Full text of "Etimologijski rjecnik hrvatskoga ili srpskoga jezika"

See other formats

PETAR SKOK 



DICTIONNAIRE ETYMOLOGIQUE 
DE LA LANGUE CROATE OU SERBE 



Redac teurs 
MIRKO DEANOVIC et LJUDEVIT JONKE 



Collaborateur dans les travaux preparatories 
et l'etablissement du texte 
VALENTIN PUTANEC 



TOME PREM I ER 



A-J 



ACADEMIE YOUGOSLAVE DES SCIENCES ET DES BEAUX-ARTS 

ZAGREB 1971 



PETAR SKOK 



ETIMOLOGIJSKI RJECNIK 
HRVATSKOGA ILI SRPSKOGA JEZIKA 



Uredili akademici 
MIRKO DEANOVIC i LJUDEVIT JONKE 



Suradivao u predradnjama 

i priredio za tisak 

VALENTIN PUTANEC 



KN J I GA PRVA 



A-J 



JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI 

ZAGREB 1971 



Djelo se objavljuje uz financijsku pomoc Republickog fonda, za naucni rad Socijalisticke republike 

Hrvatske 

L' ouvrage est publie avec le concours financier du Fonds national pour la recherche scientifique de 

la Republique socialiste de Croatie 



Dio predradnja i priredivanje djela za tisak izvrseni su u Institutu za jezik Jugoslavenske akademije 

znanosti i umjetnosti u Zagrebu 



Une partie des travaux preparatoires et la redaction pour la publication ont ete effectues a I'Institut 
phllologlque de VAcademie yougoslave des sciences et des beaux-arts de Zagreb 



PREDGOVOR 



Petar SKOK, autor ovog etimoloskog rjecnika, roden je 1881. u Jurkovu Selu 
u Zumberku (Hrvatska). Srednju je skolu svrsio u Karlovcu (1892 — 1899), Filo- 
zofskifakultet (slusaoje romanistiku, germanistiku i indoevropski) u Becu 1900 — 1904. 
Od 1904. do 1907. bio je srednjoskolski profesor u Banjoj Luci. Godine 1905. dok- 
torirao je u Becu, a 1912. habilitirao na zagrebackom Filozofskom fakultetu. Godine 
1917. pocinje predavati na Filozofskom fakultetu u Zagrebu kao docent, a od 1919. 
godine kao redoviti profesor romanistike, osnovavsi na torn fakultetu prvu katedru 
za romanistiku. Kao profesor djeluje 35 godina, sve do penzioniranju. Umroje 1956. 
u Zagrebu. 

Veomaje siroko polje njegova znanstvenog istrazivanja : osim na podrucju romani- 
stike u najsirem smislu, on proucava jezicne pojave, prosle i suvremene, na nasem 
teritoriju i na cijelom Balkanu. Tako je postao jedan od najznacajnijih balkanologa 
svoga vremena. Osobito su originalni njegovi onomasticki radovi (toponimija, antro- 
ponimija). Od pocetka svoje lingvisticke djelatnosti bavi se i problemima hrvatskog 
Hi srpskog jezika i njegovih dijalekata. Premda slijedi pravac neogramaticara, nije 
uskogrudan pristalica te metode i ne zazire od ponekih novina 20. stoljeca. Kolikoje 
bila plodna njegova znanstvena djelatnost, vidise ipo velikom broju objavljenih radova: 
u 70 godina, od 1889. do I960, izasloje njegovih 511 sto knjiga, sto clanaka (v. bi- 
bliograflju njegovih radova u Ljetopisu JAZU 54, 1949, str. 194—213, i dopunu toj 
bibliograflji sto ju je objavio Z. Muljacic u Zborniku za filologiju i lingvistiku 12, 
Novi Sad 1969, str. 262-266). 

Na svom etimoloskom rjecniku autor je poceo raditi za vrijeme drugog svjetskog 
rata. Godine 1948. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti unosi to djelo u 
plan svojih izdanja i 1949. dodjeljuje autoru kao pomocnika u radu dra Valentina 
Putanca iz Instituta za jezik JAZU. Tako je pomalo sabrana golema grada, dijale- 
katska i etimologijska, iz objavljenih djela i casopisa i izjos neizdanog dijela Rjecnika 
hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU (autor se sluzio rukopisom toga rjecnika do 
kraja slova S; za obradbu rijeci koje pocinju slovima S — Z posluzio mu je Broz-Ive- 
kovicev Rjecnik hrvatskoga jezika,). Naknadno je autor unio u rukopis i gradu iz 
svoje zbirke romanizama tako daje doslo do nekih dvostrucenja obradbe u rukopisu. 

Smrt je prekinula ovaj Skokov visegodisnji rad (1952 — 1955) koji u rukopisu 
obuhvaca preko 10.000 rukom pisanih strana. Godine 1958. Jugoslavenska je akademija 



preuzela rukopis i od 1961. do 1968. priredivaoje V. Putanec djelo za tisak. U toku 
godina vise se puta mijenjao sastav urednistva koje je davalo upute za rad, dok Odjel 
za filologiju JAZU nije izabrao sadasnju dvojicu urednika. 

Iz pijeteta prema preminulom autoru, a na osnovi odluke Odjela za filologiju 
JAZU, nismo mijenjali izyorni tekst rukopisa. Ispravljene su samo najocitije omaske. 
Sitnije promjene teksta, kao i dodaci, izvrseni su tako da su navijeni u uglate za- 
grade. Dakako, i literaturaje tu i tamo dopunjena, ali to u tekstu nije posebno isticano. 

Kako je rukopis prva redakcija teksta koju bi autor, da je imao prilike, dotjerao, 
ostalo je u rukopisu dosta rijeci kojima autor nije dao etimologije. Neke od takvih 
rijeci urednistvo je uklonilo, a neke je ostavilo radi mogucnosti drugih kombinacija. 
Izuzetno je redakcija za takve rijeci dala etimologiju u zagradi. 

Od posebnih problema u priredivanju djela treba spomenuti: a) da je neka mjesta 
u rukopisu koja su bila pisana stenografijom razrijesio dr Blaz Jurisic, pa mu ovdje 
zahvaljujemo; b) da sii etimologije koje su u rukopisu dane u obliku dvaju clanaka 
spajane na nacin kako smo smatrali daje najpovoljnije; c) da su neki glasovi u pomanj- 
kanju odgovarajucih tiskarskih znakova oznaceni na lako shvatljiv nacin; medu os- 
talim, orijentalno h 5 kvacicom ispod tiskano je kao kurent u kurziviranom slogu, 
litavska e _s tockom i akcentom pisano je kao e 5 dugouzlaznim akcentom, slovensko 
otvoreno o t e pisano je samo s akcentom, i si. 

Treba jos spomenuti da autor upotrebljava start naziv slavina u znacenju »jedan 
od slavenskih jezika« i da se dijalektalne oznake nazivaju kadsto po vjerskoj pripad- 
nosti kad je ona relevantna. 

Treba istaknuti da su ovdje posebno obradeni i prefiksi i sufiksi, zatim da su iz- 
vedenice s fonetskim inacicama i dijalektalnim i onomastickim potvrdama grupirane 
u clanku pod osnovnom rijeci Hi korijenom. Onomastika koja ne ide u apelative obra- 
duje se, dakako, pod svojom rijeci. Radi lakseg snalafenja u djelu posljednja ce knjiga 
sadrzavati potpun indeks svih navedenih rijeci. 

Posebnaje vrijednost ovog rjecnika u tome sto se u njemu etimologija daje na osnovi 
mnogih dijalektalnih i historijskih potvrda i sto je povijest rijeci cesto povezana s analog- 
nim pojavama u ostalim slavenskim jezicima, u baltoslavenskom i uopce u indoevrop- 
skim jezicima. Narocito su istaknuti odnosi sa susjednim balkanskim jezicima. Zato 
ce, osim slavista, osobito balkanolozi znati cijeniti vrijednost ovog jedinstvenog djela 
kakva nasa znanost dosada nije imala i kojega znacenje prelazi granice slavistike. 



U Zagrebu, u svibnju 1970. 



Urednici 



PREFACE 



Petar SKOK, auteur de ce dictionnaire etymologique, est ne en 1881 a Jurkovo 
Selo en Zumberak (Croatie). II termina /' ecole secondaire a Karlovac (1892 — 1899) 
et ilfrequenta la Faculte des lettres de Vienne (Autriche) en 1900 — 1904 oil il sui- 
vit les cours de romanistique, germanistique et d'indoeuropeen. En 1904 — 7907 il 
etait professeur de lycee a Banja Luka. En 1905 il passa son doctorat a Vienne et 
en 1912 son »habilitation« a la Faculte des lettres de Zagreb. En 1917 il commence 
a enseigner a la Faculte des lettres de Zagreb en qualite -de charge de cours et apartir 
de 1919 en qualite de professeur de romanistique, apres avoir fonde a la meme faculte 
la premiere chaire de romanistique. En tant que professeur il deploie son activite au 
cours de 35 ans jusqu'a la retraite. II est mort en 1956 a Zagreb. 

Le champ de ses activites de recherche scientifique est tres vaste: outre sur le champ 
de la romanistique dans le sens leplus large, il etudie les phenomenes linguistiques, passes 
et contemporains, sur le terrain yougoslave et dans tous les Balkans. C'est ainsi qu'il 
est devenu un des plus renommes balkanologues de son temps. Sont surtout originaux 
ses travaux onomastiques (toponymie, anthroponymie). Depuis le commencement de 
son activite de linguiste il s'occupe des problemes de la langue croate ou serbe et de ses 
dialectes. Quoiqu'il suive I' ecole des neogrammairiens, il n'est pas un partisan aveugle 
de cette methode et il n'a pas d'aversion pour certaines nouveautes du 20eme siecle. 
Combien feconde a ete son activite scientifique, on peut le voir d'apres le grand nombre 
de ses travaux publies: dans I'espace de 70 ans, de 1889 a 1960, sont publies 511 de 
ses travaux, aussi bien livres qu'articles (v. bibliographic de ses travaux publiee dans 
Ljetopis de VAcademie yougoslave des sciences et des beaux-arts nro 54, 1949, pages 
194 — 213 et le supplement a cette bibliographic publiepar Z. Muljacic dans le Zbornik 
za filologiju i lingvistiku nro 12, Novi Sad, 1969, pages 262—266). 

L'auteur a commence a travailler a son dictionnaire etymologique au cours de la 
deuxieme guerre mondiale. En 1948 VAcademie yougoslave insere cette oeuvre dans 
les plans de ses publications et en 1949 elle delegue M. Valentin Putanec de llnstitut 
de philologie de JAZU pour aider l'auteur dans ses travaux. C'est ainsi que sont re- 
cueillis de grands materiaux, dialectologiques et etymologiques, provenant des livres 
publies et des periodiques comme aussi de la partie ineditee du Dictionnaire croate 
ou serbe de JAZU (l'auteur s'est servi du manuscrit de ce dictionnaire qui va jusqu'a 



la lettre S ; pour la redaction des lemmes commengant par les lettres S a Z il s'est servi i 
du Dictionnaire de la langue croate de Broz-Ivekovic) . Apres coup, I'auteur a in- j 
sere dans le manuscrit aussi les materiaux de sa collection de romanismes ce qui eut, 
pour resultat un doublement des lemmes dans le manuscrit. 

C'est la mort qui a interrompu ce travail de plusieurs annees de Skok (1952 — 1955) 
dont le manuscrit comprend plus de 10.000 pages ecrites a la main. En 1958 VAca- 
demie yougoslave a obtenu le manuscrit et c'est de 1961 a 1968 que Valentin 
Putanec a etabli le texte pour la publication. Au cours de ces annees, le comite 
de redaction, qui donnait les directives pour le travail, a change plusieurs fois 
jusqu'a ce que la Section philologique de JAZU ait choisi les deux redacteurs en chef 
d'aujourd'hui. 

Par piete pour le feu auteur, et a la suite d'une decision de la Section philologi- 
que de JAZU, nous n'avons pas change le texte original du manuscrit. Sont corriges 
seulement les lapsus les plus manifestes. Les changements infimes comme aussi les 
supplements au texte sont signales entre crochets. Naturellement, la bibliographie a 
ete accrue elle aussi, mais ces additions ne sont pas indiquees dans le texte. 

Comme le manuscrit represente la premiere redaction du texte que I'auteur au- 
rait retouchee s'il en avait eu le temps, dans le manuscrit sont restes beaucoup de lem- 
mes pour lesquels I'auteur n'a pas donnes une etymologie. Quelques-uns de ces lemmes 
ont ete elimines par les redacteurs et quelques autres ont ete retenus pour suggerer 
les possibilites d'autres combinations. Dans de rares cas la redaction a donne une ety- 
mologie pour de tels lemmes entre crochets. 

Parmi les problemes a part dans la redaction du manuscrit pour la publication 
sont a noter: a) que les passages du texte qui ont ete ecrits en stenographic ont ete 
dechiffres par M. Blaz Jurisic, et nous lui exprimons ici notre gratitude pour sa com- 
plaisance; b) que les etymologies qui on ete donnees dans le manuscrit sous la forme 
de deux lemmes ont ete fusionnees de la maniere que nous avons jugee la plus conve- 
nable; c) que quelques phonemes, pour lesquels manquent des lettres typographiques 
correspondantes, ont ete indiques d'une maniere facilement comprehensible: entre au- 
tres, h oriental avec un crochet sous h a ete imprime par un caractere droit dans 
un texte en italique, un e lithuanien avec un point et un accent a ete imprime 
comme un e avec accent montant long, un o ou e Slovene ouvert et accentue est imprime 
seulement avec accent, etc. 

II faut encore mentionner que I'auteur emploie le terme ancien slavina dans le 
sens mne des langues slaves« et que les caracteristiques-dialectales sont donnees quel- 
quefois d'apres I'appartenance a une religion quand elle est significative. 

11 faut fair e ressortir encore que dans ce dictionnaire sont traites aussi les pre- 
fixes et les suffixes, ensuite que les derives avec variantes phonetiques et les donnees 
dialectales et onomastiques sont groupes dans un article sous le lemme principal ou 
sous la racine. L'onomastique qui n' entre pas sous un appellati/', est traite, naturellement, 
sous un lemme a part. Pour faciliter le maniement du dictionnaire le dernier livre con- 
tiendra Vindex complet de tous les mots cites. 



L'un des principaux merites de ce dictionnaire consiste dans le fait que I'etymo- 
logie y est elaboree sur la base de beaucoup de donnees dialectales et historiques, et 
que I'historique d'un mot y est tres souvent rattache aux phenomenes analogues dans 
d'autres langues slaves, dans le baltoslave et en general dans les langues indoeurope- 
ennes. On y fait surtout ressortir les relations avec les langues balkaniques voisines. 
C'est pourquoi, outre les slavisants, ce sont surtout les balkanologues qui sauront ap- 
precier la valeur de cet ouvrage unique que notre science jusqu'ici n'a pas possede 
et dont I'importance franchit la frontiere de la slavistique. 



Zagreb, mai 1970. 



Les redacteurs 



KRATICE 



ABREVIATIONS 



Kraceni su samo naslovi periodika i samostalno izaslih djela. Rijetko su kraceni i naslovi 
separata iz casopisa. Tu i tamo se donosi i kratica literature objavljene nakon 1956. da bi eventual- 
no posluzila u potrebi. 

Sont donnes en abreviations seulement les titres des periodiques et des ouvrages publies a 
part. Rarement sont donnees les abreviations des titres des tires-a-part. Ca et la, sont don- 
nes en abreviations les ouvrages publies apres 1956 pour qu'elles puissent servir en cas de besoin. 



AA 

AAR 

AASF 

AAV 

AC 

ace. 

AECO 

AEO 

AGI 

Agrell, Zur 
b.-sl. Lg, 

Agrell, Zwei 
Beitrdge 

ags. 

AHID 

AIAVS 

AIF 

AIFZ 

AIV 

AJPh 

ak. 

akad. 

AKSO 

ALMA 

alt. 



Arhiv za arbanasku starinu, jezik- i etnologiju. Beograd. 
Annalele Academiei Romine. Bucuresti. 
Annales Academiae Scientiarum Fenicae. 
Acta Accademiae Velehradensis. 

Acta croatica. Listine hrvatske. Izdao I. Kukuljevic. Zagreb, 1863. 
accusativus 

Archivum Europae Centro-orientalis. Budimpesta, 1935 — 1944. 
Archives d'etudes orientales. Stockhohn. 
Archivio glottologico italiano. Torino. 
S. Agrell, 'Zur baltoslavischen Lautgeschichte. Lund, 1921. 

S. Agrell, Zwei Beitrage zur slavischen Lautgeschichte. Lund, 1918. 

anglosaski 

Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku. 

Arbeiten aus dem Institut fur allgemeine und vergleichende Sprachwissen- 
schaft. Graz. 

= AnzIF (v.). 

Annales de l'lnstitut francais de Zagreb. Zagreb. 
Atti dell'Istituto Veneto. 
American Journal of Philology, 
akuzativ 
akadijski 
Aufsatze zur Kultur- und Sprachgeschichte vorn. Orients. E. Kiihn gewid- 
met. Breslau, 1916. 
Archivum latinitatis Medii Aevi. 
altajski 



kratice 
AMSDSP 

AnzlF 

AnzSPh 
AO 

apen. 
APh 

ar. 

AR 

arag. 

aram. 

Arambasin 

arb. 

arh. 

ARj 

arm. 

Arnim 

aram. 

as. 

ASIF 

ASPh 

at. 

AT 

A UD 

austr.-njem. 

av. 

AWB 

azerb. 

BAA 
Babic 

balk. 

bait. 

balto-njem. 

balto-slav. 

BAR 

BArch. 



XII 



kratice 



Atti e memorie della Societa Dalmata di storia patria. Zadar. 
Archivum neophilologicum. 
Archiv fur neuere Sprachen. 

Anzeiger fur indogermanische Sprach- und Altertumskunde, Beiblatt zu 
den IF. Strassburg. 

Anzeiger fur slavische Philologie. Wiesbaden. 
Archiv orientalny. Prag, 1929. ss. 
apeninski 

Archivum philologicum. 

Arkiv za povjesnicu jugoslavensku. Tt. I — IX. Ed. I. Kukuljevic. Zagreb, 
arapski 

Archivum romanicum. Geneve, Firenze. 
aragonski 
aramej ski 

J. Arambasin, Lijecnicki rjecnik. Split, 1912. 
arbanaski (albanski) 
arhaizam 

Rjecnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Ed. JAZU. Zagreb, 1880. ss. 
armenski 

B. Arnim, Beitrage zum Stadium der altbulgarischen und altkirchensla- 
vischen Wortbildung und Ubersetzungskunst. Berlin, 1931. 

arumunjski (aromunjski) 

asirski 

Arhiva Organul Sicietatii isterico-filologice din Jasi. Jasi, 1889. ss. 
Archiv fur slavische Philologie. Berlin. 

aticki 

Archeografo triestino. 

Acta et commentationes Universitatis dorpatensis. Sect. B.: Humaniora. 
Dorpat. 

austrijsko-njemacki 

avesta 

Aufsatze zur Sprach- und Literaturgeschichte W. Braun dargebracht. Dort- 
mund, 1920. 
azerbejdzanski 

Biblioteka Arhiva za arbanasku starinu, jezik i etnologiju. Beograd. 

B. Babic, Morski riecnik. Trst, 1870. (ime autora u B. Jurisic, Anali Jadran- 
skog instituta, I, 1956, 297-298). 

balkansko- 

balticki 

balto-njemacki 

baltoslavenski 

Biblioteca dell' Archivum Romanicum. Zeneva. 

Balkan-Archiv, izd. G. Weigand. 



kratice 



XIII 



kratice 



Baric, 


Alb. 


Baric, 


Beitrage 


Baric, 


1st. 


Baric, 


Rec. 


Baric, 


Stud. 


Baric, 


Uzaj. 


Bartal 




Banali 




bAsd 




bask. 




bav. 




BB 





BCr 

BDC 

Belie, Dijalekti 
Belie, Galicnik 
Belie, Priroda 
Belie, Zametki 
Belovic 

Benesic 
BER 

berb. 

Bezlaj 

Bezzola 

BGDS 

BHDZb 

BI 

BIAP 

bibi. 

BiH 

bilj. 

BIPF 

biz. 

BJF 

BL 

BNF 

Boerio 



H. Baric, Albanorumanische Studien. I. Sarajevo, 1919. 

H. Baric, Beitrage zur slavischen Sprachgeschichte. Wien— Leipzig, 1918. 

H. Baric, Istorija arbanaskog jezika. Sarajevo, 1959. 

H. Baric, Recnik srpskoga ili hrvatskoga i arbanaskoga jezika. F. I. slovo 
A-O. Zagreb, 1950. 

H. Baric, Lingvisticke studije. Sarajevo, 1954. 

H. Baric, O uzajamnim odnosima balkanskih jezika. Beograd, 1937. 

A. Bartal, Glossarium mediae et infimae latinitatis regni Hungariae. Bu- 
dapest, 1901. 

M. G. Bartoli, Das Dalmatische. Ft. I-II. Bee, 1906. 

Bulletino di archeologia e storia dalmata. Ur. F. Bulic. Split. 

baskicki (baskijski) 

bavarski 

Beitrage zur Kunde der indogermanischen Sprachen. Ed. A. Bezzenberger. 

Gottingen. 

Bulletin international de l'Academie des sciences de Cracovie. Classe de 

phil. Krakow. 

Bulletin de dialectologia catalana. 

A. Belie, Dijelakti Istocne i Juzne Srbije. Beograd, 1905 (= SDZb 1). 

A. Belie, Galicki dijalekat. Beograd, 1935 (= SDZb 7). 

A. Belie, O jezickoj prirodi i jezickom razvitku. Beograd, 1941. 

A. Belie, Zametki po cakavskmrb govoramb. Moskva, 1909. 

J. Belovic-Bernadzikowska, Grada za tehnoloski rjecnik zenskog racnog 
rada. Sarajevo, 1898-1906. 
Hrvatsko-poljski rjecnik. Zagreb, 1949. 

Bblgarski etimologicen recnik. Sofija, 1962. ss. Autori: V. Georgiev, I. 
Oilibo , J. Zaimov, S. Ilcev. 

berberski 

Slovenska vodna imena. Ljubljana. 2 tt., 1956, 1959. 

R. R. Bezzola, Abbozzo di una storia dei gallicismi italiani nei primi secol 
(750-1300). Heidelberg, 1925. 

Beitrage zur Geschichte der deutschen Sprache und Literatur. 
Biblioteka Hrvatskog dijalektoloskog zbornika. 

F. Ivekovic-I. Broz, Rjecnik hrvatskoga jezika. Zagreb, 2 tt., 1901. 
Bulletin international de lAcademie polonaise. Classe de phil. Varsava. 
biblijski 

Bosna i Hercegovina 

biljeska (nota) 

Bilten Instituta za proucavanje folklora. Sarajevo. 

bizantijski (bizantski) 

Biblioteka Juznoslovenskog filologa. 

Bulletin linguistique. Copenhague-Bucuresti. 

Beitrage zur Namenforschung. Heidelberg, 1966. ss. 

Byzantinisch-neugriechische Jahrbflcher. Berlin. 

G. Boerio, Dizionario del dialetto veneziano. Venezia, 1856 2 . 



kratice 



XIV 



kratice 



Boisacq 3 

BP 

Br 

Brajkovic 

Brastvo 

Bratanic 

bret. 

Bruckner 

Brugmann 

Brugmann, Dem. 

Brugmann,, KVG 

brus. 

BS 

BSGW 

BSLL 

BSLP 

Byz- 

ByzSl 

BZ 

BZb 



Bogoslovlje. Beograd. 

E. Boisacq, Dictionnaire etymologique de la langue grecque. Heidelberg, 
1938. 

Bu-tgarski pregled. 

Bratislava, casopis ucene spolecnosti Safarikovy. Bratislava. 

T. Brajkovic, Peraski dijalekat. Zagreb, 1893. 

Brastvo. Beograd. 

B. Bratanic, Orace sprave u Hrvata. Zagreb, 1939. 

bretonski 

A. Bruckner, S-Iownik etymologiczny j^zyka polskiego. Krakow, 1927. 

K. Brugmann, Grundriss der vergleichenden Grammatik der indogerma- 
nischen Sprachen. Tt. II-V, 1889-1900, I 1897 2 . 

K. Brugmann, Die Demonstrativpronomina der indogermanischen Sprachen. 
Leipzig, 1904. 

K. Brugmann, Kurze vergleichende Grammatik der indogermanischen 
Sprachen. Strassburg, 1902-1904. 

bjeloruski 

Balgarski starini. Sofija. 

Berichte der phil.-hist. Klasse der kgl. sachsischen Gesellschaft der Wissen- 
schaften. 

Bulletin de la Societe royale des lettres de Lund. Lund. 

Bulletin de la Societe de linguistique de Paris. Paris. 

Byzantion. 

Byzantinoslavica. 

Byzantinische Zeitschrift. Leipzig, 1892. ss. 

Belicev zbornik. Beograd, I, 1921. II, 1937. 



Cadastre 



Candrea 



crkveno-, usp. c.-lat. 

Cadastre national de l'lstrie. Susak, 1946. Tom I i II (Supplement »Index 
patronymique«). 

I. A. Candrea, Ditionarul limbii romine din trecut si astazi. Bucuresti, 1931. 



Candrea- Densusianu I. A. Candrea, O. Densusianu, Dictionarul etimologic al limbii romine. Bu- 
curesti, 1907-1914. 



Capidan, Elemen- 
tul slav 

Caprin 

Corniola 

Caucasica 

CD 

GIG 

cig. 
Cihac 

CIL 



T. Capidan, Elemental slav in dialectul aromin. Bucuresti, 1925. 

G. Caprin, Trieste. Bergamo, 1924. 

Carniola. Ljubljana, 1906. ss. 

Caucasica. Zeitschrift fur die Erforschung der Sprachen und Kulturen 
des Kaukasus'. Leipzig, 1924. 



Codex diplomaticus regni Croatiae, 
JAZU. 

Corpus inscriptionum graecarum. 

ciganski 

A. de Cihac, Dictionnaire d'etymologie daco-romane. Tomes I 
fort a. M., 1870-1879. 

Corpus inscriptionum latinarum. 



Dalmatiae et Slavoniae. Zagreb. Ed. 



III. Franc- 



kratice 



XV 



kratice 



CIM 

cine. 

Cioranescu 
Class, phil. 
coll. 

Corp. gloss, lat. 
Cranjala, Rumun- 
ske vlivy 

crkv. 

Croazia 

CrS 

cslav. 
Cvetje 

cag. 

cak. 

Cas 

CCH 

CCm 

cerem. 

cerk. 

ces. 

GMF 

GMM 

CMS 

Crncic, Najstarija 
poviest 

CSJK 

CUV. 

CZN 
cir. 



Corpus inscriptionum messapicarum. 

cincarski 

A. Cioranescu, Diccionario etimologico rumano. Madrid, 1966. 

Classical Philology. 

collectivum 

Corpus glossariorum latinorum. 1899—1901. Ed. G. Goetz. 

A. Cranjala, Rumunske vlivy v Karpatech. Prag, 1938. 

crkveno- 

Italia e Croazia. Rim, 1942. 

Croatia sacra. Zagreb, 

crkvenoslavenski 

Cvetje s vertov sv. Franciska. Gorica in Kamnik. 

cagatajski 

cakavski 

Cas. Znanstvena revija Leonove druzbe. Ljubljana. 

Cesky casopis historicky. Prag. 

Casopis Musea kralovstvi ceskeho. Prag. 

ceremiski 

cerkeski 

ceski 

Casopis pro moderni filologii a literatury. Prag. 

Casopis Matice Moravske. Brno. 

Casopis Macicy Serbskeje. Budisin. 

I. Crncic, Najstarija poviest krckoj, osorskoj, rabskoj, senjskoj i krbavskoj 
biskupiji. Rim, 1867 

Casopis za slovenski jezik, knjizevnost in zgodovino. Lubljana. 

cuvaski 

Casopis za zgodovino in narodopisje. Ljubljana. 

cirilski 



Dalametra 

dalm. 

dan. 

DAN 

Danicic, Kor. 

Danicic, Osn. 
Danicic, Rjei. 

Dauzdt 



donjo- 

I.- Dalametra, Dictionar macedo-romin. Bucuresti, 1906. 

dalmatski, dalmato- 

danski 

Doklady Akademii nauk SSSR. Lenjingrad. 

D. Danicic, Korijeni s rijecima od njih postalijem u hrvatskom ili srpskom 

jeziku. Zagreb, 1877. 

D. Danicic, Osnove srpskoga ili hrvatskoga jezika. Beograd, 1876. 

D. Danicic, Rjecnik iz knjizevnih starina srpskih. Beograd, 1863—1864. 

3 toma. 

A. Dauzat, Dictionnaire etymologique de la langue francaise. Paris, 1938. 



kratice 



XVI 



kratice 



DAW 

Deanovic, Avviam. 

Deanovic, Cone. 

Deanovic, Div. 

Deanovic, Hrv. 
Deanovic, Tal, 
DEI 

Deb 

Densusianu 

Deny 

dfrc. 

Dickenmann 

Dictionarul 

Djela JAZU 

DLR 

dluz. 

DLZ 

dnjem. 

dor. 

Dorii 

Dotti'n 

Draganu, Rotm'mi 

DRom 

drom. 
drum. 
£15 
Ducange 

dzag. 

den. 

Ebert 

Elsi. 

EJ 

EJud. 

ek. 

Elezovie 

Endzelin, SBE 
eng. 



Denkschriften der k. Akademie der Wissenschaften. CI. phil.-hist. Bee. 
M. Deanovic, Avviamento alio studio del dialetto di Rovigno d'Istria. Zagreb, 

1954. 

M. Deanovic, Concordanze nella terminologia marinara del Mediterraneo. 

1937 (= AR 21, nro 2-3, 269-283). 

M. Deanovic, Divergences entre les emprunts latino-romans en Dalmatie 
(= BSLP, 1938). 

M. Deanovic — J. Jernej, Hrvatskosrpsko-talijanski rjecnik. Zagreb, 1956. 

M. Deanovic — J. Jernej, Talijansko-hrvatski rjecnik. Zagreb, 1948 2 . 

C. Battisti, G. Alessio, Dizionario etimologico italiano. Firenze. 1948—1957. 
5 voli. 

Delo. Casopis za nauku, knjizevnost i drustveni zivot. Beograd. 

O. Densusianu, Histoire de la langue roumaine. Paris. 1901. ss. 

J. Deny, Grammaire de la langue turque (dialecte osmanli). Paris, 1920. 

donjofranacki 

E. Dickenmann, Studien zur Hydronymie des Savesystems. Heidelberg. 
Tt. III. 1966. 

= DLR. 

Djela Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Zagreb, 1882. ss. 

Dictionarul limbii romine. Bucuresti, 1913. ss. Ed. Academia Romina. 

donjoluzicki 

Deutsche Literaturzeitung. Berlin. 

donjonjemacki 

dorski 

= Weigand-Doric. 

G. Dottin, Manuel pour servir a l'etude de lAntiquite celtique. Paris, 1906. 

N. Draganu, Rominii in veacurile IX— XIV pe baza toponimiei si a ono- 

masticei. Bucuresti, 1933. 

Dacoromania. Kluz. 

dalmatoromanski (i: dalm.-rom.) 

dakorumunjski 

Dom in svet. Ljubljana. 

C. Ducange, Glossarium mediae et infimae latinitatis. Niort. 1883 — 1887. 
10 voll. 

dzagatajski 

denoveski 

M. Ebert, Reallexikon der Vorgeschichte. Berlin, 1924-1932. 

Encyclopadie des Islams. 

Enciklopedija Jugoslavije. Zagreb. 

Encyclopaedia judaica. 

ekavski 

G. Elezovie, Recnik kosovsko-metohijskog dijalekta. Beograd, 1932, 1935. 
(2 voli., SDZb 4, 6). 

J. Endzelin, Slavjano-baltijskije etjudy. Harkov, 1911. 

engadinski 



kratice 



XVII 



kratice 



engl. 

eol. 

EOR 

Eos 

Ernout-Meillet 

ESF 

est. 
Etimologija 

etiop. 

Etnolog 

etr. 



engleski 

eolski 

L'Europa Orientale. Roma. 

Eos. Lavov. 

A. Ernout, A. Meillet, Dictionnaire etymologique de la langue latine. Paris, 
1932, 1951 2 . 

Enciklopedija slavjanskoj filologiji. Red. V. Jagic. Lenjingrad. 

estonski 

Etimologija, principy rekonstrukcii i metodika issledovanija. Akademija 
nauk SSSR, Institut russkoga jazyka. Moskva, 1963, 1956. 

etiopski 

Etnolog. Ljubljana, 1927. ss. 

etruscanski 



FBR Filologu biednbas raksti. Riga. 

FEW = Wartburg. 

FPL Fran filologiska foreningen i Lund. Lund. 

Fick, Vgl. Wtb. A. Fick, Vergleichendes Worterbuch der indogermanischen Sprachen. 1890 4 . 

Filologija Filologija. Ed. JAZU i Hrvatsko filolosko drustvo. Zagreb. 

fin. finski 

Fink, Im. N. Fink, Imenik znanstvenih naziva zivotinja. Zagreb, 1956. 

Flora R. Flora, Dictionar sirb-romin. Vrsac, 1952. 

Forcellini A. Forcellini, Lexicon totius latinitatis. Padova, 1930. ss. 

fr. francuski 

Franck O. Franck, Studien zur serbokroatischen Ortsnamenkunde. Berlin, 1932. 

frnc. franacki 

PUF Finnisch-ugrische Forschungen. Helsingfors. 

furl. furlanski 



g- 
Gaffiot 

gal. 

Gamilhcheg 

Gamillscheg, RG 

Gartner 

GBIS 

GG 

geg. 

gel. 

gen. 

georg. 

Georges 



gornjo- 

F. Gaffiot, Dictionnaire illustre latin-francais. Paris, 1934. 

galski 

E. Gamillscheg, Etymologisches Worterbuch der franzosischen Sprache. 
Heidelberg, 1929. 

E. Gamillscheg, Romania germanica. Berlin — Leipzig, 1934—1936. 3 voll. 
Th. Gartner, Raetoromanische Grammatik. Heilbronn, 1883. 
Godisnjak Balkanoloskog instituta. Sarajevo. 

Godisnjica Nikole Cupica. Beograd. 

gegicki 

gelski 

genitiv 

georgijski 

F. Georges, Ausfuhrliches lateinisch-deutsches Handworterbuch. 1913. 
2 voll. 



II P. Skok: Etimologijski rijecnik 



kratice 



XVIII 



kratice 



germ. 
Germanoslavica 

Gerov 

GHA 

glag. 

GlEl 

GIEM 

GIID 

GIMD 

Gioita 

GIPD 
GISAN 

GISGD 

GISND 

GISPC 

GISPP 

GISUD 

gluz. 

GIZM 

GM 

GodCup 
Godin 

Goetz, Thes. 
Gombocz-Melich 

Gorjajev 
Gorner, Ethnika 

got. 
GPG 

gr. 

Grada 
Grammont 
Grammont, Diss. 

Gregov 
Grimm 
Grohler 



germanski 

Germanoslavica. Vierteljahresschrift fur «lie Erforschung der germanisch- 
-slavischen Kulturbeziehungen. Berlin, Wiesbaden, 1954. ss. 

N. Gerov, Recnikb na balgarskyj jazykb. Plovdiv, 1908. 

Goteborgs Hogskolas Arsskrift. 

glagoljski 

Glasnik Etnografskog instituta SAN. Beograd. 

Glasnik Etnoloskog Muzeja u Beogradu. Beograd. 

Glasnik Istoriskog drustva u Novom Sadu. Novi Sad. 
Glasnik Muzejskog drustva za Slovenijo. Ljubljana. 

Ciotta. Zeitschrift fur griechische und lateinische Sprache. Gottingen, 
1925. ss. 

Glasnik Profesorskog drustva. Beograd. 
Glas Srpske Akademije nauka (od 196 G1SANU = Glas Srpske Akademije 

nauka i umetnosti). 
Glasnik Srpskog geografskog drustva.- Beograd. 

Glasnik Skopskog naucnog drustva. Skopje. 

Glasnik Srpske pravoslavne crkve. Beograd. 
Glasnik Srpske pravoslavne patrijarsije. Beograd. 

Glasnik Srpskog ucenog drustva. Beograd, 

gornjoluzicki 
Glasnik Zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu. Sarajevo. 

G. Meyer, Etymologisches Worterbuch der albanesischen Sprache. Strass- 

bourg, 1891. 

= GC. 

M. A. Godin, Worterbuch der albanesischen Sprache. Leipzig, 1930. 

= Corp. gloss, lat. 
Lexicon critico-etymologicum linguae hungaricae. Magyar etymologiai szo tar. 

Irta Z. Gombocz es J. Melich. Budapest, 1914-1944. 
N. Gorjajev, Etimologiceskij slovar' russkogo jazyka. Tiflis, 1896 2 . 

Fr. Gorner, Die Bildung der Ethnika von Ortsnamen im serbokroatischen 
Sprachraum. Berlin, 1963. 
gotski 

Godisnjak nastavnika Podgoricke gimnazije. Podgorica. 
grcki 

Grada za povijest knjizevnosti hrvatske. Ed. JAZU, Zagreb. 
M. Grammont, Traite de phonetique. Paris, 1933. 

M. Grammont, La dissimilation consonantique dans les langues indoeuropeen- 
nes et dans les langues romanes. Dijon, 1895. 

Lj. Gregov, Kalendar prvog tiskanog glagoljskog misala. Zagreb, 1952. 
J. und W. Grimm, Deutsches Worterbuch. Leipzig, 1854. ss. 
H. Grohler, Uber Ursprung und Bedeutung der franzosischen Ortsnamen. 
Heidelberg, 1913—1933. 2 voll. 



kratice 



XIX 



kratice 



GrS 
GSAN 
GSU 
GSZ 

Gusic, Mljet 

Hasdeu 

HDZb 

HE 

hebr. 

Herkov 

het. 
Heuser 
Hirtz, Amph. 

Hirtz, Aves 

Hirtz, Per. 
Hirtz, Pisces 

m 

HNj 

Hoeg 

hoi. 

Holder 

Hujer, Dekl. 

Holub 

Holub-Kopecny 

HR 

Hraste, Brae 

hrv. 

hrv.-cslav. 

hrv.-istr. 

hrv.-kajk. 

hrv.-srp. 

HS 

Hubschmid 

worter 
Hubschmid, 

romanica 
Hubschmid, Pyre 

ndemvorter 

Hubschmid, 
Schlauche 



Alpen- 
Prae- 



Grai si suflet. Bucuresti, 1923. ss. 

Godisnjak SAN. Beograd. 

Godisnikb na Sofijskaja Universitetb. Sofija. 

Godisnjak Sveucilista Kraljevine Jugoslavije. Zagreb. 

B. Gusic, Cv. Fiskovic, Otok Mljet. Zagreb, 1958. 

B. P. Hasdeu, Etymologiami magnum Romaniae. Bucuresti, 1886—1893. 
Hrvatski dijalektoloski zbornik. Zagreb. Ed. JAZU. 

Hrvatska enciklopedija. Zagreb, 1941 — 1945. 5 voli. 

hebrejski 

Z. Herkov, Grada za fmancijsko-pravni rjecnik feudalne epohe Hrvatske. 

Zagreb, 1956. 2 voli. 

hetitski 

Heuser-Sevket, Tiirkisch-deutsches Worterbuch. Istambul, 1942. 

M. Hirtz, Rjecnik narodnih zoologickih naziva, I dvozivci (amphibia) i 
gmazovi (reptilia). Zagreb, 1928. 

M. Hirtz, Rjecnik narodnih zoolcgickih naziva, II ptice (aves). Zagreb, 1938 
-1947. 

M. Hirtz, Rjecnik peradarstva. Beograd, 1934. 

M. Hirtz, Rjecnik narodnih zoologickih naziva, III ribe (pisces). Zagreb, 
1956. 

Hrvatski jezik. Zagreb, I, 1938. 
Hrvatska njiva. Zagreb. 

C. Hoeg, Les Saracatsans. Paris-Copenhague, 1829. 
holandijski 

A. Holder, Alteeltischer Sprachschatz. Leipzig, 1896—1907. 3 voll. 
O. Hujer, Slovanska deklinace jmena. Prag, 1910. 

J. Holub, Strucny slovnik etymologicky jazyka ceskoslovenskeho. Prag, 

1937 2 . 

J. Holub, F. Kopecny, Etymologicky slovnik jazyka ceskeho. Prag, 1952. 

Hrvatska revija. Zagreb. 

M. Hraste, Cakavski dijalekat ostrva Braca. Beograd, 1940. (= SDZb, 10). 

hrvatski 

hrvatsko-crkvenoslavenski 

hrvatsko-istarski 

hrvatsko -kajkavski 

hrvatsko-srpski 

Hrvatska straza. Zagreb. 

J. Hubschmid, Alpenworter romanischen und vorromanischen Ursprungs. 

Bern, 1951. 

J. Hubschmid, Praeromanica. Bern, 1949 (= Romanica helvetica 30). 

J. Hubschmid, Pyrenaenworter vorromanischen Ursprungs und das ro- 
manische Substrat der Alpen. Salamanca, 1954. 

J. Hubschmid, Schlauche und Fasser. Bern, 1955 (= Romanica helvetica 54). 



kratice 



XX 



kratice 



Hubschmid, Vor- J. Hubschmid, Vorindogermanische und jiingere Wortschichten in den 
ind. Ostalp. romanischen Mundarten der Ostalpen. Bern. 

HZb Historijski zbornik. Zagreb. 

ibidem = kod istog autora, u istom kraju 

IC Istoriski casopis. Ed. SANCU). Beograd. 

ID L'ltalia dialettale. Pisa. 

id. = idem. 

idem = isto znacenje. 

ie. indoevropski (usp. ne-ie., pred-ie.) 

IF Indogermanische Forschungen. Strassburg. 

l')b Indogermanisches Jahrbuch. Strassburg. 

ik. ikavski 

ilir. ilirski 

Imm Izglltlbas ministrijas menesraksts. Riga. 

ind. indijski 

ir. irski 

iran. iranski 

isi. islandski 

istr. istarski 

istro-rom. istro-romanski 

istro-rum. istro-rumunjski 

ital. italski (v. tal.) 

iter. iterativno 

Tve A. Ive, I dialetti ladino-veneti delllstria. Strasburgo, 1900. 

Ivsicev zbornik Zbornik u cast Stjepana Ivsica. Zagreb, 1963. 

Ivsic, Gram. S. Ivsic, Slavenska poredbena gramatika. Zagreb. 1970. 

IzvAN Izvestija Akademii nauk SSSR. Moskva. 

IzyORJAS Izvestija Otdelenija russkago jazyka i slovesnosti. Lenjingrad. 

IzySSF Izvestija na Seminara po slavjanskoj filologija. Sofija. 



Jagic, Die Geheim- 
sprachen 

Jagic, Entst. 



Jagicev zbornik 

Jahrbiicher 

JAZU 

9LBe 

JberRI 

JEGPh 

jek. 



juzno- 

V. Jagic, Die Geheimspracheii bei den Slaven. Berlin, 1895. 

V. Jagic, Die Entstehungsgeschichte der kirchenslavischen Sprache. Ber- 
lin, 1913". 

Jagic-Festschrift. Zbornik u slavu Vatroslava Jagica. Berlin, 1908. 

Jahrbiicher fur Kultur und Geschichte der Slaven. Breslau. 

Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Zagreb. 

Jahresbericht fur Kultur und Geschichte der Slaven. Breslau. 

Jahresbericht des Instituts fur rumanischen Sprache in Leipzig. Leipzig, 
1894-1921. 

The Journal of English and Germanic Philology. Illinois, 
jekavski ojekavski) 



kratice 



XXI 



kratice 



Jezik 




JF 




JFOu 




jfr. 




JGl 




Jirecek, 


Elem. 


Jirecek, 


Gesch. 


Serben 


Jirecek, 


Handel- 


strassen 


Jirecek, 


Romanen 


Jirecek, 


Sporn. 


Jirecek, 


Staat 


JNj 




Jokl, Stud. 


Joki, Unt. 


jon. 




Jonke, 
jezik 


Knjizevni 


JfP 




JPh 




JPol 




JS 




jslav. 




jtal. 




JZb 




K 




Kadlec, 


Valasi 


Kahane, 


Ferms 


kajk. 




kal. 




kaim. 




kambr. 




kar. 




kas. 





Jezik. Zagreb, 1951. ss. 

Juznoslovenski filolog. Beograd. 

Journal de la Societe fmno-ougrienne. Helsingfors. 

juznofrancuski 

Juznoslovenski glasnik. Nis. 

Jugoslovenski istoriski casopis. Beograd. 

C. Jirecek, Das Christliche Element in der topographischen Nomenklatur 
der Balkanlander. Wien, 1897 (=■ SAW 136). 

C. Jirecek, Geschichte der Serben. Wien, 1911-1918. 

C. Jirecek, Die Handelsstrassen und Bergwerke von Serbien und Bosnien 
wahrend des Mittelalters. Prag, 1879. 

C. Jirecek, Die Romanen in den Stadten Dalmatiens wahrend des Mittel- 
alters. Wien, 1902-1904. 3 voll. C= DAW 48, 49). 

C. Jirecek, Spomenici srpski. Beograd, 1892 ( = Spomenik SAN 11). 

C. Jirecek, Staat und Gesellschaft im mittelalterlichen Serbien. Studien zur 
Kulturgeschichte des 13.-15. Jahrhunderts. Wien, 1917, 1919 (= DAW 
56, 58). 

Jugoslavenska njiva. Zagreb, v. HNj. 

N. Jokl, Studien zur albanesischen Etymologie und Wortbildung. Bee, 

1911. 

N. Jokl, Linguistisch-kulturhistorische Untersuchungen aus dem Bereiche 

des Albanesischen. Berlin, 1923. 

jonski 

Lj. Jonke, Knjizevni jezik u teoriji i pra>si. Zagreb, 19651 

Juzni pregled. Skopje. 

= JEGPh Cv.). 

J^zyk polski. Krakow. 

Jadranska straza. Split. 

juznoslavenski 

juznotalijanski 

Jadranski zbornik. Rijeka— Pula. 

katolici 

K. Kadlec, Valasi a valasske pravo v zemich slovanskych a uherskych. Prag, 
1916. 

H. & R. Kahane & O. Koshansky, Venetian nautical terms in Dalmatia. 
1954 (Reprint iz RPh 7, 1953-1954). 

kajkavski 

kalabrijski 

kalmicki 

kambrfjski 

karelski 

kasupski 



kratice 



XXII 



kratice 



kat. 

kavk. 

KB 

kecuan. 

kelt. 

KH 

kimr. 

kin. 

Kiparsky 

Kiparsky, Balta. 

kirg. 

KJ 

Klaic 

Klaic., Zemljopis 

kllat. 
Kluge-Gotze 

Knjizevnik 

kol. 

Koto 

Kongres 

korn. 

Karting 

Kosmet 

Kr. 

Krahe, Fluss. 

Krahe, GN 

Krahe, Lex. 
Krahe, Spr. 
krc.-rom. 
Krek, Einleitung 
Kretschmer, Wort- 

ksgr. 
kslat. 
Kiihn, Beitrage 

Kfihn, Die roma- 
nischen Spr. 

kum. 

Kusan 



katalanski 

kavkaski 

Knjiga o Balkanu. Beograd, 1936. 

kecuanski (Amerika) 

keltski 

Knjizevni horizonti. Beograd. 

kimrijski 

kineski 

V. Kiparsky, Die gemeinslavischen Lehnworter aus dem Germanischen. 
Helsinki, 1934. 

V. Kiparsky, Fremdes im Balten-deutsch. Helsinki, 1936. 

kirgiski 

Knjizevni Jug. Zagreb. 

A. B. Klaic, Rjecnik stranih rijeci, izraza i kratica. Zagreb, 1958. 

Vj. Klaic, Zemljopis zemalia u kojih obitavaju Hrvati. Zagreb, 1880— 1883. 
Vol! I-III. 

klasicno-latinski 

F. Kluge, Etymologisches Worterbuch der deutschen Sprache. 13 — 14. 
izd. priredio A. Gotze. Berlin, 1943. 

Knjizevnik. Zagreb. 

kolektiv 

Kolo Matice Hrvatske. Zagreb. 

Ill medunarodni kongres slavista. Beograd, 1939. 

kornicki (keltski u Engleskoj) 

G. Korting, Lateinisch-romanisches Worterbuch. Paderborn, 1907. 
pokrajina Kosovo (oznacuje dijalekat obraden od Elezovica) 
Krasic 

H. Krahe, Unsere altesten Flussnamen. Wiesbaden, 1964. 

H. Krahe, Die alten balkanillyrischen geographischen Namen. Heidelberg, 
1925. 

H. Krahe, Lexicon altillyrischen Personennamen. Heidelberg, 1929. 

H. Krahe, Sprache und Vorzeit. Heidelberg, 1954. 

krcko-romanski 

G. Krek, Einleitung in die slavische Literaturgeschichte. Graz, 1887 2 . 

P. Kretschmer, Wortgeographie der hochdeutschen Umgangssprache. Got- 
tingen, 1918. 

kasnogrcki 

kasnolatinski (spatlateinisch) 

V. Kiihn, Beitrage zur Wortgeographie der serbokroatischen Umgangssprache 
(die Bezeichnungen fur Kleidung). Berlin, 1961. 

A. Kiihn, Romanische Philologie. Erster Teil: die romanischen Sprachen. 
Bern, 1951. 

kumanski 

F. Kusan, Ljekovito bilje. Zagreb, 1956 2 . 



kratice 



XXIII 



kratice 



Kusar 
KZ 

langob. 

Language 

Laographia 

lap. 

lat. 

LAZU 

LB 

LbGR 

LDiss. 

Lebel 

Leotti 

Leskien 

Leskien, AH. 

Lexicon 

LF 

Hb. 

lig. 

lik. 

lit. 

liter. 

liv. 

LMon 

LMS 

LMSl 

log. 

Lokotsch 

lomb. 
Longnon 
Lopasic, Sporn. 

Lopasic, Urbari 

lot. 

LP 

LUA 

LudSl 

luk. 

Lukaj 



M. Kusar, Narodno blago. Split, 1934. 

Zeitschrift fur vergleichende Sprachforschung auf dem Gebiete der indo- 
germanischen Sprachen. Ed. A. Kiihn. Berlin. 

langobardski 

Language. Baitimor. 

Laographia. Atena. 

laponski 

latinski 

Letopis Akademije znanosti in umetnosti. Ljubljana. 

Balkansko ezikoznanie. Linguistique balkanique. Sofija. 

Literaturblatt fur germanische und romanische Philologie. Heilbronn- 
— Leipzig, 1880. ss. 

Language Dissertations, pubi. Linguistic Society of America. Baitimor. 
P. Lebel, Les noms de personnes en France. Paris, 1946. 
A. Leotti, Dizionario albanese-italiano. Roma, 1937. 
A. Leskien, Grammatik der serbo-kroatischen Sprache. Heidelberg, 1914. 
A. Leskien, Der Ablaut der Wurzelsilben im Litauischen. Leipzig, 1884. 
Lexicon latinitatis medii aevi Jugoslaviae. Zagreb. 
Listy filologicke. Prag. 
libijski 
ligurski 
likijski 
litavski 
literarno 
livonski 

Language Monographs. Baltimore. 
Letopis Matice Srpske. Novi Sad. 
Letopis Matice Slovenske. Ljubljana, 
logudorski 

K. Lokotsch, Etymologisches Worterbuch der europaischen Worter orien- 
talischen Ursprungs. Heidelberg, 1927. 

lombardijski 

H. Longnon, Les noms de lieu de la France. Paris, 1920 — 29. 

R. Lopasic, Spomenici Hrvatske Krajine. Voll. I— III. Zagreb, 1884—1889 
(= MSHSM 15, 16, 20). 

R. Lopasic, Urbaria lingua croatica conscripta. Zagreb, 1894 (= MHISM 5). 
lotiski 

Lingua posnaniensis. 
Lunds Universiteta. Arskrift. Lund. 
Lud s-towianski. Krakow, 1929-38. 
lukanski (Lucca, Italija) 

L. Lukaj, Fjaluer shqyp-srbohrvatisht. Recnik arbanasko-srpskohrvatski. 
Beograd, 1935. 



kratice 



XXIV 



kratice 



luz. 

Ljetopis 

LjZ 

Machek 

Machek, CSR 

Machek, Rech. 

Machek, Studie 

madz. 

mak. 

mak.-rum. 

Malecki 

Maretic 

Mare tic, Crtice 
Maretic, Savj. 
Marulio 
Marulicev zb. 

Mateslc 

Matzenauer, Cizi 
slova 

Mayer 

Mazuranic 

MB 

meg. -rum. 
Meillet, Et. 

Meillet, Mr. 

Meillet, Slave 
Melanges Jud 
Melanges Mladenov 
Merlo, Stagioni 
Meyer, Alb. 
Meyer, Ngr. 

Meyer, Turk 
Meyer-Liibke, Gr. 

MHISM 

MIG 



luzicki 

Ljetopis JAZU. Zagreb. 

Ljubljanski zvon. Ljubljana. 

V. Machek, Etymologicky slovnik jazyka ceskeho a slovenskeho. Prag, 1957. 

V. Machek, Ceska a slovenska jmena rostlin. Prag, 1954. 

V. Machek, Recherches dans le domaine du lexique baltoslave. Brno, 1934. 

V. Machek, Studie o tvofeni vyrazu expresivnich. Prag, 1930. 
madzarski 

makedonski 

makedo-rumunjski 

M. Maiecki, Przeglad slowianskich gwar Istrii. Krakow, 1930. 

T. Maretic, Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga jezika. Zagreb 
1931 2 . 

T. Maretic, Crtice o rjecniku nase Akademije. Zagreb, 1916. 

T. Maretic, Jezicni savjetnik. Zagreb, 1924. 

Marulic (casopis). Zagreb. 

Zbornik u proslavu 500-godisnjice rodenja Marka Marulica. Zagreb, 1950 
(= Djela JAZU 50). 

J. Matesic; Riicklaufiges Worterbuch des Serbokroatischen. Wiesbaden, 1966. 
A. Matzenauer, Cizi slova ve slovanskych feceh. Brunn, 1870. 

A. Mayer, Die Sprache der alten Illyrier. Voll. I-II. Bee, 1957-59 (= 
Schriften der Balkankommission, lingu. Abt. 15, 16). 

VI. Mazuranic, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rjecnik. Zagreb, 1908 
-1923. 

Melanges Paul Boyer. Paris, 1925. 

rneglenorumunj ski 

A. Meillet, Etudes sur l'etymologie et le vocabulaire du vieux slave. Paris, 
1902-1905. 

A. Meillet, Introduction a l'etude comparative des langues indo-europeennes. 
Paris, 1934'. 

A. Meillet, Le slave commun (en collaboration avec A. Vaillant). Paris, 1934. 

Sache Ort und Wort. Jakob Jud zum 60. Geburtstag. Romania helvetica, 20. 

= Studia Mladenov (v.). 

C. Merlo, I nomi romanzi delle stagioni e dei mesi. Torino, 1904. 

G. Meyer, Albanesische Studien. Voll. 1-3. Bee, 1883-18%. 

G. Meyer, Neugriechische Studien." Voll. I-II. Bee, 1894. Voll. III-IV, 
Bee, 1895. 

G. Meyer, Turkische Studien. Bee, 1893 (= SAW 128, nro 1). 

W. Meyer-Liibke, Grammatik der romanischen Sprachen. Voll. I —III, 
register. Leipzig, Raisland, 1890-1899. 

Monumenta historico-iuridica Slavorum Meridionalium. Ed. JAZU, Za- 
greb. 

Mitteilungen des Instituts fur oesterreichische Geschichtsforschungen. 



kratice 



XXV 



kratice 



Migliorini 

Mihdescu 

Mihaila 
Mikkola, Ursi. 

Gramm. 
Miklosie 



Miklosie, 
Miklosie, 
Miklosie, 
Miklosie, 
Miklosie, 
Miklosie, 
Miklosie, 
Miklodic, 
Miklosie, 



Alb. 

Lex. 

Mdgy. 

MN 

ON 

ONPN 

PN 

Rum. 

Steig. 



Miklosie, Term. 

Miklosie, tru 

Miklosie, tret 

Miklosie, Turk. 

Miklosie, Vgl. 
Gramm. 

Miklosie, Voe. 

Miklosie, Zig. 

Milas 

Minalo 

Misao 

Mladenov 

Mladenov, Ge- 
schichte 

Mladenov, Rec. 

mlet. 

mlet.-trsc. 

MLN 
MLR 
MNy 
MNyTESz 



B. Migliorini, A. Duro, Prontuario etimologico della lingua italiana. Torino, 
1953". 

H. Mihaescu, Limba in provinciile dunarene alle imperiului roman. Bucu- 
resti, 1960. 

G. Mihaila, imprumuturi vechi sud-slave in limba romina. Bucuresti, 1960. 

J. J. Mikkola, Urslavische Grammatik. Voll. I-III. Heidelberg, 1913 — 

1950. 

F. Miklosich, Etymologisches Worterbuch der slavischen Sprachen. Bee, 

1886. 

F.. Miklosich, Albanesische Forschungen. Voll. I-III. Bee, 1870-1871. 

F. Miklosich, Lexicon palaeoslovenico-latinum. Bee, 1862—1865. 

F. Miklosich, Die slavischen Elemente im Magyarischen. Bee, 1872. 

F. Miklosich, Die slavischen Monatsnamen. Bee, 1868. 

F. Miklosich, Die slavischen Ortsnamen aus Appelativen. Voll. I —II. 1872. 

F. Miklosich, Die Bildung der Ortsnamen aus Personennamen. Bee, 1964. 

F. Miklosich, Die Bildung der slavischen Personennamen. Bee, 1860. 

F. Miklosich, Die slavischen Elemente im Rumunischen. Bee, 1861. 

F. Miklosich, Ueber die Steigerung und Dehnung der Vocale in den slavi- 
schen Sprachen. Bee, 1878. 

F. Miklosich, Die christliche Terminologie der slavischen Sprachen. Bee, 

1876. 

F. Miklosich, Ueber den Ursprung der Worte von der Form aslov. tnt. 

Bee, 1878. 

F. Miklosich, Ueber den Ursprung der Worte von der Form aslov. tret 
und trat. Bee, 1878. 

F. Miklosich, Die tiirkischen Elemente in den siidost- und osteuropaischen 
Sprachen. Bee, 1884. Voll. I-II. 

F. Miklosich, Vergleichende Grammatik der slavischen Sprachen. Bee, 
1852- 1876 2 . 

F. Miklosich, Ueber die langen Vocale in den slavischen Sprachen. Bee, 

1879. 

F. Miklosich, Ueber die Mundarten und die Wanderungen der Zigeuner 

Europas. Voll. I-III. Bee, 1872. 

M. Milas, Ispravci dubrovackijeh rijeci u Vukovu rjecniku. Zagreb, 1898. 
(= Rad JAZU 136, 223-248). 
Minalo. Sofija. 
Misao, knjizevno-politicki casopis. Beograd 

S. Mladenov, Etimologiceski i pravopisenb recnikb na bblgarskija knizovenb 

ezik-b. Sofija, 1941. 

S. Mladenov, Geschichte der bulgarischen Sprache. Leipzig, 1929. 

S. Mladenov, Recnikb na cuzdite dumi t> bblgarskija ezikl>. Sofija, 1932. 

mletacki 

mletacko-trscanski 

Modem Language Notes. Baltimore. 

The Modem Language Review. London. 

Magyar Nyelv. Budimpesta. 
A magyar nyelv torteneti-etimologiai szotara. Budapest, I, 1967. ss. 



kratice 



XXVI 



kratice 



mod. 

Mon. croat. 

mong. 

Mon. rag. 

Mon. serb. 

Moor 

mor. 

MOr 

Moravcsik 

mordv. 
Mosin 
MPh 
MPKJ 

m. r. 

MR 

MR1W 

MSFOu 

MSHSM 

MSI 
MSLP 

MSNH 
Mussarla, Beitrag 

MV en 
MWAG 



moderno 

= AC o,.). 

mongolski 

Monumenta ragusina. Zagreb, 1879, 1882 (= MSHSM 10, 13). 

Monumenta serbica spectantia historiam Serbiae Bosnae Ragusii. Bee, 1858. 

E. Moor, Westungarn in Mittelalter im Spiegel der Ortsnamen. Szeged, 1936. 

moravski 

Le Monde Oriental. Uppsala. 

C. Porphyrogenitus, De administrando imperio. Ed. Gy. Moravcsik-R. 
J. H. Jenkins. Budapest, 1949. Tom II: Commentary, par D. Obolensky. 
London, 1962. 

mordvinski 

V. Mosin, Cirilski rukopisi JAZU. Zagreb, 1952. Voli. I— II. 

Modern Philology. 

Materia-ly i prace Komisyi j^zykowej Akademiji umiej^tnosci w Krakowie. 
Krakow. 

muskog roda 

Morsko ribarstvo. Split. 

Mitteilungen des Rumanischen Instituts in Wien. Bee. 

Memoires de la Societe finno-ougrienne. Helsingfors. 

Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium. Zagreb. Ed. 
JAZU. 

Le Monde Slave. Paris. 

Memoires de la Societe de linguistique de Paris. Paris. 

Memoires de la Societe neophilologique de Helsingfors. Helsinki. 

A. Mussarla, Beitrag zur Kunde der norditalienischen Mundarten. 1872 

(= DAW 22). 

Melanges linguistiques J. Vendryes. Paris, 1925. 

Mitteilungen der Wiener Anthropologischen Gesellschaft. Bee. 



n- 

n. 

Nahtigal 

Naselja 

Nastavnik 

nbug. 

NE 

ne-ie. 

Nemanu 

neol. 

Neophilologus 

NESt 

ngr. 



novo- 

nominativ. 

R. Nahtigal, Slovanski jeziki. Ljubljana, 1952". 

Naselja Srpskih zemalja. Ed. SAN. Beograd. 

Nastavnik. Beograd. 

novobugarski 

Nova Evropa. Zagreb. 

neindoevropski 

D. Nemanic, Cakavisch-kroatische Studien. Bee, 1883,. 1884, 1885. (= SAW 
104, 105, 108). 

neologizam 

Neophilologus. Groningen. 

Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenacka. Ur. St. Stanojevic. Za- 
greb, 1925-1929. Voli. I-IV. 

novogrcki 



kratice 



XXVII 



kratice 



Niederle L. Niederle, Manuel de l'antiquite siuv^. Paris, 1923—1926. Voli. I— II. 

Milks N. Nilles, Kalendarium manuale utriusque ecclesiae orientalis et occiden- 
talis. Oeniponte, 1896. Voli. I-n. 

niz. nizozemski 

]\fj Nas jezik. Beograd. 

NMH Neuphilologische Mitteilungen, Helsingfors. 

nord. nordijski 

norv. norveski 

Novakovic, Pom. S. Novakovic, Srpski pomenici XV-XVIII veka (= G1SUD 42). 

Novakovic, Zemlj. S. Novakovic, Zemljiste radnje Nemanjine. Beograd, 1877 (= GC 2). . 

nperz. novoperzijski 

nprov. novoprovansalski 

NR Nova revija. Makarska. 

NRec Nase Rec. Prag, 1917. ss. 

NSt Narodna starina, Zagreb. 

NVCsl Narodopisny vestnik ceskoslovansky. Prag. 

NVj Nastavni vjesnik. Zagreb. 

NyK Nyelvtudomanyi Kozlemenyek. Budapest. 

Nyt Nyelotudomany. Budapest. 

njem. njemacki 



Obnorskij 

OChP 

Olivieri 

Onomastica 

Onomastica' 

Opci sematizam 

oset. 

osk. 

osm. 

Ostojic, Opatija 

Ostir, Beitr. 

Ostir, Vogeln 

Papahagi 

Parcic 

Pascu 

Pascu, Suf. 
Patsch 

Pauly- Wissowa 



S. Obnorskij, S. Barchudarov, Chrestomatija po istorii russkogo jazyka. 
Voli. I, II, 1-2. Moskva, 1938-49. 

Orientalja Christiana periodica. Roma. 

D. Olivieri, Dizionario etimologico italiano. Milano, 1953. 

Onomastica. Ed. A. Dauzat. Paris. 1947. ss. 

Onomastica. Wroclaw. 

Opci sematizam katolicke Crkve u Jugoslaviji. Sarajevo, 1939. 

osetski 

oskicki 

osmanlijski 

I. Ostojic, Benediktinska opatija u Povljima na otoku Bracu. Split, 1934. 

K. Ostir, Beitrage zur alarodischen Sprachwissenschaft. Wien — Leipzig, 
1921. 

K. Ostir, Drei vorslavisch-etruskische Vogelnamen. Ljubljana, 1930. 

T. Papahagi, Dictionarul dialectului aromin. Bucuresti, 1963. 

D. A. Parcic, Rjecnik hrvatsko-talijanski. Zadar, 1901 3 . 

G. Pascu, Dictionnaire etymologique macedo-roumain. Bucuresti, 1924, 
1925. Tomes I-II. 

G. Pascu, Sufixele rommesti. Bucuresti, 1916. 

C. Patsch, Archaologisch-epigraphische Untersuchungen zur Geschichte 
der romischen Provinz Dalmatien. Bee, 1896. ss. 

= REKA (v.). 



kratice 



XXVIII 



kratice 



Pawlovsky 
PBB 

PE 

pehl. 

Pekmezi, Gramm. 

Penzig 

perz. 

Petersson, Beitrage 

Petrovici, Cams. 

PF 



piem. 

pik. 

Pirana 

PK? 

pi. 

Pletersnik 

pl.t. • 

Pokorny 

polap. 

polj. 

Popovic, Geschichte 

Popovic, IR 

Popovic, Sintaksa 

port. 

PPNP 

PPP 

pra- 

prabalt. 

Prace Baud. 

pra-ie. 

praslav. 

Prati 

pred-ie. 

Prellwitz 

Premier congres 

Preobrazensky 

PrGl 

Profous 
pro v. 



J. Pawlowsky, Russisch-deutsches Worterbuch. Riga — Leipzig, 1895. 

Beitrage zur Geschichte der deutschen Sprache und Literatur. Ed. H. Paul, 
W. Braune, E. Sievers. Halle a. d. S. 

Pomorska enciklopedija. Zagreb. 

pehlevi 

G. Pekmezi, Grammatik der albanischen Sprache. 1908. 

0. Penzig, Flora popolare italiana. Genova, 1924. 
perzijski 

H. Petersson, Vermischte Beitrage zur Wortforschung. Lund, 1922.- 

E. Petrovici, Graiul Carasovenilor. Bucuresti, 1935. 

Prace iilologiczne. Varsava. 

piemontski 

pikardijski 

II nuovo Pirona. Vocabolario friulano. Ed. G. H. Pirona, E. Carletti, G. B. 
Corgnali. Udine, 1935. 

Prace Komisji j^zykowej. Varsava. 

•plural 

M. Pletersnik, Slovensko-nemski slovar. Ljubljana, 1894-1895. Voll. I-II. 

plurale tantum 

J. Pokorny, Indogermanisches etymologisches Worterbuch. Bern, 1949. ss. 

polapski 

poljski 

1. Popovic, Geschichte der serbokroatischen Sprache. Wiesbaden, 1960. 
D. Popovic, Turske i druge istocanske reci u nasen jeziku. Beograd, 1884. 
M. Popovic, Sintaksa i rjecnik zumberackog dijalekta. Zagreb, 1941. 
portugiski (portugalski) 

Prilozi za proucavanje narodne poezije. Beograd. 

Prilozi za knjizevnost, jezik, istoriju. i folklor. Ed. Pavle Popovic. Beograd. 

pra- (npr. prabaltijski) 

prabaltijski 

Prace lingwistyczne ofiarowane Janowi Baudouinowi de Courtenay 1869 — 

1921. Krakow, 1921. 

praindoevropski 

praslavenski 

A. Prati, Vocabolario etimologico italiano. Milano, 1951. 

predindoevropski 

W. Prellwitz, Etymologisches Worterbuch der griechischen Sprache. Got- 
tingen, 1905. 

Premier congres international de toponymie et d'anthroponymie. Actes 
et memoires. Paris, 1939. 

A. Preobrazensky, Etimologiceskij slova» russgago jazyka. Voll. I — II. 

Moskva, 1910-1914. Trudy ORJAS, I, 1949. 

Prosvetni glasnik. Beograd. 

A. Profous, Mistni jmena v Cechach. Voll. I-IV. Prag, 1947-1957. 

provansalski 



kratice 



XXIX 



kratice 



PS 




PSKjf 




Pufcaeiu 




Puscariu, 


DLR 


Puscariu, 


Istrorom 


Quatrieme 


congres 



Racki 

Rod 

Radovi FFZ 

Radovi NDBiH 

Radovi SI 

RAL 

Ramovs, Gram. 

Ramovs, Zgod. 

Rasprave 

RAU 

Razprave 

Rozprave AZU 

RCAV 

REB 

Redhouse* 

REHF 

REIE 

REKA 

RES 

Resetar, Dram. 

Resetar, Kol. 
Resetar, Stok. 
Resetar, Zb. 

reto-rom. 
REW 3 

rez. 
RFV 
RH 
Rie. 



La Patrie Serbe. Paris. 

Pitanja savremenog knjizevnog jezika. Sarajevo. 

S. Puscariu, Etymologisches Worterbuch der rumanischen Sprache. Heidel- 
berg, '1905. 

= DLR (v.). 

S. Puscariu, Studii istroromine. Bucuresti, 1926—1929. 

Actes et memoires du IV congres international des sciences onomastiques. 
1954. Uppsala. 

F. Racki, Documenta historiae chroaticae periodum antiquarii illustrantia. 

Zagreb, 1877. 

RadJAZU. Zagreb. 

Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. Zadar. 

Naucno drustvo BiH. Radovi. Sarajevo. 

Radovi Staroslavenskog instituta. Zagreb. 

Rendiconti dellAccademia dei Lincei. Roma. 

F. Ramovs, Historicna gramatika slovenskega jezika. II. konzonantizem. 
VII. dijalekti. Ljubljana, 1924, 1935. 

F. Ramovs, Kratka zgodovina slovenskega jezika. Ljubljana, 1936. 
Rasprave Instituta za jezik JAZU. Zagreb. 

Rozprawy Akademii umiejetnosci, w. ill. Krakow. 

Razprave, izd. Znanstveno drustvo za humanisticne vede. Ljubljana. 

Razprave Akademije znanosti in umetnosti, razr. fil.-hist. Ljubljana. 

Rozpravy Ceske akademie. Prag. 

Revue internationale des etudes balkaniques. Beograd. 

J. W. Redhouse, Lexicon english and turkish. Carigrad, 

Revue des etudes hongroises et fmno-ougriennes. Paris. 

Revue des etudes indoeuropeennes. Paris. 

Realenzyklopadie der klassischen Altertumswissenschaft. 

G. Wissowa & comp. Stuttgart, 1892. ss. 
Revue des etudes slaves. Paris. 



1890. ss. 



Ed. C. Pauly, 



M. Resetar, Cetiri dubrovacke drame u prozi iz kraja XVII. vijeka. Beograd, 
1922. 

M. Resetar, Die serbokroatischen Kolonien Siiditaliens. Bee, 1911. 

M. Resetar, Der stokavische Dialekt. Bee, 1907. 

M. • Resetar, Dubrovacki zbornik od god. 1500. Beograd, 1933 (Posebna 
izdanja SAN 100). 

retoromanski 

W. Meyer-Lflbke, Romanisches etymologisches Worterbuch. Heidelberg, 
1935 3 . 

rezijski 

Russkij filologiceskij vestnikb. Varsava. 

Romanica helvetica. 

Ricerche slavistiche. Roma. 



kratice 



XXX 



kratice 



R1EB 

RlGI 

RIJAZUZ 

RIO 

RK 

RKA 
RLR 

Ro 

Rohlfs 



Rohlfs, Diz. Cal. 

Rohlfs, Gramm. 

rom. 

Romanoslavica 

Romdnsky 

ROr 

Rosamani 
Rospond, -itj- 

Rostalng 

Rozwadowski, 
Quest. 

Rozwadowskij Stud. 

RPh 

RSAN 

RSi 

rum. 
rus. 

rus.-cslav. 
RY 

SA 

SAN 

Sandfeld 

sanskr. 

SANU 

sard. 

SAU 



= REB (v.). 

Rivista indo-greco-italica di filologia, lingua ed antichita. Napoli, 1917 — 1937. 

Radovi Instituta JAZU u Zadru. Zadar. 

Revue internationale d'onomastique. Paris. 

S. Ristic-J. Kangrga, Recnik srpskohrvatskog i nemackog jezika. II srpsko- 
hrvatsko-nemacki. Beograd, 1928. 

= RAU (v.). 

Revue de linguistique romane. Paris. 

Romania. Paris. 

G. Rohlfs, Etymologisches Worterbuch der unteritalienischen Grazitat, 

Halle, 1930. 

G. Rohlfs, Dizionario dialettale delle Tre Calabrie. Voli. I-HI. Haiie- 

Milano, 1932-1939. 

G. Rohlfs, Historische Grammatik der italenischen Sprache und ihrer 
Mundarten. Bern, 1950-1954. Voll. I-III. 

romanski 

Romanoslavica. 

S. Romansky, Lehnworter lateinischen Ursprungs im Bulgarischen. 1909 

(= JberRI 15). 

Rocznik oryentalistyczny. Krakow. 

E. Rosamani, Vocabolario giuliano. Bologna. 1958. 

S. Rospond, Poludniowo-slovianskie nazwy miejscowe z sufiksem -itj- 
Krakow, 1937. 

Ch. Rostaing, Les noms de lieux. Paris, 1948. 

J, Rozwadowski, Questiones grammaticae et etymologicae. Krakow, 1897 — 
1900. Voll. 1-2. 

J. Rozwadowski, Studia nad nazwami vod slovianskich. Krakow, 1948 
Romance Philology. Berkeley, 

Recnik srpskohrvatskog knjizevnog i narodnog govora. Ed. SAN (U), 
Beograd. 

Rocznik slawistyczny. Revue slavistique. Krakow, 
rumunjski 
ruski 

rusko-crkvenoslavenski 
Revue yougoslave. Paris. 



L. Sadnik-R. Aitzetmuller, Handworterbuch zu den altkirchenslavischen 

Texten. 1955. 

Srpska akademija nauka (i SANU = Srpska akademija nauka i umetnosti). 
K. Sandfeld, Linguistique balkanique. Paris, 1930. 
sanskrtski 
= SAN (v.). 
sardski 

Sprawozdania z czynosci i posiedzen Akademiji umiej^tnosci w Krakowie. 
Krakow. 



kratice 



XXXI 



kratice 



Suvremenik 

SAW 

SAZU 

SBAN 

SbBob 

SbFil 

SbMS 

SbNUN 

SbORJAS 

SbPast 

SbSis 

Sb Vaz 

SbZub 

Schmeller 

Schneeweis 

Schneeweis, Grdr. 

Schroder 

Schrader- Nehring 
Schuchardt 
Schuchardt, Rom. 

Etym. 
Schutz 
SCL 
SDZb 
Seliscev 
Sella 

SEW 

SEZb 
SHPr 

sic. 
Simeon 

Simonami 
Sim any i 
sir. 
sjev. 



Savremenik. Beograd. 

Sitzungsberichte der Akademie der Wissenschaften, phil.-hist. CI. Bee. 

Slovenska akademija znanosti in umetnosti. Ljubljana. 

Sbornikb na Bblgarskata Akademija na naukite. Kl. ist.-fil., Sofija. 

Jubileenb sbornikb... v cestb na S. S. Bobce ■h. Sofija, 1921. 

Sbornik filologicky. Prag. 

Sbornik Matice slovenskej. Turcansky sv. Martin. 

Sbornikb za narodni umotvorenija i narodopisb. Sofija. 

Sbornikb Otdelenija russkago jazyka i slovesnosti. Lenjingrad (Petrograd). 

Slovansky sbornik prof. Frantiseku Pastrnkovi 1853—1923. Prag, 1923. 

Sbornikb t> cestb na I. D. Sismanovb. Sofija, 1920. 

Ivan Vazovb. Zivotb i tvorcestvo. Za 70. god. Sofija, 1920. 

Sbornik vydany na pamet... J. Zubateho. 1885-1925. Prag, 1926. 

1872-1877. 



A. Schmeller, Bayerisches Worterbuch. 
Mfinchen, 1872—1877. 



Bearb. von G. K. Fromann. 



E. Schneeweis, Die deutschen Lehnworter im Serbokroatischen in kultur- 
geschichtlichen Sicht. Berlin, 1960. 

E. SchneeweiSi Grundriss des Volksglauben und Volksbrauchs der Serbo- 
kroaten. Celje, 1935. 

O. Schrader, Reallexikon der indogermanischen Altertumskunde. Berlin, 
1917-1929 2 . 

= Schrader (v.). 

H. Schuchardt, Slawo-deutsches und slawo-italenisches. Graz, 1884. 

H. Schuchardt, Romanische Etymologien. Bee, 1898-1899. Voll. I— II. 

J. Schutz, Die geographische Terminologie des Serbokroatischen. Berlin, 1957. 

Studii si cercetari linguistice. Bucuresti. 

Srpski dijalektoloski zbornik. Beograd. 

A. M. Seliscev, Slavjanskoje naselenije v Albaniji. Sofija, 1931. 

P. Sella, Glossario latino-italiano. Citta del Vaticano, 1944 (= Studi e 

testi 109). 

E. Berneker, Slavisches etymologisches Worterbuch. I A-Mor. Heidelberg, 
1908-1913. 

Srpski etnografski zbornik. Beograd. 

Starohrvatska prosvjeta. Split-Zagreb, 

sicilski 

R. Simeon, Enciklopedijski rjecnik lingvistickih naziva. Zagreb, 1969. 
Voli. III. 

D. Simonovic, Botanicki recnik. Beograd, 1959. 

Sz. Simonyi, Die ungarische Sprache. Strassburg, 1907. 

sirski 

sjeverno- 



kratice 



XXXII 



kratice 



SKGl 

Skok, Dol. 
Skok, Hron. 
Skok, Osn. 
Skok, Poj. 

Skok, Pregled 
Skok Slav. 

Skok, 5w/^ 

Skok, Term. 

Skok, Verb. 

si. 

slav. 

Sldvia 

Slawski 

SIE 

SIGI 

slov. 

Slovan 

Slovo 

SIPohl 

SIR 

SIRev 

SIRu 

slvc. 

SO 

SOF 

Solmsen 

Solovjev 

Sophocles 

SpBA 
SpKA 

Spomenica 
Spomenik 
Sporn, srp. 



Srpski knjizevni glasnik. Beograd. 

P. Skok, Dolazak Slovena na Mediteran. Split, 1934. 

P. Skok, Tri starofrancuske hronike o Zadru 1202. godine. Zagreb, 1951. 

P. Skok, Osnovi romanske lingvistike. Zagreb, 1940. Voli. I —III. 

P. Skok, Pojave vulgarno-latinskog jezika na natpisima rimske provincije 
Dalmacije. Zagreb, 1915. 

P. Skok, Pregled francuske gramatike. Zagreb, 1938-1939. Voli. I-II. 

P. Skok, Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima. Zagreb, 1950. 
Voli. I-II. 

P. Skok, Die mit den Suffixen -acum, -anum, -ascum und -uscum gebil- 
deten sudfranzosischen Ortsnamen. Halle a. S., 1906. 

P. Skok, Nasa pomorska i ribarska terminologija (od koga naucise jadranski 
Jugosloveni pomorstvo i ribarstvo). Split, 1933. 

P. Skok, Die Verbalkomposition in der romanischen Toponomastik. Halle 
a. S., 1911. 

(i) slijedece strane (v. ss.), 
slavenski 

Slavia, casopis pro slovanskou filologii. Prag. 

F. Slawski, S-townik etymologiczny je.zyka polskiego. Krakow, 1952. ss. 
Slovenski etnograf. Ljubljana. 

Slavjanski glasb. Sofija, 
slovenski 

Slovan. Ljubljana. 
Slovo. Casopis Staroslavenskog instituta. Zagreb. 

Slovanske pohlady. Turcansky sv. Martin. 
The Slavonic Review. London. 

Slavisticna revija. Ljubljana. 
Slavische Rundschau. Berlin, 

slovacki 
Slavia Occidentalis. Poznaft. 

Sudostforschungen. Leipzig. 

F. Solmsen, Indogermanische Eigennamen als Spiegel der Kulturgeschichte. 
Heidelberg, 1922. 

A. V. Solovjev, Odabrani spomenici srpskoga prava (od XII do kraja XV 
veka). Beograd, 1926. 

E. A. Sophocles, Greek Lexicon of the Roman and Byzantine Periods. New- 
-York, 1900. 

Spisanie na Bblgarskata Akademija na naukite. Sofija. 

Sprawozdania z posiedzeii Akademii umieje.tnosci w Krakowie. Krakow, 
1890-95. 

Spomenica. Beograd. 
Spomenik SAN. Beograd. 

Spomenici srbbski od 1395. do 1423. to est pisma pisana od Republike du- 
brovacke kraljevima, despotima, vojvodama i knezovima srbbskiem, bosan- 
skiem i primorskiem. Prepisao s dubrovacke arhive M. Pucic. Beograd, 1858. 



kratice 



XXXIII 



kratice 



SpTNW Sprawozdania z posiedzen Komisiji je.zykowej Towarzystwa naukowego 
Warszawskiego. Varsava, 1937. ss. 

sr- srednjo- (v. srlat.) 

SRAZ Studia romanica et anglica zagrabiensia (v. SRZ). Zagreb. 

srbug. srednjobugarski 

srdnjem. srednjodonjonjemacki 

srengl. srednjoengleski 

srgr. srednjogrcki 

srlat. srednjovjekovni latinski 

srnjem. srednjonjemacki 

srp. srpski 

srperz. srednjoperzijski 

sr. r. srednjeg roda 

srvnjem. srednjovisokonjemacki 

SRZ Studia romanica zagrabiensia (od br. 5 SRAZ). 

ss. (et) sequentes (= i slijedece strane, godine, i tako dalje) 

SSGW Sitzungsberichte der sachsischen Gesells;haft der Wissenschaften, 

st- staro- 

Stampa R. A. Stampa, Contributo al Lessico preromanzo dei dialetti lombardo- 
-alpini e romanici. Zurich & Leipzig, 1937 (= RH 2). 

Starinar Starinar. Beograd. 

Starine Starine. Ed. JAZU, Zagreb. 

StB Studi bizantini. Roma, 

stbug. starobugarski 

stcslav. starocrkvenoslavenski 

steak. starocakavski 

stces. staroceski 

stdalm. starodalmatski 

Stender-Petersen A. Stender-Petersen, Slavisch-germanische Lehnwortkunde. Goteborg, 

1927. 

stengi. staroengleski 

stfr. starofrancuski 

stgerm. starogermanski 

stgr. starogrcki 

sthrv. starohrvatski 

stind. staroindijski 

stir. staroirski 

stiran. staroiranski 

stisl. staroislandski 

stilai staroitalski 

stlat. starolatinski 

stlit. starolitavski 



III P. Skok: Etimologijski rijecnik 



kratice 



XXXIV 



kratice 



stlomb. 

stmadz. 

stmlet. 

stnord. 

Stojanovic, Sporn. 

Stokes, Urkek. 
stperz. 
StPH 
Striedter- Temps 

Strohal, Cvet 

strus. 

stsaks. 

stskand. 

stsrp. 

stspanj. 

ststok. 

sttal. 

sttosk. 

sttur. 

Studia Mladenov 

StudiE 

stval. 

stvnjem. 

SupK 

Susak 

sveslav. 
Symbolae Rozw. 



SZb 

Szombathely, 
statut 



Trsc. 



starolombardijski 

staromadzarski 

staromletacki 

staronordijski 

Lj. Stojanovic, Spomenici na srpskom jeziku. Stari srpski zapisi i natpisi. 
Beograd, 1902—1923 (= Zbornik za istoriju,, jezik i knjizevnost, I, II, III, 
IV). 

W. Stokes, Urkeltischer Sprachschatz. Gottingen, 1894. 

staroperzijski 

Stari pisci hrvatski. Ed. JAZU. Zagreb. 

H. Striedter- Temps, Deutsche Lehnworter im Serbokroatischen. Berlin, 
1958. 

R. Strohal, Cvet vsake mudrosti. Zagreb, 1910. 

staroruski 

starosaksonski 

staroskandinavski 

starosrpski 

starospanjolski 

starostokavski 

starotalijanski 

starotoskanski 

staroturski 

Studia linguistica in honorem ac. S. Mladenov. Sofija, 1957. 

Studi Etruschi. Firenze. 

starovalonski 

starovisokonjemacki 

lura Sancii Petri de Gomai (Supetarski kartular). Ed. V. Novak, lingvisticka 
analiza P. Skok. Zagreb, 1952. 

J. Hamm, M. Hraste, P. Guberina, Govor otoka Suska. Zagreb, 1965 
(= HDZb 1). 

sveslavenski 

Symbolae grammaticae in honorem J. Razwadowski. Krakow, 1927 — 8. 
Voll. III. 

Svetosavski zbornik. Beograd. 

M. Szombathely, Statuti di Trieste. Trst, 1930. 1935. 



Safarik, Parti. P. Safarik, Pamatky drecniho pisemnictva Jihoslovanuv. Prag, 1851. 

Setka J. Setka, Hrvatska krscanska terminologija. Sibenik-Makarska, 1940—1965. 

Voli. I-III. 

Sisic F. Sisic, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Zagreb, 1925. 

Skoljic A. Skaljic, Turcizmi u narodnom govoru i narodnoj knjizevnosti Bosne i 

Hercegovine. Sarajevo, 1957. Voli. I —II. 

Skaljic* A. Skaljic, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku. Sarajevo, 1965. 

Sloser, Fl. J. Schlosser-L. Farkas-Vukotinovic, Flora croatica. Zagreb, 1869. 



kratice 



XXXV 



kratice 



Sloser Korn. J- Schlosser, Fauna kornjasa. Voli. I-IH. Zagreb, 1877-1879. 

spanj. spanjolski 

Stefanie, Rkp. V. Stefanie, Glagoljski rukopisi JAZU. Voli. I-II. Zagreb, 1969-1970. 

JAZU 
Stefanie, Rkp. Krk V. Stefanie, Glagoljski rukopisi otoka Krka. Zagreb, 1960. 



stok. stokavski 

Strekelj K. Strekelj, Zur slavischen Lehnworterkunde. Bee, 1904 (= DAW 50, 

nro 3). 
Strekelj, Prinosi K. Strekelj, Prinosi k poznavanju tujih besed v slovenscini. Ljubljana, 

1887. 
Sulek B. Sulek, Deutsch-kroatisches Worterbuch. Zagreb, 1960. Voll. I-II. 

Sulek, Im. B. Sulek, Jugoslavenski imenik bilja. Zagreb, 1879. 

Surmin D. Surmin, Hrvatski spomenici. Acta croatica, 1100—1499. Zagreb, 1898. 

svap. svapski 

sved. svedski 



Tagliavini, Mars. 

toil. 

Tamas 

tat. 

TB 

Theol. Blatter 

Thesaurus 

Tiktin 

TlZ 
Tkalcic 

Tkalcic, Sporn. 

toh. 

Torp 

tosk. 
toskn. 

Trautmann 

Troisieme congres 
Trombetti, Glott. 
Trombetti-, Saggio 
trsc. 

trsc.-mlet. 
Trubacev, Term. 



C. Tagliavini, II » Lexicon Marsiliamim«, dizionario latino-rumeno-unghe- 
rese del sec. XVII. Bucuresti, 19.30. 

talijanski 

L. Tarnas, Etymologisch-historisches Worterbuch der ungarischen Elemente 
im Rumanischen. Budapest, 1966. 

tatarski 

Tommaseo-Bellini, Dizionario della lingua italiana. 1865. 

Theologische Blatter. 

Thesaurus linguae latinae. Leipzig, 1900. 'ss. 

H. Tiktin, Rumanisch-deutsches Worterbuch. Bucuresti, 1895-1925. Voll. 

I-III. 

Tauta ir Zodis. Kaunas. 

I. Tkalcic, Povjestni spomenici... grada Zagreba. Monumenta civitatis 
Zagrabiae. Zagreb, 1889. ss. 

I. Tkalcic, Povjestni spomenici zagrebacke biskupije. Monumenta episco- 
patus Zagrabiensis. Zagreb, 1873 — 1874. 
Voli. I-II. 

toharski 

A. Fick, Vergleichendes Worterbuch der indogermanischen Sprachen, Bd. 
3 Urgermanisches Sprachenschatz, von A. Torp. Gottingen, 1909. 

toskicki 

toskanski 

R. Trautmann, Baltisch-slavisches Worberbuch. Gottingen, 1923. 

Actes du IIP" Congres international d'etudes byzantines. 1930. 

A. Trombetti, Elementi di glottologia. Bologna, 1923. 

A. Trombetti, Saggio di antica onomastica mediterranea. Beograd., 1925. 

trscanski 

trscansko-mletacki 

O. N. Trubacev, Istorija slavjanskih termmov rodstva i nekotoryh drevnejsih 
terminov obscestvenoga stroja. Moskva, 1959. 



kratice 



XXXVI 



kratice 



Truhelka 


, Sporn. 


tur. 




tur.-tat. 




U 




Uhlenbeck 


UJb 




ukr. 




umbr. 




UP 




UZ 




V- 




V- 




V- 




V. 




VAHD 




VAI 




Vaillant, 


Gramm. 


Vaillant, 


Manuel 


Vaillant, 


Zlatarii 


val. 




VAR 




Vasmer 




Vasmer, 


Alb. 


Vasmer, 


GL 


Vasmer, 


GSl 


Vasmer, 


SGr 


VAZ 




VGSN 




ved. 




Veda 




VEM 




Venae 




Vezic, Urbar 


VHAD 




VHDA 




VHZA 




Vijenac 




Vincent, 


Toponymie 


Vinja, Notes 



C. Truhelka, Tursko-slovjenski spomenici dubrovacke arhive. Sarajevo, 

1911. 

turski 

turskotatarski 

unij ati 

C. Uhlenbeck, Kurzgefasstes Worterbuch der altindischen Sprache. Amster- 
dam, 1898. 
Ungarische Jahrbiicher. 

ukrajinski 

umbrij ski 

Ucilisten pregled. Sofija. 

Ucenie zapisky. Odesa. 

vulgarno- (v. vlat.) 

visoko- (v. vnjem.) 

veliko- (v. vrus.) 

vidi 

Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku. Split. 

Vestnikb arheologu i istorii. Lenjingrad (Peterburg), 1885—1918. 

A. Vaillant, Grammaire comparee des langues slaves. Paris, 1950. ss. Voll. 
III. 

A. Vaillant, Manuel du vieux slave. Paris, 1948. Voli. I —II. 

A. Vaillant, La langue de Dominko Zlataric, poete ragusain de la fin du 
XVI siecle. Paris, 1928-1931. Voli. I— II. 

valonski 

Vjesnik Drzavnog arhiva na Rijeci. Rijeka. 

M. Vasmer, Russisches etymologisches Worterbuch. Heidelberg, 1950- 
1958. Voll. I-III. 

M. Vasmer, Studien zur albanesischen Wortforschung. Dorpat, 1921. 

M. Vasmer, Die griechischen Lehnworter im Serbokroatischen. Berlin, 

1944. 

M. Vasmer, Greko-slavjanskije etjudy. Lenjingrad, 1909. 

M. Vasmer, Die Slaven in Griechenland. Berlin, 1941. 

Vjesnik kr. drzavnog arkiva u Zagrebu. Zagreb. 

Vestnik kralovske ceske spolecnosti nauk. Tr. fil.-hist.-jez. Prag. 

vedski 

Veda, dvomesecnik za znanost in kulturo. Gorica. 

Vjesnik Etnografskog muzeja. Zagreb. 

Venae, knjizevni omladinski list. Beograd. 

M. Vezic, Urbar hrvatsko-slavonski. Zagreb, 1882. 

Vjesnik Hrvatskog arheoloskog drustva. Zagreb. 

Vjesnik hrvatskog drzavnog arhiva. Zagreb. 

Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskog arkiva. Zagreb. 

Vijenac, zabavi i pouci. Zagreb 1869. ss. 

A. Vincent, Toponymie de la Trance. Bruxelles, 1937. 

V. Vinja, Notes etymologiques dalmates en marge au REW, I (= 

RLR 21), II, III (= SRAZ 7 i 23, s indeksom). 



kratice 



XXXVII 



kratice 



vlat. 
vnjem. 
vog. 
Vandrdk 

Vondrak, Aksi. 
VR 
Vrela 
vrus. 
vtur. 
Vujaklija 
vulg. 
Wr 



vulgarno-latinski 

visokonjemacki (hochdeutsch) 

vogulski 

W. Vondrak, Vergleichende slavische Grammatik. Gottingen, 1924 — 1928 2 . 

W. Vondrak. Altkirchenslavische Grammatik. Berlin, 1912 2 . 

Vox romanica. Zeneva. 

Vrela i prinosi. Sarajevo. 

velikoruski 

vulgarnoturski 

M. Vujaklija, Recnik stranih reci i izraza. Beograd, 1954 2 . 

vulgarno - 

Vizantijskij vremennik. Peterburg, 1894. ss. 



Walde-Hof mann A. Walde, Lateinisches etymologisches Worterbuch. Ed. J. B. Hofmann. 
Heidelberg, 1938 3 . 

Wartburg W. v. Wartburg, Franzosisches etymologisches Worterbuch. Bonn, 1925. ss. 

Weigand-Doric G. Weigand, Bulgarisch-deutsches Worterbuch. Hrsgb. von A. Doric. 

Leipzig, 1943'. 

Weigand-Hirt L. K. Weigand-H. Hirt, Deutsches Worterbuch. Giessen, 1909-1910. 

Voll. III. 

WP A. Walde, Vergleichendes Worterbuch der indogermanischen Sprachen. 

Ed. J. Pokorny. Berlin, 1928-1932. Voll. I-III. 

WSI Die Welt der Slaven. Wiesbaden. 

WuS Worter und Sachen. Heidelberg. 

WZKM Wiener Zeitschrift fur die Kunde des Morgenlandes. Wien, 1887. ss. 



Zapisi 

Zapysky UA 

ZbBP 

ZbDan 

ZbFFB 

ZbFL 

ZMJK 

ZbJ 

ZbMH 

ZbMS 

ZbNZ 

ZbRFFZ 

ZbS 

ZbTom. 

ZbZKG 

ZbZN 

ZCPh 



Zapisi, casopis za nauku i knjizevnost. Cetinje. 

Zapysky ist.-fil. vod. Ukrajinskoj Akademiji. 

Zbornik u cast Bogdana Popovica. Beograd, 1929. 

Danicicev Zbornik. Beograd-Ljubljana, 1925. 

Zbornik Filoloskog fakulteta. Beograd. 

Zbornik za filologiju i lingvistiku. Novi Sad. 

Zbornik za istorijn, jezik i knjizevnost. Beograd. 

Jagicev zbornik (v.). 

Zbornik Matice Hrvatske o tisucgodisnjici hrvatskog kraljevstva. Zagreb, 
1925. 

Zbornik Matice Srpske. Novi Sad. 

Zbornik za narodni zivot i obicaje Juznih Slavena. Zagreb. Ed. JAZU. 

Zbornik radova Tilozofskog fakulteta. Zagreb. 

Zbornik Ferdi Sisicu 1869-1929. Zagreb, 1929. 

Zbornik kralja Tomislava. Zagreb, 1925. 

Zbornik Zagrebacke klasicne gimnazije 1607—1957. Zagreb, 1957. 

Zbornik Zagrebacke biskupije. Zagreb, 1944. 

Zeitschrift fur celtische Philologie. 



kratice 



XXXVIII 



kratice 



ZDMG Zeitschrift der deutschen Morgenlandischen Gesellschaft. Gottingen, 

Leipzig, Wiesbaden. 

ZDWf Zeitschrift fur deutsche Wortforschung. Strassburg, 1901. ss. 

zend. zendavesta 

Zett, Beitrdge R. Zett, Beitrage zur Geschichte der Nominalkomposita im Serbokroatischen. 
Koln-Wien, 1970. 

ZHI Zbornik Historijskog instituta JAZU. Zagreb. 

ZIP Zeitschrift tiir indogermanische Forschungen. 

ZNF Zeitschrift fiir Namenforschung (v. ZONF). 

ZNO Zapisky Neofilologiceskogo Obscestva. 

ZOG Zeitschrift fiir osteuropaische Geschichte. Berlin, 1911. ss. 

Z6G Zeitschrift fur die osterreichischen Gymnasien. Bee, 1850. ss. 

ZONF Zeitschrift fur Ortsnamenforschung (6d vol. 14: ZNF). Munchen, Berlin. 

Zore, Pa/y. L. Zore, Paljetkovanje po oblasti nasega jezika. Zagreb, 1892 — 1907 (= Rad 
JAZU 108, 110, 114, 115, 138, 170). 

Zore, Rib. L. Zore, O ribanju po dubrovackoj okolici (= Arkiv za povjestnicu jugo- 
slavensku 10). 

Zore, Tud. L. Zore, Dubrovacke tudinke. Beograd, 1895 (= Spomenik SAN 26). 

ZR Zadarska revija. Zadar. 

ZRPh Zeitschrift fiir romanische Philologie. Halle. 

ZRSAN Zbornik radova SAN. Beograd. 

ZSlaw. Zeitschrift fiir Slawistik. Berlin. 

ZSPh Zeitschrift fiir slavische Phiologie. Berlin— Leipzig. 

ZSevc. Zapiski naukovoga tovaristva imeni Sevcenka. Lavov. 

ZTNT Zapiski Towaristwa naukowega w Toruniu. Torun. 

Zubaty, Stud. J. Zubaty, Studie a clanky. Prag, 1945, 1949. Voll. I-II. 

ZVSF Zeitschrift fiir vergleichende Sprachforschung. Berlin. 1852. ss. 

ZVS Zapisy Vysoki' skoli. Odesa. 



ETIMOLOGIJSKI RJECNIK HRVATSKOGA 
ILI SRPSKOGA JEZIKA 



z 

ZA 

Zivot 

ZMNP 

z. r. 
ZS 



Zumberak (za ZK i ZU, v. K i U). 

Ziva antika, Skopje. 

Zivot. Zagreb. 

Zurnal Ministerstva Narodnogo prosvescenija. Peterburg (Lenjingrad), 
1867. ss. 

zenskog roda 

Zivljenje in svet. Ljubljana. 



A 



a-prvobitno uzvik dugouzlazne intonacije 
kao izraz cudenja i iznenadenja, ocuvan do 
danas u knjizevnom jeziku i u narjecjima 
(npr. ZK a, Kosmet a, a te aa i ad s nijan- 
sama u znacenju, v. Elezovic, SDZb 4, 1), 
stoji prema ie. a ili 6 uz vokativ (Loewe, 
KZ 54, 143). Kao uzvik pojacava se sa nu, 
ni: tako anu u Pivi i Drobnjaku sluzi kao 
uzvik »kad se netko poziva da dode« (cf. Vu- 
kovic, SDZb 10, 195: anu malo da te viduj 
a ani u Crnoj Gori znaci »eno« (Vuk, v, ARj 
1, 90). Slicno u Kosmetu an znaci suprotno 
od nemoj, s paralelnim ante za drugo lice 
plurala, slicno kao sto dede ima dedete i nuda 
nudate (ZK). 

Ovaj se uzvik veze i sa o, oh, oj i sa -va 
(ava za potvrdivanje i uvjeravanje, v. tuma- 
cenje koje se daje nize pod ami. 

U praslavensko doba a nije imalo protezu 
(Bruckner, KZ 46, 205). Iz interjekcije razvio 
se veznik za protivnost u znacenju fr. 
mais, lat. sed, njem. aber i kopula u znacenju 
lat. et. Ovo se znacenje moze pojacati poka- 
znim zamjenicama srednjega roda: a to »eto«, 
a ono (14. v.) > ano, u starije vrijeme avo 
< a -{- evo (14—16. v., kod dubrovackih 
pisaca i drugdje u starijem jeziku), ase (na 
steccima) < a + se (v. saj} »evo, gle«. Adver- 
zativno znacenje dobiva jos enklitiku li: all, 
u narjecjima ai, upor. i dal. Starina se oci- 
tuje u akcentu i nerastavljivosti u izgovoru 
i pisanju. Rastavlja se u vezi s veznikom a da. 
Adverzativno ali dolazi uvijek na prvom 
mjestu, no u narjecju s'e takoder govori prema 
njem. on al ne ma (ZK). Moze pojacati i afir- 
maciju:, ada < a + da (SDZb 9, 129). 

Kopulativno a (upor. cesko a) dobiva upitnu 
zamjenicu srednjega roda ko: ako (glede ak- 
centa upor. ali), kad postaje uvjetni veznik 
(v. ako) koji u hrvatskokajkavskom, slovens- 
kom i bugarskom jeziku dolazi i bez a (upor. 
ZK ko bude lipo) i u prijevoju ce »lat. si, njem. 
wenn«. Starosrpsko aie istoga znacenja sadrzi 
u drugom elementu mjesto -ko = ce 3. 



1. sg. prezenta ste > fe od glagola hbteti, 
upor. provansalsko seveals < lat. si velis, 
stcslav. asce. Za ako upor. Music, Sldvia 8, 
228. bilj. 1, za aste isti, ASPh 29, 625, gdje 
to drukcije tumaci. Za ispustanje a upor. 
i u Pivi vecako > vecko (Vukovic, SDZb 
10, 379). 

Kopulativ.no (v. Leskien, ASPh 22, 1-) i 
adverzativno znacenje moze se pojacati i sa: 

1. -ie > -re > -r: ar »jer. ta« (Vodice, 
Istra) u istom znacenju u kojem se javlja i 
ac > as (v. Tentor, JF 5, 202) < asto (upor. 
cak. zac prema zasto) : ar se svak uskaje, znajte 
stanovito, ki godi pustaje skrovnd za ocito 
(Mencetic, StPH 2, 333). U kajkavskom se 
kopulativno a veze sa da i h + da > ada, 
pisano adda, i anda (17. v., cf. Valjavec, Kres 
1886, 242-51, i ASPh 12, 522), oboje u zna- 
cenju »dakle«. 

2. u stokavskom sa ma > ama (Vasmer, 
RSL 3, 260). 

Kao morfoloski elemenat a se javlja: 
a) u deklinaciji: od indoevropskih vremena 
u femininima na -a prema maskulinu na -o 
(tip servus: serva): zmaj — ; zmija, susjed-su- 
sjeda, gospodin—gospoda, tast —tasta, Zfina, 
snaha, teta (tetki}, IWba, riba; -a kolek- 
tivnog znacenja od indoevropskih vremena: 
gospoda, vlastela, rasireno sa ./': brac'a prema 
brat, pi. brati; b) utvorbi rijeci: 1. kod nomina 
agentis: sluga, uhoda, velmoza, preteca, drvo- 
djelja, junosa, vojvoda, vinbpija, vodopija, 
nocobdija, vladika, pejorativno znacenje: de- 
belguza, luda, lola; hipokoristici: Jiva, Pera 
(ZK, v. ASPh 20,530); 2. postverbalia abstracta 
i concreta: hvala, plata (od platiti), placa 
(od placati), trka, prisega, klada, muka, nuzda, 
rdzga, ruda, tuga, ruka, vlaga, groza; takvo 
se -a od slavenskih nomina agentis prenosi 
zbog deklinacije i na turcizme: Sarajlija, 
kujundzija, bena (< tur. bon), kao i na stare 
maskuline na -ii: scdii > sudija, suda, tepbcii 
> tepcija, i na neke posudenice iz madzar- 
skoga jezika: bitanga. Femininum kao oznaka 



abdal 



konkreta (ruda, crta, vrba, pritka, rdzga, gdra, 
voda, liika, vuna, slama itd.) prenosi se i na 
tudice : korpa < njem. Korb, falinga, f minga, 
perla, cenila (turcizam od ar. kenef), podu- 
mijenta < lat. fundamentum (ovo bi mogao 
biti i lat. pi. n.). Najvaznija je pojava da se 
ovo -a prenosi i na imena rijeka predindoev- 
ropskog porijekla: Drava < Dravus, Kupa 
< Colapis, Sava < Savus, Una < Oenus, 
Soca < Sontius, Sana, Lonja, pored Dunav, 
Bosut, Lorn < Almus, kod kojih je latinski 
maskulinuin ostao. U Bojana, Mrsunja < 
Marsonia i Mlava < Malva (?) ostao je la- 
tinski femininum. Moze se misliti da je u 
prvoj kategoriji latinski rod promijenjen prema 
slavenskom apelativu reka f. Kako su rijeke 
bile divinizirane, moze se raditi i o rodu ve- 
zanom na primitivnu religiju; c) u izrazavanju 
durativnog vida kod glagola : platiti pf. prema 
placati durativum < plati+a+ti, roditi pf. 
prema radati impf. < radz + a + it,, sjeci < 
*sekti prema stjecati impf.; d) fakultativna 
deiksa u sufiksu priloga mjesta: sad — sada, 
kad — kada, kud — kuda. Moze se zamije- 
niti sa e. Ulazi u narjecjima i u glagolske pri- 
loge na -vsi, -ci: pjevajuca za pjevajuci (Pavi- 
cic). Zamijenio je -i u veoma < velmi. 

Lit.: ARj 1,82. 67-74. 90. 91. 93. 94. 122. 
Meillet, MSLP 20, 108-110. Bruckner, ASPh 
10, 184. 11, 130. Bruckner 1. SEW 21. Mi- 
klosic 1. Trautmann 1. Maretii 256. Leskien 
§§ 356, 437, 459, 485. Vandrdk 1, §§ 428-441. 
Jagic, ASPh 31,553. Elezovic 1,15. 

aba f »grubo sukno i od njega napravljen 
ogrtac«, odatle pridjev materije abeti < aba 
+ -en, poimenicen pomocu sufiksa -jak (v.): 
abenak, gen. -aka m »kapa od abe«, radna 
imenica izvedena pomocu turskog sufiksa 
-dzija (v.): abadiija m »koji gradi odijela od 
abe«, odatle prezime Abadfic (< -dzijic), 
posvojni pridjev abadzijin »koji pripada abadzi- 
ji«; odatle abadzinica »radnja abadzijina«, 
pa pridjev svojstva i pripadanja abadzijski = 
abadzlnskt i apstraktum abadziluk (v. -luk) 
»zanat abadzijin«. Balkanski turcizam arapskog 
podrijetla (od ar. 'aba, istoga znacenja). Nalazi 
se u svim balkanskim jezicima. 

Lit.: Elezovic, SDZb 4, 491. Mladenov 1. 
SEW 22. ARj 1, 27-28. Lokotsch 2. Miklosic 
\. Pascu 2, 106, nro 2. 

abain, gen. -ina m (Dubrovnik, Cavtat, 
Cilipi, Korcula) = abain (Bozava) »(staklo) 
otvor na krovu«. Od tal. abbaino, stfr. bale 
»otvor«, postverbal od baer < lat. baiare s 



prijedlogom a < ad i deminutivnim sufiksom 
-inus > -ino. Lat. baiare onomatopejskog po- 
drijetla > tal. badare »otvoriti usta, blejati«, 
posudeno u badati, -am impf. (Molat, kajk.) 
»mariti«. Od talijanske sintagme stare a bada 
> abbadare je abadati, -am (Perast; Potomje, 
Peljesac) »osvrtati se, svracati paznju«. Odatle 
postverbal obad m (Sibenik: ne daje mi abada). 
Sa zamjenom tal. prefiksa domacim: obddat, 
-am impf. (Dubrovnik, Cavtat, Crna Gora) 
»mariti, obazirati se«, isto na -z'raiz < njem. 
-ieren: obadirati = obadijerati, -dijeram (Lika), 
koji se u kajkavskom javlja i kao abadirati 
(Kr). Taj talijanizam nalazi se u slovenskom, 
ceskom i poljskom jeziku. 

Lit.: ARj 8, 298. Cronia, ID 6. REW* 
988. DEL 3, 401. Strekelj, ASPh 12, 452. 

abaja i, prema Vuku jos baja f; oboje se 
govori u Dalmaciji; pored toga prema istom 
vrelu abdjija i abdjlija f »konjski pokrovac na 
sedlu«. Balkanski turcizam iz oblasti konjske 
terminologije. Nalazi se jos samo u rumunjskom 
abai i odatle u deminutivu abaioara obrazo- 
vanom pomocu latinskog sufiksa -oara < -ola. 
Rumunjske rijeci znace isto sto sahraca < 
tur. gaprak »pokrov za sedlo, konjski pokrov« 
(Lokotsch 395). Prema Danicicu od tur. (bolje 
ar.) 'abai, 'abaji. Oblik abdjlija turciziran je 
kod nas prema brojnim nasim izvedenicama 
na -// (v. -lija). 

Lit.: ARj 1, 28. 

abarat pf. (Smokvica, Korcula; primjer: 
kosa tije lako abarat) »prevariti ptice" divljac 
i ribe, izazvati kod njih opreznost kod lova 
nesmisljenim cinom, tako da uvide klopku, 
npr. kod ribe jeskom koja ne odgovara«. 
Ocito od lat. aberrare, dosada potvrdeno 
od zapadnoromanskih jezika samo u log. 
aerrare »varati«. 

Lit.: REW 19. 

abdal (Kosmet, Elezovic 1, 471), provincijski 
pridjev (indeclinabile) i imenica m (primjer: 
abdal covek, sinonim: budala, bena, zamiata), 
arapskoga podrijetla. Odatle prezime u Banjoj 
Luci Avdalovic. Pridjev je usao u upotrebu 
preko dervisa koji njime oznacuju svoju ekstazu 
(dervisan-i abdalan). Opcenit je danas, naprotiv, 
na citavom hrv.-srp. teritoriju balkanski tur- 
cizam, takoder arapskoga podrijetla, a u vezi 
sa abdal i z>e/zd»lud«: budalam i f < tur. budala, 
sinonim za bena, mangup, bug. ahmak, iz 
oblasti ruganja i psovanja. Kao pridjev poznat 
je u Kosmetu (Elezovic 1, 63: ovoga buddloga 



abdal 



abis 



Spirit). Prosirio se do u Istru (Vodice) i u 
Sloveniju (budalo, Ribaric, SDZb 9, 136, 
gdje je -o mjesto -a). U Kosmetu postoji jps 
slozenica s'er-budala »osoba koja se pravi 
budala« (v. ser). Odatle su nase izvedenice: 
budaliti = buddlisati, obrazovane pomocu 
-iti i -isati, pridjev kakvoce budalast (sin. 
luckast) izveden- pomocu sufiksa -dst (v.) ; 
radna imenica obrazovana pomocu sufiksa 
-as (v.): budalas, augmentativ na -ina: bu- 
dalina; apstraktum od nepotvrdenog pridjeva 
budalaski sa sufiksom -(j)ina: budalastina = 
budalestina (Sibenik, Palikuca 1771), gdje je 
nastala zamjena sufiksa prema lupestina (v.). 
Prema Korsu, ASPh 9, 493, rijec nije arapska, 
nego cagatajska butalag »glup«, od buta »klada«, 
v. ASPh 29, 621, i Elezovic, JF 14, 204. U 
arbanaskom bez docetnoga -a: budal, v. GM 
50. Za ostalu literaturu v. SEW 96, Mladenov 
48. Miklosic 23. ARj s. v. Maretii 306-7. 
abdest = avdest (obicno kao objekt uz 
glagol uzeti) »umivati se po islamskom zakonu 
prije molitve«; prema nasem pridjevu obra- 
zovanom s pomocu opceg pridjevnog sufiksa 
-bn dvdesni (Vuk), poimenicen s pomocu 
-ica dvdesnica »ubrus cim se muslimani 
otiru kad uzmu avdest« (Vuk), nastadose nasi 
oblici bez docetnoga t: dbdes (Crna Gora) = 
avdes = avdes (Kosmet, Elezovic 2, 491 ; ondje 
imamo i slozenicu avdesana f, v. -ana). Rijec se 
nalazi i u bugarskom i arbanaskom je- 
ziku. Balkanski religiozni turcizam koji po- 
tjece od perzijske slozenice ab »voda« i dest 
»ruka«. Oba su elementa indoevropske rijeci. 
Docetno -i moze analogijom prijeci i u -r: 
avdez (prema bes > bez, gen. beza). 

Lit.: ARj 1, s. v. Elezovic, NJ, n. s., 1, 
154. i si. GM 1. 

abeceda f »kolektivni naziv za sva slova 
nekoga pisma«, nastao od prva cetiri slova 
latinicke abecede abed; odatle nase izvede- 
nice s pomocu sufiksa -ar (v.): abecedar, -ara, 
odredeni pridjevi abeceddrskl, abecedni. Po- 
stoji i izvedenica s pomocu -ica (v. -ica, bez d): 
abecevica f. Sinonim je azbuka (Vuk, bug. 
azbuka) = azbuka (Kosmet), dzbukva te 
odatle deminutiv azbukvica i izvedenica az- 
bukvidnjak (17. v., Bijankovic) = azbukivi- 
dnjak (Levakovic, 1693) i skraceno biikvica 
(u izrazu ocitati nekome bukvicu) prema 
starocrkvenoslavenskom nazivu dz za a, buky 
= bukva za b, i odatle odredeni pridjev az- 
bucni, sinonim za abecedni, i bukvar, gen. -ara, 
sinonim za abecedar u znacenju »pocetnica«. 
Mjesto abeceda govore obrazovani ljudi i al- 



fabet m i, prema bizantinskom izgovoru, al- 
favit, naziv nastao prema grckom nazivu po- 
cetnih slova a i |3; odatle pridjev alfabetskt 
i prefiksalna slozenica analfabet m »covjek koji ne 
zna citati« (od gr. prefiksa av- i lat. in-, ie. n 
koji sluzi za negiranje znacenja osnove pred 
kojom se nalazi) i izvedenica obrazovana s po- 
mocu sufiksa -izam: analfabetizam, gen. -roTa 
(s takvim se akcentom danas govori) »nepi- 
smenost, neznanje citanja«. Grcki naziv edepa 
(alfa) za slovo a je posudenica iz hebrejskoga 
afe/, koje je tamo naziv za a. Sama hebrejska 
rijec 'elef < semitskog 'alf znaci upravo 
»vo« jer veliko A nalici na volujsku glavu. Taj 
se znak razvio iz egipatskoga ideografskog 
pisma. U govoru ucenih ljudi upotrebljava 
se izraz alfa i omega u znacenju »pocetak i 
svrsetak«, a nalazi se vec kod Marulica koji 
ga je uzeo iz Apokalipse I, te mu daje znacenje 
u stihu: On je alfa i o, pocetak tere fin ( = 
svrsetak). 

Lit.: ARj \, 29. 67. 126. W P 2, 320. Mla- 
denov 3. Elezovic 1, 5. 

abemarija f (Dubrovnik, Zore) = (s afe- 
rezom a-) vamarija (hrv., juzna Italija) »an- 
deosko pozdravljenje«. Od tal. avemmaria < 
lat. ave Maria »zdravo, Marijo!«, andeoske 
rijeci upucene Bogorodici. 

Lit.: Wedkiewicz, RSI 6, 235. 

abis m (Dubrovnik) »zla godina« (meta- 
fora, s pridjevom bozji), s denominalom i 
prefiksom s- : sabisati se pf. (Dubrovnik) »pro- 
pasti, prosjesti se«. Odatle postverbal sdbis 
m (Poljica, od vitra). Zoranie ima abes, u ko- 
jem je e mjesto i kao u tal. gesso < gr. gyp- 
sos. S umetnutim m (tip dumbok) pred labi- 
jalom ambiz (Bosna, Ljubuski) = dmbis (Vuk, 
Dubrovnik) = dmbis (Kosmet) »propast, bez- 
danica, bezadnjica, provalija«. Denominal na 
-ati: dmbisati se pf. (Vuk, Crna Gora) »dirumpi«. 
Sa: h hambis (18. v.). Kavanjin ima gavez 
mozda u znacenju »bezdan, propast«. Ako 
je u torn znacenju i ista rijec, fonetski je od 
nos prema navedenim varijantama nejasan, 
narocito pocetno g; v mjesto b bio bi grcki 
izgovor kao u juznoj Italiji dvisso, e mjesto i 
kao kod Zoranica, a z mjesto s kao u ambiz. 
To je ucena posudenica < gr. dpuaaoc, > 
lat. abyssus (kao i u Romaniji), usla je u jezik 
preko crkve. 

Lit.: ARj 1, 29. 80. 3, 115. 564. Elezovic 
1, 14. Strekelj, DAW 50, 11. REW 56. 
DEL 11. 



abokat 



-(a)c 



abokat, gen. -ata m (Hercegovina, Crna 
Gora, Boka) = abukdt (Rab, Dubasnica, Bas- 
ka) = albukat (Istra; al- je zamjena za ad-) 
= bdkat, gen. -ata (Bosna) = bokdt (Rab) 
= ovokat, gen. -ata (Lumbarda) = avokat 
(Korcula) = avokat (Dubrovnik) = avukat 
(Bozava) = avukat (Kosmet). Od tal. avvo- 
cato, poimenicen part. perf. od (in ius) vacare 
»pozvati na sud«. Prefiksom ad- izrazava se 
pomaganje onome koji je vocatus. Znacajna 
je promjena tal. geminate w > b, koja se 
nalazi i u krcko-rom. (veljotskom) abucuat. 
Upor. i obratno p < bb u opat (v.). Postoji 
i izvedenica na -luk (v.): avukathk (Kosmet). 
Preko srvnjem. voct = voget »beaufsichti- 
gender Beamter« = nvnjem. Vogt = Vogd 
< advocatus potjece slov. vbjd m, polj. wojt, 
rus. voit »der Dorfalteste«. Prema lat. advo- 
catus > advokat, gen. -ata (Vuk, dijai, i dvb- 
kat m, Zagvozd, kot. Imotski) u danasnjem 
knjizevnom jeziku. Na zapadu postoji i stari 
sinonim odvjetnik m. 

Lit.: ARj 1, 29. 33. 34. Kusar, NVj 3, 
337. Kusar, Rad 118, 21. 24. Budmani, 
Rod 65, 165. Strekelj, DAW 50, 72. Crania, 
ID 6. Banali 2, 169. Elezovic 2, 491. 

abonos m »tvrdo drvo erne boje koje po- 
tjece iz Indije a u vodi otvrdne kao kamen«, 
odatle glagolska izvedenica uabonositi se pf. 
»u vodi ocvrsnutk (o drvetu, Vuk) = (u Kos- 
metu) abanos. Balkanski turcizam (cine, aba- 
noz, ngr. ctujidvoi^, bug. abanos, rum. aba- 
nos) arapskoga ili, bolje, egipatskoga podri- 
jetla (Battisti) mjesto koga se u zapadnim 
krajevima govorilo eban m (17.v.), pridjev 
ebanskl i eben (Stulic), iz gr. epevoc, > lat. 
(h)ebanus, prema starogrckom izgovoru su- 
glasnika b > sttal. ebano pored ebeno; upor. 
i nasu izvedenicu ebanovina sa sufiksom prema 
hrastovina. 

Lit.: Lokotsch 3. Pascu 2, 106, nro. 1. 
Mladenov 1. DEI 1407. Elezovic 2, 491. 
Meyer, Turk. 1, 27. ARj 1, 29. 

abras m »konj pjegav, saren«, provincijali- 
zam (Kosmet), odatle pridjev na -ast: abrasasi, 
bug. abrasest konj »s bijelom pjegom pod 
repom«. Vuk ima samo pridjev abr. "Ijiv »pje- 
gav« sa sufiksom -Ijiv (v.). Osnovna je ime- 
nica potvrdena kod nas jos u prezimenu Ab- 
rds, Abrasevic i u toponimu Abraseva Bara. 
Balkanski turcizam (tur. abras »konj s bijelim 
i crnim nogama«) perzijskoga ili arapskoga 
podrijetla (abras) istoga znacenja. U cincar- 
skom se govori i za covjeka i stvari a znaci 



nesrecu; odatle cincarska izvedenica abraseti 
»impertinent, bezobrazan«. U arbanaskom ab- 
rash »Kakerlak«, u dakorumunjskom samo za 
konja. 

Lit.: ARj 1, 30. Elezovic 1, 12. Lokotsch 
9. Tiktin 4. GM 2. Pascu 2, 106. 

abrivat (se) pf. (Smokvica: vapor se ab- 
rtva) sa znacenjem koje je u tal. abbrivare 
(pomorski , termin) »acquistare la normale 
celerila«. Postverbal apriva f »kretanje broda 
uslijed vlastite snage«. Sa gubitkom pocet- 
nog a (prefiksa), kao u paritat, duperai: bri- 
vati »napredovati« (16.v., Nauke Bernarda). 
Od kelt. *bngos »snaga« > tal. brio. 

Lit.: ARj 1, 656. REW* 1297. DEI 1. 

abrum m (Dubrovnik), ribarski termin: 
»mamac sto se baca u more da se okupe ribe, 
pa tek onda se metne meka s udicom« sa 
a > o obrum (16.v., Vetrame, Stulic) »ma- 
mac, meka«. Toponim Punta de Brome (neg- 
dje kod Lepetana, Boka), zacijelo naziv ri- 
barske poste. Postverbal od abrtimat pf. prema 
impf, abrumavat = obrumati pf. (Mljet, Po- 
tomje, Stulic), obrumavat impf. (Mljet) te 
(metafora) abrumavat (Cilipi) »povracati« < 
mlet. abrumar < *adbromare od gr. Ppcbuxx 
»zalogaj«, odakle i nprov. broumet »isto sto 
abrunvi (dem. na -et) te glagol broumeja »jeter 
dans la mer l'appat dont on se sert pour attirer 
le poisson«, sto je isto sto abrumat (Dubrov- 
nik), -eja < *(brom)idiare, u Kalabriji abru- 
macatu »nutrito«. Sa semantickog gledista 
upor. fr. amorce (poimenicen part. perf. 
z.r. *admorsa od admordere). Drugo je zna- 
cenje ovog grecizma u spanj. »razmrviti«. 

Lit: ARj 8, 475. Zore, Tud. 1. FEW 1, 
557. REW 181. 1326. 1327. Deanovic, AR 
21, 276. Rohlfs 393. Isti, Di Z . Cal. 58. 

abundati, -dm pf. (Marulic, 16.v.) »umno- 
ziti se izobilja«. .Uslo je i u pucki pomorski 
govor na Hvaru za obratnu morsku pojavu 
od oseka — oseknut: abundat — opRmat (od 
plima), odatle postverbal abunda (Hraste). Od 
tal. abbondare, lat. abundare. 

Lit.: ARj 1, 30. REW 52. 

-(a)c, nom. sg., gen. -ca, opci slavenski su- 
fiks kategorije k za muski rod. Nepostojano 
a nastalo je od kratkoga ie. ». Zbog toga se 
pred njim mijenjaju osnovni suglasnici k,g,h 
u c,z,s. Suglasnik c razvio se od k (upor. mi- 
cati pored mikati u narjecjima). Upor. su- 
fiksalnu varijantu -ika (v.) i litavske sufikse 



-(a)c 



-ikas i -ikis, koji mu morfoloski, semanticki 
i fonetski odgovaraju. Veoma je rasiren u 
tvorbi apelativa i toponima. Osnovna mu je 
funkcija deminutivna, no ona se vrlo cesto 
gubi kao u otac (v.), jaganjac, stozac pored 
stog, stupac pored stup, gradac pored grad, 
brusac pored kruh. Kod hidronima^ oznacuje 
pritok : U nac pritok Une, ispor. u Rumunjskoj 
Oltec pritok rijeke Ohe, ili u Rusiji Donee 
pritok Dona. Iz deminutivne funkcije razvila 
se funkcija za oznaku mladoga i za oznaku 
srodstva: zdrijebao, junac, vrabac, stric, Ujac 
(vujac u narjecjima) pored ujak. Ova funkcija 
dade se potvrditi u antroponimiji od najsta- 
rijih vremena: Adamizo za hrvatske narodne 
dinastije (od Adam), Radinac od Radin, odatle 
ime familijskog naselja Radinei u Srijemu. 

Iz deminutivne funkcije kod imenica za 
muska lica razvila se veoma rasirena funkcija 
tvorenja nomina agentis od jednosloznih 
glagolskih osnova: kosac, plqtac, lafac, lovac, 
pisac, ranac, kupac, borac, pijevac, sopac (cak.), 
tvorac, zrec (v.), glumac itd. Ova je funkcija 
jos i danas ziva: uspor, tecqjac, milicajac. 
Rjede su slozenice s objektom kao prvim ele- 
mentom: covjekoljubac. Ova se funkcija pro- 
siruje time sto sluzi za tvorbu nomina agentis 
od pridjevskih osnova i tako sluzi kao mor- 
foloski elemenat u poimenicenju pridjeva 
i proslih participa aktiva i pasiva: starac, 
astrae (toponim Ostre), Dubocac (toponim), 
zubatac, mrtvac, gubavac, kradljivac, carevac, 
krastavac, u toponimiji Petrovac (lat. ecclesia 
Sti Petri), davalac, vladalac, poznavalac, 
istrazwalac, znanac, zganac itd. Iz ove funkcije 
razvija se izrazaj opreke muskoga i zenskoga 
kod imena stanovnika (etnika) tako da u mo- 
ciji izrazava musko lice u opreci prema zen- 
skome, koje se izrazava sufiksima -ka, -ica 
(sinonimi su mu sufiksi -janin /v./ i -lija): 
Samoborac prema Samoborka, Kranjac prema 
Kranjica, Smederevac prema Smederevka, Pri- 
stevac prema Pristevka itd. Ista funkcija od 
-de i -janin dovodi do konglutinata tipa Za- 
grepcanin (kod Belostenca jos Zagrebec). Kod 
imena krajeva moze ispasti sufiks -ma: Ra- 
devac prema Radevka od Radevina (knezija 
na desnoj strani Drine). U svim ovim funkci- 
jama ovaj je sufiks jos i danas ziv i izrazajan. 
Osjeca mu se znacenje jos u ovim slucajevima: 
ako je toponim sintagma koja sadrzi posje- 
dovni pridjev i apelativ kao Bajina Basta 
(Srbija), bajinac oznacuje ne samo covjeka 
(Bajinac) nego i predmet, »duhan iz Bajine 
Baste« (Sapcanin). Sintagmatski toponim Ca- 



kov turen (Vitezovic, Kronika 1575: v ladanju 
grada nasega Gakova turna v Mejmurju) 
zove se — ispustanjem hrv. pridjevskog sufik- 
sa -ou-, madz. Csdktornya i njem. Tschakaturn , 
ali se u narodnom govoru krati s pomocu ovoga 
sufiksa: Cakovec, gdje je supstantiviran pri- 
djev. Ovako gradeni toponimi bili su cesto 
u pluralu, jer su oznacivali naselje; tako u 
18. vijeku desert&m Marianczy, desertus pa- 
gus Bratoschovczy u Donjoj Podravini danas 
glase (kao imena ljudi) u singularu Marija- 
nac, Bratosevac (Hamm, Rad 275, 11). 

Sufiks je izgubio svoju izrazajnost kad oz- 
nacuje pojedini predmet ili kad mu osnova 
ne postoji vise u jeziku; tako kolac, gen. koca 
od kol-, koje kao osnova postoji samo za se 
u kajkavskoj leksikografiji (Belostenec), a veza 
s glagolskom osnovom kol-i-ti ne osjeca se 
vise, premda postoji kolektiv kolje od kol. 
Izgleda da je sufiks -de uklonio u ovom slu- 
caju homonlmiju sa kolo. Bez ikakve izrazaj- 
nosti je sufiks u lonac, palac i kobac zbog toga 
sto ne postoje vise osnove Ion-, pal- u jeziku, 
a kob je semanticki daleko od kobac. U vijenac, 
gdje je sufiks baltoslavenski kao i osnova (lit. 
vainikas), ne osjeca se veza sa vijena, koje 
je arhaizam u danasnjem jeziku. 

Lit.: Uaretii 25. Leskien §§ 423, 390, 
468, 357-8,' 393-4. Vandrdk 1, § 604, pi 
620. Boskovic, JF 15, 36. 97-100. Glede 
akcenta v. R. Brandt, Sbornik v cesf Millera 
305-10. 

-acija, imenicki sufiks latinskoga podrijetla 
(-dtio) za izvodenje glagolskih apstrakta (lat. 
-atlis kao nastavak proslog participa pasiva 
i -io, gen. -ionis). Nalazi se najprije u ucenim 
posudenicama gdje je u najvise slucajeva oboje 
posudeno, i osnova i sufiks: obligacija f i ob- 
ligirati, publikacija i publicirati, konfiskacija 
i konfiscirati, komemoracija i komemorirati. 
Odatle je apstrahiran i dodan na nasu glagol- 
sku osnovu u uzivdclja f (od uzivatl). 

ac 1 m (Bella, Stulic, danas u Dubrovniku 
nepoznato) »apium hortense«. Vuk ima dk 
(Dubrovnik) »petrusin, persun, persin«. Da- 
nicic tvrdi da obje ove rijeci ne postoje u na- 
rodu. U 15. i 17. v. aleb nepoznatog postanja. 
Lukaj ima arb. ac -i -a »kopar, mirodija, ani- 
ta«. Slov. i kajk. opih, gen. -iha (Belostenec, 
Jambresic, Stulic, Sulek) potjece od stvnjem. 
Eppich istog podrijetla (o- pretpostavlja a-). 
Oblik ac potjece od lat. apium. Glede pi > i 
upor. incun, sic. acca, u juznoj Italiji accio. 
Zamjena c > k nije objasnjena. Opih pretpo- 



ac 



acetati 



stavlja ukrstanje Eppich i tal. appio, ali moze 
biti i kao olito — jelito. Apium je mediteran- 
skog postanja. Ako je u vezi s ie. i mediteran- 
skim korijenom ap- »voda«, interesantna je 
nasa svodnica, od sintagme s vode (se. biljka). 

Lit ■ ARj 1, 30. 65. 9, 55. Pletersnik 1, 
834. REW* 526. DEI 255. 

-ac 2 je opci slavenski sufiks kategorije k za 
muska lica. Od dragih slavenskih jezika raz- 
likuje se duljinom vokala, — u drugim je 
slavenskim jezicima vokal kratak. Ova du- 
ljina je nastala najprije u zatvorenom slogu 
u nominativu a zatim je analogijom prenesena 
u ostale padeze. Upor. -de i -ad. Kratak vo- 
kal nalazi se po pravilu u femininu -aca (v.) 
i -acica. cje nastao od pridjevskog ie. sufiksa 
-io: -aklo > -ac. Sufiks je prema tome prvo- 
bitno pridjevski, ali se femininum upotreb- 
ljava u mociji vrlo rijetko: narikaca, udavaca, 
aldkaca, za koje feminine ne postoji mas- 
kulinum. Funkcija, koja je jos ziva, jest stva- 
ranje nomina agentis od imperfektivnih gla- 
golskih osnova na -a-ti: sijac od sijati, iz- 
davac, trubac, nosac, ispitivac, berac, brijac, 
igrac, vikdC, cjepac, otimac. U tvorenju ime- 
nica za predmete noviji su opasat i, izolirano, 
ogrtac (od pf. opdsati, ogrnuti < ogrtati). 
U ovoj funkciji sinonim mu je sufiks -atelj, 
s kojim se kadikad naizmjence upotrebljava: 
izdavatelj pored izdavac, predavac pored 
predavatelj. Rumunji u sva tri dijalekta po- 
sudise ga s torn razlikom sto kod njih tvori 
nomina agentis od imenickih osnova, upor. 
codaciu »repat« od coada »rep«, luptaciu »borac« 
od lupla »borba«. Kod imenickih osnova u 
hrv.-srp. kao i u drugim slavenskim jezicima 
rijedak je: kolac < kolo. Isto je tako rijedak 
prijelaz u t' deklinaciju. da bi se izrazilo ko- 
lektivno znacenje: divljac, gen. -ci. Bradai 
(od brada) postoji kao prezime, Sokac od so- 
kacii »kuhar« isto tako. Znacajno je takoder 
sto kulac posudise Arbanasi obaju dijalekata. 
I Arbanasi i Rumunji posudise jos kopac = 
copadu »klada«, Madzari szakdes. Kako je vec 
gore receno, -aca je u mociji za femininum ri- 
jedak sufiks. Femininum od -ac tvori se do- 
davanjem -ica (v.): -acica, gdje je takoder 
ocuvan kratak vokal: prodavacica. 
Lit.: v. -aca. 

-aca f karakteristican sufiks za hrv.-srp. 
jezik jer se od ostalih slavenskih jezika nalazi 
u ogranicenom opsegu samo u slovenskom 
jeziku. Od sufiksa -at razlikuje se time sto 
ne tvori nomina agentis, nego samo imenice 



koje oznacuju konkreta (odjevne predmete, 
alat, itd.). Kao osnove sluze imenice i glagolske 
osnove: kijaca (upor. Kijac u toponimiji), 
pregaca (v.), sajkaca (od tur. sajak, v.), sum- 
poraca, drljaca, veljaca (v.), nategaca (v.), po- 
tegaca (vrsta mreze). Sluzi kao morfoloski 
elemenat kod poimenicavanja pridjeva na -ov: 
brezovaca, Ijeskovaca, makovaca, komovaca, 
klekovaca. U ovoj je funkciji vrlo rasiren i 
u toponimiji: Pitomaca, Popovaca, Leskovaca 
(ZK). Veze se sa sufiksom -io u -jaca (v.). 
-aca ima i afektivnu vrijednost koja se moze 
pojacati augmentativnim sufiksom -ina (v.): 
deraca pored deracina, otimacina, premeta- 
cina. Kad se oznacuje musko lice, kao u ju- 
nacina, ne radi se vise o sufiksu -aca, . nego 

-ak (v.). Docetak -a moze se zamijeniti sa 
-ka u igracka, pljuvacka, koje je, kako pljuvac- 
nica pokazuje, nastalo od pljuvaca. 

Lit.: Maretic 258. Leskien §§ 361, 362, 
374, 395-8. Vandrdk 1, 586. 612. Boskovic, 
JF 15, 39. i d. 106. 131-143. Belie, JF 15,238. 

1 d. Grubor, JF 8, 21-32. Pekmezi, Gramm. 
220. Pascu, Sufixele 197. 

-ac(a)k m, -acka f je deminutivni pridjev- 
ski sufiks. Nalazi se i u ceskorn jeziku (ma- 
leckd). Nastao je gomilanjem pridjevskih de- 
minutivnih sufiksa -bk i -bk, slicno kao u 
kajkavskim imenickim deminutivima tipa -icak, 
gen. -icka (ZK) u pipcicak od ptpac, gen. pipca 
(ZK) »mali pokretni nozic s drvenim drskom«. 
Ide medu karakteristicne hrv.-srp. deminu- 
tivne nastavke sa dvostrukim sufiksom tipa 
-ahan (v.). Primjeri: lagacak, ludacak, pu- 
nacak, slabacak, suhacak, uzacak. Prema ve- 
lik, ovolik, onolik, tvore se i rijetki deminutivi 
velikacak, onolikackt, ovolikdcki (Vuk). De- 
minutivno se znacenje ne osjeca u dugacak 
(pored dugacak ZK). U nejacak ne radi se o 
dvostrukom deminutivnom sufiksu, nego o 
deminutivu od nejak dobivenom s pomocu 
jednostrukoga deminutivnog sufiksa -bk. 

Lit.: Maretic 313, § 361. Leskien §§ 543, 
546. Belie, ASPh 23, 134 i d. Trautmann, 
KZ46, 183-4. 

acenat, -am pf. (Dubrovnik, Cavtat) »mi- 
mikom pokazatk. Od tal. accennare < lat. 
adcinnare, denominal od tal. cenno m < kslat. 
cinnus, mozda grckoga podrijetla (od xrveco 
»pokrecem«). 

Lit.: DEI 23.851. REW" 1932. 

acetati, -dm pf. (16.V., Naljeskovic) »pri- 
miti«, uceni talijanizam, ali moze da ide za- 



acetati 



jedno i s ribarskim terminima: decelati, -am. 
pf. (Zore, Cavtat, Hektorovic) »izvaditi, is- 
plesti ribu iz mreze«, (protivno) incetat, -am 
(Zore, Cavtat), mietala je riba (Sibenik), (s 
metatezom suglasnika n) icintati (Zirje, subjekt 
je riba) »zakvaciti se u saki tako da se ugusi«. 
Postverbal incet m (Korcula: riba od incela) 
»riba koja se izvadi iz oka rukom«. Od lat. 
disceptare, inceptare (od capere) zacijelo preko 
dalm.-rom. Glede c > c upor. cifal. 

Lit.:ARJ 1, 30. 2, 330. Resetar, Stok. 
238. Skok, Term. 84. REW* 43. 48. 

acik, prilog, »otvoreno« u vezi s glagolima 
pogledati, odgovoriti (Mrkonjic-Grad, Bosna, 
Budmir), takoder u vezi s pridjevima koji 
znace boju: acik plavo (Srbija). Elezovic 2, 
495 biljezi acik kao pridjev »otvoren (o bojama)« 
ali ne daje primjera iz kojih bi se vidjela pri- 
djevska upotreba. Nalazi se jos u arbanaskom 
i bugarskom jeziku. Balkanski pridjevski 
turcizam (agik od acmak »otvoriti«). 

Lit.: ARj 1, 30. GM 20. Mladenov 12. 

aciti se, acim se impf, »govoriti razvlaceci 
rijeci nepristojno i kao ludeci se« (Vuk), da- 
nas se upotrebljava na istoku (Sterija), odatle 
imenica ac f koja se upotrebljava samo u vo- 
kativu: idi, aci\ (BI 1,30). Glagol je onoma- 
topejskoga podrijetla izveden od izgovaranja 
aaa, da bi se izrazilo prisiljeno cudenje. Ne 
moze biti u vezi s turskim acmak »otvoriti«, 
niti je istovjetan s praslavenskim *acc, aciti 
u pogledu znacenja. Refleksiv je prema opd- 
citi se. 

Lit.: ARj I, 31. SEW 1, 32-4. 

-Sc je sufiks za muski rod zivih bica, s 
duljinom samoglasnika kao u -ac (v.) koja 
je nastala najprije u zatvorenom slogu. Od 
slavenskih jezika nalazi se samo u hrvatsko- 
srpskom, i to pretezno na istocnom podrucju. 
Ne poznaje ga ni cakavsko ni kajkavsko na- 
rjecje. Ne moze mu se utvrditi pravilo za 
tvorbu. Sluzi u mociji samo jednom u srndac 
m prema srna f. Pridjevske su osnove kadikad 
rasirene nejasnim suglasnicima, tako zelenbac 
(prema zelendc ZK), crndac »Steinadler«, cr- 
vendac prema bilac (Jukiceva narodna pjesma) 
»vojnik s bijelim remenima preko prsiju« i 
gluhac = gluvac »tetrijeb« (Kolasin). Rasiruje 
jednostavne osnove: puhac (Srbija) = pu(v)ac 
(Vuk) od puh, mulac »nezakonito dijete?. Jed- 
nom oznacuje stanovnike u pejorativnom 
(posprdnom) smislu: (etnikum) Rkac (mozda 
od graecus > Grk). Poimenicuje pridjev mus- 



kac (Kosmet) = muskac (Lika) »muskarac« 
i prema glagolskoj osnovi mazarac m (Stulic) 
»gizdelin« < mazati. Postanja je nejasna. 
Upor. ngr. -axnc, koje dolazi u deminutivnoj 
funkciji osobito kod licnih imena i prezimena. 
Mogao je uci u jezik crkvenim putem preko 
novogrckih licnih imena. Upor. Nikolai Hri- 
stodulovic rodom iz Soluna, u Kosmetu Mi- 
jalacko < ngr. Mi%akaKi (v. i rum. prezime 
Mihalache). Evo jos rijeci obrazovanih tim 
sufiksom: bekac m »scolopax rusticola«, be- 
nac, gen. -aia (Lika) »budala« ( < bena), 
buriac »salamandra maculosa« (< bura, sa 
-ri- < -rn-), cepac = copai (Kosmet) »veliki 
komad« (< arb. cope »komad«), culai, gen. 
-aia (Srbija, Leskovac) »puzdra«, golac, gen. 
-aia (Vuk) »1° goli sin, 2° puz, 3° toponim«, 
golesac pored golesak = golesak = golisak 
» Lychnis dioica«, gorskac, gen. -aca (Banija) 
»castanea vesca« (od gorski), grbac — garbai 
(Sulek) »nasturtium officinale«, gunturac, gen. 
-aca (Vuk) »bolest u konja, kad im ide gnoj 
kroz nos« (od giintura), lijai, gen. -aia (Srbija, 
od lija) »lisac«, lipsac, gen. -oca »sirota« (od 
Upsati), lipeai m (Kosmet) »crkavanje«, lu- 
kovac (Vodopic) »albium rotundum et roseum« 
(od pridjeva lukov), muzgacm »elodone moscha- 
ta« (< muskati), patde m (Rijecka nahija) »stoka, 
stado« (od arb. participa/iate = pdsur »imucan« 
pasure »ricchezza«), pustao (Martijanec) »cuk« 
(od uzvika pusk, kojim se imitira glas te ptice), 
rzac (Kosmet, satrovacki) »konj« (od rzati), 
stuhac, sugai (Kosmet, prezrivo) »Arnautin« 
(od suga), zmijac »Schlangenmannchen« (od 
zmija). U jednom primjeru rasiren je talijan- 
skim augmentativom -one > -un: dragacun 
(Omis) »lanius excubitor«. Upor. i prezime 
Dubrovcanina iz 14. v. Mazarac (od arb. 
modhulle, rum. mazare »grasak«) i toponim 
Madaracev deh, koji pripada crkvi treska- 
vackoj. 

Lit.: Hirtz, Amph, 13. 183. Hirtz, Aves 9, 
13. 41. 45. 76. 94. Elezovic 1, 364, 366. 401. 
404. 425. 2, 419. 423. 488. ARj 1, 858. 3, 
208. 251. 292. 293. 501. 699.4, 58. 102. 214. 
356.-541. 930. 7, 146. 170. 184. 8, 182. 9, 698. 

-ad, pridjevski sufiks u odredenom obliku, 
po postanju upravo particip prezenta imper- 
fektivnih glagola na -a-ti, koji je izgubio gla- 
golsko znacenje, ali je zadrzao aktivni ili pa- 
sivni smisao iz kojega se razvio smisao mo- 
gucnosti koju izrazavaju svi ovako izvedeni 
pridjevi. Upor. fr. cafe chantant. Prim- 
jeri: brijaci, jahaci, cjelivaca (ikona), jedaca 
(soba), obuvaci, oraci (vo, zemlja), pasdei (re- 



adamanat 



men), pasaca (zemlja), pisaci (stroj), poljevacJ 
— pollvacT, spavaci (vagon, neologizam), 
stajaci (broj), sivaca (masina, neologizam). 
Odatle neologizmi jedaca soba, pletaca (pored 
pietica) igla (gdje je -aci anologijom prenesen 
i na suglasnicke osnove jed- i plet- od glagola 
jesti i plesti). Ovim se pridjevskim sufiksom 
u vezi s imenicama (sintagmama) oznacuju 
predmeti (alati itd . ) - Poimenicenje vrsi se s po- 
mocu sufiksa: brijaca dobiva -ica (v.): brija- 
cica, sivaca (igla) kaze se u ZK sivdcka. Sta- 
jaca zvijezda (upor. njem. Fixstern) kaze Se 
u neologizmu stajacica s nepravilnom izmje- 
nom c > c. Spavaci veze se jednom sa su- 
fiksom -iv (v.): spavaciv. Svi su ovi pridjevi 
hrvatsko-srpske inovacije. Stara je tvorba, 
koja se nalazi i u ceskom i poljskom jeziku, 
pridjev domaci, poimenicen sufiksom -in, 
koji izrazava individuum: domacin m pored 
domacina m (analogijom prema starjesina). 
U staroslavenskom bio je ovaj pridjev rasiren 
u domastbnb koji nema nikakve veze s parti- 
cipom prezenta, nego je istoga podrijetla kao 
u opci, stcslav. obbstb, tj. ie. sufiks -i rasiren s po- 
mocu sufiksa -io i dodan prilogu doma- od- 
nosno prijedlogu ohb-. U staroslavenskom 
jeziku bilo je takvih pridjeva izvedenih od 
raznih glagolskih osnova s pomocu sufiksa 
-tub: pitija voda (Suprasliensis 549) »aqua pota- 
bilis«, nesitrzpetija moka »intolerabilis puni- 
do«, slicno u ceskom i poljskom jeziku. Zenski 
rod poimenicen je u pisaca od pisati, odatle 
je sufiks prenesen u eufemizam 'mokraca. 

Lit.: Maretic 313, § 361 b. Vandrdk 539, § 
492. Havranek, Sldvia 7, 769. 780. Boskovic, 
NJ, n. s., 1, 116-131. 

-ad 1 , gen. -j ziv je kolektivni sufiks t-deklin. 
za zivo, rjede nezivo; upotrebljava se najcesce 
u stokavskim govorima. Samoglasnik a dug 
je zbog istog razloga kao i u -de, -de, -as. Ovaj 
je oblik sufiksa donekle karakteristican zahrv.- 
srp. jezik, jer ostali slavenski jezici poznaju 
samo -jadb koji u nas dolazi u izvedenici celjad 
(od iste osnove od koje je i koljeno, no ta veza 
vise ne postoji u danasnjoj jezicnoj svijesti). 
Ziv je u izvedenicama od naziva za domace 
zivotinje: jdrad, junad, zivdd, pilad, perad, 
prasad, telad, zdrebdd. Odatle je prenesen 
i na bliznad i na sintagmatsku imenicu na- 
zimdd. U svim ovim izvedenicama zivi u je- 
ziku i primitivum, dok kod gamad osnova 
vise ne postoji. Veze se takoder s deminutiv- 
nim sufiksom -ce: unucad, sirocad, Sfpcad, 
momcad, 'pastorcad, pascad, Arapcad, ropcad, 
Latincad, varoscad. Rijedak je u izrazima za 



nezivo (za predmete): biirad, cebad (od tur. 
cebe), dfvljad. U posljednjem primjeru poja- 
cava kolektivan smisao izrazen sufiksom -je 
(u drvlje}. I ovdje se moze govoriti o sufiksal- 
nom konglutinatu. Kolektivan smisao sto ga 
izrazava sam sufiks -ad moze se pojacati s po- 
mocu sufiksa -ija grckoga podrijetla: Srba- 
dija, Sokadija, momcadija (Javor 15, 644), 
zenskadija, takoder u imenu kraja: Sumadija, 
Spinadija (odatle Spinadinci kao Sumadincf). 

Lit.: Maretic 258. 268. 289. Leskien § 514. 
Vandrdk I, 655. Vondrak, £TZ 58,214. i d. 

ad m, u nekih pravoslavnih Slavena (Bu- 
gara i Rusa) sinonim za pakao (v.), posude- 
nica je iz stgr. aonc, »Had, podzemni svijet« 
> lat. ades > tal. ade. Usla je iz crkvenosla- 
venskog jezika i u jezik leksikografa (Mikalja, 
Belostenec, Stulic), jednom i u narodnu pjesmu 
te u Gorski vijenac. Zabiljezeni su jos oblici 
adb m (13. v.),jad (16. i 17. v.), odatle i pri- 
djevi adov (14.v.)j adski, adovan (14. i 17.V.), 
adovit (18.V.), pa j 'adov (17.V.) i j 'adovan, te 
danasnji uceni oblik hod. Rijec nije usla u 
narodni govor. 

Lit.: Miklosic 1. SEW 1, 24. Mladenov 
3. ARj 1, 31. 4, 393. DEI 58. Vasmer 5. Vas- 
mer, GL 40. 

ada f u istocnim podunavskim i podrav- 
skim krajevima sinonim za ostrvo (Srbi), 
otok (Hrvati), turskoga podrijetla (< tur. ada), 
odatle deminutiv adica f. Pise se i izgovara 
takoder hada zbog pocetnoga a koji se u hrv.- 
-srp. dijalektima izgovara kadsto sa slabom 
aspiracijom. Tako i u arbanaskom jeziku. Do- 
lazi u naznacenim krajevima i kao toponim 
(Perina, Kovaceva adica u Donjoj Podravini; 
v. Hamm, Rad 275, 41). Nalazi se i u bugar- 
skom ada i arbanaskom hode. 

Lit.: ARj 1, 31. Mladenov 2. GM 144- 

adalet m, turcizam arapskog podrijetla, 
potvrden samo u izrazu donese neke adalete 
(18.V.). Od vulgarnog izgovora 'adalet za 
arapsko <adala od 'adi »pravednost«. Ovamo 
ide iz Kosmeta adlua f »redovni gradanski 
sud« (protivno urfija »prijeki sud«), od ar. 
izvedenice 'odliyye < 'adl. 

Lit.: ARj 1, 31. Lokotsch 2. Elezovic 1,4. 

adamanat, gen. -nta m (14. ili IS. v., Stu- 
lic, Danicic) = adamant (Kavanjin) = ge- 
manat, gen. -nta (kajk., Belostenec, Jambre- 
sic s pridjevom gemantov) = demant m (Be- 
lostenec) = dijamanat, gen. -anta (1 S.v., 



adamanat 



adrapovac 



Dubrovnik) = dijomanat, gen. -nta (17.v., 
nar. pj.). Pridjev (s ngr. nd < ni) adamandovb. 
Obliku adamanat odgovara kod Dantea ada- 
mante i staromilansko adamanla. Dolazi od 
gr. a6&uac„ -dvroc, od Saudco »krotim« s 
privativnim prefiksom a- »ne«. Odatle preko 
ar. i tur. alamas, eljmaz m (Kosmet) = ai- 
mas »1° kamen za sjecenje stakla, 2° dijamanat, 
3° musko ime prema z. Elmaza (Bosna)«, 
takoder rus. almaz i tal. almas. Na arapski ob- 
lik smjera mozda i alem-kamen u narodnoj 
pjesmi (v.). Glede napustanja docetnoga -ant 
upor. u Engadinu adam »Befestigungsring 
an dem Schlitten«. Ova je orijentalna rijec 
mozda akadijskog (mezopotamskog) podrijetla 
elmesu »dijamant«. Oblik gemanat = demanat 
odgovara madz. gyemdnt, a taj je u vezi sa 
dijamanat, dijomanat = danas dijamant u 
kojem je gr. 'pocetak aS- od aS&uac, bio una- 
krstanjem sa fiiatpavfiQ »proziran« izmijenjen 
u to 6iau.dvxi, arb. dhjamandi < kslat. diamas 
koje je potvrdeno na tablicama sa zaklinja- 
njima (defbdonum tabellae). 

Lit.: ARj 1, 31. 2, 384. 393. 3, 127. Mla- 
denov 2. Vasmer 5. 13. Vasmer, GL 40. GM 86. 
Elezovic 2, 511. Isti, Ny 2, 47. DEI 54. 138. 
1279. FEW 28. 

adatat, -am pf. (Potomje, Peljesac) »pris- 
tati, prievrstiti, priljubitk. Pridjev na -bn 

> -an adatan (Potomje) »prikladan, srodan«. 
Od tal. adattare, pridjev adatto < lat. adaptus 
(7.V.) prema adaptare (Svetonije). Od istog 
lat. glagola s njem.-fr. -ieren > -irati: adap- 
tirati, adaptiram. Apstrakturn iat. adaptatio 

> adaptacija, njem. die Adaptation, fr. I'adap- 
tation. 

Lit.: DE/ 55. REW' 146. FEW 28. 

adei, takoder hadet m (kao hada za ada), 
sinonim danas gotovo na citavom teritoriju 
za obicaj, uredbu, red (Vuk). Elezov'.c 1, 4 
t« 2, 491 biljezi za Kosmet akcenat ddet, gen. 
adeta i prilog adetd »obicno, onako kako je 
uobicajeno«. Opci je balkanski turcizam (adet, 
prilog adeta »veritablement, tout simplement«) 
arapskog podrijetla u istom znacenju (ar. 
<ada), potvrden u cincarskom, bugarskom, 
arbanaskom i novogrckom. 

Lit.: ARj 1, 32. Lokotsch 16. Mladenov 3. 
Pascu 2, 106. GM 2. 

adidar = adidzar = odidar (Vuk) m u 
narodnim pjesmama kao epiteton ornans in- 
declinabile uz imenicu koduna i zenska licna 
imena kao Fatila: adidar kaduna, adidzar 



Fatila, u zn. »lijep, ljepota«, takoder u obliku 
jadidar Ajkuna (i opet u nar. pjesmi). Rijec 
je u Bosni potvrdena i kao imenica (GIZM 
20, 10 — 11): osvojiti ... svakog adidar a u zna- 
cenju »blago, dragocjenost, nakit«. U arbanas- 
kom jadigar »lijep, znacajan, vrijedan gleda- 
nja«. Turcizam perzijskog podrijetla (perz. slo- 
zenica jad k'ar, tur. vulg. yadigar) istog zna- 
cenja. 

Lit.: ARj 1, 32. 8, 590. Korsch, ASPh 9, 
505. 

admiranat, gen. -anta m (Kavanjin, Pjev. 
crnogorska) = armiralja m (17.v., Mikalja, 
poslovica) = arminarta m (Pjev. crnog.) = 
armiljara m (poslovica) = amlralja m i danas 
prema njem.: admiral, gen. -ala. Od tal. ai- 
mirante (16. V., upor. spanj. i port, almirante, 
obrnuto u admiranat prema lat. admirari). 
Docetak -ante prema comandante. Armiralja 
je iz mlet. armiragio (-gio < od starijeg -ja 

< -lo). Docetak -a stoji za -o kao u gimnazija, 
Telenta (Mostar, prezime) < tal. tenente. Do- 
ceci -artaj -ara sadrze ar. rahl s clanom ar- 
-rahr. Amlralja je od tal. ammiraglio. Rijec 
je evropski slozeni arabizam. Prvi dio sloze- 
nice sadrzi ar. 'amir »zapovjednik«, drugi 
dio ar. rahl »prijevoz« ili a'ali »vrhovni«. Zna- 
cenje je »zapovjednik transporta« ili »vrhovni 
zapovjednik«. Amir (od glagola amara »zapo- 
vijedati*) je potvrdeno u nasim historijskim 
spomenicima: veliki amira (prema Vasmeru 

< duipac,), Pajazitb = veliki caeb amieb Ba- 
jazit, amire sultan. Rijec se prosirila sa Sici- 

lije, gdje je za vrijeme Normana bila sluzbeni 
naziv ministra mornarice, po cijelom Sredo- 
zemlju. 

Lit.: ARj 1, 32. 81. 111. 5, 279. Mon. 
serb. 182. 534. REW* 423. DEI 139. 168. 
FEW 88. Lokotsch 69. Vasmer 6. Vasmer, 
GL 43. 

adorati, -am impf, i pf. (16. i 17.v.) prema 
impf, na -va- odoravati, -oravam (16. i 17.V.) 
»pokloniti se, klanjati se, castiti«, od tal. — lat. 
adorare. 

Lit.: ARj I, 32. 58. 111. 5, 279. Mon. serb. 
182. 534. REW" 423. DEI 139. 168. FEW 
88. Lokotsch 69. Vasmer 6 (od Petra Vel.). 
Isti, GL 43. 

adrapovac, gen. -ovca m (Vuk) pored 
ddrap m i odrapac, ddrapavac, odatle ddra- 
povica f, apstrakturn adrapovstina od ddra- 
povski + -ina, adrapski pored adrapovacki 
u znacenju »vojnik poderan, odrpan«, »dje- 



adrapovac 



10 



A ilzam 



cak odrpan«, pejorativne rijeci koje se govore 
u Vojvodini, Banatu, Baniji i Bosanskom 
Novom (ovdje selo Adrapovci). Ocito je da 
je osnovna rijec adrap, gen. adrapa. Sufiksi 
-de, -ovac, -avac nasi su dodaci. Geografska 
area iskljucuje Elezovicevo izvodenje iz stgrc. 
to dvfipdjtoSov »rob« (NJ 1, 58-60) i Vu- 
kovicevo iz tal. atroce (GodCup 14, 214 — 42), 
koji se uostalom ni fonetski ni semanticki ne 
slazu. Kako se radi o pejorativnom nazivu 
za vojnike, moguca su dva izvora, prema Da- 
nicicu < njem. Haderlump »covjek odrpane 
odjece« prekrojen prema nasem glagolu dra- 
pati, drpati, ili < njem. Trabant, od koje 
potjece i sties, i stpolj.drab »pjesak«. Posljednje 
je manje vjerojatno. Navedene su rijeci za- 
cijelo usle u narodni jezik spomenutih krajeva 
iz granicarskog njemackog jezika, kako ce se 
vidjeti i iz drugih nasih germanizama, upor. 
toponim Lemustrdnjga < njem. Alarmstange 
na Kordunu i antroponime Cantrdjtar (ZK) 

< njem. Tanzreiter, Majofar, gen. -ara (Jaska) 

< njem. Maihofer, apelative boktar m < 
njem. Wdchter, slljbot m < njem. Schildwacht, 
halbot (Petrinja) < njem. Hauptwacht. I 
drugi dio slozenice moze se svakako preina- 
civati: za Schopfloffel govori se pored seflja 
f i sefarka f (Petrinja), sefrka f (ZK). 

Lit.: ARj I, 32. 

adrfato n (14. i 15. v.) pored adrbfatb m 
(1396) i adhfato »praebenda, zaduzbina (za 
besplatan sto)«; r pored / je novogrcka pojava, 
upor. ccSetapoc, / ccSepcpoc,. Sufiks -ato je lat. 
-atus. Dolazi od srgr. dfiepcpdxov prema 
ngr. afiepepoe, »brat«. Izvedenica na -tor. 
adrfator m (15. v.) »onaj sto uziva adrfato«. 
Upor. semanticku paralelu brascina »objed 
u bratovstinama«. 

Lit.: ARj 1, 33. Vasmer, GL 40. 

adukavati, -dukdvdm impf. (Potomje) »od- 
gajatk prema pf.. adukati u part. perf. pas. 
adukon »odgojen«. Od lat. > tal. educare 
»odgajati« (14. v.) (prefiks ex- > e- koji je 
izmijenjen sa a- u nasoj posudenici, i *ducare 
prema dux, gen. -cis). S lat. prefiksom co- 
»SU-« postaje apstraktum koedukacija »zajednicko 
skolovanje djece obaju spolova«. 

Lit.: DEI 1424. 

advenat, gen. -enta (Dubrovnik); od 16. 
v. kod hrvatskih crkvenih pisaca (Divkovica, 
Bandulavica, Posilovica, Glavinica, Filipovica, 
Kanizlica) = advent (ZK), pridj. advencki 



(ZK, ~ post'). Iz crkvenog latiniteta adventus 
(se. Christi), poimeniceni part. pret. od adve- 
ntre. Prevedenica jeprisasce, dosasce (Gospodnje). 
Radna imenica na -tore (adventor) zivi u 
oventur (Lumbarda) = aventiir, gen. -ura 
(Korcula) u znacenju »kupac« < tal. avventore. 

Lit.: ARj 1, 33. Kusar, NVj 3, 337. REW 3 
3219. DEI 382. 

adutanat, gen. -nta m (Vuk) »1° pomocnik 
(npr. generala)« = adutant (Sibenik) »2° ma- 
linar iz makine za ulje«; di > d je prema la- 
tinskom. Prema tal. aiutante m (nar. pj., 
Crna Gora) = (s metatezom samoglasnika) 
jautanat, gen. -anta (Crna Gora). Poimeniceni 
part, prezenta adiutans, gen. -antis od lat. 
adiutore A pomagati«. Kao vojnicki termin 
obicnije bez nepostojanog a: adutant, dijal. 
adutant. 

Lit.: ARj 1, 34. 44. 492. REW 3 172. 

adzaba, prilog koji se dodaje pitanjima u 
sumnji (v. Elezoviceve primjere iz Kosmeta). 
Turcizam arapskog podrijetla (ar. prilog 
ageba, agaba, ageb »cudenje« i pridj. u vezi 
s prilogom adzaip »cudan«); u Kosmetu kao 
indeclinabile (adzaip covek), isto tako u bug. 
adzaib »cudan, divan« i cine, agiaipe »drole, 
bizarre, curieux a voir«. Arapski se prilog 
mece ria pocetku recenice kao i u Elezovice- 
vim primjerima. Opominje na postapalice 
turskog podrijetla kao elemek, ddja, bajagi, 
kojima se davao turski izgled nasim recenicama. 
Taj je obicaj vladao nekada i kod umetanja 
njemackih i talijanskih suvisnih rijeci u nase 
recenice u Hrvatskoj, Dalmaciji i Istri. 

Lit. : Elezovic 2, 496. Mladenov 3. Pascu 
2, 106. Deny § 443. 

Adzam m oznacuje u- nar. pjesmi i kod 
Gundulica Perzijanca i Perziju, ali za oznaku 
zemlje tvori se izvedenica s porhocu -ija (kao 
Srbija): Adzamija. Pridjev se tvori od izve- 
denice adzamijskt (15—17. v.), ali postoje 
i izvedenice od Adzam: adfamski »perzijski«, 
apstraktum adzamstvo »Perzija«, Adzamkinja 
(Gundulic, nar. pj.) »Perzijanka« i Adzamlja- 
nin, augni. Adzamina »Perzijanac«. Mjesto a 
cita se i e kao u turskom: Hddzem, adzemski 
(u nar. pjesmi, Kanavelovic), ovako i rum. 
Agem, agemasc »Perzija, Perzijanac, istocnjak«. 
Ime naroda prenesose Arapi na luda i nevjesta 
covjeka, tako da se u narodnoj pjesmi govori 
luda adzamija i momce adzamija. U arapskom 
'agami znaci »barbarm, tudinac«. Jednako u 
bug. adzamija »neopiten covek« i rum. agemiu 



Adzam 



afrik 



pored ageamiu. U Kosmetu apstraktum adza- 
mlluk pored adzannhk m znaci »neznanje, 
djetinjasti postupak«, adzamiska rabota, isto 
u bug. adzamalak i cine, pridjev agiami »ne- 
iskusan, novajlija«, agiamilache »ludost«. Opci 
balkanski turcizam arapskog podrijetla. 

Lit: ARj 1, 37. Lokotsch 29. Mladenov 
3. GM 2. Elezovic 2, 496. Pascu 2, 106. 

adzijasma f (Kosmet) »vodica, posvecena 
voda koju donose hadzije sa bozjeg groba 
u ciju se ljekovitost mnogo vjeruje«. Unakrste- 
njem sa hadzija zamijenio je -dfjja prvobitno 
y ili g koje se nalazi u bug. aj azma pored 
agijazma = ajazmo, arb. ajazme f »Weihwasser«, 
rum. aghiazjnd, stcslav. agiazma f pored 
agiazjno n »eucharistia«. Balkanski crkveni 
termin grckog podrijetla < gr. &Yiaaua, ap- 
straktum od dyioc,. 

Lit.: Elezovic 1, 23. Tiktin 31. Mladenov 
12. GM 6. Vasmer, GL 41. 

adzuvan, gen. -ana m upotrebljavaju Vuk 
i Danicic u prijevodu Sv. pisma u znacenju 
»mladic«. Rijec je perzijska (giiwan) istog 
znacenja. [Potvrdena je i u BiH. Doslo 
preko turskoga ercuvan »jorgovan« < perz. 
ergewan »id.« (Skaljic)]. 

Lit.: ARj 1, 37. Skaljic 71. 

af = haf m (Vuk, Vucitrn) = dv m (Ko- 
smet), sinonim radica, bug. hav »tanke dlake 
u suknu, kadifi, platnu na jednoj strank. 
Upor. havliQa) (v.). Ograniceno rasiren 
balkanski turcizam (< tur. haw) istog zna- 
cenja. 

Lit.: ARj 1,34. 3,545. Mladenov 669. Ele- 
zovic 1,2. 

afan, gen. afana m (Rab, Bozava) = afan 
m (Potomje, Cavtat: pasti u afan) »nesvjestica, 
zvenimenat«. Postverbal od afanat se (Cavtat, 
Dubrovnik) »zacrveniti se (vise od stida)« — 
dfdmat (Bozava), s asimilacijom na distanciju. 
/ — n > / — m. Od tal. affanno, affannare, 
neodredenog podrijetla, vjerojatno franackoga. 

Lit.: Kusar, Rad 118,17. Cronia, LD 6,104. 
REW 3 250. DEI 72. EEW 47—48. Prati 16. 
Gamillscheg 1, 193-94. 

aferim = averim (Crna Gora) = aferim 
m (Kosmet) »pohvala«, takoder uzvik za koji 
su sinonimi internacionalna rijec bravo i 
balkansko masala u ironickom znacenju u pi. 
»grijesi«. U nar. pjesmi uzvik je i bez pocetnoga 
a-: ferim (ferim tebe, ljubi moja, snaha nasa). 



Takoder kao apstraktum s turskim sufiksom 
-luk: aferimhk m »pohvala«. Turcizam iz 
oblasti kurtoazije, rasiren u svim balkanskim 
jezicima (perz. podrijetla < afdrin, a to od 
afrin »pohvala«). Docetno -m mjesto per- 
zijskoga -n u balkanskim jezicima osniva se 
na turskom vulgarnom izgovoru; nije iste 
prirode kao -m u burjum (v.). 

Lit: ARj 1, 36. 123. 3, 50. Skok, Sldvia 
15, 180. GM 3. Elezovic 1, 23. 2, 495. Mla- 
denov 11. Pascu 2, 106. Deny § 1059. 

aiijun, gen. -una m (Vuk, Srbija) = afl- 
jon, gen. -Sna (Kosmet), na zapadu opijo = 
opih pored opijum. Balkanski grecizam koji se 
rasirio preko tur., rum., bug., arb. afion, 
ngr. dcpiom, tal. a/lone. Stgr. 6tho > lat. 
opium > ar. > tur. afiun. 

Lit.: ARj 1, 34. 9, 56. Elezovic 1, 23. Ele- 
zovic, y F 14, 231. Mladenov 11. Lokotsch 
25. Tiktin 27. Korsch, ASPh 8, 647. GM 3. 
SEW 24. Pascu 2, 106, nro 8. 

afikat, gen. -kta m sa. impf, na-m- afikta- 
vati »(upravo od sintagme ad fictum) na 
nagodbi utvrdena cijena« = (sa metatezom 
kt > tk) dfitak, gen. -itka m (Dubrovnik, 
Prcanj) »najam«. Moze biti ili latinizam ili, 
vjerojatnije, leksicki ostatak iz dalmato-rom. 
jezika (upor. trakta > tratka < lat. tracta). 
Od srlat. affldare (prefiks ad i particip /ictus, 
poimenicen, 10. v.) »cijena najma« od figere. 
U ostaloj Dalmaciji dalmato-rom. oblik bio 
je preplavljen talijanizmom (ct > it) dfit m 
(Perast, Boka), postverbal od afitat, -dm pf. 
(Dubrovnik, Cavtat) »iznajmiti«, sa zamjenom 
tal. prefiksa a- < lat. ad nasim na-: naftti- 
vati, -ujem (impf, sa -iva-, Budinic) »najmiti«. 
Sa gubitkom a- prelazi u sandhiju u fit m 
(15. v., Bozava, u Sloveniji Notranjsko) kao 
u tal. fitto »kamata«, denominal na -ati ftlati, 
fitam impf. (Belostenec) »davati u najam, na 
kamatu«, na -ovati fttovati, -ujem (Beloste- 
nec), radna imenica na -nik fttnik m, pridjev 
na -alls fitava (Bozava) »affittuale«. 

Lit: ARj 1, 34. 3, 59. 7, 320. Pletersnik 
1, 200. REW 3 3280. DEL 76. 1660. 

afrik m (16. v., Kasic) »jugozapadni vjetar«. 
Od tal. africo = affrico »vjetar iz Afrike, 
lebic«. Starija je posudenica vazjdpark (pri- 
log, Molat; vaz je slozeni prijedlog va < 
a + iz) »na jugozapad«, japrk (takoder to- 
ponim), najaprk (Veli otok) »ad occidentem«; 
u trojezicnoj zabiljezbi iz 1557. za oznacivanje 
granica nekretnina u Zadru jdparok: hrvatski 



afrik 



12 



agazli 



naziv za lat. quirina, mlet. garbin (prema Jeli- 
cevim ispisima iz zadarskog arhiva), odatle 
nastaje i pridjev japrsnji. 

Lit.: ARj I, 34. Bartoli 1, 291. 2, §§ 377. 
563. REW 272. 

-ag m, -aga f rijedak je sufiks kategorije g 
raznog znacenja. Nalazi se samo u hrv.-srp. 
jeziku. Izmjena kratkog i dugog vokala je kao 
u -ac m prema -aca f. Izrazava kolektivno 
znacenje u siprag m, ali u svijesti ne postoji 
vise veza te izvedenice sa sipak (v,). Kolektivno 
znacenje ima i izvedenica prtljdg m = prtljaga 
f od glagolske osnove prtiti — prtljati, dok 
je radna imenica pejorativnog znacenja miit- 
Ijaga, a mutljag — mutez opet kolektiv od 
mutljati — mutiti, isto tako krcag od krciti. 
Dolazi i u konglutinatu sa -ulja (v.) u sovuljaga 
od sova, gdje pojacava augmentativno znacenje. 
U vinjaga nije sufiks, nego je drugi elemenat 
slozenice od osnove rijeci jagoda. Izgleda 
da je postanja afektivnog (pejorativnog) kao 
i -enda (v.), nastao bas rastavljanjem slozene 
imenice vinjaga, koja se u svijesti veze sa 
vino, a izrazava rdav okus. 

Lit.: Mdretie 259. 297. Leskien § 444. 
Vandrdk I, 628, § 610. 

m deklinacije a (17. v.), hdga (Crna 
Gora), aga, gen. age porde age (Kosmet), 
jednom u narodnoj pjesmi u turskom i nasem 
pluralu agaldri. Znacenja su razlicita: a) 
gospodar zemlje (Vuk, Bosna, Kosmet), si- 
nonim ciiluk-sahibija (Bosna) = ciflik saibija 
(Kosmet); b) zapovjednik janjicara; uHasanagi- 
nici zapovjednik vojnickog odreda; odatle 
bosanska prezimena kao Donlagic »zapovjednik 
dobrovoljaca«, Beslagic; c) u vezi s pridjevom 
haraclljski (v. harac) »sabirac poreza«; d) u 
vezi s turskim pluralom od krz (v.) »glavar 
harema« (Kizlar-aga u Osmanu); e) naj- 
starije tursko znacenje srodstva »stariji brat« 
(upor. pasa) ocuvano je i kod Vuka »djever, 
muzevljev brat«, ali tada postaje hipokoristik 
po akcentu i docetku: ago — aga; u Kosmetu 
aga gen. age, »stariji muskarac u zadruzi 
za mlade zene; srodnici njihovih muzeva«. 
U turskom dobiva sufiks -ga: agata »najstariji 
brat«. Ovaj oblik ocuvan je u Bosni u prezi- 
menu Agacic, u toponimu Agacica Majdan. 
Aga je nepismeni Turcin za razliku od pisme- 
noga, koji se zove efendija (Kosmet). Ovako 
i u Turskoj. Posvojni je pridjev agin (17. v.), 
od cega poimenicenje sa -ica dginica »agina 
zena«, dok je agica deminutiv od aga; kvali- 
fikativni pridjev je dginski, jednom i agacki, 



koji nije usao u upotrebu. U narodnoj pjesmi 
postoji pored aga i oblik agan, koji upotrebljava 
zena u vezi mojagane, sto je nastalo prevodenjem 
i prekrojavanjem iz turskoga benim agam »moj 
aga«, tako da je agan kao Milan neka vrsta 
hipokoristika. Apstraktum se tvori s pomocu 
sufiksa -luk: agdluk (18. v.) = hagaluk, bug. 
agaldk »agin feudum«. Osnovno aga veze se 
kao drugi elemenat s licnim muslimanskim 
imenima (tip Hasan -aga) i tada se deklinira 
samo drugi elemenat jer se ime smatra kao 
slozenica. Zbog toga se stavlja crtica. Odatle 
brojni muslimanski patronimici tipa Smailagic. 
Za razliku od beg, nema patronimika sa -ovic. 
U narodnoj pjesmi ponavlja se i pred mu- 
slimanskim imenom: Oj cujes li, ago Asan-ago. 
To je nastalo zacijelo zbog potrebe gradenja 
deseterca. Isto je i kod beg (v.). Umetnuti se 
moze zbog istog razloga i epiteton gazi (v. 
gazijd): Cujes, aga, gazi Smail-aga. Bio je 
obicaj da uplivne porodice u Turskoj i Bosni 
nose naslov aga, odatle bosanska imena kao 
Adem-dga Mesic. Opci balkanski turcizam 
rasiren u svim balkanskim jezicima (tur. 
aga »id.«). 

Lit.: ARj 1, 34. i si. Lokotsch 28. Mladenov 
2. Vasmer 4. Deny § 1159. GM 4. Ehi, s. v. 
Pascu 2, s. v. 

agata f (Kavanjin, Bella): plemeniti kamen 
koji se zove agata (A. Kadcic). Nije potvr; 
u nar. govoru. Od tal. agata iz srednjovjekov- 
nih lapidara, a to iz gr. axaanc, = gagdtes 
»Pechkohle«. Belostenec i iz njega Stulic 
imaju akstan iz njem. agtstein, srvnjem. aget- 
stein »Bernstein«, slozenica od agt < agata 
i Stein »kamen«. Upor. u narodnoj pjesmi 
alem-kamen zlatni (v.). Drugi su hrv.-srp. 
nazivi jantar i cilibar = celibar, gen. -dra 
(v.)- 

Lit.: ARj \, 35. REW* 3635. Weigand- 
Hirt 28. DEI 82. 

agazli, indeklinabilni pridjev znacenja »mrk«, 
a izveden s pomocu turskog imenickog sufiksa 
-U, epiteton ornans u narodnoj pjesmi pred 
imenicom gavran: i izvede agazli gavrana. 
U turskom se kaze yagiz »mrk«. ' ez -//. Znaci 
da je izvedenicu stvorio nas narodni pjevac 
slijedeci maniru uobicajenu u narodnoj pjesmi, 
upor. Skok, Rad 272, 39-48. U Kosmetu 
postoji apstraktna izvedenica od yagiz s 
turskim sufiksom -luk: dgazlak pored agbzhk 
»tanka materija od pamuka ili svile kojom mu- 
slimansko zenskinje pokriva lice i usta kad 
izide na ulicu«. Nosile ga i krscanke. U bugar- 



agazli 



13 



agun 



skom azfak (na cigare, na puska) sa stezanjem 
agi > a kao u agac > ac. Ali ovaj apstraktum 
nije izvedenica od yagiz »mrk« nego od agiz 
»usta«, agizlik »ono sto se mece u usta«. Spo- 
minjemo ga ovdje jer se turski samoglasnik 
(jery) zamjenjuje sa a i zbog toga sto je ispusten 
pocetni suglasnik/, valjda zbog mijesanja obiju 
rijeci. 

Lit.: ARj I, 35. Mladenov 3. Elezovic I, 3. 

agirai, -am pf. (Prcanj, Muo) = agerati 
pored agirati (Bijela, Boka) »(ribarski termin) 
opkoliti mrezom, zakoliti da se ne izgubi posta 
kad se ima trata potezati«. Primjer: Agirdo 
sam na tu postu (Muo). Odatle apstraktum 
na -ancija (v.) agirdncija f »zaokruzenje«. 
Primjer: Na agiranciju bili smo, a riba pobjegla, 
kazu u Prcanju da tako Muljani govore. Ocito 
se radi o dalmatskom denominalu od yvpoc, 

> tal. giro, *adgyrare (preiiks ad-) > tal. 
aggirare sa ocuvanim velarom g. Gur m (Do- 
broselo, Lika) »(zidarski termin) duga motka, 
kojom se mijesa zbuka u mutionick nije potvr- 
den u drugim narjecjima. Nije izvjesno da 
li ide ovamo. Moglo bi se raditi u toj rijeci i o 
domacem postverbalu od gurati (v.). Naziv 
otoka Zirje n (potvrden je Curi) moze ici 
ovamo. Pretpostavlja v > zu i razvitak giu > 
z kao u Sipan < Giuppana. Inace je grcka rijec 
zastupljena u italijanizmu dir m (Dubrovnik, 
Cavtat, Sibenik: ucinit dir, idem u dir, pasajmo 
dva dira), impf, na -va- diravat, dirdvdm 
(Dubrovnik, Potomje) »ici amo tamo, okretati 
se, kruzitk, (sa d > j) jirovdt impf. (Brusje) 
prema jirat pf. : jiroj brod, nemoj jirovdt brod 
< tal. giro, girare. Deminutiv na -ella girella 

> direte f pi. (Dubrovnik) »kvacice koje pri- 
ljubljuju skure pri lastri, virandula (u Sibeni- 
ku)«. Imperativna slozenica dzirasol (kalk, 

Sulek) »suncokret, Lelianthus«. Toponim Na 
dlranu gornju, donju (Muo, ribarske poste), vje- 
rojatno je isto sto Agiran na Mljetu koji dolazi 
od *aggerlanum < lat. aggeries »hrpa, gomila«. 

Lit: ARj 3, 502. Hraste, JE 6, 187. Skok, 
Slav. 211. REW' 3937. DEI 1816. 

agrarna f (akcenat u Banjoj Luci, Srbija, 
Milicevic). Znaci isto sto i izvedenica agra- 
tnaluk »nervoza«. Danicicev akcenat agrarna 
ne poklapa se s turskim naglasivanjem docetnog 
sloga. Zbog toga bit ce pogresan. Nije ista 
rijec kao i agrarna (v.), ali je stvorena na isti 
nacin od tur. agnmak »osjecaj boli«. Turcizam 
koji dosad nije potvrden u drugim balkanskim 
jezicima. 

Lit: ARj 1, 31. Skok, Sldvia 15, 180. 



agravati, -am pf. (16. i 17. v., tranzitivan 
glagoli »ciniti tegobu«. Od tal. aggravare 
(prefiks a < ad i denominai od gravis). 

Lit.: ARj 1, 36. REW* 3855. DEI 87. 

gen. agrska m (Vuk), sinonim 
presljen (v.), u Kosmetu agrsak, -a m (a ostaje 
i u genitivu!) »kolut od razne materije koji se 
natakne na donji dio vretena radi boljeg zamaha 
pri predenju«. Vukov oblik pokazuje da tursko 
a u docetnom zatvorenom slogu moze postati 
nepostojano. Turcizam agirsak istog znacenja 
nije dosada potvrden u ostalim, balkanskim 
jezicima. 

Lit.: ARj 1, 36. Elezovic 1, 4. 

agiin m (Dubasnica, Vrbnik), morska riba 
koja se zove i aliga (v.) = olig Uliti aguni 
(Feretic, Statut verbenski 9) = agun, gen. 
-una (Rab). U Dubrovniku (tako i u Raciscu) 
se ta riba zove gavun, gen. -una = gavun 
(Vuk) = gavun (Bozava), gavuni pi. (Muo) 
= gavun (Smokvica, Korcula) = gavun 
(Perast) = (bez v) gaiin (Split) = gaun, pi. 
gauni (Vrgada) = (sa v > g) gagiin. Odatle na 
-aria > -ara, -era (mlet.) u imenu mreze: 
gavunara (Dubrovnik, Mljet) = gavundra 
(Molat, Bozava) = gagunora, agonera (Vrbnik) 
»bucavica«. Mlecani posudise takoder dalma- 
tinski oblik gavon (Budmani, Tommaseo). 
U naucnoj terminologiji ta se riba zove ciupea 
aiosa (> tal. cheppia), atherina hepsetus, u 
Rovinju zj.ro < gerres (Ive), u trscanskom 
agon »Ahrenfisch«, u krcko-romanskom agaun 
»seppia« (veljotizirano mlet. agon f) = u 
mletackom na Krku agon. Razlikuje se od 
ligan (v.). Augntentativna je izvedenica od 
lat. acus s pomocu sufiks -one. Osnovna se 
rijec prevodi u iglun = igliini (Kostanjica, 
Boka) = iglun (Krtole) od igla = (cakavski) 
iaglun (Racisce) = iglica ili jaglica (Racisce), 
s umetnutim n inglun (Prcanj) = inglun (Le- 
petane, Boka). Gavun pokazuje krcko-romansku 
diftongaciju (au za lat. naglaseno o, upor. 
rasaun < ratione). To je jedini ostatak veljotske 
diftongacije iz ribarske sredine na Jadranu. 
Igla na Krku je prevedenica za mlet. (istarsko) 
angusigola (deminutiv od acus + -uceus + 
-icula) = j'igla = angozigola (u izgovoru 
Hrvata u Vrbniku). Upor. tal. -dijai, angosella 
< *acucella. Mletacki je deminutiv izopacen 
u Mulu (Muo, Boka) u dingula ili igla i u 
doglo n sa nejasnim d. To su sve razlicite ribe y 
dijelom male i sitne, kao gavun, dijelom velike, 
koje imaju dugi nos, srebrnaste, zive na po- 



14 



-ah(a)n 



vrsini mora, ne na dnu. Ovamo ide zacijelo jos 
gdvorica (Brae) »smaris vulgaris«, u kojem je 
-un zamijenjen drugim sufiksom. O gubitku 
pocetnog a- upor. guca (v.). 

Lit.: ARj 3, 114. 116. 115. 4, 408. Skok, 
Term. 37 si. Banali 2, 169. Jurisic NVj 45, 
181. Kusar, Rad 40, 10. 18. REW 3 130. he 
70. DEI 205. 

ah, refleksivna amorfna interjekcija, koja se 
nalazi u svim jezicima i dolazi sa samoglasni- 
cima u prijevoju: oh, eh, ih, uh (v.); h se prenosi 
odavde i najaoh. Izrazuje zacudenje pred vo- 
kativom licnih imena, radost, zelju (ah, da 
mije...}, gnjev. Pojacava se dodavanjem -a: 
aha. Mjesto h govori se za cudenje -I: al at. 
Stariji pisci, kao Zuzzeri, upotrebljavaju ahi 
i dodaju prokliticnu zamjenicu me sa h: ahi- 
meh. Vjerojatno je u ovom slucaju oboje tali- 
janskoga podrijetla. Mjesto hi govori se j: 
aj za cudenje, Most, zelju, molbu, negiranje, 
gnjev i ukor, te se kod Hektorovica veze sa a: 
aja, davori. Vuk ima takoder vezanje sa -a: 
aja aja kao uzvik za poricanje. Ova se znacenje 
razvilo zacijelo iz cudenja necemu. Ova veza 
dobiva i deiksu k: ajak kao ondak. Mjesto k 
dolazi i c: djac, sto zacuduje. Ovo a, koje se 
dodaje, dolazi u uzvicima i na prvom mjestu: 
ajao, ajdoh, ajdoj. Moze biti istoga podrijetla 
i -a, koje se u ramunjskom jeziku dodaje po- 
kaznim zamjenicima: acela pored cei »ovaj«. 
Ali se u ovom slucaju pomislja i na lat. prilog 
hac. Takoder se veze sa bo (v.): djbo (Vuk). 
Kao gore u talijanskom jeziku veze se aj i sa 
proklitikom ma: ajme za izraz zalosti, gnjeva, 
ukora i moze se pojacati sajao (v.) i h: ajmeh. 
Od ovoga uzvika pravi se i impf, ajmekati. 
Mjesto h dolazi u balkanskim jezicima /: af 
(upor. rum. / za jslav. h u virf < vrh). Kod 
Arbanasa i Novogrka dodaje se jos i: arb. 
aht = ngr. dxxi. Kod Arbanasa moze se i 
poimeniciti ah m »zalost«. 

Lit. : ARj 1, 39. i si., 42. GM 3,4. Dictionarul 
1, 74. 

-ah(a)n, z. r. -alma > -an, z. r. -ana, 

slozen deminutivni pridjevski sufiks veoma 
rasiren u hrv.-srp. knjizevnom jeziku i u 
narjecjima. Kad se u narjecjima ispusta h, 
nastaje odatle -an, bez duljine a, koja bi morala 
nastati po zakonu stezanja dvaju samoglasnika. 
Mora se uzeti da u genitivu f i n -ahna nije 
bilo duljine po zakonu i da je odatle kratko 
•a preneseno i stegnuto -an mjesto an. Ovo 
-an govori se bez duljine u narjecjima koja ne 



poznaju duljine poslije naglaska. Samoglasnik 
a moze varirati sa u, tako i K sa s. Oba a nastala 
su iz debeloga poluglasa 6, i to prvo a po za- 
konu, a drugo a po zakonu harmonije iz mekoga 
6. Pridjevski je sufiks nastao iz sufiksa -zh, 
koji se ocuvao u hipokoristicima od licnih imena 
(upor. st. hrv. Sedeh > ces. Zdech) i opceg 
pridjevskog sufiksa -s« ;> -an (v.). Demi- 
nucija pociva na prvom elementu h, koji dolazi 
u starohrvatskim hipokoristicima u vezi sa 
samoglasnicima oii: Milohna (odatle prezime 
Mllohnic na Krku), Vojihna (odatle toponim 
Vojnic}. Primjeri: lagahan < *h§hm>nb > 
lagan, griibahan, malahan, mekahan > mikan, 
punahan, tanahan > tanan, Uzahan > uzan, mla- 
dahan (d prema komparativu mladi), zhahan, 
ladan, mllani, piinan. U prilogu dobrano. 
Ako se pridjevska osnova svrsuje na dit, demi- 
nutivni sufiks dolazi na komparativnu osnovu: 
bledan, gladan, hladan, mladan, zedan, sican. 
Ovaj je sufiks usao i u knjizevni jezik, a ziv 
je i u narjecjima. Primjer iz ZK: mladan, 
mnedan »vrlo mrsav«, bledan »vrlo blijed«, 
maljahan > maljdn »vrlo malen«. Postoji i 
u slovenskom jeziku malehen > majhen (ta- 
koder kajkavsko prezime) i u ruskim narjecji- 
ma: boljahnyj. Mjesto -bio- dolazi -man u 
lagusan »vrlo lagan« ZK, mekusan (upor. 
mekusac, malesan), sicusan, miljusan. U sto- 
kavskom prilogu lagdeko »vrlo lagano« tesko 
je objasniti grupu ck. Vjarojatno je c nastalo 
od s, koje se nalazi u tanjusan za tanahan. Iz 
sk moglo je nastati ck (upor. Atanackovic 
od Atanasije). Pored -ahan postoji i -asan: 
slabasan. Ovo s, koje je nastalo iz h kracenjem 
dvoclanih sveslavenskih antroponima, u kojima 
je drugi elemenat bio -slav: Miloslav > 
Milohna, Vojisldv > Vojihna, Sedeh < Se- 
deslaus < Zdeslavb) i dodavanjem pridjevskog 
ie. sufiksa -io: igra veliku ulogu u hrvatsko- 
srpskim hipokoristicima: Milos (od Milo- 
slav), Praos (od Prvoslav), Dragos (od Dra- 
goslav), Rados (od Radoslav). Odatle' dolazi i 
na krscanska imena kao u Per os. Samoglasnik 
varira u Miljus (od Miloslav). Odatle u krscan- 
skom imenu Ivanis. Dodaje mu se i hipoko- 
risticko -a (v.) u obje kategorije: Dobrisa (od 
Dobroslav), Grdisa, Perisa, Jurisa, Jankisa. 
Samoglasno i gubi se i sa dodaje na suglasnicku 
osnovu cesce krscanskih imena, rjede starih 
slavenskih dvoclanih imena: Ivsa, Jaksa, 
Niksa, Prvsa (od Prvoslav), Draksa (od Dra- 
goslav). Pred s' moze se nalaziti i samoglasnik 
a: Dragas (od Dragoslav), Milas (od Miloslav), 
Petras, kao i u: Miljus od Miloslav). Dodati 



ah(a)n 



15. 



-aj 



mu se moze i sufiks -in (v.): Mllasin (upor. 
Mllaime, hrv. toponim). Kad u 15. v. pro- 
pada slavenska licna toponimija, od svih 
ovih hipokoristika prave se porodicna descen- 
dentna prezimena na -ic, -evic, -ovic. Akcenat- 
sko je pravilo za ove pridejvske deminutive da 
odreda nose akcenat " na osnovi. Nije demi- 
nutivni sufiks i drugog je postarija u cohan, 
kozani mesan, ruzan, rebram, solani, zemljan. 
Ovdje je dijelom postao iz -ens > -en (v.) 
poslije palatala (kozan, razan, zemljan) i 
odatle prenesen na mesan (upor. ntesnen 2K, 
gdje je pridjevski sufiks dva puta izrazen: 
-in i -enb), cohan, a dijelom je nastao iz -6«s 
> (a) n (v.). Poslije suglasnicke grape a je 
preneseno i u femininum i neutrum i ostale 
padeze. 

Lit.: Maretu 313, § 361 a. 314. § 362 b. 
318. § 365 c. Lesklen § 542. Vandrdk \, 635. 
§ 630. Resetar, ASPh 36, 546. 

ahar, gen. ahara = ar, gen. ara, har, 
gen. hara (Vuk) = ar (Kosmet) = jar (na- 
rodne pripovijetke, kao u bug. jeziku jahar) = 
akar, gen. dkara (Hercegovina, Bogisic) m »1° 
konjusnica (Vuk i Kosmet),. 2° dvor (Crna 
Gora), 3° kuca s oborom i avlijom i sve kuce 
naokolo (Hercegovina)«. Balkanski turcizam 
(ahir »staja, obor«), rasiren u svim balkanskim 
jezicima osim. u rumunjskom jeziku, perzij- 
skog je podrijetla (perz. dhur). Drugo a u do- 
cetnom slogu nastalo je od turskoga jeryja 
(upor. bug. ahar), dok u arbanaskom i novo- 
grckom jeziku ostaje perzijski samoglasnik u 
(axotipi = arb. ahur). ; Iz oblasti gradnje 
stanova kao avlija (v.), boj (v.), kat (v.), japija 
(v.), di'rek (v.). Oba turska znacenja (1. ko- 
njusnica, 2. obor) zastupljena su na Balkanu. 

Lit.: ARj 1, 40. 3, 568. 4, 463, SEW 25. 
Skok, Sldvla 15, 180. Mladenov 12. 704. 
Lokotsch 36. GM 5. Matzenauer, LF I, 212. 

ahbab, gen. -aba = abdb m (Kosmet) 
»drug, prijatelj«. Opcenit je turcizam arapskog 
podrijetla u Bosni i ■ Hercegovini i dragdje, 
premda ga ne biljeze leksikografi. Turci 
su generalizirali i prosirili na Balkanu arapski 
plural ahbab (sing, habib) »prijatelj« kao singu- 
lar, sto se cesto dogada, upor. Juhara (v.). 



. Lit.: Skok, Sldvia 15, 179. Elezovic 2, 
491. 

ahmedija (Bosna) = hamedlja (Srbija) f 
»bijela calma«. Turcizam arapskoga podrijetla 
istoga znacenja, koji upotrebljavaju samo mu- 



slimani. Arapska je izvedenica od licnog imena 
kao Ahmed, upor. medzidija. 

Lit.: ARj 3, 564. Skok, Sldvia 15, 180. 

a(h)tapod m (Vuk) = ahtapot (tazic) = 
oktapodb m (st. srp.) »(h)obotnica, polip, octo- 
pus vulgaris«. Balkanski grecizam (slozenica 
ngr. oxTcuioSi > oxxaitoBi »osmokraka«, od 
oxtco »osam« i jiouc,, jio66c, »noga«), bug. 
ahtapod, oktopod, arb. aftapoth, oftapoth, eine. 
(o)htapode, tur. ahtapodi. 

Lit.: ARj 1, 41. 59. 8, 877. Mladenov 378. 
12. Pascu 69, br. 1278, 1279. Vasmer, GL 
41, 103. ZSPh 14, 466. GM 3. Matzenauer, 
LF 7, 4. 

-aija, rijedak hrv.-srp. pejorativni sufiks 
za muska lica, za koji Maretic 259 navodi samo 
dva primjera iz narodnih pjesama: ludaija 
(od luda < lud) i prema ovome pustdija (od 
pust). Interesantan je time sto mogu nastati 
sufiksi pejorativnog znacenja stapanjem hrv.- 
srp. hipokoristickog sufiksa na -a (v. bena, 
luda) i -ja, dodatka turskim sufiksima -ci 
> -d&ija i -/(' > -lija. 

Lit.: ARj 6, 195. 12, 699. Maretic 259. 

ais = ajis = ajs, amorfni uzvik za tjeranje 
volova na kretanje u stranu (Vuk) ili naprijed 
(ZK), ajs ZK takoder hajs; kad tesko ide, 
akcenat je hajs; i ime vola (rogo, vokativ od 
rogma). Odatle glagoli djskati, djsnuti, djsnem 
(Vuk) te alskati i aisnuti (Lika, Vuk). Za obratan 
smjer je uzvik stis. Izgleda da je interjekcija 
upravo slozenica od de, koju Vuk takoder 
navodi za tjeranje volova. Odatle impf, aekati, 
aecem »tjerati volove vicuci aen. Elemenat -i 
nalazi se u sits (ZK). U Kosmetu se govori 
sa vokalom o: oj s, koji pozna i ARj: oj s, oj ski, 
os. Izgleda da ovamo ide i uzvik ahdj (ZK),. 
kojim se tjera lisica od peradi, odatle impf. 
tajkati, -am (ZK). 

Lit.: ARj 1, 41. 44. 34. 43. Elezovic 2, 22- 
Pedersen, KZ 38, 342. 

-aj je sveslavenski sufiks iz praslavenskoga 
doba. Kao ziv sufiks dolazi u svim juznosla- 
venskim jezicima, a od sjevernih u raskom je- 
ziku. To je upravo slozen ie. sufiks -eo rasiren 
vokalom a. Sluzi za tvorenje glagolskih imenica, 
tzv. nomina actionis, ali apstraktno znacenje 
moze prijeci u konkretno (namjestaj). Samo- 
glasnik a je dug kao u -ac, -ag. Ako dolazi u 
femininumu, onda je kratak ili po analogiji 
dug. Veze se obicno s ie. sufiksom -ro, tako 



-aj 



16 



ajdainak 



da mu je najrasireniji oblik -jaj, pred kojim 
se glagolske osnove na k g h palataliziraju u 
(is. Sluzi najcesce za izvodenje od perfek- 
tivnih jednostavnih i s prefiksom slozenih 
osnova. Pocetni palatami elemenat/ mogao je 
nastati i od tema na -i- u infmitivu kao i od 
-ejb i odatle se analogijom prosiriti. Cisto 
-oj nalazi se u uzdisaj i zalogaj (od zaloziti). 
Veza sa -to vidi se u obicaj (od obiknuti), na- 
rastaj (od narasti), zamasaj (zamahnuti), 
okrsaj (okrsnuti). Inace se cesto dodaje kod 
perfektiva na -i-ti: namjestaj (od namjestiti) , 
oprostaj (oprostiti), polozaj (poloziti), do- 
misljaj (domisliti), povracaj (povratiti), slucaj 
(sluciti), porodaj (poroditi), radaj (roditi). 
Od imperfektivnih je glagola nocaj (nociti), 
ndsaj (nositi), vrsaj, lezaj (lezati), mjesaj 
(mijesati). U dogadaj pored dogadaj varira 
perfektivna i imperfektivna osnova. Rijedak 
je kod imenickih osnova: narucaj (od narucje), 
upor. stesi, brbzqj »struja« (< bebeb + -ejb 
od bebeb). U femininumu dolazi rijetko od 
glagolskih osnova samo u znacenju radne 
imenice mjesaja »onaj koji mijesi«, suddja 
»onaj kojisudk, isto tako rijetko i kod imenickih 
osnova kvfgaja, j/rekaja, domaja, peraja. AM 
nije izvjesno da sii -aj i -aja identicni sufiksi. 
Isto tako se moze identificirati ovaj sufiks sa 
docetkom -aj u toponimima izvedenim od 
pridjeva: Bjelaj , = Bilaj = Belaj (Cres), 
Blagaj (od blag »bonus« upor. Buna, hercego- 
vacki hidronim), Kosmaj (od kosmb »kosmat«), 
Maglaj (od mbglz »maglovit«, upor. drugi 
sufiks u Meglen, Moglena kod Soluna). U 
ovim je izvedenicama a kratko. Postoji kod 
ovih toponomastickih izvedenica i fern inum: 
Suvaja (od suK), Krivaja (od kriv), Crnaja, 
Krnjaja. Pomislja se na to da je -aj, -aja u 
ovim primjerima odredeni oblik: a/ > -aj 
mjesto -i, koji odgovara ruskom -oj (Tolstoj). 
Jos valja istaci rasirenja na -ica: drfajica, 
plazdjica, stezajica, bjelajica »bijela carapa«, 
svilajica, tulajica. Atmosferski pomorski ter- 
min mlakajica »mlako vrijeme« ne ide ovamo. 
To je mletacka rijec macaizzo (koja sadrzi lat. 
sufiks -atlciu > -aizzo), u koju se umijesao nas 
pridjev mlak. Kod izraza, za predmete rasiruje 
se s -ka: Ijuljajka, todljajka, seveljdjka. 

Lit.: Mdretii 259. 289. Leskien § 483. 
Vandrdk 1, 515, § 454. Skok, BZb 1( 1921), 
119-128. Brugmann, IF 33, 282. 

ajam, gen. alma m (Lika, Vuk) »prednji 
kraj samara sto stoji ugregnut konju oko vrata«. 
Ovaj turcizam (oyum »prorez«) nije potvrden 



u drugim balkanskim jezicima, a i u hrv.-srp. 
je izoliran. 

Lit.: ARj I, 42. 

ajan, gen. ajana (akcenat je mozda i ajan, 
ajana) m »starjesina u kojem mjestu«. Balkanski 
administrativni turcizam arapskoga podrijetla 
(ar. plural ajan »oci«, sing. <ain »oko«) nalazi se i 
u dakorumunskom, bugarskom i arbanaskom 
jeziku u istom znacenju. Arapski plural po- 
stao je u turskom jeziku singular, kako se 
cesto dogada. Usao je i u bosansku musli- 
mansku antroponimiju (Ajanovic, Tesanj). 
Turska administracija ostavila je na Balkanu 
vise takovih arabizama: nahija (v.), musala 
(v.), vilajet (v.). 

Lit.: ARj lj 42. Mladenov 12. Lokotsch 
38. GM 6. 

ajar, gen. -a m (Kosmet) »mjera ravnoteze«, 
odatle ajarlt, ajarim impf, »sravniti, dotje- 
rivati se«. Ovaj turcizam arapskoga podrijetla 
(ar. nar, u turskom izgovoru ayar »aloi, 
poids, mesure, etalon, mjera za cistocu zlata 
i srebra« lokalan je u hrv.-srp. jeziku, ali je 
potvrden u bug. ajar, ngr. ayidpi, cine. 
alare, svagdje isto znacenje »verifikacija utega, 
vage, srebra itd.«. Iz turske upravne termino- 
logije za utege (bazdarenje). 

Lit.: Elezovic 2, 492. Pascu 2, 107. Mla- 
denov 12. 

albo, uzvik za poricanje »non, aja, a jok« 
(Vuk, Dubrovnik), prema Danicicu i Mare- 
ticu slozenica je od uzvika aj i od enklitike 
bo »naime, jew (v.). Ispravnije prema Pavle- 
ticu potjece od tal. aibd, uzvik odvratnosti, 
negiranja, koji Muratori izvodi od sintagme 
heu bone deus. Upor. berdkos (Vrbnik). Upor. 
za posudivanje uzvika djme (ZK) < tal. 
ahime, jok < tur. yok. Promjena tal. o > a 
nastala unakrstenjem sa aj (v.). 

Lit.: ARj i, 42. 362-3. Pavletic, NVj 
1, 362-363. Maretic, Rad 89, 115. REW 3 

6048a. 

ajdainak, gen. -aka m »toljaga, kijaca«. 
Ovaj turcizam potvrden je u navedenom zna- 
cenju kod Obradovica. Izgleda daje identican 
sa turskim infinitivom haidamak »goniti vi" ;ci 
hajde* (v.). Promijenio je prema tome kod 
nas znacenje, sto se rijetko dogada. Potvrden 
je i u BiH. U bugarskom jeziku ima hajda- 
makb i znaci »glupaka«. 

Lit.: ARj \, 42. Mla'.enov 664. SEW 375. 
Lokotsch 61. Vasmer 1, 251. Skoljic 76. 



ajljazlbk 



ajer m (Rab), poc v djer »prsnuti« (Istra, 
Split, Banovac, Belostenec) = (s protezom 
j) jajer m (Dubrovnik, 18. v.) = jder (17 v., 
Dubrovnik, hercegovacka narodna pjesma ) = 
(s akcentom t-\t aer (Vrancic, Stulic) = (sj, 
kojim se uklanja hijat) ajer (16. v., Dubrovnik, 
Marulic, Kavanjin, Mikalja) = slov. ajer, 
gen. -rja (jugozapadni dio Kranjske) = (sa 
i za grcko r|) aur (13. v., Domentijan, upor. 
gr. arjp) »zrak, vazduh«. Jednom se pise u 
17. v. hajer. Upor. arb. aj r. Pridjevi na -bn 
> -an djeran, na -ski ajerski (ajersko razye- 
drenje, Terzic). Oblik (j)a(j)er je pravilan 
razvitak od lat. aer(e) i odgovara posvema rum. 
aier, sitai, aire, furl, ayer i fr. air. Mora se 
prema tome uzeti da potjece iz dalmato-ro- 
manskog jezika, jer je rijec ogranicena na 
jadransku zonu. Od grckog akuzativa potjece 
tal. aria. Taj oblik posudise pisci. A lS. v. I 
on je potvrden samo u jadranskoj zoni drija f 
(Cavtat, Dubrovnik, Potomje). Ovamo ide 
zacijelo inja f (Dubrovnik) »ruzno vrijeme, 
vihar (irija od vremena, Zore)«. Taj se oblik 
poklapa sa arb. eri (G-M) »Wohlgeruch« = 
eiri, odredeno eirija (Godin), izvedenica na 
-ia od ere f < *aira »Luft, Wind, Geruch«. 
Upor. za semanticki razvitak *auraticum > 
fr. orage »Sturm« od lat. aura = gr. aijpa 
»Lufthauch, leiser Wind«. Lat. aer, gen. aeris 
je posudenica iz gr. arjp, a to je u prasrodstvu 
s nasim vijoti (v.), vjetar (v.). 

Lit.: ARj 1, 34. 41. 108. 4, 405. 421. Zore, 

Tud. 9. Pletersnik 1, 2. Kusar, Rad 118, 

23. REW 3 240. 788. GM 6. 96. DEI 287. 
WP 1, 211. 

ajgir, gen. -ira (Vuk) = hajgir = (sa 
disimilacijom j-r > n-r) angir, hang'ir = 
hanjgir (18. v.) = jdngtr (Podgora, Dalmacija, 
Pavlinovic) = adir (Matzenauer) »zdrijebac, 
pastuh«, metaforicki u izvedenici ajgiraca — 
ajgirusa f (= adirusa kod Matzenauera) 
»upaljenica«, pridjev ajgirovit »pastusast« (Vuk). 
Nalazi se i u bugarskom jeziku ajgdr. Balkanski 
turcizam osmanlijskog podrijetla (< aygtr 
»admissarius«) i ide zajedno s nasom turskom 
terminologijom iz oblasti konjogojstva kao 
at (v.), dorat (v.). 

Lit.: ARj 1, 43. 90. 3, 566. 4, 452. Matzen- 
nauer, LF 11, 345. 

-ajiv, pridjevski sufiks slozen od docetka 
-a imenickih osnova i od -iv (v.). Znacenje 
mu je kao i sufiksu -iv, tj. snabdjevenost 
onim sto kaze osnova, -j- ukida hijat. Primjeri: 



lecajiv »pjegav u lieu, od sunca« (od lec'a 
»pjega«), sipljajiv (od sipnja, s promjenom 
P n j > plj prema sipljiv), blizndjiv = bliznjajiv 
(od blizna). Na nepoznat nacin dosao je u 
cukljajiv (od cukalj, gen. cukija}, saljajiv, 
zuljajiv. Nema mu potvrda u rijecima knji- 
zevnog i saobracajnog govora. Ne nalazi se u 
lisajiv, gdje je -iv dosao na Usaj. 

Lit.:Maretie 393, § 361 e. 

ajkula f »morski pas, charcarias glaucus, 
monace glauca«, govori se u Srbiji za koji se 
govori i italijanizam pesekan (Dalmacija, Hrvat- 
sko primorje). [Dolazi od bug. ili rus. aktila 
koji dolazi od nord, hakall; mozda je u una- 
krstenju s njem. Hai(flsch)]. 

Lit.: RK 4. Vasmer 1, 9. Mladenov 4. 
Hirtz, Pisces 15. 

-ajlija je tursko-slavenski sufiks za muska 
lica. Slozen je od -aj, kome se ne zna pravo 
postanje, jer ne moze biti identican sa -aj 
zatvorenjeapstrakta od glagola i nekih imenica; 
-lija je svakako tursko -li (v.), koje oznacuje 
lica, potjecanje njihovo iz nekog mjesta, kadikad 
snabdjevenost njihovu nekim svojstvom (tro- 
skali, u Bosni). Sluzi za izvodenje od pridjeva, 
imenica i glagolskih osnova i imade kadikad 
pejorativno znacenje: dugajlija (od dug), gra- 
najlija, novajlija (od nov), zlatajlija, tocajlija 
(Baranja). Prezime Durajlija, u ZK Dularlja 
i Dur alija (Tupcina). Mozda je afektivna 
(pejorativna) tvorevina kao -eskara u Iju- 
deskara, -endra u selendra, zenturina od zena, 
gdje ima svakakvih sufiksalnih konglutinata, 
da bi se izrazila odvratnost. 

Lit.: Skok, Rad 272, 43. 

ajluk m (Vuk) = hajluk = djluk, gen. 
ajluka (Kosmet, takoder sa 6 mjesto u) »svaka 
plata, mjesecna cinovnicka beriva (Bosna), 
plata vojnicima (becarina, v.)«, odatle radna 
imenica ajlukcija m »vojnik placenik« (Vuk), 
ajlbkcija (Kosmet) »cinovnik«. Ovaj turcizam 
(ayhk, aybkgi) potvrden je samo kod nas u 
Bosni i u Kosmetu. Uzet je iz turske upravne 
i vojnicke terminologije. 

Lit.: ARj \, 43. 3, 555. Elezovic 2, 492. 

ajljazlbk m »besposlicenje«, turski apstrak- 
tum (haylazlik) obrazovan s pomocu -luk, 
ogranicen je samo na Kosmet, nastade od in- 
deklinabilnog pridjeva i imenice ajljdz (< tur. 
haylaz »mussig«) »besposlen, skitnica, bespo- 
slicar«. Potvrden je i u bugarskom hailaz, gdje 
je prosiren sufiksom -in za individua, kao 



2 P- Skok: Etimologijski rjecnik 



ajljazlbk_ 



18 



-<n)b' 



kod nas kasapiti: hailazin. U rumunjskom po- 
stoji kao prezime Hailaz (Bukovina). 

Lit.: Elezovic 2, 471. 492. Mladenov 664. 

ajmana f (Backa, Vuk) = jamana (Vuk) 
»kljuse u selu ili polju bez gospodara; bitanga, 
sinonim y'ava = joha (v.)«. U Kosmetu ajm- 
ana m f »neuljudeno, nevaspitano i nespretno 
celjade«. Odatle podjmaniti se. Nalazi se u 
dako rumunjskom haimana »vagabund, bitan- 
ga* i odatle glagol a kaimani »bez posla okolo 
hodati«. U znacenju »bitanga« i u arb. haimana 
kao i u bug. haimana i odatle glagol haimanu- 
vam. Vrlo rasiren balkanski turcizam, koji 
ima dva znacenja: haymana(-e) »divlji, neo- 
brazovan« i »pasnjak, utrina, gdje se goni 
stoka«. Metaforicko znacenje postalo je opce- 
nito na Balkanu. Danicicevo izvodenje od 
hajvan, -ona »stoka« ima se zabaciti. 

Lit. ARj 1, 43. 3, 556. 10, 121. Lokotsch 
783. GM 144. Mladenov 664. Elezovic 2, 
492. 

ajta m (Kosmet) »pokvaren covjek, sino- 
nim za bekrija (v.), becar (v.)«. Nalazi se 
bug. haita, kojim Mladenov glosira kajmana 
(v.), i u ngr. xc«P Ta »budala, besposlicar«. 
Dolazi od tur. haita »hajduk, odmetnik, 
besposlicar« i ide zajedno s balkanskim tur- 
cizmima za psovanje: budala (v.) 3 bena (v.), 
ajmana (v.), ajljaz (v.). 

Lit.: Elezovic i, 8. Mladenov 664. 

-(a)k' je opci slavenski sufiks iz ie. vre- 
mena, a je nepostojano zbog toga sto se raz- 
vilo iz poluglasova 6 i r, a ovi iz ie. u- i »'- 
osnova. U posljednjem slucaju palatalizira 
docetne osnovne suglasnike kgh u czs 
(primjeri: tracak od trak, mrdcak od mrak, 
grasak od grah). Po podrijetlu je pridjevni 
sufiks kao i lat. -icus i njem. -ich. -iko, koji 
ne postoji u baltickoj grupi, ocuvao je prid- 
jevsko podrijetlo u lagak pored lak < hgbkt, 
gladak, sladak, uzak, bridak, drzak, kratak, 
krepak, krotak, mek < mektkz, mrzak, skli- 
zak, rijedak, zidak, tezak, tanak. Velika ve- 
cina ovih pridjeva gubi u komparativu i 
imenickim izvedenicama sufiks -bko: uzi, 
sladi, tanji, mrzi, rjedi, tezi. Neki od njih 
dobise ovaj sufiks u hrv.-srp. jeziku, tako 
drzak, koji je u rumunskom jeziku bez toga 
sufiksa dlrz- To znaci da je u starije doba bio 
i u hrv.-srp. jeziku ziv sufiks odredene vri- 
jednosti, dok je danas u jezicnom osjecaju 
izgubio semanticnu vrijednost, a zadrzao mor- 
folosku, tj. izrazuje samo pridjevsku kate- 



goriju osnove. Hrvatskosrpske su kreacije ; 
Ijubak, nizak - nizi, rezak, hocak. Pridjevski 
sufiks -ko mogao je doci i na o-osnove i tada 
glasi -ok: dubok — dublji, sirok — siri, visok 
— visi, zestok — zesci. Imenicke izvedenice 
od ovih pridjeva odbacuju od reda -ok kao 
u komparativu: dub(lj)ina, sirina, visina, zes- 
tina, tj. tvore apstrakta i od komparativne 
osnove, ■ upor. tezina pored tela, dublna po- 
red dubljina. Nadalje sluzi kao sufiks i za 
tvorbu pridjeva od prijedloga: prijek od' pre, 
opak od op = gr. coto. Isto tako od priloga 
kolikoce: kolik (prilog kolt), tolik (prilog toll), 
i prema ovima onollk, ovolik, kao i od zam- 
jenickih osnova na -a: kdki, takt, ovdkt, ondkl 
(v. nize akoj gdje dobiva odredeni oblik (neo- 
dredeno kakav, takav, onakav, ovakav), ali 
u jak dolazi u neodredenom obliku jak (v.) 
i promijenio je znacenje. Ne znaci, kao u 
ceskom jeziku »kakav, kaki« nego »fortis«. 
Od pridjeva kolicine prenesen je -ik i na stcslav. 
veli, koji se ocuvao u neprosirenom obliku 
samo u cakavskim narjecjima i u toponimiji 
na torn podrucju (Vela Vrata kod Cresa). 
Inace je generaliziran velik. Vezan na t- 
particip moze oznacivati, kao -aci (v.), mo- 
gucnost: pitka voda.- Prema, misljenju Trubec- 
koga imao je pridjevski sufiks -iko i u prid- 
jevskim izvedenicama afektivnu (deminutivnu) 
vrijednost. Izrazavao je nesto malo ili prijatno: 
uzak < czbkb, tanak < ebnbHb i si. od os- 
novnih pridjeva czt, *lbnb, koji se ocuvase 
u komparaciji, a nestadose u pozitivu, kad 
izgubise afektivnu vrijednost i postadose 
morfoloski elemenat za tvorbu pridjevske ka- 
tegorije. 

Iz pridjevske razvila se imenicka funkcija, 
tako da sluzi u mociji za izrazavanje muskoga 
(-dk) i zenskoga (-ka) roda kod zivih bica: 
patak — patka, gusak — guska, macak — 
macka, svracah -~ svrdka. U ovom slucaju 
dogada se da u femininumu ima drugi sufiks: 
momak prema moma, krmak prema krmaca, 
ili da nema femininuma: cvrcak, cvorak. Kod 
etnika u muskom r.odu moze imati za musko 
i oblik -(a)c, kako smo vidjeli. Tada se mo- 
cija izrazava u opoziciji -(a)c: -ka: Bosanac 

- Bosanka, Slavonac - Slavonka, Posavac 

— Posavka, Podravac — Podravka, Poduna- 
vac — Podunavka, Smederevac — Smederevka, 
Pristevac — Pristevka. U srednjem rodu izra- 
zava materiju: klupko (v.). Deminutivna (afek- 
tivna) funkcija mu je jos uvijek ziva i izrazajna: 
tracak, clanak pored clan, cvijetak, davolak, 
oblacak, redak prema red, grasak (od grah), 



19 



akacija 



casak, ddrak, gldsak, crvak, mravak (takoder 
prezime), covuljak = covjeculjak. Naprotiv 
morfoloska funkcija veoma je razvila, i to 
u dva pravca. Poimenicuje pridjeve u mu- 
skom rodu: utorak, cetvrtak, petak, odavle 
prenesen i u ponedjeljak; manjak, visak, jedi- 
nak = jedinac. Isto tako i prosli particip na 
-t: dobitak (rum. dobitoc »stoka«), ispravak, 
dodatak, napitak, pocetak, savitak = svitak 
ZK, uzitak, zacetak, zadatak. Prema pocetak 
stvorene su imenice svrsetak, zavrsetak i od 
nedosta(jd)ti nedostatak. Po svom znacenju sve 
su izvedenice nomina actionis. Nije stoga cudo 
sto ovaj sufiks dolazi i na ciste glagolske os- 
nove prelaznog znacenja: ddljevak, ulomak, 
rucak, zagrizah, pabirak, ovitak, lijepak, zye- 
cak, prijavak, popravak, ispravak, lazflk = 
ozujak, drzak, dometak, umetak, tocak (od 
teci). Ali se daje i na neprelazne osnove: do- 
lazak, stdnok (lat.-dalm. stanicum) < ststa- 
nbkb > sastanak, ostanak od ostati prema 
prezentskoj osnovi. Odavde do parasintaktic- 
kih (prefiksalnih) slozenica samo je jedan 
korak: dorucak, nadimak, naprstak, omedak 
(cakavski umejak Krk), oplecak, podzimak, pri- 
krajak, uzglavak, zapecak, zaselak, opanak 
(upor. na-peti), zaglavak, podmladak, potomak, 
posobak (upor. osoba < o sobe) i do izvedenica 
od priloga: napredak, nazadak, prema ovima 
posljedak. Izrazava kao i -ac i materiju, a da 
osnova ne zivi vise u jeziku: pijesak, sipak, 
pdpdk, vivak, vrijesak (upor. vristina Lika); 
sirak ne ide ovamo (v.). U zenskom rodu 
posudise ovaj sufiks i Rumunji i Arbanasi. 

Lit.: Maretie 313, § 361. Leskien §§ 543. 
546. 428. 375. 469. 399. Vandrdk i, 605, 
§ 580 i 581. Havranek, Sldvia I, 799-784. 

Trubetzkoj, BSLP, 24, 1 (1923), 130-7. 

Vaillant, BSLP 31, 43-46. 

-ak 2 je sveslavenski sufiks pridjevskog po- 
drijetla, kojemu u litavskom jeziku odgovara 
-okas u pridjevima kao saldokas »sladak« od 
saldus, naujokas od naujas »nova«. Nalazi se 
u lat. merdcus od merus i u galskim toponi- 
mima na -acus. Veoma je cest u varijanti 
-jako (v.). U starijem juznoslavenskom bio 
je veoma ziv i karakteristican. Zbog toga ga 
posudise Arbanasi oba narjecja te im sluzi 
za izvodenje muskoga u mociji i kod etnika, 
ima kadikad i deminutivnu vrijednost kao 
u hurrdk »covuljak« (od burre »covjek«), mo- 
tak »jednogodisnjak« (od mot »godina«), ros- 
ak »patak« prema rose »patka«, Durresak »Dra- 
ca nin« od Diirres »Drac«, Ulqenak »Ulcinja- 
nin« od Ulqin. Veze se sa -ar (v.): fushardk 



»stanovnik ravnice« pored fushar (od fushe 
»ravnica«), i od glagolskih osnova: vjedharak 
(toskicki) pored vjedhcak (gegicki, ovdje kon- 
glutinat -es + -ak) »kradljivac« (od vjeth »kras- 
ti«). U hrvatskosrpskom jeziku sluzi najprije 
za oznaku lica koja imaju izvjesna svojstva. 
U ovom slucaju vrsi i morfolosku funkciju 
poimenicavanja: ludak, gluhak (takoder pre- 
zime), novak (takoder prezime), Ijevak, gdr- 
njdk, ddnjak, prostak, sedmak, svdjak, takoder, 
stegnuto u starije doba, svdk (rijec je prema 
tome dubleta), vjestak. Veza sa primitivumom 
izgubila se u junak (upor. sa suf. -be: junac, 
gen. -cd). Kad oznacuje lica, moze se dodati 
i na glagolske osnove: tezak (od tefiti »obra- 
divatk), tezak, zujdk. Varira sa -be: ujak u 
knjizevnom jeziku za ujac, gen. ujca (ZK) 
u narjecjima prema femininumu ujna. U ovoj 
funkciji tvori maskulina i od imenica: poljak 
(takoder etnikum i prezime), zemljak, cudak. 
Oscilira sa -nik (v.) u vojak pored vojnik, 
koje je obicnije, od nekadasnje imenice voj 
»vojska« ocuvane u voj(e)voda (v.). Izrazava 
mociju u gusak m prema guska f, rodak (ZK, 
kajkavsko rojak) prema rodaka. Sluzi i u 
tvorbi imenica koje znace predjel i pred- 
mete: mravinjak i telecak, gdje vrsi poimeni- 
cenje pridjeva: sljivak, gdje oscilira sa -ik: 
sljivik (upor. slivljak ZK). U ktjak za starije 
kijb oscilira sa Kijac (cakavski toponim, upor. 
i Kijevo u Dalmaciji). Dolazi i u turskih 
rijeci: tdrbak pored tdrba. U zenskom rodu 
ne pokazuje duljinu: divljaka. Pridjevsko 
postanje zivo je jos u jednak, dvojak, inak, 
gdje ima duljinu kao obicno, a nema je u 
kdki, ovaki, onaki (v. gore te nize -akoj. 
U surak oscilira sa varijantom -jako: surjak 
(upor. surljdk ZK). Pojacava se afektivno 
(augmentativno) znacenje, koje vise ne postoji 
u jeziku, sa -ina: junacina, prostacina. Duljina 
na a stoji kao u -ac (v.), -ac (v.). Upor. -jak. 

Lit.:Maretic 260. Leskien §§ 380. 402. 
Vandrdk 1, 610, § 584. Belie, NJ 6, 177-202. 
Babic, Ny 3, 177. i si. Boskovic, JF 15, 92- 
101. 

akacija f (Dubrovnik) = (odbacivanjem 
docetka -ija, koji se osjecao kao suvisan su- 
fiks pomijesan zacijelo sa -ija) akac m (Du- 
brovnik, upor. rum. acat, acart) = (odbaci- 
vanjem pocetnog a-, koje se osjecalo kao su- 
visan prefiks pomijesan sa a- < ad-) gazija 
(Perast, Dubrovnik, upor. tal. gaggia) = slov. 
gacja (Notranjsko) = goc (slov.) = (zamje- 
nom pocetnog a- drugim prefiksom re-) re- 
kacija = rkacija (slov.). Posudenica preko 



akacija 



20 



ako 2 



tal. acacia, mlet.-trsc. acazia, cascia, gaggia. 
Danas opcenito akacija valjda preko njemac- 
kog izgovora. Gr. ccxaxia, rijec egipatskog 
podrijetla kao i samo drvo. 

Lit: ARj 1, 44. 3, 118. Budmani, Rad 
65, 164. Sturm, CSJ 6, 65. Strekelj, DAW 
50, 35. REW* 58. DEI 16. 

akmadza (Vuk) = atmadza (Kosmet) »kra- 
guj, zurica, lovacki soko«, takoder bug. at- 
madia istog znacenja, kao i tur. atmaca. U 
Poljicima (Dalmacija) prezime Atmaca. Turci- 
zam je iz tur. feudalnog zivota. Lovci su no- 
sili sokole u ruci, kad bi polazili u lov. Vukov 
oblik pokazuj'e asimilaciju tm > km kao foraca 
za tmica. 

Lit.: ARj 1, 45. Elezovic 1, 42. Mladenov 
11. 

akniak (1 S.v.) = amak i amak (Kosmet) 
m »luda, glupak, budala«, takoder bug. ahmak 
(Ako sam pomak, ne sam ahmak, ta mi davas 
zeleni krastama, v. Gerov 5, 317) i rum. acmac 
«espretnjakovic«. Odatle apstraktum amak- 
hk pored amakhk (Kosmet) »budalastina«. 
Ide u red uvredljivih balkanskih turcizama 
arapskog podrijetla (ar. ahmak »lud«), kao ajmana 
(v.), bena (v.), budala (v.), torlak (v.), i si. 
Lit: ARj 1, 65. Mladenov 12. Elezovic I, 
14. Lokotsch 25. 

-ako 1 je sveslavenski sufiks kategorije k, koji 
sluzi za tvorenje priloga nacina od korijena 
upitnih i pokaznih zamjenica: kako (od kt, 
v. tko) »quomodo«, odatle dakako, nego da 
kako (ZK negdakako), tako (od ir., v. taj) 
»sic«, ovako (v. ovaj) »hoc modo«, onako (v. 
onaj) »ilio modo«, svakako, svakojako (v. sav, 
kt) »varie«. U kajkavskom narjecju -o se shvaca 
kao fakultativna deiksa te se odbacuje (kak). 
Pored priloga, koji su upravo srednji rodovi 
pridjeva, govore se i odredeni pridjevi kaki, 
taki, onaki, ovdki, svdkaki, svakojaki (u kaj- 
kavskom sa dvostrukim sufiksom svakojacki). 
Ovi se pridjevi nalaze i u drugim slavenskim 
jezicima, dok su pridjevi izvedeni s pomocu 
-6 o i -ovo karakteristika hrvatskosrpskoga je- 
zika, i to -6 o > -av samo stokavskoga i knji- 
zevnoga jezika: kakav, kakva ili kakov, ka- 
kova, takav, ovakav, onakav. Od izvedenica 
na -6 o pravi se apstraktum s pomocu su- 
fiksa -oca: kakvoca. 

ako 2 je pogodbeni (hipotetski, realni, po- 
tencijalni i irealni) veznik (konjunkcija). U 
torn znacenju nalazi se i u slovenskom i bu- 
garskom jeziku. Sveslavenski je s torn raz- 



likom sto u drugim slavenskim jezicima znaci 
»kako, kad, premda«. Veoma je znacajno, i to 
je od vaznosti za etimologiju, sto ni u jednom 
slavenskom jeziku nema proteze j- i nije je 
nikada ni imao. U hrv.-srp. narjecjima moze 
izgubiti prvi elemenat a (upor. ZK ko bog 
da »kamo«, ko bude h'po) i docetno -o: ak u 
kajkavskom, kao ovak, onak tak itd. Ne nalazi 
se u baltickoj grupi. U tumacenju postoje 
dvije vrste teskoca: a) sto je po postanju prvi 
elemenat a- i b) koje je prvobitno znacenje, 
da li je prvobitno upitno znacenje, kao u sje- 
vernim slavenskim jezicima, ili pogodbeno kao 
u juznoslavenskim. Brugmann uporeduje a- 
u ako sa sanskrtskim a-sdu »onaj«, grckim 
i-xei »ondje«, ei »ako«, prvobitno »kako«, 
lat. e-quidem, oskickirn e-tanto. Prema ovom 
tumacenju, prvi elemenat bio bi ie. zamje- 
nicki korijen e, u prijevoju o\o > slav. a. 
Prema ovom tumacenju prvobitno bi znacenje 
bilo upitno »kako«. Drugi dolaze do istog 
prvobitnog znacenja, identificirajuci ako sa 
jako (v.) »kako«. Ovi tumace gubitak suglas- 
nikay time sto ako dolazi uvijek na pocetku 
recenice. Ali nema dokaza da je ako ikada 
imalo /. Prema tome ovo se misljenje mora 
zabaciti. Ali i Brugmannovo se misljenje mora 
zabaciti, premda se uporedenje ako — d 
vrlo dobro slaze, jer se a-ko vrlo dobro slaze 
sa ceskim ac »ako, kako«, poljskim acz < 
acze »premda«, gdje je a- ocito kopulativno- 
-adverzativno kao i u iako = ako i »premda«, 
ijdko (Kosmet, Elezovic 1, 228 kao koncesivni 
veznik). O tome a v. gore a. Ovo tumacenje 
objasnjava nepostojanje proteze j, a iskljucuje 
i Miklosicevo, koji je u a trazio refleks od 
sveslavenske zamjenice ;', ja, je, kao i ona, 
sto identificiraju ako sa jako »kako« u staro- 
crkvenoslavenskom jeziku, ukrajinskom, ces- 
kom i poljskom i u oba luzicka jezika. Drugi 
elemenat -ko najlakse je tumaciti. To je zai- 
sta zamjenicki upitni deikticki (upor. lat. 
sic) elemenat u neutrumu -ko = quod, quid, 
koji sam za se bez a- moze u nasim narjecjima 
uvoditi hipotetske recenice kao i u francuskom 
jeziku (j'avais de Vargent que je le donnerais) , 
a u prijevoju ce zaista i uvodi uvijek bez a- u 
hrvatsko-kajkavskom, slovenskom i bugar- 
skom jeziku. U starom crkvenoslavenskom, 
slovackom i ruskom jeziku postoji i aky < 
a + ie. aifu kao u sanskrtu kd »gdje«> 
avesta cu »kako«, koje nije ostavilo traga u 
hrvatskosrpskom jeziku. Buduci da je -ko = 
ce upitna zamjenica, moze se zaista uzeti 
da je prvobitno znacenje bilo upitno, koje se 



ako 



21 



akrap 



ocuvalo u sjevernim slavenskim jezicima, a 
izgubilo se u juznoslavenskim. Takav je raz- 
vitak i u drugim ie. jezicima: avesta kd 
»kako«, lit. kai »kako«, gr. jkdc, »kako« odgovara 
u stprus. kau »ako«, lit. kq »ako«, srednjokimr. 
pan, paun »kao da«. Da je postojalo upitno 
znacenje i u juznoslavenskim jezicima, za to 
ima dokaza. U narjecju juzne Srbije, gdje 
ako ako »tako« znaci potvrdu, u istom smislu 
u Timoku dako (SDZb 3, 180), dok u rumunj- 
skom jeziku daca (v. Skok, ASPh 37, 90. 
i si.) znaci samo »ako«. So »tako« moze uvo- 
diti i u njemackom jeziku pogodbene rece- 
nice. Buduci da i danas jos mozemo hipotet- 
sku recenicu, narocito potencijalnu, izraziti 
upitnom recenicom (ako bude lijepo vrijeme 
= bude U lijepo vrijeme /prolaza = la donnee/, 
doci cu /apodoza = la consequence/), rjesava 
ako = tako = kako upravo na izricit 
nacin to pitanje. -'Iz ovih konstrukcija izlazi 
i ekspletivna upotreba li (ZK ako li me nes 
poslunif). Ovome ako li dodaje Kavanjin jos 
prilosku deiksu -ce: okolice. Upor. u francus- 
kom jeziku si u neupravnom pitanju (Je ne 
sais pas s'il est venu). Kopulativni veznik a 
u a bude li ruzno, necu doci izrazava adverza- 
tivnost, dok i prije i poslije ako izrazava kon- 
cesiju, jednako kao i neutrum sve (sve ako), 
a u Crnoj Gori veza no + ako > ndko (Vuk) 
znaci »osim« = izuzimanje (upor. fr. si ce 
n est). 

Lit.: ARj I, 45-8. Miklosic 107, s. v. ju. 
SEW 26, s. v. ako. Bruckner 1, s. v. a, 2, 
s. v. acz. Brugmann, Dem. 32. Belie, Priroda 
474. Mladenov 4, s. v. ako, 680, s. v. ce, WP 
1, 507, s. v. que za ce, 519, quo — que, qua f. 
Boisacq 219. 

akorzit se pf. (Smokvica) = (sa zamjenom 
tal. prefiksa a < lat. ad hrv. prefiksom rr-) 
ukorzit se (Rab) »opaziti, dosjetiti se«. Od 
tal. (tosk.) accorgersi (prema mlet. izgovoru 
z) < lat. * accorrigere . 

Lit.: Kusar, Rad 118, 25. 

akosiat, -am pf. (Smokvica, Korcula: 
Ja bi maina, pa cemo lako akostat abrivom) 
= akdstati (Perast) = akustat (Bozava) = 
(uz gubitak prefiksa koji je nestao u sandhiju) 
.kustali (Molat: vapor je kustua na n'vM)-»pris- 
tati«. Od tal. accostare, denominai od costa 
ie. podrijetla s prefiksom a- < ad-. U Crnoj 
Gori (Rijecka nahija) a je zamijenjen doma- 
cim prefiksom o = ob, okostatl se pf. (15.v.) 
»pribliziti se«. Na lat. -idiare > tal. -eggiare 
> -izati upucuje kostizati, -am impf. (Du- 



brovnik) »ploviti uz obalu« < tal. costeggiare. 
Deminutiv na nenaglaseni sufiks -ula > 
tal. -ola: kostula f (dvije dubrovacke poslovice) 
»rebro« < tal. costala. 

Lit.: ARj 5, 379. 8, 846. REW 3 2279. 
DEI 32. 1133. 1134. 1135. 

akov, gen. akova (Vuk) = hdkov (Orfelin) 
m »vijedro, vinska mjera«. Govori se u Sla- 
voniji i Srbiji. Odatle deminutiv akdvee, 
gen. akovceta n obrazovan s pomocu sufiksa 
-ce kao sanduce, gen. sanduceta (Srbija). Or- 
felin poznaje jos pridjev hdkovdn i kolektiv 
hdkovcad. Iz hrv.-srp. jezika posudise Ru- 
munji acov u istom znacenju u Banatu i Me- 
hedinti, ali u drugim krajevima govore Ru- 
munji acau, sto znaci da su taj oblik posudili 
iz starijeg madzarskog akou (1368). I Slovaci 
posudise istu rijec. Madzari posudise iz pa- 
noskoslavenskoga govora okovb »zeljeznim ob- 
rucima okovana posuda«, postverbal od oko- 
vati (v.). Panonski postverbal ocuvao se u 
Miholjcu kod Krizevaca u izvedenici 1720. 
modius vulgo okovanec »pola zagrebackog va- 
gana« (Mazuranic, Prinosi 821). Znacenje 
»modius« izgubilo se u hrv.-srp. zbog homo- 
nimije sa okovi »negve«. Madzarizam iz sta- 
rijega vremena, ide u isti red kao i parlog 
(v.) i cobanja (v.). 

Lit "ARj I, 58. Miklosic 153, s. v. ku 1. 
SEW 26, s. v. akov. Gombocz — Mellch 
49, s. v. ako. 

akram, gen. akrdma m iz Jukiceve narodne 
pjesme u znacenju »docek«: Njem' okrama u 
Budimu nejma / m njegovim yet stoh'n ' momaka; 
Na akramu indiskoga bana. Ocito je da je 
ovaj oblik identican s danasnjim bosanskim 
turcizmom icram, od ar. ik'ram > u tur. 
ikram etmek, sto se u narodnoj 'pjesmi doslovno 
prevodi sa »icram ucinitk (ispor. egipatsko 
arapski el achram). Danicic ne daje znacenja, 
nego etimologiju (ar. plural akran, sg. kdrn 
»drug, kolega«, koja se rijec govori u Kosmetu 
kao akran, gen. -a m »vrsnjak, drug«). 

Lit: ARj I, 59. 3, 766, Skok, Sldvla 15, 
352. Elezovic 2, 493. 

akrap = dkrep i akrep (Kosmet) = jdkrep 
m u istocnim krajevima i narodnoj pjesmi 
za skorpija f = skrpijun = skorpljon — spii- 
rak, gen. -rka m (Crna Gora). U Kosmetu 
znaci »kazaljka na satu«. Stulic ima nas izraz 
stipavac, koji nije potvrden u narodnom go- 
voru. Arnauti govore hagrep m pored shkrap 



akrap 



22 



al z 



(Godin). Istocni je oblik turcizam arapskoga 
podrijetla (ar. <ahrab u turskom izgovoru 
akrep). Oblik akrap dokazuje da su se arapske 
rijeci na Balkanu sirile i prema arapskom iz- 
govoru. Latinski oblik dosao je na zapadu 
u nominativu u ucenom obliku scorpia, preko 
tal. scorpione > skrpijun (pucka starija) i skor- 
pijdn (mlada posudenica). Znacajan je crno- 
gorski oblik spurak koji pretpostavlja meta- 
tezu *spurk(ius), koja je po svoj prilici ostatak 
starodalmatskog romanskog govora, dok ar- 
bansko skkrap-i predstavlja stapanje arap- 
skoga i staroromanskog oblika. 

Lit.: ARj 1, 59. 4, 438. REW 7741 i 7741 a. 
Lokotsch 47. Elezovic I, 8. 

aksactb m (15.v.) = aksagb (stsrp., 15. v.) 
(termin za mjere) »sestina unce«. Od ngr. 
a^ayi = srgr., biz. e^dyiov < lat. exagium. 
Prema latinskom izgovoru aksai = aksadi, 
koje moze biti i dalmatoromanski leksicki os- 
tatak. Upor. oksjenac za x. Sa s < x asadz. 
(Dubrovnik, Zore) »podmjerivanje mjera«. Iz 
dalmatoromanskog je i oblik s prijeglasom a 
> i zbog palatala sto slijedi siz, gen. sisa m 
(Dobrota) »pravac, metoda« = slza f (Vuk, 
Pastrovici, nar. prip. ; docetno -a je od n. 
pi., primjer: svake size asprej »vrsta, fela, 
sorta«. Gubitak pocetnog e > a (asimilacija 
e — a > a — a kao u galatina) nalazi se u 
saz (Rab, Istra) »1° nekakva mjerica za sjeme 
svilene bube, 2° sestina unce« < mlet. sazo, 
furi. sas, tal. saggio. Denominai sazat pf. (Smo- 
kvica, Korcula) »naviknuti (u pitanju« Je U 
safala sedlo? Pita se za mladu mazgu, koja 
je odskora osedlana)«. Ovamo idu i nasi in- 
ternacionalni galicizmi esej m, esejist < fr. 
essai. 

Lit.: ARj 1, 59. Zore, P alj. 115. 160. Tua. 
4. Kusar, Rod 118, 24. Lukie, Bog. 4, 140- 
150. REW" 2932. SEW 1, 26. Vasmer, GL 42. 

aksam (Vuk) = aksam (Kosmet) »r vece 
(aksam pade: o, po aksomu), 2° muslimanska 
molitva mujezinova, kad zade sunce, vecernja 
molitva (aksam klanjati) h. U posljednjem 
znacenju rijec je skracenica od aksam na- 
mazi. Odatle dolazi (samo kod katolika i pra- 
voslavnih, ne kod muslimana) prezime Aksa- 
movic. Ovaj turcizam slozenica je prema Ele- 
zovicu od tur. pridjeva dk »bijel« i perz. sam 
»vece« i znacila bi »vece u punom jeku«, upor. 
belo pladne »podne u punom jeku«. 

Lit. ARj I, 59. Elezovic 1,9. GM 1. EM. 



akvila f (16. i 17.v., Dubrovnik) »orao«. 
Deminutiv na -ic akvilic »orlic, orlovic, or- 
lusic«. Od lat. > tal. aquila »id.«. Odatle 
lat. > tal. izvedenica na -o, -oras aquilo, -onis 
> akvllon, gen. -ona m (17.v.) »1° sjeverna 
strana, 2° sjeverni vjetar«. 

Lit.: ARj 1, 59. 60. Budmani, Rod 65, 164. 
DEI 562-563. 

-(a)! 1 je pridjevski i imenicki sufiks ie. pod- 
rijetla. Kao pridjevski sufiks dolazi na samo- 
glasnicke i suglasnicke osnove glagolske i 
imenicke, od kojih neke ne zive vise same 
u jeziku, tako u cio < ceih, ndgao < nagib. 
Moze se vezati sa -eo: supalj m. r., suplja i. r. 
Na samoglasne osnove dolazi u gnj'io gnjila, 
smjeli (< smeH, obicnije smion, gdje je spojen 
sa opcim pridjevskim sufiksom -bn), neumrli, 
sreo zrela, cio; na suglasnicke u svijetao svi- 
jetla (odatle svjetlost, ali svijetiti pored svijet- 
liti, koje je obrazovano prema pridjevu, a 
svijetiti prema osnovi), topal topla (osnova 
tep ocuvana u toponimu TepljuK), nagao na- 
gla. Tada se pojavljuje nepostojano a, i to 
samo u muskom rodu izmedu suglasnicke 
osnove gdje stoji mjesto poluvokala. Taj 
zakon tvorbe vazi takoder i za prosli particip 
aktiva, gdje se nalazi isti sufiks i tu je ziv: 
imao imala, vidio vidjela prema isao isla. U 
knjizevnom i saobracajnom jeziku /, kad za- 
tvara slog, vokalizira se u o. U narjecjima 
diftong ao steze se u a ili o. Mjesto -si dolazi 
i varijanta -el u kiseo kisela (prava osnova vidi 
se u po-kis-nutj v.). Neki su pridjevi kao *magl~b 
ocuvani samo u toponimiji (Maglaj*): Kod 
imenica pojavljuje se u sva tri roda i stavlja 
se takoder na suglasnicke i samoglasicke os- 
nove: na samoglasne u dio . (< deh), gen. 
dijela, predjel i deklinira se kao o-osnova. 
Tada znaci radne imenice i nazive za oruda, 
koja s njima stoje u vezi: pijetao, gen. pijetla, 
vital, vitao, gen. vitla, uzao, gen. uzla (v.), 
sv'fdao, gen. svrdla (pored sufiksa r u narje- 
cju svldar, svidra ZK). Dolazi u deklinaciji 
i- osnova, kad izrazava apstrakta: misao, 
gen. misli (pro-, po-), pogibao, gen. pogibli, 
pregibao, iznikao, ponikao, izrastao, nazebao. 
U pridjevskim i imenickim tvorbama nije 
vise produktivan u jeziku. 

Lit.:Maretic 260. 313, § 361 g. Leskien 
113. 290-91. Vandrdk 1, 564-69, § 527- 
34. Vaillant, RES 13, 156-7. 

al 2 = al (Kosmet) pridjev indeklin. »crven«. 
Dolazi u narodnim pjesmama u vezi s turskim 
imenicama, gdje tvori slozenice koje se pisu 



al 2 



23 



alabaslar 



s vezicom: al-baber, al-basca, al-binjis, al- 
-cador, al-coha, al-duvak, al-katmer. Vezica je 
opravdana kad drugi elemenat dolazi sam 
za se, no alat = halat (Crna Gora) pise se 
zajedno premda at dolazi takoder samo za se, 
kao i u turskom (al at »crven konj«). Ovo 
pisanje nastalo je prema dorat (v.), koje se 
ne osjeca kao slozeni apelativ, nego kao jedna 
rijec, od koje se tvori hipokoristik doro. Od 
alat postoje i izvedenice: pridjevi alatav 
(Vuk), alatasi (Vuk, Kosmet), imenica ala- 
tusa »alatasta kobila«. Ove izvedenice upucuju 
na to da se alat mora pisati zajedno. Drugi 
dio slozenice je hrvatskosrpska imenica samo 
u jednom primjeru: alcasica »biljka trapaeolum 
majus i antirrhinum« prema Danicicevoj eti- 
mologiji. Slozenica alkermos »neki napitak« po- 
red krmez (v.) u Jackama nije jasna, jer krmez 
ne znaci nikada »napitak« kao u Jackama, a 
drugih potvrda za alkermos »napitak« nije se 
naslo. 

Od al postoje i izvedenice, i to turska dlca 
za alat. U Kosmetu je aldfa, gen -e »najcesce 
ime volu, rjede 'konju, crvene dlake«. Nasa 
je izvedenica alica u Mostaru »rana tresnja« 
(Vuk). Turski pridjev moze postati nas de- 
klinabilni pridjev ako dobije nase pridjevske 
sufikse: alav (Milicevic), koji Vetranie pise 
alaf (jedanput u izrazu aiafi sipci). U herce- 
govackoj narodnoj pjesmi nastade odatle 
metatezom indeklinabilni epitet aval binjis 
(Vuk). Pored sufiksa -av dobiva i -en (prema 
zelen, gvozden) alen (Milicevic, Kosmet) »ru- 
zicast«. Ovako i u bugarskom jeziku. U Ma- 
kedoniji ima nastavak -ev: alev, a u bugarskom 
jeziku jos -est: alest. Ovaj se turcizam osman- 
lijskog podrijetla za oznaku boja nalazi i u 
arbanaskom jeziku. Nema nikakve veze s 
ovim pridjevom al m (Vuk) »bijeda, napast, 
miseria, casus ad versus«, koja je prema Ma- 
teenaueru tursko-tatarska, ujgurska i dzaga- 
tajska rijec al »dolus, fraus«. 

Lit.: ARj 1, 60. 64. 67. 69. 75. 122. Mladenov 
5. Elezovic I, 9. 13. GM 7. Matzenauer, 
LF 72, 2. Sulek, Im. 2 541. 

-ala' f je neziv sufiks. Dolazi u dva primjera 
u pluralu: mrezale, vlacale. I ovdje znaci orude, 
kao kad u srednjem rodu sluzi za tvorenje 
imena oruda od imenickih i glagolskih osnova: 
nakovalo (pored nakovanj), oralo, sjedalo, 
zrcalo, stopalo, klecalo, ogledalo, sukalo. Kao 
i gornje dvije moze biti samo plurale tantum: 
vjesala. U sjevernim slavenskim jezicima od- 
govara mu -dio, koje je indoevropskog podri- 
jetla i glasi u lat. -bulum (stabulimi). U na- 



rjecjima ima vise primjera za nj : drvalo »mjesto 
za gorivo drvo pred kucom« (ZK), cesala 
n.pl. »cesagija«. Vokal a- pred -lo dosao iz 
konjugacije a-ti i odatle prenesen i na imenicke 
izvedenice, kao stopalo, mrezale. Od ovoga 
treba razlikovati pejorativni sufiks -alol-ilo 
koji sluzi u stokavskom govoru za pravljenje 
pejorativnih radnih imenica od imperfektiv- 
nih glagolskih osnova na -a-ti, i-ti: caskalo 
(caskati, Vuk, ARj 2, 127), naklapalo (nakla- 
pati, Vuk), blebetalo (blebetali), hajalo (hajati), 
zanovijetalo (zanovijetati), trubilo (trubiti). Pe- 
jorativnost moze se izraziti i sufiksom -as 
(v.): klebetas. Nastao je samo u hrv.-srp. 
stokavskom govoru pejorativiziranjem slo- 
zenog sufiksa -alac, gen.- aoca, u kojem -(a)c 
poimenicuje prosli particip -al, -ala. 

Lit.: Maretie 261. 295-6. Leskien §§ 371. 
378. Vandrdk 1, 570. 

ala 2 = ala, uzvik kojim se pojacava sam cin, 
nastaje od al(l) i a; ako se dodaannastaje alah: 
prema ah i aj govori se i alaj. Izrazava cudenje 
i potvrdivanje u isto doba (tip: ala se ukrasio*). 
Ima primjera i za zelju i proklinjanje. Nalazi 
se i u arbanaskom jeziku, ali u znacenju po- 
ticanja »hajde, dalje, naprijed«. U takvu je 
znacenju i kod nas u narjecjima (Lika), upor. 
i u komandi za potezanje mreze: pomalo, 
ala, ala, malo bolje na desno (Prcanj). U Kos- 
metu ala — ala = »oh, ah«. Nalazi se i u tur- 
skom i arapskom jeziku u znacenju »he«. U 
narodnoj pjesmi dobiva h na pocetku: hala. 

Lit.: ARj 1, 60. 3, 558. Elezovic 9. GM 
7—8, s. v. alia alia. 

ala 3 , gen. ale (Kosmet, razlika u akcentu 
prema aia »zmija«, v. hala) f »naziv za stariju 
Turkinju ili Arnautkinju«. Ovaj naziv upo- 
trebljavaju i Srbi u Peci. Arbanasi imaju 
halle f »tetka«. U Kosmetu u torn znacenju 
postoji nasa izvedenica alka »tetka«. Sufiks 
-ka je dosao na arapsko halla prema tetka 
i zbog toga nema deminutivnog znacenja: 
to je unakrstenje kao cesagija (v.). Turcizam 
je iz oblasti afektivnog zivota (srodstva itd.) 
kao amiaza (v.), dhbad (v.). 

Lit.: Elezovic 1, 10. GM 145. 

alabaslar, gen. -stra (Bella, Stolic) = 
alabastro n (Bunic, prema tal.) = alabavstro 
n (16V., prema srednjolat. alabaustrum i 
sttal. -stro) = (sa aferezom a-) labastar, gen. 
-stra (1 S.v.). Arb. alabaster, s elanom -stri. 
Rijec je orijentalnog podrijetla. Etimologija 



alabaslar 






alaj 



nepoznata. U evropske je jezike dosla preko 
grckoga aMpaaxpov. 

Lit.: ARj 1 60. 5, 859. DEI 109. REW* 
306. Boisacq 40. GM 1. Maretic, Savj. 160. 

aladza (u nar. pjesmi, Danicicev je akcenat 
nesiguran) = aladza i aladza f (Kosmet) 
»sarena haljina, tkanina«, takoder u slozenici 
samaladza, gdje prvi elemenat znaci Sam 
»Perzija« (v.) »svilom protkana sarenahaljina«. 
Kao imenica nalazi se jos u bugarskom (ala- 
dza) i rumunjskomjeziku (tf/agea»finoplatnoa). 
Turcizam (pridjev i imenica alaca »sarena, 
vunena tkanina«) iz oblasti tkanina, kao bez 
itd. 

Lit.: ARj 1, 61. Elezovic 1, 11. Lokotsch 
50. Korsch, ASPh 8, 647. 

alah (Danicicev akcenat) = halah (Vuk) = 
halaj = -alah. gen. aldha (akcenat bosanskih 
muslimana, uceniji muslimani oponasaju i 
arapsku geminatu alldh) »bog, samo kod mu- 
slimana*. Odatle uzvik vala = vdlaj »boga mi, 
bog me« za isticanje istinitosti tvrdnje, koji 
upotrebljavaju i krscani obaju zakona na 
Baniji, Kordunu, Lici i dalje na istoku. Pocetno 
v- potjece od arapske partikule toa, koja sluzi 
pri zaklinjanju: wallah »Boga mi«. Postoji jos 
uzvik za sokoljenje, cudenje i zalost jalah ~ 
jala (Vuk), od arapskoga jallah »boze« i prilog 
alalem (Vuk) »po svoj prilici«, od arapskoga 
allalem »bog zna«. U'Kosmetu se govori uzvik 
ala-cerim »kako bog das, od arapskoga allah 
qerim »bog je milostiv«. Ovaj religiozni arabizam 
prosiren je na citavom Balkanu. Pored toga 
postoji u narodnoj pjesmi i/ah m u vezi ilah 
icum, od arapskoga 'andkum, po turskom 
izgovoru indkum »bog s vama«. Od alah postoji 
i glagolska izvedenica halacati, -caju (Turci) 
(Milutinovic) = halekati, hdlekam i halecem 
(17. v., Dubrovnik) = haldkatli-acem, impf., 
haldknuti, haldknem pf. (17. v.) »vikati halah, 
kad se govori o Turcima i njihovoj vojsci«. 
Nije .izvjesno da li je od te glagolske osnove 
izvedena imenica halakusa f (Dalmacija) 
»vinova loza crna grozda«, kao ni to da li 
je u prvom dijelu imenice (h)alabuka sadrzano 
alah. Glagoli su potvrdeni i bez h (aldkati, 
alaknuti, -em -kam, -cem) i sa j- jalakati, 
jalaknuti. j- potjece od jalah (v. gore). Obra- 
zovani su kao tikati, vikati »govoriti ti, vi«, 
i aekati i nemaju nikakve veze s turskim 
almak »uzimati«, kako je mislio Danicic. Zna- 
cajno je da su Arbanasi skadarskog gegickog 
narjecja posudili nas infinitiv i prenijeli ga 



u svoju pasivnu konjugaciju: allakatem »zer- 
streue mich«. S obzirom na ovo preneseno 
znacenje moglo bi biti da u vezi s osnovom 
ovih glagola stoji i pridjev olakast »razuzdan« 
i imenica aldkaca f »razuzdano zensko celjade« 
(Vuk). U Kosmem ima dlakat, -am impf, razlicita 
znacenja »larmati, grajati, traziti, preturati, 
pretrazivati«. Kako glagol, pridjev i imenica 
imaju onomatopejski izgled (opetovanje istoga 
samoglasnika, tvorenje sa -kati), nije cudo 
sto postoje razlicne varijante suglasnika (p 
mjesto k: alapaca) i nadovezivanja na glagol 
orlati impf, (arlakaca). Upor. i pridjev (h)alast 
(ZK) »razuzdan«. Svakako nece stajati izvo- 
denje Matzenauerovo od tursko-tatarsko-altaj- 
skoga alu, alak »stultus, mente captus?. I 
sanai glagoli orlati, -am (Vuk) »tumultuare« = 
drliti, -im »ululare«, pa prema urlikali obra- 
zovani deminutivni imperfektiv! arlikati = 
arltikati, arlucem »ululare«, pa od iste osnove 
izveden pridjev s pomocu sufiksa -ovan (v.) 
arlovan (Lika) = aribvit (Srbija) »tumultuosus« 
onomatopeje su latinskoga tipa ululare s umet- 
nutim r prema orli — harli (v.). Danicic ne- 
pravom gleda u njima turski glagol Irlamak 
»pjevati« sto ne moze biti ni semanticki ni 
morfoloski ispravno, jer nase glagolske pozaj- 
mice iz turskoga glase na -isati (v.). Iz ovoga 
se prikaza vidi da se i posudenice iz oblasti 
religije mogu onomatopeizirati. U slozenim 
uzvicima masala (v.), supanula (Kosmet) »uzvik 
cudenja« < ar. subhan ullak rijec alah ulazi 
kao drugi elemenat. 

Lit: ARj 1, 61. 63. 110. 3, 558. 560. 786. 
4, 440. BI 2, 695, Mladenov 4. Elezovic 
2, 11. 285, 360. GM 7. Matzenauer, LF 7, 
2. Korsch, ASPh 8, 647. 

alaj, gen. alaja (17. v.) (Vuk) »puk, pukovni- 
ja, vojna parada, gomila ljudi, ovaca, pukovska 
zastava«. Posljednje znacenje nastalo je po 
zakonu sinegdohe ili ispustanjem drugog 
elementa u slozenici alaj-barjak, koja se govori 
takoder. U slozenici deklinira se samo drugi 
elemenat, ali ima potvrda za dekliniranje obaju 
elemenata. Odatle radna imenica alaj-bar- 
jaktar. Postoji jos slozenica alajbeg »zapovjed- 
nik puka, pukovnik, jedan od cetvorice pred- 
stavnika bosanskih begova«, dldjbegovica f 
»zena njegova«. Zabiljeziti treba iz Kosmeta 
alajbegova slama »pusto maslo«. Pored ove 
slozenice govorilo se u znacenju pukovnik i 
miraldj, gen. -aja (Kosmet). Odatle miralajevica 
f »zena njegova«. Ali ovaj posljednji izraz nije 
ostavio traga u prezimenima bosanskih musli- 
mana, nego Alajbegovic. U narodnoj pjes- 



alban. 



mi stvoren je indeklinabilni epitet alajli 
barjak koji se ne govori u turskom jeziku. 
On se pomijesao s pridjevom al »crven« (v.), 
pa se u narodnoj pjesmi pored alajli-barjak 
govori alali pasmage (Vuk), cemu odgovaraju 
na drugom mjestu crvene pasmage (Vuk). 
Sva tri vojnicka turcizma rasirena su po cijelom 
Balkanu u oba znacenja »puk, procesija, 
pratnja«. 

Lit.: ARj 1, 61-62. 4, 734. 9, 693. SEW 
1, 27. Elezovic 1, 10. 2, 409. Lokotsch 51. 
Mladenov 4. 298. Pascu 2, 107. EM s. v. 

alaman m (Vuk) »hajduk, razbojnik«, 
u jednom dijelu bivse Vojne granice (Sajkaski 
bataljun, Banat) »ciganin«. Upotrebljava se 
u poredbi kao alamani pojedose. Nece biti 
u vezi s Allemand »Nijemac« jer Turci u 
novije vrijeme prihvatise ovaj naziv za narod, 
stariji je Nemgeli, nego ce biti, kako Matze- 
nauer i Danicic misle, turski (tatarsko-dzaga- 
tajski) alaman = alakman »lupeze. Cudno je 
da rijec nije potvrdena drugdje na Balkanu. 
Prema Korschu je takoder iz istocno-turskoga 
i u vezi s glagolom almak (v. alis-veris). 

Lit.: ARj 1, 62. Matzenauer, LF 7, 2. 
Korsch, ASPh 8, 647. 

Alaman 2 m (16 — 18. v., Vetranie, Zanicic) 
prema f alamanka (Vuk, nar. pj.) »sablja«. 
Pridjev alamanskT (15. v., Crna Gora), poime- 
nicen u f zemlja Alamanska f = (prema tal., 
na nenaglaseni sufiks -ia) Alamanja (Ve- 
tranie) = (isto sa romanskim slabljenjem 
a > e u intertonici) Aleman'm (16. v., Vetra- 
nie, Glavinic, Kanavelic) prema Alemanha 
(nar. pj.), pridjev alemdnski (Kasic) = ale- 
manjski (\1 . v., Ancic). Zemlja Alemanjafpmema 
tal.). Oba lika 'potjecu iz Italije Alamagna = 
Alemagna, pridjev alemanno — alamanno, 
zamijenjeno sa tedesco, v. tudesak. U narodnu 
pjesmu i u Crnu Goru uslo je preko turskog. 
Upor. i arb. alaman. U turskom je takoder 
iz talijanskog jezika. 

Lit.: ARj 1, 62, 66. REW 5 308. DEI 105. 
OAi 8. Korsch, ASPh '8, 647. 

alasa f = olaksa (za ovaj oblik nema potvrda 
u ARj; umetnuto k iznenaduje), kolektivni 
je naziv za mnostvo konja. Iz osmanlijskoga 
jezika, upor. rusko losad, koje je zbog a > o 
starija posudenica kao u klobuk pored kalpak 
(v.). Alasa nije potvrdeno drugdje na Balkanu, 
a u turskom jeziku nema kolektivnog znacenja, 
nego »teretni konj za sedlanje, pastuhe. 

Lit.: ARj 1, 62. SEW 734. Lokotsch 55. 
Vasmer 2, 63 — 4. 



alat, gen. alata = halat m. Pored ovoga 
oblika, koji je danas opcenit na cijelom te- 
ritoriju hrv.-srp. jezika, postoji i alta f gdje 
je a shvaceno kao nepostojano (upor. agrsaK), 
ali nije usao u saobracajni i knjizevni jezik. 
Razlog je sto se u akcentu i duljini poklapa 
sa zanat. Upor. poslovicu bez alata nema 
zanata. Odatle nastade izvedenica alatljika 
f »jedan komad iz skupa alata« (Vuk), ali je 
tvorba nejasna. -Iji pred sufiksom -ika izgleda 
kao tursko -li. U danasnjem jeziku industri- 
jalizacije postala je ova rijec opcenita. Kao 
turcizam arapskoga podrijetla (ar. pi. alat 
od sg. diet, kao obicno, v. ahbab, fukara) 
nalazi se u svim balkanskim jezicima, kako 
je i prirodno kad se zna da se zanatska organi- 
zacija i produkcija (esnafi, zanati) vrsila prema 
istocanskom tipu po citavom Balkanu za tur- 
sko vrijeme. Drugi homonim alat »brodsko 
uze« nije turska rijec, nego madzarska alattsag, 
dobivena ispustanjem madzarskog sufiksa za 
apstrakta. 

Lit.: ARj 1, 63. Mladenov 4. GM 8. Tiktin 
717. Korsch, ASPh H, 648. Asboth, NyK 5, 
prema lib 3, 164. 

alauza f (Vuk) = alaudza = (sa aferezom 
a-) lauza f »lapavica«, Danicic izvodi od no- 
vogr. akaypovvT] »nesreca«. 

Lit: ARj 1, 63. 

alavanta f »vreva, gungula« (Srbija), »stvar 
stecena bez muke« (Bosna), odatle radna ime- 
nica alavantadzija m »covjek koji hoce bez 
muke da zivi« i pf. glagol zaalavdntati »steci 
sto bez muke« (oboje iz Bosne). U Vucitrnu 
(Kosmet) govori se recenica Donell beu ala- 
vante, ali Elezovic ne zna pravo znacenje. 
Cini se da se pokriva s bosanskim. Belie, 
Dijalekti 352, biljezi alavanta u znacenju 
»kicos«, a Sima Milutinovic, Istorija 183, 
ima primjer: »Nahija pozarevacka... s oso- 
bitom i bogatom alavantom«. U turskom jeziku 
postoji rijec talijanskog podrijetla alabanda 
»zestoko predbacivanje« < tal. alia banda. Sva- 
kako, podrijetlo i semantika nisu jasno jutvr- 
deni. 

Lit: ARj 1, 64. Skok, Sldvia 15, 180. 

alban m (Sulek, bijel i crn ~, Hrv. pri- 
morje) »vrst vinove loze«. Ovamo ide mozda 
arbol mali i vellki (Sulek, Hrv. primorje) 
»bijelo grozde«. Od tal. albana »varieta d'uva 
chiara, a maturazione tarda« i lat. albuelis 
»Rebenart« > albera (milansko narjecje), sve 
od albus. 

Lit: ARj, 1, 64. 102. REW 3 327. DEI 
107. 



albeta 



26 



Aleksandar 



albeta f (Baosici, Boka) »onaj momenat 
zore, kad nije ni dan ni noc«. Deminutiv na 
-itta > tal. -etta od opce romanske rijeci 
alba »zora«, ispustanjem opce rijeci lux »bijela 
svjetlost«, poimeniceni pridjev z. r. Upor. 
francuske deminutive pik. aubette, Languedoc 
aubeto »pointe du jour«. 

Lit.: REW 331. FEW 63. DEI 106. 

aleak, gen. algaka m »nevaljanac, objese- 
njak, lopov, kao izraz u sali«, opcenit bosansko- 
hercegovacki turcizam (tur. pridjev algak 
»rdav, zao, nevaljao«), koji nije potvrden u 
drugim balkanskim jezicima. Upotrebljava se 
samo kao imenica. 

Lit: ARj I, 64. Skok, Sldvia 15, 180. 
Korsch, ASPh 8, 648. 

alem, gen. aicina (Kosmet) m znaci isto sto i 
turski alf ^. Ovaj turcizam nije potvrden u drugim 
nasim krajevima, ali se nalazi u bugarskom jeziku 
alcija i u arbanskom alici, gdje znaci »sadra, 
zbuka« kao i u turskom jeziku. Znacajan je 
zbog dodatka -n koji je nastao da .bi se mogao 
deklinirati, dok je u bugarskoiti jeziku dodano 
-ja kao u svim ostalim nasim primjerima koji 
se svrsavaju na turski naglaseni vokal. Upor. 
hrv.-kajk. mercin, gen. -iria »mjerac« po- 
red tepcija, sudija < tepbei, scaii, gdje nala- 
zimo takoder u jednome -n, u drugima -ja 
iz istog razloga. 

Lit.: Elezovic 1, 13. Mladenov 5. GM 8. 

aldomas = aldumds ni (15. v.j, odatle i 
deminutiv obrazovan s pomocu sufiksa -ce, 
gen. -ceta: aldumasce, -eta (Vuk), kajkavsko 
hrvatski i slovenski pravni izraz za pojam koji 
se zove likov m, likova n na zapadu, u istoc- 
nim krajevima halvdluk, a u cakavskima 
kanata f »napitak, objed, vecera na zavrsetku 
kupovine«. Odatle je izvedena radna imenica 
aldomasnlk, o/domasnik (16. v.) »svjedok pri 
kupovink (u jednom pravnom spomeniku). 
Izvor je rijeci madzarski apstraktum aldomas 
»zrtva, svecana gozba pri zrtvi uopce« izveden 
od madzarske glagolske osnove a'W»zrtvovati«. 
Madzarski particip aido posudise kajkavci: 
dldov, gen. aldova (Danicicev postokavljeni 
akcenat, 17. v.) »zrtva«, odatle pf. dldovati se 
»zrtvovati se«, pridjev dldovan dldovna, radna 
imenica aldovavac »svecenik«. 

Ovaj madzarski prvobitno mitoloski termin 
posudise svi narodi koji s njima granice u 
znacenju pravnog termina, cak i Slovenci. 
Hrvatskosrpski izraz za taj pravni termin ne 
postoji, premda je sam pravni obicaj potvrden 



jos u vrijeme hrvatske narodne dinastije u 
darovnici Petra Crnoga (»prandiurn pro fine«, 
1080). Likov(o) je srednjovisokonjemacka slo- 
zenica litkauf, u kojoj prvi elemenat lit znaci 
»zestoko pice«, a drugi »kupovina«, dakle »pice 
pri kupovini«. Halvdluk je opet turski apstrak- 
tum na -luk od haha (v.), dok je kanata dal- 
matoromanska apstraktna izvedenica na -ata 
(upravo pasivni particip proslosti) od cena 
»vecera«. 

Lit.: ARj 1, 65. 3, 561. 8, 889. Miklosic 
221. SEW 27. Matzenauer, LF 8, 41. Gom- 
bocz-Melich 1, 62. i si. Maver, SR 3, 308-12. 

aldum, indeklinabilni pridjev, epiteton 
ornans u narodnoj pjesmi u izrazima aldum 
dlrek »zlatan stup«, aldum trava »sambucus 
ebulus«. Drugih potvrda nema. Zbog toga 
nije posve pouzdan. Cini se da je identican 
s turskom imenicom altm »zlato«, koja se nalazi 
i u bugarskom jeziku altan u istom znacenju. 
Samoglasno u obicna je zamjena za tursko jery 
(upor. hadum, kaduna itd.), ali je neobicno 
It > Id i zbog toga nije etimologija posve 
pouzdana. 

Lit.: ARj 1, 65. Lokotsch 61. Mladenov 5. 

alega f (Mikalja, Voltidi, Perast), takoder 
toponim u Monasterium Sancii Georgii de 
Alega(\216) = (sa protezom v) voliga (Korcula, 
Orebic, Molat, Krk, Senj, Ugljan) = (bez 
anaptikse elf) vaoga = voga (Dubrovnik, 
Mljet, Peljesac, Cavtat; Stulic) = vaga (Ku- 
ciste) = (sa likvidnom metatezom al > la, 
kao u Labin, i s augmentativnim hrv.-srp. 
sufiksom na -ina) lailna (Korcula, Split, 
Brae) »morska trava lostera marina, p'uric, 
alga kao naucni termin«. Stara posudenica 
lat. alga (ie. podrijetla). S anaptiksom eji 
potvrdena je u trscanskom govoru i tal. jeziku. 
Anaptiksa je zacijelo juznotalijanska te je 
kasnije dosla u Dalmaciju, kako potvrduju 
dalmatinski oblici bez nje (koji su stari, kako 
se vidi iz oblika s metatezom likvida). Moze 
da potjece iz 7. v. kao i Labin. 

Lit.: ARj I, 65. 5, 940. Zore, Rad 170, 

228. Macan, ZWVZ 29, 1, 207. CD 6, 162. 

REW 334. FEW 65. DEI 123. WP 1, 153. 
Walde 25. 

Aleksandar, gen. -dm m pored Aleksandro 
(-o kao u Makso) = Aleksandar = (sa an > 
en) Aleksender (13— 16. v.), licno ime. Odatle 
hipokoristik Aleksa m = Aleksa, s protezom 
laleksa. Toponimi od poimenicenih pridjeva 
Aleksandrovac, Aleksinac (18. v., Vuk). Na 



Aleksandar 



27 



alem 



nenaglaseno -la: Aleksandrija (Egipat). Veoma 
raznoliki su oblici s aferezom a-: Leksandar, 
gen. -dra (16. v.) = (ks > hs) Lehsandar, 
gen. -dra (dubrovacki pisci) = sveti Leksedrije 
•(Pec) = Leksandro = Lehsandro. Toponim 
Lehsandrija f s etnikumom Lehsandrinjanin 
m prema Lehsdndrinka i pridjevom lehsdn- 
drinski. Zensko ime Lehsdndrina (17. v.). Sa 
ks > hs > s Lesdndro s pridjevom Lesandrov, 
Lesendrije (Slatina) i u imenu egipatskog 
grada Lesdndrija (Vuk, 17. v.) s pridjevom 
lesdndrijski, lesdndrinski (18. v., Dubrovcani). 
Hipokoristici : Leksa, potvrdeno i u prezimenu 
Leksic, na -an (tip Milan) Leksan (18. v., 
Kavanjin), Leka m (14. v., nar. pj., takoder 
arb. Leka Dukaxhim) — Lekd (Kosmet) 
i prezime s pridjevom Lekin (poimenicen na 
-lea Lekinica »zena Lekina«), takoder u topo- 
nimiji, prezime Lekic, Leko m u prezimenu 
Lekovic, na -an Lekdn, Leso pored Lisa u 
prezimenu Lesic, Lesovic. Iste fonetske pojave 
opetuju se u kracem obliku Aleksije = Lesij 
(18. v.) = Alesije kao i u imenu biljke lesandra 
f (Vuk) »smyrnium olustrum, petroselinum 
macedonicum«. Grcko licno ime uslo je tur- 
skim posredovanjem (a ovo preko ar. Al 
Iskandar > tur. Skender) Arbanasa Jurja 
Kastriotica, koji je bio prozvan Skender-beg 
(1459, Dubrovnik), jer je bio odgojen kao 
icoglan na turskom dvoru u Carigradu. Njegova 
zemlja bi prema njemu prozvana Skenderija 
(Vuk) »zemlja oko Skadra«, pridjev skande- 
rlnski (Turci, 1707), skenderski (kralj, nevjera): 
kod Kavanjina i Mrnavica Skanderbeg. Skender 
kao musko ime (Bosna i Hercegovina, prezime 
Lika) potvrdeno je prvi put 1466, odatle pridjev 
Skenderov u poimenicenju Skenderovac, pre- 
zime Skenderovic, na -de Skenderac, gen.-rca 
(Vitezovic) »covjek iz zemlje Skenderije«. 
Na -usa Skenderusa (oranica, Gospic). Kao 
opce ime skender m (Marulic, Lucie, Krna- 
rutic) g. 1561. pas ili skender, nazvan tako po 
svoj prilici zbog toga jer potjece iz Iskenderije 
(= Aleksandrija}. Jos postoji hipokoristik 
Sasa ruskog podrijetla.' Licno ime je grckog 
podrijetla AXe^avSpoc,, koje ide u tip sloze- 
nica (dvnp »covjek« i akz%m »zasticujem«) 
znacenja »zastitnik ljudi«. 

Lit.: ARj 1, 65. 4, 440. 5, 959. 960. 6, 
16. Matzenauer, LF 9, 201. Korsch, ASPh 
9, 520. Elezovic 1, 359. Solmsen, Eigennamen 
114. 

aleluja f (Cres) »r uzviku liturgiji, 2° bla- 
goslovljena maslinova grancica, 3° crkvena 
pjesma (Banovac)«, 4° aleluja bela f (Sulek) »li- 



lium candidum (biljka)«. Odatle po svoj prilici 
pripjev (refren) leluja (nar. pj. u Srijemu) i 
glagol saleluvala se (Otok, Slavonija, mozda 
momentana kreacija, jer nije dovoljno potvr- 
dena) u izrazu saleluvala se bolest sa mojega 
tijela, sto se kaze kad svecenik prvi put zapje- 
va aleluja na Uskrsnuce. Kod pravoslavaca, 
prema novogrckom izgovoru ove hebrejske 
imperativne slozenice (hallelu »slavite« -jdh 
»bog«) aAAnXoma = aliluja, aliluj (Srbija, Mi- 
licevic) u docetku obrnuto prema pomiluj. Kao 
biblijska rijec nalazi se u svim balkanskim i 
evropskim jezicima. Odatle sa sufiksom -arium 
> -ar alilar (18. v.) »pojanje aliluja pos- 
lije procitanog apostola«, stegnuto od grckog 
dWo|?tomdpiov. Biljka srlat. alleluia — tal. lii- 
iola nazvana je tako vec u srednjem vijeku 
jer cvjeta oko Uskrsa. 

Lit.: ARj 1, 66. 74. 4, 4. Tentor, IF 5, 
203. Vasmei, GL 42. DEI 129. 

alem, indeklinabilni pridjev koji se upo- 
trebljava kao epiteton ornans u narodnoj pjesmi 
u vezi sa kamen iii kamen dragi. U crnogorskoj 
narodnoj pjesmi postoji varijanta aler kamen 
dragi pored alin kamen dragi kod Vuka. Zna- 
cenje i etimologija nije dosada utvrdena, jer 
Danicicevo izvodenje od arapske rijeci 'alam = 
turski alem »znak, zastava«, koja je ocuvana u 
rumunjskom alem »polumjesec i zvijezda na 
turskim zgradama«, pi. alemuri »zastave s 
polumjesecom i zvijezdom« ne moze da objasni 
pitanje kako je doslo do specijalizacije toga 
znacenja bas za epitet uz dragi kamen, rijeci 
koja se upotrebljava u narodnom govoru (ZK) 
u znacenju dijamanta. Znacenje »magicus«, 
koje Danicic pridaje epitetu alem, nije nicim 
potvrdeno. Postoji jos pridjev alemov u jednoj 
Petranovicevoj narodnoj pjesmi: ledne usi, 
dvoje mendusice, alemove dvije zvjezdice. 
Drugih potvrda za taj pridjev nema. Moguca 
su tri tumacenja, koja sva tri mogu da objasne 
i znacenja i specijalizaciju za epitet. Alem 
dozvoljava, prvo, pomisljanje na turski pridjev 
al (v.) »crven«, koji je potvrden ii izvedenici 
napravljenoj s pomocu pridjevnog sufiksa -en. 
Ta je potvrdena u Srbiji i Kosmetu. Kao 
aval u Hercegovini, i ovaj je mogao postati 
epitet i torn prilikom promijeniti docetno -n 
u -m. Ako je tako, onda alem-kamen dragi 
znaci naprosto »dragi kamen (= dijamant, 
rubin) jake crvene boje«, nesto kao fr. escar- 
boncle u Pelerinage de Charlemagne < lat. 
carbunculus, koji se sjaji na vatri i svjetlosti. 
Izmjene aler i alin objasnjavaju se time, sto je 
pridjev alen narodnom pjevacu presao u red 



a loin 






almaz 



slabo razumljivih turskih epiteta, kojih je 
u izobilju u nasoj narodnoj pjesmi (upor. 
Skok, Rad 272, 39-48). To bi bilo jedno 
tumacenje, koje pruza izvjesnu vjerojatnost. 
Pored toga Korsch upucuje na sjevernotursko 
alam, alem, koje znaci »ures na odjeci«. Ali 
ovo pomisljanje ne rjesava problem, vec je 
samo navodenje neke druge suzvucne turske 
i to sjevernoturske, a ne juznoturske ( = 
osmanlijske) rijeci, koja jedino dolazi u obzir 
za nasu narodnu pjesmu. Zbog toga moze da 
baci izvjesnu svjetlost na problem analogan 
izraz koji upotrebljava rumunjska narodna 
pjesma: pietre nestemate (plurale tantum), 
koji rumunjski pjevac nije razumio pa gaje na 
razne nacine izopacivao : pietre ndttrapate ,kao 
daje izvedenica od ndstrapd = hrv.-srp. mastrafa 
(v.) < ar. mesrebe. Cita se i o piatra nescar 
piatrd, gdje nescar stoji mozda prema stfr. 
escarboncle < lat. carbunculus. Te pietre 
nestemate nose zivotinje na dva roga. Sto znaci 
rumunjski pridjev nestemate, to najbolje tumaci 
bugarska i nasa narodna pjesma. U Angelova- 
Arnandova, Balgarska narodna po'-'-lja 1, 
17 to je bezcen karnak, a kod Vuka Nar. pj. 
2, 482 i 3, 83 : U njoj se sjaji bescen kamen 
dragi; i od zlata dvanaest jabuka, a u svakoj 
bescen kamen dragi. Prema bescjen < bez- 
cenbni rum. nestemate sadrzi slav. ne i prosli 
particip od lat. aestimare, koji inace nije po- 
tvrden u rum. jeziku, i zbog toga su ga rumunj- 
ski narodni pjevaci razlicito izopacivali trazeci 
mu znacenje. Prema tomu, analogija o kojoj 
je rijec veli nam da treba i u epitetu alem 
traziti rijec koja je bila preinacivana, jer u 
govoru nije bila dovoljno poznata. Zbog 
toga mislim da se u alem moze da sakriva grcka 
rijec adamas »dijamant« > ar. almas (v. nize 
almaz], u kojoj je d promijenjeno u /, kako se 
kadikad dogada. Ali treba pomisljati i na to 
da se moze raditi o istoj rijeci alemande, koja 
dolazi u spomenutom starofrancuskom Pele- 
rinage-M (ed. Koschwitz 581): Encore ai un 
chapel d'alemande engoet »jos sam metnuo 
oko vrata niz dragog kamenja«. To starofran- 
cusko alemande nema nikakve veze s Nijemci- 
ma (v. gore Alaman), nego odgovara srednjo- 
latinskom pridjevu al(l)amandina < alaban- 
dina (se. petra) »drago kamenje pravljeno 
u maloazijskom gradu Alabanda (Caria)«. 
Nas epitet alem moze biti skracenica od alani- 
Andina). Svakako nema nikakve veze ni s 
turskom rijeci alem »svijet«, koja se nalazi u 
arb. alem »ljudi, svijet«, ni sa alim (Dalmacija) 
»glatka kost poput sise, sto se navrne na kamis 



i u usta mece, tal. bocchino«. Tu posljednju 
rijec izvodi Danicic kao i epitet od ar. 'alam 
»znak, zastava«, sto nije uvjerljivo. 

Lit.: ARj 1, 66. i si. 74. 239. Tiktin 1053. 
Korsch, ASPh 8, 648. GM 8. REW" 142. 

alet m jednom u narodnoj pjesmi: En' 
ono je AKI Celebija u aletu alcergeletu, sto se 
titra zlatnim buzdovanom. Danicic tu rijec 
izvodi od ar. hil'at hal'at = tur. halat »casna 
haljina«, od koje dolazi i nasa halja, haljina 
(v.) i rum. halat, plur. -uri »spavaca kosulja«. 
Upor i ar. hali »cilim«. Kakvo je odijelo al- 
cergelet, ne zna se. Izvjesno je da se u alet 
alcergelet radi o igri rijeci. 

LIT.: ARj 1,67. Tiktin 717. Lokotsch 797. 

alis (Kosmet), indeklinabilni pridjev u 
znacenju »istinski, pravi« (alls gazda) arapskog 
podrijetla (chalis »koji nije mijesan,- cist«); 
nalazi se jos u bugarskom jeziku (hales, u 
istom znacenju). 

Lit.: Elezovic 1, 12. Mladenov 665. 

alis-veris m (Bosna) = ahs-veris i albs- 
-veris (Kosmet) (obicno objekt uz nema ~, 
/~-ima) »pazar, promet,posao,potajandogovor«. 
U bugarskom jeziku postoji i prijevod (da 
zemas s nego vzemane-davane). Cudan je ru- 
munjski prijevod daraverd »posao«, koji sadrzi 
dvije slavenske rijeci dar + vjera. U Kosrnetu 
postoji takoder s futurskim participom, koji 
izrazava namjeru: aladzak veredzek vise . . . 
nemamo. Ovo je turska slozena radna imenica 
(ahs-vens »pazar, promet«) obrazovana s po- 
mocu sufiksa -(y)l-is, koji odgovara nasem -nje 
(uzimanje + davanje), od almak »uzeti« i 
vermek »dati«. Upotrebljava se u svim balkan- 
skim jezicima u istom znacenju kao u turskom 
jeziku: u bug. ahh- eeKb, arb. allish-verish, 
ngr. aXiofiepioi i cine, ahsverise f. 

Lit. .-Skok, Sldvia 15, 181. Elezovic I, 13. 
2, 503. Mladenov 5. Mladenov, Geschichte 
290. Tiktin 505. Pascu 2, 107. Deny § 713, 
618. 

alk m (Kosmet) »svjetina, narod, gomila«. 
Turcizam arapskoga podrijetla; nalazi se jos 
u arb. hallk = chalk, istoga znacenja. 

Lit.: Elezovic 1, 13. GM 145. 

almaz, indeklin., kao ukrasni pridjev upo- 
trijebljen u Petranovicevoj narodnoj pjesmi: 
almaz-prstenovi »prstenovi s dijamantima«. U 
bugarskom i arbanaskom jeziku dolazi kao 



almaz 



>'-> 



alteran 



imenica almaz. Od ar. almas, a ovo od gr. 
dSduac, »dijamant«. 

Lit.: ARj 1, 75. Mladenov 5, Lokotsch 60. 
GM 94. Elezovic, NJ 2, 47-50. 

Almugavari m pi. prema katal., spanj. al- 
mogavar »katalanski vojnici u sluzbi Aragonaca 
protiv Anzuvinaca, u 14. v. (1302 — 1411) na 
Balkanu (upor. katal. Valencia > velenca, 
v.)« = Mogovari (bez arapskog clana aT, prema 
tal. mogavero, koje spominje Danilo na dva 
mjesta u vezi sa Frugy, Pruzi < Franci, 
Turbky, Jasi, Tatari, Mogovari ze i Katalani, 
koji dodose na Svetu Goru i popalise hramove. 
Naziv je ar. mugawir »ratnik«, odatle sttal. 
mugavero, katal., spanj., port, almogavar »lako 
oboruzani ratnik«. Na Balkan su dosli iz juzne 
Italije gdje su ratovali u 12, 13. i 14. v. kao 
katalanska i spanjolska infanterija, u kojoj 
je bilo Arapa i krscana. 

Lit.: ARj 6, 895. REW* 5716. Pratt 675. 

aloj m (14. i 15. v.) = aloja f (15. v.) = 
aloje n (jedanput) = aluja (pisano alua) 
f = alov m (jedanput u slavonskoj narodnoj 
pjesmi: Petar djela nova kola od olova) 
»drvo akor\«. Prema bizantinskom i latinskom 
izgovoru samoglasnik n u aXon < hebr. 
'ahalim (plural), nperz. alwa. Nije narodna 
rijec. 

Lit.: ARj 1, 76. 77. 

aloka f »jaruga«, mozda je isto sto (h)aluga 
f »provalija« (Crna Gora i juzni krajevi), ali 
u torn liku samoglasnik u moze da stoji mjesto 
nazala c. Zbog toga je identifikacija nesigurna. 
Grcki akuzativ akoxa od cdo| = a&Xa\, 
d)Xa|, ngr. auXdziov »brazda, mali jarak« 
ne poklapa se posve ni znacenjem ni fonetski. 

Lit.: ARj 1, 76. 3, 561. SEW I, 381. 

altar, gen. -dra m (17. v., Glavinic, Vite- 
zovic, Kraljic) = altar, gen. -ara (Rab) nalazi 
se s neizmijenjenim samoglasnikom a vec u 
stcslav. ahtarb (Psalt. sin., upor. rus. altan). 
Kod Drzica odatle augmentativ altarijun, 
gen. -una. Apstraktum na -ija altarija f (Bo- 
gisic) needitus altaris«. Taj oblik dolazi sa 
disimilacijom l-r > n-r i s protezom j: 
jantar poredjentdr (Vodice, Istra). Pripada bez 
sumnje narodskom govoru. Najcesce sa a > o, 
na sto upucuje posudenica iz starijega doba 
oltar, gen. -ara = oltar (Bozava) = oltar, 
gen. -ora (Hvar), s torn fonetskom promje- 
nom i u ostalim slavinama stcslav. oiuaeb, 



kao i kod pravoslavaca (Srba i Bugara):' slov. 
oltar, deminutiv oltarcek. Deminutivi na -zk 

> -dk oltdrok, gen. -rka, oltaric, oltane. 
Pridjevi na -b« ~> -an bltaran, poimenicen 
oltarnik, na -jak oltarnjak, na -ski oltarski = 
oltarski (Kosmet). Taj posudise i Dakorumunji, 

— premda postoji strum, altar — i Madzari 
oltar (14. v.). Kod katolika dobiva i prefiks 
predoltarje n. Postoje jos varijante po zakonima 
dicimilacije: gubitak / zbog / — r > — 
r. Oblik btar je dosta rasiren (16. v., Dubrovnik) 
= atar, gen. -dra (ZK, Poljica, Crmnica, 
Lastric, Kacic, Kavanjin, Mikalja, Voltici). 
Odatle deminutiv otarie, augmentativ na 
-ina otarina. Pridjevi u poimenicenju otarnica 
(crkvica), otarnik »trpeznjak«, atarski. Dobiva 
prefikse podotarje (Stulic) »podnozje pred ol- 
tarom«, predotarnik m (Bella, Stulic) »trpe- 
znjak, incef (v.)« = pridotarnik (Kasic, Kacic). 
Drugi disimilacijski oblik je bntar, gen. -dra 
(nar. pj., Slavonija), na ontari (Vrbnik, 1639). 
Krscanski termin zapadne i istocne crkve 
»zrtvenik, casna trapeza« (upor. kod Vuka 
uci u oltar, sudove s mirom nanesii sa slavom 
u oltar). Fonetikom samom ne moze se rijesiti 
problem, da li je to posudenica iz lat. altare 
(prema Jireceku iz balkanskog latiniteta), iz 
stvnjem. altari (Miklosic, Bruckner) ili iz 
bizantskoga (Bohac) dXxdptov. Kako ne po- 
kazuje metatezu likvida (kao Albana > Labin), 
ne potjece iz prgog vremena (7. v.) i nije nastala 
kontaktom naroda nego evangelizacijom i ni- 
kako ne ide u praslav. doba, premda se nalazi 
u svim slavinama. Upor. arb. hter < alterium. 
Latinska je izvedenica s pomocu sufiksa -aris < 
-alis od altus »visok«. 

Lit. ARj 1, 77. 9, 9. 72. 349. 10, 304. 11, 
493. 495. Zore, Palj. 114,227. Miletic, SDZb 
9, 386. Budmani, Rad 65, 162. REW 381. 
Puscariu 68. 124. D'ensusianu 49. Tiktin 53. 
Pletersnik 1, 821. Hraste, BJF 8, 20. Elezovic 
1, 26. Miklosic 221. Bruckner 379. Vasmer 
14. Kiparsky 119. Holub 254. Gorjaev 3. 
Jirecek, Romanen I, 36. GM 233. Bohac, 
LE 35, 432. Mladenov 380. Kuljbakin, JF 5, 
301. Mazuranu 2, 823. 

alteran, pridjev »ljut« (Dubrovnik, Cav- 
tat), upravo part. perf. pas. od nepotvrdenog 
glagola ^alterati, od tal. alterare (internacio- 
nalno), od alter, koje je posudeno u prilogu 
aitroke (Bozava) < tal. altroche. Taj se prilog 
inace mijesa u narodni govor Dalmacije, 
narocito u gradovima. 

Lit. Cronia, ID 6, 105. REW 3 383. DEI 
144. 



altipatlar 



30 



-alj 



altipatlar (Kosmet) m »revolver koji sest 
puta puca«, pored, skraceno, altija i altija. 
Primjer je za skracivanje turskih slozenih ri- 
jeci. Prvi elemenat je broj alti »sest« kao i u 
prezimenu Altiparmakovic »sest prsta«. Voj- 
nicki turcizam. 

Lit.: Elezovic 1, 3. 2, 493. 

altirna f (IS. v., Zadarski lekcionaif, gubitak 
pocetnog /- shvacenog kao romanski clan, 
disimilacija n — n > I — n) = intijerna (Du- 
brovnik, an- > in- kao u Uncun pored lan- 
cun) = intima (Ranjina, Lekcionaf, Kasic) 
= interna pored intirnja (Mikalja) = lan- 
tirna (Bozava) = latirna (lS.v., Kavanjin, di- 
similacija n — n > a — I, upor. njem. La- 
terne) = (an pred suglasnikom > u ili upliv 
od lucere, upor. krcko-rom. luncerna < lu- 
cerna) lutijerna = luternja (ZK) = (moderna 
posudenica) lanterna (16.V., Rab, Dubrovnik 
i ostala Dalmacija) u znacenju »1° svijetnjak 
(altirne i svitnjaci razlikuju se}, svitnjica, 
fenjer; 2° pomorski svjetionik; 3° toponim 
ha lanterne (Budva)«. Deminutiv na -ica in- 
tijernica (Dubrovnik), lantirnica (Bozava) »pesce 
.simile alia triglia, lucerna = krcko-rom. 
luncerna«. Radna imenica na -ist(a) lanter- 
nista m »svjetionicar«. Altirna i intijerna lek- 
sicki su ostaci dalmatoromanski, dok su os- 
tali od lat. > tal. lanterna < gr. taiujrcrip, 
gen. -T|poc,. Glede sufiksa -erna etruscanskog 
podrijetla upor. lucerna. 

Lit.:ARj\, 77. 3, 850. 5, 924. 899. Budmani, 
Rad 65, 165. Kusar, Rad 118, 23. REW 3 4896. 
Skok, ZRPh 41, 151. Olivieri 385-6. 

alubasa m, turska slozenica nepoznata zna- 
cenja u Hektorovicevoj bugarstici: Andrijas 
se moljase basi,, alubasi, subasi (sesnaesterac). 
Tacno je poznat samo drugi elemenat basa 
(v.). Danicic trazi u prvom elementu sloze- 
nice a/up »hrabar junak«. 

Lit.: ARj 1, 77. 

alun m (hrvatskokajkavski, Belostenec, 
Jambresic, slov. aluri) = (s protezom j) ja/un 
(Belostenec) = (sa ja- > je-) jelun »kocelj, 
stipsa, alaun«. U slovenskom je proteza za- 
mijenjena sa g-: galun — goliin. Upor. bavar.- 
-njem. galaun prema njem. Alaun. Odatle 
slovenski pridjevi galunat, galunov, poime- 
niceno na -be > -ac, -ica galunoveclgol-, galu- 
novical got-. Denominal na -iti ogoliiniti. 
U Dalmaciji je potvrden blum m (Dubrovnik, 
Ston, Stulic, sa a- > o- kao u starim romaniz- 
mima). Pridjevi na -bn > -an oluman, sa -ost 



olumast. Denominal na -ati olumati, part. perf. 
pas. naoluman (Stulic) »stipsom obojen«. Ob- 
lici sa a-, ja- potjecu preko srvnjem. alun, 
a taj preko fr. alun. Oblici sa a- > o- preko 
rom. aliimen > tal. allume. Odatle i interna- 
cionalno aluminij m. Aliimen je nepoznata 
postanja. Zacijelo je u vezi sa aluta f »Alaun- 
leder«, koje se nalazi takoder u puckom vidu 
u Romaniji; kod nas je rijec prosirena demi- 
nutivnim sufiksom -zk > -dk lutak, gen -tka 
m (Bella, Stulic, Voltidi) »tanka ucinjena koza 
od divokoze«, tal. alluda (16.v.). 

Lit. ARj 1, 77. 4, 584. 6, 228. 7, 471. 8, 
898. Pletersnik 1, 4. 206. 230. 802. SEW 1, 
28. REW" 389. DEI 136-137. FEW 79. 

alvatan, -tnq (takoder sa H-) = dlvatan 
(Kosmet) = avlatan (Vuk, sa metatezom kao 
zdvla ZK. pored zdovd), pridjev u znacenju 
»prostran (o odijelu)« izveden s pomocu naseg 
opceg pridjevnog sufiksa -an od arapskog al- 
i»at »prikladan, o haljini koja dobro stoji«. 

Lit.:. ARj 1,77. 124. Elezovic 1,12. 

-alj m prema -alja f (glede kvantitete upor. 
-de m prema -aca f) je hrvatskosrpski imenicki 
sufiks istocnih stokavskih krajeva. Ne nalazi 
se u drugim slavenskim Uzicima. Sluzi za 
izvodenje imena zivotinja, narocito konja, 
rjede zivih lica od pridjeva i imenica: gubalj 
»gubav konj«, kusali «kusast konj«, shalj »siv 
konj«, zekalj od hipokoristika zeko < zelenko, 
puta/j (v.), mrkalj »mrk konj« (moze biti i 
prezime). Ziva lica zastupa bogalj. Jedine dvije 
imenice, gdje bi sluzio za tvorenje imena 
predmeta, jesu cetvrta/j »zitna mjera« od cetvrt 
i vatrdlj od vatra. Ali u prvoj rijeci sufiks 
-alj moze biti i njemackog podrijetla, upor. 
Viertel > frtalj (ZK), a u drugoj moze biti 
i romanski -alls, jer je u dalmatinskom lati- 
nitetu potvrden vatralis, a vatra nije slavenska, 
nego ilirotracka rijec. Sa -alj ne stoji u vezi 
sufiks -Ija, koji tvori zenske radne imenice: 
prdlja f od prati, odavde prenesen u grebe- 
nalja (i sa duzinom grebenalja) od greben i 
grebenati, u neologizam primalja »babica« i 
krivalja »grozde duguljasto krivih jagoda« od 
kriv. U vezi stoji sa sufiksom -Ija konglutinat 
-aljka, koji tvori imenice za oruda od impf, 
glagola na -a-ti: cegrtaljka, kazaljka, md- 
haljka, okretdljka, sisaljka, strcaljka, rjede 
radne imenice narada/jka, nazive za pjesme 
i igre: tufa/jka, izmetaljka »djevojacka igra«. 
Nije isti sufiks u stabaljka od stablo. Ocigledno 
je da se u -Ija, -aljka radi o varijanti sufiksa 



-alj 



31 



aljur-biljur 



-alo (v. -ala, -lo) < -dio u sjevernim slaven- 
skim jezicima i da je promjena / > // kao u 
suka/jtca (ZK) za sukalo. Ta je promjena 
nastala mozda i zbog toga da se sprijeci prije- 
laz / > o pred suglasnikom (za -alka > aoka 
upor. *Konavaoka > Konavoka od Konavli). 
Zbog toga je 7/ iz prdlja preneseno i na -aljka. 
Druge je prirode sufiks -alj, gen. -Ija u rogalj 
m, gen. roglja, Staval] m, gen. stavlja i u pedalj 
m, gen. pedlja. Ovdje se moze raditi, kao 
u posljednjem primjeru, o prijelazu dnj > 
dlj (upor. pedan, gen. pednja ZK i obratno 
siganj, gen. signja < Mului), dakle o pridjev- 
skom slozenom sufiksu -nj (v.). Prema ovom 
tumacenju rogalj i stavalj bili bi poimeniceni 
pridjevi. 

Lit.: Maretii 261. Leskien 256. Boskovic, 
IF 15, 143-154. 

-alje, sufiks, konstatiran je dosada u dvije 
rijeci izvedene od domacih osnova: osrdalje 
n (Dosen) »osrcina«, primjer (Pavlinovic) : 
Srce se pridrzi svoga osrdalja »loj izmijesan 
sa mesom oko srca« (Pavlinovic); grdbalje n 
u izricaju: Tesko tije Klisu na kamenu, a Zad- 
varju, jer je na grabalju, a Vrgorcu, jer je na 
udarcu (Pavlinovic). Grabalje je cini se naprav- 
ljeno zbog asoniranja sa Zadvarje. Za -alje 
ne daje Maretic nikakva primjera, nego za 
-alj, -alja, -aljka. -alje ima kolektivno zna- 
cenje. Mogao bi potjecali od lat. -alia, koji 
se nalazi u tal. -aglia (canaglia). — alia je n. 
pi. od pridjevskog lat. -alls. I taj se nalazi 
u dvije izvedenice od nasih osnova: krizo, 
gen. -ola m (Lika) »kriska izrezana na dvije, 
na tri, na cetiri osusene kriske«, otrocdlj, gen. 
otrocalji ili -alji »djecak, deran« (Istra). Posljed- 
nja ne moze biti izvedenica s pomocu -eh, jer 
taj sluzi za izvodenje apstrakta. 

Lit: ARj 3, 353. 5, 592, 9, 445. Maretic 
261. Meyer-Liibke, Gram. 2, 482, § 439. 
477, § 434. 

aljkav, pridjev (Vuk). = dtljav (Baranja, 
Vuk) »neuredan u odijevanju«, »koji radi 
povrsno i kojekako«. U posljednjem znacenju 
pridjev je usao u danasnji saobracajni govor 
zapadnih krajeva. Oblik koji se govori u Ba- 
ranji vazan je za postavljanje etimologije 
koju je vec Danicic dao. To je nas pridjev 
izveden s pomocu sufiksa -(j)av (v.) od osnove 
madzarskog glagola hatlani »raditi kojekako«. 
Suglasnicka grupa tlj ocuvana je u Baranji 
kao u madzarskom jeziku i presla je u klj 
(upor. lakija od Kittel, pekljar od petliar ZK, 



mekia od metla), ali u obliku akljav pridjev 
dosada nije potvrden nego samo u metatezi 
aljkav. Mozda ovamo s takvom metatezom 
ide i pridjev dljtav, poimenicen u dljtavac, 
gen. aljtavca i (od iste osnove) glagol dljtati 
impf, »nespretno hodati kao klijajuci se«. 
Obje rijeci potvrduje Pavlinovic za Dalmaciju 
(Podgora), ali ovdje ne bismo ocekivali madza- 
rizma. 

Lit: ARj 1, 77. i si. 120. Belie, NJ n. s- 
1, 264. 

aljma (Vuk) = djrna (Kovacevic) f »na- 
ziv luka allium ascalonicum«, koji se zove 
i vlasac »vlaski luk«. Naziv upucuje na rumunj- 
ski izvor rijeci: hajma »Schalotte« (Alexi). 
Rumunjska rijec glasi i hagima, hasma i od- 
govara tacno madzarskome hagyma. Promjena 
madz. g)» > j nastala je zacijelo uplivom rum. 
aiu < lat. allium. Ali i madzarsko d izgovara 
se kao /,' pa je djrna moglo doci i direktno 
iz madzarskog jezika, ali Vukovo aljma upu- 
cuje na rumunjski izvor, jer je u starijem ru- 
munjskom Ij bio ocuvan. Matzenauerovo iz- 
vodenje od turskog ili madzarskog alma »ja- 
buka« ima se zabaciti. 

Lit.: ARj 1, 77. Dictionarul s. v. Matze- 
nauer, LF 7, 2. 

aljuga f (Pavlinovic) = (sa a > o) oljuga 
»sitna ribica, koja se stoprv izlegla«, o/jiga 
(Mikalja) »halex trichia« = (I > j cakavski, 
Brae) ojiga »atherina mochon« = oliga (Rijeka 
i vrbanski statut, Hrv.primorje, Vrbnik, Krk) 
»isto, kao mala girica, koja se zove i oblica, 
agone* = oliga (Senj). Deminutivi na -be 
> -ac oljizac, gen. -sea (Stulic), na -ica olji- 
zica (Mikalja) = oliSica (Bakar). Na -nica 
< -bn + -ica oliznica (Vrbnik, Senj) »mreza 
kojom se love olige«. Dalmato-romanski lek- 
sicki ostatak iz ribarske terminologije od lat. 
halex, gen. -ids, gr. to dtaixov »salure«. Ovamo 
ide sa srastenim clanom (upor. lovrata .pored 
ovrata) lojka »isto«. 

Lit: ARj 8, 892. 894. 900. REW' 4001. 
Skok, Term. 53 

aljur-biljur, uzvik u narodnoj pjesmi uz 
duge nodi, potvrden je samo jedanput pa se 
ne moze znati sta upravo znaci i koje mu je 
postanje. Izvjesno je samo da je to turska 
slozenica tipa kitap mitap, ali da je drugi 
elemenat tursko bilir »zna«, kako hoce Pacic, 
to se ne zna. 

Lit: ARj 1, 78. 



-(a)m 



32 



-(a)m je danas potpuno neziv (mrtav) su- 
fiks ie. podrijetla. Upor. lat. superlativne 
pridjeve na -imus (inflmus). U nekim imeni- 
cama, koje se nize navode, potpuno se srastao 
s osnovom; u nekim se opet osnova osjeca 
jos i danas. Nalazi se u sva tri roda. Prema 
tome je to sufiks pridjevskog podrijetla. U 
toj funkciji danas zivi u dva primjera, koji 
su po postanju stari participi prezenta (la- 
kom, pitoni), i u dva redna broja: sedmi, osmi, 
od sedam i osam, gdje je isto tako mrtav kao 
i u dim, sram, um, sum, hram, gluma, krma, 
slama, suma, rame. U kosmb rasiren je danas 
pridjevskim sufiksom -at: kosmat, dok se 
prvobitni ocuvao u toponimu Kosmaj (v. pod 
-aj). Osnova se jos dobro osjeca u pridjevu 
bratim (v. brat'), odatle pobratim, poocim, 
posestrima, pismo. Ali se ne osjeca vise u pov- 
jesmo (v.), kao ni u prilozima amo (v.), tamo, 
kamo, minio, simo, osim u ovamo, onamo. U 
jaram i jecam a je nastalo iz mekog 6. 

Lit.: Vandrdk 552-555. 

aim' (Vuk, Kosmet), veznik suprotnosti 
kao ali, ala, u narodnoj pjesmi i u saobracaj- 
nom i knjizevnom govoru istocnih krajeva. 
Nalazi se u bugarskom jeziku u dva vida ama 
i ami »nego«, u rumunjskom ama i ma »odista«, 
u arbanskom ama »ali« i novogrckom uce. 
I u hrv.-srp. moze se ispustiti pocetno a- 
xi istim krajevima gdje se govori ama, ali tada 
ma izrazava suprotnu misao: Ma da mi ga 
je uhvatiti, ala bi mu pokazao. Kad se ma 
veze s da, mdda dobiva i koncesivno znace- 
nje, sinonim je za veznik premda (v.). Dobiva 
u docetku -n: aman (Vuk) prema kanda < 
kao + no + da < kao ono da. Ovo aman 
prevodi Vuk sa »cini mi se«, a Danicic ga iden- 
tificira s imenicom aman. Ni jedno ni drago 
ne potvrduju primjeri koji se navode u ARj. 
Mjesto ama govori se u jugozapadnim kra- 
jevima Ima (17.V.): Dosa-bi, ema ne mogu 
(Crmnica, Miletic, SDZb 9, 449). U Banjoj 
Luci pojacava se sa ha koje sluzi kao uzvicni 
prilog u znacenju »tako valja«. Balkanski tur- 
cizam arapskog podrijetla (amma, emma »ali, 
ipak«) iz oblasti sintakse. Kad se radi o ma, 
moze biti i posudenica iz talijanskog jezika. 
To narocito vrijedi za cakavsko narjecje u Hrv. 
primorju (ma sam mu kazal). Bugarsko ami 
ide zajedno sa srgr. i ngr. dufj, aixe »sed, 
verum«. 

Lit: ARj 1, 78. 3, 27. Mladenov 5, 6. GM 9. 
Lokotsch 64. SEW 1, 28. Korsch, ASPh 8, 
648. Matzenauer, LF I, 2. Elezovic 1, 14. 
Deny § 982. 



ama 2 f (Muo, Lastva) »morska riba koja se 
hvata udicom«. Ribari u Bijeloj i u Baosicima 
zovu je spadun < tal. spadone. Ako je od ha- 
mus > tal. amo »udica«, neobican je semanticki 
razvitak. 

Lit.: REW 4025, DEL 173. 

amajnati, -am (16.v., Vetranie u primjeru: 
ter s neprijatelji gdje se staju I za svijet nece 
da ammajnaju), nejasnog znacenja, po svoj 
prilici »staviti mac u korice (tako u Kalabriji 
mmajinare)«. U vezi je s pomorskim terminom 
maindt, -am pf. (Smokvica, Korcula) »1° spus- 
titi jedro; obratno isat; 2° spustiti bilo sto, 
sto se s pomocu vinca ili na drugi nacin dize«. 
Postverbal maina f »Windstille«. Od tal. (po- 
sudeno iz napuljskog narjecja) ammainare =— 
(s aferezom u sandhiju) mainare (tako mlet. 
i trsc.), od lat. invaginare (prefiks in- i vagina 
»korice« > tal. guaina}. Glede nv > m upor. 
mitati (Hrvati u Abrucima) < invitare. 

Lit.: ARj \, 78. REW 5 4527. DEL 164. 
2331. Strekelj, ASPh 11, 463. W ? dkiewicz, 
RSI 6, 231. 

amaldar m »carinik« jedan je od najstari- 
jih potvrdenih arabizama u nasem jeziku (15.v.); 
postoji i pridjev (amahdarska eecb)', < ar. 
amel-ddr »carinik«. 

Lit.: ARj 1, 78. Elsi. s. v. 

aman, gen. amdna m (16.V.) = aman 
pored aman (Kosmet) »milost«. Upotrebljava 
se vise kao uzvik beznada i tuge »vaj, avaj« 
i u vezi bote (Kosmet), nego kao samostalna 
imenica. Kad je cisti uzvik, ponavlja se. Za 
Crnu Goru daje Vuk eman, gen. emana i he- 
man prema ar. eman u istom znacenju. Taj 
turcizam arapskoga podrijetla (ar. eman = 
tur. aman, aman allah) rasiren je na cijelom 
Balkanu (bug., rum., cine, aman, arb. aman 
= hamdn) u istom znacenju. Slozenica aman 
zaman »milost i sve sto je s time u vezi« tur- 
skog tipa kitap mitap upotrebljava se u Kos- 
metu kao objekt uz aman zaman nema »ima 
da se platk. Slozenica odgovara nasem ga- 
licizmu bez pardana = svakako. Iz ove slo- 
zenice, ispustanjem prvog dijela, mogao je 
kod nas nastati prilog zaman »zaludu«, koji 
ne treba da potjece od iste osnove kao cesko 
mane, kako misli Budmani, ARj 6, 435. Ali je 
moguce unakrstavanje turske i slavenske, rijeci 
kao u cesagija (v.). 

Lit.: ARj i, 78. 3, 590. Mladenov 6. GM 9 ■ 
Pascu 2, 107. Elezovic 1, 14. 2, 472. 493- 
Skok, Sldvia 15, 504. Lokotsch 66. 



amanat 



33 



ambasadur 



amanat, gen. -anta m (16.v.) »dragi« prema 
amanca f (Naljeskovic) »draga«, od talijanskog 
poimenicenog participa prezenta amante m 
od amare i sttal. apstraktuma odatle amanza 
(13. i 14v.) »Geliebte«. Od apstraktuma je 
talijanski deminutiv na -ino: amancin m (Na- 
ljeskovic). U Kosmetu je poimenicen part, 
perf. pas. "na' -ka amdtka f s deminutivom 
na -lea amatkica »zena prijatne spoljasnosti 
i mila po naravi«. Apstraktum tal. amore < 
lat. amor usao je takoder u jezik puka u jad- 
ranskoj zoni: amur (Rab), odatle poimenicen 
pridjev lat. -osus > tal. -oso u z.r. muroza 
(Bozava) < mlet. morosa < amorosa, glagol 
na -are = -ati namiirati se, -dm pf. (Dubrov- 
nik, Perast) = namurat se (Bozava) = namu- 
rdt se (Rab) < tal. innamorarsi »zaljubiti se«; 
s lat. -idiare > -zjflti: amorizat impf. (Dub- 
rovnik, Cavtat) »voditi ljubav, ciniti kortu, 
vagidzat«. 

Lit.: ARj I, 78. 7, 463. Elezovic 1, 14. 

REW 3 399. 427. Kusar, Rad 118, 24. 25. 

Budmani, Rad 65, 167. Cronia, LD 6, 115 
-116. 

ainanet (Vuk) m »depositum, vjera, po- 
vjerenje, sigurnost«. Odatle pridjev amanetari 
(samo u Srbiji) »postanski«, jer je rijec amanet 
znacila i »postanska posiljka«. Mjesto -et 
(arapski sufiks za apstrakta) postoji i -at: 
amanat m u istom znacenju. U Crnoj Gori 
i narodnoj pjesmi a u -at smatra se kao nepo- 
stojano. Govori se i bez pocetnog a- manet 
kod leksikografa i pisaca 1 S.v., c u narodnom 
govoru potvrdeno je u Drsniku (Kosmet): 
manet, gen. maneta. Postoje jos dvije nesi- 
gurne varijante: amamet kod Kavanjina i 
handmet u Pjevanijima crnogorskim. Oboje 
bi moglo biti stamparska greska, a ne ujedna- 
cenje (asimilacija) m — re > ot i metateza. 
Odatle radna imenica amdnetcija m »covjek 
koji cuva tude stvari«. Taj je turcizam arapskog 
podrijetla (ar. imdna = tur. emanet) i rasiren 
je na citavom Balkanu (bug., rum., arb. ama- 
net pored rum. emanet, ngr. a\iayzT\./i]\.-, 
duavcru, cine, aminele) sa samoglasnickim 
varijantama. Iz istocnih krajeva hrvatsko-srp- 
skih dosao je i na zapad u knjizevni i saobra- 
cajni govor. 

Lit.ARj 1, 78-9. 3, 565. 6, 442, Elezovic 

1, 386. 2, 494. SEW 1, 28. Lokotsch 66. Pascu 

2, 108. GM 9. 

ainar kao prilog potvrden je samo jednom 
u recenici : Za to mije amar na nj, i to daleko 



od centra turcizama, u Dalmaciji (Podgora?, 
Pavlinovic) u znacenju »zao«. Mozda je ara- 
bizam amarr »tuga«. Nije dovoljno potvrdeno. 

Lit.: ARj I, 79. Korsch, ASPh 8, 648. 

amaro (Potomje, Peljesac: para mi se amaro 
»cini mi se neobicno«). Od tal. amaro, novija 
gradska tudica u Dalmaciji, < lat. amarus. 
Pucka etimologija izvodi odatle i tal. amarasca 
= amarena (upor. u narjecju maregna) = 
marasca, sa sufiksom -inus: maraschino »vrsta 
gorke tresnje, liker i vino odatle« = mardsein 
(Bozava) »vrsta grozda«, marascina f (Bozava) 
»vino che ha sapore di marasca«, maraska f 
(Vrgada, Jurisic) »visnja«, marascina (Vrgada) 
»vrsta grozda i vina« = marastina f (Dalmacija) 
»vrsta vinove loze bijela grozda«, maraska f 
(Mikalja). Docetak -aska zamijenjen je do- 
macim sufiksom u maraca »prunus ceiasus«. 
Sufiksi -asca i -ena nisu latinski, nego pred- 
rimski (-ascus je ligurski, -eno je kao u Tirreno 
maloazijski). Zbog toga bi (a)marasca = 
amarena mogla biti mediteranska rijec srodna 
sa alpinskom marasc »alno montano«. 

Lit; ARj 6, 468. 469. Cronia, ID 6, 114. 
DEI 151. REW 406. FEW 83. 

ambar (Vuk) = dmbar (Kosmet) = ham- 
bar m, sinonim zitnica, potvrdeno od 16.v. 
Sa istoka prodire na zapad i potiskuje domacu 
rijec. Takoder toponim. Odatle su izvede- 
nice: augmentativ ambanna, deminutiv am- 
bar ce (Kosmet) i oznaka mjesta, gdje je neka- 
da bio ambar: ambariste (v. sufiks -iste). U 
igri se upotrebljavaju i glagoli ambarati impf, 
i ambarnuti pf. Opci je balkanski turcizam 
perzijskog podrijetla (perz. dnbmjamb- »supa«, 
postverbal od glagola dnbastdn »nagomilati«, 
= ambar u turskom izgovoru), potvrden u 
bugarskom, rumunjskom, arbanaskom jeziku 
(K)ambar, novogrckom aujidpi (u istom zna- 
cenju). Korsch ga izvodi od ar. anbdr, pi. odnibr 
»spremnica, komora za hljeb«. Draga je rijec 
ambar, gen. ambra »jantar« koja je evropski 
arabizam (ar. anbar), v. amber. 

Lit.: ARj I, 79-80. 3, 564. Elezovic 1, 
17. GM 9. Korsch, ASPh 8, 648. Matze- 
nauer, IF I, 2. 

ambasadur, gen. -ura m (16.v., Dimitro- 
vic) »poslanik, poklisar«. Od tal. ambascia- 
dore (14.V.), radna imenica na -atore m od 
ambasciare, posudenica od prov. ambaisar, a 
to od gal. ambactus »sluga«. Danas ambasa- 



3 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



ambasadur 



34 



amen 



dor, gen. -ora i ambasada f od francuske po- 
sudenice iz tal. ambasciata, -tore -dore > 
fr. ambassade, ambassadeur. Italijanizam koji 
se nalazi vrlo cesto u dubrovackim historij- 
skim spomenicima. 

Lit: ARj i, 80. REW 408a. DEI 154. 

amber m (Vuk) = ambar, gen. ambra 
(Vuk, Kavanjin, narodna pjesma) = ambra 
f (preko talijanskog, 17.v., Mikalja, Kavanjin) 
= ambor = anbor »succinum, celibar, bur- 
stin, cyanus persicus«. Odatle apstraktum am- 
berija f (Vuk, nar. pj.) »rozolija zacinjena 
amberom« (sufiks -ija je ar. -Iyyejn. Evropski 
i balkanski arbizam (ar. 'anbar): ram. ambru 
= ambra, bug. amber = ambra, gr. ~u|3pa. 

Lit: ARj 1, 80. 83. REW 441. Mladenov 
5. Lokotsch 78. DEI 157. 

ambreta f (Dobrota) = ombreia (Prcanj, 
(Tivaf) = ombreta (Stulic) = imbrete f. pi., 
gen. imbreta (Vuk) »kopce na kosulji pod 
grlom, od mjedi, od srebra ili zlata u bogatih 
ljudi po varosima, u siromaha spone mjesto 
imbreta, tj. sa svake strane po jedan koncic, 
kojim se veze kosulja na zamku, azulica, 
maite«. Budmani je mislio da je rijec tali- 
janska, ali ne zna koja. U jednoj potvrdi iz 
14. v. u Trstu cita se: cintura di grana intessuta 
con filo d'oro cnn cinque, died membretis. 
Pisac Cavalli, koji donosi taj citat, tumaci 
membretum »specie di bottonk. To je talijanski 
deminutiv na -etto < vlat. -ittus membretto. 
Pocetno m ispalo je zbog disimilacije m — 
m > — m. 

Lit.: ARj 3, 812. 8, 909. Resetar, Stok. 
224. REW" 5428. Skok, ZRPh 54, 202. 

Ambros (Budinic) = (sa zjz prema mle- 
tackom) Ambroz (14. v.) = Ambroz (16. 
v.) = Anbroi = Ambroza (Gradic) = Am- 
broza m (Ancic, Bosna) = (prema latinskom) 
Ambrosija, -je (Vuk), -zjj j -zije (15. v.) / 
-zio I -zo = (bez ni) Abrosije = (bez 6) Amroz 
= Amrus (preko madzarskog Ambrus) (ta- 
koder prezime, Zagreb) = Ambrus, odatle 
prezime Jambrusic, Jambresic — (prema tali- 
janskom /toskankom/ Ambrogio) Amrodo — 
(sa protezom, hrvatskokajkavski hipokoristik) 
lambrek (16. v.), odatle prezimena Jambrekovic, 
s deminutivnim sufiksom -be + -bk > -cak 
Jambrecak, na -isak Jambrisak = (sa aferezom 
sloga am-) Broz (15. v.), odatle hrvatsko- 
kajkavsko prezime Bros, Brozic, Erozii, Bro- 
zovic (kod Karlovca), Brozo (15. v.). Ovamo 



ide s nastavkom -alj (?, tip Vukalj) i Brozalj 
(15. v.), upor. i Vitezovicevu opcu liiecjambrek 
»pijanica«, koja je mozda sugerirana od tal. 
imbriaco. Da licna imena mogu postati opce 
rijeci, dokazuje zvane, zvanic <. Johannes 
preko miet. zuan »glupan« (Istra). Od Ambro- 
sius grckog podrijetla, gr. duPpooioc; »bozanski, 
besmrtan«. 

Lit: ARj I, 80. 82. 84. 681.4,448. Gombocz- 
-Melich 88. 

ambulja f (Vuk) »dugacka vreca«. Demi- 
nutivi: na -tea ambilljice f pi. »dronjci, rite, 
starez«, na -eh > -ak ambuljak, gen. -Ijka 
m »biljka gnorimus LepelU bez naznake gdje 
se govori. Vasmer zabacuje Danicicevo iz- 
vodenje iz gr. ava|3oXf| = d|i|3o^r| »ogrtac«, 
ngr. dvd|3oXtov »ukopna kosulja«, s pravom, 
jer se ne slaze s fonetskim razvitkom. 
Znacenje ne dozvoljava da se ova rijec veze 
sa bugarskim ambalja »vaccin«, (am)boljasvam 
»cijepim« ili sa cine, ambol'u »greffe, ente«, 
ambul'isire »cijepiti« od gr. (d)ujto>ddJ;a), 
denominal od (a)uji6Xi. 

Lit: ARj 1, 80. Vasmer, GL 43. Pascu 2, 
10, -br. 98-99. 

arnelj m (Vuk) »necistoca u zitu, necisto 
zito« (Srijem, Lika); dvelj m »treske, ljuske 
i ogranci, koji ostanu medu sijenom« (Lika); 
dvrlje n (Vuk) »herbae inutilis segmenta 
putrescentia« (Srijem, Baranja, u Lici isto 
sto dmelj i avelj). Od avelj postoji jos iz- 
vedenica stvorena s pomocu -aca: aveljaca f 
»sitne konoplje sto ostanu najzadnje«. Sudeci 
po znacenju i po zajednickim fonetskim ele- 
mentima, ove tri rijeci idu zajedno, ali je 
tesko objasniti prijelaz m > v u arnelj i avelj 
i docetna dva sloga u avrlje. Danicic tumaci 
arnelj = avelj i aveljaca iz madzarskog hiively 
»ljuska«, sto objasnjava samo docetak -elj. Mo- 
zda avrlje i ne ide u ovu seriju. Upor. (h)avar 
m (ZK) »komad grane ili stapa kojim se baca 
na vocku da bi se istreslo voce«; avrlje »cini 
se kao kolektivna izvedenica odatle. 

Lit: ARj \, 123. 

amen uz amen (katolicki izgovor) prema 
dmin (pravoslavni izgovor prema grckom pi- 
sanju a^iiv hebrejske rijeci amen »uistinu«). 
Imenica je u recenici kao amen u molitvi 
prema njem. wie das Amen im Gebet', inace 
prilog (amin da bog da, Vuk), odatle amdnati 
impf. = aminai, -am (Kosmet) »poslije sva- 
tovske zdravice pjevati dmin-amin« = amin- 



35 



kovatl impf, »vikati amin«, u narodnoj pjesmi. 
Internacionalna rijec biblijskog hebrejskog pod- 
rijetla, upor. i, bug., ram. amin. 

Lit.: ARj 1, 81. Lokotsch 68. Elezovic 1, 
14. EJud. s. v. 

Amerika f (isti akcenat kao u talijanskom) 
»1° ime kontinenta, 2° kraci naziv SAD« = 
Amerika (ZK) = Amerika (ZU) = (sa afe- 
rezom a-) Merika (Vrgada, Krk, Kolici, 
Begi ZK, Vodice, Istra). Etnici : na -be (prema 
tipu Afrikanac) Amerikanac, gen. -anca (ZK) 
prema tal. Americano, na -janin Americanin 
(knjiski, ne cuje se u narodu). Pridjev na 
-bsk: americki (knjiski), prema tal. americano 
> amerikdnski (ZK) kao afrikanski. Cisti 
talijanski poimeniceni pridjev americana > 
amerikdna f (Lepetane, Boka) »vrsta graha«. 
Od tal. America, ime stvoreno prema latinskom 
tipu Attica od licnog imena geografa Amerigo 
Vespucci (1454—1512), koji je cetiri puta 
putovao po juznoj Americi. Amerigo je isto 
sto prov. Aimeric (v. Emerik). 

Lit: Jurisic, NVj 45, 183. Ribaric, SDZb 
9, 124. DEI 160. Maretic, Savj. 2. 

amet m = hamet (Vitezovic, 17.V.) »po- 
gibija, propast«. Dragih potvrda za tu ime- 
nicu u nominativu nema. U knjizevnom i 
saobracajnom jeziku upotrebljava se samo 
prilog karnetom (17.v.) »posvema, sasvim, 
do nogu« (uz glagol poraziti). Vuk ima prilog 
izveden s pomocu -ice (v.): dmetimice i, po 
zakonu haplologije, dmelice (Srijem). Glede 
pocetnog h- kod turskih rijeci v. acik i ambar. 
Taj je turcizam arapskog podrijetla (ar. 'ammet 
»opce, svuda«) ogranicen na hrvatskosrpski je- 
zik. Krivo je Matzenauerovo izvodenje ha- 
metom < gr. prilog oua56v »omnino«. 

Lit: ARj \, 81. 3, 564. Korsch, ASPh 9, 
504. Matzenauer, LF 7, 212. 

amid m (Kasic) »niseste, skrob, stirka, 
sterka«. Od tal. dmido (14. v.), a to od gr.-lat. 
amylum. 

Lit: ARj 1, 81. REW 3 437. DEI 161. 

amidza m = amidza (Kosmet) »stric« (kod 
bosanskih muslimana, a u Kosmetu i kod 
Srba krscana, obicno naziv za starije musli- 
mane). Kacic, Razgovor 126 b, ima oblik ameza 
(Arnesi je ruke oprostila). Kao u arb. midzo 
(= midzoja, midzua) i u Kosmetu se ispusta 
o-: mtdza, midze; u vezi s licnim imenima 
gubi akcenat: Midza Vestij. Iz ovakvih veza 



nastade prezime Midzic. Taj turcizam iz ob- 
lasti srodstva arapskog je podrijetla (ar. 'amudfa 
»ujak s oceve strane« > tur. amuca, amca). 

Lit: ARj 1, 81. Elezovic 2, 412. GM 2, 

278. 

amlja (Starigrad, Hvar) »tetka«. Od mlet. 
amia < lat. amila. Odatle i fr. tante > njem. 
Tante (17. v.), koje se i kod nas govori po 
gradovima. 

Lit: REW 3 424. DEI 161. FEW 89. 

arnikat, gen. -kta m (17. v., Drzic) = 
(sa metatezom, da rijec dobije izgled nase 
izvedenice na -bK) dmilak, gen. -tka (Kasic), 
= (sa cl > tal. tt) amit »svecenicko odijelo 
za vrijeme molitve«. Od tal. amictus, gen.» 
-us poimenicen part. pret. od amecio, -ire 
»zaogrnuti«, tal. amato (14. v.), arb. amit. 

Lit: ARj 1, 81. GM 10. DEI 164. 

-amo, tim sufiksom grade se od zamje- 
nickih osnova, jedne upitne i triju pokaznih, 
prilozi mjesta, koji znace pravac ' micanja i 
kretanja. Nalazi se i u dragim slavenskim 
jezicima. Postanje nije objasnjeno, a ni ie. 
paralele nisu utvrdene; kamo »quorsum« (od 
upitne zamjenice kb, v. tko), tamo »ibi« (od 
tb, v. taj), ovamo pored ovamo »hue« (od o b, 
v. ovaj, cakavski vamo ZK), onamo pored 
onamo »illuc« (od onb, v. onaj, cakavski namo 
ZK). Docetno -o shvaca se u narjecjima kao 
deiksa i odbacuje se npr. u hrvatskokajkav- 
skom i cakavskom: kam gres. Upor. i bugarski 
ovamo pored o amb. Druge je prirode u crno- 
gorskoj himni Onam onamo, gdje je kracenje 
haplologijom zbog stiha. Od svih ovih pri- 
loga, osim od kamo, mogu se praviti odredeni 
pridjevi s pomocu slozenog sufiksa -snji, 
koji je nastao asimilacijom u danasnji < *da- 
nasnji < danas; onamosnji, ovamosnji, ta- 
mosnji. Ovamo i onamo mogu u stokavskim 
narjecjima primiti deiksu -ka: ovdmoka, ona- 
moka. Upor. slovenski tamkaj. Zasebno treba 
govoriti o stokavskom kracem obliku amo po- 
red ovamo. Danicic tumaci postanje kraceg 
oblika gubitkom v i stezanjem oa > a. Time 
se dobro objasnjava duljina i akcenat (upor. 
pojas > pas), ali se ne kaze zbog cega je na- 
stalo ispadanje, jer u kajkavskim i cakavskim 
narjecjima ispada samo pocetni samoglasnik 
zbog hijata u sandhiju, tj. najprije poslije ri- 
jeci i oblika koji se svrsavaju na samoglasnik. 
Zbog toga mislim da se postanak stokavskoga 
amo moze i drukcije tumaciti. Od pokazne 
zamjenice soj postoji prilog simo kod cakavaca 



36 



i kajkavaca. Taj prilog mogao je nekad po- 
stojati i kod stokavaca. Upor. simo tamo (Mi- 
rakuli 10 b), sto odgovara stcslav. semo pored 
samo. Oba ova oblika morala su propasti 
zbog dvostruke homonimije: 1) s prijedlo- 
gom i prilogom sent sjem »osim« < sveni (v. 
Skok, Rad 272) i 2) zbog priloga samo »nur«, 
semo = samoltamo moralo se reformirati 
na dva nacina; prvo, zamjenom pokazne za- 
mjenice sb sa o &. Na taj je nacin dobiven 
prilog ovamo, koji se upotrebljava u juzno- 
slavenskim jezicima; drugo, ispustanjem za- 
mjenicke osnove s-, sto se osobito dobro sla- 
galo sa amo tamo »kojekuda« ili tamo amo. 
Upor. ovamo onamo u znacenju »kojekuda«. 
Danicicevo tumacenje mora se odbiti iz kro- 
noloskih razloga. Ovamo je mlada kreacija, 
a simo starija. Duljina od amo prenesena je 
na ovamo, onamo. Suman tumaci -a-mo pre- 
ma a-ko u -ako, tako, kako, jako, sto ispra- 
vno kritizira Jagic. J. Kozlovskij uporeduje 
amo sa gr. i\\ioq. 

Lit.: ARj 1, 81, 8, 952-3. 9, 481-2. 
Mladenov 371. Maretii 325. Suman, ASPh 
30, 293. Kozlovskij, ASPh 10, 657-8. 

amper m (hrv.-kajk., Zagreb) »sic, siganj«. 
Slov. jempar, gen. -rja »Fischbehalter« = 
jepar, gen -rja (Gorensko) »neka posuda«. 
Ovamo ce ici zacijelo i limp m = lempa f 
(Toimin) »drvena posuda koja se nosi na 
ledima, zacijelo isto sto jcmpa »Butte«. Bit 
ce od stvnjem. ambar, eimbar, srvnjem eimbe", 
nvnjem. Eimer m, koje je mozda prekrilo 
gr. amphora > lat. ampara (slozenica od 
duxpi- i (peptfl »nosim«, haplologija &u<pi- 
cpopeuc,. Odatle i lat. ampulla, od koje de- 
minutiv na -ica '. sudi vode i vina ili ampulice 
(Zanotti). Ovarno ne ide aibole = ay bole (u 
Dubrovniku 1386 - 1391) = abole (Zadar), 
u trscanskom statutu 1350. aybolus = albo! 
(Istra) »madia, nacve«. To je od alveolus, 
deminutiv od alveus (disimilacijom / — / > 
— /) > *aveolus (sa vi > ib kao u Olib, (v.). 
Upor. novoprov. ambro »grosse bouteille de 
verre ou Ton fait macerer des plantes 
aromatiques avec du vin ou du vinaigre«. 

Lit.: ARj 1, 82. Banali 1, 235. REW* 431. 
391. PleterSnik 1, 366. 507. DEI 201. PEW 
80. 90. Weigand-Hin 1, 414. 

-(a)n' m, -na f, -no n opci je hrvatskosrpski 
pridjevski sufiks sveslavenskog i ie. podrijetla 
odredenog znacenja (1). Djelomice je ziv i 
produktivan jos i danas (2) tako da se u je- 
zicnoj svijesti dobro razlikuje sufiks od osnove. 



Djelomice je srastao s osnovom tako da je 
tesko razlikovati osnovu od sufiksa, cesto i 
zbog toga sto osnova ne postoji vise u jeziku 
(3). Cesto zivi samo poimenicen (4). Kadikad 
se upotrebljava samo u odredenom vidu 
(5). Kad je vezan sa drugim pridjevskim su- 
fiksom eo, uvijek je u odredenom vidu (5). 
Moze se dodavati i drugim sufiksima, tako 
sufiksu -ov (v.) i odatle nastaje konglutinat 
-ovan (v.), koji ima svoju funkciju. Neposto- 
jano a, koje cini slog u suglasnickoj grupi 
na koncu, nestaje u femininumu i neutrumu 
(6). Nastao je od t' (upor. lit. -inas, -minkas, 
-ininke oo slav. -bnb, -bniib, -bnica) odnosno 
od mekog poluglasa. Zbog toga se c kg h pred 
njim mijenjaju u c z s (7). Mjesto i > b 
stoji i prijevojni stepen e, koji u svim nasim 
narjecjima glasi e, a ne ijejei\i i, kako bismo 
ocekivali (v. -eri). Usao je i u rumunjski jezik, 
ali je djelomice rasiren latinskim nenaglase- 
nim sufiksom -icus > -ic \ -ee (8). U torn je 
jeziku ziv i produktivan. Ovo se nize detaljnije 
obrazlaze prema brojevima ,danim gore u 
zagradi. 

1. Bez odredenog je znacenja. Sufiks samo 
kaze da je imenicka, priloska, glagolska osnova 
ili sintagma uzeta u funkciji kvalifikacije, ili, 
kako Belie, Priroda 311, uci, kao dopuna ili 
determinacija u zavisnom polozaju. Prema 
tome, taj sufiks sluzi u morfoloskoj funkciji. 
Da je tako, vidi se najbolje iz cinjenice, da 
strani pridjevi, najvise internacionalni i uceni, 
moraju dobiti ovaj sufiks da ih nasa jezicna 
svijest moze osjetiti kao pridjeve. Primjeri: 
efikasan ili efikasan (fr. efficace), fizikalan, 

falisan (njem. falsch), poetican, kritican, iro- 
nican, politican, moralan, nemoralan, itd. Do- 
gada se dapace, da se dodaje i nasim pridjevima 
da bi se bolje oznacila pridjevska funkcija. 
Pored ubog govori se ubozan, pored sulud 
suludan, pored cil cilan, pored milostiv milo- 
stlvan, pored moguc mogucan. Dogodilo se i 
to da se poneki stari pridjevi danas govore 
samo sa tim sufiksom, tako Ieee s (ocuvan 
u rumunjskom jeziku treaz) danas samo tri- 

jezan ili trezven, oblh danas samo obilan, 
isto tako samo kukavan (upor. kukavelj). 
Samo u nekoliko slucajeva dobiva specijalno 
znacenje mogucnosti, i to kad je pridjev iz- 
veden od glagolskih osnova: neizmjeran »koji 
se ne moze izmjeritk, pokretan i nepokretan 
»koji se (ne) moze pokrenuti«. 

2. Kao ziv ili produktivan sufiks sluzi 
danas za izvodenje pridjeva od imenica jedno- 
stavnih, izvedenih i slozenih: svijestan (od 



-(a)n' 



37 



-<a)n 



svijest), bijesan (od bijes), blatan (od blato), 
koristan (od korist), vrletan (od vrlet), gladan 
(od glad), hladan (od Mad), ledom (od led, 
pored leden), mdstan (od mast), miran (od 
mir), oblacan (od oblak), olovan (od olovo), 
pametan (od pamet), rodan (od rod), slavan 
(od slava), taman (od tama), cudan (od cudo), 
castan (od cast), smijesan (od smijeh), sjajan 
(od sjaj), duzan (od dug), pravican (od pravica), 
bolestan (od bolest), ispravan (od isprava), 
sramotan (od sramota), probitacan (od probltak), 
trican (od trica), nemaran (od nemar), radisan 
(od radisa), stedisan (od stedisa), siromasan 
(od siromah), psenican (od psenica), pravedan 
(od pravda), itd. Rijetko se dogada da je u 
pridjevu ispusten imenicki prefiks kao u 
vican (od navika). Zatim sluzi i od glagolskih 
osnova: javan (od javiti), budan (od buditi), 
taj an (od taj it i), tvaran (od tvoriti). Kad 
dolazi na glagolske osnove, onda je ziv u 
participu perfekta pasiva: dan, znan, izdjelan. 
Od priloga nazad, -naprijed nastade nazadan, 
napredan. Na sintagme se dodaje takoder: 
bezrodan (od bez roda), zdusan (od s dusom, 
zapadni krajevi), nepostedan, djelotvoran (ne- 
ologizam 18. v., Stulic, od djelo tvoriti, za 
fr. efficace), bezobrazan (od bez obraza), 
tvrdokoran (od tvrda kora), nddvoran (15. 
v., od na dvor, ARj 7, 315). U pristupacan 
(od glagola pristupiti) doslo je do konglutinata 
-dk + -bn zbog toga, sto je postojala imenica 
pristupah (znacenje posibilnosti kao kod po- 
kretan, v. gore 1). 

3. Osnova vise ne zivi, a sufiks je ipak ziv, 
tj. jasno se osjeca njegova morfoloska funkcija: 

jasan, cm, lijen, pun, ran, vrdn »crn«, 
tijesan. U slan samo lingvist znade da je to 
prijevoj od io. Ovamo treba staviti i slucaj 
gdje je i sufiks mrtav, jer je pridjev nestao, 
a bio je izveden od priloga ju, koji zivi danas 
samo u cakavskom i kajkavskom/HT (<ju + ie). 
Stcslav. pridjev juni potisnut je danas na 
citavom podrucju od mlad, a ocuvao se samo 
u junak, gen. junaka,,jiinac, gen.junca i ju- 
nica, gdje je poimenicen s pomocu sufiksa -ak, 
-Mi -ica. 

4. Poimenicen je u sva tri roda. Tada ne 
zivi u jezicnoj svijesti ni u osnovi ni kao sufiks. 
Osnova i sufiks mogu se raspoznati samo na 
osnovu lingvistickog uporedenja i analize. 
U ovan prema ovca izrazava mociju. U rujan 
(se. mesecb) usao je u kalendarsku terminologiju 
za septembar. U maskulinumu je poimenicen 
u: clan, cun, plijen, stan, san, sin (v.), trn, 
ostan. U posljednjoj rijeci a je nepomicno, 



a u san, gen. sna je nepostojano. Razlog je 
u tome suglasnicka grupa st. U feminimumu 
je poimenicen: cijena (v.), hrdna, luna, mi- 
jena, pjena, rana, slina, srna, strana, struna, 
visna, vuna. U neutrumu: dno, vino, sijeno, 
stegno, siikno, zrno. Isto se dogodilo kad je 
promijenio deklinacioni tip, te iz o-osnova 
presao u z'-osnove, kao u desni, gdje samo 
lingvist znade, da ta rijec ima istu osnovu 
kao i lat. dens, -tis, zatim u plijesan, gen. 
plijesni, te kad se u vezi sa suglasnikom s 
pomijesao sa sufiksom, deklinacije i: sablazan 
(v., od sablast > sablastbnb). 

5. U odredenom vidu dolazi kadikad od 
starijih izvedenica samo u kucni (od kuca), 
burni (od bura), glavni (od glava), izddjni 
(od izdaja), skrajni (od skraja), student kao 
naziv za mjesec novembar, zatim u desni, gdje 
je nestalo imenice, od koje je pridjev izveden; 
zatim redovito u slucaju kad je prosiren sa 
w: sadasnji, jutrosnji, vecerasnji, Ijetosnji, 
jesenasnji, skorasnji, tamosnji, ovamosnji, ddlnjl, 
gornji, prednji, posljednji, svagdanji, negdanji 
pored nek(a)dasnji, kao l u slucaju gdje je 
palatalizacija prenesena: kutnjl pored kucni. 
Ako je izvedenica skorasnja ili ucena (neolo- 
gizam), odredeni je oblik redovit: fosforni, 
klorni, dnevni (od dan), istrafni (od istraga), 
predbjezni, dusni (se. dan, od dusa). Neodre- 
deni se oblik -nj ocuvao u poimenicenom obliku 
u imenima mjeseci: sijecanj, gen. sijeenja, 
svibanj, gen. svibnja (za maj), lipanj, gen. 
lipnja (za juni), srpanj, gen. srpnja (za juli), 
sve pridjevske izvedenice od sviba, lipa i srp, 
samo je sijecanj od sjeci. Dosta brojne su ime- 
nice sa -nj, koje postadose od neodredenog 
pridjeva: bubanj, gen. bubnja, bacanj, nakovanj 
(prema nakovalo ZK), potporanj, svezanj, gen. 
sveznja, zrvanj (v.), sufanj (v.). 

6. Nepostojanog a nema ni onda, ako je 
sufiks -bnb dosao na osnovu koja svrsava na 
-n: stran < stranbnb, odatle nastran (od 
sintagme na stranu), savremen (od sintagme 
sa vremenom), privremen (od sintagme pri 
vremenu), bescjen, u toponimiji Vini Vrh, 
Vinagora < inbni od vino, upor. Vinovrh 
kod Zagreba, od vinov vrh. U rumunjskom 
se jeziku iz stranbnz razvilo strein, gdje se 
sufiks -bnb moze razabrati, samo je / dosao 
iz vecin < lat. vicinus. Uporedi istu pojavu 
u stjenica < sten + -bnica prema rumunskom 
stelnitd, gdje je iz -nbn- nastalo disimilacijom 
-In-. Nepostojano a se pojavljuje, kad dobiva 
deminutivni sufiks -ce u poimenicenim pri- 
mjerima: dance (od dno), brasance, vlakance 



■(aV 



38 



(od vlakno), sukance (od sukno), odavde pre- 
neseno u sitance (od sito), bjelance prema 
Zjutance (v.)) cedance (od cedo), mjestance (od 
mjesto}, drustvance (od drustvo). Upor. djetence 
(prema ditece ZK). Taj deminutivni sufiks 
-ance nalazi se samo u hrv.-srp. jeziku i nastao 
je iz potrebe da se sprijeci gomilanje suglasnika, 
koje bi dovelo do svakojakih asimilacija i 
nestajanja osjecaja za osnovu (v. nize -ance). 

1. Upor. kao tipicne primjere iz gore na- 
vedenih pridjeva: psenican od psenica, pra- 
vican od pravica, trican od trica, vican od 
navika, probitacan od probitak, pristupacan od 
pristupah, junacan od junak, dufan od dug, 
snafan od snaga, istrafni (sudac, od istraga), 
brizan (od briga), bezbrifan (od sintagme 6ez 
brige), zdusan (od sintagme 5 dusom), bezdusan 
(od sintagme 6e<: duse), dusni (dan, od dusa). 

8. Odatle je nastao rumunjski pridjevni 
sufiks -nic, koji neki lingvisti izvode iz juzno- 
slavenskog imenickog sufiksa -nik (v.), sto 
ne moze biti, jer taj sufiks tvori u slavenskim 
jezicima radne imenice: tainic < tajbnb > 
tajan, padnie = pasnic »miran« od lat. pace 
»mir«, zilnic »dnevni« od plurala zile od sing. 
zi < lat. dies, tndaratnic »nazadan« od latinske 
sintagme in + de + retro »natrag«. 

Lit.: Maretii 261. 314. § 362 a. Leskien 
§§ 518, 540,' 541, 424, 492. Vandrdk 1, 525, 
§§475-478, Bruckner, .HZ 46, 237. Lohmann, 
ZSPh 10, 352-382. Havranek, Sldvia 7, 
779. 782. Boskovic, JF 15, 102. i si. 

-an 2 pojavljuje se u hrv.-srp. sd dva kvan- 
titeta: sa kratkim a i sa dugim a (upor. -ac 
i -as m prema -aca f). U prvom slucaju je 
veoma rasiren kao hipokoristicki sufiks u 
dvije afektivne vrijednosti ili znacenja. U 
meliorativnom znacenju izvodi licna imena za 
muska lica od dvoclanih praslavenskih licnih 
imena : Milan (od Milivoj), Vukan (od Vukmir), 
Grdan, Bojan, Gruban, Stojan (od ' Stojislav), 
Zivan. Pored ovih i od krscanskih imena: 
Dukan, Jurdn (oboje od Georgius), Matan (od 
Malija), Peran (od Petar, upor. slovensko 
prezime Petrdn). Cesto stoji u vezi s hipo- 
koristicima na -e, -0 (Milan prema Mile, 
Peran prema Pero, Pere). Od ovih imena na- 
staju prezimena na -ovii (Milanovia, Petra- 
novic, Matanovic, itd.). Izmedu tih sluzi i 
kao licno ime i kao apelativ dragan od Drago- 
slav i od pridjeva drag (odatle i prezimena 
Dragarne i Draganovic) . U toj upotrebi je star, 
jer je vec u stcslav. postojao bratan od brat 
(odatle prezime Bratanic i Bratanovic). Kao 
hipokoristicki sufiks dolazi i u z. r.: Bojana, 



Grozdana, Vujana, Vukana, i dragana kao 
licno zensko ime i kao apelativ. Kad sluzi kao 
morfolosko sredstvo poimenicenja pridjeva, 
koja znace zla ljudska svojstva, onda ima pe- 
jorativno znacenje: divljan, dugan, glupan, 
tupan, mrtvan, odavde prenesen i na imenicke 
osnove u bukvan, tikvan, zyekan. Bez afektivne, 
tj. neutralne je vrijednosti u domisljan, ridan 
(ime vola), mnadan (ime vola ZK, od mlad). 
U ovom posljednjem znacenju posudis ga 
Rumunji: pldvan »vo bijele i sive boje« (od 
plav), bdlan »vo bijele boje« (vjerojatno od 
beh, ali moze biti ilirotracka osnova). U 
jednom slucaju sluzi u mociji za izraz muskoga, 
tako u plovan prema plovka (Nis) u znacenju 
patak prema patka. Upor. u rumunjskom 
jeziku rdtoiu prema rata (-oiu je od lat. -oneus) 
= rdcdk m prema raca i racka (ZK). Izgledalo 
bi kao da je sufiks u zupan iste prirode kao u 
plovan, tj. da izrazava musku radnu imenicu 
izvedenu od supa. Ali kako je to izoliran slucaj 
u slavensTdm jezicima, a zoapan je potvrdeno 
u neslavenskom spomeniku, sufiks -an u ovoj 
rijeci nije slavenskoga, nego turskog podrijetla. 
Jos postoji -ana u izvedenici od polje', poljana. 
Ovdje ima kolektivno znacenje. Drugi bi 
primjer bio za ovakvo izvodenje: smetana 
»kajmak, vrhnje«, ali je te rijeci nestalo u 
juznoslavenskim jezicima. Da je nekada posto- 
jala jednako kao kod Ceha, dokaz je rum. 
smintdnd i vlasko prezime Smantara. Sufiks 
-anica u cjepanica, gibanica, oranica ne prikazuje 
rasirenje ovoga sufiksa s pomocu -ica, nego je 
to poimenicenje sufiksa -an.n proslom participu 
pasiva s pomocu -ica (v.). Isto tako ni rucanica, 
suncanica, cjevanica, kljucanica, gdje -ica 
sluzi poimenicenju kao u suncanica i kljucanica 
(upor. zakljucan), a dijelom je prenesen ana- 
logicki. Varijanta sa dugim a dolazi najprije 
u poimenicenju velikan (upor. prezime Veli- 
kanovic) augmentativnog znacenja. Oznacuje 
musko zivo kod ljudi i zivotinja: gacan, go- 
tovan, gusan, gusan, kuman, sirotan; od pred- 
meta u obrucdn. U mociji sluzi u puran (hr- 
vatskokajkavski) prema pura za tukac prema 
tuka. Odavde je duljina prenesena u zupan 
pored zupan. Moglo bi se reci, da se konta- 
minirao ili da se pomijesao s talijanskim 
-ano i tada je rasiren sa -be u mociji: -anac 
m prema -dnka fi oznacuje stanovnike (etnika): 
Amerikanac prema Amerikanka, Austrijanac, 
Banijanac (od Banija, dio Karlovca), Srbijanac. 
Odatle i u izvedenici pretorijanac. Uz Talijan 
postoji Talijanac pored Italijanac. U partizan 
prema partizanka rasirenje nije nastupilo. 



39 



Odavde je prenesen na imena mjesta, koja se 
svrsavaju na -a: Belocrkvanac (od Bela Crkva) 
Svetojdnac (ZK, od toponima Sveta Jana), 
Pestanac (od Pesta), Jaskdnac (v. i nize -anski, 
-anstvo). Kad se dodaje nasim osnovama, 
ima dva znacenja: pejorativno u obrukdnac, 
prebranac, previjanac, ili sluzi za tvorenje 
imena pristasa neke stranke: starcevicanac 
od Starcevic. Veze se i sa sufiksom -ija (v.), 
koji moze biti grckoga podrijetla ili je staro- 
crkvenoslavenski kolektivni sufiks -ije pre- 
nesen u deklinaciju -a. Tako nastali sufiks 
-anija ima pejorativno znacenje i sluzi za 
izvodenje od osnova imperfektivnih glagola 
na -a-ti: hvatdnija, petljdnija, pisanija, vezdnija, 
pjevanija. Postoji jos vezanje sa -eo u Idkvanj 
od lokva i tukvanj od tukva = tikva, grcki 
tuxoc, (v.), nakovanj (ali upor. nakovalo ZK). 
Odavde je prenesen u cokanj = kocanj (v.) 
sa metatezom, kostanj (v.) i krbanj (v.). I u 
ovom slucaju nema duljine vokala u f: putanja 
(od put), pomaganja (od osnove pomagati), 
kopanja (v.) i lubanja (v.), -anj se moze rasiriti 
deminutivnim sufiksom -bko: bljuvdnjak, gen. 
-anjka, potocanjdk, gen. -anjka. Odatle pre- 
nesen u zumanjak, gen. -anjka. Duljina je 
prenesena i na -ance u blatance, cedance, gdje 
se ne radi o sufiksu -an nego o ~bn (v. -Iain). 

Lit.: Maretii 261. Leskien §§ 445, 467, 
446, 549, 424'. Vandrdk 1, 546, § 500. 

-an 3 sufiks latinskog i talijanskog podrijetla 
(< lat. -anus, tal. -ano). U tim jezicima prvo- 
bitno tvori pridjeve koji se zatim poimenicuju. 
Nalazi se kao okamina u nasim tudicama 
gdje se dijelom kontaminira s nasim sufiksima: 
lutoran < tal. luterano, Talijan < furl. Tali- 
dn, Amerikanac < tal. Americano + -ac, 
Afrikanac < tal. Africano + -ac. U krscanin 
je poistovjecen s nasim sufiksom za tvorbu 
etnika -janln. Upor. -de, -an. 

-ana' f je hrvatskosrpski sufiks koji je nastao 
od perzijske imenice han(e), koja je veoma 
rasirena kao apelativ hdn (v.) »gostionica«. 
Sinonim mu je -ara (v.). Znacenje mu je lo- 
kalno »zgrada u kojoj se nalazi ono sto osnova 
kaze«. Ziv je i produktivan i danas. Dolazi 
najprije u turskim slozenicama: dfebana (v.), 
apsdna (v.), barutana (v.), mehana. Kako pored 
ovih slozenica postoje u jeziku i neslozene 
turske imenice aps, barut itd., iz turskih je 
slozenica apstrahiran sufiks -ana, koji moze 
doci i na domace osnove: susana »susionica«, 
svilana, solana pored solara (BI 2, 443). S 
istoka rasirio se i na hrvatskokajkavsko podrucje, 



gdje se govori pivdna pored pivara, ciglana 
(od cigla »crijep«), dvorana pored sala (od 
njem. Saal), kuglana, sokolana. Najnovija je 
izvedenica nastala u doba industrijalizacije 
celicana, gdje je -ana dodan na pridjev celicni. 
Rijedak je primjer za postanje sufiksa od ime- 
nica i zbog toga je od interesa za opcu lingvi- 
stiku. 
Lit. -.Maretii 262. Lokotsch 80. Leskien § 547. 

Ana 2 f = hipokoristik Ana (Vuk) = Ane 

= (sa protezom;'- hrvkaj.) Jana f. Deminutivi: 
na -ica Anica, na -ka Anka (15. v.), Ankica, 
na -ce Ance, gen. -eta (ZK), na -oka Anoka 

= Janoka, na -usa Anuia, dem. Anuska. 
Augmentativ Anera (Lika). Toponim Sveta 
Jana, etnik Svetojanac, gen. -anca (ZK), 
pridjev svetojanski. Latinski deminutivi u 
Dubrovniku: -uculaAnucla (Kotor,Dubrovnik), 
Anuhla (15. v.) = (sa aferezom a-) Nukla 
(Dordic). Ovamo ce ici i Drzicev deminutiv 
Anisula. Od hebr. Anna. S talijanskim demi- 
nutivnim sufiksom -itta > -etta Aneta. Pre- 
zimena Anii, Anac, Anicic, Anocic, Janusic 
(hrv.-kajk., neizvjesno, jer moze biti i od 
Janui < madz. Janos). 

Lit.: ARj U 82. 89. 90. 93. 8, 265. Jirecek, 
Romanen 2, 22 — 23. 

anafora f (13. v.) — (sa aferezom a-) 
nafora (Srbija, Kosmet) = naora (Kosmet) 
= napora (Ljubisa) = navora (Vuk) »(termin 
istocne crkve) posveceni hljeb koji se dijeli u 
crkvi narodu poslije liturgije, poskurica, pasku- 
rica, hostija«. Odredeni pridjev: naforni (Da- 
nilo). Balkanska rijec grckog crkvenog po- 
drijetla: rum. (a)nafora, -fura, bug. nafora, 
arb. nafore, cine, anafuraua »petition, supplique« 
Od gr. ava(popd (upor. lat. prevedenicu oblata) 
»isto«; postverbal od avd- »gore, iznova« i 
cpepco »nosim«. Kao internacionalna rijec u 
stilistici anafora »retoricka figura koja se sastoji 
u ponavljanju iste rijeci u istoj recenici«. 

Lit.: ARj I, 83. 7, 320. 509. 756. GM 
296. Vasmer, GL 43. Mladenov 343. Tiktin 
64. Murko, WuS 2, 91. 

anasar m: mill moj gospodine..., velikyj 
hon'kiare i ~e, u prijepisu Aleksandride iz 15. 
v. U druga dva rukopisa romana o Aleksandru 
Velikom cita se oblik bez pocetnog a-: nasar. 
Ide u najstarije nase turcizme arapskoga podri- 
jetla. Danicic tumaci iz nesir, pi. ansar, ali 
moglo bi biti i ar. nazzar »inspektor, admiral, 
vojvoda«. 

Lit.: ARj 1, 83. 7, 605. Lokotsch 126. EH. 



40 



-aneija 



anason m »foeniculum dulce« (Pancic), 
pridjev na -ov anasonov (takoder bug., rum. 
anason = anison /Moldavija/, iz gr. aviaov, 
oivnaov), preko tur. anis (Belostenac, Du- 
brovnik) = aniz (Vuk, Mikalja, Dubrovnik) 
= aniz (Sulek) = anjez (15. v., Sulek) = 
s talijanskim deminutivnim sufiksom -itta 
> -etta anizeta f »rakija zacinjena anisem« = 
s tal. sufiksom -ina anlzfna f (Tivat) »mastika, 
mistro, gen. -a« = (sa a- > o-) onez m 
(slov.) = bnaiz (Vuk) = onaj z (Popovic), 
odatle na -ovica dnajzovica f »rakija od onajza« 
= (sa nejasnim /) onliz (Stulic i Popovic, 
prema Marelicu nepouzdano) »pimpinella ani- 
sum«. Oblici na -aj- mjesto -/jesu od austr.-njem. 
Aneis. Kod Slovenaca s protezom /-: jdnez, 
pridjev janezev) poimenicenje jdnezevec, ja- 
neznlk; hrv. (slatki} janus (preko madz, anos). 
Ide li ovamo janezic »graue Eidechse«? Upor. 
jos rum. oblike anis (Erdelj), (hfanos (Boto- 
sani) i madz. anos. 

Lit.: ARJ 1, 83. 90. 94. 8, 946. 950. PUtersnik 
1, 358. 830. Tiktin 96. Mladenov 6. Korsch, 
ASPh 648-649. DEI 209. 

Anastas m = (sa aferezom a-) Nastas = 
hipokoristik Ndsto (Vuk) = Naca = Nacko 
= Anastasije = Anastasia = (prema kslat. 
i tal. izgovoru) Anastdzia (17. v.) = Ana- 
stazij m prema Anastazija f = Nastazija 
(16. v.) = Anastaze (Kavanjin) = hipoko- 
ristik Nasta. Od gr. Avaaxdaioc,, stvoreno 
kao i Paschalis > Pasko od pascha »Uskrs« 
od dvdaxaaic, »upravo: rodeni na Uskrs«. 
Odatle prezime Anastasijevic (podrijetlom Cin- 
carin) = Nastasijevic, Nastasovic, Nastic. 
U bizantskoj Dalmaciji je to ime bilo u obicaju 
i kod katolika. Kratilo se ispustanjem Ana-: 
Stasius '(Split, 1258) prema Stasia (Krk, 
1198), u Zadru Sv. Stasila (1466). Odatle 
prezime Stosic. 

Lit.: ARj 1, 83. 7, 220. 648. 653. Jirecek, 
Romanen 1, 51. 2, 22. 

anatema f (13. v.) = (pseudojekavizam, 
upor. pisanje anatema) anacema f (Crna Gora 
»crkveno prokletstvo, ekskomunikacija«. Odatle 
uzvik anatemate = (s aferezom a-) natemate 
davola i njegova imena (Vrcevic). Znacajno 
je da se zamjenickim genitivom, u kojem je 
lice koje se proklinje, taj uzvik moze rastaviti 
u dva dijela: anate ga, te, ili mate. Ta sin- 
takticka konstrukcija nastala je prema nalet ga 
bilo, sramota te bila. Ne mislim da je taj uzvik 
nastao od gr. kosog padeza avaOeuaxoc,, 
nego od anatema te bilo, u kojem je genitiv 



te zbog prethodnog sloga u Ijutini (afektu) 
bio krivo spojen i tako srasten ostao, a kako 
je rijec duga, prepolovljena je takoder zbog 
afekta. Pridjev anatemski. Na -nik: anatemnik 
(Vuk) = na -njak anatemnjak prema anatem' 
nica f. Denominal na -ati anatemati, -am 
pf. = na -isatl anatemisati, -sem pf. »prokleti«. 
Balkanska rijec crkvenog podrijetla: gr. dvd0eu.« 
»isto« (od orvd »gore«, xi9-r|u.i »postavljam«)? 
rum. anaftemd = anatema, bug. anatema, 
anatemosvam, cine, anathimd, anathimare. 

Lit.: ARj 1, 83. 7, 680. Vasmer, GL 44. 
Tiktin 65. Pascu e, 12. br. 125. 

Anatolija f (knjizevno) = Anadol (pjeva- 
nija crnog., preko turskog) = Anadolija — 
(s aferezom a-) Natalija f (1-5. v.) »Mala 
Azija, Levanat«. Pridjevi na -ski: natolijski 
(16. v.) = natolski (16. v.), na -evski natoljevski 
(I. Gundulic). Etnikum Anadolac, gen. -Ica 
(Bosna), Natoljevac, gen. -vca »covjek odatle«. 
Balkanska rijec grckog podrijetla AvaxoAf] 
»istok«, arb. anadolt, cine. Anatolie — Nddulie, 
anatolit »Levantina«. 

Lit: ARj 1, 83. 7, 693. Pascu 2, 11, br. 
123. GM 10. 

anei (Dubrovnik) = anei (Perast), adver- 
zativna partikula, prilog i veznik u isto doba, 
»pace, da, dapace, brzek« (17. v., Ancic, Terzic). 
U vezi sa tal. ne »ni«: nana (Bozava). Od tal. 
anzi < kilat, antea, analogijski promijenjeno 
u lat. *antius prema prius. Ovamo ide mozda 
naziv rta kod Raba Kalddnac, gen. Kalddnca. 
U toj slozenici izvjestan je samo prvi dio 
Kal-, koji potjece od mlet. cao < tal. capo 
< vlat. caput. Drugi dio -danac, -danca, koji 
se razlicito pise u dokumentima, moze se 
uporedivati s dubrovackim obalskim topo- 
nimom Dance, gen. Danaca f pi. D- moze 
biti lat. = tal. prijedlog de pred prilogom 
anzi (upor. anzi detto »detto prima«), no 
moze se uporadivati i s predrimskim obalnim 
toponimom Antiuni. 

Lit.: ARj 1, 84. DEI 236. REW 3 494. 
Budmani, Rad 65, 167. Cronia, ID 6. Skok, 
Slav. 62. Ribezzo, Onomastica 2, 44. 

-ancila, uceni sufiks latinskog podrijetla, 
poimenicenje lat. part, prezenta na -ans, 
-antis s popocu nenaglasenog sufiksa -ia 
za apstrakta: -antia. Pojavljuje se u jadranskoj 
zoni i u talijanskom vidu -anca < tal. anza, 
najprije u rijecima, koje su i po osnovi latin- 
skoga ili talijanskoga podrijetla. U oba lika 
usao je u narodni govor i sluzi za izvodenje i 



-aneija 



41 



Siidrak' 



od domacih glagolskih osnova. Apstrakta na 
-aneija: dovrsancija f (Lika, sjeverna Dalmacija, 
Pavlinovic) »dovrsaonica, zadnji dan vrsidbe«, 
doiinjancija (Lika) »dozinjanje« (v. zeti) = 
duzijanca f (Bunjevci u Tavankutu, Sebesica 
Zedniku kraj Subotice) »dozajnica« (Lika), 
govorancija — govorancija — govoranca (slov., 
Jagic, pismo Surminu), kukancija (Hercegovi- 
na) »pomagnjavina«, mdntrancija (okolica du- 
brovacka) od mantrati se (v.) »vrtjeti se u glavi«, 
nagonancija (Crna Gora. Rijecka nabija) »na- 
gon silom na nesto«, otepanclja (Grizani) 
»kleveta« od otepati, poteskdncija (Rab) »(po)- 
teskoca«, terdncija, vardncija (ZK) pored 
vdrdncija i vardncija. Na -anca: cokotdnca 
(18. v.) »stridor, cokotanje«, misanca (Zrnovo) 
»jelo pripravljeno od kostrica, radica, zutinice 
i parapaca zajedno«, obecanca f (Marin Drzic) 
»obecanje«, obilanca (cakavski), obranca »krivo 
drvo prebaceno preko ramena, kad se iz daljine 
voda nosi u dvije posude«. Tu je sluzio sufiks 
-anca za zamjenu docetka u dbramnica (Vuk, 
v.). U pridikanca i (Bunjevci) za »propovje- 
daonica« sluzi istoj svrsi. U ufanca f (Dalma- 
cija, Andrijasevic) »ufanje« je unakrstenje 
sufiksa i prijevod prema tal. speranza. I u 
uzdanca f (Boka, Krtole, Vuk) »uzdanica« 
zamijenjen je domaci sufiks kao kod ufanca. 
Slicno: neuzdanca f (Kasic, Kavanjin) »neufa- 
nje«; uzglanca f (Bunjevci) »jastuk« < uzgla- 
vlje (od sintagme uz glavuj; uzlmdnca (Bu- 
njevci) »tijesto izliveno u tepsiju«, vjeravanca 
f (Krtole) »vjerovanje«. 

Lit.: ARj 1, 819. 2, 684. 727. 734. 927. 
3, 339. 6, 447. 7, 338. 8, 120. 320. 437. 9, 
353. 10, 648. 11, 122. Strekelj, ASPh 8, 315. 
14, 533. Marette 562. BI 2, 573. 698. Y. Mal- 
kiel, Developement of the latin suffixes -antia 
and -entia in the romance languages (Univ. 
of Calif. Pubi. 1). Berkeley- Los- Angeles, 1945. 

ancuga f = incun, gen. -Una m (Dubrovnik) 
= mincun m = mincon, gen -ona (Senj) = 
menc'un (Vrbnik) = incok (Zore) = rnic'un 
(Budva) »vrst sardelina, engraulis encrasicho- 
lus«. Deminutiv na -li: Itlcunlc (Stulic); na 
-eca: mincunica f »ime ovci na Krku (prema 
Kurelcu od imena ribe)«. Ancuga je od tal. 
acciuga s umetnutim n, upor. ancuna (Foggia) 
l ancina (Genova) itd. Incun ide naporedo s 
mlet. in co > in'cuo (Rovinj), dobivsi sufiks 
-un i -k; m- u mincun / menc'un potjece zacijelo 
°d unakrstavanja sa mid »malen«. Izvor je 
gr. A dqruT|. Glede pi > c, koje je pravilno u 
juznoj Italiji i Genovi v. ac. Oblici incun, 
mincun i mencun s obzirom na fonetsku,pojavu 



an > in kao u Uncun pored lanciin, mogu biti 
i dalmato-romanski leksicki ostaci. 

Lit.: ARj 3, 835. 6, 600. 715. 716. Resetar, 
IF 12, 287. Matzenauer, LF 8, 12. REW 3 
520. DEI 28. Skok, Term. 53. 54. 

andaga f (jedna potvrda iz 15. v., Mon. 
serb. 408. Sp. srp. 2, 97. 99.) Danicic rijec 
definira kao »vas quoddam« i izvodi je iz gr. 
£v8f|xr| (prefiks ev- i -teka (v.) od Ti9r|ui.) 
> lat. entheca. Prema novogrckom izgovoru 
nt > nd i k > g, upor. tal. endica »fondaco, 
magazzino, provista«. Vasmer sumnja u is- 
pravnost Daniciceve etimologije, mozda s 
nepravom. Samo je Daniciceva definicija 
znacenja neispravna. 

Lit.: ARj 1, 84. REW* 2876. DEI 1475. 
Vasmer, GI 44. 

andar (Sloser) = andara f »crna velika 
vodena biljka, marrubium«. Deminutiv na 
-be > -ac: andarac, gen. -rea (Sulek). Ne 
zna se gdje se govori. Od njem. Andorn < 
lat. cantherum, prema Weigand-Hirthu »dun- 
kler Herkunft«. 

Lit.: ARj 1, 84. 

andara - mandara (Vuk), slozenica zna- 
cenja »kojesta, zaludno, besposlica«. Ne de- 
klinira se, pa je tesko oznaciti gramaticku 
kategoriju u koju ide, da li je imenica ili prilog. 
U arb. postoji imenica andere f »oluja«. Odatle 
je glagol impf, andaratl »govoriti kojesta« 
(Vuk) = andardt, -am (Kosmet) »mlatariti«. 
Danicic ovu rijec izvodi od ngr. avxdpa 
f »vika, svada, boj«, sto po svoj prilici nije 
ispravno jer tvorba upucuje na turske sloze- 
nice tipa kitap-mitap, pa je sigurno nasa 
dalja onomatopoetska kreacija stvorena prema 
turskom uzoru. Upor. tandara-mdndara (v.). 

Lit.ARj 1, 84. GM 11. Elezovic 1, 15. 
Klaic 1252. 

andrak' m (Vuk, Srijem, Backa, Srbija) 
»rijec bez odredenog znacenja«. Upotrebljava 
se u pitanjima cudenja: sto tije ~ ! kao supstitut 
za davo, vrag, sent (ZK, slov.), koji tije an- 
drak ?, i u kletvi andrak te odneo, mjesto 
davo, vrag. Cini se da je grckog podrijetla: 
dvOpdxiov »Geschwiir« unakrsteno sa 6pdxcava 
»zenski zmaj«. Ali je mogucno, da se pod 
andrak skriva i rum. un drac (u izrazu e tot 
un drac »sve jedan vrag, alles eins«) < lat. 
draco, -ora's u znacenju »vrag« ili mozda prije 
ime biljke mandragora (v.), od koje se poludi, 
jer se u Srbiji govori u kletvi matrag, koje 



Sndrak 1 



42 



aniteo 



je skracenica od rum. matraguna < madragora. 
Upor. Por' ca i - a dat cineva matraguna »lud 
je«, upravo »cini se da mu je dao mandragoru«. 
Nikako ne zadovoljava Danicicevo izvodenje 
od perz. ddrenk »bol, zalost, nesreca«. 

Lit.: ARj 1, 81. Tiktin 567. 962. Rohlfs 
146. REW 3 5291. 

andrak 2 m »dumetum, cesta« (Valjevo, Stari 
Vlah) = (unakrstavanje sa draca") handraca f 
(Dubrovnik, Vuk) »cesta, trnje, zivica«, s 
pridjevom handracev, augmentativ handra- 
cina. Odatle poimenicen pridjev na -bsk 
andraska f (Hrvatska, Donja Stubica) «biljka 
leontodon taraxacum«. Ovamo ide mozda i 
antraga f (Slavonija, Jablanci, nedovoljno po- 
tvrdeno) »lomina, travuljina, korov«. Danicic 
pomislja na grcki botanicki termin dvOepixoc,, 
lat. anthericus, dvOepi^ >osje na klasu, klas«, 
dvOepixn »aphodele«, sto ne moze biti ni 
fonetski ni semanticki. 

Lit: ARj 1, 84. 85. 93. 3, 565. Rohlfs 
2453. 

andr(a)m6Iji, gen. -dlja m pi. »dronjci 
sto od pocijepanih haljina vise na celjadetu«. 
Po tome i »drugo sto bi kao oni visjelo na ce- 
ljadetu ili cemu god« = (disimilacija n — m 
> n — v) andravolji (Vuk) »isto; pejorativan 
izraz za odijelo« = andramttje n (Vuk) »kao 
nesto ljepse od andravolja« (eufemisticku 
unakrstavanje sa milje) = antrdmanja f (Lika) 
»(metafora) cima krumpira povucena Zajedno 
sa gomoljikom«. Prema Danicicu od grcke 
slozenice ■%ovbp6\La.I\.'kov »gruba vuna, vuna 
s runjama«, prema Vasmeru vjerojatnije u 
vezi s katal. androminas: »1° Habseligkeiten, 
2° im Wege stehende Gegenstande«. To je 
daleko uporedenje. Mozda je njem. slozenica 
Haderwolle s umetnutim r pred dentalom. 

Lit.: ARj 1, 84. 93. Vasmer, GL 44. 

Andrej m (13 — 17. v.) (pridjev AnJrejev, 
prezime Andrejevic) = Andreja m (13. v. -a 
prema gr. -as) = Andrejos (14—15. v.) = 
Andrija (13. v.), pridjev Andrijin, prezime 
Andrijevic = Andrijas (16. v., prezime Andri- 
jasevic) — Andrije. Hipokoristici : Andra 
(Srbija, Vuk, pridjev Andrin) = Andrb (pre- 
zime Andric, Androvic} =— Andre, gen. -eta 
(13. —14. v.) = Andre (Cres) = Andreta 
(15. v.) = Andrusko (15-16. v.) = Andros 
(prezime Androsevic) = Andriko. S protezom: 
Jandrij (15-16. v.) = Jandrija (ZK) = J andri- 
jas, hipokoristik landre, landra, prezirne 
Jandric (hrv.-kajk.), Jandricic < *Jandriko = 



(s ispustanjem suglasnika n pred dentalom, 
obratan govor, ili disimilacija n — r > — r) 
Jadrij (15. v.), hipokoristik Jadra, Jadre, 
gen. -eta, Jadre (Cres), pridjev Jadrinovi 
pored Jedrinovi i Jidrtnovi (nom. pi.), svetko- 
vina Jadrmjina, prisjev Jadrov (dalmatinsko 
prezime Giadrov), toponim Jadrtovac = tal. 
Castel Andreis = Jadrej (Cres), prezimena 
Jadric = (na -til') Jadntlic od Jadrul (Zadar, 
1527); sa a > o potvrdeno samo u prezi- 
menima Ondric = Ondrihich (Dubrovnik). Od 
grckog svetackog imena Avopeac;. Odatle 
ime mjeseca studenog andrejscak (slov., Preko- 
murje), poimenicen pridjev andrejsk(i) + -jak, 
ime bulke jandrasika (Zagreb) »kosmura«, jadra- 
sicaj-iesica = jandraska »cichorium intybus«, 
na -ona (prema masona, mosunkd) jandrasona 
»jabuka«. Veoma rasireno ime i u dalmatinskim 
gradovima u srednjem vijeku. 

Lit.: ARj \, 85. 4, 404. 405. 440. 452. 9, 2. 
Pletersnik 1, 4. Ribaric, SDZb 9, 64. 66. Ji- 
recek, Romanen 2, 22. 

andrkva f (Mikalja) »pastinaca, pastrnak, 
slatka trava«. Postanjem, treba razlikovati od 
andrkva f »raphanus, rapistrum«, koje ide 
zajedno sa rdakva, v. rodakva. Ne zna se 
pravo da li se gdje govori andrakva »hren«. 
Danicic jeizvodi od gr, TvSpdx^il = dvopdxvri 
»portulaca; pourpier«. Andrkva u naznacenom 
znacenju nije dovoljno potvrdena. Vasmer je 
nije uzeo u svoj rjecnik grecizama. Ako postoji 
u narodu, slaze se sa ngr. andraka (Juzna 
Italija). 

Lit.: ARj 1, 86 Rohlfs 137. 

androbus, novije dijalekatsku izopacenje 
novog tehnickog naziva omnibus ili autobus. 
Nije zahvatilo saobracajni jezik. 

Lit.: Pavlovic, NJ 7, 58-61. 

andzak, prilog, »samo, jedino«, potvrden 
dosada samo u Kosmetu, ali postoji i bug. 
andzak (sinonim za ta imenno, takmo) i cine. 
angeac «od prilike«. Odgovara turskom pridjevu, 
vezniku i prilogu ancak slozenom od an (3. 1. 
sing, ona ili ana) i -cak — gag »kolicina 
uopce«. 

Lit.: Elezovic 1, 16. Pascu 2, 108. Deny 
§ 424 i si. 

andeo, gen. -dela m (16. v., knjizevno, 
Vuk) = andel (Rab), odatle deminutiv na 
-be > -de andelac, gen. -Lea == na -»fe > 
-dk andelak, gen. -elka pored -eoka (15. v.), 
na -de < rbk-\—ic andelcic, pridjevi na -ov 
andelov, na -bskb andelski = andeoski, apstrak- 



andeo 



43 



angriz 



turn na -bstvo andeostvo; j mjesto d kod ca- 
kavaca: anjel (Hektorovic) = onjel (Brae, 
Brusje) = dnje (Bozava), kod kajkavaca angel = 
ajngel (ZK). Kod dubrovackih pisaca (sa gj > 
dj) andio, gen. -djela = -dela (Dubrovnik, 
Perast), arkandio (Risan). Krscanski termin: 
od gr. dYY£k>c; »poslanik«, lat. angelus. Du- 
brovacki oblik andio govori za velami izgovor 
ge kao u Bovi i Otrantu anghielo, upor. liturgija 
(bizantski izgovor). Upor. bug. angel, slov. 
angel, angelcek prema dnjouc, rez. anjul. prema 
furl, agnuh arb. engjell. Prema tome je knji- 
zevno d nastalo zamjenom gr. e sa (jat). 
Za izgovor prema tal. ge > mlet. z potvrda 
je u licnom imenu iupan Aniul, skraceno 
knezb Anzb (14. v.) < mlet. Anso, Anzolo. 
Odatle dalmatinsko prezime Anzulovic. Upor. 
u Rovinju Anzula. Zenska licna imena: 
Ande/ija, hipokoristik Anda, Jesa (Lika) = 
Desa, Jesna. Andfe/ika (Dubrovnik) »vrsta bilj- 
ke« < lat. i tal. angelica (15. v.). 

Lit.: ARj 1, 86-7. 93. 4, 628. Mladenov 6. 
Resetar, Stok. 224. GM 95. Sturm, CSJK 
6, 68. Ramovs, Gram. 2, 235. Zore, Tud. 1. 
Hraste, SDZb 10, 21. i JF 6, 187. Vasmer, 
GL 44. Klaic 63. 

aneta, gen. pi. dneta n »zavojiti zljebovi u 
puscanoj cijevk. Izgleda da se deklinira kao 
tane, laneta. Mozda < ar. enha plural od 
nahv »put, pravac«. Potrebne su jos druge 
potvrde. Nema potvrda iz drugih balkanskih 
jezika. 

Lit.: AR 1, 90. 

angarija f (16. v., Dubrovnik) »tlaka, 
kuluk«. Angaria, angaridia (-idia od -idiare 
< gr. -(^erv), angaredum, angariar, anga- 
rarius dolazi vrlo cesto u dalmatinskim latin- 
ski pisanim statutima u istom znacenju, ovdje 
iz bizantskog prava. Takoder i tal. angaria, 
angheria. Balkanska rijec: bug. angarija, arb. 
angart. Od gr. crf/apeta, glagol dyyapim 
»kulucim«, apstraktum na -aa od gr. ayyapoc, 
»poslanik perzijskog kralja na konju (koji je imao 
pravo ubirati takse)«. 

Lit.: ARj 1, 90. Jirecek, Romanen 1, 87. 
GM r 12. REW 3 458. DEL 201. 202. Maeu- 
ranic 5. 

Anglija f (15. v.), etnikum Anglijanac 
(Belostenec), pridjev angliski, ang/ijanski (nije 
uslo u jezik) = (sa tal. sufiksom -ese < lat. 
-ensis) Englez, gen. -eza m (Vuk, danas opce- 
nito) = Ang/ez (Crna Gora), pridjev na -bski 
engleski, zemlja Engleska (Vuk); (analogijom 



prema viski od Vis itd.) engleski (Pavlinovic), 
(sa -en > -in kao u tal. Inglese} Lngles /- ezm 
(17—18. v.), Ingleski, Ingleskinja f, ingleskt 
(Vuk, Boka, Molai), Jng/eska = (sa z > z) 
inglez, gen. -eza, (potpun italijanizam) Inglmtera 
(18. v.) = Lnglitera, engUterski (16. v.) = 
(prema turskom, a taj prema talijanskom) 
ingiliz — Jndiliz (Srbija), indiliski, grad 
Inglitar (narodna crnogorska pjesma) = 
Neglitera (Mirakuli), denominai poing/eziti 
se (Pavlinovic). U .slozenicama prvi je dio 
uvijek prema latinskom, kao i u njemackom, 
francuskom : anglosaski (-saksonski), anglo- 
-normanski »normanski u Engleskoj«, anglo- 
-egipatski, anglo-iranski itd., u znacenju obostra- 
no engleski i iranski itd. Od lat. pridjeva ang/i- 
cus > anglicanus > anglikanski (crkva). 

Lit.: ARj 1, 90. 3, 838. 839. 8, 835. 10, 
466. 

angosa f (Marulic u rimi podnose / trpise 
angose, Judita 3, 306). U komentaru angose 
komentiraju se sa »nevolje«. Danicic misli 
da zbog rime stoji mjesto angosa. Komentar 
govori protiv toga misljenja. Potreba komentara 
govori i za to da se angosa nije upotrebljavala 
u Splitu u Marulicevo doba. Marulic upotreb- 
ljava doduse zbog rime dijalekatske oblike 
(npr. pes, mei"). Drugih potvrda za angosa < 
lat. angustia, tal. angoscia nema. Ovamo ide 
mozda (s aferezom an-) ribarski termin gosa 
f (Split, Bijela, Boka) = gola (Mljet) »der 
mittlere dichte Teil des Netzes im Gegensatz 
zu Seitenteilen (krila), trecina tratke«. To je 
dio sabake. Oci su siroke prs i po ', do goca su 
mrje, dje su oci siroka dva prsta, a dajeje kolic', 
na kolicu su oci siroka cetiri prsta (Opis sa 
Mljeta). Prijelaz -sa > -ca je prema guce 
(v). 

Lit.: ARj 1, 90. Resetar, Stok. 235. Macan, 
ZbNZ 29, 209. 

angriz, gen. angriza m (Split, Sulek, haplo- 
logija) = grandriz m (Dubrovnik, Cavtat, 
Zore) »riza«. Od apozitivne slozenice tal. gra- 
noriso. Drugi dio driz m (Perast, Vuk Crna 
Gora, Mikalja, Kosmet, Boka. Piva, Drob- 
njak) = oriz (Prcanj oriz na kavraman, ib. 
»Lammfleisch mit Reis«; pridjev orizon, na 
-iste oriziste n toponim Orizari) = oriza f 
(Stulic) = driz, na -ica ori&ica »kobasica u 
kojoj ima oriza«, orizice f pi. /Vrbnik/ »biljka 
sedum acre« = oriza f (Lika K) »pirin(a)c, 
riza«. Oblik oriz je balkanski grecizam (gr. 
Opt)i;ov): stcslav., rum., bug., arb. oriz. Preko 
srvnjem. ris, nvnjem. Reis > risa (opcenito 



angnz 



44 



u Hrvatskoj, ZK; Sibenik); slov. rie f pored 
rajz m. Preko tal. riso > Hz (Zaostrog), Hz, 
gen. riza (Bozava, Rab, Istra). Preko madzar- 
skog dosla je slozenica riskasa f (hrv.-kajk., 
Belostenac, Voltidija). Za gr. 8pu^ov upor. 
sanskr. vrihi-s, afg. vrize > nperz. birindz 
> tur. piring > pirin(d)c. Indeklinabile 
rizi f pi. (Dubrovnik, Korcula, Potomje) do- 
lazi od mlet. risi-bisi »jelo od rize i graska«. 

Lit.: ARj 9, 168. Resetar, Stok. 241. Ele- 
zovic 2, 533. Kusar, Rad 118, 19. Vukovic, 
SDZb 10, 391. Pletersnik 1, 428. 847. 2, 372. 
428. Miklosic 225. Bruckner 473. Holub-Ko- 
pecny, 321. REW' 6109. Bonfante, KZ 64, 
129. GAI 38. 316. Strekelj, DAW 50, 52-53. 

-anin m, obicnije -janin m, slozen je 
sveslavenski sufiks indoevropskog i balto- 
slavenskog podrijetla, -j od -janin potjece po 
svoj prilici od ie. sufiksa -zo (upor. -a] prema 
-jaj}. Paralela mu je u litavskom -enas (Tilzenas 
»covjek iz Tilzita«, Kalnenas »brdanin«), a u 
grckom -livoi;: AauA|)axnvdc, »covjek iz Lamp- 
saka«, Aau.aoxr|v6c,. U singularu dolazi i u 
antroponimiji (Varesanin, Kupresanin, Ores- 
canin). Drugi dio ovog sufiksa -in dolazi i u 
u apelativima (primjer: gospodin: pi. gospoda, 
vlastelin: vlastela) i znaci jedan individuum 
izmedu drugih iste kategorije. Zbog toga isce- 
zava u pluralu. Plural u starijem jeziku glasio 
je po suglasnickoj deklinaciji -one, -jane, 
danas analogijom izjednaceno sa deklinacijom o : 
-ani, -jani. U narjecjima po analogiji plurala 
gubi se -in i u singularu (u kajkavskom i dje- 
lomice cakavskom: Zagrepcan mjesto Zag- 
repcanin). Kod plurale tantum dolazi i u 
toponimiji od najstarijih vremena. Sluzi zaizvo- 
denje imena stanovnika muskoga roda (mjestani) 
od imena mjesta i krajeva ili od apelativa, koji 
znace naselje {grad, varos, selo, ostrvo, otok, br- 
do), a moze oznacivati i jednoga izmedu neke 
mnozine (pucanin odpuk, krscanin , goscan »jedan 
izmedu gostiju« ZK). Oblik -eninb, koji od- 
govara tacno litavskom -enas (bez slavenskog 
individualnog -ini) i grckom -f\voc„ ocuvao 
se samo u slavenskom narodnom imenu Slo- 
eninb, o kojem ce biti nize govora, -anin 
bez j dolazi u Becanin (od Bee), Moracanin 
(od Moracd), Senjanin (od Senj), Spuzanin 
(od Spue), Macvanin (od Maeva, prema ovome 
Bacvanin prema Backa), Tuzlarim (od Tuzla), 
Kotoranin (od Kotor), Makaramn (od Makarska 
ili bolje od Makar, kako se brdo zove, prema 
ilirskom Muccurum), i apelativu varosanin, 
tj. u svim onim slucajevima gdje vec osnova 
sadrzava e, s, z, nj, cv, r. Zbog toga se moze 



kazati da je -anin nastao iz -janin, ne obratno. 
-janin naime palatalizira c, d, g, h, k, / 5 m, n, s, 
sk, st, t, v u c, d, z, s, Ij, st = se, c, vlj: Jajca- 
nin (od Jajce, takoder prezime), Vinkovcanin 
(od Vinkovci), Karlovcanin (od Karlovac), 
Mlecanin (od Mleci), brdanin (od brdo), Beo- 
gradanin (od Beograd), Bazanin (od Bag), 
Licanin (od Lika), pucanin, otocanin (od otok), 
Rimljanin (od Rim), Jakinjanin (od Jakin), 
Hrvacanin (od Hrvati), Cavtacanin (od Cavtat), 
Banacanin (od Banat), Hrastanin (od Hrast), 
Ivastanin (od Ivanjska), krscanin, ostrvljanin 
(od ostrvo). -janin dolazi veoma cesto vezan 
uz sufiks -be zbog toga sto i ovaj sufiks sluzi 
sam za se u istoj funkciji: -canin, koji se dodaje 
veoma cesto zbog toga da bi se osnova ocuvala 
cista bez palataliziranja: Zagrepcanin od Zagreb 
(nekada kod Belostenca Zagrebac), Dubrov- 
canin (od Dubrava mjesto Dubrava za Du- 
brovnik), Mitrovcanin (od Mitrovica). Ovamo 
i Decani (od dedina). Rjedi je konglutinat sa 
-ar < lat. -arius, koji sam dolazi takoder u 
istoj funkciji kao -janin (upor. Prijekari od 
Prijeko u Dubrovniku) : Lescaranin (od Lijesce, 
Lika). Sasvim rijetko sluzi od pridjeva: va- 
roscan (ZK, od varos). Sufiks -tc moze doci 
i na konac ovoga sufiksa: Pirocanac (od Pirat, 
takoder prezime), Sesvescanec (kajkavski, od 
Sesvete), Roviscanec (od Rovisce). Ovamo je 
dosao prema mociji. Danas vlada naime ten- 
dencija da se femininum od -janin pravi ispu- 
stanjem -inb i zamjenom sa sufiksom -ka, 
koji je nekada pravio femininum prema -be 
(Pristevac — Pristevka, Smederevac — Sme- 
derevka, Slovenac ~ Slovenka): Zagrepcanin 
— Zagrepcanka, Beogradanin — Beogradanka, 
Becanin — Becanka itd. U narjecjima se bolje 
ocuvala starina. Tako je u cakavskom za 
Hvaranin {Forari) femininum Hvarka. Pred 
-janin moze ispasti sufiks koji je sluzio za 
izvodenje toponima: od Dubasnica (Krk) 
stanovnici su Dubasnjani (sa disimilacijom 
Dubasljani). Sinonimi su ovom sufiksu -be, 
-ak, -jak (Ljubusak od Ljubuski) i tursko -lija 
(v.). Posudise ga Rumunji, i to, a to je zna- 
cajno, prema -enint > -ean. Istisnuo je posvema 
latinski -ensis i dodaje se toponimima i apela- 
tivima latinskoga i slavenskoga podrijetla bez 
razlike, mnogo dosljednije nego u juznoslaven- 
skim jezicima: apusean »zapadnjak« od apus 
»zapad« (od glagola a apune »zapasti«), codrean 
»sumski covjek« (od codru »suma«), Bucurestean 
(od Bucuresti), mdsean »gost« (od masa < 
lat. mensa »sto«). I femininum je posuden 
-eanca: Bucuresteancd. Zbog toga je i -cd < 



45 



-ansk! 



-bka prenesen: Rumincd »Rumunjka«, -janin 
posudise i Arbanasi: Dibran (od Dibre), 
Shkodran (Skadranin), Mishkodran »stanovnik 
okolice Skadra«. Jednako je posuden i -ifaz 
za femininum. [Usp. i -janin}. 

Lit.: Maretic 262. i si. 290. i si. Leskien 
§§ 391. Vandrdk 1, 542, § 497. Pekmezi 221. 
Pascu, Sufixele 302. 

anio, gen. anjela m (Perast) = anijo, gen. 
anjela (Mljet) = anjel (Racisce, Brae) = anel 
(Korcula) »1° gvozden kolut zaliven u stijenu 
pokraj mora gdje se lade privezuju, u zidu 
za vezivanje zivotinja, 2° {svjetala s anjelom, 
Mljet), brnjica, bijancug, prejica (Smokvica, 
Korcula)«. Od tal. anello, lat. deminutiv 
anellus = anulus od anus. 

Lit.: ARj 1, 289. Macan, ZbNZ 29, 1, 
209. REW 1 452. DEI 195. 

anita (15. v.) = anet (16. v.) »kopar (v.)«. 
Arb. anido »isto«. Od lat. anethum > tal. 
aneto, biljka, podrijetlom mediteranska. 

Lit.: ARj 1, 89. REW 3 455. DEI 197. 

ankas s prijedlogom za, s prilogom i gla- 
golom reci (Dalmacija, valjda Podgora, Pavli- 
novic) »reci nesto napola, natuknuti, da bi se 
sto doznalo od drugoga«. Bez prijedloga 
kaze se s priloskim sufiksoqi -ice ankasice. 
Danicic izvodi od ar. ankas »nepotpuno«. 
Arabizam koji u drugim nasim krajevima ni 
na Balkanu nije potvrden. 

Lit.: ARj \, 90. 

ankora f (Sibenik, Mljet, 16-18, v.) = 
ankura (Perast, Cres) »sidro«. Denominai na 
-ati ankorati. Od lat. i tal. > ancora, a to 
od gr. dpoipa, estruscanskog podrijetla. 
Ovamo ide balkanski turcizam perzijskog po- 
drijetla lenger (< 6'Qyxvpa, sa novogr. ng 
< ne) (Posavina, nar. pj.) = lender m (18. 
v., nar. pjesma) iz oblasti pomorstva, bug. 
lenger. Prezime Lengerovic. 

Lit.: ARj \ 91. 6; 7. REW 5 443 b. DEI 
190. 

-auskl je pridjevski sufiks slozen od -an 
razlicita podrijetla i od opceg pridjevskog sufiksa 
-ski (v. nize). Prvi je elemenat nastao najprije 
od tal. -ano u amerikanski pored americki, 
afrikanski pored africki, austrijanski pored 
austrijski, (i)talijanski pored cega se upo- 
trebljava italski samo u lingvistici (samo kad 
se govori o starim ie. narjecjima na apeninskom 
poluotoku), trojanski pored trojski (od Troja), 



tj. talijanski je pridjev postao nas kad mu 
se dodao nas opci pridjevski sufiks -ski. Upor. 
gore efikasan iz fr. efficace, v. -(a)n. Prema 
ovima je valjda prekrojen grcki pridjev dama- 
scenus u .damastariski. Tome sufiksu -ansk'i 
odgovaraju imenice .naroda na -anac (v.). 
Prema ovim hibridnim, pola stranim, a p'ola 
domacim primjerima stvoreni su zacijelo 
muhamedanski i Mehamedanac, koji se u Bosni 
ne govore, nego muslimanski od Muslim i 
Musliman, stvoren dakako i ovaj na isti nacin. 
Upor. tal. maomettano i njem. mohamedamsch. 
Sto se govori -anski u navedenim primjerima, 
razlog lezi i u tome sto i Nijemci stvor.- se na 
ovaj nacin svoj hibridni sufiks -anisch u ameri- 
kanisch, afrikanisch, mohamedamsch. Zbog toga 
ih je bolje izbjegavati i zamjenjivati s americki, 
africki, austrijski. Drugog je postanja -anski 
u bozanski, vladicanski, covjecanski (Lastric 
covicanski), djevicanski (Lastric divicanski), 
brcanski (od Brka, rijeka, Brcko, mjesto na 
njoj). U starijem jeziku govorilo se clov,icaski 
(Bernardin), clovecaskije (a. 1333, Mon. serb. 
163), sto je sasvim ispravno prema stcslav. 
cloveebsk-. Ovako bi bilo u svim navedenim 
primjerima, gdje stoje c kg ispred -bsk- da 
su potvrdeni iz starijih vremena. Ovdje je 
n umetnuto pred sufiks -ski. Umetanje je ana- 
logicke prirode. Nastalo je prema velicanstvo, 
velicanstven, gdje je -an- pravilno, jer je to 
apstraktum, izveden od proslog participa pa- 
siva velican od velicati, jednako kao poznanstvo 
od poznati — pozndn, znani, znan. Da covje- 
canski i velicanstvo idu zajedno, vidi se u 
Zadarskom lekcionafu, gdje na str. 73 b citamo : 
Kad sede sin clovicaski na pristolji velicastva 
svoga, sto Vuk prevodi Kad sjede sin covjecij 
na prestolju slave svoje (= Cum sederii filius 
hominis in sede majestatu suae, Mat. 19, 28). 
Vidi se da je velicanstvo stvoreno prema velik, 
a onda zamijenjeno u velicanstvo prema participu 
velican od velicati. Odavde je -anski prenesen 
na imenice sa c kg u osnovi, cak i na katolican- 
ski (Kanizlic) od katolik i na postanski od 
posta, ali u narjecjima postarskt. U posljednjem 
primjeru dogodilo se umetanje i iz istog razloga 
kao -an- u mjestance. U post + ski moralo se 
naime izbjeci asimilaciji suglasnika, da bi se 
mogla bolje vidjeti osnova, dakle iz razloga raz- 
govjetnosti. Treci je razlog, sasvim razlicit, 
za postanak sufiksa -anski u ciganski, gradanski, 
macvanski (takoder prezime), risnjanskl, tuzlan- 
ski, krscanski = (h)riScanski. Ovdje je nastao 
od etnika na -anin, -janin na jednak nacin 
kao u mociji Zagrepcanka (mjesto Zagrepka) 



-anski 



46 



antiluk 



prema Zagrepcanln, kao u Hvaranka pored u 
u narjecju pravilnog Hvarka prema Hvaranin, 
-anstvo, apstraktan slozen sufiks, samo sto 
mjesto -ski stoji -sivo (v.), dolazi samo kod 
pridjeva -anski izvedenih od osnova c kg: 
bozanstvo, covjecanstvo, djevicanstvo, katolican- 
stvo, velicanstvo, vladicanstvo. Taj sufiks 
je analogicki prenesen u svjedocanstvo (od svje- 
dociti, BJ 2, 512, Vuk; pored ispravnijeg 
svjedodzba), prema poznanstvo od poznati. 

Lit.: Maretu 35, § 39 a. 306, § 555 i 314, 
§ 362 c. Leskien §§ 511. 512. 

-ant, sufiks lat. = tal. > njem. podrijetla. 
Sluzi za pravljenje radnih imenica cesto 
pejorativnog znacenja od stranih i kadikad 
od domacih imenickih i glagolskih osnova, 
upor. -ancija. Vecinom su to novije izvedenice. 
Dolazi najprije u stranim rijecima, gdje je 
ovaj sufiks upravo particip prezenta: lat. 
-arts, gen. -antis > tal. -ante. Sama osnova 
odnosno i osnovni glagol cesto se ne nalazi 
kao posudenica u nasem jeziku: trafikant »pro- 
davac duhana« od trafika »prodavaonica du- 
hana«, politikant od politika, maturant prema 
matura, maturirati, laborant od znacenja, koje 
je u laboratory (a), a sam glagol laborirati 
ima drugo znacenje »bolovati od necega«; 
muzikant prema muzicirati i muzika, komedijant 
prema komedijati i komedija, komandant prema 
komandovati = komandirati, komanda, ignorant 
»neznalica« prema lat. glagolu ignorare »ne znati« , 
(ignorirati, ima drugo znacenje »ne priznavati, 
ne cijeniti nekoga«), spekulant prema spekuli- 
rati, denuncijant prema denuncirati itd., di- 
letant za koji ne postoji glagol. Od domacih 
je osnova obicna rijec prevarant »varalica« 
prema prevara, zacijelo u vezi sa defraudant, 
zabusant »embusque« (nastala je u prvom 
svjetskom ratu) od zabusiti, -Im »sakriti«, 
dacki izraz bubant, bifldnt »koji uci odvise na 
pamet« od domaceg glagola bubati i od posu- 
denog iz njemackog jezika blflati < biiffeln. 
Latinska je varijanta ovog sufiksa -ent: dili- 
gent, student. Samoglasnik e je iz latinske 
konjugacije na -ere kao -ant sto je prema 
-are. Ova varijanta ne znaci samo radne 
imenice nego i stvari, kao koeficient, incident, 
orient. U ovoj varijanti moguce je nepostojano 
a: incidenat. Maretic nije uzeo ove sufikse 
u svoj popis zacijelo zbog toga sto za njih 
nema primjera u Vukovu Rjecniku. Pridjevi 
svojstva od -ant / -ent prave se dodavanjem 
opceg pridjevskog -bn > -an : sekdntan, 
korpulentan, kompetentan , pregnantan. Kad 



znace lica, prave se pridjevi na -ou (posjed) 
i na -ski (svojstvo). 

Lit: ARj 11, 784. Holub Kopecny45\ -456. 
DEI 218. Vandrdk 1, 671. 

anta f (Vuk) »humka, granica« (Srijem, 
Backa, Srbija u valjevskom okrugu). Odatle 
denominai dntati impf, »praviti ante«. (Vuk, 
u istim krajevima). Potjece od madz, ham 
«hum«, kojejepostalo femininumkao bitanga < 
madz. bitang. 

Lit.: ARj 1, 91. Radojcic, GUD 2 (1929), 
248-50. 

anterija pored dnterija f (Vuk) »kratka 
haljina s rukavima koja se nosi pod drugom« 
(u istocnim krajevima, npr. u Bosni), odatle 
denominativ america f (za -rijica} pored 
anterijca i apstraktum koji je postao konkretum 
anteriiuk m (Vuk) »kolicina platna za anteriju«. 
Rijec je rasirena na Balkanu: bug. anterija, 
rum. antenu, arb. dndert (ovamo dosla preko 
novogrckoga, kako pokazuje nd < nt). Tur- 
cizam (ameri »donje odijelo slicno zapadnoj 
spavacoj kabanici«) arapskoga podrijetla (ar. 
'•amari, prema glasovitom junaku Amar iz 
doba arapskoga poganstva). 

Lit.: ARj 1, 91, SEW 1, 28. Mladenov 1. 
GM 11. 

anti- »protu«, prefiks grckoga podrijetla, 
ne upotrebljava seu puckom, nego u ucenom go- 
voru antikr(i}st, (16. v., Marulic, Postila), anti- 
papa (Kavanjin), s pridjevom antikrstov 
= antikrist (Vuk), antikristov, antipod — lat. 
antipodae od gr. avrinoSec, pi. od jtouc,, 
jioSoc, »noga«, antispasmotikon (Reljkovic, grcki 
pridjev od avTi,ajio:au.6c l ). U toponomastici 
Antivar (Kavanjin) = Bar prema tal. Antivari 
prema grckom izgovoru |3 > arb. (talijanizam) 
Tivari (sa gubitkom An-}, etnik Tivaras 
»Baranin« prema f Tivaresh »Baranka«. Hrv.-srp. 
izgovor Bar osniva se na lat. Barium (upor. 
Ban u Italiji). Dokaz za to je i dio grada 
koji se zove Brbot (povise Podgrada) < lat. 
barbatum »mjesto obrasteno sitnom sumom«. 
Upor. Barbat na Rabu i Pagu. 

Lit: ARj 1, 91. 92. Skok, Slav. 58. 71. 

antiluk (Vuk) m »sestak, turski novae od 
sest grosa« (nar. pj.). Turcizam, apstraktum 
izveden od brojnika alti »sest« s pomocu sufiksa 
-luk (v.); rijec danas vise ne zivi, jer je nestao 
taj novae. Upor. za izumiranje naziva novaca 
patakun (ZK), novcic = krajcar, forint(a) itd. 
U turskom altihk nastala je disimilacija / — / 



antiluk 



47 



-aonicaj-ionica 



> n — I prema Altiparmakovic (prezime od 
alti parmak »sest prsta«), gdje je po pravilu 
nema. 

Lit.: ARj 1, 92. 

antor m (Kavanjin) »biljka helleborus niger, 
kukurijek«. Od tal. ambra »aconito«. Kavanjin 
spominje tu biljku uz nalip i cikutvu (v.). 
Promjena roda nastala je odatle sto je tal. f 
shvacen kao genitiv. 

Lit.: ARj 1, 93. DEI 232. 

antreselj m (Vuk, Bosna, Krivosije, najcesce 
s prijedlogom uis glagolom staviti} — an- 
trsalje n (Stulic) = antrselje (Bela) = antrselj 
(Kavanjin) = antres (u prilogu u autres »povrh 
svega drugog«, Vrcevic) — antrese (Sibenik) = 
(an > in kao lancun > Uncun, v.) intreselj 
(Stulic) = intrisel (Smokvica, Korcula) = 
(prijevod prefiksa m »u«) utreselj -= (odbaci- 
vanje prefiksa in-}, treselj (Vuk, nar. pj.) = 
tresej (Zatrebac. Izvjestilac Arbanas kaze i 
ndermjef) = (disimilacija r — / > r — II) 
tresmj, gen. tresnja (Krtole) — treselja f 
»1° ono sto se natovarenu konju metne odozgo 
medu strane, mjesto izmedu dviju natovarenih 
strana, prazan prostor izmedu dviju strana na 
samara; 2' mali mijeh za vino (Smokvica); 
3° krtog, sordes in cubili sparsae (Srijem)«. 
Na -zk > -ak treseljdk; metnuti na utreseljak 
(Sarajevo) »oben dreingeben«. Dvije su moguc- 
nosti postanja: ili je dalmato-romanski lek- 
sicki ostatak od vlat. *intersellum od sella 
»sedlo« s prefiksom inter, ili je kao ' pastirski 
termin ostatak jezika srednjovjekovnih Vlaha 
od rumunjske sintagme intre + sei ili sele 
od ja < sella »sedlo«, pi. sele, arb. shale. 

Lit.: ARj 1, 93. 3, 850. REW» 7795. Jagic, 
ASPh 1, 281. Skok, ZRPh 36, 644. 

Antun, gen. -una (16. v.) m prema f 
Antunica, pridjev Antunov, poimenicen ti 
prezimenu Antunovic, hipokoristik Ante = 
Ama s pridjevom Antin, odatle prezime Antii 
prema f Anta, deminutiv na -ica Antica, Tone = 
Tone (Cres) s hrv.-kajk. deminutivom Toncek; 
bez prijelaza o > u Anton (Cres), sa sufiksom 
*Antonac, koje nije potvrdeno u ARj, ali 
postoji prezime Antoncic (Krk), Antonie, 
Antonovia. Sa protezom/- lanton (ZK). Prema 
lat.: Antonije m prema Antonija f Prezime 
Antonijevic (Srbija, Cincarm?). Sa disimila- 
cijom n — n + n — /, koja moze biti madzar- 
skog podrijetla (madz. Antal}: Arnol = lantai 
(16. v.), prosireno sa -be Antolac, u prezimenu 



Antolic, Jantolcic (17. v.), bez proteze Antol- 
kovic (hrv.-kajk.). Sa ngr. nd < m Andan 
u prezimenima Andonovic, Andonije. Hipo- 
koristik na -ui Antul, Amula m. Na -in (tal. 
deminutivni sufiks) Antunin. Gr. > lat. 
Antonius. 

Lit.: ARj 1, 84. 91. 92. 4, 455. 

-anje n, -enje n, sveslavenski sufiksi slo- 
zeni od proslog participa pasiva na -an, -en 
(v.) i sufiksa -je (v.). Znace glagolsku radnju 
kao cin. Pored ovih narodskih oblika postoje 
i -anije, -enije posudeni iz crkvenoslavenskog 
(slavenosrpskog) jezika kao jezika narodne 
liturgije: dolaze vecinom u rijecima crkvenim 
kao blagodejanije, bdenije, sostojanije. Ako su 
ti sufiksi postali i narodski, onda su presli u 
deklinaciju -a i rijeci su tako izvedene dobile 
pejorativno znacenje: petljanija, pjevanija. Ti 
sufiksi usli su i u rumunjski jezik u crkveno- 
slavenskom vidu, tj. mjesto hrv.-srp. nj ne 
nalazi se j. Dodaju se u rumunjskom i na 
latinske osnove: capetenip f »glavar« od cap 
»glava« (semanticka paralela sa sluga (v.) i 
podesta}, supusenie f »podanstvo« (od proslog 
participa supus od supune}, cetatenie f »gra- 
danstvo« (od cetate < civitatem »grad«); na 
turske rijeci: siretenie f »lukavstvo« (od sir}. 

Lit. : Maretic 262. Pascu, Sufixele 241 — 
244. 

anjitanto (Bozava) »kadikad, kadsto, s 
vremena na vrijeme«, prilog, od tal. slozenog 
priloga ogni < lat. omnis, omnia + tanto < 
lat. tanturn. 

Lit.: Crania, ID 6, 165. 

-aonica, -ionica f, imenicki su sufiksi 
slozeni od tri elementa: od -al I-il. (v.}, kijiji 
su sufiksi proslog participa aktiva, od opcEg 
pridjevskog sufiksa -bm (v. -an} i od imenic- 
kog sufiksa -ica, koji sluzi za poimenicenje 
pridjeva. Ovaj konglutinat, koji se nalazi samo 
u juznoslavenskim jezicima, sluzi za tvorenje 
imenica od imperfektivnih glagola na -a-ti, 
-i-ti, koje znace mjesto, gdje se vrsi radnja 
izrecena glagolom. Rasirio se u novije doba 
i vezan je uz razvitak proizvodnje i skolstva. 
U kajkavskom obicno se poimenicenje vrsi s 
pomocu -a (v.). Primjeri: spavaonica, bla- 
govaonica, klaonica (od klati, na istoku klanica}, 
vjezbaonica (od vjezbati}, gombaonica (od 
gambali}, zalagaonica (od zalagati, njem. 
Versatzamt), drazbovaonica (od drazbovati}, 
prodavaonica (od prodavati}, Ijevaonica (od 



-aomcaj-ionica 



48 



aprll 



Ujevati, na istoku livnica), valjaonica, kovrca- 
onica (najnovije izvedenice); radhnica (od 
raditi), ucionica (od ucltij, odavde prenesen 
u predionica (od presti). Od reda su to noviji 
neologizmi koji se dadu potvrditi u novijem 
knjizevnom i saobracajnom jeziku od 60 
godina na ovamo. 

Lit.: Maretic 301-302. Moskovljevic, NJ 
2, 76-77. Leskien § 385. Boskovic, JF 15, 
105-125. 

apa drapa (Vuk), siozenica pogrdnog 
(pejorativnog) znacenja, za koju je tesko odre- 
diti leksicku kategoriju, da li je imenica, kojeg 
je roda, ili prilog, »convicium in rem male 
confectam«. Danicic je izvodi iz gr. djra- 
Tpojtr|/dji6Tpojio5»ruzan,gadan«,stonecestajati. 
Vjerojatnije je da je to onomatopeja obrazovana 
prema tipu turskih siozenica kitap — mitap, 
a na osnovu naseg glagola drapati (v.). 

Lit.: ARj \, 94. 

apalat, gen. -ha m (Milna, Brae: poj mi 
kupit spanjulet u '—■) (prerna opdlda f Stajer- 
ska, Dolenjsko) »trafika, trafika (ZK)«. Radne 
imenice na -ar < lat. -arius = -nik opdldar — 
opdldnik m »trafikant«. Od tal. appalto (14. v.), 
srlat. apaltus (1252) < lat. *ap-pactum (v. 
pat) »ugovor«. Znacajni su prijelazi — o > -a 
zbog identifikacije s nastavkom slov. -o = 
hr v.-srp. -u u akuzativu, It > Id. 

Lit.: Pletersnik V 830. DEI 250. REW 3 
533. 

apans&z (Kosmet), prilog »iznenada, neoce- 
kivano«. Nije potvrden u drugim nasim kra- 
jevima gdje ima obilje turcizama, ali se nalazi 
u bugarskom jeziku (apanszz u istom znacenju 
kao u Kosmetu). U turskom postoji kao prilog 
vremena ansizin pored apansizin u istom 
znacenju kao na Balkanu. Postpozicija -siz 
za odricanje »bez necega« glasi kod nas obicno 
suz (v.); an dolazi u turskom jos u an be an 
»progressivement«. Sto je ap, nejasno je. 

Lit.: Elezovic 2, 494. Mladenov 8. Deny § 
401. 

apeo, gen. -ela m (15. i 17. v.) »(sudacki 
termin) priziv«. Postverbal od apelavati (se) 
— apelivati se = apelirati (preko njem. iz- 
govora) »prizvati«. Apstraktum apelacija f. 
Od tal. appetto, postverbal od appellare < 
ad-pettare (pettare, promjena konjugacije od 
pellere}. 

Lit.: ARj J, 94. REW" 542. DEI 252. 



apetit, gen. -ita m (17. v., danas opcenito) 
= apetid (Perast, mlet t > d) = (s aferezom 
a-, koja je mlet.) = petit (Bozava) = petid, gen. 
-ida (Istra) »tek (ZK)«. Od tal. appetito, od lat. 
appetitus, upravo poimenicen particip per- 
fekta od ad-petere. Bez prefiksa petit m (su- 
dacki termin) »zahtjev«. 

Lit: ARj 1, 94. 9, 814. 815. Croni ID, 
6. DEI 253. REW 546 a. 

apkalo n (Vuk, Srijem) = epkalo n (Vuk, 
Srijem) »zalistak na dulcu«. Prema Matzenaueru 
od gr. £ju>ccduu|ia »poklopac«. Vasmer 
sumnja u ispravnost te etimologije. U docetku 
je ponasen grecizam prema nasim izvedeni- 
cama za nazive oruda sa sufiksom -ah (v. ala). 

lit.: ARj 1, 84. 3, 29. Vasmer, GL 57. 

apokalipsa f (danas, ranije potvrde, sa 
gen. i lok. sg. apokalipsi, znak da je rijec 
bila indeklinabilna kao tal. apocalissi) »otkri- 
venje«; teoloski grcki termin, apstraktum 
djioxdAuijHC, od ajtoxaAimTco »otkrivam«. 

Lit: ARj 1, 94. DEI 242. 

apoplesija f (Kuciste) »kap, damla, ziak 
(ZK)«. Od tal. apoplessia, od gr. ajtojtXri^ia, s 
aferezom a- kao obicno u grckim rijecima pre- 
uzetim preko talijanskog. 

aposto, gen. -ola m (Vuk, 13. v.) — apostol 
(Vuk), pridjevi apostolov, apostolski, apostolicki 
(prema lat. > tal. apostolico), apstrakti apostol- 
stvo, apostolje n, prema lat. > tal. -at apostolat, 
gen. -ata; (sa si > si iz madz. prema Danicicu, 
sto ne treba da stoji, upor. stacun prema sta- 
cun, v. oblike apusto prema apusto) aposto, 
gen. -ola = apostol (ZK) s istim izvedenicama 
= (-o/ > -ul') apostul (15. v.) = apostul m 
(Lastric) = (sa o > u u penultimi) apusto, 
gen. -ola (15. v., Vuk) = apustol (15. v.) (Upor. 
u prvotisku glagoljskog brevijara iz g. 1491. 
oktaba Petra i Pavla apustolu pored apostolu), 
apustolski, dpustohtvo = (sa si > si) apusto 
(Radnic) = apustol (Glavinic) = apustul (Be- 
lostenac). Crkveni termin od gr. > lat. apostolus 
»poslanik«, prijevoj od ajtooteAAa) »saljem«; 
lat. > tal. pridjev apostolico. 

Lit.: ARj 1, 97. REW 3 530 a. DEI 248. 
Stefanie, Rod 285, 86. 87. 

april, gen. -ila m (14. v., prvotisak glagolj- 
skog brevijara 1491) = april (Rab) = dprio, 
gen.-z'/a (Dubrovnik, Kasic) = aprilj (14. v., 
prema cslav. apzih < srgr. anpiXic, = 



april 



49 



cslav. aprilii < srgr. i gr. anpikioc,, upor. 
rum. apri/ie) = aprillj (15. v.) = («k = i) 
aprela (15. v.) = aprilis (16. v., preko madz.) 
= (pr > vr, mlet.) avril (Cres) = (s aferezom 
a-) vrija, gen. vrila (-a < -o < -], Vodice) = 
prilja oprilji (igra rijeci, Otok, Slavonija 1 ), 
oprttjiti, bpnljim (Vinkovci) = opfljiti = 
oprliti, opflim »ozeci, opaliti«, »travanj«. Od 
lat. aprilis > tal. aprile, drugi mjesec rimske 
godine posvecen Veneri. Vec Varro izvodi 
taj izraz od imena bozice AcppoSrrn, hipo- 
koristik A(ppdo; vjerojatno je lat. izvedenica 
na -His od etruscanskog apru. 

Lit. :"■ ARj 1, 97. Mon. serb. 158-159. 
537. Surtnin 311. Romdnsky 91. Lovretic, 
ZbNZ 2, 96. Kusar, Rad 118, 17. Budmani, 
Rad 65, 163. Ribaric, SDZb 9, 70. 204. REW 3 
562. DEI 260. Stefanie, Rad 285, 84. 



Nepostojano a u pridjeva i muskih imenica 
ostaje samo u docetnoj suglasnickoj grupi, 
kad oznacuje slog. Pridjevski primjeri : dobar, 
bistar, bodar pored bodar hrabar, hilar, jedar, 
jar, modar, mokar, mudar, ostar, spor, sar 
pored saren, gdje je pridjevsko znacenje istaknu- 
to jos jednom s pomocu pridjevskog sufiksa 
-en (v.), siar, vedar. Imenice muskoga roda: 
dar, djever, mir, pi'r, zfr, svekar. Imenice 
zenskoga roda: iskra, mjera, vidra; imenice 
srednjega roda: bedro, jedro, njedra, puzdro, 
pero, rebro, vijedro. Sve ove imenice bile su 
obrazovane s pomocu ovog sufiksa vec u 
indoevropske doba, pa se mora uzeti, da ovaj 
sufiks vec u praslavensko doba nije bio vitalan. 



Lit: Maretic 314. § 362 d. 322, 
Vandrdk 1, §§ 515-518. 



368 i. 



aptazi (Dubrovnik, stari dubrovacki kan- 
celarijski termin, potvrden samo u 16k. pi.: 
jedno pismo u aptazehb u kanzelariji »privatno 
pismo, obveznica s naznakom duzne svote, 
stavljena u sluzbenu pohranu medu zaduznice 
u knezevoj kancelariji«) = (u dubrovackom 
latinitetu, indeclinabile) aptagi pored ak. 
pi. aptagos = (u budvanskom statutu) li 
attazi (varijanta altagll) = (u kotorskom statutu) 
aptagiae (1215. zabranjuje se u Kotoru komesu 
uzimati aptagias super uttum clerlcum). Jirecek 
ima iz g. 1348. grafiju actachi. Prema dub- 
rovackom statutu znacenje je »f zaduznica, 
2° sudbena globa, 3° pristojba«. Osnovni je 
oblik aptagi, sa ct > pt i prema dubrovackom 
citanju gi kao zvueni velar i asimilacijom 
e — a > a — a (tip tastament, galatina) od 
gr. £XTayr| »muleta, sportula«. Glede docetka 
gi > zi upor. tetrazi (v.). 

Lit.: ARj 1, 97. Jirecek, Romanen 1, 88. 
2, 9. CD 2, 135. Skok, Rad 222, 114-119. 

-fajr', -ra, -ro stari je pridjevski sufiks, 
sveslavenski je i baltoslavenski ie. podrijetla, 
koji nije vise ziv ni produktivan, premda je 
dosta rasiren. Potpuno se srastao s pridjev- 
skom i imenickom osnovom i moze se raspo- 
znati kao sufiks samo na osnovu lingvistickog 
uporedenja s drugim ie. jezicima. Danas 
karakterizira samo pridjeve, ali im ne daje 
specijalnog znacenja. Razlikuje se od starog 
pridjevskog sufiksa -zk, time, sto u kompara- 
tivu ostaje, dok -bk nestaje. Ocuvao se u pri- 
djevskoj i imenickoj funkciji, u drugom slucaju 
je vjerojatno poimenicen. I kad je u imenickoj 
funkciji, ocuvao se u sva tri roda. Prema tome, 
morao je prvobitno biti pridjevski sufiks. 



-ar m, gen. -dra (duljina samoglasnika je 
kao u -de, -as i -ari), sveslavenski je sufiks za 
muska lica (nomina agentis), ali je rijedak u 
poljskom i ruskom jeziku. Sinonimi su mu 
sufiksi: -(a)c (v.), -al(a)c, -nik (v.), -telj 
(v.), -ac (v.) i -as" (v.) (1). Sluzi i za predmete. 
Podrijetlom je < latinski sufiks -arius (2). 
Postoji misljenje, da potjece od gotskoga 
-areis, koji je takoder latinskog podrijetla kao 
i njemacko -er. Nalazi se u svim evropskim 
jezicima, u koje ga je prosirilo krscanstvo. 
Najvjerojatnije je stoga misljenje da ga je 
krscanstvo prosirilo najprije u balkanske sla- 
venske jezike, odakle je preko panonske i ru- 
munjske nizine usao u sjeverozapadne i sjevero- 
istocne slavenske jezike. Ovaj sufiks potjece 
prema tome iz balkanskog krscanskog latini- 
teta. Denominalan (3) je i deverbalan (4), 
tj. moze tvoriti nove imenice od imenickih (3) 
i glagolskih (4) osnova. Kad tvori nomina 
agentis, izrazava mociju (5), tj. pravi zenska 
lica s pomocu -ica (v) ili -ka (v.). Kod zenskih 
radnih imenica i imena predmeta rasiruje se 
sa -a (v.) u -ara (6,7). Tada -a- gubi duljinu. 
Rjede sluzi za izvodenje imena stanovnika 
(etnika) (8). Moze se prosiriti sufiksima 
-(a)c: -arac, gen. -area (9); -ica: -anca (5): 
-nik: -arnlk (10): -nica: -arnica (11): -ija 
(v.): -arija (12), u ovom slucaju pojavljuje 
se u francuskom vidu kao -erija < fr. -erie 
(13); -bko: -arak, gen. arka (9); -ina: -orina 
(14). Postoji i varijanta -arius > -er / -ir (16). 
Zamjenjuje nenaglaseni docetak -ar u Caesar, 
germ. Kaisar > cesarb, car (v.), njem -er, 
koje je istog postanja: petljar = pekljar m 
(ZK) prema pekljarica f, mlet. -er < -arius 
Badvar a. 1304. Rasiruje se talijanskim demi- 



4 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



50 



nutivnim sufiksom -ino: zvonjarin (Potomje) 
»budilica«. To je tal. svegliarino < od lat. 
exvigilare. Veze se i sa io u -jar, tako da u ovom 
slucaju palatalizira prethodne suglasnike u 
sufiksima: -be, -ica, -ika, -bk, -hi u c, Ij (15). 
Ove ce se odlike objasniti pod ovim brojevima: 

1. Da je sufiksima -a'i i -(n)ik sinoniman 
sufiks -ar, vidi se najbolje u dubletama Ijekar 
i lijecnik; poglavar pored poglavnik, slagar — 
slagac (tipograf), carinar pored carinik, kuhar 
pored kuhac. 

2. Kao latinski sufiks nalazi se najprije u 
onim radnim imenicama gdje je posudena i 
osnova i sufiks. To su mlinar (cakavski malinar) 

< lat. molinarius pored mlin (cakavski malin) 

< molinum, mornar < marinarius. Ove rijeci 
nijesu posudene iz gotskoga, gdje nijesu 
potvrdene. I kad ovakve posudenice dolaze 
preko staroga ili novoga visokog njemackoga, 
sufiks ostaje -ar. Primjer : mezjiar (kod kajka- 
vaca i cakavaca) < lat. mansionarius > stvnjem. 
mesnari, trdjbar (ZK). Drukcije na istoku, 
gdje se kaze mbler za njem. Maler. Dakako, 
u svim slucajevima gdje imamo docetak -ar, 
a radi se o muskom lieu, ne radi se o latinskom 
sufiksu. Tako je bbljar(in) nastalo od turskog 
(avarskog) plurala : boilalar (v.), a ne od bolje + 
-ar. Isto je i u timar (v.). I kad se radi o ime- 
nima predmeta, i onda je latinskoga pod- 
rijetla: granar m < granarium od granum 
»zitnica«, panar m < panarium od partem »kosara 
za hljeb«, ciplarica i »mreza za hvatanje cipala« 

< cephal + -aria itd. Kad se u funkciji tvo- 
renja imena za razne predmete pojavljuje kao 
-ara, i tada je latinskoga podrijetla. Mora se 
ipak uzeti, da se u nekim slucajevima latinski 
sufiks stopio sa slavenskoga podrijetla sufiksom 
-am, tako u Ibpar (v.), kotnar, koje su svesla- 
venske rijeci. U rijeci kotar (v.) ne radi se 
uopce ni o slavenskom ni o romanskom su- 
fiksu, jer je to avarska rijec. 

"i. Od imena predmeta tvori radne imenice 
koje oznacuju muska lica sto se bave onim 
sto kazu osnove, dakle raznih zanata i sluzbi: 
bacvar, bravar, cestar, cizmar, drvar, kamenar, 
kljucar, kolar, kofar, kravar, limar, lugar, 
mesar, m/jekar, novinar, poljar, puskar, re- 
Illae, ribar, ribar, vinar, vinogradar, volar, 
vratar, crkvar »koji ide u crkvu« (upor. masar 
»covjek koji je bio kod mise«), zlatar, hiljd- 
dar »koji broji hiljade, novcar«, zenar »tko 
leti za zenama«, zvan takoder zenskdr (je- 
dim primjer za izvedenice od pridjeva), 
glavar (takoder poglavar kao primjer za izve- 
denice od sintagme), gospodar, vrt/jar (od 



vrtal pored vrf). Moze znaciti i nositelja iz- 
vjesnog svojstva kao drugar, mravar (ptica, 
koja se zove i Usindr), clana nekog udruzenja: 
zadrugar. U ovoj je funkciji sufiks ziv i pro- 
duktivan. Dolazi i u antroponimiji, kod pre- 
zimena: Zdelar, Loncar, i odatle u patroni- 
micima na -ovic ! -evie'. Kamenarevic, Lon- 
car evic, Ovcar evic. U ovoj funkciji posudise 
ga Madzari, dodavsi mu svoj -os: mesaros. 
Madzarski sufiks govori se i kod nas u crkvaros 
(Backa, ARj 1, 829) »tko cesto ide u crkvu« i 
dzeparos pored dzepdr. Prema tipu nataros < 
ndtdrius (Slavonija, Srijem) nastadose noktaros 
= noktas (Vuk) »koji pruza nokte za tudim 
zenama, hoce da ih ljubi«, p'ecaros (Ilok, 
Vukovar) od pecati ribu, piekaros, pletkaros 
»(s)pletkar«. Ako se od ovih imenica. prave 
denominalni glagoli, tada imperfektivni idu 
po konjugaciji -i-ti : ribariti, gospodariti. 
Odatle je mozda apstrahiran glagolski sufiks 
-arid u zjvotariti »tesko zivjetk, mrcvariti (v. 
nize). Jedan jedini slucaj postoji za oznaku 
knjige: bukvar »pocetnica« od bukva, naziv 
za slovo b. Oznacuje mjesto samo u vocar 
(od voce}. V. jos -arati, -ariti, iriti. 

4. Isto je tako ziv i produktivan u gradenju 
radnih imenica od imperfektivnih glagolskih 
osnova. Tada znaci vrsioca onih radnji sto ih 
izrazavaju glagoli: brodar (od broditi), cuvar, 
gatar, kuhar, pekar (pored pek kod kajkavaca, 
od njem. Back), pisar, strafar, stampar, vidar, 
vbzar, zidar. Ovamo ide i pudar »cuvar vino- 
grada« od starog glagola puditi »tjerati«, koji 
posudise Madzari: pandur, odakle je rijec 
dosla opet k nama u znacenju »ulicnog strazara«; 
u Rumunja ptndar i Arbanasa/>e«rfaru znacenju 
»poljskog cuvara«, rijec za koju postoji turcizam 
bekcija (v.). I ovdje dolazi u antroponimiji: 
Pisarevic. 

5. Primjeri su brojni: drugarica (prema 
drugar, ne prema drug, od cega je druzica), 
gospodarica, glavarica, kuharica, pisdrica, mlje- 
karica, vratarima, gdje znaci zenu koja se bavi 
onim sto znaci osnova. Ali cesto znaci zenu, 
suprugu onoga koji je oznacen zanatom u 
osnovi: lugdrica »lugareva zena«, pekarica 
»pekareva zena«. U mornarica f ne znaci ni 
jedno ni drugo, nego rijec ima kolektivno 
znacenje, jer je to ponasena mletacka rijec 
marinaressa, izvedenica od marinaro s pomocu 
lat. sufiksa -itia > -ezza, koji moze imati 
kolektivno znacenje. Ali sufiks -anca moze 
oznacivati i predmete: travarica (od trava) 
znaci u Dalmaciji vrstu rakije, brodarica znaci 
mjesto gdje se iskreava (tal. barcagno). Fe- 



51 



mininum moze se izraziti i sa sufiksom -ka 
mjesto -lea, tako u novinarka, u buvarka f 
(od buha) znaci »nocna kosulja« (ZK). 

6. Sufiks -ara oznacuje zenske radne ime- 
nice u gatara, kartdra, redara, vracara, mus- 
kobara, pejorativna rijec izvedena od pridjeva 
muski sa udvostrucenim sufiksom -oba (prema 
grdoba) + -ara, kao i krava muzara. Inace 
sufiks -ara, kao i lat. -aria, znaci mjesto gdje 
se nalazi ono sto znaci i osnova, ili gdje se 
vrsi radnja ako je osnova glagolska: brasnara, 
crepara, drvara, gvofdara, mljekara »proda- 
vaonica mlijeka«, pivara, pecara (od impera- 
tiva peci od peel), kupusara, stolara, tiskara 
(od tiskati = stampati, hrvatski neologizam), 
vinara »trgovina vina«. U ovoj je funkciji su- 
fiks ziv i danas u doba industrijalizacije, kad 
je stvorena rijec koksara, zeljezara, -ara oz- 
nacuje zatim razne predmete sto se odnose 
na odjecu, jela: brvnara »kuca od brvana«, 

guzyara, elevara, smokvara, subara. Ovamo 
idu jos kosara (od kos) i pustara (od pridjeva 
pust). 

7. -ara, sufiks tal. < lat. podrijetla, cest 
je u izvedenicama od imena morskih riba. 

Sluzi za pravljenje naziva mreza kojima se 
hvataju ribe sto ih osnova navodi. U toj funk- 
ciji dolazi i u nasim nazivima riba. Kako se 
taj sufiks upotrebljava u jadranskoj zoni, ocito 
je da je dalmatoromanskog, talijanskog ili mle- 
tackog podrijetla. Prosiruje se nasim sufiksom 
-lea. Primjeri iz dalmatoromanskog: palan- 
dara (v. palamidd), tunara (Budva), usatara, 
lokardarlca itd. Sa mletackim -aria >-era: 
jastogera (v. jastog), tunera (uredaji za lov tuna). 
Od nasih osnova: Iglara, rakara, bukvdra, 
gaunera (Budva, nasi oblici bukva, gavun), 
skakvlera (Spic), rdkiera (Budva), svicarlca 
(Muo). 

8. U znacenju stanovnika (etnika) ima malo 
primjera : od Prijeko u Dubrovniku stanovnik 
je Prijekordc m, Prijekarka f, Kanizar (Lika, 
Gospic), Kljenovar (od Kljenovica kod Senja), 
Puntar m, Puntarka f,.stanovnfci Punta (nom. 
Punat < lat. Ponte, na Krku), brlgari m 
»stanovnici bregova (ZK)«, Rijedak je isto 
tako konglutinat -ar + -janin u Lescaranin 
od Lijesce u Lici. Ovamo idu Turci Konjari 
u Makedoniji od Konia (Mala Azija). 

9. Primjeri za -arac, -arak nijesu takoder 
brojni: muskarac, poletarac, pomeljarac, buk- 
varac, suvarak (od suh). Znacajno je da je 
ovdje duljina ocuvana kao i kad je -ar u do- 
cetnom slogu. Vjerojatno su to sasvim recentna 
tvorenja. 



10. -arnik dolazi samo u neologizmima: Ije- 
karnik za apotekar, ranarnik za kirurg, sumar- 
nih »glavar sumara«. U toponimu Konjanik 
(Makedonija) narodski je sufiks i oznacuje 
brdo na kojem su boravili nekada Juruci ko- 
njari. 

11. -arnica narodskoga je podrijetla u me- 
sarnica pored mesara i u vostarnica, a znaci 
mjesto (lokal) gdje mesar, vostar vrse svoju 
radnju. 

12. -aria je postao prilicno rasiren sufiks 
u znacenju radionica i prodavaonica: stolarija, 
stamparija pored neologizma tiskara, zelje- 
zarija, vrtljdrija. Kolektivno znacenje, koje 
sufiks -ija ima, ocuvano je jos u drvenarija 
»drvene stvari«, kao i u izvedenici od grcke 
rijeci trpeza: trpezarija za »blagovaonica, je- 
daca soba« na zapadu. Kad je ocuvano ko- 
lektivno znacenje, a osnova nemoralne oso- 
bine, onda sufiks ima pejorativno znacenje: 
laganje f pi., gadarija (Lika, Dubrovnik), 
gladarija, govnarija, krparije, igrarije, grosi- 
carija, prascarija, slatkarija, petljanja f pored 
petljanija, tricarije, sljeparije (upor. slipar m 
»covjek koji slipi, vara«, od slijep ZK). Ovako 
je nastala i psovka nistarija m, f. Ne radi se 
o sufiksu -arija u madzarija »madzarski du- 
kat«, Bosna, koje je nastalo od etnika Madfar 
(v.) i od arapskoga sufiksa -iyye (kao u ahme- 
dija, v.). 

13. Zamjena sufiksa -arija sufiksom fran- 
cuskoga podrijetla -erija narocito je cesta, 
ako je vec osnova francuska: parfumerija, dro- 
gerija, bizuterija. 

14. -arina je cest sufiks u oznaka dazbina 
za ono sto kaze osnova za razlicite vrste po- 
reza: dlmarina, giavarina, kucarina, krvarina, 
svadbarina, travarina (srednjolatinski herba- 
ticum), brodarina, odatle neobicno u hrvatskom 
neologizmu dohodarina »porez na dohodak«. 

15. Primjeri za -jar(a) nijesu brojni: lon- 
car, vrtljar (od vrtal pored vrt, v.), pjescara. 
Ovamo idu danasnje izvedenice od rijeci iz- 
vedenih s pomocu stranog sufiksa grckog 
podrijetla -ika: gramaticar, krlticar, fizicar, 
historicar, za koje se predlazu i jednostavnije 
neizvedene rijeci: kritik, fizik, historik. 

16. Zasebno treba promatrati varijantu -erius 
za -arius (upor. slov. prezime Ostir < tal. 
ostiere < lat. hospitarius) , koja ima veliku 
vaznost u romanskim jezicima. Ona je zastup- 
ljena najprije u pseudojekavskom liku -ijer 
gustijer m (Bogisic) »nesto sto se pravi od 
mlijeka«. U Ostozjjer (Konavli, Pavlinovic) 



52 



arajdati (se) 



zamjenjuje kolektiv ostoye (Vuk) »stozina oko 
stoga sadevena«; palijer, gen. -era = pdlir, 
gen. -ira m »covjek koji pali ugljevlje«. Prema 
mlet. -er < -arius; voder (u terminologiji 
mlina »jedan nosi vrucu, drugi hladnu vodu«), 
plahlr, gen. -ira (Srijem, Vuk) »vo koji se 
plasi«, zvekir, gen. -ira (Vuk) »halka, biocug«. 
Narocito je brojno zastupljen u slov.: mecir, 
gen. -rja = mecar »Schwertfeger«, kopir »ko- 
pica«, kosir, kurbir »kurbez, kurvis«, kolektivno 
znacenje u drobir »Bruchstiicke«, hrastir 
»ptica crex pratensis«, hudir »vrag«, klostir 
»klop«. U mehir zamjenjuje domaci -ur u 
mjehur, u tnocvir, mocir domace -ar u mocvar 
(upor. tnocvir = mocver), osir »osinjak«, re- 
zir od rezati, skocir (Idrija) od skociti, sko- 
vir »sova«, slepir »Blindschleiche«, smrder 
(Stajerska) »koji smrdk, sovir od sova. U sto- 
zir (takoder prezime) -ir je zamijenio domaci 
sufiks -er u stofer; trebir ima kolektivno zna- 
cenje »sto se istrijebi«. U vardir zamjenjuje 
tal. -iano u vardjan < guardiano (Primjeri 
iz ARj 3, 512. 9, 276. 587. 589. 945. i Ple- 
tersnik 1, 560. 175. 279. 286. 412. 424. 491. 
495. 2, 510. 522. 539. 582. 597. 685. 748.). 

Lit.: Maretic 263, § 323. Maretic, NJ 2, 
99-100. Tucan, NJ 2, 133-134. Milojevic, 
NJ 2, 209-10. Boskovic, NJ 1, 205-10. 
Boskovic, JF 15, 38 i si. 106 i si. 131-143. 
Belie, JF 15, 239. Vaillant, RES 24, 183. 
Stegmann v. Pritzwald, WuS 12, 214. Babic, 
NJ 3, 176-80. Flajshans, LF 67, 236. SO 
13. Vandrdk 1, 558, § 520. 

ar 3 , gen. -a m (Kosmet), samo kao objekt 
uz glagol imati, »dostojanstvo, cast«. Taj je 
arabizam (ar »stid, sram«) potvrden samo ov- 
dje. Nema mu potvrde u ostalim balkanskim 
jezicima. U -Bosni se govori samo s turskom 
postpozicijom odricanja -suz (v.) »bez«: drsuz 
kao indeklinabilni pridjev, u znacenju »obi- 
jestan, objesenjak«, koji se pomijesao s hrsuz 
(v.). 

Lit.: Elezovic 1, 17. Skok, Sldvia 15, 
181—182. 

araba f (Vuk, akcenat je sumnjiv, jer se 
prema turskom docetnom akcentu i prema 
bugarskom araba ocekuje araba, ali bi mogao 
biti prema cincarskom araba) = haraba (nar. 
pj. crnog.) = raba f (Dordevic) = rabe f.pl. 
(plural zbog analogije sa kola} »kola, volujska 
kola na dva tocka (Stari Vlah, Novakovic)«. 
U crnogorskoj pjesmi se kaze u rimi: sablju 
pase, a arabu jase. Danicic tvrdi da Bosanac 
govori arabu jahati mjesto voziti, i tumaci 



da se tako prevodi tursko araba He gitmek, sto 
nije tacno jer gitmek ne znaci »jahati« nego 
»ici«. Odatle je izvedena radna imenica s po- 
mocu turskoga -dfija (v.): arabadzija, -e (Kos- 
met) = rabadzija (Vuk, akcenat je sumnjiv, 
mjesto rabadzija) = rabadzija m (Kosmet) 
»onaj koji ide s kolima na rad ili vozi pod 
kiriju (= furman m ZK)«, odatle apstraktum 
arabadzlhk (Kosmet) = rabadziluk m (Vuk) 
»radnja rabadzije« i pridjev rabadzljski i impf, 
glagol rabadzovati, -ujem (Milicevic). Potvr- 
deno je i prezime i ime mahale u okruzju 
donjotuzlanskom Rabadzic (valjda je takav ak- 
cenat). Turcizam osmanlijskog podrijetla, na- 
lazi se u svim balkanskim jezicima (bug. araba, 
arabadzija, arabadzilak, cine, araba f. »ve- 
lika kola«, gr. apauiidc,, apaujiaT^fjc,). Gubitak 
pocetnoga a- nalazi se u hrvatskosrpskom, 
gdje je nastao u sandhiju: ova (ta, ona) + 
+ araba, i u rumunjskom roaba f »rucna 
kola sa dva tocka«. Za gubitak a- upor. i arak- 
an, rakija. 

Lit.:. ARj 1, 98, 3, 568. 12, 831. Elezovic 
1, 17. 2, 156. Lokotsch 90. Skok, Sldvia 15, 
181. Mladenov 8. Pascu 2, 108. Matzenauer, 
LF 16, 161. 

aradzan, pridjev »rot im Gesicht durch 
oder aus innerer Anstrengung« (Dubrovnik, 
M. Drzic). Od izvedenice *arrabidiatus od 
lat. rabies. Moze biti i posudenica iz juznotal. 
arraggiare »stizzirsi« = tal. arrabbiare (14.V.). 
Upor. ac < apium. 

Lit.: Resetar, Stok. 224. Rohlfs, Diz. Cal. 
108. DEL 299. 

arajdati (se), -am pf. (16.v., Dubrovnik, 
Cavtat, Kasic) »veseliti (se), razveseliti, ob- 
radovati se, diviti se« prema impf, na -va- araj- 
davati. Pridjevi na -av ardjdav na -bn > 
-an arajdan »veseo, zadovoljan«. Apstrakti 
arajdavstvo = arajdaj, arajstvo n (Vuk, Sri- 
jem), arajdnost f (Kavanjin). Na -be > -ac 
od part. perf. akt. arajdalac, gen. -aoca prema 
arajdalica f. S aferezom a-: rdjdati se, -dm 
(za-, na-) (Vuk, Dubrovnik), iter, rajdavati 
se »radovati se«. Postanjem nejasno. Danicic 
predlaze gr. paTtJoo »ozdraviti, oporaviti 
se, odmoriti se«, at. pdStoc, »facile«, koje ne 
objasnjava pocetno a- niti se slaze znacenjem. 
To je misljenje napustio u Kor. 20, gdje veli 
da rajdati sadrzi umetnuto y i da je isto sto 
radovati se (v. rado). Na *ragitare, intenzi- 
vum od ragere »briillen« s prefiksom ad- (tosk. 
raitare, furl, raita) tesko je misliti zbog zna- 
cenja i zbog d umjesto t. Postoji mogucnost 



arajdati (se) 



53 



-ar-a-ti, -ar-i-ti, -ir-i-ti 



da je rajdati primitivum, a arajdati sekun- 
darno nastalo od narajdati krivim rastavlja- 
njem prefiksa kao u buliti < obuliti, drijesiti 
< odrijesiti, tj. ispustanjem n-\ -j- se moze 
objasniti unakrstanjem sa raj (raj dati). Ovu 
dubrovacku rijec (rajdati se) tumaci Milas 
iz sintagme bog ti raj dao. Nema primjera za 
takvo izvodenje glagola. Glede gubitka po- 
cetnoga a- upor. raba za araba, rakija. 

Lit.: ARj 1, 98, 7, 551. 13, 1. Dancic, Kor. 
20. DEL 299. REW 672. 

arakcln, gen. -cina (Mikalja, Belostenac, 
Stulic) = rakcin m (Martic, Belovic, Herce- 
govina, Crna Gora) »klobuk postavljen ko- 
zom, kapa«. Turcizam arapskoga podrijetla 
(ar. 'arakcin »kapica koja se nosi da kupi znoj«, 
izvedenica od 'arak »znoj«; od iste je osnove 
i rakija, v.). Nije potvrden u ostalim balkan- 
skim jezicima. 

Lit: ARj 1, 99. Lokotsch 92. 

araksati impf, »pristajati s ladom«. Slabo 
potvrdeno znacenje, dano samo jednim pri- 
mjerom. Od gr. aorista dpa^a, od ngr. apd^co 
»vor Anker gehen«. 

Lit.: ARj 1, 99. Vasmer, GL 45. 

araloj m (Bozava) = (metateza r — 1 > 
/ — r) aleroj, gen. "o/'a (Hvar, Brusje, Vis, 
Brae, Solta, Ciovo) — (s aferezom pocetnog 
samoglasa u sandhiju) reloj m (cakavski, Split, 
Poljica, Bukovica, Molat) = lerdj, gen. -dja 
(Rab). Afereza se nalazi i u mlet. lerogio (Boe- 
rio), rolojo. Prema toskanskom orologio > 
orlodzo m, or/odzije n (Dubrovnik, Zore) = 
(metateza) blordijo n (Perast) = or/odije (Po- 
tomje) = orlodzo (Mikalja) = orlado (Ku- 
ciste) = brlod m (Kuciste) »casovnik, sat, 
dzepni i zidni«. U Reziji orloj, orlej. Sinkopa 
intertonike nalazi se i u furi, orloj. Tal. od 
grcke = lat. slozenice horologium. 

Lit.: ARj 9, 170. 13, 863. Hraste^ JF 6, 
188. Kusar, Rad 118, 20. Sturm, CSJK 6, 
67. REW 3 4183. 

araluk (Srbija) = ardhk (Kosmet) »hod- 
nik, koridor«. Turcizam osmanlijskog podri- 
jetla (apstraktum obrazovan s pomocu nastavka 
-luk (v.) od ara »prostor izmedu dva predmeta, 
interval, mjesto«). Nalazi se i u ostalim bal- 
kanskim jezicima s istim znacenjem (bug. 
aralak, rumunjski aralik i arb. arallek). 

Lit.: GM 14. Mladenov 8. 



arankati, -kam koga ili na koga pf. (16.v., 
Naljeskovic) »napasti, navalitk. Prema Da- 
nicicu bilo bi od tal. arrancare »veliere, strap- 
pare, sradicare« (sto semanticki ne moze biti) 
od franackoga rank. Prije ce biti u vezi s tal. 
arringare, denominai od arringa, arringo, ren- 
gar (Trento) »jemanden tiichtig abkanzeln«, 
odatle na -aria > fr. -iere, tal. -iera: rin- 
giera (Dobrota) »red, fr. rang«, internacio- 
nalno (h)aranga f, harangirati (u hrvatskim 
gradskim govorima preko njemackoga) »javan 
govor«, od gotskoga brings. Arankati nije 
nazalost obilnije potvrdeno. Zbog an < en 
kao u Idncun za lencun, Uncun < linteolu (v.) 
kao i zbog -g > -k moglo bi se raditi o dalmato- 
romanskom germanizmu. 

Lit.: ARj 1, 99. REW 4209. 7325. DEL 
302. Asboth, Nyt 6, 126 (cf. RSI 8, 367). 

Arapin m, Arapi pi. — Arabljanin, pi. 
m -ra, prema Arapka, Arabljanka f. Odatle 
pridjev arapski, ime zemlje Arabija. U prvom 
obliku dodan je sufiks -in na Arap, oblik koji 
govore Rumunji (Harap) i Arbanasi, a dru- 
gom je, valjda prema njemackom Arabier, 
dodan sufiks -janin. Prvi se oblik govori i 
pise kod Hrvata, drugi kod nekih Srba. Pri- 
djev uz ime toga naroda je crni, odakle se 
vidi da Arapin u nas oznacuje ne samo narod 
semitskoga jezicnog roda nego i Crnce, koji 
idu u druge jezicne skupine. Na Balkanu gubi 
se pocetno a- u rapka f (bug. provincijsko) 
»carevica, kukuruz«. S pocetnim a- stoji hdrap- 
ka f u rukopisu 18. v. u znacenju »mirasole, 
ricinus communis« pored arepka (Stulic) f u 
istom znacenju. Danicic kaze da se i u turskom 
jeziku kaze e mjesto a u areb. Ovamo ide i 
arapka f »nekaka kruska tvrda, crnkasta«. 

Lit.: ARj 1, 104, 3, 573. DEL 264. 

-ar-a-ti, -ar-i-ti, -ir-i-ti glagolski su 
sufiksi iterativnog imperfektivnog vida. Sluze 
u denominalnoj funkciji za izvodenje glagola 
dijelom od imenickih i pridjevskih, a dijelom 
od nepoznatih osnova. Primjeri: puskar ati (od 
puska), Ijencariti (od lljen), mrcvaritl (od mrt- 
vac, s metatezom suglasnika c iz *mrtvcariti 
i gubitkom i u suglasnickoj grupi). U trcka- 
rati (od trcati) ima i deminutivne znacenje, 
a u piskara/i (od pisati) jos i pejorativno. Tu 
dolazi u varijanti -k-ar-, koja je nastala pre- 
ma k-a-ti (v.). Nalazi se i u izvedenici iz 
njemackog jezika: fusariu »rdavo raditi«, od 
Pfuscher »rdav radnik«, -trio' nalazi se u uspla- 
hiriti se (od pridjeva plah, v.). Od ne- 



-ar-a-ti, -ar-i-ti, -ir-i-ti 



54 



Arbanasin 



poznate je osnove u tumarati. Znacajno je 
da se nalazi takoder u rumunjskom a se ca- 
tara »puzati«, izvedenica od acata »penjati se« 
< lat. adcaptiare. Nije, prema tome, posve 
izvjesno da je apstrahiran od gospodariti kao 
u iivotariti. 

Lit.: Maretii 342 — 3. 345. 346. Leskien 
235. 242-3. ' Pascu, Sufixele 178. 

aratos (nar. pj., nar. prip., nar. posi.) = 
(s umetnutim n pred dentalom) arantos (Ri- 
san), prilog s genitivom onoga sto se prokli- 
nje: aratos Carigrada, tako me arantos ne bilo. 
Upor. konstrukciju nalet ga bilo, anatemdie 
(v.). Denominal na -Ujati (analogija prema 
blagosiljati) aratosiljati se, -tbsiljam impf, »pro- 
klinjati sto, zeleci oprostiti ga se«. Od gr. 
dpaioc, »proklet«. Uslo u jezik preko grc- 
kih popova i kaludera. 

Lit. ARj 1, 99. 101. 

aravais, gen. -a (Kosmet) m »promet, pa- 
zar« pore~d revais m (Kosmet) u istom zna- 
cenju. Elezovic izvodi od perzijskoga revis »tok, 
nacin kretanja«. On ne tumaci zamjenu sa- 
moglasnika j dvoglasom (diftongom) ai. Ova 
je pojava jasna samo onda ako se uzme da 
je taj turcizam perzijskoga podrijetla dosao 
u srpski govor u Kosmetu preko arbanaskoga 
narjecja u kojem i postaje dvoglas ai: shpai 
za shpij shtepi < lat. hospitium »kuca«. Ali 
to bi trebalo utvrditi ispitivanjem arbanaskih 
govora u Kosmetu. Pocetno a- u aravais 
nalazi se jos u aravariija, le f (Kosmet) »slat- 
kis koji se u tepsiji pece, a pravi se od brasna 
ili griza, secera i masla«, od turskoga revani. 
Taj je dodatak razumljiv samo onda ako se 
uzme da su oba turcizma, koji su dosada 
potvrdeni samo u Kosmetu, dosli ovamo 
preko cincarskoga gdje se a- stavlja pred po- 
cetno r po pravilu, upor. Romanus > Ar- 
man »Cincarin«. I to bi trebalo utvrditi ispi- 
tivanjem cincarskih govora. 

Lit.: Elezovic 1, 17. 2, 494. 

aravuna f (Mikalja) = rauna »kapara«. Bal- 
kanska rijec grckoga podrijetla: gr. dppa|3- 
cbv, -covoc,, ak. appafScova: drum, arvona, arvuna 
»arrhes«, bug. ravona, tur. urbim, arunun, 
lat. arrobo, gen. -onis (Plauto, Terencije). Ova- 
mo ide i tal. arra u slozenici kapara (v.) i 
slov. zaorati pf. »kaparisati«. Za grcku rijec 
se drzi da je semitskog podrijetla, upor. hebr. 
erabon »zalog«. 

Lit: ARj 1, 101. Pletersnik 2, 816. Pascu 
2, 16, br. 205. Lukie, Bog. 4, 140-150. 



arbadiga f »globa koja se placa kad bi 
tko pustio stoku na tudi pasnjak« (Surmin) 
= (ar > r) rbadiga (Miklosic) = arbddija 
(Vodice) = erbadig m (Rab) »travarina«. U 
istrocakavskom rubddnica »krdo ovaca« slaze 
se semanticki samo donekle sa slov. rabdd- 
nica »tuja ovca na paso vzeta«. Latinski sufiks 
-icus zamijenjen je domacim -nica. Sa -je u 
rbadje n (Notranjsko) »pasnina, Weidetrift«. 
Od poimenicenog lat. pridjeva na -aticus u 
srlat. herbaticum > tal. erbatico > upor. 
spanj. herbadgo » Viehweide« , koje se semanticki 
slaze sa istrocakavskim rubadnica. Od lat. 
herbq > tal. erba mediteranskog podrijetla. 
Ovamo ide slozenica od apozitivne sintagme 
tal. erba rosa > barbaroza (Rab) = barba- 
roza (Krk, Bozava, Sulek) »1° pelargonium 
radula, 2° melissa officinalis«. Upor. mlet. 
arba < herbq, izmijenjeno u barba pod up- 
livom barba (v.). Iz rum. iarba u satrovackom 
jeziku je jarba »Gras«. 

Lit. ARj 1, 101. 102. Pletersnik 2, 368. Kusar, 
Rad 118, 22. Mazuranu 1235. Griinen- 
thal, ASPh 42, 316. Ribaric, SDZb 9, 129. 
REW* 4109. Miklosic 284. Matzenauer, LF 
17, 181. 

Arbanasin, pi. Arbanasi (sa -in kao u Srbin), 
danas opcenito Arbanas (analogija prema plu- 
ralu bez -in), tako i u toponimu Arbanasi 
pi., toponim kod Zadra; prema talijanskom 
i njemackom dosta se govori i pise Albanac 
m, Albanka f i pridjev albanski, sto nije po- 
trebno s obzirom na cinjenicu da je ime Ar- 
banasin, odatle pridjev arbanaski, i arbanaski 
(kao Vis: viski) i arbanski i odatle ime zemlje 
Arbanija potvrdeno vec od 12.v. U staro- 
srpskim dokumentima oznacuju se kao bal- 
kanski nomadi koji zive u katunima (katun 
Arbanas). Stalnosjedioci postaju dolaskom Tu- 
raka u Evropu, ali se feudalne arbanaske po- 
rodice pominju i prije turskoga vremena. 
Prema tome morale su postojati medu epir- 
skim i skadarskim Slavenima i arbanaske 
stalnosjedilacke kmetovske porodice. Zna- 
cajno je da Skenderbegova porodica nosi 
nasa licna imena i da on upotrebljava sla- 
vensku kancelariju. Prvobitni opseg i teritorij 
njihovih naselja ne da se tacno ustanoviti. 
Po analizi njihova narodnog imena dade se 
ipak utvrditi da im je prvobitna postojbina 
kraj oko Kruje i sam grad, iako ih najstarije 
potvrde pominju u Epira. Arbanasin je, naime, 
izuzevsi nas individualni sufiks -in, potpuno 
arbanaska izvedenica obrazovana s pomocu ar- 
banaskog sufiksa -as za etnika (upor. Tiranas, 



Arbanasin 



55 



Arbanasin 



stanovnik grada Tirane) od Arban-, koju os- 
novu upotrebljavaju i Arbanasi Gege u ob- 
liku Arben i odatle Arbeni, arbenisht, a Arba- 
nasi Goge u rotacizmu: Arber i Arberi, ar- 
berisht za Arbanas i Arbanija, arbanski, na- 
rocito u talijanskoj dijaspori (Sicilija, Mo- 
lise, Kalabrija). Zabiljeziti treba da Cincari 
govore takoder Arbines s varijantom -es mje- 
sto -as i i mjesto a za oslabljeno arbanasko e. 
Arben = Arber odgovara slovo po slovo staro- 
srpskom, imenu grada Kruje = Kroja (> arb. 
Krua, odredeno kroni »izvor«, kraj ima oko 
40 izvora): StaLibnb, pridjev rabanski 1415. 
Ra- mjesto ar- je po zakonu likvidne metate- 
ze. Prema tome Arbanasitn) — . " Arbines znaci 
stanovnika grada Kruje. Ako se jos uzme da 
Arben — Arber odgovara Ptolomejevu Al- 
banopolis (prema A^fjavof, upor. kod istoga 
autora xou ' MfJavou opouc, za tou AXfSiou 
opouc, kod Strabonaj i da je promjena / > rpred 
suglasnikom nastala po zakonu novogrcke fone- 
tike (a5ep(poc, za afiekpoc,), onda se mora uzeti 
da su Arbanasi dobili ime po starom grad- 
skom naselju, tj. da je kod Ilirotracana vladao 
isti onomasticki zakon kao na Mediteranu, 
gdje se narodno ime tvori prema glavnom 
gradu. Upor. romanus ("> Rumunj; rumane 
u Svicarskoj) od Roma,. 

Osnova ovoga toponima je predie. alba »bri- 
jeg««, upor. populi Albenses (Plinije 3, 69), ta- 
koder u imenima rijeka Alba / Albula, upor. 
Lab pritok Drima. Ovo ime ocuvalo se po 
slavenskim fonetskim zakonima i u Epiru: 
Lab kao plemensko albansko ime, odatle 
pokrajina Laberi gdje pleme stanuje. Naziv 
zemlje Rabanija potvrden je od 1493. Raba- 
nija, pisano i Rbbanija, Rbana (valjda Rbanja), 
upor. i u 17.V. providur ad Kotora i Rabanije, 
Crna Gora, Starine 10, 22. Varijanta je tog 
irnena prema ar > r, tj. arbanaskom izgovoru 
Rbanija (Crna Gora, 17.v., Starine 10, 23 
i Vuk, nar. pj. 8, 326, danas Rbanija u Crm- 
nici). Stojanovic ima odatle izvedenicu za 
naziv stanovnika Rbdnjak, gen. -anjka m, ali 
nema navoda gdje se tako govori. Gornje iz- 
vodenje potvrduje i grcki naziv ApBavhT|c,, 
obrazovan s pomocu grckoga sufiksa -ixrig za 
etnika (koji odgovara nasem -janin) od Ar- 
banum, kako se Kruja (kod Kacica Kroja) 
obicno zove u srednjem vijeku. Od grckoga 
naziva nastade turski Arnaut ispustanjem do- 
cetka -nc, i samoglasnika i, kako obicno biva, 
te metatezom v — n > n — v (u). Turski 
je naziv prodro i u nase istocne krajeve Arnau- 
tin, pi. Amatiti (1782), pored Arnutin, pi. 



Arntiti (Kosmet), Arnautka — Arnutka f, 
Arnuce = Arnauce, pi. Arnucici, pridjev 
arnautski — arnucki (Kosmet) i apstraktum 
Arnailtluk = Arnautlak »Arbanija«, glagol 
poarndutiti = poarnutit. U Crnoj Gori go- 
vori se mjesto ar > r: Rndut, za koji Resetar 
daje i izgovor Hrnjaut »covjek iz Romanije« 
(Dubrovnik). U arbanaskom govoru danas 
prevladava drugo ime za njih, ne ono staro 
Arben = Arber, nego Shqipetar pored Shqu- 
petar, ime obrazovano s pomocu arbanskoga 
sufiksa -tar za pravljenje nomina agentis od 
pridjeva shqipe ili shqupe »arbanaski« i prema 
etimologiji koju je dao Gustav Meyer, od 
osnove glagola shqiponj »razumijem«. Oni 
sebe nazivaju, prema toj etimologiji, koja 
se ne prihvaca jednoglasno, kao ljude koji 
razumiju svoj jezik, upor. Nijemac (v.) za 
Germane kod svih Slavena i madz. magyard- 
zni »tumaciti«. K. Treimer ne prihvaca Me- 
yerovu etimologiju. Po njegovu misljenju 
shqyp (Gege) = shqip (Toske) ide zajedno 
s arb. qipl »kup« i predstavlja *s(e)mkupo 
»Volkshaufe«. 

Ovaj naziv potvrden je kod nas u Dubrov- 
niku vec u 13. vijeku u obliku Skapudar. 
U nas govor nije usao. Jedino Pavlinovic pise 
Skipetar nepravilno sa s mjesto s. U govor 
Makedonaca i u Kosmetu usao je Siptar, 
Siftar. 

U tajnim jezicima na Balkanu dolaze za 
njih jos ova imena: 1. Krpatin znaci »Arnau- 
tin« u Pristini. Osnova je po svoj prilici iden- 
ticna s pridjevom krpatno (se. mjesto) u Ko- 
paoniku, gdje to oznacuje »mesto krsevito, 
planinsko, lomno«, sto je zacijelo izvedenica 
od krpa — karpa (s clanom karpata, Make- 
donija) < arb. karpe »grebene. Odatle je iz- 
veden •( glagol nakrpati »arnautski govoriti« 
(u narodnoj pjesmi o Banovicu Strahinji): / 
nakrpat sitno arnautski. 2. Ako je ovo izvodenje 
ispravno, a izgleda da jest, onda se objasnjuje 
i naziv Krsa »Arnautin« u tajnom jeziku u 
Vranju (Srbija). Tu je krpa zamijenjeno na- 
som rijecju krs »greben«. I u Pristini se Arnauti 
zovu ovako. Oba naziva, Krpatin (obrazovano 
od krpa dodavanjem -tin od Arnautin) i Krsa 
odnose se jos na ono doba kada Arnauti zive 
kao nomadi po vrletnim planinama. 3. Nejas- 
niji je naziv za njih Reska u zidarskom satro- 
vackom govoru u Sirinicu. 

Lit.: ARj 1, 61. 102. 111. 12, 832. 13, 788. 
Elezovic 1, 18. 2, 83. Skok, Rad 272, 79. 
GM 14. 411. Jirecek, ASPh 8 102. Ribezzo, 
Onomastica 2 (1948), 44. Kostie, JF 6, 220 



Arbanasin 



56 



-arda 



i si Trojanovic, JF 5, 223-224. Treimer, 
IF 35, 135. si. WP I, 372. Krahe, GN 12-3. 
Joki, SAW 168, 43. Miletic, SDZb 9, 278. 

arbor m = (sa protezom _/'-,) jdrbor (Gaza- 
rovic) = (sa disimilacijom r — r > r — 1) : 
arbul m (Stulic) = drbuo, gen. -ula (16.v., 
Dubrovnik, Ranjina, Perast, Dobrota, Mi- 
kalja, poslovice), sa deminutivom na -id ar- 
bulic (Budva) = jarbuo (Mljet) = jarbol (16.v., 
Brae, Rab, Notranjsko, Slovenija), sa demi- 
nutivom na -be > -de jarbo/ac, gen. -Ica (Is- 
tra) = (sa / > o) jarbo (o < ol Bozava) = jar- 
buo (17.V., Mljet) = jarbul (Racisce) = (sa di- 
similacijom r — r > m — r) jambor, kol. na -je 

jamborje, odatle slozenica trijamborica = trijan- 
borka »Drei-master«, denominal ojamboriti. Ple- 
tersnik ima u f orbalajambora, kol. jamborovje, 

jarbola ljarbola »jedrilo na brodu, katarka, Mast- 
baum«. U poredenju sa mramor < lat. marmore, 
raka < area ne pokazuje likvidnu metatezu. 
Zbog toga je mlada posudenica iz starodalmat- 
skoga, upor. kreko-rom. juarbul, furl, arbul, 
tal. (tosk.) albero, arbora, ' albero < lat. ar- 
borem »1° drvo, 2° (specijalizirano zakatarku 
u talijanskom, katalanskom, spanjolskom i 
portugiskom, dakle na Mediteranu) kllat. ma- 
lus (koje se zbog homonimije sa malus »zao« 
nije ocuvalo u romanskim jezicima)«. U arb. 
arbun i varkese. 

Lit. ARj 1, 102, 103. 14, 444. 447. 467. 
Pletersnik 1, 6. 357. 358. 690. 807. Misklosic 
4. SEW I, 30. GAI 16. Cronia, ID 6. Budmani, 
Rad 65, 166. Kusar, Rad 118, 23. 

arbun, gen. -una m (Hektorovic, Bella, 
Stulic, Vuk, Zore) = arbun (Malinska) = 
drbur (Malinska) = arbuo, gen. -ula (Bela) 
»morska riba erythinus, crvenkasta, plosnata«. 
Od mlet. arbora »Rolling« (sa disimilacijom 
r — r > r — n, r — I'). Zbog crvenkaste boje 
gotovo je nespojivo vezati taj naziv s a/bula 
»Weissfisch« ili sa albumus. Danicicevo izvo- 
denje od lat. arbor takoder nije uvjerljivo. 

Lit.: ARj 1, 102. ASPh 25, 436. REW* 
328. 329 a. FEW 62. Skok, Term. 47. 84. 

arcipres (Cres, upor. istrom, arciprieso) 
= (sa disimilacijom r — r > n — r) ancipres 
m (Vodice, Istra) == ancipres (Buzet, Sovinjsko 
polje) = ancipres (15. i 16.v., Zoranie, upor. 
istrom, ansiprieso) poklapa se s toskanskim 
arcipresso sa disimilacijom ancipresso, u ko- 
jem je a- jednakog podrijetla kao u allow 
< laurus, tj. ostatak clana ilia > la, cypressus 
> tal. cipresso (14.v.) < gr. ximdpurooc, 



mediteranskog podrijetla, jer se nalazi u hebr. 
gofer »resina« i asirskom kupru »bitumen«. 
Latinski oblik dao je u hrv.-srp. jeziku mno- 
gobrojne varijante koje se objasnjuju dijelom 
razlicitim refleksima i, e, u za gr. u, a dije- 
lom razlicitim refleksima za velar pred tim 
glasom: apres (16.v.), odatle pridjev cipresov, 
kol. cipresovlje = cipres, pridjev cipreski, na 
-iste cipresiste = ciprii (Belostenac) = ci- 
prez = (s umetnutim m pred labijalom) cim- 
pris (Ugljan) = cimpres (Sulek) = aupres 
(Bozava) = (sa c mjesto c) Upris — iipr'es, 
cipresov = cipres, cipresiste, cepres (Marulic, 
Dubrovcani), pridjev cepresan, cepresiste n = 
(sa e < v) cempris (ne zna se gdje se govori) 
= cempfes (Belostenac) = cemprs (Dalmacija, 
Pavlinovic) = cempris (Sulek) = .cempres 
(Vuk, Dubrovcani) = cempres (Budva, Ska- 
Ijari), pridjevi cempresan, cempresast, cempre- 
sav, cempreski, cempresov, poimenicen cempre- 
sovina = (sa 6 za gr. k, upor. cefalija) cepris 
= cempres (Tivat) = cimpres = (prema gr. 
xujtdpujooc,) cepariz (Vuk, Perast, Skaljari, 
Prcanj) = caparlz ((stari ljudi, Lastra, Ti- 
vat) = ciparis (Domentijan) = ceperiz (Lju- 
bisa) = ceveriz (Krtole) = (sa u, o za gr. 
v) cumpres (Sulek) = copris (»cesmina«, sto 
zacuduje) = (s ocuvanim velarom) kupres 
(takoder toponim u Bosni) = kuperiz (17.v., 
cakavci) = kumparis (a. 1468) = kiparis 
(1733, botanicari na istoku, upor. arb. ql- 
paris). Od svih till brojnih varijanata iskrista- 
lizirao se kao opci naziv cempres. Od toga 
se tvori i kolektiv na lat. -ata cempresdta f 
(Dubrovnik). Veoma je vjerojatno da taj ob- 
lik i toponim Kupres predstavljaju dalmato- 
romanski leksicki ostatak. Naziv je prema 
tome usao u jezik: a) kao cisti grecizam u 
Boki, b) kao talijanizam i c) kao dalmato- 
romanski leksicki ostatak. 

Lit.: 1 768. 797. 802. 859. 937-8. 941. 
2, 39. 131. 132. 137, 138. 140. 5, 1. 791. 795. 
807. Pletersnik 1, 85. Ribaric, SDZb 9, 129. 
Budmani, Rad 65, 164. Mussafia, Beitrag 
127. Lokotsch 727. Strekelj, DAW 50, 11. 
Lve § 71, 78. REW 6 2442. GM 228. DEI 
276. 954. 

-arda, strani sufiks (pejorativan, upor. 
fr. -ard, iz drugog svjetskog rata capitulard). 
Dolazi samo u maslarda m f »koji sve hvali 
i svakome laze«. Potvrdeno u folklornoj gradi. 
Sufiks je mogao doci iz tal. -ardo (sa -o > -a 
preko -o > -u) tal. bugiardo »lazljivac«, testardo 
»tvrdoglavac«. 

Lit.: ARj 6, 497. ZbNZ 5, 83. DEI 279. 



ardalj 



57 



arest 



ardalj, gen. -dlja m »gorusica, slacica« (is- 
tocna Srbija) = hardal (Bill) . Arabizam (har- 
dal) koji nije potvrden nigdje drugdje na 
Balkanu. 

Lit.: ARj 1, 105. Skaljic* 314. 

ardiira f (Muo, Budva, Dobrota, Bozava, 
uz glagol planiif) »fosforescencija, svjetlucanje 
mora, ribanje pod arduru na palamide, ribarski 
termin«. Od tal. ardura, apstraktum od dr- 
dere < lat. ardere »gorjeli, paliti«, mlet. ardor 
de mar. Od ardere > arditi (Budva): vidi, 
kako more ardl (to je za vrijeme ardure). 
Danicic stavlja ovamo arzovan m (u jednom 
srijemskom desetercu kao apozicija uz svijecu : 
Pa iznela svecu arzovanajp'ona ceka Rada 
gospodara). To bi imalo biti tal. part. perf. 
arso, ali morfoloski dio -ovan ostaje neobjas- 
njen. Pored toga, kako dolazi italijanizam u 
srijemsku narodnu pjesmu? 

Lit.: ARj 1, 114. Cronia, ID 6. REW 
620. DEL 279. 

Ardur m (16.v.) oznacuje Danicic kao ru- 
munjsko musko ime. Prije ce biti od gr. 
'Apyupioc,. Upor. ngr. prezime Apyupfou. 

Lit: ARj 1, 103. 

are, cestica za potvrdu »jest« (satrovacki 
jezik kalajdzija, Bos. krajina). Od rum. 3.1. 
sing. prez. are < lat. habet od a avea < ha- 
bere. Prema toj cestici stvoreno je u istom 
jeziku od rum. nijecne cestice nu < lat. non, 
dodatkom -re od are, nore (— nijecna cestica 
»nije«). Od lat. participa habitus > tal. dbito 
> obit m (Rab, Bozava) »zenska haljina« 
(talijanizam) — (latinizam) obit m (16.v.) — 
habit (15.V.) = (h)dbet (Bosna, katolici) »re- 
dovnicko, fratarsko odijelo«. 

Lit.: ARj 1, 29. 3, 544. Cronia, ID 6. 
Kusar, Rad 118, 19. Trojanovic, IF 5, 255. 
DEL 11. 

arecitati pf. (Marin Drzic, objekt komedije) 
prema impf. recitavati -am (I. Drzic) i lati- 
nizmu na -irati recitlrati, -citiram (Zagreb) 
od lat. > tal. recitare, sadrzi protezu a- is- 
pred r, koja je pravilna u cincarskom (tip 
arumdn < lat. romanus) i u nekim talijanskim 
narjecjima (v. Ragusium). Bez prefiksa re-: 
cit irati, citiram. 

Lit.: ARj 1, 104. 13, 810. 

arena f (uceni latinizam) »mjesto gdje se 
bore gladijatori, boriliste«. Znacenje se raz- 
vilo po semantickom zakonu sinegdohe: pi- 



jesak — mjesto posuto pijeskom > boriliste 
u amfiteatru. S aferezom a- u prvobitnom 
znacenju: rima f (Trogir) »sitni morski pije- 
sak«, zacijelo iz dalmatoromanskog jezika; 
m < n nije objasnjeno. Bez aferez? i s prvo- 
bitnim n i protezom /: jarma (Hvar) »krupan 
pijesak«, toponim Jarinovica (Hvar, Hraste). 
Ovamo ide toponim Rlna vela (seoce Drve- 
nik) i Rena f (Bar), ime rijeke koja se dijeli 
na vise potoka povise Toplice. Upor. u Do- 
broti contrada in Alba rena, Arena alba kod 
Lepetana = Bijeli pijesak kod Stoliva. Ar- 
banasi posudise ran »sitan pijesak«, rane trash 
»przina«, Mahela rdnes »Pristan« (Ulcinj). 
Lit.: ARj 14, 27. 

arenda f (Vuk) »zakup«. Odatle na -as 

arendas, gen. -dsa, apstraktum arendastvo n, 
na lat. -atar, gen. -oris arendator m (Vuk) 
= renddtur (ZK) »zakupnik«. Od kslat. 
arrenda. Nalazi se u rumunjskom, madzar- 
skom i bugarskom jeziku. Upor. spanj. arren- 
damiento, tal. affitto (v. afit), kat. renda, tal. 
arrenda (prefiks a < lat. ad i rendita, — odak- 
le galicizam renta prekg njem. Rente, renta- 
bilan (lat. sufiks -abilis prosiren na -bn > -an 
— novi part. perf. od tal. rendere < kllat. 
reddere (prefiks re- i dare) > renditi, -im impf. 
(Perast, Krk) »donositi korist«. Prevedenica 
vratiti razlog (Bernardin, Bandulavic, Ranjina) 
= reddere rationem. Mozda je dalmatoro- 
manski leksicki ostatak na -ati rendati, -am 
impf. (Dubrovnik) (za-) »taumeln (von Be- 
trunkenen), teturati«. 

Lit.: ARj 1, 104. 13, 870. Resetar, Stok. 
284. REW 7141. SEW 1, 30. Mladenov 8. 
Tlktin 90. Gombocz-Melich 180. DEI 300. 

arest m (18.v., bug. arest), denominai na 

-ovati orestovati, -ujem = arest (18. v., Belo- 
stenac), arestovati — ariste n »zatvor, haps« 
(Vuk, Vojvodina), poimenicen part. perf. pas. 
aristanac, gen. -anca m (Vuk) = (afereza a-) 
rest m »I" ostatek, 2° zatvor« = rest (Vrbnik) 
»1° ostatak, 2° sequestrum (Belostenac)« = 
rest (Istra, ZK, gradiska i brodska pukovnija, 
Varos, Slavonija) = rait (Bednja) »career, 
zatvor, kaznionica«. Odatle restanac, gen. 
-anca m »zatvorenik«. Od tal. postverbala 
arresto (18. v.) od arrestare < kslat. adrestare. 
Odatle poimenicen part. prez. na -ia (v. 
-andja) restancija f »ostatak« < tal. restanza. 
Od fr. arreter, prema njem. izgovoru, aretirati, 
aretirdm (hrv. gradovi). 

Lit.: ARj 1, 104. 109. REW 3 61 A. DEI 
301. 



58 



argat 



arez (Sulek) = aris, gen. ariza (Stulic, 
Cres), odatle kol. na slozeni sufiks -ev-ina 
arisevina f (Hrvatska, Pancic) = drli (ne zna 
se gdje se tako govori) = ariz (Perast) »pinus 
larix«. Upor. u mletackom govoru na Cresu 
orise. Bez /- potvrdeno je i u Abruzzima 
arge. S ocuvanim / samo u Bozavi larit Od 
tal. Idrice preko miet. larise (1242). Oblik 
arie moze da stoji u vezi i sa sjev.-tal. larecio, 
Lat. larix, gen. -ids, mediteranskog podrijetla, 
koje je prodrlo i u njemacki s izgovorom -ce 
> k larche > slov. sa metatezom relih »ma- 
cesen«. 

Lit.: ARj \, 104. 108-109. Pletersnik 2, 
417. REW 4916. DEI 2170. 

arezine f pi. (srednja Dalmacija, Pavlino- 
vic) »pokrivac od vune i kostrijeti«. Na ovu 
rijec nalici arazine f pi. (Lika) »nespretna 
obuca i odjeca i svake prnje po kuci«, ali se ne 
slaze semanticki. Danicic tumaci od tal. 
arrazzo (15. v.), industrijski proizvod fr. 
grada Arras u Pikardiji, sto se ne slaze ni 
fonetski ni semanticki. 

Lit.: ARj 1, 104. 112. SEW 1, 30. REW 3 
668. DEI 267. 

argan m 1. (17. v., Glavinic) »istezalo, ciga« 
= organ (Cres) »machina scansoria« = argan 
(Dubrovnik, Zore) »sjprava oko grade, koze 
itd.« = argon (Sibenik) »visoki stup blizu 
makine, mlina za masline (terminologija uljar- 
stva)« = slov. argan »Winde« = argon m 
(Buzet, Sovinjsko polje) »sprava, kojom se 
stiscu sporte da iscuri ulje«. Od gr. opyavov > 
lat. organum > tal. brgano, furl, argagn, 
mlet. (gradovi) argano »Werkzeug zum krampeln 
der Wolle« sa o- > a- unakrstanjem sa gr. 
epYaTric, > argatin ili asimilacijom o — a — 
li > a — a — a od gr. n pi. xa opyava. 
Talijanski deminutiv na -ello < lat. -ellus : 
arganel m (Racisce) »1° konop za pluta i olova, 
2° vinova loza (Primorje)«. Sa protezom /- : 
j argan m (Posavina) »1° vrtal, 2° stup na ladi, 
na kojem se sidro vira«. Upor. madz. jdrgdny 
(okolina Tise) »Baum, mit dem das stecken 
gebliebene Schiff von der Sandbank an die 
Hohe gehoben wird«. 

S protezom v-, koja je furlanskog ili istro- 
romanskog podrijetla: vargdnj m (Vodice) = 
vrganj, gen. vrgnja (Marcelji, Kastavstina) 
»stari plug koji nema kotaca, nego samo ze- 
ljezni lemes, a sve ostalo je od drva« (> demi- 
nutiv vrgnjic) = vrganj, gen. -gnja (Medulin) 
= varganj (Pazinski kraj) = verganj, gen. 



-crnja (Vrbnik) = vrganj, gen. vrgnja pored 
-dnja, deminutiv vrgnjic »onaj dio pluga koji 
reze, ralo«. Istroromanski od lat. *organium 
na -ium prema *ordinium (v.): vargano, vergen 
(Rovinj, Pula, Fazana), vergano (Bale), vergai 
(Galezan), furl, (v)uardzine <'*organium izmi- 
jenjeno u argine prema ordine, uarzendr »co- 
struttore di aratri«, uarzenon »aratro, coltro«. 
Istroromanska rijec je rasirena i na kopnu: 
vrganj (Praputnjak kod Bakra), vrganj (Novaija 
na Pagu), vrganj, gen. vrgnja (Bibinje kod 
Zadra i posvuda na Krku). Upor. krcko-rom. 
or gain (?). 

2. Kao ucena (knjiska) rijec u crkvenoj ter- 
minologiji organ m (Dubrovnik) = organ 
(Rab), deminutivi organic, organac, radna 
imenica na -iste organiste = i posudenica iz 
njemackog jezika: orgule f pi. (ZK) — orgulje, 
radna imenica na -as = -ar orguljas (hrv.-kajk.) 
= orgunas, orguljar, orguljati preko njem. 
Orgel, tako i slov. orgle f pi., orglati, regolice 
itd. 

3. U ribarskoj terminologiji riganj, gen. 
rignja m (Budva) »konop koji sluzi za to da 
bude mreza otegnuta. Na kraju rignja je kamen 
koji zovu dobric. Taj stoji na dnu mora«. 
Odatle deminutiv na -ellus > -io: riganjio, gen. 
-njela (Zore) »konop kojim se veze dio mreze 
za barku kad se izbaci mrezom«. 

4. Potpuno knjiske, internacionalne rijeci 
organ, gen. organa m, organizam, gen. -zrna, 
na -irati organizirati, -niziram, organizacija. 

Lit.: ARj 1, 104. 4, 470. 9, 165. ZbNZ 7, 
312. Bratanic, Ordce sprave u Hrvata 27 — 30. 
Pletersnik \, 654. 847. 2, 416. 939. Zore, 
Rib. 54. Resetar, IF 12, 286. Kusar, Rad 118, 
21. Schuchardt, ZRPh 15, 91. Strekelj, ASPh 
14, 552. DAW 56, 73. Ive 26. Bartoli 2, 210. 
REW 6096. Pirana 1231. 

argat m (Vuk, Crna Gora, nar. pj.) »jama 
na kakvoj zgradi kao puskarnica«. Danicic 
tumaci tu rijec iz tur. ergedal »zasjeda, mjesto 
zgodno za zasjedu«, sto ne odgovara ni fo- 
netski ni semanticki. Schuchardt pomislja na 
srlat. argata (1349) »annulus crassior« (Diez) 
i pita da li se s time moze dovesti u vezu srp. 
argat »Schiesscharte«. Upor. argate (Bari) 
»telaio«, napuljski deminutiv argatella (ar- 
gata) »argano« < lat. ergala (Vitruvije) < 
gr. epYdxnc, »argano«. 

Lit.: ARj 1, 105. Schuchardt, ZRPh 15, 
91., bilj. 1. DEI 283. 



argatin 



59 



argutla 



argatin m (17. v., individualno -in kao u 

Srbin, kasapiri), pi. argati, gen. argata »nadnicar, 
saraori ili argatk. Sa -ar < lat. -arms i -as: 
argatar (Vuk, nar. pj.) = argatas, gen. -asa. 
Takoder sa ar- > r-: dem. na -be rgatac, gen. 
-aca (Pavlinovic) = rgatar = rgatin. Kolek- 
tiv na -ija argatija f. Apstraktum na -luk 
argatluk »opera mercenaria«. Pridjev na -ski 
ar galski, odatle na -ina argastina f (Milicevic). 
Denominal na -ovali argatovati, -ujem. Bal- 
kanski grecizam od EpydTnc, (izvedenica na 
-omit; od epyov) s promjenom ep- > ap- 
vec u ngr. apycnTic, »isto« i u romanskim je- 
zicima (v. argat i argutla) : rum., arb. argat, 
bug. argatin, glagol argatuvam, tur. trgat. 

Lit.: ARj 1, 104. 105. SEW i, 30. GM 
15. Mladenov 8. Vasmer, GL 46. 

argic m (Mikalja, Stulic) = jargic (Pag) 
»apus, bregulja, ciopa, roraj (mnostvo sino- 
nima)«. Naziv za pticu koji nije dovoljno 
potvrden u narodnom govoru. 

Lit.: ARj i, 105 (ovdje krivo ardzjc). 14, 
166. Hirtz, Aves 2. 166. 419. 

argila f (Srbija) = nargi/a f »sprava za pu- 
senje«. Upada u oci ispadanje pocetnoga 
n, koje bi bilo razumljivo da se radi o romanskoj 
posudenici, gdje bi se taj gubitak mogao tuma- 
citi mijesanjem ,s prijedlogom in »u«. U bugar- 
skom jeziku glasi takoder samo sa n- nargile. 
Ako je ovaj balkanski turcizam arapskoga po- 
drijetla (tur. nargile) dosao u Srbiju preko 
Arbanasa, moze se takoder tumaciti mijesa- 
njem s arbanaskim prijedlogom ne »u«, ali 
ga Gustav Meyer nije zabiljezio za arbanaski. 

Lit.: ARj 7, 582. Mladenov 337. 

argitla (Bozava) = argitula (Ugljan, Veliki 
otok, Sali) »dazdevnjak, salamandra, (prema 
Croniji u Bozavi) lucertola, gusterica«, dal- 
matoromanski oblik *agirtla, koji se slaze & 
tosk. agerto < lat. lacenus > tal. lacerto, 
mlet. ozerlo/a < *lucertula (unakrstanje sa 
lucere, jer se svjetluca), cortula (Korzika), 
arsimela (Parma) < lat. *lacerlella (disimilacija 
r — I > n — J). Da argitla predstavlja dalmato- 
-rornanski oblik, dokazuje ocuvani velar g 
ispred i (upor. giman, galattna); r je metatezom 
prenijet iz naglasenog sloga u nenaglaseni. 
Sonorizacija c > g nastala je mozda unakrsta- 
njem sa gr. pridjevom ^ayapo^ »grele« (upor. 
splitski toponim Logorun). Upor. spanj. i port-. 
lagarto, I- je odbaceno, jer se identificiralo 
sa clanom (upor. obratno lovrata). Argilla 
predstavlja deminutiv na lat. nenaglaseni 



sufiks -ula: *lacerlula. U znacenju »dazdev- 
njak« potvrden je u Istri luzerdt m < tal. 
lucena prema mletackom izgovoru. U Dalma- 
ciji i na Balkanu uopce postoji lacarta, lacartus 
< lat. lacertus > tal. lacerta u znacenju ribe 
»scomber«. Upor. za prijelaz znacenja gr. 
oaijpoc, u znacenju »1° riba, 2° gusterica«. 
Potvrde su pisces lacenos, de gripo de lacertis 
(dubrovacki statut). Grupa rt presla je u rd 
i (upor. lacerda u Genovi) u mlet. lanzarda 
(s umetnutim n pred dentalnom afrikatom), 
u krckoromanskom /acar pored lanzuorda 
(iz mlet.). Najstarija je potvrda iz 1080. u 
splitskom nadimku Mratinus Locarda. Stari su 
dalmatinski nadimci po ribama: u Dubrovniku 
Saraka, Girica. Stara je posudenica, kako 
pokazuje a > o u nenaglasenom slogu: lodar ad, 
gen. -arda m (Perast, Caska) = lokarda f 
(Racisce, Dubrovnik, Mljet) = lokarda, gen 
pi. lokarad (Senj) = lokarda (Cres, Malinska, 
Rab) — inkdrda (Bozava) »scomber eolias, 
plavica (Cres,) skusa, vrnut«. Odatle na lat. 
-aria + -ica lokardarica (Malinska) »mreza 
za lokarde, tal. -mlet. scombrera«. Cuje se i 
mlet. lanlarda. U Bijeloj (Boka) govore se 
sva tri naziva lokarde, lancarde i skombri za 
istu ribu. Rijec je i balkanska: u ngr. XaxepSa 
»ein gesalzener Tunfisch, trup«, lakerda (Pancic), 
bug. lakerda. Oblik laqarla > lacarda je po 
svoj prilici mediteranski, s kojim se unakrstio 
lat. lucerlus. 

Lil: ARj 5, 884. 6, 139. 232. Elezovic, 
NJ 2, 47-50. Budmani, Rad 65, 164. Kusar, 
Rad 118, 15. Miklosic 173. SEW 1, 687. 
Crania, ID 6, 105. Tentor, IF 5, 210. Mla- 
denov 269. Romdnsky 117. REW 4821 a. 
Bartoli 2, 200. 294. lagicev zbornik 55. DEI 
83. 2165. 2747. 2276. Vasmer, RSI 4, 181. 
Joki, IF 37, 110. CD. \, 176. 

argutla f (16. v., Dubrovnik, Vetranie, 
Marulic, Hektorovic, Mikalja, Bella, Stulic) 
= argulula = (metatezom) drgluta (Zore) = 
(sa nejasnim ; mjesto u) argilla (Mikalja, nije 
potvrdeno u narodnom govoru) »rucica, dr- 
zalo, pokretac za krmilo (= timun) kojim 
upravlja krmilar«. Dalmatoromanski leksicki 
ostatak kao brodski termin, deminutiv na ne- 
naglaseni sufiks -ula od lat. ergela > srlat. 
argata »argano« < gr. EpydTri^, potisnut od 
mlet. argola — arguola == arigola < *argcola 
s ispadanjem medusuglasnickog t, upor. 
sa punijim deminutivom -ellus aragalelle' 
(Napulj) »argano«, spanj. argadllla (naglaseno 
a > u kao u krckorom. kuplo < capite) 
> jargola f (Senj) = jargola (Sibenik, Korcula) 



argutla 



60 



arkada 



= argola (Budva, Bozava) = (sa ar > r i 
protezom v) vrgola (Lastva, Racisce, Mljet). 
Upor. tal. rigola sa gubitkom a-. 

Lit.: ARj 1, 105. Cronia, ID 6. Macan, 
ZbNZ 29, 214. Banali 2, 287. Skok, Term. 
81. 138. ZRPh 54, 192. REW 3 2894. Mussarla, 
5ez>ag 146., bilj. 2. Schuchardt, ZR/V> 15, 
91, bilj 2. DEI 282. 

arhi- (prema gr. dpxi-) =ar- (rh > r) — 
arci- = arfo'- (prema lat. > tal. archi-) *arci- 
(prema tal. arci-} = jes- (prema madz. as-, 
a to prema njem. ers-) u crkvenim terminima: 
arhi(i)episkop s pridjevima na -OD, -ski i 
apstraktumom na -si A o (pravoslavci) = arhi- 
biskup = arcibiskup s izvedenicama na -at, 
-ija, -ski = arciepiskop, s istim izvedenicama 
(v. jepiskop = biskup), arhandel = arhandeo, 
gen. -r/a = arkandio, gen. -djela = arkandeo, 
gen. -r/a = arhandio, gen. -djela — arkandel, 
-stvo, -ov, -ski — (pravoslavnej) drdndel 
(Srbija, mjesec novembar) s izvedenicama -OL» 
arandehki, poimenicen pridjev arandelovski, 
arandelovstak, gen. -aBa »covjek koji slavi 
arandelov dam, arandeo, gen. -ela (v. andeo); 
arcidak — arcifakan < archidiacon (v. zakon); 
arcipop (v. pop}; arcidukesa f (v. uka); arcipret 
m < tal. arciprete < archipresbyter; jesprist 
m (17. v, Vitezovic, Belostenac, hrv.-kajk.), 
odatle na -rYa jespristija < madz. esperest < 
nvnjem. Erzpriester < stfr. arciprestre < 
archipresbyter, vicejasprist (Krasic), vicijaspes 
(ZK) = vicijaspus (ZK). Danas se kod katolika 
prevodi prefiksom nad- nadbiskup, -ija. U 
tal. archi- pored arci- < gr. dpxi- prema 
gr. dpxoc, »glava«, apxrj »pocetak«. 

Lit.: ARj 1, 99. 105. 106. 107. 4, 629. 
Veselinovic, GodCup 26, 231. 238. 

arka 1 (Vuk) f »leda od haljine« = arka 
(Kosmet) »leda u pravom i prenesenom zna- 
cenju: zastita, protekcija«. Turcizam osmanlij- 
skog podrijetla (arka »leda«), nalazi se i u 
bugarskom (arka), arbanaskom (arke}\ ru- 
munjskom jeziku, gdje se iz prenesenog zna- 
cenja razvila radna imenica »zastitnike. 

Lit.: ARj 1, 109. Skok, Sldvia 15, 181. 
Mladenov 9. GM 15. Matzenauer, LF I, 3. 
Elezovic I, 18. Tiktin 88. 

arka 2 f (16. v, latinizam) kao biblijski izraz 
za ladu koju je gradio Noa kao i za kovceg koji 
je gradio Mojsije. Stara posudenica pokazuje 
metatezu likvida i posebnu semantiku: raka 
(ZK, slov., Marulic, stcslav.) »1° obiteljska 
grobnica, 2° grob (15. v, Vuk, nar. pj., Srbija, 



Privlaka, Komletinci, Slav, Zaplanje, Srbija, 
Susak, Cres), 3° ograden krs s plocom te 
sahranjenim mrtvacem, 4° kovceg, lijes, Sarg 
(Virje)«. Bug. raka »sto u koji su ugradena 
krilca za vodenicno vreteno«. Slov. rake f pi. 
»Muhlgerinne, Miihlgang (Gorenjsko, Notranj- 
sko), pokrit jarak po kojem je voda pustena u 
koji kraj (Idrija), upor. njem. Wasserarche«. 
Raka je toponim u sing, i pi. (Morinje /tu 
je i potok/, Vrbnik, kragujevacki okrug), 
Rake (Virje), odatle pridjevsko prezime na 
-bsk Racki, Na raku (ribarska posta, Morinje, 
Muo). Radna imenica na -ar rdkar m (Sara- 
jevo) »koji kopa raku«. U znacenju »obiteljska 
grobnica« isla je i po u- deklinaciji: slov. rakev 
(takoder ceski) = rdkva (17. v, bezjacki govor, 
Slum, Istra). Takoder rumunjski. U bugarskom 
jeziku postoji i lat. deminutiv -ula ar cula > 
rdkla »Schrank in der Wand, Gewolbe, Kasten 
in der die junge Braut ihre Sachen aufbewahrt 
(Drama), relikvijar«, (s prijelazom u neutrum 
o- deklinacije) raklo »Gewolbe einer Bracke«. 
Kod Rumunja racld = (metatezom) lacrd 
»Kasten«, deminutiv na -ica raclita (Moldavija). 
Ovamo ide jos raknic m (Vrbnik, notarska knji- 
ga, sa kn < Id, zacijelo zbog unakrstanja s ra- 
kno, v.) »ormaric«. 

Grcki i arbanaski latinizam od vaznosti 
su za odredenje podrijetla. Arbanasi pored 
slavizma. rake imaju i arke, koji moze da potjece 
od lat. area (postverbal od arcere »sadrzavati«). 
Gr. apyXa je od arcula, potvrdeno na natpi- 
sima. Slav, raka, rakla kao i ti romanizmi 
mogu da potjecu iz balkanskog latiniteta, 
a ne iz talijanskog jezika. Kako je metateza 
likvida bila na djelu i u 7. v, sto pokazuju 
Skradin i Labin, raka i rakla ne treba da idu 
kao posudenice u praslavensko doba. Zbog 
rakev i rakva ne treba s Hirtom i Meilletom 
zakljucivati da je rakva, rakev — raka posu- 
deno iz got. *arko. Upor. murva < morum 
itd. Kod posudenica postoji oscilacija -a i 
-va. 

Lit. ARj 1, 109. Pletersnik 2, 372. ZbNZ 8, 
135. 13, 269. Fancev, ASPh 29, 386. Ribaric, 
SDZb 9, 13. Starine 3, 329. Miklosic 272. 
Miklosic, Lex. 782. Mladenov 556. Tiktin 
885. GM 15. 361. Hiit, PBB 23, 338. Meillet, 
LF 5, 332. Karsten, IF 22, 294. Romdnsky 
126. REW 3 611. DEI 269. 

arkada f »(graditeljski termin) skup svodova« 
(npr. arkdde na Mirogoju, u Zagrebu), iz fr. 
arcade preko njem. < tal. areata (tako i u 
srednjovjekovnom latinitetu), izvedenica od 
arcus »luk«. Dio Splita Arcuzo, lat. deminutiv 



arkada 



61 



na -uceus, preveden je u 13. v. sa Lucac (— na- 
sim deminutivom na -be > -ac). 

Prema madz. izgovoru docetnog lat. -s 
arkus m (ZK, Belostenec, Jambresic, hrv.-kajk.) 
= arak, gen. arka »tabak papira«. 

Lit.: ARj I, 109. DEI 271. 

arka) m (Kolombatovic) »morska riba zvana 
ovcica, pagelius momyrus« = arkaja f (Zore) 
»tal. lucerna« — rkalja f (sadrzi sonantno r za 
ar, upor. Rbanija za Arbanija, v. Arbanasin). 
Nigdje nije navedeno gdje se tako govori u 
Dalmaciji. Svakako tuda rijec, ali se ne zna 
koja. 

Lit. ARj 1, 109. 

aria f (Dubrovnik, Perast) »1° lijeha, pred 
kucom, malo izdignuta, 2° posuda za cvijece« = 
(sa protezom v- kao u vaoga > voga} varla 
(Resetar) = jaria. Upada u oci sinkopa sa- 
moglasa u prema jdrula (Rab) »1° lijeha« = 
jdrula (cakavci, 17. v., Bozava, Sibenik, Krk, 
Barakovic, Veliotok) »2° vaso da fiori«, deminu- 
tiv na -ica jarulica (Kavanjin). Say'a > jejerula 
(Hvar). Od lat. deminutiva na -olusj -ola od 
area »lijeha« : areola > tal. aiuola, iz dalmato- 
romanskoga jezika, kako pokazuje it > r 
(upor. potvrde u Supetarskom kartularu). 
Juznodalmatska sinkopa od u objasnjava se 
najlakse unakrstanjem s drugim deminutivom 
slicnog znacenja od lat. arvum > arum + 
nenaglaseni sufiks -ulus > arula »njivica«. 

Lit: ARj \, 110. 4, 473. Budmani, Rad 
65, 161. Kusar, Rad 118, 14. Aranza, ASPh 
14, 77-78. REW* 632. 692. DEL 103. 

arii (Vuk), indeklinabilni pridjev zabilje- 
zen u dvije narodne pjesme »silan, silovit, 
ljut« = harli. Apstraktum je od iste osnove 
harluk m »ponositost, naprasitost« u bosanskoj 
narodnoj pjesmi. Turcizam koji u ostalim 
balkanskim jezicima nije potvrden. Danicic 
ga isporeduje sa kdrli (v.), cime se ne objasnjava 
ni znacenje ni ispadanje pocetnoga k-, Bud- 
mani objasnjava apstraktum turskim erlik, 
od er »covjek, muz«, ali turska grupa er ne 
prelazi u ar, upor. jerlija (v.). Mislim da treba 
tumaciti i pridjev i imenicu kao turske izve- 
denice na -/(' i -luk od ar. hair »zestina« (Zenker). 

Lit.: ARj 1, 110. 3, 577. Skok, Sldvia 15, 
351. Lokotsch 830. 

arnia f (17. v, Mikalja, nar. pj.) »grb« 
< tal. arme. Larma f (i slov.) »Larm« od tal. 
uzvika all'arma »pod oruzje«, takoder rum. 
larma, denominal na -ati larmati, -dm, radna 



imenica na -dzija larmadsija. Afereza a- u 
vezi s prijedlogom a < lat. ad i clana Hide > le. 
Armija f (Rajic, crnog. nar. pj., danas sluzbeni 
naziv za »korpus, vojska«) od francuskog 
apstraktuma armee < lat. armata, poimeniceni 
part. pret. = armada f (17. v, pisci, nar. pj.) 
»vojska« < spanj. armada (istog postanja preko 
njem.) = armata f (15. v, nar. pj.) < tal. 
(tosk.) armata. 

Na -ati armati, -am impf. (Mljet) (ribarski 
termin) »1° opskrbiti mreze potrebitim, 2° 
spremiti ladu za putovanje« prema iteratlvu 
armavati, -am (Mljet). Na -idiare > tal. 
-eggiare > -izati: armifati »privezati ladu za 
obalu da bude sigurna od vjetra«. Odatle postver- 
bal slov. manza = mori'za. Na -tore: armatur 
m (Prcanj) »gospodar lade, kapetan pustica 
(v.)«. Sa a > o : orma f »konjska oprema« 
(takoder slov.); postverbal od ormati,-amimpf. 
»oruzati, opremitk (Hektorovic), part. pret. 
pas. orman »brigantine, poimenicen na -ica 
ormanica f (Vuk) = ormenica (Vuk, nar. pj.) 
= oranica (Vuk, Srbija) »brod, cun, sajka«. 
ormanda f (18. v, ljetopisi) < armada (s umet- 
nutim n pred dentalom). 

Velike varijacije postoje od lat. izvedenica na 
-arium > -ar : armara f (cakavski) = armar 
(Perast, Cres, Rapic) = ormar, gen. -ara 
(Dubrovnik, Hrvatska) = ormar, gen. -ara 
(Rab, ZK) = (sa disimilacijom r — r > r — n) 
orman, gen. -ana (Vuk) = (sa disimilacijom 
r — r > I — r) lemor (Bednja, hrv.-kajk.) = 
(sa redukcijom ar > r~) fmar (Istra) = (sa 
metatezom or > rd) romdr, pored ormar i 
rmar (Vodice, Istra) — (s aferezom pocetnog 
sloga) slov. marina f = omar(a} (disimila- 
torno ispustanje prvog r, Notranjsko) = mo- 
rejna = morajna (Gorenjsko) = marenica = 
morejnica. Augmentativ na tal. sufiks -one > 
-un armeriln, gen. -una (Rab) = armarun 
(Molai, Bozava) »veliki ormar« < mlet. arme- 
rane. Apstraktum na lat. -atura > mlet. 
-adura : armadura f (Smokvica, Korcula) 
»grativo, lime (Muo), konop odozgo tratke, 
pluto i olovo za mreze« = armatura (Cavtat, 
Dubrovnik) »1° skele kod gradnje kuce, 2° 
plutnja i olovna kao dio krila na mrezi zvanoj 
sabaka ili trakta (Mljet)«. 

Od tal. < lat. arma, armata, armare, fr. 
armee, spanj. armada, armario, armadio (disimila. 
cija r — r > r — d, koja nije zastupljena u- 
hrv.-srp.i. 

Lit.: ARj 1, 110. 111. 645. 9, 157. 172. 173. 
Pletersnik 1, 551. 822. 602. Budmani, Rad 
65, 161. Kusar, Rad 118, 14. 20. Macan, 



62 



arnjiil 



ZbNZ 29, 1, 209. Cronia, /o 6. Ribaric, 
SDZb 9, 187. Barw« 2, 65. 5IEH? 3 653. 652. 
#/ 1, 192. Tentor, JF 5, 203. Matzenauer, 
LF 12, 164. Vasmer, RSI 3, 260. 

armagan m (Vuk, nar. pj.) »dar« = armagan. 
Turcizam koji nije potvrden u drugim balkan- 
skim j-ezicima; perzijskoga je podrijetla: perz. 
eremgan = tur. armagan, istoga znacenja. 
Zabiljezeni su i oblici sa har- (narodna pje- 
sma, BiH). 

Lit: AIII 1, 110. Lokotsch 103. Skaljic* 98. 

armelin m (Molat, Bozava) = armelin, 
gen. -ina (Sulek) = armeltna f (Bol, Sutomore) 
= (sa protezom _;'-) jarmulin (upor. istrom. 
annoiiti) = (sa deminutivnim sufiksom, -ka) 
armelinka (Prvic-Luka, Split, Sulek) = arme- 
rinka (Brae) »kajsija, natupijerka«. Od tal. 
(tosk.) annettine* (plod), -a (drvo), mlet. arme- 
lin. Rumenjanka (Orebic, Peljesac, Zore) 
predstavlja drugi tip, koji se moze uporedi- 
vati sa denoveskim armugnin. To su jadranski 
tipovi. Treci je tip u sjevernoj Hrvatskoj 
mandahca (hrv.-kajk, Zagreb, Patacic). Cetvrti 
je mareia f = deminutiv na -ica marelica, 
slov. (almarelica, koji ide zajedno sa nvnjem. 
Marille. Jadranski tip sadrzi lat. > tal. pri- 
djevski i deminutivni sufiks -inus ' ■ -ino, 
-ina od Armenia, *armeninus (se. pnmus, 
malum) s disimilacijom n — n > I — n. Ru- 
menjanka se slaze bolje sa sufiksom -iacus 
(prunus malus armeniaca). Njemacki tip pret- 
postavlja talijanski izvor bez pridjevskog 
sufiksa.: *armelln i metatezu. Nejasan je 
odnos prema tim tipovima u mandahca. Vje- 
rojatno sadrzi citavu sintagmu malum *arme- 
nlniim. Od istog talijanskog pridjeva potjece 
i armelin, gen. -ina m (16. v., Posilovic, Kava- 
njin) = armilin, gen. -ina (16. v., Vetranie) 
< tal. armellino, njem. Hermelin, upravo 
mus *armeninus (= Armenias, armeniacus) 
»armenski mis, mustella alba, bijela lasica«. 
Postoji i mogucnost tumacenja iz stvnjem. 
harmilin od hermo »lasica«. 

Lit.: ARj 1, 110. 111. 511. 610. 4, 472. 
6, 471. Pletersnik 1, 4. 551. 553. Jonke, Rad 
275, 174. Zore, Palj. 160, 222. he 171. REW 3 
654. 656. DEI 292. 

armiz m (Bozava) = armiz (Budva), 
brodarski termin < tal. armeggio (17. v.) = 
ormeggio »cavo per ormeggiare« (a pored o 
unakrstanjem sa arma, v. orman »brigantine). 
Postverbal od armeggiare, mlet. armizar = 
ormeggiare > armizati, -am impf. = armizat 



(Bozava, Budva, objekt barka) »vezati pri kraju« 
= remizati, -am (Vetranie, objekt plavcu) 
»osigurati camac blizu obale protiv vjetra«. 
Talijanskom je glagolu izvor grcki denominal 
opui^co > ormeggio (1. 1. prez.) od 6pu.oc, 
»plaza«, -izati < tal. -eggiare < vlat. -idiare 

< gr. -u^eiv sluzi za tvorbu denominala. 

Lit.: ARj \ 111. 13, 869. Cronia, ID 6, 
105. 

armutine f. pi. (Lika) »mutno vino sa dna 
suda«, sinonim omuclne (Lika). Danicic izvodi 
krivo od tur. armud »kruska« i uporeduje armud 
serbeti »kruskovaca«. Za oblik armuline nema 
potvrda iz drugih nasih narjecja. 

Lit: ARj 1, 111. 

Arnir m »slidnik sv. Dujma« (Kavanjin), 
splitski nadbiskup (+ 1180). Odatle prezime 
Arnlric hrabreni (Kavanjin), samostan sv. Arnira 
Upor. sa tal. patronimickim nastavkom -i : 
porodica Arneri u Korculi. Ime je nastalo od 
srlat. Rainerius, a to od franackog dvosloznog 
Ragin hari. Ide u red franackih svecenickih 
imenakoja dolaze Hrvatima iz Ogiaja (Aquileia). 

Lit: ARj 1, 112. Jirecek, Romanen 2, 54. 
0.61.267. 

arniz m (cak., istocna Istra) »vas lignei 
genus«. Upor. istrorom. arnazo (Rovinj) »re- 
cipiente«, tal. arnese pi. (Toscana) »roba, 
cose« < prov. arnes, stfr. herneis " - nfr. harnais 

< germ, (slozenica) *heernest od Heer »vojska«. 

Lit.: Nemanic i, 44. Strekelj, DAW 50, 
2. he 7., bilj. 2. 

arnjevi, gen. arnjeva m pi. t. (Vuk) »tectum 
currus rustici« (Vojvodina). Madzarska posude- 
nica provincijski rasirena: madz. amy »sjen«. 
Gombocz-Melich 140 s. v. drnyek ne spominje 
nasu posudenicu koju nije lako objasniti mor- 
foloski. Dvije su mogucnosti. Hi je amy shva- 
ceno kao plural, pa je prema kosi — kosevi 
stvoren novi nas rasireni plural, ili je drnyek 
shvaceno kao madzarski plural pa preneseno 
u nas jezik kao arnjevi. 

Lit.: ARj 1, 112. 

arnjul, gen. -ula m (Molat) »bubreg«. 
Nema potvrda iz drugih narjecja. Primjer: 
amjul'i me bole. Dalmato-romanski leksicki 
ostatak od vlat. deminutiva na -olus *reniolus 
od ren, gen. rents, upor. log. renules. 

Lit: REW* 7206. 



63 



art 



aroma f (internacionalno) = aromat m 
(Domentijan) = aromato n (14. v.). Od gr. 
dpcou.a, gen. -axoc,. Oblik na -o stvoren prema 
bizantinskom pi. apm^iaxa r\. Upor. tal. aroma- 
io, fr. aromate. 

Lit.: ARj 1, 112. DEI 297. 

arpa f (dubrovacki pisci) od tal. arpa < 
germ. *harpa, (latinizam) arfa f (Vuk) = 
harfa od njem. Harfe, a to od kslat. harfa 
germanskog podrijetla. 

Lit: ARj !.. 104. 112. REW 3 4054. DEI 
297. 

arpakasa f (Vuk) »jecmena kasa«, hibridna 
slozenica tipa dzevizorah (Skok, Sldvia 15). 
Prvi je dio turska imenica arpa »jecam«, a 
drugi je dio nasa imenica kasa (v.). Opominje 
na dvojezicne hibridne slozenice tipa Lingua- 
glossa (toponim na Siciliji). Inace je arpa 
rasireno na Balkanu i u deminutivnoj turskoj 
izvedenici na -dzjk (v.): arpadfik m (Vuk) 
= harpadsik »sitan crni luk«, potvrdenoj u 
Slavoniji i Bosni od 18. v. U Banjoj Luci je 
arpadzik ono sto se u Zagrebu i drugdje zove 
»lucica (rasadna)«. U rumunjskom je jeziku 
arpagic ono za sto se u njemackom jeziku 
veli »Schnittlauch, Schalotte«. U Vinkovcima 
i Srijemu govori se repadzik sa ar > re, valjda 
prema rep ili repa. 

Lit: ARj 1, 112. 3, 577. Lokotsch 105. 
Belie, NJ, n. s. 1, 266-7. 

arsal m »nuncius, poslanik vlasteoski«, 
potvrdeno u Vinodolskom zakonu: posai = 
hrv. arsal. Bit ce prije vassallus, posudenica 
iz srednjovjekovnog latiniteta, negoli Jagicevo 
uporedenje s ar. irsal »poslanstvo«, rasu! 
»poslanik«. Kad bi stajalo Jagicevo misljenje, 
arsal bi isao zajedno s mogoris (v.) medu 
najstarije nase arabizme. Glede gubitka pocet- 
noga v-, ako je od vassallus, upor. apa (v.) 
prema vampa (vapor), a glede rs < ss upor. 
Marseille < Massilia i fr. varlet. Glede 
znacenja sluga > poslanik upor. cursor prema 
cursus, REW 2417. 

Lit: ARj 1, 113. REW 9166. Mazuranic 
9. Dobric, ZbZKG 547-555. 

arsana f (17. v., Mrnavic, Kavanjin) < 
stmlet. arzana, odatle identifikacijom mletac- 
kog oblika s nasim genitivom novi nominativ 
arsan, toponim Arson (dio Cresa koji plima 
preplavljuje). Sa a > o orsan m (Dubrovnik, 
Mikalja, Bella, Voltidi, Kasic, Vodopic) 
pored orsan, toponim na Korculi, predstavlja 



mozda dalmato-rom. *arsin(a). Mlet. arsana 
dobilo je u 16. v. -le (upor. Civldale u Furlan- 
iji) arsenate, koje postade internacionalno > 
arsenal, gen. -ala, u Crnoj Gori (Pjev.) s 
promjenom sufiksa arsenat, -ata. Toj se 
izmjeni ne zna razlog. Od ar. sintagme dar as 
sina'a »kuca u kojoj se radi, radionica«; d 
je ispusteno jer se zamijenilo s romanskim 
prijedlogom de. 

Lit.: ARj 1, 113. Tentor, IF 5, 211. Skok, 
Term. 103. 105. REW 2474. DEI 305. 

arslan, gen. -ana m (Vuk, nar. pj.) »lav«. 
Odatle arslanija f »stari turski sitni novae od 
40 para« od turskoga pridjeva arsiam »lavski«. 
U kajkavskom dolazi u istom znacenju oroslan 
(Vramec, Belostenec). U ZK govori se samo 
u poredenju za pridjev ljut: ljutje kaj oroslan, 
ali nitko ne zna- sto ta rijec znaci. Od oroslan 
postoje izvedenice na -ak m, -anka f, -njica 
f, pridjev oroslanski. Balkanski turcizam: 
bug. ardan pored aslan, arb. asttan, sve istoga 
znacenja. U kajkavski je dosao preko madzar- 
skoga. 

Lit: ARj 1, 113. SEW 1, 31. Mladenov 
9-10. GM 18. 

arsili, gen. -ina (Vuk) m »lakat kao mjera 
(v.)«, potvrdeno od 17. v. = arsin, gen. arsina 
m (Kosmet, potvrdeno 1765) »duzina od vrha 
prstiju do ramena«. Turcizam perzijskog ili 
osmanlijskog podrijetla. Tursko arsin kao 
mjera izvedeno je od ans »pijest« ili od perzij- 
skoga drs »lakat« s pomocu sufiksa -(y)in. Na- 
lazi se u svim balkanskim jezicima, kao i drugi 
izrazi za mjere (kantar, v.) (bug., rum. arsin, 
arb. arsht-ni). Od iste tursko-perzijske imenice 
izvodi Budmani indeklinabilni epitet haresli 
za pusku koja se u narodnim pjesmama zove 
sisana (v.). Ali to se misljenje ne moze utvrditi, 
v. harcalija, koje je izopaceno u haresli, v. 
za takvo izopacivanje turskih rijeci u epitetima 
na -// Skok, Rad 272, 41. i si. 



Lit: ARj 
10. GM 16. 



113. SEW i, 31. Mladenov 



art m »Netz« (Cres) = art f, gen. uarti 
(Molat) »ribarski alat«. Slaze se s krekorom. 
vuart iQolna vuart »un arte /rete/«). Ne moze 
se misliti da je art = vuart od retis, kad je u 
krckoromanskom e > al raita = raida pored 
rial, pi. raite (fonetika prema ocekivanju). Nema 
druge nego uzeti sa Schuchardtom da se u 
art — vuart sakriva lat. ars, gen. artis u speci- 
jalnom ribarskom znacenju. Prov., katal., spanj. 
i port, ars je kolektivni naziv za ribarski alat. 



art 



64 



Katalanska izvedenica drto (-6 < lat. -onem) 
znaci »mreza«. Tal. arte »umijece« daje art, 
gen. arti f kod Marulica, Budinica art ili 
mestrua, nova art od boja (Kuhacevic). 
Odatle radna imenica obrazovana s pomocu 
latinskog sufiksa -ensis > tal. -ese i -anus > 
-ano : artefdn, gen. -ana m (18. v., Banovac) 
= artizan (Dubrovnik, Hrv. primorje, Marulic, 
Budinic, I. Drzic) »obrtnik, zanatlija«, od tal. 
artigiano > fr. artisan. Ovamo idu donekle 
i nasi vojnicki izrazi artiljer, gen. -era = 
artiljerlst, apstraktum na -ija artiljerija iz 
fr. artillerie (14. v.) od stfr. glagola artillier 
(13. v.) »opremiti« koji je nastao unakrstanjem 
od art f »vjestina« i stfr. atillier < apticulare 
od aptus. Krckoromanski raita f pokazuje 
prijelaz u latinsku deklinaciju -a jednako kao 
reta (Rijecka nahija, Crna Gora) »mreza 
za hvatanje ribe, grib (v.)«. Kako docetak 
krckorom. oblika riat pokazuje, postojala je 
retis, kao i tal. rete f, bez prijelaza u a-dekli- 
naciju; reta predstavlja prema tome dalma- 
toromanski prijelaz. 

Lit: ARj I, 113. 13, 904. Tentor, ASPh 
30, 187. Banali2, 34. 218. 235. §§ 295. 397. 
REW 679. DEI 309. 

arta u Petranovicevoj narodnoj pjesmi, 
u vezi sa Marta: U Kresevu kolo igra, i u 
kolu. arta Marta, za kapom joj zlatna parta. 
Ne zna se ni pravo znacenje ni kategorija te 
rijeci, da li je imenica ili pridjev (indeclinabile) 
ili prilog, ili cak glagol. Prema tome Danicicevo 
tumacenje od tur. arta »ostatak« nije razum- 
ljivo i ne osniva se ni na cemu. Izgleda prije 
da se radi o turskoj slozenici tipa kitap — mitap 
i igri rijeci, da bi se jezikom izrazila igra u 
kolu. Arta je doduse potvrdena u bug. ortak 
< tur. anik »izlisan« i u glagolu artisant, 
-isvam. Vjerojatno se i u arta Marta »Marta 
koja se istice, nadmece« radi o turskom glagolu 
artmak »dodavati, mnoziti, nadmetati (se)«, 
koji Danicic nalazi u anovati, -njem impf. 
(Vuk) »savjetovati, uciti koga pokazujuci 
starjesinstvo nad njim«, i s kojim je u vezi 
artarlsat, -Isem impf, »preteci, povecati preko 
obicne mjere« (Kosmet), gdje se nalazi turski 
kauzativ obrazovan s pomocu sufiksa -ir: artir- 
mak (Elezovicev artimak bit ce stamparska 
greska) kao u baterisati (v.) < bat-ir-mak 
»potopiti, unistiti«. 

Lit: ARj 1, 113. Mladenov 9. Elezovic 2, 
495. Deny § 579. 

artena f (Mikalja) = artina (Dubrovnik 
i okolica) sa deminutivima na -ica i -ka artinica 
(Dubrovnik i okolica) = attinka (Stinica u 



velebitskom Podgorju) = artenja (Vrbnik' 
»ptica puffmus«. Postoji jos oblik latrina * 
(Kolombatovic, valjda Dalmacija) »puffinus 
obscurus«, u kojoj kao da je srasten (aglutini- 
ran) romanski clan. Ali ne zna se, kako je 
doslo do pr mjesto rt > tr. Od tal. arteria 
koje se nalazi na cijelom Mediteranu, u tali- 
janskim narjecjima sa varijacijama, u grckom 
i portugalskom jeziku. 

Lit: ARj I, 113. Hirtz, Aves 3. 409. 420. 
DEI 307. 

articok m (18. v., Kavanjin) = articoka 
f (Belostenec) = articovka (Jambresic) = 
articoka (Sulek) = articok (Bozava) = (me- 
tateza ar + rd) raticoka — izmjena arti- u 
arki- (daljom disimilacijom t — ts > k — c) 
arkicoka (Belostenec) = arcicok »cynara scoly- 
mus« od sjev.-tal. articiocco f prema njem. 
Artischocke, madz. articsdka, arb. articok. 
Sinonim karcofao, gen. -ala (-6, gen. -ala 
kao dzenero, gen. -rala, Mikalja) »dragusica, 
gardun, kardun pitomk dolazi od tal. car- 
cidfo(lo), cardb/ano, od ar. harsuf. 

Lit.: ARj I, 103. 114. 4, 863. Crania, 
ID 6, 40. SEW 1 489. GM 16. REW 3 4060. 
Lokotsch 833. Matzenauer, LF 16, 170-171. 
Sulek, Im. 513. 

artikul m (15. v.) »clan (kao gramaticki 
i pravni termin)« == (prema madzarskom iz- 
govoru lat. jezika) artikulus (16. v.). Od lat. 
deminutiva aniculus < artus. Ovamo idu i 
internacionalni izrazi artikulacija, artikulirati. 

Lit: ARj 1, 114. Surmin. 311. Mladenov 
9. REW 3 687. DEI 309. 

arula f (sv. Sava: arulu velikuju jeze jestb 
ogniste u medi skovano i prenosimo). Od srednjo- 
gr. apouXa < lat. arula, deminutiv na ne- 
naglaseni sufiks -ula od lat. ara. Grcki latinizam 
koji je kao i oltar (v.) postao pravoslavni 
crkveni termin. 

Lit.: ARj 1, 114. Varmer, GL 47. 

arum, po svoj prilici indeklinabilni pridjev 
(u Petranovicevoj narodnoj pjesmi i u Lici) 
»sulud, tvrdoglav, cudljiv« = arum i arun 
(Kosmet) najvise u vezi sa konj »koji nece 
da ide pravo, koji se demu na pokorava«, a 
onda u prenesenom znacenju »inadzija, tvr- 
doglav covjek«. Odatle nasa izvedenica drum- 
njak m (Lika) »suludnjak«, koja je nastala na 
taj nacin sto je na arum dosao docetak 
-njak iz nase sinonimne rijeci. Turcizam 
arapskog podrijetla (haruri) i istog znacenja 



65 



potvrden jos u arb. (K)arum u istom znacenju. 
Zamjena m za n iste je prirode kao u bedein 
(v.) za beden, burjum za bujurun. 

Lit.: ARj I, 114. Elezovic I, 19. Lokotsch 
834. GM 16, 148. 

arvanija f (u Petranovicevoj nar. pjesmi) 
= harvanija f (takoder u nar. pjesmi) = 
avrdnija (s metatezom tipa barjak za bajrak, 
v.) »ogrtac« (Bosna). Taj turcizam (havrani/ 
harvani) nije potvrden u drugim balkanskim 
jezicima. 

Lit: ARj \, 114. 125. 3, 578. 

arza = harza ( »izvjestaj« kao objekt u vezi 
s glagolom pisati, uciniti (na portu): mazar 
(»molbe«) pisu, harze prepisuju (u nar. pjesmi, 
Jukic, Bos. prijatelj 2). Odatle nas denominal 
harziti, -im impf, »bijediti, potvofiti, denun- 
ciratk, u bos. narodnoj pjesmi s interesantnim 
semantickim razvitkom (uciniti kriv izvjestaj 
— obijediti). Taj je arabizam vise prosiren 
u arapskoj slozenici 'ard-i hal — perz. arz-i 
hal > tur. arsual < arz »iskaz, izvjestaj« i 
ar. hal »stanje«, upravo »iskaz o stanju«: arzo- 
(h)al m (u Petranovicevoj nar. pj.) = arzovdl 
pored arzuval (Kosmet) = arzovan (Vuk, s 
disimilacijom r — I > r — n) = herzoval (Bo- 
gisic) = rzoval »molba, predstavka«. Ovaj je 
administrativni turcizam potvrden jos u ru- 
munjskom jeziku (arzuhal, arzovdl, harzoval), 
arbanaskom (arzual, arzuhal) i novogrckom 
(dp^ouxd^O u istom znacenju. Ovamo ide 
i slozenica arzi o.daja u Jukicevoj narodnoj 
pjesmi »cubiculum salutatorium«, prema Da- 
nicicu arz-i »za prijavljivanje«. 

Lit.: ARj 1, 114. 3, 578. 595. Elezovic 1, 
18. Marjanovic, NJ 3, 216. GM 16-17. 

arzlak = hdrzlak m »tip, kalup (puske)« 
u Vukovoj nar. pjesmi: Sve (se. puske") na 
jedan arzlak izgonjene. Turcizam iz oblasti 
oruzja koji inace nije potvrden u narodnom 
govoru ni u drugim balkanskim jezicima. 

Lit.: BI 1, 18. 372. 

-as, kao ziv sufiks ne postoji u apelativima 
ni u jednom slavenskom jeziku, nego samo u 
nasim prezimenima izvedenim od hipoko- 
ristika od dvoclanih praslavenskih licnih imena, 
kao Milas (dubrovacko prezime) od Miloslav, 
Betas od Bjeloslav, Vukas od Vuk(o)mir, 
Vidas od Vidomir, isto tako Juras od Juraj 
(i ovo ime islo je u starije doba u dvoclani 
sistem: Jurislav), Petras od Petar, Matas od 
Matej, Matija. Od ovih nastadose patroni- 
micka imena na -id, -ovie: Matdsii, Matasovic, 
Vukasovic. Moglo bi se uzeti da se ocuvao kao 



pridjevski sufiks poimenicen s pomocu -ica 
u toponimu Bjelasica, ispor. polj. blalasy 
»bjelkast«. Prestao je biti ziv imenicki i pri- 
djevski sufiks vec u praslavensko doba. Tu 
je nastao upravo od -sb s prosirenjem -ost. 
Sam se -si kod imenica ocuvao samo strasten 
s osnovom, tako da se moze raspoznati samo 
na osnovu lingvisticke analize. Ovamo idu: 
ovas, gen. ovsa (v.), cai od osnove (o)calati 
(v.), glds od osnove gol, koja dolazi u redupli- 
kaciji glagol (v.), klas od osnove koljena (v.), 
'kus (v.), bijes (v.), krijes (v.), kos (v.), ris (v.); 
od pridjeva samo u rus, dok je poimenicen 
s pomocu -ica, kao gore u Bjelasica, u lisac 
-lisica (v.). Inace se -as 6 kod pridjeva ocuvao 
kao ziv sufiks samo u konglutinatu -ost, gdje 
-t potjece od pridjeva na -at. Konglutinat je 
nastao zbog sinonimije, jer su i -as i -at zna- 
cili isto, snabdjevenost osobitim svojstvom, 
istom bojom, u nepotpunom opsegu. Pored 
toga i u pocetnom dijelu dozivio je -ost razna 
rasirenja, najprije sa k: -kast, pa sa -ih: -ikast, 
zatim sa -ar : -arast, -ic : -icast, sa j : -jast, 
-kar : -kdrast, -ol : -olast, -olj : -oljast. Pri- 
mjeri: sam sufiks -asf dolazi u izvedenicama 
od imenica i pridjeva: budalast, davolast, 
grivast, racvast, kiisast, okruglast, pjegast, 
prutast. Rasirenje -kost dolazi samo u izve- 
denicama od pridjeva: bjelkast, crvenkast, 
riimenkast, sarkast, zelenkast, zutkast, plavkast. 
U narjecjima moze se jos prosiriti sa -ov kao 
u crnovkast ili cmovkast (ZK). U rasirenju 
-kast moze doci i na komparativnu osnovu: 
crnjkast, zuckast. U rasirenju -ikast dolazi u 
mddrikast, visnjikast, cak i od pridjeva plavetan: 
plavetnikast. -arast se nalzai u priitarast 
pored prutast, a -kdrast u zuckarast; -Hast 
u bjelicast, galicast, ljubicast, ruzicast. Ovdje 
sluzi upravo kao sufiks -jast od imenica na -ica 
(v.): bjelica, galica, ljubica i ruzjca. Zato se 
ovi primjeri mogu smatrati kao izvedenice s 
pomocu -yasi jednako kao i kucast i zakucast, 
pastusast, pepeljast, pupcast, siljast, gdje ta- 
koder sluzi za izvodenje pridjeva od imenica: 
kuk, pastuh, pepeo, pupak, silj. Da bi se izbjeglo 
palataliziranje suglasnika kg, dodaje se -olast, 
koji je apstrahiran iz davolast, u mrkolast, 
vragolast. Posljednji je pridjev izmijenjen 
prema -jast u vragoljast. 

Lit.: Strekelj, DAW 50, 39. Marette 265. 
314. 316. 318. Vandrdk I, 630., § 624. Leskien 
§§ 525 i 526. Bruckner, ZSPh 2, 308. 

ase, gen. dseta n (Kosmet) »bolje koncano- 
platno«, sinonim patiska (v.). Arabizam po- 
tvrden takoder u bugarskom jeziku hase 



5 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



66 



aspra 



kao neutrum, dok bismo prema arapskom 
chasa ocekivali femininum. Inace nasi turcizmi 
na -ei gen. -eta, kao cebe (v.), svrsavaju i u 
turskom jeziku na -e, nikada na -a. 
Lit.: Elezovic \, 20. Mladenov 666. 

asi = hasi, u narodnoj pjesmi kao indekli- 
nabile, imenica ili pridjev, veze se sa uciniti 
se u znacenju »pobuniti se, odmetnuti se«. 
Odatle imenica asija, gen. -e m »odmetnik, bun- 
tovnik« (Kosmet), potvrden takoder u bug. 
jeziku asija (u istom znacenju). Bosanske 
primjere v. u Skok, Sldvia 15, 182. Turcizam 
arapskog podrijetla ('osi, pridjev i imenica). 

Lit.: ARj 1, 115. Mladenov 10. 

asistit, -lin impf. (Cilipi, Sibenik) = (s 
aferezom a-~) sistit (Korcula) »pomoci«. Od tal. 
assistere (14. v.), od ad- i sislere (reduplikacija 
od stare). Prijelaz talijanske konjugacije -ere 
u -iti kao obicno u Dalmaciji (upor. kurit 

< correrej. Ovamo ide kao part. prez. asistent 

< fat. assistens > tal. assistente, i azistent 
sa z < s (upor. bazen za franc, bassin). 

Lit: ARj 1, 115. Klede 99-100. 

asker m (Vuk, narodna pjesma, BiH, Kos- 
met) = asker = ascer (Kosmet) »1° vojnik, 
2° vojska«: carski asker (talunu se / — / ~) »sulta- 
nova vojska«. Na -ija < ar. -ijje askerija f 
»r vojna taksa, 2° vojna sluzba«. Balkanski 
turcizam (preko arapskog) latinskog podrijetla 
(lat. exercitus > ar. askdr > tur. asker, glede 
metateze % > s k upor. Alexander > ar. al 
Iskandar > tur. Skender, Iskenderije < 
Alexandria), iz turske vojne terminologije: 
rum. ascher »vojnik«, ascherliu, bug. asker(iri), 
askerija, askerlak -»vojna sluzba«, arb. asqer, 
cine, dschere, ngr. aaxepi. Perzijska slozenica 
je takoder postala balkanska rijec: serdsker ~ 
seraskijer (Ljubisa) = serascer (Vuk, nar. pj.) 
»generalissimus« < perz. sdrdskar < sdr -i- 
dskdr »glava vojske«. Italijanizam je apstraktum 
zemcijon (Kucisce) u izrazu bdtit ~ (< tal. 
battere) »gimnasticirati«. 

Lit.: ARj 1, 115. GM 18. Mladenov 10. 

Skok, Sldvia 15, 182., br. 27. Lokotsch 

1307. Elezovic I, 24. Pascu 2, 109., br 51. 

asli, kao indeklinabilni pridjev u narodnoj 
pjesmi znaci »plemenit«. U torn znacenju 
potvrden je i u arbanaskom jeziku. Kao prilog 
znaci »sasvim, potpuno« i upotrebljava se uz 
nase pridjeve: asli zreo »potpuno zreo«, asli 
manit »potpuno lud«. U torn znacenju potvrden 
je i u Kosmetu (asli i osli »doista, pouzdano«), 



u bugarskom jeziku (asli i asla) i u arbana- 
skom jeziku. Ovamo ide mozda i prilog jdsli 
uz glagol ici »ponosito ici«, iako je protezay- 
rijetka kod turskih rijeci razlicitog podrijetla. 
U cincarskom je jeziku asii -cheleam »barem« 
prema ar. hasil -i Kel'am pored has! -i »ukratko«. 
Pored toga treba zabiljeziti slozenicu tipa 
kitap — mitap u asii vasli (Imotski) »zaman, 
uzalud« prema turskom ash fash istog zna- 
cenja. Taj turcizam arapskog podrijetla (osli = 
prilog nacina, hasl-i za hasil-i u znacenju 
»prvobitno, starinsko, originalno«) ide u 
kategoriju posudenica-postapalica tipa denrek 
(v.). 

Lit: ARj 1, 115. 4, 482. Mladenov 10. 
GM 18. Elezovic 1, 20. Deny 474. Zore, 
Rad 138, 56. 

asma, gen. -e f (Kosmet) »vrst loze, car- 
daklija (v.)«, nalazi se i u bugarskom jeziku 
asma »loznica«. Dolazi od tur. asma. Ima i u 
BiH asma = hasma u istom znacenju. 

Lit.: Elezovic 2,495. Mladenov 10. Skoljic 
101. 

asol m (Dalmacija, valjda Podgora, Pavli- 
novic) »dobit i sto kmet daje gospodaru« = 
asul pored asii, indeklinabilni pridjev i prilog 
(Kosmet, Vucitrn) »dobar, kako treba« u 
vezi s glagolom urabotat »uraditi«, odatle pf. 
glagol nasiilit, -im (na + asulit, koji bez pre- 
fiksa nije potvrden) »ljudski uraditk. Turcizam 
arapskoga podrijetla (ar. hasyl »rezultat, pri- 
hod«) potvrden jos u arb. hasele f (gegicki). 
Samoglasnici o/u nastadose iz turskoga r (< 
tur. hasil); upor. kaduna (v.). 

Lit: ARj I, 115. Elezovic 2, 376. GM 148. 

aspida f (14. v., Vuk) »vipera, zmija otrov- 
nica« = (s protezom j-j jaspida (16. v., Ve- 
tranie) pored stsrp. aspidb (16. v.) = aspid 
m (Divkovic, Posilovic, Radnic, Budinic, 
16. v.) = aspit (Poljica, Dalmacija), s pridje- 
vom na -in 'aspidin, na -ov aspidovb (15, v., 
Aleksandrida). Balkanska rijec grckog po- 
drijetla (ngr. aaniSa od stgr. acme,, -(6oc,): 
rum. aspida, bug. aspid m pored aspida, arbe 
aspith s clanom -dhi. Usla u balkanske jezik. 
iz srednjovjekovnih fiziologa. 

Lit.: ARj 1, 115. 116. 118. 845. 4, 483. 
Mladenov 10. Hittz,Amph. 1. GM 18. Vasmer, 
GL 48. REW 711. Tiktin 113. 

aspra f (Vuk, Crna gora, tako i u bugarskom 
jeziku) sa deminutivom na -lea asprica (Drzic) 
= (sa protezom j-~)jdspra f (16. v., Dubrovnik, 
nar. pj., Vuk, Istra), pi. jaspre, gen. jdspri 



aspra 



67 



pored jdspri f pi. s deminutivom jdsprica 
(17. v.) = jdsprice (Crmnica) = jdspro n 
(istarska nar. pj.) »1° srebrn novae 15. — 
18. v., T pecunia, 3° sljoka, Flitter (Vuk, 
Slavonija)«. Denominal djaspriti se (Poljica, 
Dalmacija) »onovciti se«. Balkanska rijec 
grckobizantinskog podrijetla: srgr. i ngr. 
dojtpov < lat. asperum unakrsteno s pridje- 
vom dojipoc, »bijel« (upor. poslovicu Cuvaj 
bijele novce za erne dane), upravo od gr. pi. 
n. dempa »novac«: rum. aspra, arb. aspre 
f pored ashpere »1° kleine ttirkische Silber- 
miinze, 2° Geld iiberhaupt«, tur. aspra. Tur. 
akge istog znacenja je prevedenica od bizan- 
tinske rijeci koja upravo znaci »ostro kovan 
novac«: jdspra (Vuk, Sulek) je i botanicki 
termirr (lysimachia nummularia). 

Lit.: ARj 1, 116. 3, 483. 4, 483. 8, 802. 
Pletersnik \, 360. Miklosic 4. SEW I 32. 
Ribaric, SDZb 9, 153. Psichari, MSLP 6, 
312. REW> 708. Rohlfs 27. 252. Romdnsky 
91. GM 18. Meyer, Ngr. 3, 12. Schwytzer, 
IF 49, 28. Elezovic I, 21. Mladenov 10. Vasmer, 
GL 48. Sulek, Im. 125'. 

astagarka f (Novakovic) u poredbi za 
golemu svijecu. Pravo znacenje nije odredeno. 
Prema Danicicu od gr. aoxpayakoc, »1° gle- 
zanj, 2° biljka dragank. Vasmer otklanja s 
pravom tu etimologiju. 

Lit: ARj 1, 116. Vasmer, GL 48. Sulek, 
Im. 500. 

astar, gen. astara m »postava, platno za 
postavu, pamucno platno u koje se obicno 
mrtvi Turci zavijaju«. Turcizam perzijskog 
(perz. astar) ili bolje osmanlijskog podrijetla 
(dzag. astar »rdava vrsta svile, platno kao 
postava«), nalazi se jos u rumunjskom, bugar- 
skom i arbanaskom jeziku u istom znacenju 
i obliku (ostar) i u novogrckom jeziku cta- 
Tdpi(ov). 

Lit. ARj 1, 116. Mladenov 10. G M 19 
Matzenauer, LF 7, 4. 

astrolog m (16. v., Dubrovnik) = astrulog 
U5. v.: mestri ki se govore a'struloz'i) = (s 
aferezom a-) strolig m (Dubrovnik) prema 
strdKga f (Cres) = stroliga (Potomje) = 
strohga (Bozava, Korcula) »gatalac m prema 
Prema gatalica, vracara, vjestica, striga = 
»trtoga f (Korcula)«. Denominal na -ati stro- 
"Sat, -am (Dubrovnik, Cavtat) »prozreti (si- 
tuaaju)«. Od mlet. stroleg(o) prema stratega, 
lari, strolig < lat. astrologus > tal. astrdlogo. 
Apstraktum na -ija astrologija (17. v.). Grcka 



ucena slozenica od doxpov »zvijezda« i sufiksa 
-hSyoc,, -)oyia koji znace naucno zanimanje 
onim sto znaci prvi dio slozenice. 

Lit: ARj 1, 116. Surmin 107. REW 745 a 
DEI 342. 

esumiti, -im na koga pf. (Dalmacija, Pavli- 
novic) »rasrditi se na koga«. Nije dovoljno 
potvrdeno primjerima iz narodnog govora. 
Mozda talijanizam assumere (kod. Dantea < 
tal. prefiks ad- > a i sumerej. Prijelaz znacenja 
nije jasan, Danicicevo misljenje da je od tur. 
isinmak »ugrijati se, zestiti se« nije uvjerljivo 
ni morfoloski ni semanticki. 

Lit: ARj I, 116. REW* 8448. DEI 336. 

-as', gen. -asa (duljina kao u -oc, -ari), ziv 
i produktivan hrvatskosrpski sufiks (rijedak 
u dragim slavenskim jezicima), sluzi najprije 
za izvodenje radnih imenica od imenickih 
(1) i glagolskih (2) osnova u neutralnom i 
pejorativnom znacenju. U ovom slucaju pravi 
se femininum (mocija) (3) s pomocu -lea 
(v.). Pored toga u istoj funkciji upotrebljava 
se i za poimenicenje pridjeva (4). U tim funkci- 
jama sinonimi su mu sufiksi -ac (v.), -ar, 
-jar, -dzija (v.) (5), -nik (v.), -telj. Dodaje se u an- 
troponimiji hipokoristickim skracenicama od 
starih slavenskih dvoclanih licnih imena (6). 
Da je jos uvijek ziv sufiks, vidi se odatle sto 
sluzi u gornjoj funkciji i za izvodenje od 
najnovijih tudica (7). Posudise ga od juznih 
Slavena i Rumunji i Arbanasi (8). Po postanju 
je najvecim dijelom posuden iz madzarskoga 
jezika (9), ali dijelom je postao iz slavenskih 
sufiksalnih sredstava (10). Primjeri za ilu- 
straciju ovih postavki: 

1. Od imenickih osnova oznacuje pristalicu 
stranke, tako od prdvo nastade prdvas prema 
nazivu Hrvatske stranke prava (19. v.). U 
zadnje doba austrougarske okupacije Bosne 
nastade za Nebosance pejorativan naziv ku- 
feras, od kufer »kovceg«, s kojim dodose u 
Bosnu. Dok je u prvom izrazu sufiks neutralan, 
u drugom je pejorativan. Neutralan je nadalje 
u tamburas, gajdds, birtds (v.), a pejorativan u 
budalas, rakijas, pendzeras. U ovom slucaju 
veze se i sa sufiksom -ija (v.) kao u mudrijas. 
U kalas »nevaljalac, lopov« (odatle raskalasen) 
etimoloskog je podrijetla (< perz. galias, tur. 
qalas»id.«). U rijeci bradasznaci snabdjevenost. 
2. Od glagolskih osnova tvori iskljucivo 
pejorativne radne imenice: pravdas (od prav- 
dati se), blebetas (od blebetali), prtljas (od 
prtljali}, zanovjetas (od zanovijetati) , kartas 
(od kartati se}. 



68 



3. Od svih ovih radnih imenica govore se 
femininumi obrazovani s pomocu -ica; ako 
i nisu potvrdeni, a ono su moguci: bertasica 
f (ZK) »gostionicarka« pored bertinja od njem. 
Win fin). 

4. Bjelas je konj (od bijel). To je rijetko 
poimenicenje, ali je veoma rasireno: bogatas 
(= bogatus ZK s madzarskim -os > -us), 
piemen itds, velikas za magnat (i odatle pridjevi 
velikaskl, plemenitaskl, bogataski). Takvi se 
pridjevi govore i od gore navedenih izvedenica. 

5. Da mu je sinoniman ovaj turski sufiks, 
vidi se iz oblika pravdadflja, koji se govori 
pored pravdas (Hrvatska). Upor. nize strajkas 
pored strajkao, gdje se opet vidi, da mu je 
sinonim -ac. 

6. U antroponimiji su potvrde za -as 
dosta rijetke: Bogdas, odatle toponim Bogda- 
sic u Boci, od hipokoristika Bogde od Bogdan, 
Milas od Miloslav, odatle pridjevski toponim 
Mllasme pi. m (Hrvatska), Dobras od Dobro- 
slav. Danas su to prezimena. Odavde je pre- 
nesen i rasiren sa -in (v.) u kumasin od kum 
i prljasin od prijatelj. Ova rasirenja stvorena 
su prema hipokoristicima. : Milasin, Petrasin, 
koja postoje kao u prezimenima i u izvedeni- 
cama na -ic, -ovic, -evie. Pored -as postoji i 
varijanta -is u Ivanis, nekada licno ime, danas 
ocuvano u patronimiku Ivanisevic. 

1. Danas su veoma rasireni sportas od 
englesko-francuske rijeci sport, i strajkas od 
engleske rijeci strike. 

8. U rumunjskom jeziku je -as veoma raz- 
granjen i tvori ne samo radne imenice kao 
ucigas »ubica« od ucig »ubiti«, ostas »vojnik« 
od oaste »vojska«, nego i pridjeve kao codas 
»repat« od coadd »rep«. Tu sluzi za izvodenje 
od glagola i imenica latinskoga podrijetla 
(uccidere, hostis, cauda), ali i od posudenica 
kao birtas »gostionicar« od njem. Wirt. Nalazi 
se u imenima biljki i zivotinja, a ima i demi- 
nutivno znacenje kao u baetas »djecacic« od 
baet, bdiat »djecak«, ciocanas od ciocan »mala 
casica«. U arbanaskom jeziku imamo mengash 
»ljevak« od menge < lat. manica »rukav«, od 
cega je mengjer »lijevi«. 

9. Madzarsko -as nalazi se najprije u po- 
sudenicama gdje je i osnova posudena, kao u 
nazivu jela paprikas, zatim u paj das m i paj- 
dasica f »suputnik« (v.), orijas (v.). Madzarska 
posudenica kou! (ZK) bila je preinacena u 
kocijas prema kocija (v.). 

10. U primjerima navedenim u t. 6 za- 
cijelo je slavenskoga postanja, kako se vidi 
iz varijante -os u Vidos od Vidomir, u ceskom 



Jaros od Jaroslav, u poljskom Stanisz od 
Stanislaw. Tu je -s nastalo od veze sa -It 
(v. -ahan, -ihna) sa sufiksom -to. 

Lit.: Maretii 265. Leskien §§ 366, 406. 
Strekelj, DAW 50, 54-55. Vandrdk 1, 633- 
635. §§ 631-647. Pascu, Sufixele 345 i si. 
Pekmezi 220. Boskovic, JF 15, 38 i si. ARj 
13, 101. 4, 766. 

as 2 m (Vrcevic) »kec (termin u igri kartama) « 
= has m (Marin Drzic: da medu bogaci valjam 
has, prema Budmanijevu tumacenju) = as (u 
nadasnjem knjiz. jezika) = as (metaforicki 
preneseno u Ljubljani na nekadasnju novca- 
nicu od 1.000 dinara u staroj Jugoslaviji). Od 
lat. as, gen. assis > tal. asse, asso (15. v.) 
»rimska moneta (jedinica duodecimalnpg sis- 
tema)«, njem. As, arb. as. 

Lit.: ARj 1, 117. 3, 579. GM 17-18. 
Bune, NJ 2, 212. DEI 328. 333. 

asar, gen. -a m (Kosmet), objekt uz glagol 
uzeti, »desetak«, sinonim usur (v.). Taj arabizam 
Cdsar) nalazi se jos u bug. asar, pored jusur, 
oba puta u istom znacenju. 

Lit.: Elezovic 1, 23. Mladenov 12. 

asasln, gen. -ina m (Dubrovnik, Poljicki 
statut, Budinic) »razbojnik«. Pridjev: asasinski. 
Apstraktum na -stvo: asasinstvo »razbojstvo, 
lupestvo«. Od tal. assassino < ar. pi. 'hassasin, 
sing, 'hassias »pusac hasisa«, izvedenica od 
opojne biljke hasis (internacionalna rijec). Tako 
se zvala sekta koja je pocinjala ubojstva u opoj- 
nom stanju. Kod Marina Drzica hassasi m pi. 
»Wachkommandant«. 

Lit: ARj 1, 117. 3, 580. REW 3 4071a. 
DEI 328. Lokotsch 839. Resetar, ASPh 31, 
478-479. Matzenauer, LP 7, 4. 

-asce, deminutivni sufiks srednjega rada 
udvojenog postanja, od -be > -(a)c (v.), -bH 
i od -ce (v.) ili ud udvojenog -tee; a je nastalo 
od mekog ili tvrdog poluvokala b/6. Postoji 
samo u hrvatskosrpskom jeziku, gdje udvojeni 
deminutivni sufiksi nijesu rijetki, upor. kaj- 
kavski -Heki -teak, gen. -icka (ZK: pipcicak 
od pipac »nozic«, petesicak od peteh »pijetao«), 
-cac (ZK: juncac od junac, klasuncac od 
klasiinac). Primjeri: u sunasce (< 3ihnbCbce) 
potjece od udvojenoga -ce: sunce (< Shnbce) 
(v.). Iz ovoga primjera apstrahiran je i dodan 
u sitasce od szio. Ovdje se moze kazati i razlog 
tome postupku. _ Sam deminutivni sufiks -ce 
nalazi se u sice (ZK), gdje je iz grupe te nastalo 
po pravilu c. Da se to ne dogodi, tj. da se bolje 



69 



asik 



vidi osnova, dodan je -asce kao gotov deminu- 
tivni sufiks. Rijec sice je u ZK postalo i poseban 
termin. Oznacuje sitasce u upotrebi za ciscenje 
podojenog mlijeka i pri torn nitko ne misli na 
sito, tj. sice je izgubilo deminutivno znacenje. 
Drugi je primjer klubasce (< blnbbchce) gdje 
se ocuvalo deminutivno znacenje od klupko 
(< Mc'bb'bo). Kao sto u ovom primjeru, tako 
i u srdasce (< srbdbcbce) pojavljuje se osnova 
medija. Sice pored sitasce ponavlja se u bfee 
< brd-ce (u Dalmacij', Kastela) u znacenju 
»poviseno mjesto u selu«, s gubitkom deminu- 
tivnog znacenja, pored brdasce, -gdje je demi- 
nutivno znacenje potpuno ocuvano, jednako 
kao u koritasce, sedlasce, stfmasce od strmen 
(s gubitkom sufiksa -en, upor. sibenski od 
Sibenik, Topusko od Toplice). Samo u pluralu 
vratasca. Pluralni oblik osnovnog sufiksa -bee 
nalazi se u vraca f (ZK) u znacenju »mala 
vrata na dnu bureta« i u toponimu Vraca. 
Kako se vidi, kad je sufiks naglasen, onda 
nema duljine. Oblik -asce nastao je iz -acce 
(< -bcbcei-bchce) na osnovu zakona disimi- 
lacije time sto je iz ts — is ispalo t u 
prvom elementu suglasnicke grupe. 

Lit.: Boskovic, JF 15, 102. Maretic 265. 
Leskien § 424. 

asca, gen. -e f (Kosmet) »aspra, jaspra 
(srebrn novac)«. Za vrijeme sultana Bajazita 
II kovale su se cetiri asce od jednog drama 
srebra. U Bosni se upotrebljavaju slozenice: 
dzepasce, gen. -eta m od dzep (v.) (Sarajevo) 
= dzep-asluk m (Travnik) = dzepdsluk (Mo- 
star) za »Taschengeld«. U posljednja dva oblika 
pomijesala su se dva turcizma harchk i ahcalik. 
Vuk ima jos kazukdsce, gen. -eta n = kazu- 
karina f »pristojba za pristajanje broda, Ufer- 
geld«; kazukdrina je nasa izvedenica s pomocu 
sufiksa -arina (v. -ar), dok je osnova tursko 
kazik »kolac« (u za tursko jery kao u koduna, 
v.). Postanje znacenja je jasno. Brod se naime 
veze o stup zabijen kao kolac u zemlju. Tur- 
cizam asca nastao je od turskoga pridjeva dk 
»bijel« (upor. Akhisar za Prusac u Bosni, upravo 
»bijeli grad«, i deminutivnog turskog sufiksa 
-ce, upor. Deny § 517). Denominacija je prema 
tome ista kao u aspra [jaspra od gr. dampoc, 
»bijel«. Nasa suglasnicka grupa razvila se iz 
turskoga akce jednako kao u basca od bagce 
(v.). 

Lit: ARj 4, 924. Elezovic 2, 472. Skok, 
Sldvia 15, 345. 

ascija, gen. -e m (Vuk) = akcija (nar. pj., 
Crna Gora) = akcija (Kosmet) »kuhac, kuhar, 
covjek koji drzi radnju, u kojoj se kuhaju i 



prodaju jela« = arcija »upravitelj kuhinje kod 
svadbe« (Cilipi kod Dubrovnika. Promjena 
sc > re nije utvrdena). Odatle pridjev ascijin, 
poimenicen u izvedenicama ascinica = asctjnica 
= ascinica (Bosna) f = ascinica f (Kosmet) 
»kuhinja, ducan u kojem se za novae moze 
jesti«, asebka f (Kosmet) »kuharica« (s nasim 
sufiksom -ka (v.) i apstraktum asiiluk m (Vuk) 
»zanat, vjestina kuharova«. Opci balkanski 
turcizam osmanlijskoga podrijetla (turska iz- 
vedenica na -ci od as »juha«, u vulgarnom 
izgovoru aha, na kom se osniva akcija), nalazi 
se u gotovo u svim balkanskim jezicima u oba 
izgovora (bug. ahcija, arb. ahci, akgi kod 
Gega, u Skadru had). Ide u balkansku kuhinj- 
sku terminologiju orijentalnoga podrijetla. 

Lit.: ARj 1,44. 117. SEW 1, 25. Mlade- 
nov 12. GM 4-5. Lokotsch 117. Elezovic 1, 
9. 24. 2, 496. 

asesur, gen. -ura (Rab, Bozava) »opcinski 
prisjednik«. Od sitai, assessore (13. v.) < lat. 
assessor, radna imenica na -or od part. pret. 
od assedere. 

Lit.: Kusar, Rod 118, 21. Ctonia, ID 6. 

asibicar m »(biijka) aquilegia vulgaris« (Sla- 
vonija, Sulek). Drugih potvrda nema ni iz 
narodnog govora ni iz balkanskih jezika. Da- 
nicic je izvodi iz ar. 'asyk-i bicare »ljubavnik 
bez duse« i uporeduje s nazivom popina ka- 
pica. Bez daljih obavjestenja etimologija ostaje 
neutvrdena. 

Lit.: ARj 1, 117. 

asicare, prilog »otvoreno, nesakrito« (Bosna, 
Kosmet). Turcizam perzijskoga podrijetla: 
tur. ai'ik'are = perz. askar. Nalazi se u istom 
znacenju i obliku u arb. ashiqare (skadarski 
ashicare) i u bug. asikere, a u cincarskom jeziku 
bez pocetnoga a- sichiare. ARj 3, 32 ima oblik 
eskero (18. v., Zuzzeri, Rosa i dva leksikografa). 
Odnos izmedu eskero i asicare nije jasan. 

Lit. Skok, Sldvia 15, 182., br. 31. Mladenov 
13. GM 19. Elezovic 1, 24. Pascu 2, 165. 

asik = hasik (Vuk) = jasik (uciniti na dje- 
vojku) m »dragi« u vezi s refleksivnim glagolima 
~ se uciniti, r~j se metnuti na koju, za kojom »za- 
ljubiti se«, takoder s turskim sufiksom -cija 
l-dzija (v.): asikcija = aslgdzija m (Vuk) 
»amator«, odatle pridjev aslkov u toponimu 
Aslkova Mehana u Vracarskom srezu, i ap- 
straktum asikluk m (Reljkovic) »amores« i 
denominal asikovati »ljubiti« = jasikovati 
(17. v.): ne boluje, vece asikuje. Takoder u 



asik 



70 



-asnji 



-osnji 



-lsnji 



-usnji 



-snji 



vezi s turskim imperativom za 3. lice: askol- 
sun (Kosmet) = aslkosum = ackosum (Bosna), 
uzvik u znacenju »bravo, na zdravlje«. Glede 
n > m upor. burjum (v.). Ovaj turcizam arap- 
skoga podrijetla i istog znacenja ('asyK) nalazi 
se i u ostalim balkanskim jezicima (bug. asik 
»ljubavnik, pjevac ljubavnih pjesama« i uzvik 
alkolsiin; u arb. ashk pored ashik = s umetnu- 
tim r arshik »ljubavnik«, arshiqi f, arshikl'ek 
(gegicki) »ljubakanje«, ashikoj »ljubim, ljuba- 
kam«). Glede ars- : as- upor, nize aslama, 
asov. Iz oblasti je ljubavnog govora kao i 
sevdah (v.) i sevdalinke (v.). Turski jery moze 
ispasti. Pored znacenja »ljubavnik« itd. postoji 
u Kosmem asik, -a, pi. asid u znacenju »piljak, 
jagnjeca casicna kost kojom se djeca igraju«, 
u istom znacenju i u balkanskim, jezicima, 
bugarskom, rumunjskom i arbanaskom (ovdje 
i s umetnutim r ashik = arshik, upor. Capidan, 
Lejeu aux osselets chez les Roumains, les Slaves 
et les Albanais, REB 1, 311-231. Razvitak 
znacenja nije objasnjen iako se bez sumnje 
radi o istoj rijeci. Zacijelo ide ovamo i varijanta 
a > e u esak, gen. eska m (Vuk, nar. pj.) 
»ekstaza«. U prilogu eskile (Vuk, Sentandrija) 
= heskile (Rapic) = (jedanput i) eskilj (18. 
v.), gdje je arapska rijec vezana s turskom 
postpozicijom -He koja odgovara nasem pri- 
jedlogu s = sa = su. Znacenje je priloga »zdra- 
vo, podobro«. Taj prilog dokazuje da se radi 
o istoj rijeci. Prijelaz a > e nije objasnjen. 
Korsch, ASPh 9, 677 misli da se radi mozda 
ne o arapskoj nego o talijanskoj rijeci escire 
> uscire < lat. exire, sto ne moze biti jer od 
tog glagola nema imenice. 

Lit.: ARj 1, 117-8. 3, 32. 596. 4,487. Skok, 
Sldvia 15, 182. Elezovic 1, 24. 2, 496. Isti, 
IF 14, 216-7. GM 19. 

aska f (Psalt. dubr., 16. v.: sikirom i askom 
razvrgose njega — Ps. 73, 6 In securi et ascia 
dejecerunt eum) = (jjaska (Cavtat, Mljet) 
»keser kojim se dubu drva kad se pravi bacva, 
sesula, orude za tesanje«. Od lat. ascia = 
ascea. Vazno sa romanistickog gledista zbog 
ocuvane suglasnicke grape se pored el i n 
hi j atu, upor. Sisak < Siscia, or kulic < urce- 
olus. U augmentativnoj izvedenici na -one > 
-un, odatle je grupa sci presla u s: lasun m 
(Sibenski otoci, Sibenik) »masklin, kramp« < 
< asciane, s aglutiniranim clanom. Odatle 
denominal na -iti: olasumti, -im pf. »ukrasti 
malu stvar« (Rijecka nahija, Crna Gora). 
Upor. sic. asciuni, kal. sciuni < fr. aisson. 
Ovamo ide mozda ime morske ribe lasuja 



(metafora) »spada argentina«, od lat. demi- 
nutiva asciala s aglutiniranim clanom i meta- 
tezom palataliteta s —U > s — 1 >j. 

Lit.: ARj 8, 889. Fancev, Djela JAZU 
31, 171. Macan, ZbNZ 29, 1, 214. Skok, 
Term. 52. 155. REW 3 696. FEW 152. DEI 
316. 

aslama f (opcenito u Bosni i Hercegovini) 
= arslama f (Vuk, Pancic, Petranovic) = 
arslama- (Kosmet) = r slama (Vuk, Sumadija) 
= araslama (Vuk, narodna pjesma) = oraslama 
(nema ni ARj, ni BI) = arslamija (Sulek) 
»crna tresnja duguljastog Iika 3 plavica« (Vuk, 
Pancic), »oplemenjeno kalemljeno voce kao 
tresnje, visnje« (Kosmet), »rana tresnja, ranica, 
crna, lika duguljastog, plavica« (Vuk, Suma- 
dija). U narodnom govora potvrdeni su likovi 
aslama = arslama = mama; r za ar je kao 
Rbanija (v) i rmija (v.). Aslama .je oblik koji 
se potpuno poklapa s turskim apokopativnim 
infinitivom aslama »kalemljenje, oplemenji- 
vanje« od as(i)lamak »pricjepljivati, navrta- 
vati, kalemitk. Sam glagol nalazi se u bug. 
asladisvam, -disam »vakciniram, prisadujem«, 
odatle aslama. Prema tome je apstraktum po- 
stao konkretum, r je umetnuto u nasem jeziku 
kao u arsov pored asov (v.) i u arb. arshik 
pored ashik. Razlog za umetanje je nepoznat. 
Umetnuto je jos a > o u araslama kao gore 
u oroslan (v.) za arslan. Dodatak -ija mjesto 
-a ide po svoj prilici na racun Sulekov. 

Lit.: ARj 1, 101. 113. 118. BI 2, 356. 
Elezovic 1, 20. Mladenov 12. 

-asnji, -osnji, -isnjl, -usnji, -snji, slozeni 
pridjevski sufiksi odredena oblika. Sluze za 
tvorenje pridjeva od priloga, vecinom vremen- 
skog znacenja, koji se svrsuju na -as, -os, -a, 
-o, -e. Kod nekih ovako izvedenih pridjeva 
opaza se osciliranje izmedu -crnji i -asnji, 
tako u svagdanji pored svagdasnjl, jucerasnji 
prema ceranji u narjecju (ZK). Varijante 
-isnjl, -snji nalaze se u izvedenicama od ime- 
nica: godist(e-) + -tni, uskrs + -bni. U ova dva 
primjera nj je mogao nastati iz asimilacije 
-mi > -snji. Pored uskrsnji govori se i uskrsni. 
Prema tome ovdje je Snj analogicki preneseno 
iz godlsnjl i iz ostalih pridjeva vremenskoga 
znacenja. U ostalim je pridjevima nj nastalo 
iz -hn + -lo. U starocrkvenoslavenskom jos 
je postojao neodredeni oblik ovih pridjeva 
tamosbnjb, aomaJIbUfb, cerasbnjb. Suglasnik i 
razvio se u ovom slucaju iz s na osnovu zakona 
asimilacije prema nj. Taj suglasnik nalazi se 
ne samo u starocrkvenoslavenskom nego i 



-asnji, .-osnji, -isnjl, -usnji, -snji 



71 



u bugarskom i ruskom jeziku. Primjeri : 1) 
pridjevi od priloga na -as: jesenasnji od je- 
senas, vecerasnji od veceras, danasnji od danas, 
nocasnji od nocas; 2) od priloga na -oi: ju- 
trosnji od jutros, Ijetosnjl od Ijetos; 3) od 
priloga na -us : zimusnji od zimus. U sva ta 
tri slucaja docetno -s potjece od pokazne 
zamjenice saj (v.). Kako su ovo svevremenski 
prilozi, nije cudo sto su se odavde apstrahirali 
sufiksi -asnji, -osnji i dodali na vremenske 
priloge koji se svrsuju na -a, -o, -e, dva puta 
vec u starocrkvenoslavenskom jeziku dapace 
i na priloge na -a koji nijesu vremenski, nego 
mjesni (lokalni). Primjeri: pridjevi od priloga 
na -a: ondasnjl od onda, sadasnjl od sada, 
jucerasnji od jucer(a), nekadasnji pored neg- 
dasnji od nekada, sjutrasnji od sjutra (ZK 
sutra), tadasnji od tada, vazdasnji od vazda. 
Odavde je sufiks -Snji prenesen na vremenske 
priloga na -o, -e: davnasnjl od davno, jer 
postoji i od davna, prijasnji pored predasnji 
od prije = prede, malopresnjl od malo pre, 
prvasnji od prvo, s prva, skorasnji od skoro, 
onomadasnjl od onomadne. Ocuvao se samogla- 
snik mjesnog priloga -o u tamosnji, ovako vec 
u starocrkvenoslavenskom tamosbnb, od 
tamo, ali je izmijenjen u ovdasnji od ovdje, 
jer postoji ovda, a ocuvao se u domasnji od 
doma, takoder stcslav. domasbnjb i ras. 
domasnlj. 

Lit.: Maretie 315., § 362 g. 325., § 370 c. 
Leskien §§ '540-41. Vandrdk \, 537., § 490. 
491. Lohmann, ZSPh 10, 352 i si. ARj 8. 
953. 9, 482. 

asov, gen. asova m (Vuk, Vojvodina, 
takoder Slavonija) = drsov, gen. driovd (Vuk) 
»gvozdena lopata« (17. v.). Madzarska posude- 
nica dso istog znacenja (a. 1317, 1409. asow), 
koja kod nas ima samo provincijski karakter 
(upor. drnjevi), nalazi se jos u rumunjskom 
(K)arjeu i u ukrajinskom arsiiv u istom 
znacenju i s umetnutim r, glede cega upor. 
arslama (v.). 

Lit. ARj 1, 118. 'Gombocz-Melich 150—1. 

asprin m (Smokvica, Korcula: y f ga je 
popunice po asprinu) »podmorsko produzenje 
mrkente od obale daleko najvise 12-15 m« 
(opozicija: kulf < xotaioc,). Potjece po svoj 
prilici iz nekog starodalmatskog oblika koji 
odgovara log. asprile < asprigine »rauher 
Boden«, izvedenica na -igo, gen. -iginis kao 
caligo, robigo od lat. pridjeva asper. Upor. 
tal. botanicki naziv aspraggine f i slov. pirla 



pored deminutiva na -lea perlica »Waldmeister, 
asperala odorata«. 

Lit.: Pletersnik 2, 24. DEI 325. 



-astina je rijedak slozen hrvatskosrpski 
sufiks za pravljenje apstrakta od pridjeva i 
imenice. Ne nalazi se u ovom obliku u drugim 
slavenskim jezicima (ali upor. hrv.-kajk. i slov. 
siromasclna). Nastao je najprije u pridjevu 
izvedenom s pomocu sufiksa -bskl (v.) od 
siromah: siromask(i), koji je poimenicen s 
pomocu sufiksa za apstrakta -ina (v.): sird- 
mastina. Upor. gospostina (gosposcina ZK) od 
gospodskl. Od ovih izvedenica prenesen je 
na ubostina od ubog ili uboski, na reveitina od 
revan »siromasan«, koji pridjev nije stokavska 
rijec, u Crnoj Gori na neimastina od ne imatl, 
koja je rijec danas usla u knjizevni jezik, i na 
koncu na budalastina od budala (v. -stina). 

Lit.: Leskien § 497. Mdretil 306., § 355 
1. Pletersnik 1, 69. 2, 480. 



-(a)t' je onomatopejski imenicki sufiks 
koji se nalazi i u drugim slavenskim jezicima. 
Iz imenickih je izvedenica prenesen i u deno- 
nimalne glagole onomatopejskog znacenja; 
a je nastalo iz debelog poluglasa i nepostojano 
je, ali ako je u onomatopejskoj osnovi samo- 
glasnik a ili e, onda mjesto 6 stoji oje i u su- 
fiksu. U ovim se izvedenicama opaza ono sto 
se u turskoj i madzarskoj gramatici zove samo- 
glasna harmonija u sufiksima (tipovi plurali 
begler prema agalar u turskoj, a embernek 
prema lonak u madzarskoj gramatici). Primjeri 
za nepostojano a: dfhat, gen. djhta, odatle 
denominal drhtati; bdhat, gen. bahta. Posljednja 
imenica presla je u pridjevsku kategoriju pod 
uplivom pridjeva na -at (v.); tada je bahat 
promijenio i znacenje (v.). Jednom je a postalo 
dugo prema -or (v. nize): sapat, gen. sapata 
uz sapat, gen. sapta (<$bpbib prema sbpbtati), 
ali u denominalu ocuvalo se prvobitno nepo- 
stojano a : saptati. Primjeri za samoglasno o 
u osnovi: sopot, grohot, gldmot, topot. Jednom 
je ovakva izvedenica izgubila onomatopejsko 
znacenje i postala termin za pijevca: kokot, 
rijec koja moze biti i prezime i patronimik 
{Kokot i Kokotovic). Jednom je cak usao u 
izvedenice od pridjeva: zlvot i u izvedenice 
odatle zivotan i zivotinja. Primjeri za samo- 
glasnik e u osnovi: klepet, koje dolazi i u 
prijevoju klopot, odatle klopotac, gen. klopoca 
(= klepetac ZK), zyeket, odatle zvek i zvecati; 
tr'eset izgubio je onomatopejsko znacenje i 



72 



at 



postao termin za njem. Torf. Ovaj sufiks 
usao je i u rumunjski jezik. Nije identican sa 
pridjevskim sufiksom -at (v. nize). 



Lit : Maretit 265. Leskien 
V § 553. 



473. Vandrdk 



-at*, -ata, -ato, pridjevski je sufiks iz pra- 
slavenskog i indoevropskog doba, i danas jos 
ziv i produktivan. Po znacenju odgovara 
latinskim pridjevskim sufiksima -atus i -osus. 
Da je veoma star, to se vidi i iz pridjeva bo- 
gat koji je izveden od iste osnove od koje i 
bog (v.), ali iz vremena dok je ta rijec znacila 
i »zemaljska dobra, robu (upor. ces. zbozi 
»roba« i nas pridjev ubog »siromasan«, upravo 
»koji nema zemaljskih dobara (v.)«. Nalazi 
se i u litavskom -otas. Prema Brugmannu na- 
stao je u ie. doba na taj nacin sto je opci ie. 
pridjevski sufiks -to dosao na instrumentalne 
osnove na -a i -o. Odatle mu veza s imeni- 
cama na a i znacenje. Izrazava opcenito snab- 
djevenost onim sto znaci osnova, dakle isto 
sto i latinski pridjevski sufiks -atus. Prema 
tome je to jedan od rijetkih slucajeva slaven- 
ske i latinske zajednice u tvorbi rijeci. Du- 
ljinu a pokazuje samo onda ako je poimeni- 
cen i presao u deklinaciju i: svojat, gen. -i, 
izvedenica od svoj. Tu naime nije postojao 
femininum i neutrum, gdje je kratko a po 
zakonu. U tvorbama s ovim sufiksom imamo 
da razlikujemo tri slucaja. U prvom slucaju 
on tvori pridjeve od imenica. Sluzi dakle 
u morfoloskoj funkciji: bradat, brkat, glavat, 
granat, kljunat, krilat, krosnjat, mesat, okat, 
plecat, repat, rdgat, usnat, vldsat, zubat. U 
dragom slucaju daje jacu izrazajnu sadrzinu 
bivsem pridjevu kosmb koji se ocuvao u to- 
ponimu Kosmaj. Tako nastade kosrnat. U tre- 
cem dobiva preda se suglasnicka pojacanja 
j, Ij i n koja potjecu od pridjevskih sufiksa 
-10, -bitb. Tako nastaju pridjevski kongluti- 
nati -jat, -Ijat, -nat. -jat nalazimo u domis- 
Ijat od domisliti se, umiljat od umiliti se, s'iljat 
od (za)siljiti. Od posljednjeg je po svoj pri- 
lici apstrahiran -Ijat u ostrljat od ostar. To je 
jedini primjer za -Ijat. Dosta rasiren je -nat: 
brsnat, cvomat, gornat, lisnat, pernat, resnat, 
tfsnat, vldsnat, pored kojih postoje i pridjevi 
izvedeni s pomocu -bn od imenica, kao cvorni, 
trsnl, lisni, Perna u toponimima, upor. Resan 
u Makedoniji. Pridjevi na -at mogu biti poi- 
naeniceni s pomocu imenickih sufiksa -be (v.), 
-6ko, -bka (v.), -ica: zubatac, gen. zubaca, 
prijevod vrlo uspio i vrlo rasiren u Dalmaciji 
za ribu zvanu tal. dentate, koju rijec takoder 



govore nasi ljudi. S pomocu -bko poimeniceni 
su kusdtak, tefatak, zeratak, a s pomocu -bka 
krupatka, suhatka, zubatka, zukatka »nekakav 
sud, ali se ne zna, sta je osnova«. Veoma jasna 
je izvedenica usatka od uho, znaci »neka ptica«. 
U ZK je to »kabao za vodu sa dvije rucke koje 
strse kao dva uha«. Sufiks -ica dolazi u ovoj 
funkciji samo u toponimiji: Rogatica (Bo- 
sna) i Rasohatica (Dalmacija). Jednom se 
pojavljuje sufiks -at poimenicen u izvedenici 
u kojoj se ne osjeca osnova. To je u svat < 
svojat, upravo »covjek koji pripada svojima 
ili je snabdjeven njihovim izborom, pozi- 
vom«. Odatle apstraktum svadba (v.). Upada 
u oci neslaganje u akcentu izmedu pas < 
pojas i svat < svojat. 

Lit.: Maretii 315. 318. 319. Leskien § 524. 
Vandrdk 1, 593., § 564. 

-at 3 , gen. -ata, imenicki sufiks za tvorbu 
imenickih apstrakta u znacenju casti, polo- 
zaja, ureda, latinskoga podrijetla, od -atus. 
Nalazi se najprije u ucenim izvedenicama 
gdje je u najvise slucajeva oboje, osnovna rijec 
i izvedenica, posudeno: rektor — rektorat, 
dekan — dekanat, lektor — lektorat; novicijat, 
klerik — klerikal, biskup (upravo episkop} 
— episkopat, marsal — marsalai, deputat, ar- 
hidakon — arhidakdnat. U toponimiji za 
oznaku zemlje: Banat, gen. -ata; Temesvarski 
banat. Odatle etnikum Banacanin, pridjev 
banatski. Odatle je apstrahiran sufiks -at i 
dodan na nasu posudenu osnovu: beg — 
begov — begovat (Bosna) »ustanova bosan- 
skoga plemstva iz turskog doba«. 

-at- 4 , glagolski infiks, koji dolazi ispred 
-a-ti (v.), da bi se onomatopeizirala i derni- 
nutivirala radnja sto je izrazuje osnova. Sa- 
moglas varira sa -e-, —u-, -et- (v.). Od lom-iti 
(v.) stvara se onomatopeja i deminutiv lo- 
mdtati, lamacem, -tarn, od svdjiti svojatati, 
-tarn (nema Vuk, ali se govori); od sakati 
je (v.) sakatatt, -tarn. Cesci je u varianti na -et. 

Lit.: Maretii 345. Grickat, JF 21, 71. 

at' m »1° djelo, djela apostolska, 2° cin u 
drami« = ato m (Kasic), kao crkveni i dram- 
ski termin danas zamijenjen opcenito preve- 
denicom cin; 1509. (Senj) takoder juridicki 
termin : at ali kvestion. Od tal. atto < lat. 
actus m od agere, danas cesto prema njem. 
ili tal. akt, pi. u akta (ad acta). 

Lit.: ARj 1, 121. Mazuranic 10. REW* 
117. 



at 



73 



ata' 



at" (Vuk), plural at(ov)i (lS.v.) = at (Kos- 
met), plural prema turskoj deklinaciji atlar 
i atldri, gen. -a (u narodnoj pjesmi, Banje) = 
hat (Slavonija, Reljkovic) »equus arabs, 'ja- 
haci ili ustrojen konj, pastuh (Dubrovnik)«. 
Zenski se rod pravi s pomocu nasega slozenog 
sufiksa -kinja (v.) < -ka + -ynji: dtkinja 
(Crna Gora) = hatkinja (Srbija, Milicevic) 
»arapska kobila, sinonim za bedevija (v.)«. Od 
at je izvedenica dtlija = hdilija m »konjanik«, 
dobivena s pomocu turskog sufiksa -li. Pridjev 
glasi dtskt (Vuk). Turska je slozenica atmej- 
dan m (Vuk) »konjsko trkaliste«. Postoje jos 
turske slozenice krat (v.) i dorat (v.), ali se 
one ne osjecaju u nasem jeziku kao slozenice 
pa se od dorat pravi hipokoristik doro. Tur- 
cizam osmanlijskog podrijetla (at, istog zna- 
cenja, odatle atlt), nalazi se u bugarskom, 
arbanaskom (at) i rumunjskom jeziku (hat), 
svagdje u istom znacenju. 

Lit.: ARj 1, 119. 120. 121. 3, 582. 583. 
Elezovic 1, 20. SEW 1, 33. GM 20. 

-ata', latinski sufiks za apstrakta, upravo 
poimeniceni sufiks part. perf. pas. u z.r. ko- 
lektivnog znacenja. Dolazi u dva vida, st- 
dalm. -ata = mlet. -ada. U jadranskoj zoni 
oba vida nastavljaju se i na domace osnove, 
glagolske i imenicke: kucala f (saljiva rijec 
za djecu, Dubrovnik: novci se dobivaju na 
kucati »skucanjem, skucajuck), madinata (Bo- 
gisic, Dubrovnik, Makarska) »maslinik«, po- 
Ljata (Kanavelic), upor. Pdljatnica (bara u 
Bosanskoj Krajini), pokrivala f (Dubasnica, 
Krk) »kosarica sa pokrovcem«. Ovamo ide 
Kusata (mjesto gdje izvire rijeka Jabucica, 
okrug krajinski, Srbija) gdje je sufiks -ata 
rumunjskog podrijetla (-aia). Mletacki ob- 
lik nesto je rasireniji: maslmada (Boka, Za- 
darski kraj, Ulcinj, Prcanj), poljada f (Ka- 
sic) »polje, poljana« (upor. rasirenje na -ija 
poljadija »isto«, Mikalja, puskada f »hitac 
iz puske«, sikirada »udarac sjekirom« i stendda 
»udarac kamenom« (prevedenica od tal. sas- 
sata, zadnje tri potvrde sa Raba). Nalazi se 
i u Goriskom, Krasu, slov. cebdda »Fusstritt« 
pored cebec = cebljaj od c.ebnotij-bniti, ce- 
bdti »Fusstritt geben«; upor. mlet. zampada 
»Schlag mit der Pfote«; rezada = r zdda = 
rzadec, gen.-deca (Podkrnci) »surzica«. U pa- 
prada f (Pollice, Dalmacija) mletacki je su- 
fiks zamijenio nas -at f u paprat = paprad 
f, gen. -i. V. jos ozelanda. Latinski se sufiks 
-atus rasiruje sa lat. -inus. Ovamo ide kastr'a- 
dina (v.) i od domacih osnova mrkadina f 
(Dalmacija, Pavlinovic) »mrko, prono su- 



kno«. Rasirenje sa latinskim pridjevskim su- 
fiksom -tcius u poimenicenjima m. i z. r. preko 
mlet. gubitka r > d u meduvokalskom polo- 
zaju dalo je -ajic, -ajica koji izgledaju kao 
nasi sufiksi. Dolaze najprije sa romanskim 
osnovama: fuskajica (v.), mlakajica (v.), pa- 
sajic(a), rebatdjic (v.), tresajica, u Dubrovniku 
skala levajica (v.), od nasih samo peljajica 
(Istra) f (od peljati »voziti«) »povez, za koji 
drze malu djecu, kad ih uce hodati«, plazd- 
jica f (Vuk, Kostajnica) »tocilo, tj. mjesto, 
gdje se drva otiskuju niz brda, riza«. Rasirenje 
istog sufiksa na lat. -or, gen. -oris sluzi za 
tvorenje radnih imenica u svim romanskim 
jezicima. Kod nas dolazi u domacim osnovama 
u dva vida lat. -ator pored -dtur i mlet. -ador: 
caratur, gen. -ura m (Rapic) »koji cara«, gnja- 
vator (opcenito u govoru inteligencije) »koji 
gnjavi, cini gnjavazu«, kasator (Lika) »bla- 
gajnik, koji isplacuje radnike u Slavoniji«, 
pivator m (Stulic) prema f na -ica pivatorica 
»popilica«, pizjnator (Vuk, Crna Gora, Ri- 
jecka nahija) pored pizmator »koji cini pizmu, 
omrazu medu ljudima«, takoder przjnatar (sta- 
rija knjizevnost) < ngr. jteiouaTdpnc;, ska- 
catur (Vuk, Dubrovnik) »skakavica, steka- 
vica«, od prezentske osnove skac-em + -atur 
(prevedenica od saljdtur, gen. -ura »kljuca- 
nica«, v.), sumator (ZK) mjesto knji- 
zevnoga sumar, gen. -ara. Od mlet. -adar 
samo prknjadora f (Ston) »pogrdno ime proz- 
drljivoj zeni«. Rasirenjem -ura dobiva se lat. 
-atura > mlet. -adura (d moze ispasti) za 
glagolske apstrakte, rasirenu svim romanskim 
jezicima. Kod nas dolazi najprije u posude- 
nicama sa romanskim glagolskim osnovama, 
zatim u dvije izvedenice od domacih osnova: 
od mel = mil(o) (v.) »pijesak« meladura f 
(Smokvica, Korcula) »fini pijesak na morskom 
dnu« = miladura (Pavlinovic, Poljica) »1° si- 
cusni pijesak na dnu mora, sto se na pogled 
modri, 2° plitko more uz obalu« = (preko mlet. 
-aura > -ura) miliira (Hvar) »plitko more«. 
Kod Vetranica milina »plitko mjesto u vodi, 
plicina«. U plavadurica f (Vrbnik, Krk, Istra) 
»plavenka, plavencica, coccinella septempunc- 
tata« -adura zamjenjuje domaci sufiks -enka. 

Lit.: ARj 1, 716. 893. 5, 830. 6, 179. 498. 
665. 702. 7, 63. 9, 630. 768. 905. 908. 924. 

1, 15. 32. 557. 633. 635. 12, 231. Kusar, 
Rad 118, 26. Zore, Tud. 19. Pletersnik 1, 75. 

2, 424. 447. Miklosic 27. 301. 417. Maretic, 
Savj. 2. 

ata% gen. -a m (Kosmet) »steta«, upotreb- 
ljava se kao dopuna glagolu biti. Nije potvr- 
deno u drugim nasim krajevima koji imaju 



sta 2 



74 



atorzijo 



turdzama. Odatle izvedenica dobivena s po- 
mocu turskoga -/(': dtallja m uz imenicu co- 
vek, sinonim baksuz (v.)- Turcizam arapskoga 
podrijetla (hala »pogreska«, turski hatali »fa- 
talan«), nalazi se jos u bug. hatd »greska, po- 
gibelj«, ngr. yaxac, »nezgoda«, cine, hdlae 
f »greska., nesretan slucaj«. Isto tako i izve- 
denice bug. hatalija »pogibeljan (se. covjek)«, 
cine, hatali »fatalan«. 
Lit Elezovic 2, 495. Pascu 2, 142. 

Atanacko (ek < skj m (Vuk) = Atanasko 
(Npvakovic, Vuk). Pridjev Atanackov, poi- 
menicen u prezimenu Atanackovic (cincar- 
skog podrijetla). Hipokoristik Ata. Inie grc- 
kog podrijetla, upor. dOavoxnoc, »besmrtan«. 

Lit: ARj 1, 119. Jirecek, Romanen 2, 23, 
65. 3, 4. Nules 1, 74. 469. 487. 488. 150. 

Atena f (prema starogrckom izgovoru, na 
zapadu) = Alina (prema novogrckom izgo- 
voru, na istoku). Pridjev atenski = attnsk'i. 
Od gr. pi. A9f|vai > tal. Atene, fr. Athenes. 
Nema narodskog oblika kao za Rim, gen. 
Rima < lat. Roma (v.). U Alejksandridi je 
zabiljezen oblik Afina (prema stcslav. / za 9), 
grad afinski. 

Lit.: ARj 1, 34. 119-20. 

atento, pridjev i prilog (Perast) »pozoran«. 
Od tal. attento, lat. part. perf. attentus od 
attendere (prefiks ad-) »uprijeti«. 

Lit: Brajkovic 17. DEI 353. 

ates, indeklinabilni pridjev kao epitet za 
demiju u narodnoj pjesmi, »vatren«: Naveze 
se u ates demije (Vuk). Ovaj turcizam osman- 
lijskoga podrijetla (ates »vatra«) nije drugdje 
potvrden u narodnom govoru ni kod nas ni 
na Balkanu. 

Lit.: ARj 1, 120. 

-a-ti je sveslavenski slozeni sufiks, ziv i 
produktivan jos i danas. Sadrzi dva elementa, 
samoglasnik a koji karakterizira glagolsku os- 
novu sa gledista vida. Izrazava naime imper- 
fektivni vid. Drugi je elemenat ie. sufiks -t 
po deklinaciji i, isti koji se nalazi npr. u ri- 
/eci vlast, -i od vladati. Izrazava dakle gla- 
golsku radnju kao takovu, u apstraktnom 
smislu (nomen actionis). Infinitiv je prema 
tome okamenjen slavenski padez, vjerojatno 
lokativ deklinacije /. Bez toga -»' dolazi u na- 
rjecjima i u nasem futuru, slozenom sa cu 
(v. htjeti'). Ali to je upravo supin. U sandhiju 
gubi se i ovo i, tj. asimilira se iducem su- 
glasniku. U dalmatinskim narjecjima gubi se 



ne samo pred cu nego i inace pred suglasni- 
cima, tako da tu postoji kracen infinitiv (rum. 
infinitivul prescurtat) bez -ti kao u romanskim 
jezicima (u furlanskom i rumunjskom) sto 
postoje infinitivi bez lat. -re. -ati moze se 
uporedivati sa lat. -a-re, od kojega drugi ele- 
menat sadrzi nastavak s za apstrakta (tip: 
tempus, temporis, hrv.-srp. kolesa). Glagolska 
osnova, na koju dolazi -a-ti, moze biti ime- 
nicka ili pridjevna, jednostavna ili izvedena 
ili sintagma, domaca ili posudena, jednosloz- 
na, dvoslozna ili viseslozna, moze postojati 
u danasnjem jeziku, a moze da je i nema vise. 
Otkriti se moze u torn slucaju s pomocu lingvi- 
stickog uporedenja. Primjeri: djelati od dj'elo, 
igrati od igra, ravnati od ravan, pravdati 
od pravda, vecerati od vecera, klevetati od 
kleveta, sedlati od sedlo, racunati od racun, 
kusati od gotskoga kausjan (fr. choisir), cop- 
rati (ZK) od njem. zaubern, divert'iskati (Du- 
brovnik) od tal. divertire prema starinskom 
prezentu divertisco ita., pitati i pitati, gdje su 
se stare imenicke osnove izgubile. Taj sufiks 
sluzi prema tome u denominalnoj funkciji i 
znacenje mu je faktitivno, tj. izvodenje onoga 
sto kaze osnova. Isti taj nastavak sluzi i kod 
deminutivnih glagola kao sto su dahtali od 
dahat (v.), tapkati od iste osnove od koje i 
topot (u prijevoju), glavinjati od glava, trcka- 
rati od trcati. Razlika postoji ipak velika iz- 
medu infinitiva kao nomen actionis i onoga 
sto se tvori s pomocu sufiksa -je dodanog na 
sufiks -n: -anje, -enje. Ovaj posljednji sufiks 
nema glagolske nego imenicku sintaksu, a 
-a-ti ima samo glagolsku sintaksu. Pored 
toga -anje izrazava glagolsku radnju kao ci- 
njenicu, a -a-ti glagolsku radnju kao proces. 

Lit: Maretii 343-348. Leskien §§ 760. 
Vandrdk 1, 714-18, § 755. 

atibur m (Vuk) »koza erne ovce sto se 
mece na sedlo kad se jase«. Nije naznaceno 
gdje se govori. Izvor je madzarska slozenica 
hdtibor, upravo »koza sa leda« od hat »leda« 
i bor »koza«. 

Lit.: ARj I, 120. 

atorzijo' (Kuciste), prilog »utaman«. Pri- 
mjeri: Nemo' da to pode >**. Od tal. a ritroso 
< lat. ad retrorsum < retro versus (od vertere). 

Lit.: REW 7272. 

atorzijo 2 (Bozava), prilog »a zonzo (andare), 
skitati se, tumaratk. Od mlet. andar a torzid 
»isto« < lat. ad *torquidus (pridjev na -idus 
od torquere '}. 

Lit.: Crania, ID 6, 105. REW 



Stula 



75 



-< 



-ava, 



atuia f (Vuk) »Gesims«. Tacnije znaci 
u Kosmetu »greda koja se uzida u zid, od 
cerpica ili kamena pa se samo s jedne strane 
vidi«. U Bosni je (Livno) takoder atuia u 
znacenju »greda i ograda na divanani«. U ob- 
liku hate'le = hatule f nalazi se i u arbanskom 
jeziku i znaci »podloga za crijep od krova, 
prostor izmedu krova i kucnog zida«. Vuk je 
zabiljezio u Crnoj Gori aftulja f »greda kra- 
jem iznutra na kojoj druge grede stoje«. Teh- 
nicki turcizam iz oblasti gradevinarstva, kao 
kat (v.), boj (v.), japija (v.) itd. Tur. hatel 
»planche qu'on met a intervalle dans un mur«. 
U crnogorskom obliku nastala je metateza 
*ahtula > aftulja. Inace se ne moze objasniti/. 

Lit: ARj \, 34, 121. Elezovic 1, 22. GM 
149. 

audttur, gen. -ura m (16. i 17.v., Budinic, 
Kasic) »sudac« = avditor, gen. -ora (Vuk, 
Vinkovci) s pridjevima avditorov, avditorski = 
alvitor (Lika, zamjena grupe vd > Iv) = al- 
vator (Lika) pridjev alvatorsko pero, — (me- 
tateza) avlitor (Kordun, Primislje) = avitor 
(ZK). Od lat. auditor, od audire. Rijec je po- 
stala narodska posredstvom sudske vlasti u 
bivsoj Vojnoj krajini preko njemacke grani- 
carske uprave. 

Lit: ARj 1, 121. 123. 4, 289. REW" 779. 
DEI 361. 

august m (16. i 18.v.) = (misee ~, 15.v., 
prema lat.) = avgust (prema bizantinskom = 
novogrckom) aogust = (sa disimilacijom au 
— u > a — u, prema tal.) agust (Rab, Bo- 
zava, 13.v., Barakovic, Bandulavic) = agust 
(Lastva) = dgost = agust (17. v.) = agosto 
(Kasic) = (sa protezom) jagust (bug.) = 
jegust (bug.) »kolovoz«. Takoder licno ime 
prema lat.: Avgust = August, sa deminutiv- 
nim sufiksom Avgustin, odatle prezime na 
slozen sufiks -be + -ic > -cii Augustincic, 
sa pomenutom disimilacijom Agbstin = Agus- 
tin = Agustin, prezime Agustinovic, s afere- 
zom Guslika i s njemackim deminutivnim 
sufiksom Gusti (hrv. gradovi). Od kllat. au- 
gustus > vlat. agustus, mjesec nazvan u cast 
Oktavijana Augusta mjesto sextilis. Odatle i u 
licnim imenima, gr.-bizant. AiiyouaTO^. 

Lit: ARj 1, 36. 94. 123. Crania, ID 6. 
Kusar, Rad 118, 23. Romdnsky 91.92. Vasmer, 
GL 48. 

-(a)y!, -va, -vo, sveslavenski pridjevski 
sufiks ie. podrijetla ocuvan u jedinom pridjevu 
od osnove na suglasnik, jos zive u jeziku: 



mrijeti, u prijeglasu mrtav, mrtva. Poimeni- 
cuje se sa -be: mrtvac. Inace pridjevski sufiks 
-v dolazi na samoglasnicke nezive osnove u 
kriv, prav, zdrav, ziv, u odredenom obliku 
u lijevi, pfvi, u pridjevima za boje plav, siv. 
Rasiren je pridjevskim sufiksom -en (v.) u 
trezven, upor. trizan (ZK) i rum. treaz. U 
poimenicenom obliku ocuvan je u sva tri 
roda. -v dolazi redovno na samoglasnicke os- 
nove, vecinom nezive u danasnjem jeziku, u 
maskulinu od zivih osnova: gnjev od gnjiti, 
stav od stati, od nezivih div. -v je nastao u 
imenicama muskoga roda cesto pod uplivom 
imperfektivnih glagola na -va-ti: pjev, napjev 
od pjevati, priziv, proziv od pro-, prizivati, 
upliv prema plivati, zaliv prema zalivati. 
U ovom slucaju bilo bi bolje govoriti o post- 
verbalima od navedenih glagola negoli o su- 
fiksu -v. U femininumu od nezivih osnova 
dolazi u glava, krava, djeva, njiva, sliva (ZK) = 
sljiva, udova, a od zivih u pljeva od pijeti 
(ikavski pliti). U neutrumu od nezivih osnova 
u crijevo, drljevo pored drvo u prijeglasu, a 
od zivih u pivo (ZK piva f) od piti. 

Lit.: Vandrdk 1, 517-519. 

-av 2 , -ava, -avo je pridjevski ziv i produkti- 
van sufiks kategorije if, koja je ie. (v. mrtav) 
podrijetla. Sa samoglasom a u pridjevskoj 
funkciji veoma je cest i nalazi se i u drugim 
slavenskim jezicima. Taj samoglas iste je pri- 
rode kao kod pridjevskog sufiksa -at (v.) i 
imenickog -dk (v.). Kao kod tih pripada ko- 
rijenu ili temi na -a, od tih je apstrahiran, 
tako da moze doci ne samo na imenicke os- 
nove, glagolske na -a-ti, nego i na osnove na 
-o. Na imenicke i danas zive osnove na -a 
dolazi u balav od bala, bodljikav, dlakav, 
cupav, garav, grbav, gubav, hrapav, krastav, 
Ijuskav, pjegav, smolav, zilav. Isto tako na 
imperfektivne glagolske i danas zive osnove 
na -a-: bekav, brbljav od brbljati, klizav, 
lajav, mucav, tepav. Odatle se prenosi na 
imperfektivne glagolske osnove na -<': ski- 
Ijav od skiljili, imlrav od zmiriti, kao sto se 
prenosi na imenicke osnove na -o: cvorav 
o'd cvor, na osnovu -i: krvav od krv-i. Dolazi 
i na tude osnove: kilav od kila. Znaci, kao 
i -at, snabdjevenost onim svojstvom koje je 
sadrzano u imenickoj ili glagolskoj osnovi. U 
danasnjem jeziku nije se kadikad ocuvala 
ziva osnova sama za se, tako u sepav (upor. 
sepati) i u lukav (nije vise u svijesti da je to 
izvedenica od luk). Buduci da mu je opce 
znacenje snabdjevenost nekim svojstvom (fr. 
-e, -euxj, dolazi i na turske posudene pridjeve, 



76 



koji znace tjelesne mane, tako kior glasi kod 
nas corav, u arbanskom jeziku samo qorr i u 
rumunjskom chlor u istom znacenju; isto 
tako celav od tur. kel i sasav od tur. sas. Upor. 
slozena prezimena cor-Spasoje, cor-Lukic. 
Posudise ga i Rumunji gdrbov »grbav« gdje 
je a izmijenjeno u o zbog prethodnog labijala. 
Zamjenjuje sufiks -tn u grozav »grozan«, 
dodan je na -bn u bolnav »bolan«. Kada je 
supstantiviran, a dobiva duljinu: rukav, gen. 
-dva, zerav, jednako -acj-as. Duljina nestaje 
po pravilu u -ava, -avica (v.). Upor. nize o 
sufiksima -iv (v.), -Ij'iv (v.), koji imaju isto 
znacenje, ali drugi vokal. Drugog je podrijetla 
sufiks -av po deklinaciji i u ljubav,-i od osnove 
Ijub nekada pridjevske, a danas samo glagolske 
(ljubiti). Tu je a nastalo od poluglasa & od 
Ijvby, gen. Ijubzye u deklinaciji ii, dok je u 
narav, -i < ma 5 prvo a umetnuto buduci 
da je suglasnicka grupa nr na pocetku izoli- 
rana. Dragi primjer ide upravo pod sufiks 
-v (v.). 

Lit.: Maretic 291. 300. 315. Vandrdk 1, 
517., § 460-466. 

-ava f je imenicki sufiks sveslavenskog pod- 
rijetla. Tvori apstrakta od imenickih, prid- 
jevskih i glagolskih osnova. Apstraktno zna- 
cenje prelazi u konkretno: drzava od drzati 
znaci prvobitno ono sto drzi vlasteoski (feu- 
dalni) gospodar i odgovara tacno romanskom 
apstraktumu tenutum' > rum. tinut, tal. tenuta 
od tenere. Apstraktno znacenje cita se jos u 
14.V.: Prijem vsu drzavu srpskie zemlji...jako 
cazb, Mon. serb. 104. Danas znaci »etat« ili 
»provincija (fratarska)«. Dubrava »suma« (od 
dub, koje je izgubilo docetno -r) imala je prvo- 
bitno kolektivno znacenje, ukupnost dubova. 
Sporedni oblik dubrava, koji se kod nas ocu- 
vao u toponimu Dubrovnik i kod Poljaka, do- 
kazuje da je sufiks -ava pridjevskog podrijet- 
la, da je to poimeniceni pridjevski sufiks 
-av (v.). Apstraktno znacenje ocuvano je u 
maukava, zeravd, osobito onda ako je -ava 
vezano s j od pridjevskog sufiksa -zo ili od i 
u imperfektivnih glagola -i-ti ili sa nj od prid- 
jevskog sufiksa -hn i -lo. -Java dolazi u grm- 
Ijava od grmiti, lomljava od lomiti, odatle ap- 
strahiran u mecava od metati, meljava od mlje- 
ti. Od pridjevskih osnova dolazi u tvrdava 
od tvrd (ZK trdnjavd). -njava dolazi, cesto 
u pejorativnom znacenju, u jurnjava od ju- 
riti, dernjava, krivnjava, kuknjava, pucnjava, 
tuznjava. -ava se nalazi i u hidronimima od 
imenickih, pridjevskih i glagolskih osnova: 
Bregova, Trnava, Resava, Tamnava, a odatle 



prenesena i na neslavenske osnove u Md- 
rava < Margus, Nisava < Naissus. -ava se 
rasiruje s pomocu -iga (v.), -ina (v.). Tim se 
sufiksima upravo poimenicuje prvobitni prid- 
jevski sufiks -av, kako ce se nize vidjeti. Sa 
-ica imamo od glagolskih osnova: migavica 
od migati »vrsta mreze za morsko ribarenje«, 
padavica od padati, pijavica od piti, ispijatii 
trepavica, vijavica, a od imenickih: brada- 
vica, gujavica, lastavica, nogavica (stvoreno 
prema rukavica, a ovo od rukav, v.). Ovamo 
ide i mecavica pored mecajica od mecava. Iz- 
vedenice na -ina (v.) od ovoga sufiksa imaju 
augmentativno i pejorativno znacenje: mjesa- 
vina, grusavina, grmljavina, tutnjavina. 

Lit.: Maretic 266. 291. 300. Leskien § 470. 
479. Maver, Sldvia 2, 628-31. Mayer, NVj 
41, 115-40. Vandrdk 1, 519-20., § 466. 

-avac, gen. -avca je rasiren sufiks, ziv i 
produktivan. Nalazi se i u drugim slavenskim 
jezicima. Slozen je od dva razlicita elementa, 
-av (v.) i -va (v.) i -be (v.), koji posljednji sara 
po sebi tvori radne imenice (kosac, kupac). 
To cini i sada. Prvi elemenat moze biti najprije 
identican s pridjevskim sufiksom -av. U torn 
slucaju poimenicuje ga -be i tvori radnu ime- 
nicu od pridjevske osnove: bekavac, cupavac, 
celavac, coravac, gubavac, krastavac, izvede- 
nica koja znaci i biljku, krvavac, sugavac. O- 
davde se prenosi i na glagolske osnove na -a', 
kusavac, lizavac, lajavac, pucavac, migavac, 
skakavac, skripavac. U mociji, u tvorenju fe- 
mininuma, sluzi u ovoj funkciji -ica (v.): be- 
kavica, celavica, coravica, lajavica. U toj 
funkciji sluzi i u toponomastici (Cadavica} i 
nazivima za faunu: pliskavica (delfin). Fe- 
mininum radne imenice moze se tvoriti i s po- 
mocu --oka: -avka u znacenju lica, zivotinja 
i predmeta: sluzavka, strisavka »uholaza« 
(ZK), mirisavka (kruska), tociljavka pored to- 
ciljajka. U posljednjoj je izvedenici nejasan 
prijelaz v > j, ali upor. gore mecavica pored 
mecajica. Dugo a je po zakonu, jer se nalazi 
u zatvorenom slogu. Ova posljednja grupa, 
kao i ona gore (kusavac itd.), cini prijelaz 
prema izvedenicama kad -avac, gen. — avca 
tvori radne imenice od imperfektivnih gla- 
gola. U ovom slucaju sinonimi su mu sufiksi: 
-alac, -ilac, gen. -aoca, -ioca (v.). Tada prvi 
elemenat sufiksa stoji u vezi sa sufiksom -va 
od imperfektivnih glagola, a ne s pridjevskim 
sufiksom -av. Kako smo gore vidjeli, ove 
distinkcije ne mogu se u svakom slucaju ta- 
cno odrediti. U stokavskom govoru nije t&- 
liko rasiren kao u kajkavskom i cakavskom. 



77 



avet 



Najpoznatiji je primjer stokavskiprorfarac (Vuk) 
od prodavati, cemu odgovara kajkavsko pre- 
zime Predavec od predavati se. U kajkavskom 
i cakavskom govoru je odatle apstrahiran 
-avac, koji moze doci i na glagolske osnove 
bez imperfektivnoga -a, ali uvijek imperfek- 
tivnog znacenja: zacinjavac »pjesnik«, kod 
Marulica, od zacinjati, peljavac od peljati, 
otpovedavec kod Jambresica, nedelavac ZK od 
ne djelati i u bezbroj drugih primjera. I u 
stokavskom govora ima primjera, da se daje 
na glagolske osnove na -a-ti: glodavac od glo- 
dati, bdkavac od bukati, skakavac od skakati, 
i gore vec pomenuti lizavac od h'zati. 

Lit..- Leskien 359 § 527. FanceV, Grada 
15, 182. Maretic 266-7. 

avan m (Mrnavic) »izdajnik«, takoder ra- 
siren sufiksom -ica za muska lica avdnica m 
(Vuk, 17.V.) »zlikovac; nitkov«. Taj je ara- 
bizam (b.ae e an »izdajnik«) potvrden jos u 
arb. apstraktumu avani »klevetanje«. 

Lit.: ARj I, 122. GM 20. Lokotsch 852. 

avar, pridjev »skrt« (Dubrovnik, Korcula, 
Perast), prosiren na lat. -osus > -oz avardz, 
s nasim sufiksom na -6« > -an avdrozan 
(Dubrovnik) »lakom«. Od tal. avaro. 

Lit.: Budmani, Rod 65, 166. 

-av-a-ti, -ev-a-ti, -iv-a-ti, -ov-a-ti slo- 

zeni su glagolski sufiksi imperfektivnog i ite- 
rativnog vida. Nalaze se u svim slavenskim 
jezicima. Sluze od reda u denominalnoj i de- 
verbalnoj funkciji, tj. u gradenju glagola od 
imenica, ili daju vec imperfektivnim glagoli- 
ma, koji vec postoje, iterativni vid. Primjeri 
za denominalnu funkciju narocito su brojni 
kod -ovati, -ujem-: putovati, putujem od put, 
trgovati, 'trgujem od trg. Ova je tvorba narocito 
ziva i produktivna, i to od starine, sto se vidi 
iz cinjenice da su Rumunji posudili bas ovaj 
sufiks i neobicno ga prosirili, narocito na svoje 
glagole koje posudise iz madzarskoga. Kod 
njih glasi prema prezentu -UJG > -ui preu- 
desenom prema latinskoj konjugaciji na -ire 
(audire > auzi), prema kojoj se mijenjaju 
svi rumunjski glagoli slavenskoga podrijetla. 
Da je ovaj sufiks produktivan, vidi se i odatle, 
sto mnogi glagolski neologizmi stvoreni za 
strano -irati idu po ovoj tvorbi. Varijanta 
-evati nalazi se poslije palatala: bicevati, bi- 
cujem, kusevati (kajkavski germanizam od 
kiissen) itd. Ovo -evati mora se razlikovati 



od -evati u cakavskom i kajkavskom narjecju 
mjesto -ivatiu stokavskom narjecju: kazevat(f) 
— kazujem (ZK). Sufiksi -avati, -ivati slu- 
ze obicno u deverbalnoj funkciji. Primjeri: 
umnoziti — umnafati — umnozavati, podr- 
zati — podrzavati, kazati — kazivati, udru- 
ziti — udruzivati, itd. I sufiks -avati > 
-ajem posudise Rumunji u obliku -ai, ali 
ga upotrebljavaju drukcije nego juzni Slaveni. 
Dodaju ga samo na onomatopejske osnove. 



Lit.: Maretic 345. 348-9. Leskien 
si. Zubaty, LF 42, 227-39. 



774. 



avaz m = havas (Vuk, nar. pj.) »glas«: 
ovan cuti, ne pusta avaza. Odatle prilog obra- 
zovan s pomocu turske postpozicije-//e »sa« (v.): 
dvdz'de »sto se moze glasnije«. Turcizam per- 
zijskog podrijetla (avaz, isto znacenje) nije 
potvrden u drugim balkanskim jezicima. 

Lit. ARj 1, 122. Skok, Sldvia 15, 183. Ele- 
zovic, NJ, n. s., 1, 160. 

aveliti se, -i part. perf. akt. avelija se (Split, 
Korcula) »zapustiti se«. Promjena e < i je 
zacijelo zbog disimilacije i — T > e — i (upor. 
rum. vecin < lat. vicinus). Od tal. avvilire 
(prefiks a- < lat. ad- i pridjev vile) < kslat. 
vilire, kllat. vilescere. Tal. pridjev vile < lat. 
vilis. Kod Marina Drzica i u superlativu: 
ubostvo je najvilija stvar. 

Lit.: REW 3 9328. DEI 383. 

avet, gen. -i f (Vuk, Obradovic, Milicevic) 
»utvara«. Odavde avetinja f (Vuk), izvedenica 
obrazovana s pomocu istog sufiksa kao svetinja. 
Ne nalazi se ni u jednom slavenskom jeziku, 
a i u hrvatskosrpskom samo u istocnim kra- 
jevima, odakle je danas prenesena u knjizevni 
govor i na zapadu. Danicic je izvodi od ar. 
bajalet istog znacenja, ali je tesko objasniti 
nestanak duljine na a, ako je nastala stezanjem 
od -aja-, i promjenu / > v, za koju nema 
primjera medu turcizmima, a nadasve je 
tesko objasniti i- deklinaciju. po kojoj doduse 
idu 'apstrakta, ali ne turske provenijencije. 
Vilajet, gen. -a ostaje po o-deklinaciji. I tako 
redom svi arapski apstrakti na -et, kao adet. 
Zbog toga mi se cini da ce to biti nasa rijec, 
apstraktum obrazovan s pomocu kolektivnog su- 
fiksa -et, -i (upor. vrlet, gen. -t) od praslaven- 
skoga glagolskog korijena *avjo, aviti (v. ja- 
viti), koji u hrv.-srp. kao i u drugim slaven- 
skim jezicima dobiva obicno protezu -/: ja- 
viti; ali prilog ave moze biti i bez nje, kao 



avet 



78 



veznik ako (v.). To je stari lokativ a-dekli- 
nacije ave, jave, ocuvan i u starijem hrv-srp. 
javi, odatle s prijedlogom na javi »u stanju 
nespavanja, budnosti« (opozicija san : Java). 
Ako je tako, onda avet znaci »ono sto se jav- 
lja, prikazuje«. 
Lit.: ARj 1, 123. 

avgutar, gen. -ara m (Vuk) »riblji mrijest, 
ova piscium condita, hajvar > kaviar (v.)«. 
Vadi se u Skadru iz ribe skakvice, skakve 
(v.). Jede se uz casni post svaki dan. Od ngr. 
cajyoTapaxo, -pi3C° »isto«, Grecizam koji je 
usao u narodni jezik preko grckih manastira. 

Lit.: ARj I, 124. Vasmer, GL 48. 

avidati se, -am pf. (Dalmacija, Pavlino- 
vic, subjekti: maslina, covjek, poslije rde, bo- 
lesti) = ovindati se, -am (od stra) = ofmdati 
se = antidati se (S.Rosa, 1764) »oporaviti se 
(poslije bolesti), jedva doci k sebi«. Danicic 
tumaci kao ammendare od menda. Time se 
ne objasnjava v. Bolje: adventare, intenzivum 
od adventre ili od ventus »zraciti se« > »opo- 
ravljati se« (prema semantickom zakonu sineg- 
dohe), upor. jtal. abbintari — (u Abruzzima) 
abbenda »mirovati«, prov. aventar »zraciti«, 
sttal. avventare »baciti« je od ventus. Glede 
nt > nd (ngr., arb. i jtal. pojava) upor. planda 
(v.). Glede dv > m upor. menda (Teramo). 
Za a > o upor. oprtalj, ili je zamjena lat. 
prefiksa hrvatskosrpskim prema oporaviti se 
(prefiksalno unakrstanje). 

Lit: ARj 1, 81. 124. 9, 491. REW 3 218. 
9212. 2860. Skok, ZRPh 54, 432. DEI 381. 

avlija f (Vuk, nar. pj., Otok kraj Vinko- 
vaca) = (metatezom vi > Iv) alvija (Ram- 
Ijani, Lijesce, Lika, K) = havlija »dvoriste 
oko kuce, crkve, manastira, siroko, sa vra- 
tima, kamenom ogradeno ili posadeno«. S 
turskim epitetom mermer(li) avlija (nar.pj.). 
Pridjev na -bsk: avlijski = avlinski (vrata). 
Na -iste: avliSte »mjesto gdje je bila avlija«. 
Balkanski turcizam grcko-latinskog podri- 
jetla (tur. havh = avh < lat. aula > gr. 
avkf\ »Hof«) iz terminologije gradevinstva: 
rum. avlie, bug. avlija, arb. avili »Hof, Pa- 
last«. Prema cefalija > XE(pakf\ balkansko av- 
lija moze da potjece i direktno iz bizantin- 
skoga. Kako je to gradevinarski termin, koji 
je sav na Balkanu turskoga podrijetla, vjero- 
jatnije je tursko posredovanje. Aula se nije 
ocuvala na zapadu. Danasnje aula (na sveu- 



cilistu) latinskog je podrijetla. Rijec je ie., 
prema Rozwadowskom u vezi sa ulica (v.). 

Lit: ARj 1, 124. Juric, ZbNZ 23, 292. 
Miklosic 5. SEW 1, 34. WP 1, 20. Vasmer. 
RSI 3, 260. Vasmer, GL 48. GM 20-21. 

avoljiti, -im impf. (Srijem, srijemsko Po- 
dunavlje, Backa, Futog) »dugo zvakati ili 
valjati zalogaj u ustima«. Provincijalizam bez 
proteze /- kao obicno u turcizmima i madza- 
rizmima. Zbog toga moze biti stranoga pod- 
rijetla. 

Lit: Aleksic, NJ 4, 89. 

avorija f (16.V, Naljeskovic) »slonova kost, 
iildis«. Od tal. avdrio < lat. pridjev na -eus 
eboreus za eburneus od ebur, gen. -oris, mozda 
egipatskog podrijetla preko etruscanskog (Bat- 
tisti). 

Lit: ARj 1, 125. REW* 2847. DEI 380. 

avrc m (Srbija, Uzice) »nanus, sinonimi: 
manjo, maljenica, starmali, kepec«. Danici- 
cevo izvodenje od ar. ifrit nije uvjerljivo. 

Lit.: ARj 1, 125. 

iivrlj bavrlj (Vuk), prilog »amo tamo, ova- 
mo onamo, npr. kad ko kazuje kako je tu- 
marao kojekuda dok je sto nasao«. Vuk ne 
kaze gdje se taj prilog govori. Zore ga je za- 
biljezio u Imotskom (Dalmacija) averij baverlj 
u istom znacenju, gdje je nasao jos dva jed- 
nako gradena priloga: ariani barlam nesto 
uciniti »unistiti sto do temelja«; asii vdsli (v.) 
»zaman, zaludu«. Za as/i vdsli naden je turski 
uzor (v.), za dvrlj bavrlj i driam barlam nije. 
Danicic je predlagao turski izraz dvdre olmak 
»besposliciti, trcati kojekuda«, odatle avarelik 
»besposlicenje«. To uporedenje ne objasnjava 
nista, ni znacenje ni oblik. Ocigledno je da 
su ti prilozi stvoreni prema turskom obra- 
zovanju kitap — mitdt, tj. na taj nacin da 
je u drugom dijehi slozenice prvi dio izmije- 
njen dodavanjem drugog suglasnika da bi se 
izrazilo sve ono sto. je u vezi sa znacenjem 
prvog dijela slozenice. Jedino je pitanje da 
li za prvi dio avflj i ariani postoje istoznacne 
turske rijeci. Dosada se nisu nasle. Za bavrlj 
upor. nize bavrljati (v. baviti). 

Lit.: ARj 1, 125. Zore, Palj. 56. 

aza pored azqja m (Kosmet) »krscanin 
kao clan turskog suda uz kadiju«; -ja u azdja 
je nas dodatak kao u odaja (v.). Ovaj arabi- 



79 



azbasca 



zam nije zabiljezen u Bosni (ar. pi. aza od 
sing, uzv »clan«), nego u cincarskom aza 
»clan savjeta«. 
Lit: Elezovic 2, 490. Pascu 2, 110. 

azamogljan m (Mrnavic, 17.v.) »zarob- 
ljeno dijete od kojega je bivao janjicar ili sluga 
u dvoru sultanovu«. Taj turcizam (ar. adzem 
i turski oglan) nije potvrden u narodnom 
govoru u ovom obliku, nego Vuk ima dfa- 
moglani pi., samo u frazi: nevaljaSi kao ~; 
zatim Popovic u kolektivu dzamogladija f u 
frazi Ima dosta dzamogladije na vratu, gdje 
je docetak tursko-arapske slozenice -ani za- 
mijenjen kolektivnim sufiksom -adija (v. -ad). 
Prvi dio slozenice je ime zemlje: Adzem »Per- 
zija«, drugi dio je turska izvedenica oglan, 
upravo perzijski plural od oglu »dijete«, koji 
se nalazi jos u icoglan (v.). Rijedak je slucaj 
da u turcizmima ispada pocetno a-. Mozda 
ovamo ide i hercegovacko katolicko prezime 
Dzamonja. 
Lit.: ARj 1, 126. 3, 529. 

-az(a)n, -azna, -azno je pridjevski sufiks 
koji postoji samo u hrvatskosrpskom jeziku, 
stvoren od sveslavenskog imenickog sufiksa 
-enb, gen. -zni, koji se nalazi i u nasem kao 
i u drugim slavenskim jezicima, a sluzi za 
tvorenje apstrakta zenskog roda od glagolskih 
osnova po r-deklinaciji. Primjeri: prijazan, 
gen. prijazni od prijati, bojazan, gen. bojazni 
od bojati se. Nepostojani samoglasnik a umet- 
nut je u suglasnicku grupu zn na kraju sloga. 
To umetanje, pravilno u nasem jeziku, dalo 
je povoda nasoj jezicnoj svijesti da se docetak 
-an identificira s nasim opcim pridjevskim 
sufiksom -6«6 > (a)ii (v.). Tako nastade uz 
imenicu zenskoga roda bojazan-bojaznl, pri- 
jazan -prijazni pridjevi prijazan i bojazan »koji 
se boji«, rijedak u govoru, ali opcenit u knji- 
zevnom jeziku u slozenici bogobojazan »koji 
se boga boji«. Prema ovima nastadose od gla- 
golskih osnova gojazan »koji se lasno uzgoji« 
od (uzjgojiti se, ljubazan »srdacan«. Pored pos- 
ljednjeg oblika govori se i Ijubezan, gdjeje e 
mjesto a nastalo prema Ijubezljiv.Od sufiksa -zn 
nastaje u vezi sa sufiksom -jiv (v.) pridjevski 
konglutinat -aznjiv, koji imamo u sablasnjiv od 
sablazan f ( > sablaznltl), od koga po zakonu 
disimilacije nastaje -azljiv. U torn slucaju 
pomijesao se s pridjevskim sufiksom -ez- 
Ijiv, koji je nastao dodavanjem -Ijiv (v.) na 
imenice kao sto su boljezan f — boljezljiv 
prema bolest — bolesljiv, grabez — grabezjjiv, 
pa se mjesto bojaznjiv, koji nije nigdje potvr- 



den, govori bojazljiv uz bojazan f, gojazljiv »koji 
se lasno ugoji« pored gojazan, Ijubezljiv mjesto 
Ijubazljiv, koji nije nigdje potvrden, kao i u 
sramezljiv od sram, darezljiv od dar. Iz pos- 
ljednjih se primjera vidi da je pridjevski su- 
fiks -ezljiv dobiven apstrahiranjem i da se 
zatim osamostalio. Na slican nacin je nastao 
pazljiv od paziti prema pafnja, kao brizljiv 
prema briga. Postanje osnovnog sveslaven- 
skog sufiksa -enb, gen. -zni nije posve jasno, 
jer postoji uza nj i varijanta -snb, gen. -sni, 
koja sluzi takoder za tvorenje apstrakta po 
deklinaciji r ili a od glagolskih osnova. Pri- 
mjeri su za to pjesan, gen. pjesni od glagola 
peti, kod nas ocuvan u pjevati (v.), basna 
od bqjati (v.). Apstraktum pjesan, pjesni ocu- 
vao se u radnoj imenici pjesnik, a na osnovi 
asimilacije p — n > p — m i prema rodu ri- 
jeci basna, pjesan je obicnija danas u govor- 
nom jeziku u obliku pjesma f. Sufiks -snb, 
gen. -sni nalazi se jos u plijesan, gen. plijesni 
f, odatle pridjev pljesniv. Odnos izmedu su- 
fiksa -snb i -enb, koji sluze u istoj semantickoj 
i morfoloskoj funkciji, nije objasnjen. Oba su 
postojala vec u praslavensko doba, ali samo 
za sufiks -snb postoji litavska paralela u plu- 
ralu -sni; z od zn uporeduje se sa latinskim 
genitivom u voraga, -ginis. 

Lit.: Maretie 315. 316., § 362. k. 363 n. 
Leskien § 521. Vandrdk 1, 643., § 653. 

azbasca (narodna pjesma) = azbasca f (Ko- 
smet) »osobito lijepa cvjetna basta, cvjemjak«. 
Drugi dio slozenice je posve jasan. To je 
perzijska rijec bagce > basta (v.). Prvi dio 
se razno tumacio, kao dz »malen«, protiv cega 
je Korsch tvrdio da je to ar. h'arz »zabava«. 
Slozenica bi prema tome bila arapsko-per- 
zijska i znacila bi »vrt, basta za zabavu«. Is- 
pravnije ce biti Elezovicevo tumacenje, koji 
u prvom dijelu vidi arapsku rijec hoss »carsko 
dobro, dvor« i tumaci ovu slozenicu kao »dvor- 
ska basta«. To je to vjerojatnije sto hass 
»carsko dobro« dolazi i inace u balkanskoj 
toponomastici turskoga podrijetla, tako u 
Azbukovica (Srbija), koja nema nikakve veze 
s azbuka (v.) nego znaci »Bukovica kao carsko 
dobro«, Haskovo od Hasskoy (Bugarska) »car- 
sko selo«, i citav kraj zvan Has na arbanskoj 
granici. Isto tako nece biti da su u prvom 
dijelu arapski nazivi za biljke as »mrca« ili 
hass »locika« ili kakav epiteton ornans. Is- 
pravno je naslucivao vec Danicic hoss »carsko 
dobro«, kritikujuci znacenje »mali vrt, vocnjak«. 

Lit: ARj 1, 126. Korsch, ASPh 8, 650. 
Elezovic 1, 5. i JF 14, 207-8. 



80 



azula 



azgan (Kosmet), indeklinabilni pridjev po- 
red dzgbn, azgbn »bijesan, pust«, odatle ap- 
straktum azginhk, gen. azgmhka m (Kosmet) 
»bijes, pustahiluk«. Od pridjeva izveden je fe- 
mininum azginjdjka = azginjajka = azgi- 
njaca (Kosmet) »zena ili djevojka vesela, oho- 
la«. Igra slozenih sufiksa -njajka = -njaca 
upada u oci u ovoj izvedenici. Taj turcizam 
osmanlijskog podrijetla nije kod nas zabilje- 
zen izvan Kosmeta; nalazi se ipak u balkanskim 
jezicima, i to najprije kao indeklinabilni pri- 
djev u bug. azgan »bujan, raspaljen«, u arb. 
azgan = hazgan »bezobrazan, odvazan« i u 
cine, azgtn »raspojasan, bijesan«. Odatle je iz- 
veden apstraktum s pomocu turskog sufiksa -luk 
(v.) kao u Kosmetu bug. azgdnlak »bijes, pa- 
sija« i cine, azginliche »tjelesne slasti, naslade«. 
Turski pridjev azgin izveden je s pomocu istog 
sufiksa kao caliskan (v.) ili siirgiin od glagola 
azmak, a od toga glagola azdisat, -sem, -sam 
pi. pored azdisdvat, -sujem (Kosmet) = dz- 
disati, -sem pi. »Oiiliti se, uzobijestiti se kad 
se ko obogati ili kad se mlado celjade uljubi 
te postane neposteno (Srbija), pobijesniti, 
pomamiti se (Kosmet)« i cincarski glagol az- 
disire (oboje prema turskom aoristu azdi) »po- 
stati mekoputan, raspojasan«. Nije od turskog 
kauzativa azdirmak »zavesti«, kako krivo uci 
Pascu. 

Lit.: ARj 1, 126. Elezovic 2, 492. Mladenov 
3. GM 21. Pascu 2, 110. Deny § 866. 

azman (Srbija) m »nerast«, odatle pridjev 
azmandvit, sinonim za nerastovit, izveden u 
oba slucaja s pomocu slozenog sufiksa -ovit (v.). 
Turcizam (azman »silovit«) koji nije potvrden 
u drugim balkanskim jezicima. 

Lit.: ARj 1, 127. 

azur m (Marulic, rima sa valuri) »modra 
boja«. Od tal. azzurro arapskog podrijetla = 
lazur m »modra boja«, od srgr. (biz.) kaQov- 
piov (upravo XiGoc, ^a^oupto^) ili preko njem. 
Lasurstein, pridjev na -bie > -an aiuran = 
lazuran, slov. lazurec, lazuren. U Srbiji tur- 
cizam perzijskog podrijetla ladiuver m »mo- 
dri kamen sa zlatnom zilom, tirkiz« < perz. 



lazvdrd > turski laciiverd, ar. lazwardl »lapis 
lazzuli«. U tal. azzurro ispusteno je /- jer se 
smatralo clanom, upor. javor. 

Lit.: ARj 1, 127. 5, 875. 935. Pletersnik 
1, 503. REW 3 4959. DEL 388. 

azdaha (Vuk) = azdaja (Vuk) = hai- 
hdja (Vuk) = azdaja (Kosmet) = azdava 
f (Vuk) = azdaj m (Kavanjin), sinonim za 
hala = ala (v.), zmaj (v.), drokun = drakun 
v.), pozoj (v.). Zamjena h SSL j i v razumljiva 
je, isto tako dodavanje h pred turskim a. Ka- 
vanjinov oblik je prema maskulinu zmaj ili 
drakun. Turcizam perzijskog podrijetla (az- 
daha istog znacenja). Figurativno znacenje 
»prozdrljivac« zabiljezeno je samo u Kosmetu. 
Tu se to znacenje razvilo u varijanti aider, 
gen. azdera m i u aiderajka f »prozdrljiva 
zena«, gdje je docetak -ider izazvao vezanje 
za glagol zderati (v.). Varijanta aider dolazi 
i u Crnoj Gori i u bugarskom jeziku (aider). 
Postoji takoder varijanta sa a > e: eider m 
(u nar. pjesmi), odatle epiteton ornans kovca 
eidirlija »kovca nalik na zmaja«, takoder u 
narodnoj pjesmi. Ta samoglasna varijanta 
nalazi se i u arb. eiderha »zmaj, velika zmija«. 
Bit ce zacijelo imitacija perzijskog izgovora 
a u diddha, perzijski plural diddrhd, odatle 
tursko aiderha i aider »zmija«. 

Lit.: ARj 1, 127-8, 3, 38. SEW 1, 36. 

GM 97. Elezovic 1, 4-5. Kofinek, LF 67, 
286-9. 

azrupati pf., u pismu vladike crnogorskog: 
sobe manastirske ... nepravedno airupane ot 
oficijala. Drugih potvrda iz narodnih govora 
nema. Znacenje je »prisvojiti, oteti«. Od tal. 
< lat. usurpare. Latinizam preko njem. na 
-irati: uzurpirati, uzurpiram. 

Lit.: ARj 1, 128. 

azula f (Korcula, Mikalja) = (s protezom 

j-, deminutiv na -icd) jaiulica (Istra) = na 

-ic jaiulic (Istra) »kopca, petlja, spona, om- 

breta, imbreta«. Od mlet. dsola, deminutiv 

na -ula od lat. ansa, vlat. asa (Appendix Probi). 

Lit.: ARj 1, 128. 4, 503. Strekelj, ASPh 
14, 526. REW 3 491. DEI 322. 



B 



-ba' je praslavenski imenicki sufiks zenskog 
roda, ziv i produktivan jos i danas. Nalazi 
se u svim slavenskim jezicima. Postojao je 
i u baltoslavenskoj jezicnoj zajednici (litavski 
-yba, lotiski -iba). Da je ziv jos i danas, vidi 
se iz neologizama kao sto su draiba od drag 
»skup« (ne od draiiti) za tudicu munta f »Ver- 
steigerung« i *urudiba (urudibeni zapisnik) 
od uruciti. Pred -ba postojao je u starom crkve- 
noslavenskom poluglas 6 : -bha. Zbog toga pre- 
laze pred njim velari u palatale (tip druiba od 
drug, ne od druiiti, zbog semantike). Taj polu- 
glas je nastao prijevojem od /glagola na -i-ti (tip 
moliti, odatle molba i moba). Pred -ba vrsi 
se asimilacija bezvucnih suglasnika u zvucne 
(tip svjedodiba od svjedociti, vrsidba od vrsiti, 
gozba od gestiti). Sluzi od najstarijih vremena 
za tvorenje glagolskih apstrakta (nomina actio- 
nis) od osnove primarnih glagola (tipovi: 
berba od hbaaii — berg s prijevojnom osnovom 
kakva je u prezentu, parba od preti), a naro- 
cito se cesto dodaje na osnove izvedenih gla- 
gola na -i-ti (tipovi: sluiba od sluiiti, svje- 
dodiba od svjedociti). U ovom slucaju moze 
doci i na sam infinitiv (tipovi : vrsidba od vrsiti 
kosidba od kositi). Prema ovima je stvoren 
neologizam cinidba. Sluzi za pravljenje takvih 
apstrakta i od glagola ove konjugacije koji 
su slozeni s prefiksima: nagodba od nagoditi 
se, pogodba od pogoditi se, naredba od narediti. 

Mogu ga zamijeniti i postverbali na -a: 
nagoda pored nagodba. Prevladuju ipak iz- 
vedenice jednostavnih glagola na -i-ti (borba, 
dvorba, korba, seoba, od seliti, gozba, trudba, 
tuiba, rjede od glagola na -a-ti; kdrba). No- 
mina actionis tvore se, rijetko doduse, i od 
imenica: svadba od svat, svojdba od svojta. 
U posljednjem slucaju zadobio je kolektivno 
znacenje. 

Pridjevska apstrakta tvori veoma cesto, ali 
tada dobiva preda se o mjesto poluvokala b: 
-oba. To rasirenje nastalo je na dva nacina. 



Prvo dodavanjem -ba na srednji rod: zloba 
od zlo, grdoba od grdo, huddba od hud. U ovom 
slucaju mogao je ispasti sufiks -bn, jednako 
kao sufiks -ica od Toplica sto je ispao u prid- 
jevskom toponimu Topusko,: gnjusoba od 
gnjusan. Prema ovome stvoreni su apstrakti 
rugoba od ruzan (poruga), tegoba od tezak 
(upor. teginja ZK), tjeskoba od tijesan (upor. 
pritescati ZK). -o srednjega Toda dobilo je 
znatno pojacanje analogijom u samoglasu 

od sufiksa -ota, koji tvori takoder, apstrakta 
od pridjeva -(milota od mil, divota od div). 
Ovamo ide i utroba od pridjeva *otro, koje 
se nije ocuvalo kao pridjev, nego kao prilog 
unutra. Ovo -oba sluzi i za tvorenje pejorativ- 
nih izvedenica, koje se rasiruju s pomocu 
drugih sufiksa, tako muskobana = muskobara 
od musko, carobija, koje je dobilo -ija prema 
carolija. 

Kako sufiks -ina (v.) tvori takoder pridjev- 
ske apstrakte (milina od mio, bjelina od bijel), 
nije cudo sto se -bia udruzuje s njime: tddbina 
od tat, stcslav. tatbba (tadzbina ZK prema 
pridjevu tacki < tatski), tazbina od tast, 
rodbina od rod, otadibina od otac. Dvaput 

1 od sintagme: zaduibina od za dusu, popud- 
bina od po putu, ali najcesce sluzi i ovdje za 
izvodenje nomina actionis od osnova glagola 
na -i-ti: cazbina od castiti, sodibina od sociti, 
narudibina = porudibina od naruciti I poruciti, 
odatle narudibenica, postojbina od postojati, 
tedibina od teci — tecem, sudbina od suditi, 
osudbina. Varijantu -bina drugi slavenski jezici 
ne poznaju. 

Sufiks -ba odigrao je veliku ulogu medu 
apstraktima u pogledu roda. Kako se svrsava 
na -a, jednako kao i imenice z.r. deklinacije 
a, sva apstrakta ovoga tipa postadose femi- 
nina. Kao ziv sufiks povukao je za sobom i 
apstrakta n&-bka (tip ostaviti — ostavka), na 
-ava (tip drzati — drzava), na -ina (tip mill 
mlo-milina), na -baa (tip pravda), kao i post- 
verbalia na -al-ja (plata = placa od platiti). 



6 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



82 



baba 



Tako se zgodilo, da je deklinacija -a, koja 
je prvotno bila nosilac zenskih zivih bica, 
postala i glavni nosilac apstrakta, za razliku 
od latinskoga, gdje je sufiks -turn ocuvao prvo- 
bitno stanje da se apstrakta oznacuju kao ne- 
zivo. Medutim izgleda da je -a u bha iste pri- 
rode kao u vlastela. Postojao je naime i oblik 
-bbo muskog roda, koji se nije ocuvao kao 
ziv sufiks, nego samo u nekim rijecima kao 
sto su jastrijeb (pseudojekavizam) pored pra- 
vilnog jastreb (v.) i u golub (v.), gdje oznacuje 
boju zivotinja. Misli se da se taj sufiks nalazi 
jos u glu-b-ok = dubok, gdje je rasiren prid- 
jevskim -ok. le. oblik glasio bi -Wio. Nastaje 
pitanje odakle potjece. Mislim da je iste pri- 
rode kao i germansko -dom (engl. kingdom), 
njem. -turn (Reichtum, od reich}, koji je prvo- 
bitno bio imenica, od ie. korijena dhe »po- 
staviti«, stcslav. deJQ, u prijevoju o: got. doms 
(odatle rus. i bug. duma »rijec«). Stvnjem. 
tuom »cin«, upor. djelo s drugim sufiksom. 
Kao ova imenica sto je u sklopu slozenice 
oznacivala prvi dio kao apstraktum, tako je 
-ba od ie. osnove ba- u hajati., grcki cpnui mo- 
gla oznacivati prvi dio slozenice kao apstrak- 
tum, upravo onako kako je grcka imenica 
"K6yoq,-'koy\.a postala internacionalni sufiks za 
oznaku raznih znanosti kojih se sadrzina 
izrazuje prvim dijelom slozenice. Ali ima i 
drugih tumacenja postanka toga sufiksa. 

Lit.: Maretic 267., § 325 a,e. Leskien §§- 
471.503. Vandrdk 1,603, § 379. Iljinski, ASPh 
24, 224-226 i Jagiceva kritika, ib. 228-9. 
Matzenauer, LF 17, 177 — 8. Osten— Sacken, 
IF 26, 307-24. 

ba 2 , rijedak hrv.-srp. uzvik (inter j ekei j a) kao 
izraz cudenja (Marulic), nijekanja i potvrdi- 
vanja (Srbija, Stojanovic) = ba -ba (Kosmet). 
Nalazi se .i u bugarskom, gdje Mladenov raz- 
likuje ba takoder u trostrukom znacenju. U 
ramunjskom je ba uzvik negacije, ali je ra- 
siren i drugim nijansama. Nalazi se i u sje- 
vernim slavenskim jezicima (ceskom, polj- 
skom i ukrajinskom) vecinom u potvrdnom 
znacenju. Kao primarna interjekcija za iz- 
raz cudenja nalazi se i u neindoevropskim 
jezicima, kao u turskom. Indoevropskog je 
podrijetla, kako se vidi iz potvrda u avesti, 
armenskom i u homerskom (pfj i u prijevoju 
bo (v.). 

Lit.: ARj 1, 128. SEW 1, 36. Bruckner 
9. WP 2, 136. Elezovic 1, 36. 

baba f »stara zena, djedova zena; u pre- 
nesenom znacenju prema bavljenju s djecom: 
dadilja«. Pokazuje udvostrucenje (reduplika- 



cijuj istoga sloga kao mama, tata, internacio- 
nalne djetinje rijeci. Rijec je prastara. Ide u 
baltoslavensku zajednicu kako dokazuju li- 
tavski boba, lotiski baba). To se vidi i odatle 
sto se posjedovni pridjev tvori pomocu sta- 
roga sufiksa -ji: bablji, pored novijih babin 
i bapski. U znacenju »djedova zena« tvori 
hipokoristik s pomocu sufiksa -ka (upor. majka) : 
baka (18.V.), takoder »svekrva«, koji se moze 
i umanjiti bakica, bakusica (Kosmet), aug- 
mentativ baketina. U znacenju »stara zena« 
tvori ove augmentative: babetina, rijec koja 
se upotrebljava i u prenesenom znacenju u 
pejorativnom smislu »zena koja mnogo go- 
vori«, babiirlna (glede sufiksa v. -urina) i 
babuskara — babuskera (v. i -uskara, -uskera). 
Hipokoristik baba »stara zena, dojkinja« pot- 
vrden je u 16. v. Bavljenje s djecom vidi 
se u izvedenicama sa -ica. Denominal babi- 
cili ili bdbiti, bdbiti se »radati« (Vodice, Istra), 
dbabiti (zenu), takoder refleksiv (Sarajevo, Lika), 
pf. pored impf, obabinjati se (Vuk), dbbabo- 
vati i odbabovati (Dubrovnik). U kolektivu: 
babine- pored babinje f pi. (ZK) »pohod zene 
poslije poroda«, odatle babmjara f »porodilja« 
(Sabac), u pridjevu z.r. zbabna (zena), koji 
je obrazovan s pomocu prefiksa s (v.) kao skozna, 
sjajna itd. Kad se radi o izrazima za radanje 
djece, ova se rijec upotrebljava kao eufemi- 
zam i tabu, da se ne upotrijebi prava rijec. 
Iz pojma »stare zene« izlazi predodzba o na- 
mreskanosti lica i sva ostala svojstva nezgrap- 
nosti. Sve to igra veliku ulogu u onomasio- 
logiji, narocito u izvedenicama. Baba kao me- 
tafora oznacuje morskog raka, nalik na jas- 
toga, odatle babica »ornala morska ribica« 
(Hrv. primorje), sa sufiksom -be (v.): babac, 
gen. bdpca m »krupan orah« (Srijem, Vuk), 
sa sufiksom -as: habas »cipo, skakva«, sa sufi- 
ksom -id: babic »vinova loza crna grozda«, sa 
sufiksom -bko, -zka: bdbdk, gen. bapka »buba«; 
s deminutivnim sufiksom -ica, pa na -ovina; 
babica »primalja«, odatle pridjev babacki u 
babocka plata, s promjenom sufiksa, i bavko- 
vina, sinonim za babotrsovina »berberis vul- 
garis*. Izvedenice od baba imaju najrazlici- 
tija znacenja: babica »buba koja se zove i ba- 
buska, babor«, babuska znaci i »siska«, babura 
i deminutiv baburica »buba«, baburaca »velika 
zaba«; babor znaci biljku, vrstu paprike i 
plantago (takoder bdbika); babica znaci u ZK 
»kup pijeska za popravak ceste«, drugdje 
opet znaci »izdanak, stup koji drzi kudu i 
zemljanu pec bez pecnjaka, gvozde ili na- 
kovanj za otkivanje kose« (Buzet, Istra). Pri- 



biiba 






babun 



djev bablji poimenicen s pomocu -aca: bdb- 
Ijaca znaci »iglu i neku kiselu jabuku«. S po- 
mocu sufiksa -aja obrazovan je f pi. babaja 
»tresnje koje se zovu i 'rskavice, rustevi (v.)«. 
Nije moguce izbrojiti svu metaforicku upo- 
trebu ove rijeci u primitivnim izvedenicama. 
Apstraktum se tvori s pomocu slozenog su- 
fiksa -ustina: babiistina f »besposlica«. Zna- 
cajno je ipak da su ovu rijec posudili sv; okolni 
narodi na istoku: Rumunji baba, Madzari 
baba, Arbanasi babe, Novogrci (3ct(3ct. Od 
slozenica treba narocito istaci baba jaga, koja 
se nalazi i u drugim slavenskim jezicima i 
ide u slavensku mitologiju. Drugi dio tumaci 
se iz ie. oiga, rijec koja se nalazi u nvnjem. 
Ekei »gnjusoba«. Zatim spominjem nasu pod- 
rugljivu slozenicu babosuk »domazet ozenjen 
udovicom«. Drugi je elemenat od sukati (v.). 
Baba dolazi i u toponomastici: Baba planina 
izmedu Nisa i Paracina i u Hercegovini. Isto 
tako i pridjev Babin (brijeg, most), Babin zub 
(u Sloveniji) i Babljak. Samo u hrv.-srp. 
postoji ova ista rijec i kao maskulinum, ali 
u ovom slucaju ona je posudenica iz turskoga 
baba »otac, pradjed, starac, dobar covjek«. 
I ta je rijec izasla iz djetinjeg govora, ali oz- 
nacuje, kao tata, samo musko lice. Posudise 
je i Rumunji baba »otac«, Bugari, Arbanasi 
i Novogrci. Opci je balkanski turcizam. Kod 
nas je dobila hipokoristicki akcenat i docetak 
-o: baba = babo »otac« (Vuk, 17.v., nar. pj.), 
takoder »nagovor snahe svekru« = baba, gen. 
babe (Kosmet) »djed«, odatle deminutiv bapce, 
gen. -eta »naziv djece za oca« i pridjev babin. 
Razlika je u akcentu prema babina dusa »mi- 
risna trava, majcina dusica«, od nase rijeci 
baba »starica«. Odatle izvedenica babajko 
»otac« (Vuk, 1 S.v., nar. pj.) = babaljko »po- 
ocim«, takoder bug. babajko pored babajka 
i rus. babaj, babajka. Nas hipokoristik babo 
mogao je nastati i od babajko »otac«, kojega 
sufiks nije lako protumaciti. U Kosmetu se 
naime govori babacko, gen. -a m »krupan, krepak, 
snazan covjek«. Danicic je izvodio ovu nasu 
izvedenicu iz turskoga' apstraktuma babalik 
»starac, tast, punac«, koji je takoder posuden 
kao babaluk (u Jukicevoj narodnoj pjesmi) 
= rumunjski babalic »postovani gospodin (na- 
govor Turcina za starijeg covjeka)«. Danici- 
cevo tumacenje nije ispravno. Sufiks -ajko moze 
se protumaciti iz nasih jezicnih sredstava. 
Mogao je doci na tursko baba prema tdjko 
(Pastrovici) i brajko od tatko i bratka po za- 
konu semasiologicke srodnosti. Tatko > 
tajko, bratko > brajko nalaze se i u bugar- 



skom; j mjesto / nastalo je prema majka od 
maja kao i ux/o od tdjko; j dolazi jos u pridjevu 
od babo bdbajin (Vuk, nar. pj.) koji Danicic 
bez potrebe izvodi od perzijskog pridjeva bd- 
bajane. Od turskoga baba i naseg sufiksa -in 
nije moglo drugo da nastane nego bdbajin. 
Ali uporedi rum. babac. Kod Katancica do- 
lazi i femininum babajka prema baba i majka: 
Sinka daj sladkog materi, babajki. Tu je tur- 
cizam presao sasvim u sferu nasih rijeci. 
Od babajko pridjev je babajkov, a od babo 
babov (Vuk), koji je poimenicen u bdbovina 
prema ocevina. Cist turcizam ocuvao se u 
slozenici babazeman m »staro vrijeme«. Me- 
dutim izvedenica babacko m, koja se govori 
u Kosmetu, govori i za mogucnost drukcijeg 
tumacenja sufiksa -ajko. U rumunjskom po- 
stoji babaca (odatle deminutiv babacuta), a u 
novogrckom ujtaujtdxac; (izgovori babdkas) 
pored ujiaujidc,, zatim u rumunjskom bdbae 
i odatle deminutiv bdbai f a, koje rijeci sluze 
za nagovor; sa babae slaze se rusko babaj. Iz- 
nenaduje onomatopeja babaka »glas zabe« 
u Lici, koju Vasmer izvodi iz turskotatarske 
rijeci. Svi ti oblici vele da je tursko baba bilo 
rasireno na Balkanu sa -ka i sa -ja zbog toga 
sto je turski naglas bio baba, pa da se dobije 
paroksitona, dodana su ova prosirenja. Upor. 
slicno u rum. bajacd, v. badza. Ova dva su- 
fiksa tumace -acko < -dk + -bko u Kosmetu 
i -ajko kod Vuka. Na ovo rasirenje lako se 
nakalamilo -ajko od nasih hipokoristika tajko, 
brajko. Varijanta sa Ij u babaljko zamjena je 
j sa Ij u udaljenim krajevima na Jadranu gdje 
se govori Ij > j. Taj oblik potvrden je samo 
kod Dosena i u staroj bugarstici. 

Lit.: ARj 1,129.134.135.158.179.213. Mi- 
klosic 5. Trautmann 23. WP 2, 106. Tiktin 
137. Mladenov 12. Elezovic 1,24.27.110. GM 
21. 22. Boisacq* Will. Jagic, ASPh 3, 727. 
Brugmann, SSGW 1897, 37-38. Isti, Anz- 
IF&, 133. SEW9.26.268. Vasmer, RSI 4,154. 
Isti, ZSPh 6, 297. Ribaric, SDZb 9, 129. 
205. 

babuin m (Mikalja, danas se ne cuje) 
»majmun«. Od tal. babbulno (14.V.)- Onoma- 
topeja. 

Lit.: ARj 1, 135. 

babun, gen. -una m starosrpska radna ime- 
nica (14V.), u narodnom govoru potvrdena 
samo za Nevesinje, ali bez primjera. Ta je 
izvedenica obrazovana s pomocu sufiksa -un 
(v.) kao bjegun »bjegunac« od dosada nedo- 
voljno utvrdene osnove. Oznacuje pripadnika 



babun 



84 



bacati 



bogumilske hereze, za koje se veli u starosrp- 
skim vrelima: bezboznyje i pagonyje babuny, 
bledivi i prokleti, zli jeretici hhbleei, a za bd- 
bunbsku recb odreduje Dusanov zakonik os- 
tre kazne. Njihova hereza zove se babunska 
vera. Idi, prokleta babunijo veli se u Nevesinju 
kad se nekoga tjera od sebe. Sto se upravo 
misli pod babunija, ne zna se. Kako je ta izve- 
denica dobivena s pomocu sufiksa -ija, vjero- 
jatno znaci isto sto i babunska vjera. Rijec 
postoji jos u bug. babunin, pi. babuni. Ime 
Babim m potvrdeno je i u hidronimiji. Tako 
se zove izvor u Hercegovini. U femininu 
Babuna potvrdena je kao oronim. Tako se 
zove planina u srednjoj Makedoniji izmedu 
Prilepa i Velesa, koja pocinje kod izvora ri- 
jeke Istok nedaleko od Peci. Jos postoji iz- 
vedenica dobivena s pomocu -(a)c: Babuna, selo 
u Boki. Znaci zacijelo naselje sljedbenika 
ove hereze. Da ime planine Babuna stoji u 
vezi s nazivom babun »bogumilski heretik«, 
kako se dosada obicno uzimlje, izlazi odatle, 
sto u toj planini postoji selo Bogomila. Drugo 
selo Tehovo nalazi se na rijeci Babunici u istoj 
planini. Postoji jos i ime plemena Babuni, koje 
G. Balascev ubicira u blizini Bitolja. Ime 
je dakle potvrdeno i u antroponimiji, topo- 
nimiji i u izvedenicama: kao pridjev, apstrak- 
tum na -ija, kao etnikum na -be i ime rijeke 
na -ica. U jezicima, koji ovaj naziv posudise 
iz starosrpskoga, vidi se da je rijec dobila 
znacenje »superstitie« (upor. ces. bobonky kod 
Brandia, Glossarium), u rumunjskom »carolije« 
(boboane f pi.), u madzarskom i poljskom 
»praznovjerje, coprija« (babona, isto poljski 
zabobon). Miklosic pominje jos hrvatski gla- 
gol boboniti »murmurare«, sto je zacijelo ono- 
matopeja. Nije u vezi s ovom rijeci prezime 
stare hrvatske porodice Babanii iz Sane u Bo- 
sni, gdje se spominje zupan Babonig iz ple- 
mena Baboneiic (g. 1293) = Babonizic (ikav- 
ski oblik, goricko pleme), koje je ime izvedeno 
od starog slavenskog dvoclanog tipa Babo- 
neg (upor. Bratoneg). Bobonezic je bilo obr- 
nuto na osnovu pucke etimologije u Babo- 
nozic (upor. isto u imenu crnogorskog ple- 
mena Bratonozic od Bratoneg). Zacijelo je i 
Babordi dalje skracivanje od Babonozic, nas- 
talo zbog eufemizma da se izbjegne pomis- 
ljanje na bablje noge. Sto se tice znacenja os- 
nove bab- u babun, mislim da je dobro uputiti 
na srednjovjekovni idol bafomet, sto je prekraja- 
nje imena Muhamed. U srednjem vijeku Mu- 
hamedova vjera bila je na Zapadu od doba 
Karla Velikoga pa dalje smatrana kao glavni 



predstavnik poganstva i hereze uopce. Dani- 
cicevo izvodenje od baba ne cini mi se uvjer- 
ljivo. 

Lit.: ARj 1,136. Mladenov 13. Miklosic 6. 
414. SEW 1, 36, Balascev, ZbJ 495-503, 
Jagic, ASPh 1, 432. Tiktin 203. Bruckner 
643. CD 5,9.6,262.7,152. Skok,/7Gl, 462-72. 

babusina f (Vuk) »inguen, sinonim pobo- 

cina (v. kK)<.( = pabusina f (Vuk, Srijem) = 
panusina f (Lika) »potrbusina u svinje i ce- 
Ijadeta« = panjusa f (bez naznake gdje se 
govori) »opna u guske« = panjusina f (Lika) 
»dojka u stare zene, sinonim dimnja, prepona, 
slabina«. Svih pet ovih varijanata, cini se, ista su 
rijec, ali tako preinacena da je dosta tesko 
naci etimologiju. Mislim da se prvi Vukov 
oblik osniva na asimilaciji p — b > b — b 
kao, obratno, paperkovati (ZK) »pabirciti«. 
Prema tome je pabusina, kako se govori u 
Srijemu, ispravan iskonski oblik. U ostalim 
je oblicima izmijenjen buni nj, jer se nije 
znalo za osnovu. Ocigledno je prvi slog bio 
prefiks pa-, koji izrazava nepravo, kao u ja- 
san — pajasan. Drugi dio bit ce trbusina od 
trbuh. Zasto je ispao slog -tr, to se ne zna. 
Maretic izvodi panusina i panjusa od osnove 
pen-, koja se nalazi u glagolu peti (v.), sto 
bi takoder moglo biti, ali tada ostaju neobjas- 
njeni Vukovi oblici, koji zacijelo idu u ovu 
grupu. Mozda Mareticeva etimologija po- 
maze objasniti gubitak sloga -tr. Jezicna svi- 
jest je *patrbusinu »krivu trbusinu« pocela 
dovoditi u vezu sa osnovom pen. 
Lit.: ARj 1, 136. 9, 544. 620. 623. 

baca f samo u Danicicevoj poslovici: nije 
mu bace. Od tal. bazza »(u igri karata) colpo 
fortunato, buona fortuna, vantaggio«, od ar. 
bazza, morfen od bazz, »odnio je«. 

Lit./ ARj 1, 137. REW* 1011. DEI 469. 

bacati, -aw impf. (17.v.) s prefiksima iz-, 
na-, nad-, po-, poz-, poraz-, raz-, od-, pod-, 
pre-, z~, u-, uz-, za-j prema pf. baciti, bacim 
(s prefiksima do-, iz-, na-, nad-, od-, po-, pod-, 
poz-, pre-, pred-, pro-, raz-, u-, uz-, za-, Z-). 
Iterativ se tvori od baciti s pomocu glagolskog 
sufiksa -va- (v.): bacivati potvrden samo jed- 
nom bez prefiksa, inace u danasnjem knji- 
zevnom i saobracajnom govoru postoji samo 
u prefiksalnim slozenicama (do-, iz-, na-, od-, 
pod-, raz-, pre-, pred-, u-, za-}. U jugoza- 
padnim krajevima govori se c mjesto c: ba- 
cati, u Crnoj Gori baciti i bacivati. Taj je iz- 
govor provincijalizam. Iz dijalekata treba jos 



ba cati 



85 



backio 



zabiljeziti m mjesto b u Crmnici: mocim oci 
= baciti oko na nesto »zeljeti nesto dobitk, 
zatim u Kosmetu impf, bacinjat, -am pored 
bacovati, baciijem; licki prilog na dobac »da- 
leko, koliko se moze rukom dobaciti« stvoren 
prema postverbalu od dobaciti, zatim iz juzne 
Dalmacije obacivati se, — obdcujem impf, mje- 
sto nadbacivati se. Opce je znacenje »werfen, 
jacere« kojeje samo hrv.-srp- i cesko, dok Bu- 
gari upotrebljavaju hvarljam > rum. flrli = 
vrljati, vrljiti (v.). Jos valja zabiljeziti znacenje 
»bataliti, napustiti« u Kosmetu i zabacit, 
zabacim »zaturiti, izgubiti« i prijevode (cai- 
ques) iz turskoga bacit top »bankrotirati« pre- 
ma turskome topi atmak, bacit lakrdiju »alu- 
dirati na sto« prema turskome laf atmak; pu- 
ska baca (takoder bug.) prema turskom tufenk 
atmak. Korijen je bak- onomatopejskog 
podrijetla, sa varijantom bah- u bahnuti > 
banuti (v.) »irruere«, Osnova bak- objasnjava 
c i c pred z (imperativ baci, i baciti pred / -ti). 
Oblik boati bio je prvobitan, ali ga je istisnuo 
imperativ bod (upor. junaci i junace). Ono- 
matopejsko podrijetlo osnove bak- vidi se npr. 
u kobacati se (ZK) za »koprcati se«. Osnova 
bak- dolazi u bugarskom, ceskom i ruskom 
kao i u cakavskom baknut »poljubiti« (na Cre- 
su) (tako i bug.), i u nasim izvedenicama 
bakva f (Vuk) »mjesto gdje se stane nogom 
kad se mece kamen«, bdkljati »versare, con- 
tendere, blaterare«, mozda i u bdkati (jedan- 
put, 16.v.) »increpare« i baknuti kod Marina 
Drzica »capere, lucrari« (nedovoljno potvrdeno; 
dubrovacki argot: da i mi stogodi baknemo uza 
nj). Od bacati postoji jos glagolski deminu- 
tiv bacakati se, bacaljka f (Vuk), bacanj, gen. 
bdcnja m »nassae genus« (Vuk) iz ribarske ter- 
minologije. Izvedenice dobivene s pomocu su- 
fiksa -ka (v.), -aljka (v.), -(a)n (v.). Radna 
imenica se tvori s pomocu -ac (v.). Postoji jos 
izvedenica s pomocu stcslav. sufiksa -anija 
(v.) bacanija (nar. pj.). Kao onomatopeja 
dolazi i u bavarskom Batzen »udarac po ruck, 
patzen »udariti«, vjerojatno i nase pdcka f 
»1° udarac po ruci, 2° mrlja od crnila«, odatle 
denominal packati (Hrvatska) = slovenski 
pacati u istom znacenju. Zatim arbanska ono- 
matopeja bace »zausnica«, koja zbog c mora da 
potjece iz hrv.-srp. Upor. . i rusko bacatb 
»zvucan udarac dati«. 

Lit.: ARj 1, 141. 160. 161. SEW 37. Mla- 
denov 19. Miklosic 6. Unbegaun, RES 12, 
44. Tentor, JF 6, 203. Vasmer, RSI 3,261. 

bac m »stanar, planinar, glavar pastirskog 
stana u planini, njem. Senner«, odatle izve- 



denica stvorena s pomocu -ih bacilo n (Make- 
donija) »obor, stan, mjesto gdje se muze i 
pravi sir u planink, sa -ija (v.) bacija (Srbija) 
»1° muzenje ovaca, 2° mjesto gdje to biva, 
3° toponim«, bdlija f (Kosmet) »stan, obor«, 
s pomocu -ica : bacica, femininum od bac (Ko- 
smet) »stanara, ona zena u zadruzi koja se 
stara o mlijeku, muznji«; s pomocu-wma (v.): 
bacevina f (Kosmet) = bbce ina (Belle, Dijalekti 
385) »mlekar, kao velika soba, sinonim ladnik«. 
Postoji i pridjev na -bsk : bacijski, imenica na 
-iste: baciste n » mjesto bacije«. Nalazi se s 
istim znacenjem u rum. baciu (izgovor bac). 
Balkanska rijec koja je preko rumunjskih 
nomadskih pastira presla preko Karpata: 
madz. bacs, bacsa, bacso »Schafer«, u poljskom 
i slovackom ima znacenje »oberschafer«. Ne 
moze se znati tko ju je od koga posudio. 
Dovodi se u vezu s ngr. ujtdnmoc, = yepcov- 
aeBaaxoc, u Epiru i arb. bac »drug«, koje dvije 
rijeci idu zajedno. Trebali bismo doduse 
poblizih obavjestenja o semantickoj vrijed- 
nosti epirske i arbanaske rijeci. Arbansko ts 
(pisano c) izgleda da je posudeno iz novo- 
grckoga, jer da je posudeno iz bac, imalo bi 
da glasi s, upor. arb. toponim Shas od stsrp. 
Svacb. Ako je tako, onda je epirski oblik 
posudenica iz epirsko-slavenskoga bac. Grcko 
ts zamjenjuje uvijek ;'. Mislim da ova rijec 
ide zajedno, sto se tice postanja, sa stopanin 
(v.) irackoga podrijetla. Ovamo ide jos to- 
ponim Backa (se. meda, zupanija, zemlja), 
madz. Bacsmegye. 

Lit.: ARj \, 141. SEW 1,37. Bruckner 10. 
Baric, Alb. \, Isti, JF 3, 203-4. GM 29. Elezo- 
vlc I, 35. Miklosic 414. Mladenov 19. Popovici, 
Sldvia 7, 22, Puscariu, DLR 1, 409. 

baca (Vuk, Vojvodina) »svekar«, u poslo- 
vici: Otici ce baca, asiace snasa. Akcent je 
hipokoristicki. Ide zajedno s bug. baj, bajco, 
bako, baco. Nije identicno s baca (v.), nego ce 
biti nas hipokoristik od turskoga baba (v.). 
Danicicevo izvodenje od bac (v.) ne moze se 
primiti, jer je ovo termin iz balkanskoga pastir- 
stva. 

Lit: ARj I, 141. Mladenov 19. 

bacMo, gen. -kijela m (16. v., Marin Drzic, 
posi.) »malj kojim se nabija kudjelja«. Potvrdeno 
u narodnom govoru u Stonu baskelica »pirejka«. 
Denominal na -ati backijelati, -am impf, 
(potvrdeno takoder samo u poslovici). Danicic 
izvodi iz gr. cpdaxetaiv »zvrcka«, sto semanticki 
ne zadovoljava. Bit ce unakrstanje od nase 
rijeci bat (v.) i dalmato-romanskog leksickog 



bacfcio 



Kb 



badanj 



ostatka od lat. deminutiva na lat. (slozeni sufiks) 
-icellus: kslat. fasticellus > tal. fusticello 
od fastis > *fuskio, gen.-kijela. Pored bat 
dolazi u obzir i unakrsten|e sa baccillum > tal. 
bacillo, bakkiddu (Logudoro). 

Lit.: ARj l, 143. REW 3 870. 3615. DEI 
397. 1740. Skok, ZRPh 43, 405. 

bacva f (13. v., dubrovacki pisci, Vodice) 
= bacva (Slum), nekada po u- deklinaciji 
bhcy (odatle u Vrbniku beci}, gen. bbcb e, 
danas po a- deklinaciji, slov. bacva = becva = 
makedonski borna »1° dolium, 2° stablo u pro- 
rasla luka, na kojem je gore sjeme (Baranja)«. 
Deminutivi na -ak bacvak, gen. -aka »doliolum«, 
na -bka bbcbka > backa (J. S. Reljkovic, meta- 
fora) »izvod«, toponim Baska (Krk) = Beska 
(Vrbnik) = Bisca (krcko-romanski, Krk), 
becka (Vuk, ne zna se gdje se tako govori) 
»pivarsko bure«, madz. bocska, rum. bosca, 
na -ica bacvica f, toponim u pi. Badvice (Split), 
na -id bacvid, na dva deminutivna sufiksa 
-ica + bkb > -ilah, gen. -icka bacvicak, gen. 
-icka bacvicak, -ica + -id badvicid. Radna 
imenica na -ar bacvar, gen. -ara s pridjevom 
badvarevj-ov, bdivarski. Od vlat. buttia, od 
buitis, sa tti > i kao u Arcar < Ratiaria, 
racun < ratione, puteu < pud. Prijelaz u 
deklinacije w kao u pekva, mrkva, blitva, 
murva. Lat. H > 5 kao u solanu > slar. 
Upor. buda i vucija. 

Lit.: ARj I, 144. 220. MikloSid 25. SEW 
105. Bruckner 19. Isti, ASPh 42, 140. Pleters- 
nik 1, 9. 15. Skok, Slav. 29. Ribaric, SEZb 9, 
105. Mladenov 54. REW" 1425. Korsch, 
ASPh 9, 500. Jagic, ASPh 1, 159. Vasmer, 
RSI 3, 263. Gombocz-Melich 429. Puscariu, 
DLR 1, 623. 

baca m »brat od mila, kao bato — brdto, 
brale (v.)«. Ovaj se hipokoristik upotrebljava 
i za druge ljude, koji nisu brat, onako kao 
bata, brojne, brajnde (ZK), koji se kazu svakom 
odraslom covjeku. Basta, basttca upotrebljava 
se u bugarskom i za oca, tako i u srpskom, 
gdje je oblik Ji = d dosao iz crkvenog jezika: 
basta »otac, starjesina u manastirima«, odatle 
bastina »ocevina, naslijedeno dobro« o kojoj 
v. nize. Ispravan narodni oblik baca nalazi se 
u cakavskom i stokavskom kao pridjevski 
toponim: selo Batina, odatle Badinsko jezero 
ili Perasko blato kod Ploca; Batin Do pod 
Kozarom, poimenicen sa -(a)c: Badinac, 
gen. -nca kod Smiljana u Lici. Upor. i de- 
minutiv Badica (brdo, Srbija). Gerov poznaje 
bato, bajo, baco, bat'a »frater natu. major« 
prema basta, pridjev bastin, deminutiv basttca. 



S obzirom na rusko bat'uska »otac, svecenik« 
moglo bi se uzeti da je bat'a sveslavenski 
hipokoristik. Oblik sa c za f mora da je posto- 
jao i u panonskoslavenskom, kako se vidi 
iz madzarske posudenice bdcsi, bdcsikd i 
bdcsika. Za osnovu se znacenja ima uzeti dvoje: 
a) brat, b) otac. Izgleda da ovu dvojakost 
osvjetljava krscanstvo. Za krscanstvo svi su 
ljudi brada, a u manastirskom govoru rijec 
je mogla dobiti i specijalan naziv za manastir- 
skog svecenika (upor. na zapadu skracenicu 
fra < frdter i za manastirskog svecenika, za 
koga se inace kaze i pater). Ovamo ide i lit. 
boczius, prabocsius, pi. boczei, praboczei »pra- 
djedovi«, ovamo ide mozda i bacun »(Crmnica) 
glomazan covjek, veliki sanduk (u prenesenom 
znacenju)«, izvedenica dobivena s pomocu tal. 

-one. 

Lit.: ARj 1, 144.199. SEW 1, 45. Mladenov 
19. Miklosic 6. Gombocz - Melich 1, 314. 
Briikner, KZ 46,229. Miletic, SDZb 9, 263. 
Sobolevskij, REV 64, 148, Vasmer, RSI 4,161. 

bacir m (Dubrovnik, pisano i baar) = 
baar, gen. -ira (Rab, Cres) »vrst dinje, Winter- 
melone, cucumis melo«. Od mlet. i furl, baciro 
»popone vernino« (< perz. > tur, bakure). 

Lit.: ARj 1, 144. Kusar, Rad 118,18. Stre- 
kelj, ASPh 14, 515. Pirona 30. 

badana, gen. -e f (Kosmet) »krecenje, 
prevlacenje zidova krecnom vodom«. Turcizam 
talijanskoga podrijetla (badana < tal. patina), 
potvrden jos u bug. badana. 

Lit.: Elezovid 2, 496. Mladenov 13. 

badanj, gen. badnja m (13. v., Hrvatska, 
Crna Gora) »kada, kaca, (v.); velika suplja 
klada sto kroz nju voda tece (Srbija, u torn 
znacenju i slov. badenj, beden/}«, »veliki zetak« 
(Cilipi). Izvedenice su: deminutivi badnjica 
»ba£va kojom se za vrijeme berbe prenosi 
grozde« (Srijemsko podunavlje, Futog), badnjic 
j-ic mjesto -id kao u Konjic) = badnjic, augmen- 
tativ badnjina', sa -ara (v.) badnjara »vodenica, 
potocara« i pridjev bddnjev sa -ev (v.), koji ne 
bismo ocekivali s ovim posebnim sufiksom. 
Vokal a je nastao iz poluglasova s, b (upor. u 
Krasicu bbhn), gen. bidnja). Takoder toponim 
za izvjesnu konfiguraciju uvala. Nalazi se u svim 
slavenskim jezicima, ali ne postoji u baltickoj 
grupi. Zbog toga nije opca slavenska posude- 
nica iz- pragermanskoga, nego ispravnije iz 
poznijeg stvnjem. budin (upor. stengi, byden), 
a ovo iz lat. butina, kod Hesycha pVrivn. 
Njemacka rijec butin > Butte posudena je 
kasnije kao puta (ZK) »drvena posuda koja se 
nosi na ledima«, odatle putunja i rum. putind. 



badanj 



87 



badrljak 



Ovu nasu germansku posudenicu posudise 
dalje Madzari bodon(y), bodon(y) i Rumunji 
buddiu sa mnogo varijanata budacd (upor. 
madz. bodoncd), budasca, budasca (upor. madz. 
budiska), budaldu (ovo je valjda iz madz. 
bodalo), dok su badan i baddnifa ocito iz hrv.-srp. 
Rijec potjece prvobitno iz oblasti mediteran- 
skih izraza za drveno posude. Preko Nijemaca 
i Slavena rasirila se u istocnoj Evropi. 

Lit.: ARj i, 145. Miklosic 25. SEW 106. 
Bruckner 19. ASPh 42, 14. Scheftelowitz, 
KZ 56,176. Stender-Petersen (kritika J. Janko, 
Sldvia 9, 347). Iljinskij, I Z vORJAS23, 2(1921), 
180-245 (tumaci iz slavenskoga, sto ne moze 
biti). Kiparsky 232. Aleksic, NJ 4, 89-90. 

badava (Vuk, 18. v.), danas opcenit prilog 
na citavom hrv.-srp. podrucju, usao i u kaj- 
kavski (zabadava u pismu Jagiceve matere, 
zabodave pored zabodave ZK), u znacenju 
domacih priloga »zaludu, uzalud (v.), zastunj, 
(v.) (ZK), utaman (v.), sumice (v.), utoma 
(v.)«. Dobiva jos'-d(e): badavad (Vuk), ba- 
dovad (J. S. Reljkovic; o < a kao u Uvoda). 
Ovaj dodatak nije deiksa za pojacanje znacenja, 
nego dolazi od denominala badavddisati pored 
badavdisati »besposliciti« prema turskom 
aoristu -di koji je cest u nasim glagolskim po- 
sudenicama iz turskoga (upor. kalandisati v.). 
Prema zaludu, zastunj veze se s prijedlogom 
za (v.): zabadava. Na zapadu se docetno -a 
mijenja prema drugim prilozima na -ice (v.) 
ili -o (v. gore zabodave, u kajkavskom -o: 
zabadava). Radna se imenica tvori s pomocu 
sufiksa -dzija: badavadfija »besposlicar«. Po- 
red ovih oblika postoji u hrvatskosrpskom sa 
j pred -ova : badjavd (Bosna) = badjava (Kos- 
met), odatle badjavadzlja, badavdzija (Belie), 
zabadjava pored bodjdva, bodavd (Pristina, 
a > o kao u Uvoda). Postoji joste turski apso- 
lutni superlativ tipa bom bos »posve prazan«: 
bdmbaddva »posve uzalud«. Oblici sa j su 
balkanski: bug. bddevd = badiavd — badihava, 
arb. badjava. Ovaj je turcizam arapsko-per- 
zijska slozenica bdd-T-haiva, bad hewa, odatle 
asimilacija vec u turskom badava, koja znaci 
»sto uzrokuje zrak«. Metafora je kao i u drugim 
jezicima: njem. aus der Luft greifen »izmisliti«, 
nase govoriti u vazduh. Drugi elemenat slo- 
zenice hdva f »zrak, vazduh, klima« postoji 
kao posudenica sama za se u Bosni, kao i u 
bugarskom, arbanskom i cincarskom (avae~); 
baduhava zvala se u Bosni i vrsta poreza 
(Truhelka). 

Lit.: ARj I, 147. SEW 1, 37. Elezovid 
1, 25. 52. JF 14, 199-200. Lokotsch 160. 



Skok, Sldvia 15, 351. GM 22. 149. Mladenov 
13-14. Korsch, ASPh 8, 650. 

badilj m (Dalmacija, Pavlinovic) = badilj 
(Porat, Krk) = badi! (16. v., H. Lucie) = 
badti (slovenski, Kras) »asov, lopata kojom se 
bacaju masline pod kolo, Stechspaten«. Od 
tal. (mlet.) badil(e-) »isto« < kslat. batillum. 



Lit.: ARj 1, 147. Pletersnik 1,38. 
GSJK 6,83. REW 992. DEI 402. 



Sturm, 



badem m (Krk) »omindula (v.), mandula, 
amygdala, gr. a\ivr^bakf\, na zapadu, u 
Dalmacijk = bdjam, gen. -ama (Crna Gora, 
ovako i kod nekih pisaca, ali ovaj oblik nije 
usao u knjizevni jezik. Nije jasno kako je doslo 
do d > j. Dvostruki oblici (dublete) nalaze 
se i u drugim balkanskim jezicima, bug. 
badem, ali arb. bajanie pored badam i modem. 
Turcizam perzijskog podrijetla (badam > tur. 
badem). 

Lit.: ARj 1, 146. SEW I, 37. Lokotsch 
154. GM 24. Mladenov 13. 

badrljak, gen. -Ijka m = bateljak, gen. -eljka 
m = bataljica f = patrlj, gen. -a m (Vuk) = 
patdljak, gen. -Ijka »komadic drveta sto viri iz 
zemlje« (Crna Gora, Jovicevic) = patrljak, 
-Ijka i kolektiv patrlje — patrljica (Ston). 
Ove rijeci idu zacijelo etimologijski zajedno, 
ali je nejasna varijacija samoglasa a > e > 
sonantno r (upor. krletka iz kaletka, v.), a i 
mijenjanje suglasnika p — b, t-d. Postanje bi 
bilo nejasno kad ne bismo imali bad'Ujica »1° 
struk trave od zemlje do cvijeta, 2° ono sto 
ostane od perja kad se cija«, s cim treba upo- 
rediti badaljika (v.), od imperfektivnog korijena 
bod — (bosti), od kojega postoje tolike izvede- 
nice. Pored ove imenice postoji jos pridjev 
badrljast izveden s pomocu sufiksa -aii (v.) 
»spinosus, bodljiv«, koji takoder upucuje na 
osnovu bad-. Njegovo znacenje preneseno je 
i na duhovno polje »osoran, prsljiv« (Dalmacija, 
Podgora, Pavliuovic). Od iste je osnove i 
denominal badrljati se »srditi se na malenkosti«. 
Pridjev bi se mogao uporedivati sa Ebazuz kod 
Domentijana i Save (13. i 14. v.) koji sadrzi 
dva pridjevska sufiksa bbaeb »bodar, badar« 
+ -bnb. Ali znacenje ne ide. Mislim da se i u 
gore spomenutim rijecima radi takoder o 
osnovi bad-bod-. Samo je d bilo izmijenjeno 
u i prema bat (v.), samoglas r unesen je u 
rijec prema krlj (v.), a p mjesto b prema parijez 
(v.). Te su rijeci u neku ruku sinonimi pa su 
se mogle unakrstavati. Pored gornjih varija- 
nata postoji jos bazdrljika (Vuk, Baranja) 



badrljak 



88 



bagana 



istog znacenja kojeg i badrljica. To je pejora- 
tiviziranje istoga tipa kao ciXsra za cura (ZK) 
prema srati, ovdje prema bazdjeti (v.)- 
Lit.: ARj \, 148-9.213. 9, 699.705. 

badia f (Vuk) »rupa na kuci kuda dim izlazi; 
dimnjak«, odatie bodzenjaca f »motka duga od 
ognjista, od badze, te se njom otvara i zatvara 
badza« (Lika), obrazovana s pomocu slozenog 
sufiksa -en + -jaca (v.), slozenica bodzdmet 
m (Hrvatska, Vuk) »dimnjacar« od mesti u 
drugom dijelu. Turcizam osmanlijskog po- 
drijetla (baca »kamin«), nalazi se u svim bal- 
kanskim jezicima: rum. bageaca, bajacd, gdje 
je dobila isto rasirenje kao babacd (v.), bug. 
badza, arb. baxhe, baxha (Berat), ngr. ujirxv- 
xaac, (citaj bqdzds). 

Lit.: ARj 1, 151. Mladenov 13. Lokotsch 
167. GM 22. Vuletic-Vukasovic, ZbNZ 1,35. 

bsidzak m (Vuk) »a) stegno (v.), b) opanak 
od koze s govedih nogu, nozanj (v.)«, odatie 
nas deminutiv badzacak obrazovan s pomocu 
naseg sufiksa -bbl (v. -ak); badzakuja f (Vuk) 
»zlatan novae holandski na kom je covjek rasi- 
renih nogu«; obrazovan s pomocu turskoga 
sufiksa -li (v.). Od tur. bacak »Bein«, bacakh 
»langbeinig«. 

Lit.: ARj 1, 151. Skilji? 111. 

badzenak m (Bosna, Dalmacija, Podgora, 
Pavlinovic) = bodzdnak (Kosmet) »muzevi 
dviju sestara su medu sobom badzanacU, 
»pasenog (v.), svak«, odatie hipokoristik badfo 
m (Dalmacija, Podgora?, Pavlinovic). Nala- 
zi se i u bug. badfanak (istoga znacenja). 
Turcizam iz oblasti srodstva (pacdnak »djever, 
muzevijev brat«). 

Lit.: ARj 1, 151. Elezovic I, 35. Mladenov 
13. 

bag', pi. bazi m (Vuk, nar. pj., u izrazima 
zlatan sahat s bazima, bag od sahata) »lancic«. 
Turcizam (bag »verizica«), nije drugdje po- 
tvrden. 

Lit.: ARj 1, 149. 

Bag 2 , gen. danas Baga, u 15. v. Bgam(H95, 
potvrden lok. Na Bgu), predrimski i pred- 
slavenski toponim (grad u Podgori), tal. Carlo- 
bago koji se i kod nas cesto upotrebljava kao 
Karlobag [ime prema gradackom nadvojvodi 
Karlu koji je obnovio mjesto 1579], pridjev 
na -bsk baguski (zakon, kumfin boguski), neo- 
bican umetak kojega postanje nije objasnjeno, 
mozda prema etniku Bagufan; umetak je nastao 



zbog teznje da se izbjegne baiki, jer bi nastao 
homonim sa Baska., i paskl; kako je to gladan 
kraj, mozda je -us- dosao prema gladus. U rim- 
sko doba Vegia (Ptolomej) preko lokatlva Vegiae 
> Bigi (Ravennas) od Vegium (Plinije). Nasuprot 
Bagu nalazi se na Krku brdo Bag (betacizam 
je potvrden vec kod Ravennasa,upor. jos Bol'); 
i > 6 > a i velami izgovor gi > g kao u 
giman, dokazuju da je toponim usao u hr- 
vatski jezik kroz dalmato-romanski medijum. 

Lit.: ARj I, 149. 151. Krahe, GN 40.76. 102. 
Mayer 1, 355. Skok, GIZM 31, 153.32,119. 
Klaic, Zemljopis 1,111-112. EJ 5, 215. 

baga f (Vuk) »nekakva konjska bolest«, 
odatie pridjev bdgljiv (konj) obrazovan s po- 
mocu sufiksa -Ijiv (v.). Petranovic ima mjesto 
toga sufiksa bdgljav, valjda iz govora Crne 
Gore. Postoji jos i bazljiv (Vuk) sa g > t 
Vrcevic ima glagol obaglamiti »oboljeti od 
bage« (za konja). Taj glagol jos jace zamrsuje 
pitanje postanja. Danicic kaze da je rijec turska, 
ali ne kaze koja. Postanje nejasno. A i bolest 
nije utvrdena. Niti se pravo zna gdje se te 
rijeci govore. Kako znacenje rijeci nije tacno 
utvrdeno, nije iskljucena mogucnost veze s 
pridjevom bagav i s ostalim izvedenicama 
koje idu u konjsku terminologiju kao i baga. 

Lit.: ARj 1, 149.150. 265! 8, 302. 

bagajlija f, u Petranovicevoj narodnoj pjes- 
mi: gdje polece jastreb tica ljuta..., a za njime 
dvije bagajlije. Drugih potvrda nema ni iz 
nasih pisanih ili usmenih vrela, kao ni iz 
drugih balkanskih jezika. Ni znacenje nije 
jasno. Prema Danicicevu tumacenju narodni 
je pjevac izopacio tursko bile-bagli »ptica 
nalik na sokola«. 

Lit.: ARj 1, 149. 

bagalj gen. bdglja m (Vuk, Srijem, Banat) 
»navilj ak« (v. vile) = bdglja f (Vuk), odatie 
deminutiv- bagljic, gen. -ica, bagljica (Vuk) 
i denominai bdgljati. Mozda ovamo ide 1 i 
vokal, gen. vakla m (ZK) u znacenju otkos 
(ZU). Danicic rastavlja bogalj m od baglja f. 
Prvi oblik identificira s madz. baglya u istom 
znacenju, a drugi izvodi iz gr. cpdxeXov »sve- 
zanj«, sto ne odgovara ni fonetski ni serna- 
sioloski. Oba se oblika ne mogu rastavljati. 
Gombocz-Melich nemaju madz. baglya. 

Lit.: ARj 1, 149. Skok, ASPh 33, 372. 

bagana f (Vuk) »koza jagnjeca«. Akcenat je 
sumnjiv. Prema turskom bagana »jagnje«, 
odakle taj turcizam potjece, bio bi akcenat 
bagana. Nigdje drugdje nije zabiljezen, ni 



bagana 



bagina 



kod nas ni na Balkanu. Ide li ovamo bdgane, 
gen. bdganeta n (Srbija, Milicevic) koju rijec 
Danicic takoder identificira s bagana »dijete«. 

Lit.: ARj 1, 149. 

bagarija f »remen«. Prema potvrdi kod 
Belostenca bila bi to kajkavska rijec koja se jos 
nalazi u slovenskom i rumunjskom bogdrie 
i madzarskom bagana. U kajkavski je dosla 
preko madzarskoga. Gombocz-Melich 1, 222 
je oznacuju kao mongolsku, osmanlijsku' i 
perzijsku. 

Lit.: ARj 1, 149. 

bagas, gen. -asa m (17. v., Vuk, Crna 
Gora, Pastrovici, Ljubisa) »zitna mjera od 10 
oka«. Nije nasa izvedenica na -as (v.). Upor. 
-usius u barcusius (v.). Miklosic pomislja na 
arbanasko vrelo, ali ne spominje preciznije 
koje. Ne vidim koja bi to arbanaska rijec mogla 
biti. Opravdano je pomisljati na vezu sa tal. 
baga »sacco di pelle, otre«, furi, bage f »vaso 
di pelle per contenere e trasportare vino ed 
altri liquidk, zatim sa furi, bagdn »buraciot = 
barilotto« (v. vagan). Pretpostavlja se da je to 
predie. (ligurska) rijec u srodstvu s egejskom 
cpdxeAoc, »svezanj«. V. poculica. 

Ovamo treba uvrstiti jos i bagelj »covjecic, 
homunculus« < mlet. baga »otre« > (metafora) 
»uomo soverchiamente grasso« < mlet. baghelo 
»piccolo otre«. Od baga je na -aticum >-age 
i fr. bagage > bagazq f »1° prtljag, 2° (pejora- 
tivno) rdava mladez«, s promjenom sufiksa 
tal. bagaglio (preko bagaggi > bagai) > bagaj 
(18. v., Kuhacevic, saj < Ij kao Veja < Veglia). 

Lit.: ARj 1, 149. 150. Miklosic 6. DEI 
403. 'Strekelj, DAW 50,3. Isti, ASPH 14, 
515. REW 850. 

bagatela f (16 — 17. v., Poljicki statut, 
Vuk cuo u Vojvodini, danas opcenito u hrv. 
gradovima) »neznatna stvar«. Denominai na 
-Isatl bagatelisati, -sem pf. »omalovazavati, 
nipodastavati«. Od tal, bagattella »id.«, de- 
minutiva od lat. baca sa dvostrukim deminu- 
tivnim sufiksom -atta (varijanta od -Uta > 
-etto) i -ella. Talijanska je rijec postala evrop- 
skom. Preko austrijskonjem. usla je u hrv.- 
sfp. i madz. Mjesto -ella dolazi i sa sufiksom 
lat. -inus > -ino 'u bagatin (slov.) »kleine 
Miinze« < mlet. (1274) i trsc.-tal. bagattino 
»novac zvan i piccolo (odatie u ZK nlmam ni 
pikule »nemam ni prebite pare«) > (sa meta- 
tezom i njem. izgovorom b/g > p/k s promje- 
nom sufiksa) patakun, gen. -una ZK = bata- 



kun (Lika, Lijesce) »stari austrijski bakreni 
novae od 4 novcica«. Osnovna lat. rijec baca 
»jagoda« ocuvana je u bokva f (Vuk, Dubrovnik, 
Dalmacija), deminutiv na -ica bokvica (15. v., 
Vuk) = bukvica »germen, plantago«. Berneker 
izvodi tu rijec od bok (v.). Lingvisticka geogra- 
fija govori u prilog posudenice iz dalmato- 
romanskog jer bok ne objasnjava ni znacenje 
ni oblik, -va mjesto lat. -a je kao u murva < 
lat. morum. Baca je u romanskim jezicima ta- 
koder ime biljke, kao »Hagebutte« itd., tal. 
bagatto »ceitis austraiis«. 

Lit.: ARj 1, 149.728. Pletersnik 1,9. Gom- 
bocz-Melich 223. Miklosic 17. SEW 1,68. 
DEL 404. 

bagazija f »platno bojeno« (prema potvrdi 
iz Belostenca i Voltidija, kajkavska i dalmatinska 
rijec) = bogosija f (Kosmet) »pamuk ili platno 
aleve (= crvene, v.) boje, nekada donoseno iz 
Skadra«. Turcizam (bogasi »platno za postavu«). 

Lit.: ARj 1, 150. Elezovic 1, 52. Strekelj, 
ASPh 14, 515. Miklosich, Turk., Nachtrag 
1, Halfte 8,2,79. Lokotsch 324. 

bagav (Vuk, nar. pj. i posi. 18. v., Baranja) 
pridjev »hrom«, odatie poimenicenje sa -(a)c. 
-ica (v.) bagavac m, bagavlca f i denominai 
dbagaviti pf. »ohronuti, tj. postati bagav« (u 
Lici). Vuk poznaje tu rijec u konjskoj termino- 
logiji (v. gore baga) s umetnutim n bangav 
(konj) u istom znacenju. Taj oblik nije ubi- 
ciran, ali se nalazi u bugarskom bangd m = 
pango m »hrom, kusast davo, davolov epitet«. 
Mjesto dbagaviti (u Lici) Vuk ima u istom 
znacenju denominai obangaviti, koji takoder 
nije ubiciran. Prema tome bagav i bangav idu 
bez ikakve sumnje zajedno; bangav je po 
postanju ciganski pridjev pango = sanskrt 
pangii »hrom«. Kod nas je dobio prema znacenju 
sufiks -av (v.) kao turski pridjevi corav, celav. 
(v.). Ciganski pridjev usao je u konjsku termi- 
nologiju posredstvom njihova trgovanja konji- 
ma. Problem ostaje zasto je nestalo n u bagav 
i veza sa baga f. Kad bi bilo utvrdeno znacenje 
te imenice, femininum bi se lako protumacio 
prema pjega-pjegav, tj. iz pridjeva je nastala 
imenica odbacivanjem pridjevskog -v. Vjero- 
jatno u vezi s ovim pridjevom stoji i obaganjati 
(Lika) = obangaviti (Vuk). 

Lit.: ARj 1, 150. 8, 302. Mladenov 16. 
410. SEW 42. Miklosic 1. 

bagina f = bagina (Prcanj) »solen, Seemu- 
schel«. Dalmato-romanski leksicki ostatak od 
lat. vagina, sa v > b u Dioklecijanovu ediktu 



bagina 






bagra 



(bagina spathae), katal. boyna i s ocuvanim 
velarnim izgovorom gi kao u giman, galatina 
(prema mlet. vazina, furl, vazine). 
Lit. : Resetar, Stok. 225. REW 3 9122. 

baglame f pi. a) »gvozda sto drze vrata za 
dovratnik, sinonimni izrazi sdrke (v.), brtvjele 
(v.), panti ZK, posudenice iz madz., tal. i 
njem., domaci je sinonim samac m i samica 
f u Istri«, b) »clanak u noge« (baglama), c) 
»mala tamburica od 3 zice« = baglama i 
baglama f (Kosmet u znacenju pod d). Bal- 
kanski turcizam osmanlijskog podrijetla (turski 
apstraktum ili apokopativni infinitiv baglama 
»vezanje« od baglamak »vezati«), nalazi se jos u 
rum. balama (s nejasnim gubitkom g}, bug. 
baglama i arb. bugiarne, sve u znacenju podn a. 
Znacenje pod c mogu da objasne samo poznava- 
oci toga instrumenta. Nejasno je takoder 
kako je ovaj apstraktum mogao postati antro- 
ponim, prezime Baglama kod katolickih Hrvata. 
Vjerojatno se mora poci od znacenja »spre- 
cavanje konzumiranja braka«, tj. stavljanje 
stapa izmedu bracnih drugova kao kod Tristana. 
i Izolde. Odatle je rijec prenesena na one koji 
su rodeni u takvim prilikama. 

Lit.: ARj 1, 150. Elezovic 1, 25. Mladenov 
13. GM 22. Lokotsch 173. 

bagoce f pi. (Stulic) »maxillarum nervorum 
convulsio«, u Dubrovniku .»vilice« (Deanovic). 
Rijec nije potvrdena u narodnom govoru i 
ne zna se gdje se govori. Nije zrela za etimo- 
logijske ispitivanje. 

Lit: ARj. 1, 150. Resetar, Stok. 225. 

bagov m (Banat) »prosti duhan«. Nalazi se 
jos u rum. bagau m u istom znacenju. Posu- 
denica je iz madz. bago. U znacenju »ostatak 
duhana u luli« govori se bogus m (ZKU i 
Lika). Ista rijec, koja dolazi takoder iz madz. 
bagos, govori se jos u slovenskom, slovackom 
i kod erdeljskih Sasa. 

Lit: Skok, ASPh 33,359. Pletersnik 1,9. 
Gombocz-Melich 225 i si. 

bagra f (Zore i Pavlinovic potvrduju ovu 
rijec kao termin pomorskog ribanja) »crven 
od borove kore; mast kojom se mreze maste 
da ne pucaju od suse«, sinonim tanga f (v.). 
Zacijelo je ista rijec koja i bagrb kod Domentijana 
i Save »purpura«. Vuk poznaje istu rijec u 
znacenju »nekakve morske ribe« (Dubrovnik). 
Miklosic je ovo znacenje ispravno uporedivao 
s gr. cpdypoc,. To bi mogla biti ista riba koja 



se inace zove pagar (iz porodice sparidae). 
Ali to bi trebalo istom utvrditi. Na osnovu 
neodredenog znacenja »nekakva morska riba« 
ne moze se praviti naucna etimologija. Svakako 
se ta Vukova bagra mora izluciti iz gore spo- 
menute bagra »purpura«. Pored stcslav. bagri 
»skriet« postoji jos bagoru ruskom i denominal 
bagnn »bojadisati purpurom« u ukrajinskom, 
ruskom i bugarskom. Odatle: pridjev hagren (13. 
v.), obrazovan s pomocu pridjevskog sufiksa 
-en (v.), ocuvan je u poimenicenom obliku 
bagrem m (takoder u bugarskom, s asimilacijom 
b — b > b — m, upor. bedem < tur. beden), 
bagrena f = bagrema f (Sulek), odatle bagrenica 
»biljka robinia pseudoacacia«, odatle pridjev 
bagrenov i izvedenice na -(a)c, -ica : bagrenac, gen. 
-enea m »neka trava«, bagrenovac »med iz cvijeta 
bagremova«, slozen pridjev bagrovidan (potvr- 
den samo jedanput, u 15. v.), denominali 
obagriti pf. »obojiti bagrom« (14. v.), zabagret, 
-im pf. »zardati od necistoce«, obagret, -imj 
ubagret pf. »pocrveniti, zardati« (Kosmet). 
Ime cara Konstantina Porfirogeneta pre- 
vode neki nasi historici Bagrenorodeni. 
Postoje dva tumacenja postanja ove rijeci. 
Prema Baricu, bagra potjece iz ie. *bhogoros 
od iste osnove od koje i gr. cpcoyco »peci«. 
Prvobitno bi znacenje bilo *goruci > erven. 
Polazno znacenje bilo bi »zariti« potvrdeno u 
rus. bagatb »vatra koja tinja«. Kako za bagra 
nema drugih ie. paralela, ova je etimologija 
kombinacija koja ima malo vjerojatnosti. 
Ne postoji stcslav. bagzrb m kako navode 
Berneker i Baric, nego samo bagrb. Ranije je 
Mladenov oznacio slav. bagri, bagriti kao pra- 
slavenske rijeci od osnove bag »bojadisati 
uopce«, zatim »bojadisati crvenom bojom«. 
Ali prvo znacenje nije potvrdeno. Najbolje 
ce biti ako kazemo da je postanje nepoznato, 
ako nije posudenica iz gr. Jiopcpupa > *peabzea, 
sa metatezom i disimilacijom *bragra > bagra, 
kaostojeilat./>wr/)«ra izgrckoga. S ovom rijeci 
tesko da ce biti istoga postanja bagra /kojoj 
je prvobitno znacenje iz marvogojstva zabilje- 
zio J. S. Reljkovic u Kucniku »mlado jedno 
stado sto se ostavlja za kucu«, odatle ono 
znacenje sto ga Vuk daje za Vojvodinu, gdje 
su sinonimi »vrsta, soj, fajta, pasmina, species«. 
Rijecjedobilauprenesenoj sluzbii pejorativno 
znacenje, upor. I. Drzic: parti ali' bagre u 
universitadi. Ni za ovu rijec, koja se akcentom 
razlikuje od prve, nije utvrdeno postanje. 

Lit.: ARj 1, 150-1. 8, 302. SEW 38. 
Miklosic 6. Baric, PPP 1 (1921), 231-7. 
Mladenov 13 i RFV 68, 378-88. Elezovic 
1,183.2,1. Skok, Term. 47. REW 3 6862. 



baguda 



91 



bah 



baguda f (18. v., M. A. i J. S. Reljkovic, 

pridjev svitla i— ', kod Rapica svilena ~) 
»krijesnica«. Pridjev na -bn bagudni. Danicic 
pOmislja na tal. baco »svilena buba«, cime se ne 
objasnjava pravo ni znacenje ni sufiksni c > g. 

Lit.: ARj 1, 151. DEI 398. 

bagulina f (Bozava) »bastoncino«. Od lat. 
baculus pastoralis (9. v.) > tal. bacalo (15. v.) = 
bagol (Romanja) sa deminutivnim sufiksom 
-ino. Od istog je korijena (keltskog, ir. bace 
»zavinut stap«) sa deminutivnim sufiksom -Ttta 
> -etta baketa f (Vuk, Risan, Perast) = ba- 
kita (16. v., Marulic) »stap, sibika, prut, pa- 
lica« < tal. bacchetta, furl, bakete. Ne zna se 
kako se etimologijski odnosi cakavsko (Istra) 
bakul »gryllus domesticus« prema trsc. bacalo, 
bakula f (Molat) »babura slicna pauku, zivi 
na vlaznim mjestima, tijelo joj je kao dio sto- 
nog^« i bakljaca f (Sulek, Makarska) »neka 
krupna kruska« (bila bi izvedenica na -oca, 
nas ili romanski sufiks, ako ide ovamo.) 

Lit.: ARj 1, 159. Cronia, ID 6. Nemanic 
1, 28. Strekelj, ASPh 14, 516. REW 3 8742. 
DEI 395-6. 399. 

baguii, gen. -una m (Vuk, Hrvatska) »svinja 
kovrcastih cekinja«. Deminutiv na -be > -ac 
bagtinac, gen. -nca (Vuk). Rijec je engleska 
u talijanskom izgovoru bacon »ventresca di 
maiale affumicato«, frc. bakko, vec u srlat. 
(941) baco, gen. -onis. 

Lit.: ARj 1, 151. DEI 399. 

bah, pridjev i poimenicen kao maskulinum, 
»a) prasak, lupa, vika, b) preneseno napsiholosko 
polje: ohol, oholica«. U vezi s prijedlogom u (v.) 
nastaje prilog ubah (redovnistvo ubah zagovori 
se odrzati bogu, Glavimc) > uba, koje dolazi 
i zajedno s prijedlozima na (v.), s (v.), u sve- 
tostefanskom hrisovulju ni u "bhm, »nikako«, 
u starijem hrv.-srp. u bah »durchaus, svakako, 
upravo«, danas zamijenjeno sa bas (v. kasnije). 
U Pomieru, Premanturi i Medulinu ubah 
znaci »neprestano«. U narjecjima dolazi prilog 
ubah vezan sa pre (v.): preuba (Lika) = pri 
(ikavski) priuba (Banja Luka) »dosta, prilicno, 
ikoliko«. Prvobitno znacenje lijepo se vidi u 
prilogu izubaha »iznenada« (Vuk, Boka). 
Tu je iz priloga ubah nastala imenica. Pridjev 
bah »ohol« ne postoji vise ni u knjizevnom 
ni u saobracajnom govoru, nego je objasnjen 
pridjevskim sufiksom -at (v.): bahat »ohol«. 
I prvobitno znacenje objasnjenjeno je istimpo- 
imenicenim sufiksom bahat > bat m »tresak, 
prasak, lupa, osobito nogama, kad se ide«. 



Od iste su osnove denominali bahati impf, 
prema pf. bahnuti (na-, iz 17. v) > banuti 
= banut, banem (Kosmet) »lupiti, udaritk 
pored »neocekivano, iznenada dock, iterativ 
bahtati (Vuk), b-ihat impf, »mnogo trositi 
necega bez potrebe« (Brusje, Hvar), baharat 
impf, »tandrljiskati, udarati, praviti galamu« 
(Smokvica, Korcula), baharati (Kuciste, Brae) 
»suskati«, odatle imenica na -ija baharija f 
»pomorski izraz za nepomorce«. Odatle augmen- 
tativ basina f (Vuk) »buka, vika«. Jos postoji 
denominai basiti impf, »udarati u bah«, zabasiti 
pf. »zanijekati« i pridjev izbasan (16 — 18. v.) 
koji kao da znaci »osloboden, slobodan«. 
Kako se iz prefiksalne slozenice vidi, bah m 
je dobilo i znacenje »odricanja, poricanja« 
koje se razvilo iz negativnog tvrdenja lupom 
ruku ili nogu. Od ovoga znacenja ima glagolska 
izvedenica zabasuriti pf. prema impf, zaba- 
surivati, gdje je zabasiti rasireno glagolskim 
sufiksom -ur- (v.), u Kosmetu bez samoglasa 
u : zabastrat, -am pf. prema impf, zabastravat, 
-avam u istom znacenju (s umetnutim t 
izmedu sr kao u ostar, v.). Uporedenje sa 
stcslav. bhhhmh pokazuje da je a u svim ovim 
rijecima postalo od poluglasa 6. Isto tako i 
u bas < bbsb (takoder slovenski i madzarski). 
Jedino bi se u pridjevu bahat moglo dopustiti 
prvobitno a s obzirom na rusko bahatb »hva- 
stati se«, ali Bruckner i Scheftelowitz dovode 
ovaj glagol zajedno s rus. baharb »carobnjak« 
(v. nize bahoritf) u vezu s grckim (pdaxco, 
tako da ispada iz veze s bah < *bthi. Poluglas 
6 moze i ispasti: zapsiti »zanijekati« < za + 
bis-i-ti (upor. glede znacenja zabasiti"). 
Praslavenski onomatopejski korijen bih- je 
nizi prijevojni stepen od buh-, koji se nalazi 
u buknuti, buhnem pf. (na-) »provaliti«, impf. 
busiti »udarati, bacati, bucno padati« (upor. 
zabusiti se a vodu ZK), nabusiti se, impf. 
buhati, buhai m (sa -ac, v.) »cuska, zausnica«; 
pridjev na -av (v.): biihav »mollis« = biihavan 
(sa dva pridjevska sufiksa), imenica buhovica 
f »terra soluta«. Ovamo ide jos s prefiksom 
pod- slozeni pridjev podbtil ZK < podbuhh 
»napuhnut u licu« i inhoativni glagol buktjeti 
< *buhtjeti. Rumunji posudise prijevojni ste- 
pen bus-, odatle njihovi glagoli busi, inabusi, 
imenica busaiu, apstraktum busala i prilog 
dea but,eie »cetveronoske«, od cega potjece 
licko (posudeno od velebitskih Vlaha ?) 
dojabusoliti »doci cetveronoske«. Uzme li se 
da je h u onomatopeji bbh-lbuh- nastalo iz ie. 
inhoativnog glagolskog sufiksa -sk- (lat. ve- 
terasco), onda treba ovamo staviti i korijen 



bab 



92 



bailo 



bu- koji se nalazi, rasiren pridjevskim su- 
fiksom -10, u biij-an i' impf, bu-j-a-ti (na-), 
u stcslav. pridjevu Tywfi < ie. *MIoueo. Buj 
je rasiren mozda sa -ulj- (v.) u buljiti (iz-), 
buljim impf, s objektom oci (npr. buljiti u 
nesto), odatle buljina f = buljuna f (Vuk, 
Banat) »sova«; sa -as (v.): bulje! m (Backa, 
Vuk) »riba perca fluviatilis«, koju posudise i 
Madzari (bules), odatle hipokoristik biilja 
f istoga znacenja. Ta riba zove se i okun od 
oko (upor. ukljata u Dalmaciji) i u Srijemu 
bandas, gen. -asa (Vuk) pored bandar, gen. 
-ara. Slozenice: buiioka < buljooka »ovca« 
i pridjevi buljook, buljookast. Upor. jos billjioka 
f, imperativna slozenica. S nasim glagolom 
buljiti u vezi je ceski vybouliti »glotzen«. Mat- 
zenauer uporeduje s got. uf-bauljan. 

Lit.: ARj \, 171. 194. 198. 199. 4, 145. 
301. 7, 730-1. 11, 771. 12, 202. SEW 1, 
97. 100. 107. Mladenov 51. 54. H'P 2, 112. 
118. Bruckner 46. /CZ 51, 240. Scheftelowitz, 
KZ 54, 228. GM 28-9. 271. Liewehr, SMvia 
5, 210. Perusek, ASPh 34, 20. 36. Elezovic 

1, 30. 184-5. Ribaric, SZ>Z6 9, 130. BI 

2, 612. Hraste, //" 6, 211. Matzenauer, If 
7,17. Gombocz-Melich 1, 303, 567. 

bahan m (Smokvice, Korcula) »svinja«. 
U vezi je mozda s tal. baffo (stmlet, stlomb., 
furi., srlat.) »slanina«, odatle bafara »debeo«. 

Lit.: REW 1 878. DEI 402. 

bahoriti, -im impf. (Vuk, 16. v., zapadni 
pisci) »bajati (v., s torn je rijeci u etimologijskoj 
vezi)«. Odatle apstraktum na -ija (v.) i na -je', 
bahorija f = bahorje »bajanje«, radne imenice 
bahornik m = bahoternik m (valjda slozenica) 
prema bahorica f »bajalac, -ica«. Glagol 
je izveden s pomocu h < s(k) od ie. osnove 
ba-, koja se nalazi u gr. cpr|iu »govorim« i 
u nasem bajati (v.), bajalac. Odatle rusko 
bahan »hvastati se« i radna imenica bahar' 
»brbljavac, carobnjak«. Osnova bah- nalazi 
se i u drugim slavenskim jezicima, osim u 
bugarskom i poljskom. Zbog toga se moze 
oznaciti kao praslavenska. Prvobitno znacenje 
bilo je »govoriti nejasne, magicne formule«; 
odatle onomatopeiziranje osnove s pomocu -or-, 
upor. zuboriti, krdkoriti. Kao i bajati ide u 
termine primitivne mitologije i narodnog 
vjerovanja. 

Lit.: ARj. 1, 154. Scheftelowitz, KZ 54, 
248. Matzenauer, LF 7, 4-5. 

baht m = bat (Vuk, nar. pj.; Bosna i 
Hercegovina, Kosmet) »sreca, sudbina«, odatle 
indeklinabimi pridjev obrazovan s pomocu -li : 



batli »sretan«, poimenicen bdtlija m (Vuk), 
turski indeklinabilni pridjev obrazovan s po- 
mocu postpozicije -suz (v.): tur. bahtsiz > 
boksuz »nesretan«; u Pivi i Drobnjaku i taj 
dobiva -li: baksuzli »nesretan«, odatle imenica 
baksuzlija m. Konsonantska grupa ks nastala je 
ispadanjem, kao obicno, srednjeg t u grupi 
od tri suglasnika; hts > hs > ks (ugor. 
glede k < h *buhtjeti > buktjetj). U Ko- 
smetu postoji jos slozenica bezbdtnik m pre- 
ma bezbatnica f »nesretnik« i pridjev bezba- 
tan, koji se moze tumaciti na dva nacina: 
1. bez kao nas prefiks = turska postpozicija 
-suz, upor. neba(h)t m sa ne- prema nesreca 
ili 2. kao perzijska slozenica bedbaht koja znaci 
isto. Jos postoji izvedenica batuna f (Srbija) 
»sreca«. Glede nastavka -una na tursku imenicu 
upor. basuna od bas (Skok, Sldvia 15, 185). 
Taj turcizam perzijskog podrijetla (7>o/tf, ie. rijec, 
srodna s nasim bog, ubog, bogat, v.) nalazi se 
i u bug. baht, bahtlija i arb. baht > baft (Gege) 
u istom znacenju. 

Lit.: ARj 1, 154. 205. 209. 7, 788. Skok, 
Sldvia 15, 184. Mladenov 19. GM 23. Vuko- 
vic, SDZb 9, 379. Elezovic 1, 33. 37. 

bahuljati, -am impf. (Vuk, Sumadija) 
»ici pobaucke, cetveronoske, na nogama i 
rukama«. Govori se za malu djecu. Ovamo 
ide zacijelo i bavc'et pored bahcet impf, »hoditi 
na vrsima od prsti« u narjecju Lumbarde 
(Korcula), sa -eti, upor. bahtati (Vuk, v. 
naprijed bah). Mozda ide ovamo i bahuljaca, 
bahuljicica f, ime seve ili sevrljuge, koje 
Danicic izvodi od korijena bas- »zujati«. Glagol 
bahuljati svakako je deminutivna izvedenica 
od sveslav. korijena bah- > bah- (v.). Glede 
glagolskog deminutivnog infiksa upor. -ulj- 
(v.) u namiguljiti. Upor. glede znacenja i 
licko dojabusoliti (v. naprijed bah) istog zna- 
cenja. 

Lit.: ARj 1, 155. Kusar, NVj 3, 328. 

bailo m (16. v.) = (metatezom) *balijo 
m (16. v., potvrdeno samo u genitivu: izgna 
caeb poklisarije bbnetbckago bdlija). Od tal. 
bailo, bizantinsko fiaiovkoq > arb. bailas 
s clanom -zi »mletacki poslanik na bizantskom 
dvoru«, od lat. baju/us »1° trhonosa, hamal, 
2° bizantski administrativni cinovnik«. S 
izgovorom b > v vagilar »Kinderwarter«, vd- 
gljam »dvorim novorodence (Pljevlja, Drama), 
ngr. pa'ilac, < mlet. baila > (metatezom) 
bdlia »dadilja«, mlet. denominal bailir »allatta- 
re« > balliti, -im impf. (Lika) »pjestovati, 
dvoriti dijete«, bdjla f (Lika, Dalmacija, 



bailo 



93 



bajbok 



koliko granici uz Liku, dio Gorskog kotara), 
pridjev na -in bdjlin. Ovamo ide i rum. izve- 
denica na lat. -atus > -at baiat »djecak«. Od 
furl, bae, baje »balia« > slov. (Notranjsko) 
bdja = bdjila »dojilja«. Bajula je i posuda za 
vodu. Ovamo bdjica (Molat) »drvena posuda 
manja od kabla za vodu«. 

Lit.: ARj 1, 155. Sturm, CSJK6, 11. DEI 

408. 414. Romdnsky 131. REW 1 886. 

bair m = bajir = bdir (Kosmet) »brijeg, 
obala« = bajer (Tuzla) »meda«. Turcizam 
arapskog podrijetla (bayir »strmen«), nalazi 
se jos u bug. hoir »hrid«. Treba razlikovati, 
sto se tice postanja, bajer m »jezero« (v.). 

Lit.: ARj. 1, 155. Elezovic 2, 497. Pleterl- 
nik I, 10. Pavlovic, JF 16, 179. si. 

bajagi (Vuk) prilog, takoder u vezi sa kao 
> ko (Bosna i istocni krajevi) = bajagi pored 
balogi (Kosmet) = Abajaga (Lika, a je nasa 
zamjena za tursko jery) »toboz(e) (u zapadnim 
krajevima)«. Vuk pozna i oblik bajagi koji se 
moze tumaciti na dva nacina: 1. ili je to fonetska 
promjena a > o kao u Uvoda poslije Iabijala; 
2. ili je mijesanje i unakrstavanje sa slav. bo 
(v.). Glede oscilacije upotrebe sa kao > ko 
upor. kodoja pored dojq u istom znacenju 
(Skok, Sldvia 15, 359). Taj turcizam osmanlij- 
skog podrijetla (bayagi, pridjev i prilog, koji se 
upotrebljava kad se nesto konstatuje, bilo to 
neugodno ili neocekivano onome koji govori, 
kao fr. tout bonnement, tout simplement) 
nalazi se i u bug. baegi »uz, bozem«. Upor. 
sinonimni turcizam adeta (v.). Ide u oblast 
sintaktickih turcizama, kao dernek (v.), dojq 
(v.), os/i (v.). 

Lit.: ARj 1, 155. 507. Mladenov 14. Ele- 
zovic 1, 26. Deny § 469. 

bajat, -a, -o pridjev (Bosna i Hercegovina, 
istocni krajevi) »star u smislu gubljenja svje- 
zine (protivno je znacenje svjez), pokvaren 
(hljeb, meso, ulje, mast)«. Protivno drugim 
turskim pridjevima koji. ostaju obicno indekli- 
nabilni kao u turskom ili dobivaju nase sufikse 
(kao corav, celav, sasav), da bi postali nasi 
pridjevi, deklinabilanje i izrazava mociju zbog 
toga sto se svrsava na -at, koje je docetak i nas 
pridjevski sufiks (upor. rogat). Ali Vuk poznaje 
i nasu pridjevsku izvedenicu (odatle bajatan) 
dobivenu s pomocu opceg pridjevskog sufiksa 
-6«5 (v. -an) upravo kao u falisan od njem. 
falsch. Jos postoji imenica izvedena s pomocu 
-as (v.) baetas i denominali obajdtit se (Kosmet) 
= ubdjatiti se (Vuk) = obajatiti pf. (Jelic) 



»izgubiti svjezinu«, Pridjevski turcizam osman- 
lijskog (tur. bayat) podrijetla, nalazi se u svim 
balkanskim jezicima (bug., arb., bajat, ngr. 
s grckim sufiksom u ujiaYicruxoc, »bajatan«). 

Lit.: ARj 1, 156. 8, 302. Skok, Sldvia 15, 
183. Mladenov 19. GM 24. Matzenauer, 
LF 7,5. 

bajati, -em impf, na istoku = vracati na 
zapadu. Ide u terminologiju staroslavenske 
mitologije i danas narodnog vjerovanja. Upor. 
za bajanje jos vrazanje g. 1452. na zapadu. 
Prvobitno je znacenje isto koje i gr. cpr|ui 
»govoriti«. Pejorativno znacenje razvilo se iz 
vracanja. Ono se vidi najbolje u prefiksalnoj 
slozenici nabajati nekome nesto »nekoga krivo 
izvijestitk. Ovo posljednje znacenje nalazi se 
i u stces. boju, bati, kao i u lotiskom batlma 
»kriva vijest« i u jednako obrazovanom latin- 
skom fama, gr. cpfjuri »glas«. O izvedenici 
dobivenoj s pomocu sufiksa -n : basna f »(danas) 
fabula«, v. nize. Izvedenice su jos ove: sa 
sufiksom -bka (v.): bajka, radne imenice na 
-ac: bajac, na -lac, -Ilea (v.): bajalac m prema 
bdjalica f, pejorativna na -alo (v.): bojalo; 
na -vac, -vica (v.) bdjavac m prema bdjavica i 
(kajkavski); denominali: bbajati, -jem-pl. (Vuk, 
na istoku) »ocarati (na zapadu)«. Osnova je 
praslavenska i sveslavenska ba-, i ona je posto- 
jala u ie. i baltoslavenskom. Miklosic i Matzen- 
auer je drze u vezi s madz. bdj »magia, incanta- 
tio, ali i muka, zlo, teret« rijecju koja potjece 
iz tur. *bagy »veza«. Upor. dzag. bdj »veza, 
carolija«, bajlamak »ocarati«, bajgin »zacaran«. 
Nalazi se u slozenici dozbaidzija »madionicar« 
(goz »oko«) (Skok, Sldvia 15, 343). Ovamo ide 
i baglama kao prezime (v.). Medutim nabajati 
i bajati u hrvatsko-kajkavskom znaci »muciti, 
strapacirati, inkomodirati nekoga«. Prema Stre- 
kelju to su denominali iz madz. baj < slav. 
boj. To bi bile pozajmice tipa cobanja (v.), 
ako je ispravna Strekeljeva etimologija. U 
torn bi slucaju otpalo Miklosicevo misljenje. 

Lit.: ARj 1, 156-7.7,204.8,302. SEW 39. 
Frautmann 24. WP 2, 124. Miklosic 5. Bruck- 
ner 11. Mladenov 19. Mazuranic 13. Griinen- 
thal, KZ 63, 277. Gombocz - Melich 230. 
Boisacq 111. Mladenov, WuS 12, 60. -Mat- 
zenauer, LF 7,5. Strekelj, DAW 50,3. Mo- 
mirovic, GIEM 11, 64-68. 

bajbok m (istocni i zapadni krajevi, Vojvo- 
dina, zacijelo iz granicarskog jezika) »zatvor«. 
Od nvnjem. Beiwach(te), stvnjem. biwache, 
biviaht > u romanskim jezicima bivac, bivouac. 

Lit.: REW* 1140. DEI 537. 



bSjer 



94 



bak 1 



bajer m »I" (umjetna) bara koja nastaje 
iskopavanjem ilovace za proizvodnju crepova 
(Krasic), 2° toponim Bajer (dio Karlovca uz 
Kupu), hidronim jezero Bajer (kod Fuzina 
u Hrvatskoj) = slov. bajar »id.«. Oboje iz 
nvnjem. Weiher < lat. vivarium preko fr. 
vivier, stvnjem. wi(w)ori > slov. virij, verij 
»1° piscina, 2° toimin (upor. toponim Toimin), 
eine tiefe Stelle im Wasser«. 

Lit.: Pletersnik 1,10. 2,761, 771. Ramovs, 
CSJK 3,58 (cf. RES 2,170). fl£0" 9409. 

bajngeri = banjgeri m. pi. (ZK) »Turpfo- 
sten, drveni okvir za vrata«, nalazi se jos u 
slov. vanger m = hangar u Donjoj Kranjskoj 
i u polj. wegar u istom znacenju. Postanje 
je nepoznato. Bruckner pomislja na njem. 
Anker, sto se ne slaze ni glasovno ni sema- 
sioloski. Ide u gradevinsku terminologiju, koja 
je u hrvatsko-kajkavskom i slovenskom jeziku 
njemackoga, a u Bosni, i uopce na balkanskom 
istoku, turskogapodrijetla. 

Lit.: Skok, ASPh 33, 359. Pletersnik 1, 11. 
2, 747. Miklosii 394. Bruckner 609. Strekelj, 
ASPh 11, 467. 

bajok m (Bozava) »mjeden papinski novac«. 

Od tal. baibcco (15. v.), srlat. bajocchus »id«. 

Lit.: ARj 1, 157. Cronia, ID 6. DEI 409. 

bajrak ra (17. v.) = bajrak, gen. bajraka 
(Kosmet) = (cesce sa metatezom jr > rj 
koja je znacajna za hrv.-srp.) barjak (Vuk, 
18. v.) »zastava, fis = pleme kod Arbanasa 
(Kosmet)«. Odatle deminutiv barjacic (17. 
v.); barjackinja (u igri djece sufiks -kinja, 
v.); slozenica bajraktar m (17. v.) = bajraktdr 
(Kosmet, nasljednu u Arbanasa zbog toga 
sto bajrak znaci kod njih »pleme«) = (sa 
metatezom) barjaktar (Vuk, 18. v., vazan 
polozaj u hajduckoj organizaciji) = (sa rj > r) 
baraklar (jedanput 17. v.) »zastavnik« prema 
barjaktarica, odatle posesivni pridjev barjak- 
tdrev, kvalifikativni barjaktarski i hipokoristik 
banjo. Takoder muslimansko prezime Bajrakta- 
revic (Bosna) = Zastavnikovic kod Srba. 
Turcizam osmanlijskog podrijetla (ba'irak), 
nalazi se kod svih balkanskih naroda (bug., 
arb. bajrak, arb. i sa metatezom jr > rj, 
ngr. ujrapcoa), isto tako i turskoperzijska 
slozenica (drugi dio kao sufiks -dar (v.) od 
darem »imam«). Proizasao je iz turske vojnicke 
i plemenske organizacije. 

Lit.: ARj I, 157. 181. 187. 188. SEW 

1, 39. Lokotsch 182. Mladenov 14. GM 23. 
Elezovic 1, 26. 



bajram (Vuk, Bosna) = (sa metatezom 
jr > rj kao u barjak, v.) bar jam (nar. pj., 
Kacic, 18. v.) = bajram pored hajrdm m »mu- 
slimanski praznik poslije ramazana«, takoder 
muslimansko licno ime za musko (Bosna). 
Taj turcizam arapskog podrijetla rasiren je 
po cijelom Balkanu. U Bosni se govori i citava 
turska recenica Bajram miibarek' olsun (= neka 
ti je Bajram sretan!) za cestitanje. 

Lit.: ARj 1, 157. Lokotsch 183. Elezovic 
1, 26. Skoljic 1,70. 

bajta f (Lika, ZK, hrv.-kajk.) = bajta (slov.) 
»holzerne Hiitte«. Deminutiv na -ica bdltica 
f. Na -ar bajtar m = bajtnik prema bajtarica T. 
Denominal na -ati ballati, -am (o-). Od tal. 
baita. Ta se rijec nalazi jos u sjevernoj Italiji, 
juznoj Francuskoj i u Pirenejima (Navarra) 
kao i u baskickom baita »kod (upor. fr. chez < 
casa)«, beiti »bajta«. Na Balkanu je potvrdena 
u trackom baita = baite »sator od koze«, gr. 
|3aixf|5 (1. v., natpisi) »zagrijan prostor« 
= peTnc, (Hesych) »crypta«, postoji i hebr. 
baijth »kuca«. U sve jslav. jezike, u rumunjski 
i arbanski nije usla. Nalazi se samo u slovenskom 
i krajnjem sjeverozapadnom hrvatskom, kamo 
je dosla ne iz predslavenskog romanskog nego 
kao retoromanska posudenica. V. pojata. 

Lit.: Skok, SIRev 3,351. Pletersnik 1,10.721. 
Stampa 132-133. DEL 409. 

bajvmet, gen. -eta m = bajonet m = ba- 
joneta f = bajneta (ZK) = panganet (Vuk) 
»vojnicki bodez«. Od fr. baionnette (16. v.), 
preko njem., deminutiv na -{ita > -ette od 
Bayonne, grada u Francuskoj gdje se proiz- 
vodilo to oruzje. 

Lit.: ARj 9, 615. DEL 409. 

bajz m »krupan .saren grah tackas (Su lek, 
Medumurje)«, od madz. naziva za boju bajsg 
»mrk«. Nema potvrde iz drugih nasih narjecja 
gdje ima madzarizama. 
' Lit.: ARj 1, 158. 

bak' »gle« (Jovan Rajic). Nema potvrde u 
nar. pjesmi. U Pjev. crnog, dolazi u torn 
znacenju baka. Upor. madz. baka u istom 
znacenju. Nema potvrda iz drugih narjecja 
gdje ima turcizama, a niti iz drugih balkanskih 
jezika. Bak je turski imperativ, a baka turski 
optativ od bakmak »gledati«. Odatle po svoj 
prilici imenica baka m »obican redov«u bivsoj 
austrougarskoj vojsci (tako se govorilo u. 



bak 1 



95 



baka in 



Hrvatskoj i Madzarskoj), ali bi moglo biti 
i u vezi sa baca(laureus). 

Lit.: ARj I, 158. Gombocz—Melich 1,619. 

bak 2 m (Vuk, 16. v., Hrvatska, ZK) = bik, 
gen. bika i bika m (14. i 15. v.),'Kka m (posljed- 
nje takoder f: bike pritile Velikanovic, takoder 
Lika, katolici), pi. bikovi »taurus«. Prvi je 
oblik (koji u slov. znaci »ovan«) samo hrv.-srp. 
(na Zapadu), a drugi je opceslavenski. Prvi je 
dragocjen za etimologiju. Od toga oblika 
postoji deminutiv bacic (Stulic), takoder pre- 
zime u Hrv. primorju, augmentativ bakonja 
m na -onja (v.) u metaforickom humoristickom 
znacenju »jak covjek, veliki gospodin« (upor. 
Matavuljev roman Bakonja fra Brne), po- 
sesivni pridjev bakov, odatle bukovina f »vibur- 
num lantana., salix vitellina«, kvalifikativni 
pridjev na -ovit bakovit (Vuk). Znacenje rijeci 
bakonja nalazi paralelu u furlanskom boco 
»uomo corpulento, grasso soverchiamente« 
(upor. dalmatinsko prezime Bakotic) i de- 
nominal obdkoviti, -im pf. »otvrdnuti kao koza 
od bika« (Dalmacija). Od bik su izvedenice 
pridjev bikovit »debeo, koji zaudara«, bicji 
(Petrovic). Oblik bika tumaci Danicic kao 
augmentativ, sto ne odgovara nasoj tvorbi 
rijeci. To je madzarski oblik bika koji Madzari 
posudise od panonskih Slavena, a mi od njih 
(upor. cobanja). Rumunji posudise bic od 
dackih Slavena. Aromuni imaju pored bic i 
bica ~ ngr. ujuxac,; r je nastalo od jeryja 
(poljski, ruski i ukrajinski byk), a u bak mogao 
je nastati samo od poluglasa &. Rijec se ima 
prema torne povezati sa impf, glagolima bukati, 
bucem, bucati odatle bukac, buknuti (koji su 
sveslavenski) od ie. korijena bit- kojim se 
oponasaju duboki tamni zvukovi goveda i 
ptica, narocito sova (upor. bug. buh »sova«, 
rus. buhatb »tamno i dugo vikatk i gr. Pocxco 
»vikati«). Odatle buka f (postverbal od bukati), 
bukovac. Prijevojni stepen s kao u *bzkb > 
bak nalazi se takoder u Lhceia > pcela. Je. 
korijen bii- je onomatopeja. Postoji i misljenje 
da je bykb < *buku tursko-mongolskoga po- 
drijetla: buka, buga istog znacenja, odatle 
bug. buga. Ali i ta je rijec onomatopeja. Tim 
uporedenjem se ne moze obesnaziti saznanje 
da bak = bik ide u dobro zastupljenu prijevojnu 
slavensku grapu b-y-u, tj. da se moze etimo- 
logijski protumaciti iz slavenskih jezicnih 
sredstava: bik znaci »bukac«. 

Lit.: ARj 1, 142.300. 301. 8, 303. SEW 
1, 112. Bruckner 53. Isti, KZ 42, 339. 341. 
WP I, 112-3. Miklosic 27. Gombocz-Me- 



lich 1, 399. Mladenov 28. Korsch, ASPh 
9, 493. Vasmer, RSI 3, 263-4. 4, 169. 6, 
191. Kofinek, Sldvia 15, 51. Paul, WuS 20, 
38-9. Boisacf 137. Skold, LUA n.f., avd. 

1, sv. 19,^.7. Perusek, ASPh 34, 20. Pascu 

2, 182. 

bakal, gen. -ala m (Vuk) = (s individualnim 
sufiksom -in, v.) bakalin m »sitnicar (neolo- 
gizam)« prema bakalka f »zena bakalova«, 
odatle izvedenice posesivni pridjevi bakdlov, 
kvalifikativni bakdlski, bdkalnica f »ducan baka- 
lov«, denominal bakaliti impf., pejorativno sa su- 
fiksom -de (v.): bokalai, gen. -oi'a »cifta« (Vuk, 
Backa), apstraktum sa sufiksom -luk bakahk 
»silnicafova roba, njegovo zvanje« (Kosmet). 
Taj turcizam arapskoga podrijetla (bakkal 
istog znacenja, odatle turska izvedenica bakkal- 
hk) rasiren je u svim balkanskim jezicima kao 
termin orijentalne trgovine (bug. bakalin, 
rum. bacal, bdean m prema f bacdneasa, ap- 
straktum bdealie, denominal bacana; arb. 
bakdi, cine, bacal = bacala, odatle pridjev 
bdcalescu »bakalski«), apstraktum bacdliche, ngr. 
ujtaxedne,, svagdje u istom znacenju. 

Lit.: ARj 1, 158. Lokotsch 189. GM 24. 
Mladenov 14. Elezovic 2, 497. Pascu 2, 111. 

bakalaj, gen. -aja m (Vuk, Boka, nar. 
posi.) < tal. baccald (glede dodatka -j upor. 
belaj), bakaldr, gen. -ara (Rab, Bozava, 
Hrv. primorje) = bakaldr, gen. ara (danas 
opcenito u knjizevnom jeziku) = bakaljar, gen. 
-ara (Dubrovnik, Hercegovina) = bakajar 
(Potomje) < tal. baccalare (r uklanja hijat kao 
ugalera, turnir) < span), bacalao »stokfis (ZK)«, 
od flamanskog bakkeliauw (metatezom od 
holandeskog kabeljauw). 

Lit.: ARj 1, 158. Kusar, Rad 118, 18. 
Cronia, ID 6. REW 3 4650. DEI 392. 

bakam m (nar. pj.) = bakam pridjev i 
priiog (protivno as »boja koja se ne mijenja 
na suncu«, (Kosmet) »crvena boja za mazanje 
lica, nakita i obrva, varzilo < Brasil (v.)«, 
»los zefir i nepostojana boja« (Kosmet), odatle 
denominai bakamiti (nar. pj.), slozenica mor- 
bakarn (Kosmet) »boja slicna boji varzila«. 
Turcizam arapskog podrijetla (bakkam), nalazi 
se u svim balkanskim jezicima kao termin iz 
oblasti boja (upor. boja i bojadisati, danas 
opce hrv.-srp. rijeci) : bug. bakam, cine. 
bacdme f »bois du Bresil, bois rouge de tein- 
ture«, ngr. ujtaxdui »sandalovo drvo«. 

Lit: ARj 1, 158. Lokotsch 190. Elezo- 
vic 1, 27. 2, 497. Mladenov 15. Pascu 2, 111. 



bakar 



96 



bakociti se 



bakar, gen. bakra m (Vuk) »mjed, kufar, 
gen. kufra (kajkavski gennanizam, njem. 
Kupfer)«, prvobitno rijec rasirena na istoku, 
ali danas u knjizevnom jeziku opcenita. Odatle: 
pridjevi bakaran (srijemska nar. pj.) = bakaran 
(1766, Kosmet) = (u knjizevnom i narodnom 
govoru samo sa -en) bdkren (takoder Kosmet), 
bakarljiv (man, v.) »osobina nekalaiisana 
bakarna suda (Kosmet)«, sa -K: bakarli (jedanput 
kao epiteton), poimeniceno bakarlija — ba- 
kracllja f »stremen, uzendija, bakraclija (glede 
-ac v. nize)«; sa -usa (v.): bakarusa f »bakreno 
zvono« (Vuk, Srijem); sa -enjaca: bakrenjaca 
f (Vuk, Kotor) »puska okovana bakrom«; 
denominal na -isati (v.) nabakarisati pf. »ba- 
krom okovatk, obakarisati pf. = obakriti, -im 
(Vuk) ; radna imenica na -dzija bakrdzija = ba- 
kardzija, odatle pridjev bakrdzinski (zanat); ba- 
krar i bakriste su Stuliceve kovanice. Deminutiv 
bakrence, gen. -eta n (Kosmet) »bakarni sud 
kao casa ili mastrafa«, upor. romijenca f < lat. 
aeramentea (v.). Nije nasa izvedenica na -ac 
(v.) bakrac m (17 v.) »kotao«, odatle nas de- 
minutiv na -be: bakracac, na -ic bakracic i 
hipokoristik (?) bakra f (akcenat nesiguran, 
Lika) i odatle deminutiv bakrica. Mjesto 
bakrac govori se bakrenica u Dalmaciji (Pod- 
gora (?), Pavlinovic), bakrenih m (Stulic). 
I bakar i bakrac turcizmi su osmaniijskog po- 
drijetla (bakir, bakrac, istog znacenja), rasireni 
u svim balkanskim jezicima (bug. bakar, 
upor. i bug. prezime Bakardzijev, arb. baker 
pored baker, cine, bdcire f i denominal ba- 
ciryisire, ngr. ujtaxipt, pored ujiaxpi, turska 
izvedenica na -ac: bug. bakrdc(e), arb. sa 
metatezom r brakace pored pagrac, pragac i 
cine, barcace f ngr. (iJiaxpdx^O- Tursko 
jery postalo je kod nas nepostojano a, ali i u 
novogrckom moze takoder ispasti. 

Lit: ARj 1, 160. 7, 205. 8, 303. Skok, 
Sldvia 15, 184. SEW 40. Elezovic. 1, 27. 
2, 497. GM 24. 44. Pascu 2, 111. 

bakija f (Kosmet) »pfetekli stari neisplaceni 
dug«. Ovamo ide takoder bekajq f »ostatak 
duga«. Taj arabizam (baki, bakijje, bekajq) 
nije kod nas drugdje potvrden, ali se nalazi 
u bug. bakija i u arb. baki f. 

Lit.: Elezovic 1, 27. 2, 499. Mladenov 15. 
GM 24. 

bakla f (Kosmet) »bob«. Taj arabizam 
(bakla) nije drugdje potvrden kod nas. Nalazi 
se i u bug. bakla i u arb. baki (s istim zna- 
cenjem). 

Lit: Elezovic 1, 27. Mladenov 15. GM 24. 



baklava f (opcenito u Bosni i Hercegovini, 
u muslimanskim kucama) »pita zalivena medom 
ili secerom (odatle epitet na -K: sec'er/i u nar. 
pj.)«, takoder i slozenica dulbaklava (v. glede 
prvog elementa dulj. Taj turcizam osmaniij- 
skog podrijetla posudise i Arapi. Nalazi se 
jos u bug. baklava i rum. badava s istim zna- 
cenjem. 

Lit.: ARj 1, 160. Mladenov 15. Korsch, 
ASP h 8, 650. 

bakija f (svi leksikografi osim Vuka, 
Rapic, Reljkovic, danas opca knjizevna i 
saobracajna rijec) »luc, zublja, buktinja«, 
odatle sa sufiksom -ada bakljada, = jakija 
(Jukiceva nar. pj. s nejasnim, znacenjem) ~ 
vaklja (Vuk, Baranja) »od grabovine kao 
iverje koje se pali mjesto luca« = fdgla (Vodice) 
= slov. fagla (Notranjsko) »Fackel«, odatle 
denominal fagiati »buktjeti« (metafora na- 

fagldti »prevariti«, gl mjesto klj upucuje na 
stfurl. *fagle gdje je danas fale f, upo 1 -. Mile 
< Mugla). Na -as bakijai (Varos u Slavoniji, 
»iz drveta rastova«). Ovamo ide i vdlka (me- 
tateza mjesto vaklaj = fakija (Jukic) »nakit 
na kalpaku«. Zacijelo metafora. Upor. rum. 
posudenicu/ae//e koja se pokriva s bug. faklija 
i madz. fdklya. Izvor je vlat. facia > biz. 
cpdxXoc, kllat. /ocula > *flacula > tal. (tosk.) 

fiaccola (Danicic krivo kaze da odatle potjece 
bakija) < onomatopeizirano *jlacnla. Vlat. 

facia pripada balkanskom latinitetu, upor. 
rum. facia i arb. flake »plamen«, gr. (pdxXa, 
dem. tpaxWov (Cerigo, odatle -ija u bug. i 
rum.). 

Lit.: ARj 1, 160. 3, 4.0. Pletersnik 1, 10. 
Colic, ZbNZ 21,144. Ribaric, SDZb 9, 145. 
Zore, Rad 108, 212. Miklosic 6.57. SEW 1,40. 
Jagic, ASPh 8,318. REW* 3137. Sturm, CSJK 
6,83. GM 107. Tiktin 605. Romdnsky 102. 

bakijati, -dm impf. (Lika, Pavlinovic, 
srednja Dalmacija) »1° versare, 2° contendere, 
blaterare«, baklati, -am (ZK) »nekako obavljati 
posao«. Upor. furl, bagola »hin und her be- 
wegen«, bagni »cosa mobile fra piu cose salde, 
beffa, sollazo«, mlet. balegar, istrom, baligare 
(Pula), koji se izvode od ballo s pomocu -icare. 
Koliko bi semanticki odgovaralo, ne zadovo- 
ljava fonetski, sjev. - tal. bagolare »ciarlare«. 

Lit: ARj 1, 160. REW" 909. DEL 406. 

bakociti se impf. (Dalmacija, Podgora 
(?), Pavlinovic) »reluctari«. Nije dovoljno po- 
tvrdeno primjerima u narodnom govoru,. 



bakociti se 



97 



bala 



niti je utvrdena area. Ni tvorba na -ociti nije 
jasna. Etimologija se ne moze utvrditi s izvje- 
snoscu. Mozda je u vezi s bak = bik (v.) kao 
metaforicki izraz. 

Lit: ARj 1, 160. 

baksum prilog znacenja »kao = quasi, 
toboze, bajagi (V.)«. Taj arabizam (mahsen 
»cisto, prosto, upravo«) nije potvrden u da- 
nasnjem nar. govoru nego ga daje M. A. 
Reljkovic kao karakteristiku slavonskih tur- 
cizama 18. v.: Jok vala im sluzi misto mije« 
... boksum »kano« zlamenovat hoce. Zbog 
toga je vrlo interesantan. 

Lit: ARj 1, 161. 

baksis m (nar. pj., Kosmet i opcenito u 
stokav. saobracajnom govoru) »dar, napojnica«, 
danas opcenitije u pejorativnom znacenju 
»mito«. Pored ovoga postoje jos cetiri oblika 
istoga znacenja, ali razlicitoga fonetskog izgleda : 
peskes m (Vuk, Kosmet) »dar, poklon«, na- 
rocito u vezi sa uciniti (upor. tur. etmek) 
»pokloniti, darovati«, peskis m u istom zna- 
cenju, pesces (Mostar), sa metatezom sk > ks 
prema baksis, peksis (Bosna) i napokon besket 
m (15 v.) gdje je narocito -t nejasno, dok bi 
p > b moglo biti prema baksis. Oba vida 
turcizama jesu dvije razlicite perzijske rijeci: 
1° bahsis »dar« od glagola bahsidan »darovati«, 
2° piskas »dar koji se ponudi gostu, visem 
gospodinu ili sebi ravnome« > tur. peskes. 
Oba vida nalaze se u balkanskim jezicima: 
1. rum. bacsis, arb. bakcish = bakshish = 
bashis', 2. bug. peskes, rum. pesches — peschis 
s istom metatezom kao gore, arb. peshqesh 
= peshcesh (Skadar), ngr. jieoxeoi. Prvi 
oblik rasirio se i po Evropi kao zao glas turske 
uprave. Idu medu nase najstarije turcizme. 

Lit: ARj 1, 161. 256. 9, 805. Miklosic 
244. Lokotsch 178. 1663. GM 24. 330. Korsch, 
ASPh 9, 662. Elezovic 1, 28. 

bakuk m (Dalmacija) »biljka santolina 
chamaecyparissus L.« rijec je nedovoljno 
potvrdena u narodnom govoru, bez akcenta 
i bez primjera. Nije zrela za etimologiju. 

Lit: ARj 1, 161. 

bakulja f (Vuk) »bijelj, bjelika, na drvetu, 
osobito hrastovu i cerovu, do kore, otprilike 
3 prsta debelo«. Odatle ime biljke bakuljar m 
»notoxus Geoffr.«. Posljednja rijec nije dovoljno 



potvrdena u narodnom govoru. Nisu joj 
naznaceni akcenat ni area. Bakulja se govori, 
cini se, u Banatu. Postanje nepoznato. 

Lit: ARj 1, 161. 

bakvica f (Vuk, Sumadija) »drveni vodeni 
sud«, deminutiv je na -ica od *bakva koje nije 
potvrdeno. U vezi s time je baklje, gen. bakalja 
f pi. (Srbija) »sudovi u kojima se nosi mlijeko 
na magarcu«. Na -aia bakvaca f (Kolombatovic, 
bez naznake gdje se govori) »Krote, bufo 
Laur.« tako nazvana sto nosi oklop nalik na 
bakvu (metafora). Od *bacca > fr. bdche f 
prema fr. bac < *baccus, koje je potvrdeno u 
deminutivu na -inus bacclmtm, bacchinon 
(Gregoire de Tours) > tal. bacino (14. v., 
upor. njem. Becken), odatle bacin m (15.v.), 
(s promjenom sufiksa -in > -one) bacun 
(Sutomore) »1° korito za svinje, 2° toponim 
(tri vode u sumi Pelrse), na -He tal. bacile > 
bdcio, gen. -ila m (15. v., dubrovacki pisci) 
= bacilj (1380) »plitka zdjela, umivaonica«. 
Prema tome je baklje < lat. deminutiv baccula. 
U izvedenici na -r lat. bacar > bbkar, gen. 
-ara rn. (Dubrovnik, 15. v., sa Jadrana doslo 
u Srbiju zacijelo posredstvom dubrovackih 
trgovaca kojima tragova ima i u Prokuplju) 
= bokor (Kuciste, Brae, Crmnica) »pehar, 
bokal«, deminutiv na -ic bokaric m (Vuk, 
Potomje) »1° nocna posuda, 2° carev cvijet, 
convallaria majalis«, na -tie < -be + -ic bo- 
karcic (Dubrovnik) »digitalis alba«, biikar , 
gen. -ara (1 5.v. nesigurno). Obicnije je 
bokdra f (16.v., Vuk, Marulic, dalmatinski 
pisci, Potomje i Slovenija) »vrc« = bokdra 
(Krtole) = bukora (17.v., Lika, sibenski otoci, 
Racisce, Brae, Zagvozd, Vrgorac) = bukora 
(Pazin, Porec) »drven sudic okovan gvozdem 
ili zutim limom, konata, vrc od gline za vino, 
broka«. Odatle na -usa bokaruse f. pi. »zene 
koje donose darove djevojci koja se udaje«. 
Od kslat. bucar (Paulus Festus, glose) »sud 
za vino«, takoder bacarium > tal. bdeara. 
Vjerojatno je mediteranska rijec. Upor i 
ibersko bacca »vino« i ime egejskog boga vina 
Pdxxoc,. 

Lit: ARj 1, 142. 160. 161. 722. Mazura- 
nic 12. Hirtz, Amph. 4. Pletersnik 1, 43. 
REW 862. 866. DEL 391. 398. 

bala f (Vuk, Crna Gora, ZK, Potomje) 
Lastva, Perast, Slovenija) »1 ° (trgovacki termin, 
breme, tovar, denjak, naramak (bala sijena, 
drva, pruca, duhana, platna, mjera izvjesne 
velicine u paketu), 2° buca (Molai), 3° lopta, 



F. Skok: Etimologijski rjecnik 



bala 



98 



balam 



4° Mobil-Brautgut (slov.), 5° kovilje, stipa 
pennata (Istarski Kras)«. Odatle na -ar slov. 
balar, gen. -rja »der das Brautgut des Brauti- 
gams fuhrt«. Denominal na -ati baiati (Molai) 
»igrati se buca«, nabalati se, -am se pf. (Vuk, 
Cma Gora) »(metafora) najesti se, nabubati 
se, nabanjati se«. Sa deminutivnim sufiksom 
lat. -inus > tal. -ino battn, pi. -ini (Tivat, 
Lastva) »1° kupovna sacma«, 2° (slov.) kleine 
Kugek, odatle denominal na -caii balincati 
»mit Kugeln (Steinen) spielen«, na -otta: 
balota i (Vuk, 16.v., Potomje) »1° puscano 
zrno, 2° kugla zeljezna«, balote f pi. (Lepetane) 
svrsta tresanja«, odatle deminutiv balotica, 
denominali na -ati balotati, na -avati balata- 
vati, -avam, poimenicen part. akt. balotalac, 
gen. -aoca, augmentativ na -one: baton, gen. 
-ona (Belostenec, Voltidi) = balun, gen. 
-una (17.V., Mikalja, Belostenec) = balun 
(Korcula) »nezrela smokva, zadulica«, na slozen 
talijanski sufiks -oncino baloncin = baluncin 
m (Vodopic, Dubrovnik) »ardea egretta«. 
Na slozen talijanski deminutivni sufiks -ott + 
-ula : barorkla f (Slovenija, Banjscice) »Spiel- 
kugel«, s denominalom barorklati (ibidem). 
Upor. tal. (sa langobardskim b > p) pallottola. 
Pridjev na -juhat baljukat (Stulic, nedovoljno 
potvrdeno u narodnom govoru) »okrugao«. 
Postoji i arb. balk. Od tal. - trsc. bulla, ballino, 
•tosk pallino, ballotta, ballone, bullonano, 
romanske izvedenice od franackog bulla. 

Lit.:ARj\, 161. 162. 163. 165. 166. 167. 

168. 7, 205. PleterSnik 1, 11. Hirtz, Aves 6. 
REW 3 908. GM 24. DEI 415. 417. 

balaban m (u nar. pjesmi, pogrda kokotu) 
= buluban (Kosmet) »ptica ardea stellaris, 
roda«, metaforicki u Kosmetu »nesrazmjerno 
visok krakat covjek, zivince«. Posljednje zna- 
cenje objasnjava upotrebu kao preime (ZK 
Baluban). Taj turcizam perzijskog podrijetla 
(bulubun »ptica bukavac, vodeni bik«, srodno 
sa stcslav. bh un, rus. bulvun), nalazi se jos 
u bug. balabun. Ovamo se stavlja jos pehlivan, 
gen. pehlivunu m = pelivan, gen. pelivunu 
»funambulus, plesac na uzetu, akrobat«, odatle 
pridjev pellvanski. I to je turcizam perzijskog 
podrijetla (pahldvan > tur. pehlivan »atleta, 
junak«) rasiren u svim balkanskim jezicima 
(bug. pehlivun, arb. pelivan, ngr. Jt£X^i|3dvr|C,). 

Lit.: ARj 1,162.9,759.767. Lokotsch 1607. 
GM 326. -Elezovic 1, 28. Mludenov 15. 421. 
Korsch, ASPh 8, 651. SEW 1,40-1. 

balad m (Sulek) »biljka acorus calamus L.«, 
babdd m znaci istu biljku, upor. i baban (Sulek) : 



sve rijeci bez naznacenog akcenta i b2z odredene 
aree. Medusobni odnosi ovih oblika poive sa 
nepoznati. Nezrelo za etimologijsku ispitivanje. 
Danicic bez potrebe uporeduje pulud, bi'yu I, 
idirot. 

Lit.: ARj {, 130, 162. 

balam m (Stulic) = bulan (Sulek) = bunu 
f (Sulek) sinonimi su za biinika f = biinjika 
= bunika (Kosmet), izvedenice od bun, gen. 
buna m (Vuk, Hrvatska) »otrovna biljka hyo- 
cyamus niger L., njem. Tollkraut«. Ova se 
biljka zove i blen m = (sa asimilacijom H — n 
> b — m) blent (Stulic), cemu odgovara slo- 
vensko blen, gen. blena i bug. bien »fantazija« 
i ces. blen. Posljednji oblici nastali su po zakonu 
metateze likvida od praslav. *belm>, upor. 
rusko punoglasje u belen. Prema tome bun 
je nastalo od nizeg prijevojnog stepena *bblnb, 
tj. u je nastalo od samoglasnog /. Hrv.-srp. 
bun (upor. poslovicu kao da se buna nazobao) 
prosireno s pomocu sufiksa -ika kad se radi o 
biljci,-preneseno je na psiholosko polje, odatle 
denominali buniti se »varati se«, bunovan, 
-ujem impf, »delirare«, obunati, -am u nar. 
pjesmi »metnuti u vino trave buna da se covjek 
opije«, odatle pridjev bunovan (Vuk) »semisom- 
nus«, upor. bug. balnuvam »fantaziram«, i 
bunovina f »biljka mandragora«. Faktitivni 
glagol buniti se bio je na razlicite nacine 
pejorativiziran s pomocu -ca-ti: buncati impf. 
= bunacati (Lika) »ludo govoritk = (sa -ar 
-a-tj) buncarati impf., sa -di- (od tal. dire 
< lat. dicere) bundijati impf. (Dalmacija) 
»ludo kojesta govoreci uznemirivati ljude«, 
odatle radna imenica na -as (v.) bundijas, gen. 
-asa m (Dalmacija). Ovamo zacijelo sa nejasnim 
prefiksom tra- u trabun, gen. -/ i, apstraktum 
po deklinaciji i, koji se govori u vezi govoriti 
u trabuni u znacenju halucinacija f (< lat. 
(K)alucinor, -art < ie. *al-, gr. fj^eoc,, 
lot. ala »polulud covjek«), odatle denominali 
trabuniti = trabiin(j)ati »tlapiti«. Mozda je 
bas tra- nastalo od tla- u tlapiti kad se 
taj glagol unakrstio sa buniti. Kako bi *belnz 
po zakonu likvidne metateze imao glasiti 
bhnh, a ovo moze u mnogo slucajeva da 
zamjenjuje a (v. Skok, Rad 272, 34—8), 
mora se ovamo staviti i pridjev Man (Mrnavic, 
17. v.) »furibundus«, odatle denominali blaniti 
impf. (Mrnavic) i bldnuti se pf. »prenuti se« 
(Dalmacija, Kavanjin, Pavlinovic). 1 u bugar- 
skom postoje bland i pridjevi blanav, blanov. 
Ovdje je moguc dakako i prijevojni atepen 
*boInb, ali se taj ne da potvrditi u drugim 



balam 



99 



baiati 



slavenskim jezicima. Danicic je vec ispravno 
uocio vezu izmedu Man i bunika. I oblik blen 
bio je pejorativiziran s pomocu raznih sufiksa: 
blentav (Bosna) pridjev, pa imenice blesan 
m i bleka f, pejorativan hipokoristik na -ka 
(v.). Upor. gluz. blek »Bilsenkraut, bunika«. 
Sva ova znacenja lako se izvode od znacenja 
imenice bunika. Gornji oblici balam = balan 
zacijelo stoje u vezi sa blan, ali se ne zna 
odakle je ono umetnuto a u bi. Nije li posrijedi 
madzarski upliv? Dosada takvi oblici nijesu 
potvrdeni u madzarskom. Sulek i Stulic 
ionako ne kazu areu ovih rijeci. Kako bunika 
ima izrazito bijel cvijet, praslav. *belm je 
izvedenica od toga pridjeva s pomocu ie. pridjev- 
skog sufiksa n. Praslav. oblik nije dokazan 
u baltickim jezicima, ali ima ie. paralela. 
Bit ce to praslavenska tvorevina, ali moze potje- 
cali iz ie. prajezika. Ne moze seuzetisa Mache- 
kom da ide u ie. supstrat. U njemackom je 
ie. osnova prosirena sa s mjesto sa n : Bilsenkraut, 
ali germanska narjecja poznaju i rasirenje sa n. 

Lit.:ARj\, 162. 170.423.424.435.733. 
734. 735. 736. 737. 738. 8,487. BI2, 582. 
SEW 1,48. Bruckner 48. Isti, ZSPh 4, 215. 
Elezovic 1, 66. Trautmann 30. Mladenov 33. 
WP 2, 180. Machek, LP 2, 158. Machek, 
CSR 205. 

balancana f (Dubrovnik) = balancana 
(Bozava) = balancana (Perast) = palancana 
= balancan m (Sulek) = (ispustanjem sufiksa 
-and) balandza f, ide Zajedno s tal. melanzana 

> arb. melindzane. Glede asimilacije e-a 

> a — a upor. galatina; b mjesto m dolazi 
prema perz. bddingan > ar. badingan; melan- 
je nastalo zacijelo unakrstanjemsame/o»jabuka«. 
Tursko (narodske) pathcan balkanska je rijec 
iz terminologije hortikulture: patlidzan, gen. 
-ana (BiH), rum. patldgea, deminutiv patla- 
cica, bug. patladzan, cine, pdtlageana f = 
ngr. jiax^iT^dva »rajcica (hrv. prevedenica 
od Paradiesapfel > paradajz, hrv. gradovi)«. 
Ovamo ide i malanguli m pi. »vrsta krastavaca« 
< tal. melangoli. Upor. i badongo/a (Sulek, 

* Istra) »neka trava«. 

Lit.: ARj 1, 162. 6, 411. Budmani, Rad 
65, 164. Cronia, ID 6. Mladenov 413. Pascu 
2,850. REW 876. Lokotsch 161. GM 269. 
Skaljic 2,600. 

balan zanje n (samo jedanput kod Kacica, 
od nepotvrdenog balanzati) ide zacijelo Za- 
jedno sa baljezgati, -gam impf, »govoriti kojesta 
bez prilike« (Vuk, Risan) = baljuzgati, -gam 



impf. (Dalmacija, Pavlinovic, ZK -gati) = 
baljuzgati, -gam (Piva - Drobnjak) = baljigati, 
-gam impf. (Dalmacija, Pavlinovic) = bulazniti, 
-im (Vuk), koje je nastalo od bldzniti (upor. 
ces. bldzen »lud«) s umetnutim u u suglasnicku 
grupu bi prema bun, bunika, buncati, trabun 
(v. naprijed balam). Grupa zg od baljezgati, 
-Ijuzgati usla i u bulazniti. U Dalmaciji Pavli- 
novic potvrduje bulazganje »nugae«. Ostaje 
neobjasnjena samo grupa nz mjesto zg u 
baldnzanje. Mora da se negdje govori *bala- 
zanje (upor. baljiganje). Danicicevo izvodenje 
od tur. bulanmak iskljuceno je. Tu je n moglo 
nadoci naknadno. Ocevidno se u svih sest 
oblika radi o glagolu onomat ope j skoga po- 
drijetla. Ribaric je u Vodicama (Istra) zabi- 
ljezio bljezgati u istom znacenju »trabunjati«, 
gdje se vidi da onomatopeji nije nuzdan samo- 
glas a. Upor. polj. balamucic, balamqcic »za- 
ludivati«, rus. balamut itd., i rum. balamut, 
glagol balamuti (u istom znacenju) glede prvog 
dijela bal-. Ovamo ide takoder Kavanjinov 
glagol balakati, upor. polj. balakac. V. nize 
balek. Balamut je prema Lokotschu mongol- 
skog podrijetla, ali to ne "iskljucuje onomato- 
peju. 

Lit.: ARj 1, 162. 168-9. 72?. Ribaric, 
SDZb 9, 132. Vukovic, SDZb 9, 380. SEW 1, 
40. Tiktin 1, 148. Dictionarul 1,447. Lokotsch 
199. 

balas, gen. -asa' (15. v.) »rubin«, sa tal. 
deminutivnim sufiksom -etto (< lat. -ittus) ba- 
luset, gen. -eta (15. v.) »mali balas«, tal. -ino, 
(< lat. -inus) baldsin, gen. -ina (15. v.). Danas 
se ne cuje. Od tal. baiasse, baiase/o preko mle- 
tackoga, gdje je potvrdeno od 14.v. Od imena 
perzijske provincije Badahsan > ar. balahs. 

Lit.: ARj 1, 162. DEI 411. Lokotsch 151. 
REW 841. 

baiati, -am impf. (16. i 17. v., dubrovacki 
pisci) »plesati, igratk. Romanski postverbal 
bal m (Reljkovic, preko njem.) = bdo, gen. 
bala-m (Dubrovcani) »igra, ples«. Romanski 
augmentativ na -one: balone f pi., gen. balon 
(Vodice) »starinski vrlo slikoviti ples« = balun 
m »istarski narodni ples«. Sa slozenim tal. 
sufiksom -arino: balarin m (Veli rat na Velom 
otoku) »aegialitis hiaticola, pjeskusa«. Upor. 
tal. ballerina »motacilla alba«. Na lat. -atorium 
> mlet. -ador, daim.-rom. -ator, gen. -atara: 
balodur (Perast, Budva) = balador (~ crkve) 
»porticus, trijem«, balador (Buzet, Sovinjsko 
polje) »kamena terasa pred nekim kucama«; 



baiati 



100 



balega 



balatur, gen. -ura (Dubrovnik) = balatur m 
(Potomje, Kuciste) »crkveni kor« = balatura 
(Krk) = balatura (sibenski otoci) = balatura 
f (Lika, sjeverna Dalmacija) = (asimilacija) 
bardtura (Bozava) = (metateza / — r > r — I') 
baratula (Split) »ballatoio, porticus, pergola«. 
Od lat. > tal. ballare, ballo m, od gr. pdAAco = 
PaWai^co. Za tal. ballatoio »balconata all'esterno 
o all'interno d'un edifizio«, koje je potvrdeno 
istom u 11. v. u lat. ballatorium, pomisljaju 
Meyer-Liibke i Battisti, mozda bez potrebe, 
na poimenicenje pridjeva bellatorius (od bellum 
»rat«) »pianerottolo«. Ovamo ide i toponim Ba- 
ligot m (ribarska posta, Bijeljana pod Toma- 
novicima, Boka), denominativna izvedenica 
na -ottus > -ot od mlet. balegar »hin und 
her bewegen«. Od internacionalnih rijeci 
ide ovamo tal. deminutiv na -ittus > -et: 
balet m koji je usao u sve kulturne jezike. 

Lit.: ARj 1, 163. 179. Surmin 321. REW 
909. 1023a. DEL 416. 

balaustrada f (Prcanj) »ograda od kamena 
ili zeljeza, najvise od kamena, i to sa stupicima« 
= balustrada (hrv. gradovi, graditeljski ter- 
min iz doba renesanse, rasiren u Evropi od 
tal. graditelja). Izvedenica s pomocu sufiksa -ata 
> mlet. -ada (v.) od lat. balaustium s umetnu- 
tim r kao scheletro. 

Lit.: REW 3 896. DEI 412. 

balcak m (Vuk) = balcag (jedanput, 18. v., 
Krmpotic, prema izgovoru bok-boga, »kriva re- 
gresija« prema Dauzatu) = barcak (Vuk, nar. 
pj.) = baldiak (nar. pj., Bogisic, nije potvr- 
deno u narodnom govoru) »drzak od maca«. 
Turski docetak -dk shvacen je kao nas sufiks 
-dk i kao nepotreban odbacen u baoca f (16. 
v.) = boca (Gundulic, 18. v.) = balca (narodna 
pjesma). Za ovaj nas turcizam osmanlijskog 
podrijetla nije se naslo potvrda u drugim 
balkanskim jezicima. Oscilacija suglasnicke gru- 
pe Ic > re nalazi se i u tur. balcak-barcak 
istog znacenja. 

Lit.: ARj 1, 163. 164. 179. 184. Korsch, 
ASPh 9, 487. 

baldaki'n, gen. -ina m (Mikalja, Kasic, Pe- 
rast) = baldahin (Bozava, hrv.-kajk., Zagreb, 
Belostenac, Jambresic) »pokrov, nebnica«. Tal. 
baldacchino (13. v.), izvedenica s pomocu lat. 
-anus > tal. -ino = -ensis kao ktetik od tal. 
Baldacco < Bagdad, kao mjesta fabrikacije. 

Lit.: ARj 1, 63. REW 881. DEI 412. 
Lckotsch 170. 



balega f (Vuk, 17. v.) »stercus; ~ goveda, 
konjska, ovcija«. Odatle deminutiv baleiica 
f (Vuk) i augmentativ balezina, na -as (v.) 
balegas, gen. -dsa m »buba ophodius« (Sloser), 
na -ar-ka: balegarka f »piiska, motacilla« i de- 
nominal balegati (Vuk), eufemizam za stercus 
facere i metaforicki glagol baleziti impf. (Lika) 
»raditi nevjesto«. Varijanta sa samoglasom o 
mjesto e haloga potvrdena je za Dalmaciju 
(leksikografi Bella, Belostenec, Voltidi i 
Stulic). Odatle augmentativ balofina i eufe- 
misticki denominal baloziti impf. Postoji jos 
metateza b-g > g-b: galeba koja je nastala 
umijesanjem pridjeva gao, gen. gala »sordidus, 
impurus«. Ta je karakteristicna samo kao 
hrvatski provincijalizamga/e/>a f (Karlovac), au- 
gmentativ odatle galebina f (Vuk, Imotski). 
Cetvrta varijanta sac > a: balaga f nije potvr- 
dena u narodnom govoru, nego kod pisca 
Jablancija koji ne pise dobrim jezikom. Treba 
jos razlikovati petu varijantu oblega f »stercus« 
(Lika) gdje je, izgleda, doslo do metateze ba- 
> ah- i zamjene s prefiksom ob- (v.), ali se 
ne zna tacno zbog cega je doslo do te cudne 
metateze. Mozda se u jezicnoj svijesti osje- 
tilo da bi mogao biti postverbal od oblezati, 
jer goveda leze na svojoj necisti. Obje ove 
metateze nisu potvrdene u drugim balkan- 
skim jezicima. Rijec je balkanizam nepozna- 
tog podrijetla. Nalazi se jos u rumunjskom 
baliga pored balega u veoma razgranatoj lek- 
sikoloskoj porodici: deminutiv baliguta, ba- 
ligar »veliki kup zivotinjske balege«. Kao u 
hrv.-srp., i ovdje se zove kukac prema ovoj 
rijeci. Pridjev baligat »oneciscen balegom«, 
bdligos »pun balege«. Iz rumunjskog je rijec 
usla i u ukrajinski: belega, baloh u istom zna- 
cenju. U cincarskom dolazi zamjena sufiksa 
-iga sa -ica: balica. Jos je potvrdena u arbanas- 
skom baige > bagje nastalo iz balege, bag(e)le, 
tj. metatezom bagele iz balege. Tko je od 
koga posudio ovu rijec na Balkanu, da li mi 
od Rumunja ili Arbanasa ili oni od nas, to 
se na osnovu fonetike ne da utvrditi. Isto 
tako nije utvrdeno ni podrijetlo ove rijeci. 
Istina, pomisljalo se na podrijetlo iz talijan- 
skih narjecja: tal. (Lombardija, Pula) bagola, 
rijec koja medu ostalim znacenjima znaci 
i »necist od malih zivotinja«. To je deminutiv 
od baga < lat. bac(c)a »bobica«. Ali taj eufemi- 
zam ne zadovoljava ni glasovno ni semanticki. 
Rumunjski lingvist Hasdeu pomisljao je na 
tatarsko baigas, balhas, baigas u istom zna- 
cenju. Ali ni to ne zadovoljava fonetski. Tre- 
balo bi pored toga uzeti da je balega ostatak 



balega 



101 



balkon 



iz jezika srednjovjekovnih Turaka na Balkanu 
(Kumana, Pecenega). To bi trebalo ipak ne- 
cim dokazati. Cudnovato je da rijec balega 
nemaju Bugari koji su staru tursku rijec mogli 
dobiti od Asparuhovih Bugara-Turaka. Zbog 
svega toga mislim da je ipak najvjerojatnije 
staviti balega u red rijeci kao sto su bac (v.), 
stopanin koje potjecu iz ilirotrackoga. 

Lit.-: ARj 1, 162. 164. 166. 3, 93. 8, 392. 
GM 23. Dictionarul 1, 457-9. SEW 1, 141. 
REW 873. Ribaric, SDZb 9,130. Bruckner, 
KZ 45, 38. Capidan, DR 3,528. Iljinski, JF 
5,186-187 (cf. Ub 12,133). Ostir, AA 2,370 
(cf. lib 11,223). Alessio, RIO I, 248. 

balek m (Dalmacija, Pavlinovic) »celjade 
kome se rugaju« = bdlijek m (Lastric) »rug«. 
Lastricev je oblik postverbal od balijekati, bd- 
lijecem impf, »saliti se, podsmijevati se, rugati 
se«, kod Zoranica ikavski balikati u istom zna- 
cenju. Kavanjinov balakat(i) u rimi je s pla- 
kat. Sufiks -eh (v.) je onomatopejski, upor. 
lelek (v.), -ijekati = -ikati za -ekati, koje nije 
potvrdeno, moglo bi biti hiperijekavizam, 
odnosno hiperikazivam prema tipu kupjena 
= kupina. Osnova ide zajedno s ruskim ba- 
lakatb »mlatiti praznu slamu«. I ovdje kao i u 
baljuzgati (v.) radi se o onomatopejama. 

Lit.: ARj 1, 162. 164-5. SEW40. 

balenka f (Sulek) = balenta f (Sulek) = 
vdlenka »njeka vinova loza crna grozda«. 
Nije oznacena area rijeci, niti je zabiljezen 
akcenat. Izgleda da se govori u istocnim kra- 
jevima (Vojvodina?), jer se nalazi u P: Bolica 
koji je na pocetku 19. v. u Budimu izdao knjigu 
o vinogradarstvu. Posudeno iz madz. bdlinka 
»vrsta bijeloga grozda«, rijec koja se u zna- 
cenju kruske nalazi -u bjelijanka (Vuk,). 
Madzarizam tipa cobanja (v.). 

Lit.: ARj 1, 164. Gombocz-Melich 258. 

balestar, gen. -stra m (15. v.) = balistar, 
gen. -stra (15. v.) = (disimilacijom l-r > 
n-r) banestra f (16. v.) = (ijekavski) banjestar, 
gen. -stra (16. v.) »luk za bacanje strelica«. 
Odatle radna imenica na lat. -onus > -iere 
tal. balestriere > balistrar (13. v.), i odatle 
prezime na -ii Balistrilic = Banistrilic (prman- 
cir splitski, kod Marulica). Od tal. balestra, 
balestro < lat. ballista, grcka izvedenica od 
PaWd^! pdAAco »bacam«. Glede umetnutog 
r postuje i upor. Spalatro, scheletro. Upor. 
docetak u slov. samostra f = samostrel »Arm- 
brust«. 

Lit.: ARj 1, 164. 165. 172. 178. REW 1 
911, DEI 414. Pletersnik 2, 456. 



balgam, gen. -ama pored balglm m (Kos- 
met) »smrkalj, hracak, slajm«. Taj je turcizam 
(mozda grckog podrijetla) potvrden jos samo 
u bug. i arb. balgam u istom znacenju (Doric). 

Lit: Elezovic 1, 28. Isti, IF 14, 212-3 
GM 24. 

balina f (16. v., Mikalja) = balena (17. v.) 
»kit«. Pridjev balenin. Od lat. > tal. balena 
(19. v.). 

Lit.: ARj I, 164. 

Balkan, gen. -ana (s takvim se akcentom 
govori), na sjeveru u poljskom, ukrajinskom 
i ruskom apelativ za »podnozje brda itd.«, 
na jugu je oronim i naziv poluotoka. U bug. 
balkan »planina« = tur. balkan »strme pla- 
nine obrasle sumom«. Kao oronim zamije- 
nio je u tursko doba anticko ime Haimos. 
Kako je to gorje smatrano kao glavno, prene- 
sen je oronim na cijeli poluotok koji se zove 
Balkan, odatle pridjev balkanski, bug. bal- 
kanski = planinski (kaskaval), etnik Balkanac. 
Od doba stvaranja balkanskih drzava nakon 
slabljenja turskog carstva dobiva ime i ape- 
lativno znacenje »Balkanski poluotok« za raz- 
liku od Apenina i Pireneja, koji oronimi, 
premda takoder oznacuju juzne evropske po- 
luotoke, ne postadose ni sada apelativi. Stva- 
ranje apelativa biva danas ucenim putem za 
oznaku izvjesnih svojstava, vrlo cesto pejora- 
tivnih, odatle izvedenice: balkanizam. Za 
razliku od zapadne Evrope, gdje je oznaka 
polutoka plurale tantum: tal. Balcani, fr. les 
Balkans, odatle pridjev tal. balcanico, fr. bal- 
kanique, u balkanskim jezicima je singulare 
tantum. Plurale t. se objasnjuje brojem balkan- 
skih drzava, bug. takoder balkanite u torn 
znacenju. U bug. postoji takoder radna ime- 
nica balkandzija »planinar«. V. baluk. 

Lit.: Sobolevskij, REV 71, 431-448. Mla- 
denov 15. 

balkon, gen. -ona m (graditeljski termin, 
evropski talijanizam) = barkiin, gen. -una, 
(Rab, Bozava, Pag) »1° kapak na prozoru, 2" 
prozor, semplice finestra«. Od tal. balcone (16. 
v.), mlet. harcon, od frank, balko, po romanskoj 
deklinaciji -o, -onis, nvnjem. Balken. Postoji 
jos longobardski nominativ *palko > tal. palco, 
odatle kod Palmotica i Gucetica palak, gen. 
palka m »pozornica«, s gubitkom docetnog 
-o kao obicno u posudenicama iz talijanskoga, 
cak i onda kad su iz najnovijeg vremena; 
danas u Cavtatu i Dubrovniku u cistom ta- 



balkon 



102 



baluska 



lijanskom obliku bez ikakve izmjene (tudica, 
mot etranger) pdlkoseniko »pozornica«. Upor. 
krc.-rom. balcun, balcaun. 

Lit.: ARj 9, 582. Kusar, Rad 118, 20. 
Cronia, ID 6. REW 907. DEI 412. Banali 
2, 172. 

balsam m (Vuk, 16. v., Perast, dobro po- 
tvrdeno) = basan (15. v., glede gubitka / 
upor. Omls) < bahan (Bozava), s pridjevom 
balsanov = (s > z poslije /) balzam (17. v., 
pisci, i danas opcenito) = (z > z) balzam 
(18. v.). Sa tal. deminutivnim sufiksom -ino 
balsamin, gen. -ina «drvo balsam« < tal. bdf 
samino = na -tie balsamu m < tal. balsamite. 
Arb. ballsam. Denominali na -ati balsamdt 
(Bozava) = balzamirati impf, preko njem. 
izgovora, na -iti balsamiti se. Posudenica iz 
tal. bdlsamo < lat. balsamum < gr. fi&Xaa- 
uov > tur. belesan, mozda od hebrejskog 
besim. 

Lit.: ARj 1, 166. 168. 192. Cronia, ID 
6. GM 24-25. Konsch, ASPh 9, 487. REW 3 
918. DEI 419. 

balta 1 f (Belostenec) »mali Stit«. Nedovoljno 
potvrdeno. Od gr. Jitkia... 

Lit: ARj 1, 167. 

balta 2 f (Vuk, ,16. v.) »sjekira, vojnicka ili 
ubojna«, »manja sjekira« (ZK, Krasic, ovdje 
i deminutiv bdltica'), odatle apstraktum bal- 
taluk »mala suma« (Bosna, medele), denomi- 
nal bahati, -am impf. (Vuk) »tuci balton«. 
Cudna je izvedenica ako je dobivena s pomocu 
sufiksa -ija (v.): baltija f (Kosmet, takoder 
bug.) u znacenju Vukove balta. Taj turcizam 
osmanlijskog, po svoj prilici vojnickog, pod- 
rijetla rasiren je ne samo u bug. balta i odatle 
baltalak, u rum. baltac, baltag (glede -ac upor. 
balcak) i ngr. ujtaXxac,, nego i u svim sla- 
venskim jezicima osim u ceskom i luzicko- 
-srpskom: rus. balda pored balta. U ZK sluzi 
i za uporedenja pijan je kaj balta, tj. tako da 
ne moze pravo hodati. Znacajno je da prijelaz 
/ > o nije potvrden kao ni u turcizmima bal- 
cak (v.), kalpak (v.), balvan (v.). 

Lit.: ARj 1, 167. Lokotsch 207. Mladenov 
16. Elezovic 1, 29. Doric 8. Miklosic 1. SEW 
41. Gombocz-Melich 1, 261. 

Baltasar = Baltazar = Baltazar = (sa 
v mjesto b, po novogrckom izgovoru) Volta- 
zar = (sa h > Id kao u talijanskom) Bdlda- 
sar = Baldasar »biblijsko ime«. Hipokoristici 



na -e, gen. -eta Balde, gen. -eta (12. i 13. v.) 
= na -o Baldo (Dubrovnik). Prezime na -ic 
Baldic, Baltazaric. 

Lit.: ARj 1, 163. 533. 

baluk m (Srbija) = baluk (Kosmet) »kleca 
(v.)«, »narocita vrsta sare po tkanju, na prega- 
cama i na drugim vezenim predmetima«. 
Odatle denominai baluciti, -im impf, »klecati« 
= baluci,-im (Kosmet) »na narocit nacin vesti« 
i pridjev balucen (Kosmet). Taj folklorni ter- 
min pri tkanju' i vezenju Danicic izvodi, kao 
i baluk »riblja trava« (v. nize baluska), od tur. 
bahk agi »mreza za hvatanje riba«, jer da su 
tako nazvane sare nalik na tu mrezu* Kako 
je to tehnicki narodni izraz, trebalo bi da folklo- 
risti, koji se bave narodnim tkanjem i veze- 
njem, ispitaju to misljenje. Znacajno je da 
arb. baluke f znaci takoder »neki ures u tkivu«, 
sto se slaze sa znacenjem od baluk, ali se ne 
slaze s izvodenjem od tur. balik. Arbanaska 
rijec znaci i »cheveux onduleux«, sto je po- 
stalo metaforom. 

Lit.: ARj 1, 167. Elezovic 1, 29. GM 25. 

baluska f = baljuska f »colchicum autum- 
nale, muscari comosum« = baljucka f (Sulek) 
»narcissus pssudonarcissus« = balucka f (Vuk) 
»trava koja se na nekim mjestima zove i pupa, 
allium vincale« = baloska f (Sulek) »ornitho- 
galum minimum«. Nalazi se takoder u rum. 
baluscd f »ornithogalum umbellatum«. Postoji 
takoder oblik s ispustanjem deminutivnog su- 
fiksa -ka: balosa f (Sulek) u istom znacenju, 
ali nije potvrden u narodnom govoru, bez 
akcenta je i bez aree. Tiktin izvodi rumunjski 
naziv biljke od iste osnove bdl (Moldava, Er- 
delj, Banat) = bel (Prahovo), koja se nalazi 
u balaiu, balan, bdlolu, balut < ben (v. bio) 
u imenima domacih zivotinja s bijelom gla- 
vom. Medutim postoji i oblik baluka f (Sulek) 
»trava muscari comosum Milk. Botanicari bi 
nas morali' pouciti da li ove trave stoje u vezi 
sa halukat m (Vuk) = baluk m (Vuk, Sulek) 
»riblja trava« naziv koji se nalazi u balagot 
m »otrov za ribe mijesan sa tijestom« (Skadarsko 
jezero) = bug. balakotu =■ bahk-oti (Kos- 
met), indeclinabilia, »trava za trovanje ribe«. 
Upor. i tursku slozenicu balbk-jdgi (Kosmet) 
»riblje ulje«. Oblici baluka = baluska mogli 
su nastati od halukat/halukat ispustanjem -ot 
i zamjenom sa slavenskim sufiksom. Balukatj 
balukot m je turska slozenica od balik »riba« 
i ot »trava«. Od tur. balik postoji i radna ime- 
nica obrazovana s pomocu -dsija: balugdzija 



baluska 



103 



balja 



m »ribar«. Odatle prezime Balugdflc. Glede 
-ot upor. idirot (v.). U satrovackom govoru 
boluk »riba«. 

Lit: ARj 1, 166. 167. 168. Elezovic 1, 29. 
Mladenov 16. Skok, Sldvia 15, 184. Lokotsch 
208. SEW 41-2. SEZb 13, 216. Griinenthal, 
ASPh 42, 316. 

balvan (I) m (Vuk, 17. v.) = (la) havan 
m (Vuk, Crna Gora) = (lb) bavan, gen. ba- 
vana (Kosmet, odatle augmentativ bavonja) 
= balvan (II) m (Vitezovic, Belostenec) = 
(Ha) bovan (Solin, Dalmacija) = (lib) bb- 
bdn, gen. -ana (18. v.) »1° idol (Belostenec, 
Vitezovic), idolopoklonik (za I i II), 2° greda 
(Vuk, I, la i lb, balvan »greda« je danas zivo 
znacenje u gornjoj Hrvatskoj i Sloveniji), 3° 
kamena stijena (Ha, lib), 4° drvo cvorasto, 
krivo i uopce nezgodno za vatru (lb), 5° glupan 
(Hrvatska, II, upor. bukvan glede znacenja)«. 
Bavan i bovan nastadose vokalizacijom I > o, 
haban je po zakonu asimilacije b — v > b — b 
(upor. pdperkovati < pabirkovati 2K). Bovan 
je takoder toponim, Bobon, pi. -i antroponim 
(prezime i naziv porodicnog naselja u pluralu). 
Od izvedenica cini se da postoji samo boba- 
nica (Bela, s naznakom da su rijeci bobdn = 
bobariica »sasso« pucke rijeci), bovanica (Split, 
Deanovic). U starocrkvenoslavenskom pot- 
vrden jejos oblik bi uam,, strus. bhi anb »idol«. 

< a (tako takoder slov. balvan) ukazuje 
na staru posudenicu, ali u ukrajinskom, bje- 
loruskom i velikoruskom moglo je o nastati 

1 iz s. U panonskoj nizini posudise Madzari 
balvany (I) koje je potvrdeno od 1055. kao 
»idolum, statua, columna, pertica, ratis, in- 
gens«. Madzarski semantemi veoma su vazni 
za pitanje sto je bilo prvotno znacenje sve- 
slavenske rijeci. Od dackih Slavena posudise 
Rumunji sa fonemom o < a bolovanjbolohan 
= bolocan = (madz. u Erdelju) denominai 
bolohani »nabujali«, = skraceno bol} »komad 
pecine, Klotz«, pridjev bolocanos. Prema tome 
bi izgledalo da kod dackih Slavena nije po- 
stojalo znacenje »idol«. Alternacijavokala s :o:a 
nije ie. prijevoj, nego je slavenska adaptacija 
stranog vokala. To iskljucuje misljenje Iljin- 
skoga da je rijec ie., odnosno slavenskog pod- 
rijetla. Dva su tumacenja postanka. Prvo je 
dao Korsch koji ovu rijec izvodi iz perz. pdh- 
lavan »junak« > tur. balaban (v.), pehlevan 
> pelivan, preko kirgijskoga pahan = bal- 
van. Ovo tumacenje ne objasnjava prvobitno 
znacenje »idol«. Drugo je dao Melioranskij 
koji polazi od balbal na orhonskim natpisima 
»nadgrobni stup postavljen na uspomenu po- 



kojnika koga su ubili neprijatelji«. Po zakonu 
disimilacije b — b > b — vll — I > I ~ n 
mogao je vec u turskom nastati balvan. Ovo 
tumacenje je najvjerojatnije. Iz znacenja »nad- 
grobni stup, statua« moglo se razviti slaven- 
sko znacenje »idol« koje je u slavenskom prvo- 
bitno. Sudeci prema a > o bila bi to posude- 
nica iz avarskoga kao kalpak > klobuk. 

Lit: ARj 1,168.211.463.564. SEW 1,41. 
Bruckner 12. Gombocz-Melich 1,262.463. Ele- 
zovic 1,25. Iljinskij, IzyORIAS 24,1,114. 
Meringer, IF 17. Isti, WuS 10, 189.159-60. 
Skold, LUA br. 19,7. Boisacq 1031. Jagic, 
ASPtt 30,458. Pletersnik 1, 11.45. 

balja f (Danilovgrad, Goransko, Crna Gora) 
»macula frontalis, balja od perja«, odatle sa 
sufiksom -in baljin »sarenkast« samo u vezi« 
baljin kokot u nazivu ptice »upupa epopse. 
Izgleda da se taj pridjev ne upotrebljava mnogo 
jer narod govori i babin kokoi, ali se kaze da 
ptica ima bolju od perja na glavi. Vuk ima 
dva pridjeva odatle: 1° sa sufiksom -dst ba- 
Ijast »crne glave« (vo, koza), mit Strirnblasse 
versehen (Crna Gora), 2° sa sufiksom -av 
baljav »nigriceps«. Pored toga ptica fulica 
astra koja ima bijelu pjegu na celu, zove se 
u Crnoj Gori baljeska (Vuk) = baljocka (Du- 
rasin) = boljeska (Jovicevic). Ocito je da taj 
posljednji naziv sadrzi nas sufiks -ka i arb. 
balosh = balash »konj ili vo s bijelim celom«, 
kod Gega pridjev »blond, crvene kose«. Ime- 
nica bolja f je poimenicen pridjev koji se nalazi 
u cine, bal'u koji kod Dakorumunja glasi breaz 
(v. breza), a Dalametra ga prevodi »s bijelom 
pjegom na celu«. Taj pridjev se nalazi jos u 
ngr. ujicdtoc, »saren, koji ima zvijezdu na 
celu (konj ili ovan)«, \inaXiov (-ov = -oc) 
»crna ovca koja ima bijelo celo« (Grcka Make- 
donija), \ina\ia »crna ovca s bijelim celom«. 
Mozda ide ovamo i arb. bale f »bijeli rubac 
za zensko celo, krpa«, odatle denominali mba- 
los = -mbalonj »krpam«, koje je posudenica 
iz ngr. ujTodtbvco, \in6Xm\ia = mabalome 
»krparija«. U Grblju postoji ime volu haljata 
m s nasim sufiksom -ota, a u Kosmetu ba- 
Ijds m »baljast vo, vo s pjegom na celu«, figu- 
rativno »sulud, nevjest, smeten covjek«. To 
je ocita posudenica iz arb. balosh. Odatle pri- 
djev na -asi: baljosasj-sta i s nasim sufiksom 
-usa baljusa f »ovca, krava s pjegom na obrazu«. 
Area svih ovih izraza upucuje na zajednicki 
izvor, na balkansko pastirstvo ilirotrackoga 
podrijetla. Gustav Meyer izvodio ih je od 
slav. beib. Ali se iz potvrda vidi da se ne radi 
samo o bjelini nego i o crnini. A i fonetski 



balja 



104 



ban 



ne ide sasvim. > a islo bi doduse (upor. 

ram. veac > vac), arb. -osh moglo bi se izvo- 
diti od nasega -as, ali -li < h ne ide. Pored 
toga baljos postoji i izvan Balkana, u Galiji 
u znacenju »s bijelom pjegom (konji)«., odatle 
stfr. bailie, a danas cheval baillet »konj bjelas, 
crvenkasto bijel«. Postoji jos stgr. Pcdioc, 
»saren«, odatle ime konju BaMoc,. Kako 
ovaj pridjev u novogrckom glasi sa. b- (pisano 
uji), treba uzeti da se na gore oznacenoj arei 
u Makedoniji starogrcka rijec unakrstila sa 
trackom dalios. Kako se nalazi i u galskoj 
arei, Danicic je imao pravo kad je baljast 
vezao sa ie. korijenom bha- »sjati«. Osnovno 
tracko bala bez pridjevskog sufiksa }o potvr- 
deno je kod Prokopija. 

Lit.: ARj 1, 168. Hirtz, Aves 6. 18. Pascu 
1, 1801. Dalametra, s. v. GM 24.25. Elezavic 1, 
29. Matzenauer, LF 7, 5. REW 906. WP 
2,122. Gamillscheg 69. Capidan, DRom 2, 519. 
Thesaurus 2, 1688. Wartburg 217. 

baljemez m (Vuk, nar. pj.) »veliki top«. 
Rijec je izopacena u bonomez u Bogisicevoj 
pjesmi. Akcenat nije potvrden iz narodnog 
govora, nego ga je dao Danicic. Taj naziv 
topa nije potvrden u dragim balkanskim je- 
zicima. Turska sintagma bal-jemez-topu »top" 
sto ne jede med« (A. Pavic) bila je skracena 
ispustanjem opce rijeci top. Prvi dio turske 
slozenice nalazi se i u basira (Kosmet) »med 
(v.), medljika, upaljiva materija na liscu us- 
jeva, grozda, oidium Tuckeri« < tur. bal-sra. 
[Novije tumacenje: baljemez < tur. balytmez 
< njem. Faule Metze »lijena Metza« (od Met- 
hild'/j. 

Lit.: ARj i, 168. 548. Elezovic 1, 33. ska- 
ijic 119. 

bamnja f (Srbija, Bosna) = bdmnja (Kos- 
met) »hibiscus esculentus L.«. Taj turcizam 
arapskog podrijetla (bamija) rasiren je u svim 
balkanskim jezicima: bug. bomja — bamnja, 
arb. barnje, rum. bornie = barna, bamba, ngr. 
ujiduta, svuda u istom znacenju. 

Lit. : ARj 1, 169. Lokotsch 210. Mladenov 
16. Elezovic 1, 29. GM 25. 

ban, gen. bana i bana, pi. bdni i banovi 
»r upravitelj zemlje: ban Hrvatske, Bosne, 
Macve, Vlaske i Moldave u Rumunjskoj; 2° 
gradova, slankamenski, Zadranin, od Karlovca, 
to samo u narodnoj pjesmi; banus da Zevrino 
(= Severin) g. 1368; u naslovu erdeljskog 
vojvode (weyvoda transalpinus et <~; banul Crai- 
ovei u Rumunjskoj (Craiova »Kraljevo«); 3° 



gospodin, gospodar (bug. takoder u torn zna- 
cenju), naslov koji se iz postovanja davao sva- 
kom covjeku u Dubrovniku i Crnoj Gori (Vuk)«. 
Gerov je zabiljezio da bana pominje bugarska 
narodna pjesma: Zapil se e Petar bane / Pe- 
tar bane vlaski krale / Sas banovi sds kralevi I 
Sas sestra si sas Marija. Znacajno je da je taj 
ban Petar, koji se ima identificirati sa Dojcin 
Petrom, varadinskim banom, poznatom pija- 
nicom, ovdje i rumunjski = vlaski kralj. U 
narodnoj je pjesmi ban indeklinabima rijec 
prema uzoru turskih epiteta kad stoji ispred 
despot, vojvoda (ban-despot, ban-vojvoda, v. 
beg, aga), ali kad je u vezi sa gospodin, onda 
se deklinira. Kao prezime potvrdena je od 

15. v. Samoglas a nastao je stezanjem od 
-oja kao u pas < pojas (upor. Rakovic < Raja- 
kovic ZK i bug. bazliv < bojazliv). Nestegn\it 
oblik potvrden je kod cara Konstantina |3o- 
(e)dvoc, kod Hrvata u Lici, ali Kinnamos ima 
vec stegnuti oblik ujrctvoc,. Stegnut oblik 
nalazi se u madz. ban, ram. i bug. ban. Kod 
Arbanasa je i Cincara rijec nepoznata. Po- 
stoji jos cetvrto znacenje »novac«, ali samo u 
rumunjskom opcenito. U bugarskom je ban 
»para od mjedi, mangura rezpenz« (Gerov, 
Doric), a u staropoljskom »siling, filir«, u 
hrvatskom samo u izvedenici, koju v. nize. 
Izvedenice su brojne. Stari posesivni pridjev 
na -jb bdnj ocuvao se samo u toponimiji: Banja 
Luka, Banj dvor (mjesto u zupi Bocaci kod 
Kosinja u Lici), Bando, gen. Bdndola (n mjesto 
nj je zbog asimilacije prema d), Banbrdo mjesto 
*Banje brdo. Inace je danas posesivni pridjev 
samo banov u knjizevnom i saobracajnom go- 
vora i u toponimiji (Banovo Polje kod Sapca, 
Banova Jaruga). Ovaj se posljednji pridjev 
poimenicuje s pomocu -ovica: bdnovicalbano- 
vica »banova zena«, ali postoji u torn znacenju 
i banica. U narodnoj je pjesmi to i naslov 
kraljici (kraljica banica). U Hrvatskom pri- 
morju je banica »sitni srebrni novae, zvan 
takoder banic«. U Vodicama je banica »stari, 
sada nepoznat novac«. I neka psenica se tako 
zove u Dalmaciji. Pridjev od banica na -in: 
baniSin. Kao prezime poimenicuje se sa -ovle". 
Banovlc — madz. Banfi. Deminutiv je banic 
i banic ~ banovic (Strahinja) »sin banov«. 
Kvalifikativni je pridjev banski, potvrden od 

16. v. Apstraktum je banstvo. U imenu kraja 
-stvo zamjenjuje -at (v.) = madz. -sag: Banat, 
gen. -ata = madz. Bdnsdg pored Banat, lat. 
Banalus Temesiensis = Temisvarski Banat, rum. 
Banatul Timisoarei. Sa sufiksom -ija dolazi 
kao ime mjesta: Banija, danas dio Karlovca, 



ban 



105 



banciti 



odatle Banijanac; bdnijanska opcina postojala 
je nekada prije, pripojenja Karlovcu; i Ba- 
nija, kraj u koji ide Glina, Vrginmost, Petrinja 
itd., prema Kordunu. Jos postoji poimeni- 
cenje sa -ovac (v.) banovac »1 zamjenik 
bana (15. v., Hrvatska), 2° novae (v. go- 
re banica), 3° vojnik nekadasnje granicar- 
ske banske pukovnije (za ovo znacenje po- 
stoji i izvedenica od domaceg latinskog 
jezika banatista)«. Upor. jos toponim za poro- 
dicno naselje Banovici (Srijem). Od ban po- 
stoje jos denominali: bdniti se »ponositi se« 
(upor. fr. se prelasser »oholiti se« od prelat) 
= kotobdniti se u istom znacenju; xoio- je valjda 
od unakrstavanja sa kocoperiti se, kotrljati itd.; 
banovali, -ujem. 

Postanje ovog neslavenskog naziva iz ob- 
lasti administracije utvrdeno je. To je avarska 
rijec bajan »vladalac horde«. Sa slav. fonemom 
a > o: bojan potvrdio ju je kod Hrvata car 
Konstantin (v. gore). Kod Mongola, Avara, 
Bugara, Tatara i Kirgiza. dolazi i kao licno 
ime, a u Turaka u znacenju »koji posjeduje 
dobra, bogat« i kao vlastito ime. Posudenica 
potjece dakle iz vremena kada su Avari orga- 
nizirali Slavene. Naziv posudise najprije Ma- 
dzari od panonskih Slavena ban. U madzarskom 
je potvrden kao antroponim i kao toponim 
Baanfalva »banovo selo« u Baranji, u Srijemu 
Ban Monostor »banov samostan« > Bdnostor 
(Srijem, blizu Cerevica). Od dackih Slavena 
posudise ban (v. gore) Rumunji. Puscariu 
rastavlja u pogledu etimologije naziv admi- 
nistrativne casti od naziva za »novac«. Za po- 
sljednje kaze da je nepoznata postanja, ali 
kad se zna da su hrvatski banovi kovali svoj 
novae i da je to znacenje potvrdeno i u Hrvat- 
skoj i u Bugarskoj, onda ne treba sumnjati 
u to da se radi o istom postanju. Jorga drzi 
da je administrativna cast ban dosla u Rumunj- 
sku posredstvom Madzara. 

Lit.: ARj 1, 169. 173. 5, 400. SEW 42. 

Gombocz~ Melich 1, 267. 270. Bruckner 13. 
Isti, KZ 43, 324. Korsch, ASPh 9, 486-7. 
Melioranskij, JzvORfAS 7, 12. 282. Jorga, 
Geschichte des ruman. Volkes I, 135. Dictio- 
narul 1, 471. Mazuranic 34. Crncic, Naj- 
starija poviest 26-30. Gerov 2. Mladenov 16. 
Arnim 9, 406. Glusac, GLPD 14, 878-91. Her- 
kov 83-92. 

banalacki, pridjev za »tajni jezik zidara 
u Osacanima, oko Srebrnice (Bosna)«, sinonim 
satrovacki (v.), fr. argot. Kako ti zidari iz ar- 
banskog jezicnog materijala stvaraju svoj tajni 
jezik, dodajuci nase sufikse, izvjesno je da je 



ovome pridjevu, kojemu nije zabiljezen ak- 
cenat, osnova arb. glagol bornoj »zivim, sta- 
nujem« s nasim -lac. Upor. jos hrv. bana (u 
juznoj Italiji) i cine, band »zivot« < arb. bane 
»stan«. 

Lit.: Trojanovic, JF 5, 222. We.dkiewicz, 
RSI 6, 231. Pascu 2, 222., n° 84. 

banak, gen. banka m (16. v., Vojvodina, 
Dubrovnik, Cavtat, Rasisce, Bozava, Rab, 
Baska) »1° sto, tezga, drvena klupa oko peci, 
u crkvi, skoli, ladi, 2. ( banak, gen. banka) 
zemlja izmedu dvije brazde, tzv. balvan (Srbi- 
ja)*. Od znacenja pod 2° denominal na -iti 
banciti, -Im impf, »izgrtati vinograd u banak«. 
Slov. bank (Notranjsko). Deminutiv banclo (Mo- 
lat) »klupica«. Na -ada bankada f (Pastrovici) 
»vijece«. Na -ale bankal m (Vrbnik) »skrinja 
na dvije noge«. Od tal. banco m < germ. 
bank koje je uslo vec u vlat. Od tal. femini- 
numa banca (internacionalni trgovacki itali- 
janizam) banka f »1° novcani zavod, 2° nov- 
canica«. Varijanta sa / u naglasenom slogu: 
blanak, gen. blanka m (Dubrovnik, Zore, 
Vodopic, Konavli, Cilipi, Potomje, Kuciste) 
»klupa dolje zatvorena tako da sluzi i za spre- 
miste pod punjestrom« = blanka f (Srbija, 
bug.) »koritasto izdubeno drvo sto se podmece 
pod pecenicu da u nj kaplje mast«. Ovo /je doslo 
prema Danicicu unakrstanjem sa planka ili 
blanati. Vjerojatnije je da je lat. deminutiv 
na -ulu *bank-ulu, upor. stfr. bancel, fr. ban- 
celle koje v. Wartburg tumaci kao slozenicu 
bane + selle. Upor. tal. bancola f (14. v.) i 
augmentativ bancone. 

Lit.: ARj I, 170. 174. 424. Budmani, Rad 
65, 165. Kusar, Rad 118, 20. REW 933. 
DEI 424.425. Sturm, CSJK 6,74. Mladenov 
33. Wartburg 1, 237. Vasmer, ZSPh 13, 33. 

banbala f (Dubrovnik, Zore) »neka velika 
skoljka«. 

Lit.: ARj 1, 171. REW* 922. Wartburg 
1,228. 

banbanica f (Samobor, Sulek) »njekakva 
jabuka«. Akcenat nije zabiljezen, niti je po- 
blize opisana vrsta te jabuke i odakle potjece 
njena kultura. Nije zrelo za etimologiju. 

Lit.: ARj 1, 171. 

banciti, -im impf. (Vuk, Srbija) »pijan- 
citi (od pijanka)«. U vezi s tim glagolom te- 
sko da stoji zbanciti, razbanciti (ZK) »probu- 
diti dijete oda sna«. Danicic je izvodi iz madz. 
bandsa = bandsi »razrok, skiljav, jer pijan co- 



banciti 



106 



bandima 



vjek skilji«. Nije uvjerljivo. Taj bi glagol mo- 
gao biti denominai od banac (Kosmet), rijec 
zabiljezena samo u nominativu u izrazu a 
za njim ide banac svakojaki ljudi u znacenju 
»golema pratnja, buljuk (v.)«. Potrebna su 
jos dalja obavjestenja. 

Lit.: ARj I, 171. Elezovic 1, 29. Gombocz- 
Melich 273. 

band m (13 — 16. v.,upravnimspomenicima) 
»osuda, globa«. Od tal. bando (13. v.) < srlat. ban- 
num (976), bannus (Gregoire de Tours), frana- 
cki pravniizraz, nvnjem. Bann. Odatle tal. ban- 
dire > (prema prezentu na -isco) bandeskati, 
-am impf., pf. »proscribere«, pored banditi 
(16. v.), kod Vuka samo part. perf. pas. ban- 
den < tal. bandito (16. v.), odatle internacio- 
nalno bandit (prezime u Vrani kod Biograda), 
banditstvo, arb. bandill. Stulic i Mikalja imaju 
bantui (o-) mjesto nd, odatle poimenicen part, 
perf. obancenik, obancenje. Na -idiare < gr. 
-iE;£iv > -izati bandizati, -am impf., pf. 
(16. v., Marulic) »prognati« < sttal. bandeg- 
giare (14. v.) = mlet. bandizar, sa nt < nd 
bantizati, -om (Belostenec, Jambresic, Stulic, 
zacijelo zbog unakrstenja sa madz. bdnta, v.), 
slov. izbandizati, -Hdti, odatle postverbal 
bandiza f (Lika, Gospic i okolica, otici u ~ u) 
»skitnja«, part. pret. pas. bandifdn (Vuk, 
Marulic, Boka), poimenicen na -be > -ac 
bandizanac, gen. -nca (Belostenec), zamje- 
nom sufiksa prema -isati bandisan, sa r > u 
banduzan. Ovamo ide sa sinkopom i banzati 
impf. (16. v.) »oglasivati, objavljivati« < 
srlat. bannizare, tal. bandizzare. S prefiksom 
lat. ad- > tal. a- abbandonare (14. v., od sin- 
tagme ad bannum donare) > bandilnati, -am 
pf. (Vuk, Pastrovici) »ostaviti, napustiti« = 
bandunat (Rab, Bozava). Afereza a- je furl. 
bandund. Bez afereze^ abandonat (Dubrovnik, 
Cavtat) pored obandilnat. Slozenica s pre- 
fiksom kontra »protiv«: kontrabando n (Bo- 
zava) = kontrdbanat, gen. -anta (16., Ve- 
trame) = kontrabanda f (14. v., Srbija) = 
kontrdbanat, gen. -anta (18. v., Hercegovina, 
•Crna Gora, Boka, Potomje) = kontrabanad, 
gen. -anda »krijumcarstvo« < tal. contrabbando 
(upravo »protiv oglasa, zakona«). Radna ime- 
nica na -arius < fr. -ier kontrobantjer (Po- 
tomje) »kriomcar« = kontrabandyer, gen. -era 
(zapadni krajevi) = na -nik kontrabantnik 
(Bogisic). 

Franacko banma, banman u srodstvu je sa 
got. bandiva »znak, zastava, barjak«. To zna- 
cenje ocuvano je u izvedenici na -aria < 



fr. -iere: tal. bandiera (13. v.) > bandijera 
f (Vuk, Dubrovnik, Cavtat, Mljet, Perast) = 
(ikavski) bandira (Kasic, Glavinic, Bozava) = 
(hrv.-kajk.) bandera (Belostenec, slov. »barjak«) 
= bandera (Srbija, Hercegovina) »telegrafski 
stup«, arb. bandiere. Na -as bandiras, gen. 
-asa m. Deminutiv bandirica (Mikalja). Pod 
zastavu su se sakupljali vojnici. To feudalno 
znacenje ocuvano je u banderium u nasem la- 
tinitetu. Odatle znacenje banda f »1° grupa 
ljudi (pejorativno), T vojna muzika«, u Dal- 
maciji banda f »3° strana« (15. v., du- 
brovacki i dalmatinski pisci, otoci, opcenito), 
s druge bande (Dubrovnik, Cavtat, Potomje, 
Racisce, Rab, Mljet, Vodice, Istra) = banda 
(Brae, Hvar), toponim Vela bonda (Brusje, 
Hvar), etnik. Velobanjanin prema Velobonka 
f, prilog zbandicke (skociti). I arb. bande. 
Ovamo ide i glagol na -dti rebandati, -am 
(Vrbnik, prefiks re-) »ostaviti, napustiti«. U 
Perastu je zabiljezeno nabandati, bez znacenja. 
Stoji zacijelo u vezi sa zabdndat (Cilipi) »za- 
pustitk. Slozenica banda/ero (Bozava) < ban- 
da diferro (haplologija). To znacenje (3°) na- 
stalo je po zakonu sinegdohe: zastava > mje- 
sto, strana, kraj gdje stoji > strana uopce. 
Prilog alabanda (Vuk, nar. pj.) < tal. (voj- 
nicki, komandni izraz) alia banda »na stranu, 
sa strane, fuori bordo (kod davanja pocasti 
na brodu)«. 

Lit.: ARj 1, 60. 171. 172. 8, 306. Kusar, 
Rad 118,24. 25. Hraste, BJF 8, 26. Pletersnik 
1, 11. 300. Mikldsie 1. ZbNZ I, 315. Crania, 
ID 6. REW* 929. SEW 1, 42. DEI 424. 425. 
GM 26. Slawski, PF 8, 527-35. (cf. RSI 
8,355). 

bandar, gen. -dra m (Vuk, Srijem) = 
bandas, gen. -asa m (mozda Srbija, jer rijec 
upotrebljava Pancic) »riba zvana i buljes — 
okun, perca fluviatilis«. U Baji upotrebljavaju 
tu rijec i Madzari (bandar). Sufiksi -ar i -os 
su nasi. Oni osciliraju u toj rijeci. Upor. jos 
prividno slozen pridjev bandoglav »lud covjek« 
(Banja Luka). 

Lit.: ARj I, 174. Gombocz-Melich 1, 271. 

bandima f (istrocakavski), slov. bend'ima 
(Notranjsko) = mandiba (slov.), odatle deno- 
minai mendlbati = bendiba »berba, jematva, 
slov. trgatev«. Od istrom, vandime (Rovinj), 
s denominalom vanddma pored mandama = 
furl, venderne < lat. (slozenka) vindemia > 
tal. vendemmia (od vinum i demere, prefiks 
de i em re) od koje je jematva zacijelo preve- 



bandima 



107 



banpunica 



denica (jati = emere, v > b betacizam kao 
u Bol, bolta, en > a kao u lanciin). 

Lit. : Pletersnik 1,20.549. Sturm, CSJK 6,73. 
REW 3 9343. Ive 27. Strekelj, DAW 50, 3. 
70. SEW 1, 42. 

bandur (I), gen. -ura (Palmotic, Kacic, 
17. i 18. v.) = (II) pandur, gen. -ura m (Sr- 
bija, Hrvatska) »opcinski ili gradski polica- 
jac, sudski posluzitelj (Vojvodina)«, »vojnik« 
(Trenkovi panduri}. Odatle prezime Ban- 
duri (Dubrovnik), glede dodanog tal. -r na 
nasa prezimena upor. Budmani, Ljepopili. 
Od I i izvedenica na -ica (v.) bandiirica 
f (Kavanjin) »kula u kojoj su banduri«; od 
II sa posjedovnim -ov: pandurov, poime- 
niceno sa -ica'. pandurovica f »zena panduro- 
va«; sa -nica (v.): pandurnica f »pandurska 
strazarnica«; sa -ija: pandurija f »sluzba pan- 
durova«; denominali pandurovati = panduru 
= pandurisati (Lika) »vrsiti tu sluzbu«; slo- 
zenica sa turskim -basa (v.): pandurbasa »vo- 
da, glavar pandura«. Taj naziv je madzarizam 
slavenskog podrijetla tipa cobanja (v.) (pandur 
< pedarb od pediti »tjerati«, v. pudar). Prvi 
oblik nastao je u Dalmaciji ukrstavanjem tal. 
bandire (v.) i pudar, zbog toga b mjesto p. 

Lit.: ARj 1, 172. 9, 614. BI 2, 1. Miklo- 

sic 257 '. 

banduska f (Stulic) = benduska = benduska 
(Sulek) = brnduska = brndusa (sa gubitkom 
sufiksa -ka) = brnduska (Vuk, Baranja) »crocus 
sativus, crocus vernus; colchicum autumnale; 
safran, mrazovac (Vuk)«. Osim brnduska ni- 
jedan oblik nije lokaliziran. S istim znacenjem 
postoji u rum. brindusa. I Tiktin i Puscariu 
uporeduju rumunjsku rijec s nasom brndusa, 
ali kazu da je nepoznatog postanja. Sufiksi 
-usa, deminutiv -uska jasni su, -uska mjesto 
-uska moze biti i stamparska greska. Zamjena 
sonantnoga r sa ale nalici na krletka od kaletka 
(v.). Osnova je nepoznatog postanja. 

Lit.: ARj 1, 172.231.663. Tiktin 224. DLR 
1, 640. 

banistra f (Hektorovic) = banestra (Bo- 
zava, Veli otok) = benestra = benestra (Pag) 
= (anticipacijom suglasnika r u pocetnom 
slogu kao u Drmitar < Demetrius) barnestra 
(Punat, Krk) = bernestra (Mikalja, Stulic) 
= (ar, er > f) brnestra (Sulek, Rab) = brnistra 
(16. v., Vuk, Gornje Primorje) = (pseudoje- 
kavizam) brnjestra (Sulek) = brnasta (Seget 
kod Trogira, a mjesto e je u naglasenom slogu 
kao na Krku banastra, v. nize) »zuka, zukovina, 



spartium junceum«. To je mediteranska biljka 
koja raste od Spanjolske preko Francuske, 
Italije, Balkanskog poluotoka sve do Male 
Azije. Daje otporna tekstilna vlakna. Sluzi 
za vezanje snoplja. Kad se osusi, upotrebljava 
se za potpaljivanje vatre. Postanjem je od 
kslat. genesta = kllat. genista, tal. ginestra 
(sa umetnutim r kao u Spalatro, scheletro), 
u istra romanskom zanestra (Rovinj) = ze- 
nestra (Pula), u krekoromanskom banastra 
pored ginastra, s istim zagonetnim b mjesto 
g kao u hrvatskom. Vjerojatno je kreki oblik 
posuden iz hrvatskoga; b se nalazi i na Sardiniji: 
binistra (Logudoro) pored jinistra. Ime je 
mediteranskog podrijetla. U hrvatski je dosla 
preko dalmato-romanskog. Danicic je upore- 
divao b mjesto velara g sa b u bistijerna < 
cisterna > gisterna. Upor. obratno b > g 
guraste mjesto burnite (Prcanj). Kao u galatina 

< lat. gelatina i ovdje bismo ocekivali ocuvano 
velarne g ispred e. Oblik ganistra nije kod nas 
nigdje zabiljezen. Kako u krekoromanskom 
postoji protetsko v kao i u furlanskom (upor. 
furl, voli = kre.-rom. vaklo < oculu, koje 
prelazi iugou guapto < octo), a to protetsko 
u prelazi u hrvatskom u b (upor. Brtonigla 
= tal. Verteneglio < *hortiniculd), moglo bi 
se misliti da je *genista dalo u dalm.-rom. 
*jenista kao u juznoj Italiji (jinistra u Kalabriji 
i Logudoro te yinostra u Campidanu) pa je 
*enestra (upor. spanj. i enero < januariu) s 
protezom dalo ue(r)nestra > ba(r)nistra. 
Manje je vjerojatno da bi ta proteza bila 
anticipacija suglasnika v u deklinaci)! -va (tip 
murva); br < gr moze se uporedivati i sa slo- 
venskim romanizmom ziva bresa (Gorensko) 

< giovedi grasso u izricaju kos mesa pa bokal 
vina, pa je ziva bresa. 

Lit.: ARj 1, 173.232.664. 2, 784. Kusar, 
Rad 118, 16. Pletersnik 1, 55. Banali 1, 246. 
2,186.341. Starcevic, Vjesnik 6, br. 389.3. 
REW* 3733. DEI 1809. Alessio, Onomastica 
2, 189.190. Skok, ZRPh 46, 406., br. 82. 
Ive 4. 155. 

banpunica f (Dalmacija, Podgora /?/, Pav- 
linovic) = banjpunica (Hirtz) »ptica koja se 
zove cucka (v.) i ranjkusa (v.), erithacus 
rubecula L., tal. pettirosso, njem. Rotkelchen«. 
Prema ovoj slozenici izgledalo bi da je to ba- 
nova punica. To bi misljenje potvrdivali i 
nazivi careva, kraljeva punica za tu pticu. 
Medutim, ona se zove i badnjakusa (Poljica, 
Dalmacija), a to je izvedenica na -usa od 
badnjak »panj«, zbog toga sto se lezeuduplju 
panjeva (= badnjaka, v.). Suglasnicka grupa 



banpunica 



108 



bar 1 



dnj bila je po zakonu asimilirana u nj (upor. 
sklanje, v. i panem pored padnem). Kolomba- 
tovic (Dalmacija) je zabiljezio da se zove 
banjakusa. Tom glasovnom promjenom naziv 
je izgubio vezu sa svojom leksikologijskom 
porodicom. Narodna etimologija zapocela je 
zbog toga svoj rad. Ona je mislila da je rijec 
bolje objasnjena ako se dovede u vezu sa 
ponjava. Zbog toga se u okolici Splita zove 
ponjakusa. Ali ni to nije bilo dovoljno jasno. 
U Starom Gradu na Hvaru zove se poklanjusa 
prema pokloniti se, poklanjati se. U Sviniscu 
kod Omisa opet je ispusteno a u drugom slogu: 
banjkusa, iz razloga koji nije dosta jasan. Taj 
je oblik istom trebalo objasniti. Pocetni slog 
identificirao se sa starim pridjevom banj (v.) 
= banov. Mjesto ovoga pridjeva uzeo se i 
razumljiviji: kraljev i carev, a od -kusa nastade 
punica = u cakavskom narjecju pelnica. 

Lit.: ARj 1, 175. Hirtz, Aves 5. 1. 360. 
366. 

banta f (cakavska i kajkavska rijec, ZK) 
»1° molestiranje, neprilika, 2° globa (samo kod 
pisaca)«. Odatle u hrvatskim pravnim spome- 
nicima, narocito kajkavskim, od 15. v. deno- 
minal bantovati, -ujem (Lika) = bantovati 
impf. (ZK) »dosadivati, vrijedati« i radna ime- 
nica na -telj (v.) bantovatelj. To je madzarizam 
ugrofinskog podrijetla (bdntani, ban, bant, 
bdnat »bol« koji je usao u srednjobugarski, 
cakavski i kajkavski, ceski u Moravskoj, ukra- 
jinski i rumunjski (bdnat »neprilika«, bdnui 
»sumnjiiciti«, bantui »smetati«). 

Lit.: ARj 1, LL5-6.Maeueomc,41. Mik- 

loslc 7. SEW 1, 42. Gombocz-Melich 270. 

bantuza f (samo jedna potvrda u Hektoro- 
vica) : sude caklene, bantuze ke zovu. [Od srlat. 
i tal. ventosa > fr. ventouse »kupice«]. 

Lit.: ARj 1, 176. Dauzdt 744. DEI 4013. 

banj m (17. v., Mikalja) »r kupelj, 2° (loka- 
litet Banj kod Mula vojnicko kupaliste, 
2° toponim kod Zadra, tal. Bagno«, od tal. 
bagno m, tako u citavoj zapadnoj Romaniji. 
Inace je opcenito u hrv.-srp., bug., madz., 
rum. i arb. femininum tako da se za balkanski 
latinitet mora pretpostaviti *balnea f > vlat. 
balnio, (CIL XIV 914), sto je upravo n. pi. 
kao fr. joie < gaudia: bdnja f (14. v., Vuk) 
»1° kupelj, kupalo, ilidza, 2° Wanne, kupanje 
u toploj vodi u rupi ili u kaci, 3° toponim 
(Vrnjci: Vrnjacka banja, Ribarska posta, Bijela 
u Boki)«. Nalazi se jos u ukr. i rus. banja »Bad- 



stube«. Deminutiv na -ica bdnjica f »1° mala 
banja, 2° toponim (izvorkod Zajecara, Beograd)«. 
Denominal na -ati banjati se, -dm impf. 
(Vuk, bug.), o- »lavari« = banjati (se) (ZK, 
slov.) »lijeciti toplom vodom«. Rum. baie 
(krivo po REW da je posudeno iz slavenskoga), 
arb. baje (j u oba jezika nastalo je od ni), 
madz. banya. U madzarskom i rumunjskom 
znaci takoder »Bergwerk, rudnik«. To znacenje 
specijalizacija je termalnih kupelji koje izviru. 
Znacenje »kaca za kupanje, Wanne« nastalo je 
po zakonu sinegdohe. Kako je femininum 
karakteristican za istocnu Romaniju, treba 
uzeti da su Slaveni posudili vlat. balnia na 
donjodunavskom limesu mozda vec u 5. ili 
6. v. Ilirik se u rimsko doba odlikovao toplim 
kupalistima (Aquae Balissae, Aquae na Dunavu 
kod Timoka, odatle etnikum Aquen'i). Demi- 
nutiv na -olus balneolum (odatle disimilatornim 
ispadanjem /-/ > 0-L) baneolum : Bdnjdl (Rab), 
Banjula "pored Banjola (Bar, blizu mora, dvije 
vode koje tope zemljiste. Dotice se Glera < 
lat. glared). Kllat. balneum < stariji balineum 
posudenica je iz gr. Pcdave'fov koje je medi- 
teranskog podrijetla. 

Lit: ARj 1, 176.178. 8, 306. Moskovljevic, 
NJ 2, 234-238. 3, 118. si. (cf. JF 13, 287). 
Perusek, ASPh 34, 21. Romdnsky 92.93. SEW 
1,43. Bruckner, KZ 45, 26-27. Mladenov 17. 
Gombocz-Melich 277-278. Miklosit 1. REW* 
916. DEI 406. Murko, WuS 5, 1-12. (cf. 
IJb 2, 165). Vasmer 1,52. Isti, RSI 3, 261. 
GM 24. 

banjoska f (Dalmacija, Sulek) »njeka vinova 
loza bijela grozda«. Bez naglaska i bez tacnije 
naznake aree i kulture. Ni sufiks nije jasan. 
Nije zrela za etimologiju. 

Lit.: ARj 1, 178. 

banjscak m (kajkavska rijec, Lobor: banj- 
icak za lijeciti banjke) »gallium verum L., 
ivanjsko cvijece«. Sufiks je doduse jasan i 
naseg podrijetla: -scak (v.), ali osnova nije. 
Ne moze se studirati etimologijski bez daljih 
obavjestenja. 

Lit: ARj 1, 179. Sulek, Im. 10. 446. 520. 

bar 1 m (Vuk, 17. v., jugozapadni krajevi, 
Hercegovina, kajkavski, Belostenec) = bar 
f po z'-deklinaciji (samo u jednoga pisca) 
»zito kao proso, muhar, lat. panictim«. Odatle 
harika »setaria viridis Beauv.« (Sulek), naziv 
za biljku obrazovan s pomocu sufiksa -ika (v.); 
barovica f sa -ovica (v.) »pogaca od bara«. 
Sveslavenska rijec bez paralele u baltickoj grupij 
a je nastao iz poluglasa &, koji je u ceskom 



bar' 



109 



bara 



poljskom i u oba luzicka jezika zamukao u 
deklinaciji (ces. ber, gen. bru). Mjesto polu- 
glasa & stoji o u ukrajinskom i panonskoslaven- 
skom, kako pokazuje madzarska posudenica 
u slozenicama bor koles, bormohar. Kod nas je 
a u deklinaciji generaliziran kao u panj (v.). 
Ne stoji prema tome ni u kakvoj vezi ni s lat. 
far, gen. farris, ni s arb. farr, ni s furl, fare, 
sto dokazuje a u tim jezicima i slavenska i- 
deklinacija, nego je ie.'korijen *bher- »strsiti, 
ostrica« koji se nalazi i u bor (v.), borovica 
(v.), brinje (v.), brana (v.), a ne, kako je Danicic 
mislio, ie. *bher- »nositi, donijeti«, slav. berc, 
Bbiaii (v.) i brasno (v.). 

Lit.: ARj 1,180. 186. 190. SEW 110. Mi- 
klosic 25. Bruckner 21. WP 2,134. 

bar 2 f, m (Marulic, akcenat je Danicicev) 
»mnostvo, svi zajedno (puka bar kod Marulica)«. 
Dolazi i u vezi sa sav i s instrumentalom od 
bar: sav barom (Marulic, Mrnavic) »savkolik«. 
Vec je Danicic dobro vidio da je to perzijska 
rijec bar koja se nalazi i u perzijskoj slozenici 
bari »jedanput«, gdje i znaci »jedinica«, a kao 
prilog znaci »dajbudi, wenigstens, du moins«. 
Ta perzijska slozenica usla je u turski u dva 
vida: ban i banm (vulgarni oblik) u istom 
znacenju. Odatle prodrijese oba turska vida, 
finiji ban i vulgarni banm u sve balkanske 
jezike. Kod nas je taj tursko-perzijski prilog 
istisnuo iz upotrebe na cijelom teritoriju nas 
domaci prilog dajbudi (v.) i dar (v.) te se po- 
javljuje u svemu u devet varijanata: 1. bez 
docetnog samoglasa -i, valjda prema dar, 
koji je istisnut: bar (18. v., Vuk i ostali leksiko- 
grafi, pisci, nar. pj. i obican neknjizevni govor), 
tako i slovenski bar, bugarski i madzarski 
bar; 2. sa zamjenom tur. ^ > /: bari (Marulic, 
16. i 18. v.), takoder bug. i arb. bari; 3. sa 
zamjenom tur. -z > -e (upor. baterisati, 
v.): bare (17. v., pisci i nar. pj.), ovako i bug. 
i arb. bare; 4. vulgarni turski banm dolazi 
samo kod Stulica barim, ovako i u bug., rum., 
cine, barim; 5. isti turski oblik izgovara se i 
kao barem (Vuk, 17. -v., kod pisaca, leksiko- 
grafa i u danasnjem knjizevnom i saobracajnom 
govoru); to je uslo i u cakavski i kajkavski 
te u Kosmet; takoder bug. barem; 6. docetno 
-m zamijenjeno je sa -n: baren (Stulic, upor. 
Ijuden, Split): 7. u ZK pored bar govori se 
barom sa zamjenom -em > -om prema instru- 
mental^ 8. dolazi udruzeno s domacim 
daj < da+ i: dajbar; 9. u Kosmem po- 
stoji a > e: here, berem u istom znacenju; 
ovako i u bug. beri. Mladenov izvodi bar 
iz domaceg ea (v.) + -ze. Protiv toga izvodenja 



govori najprije turski akcenat koji je ocuvan 
u bugarskom, arbanaskom i rumunjskom. 
Nas akcenat je prema domacem dar (v.) i ne 
govori nista o autohtonosti priloga, nego 
samo za to da je doslo do unakrstavanja domace 
i strane rijeci. Protiv autohtonosti govori 
nadalje i cinjenica sto se ona nalazi samo na 
Balkanu, a ne i u sjevernim slavenskim je- 
zicima. U Kurelcevim Jackama bar znaci 
»premda, ako i«, jednako kao u madz. bar. 
Ali za slovenski, hrvatsko-kajkavski i cakavski 
mora se dopustiti i tumacenje koje je predlo- 
zio Mladenov za bugarski. V. nize pod bo. 

Lit.: ARj 1, 180. 184. 185. 186. SEW 

1, 44. Miklosic 1. Mladenov 17. GM 27. Ele- 
zovic 1, 32. Tiktin 159. Dictionarul s.v. Gom- 
bocz-Melich 279. Korsch, ASPh 9, 488. Deny 
§459. 

bara f (Vuk) »1° palus, mocvara, znacenje 
opcenito i u knjizevnom jeziku; 2° pratum, 
livada koja se kosi (Lika); 3° (po semanticnom 
zakonu sinegdohe biljka) carex L., juncus 
(Bella, Belostenec) jer te biljke rastu u baro- 
vitim krajevima«. Takoder toponim. Odatle 
pridjevi: 1. barski (kornjaca, zmija, zaba); 

2. baran (ne nalazi se u knjizevnom jeziku, 
nego u toponimiji) »paludosus«, poimenicen s 
pomocu -ica : harnica »locus paluster«, s pomocu 
-jak (v.) barnjak »acilius Leach.« jer zivi 
»u barah«, s pomocu -jaca (v.) barnjaca »zaba, 
biljka i zemlja iz barovitih mjesta«; 3. barb- 
vit; 4. jedanput baratasi (17. v.) i 5. barndt. 
Izvedenice : deminutiv borica (Vuk) ; s pomocu 
-es (v.) bares, gen. baresa m (Vuk) »palus«, 
odatle baresnjak m »acilius Leach.« (upor. 
bug. baresnica); augmentativi s obicnim su- 
fiksima -ina, -etina: barina f (17. v.), baretina 
f te barustina f, s neobicnim sufiksom -ustina, 
koji je po svoj prilici nastao iz -juza (upor. 
kaljuza), s pridjevskim sufiksom na -ski (v.), 
poimenicen s pomocu -ina (v. gore barina, 
baretina). Baruza f je u Smokvici na Korculi 
»umjetno pojilo u polju za zivotinje«. 

Bara se nalazi u svim slavenskim jezicima, 
osim u polapskom i oba luzicka jezika. Posudise 
je Madzari u Backoj (bara), Cincari (bard, 
v. znacenja kod Dalametre) i (Novogrci ) : ngr. 
ujidpa u znacenju koje stoji blizu bugarskom 
bara: »1° mala tekuca voda, potok, voda; 
2° stajaca voda, lokva, blato«. Znacajno je arb. 
berrak »mocvarna zemlja« koje pretpostavlja 
jslav. *bannjak (v. gore). Po znacenju 
mogla bi bara biti srodna sa brna f (v.) »blato« 
< stslav. brbnbje (Bruckner). Nema paralela 
u baltickoj grupi, a niti ie. veze nisu utvrdene. 



bara 



110 



barat 



Mladenov je dovodi u vezu sa sanskrt. barbura 
m »voda«, gr. |36p[5opoc, »blato«, sto fonetski 
ne ide. Pomislja se i na tursko (avarsko?) 
podrijetlo (bare »mocvara« kod Kamasinaca, 
tungusko biral »rijeka«). Miklosic uporeduje 
s tree, baro — furl, bar »Btischel«, sto semasio- 
loski ne ide. 

Lit.: ARj 1, 180. 186. 191. Miklosic 7. 
SEW I, 43. Mladenov 17. Isti, hvSSF 17,4,228 
-47. Isti, GSU 11,201. i si. Bruckner, KZ 
51,222. ASPh 39, 4-5. GM 33. Vasmer, 
RSI 3, 255-6. Gombocz-Melich 1,279. 

baraba m, f (Banja Luka i opcenito Bosna i 
sjev. Hrvatska, takoder kajk. i slovenski) 
»1° besposlicar, niskoristi (hrv. prevedenica 
njem. Taugenichts, Nichtsnutz, tal. fanullo- 
ne), 2° nevaljao covjek«. Nije potvrdeno 
u drugim balkanskim jezicima, ali nije potvr- 
deno ni u jadranskoj zoni, nego samo u unu- 
trasnjosti. Bit ce da je i to , i tree. -mlet. baraba 
»malvivente, rubagiorni«, barabba »giovinastro«, 
u vezi sa biblijskim imenom Barabbas (sir. 
slozenica od bar »sin« i abba »otac«, v. opat). 
Upor. medutim i ime tur. plemena Baraba 
(izmedu Omska. i Tomska.). 

Lit: Strekelj, DAW 50, 3. 77. REW 940. 
DEI All. Skok, Sldvia 15, 185. Vaillant, RES 
18, 185. Lokotsch 220. 

barabar, prilog (17. v., Vuk) = barabar 
pored barabar (Crmnica, Crna Gora), odatle 
denominal barabdriti se, -obarim impf. (Vuk, 
Kacic, Obradovic) »uporedo s kime stajati 
ili sjediti ili ici, jednaciti se«, izbarabarlt, 
-arim (se) (Kosmet) pf. »izjednaciti, sravniti«. 
Nalazi se i u bug. i arb. barabar, odatle deno- 
minal barabarja se. Turcizam perzijskog po- 
drijetla (beraber, barabar, glagol beraberlemek). 

Lit.: ARj 1, 181. Mladenov 17. GM 26. 
Miletic, SDZb 9, 440. Elezovic 1, 220. 

barakan, gen. -ana m (Korcula) = ba- 
rakan, gen. -ana m (Dubrovnik) »vuneni 
pokrivac na postelji, kuvertur deblji od velen- 
ce«. Od tal. barracano (13. v.), srlat. barracanus 
< ar. (< perz.) barrakdn »panno grossolano 
di pelo di capra o di cammello«. Preko njem. 
Barchent > brkan m (Stulic) »(1°) panni 
genus«, brkan m (Vuk, Boka, 16. v., Naljeskovic, 
Hrv. primorje) = barhan, berhan (Hrv. pri- 
morje, Losinj) »(2°) zenska suknja« = bran 
ili brhan (Tivat) »(3°) jaka ili tesko gornje zen- 
sko odijelo, cottola, jaka nagrespana (ima 
drake koje narod zove opiece)« — brehan, 
brhan (Istra) »zenska kiklja do pasa«. Demi- 
nutiv brhanac, gen.-anca (Istra). Geografska 



area ne govori u prilog njemackog posredni- 
stva. Nalazi se jos u slovenskom, ceskom i 
poljskom jeziku. Od njem. Barchent potjece 
izyjesno parket m (Lika) = parhet (Karlovac) 
= parket »neko sukno«, pridjev porketski. 

Lit: ARj 1, 640. 9, 652. 10, 863. Tentor, 
JF 5, 203. SEW 1,44. Lokotsch 250. Korech, 
ASPh. 9, 488. REW 941. DEI 427. 455. 

barakula f (Cres) = deminutiv na -lea 
barakullca (Poljica) »ka' mala raza« = krc. 
-rom. barakoluta. Od mlet. baracela (1508) 
»id«. 

Lit: Ivanisevic, ZbNZ 8,216. Banali 2, 
172. DEI 428. 

baran m »ovan« (u J. S. Reljkovica), odatle 
deminutiv bardtiak (Budinic), mozda i hipo- 
koristik bara »ime kozi krmack i uzvik bar, 
koji se kaze ovci u Hercegovini da mirno stoji. 
U Dalmaciji (Pavlinovic) zabiljezen je pridjev 
barasi za ovcu koja je bijela i crna oko vrata, 
ali tu je vjerojatnija veza sa bdrzast (v.). Be- 
lostenec je zabiljezio boran kao dalmatinsku 
rijec u znacenju »aries ad diruendos muros«, 
dakle kao ratno oruzje. Tu je a > o kao u staro- 
ruskom. U antroponimiji i toponimiji postoji 
Baran, Borani, Baranovu, ali to moze biti 
hipokoristik od Baro, a ovo je opet hipoko- 
ristik od Bartholomeus. U drugim juznoslav. 
jezicima nema potvrda, dok je u sjevernim 
slav. jezicima rijec opcenita. Da je postojala 
i na Balkanu, to dokazuje arb. berr »ovca«, 
gr. |3dpiov' jtpo|3a-rov kod Hesycha. Potvr- 
dena je jos kao alpinska rijec, u nordijskom i 
u keltskom. Madz. bdrdny »jagnje« potjece iz 
panonsko-slavenskoga. Rijec je svakako pred- 
ie., ali upor. i nperz. barra »jagnje« (*varnak, 
pehl. varak »ovan«). Miklosic je uporedivao 
jos i mordv. boran, koje je mozda iz ruskoga. 

Lit: ARj 1, 180-2.549. SEW 1, 43. Mi- 
khsic 1. Bruch, WuS 6, 171. Joki, Unt. 245. 
Vasmer, RSI 3,256. Meillet, RSI 2,69- 
70. Bruckner, 15. Slawski 27. Matzenauer, 
LF 7,5. GM 33. Gombocz-Melich 282. REW 
1049. Wartburg 1,335. WP 1,269. 

barara f (Sulek), »njeka loza vinova«. Bez 
naznake tacnog znacenja, kulture, aree i ak- 
centa neuporabljiva za etimologiju. 

Lit: ARj 1, 182. Sulek, Im. 10. 

barat m (hrv.-kajk., Belostenec) »commer- 
cium«. Postverbal od baratati, -am impf. 
(Vuk, Perast, 16. v.) = bardtai, -am (ZK, 
slov.) »trgovati«. Apstraktum na -ija bardtija 
f (ZK) »trgovanje«. Radna imenica na -arius 



barat 



111 



barbucati 



> tal.- -iere: bardtijer, gen. -era (17. v.) »igrac«. 
Od tal. baratto, barattare, barattiere »id.«. 
U sjov. (s umetnutim n pred dentalom) ba- 
rdniati (na-, pre- se) s postverbalom barant, 
barantija, barantdvec = beret, beretdti (Dolenj- 
sko) »id«. Ovamo ide jos prema lat. -atorem 

> mlet. -adui barodur m (Split) »Vogel, 
welcher dem Vogelsteller durch die Flucht 
entgeht« < barattatore (haplologija tado > 
do). Danicic stavlja ovamo jos barat, gen. 
-ata (Srbija) »trijem pred vodenicom«, ali je 
semanticki predaleko od prve rijeci. 

Lit.: ARj I 182. Pletersnik 1,12.20.216.624. 
Hirtz, Aves 1. DEI 429. REW* 943 a. SEW 

1,44. 

barati, -am impf. (Zore, ribarski termin, 
subjekt riba; govori se valjda negdje u juznoj 
Dalmaciji) »pomaljati glavu iz vode, glavati«. 
Apstraktum na -a/a bdrnja f (Zore) »pomaljanje 
glave iz vode (takoder ribarski termin)« Prema 
Danicicu < tal. barare, furi, bara »truffare, 
frodare, ingannare per lo piu nel giuoco«, 
denominai od baro »truffatore«. Ne zadovo- 
ljava semanticki. Prije ce biti da je to dalmato- 
romaski leksicki ostatak s betacizmom b < v 
(upor. Bol) od lat. varare »prekoraciti« koje je 
potvrdeno na iberskom poluotoku s prefiksom 
es- < lat. ex- katal. esbarar, spanj. desbarar 
»gleiten, einen Fehler begehen«. 

Lit. :ARj 1, 182. REW9151 a. DEI42&.443. 

baratina f »nekakvo tkanje«. Danicic izvodi 
od srlat. barratus (pridjev, upravo part, pret.) 
od bana »motka«, odatle na -arius > u.-iere 
barijera (internacionalni galicizam < fr. bar- 
Here), ali se to ne moze opravdati jer rijec nije 
zrela za etimologijsku ispitivanje kada joj se 
ne zna znacenje. Barra je iberska rijec potvr- 
dena i u baskickom. 

Lit: ARj 1, 182. DEI 444. 

barba m (jadranska zona, napose Kvarner, 
Istra, Hrv. primorje, Rab, Hvar, Bozava) 
»stric«, indeclinabile pred licnim imenom, 
upor. cak. barba Ivanu (Brusje). Arb. barbe 
Od lat. >-tal. barba »brada« s kojom je u pra- 
srodstvu. Nalazi se jos u grckom (Epir), u 
juznoj i sjevernoj Italiji. Glede semantickog 
razvitka upor. barba > brada > stric, Onkel 
i u sjev. Italiji i u Graubundenu. Na tal. 
sufiks -itta > -etta upucuje barbetta f (Bozava, 
Perast) = barbeta (Dubrovnik, Racisce) »ko- 
nop kojim se barka veze za kopno, sprone d'una 
barca peschereccia« < tal. barbetta < fr. 
barbette. Od kslat. barbitium (Apulej, > tal. 



barbigi) > bdrbeza f (Vuk) »samija a pod njom 
kapa od crvene cohe, po torn bijela mahrama«. 
Upor. tal. barbazzale, barbozza. Na lat. -atus 
zavrsava Barbdt (toponim Rab, Pag) = Brbot 
(gornji najnapuceniji dio Bara, brezuljak pod 
pecinom Spile). Naziv se odnosi, kao Kosmaj, 
na mediteransku sitnu sumu. Na -arius > 
tal. -iere bdrbijer (Perast) = (16.v.) barbir 
(1572, Rab, Bozava, Brusje, Krasic, Prigorje) 
»1° brijac, 2° marvinski lijecnik na selu« = 
barber, gen. -era (hrv.-kajk., Belostenec, Jam- 
bresic) s izvedenicom barberski, barberov, 
barberija, barbernica = (s disimilacijom r-r > 
m — r) bemb'er (nar. pj.), benberin (Vuk, Crna 
Gora) (slov. bdrbir »zdravnik«), hipokoris- 
tik berbo, s metatezom breber (Vitezovic). 
Upor. madz. borbely (disimilacija r — r > 
r — 1). Preko tur. berber (perz. barbar) > 
berberin, berbertnov, berbernica, augmentativ 
berberina, berberin, -im (o-) »brijati«. Balkanski 
turcizam: bug. berberin, arb. berber, ngr. 
ujiepjiEptc, = ujtapujTEpLC,. Augmentativ na 
tal. -one: barbun, gen. -una (Vuk, Mljet, 
Dubrovnik, Bijela) = barbun, gen. -una (Rab, 
Krtole, Ulcinj, Arbanasi) zove se i prevede- 
nicom braddvatica (Dubrovnik). Deminutiv 
barbe(n)ka (Mikalja) nije dovoljno potvrden. 
Postoji jos u bugarekom i u novogrckom. 
Balkanska je rijec talijanskoga podrijetla. 
Ista riba sa triglom (v.). Slozenica barbacep 
m (M. Drzic) »nekakva ptica«, od tal. sloze- 
nice barbach(i)eppo (15. v.). 

Lit.: ARj 1, 130.131.183. 184, 580. 620. 
8, 324. Budmani, Rad 65, 164. Kusar, Rad 
118, 22. Macan, ZbNZ 29, 208. Hraste, IF 
6, 207.209.210. Isti, BIF 8,48. Korsch, ASPh 
9,488. Perusek, ASPh 34,21: Jagic, ASPh 
8,319. Fink, Imenik 44. DEI 429-431. 435. 
Skok, Slav. 57, passim. Jirecek, Romanen 2, 
24. Stefanie, Rad 285, 78. 

barbakan m »r kup kamenja koji dijeli 
u krasu kultiviranu zemlju, 2° nasip protiv 
poplave (Potomje), 3° toponim (Lastva)«. Od 
tal. barbacane m (12. v.) »rinforzo ad opere 
di fortificazione«, od perz.-ar. slozenice barbah- 
-hand (za drugi dio v. han). 

Lit.: Lokotsch 187. DEI 430. 

barbucati, barbucdm impf. (Lika) prema 
barbucnuti, barbucnem pf. (Lika) »ticati, taknuti 
u sto zabranjeno«. Po znacenju moze se upo- 
rediti sa bdrkati, -am impf. (Vuk) »ticati, 
bockati« prema barnuti, -em pf. (Banja Luka) 
»dirnuti«. Razlika je samo u tome sto prva 
serija pretpostavlja deminutivan glagol na 
-ucati, -ucnuti, a druga na -kati. Prva serija 



barb li cati 



112 



baril 



pokazuje redupliciranu onomatopejsku osnovu 
barb-, a draga neredupliciranu, koja stoji u 
vezi s bug. baram »ticem, trazim« i slov. barati 
»pitati«. Mladenov veze baram, barna, barvdm, 
-nivdm, -nuvam ispravno sa barkam, bdrnivam 
kao i Danicic koji barkati drzi onomatopejom 
kao ubrkati (v.). Onomatopeja barb-fbrb- 
veoma je rasirena u hrv.-srp. Vuk (Baranja) 
ima barbukati, barbucem = brkukati = brbotati, 
brbocem (subjekt: bik, patka, s onomatope)skim 
-ot-, v.); brbuciti, brbucim »tumariti u sto 
rukom ili glavom«. Upor. onomatopeju bar- 
buk »glas koji biva u vodi kad se udari po 
njoj« i strbok ZK »glas kcji nastaje kad netko 
skoci u vodu«. 

Pored deminutivnih glagolskih sufiksa -uk- > 
-uc-, -ot- imamo jos -olj- : brboljiti, -em (Vuk) 
»labris crepare«. Bez ovih sufiksa postoji brboti, 
-am impf. CTrebinjska nahija) = bfbati, bfbam 
(srednja Slavonija), pored razbrbati, -am (objekt 
stvari ili voce) »pfemetati, traziti rukom nesto 
po kuci«, u onomatopejskom prijevoju brebiti 
pf. »lupiti«. Upor. bug. barbja, babrja, bdborja, 
babla. Sve su to onomatopeje starog tipa 
barbarus, koje se jos nalaze sa samoglasnim i 
suglasnickim varijantama u brtljiti impf. = 
brblati (v.), prtljati (v.), bobbtati, bobocem (v.), 
boboniti, -im (v.). 

Lit.: ARj 1, 184.189.614.615. SEW 43. 
Pletersnik 1, 12. Mladenov 17. 52. 620. Mat- 
zenauer, LF 7, 5 — 6. 

bardak, gen. -aka m (Vuk, 15. v., Risan) 

= bardak, gen. bardaka (Kosmet) »1° krcag 
ili staklo s noscem; 2° bijel i saren sud koji se 
u Srbiji zove bokar (v.) i milojka (v.) (Risan); 
3° povelika casa s drskom ili bez njega; 4° 
mali zemljani krcag za vodu bez nosca, sa- 
mo s drskom (Kosmet)«. Odatle deminutiv 
bardace, gen. -eta m (Kosmet), bardacic m 
(Vuk), augmentativ bardacina i, radna imenica 
s pomocu -dzija (v.) bardagdzija (Vuk), meta- 
fora bardaklija f (Fruska gora), izvedena s pomo- 
cu -li = s pomocu -aca bardakaca f (Gojbulja), 
bardagaca (Kosmet) »crna sljiva nalik na bar- 
dak«. Turcizamosmanlijskogpodrijetla (bardak 
< bar »drzak« i sufiks -dak = -tek) istog zna- 
cenja, nalazi se u svim balkanskim jezicima. 

Lit.: ARj 1, 184, Elezovic 1, 31. Lokotsch 
230. GM 27. Mladenov 17. Deny § 930. 

bared m (Malhinje, Kras, slov.) »1° pust 
n; rodan kraj, teren; 2° biljka nymphaea 

alba« = bored m »biljka triticum repens«; 

in bare do u dokumentima na Krku »zapusteno 



zemljiste«. Od trsc.-tal., istro-rom. baredo »1° 
id., 2° Biischel«. Izvedenica na lat. -etum od 
gal. barras. 

Lit.: Pletersnik 1,12.45. REW 3 964. Bezlaj 
48. Maver, Sldvia 2,32. 

bareta f (Perast, Potomje, Dubrovnik, 
Cavtat, 16. v., Vuk, Hrv. primorje) = bareta 
(Vela Luka, Korcula) = berita (Bozava, 15 — 17. 
v., Malinska, Baska, Rab) »kapa tamnoplave 
boje s cufom (cup, v.) na kraju«. Na -usa 
beretusa f (Kolombatovic, bez naznake gdje 
se govori) »anas boscas«. Od tal. barretta f 
pored barello m (s asimilacijom e — a > a — a 
kao u galatina, zaladija, salvations itd.) i 
berretta f (14. v.), poimenicen pridjevski de- 
minutiv na -Ittus > -etto od lat. birrus (u 
Dioklecijanovu ediktu o cijenama) »cuculia 
brevis«, rijec koja je keltskog podrijetla (upor. 
ir. berr, kimr. byrr »kratak«). Bez deminutivnog 
sufiksa dolazi s prefiksom ex- > tai. s-, kojim 
se pojacava znacenje (upor. merga pored 
smergo), u zbir (Dubrovnik, Cavtat, Potomje) 
= zbir (Vuk, Primorje) = zblro (Cres) »T 
uhoda, pandur; 2° financ«. Na -be > -ac 
zbirac, gen. -rea (Split, okolica) »eine Art 
Krebse« (metafora). Na -// (upor. ribic) biric 
m (hrv.-kajk., Jambresic, Voltidija) = biric, 
gen. -ica — beric m (slov.) prema f biricka 
»sudski sluga, pandur, der Scherge«, s leksiko- 
logijskom porodicom biricevina, biriciti, bl- 
riski. Nalazi se jos u ces., ukr. i rus. Moze biti 
u vezi i s madz. biro (od tal. birro m (14. v.) 
»policajac«, nazvan ovako po pridjevu birro 
»crvenkast«). Ta rijec u torn znacenju nije 
identicna sa gornjom rijeci keltskoga podri- 
jetla s kojom se unakrstila. Birrus kao pridjev 
za boju potjece od gr. nuppbc, »crven«. 

Lit.: ARj 1,185.237.327. Budmani, Rad 
65, 163.165. Hirtz, Aves 11. Pletersnik 1,27. 
Kusar, Rad 118, 19. Miklosie 406. SEW 
1,57. REW 3 1117a. DEI 445.496.528. 

baril, gen. -Ha m (Hvar, Brae, Rab, Bela 
Krajina) = barii = bario, gen. bar j ela (Dubrov- 
nik, Perast, toponim Kotor) = (s prijelazom 
u neutra) barilo (ZK) = barjelo (Crna Gora) 
= barela (Ozrinici, Crmnica) »irula drvena 
posuda od duzica kao vjedro«. Deminutivi 
na -6C > -de barjelac, gen. -ioca — barilac, 
gen. -ioca — barilac, gen. -Ica (Krasic, takoder 
slov.) = na -ce barttce, gen. -a (ZK) = barilce 
(ZU) = barioce, bariocac, gen. -cca, na -id 
bariocic, na -ica barilica, na -ce, gen. -ceta 
barilce n, na tal. deminutivni sufiks -ot barilai 
(Budva), na -as barilai. U bug. barilo, pored 



baril 



M3 



baroziti 



grecizma varel. Rumunji posudise holered 
< rus. balyrka (metateza -re/- > -ler-) > 
madz. bdderka, barilica., barilla. Ngr. |3ap£?d, 
|3ape>ia (augmentativ) > arb. variele. Postoji 
jos varijanta sa u mjesto a: burilo n (Hercego- 
vina) »drveni sud za vodu kao bure, mnogo 
duze nego sire«, odatle bmionica (Hercegovina) 
»mjesto pred kucom za burila«, bugarski 
isto tako deminutivi burilka, burilce. To u 
je od bure, gen. bureta n (Vuk), kolektivum 
biirad, gen. -i (Vuk), deminutivi burence, gen. 
-eta (Vuk), burica (Cres, Istra, slov.) »drveni 
sud od duzica sa zaklopcem sa dva uha u kojem 
-se nosi hrana pastirima i ljudima u polju«. 
Unakrstanjem burica i barilo nastade burilo 
n (Hercegovina, bug.). Odatle arb. burile. 
Baril(o) nalazi se jos u stfr. baril, odatle tal. 
barile i balkanski refleks, sa rr prov. i port. 
barrii. Stfr. baril izvodi se od longob. bara 
s pomocu lat. sufiksa -He. Upor. sa deminutivnim 
•sufiksom barriclus (9. v.). Znacajno je da se 
s ovim deminutivom slaze slov. barigla f 
»Fuhrfass, Lagel« (Stajersko, Gorenjsko, No- 
tranjsko). Oblik sa u stoji u vezi sa mlet. boria 
»botte«, tal. barracela, stfr. biiire »Krug«, fr. 
burette, burinette, tal. burrini m. pi. »scodelle 
molto cupe«, vurro (Otranto) »sorta di vaso« 
koje Battisti veze s byrrhos, prema Hesychiju 
etrascanska rijec. Odnos izmedu barile i 
bure nije jasan. Battisti veze borile s prov. 
barrica »botte, barile«, odatle fr. barrique 
»glinena posuda«. Taje rijec prema spanj. barro 
•»glina« po svoj prilici iberska. Imale bi se prema 
tome pretpostaviti *barra i *burro kao medi- 
teranske rijeci. Odatle barilo i burilo. Bruch 
ih veze sa baris, odakle je barka. Upor. jos 
rum. buriu (Muntenia) »kleines Fass«, deminutiv 
buriqs. 

Lit.: ARj 1,186.188.710. 739.740. Ribaric, 
SDZb 9,136. Tentor, JF 5,203. Jagic, ASPh 
1,159. Hraste, BJF 8,22. Kusar, Rad 118, 
23. Pletersnik 1,50. Sturm, CSJK 6,83. Mik- 
losie 1. SEW 1.44. Bruckner 17. Mladenov 
50. Bruch, WuS 7,166. REW" 1038.1408. 
FEW 332. Strekelj, ASPh 12,455. 26,412. 
Gombocz-Melich 292.' GM 54. Tiktin 244. 

barka f (Perast, Bozava, Rab, Dubrovnik, 
Cavtat, danas opcenito u gradskom govoru, 
i slov.) »camac, plav f (Lika, K)«. Prema grc- 
kom izgovoru bug. varka pored barka prema 
turskom. Deminutivi na -ica barcica (15. v., 
Vuk), na -e barle n (Vuk) »T lada, 2° piscina 
lignea«, na tal. -itta > -etto upucuje : // k t = 
vrket m (Crna Gora) »mala ladica« < tal. 
Marchetta (1226). B umjesto / nastalo prema 



tur. pdraket. Upor. jos slov. barkoton m »Ga- 
leere, grosses Flussschiff«. Na -ustus (sufiks 
nepoznatog podrijetla) barcuscius u dubrovac- 
kim spomenicima. Upor. tal. barcoso m (14. 
v.) »bastimento antico da guerra e da traffico«. 
Denominai: slov. izbdrkati, -am < tal. sbar- 
care (s- < lat. ex- At,i). Postverbal dezbarak, 
gen, -fka m (Boka, nar. pj.) < mlet. desbarco 
(des- < lat. dis- = ex »iz«). Na -aneus: 
Barcagno toponim (Zadar), hrv. Brodarica, 
jer je tal. varcare unakrsteno sa barca. Arb. 
barke. Podrijetlo rijeci je zacijelo mediteransko. 
Veze se sa gr. papm, -i5oc„ koje potjece 
iz Egipta (koptski bari, baare < egipatski 
br). Battisti je veze s iberskim toponimom Barca/ 
Ibarca (i je iberski clan) i sa barisa »vrsta po- 
sude« (upor. fr. deminutivni vaisseau < vlat. 
deminutiv vascellum) i s Ibar i iber > spanj. 
Ebro. 

Lit.: ARj 1,189.2, 368.3,74. Cronia, ID 
6. Kusar, Rad 118, 23. Skok, ZRPh 57,480. 
Pletersnik 1,12.300. GM 27. REW' 3952. 
DEI 436. Romdnsky 131. 

barna m (Vuk, Vojvodina ?) »fuscus equus 
et bos«. Odatle pridjev, .na -ast barndst »mrk« 
i imenica bdmulja f »ime krave«, izvedena sa 
sufiksom -ulja (v.). Madzarizam njemackog 
podrijetla (barna < njem. braun) istog zna- 
cenja. 

Lit.: ARj 1,189. SEW 1,44, Gombocz-Me- 
lich 297. Strekelj, ASPh 18, 508. 

baron, gen. -ona m (17. v.) = baron (ZK, 
takoder prezime) = barun, gen. -una (16. v.) 
»feudalna titula franackog podrijetla«. Apstrak- 
tum na -stvo barunstvo = baronstvo n. Femini- 
num je pejorativan barona (Budva) »lopovica«. 
Na -aceus barondco m »lopov«. Denominai na 
-ati barimat, -am = baronati impf. (Budva) 
»lascivire« < tal. bar onar e. Prvobitno je 
znacenje franacke rijeci »covjek« koje se ocuvalo 
u spanj. varon, port, bardo i na Siciliji barom. 
Rijec je usla u srednjolatinski prema staro- 
francuskoj deklinaciji ber (horn.), baron (ak.): 
baro, gen. baronis, odatle u nas i madzarski 
latinitet i nas narod. U franackom je znacila 
kraljevskog covjeka kojega polozaj stoji izmedu 
comes = grafia > grofi castellanus »zapovjednik 
grada«. Pejorativiziranje je toga feudalnog na- 
ziva nastupilo vec u sjevernoj Italiji, a odatle je 
doslo na juzni Jadran: baron »ribaldo, canaglia«. 

Lit.: ARj 1,190. REW 3 961. DEL 444. 

baroziti, -im se impf. (Hrvatska) »svadati 
se«. Nedovoljno potvrden glagol, bez tacnije 
naznake aree i bez akcenta. Danicic ga izvodi 



Skok: Etimologijski rjecnik 



baroziti 



114 



barut 



iz madz. faragni »sjeci«, sto ne zadovoljava ni 
fonetski ni semasioloski. Upor. ipak bariinati 
impf. (Lijesce, Lika) »plasiti nekoga s kime«. 
Lit.: ARj l, 190. 

barsa f (Bela, Stulic, Pavlinovic, Dalmacija) 
»Ijesa na kojoj se voce susi«. Danicic je ispravno 
postavio srlat. bersa »Ijesa«. Bit ce poimeniceni 
part. perf. versus od vertere, s vlat. prijelazom 
v > b kao u rum. bata < lat. vitla. Dalmato- 
romanska posudenica. 

Lit.: ARj 1,190. 

harson m (17. v.) = barsun (17. v.) = 
barsun (ZK) »I" kadifa (v.) = belud (v.) 
= velut (v.), 2° vrpca oko sesira (ZK)«. Odatle 
pridjev na -ski : barsunski (cvijet), deminutiv 
barsunak, gen. -ka »kadifica«, ime biljke na 
-ka (v.): barsiinka f »lagurus L., sericosomus 
Servil!.«. Nalazi se jos u slov. barsun »samet«. 
Madzarizam turskog podrijetla (bdrsony, rijec 
koja stoji u daljoj vezi s perz. abrisem, ebresem, 
baresam »svila«, v. ibrisim). Danicic je krivo 
mislio na vezu s lat. barchanus > brkan (v.). 

Lit.: ARj. 1,190. SEW I, 44. Miklosic 414. 
Gombocz-Melich 300-1. 

Bartolomej m (13 — 17. v., gospodin Barto- 
lomej s Cabdada) = (s tal. docetkoia -eo) 
Bartolomeo (Glavinic) = (-aeus > -ij, -ija, 
-ije) Bartolomij, Bartolomija (16. v.), Bartolo- 
mije (15. v.) = (ispustanjem docetka -maeus, 
sto moze biti kracenje, obicno kod drugih 
imena, ali i pucka etimologija koja je shvatila 
taj docetak kao latinski posjedovni pridjev 
meus = tal. mio): Barto, gen. Bartola (15. v., 
SO. Barto u Divkovica, Posilovic) = Bartol, 
s pridjevom Bartolov, poimenicen na -ka 
bartolovka »jabuka«, na -scica > -sica bartolsica 
»kruska«, prezime Bartolovic — (s tal. -o) 
Bartola (15. v.) = Banuo, gen. -ula (15. v., 
Bandulavic, Ancic), s pridjevom Bartulov, 
prezimena Bartulio, Bartulovlc, Bartulica = 
(or > r) Brtol (16. v.). Hipokoristik Bare, 
Barisa, prezime Barlslc. U Dubrovniku je 
potvrdena izmjena b > in: lat. Martolus m > 
Martol(o) prema -ica Martulica m (13—14. 
v., najstarija potvrda iz 12. v. Martoo, sto 
bi bio i najstariji primjer -I > - o). Martolus 
je nastao od Banalus zbog sanctus- sv[tt 
koje stoji pred imenom. Od grupe tb moglo 
je nastati trn. Banula se zove i dio Bara, is- 
pod Lisinja, gdje stanuju muslimani i katolici. 
Zacijelo je tu morala postojati nekada crkva 
sv. Banula. Na istoku izgovara se prema 



grckom Vratolomije m, s hipokoristicima Vrd- 
toje i Vrtoje. Najdalje je kracenje islo u slov. 
Jerriej koje je nastalo u pocetnim slogovima, 
u vezi sa sanctus > sent > s (upor. Smar- 
je, Skocijan): *smemej poslije odbacivanja epi- 
teta sm. 

Lit.: ARj 1, 190.684. 6, 491. Jirecek, Ro- 
manen 2,45. Strekelj, DAW 50,78. Skok CSJK 
4, 40-3. 

barufa f (Rab, Bozava) »sakanje«. Od tal. 
postverbala baruffa (1475), od baruffare (13. 
v.) »contendere«, od langob. *biroufan (upor. 
nvnjem. berufen) kao sudacki termin. 

Lit.: Kusar, Rad 118, 24. Cronia, ID 6. 
REW 1116. DEI 446. 

banili m pi. (Zore, bez naznake gdje se 
govori, zacijelo negdje u juznoj Dalmaciji) 
»potkit povrh bjecve gdje su jedan ili vise 
zametaka sa licem ili sa naopak«. Potrebni su 
podaci (varijante) iz drugih govora. Mozda 
dalmato-fomanski leksicki ostatak od vlat. 
*variolus, deminutivni pridjev od varius sa 
betacizmom b > v (v. Bol). U tal. varialo, 
-le »Blattern« dolazi u furl, u zamjeni deminu- 
tivnog sufiksa -olus sa -usculus varuskli > slov. 
maruske f pi. — mariiskle (Toimin), odbaci- 
vanjem pocetnog sloga ma- samo ruske f »id.«. 
Latinizam je na -Irati varirati, variram (Zagreb), 
varijano (Kuciste) »mijesano«. 

Lit.: Zore, P alj. 108. 212. Pletersnlk 1,553. 
REW 9156.9157. Strekelj, DAW 50,57. 

barut m (Vuk, danas opcenito u knjizev- 
nom jeziku, 18. v.) »puscani prah«, upor. 
amplifikaciju kod Kacica: / paljaku prahom I 
barutom. Odatle pridjevi na -tn barutni (Vuk) 
i na -Ijlv (v.) barutljlv (u toponomastici); radna 
imenica na -dzija (v.) : barugdzija = barudflja. 
Akcenat je sumnjiv. Prema ispravnom starom 
akcentu barutclja (Kosmet) ocekivali bismo 
barutcija, koje nije potvrdeno. Slozenica sa 
-ana barutana (Vuk) = barutana f (Kosmet) 
»vojni magazin municije« < tur. bant-hane. 
Turcizam grckoga podrijetla (bant < gr. 
jrupCxn?, upor. intern, termin iz rudarstva 
pint), nalazi se u svim balkanskim jezicima 
(bug. barut, -en, -ni, -cija, barut-hana, arb. 
barutj-dt; rum. i gr. isto tako ujrapoirn = 
cine, barute 1). Iz oblasti je vojnicke. Glede 
zamjene tur. jery > u upor. koduna (v.). 

Lit.: ARj. 1,191. Mladenov 18. GM 27. 
Elezovic 1, 497. Pascu 2, 111. 



barzast 



115 



basati 



barzast, pridjev, »napola crn, siv ili bijel, 
ti govoru cobana u Vrani (Dalmacija) za kozu, 
takoder Srbija«. Odatle sa -ilo (v.) bdrzilo (Vuk) 
m »ime jarca« i brdoka f (Kosmet) »bijela ovca«, 
sa ar > r i -oka (v.). Danicic je dao pridjevu 
krivo znacenje »zelenkast i crvenkast«, dovo- 
deci nas pridjev, stvoren s pomocu sufiksa -asi 
(v.), u krivu etimologijsku vezu s rum. varzd, 
tal. verza < vlat. viridia »zelenilo, zelje«, 
protiv cega govori znacenje, fonetika i area. 
Pridjev sa sufiksom -av (v.) nalazi se u bug. 
bdrzav istog znacenja. Bez tih sufiksa nalazi 
se u rum. capra bardza »koza crno sarena« 
(u Telesu, Erdelj), u cine, bardzu »bijel, balan« 
(v. gore balja), zatim u dokorum. barzd »roda«. 
Kako se vidi, to je pastirski balkanizam arba- 
naskog podrijetla (pridjev barth m prema 6ar- 
rf/ief»bijel«, saz (uz d) za interdentalni spirant 
dh kao u hercegovackom imenu sela Burmazi 
< arb. burr madhe »veliki covjek«). Arbanaski 
je pridjev ie. podrijetla, srodan s nasim bresk 
(v.), breza (v.) i brijest "(v.). Prema tome pridjev 
barzast odgovara etimologijski i semanticki 
nasem pridjevu brezast kojji se upotrebljava 
takoder za boju zivotinja, npr. u iz/azu bre- 
zosta kokos (cakavski). Veoma je lako moguce 
da je od pridjeva barzast stvoren hipokoris- 
tik bara f »bijelo crna koza« (Perusic, Lika). Vuk 
ima bara kao ime kozi i krmaci. Pavlinovic 
je zabiljezio u Podgori (?) odatle nov pridjev 
barasi »bijel i crn oko vrata«. Danicic je krivo 
izvodio bara i barasi od ie. korjena bhar-, ali 
je uporedivao i sa baran (v. gore). 

Lit.: ARj 1,181,182. 191-2. REW- 9367. 
WP 2,170. Mladenov 17. Pascu 2, 111., no 6. 
Weigand, JbRI 14,214.221. Skok, ASPh 35, 
337-8. Elezovic 1, 59. Capidan, DR 677. Joki, 
IJb 10,167. Isti, Unt. 172/Popovici, Sldvia 7,22. 

bas (Rab, Bozava, Molat, uz covik, 18. v., 
Kraljic) »nizak«. Poimenicen m bas (Dubrovnik) 
»l°pjevac basist, 2° bajs (ZK, muzicki instru- 
menat)«. Deminutiv na -ittus > tal. -et bdset 
(Dubrovnik, Cavtat), pridjev »nizak«. De- 
nominal s prefiksom ex- > tal. s- zbasat, 
-am (Bozava) < tal. sbassare Apstraktum na 
-mentum > tal. -mento: basdmendl, gen. -enta 
(Potomje) »obojeno podnozje u sobama ili izbo- 
ceno podnozje na vanjskim zidovima kuca«. Slo- 
zenice: basarnan, gen. -ana m »prsobran na ste- 
penicama«, basamar m (Budva, Sipan) »veliko 
mnostvo, vise basamara zajedno zove se krfun 
(v.)«. Od tal. basso, bassetto, (abbassare. Kao 
rimski kognomen ocuvao se u toponimu 
Bosana < Bassiana (Biograd na m.). 

Lit.: ARj 1,192. Budmani, Rad 65, 166. 
Kusar, Rad 118, 24. DEL 452.453. 



basa f »licki ovcji mekani sir, drzi se u 
kobi ili hoblicl koja se pokriva«, »ukiseljeni 
skorup«. U ARj zabiljezeno je samo: nazbijala 
sam punu kobetinu base. Nepoznata postanja. 

Lit.: ARj 5, 135. 

basamak, gen. -aka, pi. -aci m (Vuk) 
»sing. precaga u najprostijih stuba, gdje se 
nogom staje koracajuci, stube, merdevine«. 
Turcizam osmanlijskog podrijetla i istog zna- 
cenja, nalazi se jos u bug. basamak. 

Lit: ARj. 1, 192. Mladenov 18. 

basan, gen. basni f (Antun Dalmatin, 15. 
v., mozda prema stcslav. basnb) = basna f 
(Kavanjin, Obradovic, 17. v.) = basma f (Vuk, 
Milicevic, Srbija, s asimilacijom b — n > 
b — m, upor. pjesma) »1° prvobitno: rijec, 
govor; 2° carobna izreka, magija; 3° fabula, 
bajka«. Od basna postoje izvedenice: pridjev 
na -ovit (v.) basnovit, deminutiv na -ica (v.), 
bdsnica, slozenica basnosloviti. Prijelaz iz i- 
deklinacije (koja se ocuvala u starocrkveno- 
slavenskom, slovenskom, ceskom, ruskom i 
poljskom) u a-deklinaciju hrv.-srp. inovacija je 
koja se dogodila u isto vrijeme kada je pjesan, 
gen. pjesni (v.) postala pjesna = pjesma. Obje 
su sveslavenske apstraktne izvedenice od osnova 
ba- (v. bajati) odnosno od pe- (v. pjevatl) 
dobivene s pomocu sufiksa -sm (v.). Rumunji 
posudise oba oblika a-deklinacije basna = 
basma f »fabula« iz juznoslavenskoga. 

Lit.: ARj. 1,192. 193. SEW 1,45. Miklo- 
sic 5. WP 2, 124. Vandrdk 1, 643.5653. 

basati, -dm impf. (Vuk, s prefiksima: do-s 
iz-, na-, za-; govori se i u cakavskom i kajkav- 
skom) = basdt, -am (Kosmet) »F ici ne gledajuci 
kuda, lutati; 2° jako udarati, muciti se, truditi 
se; 3° nabasat pf. »napuniti puno do gore«, 
objekt: furiinu »pec«, nabasati se »najesti se«. 
Znacajno je da se znacenje pod 3° koje se izvodi 
iz znacenja pod 2° nalazi i u slovenskom 
basati, -sem »vollstopfen, laden«. Iz toga bi 
izlazilo da je to znacenje prvobitno, a ono pod 
1° sekundarno. Odatle postverbal bas m »hitan 
hod ljudski« koji Pavlinovic potvrduje u izri- 
caju covjek ide na bas, a konj na kas. Nalazi 
se jos u bug. basam, basna, basnuvam, basvam. 
Semanticki cini se da ide zajedno se impf. 
bazati, bazam »ici bez posla, svrljati (Lika, 
Srbija), s prefiksom na i refleksivom se: na- 
bazati se (Lika) »nanositi se«, ali taj dolazi i 
slozen sa sala- (v.): salabazati, -labazam impf. 
(Srijem) »vrljati«. Ni za jedan od ova tri im- 



basati 



116 



baskija 



perfektiva ne moze se utvrditi postanje. Danicic 
izvodi basati od iste osnove od koje je bahnuti 
> banuti (v.), sto ne ide ni semanticki ni 
fonetski, jer je u osnovi a ne b, kako pokazuje 
bugarski jezik. Mladenov izvodi tu rijec od 
tur. basmak, stavljajuci ovamo i basamake 
(v.). To ne ide jer se glagoli iz turskoga izvode 
s pomocu -(t, djisati (v. i nize baskijd). Bazati 
dovodi Danicic u vezu sa slovenskim bzikati, 
ceski bziti se, a ovo sa srvnjem. bisen. Ni to 
tumacenjene zadovoljavajersuto onomatopeje 
sasvim drugog znacenja »zujati« Cv. zolja). 
Strekelj izvodi basati iz madz. bojaszni »okolo 
lutati«, a Matzenauer iz gr. |3dc,, (3aoa, pdoic, 
od |3a(vco, Osten-Sacken opet bazati i basati 
stavlja pod bbzd-, v. bazdjeti. 

Lit.: ARj 1,192. 213.2,499.4,127. SEW 

1,111. Elezovic 1,32.427. Strekelj, ASPh 

14, 516. Pletersnik 1, 13. Matzenauer, LF 7, 
6. Osten-Sacken, IF 33, 241. 

basilek m (Cres) = basilk (Split, upor. 
krc.-rom. basirko; Marulic: basilk se busase 
s murtelom) — basiljak, gen. -Ijka (Istra) = 
basilak, gen. -Ika (Cres) = basiljak, gen. 
-Ijka (Istra) = (s odbacivanjem docetka -akj-ek 
koji se osjecao kao deminutivni sufiks i s me- 
tatezom s — I > I — s) balls (Vrbnik) = (s e 
mjesto i) baselak, gen. -elka (Baska, 15. v., 
Sulek), pridjev baselceva meta (15. v.) = ba- 
selak, gen. -Ika (nar. pj., Mikulicic, Sulek) = 
baseljak, gen. -Ijka (Istra) = (s ispustanjem 
-ak) base/ (Barakovic), s pridjevom baselov 
(nar. pj.) = basalak, gen. -Ika (Istra) = (sa 
z mjesto s) bazjlek, gen. -Ika (hrv.-kajk.) 
= bazoljak, gen. -Ijka (Jacke) = bazulek, 
gen. -Ika (hrv.-kajk., Belostenec) = (sa 
a- > o-) bosilak, gen. -ioka (Vetranie), s 
analogijskim nominativom boslok, gen. -oka 
(Vuk, Dubrovnik, Perast) = basilica f (pogaca 
koju kuhaju i katolici po Zagrebu i po Primorju 
na mlado ljeto) = bosiljak, gen. -Ijka (Vuk, 
16. v., slov. bosiljek) = (ispustanjem docetka 
-ak) basii (16. i 17. v., Stulic), s pridjevom 
bosilski = bosilj = na -je (prema smilje, ko- 
vilje) bosuje n (17. v., slov. bosuje) »aromaticna 
biljka ocymum basilicum«, od gr. paodixov, 
pridjev od Paodeix; »kralj«. Nalazi se jos u 
bug. bosilek, bosiljak. Rum. busuiok (upor. madz. 
bisziok) i arb. boze/ok dokazuju da je oblik 
bosiljak stariji od oblika sa a-, koji predstavljaju 
superpoziciju tal. basilico na prvobitni oblik. 
Grcki je docetni akcenat (oksitona) ocuvan u 
talijanskim narjecjima i u istrom, bazigcl 
(Sisan), mlet. basilico. Na istoku je istiskivalo 
prvobitni oblik tur. testiden = festigen (Vuk) 



=feslidan (nar. pj.) = (sa / > v) vesligen 
(Vuk, jugozap. krajevi) = velsagenj (Vuk)- 
= vasleden (Vuk, ibid.) = (sa m mjesto /, 
v) mesliden — mislddin, gen. -ina (Vuk, ibidem, 
toponim) od tur. fesleken < gr. ftaoikixov. 
Bosiljak je kod nas i u bugarskom potvrden 
latinskim izgovorom grckog B, s cime se slaze 
rum. blserica »crkva« < basilica. Rijec je 
posudena prema tome na latinskom dijelu 
Balkana. To potvrduje i prezime dubrovacke 
porodice Basseg/i koja je jos zivjela u Napo- 
leonovo doba (od gr. BaaiXioq prema Vasilije, 
Vasilj, Vaso kod pravoslavaca). K tome dolazi 
toponim Bosiljina kod Trogira i Bosiljeva 
(Hrvatska) prema Vassi/ich na Krku. Akcenat 
bosiljak moze da se objasni samo prema la- 
tinskom pravilu kao u tal. basilico, nikako s 
grckom oksitonom. Upor. madz. bazsalyikon, 
cine, vasilco pored vasi/ico, arb. vasilicua. 
To misljenje potvrduje i ocuvano s kao u rum. 
blserica. 

Lit.: ARj 1, 192-193. 197. 198. 214. 215. 
3,51. 6,610. Pletersnik 1,46. Miklosil 19 
ASPh 11, 110. Isti, Lex. 57. SEW 1, 77. 
Mladenov 41. GM 44. Pascu 2,99., br. 1889. 
Baric, NJ 2, 45-47. Kostie, NJ 1, 171. i 
si. (cf. JF 13, 283), 268-272 (cf. JF 12, 306). 
Jirecek, Romanen 1, 50-1. 2, 24. 3, 5. Lukic, 
Bog. 4, 140-150. REW 3 973.973a. Ive 171. 
Banali 2,173. Zore, Palj. 208.215. 

basilisk m pored basilisko m (16. v.) = (sa 
Z prema talijanskom citanju grcke rijeci) bazilisk 
m (16. v., Mencetic) = bazillsko (17. v., 
Dordic) == (sa z > Z na mletacku) bazilisk 
(Belostenec) = bazillsko (17. v., Posilovic) = 
(prema bizantinskom izgovoru |3 > v) vasiliskb 
(Fiziolog, Aleksandrida, 15. v.), pridjev va- 
siliskovb »bajoslovni gmaz koji ubija svojim 
pogledom«. Od gr.-lat. basiliscus, grcki de- 
minutiv na -ujxoc, od fiaoikevc, »mali kralj« 
> tal. basi/isco (14. v.). 

Lit.: ARj 1, 193. 214.215. Lukic, Bog. 
4, 140.150. REW 3 97'3a. DEI 450. Vasmer, 
GL 147. 

baskija f (Vuk, Srbija) = baskija (Kosmet) 
»zioka, velik gvozden cavao, klinac«. Odatle 
deminutiv basktca f (Kosmet), denominal 
baskijati impf, »ziociti«. Takoder bug. baskija 
u istom znacenju. Turcizam osmanlijskog po- 
drijetla (baskt, izvedenica od osnove glagola 
basmak »stezati, pritiskatk, s pomocu turskog 
sufiksa -ki koji sluzi za tvorbu naziva oruda). 
Od osnove turskog aorista bast-iml-sdim toga 
glagola nastao je prijelazan i neprijelazan pf. 
bastisati, -sent (Vuk, nar. pj.) = bastisat 



baskija 



117 



baS 



(Kosmet) »1° pogaziti, potrti, naici, udarati; 
2° iznenada napasti« koji se nalazi i u bug. 
basti's(v)am i cine, bdstisire »unistiti«. Skraceni 
je turski infinitiv basma i od istoga glagola 
(Vuk, Kosmet, Bosna, Mostar) »r kupovno 
sareno platno, 2° spremnica za puscani prah«, 
takoder bug. basma, eine, basma »toile indienne«. 
Samo u Kosmetu potvrdena je imenica i 
indeklinabilni pridjev baskin m »1° prepad, 
iznenadan pretres, 2° jak, zestok«. Turski sufiks 
-km varira sa -gin, -kan, -kun: jantin (v.), 
Miskan (v.), surgiin (v.), dizgin (v.). 

Lit.: ARj 1, 193.194. SEW 1, 45. Miklosic 
8. Mladenov 18. Elezovic 1, 33. 'Deny §§ 
866.868. Pascu 2,94.95. Corovic, ASPh 29, 
509. 

basoktati, -am imf. (ZK) »njemacki govo- 
riti«, iz granicarskog njemackog was sagt (er). 
Lit.: Skok, ASPh 29, 480. 

bastfih, gen. -aha m (16. v., dubrovacki 
pisci) »1° nosac, hamal (v.), 2° toponim«, 
pridjevi bastahov, bastaski, denominal na -ovati 
bastahovati = na -iri bastasiti »\° raditi 
posao bastaha, 2° plandovati (Kuciste)«, pre- 
zime Bastaste (ZK). Sa k < h bastak, gen. 
-aka, s h > v u kosim padezima, odatle i 
analogijski nominativ bastav. Postalo u Du- 
brovniku od srlat. bastasius, pi. bastasl (prema 
BMotoc, > Vlasi, hipokoristik Vlaho}. Od tal. 
bastagio m > mlet. bastazo — bastaso (Boiardo) 
istog podrijetla > bastai, gen. -dza m (Rijeka) 
prema f na -lea bastazica, denominal na -iii 
bastatiti. Upor. ngr. Paaxdooc, iz mletackoga. 
Prema uvjerljivom tumacenju Battistijevu su- 
fiks -ascius dosao na korijen gr. PaoTd^co 
»nosim« prema drugim grckim rijecima kao 
dojrdoioc,, Oauuxfcuoc, od glagola na -d^co. 
Danicic stavlja ovamo jos bastai m »nekakav 
zdrijeb«, ali ta rijec nije dovoljno semanticki 
utvrdena pa nije zrela za etimologiju. 

Lit.: ARj 1, 193. 194. Bogisic i Jirecek u 
MHISM 9, 216. 425. 8, 80. Strekelj, ASPh 
14, 516. REW* 980. DEI 454. 

bastati, -dm pf. (Vuk, 16. v., Perast, nar. 
PJ-) = bastati, basta (Crmnica) = bastati 
(Istra, 18. v.) »sufficere«. Od tal. bastare »id«, 
neizvjesnog podrijetla. Prema Battistiju je 
mozda grecizam istog postanja kao i bastah, 
od Paoxd^co »nosim«, ali se ne razabira dobro 
razvitak znacenja jer ngr. Paaxco »= tal. 
basto« moze biti i talijanizam koji se unakrstio 
s Paoxd^co. 

Lit..- ARj 1, 194. 200. REW9S4. D-E/455. 



basulj m (Stulic) »porcorum genus« (s pri- 
mjerom navodio kao basulj na bundeve) = 
basulja f (Vuk) »krmaca koja se lako goji«. 
Ne rna se za areu tih rijeci. Danicic veli da 
moze biti od srnjerri. vasel »zivince koje se 
hrani za priplod«. 

Lit.: ARJ 1, 194. 

bas, gen. basa (Vuk) m i indeklinabilni 
pridjev = basa m (Vuk, Marulic, dubrovacko- 
-dalmatinski pisci, 15. v.) = bosija (Mrnavic) 
»r prednji dio lade, prova (Vuk); 2° kao- 
indeklinabilni pridjev dolazi pred naziv casti 
i znaci »glavni«: bas-vezjjer (Gundulic), bas-aga 
(odatle bosansko muslimansko prezime Basagic), 
bas-knez (Srbija, Vuk), to je prema turskom 
tlpu bas kjatip »glavni sekretar«); 3° poglavar, 
starjesina, zapovjednik, gospodar: u nazivima 
vojnickih casti: onbasa (v.), bimbasa (v.) y 
subasa (v.), onbasija, kjojbasija (v. cojluk)* 
subasija (v. subasa); 4° janjicari (Srbija), 5° 
svaki musliman koji nije beg ni aga (Srbija, 
Bosna, nar. pj.)«. Oblik bosija pored basa 
dolazi- i u bugarskom. Varijante basa i basija 
nastale su prema dva nacina shvacanja turske 
postpozicije / u bas-t koja se upotrebljava u 
vezama kao hekim bast »glavni lijecnik«. U 
bugarskom i u Kosmetu dodan je -ja na tursku 
postpoziciju da bi se mogla deklinirati kao i 
u sufiksima -h, ci- > -lija, -dzija. U hrv.-srp. 
shvacena je kao nas padezni nastavak -(' u 
dativu imenica na -a (sluga: sluzi) i odatle 
stvoren novi nominativ na -a koji nema ni- 
kakve veze s turskim nominativom. Taj tur- 
cizam osmanlijskog podrijetla (bas »glava«) 
rasirio se po svim balkanskim jezicima preko- 
turskog vojnickog jezika. Ostavio je tragova 
u turskim i u nasim izvedenicama i slozeni- 
cama. Turske su izvedenice: na -h: bash > 
baslija f »glavata igla«, na -Ilk: bashk > bosluk 
m (Vuk) »1° konjski oglavak, 2° u varoske 
preslice ono gore na sto se povjesno navija«. 
Nase su izvedenice posesivni pridjev na -in: 
basin; na -led (v.): bdsica f (Vuk, Srijem) 
= basica < basilica (Bosna) »prva rakija«, u 
arb. bash »ekstrakt od tekucina«. Ovamo takoder 
basica f (Vela Luka, Smokvica, Korcula) 
»cvrst, dosta pravilan od prirode neobraden 
kamen, prikladan za gradenje; velik neklesan 
kamen za kaldrmisanje«. Od basa nasa je 
izvedenica s pomocu -luk: basaluk m (Vuk) 
»gospodstvo basino«, denominai basiti se* 
basim se = basanti se (Srbija, -arid prema 
zivotariti) »kao basa po volji zivjeti, razmetati 
se« pored basiti (se} »nazivati koga basom, 
ciniti se basa«. Upor. bdniti se. 



bas 



118 



basca 



Znacajne su ove nase slozenice stvorene pre- 
ma turskim vojnickim nazivima: 

1. ceribasa m. (Vuk) »ciganski starjesina«, 
odatle pridjevi ceribasin i ceribaski, ceribasinica 
f »zena njegova«; takoder u toponimiji i antro- 
ponimiji. Danicic je prema A. Pavicu tumacio 
tu slozenicu, koja u torn obliku dolazi samo 
kod nas, od ar. (krivo mjesto perz.) ser »glava« 
i tur. bas. U torn slucaju bila bi to tautologija. 
Perzijsko sdr dolazi u slozenicama: serdar 
(v.), serasker (v.). Prema Barbier de Maynardu 
postoji tur. cdribasi »glavar, zapovjednik 
trupe«, gdje je cari isto sto drugi dio ujanjicar 
(v.). Od 16. v. postoji u torn znacenju i u 
Tnadz. cser(i}bassa, kao i u bug. ceri-basija 
»vojni, ciganski celnik«. Kako je u Bosni 
doslo do promjene c > c, nije poznato, mozda 
preko ciganskoga. 

2. Druga slicna slozenica je iz svatovske 
terminologije dolibasa m (Vuk) »svat koji napija 
zdravice«. Prvi je dio slozenice ddlija f»casa 
kojom se napija«, od tur. pridjeva dolu »pun«. 
U nasoj jezicnoj svijesti ta je rijec dovedena 
u vezu s nasim glagolom doliti i dolivati »jos 
naliti«. Turska je slozenica shvacena kao im- 
perativni kompozitum. Zbog toga je u Lici 
prema dolibasa stvoren nov kompozitum 
toclmbasa, tocinbasa u istom znacenju. Pri- 
mjer prikazuje kako nastaje slaviziranje tur- 
skih rijeci. 

3. Ovako je (kao u 2) stvorena i slozenica 
sjecinbasa m »mesar« (Bosna, Surmin) od 
sjeci. U oba slucaja umetnuto je m (n) pred b. 

4. Treca je nasa slozenica plocobasa f od 
ploca »dugmeta na tokama, najveca dugmeta«, 
bez paralele u turskom. 

5. cetobasa m (Vuk) prema cetovoda (Crna 
Gora). 

6. basiboiuk (Kosmet) »neredovna vojska, 
dobrovoljci, (pogrdno) turska vojska (BiH)«, 
takoder bug. basi bozuk, noviji je turcizam 
basibozuk od bas »glava«, bozuk »pokvaren«). 

7. Ovamo ide jos prilog baslibasbna (Kosmet) 
»na svoje ime, na sama sebe« [< tur. bas- 
hbasma »selbstandig, unabhangig«]. Upor. tur. 
bashca »principalement«. 

Vukovo znacenje »prova« nalazi se i u madz. 
bas i basnica. 

Lit.: ARj 1, 196. 197. 198. 199. 769. 2, 
6.607. 3, 161. SEW 1, 45. Lokotsch 260. 
Mladenov 19. Skok, Sldvia 15, 185. Gombocz- 
-Melich 1,363. 960. GM 28. Elezovic 2, 498. 
Korsch, ASPh9,492. Lalevic, NJ 2, 78-81. 
278-283. Skoljic" 123. 



basamar, gen. -ara m (Dubrovnik, Zore, 
primjer: kad iz pelezi pristupi kraju kakav 
basamar i ugledaju ga ribari, ograde ga mrezom 
i uhvate mnostvo) = basamar (Budva) »agmen 
piscium, jato ribe koje se vidi na povrsini«. 
Deminutiv na -id basamaric. Od mlet. sintagme 
bassa mare, od lat. > tai. mare m (tosk.): 
f (mlet.) »more« i basso »nizak«. Talijanski 
deminutiv na -elta < vlat. -itta: mareia f 
(Dubrovnik, Hrv. primorje) = mareia (Do- 
brota, Prcanj) »jako uskolebano more«, de- 
minutiv na -ica marelica, od tal. maretta. 
Unakrstanjem s nasom rijeci more mor'ela 
(Bozava). Poimenicen talijanski pridjev na 
-Inus u marina f »pomorstvo«: lat. marinus 

> tal. marino, marina. Odatle poimeniceni 
pridjev na -arius > -ar : vlat. *marinarius 

> tal. (mlet.) marinaro, marinaio > (stara 
posudenica) mrnar, gen. -dra m (Kotor, Du- 
brovnik, Prcanj, Vuk, Boka, nar. pj.), deminutiv 
na -ic mrnaric, augmentativ mrnarina m, odatle 
apstraktum na -itia > mlet. -essa mrndrica 
= (unakrstanjem sa more) mornarica »1° flota, 
2° igra (Kotor) < mlet. marinaressa; unakr- 
stanjem s nasom rijeci more mornar, gen. -ara 
m (danas opcenito, Marulic, slov.), deminutiv 
mornaric »\° ptica monticola cyanes, 2° biljka«. 
Pridjevi mornarov, -ev, mornarski. Denominal 
mornarovati. Disimilacijom r — r > I — r 
moinar, gen. ara (Bakar), deminutiv molndrie 
»neka vodena ptica«. Postoji jos bez sinkope i 
marinar (15. v., historijski spomenici) < mlet. 
marinaro (unakrstanjem sa more). Upor. arb. 
marinar. Oblik sa sinkopom (ili i > 6 i zamu- 
kivanje) moze biti, kako ispravno primjecuje 
Budmani, dalmato-romanski. 

LiL.ARj 1, 197. 6, 471. 476. 920. 7, 8. 12. 
Pletersnik 1, 602. Budmani, Rad 65, 162. 
Resetar, Stok. 250. 253. Crania, ID 6. REW 3 
5349. 5359. GM 260. Kusar, Rad 118, 15. 

basca f (Vuk) = bokca (nar. pj., Bogisic, 
Pec, Krusevo) = basca (cest izgovor na 
zapadu) = basta (Srbija) = baca (Crmnica, 
Crna Gora, Ljubisa) = bajca (Kosmet) = 
bavca (Neretva) »vrt na zapadu, gradina na 
istaku«. Odatle pridjevi na -en (v.) basceni 
(Vuk), baslem, na udvojeni -en + -ski bascenski 
(Musicki), bastenski, deminutiv bascica f (Vuk), 
augmentativ bascina (Vuk) = bakcina (Srbija), 
radna imenica na -ar basear, gen. -ara m 
(Reljkovic), koja nije mogla istisnuti ni bascovdn, 
gen. -ana m — bastovan, -ana = bacovdn 
(Crmnica) na istoku ni vrtar na zapadu. Per- 
zijska radna imenica obrazovana s pomocu perz. 
sufiksa -van dobiva jos tursko -dzija (v.): 



basca 



119 



basta 8 



bascovandzija m (Vuk) (upor. pasvandsija) = 
bascovandzija (Kosmet). Odatle pridjevi na 
-ov, -ski: bascovanov, bascovdnski; bascovan- 
dzinica f (Kosmet) »zena bastovanova (i radnja 
gdje se prodaje povrce)« = bascovanka f (nar. 
pj.), bascovanluk m »zvanje bastovanovo« ; 
slozenica na -ana bastavano f (Srbija ?) »zemlja 
gdje su kadgod bastovani imali bastu« (haplo- 
logija bastovan -\—dna ?). Turcizam perzijskog 
podrijetla (bagca i bdgcavdn) iz oblasti vrtlar- 
stva, rasiren u svim balkanskim jezicima: bug. 
bahcd > bafca, arb. bahce f. = baca (Berat) 
bace, bashte posljednje preko hrv.-srp. pored 
ocuvanog perzijskog primitivuma- bak-ga, cine. 
bahce f, ngr. ujtocxt^ec;, ujio^ec, u istom 
znacenju. Ali nije mogao istisnuti domacu 
rijec gradina, koju posudise i Rumunji, ni 
stariju posudenicu vrt, ni u arb. kopesht, 
ni posudenicu iz gr. perivoj (v.). Perzijska 
suglasnicka grupa djelomice je ocuvana kao 
he > vcjc, kc, a djelomice asimilirana u sc 
(i dalje prekrojena u sc) > st, a u Crmnici 
prema kocina < koscina reducirana u c. 

Lit.: ARj 1, 159. 197. 198. 200. 204. 211. 
Miletic, SDZb 9, 381. Elezovic 1, 27. 36. 2, 
498. Pascu 2, 111. GM 23. Korsch, ASPh 8, 
650. 

bascan m = bascanin m (Sulek) »njeka 
vinova loza crna grozda«, odatle bascanka f 
(Sulek). Nema akcenta i ne zna se gdje se 
govori i kultivira. Danicic je uporeduje s 
Bascanin m »covjek iz Baske (Krk)« sto moze 
biti semanticki ispravno. 

Lit.: ARj 1, 197. 198. Sulek, Im. 10. Kusar, 
Rad 118, 50. 

baska (Vuk i pisci, opcenito u Bosni), 
prilog = haska (Kosmet) »osobito, odvojeno, 
zasebno, napose« i s prijedlozima na (v.), o (v.) : 
po (v.) : nabaska (Lika, obaska (Vuk) x naobaska, 
pobaske (Lika), napobaska (Reljkovic), takoder 
prema turskom apsolutnom superlativu bom- 
baska (upor. bambadava, v.). Odatle indekli- 
nabilni pridjev na -// (v.) : boskali (<— maslahat, 
nar. prip., Vrcevic), apstraktna imenica na 
-luk (v.) baskaliik m (Reljkovic, Milicevic), 
odatle imperfektivni denominal baskaluciti. 
Turcizam osmanlijskog podrijetla (baska iz- 
veden od bas »glava« s pomocu -ka, stoje staro- 
turski dativ »independam, autre«), nalazi se 
i u rum. basca »osim«. Arb. bashke »zugleich, 
gemeinsam« ne ide ovamo. 

Lit.: ARj 1, 199. 7, 205. 8, 312. SEW 
1, 45. Lokotsch 263. GM 29. Deny 171., bilj 2. 



baskot m (nar. pj., Istra, Bozava, Split, 
Sibenik, Malinska) = beskot (Vuk, nar. pj., 
Mikalja, Dubrovnik, Cavtat, Kuciste, Lastva) 
= beskot (Mikalja) = biskot (Mikalja, Volti- 
dija) = biskot (Belostenec) = biskot (Rab) 
= (p prema njemackom izgovoru) piskota f 
(ZK) =piskot (Belostenec, Popovic) = peskot 
(nar. pj.) »(prema fr.) biskvit-ruldr (u hrv. 
gradovima)«. Sa talijanskim deminutivnira 
sufiksom -in beskotin, gen. -ina (narodna 
pjesma). Na -ati beskotat, -am impf. (Bozava) 
»biscottare«. Od talijanske slozenice bis »dva 
puta« i part. pret. cotto < lat. cactus od co- 
quere: biscotto (14. v.), biscottare. Prevedenica 
dvbpek prema njem. Zwieback. Arb. be(r)skot. 

Lit.: ARj 1, 199. 246. 256. 327. 9, 888. 
Kusar, Rad 118, 19. Crania, ID 6. GM 33. 
Budmani, Rad 65, 164. REW* 1123. DEI 
513. Jirecek, Romanen 3, 27. 

basta 1 f (Belostenec, cak., Istra, Buzet- 
Sovinjsko polje) »sedlo, samar, clitellae«. De- 
nominal obastat (Buzet-Sovinjsko polje) »met- 
nuti samar na magarca«. Od mlet. i istrorom. 
basta »idem« = tal. basto, rasireno u citavoj 
zapadnej Romaniji koje se izvodi od istog 
korijena od kojega i bastah, tj. od gr. PacTa^m- 
»nosim«. Femininum je od npl. Upor. u kslat. 
basterna »nosiljka«. Sa sufiksom -ard, koji je 
germanskog podrijetla, veze se s istim korijenom 
u bastard m »nezakonito dijete«. Pridjevi bas- 
tdrdast, -an (Bozava). Arb. bashtart »id.«. U 
internacionalnom govoru bastardiran. 

Lit. : ARj I, 200. Crania, ID 6. Strekelj, DA W 
50,4. he 157. GM29. REW9&3. DE1455- 456. 

basta 2 f (17. v., Vitezovic, Jacke) < madz. 
bdstya < srvnjem. bastie < stfr. bastie, po- 
imenicen part. pret. od bastir > batir < germ. 
bastjan. Upor. ces. i polj. basta. Talijanskog 
je vrela hostija f < talijanska posudenica 
bastia (13. v.), iz francuskoga kao i nvnjem. 
Bastei > slov. pestajna »id«. Sa talijanskim 
augmentativnim sufiksom -one > -un bastijun 
m (Budva, Kavanjin) < tal. bastione (15. v.). 
Mozda ide ovamo bastun m (Sipan) »1° od 
zemlje napravljena brana za vodu podno vino- 
grada, 2° (ribarska metafora uz gen. ribe y 
bukava, sardela, vrnuta, skusa, lokarada, snjuraj 
velika kolicina plave ribe u jednom komadu«. 
Upor. i bastun (Racisce) »kljun lade«. Upor. 
nize bastun »stap«. 

Lit.: ARj 1, 200. Pletersnik 2, 180. SEW 
1,45. Bruckner 18. REW* 981. DEI 455. 
Gombocz-Melich 305. 



bast iii a 



120 



bat 



bastina f (Vuk, Mikalja, dubrovacki pisci) 
= bascina (Bernardin, Barakovic) = bascina 
(14. v., kajkavci) = bocina (Jambresic i sloven- 
ski) »rocevina, djedovina, hereditas, praedium; 
2° njiva (Crmnica)s, poimenicen zenski rod 
pridjeva "bablnbnb (14, 15. i 16. v.). Od Da- 
nicica moderniziran bez potrebe za danasnji 
jezik bastinan m, bastina L, kad se ne govori 
vise (upor. istina f < istimna). Taj je izve- 
den s pomocu opceg pridjevskog sufiksa -6«s 
od stcslav. basta »otac« (v. gore baca). Od 
hrvatskih leksikografa biljeze tu rijec samo Stulic 
i Danicic u poslovicama. Bastina je pravni 
termin koji se iz crkvenog slavenskog jezika 
rasirio i na zapad. Jedini narodski oblik na 
zapadu je bocina koji biljezi Jambresic i koji 
odgovara kajkavskom narjecju. Dva pisca 17. 
v. pisu bapstina prema babo (v.). Poimenicenje 
mora da je staro jer je prema bastina stvoreno 
djedina (v.) od djed, kasnije reformirano u 
djedovina prema ocevina. Odatle i radne ime- 
nice na -nik: bastinik = bascinlk m (Budinic, 
Poljicki statut) prema bastinica. Potvrden je 
oblik na -enik: bastenik (Belostenec) = basce- 
nik = basc'enik (Lucie) m prema f bastenica 
(18. v., Kanizlic, Filipovic, Kadcic); e mjesto 
i nejasno je, mozda prema poslenik. Kosta 
upotrebljava bastiomk m prema f bastionlca, 
takoder nejasan oblik, mozda prema dionik. 
Kavanjin skracuje bastnik. Na -be: bastinac m 
{Barakovic, Zoranic) »zemljak«. Deminutiv na 
-ica (v.) bastinica f »praediolum«. Pridjevi na 
-ov: bastlnikov, na -ski: bastinickt od bastinik; 
bdstinski od bastina. Apstraktum na -stvo: bas- 
tinstvo. Ovo posljednje glasi u Vodicama (Istra) 
skraceno po zakonu haplologije: basivo, samo 
u izrazaju: Zastol — Za babino basivo. Na -luk: 
bastinluk »fundus« (Blagojevic). Denominali: 
bastiniti (opcenito) s prefiksom iz- pf. prema 
iteratlvu -nivali', bastlnovatl (ne govori se). 
Ovaj stari termin posudise Rumunji bastina. 
Arbanasi basatine i Cincari basnet (Dalametra) 
u istom znacenju. Znacajna je nadalje rumunj- 
ska inovacija. U njihovu jeziku za basta kaze 
se i mos. Zbog toga oni izmijenise bastiniti u 
mosteni s disimilacijom i — i > e — i kao u 
vecin < lat. vicinus. 

Lit..- ARj 1, 179. 198. 203. 4, 4. 127. 
Miletic, SDZb 9, 607. Ribaric, ib. 130. Nova- 
kovic, Glas 54, 200-255. GM 29. Skok, 
Omagiu profesorului Hie Barbulescu. 1931. 
207-215. 

bastun m (Bozava) »1° (brodski termin) 
bastone levabile su cui si appoggia talvolta 
l'antenna a vela calata, 2° kljun lade (Racisce), 



3° (kod Vrcevica) termin u igri civutliji (igra 
karata)«. U satrovackom govoru na -be ~> -de 
bastunjac »Baum«. Od tal. bastone »stap«, 
augmentativ od basium (4. v.) koje je u vezi 
sa gr. PaoT&^co »nosim«. 

Lit.: ARj 1, 205. Pirana 42. Strekelj, 
ASPh 14, 516. Griinenthal, ASPh 42, 316. 
Crania, ID 6. REW 3 982. DEI 456. 

bat, gen. bata m (Vuk) »1° nekada oruzje 
(15. v.); clava, kasnije u torn znacenju zami- 
jenjeno turcizmima topuz (v.) buzdohan (v.), 
2° malj (v.)«. Odatle brojni deminutivi u se- 
mantickim varijacijama na -be: 1. bdtec, gen. 
baca (Belostenec), odatle bacenka (Lika) »igla 
koja nema usicu, nego glavu«; 2. na -bko: 
batak, gen. batka (Kavanjin) »baculum«; 3. na 
-iga: bat ica = baaca f (ZK), odatle batlsnjica 
f »cioda« (ZK); 4. na -ic: batic; 5. na -id: 
batic; 6. s udvojenim deminutivnim sufiksom: 
baticica f; 7. na -uska (v.) haluska f »1' igla 
bez usica, a sa glavom, 2' biljka gagea«,; 8. 
na -unie: batunic m (Srbija) »komadic hljeba«; 
9. na -urica: batiirica f »jagoda«; 10. na -ika 
(v.) : batika f (ugarski Hrvati) »batina« ; augmen- 
tativi 1. na -ak (v.) batak m (Vuk) u metafo- 
rickom znacenju »stegno u zivotinje«; ovo i s 
prefiksom do-, za- (f ra-); 2. na -ina (v.): batina 
f »baculum«, odatle denominali batinati impf. 
(Vuk) »1° tuci batinom, 2 J govoriti kojesta« 
(upor. glede znacenja lupati), batinjati (J. S. 
Reljkovic, Lika) »vagari«, deminutiv batinica 
f »1° vrh roga u goveceta, 2 J podugacki kolac«. 
Postoji i f bata (Srbija) »stupica, misolovka«. 
Taj rod dolazi najcesce u deminutivnim iz- 
vedenicama, narocito u sufiksalnim kongluti- 
natima -aljka: bdtaljka f (Vuk) »batina«, -alji- 
ca: bataljica f (Vuk) = batuljica (Musicki) = 
bataljak, gen. batdljka m u metaforickom 
znacenju »ruka u koje nema sake«, -eljir.a: ba- 
teljica f (Dalmacija) »glavica proraslog luka 
u kojoj je sjeme«. Ovamo idu jos izvedenice: 
sa nejasnim sufiksima: 1. obatnjaca f »pogaca 
sto se u Pastrovicima daje polazniku«, 2. 
batok m (Srbija, Podunavlje) »suha riba«, 
takoder u torn znacenju u rumunjskom. U 
znacenju »bic, palica« takoder u staroceskom, 
poljskom i ruskom. Za batog postoji misljenje 
(Vasmer) da je iz iranskoga. 

Kako se vidi, metaforicka je upotreba po 
zakonu slicnosti veoma rasirena. Osnovno je 
znacenje bilo »predmet nalik na glavu, kijaca 
(v.), kijac (v.), s drskom kojim se udara«. 
Rijec je praslavenska, ocuvana u vecini slaven- 
skih jezika. Osnova joj je ie. : bhat-, bhat-, 



bat 



121 



batak. 



bhut- »udarati«. Pitanje je samo u tome da li 
hrv.-srp a u bat nastade iz poluglasa £&« 
ili iz slav. haib. U jezicima koji posudise ovu 
rijec, kao Madzari od panonskih Slavena i 
Rumunji od dackih Slavena, mjesto a stoji 
o (madz. boi »stap«, upor. takoder ruski boi 
»batina za tjeranje ribe«); ili u rumunjskom 'i, 
a, o : bita f »stap«„ deminutivi bitca, biticuta, 
odatle denominal btti (v. nize baiati) »udarati 
stapom« pored botd f, bot m »njuska«, deminutiv 
botica f, zatim batic, bdtisor, baticas mozda i 
bat, bita. Jedino Cincari pokazuju a mjesto r 
u bata f istog znacenja kao bata f (Srbija) 
»stupica«, ali to je mozda mlada posudenica. 
Kako ( je osnovno znacenje »udarati«, a batina 
igra na putu veliku ulogu, veoma je vjerojatno 
da od bat potjece i denominai baiati, batam 
impf. (Vuk, 16. v., s prefiksima do-, iz-) 
»hoditi usiljavajuci se, kao sto biva od slabosti 
ili od velikog umora ili tromostk (upor. gore 
metaforu batinjati), u deminutivnoj glagolskoj 
izvedenici bacakati (po sumi, Reljkovic, Satir). 
Taj se glagol onomatopeizira u batrgati se 
impf. (Vuk) »u hodu bacati se nogama«; 
batrljati, koji je potvrden samo u prefiksalnim 
slozenicama dbbatrljati pf., izbatrljati (Lika) 
»izici trudom«. Odatle radna imenica batavac m 
prema batavica f U slozenicama upotrebljava 
se rijetko: batonosa m (Mikalja) = batonosac 
(Belostenec) »claviger« nijesu potvrdeni u 
narodnom govoru. Naziv ptice batokljun m 
(Vodopic) »fringilla coccothraustes« = bata- 
kljun = batokljunica f je narodski. Sa turskim 
kara- (v.) karabatak (Lika) »dobatak«. Ovamo 
ne ide obatak, gen. obatka m (Saptinovci) 
»klipic, prljak u krovu sto drzi slamu«, tehnicki 
izraz u pokrivanju slamom. To je prefiksalna 
slozenica *obhvatak od hvatati (v.), upor. 
obuhvatiti. 

Lit.: ARj 1, 142. 145. 205. 206. 207. 208. 
210. 2, 499. 4, 127. 8, 813. Miklosic 8. SEW 
1, 46. Bruckner 18. Slawski 28. WP 2, 126. 
Skok, Rad 272. Scheftelowitz, IF 33, 148. 
KZ 56, 176. Iljinski, PF 13, 497. Wood, 
MPh 11, 315, si. br. 19. Meyer, ZSPh 5, 
144. si. Dalametra Til. Matzenauer, LP 7, 6. 
Hirtz, Aves 7. 8. Vasmer, RSI 3, 261-2. 

bata f (Istra, Vodice, Golac, Dane, Jelovice) 
= bata (Raspor) = bata (Milohnici, Dubasnica, 
Poljice, cio zapadni dio otoka Krka) = bata 
(Krk) = bata (Marulic) »1° lokva u blizini 
kuce s mutnom vodom, 2° kopanja, jama u 
kojoj se drzi dubre, 3° kaljuza koja se napravi 
poslije kise, mala lokvica, svaka jama uz put 
koja se za kise napuni vodom«. Odatle sa 



talijanskim augmentativnim sufiksom -one > 
-un batun (Lastva, Tivat) =botun, gen. -una 
(Vuk, Boka) »T voda koja stoji na jednom 
mjestu, manja od jezera; 2° udubina u zemlji 
u kojoj se voda skuplja, jaza (presusi za velike 
suse); 3° pri izvoru mala lokva koja sluzi za 
pojenje stoke (ima ih u kojima se voda stalno- 
nalazi)«. Ovamo ide mozda i bataia f, augmen- 
tativ na -ina batalina (Konavli) »1° mocvara 
(zemlja), 2° (toponim: podno poljana kraj 
mora, Gruz)«. Docetak -la, -Una mozda je 
nastao unakrstanjem s. mocalina (Vuk, Crna 
Gora) »zemlja puna vlage«, toponim Mocali 
f. pi. (zemljiste, Crna Gora), Macao, gn^. -cala 
(rijeka, voda u Baosicima). To su izvedenice 
na -e/6 od korijena mok-, v. mokar. Arbanasi 
posudise macai »Morast«. Bata (s gubitkom 
/ pred suglasnikom kao u Omis, otar) moze 
biti posudenica iz rumunjskoga kao bale, 
balega, kustura. Kako balta > cine, bata 
»bazen, velika ravnica okruzena bregovima« 
nije posudenica iz slav. blato, nego je tracko- 
-ilirski leksicki ostatak, bata moze da nastavlja 
tu predslavensku rijec pored oblika sa meta- 
tezom likvida blato. Upor. i furl, tantan > 
paitan (disimilacija) »fango, mota«, lomb.. 
palla: panta. 

Lit.: ARj 1, 206. 210. 6, 879. Zore, Palj. 
208. 212. Dalametra 37. Ribaric, SDZb 9, 
131. 155. Banali 2, 211. 

batak m (Kosmet) = batak, indeklinabilni 

pridjev (Mostar) = batak (Kosmet) »blato„ 
glib, podvodno mjesto; propao (Kosmet, npr. 
batak dug), rasipan (Mostar)«. Odatle radna 
imenica na -dzija : batakcija m (Bosna, Kosmet) 
»rasipnik, propalica«; apstraktum na -luk: 
batakluk m »rasipnost« (Mostar); batakcihk 
m (Kosmet) »varanje, incar (v.)«. Turcizam 
osmanlijskog podrijetla (izvedenica dobivena 
s pomocu tur. sufiksa -ak, upor. jatak, 
od glagola batmak »potopiti«, tako da batak 
znaci »mjesto gdje se covjek utapa«), nalazi se 
i u drugim balkanskim jezicima: bug. batak m, 
batakcija, batakcilak, cine, batacci »kradljivac«, 
bataccilache , ngr. p-jtaTaKT^riG- I sam glagol 
batmak usao je u balkanske jezike : uz -isati 
(v.): batisati »umrijeti, lipsatk koji se ne nalazi 
u ARj nego u Parcica, koji krivo upucuje na 
bitisati (v.), batisovat, -ujem (Kosmet) impf, 
»lipsavati, ginutk = bug. batisam »upropascu- 
jem«, arb. balls »topim se, unistavam«. Isto 
tako rasiren je i kauzativum na -ir od batmak: 
tur. battrmak: balansai, -isem pf. (objekt pare) 
= baterisati/beterisati (Bosna) »upropastiti«, 



122 



baiiti 



•odatle apstraktum u obliku skracenog infini- 
tiva baterma i »propast« (Bosna); takoder bug. 
batdrdis(v)am; beterisati slaze se sa bitirisat, 
-sem (Kosmet) »upropastiti do kraja«, od tur. 
bitirmek od bitmek (v. bitisati), odakle se vidi 
da je kod nas doslo do unakrstavanja dvaju 
turskih kauzativa. Upor. ram. bitirdisl »rekvi- 
rirati«. Glede tur. jery > e, a upor. ciknk > 
Zekrk, kdavuz > kalauz. 

Osim toga Vuk poznaje turski apsolutni 
superlativ od osnove tur. glagola bambdt samo 
u izrazu: tako me sjutra hambata ne nasli 
»potopljena«. Upor. zbog tvorbe bambadava 
(v.). Ovamo ide mozda i batilj, gen. baulja 
TD. i indeklinabilni pridjev (Kosmet) »nevalja- 
nac, nevaljao«. Zacijelo ide ovamo hatlak m 
(Pavlinovic,) = hatlak pored bathk (Kosmet) 
»glib, blato«. Pavlinovicevo znacenje »trag po 
putu, vestigium« moze se spojiti sa znacenjem 
u Kosmetu ako se pomislja da se tragovi po pu- 
tu prave nogostupom po blatu. Izgleda da je 
taj oblik nastao kracenjem po zakonu haplolo- 
•gije od tur. batakhk »glib«. Tako misli i Danicic. 

Lit.: ARj 1, 169, 209. Elezoric 2, 497. 
498. 500. Skok, Sldvia 15, 186. Mladenov 
19. GM 29. Pascu 2, 110. Korsch, ASPh 
9, 489. Deny § 579, 859. Tiktin 195. 

batal, indeklinabilni pridjev f~ vodenica, 
~ dzamija »napustena«, takoder u vezi s 
:glagolom uciniti = »napustiti« prema tur. 
batal etmek, toponim) = batal (Kosmet) u 
istom znacenju. Odatle deminutiv na -be: 
batdlac, gen. -ka m (Srbija) »malo zapusteno 
mjesto«, augmentativ na -ina: hatalma f (Dal- 
macija, Pavlinovic) »pokvareno, zapusteno sto«, 
denominal bataliti, -im pf. (Vuk, Bosna, cesto 
se govori) »napustiti, zapustiti, unistiti, pokva- 
riti« prema bataljivati, -tdljujem, takoder s 
prefiksom o-: obataliti, obataltm (Vuk, Srijem, 
Ljubisa, Turska Hrvatska) »opustositi«. Tur- 
cizam arapskoga podrijetla (hattal »id.«, turski 
sluzbeni izraz za »anulirano«), nalazi se i u 
bug. batal, batalama »potvrda«, bataljas(v)am, 
rum. batalama = cine, batalama, arb. batal 
»neobraden, nenaseljen«. 

Lit.: ARj 1, 206. Elezovic I, 33. GM 29. 
Pascu 2, 96. Mladenov 18. Tiktin 169. 

biitaia f (Dubrovnik) »(pomorski termin) 
dno od porta, luke«. Bit ce u vezi s tal. hatalo 
pored batolo »1° qualunque spianata di ponti- 
celli fuori bordo, 2° base delle pigne o piloni 
dei ponti, platea« = battola (del mulino) od 
tattere < kllat. battuere. 

Lit.: DEI 459. 467. 



batara f (Srbija, Smederevo) »kos od pruca 
kojim se riba hvata, kao vrsa (v.), bacanj (v.), 
(v.), dobos (v.), sljepak (v.)«. Danicic pomislja 
na koju madzarsku rijec. 

Lit.: ARj 1/207. RSAN 1,328. 329. 336. 

batel m (Dalmatin, Zanotti) = batil (Ba- 
rakovic) = balio, gen. -tjela (17. v., Mikalja) 
= batelo n (Banovac) = baiilo (Korcula) = 
batela f (Molat) »(pomorski termin) camac, 
leut od 6 metara duljine, lada s ravnim dnom«. 
Deminutiv na -lea batelica f (Bozava). Od tal. 
tanello, battellina (12. v., u Mlecima) < stfr. 
batel, danas ft. bateau, deminutiv na -ellus 
od ags. i stnord. bat »barca«. 

Lit.: ARj 1, 199-200. Cronia, ID 6. 
DEL 461. 

batiti, -im impf. (Molat: »1° juaje se bati; 
uvik bati na torn »govori uvijek isto« = baiiti 
se pf. (Crna Gora) »2° subjekt puska »otrgla 
se«; 3° boriti se (Istra)« = bdtit zeilciju (Kuciste) 
»gimnasticirati«. S talijanskim prefiksima im- 
batiti se (Perast, Smokvica, Korcula) »susresti 
se«, abatit, -im se pf. (Radnic) »susresti se«, 
rebdtit pored ribdtit (Dubrovnik, Konavlje) 
»kucnuti, prikucnuti«, postverbali rebat m 
(Budva, u primjeru: ure su ciikale, ovo je 
sad rebat). Rata (Srbija) »misja stupnica, 
decipula« rumunjski je postverbal od rum. 
a bate »udarati« < battuere«, od cine, bata 
»id«. Imperativne talijanske slozenice: bata- 
fun m (Bozava) »giuoco di mani, toccafondo« 
< battifondo; batipan, gen. ana m (Sibenik) 
»prakljaca« < battlpanno. U Dubrovniku se 
kaze za isto oruzje zbatolo m, na lat. deminu- 
tivni sufiks -ulu. Taj se nalazi i u toponimu 
Na bdtuo (ribarska posta, Muo, Kotor). Radna 
imenica batidur, gen. ura (Perast). S lat. 
sufiksom -atlclu > mlet. -aizzo rebatajic m 
(Split) »fr. ressac, odbijanje morskih valova o 
grebene«. Poimenicen part. pret. bdtuda f 
»tucenac za posipanje cesta« (odatle na -irati 
batudirati, Lika, Kordun) = batuda (Potomje) 
»udarac, odjek«, s promjenom b > m (nastalom 
unakrstanjem sa mesti, meteni) metiida f (slov., 
Zilja, Rozna dolina) »Buttermilch, Ruhrmilch«. 
Ovamo idu i stare vulgarnolatinske izvedenice 
na -alia, (pi. od -ale) batalja f (Marulic) = 
slov. batalija = batalija (ZK) »bitka« i vojnicki 
termin na tal. -one: bataljun, gen. -una = 
batalijon (hrv.-kajk.) preko fr. bataillon, kao 
i na fr. sufiks -erie = tal. -aria batdrija (Vuk, 
crnogorska narodna pjesma) < tal. batteria 
> baterija. Na -aculm: vlat. battuaculum > 
tal. battocchio, mlet. batoco, odatle na -ka 



batiti 



123 



bau! 



batocka f (Konavli) »igla s glavicom«, s pro- 
mijenjenim sufiksima batisnjica (ZK) »id.« 
(unakrstanjem sa batica) i hataca (Molat) 
»pribadaca«. Od tal. battere, imbattersi, abbatersi, 
ribattere, battifondo, battipanni, battuta, battoc- 
chio, battaglia, battaglione, batteria, sve iz- 
vedenice od kllat. battuere > vlat. battere. 
Upor. gore batata. 

Lit.: ARj 1, 18. 206. 207. 209. Popovic, 
NJ 3, 253. Zore, Rad 208, 212. 110, 219. 
Pletersnik 1, 14. 578. REW 996. Sturm, CSJK 
6, 77. DEI 462 si. Dalametra 37. Strekelj, 
ASPh 12, 462. 

bator kajkavski prilog (Belostenec, Jam- 
bresic, od njih Stulic) »omnino, neka bas«. 
Takoder rum. batar »barem«. Madzarizam 
staroturskog podrijetla (bdtor = bar »premda«, 
v. bar). 

Lit.: ARj 1, 209. Gombocz-Melich I, 279. 
312. 

batriti, batnm impf. (Vuk, Slavonija, ugar- 
ski Hrvati, Jacke) »hrabriti«, i s prefiksom o- 
(obatriti, Jacke). Odatle pridjev na -iv: bdtriv 
(17. v.) »srcan, Slobodan, hrabar« i od njega 
izvedene radne imenice na -de i -nik: bdtrivac, 
gen. -e ca = batrivmk i denominal batrivltljba- 
triveti »hrabriti«, batrovatl i apstraktum na 
-ost (v.): batrivost f. Nalazi se jos u sloven- 
skom batriti i pridjev batriven (u istom zna- 
cenju). Prema batriti stvoreno je od san, gen. 
sna snatriti (Hrvatska) »schwarmen«. Madza- 
rizam staroturskog podrijetla (madz. bdtor 
»hrabar« < sttur. bagatur, upor. ruski bogatyrb), 
usao najprije u panoskoslavenski i odatle u 
kajkavski i slovenski. Nalazi se i u imenu 
bugarskog vojskovode poznatog iz hrvatske 
povijesti (926. g.) Alogobotur (u Porfirogeneta 
AXoyopoxoijp, metateza s umetnutim o 
umjesto *Albogotur »crveni junak«). Grupa 
-tr- u kajkavskom i slovenskom prema madz. 
-tor tumaci se iz madz. plurala bdtrak. 

Lit.: ARj 1, 210. SEW 66. Miklosic 16. 
Bruckner 34. Gombocz-Melich 1,310. Pletersnik 
1, 14. Sisic 422. 429. 

batvo n (ZK, Vodice, Istra, Rab, Jacke) 
= batvo (Golac, Istra) = hatva f (Stulic) 
»struk kakvoga bilja, stabljika«. Odatle demi- 
nutiv na -ce: balavce (ZK), augmentativ 
batvaca f (Vetranie) i deminutiv odatle batva- 
cica »krupna kruska«, kolektiv batdvlje n (ZK). 
Toponimi Batva i Batvaca (Srbija) govore 
mozda za to da je rijec bila nekada rasirena i 
na istoku. Poznata je jos u slov. belva f i 



deminutiv betvica f, odakle saznajemo da je a 
nastalo od poluglasa. Mozda je od iste osnove, 
ako nije od bat (v.), baturac m prema batmica 
f »maleno musko, odnosno zensko celjade- 
od vise godina koje je samo u visini zaostalo«, 
od iste osnove i denominal zabatuAt pf. 
»ostati malen tijelom« (Brusje, Hvar). Danicic 
izvodi batvo n od bat (v.), a Miklosic od osnove- 
by- »rasti«, od koje je i bilje (v.) i oznacuje rijec 
kao »kroatisch«. Miklosicevo misljenje bit ce 
ispravno jer u slovenskom i bilo = bitvo ima 
isto znacenje. Glede ie. u ~> 6 u ovoj osnovi 
upor. gr. cpwtc, »priroda«, cpuxov »biljka«,, 
rijeci koje postadose internacionalne. Sufiks 
je kao u pastva (v.) od pas- (v.) 

Lit.: ARj 1, 211. Pletersnik 1, 23, Ribaric,, 
SDZb 9, 130. Osten-Siicken, ASPh 34, 555- 
559. WP 2, 143. si. Hraste, JF 6, 214. 

bau bau (Kosmet, internacionalni uzvik 
ie. podrijetla) »glasovi za plasenje djece kad 
placu ili nisu mirna«. Odatle: denominal 
bailkati, baulem impf. (Vuk) izveden s pomocu 
-kati (v.) kod onomatopej skill glagola (upor. 
jaukati) »vikati bau barn prema pf. bauknuti, 
-nem. Odatle postverbal bauk m (istocni 
krajevi) »izmisljeno zivo strasilo«, odatle ime- 
nica na -bka (v.) : baucka f pored huika (Kosmet) 
»strasilo za djecu, kad su nemirna«. Od ap- 
straktnog znacenja postverbal bauk je dobio 
znacenje radne imenice (upor. razvitak zna- 
cenja u sufiksu -ilo). Od nje je stvoren hipo- 
koristik bdja f (Vuk). U djecjem govoru od 
bauk je deminutiv na -bk: baucak m »zubi 
male djece, kad pocnu nicati«, u Vuka hdk 
(a < au > ao). U Boci se zovu vucici. Naziv 
je tabu. Po narodnom vjerovanju tako su na- 
zvani da bi se plasio svatko tko bi htio nasko- 
diti djetetu. A i sama onomatopeja bau bau 
nastala je prema vukovu zavijanju. Odatle 
postoji i onomatopejski glagol bavketati impf. 
(Jacke) »lajati«. 

Lit.: ARj 1, 155. 158. 211. 212. GW477. 
Elezovic 1, 34. 66. DEL 467. 468. 

baul, gen. -ula m (Rab, Bozava, Kuciste, 
Molat) = haul, gen. -ula (Zagvozd, Vrgorac) 
= bdjuo, gen. -ula (Perast) = bavujo, gen. 
-ula (Potomje, Peljesac) = bagul (Cres) »kovceg 
(putnicki)«. Od tal. bailie »isto«. Stfr. bahut 
(12. v.) nalici na ar. tabut > tabul (BiH) 
»mrtvacki odar«. Upor. jos bacaulum »mrt- 
vacki sanduk«, u glosama. 

Lit: Kusar, Rad 118, 20. REW 1 1008. 
DEL 468. Cronia, ID 6. 



bava 



124 



baviti se 



bava f (Bozava, Molai, Rab, Malinska, 
Baska, Kuciste, Brae, Mljet »(pomorski termin) 
laki vjetar«. Deminutiv na -iga bdvica (Kuciste). 
Od tal. bava < lat. (srednjovjekovno) bava < 
*baba, djetinja rijec reduplikativnog tipa 
{lata, mama). Na isti se etimon svodi i zna- 
cenje »slina«. To je osnovno znacenje novijoj 
posudenici iz mlet. bavdrin, gen. -ina m (Du- 
brovnik, Cilipi, Cavtat) = babarin (Korcula) 
»zastirac(ic) djetetu da se ne omrlja«. Upor. 
mlet. deminutive bavalin »collare dei bimbi«, 
bavarai, tosk. bavaglio. Istog romanskog 
podrijetla je bale, gen. bald f. pi. (18. v., Vuk) 
»sline« (u sing, bala »slina«), pejorativna rijec 
koja je Danicicu bila nepoznata postanja, ali 
je pomisljao na vezu s blato, bara, sto ne 
objasnjava ni oblik ni znacenje. Vec je Miklo- 
sie opazio identicnost obojega s rum. pi. f. 
bale »Geifer, Rotz, Speichel« koje pretpostavlja 
sing. *baba < *ba. Ta rijec ima u hrv.-srp. 
veliku leksikologijsku porodicu. Pridjev na 
-av balav, poimenicen na -be > -ac balavac, 
gen. -avca m prema f na -iga balavica, de- 
minutiv na -ce, gen. -ceta balavce n = halence 
(Lika), kolektivum na -cad, -i balavcad, na 
-nica baia-unica f(Istra) »kovilje, stipapennata«. 
Hipokoristici balo m (Vuk) = na -onja balonja. 
Augmentativ balusina (18. v.). Denominal 
na -iti: baliti, -Im ima (iz-, o-, za-) iterativ 
ma -iva- -baljivati, -bdljujem, -vam (Stulic) 
samo s prefiksima. Iznenaduje sto je posudenica 
iz rumunjskoga postala samo u hrv.-srp. opce- 
nita ne samo na istoku nego i na zapadu, 
a ne nalazi se u bugarskom. Upor. ipak rasi- 
renost drugih posudenica iz rumunjskoga na 
zapadu kao kostura, ficor, glindura. 

Lit.: ARj 1, 163. 165. 166. 167. 4, 127. 
Zore, Rad 208, 212. Macan, ZbNZ 29, 213. 
Kusar, Rad 118, 23. Cronia, ID 6. Miklosie 
6. SEW 1, 41. REW 853. DEI 468. 469. 
Matzenauer, LF 7, 5. 

Bavarska f = Pajarsko n (ZK), poimenicen 
pridjev na -bsk prvi od lat. Bavaria < Baju- 
varii, drugi od njem. Bayern (od stvnjem. 
ze dem Bayern »kod Bavaraca«). Odatle prema 
mlet. Bavera na -be > -ac Bavarac, gen. 
-rea — baverac (Hrvatska, Vuk) »neka krtola« 
= Bavijera (17. v., Mikalja, Bela, Kasic, 
bugarstica), od tal. Baviera. 

Lit.: ARj 2, 211. 212. DEI 469. 

baviti se, -Im (se) impf, (s prefiksima do-, 
iz-, izu-, nd- poza-, d-, 'pri-, pro-, za-) »za- 
drzavati se > demeurer, s'occuper«, izilbaviti, 
-Im pf. (Dubrovcani, 17. i 18. v.) »izvaditi 



meso izmedu kosti za pecenicu«, iterativ na 
-avati izbavljavati, na -ivati dobavljivati (18. 
v.), odatle deverbativ iterativ bavljati = 
bdvljati stvoren s pomocu infiksa -a- (v.). 
Znacenje »demeurer, s'occuper« nastalo je 
depreverbacijom od zabaviti pf. »retenir, 
s'occuper«. Danas se -bavljati upotrebljava samo 
s prefiksima do-, iz-, na-, o-, pri-, napri- (Li- 
ka), pro-, za-, kod Vitezovica i bez prefiksa. ; 
upor. i u Kosmetu nabaljat, -am impf, te 
zaboljdl, -am impf. (= nabavljati, zabavljati). 
Nalazi se u svim slavenskim jezicima te 
se uzima da je praslavenski. Odatle postver- 
bali: i^Aav / (17. v.) = izbava, rasireno sa 
-tko: izbavak, gen. izbavka m, dobava, (ne)- 
probava, zabava, nabava, rasireno i sa -tka 
(v.) nabavka; pridjevi na -bn izbdvan »oslo- 
boden« (Stulic), prebavanjprobavan, zabavan, 
na -iv neprobaviv, danas neprobavljiv i radne 
imenice na -ac (v.) dobavljac, na -nik: db- 
bavnik m prema f dbbdvnica, na -telj izbavltelj 
m prema izbaviteljica f, dobdvitelj (18. v.). 
Onomatopeizira se umetanjem r (upor. cavrljati) 
bavrljati (17. v., Vuk), s prefiksom na- ~ (se) 
(Lika) »nagraisati, nastradatk, odatle pridjev 
bavrljast »sarmentosus« (Pancic, o stablu) i 
prilog dvflj bavflj (Vuk), stvoren prema tipu 
samo tamo, ovamo onamo« (v. s. v. avrlj); 
s infiksom -un (v.): zabavilnati pf. (objekt: 
dijete, Lika) prema impf, zabavunavati »od- 
vratiti pozornost s jedne stvari i upraviti je 
na drugu«. Rumunji posudise prefiksalne 
slozenice: izbdvi »spasiti«, odatle postverbal 
izbava f »spasenje«, zabovi »oklijevati«, odatle 
rumunjski pridjev zabavnic »lijen«, Arbanasi 
me u zbavite »ozdraviti« < izbaviti. Baviti 
je praslavenski kauzativum ili faktitivum od 
byti. Ne nalazi se u baltickoj grupi, nego u 
sanskrtu bhavayati »stvarati, ciniti da nesto 
bude«. Tako je dobaviti kauzativ od dobiti, 
pribaviti od pribyti, nabaviti od nabyti, izbaviti 
od izbyti. Zbog homonimije sa byti > bid 
i bid »tuci« — pribyti, nabyti i izbyti propadose 
u hrv.-srp.; izbyti ocuvao se u rumunjskom 
isbuti »postignuti, pobijediti«, odatle rumunjski 
apstraktum izbutinta »pobjeda«. Po danasnjem 
jezicnom osjecaju baviti i bid su posve razlicite 
rijeci. 

Lit.: ARj I, 125. 212. 4, 301. 7, 530. 8, 
38. 314. Elezovic I, 25. 183. 427. GM 431. 
Korsch, ASPh 9, 677. Matzenauer, LF 7, 
4. SEW 46. WP 2, 142. Bruckner 18. Isti, 
KZ 46, 226. Slawski 28. Mladenov 13. Mi- 
klosie 26. Tomanovidj./i 7 17, 207. Ivsic, NVj 
21, 443-51. Vaillant, RES 22, 25. Holthausen, 
IF 48, 265. Iljinski, ASPh 24, 224. 



baz 



125 



bazdjeti 



baz, gen. *bza m (upor. stces., stpolj. bez, 
gan. bzu — oblik baz imaju Vrancic, Mikalja, 
Bela), sveslav. i praslav. bbeb »sambucus nigra, 
racemosa«. Odatle baza f(Vuk). Danas se govori 
samo u poimenicenoj pridjevskoj izvedenici 
z. r. zova koja je usla u knjizevni i saobracajni 
govor. Pocetno b u pridjevu bzov u rijetkoj 
pocetnoj grupi bz je ispalo kao u psenica > 
senica. Ta se grupa olaksava i dodavanjem samo- 
glasnika a-, o-: pridjev na -ov abzov (17. v., 
Mikalja, Voltidija, Stulic), poimenicen na 
-iste abzoviste, na -ina abzovina = obzdva f 
(Banat, Srbija, Morava) = ovzovina (Crna 
Gora, Crmnica), toponim Obzovo (Baska, 
Krk, uzvisina), poimenicen na -iga ovzovica 
(Crmnica), na -je Obzovlje (Kragujevac). Ta 
se grupa oblaksava i sa 6 > a: pridjev bazov, 
poimenicen u z. r. Bazovd (brdo, Srbija), 
na -ina bazovina (Reljkovic) = bbee ina (Kra- 
sic) »drvo od bazge«, na -ica Bazovica (toponim 
kod Trsta), Bazje (Virovitica), Bazik (Bosna), 
na -ika bazika »1° baz, 2° zovin cvijet«. Upor. 
Bazijas (Rumunjska). Oblaksava se i umetanjem 
samoglasnika u: buzbvina (Prcanj), upor. 
rus. buz u buzina, ukr. buzok govori u prilog 
prijevoja 5 > u. Suglasnicka grupa uklanja 
se i metatezom: zobovina »Holunderholz« < 
*bzovovina. 

Bez ispustanja b potvrdeno je bzova kod 
tri pisca naseg vremena, bzovina (16. v.) i u 
toponimu Bzovik = Zovik' (Makedonija), 
pridjev na -en bzen, potvrden u toponimu 
Zenica (Bosna) f < *Bzenica > tur. Iznica; 
Zenik (mahala u Sarajevskom polju). 

Vec u praslav. prosiruje se s pomocu -dbazd 
(Hektorovic), upor. polj. best < *bezd, lit. 
bezdas. To prosirenje moglo je nastati unakr- 
stanjem sa crnhbh > aptika, avdika (v.) ili, 
kako zovin cvijet ima zaseban miris, unakrste- 
njem s bazditi, pazid (v.) < pzzdeti. Kako je 
bazga sumsko drvo, zivi cesto u simbiozi s 
bukvom, narocito nakon sto se posijeku bukve 
u sumama, pa je praslav. bb'eb dobilo jos -ga 
prema drezga (upor. Drez/iica) »suma«: bazga 
(ZK, slov.), s pridjevom bazgov, poimenicen 
bazgovina, bazgovica. Upor. lot. buzga »Knittel«. 
Prema maskulinu baz, bazd stvara se bazag, 
gen. bazga m = bezeg, gen. bezga (Prigorje, 
hrv.-kajk., slov.) koji poznaju leksikografi. 
Bbzh je ljekovit zbog cvijeta. Zbog toga se 
posuduje. Madzari posudise kolektiv *bbeu t e 
> bodza »zova«, Dakorumunji boz (Moldavija, 
sa s > o) »avdika, aptika« (premda imaju soc 
< lat. sambucus, kao i Arbanasi shtog, s clanom 



shtogu), kolektiv bozie, odatle m boziu = 
buziu- (Muntenija); ovamo ide jos bazate 
»Attichgebusch« < *bhzo bch, kod Arbanasa 
borzag, Novogrka |3oij5i,ov. Praslav. bbeb 
nema nikakve veze sa oepa kod Dioskoridesa, 
koje kao tracka rijec ide zajedno sa sambucus 
bez -ucus. Zbog toga ne moze zova ici u bal- 
kanski supstrat, kako misli Alessio. Prihvatljivo 
je zbog gore navedenog podatka o simbiozi 
zove i bukve etimologijsku vezanje sa ie. *bhugo 
(prijevoj prema *bhaug-, *bhoug-) > kurdski 
buz »eine Art Ulm«, nvnjem. Buche, lat. fagus 
»bukva«, dorski cpayo^ »hrast«. Prijenos znacenja 
je razumljiv na osnovi semantickog zakona 
sinegdohe. Ni Machek nece imati pravo kad, 
zabacujuci prijasnje svoje izvodenje iz ie. 
*bhugo, uporeduje bbeb i btzgz, ali odvajajuci 
jedno od drugoga, sa galskim axo(3ir| »id.« i 
stavlja ga u protoindoevropski supstrat. 

Lit.: ARj 1, 30. 212. 213. 214. 751. 8, 500. 
9, 502. Jagic, ASPh 31, 627. Zuljic, ZbNZ 

II, 272. Strekelj, DAW 50, 74-75. Maretic, 
Gr. § 110. Resetar, Stok 103. Miletic, SDZb 
9, 363. Elezovic 2, 3. Miklosie 26. SEW 1, 

III. Holub 63. Bruckner 202. Isti, KZ 45, 
196. Vasmer 100. 438. Mladenov 52. WP2, 129. 
Trautmann 42. GM 496. Tiktin 218. Alessio, 

RIO 1, 247. Endzelin, 7^23, 119-127 (cf. 
IF 3, 204). Machek, LP 2, 153-154. Isti, 
Rech. 1934. Isti, CSR 221-2. Matzenauer, 
LF 19. Isti, Civ slova 375. Melich, MNy 
7, 318-320. Petersson, KZ 46, 140. Schef- 
telowitz, KZ 56, ill. Uhlenbeck, PBB 30, 
270. Gombocz- Melich 439. Sulek, Im. 551. 

bazdjeti, -fmimpf. (Vuk, Bosna) = izbazdeti 
(Crna Gora) = bazdet (Kosmet), s prefiksima 
za-, u-, »prdjeti, smrdjeti« (rakija bazdl iz 
njega, Banja Luka). Varijanta po zakonu asi- 
milacije p -zd > b -zd (upor. bazduh za pastuh 
v.) od pazditi (ZK), slov. pezdeti, odatle ime- 
nica na -be (v.) pazdac, gen. -aca (ZK), slov. 
pezdec. Asimilacija je vrlo stara, baltoslaven- 
ska, te se nalazi i u lit. bezdeti, lot. bendet. 
Osnova je bbzd-. Glagol je baltoslavenski, 
srodan s lat. pedere, gr. poem »id.«. Prema 
Danicicu ide ovamo i bazdrciti, bazdrcim impf. 
(Lika) = bazdrkati, bazdrcem »bez posla odati«, 
odatle postverbal bazdrk m. Glagol bazdjeti 
onomatopeiziran je umetanjem r i nastavkom 
-k-a-ti, -c-i-ti deminutivnih glagola. Upor. 
bavrljati (v.), ceprkati od cepati (v.). To je 
opscena metafora za besposlicenje. Vjerojatno 
je takvoga podrijetla bandfkat, -dfee (npr. 
prazan ducan, kad nema kirajdzija, kad ne radi) 
(Kosmet). Upor. i kajkavsku onomitopeju 



bazdjeti 



126 



bazui; 



baziknati (plamen je iz topa baziknal »izletio«, 
Volavje kraj Jastrebarskog). Odavde je moglo 
nastati rekompozidjom bazati, hdzald (v.). 

Lit.: ARj 1, 213. Elezovic 1, 26. 29. 183. 
2, 376. Miklosic 111. Bruckner 54. WP 2, 
68—9. Matzenauer, LF1, 20. Walde-Hofmann 
2, 273-4. 

bazerdan m (Vuk, nar. pj.) = bazrddn 
(nar. p j.) = bazar dan, gen. -ana m (d umetnuto 
u grupu zr, upor. zdrak) »trgovac«. Odatle 
izvedenica na -ce, gen. -ceta: bazrdance (na- 
rodna pjesma) i slozenica sa -basa: bazerdam- 
basa m (Vuk) »glavni trgovac«, odatle posesivni 
pridjev na -in bazerdambasin i apstraktum 
bazerdanibasluk m (Vuk) »vlast njegova«. 
Turcizam perzijskog podrijetla (od bazar i 
-gyan > tur. bazirgyari), nije potvrden u drugim 
balkanskim jezicima. 

Lit.: ARj 1, 213-4. Lokotsch 278. 

bazijan m (ph > b 17. v., Kavanjin, upor. 
slov. bazan) = f>,)6e3ya«(Jambresic,Habdelic) 
= (ph > p) pazijan = pacijdn (Bela, Jambresic) 
= facan (Belostenec, prezime) = fazan m 

< njem. Fasan prema f fazanica,fazanka, 
deminutiv na -ic fazanu, na -erija fazanerija 

< njem. Fasanerie, = fadzan, gen. -dna 
(16. v., Dubrovnik) < tal. fagiano. Od latin- 
skog poimenicenog pridjeva na -ianus od imena 
zemlje i rijeke Faside (<t>dou;,-i5oc,) izmedu 
Male Azije i Kolhide (danas Gruzija), gr. cpaai- 
avoc, = lat. phasianus. Upor. aib.fasandua -oi. 

Lit.: ARj 1, 214. 269. 9, 544. 721. Hirtz, 
Aves 104-5. Pletersnik 1, 14. GM 100. REW 
6465. 

bazjaluk m jedanput u narodnoj pjesmi: 

ne bojim se nit careva silna bazjaluka. 

Nije potvrdeno u narodnom govoru ni u drugim 
balkanskim jezicima. U narodnoj se pjesmi 
daje i znacenje »silna carevina«, odakle Danicic 
zakljucuje da bi to moglo biti turski apstraktum 
bisyarhk »silno mnostvo«. 

Lit.: ARj 1, 214. 

bazjan m (Pancic) »biljka aegopodium 
podagrana L.«. Bez naznake aree i podataka o 
upotrebi nije za etimologiju. Danicicevo iz- 
vodenje od perz. buz »koza« proizvoljno je. 

Lit.: ARj 1, 214. 

bazlamaca f (Stulic, Lika, Krasic, dijai. 

bazlamaca) »tanka pogaca obicno od kukuruz- 
nog brasna i mlijeka«. Dolazi od tur. bazlamac. 
Lit.: ARj 1, 214. 



bazaman m (Sulek) »1° xanthium spinosum, 
2° cirsium arvense«. Ocito od tal. imperativne 
slozenice baciamano > mlet. basarnan » ru- 
koljub«, ali nema potvrda za nju iz botanicke 
terminologije. 

Lit.: ARj 1, 214. DEI 396. Sulek, Im. 
11. 509. 563. 

bazdar, gen. -ara m (Vuk) = bazdar 
(Kosmet) »1° mensurarum ponderumque exa- 
minator, 2° opcinski trosarinski kantar (Kos- 
met)*. Odatle f na -ica bazdarica »zensko 
celjade koje uzima bafdarinu = carinu«, u 
narodnoj pjesmi vila bazdarica; na -ina, 
-ija (v.): bazdarina, bazdarija; pridjev na 
-ski: bazdarskT (ured); denominal: bazdirat 
(ZK) »sluzbeno utvrditi mjeru posude«," zna- 
cajan zbog zamjene sufiksa -arid > -irati, 
sto se dogodilo prenosenjem turcizma u udaljene 
krajeve gdje je termin manje poznat. Ovamo 
ide mozda, kao saljiv eufemizam, nabazdarac, 
gen. -area m (Levac i Temnic, Srbija) »penis«, 
ali je nejasan prefiks na- jer,nema tako slo- 
zenog -glagola. Turcizam perzijskog podrijetla 
(slozenica bacdar »carinik« kao tefterdar, baj- 
raktar od bac »porez« koje se nalazi u bug. 
bac); nalazi se i u arb. baxhddr »carinik«. 

Lit.: ARj 1, 214. 7, 206. Lokotsch 166. 
Miklosic 2. Elezovic 1, 26. GM 30. 

bazulj m (ph > b upor. baklja, hrv.-kajk., 
Belostenec, slov. bazol m, bazola f pored 
bezol) »grah«, deminutiv na -bk bazuljek, 
gen. -Ijka (Jambresic) »sitan grah« = bazoljak 
(Jacke) = (a > o) bozanj, gen. -inja = (ph > p) 

pozanj, gen. -znja (Mikalja) = (si > s)posanj, 
gen. -snja (Mikalja, Bella, Stulic, zamjena 
docetka -ulj domacim sufiksom -bnf), deminutiv 
na -be posanjac, pridjev posanski = (u jadran- 
skoj zoni redovno si > z kao u mlet. fasol, 

fasiol, istrorom. fazol (Rovinj), furi, fasul) 

fazo, gen. -ola (Vodice) = fazo (Bozava) = 

fazol (15. v., Hrv. primorje, Dalmacija, Hvar, 
Brae) = fazola (Perast, Scepan, Lepetane) — 

fadzola f (Hercegovina) = vadzola (Crmnica, 
Grbalj) = fadzuo, gen. -ula (Dubrovnik, 
rakopis) = (zamjena sufiksom -uri) vaziin 
(Okruk, Ciovo) = fazuo = fazul (Mikalja) 
= (st > s) fasol (Dalmacija) = fasolj = 

fdsulj (17. v., Dalmacija) = fasuo, gen. -ula 
(Dalmacija, upor. bug. fasuh = (ph > p) 

pazul, gen.-to/a (Istra, prezime Pazulic m 
prema Pazulika f »zena njegova«) = pazuv, 
gen. -ula (Buzet, Sovinjsko polje) = pa- 
zulj (Sulek), odatle pazuljevka / pazuljarka 



bazulj 



127 



bdjeti 



(Krasic, Hrvatska), pazelarka »kornjaca, naz- 
vana tako jer podgriza grah « = (na istoku 
opcenito) pdsulj, gen. -ulja (Vuk, Srbija) = 
pasulj (Kosmet, Zatrebac: sitan, krupan, 
beo, zut, saren, pecki (= iz Peci), fetovski, 
zacinjen, piktosan ili pitosari), augmentativ na 
-ina pasiiljina, pasuljlna »grasina«, deminutiv 
na -ica pasuljica = pasuljica (Kosmet). Na 
-ara < lat. -aria pasuljara f (Banat) »1° vracara 
koja u pasulj vraca, 2° prosta lula«. Denominal 
na -ati pasuljati se, -am impf, »postajati kap 
grah (inhoativ)«, na -iti opasuljiti se (Vuk). 
Od pasulj unakrstanjem dosao ie docetak u 
grasulj. Pasulj je balkanski grecizam latinskog 
podrijetla: dakorum. fasold, bug. fasuh, de- 
minutiv fasulce, fasulice, arb. fasul, cine. 
Jdsul'u, ngr. cpaooiWd {-ok\), pi. (paoovkia 

> tui. fasulla. Postoje jos varijante sa sonantnim 
r mjesto a i sa r (upor. krletka): slov. frzol, 
hrv. frzonj i fizol. Oboje je doslo preko njem. 
(tirolskonjem.) farsol (upor. arb. frashule) i 

Jisole. Oboje u spanj. frisuelo; i mjesto a dolazi 
od unakrstanja sa pisum, pisellum, a r od fresum, 
Jabafresa »razmrvljen«. U lat. phaseolus (Plinije, 
Cominella) dosao je deminutivni sufiks -eolus 
mjesto gr. cpctonXoc,, rijec vjerojatno egej- 
skog podrijetla. 

Lit.: ARj 1, 215. 3, 39. 45. 46. 9, 27. 691. 
727. 11, 77. 334. BI 2, 15. Elezovic 2, 61. 203. 
Jagic, ASPh 8, 318. Perusek, ASPh 34, 56. Ple- 
tersnik 1, 199. 200. 204. 2, 16. Sturm, GSJK 
6, 71. Hirtz, Amph. 104. Hraste, Rad 272, 
27. Miletic, SDZb 9, 261. 263-4. Ribaric, 
SDZb 9, 145. 70. REW 3 6464. Rohlfs 2300. 
Strekelj, DAW 50, 35. Romdnsky 103. GM 111. 
323. Vasmer, RSI 3, 267-268. Mladenov 660. 
Resetar, JF 6, 255. Trajanovic, NJ 3, 150- 
151. SEW 1,280. DEI 1582. Ernout-Meillet 
729. Pascu 2, 40, br. 707. 

Bdinj m: do Bbdynja (Mon. serb. 2), & 
Bbdinji (2 puta, Danilo), danas Vidin preko 
turskoga gdje / u Vid- uklanja pocetnu su- 
glasnicku grupu nepodnosljivu u turskom. 
Rumunjski je Diu (n > i pravilno u rumunj- 
skom jeziku). Od latinskog lokatlva Bononlae 
od Bononia, keltski toponim, upor. tal. Bologna, 
fr. Boulogne-sur-Mer na kanalu La Manche. 
Izvedenica od bona koje je drugi elemenat 
u keltskoj toponoma'stickoj slozenici Vindobona 

> Wien (ces. Viden, polj. Wieden), u zna- 
cenju »grad, castellum« (v. Bee). Oblik Bdinj 
vazan je za prosudivanje razvitka -ona > *-yn 

> -in u ilirskim toponimima tipa Solin < 
Salonae; *y > t' nije nastao, kako je mislio 



Bartoli, preko ilirskoga izgovora 5 > 6 > e > i 
jer se Bdinj nalazi ne na ilirskom (i keltska je 
rijec) nego na trackom teritoriju; to je kllat. 
6 > vlat. u > y > i nastalo po zakonu pri- 
jevoja, ako je u iducem slogu i ili palatal 
(ovdje ni > n). 

Lit: ARj 1, 215. Bartoli 1, 279. Grohler 
130-131. 

bdjeti, bdim impf. (Vuk), s prefiksima 
pro-, na-, sna- »ne spavati«. Odatle pridjevi 
na -en, -Ijiv, -it koji ne zive u jeziku i koje su 
mozda sami pisci stvorili: bden (Kavanjin), 
bdit (Kavanjin za vigil), bdjeljiv (Stulic); 
radne imenice na -telj, -teljica, -(a)c, -nik, 
sve prijevodi (caiques) za lat. vigil: bditelj 
(Stulic) m prema bditeljica, odatle pridjev na 
-bn bditelj an, bdjelac, bdjenik, i prema participu 
prezenta bdecnik »strasnik«, Apstraktum (b)de- 
nije n kao crkvena liturgijska rijec (= gr. 
aypujrvia) ocuvala se do danas i posudise je 
Rumunji (bdenie > denie, odatle denominal 
na -ujn > -ui: bdenui koji kod nas ne postoji) 
prema knjizevnom bdjenje (BI 1,39). 

Od prefiksalnih slozenica uz neologizam 
probdjetl, probdim (samo dva leksikografa 19. 
v., Sulek, Popovic) »durchwachen« (cini se 
kao kalk prema njemackom glagolu, tako i 
slov. prebdeli »id«.) zanimljiv je stcslav. nabbdeti 
»tueri, servare« (uz izvedenice nabbdja f »em- 
u£>eux, cura«, naEzaeufe n »servatio«) koji 
dolazi i u starosrpskim tekstovima 13. v. 
[To je kalk prema gr. emufXeoum »avoir soin 
de, s' occuper de, veiller a« gdje je ejti pre- 
vedeno s na, a pitao »brinem se, nastojim« 
sa bdjeti (nad necim) u znacenju »brinuti se o, 
cuvatk.] Odatle sa sufiksom -ar nabddr, gen. 
-ara m »nadstojnik, starjesina samostana« 
(samo u katolickih pisaca: Bernardin, Hekto- 
rovic, Barakovic, Bandulavic, Bijankovic, Mr- 
navic) = navddr, gen. -ara m »covjek na sluzbi 
koji nadzire tezake« (valjda na Bracu, jer je 
Ostojic zabiljezio ovu rijec — prema tome bi 
ova rijec bila ostatak slavenske terminologije 
povaljskih benediktinaca). [Zbog geografske 
aree nabdar treba smatrati kalkom prema lat. 
invigilator »custos«.] Od glagola nabdjeti naci- 
njen je dalje stcslav. sbnabbdeti (odatle i ces. 
snabdeti i rus. snabditb) »elucrari, acquirere, 
observare, custodire«; od njega potjece nas 
glagol snabdjeti, sndbdim ili snabdijem staro 
znacenje: »spasiti, salvare«; novo: »opskrbiti 
koga cime«, s izvedenicama snabdijevati impf, 
i snabdijevanje n, part. pret. pass, snabdjeven 
kao odjeven. Maretic misli da je danasnje zna- 



bdjeti 



128 



beba 



cenje ovoga glagola rusizam jer u staroslaven- 
skim tekstovima srpske redakcije (Sava, Do- 
mentijan) toga znacenja nema, a od novih je 
pisaca ovaj glagol najprije zabiljezen kod 
Bogisica i Krasica (1888). 

Slozenica nocobdlja m noviji je neologizam 
stvoren prema njem. Nachtwachter, od sintagme 
nocu bdjeti. Za nju nema potvrda ni kod starijih 
pisaca ni u zivom govoru (za ovaj termin sluzi 
u Bosni turcizam perzijskog podrijetla pasvaftd- 
dzija ili pasmandiija m). 

Korijen je praslavenski ocuvan u svim slaven- 
skim i baltickim jezicima ie. *budh- > slav. 
bbd- (lit. budet'i). Prijelazom & > a stvorena 
je u hrv.-srp. nova serija rijeci koja je u je- 
zicnoj svijesti izgubila vezu sa bdjeti i zbog 
toga se semanticki drukcije razvija: 1. arhaicki 
i dijalektalni pridjev na -(a)r (v.) (kao dobar"): 
badar »zivahan (za konja i inace)«, odatle 
denominai bddrlti (Istra) »vigilare«. U Vodicama 
(Istra) postoji u znacenju »budan« zbaddn 
(prefiks s-, -an < -bnb) pored badar. Nalazi 
se takoder u litavskom budrus. Ovaj pridjev 
usao je u nas i u bugarski knjizevni jezik kao 
rusizam (6 > o): bodar, odatle denominai 
bodriti (o-) i apstraktum na -ost: bbdrost. 2. 
kao pridjev na -fl/r (< bn + -j}: badnji samo 
u vezi s dan (tada se deklinira po staroj dekli- 
naciji badnjega dne itd., ne dana) i vece (bad- 
nje ~), takoder bug. bodni vecer. To je kalk 
krscanskog termina vigiliae > fr. veille de 
Noel i znaci dan ili vece uoci Bozica. Istarski 
Rumunji (Cici) posudise taj pridjev: bodljazi 
f (6 > o, dn > dlj + zi »dan«). Poimenicen 
pridjev s pomocu sufiksa -jako = bug. -iko: 
badnjak, bug. bddnik u dva znacenja: 1° isto 
sto i badnji dan (ZK, badnjaK); 2° drvo ili panj 
koji se pali uoci Bozica, folklorni obicaj koji 
ima svoj ceremonijal i svoju simboliku«. Taj 
obicaj postoji dapace u Vodicama (Istra) 
badnjak »panj koji se na badnji dan svecano 
donese iz sume«. Prema badnji nastale su 
izvedenice na -jaca (v.) badnjaca, badnjacica 
(Srijem) »hljeb koji se mijesi na badnji dan 
(libaca, ZK)«. U Podibru badnjak predstavlja 
Josipa, a badnjacica Mariju. Prijevojni stepen 
ie. *bhoudh > praslav. bud- ocuvan je u svim 
slavenskim jezicima. Nalazi se u imperfektiv- 
nom kauzativu buditi, budim (pro-), u pridjevu 
ma -bn budan (u lit. baudflu), budna (Vuk, 
18. v., takoder slov. i bug.), odatle neologizam 
budilnik, budilica (za vekerica, zveljarin). 
Korijen je veoma rasiren u dvoclanim 
starim imenima kao sto su Bud(i)mir 
Budis(l)av, Budivoj, Biidndl, Radobud, i u 



hipokoristicima Buden, Budoje, Budos, Budman, 
Budin, Budilo, odatle nasa prezimana Budinu, 
Budimirovic, Budisavljevic itd.; kao toponimi: 
Budmjak (ZK), Budinscak, Budinscina, i u 
panonskih Slavena Budin > Budim, danas s 
asimilacijom kao tur. beden > bedem. 

Lit.: ARj 1, 707. 215. 709. 711. 7, 206. 
733. 8, 418. 15, 829. SEW 1, 96. Miklosic 
25. Isti, Lex. 398. 939. Pletersnik 2, 218. 
Bartai 348. Maretic, Savj. 114. 138. Bruckner 
47. Mladenov 19.48. Trautmann 33. WP 2, 
148. Skok, Sldvia 15, 485. Ribaric, SDZb 
9. REW 3 9326. Boisacq* 776-7. Hirt, IP 32, 
285. Baric, SKZ 304 (1943), 170-4. Jirecek, 
ASPh 15, 456-7. Suflaj i Asboth, ASPh 
28, 601-10. Fraenkel, ZSPh 9, 42. Boissin, 
RES 27, 43. Meillet, RSI 2, 61. Osten-Sacken; 
IF 33, 200-1. Zubaty, SbFil 3, 183-239. 
Dordic, NJ 4, 100-7. Belie, NJ 1,76. Hujer, 
LF 57, 522-8. Puscariu, Studii 2, 304. 

be, uzvik za odobravanje, pohvalu i cudenje 
(nar. pj., Bosna, Travnik) »ta (v.)«. Najcesce 
u vezi sa aferim (v.); be ne luduj. Nalazi se ta- 
koder u bugarskom. Danicic vidi ovaj uzvik 
i u bestulum < be zulum (v.) u Bogisicevoj 
narodnoj pjesmi: nijesam mladoj djevojci be- 
stuluma ucinio, sto nije vjerojatno jer se uzvik 
be ne nalazi na pocetku recenice. Uzvik je 
turcizam, mozda grckog podrijetla, ako je 
kratica za bre < more. 

Lit.: ARj 1, 218. 258. Deny § 1039. Mla- 
denov 20. 

beana f (Kosmet, GM) »nedostatak, mana, 
zamjerka« (objekt uz naci, biti bez beane*). 
Odatle nece biti denominai obadnit, -im pf. 
»otkriti« = obejdniti (Mostar) »iznijeti na javu« 
= obejaniti se »ocitovati se« (Konavli), nego 
od ar. bejan »objasnjenje«, koje se upotrebljava 
u Bosni kao imenica bean u vezi izlaziti na 
bean (Banja Luka) = bejan (Mostar). Ni jedan 
ni drugi od ovih turcizama arapskoga (bejan) 
i perzijskoga (behane »povod, uzrok, izgovor«) 
podrijetla ne nalaze se u drugim balkanskim 
jezicima. Narodna pjesma poznaje bejan u 
pripjevu gdje se ne vidi znacenje. 

Lit.: ARj 1, 226. 8, 324. Skok, Sldvia 15, 
186. Elezovic 1,36. 2,2. G M 254. Zore, Rad 
170, 215. 

beba f (Vuk) = beba (Kosmet) »infans«. 
Odatle hipokorislici bebe f (Dubrovnik; prema 
Mare, pape) = bebo m (Stulic) »malo musko 
dijete«, deminutiv na -lea (v.) bebica f (Vuk), 
na -bka (v.) bepka (Vuk) »lutka«, na -ce, gen. 
-Seta (v.) btpce, gen. bepceta n (Vuk) = bepce, 



beba 



129 



Bee 



-eta (Kosmet). Za Vodice u Istri zabiljezeno 
je da je beba djecja rijec za ovcu i da su dalje 
izvedenice odatle beja, beka, bekica, u govoru 
pastira. U ovom slucaju radi se o onomatopeji 
be za oveji glas (v. nize bekati). Ta internacional- 
na rijec, koja pokazuje reduplikaciju. kao i druge 
djecje rijeci (njem. Lallworter) istoga tipa: 
mama (v.), tata (v.), baba (v.), kad gubi osjecajnu 
vezu, postaje opca imenica kao tal. bambino, 
bimba. 

Lit.: ARj I, 218. 234. SEW 1, 47. 'Riba- 
r'c, SDZb 9, 134. Elezovic 1, 42. GM 30. 
REW 921. Bruckner, KZ 48, 222. 

bebuk m (Musicki) »tuber, veliki sklopac 
koji nastaje od ujeda obada«. Danicic ispravno 
uporeduje s bobuk m (Vuk) »klobuk u vodi«. 
Od posljednjeg postoji denominai bobucati 
(Stulic), bobuciti se »izbijati bobuke«. Izgleda 
da se radi o metafori bob (v.) i unakrstavanju 
sa klobuk (v.) te onomatopeiziranju izmjenom 
samoglasova o-e. Svakako, nije od ie. korijena 
kako je mislio Danicic. 

Lit.ARj 1, 218. 466. 

bebekati, bebece impf. (Stulic) pored bekati, 
beka impf, onomatopejski su glagoli obrazovani 
reduplikacijom i bez nje istoga be kojim se 
oponasa glas ovaca u mnogim jezicima (latin- 
ski, grcki, njemacki). Istim slogom oponasa se 
u nas i pokret ustiju kad se hoce nesto da kaze, 
a ne zna se: bebeuknuti pf. (Stulic) = beknuti 
(polj. beknqc) »os aperire ad loquendum«. 
Odatle beka f (Vuk) ime ovci u Grblju i u 
Vodicama (Istra), deminutiv na -ica: bekica 
pored beclca (Vuk) u djecjem govoru (v. gore 
beba). Zvuk bek dolazi i u konjugaciji -eti: 
becati, beci impf, pored blejati, blekati u vari- 
janti ble, pojacanoj sa /. Onomatopeja be se 
krivljenjem usta prenosi i na pokretociju beclti 
se, becim impf. (Vuk, 16. v., objekt oci) = beclt, 
becim (Kosmet) u vezi s prefiksima iz-, o-: 
izbecati, Izbecam pf. (18. v.) = izbecitl, izbe- 
cim (objekt oci, 16. v., danas ZK), obeciti, 
obecim pf. pored impf, izbecivati, izbecujem, 
-ivam (17. v.). Stulic ima pridjev odatle na -ast 
(v.) bekokast »u koga su izbecene oci«, gdje je 
umetnuto jos oko. Krivljenje ustiju pojacava 
se u istoj onomatopeji glagolskim sufiksima -elj, 
-ij: izbekeljiti se, izbekeljim pf. pored izbeljiti, 
izbeljtm (se) (Lika, Dalmacija) »iskriviti usta«. 
Oba glagola beciti i bujiti umecu poslije pre- 
fiksa iz jos prefiks ko-: iskobeciti, iskobecim 
(Lika, Dubrovnik), iskobeljiti, iskdbeljim (Lika). 
Mjesto b postoji u onomatopeji i varijanta p: 



peat se impf. (Brucje, Hvar) »kriviti lice 
prema nekome«, s prefiksom iz-:, ispeiiti, 
ispecim pf. (17. v., Dubrovnik) s umetnutim 
ko-: iskopeciti, Iskopectm pf. »iskriviti«. U 
prefiksalnim slozenicama raspeciti = obeciti 
nejasan je razvitak znacenja »razmaziti«, ako 
ova onomatopeja ide ovamo. U vezi s prefiksom 
iz- ima jos druga vrsta varijacije onomatopejske 
osnove, zamjena slabijeg suglasnika b s jacom 
ekspresivnijom grupom dr: izdreciti, izdreiim 
(18. v., s objektom oci jednako kao i izbecitl 
ocf) = Izdreljiti, Izdreljim (oci). Danicicevo 
tumacenje beljiti se od bijel »kao lud zjati tako 
da se zubi bijele« ne vodi racuna ni o Ij ni 
o akcentu ni o ostaloj grupi slicnih rijeci. 
Mozda ide u vezu s ovim onomatopejama i 
narodna etimologija odeel oci kao tumacenje 
postanka toponima Decane u Vukovoj pripo- 
vijeci kako je nastao manastir i crkva u De- 
canima. Nejasan je razvitak znacenja u odbeciti, 
odb elm pf. (Vinkovci) »otturiti, odrinutk. 
Jedanput (u 17. v.) potvrdeno je izvodenje 
sa -icati: bebicanje n »mugitus«. 

Lit.: ARj 1, 130. 132. 218. 219. 228. 3, 

886. 890. 4, 132. 161. 8, 320. 567. Miklosic 
9. Bruckner 20. Elezovic 1, 44. Hraste, JF 6, 
213. Tomanovic, IF 17, 202. 207. 209. Schef- 
telowitz, KZ 58, 134. 

Bee, gen. Beca m, odatle pridjev na -ski 
becki i etnikum na -janin (v.) Becanin m prema 
f Becanka i s turskim -11 (v.) Becllja m. Taj 
nas danas opcenit naziv za prijestolnicu 
Austrije potvrden je od 16. v. i nema nikakve 
veze s keltskim nazivom Vindobona, koji su 
ocuvali Nijemci: Wlen prema Wleden (dio 
Beca i rjecica ovako nazvana). Od posljednjeg 
oblika nastade ces. Vi'den i poljski Wieden. 
Wien bio je latiniziran u Vienna, odatle fr. 
Vienne, tal. Vienna, odatle opet bug., rus. i 
rum. Vena. Naziv Bee nalazi se jos u madz. 
Bees, tur., arb. i cine, (ovdje takoder beeil'l 
»u Becu« prema turskom). Madzarska topono- 
masticka imenica bees nalazi se ne samo u sta- 
rijem nazivu Becsorszdg = Austrija, nego vrlo 
cesto u madzarskoj toponomastici: Uj-Becs, 
Kis-Becs, Szamos-Becs, i u slozenici Becske- 
rek > Beckerek u Banatu. Kod nas dolazi 
jos kao ime sela kod Bosiljeva. To je zbog toga 
sto je i u madzarskom i u rumunjskom bee 
opca rijec u znacenju »podrum«. U rumunjskom 
je beau sinonim za pivnltd koja je naseg podri- 
jetla. Bee je kumanskoga podrijetla (kumansko 
beci el znaci »huffe, hauz«). Po svoj prilici, 
tako su se zvala avarska zemljana utvrdenja, 
sto odgovara nasim toponimima Zemun i 



9 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



Bee 



130 



bedak 



Zemunik. Znacajno je jos da ni Slovenci nijesu 
ocuvali Vindobona > Wiederi, premda su kao 
alpski Slaveni mnogo blize tome gradu. Oni 
ga zovu po rijeci na kojoj je: Dunaj. Sve to 
upucuje na to da ni panonski Slaveni nijesu 
imali u svom jeziku refleksa od Vindobona. 
To je keltska slozenica od pridjeva vindos 
»bijel« (ie. korjen te rijeci nalazi se u nasem 
glagolu vidjeti, v.) i imenice bona koja se u 
jugoslavenskoj toponomastici nalazi u keltskoj 
izvedenici odatle Bonoma (y. Bdinj). Misli 
se da je bona znacila »grad« i da je od iste ie. 
osnove od koje je i stvnjem. buan, got. bauan, 
njem. bauen »graditi«, odatle ir. buia »koliba« 
(upor. i hrvatsko-kajkavski toponim Hudi 
bitek i Velebit'}. Ako je ova kombinacija ispravna, 
onda bi Vindobona znacila isto sto Beograd. 

Lit.: ARj 1, 219. Gombocz-MeUch 1, 322. 
Bruckner 614. GM 33. Pascu 2, 112. Joki, 
UJb 7. Korsch, ASPh 9, 490. Resetar, ASPh 
35, 296. 

beca f (Crna Gora, Vuk, nar. prip.) »ve- 
lika zmija za koju se govori da ima na sebi 
kraljusti kao riba; nije je nitko vidio«. Od 
lat. bestia (sa ti > c kao u Porec < Parentium, 
palaca < palatium, sti > sc > ckao u Dubrov- 
niku ubrucic < ubruscic). Upor. arb. bishe 
< bestia, tal. bescio, besso, biscia. U puckom 
fonetskom razvitku jos u augmentativnoj 
izvedenici na -one > -un: *bestione > Psunj, 
Sunj u toponimu (naziv morske uvale), Gospa 
od Sunja (Lopud) = tal. Madonna del Bisson. 
Lat. bestia ocuvana je samo u ovom obliku 
bez promjene suglasnicke grupe slz: bestija 
f (16. v., Perast) = bjestija (Naljeskovic, Du- 
brovnik) = bestija (16. v., Vojvodina, Vuk, 
ZK) »pogrdna rijec, pejorativ za pakosno 
celjade«, odatle pridjev bestinski = bestinski 
(pojacanje bestija bestinska, ZK), apstraktum 
na -luk bestiluk = bestinstvo = bestinstvo, 
denominal obestiljati, -am (Risan, Vuk) »polu- 
djeti«. 

Lit.: ARj 1, 219. 252-253. 257. 8, 326. 
Hirtz, Amph. 5. GM 38. Budmani, Rad 65, 
164. Resetar, JF 12, 286. 

beci m pi. (Rab) = beci (Vodice), sing. 
bee, gen. beca (15.-18. v.) = bee (Vodice, 
ZK) = pec, gen. pica (slov., Brkini) »novac«. 
Denominal na -iti obeciti, -im pf. (Ljubisa) 
»obogatiti«. Od tal. (mlet.) bezzo, pi. bezzi, 
mletacka moneta kao zamjena za sitan novae 
inostranaca kovana od 1497. Izvodi se od Svi- 
carskonjem. (alemanskog) Baize, a ovo od 



Petz (upor. kod nas prezime Pec, podrijetlom 
zacijelo Nijemci) »medvjed«, hipokoristik od 
Bar. 

Lit.: ARj 1, 218. 8, 320. Kusar, Rad 118, 
16. Ribaric, SDZb 9, 131. Pletersnik 1, 2. 2, 
16. REW* 998a. DEL 504. 



becar, gen. -dra m (Vuk) »T nezenja, 2° 

(Srbija, Karadordevo vrijeme) vojnik za platu, 
Soldner, y (Srijem, Ugarska) beskucnik, 
koji se skice i od nadnice zivi, 4° rasipnik, 
pijanica«. Odatle: augmentativ na -ina: be- 
carina (Vuk), pridjev na -ski: becarski; deno- 
minal becar ovati; izvedenica na -usan u meta- 
forickom znacenju becarusa f »bubuljica sto 
po lieu izlazi u mladica«; apstraktum na -luk: 
becarhk m (Kosmet) »stanje, zivot becara«. 
Turcizam arapskog podrijetla (pi. bekdr, sing. 
bikr, tur. bekarhk), nalazi se u svim balkan- 
skim jezicima: bug. bekjar(in), bekjarlak, 
rum. becher, arb. becar, ngr. ujtExidpic,, cine. 
bichiar, bichiarliche. 

Lit.: ARj 1, 220. SEW 1, 48. Elezovic 2, 
499. Pascu 2, 112. GM 34. Korsch, ASPh 
9, 490. 

bed m (Stulic) »aer«. Nigdje drugdje ni 
kod nas ni na Balkanu ne postoji ovaj turcizam 
perzijskog podrijetla (bod»\jetnr, zrak, vazduh«). 
Odakle je Stulicu, ne zna se. Nejasna je ta- 
koder promjena a > e. Sudeci prema inde- 
klinabilnom pridjevu berbat (uciniti se) »pr- 
ljav, gadan«, bug. takoder berbat(in) »smucijan« 
koji potjece od perzijskog prijedloga ber »po« 
i bod »vazduh«, odatle prezime Berbatovic; 
taj a ostaje. 

Lit.: ARj 1, 220. Elezovic I, 42. Mladenov 
27. Doric 14. 

bedak m (Obradovic, hrv. leksikografi, Be- 
lostenac, Jambiesic, opcenito u Hrvatskoj, 
slovenski takoder) = bedak, gen. dka (ZK) 
»luda (v.)*," budala (v.) bena (v.)«. Prema pri- 
djevu na -ast:, bedast (opcenito u Hrv.), odatle 
apstraktum na -oca (v.) bedastoca f = slov. 
bedadja, na -ija izgledalo bi da je korijen 
bed- i sufiks -ak (v.). Tako je to shvatio i 
Danicic koji je korijen bed- identificirao s 
tur. bed nao, nevaljao, ruzan«. Tada nastaje 
semasioloski problem koji Danicic ne rjesava; 
jer zao covjek obicno nije budala, nego prefri- 
gdnac. Pored toga bio bi to hrvatsko-kajkavski 
i slovenski turcizam za koji nema balkanskih 
potvrda. Vjerojatnije je prvo izvodenje Stre- 
keljevo (kasnije napusteno i zamijenjeno sa 
bijeda, v.) od talijanskog pridjeva (govori se 



bedak 



131 



bedra 



osobito u Emiliji) bedano »sciocco, lud«, iz- 
vedenica na -ano od emilijanske imenie beda 
< lat. beta (upor. bitva, blitva, v.) »cikla«. 
Talijanski sufiks -ano < lat. zamijenjen je 
nasim -ak. Upor. drugu zamjenu talijanskog 
sufiksa sa -ar u slov. bedarija f »ludost«, de- 
nominal bedanti »ludo govoritk, pored bedaliti, 
bedalast gdje se umijesala i budala (v.). Turski 
pridjev bed nalazi se doduse medu nasim turciz- 
mima, ali ne kao pridjev nego kao imenica 
bedena f (Milicevic, Srbija)»zlo«. Glede docetka 
-ena upor. bosima f (v.). Zatim u beduv m 
(Dalmacija, Pavlinovic) »covjek zle cudi« 
kome se kaze u pridjevu beduast (ista area) 
»krupna tijela, ali zle cudi«, zatim u impf. 
beduati se »osijecati se na koga, okacati se 
(v.)«, takoder u istoj arei. Danicic je ovdje 
pogodio tur. bed-hu »zlocud«. Taj turcizam 
nije doduse potvrden nigdje drugdje ni kod 
nas ni na Balkanu. S obzirom na polj. biedak 
(17. v.), ces. biddk »miserable«, ukr. biddk 
moglo bi se misliti da je slov. i hrv.-kajk. 
bedak »luda, glupan« izvedenica od bijeda 
(v.), kako se i cita kod Slawskoga;ali je razlika 
u znacenju izmedu sjevernih slavenskih iz- 
vedenica od bijeda i nasih rijeci. 

Lit.: ARj 1, 220-1. 223. Strekelj, ASPh 
14, 517. 28, 481. DEI 1, 474. Pletersnik 1, 15. 
Slawski 32. 

beden m (Vuk, 17. v.) = beden (Banje, 
Kosmet) = (danas opcenito s disimilacijom 
b-n > d-m tipa Budin > Budim, Utinum > 
Videm u knjizevnom i saobracajnom Jeziku) 
bedem (Vuk) »utvrdenje, zid«. Odatle kolek- 
tivum bedenje a. Turcizam je arapskoga po- 
drijetla (beden), rasiren u svim balkanskim 
jezicima (bug., arb. beden, rum. bedean, ngr, 
ujteSevi) s istim znacenjem. 

Lit: ARj 1, 221. Elezovic 1, 37. GM 30. 
Mladenov 20. 

bedel m (Bosna, u vrijeme 1878 — 1908) 
»vojnik koji sluzi u vojsci mjesto drugog vojnog 
obveznika« = bedelj pored beduj, gen. -Sija 
»zamjenik, zamjena, porez u tursko vrijeme 
koji su placali nemuslimani koji nisu bili oba- 
vezni sluziti vojsku«. Turcizam arapskoga 
podrijetla (bedel »zamjena«), i u bug. bedei 
»vojnicki porez, harac«. 

Lit.: Elezovic 1, 37. Skok, Sldvia 15, 186. 
Mladenov 20. 

bedev m (Marulic, dubrovacki pisci) = 
bedeva f (16. i 18. v., Kavanjin) = bedevlja 
f (Vuk, 17. v.) »konj, kobila arapske pasmine« 



= bedevija (Kosmet) u poredbi zena kaj ~ 
»nesrazmjerno visoka«. Odatle deminutiv na 
-ce (v.) bedemjee, gen. -eta (Vuk) »zdrijebe«. 
Turcizam arapskoga podrijetla (bedevi »sta- 
novnik pustinje«, odatle i evropski naziv beduin) 
iz oblasti terminologije za konje (upor. dorat, 
kraf), nalazi se u bug. bediih »neuskopljen konj«, 
gdje je docetak -evi zamijenjen sufiksom -uh 
prema pastuh. Arapski docetak -i ispustise 
Marulic i dubrovacki pisci jer ga zamijenise 
nasim pluralnim nastavkom -/, a Kavanjin 
opet dativnim nastavkom -i (zeni), koji prema 
tome tvori femininum na -a, dok je kod Vuka 
dobio prosirenje na -ja kao i sufiks -dzija 
(v.), -lija i domace rijeci sudija, tepcija itd. 

Lit.: ARj 1, 221. Elezovic 1, 36. Mladenov 
20. 

bedina f (Krk, Milcetic) »domace tanko 
crno platno«. Danicic izvodi krivo iz tal. 
letta < lat. offa, s deminutivnim vlat. su- 
fiksom -itta > tal. -etta, upor. f j elica u Du- 
brovniku i uporeduje s krpa platna. [< tal. 
bedena (Ramusio) »specie di sopravveste« < 
ar. badanj. 

Lit.: ARj 1, 21-22. /^W 233. DEL 
474. 

Bediija f = Bednjo = Bedljo (izgovor sta- 
raca) »1° zagorska rijeka koja izvire u Maceljskoj 
gori, tece kroz Trakoscansko jezero, salijeva 
se u Dravu u blizini sela Malog Bukovca 
(dugackaje 133 km), 2° selo na njoj«. Etnikum 
Bednjui'can m prema f Bednjuisico < Bednjascica 
od pridjeva bednjanski > bednjuiski. Identifi- 
cira se sa Batinus jluvius koje se ponavlja, 
takoder kao hidronim, u Picenumu. Prema 
Ribezzu izvedenica je od Pome,, Pdxoc,, 
|3dTEia (Dioscorides) »rovo, cespuglio«, leksicki 
prethelenski relikt. Femininum je kao u Sava, 
Drava < lat. Savus, Drovus. Upadaju u oci 
neobicni prijelazi: 1 > d u predslavenskim 
rijecima u Panoniji kao i prijeglas a > e, 
ako je identifikacija ispravna i Bednja nije 
identicna s Bhabnb > badanj. 

Lit.: ARj 1, 222. Jedvaj, HDZb 1, 279. 
Ribezzo, Onomasticon 2, 46. Bertoldi, Gioita 
21, 258. si. Studi etruschi 10, 24. si. 

bedra f (12. v., Mostar) = bedro n »sve- 
slavenski naziv za dio tijela: coxa, lumbus, 
latus, femur« (oba roda i u poljskom). Nema 
paralele u baltickoj grupi. Dolaze pridjevi na 
-ast: bedrast (Stulic) i dalje na -bn: bearastan, 
koji se ne govore, na -en u odredenom obliku 



bedra 



132 



beg 



bedreni (Vuk), koji je poimenicen sa -ica: 
bedrenica f (Vuk), bedrenica f (Piva -Drobnjak) 
»drvena kriva daska zadnjeg dijela samara« 
= bedrnica (Kosmet) = bedrenica (Valjevski 
okrug) »bolest stocna«; sa -jaca: bedrenjaca f 
(Pancic) »os ilii«, sa -ik bedrenih = deminutiv 
bedrenicak = na -in + -be bedrinac, gen. 
bedrinca »biljka pimpinella« (ta se izvedenica 
nalazi i u polj. biedrzeniec u istom znacenju). 
Pridjev na -in poimenicen je sa -iga u bedrinica 
»sablja«. Deminutivi na -iga: bedrica f (Vuk) 
= na -ika: bedrika f »kisela jabuka«. S pre- 
fiksom na- nabedrnica f (14. v.) je svecenicko 
odijelo koje se grcki zove jiapau,T|pC6iov. 
Denominali: bedrid se »koracati na strani« 
samo kod leksikografa, dok s dva prefiksa. 
ispobedriti se pf. (u Lid) »leci na jednu ili 
drugu stranu tijela i tim zauzeti mnogo prostora« 
dolazi i u narodnom govoru. Slozen pridjev 
bedrobolan (~ na bolest za isijas), odatle bedro- 
bolnik, noviji je neologizam. Etimologija nije 
utvrdena. Danicic je tu rijec izvodio od bosti 
(i bijeda, sto semanticki nijeuvjerljivo). Rozwa- 
dowski, koji uzimlje kao prvo znacenje »Ein- 
senkung, Abhang«, tumaci to takoder safodere 
»bosti«. Veza s lat. femur, koja bi zadovoljavala 
semanticki, ne moze se opravdati fonetski. 
Svakako jeie. nastavak -ro. Uporedenje koje se 
cini s arm. port < ie. bod-ro »pupak, trbuh, 
sredina« ne uvjerava semanticki. Prema tome 
ie. korijen nije izvjestan. 

Lit.ARj 1, 222—3. 7, 206. Corovic, ASPh 
29, 509. Vukovic, SDZb 9, 380. Elezovic \, 
37. Miklosic 8. SEW 1, 47. Bruckner 27. 
Mladenov 20. WP 1, 109. Peterson, LUA 
n. s. 1, 11, br. 5, 171. Meillet, Mr. 145. Roz- 
wadowski, RSI 2, 104. Osten-Sacken, IF 
23, 377. i si. Specht, KZ 55, 19. 

beg m (Vuk, 15. v., plural begovi = prema 
tur. beyler: pi. begleri, gen. biglera »begovi« 
u Kosmetu) »1° car sultan (car sultan Mehomet 
beg), 2° gospodin muslimanski i krscanski 
pod turskom vlascu (Skenderbeg), 3° najvisi 
stepen plemstva u feudalnoj skali (Bosna), 
4° preneseno u znacenju oplemenjen (upor. 
tur. begarmudi »begovska kruska« = begdrka 
Kosmet) na cerealije i voce »klip kukuruza sa 
crvenim zrnom« (Kosmet)«. Kao aga (v.) i 
pasa (v.) dodaje se licnom imenu: Omer-beg, 
Ali-beg, Semsi-beg. Kao drugi elemenat slo- 
zenice deklinira se, ali se dodaje i pred licno 
ime uz opetovanje na drugom mjestu. Prvi je 
dio tada indeklinabilan: Beg Milan-beg. Odatle 
brojna bosanska muslimanska prezimena na 
-ovie: Mustajbegovic , Semsibegovic , Alibegovic. 



»5° kao naslov, koji u turskom odgovara nasem 
presvijetli — iUustrissimus« , beg gubi vezu s 
feudalnim znacenjem i daje se u Dubrovniku 
iz postovanja svakom coyjeku, kao monsieur, 
Herr. 6° Prenosi se i u porodicnu i svatovsku 
terminologiju, upor. caus (v.). U Dalmaciji 
kaze zena svome muzu beg. U Hrvatskoj beg 
je mladozenja. Odatle deminutiv Vegie »mladi 
beg«, takoder krscansko prezime. -Izvedenice 
na -arka: begdrka (Kosmet) »oplemenjena 
kruska«; posvojni pridjev poimenicen sa -be: 
begovac (Vuk) »begov covjek«, takoder topo- 
nim (upor. prezime Pasalicf, begovina f »zemlja 
begova«, begovica f = beginica f »begova zena«, 
begovic m »od begovskog roda«, na -ovski: 
begovski (Vuk); apstrakta: begovstvo (Bosna); 
na -at begdvat, gen.-oxo m (Bosna) »institucija 
begovstva«; denominai begbvati, begujem impf, 
»biti beg«. Od turskih izvedenica najvaznija je 
na -luk: begluk m (Vuk) = Viglak (Kosmet, 
Klina) »1° drzavno ili vlasteosko, spahijsko 
dobro, 2° rad za drzavu, 3° celjad koja radi 
za drzavu«, odatle pridjev na -sla: begliickt 
(Vuk) »drzavni, vlasteoski«, denominai begluciti 
impf. (Vuk) »1° raditi za drzavu, spahiju ili 
vlastelina, 2° trositi sto kao opcinsko dobro«. 
Taj izraz usao je u nas jezik iz otomanskog prava 
(medele). Turske slozenice su dvije: (I) 
begler-beg, takoder beglen-beg m (16. v.) »carski 
namjesnik, upravo beg nad begovima«, odatle 
apstraktum beglerbegstvo n (17. v.) »njegova 
vlast« i muslimansko prezime Beglerovic (Banja 
Luka) i (II) begzada pored hipokoristika begza 
(nar. pj.) i deminutiv odatle begzadic = 
Vegzode, gen. -eta (Kosmet) (odgovara nasoj 
izvedenici begovic = odzakovic) »od begovskoga 
roda«, takoder muslimansko i krscansko pre- 
zime, a sadrzi u drugom dijelu perz. zada 
»roden, sin« (od zaden »roditi se«). Turcizam 
osmanlijskog podrijetla: stariji oblik beg, 
noviji bey »1° naslov vojnickih i civilnih funk- 
cionera, 2° srodstva: aga bey »stariji brat«, 
nazvan ovako od mladeg brata, 3° u najstarije 
doba naslov plemenskih poglavica (upor. 
Bey-Osman, osnivac turske imperije), guver- 
nera provincija; tako eflak beyi »rumunjski, 
vlaski knez«. Usao je u sve balkanske jezike 
u vida dva: 1° kao stariji tur. oblik bek > beg 
u hrv.-srp. i alb. bek, s clanom begu, i bug. 
beglik, beglija, begov, begce', 2° kao mladi 
tur. bey: bug. bettik, bejov, bejovica, bejovski, 
bejce, arb. be, rum. i cine, betu, ngr. : UJter|c„ 
cine, beiliche f. 

lit.: ARj 1, 224. i si. Lokotsch 282. GM 
31. Deny § 1157. Elezovic 1, 36. Mladenov 
27. Pascu 2, 112. 



b.egenisati 



133 



beka 



begenisati, -isem impf, i pf. (Vuk, Bosna) 
= begenati, -am (Dalmacija, Pavlinovic), s 
prefiksom o- (nar. pj., Slavonija) = begemsat 
impf. (Kosmet) »htjeti, milovati, zavoljeti, 
prihvatiti, svidati se«. U Kosmetu osnova se 
opetuje Vegen begen (lubenica) »po izboru«. 
Od toga Vegen moze se tumaciti dalmatinski 
denominai begenati. Turcizam osmanlijskog 
podrijetla (begenmek), zastupan u svim bal- 
kanskim jezicima u vise vidova: 1° sa izgovo- 
rom ge > g: hrv.-srp. begenisati i arb. bege- 
nis ', 2° s aorisnom turskom osnovom begendi 
i izgovorom ge >/' u bug. beendisuam pored 
begendis(v)am i bendisvam i u ngr. iiJieYEVTCO, 
UJT£Y£VTt£ff> i 3° sa stezanjem -ege- > » u cine. 
bindisire i u Moldaviji bindisi »brinuti se, svi- 
dati se«. Glagolski sufiks -isati je kao obicno 
u preuzetih turskih glagola i odgovara tacno 
gr. ^jtEYevTt^ffl. Kao sto je u bugarskom 
bendis(v)am pored begendis(v)am tursko -ege- 
stegnuto u e, moze se uzeti da se ista pojava 
dogodila i u Rijeckoj nahiji u Crnoj Gori 
obendati, -am »begenisati«, ali je nejasno zasto 
nema -isati kako je obicno kod preuzetih 
turskih glagola, i cemu prefiks o-. V. nize 
bendati. 

Lit.: ARj i, 224. 8, 324. Elezovic 2, 498. 
Pascu 2, 112. GM 31. Mladenov 20. 27. 

behar',gen. -dra (Vuk, nar. pj. i opcenito 
u Bosni) = bear (Kosmet) »1° proljece (samo 
u Kosmetu), 2° cvijece (Bosna i Kosmet)«. 
Odatle denominai obehariti »rascvjetat se«, 
beardt, -a impf, i pf. (Kosmet) »cvjetati«. 
Turcizam perzijskog podrijetla (behar »pro- 
ljece«), nalazi se jos u arb. behar »ljeto, (kod 
G^ga) proljece«. 

Lit.: ARj 1, 226. Elezovic 2, 498. GM 31. 

behar 2 , gen. -dra m (15. v., Sporn, srp. i, 
169) = pehar, gen. -ara (Hrv.) = pehar (Vuk, 
Dubrovnik, Smokvica, Korcula) = pejar 
(Poljica) = pihar (nar. pj., Bogisic) »T vrc 
(Barakovic), krcag, 2° tanjur od drva (Smokvica) 
3° zdjela (Hektorovic), 4° nacve (Dalmacija)«. 
Deminutiv na -be > -ac peharac, gen. -rea 
(Smokvica), na -cac < -be + -be peharcac, 
hrv.-kajk. na -be + -bk peharcek »(i metafora) 
hyacinthus orientalise. Nalazi se u stcslav. 
peharb i panaeb. Madzari posudise pohar, 
odatle izvedenica na -nikb pohdrnok (15. v.), 
Rumunji pahar, paharnic m prema paharni- 
ceasd (-easa < gr. - iooa). Balkanska rijec 
njemackog podrijetla (stvnjem. *pehhdri\Vehhdri 
< srlat. biccarium, u glosama), slavenskim 
posredovanjem usla u rum. i arb. pehar. Njemac- 



ki akcenat pokazuje samo hrvatski oblik pehar. 
U ostalim oblicima utjecao je naglasak izve- 
denica na lat. -arius > -aeb (upor. cesarb). 
Podrijetlo od biccarium nije jasno. Moze biti 
varijanta od bacar(ium) ili unakrstanje s gr. 
|3(xoc, »irdenes Gefass« > vfka »ein Getreide- 
mass von 20 oka«. Tal. bicchiere < stfr. (va- 
lonski) bichier, u mletackom deminutivu na 
-ino bicerln, gen. -ina m (Dubrovnik, Cavtat, 
Cilipi, Krk) »casica, kupica za liker«. 

Lit.: ARj 1, 226. 9/835. Lukic, Spomenica 
(cf.JF 15, 264). Mikloiit 234. Bruckner 447. 
#£1^1081 a. FEW 362. GM 325. Sobolevski, 
RFV 71, 21. i si. Kiparsky 155. 

behnuti, -nem impf. (?) (Martie, Osvetnici) 
»concitar!, speculari, plasiti (o zivincetu i ce- 
ljadetu)«. Bit ce u vezi s Vehiik m (Dalmacija, 
Podgora Pavlinovic) »plasnja koja biva vikom 
ili prijetnjom«. Nikako od tur. bihmak »ljutiti 
se« kako misli Danicic. Nema turskih glagola 
s nasim sufiksom -no- > -nu-. Mozda ono- 
matopeja prema bah (v.) sa samoglasom czao. 

Lit.: ARj 1, 226. 

behflt, gen. -uta m (Srbija) = bevut (Vuk, 
Zemun) = beut (Kosmet, pasti u ~) »nesvi- 
jest, neznan, gen. -r«, u vezi sa doci u ~ 
»obeznaniti se«. Odatle denominai ubevutiti, 
ubevutim pf. = ubeutit se (Kosmet) »onesvijestiti 
se«. Turcizam perz. podrijetla (bi - bud »izvan 
sebe«, glede bi upor. bigdjri (hdk, v.), nije 
potvrden u drugim balkanskim jezicima. 

Lit.: ARj 1, 259. Elezovic 1, 44. 2, 376. 

beja f (Srbija Valjevo) »pudenda puerilia, 
kita, kita«. Odatle deminutiv Velica f istog 
znacenja. Nece biti isto sto veja »grana« na sto 
pomislja Danicic pozivajuci se na kita jer 
nema v > b u narjecju Valjeva nego ce biti 
od uzvika be za »gadno«. Veja nije, kako kaze 
Danicic na istom mjestu, od korijena va, 
nego je ie. voi-ia od korijena uei- »savijati« (v.). 

Lit.: ARj 1, 226. W P 1, 224. 

bejaz (nar. pj.), indeklinabilni pridjev 
»bijel (anterija, konj)«. Taj turcizam arapskog 
podrijetla (bejaz} potvrden je samo kod nas. 

Lit. ARj 1, 226. Skok, Sldvia 15, 186. 

beka f (Vodice, Istra, Buzet, Sovinjsko 
polje) = slov. beka = (sa docetkom -va kao 
u bukva) bekva »salix vitellina, viminalis, 
zuta vrba (sluzi za vezanje grana cokota u 
vinogradu)«. Odatle deminutiv na -ica bekvica 
(Sulek) »id«. Na -ar bekvar (Sulek) »bekovo 
stablo«. Pridjev na -ov Vekov. Poimenicenja 



beka 



134 



beko 



na -aca behdvala, na -iga bekovica, na -ina 
bekovina »bekova siba, viburnum«, sinonim 
za udika = udljika — zudljika = fuljika = 
udikovina = fudikovina (v.) »viburnum lantana.«. 
Zore i Parcic imaju jos venga (juzna Dalmacija?) 
»zukva, specie di salice«, u krc.-rom. vane 
(toponim, Vrbnik), deminutiv na -ellus Van- 
cale. U slovenskom jos izvedenice bekulja 
(Lasko) »korpa spletena od bekovih sibljika«, 
bekuljica (Lasko) »id«.; frbeka (Celjska oko- 
lica) predstavlja unakrstanje od vrba i beka. 
Kako oblici venga i vane pokazuju, e u beka 
je nastalo iz e, a to iz lat. in u *vincus »savitljiv« 
> tal. vinco, furl, venk »Weide«; vani je plural 
vind", ne > ng je kao u planda. Pored toga 
beka pokazuje betacizam v > b kao Bol, 
bandima. Upor. jos slvc. beka »Satzweide«, 
rus. bekovina »salvia horminum«. 

Lit.: ARj 1, 228. Zore, Palj 115. 183. 
Parcic 1105. Pletersnik 2, 793. Banali 2, 
455. Skok, AGI 24, 49., § 78. Ribaric, SDZb 
9, 131. REW 3 ^9342. Perusek, ASPh 34, 23. 
Pavlovski 51. 

bekac, gen. -kca m (18. v., Lastric) »govno- 
valj«. Danicic je ispravno pomisljao na becchino 
»scarafaggio«, deminutivni hipokoristik na -ino 
od beccamorto, imperativna slozenica od beccare 
»kljuvati« i morto »mrtvac«. Od beccare je 
zacijelo bekati, -am pf. (Molat) »(metafora) 
nasamariti« : on gaje bekua »nije mu ucinio ono 
sto je obecao«; bekac je prema tome radna ime- 
nica na -be > -de kao pisac, krivac, prodavac, 
uza sve sto se nije naslo primjera- tako gradenih 
radnih imenica od talijanskih glagolskih osnova. 
Upor. jos na -one > -um bekun m (Krtole) 
»noz«, koje moze biti i od imenice tal. becco 
< gal. beccus (Svetonije) »kljun«. Hirtz ima 
bakva f (Omis) »(ptica) regulus ignicapillus«, 
s nejasnim e > a i docetkom -va (ako je od 
beccus). Romanska izvedenica na -ada tal. 
beccaccia f, fr. becasse »scolopax rusticola« 
govori se u Bakru bekaca f. Docetak se obraca 
u -ac bekac m (Pod-lug, Dalmacija) = bekaca 
(Tinj, Dalmacija). Odatle tal. deminutiv na 
-ino < lat. -mus beccaccino »limicola, barska 
ptica« > bekacin »gallinago« = bekacin (Du- 
brovnik) = bekacin (Bozava) = bekasinka (ne 
zna se gdje se tako govori). Ovamo zacijelo i 
beklezina m (Dubrovnik) »ein Schopfkopf« 
unakrstanjem sa mamlaz (v.). Narocito velika 
prekrajanja dozivjela je tal. izvedenica becca- 
notto > bekanot m (Dubrovnik, Poljica, Mostar- 
sko i Utovsko blato) »scolopax gallinago« = 
bekamet (Podlog, oko Mostara) = bekanjac 
(Omis) = bekenjac (Podlog) = beketenjac 



(ibidem). Imperativna slozenica tal. beccafico 
m > begafik (Nerezine, Losinj, Cres) »oriolus«. 
Upor. jos pik »kljun« u mlet.-slov. < tal. becco. 

Lit.: ARj 1, 227. 6, 434. Resetar, S tok. 
226. Hirtz, Aves 5. 8. 9. SEZb 13, 189. Cronu, 
ID 6. REW* 1013. DEI 473. 

bekcija m (Makedonija) = bekcija (Kosmet) 
»1° poljar, u zapadnim krajevima pudar, 2° 
cuvar (Kosmet)«. Odatle prezime Bekcic. 
Taj turcizam osmanlijskog podrijetla (begci) 
nalazi se i u bug.- bekcija i arb. bekgilbekshi u 
istom znacenju pored »nocobdija« u bugarskom. 

Lit.: ARj 1, 227. Elezovic 2, 499. Mladenov 
27. GM 31. 

bekes m (u ZK, danas iscezla rijec) »muska 
haljina kozom postavljena«. Madzarizam be- 
bes koji posudise i Slovaci, Cesi, Poljaci i 
Rumunji. 

Lit.: ARj I, 227. Gombocz-Melich 1,331. 

bekina f (Dubrovnik, Zore, Hercegovina) 

»bravila koza«. Dalmato-romanski leksicki osta- 
tak od vlat. pridjeva na -Tnus *berbecina, od 
vervex, verhex, berbex. Gubitak pocetnog sloga 
ber- mogao je nastati unakrstanjem s tal. 
becco. Ta je rijec bila zacijelo poznata i u 
Dalmaciji (v. MK). Ovamo nece ici beka f, 
deminutiv bekica (Vodice, Istra) = slov. 
beka (Notranjsko) »ovca« jer rijec pripada djec- 
jem govoru. Stvorena je prema onomatopeji 
be be. Upor bekanje »B16cken«. Upor. glede 
pridjevske izvedenice na -Tnus pored rum. 
berbece »ovca« i rum. barbinta — berbenita 
(Erdelj), deminutiv berbincioara »sudic za sir« > 
ukr. berbenicja »id.« i madz. berbence »id.«; 
barbinta je od pridjeva *berbecea s umetnutim.«. 

Lit.: Zore Tud. 4. Pletersnik 2,16 Ribaric, 
SDZb 9, 131. REW 3 9270. Gombocz-Melich 
362. Tiktin 158. 

beko m (16. v.) »jarac«. Od tal. becco. Odatle 
bekdr, gen. -dra m (Hrv. Primorje, 1490: 
kastavski behari) — bikar, gen. -ard (Rab, 
Bozava). Upor. slov. bacar »Metzger« (Rezija) < 
furl, beciar, »mesar, komardar, kasapin«, pre- 
zime na -ic Bekaric (16. v.). Pridjevi na -ov 
bekarov, bikarov, na -bsk bikarski. Apstrakta 
na -ija bekarija (Hrv. Primorje) = biharija 
(Rab, 15. v., Poljicki statut, Bozava) = na 
-luk bikarluk (Kacic) »mesnica, mesarnica, 
radnja mesarska«. Denominai na -iti bekariti, 
-im (17. v.). Od tal. beccaio = beccare, mlet. 
becher, bicher < silat, (u Dalmaciji) beccarius 
(ali bekar i bikar mogu biti i posudenice ne 
iz mletackoga, gdje je -arius > -er, nego iz 



beko 



135 



beleca 



dalmato-romanskoga), izvedenica od beccus 
»jarac« (upor. u dubrovackom latinskom tekstu 
iz 1302. carnes de beco), varijanta boccus > 
fr. bouc, boucher, koje Battisti veze s lat. ibex, 
-cis »divokoza«, a Meyer- Liibke s onomatopejom 
bek, upor. frank, bucc, njem. Bock. Upor. 
u Dubrovniku buccarius. 

Lit.: ARj 1, 227.300. Kusar, Rad 118,21 
Cronia, ID 6. REWW20. a. 1300. Jirecek, Ro- 
manen 1,89. Sturm, CSJK 6, 53. DEI 472. 47J. 

bekrija f = bekrija (Kosmet) »pijanica«; 
pred licnim imenom bekri kao indeklinabilni 
pridjev. Odatle augmentativ na -ic, -ina (v.) 
bekricina m, denominai bekrijati, -om »pi- 
jancevati« i apstraktum na -luk: bekrihk 
(Kosmet) »stanje onoga koji bekrija«. Turcizam 
osmanlijskog podrijetla (bekri »pijan«, upor. 
mamuran, v.), nalazi se u svim balkanskim 
jezicima (bug. bekrija, rum. i cine, becriu, 
ngr. ujiexpi^Q). 

Lit.: ARj 1, 228. Lokotsch 285. Elezovic 
499. Mladenov 27. Pascu 2, 112. 

bckuta f (Vuk, ne kaze gdje se govori) 
»tupa rdava britva«. Prema Danicicu tamna 
postanja, bez sumnje tuda rijec, mozda tal. 
picebzza »mala sjekira«, sto nikako ne odgo- 
vara ni fonetski ni morfoloski; picebzza je 
izvedenica od picco s pomocu pridjevskog sufiksa 
-accio = -ozzo < -oceus, -a. To bekuta nije. 
Ni pejorativiziranje ne bi bilo jasno kao ni 
prijenos na britvu. Mjesto sufiksa -accia = 
-ozza stoji augmentativni tal. -one > -un 
pikiin, gen. -una (Istra) = pikan (Buz_et, So- 
vinjsko polje) »kramp«, odatle na -ala piku- 
naca (Istra) »ligonis genus«, slov. pikon (No- 
tranjsko) »kramp«, pikonica »Spitzhaue«, (asi- 
milacija i-o > o-o) pohonica »kopaca« (Riher- 
berk), (zamjena sufiksa) pikulja, pikonscica 
»vrsta kruska«. 

Lit.: ALj \, 228. 9, 846. Prati 764. REW* 
6495. Matzenauer, LF 12, 340. Pletersnik 2, 
36-7. 121. 

bela f (Spic) »1° vilice, viljuska, pirun, 2° 
(Srbija) asov«. Stoji bez sumnje u vezi s arb. 
be I m »Spaten, Grabscheit«. 

Lit.: GM 31. 

belaj, gen. belaja m (Vuk, nar. pj.: udariti 
na belaj »ograisati, nagazitk) = beljaj, gen. 
beljaja (Kosmet) = belav, gen. belava (Crna 
Gora) »eufemizam za zlo, bijeda, neprilika, 
davo«. Danas je taj turcizam arapskoga podri- 
jetla (bela »nesreca, zlo, bijeda, kad se ne zna 
sto da se radi«) poznat i na zapadu, kao sto je 



rasiren i po cijelom Balkanu (bug. bela, beija, 
arb. bela, rum belea, cine, bileaud, ngr. ujie- 
Xtac,, ujTE^dc,). Odatle pridjev na -ni (odredeni 
oblik) beljajni, -a (Kosmet) »davolji, nesrecni«, 
radne imenice na -nik m prema / -nica (v.) 
beljajm'k, beljdjnica »blazi izraz za davo, da- 
volicat i na -nice, -niceta »dijete, davolce«, 
na -lija (v.) beljalija — bug. belalija m, 
sve cetiri izvedenice u Kosmetu, na -luk: 
beldjluk; denominai belaisati, -sem pf. i impf. 
(na-) = nabelajiti »nagaziti«. Pored toga jos 
u turskim uzrecicama: 1° beldni versen »davo 
te odnio, upravo: (alah) te dao do belaja«: 
alah ti bilarversum (disimilacija n-n + r-m) 
u narodnoj pripovijeci u kojoj se karakterise 
govor hodzin, u Crmnici ala bald versi pored 
(rijetko) beloni versi; 2° diiz beldile (Bosna) 
< tur. gilg bela He »s teskom mukom = jedva 
jedvice«. Za razliku od tur. oda > hrv.-srp. 
odaja ovdje je turskom oksitonu dodan samo 
-;', -v da bi se rijec mogla deklinirati; oda je 
postao femininum prema kuca, a bela masku- 
linum prema davo. 

Lit.: ARj 1, 228. 7, 206. Skok, Sldvia 15, 
344. GM 31. Mladenov 27. Miletic, SDZb 
9, 440. Elezovic 41. Pascu 2, 112. 

belci (nar. pj.) = belcim (Vuk) = belkim 
(18. v., u jeziku Bosnjaka), prilog »mozda, 
valjda, jamacno«. U Kosmetu becita pored 
beliita = bici pored btc'ita pokazuje dvije 
znacajne varijante: \" e > i i gubitak / prema 
bit ce + bice i 2° dodatak -ta koji se moze 
uporediti s arb. belcida, belda, beita pored 
belcim u istom znacenju »mozda«. Dodatak 
-ta = -da je prema nasim prilozima mozda, 
valjda. Vidi se, dakle, kao u cesagija (v.), una- 
krstavanje nasih i turskih istoznacnih rijeci. 
Vec u turskom postoje dva oblika koja se na- 
poredo upotrebljavaju: ar. bel »bien mieux« 
i ki »da« = ar. bel i tur. aim > belaj, belgim 
»vjerojatno«. Ide u oblast sintaktickih turcizama 
kao bajagi (v.), demek (v.), doja (v.). Nalazi 
se i u bug. belki = beki. Mozda ide u vezu 
s ovim prilogom i prilog mucim »drukcije«, 
ali ne znam kako. 

Lit.: ARj I, 228. 7, 120. Deny § 455. 456. 
Skok, Sldvia 15, 186. GM 32. Elezovic i, 
41. 2, 364. 

beleca f (Bozava) »ljepota«. Od tal/ bellezza, 
pridjevskog apstraktuma obrazovanog s pomocu 
lat. -ities, -fiza > -ezza od pridjeva hellus 
»lijep«, stari deminutiv od bonus < duenos. 
Posudivanje apstrakta ide u rjede pojave. 

Lit.: Cronia, ID 6. 



beledija 



136 



belmuz 



beledija f (Sarajevo) »gradski magistrat, 
sjediste (zgrada) gradske opcine« = beledija 
(Kosmet) »opcinski sud«. Odatle pridjev be- 
lediski (kantar). Turcizam arapskog podrijetla 
(beledijje), nalazi se i u bug. beledija. 

Lit.: Elezovic 2, 499. Skok, Sldvia 15, 186. 
Doric 14. 



belegija f (Bosna) = belegija (Kosmet) 
»gladilica; brus za ostrenje noza, brijace britve«. 
Taj turcizam osmanlijskog podrijetla (bilegi 
»brus«) iz oblasti alata nalazi se i u bug. bilegija 
pored bilgija u istom znacenju. 

Lit.: ARj \, 229. Elezovic I, 39. Mlade- 
nov 29. 

bclencuk, gen. -cuka m (I) = belenduk 
(GM) = (II) belenzuk (Tekelija) = belenzuk, 
gen. -enzuka (Kosmet) = (III) belenzuka 
f (Vuk, nar. pj.) = (IV) bilenzuka f = bl- 
lenzuk, gen. -enzuka pored bilenzik (Kosmet) 
= (V) biolug m (Vuk, 15. v., Dalmacija, 
Pavlinovic) = (VI) biocuh (leksikografi) = (VII) 
bjancug (Sibenik), bijancuzic = (VIII) objecuh 
=t (IX) objocuh (Stulic) »r kolut, alka na vra- 
tima, zvekir (I, V), 2° grivna, narakvica, 
okovi na pusci, lisice (III, IV), 3° karika, prsten 
za vezivanje konopa na obali (VII), 4° obodac 

koji se sto objesi i koji se zakvaci za cavao 
(VIII)«. Oblici pod I —IV pokazuju prema 
turskom bilezik, odakle potjecu, umetnuto n 
pred dentalom. To n nalazi se i u arb. belendzi- 
ke f »Armband«. Glas i varira sa e takoder u 
bug. belezjk pored belezuk i bilezik, belezija, 
belezica. Ovo variranje potjece od beleg i 
biljeg (v.), i mjesto e nalazi se i u madz. bilincs 
»okovi«. Oblici V— VI potjecu od *behcugb. 
Ovi su stariji od onih pod I— IV, tj. potjecu 
iz staiijeg sjevernog turskoga, mozda iz avar- 
skoga, jer pokazuje e > b u interfonici prema 
ocuvanoj u oblicima I— IV koji potjecu iz 
mladeg juznoturskoga. Oblici VIII i IX 
nastadose unakrstavanjem beocug s glagolom 
objesiti, a h mjesto g krivom rekompozicijom 
od genitiva deminutiva biocusca. Oblik VII 
nastade od biocug prema izgovoru bio + bija 
u narjecju i umetanjem suglasnika n pred t 
Oblik I je nastao unakrstavanjem od biocug 

1 belenzuk. Docetno u mjesto i nalazi se vec 
u staroj posudenici biocug < *behcugb, a 
mogao je nastati kao u tepeluk (v.) ili od slo- 
zenice bileqyuziik »grivna koju su muslimanske 
zene nosile oko ruku ili noge«. Srpski crkveno- 
slavenski oblik belbcugb prema ruskom crkveno- 
slavenskom behcugb nastao je unakrstavanjem 
s pridjevom hem kao u belegh < tur. bilgu. 



-cu- mjesto -zu- ukazuje na veliku starost 
posudenice, upor. vlat. z > c u ratione > 
racun. Ova turskoavarska rijec posudena je 
dakle dva puta, kao klobuk i kalpak. Starija 
slavenska posudenica usla je i u rum. belciug, 
odatle pridjev (im)belciugat ali tu postoji i 
mladi turcizam belezic kao i u-arb. belezikjbii-, 
buluzuk i bug. belezik pored belezuk i belciig. 
Od oblika I —IV nema hrv.-srp. izvedenica 
nego od V— VI, i to samo deminutiva na -be: 
biocusac, -sea (Stulic), biocmic, odatle pridjev 
na -air biocusast, biocufac, -sea, na -bko blocu- 
sak, -ika, objocic = objocac (Stulic) i denominal 
odbiocusiti pf. prema impf, -ivati 

Lit.: ARj \, 229. 289. 301. 8, 367. 569. Da- 
nicic, Rjec. 99. Mladenov 27. RES 1, 47-8. 
Skok, J/C 2, 10-11. Gombocz-Melich 1, 402. 
SEW 1, 48. Miklosic 13. Lokotsch 306. GM 
32. Matzenauer, LF 7, 21. Korsch, AS Ph9, 
490-1. 

beli, prilog (Jukic) = bilji (Kosmet) »za- 
ista«. Taj turcizam (belli »ocevidno«) nalazi 
se i u bug. belli \ arb. bel(l)iu istom znacenju. 
Cesce se upotrebljava u obliku turskog apsolut- 
nog superlativa bezbeli (Bosna, Mostar) = 
bezbeli (Kosmet) kao prilog istog znacenja. 
U Pivi i Drobnjaku osjeca se prvi dio, koji je 
reduplikacija pocetnog sloga, kao nas prijedlog 
bez, pa se kaze pored bezbeli te bezbeli i brezbeli 
te brezbeli. 

Lit.: ARj 1, 229. Elezovic 1, 37. 41. GM 
32. Corovic, ASPh 29, 510. Korsch, ASPh 
9, 490. Mladenov 27. 

belmuz m (Srbija, Milicevic) »jelo kao 
cicvara od mlijeka i brasna«. Daniciceva eti- 
mologija (< pridjev el + muz, od musti, 
upor. slozenica jomuza) ne moze se odrzati 
jer ta rijec postoji u varijantama u jezici- 
ma oko hrv.-srp.: rum. balmus, -es, -as, 
-aj »Brei« s glagolom balmuji, -oji, -asi, -osi, 
-mi, bolmoji pored (s drugim sufiksom) bal- 
matuca, -truca. Iz rumunjskoga je madz. 
halmos »polenta caseata«, bug. balmus, polj. 
balmosz, njemacko sasko bdlmosch. Ovamo arb. 
byrmet = bylmet »Milchspeise« kao i (sa w 
mjesto b, mozda unakrstanjem s njem. warm) 
stvnjem. viarmmuos, srvnjem. warmuos »cibi 
ex oleribus«, odatle ces. varmuze »Bruche«, 
ces.-moravski varmufa »kuhane jabuke procije- 
dene i pomijesane s mlijekom«, gluz. bermut 
Nije iskljuceno da ti nazivi jela stoje u vezi s 
bulamac (Bosna, bug. pored buiumaib) < ca- 
gatajski, osmanlijski (juznoturski) bulamaz 
»Mehlsuppe mit Kase« koje Mladenov dovodi 



belmuz 



137 



Beneci 



u vezu s turskim glagolom bulgamak »mijesam« 
i s bulgur > bungur (v.). Upor. jos fr. (argo) 
talmouse »une patisserie feuilletee«. 

Lit.: ARj 1, 382. Miklosic 376. Mladenov 
16. 49. Gombocz -Melich 1, 260.- Baist, ZRPh 
33, 62. GM 58. 

belnuk m (Stulic, Vuk) = benluk (Vuk, 
18. v., Baranja i Slavonija, J. S. Reljkovic) 
»duga zenska haljina s rukavima, koja se 
nosi ispod druge«. Odatle, deminutiv belnucic. 

Lit.: ARj 1, 229. 233. 

belopandara f (Vuk, Srbija, Uzice) »njeka 
krupna sljiva«. Zadjelo je slozeoica kao bilo- 
sljiva (Travnik) = bjelosljiva (v.), ali je drugi 
elemenat slozenice nepoznat. 

Lit: ARj 1,229. 9, 614. 855. Sulek, Im. 294. 

belveder m (Kuciste) »prozor na tavanu«, 
< tal. (sintagmatska slozenica) belvedere »vi- 
dikovac« < lat. bellum + videre. Radna ime- 
nica na -itore od tal. vedere s prefiksom pro- 
je provveditore (14. v.) »mletacki upravni 
cinovnik« > provtdur, gen. -ura (15. v.) (haplo- 
logijom dido > du), prevedeno kod Ljubise 
providnih, a u Budvi knez. Apstraktum od 
lat. provider e je provizija < lat. pr ovisio, 
gen. -onis (part, pret. provisus sa sufiksom -io, 
-ionis). 

Lit.: ARj 1, 230. 12, 472. 475. REW* 6793a, 
9319. DEI 1045. Matzenauer, LF 14, 92. 

bembelj m (Hercegovina) »nekakav grah«. 
Upor. arb. fendele »biljka passerina tartonraia«. 
Mozda je u vezi sa fdba »bob«. 

Lit.: ARj 1, 130. REW 3 3117. 

ben m (Vuk, nar. pj.) = ben (Kosmet) 
»m(l)adez po tijelu, narocito po lieu mrke 
boje«. Turcizam ben (istog znacenja) potvrden 
samo kod nas. 

Lit.: ARj 1, 230. Matzenauer, LF 1, 6. 

bena f (Vuk, Hercegovina, Hrvatska) »luda«. 
Odatle pridjev na -ast Vendst, na -av behav 
Vuk), takoder poimenicen bendvd f (Stulic) 
»benavo celjade musko, ili zensko«, denominal 
benaviti (se) impf, »ludovati, zaludivatk, sa 
-et-a-ti prema blebetali, klevetati: benctati, 
benecem impf. (Vuk) »govoriti kojesta«, odatle 
pejorativna radna imenica na -ah: benetalo 
m (Vuk). Taj turcizam (bon »glup«) iz oblasti 
uvredljivih rijeci (upor. tokmak, torlak, ahmak, 
budala} nalazi se samo u hrv.-srp. Docetak 
-a je prema budala kao i u nasoj rijeci luda, 
odakle je po svoj prilici i akcenat. 

Lit.: ARj 1, 130-1. 232. Matzenauer, LF 
') 6. Kappus, ASPh 29, 627. 



benat, gen. benta m (Sutjeska, Bosna) 
= benat, gen. benta (Crmnica) = bent m 
(Vuk, Hrvatska, Lika, Kosmet) »vodenicna 
brana, ustava kod vodovoda«. Takoder topo- 
nim Na Bendbasi (Sarajevo) = Bembasa = 
Benbasa (nar. pj.). Turcizam perzijskog po- 
drijetla (bend), nalazi se i u bug. bent (u istom 
znacenju). 

Lit.: ARj 1, 233. Skok, Sldvia 15, 186. 
Miletic, SDZb 9, 230. Elezovic 2, 499. Matze- 
nauer, LF I, 6. Mladenov 27. 

bendati, -am impf. (Banja Luka) »priznavati«. 
U Crnoj Gori (Rijecka nahija) islo bi zajedno 
s time obendati pf, kad ne bi bilo naznaceno 
znacenje »begenisati« (v.), bez primjera koji 
bi to znacenje potvrdivali. Za impf, obendavati 
iz istoga narjecja daje se primjer i znacenje 
»mariti«, koje se moze sloziti sa znacenjem u 
Banjoj Luci. Taj turcizam perzijskog pod- 
rijetla (bende »sluga«, benden »sluziti«, osobito 
u formuli uctivosti bendeniz »Vi, vas sluga«) 
nije drugdje potvrden. 

Lit.: ARj 8, 324. Skok, Sldvia 15, 63. 

Beneci, gen. -etaka m pi. (13. — 17. v., 
Rijeka, leksikografi, historijski spomenici) = 
Benece, gen. Benei f pi. (Vodice i u ostalim 
dijalektima Slovinaca), toponim, etnik na 
-janin Benecanin m prema Benecanka f, odatle 
pridjev na -bsk benecanski, od pi. stvoren singu- 
lar Benetak, odatle pridjev benetacki (1349. 
drevo benetbSkd) prema lat. Veneticus > Benetik, 
na -anac Benetanac, gen. -anca. S betaciz- 
mom v > b (v. Boi), koji se nalazio u dal- 
mato-romanskom kod nekih latinskih rije- 
ci, dolazi od lat. etnika Venetici, gen. 
-orum. Ovako se zvahu u kronici Johannesa i 
Dandula stanovnici grada Venetia, koje i 
danas u knjizevnom talijanskom ima vid 
Venezia prema domacem Vinegia = Vineza. 
U danasnjem talijanskom jeziku se pridjev 
izveden na -icus ne govori nego glasi prema 
kllat. venetus > veneto. Pored Beneci postoji 
s nenaglasenim e > b Bnetci, gen. Bnetaka 
(15 — 18. v., pisci i leksikografi) = Bned 
(Cres) prema Bnetke, gen. -taka f pi., etnik 
Bnecanin m prema BnetkinjalBnetkinjica f, 
Bnetak, gen. Bnetka m, prisjev na -bsk bneski 
(upor. slov. beneskf) = bnecki = bnetacki, 
bnetaskl (Kasic: bnetasko drivo). Asimilacijom 
bn > mn Mneci, gen. -etaka (Divkovic, Posi- 
lovic, Kanizlic), Mnetke, gen. -taka odatle 
Mnecanin, mnetaiki (Vuk, nar. pj.). Disimi- 
lacijom mn > ml Mleci, gen. -taka (Vuk, 
Palmotic), Mletke, gen. -taka f pi., sing. Mletak, 



Beneci 



L38 



berak 



gen. -tka (Vuk, nar. pj.), Mlecanin »1° covjek 
iz Mletaka, 2° mletacki dukat (nar. pj., 
Vuk: dase blaga sve u sitno zuta mlecanina)«, 
etnik na -id Mlecic (upor. deminutive za etnike 
tal. romagnuolo, -ino, kod nas Bokelj na -ellus), 
pridjev na -bsk mletacki (17. v., Vuk), odatle 
Mletackinja f (Vuk) pored Mletkinja f »T 
zenska iz Mletaka, 2° vrst smokve, 3° tres- 
nje«. Pseudojekavizam Mlijetak, gen. -tka 
(Vuk, nar. pj.), ml > ml: Mljeci. Interesan- 
tan je oblik MUjki (Solta, Hvar, Brae), u 
kojem je k iz ak. pi., ay < t obicna po- 
java u suglasnickoj grupi. Naoko se slazu 
hrvatske varijacije s njem. Venedig, ali to 
je nastalo, kao Kaflg < lat. cavea, od Venetia. 
Sa l > d prema veneticus u mletackom izgovoru 
ili prema tur. Venedik nastade naziv puske: 
eno puce puska venedika (Pjev. crnog.), pri- 
pucaju turski venedici (Jukic) = ledenik, gen. 
-ika (Vuk, asimilacija v-d > l-d) »mala puska 
okovana srebrom« (nar. pj.), epitet puske 
ledenike (Crna Gora), sa zamjenom docetka 
-ik nasim sufiksom -jak ledenjak, gen. -aka 
m »mala puska«, sa -jaca ledenjaca, sa -ica 
ledenica (Vuk, Crna Gora, epitet puska le- 
denica nar. pj.), s metatezom vedenik, gen. 
-ika (Vuk) »pistolj«, s prijdjevom vedenicki, 
ovo od Vedenik, gen. -ika < Venedik, gen. 
-ika »Mleci«. Pogresno je misliti da je to od 
njem. Venedig. To je turski naziv za Mletke, 
koji oni prenesose i na Dubrovnik: tur. Dobra- 
venedik. Druga varijanta metateze od turskog 
naziva je pridjev nevedlcki (nar. pj.) = vene- 
dicki (pistolj, zlato t coha) — venedlcki (Kosmet). 
Upor. arb. venetik »dukat«, rum. venetic »1° 
venezianische Goldmiinze, 2° (pejorativno) 
tudinac«. Turski, arbanski i rumunjski oblik 
je balkanizam od gr. (fcve-nxoc,. U Vukovoj 
narodnoj pjesmi zove se ta puska i ispravno: 
i imade puska mletackinja koja no je u Mietku 
kovana (3,434). Zove se i latinka: no upali 
bijelu latinku, al' mu pusta oganj ne prifati 
(4,130). Turcizam ledenik, gen. -ika znaci i 
»ubrusac na kome su nanizani novci sto nose 
zene na glavi« (Srbija). U Hercegovini je 
Ulenjaca »spanjolski talir«. 

Lit.: ARj 1, 131. 460. 5, 951. 6, 838. 
842. 848. 852. 8, 125. Miklosic 377. GM 466. 
Tiktin mi. NJ 3, 192. Elezovic 1, 77. Hraste, 
Rad 272, 14. Skok, Hron. 176., bilj. 6. Rjbaric, 
SDZb 9, 49. Racki, Doc. 365. 

bendeluk m (Vuk, nar. pj.) = bendiluk 
»trava sto se mece u vino i rakiju za opijanje 
i spavanje«. Odatle denominal obendeluciti, 
-cim pf. (Vuk, nar. pj.) = obendijati = 



obenditi, -im »bendelukom opitk. Iz posljednja 
dva denominala moze se zakljuciti da postoje 
imenice bendija = benda, koje nijesu potvrdene. 
Taj turcizam, izvedenica na -luk bengilik, 
bencillk, potvrden je samo kod nas. 

Lit.: ARj 1, 131. 8, 324. 

benum, samo u vezi s fendum na prvom 
mjestu (opcenito u Bosni i Hercegovini, u 
gradovima, kad se radi o prijateljskom nagovo- 
ru) : fendum benum (nar. pj.) »moj gospodine«. 
Sintakticki turcizam (benim gen. 1. lica sa -im 
mjesto -in koji izrazava pripadanje: benin 
upravo »od mene«), nalazi se i u bug. benim 
pored benum. 

Lit.: ARj 1, 233. Mladenov 27. Deny § 
295-296. 

benjls, gen. -isa m (Slavonija) = birijis, 
gen. -isa (Vuk, nar. pj.) »kabanica, ogrtac«. 
Taj se turcizam nalazi u svim balkanskim 
jezicima, obicno sa /: bug., arb., rum. binis, 
ngr. ujtevicR u istom znacenju. Glas e pored 
i i u tur. benis uz binis. Upor. gore benluk (v.); 
nj za « je kao u janjicar (v.). 

Lit.: ARj 1, 234. 313. GM 36. Mladenov 
29. 

beprima f (Hvar, Pavlinovic) »1° kopriva, 
2° kostjela, ceitis australis«. Prema Danicicu 
od tal. vepre < lat. vepres »Dornstrauch«. 
To moze biti dalmato-romanski leksicki ostatak 
pod pretpostavkom da je poimenicen pridjev 
u z. r. na suiiks -mus: vepnna (se. plantaj; 
m mjesto h je zbog asimilacije v-n > v-m 
kao u basne > rum. basme. Betacizam v > b 
kao u bandima, bantuza, Bol itd. Upor. vepnna 

(v-). 
Lit.: ARj I, 234. 

berak, gen. berka m (I, Vuk, Srijem) = 
(II) bereg (17. v.) = berek, gen. -eka (leksiko- 
grafi, takoder slovenski) »1° gaj, lug (I), 2° 
bara, lokva, blato, 3° obala (Vitezovic, II)«. 
Odatle augmentativ na -ina: berecina »locus 
palustris«. U Srijem je dosla rijec preko kaj- 
kavskog ili madzarskog. Docetak -ek je shvacen 
kao -bko > -(a)k. Oba oblika su toponomasticke 
rijeci, u Srijemu dapace i u madzarskoj slo- 
zenici berekaszd »vallis, iluvius; sumska rijeka« 
> Berkasovo (selo). Madzarizam nepoznatog 
postanja (berek »gaj, bara«) koji se semanticki 
slaze s lat. palude »bara« > rum. padure, 
arb. pul »gaj, 'suma« i slav. cret (v.). Oba su 
se znacenja ocuvala i u nasoj posudenici. 

Lit.: ARj 1, 234. 237. Gombocz-Melich 1, 
367. 



berdo 



139 



berilj 



berdo (18. v., Vuk), uzvik nasih strazara 
pod njemackom komandom, takoder madz. 
berdo, od austr.-njem. (halt) wer dat Odatle 
denominal berdokati, -cem impf, prema pf. 
berdoknuti. Kuhacevicev nomen verbale ber- 
dikanje n pretpostavlja berdikati koje nije 
potvrdeno. Ne zna se da li je ovaj germanizam 
usao preko granicarskog njemackog ili preko 
madzarskog. Semanticki je nejasno berdov, 
gen.-OTe m »hljeb za siromasne dake u Karlov- 
cima«. Sudeci prema docetku -ov, potjecalo 
bi iz madzarskoga, ali toga znacenja nema 
madzarski uzvik. 

Lit.: ARj I, 235. Jagic, ASPh 8, 318. 
Striedter- Temps 103. 

berekin, gen. -ina m (Dubrovnik, Cavtat) 
= birikin (Dalmacija, Dubrovnik) »mangup, 
lero, huncut«. Na -ati: berekinat, -am impf. 
(Bozava) »fare una birichinata«. Od sjev.-tal. 
birichino, mlet. glagol berekinar, nepoznatog 
postanja. Battisti-Alessio pomisljaju na vezu 
sa briccone koje je takoder nepoznatog postanja. 
Odatle brikunanje n »laganje, varanje« (16. v., 
M. Drzic) i prema Budmaniju frkun, gen. 
-una m (Vuk, Boka, Crna Gora) prema 
frkunica f, deminutiv frkunic »djetic, djevojka 
od 10 do 15 god. *;fr— mjesto br— zacijelo je 
onomatopeiziranje. v. Brkini. 

Lit.: ARj 1, 650. 3, 74. DEL 527. 599. 
Cronia, ID 6. REW 3 1268. 

bergamot m (Sulek) »mentha citrata.«, 
bergamota f (Sulek) »neka kruska«. Od tal. 
bergamotto /bergamotta »isto«. Jedini primjer 
turcizma koji je usao u nas jezik preko talijan- 
skoga. Talijanska rijec potjece od tur. (Mustafa) 
beg armudi »kruska Mustajbegova«. Docetak 
-udi bio je preobrnut prema tal. sufiksu -otto, 
-otta. 

Lit.: ARj 1, 236. REW* 1619. Lokotsch 
282. DEI 492. 

bericinica f (Dalmacija) »njeka vinova 
loza bijela grozda«. Nepoznat akcenat. Nije 
tacnije oznacena area ni kultura te loze. Nije 
zrela za etimologiju. 

Lit.: ARj 1, 236. Sulek, Im. 14. 

bericet m (Vuk, opcenito u Bosni i Herce- 
govini) = biricet (nije dovoljno potvrdeno) 
?= bericet, gen. -ceta (Kosmet) = berecet 
(Kosmet, 1763) »blagoslov, korist, ljetina, 
blagotvorna kisa«. Odakle bericetan (Vuk, 
Kosmet) »koristan, obilan, plodan«, odatle 
apstraktum na -ost bericetnost (18. v., Slavo- 



nija). Turcizam arapskog podrijetla (bereket) 
nalazi se i u bug. te arb. bereket istog znacenja. 

Lit: ARj 1, 236. 322. SEW 1, 49. Mlade- 
nov 27. Elezovic 1, 42. Lokotsch 222. 

berija (Lika), uzvik u nevolji (nar. pj.); 
odatle denominal berijakati, -cem i -kam impf, 
»vikati berija, u pomoc«. Turcizam, beriiye 
»amo, ovamo«, nije potvrden drugdje, ni kod 
nas ni na Balkanu. 

Lit.: ARj 1, 236. 

berikata f (Sv. Juraj kod Senja, Podgora; 
primjer: iscupacu ti berikatu) = berikata (Senj, 
Rakalj, Istra: cu ti pririsai berikatu) = birl- 
kata (Perusie K, svi Slovinci u Istri: Vodice, 
Dane, Jelovica, Golac, Trstenik, Raspor, 
Crnjehi na Krasu: Badema, sv. Ivan od Sterne, 
Kastelir, Vabriga, Filipan, Mrcana, Krnica, 
Rakalj, Medulin, Pomer; kod domacih nedo- 
seljenih Istrana rijec je nepoznata) »l"grkljan« 
= berikata (Vrgada) »2° vrat«. U Lijescu i 
Sincu izopacena je u berisaljda »vrat«. Vrcevic 
ima berikai m »jabucica ispod grla«. Danicic 
je predlozio kao izvor arbanaski deminutiv 
njerith = rum. omusor »Gaumenzapfchen, 
luette, resica«, izvedenica od njer, s clanom 
njeri »covjek, Mann«, sto ne moze biti ni fonetski 
ni semanticki. Izgleda da je Danicic u brzini 
mozda krivo procitao grcku grafiju arbanaske 
rijeci vjepi-9-t, uzevsi grcko v kao v i odatle 
izveo svoje jednacenje beri = veri-, cime dakako 
nije jos objasnjeno -kata. Potpuna paralela, 
fonetska i semanticka, nalazi se u rum. bere- 
gatd (Muntenija) »Kehle, Gurgel (das ist 
Vorderhals und Halsteil der Luftrohre)«. 
Rumunjska je rijec poimenicen lat. pridjev 
na -dtus (tip barbatus »bradat«) umbilicatus 
»nabelformig«. Rijec je prema tome leksicki 
ostatak iz govora hrvatskih Vlaha na Velebitu 
i u Cetini, odakle potjecu Slovinci u Istri. 

Lit: ARj i, 237. Ribaric, SDZb 9, 132. 
Tiktin 178. Puscariu 1888. 

berilj m (Marulic) od tal. berillo (14- v.) 
prema biljur, gen. -ura (nar. pj., Vuk) »Kri- 
stallglas«, pridjev na -bn > -an biljuran, na 
-ka bi/jorka f (Vuk, Baranja), s opetovanjem 
prvih dvaju slogova kao u turskom apsolutnom 
superlativu: jedra gora od bill biljura (Vuk, 
nar. pj.). Oblik biljar je balkanski turcizam 
(tur. billur < gr. PrjpuWtoc,, sa tur., u < v, 
sanskrt vaidurya): bug. biljur, arb. bilur, 
byldr »Kristall«. 

Lit.: ARj 1, 237. 301. 311. 312. Mladenov 
29. GM 36. REW* 1055, DEI 493. 



bermak 



140 



besjeda 



bermak, gen. -mka m (Stulic, Sulek) »aspho- 
delus, cepljez«, brtnak, gen. -mka (Sulek) 
»eryngium campestre«, s drugim sufiksom: 
brmec m (17. v., Barakovic) = bermec (15. 
v.) = (Pag) bermec = bermez = (m > mb) 
brmbec (Sulek) »scolymus hispanicus«, na 
-elj brmelj = bermej »kentrophyllum lanatum«. 
Za ove biljke nije utvrdeno gdje se ovako 
govore. Cini se da sadrze betacizam v > 
b prema tal. vermena, furi, vermene < lat. 
verbena s raznim zamjenama za docetak 
-ena. Ovamo ide dalm.-rom. toponomasticki 
ostatak Birbinj (Veli otok) = tal. Berbigno, 
potvrdeno 1195. Berbineum, Berbin, latinska 
pridjevska izvedenica na -eus. 

Lit.: ARj I, 238. 661. 663. REW* 9219. 
Skok, Slav. 118. Jirecek, Romanen 1, 63. 

bermet m (18. v., Vuk, obicniji je akcenat 
bermet u Hrvatskqj, ZK) »pelinkovac«. Germa- 
nizam od njem. Wermut(weiri) »pelin, pelin- 
kovac«. 

Lit.: ARj 1, 238. Jagic, ASPh 8, 317. 
Striedter- Temps 103. 

berslna f (Cres) = brsina (Parcic) poklapa 
se potpuno s krc.-rom. bresaina, bersaina »brina, 
slana, inje, mraz, sris, gen. -za (ZK)« = 
istrom, brizena (Rovinj), purgina (Orisons u 
Svicarskoj), vruscina < vlat. *peusyena kao 
ostatak predrimskog (ilirskog, venetskog, alp- 
skog itd.) supstrata > kllat. pruina. Glede 
pr > br upor. breskva pored praskva. 

Lit.: Tentor, ASPh 30, 188. Paracalli. 
48. Skok, ZRPh 54, <69. 1. Banali 2AJ15. 
Rohlfs, ANS 167, 149. REW 6 6796. 

berta f (16. v., Naljeskovic, Kavanjin) 
»poruga«. Od tal. berta »burla«, od licnog 
franackog imena Bertha, lice srednjovjekovne 
francuske epopeje (Berte as gras piez). 

Lit.: ARj 1, 238. DEL 497. REW* 1032. 

bertranka f, izvedenica na -ka < njem. 
Bertramwurz < lat. (< gr.) pyrethrum. 

Lit.: ARj 1, 239. 9, 768. Sulek, Im. 14. 
285. 288. 495. REW 6 6891. 

bgsa f (Milicevic, Srbija, nar. pj., Kosmet) 
»1° zadana vjera hajducima koja traje do zahoda 
sunca, 2° casna rijec«. Dalja izvedenica besntk 
m (Kosmet) »covjek koji tvrdo drzi zadanu 
rijec«; sadrzi doduse nas sufiks -nik (v.) za 
izvodenje radnih imenica, ali besnik nije ipak 
nasa izvedenica (jer ne postoji od besa ni pridjev 



na -bn ni glagol) nego arbanaska. Oni posudise 
ovaj nas sufiks. Isto tako i slozenica cebesa 
i udvojeno cebesa bes, koja se govori u Kosmetu, 
nije nasa tvorba nego je c'e — arb. ke »imas«. 
Znacenje je »vjere mi«. Udvojeno besa bes 
»uistinu« upotrebljava se u istom kraju uz rece- 
nicu : besa-bes ako tidodem tamo, videces til Rijec 
besa je provincijalizam, posuden iz arb. bese, 
danas je opcepoznata kao karakteristika 
arbanaskih pravnih obicaja. le. je podrijetla, 
Od korjena bhendh- »vezati« koji se nalazi u 
gr. Jtefoua (v. pinna) i u njem. binden kao 
i u drugim ie. jezicima. Rijec je imala prvo- 
bitno religiozno znacenje. 

Lit.: ARj 1, 239. GM 33. WP 2, 152. 
Elezovic 1, 43. 2, 357. 

besjeda f (Vuk, 13. v.) = beseda (ekavski 
i kod nekih ikavaca, ZK i Lika) = beslda (Istra, 
Vodice) = biseda (ZK, metateza e-i > i-e] 
pored besjed, -i f (Palmotic, prema z-dekli- 
naciji koja nije potvrdena u narodnom govoru) 
»1° rijec, 2° razgovor, 3° sastanak, zbor«. 
Odatle: deminutiv na -ica (v.) besjedica, 
denominali besjediti, -Im (Vuk) i besjedovati 
(samo leksikografi) i od njih izvedene radne 
imenice besjeditelj kao neologizam za orator 
(17. v., leksikografi), besjednik m prema besjed- 
nica f (leksikografi) i besjetko (17. v.). Pridjevskih 
izvedenica nema, a besjediti se danas osjeca 
kao pjesnicka rijec. Rijec je prema tome bez 
jezicne porodice, izolirana u danasnjem jeziku. 
Praslavenska je i sveslavenska, ali je nema u 
baltickoj grupi ni u drugim ie. jezicima. Stvo- 
renaje od ie. jezicnih sredstava u praslavensko 
doba. Uzimlje se s velikom vjerojatnoscu da je 
to prefiksalni postverbal od prefiksa bez u 
starijem znacenju »izvan« i od sjedjeti (v.). 
Upor. slicnu slozenicu susjed (v.; ali ima i 
drugih tumacenja: Bruckner, Iljinskij). Prema 
ovom shvacanju prvobitno je znacenje bilo 
»sjedenje izvan kuce« > »zbor, sabor, sastanak«. 
To se znacenje ocuvalo kod nas u nazivu 
Svetosavska besjeda »zabava, sastanak u cast 
sv. Save«, u ces. beseda »kasino«, polj. biesiada 
»gozba, sastanak za goscenje« i u rus. besidka 
(takoder bug.) »altanka, Laube«. Semanticki 
je razvitak jednak kao u zbor »1° sabor, sastanak 

> 2° rijec«, u gr. ayopd »skupstina«, ali 
dYopeiJEiv »govoriti«, lat. conventus »skupstina, 

> rum. cumnt »rijec«, ngr. xou|3evTa »govor, 
zabava«, perz. > tur. divan »uredska soba, 
tribuna« > hrv.-srp. »sastanak vijeca«, u 
denominala divaniti (V.) impf. (ZK) »razgo- 
varatk pored divan m »razgovor«. Znacajno 



besjeda 



141 



besika' 



je da nasu rijec ne posudise Rumunji nego 
Arbanasi (bisede t i glagol besedoj) i Madzari 
beszed »govor«, beszelni »govoriti«. 

Lit.: ARj 1, 240-245. Miklosic 11. SEW 
1, 52. ZbJ 597-603. Bruckner 26-7. ASPh 
38, 53. Gombocz-Melich 1, 384. Ribaric, 
SDZb 9, 131. Skok, ASPh 32, 366, § 12. 
Mladenov 28. ASPh 30, 457. Jokl, Stud. 
5. Isti, Unt. -131. 331. GM 33. Iljinski, RFV 
62, 253-59. Rozwadowski, RSL 2, 164. Po- 
godin, RFV 39, 1-3. Wanstrat, ASPh 14, 
101-3. Doric 15. 

beskola f (Sulek) = bestula (15. v., Sulek) 
= rospolj (Miklosic, hrv.) = naspalja f (Sulek, 
upor. madz. naspolya} = naspela (Popovic) 
= nespula (Mikalja) = nespola (Stulic) = 
nespula (Bela, Voltidija) = nespulja (Dalmacija, 
Belostenac) = njespula (Lepetane, upor. furl. 
gnespul') = nesplin (Belostenac), pridjev ne- 
splinov, upor. slov. nesplja, polj. niesplik, 
nladz. nespolyajnaspolja. Od tal. nespolo (di- 
similacijom m-p > n-p) < lat. mespilus, stgr. 
uiomXov »id.«. Isto sto miisnula (Vuk, Cma 
Gora) = musmulja (Virovitica) »mespilus 
germanica«. Taj je oblik balkanski turcizam 
(tur. mui,miiia) : rum. mosmol, mosmoald, mos- 
moana pored miscula, bug. musmul(a), arb. 
mushmule, ngr. uowuouXov. Balkanski turci- 
zam sadrzi asimilaciju labijala m-p > m-m. Gle- 
de disimilacije m-p > b-k, upor. u Napulju 
bespolo < mespilus i proskura < npoocpopd (v.). 

Lit.: ARj 1, 245. 253. 7, 174. 674. 8, 79. 
96. Pletersnik 1, 703. Sturm, CSJK 6,76. Mi- 
klosic 198. Mladenov 309. GM 294. Tiktin 
1012. Korsch, ASPh 9, 657. REW* 5540. 

bestilj, gen. - ttja m (Vuk) = pestuj (Kosmet) 
»gust pekmez od sljiva«. Turcizam (pestil ili 
pesdil »susene juvke od voca koje spremaju 
za zimu«), potvrden kod nas i u bug. pestii 
»ukuhan sok od voca«, u cine, histile u vezi 
sa feafire < lat. facere »nekoga izlematk. 

Lit.: ARj 1, 252. Elezovic 2, 68. Mladenov 
419. Doric 269. Pascu 2, 870. 

bestimati, -imam impf. (18.. v., Perast) 
= bestimdt (Rab) = bestimati (Boka, Dobrota) 
= bestimdt (Bozava) = (pseudojekavizam) 
bjestimati (17. v, Dubrovnik) = (sa je > ja 
prema tal. biastemid) bjestemati — bjastimati 
»psovati«. Prema talijanskom (bestemmiare') 
bestemtjati »id.«. bestima f (Rab) = bestima 
(Bozava = bjastema (17. v.) = bjastema (16. 
i 17. v., Gucetic, Orbin). Prema talijanskom 
bestemija (18. v.) = bestimija (17. v.). Radna 
imenica na -atore > -atur > -adur: bestima- 



tur, gen. -ura (17. v.) = bestimadur, gen. -ura 
(18. v, Molat) »hulitelj«. Oblici na -ma- < 
lat. m(e)- mogu da potjecu iz dalmato-ro- 
manskoga, ali protiv toga govori pocetni slog 
be- < bla- koji je moguc samo u toskanskom 
i mletackom. Upor. u istrorom. bascema. 
Od tal. bestemmiare, bestemmia < gr.-lat. 
blasphemdre > vlat. (prema aestimare} blasfe- 
mare. Takoder prema gr.-lat. blasfemati, 
bldsfem m (16. i 17. v., Budinic, Kasic), blasfe- 
mija. 

Lit.: ARj 1, 252, 257. 376. 390. 424. Kusar, 
Rad 118, 24. 25. Crania, ID 6. REW 1 1156. 
DEL 409. 

bes (Pavlinovic, srednja Dalmacija /?/), 
samo u izrazu: oli les (— mrtvac, v.) oli bes, 
koji se kaze bolesniku o kome se misli da ce 
mu ili bolje biti nakon nekoga lijeka ili da mu 
drugoga lijeka nema. Prema tome bes moze 
da znaci samo opreku od les, tj. »ziv, zdrav«. 
Danicic izvodi bes od perz. pes »mancus«, sto 
ne odgovara ni fonetski ni semanticki. Perzijska 
rijec mogla je doci samo preko turskoga, a u 
turcizmima perzijskog podrijetla nema pri- 
mjera za p > b (v. samo busija). Bolje odgovara 
rum. postverbal bes »prdac« od basi < lat. 
vlssire (upor. tal. vescia »isto«). Opreka les-beS 
znaci prema tome »mrtvac-prdac« (ziv covjek 
koji prdi). Rijec je ostatak iz govora srednjo- 
vjekovnih Vlaha (ev. cetinskih). Ovamo moze 
da ide kao dalmato-romanski leksicki ostatak 
besa f (Bela, Stulic, 18. v.) »vitium, defectus, 
menda, infirmitas«, deminutiv na -ica besica 
»leve vitium«. Odatle pridjevi na -av besav 
»vitiosus, valetudinarius, mendosus«, na -iv 
besiv (Bela) »isto«, na -bn besan (Stulic), prilog 
na -asto besasto (Dalmacija: drvo stoji besasto 
kadje nahereno). U rodu se besa slaze s tal. 
vescia »leiser Furz, Staubpilz = puhdra, 
Finte, Erfindung«, v > b je betacizam < vlat. 
*vissia > fr. vesse od v'isslre. Danicic i za ovu 
seriju predlaze perz. pes, cime se ne objasnjava 
rod. 

Lit. ARj 1, 255. 256. REW' 9382. Prati 
1041. Mladenov 421. Dorii 270. 

besika 1 f (Vuk, Rajic, Srbija) »mjehur u 
covjeka u kojem se skuplja mokraca u tijelu, 
u ribe u koji se uvlaci zrak (vazduh)«. Nalazi 
se jos u ukr. besyha »Rotlauf«. Vec su je Miklo- 
sic i Danicic dobro utvrdili kao posudenicu iz 
rum. basica »Blase, Lull-, Wasserblase« = 
besica (Erdelj, Moldavija) < lat. vessica, tal. 
vescica. Pripada balkanskom latinitetu: arb. 
meshike, pshike, fshike (Ulcinj; primjer ish 



besika 1 



142 



bevanda 



tu fshik pet djegunit »digao se mjehur, kad 
se neko opece«). Ovamo preko mlet. vi&ganat, 
gen. -anta (Perast) < tal. vescicante. 

Lit.: ARj 1, 256. MikMic 415. SEW I, 53. 
Popovid, Sldvia 7, 22. REW 3 9276. GM 276. 
Tiktin 178. Praf; 1041. Puscariu 189. 

besika 2 f (Vuk, nar. pj., 18. v., istocni kra- 
jevi, Bosna,"Srbija) = besik m (Kosmet) »ko- 
lijevka, zipka (na zapadu)«. Odatle hipokoristik 
besa, deminutiv besicica, pridjev besicna (se. 
zena /Kosmet/ »trudna, teska, u drugom sta- 
nju«). Femininum besika prema maskulinu besik 
nastao je pod uplivom sinonima kolijevka. 
Turcizam osmanlijskog podrijetla (besik »lju- 
ljacka«), nalazi se u bug. besik u istom znacenju. 

Lit.ARj 1, 256. Miklosic 11. SEW 1, 
53. Lokotsch 293. Doric 15. 

beska f (Sulek, Krk) »njeka vinova loza«. 
Znacenje neodredeno. Naznaka da se govori 
na Krku dovodi na misao da stoji u vezi s 
Baska prema izgovoru poluglasova u Vrbniku. 

Lit.: ARj\, 256. Sulek, Lm. 14. DEL 499. 
Sella 624. 

beslija m (Vuk, 17. v.) »1° u vrijeme suve- 
renstva Turske nad rumunjskim knezevinama, 
u doba Fanariota, turski konjicki vojnik. U 
toj konjici, koja je vrsila zandarsku i kurirsku 
sluzbu, bilo je i krscana; 2° jedan od konjicke 
tjelesne straze velikog vezira ili od slugu begler- 
bega«. Turcizam osmanlijskog podrijetla (besh 
»peta vrsta vojske« od bes »pet«), nalazi se i u 
rum. besliu te u madz. bestia (u istom znacenju). 
Odatle zacijelo potjece toponim Beslinac u 
Hrvatskoj < *Beslijinac. Od tur. bes »pet« 
postoji 1° apstraktna izvedenica na -luk: 
besluk m (nar. bos. prip., nar. pj.) »petak, 
srebrni turski novae od pet grosa« (takoder 
rum. i bug. beslik u istom znacenju); 2° slo- 
zenica bestas m (Kosmet) »titra (Vuk), jedan 
od pet kamicaka kojima se djeca igraju«, odatle 
bestasadfik (s turskim deminutivnim sufiksom 
-dfik, v.) igrati. 

Lit.: ARj 1, 256. Gombocz-Melich 1, 380. 
Hammer, Geschichte des osm. Reiches 10, 
340. Mladenov 28. Elezovic 1, 44 j Korsch, 
ASPh 9, 490. 

besljati, -am impf. (Stulic, Pavlinovic, 
srednja Dalmacija) »decipere aliquem verbis«. 
Od iste je osnove mozda pridjev na -Ijiv 
besljiv (Mikalja, Stulic) »supljikast«, apstraktum 
na -ost besljivost f »pororum abundantia«. 
Prema Danicicu od tal. pridjeva bescio = 
tesso »sciocco« < mozda kslat. bestius od bestia 



(v. bestija), no to ne odgovara ni semanticki 
ni morfoloski. Od talijanizama nema tvorbe 
glagola na -Ijati ni pridjeva na -Ljiv. 

Lit.: ARj 1, 254-256. REW* 1063. DEL499. 

bet, indeklinabilni pridjev (Kosmet) »cu- 
dan, neobican, nezgodan« = bet pored bitli 
s turskim -li (Banja Luka, Mostar) »neprijatan, 
grk«. Pomijesalo se i sa baterisati (v.), koje je 
drugog postanja pa se govori i beterisati (Banja 
Luka). Postoji jos i perzijski komparativ 
beter kao indeklinabilni pridjev (Kosmet) 
»losiji, grdi, gori«, u Petranovicevoj narodnoj 
pjesmi: nije seder, vec je beter, ne bilo mi ga. 
Turcizam perzijskog podrijetla (bed »ruzan«, 
komp. bedter), nalazi se i bug. bet i beter. 

Lit.: ARj 1, 258. Elezovic 1, 44. 2, 499. 
Skok, Sldvia 15, 186. 187. Mladenov 28. 

beteg m (16. v., kajkavska i cakavska rijec, 
Marulic, Hrv. primorje, Hvar) = beteg m 
(ZK) »bolest«. Odatle pridjev na -bn: betezan 
(ZK), denominal betezqti impf, (leksikografi) 
prema zbetezati pf. (ZK) i radna imenica 
betezmk m prema beteznica f (takoder ZK). 
Madzarizam neodredenog podrijetla (sjeverno- 
turskog, ugrofmskog, njemackog ?), nalazi 
se jos u slovenskom, slovackom i ukrajinskom. 

Lit.: ARj 1, 257-8. Miklosic 11. SEW 1, 
53. Gombocz-Melich 1, 383-4. Tentor, JF 
5, 203. Asboth, Nyt 5, 222. Raic, ASPh 12, 
522. Strekelj, DAW 50, 77. 

betonika f (18. v.) = betunika (18. v.) = 
(prema njem. izgovoru) petonika »srpac, bokvi- 
ca, bukvica, Ijekovita biljka, betonica offici- 
nalis*. Latinizam iz medicinskih krugova 
(internacionalan) . 

Lit.: 1, 258. 9, 820. DEI 501. 

bevanda f (Perast) = bevanda (Rab, Bo- 
zava) »slabo bijelo vino, polovnik«. Na -elina 
(tal.-hrv. sufiks < -ell- + -ina augmentativ) 
bevandelina (Bozava) »id.«. Prezime na -id 
Bevandic (Lika, katolici). Od mlet. bevanda (14. 
v.), lat. gerundi) bibenda, od bibere. Poimenicen 
latinski infinitiv slov. btbra f »schlechtes 
Getrank, verpantschter Wein«. Ovamo ide 
kao stara posudenica iz dalmato-rom. bikla 
f (Dalmacija, Pavlinovic) »mijesano vino s 
mlijekom«, od deminutiva *bibitula od part, 
pret. bibitus od bibere, koji se u talijanskom 
upotrebljava takoder kao bibita »bevanda«, 
u stfr. boite (pucka rijec). 

Lit: ARj i, 300. Kusar, Rad 118, 19. 
Cronia, ID 6. Pletersnik 1, 25. REW 3 1074. 
1075. DEI 503. 509. 



bez 1 



143 



bezderisat 



bez 1 , prijedlog s genitivom »sine«, nominalni 
prefiks u slozenicama (pridjevskim i imenickim, 
tipovi: bezazlen, bezobrazan, bezakonje, nikada 
u glagolskim), kao prilog u starim dokumentima 
znacio je »osim, izuzevsi, neuracunavsk. Do- 
lazi u tri vrste pridjevskih izvedenica a) bezglav, 
tip stvoren prema tvrdoglav, b) u pridjevima 
izvedenima s pomocu sufiksa -bn: bezocan 
(Kosmet) »bez stida« (upor. stcslav. bezokb 
»impudens«), bezdan, bezimen, besvjestan, bez- 
bjedan, c) u pridjevima izvedenim s pomocu 
-en: bezazlen, besposlen. U svim tim slucajevima 
prefiks je dosao parasintaktickim putem, tj. 
preko sintagmi bez glave, bez imena, bez 
svijesti, bez posla, beza zja. Kod imenica dolazi 
u pridjevskim poimenicenjima na -nik, -iqa, 
-ost, -ka, te kao i- deklinacija: bezocnih m 
prema bezocnica f (Kosmet), bezobraznik, 
bezdetka, -kinja f (Kosmet) »zena koja ne rada«, 
besposlica, bezbednost / bezbjednost, bezdan, gen. 
-l. Ovamo ide i bezjak < '"ezjajak. Kod 
glagola samo ako su denominali od takvih 
pridjeva ili imenica: obeshrabriti, obeskrijepiti, 
obezbijediti itd. Taj prijedlog glasi u baltickoj 
grupi bez -z (lit. be = stprus. bhe). To znac 
da je u praslavenskom dobio -z < ie. -gh(o), 
koje se kao deikticka cestica nalazi i kod drugih 
prijedloga i zamjenica, tako kod prijedloga 
na u nazocan, pridjev < na oko, do u 
dozvoliti, u po wpazder (od derati); kod zamje- 
nica: njojzi. Ta je deiksa postala opcenita i 
kod prijedloga s genitivom, istog znacenja ali 
razlicitog postanja, upor. prez (Lastovo, ZK) 
= frizfa) (Dubrovnik), od praslav. *perz- > 
prez »praeter«, kojemu je ista osnova koja je 
i u prefiksu pre- i u pridjevu prijek (v.) te 
u imenici prijecka (v.). U drugim ie. jezicima 
odgovara mu sanskrt. bahit »en dehors, sepa- 
rement«. Postojao je nekada bez na citavom 
hrv.-srp. teritoriju, i na onom koji danas ne 
poznaje bez kao prijedlog. To dokazuju slo- 
zenice kao bez dzna > bezdan / bezan m (ZK) 
i slov. bezen. Do unakrstavanja izmedu isto- 
znacnih prijedloga bez i prez doslo je na sto- 
kavskom, kajkavskom i cakavskom tlu brez 
(ZU, Vrancic, Marulic, kao i Jambresic). 
Ovo brez dolazi i kao prefiks u pridjevskim 
i imenickim izvedenicama: bresvjestan, bres- 
putan, brespuce, bresposlen, bresprijekorno. U 
rumunjskom je posudeno samo kao pridjevski 
i imenicki prefiks u crkvenim i narodskim 
izrazima becisnic »jadan, slabunjav« < bez 
cb3ibm, odatle apstraktum becisnicie »sramota, 
slabunjavost«, bazaconie = bezbojnic »bezbo- 
zan«, bazaochiu »skiljav«, bezmetic »lud«, bez- 



man »porez na nasljedstvo« < bez meny ( = 
bez promjene}, beznd < bezdtna. Interesantan 
je prilog bestebezove < bez te, bez ove koji 
se upotrebljava po jugozapadnim krajevima 
u znacenju »bez razloga, bez potrebe*. 

Lit: ARj 1, 259. 631. 11, 810. i si. Miklosic 
244. SEW 1, 541. Trautmann 28. WP 2, 31. 
137. Bruckner 12. 22. 444. KZ 43, 317. ASPh 
38, 54-5. Elezovic 1, 31. 43. Meillet, RES 
6, 179. RSI 6, 126-7 i 2, 87-8. Rozwadowski, 
RSL2,83 -93. Zubaty, KZ31.60. Vaillant, RES 
6, 78-9. Ulaszyn, ASPh 29, 444.' Oblak, 
ASPh 16, 441, § 28. Wijk, ZSPh 2, 379-81. 
Strekelj, DAW 50, 78. Ilesic, SDZb 3, 
71-96. Jagic, ASPh 5,681. Lalevic, NJ .2, 
78-83. 

bez 2 m (Glavinic, tri puta; Belostenac) 
»demon, davao«. Glavinic, Cvit 372 b: zena 
prijemljuci pineze tudije bez skoci u nju. Toga 
primjera nema Danicic u ARj 1, 261. Danicic 
je uporedivao bezjak, koja rijec nema nikakve 
semanticke veze s Glavinicevom i tumacio 
je s pomocu srvnjem. fiesz »callidus, hostis, 
diabolus«, sto je Jagic oznacio kao sumnjivo. 
Kako rijec nije potvrdena u narodnom govoru, 
i Danicicev akcenat (bez) je sumnjiv. 

Lit.: ARj 1, 261. ASPh 5, 681. 

bez 3 m (Vuk, 18. v, opcenito u Bosni i 
Hercegovini) »platno«. Odatle sa sufiksom 
-ar (v.): bezar m (Vuk) i arapsko-perzijska 
slozenica besistan m (nar. pj.) = bezistan (Vuk) 
»mjesto i zgrada gdje se prodaje platno«. Tur- 
cizam arapskoga podrijetla (bezz, bez + perz. 
-istan kao u Afganistan, Juanistari) i u arb. 
beze f »Baumwollzeug«, bug. bezisten = be- 
zesten. 

Lit.: ARj 1, 261. 264. 269. Mladenov 22. 
GM 34. 

bezanica f (Sulek, Gospic) = bezanka 
»biljka potentina anserina L.«. Postanje ne- 
jasno. Ta se trava zove i steza f (Vuk). Jede 
se od srdobolje i steze. Odatle joj ime. Po- 
stoji jos naziv prostre'*, gen. prostrela m (Sr- 
bija) = prostrijel (Lika). Posljednji naziv upo- 
trebljava se i za svinjsku bolest haemorrhagia 
interna, a lijeci se travom koja se isto tako 
zove. I ovaj naziv je jasan. To je metafora 
od prostrijeliti, jer navali krv iz svinje. Ove 
dvije denominaci j e ne pomazu objasniti be- 
zanica. 

Lit.: ARj 1, 264. 12, 428. BI 2, All, 

bezderisat, -isem pf. i impf. (Kosmet) »oka- 
niti se cega« (npr. dganHka). Taj turcizam 
osmanlijskog podrijetla (kauzativum bezdir- 



bezderi'sat 



144 



blba 



mek »ogaditi« od bezmek »dosaditi«, s umet- 
nutim -dir-) nije drugdje potvrden u nasem 
jeziku. U novogrckom se i cincarskom go- 
vori bez d: ujie^epi^w < p.ji£i;6£pfi;u) = 
cine, bizirsire »dosadivati se« prema part, be- 
zer od bezmek, koje dolazi u bug. i arb. u 
aoristnoj osnovi bezdi: bug. bezdisuvam = 
arb. bezdis (Skadar) »dosadujem«, i sa -gin 
(v. caliskan) bezgin »dosadan«. 

Lit.: Elezovic \, 37. GM 34. Pascu 2, 113. 
Doric 11. 

bezjak m (Vuk, 16. v.) »1° homo rusticus, 
ludak (kao ukor, Srbija), 2° naziv za hrvatske 
kajkavce izmedu Drave i Save (Dalmatin, 
Krizanic), 3° naziv starosjedilaca Hrvata 
cakavaca u Istri za razliku od doseljenih istar- 
skih Slovinaca«. Takoder prezime Bedak (ZK) 
< Bezjak. Nalazi se jos u slov. bezjak = 
blzjak sa znacenjima kao u hrvatskom »1° 
Tolpel, ludak, 2° hrvatski kajkavac, 3° co- 
vjek sa talijansko-slovenske jezicne granice«. 
Odatle slov. bezjaca f (sufiks kao u mufaca 
prema muzi-muzaki) prema bezjak m »1° vin- 
cilirka, 2° sjekira iz kraja Bezjaka, y vrst 
hrvatske pastirske svirale, 4° vrsta sljive«, sve 
semanticke varijacije prema nazivu hrvatskih 
kajkavaca. Od opce rijeci bezjak »ludak« po- 
tjece na -e, -eta: bezjdce, -eta n »lud djecko« 
(Dalmacija, Pavlinovic); odatle denominali 
bezjdciti, -Im impf, »fallacies facere« i bez- 
jakati, bezjacem »govoriti gluposti, nesuvisle 
rijeci (Gospic i okolica)«. Odatle apstraktum 
na -stvo: bezjastvo n »glupost« (stvorio je po 
svoj prilici sam Pavlinovic). Za naziv govora 
i za pridjev na -ski bezjacki i apstraktum 
bezjastina f (17. v.) vrelo je samo Krizanic 
koji pod tim misli govor hrvatskih kajkavaca. 
Rijec je usla i u istroromanski bezgakojbez- 
gako s objema varijantama kao u slovenskom 
i s jednakim znacenjem »Sonderling, T61pel«, 
koje se poklapa sa hrvatskim i slovenskim zna- 
cenjem pod 1°. Dalje je ta rijec putovala na 
Apenin, gdje je grupa eg zamijenjena sa si: 
tal. bislacco »sonderbar, launisch, iiberspannt«, 
koje se smatra ekspresivnom rijeci. Ovdje se 
unakrstilastal. vigliacco »kukavan«ispanj. bellaco 
»objesenjak«. Vrlo je vjerojatno da je mlet,- 
-istarsko biizdo nastalo prekrajanjem od beega- 
ko. Do tog prekrajanja moralo je doci zbog 
grupe zj > Zg, neobicne za Romane. Sto 
se tice postanja, mislim da je rijec nastala na 
jednak nacin kao mrlansko bezoal — bazodl 

— basaual »balordo, sciocco« u recenici Ce 
pedino fa di chel basodl »Sta se moze uciniti 

od ovih luda?«. Furlanska rijec nalazi se i u 



istrom, bazuai pi. »muda«. Potjece od lat. 
bisovalis »koji ima dva jaja«; bezjak je prema 
tome pejorativna izvedenica na -dk od sin- 
tagme bez jaja. Da se slicni izrazi upotre- 
bljavaju za uvrede, poznato je. 

Lit.: ARj 1, 269. Pletersnik 1, 24. Skok, 
CSJKT, 66—76. Ilesic, SDZb 3, 71-96. Jagic, 
ASPh 5, 681. SEW I, 53. RE W 9335. Pirana" 
42. Vidossi, ZRPh 30, 202. Ribaric, SDZb 
9, 136. DEI 532. Bezlaj. 59-60. Gusic, 
ZbNZ 43,7-124. 

bezoreksija f »bolest u kojoj bolesnik ne 
moze da jede, nestasica apetita«. Od gr. 
avope^fa, negativna prefiksalna slozenica od 
opeJ;u; »apetit«. Glede prevodenja negativnog 
prefiksa upor. besfldeci. Tal. anoressia < 
ovope^ia. 

Lit.: ARj 1, 274. DEI 266. Vasmer, GL 
105. 

bezuventa f (od zlata, Petranoviceva nar. 
pjesma). Danicic to prevodi sa »poveza« i iz- 
vodi tu rijec od tur. glagola bezenmek »kititi 
se«, za koji nema potvrda ni kod nas ni u bal- 
kanskim jezicima, niti je bezuventa fonetski 
ili semanticki u vezi s tim glagolom. 

Lit.: ARj 1, 278. 

bezmek m (Zore, Dubrovnik) »morska 
riba cacak, uranoscopus scaber«. Etimologija 
nepoznata. 

Lit: ARj I, 279. Hirtz, Pisces 37. Fink, 
Im. 49. 

biba f (Hrvatska) »zemlja na podvodnom 
mjestu koja se ulijeze kad se ide po njoj«, 
postverbal od bibati se »njihati se, ulijegati 
se«. I glagol i postverbal postoje u slovenskom 
u znacenju »1' inala zivotinja koja gmize, 
2° plima i oseka«, bibati (se) »polagano se 
kretati, ici kao patka, fluktuirati«. Kako redu- 
plikacija pokazuje, rijec je onomatopeja za 
kretanje. Odatle pridjev bibav i poimenicenje 
bibavica f »more kad se biba«. Bezizgledno 
je takve rijeci izvoditi iz ie., kako to cini Da- 
nicic. Ta onomatopeja moze se odnositi i na 
glasove; odatle bibac, gen. bipca m (Bosna) 
»puran (v.), tukac (v.), budac (v.), curak (v.)« 
prema blba f »pura (v.), tuka (v.), budija (v.), 
curka (v.)«. U slovenskom takoder bibec, gen. 
bibca m »puran« prema bunka f. Ta se- onoma- 
topeja nalazi i u arb. biban »puran« prema 
bibe f »pura« i bug. biba, bibe, bibok; rum. 
bibilicd, blblUIca f prema bibiloiu m »Perlhuhn«. 
Da li ovamo ide i botanicki izraz slov. biba 



blba 



145 



bicak 



»Grashalm«, odakle je deminutiv bibica f 
»travna biljka: naberi mi bibico jagodi, koji 
se nalazi i kod Suleka (bibica f »teucrium 
chamaepitys L.«), ne moze se nista kazati 
dok ne budemo potanje obavijesteni o tome 
gdje se te rijeci govore, koji im je akcenat, 
cemu sluze i odakle im moze da potjece deno- 
minacija. 

Lit.: ARj 1, 280. GM 35. Mladenov, SpBA 
22, 227-41. Perusek, ASPh 34, 5-6. 

Bibinje n, obalski toponim juzno k od Za- 
dra, u historijskim potvrdama Bibanum (13. 
v.). Ide u seriju rimskih posjedovnih toponima 
(njem. Besitzernamen) obrazovanih s pomocu 
lat. pridjevskog sufiksa -anus od rimskih gen- 
tilnih imena (gentilicija) na -ius, u ovom 
slucaju od Vibius > Vibianum (se. fundus, 
praedium) »Vibijev posjed«. Sufiks je ovdje 
drukcije razvijen nego u Jakijdn, Znjan, Ug- 
Ijan ltd., zbog toga sto mu nije osnova latinski 
akuzativ ili nominativ nego lokativ *Vibiam 
»ad Bibanum (u srednjem vijeku), u Bibinju«. 
Odatle prema dalmatorom. prijeglasu kao 
u krc. kimp »polja« = tal. campi', -je je nas 
pridjevski nastavak za sr. rod kao u Celje, 
Skoplje (rimsko Celera, S cupi). Bibinje je prema 
tome dalmatoromanski toponomasticki osta- 
tak. Upada u oci i betacizam v > b kao u 
Bol, bandtma. 

Lit.: ARj 1, 280. Skok, RIJAZUZ 1, 42. 

biblija f (Belostenac, Glavinic, Stulic) »sve- 
to pismo«. Od gr. deminutiva ficpWov od 
|3i|3Aoc, »knjiga«. Slozenica biblioteka f od 
gr.-lat. slozenice (drugi dio -theca < — 8-f|xn 
od -rf9r|ua »stavljam«), pridjev na -bn biblio- 
tecni, radna imenica na -ar bibliotekar, gen. 
-ara. Prevedenice su (prema njem. Bucherei) 
knjiznica, knjiznicar. Prema tal. bibbia > 
Ubija f (16. v.). Docetak -ja kao u gimnazija 
prema gr. pluralu pi(3A.ioc, kslat. biblium. 

Lit.: ARj 1, 280. 5, 130. DEI 508. 

bicak, gen. bt'cka m (Srbija) »naziv nerastu 
kad se mame svinje«. U kajkavskom je rijec 
i apelativ bicek, blcko (ZK, Krasic, Pribic) 
»musko neuskopljeno svinjce«. Osnova se na- 
lazi u arb. bic m — mic (Debar), bicmi »mlado 
svinjce, odojak«. Na nju je dosao sufiks -bko. 
Danicicevo izvodenje od madz. fiche »zivahan« 
ne objasnjava znacenje ni promjenu / > b 
jer madz. / ostaje nepromijenjeno. Rijec je 
tipa pile (v.), tj. nastala je od izraza za vablje- 
nje zivotinja. U Krasicu (Hrvatska) uzvikom 



btc bic (s reduciranim i) vabi.se nerast kad 
je na pasi. Kad se pari, onda se svinja smiruje 
slozenim uzvikom du bic du bic. Prvi ele- 
menat te slozenice odnosi se na svinju, drugi 
na nerasta (saopcio Torbar). 

Lit: ARj 1, 280. GM 38. 

bic m (Vuk, Srbija, nar. prip., Pastrovici, 
Ljubisa, Bosna, Dalmacija, Lika, pravoslavni) 
»pramen kose ili vune, pram (Lika, katolici)«. 
Pavlinovic glosira rijec okucina sa »bic vune 
istrgnut iz runa«. Odatle deminutiv bicic 
vune (Grubor, Poljica, Dalmacija). Danicic 
tumaci taj pastirski termin kao metaforu od 
bic »Peitsche, flagellum«, po semantickom za- 
konu metafore, sto je dakako moguce, ako 
se uzme da u semantici masta potpuno vlada. 
Medutim bic se semanticki potpuno slaze 
s rum. bit, pi. bite (varijante bghif i ghif, be- 
tacizam gdje b varira sa v vita de par »Haar- 
locke, cuperak kose«; varijante su mit, mitd, 
suvita (neagra), suvita de par, mit mitd »Schaf- 
wolle«, pridjev mips »langhaarig«; glede va- 
rijanata sa m za. b, v upor. miti mitui »scheren, 
strick; u rumunjskim varijantama ima jos 
etimologijski nejasnih oblika — to je zamjena 
vlb sami prefiks su-) istoga znacenja (»Wolllocke, 
Bflndel roher Wollhaare)«, od lat. pridjeva 
na -eus : vitteus od vitis, vitto »vrpca, pove- 
zaca (na glavi u zena, svecenika)«. Obje rijeci 
bic = bit potjecu iz balkanskog pastirskog 
latiniteta. 

Lit: ARj 1, 284. 8, 878. Skok, ZRPh 36, 
643. i si. Skok, CM F 6, 41. (ef. IJb 'I, 124). 
Puicaziu, DLR 1, 569. REW 9388. 

bicak m (16. v., Marulic, prema Vuku 
rijetka rijec, pisano bicah, 16. v., Hektorovic, 
i bicag, Marulic, genitiv nije potvrden) »noz«. 
Odatle muslimansko prezime Bicakcic, od 
bicakcija »nozar«, potvrdeno u Kosmetu i u 
bugarskom. Odatle mozda i bicakija f (Pec), 
ali nije odredeno znacenje kako treba nego 
samo »jedna alatka kod kujundzija«. Turcizam 
osmanlijskog podrijetla iz oblasti alata, jedan 
od najstarijih kod nas potvrdenih izvedenica 
na -dk (kao jatak (v.), od blcmek »rezati, kro- 
jiti«; nalazi se jos u madz. bicsak i u arb. bitsh- 
ak u istom znacenju. Od istog glagola postoji 
jos bickija f (Vuk) »noz kojim se koza sijece«, 
takoder bug. bickija i madz. bicskia. Madzarski 
je oblik dosao preko hrvatsko-srpskog, kako 
pokazuje dodatak -ja. I skraceni infinitiv bicme 
nalazi se u Kosmetu blcim, gen. -a m »kroj«, 
kao indeklinabilni pridjev bicimslz (uz cok- 



10 P- Skok: Etimologijski rjecnik 



bicak 



146 



bidat 



stre) »loseg kroja«, slozen sa -suz (v.); -im 
mjesto -ma je prema turskom sufiksu -im u 
jardum (v.), dunum ili dulum (v.)j kaldrma (v.). 

Lit.: ARj 1, 251. 283. GM 35. SEW I, 
56. Skok, Sldvia 15, 187. Elezovic 1, 47. 2, 
501. Bruckner, ASPh 11, 123-4. Matzenauer, 
LF 7, 7. Korsch, ASPh 9, 490. Gombocz- 
Melich I, 394. 

bicje n »sita, juncus L., scirpus L.«. Ne zna 
se gdje se govori ni za sto se upotrebljava. 
Postoji jos deminutiv bikica f »luzula DC«. 
Tu rijec pise Schlosser sa ie, sto Danicic drzi 
greskom, isto tako pise i bieka »luzula DC«, 
a Danicic i to proglasuje greskom. Ni ovdje 
se ne zna za pravi narodni izgovor. Postoji 
jos bikovina f »viburnum«. Kako bukovina (v.) 
ima takoder znacenje »viburnum lantana., 
salix vitellina«, a ovo je prilicno evidentna 
izvedenica od bak »bik« (znaci, dakle, »bikova 
biljka«), moglo bi biti da i bicje kao poimeni- 
ceni pridjev na -ji ima isto znacenje. Ali dok 
se ne dobiju odredeniji podaci o tome u ka- 
kvoj vezi stoje ove biljke s bikom, ne moze se 
nista izyjesno kazati o postanju. Svakako je 
krivo izvodenje Danicicevo od stvnjem. bl- 
nuz, od srvnjem. Binz, nvnjem. Binse »sita«, jer 
ne odgovara fonetici. 

Lit.: ARj 1, 282. 300. Sulek, Im. 14. 15. 
526. 552. Machek, CSR 274. 277. Skok, 
CMF 6, 41. 

bickas, gen. -asa m (Vuk, Vojvodina) »ra- 
zuzdano musko celjade«. Madzarizam, mozda 
turskog podrijetla (izvedenica bicskds »lupez« 
od bicska I v. bickija / »dzepni nozic«), 
nalazi se jos u rum. bicikas. 

Lit.: ARj 1, 283. Gombocz-Melich 1, 395. 

bicva f, obicnije f. pi. bicve (Marulic, Rab, 
Vrgada, Potomje, Lumbarda, Skabrnje, Ze- 
munik, Biograd n/m, Korcula, Mune u Is- 
tri, Hrvati u juznoj Italiji, zapadna Bosna, 
Sanski Most, Grahovo, Livno, Glamoc, Sinj, 
Drnis) = bicve (Novljanski blagdanar, 1506) 
= bicva (Molat) = (jekavski) bjecve (Vuk, 
Gornje primorje, Hrvatska, 15. v., Boka, Do- 
brota, Prcanj, Krivosije, Dubrovnik, Cavtat), 
deminutiv na -ica bjecvica (Naljeskovic) »1° 
zenska i muska carapa, kdlceta (Korcula, vise 
se govori negoli bicve). Stariji ljudi spavaju 
s kapom na glavi koja je napravljena od bicve 
ili kalcete, kalce f pi. (Obrovac), zenske duge 
carape (kod muskaraca kalcete, koje su kratke, 
Krivosije. Crne bjecve zovu se gete), 2° zenske 



dokoljenice (Vuk, Hrvatska), 3° gamase (za- 
padna Bosna, Dalmacija, Sinj i Drnis, Skabr- 
nje, Zemunik, bez stopala. Na bjecve dolaze 
nazupci)« = beivi f pi. (Makedonija, Galic- 
nik, Debar, Drimkol, Bitolj, Prilep, Krusevo, 
Porec, Mariovo) »1° bijele i crne gace, 2° 
vrsta pantalona, caksira«, bug. beava, beivi, 
becvista »Strumpf, Gamasche«. Rijec koja 
je u 15. v. bila poznata i na srpskom dvoru, 
danas je rasirena na juznoslavenskom po- 
drucju od Jadrana preko Makedonije do na 
bugarski teritorij. Cini se da je prvobitno 
znacenje bilo ono koje se danas govori u Ma- 
kedoniji »nogavica, odjeca za nogu«. To je 
znacenje suzeno na carape (upor. slicno su- 
zivanje naziva Mace »pantale« prema calzetta 
»carapa«). Tu rijec potiskuju na istoku i za- 
padu kasniji nazivi, turcizmi: carape, salvare, 
Cakslre, i na zapadu italijanizam kalcete. Me- 
taforicki se upotrebljava deminutiv bjecvica 
»Geschuhe des Beizvogels«. Na -ar < -anus 
bicvar (Pavlinovic), toponim Becvdri (Srbija, 
Cacak). Danicic je trazio romansko vrelo, ali 
ga nije nasao u tal. pezzola, picciolo i mlet. 
picolo »nozica«, koje tal. rijeci nisu djelomice 
ni dobro navedene, a misli se zacijelo picciuolo 
»gambo di frutta« < kslat. pedalus »mala noga«. 
Matzenauer pomislja na tursko vrelo; na 
paca »eine Art Waden- oder Fussbekleidung«, 
sto je fonetski i morfoloski jednako nemoguce 
kao i Danicicevo misljenje. Mladenov pomislja 
na vezu sa benevreci (v.), ali ni to nije moguce. 
Po mojem misljenju bjecva je leksicki ostatak 
iz balkanskog latiniteta, upor. pridjev na -eus 
vitteus »ad vittam pertinens«, zatim vittea 
od vilta > rum. bata »Band«, meglenski beta 
»Strumpiband«. Glede pridjevskih izvedenica 
na -eus v. bid i vecica. Za izvodenje s pomocu 
-eus upor. lat. viteus od vitis. Istarski Rumunji 
posudise batva, pi. bdtve, batvi. Betacizam 
je potvrden i u rumunjskom. Grupa ti > c 
je kao u racun, palaca. Docetak -va je po h- 
deklinaciji, kao u bacva < *buttia. 

Lit.: ARj \, 376. Mladenov 28. Doric 15. 
Polenakovic, REB 2, 235-237. REW 3 9404. 
Skok, CMF 2, 34-37. Isti, ZRPh 36, 641- 
646. Matzenauer, LF 7, 7. Pufcaeiu § 114. 
143. Gerov 1, 40. Hirtz, Aves 15. Kusar, 
NVj 3, 325. Ribaric, SDZb 9, 41. Jurisic, 
NVj 45, 174. 

bidat m (u narodnoj pjesmi, objekt uz 
pokupiti) = bedat, gen. -a »turski nameti kao 
desetina, porez na stoku, sluzba u vojsci, ha- 
rac«. Turcizam arapskoga podrijetla (bid'at). 

Lit.: ARj 1, 288. Elezovic 1, 36. 



bidati se 



147 



bigla 



bidati se, -am (od cega) (18. v., kod trojice 
pisaca J. S. Reljkovica, Knezevica i Pavlino- 
vica, Slavonija i Dalmacija) »odbijati se, ukla- 
njati se od cega, sebe kriviti, zaliti se prokli- 
njuci svoje djelo«. Odatle bide f (Pavlinovic, 
hipokoristik tipa Mare) »zensko celjade koje 
se bida«. Danicic iskljucuje ikavizam od bi- 
jeda jer rijec ne dolazi u istocnom i juznom 
govoru. Taj razlog ne iskljucuje ikavizam u 
Slavoniji i Dalmaciji. Berneker navodi bijedati 
u znacenju »beschuldigen«, od cega bi moglo 
biti bidati se kao ikavizam, ali to moze birti 
stamparska greska mjesto bijediti. U stcslav. 
postoji obida »unrichtige Beschuldigung«, obi- 
deti »beleidigen« < ob-videti (v.). Ako je 
prefiks o- ispao kao u buliti < obuliti (v.), 
onda je od obida moglo nastati bidati se na 
osnovi deprefiksacije. Danicicevo izvodenje 
od muslimanske vjerske rijeci ar. beddu'a 
»kletva« nije moguce ni fonetski ni seman- 
ticki. 

Lit.: ARj 1, 288. 291. SEW I, 54. 

biflati impf, (na- pf., hrvatski dacki zar- 
gon) »bubati, uciti sto napamet slabo razu- 
mjevsi«. Germanizam dackog podrijetla (buffeln 
od Biiffel < bubalus »bivol«, v.). Odatle izve- 
denice na -ant (v.): biflant m »bubant«, gdje 
je sufiks iz dackog latinskog govora. 

Lit.: ARj 7, 207. 

biga f (Hvar) »1° svezanj, snop (biga obruca), 
2° toponim (Sipan)« = biga (kruha, Milna, 
Brae), 3° struca kruha, dugi komad kruha 
vecinom kod kuce pecen«. Arb. bige f ima 
takoder raznolika znacenja »1° Zweig,'kleiner 
Ast, Stengel, bei Hochzeitgebrauchen auf- 
gepflanzte Stange, 2° um ein Stockchen ge- 
bundener Blumenstrauss, 3° eine Art Schleu- 
der, die in einem oben gespaltenen Stockchen 
besteht«. Ovamo ide mozda (kao deminutiv) 
bigica (Podsused): pepeljuga (zmija) ima na- 
prvo na gornjoj celjusti bigicu kakti puran, 
»Schnauzenhorn der Sandviper«. Taj je demi- 
nutiv daleko od jadranske zone. Zbog toga 
nije izvjesno da li je romanizam. Na tal. de- 
minutivni sufiks -otta bigota f (Biograd n/m) 
»(pomorski termin) okruglo drvo za provlace- 
nje konopa na sartijama«, s deminutivom na 
-tea bigotica (ibidem). Na -ovica Bigoica f 
(toponim kod Bara u Voluici zajedno s topo- 
nimima Poljica i Gorak). Od langobardske 
rijeci biga koja u mletackom i u ostalim tali- 
janskim narjecjima znaci »1° alcune travi al 
bordo della nave in coverta, 2° due pani appai- 



ati o un pane con un taglio nel mezzo, 3° 
(lat.) travi congegnate a capra, bigotta (1614.), 
4° carrucola senza girella«. 

Lit.: ARj 1, 288. Skok, Slav. 236. 237. 
241. Hirtz, Amph. 7. Strekelj, ASPh 14, 517 
REW 3 1095. DEI 516. 518. 

bigair-hak. prilog (nar. piip.) = bigaj- 
ri hdk (Bosna) »na pravdi boga, nepravedno«. 
Turcizam arapskog podrijetla iz oblasti pri- 
loznih umetaka, kao doja (v.), dernek (v.), 
evet (v,): ar. prijedlog bi + gairi »bez« i hakk 
»pravda« (v.), prilog bigaiiihakkin. 

Lit.: ARj 1, 288. 3, 533. Skok, Sldvia 15. 
187. 

bigar, gen. -gra m = bigor (Makedonija) 
»siga (Srbija), sedra, bijela zemlja ka' usirena 
(Pavlinovic)«. Takoder toponim i hidronim: 
potok Bigar kod sela Sige (Srbija), studenac 
Bigor blizu Decana (14. v.), Bigre (valjda ak. 
pi.), selo zabiljezeno u spomenicima. Pridjev 
bigren, obrazovan s pomocu -en (v.), potvrden 
je samo u toponomastici: Bigrenac, gen. -nca 
(Srbija), potpk koji utjece u Mlavu vise sela 
Ribara, Btgrenica f (14. v.), selo kod Cuprije 
(Srbija). Rijec se nalazi jos u bug. ■ arb. bigorr 
»porozni laki vapnenac«, a = o upucuje na 
a. S obzirom na geografsku rasirenost (Srbija, 
Bugarska, Makedonija i Arbanija) rijec je pred- 
slavenska, mozda iliro-tracka, iz oblasti naziva 
za kamenje (kao karpa, v.). 

Lit: ARj 1, 288. GM 36. Mladenov 28. 

bigat m (Veli Otok, Bozava, Molat) »sca- 
rafaggio, bigatto, zohar«. Od tal. deminutiva 
na -atto: bigatto »baco da seta«, od drugog 
sloga lat. bombyx, gen. -yeis. Od iste rijeci 
s lat. nenaglasenim sufiksom -ulus > tal. -oi'o 
higul m (Rab) = pi. biguli (Bozava) < mlet. 
bigoli »spaghetti«. 

Lit.: Cronia, ID 6. Kusar, Rad 118, 19. 
DEI 517. 

bigla f, stsrp. u primjtru: da imb nestb gra- 
dozidanija ni bigle. Danicic veli da se ta sluzba 
zvala i gradobljudenije »cuvanje grada, stra- 
zarerije na gradskim zidovima«. Postoji takoder 
toponim: Byg/a pored Bigla »Straza, u Sve- 
toj Gori, mjesto u Zaglavatoj«. Rijec je post- 
verbal od ngr. PiyX&w, |3i,Y^'?tt) < lat. 
vigi/are »straziti, budan biti«. Upada u oci 
betacizam v > b kao Ber < Beppoux > 
ngr. Veria, tur. Karaferia prema ngr. Vigla 
(BiyXa). Danicic stavlja ovamo i glagol btgli- 
sati, -sem impf. (16. v., dubrovacki pisci, su- 
bjekt ptice, covjek) — (sa gl > I) biljisati »pje- 



bigla 



148 



bijediti 



vati«, od gr. aorista od fiiykit,® i pretpostav- 
lja semanticki razvitak »budan biti > vese- 
liti se > pjevatk. S obzirom na rum. priveghl- 
toare »slavuj« od glagola priveghia »cuvati 
mrtvoga« < per + vigilare < per-vlgila- 
toria (se. avis) moze se i dopustiti takav sem- 
anticki razvitak. Bigla bi prema tome bio lek- 
sicki ostatak iz balkanskog latiriiteta. Italija- 
nizam je veo, gen. -i (rod nepoznat, Budva) 
u recenicama: idemo na veo /odes ti na veo, 
koje se govori kad se ide cuvati mrtvaca; veo 
je od tal. veglia, postverbal od vegliare »custo- 
dire« = sttal. vegghiare, preko stmlet. veja 

< vigilare. Sa j govori se zvejarin, gen. -ina 
m (Dubrovnik, Cavtat) = zvejarin (Bozava) 
»budilica« od mlet. zvegarln (g < j"), izvede- 
nica na slozen sufiks -arlus + deminutiv -ino. 
Upor. slov. bilja (Gorenjsko) = bila = vilja 
pored vila (Notranjsko) »1° Totenamt, 2° vi- 
giliae (= bdenije kod pravoslavaca), 3° Ostern- 
abend« < furl, vilie < crkvenolat. vigilia. 
Miklosie ima vilija kao hrv. zajedno sa slov. 
vele. 

Lit.: ARj I, 288. Hirtz, Aves 12. 14. Pleter- 
snik 1, 26. 2, 796. Sturm, CSJK 6, 11. Miklosie 
392. Murko, WuS 2, 139. Cronia, ID 6, 
122. REW 9326. Tiktin 1264. Prati 1032. 

bigunac, gen. -unca ma. (Marina kod Tro- 
gira, Hvar, Brae, gen. pi. bigunciK) = bigunac 
(Perast, Potomje, Racisce) »vijedro, hektoli- 
tar«. Od mlet. bigonzo (14. v.), bigonzus (1251.) 

< vlat. *bicongius, slozenica od bi = »dva« 
(kao bicornis, bidem itd.) i congius »mjera za 
tekucine«. Kako g < c nije nastao sonorizi- 
ranjem okluziva medu samoglasnicima, bi- 
gunac moze biti posudenica iz dalmatorom- 
anskoga. 

Lit: Hraste, Rod 272, 24. REW* 1083. 
DEI 518. 

bijediti, bljedlm impf. (Vuk) danas opcenito 
»nepravedno optuzivati«. To je znacenje vid- 
ljivo jos u slozenici s prefiksom o- (v.) obije- 
diti, bbijedim pf., objedivati, objedujem impf, 
i u postverbalu objeda f. Bijeda f, od koje je 
kauzativum bijediti, ne stoji u danasnjem je- 
ziku u semantickoj vezi s glagolom i ne znaci 
»nepravedna optuzba«, nego »nevolja (v.)«, s 
kojom se rijeci upotrebljava u amplifikaciji: 
bijeda I nevolja. U Kosmetu beda, gen. bede 
znaci »zlo, napast« i eufemizam je za »davo«. 
Odatle pridjev na -bn: bljedan »jadan«, u od- 
redenom vidu bedni (Kosmet) »nesretni«, poi- 
menicen sa -ik, -lea bijednik m prema bljed- 
«/ca/»jadnik, jadnica«. U semantickom rasko- 



raku s time ide slozenica s prefiksom po-: 
pobjeda f »victoria« i denominal odatle po- 
bijediti, -Im pf. Ovaj semanticki raskorak objas- 
njava se historijom rijeci. Prvobitno je znacenje 
glagola bijediti bilo »siliti«. Bida je znacila u 
stcslav. avay>tr\. Apstraktum obrazovan s po- 
mocu sufiksa -ba bedbba 'f znacio je »prisilan 
rad na manastirskim dobrima« (upor. pecalba). 
Pridjev odatle obrazovan s pomocu -Ijiv : bed- 
liv (17. v.) »importunus«. U Kosmetu bedosat, 
-dsem impf, ocuvalo je jos nesto od tog zna- 
cenja: »zlo raditi, raditi bez volje, po nevolji«. 
Glede glagolskog sufiksa v. glagola na -osati. 
Danasnje znacenje bijeda »nevolja« razvilo 
se prema tome iz srednjovjekovnog »prisilnog 
nevoljnickog rada«. Danasnje opcenito zna- 
cenje kauzativuma bijediti »nepravedno optu- 
zivati« razvilo se naprotiv iz sudskoga govora: 
»siliti na sudu« > »nepravedno optuzivati«. 
U Kosmetu je semanticki ostatak tome u slo- 
zenici s prefiksom za-: zabedit, zabedim pf. 
»izazvati svadu«, odatle radna imenica zabed- 
nik »koji trazi svadu«, zabedmce, gen. -ceta, 
zabedovat, -ujem »dosadivati«. Znacenje slo- 
zenice pobjeda f »victoria« stoji takoder u vezi 
s prvobitnim »siliti«, samo izrazuje to prema 
prefiksu po- kao rezultat sile. Kako je glagol 
bio sudski i vojnicki termin, posudise ga Ru- 
munji s prefiksima o- i po-: obldi, -ui, -dnul 
»nekome nepravdu ciniti, jadikovati nad ne- 
cim«, odatle rum. postverbal oblda f »nepravda, 
jadikovanje« (r za -k je pravilno u nenaglase- 
nom slogu). Mjesto i nalazi se « u rum. pobedi 
»pobijediti«. Arbanasi u Skadru imaju od bi- 
jediti svoj pasiv beditem »silim se > svikavam 
se«, takoder prema prvobitnom znacenju. 
Bijeda i bijediti sveslavenske su rijeci iz pra- 
slavenskoga doba. U baltickoj grupi nema re- 
fleksa za bijediti, dok su u ostalim ie. brojni, 
kao u gotskom (baidjan »siliti« prema heidan 
»cekati«), gr. jtdOco »uvjeravam«, lat. fides, 
arb. be »zakletva« itd. Glagol je indoevropski 
i bio je izraz sudenja i vojevanja, cp je nastalo 
iz ie. diftonga ai. Od novijih nasih rijeci ide 
ovamo ubijediti pf., ubjedenje n., koje je rusi- 
zam, ali pokazuje isti semanticki razvitak 
kao gr. jteiOco. Zatim slozenica bezbjedan 
pored posudenice siguran (v.), takoder bug. 
bezbeden i odatle apstraktum bezbjednost f = 
sigurnost i denominai obezbijedlti »osigurati«, 
danas u cestoj upotrebi. 

Lit.: ARj I, 265. 290. 376. 8, 367. 369. 
Miklosie 12. SEW 1, 50. Bruckner 24. KZ 
46, 231. Elezovic 1, 36. 184. 2, 84. GM 30. 
Mladenov 20. Rozwadowski, RSI 2,1 05-7. 
Ljapunov, IzvORJAS 26, 31—42. Suman, 



bijediti 



149 



bile« 



ASPh 30, 293-4 (i Jagiceva kritika, ibidem). 
ASPh 27, 597 (ispravak'Arerfa = bijeda}. Zubaty, 
Sldvla 6, br. 1. Boisacq 755. Hirt, PBB 
23, 331. Matzenauer, LF 1 , 20. H, 337-8. 
Moskovljevic, NJ 1, 81. Slawski 32. Maretic, 
Savj. 160. 

bijes m (12. v., Vuk) = fejest (Bela, Voltidija, 
analogicko -t prema pridjevu o-bljestan, koji 
je nastao iz f bljesna prema tipu vlastan m: 
vlasna f, ali moze biti i prema obijest i hiper- 
korektno prema dalm. -os < -ost) = bis (ikav- 
ski, ZK) = bes, pi. besovi (Kosmet) »F de- 
mon, tabu za vrag, davo, danas_ nije opcenito 
znacenje, nego u narjecjima (ZK, Kosmet), 
2° rabies, furor, violentia, ardor«. Odatle: 
pridjev na -bn (v.): bijesan, na -ovski (v.) bje- 
sovski (13. i 14. v.) »daemonicus«, slozen prema 
sintagmi koga bijes (= vrag) muci: bjesomu- 
can (Vuk), samo jedanput bjest (16. v.) iz 
bijestan s ispustanjem pridjevskog sufiksa 
-bn. Pridjev bijesan poimenicen je sa -oca (v.) 
bjesnoca f (Sulek) »njeka gljiva«, sa -oca = 
ota = ost = Ho: bjesnoca f (Vuk) = bjesndta 
= bjesnost = bjesnilo n, sa -jak: bisnjak (Kosta) 
»ludak«; impf, denominali: od bijes bjesovati, 
od bijesan bjesnovati (13. v.), od bjest bjesto- 
vatl (17. v.); na -eti bjesnjeti, bjesnim impf. 
»furerei«. Termin iz praslavenskoga paganiz- 
ma, demonsko bozanstvo istog ranga kao 
Gorgone (jezibaba = baba jaga), pod uplivom 
krscanstva postao tabu za vrag u nasim na- 
rjecjima, kao i u ceskom i poljskom, -k je 
nastalo iz ie. diftonga ai, kako se vidi iz lit. 
balsa »strah« < ie. baid-s-d, lit. pridjeva bai- 
sus »strasan, uzasan«, sve izvedenice od os- 
nove glagola baidyti »plasiti«. Rijec je balto- 
slavenska. Ie. korijen bhai- »bojati se« nalazi 
se u slavenskom jos u bojati se (v.), bojazan 
(v.). Slavenski je semanticki specijalitet da je 
rijec iz prajezika ocuvala demonolosko zna- 
cenje, sto se u litavskom ne vidi. 

Lit.: ARj I, 299. 389. 390. Elezovic I, 43. 
Miklosie 12. Bruckner 26. KZ 43, 318. WP 
2, 125. 186. Mladenov 35. Budimir, JF 6, 
166-9^ Bulat, JF 4, '104-5. 5, 130-142. 
Boisacq 3 782. Slawski 33. Iljinski, REV 
65, 212. i si. Brugmann l 2 , 724. 725. 808. 
KVG 232. Horak, ASPh 12, 298. Ulaszyn, 
MPKJ 5, 261-311. 

bijo (Hektorovic), pridjev u izrazu ki (— 
Isus) da svitlost biju v uzl (stampano bljum 
usl), iskonstruiran od Danicica i identificiran 
s tal. bigio < srlat. bysiuslbi-, prov. fes »pepe- 
ljaste boje«. 

Lit.: ARj 1, 299. REW 3 3873. DEI 516. 



bik, gen. bika m (Vuk) »scapus, lukova pro- 
rasljika (Srijem), plod tatulin (Lazic, Pancic i 
botanicari)«. Madzarizam lokalne aree (bok 
»bodlja« = bilk »bosti«, blked-bokodj. Glas 
i nije posve jasan. 

Lit.: ARj 1, 300. Gombocz-Melich 1, 519. 

bika f (Vuk, bosanske varosi) »majka«. 
Akcenat je hipokoristicki; u rumunjskom 
s vokalom jery bica istog znacenja. Danicic 
oznacuje postanje tamnim, sto je ispravno, 
ali pomislja bez potrebe na tur. bik »gospodar«. 

Lit.: ARj 1, 300. Tiktin 183. 

bilah (crnogorska nar. pj.), obicno u vezi 
vallah-i-bilah, u varijantama vala-i-bila, va- 
laj-i-bila, valaj bilaj, halaj bilaju nar. pjesmama; 
odatle i sam prvi dio valaj i vala kod pravo- 
slavaca na Kordunu = valdji biljdji (Kosmet), 
odatle prvi dio vala = vala za pojacanje tvrde- 
nja ili odricanja, u varijantama vdlaa, valaa, 
valdji pored valdji; u jugozapadnim kraje- 
vima vala pored vala, vdlaa, valaj pored va- 
laj bilaj i toko mi dina. Sa gledista naseg je- 
zika to su uzvici koji odgovaraju nasemu 
bogme i odatle bogmati se za pojacanje vjero- 
jatnosti tvrdnje. Taj turcizam arapskoga pod- 
rijetla nastade iz muslimanske arapske za- 
kletve vallah-i-billan »boga mi«, ve + allah 
»boga mi«. Prosirio se iz govora muslimana 
i u govoru krscana. Nalazi se i u bug. bllllf- 
jaha, vallati, vallaha billjaha. 

Lit.: ARj 1, 301. Elezovic i, 45. 71. BI 
2, 695. Mladenov 29. 57. 

bile = bilem(i) (Kosmet) = biUsi(mj 
(Bosna, Banja Luka) prilog »cak, stavise«. 
Turcizam iz oblasti umetnutih priloga u sla- 
venski govor (bile »meme, cak, iako«), nalazi 
se i u bug. bile bilja »dori, daze« i arb. bile 
»wenigstens«. Dodano -sr je posesivni sufiks 
za 3. 1. kao u blle-sl-n-ce, a -ot je kao u ha- 
rem (v.). 

Lit.: Elezovic 1, 45. Skok, Sldvla 15, 187. 
Mladenov 29. GM 36. Deny § 437. 

bile 2 nije samostalna rijec nego stoji u vezi 
sile - bile. Toj slozenici je tesko odrediti ka- 
tegoriju, da li je imenica, neodredena zamje- 
nica ili prilog. Dolazi najprije u zagoneci: 
/ na putu mu sile-bile. Slle-bile boga mole. 
Odgonetljaj: krmaca s prasclma. Slozenica bi 
se mogla prevesti »tako nesto«. U Kosmetu 
je sile-bile u recenici: poce tu Sile-bile, n istom 
znacenju. Ta se recenica govori kad se hoce 
da predstavi kako je netko pokusavao rijecima 
da izbjegne uciniti ono sto se zeli. Taj turci- 



bile 2 



150 



biljeg 



zam, koji nije potvrden u drugim balkanskim 
jezicima, nastao je od tur. priloga demonstra- 
tiva nacina soyle boyle »ni bien ni mal«. 

Lit.: ARj I, 301. Elezovic 1, 45. Deny § 
323. 344. 

bilie f (Dalmacija) u primjerima: celjade 
lipe bilici, dva brata iste bilici. Znacenje je 
zaista oblige. Pavlinovic potvrduje iz dalma- 
tinskog govora (Podgora) impf, bliciti, bh'cim 
»similem esse«: Komu blici ovo ditei Taj je 
glagol nastao kao biknuti ispadanjem samo- 
glasa o- u prefiksu ob- (v.). Imenica bilie f < 
*blic mogla je nastati na isti nacin. Umetnuto 
i je zacijelo prema bilig »biljeg« (v.). Danici- 
cevo izvodenje iz tur. bills »poznanstvo« od 
bilmek »znati« ne zadovoljava ni fonetski ni 
semanticki ni morfoloski. Tur. s ne prelazi 
u c. Nasa z'-deklinacija ne sadrzi turcjzama. 

Lit.: ARj 1, 302. 

bilikum m (krv.-kajk., Parcic) »tazza del 
benvenuto«, birlik pored obicnijeg bilik (Crm- 
nica, umetnuto r kao skurdela < skudela 
»zdjela«, v.) »velika flasa«. Od srvnjem. slo- 
zenice wlllekommen »dobro dosao« > tal. belli- 
cane »sorta di bicchiere«. 

Lit.: Parcic 23. Miletu, SDZb 9, 392. 
REW 3 9538 b. DEI 480. Prati 121. 

bilja f (Vuk, dubrovacki pisci, Mikalja, 
Stulic, 17. v.jbugarstice, Poljica) »l°kao brvno, 
gredica« = (Ij > j) bija (Korcula, Smokvica) 
»2° debeli komad drva (obicno borovine) do 
1 m duzine koji se stavlja jednim krajem na 
ognjiste«. Deminutiv na -ica bilica (Smokvica) 
= (stezanjem iji > i) bica (Cilipi) »kladica«. 
Od gal. *bilia (upor. ir. bile »panj«), srlat. 
billia (12. v.) »panj«, sacuvano u sjevernotal. 
narjecjima i u fr. jeziku. 

Lit.: ARj 1, 311. REW 3 1104. DEI 517. 

biljeg m (14. v., Vuk) = biljega f (14. v., 
Vuk) = belega (Kosmet) = bjeljeg (Crna 
Gora, Vuk) »1° signum, znak; tjelesna oznaka, 
grb, marka, slika, vinjeta, etiketa«, 2° terminus 
(vrlo staro znacenje), meta (Kosmet). Odatle: 
deminutivi: 1° na -be: biljezac, 2° na -bko: 
Ullfak (Kasic), 3° na -ika: biljeska f (Vuk) 
= beleska (Srbija) i 4° na -id biljezlc; pridjevi 
1° na -bn: biljezan »insignis«, poimenicen sa 
-ica: blljeznlca f, radna imenica na -Ik: blljez- 
nik m; 2° na -iv: biljeziv; 3° na -it: blljezlt; 
denominali 1° na -all: biligatl (Dalmacija; Pav- 
linovic)" na -eti: biljezati, -am (Piva — Drob- 
njak) »cijepiti, pelcovatk, odatle biljezanica f 
»na ruci znak cijepljenja« i biljezenja n »cijep- 



ljenje« te radna imenica belezar m (Kosmet) 
»majstor koji cijepi djecu protiv boginja«; 3° 
na -iti: biljezjti, -Im (13. v.) = belezlti (Srbija) 
= beUz.lt, -im (Kosmet) »kalemiti majom pro- 
tiv boginja«; pf. od preflksalne slozenice (o-) 
nastade obi/jeg m, obiljezje n = obelezje, obl- 
Ijeza f, obiljezak m, i Sulekov neologizam 
bbiljeska f » Markierpflock« i pridjev oblljez.an, 
impf, oblljezavati, obiljezavam (18. v.) = 
obelezavati pored obiljezivati, -ujem (18. v.); 
4° na -ovati: biljegovatl, -ujem (Stulic), 'danas 
opcenito. 

Znacenje denominala u Kosmetu i Pivi — 
Drobnjaku »cijepiti« zasebno je i moze biti 
vrlo staro. Razvilo se iz tjelesnih znakova. 
Rijec se nalazi jos u slovenskom i bugarskom 
(belglja, beleg, beleza), dakie u svim juznosla- 
venskim jezicima, a od sjevernih samo u rus- 
kom. Rumunji posudise vjerojatno od dackih 
Slavena beleag, a Madzari od panonskih belyeg, 
Arbanasi od juznih Slavena belek -gu; svi u 
istom slavenskom znacenju. Ikavski oblik bi- 
ljeg, kod stokavaca opcenit, osim na istoku, 
u Srbiji kod ekavaca i u Kosmetu, gdje se 
govori beleska f, nastao je iz pred palata- 
lom kao u prije i u ekavskim krajevima di 
je < kbdeje. Najstariji je oblik stcslav. oe/egs. 
Femininum biljega je postverbal od biljegati. 
Oba jata ocuvana su u Crnoj Gori: bjeljeg. 

Buduci da se rijec ne nalazi u sjeverozapad- 
nim slavenskim jezicima, ne moze se staviti 
u praslavensko doba. Kao posudenica nastala 
u avarsko doba, potjece iz sjevernoturskoga: 
mongolski balga, ujgurski belkii »signum, ves- 
tigium*, znak koji su po svoj prilici nomadski 
Avari davali Slavenima da bi ih prepoznali. 
Njihov izgovor je bio vjerojatno *bdldgu, su- 
deci po slav. belegb. Osnova se ove stare posu- 
denice nalazi i u juznoturskom ili osmanlij- 
skom glagolu bilmek »znati«, koji se nalazi 
u negativnom obliku u imenici bilmez m (Mo- 
star, Bosna) »neznalica«, nadalje u frazi na- 
rodne pripovijetke caldano ni cajdano, ni bil- 
mezi bllmedzano. Danicic tumaci prvi dio te 
tesko razumljive recenice sa tur. bilmez »lud«, 
»koji ne zna«, a drugi kao sastavljen od tur. 
bilmez i ar. dzahit »lud«. Recenica ostaje ipak 
da se objasni. Izgleda kao igra rijeci. Sa ti- 
pom turskih imenica bilmez upor. utanmaz 
(Kosmet) »bestidnik«. 

Lit.:ARj\, 302. 304-308. 389. 8, 354-5. 

Skok, yiC 2, 7-8. Isti, Sldvla 15, 187. Ele- 
zovic 1, 38-9. 2, 398. Gombocz-Melich 1, 
351. GM 32. Mladenov 27 i RES 1, 46-47. 
SEW \ 55. Miklosie 12. Matzenauer, LF 7, 
21. Lokotsch 395. 



bimbasa 



151 



binjak 



bimbasa m (Vuk) = bimbasa (Kosmet) 
»major, komandant bataljona«. U Vukovo doba 
i Srbi obnasaju tu cast, ne samo Osmanlije, 
upor. bimbasa Milenko. Odatle pridjev na -in: 
bimbasin, na -inski: blmbaslnskl (pretpostavlja 
oblik bimbasija kao u bug.), na -ifa': binbaski; 
i apstraktum na -stvo za oznaku casti bimbastvo. 
Turcizam osmanlijskog podrijetla (slozenica od 
bin »tisuca« i bas(i), v. basa), nalazi se i u 
bug. blnbaslja i cine, blmbas. Prvi je dio broj- 
nik bin, jos u prilogu binde bir (Kosmet) »vrlo 
rijetko«, upravo »od tisuce jedno«, i u izvede- 
nici na -luk : Mnlbk. m (Kosmet) »boca od 2 
i po oke zapremnine, upravo od tisucu drama 
tezine«. 

Lit.: ARj I, 312. Mladenov 29. Elezovic 1, 
45. 2, 500. Pascu 2, 112. 

bimber, epiteton ornans u Vukovoj nar. 
pjesmi 1, 150 kao indeklinabilni pridjev u 
blmber-groz.de pored grozde bimberovo u Vuk 
1, 286. Znacenje se na ta dva mjesta ne raza- 
bira. Upor. bimbirice n u nar. pjesmi u Kos- 
metu gdje znaci »nekakav cvijet«. Danicic se 
kao obicno upusta u etimologijsku kombina- 
ciju, premda rijec inace nije potvrdena u na- 
rodnom govoru i premda znacenje ostaje 
sasvim neodredeno i nakon uporedenja s ri- 
jecju u Kosmetu. On misli da bi epiteton 
mogao biti biber (v.), s umetnutim m, jer da 
je to grozde sitno i nalik na biber. 

Lit: ARj 1, 312. Hirtz, Aves 11. 

bina f (Vuk) = bina (Kosmet) »aedificium«. 
Turcizam arapskoga podrijetla (bina »grade- 
vina, japija, gradenje«), nalazi se u svim bal- 
kanskim jezicima (bug., arb. bina, cine, binae) 
u istom znacenju. 

Lit: ARj 1, 312. GM 36. Mladenov 29. 
Elezovic 2, 500. Pascu 2, 112. 

binda f »povezaca« (17. v., Radovclc 433: 
one binde ali pecine'}, binda (Perast) »naziv za 
odijelo i obucu«. Od tal. benda, srlat. binda 
gotskog podrijetla (upor. nvnjem. binden). 
Upor. francusku izvedenicu bandouliere (od 
deminutiva banderau) > tal. bandoliera preko 
njemackoga izgovora pantaler m = (sa meta- 
tezom) pantarela (15. v.) »kajas«. Slozenica 
banda/eeo (Bozava, haplologija -da di > da) 
»palo di ferro con cui si sbanda p. e. la nave 
quando e a terra«. 

Lit: ARj 1, 312. 9, 618. Cronia, ID 6. 
DEI 425. 484. REW 3 1110. 

binec, gen. -nea m (slov.) »1° odraslo dvo- 
Ijetno jagnje (upor. onukle), 2° ubermiitiger 
Bursche«. Prvo znacenje je od furl, bime, 



poimenicen lat. pridjev bimus (upor. prefiks 
hi- »dva«) »dvogodisnji« u z. r., prosiren de- 
minutivnim sufiksom -be > -ec (upor. junac 
rn prema junica f). U drugom znacenju moze 
biti domaca izvedenica od btncati se impf. 
(slov., ZK) »natjeravati se«. Promjena m > c 
nastala je pred suglasnicima u kosim pade- 
zima. Upor. obratno Samac pored sanac 
< njem. Schanze (v.). Druga je latinska izve- 
denica bini »po dva« u bina f (Rab) »nekakav 
hljepcic sto se prepolavlja« < mlet. bina (1319.), 
furi, bine »piccia di pani«. 

Lit.: Pletersnik 1, 26. Kusar, Rad 118, 
19. REW 3 1107. DEI 522. 

bingulja f (18. v., Sulek) »biljka mercurialis«. 
Ne zna se gdje se govori. Sulek je identificira 
sa Bingelkraut Prema tome je postala od 
Bingel. Upor. jos bindoli m pi. (Kosmet) 
»ime nekakvog bastenskog cvijeca«. 

Lit.: ARj 1, 312. Elezovic 1, 45. Weigand- 
-Hirt 1, 241. Sulek, Im. 16. 

binija f (Vuk) »dovratak, precka na vratima«. 
Turcizam (bini), nalazi se i u bug. binija. 
Lit.: ARj I, 313. Mladenov 29. 

binjak, gen. -dka m (Vuk, nar. pj.) »jahaci 
konj«. Odatle radna imenica na -dzija blnja- 
dzija m (Vuk, nar. pj.) = binjedzija = bi- 
nedzija (Kosmet) »1° konjanik, dobar jahac, 
2° jahaci konj«. Turcizam osmanlijskog pod- 
rijetla (pridjev binek »prikladan za jahanje«; 
sufiks -ek kao u jatak (v.), batak (v.), kacak 
(v.), ulcek (v.), bleak (v.), dernek (v.), sandzak 
(v.), kolak (v.); nalazi se u arb. binjak i bug. 
binek »Reitpferd«, u cine, binec »konj za samar, 
jahanje«. Turski sufiks -ek bio je zamijenjen 
nasim -jak. Turska radna imenica blnici »ja- 
hac«, koja je izvedena od bini »konj dresiran 
za jahanje«, gdje je docetno -i sufiks kao u 
japija (v.), kapija (v.), bl4slja (v.), komslja (v.), 
bila je kod nas i u Bugara reformirana u bl- 
nekcl (binedzija). Binek se nalazi jos u slo- 
zenici binjaktas m (Vuk), izmijenjenoj u bi- 
njektas — binjektas (Kosmet) = binjektes 
i skracenoj u bintjas (nekoliko puta i prevedeno 
u drugom dijelu: privodl ih /se. konje/ bi- 
njeku kamenu = binjektu kamenu). Drugi je 
dio slozenice tur. las, »kamen«. Binjektas (ta- 
koder bug.) znaci »kamen sa kojega se konji 
uzjahuju« (tur. blnektasi). 

Lit.: ARj 1, 313. Elezovic 1, 46. 2, 500. 
Mladenov 29. Doric 15. GM 37. Pascu 2, 
112. Deny § 869. 



bio (bljel) 



152 



bio (bijel) 



bio ili bijel m, bijela f, bijelo n »albus«, 
sveslavenski pridjev iz praslavenskog doba. 
Kako pokazuju nazivi slavenskih bozanstava 
Beibog i Crnbog, pridjev je pripadao i sla- 
venskoj mitologiji. Supstantiviran je kao fe- 
mininum samo u bela f (Kosmet) »bijela = 
srebrna medzedija (turski novac)« i blazena 
belq f (Sulek) »biljka matricaria L.« Znacaj- 
nije je poimenicenje bjel m, gen. bjela (Vuk) 
»quercus sessiliflora«. Moze dobiti prefiks na-: 
nabijel-a (Lika) »bjelicast, bjelkast«. Ovaj pri- 
djev nalazi se i u baltickoj grupi s torn razli- 
kom da se slavensko jat osniva na ie. *e, a 
balticki refleksi na prijevoju o odnosno a od 
ie. korijena bhe-, odnosno bho-jbhd-, koji je 
znacio »svijetliti se«. Sveslav. beib po korijenu 
odgovara lit. boluoti — balti »bijeliti se«, bal- 
tas, balas »bijel«, lot. bah »blijed«. Prema tome 
i slavensko i balticko znacenje bijele boje, 
kao i njemacko weiss »albus«, razvilo se iz »svjet- 
losti, sjaja«. To primarno znacenje svjetlosti 
jos se ocuvalo u izrazu bijeli svijet (takoder 
Kosmet) za tudinu, koju znamo samo po svjet- 
losti, zatim pridjev bjelodan i odatle objelo- 
daniti (upor. i polj. bialy dzieri »jasan dan«). 
Kako bijela boja u onomasiologiji ima izvan- 
redno veliku ulogu, nije cudo sto je bijel jedna 
od najbrojnije zastupljenih osnova u hrv.-srp. 
jeziku. Zbog toga je praslav. pridjev ocuvan 
u hrv.-srp. u veoma brojnim poimenicenjima 
stvorenim s pomocu sufiksa koje cemo nabrojiti 
alfabetskim redom, u slozenim pridjevima i 
imenicama, koje cemo tipove na isti nacin 
prikazati, i u denominalima na -etil-iti, -osati, 
jednostavnima i slozenima s prefiksima i 
odatle stvorenima deverbalnim imenicama. Po- 
red toga i u toponomastici zastupljen je ovaj 
pridjev, najprije u starom i novom odrede- 
nom, vidu: Bjelaj (kotar Bosanski Petrovac) 
= Belaj = Bilaj, Belej, Beli, Bela, Belo u 
sva tri roda, kojima se podrazumijevaju ra- 
zne toponomasticke imenice (kao grad, mje- 
sto, pecina = pec); u neodredenom vidu hen 
s toponomastickom imenicom kao drugim ele- 
mentom slozenjce (tip Beograd) = Biograd 
= Belgrad (Hrv. primorje), takoder u loka- 
tivu (tip u Beligradu 1561. Saf. pain. 79 za 
Beograd). Taj tip bio je rasiren vec u prvo 
doba doseljenja (upor. Belgrad na Tilmentu 
u Furlandiji, Berat = gr. Vilardi u Arba- 
niji, Balgrad u Erdelju, danas Alba Julia = 
madz. Gyula-Fehervar). I u antroponimiji ima 
beh veliku ulogu. Dolazi najprije u dvoclanim 
starim slavenskim imenima: Bjeloslav i u 
odatle stvorenim hipokoristicima tipa Bjelos 



i poslije u prezimenima na -ic, -ovic Bijelio, 
Belosevlc. Pored toga u Kosmetu dolazi i u 
turskom apsolutnom superlativu bem beo m, 
bem bela -o »sasvim bijel« prema tur. bem 
beyaz istog znacenja. Upor. gbzgo (Bosna, Mr- 
konjic-Grad) »posve go«. Jos treba spomenuti 
u Kosmetu balkanizam sas beo obras da bogda, 
sto odgovara arb. faqe bardhe = tur. yuziak 
= juz akllgi. Kako Rumunji i Arbanasi imaju 
svoje pridjeve za bijelu boju, prvi lat. albus 
> rum. alb, drugi iliro-tracku rijec barth, 
nije slavenski pridjev posudivan na Balkanu. 
Jedino je vjerojatno kod Rumunja doslo do 
unakrstavanja slavenskog pridjeva s iliro- 
-trackim bal- istoga znacenja, i to u balan 
»svijetao, blond« < beiara (upor. prezime 
Belan, Bjelanovic), upor. za sufiks -am, u rum. 
plavan, mur gan; u deminutivnim pridjevima 
bdlaior, balacel, balanut, zatim u vezi sa laiu: 
balaiu. Ako sam pridjev nije bio posudivan, 
vidjet ce se da su bile posudivane imenicke 
i glagolske izvedenice koje su od njega postale. 
Izvedenice s pridjevskim sufiksima rijetke 
su: sa -jav: bjeljav (Stulic) »albidus«, sa -ast, 
-kasi samo u izvedenicama od bjelusa i bjelica 
(v. nize) : bjelusast »subalbus«, bjelicast (Vuk) 
= bjelkast i od sintagme bijelih obrva: bje- 
lobrvast, sa -ovit bjeldvit (16. v.); sa -bn samo 
u sintagmi od bijele kore (v. nize): bjelokoran. 
I to je sve. Svi se ti izvedeni pridjevi danas 
ne upotrebljavaju. Daleko bolje zastupljena su 
poimenicenja: 

-(a)c: belac, gen. belca m (Kosmet), v. belance; 
bjelac, -lea m (Bosna) »poluhajduk«, belac 
samo u izrazu samnlti na belac (ZK). 
-(j)aca: belaca f »rakija«, u satrovackom zi- 
darskom govoru u Sirinicu i Kosmetu, bje- 
lac(a) »ptica garzetta garzetta« = birlica (r 
nejasno); biljaca f »vestis muliebris genus« = 
bjelaca f »crno zensko odijelo koje se nosi 
zimi preko kosulje (Cilipi)«, znacajno zbog 
promjene boje — bjelaca (Hercegovina, Crna 
Gora) »bijela muska suknena haljina s ruka- 
vima«, belaca (Sulek) »1 ° bukva, 2° bijela kr- 
maca, 3° bijelo rublje«. 

-ance: belance, gen. -dnceta (Kosmet) = bje- 
lance (Vuk). 

-ec: bllei m (Stulic, Sulek) »chrysanthemum, 
calendula arvensis L., officinalis«. 
-anjak: bjelanjak, gen. -anjka. 
-ce: bibce n = b'dce (Pec) »bjelance«. 
-lea: bilica f »chrysanthemum«, bilica f (ZK) 
»bijela sljiva«, bjelica f (Vuk) »naziv raznih 
plodova, kao sto su psenica, jabuka, tresnja, 
sljiva, kruska, smokva, maslina; zivotinja; 



bio (bijel) 



153 



bio (bijel) 



bijele zemlje, i, u religioznoj terminologiji, 
isto sto i bijela nedjelja«', belvica f od osnove 
belv- kao goavica (v.) »vrst pastrve u Ohrid- 
skom jezeru« = belavica na drugim mjestima 
u Makedoniji = beovica f »abramis ballerus 
Cuv.« = kesega (v.). 

-ika: bjelika f »J° alburnum, v. bSlj, 2° zova 
(Dalmacija; Pavlinovic)«. 
-iga: heliga, belllga f (kajkavska rijec) »njeka 
sljiva«. 

-j: bljelj m = bilj = belj (Kosmet) »bijelo 
cebe«, odatle deminutiv na -ac: blljac, gen. 
bttjca (ZK); belj m »alburnum« = bjelika (v.) 
Augmentativ na -ina: bjeljina (Vuk); 
-(j)dvka: biljdvka f (Smokvica, Korcula) »kao 
bijele tacke u moru, u stvari pjeskovito bi- 
jelo morsko dno«; bjelavka f »bijela krava«. 
-(j')ava: bujdvd f (Vodice, Istra) »bjelanjak«; 
takoder, u istom znacenju, biljavlna; bjeluva 
f (Stulic) »bijela krava«. 
-avina: bjelavina »u moru malo plitko mjesto 
gdje se more bijeli od pijeska« (upor. biljdvka). 
-na: biona f (Vuk) < *behna= belma (Cres) 
»bijelo na oku« < stcslav. beluno', odatle bi- 
onica f (Sulek) »papaver argemone« 
-ota: bilota m »bijeli vo« (v. nize bikusa), bje- 
lota f. 

-oca: bjeloca f (16. v., leksikografi). 
-us: biljus m »asparagus acutifolius L.«. 
-usa: bjelusa f (Lika) »1° bijela kokos, 2° njeka 
vinova loza bijelog grozda (Sulek)«, bilusa 
f (Vodice, Istra) »bijela ovca koja nema erne 
tacke na glavi«; ovamo ide mozda i bikusa f 
»l"bijela ovca, 2° zenska koja se miluje« (Dal- 
macija, Pavlinovic), upor. arb. be'ike »Art 
Lamm mit weissem Gesicht«, u cine, oi beci 
»bjelkaste ovce«. Etimologija od bikusa nije 
izvjesna, jer moze da stoji u vezi sa uzvikom 
bik kojim se vabe ovce. 

-utak: belutak m (Srijem) »riblja trava« = kok 
(u Dalmaciji, < coccole di levante) = bjelutak 
(Vuk) »kvarc«. 

-uska: biljuska f (Vodice, Istra) »1° visibaba, 
2° njeka vinova loza bijelog grozda«. 
-zna: blllzma = bilizha — blllsnja (Brae) 
»riba lichia, tal. la lizza«. Upor. toponim Be- 
lezna kod Kanjize u Madzarskoj. 
-as: bjelas m »1° bijeli konj, 2° morski rak 
koji se zove lap (v.), 3° isto sto bilacv. 
-cica: bjelcica f »gljiva koja raste na bukovu 
panju«. 

-esina: belesina f (Sulek) »calamagrostis epi- 
geois«. 

-icica: billcica f »1° sljiva (Hrvatska), 2° smokva 
(Dalmacija)«. 



-ig: beljig, gen. -iga (Srbija, ekavski) »quercus 
sessiliflora«, v. bjel. 

-acina: bjelaclna (nar. pj., Bogisic) »bjelaca, 
gunjina«. 

-ac: bilac (Jukic) »vojnik s bijelim remenom 
preko prsiju)«, v. bjelas. 

-ak; bjelak, gen. bjelaka m »njeka vinova loza 
jedna bijela, draga crna grozda«, 
-yo: bjelijafi>r bijela pogaca, 2° njeka psenica«. 
-Ijanka: bjelijanka (Uzice) »njekakva kraska«. 
-ovina: bjelikovina f »zovina«. 
-ikar: bellkor (Belostenac, kajk. uz Irava) 
»cacalia«. 

-uja: bjelilja f (Vuk) »zena ili djevojka koja 
bijeli platno«. 

-(j)ara: bjelara f (Vuk), v. bjelilja. 
-(jarica: bjeljarica f (Vuk), v. bjelilja. 
-ina: bjelina f (Vuk, 16. v.) »1° bijela boja, 
2° nekakva jabuka«, bih'na f (ZK) »bijelo gro- 
zde«. 

-inica: bjelinica f »vinova loza bijela grozda«. 
-Inja: billnja (18. v., Lika) »bjeloca«. 
-Ho: bjelllo n, v. tjeloca. 
-ov: bjelov, gen. -ova (Vuk) »canis albus« = 
belov (Kosmet), odatle pridjev bjelovljev. 
-uce (upravo -utce) beluce (istocni govor, Srbija), 
isto sto biljak = beljak (Belostenac) = be- 
lanek = biljance = beljance = bjelanjak. 
-(f)"g> -e '■ bjelug m (Vuk) = bjeluga f (Vuk) 
»bijela krmaca«, odatle pridjev na -ov: bjelu- 
gov; bjeljilga f »bijela svinja«, beljuga (Kos- 
met) »vrst korova«. 

-ulja: bjelulja f »bijela krava«. 

-usika: bjelusika f »njeka biljka«. 

-usina: bjelusina f (Vuk, Lika) »marrubium 

candidissimum«. 

-uska: beluska f »vodena zmija«, danas pod 

uplivom srednjoskolskih prirodoslovaca slo- 

zenica bjelouska. 

-ac: bjeljac, gen. -aca (16. v.), v. bjelar. 

-ar: bjeljar (Dubrovnik) »sto bijeli«. 

-evina: beljevina f (Srbija, »njekakva radena 

zemlja koja se razlikuje od krcevine«; takoder 

toponim. 

-id: beljic m (Istra, nar. pj.) »vrsta biljke«. 

-ka: bijelka f = belka (Kosmet) »bijelakokos«. 

-ojka: belojka f (Kosmet) »stabljika konoplje«. 

Slozeni pridjevi sa bijel u prvom dijelu jesu 
od dva tipa: 1° u slozenici stvorenoj od sin- 
tagme drugi dio od imenice postaje pridjev: 
bjelodan od sintagme na bijelu danu, odatle 
prilog bjelodano i bjelodan m i denominal ob- 
jelodaniti', bjelogrli »u koga je bijelo grlo«; 



bio (bijel) 



154 



bio (bijel) 



bjelocano (< na bijele oclj prilog »javno, ocito«, 
bjelokos (Stulic, nar. pj., upor. prezime Bje- 
lokostf), bjelolik (Vuk) = belolik (Kosmet), 
bjelonog, bjelovlas, odatle poimenicen^e bje- 
lovlasac; 2° u drugom tipu imenicka slozenica 
dobiva -hn: bjelokostan (17. v.), bjelokoran. I 
imenicke slozenice sa bijel kao prvim elemen- 
tom pokazuju vise vrsta. Pored tipa koji je 
poimenicen slozeni pridjev (bilorepa) postoje 
jos dva: prvi se tip razvio iz kvalifikativnih 
sintagmi u genitivu; to, biva cesto poimeni- 
cenjem: ptica bijela-repa > bilorepa, bjeloguz 
m, bjeloguza f »vrsta ptice«, biobradac, gen. 
-obraca (Kavanjin), ovamo ide i bjelenguza f 
»njeka riba morska« sa zamjenom o > en 
valjda zbog pejorativnosti; beleusna f »sulu- 
dasto celjade musko ili zensko«, bjelobrada t 
(Sulek) »helichrysum stoechas«, bjelbbor »pi- 
nus silvestris«, bjelodulija (Sulek) f »hyacinthus 
orientalis«, bjelbglavica f »dorycnium Tourn.«, 
bjelograb »carpinus betulus«, bjelogrlka f, bje- 
lojabuka f (Sumadija) »njekakva jabuka«, 
bjelojug m (Dubrovmk) »juzni vjetar bez kise«, 
bjelbkapac, gen. -pea (Lika) »susnjezica«, bje- 
lokorac, gen. -orca (Vuk) »noz bijelih kora«, 
bjelokost, gen. -i »slonova kost«, bjelolist m 
»filago, verbascum thapsus« = beloperka, bje- 
lonoga (Vuk) = belonoga (Kosmet) »1° zensko 
celjade, 2° saponaria officinalis*, bjelosljlvaca 
f »rakija od bjelosljive«, bjelotm m »echinops«, 
bilotrna f »astragalus creticus«; beloljmac, gen. 
-inca m (Kosmet) »covjek koji nosi bijele ha- 
ljine« (stezanje oha > o). Jedan se tip razvio 
napustanjem sintagme slaganja i taj je vrlo 
bogat: bijela sljiva > bjelosljiva (Rudnik) = 
bilosljiva f (Travnik) = belosliva (Kosmet), 
bjelogorica (Sulek, I860., prema crnogorica, 
kalk od njem. Schwarzwald) , bjelolipa (Srbija). 
U drugom imenickom tipu pridjev je zadrzao 
sintakticku samostalnost slaganja. Taj je tip 
malobrojan: beo mlak, gen. beloga mlaka m 
(Kosmet, Ludovice) »vrsta hrastova drveta«, 
bijela nedjelja f u religioznoj terminologiji, bi- 
jeli bor m »pinus silvestris«, bijeli grab »carpi- 
nus betulus«, belovo drvo (Kosmet) »vrsta hra- 
sta«, beli svet (Kosmet) »mnostvo«, odatle pri- 
djev belosveckl (Kosmet), bell trn m. Ovamo 
ide i naziv Bijeli Hrvati, koji Porfirogenet 
ima u obliku BeXoxpcoptxTot, zacijelo prema 
pridjevskoj slozenici *belohrivatbskb. 

Od denominala najvazniji je kauzativum i 
faktitivum na -i-ti: bijeliti impf, »ciniti bije- 
lim«, btlit (Brusje) »ginuti od bolesti ili gladi, 
propadati u tijelu«; bi'liti (ZK) »1° kreciti kudu, 
2° strugali krumpire, kolje, 3° topiti mast«; 



beliti posudise Rumunji: beli »skinuti kozu«. 
Taj denominal moze dobiti 1° prefiks iz-: 
izbijeliti, Izbijelim (se) pf. (Vuk), koji postoji 
i sa inkoativnim -e-ti: izbijeljeti, izbijelim (18. 
v., Vuk); 2° o-: obijeliti (18. v.) pf. prema 
objeljivati impf.; obeltt (Kosmet) s objektom 
obraz »osvijetliti obraz«, obiliti (Vodice, Istra), 
obiliti (ZK), odatle postverbal obila f (Vodice, 
Istra) »smok«, obel, gen. -f f (Istra) »zacin«, 
kolektivum obelinje n (kajkavski) = obelek, 
obelki m pi. »putamentum, ono sto otpada 
kad se sto objeljuje, npr. krumpir«; obela f 
(Srbija) »ono zlo zbog kojega covjek prije reda 
obijeli«; 3° prefiks na-: nabijeliti (Vuk), »uci- 
niti sto bijelim; 4° pod-. Od glagola podbije- 
liti, podbijelfm koji je potvrden u znacenju 
»podguliti drvo, ozdo zabijeliti« nastao je post- 
verbal podbjel m = podbijelj — podbio, gen. 
podbjela m, podbjelica f, podbelec (kajkavski) 
»tussilago farfara, kopitnjak«. Tu rijec posudise 
i Rumunji: podbeal (Moldavija) u istom zna- 
cenju; 5° prefiks raz- razbilit pf. (mast, ze- 
Ijezo, ZK) »rastopiti mast, uzariti zeljezo« = 
razbije/lti (ZU), takoder slovenski, prema impf. 
razbjeljivati, razbjeljujem; 6° prefiks u-: ubel'it, 
ubelim pf. (Kosmet = objekt duvar) = ubije- 
liti, ubijelim; 7° za-: zabeliti > zabijeliti, za- 
bijelim (Vuk) »zabiljeziti, ostrugavsi koru 
drveca da bi se oznacio zabran«, odatle stari 
postverbal zabel m (Dusanov zakonik) »suma, 
zabran«: zabe pored zabel, gen. gabela i z&bela, 
zabelj, z&belja (sve Kosmet) »zabran«. Tu sta- 
rosrpsku rijec posudise Arbanasi zabel-l »su- 
ma«, no nju ne posudise Rumunji, koji za 
ovaj pojam imaju slavizam braniste »zabran«. 
Od izvedenih glagola treba istaknuti bjeld- 
sati se (Vuk) pored bilaksati, -sam se (Dalma- 
cija, Pavlinovic). Umetnuti sufiks izgleda 
kao da je nastao. prema malaksati(v.). Mozda 
ide ovamo i bikoliti, -Im impf. (Dalmacija) 
»adulari«, od *beHk-ol-iti > *bilkoliti (s disi- 
milacijom /-/ > 0-1). Danicic misli da je u 
vezi s objekoliti. 

Lit.: ARj 1, 218. 230. 234. 301-302. 
313-318.295.378.380.381.385.388.389.300. 
4, 133. 7, 208. 8, 369. 324. 10, 217. Mikloslc 
12. SEW 1, 55. Trautmann 29. Bruckner 24. 
WP 2, 123 i 276. Mladenov 54. Dukat, NJ 
4, 136-9. REW 3 1099. Pmcaeiu 198. Matze- 
nauer, LF 7,7. 21. Tentor, JF 5, 203. Troja- 
novic, JF 5, 224. Nehring, ASPh 25, 66-74. 
SEZb 35, 240. 13, 189. Elezovic 1, 38. 39. 
42. 184, 2, 302. 499. GM 479. 31. 482. 283. 
Hirtz, Amph. 5. 7. Aves 14. SDZb 9, 132. 
Godin 389. Tiktin 1198. Mazuranu 1627. 
Jirecek, Staat und Gesellschaft 2, 22. Skok, 
Term. 51. 52. 101. Persson, IF 26, 61. Hirt, 



bio (bijel) 



155 



birt 



IF 32, 243. Boisacq 1013-4. Bertoldi, BSLP 
30, 170. si. Slawski 31. Hraste, JF 6, 211. 
Prusik, KZ 35, 600. 

bir 1 m (Vuk, 13. v.) »zupnikov dohodak«, 
takoder slov. Mr »oprema« i bug. bir s izvede- 
nicama na -ija i -ka: birija, birka »porez«. 
Odatle denominal obiriti se, obzzzm se (Vuk) 
»dobiti bir«. Stari madzarizam staroturskoga 
podrijetla ber, nalazi se samo u juznoslaven- 
skim jezicima. Ista rijec u osmanlijskom glasi 
vermek »dati«, upor. alis-veris. Izvodenje od 
postverbala (bleb od impf, birati) nije vjerojatno 
jer taj glagol ne dolazi u upotrebi kod sabira- 
nja podavki. Postoji jos mladi madzarizam 
izveden od iste osnove s pomocu madzarskog 
sufiksa za radne imenice -os: beres »mercena- 
rius, conductor« > birus m (kajkavski madza- 
rizam, Belostenec, Jambresic, ZK) »govedar 
(v.), coban«. 

Lit.: ARj 1, 320. Gombocz-Melich 1, 360. 

Mr 2 m (Zore) »morska riba cipo, gen. cipala 
(v.) < cephalus«. Nije odredeno gdje se govori. 
Svakako je to juzna Dalmacija, odakle je Zore 
crpio svoje ribarske termine. Odatle je mozda 
i izvedenica na -(a)c birac, gen. birca m (18. 
v., Zore) »njekakav morski rak«, druga morska 
zivotinja. Postanje nepoznato. Potrebna su nova 
obavjestenja. 

Lit.: ARj 1, 321. 

bir 3 , turski brojnik, u nas se ne mijenja. 
U pripovijedanju upotrebljava se zajedno s 
brojnikom ici (v.). Kao prilog znaci u narodnoj 
pjesmi »odjedanput, istom«. I kao veznik do- 
lazi u narodnoj pjesmi, opetujuci se u drugoj 
recenici u znacenju »cim-odmah«. Kao ime- 
nica govori se u recenici: ni bin duga ni bir 
gotovine (Bosna). Kao prvi clan slozenice u 
izvedenici na -lea: birkatica f (Srbija) »zid 
koji nije deblji od jedne cigle«, »kuca na jedan 
boj (Bosna)«, kao turcizam (< bir + kdt). 
U Gospicu, kad djeca skacu jedna preko 
drugih, ili u igri na prste, govori se: bir topus 
bir mamus andsdis, sto nitko ne razumije. U 
izvedenici na -luk: bug. birlik = rum. ber- 
lic »as u igri karata«. Veoma se upotrebljava 
u priloskoj funkciji: 1° birdem, prilog (nar. 
P). 1, 410, Petranovic 2, 361) »odmah, odje- 
danput, odjedared«. To je turcizam (birden, 
ablativ od brojnika hir »jedan«) iz oblasti pri- 
loga, potvrden samo u nas, i to ne u zivom 
narodnom govoru. Docetno -m mjesto -n je 
kao u bedem. U grupi priloskih turcizama 
u vezi s ovim brojnikom ide 2° bir-bas (Kosmet) 
»upravo«, od tur. bir basina »licno«, 3° bir 



vakdt (Kosmet), od bir-vakta, »nekada«, u 
Bosni s postpozicijom -lie: bir vakitte u istom 
znacenju; 4° Kr-zeman (Kosmet) »odvajkada« 
= bir zeman m (Bukovica), od bir-zemdna 
(Kacic, Lika) < tur. bir zeman; 5° Kr taman 
(Kosmet) »ujedanput« (v. tamam); 6° birda 
(Kosmet) »vise nikada«, u bug. birda(hd) 
(v. daha). U bug. ima takoder priloga sa 
bir: bir tjurlju »edin vid«, hire bir »na ednoto 
edno«.- Od bir posuden je i redni broj birindi 
(Bosna) = birindii(~-ajduk, Kosmet) pored 
birindzi. Odatle po svoj prilici naziv bajoslovne 
ptice pjevice u hrv. nar. pjesmama (siva) 
berendusa f. 

Lit.: ARj 1, 321. 322. Mladenov 29. Skok, 
Sldvia 15, 187. 188. Elezovic 1, 46. 2, 500. 
Hirtz, Aves 11, 431. ZbNZ 20, 51. 

bira f (Dubrovnik, Cavtat, Bozava, Dal- 
macija uopce) »pivo«. Od talijanskog germa- 
nizma birra < njem. Bier. 

Lit.: Cronia, ID 6. DEI 528. REW 3 1089. 

biran, birna -o, pridjev (16. i 17. v., 
Marulic, Zoranie, Barakovic) »vjest«, obrazo- 
van s pomocu sufiksa -hn od osnove koja se 
nalazi u impf, birati (16. v., Vuk, Vetranie) 
s objektom konja (nar. pj., Petranovic, Pavli- 
novic, Dalmacija, Lika) »kusati, poznavati, obu- 
cavati«. U toj je osnovi f nastalo od jery < ie. 
h (rus. - cslav. byrati »lutati«, u oba luzicko-srp. 
jezika byrqs, -ac »bacati«). lery stoji u prijevoju 
sa u < ie. ou ili au: buriti se impf, »ljutiti se«, 
odatle hipokoristik bum m »iracundus«. Ista 
se osnova u prijevojnom stepenu u nalazi u 
bura (v.), burkati (uz-), burljati (v.) kao i u 
nisticnom prijevojnom stepenu brkati (po-). Ie. 
osnova bhur-jbhur- »bijesniti urlajuci, zaduha- 
juci se« jest prastara onomatopeja. Danicicevo 
izvodenje od ie. bhur- »vrtjeti se« ispravno 
je doduse sto se tice korijena, ali taj korijen 
ne znaci »vrtjeti se«. Medutim njegovo upo- 
redenje s lat. versatus od versare (odatle intern, 
pridjev verziran), kao i s njem. erfahren od 
fahren dobro tumaci semanticko znacenje pri- 
djeva koje se osniva na zakonu rezultata. 

Lit.: ARj 1, 103. 191. SEW 1, 102. 103. 
108. WP 2, 191. 

birt m (Vuk) = ben (ZK) »krcmar«. Odatle 
kod kajkavaca i stokavaca sa -ija birtija f (sto- 
kavski krajevi) = bertlja (ZK) »krcma«. Ra- 
dna imenica se tvori i pomocu -as: birtas m 
= bertas (ZK) prema birtasica f = bertaslca 
(ZK) = bertinja (ZK) »krcmar m prema krc- 
marica f«. Odatle pridjev na -ski birtaski i 
denominal birtdsiti, birtasim impf, »baviti se 



birt 



156 



biser 



krcmarskim poslom«. Mjesto birtija govori 
se novija posudenica Krcauz m »krcma«. Od 
njem. Wirt, Wirtln (> bertinja t, njemacki 
sufiks -in kroatiziran prema gospodi'nja, ZK), 

Wirtshaus. Sufiks -ija dosao preko osiarija < 
tal. osteria. Nejasan je prijelaz / > e u bert, 
upor. bermati. U Slavoniji je posudena bl- 
sokterica-T .< Wirtschafterin. 

Lit.: ARj 1, 323. 337. Jagic, ASPh 8, 

318. 

birmanac, gen. -anca m (Vuk) »covjek 
uzet u vojnike«, izvedenica od proslog pasiv- 
nog participa od blrmati, -atn (Reljkovic) 
impf, »vrbovati«. Taj glagol imaju Beloste- 
nac i Voltidi u obliku b rmati. Glede ir-er 
upor. birt i bert (v.). Kao vrbovati Danicic 
izvodi i birmati = bermati od njem. werben, 
To bi moglo biti, samo ako bi se uzela disi- 
milacija b-b > b-m, koja je nastala u nasem 
obliku onim casom kada je w dalo b kao u 
birtlbert. 

Lit.: ARf\, 238. 323. 

birka f (Vuk, Backa) »njeka oyca«. Znace- 
nje je doduse neodredeno, ali je area odredena. 
Zbog toga se moze uporedivati s madz. birka. 
Ali rijec se nalazi i u ceskom i ukrajinskom 
te u slovenskom birka »eine graue Geiss«. 
Sufiks je bez sumnje -bka kao u patka i vec 
iz toga razloga ne moze biti madzarskoga pod- 
rijetla. U ukrajinskom i ruskom postoji uzvik 
bir bir kojim se vabe ovce. Kod nas sluzi taj 
reduplicirani uzvik za vabljenje curica i gu- 
saka: bir bir pored bin biri i birke birke (ovo 
za guske, upor. bil bil za vabljenje pataka). 
Upor. biri (Kosmet) »glas kojim se tjera psa«. 
Odatle potjece birka. 

Lit.: ARj 1, 322. Pletersnik 1, 27. Perusek, 
ASPh 34, 27. Gombocz, MNy 7, 414-5. 
Gombocz-Melich 410. Elezovic 1, 46. 

birov, gen. bi'rdvd m (Vuk, Srbija) »1° op- 
cinski starjesina (Obradovic), 2° sluga opcin- 
skog starjesine = sluga kmetov (Srbija)«. Oda- 
tle pridjev na -jev: bi'rovljev. Znacajno je da 
se ovaj madzarizam ugrofinskog podrijetla (biro 
»sudija«, particip od bir, stmadz. biron »ha- 
bens, judex«) ne nalazi na hrvatskokajkavskom 
tlu, gdje je posuden apstraktum izveden s po- 
mocu -sag (madz. -sag) od iste osnove: birsag, 
gen. -aga (16. v., "Belostenac, Jambresic) 
»1° globa, 2° boca ili casa koja se daje predvod- 
nicima svatova, prije nego svatovi dodu u ku- 
du*, odatle denominal birsdziti impf, »globiti« 
(o- pf. pored impf, obirsazivatf) , pridjev na 



-hn: birsazan (penez), odatle radna imenica 
na -ik: blrsaznlk »globar«. Birov i birsag po- 
sudivani su na dva nasa razlicita terena. U 
Srijemu je posuden madzarski particip bi'r- 
hato »sto se moze nositk, ali je ispusten par- 
ticipski sufiks -o: b'irvati m. pi. »dvije jake 
oble grede povrh osovine za bacve, sklanje«. 
Lit.: ARj 1, 323. 8, 357. Gombocz-Melich 
1, 408. 

bisaci, gen. -akd m. pi. (16. v., Dubrovca- 
ni). Naljeskovic ima odatle sing, bisak, koji 
tesko da je postojao u narodu, jer bisaci idu 
u predmete koji imaju dva dijela (ali je potvr- 
den pi. f. bisake), a ti se izrazavaju uvijek 
u pluralu; primjeri: gace, klijesta, skare, pan- 
tale. Bisak, gen. -aka je potvrdeno kao to- 
ponim. Deminutiv ima na -6c: bisacci, gen. 
bisdcacd. Rasireniji je oblik sa g mjesto k: 
Bisag, gen. -dga samo kao toponim, inace pi. 
m. if.: bisazi, gen. -aga, sa deminutivom 
na -ica: bisazice f (17. v.). Upor. bug. bisagi. 
Bisage, gen. bisaga pi. f. (15. v., Vuk, narodna 
pjesma) = bisage (Kuciste, Brae, ZK); sing. 
Bisaga samo toponim (otocic u Kornatu). 
Na -iti prebisaziti (Bistrac, Hrvatska) »nepunu 
vrecu objesiti preko ramena u obliku bisaga 
(vreca je prebisazena)«. Upor. slov. bisaga 
= besaga, bisagar, bisaznik. Od latinske slo- 
zenice bisaccium, od bis »dva puta« i saccus 
s nenaglasenim sufiksom -ium (v. *intersellium 
> antreselj). Time put nije u cijelosti objas- 
njen. Dubrovacki oblik nioze se objasniti 
sa -cei > c. Oblike sa g tumaci Bartoli 
unakrstenjem sa gr. aayn. Ocekivali bismo 
da ce se to unakrstenje dati potvrditi u novo- 
grckom. Tu se nalazi samo puja&xi i u pri- 
jevodu bizantinskom bis — SL Siadxxi oda- 
tle bug. disagi, rum. desaga opet sag prema 
< gr. kk. Postoji jos prevedenica dvanke. 
bisaci, bisake, bisage su balkanske rijeci latin- 
skoga podrijetla koje udose u balkanske je- 
zike preko bizantinskoga. U zapadnoj Roma- 
niji nepoznat je maskulinum, poznat je samo 
femininum od n. pi., tal. bissacela, fr. besace. 

Lit.: ARj 1, 324. 9, 437. Miklosic 13. SEW 
1, 57. Bruckner 26. Romdnsky 93. Schuchardt 
50. Mladenov 30. REW 1121. Vasmer, ZSPh 
5, 289. RSL 3, 262-263. Sturm, CSJK6, 65. 
DEL 528. 

biser m (13. v., Vuk) = biser, gen. bisera 
(Kosmet) »margarita«, instrumental bisrom kod 
Dalmatina, odakle Danicic rekonstruira no- 
minativ bisar, ali moze biti i bisro. Odatle: 
pridjevi na -6«'. biseran, biserni = biserni (Ko- 



biser 



157 



bistar 



smet), na -cist: biserast, na -ov: biser ov, na -ski', 
biserski, epitet na -li biserli (nar. pj. - sac- 
bage, derdani, kruna, sedlo, devojka), deminu- 
tiv na -ce, -ceta u metaforickom znacenju: 
btserce, -ceta n (Vuk) »drago momce« (nar. 
pj.), denominai oblseriti, -Im pf. (Stulic); pri- 
djev obiseran (brada) u slavonskoj narodnoj 
pjesmi je od sintagme od bisera. Nalazi se jos 
u bug. i stces. i polj. (15. v.) te arb. bisher u 
istom znacenju. Postanja je arapskoga (busr, 
busra > tur. biisre). To je stari arabizam kao 
mogoris (v.). Posrednici su bili ili Turko-ta- 
tari, ili rani arapski trgovci po slavenskim 
zemljama. 

Lit.: ARj 1, 324. 8, 357. SEW I, 58. GM 
38. Mladenov 30. RES 1, 45. Elezovic 1, 
46. Vasmer, ZSPh 5, 136. Lohmann, KZ 
58, 207. Slawski 34. 

biserka f (tajni jezik, argot Sirinickih zi- 
dara, Sar-planina) »'crkva«. Ocito je da je od 
rum. bisericd »crkva« < lat. basilica. 

Lit.: Trojanovic, JE 5, 223. REW 972. 

biskup m (13. v., arci-, arhi- — \rh > 
rj ari- = arki-, prevedeno danas u nad-, 
pra- kod Kavanjina, Suleka i Pavlinovica), 
pridjevi na -j biskupalj (16—18. v. poimenicen 
kao neutrum u toponimu Biskupije, 14. v., 
oko Pozarevca) i dr. — biskupov, biskupski, 
biskupaljski (Budinic), apstraktum na -ija, 
takoder toponim Biskupija (Knin, Skaljari, 
Stoliv), na lat. -atus > -at biskupat (16. v.), 
slozenica jerobiskup m (Kavanjin, < lepoc,), 
femininum navodi Kanizlic biskupadija = bis- 
kupovica prema popadija, dakonadija = (sk 
> sK) biskup (15. v., hrv.-kajk., ZK) s istom 
slozenicom i izvedenicama = biskop (Cres) 
= (s ocuvanim p) piskup (arhi-, 13. v.), pi- 
skupija (13. i 14. v.), toponim Piskupova glava, 
Piskupo n (selo, Srbija) = piskop (decanski 
hrisovulj), piskupov, sinonim za vladika. Od 
gr. EmoxojToc, (prefiks em-, oxojioc, od gr. 
oxone'LV »gledati«, upravo »nadglednik, nad- 
zornik, nadziratelj, inspektor«) > lat. episcopus, 
episcopatus. Zbog p > b nije potrebno misliti 
da je od stvnjem. biscop jer kod grckih be- 
zvucnih suglasnika cesce dolazi do sonoriza- 
cije i u romanskim jezicima (upor. i tal. ve- 
scovo, spanj. obispo, fr. boutique, tal. bottega). Isto 
tako nije potrebno misljenje da je hrv.-kajk. 
biskup (Lika) »trtica od pecene ili kuhane zi- 
vadi« rijec drugog postanja, kako misli Da- 
nicic, od stvnjem. biskaban > nvnjem. be- 
schaben »oglodati«. To je metafora (slicnost sa 
biskupskom mitrom). Od stvnjem. blscofje po- 



sudeno slov. skof, .gen. skofa (nad-), skoflja, 
(metafora) skofica — skufica »kleine Munze«; 
shofje potvrdeno i za Istru (skof porecki, 13. 
v.). Internacionalne su rijeci episkopat, gen. 
-ata (18. v.), pridjev na -alls episkopalan, 
eplskopalna (npr. crkva). Mletacki je italija- 
nizam veskovad (Rab) »biskupska palaca«. Kako 
dokazuju neki toponimi kao Biskupije i pis- 
kop u decanskoj hrisovulji, posudenica iz latin- 
skoga bila je rasirena i na istoku, sto je kasnije 
potisnuto od grecizma episkop m (1349, arci-), 
danas samo kod pravoslavaca, dok je u 18. v. 
bilo tako'i kod pisaca katolika, pridjevi epi- 
skopov, episkopski, deminutiv episkopac, gen.-lica 
(jedna potvrda), episkopstvo (jedna potvrda) 
= episkup (17. v.) = jepiskop (Dusanov za- 
konik), jepiskopija, jepiskopstvo, = jepiskup 
(1269) s istim izvedenicama. Iz madzarskoga 
je ersek m (Vitezovic), odatle ersekija = jer- 
sek aliti arkibiskup < ersek < njem. Erzbischof. 

Lit.: ARj I, 103. 106. 107. 109. 327. 337. 
3, 31. 4, 589. 601. 603. 9, 878. 10, 850. 11, 
352. Kusar, Rad 118, 20. Pletersnik 1, 27. 
94. 629. 634. Stojanovic, Sporn. 3, 6. REW 
2880. Gombocz-Melich 2, 24. Gauthiot, BSL 
16, CLXIII. Janko, Slov. studie Vajsovi 
1948, 182-188 (cf JF 18, 297). RES 25, 
195. Joki, Unt. 22. GM 458. Titz (v. ZSPh 
13, 417.). Miklosic 13. SEW 1, 58. Holub- 
Kopecny 69. Vasmer, GL 57. Mladenov 162. 

bista ha (Krasie, ZK) »uzvik kojim se konji 
tjeraju kad zapnu«. Upor. gijo, dijo. Izvodenje 
od bav.-njem. winstar »na lijevo« ne odgovara 
ni semanticki ni fonetski. Primarna kreacija 
uzvika za zivotinje iskljucuje posudenice u 
ovoj lingvistickoj oblasti. 

Lit.: Samsalovic, NVj 24, 590. 

bistar, bistra, bistro (Vuk), sveslavenski 
pridjev iz praslavenskoga doba, = blzdar, 
prema Miklosicu hrvatski = cakavski pridjev 
s asimilacijom sonoriteta izmedu pocetnog 
i docetnog sloga (upor. mazga < maska, v. 
i nozdri) »1° brz, 2° jasan«. Prvo znacenje 
ne postoji vise ni u knjizevnom ni u saobra- 
cajnom jeziku, nego samo u toponimiji (hid- 
ronimi) Bistra, Bistrica (i Grcka, Erdelj) i u 
apoziciji sljive bistrice »sljive koje brzo dozri- 
jevaju«. Danas je opcenito samo znacenje 
»jasan«. To se znacenje razvilo iz otjecanja 
brze vode kao rezultativno. Voda koja brzo 
otjece postaje jasna, dok je ona koja ima po- 
lagan, spori tok mutna. S vode se znacenje 
prenosi metaforicki na svjetlost i na oko (gle- 
danje), pa i na apstraktne predodzbe (bistrina 
u mislima, bistriti pojmove). Pridjev se poime- 



bistar 



158 



biti 1 



nicuje sa -(ajc: bistroe, gen. -aca m »1° jaje 
iz kojega se nista ne izleze, 2° covjek skroz 
posten«, sa -id: bistrio, gen. -ida m »coyjek 
bistar ili lukav«. Pridjevski se apstraktumi 
tvore na -ilo: bistrilo n (Barakovic), na -ina: 
bistrina, f (Vuk), na -oca = -ota bistroca (Vuk) 
= bistrata f, na -ost: bistrosl (17. v.). Deno- 
minali: bislrili (iz-, Vuk) impf., izbislravati, 
izbistravam = izbistrivati, -ujem, -ivom; obi- 
striti pf. »uciniti sto bistro«; razbistravati, 
razbistravam = razbistrivati, -ujem; i je na- 
stalo iz jeryja (stcslav. bystri, rus. bystryj, polj. 
bystry) < ie. u u korijenu bu\bhu »napuhnuti« 
koji se rasiruje sa / u buljiti (v.), sa s u bah 
(v.). Na rasirenje sa -s (upor. Sved. Z>«sa »na- 
valiti«) nadosao je stari ie. pridjevski sufiks r 
(upor. dobar, mokar). U grupi sr umetnuto 
je t kao u ostar (v.). Iz ie. ^Vhus-ro nastade 
bystrb i odatle s nepostojanim a, koje uklanja 
suglasnicke grupe u docetku. 

Lit.: ARj 1, 328 i si. 135. 8, 359. Miklosic 
27. ■SfW \, 113. Bruckner 54. AZ 46, 234. 
48, 207. Mladenov 30. JW 1, 119. 5Zowsifci 
53. Iljinski, Jagicev zbornik 291 — 8. Matzen- 
auer, LF 7, 19. Berfaj 62-4. 

Bisevo je treci dalmatinski otok koji ima 
pridjevski sufiks -ovj-ev u sr. r., nastavljen 
na predslavensku osnovu. Prvi je Lastovo (v.), 
gdje je -ovo dodano dalmato-romanskom na- 
zivu otoka Lasta (v.), treci na sjeveru Susak, 
koji se zvao za doba narodne dinastije Sansi- 
covo (v.). Talijanski Busi sadrzi zacijelo 
prvobitni naziv. Docetno -(' je kao u Zuri 
> hrv. Zirje (v.), zacijelo ostatak lat. lokatlva 
na -i kao u tal. Rimini < lat. Ariminum ili 
Ascoli < lat. Ausculum. Busi je mozda (ilir- 
sko?) licno ime koje je dobro potvrdeno u 
Panoniji i u Daciji: Beusas, gen. Beuzant-, 
Buzetius, Buzetia, u Apuliji Busiq, Busa, na 
mesapijskim natpisima Basdt, Bao^tas. 

Lit.: Skok, Slav. 222. Ribezzo, Onamasti- 
con s. v. Krahe, Lex. s. v. 

bitanga f (17. v.) »1° skitnica, potepuh, 
uvredljiva rijec, 2° sinonim za Java = joha 
(v.): kljuse koje se nade u selu, a ne zna se 
cije je, = skit, skitavac (konj) (Karlovac)«. 
Odatle: denominal bitanziti (se) impf. = bl- 
tandziti se (na-, Lika) »skitati se«. Taj madza- 
rizam srvnjem. podrijetla (bitang »bez gospo- 
dara«, od biutunge »plijen«) nije toliko rasiren 
na zapadu (Krasic) koliko na istoku, odakle 
je dosao i u bug. bitanka = bitan, s odbaciva- 
njem -ka, »Taugenichts«, i u rum. bitanglbi- 
tong »nezakonito dijete«. Od sjevernih slaven- 



skih jezika nalazi se jos u slovackom i ukrajin- 
skom. Docetak -a je kao u opravda (v.) i Ki- 
kinda. 

Lit.: ARj 1, 337. 7, 209. Szarvas, MNy LI. 
Melich, ASPh 34, 552. Gombocz-Melich 1, 
415. Doric 16. Mazuranu 1316. 

bite f pi. = bitve (Kuciste) »(pomorski 
termin) stupic na provi za konop sidra«. Od 
tal. bitta, od stnord. biti. Preslo u pomorsku 
terminologiju zapadnih Romana. 

Lit.: DEI 536. REW* 1135. 

biti' pf. od ie. vremena, impf. (Vuk) »esse«, 
sadrzi osnovu bi-, u kojoj je t' nastalo od jeryja 
(stcslav. byti, rus. bytb, polj. bye), a ovo iz 
ie. u (gr. cpuco »stvaram«, odatle physis, odatle 
opet ineternac. rijeci fizika, fizjeki, fiskultura; 
lat. fii-i, ir. buith < *etm',- kao u slavenskom). 
Jery se govori i u juznoslavenskom, kako po- 
kazuju susacko bujah i rumunjska posudenica 
izbuti »uspjeti« < izbbyti (upor. i ukr. buty), 
jedini rumunjski glagol slavenskoga podrijetla 
koji potjece od slavenskog infinitiva, dok je 
svima ostalima izvor slavenska prezentska 
osnova. U baltickoj grupi infinitivi lit. buti, 
lot. but pokrivaju se semanticki, fonetski i 
morfoloski potpuno s praslavenskim i svesla- 
venskim *buti. Ie. osnova bheu-jbhu- znacila 
je prvobitno »rasti«. To se znacenje ocuvalo 
u biljka f (Vuk) i bilje n. Iz toga znacenja raz- 
vila su se dva: 1° egzistencija »esse« u konju- 
gacionom sistemu i u mnogim izvedenicama 
i prefiksalnim slozenicama i 2° boraviti, commo- 
rari, u prefiksalnim slozenicama, koje demo 
detaljno analizirati. U konjugacionom sistemu 
u prezentu, kada znaci »esse«, zamjenjuje ga 
od najstarijih ie. vremena glagol sasvim druge 
osnove es-ls- u svim slavenskim kao i u osta- 
lim ie. jezicima upor. npr. francuski, gdje 
imamo esse i stare. Kada biti tvori svoj prezent, 
on danas glasi budem < stcslav. bedo ili analo- 
gicki biidnem, Videm, Vidnim (bi- Kosmet, 
Bosna, I mjesto u iz infinitiva). Taj je nastao 
od osnove bhu- analogickf prema reduplici- 
ranom prezentu: djedem, dadem, s umetanjem 
infiksa n (kao lat. frango, tango). Taj prezent 
ocuvao se i u. slozenicama: dobiti, dobudem, 
ali je danas izmijenjen prema biti »udariti« 
u dobijem. Prvobitni se oblik ocuvao u ru- 
munjskom dobindi < dobedo. Kajkavsko bum, 
bits, bii je stvoreno prema znam. U potenci- 
jalnim recenicama dobio je futursko znacenje. 
Od infinitivne osnove bhu- > *by- tvori se 
jos prosli aktivni particip bio, bila, bib i izve- 
denice koje ce se nize navesti kao bilje n itd. 



biti' 



159 



biti 1 



Imperfekt se tvori takoder od osnove bhu-, 
upor. lit. buvo < *buudt, ali u slavenskim 
jezicima je u stcslav. beak = hrv.-srp. bijase 
mjesto u doslo e prema prijevoju es: es (upor. 
lat. erani). Razlog za tu analogiju je borba 
protiv homonimije. Slavenski paralelni raz- 
vitak sa lit. buvo doveo bi do kolizije s itera- 
tivom byvati, o kome nize. Stari crkveno-sla- 
venski kondicional bim, bis, bi (itd.) ocuvao 
se u cakavskom, a u stokavskom je dobio 
h mjesto m prema aoristu. Glas i nije u ta 
dva oblika nastao od jeryja < ie. u, nego 
je to prijevojni stepen ('. Aorist be > bje ima 
svoj samoglas od es ili je ie. buet. Odatle u 
narjecjima na Korculi (Lumbarda): bisem, bi- 
sel, bisete u znacenju »trebati, sollen«: biSe! 
to red »trebao si to kazatk. Jos postoji ostatak 
starog optativa budi koji se danas govori za 
imperativ mjesto neka bude u budi bog 
s nama, i u disjunktivnoj vezi budi-budi. U 
Kosmetu bud-tud, veznik »premda«: bud 
muja kazujem, tud on ne slusa. U knjizevnom 
jeziku, ne u narodskom, upotrebljava se ne- 
kadasnji particip prezenta kao veznik uzro- 
cnosti buduci i u vezi s da (buduci da), i kao 
pridjev buduci, -a, -e »sto ce dock u futurskom 
znacenju, kao i budem, odatle apstraktum 
na -ost: buducnost f. 

Prefiksalne slozenice od biti (zbog se- 
manticnog i morfoloskog razvitka treba svaku 
posebice prikazati): 

1° sa do-: dobiti, dobudem pf. je stara is- 
pravna konjugacija, danas napustena u knji- 
zevnom i saobracajnom jeziku. Upotreblja- 
vaju je jos dubrovacki i cakavski pisci; danas 
samo dobijem. Da je u juznoslavenskom bio 
opcenit oblik dobodc, dokazuje rum. dobindi 
»pobijediti«. Arbanasi posudise iniinitivni ob- 
lik: dobitun, dobis < *dobit[o »pobjedujem« 
i odatle arb. apstraktum na -ia (v. -ija) dobi 
f »pobjeda« (Gege). Odatle je dalje izvedena 
radna imenica dobitnik m prema dobitnica 
f (17. v.) »pobjednik, victor«. Apstraktum s 
istim sufiksom kao infinitiv dobit, gen. -i 
(15. v.) »Erwerb, Gewinn, Sieg«, dalje rasi- 
reno sa -bko: dobitak, gen. dobitka m »korist, 
imanje, stoka«. U torn znacenju posudise 
ovu rijec Rumunji dobitoc »stoka«. Pridjev 
na -hn: dobitan (16. v.); kolektivna rijec do- 
bica (18. v., Stulic) < dobit + -bca (sufiks 
prema djeca}, dobica f (16. v., prijelaz iz i- 
deklinacije u a- deklinaciju), odatle sa -bko: 
dobicak m; kolektivum dobice n i pridjev do- 
bican nisu usli u knjizevni jezik. Imperfek- 
tum se tvori na dva nacina: sa -va-: do- 



bivati, dobivam, odatle radna imenica dobi- 
valac, gen. -aoca m (Vuk), i sa -ja-: dobijali 
(17. v.). 

2° sa iz-: izbiti, izbudem (se) pf, stcslav. 
i rus. »izbaviti se, osloboditi se, preostati«, 
ne govori se ni u knjizevnom ni u saobracaj- 
nom govoru. Ocuvan je u rum. izbtndi prema 
prez. izbedo. U rumunjskom je ta slozenica 
dobila znacenje po zakonu rezultata radnje 
sto se vec kod Zoranica vidi: izbi mi se san 
»ispunio mi se san«, upor. u rumunjskom, 
»erfullen > gewinnen«. Ali rumunjski ide 
jos i dalje u razvijanju ovoga semantema: 
»pribaviti sebi zadovoljstinu > osvetiti se«, 
odatle rum. postverbal izbinda f »pobjeda, os- 
veta«. Kako je vec naprijed receno, i sam 
infinitiv usao je u rumunjski jezik: izbuti 
»imati uspjeha, reussir«. Odatle apstraktum 
izbitak, gen. -tka m »suvisak« (cslav. i rus. 
te u knjigama pisanima crkvenim jezikom). 
Stulic ima, kako veli, iz brevijara pridjev iz- 
bitan »suvisan«. Izbiti je u hrv.-srp. morao 
propasti zbog kolizije sa izbiti »izlupati«. Im- 
perfektiv odatle obrazovan s pomocu -va glasi : 
izbivati, izbivam (Vuk, stcslav. i rus.), usp. i 
ne izbivati nikada »biti uvijek«, u Kosmetu 
izbivdt, -ivam »izlaziti, napustati, curiti 
(subjekt sud}*, 

3° sa po-: pobiti, pobudem »commorari« 
je danas crnogorski provincijalizam. U knji- 
zevnom i saobracajnom jeziku ovaj je slozeni 
glagol potisnut u zaborav zbog homonimicke 
kolozije sa pobiti, pobijem »mactare«. 

4° sa pre-: prebytb »zadrzavanje, boravak«, 
postojalo je jos u stcslav., u danasnjem jeziku 
samo iterativ odatle prebivati, prebivam i odatle 
apstraktum na -aliste: prebivaliste. 

5° sa pro- »naprijed«: probiti, prdbudem »us- 
pjeti« (Vuk, Primorje i Dubrovcani) pf, da- 
nas je primorski provincijalizam. Ljubisa 
pise jos probijem. Odatle iterativ prebivati, 
-vam, koji takoder nije usao u knjizevni ni 
u saobracajni jezik, nego samo apstraktum 
odatle na -bko: probitak, gen. -bitka m, i 
pridjev na -bn: probitacan te apstraktum pro- 
bitatnost. I ta je glagolska slozenica propala 
zbog homonimicke kolizije sa probiti, probijem 
»pertundo«. Miklosicevo misljenje da je probi- 
od tal. profitto > probitak nije potrebno jer 
se slozenica moze dobro protumaciti iz nasih 
jezicnih sredstava. 

6° sa sz-: zbiti se, zbude se »dogoditi se«; 
odatle iterativ zbivati se, zbiva se »dogadati 
se«. Apstraktum se tvori od proslog participa 
aktiva (upor. biljon, biljna »istinit, pravi« od 



biti 1 



160 



biti 1 



bilj, gen. -i f »istina«) i sufiksa -ja: zbilja f 
= zbilja (Hrvatska) »istina«, uzvik »a propos«, 
prilog zbilje, pridjev i prilog na -ski: zbiljski 
»doista«, prilog nazbilj (Dubrovnik) »doista« 
= nazbilje — nazbilj(d), pridjev nazbiljan 
(Stulic). S prefiksom od-: pridjev ozbiljan, 
negativno neozbiljan, nastao je od sintagme 
od zbilje', odatle uozbiljiti se pf. (Stuliceve su 
kreacije nazbiljstvo n i nazbiljnost f). Upor. 
jos denominai biljevati, -ujem (16. v.) »vera 
dicere«, pridjev biljevit (Stulic) »istinit«,- prilog 
bilj evito Ibilj ovito (Dubrovcani) »certe, vere«. V. 
nize biljka i bilo. Prijedlog s u prilogu zbilja 
moze se tumaciti i prijedlogom iz: izbttja 
= zbilja »a propos«, tj. prilog je nastao od ge- 
nitivne sintagme i bilja — s bilje (turcizam 
deriek, v.) od imenice bilj m »istina«, kako 
misli Resetar. Upor. recenicu: ako si se ti 
Sale (< s6 sale} zenio, ja sam se zbilje (si bilje 
= zbiljski) udavala. 

7° sa iz- = s- + ne: iznebiti, iznebudem 
se cega pf., stcslav. »izbaviti se > ujedanput 
nestati« (18. v., Dubrovcani) = snebiti se, 
snebijem se pf. »kao zabuniti se u cudu« prema 
impf, iznebivati se, iznebivam se (18. v., Du- 
brovcani) »od cuda se zbuniti«. Odatle u da- 
nasnjem jeziku samo snebivati se, snebivam se 
(Sorkocevic). Odatle pridjev na -Ijlv snebiv- 
Ijiv. Upor. sneveseliti se. Ovamo ide zacijelo 
i Marticev snebljusiti se »uplasiti se«, u kojem 
je intenzitet znacenja izrazen sa. -us- + -iti 
se I s umetnutim Ij. 

8° sa za-: zabitl, zabudem je danas bokelj- 
ski provincijalizam; u starom vrbnickom zapisu 
ne zabudemo se napiti', ova slozenica danas 
zivi samo ti narjecjima (zabiti, zabim, ZK) 
jer je posve potisnuta u knjizevnom i saobra- 
cajnom jeziku od zaboraviti, -lin (v.), cuje 
se i cita samo apstraktum po t'- deklinaciji: 
zabit, gen. -i f »zaborav, samoca« (stcslav. 
zabytb, Stulic, Banija): u zabiti, odatle prid- 
jev zabitan, -tna (Dordevic) »skrovit«. 

Jos treba spomenuti apstraktum bit, gen. 
biti f (16. i 17. v.) »natura«, kao filozofski ter- 
min; odatle pridjev bitan, bitna »praesens, 
essentialis, substantialis«, pa bitnost, gen. -/ 
prilog bitno »substantialiter« i imenica na -zko: 
bitak, gen. bitka m (Vetranie, Ranjina) te 
apstraktum na -je: bice n < *bytue (14. v.). 
Ne treba da je iz ceskoga kao sto je slozenica 
dobrobit, gen. -i f. S negativnim prefiksom 
u (v. ubog) ubitak »steta«, ubitacan, ubitacnost 
je prema Mareticu rusizam. Kao teoloski 
termin stvoren je apstraktum na -stvo: blstvo 
n »esse«, koje dobiva v od blvatl: bivstvo. 



Odatle pridjev na -en: bistven (17. v.) »essen- 
tialis«. Sve te izvedenice su prevedenice od 
essentia < esse »biti«. 

Od proslog participa aktivnoga byit > bio 
izvedenica je dobivena s pomocu sufiksa -eo : bilj 
m »istina«, koju smo spomenuli pod 6°. Tu 
je osnovno znacenje biti »esse« ocuvano. Kako 
je vec receno, ocuvano je i prvobitno znacenje 
»rasti« u kolektivu bilje n (14. v.) i u izvedenici 
odatle (na -ika): biljka f (16. v.) »herba.«; 
odatle radna imenica biljar m (takoder topo- 
nim) prema biljdrica f, pridjevi na -bn: biljni, 
na -ski: biljskl. Ovamo ide i slozenica sv. Jo- 
van Biljober te obiljusiti, -usim pf. »napabirciti« , 
= nabeljusiti/nabi- (Kosmet). Postoji i apstrak- 
tum bilina f suvisan skolski izraz za biljka. 
Upor. gr. cpuxov, rijec koja je postala inter- 
nacionalna. U izvedenicama od istoga parti- 
cipa ocuvano je i znacenje »boraviti« u bilo 
n (Kosmet) »jugum montis, planina, planinski 
vijenac (Vuk), najvisi hrbat na krovu od zgrada 
(metafora, Kosmet)«, upravo »mjesto gdje 
stanuju ovce (v. stan u planini)«. To isto zna- 
cenje ocuvalo se i u izvedenici na /, ali samo 
u toponimiji : Velebit, planina, upravo »veliki 
pastirski stan«, kajkavski toponim Hudi Bi- 
tek. Ovamo ne ide i denominai obitavati (v. 
viti) m koji se misli da je rusizam. 

Iterativ od pf. biti tvori se, kako se vidjelo 
kod prefiksalnih slozenica, s pomocu -va- : bi- 
vati, bivam (12. v.)- Ta izvedenica ide u bal- 
toslavensko i praslavensko doba te se tacno 
poklapa s lit. buvdju,, buvoti. U narodnom 
govoru u Bosni upotrebljava se od tog pra- 
starog iterativa samo 3. 1. sg. prez. biva »na- 
ime«, sto se jos rasiruje deiksom -karee: bi- 
vakarce »to jest, namlich«. To je danas kao 
prilog koji se umece. Bella je sam mozda stvo- 
rio filozofski termin biva f »esse«. U Vodicama 
(Istra) blvatl impf, znaci »f postajati, 2° 
boravitk. O kauzativima bavitl i batvo vidi 
naprijed. 

Glagol biti, kao id, tvori konjugaciom si- 
stem od dva korijena: od by- > bl- < ie. 
'bhu-, koji smo vidjeli u bogatoj ramifikaciji, 
u svim vremenima osim prezenta i participa 
prezenta, koji se, kako je spomenuto, tvore 
od ie. korijena es-. Taj varira sa s- u enklitic- 
nim oblicima. Ovamo bi isao po jednom tu- 
macenju i isti (v.) i prisbiib (v.). Prezent jesam 
prema sam, jesi prema si, jest (analogijski 
jeste sa e prema -e u kaze, pisejede itd.) prema 
je,jesmo prema smo, jeste prema ste,jesu prema 
su veze se s negacijom u ne + esmb > nesmi: 
nijesam (jekavski), nisam (ikavski, jekavski i 



biti 1 



161 



biti» 



ekavski), nesam (ekavski, Kosmet) itd. U ca- 
kavskim i kajkavskim narjecjima -m u 1. 1. 
sing, moze ispasti jesjnis. Duljina e, koja je 
nastala kontrakcijom, nasla je odraza u svim 
nasim narjecjima, 3. 1. pl.jesu ne nalazi se u 
drugim slavenskim jezicima. On je hrv.-srp. 
inovacija. U 3. 1. nestb < ne + est > nije, 
ni (ZK) napusteno je docetno -st od jest. To 
je analogija prema enklitici. Upor. u narjecjima 
je (ZK), koje se moze reduplicirati je je kao 
i ni ni. U knjizevnom je jeziku takoder /2 
kada je u vezi s upitnom 11 (v.). Kako je je 
i afirmativna cestica (fr. »oui«), moze se za- 
mijeniti sa da, nu: da li/nu li. Iz crkvenoga 
je jezika particip prezenta spst- kojim se pre- 
vodi gr. cov = lat. (praelsens, essentialis, kao 
filozofski termini. Odatle odredeni pridjev 
sustl (Vuk) = siisti (Kosmet) »sinonimi za: 
isti, istovetni, puki, pukahni, pukastk. Upor. 
got. sunjis = sanskr. satya »istinit«. Odatle se 
izvode apstrakta na -Ina sustina »sinonim: 
bitnost«, na -stvo sustastvo. Denominai je 
prisustit (Kosmet) »pribliziti se, primaci tako 
da smeta (prezrivo)«. Od participa sgt- u vezi 
s 3. 1. pi. su participi odsutan i prisutan »sino- 
nimi: nenazocan, nazocan« i apstrakta na 
-ost i -stvo odsutnost, prisutnost, odsu(t)stvo 
»sinonim: dopust, nestasica«, prisu(t)stvo'i de- 
nominai prisustvovati. To su upravo rusizmi, 
upor. rus. otsustvie. Prema 3. 1. sing, jest stvo- 
ren je u crkvenom jeziku apstraktum jestbstvo 
(vec u Suprasaljskom zborniku: jestbstvo »cpu- 
aic«) kao prijevod- od gr. ouc7Ia = lat. essen- 
tia kao filozofski termin, odatle posudenica 
iz crkvenog jezika jestastvo m »bivstvo« i dalja 
izvedenica, upravo poimeniceni pridjev na 
-en: jestastven, jestastvenica »prirodopis«, je- 
stastvenicar. Ovamo ide i odredeni pridjev na 
-hn s prefiksom na- = ejii- nasusni (hljeb, 
nema Vuk) kao prevedenica od gr. dpTOc; em- 
oijcuoc, = stcslav. 'nascstbnyj (prema Kulj- 
bakinu vec u Cirilovu prijevodu). 

Vezanje ie. korijena bhu- i es- u istom ko- 
njugacionom sistemu nalazi se u baltickoj 
grupi, u irskom, latinskom i u sanskrtu. 

Lit.: ARjl, 383-8.' 302. 303. 311. 309. 
335. 342-372. 374. 375. 2, 502. 504. 505. 
508. 3, 914. 12, 245. 4, 135. 260. 261. 7, 769. 
Miklosic 26. SEW I, 79-80. 114. WP 2, 
143. Bruckner 51. ASPh 11, 125. Vasmer 159. 
BI 2, 439. 833. Trautmann 40-41. Ribaric. 
SDZb 9, 132. Elezovic I, 63. 45. 2, 3. Boisacq 
1028. 1043. GM 36-7. 70. Veselinovic, GG 
26, 229-38. Joki, Stud. 10. 6-7. NJ 2, 
121. Belie, NJ I, 66. ASPh 26, 126. TZ 58, 
208. Murko ASPh 14, 104. 12, 566. Resetar, 
ASPh 36, 548. Kusar, NVj 3, 336. Bulat, 



JF 5, 149. Benveniste, BSL 34, 190. Maretic, 
NVj 3, 191. Maretic, Savj. 3. 4. 160. Jagic, 
Knjizevnik 2, 180. Isti, ASPh 6, 287-8. 
Brugmann l 2 , 1006. Music, JF 11, 173-8. 
Osten-Sacken, IP 33, 268. - za reflekse od 
esse: Miklosic 105. SEW 265. Holub 83. 157. 
Bruckner 206. 482. Vasmer 1, 405. Mladenov 
163. 622. WP 1, 160. Schwyzer, IF 21, 295. 
Hermann, KZ 47, 155. Boisacq 3 226-7. 
Iljinski, ASPh 34, 8-9. Budimir, NJ 2, 
7-9. Dordic, NJ 2, 50-3. Maigan, Ny 
2, 277 — 8. Deismann, Reinhold-Sieberg Fest- 
schrift 1, 299. i si. Smalek, Eos 31, 447. De- 
brunner, Fheol. Blatter 8, 212. i si. Schmiedel, 
lb. 258.(cf. Ub 15, 214). Rozov, Sldvla 9, 
620-1. Kuljbakin, JF 13, 161-2. 

biti 2 , bijem, impf. (Vuk) »udarati«, u pre- 
fiksalnim slozenicama: iz-, izod-, ispre-, na-, 
nad-, o-, obuz-, od-, pod-, pre-, pri-, pro-, 
raz-, sa-, spod-, siiz-, uz-, Z-, za-, zauz-. 
Iterativ se tvori sa -ja: -bijati koji se govori 
samo s prefiksima: iz-, izna, izod-, isporaz-, 
Ispre-, izraz-, izu-, na-, nau-, naz-, nad-, o-, 
obuz-, od-, po-, pod-, pre-, pri-, priuz-, pro-, 
raz-, sa-, siiz-, u-, uz-, Z-, ga-, zauz-- Tvori 
se talcoder i sa -va- u narjecjima: Izblvatl 
(Kavanjin), razblvatl, preblvatl, razbfvat, -Ivam 
impf. (Kosmet) prema pf. razblt; oblvati (se) 
impf, pored obijatl se (Grgur iz Varesa, Ka- 
vanjin) — oblvat, -warn »tumarati, traziti 
zgodno mjesto za gnijezdo (subj. kokosi)«, 
pobivat, -ivam (kolje, guvno) (Kosmet), ubivat, 
ubivam (Kosmet) »zuljiti (subjekt jemenlje}»; 
upor. i nabivac m »covjek koji hoce tude zene«. 
Iterativ na -va- nije prodro u knjizevni je- 
zik, ali mu u narjecjima postoje ostaci: ne- 
dobiven duh kod Bunjevaca; cuje se particip 
pasiva: razbiven, ubiven pored ubijen, radna 
imenica ubivalac, apstraktum bivenje = bl- 
jenje i pridjev na -Ijiv: razblvljiv. 

Zabiljeziti treba neke znatnije semanticke 
promjene kod prefiksalnih slozenica: odbit, 
odbije (krava tele) (Kosmet); razbltl pf. prema 
impf, razbijati (vunu, pamuk), ubiti pf. prema 
impf, ubijati »toten«, bbiti, Obijem pf. (Piva- 
-Drobnjak) = obit, obijem (Kosmet) »pretra- 
ziti«; iznebiti, iznebijem pf. (Vuk, Gospic) »iz- 
biti dijete prije vremena, pobacitk = zne- 
biti, znebin pf. (Vodice) »abortio«; nemam ni 
prebijene pare »nijedan odsjecak pare«, jer se 
nekada tara Vila, sjekla; zbijati sale je bal- 
kanizam, upor. rum. a bate jocuri. 

Prema stcslav. bug, biti samoglas i iz in- 
finitiva prenesen je i u prezent, ali ima ostataka 
od prezentskog prijevoja u pasivnom parti- 
cipu (raz)bjen pored bijen. 



ii P. Skok: Etimologijski rjecnik 



biti 



162 



biti 2 



Od prefiksalnih slozenica posudise Rumunji 
izbi < izbiti, razbi < razbiti s mnogobrojnim 
izvedenicama kao rum. postverbal izba »uda- 
rac« = izbaiu (Moldavija), izbeliste »mjesto 
gdje se udara«; razbiciu »Durchschlag« itd., 
Arbanasi razbitis — razbis (Kalabrija) < raz- 
biti, zabis < zabiti. 

Glagol je sveslavenski, iz praslavenskog 
doba, bez paralela u baltickoj grupi. Ie. ko- 
rijen bhi- nalazi se jos u keltskim narjecjima, 
u armenskom, grckom i germanskom. Izve- 
denice od praslav. korijena bi- jesu: 

Sa sufiksom -dio: bilo n »1° kucanje srca, 
puis, upor. i ocno bilo, 2° daska ili gvozdena 
ploca u koju se udara mjesto zvona (12. v., 
Vuk), 3° u grabalja, brane, pluga ono u cemu 
stoje zupci, 4° panj ili stablo osim grana, 5° 
prema jednom tumacenju: jugum montis«, 
upor. span), sierra < lat. serra »testera, pila«, 
po zakonu metafore prema nazubljenim grab- 
Ijama; u ovom se znacenju javlja takoder kao 
toponim; upor. i f bila (Vuk, Sumadija) »mon- 
tes continui«; odatle deminutiv bike n (Srbija). 
Tu rijec posudise Rumunji bila f »Balken«. 

Sa sufiksom -tvd: bitva f (Obradovic, ovako 
i rus.) »pugna«, izmijenjeno u bitka f mozda 
zbog izbjegavanja homonimije od lat. beta > 
bitva (v. blitva); apstraktum bice n (Kosmet) 
»bijenje« (upor. part. pas. razbit). 

Od nabiti, nabijem (Vuk) s pomocu -otina 
(upor. krhotina) izvedena je- rijec odbijotina 
f (Imotski) »komadic kamena koji se zidarima 
odbije«. Od istoga glagola postoji humoristicke 
imperativne slozenice: nabidrob m (Ljubisa) 
»koji se dobro hrani«, ndbiguzica m (Vuk, Lika) 
»koji rado jede mukte«, odatle augmentativ na- 
biguzicina m (Lika), nabigiizija i pokraceno 
nabigas, gen. -asa, gdje je sufiksom -as (v.) iz- 
mijenjen -guz u -gas; u Rijeckoj nahiji (Crna 
Gora) cijela rijec -guzje zamijenjena sufiksom 
-jaca (v.) nabijaca', zamjenjuje se i eufemiz- 
mom puska = guzica: nabipuska; nabikuca f 
»macka koja ne lovi miseve, nego se skita 
kojekuda«. Od impf, nabijati izvode se s po- 
mocu -Ija radna imenica nabijalja /(Lika) »ze- 
na koja nabija konoplje«; s pomocu -de i -jaca 
nabijac, gen. -aca i nabijaca f u raznim zna- 
cenjima. 

Od ubiti izvedena je radna- imenica na -ica: 
ubijea > ubica, na -lac: ubilac, samoubilac 
u slozenicama bratoubica, bratoubilacki; ap- 
straktum ubistvo, samoubistvo. 



Od osnove bi- veoma je stara sveslavenska 
izvedenica iz praslavenskoga doba s pomocu slo- 
zenog sufiksa k+ eo > c bic, gen bica. (Vuk, 
16. v.), rijec koju potiskuju sinonimni turcizmi 
korbdc (v.) i kandzija (v.). Tu staru rijec po- 
sudise Rumunji biciu m = zbiciu (Erdelj) 
u istom znacenju, odatle rum. deminutiv 
biciusca f i denominal biciui < bicovati (17. v.), 
kao i Nijemci Peitsche. Odatle bicalje n (Vuk) 
»drzalo od bica« sa sufiksom -alo + -je', de- 
no minali: bicati (17. v.), s prefiksom iz-, = 
biciti, bicovati '= izbicevati, deminutiv bicka- 
rati, -dm (Baranja, Vuk). 

Veoma je rasiren praslavenski leksikolo- 
gijski elemenat boj m, gen. boja (14. v.), do- 
biven kao postverbal prijevojem od biti, kao 
-poj od pi-ti, loj od li-ti; odatle radne imenice 
na -(a)c: bojac, gen. bojca m (Vuk), kod Ma- 
dzara baj kao posudenica iz panonskoslaven- 
skoga, na -dfija: boj(a)dzija, bojdzija, hipo- 
koristik na -bko: bojak (16. v.) samo kao unu- 
trasnji objekt u bojak biti (Vuk); pridjev na 
-bn: bojan (15. v.), bojni kamen (Kosmet), 
poimenicen u slov. bojna »rat«; na -nik: boj- 
nik m (14. v.) »vojnik«, odatle pridjev na -ski 
bojnicki, danas opcenito samo u prefiksalnoj 
slozenici razbojnik m (13. v.), takoder rum. 
razboinic »ratnik«. Odatle apstraktum raz- 
bojnistvo = razbojstvo. Od panonskih Sla- 
vena posudise Madzari tu radnu imenicu u 
znacenju »vojnik«: bajnok (13. v., takoder an- 
troponim i toponim; odatle toponim Bajmok 
kod Bunjevaca), a Rumunji od dackih Slavena 
boinic m = boinita f »mjesto boja« < boj- 
nica »certamen«. Od boj postoji takoder izvede- 
nica na -iste: bojiste »bojno polje«, takoder 
toponim; posudenica u rum. boiste »ribarsko 
mjesto«; pridjev na -evanl-ovan: bojovdn (Sta- 
tic), odatle bojovnik m prema bojovnica f. 

Elemenat boj dolazi vrlo cesto u prefiksal- 
nim postverbalima : naboj od nabiti, saboj od 
sabiti, dbojina f (Lika) »ono sto odpada kad 
se sto obija«, odatle pridjev na -it: obojit »(vi- 
no) jak, zestok«, razboj = razboi (Skopska 
Crna Gora) od razbiti u dva znacenja »1° 
tkalacki stan, krosna (upor. naprijed razbiti 
vunu za razvitak znacenja) = natra, tara, 
stative« (Srbija, Srijem, Slavonija), 2° bojno 
polje, 3° u stcslav., ubijstvo, grabez«, kucni 
razboj (Crna Gora)«. U posljednja dva zna- 
cenja ovu rijec posudise Rumunji razboi 
»1° rat, 2° krosna«, odatle pridjev rdzboiesc 
»ratni«, prekrojenu prema bellum: urdzbelkoja 
rijec im zamjenjuje franacku posudenicu werra 
> fr. guerre, tal. guerra za lat. bellum. Jos 



biti 2 



163 



bitva 



su znacenja: »3° razbijanje zakona (g. 1652, 
Kastav), 4° novo iskreena zemlja (Rijecka 
nahija, Crna Gora)«. Odatle pridjev na -bn: 
razbojan (napad), razbojiste n (Vuk), sa -d&ija: 
razbojdzija. Takoder toponimi : Razbojina, Raz- 
bojna (draga), Razbojno. 

Od ubiti je stari postverbal stcslav. ubojb 
»ubijstvo«, uboj, gen. uboja = uboj, gen. uboja 
(Kosmet), odatle radna imenica ubojica m 
i izvedenica na -stvo ubojstvo na zapadu, za 
sto Vuk upotrebljava ubijea > ubica i ubistvo, 
dok je ubojica m Vuku »koji se dobro bori«; 
izvedenice samoubojica, samoubojstvo; odatle 
pridjevi na -bn ubojni, na -it ubojit (epitet za 
koplje), iibojnica f epitet za puska, ubojnik za 
becar. Od nabiti: naboj, gen. ndboja »ono sto je 
nabijeno ili cime se sto nabija«, odatle ndbo- 
jind, pridjev naboju, ndbojnik (Dubrovnik) 
.»rana«. Odatle se ispustanjem j, mozda pod 
uplivom bok, dobila onomatopeja i sa su- 
fiksom -ka (v.) nabokati se, ndbokam se 
»najesti se«. Od pobiti: poboj, gen. pobdja 
»sprava koja sluzi za nabijanje obruca na bacvu« 
(Istra, Buzet, Sovinjsko polje) kao i saboj m 
od sabiti, te od prebiti prijeboj m. 

Lit.:ARj\, 280. 283. 372. 374. 507. 516. 
517. 518. 2, 517. 3, 934. 958. 4, 135. 137. 
139. 260. 277. 289. 301. 7, 207. 208. 209. 
211-2. 709. 769. 8, 341. 360-1. 362. 423. 
568. Miklosic 12. SEW I, 56. 68. 117. Maretic, 
Savj. 5. Bruckner 25. Slawski 31. Trautmann 
33. WP 2, 137. 138. Elezovic I, 47. 53. 220. 
2, 3. 4. 16. 84. 88. 160. 376. Vukovic, SDZb 
10, 394. 399. 400. Skaric, NVj 20, 45-9. 
Gombocz, MNy 7, 35-7. Gombocz-Melich 1, 
227. Holthausen, PBB 66, 271. Boissin, RES 
27, 43. GM 362. 488. Ribaric, SDZb 9, 205. 
Mazzo-arac 77. Tiktin 1312. SEZb I, 349. 
Vaillant, RES 22, 13. Skold, LUA 19., br. 
7. Mladenov 30. Boisacq 1027-8. Lalevic, 
Njf 3, 88. 

bitisati, -sem pf. (Vuk) = bittsat, -isem 
(Kosmet) »ne biti vise«, npr. bilo i bitisalo 
»nekad bilo, sad nije vise«. Ovaj je balkanski 
turcizam (od bitmek »proci, ne biti vise, tran- 
sire«) na zapadu kod hrvatskih pisaca (i do- 
brih, kao Nazor) po jezicnom osjecanju do- 
veden u krivu vezu sa biti (v.), tako da je dobio 
znacenje »postojati, egzistiratk, protiv cega je 
Maretic. Premda je bitisati pf, stvorio se 
apstraktum bitisanje n »egzistencija, postoja- 
nje«. U torn ga znacenju upotrebljava Nazor 
u Radu 251, 36: docekuju novo bitisanje. Ta 
izvedenica nije potvrdena na istoku jer bitisati 
nije imperfektivan glagol. Nalazi se u bugar- 
skom kao imenica bitim m, bitisvam »dovrsu- 



jem, dokoncavam«, i kauzativum na -ir- od 
osnove aorista bitirdisvam od tur. bitirmek 
»dovrsiti«, u rum. bitirmea f »rekvizicija«, bi- 
tir disi = beter disi »rekvirirati«, arb. bids »do- 
vrsujem«, cine, bitisire pored bitire »dovrsiti«. 

Lit.: ARj 1, 372. Mladenov 30. Doric 16 
GM 38. Elezovic 1, 47. Pascu 2, 113. Maretic, 
Savj. 4. 

bitkavac, gen. bitkavca m (Bela, Stulic) 
= bitkavica f (Konavli, Vodopic) »ptica, vrsta 
zebe, fringilla coelebs L«. Izvedenica na -av 
+ -de iv.), -av + -ica za radne imenice od 
glagola bitkati, -tka impf. = bitbikati, -ce, a 
ovaj od glasa ptice bit-bit-bit. Hirtz navodi 
jos 42 naziva za istu pticu. 

Lit.: ARj 1, 372. Hirtz, Aves 14. 

bit-pazar, gen. -dra m »stara krama (Za- 
greb)*. Turcizam, slozenica od bit »us« (upor. 
tahtabit m »stjenica«) i pazar »trg« < perz. 
bazar, nalazi se i u bug. bit-pazdr »Trodel- 
markt«. Upor. jos za takve slozenice nadimak 
Bitpara i bitoti (Kosmet) »trave protiv va- 
siju« < bit + ot »trava« (upor. baluk > ba- 
lukof). 

Lit.: ARj 1, 372. Lokotsch 278. Elezovic 
2, 501. Mladenov 30. Doric 16. 

bitevi, indeklinabilni pridjev (17. v., lek- 
sikografi), nedovoljno potvrden u narodnom 
govoru > bitevija f (Vuk, nar. pj.) u apozi- 
ciji koplje bitevija »potpuno, od jednog ko- 
mada«. Odatle u turskom apsolutnom super- 
lativu bizbitevlja (oganj} (Kosmet) »cio cjel- 
cat«. Turcizam (bitevi »jedinstven«, bis-bitevi 
»sve u cjelink, upor. buzbutun), nalazi se i u 
bug. bitivija = bitjuvija »vollstandig, aus einem 
Stack«. 

Lit.: ARj 1, 337. Elezovic \, 45. 2, 500. 
Mladenov 30. Doric 16. 

bi'tva f (16. v.j dubrovacki pisci, Vuk, Du- 
brovnik) = blitva (16. v., Sutomore, Rab, 
Veli otok, Cres, Bozava, Vodice, Slavonija, 
kontinentalni pisci kao Palikuca, Vladmiro- 
vic, J. S. Reljkovic, Sulek), slov. blitva, ukr. 
blytva »cvekla = cikla = cikva (Hrvatska), 
meko zelje, rote Rube, pazija = pasjak, gen. 
-aka (Zemun)«. Pridjevi na -en bitven = od- 
redeno blitvem, poimenicen na -jaca blitvinjaca 
(Sulek, Dalmacija) »potamogeton« = na -ica 
blitvenica f »(metafora) covjek nezgrapan i 
nedotupavan (prevedenica od tal. bietolune)«. 
Sa romanistickog gledista od interesa je opa- 



bitva 



164 



biz 



ziti da se dubrovacki oblik koji potjece od 
dubrovacko-rom. refleksa za lat. beta, slaze 
s kalabrijskim veta, i logudorskim na Sardi- 
niji beda, dok blitva ide zajedno s furl, blede, 
tosk. bieta — bietola, prov. bieda, tj. od lat. 
deminutiva *betula > *betla, metatezom *We- 
ta. Tom metatezom uklonjena je homonimija 
s imenom drveta betulla »breza«. Meyer- Lubke 
tumaci taj oblik unakrstanjem od beta + bll- 
tum, gr. RMxov. Lat. beta uslo je i u stvnjem. 
pieia, nvnjem. Biessen, odatle opet pesa f 
(Istra) = pesa (slov.) = (promjenom. dekli- 
nacije) peso (ZK), furi, piese. Battisti uzimlje 
da je bita, kao i gr. (jonsko) oe{jtA.ov = 
(aticko) teutXov > cvekla, cikla, cikva (v.) 
mediteranska rijec. U sjeveinim se slavinama 
mjesto refleksa za vlat. e pojavljuje o valjda 
zbog labijala b (upor. u Dubrovniku Tre 
basolche < *baseleche): polj. bocwina, ukr. 
botvyna, bjelorus. i rus. botva, botov. U poljski 
je lijec dosla iz ukrajinskoga. Bruckner za- 
bacuje Miklosicevo izvodenje od lat. beta i 
tumaci je korijenom bot-jbut- u slavinama, 
koji u romanskim jezicima glasi boto/botso. 

Lit.: ARj 1, 372. 440. 9, 721. 725. 802. 
Ribaric, SDZb 9, 132. Kusar, Rad 118, 14. 
Cronia, ID 6. Jagic, ASPh 1, 431. Pletersnik 
I, 26. 35. Skok, ASPh 33, 367. MiklosiS 19. 
Bruckner 33. 51. Vasmer 1, 112. REW 5 1064. 
1173. 1239a. Pirana 751. Matzenauer, LF 
7, 7. 12. 335. DEI 514. Sulek, Im 19. 501-2. 

bivol = bivo, gen. -ola m (15. i 16. v., 
slov. i bug.) prema buvol pored buval, ces., 
gluz., strus, bujvol, ukr. bujvin (buj- je uslo 
po puckoj etimologiji od pridjeva £«<& »divlji, 
lud«) »njem. Biiffel = fr. buffle, tal. bufolo, 
biifalo (13. v.)«, s kojima je u prasrodstvu; 
na -ica bivolica (Vuk, 18. v.), deminutiv na 
-Se, gen. -Seta bivolSe (Vuk) »mlado od bi- 
vola«, pi. bivolSici m pi. »tatula, datura stra- 
monium*, augmentativ na -ina bivolina »meso 
od bivola (upor. govedina)«, pridjevi na -ov 
bivolov, poimenicen na -ina bivolovina »koza 
od bivola«, na -bsk bivohki (17. v.), na -/(r) 
bivolj(f) (14. v.), poimenicen na -aca bl o- 
Ijaca »bivolja koza«, na -uj bivoluj (upor. vo- 
luj »volujski«) (Stulic); na -ar bivolar m (14. 
v.). Madzari posudise bivaly (13. v.), takoder 
antroponim, upor. Bival (prezime u Jaski), 
Rumunji bivol = biol — ghihol, Arbanasi 
biolic < bivolica (?); * je nastalo od jeryja, 
upor. rus.-cslav. by oib. Sjeverne slavine po- 
kazuju u za jery prema tipu surov pored si- 
rov itd. Znacajno je da je u-y > i geografski 
odijeljeno na sjever i jug. Jos je. znacajnije 



za povijest te rijeci da su Arbanasi i Rumunji 
zadrzali lat. bubalus u svome puckom raz- 
vitku, i to Arbanasi ne kao juzni Slaveni sa 
u nego sa u: Rumunji bour = buar = boar, 
= buor = boor = bohor = bor »bos-uius, 
tur« (upor. cot < cubito), deminutiv bourel, 
Arbanasi buat (Gege) = buall = bull, pi. 
buejt. Sa sjevernim slavinama slazu se Ru- 
munji i Arbanasi. Kratko u, koje je nastalo 
analogijom prema buttle, biibus od bos, nalazi 
se i u gr. |3ou|3odoc,, pouficdu; »specie 
africana di cervo o di gazella«. Ne moze se 
uzeti da su Slaveni vec u praslavensko doba 
upoznali ovu zivotinju i posudili naziv za 
nju, jer se uzimlje da je istom oko 600. godine 
nase ere ova zivotinja dosla u Italiju (upor. 
sanskr. gavatas »divlji bik«) kao dar nekog 
avarskog kneza kralju Agilalfu. Poslije toga 
datuma posudise Slaveni svoje nazive byvola, 
bu oh iz balkanskoga latiniteta na donjem Du- 
navu, i to svakako prije formiranja rumunj- 
skog jezika i prije 700, kada prestaje veza 
izmedu zapadne i istocne Romanije. Bubalus 
znaci Pliniju »antilopa, tur., bizon (v. Psunj}«, 
gr. pouPaXoc, »africka antilopa«. Oblici na 
Istoku kod Slavena, Rumunja i Arbanasa ocu- 
vali su b medu samoglasnicima, dok Zapad 
za taj suglasnik ima / prema oskicko-umbric- 
kom dijalektu: *bufalus. Radi se prema tome 
o staroj latinskoj posudenici koja je u 6. vi- 
jeku, kad Langobardi unose ovu rijec u Ita- 
liju, bila prenijeta na zivotinju zvanu bivol. 
Zabiljeziti jos treba da je rum. bour = buar 
posudeno u Backoj kao baura (sa -a kao u 
drakula) »suta ovca«, upor. izricaj koji se 
govori izvan Backe: jase tuta na bauri (tj. 
svraka na krmaci). Odatle augmentativ bau- 
retina, na -dnja boronja (Srbija /?/, Kova- 
cevic) »ime volu«, borulja f »ime kravi«. 

Lit.: ARj 1, 555. 557. Pletersnik 1, 30. 
Miklosic 27. SEW 1, 116. Holub-KopeSny 82. 
Bruckner 18. ASPh 42, 114. Mladenov 28. 
Vasmer 1, 139. GM 50. Gombocz-Melich 1, 
417. DLR 1, 632. Tiktin 195. Romdnsky 94. 
REW 1351. FEW 580. DRI 627. Meillet, 
RSI 2, 68. Gauthiot, BSLP 16, CLXIII. 
Boisacq 128. Meillet-Ernout s. v. 115, Ascoli, 
AGI 10, 14. 

biz 1 m (Dalmacija) = biz, gen. biza (Rab, 
Bozava, Molai) = biz, gen. bl&a (Vuk, Du- 
brovnik, Cavtat, Korcula, Sibenik), pi. bizi 
»pisum sativum, grasak, loznac«. Deminutiv 
na -iS blzic (Cres, Sulek). Od mlet. biso < 
(upor. u njem. kuhinji risi bisi), furl, bisoche 
< lat. pisum < gr. juooc, (p > b kao u bu- 



biz' 



165 



bizot 



flga), istrorom. beiei, biziera, arb. (kod Za- 
dra) bize. Upor. slov. pezek, piiek < tal. 
pisello, s prijevodom deminutivnog sufiksa 
-elio = - tk. 

Lit.: ARj 1, 76. 375. Cronia, ID 6, 106. 
Kusar, Rad 118,18. Sturm, CSJK6, 71. Pleter- 
snik 1, 17. Zore, Falj. 208, 214. REW 6543. 
DEI 533. Strekelj, ASPh 14, 517. 

biz , prilog bize bize, (Kosmet) »za nas ra- 
cun, kako mi hocemo«. Turcizam iz oblasti pri- 
loga (biz blz-e »entre nous, par nous memes«, 
od biz »mi« i dativa bize »nama«), nalazi se jos 
u bug. biziim < tur. bizim »nas« (genitiv). 

Lit.: Elezovic 2, 500. Mladenov 28. Deny 
§ 295. 296. 

biz 3 m (Slov.) »Auerochs, bizon (kao ucena 
rijec), tur«. Na -ovina: bizovina »meso od bi- 
za«. Kao oronim Psunj m, u dokumentima 
Magnum Pisum. Od lat. bison, gen. Usontis 
(Plinije), gr.-lat. prema germ., upor. nvnjem. 
Wisent. 

Lit.: Pletersnik 1, 30. DEI 534. 

b'iza f (Vuk, Crna Gora) = bi-ia (Crmnica) 
»kucka«, (sa sufiksom -iri) bizin, gen. -ina m 
(Vuk) = bilin (Crmnica) »canis, pas«. Dani- 
cic tu rijec izvodi od tur. buz »koza«. 

Lit.: ARj 1, 375. Miletic, SDZb 9, 368. 

bizgov, gen. -ova m (Srbija) = bizgov 
pored bizgov (Kosmet) »covjek mlad, zdrav 
i jak, a lijen« prema ibizgulja (Srbija) = blz- 
giilja (Kosmet) »zensko celjade zdravo i jako, 
a lijeno«. Odatle pridjev na -ski: bizgovski 
(Kosmet). Upor. zvlzgov (Bosna), koje nije 
zabiljezeno u rjecnicima. Znacajna je mocija; 
u maskulinumu sufiks -ov je madz. -o, u fe- 
mininumu nas -ulja. Upor. jos kod Marina 
Drzica deminutivnu izvedenicu bizgjici. Ne 
zna se prava vrijednost od gj, da li je d ili dz, 
a ni znacenje. U arbanaskom postoji slicna 
osnova sa sufiksom -onje: biskonje »Madchen 
von hohem und geradem Wuchs« nepoznatog 
postanja. Da li postoji kakva veza sa slov. 
bezgdvka = bizgavka f »Driise, Anschwellung, 
skrofule« u Stajerskoj, ne zna se. 

Lit: ARj \, 375. MiklosiS 11. Elezovic 1, 
45. GM 37. Scheftelowitz, KZ 54, 242. Ple- 
tersnik I, 24. 

bizikaljka f (kajkavska rijec, Belostenac, 
Jambresic, odatle Voltidi i Stulic) »siringa« 
= bzikaljka f (isti leksikografi) = bzikalica 
»strcaljka, siringa«. Takoder slov. bzikalica, = 



bzikanica u istom znacenju. Izvedenice od 
impf, bzikati »strcati«, s pomocu sufiksa -aljka 
(upor. njihaljkd) (v.), -alica, -anlca. Osnova 
je onomatopoetska. Glagol se nalazi i u polj. 
bzykac. Od iste je osnove i gdlja f »osa« < 
bbzolja, s gubitkom pocetnog konsonanta 
kao pSela = Sela < bhceia. Upotrebljava se 
u uporedenju leti u oSi kao 'zolja. Tbog toga 
mozda izvedeni pridjevi na -Ijiv u Kosmetu: 
nadzorljiv, odatle nadzorljivko = nadzprljl- 
vica »prgav, naklonjen svadi«. U romanskim 
jezicima franacka onomatopeja bisa > fr. bise 
prenesena je na vjetar. Oponasanje zvukova 
PS > b} nalazi se vec u ie. pezd > pazdlti (ZK). 

Lit: ARj 1, 375. 751. BI 2, 851. Mikldsie 
26, 404. SEW I, 111. Bruckner 54. Pletersnik 
I, 73. REW 1120. Slawski 53. Elezovic I, 
452. 

bizica f (Bella, Stulic) »muzlica, kravljaca, 
dizva, sigio, sic, amper«. Nema potvrda iz 
danasnjeg narodnog govora. Prema Dani- 
cicu moglo bi biti od srgr. (bizantinskog) 
|3fjaa »vasculum«, |3fjai,ov »ampulla«. Za gr. 
ima refleksa -sa b, upor. Bassegli, B'osilj, bosi- 
Ijak, koliba, korab, ali nema i za s, osim ako 
se uzme unakrstanje sa dizica. Upor i gal. 
besena. 

Lit.: ARj 1, 375. REW 3 1058. 

bizigati, -am impf. (Dubrovnik, Marin 
Drzic) »traziti« = slov. bezgati (bbzg-) »sto- 
chern, bohrend wiihlen, herumstobern«, be- 
zati »stupfen, stochern«, mozda ovamo ide 
i bazgic (Istra, cakavci) »cognomen viri jo- 
culare«, upravo »Herumstoberer«. Od mlet. 
bisegar, furl, bisigd, mlet.-trsc. sbisigar »fru- 
gacchiare, frugare, rovistare, arrabbattare (sto- 
bern, hermustobern)«. 

Lit : Nemanu 1, 48. Strekelj, DA W 50, 5. 78. 

bizigule f pi. (Milna, Brae) »sitne stvar- 
cice u kuci, mali kipci«. Od furi, bisignele 
»bagatella«, bisegul »bussetto, arnese di bossolo 
con risalti per lustrare gli orli della suola, 
nelle scarpe«. 

Lit. : Pirana 56. 

bizot m = bizat (Sibenik, Korcula) »jegulja, 
(j)anguja (Split)«. Od mlet. bis'ato, furl. bL- 
sat(e) »id.« = bisatto, bisciatto (Marche), 
deminutiv na -atto (varianta od -etto, -otto) 
od tal. biscia < bestia (lat. dijalektalna varijanta 
bistia). V. beSa, Sunj. 

Lit.: DEI 499. 529. 530. 



bjaka 



166 



blag 



bjaka f (17. v., Gundulic, nar. pj., Bogisic) 
»bjelilo, cerussa«. Denominal na -ati bjakati, 
-dm (17. v.) »bijeliti lice«. Od tal.-mlet. biacca 
»id.«, od langob. *blaih (nvnjem. bleich »blijed«). 

Lit.: ARj 1, 376. REW* 1163. DEI 504- 

bjezati, bjezjm impf, (u pjesmi bijezati), 
s prefiksima do-, iz-, o-, pre-, raz-, Z-, u ekav- 
skom bezati, u ikavskom bifati, bizlm (ZK), 
pored bjegati, bjegam impf. (Vuk, 14. v.) = 
begat (Kosmet), koji rijetko postoji u prefik- 
salnim slozenicama : izbijegati impf., razbje- 
gati se. Glagol je sveslavenski iz praslavenskog 
doba, baltoslavenski, a korijen ie. Glagol bje- 
zati govori se na citavom hrv.-srp. teritoriju, 
bjegati samo na istoku, upor bug. begam. 
Imperativ je od ovoga glagola potvrden vec 
u Bizantinaca u XI v. : Peseta 6 T^al'oap. 
Dublete su postojale vec u stcslavenskom, na- 
stale su zbog toga sto je postojao postverbal bi- 
jeg m (16. v., Vuk), od kojega je stvoren de- 
nominal bjegati, dok je bjezati, -zjm starija 
kreacija od beg-e-ti. Kao treci oblik govori 
se -bjeci, -bjegnem samo s prefiksima do-, iz-, 
od-, pre-, pri-, raz-, u-, uz-, Z-, za- u primar- 
noj klasi glagola (por. polj. biec) kao u lit. 
begti »bjezati«, lot. begt. Stari postverbal bijeg 
nalazi se i u lit. begas m. Stcslav. begncti > 
bjegnuti (Vuk) postoji i sam i s prefiksima 
(iz-, do-), ali se u prezentu upotrebljava s 
prefiksima po-, iz- kao i -bjeci. Iterativ se 
tvori s pomocu -va- od obiju dubleta, ali naj- 
cesce od bjegati: izbjegavati, -bjegavdm (Lika), 
izbjegivati, -bjegujem (17. v.), razbjegavati 
se, -bjegavdm (Lika, Srijem, Slavonija), raz- 
bjegivati se pored razbjezdvati se, razbjezdvdm 
se (Lika) pored razbjezivati se (Voltidija), do- 
bjegdvati. 

Veoma brojne su radne imenice od gla- 
golske osnove kao i kod drugih glagola: 
na -(a~)c: bjezac, gen. bjesca »fugitivus«; 
na -al(a~)c: bjezalac, gen. bjezaoca m (Vuk) 
prema bjezalica f na -l(a)c: bjeglac, bjegaoca 
(16. v.) »profugus«, dobjegdlac m prema db- 
bjeglica f (Vuk) »djevojka koja sama dode za 
momka«; na -ic". bjeg/ic", na -un (v.): bjegun, 
gen. -una (14 — 16. v.) »profugus« (takoder 
u ceskom, poljskom i ruskom, upor. slo- 
venski toponim Begunje), odatle danas na 
-(ac): bjegunac, gen. -unca m (Vuk, 18. 
v.) prema bjegunica (18. v.) = bjegunka 
f (to rasirenje nastalo je prema paraleli Slo- 
venac-Slovenkd), odatle deminutiv bjegunce, gen. 
-Zeta n.; na -ica: izbjeglica; na -ar: bjezandr 
m (Vuk), gdje je z mjesto g prema bjezati. 



Postoji i radna imenica bez sufiksa: preb 
odatle prezime Prebeg. Interesantan je kolektiv 
bj'eian, gen. -f f (Vuk) »bjegunci«, odatle ko- 
lektiv na -ija: bjezanija f (15. v.) »celjad koja 
bjezi«, takoder toponim Bezanija. Iz dekli- 
nacije na -/ nastala je bjefanja f »fuga«. Pri- 
djevske izvedenice nisu brojne: na -iv: bje- 
ziv (17. v.) »fugax«, danas samo u neizbjeziv; 
bjeguc, pridjev i particip (16—18. v.). Ap- 
straktum od bijeg je bjekstvo (13. v.). Postoji 
jos zbjeg kao postverbal od zbjec'i se, zbjegnem 
se, pi. zbjegovi (M. A. Reljkovic), takoder 
toponim: Zbeg (Slavonija) i Zbjeg (Primislje). 
Denominai: obegovat, -lijem impf. (Kosmet) 
»izbjegavati«. Prijenos u botanicku termino- 
logiju je samo jedan: bijeg vrazji (Sulek) 
»biljka hypericum perforatum*. Kako glagol 
i izvedenice idu i u vojnicku terminologiju, 
Rumunji posudise od Slavena: bajenie f »bijeg« 
< stcslav. bezanue, odatle radna imenica baje- 
nar »bjegunac«, a bajeni = a se bajenari »po- 
bjeck, denominali su od bezan, gen. -i f; 
od prebeg > pribeag, pridjev »fugitivus«, i odatle 
denominal a pribegi (»iseliti se«) i apstraktum 
na -ia > -ie pribegie f »bijeda«. 

Lit.: ARj 1, 291. 376. 390. 2, 509. 4, 138. 
8, 369. 375. BI 2, 833. Miklosic 12. SEW 1, 
54. WP 2, 149. Bruckner 25. Trautmann 29. 
Mladenov 54. Tiktin 1248. Hamm, Rad 21 S, 
5. Elezovic 1, 36. 2, 2. Lohmann, KZ 58, 
208. Havranek, Sldvia, 7, 782. Osten-Sacken, 
IF 24, 239. 28, 152. Bugge, IF 1,455. Boisacq 
1019. Slawski 32. Jirecek, Romanen 1, 36. 

blabositi, -im impf. (17. v.) »mucati«. Ova 
stara onomatopeja, za koju postoji litavska para- 
lela balbasyti, danas se ne govori. Ide u grupu 
onomatopejskih glagola u kojoj se opetovanjem 
sloga i glasova (upor. bug. blabolja) i varira- 
njem samoglasova slika glagolska radnja. Sa 
e je srodno blebetali, blebecem impf, »ludo go- 
goriti«; sa r: brbljati, -am (brbldti, ZK). Za 
starost onomatopeje govori likvidna metateza 
u *bolbo(J) i prijevoj b-e-o. 

Lit.: 1, 394. Mladenov 30. 35. Miklosic 
17. WP 2, 106. Trautmann 24. SEW 1, 69. 
117. Vaillant, Gramm, 1, 24. 

blag, blaga (Vuk, 12. v.), sveslavenski 
pridjev iz praslavenskog doba »1° najstarije 
mu je znacenje »dobar« ocuvano u toponimu 
Blagaj na Buni (Hercegovina), 2° benignus, 
lenis, suavis (to je znacenje danas opcenito), 
3* beatus«. Poimenicen je srednji rod pridjeva 
blago n, s razlikom u akcentu prema pqdjevu 
blago, tako i u bug. blago i slovenskom blago, 



blag 



167 



blag 



dok u sjevernim slavenskim jezicima toga poi- 
menicenja nema. Posudise ga Rumunji blaga 
f (Erdelj) »bogatstvo« i Arbanasi u izvedenici 
blegtur »pastir«. Znacenje i tu polazi od »do- 
bar« u materijalnom smislu: »1° imanje, dobro, 
bogatstvo, 2° sermija, stoka (Vodice, ZK)«, 
upor. dobro n »imanje« (v.). Odatle pridjev 
na -ovit: blagbvit (16. v.) »bogat«. Prilog blago 
= blago pored blagos (Kosmet) je i uzvik: 
blago tebi; u Vodicama (Istra) blagor sa r 
< ze. Uzvik se ocuvao i u starom lokatlvu 
blazi meni (Mencetic, istarska nar. pj.), upor. 
bug. blaze, rus. boloze, stcslav. blaze (upor. 
tribe mi je, ZK), u Vodicama: blaze mane 
pored blazar meni (Rukavac). Vuk poznaje 
blasko II si mene, sa sufiksom -tko prema: 
tesko 11 si mene. Slog bla- nastao je po zakonu 
metateze likvida < praslav. *bolgz, upor. polj. 
blogi, rus. bologo. 

Kako je pridjevu najstarije znacenje »dobar«, 
najvjerojatnije je da mu je korijen *bol- koji 
se ocuvao u komparativu i superlativu bolji, 
najbolji. Docetak -gb je sufiks ili formant, 
doduse rijedak, ali ima-za nj paralela u avesti 
bgrgjaya »reci nekome dobrodoslicu« < ie. 
*bhelgh-. Uporedenje sa sanskr. bhargah »svjet- 
lost« < ie. bhelg- veli da je u korijenu ie. bhel- 
»sjati se«. Prema tome praslav. *bolgi pred- 
stavlja o-prijevoj. 

Izvedenice od blagz jesu ove: od blago n 
»thesaurus« odredeni pridjev blagajni »ad 
thesaurum spectans«. Slozeni sufiks je prema 
tajni, odatle noviji juristicki neologizam bla- 
gajna f »kasa«, rasiren sufiksom -ica: blagaj- 
nica »aerarium«, radna imenica blagajnik m 
prema blagajnica f; pridjev na -ski blagajni- 
cki; takoder sa -aonica: bldgaonica f koja nije 
usla u jezik. Te su rijeci zamjena za kaznbcb, 
rijec koja se jos govori u dubrovackoj okolici, 
a ziyjela je kao posudenica u arb. kasnec. 
Od blago n jos je izvedenica sa -ar- + -ica 
i -as + -ica: bldgarica f (Hrv. primorje) = 
blagasica »djevojka bez brata, te na njoj ostaje 
ocino blago«. Od blag, u znacenju dobar iz- 
veden je sa -un (kao sladun, stedun, gorun) 
blagun, gen. -una m »quercus conferia«, u 
bug. »vrsta kruske«; sa -va: b/agva f »gljiva 
boletus regia«, sa -onja blagonja »ime vola« 
(Drsnfk, Kosmet). Apstrakta blagdca i (17. 
v.) = blagost (13. v.) = blagota, odatle blagostiv 
(16. v.) »benignus«, -blagostmja f. Pridjev blag 
je znacio i »kad se moze meso jesti«, odatle 
pridjev na -bit: blazan »mrsan« (Srbija, Mili- 
cevic) i slozenica oblaz m »stogod mrsno, 
maslo«, postverbal od oblazatl se (Pirot, Srbija) 



i denominal blagovati, blagujem impf. (16. v.) 
»jesti meso > jesti dobro« (prefiks: iz-}, bug. 
blaguvam »zivim dobro« i odatle sa -aonica 
(v.) blagovaonica »trpezarija«; denominal bla- 
ziti (13. v.) (prefiks: raz-, Vuk) »carnes edere, 
uzivati rajsko dobro«, odatle part. pret. pas. 
blazen, danas pridjev u znacenju »beatus« (> 
rum. blajin »wohlwollend, fromm, sanft«), 
poimenicen u bldzenac, -ak, -nik m prema 
f blazenica, (o)blazeniti, blazenstvo, razbla- 
zavati, -azavdm = -ivati, -blazujem impf. 
Veoma brojne su slozenice sa blag(o~) kao 
prvim elementom zbog toga sto se tim pri- 
djevom prevode grcke slozenice sa ev- i la- 
tinske sa bene, bonus u krscanskim terminima 
i sto se tvore pridjevi i od njih izvedena apstrakta 
od sintagmi. Ali ima i samostalnih kreacija 
prema latinsko-grckim tipovima, kao blagdan 
»dies festus« i »festus, sollemnis« odatle odre- 
deni pridjev blagdanjT, blagdanski, denominal 
blagdanovati i blagdanost, gen. -t'. Pravo je 
znacenje »dan u koji se smije mrsiti«. Kalk 
od ewefiric, je blagocastan (13. v.) »pius« = 
u crkvenom jeziku blagocestiv, -castiv (Vuk), 
blagocasce (14. .i 15. v.) »pietas«; za ovaj po- 
jam upor. i blagovjeran; blagocudan, -cudnost 
< »covjek b/age cudi«; b/agodan (18. v.) = 
blagodanje (16. v.); blagotvoriti (14. v.), -tvorje 
(14. v.) kalk od beneficium = euEpYeoia 
(upor. oblagodati u Voltidija je, crkvena rijec 
blagodejanie*); blagoddriti (13. v.) (pref. o-) = 
blagodarit (Kosmet) je kalk od evxapiajui, 
odatle pridjev i imenica bldgodar, -darac, 
-daran, blagod-arje (16. v.), -darnik, -ddrnost 
f, -ddrstvo n. Nije potrebno uzeti da su to 
rusizmi. Prema gratia = Evepyeaia = be- 
neficentia, a mozda i prema stvnjem. wola- 
-tat, danas Wohltat stvoren je oblik blagodjet 
m i f, gdje je u drugom dijelu apstraktuim 
detb od djeti (v.), odatle crkvena rijec blago- 
detelj (Obradovic, bug.) »moral, krepost«. 
Elemenat -detb zamijenjen je danas s bolje 
razumljivim -dat u blagodat, gen. -i f (Vuk) 
= blagodat bozi »kisa« (Kosmet), odatle ob- 
lagodatiti (Vuk). Od sintagme covjek blage 
duse > nastade blagodusan, od sintagme 
blaga (-dobra = plemenita) roda: blagorodan 
(13. v.), odatle oblagoroditl (upor. njem. wohl- 
geboren), od sintagme 5 blago vreme = ev- 
xcupoc, rusizam blagovremen i odatle prilog 
blagovremeno, koji se danas cuje i na zapadu. 
Mnoge od ovih prevedenica nijasu usle u 
knjizevni jezik, tako npr. ni blagovoljan, odatle 
oblagovoljiti pf., blagovolje n »benevolentia«, 
kalk od benevolus. 



blag 



168 



blato 



Krscanstvo je ucinilo da je u narod prodro 
blagoslov m i f (Marulic) = blagosov (Kosmet, 
prevedenica od lat. benedictio = gr. zvkoyia, 
odatle denominal blagosloviti pf. prema impf. 
blagosllvljatl i s disimilacijom /-/ > 0-1 blago- 
siljati, pridjev blagdslovan (takoder ZK) i bla- 
gosloven. Kalk od EvayyeXia^ioq (za lat. 
Annuntiatio): Blagovijest, gen. -i (14. v., Vuk) 
sacuvan je u ovom obliku vise kod katolika, 
kod pravoslavaca cslav. Blagovestenje (13. v., 
i toponimi u Srbiji), paralelni je kalk za 
to zvayyiXiov blagovijest (19. v.) »Kristovo 
naucavanje«, odatle blagovijestiti impf. (13. v.). 
Kako je rumunjsko pravoslavlje prvobitno 
bilo isto sto i slavensko, nije cudo sto se ove 
slozenice nalaze i u starijem rumunjskom je- 
ziku: blagocestiv »pobozan«, odatle blagocestie 
f »poboznost«, blagorodnu »plemenit«, odatle 
blagorodnicie = blagorodnie f »plemstvo«; a 
blagoslovi i odatle blagoslovenie i; blagovesnic 
»objavitelj« i odatle blagovestenie — blagoves- 
tire f; a stcslav. Ha§ocinbnb > ram. blagocin 
»upravitelj crkveni koji potpada pod proto- 
popa«, sadrzi blago »thesaurus«. Ima u rumunj- 
skom dakako i ovako stvorenih rusizama 
(kao i kod nas): blagopalosnie f »izvjestaj« < 
ras. blagopolucenie , blagomanie f »besmislica« 
< ras. blagomatnyj. Pridjev blag ima ulogu 
i u onomastici, ali izgleda da taj tip nije 
/star jer se ne da potvrditi. Vjerojatno je 
krscanskog podrijetla (prema gr. euxapurroc,). 

Lit.: ARjl, 394-398. 407. 421. 423. 424. 
432. 8, 381. 391. Miklosic 17. SEW 1, 69. 
196. Trautmann 48. Tiktin 196. Mladenov 31. 
Doric 17. Joki, Stud. 105. (SAW 168). Isti, 
• Unt. 257. Vukovic, NJ 3, 22-26. Boisacf 342. 
Jagic, ASPh 22, 521. Ny I, 63. Maretic, 
Savj. 4. Ribaric, SDZb 9, 132. Elezovic 
1, 48. Meillet, Etudes 278. Mazuranu 65. 
i si. WP 2, 172. 182. 214. Bruckner 31. 
Slawski 36. Nilles 1, 126-7. Jirecek, Romanen 
3, 8. 

blana f »membrana, kozica, pergament« slo- 
venska je rijec. Postoji jos u bug. blana i 
»osusena goveda necist ili busen u obliku cri- 
jepa za gorivo«. Da je postojala nekada i u 
hrv.-srp., dokaz je toponim Blanje n, kolektiv 
na -je (v.), zaselak kod Kapeine u osjeckom 
mocvarnom kraju, koji odgovara polj. blonie 
»livada« (14. v.), ras. hoionb »livada uz obalu 
izvrgnuta poplavi«. Rumunjska posudenica 
iz juznoslavenskoga: bland f »krzno«, odatle 
bldnar i bldndrie »vrst plesa«. Slog bla- na- 
stao je po zakonu likvidne metateze iz pra- 
slav. *bolna (upor. raske i poljske citirane ob- 
like). Uzimlje se da je osnova ista kao u bolto 



> blato (v.), s cime se ne slaze slovensko 
i rumunjsko znacenje. Vjerojatnije je da je 
prijevoj od bijel (v.), upor. lit. balnas »bijel« 
i da je onomasiologij ski rijec nastala po bi- 
jeloj boji. 

Lit.: 1, 424. Bruckner, KZ 45, 353. Slawski 

37. Tiktin 197. Boisacq 1020. Schulze, SAW 

1910, 787. ss. Pletersnik 1, 31. 

blankitovan, pridjev na -ovan < -ov + 
-bn (Vodice, Istra) »od svjetloplavog sukna« 
= blakitan (ARj veli da je iz ceskoga). Na 
-itta > tal. -etta blanketa f (Zrnovo, Korcula) 
»vuneni pokrivac, kuverta«. Sa tosk. hi- > 
bi- na slozeni sufiks -ar + -ia bjankdrija f 
(Cavtat, Dubrovnik) »rublje, ves«, na sufiks 
za pridjevske apstrakte -ura bjankura f (Kor- 
cula) »bijelo mjesto na morskom dnu pogodno 
za ribanje«. Od tal. bianchetta, biancheria, iz- 
vedenice od bianco »bijel«, od frank, blank. 

Lit.: ARj 1, 423. Ribaric, SDZb 9, 132. 
DEI 505. REW 3 1152. 

blato n (Vuk) »1° jezero, palus, npr. Ska- 
darska blato, 2° jako nakvasena zemlja, Kot 
= lutum, mocvara, mocvarna livada«. Prvo 
znacenje postojalo je i kod panonskih Slavena 
prije dolaska Madzara, kako se vidi iz naziva 
Blatno jezero (Kocbib, knezb blatbnbskb), madz. 
Balaton, njem. Moseburch »urbs paludarum« 
= Plattensee. Sa slav. blato prevodi se pred- 
slavenski naziv Pelso = 'balsa (v. nize) toga 
jezera. Rijec je sveslavenska iz praslav. doba. 
Slog bla- nastao je po zakonu likvidne meta- 
teze (upor. polj. bloto, rus. baloto). Izvedenice 
su: na -bn: blatan (15. v., Vuk), koji dolazi 
u sr. r. kao toponim Blatno — madz. Balaton 
i poimenicuje se sa -lea u toponomastici Blat- 
nica; sa -jaca: b/atnjaca f »njekaka jabuka« 
(Slavonija); sa o- oblatan; na -ovit: blatbvit 
(Vuk) »lutosus«; na -av: blatav deminutivi 
na -ce: blace n »malo jezero«, vrlo cest topo- 
nim, u pi. Blaca, odatle pridjev Blataska riva 
u'Milni na Bracu; na -ance: bldtance i s udvo- 
jenim deminutivnim sufiksom -asce: blatasce 
(Bela, Stolic); na -uljica, -usina: blatiiljica = 
blatusina (Vuk) »aqua palustris«; na -usac, 
-usar: blatusac = blatusar m »biljka berosus 
Leach. «. Izvedenica na -usa Blatusa je topo- 
nim; na -arica: blatarica f (Sulek) »heracleum 
sphondylium«; augmentativ na -ina: blatina 
(16. v.). Denominali na -a-ti: blatati, -dm 
impf, »gaziti blato«; na -i-ti: blatiti impf. 
(iz-, b-, za-) »kaljati, (is-)«, oblacati impf, 
iter, oblacivati; odatle na -iste blatiste (Vuk). 



blato 



169 



blavor 



U toponomastici dolazi jos s prefiksom Za- 
blace n < zablatue, i etnikum na -janin u pi. 
Blacani, stari toponim. 

Sto se tice postanja, nema jedinstvenosti 
medu etimolozima. Fortunatov, Torbiorson, 
Trautmann i Schulze uzimlju da sveslavenskoj 
rijeci odgovaraju u baltickoj grupi pridjevi 
lit. baltas, lot. baits »bijel«. Tome se protivi 
Berneker. Ako bi se pristalo uz prvu grapu 
etimologa, onda bi se moralo uzeti dvoje: a) 
da je znacenje »mocvara, barustina, jezero« 
slavenska semanticka inovacija,. b) da je pra- 
slav. imenica poimenicen pridjev. Semanticki 
razvitak dobio bi se doduse natezanjem, ali 
ako se uzmu u razmatranje druge ie. i ne-ie. 
paralele, onda izlazi: a) da to natezanje nije 
nuzno, b) niti treba misliti da je receno zna- 
cenje slavenska inovacija, jer se nalazi svagdje 
i c) niti je slavenski oblik poimenicen pridjev. 
Na Balkanu nalazimo u rum. balta = arb. 
balte = ngr. |3aXxf|, fiakxoc, u istom znace- 
nju. Ne moze se raditi o posudenici iz juzno- 
slav. jer nema likvidne metateze. Nema druge 
nego uzeti da je u ilirotrackom postojao ob- 
lik *balta s istim znacenjem. Taj se oblik 
moze uporedivati s trackim toponimom Dl- 
-bahum. Dosada su ustanovljeni ilirotracki i 
slavenski identiteti u ram. gata = gotov (v.), 
magurd — gomyla (v.). U rumunjskom balta 
ima svoju leksikologlj sku porodicu: baltac 
»mlaka«, pridjev baltdret »mocvaran« (pasdre 
baltareatd »ptica koja zivi po mocvarama«), 
baltau (-au = madz. -o) »velika mlaka«, bdl- 
toaca (Moldavija) »mlaka«, mozda i bit/an »ca- 
plja«. Na apeninskom poluotoku dolazi ista 
rijec sa suglasnickom varijantom pjb (upor. 
pojata i bajta v.) s istim znacenjem palta u 
Lombardiji = pauta u Piemontu = palta 
u Emiliji, svagdje u znacenju »fango, blato«; 
u Toskani sa etrascanskim sufiksom -enna: 
pa/tenna = pantena. Taj je sufiks zamijenjen 
lat. -ano: pantano, kod Trogira Pdnton, to- 
ponim. Na iberskom poluotoku mjesto -ta 
dolazi varijanta -sa: balsa po svoj prilici iber- 
ska ne-ie. rijec koja zivi u spanj. balsa »piece 
d'eau, palus virgultis obsita«, zacijelo iden- 
ticna s toponimom u Lusitani)! Balsa »oppi- 
dum paludibus vastis cinctum« (Plinije IV, 
110). U baskickom postoji baltsa »pantano« 
i toponim Balsa-pe. Ako se hoce balticka pa- 
ralela, onda to Moze biti samo lit. bala »mo' 
cvara«, bez -to, a pridjev baltas »bijel« ima 
da otpadne. Upor. bdlja »lutum« u tajnom zi- 
darskom jeziku U Bracigovu u Rodopima. 
U ovoj vezi dobiva i lat. palus, -udis = gr. 



jrnWic,, dor. jidXoc; < * jtaAooc, i njem. Pfuhl 
svoje mjesto. Radi se o predindoevropskoj ri- 
jeci koja se odnosi na mocvarni teren: A al-ta 
sa -a prema *pal-ta\-ud\-o. Na Krku postoji 
bata f (takoder Vodice, Istra) »mutna lokva, 
kal, kaljuza na cesti«. To je posudenica iz 
istrorum. balta. Jos postoji kod Maralica bieca 
f »studenac = kaljuza« (Judita 3, 153) koja 
moze da potjece iz romansko-dalmatske iz- 
vedenice na -eus od balta, ali kako rijec nije 
nigdje drugdje potvrdena, ne moze biti izvjes- 
nosti u tumacenju. 

Lit. ARj 1, 394. 425. 434. 4, 138. 8, 378. 
389. Miklosic 18. SEW 1, 70. WP 2, 55.176. 
GM 25. Ribaric, SDZb 9, 130. 155. REW* 
6177. Mladenov 33. Trautmann 25. Jirecek, 
ASPh 8, 101. Isti, Romanen 1, 88. Bonfan- 
te, BSLP 36, 152. Bruch, Gioita 8, 83-85. 
Perusek, ASPh 34, 28. Trombetti, AA 22. 
Alessio, Onomastica 2, 201. Isti, RIO 1, 244. 
Isti, StudiE 19, 156. 159. Matzenauer, LF 
1, I. Schroder, PBB 46, 166. Ribezzo, AGI 
30, 52. Vasmer, RSI 4, 168. 8, 182. Buga, 
RFV 67, 232. Schulze, SAW 1910, 787. i 
si. Rozwadowski, RSI 2, 103-4, Fraenkel, jFCZ 
54, 294 — 5. Slamki 37. Fortunatov, ASPh 
4, 579. Gombocz-Melich 1, 253. 

blaviten, f -tena, pridjev (Cres) »plav«, 
unakrstenjem frank, blao s domacim pia eibnb, 
izvedenica od plav (v.), srlat. blavus > tal. 
biavo. Mozda je plav (16—17.) dobilo zna- 
cenje »modar« mjesto »zut, nazut, zuckast« 
unakrstanjem slavenske i romanske rijeci fra- 
nackog postanja. 

Lit.: REW 3 1153. DEI 508. Tentor, IF 5, 

203. 

blavor m (16. v., Vetranie, Prcanj, Met- 
kovic, Sibenik, Hercegovina, Crna Gora) = 
blahor (Nevesinje) = bldvur (Dalmacija) 
= blaor (Imotski, Pod-tug kod Benkovca, 
Jagodnja, Crnica kod Sibenika) = blaur (Dal- 
macija) = (stezanje do > o~) blor (Dalmacija, 
Crna Gora, Jagodnja, Skadarsko jezero) = 
(asimilacija b-v > b-b) blabor (Trebinje, Dal- 
macija) = brabor (Nin, Tribanj, Dalmacija) 
= (disimilacija l-r > 0-r) babor (Martie, 
Zman, Rave, Smokvica na Korculi, Rab, 
Poljica, Pag, Brae, Imotski) = bavor (Vuk, 
nar. pj.) »ophisauras apus, pseudopus apus«. 
Izvedenice odatle baboric (Kolombatovic), bla- 
borina (Imotski), bla(v)orina (Ervenik, Ko- 
privno, Sinj), blavorak, gen. -rka (Vetranie), 
blavorusa = blorusa (Crna Gora), braborina 
(Hrv. primorje). Pridjev na -bn > -an bldvo- 



blavor 



170 



blazau 



Nalazi se jos u arb. bullar »1° isto, 2° sli- 
jepac (Ulcinj)« i u rum. balaur »zmaj«. Iz 
uporedenja sa ova dva refleksa izlazi da je u 
pocetnoj suglasnickoj grupi bl iscezao polu- 
vokal s < u ili o u nenaglasenom polozaju, 
da v ukida hijat u dvoglasu au — ao, da je 
arb. a refleks za taj dvoglas (upor. ar < au- 
runi) koji se ocuvao u rum. kako je po fonet- 
skom zakonu (upor. aur »zlato«). Glede lat. 
au > hrv. ao upor. laurus > javor. Pretpo- 
stavlja se ilirska ili tracka izvedenica sa su- 
fiksom -aurus (Panes Masauri Dalmata, CIL 
5, 7893, upor. i Metamus) kojemu odgovara 
praslav. -uih, od bola > arb. bolle »zmija« 
ili belua, mozda u prasrodstvu s Homerovim 
jieXcop »monstre« < ie. *queror, lit. keras, 
praslav. caeb (v.). Rum. balaur posudeno je 
u balaura (Srbija, ta rijec nije termin za gu- 
stera, nego sluzi kao psovka); blavor je rijedak 
predslavenski relikt na Balkanu koji je zajed- 
nicki s rumunjskim i arbanaskim. 

Pucka etimologija na razne nacine stvara 
nove varijante i adaptacije ove rijeci. Dovodi 
se najprije u vezu sa glava: glavar (17. v., 
Vuk, Bilisane, Peljesac, Risan), odatie disi- 
milacijom gavor (Boka kotorska). Jer »sise 
mlijeko«, obraca se u glavosavac, gen. -vca 
(Karlobag, Hrv. primorje). Unakrstava se 
s tal. magnare < mangiare »jesti«: manjaur 
(kod nekih pisaca; ne zna se, gdje se tako 
govori) = manjur (Split) = majur (Trogir) 
> maur (Split), sa zjnaj u zmajur, sa mrav 
u mravor (Kolombatovic), mramor (nar. pjesma), 
eufemizam (tabu) je mrav (Zadar, Bokanjac), 
mravak (oko Dubrovnika), valjda od oblika 
sa mra- netom spomenutih, a ti mogu biti i 
fonetski prijelaz br- > mr-. S promjenom 
b > m (upor. somlna < sabinaj, sa u u nena- 
glasenom slogu i sa -aurus > -avar (kao u 
Maurus > Mavarj : mulavar, gen. -vra (Novi, 
Hrvatsko primorje, Sali na Dugom otoku, 
Zman) = mulavar (Malinska), augementativ 
mulavrina (Sali na Dugom otoku) = manja- 
var (Zirje), molavar, gen. -varja (slov.) = 
molaver (slov., Kras). Ta je varijanta zacijelo 
predslavenska. 

Postoje za taj reptil i brojni domaci nazivi: 
kao glasac (Kastel na Rabu), gluvaja (Dalma- 
cija), oskrap, skor, skor (Crna Gora), skorav 
(Crna Gora, Vuk), skornjacalsk-. 

Lit.: ARj \, 135. 163. 212. 427. 448. 3, 
183. 209. 6, 452. 7, 44. 147. Hirtz, Amph. 
34. 35. 72. 90. 91. 93. 153. 181. Pletersnik 1, 
599. SEZb 13, 195. Skok, ZRPh 50, 512, br. 
12. Jagic, ASPh 1, 431. Trombetti, AA 3, 
22. 83. Ribezzo, Croazia 80. Alessio, Onoma- 



stica 2, 195. Vasmer, RSI 5, 152. ZSPh 6, 

297. Pascu, AR 6, 212 (cf. IJb 10, 180.). 7, 

555. Joki, ZRPh 41, 228 233. (cf. IJb 9, 

71.), Deric, PPP 1, 23. si. (cf. IJb 13, 161.). 

blazan, gen. bldzni f, apstraktum po dekli- 
naci j i l, sinonim za internacionalnu rijec skan- 
dab (zagrebacki akcenat) = skandal < gr. 
axdvScdov, odatie denominal skandallzirati 
(se). Od blazan je denominal bldzniti impf, 
»laskati« = bldzniti »mamiti« (Krnica, Vodice, 
Istra), oblazniti (Rijecka nahija) »primamiti, 
privabiti, razbluditi, razmaziti«, rozbldznili, 
razbldzjnm (Lika, objekt djecu) »razbluditi«; 
blaznjenje n »adulatio«. Kod Stulica i Mar- 
tica potvrden je oblik bez -«&: blaz, gen. -i za- 
cijelo stoga sto postoje pridjevi: *blazm>nh > 
(haplologijom) blazon \ blaznen, blazniv »adu- 
latorius, stultus«, i odatie radne imenice na 
-nik, -nica: blaznik m prema bldznica f. Iz 
tih pridjeva i radnih imenica rekonstruiran 
je oblik blaz f, odatie denominai blaziti (se) 
(18. v.) »laskati« i pridjev na -Ijiv: blazljiv 
»blasphemus«. Kao obicno, apstraktum de- 
klinacije t moze prijeci u deklinaciju a: bldzna 
f (18. v.). Taj je prijelaz mozda star jer se na- 
lazi i u rum. posudenici bldzna f »zabluda«, 
odatie denominal a bldzni »zavoditi«. Ali 
rum. bldzna f moze biti i rumunjska kreacija. 
Danas je ovaj apstraktum postao opcenit 
samo u prefiksalnoj slozenici ta-: sablazan, 
gen. -azni f (13. v, Vuk), pored sablazna f 
(18. v.) i u denominalu sablazniti, sablaznim 
pf. prema impf, sablaznjavati (se) (Vuk), 
sablaznjevati, -znjujem (Transit) i pridjevu 
na -jiv sablaznjiv (19. v.) i na -bn *$hblaznbnb 
> sablazan, -zna, koji nije usao u knjizevni 
jezik. Rumunji posudise i prefiksalnu sloze- 
nicu: sablazna fia sablazni u istom znacenju. 
Rijec blazan se nalazi i u drugim slavenskim 
jezicima, samo ne u baltickoj grupi. Od nje 
postoje dvije hrvatsko-srpske inovacije: 1° 
umetanjem samoglasa u u slog bla- dobiven 
je napola onomatopejski glagol bulazniti »bun- 
cati«, upor. u'Krasicu bldzniti »brbljati glu- 
posti« i polj. blazgonic »brbljati«; 2° od sa- 
blaz, -i i sablaza f i denominala sablaziti se 
stvoren je prema apstraktima na -st, gen. -i 
kao vlast, mast: sablast, gen. -i f (18. v., Do- 
sen, Kanizlic, Pestalic) »scandalum, phantas- 
ma, prikaza«, odatie pridjev na -bn: sablastan 
(18. v.). Slog bla- nije nastao po zakonu li- 
kvidne metateze jer se nalazi i u polj. blazen 
i rus. blaeenb. Etimologija nije utvrdena. 
Pedersen i Jokl je izvode od bledp (v. Muditi) 
»grijesiti« sa sufiksom -zn- kao u bojazan, -zni 



blazan 



171 



blejati 



f. Ova etimologiji odlicno pristaje semanticki, 
ali ne pristaje fonetski, osim ako se uzme 
da je « u prezentu nastao po infiksu n kao bcdo 
(v. biti) a bla- da je prijevoj. Veza s lat. fla- 
gitium i flagitare i zend. berega »Sehnsucht« 
ne odgovara semanticki. 

Lit.: ARj 1, 427 i si. 8, 391. BI 2, 366. 

Miklosic 13. SEW I, 58. Mladenov 33. Bruckner 
30. Slawski 36. Petr, BB 18, 281-5. Ribaric, 
SDZb 9, 132. WP 1, 180. Jokl, ASPh 28, 
1. 27, 321. 29, 5. 11. si. IF21, 321. Pedersen 26, 
293. Petersson, Bait. u. slav. Wortstudien 
(1918). Vasmer 1, 90. 

blazina f (Vuk, Hrvatska) = blazinja (Ma- 
rulic, Jacke) »1° drvena podloga, greda za 
roznice na krovu, za opijen (v.) u kola, 2° 
matrac = perina u krevetu, jastuk (Hekto- 
rovic)«, sveslavenska rijec iz praslav. doba. 
Odatie deminutiv na -ica: blazinjica (Marulic). 
U pojedinim slav. jezicima varira samo su- 
fiks: -ina u slovenskom i hrvatsko-srpskom 
je augmentativan, dok je u rus. bdlozno »dickes 
Brett« i kod Kasuba. i Slovinaca blozno pri- 
djevski u sr. r. te u specijaliziranom znacenju 
»prijecka u saonica«. Slog bla- nastao je po 
zakonu likvidne metateze. Sa augmentativ- 
nim sufiksom -ina i sa oba znacenja nalazi 
se i u baltickoj grupi: lit. balzena, lot. bdl- 
ziens »razne vrste prijecki kod brane, kola, 
saonica, pluga«, stprus. balsinis »jastuk«. Iz- 
gleda da su se u baltoslav. jezicima slile dvije 
slicne osnove u istu rijec: ie. *bhel- + -g- 
»greda« i ie. *bhelgh- »jastuk«. Slijevanje je 
bilo omoguceno metaforom, jer se ;greda na 
kojoj pociva opijen, i greda na kojoj pocivaju 
roznice na krovu, mogu metaforicki shvatiti 
kao »jastuk«. Kako je rijec u znacenju »perina, 
jastuk« termin iz vise civilizacije, blazina je 
danas provincijalizam u hrvatsko-srpskom. 
U bugarskom uopce ne postoji. U torn zna- 
cenju zivi jos u Hrvatskoj, npr. ZK bldzma 
i kod ugarskih Hrvata. Posudenice, koje di- 
jelom potisnuse blazinu iz upotrebe, jesu: 
1° turcizmi: jastuk, danas opcenita rijec u 
hrv.-srp. < tur. jazdik, minder (Bosna) < 
tur. minder, b) romanizmi: tundela f, -ica 
f (Dubrovnik) < tugulella, kdpto, gen. -ala 
m < capitale, c) germanizam vanjkus (Hrvat- 
ska) preko madz. vankas od njem. slozenice 
Wangekissen, u kojoj je drugi dio romanskog 
podrijetla. 

Lit.: ARj 1, 427. Miklosic 18. WP 2, 181 
183. Trautmann 25. SEW 1, 70. 449. Bruckner 
KZ 46, 231. 233. Skok, ZRPh 54, 495. REW* 
1632 Iljinski, JF 5, 187. Willman-Grabowska, 
Symbolae grammaticae Rozwadowski2, 131 —142. 



167. i si. Solmsen, IF 30, 46. Petersson, Bait, 
u. slav., 1916. Matzenauer, LP 7, 7. Posch, 
WuS 16, 36. Lokotsch 940. 1464a. 

Blaz m (15. v.) = Blazlj (15-17. v.) 
= Blasij (13. v.) = Blazie (prvotisak glagolj- 
skog brevijara 1491) = (s deminutivnim lat. 
sufiksom -ulus > tal. -0(0} Blasul (15. v., 
Veli otok kod Zadra) = (s grckim izgovorom 
b > v) Vlasij, Vlasije, Vlasi (indeclinabile), 
Vlas = (hipokoristik sa h mjesto i prema 
tipu duh-dusi) Vldho (Dubrovnik). Od gr.-lat. 
Blasius, tal. Biagio. Hipokoristici Blaze, Bld- 
zo, Blasko (15. v.) mogu potjecali i od Bla- 
zimir, Blagoje. Prezime Vlahovio nije dubro- 
vacko. Zbog toga ne potjece od Vldho, nego 
od Vlah (v.). Prezime Blafiolovic (1496) sa- 
drzi deminutiv -olus. Upor. tal. Biagioli. 

Lit.: ARj 1, 424. 430. ASPh 14, 234. 
Sturm, CSJK 6,81. 

blebetati. blebecem impf. (Vuk) (prefiks raz-, 
Lika) »govoriti kojesta«. Odatie pridjev na 
-Ijiv (v.): blebetljiv i pejorativna radna ime- 
nica na -alo, -as, -usa blebetalo, blebetds, ble- 
betusa f »musko, zensko celjade koje blebece«. 
Onomatopeja lat. tipa battus sa sufiksom -et-a- 
-ti (v.). Upor. s istim glasovima lit. blebentl. 
U cakavskom bleba (Pazin) »mulier garrula« 
i odatie blebusa, posljednje posudeno u Trstu 
i Kopru bleussa »ludo zensko«. 

Lit..- ARj 1, 434. Strekelj, ASPh 26, 410- 
411. Boisacq 111. 

blejati, blejim impf. (Vuk) (prefiksi iz-, raz-, 
za-) »1° o glasu ovaca, 2° ludo govoriti, 
brbljati (Lika u vezi sa raz-), Y kukati za 
necim (Kosmet u vezi sa za-}«. Sveslav. 
onomatopeja koja postoji ne samo u baltickoj 
grupi nego i u drugim ie. jezicima, upor. srv- 
njem. bloejen. Jat, koji bi imao nastati iz e 
(upor. lot. bleju, blet), nije se razvio po zakonu 
bas zbog toga sto je glagol onomatope)skog 
podrijetla, pa e bolje oponasa ovcji glas nego 
ie, ije ili i. Kao onomatopeja postoji i s gla- 
golskim sufiksom -k-a-ti, kao i druge onoma- 
topeje: blekati impf, prema pf. bliknuti, odatie 
postverbal blek m i buka f sa hipokoristickim 
akcentom bleka f »luda« (Boka); odatie i 
pridjev na -ast bttkast u znacenju »stultus«; 
zatim sa -e-ti: bUcati, bllllm (Stulic, Kavanjin, 
narodna pjesma) i pridjev na -bn: blecan (ovca, 
Pjevanija). Ista onomatopeja dolazi i u vari- 
janti bez 1: beka f »ime ovci«, heknuti u istom 
znacenju u kojem i bleknuti, takoder sa sufiksom 



blejati 



172 



blijesak 



-etatV: beketati. Pridjev na -av bekav »mucav«, 
poimenicen sa -(a)c: bekavac, gen. -avca 
pored opceg znacenja »balbus« dolazi i kao 
prezime (Travnik). 

Lit.: ARj 1, 434. 435. 4, 138. Miklosie 14, 
415. SEW I, 59. 60. Trautmann 34. WP 2, 
120. Elezovic 1, 184. Uhlenbeck, PBB 20, 
325-8. Matzenauer, LF 7, 9. GM 38-9. 

blek m »krpa«, pi. bleki, slovenska, cakav- 
ska i hrvatsko-kajkavska rijec (Belostenac, 
Voltidi), na Cresu u deminutivu na -it: ble- 
cic m »krpica«; < njem. Fleck > Flecked 
u hrv. i srp. gradovima. 

Lit.: Jagic, ASPh 8, 317. Tentor, JF 5, 
203. SEW i, 59. Miklosie 14. Striedter-Temps 

123. 

blenuti, hlenem impf. (17. v., Barakovic, 
Srbija, Kosmet) (prefiks za-) »gledati bez svi- 
jesti«. U torn je obliku mozda zamukao glas 
h, kako se vidi iz zablehnuti se (Vuk, Crna 
Gora) u istom znacenju, odatle pridjev za- 
blehnut (Vuk) = zablenut. Postoji jos i gla- 
gol na -i-ti od osnove bleh- : zabUsiti se, zable- 
sim se (Boka) = zabusit se (Kosmet), ublesit 
se (Kosmet) »zabezeknuti se«. Osnova bleh- 
je varijanta od onomatopeje He- u blejati*.); 
blenuti se moze dovoditi u vezu i sa bljenuti 
(v.). 

Lit.: ARj I, 435. BI 2, 762. Elezovic 1, 
184. 2, 376. 

blihati, btiham (Vuk) impf. »1° inundare, 
2° bljuvali, 3° imati proljev« = blijati prema 
bllknuti, -nem pf. prema impf, blihnivati »1° 
perfundere, 2° pljusnuti«. Odatle postverbali 
bliha f »pljuska« i blihna f »alluvies« = blinja 
»nizina u koju se voda stice s brda i na njoj 
duze ostaje«. Posljednje je hidronim i odatle 
toponim Blinjski kut. Upor. jos u bug. k mje- 
sto h: blicd, bliknuva, blikna, blik(v)am »sich 
ergiessen, stromen«. Za dalje moguce veze v. 
bljuvali. Sinonim za pljuska nastao je prema 
imitaciji vodenog zvuka. 

Lit.: ARj 1, 436. Miklosie 14. Mladenov 
34. SEW 1, 61. WP 1, 211. Matzenauer, 
LF 7, 8. Boisacq 1031. 

blijed, blljeda (Vuk), sveslavenski pridjev 
iz praslavenskoga doba za bijelu boju lica. 
Ekavsko bled i u cakavskom (ZK). Upor. lit. 
bleid-nas »blijed« i blaivas i lot. blinda »pro- 
noseno tkivo«. Jat je nastao iz ie. diftonga oi 
ili ei ili ai od ie. osnove bhlei- »sjati se«. Se- 



manticki posvema odgovara anglos, blat i njem. 
blass te alb. blehure. Poimenicen je kod Ka- 
vanjina blijed m »bljedilo«. Odatle pridjev na 
-T>n: btijedan (Vetranie); na -ovit: bljedovit, 
deminutivni pridjev na -jahan: Medan (ta- 
koder ZK); na -icast: bledicast (istocni govor); 
od sintagme blijeda lica: bljedolik; apstrakta 
na -«/a: blijednja f, na -ost: blljedost = bli- 
jednost; na -oca: bljedoca f; na -ina: bljedina; 
na -Ho: bljedilo n = bledilo (Kosmet); deno- 
minali na -e-ti': blijedjeti, -Tm (iz-, o-, po-, 
pre-, pro-} = biedet (Kosmet); na -i-ti: bli- 
jediti (o-), obledivati (Belostenac). Imenica 
kadsto sluzi za uporedenje: blijed kao krpa (v.). 

Lit.: ARj 1, 437. 456. 4, 138. 7, 397. 406. 
Elezovic 1, 48. 2, 121. Miklosie 14. SEW 60. 
Mladenov 33. Bruckner 28. ICZ 45, 325. 
Slawski 34. Trautmann 34. WP 2, 217. Matzen- 
auer, LF 7, 9. Kostie, Njf 1, 237. GM 39. 
Uhlenbeck, PBB 22. 536. 

blijesak, gen. -ska m (o-), ikavski blisak 
(ZK, Vodice /Istra/ blisak) »svjetlost od 
groma, munja (Vodice)«; blijeska f (Vuk, Ri- 
san) = bl'ijesnjak (Crna Gora) »svjetlucanje 
pred ocima«. Paralela iz balticke grupe: lot. 
blaiskums m »mrlja« dokazuje da je jat nastao 
iz ie. diftonga, i to od ie. osnove bhleig- : bhloig- 
rasirene s inhoativnim formantom -sk-. Odatle 
pridjev na -av: bleskav (Belostenac) = blis- 
kav i poimenicenje na -ica bliskavica; deno- 
minali na -e-ti: blijestati, -Im impf. (16. v.) 
= blestet, -Tm (Kosmet, za-) = bliscat, -im 
(ZK, sunce blisci); na -i-ti: blijestiti impf. (Vuk, 
o-) = blistiti (Vodice) prema iter, obljestivat; 
na -a-ti i -nu-ti bl(i)jeskati = bliskati, -ska 
(za Wetterleuchten) »sijevati« (17. v., ZK, Vo- 
dice, Istra) impf, prema pf. blistati (Vodice) 
»sijevnuli« (ZK, takoder metaforicki »dati zau- 
snicu«); blj'esnuti »razvedriti se« (Ljubisa) i blje- 
nuti (Srbija: bljenulo sunce »zasjalo«, zacijelo 
preko *bljehnuti). Od osnove glagola blijestiti 
apstraktum je bljestilo n (17. v.) i pridjev 
bljestiv (Stulic). U kajkavskom se umece t' u 
sufiks u blesikati, -am (onomatopeiziranje, 
Belostenac, Jambresic, Stulic), odatle ble- 
sikavica f »munja«. Rumunji posudise iz ju- 
znoslav. bleskb > bleasc »zivotinjska dusa«. 
Taj interesantan semanticki razvitak nije ob- 
jasnjen. Govori se i za covjeka: fard bleasc 
»bez daha«. Mjesto ie. formanta. -sk- stoji u 
ovoj osnovi i -st-. Ovaj je vezan uz prijevojni 
stepen i (nije ikavizam kao naprijed u blis- 
cati): pridjev na -av: blistav, poimenicen na 
-(a)c i denominal na -a-ti blistati (o-, iter. 
oblistavati). Upor. rus. blistatb. Ovaj prije- 



blijesak 



173 



bluditi 



vojni stepen nalazio se i u stcslav. bliskb »sjaj«. 
Nizi prijevojni stepen bltskt ocuvao se u stc-'s. 
blesk, gen. blsku, a postojao je i u starom hrv.- 
-srp sto dokazuje denominal na -a-ti: huskati 
se. Upor. stcslav. bhstc, bhstati. Pored toga 
polj. lysk i btysk »sjaj, munja« nalazi svoju 
paralelu i u hskb prema bhskb: bleskb u 
stcslav. Odatle denominal na -i-ti lasati se 
»sjati« (ZK); na prijevojnom stepenu z i s 
umetnutim / (v. gore) lisikati se (Krasic). 

Lit.: ARj 1, 438. 439. 440. 456. 7, 398. 399. 
406. Ribaric, SDZb 9, 162. Elezovic 1, 49. 

184. Miklosie 15. SEW 60. 63. Bruckner 29. 
KZ 45, 47. Slavlski 34. 37. Mladenov 35. 

Trautmann 34. WP 2, 212. KZ 56, 201. 

Scheftelowitz, KZ 54, 234-5. 56, 184-5. 
Boisacq 3 1029. Siitterlin, IF 25, 62. Leskien, 
ASPh 1, 58. Machek, RES 23, 63-4. 

bliz, bliza, sveslavenski pridjev iz praslav. 
doba, bez paralele u baltickoj grupi, »propin- 
quus«. Odatle prilozi: bliz, blizu (iz-, o-, po-'), 
blizo (ZK), izbliza, iiblizo (Kosmet); pridjevi: 
1° na -hk (koji se u komparativu i superla- 
tivu gubi): blizak, bliska prema nizak', 2° 
na -hn: bli'zdn, blizna postoji samo u toponi- 
miji Bh'zna f i u odredenom obliku b/izni 
(Kosmet), prosiren sa -ji bliznji (13. v.) 
»propinquus, vicinus (i kao imenica)«; obliznji 
(Vuk), inace je poimenicen u znacenju u 
kojem i poimenicenja na -(a)c: blizanac 
(Vuk) = bliznac = blizanak = bliznak 
(Crna Gora) prema f blizanica = bliznakinja 
(Kosmet) = bliznica = blizanka, coli, bllznad, 
gen. -r; na -ik: bliznik, -ika (Piva— Dro- 
bnjak); na -e, gen. -eta blizne, gen. blizneta 
(Vuk) = bliznace, -ceta, pi. bliz/iacici (Kos- 
met). Toponim je Bliznec kod Zagreba. Bli- 
zni f. pi. (takoder bug.) je tkalacki termin 
»vitium telae«, koji posudise i Madzari (be- 
lezna). Jos treba narocito spomenuti bliznica 
f (14. v.) za »nado, celik, acel, ocal, ocilo« 
u Starom Vlahu. Tu izvedenicu ne dovodi 
Miklosie ni u kakvu vezu sa blizi,. Semanticki 
razvitak ne da se pravo objasniti, a ne nalazi 
se ni u jednom drugom slavenskom jeziku. 
Nije objasnjena ni veza sa blizna f »vitium 
telae«, niti sa ces., polj. blizna f »Narbe, cica- 
trice*. Moglo bi biti da je u ove tri izvedenice 
ocuvano ie. znacenje »gnjeciti, udaratk (v. 
dalje). Poimenicenje sa -ika (v.) blizika\bli- 
zika (Hercegovina) »celjade iz rodbine (z je 
iz komparativa kao u pridjevu blizan /17. 
i 18. v./ i u poimenicenju bliznik /16. v. /) 
= bliznica f »cognata«. Odatle blistvo n (16. 
v.) < stcslav. blizbebstvo i blistina f; bllznjak 



»susjed« je poimenicenje na -jak (v.). Deno- 
minal na -i-ti: blizniti (p-) »geminos parere« 
i od blizi: bliziti (se) (pri-). Apstrakta na 
-ina: blizinalblizma pored bliznina; na -oca: 
bliznoca', na -ost: bliznost. 

Ie. srodstvo nije lako utvrditi. Izgleda da 
je i nastalo iz ie. i, a z iz ie. palatala g, tj. 
da je bliz srodno s osnovom lat. glagola jligere 
»pricvrstiti« kojemu odgovara u prijevoju lot. 
blaiszit »gnjeciti, udaratk, kimr. W(/»ballista«, 
gr. cpM|3ff> »gnjeciti« < ie. *btiltg(u) ili HI- 
guo. Ako je ovo uporedenje ispravno, onda je 
semanticki razvitak od »pritisnuti, prievrstiti, 
gnjeciti, udarati > bliziti (pri-)« isti koji i 
romanskom participu perf. pas. pressus od 
premere, koji je u romanskim jezicima sam i 
u vezi sa ad zamijenio lat. prope: tal. presso 
»kod«, fr. pres de »blizu«, apres »nakon« i gr. 
A TX') ctyxoij »blizu« od glagola t,y%(a »stezem«, 
koji je u srodstvu sa uzak (v.). Prema tome bi 
slav. pridjev i prilog bio izveden od ie. glagola 
koji je vec prije praslav. doba nestao u slaven- 
skim jezicima. Srodnost sa jligere omogucuje 
donekle shvatiti takoder razvitak od bliznica 
»nado«, tj. »pricvrsceno, nadodalo zeljezo«. 
Isto tako i ces., polj. blizna »ozujak«, tj. »uda- 
rac«. 

Lit.:ARj\, 440-448. 4, 138. 8,401.402. 
Miklosie 34. SEW I, 61. Elezovic 1, 49. 2, 376. 
Vukovic, SDZb 9, 380. Mladenov 34. WP I, 
217. Gombocz-Melich 1, 349. Boisacq 3 1031. 
Bruckner 29. REW 6742. Brugmann, IP 27, 
269. i si. Scheftelowitz, KZ 54, 234. Slam- 
ski 34. 

bluditi, bludim (na-, raz-, za-) (14. v.) 
»varati se« = bindet, bludim (Kosmet) »otvore- 
nih ociju sanjaritk, sveslavenski imperfektiv 
iz praslav. doba; u je nastao iz velarnog nazala 
f, kako pokazuje lit. blandus »mutan«, stnord. 
blundr »san« i engl. blunder »greska«, polj. 
blqd, blqdzic, ces. blouditi. Odatle postverbal 
blud m, f (14. v.) »error, spolni nemoral«; 
pridjevi na -hn: bludan (13. v.), bludni sin 
i poimenicenje bludnik, odatle pridjev bludnicki, 
prema bludnica f (14. v.) »meretrix«, bliidniste 
n, apstraktum bliidnistvo n i bludnost te deno- 
minai bludovati »luxuriari«. Kod Hektorovica 
i Barakovica bluditi prelazi u grupu primarnih 
glagola blustl, bludem (16. i 17. v.) prema 
blesti (v. dalje). U narjecjima: nabluditi = 
nabludavati (Lika) = nabludovati ima speci- 
jalno znacenje »ugadati kome, milovati ga, 
maziti«, u Vodicama (Istra) bluditi »mijesati 
vodu«, zabludili svinjan »mijesati svinjama 
hranu s mlijekom, vodom«, zabludet (Kosmet) 



bluditi 



174 



bljiido 



»izgubiti svijest«; razbludni, razludim (16. v.), 
odatle razbludnih m prema razbludnica f, 
postverbal rdzbluda i »naslada« i deminutiv 
razbludica f; pridjev na -m razbludan (16. 
v.), odatle razbludnost, izrazi su dubrovacko- 
dalmatinske lirike. U Bruvnu je ovca razblud- 
nica i razbludnih ovan »pripitomljen«, razblu- 
divati djecu »maziti«. 

Postojao je i postoji prijevojni stepen i: 
stcslav. bledo, bhsli > blesti, bledem (16. v., 
Drzic, Ranjina, Belostenac) pored blestiti 
(Mikalja, Stulic). Odade bledd f »nugae«, 
pridjev na -iv blediv »nugax« i slozenica bledo- 
sloviti. I taj stepen ima u baltickoj grupi pa- 
ralelu: lit. bljsti »spavati«, lot. blensties »rdavo 
vidjetk, iterativ lit. bljsti »smracivati se«. 
Ie. paralele su njem. blind i blenden; blesti 
je dozivio razne varijacije jer je glagol pejo- 
rativan i uvredljiv pa izmjenom suglasnika 
dobiva vecu ekspresivnost : bleskati »balbutire«, 
odatle bleska f (Vuk, Boka) »blesasto celjade, 
musko ili zensko«. Tu je -kati od onomatopeje. 
Tako je dobivena osnova bles- i od nje pridjev 
na -ast blesast »stupidus« (Hrvatska, Dalmacija) 
i imenica na -an: blesav (Vuk). Bl'enuti pf. 
(17. v.) < *blednuti uvodi h u osnovu, odatle 
blena, pridjev na -ast blenast te na -tav : blentav 
(Bosna); bluna < *blud-na ili mozda prema 
bun (v., docetak -a je prema bena, v.). Una- 
krstavanje sa onomatopejom blekati (v.) doslo 
je takoder do izraza: bleka (Vuk, Boka) »stul- 
tus«. Grupa -sk- od bleskati sonorizira se kao 
u maska > mazga (v.) u blezgati, -am (Hrv. 
primorje) »blaterare«, odatle blezgarija f 
i opet odatle b/ezgariti. Glede zg upor. baljuzgati 
(v.). I krivi se ikavizam pojavljuje (e > i 
kao u saditi ZK za stedjeti): bliditi (Ranjina) 
i odatle postverbal bh'da f »falsum«. Kako glagol 
ima pejorativno i uvredljivo znacenje, a uvred- 
ljive se rijeci posuduju (upor. budala, bena 
suft) kao i kulturne, Madzari posudise pridjev 
bolond »ludak« (upor. ces. pridjev bloud). 
Rumunji imaju dvije imenice koje idu ovamo: 
1° bleanda f »strasilo za ptice« i 2° bunda 
f »Nesselausschlag«, upor. Hcah »lenocinium«, 
oboje od prijevoja bled. Ovamo takoder blidnic 
u Trebniku 1679. < cslav. blcdbnikb (disimi- 
lacija n-n > 0-ri). Naprotiv prijevoj blnd- 
zastupljen je u rumunjskim madzarskim sla- 
vizmima bolind »glupan«, odatle denominal 
a bolinzi »oglupaviti« i izvedenica na -arifa: 
bolindaritd f »biljka datura stramonium«. 

Lit. ARj 1, 435. 436. 451. 455. 7, 210. 
Miklosie 14. SEW \, 60. Bruckner 31. KZ 45, 
324. WP 2, 216. Tiktin 200. Endzelin, IF 



33, 97. Brugmann, IF 32, 193. Ribaric, SDZb 
9, 132. Elezovic 1, 49. Slawski 36. Gombocz- 
-Melich i, 462. 

blustro n (16. v., Kasic) = blustra f (Stu- 
lic) = bljusta f (Kavanjin, mozda stamparska 
greska mjesto bljuslra) = blustar (Terzic) 
»sudic u kojem se hrani pricest, mirisna mast, 
sudic u koji se mecu glasovk. Danicic iz- 
vodi od stvnjem. bluostar »zrtva«. V. bljusti. 

Lit.: 1, 455. 457. 

bluta f (16. v., Perast, Hercegovina, Du- 
brovnik, Smokvica, Korcula) »1° stris, bijelo 
sto ostane na bacvi, vest (ZK), mucor, 2° 
pokvareno vino« = bluta (Lovran, Istra) 
»3° Geschwulst bei Pferden« = bljuta (Budva) 
»maravan, pokvareno vino ; bez ukusa, alkohola, 
mirisa i kiseline« = bjiita (Potomje, Peljesac) 
»pokvareno vino« = bljuta (Vodice, Istra; 
psovka: bljuta te ubila) »bolest koja se razvija 
zivotinjama pod vratom«. Pridjev na -tn > 
-an blutan, na -av bliltav. Denominal (inho- 
ativ) na -iti blatiti se = blutaviti se »mucescere«. 
Nalazi se jos u arb. blude f »weisser Schimmel 
auf verdorbenem Wein«, ovdje kao posude- 
nica iz juznog hrv.-srp., i ngr. ujfAoijTa 
»roter Ausschlag am Korpert Od poimeni- 
cenog z. r. part, preterita abluta (abluere 
»oprati«). Kako nema u > i kao u mums > 
mir, posudenica je iz starodalmato-romanskog. 

Lit.: ARj 1, 455. ASPh 34, 306. Ribaric, 
SDZb 9, 133. GM 40. REW* 32. 

Mutiti, -Im (Vuk, Risan) »govoriti kojesta 
bez prilike«. Odatle radna imenica na -is 
(v.): blurts, gen. -isa »ko bluti«. Ne postoji u 
drugim slav. jezicima. Upor. ipak gr. cpXiJco 
»brbljati«, srodno s bljuvali (v.) i onomato- 
pejom bluzgati i baljuzgati (v.). 

Lit.: ARj 1, 455. SEW 1, 62. WP 2, 213. 
Wood, MPh 11, 315. si. 

bljeckati se impf, (raz-) »strepere«, kad 
se govori o blatu: ojufio snijeg, pa se razbljec- 
kalo (Lika). Odatle bljeckavica f (Vuk, Dubrov- 
nik) sinonim za brckavica, sto predstavlja 
poimenicen pridjev na -av (v.) s pomocu -ica. 
Onomatopeiskog postanja, upor. bljuzgati. 

Lit.: ARj 1, 455. 

bljiido n (14. v.) »patina, zdjela, plitica« = 
bljuda i (15. v., Vuk, Ljubisa) = bljud m (Mi- 
klosie, bug.). Odatle radna imenica na -ar (v.) : 
bljiidar (samo Mikalja). Oblik, koji posudise Ru- 
munji : blid, pi. blide, slaze se sa bljud. Rumunjski 



bljiido 



175 



bljuvati 



su deminutivi brojni: blldut, -asel, -isel, -arel, 
odatle na -ar < lat. -arium blldar m »ormar za 
zdjele«. Oblik koji posudise Arbanasi: blude sla- 
ze se sa bljuda f. Iz gotskoga blut>s, gen. biudis 
»sto«, izkojega potjece praslavenska posudenica 
koja je i sveslavenska, ocekuje se bas oblik 
bljud. Prema tome treba protumaciti rod 
bljudo n i bljuda f. Posljednji je stcslav., stpolj., 
hrv.-srp. i rus. -cslav. i moze se protumaciti 
analogijom prema zdjela (v.). Neutrum je 
u stcslav., rus., ukr., oba luzicka jezika i hrv.- 
srp. 

Lit.: ARj 1, 456. SEW \, 64. Miklosie 15. 
Mladenov 35-6. Bruckner, ASPh 42, 142. 
45, 39. GM 40. Obnorski 5, 73. 1. Kiparsky 
193. 296. Stender-Petersen 403. 

bljusti, bljudem (sa-) impf, (samo kod sta- 
rijih pisaca od 13. do 18. v.: Marulic, Hekto- 
rovic, Gundulic; u danasnjem knjizevnom i 
saobracajnom jeziku kao i u narjecjima ne 
postoji) = biustui (Kavanjin) »cuvati«. Presao 
iz primarne klase u klasu na -a-ti: bljudati, 
bljudam impf. (17. i 18. v.) i u klasu -i-ti: 
bljuditi, -dim (13. v.). Odatle postverbal 
bljuda f (Kavanjin) »custodia«, pridjev na -iv 
bljudiv »servabilis«, prilog na -bno: bljudno 
»caute«, radna imenica na -telj (kao prijatelj, 
krstitelj) bljustelj (13. v.) = bljustitelj (Domen- 
tijan, Danilo), na -ar bljuddr »custos«. Jos 
postoji ndblidovati, ndblidujem (Dalmacija) 
»napastovati, dolaziti jedan za drugim, nepre- 
stano, cesce obavljati neki rad«, ali je nejasan 
semanticki razvitak iako bi se moglo raditi o 
biju- > b/i. O kauzativumu buditi, budim, 
koji se nalazi i u lit. baudinti »probuditi volju 
za sto«, bila je vec rijec, kako sto i o bdjeti 
(v.). Znacajna je fonetska razlika. Dok je u 
buditi ie. diftong eu od bheudh- reflektiran sa 
u, ovdje je eu > m > lu poslije labijala. Zbog 
toga se mora uzeti u buditi ie. prijevoj eu-ou. 
Ova fonetska razlika imala je za posljedicu 
semanticku varijaciju: *bhoudh- > buditi do- 
bila je kauzativno, faktitivno znacenje »ciniti 
da netko bdije, bude budan«, a bljusti, bljudem 
»biti budan > cuvati«. U lit. bausti, koje od- 
govara slav. bljusti u pogledu glagolske klase, 
diftong je au koji se ne slaze sa slav. iu nego 
sa M u buditi. Litavsko se znacenje ne slaze 
takoder sa bljusti »cuvati« nego je »siliti, stra- 
siti, kaznitk. Izgleda da je slavensko znacenje 
prvobitno, a litavsko sekundarno. 

Lit.: ARj 1, 457. 458. 7, 210. Miklosie 
15. SEW 1, 64. Trautmann 32-3. WP 2, 
148. Boisacq 776-7. Iljinski, ASPh 29, 
485-6. 



bljust m (15. v., Vuk) = bljusc (slovenski 
i hrvatsko-kajkavski) = bljust (disimilacija 
Ij-h > Ij-st) = Must = bijusi (cakavski) = 
bljusc (Smokvica, Korcula): »1° biljka tamus 
communis L., 2° asparagus (Smokvica)«; 
sveslavenski naziv za brsljan »hedera« (v.). 
Odatle izvedenica na -Q)ur: bljiistur m »trava 
nalik na Usee od duhana, ali nema stabla«. 
Kako su biljke hedera i bryonia otrovne, naj- 
vjerojatnije je da je bljust postverbal od blju- 
stiti (v.), a ovo od bljuvali (v.). Na vezu s tim 
glagolom upucuje rus. plusc, koje opet stoji u 
vezi s pljuvati (v.)-phvatb. Stim ruskim obli- 
kom ide zajedno pljust m (Vuk, Srijem, Backa), 
sinonim od brsljan. I u ruskom varira bljusc 
i plust. 

Lit.: ARj I, 458. 10, 105. Miklosie 15., 
SEW 1, 64-5. Bruckner 30. KZ 43, 321. 
Slawski 35. Strekelj, ASPh 27, 64. Iljinski, 
ASPh 29, 486. Trautmann, Die altpreuss. 
Sprachdenk. 312. Osten-Sacken, IF 24, 238-9. 
33, 312. 

bljuvati, bij ujem (iz-, po-, u- Isel), sve- 
slavenski imperfektiv iz praslav. doba, »po- 
vracatk. Iterativ na -vd-: izbljuvdvatl, -vivati, 
izbljuvujem; pf. na -np: bljunuti (iz-, 15. v.); 
deminutiv odatle bljucnuii. Osnova mu je 
bila rasirena takoder sa -sk- po konjugaci)! 
-i-ti: bljustili »fastidire« = bljusiili (Vodice, 
Istra) (v. bljust). Osnova je bila rasirena i 
sa -s: odatle bljus (krvi) m. Pridjevi se tvore 
na -av (v.), ali osnova dobiva prosirenje na 
-/: bljutav (takoder bug.), odatle obljutaviti 
»postati bljutav«; na -bk: bljutak, bljutka (Vuk). 
Iz unakrstavanja ovih dvaju pridjeva nastaje 
bljutkav (Stulic, Kosmet, bug.), odatle obljut- 
kavtt (Kosmet) »pestati bljutav«. Prosirenje 
sa -t- pretpostavlja inf. *bljuti (upor. ukr. 
bljuty pored bljuvaty) i odatle apstraktum 
*bljut, gen. -;', na koji dodose pridjevski sufiksi 
-av i - bk. Imenice : 1 ° od bljuvanje sa sufiksom 
-bk: bljuvanjak, gen. -anjka m (Vuk) = 
bljuvdnak (Kosmet, disimilacija Ij-nj > Ij-n); 
2° rasirenjem osnove s pomocu onomatopejskog 
-ot (v.) i dodavanjem sufiksa -bh: bljiivotak, 
gen. -tka te dodavanjem -ina (za apstrakta) 
na -ot-: bljuvotina f (16. v.). Samoglas u 
dosao je u infinitiv iz prezenta jer je u staro- 
crkveno-slavenskom infinitiv glasio s prijevojem 
6 (upor. stcslav. bl'kvati i ces. bivati); i spor. 
jednako postanje samoglasa u u pljuvati (v.). 
Ij mjesto / je nastao iz diftonga m kao u bljusti 
(v.). Za ovaj glagol postoji u baltickoj grupi 
paralela koja osvjetljuje semanticki i fonetski 
razvitak slavenskog imperfektiva : lit. bliauti 
i lot. bl'aut »mukati, blejati, vikati« imali su 



bijii vati 



176 



bob 



onomatopejsko znacenje. Prema tome, slaven- 
sko znacenje «povracati, rigati«, koje prate 
razni zvukovi, razvilo se iz onomatopeje. Dif- 
tong iu razvio se iz ie. diftonga eu u ^bhleti-. 

Lit.: ARj 1, 457. 459. 4, 139. 8, 409. Miklosic 
15. SEW 64. Trautmann 35. Bruckner 30. 
KZ 43, 321. Boisacq 1030. 

bljiizgati, -am impf. = bjiizgat (Cres) »1° 
pljustati, 2° govoriti kojesta bez prilike (sino- 
nim od baljuzgatl, baljezgati, v.)«. Odatle 
postverbal bljiizga (Krasic, ZK) i pridjev na 
-av (v.) bljilzgav (Lika) »koji govori kojesta«. 
Taj je pridjev imao i drago znacenje, koje je 
potvrdeno u poimenicenjima: I sa -ran 
bljiizgavlca f (takoder slov.) = bjuzgavlca 
(Cres) »1° jaka kisa, sinonim od pljusak (v.), 
2° tekuce blato, kad se topi snijeg (Vodice, 
Istra)«; II sa -tale: bljuzgavac m »sljiva 
dzanarika (v.)«. Od osnove bljuzg- sa -aca: 
bljuzgaca (Srbija) »kruska jeribasma« (v.). 
Perfektiv je na -w,- bljuznuti »effundi«. Ie. 
je korijen isti koji i u bljuvali (v.), samo je 
ovdje rasirenje sk sonorizirano kao u ono- 
matopejama u -zg-. Taj proces je star jer se 
bljuzgati nalazi i u drugim slavenskim jezicima 
(polj. bluzgac, rus. bljuzgatb). 

Lit.: ARj 1, 460. SEW 1, 65: Bruckner, 
KZ 43, 321. 45, 42. 48, 211. Boisacq 1031. 
Wood, MPh 11, 315. si. Scheftelowitz, KZ 54, 
246-7. Iljinski, ASPh 29, 481. WP 2, 213. 

bo (12. v.), sveslavenska enkliticka cestica 
iz praslav. doba za isticanje i objasnjenje uzroc- 
nosti u uporednim recenicama, »enim, naime, 
car, en effet«. Ne upotrebljava se u istocnom 
stokavskom govoru nego u zapadnim stranama 
(Dubrovcani, cakavski i hrvatsko-kajkavski) i 
ne stoji nikada na pocetku recenice. Udruzuje 
se sa sinonimnim/er ujerbo (Hrvatska, Vojvo- 
dina). Ide u baltoslavensku zajednicu, a nalazi 
se i u drugim ie. jezicima; bo je prijevoj prema 
ba, koje je postojalo i u juznoslavenskom kako 
dokazuje rum. ba; a i hrv.-srp. i sloven, bar, 
barem = barom (ZK) »tantum, dajbudk (kao 
prilog za isticanje ogranicenja moze se tumaciti 
kao ba + se, upor. da + i > daj (v.) i da + 
ie > dar (v.). Tesko je uzeti da se balkanski 
turcizam iz oblasti priloga prosirio tako daleko 
na zapad da je preplavio i cakavski te slovenski 
i hrvatski teritorij. Vjerojatnije je misljenje 
da se u bar, barem radi o slicnoj pojavi kao u 
cesagija (v.), tj. o unakrstavanju istoznacne 
slavenske i turske rijeci, bo je usao u vezu s 
demonstrativom sr. r. to u toboze (Vuk) = 
toboze ili samo bote (ZK) = toboz (Srbija) 
»sinonim: tokorse, korsem (v.), bajagi = bojagi 



(v.), (koodaja (v.), kao da (v.) »quasi, comme 
si«; u bug.: bez to: bose, bote, bozem, bozem 
»zasto to, weil, denn, quasi, als ob«. Ni u 
hrv.-srp. ni u bug. -ze »pak« nije presao u 
-r(e) zbog toga 1° sto se bo + se pomijesao 
sa vokativom boze od bog i 2° sto postoji 
pridjev toboznji »sto ne biva doista nego samo 
da se cini; sinonim tokorsnji (v.)«. 

Lit.: ARj 1, 461. si. SEW 1, 36. 65. WP 
2, 136. Trautmann 22. Tiktin 135. s\. Mladenov 
39. Isti, Sldvia 10, 249. Boisacq 1023. Person, 
IF 6, 247. Slamki 37. i si. 

bob, gen. bbba m (15. v., Vuk) = bob, 
gen. boba (Buzet), baltoslav. naziv za kulturnu 
biljku koja od drugih ie. jezika dolazi samo u 
lat. fdba i u romanskim refleksima odatle 
(tal./ava, fr. feve). U baltickoj grupi potvrdena 
je samo u stprus. babo u femininumu kao i u 
latinskom. Prema tome je slavenska inovacija 
promjena roda od feminina u maskulinum. 
Ta promjena mogla je nastati zbog toga sto 
se *boba osjecalo kao hipokoristik. Upor. pop 
m < popa (= rum. popa) < nanaq (v.). 
Boba f (Vuk) sa hipokoristickim akcentom upo- 
trebljava se u metaforickom znacenju »malo 
sto okruglo« = boba, gen. bobe (Kosmet) 
»zrno skuhana ili pecena kukuruza«, odatle 
deminutiv bobica f (Dubrovnik, Vuk) »sitna 
boba« = bobica (Vodice, Istra) »bacca«, odatle 
pridjev na -(j)ast i -jav: bobicast = bobicav. 

Imenica boba ima brojnu leksikolosku fa- 
miliju: izvedenice na -ika: bdbika f (Sulek) 
»biljka sedum telephium L.«; na -ara: bobara 
f = bobdrica i »rak koji ima bobu«; denominal 
bbbati se, bobam se impf. (Vuk) »dobivam 
bobe«; na -os + -ara: babosdra f (Srbija) 
»njeka krupna paprika koja nije vrlo ljuta« 
= bobosarka f = boboska f, pridjev odatle na 
-av: boboskav; na -uc, -usa: bobuc m = bobusa 
f »vicia narbonensis«; na -usac: bobusac, gen. 
-sea »njeka biljka«; na -uljica: bobiiljica i 
»1° pilula, 2° sujedica, pristici po lieu i dru- 
gdje«, na -unjak: bobunjak »biljka veronica bec- 
calunga«; na -ii: bobii (Buzet, Sovinjsko polje) 
m »1 ° zrnje kukuruza koje ima jos u sebi mli- 
jeko, 2° manestra, juha od bobica«. 

Izvedenice od bob upotrebljavaju se vise u 
pravom nego u prenesenom znacenju: demi- 
nutivi na -(a)c, -(a)k: bbbac, bbpea i bobok, 
bbpka; pridjevi 1° na -hn: u odredenom obliku 
bobni, poimenicen sa -ja : bdbnja f (Vuk, Beograd) 
»zelena paprika koja se kuha za jelo« (v. na- 
prijed bobosara); sa -jak: bbbnjak m (Sulek) 
»bil^ka sedum telephium«; sa -jaca bobnjaca 
f »(Sulek) biljka crassula«; 2° na -ov: bobov, 



bob 



177 



baca 



poimenicen sa -ac: Bobovac, toponim; -ina: 
bbbovina «bobova slama«; sa -iste: bbbovtite 
«mjestom bobom zasadeno«, takoder topnim; 
sa -r'ca: babovica f »bobova pogaca«; sa -nik, 
-njak: bobovnik (16. v.) = bobolnik = bobovnjak 
»biljka sedum teephium L.«; za tu biljku ima 
Sulek i izvedenicu na -iste bobiste n, dakako 
bez naznake gdje se govori. Zbog toga je 
nepouzdana. Znacajna je jos metafora bobuk 
m »bulla« dobivena unakrstavanjem sa klobuk, 
odatle bubuciti se impf, »izbijati bobuke«. 
Cudna je izvedenica na -ut bbbut »viburnum 
opulus« zbog toga sto je to onomatopejski 
sufiks (satut, skrgnt, v.). 

Kako je bob kulturna biljka, posudise je 
Madzari u panonskoj nizini bdb, Rumunji od 
dackih Slavena i na Balkanu (cine, bob) u dva 
znacenja »1° vicia faba, 2° zrno kukuruza«. 
U rumunjskim je narjecjima ta posudenica 
vrlo omiljela u botanickoj terminologiji kao 
i kod nas: bob »lathyrus platiphyllus«, bobelei 
»cytisus«, odatle deminutivi bobulet, bobusor i 
narocito interesantna radna imenica na -ar < 
-arius zbog znacenja bobar m prema bobar eas a 
f »vracar, -arica«. Jos treba istaknuti da su 
Rumunji posudili i hipokoristik boabd < boba 
i odatle deminutiv bobita f, sto dokazuje starost 
toga oblika. Arbanasi imaju svoj oblik bastinjen 
iz ie: bathe f »vicia faba«, deminutivna izve- 
denica na ie. -ko > -the. Znacajno je za njihov 
oblik da ne poznaje reduplikacijukao sveslaven- 
ski koji dokazuje da je ie. rijec bila prvobitno 
onomatopeja (ie. *bhabh-a). 

Lit.: ARj 1, 462. Miklosic 15. SEW 1, 65. 
Bruckner 32. Trautmann 23. WP 2, 131. 
Mladenov 36. Elezovic 1, 49. Ribaric, SDZb 
9, 133. Tiktin 202. PascM 2, 182. GM 101. 
Boisacq 1011. Stokes, IF 2, 171. Hirt, PBB 
22, 235. Petersson, LUA nf. avd. 1, bd. 19., 
br. 6. Machek, LP 2, 158. Trojanovic, NJ 
3, 150-1. 

boboluska f (Sulek, Cres) »biljka lathy rus 
latifolius L.«, opominje na boboruska f »borovo 
sjeme iz kravice, tj. siske« (Smokvica, Korcula) 
i na bobolj m (Sulek) »biljka asarum, ficaria 
ranunculoides«, za koju se ne zna gde se 
govori. Izvedenice od bob (v.) su moguce, ali 
to je tesko tvrditi dok se ne dobiju potanja 
obavjestenja. 

Lit.: ARj 1, 464. 

boboniti, bobonim impf. (16. v., Marulic) 
= bobbnjati, -dm impf, »govoriti kojesta, brblja- 
ti«. Reduplikacija u osnovi tih glagola upucuje 
na onomatopejsko postanje. Na to upucuju 



i onomatopejski sufiksi 1 ° -ot u bobot m »potmuo 
glas, potmula vika«, odatle denominai bobbtati, 
bobocem impf. (17. v.) »crepitare«, 2° na -ut 
u bobutiti impf, »crepitare, klokotatk. 

Lit.: ARj 1, 464. 

boca f (17. v., Vuk, Dubrovnik, Perast, 
Bozava, bug., slov.) »1° staklenka, flasa, 
2° lopta« = buca = buca (Dalmacija) »1° 
lopta, zrno (Lika), 2° drveni kegel u igri na 
buce«, odatle bucati se (Lika) »kotrskati se 
bucama«. Upor. buci, gen. buca m. pi. (Risan, 
Vuk) »neka igra«. Deminutiv na -itta > -etto 
boceta (Dobrota) »stakleno zvono ispod kojega 
je cvijece«. Na tal. deminutivni sufiks -ino 
bocln, gen. -ina (Dubrovnik), na augmentativni 
-one > -un bocan, gen. -una (Vuk, Dubrovnik, 
Perast, Crna Gora, Lika) = bociin (Budva, 
Rab, Bozava, Kuciste, Krasic; »velika boca, 
demizun«, sa deminutivom bocunic (Lika). 
Odatle ispustanjem pocetnog sloga i sa tal. 
-etto ciinei (Rijecka nahija, Crna Gora, Lju- 
bisa) »staklenka nalik na bocu«. Deminutiv 
na -r'ca bocica (18. v.), izvedenica na -njak 
boenjak (Vuk, Crna Gora) »sprema za boce«, 
upravo poimenicenje na -jak od nepotvrdenog 
pridjeva na -&« : *bocbm,. 

Balkanska rijec mletackog podrijetla (mlet. 
bozza, 13. v,), cine, bota, ngr. poxoa/u-jtoT^a. 
Varijante sa u: slov. buc. m »Fass«, buca f 
»bauchiges Gefiss, bauchiger Krug, Desti- 
•lierflasche«; deminutivi na -hk bucka f »Krii- 
glein«, na -hk bucak, gen. -cka (Vodice, Istra) 
»malena, drvena bacvica«, buca f (Srbija) 
»drveni sud za vodu«, deminutiv bucica (Du- 
basnica) »malakablica«, buca f(Vuk, Dubrovnik) 
»1° stakleni okrugao sud za pice, 2° mjedeni 
sud, kao pola bukare (Dalmacija, Pavlinovic)«, 
sa deminutivom na -r'ca bucica (Srbija), slov. 
buca »polic, pol bokala«, 3° bundeva (ZK, 
Hrvatska, Slavonija)«. Na romanski deminutivni 
sufiks, koji moze biti i -ittus > krekoromanski 
-at bucat m (Vetranie, Dalmacija) pored 
bucata t = bucai (Potomje, Peljesac) »sud 
za vodu i za vino u ladi, na polju, zban ili 
buca«. Ovamo ide vucija = fucija, arb. fiici, 
sarakacanski vutsi < tur. fuci, sve od ngr. 
floUTcjov, deminutiv |3ovto!(ov, [Sotrraia, Pou- 
zaia. Upor. jos arb. boc, boce (Gege)»runde 
Flasche, runder Korper, Ball« = boca (Du- 
brovnik, Cavtat, Potomje) »1° lopta, 2° drvena 
kugla«. 

Oblici sa c potjecu od mlet. bozza. Oblici 
sa u < o i c mjesto c mogu biti i starije rijeci. 
Oblik na naglaseno -i pretpostavlja grcki 



12 P- Skok: Etimologijski rjecnik 



boca 



178 



bogat 



deminutiv na -iov. Izvjesno je da su se na 
Balkanu unakrstavali stariji i noviji oblici 
razlicitog postanja: srlat. boda < *bokya, 
tal. boccia »1° vaso di vetro, 2° palla di legno 
da giuoco (oba znacenja zastupljena u jadran- 
skoj zoni)«, bozza »bottiglia, fiasco«, iz sjeverno- 
tal. = mlet. aree i zacijelo izvedenica na 
-ia *buttia od buttis, *bottia »palia«, v. bacva, 
bukila i butilja. 

Ovamo ide i metafora na -eti: razbucali se, 
-Sim se pf. »sasvim se naduti« prema impf. 
na -va- razbuSavati se (Stulic) i mozda bud 
m »Federohren, aures pennaceae«, odatle 
slozeni pridjev buc'oglav »capite crasso«. 

Lit.: ARj i, 466-467. 702. 705. 706. 
ZbNZ 13, 141. Budmani, Rod 65, 165. Pleter- 
snik 1, 69. Zore, Palj. 216. Strekelj, ASPh 
14, 518. Perusek, ASPh 34, 34-35. Hirtz, 
Aves 29. Jagic, ASPh 1, 159. MiklosiS 15. 
SEW \, 65. GM 43. 115. Meyer, Ngr. 2, 85. 
REW 3 1191a. 1425. DEI 547. 579. Vasmer, 
RSI 3, 254. FEW 658. 

hoc an m (Mikalja) = boSanj, gen. -cnja 
(Stulic, Trstenjak) »ciconia, strk«, nije hrv.-srp. 
rijec, nego su je leksikografi preuzeli iz polj. 
bocian. 

Lit.: ARj 1, 467. Strekelj, ASPh 31, 200. 
Miklosic 19. ASPh 30, 458. Bruckner 33. 
Slawski 38. SEW 1, 78. Christiani, ASPh 
34, 311. 

bodriti, -Im impf. (Vuk, Rijeka) samo u 
izrazu bodriti skarice (o djecjoj igri koja se njem. 
zove Schere schleifen} »ostriti«. Danicic'oznacuje 
taj glagol, koji nema nikakve veze sa bodar 
(v.), kao rijec bez sumnje tudu, ali tal. foderare 
»navlaciti« od langob. fodr > tal. fodero »fu- 
trala«, za koji Danicic veli da je dalo bodriti, 
nikako ne pristaje ni semanticki ni morfoloski 
jerukonjugaciji na -i-tiima. talijanizama samo 
od glagola na -ere', correre > kiirit. 

lit.: ARj 1, 471. 9, 215. REW 3 3405 a. 

Boduo, gen.-«/« m (Vuk, Margitic 1704, 
Pavlinovic, Ljubisa) = Bodul, pi. -i m prema 
Bodu/ica i Bodulka f (Istarska nar. pjesma, 
Hrv. primorje, Kvarner, srednja Dalmacija), 
etnik koji stanovnicima na kopnu oznacuje 
otocane u Kvarneru, Bracane i Hvarane. Sa 
sufiksom -be > -de Bodulac, gen. -Ica m 
naziva narod Sinjske krajine i Zagorja otocane 
i primorce srednje Dalmacije u podrugljivom 
znacenju. Kopnenim stanovnicima Bddulj su 
ljudi ogranicene pameti, bez lukavosti. Margi- 
ticu, bosanskom franjevcu iz Jajca, etnik 
Boduo je istog reda kao Sokoc i Ercegovac, a 



Banovcu, dalmatinskom franjevcu ( 1 747 — 
1767), Boduo je pejorativan etnik istog reda 
kao i Vlah i Kranjac. Upor. izricaj Boduli su 

pizde, a Kirci kurci. Danicic je izvodio od tal. 
botolo »malo pseto, ljut covjek pakostan«, time 
se ne objasnjava suglasnik d. Od mletackog 
pridjeva badalo »1° tonto, uomo grassotto, 2° 
uomo o donna piccoli e grassi, 3° (nei tempi 
del governo veneto) soldato oltremarino a 
piedi«, deminutiv bodoleto, -ato pored bodai 
— batolo »piccolo cane vile e ringhioso«, ne- 
poznate etimologije. Prema Mussafiji mletacka 
rijec ide u red s ostalim sjevernotalijanskim 
koje su »lauter Worter, welche einen unter- 
setzten wohlgenahrten Mann gewohnlich mit 
pejorativem Nebenbegriff bezeichnen«. Boduo 
ide prema tome u isti red kao i etnik Bez- 

jak, koji je takoder prvobitno pejorativni na- 
dimak. 

Lit.: Mazutanic 2. Skok, HE 2, 704. 

Boerio 86. DEI 573. REW 3 1182a. Mussa- 

fia, Beitrag 135., bilj. Strekelj, ASPh 28, 
482-483. 

bogaconka f (Medumurje, Danicicev na- 
glasak je nepotrebno stokaviziranje) »jabuka 
bozicnica«. Bit ce zacijelo isto sto i pogacona 
= pogaSonka f (Sulek, Podravina) = pogacica 
f (Zagreb) »neka jabuka«, posljednje i »neka 
kruska« (Sulek). Da se radi o metafori pogaSa 
(v.), nema sumnje premda je znacenje aljkavo 
naznaceno. Sufiks je -ona, -onka. 

lit.: ARj 1, 479. 10, 479. Sulek, Im. 8. 
22. 117-8. 301. 302. 

boganj, gen.-gnja m (Lastva) »mali prozor 
na kuci koji se zacepi krpom jer fiksnog zatvora 
nema (opreka: veliki prozor)«. Upor. zbtigara 
(v.). Mozda < dalm.-rom. (leksicki ostatak) 
vacuus > vacus (upor. vaka »H6hlung, Mu- 
schel«, Trento, in bagu Logudoro »umsonst«), 
ali docetak ostaje neobjasnjen. Mozda ovamo 
ide i zbogulja f (Prcanj) »Art Muscheln, venus 
verucosa, cappasanta«, s tal. prefiksom s- < 
lat. ex- i nasim sufiksom. 

Lit.: Resetar, Stok. 315. REW 9115. 

bogat, baltoslavenski pridjev, dalja izve- 
denica od imenice bog kad je znacila »zemaljsko 
dobro, srecu« s pomocu sufiksa -ato (v.) (upor. 
lat. fortunatus') koji znaci snabdjevanost, lit. 
bagatas, lot. bagats. Nalazi se u svim slaven- 
skim jezicima i iz praslaven. je doba. Odatle 
radne imenice na -(a)c: bbgatac, gen. bogaca 
(16. v.); na -as: bogatas, -os = -us (madzarski 
sufiks) bogatas (Vuk) = bagdtus (ZK), -un 
(romanski sufiks): bogatun; na -ica, -nica: 



bogat 



179 



bogat 



atica = bogatnica f; stari pridjev na -bn: 
Han; apstrakt na -ija: bogatija f (ZK); 
na -stvo: bdgastvo n; na -ia: bogaca f (18. v.); 
na -itina: bogastina; denominali na -i-ti: 
bogatiti (o-, za) (se), na -e-ti: bogatjeti (raz-, 
13. v.). U rumunjskom kao posudenica iz 
juznoslavenskoga bogat je istisnuo lat. dives 
i odgovara franackoj posudenici rihki > fr. 
riche; takoder cine, buguttle; Arbanasi takoder 
i begatshem pored pasun (koji odgovara hrv.- 
-srp. imucan) = (mibugat = mugdt (Gege), 
odatle apstrakrum na -ia: bageti f »Vieh, 
Weidevieh, Lastvieh«. 

Kao sto je pridjev bogat vazan za povijest 
znacenja danasnje imenice bog, isto su tako i 
druga dva slozena pridjeva (bahuvrihi): ubog 
»jtT(x>x6c,« i nebog (Vuk, Hrvatska 15. v., 
takoder slovenski) »jedan«. Prvi sadrzi prefiks 
u- (v.), a drugi negaciju ne- (v.). Ove slozenice 
su sveslavenske, ali se ne nalaze u baltickoj 
grupi. One pretpostavljaju za bog ne samo isto 
znacenje kao i pridjev ' bogat, nego i to da je 
danasnja imenica bog bila nekada i pridjev. 
Prefiks u- bio je u kajkavskom identificiran s 
prijedlogom i prefiksom V6 u poimenicenju 
sa -be vbogec (Habdelic) = bogac, gen. bokca 
»pauper« prema bogica f (Belostenac), takoder 
»njeka jabuka«. Odatle poimenicenje sa -de, 
-ar ubogac, ubogar (15—19. v.), ubozar; sa -nik: 
uboznik m prema uboznica f (Kosmet) »pro- 
sjak, -inja«, sa -nice, -ta: uboznice n, pridjev 
na -ski ubdznicki, i neologizam uboznica f 
(Zagreb) »Armenhaus«. Arbanasi posudise 
ubogi u dvije varijante: vobak(e) = vapeke »si- 
romasan«, odatle, vapehti = vabezt = babezt f 
»siromastvo«. Ovamo ide i bogalj m »kljast« 
prema bogaljka f sa sufiksom -alj u istocnim 
stokavskim govorima, u Kosmetu s tur. su- 
fiksom bogalija = bogajlija, 

Pridjev nebog rasiren je kao rijec smilovanja 
i saucesca, upor. bolan, bona (v.): 1° nebare 
< ne + vokativ koze m = 2° neb ago < ne + 
vokativ z. r., u pi. za oba roda 3° nebazi (ZK). 
1' i 2* govore se osobi kojoj se kaze ti, 3° 
osobi kojoj se kaze vi; takoder stokavski ne~ 
bore, u frazi moj nebofe »zaista, uistinu«. Odatle 
kajkavsko poimenicenje na -ec: nebozec »jadnik, 
kukavica« i nebogar (jedanput) »siromah«. 
Odatle i poimenicenje na -(j)ak: *nebozak 
(ces. nebordk, polj. nieborak), odatle rum. 
nabirgeac = navirc-a, nebereazd »mare si 
prost, velik i neotesan«. 

Prema ovim podacima bog, gen. bbga (lo- 
kativ sing, pd bozi, ZK) sveslavenska je ime- 
nica iz praslav. doba za koju nema paralela u 
baltickoj grupi, ali ima u arijskoj (v. dalje). 



Znacila je najprije: 1° sreca = 2° zemaljsko 
dobro > roba« (upor. crnogorski odgovor: 
dobra ti sreca kao odgovor na pozdrav pomoz 
bog; zatim ces. kolektiv zbozf »roba« *szbozue 
od *sbbogb = sanskr. subhagu »sretan« i slo- 
venski izricaj z'ega boga vziva »ide mu rdjavo«, 
ali ovaj se moze i drugacije tumaciti, v. dalje 
zao bog). Prvobitni pridjev *bogb postao je vec 
u praslavensko doba radna imenica u znacenju 
»bozanstvo koje razdljeluje srecu i zemaljska 
dobra po svom nahodenju«. Ovaj semanticki 
razvitak je paralelan u arijskim jezicima: 
sanskr. bhagas »1° djelitelj, gospodar, 2° bogat- 
stvo« odgovara posvema sveslav. bogt, sto 
znaci da je vec slavenska rijec imala oba zna- 
cenja, apstraktno i radno. Tome tacno odgo- 
vara u Avesti baya- »gospodin > bog«, i nperz. 
samo »bog«. Upor. i Zzvc, Baycuoc;, ime frigij- 
skog Zeusa kojega apoziciju Trombetti ispravno 
uporeduje s iranskim baya »bog«. Ova je 
paralela tako uvjerljiva da su neki lingvisti 
(Jakobson) pomisljali da je bog posudenica 
iz iranskoga koja je Slavenima dosla preko 
skitskoga. Ali za to nema dokaza (Meillet). 
Paralelizam slavenskoiranski ide i u torn pravcu 
da se prema izrazima iz slavenske mitologije 
beibog, crn(o)bog, dazdbbogb > Dazbog, Dabog, 
Zao bog (upor. Vukov izricaj tesko do zla boga, 
namuciti se do zla boga, cemu odgovara sloven- 
ski izricaj zlega boga vziva »ide mu rdavo«) 
moze zakljuciti da je vec u praslavenskoj 
mitologiji postojao iranski dualizam: dobar i 
zao bog. 

Krscanstvo je preuzelo smisao dobroga boga 
i odatle stvorilo deminutiv na -ic (v.) bozic 
m »*mali bog > *Isus, Krist (upor. stces. 
bozic »sin bozji«, i turski izgovor bozuk, Martie)« 
u imenu svetkovine natale Christi. U romanskim 
se jezicima ispusta dopuna Christi te samo 
natale znaci »bozicna svetkovina«. Potpuni 
se izricaj ocuvao u balkanskom latinitetu i 
odatle u arb. kershen delle (dite -ae ke(r)- 
shendellave = dies Christi natalis) = kshnele 
»bozic«, upravo »rozdestvo Hristovo« = XP 1_ 
aToyEvva (6. v.) u pravoslavaca, u narod- 
nom govoru ispusteno je rodenje bofica i 
bozic (16. v., takoder slovenski u znacenju 
»bozicno drvo«) postao je opca rijec za natale, 
u Brusju u pi. bozici. Od bozic su izvedenice: 
odredeni pridjev na -bn: bozicni (16. v.) = 
bozitnji (Vuk, Kosmet), Doimenicen sa -jak: 
bozitnjak = bozisnjak (ZK) »veliki bozicni 
hljeb«, takoder »biljka helleborus niger«; sa 
-ica bozicnica f »xenium«; denominali 
bozicovati, boficati se »cestitati bozic jedan 
drugome«. Prema licnom imenu Natalis stvo- 



bogat 



L80 



bogat 



ren je u Dalmaciji Bozieho (14. v. — 17. v.) 
i odatle prezime Bozjdkovid, a u kajkavskom za 
ime mjeseca »decembra = prosinca« : veliko- 
bozidnjak pored bozidnjak. 

Leksikologijska je porodica rijeci bog veoma 
razgranjena. 2. r. na -inja boginja (17. v.) = 
stcslav. bogyni = na -iga boiica (16. v.) je 
prevedenica prema lat. dea. Pridjevi: na -bn: 
bozan, boznd »divinus« (Vrancic, Belostenac, 
Stulic), nije potvrden u narodnom govoru; 
danas se govore samo s prefiksima na-, po-: 
nabozan, pobozan. Veoma rasiren je na -j: 
bozji (12. v.) = bozi pored bozi (Kcsmet), 
koji ZK upotrebljavaju i za pojacanje negacije 
(n is bozi). Poimenicuje se u bozjak m »templar«, 
odatle toponim Bozjakovlna. Na -en samo od 
bozanstvo: bozanstven (15. v.): na -ski: prilog 
baskl (Vuk, Backa) »ut deo placet«, odatle 
prilog poboskice (Istra) »po bogu« (pri zakli- 
njanju), izmijenjeno prema bogme: pobognjice 
(Rijeka); na -ovski: bogovski = bogovski 
(Kosmet) »veoma dobar«; na -anski (v.): 
bozanski; na -ovlt bogdviti (Rijeka) = bogb- 
vetni u izreci svaki ' — > dan (promjena i > 
e nejasna je). Deminutiv i bokcici u narodnoj 
pripovijetci (Kosmet): Bog sedi, a bokcici 
jedu kiselo mleko. Denominali: baziti impf. 
(Vuk) »nazivati kome bozju pomoc«, bogbvati 
iropf. (Vuk) = bogovdt (Kosmet). Apstraktum 
na -anstvo (v.): bozanstvo (13. v.) = bozestvo 
(Kosmet, crkveni oblik) = basivo n. Vazna je 
izvedenica na -jur. bozur, gen. -ura (17. 
v.) = bazur (Kosmet) »1° biljka paeonia, 
2° glomus, 3° bulla«, takoder toponim i antro- 
ponim i u izvedenici na -ovac: Bozurovac, od 
pridjeva na -ov bofurov; deminutivi na -zk: 
bozurak, gen. -rka (Vetranie); na -id: bozurid. 
U f bozura i deminutivu odatle bozurica f 
(Vuk) znaci »prasica koja se kolje o bozicu«. 
Vaznost te izvedenice dolazi odatle sto se 
ova biljka zove i perunika f, izvedenica na -ika 
od Perun, kako se zvalo vrhovno slavensko 
bozanstvo, a ovo je baltoslavensko (v.). Prema 
tome, rijec bozur omogucuje rekonstruirati 
povijest rijeci. Rijec bog je mogla biti slavenska 
apozicija za Perun, a u toj apoziciji nije po- 
trebno baltoslavensko slaganje. Rijec bozur 
(i rus., stcslav. te bug.) dokazuje nadalje da je 
bog animistickim putem usao i u botanicku 
terminologiju. Postoji za tu biljku i poimenicen 
pridjev boza (takoder bug.) = *bosja ruza u 
panonskom slavenskom, odakle madz. bazsa 
rdzsa »paeonia, Pfingstrose«. Rumunji posudise 
bujdrlbojdr, a Arbanasi Gege boxhiir »mak«. 
To potvrduje i izvedenica na -isa (v.): bogisa 
(Vuk, Dubrovnik) »iris germanica« i pridjev 



bozji u vezi s apelativima drivo, metvica, drevce, 
travica, cvit, mizica (od mensa, v.), plahtica, 
suzice, kasica za razne biljke. Ovamo idu i 
nazivi iz faune za neke zivotinje: bozji list 
»zmija« (Otok, Slavonija) ; bozji pijetao = bozjak 
»pupavac«, zabica itd. Za bolest epilepsiju 
veli se bozja oblast, odakle haplologijom 
bozjast f. 

U oblasti slozenica s imenicom bog treba 
spomenuti najprije krscanske prevedenice : theo- 
logus, -ia: bogoslov, bogoslovija, bogoslovlje 
n; prema ovoj prevedenoj slozenici stvoreno 
je bogostovlje i pridjev bogostovan (17. v.); 
deipara = ©eoxoxoc, f = bogorodica f (13. 
v.), odatle pridjev na -in: bogbrodicin (14. 
v.); epiphania = Tot Oeocpdveia = bogojdv- 
Ijenje (Vuk) za vodokrsce (v.); 8-eoo-ruvijc. = 
bogbmrzak; Oeocpopoc, = bogonosac (13. v., 
Vuk), odatle pridjev na -bn bogonosan; ovamo 
idu i teoloski pojmovi bogbmati, bogocovjek. 
Brojne su slozenice iz sintagmi: od bogom ili 
po bogu: bogbbrat (Ljubisa), odatle kol. bo- 
gobraca (Ljubisa); bogosvat; bSgodan (Vuk 
15. v.) = bogodavan (Vuk, Slavonija) = 
bogomdan (Kosmet); bogbmio = bogumio 
(17. y.) = OeotpiXoc,, takoder naziv za ba- 
buna (v.); bogobojazan (13. v.), bogobojaz- 
Ijiv (Kosmet) = bogojazljiv (haplologija od 
bogobojazljiv, Obradovic, Ljubisa, upor. boga 
bojazljiv kod Belcstenca); od boga radi: 
bogoraditi impf. (Vuk) »mendicare«, odatle ap- 
straktum bogoradija (neologizam); denominal 
bbgmati = bogmat, -am (Kosmet) od uzvika 
bogme < bog me, koji se upotrebljava za po- 
jacanje tvrdnje; bogbljuban pridjev »koji boga 
ljubk; bogomolja (Vuk) »mjesto gdje se bog 
moliu; odatle apstraktum bogomoljstvo n (-mo-, 
Kosmet). 

I u antroponimiji, koja je nastala u vrijeme 
krscanstva, ima kalka: Bogdan (13. v.), od 
(a) deo datus, odatle bogdanusa f »neka vinova 
loza bijela grozda«; Bbiidar za Theodoras; 
odatle odmila: Boza, Bozo, Boze, Bosko. Pre- 
ma ovima su stvoreni Bogos(l)av, Bogumili 
Bogomil, Bogoljilb, odatle hipokoristik na -an: 
Bozan; na -oje: BoEoje, Bogos, Boguj, Bogun, 
Bogut. Staroslavensko dvoclano ime na -mir 
ne da se dokazati. Prema tome ce Bogomir 
biti neologizam. Imperativna slozenica Spasi- 
bog bit ce takoder novija kreacija. Odatle nasa 
prezimena na -id, -ovid, -evid: Boz(i)dare- 
vid, Bogojevid, Bogit, Bozic, Bozidevid itd. 

Rijec bog je usla i u tvorbu prijedloga u 
vezi sa is-, za-: zbog (s gen.) »radi, cijeca = 
cica«, za bog < s bog(a), upor. stoga i polj. 



bogat 



181 



bogaz 



przebdg. Docetno je a ispalo iz dva razloga, 
1° kao -a u genitivu odredenih pridjeva i 
zamjenica gdje se identificiralo sa deiksom 
-a (v.) i 2° u vezi zbog toga da se izbjegne 
kakofonija. Glede znacenja u takvoj sintaktic- 
noj vezi upor. i tal. per amor di dio. Bog je 
izgubio u toj vezi svoje pravo znacenje i iz- 
razava moranje: upor. nema 



Jos treba spomenuti nejasan refren iz na- 
rodne pjesme: oj dodo le,_ moj bozo le (Vuk) 
koji upucuje na slavenski paganizam. Kako 
je krscanstvo tabuiralo rijec bog prema zi- 
dovskom uzoru da se Jahveh ne upotrebljava 
nego jekova, cesto se ne upotrebljava bog u 
potpunoj fonetici nego se g zamjenjuje sa r. 
Mjesto bogme govori se bofme, tako ti bora 
mjesto boga; oj bora ti; ga bora miloga. Upor. 
i gore nebofe < neboze gdje je ze > r(e), 
kao obicno. Bog se upotrebljava dalje kao 
tabu za rijeci koje po narodnom vjerovanju 
nije dobro upotrebljavati u pravom i direktnom 
smislu: ako bog da (Kosmet, Piva-Drobnjak) 
= ko bog da (ZK) za pitanje »kuda?«. Upo- 
trebljava se i u izricajima za cudenje kao uz- 
vici: bog ves (Piva-Drobnjak) za nesto u pre- 
velikej mjeri (ves je nejasno). Uzvici buksnam 
= budi bdksnam govore se u cudenju. Za isti- 
canje istinitosti postoji uzvik i prilog vjerdj- bog 
< vjera i bog »zaista« (Piva-Drobnjak); istina 
bog (Hrvatska) »doista«; kaboga, kabogu (Ko- 
smet), prilog »kako valja« (npr. nista mu ka- 
bogu nije) < kako bogu; naboga »slucajno« 
(Kosmet); doboga (ibidem) »vrlo«, upor. nista 
pod bogom ne zna (Hrvatska) ; iznedajboga (Vuk) 
prilog »iznenada«. Na koncu, od pozdrava s 
bogom > zbogom, koji se upotrebljava. pri 
odlasku, nastade u Mlecima naziv sboghe za 
nase dalmatinske vojnike u mletackoj sluzbi; 
odatle Nodierovoj noveli prezime Jean Sbogar. 

Lit.: ARj 1, 478. 487. 479. 480. 485. 486. 
565. 567. 568. 570. 573. 716. 4, 261. 7, 798. 
795. 10, 137. 142. Trautmann 23. SEW 66. 
i si. 78. IF 31, 407-8. Miklosic 16. 20. WP 
2, 128. Bruckner 71. KZ 46. 230. ASPh 29, 
121-135. 11, 125. Slawski 40. REW* 5845. 
73.15. GM 44. 50. 476. Pascu 2. Elezovid 1, 
26. 52. 140. 2, 376. 519. Rohlfs 2463. Gombocz- 
-Metich \, 316, Vukovic, SDZb 10, 379. 
381. Lovrich, Osservazioni p. 71. Jagic, Knji- 
zevnik 2, 179. Boissin, RES 27, 43. Jagic, 
ASPh 1, 435. 5, 1-14. 166. 20, 591. 31, 543. 
551. Bulat, JF 2, 284. 3, 41-47. ASPh 37, 
480, Ny 2, 134-136. 187. 1, 160. 4, 94. 
Fraenkel, ZSPh 11, 42. Ciotta 4, 21-94. 
Trombetti, AA 3, 21. Meringer, IF 16, 153. 
Mserianc, RFV 65, 171. Vasmer, RSI 4, 161. 
Jacobson, Arier und Ugroflnnen, Gottingen 



1922. Meillet, RES 2, 149. 6, 168. RSI 2, 
66. Mladenov, RES 4, 191-192. Senn, Soter, 
Religionsmss. Zeitschrift 4, 1 — 16. 97—116. 
Sasel, Mladika 14, 233. 273. 314. 351. Strekelj, 
ASPh 12, 469. Mladenov 36. ZbNZ 7, 125. 
Merlo, / nomi romanzi dette stagioni e del 
mesi 176. Simcik, Napredak, Sarajevo 1936., 
156-8. 7V7 1, 128-9. Nehring, ASPh 25, 
66. si. Hujer, LP 46, 181-189. 340-5. Gru- 
bor,/^ 5,159-160. Bune, NJ 2, 213. Machek, 
Slavic I, 378. Vaillant, RES 11, 203-5. 
Brugmann, Demonstrativa 120. Jensen, IF 
48, 120. Schulze, KZ 45, 190. 60. 138. Fay, 
The classical Quarterly 8, 50 — 60, Boisacq " 
1010. Jokl, Stud. 5-6. Niederle, Manuel 2, 
126-68. Mihaild 71. 

bogav, pridjev na -av, u izrazima bogdvd 
ruka »koja je otekla« (Dalmacija, Kusar 211), 
stap bogav »cvornat«, poimenicen sa -ica: 
bogavica f »ulozi, kostobclja«. Osnova bog- 
nije izyjesna. U madzarskom postoji ugro- 
finska rijec bog u znacenju »nodus, cvor«, oda- 
kle bi mogao potjecali pridjev na -av. Madza- 
rizam u Dalmaciji mogao bi se uporedivati 
sa opravda < aprod (v.) u Marulica. Danicic 
je uporedivao jos glagol bogositi se, koji nije 
dovoljno potvrden (samo jednom, kod Ve- 
tranica). Stulic ima razbogasati se pf. i razbo- 
gositi se (Gucetic) »naglo bujno porastk. U 
madzarskom postoji pridjev bogos »nodusus, 
cvornat«. Kako se u bolesti bogavica zacijelo 
zaziva bog u pomoc, mogao bi biti i pridjev 
bogav kao i u bogalj (v.) izvedenica odatle, a 
bogav stap bila bi metafora prema bogdvd ruka. 

Lit.: ARj 1, 490. Oombocz-Melich 1, 440. 
Bulat, JF 3, 41-47. 

bogaz m (Vuk, narodna pjesma) »1° zdri- 
jelo, klanac, 2° preda u koju se riba hvata« 
(Vojvodina); takoder hidronim: potok Bogaz 
(grocanski srez, Srbija) i toponim Bogaski 
Prijekop (blizu Mitrovice), Bogaz (mjesto u 
Slavoniji). Vodenica na Zasavici (Srbija) 
zove se Bogaznjaca, poimenicen nepotvrden 
pridjev bogazni sa -jaca (v.). Ovaj toponim 
pretpostavlja znacenje »kos u vodenici gdje 
se zito sipa«, sto bogaz znaci u turskom. Ap- 
straktum na -luk: bogazluk m znaci »koza 
ispod grla, osobito u lisice u koje su ispod 
grla bijele dlake«. Opci balkanski turcizam: 
bug., rum. boaz i bogaz, arb. bugas-zi, ngr. 
UJtoyd^ u istom znacenju (< tur. bogaz »1° 
grlo, gusa, zdrijelo, 2° klanac, tjesnac«, tur. 
bogazlik). 

Lit.: ARj 1, 484. GM 50. SEZb 5, 1061. 
Skaljid 1, 111. 



Bogdan 



182 



boja 2 



Bogdan, musko licno ime, potvrdeno 
vrlo rano i u dalmatinskim gradovima, hipo- 
koristik Bogde, pridjev Bogdanov, vojvodansku 
prezime, poimeniceno na -ic Bogdanovic, to- 
ponimi Bogdanova (ZK), Bogdanovac. Nalazi 
se jos u rumunjskom kao prezime i licno 
ime i u ukrajinskom horonimu Bogdanska 
»Moldavija«, tur. Karabogdan, nazvana po 
osnivacu iz Fogarasa. Znacajno je da se u 
narodnoj pjesmi pominje Jug Bogdan, odatie 
Jugovic. Osnivac rumunjske knezevine bio 
bi prema tome sjeverni Bogdan. Ime je krscan- 
sko i teoforicno. Davalo se prvobitno zacijelo 
djetetu koje su roditelji dugo zeljeli, pa im 
ga napokon bog dao. Prevedenica je od Deo- 
datus, upor. prov. Deusdet > prezime Dau- 
det, Demde, Donadieu < donum a Deo, Deodat 
< a Deo datus, Dieudonne < Deo donatus 
»voue a Dieu«. Sve su to prevedenice od he- 
brejskoga Jonathan »dar bozji«. Druga vari- 
janta te prevedenice je Bozidar, hipokoristik 
Bozo, prezime Bozovic, Bozic u Dubrovniku 
Bosdari. Tendenciju prevodenja hebrejskih 
teoforickih imena zapocinju africki krscani koji 
prema njima stvaraju Deo gratias, Quod vuit 
deus, Habet deus, Deutn habet. 

Lit.: ARj 1, 484 — 6. Jirecek, Romanen 2, 
33. 66. Lebel 119. 

boginje, gen. boginja f. pi. (17. v., Vuk) 
»ospice (v.), kraste (v.), variolae«. Odatie 
pridjev na -av: boginjav. Od dnjem. pi. Poc- 
ken istog znacenja a nepoznatog postanja, upor. 
ags. pocc, hoi. pok »pustula«. U puckoj etimo- 
logiji Pocken je dovedeno u vezu sa Bock, 
odatie prevedenice koze, kozice i pridjev na 
-jav: kozicav (ZK) u istom znacenju. Kako 
se njem. p ne reflektira sa e u nasim pozaj- 
micama iz njemackoga, moze se uzeti da 
se umijesala rijec bog. 

Lit.: ARj I, 480. Miklosic 416. SEW 1, 66. 
Matzenauer, LF I, 11. Bulat, jfF 3, 41-47. 
Arambasin 293 — 4. 

boh m (Vodice, Istra) »najdeblja slanina 
na svinji«; takoder slov. bah, gen. boha 
»Speckseite«. Od nnjem. Bache, prema zna- 
cenju u tirolosko-njem. i svapsko-njem. 
Bachen (upor. stfr. bacon, engl. bacon od 
frank, bakko). 

Lit.: Ribaric, SDZb 9, 133. Pletersnik I, 
21. REW» 889. 

boj, gen. boja m (Bosna, Kosmet, Srbija) 
»1° rast ili uzrast covjecji, stas, 2° kat, sprat 
(Bosna), 3° red cega naslaganoga«. Odatie 



sa tur. -//: bdjllja m i pridjev »stasit« (Kosmet). 
Opci balkanski turcizam iste osnove od koje 
i basa (v.): bug. boj i bojlija, rum. boiu, cine. 
boe i, ngr. ujiovi, arb. boje f u istom zna- 
cenju. 

Lit.: ARj 1, 596. Miklosic 16, SEW 1, 
68. Lokotsch 527. Mladenov 39. Elezovic 2, 
501. Pascu 2, 113. GM 40-1. 

boja m (16. v., Belostenac) = bdja, gen. 
-e (Tivat) »krvnik, dzelat, hahar, kocan«. Od 
tal. boia (15. v.) »isto«, lat. bojae od gr. fioiiica 
(se. Sopai) »remenje od volujske koze«, od 
|3oi5;, gen. pooc, »vo«. Semanficki razvitak 
»krvnik < negve«. 

Lit.:ARj\, 506. REW* 1190. DEI 550-551. 

boja 2 f (17. v., Vuk) = boja, gen. -e (Kos- 
met) »1° farba (v., u kajkavskim krajevima), 
kolur (v.) /u Dalmaciji/, mast, mastilo 
(domace rijeci koje nisu mogle prodrijeti u 
opcu knjizevnu i saobracajnu upotrebu), 
2° svecano stavljanje boje na kosu djevojci 
prije udaje (Kosmet)«. Taj turcizam postao 
je danas opcenit u knjizevnom jeziku. U na- 
rodnoj se pjesmi opetuje boja karaboja. Odatie: 
indeklinabilni pridjev: na -li kao epitet u 
narodnoj pjesmi bojali = bojanl'i (solufi, ci- 
buk, dizgin, kuld); upor. bojalija »vrc« u sa- 
trovackom jeziku; radna se imenica na -ar 
(v.) bojar, gen. -ara rijetko upotrebljava, cesce 
na -dzija (v.): bojadzija m (18. v.) = bojadzi- 
ja (Kosmet), odatie pridjev na -ski: bojadzij- 
ski, na -in: bojadzijin, poimenicen sa -ica: 
bojadztnica f »radionica gdje se masti preda« 
i apstraktum na -luk: bojadzfhk m »stanje, 
zanimanje bojadzije« i skraceni infinitiv bo- 
jama (Kosmet), imenica i prilog »1° u boji, 
2° bojom prikriveno pravo stanje«; glagoli 
na -ad-is-, a-tis-, -a-is- -j- -a-ti: bojadisati 
(o-), -sem (Kosmet) = bojatisati = bojaisati. 
Prvi je oblik postao opcenit u knjizevnom 
jeziku pored domace izvedenice bojiti (o-). 
Odatie radna imenica na -ar: bojaisar — 
bojadisar m. Opci balkanski turcizam (boya, 
boyama, od korijena boj bot »krv > boja«), 
koji se nalazi u svim balkanskim jezicima: 
bug. boja, bojadzija, bojadisam; rum. boia, 
boia(n)giu, boiangerie, arb. boje f; cine, buiana 
f, glagol buisire, buiagi, buiagilie, ngr. ujio- 
yid, \moiaitj\Q.. 

Lit. ARj 1, 506. 509. 516. 514. 7, 421. 423. 
Mladenov 42. Lokotsch 328. Elezovic 1, 53. 
2, 5. 501. Pascu 2, 114. Griinenthal, ASPh 
42, 316. GM 40-41. Zivanovic, Venae 14, 
629. 772-3. 



Bojana 



183 



bok 



Bojana f rijeka koja izlazi iz Skadarskog 
jezera i izlijeva se u Jadran. Arbanaski naziv 
Bune (Gege) osniva se na dvoglasu ua < 
*Buane. Taj se oblik osniva na nasem Bojana. 
Najstarija potvrda nalazi se kod Livija Bar- 
benna. Iz tog oblika ne moze se izvesti Bojana 
jer bismo ocekivali u slogu bar likvidnu me- 
tatezu kao u marmor > mramor i u Scardano 
> Skradin. Treba pretpostaviti disimila- 
tivni gubitak u formuli r-n ~> 0-n i promjenu 
docetka -enna > -anna, sto je sve moralo 
nastati prije dolaska Slavena u ove krajeve: 
*Babdnna; b > vlat. v medu suglasnicima 
zamukao je kao u latinskim rijecima arb. 
jezika: kal »konj« <caballus, bubulcus> bulk, 
tako i u rum. cal; a > ou nenaglasenom slogu 
nastao je kao u Kolovare < Caballaria (Za- 
dar), Lovran < Laurana, aurata > (T)ovrata 
i u mnogim drugim primjerima; j zatrpava 
hijat. 

I etnik na -be > -ac Bojana je toponim 
(Slovenija, kod Zumberka). Na -ka bojanka, 
naziv je ribe kod Krasovana. 

Znacenje rijeci, ne moze se ustanoviti. Do- 
cetak -annaj-enna dolazi u etruscanskom. 
Korijen barb- je takoder predrimski. Loewent- 
halovo misljenje da znaci »more«, visi u 
zraku. 

Lit.: ARj 1, 506-9. Skok, ZONE 4, 205. 
Baric, SI Rev 3, 356 Skok, Slav. 267. Loew- 
enthal, ZONF 5, 57 (cf. IJb 15, 102). Trom- 
betti, AA 3, 91, Krahe, Spr. 93. Mayer 1, 
76. 2, 19. Baric, 1st. 29—30. 

bojati se, bojt'm se (13. v., Vuk) impf, je 
u svim slavenskim jezicima refleksiv. U bal- 
tickoj grupi nije kao ni u njem. fiirchten. U 
Kosmetu se govori bojat, bojt'm bez se. Re- 
fleksivna zamjenica slavenska je inovacija. 
Ona izrazuje medijalno znacenje, osobitu 
interesiranost na glagolskoj radnji. Apstrak- 
tum se tvori s pomocu rijetkog sufiksa -zn: 
bojazan, gen. -zni f koji se nalazi i u stprus. 
biaznan, odatie pridjev na -bn: *'bo)aznhnb > 
bojazan koji je danas iscezao, a ocuvao se 
samo u slozenici bogobojazan (v. bog) i u ne- 
bojazan (Vuk). Apstraktum odatie na -ost bo- 

jaznost f iscezao je takoder. Postoji kod nekih 
pisaca i skraceni oblik bojaz, -i f, nebojaz m 
(Maretic) »svojstvo onoga tko se ne boji«. 
Taj je nastao ispustanjem docetnoga -an 
u pridjevu bojazan. Pridjev od bojazan f glasi 
danas samo bojaz/jiv i odatie apstraktum bo- 

jazljivost f. Taj je nastao iz *bojazn + jiv > 
*bojaznjiv s istom promjenom kao strasljiv 



od strasan (v.), mozda i pod uplivom od plas- 
Ijiv (v.). Sa negacijom ne- postoji jos nebo- 
jaga f (Srbija) »dijete u nekakvoj igri, koje 
kaze da se ne boji«. Tvorba na -ga je nejasna, 
jasnija je sa (-f)sa (v.) nebojisa = nebojsa 
(Vuk, Bosna). Vuk ima jos prilog bojse = 
seboj (Rijeka, Hrv. primorje) »valjda, mislim« 
koji je nastao kracenjem od (bojnim se kao 
valjda od valjada, mozda od "moz(e bitijda. 
Na nj se moze dodati deiksa -ke (v.): bojske. 

Osnova ovoga glagola nastala je prijevojem 
od bi- kao boj-biti, loj-liti, (naipoj-piti. Pri- 
jevojni stepen bi- ocuvao se u lot. biti-s, 
lit. bi-jo-ti-s »bojati se«. Prijevojm stepen 
koji odgovara sveslav. boj- nalazi se u litav. 
pridjevu bajus »strasan« i u imenici balme 
»strah«. U sanskrtu su se ocuvale obje osnove 
bibheti i bhdydte »boji se«, avesta bayente 
»zastrasiti«. Korijenu bi- u ovom znacenju 
nema traga u slavenskim jezicima. Vec u 
praslavensko doba on je iscezao zbog homo- 
nimije sa biti (v.) »schlagen«. Prema tome 
praslav. denominal stvoren je od boj-a-ti kao 
u latinskoj i romanskoj konjugaciji port-a-re, 
am-a-re. 

Lit.: ARj I, 509. 513. 514. 7, 797. BJ 1, 
83. Miklosic 16. SEW 68. Mladenov 42. 
Bruckner 10. Slav/ski 25. Trautmann 24. 
WP 2, 125. Suman, ASPh 30, 294. Osten- 
Sacken, IF 33, 206-7. Boisacq 1019. Hirt, 
IF 32, 240. 

bok, gen. boka m, pi. boci, bokovi (13. v. 
i 14. v., Vuk) »latus«. Takoder toponim Crkveni 
Bok, Zabok (Hrv. Zagorje). Odatie: deminu- 
tiv bocic m, augni, bocina f (iz-), sveslav. 
denominal bociti impf, (iz-, takoder rus. i 
stcslav.) »curvare, krrViti, savijati, previjati«, 
pridjev u odredenom obliku bocni, odatie neo- 
logizam pobocnik »aide de camp«, stvoren 
od sintagme po boku. Mozda je od iste osnove 
i imenica bokva f, deminutiv bokvica f (Kos- 
met) »plantago, vrst ljekovite zeljaste biljke«, 
ali to nije izvijesno jer postoji i varijanta buk- 
vica. Mogla bi biti i tudica < lat. baca. Iz- 
vjesno je da je bok sveslavenska imenica iz 
praslav. doba, ali ie. srodstvo nije utvrdeno. 
Pomisljalo se na germanski izvor (stengi. 
boec »Rucken« = stvnjem. bah, Hirt), na 
srodstvo sa lat. baculum i focus (Sobolevskij), 
na engl. back, stskand. bak, stir, bace »kuka« 
(Mladenov), ali sva ta uporedenja ne objas- 
njavaju semasiologiju sveslav. imenice bok. Da- 
nicic je iskonstruirao ie. korijen bhak- »tis- 
kati, zbijati itd., da se ne rasklopi, tako da 



bok 



184 



bol 1 



bok to cini«. To se ne moze primiti jer 
nije utvrdeno uporedenjima s drugim ie. je- 
zicima. 

Lit.: \, 518. 728. Miklosic 17. Bruckner 35. 
Elezovic 1, 54. Mladenov 40. Sobolevskij, 
Sldvia 5, 441. GM 41. Zupitza, IT2 36, 234. 
Hirt, P55 23, 331. Perusek, ASPh 34, 28-9. 
REW 3 859. Vasmer 1, 101. 

bokal, gen. -aw m (Vuk, istocni krajevi, 
Orfelin, Obradovic, Srijem) = (unakrsta- 
njem sa pehar ili lat. poculum} pokal, gen. 
-ala — (sa u mjesto o} bukal, gen. -ala (14. 
v., historijski spomenici, nar. pjesma, Istra), 
kod Belostenca bukolija »pehar, bardak, 
bokar, majulika (Pastrovici)«. Nalazi se jos 
u slov. bokal »Mass f, Messkanne«, augmen- 
tativ na -ina bokalina (Zabce pri Toiminu) 
»1° prstena skleda, 2° Kesseltak. Deminutivi 
na -U bokalui m. pi. (metafora, Sulek, Istra) 
» narcissus poeticus«, na tal. deminutivni su- 
iiks -ino < lat. -inus bukalin, gen. -ina (Kor- 
cula) »noksir < Nachtgeschir, bokaric (Du- 
brovnik), tuta (BiH, Hrvatska), vrcina (Sibenik)«, 
na tal. -etta < vlat. -itta bukaleta (Vrbnik, 
Baska) »vrc (rjede)«. Nalazi se jos u rum. 
bocal, bocala i u krc.-rom. boccuala, -uola. Od 
tal. boccale (11. v.) < gr.-lat. baucalis. Ovamo 
ide sa sufiksom a buklija f (16. v., Vuk, Hek- 
torovic, Dubrovcani, Tivat, Srbija, Slavonija). 
Deminutiv na -ica buklica, augmentativ na 
-ina buklina (Stulic) »ploska koju nosi buk- 
lljas, gen. -asa u svatovima (Hercegovina)«. 
To je balkanska rijec: bug. bez -ija bukla 
pored buklija, bakei, bakii, bakie, bdklica, arb. 
bukli, cine, bucla »Flasche aus Holz«, bizant. 
|3otJxXa, ngr. sa slav. deminutivnim sufiksom 
-ica ujiouxXixaa »holzernes Weingefass«. Nije 
jasno kako je doslo do sinkope samoglasa a', 
bukla pretpostavlja lat. deminutiv *bucula. 
Odatle bi bio gr. deminutiv *|3o\JX>iov > 
hrv.-srp. buklija, arb. bukli. Dalje je veza sa 
bacca, bacar »vas aquarium« > bokar(aj i ba- 
cassa »sorte de pot«. Alessio stavlja prijevoj 
au/u u etruscanski jezik, vezuci pcmxaXic, sa 
lat. bucar »genus vasis« (Paul.-Fest. 32, 20). 

Lit.: ARj 1, 520. 722. 724. Pletersnik 1, 
42. Banali 2, 174. Mladenov 49, 52. GM 52. 
Matzenauer, LF 7, 18. Alessio, RIO 1, 234., 
bilj. 5, 241. StudiE 9, 136. 

bokile m (Vuk, Grbalj) »ime jarcu«. Upor. 
beko, a. 1302. carnes de beco u Dubrovniku 
i fix. biikk > fr. bouc. Danicic pomislja 
na tal. bocca »sulud«, sto ne odgovara znacenju. 

Lit: ARj 1, 521, 



bokoru m (Vuk, Baranja) »u ladi rebro 
iznutra«. Regionalna posudenica iz madz. bo- 
kony istoga znacenja < njem. Balken. 

Lit.: ARj 1, 521. Gombocz-Melich 1, 458. 

bokor m (Vuk, 17. v., istocni krajevi, na- 
rodana pjesma, od zapadnih leksikografa 
samo Mikalja) »struk kakve biljke, npr. raze, 
s vise pera i grancica«. Odatle deminutiv na 
-z'c: bokorie m, izvedenica na -is (v.) bokorls 
»neka trava« i denominai bokbriti se (Vuk) 
»fruticare«, s prefiksom razbokbriti se. Po- 
stanjem < madz. bokor istog znacenja, rijec 
koja je usla i u ukrajinski, slvc. bukreta i 
u rumunjski u Erdelju. 

Lit.:ARj\, 521. 13, 476. ASPh 36, 468-9. 
Gombocz-Melich I, 458-9. 

bol', gen. boll f (16. v.) = bol, gen. bola m 
= bola f (s hipokoristickim akcentom, 18. 
v.) tl'ii sjeverozapadnom hrvatskokajkavskom 
betek, gen. betega m, morbus, 2° dusevna 
bol, dolor«. Apstraktum deklinacije t' nalazi 
se u starocrkvenoslavenskom, slovenskom, 
ruskom i ukrajinskom. Odatle pridjev na 
-bn: bolan, bona = bolan (bon), bona (Kos- 
met, Vodice, Istra): »1° bolestan, 2° pridjev 
saucesca kao nebore, nebogo, nebozi (ZK) 
(v)«, poimenicen sa -ica'. bolnica t (13. v.) 
»spital«, odatle opet pridjev na -ski: bolnicki, 
radna imenica na -jar: bolnicar m prema 
bolnicarka i; deminutivi na -hk bolak, gen. 
bolka m, na -anka: bolanka (Zoranic); radna 
imenica na -nik: bolnih (Vuk, danas opcenita 
u slozenici umobolnik) = banik (Kosmet) m 
prema bdnica f (Kosmet) »bolesnik« i honice 
n (Kosmet); denominali 1° na -e-ti: boljeti 
(iz-, o-, raz-, pre-, po-j, neosobno boll = 
bol'et (po-, pre-} (Kosmet), odatle postverbali 
razboi i prebol m = prebol (Vuk), imperfektiv 
razbaljati se = razboljivati se i pridjev na 
-bn: prebon, -a (Kosmet); na -ovati, -evati: 
bolovati (iz-}, odatle danasnji sluzbeni iz- 
raz bolovanje n, bolevat, -ujem (Kosmet). Ova- 
mo iterativ pobolijevati (raz- se) i isporazbo- 
lijevati se »razboljeti se jedan po jedan«. Od 
boljeti particip prezenta na -ec sluzi kao pridjev 
bolec (Kosmet) »njezan«, poimenicen sa -ica: 
bolecica f (17. v., Vuk, Risan), sa unosenjem 
t iz infinitiva boljetica f (18. v.); rasiren sa 
-iv: boleciv »koji osjeca tudu bol, sentimenta- 
lan«; c se mijenja u c u augmentativu bo/eclna 
f (Kosmet) i u bolec, gen. -i f (Vodice, Istra). 
Jos postoji deminutivni pridjev boljlhav (Vo- 
dice). 



bol 1 



185 



bola 



U danasnjem je jeziku za fizioloski bol u 
upotrebi apstraktna izvedenica na -est i pri- 
jevoj na -ost: bolest, gen. -/ f (15. v.) = bo- 
ldest = ba/ost (16. i 18. v.). Odatle hipoko- 
ristik bolja f = bolja (Kosmet) i odatle boljka 
(Kosmet); pridjev na -bn: bolestan, bolesna 
(15. v.); na -Ijiv (v.) bolesljiv (16. v., Vuk, 
Kosmet), izmijenjeno u bolezljiv = boljez- 
Ijiv (16. v., glede zlj v. bojazljiv); radna ime- 
nica na -nik, -nica bolesnik m prema bolesnica 
f i pridjev na -ski: bolesnicki; augmentativ 
na -stina: bolestina f (Vuk) = bolestina (Kos- 
met) i denominai na -iti: obolestlti se (Vuk). 
Jos postoje apstrakta na -Java: boljdva f (Kos- 
met) »bol«, odatle augmentativ boljavina (Kos- 
met), i na -z.n-: bolezan = boljezan, gen. 
-zni f , m = bolizna f (Vodice) »bolest«, bojza 
bolizna »padavka« i odatle pridjev na -iv: 
boljezniv = boljeziv (jedanput). Apstraktne 
izvedenice na -estb i -zn- kao i denominai 
na -eti nalaze se i u drugim slavenskim jezi- 
cima. Nisu hrvatsko-srpska osobina, kao 
bolezljiv itd. 

Za sveslavenski korijen bol- iz praslavenskog 
doba nema paralela u baltickoj grupi, a ni 
ie. veze, koje se dobivaju uporednim putem, 
nisu izvjesne. Najblize stoje got. ba/wjan »mu- 
citi« i stvnjem. balo »verdorben, iibel«. Rumunji 
posudise pridjev bolnav »bolestan« (koji s 
udvostrucenim sufiksom -bn i -av dolazi i 
u bugarskom), boala f »bolest«, ma razbolesc, 
a (sa) priboli »ozdraviti« < preboleli, uza 
sve sto se vlat. dolus = dolor > dor »ceznja« 
ocuvao i sto se kaze me doare mima »boli me 
zeludac«. Danicicevo izvodenje iz korijena bhar- 
»tiskati, udarati« mora se zabaciti. 

Lit. ARj 1, 522. i si. 535. i si. 3, 939. 4, 
140. 7, 797. 8, 424. 13, 477-9. Maretic, 
Savj. 5. Miklosic 17. SEW 1, 71. Bruckner 35. 
KZ 45, 36. Slav/ski 40. WP 2, 189. Mladenov 
40. Elezovic 1, 54. Ribaric, SDZb 9, 133. 
ASPh 12, 183. Vaillant, RES 22, 40. Smieszek, 
MPKJ 4, 391-408. Joki, IF 27, 321. GM 
479. Hirt, PBB 23, 331. Scheftelowitz, KZ 
53, 250 1. NJ 1, 62. 

bol 2 (Kosmet), prilog koji se i udvostrucuje 
da se pojaca znacenje »dovoljno, obilno«. Odat- 
le kod Vuka bolbolice i sa disimilacijom ispa- 
danja /-/ > 0-1 babelice, gdje udvostrucenom 
turcizmu dodan jos nas priloski nastavak 
-zee, znacenje »dosta, izobilja«. Pored toga 
upotrebljava Vuk taj turcizam i u tur. apso- 
lutnom superlativu bozbole sa dodatkom na- 
seg priloskog -e i bozbolice u istom znacenju. 
Glede opetovanja boz- upor. bezbeli (v.) i buz- 
butum. Opetovanje se nalazi i u rum. bolbol 



»prekomjeran«. Sam pridjev bol, koji je kod 
nas potvrden samo u Kosmetu, govore i Ar- 
banasi: boll »reichlich, voll, im Ubertluss«. 
Odatle a.pstraktum na -luk bonluk m (Bosna), 
gdje je ni nastalo kao u duine (v.) od tur. 77 
< bolluk = bug. bolluk = arb. bollek »Uber- 
iliisse. Rum. buluc »Haufe, Menge« moze biti 
ista rijec kao i nase buljuk (v.) < tur. boliik. 

Lit.: ARj 1, 425. 564. Lokotsch 330. Skok, 
Sldvia 15, 188. Elezovic 1, 54. Mladenov 40. 
GM 41. 

Bol 3 m (Brae, Kacic), toponim. U Johannes, 
Chronicon venetum (Pertz 7, 19) i u Dandula 
(Muratori 12, 183) zove se jednostavno 
Braciensis urbs u koji su upali Saraceni posto 
izadose iz Krete i osvojise Bari. Drugi se 
Bol nalazi pred Dioklecijanovom palacom 
u Splitu (Bo/ska ulica), a Balio (1096). Dal- 
mato-romanski toponomasticki relikt od lat. 
vallum »sanac«. S lingvistickog gledista od 
interesa je betacizam v > b (upor. Skok, 
Pojave 39. .51. 52.) prema ces. 1 slvc. val, 
polj. wat, ras. val »sanac« > njem. Wall < 
lat. vallum. Lat. a > hrv. o kao u Kotor, Mo- 
sor. 

Lit.: ARj 1, 523. Skok, AHID 1, 27. Isti, 
Etnolog 10-11, 344-350. Vasmer 165. RSI 
6, 195. REW 3 9135. 

bola f (17. v.) »diploma« = bula (16. v., 
Vuk, Pastrovici, Vodice) »1° pecat, 2° zrno 
kukuruza dobro raskokano, 3° kokica, buleti- 
nici (Bukovica)« = hulja f (Srbija) sa znace- 
njem 2° i 3°. Sa tal. deminutivnim sufiksom 
-itta > -etta: buleta f (ZK) »pismena potvrda« 
< tal. bolletta (15. v.), muleta (nar. pjesma 
koja obraduje pricu o Aleksiju, sa nejasnim 
I > m, upor. mulavar, v.); sa dvostrukim 
tal. deminutivnim sufiksom -ettino buletin, 
gen. -ina (18. v.) < bollettino. Denominali 
na -ati belati, -am (15. v.) = bulati, -am (iz-, 
od-, za-} »pecatiti« = bulati (Vodice); bulati, 
-am (Lika) (iz-} »kokati kukuruz«; na -iti 
buljiti, buljim impf, »torrere (grana zeae mais)«. 
Upor. bug. buli pi. »pecena carevica (kuku- 
ruz)«. Od tal. bolla »1° ringonfiamento, 2° 
sigillo« < lat. bulla. Ovamo ide bul m (Du- 
brovnik, Bozava) »marka« < tal. hollo. Ovamo 
ide sa bizantskim izgovorom (3 > v: vula 
f (bug.) »1° Siegel, 2° Erlaubnisschein zur 
Trauung« < ngr. poftWoi sisto«, s glagolom 
vulosvam (Trnovo), vula, -ina »oblak«. Taj 
se oblik nalazi kod nas u slozenici hrisovulj 
m (13. i 14. v.) = hrisovulja f = hrisivoh 
(Dusanov zakonik) = hrisovoj (1332) = hru- 



bola 



186 



bol j a rin 



sovoj < biz. xpvoofiovKkov »isto«; bula 
= hulja »kokica« moze biti posudenica iz 
balkanskog latiniteta kao i arb. bule-a (Ulcinj, 
Zatrebac: bula gishtit »na prstu pola nokta«), 
denominal me bubu »cvjetati (Udhishta ka fulii 
me bulzu, Ulcinj). 

Lit.: ARj 1, 524. 728-729. 730. 8, 576. 
Jagic, ASPh 9, 526. Crania, ID 6. Budmani, 
Rad 65, 163, Ribaric, SDZb 9, 136. REW 
1385. DEI 553. Mladenov 49. 

bolanca f (13.-18. v., Maralic, M. Dr- 
zic, Zoranic, historijski dokumenti) »1° no- 
vac* = balanca (Bijela, Boka) = balanca (Muo, 
Prcanj) »2° vaga sa dvije zdjele, kantar« = 
(sa sonoriziranjem poslije n) bolandia (nar. pj., 
Vuk ne daje znacenja, ali se iz deseterca pa 
izmjeri plocu na bolandzi zakljucuje da je 
znacenje »vaga«) = balanca (Cres, cakavizam) 
= balanca (Molat) »isto«. Augmentativ na tal. 
-one > -un bolancun (Muo, Cres) »vaga koja 
se drzi na ruci«. Sa a mjesto o: balanca (Bo- 
zava) = balanca (Perast) = »isto« = balanca 
(povrh frake stoji - nepomicno) = balonca 
(Ugljan) = balanqa (Racisce, Brae) = ba- 
landa (hrv.-kajk.) »capulus, Haft, Griff, Ge- 
fass«. To su sve oblici koji se osnivaju na asi- 
milaciji t' > e-d > a-a (tip galatina, salvati- 
cus za silvaticus, Dalmacija za Delmatae) od 
vlat. (izvedenice na -ra) bilancla od kllat. 
bilanx, gen. -neis (slozenica od prefiksa bl- 
»dva« i lanx »zdjela«) > mlet. balanza. Oblik 
sa a- > o moze biti i dalmato-romanski. Ta 
asimilacija nalazi se i u balansirati, -lansiram 
impf., koja je od fr. balancer preko njem. 
Postverbal odatle balansir m (Kolombatovic, 
1880, bez naznake gdje se govori) »herodias 
alba«. Od talijanskog trgovackog termina bi- 
lancla je bllanca f koja je usla preko njem. 
bllanc m < njem. Bllanz, bilancirati; c se iz- 
govara i kao s (bilans) kao da je dosla preko 
francuskoga, a nije (fr. bilan). Ptemafinan- 
sija govori se i bilansija. 

Lit.: ARj 1, 425. Mazuranlc 77. Hirtz, 
Aves 5-6. NJ 1, 59. Crania, ID 6. REW 
1103. Strekelj, DAW 50, 3. DEI 410. 518. 

boldiin, gen. -una m (Rab) »kulen«. Od 
tal. = mlet. boldone »isto«, lat. botulus »isto« 
s augmentativnim sufiksom -one, s metate- 
zom *bolutus; sa sufiksom -inus > fr. boudin. 

lit.: Kusar, Rad 118, 19. REW 1192. 
DEI 551. 

boljarin, pi. boljari (13. v., -in za oznaku 
individua iz mnozine) = boljar (Vuk, analo- 
gicki singular prema pluralu) »u starosrpskim 



spomenicima: covjek vlasteoskog reda koji 
se stavlja u isti red sa vehmoze I boljari, vlas- 
tele i bollare, cenbel (»svecenici«) i boljari, 
boljarin sokahnik i pop, grazdane I bollare«. 
Nema potvrda za tu cast u hrvatskim sred- 
njovjekovnim spomenicima kao ni kod za- 
padnih Slavena uopce, kod Slovenaca, Ceha 
i Poljaka, nego jos u bug. boljarin, boljar. Ri- 
jec je starocrkvenoslavenska (boljare u Su- 
pras.), ruska i ukrajinska; -// stoji samo u crkve- 
nim spomenicima, inace j: bojdrin. U rus- 
kom i ukrajinskom se -oja- steze u a (upor. 
bojan > ban, pojas > pas i polj. bad < bojati) : 
barin m »gospodin« prema bdrynja f »gospoda«. 
Ovaj je podatak vrlo vazan za etimologiju. 
Sa j pored Ij dolazi bojar, gen. -dra m (1.7. 
i 18. v.) kod leksikografa Belle i Stolica, koji 
ima i bojarin »vir nobilis«. Taj oblik imaju 
jos Gundulic, Palmotic i Kavanjin, ali ne u 
znacenju »miles«, kako tumaci Danicic, koji 
ga izvodi od boj-, biti, nego u znacenju »vir 
nobilis«. Taj je oblik, za koji nema potvrda 
u srednjovjekovnim spomenicima na Balkanu, 
posudenica iz rum. boier < boLjaaenb kao i 
madz. bojdr, boer, gdje je Ij > j po zakonu. 
Upor. polj. bojarzyn iz ruskoga. 

Dosen i Reljkovic upotrebljavaju boljar u 
znacenju »ugledan covjek, imucan domacin«, 
tj. osjecaju taj naziv kao izvedenicu od bolji 
(v.). Odatle f boljarka, -ki'nja, pridjev na -ski 
boljarski. Ruski oblik sa / slaze se sa s tur. bajar 
u Kokandu »Vornehmer, Magnat« i sa mon- 
gol, bajar »bogat«. Prema fonetskom zakonu 
a > o mora se rus. bojarin oznaciti kao stara 
posudenica iz avarskoga. U starosrpskom i 
bugarskom, gdje naziv moze biti i protobu- 
garskog podrijetla, rijec bojarmi unakrstila se 
sa komparativom bolji (v.), jer boljsi u 13. 
— 16. v. znaci kao i u ruskom takoder »major«. 

Ali ima jos jedna mogucnost da se protumaci 
juznoslavensko Ij mjesto/ To je naziv proto- 
bugarskog kneza botta, ovako i turski na nat- 
pisu u Orchonu, pored buila. Taj naziv casti 
dolazi u srednjogrckom kod Theophanesa i 
Porphyrogeneta: poftaxc,, pi. pofMSec,. Oda- 
tle u starocrkvenoslavenskom sa ui = jery 
bylja »Vornehmster«, tako i u staro-rus- 
koj pjesmi o Igoru. Od tur. bolla je preko 
turskog plurala boila-lar mogao haplologijom 
nastati boljar. Kako je vec receno, Rumunji 
posudise boier od dackih Slavena. Ta stara 
posudenica ne nalazi se kod Madzara, nego 
mlada bojdr = boer (15. v.) iz rumunjskoga 
kao i zapadnoevropski fr. boyard (1637). Znaci 
da panonski Slaveni, kao ni zapadni, nijesu 
poznavali rijeci boLfaeent, za koju se moze 



boljarin 



187 



bomba 



misliti s Mladenovim da je protobugarska. 
Arbanasi je posudise u dva vida: 1° sa Ij: 
bular i 2° sa .7: bujor = bojdr m u Grckoj i 
Kalabriji »Vornehmer, Adeliger« i, kao prid- 
jev, »freigebig, gastfrei« prema bujareshe f »bo- 
ljarka«. Danicicevo izvodenje od bolji »veci« 
mora se svesti na unakrstavanje slavenske i 
turske rijeci. Ono ne objasnjava postanje te 
rijeci. Isto tako ni Briicknerovo tumacenje 
od tur. boylu »visok« od boj, koje dolazi kod 
nas kao posudenica (v.), ne objasnjava soci- 
jalan polozaj srednjovjekovnih boljara. Istocno- 
slavenska i juznoslavenska posudenica ide 
u isti red kao supa, zupan (v.) i ban (v.). 

Lit.: ARj I 509. 534. Miklosic 17. SEW 1, 
72. i 113. Bruckner 34. KZ 43, 324. Slawski 
39. Mladenov 40. 1, RES 46. Novakovic, Glas 
92, 54. 200-255. GM 52-3. Gombocz- 
Melich 1, 439. Mazuranu 78. Korsch, ASPh 
9, 491 — 2. Sobolevskij, REV 71, 431-48. 
Vasmer, RSI 6, 192. Matzenauer, LF 7, 19. 

bolji (12. v., Vuk), sveslavenski komparativ 
za pozitiv dobar (v) = boljsi (kajkavski, kao 
i starosrpski, starocrkvenoslavenski i strus. 
bohsij, danas boljsoj »velik«), upravo odredeni 
komparativni pridjev, stcslav. bolijb od os- 
nove bol-, za koju nema paralela u baltickoj 
grupi, ali ima u sanskrtu bala-m »snaga, moc«, 
u frigijskom |3cdr|v »kralj«, u imenu trackog 
kralja Dece-balu-s i s prijevojem e u gr. (3eX- 
xepoc,, |3eXt(ov »bolji«. Komparativ boljsi, 
upravo dvostruki komparativ kao rajst od rad 
(v.), dolazi u knjizevnom jeziku samo u de- 
no minalu boljsati, -am (16. v.) (po-, iz-), 
iterativ poboljsavati, -sevati »krenuti na bolje«, 
upor. takvu razliku u narjecju ZK: veci prema 
prilogu s vekslnom. Odatle poboljsica f i pri- 
djev na -Ijlv poboljsljiv, koji nije prodro. Od 
bolji nema denominala. Biljezi se samo po- 
boljiti, poboljkati, koji ne udose u upotrebu. 
Upor. jos poboljisanje sa umetnutim i. Od bolji 
prilog je bolje — bolje (Kosmet) »samo tako« 
i u dvosmislenom izrazu ajt u bolje. U kajkav- 
skom narjecju u Bednji,sluzi za tvorbu kom- 
parativa: belja reden »rodniji«, upor. lat. magis 
> rum. mal, spanj. mas u sluzbi komparativa. 
Apstraktum na -ma boljina f nije prodro. Cuje 
se boljitak, gen. -tka (Pavlinovic, Milicevic). 
Ni Vukov prilog boljma isto tako nije prodro 
(stcslav. bolbma, boibmi »magis« obrazovan 
kao veoma, ces. velmi Iv.I, upravo instrumen- 
tali duala i plurala). 

Prvobitno je znacenje bilo »veci«, koje se 
ocuvalo u prilogu pokolje »magis«. Odatle se 
razvilo znacenje »jaci«, koje se ocuvalo u sta- 



roslavenskoj antroponimiji od dva clana: polj. 
Boleslaw, kojemu odgovara ces. Vaclav, kroa- 
tizirano u Veieslav. Jos u doba hrvatske na- 
rodne dinastije postoje dvoslozni antroponimi 
sa bolji »jaci« kao prvim elementom: Boledrug 
(11. v.), Boljebrat, Boljemir, Boljerad, Boljeslav 
(11, 13. i 14. v). Odatle hipokoristici Boljehna, 
Boljesa, Boljan, Boljela, odakle opet nasa 
prezimena i toponimi: Boljehnici, Boljenovlcl, 
Boljesavac (selo u Bosni, 15. v.), Boljanovic, 
Boljan ic. 

Lit.: ARj \, 534-5. 542. 547. 4, 184. 10, 
139. Materie, Savj. 5. 174. Miklosic 17. SEW 

1, 79. IP 31, 411. Bruckner 35. Trautmann 
25. WP 2, 110. Elezovicl, 55. JF 14,220-1. 
Trombetti, AA 3, 21. Bolsacq 118. Padersen, 
IF 5, 68. Jedvaj, HDZb 1, 306. Jirecek, Romanen 

2, 66-7. 

bomba f (17. v., crnogorska nar. pjesma, 
danas opcenito) = bumba (18. v., Kacic, 
nar. pjes.), internacionalna rijec. Na -ara: bom- 
bdra (Tekelija) »isto«. Na germ, sufiks -arde 
(fr.) bombarda »top«, odatle na -irau bombar- 
dirati, -bardiram, u Dubrovniku s tal. demi- 
nutivnim sufiksima bombardeia, bombardeta, 
sa disimilacijom b-b > l-b lombarda (18. v., 
nar. pjesma, slov.), lumbarda (16. v., Du- 
brovnik, Perast), s denominalom na -ati: 
lumbdrdatl, -dm (16. v., Dubrovnik, Cavtat, 
iz-}, toponim Lumbarda na Korculi, sa gu- 
bitkom m (obratan govor prema dumbok-du- 
bok) lubarda (17. v., Crna Gora), lubardati, 
-am (iz-), nalumbdrdatl se, -am se (Lika) »na- 
jesti se, nabiti se, nabubati se (metafora)«. 
Radne imenice na -ar lombdrddr, gen. -ara 
»tobdzija«, na -ir < tal. -/ere < fr. -ier lum- 
bardir, gen. -ira. Balkanska je rijec: arb. 
lumbarde, ngr. XouumdpSa. Ova ide sa disi- 
milacijom vec u perz. > tur. : kumbara f (Vuk. 
18. v.) < perz. chumbere/chump- > tur. kum- 
bara, na -dzija kumbaradzija (Vuk), kumbura 
f »mala arbanaska puska«, na tur. -II kumbur- 
llja = kiibur m, gen. -ura = kubura f < tur. 
kubur. Ovamo ide jos gudbara f (Crna Gora) 
»top«, gumbara (18. v., Slavonija). Ovdje v. 
jos apstraktum rebunbavanje »odjekivanje udar- 
ca« od tal. ribombare, u kojem se vidi prvo- 
bitna onomatopeja. Ispor. i onomatopejska 
metaforicka znacenja u izbunbati (Potomje) 
»natuci«, izbunbrezatl (ibidem) »izlemati ne- 
koga« kao nase kreacije od bomba. 

Lit.: ARj 1, 54. 547. 3, 494. 499. 4, 224. 
5, 777. 6, 143. 182. 216. 7, 424. Pletersnik 1, 
530. 535. Dimic, GISAN 161, 55-99. GM 
251. Matzenauer, LF 9, 218. SEW I, 745. 
DEI 555. WP 2, 107. 



bondza 



boraviti 



bondza f (Vuk, Backa) »1° canis vetragus, 
2° vacca macra, 3° slaba zena«. Danicic izvodi 
od madz. bongyor »kudrav«, sto ne uvjerava. 

Lit.: ARj I, 547. 

bonkulovic m (Lastva) »covjek gulozan koji 
bira bolje koraade«. Od tal. bono < lat. bonus 
»dobar« i cub < lat. cuius »straznjica«, sa na- 
sim sufiksom -ovii prema tipu prezimena, kao 
u nikogovic. 

Lit.: DEI 1188. 

bor, gen. . flora m (14. v., Vuk) = bora f 
(Vuk, narodna pjesma, analogija prema jela), 
sveslavenski naziv iz praslav. doba »pinus, 
Fohre, Kiefer«, zastupljen na citavom hrv.-srp. 
teritoriju. Takoder toponim koji dolazi sam 
i u slozenici Samobor »bor na osami«. Odatle 
deminutivi 1° na -bk borak, gen. borka (16., 
v., takoder toponim); 2° na -id: boric (14. v.), 
3° s dvostrukim deminutivnim sufiksom: 
boricak, gen. -ika; kolektiv 1° na -je: borje (14. 
v.), 2° na -ik: borik, gen. -ika (Vuk) »pine- 
tum«. Zatim sa suf. -ika (v.): borika f (Vuk) 
»bor« (> arb. borlge, dok je madz. bordka 

< she. boravka); sa -ina (v.): borina f »luc 
od borovine« = borina pored burma (Kos- 
met). Pridjevi 1° na -ov (v.): borov (14. v., 
Vuk) »pineus«, osobito je razgranjen u poi- 
menicenjima: sa -ica: borovica f (Vuk) »vac- 
cinium myrtillus« = barSvica (ZK) »junipe- 
rus« (disimilacija o-o > a-o); sa -ina: borovina 
f »drvo od bora«; sa -nica: borovnica f »isto 
sto borovica«, posudeno u arb. baranice', sa 
-njak: borovnjak, gen. -aka m »sud od boro- 
vine«; sa -njaca: borovnjaca f »isto sto borov- 
nica*; 2° pridjev na -ski postoji samo u topo- 
nimu Zoborskd (1486. na Zdhorskt), danas 
Saborsko (promjenu prefiksa za u sa izvrsilo 
je novodoseljeno pucanstvo). Postoji jos de- 
nominal od borov: oboroviti se, -im pf. »ot- 
vrdnuti kao borova kora«. 

Pored toga postoje dvije izvedenice dobi- 
vene sa sufiksima -jug (v.) i -venjak po zakonu 
sekundarne likvidne metateze tipa plodne 

< polidne: 1° branjug m (Vuk i kajkavski 
leksikografi) »ptica turdus pilaris L., sinonim 
drozd (v.)« i 2° bravenjak m (< bor + -uo 
+ -en + -jak) — borovnjak (Vuk, kod Belo- 
stenca oznacena kao dalmatinska rijec i pre- 
vedena sa »juniperina avis«, Pozega, Dakovo), 
odatle pridjev na -ov: bravenjakov. Ta ptica 
zove se jos smrekar (v.) i venjar, izvedenice 
od verga (v.) i smreka (v.). Od bravenjak na- 
rod je stvorio pokratu bravar, -ica, -usa za 
istu pticu. Te izvedenice nemaju nista zajedni- 



cko sa brav (v.), kako bi se moglo misliti. 
I branjug je narodna etimologija takoder izo- 
pacila u bernjug, brnjug (Martijanec), brljug 
(Banova Jaruga) i vranjug, trazeci pogodniji i 
jezicnoj svijesti razumljiviji oblik. Za borov- 
njak biljezi Hirtz 46 sinonima od kojih su 
najznacajniji brinovac, brinjak, brinovka, brl- 
njarka, brinjavka (< brinje, v.), jer nam po- 
mazu razumjeti bernjug = brnjug = brljug. Te 
izvedenice stoje za brinjug od brinje. 

Sto se tide postanja praslav. bor, opcenito 
se tumaci prijevojem e > o od ie. osnove 
bher- koja znaci »strsiti, siljak«, a dolazi u ger- 
manskom (stisl. bcrr »drvo«, stengi, bearo 
»suma«) i keltskom (stir, ban »siljak«) te oz- 
nacuje bor kao »Nadelbaum«, tj. onomasiolo- 
gijski je drvo nazvano po ostrici cetinjaca. 
Ne treba bor smatrati posudenicom iz ger- 
manskoga, kako su mislili Hirt, Stender-Pe- 
tersen i Kiparsky. 

Lit.: ARj {, 548. 552. 553. 8, 429. BI 2, 

708. Miklosic 19. SEW 1, 76. Bruckner 36. 
Slawski 40. WP 2, 164. Gombocz-Melich 1, 
486. Uhlenbeck, PBB 22, 540. Hirt, PBB 
23, 331. Loewe, PBB 60, 162. Trautmann 
26. Holthausen, IF 48, 267. GM 42. Janko, 
Sldvia 9, 346. Slender- Petersen 271. Kiparsky 
61. Hirtz, Aves. 11, 18-19. 21. 22. 26. 

borag m = boraga f (slov. boraga') = 
bordia f (slov. prema furl, buraze = tal. 
borage, 1330) = bor asina (17. v., Vuk, < 
tal. borrdgine) = bbrac, gen. -dca (slov. bo- 
rac) < tal. borrace; boraz.de n (Vuk, Primorje), 
varijanta sa u mjesto o: buraz m (15. v.) = 
burazin (18. v.) = buraziha (Ljubisa) »pro- 
ljetno zelje, lisicina, voluji jezik«. Upor. rum. 
borata = boranta. Adaptacije od lat. borrago 
(officinalis) prema latinskom i talijanskom iz- 
govoru. 

Lit: ARj L 551. 739. Pletersnik 1, 45. 
SEW 1, 72. Strekelj, ASPh 14, 517. Sturm, 
CSIK 6, 51. DEI 561. 568. REW 1412. Vas- 
mer, RSI4, 168. 

boranija f (Vuk, Srbija) = burdnija »phase- 
oli virides, grah u mahunama (Hrv.)«. Tur- 
cizam arbanaskog podrijetla (biiranT, burd- 
niya, jelo nazvano po Burdn-i, zeni kalifa 
al-Ma'mun, 813 — 833.), rasiren u balkanskim 
jezicima: bug. burdnija I'burerija, cine, burane 
m, ngr. ujiovpavic,. 

Lit.: ARj 1, 550. 739. Lokotsch 358. Mla- 
denov 50. Pascu 2, 115. Skaljic 113. 

boraviti, -vim, impf. (Vuk) 1° u znacenju 
»zivjeti, nalaziti se« opcenito u hrv.-srp., 
upor. kako boravite (ZK) »kako zivite«; = 



boraviti 



189 



boriti se 



boravit, -im impf. (Kosmet) »2° boriti se, rvati 
se, snositi, trpjetk. Jedanput (Gucetic, 18. 
v.) boreviti u znacenju 1°, ali se ne zna da 
li se govori u narodu (moze biti i stamparska 
grijeska). Od znacenja 1° izvedenica na -iste: 
boraviste n (Stulic i neki pisci) danas je prodrlo 
u knjizevni i saobracajni jezik. Apstraktum 
na -hk'. boravak, gen. -vka m nije zabiljezen 
kod starijih pisaca. Radne imenice na -telj, 
-teljica boravitelj m prema boraviteljica f stvo- 
rio je Stulic i nisu usle u jezik. Vazna je pre- 
fiksalna slozenica sa za- zaboraviti, -im pf. 
(Vuk) »obliviscor« koja je istisla sabiti, zabu- 
dem (dubrovacki pisci) zbog homonimije sa 
biti, bijem (v.), ocuvala se samo u cakavskom 
i kajkavskom (zabiti, zabim, ZK). Borba pro- 
tiv ove homonimije dosla je iz stokavskih nar- 
jecja. U ZK uklonjena je kolizija izmedu zabiti 
»oblivisci« i zabiti »immittere« kvantitetom i 
prezentom: zabim prema zabijem. Znacenje 
je prefiksa za- u oba glagola isto kao u zagle- 
dati se, zaigrati se,- zabaviti se (v.). Jos postoji 
prefiksalna slozenica sa raz- : razboraviti se, 
-im pf. (Srbija) »povratiti se od zanosa«, ali 
nema primjera iz kojih bi se vidjela upotreba 
i znacenje. U Kosmetu pored samoglasa o 
postoji i a u slozenici sa za-: zaboravit, -im 
pf. prema zabaraljat, -am impf. = zabordljat 
(Pec), od imperfektiva apstraktum na -*k: za- 
baraljakj' zaboraljah , gen. -aljka m »zalogaj 
hljeba koji se zaboravk (a mjesto o je jamacno 
rezultat asimilacije prema ostalim a). Od 
zaboraviti apstraktum je zaborav, gen. -i f i pri- 
djevi na -bn: (ne)zaboravan i na -Ijiv (v.): 
zaboravljiv. 

Od slavenskih jezika (za)boraviti pozna jos 
samo bugarski: borauja i zaboravja i pridjev 
nezabravim bez a. Postanje nije utvrdeno. 
Miklosic je uzeo za osnovu bv- od korijena 
by-ti, upor. crkvenoslavenski particip perf pas. 
eahb enh »zaboravljen« i rus. (ne)zabvennyj, 
s umetnutim -or-: bv-or-avi-ti; ali ne kaze 
odakle je ono umetnuto -or-. To tumacenje, 
koje uglavnom prihvaca Mladenov, zabacuje 
Berneker. Danicic se ne izrazava jasno. I on 
prihvaca uglavnom Miklosicevo misljenje. Va- 
zan podatak za tumacenje daje znacenje bo- 
ravit u Kosmetu, iz kojega nesumnjivo izlazi 
da je doslo-do unakrstavanja izmedu baviti (se) 
i boriti(se). Time je objasnjeno i -or- i veza 
sa byti. Upor. jos oporaviti se < prav + bo- 
raviti za takvo unakrstavanje. 

Lit.: ARj 1, 550. 552. Miklosic 26. SEW 1, 
72. Mladenov 41. Jagic, ASPh 30, 458. Iljinski, 
RFV 62, 253-59. 



bore m (Kosmet) »dug«, odatle na -li (v.): 
borcKja biti »duzan, duznik«. Turcizam < 
tur. bore »zajam, duznost«, nalazi se i u os- 
talim balkanskim jezicima: bug. bore, pi. bor- 
cove, arb. bore, borxhe, ngr. unopT^t u is- 
tom znacenju. 

Lit: Elezovic 2, 501. Mladenov 41. GM 
42. Thumb, IF 14, 362. 

borija f (Vuk, narodna pjesma, gdje se 
spominju borije i nakarade, zjle i borije) — 
burlja (Kosmet) »truba, trublja (v.)«. Turci- 
zam < tur. boru »trska, trublja«; nalazi se 
i u ostalim balkanskim jezicima: bug. borijal 
burija, burijka, arb. burt, u Kalabriji bort, 
cine, burie f, rum. burluiu »cijev, R6hre«. 

Lit: ARj 1, 552. Mladenov 41. 50. Elezovic 
2, 502. GM 54. Pascu 2, 115. Matzenauer, 
LF1, 11. 

boriti se, -im impf. (13. v., Vuk) (p-, sa-) 
= boriti se (Vodice, Istra), u stcslav. borjp, 
bratl, »T luctare, 2° za goveda, kad se glavom 
bore jedno protiv drugog (Vodice)«. Baltoslav. 
i sveslav. glagol iz praslav. doba borjp, *borti 
prema lit. baru, bani »psovati, ismjehivatk. 
Infinitiv stcslav. brati, koji se ocuvao u rus. 
borotb, zamijenjen je prezentskom osnovom 
boriti se kao da je denominai od imenice *bor, 
koja nije nigdje potvrdena. To se dogodilo 
da se izbjegne homonimija sa brati, berem 
(v.). I tako je iz primarnog razreda glagol 
presao u sekundarni. Od prezentske osnove 
bor- nastao je i apstraktum borba f (Vuk), 
obrazovan s pomocu -6oa; odatle pridjev na -en: 
borben, zatim radna imenica na -be: borac, 
gen. borca m (13. v.), pa pridjev na -ski: (ne)- 
boracki, i pridjevski neologizam borna (kola). 
Od iste je osnove i rasirenje sa -va-: borvat 
se, -am impf. (Kosmet) »boriti se, muciti se«. 
Knjizevna rijec pobornik je rusizam. 

Ista osnova nalazi se i u dvoclanoj staro- 
slavenskoj antroponimiji kao prvi dio u Bo- 
rislav (13. v.) = Borisav, Borivoj, i odatle 
hipokoristik Boroje (14. v.), od posljednjega 
opet prezime Borojevic, a kao drugi dio u 
Velibor. 

Mnogo vecu leksikologlj sku porodicu cini 
baltoslavensko rasirenje osnove bor- sa n (upor. 
lit. barnus »svada«), od cega po zakonu likvidne 
metateze nastaje bran, gen. -i f (13. v.) »borba«, 
odatle denominai braniti, branim (se) impf. 
(13. v.) »defendere« (o-, od-, za-), iterativ 
branjivati (Divkovic), odavle opet sa -ik (v.): 
branik m »dubrava, mjesto gdje se brani«; ra- 
dne imenice: na -be: brdnac, gen. branca »1° 
defensor, 2° occator«; na -ii (v.): branie m; 



boriti se 



190 



boriati 



na -telj: branitelj m prema hraniteljica f, slo- 
zenica ustavobranitelj, apstraktum na stvo brani- 
teljstvo; na -lac: branilac m prema branilica f i 
slozenica pravobranilac; od part. pas. branjenik, 
gen. -ika m; apstrakta: postverbal obrana (za- 
padni govor, 16. v.) = odbrana (istocni go- 
vor), zabrana f; izvedenice na -hia: obramba 
(17. i 18. v.), hranidba (Kavanjin); zabran m, 
f »suma pod zastitom« = brdnjevina f = 
branjevica, od izvedenice na -ja: branja f 
»luctatio« s pomocu sufiksa -evina i -evica 
(v.); na -Ho (v.): hranilo n; za oznaku mje- 
sta, sa suf. -iste: braniste n (tu izvedenicu 
posudise Rumunji: braniste »branjevina«). 

Praslavenski je poljoprivredni termin, koji 
se nalazi u svim slavenskim jezicima, *borna 

> brana f (Vuk) = brana, gen. brane (Kos- 
met) »1° drljaca, 2° zastita kod mlina itd.«, 
odatle denominal hranati impf. Ovaj se ter- 
min ne nalazi u baltickoj grupi, a to znaci 
da je nastao nakon raspada baltoslavenske 
zajednice i ~da se od tada pocinje razvijati 
slavenska poljoprivreda. Posudise ga Madzari: 
barona, borna; Arbanasi brane i Novogrci. 
Taj termin postoji i u niskpm prijevojnom 
stepenu sa sufiksom -oca (v.): brnaca, i odatle 
denominal binati, -am impf. 

Jos je praslavensko rasirenje *born- ocuvano 
u starom pridjevu na -bn: stcslav. heanbm 

> danas -bran, ppimenicen u drugom dijelu 
kompozita domobran (sa -be: domobranacj, 
Srbobran, grudobran, i vrlo cesto u neologiz- 
mima: kisobran, suncobran, gromobran, pado- 
bran, kojima se dijelom kalkiraju francuske, 
talijanske slozenice sa para- u fr. i tal. u pr- 
vom dijelu. Rasirenje *born- zastupljeno je 
i u staroslavenskoj dvoclanoj antroponimiji: 
Branimir (9. v.), Branislav (13. v.) = Brani- 
sav, i odatle najstariji hrvatski hipokoristik 
Borna (bez likvidne metateze, v. nize Borna) 
= Brano ili Brana; Branko i odatle prezime 
Brankovic. 

Zabiljeziti jos treba stcslav. zabralo n »pro- 
pugnaculun, sanac« (gradb zabraly utvrzden), 
izvedenica od bor- s pomocu sufiksa -lo, koja 
je ocuvana u ces. zdbradlo, ukr. i rus. zaborolo, 
zbog toga sto rum. zabreald f, danas zabrea 
potvrduje ovaj stari slavenski vojnicki termin 
i u juznoslavenskom. 

Jos se moze pod osnovu bor- staviti prijevoj 
bar- u barkati impf. (Vuk) »ticati, bockatk 
prema pf. barnuti, zatim, u niskom prijevoj- 
nom stepenu, brkati, -cem impf. (Vuk) »pul- 
sare«, odatle postverbal brka, zbrka f »confu- 
sio« i deminutivne brcnuti. 



Ie. je korijen bher- »rezati ostrim orudem, 
udarati« (arb. bie, lat. ferio, stisl. beriask »bo- 
riti se«, stnord. beria »udariti«), vjerojatno odat- 
le »boriti se kamenjem, ostrim orudem«, od 
cega praslav. prijevoj bor- koji se nalazi u 
stvnjem. baro »muz«, odatle rom. baron i nasa 
posudenica barun. 

Lit.: ARj I, 189. 551. 549. 8, 437. 574. 
Miklosic 18. Isti, Lex. 42-3. SEW 
I, 74. 76. WP 2, 161. Bruckner 41. KZ 45, 
53. Slawski 43. i si. Trautmann 27. Mladenov 
41. 43. Prati 732. Maretic, Rad 81, 134. 
Isti, Savj. 147. Jirecek, DAW 49, 2, 9. 10. 
Ribaric, SDZb 9, 133. Elezovic 1, 55. 2, 6. 
Decev, ZSPh 4, 377-83. Scheftelowitz, KZ 
56, 207. Petersson, KZ 47, 260. Boisacq 
1016-7. Uhlenbeck, PBB 19, 327-39. 
Johansson, IF 2, 23. Unbergaun, RES 12, 
28. Vasmer, RSI 6, 182. GM 43-44. 76. 
Murko, WuS 12, 320-2. Boissin, RES 27, 
43. Lewy, PBB 32, 142. Moskovljevic, NJ 
1, 95. 5, 175—80. 

Borna, ime kneza u dalmatinskoj Hrvat- 
skoj (u Einhardovim analima dux Guduscano- 
rum, Dalmatiae atque Liburniae, 818 — 825), ko- 
ji je pristao uz Hludovika, franackog cara, 
mogao bi biti najstariji nas hipokoristik na 
-o, ako bi se uzelo da u torn vijeku jos nije 
proveden zakon likvidne metateze (praslav. ko- 
rijen *born- u Branimir, Branislav, v. gore 
boriti}. Njegov necak, koji ga je 825. naslije- 
dio privolom Hludovikovom, nosi staro dvo- 
clano ime Ladasclauus < Vladislav. Treba 
ipak primijetiti da Borna moze biti i franacko 
ime ili ime preokrenuto na franacku. Upor. 
kod Burgunda licna imena Bornus, Borno, Bor- 
nonus (obrazovana od akuzativa sing, prema 
stfr. deklinaciji ber-baron, Charles-Charlon), 
od boms »sin«. 

Lit.: Racki 320. 322. 324. 325. Gamillscheg, 
RG 3, 109. 

borozan m (16. v., jedanput potvrdeno) 
= borozah (Kosmet) = bolbzan (narodna 
pjesma, disimilacija r-n > l-r\) = burusan 
(Kosmet) »1° trubac, 2° turska vojnicka truba 
(Kosmet)«. Turcizam (buruzan/bor-,-zenf iz ob- 
lasti vojnistva, nije potvrden u drugim bal- 
kanskim jezicima. 

Lit.: ARj 1, 533. 556. Elezovic 1, 56. 67. 

boriati, -am impf. (Vuk, Backa, Martie, 
Lika K) »bolovati«, probortati pf. »probaviti 
neko vrijeme bolujuci« (Dalmacija, Pavlino- 
vic), prebortati {patnje}. Danicic tumaci mad- 
zarskim glagolom ugrofinskog podrijetla borit 



boriati 



191 



bosti 



»pokriti, oboritk, sto ne moze biti ni fonetski 
ni semanticki. Rumunji imaju imenicu borta 
f »rupa«, koja takoder ne objasnjava znacenje. 
Postanje nepoznato. 

Lit.: ARj \, 557. 11, 449. Gombocz - 
Melich I, 482. Tiktin 214. 

bos, f bosa (Vuk, 13. v.), sveslavenski pri- 
djev iz praslav. doba, baltoslav., lit. basas. 
Odatle radna imenica na -jak: bdsjak, gen. 
-aka m »bos vo«; apstraktum 1° na -oca/-ota: 
bosoca f (17. v.) = basata (14. v.); 2° bosotinja 
f (Vuk) = bosot'inja (Kosmet) »stanje kad se 
nema obuca«, sa slozenim sufiksom za apstrak- 
ta -ot(a) + -inja kao u golotinja; denominal 
obositi (Vuk) = oboset (Kosmet). Od sintagme 
bose noge nastade pridjev bosonog (tip gole 
glave > gologlavj. Izgleda kao kalk od nje- 
macke slozenice barfuss, u kojoj je prvi dio 
bar istoga ie. podrijetla kao slav. bosb < ie. 
*bhosos. Znacajno je jos i to da se slavenski 
pridjev pokriva sa arm. bok istog znacenja, 
dok njem., bar znaci »go« (ali arm. -k nije 
nastao od k nego sadrzi formant -go). Rumunji 
posudise denominal obositi > a obosi »sustati, 
umoriti se«, odatle apstraktum oboseala f 
(-eala = eh) »umor«, ali mu dadose drugo 
znacenje kojeg je razvitak tesko razumjeti. Za 
znacenje bos imaju oni latinski pridjev *descul- 
ceus > descult za kllat. descalcem. Izgleda da 
je slavenskoj rijeci u nomadskoj sredini (sre- 
dnjovjekovni Rumunji bili su nomadi) lat. 
descult nametnuo semanticki razvitak prema 
rezultatu: »umoriti se« rezultira iz stanja hoda 
kad se nema obuce. 

Lit.: ARj 1, 557. Miklosic 19. SEW 1, 

77. Bruckner 37. WP 2, 189. Boisacq 1076, 

Perusek, ASPh 34, 30. Feist, WuS 11, 51. 
Elezovic 1, 5. REW 2662. 

Bosna, f hidronim (17. v., pritok Save, 
izvor blizu Sarajeva, odatle naziv predjela 
gdje izvire: Vrhbosna), horonim potvrden 
od polo vine 10. v. kod Porfirogeneta Bosona, 
gdje je poluglas izmedu s i n oznacen sa o, 
pa bi se moglo suponirati *Bosena, ali se 
poslije pise Bosina u Dubrovniku, upor. arb. 
Boshnje, i njem. etnik Wasser(kroaten) < 
Bosn + er. Ta grafija pretpostavlja 6: *Bosbna. 
Prema tome se poluvokal ne da odrediti. 
Docetak je kadikad bio identificiran sa prid- 
jevskim sufiksom -bn > -an pa se deklinira 
kao pridjev: (u, k) Bornoj. U fratarskoj admi- 
nistraciji oznacuje se prema Srebrenici, gdje 
je nekad bio fratarski samostan, provincia Bo- 
sna argentina. Pridjev na -bsk bosanski; etnici 



na -be m prema f na -ka: Bosanac, gen. -anca 
(takoder prezime) prema Bosanka f (takoder 
ime uzvisine kod Dubrovnika Bosanka}; na 
-jak Bosnjak, gen. -aka (15. v.) odatle tur. 
bosnakca »bosanski jezik«, arb. boshriakce, 
Boshnjflk; hipokoristik Bosnjo m (Vuk), topo- 
nim pi. Bosnjaci, gen. -aka (Slavonija), pre- 
zime Bosnjakovic; prema f. Bosnjakusa, Bos- 
njakinja; na -janin Bosnjanin (14. v., stari 
instr. pi. Bosnjami}, toponim pi. t. BSsnjani 
(Krizevac), prezime Bosnjanovic, pridjev bos- 
njanski. 

Kako su nazivi za sve vece savske pritoke 
predslavenski i predrimski, mora se uzeti da 
je i Bosna predslavenska (zacijelo cak i predin- 
doevropska) rijec. Uporeduje se s imenom 
lijevog savskog pritoka Bosut, kojemu je pot- 
vrdeno predslavensko ime Basante. Kao za druga 
imena rijeka, koja su u rimsko doba glasila 
kao maskuliria, moze se prema Basante (de- 
klinacija nt, upor. Narenta > Neretva) postu- 
lirati *Bassanus > *Bassenus > *Bassinus. 
Upor. Bassania, grad u makedonskoj Iliriji. 

Lit.: ARj 1, 559. GM 42. Skok, ASPh 29, 
479-80. Mayer, NVj 42, 46. Isti, GIZM 24, 
177. Mayer 1, 78. 

bostan m (18. v., Vuk) = bostan, -ana 
(Kosmet) = bostanj (Primorje) »1° vrt, voc- 
njak, specijalno: vrt za dinje i lubenice, 2° 
(odatle po zakonu sinegdohe) dinja i lubenica 
uopce, 3° toponim«. Odatle: deminutiv bos- 
tancic (Vuk); pridjev na -ov: bostanov; radna 
imenica na -dzija: bostandzija m (Vuk) = 
bostandzija (Kosmet) »vrtljar«, odatle pridjev 
na -ski bostdndzjjski jpasulj} (Kosmet); slo- 
zenica: bostandzi-basa m »starjesina nad dvor- 
skom strazom carevom«; izvedenica na -iste: 
bostoniste (Vuk), na -luk: bostanluk »bostan«. 
Turcizam perzijskog podrijetla (perz. slozeni- 
ca: bo »miris« i stan »mjesto«); nalazi se i u 
drugim balkanskim jezicima: bug., arb., rum. 
bostan, cine, hustane, ngr. unooTcm, s iz- 
vedenicom na -ci u istom znacenju. 

Lit.: ARj 1, 560. Miklosic 416. SEW 1, 
77. GM 42. Mladenov 41. Elezovic 1, 57. 
Korsch, ASPh 9, 490. Lalevic, NJ 2, 78 - 81. 
282. 

bosti, bodem impf. (13. v., Vuk) (s prefik- 
sima: do-, iz-, na-, nad-, o-, po-, pod-, pri-, 
pro-, u-, za-}, sveslavenski glagol iz praslav. 
doba. U baltickoj grupi postoji s prijevojem 
e: lit. bedu, besti »zabosti, bockati, kopati«; 
lot. b dze »jama«, i sa prijevojem a: lit. badyti 
= lot. badit »bosti«. Odatle: iterativ s prije- 



bosti 



192 



bos 



vojem i produljivanjem a: bddati, baddm (16. 
v., Vuk) (s prefiksima: iz-, ispre-, upro-, na-, 
napri-, naza-, razo-, u-, za-, o-, pro-). 

Izvedenice se tvore od obiju osnova: 1° 
bod- i 2° bod-. 

1° od bod-: pf. bodnuti (Vuk); postverbali: 
bod (Vuk) »nekakav vez« i boda f »1 ° kao silo 
ali deblje cim se buse rupe na opancima za 
oputu (Srbija), 2° viljuske kojima se jede (Bo- 
sna)«; ubod. Odatle denominal izbodovati impf., 
bodati (Kavanjin); pridjev na -tn: boddn; iz- 
vedenice na -Uje: bodilje »bodljive trave«; 
na -ec: bodec, gen. -eca (Dubrovnik) »neka 
riba«; na -elj: bodelj »biljka dispacus sylves- 
tris«; na -ilo, -nik, -njak: hodilo = hodnik = 
badnjak »ostan«; na -enb: bodezan, gen. -zni 
»ostar vrh«; na -Hica: bodilica f(Sulek, Gospic) 
»cirsium acaule«; radna imenica na -ai: bo- 
dac (Vuk, ~ vo), takoder »mreza za ukljeve, 
sinonimi bodar = bodarac«, deminutiv na 
-be: bodac, gen. boca m (16. v.) »zalac, pleu- 
ritis; ostan« (posudenica u arb. mbodec »pun- 
golo«); odatle: bocka f (Srbija, Kosmet) »ubod, 
trag od uboda, pjega«; bocka-igla (Crmnica) 
scioda za pricvrscivanje vune« (posudenica 
u arb. bocke f); deminutivni impf, bacati, 
-am (Vuk), bockati, -dm (Vuk) (iz-) = buskot 
(Brusje, Hvar) prema pf. bocnuti, -em (Vuk); 
sa suf. -otina: bbcotina f »punetus«; s dvostru- 
kim deminutivnim sufiksom bocac »1° bodac, 
2° kornjas tribolium« (Sloser); bocak, gen. 
bocka m »biljka xanthium spinosum L, car- 
duus L«, odatle hipokoristik baca f (Vuk) u 
istom znacenju; na -alj: bodalj, gen. bodlja 
(Crna Gora) »carduus«; bodlja f »trn«, odatle 
bodljav, bodljaca »draca«; na -ika: bodljika f 
i bodljikav »spinosus« i prilozi: boce (Jambre- 
sic) = bodimice. Orude na -ez (v.) bodez m 
»bajonet; vrag (kajkavski)«, odatle bodezljiv 
= bodezan; pridjev na -Ijiv: bodljiv; obodac, 
gen. bboca, obod pi. m., gen. obodaca (Vuk, 
Dubrovnik, 15. v., za dubrovacko-romansko 
cherchellos) »minduse, nausnice«. 

2° izvedenice od bad- isto su tako brojne: 
pf. na -no-: badnuti = bddniti (Vodice, Istra) 
prema impf, badati; postverbal: bod m »1° 
pomorski termin: skolj (Hektorovic), 2° palac 
s gvozdenim siljkom kao koplje, za sklizanje 
na sanjkama (Kosmet)«; nabad pored ndbod 
m (Kosmet) »dugacke dvoroge vile za podi- 
zanje snoplja«; probadi m pi. (imati) »protisli« 
(bolest); obad od obadati (konja) »ostan, 
zalac, zaoka« (taj postverbal treba razlikovati 
od obad m »muha koja se zove i badalj, strkalj« 
jer postoji za nj i oblik ovad koji treba drukcije 



etimologijski tumaciti (v. vod- u svada, za- 
vada). Od obad postoji deminutiv na -bc: oba- 
dac, gen. obaca (Mikalja, Stulic) »koji ujeda«; 
odatle na -usa (v.): knjiga obadusa »lettera 
pungente«; deminutiv na -be: badac, gen. ba- 
daca (Vodice) »probadi«; odatle deminutivni 
glagoli bacati, -am impf. (Vuk) »leniter pungere« 
< *badcati prema pf. na -ap-: bacnuti (Vuk) 
i imenickoj izvedenici bdcotina; i dalji demi- 
nutivni glagoli: 1° na: -c-K-a-ti: bockati impf. 
= backdti (ZK) »cistiti zube«, odatle postver- 
bal backa f (Srbija) »mala bodlja«; pridjev bac- 
kav; 2° na -k-a-ti: batkati, -am < *bad- 
-kati i odatle batkalo n »cackalica«; pridjev 
na -iv, -an: badna muha »obad«; badiv »sco- 
pulosus«; na -Ijiv (v.) bddljiv; izvedenice na 
~(a)lj: badalj, gen. bodlja m »spina«, odatle 
toponim Badljevina; badalj, gen. -dlja m »os- 
tan za tjeranje zivotinja«; u pi. m. i f.: bodlje 
f = bodlji »bolest u ocima«; odatle dalje ba- 
daljika, badaljka; na -avac: badavac (biljka); 
na -elj: badelj m pored badelj (carduus; riba) 
= badej m »fr. beche« (Smokvica, Korcula), 
odatle badeljac, -lac, -die, badelj ka', na -ilj 
badilj ™ »biljka cirsium arvense«. Izvedenica- 
se onomatopeizira umetanjem r: badrljica f 
»caulis«, odakle pridjev na -ast: badrljast 
»spinosus« i glagol u psiholoskom znacenju 
badrljati se impf. (Pavlinovic) »irasci«. Jos treba 
pomenuti radnu imenicu s tur. -dz'tja: na- 
bad&ija m (Lika) = ndbodica m (Vuk, Hrvat- 
ska) »covjek nalet, naletica«. le. je osnova 
bhodh- koja se nalazi u lat. fodio, sanskr. gnu- 
badh »klecajuci«, upravo »koljena boduci«. 

Lit.: ARj 1, 149. 468. 111. 145. 147. 139. 
209. 466. 467. 3, 958. 4, 5. 139. 141. 7, 204. 
766. 530. 8, 298. 299. 417. Mikloslc 15. SEW 
37. 65. Trautmann 29. Bruckner 33. Slawski 
41. Mladenov 38. WP 2, 188. Elezovic 1, 25. 
57. 2, 84. 140. 377. Miletic, SDZb 8, 407. 
Ribaric, SDZb 9, 129. Matzenauer, LF 7, 6. 
Bulat, JF 6, 149. GM 43. 265-6. Hraste 
JF 6, 211. Meringer, WuS 11, 120. Boisacq 
125. Pedersen, KZ 38, 342. 

bos, indeklinabilni pridjev negativnog zna- 
cenja: bos vjera »prazna vjera«, prilog i uzvik 
(Kosmet) znacenja »1° nije istina, 2° uzalud«. 
Odatle: denominali boskati impf., bosnuti 
pf. u igri prstena »govoriti uzvik bos«. Odatle 
takoder turska slozenica bosarija f (Vuk) 
»isjecak od pecena brava izmedu butova i 
rebara« ( < tur. bo{ + ara »prazna sredina«) i 
izvedenica na -luk: boslbk m (Kosmet) »praz- 
nina«. Od tur. bos »prazan«, nalazi se i u dru- 
gim balkanskim jezicima: bug. bos (npr. boslaf 



bos 



193 



bot- 



»prazan govor«), cine, bosa »bok« i boscu »ne- 
maran covjek«, arb. bosh »prazan«, ngr. ujio- 
ombc, »suvisan«. 

Lit.: ARj 1, 561. 562. Skok, SIdvia 15, 
188. Elezovic 1, 57. 2, 501. Mladenov 42. 
Pascu 2, 114. GM 42. 

bosak, gen. boska m (Krk, Perast, Bozava, 
Rab, Potomje, Skaljari, Dubrovnik, 17. v. u 
cakavstini) »gaj, lug« = boska f (Istra, Vodice) 
»1° grm, bus, 2° hrastova suma (Vodice)«. 
Denominal na -ati: boskat, -dm impf. (Krk, 
Malinska) »sjeci sumu, drvece za prodaju« 
(upor. na Krku 1792. boscare le legna, u kraju 
koji se zove kreko-romanski Bruscaif). Od tal. 
bosco, srlat. boscus, galskog ili germanskog 
podrijetla (upor. franacko busk, nvnjem. Busch). 
Prema Strekelju ovamo ide i bus m »1° Ge- 
biisch, 2° Blumenstraus, 3° Stengel, Stande, 
4° Binse, 5° Rasen«, koje da je nastalo odba- 
civanjem docetka -k, shvacenog kao nas de- 
minutivni sufiks. Strekelj nije uzeo u raz- 
matranje busen m, koje znaci isto. Iz fr. bou- 
quet > bdket (Dubrovnik) »kita cvijeca«, preko 
njem. puket m (hrv.-kajk., mali hrvatski gradi- 
ci), buket (Zagreb). 

Lit.: ARj 1, 561. Ribaric, SDZb 9; 133. 
Kusar, Rad 118, 16. Crania, LD 6. REW* 
1419 b. DEL 571. 

bosca f (Vuk, Bosna) = basta (Milicevic, 
Srbija) »1° zavitak, s-vezanj, 2° opregaca, 3° 
najbolji duhan« = bojca pored bokca (Kosmet) 
»vrlo kratka suknja seljanci oko kukova; ha- 
Ijetak«. Uz mjesto u Hasanaginlci: a cetvrta 
(zena nosi) u bosci haljine, da se Mara'preob- 
laci cesto (Vuk) postulira se bez potrebe nom. 
boska »veliki sareni rubac«, a pravo je znacenje 
ono pod 1°. Ono u bosci je po svoj prilici stam- 
parska grijeska mjesto w bosci »u sveznju«. 
Odatle apstraktum na -luk (v.): boscaluk m 
= bokcaluk (nar. pjesma, Vuk) »odijelo koje 
se daje na dar, fr. trousseau«. Suglasnicke gra- 
pe sc = st = jc = kc nastadose kao supstitu- 
cija za tur. gc, upor. basta (v.). Ovaj turcizam 
(bogqa »paket«) nalazi se i u drugim balkanskim 
jezicima: bug. bohed, deminutiv bohclca, arb. 
bahge »Schurze«, ram. boccea »Ballen, cetve- 
rouglasto platno za zamatanje«, dem. bocce- 
lutd i radna imenica na -ci: boccegiu, boccean- 
giu »pokucarac«. 

Lit: ARj i, 521. 561. 563. Lokotsch 525. 
GM 40. Mladenov 42. Elezovic 1, 53. Tanni, 
ASPh 12, 320. 

bospor m (Belostenac) »kisela juha s bi- 
jelim lukom oznacena kao jestvina horvatska«. 
Ta hrvatska kajkavska rijec nalazi se i u slo- 



venskom (nema je Pletersnik) i slovackom, 
a potjece iz madz. borspor = (sa disimilacijom 
r-r > 0-r) bospor »zapapren sos«. 

Lit.: ARj 1, 563. Strekelj, DAW 50, 7. 
Gombocz-Melich 1, 495. 

bot 1 m (Prcanj, Crmnica, Podgorica, Sibe- 
nik, Marulic: odurejedan bot) »1° cas, odatle 
prilozi u Vodicama: oni bot »tada«, jedambot 
»jednom«, na bot »odmah«, 2° slov. bot »quitt«, 
bot m (Gorica, Mletacka) »Mal«, embot »ein- 
mal«, dva bota »zweimal«; bota f (Kavanjin, 
Lika) »r udarac, mah, 2° koliko se u jedan 
mah izvadi zlicom palente iz kotla, 3° put, 
krat (drugu ili tretu botu, takoder arb. nji bota, 
dy bot »una volta, due volte«)«. Prilog od tal. 
sintagme debato (Dubrovnik, Perast, Potomje) 
= debato (Bozava, Budva, Kuciste) »zamalo, 
malo da ne«, isto s nasim pridjevskim docet- 
kom -om (upor. mahom > mam, ZK) debatom 
(Cilipi) = sa priloskim -a (upor. veoma) de- 
bata (Mljet) »skoro, gotovo« = s izmjenom 
tal. prijedloga de nasim do dobotu (Molat). 
S tal. sufiksom -one > -un: botun, gen. -una, 
m (Naljeskovic) = botun, gen. -una (Bozava 
Molat, Rab, Potomje) »1° dugme, 2° cizme 
(Istra, upor. slov. bota, Goricki, Dolensko, 
Notranjsko, Kranj, Kranjska Gora »Stiefel«), 
3° Na botun (potok, Sutomore)«. Deminutiv 
na -id botunici m. pi. (Istra) »trifolium ochlo- 
leucum«, upor. tal. bottom, fr. bouton »bocciolo, 
Knospe«. Denominali na -ati botati, -dm impf, 
»pljeskati«, (s objektom palentu, Lika), upor. 
slov. botati impf, »ausgleichen (in der Rech- 
nung)«, butati, -am (Stulic) »percutere«, im- 
botlskatl, -am »dobro dijete obaviti pokriva- 
cem, zakujat /Dubrovnik/« < prez. na -isco 
od tal. imbottire. Od tal. postverbala botto (14. 
v.) »colpo«, in un botto »subito«, di botto 
(Dante), botta »urto«, bottone m (13. v.) od 
buttare »percuotere« < frank, buttan (nalazi 
se i na galoromanskom teritoriju). Ovamo ide 
jos imbotija f (Sibenik), furl, imbotide f »col- 
trone«, poimeniceni 'part. perf. od imbottire 
(d medu samoglasnicima ispalo kao u novo- 
mletackom). 

Lit: ARj \ t 563. 564. 748. Ribaric, SDZb 
9, 133. ZbNZ 8, 187. Kusar, Rad 118, 22. 
Rad 199, 147. PlelerSnlk 1, 47. REW 1007. 
1228c. DEL 574. 575. 577. Fagliavini 24. 
Strekelj, ASPh 12, 454. GM 42-43. 

bot- 2 . Osnova bot-, koja se nalazi u rus. 
botetb »debljati« i ras.-cslav. boleti (raz-) »pin- 
guescere« potvrdena je u hrv.-srp. samo u 
prefiksalnim slozenicama sa na-, o-, raz-: na- 



13 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



bot- 



194 



brae 



botiti se, -im pf. (Poljica) »naduti se, oteck; 
obouti, -im pf. (Marulic, Mikalja), odatle 
postverbal oboi, gen. -(' f »otok« i pridjev na -in : 
obotan. Ista osnova u prijevoju nalazi se jos 
u Marulicevu imperfektivu pribacati (Judita 
1 3 101 — 102): ter skupost pribaca »biva sve 
veca, deblja, naduva se«, od prebat-ja-ti. Os- 
nova se onomatopeizira umetanjem h = ,k 
pred t: razbohtjeti se, -im (subjekt sise) (Bosna), 
nabohceti = nabokceti (Rijecka nahija u Crnoj 
Gori). Upor. slovenske onomatopeje: bohot, 
-ati, -eti, -en »Uberfiille, iippig, iippig verden« 
gdje vec sufiks -ot (v.) upucuje na onomatopej- 
sko podrijetlo. Osnova bot\but, takoder ono- 
matopejskog podrijetla, rasirena je u roman- 
skim i germanskim jezicima i u madzarskom. 

Lit.: ARj I, 212. 8, 431. 13, 471. 488. 
ZbNZ 6, 141. SEW 1, 77, Pletersnik 1, 42. 
Tomanovic, JF \7, 205. Rozwadowski, RSI 
2, 108. Skok, Marulicev zbornik 192. REW' 
1239 a. 

bota f (Belostenac, kajkavska rijec) »stap, 
kijaca« posudenica je iz madz. bot istoga zna- 
cenja, a ovo iz panonskoslav. *l>i>h > hrv.- 
-srp. bat, gen. bata (v.). Madzarizam je prema 
tome istoga tipa kao cobanja (v.) za iban (v.) 
ili parlag (v.) za prijelog, tj. slavenska je rijec 
ponovno usla u jezik, ali preko tudeg medija. 
Promjena roda je kao u cobanja i bitanga (v.). 

Lit: ARj 1, 563. Gombocz-Melich 1, 502. 

botac m (genitiv nije potvrden; Kavanjin 
•n rimi Bio se obvinio jakno botac) »vinski sud, 
boca (?)«. Danicic izvodi od tal. bottaccio, 
mlet. botazo, izvedenica na -aceus > -accio 
©d botte < lat. buttis. 

Lit.: ARj 1, 563. DEI 575. REW 3 1427. 

botaria f (Dubrovnik, Cavtat) = butana 
(Korcula) »zuto platno«. Od tal. bottana (1561), 
•ovo od ar. butana »specie di tela«. 

Lit.: DEI 575. 

bodlja f (Perast) = botilja (Dubrovnik) 
= botija (Dubrovnik, Cavtat, Cilipi, Potom- 
je), na -one > -un botiljiin (Perast, Budva) 
= buttlja (Rab, Bozava), butiljun, gen. -una 
(Rab, Bozava) »galun« = botulja (Vuk, Pri- 
morje). Od tal. bottiglia (16 v), ovo od de- 
minutiva lat. butticula od buitis. 

Lit.: ARj I, 564. REW 1425. DEI 576. 

bova f (Dubrovnik, Cavtat, Kuciste, Dal- 

macija uopce) »(pomorski termin) plutaca« 
Od tal. (u Genovi) boa »isto«, od langob. *ftaH- 



ga > tal. boga »catena, anello, cerchio di fer- 
ro«. Mozda ide ovamo i buga (Buzet — Sovinj- 
sko polje) »vrsta masline«. 

Lit.: REW» 1004. DEI 594. 550. 

bozgunibk m (Kosmet) »buna, anarhija«, 
izvedenica na -luk (v.) od indeklinabilnog 
pridjeva bozgun, koji je potvrden u bug. od 
tur. bozmak »verderben«, bozgun »pobijeden, 
bozdis(v)am »bunim se«, bazgunluk »ustanak«; 
gun je isti sufiks- kao u cahskan (v.), lapkdn 
(v.), surgiin (v.). 

Lit.: Elezovic 2 i 501. Mladenov 39. Deny § 
866. Doric 20. Skoljic 1, 115. 

brabonjak, gen. -onjka m pi. brabonja 
(Vuk, istocni krajevi) = braboljak, gen. -oljka 
(Pavlinovic) »izmet od koze ili ovce, baca 
ovilis vel caprini stercoris«. Odatle zamjenom 
sufiksa bratka f (18. v., Dalmacija) i bravak 
(gen. nije potvrden, Parcic) »stereo del bestiame, 
de'montoni« (v mjesto b kao Ubac, lipca za 
livac u Lici, K). Denominal brabonjati, -am 
»cacare«. Prema tome je brabonjah sa sufiksom 
-zk > -ak kao u postverbalu tipa zadatak. 
Metafora brabonjati impf, »govoriti kojesta«. 
Ocito se radi o pastirskim izrazima. Zbog 
toga namece se uporedenje sa ngr. (tepffcka. 
»Mist von Ziegen und Schafen«; n za / mogao 
je nastati disimilacijom prema r-l > r-n. 
Novogrcka rijec je latiniziran pridjev na -eus/ 
-ius velbelila (se. baca), od deminutiva vervella 
»ovcica«, vlat. verbella »Jipo(3dTuyv«, od ver- 
vex = vlat. berbex, gen. -ecis. Glede ver- > 
bra- upor. persica > praskva i unakrstanje 
sa brav. Ova bi posudenica prema tome isla 
u balkanski latinitet. Moguce bi je bilo vezati 
i sa fr. bourbe < ligur. borba »fange, boue«, 
lat. burbalia »intestina«. 

Lit.: ARj 1, 574. 593. Meyr, Ngr. 3, 13. 
Skok, ZRPh 54, 470. Alessio, Onomastica 2, 
187. 

brae m (Bozava) »fune con la quale la 
Iantina e legata al karoc«, braci m. pi. (Caric, 
Silba) »konopi kojima su vezani krajevi penuma 
(v.) da se mogu bracijavati, naime potezati 
desno lijevo, kako zahtijeva vjetar (pomorski 
termin)«. Upor. n. pi. lat. brachia »antenne 
della nave«; bracijati, impf, na -va- bracijavati 
< tal. bracciare »rivolgere i »bracci« del penno- 
ne«, -ijati moze biti od -idiare > tal. -eggiare. 
Sa mlet. sufiksom -era < -aria bracera f 
(Bozava) = bracera (Perast, Racisce) »barca 
a due alberk < mlet. brazzera (19. v.) = 



brae 



195 



brada 



bracera (Jakin). Na deminutivni sufiks -olus : bra- 
cuja (Mljet, pisano i brocuja, pomorski termin) : 
buze u bracuji; asta od prove i asta od krme 
imaju na kontraasti pribijene brocuje, a na 
njima su mankuli od prove i mankuli od krme (...) 
Sa dvostrukim talijanskim deminutivnim su- 
fiksom braciilet (Potomje, Peljesac) = bra- 
cdlet (Kuciste) »narukvice«. Ovamo ide tal. 
bracciatella (-0, 13. v.), deminutiv od bracciata 
f»narucaj« > stvnjem brezitella / pre-, nvnjem. 
Bretze, Brezel > (preko madz.) pereci m. pi. 
(Hrvatska), sing, perec i peretdk (ovo npr. 
Dakovo, stvoren analogijski prema dodaci: 
dodatak), slov. pr esca (Gorensko, Notranjsko) 
= presta = presta, deminutiv preslica. 

Lit.: Croma, ID 6. Macan, ZbNZ 29, 1, 
213. Caric, Slike 1. Pletersnik 2, 280. REW 
1256. DEI 581. 582. 593. 597. Weigand-Hirt 
1, 287. 

Brae, gen. Braca m, otok srednje Dalmacije, 
tal. Brazza, koje nastavlja kllat. Brattia. 
Najstarija je potvrda hrvatskog oblika iz polo- 
vine 10. v. : 1° fj Bpdx^a, 2° vfjaoc, cxepa 
U£y&>ai 6 BpctT^ii^ (11. v., u rukopisu 16. v., 
Ovo predstavlja sa co = u dativ ili nominativ 
ako co ne stoji za poluglas kao AidScopa 
= *Jadtru. Pripadao je Neretljanina. Zbog 
toga predstavlja u dalmatinskom otocju jedan 
iz serije otoka koji su najprije naseljeni hr- 
vatskim stanovnistvom sa zaleda. Gubitak lat. 
-a je kao u Mljet < Melita, iz cega izlazi 
da su imena otoka koja su potvrdena iz latin- 
skog (rimskog) doba, i onda kad nije bilo iden- 
ticnosti izmedu naziva otoka i imena najvazni- 
jeg mjesta na njemu, mogla glasiti u latinskom 
lokativu Brattiae, Melitae itd. Odatle po pravilu 
-;', ae > e: preko -&/-& Sermi > Srijem, Romae 

> Rim. Brattia je predlatinsko ime. Buduci 
da se veze po jednom misljenju i s Plinijevim 
Elaphites, koje se obicno vezu sa dubrovackim 
otocjem, uzimlje se da je Brattia isto sto 
Brettia, a ovo opet da je identicno sa mesapij- 
skim Ppevxiov »jelenova glava« (Strabo 6, 82), 
kod Hesychija PpevSov »jelen«. Upor. slicno 
tumacenje imena grada BpevTrjcuov = Brun- 
disium, Brundusium. S prijevojem i Brittium 

> Bruttium, danas Abruzzi pi. Alessio upo- 
reduje s ilirskim gradom Brindia, danas 
Brentista u Arbaniji. Ali se uporeduje i s 
Brittanni (danas fr. Bretagne, pridjev breton) 
— Carvetii od kelt. caruos = lat. cervus, 
prema tome takoder »jelenji otock. Iz toga 
izlazi da ime Brattia ide u pred -ie. supstrat. 



Brittania je u nasim spomenicima prema grc- 
kom izgovoru vlat. oblika Vretanija (Karlovacki 
Ijetopis, 1503.), vretanijska ostrva. 

Lit.: ARj 1, 574-5. Skok, Slav. 171-9. 
Isti, ZNF 14, 75-81. Alessio, RIO 2, 99. 
Safarik, Earn. 15. Grujic, GISND 13, 203- 
209 (cf. JF 14, 252). Moravcsik 144. 164. 
Mayer I, 94-5. 2, 27-9. 

brace, gen. braca f. pi. (Vuk, Boka) »vinova 
komina, trop, tropme (ZK)« = brece, gen. 
breca f. pi. (18. v., Bella, Stulic) »isto«. Nije 
jasan odnos tih dvaju oblika, e za. a moglo 
bi biti kao dubrovacko-rom. casa > chesa 
(de Diversis), ali i onako kao u resti < rasti. 
Upor. ipak brenke pored brance (v.). Upor. 
galsko brace (fr. brasserie »pivara«) i rus. braga 
»Malzbier« prema lat. fraces »01kuchen«. 

Lit: ARj 1, 574. REW 1253. FEW 485. 
Matzenauer, LF 7, 71. Vasmer 1, 116. Isti, 
RSI 6, 193. 195. Banali 1, 237-238. Jud i 
Spitzer, VuS 6, 129. Skok, ZRPh 46, 388. 

brada f (14. v., Vuk) »barba«, sveslavenska 
rijec iz praslav. doba: *borda, baltoslavenska 
i zapadnoindoevropska; lit. barzdd i lot. barda. 
Slog bra- nastao je po zakonu likvidne metateze 
(polj. broda, rus. boroda). Odatle pridjev na 
-aib: bradat (15. v.), koji je takoder praslav., 
baltoslav i lat.; lit. barzdotas, lat. barbatus. 
U drugim slav. jezicima nalaze se i izvedenice 
bradavica f (15. v.) i podbradak, gen. -tka. 
Rumunji posudise kao slavenske kulturne 
izraze poabhsaaa > broboada f »zenski rubac 
za zamatanje glave«, odatle brododelnic m 
»kabanica« = imbrobodeald f, a Istrorumunji 
bradovitsj f. Ta prefiksalna slozenica nalazi 
se jos sa sufiksom -nik (v.): podbradnik m 
»nakicena pantljika«; sa -njak: podbrddnjak 
(Vodice, Istra) »1° dio vrata pod celjusti, 
2° vrpca od sesira koja ga drzi pod vratom«, 
u cakavskom sa sufiksom -fa: podbraja f 
(Lumbarda, Korcula) »vrpca na klobuku 
kojom se podvezuje ozdo ispod brade pa gore 
preko usiju«; sa -aca: podbradaca i »rubac 
za podbradivanje«, odatle i denominali pod- 
brodi'vati se impf. = podbradovat, -ujem 
(Kosmet). Sufiks u bradavica varira sa -avka: 
bradavka (Krasic) f (upor. polj. brodawka), 
odatle biljka bradavnjaca '1, deminutiv bra- 
davicica f, i pridjev na -jast: bradavicast. 
Deminutiv na -ica: bradica f (takoder prezime 
Bradica, Prekrizje, Hrvatska); augmentativi: 
na -ura, -urina: bradura, bradurina, na -ina, 
-etina: bradina, bradetina. Oznake ljudi na 
-as: bradaS, gen. -asa m (takoder prezime) = 



brada 



196 



braga 



bradas (Kosmet), na -an : bradan (odatle prezime 
Bradanovic); na -onja: brddonja m. Jos su 
izvedenice na -ovnica: bradovnica i »naevus« 
i kalk braddvatica f (Dubrovnik) za ribu 
barbun (v.). Vuk ima jos s prefiksom u- ubrd- 
dac, gen. -ala m »vunen zamot za glavu, 
tunjga = konda (v.), vacel = vacov (v.)«- 
Od sintagme bez brade nastaje pridjev bezbrad 
(Ljubisa), poimenicen sa -tc: bezbradac (Mi- 
kalja); koji nosi bradu je bradonos (Jambresic). 
Neologizam je L. Kostica bradoglad m »koji 
gladi bradu«. Denominali su na -a-ti: bradati 
(kukuruz brada) (u-), na -i-ti: uhraditi, uhradim 
pi. prema impf, ubradivati, -bradujem »uzeti 
ubradac«. Eufemizam za »vrag« bradailo (Srbija, 
v. SEZb 7, 147). Ne zna se ide li u ovu leksi- 
kologiisku porodicu: bradajaga m (nar. pjesma) 
»Turcin koji u boju ide za vojskom i dariva 
vojnike koji osijecaju glave palim borcima«. 
Danicic to izvodi neuvjerljivo od slozenice 
marda + aga. Onomatopeja bi mogao biti pf. 
glagol razbraddnjati se, -am »razblebetati se« 
stvoren prema brada. 

Lit.: ARj 1, 577. 265. 3, 255. 10, 219. BI 

2, 614. Miklosie 19. SEW 1, 72. Trautmann 
27. Bruckner 40. ASPh 11, 225. KZ 45, 53. 
Stawski 43. Mladenov 42. WP 2, 135. Elezovlc 
1, 57. Ribaric, SDZb 9, 174. Bulat, JF 5, 
147. Kostie, Ny 2, 251. Scheftelowitz, KZ 
54, 231. 56, 177. Gartner 315. Kusar, NVj 

3, 338. Iljinski, Sbornik Sreznevskij (1924), 
27. si. 

bradva f (Vuk), prema stcslav. brady, gen. 
*braduve > bradbve, prvobitno osnova na u, 
upor. crkva < crbky, gen. -ktve za prijelaz 
u deklinaciju a. Nalazi se jos u slovenskom i 
bugarskom; nepoznata je sjevernim slavenskim 
jezicima; gluz. brodacica < stces. brodarica 
opominje na njem. Bartaxt, a nije dokaz za 
postojanje refleksa u zapadnom slavenskom. 
Uzimlje se da je posudena iz germ, bardo 
»sjekira kao ratno orude«. Buduci da se ne 
nalazi u sjevernim slavenskim jezicima, moralo 
bi se uzeti prema Loewe-u da je posudena 
iz balkanskog germanskog, dakle iz gepidskoga 
uDaciji. Za praslavenski se pretpostavlja *bordy, 
gen. -auife, ali za taj oblik nema potvrda u 
poljskom i ruskom. Svakako je slog bra- 
nastao po zakonu likvidne metateze. Rumunji 
imaju barda f, dem. bardita, bardila) »Art 
Streitaxt« (upor. polj. bardysz), glagol a bardui 
»tesati« iz madz. bard, bardolni, koje, prema 
Miklosicu, nije posudeno iz panonskoslaven- 
skoga, nego iz stsas. barda. Mladenov otklanja 
posudivanje iz germanskoga, dopusta srodnost 
slavenske rijeci sa germanskom. 



Odatle: deminutivi na -lea: bradvica f, 
na -id: bradvic, na -ilj: bradvilj m; augmenta- 
tivi na -elina: bradvetina f, na -urina: bradvu- 
rina; denominali na -a-ti: bradvati, samo s 
prefiksima iz-, o- (Lika, Vuk) »izraditibradvom«, 
na -i-ti: bradviti impf. (Vuk) »bradvom tesati«. 

Lit. ARj 1, 580. 4, 142. 8, 436, Bruckner 
ASPh 42, 138. MikloHc 19. SEW 1, 73/ 
Mladenov 42. Stender-Petersen 223. Kiparsky 
216. Hirt, PBB 23, 337. Vasmer, RSI 4, 
169. Janko, Sldvia 9, 346. Gombocz-Melich 
1, 289. i si. 

braga f (Caric, Silba) »kratko debelo uze 
na obruc (sluzi za hvatanje predmeta pri 
krcanju ili iskrcavanju, pomorski termin)«. 
Od mlet. braga, furl, brage »Lederriemeri« = 
tal. braca, metafora od galske rijeci braca 
»gace«. Odatle na -atura > mlet. -adura bra- 
gadura f (Muo) »konop dug 20 m na polandark. 
U prvobitnom znacenju u arb. brek(e) (Ulcinj) 
»caksire za zimu«. 

Prvobitno se znacenje vidi'i u izvedenici 
bragese, gen. pi. bragesa f (Marin Drzic) = 
bragese (Crmnica, Rab, Bozava, Pag, Malinska, 
Tivat) = bragise (Belostenec) = bragesi 
f (Cres) = brgese (Istra, Vodice) »gace« = 
(sa metatezom b-g > g-b) grdbise (juzna Ita- 
lija, Rab), upor. arb. brakesha (Zatrebac). 
Odatle izvedenica na -njdk, upravo pridjev 
na -bn poimenicen na -jak brdesnjak m (Lika, 
Perusic) =bradhnik (Krasic) »gatnjik, gasnjak 
(ZK), uckur« na osnovu metateze i disimi- 
lacije g-n > d-nj iz *bargesnjak. Veliko mno- 
stvo varijanata pruza slovenski: bragese = 
bregese — brg se (Goricki kraj, Kras) = br- 
-{iese = brehese (Rezija) = (zamjenom sufiksa 
-usa) breguse = brguse, brejiase (Notranjsko) 
= (ispustanjem r kao u dezelo) begese = 
(metateza) grbuse; poimenicen pridjev brege- 
snica. Odatle odbacivanjem sufiksa -use = -ese 
bege f. pi. = (asimilacijom) gege f. pi. (Gorenj- 
sko, Bela Krajina) = gege (ZK), deminutiv 
gegice. Izvor je mlet. i furl, braghesse f. pi. 
»pantaloni alia moda orientale«. Sufiks je 
nejasan. Ako je gr. -\aaa > -essa, nije jasno 
kako je nastalo znacenje odijela jer -issa ozna- 
cuje zensko lice. 

Prvobitno je znacenje dobro ocuvano u 
slozenici benevreci m. pi. (Vuk, Brusje, Hvar, 
knjazevacki okrug), s varijantama u f bene- 
vreke (Vuk) = (asimilacijom b-v > b-b) 
benebreke (nar. pjesma, bugarstica) = bre- 
bebreke (17. v., Palmotic) = benevrke (Vuk) = 
benevrake (Bogisic) = (metateza) berevneke 
(Lika) = banovreke (Istra) = banabreke 



braga 



197 



bran 



pored barnabreke, barnoveke, brnoveke »caksire, 
hlace, pantale«. Ovamo mozda disimilacijom 
b-v > d-v dinevraka m (Pavlinovic) u cudnom 
znacenju »bencina, cobance«. Ta je slozenica 
balkanska rijec. Nalazi se jos u rum. bernevici, 
-veci, arb. brendevek (Gege), bug. benevreci 
i u makedonskom kao i u novogrckom (d)jta- 
vco|3pctx(a) (pisano i raxvvoppaxa). Prvi 
je dio slozenice gr. prilog cwrdvco »gornji«, 
cime se oznacuje razlika prema braca »gace«. 
Samoglasnicke promjene a > e govore za 
osmanlijsko posredovanje u sirenju grecizma 
na Balkanu (tur. benevrek). Izvedenica je od 
braca prema Bernekeru i bracin m (15. i 16. 
v., u historijskim spomenicima), bracina »Kleid«, 
bracnik m »isto«, takoder u rus.-cslav. »Seiden- 
stoff«, odatle bracnenica (Kavanjin) »haljina od 
bracina«, radna imenica bracnovanik »tko nosi 
takvo odijelo«. Podrijetlo sufiksa nejasno. 

Lit.: ARj I, 575. 131. 233. 236. 626. 2, 404. 
9, 771. Jagic, ASPh 6, 662. Pletersnik 1, 16. 
49. 54. 61.246. Sturm, CSJK6,57. Ws;dkiewicz, 
RSI 6, 233. Caric, Slike 2 (tumac). Kusar, 
Rod 118, 19. Vasmer, RSI 3, 262. 6, 197. 
Isti, GL 49. Isti, ZS 18, 2-3. 88-93. GM 
46. Meyer, Ngr. 3, 19. Ribaric, SDZb 9,130. 
133. Crania, ID 6. REW 3 1252. DEI 581, 
582. 

bragoc m (Bozava, Krk, Malinska, Baska) 
»domaca lada sa dva jarbola (prednji nizi, 
drugi visi)«. Od mlet. bragozo = bargozo 
»barca da pesca dell' Adriatico«. Upor. istrom., 
mlet. i trsc. bragagna f »barca da pesca a tre 
alberi«, s istim korijenom ali drugim sufiksom: 
-anea (upor. Barcagno, Zadar). Obje rijeci 
su naziv i za mrezu. Upor. sobaka (v.) u 
oba znacenja. Battisti izvodi od braga < gal. 
braca (v. gore braga), sto bolje odgovara 
znacenju mreze, ali se moze izvoditi i od barca. 
Upor. fr. barge kao i re > rg perga < perca, 
amurga. 

Lit.: Crania, ID 6, 106. REW 3 952. DEI 
586. 587. Ive 148. Skok, ZRPh 57, 467-9. 
479-80. Putanec, AHID 1, 174. 

brajda f (15. v., Hrvatska i Slovenija, 
Belostenec, Jambresic, ZK, Vodice, Krk, 
Cres) »1° odrina u vinogradu ili uz kucu, 
2° prvi red vinograda na obrsu (v.), ZK, 
3° loze poredane po drvenim stapovima 
horizontalno na okrajcima livada (uz njih se 
moze sijati i gajiti vocnjak, Prcanj) = brajga 
(Lastva, Perast) »uz put posadene loze za 
razliku od loza u vinogradu« = slov. brajda 
»an einem Gelander gezogene Reben, die 
Rebenhecke«. Toponim Brdjdica (Rijeka). 



Od tal. braidq (13. v., furl, braide »campo, 
podere«, srlat. braidq »ravnica«), langobardskog 
podrijetla, upor. nvnjem. breit »sirok«. 

Lit: ARj 1, 581. Ribaric, SDZb 9, 105 
Pletersnik 1, 49. 2, 70. Jagic, ASPh 1, 159* 
Vasmer, ZSPh 13, 331. Perusek, ASPh 34 
31. DEI, 587. REW 1266. Prati 162. Sulek 
Im. 29. 

brak' m (13. v.) »P zenidba, udaja, svadba, 
danas sluzbeni izraz za matrimonium, 2° bracna 
gozba (Mrnavic)«. Nije narodna rijec nego 
rijec historijskih spomenika i pisaca. Nalazi 
se jos u bugarskom i starocrkvenoslavenskom, 
odatle u ruskom i ukrajinskom. Praslavenski 
je postverbal obrazovan s pomocu sufiksa -ko 
od bbrati > brati, berem. Upor. znak od znati 
(v.). Odatle pridjev na -bn: bracan (13. v.), 
danas opcenito u odredenom obliku u bracni 
par. 

Lit.: ARj 1, 574. 583. Miklosie 20. SEW 
81. Mladenov 43. Lang, LF 43, 223-30. 
322-32. 404-410. Bruckner, KZ 45, 50. 
319. Sobolevskij RPV 1\, 431-448. 

brak 2 m (16. v., dubrovacki pisci, Mljet, 
Krk) »1 ° neka morska trava, vrsta alge (Korcula 
i drugdje u Dalmaciji), 2° (po semantickom 
zakonu sinegdohe) plitko mjesto u moru gdje 
raste ta alga (ribarski termin: ribe ke zive na 
braku, Krk, zbog mreze)«. Deminutiv na -id 
bracie (Stulic) »museus«. Odredeni pridjev 
brakicni (HE). Od tal. braga »fango, melma«, 
pred-ie. leksicki relikt, koji se osim u roman- 
skom nalazi jos u arb. brak, berak »mocvara«, 
gr. Ppdyoc,, gal. *bracum > stfr. brai, prov. i 
katal. brae u prasrodstvu je s rus. morokva, 
mozda i s nasom rijeci mlaka (v.). 

Lit.: ARj 1, 575. 583. Macan, ZbNZ 29, I, 
207. REW 3 1258. 1264. DEI 587. Roglic, 
HE 3, 230. Isti, PE\, 495-6. 560. 

braktiisat se, -Isem pf. (Kosmet) »okamti 
se«. Turcizam (od aorista brakti, brakmak 
»ostaviti«) potvrden u istom znacenju i u 
ostalim balkanskim jezicima od iste aoristne 
osnove: bug. braktisa(v)am, arb. braktis, 
cine, brahtisire i imperativ brae »ostavi«. 

Lit.: Elezovic 2, 502. Mladenov 43. Pascu 
2, 1 14. 

bran m (Vuk, Kovcezic 1, 96) »(tisanska 
nosnja) dugacka haljina koju nosi nevjesta 
svrh kamizole ili koreta od crvene kadife, s 
ambretama s obje strane prsiju«. Tu rijec 
tumaci Danicic od tal. brano »komad«, a 
sto ne objasnjava znacenje; brano nigdje ne 
znaci odijelo. Mozda prije stoji u vezi s da- 



bran 



198 



braskva 



korum, briu, pi. brine, cine, brina »vuneni 
seljacki, najcesce crveni pojas« < *brenu ili 
branu. 

Lit.: ARj i, 583, DEI 590. Tiktin 225. 

branca f (16. v., Senj, Marulic, Mikalja) 
= brance (Split, Sibenik, Rab, Bozava) = 
brenke, gen. brenaka f. pi. (Dubrovnik) = 
brenke (Dobrota, Lastva, Muo, Korcula) = 
(sa nk > ng, upor. planda, novogr. pojava) 
brenge (Bijela, Pastrovici, Boka) »skrge«. Stulic 
i Zore imaju sing, brenak, gen. -nka m, brenta 
m. pi. (Budva) »skrge«. U Mulu (Boka) brenak 
je dio mreze palandare koji ima manje magle 
(v.) ali cesce. To bi bila metafora, ako je ista 
rijec. Na Ugljanu bronce, gen. pi. bronc »grkljan«. 
Odatle na tal. deminutivni sufiks -ino: brancin, 
gen. -ina, ak. pi. brancine (Kostanjica) < 
mlet. bransin = branzino »labrax lupus«. 
Od gr. xa Ppctyxia > lat. branchiae (Co- 
lumella, Plinije), kslat. branda. Ta rijec u 
zapadnoj Romaniji ima uceni oblik, a samo 
kod nas narodski, i to naglaseno a > a i e 
(prema dubrovacko-romanskom) i ki > c i k 
(upor. orkulic). Upor. brace i brece (v.). 

Lit.: ARj \, 584. 626. Kusar, Rad 118, 
15. REW 1271a. DEI 588. 590. 

branda f (Dubrovnik, Kuciste) » 1 ° vrsta 
prenosnog kreveta (nategnuto platno na drvo), 
2° Hangematte«. Od tal. branda »isto«, post- 
verbal od brandire »scuotere«. Zove se i ranac, 
gen. ranca m »poljski krevet«. 

Lit: REW 8 1273. DEI 589. 

brandia f (Vuk, bez naznake gdje se govori) 
»fitilj topovskk. Noviji njemacki deminutiv 
Brandlein, od Brand. Prijelaz u feminina 
kao u novijim germanizmima u Srbiji: mama 
f, kragna f, vasvandla f < Waschwandel. 

Lit.: ARj 1, 585. 

brankarela f (Smokvica, Korcula) »ribarski 
termin) cetvorokuka udica za hvatanje hobotni- 
ca«. Od tal. brancarella, deminutivna izvedenica 
na slozeni sufiks -ar + -ellus, od branca »zampa, 

Lit: DEL 588. REW 3 1271. 

brasno n (Vuk) »stokavski istocni naziv za 
muka (u cakavaca, npr. u Vrbniku), meija 
(kajkavski, ZK) na zapadu (u Vodicama, 
Istra poznata je samo muka, ali u Peroju 
samo brasno)«. Praslavenska pridjevska izve- 
denica *borsbno, bez paralela u baltickoj grupi. 
Slog bros- nastao je po zakonu likvidne metateze 
(upor. rus. barosno »brasno od rize«). Docetak 



-bno opominje na lat. farina, koje je takoder 
pridjev od far, gen. f arris < * farsis ; brasno je 
prema tome jedan od rjedih latinsko-slaven- 
skih identicnih izraza iz oblasti poljoprivrede. 
Upor. jos orati i arare. Ne treba uzeti s Uhlen- 
beckom da se radi o posudenici iz gotskoga 
barizeins nego o prasrodstvu s torn rijeci. 
U starocrkvenoslavenskom brasno je znacilo 
»jelo«. To znacenje ocuvalo se u katolickom 
crkvenom terminu Brasdncevo (Vuk) za svet- 
kovinu Tijelovo, kada se svetkuje Isusova zadnja 
vecera s ucenicima. Ta je rijec poimenicen 
pridjev na -evo od deminutiva brasance pored 
brasnace u znacenju »hostia, eucharistia«. 
Dubrovacki je pisci upotrebljavaju u znacenju 
»pricest«. Odatle denominali brasniti (Belo-; 
stenac) = brasnovati (15. i 16. v.) impf, 
»ici na pricest«. Odatle odredeni pridjev bra- 
sancani (cetvrtak) pored brasanski. Za viaticum 
postoje izvedenice koje su pridjevska poime- 
nicenja na -ica: brasanica (Vuk), brasenica = 
brasnenica = brasnjenica = (sa disimilacijom 
nj-n > Ij-ri) brasljenica. Poimenicenja su i na 
-nik, -enka: brasnenlk, brasnjenik (Crna 
Gora); brasnenka »kruska brasnava«. Pridjevi 
su na -av: brasnav, odatle brasnjavka »jabuka 
brasnava«; na -ast: brasnast, na -en (odredeni) 
brasneni = brasnjeni, odakle haplologijom 
brasni i brusnica. Na -ja: brasnja f (16. v.) 
»hrana«; na -jak: brasnjak m »biljka chenopo- 
dium bonus Henricus«; na -ara: bramara f 
»komora za brasno«; na -jara: brasnjara (sljiva, 
Slavonija); na -ik + -ar: brasnjikar = brasnar 
»biljka tenebrie molilor«. Radna imenica na 
-ar: brasnar. Vuk ima jos denominal obrasnjaviti 
se, koji se govori i u Kosmetu. U toponimi)! 
postoje Brasljevica i Brasljevac, gen. -vca 
(ZK), koji oznacuju dobru zemlju. 

Lit: ARj 1, 593. 594. 596. Miklosic 19. 
SEW 1, 74. Ribaric, SDZb 9, 135. 169. Ele- 
zovic 1, 58. 2, 6. Trautmann 27. WP 2, 134. 
Uhlenbeck, PBB 30, 264. Hirt, PBB 23, 
331. GM 26. ZbNZ 7, 323. 

braskva f (Belostenac) = briska f, pridjev 
na -ov breskov, poimenicen na -ina breskovina 
»lignum persicae« = (ikavski) briska, gen. 
pi. brlsak (ZK, Vodice) = (po deklinaci)i 
-y, gen. -vue, tip bukva) breskva (Vuk), pri- 
djevi na -en I-in breskven (Belostenac, Jam- 
bresic), breskvin = brbkva, gen. pi. brlskav 
(Vodice) = bresko f (Bednja) = slov. bre- 
skev, gen. -kve f = praska (Vuk, jugozapadni 
krajevi, Split, Dubrovnik, Trpanj, Sutomore, 
Dobrota, Crmnica, Korcula, Lastovo, Poljica, 
Vrbnik), toponimi Praska (Sarajevsko Polje), 



braskva 



199 



brat 



pridjev Praskavo (stara srpska drzava), poime- 
nicen na -ina praskovina, na -oca prdskovala 
»rakija od praska va«, toponim Praskovce n 
(selo, Srbija, okrug Krusevac) = praskva 
(Budva, Perast, Prcanj, Dubrovnik, Lastovo, 
sibenski otoci, Biograd na m., Peroj u Istri, 
Cres, Vrbnik, Rijeka, Marulic, Vrancic, Mi- 
kalja, Bella, Belostenec) = praskva (Rab), 
pridjevi na -en praskven, toponim Praskveno 
(14. v., Krk), na -in praskvin, poimenica na 
-be > -de praskvinac = na -jak praskvinjak. 
Deminutiv na -ica prascica (18. v.), praskvica 
(Praskvica cest toponim: Kotor, Pastrovici, 
Boka, pred Spuzem; f. pi. Praskvice, selo, 
Sabac) = Prosinca (mahala, okruzje sarajevsko) 
= proskva (Popovic, nepouzdano) = (cist 
venecijanizam) persega (Bozava < mlet. per- 
sega) »njem. Plirsich, s kojim je istog podrijetla, 
vodka (Sibenik, upor. slicno specijaliziranje 
opce rijeci od pomum »jabuka« u romanskim 
jezicima)«. Oblik sa b mjesto/; govorio se i u 
panonskoslavenskom kako svjedoci madz. ba- 
rack. Taj je oblik zajednicki hrvatsko-kajkav- 
skom i slovenskom i naslanja se mozda na 
srvnjem. Pfersich, nvnjem. Pfirsich < persicum 
(se. malum). Poimenicen pridjev persica od 
Persia. Rana je posudenica prije 9. v., kako 
uci likvidna metateza per- > *pee- pred su- 
glasnikom; za pre- > pra- upor. orehb > 
orah; pr- > br- takoder stfr. Brancas < 
Pancratius, upor. Bizet > Buzet prema 
Pinguente. V. pridjev u natupijerka (v.). 

Lit.: ARj 1, 593. 627. 11, 373. 374. 375. 

12, 412. Pletersnik 1, 55. Budmani, Rad 65, 

164. Kusar, Rad 118, 18. Cronia, ID 6, 117. 

Oblak, ASPh 6, § 30, 442. Miletic, SDZb 9, 
407. Ribaric, SDZb 9, 134. REW 3 6427. No- 
vakovic, GG 3, 206. Stender-Petersen (cf. Jan- 
ko, Sldvia 9, 350). Van Wijk, ZSPh 14, 13. 

Gombocz-Melich 280 - 28 1 . 

brat m (Vuk), sveslavenska rijec iz praslav. 
doba, baltoslav. i ie. rijec kao izraz za krvno 
srodstvo prvog koljena. Potjece od ie. osnove 
bhra-, rasirene sufiksima -tori-ter, kao mater 
(v. mati i kci) i lat. pater. Istim sufiksom iz- 
razava se i mocija: -tra u sestra (v.). U staro- 
crkvenoslavenskom postojala su dva oblika 
bratn i brait, tj. kao u tal. i mm. frate prema 
fr. frere sa disimilatornim gubitkom r u dru- 
gom slogu. Oblik bez -r je jedini koji postoji 
u hrv.-srp. knjizevnom jeziku i u njegovim 
narjecjima. Gubitak docetnog -r ide u balto- 
slav. zajednicu; potvrden je u staropruskom 
brati. Upravo, postojala su u toj zajednici 
oba oblika kao u romanskim jezicima, upor. 
lit. deminutiv broterells i lot. deminutiv bra- 



tariti »dragi«. Od oblika bez -r stvoren je jos 
u praslav doba kolektiv brdtua > braca (13. 
v.), stcslav. bratija. Upor. u gr. eppcrcpfa va- 
zna ie. sociologijska organizacija. Odatle 
deminutiv na -ica: brat ica (Vuk), kod Du- 
brovcana bratica. 

Od najstarijih vremena tvore se hipokoristici 
od te rijeci. Hrv.-srp. hipokoristik brale (Vuk), 
koji se obicno upotrebljava u vokatlvu brale, 
upor. analogno sele od sestra, nalazi se i u 
lit. brolis i lot. bralis. Osim brale veoma su 
brojni i drugi hrv.-srp. hipokoristici koji se 
tvore na vise nacina: 

a) dodatkom sufiksa -coj-ca (v.) na prvi 
slog: braco, braca (Vuk), odatle pridjev na 
-ovl-in — bracov, brdcin. 

b) na isti slog dodatkom sufiksa -jo: brajo 
(16. v.), brdja (Vuk). Odatle pridjevi na -ov{-in: 
brdjov, brdjin i dalje izvedeni hipokoristici: 
brojan, brajen (Vuk, 16. v.), brajenak, gen. 
-jenka. Odatle i etnikum Brdjac, gen. Brdjca, 
odatle ime zemlje Brajsko (nema veze sa antic- 
kim Breuci). Ovaj se tip moze prosiriti sa -ko: 
brajko (odatle prezime Brajkovic), ali ovo 
moze stajati i za bratko prema zakonu i >j 
pred suglasnikom, upor. Captajka f za Cap- 
tatka, od Cavtat. Jos se moze rasiriti sa -in i 
-ce: brdjne (vokativ u Vodicama, Istra, »1° 
brate, 2° dragk, takoder ZK, ovdje i brajnee 
(vokativ), cesto u negativnom tvrdenju: a 

jok, brajn(c)e \ 

c) sa -sa: brasa, odatle prezime Brasic. 

d) ispusta se za djetinji govor tezak suglas- 
nik r u prvom slogu i na slog ba- dodaje se 
le od brale: bala, gen. bale (Kosmet) »isto sto 
i brale, ali i sa rasirenjem znacenja naziv mla- 
dih zadrugara za starije (upor. sinonim striko)*. 
Odatle pridjev na -in baltn. Ovamo idu mozda 
i prezimena Balen, Balenovic (Lika). U Lici 
se reducira u brzom govoru i a, pa se go- 
vori hrte umjesto brate. 

e) ovaj tip je star jer je sa nastavkom t'a 
postojao u staroceskom i u panonskoslaven- 
skom, odakle je madz. bdtya »stariji brat, 
(sa rasirenjem) ujak«. U hrv.-srp. je ovaj tip 
prosirio znacenja na »otac«: baca. 

f) dodaju se jos i -ja: baja (Slavonija) i 
-to l-ta: bato, bata (za oca i brata; dolazi pred 
licno ime: Bata Milenko, Srbija). 

g) sufiks -ca: baca, gen. bace m (Kosmet) 
»djetinji je izraz za oca (sinonim cica) uz licno 
ime«. 

h) i sa samim akcentom tvori se hipoko- 
ristik na -oj-a: brata = brata (Vuk), kao i 
sa -jo: braco (Slavonija) i bracan. 



brfit 



200 



brat 



Vazna je izvedenica dobivena s pomocu hi- 
pokoristickog sufiksa -an (kao u Milan od 
Mile} jer oznacuje specifikaciju u krvnom 
srodstvu: bralan m (Vodice, Lovran) »fratris 
filius« prema bralanica f = bratdnicna (Drob- 
njak) = bralano (Vodice) »bratova kci«. To 
znacenje dobiva se i prosirenjem sufiksom -ic 
koji izrazava descendenciju : bratanic (takoder 
prezime), odatie i pridjev na -ev i deminutivno 
-(ajc: bratanac, gen. -anca = bratanac, 
gen. -anca (Kosmet) m prema bralanica i 
(Kosmet) i bratance n, pi. bratancici u istom 
znacenju. Ovo znacenje moze se izraziti i sa 
samim -ic: bratic. Sa sufiksima -en, -en, -in 
poimenicenim sa -(a)c: bratjenac > bracenac 
= bracinac = bratenac = bratinac izrazuju se 
i hipokoristici od brat, kao i sa samim deminu- 
tivom na -(a)c: bralac, gen. braca (13. v.). 
Vazna je, nadalje, izvedenica s pomocu particip- 
skog sufiksa -im: bratim, pridjev i imenica: 
bratim »sodalis«, odatie denominal bratimili se 
impf. Taj je mogao nastati i deprefiksacijom 
od pobratimiti se. Veliku ulogu igra prefiksalna 
slozenka pobratim m, koju posudise Arbanasi 
sa metatezom probotim, a stvorise prema nasoj 
i svoju izvedenicu vellam od vella »brat« kao 
i Rumunji svoju izvedenicu firtal od frate 
s pomocu lat. sufiksa -atus (upor. surala f 
»posestrima« od so ru < lat. soror). Od pobratim 
su izvedenice: pridjev na -ski: pobratimski, 
apstraktum na -stvo: pobratimstvo n, pobra- 
timstina f (takoder i bez po-}. Odatie hipo- 
koristik pobro (-a, -e) ipdbrica i pridjev pobrin, 
poimenicen sa -ica: pobrinica »pobratimova 
zena«. Antroponimi Pobrat (Decanski hrisovulj), 
Pobratac (Dubrovnik) i prezime Pobric. 

Jos postoji sa bez- kao prefiksom: bezbratica 
f (Ljubisa) = bezbratnica (Vuk) »zensko bez 
brata«. 

Od brat pridjevi su na -ov: bratov, na -in: 
bratin; na -nji: bratnji, poimenicen u bratnjak 
(Lovran) »dio koji je pripao bratu«; na -ski: 
bratski (13. v.) = bracki (Kosmet), na slozeno 
-njev: bratnjev (Kosmet); -inski: bratimki, 
-oviji: bratovljT. Odatie apstraktne imenice 
bratinstvo (Vuk), bratinstina (17. v.), bratdv- 
Stina (16. v.), kalk za lat. fraternitas »vrsta 
crkvenog drustva«. Starogrckoj fratrlji u Sparti 
odgovara apstraktum bratstvo (Vuk) = brat- 
stina f, odatie bratstventk = bratstvenjak, 
gen. -aka »jedan od bratstva«. Tu izvedenicu, 
koja mora da je stara, posudise Rumunji u 
obliku breasla f = brasla (Muntenija) »ceh, 
esnaf«, kao termin zanatlijskog udruzenja, 
odatie braslat »clan esnafa«. Denominali: 
bratiti (po-, raz- se, 19. v.). 



Od slozenica sa brat kao prvim elemen- 
tom vazna je bratuced m (13. v.) »brat od strica, 
frater patruelis« = bratucedo (Petranovic, 
nar. pjesma i Kavanjin) prema bratuceda f. 
(16. v.) »sestra od strica, soror patruelis«, 
(tip kompozita dvandva}, danas zamijenjeno 
u hrvatskim gradovima sa kuzen m prema 
k.uzina f (< fr. cousin, cousine}; odatie po- 
svojni pridjevi na -ov, -in, -ski: bratucedov 
(Vuk), bratucedin, bratucedski. Upor. stcslav. 
bratuceda »od dvojice brace djeca« (rijec je 
tada jos imala etimologijsko znacenje jer je 
slozenica u prvom dijelu sadrzavala dualni 
genitiv bratu, a u drugom cedo u pi.; ali vec 
u Suprasi, bratucjdb znaci »sin bratov, necak«; 
ovako jos u bugarskom). U drugim slavenskim 
jezicima nema te slozenice. 

Iz plurala cjda stvoren je pridjev 
samo u pridjevnoj slozenici inocedz »(xovoy£v- 
vf\q«. Ta je slozenica vazna za utvrdivanje 
etimologije od cedo jer kaze da prvobitno 
znacenje nije »dijete« nego pridjev cjdb »zacet«, 
stvoren od -cbnp, -cetl »concipere«, upor. stces. 
cad m »djecak« prema cada f »djevojka«. 
Kako je dualni oblik bratu za danasnju jezicnu 
svijest nerazumljiv, zamjenjuje se u bugarskom 
posesivnim pridjevom bratovced m prema 
bratovcedka f. U hrv.-srp. opet led m prema 
ceda f ne dovodi se vise u vezu sa cedo jer 
je nerazumljiva. Zbog toga se zamjenjuje raznim 
sufiksima: bratic (16. v.), bratanic m, brati- 
cna f, braticina f (Vuk) gdje en stoji mjesto 
en. 

Od drugih izvedenica treba spomenuti 
bratkovina f (Risan, Vuk, Smokvica, Korcula) 
»vrsta loze crnog ili bijelog grozda s velikim 
okruglim jagodama« (rusko bratko nije potvr- 
deno u hrv.-srp. kao apelativ) i slozenice 
bratoljublje n (13. i 14. v.) i bratoubijea m (17. 
v.). Brat igra u nasoj antroponimiji takoder 
veliku ulogu; najprije kao prvi element u 
dvoclanom staroslavenskom tipu: Brat(i}mir 
(13. v.), Bratislav (14. v.) = Braslav (13. i 
14. v.), Bratoljub (14. v.), Bratomil, Bratonjeg 
(13. i 14. v.), Bratbrad (11. v.), Brativoj i u 
bezbrojnim hipokoristicima odatie: Bratisa, 
Bratjen, Bratko, Bratoje, Brdtonja (14. i 15. 
v.), Bratos, Bratota, B rata van, Bratu], Bratuij, 
Bratujko, Bratun (14. v.), Bratus(a) (14. v.) s 
Bratusko itd. Ima potvrda i za slozenice sa 
brat kao drugim elementom. Upor. prezime 
Ljubibrdtic. 

Rijec brat posudise nomadski Madzari kao 
bardt od panonskih Slavena, odatie apstraktum 
bardtsdg »bratstvo«, ali to ne znaci da oni kao 



brati 



201 



brati 



nomadi nisu poznavali u svom jeziku naziv 
za prvi stepen krvnog srodstva. Nasa posude- 
nica burazer (turcizam perzijskog podrijetla, 
perz. bratar u turskom izgovoru biirader) kao 
i drugi arapski izrazi za srodstvo koji se upo- 
trebljavaju u Bosni, pa kao i vec spomenuti 
nazivi kuzen m, kuzinaf, dokazuju da se izrazi 
za srodstvo cesto bez stvarne potrebe posuduju. 
Kod Rumunja postoji samo u jednom starom 
tekstu bratas »drug« i borates »amicus«; u 
Bukurestu barat oznacuje katolickog svecenika; 
barat i barates dosli su u rumunjski preko madz. 
barat. 

Lit.:ARj\, 155. 209. 266. 574. 575. 596. 
601. 604. 609. 662. 663. 10, 144. Miklosie 26. 
32. SEW 1, 82. 154. Trautmann 36. WP 2, 
193. Bruckner 39. ASPh 15, 315. Slamki 
l,41.Mladenov 43. 44. Ribaric, SDZb 9, 133. 
Vukovic, SDZb 9, 380. Elezovic 1, 28. 34. 
58. GM 354. 469. Tiktin 223. Skok, Sldvia 
15, 189. ASPh 34, 305. Boissin, RES 27, 43, 
Maretic, Rad 81, 114-5. REW 3 27. 43. 
Budimir, JF 15, 160. Jagic, ASPh 3, 727. 
Jokl, Unt. 41-44. Boisactf 1036. Meillet, 
IF 2, 295-6. Otrebski, LP 2, 283. Hirt, 
IF 32, 245. 

brati, berem impf. (Vuk, ZK berem, Kosmet), 
(s prefiksima do-, iz-, iza-, na-, o-, od-, oda-, 
po-, pre-, pri-, raz-, raza-, sa-, u-, uz-, uza-, 
uza-, z- < s-, zao-f sveslavenski glagol primarne 
klase iz praslav. doba s prijevojem e u pre- 
zentu, & u infinitivu (stcslav. berc, bvratij kao 
prati, perem (v.), baltoslav. i ie. bher- »nositi, 
donijeti«. Iterativ se dobiva duljenjem 6 > i: 
birati, biram (s prefiksima do-, iz-, iza-, na-, 
o-, od-, po-, pre-, pri-, raz-, sa-, z- < s-}. 
Postoji jos prijevojni stepen o: bor koji dolazi 
samo u litavskom baras, a u slavenskom veci- 
nom u prefiksalnim, najcesce imenickim slo- 
zenicama. Prema tome, cetiri su osnove ovoga 
glagola koje sluze u nasoj tvorbi rijeci: a) 
infinitivna bu- > br-, b) prezentska ber-, 
c) iterativna prijevojna bir- i d) prijevojna post- 
verbalna bor-. 

Od osnove pod a radna je imenica na -at: 
brae, gen. -ala m (Pavlinovic, Podgora, Dalma- 
cija) »trgalac, jemac« prema bracica f, apstrak- 
tum bracino /(Stulic) »collectio«; prosli particip 
pasiva poimenicen sa -ica: brdnica f (Vuk) 
»izabrana jabuka ili kruska«; na -je: branje n 
(Vuk, 17. v.) = branje (Vodice, Istra, ZK) 
»collectio, trava sabrana na livadi za svinje«; 
prosli part. pas. na i poimenicen sufiksom -va: 
brdtva f (kajkavska rijec, Belostenac, Jam- 
bresic, Voltidi); prosli partie, pas. kao pridjevi: 
odabran »dobar, valjan«, razabrat (hljebf. 



Ovamo idu i ndbar m (Vodice, Istra) < *nabbeb 
»nabor« i nabraskati pf. »naciniti bore« gdje 
je osnova rasirena inhoativnim sufiksom -sk-. 
U knjizevni jezik malo je od toga uslo. 

Daleko je veca leksikologijska porodica os- 
nove ber-. Ovamo ide najprije praslavenska 
ili bolje jos ie. izvedenica obrazovana s pomocu 
danas nezivog sufiksa -men: praslav. *bere 
-men (set- osnova} > breme n (12. v.), ikavski 
brime ZK, slog bre- je po zakonu'likvidne me- 
tateze. Odatie pridjev na -bn: breman < 
*beemenbnb stegnuto po zakonu haplologije, 
na -et: bremenit', poimenicenje na -ica: bre- 
menica f (Vuk, Korcula) »sud od duga uzak 
a dug, bacva za vodu, koja nije plosnata (za 
razliku od medzarola f koja je plosnata, Kor- 
cula)*; odatie hipokoristik brema f; radne ime- 
nice na -ar: bremenar = na -dzija bremendzija; 
bremenosa (Crna Gora, haplologija tipa zako- 
nosa): deminutivi na dvostruk sufiks -cbee: 
bremesce,, na -icak: bremicak, na -jak: breme- 
njdk m (Kosmet) »veliko kabasto breme«; 
kolektiv na -je: bremenje n (Kosmet). Deno- 
minal razbremenivati (Jambresic). Ovamo 
ide po jednom tumacenju i praslavenski pridjev 
*ber-dia > bre da (v. nize bread). Zatim apstrak- 
tum na -bba: berba f »jamanje, trganje« pored 
beridba f (Srbija, Valjevo) »branje kukuruza«; 
radna imenica na -ac: berac, gen. -oca m 
prema beracica f; odatie pridjevi na -ev i 
-ski: berdcev i beracki; na -ka: berka f (Srbija, 
Valjevo) »kosarica za branje kukuruza«; na 
-alo beralo n (Pavlinovic, Dalmacija) »grane 
ili stablo na kom se sto bere«. Ovu rijec Da- 
nicic bez potrebe izvodi od perz. ber-awer 
»rodan«. Ovamo ide jos postverbal pober m 
»jarak izmedu dvije lijehe« (Buzet, Sovinjsko 
polje, Istra) zacijelo tako nazvan jer pobire 
vodu. Pridjev na -iv: izberiv (Stulic) danas je 
opcenit. 

Jos veca je leksikologijska porodica osnove 
bir-. Ovamo ide najprije postverbal bir m, f 
(18. v.) »1° prijesad, vocka ili loza za presadi- 
vanje«. Nije etimologijski isto sto btrm,. f 
(13. v.) »porez popu od ozenjene glave« < 
madz. ber (v. bir). Radna imenica na -ac (v.): 
birac, gen. -aia m »elector«, neologizam kao 
i biraliste i biranih, gen. -ika m »electus«; 
deminutivni glagol birukati impf. (Ljubisa); 
slozenica sa pa- (v.) pabirak, gen. -irka m, 
odatie denominal pabirciti (na-} = pabircit 
(Vuk Kosmet), u ZK od osnove ber- i asi- 
milacijom suglasnika pdperak, gen. -fka i 
odatie paperkovati. Taj glagol posudise Ru- 
munji pobi'rd (Dame). Isto tako o-: dbirak, 
gen.- bbirka = bbir m = obira f i obirac, gen. 



brati 



202 



brav 



-aca, oblrina, obirotina, sve od obirati = obi- 
rat (Kosmet); iz-: izbirak, izbirdc = izbiravec 
(kajkavski), izbiralo m, izhirstina f (Kosmet), 
prema izber (narodna pjesma istarska); na-: 
nabirac, gen. -oca m, nabiraca f »sipka na koju 
se nabire vatra«; zatim nabiraciti (Vuk) »na- 
pabircitk = nabirkaciti, nabirkacim (Lika). 
Zatim od-: odbir (npr. na odbire: meni je na 
odbire, Vodica, Istra) = odbirak, gen. od- 
bir ka (Vuk). Zatim z- < s- : zbir m i zbirka f. 
Od sabirali je na -oca: sabiraca f (Vuk) »vrsta 
pite kojoj se listovi u sredim sabiru«. Odre- 
deni pridjev odatle sabirni neologizam je za 
prevodenje njemackih slozenica s prvim ele- 
mentom Sammel-. 

Isto je tako brojna leksikologijska porodica 
osnove bor- koja se nalazi najcesce u prefiksal- 
him glagolskim slozenicama i u postverba- 
lima stvorenim od njih. Bez sufiksa je samo 
bora f »plica, ruga« i pridjev odatle boran 
(17. v., samo Vuk) »sinuosus«. Jedna je od 
najvaznijih prefiksalnih slozenica SbBoeb, post- 
verbal od sibbrati > sabrati, saberem (15. 
v.) pored zbra-ti koja je dala semanticku va- 
rijaciju: 

1° sabor »1° Falte, 2° diete«. U prvom zna- 
cenju posudise Arbanasi zapari = sabor, 
gen. sabora (Kosmet) »slava nekog manastira«; 
odatle odredeni pridjev na -ni: saborni (crkva); 
na -ski: saborski; na -iste: saboriste n; deno- 
minai na -isati (v.): sabbrisati = saborovati. 

2° zbor = zbor, gen. zbora (Kosmet) u 
dva znacenja 1° »skup«, odatle zbornica f 
i 2° »rijec, govor, razgovor«. U posljednjem 
znacenju posudise Cincari denominai zburi 
< zboriti (po-, pro-, o-) = zborit pored zbo- 
rit (Kosmet) impf., ozboravat (Kosmet) »ogo- 
varati«. Ovaj razvitak znacenja koji se osniva 
na zakonu sinegdohe (totum pro parte), od- 
govara posvema lat. conventus, rum. cuvint 
»rijec«, arb. kuvent i ngr. xou|3£vxa »isto«, 
sve opet prema dvostrukom znacenju grckog 
krscanskog termina ou,iX(ot (od 6u,iXeTv »sku- 
piti se«) »1° zajednica, 2° propovijed«. Oda- 
tle slozenica zborbera f = zborberiisa (Kos- 
met) »zensko celjade koja slusa sto se govori 
i to prepricava«, upor. ubirat, -iram impf, 
»prisluskivati«. 

Vazan je postverbal razbor m = razbor 
m (Vodice) od raz(a)brati, negativno : nerazbor, 
Prvobitno mu je znacenje »razlika« sto sevidi 
iz Vukove izrecice: svi bez razbora. Danas je 
dominantno znacenje »pamet, razum«. Ra- 
zbor je u Dalmaciji (Pavlinovic) i »sitna 
suma, grmlje, sinonim sisljaga«. 



Ovamo zacijelo ide razbora f »mrezica kod 
crijeva« (Prigorje uzduz slovenkse granice). 
Odatle na -be: rdzborac, gen. -rea m »brasno 
presusenu pri vatri u tavi, da cicvara bude 
sipka i krapciva (tj. razabrala)«, pridjev na 
-bn: rdzboran = na -it: razborit (16. v.) »1° 
sinonimi pametan, mudar, razlozit; negativno 
nerazborit; 2° sirok u odijelu«, prema rdz- 
boran »sto ima bore, pun nabora«. Odatle ap- 
straktum razboritost f; denominai: razboriti, 
-im »govoriti« i rdzbonik, razbornost, razbor- 
stvo, kojine udose u danasnji nas govor. Drugi 
postverbali: od nabrati, ndherem (Vuk); ndbor 
m »mrska na kosuljk, odatle sa -nica: nabo- 
nica f (Pag) »crna suknja«; sa -njak: nabornjak 
»nabran dio oko vrata«; od od(a~)brati: odbor. 
Jos je od interesa zabiljeziti unakrstavanje sla- 
venskog i turskog glagola u salabrat, salaberem 
pf. (Kosmet) pored salaberisat, -esem »pokupiti, 
uzeti« < tur. salmak »potjerati pred sobom« 
+ brati, berem, a u slovenskom brati »citati«, 
odatle berilo n »stivo«, sto je prevedenica prema 
njem. lesen i lat. legere, koji znace upravo 
»brati, birati«. 

Lit.: ARj \, 234. 236. 237. 320. 321. 322. 
323. 549. 574. 575. 585. 592. 610. 623. 3, 
854. 4, 134. 194. 8, 48. 426. 442. 547. 569. 
574,7,208.212.356-7.756.770.13,428-32. 
479-88. 12, 56. 14, 416-423. Miklosic 9. 
SEW I, 50. 51. Bruckner 37. 44. WP \, 157. 
Mladenov 44. Elezovic 1, 3. 58. 190. 194. 
204. 220. 428. 2, 6. 20. 23. 160. 376. i si. 538. 
REW 2194. Ribaric, SDZb 9, 133. 172. 186. 
Vaillant, RES 22, 29. Boisacq 1021-2. 1038. 
GM 35-6. 481. Brugmann, KZT1, 418-20. 
Kretschmer, KZ 39, 548. Densusianu, Grai 
si suflet 2, 1-21. ASPh 30, 457-8. Belie, 
7V71, 66. Thurneysen, KZ 44, 113-4. Meillet, 
RSI 2, 62. Giintert, WuS 11, 140. Tornano- 
vic, JE 17, 202. 

brav m (Vuk, Kosmet), sveslavenska i pra- 
slavenska (*boryo) rijec, bez refleksa u balti- 
ckoj grupi, dok za ovca (v.) postoje. Semanticki 
znaci isto sto i ovan. Razlika je jedino u tome 
sto brav nema mocije, a za ovan postoji femi- 
ninum ovca. Ali kako apstraktna izvedenica 
na -ina: bravina f (ZK) = brdvetina (Belo- 
stenac, Voltidi) u narjecjima znaci »meso od 
ovce ili ovna, od jarca ili koze«, brav je prvo- 
bitno znacilo tu sitnu zivotinju kao species, 
bez obzira na spol. Zbog toga Brugmann 
(II, 1, 157 — 8) ispravno zakljucuje da je-brav 
stara kolektivna imenica za sitnu stoku obojega 
roda, za ovna, ovcu, kozu, jarca, jare. S tim 
se slaze i podatak Vukov da u Backoj, Banatu 
i Slavoniji znaci »porcus castratus« (ovako 



brav 



203 



brazda 



i slovenski i slovacki), dok u ceskom znaci 
»sitnu stoku uopce«, = u ruskom borovcak 
»jednogodisnje tele«, a starohrvatska pastir- 
ska radna imenica na -ar bravar m (11. v.) 
prema bravdrica f (Dalmacija, Pavlinovic) 
znacila je »cuvara sitne stoke, ovcara, kozara«, 
odatle bravarev i bravarija (16. v.) »ager pas- 
cuus«. Nju posudise' Mlecani braver (Cres), 
a dolazi i u dalmatinskim pravnim spomeni- 
cima. Arbanasi posudise brave f »stado, tor« 
i bravar. Slog bra- nastao je po zakonu likvidne 
metateze (rus. borov »divlji prasac«, polj. 
browek). 

Od brav postoje jos ove izvedenice: na -(a)c: 
bravac, gen. -vca (Vuk) »porcus«, odredeni 
pridjev na -j: brdvlji — na -ski: bravinski, 
coll. kravlje n, pridjevski toponim i oionim 
sr. r. Brdvsko (planina i selo); deminutiv na 
-ce: bravce, gen. -ceta »jedan brav«; denomi- 
nai na -ati bravati (Vuk) impf, »ici bez pameti 
kao brav«; na -iti: zabraviti »zalutali kao ovca«; 
brav znaci jos i »neku-mjeru za zemlju« (Krcki 
statut), a tu rijec Danicic izvodi od tal. braccia, 
sto ne odgovara ni fonetski ni semanticki. 
Mazuranic kaze ispravnije da je isto sto i 
brav, tj. da znaci toliko prostora koliko jedan 
brav treba za pasu. 

Sto se tice postanja, uzimlje se da je osnova 
ista koja i u boriti se (v.) i da je prvobitno zna- 
cenje bilo »uskopljena sitna stoka, ovan, pra- 
sac«. U torn slucaju sufiks -uo bio bi isti koji 
i u lat. cervus i u krava (v.). Ako je tako, onda 
je praslavenska rijec srodna sa stisl. borgr i 
stvnjem. barug; nije posudena iz germanskoga, 
kako misli Hirt. 

Lit.: ARj I, 574. 593. 610. 611. Miklo- 
sic 19. SEW 1, 77. Mladenov 42. GM 45. 
Mazuranic 96. Elezovic I, 57. Trautmann 27. 
WP 2, 161. Machek, KZ 64, 263. Hirt, PBB 
22, 230. 23, 331. 

brava f (16. v., Vuk), nije opca hrv.-srp. 
rijec jer se ne nalazi ni u cakavskom ni u hr- 
vatskom kajkavskom* Od drugih slavenskih je- 
zika nalazi se jos samo u bug. brava »sinonim: 
klucalka«. Drugi su hrv.-srp. izrazi za brava 
ovi: zaklop, zavor, kljucanica (ZK), kljuce- 
nica. Arbanasi posudise brave f u istom zna- 
cenju; tur. pirava Zenker oznacuje kao »klju- 
canicu bosanske fabrikacije« (prema tome bi tur. 
pirava bila posudenica iz bosanskog govora). 
Postanje sloga bra- nepoznato je jer rijec 
ne postoji u sjevernim slavenskim jezicima. 
Veza sa predrimskom barra »prijecka« bila bi 
semanticki moguca (upor mandal, zasun, 



kracun), ali se ne zna da li je rr < rv. Sa gle- 
dista lingvisticke geografije, brava bi mogla 
biti ilirotracka rijec. 

Lit: ARj 1, 611. Miklosic 20. SEW I, 82. 
GM 45. Mladenov 42. Vasmer, ZS 16, 2. 
86. RSI 3, 263. 

bravo (u Vuka era-), internacionalni uz- 
vik »tako valja«, danas opcenit u gradskom 
govora, odatle ulazi i u narodni govor. Nastao 
je od tal. priloga bravo koji je usao iz tal. opere 
u njemacki, odatle oper k nama. Apstraktum 
je odatle bravura f »vjestina«. I taj je dosao 
k nama preko njem. Bravour < fr. bravoure 
< tal. (15. v.) i spanj. bravura. To je izvede- 
nica na -ura od tal. pridjeva bravo < prov. 
brau »divlji, ostar, neukrocen« od lat. barbarus 
(haplologijom *brabus > vlat. brovusj. Na -are 
tal. bravare > bravdt, -am (Cres) »prkositi, 
prijetitk. Upor. arb. bravom. Rijec barbarus 
govori se kao internacionalna u dva izgovora 
u pridjevu na -bsk barbarski = varvarski, 
upor. arb. varvaro. Na nenaglaseni sufik -ia 
ocuvao se u imenu kraja Barbaria > Barbagia 
(Sardinija) = Varvaria (prema grckom izgo- 
vora, Dalmacija). Odatle f\ BpePepa (hrv. zupa 
kod Porfirogeneta), Bribir i pridjev breberiscico. 

Lit.: ARj 1, 612. Skok, NVj 22, 441-2. 
REW* 945. DEI 592. 593. GM 45. 464. Wei- 
gand-Hirt 1, 282. Van Wijk, ZSPh 14, 13. 
i si. Mayer 1, 354. 2, 122. 

brazda f (14. v., Vuk) »sulcus«, sveslav. 
poljoprivredni termin iz praslav. doba (*foii- 
-da). Slog bra- nastao je po zakonu likvidne 
metateze (upor. polj. brazda, rus. horozda). Ie. 
je korijen isti koji u brasno (v.) i brana (v.), 
tj. bher-lbhor-, rasiren sa s (upor. bez £ gr. 
cpdpoc. »brazda«) i sa sufiksom -dha, koji se na- 
lazi u pravda (v.) i krivda (v.), sto znaci da je 
brazda ie. apstraktum, srodan sa stengi, breard, 
stvnjem. bran »okrajak«. U bug. brazna f je 
poimenicen pridjev prdzdna, koji se pojav- 
ljuje i u madz. brdzna pored bardzda (11. 
v.), starije horozda, znak da je taj poljoprivredni 
termin postojao u panonskoslavenskom u 
oba oblika, dok je u rumunjskom samo brazda 
f. Veza s korijenom od brana vidi se u tome 
sto rus. horozda znaci u narjecju (Pskov) 
isto sto i barona. Odatle: deminutiv na -ica: 
brazdica, radna imenica na -as: brazdas m 
»1° vo koji ore s desne strane, 2° confinis, 3° 
takoder vrsta biljke«, pridjev na -at (v.): braz- 
dat; denominali na -ati: brazdati (iz-, i Kos- 
met) i od deminutiva brazdicati (Vuk) te na 
-iti: brdzditi, brdzdim impf, (iz-, za-}- Mjesto 



brazda 



204 



brdo 



suglasnicke grupe zd pojavljuje se zg samo 
u hrv.-srp. (ne u drugim slav. jezicima) u 
denominala brdzgati »isto sto i brazdatk i u 
izvedenici na -otina (v.) brazgotina f »1° trag 
od rane, ozujak (v.), 2° bora (v.)« = brdzgot 
(Kavanjin), odatle pridjev na -av: brazgoti- 
nav, na -ovit: brazgbvit. 

Lit.: ARj 1, 612—614. Miklosie 19. SEW 
I, 75. Bruckner 42. KZ 45, 53. WP 2, 133. 
Mladenov 42. Gombocz-Melich 286. 535. Ele- 
zovic 220. Scheftelowitz, KZ 54, 231. Me- 
ringer, IF 18, 246. Buga, KZ 51, 127. To- 
dorovic, NJ 5, 11-14. Nahtigal, SIRev 2, 303. 

bfblati, -am impf. (Vuk) = brbldti (ZK) 
= brbljati (raz- se) (Vuk) »svasta govoriti«, 
bug. brdbla. Od baltoslav. onomatopejske os- 
nove brb-, od koje s onomatopej skim sufik- 
som -ot- (upor. topot, sopot, v.) brbdtati = 
hrbatiti »izvoditi zvuk izviranja«, upor. slo- 
venski brbot (odatle prezime Barbot, Vivodina) 
»mucanje itd.« i gluz. borhot. Paralela lit. 
burbeti »brummen, brodeln« dokazuje da je 
osnova brb- bila rasirena s/ = / = r = or 
= os = os — ot = olj, tj. onomatopeiziranjem 
sufiksa. Odatle: pridjev na -av: brbljav (Vuk), 
poimenicen sa -(a)c: brbljavac m prema brb- 
Ijavica f = bfbljivac = bfbravac; bfboriti, 
brbosati = brbositi = brbositi, brboljiti, brbrati 
(slov. i hrv.-kajk.), brbotljivac. Cudno je ra- 
sirenje u Puntu (Krk) brbuznjat impf, »ble- 
betali«, odatle brbuznjalo m »brbljavac«. Ista 
osnova dolazi i s izmjenom suglasnika b u 
f-.frfljali, -am impf. (Vuk) = frfrati (Jambresic) 
= frfnjariti, -im (18. v., Slavonija) = frfurili 
(Jambresic), odatle radna imenica frfura m 
(Belostenac). Mjesto samoglasa r dolazi i 
oja: fdflati, faflata (Dubrovnik, Boka) »rdavo 
celjade koje svasta brblja«, odatle faflatat 
»kojesta govoriti«; brebonjili impf. (Dubrovnik) 
»mrmljati« = brebonjati (Stulic) = brabonjdt, 
-am impf. (Kosmet) »trabunjati«. Poucan pri- 
mjer kakve sve izmjene moze dozivjeti prastara 
onomatopeja tipa barbarus, gr. poppopu^co. 

Lit.: ARj I, 614-5. 3, 71. 72. 13, 489. 

Miklosie 101. SEW 1, 107. Trautmann 39. 
WP 2, 262. Mladenov 46. Matzenauer, LF 
7, 14. Tomanovic,// 7 17, 206. Boisacq 114-5. 

bfc, uzvik, upravo skraceni imperativ prema 
tipu kuc kuc, tue tue, od bread, bream prema 
impf, (po-, raz-") (sjeverozapadna Hrvatska) 
»rastaviti, razbacati,- razmetatk, bfenuti pi. 
(Vuk, Boka) »projicere, anriihren«. Ide zajedno 
s brilti (Marulic) »taknuti«, brckati impf. (Vuk) 
prema brinuti pf. (Vuk), odatle brckavica f 
(Vuk) »put po kom je zitko kao te se btjecka kad 



se ide, sinonim bljeckavica«, iz cega se vidi 
da je osnova onomatopej ska (brc = bijec-). 
Odatle break, gen. brcka m »mali val sto se 
dize kad se gazi po vodi ili brcka«. Dalja je 
veza brkati impf. (Vuk, Dalmacija) »turbare, 
kvariti« prema brknuti (17. v.); (z)bfka f 
»confusio«, o kojima v., te (uz)burkan (v.); 
bread moze biti i deminutiv od brbali (v.) < 
*brb.cali ili unakrstavanje brbali + bacati 
(v.). Ne zna se ide li ovamo break m (Skadarsko 
jezero) »riba koja se ne jede nego sluzi za mamu 
jeguljama«. 

Lit.: ARj I, 56. 615. 660. 661. 617. 659. 
Miklosie 10. Mladenov 54. Osten-Sacken, IF 
28, 145. Perusek, ASPh 34, 31. Pedersen, 
KZ 38, 342. SEZb 13, 193. 

Breko m (Hrv.), licno ime. Od kelt. Briccius, 
ime sveca u gornjoj Hrvatskoj od 11. v., 
odatle toponimi Brckovljani, Brckovic (i prezi- 
me), Brckovcina. 

Lit.: ARj 1, 615—5. Sertic, ZbZN 138. 

brc, gen. bfca m (Ljubisa, Boka) »stanje 
u kojem je sto kad prispije do najboljeg svog 
vremena«, izvedenica je od brk, lok. brku, 
pi. brkovi prema brci (Vuk) s pomocu sufiksa 
-lo (= lat. -turn); -ia u bfca f »copia«, odatle 
denominal na -eti: bread, -am impf. (17. v., 
Divkovic) »napredovati, jacati, koristovati se«. 
Ostalo v. pod brk. 

Lit.: ARj I, 660. Miklosie 10. Bruckner 17. 
Osten-Sacken, IF 28, 148. Joki, Unt. 137. 

brdo n (Vuk) »1° tkalacki termini: Weber- 
kamm, Lade des Webstuhls, 2° geografski 
termin: brijeg, brezuljak, Hiigel, colline«. U 
prvom znacenju rijec je baltoslavenska, upor. 
lit. birde f »krosna, stan, razboj«. U torn zna- 
cenju nalazi se u svim slav. jezicima. U drugom 
znacenju nalazi se samo u juznoslav. jezicima 
kao apelativ, u ceskom i poljskom kao toponim, 
u ruskom i litavskom nikako. Ali za drugo 
znacenje ima paralela u drugim ie. jezicima, 
kao njem. borzen, burzeri, kimr. (keltski u 
Walesu) brynn, stisl. brattr, stengi, bront 
»strmenit«. Ova dva znacenja osjecala su se 
kao homonimije koje je jezik uklonio sufiksom 
za oruda -tlo (v.): brdila n. pi. (Vuk) = bratto 
pored brdilo (Kosmet, takoder bug.) i s pre- 
fiksom nabrdilo n (Srbija). Kao tkalacki ter- 
min rijec je kulturna i posuduje se. Madzari 
je posudise od panonskih Slavena bez -Ho: 
borda, a Rumunji s tim sufiksom i u varijanti 
-r/o: brigla i (sinonim vaiale = bug. votala), 
cine, btrdild f. 



brdo 



205 



breber 



Rijec je svakako praslavenska, nije posudena 
iz germanskog (got. baurd, nvnjem. Bord} i 
tumaci se iz ie. osnove bher- koja znaci »strsiti, 
siljak«. Dalji je refleks iste ie. osnove prijevoj 
bor- (v.), -d je formant. Od brdo je deminutiv 
na -ce: brce n (Dalmacija, Kastela, Kosmet) 
»1° uzviseno mjesto u sredim sela koje sluzi 
za sastanak« (Dalmacija), 2° dio na plugu 
(Kosmet)«. Odatle madz. berce, rum. bt'rta 
— birsa = »Scherbaum«. U ovoj se izve- 
denici ne vidi osnova jer se d asimiliralo sa 
c. Osnova se dobro vidi u izvedenici sa dva 
deminutivna sufiksa -hchce > -see: brdasce n, 
na -elj(a)k: brdeljak, na -anjak: brdanjak (je- 
danput). Augmentativ na -ina: brdina f (Vuk), 
col. na -je: bfde (17. v.), danas s prefiksom 
pobrde. Etnik na -janin : brdanin m, odatle pri- 
djev na -ski: brdanski. Pridjevi su: na -&« odre- 
deno hrdni (14. v.); na -ski: brdski; na- ast: 
hrdost = na -ovit brdovit (Vuk). Brdo u sg. 
i pi., u izvedenicama na -nik, -nica, -ovac i s 
pridjevima veoma je rasiren toponim i oronim. 

Lit.: ARj I, 616-20. 7, 214. Miklosie 
10. SEW I, 118. Bruckner 16. ASPh 42, 
139. Mladenov 53. Trautmann 33. WP 2, 163. 
Tiktin 224. Elezovic 1, 59. 184. Pascu 2, 182. 
Gombocz-Melich 478. Asboth, Nyt 6, 43-47. 
Boisacq 3 124. 771-2. Strachan prema A IF 
4, 103. Scheftelowitz, KZ 54, 231. Densu- 
sianu, Grai si sujlet 1. Hirt, PBB 23, 337. 
Stender-Petersen i Janko, Sldvia 9, 346. 

bfdokva f (slov., Valjavec) »locika, salata, 
solata (ZK)« = bug. bdrdokvi f. pi. »Lattichsa- 
lat«; nije potvrdeno u hrv.-srp., gdje bi ta 
rijec morala postojati kad se kao grecizam 
nalazi i u slovenskom. Od gr. akuzativa Opt- 
6axa, od OpiSa^, gen. -axoc,, po deklinaciji 
u kao bukva, mrkva. 

Lit.: Pletersnik 1, 24. Doric 27. Mladenov 
53. SEW 1, 94. Vaillant, RES 14, 235. 

brdun, gen. -una m (Boka, Vuk) »loza os- 
jecena na kojoj su dva grozda«; maca glosira 
se »brdun, vise grozdova na jednoj lozi (Her- 
cegovina)«. Od tal. bordone, mozda izvede- 
nica od burda »canna«, ili bordone »hodocas- 
nicki stap«. Ne zna se je li ista rijec brdun 
(Aleksandrida) »gladius« < tal. bordone »spe- 
cie di lancia« < stfr. bourdon. 

Lit.: ARj 1, 619. 6, 344. DEI 564. REW 
1403. Miklosie 10. 

bre, uzvik istocnih krajeva, nepoznat ca- 
kavskom i kajkavskom, javlja se u nprodnim 
pjesmama i pripovijetkama, u bugarstici kao 
bri (upor. uopf|), bro u narodnoj pjesmi 18. 



v. i kod jednog pisca 17. v. U Kosmetu se 
veze s licnim imenom bre Radenko ili lire 
bale (v. brat'); takoder s vokativom more na 
drugom mjestu: more bre. Oboje je balkanizam 
grckog podrijetla (vokativ uop£ od uaipoc,, 
umpoc, »luda«, skraceno u bre < *mre). Nalazi 
se u bug., rum., arb. bre i ngr. ujtpe, Ppe uope 
te u turskom u rumelijskim narjecjima. Odatle 
impf, nabrekivati, nabrekujem (Vuk) »osijecati 
se na nekoga vicuci mu bre« = nabrecivati 
se prema pf. ndbreknuti se, -em (Vuk), brckati 
se impf. 

Lit.: ARj I, 620. 640. 665. 7, 215. Elezo- 
vic I, 59. Deny § 1041. Vaillant, RES 22, 190. 

breber' m »simsir«. Na -ika breberika f »ber- 
beris vulgaris«. Augmentativ na -ina breberina 
»veprinac, ruscus«. Na -ovina breberovina. Od 
tal. berbero, srlat. berberis zastupljeno u evrop- 
skim jezicima. Rijec je arapskog podrijetla. 

Lit.: ARj 1, 620. DEI 491. 

breber 2 , gen. brebra m »castorfiber«, kaj- 
kavski naziv (Belostenec, Jambresic) koji Da- 
nicic bez potrebe stokavizira u briebar, gen. 
brebra, a Volidi krivo pise brebir. Sa r u 
oba sloga (upor. fr. tresor < thesaurus i tertre 
< lat. termite) dolazi jos samo u slovenskom. 
Metatezu glasa r iz docetnog sloga u naglaseni 
pokazuje jos rum. breb. Na kajkavkom teri- 
toriju odatle toponim (suma s potokom) Bre- 
brovac, gen. -ovca (kod Jastrebarskog), ime 
sela Brebernica (Hrv. zagorje) i u Krasicu 
prezime Brebric. Bez r u prvom slogu nalazi 
se beber u slovenskom, bugarskom i gornjo- 
luzickom. Vokal e u oba sloga moze biti za- 
mjena za meki poluglas 0, s cime se slaze 
galsko Bibracte > Mont-Beuvray (Saone-et 
Loire), a moze biti i ie. e, upor. bebros u imenu 
rijeke Bievre, i lit. bebrus. Mozda ide ovamo 
jos beberia m (Lovran, Istra) »sismis«, ako se 
uzme da je i ta zivotinja dobila ime po sme- 
doj boji kao i castor fiber (por. sanskr. babhrus 
»smed«, lit. heros »isto«). Za meki poluglas 
govori i stokavski oblik dabar, gen. dabra (Vuk), 
gdje vidimo i disimilaciju b-b > d-b, koja 
se nalazi i u lit. debras, dabras. Inace je u sla- 
venskim jezicima bolje zastupljen prijevoj 
o: bob(a)r, gen. bobra (Mikalja, Stulic) i odatle 
izvedenice: pridjev na -ov: bobrov, poimenicen 
sa -ina: bobrovlna »koza dabrova«. Jednako 
u sjevernim slavenskim jezicima. Znacajno je 
da u hrv.-srp. toponomastici oblik bobar 
nije potvrden. 

Lit.: ARj 1, 218. 620. 2, 215. Dickenmann, 
AECO 5, 46. Bezlaj 81-2. Miklosie 8. SEW 
1, 47. Trautmann 28. Mladenov 20. Pleteri- 



breber 



206 



breknuti 



nik I, 15. 36. 54. WP z, 167. Bruckner 32. 
KZ 45, 48. 48, 213. Niedermann, IF 26, 
59. ASPh 34, 307. 

breci, breknem (Vuk) postoji samo u pre- 
fiksalnim slozenicama na- (v.) i za-: nabrek- 
nuti »oteci, nabujali«, iterativ nabreki'vati, 
zabreknuti. Glagol je baltoslavenski, e je nastalo 
iz palatalnog nalaza e, sto se vidi iz lit. brinkti 
»nabujali«. Praslavenski je brek-. Prijelaz u 
primarnu klasu brek-ti (iz stcslav. breknc, brtk- 
nct'i) dogodio se zbog izbjegavanja homoni- 
mije sa dva onomatopej ska glagola: 1° brek- 
nuti »strepere, clamare« (v.) i 2° nabreknuti, 
-kivati »nekome ostro bre kazati« (v. bre). Po- 
red nabreknuti Vuk ima iz Srijema nabren- 
diti (usne su mu nabrendile). Promjene koje 
su se u ovoj varijanti dogodile nisu jasne, 
sve ako se i za nju moze misliti da je nastala 
zbog izbjegavanja homonimije. Umetnuto n 
nece biti staro, nego sekundarni umetak pred 
d. le. je osnova bhren- od bher- rasirena for- 
mantom i »strsati«. 

Lit.: ARj 7, 215. BI 1, 724. 2, 763. Miklo- 
sic 21. SEW 1, 84. Frautmann 36. WP 2, 
203. Osten-Sacken, IF 23, 379. Matzenauer, 
IF % 13. Vaillant, RES 22, 190. 

brecta (Vuk) = breja (ZK) = brlja (Lum- 
barda na Korculi), sveslavenski pridjev z. 
r., koji se u m i n ne govori. Iz praslavenskog 
je doba. Danas se upotrebljava samo za zi- 
votinje, u prvom redu za kravu i kobilu, u 
starocrkvenoslavenskom i za zenu, kao i u 
Vukovim poslovicama (gulozan kao breda iena) 
»enceinte«; e je iz jata (stcslav. brezda, stces. 
brezi, danas brezi. Kako se ra'di o pojmu koji 
je u folkloru podvrzen tabu, upotrebljavaju 
se eufemisticni izrazi: u drugom stanju biti, 
noseca (Lika, ZK), i si., a kod domacih zivotinja 
pridjevi na -bn: steona < sbtehna krava, 
skotna od skot za svinje i ostale zivotinje itd. 
Ne nalazi se u baltickoj grupi jer lit. berzdzia 
znaci »jalov (o kravi)«, koje je prema Baricu ie. 
^her-gdhia »poroda lisena«. Po znacenju 
odgovara lat. fordus, koji prema slavenskom 
pokazuje prijevojni stepen o, od ie. osnove 
bher- »nositi« (v. brati), upor. eufemizam no- 
seca. U latinskom je ie. bhor- rasireno forman- 
tom d, u slavenskom jos sa pridjevskim -to 
= ie. set oblik ^hendla. Slog bre- nastao 
je po zakonu likvidne metateze (rus. berezqja). 

Lit.: ARj 1, 622. 7, 214. BI 2, 763. Mi- 
klosic 10. SEW 1, 49. WP 2, 306. 157. Bruck- 
ner, KZ 45, 316. Frautmann 32. Matzenauer, 
LF1, 15-16. Boisacq" 1038. Skardzius, APh 
5, 22. i si. Baric, JF 2, 310-11. Kusar, NVj 
3, 325. Brajkovic 19. 



brekinja f = brekinja (Kosmet) »sorbus 
terminalis«, i bug. brekinja, sveslavenska rijec 
iz praslav. *berka, bez sufiksa -inja < *-ynji 
u rus., ukr. berek(a), slov. breka f i brek m 
= ces. brek. Slog bre > bre- nastao je po za- 
konu likvidne metateze, t' iz jery, upor. ukr. 
brakynja. Ukr. i polj. brzek pretpostavljaju 
korijen s palatalnim nazalom *brek-. Madzari 
je posudise od panonskih Slavena u dva lika: 
1° sa sufiksom -ynji: berekenye = berkenye 
i 2° sa sufiksom -ovica mjesto -ynji: barkaca. 
Sufiks -inja varira sa -unja i -ulja: brekunja 
= brekulja (Sulek, Lika). U slovenskom po- 
stoji jos breca f»Baumsaft, besonders Kirschen- 
pech«, koje bi moglo biti pridjevska izve- 
denica na -la od brek- ili brek-. 

Lit.: ARj 1, 623. Miklosic 10. SEW 1, 50. 
Gombocz-Melich 1, 294. 371. Bruckner 44. Mla- 
denov 44. Machek, LP 2, 156. Isti, CSR 115. 
Rozwadowski, RSI 2, 78. 

breknuti, breknem (Vuk) pf. »strepere, cla- 
mare«, odatle postverbal brek m pored breka 
i (16. v.), onomatopej ski je sveslavenski glagol 
iz praslav. doba, e je nastao iz palatalnog na- 
zala {', upor. polj. brzek, rus. brjakatb i stcslav. 
breCQ. Dolazi jos u klasi -eti: brecati, 3. 1. breci 
»sonare«, takoder slovenski u znacenju »mec- 
kern« = brecot impf, »vikati na nekoga« (Brusje, 
Hvar), odatle postverbal brec m (Marulic) 
»sonitus«; kolektiv na -ad: brecad, gen. -i ^pas- 
cad, stenad«; deminutiv na -e: brece, gen. brecela 
n »pasce, stene«. Od breka f denominal na 
-Hi je breciti »oboriti koga na zemlju, kao da 
zvekne«. Ovamo ide jos s deminutivnim gla- 
golskim nastavkom '-t-ati: brektati, brekcem 
»schnauben« (Vuk, Srbija). Onomatopeja se 
pojacava s umetnutim n: brencdti, 3. 1. brenci 
(ZK) = brencati, brenci impf, »zvecati«. Odatle 
brencusa f (Kastela) »muha sarcophaga car- 
naria« i brence n, gen. brenca (Vuk, Gruza) 
»zvecak, klatno«. Treca varijanta pokazuje 
k > c: brekati se = brecati se (na koga) (ZK) 
»osorljivo govoriti« impf, pored brecati, brecdm 
impf, »kucati, lupati, vikati, zujati kao sto cine 
muhe« = stcslav. brecati, odatle brecavica 
f = breculja (Ljubisa) = brekulja (Dalmacija, 
Podgora / ? /, Pavlinovic), s prefiksima o-, 
iz-, na-: obrecnuti se (Srbija) pf. »viknuti, os- 
jeci se« = izbrecniti se (ZK) = nabrecnut 
se (Kosmet) pf. »osloviti nekoga osorljivo« 
pored nabrecovat se impf. Postoji jos varijanta 
sa h mjesto k kao obicno kod onomatopeja: 
stcslav. brehati: brinati, bresem impf, odatle 
postverbal breha f (Hrvatska) »veliki kasalj, 
magareci kasalj, sinonim hripavac, rika vac«, 



breknuti 



207 



Brgacet 



izbrehnut se pf. »natresti se nad kim« (Brusje, 
Hvar). Razlikovati treba brekati se »dire ere«, 
iako se mora uzeti unakrstavanje jer znaci 
i »parler brutalement« (v. bre). Ova cetvrta 
varijanta potjece od ie. onomatopeje bherg- 
»zujati, vikati«, o kojoj ce biti-jos rijec pod 
brgljati (v.). Slog bre- nastao je po zakonu 
likvidne metateze. Sastadose se dakle u hrv.- 
-srp. onomatopej skim refleksima dvije ie. ono- 
matopeje: bhrenq- i bherg-, koje su zacijelo 
vec u prajeziku bile istoznacne i oponasale 
na razlicit nacin prirodne zvukove. 

Lit.: ARj 1, 622-3. 626. 7, 215. 8, 455. 
Miklosic 21. SEW 1, 84. WP 2, 171. 203. 
Trautmann 36. Hraste, IF 6, 211. 212. Mat- 
zenauer, LF I, 12. 13. Elezovic 1, 428. 2, 6. 
Bruckner 44. KZ 43, 313-4. KZ 56, 200. 
203. Zupitza, KZ 36, 58. 

brenta f (15. v., Bakar, Cres, Grizani 
1616, Vodice, Buzet, Sovinjsko polje) = brenda 
(ZK), slov. bretd (Ipava) = brenta »ein nach 
oben breiteres Gefass, das auf dem Riicken 
getragen wird; sluzi za gnjecenje grozda, 
nosenje mosta, vina, jaja«. U slovenskom 
ima leksikologijsku porodicu; brenta je pred- 
rimska alpinska rijec, posudena na cakavskom, 
slov. i hrv.-kajk. teritoriju u novije doba iz 
furl., ne u isto doba kad i Soca < Sontius 
jer ne pokazuje e od nazala. 

Lit.: ARj 1, 626. Stampa 107-8. Skok, 

SIRev 3,350-1. Pletersnik 1, 55-6. REW* 

1285. Mazuranic, 98. Ribaric, SDZb 9, 124. 
Bezlaj 84. 

bresakinja f (Crna Gora) = bresanka 
(nar. pjesma) = bresankinja (nar. pjesma), 
etnik z. r. od Bresa < tal. Brescia (< kelt. 
Brixia) u znacenju »puska iz Brese«; pridjev 
na -bsk breSka f (Vuk, nar. pjesma), poimenicen 
pridjev z. r. »puska posrebrena, sjajna«. 

Lit.: ARj 1, 631. NJ 3, 192. 

brevijar, gen. -ara (16. v.) = (disimila- 
cija r-r > r-l ili zamjena sufiksa) brevijal, 
gen. -ala (17. v.) = brevijao, gen. -ala = 
(sa re > r) brvijar, gen. -ara (17. v.) = br'vljal, 
gen. -ala (1459, Novi, historijski dokumenti). 
I u talijanskom zamjenom sufiksa -ario je -ale 
breviale (15. v.). Ucena crkvena izvedenica 
od brevts > brev m (16. v.) »papino pismo«, 
brevidrium »summarium, skup svecenickih 
molitava prema kalendaru«. Upor. Brvijal po 
zakonu rimskoga dvora (1493). 

Lit. ■ ARj 1, 631. 688. Surmin 218. REW* 
1289. 1291. DEI 597. 



breza f (Vuk) »bouleau« je baltoslavenski 
i ie. naziv sumskog stabla »betula alba« ; lit. 
berzas, lot. berzs. Vrlo rasiren toponim i hi- 
dronim sam, u izvedenicama kao Brezna? 
Brezno, Breznik, Breznica (rijeka kod Plevlja),. 
Brezovica, Brezicani (od brezik + -jani »sta- 
novnici brezika«) itd. Kako pokazuje bugarski 
pridjev brez i rumunjski breazu, koji dolazi 
i kao prezime, breza je poimenicen pridjev 
z. r. koji se u nasim narjecjima ocuvao u na- 
zivu za »crnu ovcu s bijelom mrljom na nosu« 
briza (Golac, Istra) = breza (Vodice, Istra). 
Inace je pridjev rasiren sufiksom -ast: bre- 
zast — brtzast (Istra) »scheckig«. Od imena 
drveta je pridjev na -ov brezov, e je nastao 
iz 'II, stoga u ikavskom : briza, ali ima i ikav- 
skih cakavskih narjecja koja kazu breza (ZK). 

Od iste je osnove i naziv drugog sumskog 
drveta brijest m = brist, brest (ZK) »ulmus« 
u ikavskim cakavskim narjecjima. Takoder je 
vrlo rasiren toponim sam i u izvedenicama 
kao Brestovac. Za brijest nema baltickih pa- 
ralela. Slog bre-lbrije- nastao je po zakonu 
likvidne metateze, kako se vidi iz baltickih 
paralela za breza; z je nastao iz ie. palatala g. 
le. je osnova *bhereg- kojoj je osnovno znacenje 
»svijetliti se, bijel«. Prema tome su oba sumska 
drveta onomasiologi j ski nazvana po bjelini 
drvne sastojine ili kore. 

Lit.:' ARj I, 629-630. 632-637. 649. Mi- 
klosic 11. SEW 1, 52. Frautmann 32. Bruck- 
ner 45. WP 2, 170-1. Mladenov 47. Boisacq* 
624. 1034. Vasmer, RSI 4, 167. Vasmer 1, 
77-8. Hirt, IF 1, 476. Wiedemann, IF 1, 
511-2. Christiani, ZSPh 18, 162. GM 45-6. 
Krek, Kres 1884, 414-21 (ASPh 12, 517). 
Sulek, Im. 31-2. 527. 559. Bezlaj 84-7. 

brezgb m = probrezgb »diluculum, aurora« 
(jedno i drugo u stcslav.), -zg- varira sa -sk-: 
slov. bresk m »zora«. Od varijanata sa -zg- 
pf. razbrezditi se (Sisak, kajkavski) »razvedriti«. 
Upor. slov. brezi, brezdi se »es dammert«, 
ces. brezditi se »isto«. Upor. lit. brekszti »razda- 
niti se«. Ie. je osnova ista koja i u breza (v.) 
i brijest, tj. *bhereg — bherek »sjati se, bijel«, 
rasirena formatom i ili g. 

Lit.: ARj 13, 489. Pletersnik 1, 55. SEW 
1, 85. WP 2, 170. Slawski, PF 8, 527-35. 
Boisacq 50. 1034. 1039. 1035. 1093. Bruck- 
ner, KZ 43, 320. 45, 43. Scheftelowitz, KZ 
54, 245-6. 56, 177. 178. 

Brgacel m brdo na Ugljanu, u dokumentu 
Briacello. Hrvatski oblik pretpostavlja romanski 
deminutiv na -cellus, -icellus kao monticellu 
> Muncel (v.), od galskog briga (upor. brojne 



Brgacel 



208 



brgud 



galske toponime na briga kao drugi elemenat) 
»brijeg«, dok je u Briacello g ispao. Postoji 
jos oblik briccolbricca »luogo scosceso, dirapo«, 
alpinska rijec, prema Battistiju mediteranskog 
podrijetla. Ovamo stavljam etnikum Brkin 
m prema Brkinka f »stanovnik pjescanog humlja 
u sjevernoj Istri na staroj granici Istre i Kranj- 
ske«. Ovako se zovu i u Kranjskoj. Ime nji- 
hove zemlje je na -ija Brkinija = Brkincl- 
ntja (Golac), odakle se vidi da se zovu i Brkin - 
ci, sing. Brkinac. Naziv je nastao zacijelo po 
zemlji na kojoj stanuju. Upor. Krasevci (su- 
sjedi Brkina) »stanovnici istarskog Krasa«. Kaj- 
kavski dijalekat Brkina, Krasevaca i Savrina 
nije jedinstven. Brkin je izvedeno s pomocu lat. 
sufiksa -inus > tal. -ino koji sluzi za izvodenje 
etnika (upor. Vrgadini »stanovnici Vrgade«, 
Murterini »stanovnici Murtera«). V. birikin. 

Lit. : Skok, NVj 24, 660., br. 2. Isti, Slav. 
107. 109. Ribaric, SDZb 9, 134. REW* 1300a. 
FEW 1, 525. 

Brgat m (16. v., Dubrovnik, Naljeskovic, 
Gundulic, Palmotic), oronim i toponim »1° 
brdo iznad Dubrovnika, 2° dva sela na njemu 
(Gornji i Donji Brgat)«. Etnik Brgacanin m 
prema Brgajka i (tk > jk kao u Captajka) 
= Brgatka (Gundulic), tal. Bergatto, u 13. 
i 14. v. Vergato, Uirgatum < lat. pridjev na 
-atus od virga; dalmato-romanski toponoma- 
sticki ostatak kojemu je nas pandan Sibenik. 
Od virga je i slov. brgon »Lehmrute, Leim- 
stange« < furi, vergbn »panione«. Ne zna se 
da li ide ovamo kao metafora iz ribarske ter- 
minologije brgljun (Lorini) »engrualis encra- 
sicholus, incun (v.), sardon« < dvostruki su- 
fiks virgula + -one. Slov. vrzel, gen. -i f = 
vrzela je isto slov. vrzel, gen. -eli = vrzela 
»eiserne Gabelstange«. Bit ce unakrstanje sitai. 
vergella = verzella »verga di ferro usata nelle 
ferriere« s domacim korijenom *verz- (v. 
msti, vrzem). Neprelazan glagol verguldt impf. 
(Smokvica, Korcula, subjekti tovar, mazga, 
konjf »plasiti se, skakatk (Primjer: Je li jos 
vergula mazgal), pridjev vergulozan veze se 
semanticki s tal. vergola »drzak od mlata«; 
firgaz m (18. v., Obradovic) »ferula, batina« 
potjece od madz. virgas < lat. ak. pi. virgas, 
mozda iz skolskog jezika. 

Lit.: ARj 1, 639. 3, 58. Pletersnik 1, 61. 
2, 802. Hirtz, Pisces 52. 54. Miklosic 386. 
REW* 9363. 9361. 9362. Prati 1037. Pirana? 
1267. Jirecek, Romanen 1, 60. 

brglijez, gen. -eza m »dubrovacka domaca 
ptica, sitta syriaca« (16. v., Dubrovnik, Vodo- 



pic; Mazibradic pise brljez zacijelo pod upli- 
vom talijanske ortografije: £/ = /) = brglez 
(Belostenec) = brgljez (Zagreb, Zumberak, 
Krizovljani, Srijem) = brgles (Varazdin) = 
brijeg (u pisaca), pridjev brglijezev (o gnijezdu) 
»sitta syriaca«. Nalazi se u slovenskom, ces- 
kom, poljskom i ruskom. Moze biti prasla- 
venska onomatopeja u prasrodstvu s lat. frin- 
gilla > furl, frinzel. Onomatopejski korijen na- 
lazi se i u brgalica (16. v., Ranjina) kao zamjena 
za onomatopeju grlica (v.). Upor. i Vukov 
impf, brgljati, -am »1° brzo govoriti, da se ne 
razumije«, 2° zettern (zwitschern)« = brgu- 
Ijati (Benkovac, Dalmacija). Odatle na -alo 
brgljalo m. Ta se onomatopeja opetuje u 
sttal. bergolare »plaudern« (mozda prema lat. 
tipu verbulare), rum. birfi, odatle apstraktum 
birfeald, u Hrvatskoj frfljati, fallati (ZK), 
v. brbljati. 

Lit.: ARj 1, 639. Hirtz, Aves 24. 26. Vas- 
mer I, 75. Isti, ZSPh 13, 333. Bruckner 16. 
Isti, KZ 48, 198. Holub-Kopecny 76. Mik- 
losic 10. REW* 9222. DEI 492. Prati 123. 
Zore, Rad 208, 295. WP 2, 111. Machek, 
ZSPh 20, 29-51. Iljinski, IzvORJAS 16, 4, 
1-29 i KZ 43, 180. Osten-Sacken, IF 29, 
151. Boisacq 1039. 

brgud m (15. v., Istra, Krk, Parcic, Milce- 
tic) »1° dio drmuna, »sumice«, prema potvrdi 
iz 1470. brgud drmuna v kontr adi ka se zove 
Za brgud (Vrbnik), 2° zemlja, opcinska, iza 
sela, ispasa, ispust, pascolo selvatico e rupestre 
prema Parcicevu prijevodu, 3° mjesto iza Vrb- 
nika gdje je nekada bila straza, 4° toponim 
u sjevernoj Dalmaciji, Istri kod Rijeke pred 
Prelukom«. Deminutiv na -be > -ac brgudac, 
gen. -guca (16. v., Roc, Istra). Toponimi: 
Brgud, selo (Kastav), etnik Brguzan = Brgod 
(seoce u zupi Klanec), Bargujac (Vis, j mjesto 
d nastao je u gen. -dea > -jca, upor. Brgajka, 
Captajka), Brgudac (selo, Lanisce). Kol. na 
-je brdude n (Bascanska draga) »gdje je krzljavo 
grmlje«. Danicicevo izvodenje iz tal. deminu- 
tiva bor ghetto od borgo nije moguce ni fonetski 
ni semanticki. Strekelj izvodi iz furl, deminu- 
tiva borgut ■— borgatt = tal. borghetto; to ne 
objasnjava t > d ni semanticku stranu. Potvrda 
Burguldo pomaze pronaci pravi izvor. Ona po- 
kazuje da je u nastao iz sonantnog /. Zbog toga 
se nadaje sama od sebe etimologija: lat. vlrgul- 
tum s betacizmom v > b kao u Bol, bandima. 
Najstarija je potvrda 1186. Berguto. 

Lit.: ARj 1, 633. Ribaric, SDZb 9, 134. 
Mazuranu, 100. Skok, Slav. 26. 33. 259. 
ZRPh 41, 147. 



brid 



209 



brijati 



brid m »ostrice« = stcslav. bridb »Spunjc,«, 
danas opcenito u hrvatskom knjizevnom je- 
ziku zbog skolske terminologije u mineralo- 
giji; kod pisaca (Kavanjin) potvrden kao prid- 
jev brid »ljut«; kod Vuka i Danicica i ostalih 
pisaca samo s pridjevnim sufiksom -iko (upor. 
sladak) bridak, britka (14. v.) kao i u drugim 
slavenskim jezicima (stcslav. baiabhb, ces. britky, 
polj. brzydki), sa tk > ek: bncka (se. sablja) 
= brickinja u nar. pjesmi pored britkinja f. 
Osjeca se veza s glagolom briti = brijati jer 
je potvrden i oblik brijackinja = brijatkinja 
f, odatle apstrakta na -oca, -ost: britkoca = 
britkost. Potvrden je i pridjev na -bn: bridan 
»ljut, vrletan«. Denominal na -eti: bridjeti, -im 
impf. (16. v., Vuk) »prurire«, upor. bug. bri- 
dam »rezem«. Korijen je isti koji u briti/bfija-ti 
(v.), rasiren formantom na -d; ali postoji i 
misljenje da je srodno s got. bauros, stvnjem. 
bittar, njem. bitter < ie. *bhoid-ros (Hujer, 
Niedermann) kao opozicija prema sladak (v.) 
i sa gr. Spi|ruc, (Machek). 

Lit.: ARj 1, 641. i si. 655. Miklosic 22. 
SEW \, 86. Mladenov 44. WP 2, 194. Nieder- 
mann, IF 37, 145-55. Machek, RES 23, 63. 
Recueil llnguistique de Bratislava 1948, 93 — 
96. Buzuk, Zap. istor.fll. vid. uhraj. Ak. 7 — 8, 
67. i si. Vaillant, BSLP 31,44. 226-8. Hujer, 
i^44, 226-8. Jokl, Stud. 9. Pisani, R. Ace. 
naz- del Lincei, Re. ser. 6, sv. 5, br. 34. Schef- 
telowitz, KZ 54, 248. 

brigentin, gen. -ina m (15. v., Dubrovnik, 
Hektorovic) = bergentin, gen. -ina m (Mi- 
kalja) pomorski termin. Od tal. brigantino 
(14. v.) »bastimento a un ponte e basso bordo 
a vele latine e a remi«. Naziv rasiren po cita- 
voj Evropi. Izvedenica na deminutiv -ino, 
od part, prezenta brigante od brigare »ratovati«, 
od kelt. *briga »snaga«. Odatle internacio- 
nalne rijeci brigante (13. v.) »razbojnik« i poi- 
menicen part, prezenta na sufiks -ata kolek- 
tivnog znacenja tal. brigata > mlet. brlgada 
> brlgada f (Belostenec) »1° ovce ili koze 
od nekoliko gospodara sastavljene u jedno sta- 
do, 2° vojnicki termin«, od tog znacenja na 
fr. -ier > tal. -tere > -er = -ir brigader (Belo- 
stenec), brigadir (Rajic) = brigadijer (pseudo- 
jekavski). Apstraktum na -ija brigaderija f »vlast 
brigadereva«. 

Lit: ARj 1, 236. 645. DEI 599. 600. REW 3 
1299. Kaspret, CZN 6, 152-157. (cf. RSI 
3, 364). 

brijati, brijem (Vuk), praslavenski impf.; 
perfektivi : iz-, o- ; nastao od briti, bruc (upor. rus. 



breju, britb), s pomocu -/abezparaleleubaltickim 
jezicima. Rasirenje osnove bri- saglagolskim su- 
fiksom -ja- istice jace imperfektivno znacenje. 
U Crnoj Gori postoji i rasirenje sa -va-: brl- 
vati, brivam, brlvljem (Vuk) (o-), odatle radna 
imenica na -ac: brivac, gen. -aca, analogno 
kao brljac, -aca m, brijaca, brljacica f, brijac- 
nica, pridjev brijaci od brijati, zatim pridjev 
na -bn za britva brivatan. Stari infinitiv briti 
upotrebljava Glavinic, a govori se u Vodicama 
(Istra), zatim obriti, obrijem (16. v. —18. 
v.). 

Osnova bri- dala je dvije stare izvedenice: 
1 °.sa -c: brie, gen. -a m (Kosmet) »brijac«, odatle 
bricnik m i denominal briciti, briclm (Vuk, 
Duvno, Bosna) = bricit, briclm impf. (Kos- 
met) (na-, o-, po-) i obricvat (Brusje, Hvar) 
»obfezati, npr. krajeve potplata«; tu izvede- 
nicu posudise Rumunji bridu u znacenju 
»tonsor«; 2° sa sufiksom -tva: britva f (15. v.) 
koju posudise Madzari: beretva = borotva 
i zapadni Romani (Rezija i mletacka nizina, 
Trst, Istra) britola f. Odatle: deminutivi brit- 
vica f, britvence, -eta n (Kosmet); radne ime- 
nice na -dzija: brltvedzija m (Kosmet); na 
-ar: britvar, odredeni pridjev na -eni: brit- 
vem; augmentativi: britvetina f, britviirina f. 
Denominal bbritviti, -im. Od brijac postoji 
hipokoristik na -ca (upor. Joca od Jovan): 
brica m u istocnim krajevima. Isti hipokoristik 
govori se u Backoj (Vuk) i za britva. Ne zna 
se da li je odatle pridjev na -ast: bricast sinonim 
za cosav, i denominai (embrlcati se, sinonim 
za »linjati se (v., oboje u Dalmaciji, Podgora, 
Pavlinovic)«. Geografska area i nejasan se- 
manticki razvitak ne govore u prilog ove veze. 
Osnova bri- prodrla je i u turcizam bleak 
»noz«: bricak (v.), koji posudise i Rumunji: 

Ie. osnova je bhrei: bri-, rasirenje od bher- 
»ostrim predmetom rezatk. Ta je osnova vid- 
ljiva i u prijevoju broj, gen. broja m (bez-} 
(15. v.), odatle denominali brojiti (Vuk) (iz-, 
na-, po-, pre-) = brojiti (Vodice, ZK) pored 
brojati, pridjev na -bn: brojan (bez-) (16. v.), 
radna imenica na -ac: brojac, gen. -aca, pred- 
met ili alat na -ilal-ilo : brojilo, na -nica : brojnlca, 
neologizam brojnih i brojka f, odatle brojean; 
na -anlcel-enice: brojanice = brojenice f. pi. 
(sinonim za cislo, v.) = brojnice (Kosmet). 
Prijevoj broj je regionalni slavizam. Nalazi se 
jos samo u bugarskom. Semanticki razvitak 
je bez sumnje vezan na primitivno urezavanje 
brojenja u drvo zvano rabos = rovas (v.). 
Iterativ brojati, brajam »numerare«. Govori 



14 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



brijati 



210 



brijeci 



se obicno u prefiksalnim slozenicama (do-, 
iz-, na-, raz-, pre-}. Glede osnove bri- v. 
jos bridak. 

Lit.: ARj i, 266. 581. 640. 7, 213. 8, 462- 
3. 11,449,451-2 13, 488-9. 499-1. AK- 
klosic 21. 22. SEW 87. 94. Bruckner 46. Mla- 
denov 45. WP 2, 194. Trautmann 38. GM 
37. Reichelt, KZ 46, 327. Boisacq 1016-7. 
iV7 2, 94. 3, 190. Hraste, / F 6, 212, Dukat, 
NJ/?' 50, 437-9. Loewenthal, H^S 11, 51. 
63. Stfekelj, ASPh 26, 411. Ribaric, SDZb 
9, 134. 

brijeg m (Vuk) (13. v.), sveslavenski na- 
ziv: »1° uzvisina, collis, 2° obala rijeke ili po- 
toka, ripa«; bez reileksa u baltickim jezicima. 
Zbog toga sto u avesti stoji za slav. -g refleks 
Z < gh: banzah-, smatrala se (Berneker, Hirt, 
Stender-Petersen itd.) praslavenskom posu- 
denicom iz germ. Berg, gdje je g < gh po 
zakonu. Kako se ovdje ne radi o kulturnoj 
rijeci kao ni o kakvom specijalnom terenskom 
izrazu koji se posuduje od prethodnog sta- 
novnistva, nema razloga za posudenicu, nego 
treba brijeg staviti u pogledu osciliranja iz- 
medu g i z u isti red sa kamen (v.), polj. gwiazda 
pored zvijezda (v.), svekar (v.), guska (v.). 
Veoma obican toponim sam i s pridjevima 
(Siroki Brijeg, Hercegovina), u singularu i 
u pluralu; hidronim u izvedenicama (Bre- 
galnica, Brigava u Hercegovini, Brijeznica, 
upor. madz. Berzencze). Ovamo i Zabreg »za 
obalom Medvescaka« (Krasic, upor. madz. 
Zobrog u Cronica hung. Anonimi, danas Za- 
greb, v. greb), Obfeze (Kosmet, upor. rum. 
obreaja). U znacenju ripa posudise je Arbanasi 
(bregdeti »morska obala«, upor. i glag. zbres) 
i Madzari bereg, rijec koja je ponovno usla 
u hrv.-srp. kao berak, gen. berka m (Vuk) 
i slov. i hrv.-kajk. bereg »mocvara«. Kao lat. 
palude > rum. padure i arb. pull »suma« 
u madzarskom berek znaci »grm, lug, zivica«. 
Ali postoji i drugo misljenje o postanju te 
madzarske rijeci. 

Izvedenice: deminutivi na -bk: brijezak, 
gen. brijeska, na -ie brijezic, s dvostrukim 
deminutivnim sufiksom -Sic: brescic (Vuk, 
Buzet); na -julj + -bk: brezuljak, gen. -Ijka; 
augmentativ brezina f (Vuk) = brizina i 
(Vodice, Istra) »svodovit pristranak brda«; 
s prefiksom o obrezak, gen. obreska (Vuk), 
Kosmet, takoder toponim); obrezina f »pobrde« 
(Bosna, nar. pj.), obrizfna f »obala potoka« 
(ZK, upor. Nabrezina kod Trsta); pridjevi: 
obrezu »ocijedite; na -ovit: bregovit', na -nat: 
breznat (potvrden samo jednom), na -ujlast: 



brezuljast; poimenicenje na -bn A i - -jaca: bri- 
jeznjaca f »iskopana pec u brijegu za hljeb« 
(Vuk). 

Lit: ARj 1, 631. 639. 650. 8, 461. Elezo- 
vic 1, 59. 2, 6. Ribaric, SDZb 9, 134. Mik- 
losie 10. SEW 49. Trautmann 30. Bruckner 
49. KZ 43, 316. 46, 232. ASPh 42, 126. 139. 
Mladenov 47. Gombocz-Meiich 2, 567. Merin- 
ger, IF 18, 262-3. Jagic, ASPh 27, 582, 
Bernard, RES 27, 34. Vaillant, RES 9, 318. 
Meillet, RSL 2, 69. Kiparsky 101-2. Janko T 
Sldvia 9, 346. Baric, AA 2, 380. Joki, LF 
44, 201. i si. Hirt, PBB 23, 332. GM 46. 354. 
Georgiev, KZ 64, 177. WP 2, 173. Pedersen, 
BB 20, 228-38. 

brijeci, brzem (13. v. — 17. v.), baltoslav. 
imperfektiv »straziti nad necim, brigu voditi 
o necem«; u istocnolitavskim narjecjima bif- 
ginti »siediti«. Danas se ne cuje u knjizevnom 
jeziku nego u cakavskim narjecjima: brici, 
brzen (Nerezine, Losinj) »slaviti«. Iz prijevoja 
u prezentskoj osnovi brg- stvoren je denominal 
brgovati (nedilju) »svetkovati«. Od iste je 
osnove sa sufiksom -ulja (v.): brgulja f (17. 
v.) »svetkovina, veselje, veseo objed, gozba, 
teferic«, takoder toponim, s denominalom 
brguljati, -am u Bisku, selu (sinjske krajine). 
Danicic tumaci brgulja talijanskim glagolom 
bergolare, sto ne moze biti semanticki ni mor- 
foloski. Prezentski prijevoj nalazi se i u in- 
finitivu s prefiksom o-: obra, obrzem (objekt: 
svadbu) »uciniti, ovrsiti« prema tumacenju 
Mareticevu. U istocnom knjizevnom jeziku 
upotrebljava se danas u novinskom jeziku 
prefiksalna negativna slozenica prenebreci nesto 
= prenebregnuti pf. »zanemariti« prema impf. 
prenebregavati, sto je prema Marelicu nepo- 
treban rusizam, upor. stcslav. nebrego, ne- 
bresti »isto«. 

Ie. paralele nalaze se u germanskim jezicima 
got. bairgan, njem. bergen. Pomislja se i na 
vezu s predromanskom rijeci barga »cabane« 
(Bonfante). Ovamo stavljam kao postverbal 
briga f (15. v., Vuk, ZK, Bozava), takoder 
bugarski, gdje se misli da je iz hrv.-srp. Odatle 
pridjevi na -bn: brizan (takoder /Vodice/ 
»jadan, ubog«), bezbrizan, apstraktum briznost 
f, poimenicenje na -nik, -nica: briznik m 
prema briznica f »mulier misera«, slozeno 
dusobriznik; na -Ijiv: brizljiv (16. v.), apstrak- 
tum brizljivost; denominali na -ati: brigati se 
impf., na -iti: brisiti se (13. v., Crna Gora) 
impf, »affligere« = briz.it, -Tm impf. (Kosmet) 
prema brinuti se (raz-, Z-), zabrinuti (se), 
odatle pridjev zabrinut, imenica zabrinutost f, 
zabrinjavati impf, i brigaca f (Lovran, Istra) 



brijeci 



211 



brisati 



»zemlja od koje se godisnje daje nesto za vjerske 
svrhe«, odatle radna imenica brigaznik m. 
Odatle postverbal brina (Vitezovic) »sollici- 
tudo«, apstraktum brinuce n (16. v., leksiko- 
grafi) i pridjev na -iv brinutiv. Slov. briga (z) 
»Kummer, Verdruss«, brigati se (po-) »sorgen«. 
Rijec briga postverbal od *brigiti < briziti, 
nastalaje od" *brega od prezenta brego, bresti 
< *berg-ti. U toj glagolskoj izvedenici "fe >' 
ije nastao je pred palatalom kao u di je »gdje 
je« u ikavskom govora. Buduci da je rijec 
samo hrv.-srp., moguce je da se umijesala i 
tal. briga. Arbanasi posudise iibrige f »Zuflucht«. 
Ali da se ne radi o posudenici iz talijanskoga, 
dokaz je izvedenica brinuti se < *brignpti, 
slov. zbrignoti »amarum fieri« . U klasi glagola 
na -np- nema italijanizama. Izgleda da su 
se u impf, obrsavati, obrsujem (objekti nedilju, 
masu, ZK) »svetkovati« stopila dva glagola 
brg- i vrs- (v.). 

Lit.: ARj 1, 639. 640. 642. 650. 8, 8. 455. 
13, 489. Maretic, Savj. 106. Ribaric, SDZb 
9, 134. Zore, Rad 158, 56. Pletersnik 1,61.2, 
71. 904. Miklosie 10. 22. SEW I, 49. 86. 
Trautmann 31. WP 2, 172. ASPh -34, 306. 
REW 1299. Mladenov 44. Elezovic 1, 60. 
Jokl, Stud. 13. GM 455. Fraenkel, WuS 12, 
187. DEI 599. 

brina f (Dalmacija, BiH) »1° uzdignuta 
zemlja, Ufer, Rand (i moru je na brine iziso, 
nar. pj.), 2° brdo (Krasic), 3° zemlja kraj jarka 
sto se iz njega izbaci, 4° bara gdje se patke i 
guske kuplju, 5° zemlja gdje su snjegovi, 6° 
blatan put«. Terenski termin koji je izgleda 
identican s arb. brine f»l° Rippe, 2° abschiissi- 
ger Boden, Anhohe, Kiiste«. Znacenje pod 
2° veze se sa znacenjem pod 1°. Znacenja 
3° — 6° mogla bi se uporedivati i sa brna, 
brnje »lutum« (v.). Mozda je to ilirotracki 
ostatak. Svakako se Danicicevo izvodenje od 
tal. brina »slana« mora zabaciti jer je semanticki 
nemoguce. V. brna. 

Lit.: ARj 1, 650. Deric, PPP 7, 23. i si. 
GM 48. 

brinje n, cakavski coll. »jagode od borovice«. 
Takoder toponim Brinje (Lika, starinom cakav- 
ski teritorij : v Brinji, v BrinjaK). U slovenskom 
brin »1° borovica, 2° larix meleze«, brina i 
»Nadelholz«, poimenicen pridjev na -ov + 
-ec: brinovec »rakija borovicka«. Kusalo se tu- 
maciti iz ie., tako od osnove brijati (v., Berne- 
ker) zbog toga sto je to ostra cetinjaca. Iz 
istog razloga WP 2, 164 i Persson izvode od 
ie. korijena bher- »rezati« i sufiksom -ins. 



Rijec bi prema tome bila srodna sa bar (v.) 
i brk (v.). S obzirom na okus jagode, dovodilo 
se u vezu s nizozem. briju »solna voda«. Zabo- 
ravilo se na geografski momenat. To se 
drvo ovako zove na alpinskom i lickom brdo- 
vitom teritoriju. Ako se uporedi s istoznacnim 
*brenia na iberskom poluotoku i b(e)reun-io 
»borovica, aris« u alpinskim romanskim kraje- 
vima, dolazi se do misljenja da je i brin, -a, 
-je leksikologljski predslavenski relikt iz jezika 
Kama i Japoda. Upor. i toponime Breno, 
danas Zupa kod Dubrovnika, Subbrenum > 
Srebrno (Dubrovnik), Brenna i Brenna u 
Aplama. 

Lit.: ARj 1, 653. Miklosie 416. Pletersnik 
L 61-2. SEW I, 86. Machek, LP 2, 155, 
Skaric, Ljetopis 35 86-7. Jud. Bull, de dia- 
lectologie romane 3, 86. Ettmayer, MIG 37, 
639. REW 1283. 

brio u tal. sintagmi corpo del brio i per brio 
(vero, 3 x) kod Naljeskovica, takoder kod 
istog pjesnika u vezi: majde (< tal. madia, 
madie v.) nije, per brio. Zacijelo je to tabu 
(eufemizam) za dio kao fr. corbleu < corps 
dieu, pableu < par dieu ili tal. corpo de baco = di 
bacco. 

Lit.: 1, 654. REW 2610. DEL 1120. 

brisati, brisem (iz-, o-, po-, s-, u-, z-) 
(Vuk), juznoslavenski glagol; ne postoji u 
sjevernim slav. jezicima; r je nastao od jery < 
ie. u (stcslav. slbrysati), upor. lit. brukis. 
Prijevojni stepen u > b nalazi se u bug. 
bebeb »reibe« i slov. brsati »streifen«. Stcslav. 
brbs-ncti »racler« nije zastupljeno u hrv.-srp., 
ali je vjerojatno da je od ove osnove brse 
f. pi. »ospice« kao izvedenica na -la. Drugi 
prijevojni stepen u < ie. au, upor. sirov - 
-surov i lit. braukyti »abstergere«, nalazi se u 
ubrus »rucnik« = ubrus m »marama za glavu 
zenama kao dio nekadanje narodne nosnje 
(Vodice, Istra)«. Mjesto prefiksa u- stoji o- 
v. obrus (Barakovic, Istra, cakavci i kajkavci). 
Znacenje sufiksa u-, koji je zamijenio o-, je 
kao u ubog (v.); obrus je i u stcslav., bug., 
slove., ces., polj., ukr. i rus. Kako pokazuje 
madz. abrosz »stonjak«, govorilo se i u panon- 
skoj nizini. To je praslavenski postverbal od 
obrisati. U Rijeckoj nahiji obrusak, gen. -ska, 
obrusac, gen. -sea. Prefiks u- takoder u ubrlsovat, 
-ujem (Kosmet). Glede oscilacije prefiksa o-l 
u- upor. osoje mjesto usoje. Izvedenice: brl- 
saljka f, brisalo n »penicillus«, obris m »cisto 
mjesto« postverbal od obrisa-ti, -s m (Vuk) 
pf. prema impf, obrisavati — obrisivati, odatle 



brisati 



212 



brk 



obrisina f »visoko mjesto izlozeno vjetru« 
(Timok-Luznik), obrisao m »rucnik«. Arbanasi 
posudise porris < pobrisati. Ie. korijen bhreu-q-, 
-k- zastupljen je samo u juznoslavenskom 
i baltickom. Dalju vezu v. pod brus i brusiti. 

Lit.: ARj 1, 654. 8, 463. 476. Elezovic 
1, 60. 2, 377. Ribaric, SDZb 9, 201. Mlade- 
nov 45. Miklosic 23. Bruckner 372. KZ 46, 
232. SEW 90. WP 2, 197. BI 2, 614-5. 
GM 47. 48-9. 349. Scheftelowitz, KZ 56, 
198. Matzenauer, LF 11, 325. 5owac? J 350. 
Osten-Sacken, IF 28, 140. Machek, Mnema 
I. Zubaty (Sldvia 7, 363). Gombocz-Melich 
1, 10. 

britvela f (Cms) = britvela (Budva, Scepan, 
Pastrovidi, Prcanj, Lastva) = brilvele f. pi. 
(Dubrovnik, Cavtat) = bretvela (Pag) = 
bratvela (Bozava) = bratuveh (Malinska, upor. 
krckorom. bratovaila, pi. bratove!) = (cakavski 
ar < t) bartovela, pi. -Ie (Buzet Sovinjsko 
Polje) = brtovela (Muo) = bruntuvele (Baska) 
»zeljezo na vratima koje stoji na maskulima, 
panti (ZK), stozer, gvozde koje drzi krila od 
prozora, plosnato zeljezo sa rupom pricvrsceno 
na vrata da se mogu vjesati na ocet u dovrat- 
niku, mastietto«. Od istro-rom. bartuviela = 
bratuviela (Rovinj), bartuelli (Milje), bartavelo 
(Padova), tal. bertuello, bertovello »vrsa« < 
vlat. vertibellum od kllat. vertlbulum (od 
vertere). Upor. arb. vardivela per der (Ulcinj). 
Oblici britvela mogu biti i dalmato-romanski. 

Lit.: Banali 2, 175. Ive 16. Cronia, ID. 
6, 106. REW 3 9251. DEI 497. 498. Pratt 
128. 

briz m (Marulic, Barakovic, 16. i 17. v.) 
»trak, rub, porub, kraj, obod«. Od tal./rao < 
srlat. frisium, frixium (13. v.). Bit ce zacijelo 
isto sto i friz m (Marulic: uzde s zlati frizi, 
dva friza zlata) = friz (Vuk) »merduo, zlatan 
sirit koji se udara po dolami sa strane od 
vrata do pasa«. Od tal.fregio < (opus) phrygium 
»stoffe ricamate d'oro originarie della Frigia 
(Mala Azija)« ; friz m (Sulek) »vuneno tkanje« 
< njem. Fries je drugog postanja, od imena 
zemlje Frizia (Holandija). 

Lit.: ARj 1, 656. 3, 74. DEI 1713. 1719. 
REW 3 3518. 

brizgati, -am (Vuk, 18. v.) (iz-, u-) impf, 
prema iteratlvu na -va-: ubrizgavati, »strcati, 
izlucivati mlijeko« i pf. briznuti, briznim (Vuk) 
= brizniti u plac (Vodice, Istra). Odatle 
brizgalica f »strcaljka« (ibidem). Bez r nabisgat 
(vode u vino) (Smokvica, Korcula). » je nastao 



iz jery (upor. rus. bryzgatb). Ovamo brizditi 
»plorare« (Vuk, Srijem) < *bryzgeti. Ovamo 
takoder i za vjetar: brizdati, bri'zdi'm, upor. 
slov. brizgetati »pfeifen«. Mjesto jeryja dolazi 
u bruzdati, bruzdim (16. i 17. v.) < *bruzgeti 
impf, prema pf. brusnuti, bruznem i postverbal 
odatle bruzag, gen. bruzgq m »silno tecenje« 
(Dalmacija, Podgora, Pavlinovic.) Ovamo moz- 
da i brizdet, -im (Kosmet) »osjecati neku pot- 
mulu bol i utrnulost«. Sveslavenska onomato- 
peja srodna sa bljustiti (v.), bljuzgati, pljuitati 
(v.). Ako se uporedi s onomatopejskom osnovom 
bruja, koja se nalazi u sjevernim slavenskim 
jezicima u znacenju »reissend stromen«, iz- 
gleda da je konsonantska grupa zg onomato- 
pejski formant. 

Lit: ARj 1, 668. 687. 4,144. Elezovic 1, 60. 
Miklosic 23. SEW I, 93. Ramovs, Sldvia 1, 
237. Scheftelowitz, KZ 54, 231. 235. Mat- 
zenauer, LF 7, 14. Bruckner, KZ 45, 42. 
56, 201. Osten-Sacken, IF 23, 379. 

brk m (Vuk) 1° »mustaci« (v., ZK). U 
ovom znacenju danas dominantnom, u kojem 
ne dolazi ni u jednom drugom slavenskom 
jeziku, zacijelo je metafora od 2° »uzak siljast 
kraj na igli, koplju, nozu, vrhu«. Danicic je 
stavio prema danasnjem osjecanju metaforicko 
znacenje na prvo mjesto. U poljskom odgovara 
bark »Oberarm, Achsel, Vorderfuss der Tiere, 
Schulter«. Prema Briickneru radi se o staroj 
rijeci dobivenoj od korijena koji znaci nesto 
ostro, a nalazi se u brana (v.), bar (v.). Postoji 
i u izvedenici na -to: brc m »vrh« (Vuk, Zore), 
odatle denominal brati, pridjev bfcji (Vuk) = 
brini »extremus«, brcnik »poglavar«, mozda i 
bfla f (Vuk) »copia«. Od metaforickog znacenja 
su izvedenice: pridjev na -at: brkat, odatle 
denominal brkatiti, -im (o-) (Vuk); brkanja 
m = brkanlija m = brkajlija m, odatle hipo- 
koristik bfko = brka m, brkas, gen. -asa m 
»brkat covjek«. Od znacenja pod 2° izvede- 
nice su : deminutivi na -ulja : bfkulja f »Bartwei- 
zen«; na -id: brkic »ptica ptinus« (upor. i prezime 
Brkic), brkica f (Vuk) »riba cobitis barbatula«; 
pridjev na -ast: brkast »siljast, crispus«; na 
-oca: hrkaca f »cemmbyx heros F. «, na -(a)lj: 
brkalj, gen. brklja »suh brk na stablu«; na -Ija: 
brklja f (Vuk) »palus obliquus«, odatle na -oca 
brkljaca f (Vuk) »velika motka« (upor. prezime 
Brkljacu), odatle brkljdt, -am (Kosmet) »iro- 
nicki : mijesati kao brkljom« (upor. ZK prkljdt, 
-am »neodlucno govoriti«); nabrciti se, na- 
brcim (Vuk) (objekt tocak) »udariti spice u 
glavicinu«; nabrtica f = nabrcko m (Vuk) 
»stenker, u gradovima«. Ovamo mozda i na- 



brk 



213 



brlog 



bread, -Im pf »nagaziti na sto« (Stulic) pored 
nabrcavati impf. Ie. je korijen bher- »strsiti, 
ciniti siljak« V. i brka. 

Lit.:ARj\, 617. 658. 660. 7, 214. 8, 464. 

Elezovic 1, 61. Zore, Palj. 56. Miklosic 10. 
SEW 108. Bruckner 16. WP 2, 164. GM 
467. Lewy, IF 32, 158. Jagic, ASPh 30, 455. 
Perusek, ASPh 34, 33-4. 

brka f (Ljubisa) »confusio«, u knjizevnom i 
saobracajnom jeziku obicnije s prefiksom s-: 
zbrka; postverbal od brkati, brkam impf. 
(Vuk) (2-, raz) »miscere et turbare«, zbrkat 
(Kosmet) = brkati, bfeem impf.) (Vuk) »pul- 
sare, horrere, turbare« prema pf. brknuti, 
bfknem (17. v., Dalmacija) (raz-) »dodjeti se«. 
Pored -k- postoji i -c- u bread, bfcam impf. 
(Belostenac, Voltidija) (raz-) »bacati, hitatk 
prema pf. bfenuti, -em (Vuk) »attingere, malo 
ubosti« (Kosmet) i sa -c-: brciti, -im »taknuti, 
dodjeti se; malo zamociti (Kosmet)« (16. v., 
Marulic). Ovaj posljednji oblik se deminuira 
sa -k-: brckati, -am (iz-, po-) (Vuk, Istra, 
Vodice) = hrskati (Dalmacija), (z)bfckat se 
(Kosmet) »smezurati se, nabrati se«, s time 
upor. rum. zbtrceald f »Runzel«, apstraktum 
na -eald od a sa bird s istim znacenjem koje je 
u Kosmetu. Odatle bflak, gen. brcka m, brcka- 
vica, brckalis »kao blato« (Kosmet) upor. brc. 

Sve su to onomatopeje od br-br- kojom se 
grupom zvukova karakterise radnja. Nalazi se 
i u drugim slavenskim jezicima. U danasnjoj 
jezicnoj svijesti veze se sa brk (v.), odatle zna- 
cenje »taknuti se«. Ova sveslavenska onoma- 
topeja dolazi i s vokalom u : burkati, uzburkan 
(v.). Sa u nalazi se i u baltickoj grupi (lit. 
brukti »infigere«). Onomatopeja br- veze se, 
dalje, sa /: brljati, brljam impf, (o-, u-) (Vuk, 
Dubrovcani, upor dfljati); odatle pridjev na 
-av: bfljav »musav« (Vodice); na -iv: brljiv 
(Kosmet); mozda kao postverbal i bflj pored 
bflj (Kosmet) »bolest u ovcijem mozgu«, ali 
ovo nije izyjesno jer postoji ime crva brvalj i 
brvica. Ovamo zacijelo ide brljaga f (Vuk, 
Crna Gora) »kaljuza, bara«; obrljuga f (Crna 
Gora) »obrijano zensko« i denominal obrljuzati, 
-am (Lika) »oprati nekoga«. Ova formacija 
onomatopeje koje nema u baltickoj grupi u 
vezi je s brlog (v.). Od brlj- ima dosta izvedenica: 
brlota m (Dalmacija, Pavlinovic) »nadimak 
covjeku koji brlja«, odatle i brljavko m »musko 
celjade ubrljano«; na-(a)k: brljak, gen. brljka 
(Vuk, Hrvatska) »ptica cvorak«; na -jug: 
brljug m »blato, gdje se svinje valjaju«, oda- 
tle denominai brljilgati se; brljotina f. U 
narjecjima naci ce se i druge izvedenice, kao 



zabarjohat pf. »slabo pomesti« (Brusje, Hvar). 
Dalje su dvije varijacije u dva sinonima: 1° 
sa p mjesto b: pflja f, postverbal od prljati, 
prljam impf. (Vuk) (iz-, u-, za-) = pfjal 
(Cilipi) »kvariti«; pridjev na -av: pfljav (Vuk), 
s apstraktima na -ost prljavost f i -stina prljav- 
stina; 2° sa m mjesto b: mrlja — mrlja f pored 
mflj m, postverbal od mrljati, mrljam (se) 
impf. (Vuk) (iz-, u-, za-), odatle pridjev na 
-av: mrljav »kaljav, prljav«. Ovamo-ide mozda 
sa e mjesto r i meljati u istom znacenju. 

Lit.: ARj 1, 615. i si. 616. 662. 682. 4, 5. 
143. 252. 7, 70. 8, 464. 12, 234. 13, 221. BI 
2, 647. 655. 796. Elezovic I, 61. 62 2, 512. 
Ribaric, SDZb 9, 133. Miklosic 10. SEW 120. 
Bruckner 17. ASPh 11, 125. Mladenov 54. 
Tiktin 1802. Iljinski, ASPh 29, 486-7. Schef- 
telowitz, KZ 54, 247. Matzenauer, LF 7, 
14. Hraste, JF 6, 214. 

brlina f (cakavski, 14. v., nar. prip., Vrce- 
vic) = obrlin m (hrv.-kaj., slov.) »1° trlica, 
klada, 2° vratna karika, kara, burma, pranger«. 
Na -be > -ec obrlenec m (slov.) »Kreisbewegung, 
Wirbel«. Od tal. (mlet., furl.) berlina (13. v.) 
»1 ° antica pena, 2° metafora: scherzo, derisione«, 
prema Battisti— Alessio vjerojatno od stvnjem. 
deminutiva bretling »dascica na kojoj je bio 
napisan pocinjen zlocin kaznjenika«. Prefiks 
o- potjece od unakrstanja s obrljiti (v.) »ozlo- 
glasiti«, slov. obrleti »schwachsinnig werden« 
razlicitog postanja. Upor. toponim Dobrlin 
i horonim Obrljin (planina u Hercegovini). 

Lit: ARj 1, 661. 8, 464. Sterkelj, DAW 50, 
43. Pletersnik 1, 745. REW 1043. DEI 494. 

brlog m (16. v., danas opcenito) = brlog, 
gen. brloga (Kosmet) pored brljog (kod dva 
pisca, prema brljati, v.) »1° kaljuga, 2° dubre, 
talog (Kosmet), 3° lezaji za svinje i druge 
zivotinje«. Fakoder toponim. U f samo kao 
toponim Brloga (Srbija). Odatle pridjev na 
-bnb: brlozan »spurcus«, denominal brloziti 
impf. (Vuk) »smijestati svinje u brlog«; bfloz.it 
(Kosmet) »praviti dubre«, augmentativ 1x13- 
zina f »sljam« (Kosmet). Ovu sveslavensku 
rijec posudise Madzari: barlang, stmadz. 
borlog (1357) u znacenju spila (Dubrovnik) = 
spilja (Vuk, takoder toponim) < gr. onr\Xmo\ 
(v.) koje se znacenje ne nalazi u juznoslaven- 
skim jezicima. Madzarsko znacenje je zacijelo 
prvobitno jer su spilje prvobitne staje za 
svinje i ostale zivotinje, kao medvjede itd. 
Dakorumunji posudise iz dackoslavenskoga 
ili na Balkanu birlog, bdrlog, bdrlog, u juzno- 
slavenskom znacenju, isto tako i Arbanasi 
borlok = biloa -gu. 



bflog 



214 



brndusa 



Ako stoji u etimologijskoj vezi s osnovom 
onomatopeje glagola brljati (v. pod brka), 
onda je brlog praslavenska izvedenica s pomocu 
rijetkog sufiksa -ogb, koji nalazimo u krtog 
(v.) »smefliste, dubre«, talog (v.), vrtlog (v.). 
Ali se pomisljalo i na slozenicu sa log od lezati 
(v.) kao drugim elementom. Sto se tice prvog 
elementa Bbe- pomisljalo se na vezu sa stvnjem. 
hero »medvjed«. Prema tomebi slozenica zna- 
cila »medvjedov lezaj«, a to se slaze s madzar- 
skim znacenjem. Za slozenicu govori i okol- 
nost sto je u bugarskom i ruskom drugi 
elemenat u femininumu: bdrloga, rus. be- 
rloga. 

Lit.: ARj 1, 661-63. Elezovic 1, 61. Mik- 
losii 10. SEW 1, 120. Bruckner 17. Mladenov 
54. WP 2, 166. Boisacq 1035. 1040. Joki, 
IF 37, 111. Jagic, ASPh 20, 535-6. Uhlen- 
beck, PBB 20, 37-38. Rozwadowski, RSI 
2, 72. GM 38. ZSPh 2, 294-5. Suman, ASPh 
30, 294. Holub-Kopecny 11. 

brlj m (Vuk) »bolest u ovcijem mozgu«; 
odatle pridjevna -av (v.) : brljav »mente turbata« 
i impf, brljati »verwirren, beschmutzen«. Po- 
red ovog oblika postoje i oblici sa v.brvalj, gen. 
bfvlja u istom znacenju u kojem i brvica f 
»taenia coenurus« u jednog pisca zoologije 
(K. Crnogorac, 1874). Odatle pridjev na -jiv: 
brvljiv »bolestan od brlja«-, odatle opet pf. 
obrvljiviti se (Vuk, subjekt: ovca), bez v u 
Kosmetu obrljivit se »dobiti u glavi brljeve, iz- 
gubiti pamet«. Oblik sa v moze biti prvobitan. 
Taj se konzonant mogao izgubiti u genitivu 
brvlja i odatle prodrijeti u nominativ brlj. 
Ako je u vezi sa brlog, kako misli Berneker, 
ili Danicic, koji trazi korijen bhar, ili Miklosic, 
koji pretpostavlja *berli, onda je v usao u 
brvalj, brvljiv prema crv- crvljiv. Kako se vidi, 
postanje je ove rijeci, koja se nalazi samo u 
hrv.-srp., nejasno. Tude podrijetlo nije isklju- 
ceno jer se radi o pastirskom terminu, brljati 
stavlja i Vasmer u vezu s brlog (v.). 

Lit.: ARj 1, 687. 688. 855. 8, 8. 478. Ele- 
zovic 2, 6. Miklosic 10. SEW 1, 120. 

brna f (16. v., dubrovacki pisci, Resetar) 
»kao, kal«. U danasnjem jeziku nije potvrdeno. 
Odatle pridjev na -bn brnan samo kod Kava- 
njina i mozda brnica »neka gljiva« (Sulek). 
Kolektiv betnye nalazi se u svim slavenskim 
jezicima osim u poljskom i bugarskom. Visi 
prijevojni stepen bren- postoji samo u pridjevu 
*heenbnb potvrden u 14. v.: breno telo {Mon. 
serb. 166). Odatle toponim Beemca (Srbija). 
Taj se prijevojni stepen ne nalazi ni u jednom 



drugom slave nskom jeziku. Ie. veze nisu 
poznate. Mozda je leksicki ostatak iz predsla- 
venskoga. V. brina. 

Lit.: ARj 1, 663. Miklosic 21. SEW 1, 
95. Schulze, SAW 1910, 787. si. Resetar, 
Rad 260, 30, § 26. 

Brnarad, gen. -arda (15. v.) = Brnardsatal. 
deminutivnim sufiksom -ino Brndrdin, gen. 
-ina. Prezime Brnadic (ZK, r disimilacijom 
ispao); toponim u pi. Brnadia. Hipokoristik 
Brna (Krnarutic), Brne (16. v.), Brno (17. v.), 
Bfneta (16. v.), Brnja (Kavanjin). Od tal. 
Bernardo, a to od franackog dvoclanog imena 
Bernhard. 

Lit.: ARj 1, 663 — 5. Jirecek, Romanen 2, 
25. Stefanie, Rkp. Krk 359. 396. Surmin 313. 

bfndati, -am impf. (Lika, Vuk, opcenito 
u saobracajnom govoru); takoder s vokalom 
u: brundati, -om (Hrvatska) »1° murmurare, 
2° udarati u brunde = drombuljati, od drom- 
bulja«. Takoder bez pocetnog konsonanta fndati, 
-am (Lika) »brundati« (kaze se zajedno fnda 
i brndd). S prefiksom o- obrndati, -dm pf. 
(Lika) »pokvariti« (za ovo znacenje nije potvr- 
den impf.), brunda f (17. v.) »drombulja«. 
Onomatopeja koja se moze uporedivati s 
romanskim u tal. rombare, frombolare i fr. 
fronde, gdje je onomatopejsko r umetnuto u 
lat. funda, tj. rijec je bila onomatopeizira- 
na. Daniciceva etimologija Brummeisen moze 
sluziti samo kao uporedenje za onomato- 
peju. 

Lit.: ARj 1, 663. 685. 2, 790. 8, 464. 14, 
56. Osten-Sacken, IF 28, 145. 

brndusa f (Vuk, Baranja) »biljka mrazovac«, 
odatle deminutiv na -ka: brnduska f (Vuk, 
Sulek) »colchicum autumnale«. Area se i 
znacenje posvema poklapa s rum. brindusd f 
»razlicite biljke od kojih je jedna otrovna, crocus 
vernus«. Od rumunjskog naziva postoje demi- 
nutivi brlndusea f, -usel, brindusita. Postanje 
nepoznato. Ne zna se tko je od koga posudio 
ovaj botanicki termin. Danicicevo izvodenje 
rumunjske rijeci od lat. blandus + rum. blind 
ne odgovara fonetski, a ni semanticki nije 
objasnjeno. Densusianu drzi da su Rumunji 
posudivaci: »puisque nous ne voyons pas, 
quelle serait l'etymologie du mot roumain«. 
Mozda je ta rijec u vezi sa brandus m »zilica 
koja ide iz glavne zile u bilja«, brdndusa f 
»cirrus, pramen«, dem. brandusic m »marmo- 
ropus«. Danicicevo izvodenje tih rijeci od tal. 



brndusa 



215 



br8c 



brandello, orandone »krpa« ne odgovara ni 
semanticki ni morfoloski. Upor. prije blandonia 
pored brandonia »verbasco«. 

Lit.: ARj 1, 585. 663, Tiktin 224. Pusca- 
riu, DLR 1, 640. Densusianu 1, 363. bEI 
589. 590. Sulek, Im. 32. 

bruka f (Vuk, Banat) »plamenik, risipjela 
(u Dubrovniku)« identicna je fonetski i seman- 
ticki sa rum. brinca f »erysipele«. Docetak -ka 
dokazuje da je rumunjska rijec slavenskog 
podrijetla i da se umijesao slav. sufiks -bka, 
ali osnova ostaje neutvrdena. Rumunjsku 
rijec Danicic izvodi iz ngr. Ppdyxoc,, a to 
ni fonetski ni semanticki ne moze biti. Upor. 
arb. brenge »Heiserkeit« < gr. Ppdyxo?. 
Puscariu uzimlje brekng (v. bred) kao vrelo, 
a to bi fonetski i semanticki moglo biti ako se 
uzme da je brinca postverbal od bnknc i da 
je bruka posudena od Rumunja. Cini se 
(prema Puscariu) da je u vezi s torn rijeci i 
brant »upala« postverbal od glagola obrlnti 
»upaliti se«, od slav. perfektiva *obreknc > 
> obrlncni i sa en + in i disimilatornim ispa- 
danjem n-n > n-e > obrlnti, odatle apstraktum 
obrinteald f »upala«. Isto znacenje ima rum. 
orbalf = orbanf < hrv.-srp. vrbanac, gen. -nca. 

Lit.: ARj 1, 664. Puscariu, DLR 1, 639. 
Tiktin 220. Popovici, S'ldvia 7, 23. GM 48. 

brnjica f (Vuk) »1 ° kolutic sto se zivincetu 
provlaci kroz gubicu, museau, 2° nakit, min- 
dusa«, deminutiv je od brnja, koja nije potvr- 
dena u torn znacenju. Najblize stoji hrv.-srp. 
znacenju bug. branka f »mali prsten«. Nije 
jasna semanticna veza s pridjevom na -ost 
brnjast (Vuk) »3° maculam albam habens in 
naso«; od iste su osnove hipokoristici brnjo 
m (Vuk, Grbalj) »brnjasto zivince«, brnja f 
»brnjasta koza« i izvedenica na -as brnjas 
»equus maculam albam habens in naso«, 
brnjesa f »ime kozi«. Izraz ide bez sumnje u 
pastirsku terminologiju. Znacenje pod 1° i 
2° mogla bi se spojiti sa stcslav. brtnja »0c6pa^, 
pancir« koje se nalazi i u rus. branja, ces. 
brne f pi, stpolj. brnia. Za ovu se opcu slaven- 
sku rijec tvrdi da je praslavenska posudenica 
iz got. brunjo, stvnjem. brunja, nvnjem. Briinne 
»pancir«. Trebalo bi uzeti da je hrv.-srp. i 
bug. refleks suzio znacenje od »pancir« na 
»kolutic u panciru« i napokon izgubio daljim 
suzavanjem znacenja svaku vezu s pancirom. 
Uporedenje s lit. burna »usta«, cemu odgo- 
vara bug. barna »usnice«, ne objasnjava dovoljno 
hrv.-srp. i bug. znacenje »kolutic itd, mali 
prsten«. Veza s arb. brenjak m »Fehlgeburt, 



auch Bezeichnung eines Schafes, unansehnli- 
cher Knabe« ne objasnjava dovoljno znacenje 
pod 3°. Mozda se kod hrv.-srp. i bug. rijeci, 
kojih znacenje nije potvrdeno u ostalim sla- 
venskim jezicima, radi o leksikologijskom 
reliktu iz iliro-trackog pastirskog jezika, odakle 
je bez sumnje rum. briu »pas« = arb. bres, 
-zi »idem« < *brenu, brentiu. Tada bi brnja 
bio rezultat od 

Lit.: ARj 1, 664. Miklosic 23. SEW I, 
90. Mladenov 46. 54. /F 35, 134-5. 36, 134. 
Trautmann 38. GM 48. Bruckner ASPh 42, 
138. RuHcic, BZb 1921, 260-1. Stender- 
-Petersen 224. si. Janko, Sldvia 9, 346. Feist, 
WuS ,11, 51. Hirt, PBB 23, 347. Meillet, 
RS12, 59-60. Persson, KZ 23, 284. Iljinskij, 
Proslav. Bebw,a »pancyn>«. Nezin, 1911, 1—8. 
Osten-Sacken, IF 208. 

brn j flsa f »dlacice u brku, brk« (Vodice, 
Dane, Golac, Jelovica na Krasu, takoder 
Slovinci u Istri; Brkinima i Bezjacima ne- 
poznato). Odatle deminutiv na -ica brnjusica, 
augmentativ brnjusina; i na -ar brnjusar »covjek 
guste brade«. Ribaric smatra ovu rijec sloze- 
nicom od bran + -usa »zastitna dlaka« (!). 
Drugi dio bio bi od vosb ili psz, a prvi moze 
biti i od Bebw,a (v. brnjica}. Non liquet. Slo- 
zenica bi morala glasiti *brnjo-us(a), a to ne 
bi znacilo ono sto zaista znaci. 

Lit.: Ribaric, SDZb 9, 135. 

brSc, gen. braca m. (16. v, Vuk), slov. 
broc, stcslav. i bug. brostb (pored brofd i 
broj) »1° rubia tinctorium, 2° crvena boja 
kojom se uskrsna jaja (pirihi) crveno mazu 
(Vodice)«, broca f »drilus 01iv.«, brace n. 
Pridjev na -ev brocev, poimenican na -be > -ac 
brocevac, gen. -vca »crucianella«; na -bn po- 
imenicen samo u sr. r. Brotnjo (Hercegovina) 
= Bracno; na -ost brocas t. Na -amca = -emca 
brocanica = brocenica »asperugo«. Na -anka 
brocanka »1 ° galium aparine, 2° rubia tinctori- 
um«. Deminutiv na -be > -ac broc'ac, gen. 
-e'ea »rubia peregrina«. Na -ika broc'ika f»galium« 
Na -iste brociste »mjesto gdje raste broc«. Na 
-onja broconja m »ime volu«. Denominai na 
-Hi brauti impf, »rubia tingere«, na -ati bracati 
(Vodice) »bojadisati uskrsnja jaja«. Hipoko- 
ristik braca f (Lika) »ridokosa zena«. Na -ina 
izbrocine f. pi. (Vuk) »ono sto ostane od broca 
kad se vec jedanput bojadisalo«. Rumunji 
posudise brodu, brochiu (moze biti posudenica 
i iz ukrajinskog kao i polj. brocz, upor. arb. 
praceme). U ceskom stoji i mjesto c: brot, 
gen. broti sa denominalom brotit. Rus. brusk 



broc 



216 



brokn 



odstupa u samoglasu u za o i docetkom. -ra 
mjesto c. Tesko je objasniti te varijante. Od 
lat. bratlea = bractea, posudena na dunavskom 
limesu kao i lactuca > locika (v.). Oba oblika 
ostavila su tragove u slavinama bractea > 
brost = broc kao locika, i brattea > broz. sa 
tj > c kao Ratiaria > Arcer, rattorte > racun, 
Parentium > Porec. 

Lit.: ARj 1, 552. 665. 666. 4, 144. Ribaric, 
SDZb 9, 135. Pletersnik I, 64. Miklosic 22. 
SBH? 1, 88. Holub-Kopecny 77. Bruckner 
44. Vasmer \, 128. Mladenov 45. Skok, ZiJP/z 
50, 499. Gray, ASPh 49, 343 si. (cf. Ub 14, 
19). Rozwadowski, AS/ 2, 78. 485. Joki, 
Ja-^H Festschrift 481. 485. (cf. AS/ 2, 242). 

broda li m (15. v., Sulek) = (zamjenom 
docetka -an, koji se osjecao kao pridjevski 
sufiks -zei) poimenicenje sa -jak brodnjak m 
(Sulek) = (odbacivanjem toga sufiksa) broda 
/'(Stulic) = (zamjenom na -kaj abronka (slov.) 
»artemisia abrotanum, Gauchhaar, Garthagel«, 
< lat. abrotanum, upor. u Bresei amaden. 

Lit.: ARj 1, 667. 669. 670. Matzenauer, 
LF 7, 1. REW 39. DEL 14. Sulek, Lm. 498. 
483. 

brodet m (Perast, Potomje, Dalmacija, 
Primorje) = brodet (Krk) = (tal. e > i kao u 
berita} brodit (Smokvice) = (tal. o > u} 
brudet (Rab, Bozava) = (s mletackim gubitkom 
suglasnika d medu samoglasnicima) brujet 
(Split) »riblja juha priredena kao gulas«. Upor. 
slov. brodet »Beiessen«. Slozenica palinbroh, 
gen. -ga (Cres) < pane in brodo »kruh u juhi 
(disimilacija n-n > l-n). Denominal na -ati 
bradati, -am impf, (objekt: ruke, Molat) 
»mociti« (Zasto brudas ruke u vodii). Od tal. 
brodo (14. v.) germanskog podrijetla kao i 
suppa (v. zupa), deminutiva na -ittus > -etto 
brodetto (brudettus, 1256.). 

Lit.: ARj 1, 668. Kusar, Rod 65, 19. Cronia, 
ID 6. REW* 1321. DEI 606. Strekelj, ASPh 
14, 517. 

broditi, brodim (Vuk) (iz-,pre-) »1 ° transire, 
2° navigare, 3° izbrodit »izvaditi iz vode« 
(Lumbarda)« praslavenski je prijevojni impf. 
od stcslav. bresti, bredc »gazim preko vode« 
koji se nije ocuvao u hrv.-srp. Odatle praslav. 
postverbal ili korjenita imenica brod m, f 
(Sibenik: moja brod} u dva znacenja »1° mjesto 
prelazenja preko vode (u ovom znacenju rasi- 
ren toponim): mjesto na rijeci gdje nije du- 
boko, gdje se moze pregaziti ili kolima ili 
stokom preko vode prijeci«, odatle denominal 
brodavat, -ujem »gaziti, ici preko vode« (Kosmet), 



mjesto gdje se riba hvata (Skadarske jezero, 
Crna Gora); 2° po semantickom zakonu si- 
negdohe: navis, lada«, upor. jos figurativno: 
sel je v brod (Cres) »senuo je pamecu«. Obje 
su osnove, s vokalima e i o, baltoslavenske : 
lot. bristi, lot. brist, lit. bradyti, bradas »brod«, 
brasta i brastvd, lot. braslis »brod«. Nizi pri- 
jevojni stepen na 5 mjesto elo nije ocuvan u 
hrv.-srp. Ie. osnova bhredh- dade se pod 
izvjesno utvrditi samo u baltoslavenskoj grupi 
jezika. Ta vrlo znacajna cinjenica nije obja- 
snjena. Kako se radi o kulturnom terminu, 
Rumunji posudise a brodi, imenicu brudind 
f »carina za prijelaz preko mosta, mostarina, 
piage« (u starijim tekstovima). U danasnjem 
rumunjskom jeziku postoje jos figurativna 
znacenja glagola a brodi, koja se tesko dadu 
spojiti sa »transire, navigare«. To su »a) slu- 
cajno pogoditi, b) ludo govoriti, c) nastojati«. 
Izvedenice se osnivaju na znacenju 2°; 
pridjevi na -&« br odan i na -iv brodiv; na -ski: 
brodski, ovaj poimenicen s pomocu -jak: 
brostak m »vjetar koji duva od Broda ka Ibru«; 
deminutivi na -ica: brodica, na -(a)c brodac; 
augmentativ na -ina: bradina i; kol. na -je: 
brddovljen; mjesto na -iste: brodisten; radna 
imenica na -ar: brodar, gen. -ara m (15. v.), 
brodarica f »1° zensko celjade, 2° ladja«, 
brodarce n; odatle pridjev na -ski brodarski, 
apstraktum na -ina broddrina; denominai bro- 
dariti. Slozenica brodolom je neologizam, kalk 
prema lat. naufragium i njem. Schiffbruch. 

Lit.: ARj 1, 666. 680. Miklosic 20. SEW 
1, 83. Bruckner 40. Mladenov 45. GM 46. 
Frautmann 37. WP 2, 201. van Wiyk, IF 
28, 128. Uhlenbeck, PBB 30, 270. Elezovic 
1, 63. SEZb 13, 223. Kusar, NVj 3, 338. 
Tentor, JF 5, 203. Kostic, NJ 2, 250. 

broka.' f (Hercegovina, Prcanj, Potomje, 
Korcula, Boka, Cilipi, Milna, Baska, Racisce) 
= brokva (Pag, Sibenik) »urceus, vrc, pehar 
za vodu (zamjenjuje romljencu) od teneceta, 
lima«. Deminutiv na -itta > -etta broketa f 
(15. v., hist, spomenici, Dubrovnik) »mali 
sud vodeni« = (bez r) boketa (15. v., Mon. 
serb. 498, stamparska greska) »hirnula«. Od 
tal. brocca »isto«, prema Battistiju od Jtpoxooc, 
(od Jipoxeco »lijevam«), deminutiv brachetta. 
Drugog je podrijetla broka* (v.) = brukva 
»klinac, cavao« i brokijer (v.) »stit«. 

Lit: ARj 1, 521. 679. REW 3 1320. DEL 
604. 

brgka 2 f (Hercegovina, Potomje, Peljesac) 
= (na -va) brokva (Racisce, Brae) »mali cavao, 
cavlic« = (starija posudenica sa o > u) brukva 



br8ka a 



217 



broska 



(Vodice) = brukva (Bozava, Molat) = brukva 
(Ugljan) »cavlic«. Deminutiv na -ica brukvica 
(Hrv. Primorje, Cres) »cavlic« = briikvice f. pi. 
»cveki (ZK), Schusternagek. Na rom. sufiks 
-one > -un upucuje brokun, -una (Prcanj) 
»Stecknadel« = brokvun (Racisce). Na -as 
brokas m »trachodes«. Na nenaglaseni deminu- 
tivni sufiks -ulus > tal. -oi'o: brokule f. pi. 
(Vuk, Dubrovnik) = (unakrstenjem s nasim 
prefiksom pro-) prokule, gen. prdkuld (Dubrov- 
nik) »1 ° kaulin, obraslica, Blumenkohl, brassica 
botrytis, brassica oleracea, 2° prokula (Stulic) 
»klica od zelja«, prosireno nasim dem. su- 
fiksom -ica brokiilica (Smokvica, Korcula) 
»jesenji i zimski sitni izdanak od stabljikastog 
korculanskog kupusa« = prokullca (Bella) 
»kupusna klica« = prokullca. Denominali 
(metafore): imbrokati, -am impf. (Zirje) »zano- 
vijetati«, s tal. prefiksom in-, sa nasim pribro- 
kavat impf. (Smokvice) »predbacivati«. Ovamo 
ide na -ijer (pseudojekavizam) < tal. -/ere < 
lat. -orius brokijer, gen. -era (16. v., Naljeskovic, 
Drzic) »stit koji ima u sredini vrsak kao klin«. 
Augmentativ na -ina: brokjerina. Od tal. 
brocco »1° stecco puntato, 2° germoglio« od 
lat. pridjeva brocchus (dentes brocchi, Varro) 
»zubi koji naprijed strse«; upor. brunchus (u 
glosama) »svinjska gubica«, prema Battistiju 
estruscanskog podrijetla, brdecolo »cavolo ro- 
mano«, braccare, brocchiere »scudo romano col 
brocco al centro« < prov. broquier > fr. 
bouclier. 

Lit.: ARj 1, 679. 685. 12, 330. 334. Re- 
setar, Stok. 228. Cronia, ID 6. Ribaric, SDZb 
9, 135. Zore, Palj. 110. 234. REW 1319. 
DEL 605. 606. 

bromza f = bromzo n (17. v., glede mz 
< nz kao u bemz'tn za benzln, Bosna) = bronza 
f = bronzo n = brondza (Perast) = brunza 
f (16. v.) = bronca (17. v.) = (zamjena tudeg 
docetka domacim sufiksom -he > -ac) brtinac, 
gen. -nca (Bozava) = brundc (Malinska, Pag) 
»1° tue (v.), 2° (po semantickom zakonu 
sinegdohe) lonac (Malinska, Pag)«. Pridjevi 
na -en bromzen = broncen = bronzen = 
bruncen = broncen, poimenica na -ica: brun- 
cenlca »top bruncenk; na -hn > -an bronzdn, 
odredeno bronzant O"-' Majdan, Bosna, topo- 
nim), na -av bronzov, na -ost bronzasi. Demi- 
nutiv na -e brunce, gen. -ca n (Vodice) »malo 
zvonce na ovci«, na -be + -ic > -cie bruncic 
(cakavizam, Baska) = brunele (Bozava, Ma- 
linska), na -ica bronzlca »zvonce, drombulja«. 
Na -jar bruncar, gen. -ara, na -arnica bronzar- 
nica (Stulic). Sa tal. deminutivnim sufiksom 



-ino brancin, gen. -ina (Racisce) = bronzin 
(Potomje) = brondzin (Dubrovnik, Korcula, 
Boka, Cilipi) »vrsta, zeljeznog lonca za ku- 
hanje«. Upor. slov. brune = branec, gen. -nca 
i odbacivanjem sufiksa -be > -ee bron, gen. 
brona; pridjev bronen pored broncen, broniar. 
Upor. arb. brune. Za isti metal postoji jos 
plrinac, gen. -nca (v. ovu rijec) »Messing«, 
koja je balkanski turcizam perzijskog podrijetla 
(perz. birnig = piring, bug. pirine = perinc). 
Uzima se da i tal. bronzo m, koje se nalazi i u 
ostalim evropskim jezicima, potjece od perzij- 
ske rijeci, u srlat. brundium (1313.), brandi 
(1339), bronzum (1335.), brunzo. Po jednom 
misljenju i srednjovjekovni oblici na zapadu 
nastadose za krizarskih ratova iz istog perzij- 
skog vrela. Pocetak perzijske rijeci izmije- 
njen je unakrstanjem s toponimom Brundi- 
sium j-duslum > tal. Brindisi zbog toga sto su 
se vec prema Pliniju u torn gradu pravila bron- 
cana ogledala. 

Lit.: ARj 1, 679-80. 685. 8, 864 Pleter- 
snik 1, 65. 67. Ribaric, SDZb 9, 135. Cronia, 
LD 6. Miklosic 22. SEW 1, 87. Bruckner 41. 
Mladenov 45. REW 1113. DEL 611. GM 49. 
Korsch, ASPh 9, 662. Lokotsch 132-3. 

Brone f (Istra) zensko ime. Odatle prezime 
Bronic (Dalmacija). Hipokoristik od lat. Ve- 
ronlka (s betacizmom v > b kao u Bol, bandi- 
ma, Bira < Vera, Berinus < Verinus itd.). 
Mozda dalm.-rom. antroponimijski ostatak. 
Inace je u Hrvatskoj ime ocuvano samo kao 
latinizam. Jirecek ne donosi za nj potvrde iz 
srednjovjekovne Dalmacije. 

Lit.: ARj 1, 679. Jificek, Romanen 2, 25 
26. 63. 67. 3, 10. 67. 

broska f (Sulek) »imperatoria ostruthium«, 
brSskva f (15. y.j Vodice, Jankolovica, Dalma- 
cija) »1° kupus, vrast, 2° mlado lisce od kojega 
povrca (Hrv. primorje), pakolec, borazina«, upor. 
tal. braschette (Lucca) »Kohlblatter«, broskva 
(Rab, Cres) »Kohl« (broskva na pofrih, Mali 
Losinj, »osobito jelo toga kraja«), bruskva 
(Biograd) »lose granato zelje sirokog mesnatog 
lisca bez glavice za hranu ljudi i zivotinja«. 
Slov. broskva pored broskev, gen. -kve (Crnice, 
Gorisko) »brassica oleracea«. S promjenom 
sk > zg kao u mazga pored maska brdzga f 
(Vuk, Stulic, Dubrovnik) »bozur, bozurak«. 
a > kao u rapa > repa: brcsk(v)a (Sibenski 
otoci, Prvic Luka, Brusje na Hvaru), slov. 
breskev, gen. -kve (Goriska Brda), bercva 
(Rezija) »Kohlpflanze«. Upor. polj. brzoskiew. 
Pridjev na -en broskven. Deminutiv broskvica. 



broska 



218 



brsljan 



Slozenica broskocvijet (Kavanjin). Rumunji je 
posudise s promjenom docetka -ka sufiksom 
-ba brojbd, broazba. Od tal. brassica > tal. 
brasca. Glede prijelaza lat. imenica u dekli- 
naciju ft upor npr. brokq = brokva, breskva. 

Lit.: ARJ i, 680. 681. 10, 362. Hraste, jfF 
12, 96. Ribaric, SDZb 9. Pletersnik 1, 20. 
55 65. Miklosic 22. SEW 1, 87. Bruckner 
45. Gauthiot, BSLP 16, 163. REW* 1278. 

brs 1 m (Dalmacija, Pavlinovic u primjeru: 
ostllo je vino na brs). Odatle s rom. sufiksom 
-ata brsata f (Pravlinovic) »1° mucor vini, 2° 
bluta (v.)«. Sa ir mjesto r birsa (ZK, Parcic, 
slov.) = (sa rs > rz) birza (Vuk) »mucor vini«. 
Sa er mjesto m: bersa f (Vodice) »1° tartarus, 
srijes, 2° vinum mucidum« = bersa (Istra) 
»faex vini, drozdina vinska, kiselica« = slov. 
bersa »1° Weinschimmel, Kamm, 2° durch 
Gahrung verdorbener Wein, 3° Satz im Wein, 
4° (metafora) nichtsnutziger unangenehmer 
Mensch (upor. prezime Berso)«, s pridjevima 
bersast, bersnat; denominali bersiti se (iz-), 
izbersati se, zbersiti se (Vodice); bersa (Lika) 
»trop ili talog vinski koji se po ducanima pro- 
daje za bojadisanje«, upor. s tim znacenjem 
bersa (17. v., Gundulic): mastim od berse daleko 
nasaste lica im svuder se pengaju i laste. Upor. 
arb. na gr. -la: barst = bersi »1° Wein- 
und Oltrester, 2° Dungererde«, b je nastao iz 
v, kako se vidi iz glagola izvrsatiti se (Parcic) 
»inccrconire« od *vrsata, f, a to nije potvrdeno 
osim u ovom glagolu; u istrom, bersa, bierto 
pored versa, poimeniceni participi perf. na -s 
i -t od lat. vertere, furl, glagol sviersa. Mozda 
se umijesala i iberska rijec brisa. 

Lit.: ARj 1, 238. 323. 324. 681. Pletersnik 
1, 21. 27. Parcic 25. 289. tal.-hrv. 375. Riba- 
ric, SDZb 9, 131. he 33. Schuchardt, Rom. 
Etym. 1, 56. Skok, ZRPh 50 v 518., br. 15. 
GM 34. REW 1307. 9249. Strekelj, DAW 
50, 4-5. Alessio, RIO 2, 107. 

brs 2 (Vodice) samo s nasim prijedlogom suz 
(v.) kao prilog: suz brs »mimogred okrznuvsi«. 
Nema na zalost drugih potvrda; brs mozda je 
od prijedloga versus > tal. verso, furi viers, 
jinverso, deversa} koji znaci pravac »prema«. 
Betacizam kao u Bol itd. 



Lit.: Ribaric, SDZb 



135. 



brst m (Vuk) »bourgeon« = bfst »frondes« 
(Vodice, Istra) = brs (Kosmet), Zro//(Srbija); 
odatle kol. brsce n i denominal na -iti brstiti, 
-im (Vuk) = brst'it, -im (subjekt koza, Kosmet) 
(o-), takoder na -e'ti: obrsceti (Lika). Prvobitni 
je oblik femininum, ocuvan i u ukr. brosf. 



Nalazi se i u bug. bras(f) m. Prema tome to 
je apstraktum na -i dobiven s pomocu sufik- 
sa -ib od ie. osnove *bhreus- »pupoljiti« koja 
se nalazi u stengi, br otan »lomiti«, srvnjem. 
brieten »nabuhnuti«, ovdje u prijevojnom ste- 
penu h > s. Prvobitno znacenje apstraktuma 
bilo je »pupoljenje drveca > mladica, pupoljak 
> hrana za sitnu stoku«. Sveslavenska rijec 
iz praslav. doba *berstb, brusii > stcslav. 
brzstb. Ne nalazi se u baltickoj grupi. 

Lit.: ARj 1, 682. 8, 470. Miklosic 23. SEW 
1, 91. Mladenov 47. Ribaric, SDZb 9, 135. 
Elezovic 1, 62. van Wijk, ASPh 24, 235. 
KZ 56, 202. Iljinski, ASPh 29, 487. Vasmer, 
ZSPh 2, 58. Boesacd 3 136. WP 2, 198. 

brs (Brae, primjer: brs cu dot-) prilog = 
fosi (Zrnovo, Korcula) »mozda«. Od tal. 
forse < lat. slozen prilogfors(s)itan koji sadrzi 
fors (v. fortuna) »sudbina«, konj. sit od esse 
»biti« i an. 

Lit.: REW* 3454. DEI 1694. 

brsalj m (Budva) »1° gadaliste, 2° toponim 
(mjesto za gadanje austrijske vojske)«. Od tal. 
bersaglio, a to od stfr. bersail, romanska izve- 
denica na -alium od stfr. glagola berser < fra- 
nacko *birson, nvnjem. birseken »ici u lov«. 

Lit.: DEI 497. 

bi-sljan m (Vuk, 17. v.) = brsljan m (ZK) 
»hedera helix«, odatle pridjev na -ov brsljanov, 
poimenicen s pomocu -ica brsljanovica f »ara- 
Hacea«; toponim Brsljanica. Taj se oblik na- 
lazi i u bug. brasl'an pored brasei, brauen 
i s metatezom brasnel i u slov. brsljan pored 
brslen, brslin, obrsljan, obrslenek, obrslin, bf- 
slej, bfslek, brscek, brscel. Zajednicko je broj- 
nim varijacijama slovenskim i bugarskim to 
sto mjesto -(j)a- imaju -iO')«-. Ta se pojava 
nalazi i u hrv.-kajk. brsljen m (Belostenac), 
odatle pridjev brsljenov i izvedenica brsljenka 
f »evonymus europaeus L.« (Hrv. Zagorje). 
Pored ovih varijanata s konzonantskom gru- 
pom i/0) postoje i varijante s konzonantskom 
grupom St: Vrstan m (Vuk, 16. v., Dubrovnik, 
Perast), odatle pridjevi brstanov, brstanast 
(Stulic), brstanji (Ranjina), deminutiv brsta- 
nak, gen. -anka m »geranium hederafolium«, 
musko ime Brstanko (Gundulic, zacijelo pjes- 
nicka kreacija). Mjesto st u narjecjima je sc: 
bjscan. Skraceni femininum (hipokoristik?) 
brsta fpotvrduje Sulek. U jednoga pisca mje- 
sto ir stoji st: brstan (18. v.). Da se govorio 
u narodu, dokazuje toponim Brstanica (Bosna) 
i izvedenica brstanica f »convolvulus arvensis, 



brsljan 



219 



brula 



convolvulus tricolor« (Sulek). Oblici brstan i 
brstan (upor. osciliranje ostar pored ostar) 
pokazuju jos umetanje konsonanta r poslije 
st (upor. prostrlca /ZK/ = prosiac i brnistra 
< lat. genista): brstran m (Mikalja, Vetranie, 
16. i 17. v.); brstran m (15. i 1-7. v.), pisano 
u jednom dubrovackom komadu barstran; odat- 
le toponim Brstranovo (Dalmacija). Mjesto 
sonatnog r postoje varijante sa e: bestran m 
(Lijesce, Sinac, Perusic, Lika, katolici). Ovaj 
je oblik mogao nastati disimilacijom iz ber- 
stran (Mikalja). Druga je pojava er > re u 
brestan m (Zoranic, Mikalja). Varijante st > 
st i -re- nalaze se i u ces. brectan, brsfan i 
polj. brzesztan, brzestan (danas "Zaboravljeno). 
Osnovne su dvije varijante koje se pojavljuju 
sa si i ir. Obje se nalaze u madzarskim i ru- 
munjskim posudenicama : 1 ° boroszfan »syringa 
vulgaris« i 2° borostydn (14. v.) < *brsfan 
»isto sto brsljan«. Te se dvije madzarske vari- 
jante mogu svesti na jednu sa st > si prema 
poroszlo < pristav i zdszlo < zastava. Time 
je dana veza panonskoslavenskog oblika sa 
sjevernim slavinama, u ceskom i poljskom. 
Rum. 1 ° boroslean posudeno je iz madzarskoga, 
sto se vidi po umetnutom vokalu o za ukla- 
njanje pocetne konsonantske grupe, 2° bros- 
tean koji pokazuje ro < slav. ^5 kao u dobitoc, 
-oace i slaze se s madzarskim pod 2°. Rumunj- 
ski je oblik brostean dragocjen jer kaze da je 
hrv. = slov. (j)a = e nastalo od jata ( ). 
S time se slaze i posudenica u novogrckom 
ujTpoijaJaccvri, skraceno ujtpouaXou «xuj- 
aoc,«. Prema ovom tumacenju sufiks bi bio -em> 
kao u ourjan (v.) > rum. buruian. Sto se tice 
osnove, koju Mladenov identificira sa brst 
(v.), ne moze se nista izvjesno kazati. Mozda 
se radi o leksikologijskom reliktu iz ilirskog 
jezika Panonije. Taj bi relikt putovao odatle 
na sjever k Cesima i Poljacima i na jug sve 
do u Grcku. 

Lit.: ARj 1, 630. 682. 683. Miklosic 21. 
SEW 1, 95. Bruckner 30. Gombocz-Melich 1, 
488-9. Vaillant, RES 2, 323. 16, 82. Machek, 
X.F72, 129-133. Skold, Zur Chronologie der 
stokav. Akzentverschiebung, Lund, 1922, p. 53. 
87. Tiktin 213. Madiek, GSR 153. Pu§cariu, 
DLR, s. v. Pletersnik 1,66. ASPh 29, 379. 
Sulek, Im. 34-5. 

brtviti impf. (Belostenac) = slov. brtviti, 
brtvim (objekt sud »bacva«) »luftdicht verschli- 
essen«, obicnije s prefiksima zabrtvltl pf. (ZK) 
prema impf, odbrtvi'vall, -ujem. Na cakavskom 
i stokavskom teritoriju nije dosada potvrden. 
Izgleda da stoji u vezi s praslav. osnovom 
- koja se nalazi u sjevernim slavenskim 



jezicima a znaci -»supljinu u drvetu«, upor. 
stcslav. 2>6«6 »Waldbienenstock«. Vjerojatno iz 
ukrajinskog u Moldaviji posudise odatle Ru- 
munji bortd f »rupa«, deminutiv bortlta, a 
borteli, a borti »prosupljiti«, bortitura, bortos, 
koje je djelomice istislo gaurd f < lat. cavula. 
Ako je tako, razvitak nase slovenske i hrvatsko- 
-kajkavske rijeci nije jasan; Bbn- stoji u vezi 
s ie. osnovom bher- »rezati ostrim orudem«, 
koju smo vidjeli u boriti se (v.), brana (v.). 
Pretpostavlja niski prijevoj *bhbrtixaz,iKn prid- 
jevskim sufiksom -uo i odatle denominal na 
-iti. 

Lit.: Pletersnik 1, 67. ARj 8, 576. Tiktin 
214. Miklosie 11. SEW 1, 109. Uhlenbeck, 
PBB 30, 276. WP 2, 161. 

brilfulj m (istarska cakavstina) »piistula«. 
Od tal. bruffolo m »piccolo furuncolo, piccola 
postema«. Prema Battistiju od deminutivnog 
pridjeva rufulus »crvenkast«, s unakrstanjem 
sa furunculus > brun ili bolje buffare. 

Lit.: Strekelj, ASPh 14, 517-518. DEI 
614. 

briika f (Vuk) »rug, poruga«, rijec danas 
prosirena i na zapadu s istoka, postverbal 
od brukati se (o-) impf, prema obrukavati, 
-am (Lika), pored bruciti, -Im impf. (Ljubisa) 
(o-, Crna Gora, Perast) »ruziti, grditi«. Odatle 
obrukanac, gen. -anca m (Vuk) prema obruka- 
nica f (Lika). Nalazi se sa slicnim znacenjem 
u rus. brukatb »werfen (se. blato), beschmutzen, 
besudeln«. Znacenje »werfen« jos se osjeca u 
pf. brnknuti, bruknem »naglo poletjeti, sunuti, 
buknuti«. Iz pf. se vidi da se radi o onomato- 
peji brujati, brujim impf. (Vuk) koja je u bru- 
kati rasirena sa -ka- (v.). Ovamo ide pridjev 
na -av: briikav (Srbija) »tuberosus«. Od gla- 
gola sa -ca- mjesto -ka- brucati je postverbal 
bruce f pi. »prve dlake na spolovilu«. Odatle 
u zagrebackom studentskom govoru izvede- 
nica sa -oi: brucos m prema brucoskinja f 
»studentica) prve godine«. Upor. srvnjem. o- 
nomatopeju brus- »larmen«, nvnjem. brausen. 

Lit.: ARj 1, 684. 8, 475. SEW 1, 89. Roz- 
wadowski, RSI 2, 78-9. Meillet, RSI 2, 
65. Osten-Sacken, IF 23, 379. 28, 145. 

brula f (Tivat, Neretva, Miholjice, Kanajt, 
Krk), odatle deminutiv brulica, — brulja (Su- 
lek) = (sa -va kao u murva i s augmentativ- 
nim sufiksom -ina) brulvina (Krk) = (s meta- 
tezom r-l > l-r, upor. Trilj < Tilurium, 
galafur < garoful) blura (Boka, Ljubisa 
»triglochin, juncus acutus, scirpus lacustris, 



brula 



220 



brusiti 



sita, sas«. Slov. brula f »isto«. Od mlet. brula 
(1255); u je nastao iz grckog ipsilona |3puA.- 
Xov (upor. ngr. |3oripta>v, ppoiiXov, Ducange, 
Sophocles) mjesto kojega stoji e u arb. vrel, 
rum. breiu, briu, breu (upor. tal. zamjenu e 
u gesso) »Bingelkraut«. 

Lit.: ARj 1, 455. 685. ZbNZ S, 67. Ple- 
tersnik 1, 67. Skok, Z^PA 38, 544, br. 3. Me- 
yer, Ngr. 4, 20. Hoeg 161. Rohlfs 388. i^W 
1161 Sulek, Im 35. Strekelj, ,457% 14, 518. 
DEI 615. 

human, pridjev (Istra, Trojanska prica, 
15. v.) »dobar, vrlo vrstan, valjan«, slov. bru- 
men »pobozan«, takoder gluz. i dluz. Upor. 
jos brubne »murve crne« (Lumbarda). 
Izvodi se od srvnjem. frum, nvnjem. fromm 
s nasim opcim pridjevskim sufiksom -6«s, upor. 
falisem < njem. falsch za takvo izvodenje. 

Lit.: ARj 1, 685. Jagic, ASPh 8, 317. Mik- 
losic 22. SEW 1, 89. Kusar, NVj 3, 338. 

brun 1 (16. v, Naljeskovic, Banovac, Du- 
brovnik, takoder slov.), pridjev = (sa h > 
o kao u Lacroma < acrumine, znacajka du- 
brovacko-romanska) bran (15. v, berita brona, 
Perast) »mrk, crnkast«. Poimenicen z. r. bruna 
f »braune Kuh«. Prosiren na -ast bmnast 
(slov.). Denominali na -eti bruneti, -im (in- 
koativ) »braunlich werden, reifen«, pobruniti 
(Vitezovic) »pocrnjeli«. Od tal. pridjeva bruno 
(14. v.), kslat. brunus preko franackog (stvnjem.) 
brun, nvnjem. braun. 

Lit.: ARj 1, 679. 685. 10, 149. Budmani, 
Rad 65, 166. Pletersnik 1, 67. 2, 358. SEW 
1, 87. Vasmer, ZSPh 13, 331. REW* 1340. 
DEI 617. 

brun 2 , gen. bruna m (Brusje, Hvar, Korcula, 
Vis, Brae) »cir«. Upor. frune (Bad) »isto«. 
Od lat. furunculus, s gubitkom deminutivnog 
sufiksa -dus, koji se mozda identificirao sa 
slav. deminutivnim sufiksom -bko. Glede za- 
mjene / > b upor. backio, bazulj (v.). Upor. 
britfulj. 

Lit.: Hraste, JF 6, 211. REW> 3607. 

bruncela n pi. (Dalmacija, Pavlinovic) = 
bruncela = brundela n. pi. (Dalmacija, Pavli- 
novic, nc > na kao planda} »prami ili vitice 
koje se spustaju niz obraz« = frncela f (Ku- 
relac) »uvojak, kovrcica«, odatle na -inka 
frncelinka (Kurelac) »ime ovci« = froncelica 
(Istra, nar. pjesma: vlasi na ~m). Dalmato-ro- 
manski leksicki ostatak od deminutiva na slo- 
zeni sufiks -icellus od frons, gen. -tis: fronti- 
cella > arum, frunceana »Augenbraue«; 



frons je zastupljen u novim posudenicama; 
fronta f (hrv.) = front m (srp.) < u.front; hrv.- 
-kajk. i slov./ranto »glavica po polici«, fronta 
»Ruben, Mohren, Erdapfel als Schweinefut- 
ter«. Talijanski deminutiv na -ino frontin, 
gen. -ina m (Dubrovnik, Cavtat, Korcula) »obo- 
dac na kapi (bareta s frontinom), rasketa (Si- 
benik)«. Talijanska slozenica frontespicioj-tisp- 
> frontespicjo n (Buzet, Sovinjsko polje) »slje- 
me«. Denominai sfrontati, -am pf. (Stolivo), 
konji sfrontani »intajani«. 

Lit.: ARj 1, 685. 3, 75. Pletersnik 1, 204. 
Skok, ZRPh 38, 545, br. 5. REW 3533. 

bruno, gen. -ndla (Dubrovnik) = (meta- 
teza) burno, gen. -ala (Ston) = burnai m (Tro- 
gir) = pi. brunali (Racisce, Brae) = (asimi- 
lacija b-n > b-m) brumal (Vrbnik) = (ur > 
f) brna n. pi. (Mljet: kroz brna, dvije buze 
provrcene sa bande u razini, tece voda u more} 
»rupice na korbi, kroz koje prolazi voda u 
more, kanalie, forellino fatto nella colomba 
delle navi«. Denominai probrunati, -am pf. 
(Racisce) »procistiti bramale«. Izvjesno je da 
je to pridjevska izvedenica na -alis, ali nema 
izvjesnosti u pogledu korijena. Po mojem mi- 
sljenju to je izvedenica od imber »kisa«, imbrina- 
lis, sto potvrduje tal. m pi. imbrunali (17. 
v.) = ombrionali »pomorski termin: fori, aper- 
ture dalle bande della nave per dove si vuota 
l'acqua entrata con le ondate o con la pioggia«. 
Upor. i borneu (Marseille). 

Lit: ZbNZ I, 338. Macan, ZbNZ 29, 213. 
Skok, Term. 137. i si. REW 3 1338. 1220a. 
Maver, AR 6, 241. si. DEI 1945. 2647. 

bruntulati, -am (17. v, Perast, I. Drzic) 
= bruntulat (Bozava) »mrmljati«. Na -usa, koje 
zamjenjuje talijanski pridjevski sufiks -oso 
(upor. toponim Trtusa), brontolusa f (17. v.) 
»mulier murmurans« (tal. brontolosa). Od tal. 
onomatopejskog glagola brontolare »mormo- 
rare«. 



Lit.: ARj 1, 



DEL 611. 



brusiti, brusitn (Vuk, 17. v.) »ostriti«, sve- 
slavenski imperfektiv, odatle brus m (14. v.) 
kao praslav. postverbal; u je nastao od diftonga 
kako pokazuje lit. braukti »brisati«, lot. braukt 
»rezati«, u prijevoju brukt »zdrobiti«. Za ime- 
nicu brus nema balticke paralele. To ce biti 
slavenska kreacija. Znacenje se razvilo iz »vise 
puta trti > ■ ostritk. Upor. glede u < au i 
prvobitnog znacenja »trti > brisatk sveslav. 
prefiksalnu slozenicu obrus > ubrus »marama« 
pod brisati; brus je kamen osobite vrste. Zbog 
toga dolazi cesto i kao toponim: Brus kod 



brusiti 



221 



bruzola 



Zadra, kol. Brusje na Hvaru, Brusani (Lika). 
Glosira se u dalmatinskom latinitetu sa petra. 
Ovamo ide figurativno brasati se, -am se impf, 
»moriti se tucajuci se za cim napresito« (Dal- 
macija, Zagora, Pavlinovic). Upor. bug. bru- 
sam. Od imenice brus izvedenice su: briisara 
f »tobolac, vodijer«, brusnjaca (Vuk, Ibar), au- 
gmentativ briisina (Vuk, takoder prezime), 
brusnica f (poimenicen pridjev brusni) »1 ° gdje 
se kopa brusni kamen, 2° (brusnica) sprava 
na 4 noge u kojoj stoji brasno kolo (ZK)«. 

Ovamo ide mozda i ime biljke brusnica f 
(Bosna) »aireile, Preiselbeere, Streichelbeere, 
Rauschbeere« koja je sveslavenska i balto- 
-slavenska (lit. brukne, lot. bruklene). Biljka 
je mogla dobiti ime odatle sto se zreli plo- 
dovi lako taru o predmete. Iz slavenskoga 
usla je i u njem. Braus- »Preiselbeere < brus. 
Ali postoji i pretpostavka da je pred-ie. leksi- 
kologijski relikt (Machek). 

le. je osnova sveslav. glagolu bhreu- ra- 
-sirena s -q-l-k- »trti preko necega«; s u brisati, 
brusiti nastalo je iz ie. palatala k. Zbog 
toga sto u lit. i lot. stoji k mjesto i, kako bi 
moralo biti prema slav. s, imamo i ovdje- pa- 
ralelu za kamen (v.) i polj. gwiazda = hrv.- 
-srp. zvijezda. 

Lit.: ARj 1, 686. Miklosic 23. SEW 1, 
89. 90. Bruckner 42. ZSPh 2, 307. Mladenov 
46. Trautmann 36. WP 2, 197. Osten-Sacken, 
IF 28, 145. Mladenov, ASPh 33, 9. Matze- 
nauer, LF 7, 14. Machek, CSR 178. Isti, 
LP 2, 159. Skok, Slav. 208. 

brusket m (Vuk, Crna Gora, uz glagole 
metati, postaviti, pasti na ~) = brusket (Malin- 
ska, Muo, ribanje po brusket traje od aprila 
do oktombra) »zdrijeb, kocka«. Odatle denomi- 
nai na -ati brusketati se impf. = brusketat 
(Malinska) »zdrebati«. Od tal. f pi. bruschette; 
deminutiv na -ittus > -etto od brusca »stoppia, 
ramoscelli secchi per far scope«. Deminutiv 
znaci »djecju igru u kojoj se izvlace nejednaki 
ostaci«. Bez tog sufiksa nalazi se u istrocakav- 
skom bruskva, sa -ica bruskvica = pruskva, 
pruskvica »assula, Span«; na lat. nenaglaseni 
sufiks -ulus bruskula < tal. briiscola »Span, 
Splitter«, bruscolo »Strohhalm, kleine Splittere. 

Lit.: ARj 1, 686. Skok, AGI 21, 100. Isti, 
Slav. 58. Strekelj, DAW 50, 8. REW 3 1342. 
DEI 617. 

brviskin, gen. -ina m (Cilipi, Sibenik) 
»cetka za fregat, ribanje, fregiin, gen. -Una 
m (Korcula)«. Od tal. deminutiva na -ino 
bruschino od brusca < od vlat. bruscus »ruscus 



aculeatus«. Upor. toponim na Rabu Bruskit 
< *bruscetum, dalm.-rom. toponomasticki os- 
tatak, na Krku kre.-rom. Bruscait (1548) = 
Broscaijto (1471), bez pocetnog b locus de 
Ruschellis, 1388. Na Cresu se ta biljka zove 
kotoroska = na Krku kataroska (Sulek) »kos- 
trika (v.)«. Cini se da -roska sadrzi lat. ruscus, 
a prvi dio koto-/kata- mozda je nastao unakrsta- 
njem sa kostrika. 

Lit.: ARj 4, 895. 5, 401. Skok, Slav. 58. 
Isti, AGL 21, 100, br. 6. REW 3 7460. DEL 
617. 618. Banali 2, 243. 247. 

brustulati (Perast) = brustulat, -am impf. 
(Bozava, Pag, objekt kafu) od sttal. brustolare 
»prziti«, vlat. *brustulare (unakrstenje kllat. 
ustulare, deminutiv od iirere, i bruciare =& 
mlet. brusar < srlat. brusdre). Od osnove tog 
glagola s tal. deminutivnim sufiksom -ino < 
lat. -mus brustulin, gen. -ina m (Potomje) 
= brustulin (Korcula, Baska, Crmnica) pored 
brstulin (Crmnica) = brostultn (Vrbnik) »pr- 
zionik za kavu, tostino del cafe« < sjev.-tal. 
brustolino. 

Lit.: Cronia, ID 6, 107. DEI 619. Prati 
175. REW S 9097. 

bruzeta f (Dubrovnik) »smokva koja se ta- 
lijanski zovefico brogiotto (15. v.), dicke Feige 
mit rotem Fleisch«. Varijanta je toga naziva 
brunjaca. Odnos tih dvaju naziva nije jasan. 
Mozda su dvije razlicite rijeci. Ne moze se 
pomisljati na poimenicenje s pomocu -jaca 
od brun jer je meso te smokve crveno. U bru- 
zeta nastala je zamjena deminutivnih sufiksa 
-etta mjesto -otta. Pored brogiotto stoji i ob- 
lik borgiotto koji se izvodi od Burjazot, katalan- 
ski gradic kod Valencije. 

Lit.: ARj 1, 687. DEL 565. 606. Sulek, 
Im. 35. 365. 

bruzola f (Ugljan, Bozava) = (sa umetnu- 
tim n) brinzola (Rab) = brzolica pored bri- 
ZJolica (Cres) = brizolica (Mikalja, Beloste- 
nac) pored brzala (Belostenac, Perast, Du- 
brovnik) = brzala (Dobrota) = (unakrsta- 
njem sa prziti) przotica »goveda pecenica, po- 
pecak, Rostbraten (hrv. gradovi), Schnitzel«. 
Od mlet. brisiola (Treviso), furl, brisiole, 
bras'ola, deminutiv na -olus od germ, brasa, 
u Puli (istroromanski) brasiola. Upor. bavar- 
sko brisolen. Slov. brzala »Rostbraten«; brasa 
bez deminutivnog sufiksa -olus nalazi se u 
slovenskom s domacim sufiksom -ka: braska 
(Gorensko, Zelezniki) > bracka (Gorensko) 
= (unakrstanjem sa prah) praska »Kohlen- 



bruzola 



222 



brz 



staub bei den Kohlenbrennern, Kohlenbruch- 
stiicke) < tal. brasca »polvere di caibone«, 
prema Battistiju unakrstenje brasa + rusca. 

Lit.: ARj 1, 658. 697. 10, 785. Zore, Palj. 
1, 216. 2, 138. Kusar, Rad 118, 19. Cronia, 
ID. 6. Pleters'nik 1, 51. 69. 71. 2, 211. Mifc/o- 
«c 22. SEW 1, 86. i?£W* U16. he 152. Z>£7 
585. 591. 

brv, gen. -l f (Domentijan, 13. v.) »1° obrva, 
trepavica, palpebra, 2° daska ili greda sto 
se metne preko puta, vode (potoka) da ljudi 
mogu prelaziti«. Znacenje 2° opcenito je u 
hrv.-srp., slovenskom i bugarskom, a nala- 
zilo se i u staroruskom i ukrajinskom (berv). 
Odatle augmentativ brvina f (Vuk). Deklinacija 
-l f upucuje na prvobitni apstraktum. Sino- 
nlmija izmedu 1° i 2° je uklonjena prefiksom 
065-. Samo Pedersen i Meringer drze oba 
znacenja za etimologijski istu rijec. Pridjevska 
izvedenica na -bno brvno n »trabs« (Vuk, 17. 
v.) je sveslavenska. Iz te izvedenice moze se 
zakljuciti da je prvobitno znacenje i od brv 
f bilo »balvan, greda«, kako je u bugarskom 
i danas i da je vec u praslavenskom nastupila 
potreba da se sufiksom -bno razlikuje termin 
za gradnju kuca od termina za primitivan 
most. Odatle coll. brvanje n (ZK) = brvenje 
(Vitezovic); izvedenica na -ara (v.): brvnara 
f »kuca od brvana«; na -as (v.): brvnas m »konj 
koji je kao plosan«; augmentativ na -usina: 
brvnmina (Lika); denominai na -ati: (v.) brv- 
nati, -am (Vuk) »metnuti brvno oko cega«; 
odatle obrvka f (Pozega) »klupa na koju staje 
mlinar kad pljevnicu otvara«'; od brv f postoje 
toponomasticke izvedenice: Brvenica, Brvenik 
od pridjeva na -en, brven, -hn Brvnik (u Dal- 
maciji Brnik). Kao kulturnu rijec posudise 
je u panonskoj nizini Madzari berena = bo- 
rona (15. v.), a od dackih Slavena Rumunji 
bi'rna, odatle njihov denominai blznui. Za 
brv, gen -i »Braue« lit. paralela je bruvis; m 
brvno: lit. briauna »rub, okrajak« (glagol bridutf). 
Apstraktum deklinacije -l govori u prilog 
Briicknerova izvodenja od osnove glagola 
bbrati, here (v.). Uporedenje s njem. Briicke 
i galskim briva f »most« slaze se doduse u 
semantickom ali ne u glasovnom i morfoloskom 
pogledu. Prema torn izvodenju prvobitno bi 
znacenje bilo »predmet koji sto nosi«. 

Lit.: ARj 1, 687. 8, 478. 12, s. v. ralica. 
Miklosic 21. SEW 92. Bruckner 26. KZ 42, 
340. 51, 222. ASPh 11, 118. 124. W.P2, 207. 
Mladenov 46. Gombocz-Melich 487. Tiktin 
191. Vasmer 119. 124. Baric, Alb. 1, 84. Lewy, 
IF 32, 161. Osten-Sacken, IF 28, 140. Boi- 



sacq 733-4. Meringer, WuS 1, 189. Peder- 
sen, KZ 38, 322. Iljinski, RFV 65, 222. i si. 
SA 14, 218-9. 

brvelez m (16. v., pop Dukljanin) = breve- 
leg (13-15. v.) = preveledija (1706.) f »1° 
privilegij (a)« = pravileda n. pi. »2° (Vuk) 
stare knjige, knjige staroslavne«. Ucene rijeci 
od tal. privilegio < lat. privilegium. Na -irati 
privilegiran, -leglrdm = privilegovati, -ujem. 

Lit.: ARj 1, 631. 687. 11, 408. 788. 

bfz, f brza (Vuk, 13. v.), baltoslav. i praslav. 
pridjev iz praslav. doba. Postoji i s forman- 
tom -d (upor. brus. borzdo pored borzo). 
Kako pokazuje poimenicenje sa -lea (v.) brz- 
dica (Crna Gora) pored brzica »mjesto u po- 
toku na kojem voda protjece brzo preko pi- 
jeska«, brzd pored brz postojao je nekada i u 
hrv.-srp. jeziku. Samo s ovim formantom 
postoji u baltickom: lit. burzdus = bruzdiis 
»pokretan« (glagoli brusii, brusdu »baviti se«, 
burzdeti »kretati se«). Pored priloga brzo, ubrzo 
»skoro« (Piva — Drobnjak), postoji i brgojbrgo, 
pdbrgo pored pobrgo (Kosmet) kao i u bug. 
brago. Prema Marelicu analogicki prema 
komparativu dugo-duze stvoreno je brgo-brze. 
Kao u slovenskom govori se u istom znacenju 
komparativni prilog brz »mozda« (Delia Bella), 
brz (Smokvica, Korcula), najbrze (Cres). Os- 
tale ie. veze nisu utvrdene. Izvedenice su 
sa -ak brzak m »bob koji brzo zri«, sa -be brzac, 
gen. brsca (Vuk, Crna Gora) »velox«, na Krku 
(Punat) prezime; -elj (upor. smrdelj, krpelj) 
brzelj »certa muraria«; apstraktum na -ina 
brzina f prema komparativu brzi (upor. visina)., 
ZK brzina; dem. pridjev na -ahan, -asan (v.): 
brzahan (Vuk), brzasan (upor. slabasan); de- 
nominali brziti, bfzjeti, brzati, -dm (16. v.) 
(u-; za-, Piva— Drobnjak), brzati (16. v., i 
iz komparativa brzi). Ceste su pridjevske slo- 
zenice s bezvremenskom glagolskom osnovom 
participskog znacenja, kao brzoplet, brzbrek 
(Crna Gora), poimenicen brzbreka m, brzotrk, 
brzolov. Prema ovom tipu nastadose brzonog 
i neologizmi brzojav, brzovoz (pridjev 
brzovozan, zeljeznicki termin. Prilog brie 
moze dobiti deiksu -k (brfek; upor. pacek 
pored pace}, s promjenom sufiksa brzak. 

Lit.: ARj 1, 688-697. Miklosic 11. SEW 
1, 109. Trautmann 40. Bruckner 16. KZ 48, 
197. 204. Mladenov 46. Vasmer 107. WP 2, 
175. 314. Vukovic, SDZb 10, 384. 405. Ele- 
zovic 2, 84. Machek, KZ 64, 264-5. Iljinski, 
RFV 63, 322-41. Scheftelowitz, KZ 56, 177. 
Matzenauer, LF 12, 325. ASPh 30, 457. 



brz 



223 



bubanj 



Boisacq 132. 199. 1101. Lewy, KZ 40, 422. 
Pedersen, IF 26, 292. Tentor, JF 5, 203. 
Bulachovskij, IF 4, 115. Maretic 45. Joki, 
IF 27, 321. NI 1, 159. Sulek, Im. 35. RK 
42-3. 

brzar, gen. -dra m (Lika) »velika kesa od 
koze u kojoj cobani nose sir za uzinu« = (pre- 
ma brzditi, unakrstenje) bfzdar, gen. -dra (Dal- 
macija, Pavlinovic) »kozna kesa u kojoj se 
nosi brasnenica« = brzndr, gen. -dra (Lika). 
Moze se uporedivati s rum. bulzaritd »Sack 
in dem der frische Kase ausgedrflckt wird«, 
obrazovano sa slozenim slavenskim sufiksom 
-ar + -ica od bulz »Schafkaseklumpen«, bug. 
vulgija »Ledersack fur Mehl« < ngr. Boup- 
Yia, u kojem je r nastao iz / pred suglasnikom 
kao u poijpyapoc; < Bulgarus, aoepepoe; < 
afiekpoc,; bulz potjece mozda od bulga > (s 
pridjevskim sufiksom -eus za gradu, materiju) 
*bulgeus, odatle mozda tal. bolgia, za koju 
se obicnije (Meyer-Liibke, Battisti-Alessio) 
uzimlje da je iz stfr. bolge > nfr. bouge < 
bulga. U znacenju »ovcji sir« bulz se moze 
uporedivati sa formaticum > formaggio < fr. 
fromage. Upor. arb. bullgi-ri (nij »Backenta- 
sche«. 

Lit: ARj 1, 695. 696. Mladenov 84. 
REW 1382. GM 52. DEI 552. 

brzda f »frenum« (13. i 14. v.) = brzda 
(Vodice, Istra) = brsta (Krnarutic) nalazi 
se jos u stcslav. hebeaa, slov. brzda i rus. 
brazda. Sadrzi isti sufiks kao uzda (v.). Za- 
mjena grupe -zd- sa -sf- kod Krnarutica nije 
jasna. To bi mogla biti stara izvedenica od 
glagola obrbtiti (ovo od rt = rat, v.) s pomocu 
sufiksa -da (v.) < ob-zu-da (upor. d-t > sr), 
ali uporedenje s lit. bruzdiiklis »uzda« ne go- 
vori u prilog takvog tumacenja. Gubitak 
pocetnog o- bio bi kao u biknuti < ob + vyk- 
-ng-ti. Odatle denominai brzddti impf, »dr- 
zati na uzdi« (Vodice, Istra). 

Lit.: ARj 2, 695. Miklosic 23. SEW 92. 
Vasmer 125. RSI 4, 169. Scheftelowitz, KZ 
54, 230-1. 56, 177-8. Lewy, JF 32, 161. 
Osten-Sacken, IF 28, 141. Machek, Mnema 
Zubaty 413. i si. 

bu, indeklinabilni uzvik, u vezi sa mu u 
izreci ne umije ni bu ni mu. Postanja je mozda 
od turske pokazne zamjenice bu »ovaj«, prema 
kojoj je stvoren drugi indeklinabilni uzvik mu 
koji se upotrebljava u ovoj poslovici, a nastao 
je mozda kracenjem od mukajet (v.). Elezo- 
vic biljezi jos uzvik bu (Kosmet) u 1. Kuj 
je on Kadija, bu\, 2. Adzi Doka, bu, ali nije 



jasno oznaceno znacenje. Drugojacijeg je po- 
stanja uzvik bu bit (Kosmet) koji se opetuje, 
a predstavlja buktanje vatre (u primjeru: 
koftor /»pec«/ gori bit bit). Odatle bubnet, -im 
impf, »buktati« (v.). I to je onomatopejski 
uzvik. 

Lit.: ARj 1, 697-8. Elezovic 2, 502. 

buba f (svilena, sviona), nalazi se u arb. 
bube f »Seidenkokon«. Drugo je znacenje u 
buba f »Ungeziefer«, koje Buga uporeduje s 
lit. bu-z-ys »nasjekomoe«, a nalazi se i u rus., 
ukr. buba »Geschwulst«. Upor. i gr. |3otj|3cov 
»Driise«. Reduplikacija buba nalazi se sa slic- 
nim znacenjem i u drugim baltickim rijecima 
bez nazalnog infiksa. Upor. s nazalom n > u 
bubulj i bubuljica (v.). 

Lit.: ARj 1, 698-700. Buga, RFV 67, 
232. i si. Vasmer 132. Wood, MPh 11, 315. 
i si. 

bubanj, gen. -bnja m (16. v.) = bubalj, 
gen. -bija (Vetranie sa bnj > blj kao u pedalj 
pored pedanj, ZK) je sveslav. vojnicki ' termin 
iz praslav. doba za koji postoje posudenice: 
iz madzarskog dobos m (v.), iz arapskoga 
talambas (v.) i tupan m (v.), iz gr. xuujtavov. 
Danas je bubanj leksem zapadnih hrvatskih 
krajeva; u je nastao od nazala c (slov. boben, 
polj. beben, polap, beben). Balticki glagoli 
i imenice omogucuju ustanoviti prvobitno zna- 
cenje i postanje vokala u: lit. bambeti, bambu 
»zujati«, lot. bambet »udarati, bucati«. Kako 
se vidi, rijec pokazuje reduplikacija slogova, 
znacajku onomatope j skih rijeci. To je zna- 
cenje ocuvano u baltickim jezicima, dok je 
u slavenskom prvobitna onomatopeja za pri- 
rodni zvuk leksikalizirana, postavsi vojnicki 
termin. Odatle denominai impf, bubnjati, 
-dm (raz-'j prema iter, razbubnjavati, sa bn 
> mri: bumnjiti, -Im samo u dubrovackoj po- 
slovici (17. v.) ne moze se I glumit i bumnjit; 
i radna imenica bubnjar, gen. -dra m. 

Onomatopejski korijen bob je ie. Od njega 
je izvedeno bubanj, a nalazi se jos u bubati, 
bubam impf. (Vuk, 16. v., iz- 18. v.) = bubdt, 
buban (Cres) »jako udaratk, hubnuti (16. v.); 
u satrovackom govoru zidara u Sirinicu »je- 
sti«, u prvobitnom znacenju »udarati (u bu- 
banj)*; u hrvatskom dackom govoru »uciti na 
pamet, biflatk, odatle sa sufiksom -ant (v.) 
bubant m = biflant = bubalo (takoder 
prezime) prema pf hubiti »udariti padnuvsi«; 
bubalica f (Vuk) »djetinja igra«, bubac, gen. 
-pea (Srbija), apstraktum bubota f (Vuk), 



bubanj 



224 



bucati 



odatle bilbotak, gen. -tka m (Vuk) »pugnu 
ictus«. Rijec je usla i u djetinji govor: babin 
(Zagreb) »bolestan«. 

Lit.: ARj i, 698. 699. 4, 145. 13, 491. Mi- 
klosic 18. SEW 79. Bruckner 23. KZ 42, 341. 
45, 48. Vasmer 132. WP 2, 107. Trautmann 
26. Boisactf 126. GM 53. Matzenauer, LF 7, 
16 21-2. Perasek, ASPh 34, 34. Trojano- 
vic, JF 5, 224. 

bubreg m (Vuk, 16. v.) = bubreg (Kosmet) 
»opci hiv.-srp. naziv za organ tijela koji sluzi 
za izlucivanje mokrace, ren«; e je nastao iz e 
(jat), upor. bubrik, gen. -iga (ZK, Vodice, 
Istra, kod Brkina ne postoji). Odatle demi- 
nutiv na -bk: bubrezak, gen. -ska m (Vuk), 
takoder u znacenju »zeludac od zivadi, prcak 
(ZK)«; zbog toga bubac, g. -yea m (Srbija) 
u istom znacenju moze biti i hipokoristik. 
Od pridjeva bubrezan (Stulic) izvedenica je 
bubreznjak m (Vuk) »caro remim, Nieren- 
braten«; denominali nabiibrezui se (Lika), oda- 
tle pf. nabubriti prema impf, nabubravati (Vuk) 
»napiti se kao bubreg, nabreknuti« i nabuburiti 
se u istom znacenju. Iz tih se oblika vidi kako 
se denominal pomalo onomatopejizira. Upor. 
jos nabumbariti »nabubriti«. Rijec bubreg se 
nalazi jos u bugarskom, gdje u varira sa 6, 
u slovenskom i u ruskim narjecjima. Stulic 
i Jambresic imaju i varijantu bumbreg (Hrv. 
primorje) s umetnutim m pred b kao u dutnbok 
za dubok. Prema starom Miklosicevu tuma- 
cenju to je posudenica iz turskoga, ali jer 
osmanlijske posudenice u hrv.-srp. ne poka- 
zuju e > , a rijec se pored toga nalazi i u 
ruskom, treba uzeti da je to posudenica iz 
starijeg perioda (mozda avarskoga) kao pa- 
senog (v.), crbtogb (v. cardak). Upor. za e 
> >k belegb > biljeg (v.), Arb. bubureqe je 
posudenica iz hrv.-srp. Osmanlijski je bobrek, 
azerb. boirok. 

Lit.: ARj 1, 732. 7, 217. 218. Miklosic 
23. SEW 1, 96. Vasmer 133. Mladenov 52. 
RES 1, 48. Lokotsch 337. Ribaric, SDZb 9, 
136. Elezovic 1, 63. GM 50. Strekelj, DAW 
50, 11. Matzenauer, LF 7, 21-2. 

bubuli, gen. -ulja m (Vuk, Budva) = ba- 
bul) (Split) »obao kamen, oblutak (v.)«, bubu- 
Ijica f (Vuk) i dalji deminutiv bubuljicica f 
od primi ti vuma bubulja koji nije potvrden 
u hrv.-srp. nego u strus. bubulja gdje znaci 
»kaplja kise«. Znacenje je »ono sto je napuhnu- 
to, piistula, sto nalici na nesto okruglo, kup 
zemlje, mali cvor (Zore), sitna okrugla sljiva«. 
Ovamo ide jos buban m, bubla f (Vuk) »massa | 
Klumpen«, bubolica f (Mikalja), bobuk m 



»klobuk na vodi« i bobuljica f »pilula« = .bo- 
buljica (Vodice, Istra) sa o mjesto u prema 
boba (v.); buban m »Art Bohne«; u je nastao 
iz f (polj. babel, gen. -bia m = ces. boubel 
»Wasserblase«, bug. nabdbnuvam »auschwel- 
len«, slov. bobljati »Blasen werfen (vom Was-. 
ser)«. To pokazuju i balticke paralele: lit. 
batnbalas »kleiner, dicker Knirps«, lot. bum- 
bulls »gomoljika, cir«. Onomatopeja bamb- 
je ie. Njom se oponasa zvuk kod nabujavanja. 
Zbog toga se moze prenijeti i na okrugle pred- 
mete; bdbulj = babula f (Cres) »neki morski 
puz« Tentor uporeduje s gr. (3ojj.PtjX.ti. 

Lit.: ARj 1, 700. 702. Miklosic 18. SEW 
1, 78. Trautmann 39. WP 2, 108. Bruckner 
19. Mladenov 52. Vasmer 132. 133. Boisacq 
765. Matzenauer, LF 7, 21-2. Tentot', JF 
5, 203. DEI 545. REW 1181. Kusan 251. 
Ribaric, SDZb 9, 133. 

bucati 1 , bucam impf. (Vuk, 16. v. Cavtat, 

~ na gavune, na ribe; Hektorovic, ribarski 
termin) = bucati (Vrgada) ,»1° udarati po 
povrsini mora kad se lovi strasilima, 2° hitati 
(loviti) gavune, ribe tim nacinom (Zore)«. 
Odatle postverbal buc. m (Lastovo, poci na 
bud; Mljet ribati na buc, Kuciste, Potomje, 
Peljesac) »1 ° d vo kojim ribari udaraju po 
vodi da se riba plasi i bjezi u mrezu, 2° lov 
tim oruzjem«. Sprava za taj posao pobuk m 
(Bella, Stulic, Makarska: bucati s pobukom; 

Vis, Hvar, Hektorovic: pojdose naprida 

kud je ribam crido, pobukom bucajuc). Drveno 
zvono »navrnuto na palicu«, kojom se lupa 
po mom, zove se bucalo (Cavtat) = bucaljka 
f (Hercegovina). .Na Lastovu mjesto -ah stoji 
-to < lat. -ellus budo, gen. bucjela. Ovamo 
ide kao nasa izvedenica bucavica (Vranjic, 
Dubrovnik, Zore) »mreza kojom se love ga- 
vuni« = buskavlca (Vrgada) »ime mreze«. Prema 
jednom znacenju, koje donosi ARj, izgledalo 
bi da je to nasa rijec, varijanta od bukati: bu- 
cati (v., denominal od buka): stanu bucati I 
rlkatl, rzati I revati. Ali to znacenje ne pristaje 
ribarskom terminu posvema. Za vezu s buka 
govori i pobuk, u kojem je prefiks po- kao u 
pobuka (Ljubisa, prema pobuna) »buka«. Su- 
fiks u obliku na Lastovu bitch, gen. bucjela 
dovodi na misao da se u oblicima sa buc- 
radi o dalmato-romanskom leksickom ostatku 
koji se unakrstio s domacom rijeci buka. Ro- 
manske paralele govore u prilog torn mislje- 
nju: nprov. boulega »agiter, remuer les eaux 
pour pecher« < lat. bullicare > mlet. bulegar 
u drugom znacenju od bulla »vodeni mjehur«. 
Upor. buluzare (Logudoro) »pulsen«. Mozda 



bucati 1 



225 



bucata 



je u dalmato-romanskom postojala izvede- 
nica na -idiare *buiiidiare > bucati, u kojoj 
se glagolski sufiks razvio na isti nacin kao 
u carridiare > kreati (v.). 

Lit.: AR 1, 702-3. 10, 151. Zore, Rib. 
364. Macan, ZbNZ 29, 209. Jurisic, NVj 46, 
17. FEW 1, 618. Schuchardt, Rom. Etym. 2, 
129. REW* 1388. Skok, Term. 71. DEI 632. 
Hirtz, Pisces 55-9. 

bucati 2 se (Srbija, Leskovac) »catulire, 
subare, upaliti se«, odatle pridjev bucovan 
(nerastj, ide zajedno s bukariti se (Vuk, SU T 
bjekt: krmaca), denominalom od bukara f 
(Vuk), izvedenicom na -ara (v.). To je vari- 
janta od bukati se »sinonim: vodlti se (subjekt: 
krava)«, a ovo je opet semanticna varijacija 
onomatopeje bukati, bucem impf, »briillen«. 
Alternacija c-k je kao u micati pored mlkatl 
(ZK) (v.). 

Lit.: ARj 1, 722. SEW 1, 98. Vasmer 140. 

biiceo m, gen. -ela (Potomje) = buce (Bo- 
zava) = buch, gen. -cjela (Prcanj, Lastva, 
Lepetane) = bucijo, gen. -cijela (Mljet) = 
bucel (Racisce, Brae) »kolotur, cekrei za uze 
(upotrebljava se najvise na ladama, pomorski 
termin)«. Od tal. bozzelh, deminutiv na -elio 
od bozza »fune che serve per legare una go- 
mena o una catena«, etimologijski ista rijec 
(metafora) koja i boca (v.). 

Lit.: Macan, ZbNZ 29, 213. Crania, ID 6. 
DEI 579. 580. 

bucko m (Belostenec, ZK) »bucculentus«, 
odatle pridjev buckast »krupan u licu« (Be- 
lostenec, lambresic), od madz. buczka »de- 
beo a nizak«. Ovamo ide zacijelo i Vukov 
pridjev bucmast »facie obesa«. Promjena m mje- 
sto k nije posve jasna, ali je mogla nastati 
prema drugoj madzarskoj rijeci slicnog zna- 
cenja buszma »debelih obraza«. U torn su se 
pridjevu, prema tome, mogla unakrstiti dva 
madzarska sinonima. 

Lit.: ARj 1, 703. Gombocz-Melich 1, 581. 

buconja m (Vuk, Petrinja) izgleda kao iz- 
vedenica s pomocu hrv.-srp. augmentativnog su- 
iiksa -on/a (v.). Area rijeci nije odredena. Pisci 
zoologije Pancic i Crnogorac govore za is- 
tok. Ako ovamo ide i hercegovacko katolicko 
prezime Buconjic, onda je area rijeci i juzno 
narjecje. Po znacenju je isto sto i bucov m 
(Vuk), ihtioloski termin »alburnus mento«. 
Docetak -ov < madz. -o (upor. lopov < hpo), 
koji je u buconja zamijenjen nasim sufiksom, 



govori za madzarsko podrijetlo: buco »riba 
aspro asper, Barsch«, kako je vec Danicic mi- 
slio. Ide, kao keciga (v.) itd., u nasu ihtiolosku 
terminologiju madzarskog podrijetla. 

Lit.: ARj 1, 703. Gombocz-Melich 1, 547. 
Hirtz, Pisces 26. 55-8. Fink, Im. 36-7. 

bucan, f bucna (Vuk), pridjev izveden po- 
mocu -bn od osnove glagola bukati, buc m 
»briillen« = bukati, bucen (Vodice, Istra) 
»mugio« koja se nalazi u svim slavenskim je- 
zicima. Postoji i denominal na -eti: bucati, 
bucim (subjekt npr. more} »tosen« = bucal, 
buci (Kosmet) pored bucet, buci (Kosmet). 
buci (Kosmet) pored bucet, buci (Kosmet). 
Postverbali su odatle buk m »strepitus«, u Dal- 
maciji u prenesenom metaforickom znacenju 
»skup, ogranak, mnostvo, krdo (ovaca), stado« 
i buka f. Posljednji dolazi u kajkavskoj sloze- 
nici halabuka f (v.); buk je i toponim: Skra- 
dinski Buk. Radna je imenica na -avac (upor. 
prodavac) i -ac: bukavac, gen. -avca m = bu- 
kac, gen. -aia m (Vuk) »r vodeni bik, ardea 
stellaris, biljka euphorbia spinosa (Sulek), 
2° sinonim za bundzlja (Vuk)«; bukac se zove 
i bukljivac, gen. -ivca (Dalmacija, Podgora, 
Pavlinovic), sto pretpostavlja pridjev bukljiv, 
koji nije potvrden, upor. bukljati. Onomatopei- 
zira se sa -tati (v.) u buktati, v. buktjeti pod 
buhav. Izvedenica na -ara je bukara f (Vuk, 
Srijem) »tumultus, delectatio tumultuosa«, 
odatle opet impf, denominal bukariti se (Vuk) 
»subare (subjekt krmaca)«. Rumunji posudile 
a (i)zbucni »provreti, buknuti«. Upor. prijevoj 
u bik = bak. V. varijantu sa h mjesto k. Ko- 
rijen se nalazi i u dmgim ie. jezicima kao i u 
baltickoj grupi, v. buhav. 

Lit.: ARj 1, 722. 13, 491-2. Miklosil 24. 
SEW 1, 98. Bruckner 46. Vasmer 140. 156. 
WP 2, 113. Tiktin 864. Ribaric, SDZb 9, 136. 
Elezovic 1, 69. 2, 383. Urlic, NVj 18, 281. Su- 
man, ASPh 30, 299. Strekelj, ASPh 31, 198. 
Korinek, IF 54, 267. Meringer, WuS 3, 47. 

bucata f (Krk) »slatka voda koja se pomi- 
jesala s morem«. Roglic ima brakicna ill bo- 
cata voda »slankasta- voda koja postaje mije- 
sanjem slatke i morske vode«. Bella i Stulic 
imaju pridjev bucat »slan (o vodi)«, kod Pav- 
linovica je prosiren na -bn > -an bocalan 
u istom znacenju, tako i jedan pisac iz 18. v. 
Sufiks -ata upucuje na romansko postanje i 
na kolektivno znacenje. Danicic izvodi oba 
pridjeva i imenicu od tal. bacata »cjeda«, sto 
je zacijelo krivo citao mjesto bucato m, bu- 
cata f franackog podrijetla. Ta talijanska rijec 
ne zadovoljava ni semanticki ni fonetski, osim 



15 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



bucata 



226 



budac 



u sufiksu. Prema sufiksu -ata sudeci, to je 
dalmato-romanski leksicki ostatak iz pomorske 
terminologije. Upor. u srednjoj Dalmaciji 
bad »bunar pored obale«. Upor. brak'. 

Lit.: ARj I, 467. 703. 704. Roglic, HE 
3, 230. Isti, PE 1, 495-6. 560. DEI 580. 
622. Deanovic, Fr. 28. TB I, 2, 1203. 

bucka f (Srbija, Kosmet, Vuk) »sinonim: 
stap«, izvedenica s pomocu sufiksa -ka (v.) 
od sveslavenskog onomatopejskog impf, bucali 
(v.). Nalazi se i u bug. bucka »butalka, butim«. 
Odatle denominal buchali »razbijati mlijeko da 
se odvoji maslo«. Pored (' i akcenta u govori 
se i sa U i c prema drugom onomatopejskom 
impf, biickati »lupati po vodi« prema pf. buc- 
nutl (Vuk), odatle na -alo (v.) buckalo n »drvo 
kojim ribari buckaju po vodi« (Vuk, ostalo 
upor. pod bucatij, mozda na -is kolektivnog 
znacenja badkuris m (s ovim se akcentom 
govori u Hrvatskoj, Danicicev je akcenat 
budkurif) pored bucurti m prema Danicicu 
»pice mutno od kojeceg pomijesano, pokva- 
reno kojecim«, prema Parcicu »vino raspante 
che sa di aceto«. Zasto je k otpalo, ne zna se, 
a ne zna se ni gdje se tako govori. Danicicevo 
izvodenje ove rijeci iz madz. pridjeva bugy- 
borekos »sto se pjeni« ne zadovoljava ni semanti- 
cki ni fonetski. Danicic izvodi i onomatopeju 
buckdn yl madz. bugyka/butyka, ali nasa ono- 
matopeja ne treba da bude posudena jer se 
onomatopejske rijeci u raznim jezicima slazu. 
S onomatopejom buchati nema nikakve veze 
bud m »kosa na glavi neocesljana i u neredu« 
(Kosmet), odatle pridjev na -av (v.): budav 
»razbarusene kose« i deminutiv bucka f (Kos- 
met »kao neka kicenka, kita« i denominal 
nabudit se, -ucim pf. »nakostrijesiti se (o kosi)«, 
s kojim se slaze i Vukov nabuditi se. Upor. 
putiti se (v). 

Lit.: ARj 1, 706. 7, 217. Mladenov 51. 
Vasmer 140. Gombocz-Melich 1, 558. Parcia 
51. Elezovid 1, 68. 428. DLR 1, 627. 

bucuk m (Srbija) = bucuk, gen. -uka 
m (Kosmet) (odatle deminutiv buduce, gen. 
-eta n) »zitna mjera kao sinik (v.)«. Prema 
Danicicu to je turcizam bucuk »polovina«. 
Nije potvrden u drugim balkanskim jezicima 
jer rum. buciuk znaci »zastava« i potjece iz 
tur. bu(n)cuk »zastava, stijeg«. 

Lit: ARj 1, 706. Elezovid 1, 69. DLR 1, 
668. Skoljic 1, 116. 

Bucuni m (Srbija, Knezevac, selo), topo- 
nim, isto sa sufiksom lat. -etum > rum. -et 
istog znacenja kao nase -ih u borik: Bulumet 



m (Srbija, Jablanica, pusto selo). Od rum. 
bucium« 1° Klotz, tronc d'arbre, buche, bran- 
che, pied de vigne, souche; 2° vigne; 3° moyen« 
nepoznatog, mozda trackog podrijetla, zacijelo 
razlicitog od rum. buciuma »sonner du cor, 
trubiti« < lat. bucinare, odatle rum. postverbal 
bucium. 

Lit.: ARj 1, 706. 

buc m (Srbija, Srijem) »kosa na glavi kao 
klupko«. Pridjevi budav »neocesljane kose« 
= slozen budoglav. Ovamo zacijelo buda f 
(Srbija) »resa, kitica« i kao metafora denomi- 
nal biiutise, bucim impf, »nadimati se od srd- 
nje«. Mofc se uporedivati s rum. bot »Klum- 
pen, pelotte, tapon, boule, boulette, noeud« 
i bug. buca »grba« i s rumunjskim denomina- 
lom a bop »drangen, se pelotonner«. 

Lit.: ARj 1, 706. DLR I, 627. 

buclfalo (Dubrovnik) »pretilo dijete«. Upor. 
u Kalabriji bucefalu »uomo pingue«. Od gr. 
Bouxetpodoc; > Bucifal, Budifal (Aleksandrida, 
15. v.), mozda i *Ducipal u toponimu Ducipalsko. 

Lit.: Zore, Tud. 5. DEI 624. 

bucina f (Ljubisa, Petranoviceva narodna 
pjesma) nejasna znacenja »usukano sto«. Jas- 
nije znacenje daje se za Kosmet: budme, gen. 
-eta n »vrsta ibrisima kojim se vezu haljine 
turskog kroja«. Prema tome je to turcizam 
iz oblasti odijevanja. Nije potvrden u drugim 
balkanskim jezicima. To je apstraktum (skra- 
ceni infinitiv) od tur. glagola bukrnek »sukati, 
uprestk. Oba oblika: -a\-e, gen. -eta jednako 
su moguca kod nas, upor. debe (v.), i zamjena 
sa -a ako se docetno -e shvati kao nas nasta- 
vak plurala tipa zena. 

Lit.: ARj 1, 706. Elezovid 2, 502. Skaljid 
1, 116. 

buda f (Vojvodina, Vuk) »ducan za drvene 
sude«, takoder rum. buda »Waldhutte«. Iz nv- 
njem. Bude koje je rasireno i u drugim slav. 
jezicima. 

Lit.: ARj 1, 707. Miklosid 23. Bruckner 
46. SEW 1, 96. Vasmer 134. 136. 

budac, gen. buca m (Vuk, bez naznake 
aree) prema budija i, odatle odredeni pridjev 
budinji, koji je nastao dodavanjem sufiksa -ji 
(v.) neodredenom pridjevu budijin koji nije 
potvrden, ali je moguc. Sinonimi su brojni: 
durak (v.), tukac (v.), puran (v.), od cega su 
feminina cura, durka, tuka, misirka (v.), pura, 
purka, vintuSa (v.). Mocija budac prema budija 



budac 



227 



bugacati 



nije obicna, umjesto -ka koje se govori (butka) 
kod vabljenja, ili -lea (upor. junac prema ju- 
nica). Postanje nepoznato. 

Lit.: ARj 1, 707. 709. 749. Miklosid 23. 

budak m (Vuk) »sinonim trnokop (v.), 
krasna (v.), kramp (v.)«, kao metafora »tup 
covjek«, takoder bugarski budak i rum. bu- 
dac (Banat) »pioche«. Dolazi od tur. budak 
»grana, cvor na stablu« koji na Balkanu 
pokazuje interesantnu semanticku varijaciju 
koju uklanja Mladenov time sto upucuje 
na butrak. [Kao prezime dolazi Budak 
od 14. v. u Hrvata i Srba, odatle toponimi 
Budakovidi, Budakovac, sve kao hipokoristik 
od Budislav, v. bdjetl}. 

Lit.: ARj 1, 707. Mladenov 42. DLR 672. 

Budva f stari grad u Boki kod Porfirogeneta 
BoiJTo|3a. Upada u oci ocuvani femininum, 
a ocekivalo bi se maskulinum kao kod drugih 
starih gradova, upori Senia > Senj, Roma 
> Rim, Iad(e)ra > Zadar, I akin < Ancona 
itd., s istim docetkom -ud kao u Castua > 
Kastav. Kod Ravennasa takoder sa t kao i 
kod Porfirogeneta: Butua. Ide u kategoriju 
mediteranskih toponomastickih relikata. Upor. 
Butoa (otok blizu Krete), Budua (grad u 
Lusitanijf, //. Antonini). 

Lit.: ARj 1, 712. 713. Skok, GIZM 32, 
35-6. Mayer I, 103. 2, 31. Krahe, GN 18. 
Rostaing 11. Ribezzo, RIGI 1934, 38. 

budza f (Vuk) »1° drvo koje se tjera stapo- 
vima u igri zvanoj krmada, 2° kijaca«. Pridjev 
na -ost budzast »nalik na budzu«. Denominai 
budzati se (Vuk) »igrati se budze«. ZK buza 
f (stari ljudi iz granicarskog doba) »palica 
seoskog starjesine«. Slozenka fur-biidza (Mu- 
sicki) »budza koja sama udara« (v. pod fur). 
Ovamo na -an budzan, gen. -ana m (Srijem) 
»naziv za vola (prema velikim rogovima)« 
prema budzulja f (Vuk) »mala krava malih 
rogova«. Danicicevo izvodenje iz tur. bdglU 
»kocka«, budzan -budzulja < tur. buga »bik« 
ne odgovara ni fonetski ni semanticki. 

•Lit.: ARj 1, 716. 2, 79. 

budzak, gen. -aka (Vuk, 17. v.) = budfak 
m (Kosmet), opci balkanski turcizam iz oblasti 
terenskih naziva. U hrv.-srp. se upotrebljava 
samo u istocnim krajevima za sinonime ugao 
(v.), kiit (v.). Odatle deminutiv na -id budzadid 
i radna imenica na -llja (v.) budfaklija m 
(Srbija) »zakutni advokat«. Takoder toponim 
(selo kod Banje Luke); bug. budzak, arb. bu- 



xhdk, rum. bugeac u istom znacenju. Poznat 
naziv stepnog kraja u Besarabiji koji Theopha- 
nes zove "Oyy^oc, < slav. ggh. 

Lit: ARj 1, 716. GM 50. Vasmer 135. 

bud f (Vuk) = (s prijelazom iz deklinacije 
( u deklinaciju a) buda f »sinonim: plijesan 
(v.)«. Odatle pridjev na -av: budav (Vuk) »plijes- 
niv«, poimenicen augmentativnim sufiksom 
-ina (v.) biidavlna f (Vuk). Izvedenica ce 
odatle biti na -ara (v.): budara f (Srijem, 
Vuk) »zabic«. Denominal od pridjeva glasi bii- 
daviti impf, i odatle apstraktum ubudalost. Da- 
nicic izvodi bud f od perz. buj »vonj, zadah, 
miris, smrad«, glagol bulden »vonjati«, ali de- 
klinacija i ne, sadrzi turcizam perzijskog po- 
drijetla. Za budara f »zabic«, upravo »pljesniva 
zaba«, predlaze Danicic tur. bdeek »crv« kao 
izvor, sto ne moze biti ni fonetski ni semazio- 
loski. Rijec nije poznata na zapadu hrv.-srp. 
jezika. 

Lit.: ARj 1, 713. 

budelar, gen. -ara m (Vojna Krajina) 
= (metateza b-g > g-b) gubelar (Medumurje, 
Mala Sobotica). Od madz. bugyelaris »isto« 
< lat. pugillaris od pugillus, slov. budelar, 
prikarpatskoruski pudilar, rum. (u Erdelju) 
bud'ilaras. Docetak -if ispusten u hrv.-srp., 
slovackom i ruskom zbog toga sto se identi- 
ficirao sa sufiksom -is (kao u plavis itd.). 

Lit.: Gombocz-Melich 556. REW 3 



bufeta^ f (Kuciste, Brae) »struca kruha« 
= (sa / > h kao u pfliet < prefetto, Vrbnik) 
buhecid m (Dubrovnik) »kleiner Laib-Brot«, 
deminutiv na slozen sufiks -be + -Id > -did,, 
od mlet. buffetto (15. v), »pane spugnoso affet- 
tato«, od onomatopeje buff- > imperativna 
slozenica bufdrija f (Dubrovnik, Cilipi, Cav- 
tat) »nisa, udubina u prozoru« (prvi dio buffare 
»spirare«, drugi arija, v.), s romanskim pre- 
fiksima imbufat (Dubrovnik), zbufat (Bozava). 

Lit.: Cronia, ID 6. Resetar, Stok. 117. 
Zore, Tud. 5. DEI 621. 

bugacati, -a impf. (Dubrovnik, Zore, Stu- 
lic, subjekt Ingvast, masf) (pro-) »probiti (kad 
ingvast, »tinta« ili kakva mast, probije s druge 
strane papira)«. Pridjev na -av bugacav (Stu- 
lic, papir). Od osnove toga glagola stvoren je 
skolski termin hrv. bugadica »L6schpapier« koji 
se zamjenjuje sa upijac(ica). Drugih potvrda 
za glagol nema. Od mlet. bugazar [?] »upijati«, 
koji je deminutivne rasirenje od buco, buca. 

Lit.: ARj 1, 713. 12, 252. Zore, Tud. 5. 
Maretic, Savj. 6. 



buganca 



228 



Bugarin 



buganca f (Mikalja) = bugiince f pi. (Boka), 
bogdnac, gen. boganca, pi. bogdnci (Molai), 
gen. boganca (Hvar, Korcula), bohdnci, bb- 
hdndcd m pi. (Hrv. primorje) = bilganci m 
pi. (Sibenik) = buhanac, gen. -nca (Rijeka) 
»ozebline, rajba (Dubrovnik)«. Od sjev.-tal. 
buganza »gelone« nepoznatog postanja. 

Lit.: ARj 1, 502. 713. 717. DEI 629. 

Bugarin m, pi. Bugari (13. i 14. v.) »T 
ime slavenskog naroda na Balkanu od 10. 
v. dalje, 2° ime musko (13. v.), upor. Hrvatin, 
3° prezime (13. v.)«; pridjev bugarski; u je 
nastao od h (stcslav. bligarin*, bug. balgarin 
pored balgardn, rus. bolgariri). Kavanjin (izd. 
1913, str. 253b) ima pi. Bugari kripei slavo- 
kruni: Jasen, Buris, Samuel. Prema tome je 
arb. bugarc posudenica iz hrv.-srp. Sa u go- 
vori se i u makedonskom. Glede -in v. Arba- 
nasin, Srbin i -janin. 

Znacajno je da se naziv naroda ne nalazi 
u puckoj tradiciji u sjeverozapadnim slavenskim 
jezicima, a ni u dakorumunjskom i arbanas- 
kom, koji i za slavenske Bugare ima kslat. 
naziv sclavus > rum. pi. Schei, arb. shqa, 
pi. shqe. Narodski razvitak imena naroda ocu- 
vase na Balkanu pored Hrvata i Srba jos Orci: 
Bovkyapoi > Vurgaros = cine. Vurgur i 
ar. Burgar. Iz toponomastike je vazan po- 
datak ime sela u srezu mitrovackom Buga- 
rice, gen. -a n, od cega je etnikum Bugdrca- 
nin m prema Bugarcanka f. Taj je toponim 
zacijelo u vezi s bugarskim katunom koji se 
pominje uz arbanaski i vlaski. Iz toga po- 
datka nesumnjivo izlazi da su Asparuhovi 
Protobugari, prije nego sto se poslavenise, 
nastavili na Balkanu pastirski nomadski zi- 
vot, jednako kao i Arbanasi i Cincari. Ovaj 
je podatak vrlo vazan jer je Schmaus naveo 
potvrdu za znacenje bugarin »cobanin«, a po- 
maze nam objasniti i znacenje impf, denomi- 
nala biigarili »T canere neniam, 2° jadikovati, 
3° obracati na Bugarina«, obugariti pf. »opla- 
kati mrtvoga« (Lika), odatle apstraktum bu- 
gdranje n (Lika) »jauk za mrtvim«, razbuga- 
riti se pf. »prijeci u zivo bugarenje« (Lika). 
Poimeniceni pridjev biigarstica f od bugarski 
(Hektorovic, upor. kod Gundulica naziv za 
pjesme slalke bugarkinje, RES 3, 162), oznacuje 
vrstu junacke narodne' pjesme 14—15 slo- 
gova, koja se i pjevala, upor. Niko dite mlado- 
litno . . . bugarscicu peti sede (tako u Bara- 
kovica, Vila 142). U vezi s tim stoji i naziv 
muzickog instrumenta bugarija f »tambura« 
= bulgaria (1670, Bakar) koji je prvobitno 



sluzio po svoj prilici za pracenje tih pjesama. 
Na zapad u jadranskoj oblasti sve do Vodka 
(Istra) dosao je glagol bugariti u znacenju 
»pjevati stare narodne pjesme po nekoj odre- 
denoj melodijk, bugdrstina f »stare narodne 
pjesme od 10 slogova«. Tako se dakle mogla 
rasiriti rijec u ovom znacenju .samo pod pret- 
postavkom da su srednjovjekovni Bugari bili 
pastirski nomadi kao Vlasi i Arbanasi, koji 
su se kretali i na zapad do Jadrana. Znacenje 
»jadikovati«, koje ima bugariti, moglo se pra- 
vilno razviti iz monotone melodije i iz sadr- 
zine junackih pjesama ovako nazvanih jer opje- 
vavaju pogibiju i bojeve junaka. Nejasnije 
je znacenje bugar m »porcus«, upor. tal. bul- 
garo »oznaka koze«. Kako su u Hektorovicevo 
vrijeme junacke narodne pjesme bile i srpske, 
nije cudo sto on upotrebljava ujedno obje ri- 
jeci, za pjesmu biigarstica, a za melodiju srpski 
nacin, veleci da se njegove dvije bugarstice 
pjevaju »srpskim nacinom«. 

Ime bulgarus, koje je u srednjolatinskom 
znacilo i »heretik«, rasirilo se zbog bogomil- 
stva po zapadnoj Evropi u pejorativnom zna- 
cenju: fr. bougre (12. v.) »heretique, homo- 
sexuel, Schuft«. Odatle tal. denominai bug- 
gerare (13. v.) »praticare la sodomia« i radna 
imenica buziron (1314, Treviso) »sodomita«, fr. 
bougeron (15. v.), spanj. bujarron. Iz sjeverne 
Italije prosino se taj naziv u juznu Italiju 
buz'z'arare, Prancusku i Spanjolsku, odatle opet 
dode u nas gradski govor kao buzoriratil-zu-l 
-ze- pf. i impf, i buzorantj-zuj-ze- m. Gubitak 
/ nastao je po zakonu disimilacije l-r > 0-r 
(upor. Bugeri, 1255. kod Ennodija i otdr /ZK/ 
pored oltar < altarej. U rumunjskom je dobio 
naziv bastovanstva : a bulgari »bavit ise tim 
poslom«, bulgarie f »bastovanstvo«. 

Po postanju je to naziv turskotatarskog ple- 
mena (takoder u Kini), sttur. bulgar »mje- 
sanac« od glagola bulgamak »mijesati«. To je 
Tomaschekovo tumacenje koje prima i Mla- 
denov; ono je najvjerojatnije. Tumacenje 
Sismanova, da je to slozenica od imena rijeke 
Bulga > Volga i tur. erjdr »covjek« ne prima 
se. Madzarski Anonymus 57 pominje terra 
Bular. Danicicevo etimologijsku rastavljanje 
bugarstice od imena naroda i povezivanje sa 
srlat. bucculare, tal. boccalone ne odgovara 
ni po znacenju ni po fonetici. 

Lit.: ARj T, 714. 715. 8, 484. 13, 493. Mi- 

klosic 25. Mladenov 52. Vasmer 102. Sismanov, 
Vetymologie du nom »bulgare* ', Keleti Szemle 
4, 47-85. 334-63. 5, 88-110. Gombocz- 
-Melich 1, 461. 566. Elezovic 1, 63. Mazura- 



Bugarin 



229 



buhav 



nic, 106. Ribaric, SDZb 9, 136. Skok, / IC, 
462-6. DEI I, 629. 632. Cancel, RES I, 237 
-9. GM 50. Schmaus, PPNP 2, 269-70. 

bugija f (Vuk) »exhalatio major«. Ne zna 
se gdje se govori, valjda u Vukovu kraju. Da- 
nicic izvodi od tur. bug »para«, ali bugija, kao 
kapija, kutija i sijaset drugih imenickih tur- 
cizama, zahtijeva *bugu. Turcizam < tur. 
bugu, bugi »Dunst« iz oblasti prirodnih po- 
java (kao hava »zrak, vazduh« atd.), potvr- 
den samo kod nas. 

Lit.: ARj 1, 716. Skoljic* 152. 



rublju koje ostavljaju buhe«. Denominali: 
izbuhati, -am pf. (Lika) = bbuhati »otjerati 
buhe«, odatle depreverbativnim putem bii- 
hati (Lika) »tjerati buhe«; u je nastalo iz so- 
nantnoga / (slov. bolha, ces. blecha, polj. pchia, 
rus. blahd, strus. bhna, bug. bdlha); It je nas- 
tao iz ie. 5 poslije u, sto se vidi iz lit. blusa, 
lot. blusa (upor. arm. lu, gen. hoy < *IIIin<r). 

Lit.: ARj 1, 747. 4, 145. 8, 483. Miklo&c 
15. SEW 1, 62-3. Bruckner 401. Mladenov 
53. Trautmann 35. Vasmer 94. Boisacif 1078 
-9. Meillet, MSLP22, 142-3. GM345 Vail- 
lant, RES 22, 20. Sulek, Im. 34. 36. 38. Ma- 
chek, GSR 241-2. 



bugljar n (Belostenec, hrv.-kajkavska ri- 
jec) »sinonim: rukovet«. Danicic uporeduje 
s bdglja f (Vuk) »svezanj«, za koju misli da je 
od gr. (p&KzXov »svezanj«, ali ta je rijec mozda 
isto sto i bagalj, gen. -glja (Vuk, Srijem) »na- 
viljak«; baglja je isto sto i madz. baglya. Danicic 
veli, nadalje, da i kajkavsko bugljar potjece 
iz madz. buglya »naviljak«. O madz. baglya i 
buglya Gomboch-Melich ne daju podataka. 
Upor. nize vokal, gen. vakla m (ZK) »otkos«. 
Svakako bugljar »rukovet« nije ista rijec sto i 
bugljar m »kolutic na pojasu«, za koju Belo- 
stenec veli da je dalmatinska. Drugih potvrda 
nema ni za kajkavsku ni za dalmatinsku rijec. 
Dalmatinsku rijec Danicic ispravno upore- 
duje s madz. bogldr »Spange, Knopfring« od 
srvnjem. buckelaere, takoder rum. bogldr »agra- 
fe, fermoik, koja je zacijelo iz madzarskoga. 

Lit.: ARj 1, 716. Gombocz-Melich 1, 444. 

buha f, pi. buhe (Vuk, 15. v.) »pulex«, ie. 
i baltoslav. naziv za tog nametnika na ljud- 
skom tijelu. Odatle dem. na -ica: busica (15. 
v.), izvedenice za nazive raznih biljaka na -ai 
bilha A gen. -aca m (-ac, Jagodina, Srbija); na -as 
buhas m »sijerak«; na -oca bukaca f »pulicaria« 
zvana i s drugim sufiksima busin m, busina f, 
buslnac, gen. -Inca, husinak, gen. -inka, busdk, 
busika, buhacak, gen. -cka, buhacica, buharica. 
Prenosi se i na platno: buhac, gen -aca (ZK); na 
kosulje: buvarka (ZK) »nocna kosulja«, upor. 
bug. bdlhorka u istom znacenju; metaforicki 
sa suf. -ara: buhara »zatvor«. Pridjevi na -ivi 
-Ijiv (upor. usiv, usljiv): busiv, busljiv, poime- 
niceni u busivac m prema busivica f, busljivac 
m prema busljlvica f; na -inl-inji: buhin = 
buhinji bez mijenjanja A U S , ali je morao po- 
stajati i s tim prijelazom kako se vidi iz po- 
imenicenja businjdk »»buhoserina« . Slozenica bu- 
hoserina f — buoserina (Kosmet) »mrlje na 



biihav, pridjev (Vuk) »mollis«, poimenicen 
sa -be : buhavac, gen. -vca (Vuk »buhav hljeb, 
buhava zemlja«) »supljikast«, poimenicen sa 
-ica buhavica (Dalmacija) »terra soluta« = 
zemlja tancica-buavica (Drobnjaci). Buhavica 
je crnogorski toponim. Korijen bull- nalazi 
se jos u pf. nabuhnuti »anschwellen«, pdd- 
buhnuti »turnere« = podbunut, -em (Kosmet) 
»naduti se«, od posljednjega pridjeva pbd- 
buo = podbiil (ZK, Lika) = podbuo (Kosmet, 
od rakije, oci). Pridjev na -jav: busav (Vuk) 
»ventriosus«. Denominai na -ati: bujati (Vuk) 
< buhati »aufgehen, vom Teige«, na -iti: na- 
busiti se, -em »naduti se, napuhali se«, odatle 
pridjev nabusast, prilog nabusice; na -tati 
(od onomatopejskih glagola tipa drhtati) zbtif- 
tat, -am pf. (Kosmet) »nabacat, natrpat« (uz 
objekt dljine); zabuhovdt impf. (Bmsje) »rece 
se o grozdu kad islom pocinje zretk. Ova 
osnova znaci i »lupati, bubati, udaratk: bu- 
hac m (Krk) »alapa«, buhati, buham impf, pre- 
ma pf. buknuti, buhnem »losbrechen«, (sa k 
mjesto h mozda kontaminacijom s bukati, v., 
upor. bug. bukna = bukvom) buknuti (subjekt 
rat), buktjeti, -em »lodern« (na-), odatle buk- 
tinja f »baklja (v., upor. arb. buhtis), busiti, 
»schlagen, stiirzen, fallen«, zabusiti, -im »za- 
basuriti«, zabusiti se u vodu (ZK), nabusiti se 
nalazi se i u rum. inabusi; biisnuti »pulsare«; 
od isle osnove sa ne-: iznebuha (Vuk, Pavli- 
novic, Kosmet), prilog »iznenada«, odade 
opet iznebusiti, -im (Dubrovnik) »iznenada 
pojaviti se > iznenaditi; uplasitk; nebusica 
f, nebuh, nebruh (Srijem, umetnuto r nalazi 
paralelu u umetnutom Ij u iznebljusiti, -tm 
i prilogu nebljusice, iznebljusice »iznenada«; 
to su po svoj prilici umetanja koja isticu ono- 
malopeju). Mjesto negacije ne- dolazi pre- 
fiks o-: izobusice »iznenada«. Ovamo i pridjev 
buhjiv, buhjiva »naprzit« (Lumbarda). Osnova 
buh- s tim znacenjem usla je i u rum. bus, 



buhav 



230 



biik 



buieala »Faustschlag, Stoss« od a Bmj »stossen«, 
prdbusi, isbucni. U oba znacenja osnova se 
buh- nalazi i u drugim slavenskim jezicima 
i onomatopej skog je podrijetla. Uporeduje 
se lot. batiks »oznaka zvuka izazvanog udarcem 
ili padom« i sa nvnjem. bausen »schwellen«. 
Sudeci prema torn uporedenju slav. h na- 
stalo je od ie. ks. Tiktin pretpostavlja i za 
rum. a zapust (subjekt soarele »sunce«) »ciniti 
sparinu«, odatle apstraktum zapuseald »zega, 
sparina«, jslav. zabusiti. V. prijevoj bbhnoli 
> banuti. 

Lit.: ARj I, 717. 748. 4, 261. 7, 220. 800. 
8, 489. 10, 221. Bruckner 46. KZ 43,313-4. 
45, 43. Miklosie 23. SEW 1, 46. 97. Vasmer 
155. Mladenov 51. WP 2, 113. Elezovic 1, 204. 

3, 88. GM 51. Waldstein, PBB 22, 240. Ku- 
sar, NVj 3, 338. Hraste, JF 6, 214. SEZb 

4, 432. 77/fc/m 245. 773. 1794. Matzenauer, 
LF 7, 9. RK 677. 

bujan, bujna (Vuk), pridjev »zestok, bu- 
ran, sto raste u izobilju«, izveden s pomocu -bit 
od pridjeva stcslav. bujb »divlji, okretan, lud«, 
s tim sufiksom u svim slavenskim jezicima 
osim u slovenskom i u oba luzickosrpska. 
Pridjev bujb ne postoji vise u hrv.-srp. Mik- 
losie 417 poznaje doduse hrv. pridjev buj »pin- 
guis, libidinosus«. Za nj ima potvrda od 13. 
do 16. v. i supstantiviran je raznim imenickim 
sufiksima: sa -ica bujica f »torrens«, s kolek- 
tivnim -od u flori bujod f, odatle biljatka, 
bujadika, bujadina; s -de: bujac, gen. -oca 
m »Juniperus oxycedrus«. Danicic stavlja ovamo 
sa -an: bujan m »neka riba«. Od bujb je izve- 
denica Vukov naziv iz narodnih pjesama i 
pripovijedaka biiin, gen. -ina m kao apozicija 
uz konj i bez tog, u znacenju »tegleci konj«. 
Pise se i sa j: bujin m »veliki tegleci konj«. 
Danicic ne zna za postanje te rijeci, ali veli 
da je bez sumnje tuda, u cemu se vara. Su- 
fiks -in je kao u sarin pored sarun za sarac. 
Upor. i ime kravi buja f. Denominal je na 
-ati: bujati impf, (iz-, 17. v., aa-), uzbtijati 
pf. (o mlijeku, Piva — Drobnjak) = bujdt, -am 

(Kosmet). 

U onomastici je bujb takoder rasiren ko- 
liko u starom tipu dvoclanih licnih imena 
toliko i u hipokoristicima: 1° Bujimir, Buji- 
slav, 2° Bujak, Bujko, Bujsa, Bujo. Mozda 
ide ovamo i dalmatinsko prezime Bujas. I 
u Panoniji i u Daciji posuden je: madz. buja 
»lascivus« (glede -a upor. koma < kum), odatle 
apstraktum bujasdg i glagol bujdikodig; rum. 
denominal a se bui, odatle pridjev na -dko: 
buiac »divlji«, koji nije potvrden u slavenskim 
jezicimf (upor. ipak licno ime Bujak). 



Vokal u je nastao iz ie. diftonga ou/au, za 
koji se nalazi potvrda u avesti bavyo (prilog) 
»duze« i u prijevoju a »vise, jace« i sa sufiksom 
r (kao u dobar) u lit. burys »mnostvo«. Za po- 
sljednje pojave nema slavenskih reileksa. 
Osnova je onomatopej ska; ona se nalazi i u 
ne-ie. jezicima (upor. tur. buyumak). Upor. 
buh- kao dalju izvedenicu od iste osnove do- 
bivenu s pomocu i > h poslije u. 

Lit.: ARj 1, 718-9. 4, 146. Miklosii 23. 
SEW 1, 98. Bruckner 47. Mladenov 48. Vas- 
mer 138. WP 2, 115. Elezovic 1, 64. Vukovic, 
SDZb 10, 405. van Wijk, IF 24, 31. ASPh 
30, 457. Wood, MPh 11, 315, br. 21. MEN 
29, 69-72. Sulek, Im. 36. Hirtz, Pisces 60-1. 
93. Fink, Im. 39. Jirecek, Romanen 3, 11. 

bujol m (Kuciste, Brae) = -bujo, gen. -o/a 
(Perast, Stoliv) = bujo, gen. -61a »mali mastil 
za necistu vodu, za pranje vesa, drveni kotao 
na brodovima za pranje palube«. Od sjev.-tal. 
bugliolo, mlet. bugiai, istrom, trsc. bujol »sec- 
chio di legno a doghe« nepoznatog podrijetla. 

Lit. : DEI 630. 

bujrvmtija f = burjtintija (glede metateze 
jr. > rj upor. bajrak pored barjak) = buriin- 
tija (Vuk, Bosna, 17. v.) = buruntija (Kosmet), 
od tur. buy(u)ruldulbuyrultu »zapovijed ili na- 
redba upravitelja zemaljskog (vezira, ser- 
dara itd.)«, na osnovu stezanja uyu > u \ di- 
similacije r-l > r-n. Prijelaz d > t nalazi se 
i u bug. bujurultija', d ostaje u rum. buiurdeu 
i u ngr. ujromoijpvTUJua. Od tur. glagola 
buyurmak »zapovijedati«, ocuvan u bug. bitjur- 
dis(v)am, u impf. 2. 1. sing, bujur (prema 
Danicicu krivo, da je to okrnjen turski impf. 
2. 1. pi. buyurun) koji se U Bosni govori i buj- 
rum — bujilrum = bujrum (Kosmet) pored 
bujrun i bhun = Vi'rum (Kosmet, glede i za 
M upor. tur. biyurin »zapovijedajte«) kao uzvik 
u znacenju »izvoli«. Docetno tur. -51 cesto se 
zamjenjuje kod nas sa m, ispor. jurum pored 
jurun (v.), kursum (v.), bedem (v.), (h)ozdeldum 
(v.) i obratno, tursko m sa n: kuzun (v.). 

Lit.: ARj 1, 719. 743. Skok, Sldvia 15, 
br. 94. 189. Mladenov. 51. SEW 1, 98. Lokotsch 
346. Elezovic 1, 46. 64. 2, 500. 

buk m (16. v, jedanput, i danas u Primorju) 
»fagus« nalazi se gotovo u svim slavenskim 
jezicima, odatle pridjev bukov i odatle izve- 
denice u kojima se poimenicuje sufiksima -be 
bukovac, gen. -vca, -aca bukovaca, -ina bu- 
kovina. Po rodu odgovara drugim opcesla- 
venskim nazivima za drvece muskog roda 
kao grab (v.), dub (v.), drijen (v.), klen (v.). 



buk 



231 



buka 



Kolektiv odatle ocuvao se u Kosmetu buce, 
gen. -a »bukova suma«, toponim Bucje (Sla- 
vonija, 14. v.). U istom znacenju dolazi i 
kao buka f (Srbija, po nekim krajevima) i 
opet kao i druga opceslavenska imena drveca: 
vrba (v.), jela (v.), iva (v.), ali je femininum 
hrv.-srp. inovacija. 

Danas je opcenit samo oblik koji je proi- 
zasao iz deklinacije o (stcslav. buky, gen. 
bukwe) koja se nalazi u imenima bilja mrkva, 
brdokva, jelva (ZK). Taj oblik presao je u 
deklinaciju a kao i crkva: bukva (14. v.) »1° 
fagus, 2° littera, 3° (u metaforickom znacenju: 
bukva = bukvan) glupan«. Rasiren je kao 
toponim, odatle kol. Bukovlje (ZK). Od sla- 
venskih jezika nalazi se u slov. bukevjbukva, 
stces. bukev, poll bukiew u znacenju »fagus«. 
U znacenju »littera« bukva dolazi u ruskom, 
ukrajinskom i bugarskom, u pi. u stcslav. 
bukbvi »pismo, povelja«, odatle btikvar m 
»pocetnica (na istoku)«, bukvica »alfabet«. 
Od imena slova az buky nastade azbuka f 
prema abeceda (v.). 

Odnos prema istoznacnom madz. btikk 
nije utvrden. Najrasirenije je tumacenje po- 
stanja iz germanskoga, i to buk m < germ. 
*bokaz, bukva f < germ. *boko, nvnjem. Buche 
istog znacenja. Stcslav. pi. f. bukivi u zna- 
cenju xa ypdm^axa poklapa se doista s got. 
bakos pi. u istom znacenju. Germanska rijec 
je srodna s lat. fagus, gr. cpnyoc; »dub«, slav. 
bbzb, odatle zova f (v.). Koje su kulturne 
potrebe prisilile Slavene vec u praslavensko 
doba da posude ovu rijec od susjednih Ger- 
mana, ne zna se. Znacajno je da se ovaj ger- 
manizam ne nalazi u baltickim jezicima. Na 
osnovi tumacenja iz germanskoga pravila 
se i povijest i ustanovljivala slavenska prado- 
movina. U najnovije vrijeme germanska teorija 
nailazi na opoziciju kod V. Macheka koji slav. 
buk, lat. fagus, gr. cpnYoc,, got. boko stavlja 
u pred-ie. supstrat, i kod M. Budimira koji 
buk i bukva stavlja u vezu s pridjevom baukis 
(Pauxoc,) »crven« i na osnovu toga trazi pra- 
domovinu Slavena blize na jug k Dunavu. 

Lit: ARj 1, 727. Miklosie 24. SEW 1, 99. 
Bruckner 48. KZ 46, 193-215. ASPh 42, 
132-184. Mladenov 48. Kiparsky 217. Sten- 
der-Pedersen 441. Vasmer 139 — 40. Hirt, IF I, 
483. Krogmann, IF 48, 271. Boisacq 1023-4. 
Janko, Sldvia 9, 352-3. GM 54. Machek, 
LP 2, 156-8. Budimir, Rad 282, 5-32. 
Bezlaj 1, 95-6. Passler, AIAVS 1, 155-161. 
Knutsson, LUA n. f. avd. 1, bd. 24, nro 9 
(Die germanischen Lehnworter im Slavischen 
von Typus buky"). Lund-Leipzig, 1929. 



buka f (Rab) »vrata« < tal. bocca < lat. 
bucea. Isto znacenje u slozenici (pomorskom 
terminu) bukapdrat, gen. -orta m (Bozava) 
= bukaporta f (Rab, Mljet) = (asimilacija) 
pokapane f pi. (Racisce) »otvor na krmi« < 
tal. boccaporto m pored boccaporto (tip bet- 
terave, granariz, Einguaglossa) . To znacenje 
i u imenu kraja i zaliva Buka f (Kacic, No- 
rmi; nije potvrdeno u, narodnom govoru) = 
Boka s pridjevom kotorska (Kavanjin, Obra- 
dovic; prema tal. sintaksi do Boke od Kotora 
= Bocche di Catluro; Bogisiceva nar. pjesma: 
po Boci; Boke f pi, Dubrovcani, prema ta- 
lijanskom). Etnici su: na -ellus (deminutivni su- 
fiks u sluzbi etnika, upor. Mlecic i tal. roma- 
gnolo od Romagna sa deminutivnim sufiksom 
-olus) > -eljl-i(j)elj (upor. poguzi'elj, Pastro- 
vici): Bokelj, gen. -elja (Ljubisa, Risan, Vuk, 
knjizevno, Dubrovcani) = Boklelj (Krtole, 
Crna Gora, Lustica, Grbalj, Bijela) = Bokielj, 
gen. -elja (Crna Gora, Niksic) m prema Bokelj- 
ka f (Vuk), takoder cvijet bokeljica »ruza 
koja cvate i ljeti i zimi, ali nema mirisa (Du- 
brovnik)«, pridjev bokeljski', na -ensis > tal. 
-ese : Bukez (Kacic) = Bokez (Dobrota, Budva, 
Prcanj) < tal. Bocchese m prema Bokeska f, 
pridjev bokeski = bokeski; na tal. -ino Bd- 
kinac, gen. -inca m prema Bdkinka f, pridjev 
bokinsk'i. Stariji je naziv Kacicev. Oblik sa 
o mjesto u nastao je zacijelo pod mletackom 
upravom. Dok su bili pod Turcima, nisu se 
smatrali Dalmatincima. Vokal o mjesto u nalazi 
se i u posudenim izvedenicama: na tal. -ino 
bakin (Rab, Bozava) = bakin, gen. -ina »Mund- 
stiick« < tal. bocchino; na -one > -un bokun, 
gen. -una m (Vuk, Primorje, Dubrovnik, 
Cavtat, Kuciste, Mljet, Potomje, Vis) = bo- 
kun, gen. -una (Rab, Hvar) »komad«. Ovamo 
ide i deminutiv na -ie bukdnic, gen. -ica u 
Danicicevoj dubrovackoj poslovici : igra od ru- 
ke nije dobra ni bukanlc < tal. boccone (14. 
v.) (nema drugih potvrda, a mjesto o nejasno). 
Talijansko znacenje »usta« potvrdeno je u Re- 
ziji boca < furi, bbk'e. Arbanasko znacenje 
»kruh, hljeb« (sinegdoha) u bukar »hljeb« 
(izvedenica na -ar) u tajnom jeziku (argot) 
u Vranji i Pristini od arb. buke »isto«, i rumunj- 
ska izvedenica na -ata bucatd »zalogaj« u satro- 
vackom (osacanskom) govoru na -as buketas 
»hljeb«. 

Lit.: ARj 1, 520-1. 721. 10, 435. Cronia, 
ID 6. Budmani, Rad 65, 164. Kusar, Rad 
118, 19. 22. 23. Sturm, GSIK 6, 53. Hraste, 
BZb 151. Macan, ZbNZ 29, 207. 214. Jire- 
cek, ASPh 8, 102. Trojanovic, IF 5, 223. 
GM 51. DEI 547. Sulek, Im. 23. 549. 



bukagije 



232 



bula 



bukagije, gen. bukagijd i pi. = bukagije 
(Kosmet) »sinonimi : puto (v.), negve (v.), prange 
(v.)«, od tur. bukagi istog znacenja. Nalazi 
se jos u arb. bukagi. Hrv.-srp. pi. nastao je 
analogijom prema negve (v.). Kavanjin i Stu- 
lic imaju varijantu sa / (If) mjesto g: bukalije 
= bukaljije. 

Lit.: ARj 1, 722. GM 51. 

bukila f (.Vuk, ne kaze gdje se govori ; Do- 
brota, Boka) »cetvrtina stara (30 lit.) < sex- 
tarius (v.)«. Nije mjera za tekucine. Star se 
racuna 120 lit.; bukila je drvena u obliku valjka. 
Poslovica: bolje star nego bukila. Prezime Bu- 
kilica (Grbalj). Od lat. deminutiva butticella 
(564), sa naglasenim sufiksom -icellu, varijanta 
od deminutiva buticula. Oboje potvrdeno u 
romanskim jezicima, v. butilja, od bunis. Upor 
srlat. bucellus za gubitak antetonike ti; k pored 
i ukazuje na podrijetlo iz dalmato-romanskoga. 

Lit.: ARj 1, 723. DEI 576. 

buklija f (Potomje, Peljesac) = buklija (14. 
v.) »posuda za pice na polju«. Deminutiv na 
-ica buklica (iji > i). Balkanska rijec grckoga 
podrijetla, grcki deminutiv na -io od uxoiix- 
Xa »holzernes Weingefass« > bug. bukla 
»isto«, cine, buda, bug. buklija (Gorno-Dzu- 
majsko), dem. na -ica bug. bdklica, cine, buc- 
litd, na -e bug. bakie od bokal »fassartiges 
holzernes Wassergeiass«, arb. na -»' < gr. tov 
bakii. Na Cresu metafora buklija »Schimpf- 
und Schmahwort fur ein Weib (Madchen) 
runden Gesichtes«. Od lat. buccula »tout objet 
en forme de joue; sorte de vase«. Upor. slov. 
bokla f »Loch«, baklja < furl, boculelbiicule. 
Mozda ide ovamo i bikulja f (Vuk) »cirrus, 
vitica«, ako se uporedi s furi, bucullbocul »riccio 
di capelli«, tal. boccolo, fr. boucle. Glede i za 
o upor. istoznacno tal. bioccolo pored biocca 
od unakrstanja sa fiocco < floccus. 

Lit.: AR] 1, 301. 723. Pletersnik 1, 43. 
Mladenov 49. 52. Sturm, CSJK 6, 76. DEI 

523. 548. 

bukle b (Dubrovnik) pored buklo »rupa u 
zahodu za tjelesne potrebe«. Upor. slov. bokla 
»Loch«. Pletersnik kaze da je furlanskoga po- 
rijekla, an ne navodi furlansku rijec. Dubro- 
vacko bukw je ocit dalmato-romanski demi- 
nutiv na -ulus od bucolbuca, paralelni oblik 
od lat. bucea, vlat. *buculus ili *bucculus. Nije 
potvrdeno dosada u ostalim romanskim jezi- 



Lit.: Zore, Tud. 5. Isti, Palj. 216. Ple- 
terSnik 1, 43. DEI 621. 625. Prati 178. 



bukurija f (Osacani, satrovacki govor) »cr- 
kva« = bukurlija u istom znacenju u istom 
govoru, odatle radna imenica na -as: bukur- 
lijasm »bog«. Od iste je osnove bukuresm (Kos- 
met) »mjesto puno nemorala i bluda, sodoma 
i gomora«. Docetak -as je mozda prema imenu 
rumunjskog grada Bucuresti, a svakako su 
sve tri rijeci postale u satrovackom govoru 
iz rum. a bucura »veseliti se« ili iz arb. prid- 
jeva bucure »lijep«, bukurt f »ljepota«. U osa- 
canskom satrovackom govoru ima i drugih 
prekrajanja iz arbanaskoga, tako ckojalica f 
»noga« od arb. shkoj »idem, hodam«. 

Lit.: Trojanovic, JF 5, 233. Griinenthal,. 
ASPh 42, 316. Jirecek, ASPh 8, 102. Ele- 
zovic 1, 64. Skoljic 1, 118. 

biikva f (Vuk, Zore, Kolombatovic, Du- 
brovnik, Boka, Bijela, Kostajnica, Tivat, 
Muo, .Malinska) = bokva (Krtole) = bugva 
(Rab, Bozava) = bugva (Senj) »morska riba 
boops vulgaris«. Na -aria > -ara (sufiks za 
oznaku mreza za hvatanje riba oznacenih u 
korijenu izvedenice) biikvara (Mljet, Zore) = 
bugvdra (Senj). Deminutiv na -be > -ee 
bukovec m (Malinska, nalici na konja), na slo- 
zeni sufiks -eljic < lat. -ellus + -ic bukveljic 
(Zore) »morska riba nalik na bukvu, ali manja 
od nje« = na -ica biikvica. Od gr. [36a! > 
(stezanjem) $th\, ak. boca — pdixa »0frvvov«. 
Oblik s nesonoriziranim velarom bukva po- 
tjece iz dalmato-romanskoga; -va je kao kod 
imena stabla i biljke murva < morum prema 
buky, gen. -5 e. Oblici sa sonoriziranim ve- 
larom k > g predstavljaju upliv mletackog 
boga; bukveljic je dalmato-romanski deminu- 
tiv *bokeiu. Druga je varijanta boba (Risan,. 
Bozava) od tal. (mlet.) boba od p6wt|), -cojioc; 
»riba volovskih j ociju«. Sa mlet. sufiksom 
-era < -aria bobera (Bozava) »rete per bobe«. 
Odatle o u bokva. Upor. krc.-rom. baubq.. 

Lit.: ARJ 1, 463. 702: 716. 727. Crania, 
ID 6. Banali 2, 173. Budimir, Rad 282, 
28. Strekelj, LMSl 1882/3, 278. DAW 50, 
4. Macan, ZbNZ 29, 208. REW 3 1182. 1210. 
Rohlfs 397. DEI 545. 550. 576. Fink, Im. 38. 
Hirtz, Pisces 56. 

bula f (Vuk, 16. v., Kosmet) »1° zena Tur- 
kinja nizeg staleza prema hanuma (v.), kada 
= kaduna koje su otmjenije zene. Turkinje, 
2° Turkinja uopce«. Odatle deminutiv na -ka: 
bulka = bula, sinonim turelnak »papaver rhoe- 
as« (u ovom metaforickom znacenju i u bu- 
garskom); hulanka f »jabuka crljena«, demi- 
nutiv na -ce, gen. -ceta bulce = bulce (Kos- 



biila 



233 



bulierga 



met) »djevojka turkinja za udaju«; pridjev na 
-in bulin, na -ski bulski, denominal rdzbuliti, 
-im (Srbija) »uciniti da tko ne bude bula«. 
Opci balkanski turcizam iz oblasti turskog po- 
rodicnog zivota: bug. bula, arb. bulle, ngr. 
ujroi)A.a »signora ebrea«, madz. bulya (16. 
v.) od sttur. bula/bola »tante du cote paternel, 
femme de l'oncle paternel«. 

Lit.: ARj 1, 728. 729. 730. SEW 1, 100. 
Mladenov 49. Gombocz-Melich 1, 568. GM 
52. Elezovic 1, 64. 

bulandisati pf. (nar. pjesma) »poludjeti, 
smusiti se«, od tur. bulanmak »sich verfinstern., 
triibe werden«. Odatle u sjevernim slavenskim 
jezicima: rus., ukr. pridjev bulany »falb, 
fahl (o konjima)« < sjev.-tur. bulan. Tursko 
znacenje izmijenjeno je u hrv.-srp. prema 
bulazniti, bulaznjenje, od Haznh > bldzniti 
(v.), a ovaj posljednji dobio je M u grupi Wod 
turskog glagola. Prema tome, ovdje imamo 
unakrstavanje (kontaminaciju) hrv.-srp. i tur. 
rijeci kao u cesagija (v.). Grupa zn izmijenjena 
je u zg u bulazganje prema onomatopeji ba- 
Ijuzgati (v.). Od iste turske osnove je bosansko 
katolicko prezime Bulut. 

Lit.: ARj 1, 729. SEW 1, 58. 100. Vasmer 
141. Lokotsch 350. Skaljic 1, 119. 

bulbul m (Srbija, nadimak) = (s disimi- 
lacijom /-/ > m-I) bumbul (nar. pjesma) = 
bttljbulj (Srbija, Leskovac) »slavuj«. Mjesto u 
za tur. u govori se u Kosmeru (': biljbilj m u 
istom znacenju. Odatle pridjev na -ov: bum- 
bulov (jaje). Opci balkanski turcizam (biil- 
bul') perzijskoga podrijetla: bug., arb. bilbil, 
bilbjul, arb. i disimilacijom /-/ > r-l: birbil. 

Lit.: ARj 1, 729. 730. Mladenov 29. Ele- 
zovic 1, 45. GM 36. 

buldirjan m (Orfelin) »odoljen«. Mozda 
stamparska greska u mjesto a za rus. baldyr- 
Han < njem. Baldrijan < lat. Valeriana (of- 
ficinalis). 

Lit.: ARj 1, 729. Korsch, ASPh 9, 487. 
REW 1 9130. Vasmer 46. Sulek, Im. 244. 

buldum samo u zagoneci o mlinu: kako 
deldum (v.), tako buldum. Ocito je to 1. lice 
tur. perfekta od bulmak »naci« koji se nalazi 
u arb. (Gege) bullundis »nalazim se slucajno«, 
od tur. bulunmak »nalaziti se«. 

Lit.: ARj 1, 729. GM 52. 

bulenfm, gen. -ina m (16. v., Dubrovnik, 
Vetranie, Racisce) »(ribarski termin) 1° duga 
uzica sa vise udica na kraju (pada na dno 



s pomocu olova, sa kopna se baca daleko u 
more), 2° tunja za kanjce, 3° olovo na obicnim 
tunjama«. Postoji i glagol buletati, -am (Du- 
brovnik) »ribati torn spravom«. Dalmato-ro- 
manski laksicki ostatak iz ribarske termino- 
logije od volantino, poimeniceni particip pre- 
zenta od volare »letjeti«, volons, gen. -antis, 
s pomocu lat. sufiksa -inus; en mjesto on moze 
biti kao lanciin < lencun, v > b je dalmato- 
-romanski betacizam kao u Bol, bandtma itd. 

Lit. ARj 1, 729. KEW 3 9431. Skok, Term. 
162. DEI 551-2. 

bulgur m (Delia Bella, Belostenec) = (obi- 
cnije s disimilacijom l-r > n-r) biingur (Vuk, 
Bosna) = bungiir pored biingur, gen. bun-) 
gura (Kosmet) = (s metatezom b-g > g-b) 
gumbur (Srbija) »mjesto pirinca oderana i osu- 
sena psenica ili kukuruz«. Odatle pridjev na 
-ov: bimgurov; deminutiv na -he: bitngurac, 
gen. -urea (Vuk), denominali bungitrati = 
bungurisati »mljeti bungur«. Opci balkanski 
turcizam (tur. bulgur = burgul), bug., rum. 
bulgur. 

Lit.: ARj 1, 729. 735. 3, 499. Vasmer 142. 
Mladenov 49. Skok, Sldvia 15, 90. Lokotsch 

352. 

bulierga (Bijela, Boka) = bulierga f (Ko- 
tor, Dobrota, Muo, Lastva) »1 ° meduza, okru- 
gla i raznovrsne boje kao klobuk (ne moze 
se uhvatiti rukama, mucka se kao zivo srebro, 
nema ih po dnu mora; kad se opaze na moru, 
kad »pliju« po moru, biva to najvise za kis- 
Ijiva vremena, zimi kad iskoce na kraj, nije 
dobar znak za obilat lov; ribari vele da buli- 
erga truje ribe... skodi mrezama... stadun 
je njihov u marcu..., 2° (podrugljiva meta- 
fora u Kotoru) prava si bulierga (veli se covjeku 
koji govori bez smisla, upor. fr. pouacre »ro- 
gueux, sale« < stff. poacre »kostobolja«)«. 
Dalmato-romanski leksicki ostatak od lat. poda- 
gra < gr. JTofiocYpa (slozenica od Jtotx;, 
gen. jtoooc, »noga« i dypa »lov«) »1° laccio 
per prendere l'animale ai piedi, 2° (medicinski 
termin) kostobolja«; p > b kao u butiga; d 
> /dolazi i u fr. narjecjima poulacre i u juznoj 
Italiji pularge, pularike. Za metatezu gr > 
rg upor. kalierga; a > e mozda zbog r, upor. 
rasti > resti. Kao medicinski termin zivi po- 
dagra preko njemackog izgovora d > t u 
slov. poten grbb m » 1 ° Huhnerkrankheit, 
2° kostobolia« = potigra, putika, putka. 

Lit.: Pletersnik 2, 184-5. 187. 367. REW 3 
6624. (cf. Bruch, ZRPh 40, 315). Rohlfs 1720. 
Gamiilscheg 711. Wartburg 9, 109. 



bulik 



234 



bilijun 



bulik m (samo Belostenec) = buluk (17. 
v., jedanput) = (najobicnije) buljuk (Vuk, 17. 
v.) = buljuk, gen. buljuka (Kosmet) = bu- 
juk (Brae) »1° gomila, ceta vojske, 2° stoka, 
sinonim za turma (Crna Gora), kdrvan, 3° 
u Kosmetu u prenesenom znacenju punoljet- 
stvo, zrelost (ulegao u buljuk »punoljetan«, 
devojka u buljuk »zrela za udaju«)«. Odatle de- 
nominal nobuljukat se pf. = (s metatezom) 
nabukuljat se »doci u velikom broju« i sloze- 
nica buljumbasa m = buljubasa (Kosmet) 
= buljak-basa (A. Palmotic), odatle deminutiv 
na -lea buljubasica, pridjev na -in billjubaSin, 
odatle buljubasinica »zena buljubasina«, ap- 
straktum buljubastvo, denominai buljubasovati 
(Vuk). Opci balkanski turcizam iz oblasti voj- 
nistva (tur. buluk/boliik, bolilk-baji »kapetan 
u janjicarskom odzaku«): bug. buljuk, buljiik- 
basa pored biljuk (disimilacija ii-ii > i-ju), 
rum. buluc, bulubasa »gardijski, ciganski ka- 
petan«, ngr. ujtodXouxi, arb. biilluk, madz. 
bulyok. Znacenje, »punoljetstvo, zrelost« tu- 
maci Elezovic mijesanjem (kontaminacijom) s 
tur. bulug »pubertet« (upor. tur. buluga ermek 
»dozreti, dorasti za udaju ili zenidbu«). 

Lit: ARj I, 729. 730. 731. Mladenov 29. 
GM 58. Elezovic 1, 65. 428. Gombocz-Mellch 
i, 568. 

bulikan, gen. -ana. m (16. v., Vetranie, 
Dubrovnik, Cavtat, Cilipi) = bulikan (Kor- 
cula, rijetko) »1° nered i buka, svada, vika, 
graja, dannar, 2° mnostvo, burdil (v.) stvari 
i cejadi (Korcula)«. Dalmato-romanski lek- 
sicki ostatak od lat. Vulcanus > sttosk. 
bolcano, bolgano, s anaptiksom i kao u allga 
< alga (v.). Glede betacizma upor. Bol, ban- 
dima itd.; upor. i ime Bulkan, gen. -ana u 
Barakovica. Ucene rijeci vulkan, gen. -ana, 
vulkanizaclja. 

Lit.: ARj I, 729. 730. Zore, Palj. 170. 
204. REW* 9462. Prati 1055. 

bulog m (Dalmacija, 18. v.) »me- 
tez«. Ovamo ide zacijelo i buloga f »zensko 
celjade koje mnogo vice« = bulaga f (Kos- 
met) »musko ili zensko celjade prljavo i lenje 
koje lezi u neredu i necistock; augm. buloilna 
f. Odgovara po znacenju Vukovu obrljuga 
f. Elezovic uporeduje ulogavica f od pridjeva 
ulogav u Kosmetu. Obje posljednje rijeci 
potjecu bez sumnje od ulog, prijevoj od uleti; 
bulog i buloga mogu da imaju h od prefiksa 
ob, upor. blskati (v.), buliti (v.). Vukova obr- 
ljuga f, koja je od ob + vrljati (v.) 3 ima pre- 



fiks o-, koji je nestao u buloga, isto tako i deno- 
minai obulozit, -im pf. (Kosmet) »zagojatiti, 
npr. dubre, rastrviti«. V. buligatl. 

Lit.: ARj I, 730. Elezovic I, 64. 2, 7. 

bulumac, gen. -oca m (Srbija) »zitko za- 
mijesano brasno kojim hljebari pomazuju hljeb 
kad je upola pecen«. Vuk ima istu rijec sa -c, 
ali definira znacenje dosta neodredeno »ne- 
kakvo jelo od brasna«, odredenije Elezovic 
bulumac m (Kosmet) »nekada jelo kao kasa 
od psenicnog brasna, a danas kuhano brasno 
za lijepljenje«. U Kosmetu se upotrebljava 
i u igri rijeci: napravi se alamai bulumac, 
koja se govori »kad se nesto smijesa pa se 
ne moze uhvatiti kraj ni red«. I bug. bulumac. 
Ne znam je li isto sto i tur. bulumac »marme- 
lade de mout et de farine«, koji turcizam G. 
Meyer navodi za arb. hiirmet, bulmet (Skadar) 
»Milchspeise«, u bug. bulamac, koji Mladenov 
izvodi od tur. blilgamak »mijesam«. Upor. na- 
ziv kolaca bazlamaca (v.). Upor. glede docetka 
-mac tutmac (Kosmet) »jelo od psenicna bra- 
sna slicno kasi« < tur. tutmag »corba od bras- 
na*. 

Lit: ARj I, 730. 6, 497. Mladenov 49. 
Elezovic 1, 65. 2, 352. GM 58. 

buljun m (Lepetane, Boka) »izvor«, boliim 
m pi. (vellki ~, Muo) »kao izvor iz dna mo- 
ra*; toponimi: Boljuni m (Stoliv, ime kame- 
nice iz koje se pije voda), u Boljune (velika 
suma), Boljun m (Istra), Boljuni m. pi. (dva 
sela u Hercegovini). Apstraktum na -mentum 
bulumenta f (Vuk, Crna Gora, Srbija) »mno- 
stvo«. Obje rijeci stoje mozda u morfoloskoj 
vezi, prva sa -umen, druga sa -umentum, od 
bullire »vreti«, zamjena sufiksa mjesto -imen. 
Upor. tal. dvostruki imperativ bolll bolli »Auf- 
ruhr« i bollicarne. Particip prezenta na -iens 
> -ens (lat. bulliens > sttal. bogliente > bol- 
lente") Billet, gen. -eta (selo u Zatonu kod Du- 
brovnika, e <' e). Upor. i Buljarica (Pastro- 
vici). Od bullire postoji jos glagolska izvede- 
nica na -icore: srlat. bullicare > tal. bolllcare, 
mlet. buligd, istro-rom. boulaga, fr. bouger. U 
Dalmaciji je to ribarski termin: buligatl, -a 
(subjekt riba, cipoli, Perast, rlba buliga Do- 
brota) »kad nije na povrsini, kad ne kaca (v.) 3 
nego se vrti pod povrsinom morskom; kad 
glavataju i kupe se na kraju«. Ovamo mozda 
ide kao postverbal bulog m (18. v., Dalmacija) 
»metez«, biiloga (Dalmacija, Pavlinovic) »zen- 
sko celjade koje mnogo vice«, s denominalom 
na -Hi buloslti, -im impf. (Dalmacija) »buniti.« 



bulj un 



235 



bumbar 



Toponim Bulozi m pi. i Buloge', -og mjesto 
-ig nastalo je unakrstanjem sa vrtlog, ali se 
moze i drugacije tumaciti (v. gore bulog). 

Lit: ARj 1, 547. 729. 730. REW 3 1389. 
DEL 550. 553. Strekelj, ASPh 14, 518. 

bumbaca f (Vuk, Slavonija) »igla bez usice 
a sa glavom, babljaca, batuska, batisnjica 
(ZK), cioda«. Upor. rum. bumb (Moldavija) 
»Knopf«. Prema Danicicu od gombostii (v. 
gumb). 

Lit.: ARj 1, 731. 

bumbak, gen. -aka m (16. v., Dubrovnik, 
Cavtat, Perast) = bumbak, gen. -akd (Rab, 
Bozava, Molat, Vodice) = bombdk (15 — 17. 
v., Krnarutic, Istra) = bumbok, gen. -oka 
(Brusje, Hvar, Lozisce, Brae). Pridjevi na 
-bn > -an bumbacan, na -bsk bumbacki. Demi- 
nutiv na -ic bumbaclc (M. Drzic), na tal. su- 
fiks -ino bunbacin (Dubrovnik) »pamuk gore 
vrsti«. Na Cresu s metatezom samoglasnika 
bambuk, gen. -ukd. Slov. bumbak (Notranjsko) 
= bombdz (z < tal. -gio). Tal. pridjev na 
lat. -Tnus > -ino bumbazin (samo uz imenicu 
harta., 16. v.), poimenicen u bumbazma f 
(Rab, Smokvice, Korcula) = bumbazina (Li- 
ka) »pamucno platno« < tal. bambagina (14. 
v.). Madzari posudise bumbak, Rumunji bon- 
bac, Bugari babdk pored babek pokazuju za- 
mjenu za velami nazal c. Opcenit je danas 
oblik pamuk m (Vuk), slozenica am-pamuk 
(Banja Luka, prvi je dio perzijski pridjev 
ham »sirov, neizraden«, koji se nalazi u arb. 
ham »Paradepferd, tj. koji ne radi«) = pam- 
buk (Srbija, okrug valjevski, prema toponimu 
Pambukovlca) . Pridjevi: pamucan = pamu- 
san (ZK, analogija prema f i kosim padezi- 
ma), indeklinabilni pridjev na -li pamukli ko- 
sulja (carape, Kosmet, epitet), pamiiklija f 
(Kosmet, Uzicka nabija) »1° kratka haljina 
s rukavima nalozena pamukom, 2° vrsta ja- 
buke (Uzice, Bosna), 3° ono u sto se beba 
zamotava (Bosna)«, odatle pamuklijica f (Mi- 
licevic). Na -jar pamucar »trgovac pamukom«; 
" je u torn obliku nastao iz bug. pambiik pored 
pamuk i bez m bubah = bubdk, bubajk, babek, 
bobak. Arb. pambuk — pamuk (Skadar) = (s 
metatezom samoglasnika a-u > u-a) pumbak = 
pumbuk. Madz. pamuk pored pamut. Ovamo 
ide i indeklinabilni pridjev pembe (Vuk, 
Kosmet, uz mafes, v.) »ruzicast, rumen, boje 
kao pamuk«. 

Oblik bumbak (Dubrovnik) slaze se sa sttal. 
bombace (1363), srlat. bombax, gen. -cis (u 
nas sa ocuvanim velarom kao kimak, v., upor. 



u Sardiniji bambaghe, tal. bambagina); pa- 
muk = pambuk je balkanski turcizam koji se 
osniva na metatezi u-a > a-u kao sprijeda. 
Upor. jos tal. bambagia s pridjevom bamba- 
gino. U ovim oblicima moze da stoji u vezi 
s gr. (36n|3u§, gen. -xoc, »svilena cahura«. 
Cini se da su se unakrstavali bizantinsko |3au- 
|3doaov > perz. panbdk, ime grada BccuPuxri, 
gdje se proizvodila charta bambagina i gr. 
Pou^uJ; u nasim krajevima. Naziv boje penbe 
je perzijskog podrijetla (pdnba). To je tako- 
der balkanski turcizam, sa tur. -li pembellja 
(Kosmet) »crvena haljina«, rum. pembe »rosa«, 
pembea. To se vidi i u ngr. Jtct|i|3a^, nau- 
fScbaov. 

U vezi je sa bombyx Vukova buba f (17. v., 
takoder bug.), koja se upotrebljava s pridje- 
vom svllena, »kukac, koji se po semantickom 
zakonu metafore prenosi na naziv bolesti 
djetinjih i zivotinjskih«. Na tu vezu upucuje 
pridjev bubucera (15. v.) < ngr. pau|3ccx£- 
prvoc, »pamucan«. Odatle radna imenica na 
-anca bubdrica »zena koja hrani svilene bube«. 
u je nastao od velarnog nazala o, upor. bug. 
bubdk »pamuk«; buba je nastala na taj nacin 
sto je odbacen novogrcki docetak -ak, u Pau- 
Pdxi > bug. bubdk. Taj je docetak kod nas 
sufiks -ai (v.). Da je to tumacenje ispravno, 
dokazuje izvedenica bubdnak, gen. -anka (Po- 
tomje, Peljesac). Unakrstanjem sa bauk (v.) 
nastala je s augmentativnim sufiksom -ina bau- 
cina f (18. v., Palikuca) »svilena buba«. Upor. 
jos bubac m (Hrvatska) »ziska« i buban m 
(Hrvatska) »neki pasulj«. 

Lit.: ARj I, 211. 547. 732. 3, 563. 9, 610-1. 

Elezovic 2, 65. 535. Hraste, JF 14, 63. Pletersnik 
1, 45. Budmani, Rad 65, 162. Tentor, JF 5, 
203. Kusar, Rad 118, 15. 22. Miklosic 230. 
SEW 1, 78. 100-101. Mladenov 47. 410. 
Gombocz-Mellch 1, 570. Lokotsch 1617. GM 
146. 320. Korsch, ASPh 9, 661. REW 3 932. 
1200. 1202. DEI 421. 555. Schwyzer, KZ 
63, 61. Romdnsky 96. Sturm, GSjfK 6, 51. 

bumbar m »Hummel« = bumbar (Kos- 
met; Bosna: bumbar) »1° kukac krupniji od 
dzundzara (v.), 2° u pekarnicama nesto kao 
krezie od jagnjece utrobice (uvece se jede po 
mehanama kao meze uz rakiju«. Znacenje pod 
2° nije potvrdeno u drugim istocnim nasim 
krajevima koji poznaju meze (v.). Izgleda 
da torn znacenju odgovara tur. bumbar »ko- 
basica« te ne ide ovamo. To je etimoloski 
druga rijec. U ukr. bombar je »Maikafer, 
hrust«. U Istri bumbarima zovu Istroromane, 
tj. romanske stanovnike Rovinja, Dinjana, Bala, 
Galezana, Pule i Sisana (ovaj naziv smatra 



bumbar 



236 



bungasije 



Meyer-Liibke romanskom kreacijom). Ovamo 
se moze ubrojiti u metaforickom znacenju bum- 
barati = bumbarati, -am impf. (Kosmet) »go- 
voriti besmislice, zundarati«. Podrijetlo je za- 
cijelo onomatopejsko. U drugim ie. jezicima 
upotrebljava se udvojena onomatopejska os- 
nova bher- za oznaku istog kukca; m je mogao 
nastati disimilacijom r-r > m-r iz takve re- 
duplikacije u prijevoju o, ali je moguca, 
i izvedenica sa sufiksom -ar od internacionalne 
onomatopeje bumb- od koje je bomba f»upravo 
streljivo koje zuji«, gr. (Soufioc, »zujanje« itd. 

Lit.: ARj I, 732. Elezovic 1, 65. WP 2, 
161. 5. REW 1199. Ribaric, SDZb 9, 6. 
Gombocz-Melich 1, 570. Skaljic* 154. 

bunibir m (nar. pjesma) = bumbar (Delia 
Bella) »placenta«. Daniele izvodi od tur. bum- 
bar »kobasica«, sto semanticki ne zadovoljava, 
v. gore bumbar. 

Lit.: ARj 1, 732. 

buna f (Vuk, 16. v.) »perturbatio« = buna 
(Vodice, Istra) »vika, buka«, postverbal od impf. 
buniti, bunim »tumultuar!« (16. v.), odatle ra- 
dna imenica na -dzija (v.) = -telj: bundzija 
(Vuk) = biinitelj. Miklosic izvodi od istog 
glagola i buntovnik m, sto nije ispravno (v.). 
Pridjev na -ovit (v.) bundvit potvrden u za- 
goneci nije usao u knjizevni jezik, nego bun- 
tovan (v.). Prefiksalne su slozenice odatle: uz- 
buna f »allarme«, pobuna f od uzbuniti, pobu- 
niti (se), zabuna f od zabuniti (se). Bug. buna 
f i biinja pokazuju hrv.-srp. znacenje, dok 
sjeverni slavenski jezici ruski i ukrajinski imaju, 
samo glagole onomatopejskog znacenja rus. 
bunitb = bunetb, bunjii »drohnen, summen«, 
ukr. buni'ty »summen«. Prema tome hrv.-srp. 
i bugarski pokazuju razvitak od onomatopeje 
do leksikologijskog termina. Iz hrv.-srp. buna 
je usla i u madzarska narjecja. 

Lit.: ARj i, 733. 786. Miklosic 24. Mla- 
denov 49. Loewenthal, ASPh 37, 388. Vas- 
mer 144. Ribaric, SDZb 9, 136. Gombocz- 
-Melich 1, 570. 

bunaca f (16. v., Dubrovnik) = bundca 
(Rab, Bozava) = bonaca (16. v., Solta: pala 
je bonaca »more se smirilo«; danas ni bonaca 
Hvar; Molat) »tisina morska«. Deminutiv na 
-ica bonacica (Istra). S talijanskim pridjevom 
calmo: kalma bonaca (Kuciste) »ni cuha vjetra«. 
Denominali: na -ati bunacati (Perast) = 
bunacdt, -a, (Bozava) pored bonacdt; s pre- 
fiksima o-, s-: obundcati, -aca (subjekt more, 
vrijemej »stisati se«, zbunacat (Bozava), zbu- 
n ocaje (Kuciste, Brae); kalma i bundca cisti 



su italijanizmi, kalma je i gr. xcriiua, bunaca 
< mlet. bonaza = tosk. bonaccia (djelomicna 
prevedenica u eufemistickom pravcu od gr. 
uedcoda, apstraktum na -(a od pridjeva u,a- 
Xaxoc, »weich, mollis«). Prevedenica je stvo- 
rena na taj nacin sto je grcka rijec bila shva- 
cena kao izvedenica od lat. malus s pomocu su- 
fiksa -aceus. Arb. bonace. Prefiks o- u obuna- 
cati zamjena je za tal. a- < lat. ad-: mlet. 
abbonazar = tosk. abbonacciare. V. molajcina 
i malaksati. 

Lit.: ARj 1, 547. 735. 8, 487. Cronia, W 
6. Kusar, Rod 118, 23. REW 5254. GM 
41. DEL 557. 

bunar, gen. -ara (17. v.) = bunar, gen. 
-ara m (Vuk) »u istocnim stranama sinonim 
za zdenac < studenac (v.) = klddenac (v.)«, 
odatle pridjev na -ski: bunarski (voda), aug- 
mentativ na -ina bunarina f, radna imenica 
na -dzija: bunardzija m = bunardzija (Kos- 
met) »zanatlija koji kopa bunare«. Opci bal- 
kanski turcizam (bunar »izvor, studenac«): 
bug., .arb. bunar. Takoder toponim. 

Lit.: ARj 1, 734. Elezovic 1, 66. GM 53. 

bunda f (Vuk, Vojvodina i Hrvatska) »ve- 
stis pellicea«. Nalazi se jos u slovenskom, bu- 
garskom, slovackom, ukrajinskom i rumunj- 
skom. Odatle izvedenica na -as (v.): bundas, 
gen. -asa m »biljka epicometis (metafora)«, 
denominal razbundati, -dm pf. (objekt sva- 
tove, nar. pjesma) »skinuti bundu«. Od madz. 
bunda. Upor. za kulturnu oblast madzarizma 
bekes (v.). 

Lit: ARj 1, 735. 12, 493. Gombocz-Me- 
lich 1, 570. 

bundeva f (Vuk, Reljkovic, Lazic, istocni 
stokavski krajevi Hrvatske, Bosna) »cucurbita 
pepo; sinonimi: buca (kajkavci, v.), misiraca 
(v.), tikva (v.), duma (Belostenec)«. Odatle 
deminutiv na -ica bimdevica f, izvedenica na 
-ara bundevara f »guzvara s bundevom«, pri- 
djev na -ski bundevski. Danicicevo izvodenje 
od tur. miidever »okrugao« ne odgovara ni 
fonetski ni semazioloski; radi se o kulturnoj 
rijeci koja je morala vec u jeziku odakle po- 
tjece imati hrv.-srp. znacenje. Opominje na 
madz. bundira »becsi tok«, ali ta rijec nije u 
madzarskom dobro potvrdena. 

Lit: ARj 1, 735. 2, 884. Gombocz-Melich 
1, 570. Sulek, Lm. 37. 512. 

bungasije f. pi. (Dalmacija, Podgora, Pav- 
linovic) »gace erne i tanke sto su nosili stari 
primorci poput grckih«. Rijec nije potvrdena 



bungasije 



237 



Bunjevac 



u drugim jezicima. Vjerojatno je rijec nastala 
od naziva materijala od kojeg su se gace sile. 
Docetak -ija govori za turski izvor upor. tur. 
bogasi »Futterleinwand«. Danicicevo izvodenje 
iz gr. cpouvTCOTOv |3paxiov »Plumphose« ne za- 
dovoljava fonetski; n je umetnuto. 

Lit.: ARj 1, 735. Lokotsch 324. Mladenov 
36. 

bunina f (Vuk) »stercus, fimus, sinonim 
gnoj« izvedenica je dobivena s pomocu augmenta- 
tivnog sufiksa -ina (v.), ali primitivum buna 
u ovom znacenju nije nigdje potvrden. Vje- 
rojatno je da je tim sufiksom uklonjena ho- 
monimija s buna f »perturbatio«, koja je dru- 
gog etimologijskog postanja (v.). Od *buna 
= *bunja »gnoj« postoje jos dvije izvedenice: 
na -jak bunjak, gen. -aka m (Vuk) = na -iste 
b unis ten (Vuk, Crna Gora) = bunjiste (Vuk, 
Kosmet) »sinonim: smetliste, gnojnik, il- 
metum«. Postoji jos u bug. buniste, koje Mla- 
denov izvodi od bunb »kupcina, rastiteljenost« 
i uporeduje s gr. Pouvoc, (5. v. p. n. e.) »uz- 
visina«. Ovako Je i Miklosic mislio. Upor. 
i arb. dzburie f »Abfall von Spinnrocken, gnoj«. 
Rijec je ogranicena na hrv.-srp., bug. i arb., 
ide dakle zajedno s balega (v.), brabonjah (v.); 
*buna »gnoj« je prema Bernekeru tal. buina 
f < *bovina od pridjeva bovinus od bos »vo«. 
To je vrlo vjerojatno, ali i Danicicevo izvo- 
denje od novogr. |3owux »kravlja balega« 
nije na odmet. Novogrcka je rijec mozda bal- 
kanska uporednica za nase *buna/*bunja, 
tako da se ne osnivaju na medusobnom posu- 
divanju nego predstavlja mozda stariji (iliro- 
-tracki?) relikt. 

Lit.: ARj 1, 736. 737. 738. SEW 101. Mi- 
klosic 24. Mladenov 50. Vasmer, RSI 3, 263. 
REW 8 1247. GM 79. Bernard, LB 1, 98-101. 

bunt m (Srbija, Nenadovic) = punt (Lika) 
= biinta f »1° sinonimi: buna, seditio« = 
punta f (kajkavci, Virje, ZK) »kao 1°, 2° 
uznemirivanje laznim vijestima« (Banja Luka). 
Od bunt izvedenice su na -as radne imenice 
huntas = na -ovnik buntovnik »homo seditiosus, 
rebel«, posljednje od pridjeva buntovan. Ta- 
koder bug. bunt, buntar, buntarski. Od punta: 
radna imenica na -ar puntar m (Vitezovic, 
Lika, takoder slov.) prema puntarica f (Lika), 
odatle apstraktum puntarija f (Lika, Virje, 16. 
v.), pridjev puntarski (Kuhacevic) = puntar- 
stvo (Belostenec) i denominali puntanti, 
puntarim (takoder slov.), puntati impf, (s- 
ZK, na- Lika, Srbija), napuntavati iter. 
(Lika, Srbija); bunt pored bont nalazi se i u 



rumunjskom u znacenju »Aufruhr«, odatle 
huntas »revoltant« i apstraktum buntasie (Sed- 
mogradska). Oblik bunt izgleda da je kod nas 
i na Balkanu ruski germanizam: buntovnik upor. 
s rus. buntovscik m; bunt m i punta f su danas 
provincijalizmi prema opcoj hrv.-srp. rijeci bu- 
na. Oba oblika su od njem. Bund (mozda i 
prema njem. Bundschuh kada se sredinom 
15. v. ova obuca u seljackim bunama upotreb- 
ljavala kao oznaka staleza i sluzila u borbama, 
tako da je vec u njemackom dobila znacenje 
»Emporung«). Prijelaz b > p je pravilan u ger- 
manizmima, femininum i ocuvano b u bunt 
je prema buna. 

Lit: ARj 1, 737. 7, 545. 12, 671. Mazura- 
nic 1196. Fancev, ASPh 25, 386. 
Mladenov 50. SEW 1, 101. Miklosic 24. Briik- 
ner 49. Tiktin 242. Vasmer 144. RSI 6, 169. 
Weigand-Hirt \, 307. 

bunja f (sjeverna Dalmacija, Mljet, Zora- 
nic, Barakovic) »1° rupa po kucnim zidovima 
za golubove, u zemlji za zyjerke, 2° kuca u 
poljima, u vertikalnom presjeku elipticna, 
kao presvodena (Rubic), 3° sirotinjski privre- 
meni stan ili ostava, vjesto slozena od kamenja 
(N. Radojcic): bugna (Split, 1288), toranj uz 
benediktinski samostan (Split, 1268.); 4° to- 
ponim u sing, i pi. (Brae, Solta)«. Deminutiv 
na -te > -de bunjac, gen. -njca m (Vis) »ko- 
tac«, na -ica bunjica. U vezi s tal. bugna f »1° 
pietra sporgente, risalto nel muro, 2° paniere, 
3° bugno m »kosnica« (tako vec Danicic), jfr. 
bouniau (Poligny) »habitation«, arb. bun m, 
bune, buje f »prenociste« koje je u vezi s gla- 
golom buj »stanujem«, mozda pred-ie. podri- 
jetla. 

Lit.: ARj 1, 737-738. Skok, NVj 29, 
229. Isti, Slav. 180., bilj. 28. REW 1396. 
FEW 628. ZRPh 49, 87. Lukaj 1, 72. GM 
51. CD 5, 103. 470. Gusic, Mljet 40. DEL 
630. Radojcic, GLLD 53, 268-270 (cf JF 
10, 258.) 

Bunjevac, gen. -evca m (Vuk, Obradovic) 
prema Bunjevka f = Bunijevac (Vuk, Hrvat- 
ska) »katolik, ikavac, Hrvat iz Backe, stanov- 
nik nekadasnjih zupanija Bacs-Bodrog, Ba- 
ranja«. U pi. Bunjevci, gen. -vaca je toponim 
(Hrv. primorje, Hercegovina blizu Trebinja). 
Odatle pridjev bunjevacki kao slovenacki od 
Slovenac, pozarevacki od Pozarevac, zagre- 
backi od kajk. zagrebec = Zagrepcanin, itd. 
Augmentativ na -ina: Bunjevcina. U madz. 
bunyevac »1° katolicki Hrvat ili Srbin u zu- 
panijama Bacs-Bodrog, 2° srpski trgovac u 
Tiszamaroszogu«. Bunjevci sebe nazivaju od* 



Bunjevac 



238 



buraca 



kac, gen. sokca m prema Sokica i. Madzari 
ih nazivaju Dalmdt »Dalmatinci«, a to je vazno 
za etimologiju. Bilo ih je i u Lici (Pazariste) 
i Krbavi. U Peroju (Istra) Bunjevac, gen. 
-evca je pejorativni naziv za Hrvate iz sela 
Slovinaca koji dodose u Istru iz makarskog 
zaleda. Odatle u Peroju pejorativni deno- 
minal pobunjevcit se »postati katolik«. Rasireno 
je dvojako tumacenje: 1° Vuk je izvodio od 
hercegovacke rijeke Bune. Danicic se protivio 
torn misljenju zbog sufiksa -evac (bolje -jevac), 
sto.je ispravno; 2° Danicic je pomisljao na 
licno ime Bunj od Bunislav ili Bonifacije. Od 
posljednjeg imena izvodio je ovu rijec vec 
1881. Martin Nedic. Skok pomislja na rumunj- 
sko ime Bun od Bonus. Od tog imena potjece 
zacijelo toponim Bunic blizu Gospica koji 
upucuje na velebitske Vlahe. Sufiks -evac upor. 
u Pristevac m, prema Pristevka od Pristina (v.). 

Lit.: ARj 1, 738. BI 1, 119. Gombocz-Melich 
1, 571. Skok, Vojvodina 1, sep. p. 4-5. Ri- 
band, SDZb 9, 136. Nedic, Dakovo 1881. 

bupa f (Vuk) »sinonim lupa«, postverbal 
od impf, bufati, bupam (Vuk, Perast) = hii- 
pati (Kosmet) »lupati« prema pf. buflti, -fm 
(Vuk, Perast, Srbija, Kosmet u djecjem je- 
ziku i hupnuti, - m »padajuci lupiti o sto«)- 
U Kosmetu postoji i bup »glas za plasenje 
djece da ne padnu«, odakle se vidi da je glagol 
nastao iz djecje onomatopeje. Upor. i pup 
(Kosmet) »uzvik za iznenadni neocekivani 
pad«. Onomatopejsko se podrijetlo vidi i iz 
izmjenjivanja pocetnog sloga bu- 'i bre-: bre- 
pdt, brepam impf, »lupati, tuci« prema pf. 
brepit, -im i brepnut, - m (Kosmet). Upor. 
i onomatopeje hubnuti pf. i lupati (v.). 

Lit.: ARj 1, 738. Elezovic 1, 59. 66. 2, 149. 
Tomanovic, JF 17, 201. 

bura f sveslavenski naziv iz praslav. doba 
za »vihor, zao vjetar (prema definiciji u stc- 
slav.)«, r je nastao iz rj (stcslav., slov., rus., 
ukr. burja, ces. boufe, polj. burza). U baltickoj 
grupi postoji glagol koji objasnjava postanje 
znacenja i samoglasa u. To je lot. baumot 
»mukati (subjekt bik, volovi, kad zemlju ras- 
kaplju)«. Slicna znacenja imaju i ostali ie. 
refleksi. Lot. glagol istice se narocito onoma- 
topejskim znacenjem; bura je nazvana po ka- 
rakteristicnom hujanju. U jadranskoj zoni bura 
je dobila znacenje odredenog vjetra i strane 
svijeta: »1° sjeveroistocnjak, 2° sjever«. To 
se znacenje poklapa s tal. bora, koja potjece 
od gr. boreas. Doslo je dakle do unakrstava- 
nja talijanske i hrv.-srp. rijeci, sto se vidi i 



po tal. deminutivnom sufiksu -in u izvedenici 
burin (Hrvatsko primorje) »bura manje zes- 
tine«. Drugo je misljenje da je bura svesla- 
venska posudenica iz gr. Popeac, > mlet- 
trsc. bara. Ovamo s ligurskim sufiksom -osca 
buraska f (17. v.) = bardtka (M. Drzic) < 
mlet. borrasca, burrasca > fr. bourrasque 
(1555). Odatle pridjev s dvostrukim sufiksom 
-bie + -j: biirnji = saz bure »1° sto se odnosi 
na sjevero-istocni vjetar, 2° sa sjeveroistocne 
strane«. Drugi pridjev, na -hn: buran, burna 
»tumultuoso« izgubio je semanticku vezu s 
imenicom i u znacenju se poklapa vise s gla- 
golima tipa burkati (v.). Odatle su izvedenice 
na -nica burnica f »Sturmvogel« = na -nik 
burnih m (Vuk, Crna Gora) »isto«, na -jaca 
burnjaca »burnu ptica, lasta, cypselus opus« 
= na -jak biirnjak 1 ° (Vuk) »salamandra« i deno- 
minal aburiti, -im (Vuk, Kotor, Lika, Poljica) 
»okrenuti na buru«. Vokal u je nastao iz ie. 
diftonga. Ovamo mozda i burlac (na -ac i sa 
rn > rt) »salamandra maculosa« koja se jav- 
lja po buri i kisi, upor. dazdevnjak. Rum. 
bura f»l° nagla kisa, 2° magla« je samo po 
izgledu identicno s bura, ne po znacenju, 
jer bura ne donosi ni magle ni kise nego 
snijeg i veliku studen. Stoga se zbog 
znacenja ne moze smatrati rumunjska ri- 
jec posudenicom iz juznoslavenskoga. Bolje 
je smatrati je postverbalom od a abura, aburi 
»isparivati«, odatle i drugi postverbal abur, 
rijeci koje su identicne s arb. avull. 

Lit.: ARj 1, 182. 552. 738-42. 8, 487. 
Pletersnik 2, 71. Kusar, Rad 118, 14. Cronia, 
ID 6. Hirtz, Aves 13. 34. Fink, Imenik 8. 
24. Miklosie 24. Jagic, ASPh 8, 137. SEW 
1, 103. Trautmann 28. Bruckner 50. Mlade- 
nov 50. Vasmer 151. RSI 4, 170. Charpentier, 
IP 29, 377-8. Lewy, IF 32, 159. Buga, RFV 
67, 232. i si. Meillet, RSI Z, 64-5. GM 42. 
Thurneysen, Pestschrift Kiihn 80 — 2. Bohdca 1 
127. 1042. REW* 1219. DEI 561. 639. 

buraca f (Hrvatska, Dalmacija, u nar. pjes- 
mi c varira sa s) »kao cutura od koze« = bu- 
raca (Smokvica) »posuda napravljena od mi- 
jeha za vino, pice«. Od tal. borraccia (14. v.) 
»piccola botticella di legno che si porta a tra- 
colla«, furi, buracio, deminutiv buraciot, bu- 
riciot, buric, burigot. Sufiks -aca je bez sumnje 
rom. -aceusj-acea, koji se slucajno slaze s na- 
sim augmentativorn. Glede osnove v. bure. 
Strekelj ima jos kaburica = cuburizza (bez 
naznake gdje se govori) »Holzgefass mit Deckel 
(sluzi za nosenje juhe radnicima)«. 

Lit.: ARj I, 739. Strekelj, ASPh 26, 412. 
REW* 1408. DEI 568. 



burag 



239 



burdeli 



burag, gen. -aga m (Vuk) »venter anima- 
lis, trbuh«. Odatle denommai na -iti proburd- 
ziti pf. (Vuk, Pavlinovic, srednja Dalmacija) 
»probosti kome trbuh«. Zamjenom docetka -ag 
sufiksima -dk (?) burak m (genitiv nepoznat, 
Brusje, Hvar, stanovnici su Hvara dijelom 
dosljaci iz Bosne iz 16. v.), sa sufiksom -ac 
(v.) burac. Razlika je u znacenju burak, gen. 
burga m (Brusje) »vrsta platna«, koje je dru- 
gog etimologijskog (zasada nepoznatog) po- 
stanja. Postoji jos hipokoristik bum m »burav 
covjek« i pridjev na -av burav (Vuk) »nizak, 
a trbusast« (sufiks -av kao u kuljav). Vec je 
Danicic ovu rijec izvodio, od rum. buric »1° 
pupak, 2° (meglenski, sinegdoha) trbuh«, 
pridjev buncos (Dalametra) »cu burta, trbu- 
sat«. Docetak -ik, koji ima specijalno znacenje 
(suma od izvjesnog stabalja, borik od bor 
itd.), zamijenila je nasa jezicna svijest sa -ag 
(prtljag), -ak, -ac. Rum. buric pretpostavlja 
lat. umbilicus »pupak«. Rijec je leksicki ostatak 
iz govora srednjovjekovnih Vlaha. 

Lit.: ARj I, 739. 742. 12, 202. Hraste, 
JF 6, 185. REW* 9045. Skok, ZRPh 41, 147. 
Pujcariu 240. Bajraktarevic, PPP 6, 280-281 
(cf. ZSPh 14, 380). Prati 153. 

Burak m, gen. Burga, toponim, dio Hvara, 
Burgus u Dubrovniku, danas Prijeko, cist ita- 
lijanizam Borgo u Zadru, slozeno sa Erizzo 
(imenom mletackog providura) u Borgo Erizzo 
= hrv. Arbanasi', burak i Burgus pripadaju 
dalmato-romanskom jeziku, od kslat. burgus 
gr. < jrupyoc, ili prema drugom, rasirenijem, 
tumacenju od germ, burgs (got. bourg, nvnjem. 
Burg). Biz. jrupYoc, nalazi se u stsrp. pirg »to- 
ranj, kula« = pierg (Vetranie, pseudojekavi- 
zam) = pirak, gen. pirka = prg (Vuk, nar. 
pjesma), na -janin stsrp. pieteanb »in turri 
habitans«. U Vukovoj nar. pjesmi jos toponim 
Piringrad. Denominal ispirgati, -am pf. »sagra- 
diti pirge = kule«. Toponim 1572. manastir Pi- 
rbgb na reke Zletov slice. Ovo je balkanski greci- 
zam : bug. pirg, pi. pirgove »kula«, arb. pirk -gu 
»Turm, Haufe, Schober«, tur. burgus (odatle 
bug. toponim Burgas), cine, pir^u »tour, 
donjon«. 

Lit.: ARj 3, 922. 9, 840. 862. 868. 11, 826. 

Mladenov 423. GM 338. Vasmer, GL 116. 

Pascu 2, 75., br. 1388. REW* 140.7. DEI 
565. 

burazer m (Vuk, Bosna, Srbija) »brat«. Tur- 
cizam perzijskog podrijetla (perz. biirader), 
nalazi se jos u arb. burazer. Govori se tako- 



der u satrovackom (i u Zagrebu). Upor. za 
takve posudenice amidza (v.). 

Lit.: ARj 1, 739. GM 54. Griinenthal, 
ASPh 42, 916. 

bureau m (Belostenec) = burstin (Voltici, 
Stulic) = burstin »succinum, jantar, cilibar«, 
od njem. Bornstein (13. i 16. v.) = bomsten 
(13. v.) — Bernstein. 

Lit.: ARj I, 739. 742. SEW i, 102. Weigand- 
-Hin 1, 208. 

burdelj m (Srbija, bug. bordelj, burdelj 
> bor dej, bur def) »1 ° koliba, 2° toponim (okrug 
Krajinski)«. Nalazi se u torn znacenju jos u 
rum. bordei, madz. bordely (Sikulci i Cango- 
-Madzari) i kod erdeljskih Sasa. Ne moze se 
na prvi mah odrediti da je burdelj u torn zna- 
cenju posudeno od Rumunja ili obratno, da 
li su Srbi i Bugari posudili od Rumunja. Po- 
sljednje je vjerojatnije. Ako se uzme da je 
rum. bordei (prema pi.) identicno sa bordei 
na Sardiniji i stfr. bordei (12. v.) »capanna«, 
posudenica od got. (ne franackog) na Balkanu, 
a u bug. i srp. nema likvidne metateze, vjero- 
jatnost je jos veca, da je burdelj posudenica 
iz rumunjskoga; bordei (Zagreb, Karlovac) 
= burde (Bozava) = burdel, gen. -ela (Rab) 
= burdelj (Belostenac) »lupanar« internacio- 
nalni je italijanizam, na -nica burdeljnica (Be- 
lostenec, Jambresic). Ovamo ide jos burdil 
m (Korcula) »mnostvo, bulikan, gen. -ana 
(v.) (metafora od »rumore« > »gomila)«. Od 
tal. deminutiva na -elio, bordello (13. v.) od 
franackoga bord, silat, bordum »daska«. Deno- 
minai odatle na -idiare > tal. -eggiare > -ifati 
burdizati, -dm impf. (18. v., Dalmacija, Mo- 
lat, Dubrovnik, Cavtat) = brdizati »broditi 
suprot vjetra (kod Vodopica, Tuzna Jele 251 : 
na zapovijed kapetanovu brod uze tada jedriti 
na izvitak protiva vjetru)«. Postverbal burdig, 
gen. -ga m (Molat) »put sto se ucini u jednom 
pravcu bordizajuci«. Ovamo ide mozda i 
jaburdisati, -sem pf. »jurisati, natrcati na koga« 
(Ruzicic nije naznacio gdje se govori), prema 
Budmaniju od tal. abbordare »udariti (subjekt 
ladaj jedno o drugo«. To bi bio jedini slucaj 
za grcko-slavenski sufiks -isati s talijanskom 
osnovom. Zbog toga je Budmanijeva hipoteza 
neizvjesna. 

Lit.: ARj 1, 552. 739. 740. 4, 390. Cronia, 
ID 6. Murko, WuS 2, 131-132. Kusar, 
Rad 118, 24. DLR 1, 618. Densusianu 1, 366. 
Gombocz-Melich 1, 479. Mladenov 41. SbMNP 
18, 2, 9. REW> 1216. DEI 563. 



burdus 



240 



bur jan 



burdus m (Dalmacija, Pavlinovic) »promaja, 
vjetromet«. Danicic pomislja na vezu s po- 
morskim terminom burdlzati, sto nikako ne 
ide; prije bi ovu rijec trebalo vezati s rumunj- 
skim slavizmom burduf, burdus »Schlauch« < 
produh (v.)«. 

Lit.: ARj 1, 740. Stocki, ASPh 35, 350. 

burek m (opcenito u Bosni i Hercegovini, 
Kosmet) pored birek, gen. -eka (Kosmet) »pita 
s mesom ili sirom«. Odatle slozenice burek-plta 
i (Banja Luka) istog znacenja i puh-burek 
»vrsta bureka« (takoder Bosna i Hercegovina). 
Opci balkanski turcizam (borek): bug. bjurek, 
cine, burecd f, ngr. ujraupexL 

Lit. : ARj 12, 620. ZbNZ 1,114. Skok, Sldvia 
15, 189., br. 92. Mladenov 55. Pascu 1, 472. 
Elezovic 1, 46. GM 378. 

burgija f (Vuk, Crna Gora, Bosna) = 
burgija (Kosmet) = burgija (Donja Podra- 
vina) »sinonim: 1° svrdao (v.), svrdlic, Bohrer, 
2" (burcija pored burgija, Smokvica, Korcula) 
dugacki komad od zeljeza kojim se dubu 
rape u kamenu da se postavi mina«. Odatle 
denominal burgijati impf. (Slavonija, Bosna) 
»busiti burgijom«, u metaforickom znacenju 
»buniti, podbadati« siri se i na zapad; odatle 
radna imenica na -as burgijas m (Vuk) »bundz- 
ija«. Sufiks -as moze biti zamijenjen sa -ant: 
burgijant m »mutikasa«. Deminutiv na -ica: 
burgica f (Vuk) = burgica (Kosmet). Opci 
balkanski turcizam (burgu/burgi od osnove 
glagola burmak »okretati, sarafiti«, od koje i 
burma f v., sufiks je -ki): bug. burgija, arb. 
burgi, ram. burghiu u istom znacenju. 

Lit.: ARj i, 740. Elezovic 1, 66. Mladenov 
50. GM 54. Hamm, Rad 275, 43. Deny § 868. 

buric m (Cres) »prsluk«. Od tal. buricco 
= buricco »capotto di lana a peli lunghi«. 
Ide etimologijski zajedno sa berita, bare'ta (v.), 
birra, od burras = birro »di color rosiccio«, 
birrlca < gr. Jtuppoc, od nup »vatra«. Do- 
cetak -ic mjesto -ik nastao je na Cresu 
analogijski prema mletackom pisanju naseg su- 
fiksa -ic = ich. 

Lit. : Tentor, JF 5, 207. DEL 528. 566. 638. 

burit', 3. 1. sg. -i impf, (subjekt sunce, va- 
tra, svjetlo), primjer: burl mi sunce, starem 
Mdrkid biiri feral, pa ne moie vidit sardelu 
medu Lekardami, Smokvica, Korcula) »uda- 
rati u oci«. Cini se da je pocetno b- iste prirode 



kao u bulltl (v.), od krivo rastavljenog prefiksa 
ob + urlti < iirere ili je vlat. rekompozicija 
od kllat. comburere 3 nejasnim b kao u tal. 
bruciare < srlat. brusare. Trebalo bi jos pot- 
vrda. 

Lit.: REW 3 9081. Pratt 173. DEI 618. 

buriti 2 se, burim impf. (Vuk) »irasci«, odbu- 
riti' se, odbiirim pf. »odljutiti se«. Hrv.-srp. 
znacenje ne nalazi se u drugim slavenskim 
jezicima, sve ako je burjo, buriti u konkretnom 
znacenju »stiirmen, toben«, izvedeno od bura 
(v.), rasireno u slavenskim jezicima. Hrv.-srp. 
znacenje je psiholoska metafora i ne moze 
se odvojiti drugom etimologijom od ukr. bu- 
ryty »wallen (von Blut)«. Odatle hipokoristik 
buro m (Vuk) = bura m (Vuk) »iracundus«. 
Budmani uporeduje buriti se u znacenju »irasci« 
sa durill se impf. (Vuk) »sinonim: srditi se«. 
Od iste osnove je pridjev na -bn: duran, durna 
= na -Ijiv durljiv (18. v., Vuk) = s dva su- 
fiksa -bn i -ovit durnbvit (Vuk) = drnovit 
»aufbrausend«. Neobicna zamjena d za b moze 
se shvatiti ako je osnova bila onomatopeja. 
Upor. ipak oduran (v.). Ako je prvobitno zna- 
cenje onomatopeje u bura, buriti bilo i »susta- 
nje«, onda se moze shvatiti i znacenje buriti, 
-im impf. (Vuk, Dubrovnik) (po-, u-) = buret, 
-im (Kosmet) (po-se, use) »sinonim: mokriti, 
pisatk; odatle postverbal bur m »pisanje« 
i izvedenica na -ez buret m (Kosmet) »urina, 
mokraca« = na -anjak, gen. -anjka. buranjak, 
gen. -anjka. Odatle bureznjak m »nocni 
sud«; buriti i izvedenice u ovom posljednjem 
znacenju imali bi se shvatiti kao eufemizmi. 

Lit.: ARj 1, 738. 741. 742. 2, 895. 8, 576. 
SEW \, 103. Vasmer 147. Elezovic 1, 66. 

2, 377. 

burjan m (Vuk, Branicevo, -Srbija) »sino- 
nim: apta (v.); sambucus ebulus«. Takoder 
toponim. Nalazi se u svim slavenskim jezi- 
cima, osim u slovenskom i ceskom. U Pano- 
niji posudise Madzari burjan »Unkraut«, a u 
Daciji Rumunji .buruiana (femininum prema 
iarba < herbo) »mauvaise herbe«, veoma ra- 
siren termin u rumunjskoj narodnoj botanici. 
U madzarskom je i prezime. Na Balkanu ta 
sveslavenska rijec nije bila posudivana; izvor 
i ie. paralele nisu poznate. Upor. ipak isti 
sufiks u brsljan (v.). Bruckner i Vasmer izvode 
je od buriti, burjc (v.) »durcheinander werfen« 
> »iippug wachsen«, znacenje koje nije ni 
u jednom slavenskom jeziku jasno potvrdeno. 
Mladenov vidi u bug. burjan = biiren ie. 



burjan 



241 



burma 



korijen bhu- koji u prijevoju imamo u bilje 
(v.). To je samo kombinacija bez ie. ili sla- 
venskih paralela. 

Lit.: ARj 1, 741. Miklosie 24. Bruckner 
50. Vasmer 151. Mladenov 50. Pujcariu, DLR 
I, 704. Tiktin 245. Mihaild 72. 



burka f (Dubrovnik, samo u poslovici, 
gdje se rimuje sa urka) »neka mala lada«. Da- 
nicic uporeduje sa burlot u crnogorskoj na- 
rodnoj pjesmi < tal. burlano, bruldtto »ca- 
mac za zapaljivanje neprijateljske lade« < 
fr. brulot, izvedenica od bruler s pomocu su- 
fiksa -ot = tal. -otto < vlat. brustulare. Se- 
manticke i morfoloske veze nema. Blize stoji 
tal. burchio L burchia < srlat. burdus »barca 
a fondo piatto« nepoznatog podrijetla. Una- 
krstanjem sa barka moglo je nastati u Dubrov- 
niku burka. 

Lit.: ARj 1, 741. REW 3 202. DEL 616. 
636. Prati 174. 184. 

burkati, -am impf, (uz-, uzburkano more 
»uznemireno«) »spradeln«, nalazi se jos u slo- 
venskom, ruskom, ukrajinskom i poljskom. 
Rasirenje je osnove koja se nalazi u bura (v.), 
pomocu -kati (v.), koji sluzi za tvorenje demi- 
nutivnih glagola, a sluzi i za pojacanje onoma- 
topejske vrijednosti osnove. U prijevojnom 
stepenu glasi brkati (v.), upor. bug. moreto 
se barka »pjeni se«. Ovamo ide i prilog burke 
»mlazom«. Onomatopeja s rasirenjem k nalazi 
se i u litavskom burkuoti »girren (o golubu)«. 
Onomatopeja je dakle ne samo praslavenska 
nego i baltoslavenska. 

Lit.: ARj l v 741. Miklosie 24. SEW 102. 
Bruckner 49. Sirekelj, ASPh 28, 482. Vasmer 
147. 

burla f (Dubrovnik) »sala«, na -ati burlati 
se impf. (Dubrovnik, Potomje) = burlati 
se (Kuciste, Brae) »saliti se«. Od tal. burla, 
burlare »isto«, rijec koja se nalazi i u francus- 
kom i u spanjolskom, o,dakle je internacionalan 
pridjev (kao literarni termin) na germ, sufiks 
-esco < -isk > nvnjem. -isch burlesco > od- 
redeno burleskni, burleska »lakrdija«. U slo- 
venskom je -la zamijenjeno domacim sufiksom 
-ka burka f »Posse, Scherz«. Domaceg onoma- 
topejskog podrijetla je burlati »heulen«, burli- 
kanje n »Art heulendes Weinen«, burljati 
»kollern«. Upor. i nize burlav i burljati. 

Lit.: Budmani, Rad 65, 106. Strekelj, 
ASPh 28, 482. 508. Perusek, ASPh 34, 38 
-39. REW 3 1411. 1418. DEL 638-639. 



burlav (Vuk), pridjev na^ -av, »naduven 
u obrazu, sinonim: podbul ZK, Lika K, v 
buhav)«. Po akcentu i znacenju razlikuje se 
burlav, pridjev s istim sufiksom, »slabacak«, 
odatle denominal burlaviti impf, (o) »slabiti«. 
Etimologijski su zacijelo isto. Postanje osnove 
buri- nepoznato. Danicicevo izvodenje od tur. 
refleksivnog glagola burulmak »previjati se« 
(od burmak »okretati«, v. burma) ne zadovoljava 
ni fonetski ni semanticki. Od istog tur. re- 
fleksiva izvodi Danicic jos .dva nasa glagola: 
bumjati, -am impf, (subjekt brod, celjade) »vrsti 
se amo tamo«. Kako je ovo brodski termin 
prenesen i na celjade, veca je prilika da ide 
zajedno s katalanskim bornar »sich umdrehen«, 
spanj. bornear = fr. bornoyer (spanj. -ear 
= fr. -oyer < vlat. -idiare < gr. -itfiiv) < 
"bornius. Dragi je glagol koji Danicic izvodi 
od burulmak ocita nasa onomatopeja: burli- 
katl, burlicem impf. (Vuk) »plakati ricuck, 
koji sadrzi -ikati kao urllkali, urlicem od urlati 
(v.). Suglasnik b- je mozda prema bukati, 
bucati. Hrv.-srp. glagoli izvedeni od turskih 
osnova svrsuju se redovno na -isati (v.). 

Lit: ARj I 741. 742. 8, 487. REW S 1221. 
Tomanovic, JF 17, 201. 

burljati impf. (Vuk) (subjekt crijeva), uz- 
burljati, -dm = uzburljdt, -am pf. (Kosmet) 
»kad se u utrobi nesto uzmijesa«. Elezovic upo- 
reduje s posljednjim glagolom uzdurljat, -am 
(Kosmet) »praviti vrevu, galamu, tutnju« (su- 
bjekt djeca), gdje d stoji mjesto b zbog una- 
krstavanja s turcizmom uzdurleisati se (v.). 
Danicic izvodi od bura (v.), ali najvjerojatnije 
je da je burljati onomatopeja kao i brljati 
(v.). 

Lit.: ARj 1, 741. Elezovic 2, 383. Skok, Sla- 
vla 15, 188., n. 79. 

burma f (Vuk) = burma (Kosmet) »1° 
gladak prsten, 2° odvoj u svrdlu, u puski, 
saraf, 3° gdje voda savija«. Toponim: sloze- 
nica Karaburma »crni prsten«, mjesto u Be- 
ogradu gdje su u tursko doba bila vjesala. 
Odatle: indeklinabilni pridjev na -//' (v.) bur- 
mali (Kosmet) u izrazu burmali prsten; ime- 
nica na -lija burmal'ija f (Kosmet, Vuk, nar. 
pjesma) »puske sve na jednu burmu zavfjene«; 
nasa izvedenica na -enjdk (pridjevski sufiks 
-en poimenicen sa -jak): burmenjdk, -aka 
m (Lika) »mali svrdlic«. Mozda je nasa izve- 
denica na -dk (v.) burmak m (Kosmet) »kratak 
stap s gvozdenom budzom«. Denominali: od- 
burmati pf. prema impf, odburmdvati, odbiir- 



16 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



burma 



242 



bus 1 



mavdm. Bez prefiksa burmati nije potvrden. 
Opci balkanski turcizam (burma, isti korijen 
u burgija, v.): bug- burma, arb. burme »saraf, 
Zundloch«. 

Lit.: ARj 1, 742. 8, 576. 13, 493. Elezovic 
I, 67. 2, 502. GM 55. Mladenov 50. Lokotsch 
363. 

Burmad m (14. v., prezime) = Burmaz 
(Novakovic, ime musko). Odatle toponim 
u pi. kao naziv porodicnog naselja (Herce- 
govina, Stolac). Na -ovic Burmazovic (Srbija, 
prezime). Od arb. sintagme burr »muz« (u 
prasrodstvu s njem. Bauer) i madh »velik« 
(u prasrodstvu s gr. u£Yac,). Arbanaska den- 
talna aspirata dh koja ne postoji u hrv.-srp., 
supstituirana je jednom dentalnim okluzivom 
d, drugi put sa dentalnim spirantom. Nema 
potrebe izvoditi ovu rijec s Danicicem od 
tur. burmaz »nosat«. 

Lit.: ARj I, 742. 

burnut m (Delia Bella) = (obicnije s asimi- 
lacijom b-n + b-m) burmut (Vuk) = burmut, 
gen. burmtita (Kosmet) pored burnut, gen. 
bumuta i bornut »satrven duhan za smrkanje«. 
Odatle izvedenica na -ica burmutica f (Vuk) 
»cistella tabaci« i radna imenica na -dzija (v.) 
burmudzija m (Vuk) »koji prodaje burmut«. 
Opci balkanski turcizam (slozenica od burun 
»nos« i otu »trava«, upor. cibuK): bug. burnut 
— burmut (odatle burnutnicaj-mutica, arb. 
burnof). 

Lit.: ARj 1, 742. Elezovic 1, 55. 67. GM 
55. Mladenov 50. 

bursa f (Dubrovnik, Vuk) »cesa, kesa« = 
bfsa (Vodice), deminutiv brsica »vrst vrecice 
za drveni ugalj«. Sa tal. deminutivnim su- 
fiksom -ino biirsin, gen. -ina m (Dubrovnik, 
Cavtat) = borsin (Boka) »tasna (u srpskim 
varosima)«. Od tal. borsa, od lat. bursa < 
gr. pXipoa (egejskog podrijetla) »odrta koza«. 
Odatle i internacionalna rijec burza < fr. 
bourse. 

Lit.: ARj 1, 742. Ribaric, SDZb 9, 135. 
REW* 1437. DEL 569. GM 46-47. 

burlati, -am impf. (Slovinac, juzna Dal- 
macija, subjekt koza) »1° bosti rogom«. Refl. 
burlati se komu (na moru, Mikalja, Stulic) 
»2° nauseare« tesko je spojiti sa znacenjem 
pod 1°. Strekelj je doveo znacanje 1° u vezu 
s furi, sburtd »spingere«, postverbal odatle 
sburt, na -ata sburtade f. Upor. tal. urto s 



neobjasnjenim b, zacijelo od nekog unakrsta- 
vanja. Prefiks furi., tal. s- < lat. ex-. Dani- 
cicevo tumacenje sa boriati (v.) »bolovati« mozda 
zadovoljava znacenje reflekslva. 

Lit.: ARj 1, 742. Pirana? 950. Strekelj, 
ASPh 28, 508. 

burimdzuk m (Vuk) = birindzik pored 
pirindzjk (Kosmet) »tanko bijelo svileno platno«. 
Odatle indeklinabimi pridjev na -li: burun - 
dzukli kosulja. Opci balkanski turcizam (bu- 
runciik; nije izvedenica od burun »nos«): bug. 
burundz.uk, rum. burungiuc. 

Lit.: ARj 1, 742. Elezovic 1, 4. 2, 76. Mla- 
denov 50. Lokotsch 367. 

bus' m (16. v., Marulic, Vuk) = busa f 
(Srbija, Slavonija, 18. v.) »cespes«. Postoji 
u prerazlicitim izvedenicama kao pridjev na 
-av busav, na -ast busdst, na -at busat (bu- 
sdt cokot, Danicic), na -enit (Vuk, od bu- 
sen, v. nize) »cesposus«; kao imenica demi- 
nutiv na -hlzo busak, gen. -ska (17. v., Gun- 
dulic), na -ika za biljke busika f »aira«, na -ina 
busina f (biljka), odatle na -be businac, gen. 
-nca m (biljka), na -injak businjak m (biljka). 
Izvedenica na -en ima isto opce znacenje kao 
primitivum: busen m (Vuk), odatle na -ica 
busenica (takoder bug.), na -jaca busenjaca 
f »biljka polygala major«, kolektivum na -je 
busje n (Vuk, 17. v.). Prenosi se od biljaka 
na gljive u izvedenici na -aia: busaca f »neka 
gljiva kojih raste vise zajedno kao bus«. Deno- 
minali na -ati: busati impf. (Vuk) »fruticare«, 
ubusat, ubusam (Kosmet) pf. »kad zito uhvati 
vlagu pa proklija, napravi se kao busen«. 
Ovaj glagol upotrebljava se u Kosmetu u zna- 
cenju »muciti se, zamarati se ni za sto«: busat 
se, busam impf., zabusat, -usam pf. (Kosmet) 
»zaglibiti se, zavuck. Taj semanticki razvitak 
nije jasan. Upor. jos nabusati se, ndbusdm impf, 
»nalupati se« u bokeljskoj poslovici: ko se mo- 
tikom ne ndbusa, taj se kruha ne ndkusa. Pf. 
busnuti. U Istri (Vodice) busati se = tttabu- 
sati se (slogovi trta- nejasni) »tuci se rogovima, 
kako se bore ovnovi, kad se zatrkivaju jedan 
na drugoga«. Izgleda da se tu radi o homo- 
nimnoj onomatopeii koja ne stoji ni u kakvoj 
vezi s bus »cespes«. Dalje: razbiisati se, -am pf. 
(Stulic) prema impf, razbusivati se »naglo se iz 
busije razvitk; pridjev razbusav isto tako 
ne ide ovamo, vec stoji u vezi s turcizmom 
busija (v.). U denominalu na -Hi busiti (Ma- 
rulic) »fruticaree, odatle nabusiti, ndbusim 
pf. (objekt gubicine, Lika) prema impf, nabu- 



bus 1 



243 



busija 



sivati (Vuk), odatle nabusit (Vuk) »opor, opo- 
ran, ljutit« mozda je metaforicki uporedena 
Ijutina s busenom. Razumljiva je metafora 
razbusiti sator (Krnarutic). Od pridjeva busat 
•denominal je abusatiti, -Im pf. »orunjaviti po 
zivotu (subjekt celjade)« u metaforicki razum- 
ljivu znacenju. U toponomastici bus je zastup- 
ljen samo u izvedenicama Busovaca (Bosna) 
i Bilsovnik (brdo, Crna Gora). 

Rijec bus se nalazi jos u bugarskom, odatle 
bug. kol. busje i izvedenice buser i bustur s 
nejasnim sufiksima. S bug. buser moze se upo- 
redivati busarnicahkoWba. busenjem pokrivena; 
figurativno: sirotinjska kuca, ciganska koliba« 
i toponim Busar (Srbija). Sto se tice postanja, 
nema jedinstvenog utvrdenog misljenja. Mi- 
klosic ispravno razlikuje bus »Buchs« od bus 
i busen »cespes«, ali ne daje etimologijskog 
•objasnjena za znacenje »cespes«. Danicic iz- 
vodi od korijena bhu-, od cega je bilje (v.) 
kao arm. bois, gr. cpuxov. Bernekeru je ova 
•etimologija »einleuchtend«, ali pomislja i na 
tal. bosco »Busch, Strauch«, u kojoj je -co 
osjecan kao nas sufiks, odbacen i rekonstruiran 
primitivum bus. Pri torn ne vodi racuna o 
izvedenici busen. Mladenov isporeduje bus s 
tal. busso, bosco i njem. Busch. Kako je bus 
potvrden samo u hrv.-srp. i bugarskom, moze 
biti i relikt iz iliro-trackog supstrata. 

Lit.: ARj 1, 743. 744. 745. 7, 219. 8, 487. 
13, 493. Mladenov 50. Miklosic 25. SEW 103. 
Elezovic 1, 67. 68. 185. 2, 377. Ribaric, SDZb 
9, 136. GM 56. DEL 571. 642. 

bus 2 m (Vuk, Dubrovnik, 16. v., Hektoro- 
vic, Zoranie, Kavanjin, Vodice, Bozava) = 
-busa f (Prcanj) = buks m (Zagreb, prema 
njem.) = *bukso m (Vetranie, prema gen. 
buksa, prema lat. buxus) »simsir (v.), Buchs- 
baum«. Izvedenica na -alica biisalica f (Vodice) 
»frula izradena od busa, simsira«, deminutiv 
na -ic — id buslc, na -iste = lat. -etum biistste 
»buxetum«. Od tal. bosso »isto«, od lat. buxus 
< gr. nv^oq. 

Lit.: ARj 1, 727. 745. 793. Resetar, Stok. 
229. Cronia, LD 6. REW 3 1430. DEL 571. 

-bus 3 moderan sufiks za oznaku novokon- 
struiranih vecih kola na benzinski ili elektricni 
pogon, nastao od omnibus (dat. pi. od omnis) 
»sav«, upravo »vozilo koje sluzi svima«, nastao 
•od latinskog nastavka za dativ i ablativ. Prema 
torn cisto latinskom modernom nazivu nas- 
tade od auto- (kratica od automobil < fr. 
voiture automobile (1875) autobus, trolejbus, u 



Rimu od jib (lat. jilum) filobus (1936). Inte- 
resantan primjer za nastajanje sufiksa. 

Lit.: Prati 78. 589. 700. 434. Dauzdt 61. 
Vujaklija 975. DEL 640. 

Busadosa (14. v.) prezime od arb. sintagme 
bythe »straznjica« + dose »svinja«. Upor. za 
takvu tvorbu kordunsko prezime Kurepa kod 
banijskih Srba i u Sandzaku od rum. sintagme 
cur < lat. cuius + iapa, gen. epei »kobila« 
< lat. equa). 

Lit.: ARj 1, 744. 5, 811. 

busati', busam impf, i refl. busati se (16. 
v., Hektorovic, Vuk) »udarati, biti, tuci, lu- 
pati« prema pf. busnuti (Vuk) »(metafora) 
naglo dock. Pridjev na -av busav (vitar, Dal- 
macija), poimenican na -ica busavica (Dalma- 
cija, Pavlinovic), na -it nabusit (Vuk), na 
-ovan btisovan, na -ovit busnovit (sva tri prid- 
jeva u znacenju »iratus«; upor. i sto se veli 
pod bus »cespes« za nabusit). Danicic dopusta 
mogucnost postanja od tal. bussare koji ima 
slicno znacenje »1 ° battere, picchiare, 2° muo- 
versk. Mozda je vjerojatnije da je u vezi s 
rum. prilogom busna, busta (Moldavija) u iz- 
razu a da busna in casa »banuti, busnuti«. 
Prije ce biti da se radi o onomatopeji u sva 
tri jezika. Upor. i busati*. 

Lit.: ARj 1, 744. Tiktin 1, 246. REW* 
6837. DEL 642. 

busati 2 , -am impf. (Budva) »(ribarskitermin) 
plasiti ribu bacanjem kamenja u ono mjesto 
gdje je ardura (v.) planula«. Apstraktum bu- 
sanje n (Budva) »plasenje ribe«. Pf. busnut 
(Bozava) prema impf, busivat. Od tal. bussare 
»muoversi«; upor. bucati; busati se u prsa »uda- 
rati se« drugog je podrijetla, tj. od tal. bussare 
»picchiare, battere« (upor. i busati'). 

Lit.: ARj 1, 744. Cronia, LD 6. DEL 642. 

busija f (Vuk, 16. v.) = pusija (Bosna) 
— pusija (Kosmet) »sinonim zasjeda«. S istoka 
dosla je rijec dosta rano i na zapad gdje je 
znaju Barakovic i kajkavski leksikografi. Ka- 
vanjin ima bus, a taj oblik nije potvrden u 
narodu. Berneker i Meyer poznaju i slov. 
busija kao staru rijec, kamo je dosla preko 
hrvatsko-kajkavskoga. Izvan hrv.-srp. u bal- 
kanskim jezicima ovaj turcizam (pusu: nas- 
tavak -ul-i > -ija kao u japija, jazija, kapija, 
komslja) iz oblasti vojnistva rasiren je sa p 
mjesto b: bug. pusija, arb. pusi f, cine, pusie. 
Razlog za promjenu p > b nije poznat. Od 
turskih jezika poznaje b dzagatajsko bosu = 



busija 



244 



busiti 



tur. pusu. Mozda se radi o starijem turcizmu 
koji nije usao u hiv.-srp. iz osmanlijskog nego 
mozda iz kumanskog (peceneskog). 

Lit.: ARj 1, 744. SEW 1, 104. Mikldsie 
25. Elezovic 2, 150. Mladenov 536. Pascu 2, 
158., br. 878. Deny § 869. GM 359. Matze- 
nauer, LF 7, 18. Korsch, ASPh 9, 663. 

busloman tt| (Krnarutid, Kavanjin) = 
buslomanin (Mrnavic, a -in k so u Srbin) 
= busromanm (15. v., Mon. serb.) = busormanin 
(Kavanjin) = busulman (Zanotti) = busurma- 
nin (Rapid), dolazi iz perzijskog plurala musli- 
man = pucki tur. musiirman, a ovo iz ar. 
muslim »onaj tko se predaje bozjoj volji«. 
Promjena m > b odgovara sjevernoturskom 
izgovoru. Odatle i rum. busurman, madz. 
boszormeny istog znacenja, a odatle opet nasi 
pridjevi 16. i 17. vijeka besermenijski, bester- 
manijski i bestrimanski pored buslomanski (16. i 
17. v.); i je umetnut u grupu sr (upor. ostar, 
v.). Danas se ti nazivi vise ne upotrebljavaju, 
nego musliman (Bosna) ili musloman prema 
perzijskom pluralu. 

Lit: ARj 1, 239. 252. 253. 746. Tiktin 
246. Vasmer 153. Gombocz-Melich- 1, 530. 

busovat, -ujem impf, (istarska nar. pjesma) 
»javljati, prokazivatk. Radna imenica na -ovie 
busovic (izolirana tvorba; 13. v., zakon vino- 
dolski, tu se pominje uz grascika i satnika; 
statut vrbnicki) »telai, zdur (Dubrovnik), 
riparius«. Svakako je nasa izvedenica na 
-ovati kao denominal, mozda od istrom, bus 
(Rovinj) < lat. vox, gen. -cis, bous (Milje), 
mlet. boza, u krc.-rom. baud. Danicicev pri- 
jedlog, da je od tal. baciare »vikati, objavljivati, 
razglasivatk, ne objasnjava nista, kad tog 
talijanskog glagola nema. Ima bocciare u sasvim 
razlicitom znacenju. 

Lit.: ARj 1, 746. Mazuranic, 110. DEI. 
548. Banali I, 254. 2, 173. 334. 381. 385. 

bust m (16. v., Marulio) »prsa od haljine«. 
Od tal. busto »tronco di corpo umano«, od lat. 
part. perf. combustus od comburere »spaliti« 
»lik preminuloga na grobu«, dobiveno odba- 
civanjem prefiksa com-. Odatle prema fran- 
cuskom izgovoru bista = bista f (kao interna- 
cionalna rijec < fr. buste). Na tal. deminutivni 
sufiks -ino bustin, gen. -ina (Dubrovnik, Cav- 
tat) = busttn, gen. -ina (Korcula) »prsnjak«. 

Lit: ARj 1, 746. REW 1422. DEI 643. 

busula f (17. v., Dubrovnik) = (sa zamje- 
nom sufiksa -ula nasim -alo) busalo n (16. 
i 17. v., Vetranie, I. Drzic) = (s izgovorom 



Z mjesto s, upor. bazen za fr. bassin u hrv. 
gradovima) buzola »(pomorski termin, nado- 
mjesten neologizmom) sjevernica«. Od gr. 
akuz. jtu^ic;, -iSa > kslat. buzida (za d > I' 
upor. amylum < tal. amido) > tal. bussola. V. 
puska. Internacionalni italijanizam. 

Lit: ARj 1, 744. Crania, ID 6. DEI 642. 

busa f (Hrvatska) »1 ° krava kratka a debela, 
2° ime volu Gacke)« = busa (ZK) »kratak 
malen los vo«. Takoder slov. busa »eine Art 
kleiner Kiihe«, odatle slov. busdk za vola i 
augmentativ busina. Izvedenice: na -ak (v.) 
busak, gen. -dka (Vuk) »vo omalen i cvrst* 
i na -inja (v.) busakinjaj Vkrava malene pasmine«. 
Ovamo ide mozda i burnt m (Vuk, narodna 
pjesma, u opoziciji s dorin) »ime konju«. Upor. 
rum. bou bucian »Abart des moldavischen. 
Rindes«, pridjev bucjit »vollgestopft«. Hrv.-srp. 
naziv potjece od madz. busa »untersetzt, dick, 
zdepast, zbijen«. Od te madzarske rijeci izvodi 
Danicic i busa f, pi. buse (Vuk) = izvedenica 
na -ar busar m (Slavonija) »preobucena momcad 
pred bijele poklade«. 

Lit.: ARj I, 746. Gombocz-Melich 1, 579. 
Maretic, Gr. 266. Pletersnik 1, 72. 

busati, -am impf. (Istra) = basovati, -ujem 
(Hrv. primorje) »sinonimi: ljubiti, cjelivati« 
prema pf. busnuti (Hrv. Primorje, Krasica) 
= busnut (otok Cres) = busnuti (Mikalja A 
Stulli) »poljubiti«; obusevati, -ujem (Istra, nar. 
pjesma) »naokolo izljubiti«. Odatle: imenica 
na -be busac, gen. busca m (Istra) »»osculum«. 
Iz cakavskoga je istromurunjski (Cici) busni 
istog znacenja. Mozda posudenica iz furl. 
bussa. Buduci da se osnova nalazi i u njem. 
bussen, ar. bus, moze biti i nasa onomatopeja. 
Upor. i alb. buze. 

Lit.: ARj 1, 747. 748. Tentor, JF 5, 203. 
Lokotsch 368. GM 57. REW* 1419. 

busiti, busim impf. (Vuk, stokavski) »te- 
rebrare; sinonim: supljitk. Nije potvrdeno u 
starijih zapadnih knjizevnika. Akcentom se 
razlikuje od onomatopeje busiti (v.). Moze 
dobiti prefikse iz-, na-, pro-. Od probusiti? 
koje se nalazi i u bug., je rum. a prdbusi »ver- 
senken« s promijenjenim znacenjem. Slov. 
prebusiti. Ne postoji u sjevernim slavenskim 
jezicima. Od iste je osnove pridjev na -6« 
buSan, busna (Srbija) »probusen« i hipoko- 
risticka radna imenica na -ko (upor. Misko- 
od Miho, Mihael) busko m »burgijas (v.)«. 
Imenice: na -otina (v.) busotina f »jama na 



busiti 



245 



butruga 



daski ili drvetu« (Vuk), na -Ijika busljika f 
»porus«, odatle pridjev na -av busljikav. Sufiks 
-Ijikav i -Ijika nastao je analogicki prema 
supljikav od supalj. Ovamo mozda i na -ica: 
buslca f (Kosmet) »cioda« kao i deminutivni 
glagol buskarati. Danicic izvodi od biihati (v.) 
»pulsare«. Ali nije jasan semanticki razvitak. 

Lit: ARj 1, 746. 747. 748. 7, 220. Tiktin 
1231. Elezovic 1, 69. 

huskati, -am impf. (Perast). Od tal. buscare 
»procacciarsi, rubare« < spanj. buscar »ce,vc&K«. 

Lit.: DEI 640-1. Brajkovic, 17. 

bustric m (16 v., Vetranovic). Znacenje 
»lazivac« daje Danicic s upitnikom. On ga 
izvodi od tal. bugiardo < sjev.-tal. bugiadro 
(-adro < lat. -ator, srlat. bausiator), u Kala- 
briji vusciaru. 

Lit.: ARj 1, 748. DEI 630. StPH I, 417. 
Djamic, Grada 18, 173-89. 

but, gen. buta-m (Vuk, nar. pjesma, sto- 
kavski) »sinonim: stegno (v.)«. Odatle: demi- 
nutiv na -ic butii m (Vuk) = na -ica bulica 
f »makova glava« i na -bk biitak, gen. -dka 
m (Kosmet) = biitka f (Kosmet) »batak od 
zivotinje«; sufiks -ak je dosao od batak, v.; 
to je unakrstavanje dviju rijeci slicna znace- 
nja. Opci balkanski turcizam (but) iz oblasti 
naziva tijela (upor. bubreg): bug., arb., rum. 
but, ngr. ujiotm »cuisse de boeuf«. 

Lit: ARj 1, 748. SEW 1, 104. Lokotsch 
372. GM 56. Elezovic 1, 68. Korsch, ASPh 
9, 493. Iljinski, IzvORJAS 23, 2, 180-245. 

butarag, gen. -arga (Bijela, Zore) = bu- 
targa f (Budva, Dobrota, Molat) = putarga 
(Ulcinj, arb.) »ikra«; riba biitargana »ikras«. 
Od tal. bottarga (15. v.), od srlat. butarlgus 
(1320. u Veneciji), od ar. sing, butdrth, pi. 
batrah »isto«. 

Lit: Zore, Palj. 205. REW 6705. Lokotsch 
274. DEI 575. 

butiga f (Perast, 17. v., Cavtat, Zore) = 
butiga (Dubrovnik) = butiga (Rab, Kuciste) 
= butiga (Bozava) »(trgovacki termin) ducan, 
stacun, stacun (ZK)«. Radna imenica na -ir 
< mlet. -er '< lat. -arius butigir, gen. -Tra 
(Rab, Bozava) »ducandzija, stacunar (ZK)«. 
Od tal. bottega, mlet., trsc. botegher, od gr. 
ajto0f|xn od caKmOriur »postavljam«. U 
slov. takoder beteiga (Notranjsko), betie ga 
(Rezija), butocha, betegdr = bedgar, botegar < 



furl, butegar pored botegher. Ista grcka rijec 
sluzi kao farmaceutski termin apoteka f (danas 
i neologizmi Ijekarna, Ijekarnica) , apotekar, gen. 
-ara, apotekarovj-ev, apotekarski, apotekarija 
= (hrv.-kajk. sa o > a, asimilacija nenaglasenih 
samoglasnika) apateka (Vuk, Belostenec, Jam- 
bresic s istim izvedenicama) = (s aferezom 
a- kao u grecizmima) pateka (Lika), patekar 
(Belostenec), patekarija (Belostenec) = (za- 
tvoreno e > i) patika (ZK), patikdr (ZK), 
patikarija (Jambresic) iz madz. patika »far- 
macija«. 

Lit: ARj I, 94. 97. 749. 9, 699. 700. Ku- 
sar, Rad 118, 21. Budmani, Rad 65, 165. 
Sturm, CSjfK 6, 58. 72. Strekelj, DAW 50, 
46. Zore, Rad 108, 216. REW* 531. DEI 249. 

biitorica f (Rijeka, Hrv. primorje, Cres» 
ZK) »maleno breme drva kao najniza jedinica 
kod kupovanja«, deminutiv na -ica od butura 
f (Belostenec) »breme«. Od madz. butor 
»sarcina«. Femininum je kao u drugim rije- 
cima iz madzarskoga, upor. bitanga (v.). 
Ova madzarska rijec nalazi se i u slovenskom., 
te ukrajinskom. Nikakve veze s torn rijeci nema. 
biiturnica f »zatvor« koja, kao pars pro toto, 
stoji u vezi s rum. butur e m »Baumstumpf», 
buturuga f (Muntenija) = butuc m = bustean 
m »Klotz«, butoara f »suplje drvo«; buturnica 
znaci naime mjesto gdje su zatvorenicima stav- 
ljali noge medu klade; butur pored butor m. 
(Kosmet) »sinonimi: davo, bijeda, andrak» 
neka bolest« mozda stoje takoder u kakvoj vezi 
s rumunjskom rijeci. Za sada se ta veza ne 
moze objasniti. 

Lit.: ARj 1, 749. 750. MibloIU 25. SEW 
1, 104. Gombocz-Melich 1, 583. Tentor, JF 
5, 203. Elezovic 1, 68. Tiktin 247. Perasek, 
ASPh 34, 39-41. 

butruga f (Pijavicino, Peljesac, Zore, 
juzna Dalmacija /?/) = butruga (Smokvice, 
Korcula) »1° plosnati sud od vina, 2° mala 
bacvica za nosenje pica na polje (domaci pro- 
dukat; brema, bremica u Sibeniku)«. Ovamo- 
mozda sa j>, b > a: batdluga (Konavlje) 
»bacvica za vodu«. Upor. stcslav. Euazb; r 
moze biti i umetnuti suglasnik poslije / kao u 
vltrice, prosinca (ZK), Spalatro itd., -uga je 
augmentativni sufiks. Upor. botac. Od tal. 
botte < lat. buttis (564). Upor. aro. bute i 
puta (v.), takoder bizantinsko. Odatle i ger- 
manske posudenice, lat. futtis etruscanskog 
podrijetla. 

Lit: Zore, Palj. 216. GM 56-57. DEI 
576. 



butum 



246 



Buzet 



butum = butun (glede docetnog -m upor. 
bedem, v.), indeklinabilni pridjev (upor. butun 
dtmjaluk, Banja Luka, »cio, sav svijet«), odatle 
u Bosni i butumtte (< tur. butun + tur. post- 
-pozicija -He »sa«) »sve zajedno, sve skupa«. 
Jedanput u pisca Crnogorca s nasim dodatkom 
-om kao prilog, butumom »posve« = biitiin 
(Kosmet) »sve«. Nalazi se jos u arb. biitiin 
kao prilog. Turcizam biitiin, istog znacenja, izve- 
denica je od biitmek (istocnoturski) = bittnek 
(osmanlijski) »dovrsiti« s pomocu sufiksa -m/ 
-uni-un kao u yog-un (odatle nas pridjev 
jogunost, v.), tiit-iin »dim, duhan« (odatle 
bug. i mak. futuri). 

Lit.: ARj 1, 749. Elezovic 1, 48. 2, 500 
GM 58. Deny § 345, 348. Skoljic 1, 123-4. 

buza' f (Kosmet) »grotlo na kotlu (kalajdzij- 
«H izraz)«. To je provincijska posudenica iz 
arbanaskog, potvrdena kod nas samo u zanat- 
skom govoru Kosmeta, ali se uza sve to 
moze oznaciti kao balkanska rijec ilirotrackog 
podrijetla jer se nalazi i u bug. buza »Wange«, 
rum. buza i »Rand eines Gerasses«, buza 
fosei »Schneide« i cine, budzd. Rijec je srodna 
s lit. burnd »usta« (Joki). Prema Baricu arb. 
buze nastalo je iz deminutiva bure-ze »ustasca«. 
Glede sufiksa -ze upor. dreteza (v.) i antro- 
ponime Ivezic, Nikezic. 

Lit.: Elezovic 1, 64. GM 57. Mladenov 
48. Wedkiewicz, MRIW 1, 262-91, 403-4. 
Jokl, Stud. 11. Tiktin 248. Baric, JF 3, 203. 

buza* f (Vuk, Bosna, Srbija, Slavonija) = 
boza f (Bosna) = boza, gen. boze (Kosmet) 
»pice od zita (npr. prosa) i vode«. Odatle 
buzadzija m »koji pravi i prodaje buzu« i 
bozadzinica f (Kosmet) »mjesto gdje se pravi 
i prodaje buza«; odatle i muslimansko prezime 
u Bosni Buzadzic. Evropski turcizam perzij- 
skog podrijetla (perz. buza > tur. buza / 
boza »eine Art Hirsenbier«, prosiren i na 
Balkanu: bug. buza/boza, rum. boza. U 
satrovackom (boskackom) jeziku (= argot) 
Kosmeta znaci i »rdav, los« (boza rabota 
»rdav rad«). 

Lit.: ARj 1, 750. SEW 1, 104. Elezovic 
I, 53. 472. Mladenov 39. 48. GM 43. Lo- 
kotsch 376. Skaljic 1, 115. 

buzcto, gen. -da m (Cres, Budva, Molat) 
= Mzdo (16. v., M. Drzic, Dubrovnik) 
buzdo (Brusje, Hvar) »glupan, zvekan, celjade 
kratkoumno i neobrtno«. Denominai na -iti 
buzditi (sto buzdis, Budva) »buljiti, budalasto, 
bez razmisljanja gledatk. U mletackom govoru 



Cresa takoder busdo. Upor. dubrovacko prezime 
Bosdari < Bozidar sa tal. -i kao Budmani, 
Liepopili. Kako u Istri Zvane < inlet. Zuan 
< Johannes znaci i »glupan«, mozda je i ovdje 
buzdo nastalo od Bozidar i kod Talijana po- 
stalo od licnog imena pejorativ. Ako se uspo- 
redi s buzdo istarsko prezime Buzdan (Lanisce 
i drugdje), Buzdan (Piran, Portoroz), Bos- 
dachin, Bosdakin, Bozdakin, Buzdakin (Umag, 
Kastel), moglo bi se misliti i na izvedenicu od 
vox de cani. 

Lit.: Cadastrej Suppi, s.v. Ribaric, SDZb 9, 

136. DEL 640. Strekelj, ASPh 26, All. Zore, 
Tud. 5. Hraste, JF 6, 211. 

buzdohan m (Vuk, Barakovic, Gundulic) 
= (obicnije danas sa h > v) buzdovan, gen. 
-dna (Vuk) = buzdovan (Kosmet) pored 
buzduvan = (bez v) buzdoan = buzduhan 
(Kavanjin) = buzduvan (Kanizlic) »sinonimi: 
bat (v.), topuz (v.)«. Opci balkanski turcizam 
iz oblasti vojnistva (bozdogan, slozenica od 
bos/bot »leer, wflst, zerstort« i tok/tog »erzeugen«, 
dakle »ono sto stvara pustos«, »Streitkolben«): 
bug. buzdogdn, rum. buzdugan (takoder ru- 
munjsko prezime), arb. postovan (glede b > p 
upor. busija i hrv.-srp. pusf). Mjesto tur. g 
(y) nalazi se h > v samo u hrv.-srp. i u arba- 
naskom. 

Lit.: ARj i, 750. SEW 1, 105. Mladenov 
39. 48. Elezovic 1, 64. Lokotsch 333. Vasmer 

137. DEL 571. 

buzduk, gen. buzdiika m (Kosmet) »celjade 
koje dobro jede, a nerado radi«, odatle augmen- 
tativ na -ina (v.) buzducina m (Kosmet). 
Nigdje drugdje nije potvrden taj turcizam (upor. 
buzduk kavmi kod Evlije Celebije kao ime 
naroda). 

Lit.: Elezovic 1, 64. 

Buzet m, toponim, mjesto u Istri; u je 
nastao odsonantnog/Sfeei (l215,mejuBlzetom 
i Kastelom u Lstarskom razvodu), a e Iz palatalnog 
nazala kao u Porec. Pridjev (ktetik) na -bsk 
buzetski = komun blzecki, odatle etnik na 
-janin Blzescani (16. v., upor. zenski etnik 
od 'Boljun Boljumcicd) pored Buzecanin. Pred- 
slavenski (rimski) je oblik Piquentum > danas 
tal. unakrstenjem sa pinguis Pinguente (tako 
vec 1102). Odatle disimilacijom n-n > l-n i 
zamjenom gu > z kao u furlanskom hrvatski 
oblik. Docetak -entum veli da je toponim iz 
predrimskog vremena. Glede pi > H upor. 
Bovec < Blc < tal. Plezzo, njem. Flitsch. 

Lit.: ARj 1, 751. Skok, NVj 23, 341. AC 
4. Surmin 10. ss. CD 2, 6. Skok, LG 3, 16-19. 



buza 



247 



buza 



buza f (16. v., Dubrovnik, M. Drzic, Mljet) 
= buza (Korcula, Sutomore, Potomje) = 
buza (Molat) = budfa (Bosna) = (metateza) 
dzuba (Hercegovina) »rupa, luknja«. Talijan- 
ski deminutiv na -etta < vlat. -ina buzeta f 
(Dubrovnik, Cavtat) »luknjica, zapucak«. De- 
nominai: buzati impf. (Molat) (pro-), probu- 
zati (Zore, Mljet) »busiti«. Od mlet. buso, 
busar = tosk. bugio, istrom, bous, bouza. 
Ovamo ide deminutiv na -ar + -tk buzdrak, 



gen. -arka (Dubrovnik) »mala rupica, zakutak«. 
Stoji u vezi sa buco; prema pi. buci > busi 
stvoren je sing, budo (Rim) (od mlet. glagola 
busar postverbal buso > bugio, Battisti-Alessio), 
prema Meyer-Lflbkeu unakrstanjem od vacuns 
i pertugio (sto mi se cini manje vjerojatno). 

Lit.: ARj 1, 751. 12, 252. Zore, Palj. 216. 
Lve 12. REW 9115. DEL 650. Prati 101. 
Alessio, RJO 1, 241. 



cacarica f (Belostenec) -»cicer« = cocor m 
(Sulek) »lathyrus cicera« = cicer m (Sulek) 
»lithospermum arvense« = 'cicerica (sulek) 
»rhamnus infectoria« = dcerka (Belostenac, Su- 
lek) = cicerka f (takoder slov.) »ricer minutum« 
= cicerka (Dalmacija, Pavlinovic) »socivo po- 
put lece, koje se melje i od njega naraste kruh« 
= (odbacivanjem -erka) ac, gen. cica m (Rab, 
Vrbnik) »slanutak, tal. cece > krc-rom. cic 
(prema Bartoliju posudeno iz hrv.)« = cu- 
cuvarda (Pag) = cicevarda »cicer arietinum« 
(cicevarda coriena, 15. v., u mletackom ruko- 
pisu, Sulek) = (sa deminutivnim sufiksom 
-bk > -dk) cicak, gen. -cka m (Belostenec, 
Jambresic, divlji, crljeni, iuti, s apozicijom 
cicak grah) = c'tc'ak, gen. -cka (Prigorje) = 
ci'cek (slov.) »cicerka« = na -arica cicarica 
»ervilia« = (sa umetnutim n) cincera f (Goren- 
sko). Od lat. deer mediteranskog podrijetla 
(prema Battistiju) > tal. cece, cine, featire. 
Uslo je i u balkanski latinilel arb. qikere 
»Kichererbse«, odatle prijelaz i, e > 6 > a u 
cacarica, cacar. Mlet. tsezara uslo je u slov. 
ci'zara f = ri'zra = ci'zarka. Njem. Kicker < 
lat. cicer uslo je u hrv.-kajk. kihra (Belostenec) 
= slov kihra > kira (ZK) »cicer arietinum«. 
Cudan je oblik macizxa f (Haloze, slov.) = 
manza = marciza. Docetak -ka u obliku 
cicerka moze da potjece od tal. cicerchia < 
lat. deminutiv dcercula, arb. thirke. Upor. 
Dzidzarin (na podnozju brda Majlike, Bar) = 
Kakaraine (Krk, kre.-rom.) <*dcerina. 

Lit.: ARJ 1, 752. 776. 2, 21. 136. 4, 947. 

Kusar, Rad 118, 16. Pletersnik \ 10. 85. 

103. 396. 539. Sturm, CSJK 6, 49. 50. Banali 
2,177. REW* 1900. 1901. 1902. DEI 831. 926. 
Sulek, Im. 55-6. 43. 508. Machek, CSR 126. 

cacoriti impf. (Srbija, subjekt: kokos), ono- 
matopeja u kojoj se oponasaju glasovi koko- 
siju, kao u sinonimnim onomatopejama ko- 
kodakatilkak- (v.), kakotati, rakoliti se (v.). 
Onomatopeja istog tipa jeste cucoliti — 
cacoriti impf, (us-) (Vrancic, Mikalja, Be- 
lostenac, Lika) »garire, gracillare« koje Da- 



nicic krivo izvodi iz tal. ciangolare »blebetali« 
koje je takoder onomatopeja iste prirode. 
Ovamo takoder kao onomatopeja istog tipa 
gdgoliti, -im impf. (Lika) (raz- se) »brbljati«. 

Lit.: ARj I, 752. 754. 3, 88. 13, 21-2. 
Strekelj, DAW 50, 12. 

caf (Bogisic, nar. pjesma, 17 v.) »1° baraba- 
nat, pandur, zbir (Hrv. Primorje), 2° slovensko 
prezime« = cav (18 v., Zakon poljicki) »3° 
glumac«. Nalazi se jos u slovenskom i polj- 
skom te arb. caf. Od mlet. zaffo »sbirro« 
(iz argota). Moze biti metafora od zaffo 
»cep« u govoru lupeza < langob. zapfo. 
Danicic stavlja ovamo jos capati se impf. 
(Bosna) »igrati se zirkama tjerajuci ih u jamu«, 
denominal od capa f »kad dva zira dodu u 
jamu, onda je capa«. Sama igra zove se capanje. 
Nije vjerojatno da je bosanski naziv za djecju 
(ili pastirsku) igru lalijanizam. Danicic je stavio 
ovamo jos i Marulicev impf, capariti, -im koje 
je nejasno znacenjem i tradicijom teksia.. Taj 
glagol u Srbiji znaci »udarali nogom«. Ocilo 
je glagol oblikovan sufiksom -ar-iti kao zi- 
variti = zivotariti i ne poklapa se nikako sa 
zappare »kopali« koje je donominai od zappa 
»motika« (v. capin) ilirskog podrijetla. Danicic 
je ovamo slavio i cdpnti, -im impf. (Bosna) 
»svadajuci se nepreslano vikati na nekoga«. 
Vjerojatnije je sve te glagole vezali sa capa (v.). 

Lit: ARj 1, 752. 755. 764. Miklosic 27. 
SEW 1, 120. Bruckner 55. GM 439. REW* 
8565. Prati 253. 1058. DEI 841. Ribaric, 
SDZb 9, 137. 

cagalja (Mikalja) »framea, darda«. Od tal- 
zagdglia < berb. zagdya »crnacko oruzje«- 

Lit: ARj 1, 752. REW* 9591. Lokotsch 
2181. Prati 1058. 

cagrije, gen. cagrija f pi. (Vuk) = sagrija 
(nar. pjesma) »kore od noza, noznice, Cha- 
grinleder, Scheide« = (s umelnutim n pred 
velarom) cangrija »u pcele gdje ima zaoku« 
(ne razabira se semanticka veza) = sargija 



cagnje 



250 



(nar. pjesma) »Scheide«. Dolazi od tur. sagri 
»1° Korduanleder, 2° groppa di bestia« > 
fr. chagrin, evropski turcizam. 

Lit.: ARj 1, 752. 14, 484, 647. REW* 7512. 
Miklosic, ASPh 11, 111. Lokotsch 1760. 

cagfknuti pf. (Srbija, Milicevic) »sinonim 
zveknuti«. Ova onomatopeja obicnija je sa 
c mjesto c: 1° s vokalom a: cagrljati impf. 
(Vuk) = cagrtati impf. (Vuk) »strepitare«. 
Odatle imenica sa sufiksom -aljka (v.) cagrtd- 
Ijka i »crepitaculum«; 2° sa samoglasom e 
mjesto (u istom znacenju) a: legttati (Srbija, 
Milicevic, Stulic) = cegrljati impf, i odatle 
imenica s istim sufiksom cegrtdljka f (Vuk). 
Hrv.-srp. onomatopeja. Sluzi kao primjer kako 
se i u onomatopeja ogranicenih na jedan jezik 
lako mijenjaju samoglasnici i suglasnici da bi 
se jezicno izrazila imitacija prirodnog zvuka. 

Lit.: ARj I, 752. 879. 880. 920. 

cajger m (Hrvatska, gradovi) = cajnger = 
cagar, gen. -ara (ZK) »sinonim: kazaljka na 
satu«. Njem. Zeiger. Noviji germanizam. 
Stariji je cegar m (genitiv nije potvrden, Be- 
lostenec, Jambresic). 

Lit: ARj i, 766. Jagic, ASPh », 320. 
Striedter- Temps 107. 

cajt m (Brod, ZK, hrv.-kajk. i slov.) 
nije sinonim za vrijeme (v.) nego ima isto 
znacenje koje i njem. Zeit f, od kojega po- 
tjece kao noviji germanizam. U narjecjima, 
koja ga posjeduju, kao ZK, vrime znaci ono 
sto u stokavskom nevrijeme (v.), tj. atmosfer- 
ske promjene (kisu, snijeg, oluju), odakle se 
vidi kako posudenica daje drugi smjer se- 
mantici domace rijeci. 

Lit.: Jagic, ASPh 8, 319. Strohal, Rad 
196, 84. Striedter-Temps 108. 

cajzel m (potvrdeno u jackama ugarskih 
Hrvata) »mis«. Njem. Zeiselmaus, upor. Zeilbdr. 
Noviji germanizam. 

Lit.: ARj 1, 753. 

cajzic (1°) m »fringilla spinus = carduelis 
spinus L.« = (2°) cajzl (nedovoljno potvr- 
den oblik koji se govori u hrv. gradovima). 
1° predstavlja noviji germanizam, od njem. 
Zeisig, sa zamjenom docetka -ig sa -id. 2° 
je bav.-njem. Zeisel. U ovakvim posudenicama 
postoji i kod nas sonantno /. Njemacka rijec 
je upravo posudenica iz slav. cii m, koji se 
nalazi u ruskom, ukrajinskom i poljskom. 
Onomatopeiskog je podrijetla. U slavenskoj 
se onomatope)i oponasaju glasovi ove ptice. 



Cia je kod nas potvrden u izvedenici cizak, 
gen. ciska m »fringilla spinus L.«, Rumunji 
posudise ciz pored cij (Sedmogradska), Ma- 
dzari cziz- Oblik ciz »acanthis« < srvnjem. 
zise nije dovoljno potvrden. 

Lit.: ARj 1, 753. 804. 2, 52. Miklosic 36. 
SEW I, 158. Bruckner 83. Weigand-Hirt 1311. 
Hirtz, Aves 34. Fink, Im. 17. 

cakati, cakam impf. (Bac) »bacati sto, 
udarati nogom« prema pf. caknuti, -em', s 
prefiksom o- ocakati »otjerati, protjerati«. U 
bug. caka f, cakam ima znacenje »igra na 
karte«. U Kosmetu postoji cak »uzvik kojim 
se obiljezava glas prskanja stakla«. Tome uz- 
viku odgovara caka, caka, za zveku (Vuk). 
Prema tome je cakati ocito onomatopejskog 
podrijetla, i ne moze biti posudenica iz tal. 
scacciare (* excaptiare) »otjerati« kako misli 
Danicic. Ovamo ide s glagolskim sufiksom 
-tati: cdktati, cakcem impf. (Srbija) »tinnire«. 
Onomatopeja postoji i u rum. a tacdni »knac- 
ken« pored a tacai kao i toe »ritsch«. Upor. 
i tur. imperativ cak »udari« od cakmak. 

Lit.: ARj 1, 753. 754. 8, 501. Elezovic 2, 
417. Tiktin 1545. 

cakija f (Belostenac, Danicicev akcenat 
cakija je proizvoljan) = cakija f (Vuk, Crna 
Gora, 17. v.) »uncus, domaci sinonim: kuka 
(v.)«. Odatle denominal na -ati (v.) cakljati, 
-am »udarati pritke«. Nalazi se u slovenskom 
i slovackom sa e mjesto a: cekla, iz cega bi se 
moglo zakljuciti da je a = e < 6. Madz. 
csdklya istog znacenja mozda potjece iz hrv.- 
-srp., rum. ciociajciocia, pi. ciaclii mozda 
takoder iz istog vrela. Postanje nije objasnjeno. 
Mozda je avarska rijec, srodna s tur. cangai istog 
znacenja, koje se nalazi u hrv.-srp. cengel m 
u narodnom govoru i pjesmi, [v. cakija}. 

Lit.: ARj 1, 754. 883. 938. Gombocz-Melich 
808. 

calati, caldm impf, (subjekat zjnija, Srbija) 
= calat, -am (Kosmet) »plaziti jezik (u stvar- 
nom i prenesenom znacenju), sinonim: pa- 
lucatk. Danicic misli da moze biti istoga 
postanja kao i calovati »varati«, sto se seman- 
ticki ne poklapa. Drugo njegovo uporedenje 
s cdljati impf, (objekti: casu, ogledalo) »br- 
ljati« moze da stoji. Izgleda kao onomatopeja 
za kretanje. 

Lit.: ARj 1, 754. Elezovic 2, 417. 

canca f (16., cakavizam?) »brbljanje, ble- 
betanje«. Denominai na -ati cdneati impf, 
»blebetali«. Marulic (16. v.) ima conca »bes- 



251 



caparlka 



poslica, lakrdija«. Mada su to onomatopeje, 
kako se vidi iz reduplikacije, bez sumnje su 
posudenice od tal. onomatopeje cianciare (14. v.) 
»parlare per burla«. Upor. Vukovu onoma- 
topeju: to je cd cu »nugae«. Obje varijante 
dozivjele su razne izmjene. U cakavskom 
obliku napusta se reduplikacija: cdnkati, -am 
»blaterare«, s postverbalom canka f (Mikalja) 
i pridjevom na -av cdnkav, poimenicen can- 
kavac, gen. -vca m prema cankavica f »garru- 
lus, -a«, cdnkanje n (17. v.) »blateratus«. 
Mozda ide ovamo i varijanta canjati impf. 
(Vuk, Risan) »dosadivati«, s pridjevom cdnjav 
(ibidem). Mnogo varijanata pruza i redupli- 
kacija sa palatalnom afrikatom: c > c, tako- 
der sa napustanjem reduplikacije: campa m 
(Rijeka) »brbfjavac«, odatle campanti (Rijeka) 
»brbljati«, caprdati, -dm (Vuk) »fabulare«, na 
-alo caprdalo m; caskati (Vuk), caskalo m. 

Lit.: ARj 1, 887. 2, 125. 126. DEL 917 '. 

candra f (Belostenec, kajkavski; . slov. 
canard) »sinonim krpa, prnja«. Odatle pridjev 
na -av: candrav. S naglasenim vokalom u 
rijec je rasirenija: slov. cundra f. Ovako slo- 
vacki i ceski. Odatle pridjev cundrav — cundar 
(ugarski Hrvati). Sa o mjesto u ili a govori 
se u Lici condrali, upravo kajkavski impf., 
»bez posla hodati, vrljati (v.), bazdrkati (v.)«, 
odatle ime ribe condra f »sinonim skobalj«. 
Za znacenje »bez posla hodati« govori se u Lici 
conjati se i ciinjati se impf. To znacenje moze 
se izvesti iz madz. condra »zerlumpter Kerl, 
odrpanac, kurva«. Za ciinjati se (Vuk) pred- 
laze Danicic tal. zanzare (= andar a zonzo), 
sto je fonetski nemoguce. Ovamo mozda ide 
jos conjak, gen. conjka = cvonjak, gen. cvonjka 
m (Lika) »nista«. Samoglas a u candra nastao 
je uplitanjem kajkavskog canjek istog znacenja. 
Rumunji imaju tanddra f — tandurd » Splitter« 
u drugom znacenju. S gornjim rijecima je 
zacijelo u vezi kajkavsko canjek, gen. cdnjka m 
»krpa« i ciinja f (ZK) istog znacenja (odatle 
radna imenica na -ar ciinjar m) ZK (»trgovac 
koji skuplja krpe za ■ tvornicu papira«), kod 
istarskih cakavaca conja. Morfoloski canjek, 
canja = conja »krpa« nijesu jasni ako su na- 
stali od candra, condra, cundra < condra. 
Danicicevo tumacenje od srvnjem. Zanke = 
Zacke »okrajak koji visi« jos manje zadovo- 
ljava. Nije jasno ni izmena u, o > a prema 
madz. a, koje ostaje kod nas (upor. tolvaj, 
lopov"). 

Lit.: ARj 1, 754. 820. 859. 875. Strekelj, 
DAW 50, 18. ASPh 28, 510. Gombocz- 
-Melich 1, 751. 



cap, gen. capa m (cakavski, Istra, slov.) 
»hircus«. Drugdje na hrv.-srp. teritoriju nije 
potvrdeno u torn znacenju. Ovamo ide za- 
cijelo i uvredljiv poklik cap za bradata co- 
vjeka u Kosmetu, sve ako je i rijetko da od 
opce imenice postane uzvik. Od balkanskih 
jezika nalazi se jos u rum. i cinci, tap »bouc«, 
ngr. (Epir) toootoc, i arb. sqap, tsap. Od ru- 
munjskih pastira potjece madz. cap, polj. i nkr. 
cap. Postanje se rijeci razlicito tumaci. Prema 
Rozwadowskome, Vasmera, Uhlenbecku i 
Scheftelowitzu rijec bi bila orijentalnog (iran- 
skog) (nperz. capis, -us, -ei»bouc d'un an«), 
a prema Baricu i Scheludku arbanskog pod- 
rijetla. U svakom je slucaju predslavenski 
balkanizam. Samo zacuduje cinjenica da je 
potvrdena na rubu hrv.-srp. teritorija (Istra) 
koji je u vezi sa slovenskim. Moze se uzeti 
jos i to da je to, mozda, ilirotracki leksicki 
relekt, upor. zappa (REW ! 9599) »Ziegenbock«. 

Lit: SEW 1, 56. 120. Gombocz-Melich 1, 
613. Baric, Alb. 1, 93. WP 1, 347. Vasmer, 
GSl 3, 222. i si. RSI 3, 264. Rozwadowski, 
RSI 2, 109. GM 387-8. Scheftelowjtz, IF 
33, 142. Rohlfs,-ZtfPA45, 662-75. Scheludko, 
BAA 2, 113-46. Uhlenbeck, PBB 19, 330. 

capa f (kajk., Belostenec) »corium elabo- 
ratum ex pelle porcina, piseis, asini«. Od madz. 
capa istog znacenja; capa je u kajkavskim kra- 
jevima bolje poznata u znacenju »1° planta 
pedis, 2° pasja noga«: pasja capa, prevedenica 
od Hundspfote (v. huncut, takoder i kao psovka). 
Odatle pridjev capasi, deminutiv na -ica 
capica f, na -onja caponja m »diplocoelus Guerin« 
(Sloser). Rijec capa nalazi se jos u slovenskom 
i gornjoluzickom. Upor. bav.-austr. zapp »cha- 
grin«. Stokavski je sinonim sapa f, deminutiv 
sapica (Vuk). Taj sinonim ne govori protiv 
mogucnosti veze s tal. zampa (di animali} 
»cianca«. Upor. safran > cafran > safran i 
tal. ciampa (Napulj), inciampare. Slov. capati 
po blatu, hrv. cdpkati, slov. capljati. Slov. 
ima jos ocito posudenice cebdda (Gorisko) 
»Stoss mit dem Fuss« (< mlet. zampadd) 
bez m pred labijalom. 

Lit: ARj 1, 754. Pletersnik 1, 74. 75. 
REW* 9598. 1539. Prati 21 A. Miklosic 27. 
SEW 1, 121. Perusek, ASPh 34, 42. Sulek, 
Im. 39-40. 48. 

caparika f »nisador, sal ammoniacum«. Na 
-ovica caparikovica f »ammonia pura liquida«. 
Rijec potvrduje Popovic. Govori se, prema 
tome, u Srbiji. Istog je znacenja rum. cipirig 
= jipirig/jiper-, teperig, koje Tiktin i Puscariu 



caparika 



252 



Captat 



oznacuju kao tamnog porijekla, upozorujuci 
na srp. caparika. Odnos samoglasa izmedu 
rum. i hrv.-srp. rijeci nije jasan. Mozda ide 
ovamo i Vukova cavarika i, pejorativna rijec 
za »rdavo vino« = cavarija f (Dalmacija, 
Pavlinovic) = cevarika i (Srbija). Druga je 
varijanta dvor (Srbija, Leskovac) »preluselo, 
ne moze se jesti«. Postanje nije objasnjeno. 

Lit.: ARj 1, 764. 755. 776. 804. 814. DLR 
2, 742. Tiktin 1603. Lokotsch 2218. Weigand- 
-Hirt 1334. REW 3 9617a. 

capata (Dubrovnik) »stara cipela«, stoji u 
vezi sa cavata (Dobrinj, Baska) »papuce« 
(na Pagu samo u izrazu nisam tvoja cavata, 
se. da bl me mogao zlostavljati), slov. compata 
(s umetnutim m pred labijalom) = copatd 
(Gorisko) = savata pored cavata (ibidem) 
»Fleckschuh, Filzschuh«. U mlet. (trsc.) za- 
vata = furl, cavate, tal. ciabattaiciavatta 
(14. v.), fr. savate. Dubrovackom obliku 
najblize stoji spanj. zapala. Rijec orijental- 
nog podrijetla kao orsan (v.). Upor. perz. 
cdbdt > tur. cabala. Battisti-Alessio misle da 
su Mlecani rasirili ovu perzijsku rijec po za- 
padnoj Evropi. 

Lit.: Pletersnik 87. Sturm, CSJK 6, 50. 
DEL 914. 923. REW 3 2448. Dauzdt 653. 

capin m (Stulic) »jela, abies«, na -ovina 
•capinovina »jelovina« = capin »isto«. Od tal. 
zappino u juznoj Italiji i na Siciliji, s umet- 
nutim m pred labijalom zampino < sappinus. 

Lit.: ARj 1, 755. 889. REW 3 7592. 

capiti, -Itn pf. »avide comedere« (Stulic). 
Ne zna se gdje se govori, ali se zna kad je s 
prefiksom na- (v.): nacapili se »dobro se 
najesti (voca ili kakvog zrnja)« (Crna Gora, 
Rijecka nahija). Dobro su potvrdeni uzvici 
(onomatopeje) od kojih je nastao taj glagol: 
cap capi govori se u Lici kad se dt'azi pseto; 
cap (Kosmet) »1° glas kojim se predstavlja 
kad se nesto hitro grabi (upor. capiti, v. = 
scapiti, ZK, »brzo uhvatiti«), 2° glas kojim 
se predstavlja neko otkidanje«; cape (Kosmet) 
»glas kojim se predstavlja zobanje zrno po 
zrno«. Od ovakve je onomatopeje postalo u 
slav. jezicima i capati, capajo. Ovamo ide i 
cdpat, -am pf. (Kosmet) »pejorativno za: 
umrijeti, lipsatk. Danicic je capiti »avide co- 
medere« izvodio od talijanskog onomatope)- 
skog glagola chiappare, sto ne moze biti jer 
je ova rijec posudena u jadranskoj zoni u 
razredu glagola na -ati capdt »uzeti«, kako je 



i prirodno kad se radi o konjugaciji -are, a 
prijelaza od -ati m glagole na -iti nema. Na 
-iti je samo tal. correre > kurit. 

Lit.: ARj i, 755. 2, 126. 7, 220. SEW i, 
121. Elezovic 2, 417. 

capor m (Dubrovnik) »Blute von Zwiebel«. 
Denominal na -ati caporali, -a (ibidem) »Blflten 
schlagen (vom Zwiebel)«. Od lat. pridjeva 
na -arius ceparius od cepa, koje je ocuvano u 
rum. ceapd, arb. kepe, cine, fiapa, fr. cive, 
furl, sive ltd. Nenaglaseno e- > 6 > a kao u 
Nddin < Nedinum, Civitate > Cavtat. Nagla- 
seno a > o kao u Mosor, Kotor; c pred e > c 
kao u Cavtat. Naglasak a nastao zbog toga 
sto se osjeca kao postverbal od caporali. Upor. 
jos caparika. Leksicki ostatak iz dalmato- 
romanskoga. 

LM.: Resetar, Stok. 229. GM 223. 

caprag m (Belostenec, Jambresic, Volti- 
di) »sinonim: abajlija (v.)«. Toponim Caprag 
(kod Siska i kod Bosanskog Novog)'nece biti ista 
rijec nego, jer se prvi nalazi blizu Save, a 
drugi blizu Une, mislim da predstavlja slo- 
zenicu Car'prag »carev prag = prijelaz« (s 
disimilacijom r — r > — r). Danicic iden- 
tificira gapras (kajkavski?) u gornjem zna- 
cenju s tur. caprag, opcim evropskim turciz- 
mom (njem., fr. chabraque, polj. czaprag). 
Nejasno je tur. c > c. 

Lit.: ARj 1, 755. SRW 136. Lokotsch 395. 
Bruckner 72. 

Captat m (13. v., odb CapUata = Cbptata) 
= Cavtat, pridjev (ktetik) cdptajski/cdvtajski 
(Zore), etnikum na janin Captacanin m 
prema Cdptdjka f. Toponomasticki dalmato- 
romanski relikt od lat. civitdtem (prema srlat. 
Civilas vetus ragusina = danas tal. Ragusa- 
vecchia). Na furlanskom teritoriju civitatem 
> furl. Cividat > toskanizirano Cividale 
(prema disimilaciji d — d > d — I'), etnici Ci- 
vidales (-es < lat.-ensis, tal.-ese) = na -inus 
Cimdin (odatle prezime Cividim), Cividalin: 
Cabdad m (1325.) = slov. Cedad (izgovor u 
Gorici), etnik Cedajci. Odatle cebedin m »1° 
vrsta grozda, 2° bijelo vino (Gorisko, slov.)«. 
Lat. civitas pripadalo je i balkanskom lati- 
nitetu, upor. rum. cetate, arb. qytet = diitet 
(Ulcinj): Pazari diitetit (dio staroga grada, u 
kojem stanuju muslimani). 

Lit.: ARj 1, 755. 876. Pletersnik 1, 75. 

85. Pirana 1470. Jurca, Asimilacijska mod 

slovenscine pred 1300 led = Edinost (Trst) 
50, br. 117, str. 4. 



253 



cara f (Bozava, Veli otok) »sorta di rete«. 
Upor. mlet. chiara »una parte della cogolera«; 
izvedenica na -era < lat. -aria od cogolo < 
cucullus (sluzi za lov jegulja). 

Lit: Crania, ID 6. DRI 1005. 

caratati m (prezime u Travniku) = ca- 
rdlan (Boka, 16. v., Vuk) m prema f candnica 
(17. v.) = (na nas sufiks -nik) caratanik (17. v.) 
= (zamjena stranog lat. > tal. sufiksa -an 
domacim -ar) caratar m prema caratdrica f 
»carovnik m, prema carovnica f «. Apstraktum 
na -ija caratdnija = caratdrija »incantatio«. 
Od tal, cerretano »impostore«, izvedenica na 
-ano od toponima Cerreto kod Rima (v. cer) 
»lijecnik odatle«. Vokal a u intertonici po- 
tjece od carati ili od ciariatano > sariatan, 
gen. -ana (prema fr. izgovoru charlatan, 
1543.), koje je nastalo od unakrstanja sa 
ciariare. 

Lit.: ARj 1, 757. 892. REW 3 1836. DEL 
872.920. 

carbora f (Veli otok) »(ribarski termin) 
vrsta mreze«. Od mlet. zerbera > cerbera, 
srlat. cerberarius (1219., Mleci), mozda od 
gr. xfp|3a »piccolo sacco« > jtal. drma, na 
-aria > mlet.-era. 

Lit.: DEI 862. 960. 

carga f (hrv.-kajk., Belostenec, Jambresic) 
»svada, altercatio«. Radna imenica na -I!lV+ -be 
cargljivec m (Jambresic), slov. (Valjavec) 
carga »istoa. Denominai na -ati cargati se 
impf, (isti) »svadati se«. Od srvnjem. zergen 
(varijanta od zerren) »neckend reizen«, bav. 
zar'n. 

Lit.: ARj 1, 759. Pletersnik 1, 75. REW 3 
9616. 

carina f (Srbija, Milicevic) »1° ograda oko 
sve seoske zemlje, 2° vrlo rasiren toponim u 
sing, i pl.«. Postanjem razlicito od carina f 
»vectigal, telonium«. Slaze se donekle s rum. 
tarina f »Saatfeld, Ackerfeld (razlika od neo- 
bradene zemlje)«. Obje se rijeci poklapaju u 
mjestu akcenta, dok rum. tarina »Erde als 
Stoff, Erdreich« ima drugi akcenat. Obje su 
rumunjske izvedenice od tard < terra. Odatle 
je i rum. taran »seljak«, koje je izvedenica 
s pomocu naseg sufiksa -janin, odatle nas 
pridjev caranski jezik (Milicevic, Srbija) »je- 
zik kojim govore oni Vlasi koji se drze da su 
starosjediock. [V. drugacije pod cesar]. 

Lit.: ARj 1, 761. 922. Po povici, Sldvia 7, 
7, 23. REW 8646. 



Caseno, toponim u prijedjelu Dumidrana 

< *Demetriana u Mrcevcu (od mrca < myrtea) 

kod Kotora. Od galskog *cassanus > fr. 

chine, prov. casser »hrast«. Upor. cesvina (v.). 

Lit: REW3 1740. 

Caska f (Pag, c mjesto c cakavizam) = 
caska, pridjevski toponim na -tsk z. r. (upor. 
Makarska od predrimskog Muecurum) zbog 
toga sto se ima dopuniti vala »uvala«, rusevine 
starog predrimskog grada kod Novalje. a je 
nastao iz b < e, u srednjem vijeku Kissa 
insula (1070.), Kessa, Kessensis, Kessa vetrand, 
zacijelo dalmato-romanski oblik za pred- 
rimsko Cissa, koje je mozda u vezi s medite- 
ranskom biljkom xujooc,. 

Lit: Skok, Slav. 69. 76. Mayer 1, 191. 

cata f (Sibenik) »dinja, pipun (Dubrovnik)«. 
Od tal. (mlet.) zatta »isto«, ali je prvobitno tali- 
janska rijec pomorski termin »vrsta lade« = 
chiatta < piatta (v. pijat), odakle mlet. zat- 
tera »splav«. Je li cata u znacenju »dinja« 
metafora odatle ili je isto sto mlet. tsata = 
furl, isate »Pfote«? Upor. cdtara. 

Lit: Prati 1060. DEI 895. REW 3 8599. 

catar m (Dalmacija) = satara f (Vuk) = 
(jedanput) satura (Martie) »mesarski noz, 
mesarska sjekira«. Balkanski turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. satur > tur. saur) : bug. satdr, 
rum. satir, sdtiras. Promjena s > cje kao cijec 
(v.) prema bug. srestu. Tursko r > nase a je 
kao u hatar, bakar. 

Lit: ARj 1, 764. BI 2, 384. Lokotsch 
1873. Mladenov 569. 

catara f (Mikalja) = catara f = catra f 
(16. v.) »splav«. Od mlet. zdttera, spanj. 
zatara. Upor. u donjem Engadinu zatra 
»Floss«. 

Lit: ARj 1, 764, 914-5. REW 3 8599. 
Prati 1060. DEI 895. Hogberg, ZRPh 41, 

287. 

-ce, priloski sufiks koji sluzi za rasirivanje 
priloga nastalih parasintaktickim putem: na 
preskok > napreskokce, upor. zagonce (ZK) »ne- 
prestano«, uzastopce, uzasopce (upor. ZK saki 
zosebi »svaki za se«), (kajk.) postrance, nepre- 
stance, itd. Suglasnik c je istog postanja kao 
u samcal (v.). Rasireniji je -ice, narocito u 
vezi s priloskim -om: -ornice, odakle prema 
usima > usimice i -imenice: nice > nicice, mal- 
ko > malace, kradom > kradomice, kriomice, 
danomice uz danimice, letimice (odatle pridjev 



254 



cedar 



letlmicanj, letimice, strelimice, bodimice, hoti- 
mice, u vezi s opetovanjem mam mosamice 
(ZK) »odmah« (mam < mahom). Sufiks -ice 
dolazi i u parasintaktickim prilozima : isprva > 
isprvice, iznova > iznovice ,uzasebice= zdsobice, 
itd. Nalazi se i u prilozima od osnove koja ne 
postoji vise sama u knjizevnom jeziku, tako 
u pjesice (pisi'ce ZK); c je nastao od k; -ke 
dolazi pored -ice u pjeske, objerucke, natraske, 
strelimke itd. Inace rasiruju priloge od gla- 
golskog pridjeva (nekadanjeg participa): le- 
zec'ke (upor. specki, ZK), mucke prema muce, 
mucem, podmuce, ispodmuce i mucki. Ovi 
priloski sufiksi nalaze se samo u hrv.-srp., 
odakle prodiru u slovenski. 

Lit.: Maretic, Rad 96, 228-33. Valjavec, 
Rad 101, 170. Boskovic, JF 15, 100. i si. 
Hadrovics, AnzSPh i, 59 — 67. 

cebati (se), -dm (Srbija, Stulic, Kavanjin) 
»agitare; sinonim: trzati se« prema pf. cebnuti 
se (Srbija) »sinonim: trgnuti se«. Odatle na 
-aljka (v.): cebaljka f »sinonim: Ijuljaska, 
culjka (Stulic)«. Prema bn > n u ganuti (v.) 
od osnove gbb- ovamo moze ici i cerniti se, 
cenem »spiritu deficere«, zacenuti se, zacenem 
(Vuk) »kao zagusiti se od velikog placa«. Ali 
kako i pn daje n (upor. sari), taj glagol moze 
imati istu onomatopejsku osnovu koju i ime- 
nica cepet m (Barakovic) »cokotanje, bobo- 
tanje zubima« i impf, cepiti, -Im- (Srbija) 
»drhtati«. Da je i osnova ceb- onomatopejska, 
to se vidi iz promjena samoglasa e > u i 
suglasnika b>p,m: cubati se (Vuk) »njihati 
se na daski polozenoj preko balvana«, odatle 
na -aljka (upor. njihaljka) cubaljka f (Vuk) 
»daska ili balvan za ljuljanje«; cibati (se"), 
-am impf. (Srbija) »kao tresti i na cubaljci 
pokretati« (nar pjesma: dba mu se koplje, 
kad je junak na konju). Odatle pridjev na -Ijiv 
(v.): dbljiv (Dalmacija, Pavlinovic) »slab«. 
Sa b = m: cimati, -am impf. (Vuk, pro-, Vin- 
kovci) »sinonim tresti (v.), drmati (v.)« prema 
pf. cimnuti, -em i deminutivnom glagolu 
ciinkati; ciimati (ZK, samo sa: za usesa) »bei 
den Ohren greifen, nategnuti vise puta za 
uho (roditeljska kazna)«. Danicic izvodi bez 
potrebe od tal. onomatope)e cimbellare (bolje 
cimbottolare). Onomatopeja cumati opominje 
na furlansku zuma = suma = ciuma »cogliere, 
spiccare colle mani delle piante, raccogliere 
qualunque prodotto del campo«. Mjesto m 
dolazi Ij u ciiljati, culjdm impf. (Vuk, ras-, 
Stulic) »sinonim ljuljati u kolijevci«. Odatle 
culjajka f (Vuk, Boka) i culjka f (Stulic) 
»Ijuljaska«. Danicic ovu varijantu izvodi krivo 



od tal. culla < lat. cunulae »zipka, besika«. 
Suglasnik Ij dosao je prema ljuljati. To moze 
biti i unakrstavanje dviju istoznacnih onoma- 
topeja. Ta onomapeja ide i u djetinji govor, 
sto se vidi iz uzvika cucu i odatle cucatl, -am = 
cucat, -am (Kosmet) (is-, po-, za-) »auf dem 
Knie wiegen« prema pf. cucniti, -em. U dje- 
tinjem govoru Zagreba cuca f znaci »sisaljka 
za mlijeko«. I ovakve onomatopeje mogu se 
posudivati. To dokazuje germanizam cuciati 
(Zagreb) i odatle cucla f< bav.-njem. (preko 
austrij skoga) zuzeln. 

Lit.: ARj 1, 764. 765. 776. 796. 856. 12, 
257. Skok, ASPh 33, 360. Popovic, Sintaksa 
34. Tomanovic, JF \7, 203. Schulze, Auf- 
satze E. Kiihn 193-197. Pedersen, KZ 38, 
342. Pirana 1326. REW* 2400. Elezovic 
2, 427. Schmeller 2, 1168. 

cec m (znacenje vidi nize) = ceca f (Stoj- 
kovic) »3 bajama ili oraha jedan do dragoga, a 
na njih se stavi cetvrti (djecja rijec, u djecjoj 
igri gadanja u izreci: stoji na ceci »labavo, 
klimavo«)«; stoji na cecu »kad sto stoji tako da 
se lako moze prevaliti i pasti (Dalmacija)«; 
ucecati »uciniti da sto koleba, posrce, (odakle) 
ubiti«, ucecnuti pf. (Lika), rascecati, rascecam 
(Lika) »rascijepati, rasjeci«. Kurelac misli da 
je od uzvika cee »kad sto padne«. Upor. cok. 

Lit.: ARj \, 765. 13, 73—4. 

cecelj m »natrium carbonicum crystallisa- 
tum«, odatle ceceljaca (Sloser) »oxalidea«. 
Prema Danicicu od gr.-lat. ozoeKiq = 
seselis, kao i uceni nazivi za biljku fr. seseli, 
tal. seselio, njem. Sesei »Bergfenchel«. U 
Kosmetu samo u poredenju kiselo kaj cicelj. S 
ispustanjem docetka -elj ci'c m (Srbija: mleko 
kiselo kao ci'c, ljut hljeb kao cic). Upor. u Ko- 
smetu kiseo ka cbtk, bug. cvtk »surutka po- 
slije prekuhavanja i procjedenja mucenice« i 
slov. cvlcek »kiselo vino«, clknuti (ZK) »ukise- 
liti se«. Elezovic ima poredenje slano kao cacar. 

Lit.: ARj 1, 752, 766. Elezovic 2, 418, 
422. Popovic, RES 31, 103. 

cedar, gen. -dra m (16. v., latinizam < 
lat. cedrus), pridjev cedrov, cedrovski (Belo- 
stenac), cedarski, cedrinski = cedar, gen. 
cedra m (17. v.), cedarski (italijanizam < tal. 
cedro) = cedar (grecizam < gr. xKlpoc,), 
k pred £ > c) = kedar, gen. -dra m (Danicic 
u prijevodu Sv. pisma), kedrov, poimenicen 
kedrovina (stsrp. kedrb) = pridjev cidrov 
(Jacke). 

Lit.: ARj 1, 778. 2, 127. 4, 932. Gombocz- 
-Melich 1, 621. 



•cedulja 



255 



cemeter 



cedulja f (Vuk, Vojvodina, danas u knjizev- 
nom i saobracajnom govoru), deminutiv ce- 
duljica (Vuk), na -ar cedular, na -ara, -arnica 
ceduljara, ceduljarnica, takoder madz. cedola, 
cedula (ZK) = cedula (Lika). Od deminutiva 
na lat. -ula > tal. -ola schedala, schedula < lat. 
schedula prema mlet. citanju ch > c. Primi- 
tivum scheda < gr. oxeSri potvrdeno je kod 
Belostenca ceda, c mjesto c moze potjecali 
od srvnjem. zedele > njem. Zettel, upor. i 
nalet, tsetola — zetola »Oktavblatt«. Sa e > i 
(tip berita) cidula. Taj oblik nije dobro po- 
tvrden. Preko mlet. tsetola /ze- > citulja f 
(Ljubisa) = citula .(15. v., Vuk, Dubrovnik) 
»index defunctorum«. Oblik citulja usao je i u 
knjizevni jezik. 

Lit.: ARj 1, 766. 778. 920. 2, 50. Miklosie 
27. SEW 1, 121. Gombocz-Melich 621. REW 3 
7678. 7681. DEI 836. 

cegarb = cbngarb (stsrp., 13. v.) »sutor, 
obucar«. Oblik cangar je Daniciceva konstruk- 
cija koja nije potvrdena u narodu. Balkanski 
grecizam: cine, fingar »cordonnier«, slozenica 
tingarsula »silo« (drugi je dio novogr. ooij|3?ii 
< lat. subula) < srgr. Taayyapi^ = acr/Ydpioc, 
(Hesychios) od to&yyo: »gamasa, mestve« < 
perz. zanca »Schuh« u romanskim jezicima, na 
lat. -orius > -apioc, kao u caligarius > xa?d- 
yapiac,. Neobican je razvitak an pred suglas- 
nikom > in, e. 

Lit.: ARj 1, 754. 766. RE W* 9598. Novako- 
vic, ASPh 32, 383-388. Meyer, ZRPh 16, 
524-527. Pascu 2, 97. 1847. 1848. Vasmer, 
GL 49. 

ceh m (danas sjeverni krajevi od Srijema 
preko Hrvatske do Slovenije) »1° (starije zna- 
cenje u Hrvatskoj potvrdeno od 15. v.) esnaf, 
majstorska zadruga, majstorski sindikat, 2° 
Bergwerk, Bergwerkgenossenschaft, fedina (16. 
v.), 3° trosak za platiti (platiti ceh)« = cej 
(Srijem) = ceh m (Belostenec) »pijancenje«, 
odatle denominal kod istoga autora cekati 
»pijancevati« (ovamo mozda Pavlinovicev glagol 
cekljaniti »potare, veseliti se pijuci«, nejasno 
je -Ijaniti). Odatle kalk cehovska ladica »Zunft- 
lade«, pridjev ciovski (Blagojevic, Valpovo, 
1771). Od znacenja 2° potjecu iz doba saskih 
rudarskih naseljenika i iz njihove termino- 
logije toponimi Ceovci (Kopaonik), Ceovine 
(Plana), Cehovi potok (pisano zehovi, kod 
sela Cebniio bcb). Od srvnjem. zeh(e) »Ge- 
samtheit von Personen desselben Standes, 
Vereinigung mehrerer zu gemeinsamen Zwec- 
ken, auf gemeinschaftliche Kosten: Trink-, 



Zechgesellschaft, Zunft, Verein, Bruderschaft, 
Kirchengemeinde, Grubenfeld usw.«. U zna- 
cenju 1° u ceskom, poljskom, ukrajinskom, 
ruskom, slovenskom, arb. cene. U slovenskom i 
znacenje cehmester »Kirchenvorsteller, Kirchen- 
probst«. Ovamo i cehmestar = coonestar (jedno 
i drugo Belostenac) = cehmajstor (Vuk) < 
njem. Zechmeister. 

Lit.: ARj 1, 752. 766. 921. 925. Pletersnik 
1, 72. Strekelj, DAW 50, 10. GM 440. Stried- 
ter-Temps 108. Schneeweis 36. 44. 82. 

ceka f (15. v.) »1° kovnica, 2° precisceno 
srebro (Crna Gora, Hercegovina), 3° u izrazu 
jedna ceka (Srbija) »jednaka mjera«. Od tal. 
zecca, a to je skracenica od arapske sintagme 
dar as-sikka »kovnica novaca«. Odatle s tal. 
deminutivom na -ino cekin, gen. -ina m (Vuk 
Dubrovnik) »mletacki dukat« = cekin (Rab, 
ZK, slov.) < tal. zecchino. 

Lit.: ARj 1, 767. Pletersnik I, 76. Budmani, 
Rad 65, 16. 166. Kusar, Rad 118, 24. REW 3 
7909. Lokotsch 1903. Prati 1061. 

cela f (16. v., Marulic, prema lat. izgovoru), 
deminutiv celica = cela (16. v., prema tali- 
janskom izgovoru) = cela (1510., Dubrovnik, 
Perast, upliv grecizma). Od lat. > tal. cella; 
od gr. deminutiva xeWi(ov) > celija/ (13. v., 
Vuk) = kelija (18. v., u rukopisu pisanom 
crkvenim jezikom), manastirski termin koji je 
danas postao poznat i na zapadu preko priro- 
dopisnog termina; toponimi; »njem. Zelle«; 
pridjev celijnf, imenica cellste (13. i 14. v.), 
dem. celij(c)a s pridjevom celijcin. Ovaj gre- 
cizam je balkanska rijec: rum. chilie »1° Haus 
eines Monches, 2° toponim Kilija na Dunavu«, 
bug. kdija, arb. gelt = cella (Ulcinj, zupni 
stan). 

Lit.: ARj 1, 767. 926. 2, 129. 4, 934. Ro- 
mdnsky 111. GM 221. Mladenov 235. 237. 
Meyer-Liibke, MRIW 1, 29. REW 3 1802. 
DEI 845. Matzenauer, LF 7, 26. 

cemeter m (17. v., Kasic) = cemiler 
(Budinic) = cimiter (14. v.) = cimitir (Pe- 
rast) = cimiter, gen. -era (Prcanj) = cimiter 
(Lijesce, Sinac) = cimitar (16. v., Belostenac) = 
cimitar (Bozava) = cimitar, gen. -ara (Vodice, 
Pag, Rab) = cimherij (16. v.) = cimitor 
(glagoljski spomenici, Jacke) = cimitorij (17. 
v., Cres) = cimatorij (17. v., BijanKovic) = 
amatorji (Bozava) = cematorije (Lumbarda) 
= cimatorij (17. v., Split) = sematorije (Bu- 
kovica) = simiterija (Budva) = slmatorij 
(Zoricic) = cimitorje n (Dubrovnik, Cavtat) = 



cemeter 



256 



demitorje (Konavli) »groblje, grobiste«. Crkvena 
rijec: lat. coemeterium = (e > 1) ctmiterium 
< gr. xourrpT|pi,ov (od xoiudco »idem spa- 
vati«) »groblje«. Preko madz. cinterem, an- 
tenom > cintar (ugarski Hrvati, i Slovaci 
cintar) = cintorom (hrv.-kajk., Belostenec, 
Jambresic). 

Lit. ARj \, 768. 796. 797. Crania, ID 6. 
Pletersnik 1, 84. Sturm, CSJK 6, 48. ASPh 
32, 472. Ribaric, SDZb 9, 137. Kusar, Rad 
118, 21. Tentor, y F 5, 203. REW 3 2023. DEI 
939-40. Vasmer^GSl 3, 222. SEW 1, 129. 

cemper m (Krk, cakavski) »mala mrvica« 
= cemper »Splitter« (slov.). Danicic navodi 
cemper kao slovacki oblik zbog toga sto je 
krivo citao kraticu nsl. kod Miklosica. Nje- 
govo izvodenje od njem. zimperlich ne ide. 
Mora se uporedivati sa cipurak, gen. -rka 
(ZK) »Fetzen«, odatle scipurkati (ZK) »rasjeci 
na sitne komadice«. Tu stoji / za , a tome 
moze odgovarati samoglas e u sjevernom 
cakavskom i slovenskom, upor. cijep (v.); m je 
umetnuto kao u dumbok (v.). 

Lit.: ARj 1, 768. Strekelj, ASPH 11, 460- 
461. Mikldsie 27. 

cencer m (Sulek, Dubrovcanin Pizzelli zen- 
zer) < tal. zenzero; cinciber (Mikalja) < sttal. 
zenzevero, zinzivero > cincibar m (Sulek, ru- 
kopis 15. v.) = dindibar (Sulek, Sabljar) < 
ngr. YiyY t P£P uyv = dundiber = (haplologija) 
dumbir, gen. -ira (Vuk) = dumber (Belostenec, 
Jambresic) < madz. gydmber; (turcizam arap- 
skog podrijetla) dendefll = dzend&eftt (Vuk, 
narodna pjesma, docetak analogijom prema 
karanfd} < tur. zincifre < ar. zengebil »1° 
amomum zingiber, 2° ribes rubrum«. Evropska 
orijentalna rijec (sanskrt. srngavera). 

Lit.: ARj 1, 768. 798/3, 7. 12. 13. 533. 
SEW 1, 259. REW* 9619. Prati 1062. RSI 
3, 266. Lokotsch 1930. Sulek, Im. 461. 564. 

cenda f (Dalmacija, Pavlinovic) »pantljika 
sto mladoj privjese niz pieci« pored cendal 
(Pavlinovic). Od tal. zendale, mlet. zenda < 
cendatum (829). Ovamo ide zacijelo i cenda 
f (15. v.) »svileno platno« < tal. zendado. Ar. 
sandal < gr. oivBcbv »tela fimssima« (disi- 
milacija n-n > ij-l, d'). 

Lit.: ARj 1, 768. 938. REW 8 7935. Prati 
1061. 

centa f (Mljet, brodski termin; primjer: 
prvi je madijer centa; napituran je gotovo 
vazda modrom piturom; na centi sa bande iz- 



nutra pribijena je kontracenta) . Od tal. poime- 
nicenog part. perf. incinta f (< lat. incinctus 
od incingere) »bordo di tavole esterne«. 

Lit.: Macan, ZbNZ 29, 212. REW 3 4351. 
DEI 1988. 

centar, gen. -tra m (18. v., danas opcenito) 
= centro n (17. i 18. v. prema tal.) »srediste«. 
Od lat. centrum < gr. xevxpov od xevxew 
»pungo« > tal. centro. Ovamo ide (s)koncen- 
trirati se. Internacionalna rijec. Kao leksicki 
relikt iz dalmato-romanskoga: kentra f (Du- 
brovnik, Stulic) »stozer, cep na poklopcu, 
gangheretto«. Deminutiv na -ica kentrica f 
(Zore) »kolutic na siljku utvrden u drvo (u 
njemu je drugi kako veriga; tako se spravljaju 
zaklopci za spremu)«. Docetno -a je od n. pi. 
Vec je Budmani opazio da je to dalmato- 
romanska rijec (kao kelomna, kimah). Deno- 
minal na -ati raskentrat pf. (Dubrovnik). U 
Bijeloj (Boka) kenterica f »pant (baglama), koji 
je unutra odzada (iznad njega su maslje ili 
zible; maskulic veze kentrice i maslje na vra- 
tima)«. Denominal na -iti okenderiti se pf. 
»zagledati se u sto« (nt > nd kao u planda v., 
upor. .arbansku paralelu); centrum je uslo i u 
balkanski latinitet, kako pokazuje arb. kendre 
= gendre < centra n pi. »Festigkeit« = 
kjandre »pedamen, sostegno« = gander f (Ska- 
dar) »Stutzholz«, odatle na lat. -itta > 
arab. -ese kendrese f »fester Punkt«. Deno- 
minal na -onj kendroj = kindronj »bleibe stehen, 
verbleibe«, apstraktum na lat. -tmen > arb. -im 
kendrim »Ausdauer, Festigkeit«. 

Lit.: ARj 1, 768. 4, 935. Car, NJ 2, 12. 
GM 225. REW 3 1815. DEI 857. 

centurion, gen. -ona m s pridjevom centu- 
ridnov = centuriim, gen. -una. Od lat. centurio, 
gen. -onis > tal. centurione »zapovjednik cen- 
turije«, ucena (u nas prvenstveno biblijska) 
rijec; lat. centuria je izvedenica od centum 
»sto« s pomocu nejasnog sufiksa -uria. Upor. 
satnik od si'to »sto«. 

Lit.: ARj 1, 768. DEI 859. 

cer, gen. cera m (Vuk, 13. v., Ge cer 
/Sutomore/ »kod cera«., bug., slov.) »1° vrsta 
duba, quercus cerris, njem. Zerreiche, 2° to- 
ponim«. Pridjevi na -ov cerov, poimenican u 
z. r. toponim Cerova, na -ica Cerovica, na 
-be > -de cerovac, gen. -ovca (Vuk) »1° cerov 
zir, 2° toponim«, na -oca cer ovala »cerova ba- 
tina«, na -ira cerovina »drvo cerovo«, na -njaca 
cerovnjaca »gljiva«, na -bn u toponimima Cerna, 
Cerna, Cernica, Cernfk, na -bsk samo toponim 



257 



cerkuo 



Cersko. Madzari posudise cser. Glede c > 
es upor. csdszdr < c sarb. Rum. cer = arb. 
tser = istrum. ier = arb. qar(r) > car (Za- 
trebac) nisu posudenice, nego reflektiraju 
balk. -lat. cerrus > tal. cerro. Sa furlanskim 
deminutivnim sufiksom cerut m (Kastavstina) 
»cerov zir«. Na -ucea ceruca f = arb. ceruca 
(Ulcinj) »vrsta cera s bodljikavim liscem«. 
Posudeno od lat. cerrus, mediteranske rijeci, 
kako ispravno kaze Battisti, upor. carro (Bova), 
spanj. carrasca, jfr. garric, bask. (K)aritz, to- 
ponim Biaritz. Kako je cer vrsta hrasta koja 
uspijeva na kamenitom terenu, carra > cerrus 
moze da stoji u vezi sa carra, caris, car anta (v.). 

Lit: ARj 1, 768. Pletersnik \, 80. Miklosic 
28. SEW 1, 122. Mladenov 676. Gombocz- 
-Meltch \, 957. Romdnsky 100. Vasmer, RSI 
3, 264. GM 220. DEI 780. 870. 

cera f (18. v.) = cera f (nar. pjesma, Crna 
Gora, Bosna) = cijera (pseudojekavizam, 16. 
v.) = cira (16. v., Naljeskovic) »lice«. Od tal. 
cera »isto« < stfr. Mere, mod.-fr. chere (u 
izrazu faire bonne chere) < gr. xdc,a »glava, 
lubanja«. Italijanizam se unakrstio s turcizmom 
cehra (Bosna, Muslimani) u cera (Bosna, K) 
< tur. cehre »Gesicht, Antlitz, Miene«. 

Lit.: ARj \, 768. 943. 2, 24. Mikldsie 28. 
SEW 1, 122. Bruckner 58. REW 1670. DEI 
860. Skok, Sldvia 15, 190, br. 104. Skaljic 
i, 135. 

ceranat, gen. -anta (Prcanj) = ceranat m 
(Vetranie) »Griinfink«. Od mlet. ceranto = 
zaranto = tal. taranta < lat. cerinta. V. verdun. 

Lit.: Resetar, Stok. 229. Hirtz, Aves 58. 
140. 498. 572. 534. REW 3 1831. Fink, Lm. 18. 
Prati 966. 1036-7. DEI 861. 

ceremonija f (15. v.) = ceremiinija (17. 
v.) = cerimdnija (16. v.) »1° (religiozni) obred, 
2° komplimenat«. Na lat. sufiks -alls ceremo- 
nijal, gen. -ala »propisi o tome«. Internacio- 
nalne rijeci. Ngr. TaepeuovCa, rum. feremonie, 
arb. cirimoni. Termin rimskog poganskog kulta 
etruscanskog podrijetla: caeremomajcaerim- (od 
etrusc. caerimo); prema nekim etimolozima 
od toponima Caere. 

Lit.: ARj I, 769. Mladenov 676. GM 441. 
Ernout-Meillet 126. DEI 868. REW 3 1470. 
Klaic 200-1. 

cergari, gen. cergana m (Dobrinj) »ograden 
prostor pred crkvom«. Cini se da potjece od 
circinus kao dalmato-romanski leksicki relikt. 
Za takav semanticki razvitak nemam potvrda 
iz romanskih jezika; circinus je izvedenica na 



nenaglasen sufiks -inus od circus (v. karika). 
Ima toponomastickih potvrda za dalm.-rom. 
part. perf. od circinare > log. chirchinare »1° 
tagliare tondo, 2° accorciare, 3° circondare«: 
Krknata f (otocic), Krklant m (Rab, s umet- 
nutim n pred t), deminutiv na -uceu > -us 
(zamijenjen sa hrv-srp. -as) Krknjas (Dalma- 
cija). 

Lit.: Skok, Slav. 117. 121. 59. 99. 167 
164. DEI 864. 

ceribasa m (Kosmet, Bosna, Truhelka) »1° 

ciganski starjesina, 2° cetovoda«. U bug. ceri- 
baslja m »vojni celnik«. Turska slozenica 
ceri-basi »starjesina plemena«. Kod Evlije 
Celebije stoji izmedu alajbega (v.) i juzbase 
(v.). Prvi je elemenat slozenice perz. can 
»vojska«, koji v. podjanjicar (v.). Upada u oci 
tur. c- > hrv.-srp. c-. Taj prijelaz bio bi 
razumljiv ako je turcizam dosao preko grckoga, 
ali za to nema dokaza. 

Lit.: Elezovic 2, 419. Truhelka, Spom. 35. 
Mladenov 682. 

cerka f »italijanizam koji je istisnuo fratarsku 
prosnju, kad kupe bir (Zore)«. Postverbal od 
tal. cercare < kslat. arcare (od priloga circa, 
circum). Upor. i moderni italijanizam (prilog) 
circa »oko, od prilike« (hrv. gradovi). Ovamo.'" 
ide i prevedenica od lat. circumstantia > tal. 
circostanza okolostanca (Filipovic) = okolo- 
stanje (Lastric, Radnic, Kanizlic, Dobretic, 
Tomikovic, Leakovic) = okolostatak (Stulic) 
= okolostojstvo = okolostojenje = okolosto- 
jivo = okolostojstvo = okolostanak (Ancic, 
Stolic, Kadcic, Leakovic, Mrnavic), pridjev 
okolostojan < circostante. Drugi dio preve- 
denice zamjenjuje se domacim sufiksima za 
izvodenje: okolovina, okoloviste, (cakavski) oko- 
luscina, dok se nije danas ustalila oko/nost. 
Interesantan primjer pokusaja prijenosa stra- 
nog jezicnog duha u nas jezik. 

Lit.: ARj 8, 839. 12, 264. Zore, Palj. 217. 
DEL 863. 958. REW 3 1938. Maretic, Rad 
108, 89. 

cerkuo, gen. -ula (nar. pjesma, Bogisic) = 
cirkuo, gen. -ula m = cirkuo (Bogisic) »1° 
okrug, 2° starjesina okruga (kapetan o cirkula, 
Kucisce, Brae »sreski nacelnik«). Od tal. circolo 
< circulus, ucena tal. rijec. Kao dalmato- 
romanski leksicki relikt kfklo n (16. v, Du- 
brovnik, Ston) »bora, nabor nacinjen i sasiven 
sve naokolo po dnu odijela, da bude krace, 
tako i na dnu djecinjih skutica, da mu, kad 
ponaraste, odjeca ne bude kratka«. Deminutiv 
na -id krklii (Cavtat) »pjetina (Korcula)«. De- 



17 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



cerkuo 



258 



nominal (faktitiv) na -iti krkliti, potkrkljati 
(Ston) »naciniti krklo na haljini, da bude kraca«. 
U Prcanju karkuo, gen. -ula m »Saum um 
Kleid«. Ostatak cakavizma u Prcanju (upor. 
cdrkva (ibidem). 

Prema Maveru govori se na Mljetu krkanj 

sa -nj mjesto / kao u siganj (v.) < suulus. 

U Dobroti je kfkor m (asimilacija r-l > r-r) 

»isto«. Vec je Budmani opazio da se radi o 
dalmatoromanskoj rijeci. 

Lit.: ARj {, 770. 803. 2, 39. 5, 594. 11, 
154. Resetar, Stok. 240. Skok, ZRPh 46, 403. 
50, 509. Zore, Palj. 218. REW* 1947. DEI 
956. 

cesar m (hrv.-kajk., slov. cesar, gen. -drja, 
15. v., zapadni pisci, Hektorovic, Zlataric) = 
cesar (Vodice, ZK) = (asimilacija) sesar (Bad- 
ric) = cezar (15. v., Mon. serb.), prema f 
cesarica = sesarica (Badric) »1 ° imperator, 
austrijski vladar (opozicija car = sultan, rus. 
car), 2° hrv.-kajk. prezime, 3° Cesarica (to- 
ponim u Hrv. Primorju), 4° zmijski = zma- 
jevski car, 5° troglodytes, car krstas = njem. 
Kaiser-Adler«. Pridjevi na -ov cesarov, po- 
imenicen na -ina cesarovina (18. i 19. v.) 
»zemlja austrijskog i njemackog cara«, na -bsk 
cesarski (Vodice, ZK), slozen cesaro-kraljevski 
(1867, poslije austrougarske nagodbe), od 
cesarica na -in c'esaricin. Apstraktum na -stvo 
cesarstvo. Na -ka cesarka »kruska, Kaiserbirne«. 
Denominali na -ati cesarati (15. i 16. v.) = 
cfsarovati. Deminutivi na -id cesarie »carev 
sin«, na -ec Cesaree (hrv.-kajk. prezime). Da 
se taj oblik govorio i u Makedoniji, dokazuje 
Kedrenova biljeska iz 1071. (opis bitke kod 
Setaine: Pe^eTte, 6 x^aToap (var. x^eactp) = 
befite, cesar (se. bizantski car dolazi}. Vokal e ni- 
je nastao od , jer ne postoji ikavski lik cisar; 
cesar je potvrdeno u strus., cesar (pouzdano 
u nas potvrdeno u 3 pisca kao u Palmotica, 
ali nema potvrda iz narodnoga govora) moglo 
bi se tumaciti od jekavskoga *cjesar (upor. 
ovci). Oblik cesar m (14. v., Vuk) »1° dvoranin 
u staroj srpskoj drzavi, 2° rimski vladar, 
3° austrijsko-njemacki vladar« ima istu le- 
ksikologijsku porodicu, f cesarica (nar. pje- 
sma, Vuk), pridjev cesarov, -ev, poimenicen 
cesarovac, cesarovina, cesarski, na —ija cesarija, 
nacesarovati se. Meko £ je nastalo od gr. k 
kesarov (nar. pjesma, Vuk), stbug. k'esan. 
To je posudenica iz biz. xa'iaap. 

Postoji jos oblik sa 6 mjesto e u nenagla- 
senom slogu: cbeaeb potvrdeno u 11. v., u 
s-pskom, bugarskom i ruskom, nema ga u 



zapadnim slavinama na jugu i sjeveru. Odnos 
izmedu e i 6 odgovara odnosu graecus > 
grcki u juznih Slavena prema Grekt, grecbski 
u sjevernim. Iz cb3aeb nastade asimilacijom 
skracenica can > car m prema f carica (14. v.) 
»rus. cart (r < rj od 12. v.), protucar (ger- 
manizam prema Gegenkaiser}. Pridjevi na -j 
car', carja (14. v., Domentijan can muzi, to- 
ponim od Corego kladenca, patrijarh carja 
grada = cbsarb gradb, Sava, Assemanus ima 
cesarb-gradb m »Bizant, Carigrad«, upor. i 
Cesargradt u Hrv. Zagorju); na -ev carev, 
careva punica »Rotkehlchen«, poimenicen na -be 
.carevac »carev covjek«, na -tk, -ka carevak, 
gen. -vka = carevka »hyacinthus«; carevica 
(nar. pjesma) = carica, carevic »1° carev sin, 
2° prezime«, carevica (Vardar, Gornja Mo- 
rava) »kukuruz«, carevka = carevna »filia im- 
peratoris«, carevina, carski (13. v.); carka = 
carevka (kruska). Denominal cdrui (o- se, za — 
se), carevali, -ujem. Deminutiv na -id caric 
»1° carev sin, 2° ptica« (Mostar, Dubrovnik) 
= caricak (Gregurevci). Apstraktum carstvo 
(13. v.), Odatle carstvovati (13—16. v.) i pri- 
djev na -en carstven (carstvene knjige), na 
-bn *carstvbnb poimenicen carstavnik (dva 
carbstavnika srbbbska, u kojima su popisani 
srpski carevi, iz njih Marko odreduje na kome 
je carstvo; u jezicnoj se svijesti izgubilo razu- 
mijevanje tog pridjeva, pa je zamijenjen naj- 
prije slozenicom carostavan, onda starosldvne 
knjige}. Pridjev car' poimenicen je s pomocu 
sufiksa -ina carina f (13. v.) »telonium«, sa le- 
ksikologijskom porodicom carinik m (13. v.) 
= carinar m prema f carinica, carinski, ca- 
rinarnica, cariniste, canniti (o-) = carinovati. 

Madzari posudise csdszdr, Turci casar, Li- 
tavci cesor(i)us. Internacionalna je posudenica 
czar za ruskog cara. Arbanasi i Rumunji, koji 
imaju iz balkanskog latiniteta imperator > rum. 
imparat, arb. mbret (»kralj«, upor. bug. car u 
istom znacenju), nisu posudili cesar ni car', 
Rumunji samo Tarigrad > (sa disimilacijom) 
Taligrad. Izvedenicu carina posudise i Arba- 
nasi i Rumunji: arb. carine, rum. tarina 
»Feld«, tdrna (Moldavija) »porez«, prema rum. 
tarina < lat. n. pi. terrena, s drugim latinskim 
naglasom i drugim sufiksom. Glede znacenja 
»njiva« upor. ukr. cdryna »Schlagbaum, Weide- 
platz, Acker«. 

Vuk ima jos kajsar u slozenici kajsar-papuca, 
kajsar jemenije (nar. pjesma) pored kajser m 
»fina crvena koza«, s tur.-ft kdjserlij-sarli epitet 
uz papuce i postole, od tur. kaysar od varosi 
ar. Kaysariyye < Caesarea, gdje se ta koza 
pravila. 



259 



cibur . 



Za cesarb = cesarb, cbsarb > car obicno se 
misli da je od got. kaisar = biz. xofiaccp 
»bizantski vladar (odatle takoder ar. kajsar)«, 
prema Bruckneru posudeno izmedu 4. i 5. v., 
cbsarb > car da je ruska skracenica, sto nije 
sasvim ispravno, jer je car i bugarska rijec 
(najprije bizantski vladar, onda i domaci). 
Bizantski i germanski naziv nastao je od 
punog rimskog carskog naslova imperator caesar 
(slijedi ime cara) augustus. Gubi se iz vida razlika 
u naglasu. Dok je u grckom, germanskom i 
arapskom latinski akcenat na ae > ai (u sa- 
kralnom jeziku) ocuvan, u slavinama je naglas 
na -ar. Osim toga docetno slav. -rj ne slaze 
se sa lat. -r od Caesar, nego ide zajedno sa 
ags. casere < caisareus. Mora se prema tome 
uzeti da je c sarb < caisareus, cesar = cbSazb 
< caesarius neovisna slavenska posudenica 
sa dunavskog limesa u 5. v. 

Lit.: ARj 1, 757. 762. 2, 133. si. 4, 740. 
939. 8, 501. 12, 463. Pletersnik 1, 75. 72. 81. 
221. 299. Hirtz, Aves 14, 181. Elezovic, NJ 
3, 276. Ribaric, SDZb 9, 113. 137. ASPh 
15, 100-101. 32, 105-106. Miklosic 28. 
SEW 1, 126. Holiib.-Kopecny 83. Bruckner 59. 
Vasmer, GL 77. Mladenov 236. 674. Tiktin 
1564. GM 439. Rozwadowski, RSI 2, 74. 
Binkenmayer, Jpol 23 (cf. Ub 4, 356). Hill, 
PBB 23, 337. Lindestowna, SO 9, 613-614 
(cf. Ub 16, 217). Mikkola, MSNH 7, 261. 
si. (cf. Ub 11, 466. JF 7, 243). Romanski, 
BP 1, 125 (cf. Ub 15, 296). Jirecek, Romanen 
1, 36. Skok, CSJK 8, 151-55. 

cesta f (Vuk, 14. v.) »put, vjestacki put 
graden od inzenjera«, zajednicki termin sje- 
verozapadnim i jugozapadnim Slavenima. Oda- 
tle novija izvedenica na -ar: cestar m (Bosna, 
Hrvatska) »Strassenmeister«. Ne nalazi se u 
bugarskom, ukrajinskom i ruskom. Pored cesta 
govori se testa f (Bosna i Dalmacija, Pavli- 
novic, Poljica); t < c = ts nastao je po zakonu 
disimilacija ts — st > t — st ispadanjem prvog 
sibilanta; e je nastao od jata, a ovaj od ie. 
diftonga ai ili oi, kako pokazuju lit. usporednice 
(lit. narjecje zemaitis: kaisti »grepsti«, iskaisti 
»uciniti ravnim«, v. i asi). Ali je e < -k op- 
cenit u hrv.-srp. Nigdje nije potvrden jekavski 
oblik, cista samo u cakavskom govoru, blizu 
Zagreba (Ivsic). Morfoloski cesta je z. r. parti- 
cipa na -to, kojemu se podrazumijeva kao opca 
rijec draga (v.) < *dorga. Upor. poljska pre- 
vedenica utarta'droga za lat. via trita ili stra- 
ta > stfr. estree. Prvobitno je znacenje bilo 
»poravnjen put«. Prema tome cesta moze biti 
stara prevedenica od lat. strata ili gr. nkaidia. 
Lat. strata > njem. Strasse posudise Nijemci 



prije Karolinga zbog toga sto su rimske ceste 
bile na glasu. U doba prije Karolinga ide po 
svoj prilici i cesta. U prilog ovakvu tumacenju 
govori cinjenica sto se cesta nalazi u zapa- 
dnim, sjevernim i juznim slavenskim jezicima 
i sto nema > e, i. Upor. slov. rimska cesta 
»Milchstrasse«. 

Lit.: ARj 1, 774. Miklosic 29. SEW 1, 127. 
Trautmann 113. WP 1, 328. Zubaty, ASPh 
16,385. Meille;, MSLP 14, 353 Isacenko, ZSPh 
13, 99. ZbNZ 9, 219. Matzenauer, LF 7, 25. 

ciba f »atelestus Er.« (Sloser). U hrv.-srp. 
nedovoljno potvrdeno. Nepoznat akcenat, gdje 
se govori i eventualne varijante. Izgleda kao 
da je identicno sa slov. aba f »Hflnchen, -lein«, 

Lit.: ARj 1, 776. Rozwadowski, RSI 2, 
77. Vasmer, RSI 3, 250. Hirtz, Aves 35. 

cibet m (Marin Drzic) < tal. zibetto, srlat. 
zibethum »Zibethkatze«, arapskog podrijetla (ar 
katt azzabad). Nalazi se i u drugim evropskim 
jezicima. Zore ima iz Dubrovnika zibo same 
u frazi zaljubljen ko zibo. Je li to nas hipo- 
koristik od tal. zibetto? 

Lit.: ARj 1,776. Zore, Fud. 8 Pratt 1063. 

cibilin m (Marin Drzic, poetava od cibilirui) 
=; zibilin »samur« = dz'ibelin (Prcanj) »die 
Tuberose«. Od mlet. zebelini, zibellino (pelle) 
< rus. sobolj preko njem. Zobel (?) s talijan- 
skim pridjevskim sufiksom. Bez tog sufiksa ide 
ovamo mozda simbal (Budva) = simbd/ji pi. 
m. (Muo) »mala obotnica, nazvana tako po 
boji (?)«. Glede umetnutog m pred labijalom 
upor. giambellini, simbelini. 

Lit.: ARj 1, 776. REW 3 8049. Pratt 1063. 

ciborica f »prunus insititia« ide zacijelo za- 
jedno s cibulja f, deminutiv cibuljica (Lika) 
»neka sljiva«. Danicic izvodi od tal. cipero < 
lat. cyperus < gr. KUJiepoc,, koje je naziv za 
mocvarnu biljku, prema tome semanticki ne- 
moguc izvor. Sulek ima divlji ciper (Cres?) 
»artemisia abrotanum«, koje odgovara talijan- 
skoj rijeci (mozda mediteranskog podrijetla 
prema Battistiju), ali je Danicic oznacuje kao 
nepouzdanu. Upor. arb. quper »cyperus rotun- 
dus«. 

Lit.: ARj 1, 776. 802. DEI 953. GM 230. 

cibur m = cimbur (s umetnutim m pred b 
kao u dumboK) (Dalmacija, cakavski) »1° kapa 
od dimnjaka; 2° dimnjak«. Upor. srvnjem. 
ziborje f. pi. »Hostienkelch mit baldachinarti- 
gem Deckel itd. < lati ciborium n. A 

Lit. Strekelj, DAW 50, 10. 79. 



«lc 



260 



cic, gen. cica m »linteum pietum«. Od njem. 
Zitz < engi. chits »feiner bunter Kattun, 
ursprunglich mit gemalten Blumen und Fi- 

guren«. 

Lit.: ARj 1, 776. Weigand-Hirt 2, 1334. 

cicati, c'icam impf. (Stulic) »pondus aliquod 
difficile gestare« = cicdt (Kosmet) (o-) »opaliti, 
•osmuditk prema pf. ci'cnut,. -em (Kosmet) 
»krknuti, pisnuti« s prefiksom od- (v.): ocicati 
pf. (Stulic) »odnijeti tesko breme«. Odatle 
postverbal z. r. dea (Kosmet) »plasa, kamencina«. 
Danicic uporeduje cicati s cikljati, -am impf. 
(Lika) »sto tesko nositi ili vuci ili kroz blato 
mucno prolaziti«, a za ovaj glagol tvrdi da je 
istoga postanja kojeg i cikati, -am impf. (Vuk) 
»pucati, praskati, lomeci davati glas kao kad 
sto puca«, odatle postverbal cik (podraniti u 
~ zore (Vuk, Ljubisa), u cik > o ~ zore 
(Crimnica), cika zora »zora puca«), pridjev na 
-av: cikav »fragilis«; odatle imena ptica: ci- 
kavac, gen. -avca m »turdus iliacus«, cikavica f 
(Vetranie) »erythacus rubecula«; s deminutiv- 
nim sufiksom -elj < lat. -ellus (upor. Bokelj 
i tal. tertsella (Foggia) < querquellus) cikelj, 
gen. cikelja m »turdus musicus«. Ptice su 
ovako nazvane zacijelo po onomatopeji koja 
imitira njihov glas. Promjena c-k je kao u 
micati = mikati. 

Zacijelo se radi i u gore navedenim glago- 
lima o istoj onomatopeji. Samo sto gore oz- 
nacuje glas sto se ocituje u micanju kod teskih 
ljudskih radnja. Ta onomatopeja moze dobiti 
i druga znacenja. Tako u Vodicama (Istra) 
cic, gen. cica m znaci »cijev iz bazgovine (zove) 
koja sluzi djeci za' strcaljku«, odatle derati 
(Vodice) »strcnuti«. Zatim znacenje »sisa«: cica 
f (Vodice, ZK), odatle cicati (samo majcino 
mlijeko) »sisati« (Vodice, gdje se kaze: dite 
dea pored sase od sati; ZK). Ista je onomato- 
peja i njem. Zitze f, koju ne treba smatrati iz- 
vorom od cica. I u ovom znacenju postoji 
c-k: ciklUm »sisa u djevojke« (nar. pjesma, Istra, 
Vodice); cikavac m znaci jos i »pusta zemlja«; 
cik m (Vuk) je »oponasanje puscanog glasa«; 
dk m = cika f »strider«, postverbali od cikati, 
podcikivati; cikati znaci i »vabiti«. Onomatopeja 
se prenosi od zvuka i na kiseo okus: ciknuti, 
ciknem pf. = ciknut (Kosmet) = slov. ciknoti, 
vino cikne (ZK) »pocinje kiseliti se«, odatle 
ciklo vino (Kosmet), postverbal cik. U slo- 
venskom se onomatopeja pojavljuje sa cv 
mjesto c: cvic »Sauerdorn«, cvicek m »kiselo 
vino«. Upor. bav.-njem. Ziehen »etre aigre«, 
gezwickte Milch. Tako i kod nas: cvik m 
«kisela surutka« (Srbija), bug. cvik »kisela 



surutka« = cvik (Vucitrn) »kisela sljiva«; 
cvika, cvicati (< -eti), -im = cicati (< -fir'). 
Upor za cv i cviliti. U Istri cakavci govore sv 
mjesto cv: svik »vinum acidum«. 

Lit.: ARj 1, 776. 793. 794. 862. SEW 1, 
129. 131. Miklosic 29. Miletic, SDZb 9, 614. 
Mladenov 674. Strekelj, DAW 50, 12. Elezovic 
2, 46. 418. 421. 422. Ribaric, SDZb 9, 137. 
REW 6952. Hirtz, Aves 38-9. Popovic, 
RES 31, 101-3. 

cicija f »tvrdica«, cipija m »isto«. Na zapadu 
nepoznata rijec. Apstraktum na tur. -luk ci- 
piluk m »skrtost«. Danicic uporeduje obje va- 
rijante s imperativnom slozenicom cjepidlaka 
m, koja takoder znaci »tvrdica«, i misli da je 
istog postanja kao talijanska djetinja rijec cica 
»un nonnulla, mica, niente«, fr. chiche, lat. 
ciccum, sto zacijelo ne moze biti. Docetak 
-ija upucuje na turcizme; i nije od . Postanje 
je prema tome nepoznato. Stulic ima pridjev 
cickav »minutissimus« koji se slaze s hrv.-kajk. 
deminutivnim glagolom dckati. Upor. glede 
deminutivnog sufiksa stuckati; cickav je blizu 
talijanskoj djetinjoj rijeci cica. 

Lit.: ARj 1, 777, 802. DEI 924. REW* 
9653. 

cicina f (Dubrovnik) »Grille«. Zacijelo je od 
lat. cicada > cigala, mediteranska rijec prema 
Battistiju, sa zamjenom docetka -ada demi- 
nutivnim tal. sufiksom -ina. 

Lit.: Resetar, Stok. 229. DEI 924. si. 

cicirina f (Stulic) »jaka studen«. Nije potvr- 
deno u danasnjem narodnom govoru, -ina je 
zacijelo agumentativni sufiks. Danicic ima 
pravo kad, s obzirom na znacenje i na taj 
sufiks, uporeduje s cicina f (Vuk), augmenta- 
tivom od cica f (Vuk) istog znacenja; cica fi 
cic m (Crna Gora) su postverbali od cicati 
impf. (Vuk); cica f moze biti i poimenican 
pridjev cicu f prema zima, a govori se takoder 
zajedno s opcom imenicom: cica (z\.ma). U 
Dalmaciji asimilacijom c-i > c - c: cic m 
(Ijetni i zimni, Pavlinovic). Ta onomatopeja 
postoji i sa suglasnikom v i sa samoglasnim r 
mjesto i: cvic m (Hrv. Primorje), postverbal 
od cvicati, -im (17. v.); cvrc, gen. -t' f (ZK) 
»jaka studen«, apstraktum deklinacije i od impf. 
cvfcati, cvrcim (Vuk) i cvrknuti pf, odatle 
cvrkd f. Onomatopejom se oponasa zvuk sto 
nastaje stupanjem po zamrznutoj i zasnijezenoj 
zemlji. 

Lit.: ARj \, 777. 778. 804. 862. 875. Matze- 
nauer, LF 7, 32. GM 441. Aranza, StPH 22, 
462. 



261 



cigar 



cicvara f (stokavsko istocno podrucje), oda- 
tle na -as cicvaras, gen. -asa m »1° koji rado 
jede cicvaru, 2° (ironicna metafora) trebnik«, 
prezime (licko) Cicvaric — (cv > cm) cicmara 
»gusto jelo od brasna, masla i sira«. Slov. 
lotvara f »Latwerge« < tal. lattovaro < lat. 
electuarium. Nejasna je zamjena cic- za lot-, 
Madzari posudise atvara. 

Lit.: ARj 1, 777. Pletersnik 1, 533. REW 
2838. 

cifra f (Mikalja) »1° pismo potajno, 2° 
biljeg (Belostenec), 3° broj«, odatle deminu- 
tiv cifrica f »4° nakit«, odatle denominal 
cifrati se (is-, na-), na -as cifras m prema cifra- 
sica f. Prva tri znacenja nastala su prema srlat. 
cifra (12. v.), odnosno prema tal. cifra, njem. 
Ziffer, cetvrto (koje se nalazi i u slovenskom 
jeziku) od madz. cifra »ukras, ures«. Ovamo i 
zera f (Lika, ~ kruha) »1° veoma mala koli- 
cina, 2° dopuna negaciji: nema ni zere, 3° 
(rijec od mila, hipokoristik) dijete«, odatle de- 
minutivi zerica, zericica, prilog dzeru (Cilipi) 
»malo«; cifra je dosla u talijanski i latinski iz 
ar. jifr »praznina, nistica« (kalk od sanskr. 
siinya »prazan > nistica«), a to je dalo preko fr. 
chiffre internacionalnu rijec, u nas sifra »tajno 
pismo«, s izvedenicama sifrirati, desifrirati. Ista 
arapska rijec dala je u turskom zerre, zerrece 
»autant qu'un atome«, u negativnoj sluzbi 
»pas le moins du monde«, odakle nasa zera. 
Uzima se da je tal. zero »nista« (> fr. zero 
»id.«) nastala kontrakcijom od tal. zefiro (1202) 
»nistica«, od iste arapske rijeci sifr. 

Lit.: ARj 1, 778. REW* 7902 a. Lokotsch 
1894. DEI 934. Prati 279. Gombocz-Melich 
663-5. 

cigalj m, riba Vranskog jezera, koje je ka- 
nalom vezano s morem. Mozda je dalmatoro- 
manski leksicki ostatak od sigillum > siddu 
(Korzika) »Seestern«. Potrebna su detaljna oba- 
vjestenja o deklinaciji i akcentu kao i o samoj 
ribi. Glede s > c upor. ciglarica. 

Lit.: Novosti 5. I .1937., br. 5 (XXXI), 
str. 19. REW 7904. 

Ciganin m — stcslav. athinganint pored 
aciganim, m prema aciganbka f (za gr. fr > 
c upor. tal. zio < Oeioc,, s disimilatornim 
ispadanjem prvog ri) = (sa aferezom a-) 
Ciganin m (-in kao u Srbin) = Cigdn m prema 
Ciganka f (17. v.). Deminutivi na -e, gen. -eta 
Cigance n,pl. Ciganciti, Ciganica (ZK), Cigancica, 
hipokoristik Cigo. Pridjev na -ov Cigdnov, po- 
imenicen u prezimenu Ciganovic, na -ski 



ciganski (ciganska vira, 1679), poimenicen na 
-ina ciganstina (Vuk). Kolektivum na -cad f 
Cigancdd, gen. -i. Apstrakti na -ija ciganija f 
(1679) = ciganija (ZK) »himba, prevara«. De- 
nominali: na -hi cigdniti, -im impf, (is-), na 
-itati (v.) cigdnisati, -sem. Prvo n ocuvano je 
u cigdniti (se) (Molat) »cjenkati se«, cinganin 
(Bozava), zacijelo prema tal. zingaro. Metafo- 
ricko znacenje cigdni »sola, solika«. Prva je 
potvrda iz 1378. kao prezime u Zagrebu (Cigan 
Nicolaus). U tajnom jeziku (agot) grncara u 
Pristini ciganin se zove paverac, paverica »vatra«, 
pavernjak »lonac« (gegavci u Srijemu), slo- 
zenica od prefiksa pa- i vera »rdava vjera«. 
Dolazi od grckog naziva aOiyyavo^. Odatle 
i evropski naziv za njih Zingari (disimilacija 
n - n > n - r). Prema toj etimologijskoj indi- 
kaciji Cigani su dosli u Evropu preko Balkana 
gdje su i danas najbrojnije zastupljeni. Svaka 
balkanska varosica (palanka) ima svoj Ci- 
ganluk (Banja Luka). Upor. (Ada) Cigdnlija 
s tur. -li (= ciganski otok). Na Jadranu po- 
stoji za njih naziv Jedupak m prema Jedup- 
ka f od gr. Aryuimaxoc,, ne od latinskog oblika 
(v > lu). Madz. czigdny i rum. tiganu je iz 
juznoslavenskoga; ostali balkanski oblici: tur. 
cingiane > qengene, cingene, arb. cingan. Lat. 
Secani, Cingari, zingarus > tal. zingaro pored 
zingano. Po jeziku srodnici su s jezikom ple- 
mena Dardi u Kafiristanu i s jezikom plemena 
na Hindukusu. Ciganski je jezik varijanta od 
pali-jezika, daljeg razvitka sanskrta. 

Lit.: ARj 1,778-80. Mazuranic 123. Ma- 
retic, NVj 1, 83. Cronia, ID 6. Trojanovic, 
IF 5, 223. 225. Miklosic 29. Holub-Kopecny 
85. Bruckner 69. Mladenov 676. Venelin, Vla- 
hobolg. ili dakoslav. gramoty. Lexicon. Weigand- 
-Hirt 1326. Wiener Arch.f St. d. n. Spr. 109, 
280-304 (cf. AIF 21, 3). Korsch, ASPh 9, 
496. Prati 1064. GM 447. Kern, AI AV S 1, 
153-4. 

cigar, gen. -ara m (Hrv. Primorje, Rab, 

Budmanijev stokavski akcent) = cigar (Bo- 
zava) = cigara f (ZK, opcenito hrv-srp.-., 
bug. cigara). Od spanj. cigarro (1688) > tal. 
cigaro > sigaro, zigarro, njem. Zigarre, inter- 
nacionalni amerikanizam iz jezika Maja (Cen- 
tralna Amerika). Deminutiv na tal. -etta < 
vlat. -ittus sigaretta < fr. cigarette > njem. 
Zigarette > cigareta. Na tur. -luk cigarluk 
(Bosna, bug.) = njem. slozenica cigarspic m 
(hrv. gradovi) = mustika = mustikla (Srbija) 
< njem. Mundstiick. 

lit.: ARj I, 780. Kusar, Rad 118, 22. 
Cronia, ID 6, 124. DEI 931. Prati 90S. 



cigl'i 



262 



cijediti 



cigli (Vuk, nar. pjesma, Mikalja, Stulic, 
Lika) »solus«, odredeni pridjev praslavenskog 
postanja od osnove (s)ceg-, sa sufiksom / kao 
u nagao (v.). Neodredenog oblika nema u 
hrv.-srp. Vuk ima jos akti, gdje je -ti mjesto 
-li prema jediti; k koji je u akti nastao iz g 
po zakonu, prenijet je odavde u akli (Kosmet), 
najcesce u sr. rodu: ciklo ovo »samo ovo«. Cudno 
je sto se k nalazi i u pridjevu cikom, -a, -o 
»jedini, samo jedan« (Vodice, Istra). I nastavak 
-om je nejasan. Prema reduplikaciji jedan je- 
dini, kojom se izrazava pojacanje znacenja, 
cigli veze se s jedan: ni ciglo jedno, u prilogu 
ciglom jednom. Vuk ima jos u reduplikaciji 
cigli cigtovetnT. Glede -vetni uporedi: do bo- 
govetni dan. Taj nastavak imamo jos i u pri- 
djevu istovetni (v.). Marin Drzic upotrebljava 
oblik sa sufiksom -ovit (v.): cigiovit, obrazovan 
prema cjelovit (v. ero). Prema tome ,moze se 
uzeti da je -vetni nastao iz slozenog sufiksa 
-ovit + -bni s disimilacijom /-/ > e - i (upor. 
u romanskim jezicima lat. vTanus > rum. 
vecin itd.). Kako pokazuje stcslav. (s)ceglz, z 
je nastao od "k. Slicno kao u cesta sto se ne 
nalazi nigdje jekavski oblik, tako kod cigli 
nema nigdje jekavskog ni ekavskog oblika. 
U poljskom i kasupskom szenai, u ukrajinskom 
i ruskom scegol', scegol'nyj »ostryj«, e je nastalo 
od b. To je nizi prijevojni stepen, / se nalazi 
i u ces. stihly »schlank«. Hrv.-srp. opcenito r 
< "k je nastalo mozda pod uplivom rum. 
singur < lat. singulus istog znacenja (Singur 
je ime Vlaha u Decanima, 1222—1228). Ie. 
je korijen da}- »jedino, samo«. Formant -gi 
nalazi se u istoznacnom lat. singulus. Upo- 
reduje se s latinskom osnovom u caelebs (odatle 
internacionalna rijec celibat m) i sanskrtskom 
keva/q- »sto nekom pripada«; cje nastalo od 
se ispadanjem na osnovu zakona disimilacije s 
- ts > - ts. 

Lit.: ARj I, 780. 794. 15, 24. Miklosit 289. 
SEW 1, 123. Bruckner 543. ASPh 4. Holub- 
-Kopecny 376. WP 1, 326. Johansson, IF 2, 
28. Rozwadowski, RSI 2, 109. REW 1 7945. 
Durnovo, RES 6, 217. 221. 

cijec, (Dubrovnik, Zore) = ikavski cic (u sta- 
rom tekstu moreske) = djeca (Vuk, Dubrov- 
nik) = ikavski cica (Kacic, g. 1552., Petrinja) 
= cica (Lumbarda) = cica (Lovran) = cice 
(Cubranovic, on ima i cic) = cicu (Kuhacevic) = 
cicu (Bresca, sjeverno-cakavska sela u kastav- 
skoj opcini) = djeci (Stulic); prijedlog s ge- 
nitivom, izrazava uzrok, »propter; sinonimi: 
zbog, radi«. Sa c potvrden je jos u ruskom i srp- 
skom crkvenoslavenskom: cesta. U Lici, Senju 



i Podgorju (Bunjevci u Velebitu) govori se sa 
s mjesto c: sicu. Osnovni je samoglas , kako 
svi pretpostavljaju. U tome nema neslaganja 
medu etimolozima. Pita se samo sto je starije 
*secu ili *cecu. Ovaj je prijedlog teritorijalno 
ogranicen na zapadne ijekavske i ikavske kra- 
jeve i pisce. Ne nalazi se u drugim slavenskim 
jezicima. Uporedivati se moze samo s bugar- 
skim prijedlogom srestu, nasrestu »naprama«, 
koji je iste osnove od koje i 'sreca — sr'ica; 
r je ispao u slucajevima kad je stajao pred 
rijecima koje sadrze r, upor. cez (ZK) < 
crez. Ako se uzme da je c starije, onda je 
prijedlog etimoloski tesko objasniti. [Miklosic 
veze s cesta i daje paralelu njem. wegen »zbog«]. 
Za osciliranje samoglasa u docetku cijec, -a, 
-u, -e, -i ima paralela kod priloga i prijed- 
loga.. 

Lit.: ARj I, 781-3. 5, 625. 14, 903. Mi- 
klosic 29. 417. Isti, Lex. 1109. SEW 1, 128. 
Mazuranic, 121. Mladenov 605. Skok ZSPh 
9, 138. ASPh 30, 457. Kusar, NVj 3, 325. 
Ribaric, SDZb 9, 137. Danicic, Rjef. 3, 
456-7. 

cijediti, cijedim impf. (Vuk, 14. v.) (is-, na-, 
o-, pro-, s-) (ikavski cidlti ZK, ekavski cediti); 
iterativ iscijat (ZK), (isljedivati = u Kosmetu 
iscedovat, -ujem, nacedit, ocednut pf. = cijedati, 
-am (jedanput, 16. v., Stulic) »filtrer, passer, 
distiller«; ie., baltoslavenski i sveslavenski 
glagol iz praslav. doba. U lit. skaidit »Getranke 
verdtinnen«, lit. pridjev skaidrus »jasan, cist«. 
U vezi su cesta (v.) i uist (v.). Kao ie. znacenje 
uzima se »jasan, svijetao« od osnove (s)qa'i-t-d- 
(lat. caelum »nebo«, njem. heiter). Prema tome 
je cijediti faktitivan glagol u znacenju »rendre 
pur«; je nastao od ie. diftonga ai. Izvedenice 
su: pridjev na -tn = ocedan, -dna (Kosmet) 
»suh«, imenica na -w = cijed m. »lixivia«, do- 
maca rijec za posudenice lihsija f (Dubrovnik) 
= luksija (ZK), na -nik ajednik m »torcular«, 
cjedenik, gen. -ika m »med samotok«, na -ka 
cijetka »sud "na sito kroz koje se cijedi sto«, 
na -njak cienjok m »sud u koji se sprema hrana 
za svinje (Bednia)«, na -ilo = cjedilo n (Vuk, 
16. v.) »sprava kroz. koju se sto cijedi«, odatle 
cjediljka f (Srbija) »cjedilo«. Rumunji posudise 
glagol profidi, sadila »Kwarksack der Hirten, 
in den die geronnene Milch getan wird, damit 
die Molke abrinne«, Novogrci ToavSiha f. 

Lit.: ARj I, 783. Miklosic 28. SEW 1, 122. 
Bruckner 57. KZ 51, 228. Mladenov 675. 
WP 2, 538. Tiktin 1352. Meillet, RSI 2, 62-3. 
Kostic, NJ 1, 236-9. Boisacq* 933. 518-9. 
Vaillant, RES 22, 40. 



cijena 



263 



cyep 



cijena f (Vuk, 14. v., ikavski ana, ekavski 
cena; i u ikavskim se krajevima gdjegdje govori 
cena prema procinit, procimba f, tako ZK, 
kod nekih pisaca 16. v. analogicki cjena, Stulic), 
ie., baltoslavenska i sveslavenska rijec iz pra- 
slav. doba, »vrijednost, Wert, Preis, danas 
samo prex,-cis«. Odatle pridjev na -bn cijenan, 
cijena (Dubrovnik) »jeftin«, komparativ cjenijl 
i cjenji »jeftiniji«, prilog cijene (Srbija) = 
cijeno = cijenu »jeftino«, komp. cjenje: *cenbnt 
glasi u m. r. cen (prema Miklosicu hrv.) kao 
u stran (v.). Analogicki prema f govori se 
redovno u slozenim pridjevima dragocjen, 
nescjen, bescjen (Vuk), mnogocjen, neprocjen, 
skupocjen, scjen (Divkovic) »dragocjen«. Odatle 
apstraktum na -oca cjenoca f (Kotor) »jefti- 
noca«. Taj pridjevski oblik poimenicen je u 
bescjena f, nescjena /Vbescast, necast, sramota«. 
Odatle su izvedenice: bescjenje n (Vuk, 14. v.) i 
bescjenost (Stulic). Prema ovome pridjevu nas- 
tade i gore spomenuti oblik cjena pored cijena i 
scjena (15. v.). Odatle opet pridjev na -iv cjeniv 
(Voltidi, Stulic), danas samo u neprocjeniv. De- 
nominal na -iti: cijeniti, cijenim impf. (14. v., 
o-, pre-, pro-, pot-, ras-, u-). U zapadnim kra- 
jevima (15. v.) scijeniti, scijenim »procjenjivati 
> misliti«. Od svih imperfektiva postoje i ap- 
strakta na -anje; rascijeniti pf. »rasuditi« kod 
Suleka je »disvalutare«; potcijeniti pf. je noviji 
kalk prema njem. unterschatzen. Postverbali su 
ocjena, procjena, precjena, ucjena od pf. ocijeniti 
prema impf, ocjenjivati, ucijeniti prema impf. 
ucjenjivati, precijeniti prema precjenjivati. De- 
minutiv cjenkati se impf. (Srbija, danas opce- 
nito). Apstraktum na -ba cjemba f (Kavanjin), 
procimba f (ZK). Radna imenica na -be cinac 
samo u Poljickom statutu. Novija je izvede- 
nica cjenik, gen. -ika »prix courant«. 

•k je nastao od ie. diftonga ai iii oi, kako se 
vidi prema lit. (u narjecju zemaitis) puskainan 
»u pola cijene«, gr. noivr| = lat. poena, avesta 
kdena. Ie. je osnova quel- »paziti na sto, opazati, 
animadvertere > bajati, castitk koja se nalazi 
u stcslav. cajati (v. ocaj), u prijevoju o u kajati 
se (v.), bila je rasirena formantom n u balto- 
slavenskom, grckom, latinskom i avesti, dok 
u sanskrtu cayate »osvecuje se, kaznk znaci i 
bez toga formanta isto sto i lat. poena. To 
znacenje je prvobitno, dok je baltoslavensko 
sekundarno. U ie. je izvedenica s formantom 
n znacilo akt osvete (= kazne), a u baltosla- 
venskom vrijednost kojom se osveta mogla 
izmiriti ili iskupiti. 

Lit.:ARjl,239. 785. 787. 811. 812. 8, 63. 13, 

74, 75. Miklosic 28. 417. SEW I, 124. Bruckner 
58. ASPh 29, 110. Trautmann 113. WP 1, 



509. Rozwadowski, Quest. 2, 109. Boisacq 3 801. 
Osten-Sacken, IF 33, 193 — 4. Brugmann, 
IF 29, 238. Zubaty, ASPh 15, 478-80. 

cijep m (Vuk, 17. v., ekavski cep, ikavski 
cip, ZK) »1° flagellum, batina, 2° sinonim: 
turcizam kalam i domaci navru. Sveslavenska 
rijec iz praslav. doba, bez balticke paralele. Oda- 
tle: deminutivi na-be cijepac, gen. -peam (Vuk, 
16. v.) = cepoe, gen. -pea (Kosmet) »stapovi 
na razboju provueeni kroz osnovu izmedu 
niti i zadnjeg vratia« i na-rc cepic m (Buzet — 
Sovinjsko polje) »dio cijepa koji udara po 
zitu«. Arsenijevic pozna ikavizam cip (Backa) 
»dio ruke od lakta do sake«, a Vuk u priloskom 
instrumentalu dpom i u denominalu sdpati se, 
sdpam pf. (Sabac) »ukociti se«. Taj je oblik ne- 
razumljiv na ekavskom teritoriju. Starocrkveno- 
slavenski je poznavao pridjev izveden s pomocu 
sufiksa -em: cepent »star«. Odatle je deno- 
minal na -iti cjepjeniti ie (15. v.) u starom 
jeziku u istom znacenju u kojem sdpati se 
»kociti se (u-) > nagibati se«. Prema tome 
se za scipati se ne moze traziti druga etimo- 
logija. Pridjev je na - ik : cjepak, cjepka, Imenicke 
su izvedenice jos na -aia cjepaca f »sljiva koja 
se dade cijepiti«, na -ika cjepika f (Krasic 
eepika; ZK cipika »cijepljena vocka«) »mje- 
sto gdje se drva cijepaju«, na -tka cjepka 
f (Vuk) »assula«, na -za cjeplja f = cjepljika 
= na -otka cjSpotka (Dalmacija, Pavlino- 
vic) »cjepanica«, na -otina (upor. brazgotina) 
cjepotina f na -urak cipurak, gen. -urka (ZK) 
»Fetzen«, odatle scipurkati pf. (ZK) »na koma- 
dice sasjeck. 

Postoje dva denominala u razlicitim znace- 
njima a ipak istoga postanja: na -ati cije- 
pati, cijepam impf. (16. v.) »findere« (is-, 
po-, pro-, ras-, s-), icepdt, icepam pf. (Kosmet, 
sts > c je disimilacija), i na -iti cijepiti, -im 
impf, (pri-, «-) »sinonimi: kalamiti, navrtiti 
(vocke)«. Prosli participi pasiva poimeniceni 
su sa -ica: cjepanica f i cjepdnik m; rascijepati 
i rascijepiti pf prema impf, rascjepdvati, 
-avam i rascjepljivati, -ujem ne razlikuju se u 
znacenju. Odatle deminutiv rascjepkati, pridjev 
na -Ijiv rascjepljiv i postverbal rascjep — ras- 
cip (Vrbnik). Od procijepiti postverbal je 
procijep m i f = procip (Vrbnik) = procep m 
(Kosmet) (Vuk) »1° klopka za zmije, konja, 
2° rudo (t. j. procijepljeno drvo) kod volovskih 
kola, 3° mengele = skripac«. Odatle deminu- 
tivi na -bk procijepak, gen. -pka m (Srijem) 
»vrsta biljke«, na -be procijepac, gen. -pea m 
»mladi sir pritisnut u procijepanu policu«. 
Cudno je znacenje augmentativa pr odpina f 



cijep 



264 



cikutva 



»prase« u Poljicima. Postverbal procep m 
nalazi se i u bugarskom. Imperativna je slo- 
zenica cjepidlaka m (i toponim selo Cepidlak 
u okolici Krizevaca te Cjepidlake f pi. u okolici 
Pakraca), denominal cjepidlaciti, upor. njem. 
Haarspalter. 

Cijep i procijep kulturne su rijeci koje se 
posuduju. Rumunji posudise (ep, protap u 
znacenju »rudo za volove, konje itd.«, odatle 
deminutiv profapel i denominal a (sa) protapi 
»spreizen, knebeln« i a tepeni. Madzari samo 
csep. Ie. korijen nije pod izvjesno utvrden 
jer nema ie. paralela s diftongom at, 01 odakle 
je nastao -k, u ie. korijenu sqeip-lsqeib- koji se 
nalazi prema Uhlenbeckovu uporedenju u gr. 
axunxov, lat. scipio »stap«. Uporeduje se cijep 
s gr. axofaioi; »kolo loncarsko« = njem. Scheibe, 
s lat. scapus, gr. oxouioc, »grana« i s xafateToc,. 
a\m\ (Hesych). V. kopaii i stipati. 

Lit.: ARj 1, 790. 801. 812. 813. 12, 256. 
13, 74-76. Miklosic299. SEW\, 125. Bruckner 
58. Mladenov 619. 676. ASPh 36, 117-8. 
Holub 84. Elezovic 1, 244. 2, 145. 419. Dur- 
novo, RES 6, 218-219. Specht, KZ 52, 90. 
Petersson, KZ 46, 130-1. Matzenauer, LET, 
23. Osten-Sacken, IF 33, 197. Corovic, ASPh 
29, 510. Medic, NVj 27, 130. 28, 139-140. 
16, 190-4, 696-7. 18, 441. Posedel, NVj 
16, 422. Urlic, NVj 16, 421. ZbNZ 6, 12. 

cijev, gen. -i i (Vuk, ekavski cev, ikavski 
av, ZK) po deklinaciji / u slovenskom, 
ceskom i poljskom, po deklinaciji a u bu- 
garskom, poljskom i oba luzicko-srpska je- 
zika, »1° Spule, Rohre, Flintenlauf, tubus, 
syrinx, fistula, 2° Schienbein«. Baltoslavenska 
i sveslavenska rijec iz praslav. doba. Odatle: 
pridjevi na -ast cjevast, na -bti poimenicen 
sufiksima -jak cjevnjak m, -ica cjevnica f, 
-nik cjevnik m »orgulje«, -ak cjevnak, gen. 
-aka m »cunak u tkalja, sinonim: turcizam 
cekrk (v.)«. Deminutivi na -ka cevka f (Ko- 
smet, satrovacki u Sirinicu »puska«) i -cica 
cjevcica f. Pejorativ na -ara cjevara f »noga«. 
Prema cjepanica stvorena je cjevanica f »si- 
nonim: golijen«. Augmentativ cjevcina. Rijec 
je kulturan termin. Zbog toga ga posudise 
Rumunji: teava < bug. ceva f, u Moldaviji 
po deklinaciji i fevie, i Madzari cs6 = csev, 
cseve. U baltickim jezicima po deklinaciji a: 
lit. seiva »Rohrspulchen (za krosna)«, u prije- 
voju saiva »Stiickchen Rohr oder Stuck einer 
Federflause, das zum Spulen machen dient«, 
lot. saiva »Spule, Weberschiff« . Kako se vidi, 
• k je nastao od ie. diftonga ai — oi, od ie. 
osnove sqei- »rezati, rastavljati, odjeljivati« u 
prijevoju skhoi- rasirene s pomocu pridjevskoga 



sufiksa -ua; sqel- se nalazi u sanskrtu chyati 
(3. 1.) »reze«, gr. oxdco »rezem«, lat. seire »znati« 
(upor. internacionalnu rijec plebiscit). Se- 
manticki je cijev isti naziv kao njem. Spule, 
koja pripada praslav. osnovi *pol'o, polti 
»cijepati« > hrv.-srp. raspldtiti (v.), toponim 
Plat (v.), odatle rum. platitd f »augusta agri 
pars«. Cijev kao pridjevski apstraktum dekli- 
nacije » znaci »ono sto je izrezano iz drva«. 

Lit.: ARj 1, 792, 814. Miklosic 29. SEW 
1, 128. ASPh 30, 457. Bruckner 59. Mladenov 
675. Trautmann 301. WP 2, 542. Gombocz- 
-Melich 1116. Elezovic 2, 419. Tiktin 1572. 
Zubaty, ASPh 16, 385. Machek, Sldvia 16, 
187. Agrell, Zwei Beitrdge 17. Trojanovic, 
IF 5, 224. 

cijukati, ajuie impf, (subjekt ptica) »vi- 
kati aju«, od onomatopeje kojom se oponasa 
pticji glas. Odatle postverbal etjiik m. 

Lit.; ARj 1, 792. Hirtz, Aves .38. Isti, 
Amph 15. 

cikonija f (Budmanijev akcenat, 18. v.) = 

sikonija (Stulic) »roda, strk«. Od lat. (ucenog) 
ciconia > tal. cicdgna mediteranskog podri- 
jetla. 

Lit.: ARj 1, 794. REW* 1906. DEI 930. 
Hirtz, Aves 63. 

cikorija f (hrv. gradovi, Bozava) = cu- 
korija (ZK) = cikorija = Sikora (Sulek) = 
cihara f (Sulek, 17. v.) »r biljka cichorium 
intibus, 2" pridodatak za kavu«. Od lat. cicho- 
rium < gr. xr/copeux, tal. cicoria egejskog 
podrijetla. Arb. korre, rum. cicoare. 

Lit.: ARj 1, 794. 2, 23. 25. Cronia, ID. 
6. GM 201. Diculescu, DRom 5, 483 (cf. 
Ub 12, 128). DEI 931. Sulek, Im. 42. 56-7. 
508-9. 

cikutva f (Kavanjin, upor. bug. cikuta) = 
cikuta (17. v.) = guguta (Vuk, Baranja), 
augmentativ gugutina — gugutva (Sulek, 
Sinj) = kukuta pored kukuta »biljka 1 ° conium 
maculatum, 2° trbulja, bobe, pasika, trudovnik, 
scrophularia nodosa«. Od lat. > tal. cicuta = 
(asimilacija samoglasnika izazvana jednakoscu 
suglasnika tako da cirri utisak onomatopeje, 
odatle promjena k > g) cucuta, koje se na- 
lazi i u rum. cucuta, arb. kukute i u juznofran- 
cuskim narjecjima, mediteranskog podrijetla 
prema Battistiju. 

Lit.: ARj 2, 25. 3, 495. 5, 766. Miklosic 
29.-146. SEW I, 641. REW* 1909. DEI 931. 
GM 211. 



cil 



265 



cimbal 



cfl m (16. v.) = cilo n (samo jedanput, 
17. v.) = ci/y (Vuk, 16. v., dubrovacki pisci, 
danas opcenito) = cljelj (hiperjekavizam, 
koji se cuje kadikad; nije zabifjezen u leksiko- 
grafa) = ce/j, gen. -i f (Srbija, Milicevic, 
rusizam, odatle i celishodan). Denominal ci- 
Ijati, ciljam impf. (na-). Germanizam, njem. 
Ziel, nalazi se "u 'svim slavenskim jezicima. 
U rum. takoder sa e mjesto i: tel »Ziel«, 
isto tako i u madz. cei kao u polj. eel i 
rus. ceib. 

Lit.: ARj 1, 794. SEW 1, 124. Miklosic 
29. Bruckner 57. Maretle, Sovj. 1. NI 1,93. 

cilicij m (16. v.) = cilicije n (17. v.) = 
cilicio n (16. v.) = iilicij- = cillcio = ciliclo 
»haljina od kostrijeti koju su nosili pokornick. 
Od lat. cilicium > tal. cilizio = cillecio. 
Ovamo ide i celega, u Korculanskom statutu 
zeliga, koje Mazuranic i Hanel krivo prevode 
»pila«, jer se pominje u vezi manarias et zellgam. 
Kako manaria < lat. mamaria, tal. mannaia 
znaci doista »sjekira«, oni mislise da se uz 
nju mora pomenuti i »pila«. 

Lit.: ARj 1, 795. Mazuranic 1678. "Skok, 
ZRPh 41, 147. REW*> mi. DEI 935. 

Cilika f veoma rasireno hrvatsko-kajkavsko 
zensko licno ime. Od lat. Caecilia (prema 
njem. izgovoru, haplologija ceci- > ci-) i 
nas hipokoristicki sufiks" kao Elizabeta > 
Beta (Pribic) > Betika. [Odatle i toponim 
Cecela (Drnis, Dalmacija)]. 

Lit.: Gunjaca, Rad 288, 261-2. Putanec, 
Marulic I, 93—96. 

cilikati impf, pored cillktati (i ci-), odatle 
postverbal cllik m (Vuk, Boka Kotorska), od 
onomatopeje koja stoji u vezi s cviljeti (v.) = 
kvillti (ZK). Umecu se jos suglasnici n i r: 
cillnkusa f »komar«, cilmkes m pored cilinkus 
»vrsta muhe« (takoder prezime) (Vodice, 
Istra), cirlikati se i postverbal odatle clrllk. 

Lit.: ARj 1, 795. 803. Ribaric, SDZb 9, 
137. Hirtz, Aves 39. , 

cima 1 f (Perast, Krtole, Mljet, Rab, Bo- 
zava) »(brodski termin) uze na ladi koje sluzi 
za vezanje barke (i vecih lada) uz kraj, 
na provi vezano je za mankule (cima od skote 
veze se za zabicu)«. Od mlet. sima. Glede 
s > c upor. cijec, ali i ngr. tchjicc i tur. 
cin,a, tal. cima »ciascuna delle estremita d'una 
corda«. 

Lit.: Kusar Rad 118, 23, Cronia, ID 6, 
124. Macan, ZbNZ 29. 213, DEI 937. 



cima f (Vuk, krumpirova - ZK, Krasic, 
romanizam s drugom palatalizacijom tipa 
Cavtat) »1° lisce do glavice, 2° rub, okrajak 
(Potomje), 3° (slov.) Pflanzentrieb, Keim, 4° 
Eiszapfen = (prema tipu s ocuvanim ve- 
larom kimak) kima f (nar. pjesma, 16. v., 
Dubrovnik) »1° vrsika, iznikao, mladica na 
travi«, deminutiv na -ica Umica (od masline, 
'Ston) »grancica«, s dvostrukim deminutivnim 
sufiksom -icica kimiaca (Ston). Upor. arb. 
aime »isto«. Augmentativ na -ina cimina f 
(Vuk), denominai scintati, -am pf. (Orahovica) 
»stresti, zdrmati«. Vec je Budmani opazio 
da se radi o dalmatoromanskom leksickom 
reliktu. U oba refleksa / stoji za gr. v. xriua 
(apstraktum od xtieco) > lat. cyma, cima. 
Odatle i njem. Keim s ocuvanim velarom. 
Postoji jos s lat. deminutivnim nenaglasenim 
sufiksom -ula cymula »junger Spross« i s 
prvom palatalizacijom cimula (Mikalja, Stu- 
lic) »vrsika od trave, od kupusa«, s deminu- 
tivom cemuiica (Vetranic) = cimula (Veli 
Otok) »cvijet zelja u proljece«. S furlanskim 
deminutivnim sufiksom -ott cimata (slov.) 
»oberster Teil des Kukuruzstengels« < furl. 
cimatl od. cima. Unakrstenjem sa bubuljica 
nastade mozda varijanta sa m > b cibuljica f 
(Vuk) »pustula, bubolica, puhvica«. Ovamo 
idu mozda i covilja »kuzni otok, modrica na 
celu, tuber, tumor« i sa sinkopom od t' u cvl- 
Ija (Pavlinovic) »cvor u drvetu« s pridjevom 
cviljav. Suglasnicka grupa cv mjesto am- mogla 
je nastati unakrstenjem sa cvor. Postoje i 
druge varijante u kojima samoglasnici u\o 
zamjenjuju gr. v : cumdk m (Drivenik, Crkve- 
nica) »Federbusch« (docetak -ak je zacijelo 
nas deminutivni sufiks -bK), comiga (Budva) 
»bubuljica od udarca, kad nabrekne« (po- 
drijetlo sufiksa -iga nije jasno). V. cuma. 

Lit.: ARj 1, 120. 796. 2, 20. 26. 62. 436. 
4, 952. Hirtz, Aves 70. Pletersnik 1, 83. 2, 
820. REW 3 2438 Strekelj, ASPh 12, 456. 
SEW 1, 129. Rohlfs 1183. GM 126-127. 
Perusek, ASPh 34, 44. DEL 937. 

cimbal m (Marulic, Mikalja, Belostenac) 
= cimbao, gen. -ala (16. v., Dubrovcani), 
odatle na -as cimbalas (Belostenac) = ambala 
f (Belostenac, Jambresic) = cimbolq (Jam- 
bresic, ima i metaforicko znacenje »biljka 
chelidonium majus«) = ambula (Jacke), na 
-ai cimbulas m prema cimbulasica f (Belo- 
stenac, Jambresic) = cimbulja (Istra) = 
cinbulj = cimbal, cimbao, kao muzicki termin 
od lat. cymbalon < gr. xijii|3cdov > tal. 
cembalo. Denominai cimberlati (Istra, nar. 



cimbal 



266 



pjesma). Ovamo idu i varijante koje pokazuju 
ulaz ucenih rijeci u pucku terminologiju 
kao botanicki termini: andala f = angola, 
angelica »chelidonium majus« i cingara f 
(Vuk, Crmnica, Crna Gora) »zvonce sto se 
vjesa stoci oko vrata«. Upor. slov. kembelj, 
gen. -bija = kombelj »1° glockenschwinge, 
2° Laufgewicht an der Schnellwage, 3° 
Uhrgewicht, 4° L6ffelente«. 

Lit: ARj 1, 796, 798. Pletersnik 1, 395, 
427. REW* 2441. DEI 847. 

cimer' m (Belostenac, Jambresic, Katan- 
cic) »1° grb, cimer ili arma, 2° znak na ducanu 
(Vuk Vojvodina), 3° nakit (Hrvatska), 4° 
bijelj, ponjava pod gredom prostrta, a na njoj 
jabuke, pozlaceni orasi, ljesnjaci i pantljike«. 
Nalazi se i u drugim slavinama kao u slo- 
venskom, slovackom, poljskom i ukrajinskom, 
madz. czimer, tal. cimiero. Od fr. cimier, 
izvedenica na -ier < lat. -orius od cime < lat. 
cyma (v.) »nakit na sljemu, sljem viteza (sred- 
njovjekovni viteski termin)«, preko srvnjem. 
zimier. 

Lit.: ARj I, 797. Miklosic 29. SEW 1, 
129. Bruckner 69. REW» 2438. DEI 939. 

cimer 2 m (Vuk) = cimber (Srbija) »gvoz- 
dena dascica oko 2 prsta siroka koja drzi 
lemes za gredelj; potanji opis toga pluznog 
termina v. u ARj)«. Prema Danicicu od njem. 
limber, zimmer »drvena grada«, a prema Miklo- 
sicu ista rijec koja i cimer »grb«. 

Lit: I, 796. Miklosic 29. Bratanic 70-1. 

cimiii m (Belostenac, Sulek) = cimin 
(Mikalja, Stulic, slov.) = cemin, gen. -Ina 
(Perast, Dubrovnik) = (odbacivanjem docetka 
-in koji se osjecao kao sufiks) kim (18. v., 
Vuk u prijevodu Sv. pisma, Sulek, s razlici- 
tim pridjevima) = kimin = kimino n (u 
knjigama pisanim crkvenim jezikom prema 
gr. xuurvov, upor. arb. qimino) = kimen (ZK) 
= kimljen (Lika, Lij esce, Sinac) = kimlin 
hrv.-kajk., Belostenac, /// je od njem. Kiimmel) 
= kimena f (slov., Toimin, Gorisko) = (sa 
sinkopom u protonici mozda preko > 0) 
kmin (Stulic, nije potvrdeno u narodnom 
govoru, ali se nalazi u ceskom, poljskom i 
ruskom) = imin (Mikalja, divlji, vodeni za 
biljke »gladiolus, iris pseudoacorus, lilium 
coeleste«) = (metateza) man »trava acoras« = 
hmin (Sulek, iz rukopisa 18. v.) = min (Mikalja, 
Stulic) »acorus« = (sa u/o < gr. v) kumin, gen. 
-ina (15. v., stari leksikografi) = slov. kumin = 
kumina f = komin, gen. -ina (16. v., Vuk, 



Dubrovnik) = kominj (Bella, Sulek) = (is- 
pustanjem -in) kom (Sabljar, mje potvrdeno 
u nar. govoru). Te razlicite varijante objas- 
njuju se raznim posrednicima, preko kojih 
je naziv biljke usao u nas jezik i razlicitim 
zamjenama za gr. v: lat. cyminum < gr. 
xuurvov > tal. cimino, comino, njem. Kiimmel, 
prvobitno hebr. kammon, ar. kammun. Prema 
tome je ime te mirisave biljke mediteranskog 
podrijetla. 

Lit: ARj 2, 26. 55. 3, 635. 4, 952. 953. 5, 
109. 232. 241. 242. 778. 6, 547. 715. Pletersnik 
1, 104. 397. 497. REW* 2442. Rohlfs 1185. 
GM 227. DEI 939. 1028. 

cimlnjera f (Potomje) »dimnjak na sted- 
njacima«. Od tal. ciminiera pored ciminea < 
fr. cheminee < lat. camlnata (izvedenica na 
-ata od caminus > komin, v.). Glede zamjene 
fr. -ee > ea > iera upor. turnir (v.); r zatrpava 
hijat. 

Lit.: DEI 939. 

cimoljak, gen- -oljka m (Crna Gora) = 
civoljak, gen. -oljka (Srbija) »sitno sto«. Da- 
nicicevo je izvodenje od tal. cipolla posve 
proizvoljno. Uporedi crvoljciti impf, »sitniti 
vise nego sto je potrebno« (v. pod crn). 

Lit: ARj 1, 797. 804. Popovic, NJ 3, 151. 

cimpet m (Belostenec, kajkavska rijec) 
»testtim, irdenes Gefass«. Odatle na -iqa 
clmpetica f (Krasic) »zemljani protvan (< njem. 
Bratpfanne) za pecenje, npr. guske« = (kod 
ZK unosi se jos /) amplet m. Od njem. Zinn- 
beck(en). Nejasna je izmjena docetnog -k u 
-t i unosenje /. 

Lit: Strekelj, DA W 50, 11. 

cimusa f (Perast) »kraj na suknu« = cimoz 
= cimuz (slov., Bijela Krajina) »pojas sto ga 
nose bjelokrajinske zene iz klobucine i crve- 
nog sukna ukrasen pantljikama«. Od tal. 
cimosa = cimossa < srlat. cimussa = kslat. 
simussa grckog podrijetla. 

Lit: Sturm, CSIK 6, 49. DEI 940. REW 
1917. 

cin m (Vuk, Vojvodina) = cinj (Belostenec, 
kajkavski) »sinonimi: kositer (v.), kalaj (v.)«. 
Odatle pridjev na -en (upor. bahren): cinen 
(Vuk, Srijem). Od njem. Zinn, koje se nalazi i 
u drugim slavenskim jezicima, a srodno je 
mozda sa rus. svinec »cin«. 

Lit.: ARj I, 797. SEW 1, 130. Bruckner 70. 



cinak 



267 



cio, cijela 



cinak, gen. -nka m (noviji rjecnici) pored 
cink m, evropska rijec njemackog podrijetla: 
Zink, od Zinn. U Kosmetu.awfei f (Vucitrn) 
»plavo posude, emajlirani sudovi od cinka« 
je turcizam talijanskog podrijetla (tur. cinko 
< tal. zinco). 

Lit: Elezovic 2, 447. Prati 1064. Weigand- 
Hirt 1329. 

cilia in m (Kavanjin) = clnamom m (16. i 
17. v.), odatle'na -ka cinamonka (Belostenac) 
= cinamonka = cimen m (Stulic). Od lat. 
cinnamum > tal. cinnamo »cannella«. Ucena 
rijec. Denominal pocinamomiti (Stulic) »za- 
ciniti cinamomom«. Preko njem. Zimt > 
cimet m (hrv.-kajk.). 

Lit: ARj 1, 796. 10, 174. DEI 946. REW 
1931. 

cincius m (Belostenec, Jambresic) »ten- 
tator, diabolus«. Od madz. cincos »lukav«. 
Madzarski docetak je izmijenjen prema la- 
tinskim rijecima. 

Lit: ARj 1, 798. 

cinkati impf, (kajkavski, Belostenec), na- 

stalo od onomatopeje cin s pomocu glagolskog 
nastavka -kati, kojom se imitira zvuk zvona. 
Upor. ein »glas za oznaku slaba zvonjenja« 
(Kosmet). U tur. fin »odjekivanje praznog 
predmeta«. Odatle cinkus m »tintinabulum«, 
kajkavska rijec (Zagreb) dobivena dodava- 
njem latinskog docetka -us prema ma- 
dzarskom izgovoru (upor. jus »pravo«, ZK). 
Ovamo ide jos u Slosera cinkos m »paramen- 
cosoma curtis«. 

Lit: ARj 1, 798. Elezovic 2, 421. 

cinober m (hrv.-kajk., Belostenec, Jam- 
bresic, Srijem) = cinabar (isti) (oboje preko 
njem. Zinnober) = cinabar (preko tal. cinabro) 
= kenovar (Sulek) »isto«. Posljednji je oblik 
balkanski grecizam perzijskog (orijentalnog) 
podrijetla (xtwdpapt »zmajska krv« < perz. 
sangarf): rum. chinovar, bug. Innovar. 

Lit.: ARj 1, 797. 4, 935. DEI 940. 

cio, f cijela (Vuk, 13. v., ekavski ceo, ikavski 
uz cil = cija, cila, Vodice, Istra, moze biti 
l cei kao u ZK, gdje se govori pored zacillt i 
cllma f), danas u znacenju »1° integer »neo- 
stecen«, 2° totus, sinonim: sav, potpun, 
3° cist, nemijesan (cijelo vino — cuo vino, Go- 
spic)«, le. i sveslavenski pridjev iz praslav. 
doba. Znacenje 1° nalazi se u poimenicenjima 
na -be, -ica, -ina, -jak: cijelac m »snijeg bez 



puta, preko kojega nitko nije isao«, cjelica f 
(Vuk, ikavski cilica) = celica »vrst soli« i 
isto sto cjelina (ikavski cilma, ZK) »zemlja 
nekopana i neorana, ugar, ledina, Neuland, 
novale«; celjaki m. pi. (ZK) »ukuhani cijeli, 
nefezani, samo oguljeni krumpiri«. Izvede- 
nica celina kulturni je poljoprivredni termin 
koji posudise Rumunji telina f u istom zna- 
cenju i odatle stvorise svoje denominale inte- 
leni »pretvoriti u ledinu«, desteleni »krciti«. 

Prilozi su od srednjega roda celko »sasvim«, 
zacijelo »doista, pouzdano, bez sumnje« (to 
se znacenje razvilo prema izrazu cijela istina 
»potpuna, cista istina«). 

Od cijel izvode se jos pridjevi na -mat, 
-ovit (v.), -avitan: cjelovit, odatle cjelovitost, 
cjelovitan (narodna pjesma, Jukic); deminutiv 
na -ahan (v.): cijdhan, cijahna (Vodice, Istra), 
a moze se napraviti na turski nacin apsolutni 
superlativ ponavljanjem prvoga sloga: cipceo 
pored cipanceo (Kosmet) = cipci li, cipciela, 
cipcielome pored cipancielT (Crmnica) »cio 
bez ostatka, potpuno cio«. Ali se to znacenje 
izrazuje na nas nacin ponavljanjem pridjeva 
i dodavanjem sufiksa -cat, -cit (tip nov novcat, 
go golcat, isti isticar): ceo celcat pored ceo 
celat (Kosmet) ili dodavanjem vascio, stcslav. 
vbseceh »6u,6xA,npoc,«. Apstrakti se tvore na 
-oca i -ost (v.): cjeloca f (16. v.) i cijelost f 
(Marulic, 16. v.). 

Kao prvi elemenat slozenih pridjeva i ime- 
nica sluzi rijetko: cjelokup, danas opcenito 
cjelokupan (Vuk, 15. v.); celomudar (13. v.) = 
celomudrn ne postoji danas. Iz feudalnog je 
doba celoselac (Hrv. Zagorje) »gospodar koji 
daje gospostini 300 tezaka na godinu«, tj. 
zamjenjuje cijelo selo. 

Ie. znacenje pridjeva u vrijeme kad je 
pripadao govoru magije bilo je »sanus«, upor. 
njem. heil. Iz toga se razvise prema zakonu 
metafore tri danasnja prosirena znacenja. 
Znacenje »sanus« ocuvalo se do danas: cijeliti, 
cijelim impf. (Vuk, za-, 16. v.) »sanare« (za- 
cilit, ZK, subjekt rana), ucelit, iscelim pf., 
icelit 1774. (Kosmet, sts > ts je disimilacija) 
»izlijeciti«, odatle radna imenica iscelitelj m 
(Kosmet) »koji lijeci«. Ovamo ide izvedenica 
na -ba: celba f (13. — 15. v.) »sanatio«, odatle 
opet radne imenice cehlnik (15. v.), celiteli 
(13. v.) »medicus«. "k se razvio iz diftonga 
ai < oi (upor. got. hails, gr. xoiAu »lijep«, 
kimricki /keltski u Walesu/ coil »sretan znak«). 
Kod baltickih jezika postoji samo paralela u 
staropruskom apstraktumu kailitstiskan (ak. 
sg.) »zdravlje«, izvedenica od apstraktuma 



cio, f cijela 






cipele 



*kailustas, a ovaj od pridjeva *kailus »cio«. 
Prema ovoj usporednici moze se pridjev cio 
smatrati i kao baltoslavenski, samo sto se 
izgubio u litavskom i lotiskom. 

Kao slav. semanticki specijalitet moze se 
oznaciti stcslav. denominal celovati, -ujo »po- 
zdraviti« od ceih (upor. polapski col »govoriti 
zdravo« i pozdrav /ZK/ zdravljice bog dajl) i 
cjeliti /Vuk/ »osculari«). Odatle postverbali 
cjelov m = celov (Lumbarda) i cjeliv (13. v.) 
»sinonim poljubac« od cjelovati (Vuk) = 
cjelivati, cjelivam i cjelujem (Vuk) = celivat 
impf. (Lumbarda) i cjelunuti, cjelunem pf. (16. 
v.) (upor. bug. celuna »er kiisst«), danas ce- 
lunut pf. (Lumbarda) = celunut (Korcula). 
Odatle pridjev cjelivaa (~a Ikona, Vojvo- 
dina). U Istri (Vodice) od celivati tvori se 
(valjda u djecjem govoru) cek m »poljubac« 
i odatle cekati. I to znacenje stoji u vezi s 
prvobitnim »sanus« (v. nize pozdraviti i po- 
zdrav), kako se vidi iz danasnjeg pozdrava 
zdravo i iz krscanskoga obicaja da se pozdra- 
vljanje vrsi ljubljenjem: zdravlje usko suvisi 
s pozdravom u svim jezicima. U romanskim 
jezicima lat. salutare od salus, -utis dobilo 
je znacenje ne samo »pozdraviti« nego i »po- 
ljubiti«: fr. saluer, salut (odatle internaci- 
onalno salutirati}, stspanj. saludar = rum. 
sarut i saruta »poljubiti«. 

Lit.: ARj I, 785. 798. MibloIII 28. SEW 1, 
123. IF 31, 411. Bruckner 55. Vasmer, RSI 
4, 154. Trautmann 112. WP 1, 329. Elezovic 
I, 243. 2, 422. Ribaric, SDZb 9, 137. Miletic, 
SDZb 9, 420. Tiktin 1574. Johansson, IF 2, 
28. Zubaty, IF 25, 207. Hirt, PBB 23, 332. 
Hamm, KZ 67, 119-120. Meillet, RSI 2, 
63. Medic, NVj 15, 742. Specht, KZ 64, 
17-18. Boisacq* 399. 491. NJ, n. s., 1, 338. 
i si. Kusar, NVj 3, 326. 

cipa f (stsrp., rukopis 14. ili 15. v., jednom) 
»tjena, opna«. Nema potvrda iz danasnjih 
govora. Balkanska rijec: arb. cipe, nogr. 
xgljta »membrana«, bug. cipa, .cig. cipa. 

Lit.: ARj 1, 801. GM 441. Miklosie 29. 

cipal, gen. -pla m (Belostenec), na -anca 
< lat. -aria + -ica dplarica »mreza kojom 
se hvataju cipli« (upor. cibandiere f, juzna 
Francuska), na -ariu > -ar ciplar »pandion 
haliaetus« = cipalj, gen. -plja (Sibenik) = 
cipao, gen. -pla (16. v., Zore, Dubrovnik, 
Gazarovic) = cipol m (Racisce, Bogdasic, 
Risan, Kostanjica), pridjev cipolan (Stulic); 
cipolas (Vodopic) »1° jastreb, 2° ciplar« = 
cipo, gen. -ola (16. v., Vuk, Dobrota, dubro- 
vacki pisci), cipelar (Dubrovnik) »ciplar« = 



cipo, gen. -ola (Krtole) = cipol (Boka, Ska- 
Ijari) = cipo, gen. -ola (Prcanj) = cipuo, gen. 
-ula (nije dobro potvrdeno) = apuli m. pi. 
(Sutomore) = clfal, gen. -fla (Senj) = c'tfal, 
gen. -fla (Rab, Malinska) = a/a, gen. cifla 
(Bozava, Molat, Veli Otok) = cefola (Skadar- 
sko blato) »mugil cephalus, domaci iz- 
razi: skakavac (Risan), skakavica (Pastro- 
vici, Sutomore), skakva (Boka, Budva, tako 
zvan jer skace), luben, glavoc«. Od gr. xecpcdoc, 
(a to od xecpcdfi, v. cefalija) > kslat. cephalus. 
Kao leksicki relikt dalmatoromanski mogu 
se smatrati oblici sa c'e > c (upor. Cavtat < 
avitate) i sa ph > p. Oblici sa c > k i / 
pokazuju upliv grcke rijeci. Na -ata > -ada 
cipdiddd (Mou) »vrsta sabakuna (v.)«. Znaca- 
jan je oblik koji je zacijelo istog postanja 
covra (Krtole) »zenski cipo« = cabra (Do- 
brota) = cabra (Muo) »vrst cipola (dolazi iz 
Bojane, skace preko mreze pa se mora pro- 
duziti i na barku«. Vokal a je nastao iz dvoglasa 
kao u tarma (v.) < termes (Sutomore). Glede 
sinkope penultime upor. gen. tipla. Neobican 
je prijelaz // > br; vr. cavra je drugi leksicki 
relikt iz dalmatoromanskoga. Upor. ceful 
(Ulcinj, ribari Arbanasi) = qefall. 

Lit.: ARj 1, 801. 802. 803. 2, 127. 128. 
289. Budmani, Rad 65, 162. Kusar, Rod 118, 
14. Cronia, ID 6. Hirtz, Aves 41. ZRPh 40, 
143. 171. Kappus, ASPh 29, 627. Matze- 
nauer, LP 7, 26. GM 221. REW* 1859. DEI 
838. 

cipati se, cipam impf. (Vuk) »mnogo se 
kleti«. Mozda je istoga postanja i cipariti 
impf. (Naljeskovic, Stulic) »vociferari«. Upor. 
rum. a tipa »laut schreien, kreischen, larmen«. 
Ovamo nece ici iscipdriti, -im pf. (Lika) 
»brzo izrasti«. Za glagol u torn znacenju bez 
prefiksa nema potvrde. U istom se znacenju 
navodi iz istoga govora iscapariti (capanti 
doduse postoji, ali u drugom znacenju). 

Lit.: ARj 1, 755. 801. 3, 857. 

cipele f = cipela (Srbija) = cipelja (18. v.) 
= cipela (Hrvatska) = cipega (Stulic) = 
cipelis (Belostenec, Jambresic, Voltidi) = 
cipeljus (jedanput) = ciple f pi. (Vucitrn »je- 
menije, v.«) »sinonim: crevlja«. Odatle radna 
imenica na -ar (v.) cipelar = cipeljdr m, sinonim 
za obucar (v.), sostar (v.), postolar (v.), kaligir 
(v.); deminutiv na -ica cipelica f (Vuk) i 
augmentativ na -etina cipeletina (Srbija). 
Ovamo ide i cipel (Belostenec) = cipalj 
(Miklosie) »sinonim: golijen, cjevanica«, ali 
je semanticki odnos nejasan. Nalazi se jos u 



cipele 



269 



citara 



slovenskom. Docetak -ga u cipega je nejasan. 
Ne zna se gdje se govori. Posudenica iz madz. 
cipello, srlat. zipellus. Sufiks -is — -us su 
takoder prema madzar -es. Pominje se jos 
bug. tipica »Pantofel«. Jagic ovamo stavlja iz 
satrovackog govora (argot) u Pristini ciplja 
»dolazi«, ciplje levaj »tamo idi« (v. gore ciple). 
V. stopela = scopsla. 

Lit.: ARj 1, 801. Elezovic 2, 422. Miklosie 
29. SEW I, 130. Gombocz-Melich 719-722. 
Jagic, Die Geheimsprachen bei den Slaven 26. 
Trojanovic, IF 5, 223-4. Kusar, NVj 3, 

337. 

cipor m (Vuk) »sinonim: geak (v.)« prema f 
ciporka »sinonim: geakusa«. Odatle pridjev na 
-ov ciporov. Izgleda kao pejorativni naziv za 
neodredenu vrstu pucanstva. Danicic navodi 
misljenje da je to rumunjski naziv chiborean 
za Sase. Drugi dio -por kao da je njem. Bauer. 

Lit.: ARj 1, 802. 

cipov m (Belostenec, Jacke, 1653. i 1663. 
Novi u Vinodolu) = cipov (ZK, Danicicev 
akcenat cipov nepouzdan) »bijeli kupljeni 
hljeb«, takoder slov. cipov (Valjavec) »Kuchen«. 
Odatle deminutivi na -ka i -cica cipovka 
f = cipovcica f (Vuk, Vojvodina) »mali bijeli 
hljeb«. Kako docetak -ov < madz. -a pokazuje, 
posudenica iz madz. cipo, koje se nalazi u 
slovenskom, ukrajinskom, saskom u Erdelju 
i u rum. tipau, fipou m »kleines Weissbrot«. 

Lit.: ARj 1, 802. Gombocz-Melich 1, 722. 
Mazuranic 124. Pletersnik 1, 84. 

Ciprijan, prezime Ciprijanovic prema lat. 
Cyprianus, pored Kuprijan (gen. Kupriena, u 
tiskanom glagoljskom brevijaru iz g. 1491), sa 
zamjenom v > u prema gr. Kujipiccvoc, > 
Kiprijan, Ceprnja m (13. v.), sa u > iu, e, Gu- 
prijan i sa pr > br Cubrijan = Cubran, ime 
musko, odatle prezimena Gubranic (15. i 16. v.), 
Gubranovic (16. v.), toponim Gubranovi doci 
(Sutomore) i hipokoristici Cubar, gen. -bra 
(ime musko, Crna Gora), *Cubre potvrden u 
prezimenu Cubretic (15. i 16. v.), Cubro 
(nadimak, Crna Gora), na -Ho Gubrilo, odatle 
prezime Gubrilovic. Prema tal. izgovoru Ci- 
prijan (Budime). Prema gr. k pred palatalnim 
samoglasom c: Cuprijan = Ciprijan. Ovamo 
ide mozda i ime grada Kofrijan. Vjerojatno 
ide ovamo i hrvatsko prezime Gabrijan sa 
v > 5 > a u nenaglasenom polozaju. 

Lit: ARj 1, 942. 2, 82. 138. Stojanovic. 
PPP I, 217-219. Stefanie, Rad 285, 72. 89, 
Gregov, Kalendar 36. SA 49. Ostojic, Opatija 
55— 6. Jirecek, Romanen 2, 32. 



cipulja f (Srbija) »pogrdna rijec za odraslu 
djevojku«. Upor. apun m (Srbija) »nadimak 
covjeku«. Danicic izvodi od dp »rigor, bit 
ce kao veliko neokretno celjade«. Upor. njem. 
sipp = zipp »zimperlich, zuriickhaltend«. 

Lit: ARj 1, 803. 

Cifilo m = Kyrii (14. v.), odatle prezime 
Kirilovic = Kuril = Kurilo (13. v., toponim, gr. 
v > u, Asemanovo evandelje Kyeub, u prvotisku 
glagoljskog misala i brevijara iz 1483. i 1491. 
gen. Kurila, odatle hrv.-kajk. toponim Kurilovec 
(poimenicen pridjev Kurilov) = (prema ngr. 
k pred palatalnim samoglasnicima £) dril m 
(Vuk) = Girilo m (Kavanjin), pridjev Ci- 
rilov (18. v.), odatle hipokoristici Giro (14. v.), 
Gira m (Vuk), prezime Cfric = (gr. v > iu) 
*Guril u toponimu Gurilovo polje (Konavli). 
Odatle naziv pisma cirilica f (Pavlinovic), kirilica 
»alphabetum cyrillicum« (17. v., Vuk, i bug.) 
= curtlica, (metateza) cirulica (Antun Dal- 
matin), s asimilacijom curulica (18. v., Be- 
lostenec, Kanizlic). Pridjevi cirilski = ciril- 
ski = cirulski. Od lat. Cyrillus < gr. KupoXoc,. 

Lit.: ARj 1, 803. 2, 139. 155. 5, 812-3. 

Mladenov 238. Zore, Palj. 221. Stefanie, Rad 
285, 73. 82. Gregov, Kalendar 29. 

ciskov, gen. -ova m (Pancic) »riba na Du- 
navu«. Po docetku -ov < madz. -6 sudeci,, 
posudenica je iz madzarskoga. 

Lit.: ARj 1, 803. Hirtz, Pisces 65-6. 68. 
78-80. 94. Fink, Lm 43. 

citar, gen. -tra m (16. v.) = citar (Zoranic) 
= cidar, gen. -dra (Kavanjin). Od lat. citrus 
> tal. cedro < gr. xefipoc,, mediteranska 
rijec. Na -one > -un: cetrun (Belostenec, 
Bozava) = cetrun, gen. -una (16. v., Perast, 
Dubrovnik, Vetranie) = cetrun (Stoliv, Ugljan) 
= cetruna f (Vuk, Primorje, nar. pjesma) = 
cetron (Sulek, 15. v., rukopis) = citrun, 
gen. -Una (Sulek) == citrun (Spic) = citrona 
(Belostenec, Jambresic, Sulek, danas opce- 
nito, ovo prema njem. die Zitrone) = citron,. 
gen. -ona (Rapic, Voltidi) = (sa tr > drj 
cidrun (Mikalja, Stulic) = cedrun (Mikalja, 
Stulic) »limun«. Ovamo na tal. -ina cetrina f 
(Sulek) »lippia citriodora«. 

Lit.: ARj I, 920. 2, 8. 9. 22. Bndmani 
Rad 65, 164. Cronia, ID 6. REW* 1957.' 
DEI 836. 881. 

citara f (16. v.) s radnom imenicom na 
-avac citaravac, gen. -vca, deminutiv citarica 
= citra (16. v.), denominal na -ati citrati = 



citara 



270 



cmizati 



Utra, citrati = cetra = cetra (17. v.) = (sa 
ir > ar i umetnutim a pred dentalom) ctndra 
(Marulic), denominai cindrati (Gornja Krajina, 
Hrvatska) »udarati u citru«. Ovamo ide mozda 
prezime Cindric (upor. u Solinu Cindro). Ne 
zna se ide li ovamo ketrica f (Vuk) == cetrica. 
Nije oznaceno znacenje. Od lat. > tal. citara — 
citera > cetra < gr. xiOdpa. Glede tr > dr 
upor. ididra (Engadin), spanj. cedra. Upor. i 
gitara. 

Lit.: ARj 1, 798. 803. 804. 4, 942. REW* 
1953. DEI 881. 965. 

civare, gen. civara i. pi. (Lika) = clvijera 
(Vuk, Boka, Zore, Dubrovnik) = civijere 
f. pi. (Perast, Dubrovnik), s glagolom na -iti 
ctvijeriti impf. (Stulic) = dvere (Pag) = el- 
ver e (Baska) = civara f (Dalmacija, Pavlinovic) 
= civere (Racisce) = ctvere f. pi. (Krk) = civi're 
(Kuciste) = Shire, gen. civira (Korcula) pored 
civire (ibidem) = sctvire (Racisce) »drvena no- 
sila za dvojicu (zbog toga plural), nosila za 
robu, drva-, kamen, tralje (Sibenik)«. Od mlet. 
tsiviera < fr. cimere < lat. poimenicen 
pridjev na -arius > fr. -zere od cibarius »sto 
pripada hrani, (par extension) nosiljka na ko- 
joj se nosi hrana«. 

Lit: ARj 1, 804. 2, 20. 50. REW* 1895. 
Gamilhcheg 225. 

civrija f (Srbija), obicnije pi. tantum 
(upor. skare, notice) »sinonim: -klijestica«, u 
sing, u metaforickom znacenju »ljuto pseto, 
ukor nemirnoj ljutoj kceri« = uvrije (Bosna, 
Mostar). Turcizam sivri »siljast«. 

Lit: ARj I, 804. Skok, Sldvia 15, 193. 

cjeriti, -im (se} (Vuk, 16. v., objekt zube, 
ikavski cifiti; obicniji je u danasnjem ijekav- 
skom saobracajnom i knjizevnom jeziku eka- 
vizam ceriti (se) »smijuci se pokazivati 
zube; sinonim: kesiti se (v.)« I zemlja se 
cjeri, kad se rasjedne. I rijetko se platno cjeri. 
Odatle deminutivni glagol na -ekati: cerekati 
se, -am (istocni govor) = cjerekati. se, rasc(j)ere- 
kati se, -om (Lika) »dati se na grohotan smijeh; 
sinonim: razgrohotati se« i slozenica cerozubac 
m (Marulic) »dentes ostendens«. Glagol cje- 
riti nalazi se u slovenskom, ceskom, slovac- 
kom i poljskom, tu sa i pred s: seer, scir. I 
hrv.-srp. moze da sadrzi se- > ts- (tj. sa 
disimilatornim ispadanjem prvoga s). Ie. 
osnova je (s)qer- »cijepati, rezati«. Ta se 
osnova nalazi i u (s)kora (v.), cren = crem 
(v.). Prvobitno je znacenje bilo »strici« (upor. 



njem scheren, gr. xdpco »rastavljati > od- 
rezatk, upor. lit. skirti)«. Slave nsko je zna- 
cenje specificirano na rastavljanje laloka. 

Lit: ARj 1, 769. 813. Durnovo, RES 6, 
218-9. Matzenauer, LF 7, 25. RES 21 , 39. 
SEW 1, 126. Miklosic 299. Bruckner 544. 
ASPh 42, 137. 

ckfli (Vuk), indeklinabilni pridjev, samo 
u vezi s merdsan (v.). Danicic izvodi od ar. 
syhr »car«, jer pretpostavlja c < s. Oblik 
skrli nije doduse potvrden, ali je to po svoj 
prilici pokracenica od skrletli nastala iz po- 
trebe deseterca. Ovakvi se epiteti cesce po- 
kracuju. Sufiks -// je turski. Glede 5 > c u 
turcizmu upor. civrije (v.). 

Lit: ARj 1, 816. Skok, Rad 272, 39. 

clez (1251) = celez = celiz = cezlez (s anti- 
cipiranjem docetnog suglasnika u naglase- 
nom slogu, sto znaci da je posudenica postala 
nerazumljiva), u starim spomenicima Braca, 
Vrbnika i Senja oznaka novca neodredene vri- 
jednosti, stcslav. stbljdzb, stbltdzb, sk(z)lezb, 
iz got. skilliggs, nvnjem. Schilling; c je nastalo 
ispadanjem pocetnoga s- na osnovu zakona 
disimilacije sts < got. sk pred /. Hrvatski se 
izgovor latinizira u celesum. U docetku po- 
kazuje isti fonetski oblik kao knez (v.). 

Lit.: ARj I, 817. Mafuranu 125. Miklosic 
309. Kiparsky 265. Obnorskij, IzvORJAS 
19, 4, 99-102. Jirecek, Romanen 1, 89. Osto- 
jic, Opatija 48. 

cmiljeti, -Im impf. (Vuk, 17. v.) pokazuje 
m za v kao cmariti (v.) i cmokali (v.) = (obic- 
nije) cviljeti, -Im impf, »lamentari« prema pf. 
cvilnuti. Odatle postverbal evil m = cvtta f, 
apstraktum na -ba (v.) cvttba i, pridjev na 
-bn, -ovan cvilan, cvilna = cvlona (krmaca, 
Slavonija), cvilovan »sinonim: bficovan (v.)«. 
Od evil denominai milovati, -ujem. Mjesto 
c dolazi u toj onomatopejskoj osnovi, koja je 
sveslavenska, k u kviliti, kvilim (ZK, samo za 
svinje). Upor. polj. kwiat prema cvijet (v.). 
Ista onomatopejska osnova dolazi u stcslav. 
s -k mjesto ;'. Tako i u hrv.-srp. cvijeljati, 
-am i cvijeliti, cvijelim, rascvjeliti, rascvijelim 
pored rascviliti i rascveliti »rasplakati«, u 
Mencetica rascvijeljati se, u Lici rascvjeljivati, 
u Zoranica rascviljevati. 

Lit.: ARj 1, 818. 864. 869. Miklosic 150. 
SEW 1, 657. Bruckner 287. Mladenov 675. 

cmizati, -am impf. (Hrvatska) »sinonim 
vuci (v.)«. Po Danicicu osnova cmiz- bila bi 
istovetna s osnovom u smig-nuti (glede sm > 



cmizati 



271 



colnar 



im upor. smrkati, v.) i smuc-ati »vagari«. Mik- 
losic ima hrv. osmicati »abstreifen«, smuk m 
»Art Schlange« (upor. smok, v.), smaknuti »zu- 
cken«. Prijelaz im- > cm- je kao u cmilje < 
smilje (v.). Korijen smbk- je zastupljen u 
svim slavenskim jezicima, a nalazi se i u lit. 
smukti, smaukyti; cmizati pretpostavlja prije- 
voj u > y > i i g pored k: *smyg-, za koji 
nema potvrda u drugim srodnim jezicima. 
Upor. nize cmrkati, gdje se navode balticke 
paralele s g. Na docetak -izati < vlat. -idiare, 
gr. -K;e(v) u otvorizati ne ■ moze se pomi- 
sljati. 

Lit.: ARj 1, 818. MiklosicUI. Bruckner 
504. 

cmrkati, -am i emfeem impf. (Belostenec, 
Stulic) »srkati (Vuk, v.)« = smrkati, smrcem 
impf. (Vuk) »attrahere naribus« prema pf. 
smrknuti. Od posljednjeg postverbal s'mrk m 
»domaci sinonim za posudenicu sprica f 
(Hrvatska) < njem. Spritze«. Pridjev na -av 
smrkav »sinonim: balav (v.)«, poimenicen sa 
-be smfkavac, gen. -avca m »balavac«, na -dj: 
smrkalj, gen. -klja m (Hrvatska, ZK) »bale 
u nosu«. Prijelaz sm > cm kao u smilje>. 
cmilje (v.); i > su ovoj onomatopejskoj osnovi 
potvrden je i u drugim slavenskim jezicima; 
sm- se nalazi u rumunjskoj posudenici iz 
juznoslavenskog: smire »Saugheber, Wasser- 
strudel, Schlund, Pfuhl«. Odatle rumunjski 
onomatopejsKi glagol im/>c;7»schnupfen«. Mje- 
sto k balticke paralele pokazuju g: lit. 
smurglis, lot. smurga. Upor. glede k — g 
cmizati (v.). 

Lit: ARj 1, 818. Miklosic 310. Bruckner 
503. Mladenov 595. Tiktin 1447. 

cocan m (leksikografi, zapadni pisci od 
17. v.) »sinonimi 1° posudenice dzelat (v.), 
boja (v.), hahar, 2° vrag«. Upor onomatopeju 
(u)cecati (v.) »ubiti«. Vjerojatno je i ovo ono- 
matopeja, kao i cacati, cocam (se) impf. 
(Bosna) »sinonim: ljuljati se«. Odatle augmen- 
tativ na -onja (v.) coconja m (Srbija) »krupan 
i neokretan coyjek«. Danicic uporeduje ovu 
onomatopeju sa cucati (dijete na koljenu) 
impf, prema pf. cucnuti (Vuk), odatle demi- 
nutivni glagol cackati. Ta onomatopeja je 
djetinja rijec kao i cucu, koja se govori za 
uspavljivanje djeteta. Upor. homo cilcice, 
sto se kaze djetetu kad ga zele iznijeti iz kuce 
(Vodice, Istra). 

Lit: ARj 1, 818, 857. Bulat, JE 5, 149. 
Ribaric, SDZb 9, 137. 



cof, gen. cofa m (Vuk, Vojvodina, Pri- 
gorje) »sinonim: kika (v.), pletenica«. Noviji 
germanizam od njem. Zopf. 

Lit.: ARj I, 818. Schneeweis, Lehn. 22. 

cSk, prilog (Kosmet) »pouzdano, odsjeceno«, 
U vezi je mozda pf. rascokati se, -am (Lika) 
»razbiti, razvaliti prema impf, rascokavati, ras- 
cdkavam (objekt: plocu od pilja). Denominai 
od cok »\° uzvik koji se veli kad pane ploca 
na pilj (v.), 2° nesto namjesteno kao pira- 
mida« (Lika). Upor. cee. [Drugo je cok m 
(Rijeka) »truncus, klada«, odatle deminutiv 
code (Rijeka) < tal. zecco »truncus«]. 

Lit.: ARj 1, 818-9. 13, 76. Elezovlc 2, 
423. Pratl 1065. 



cokla f (Jambresic), slov. cokla »1° cipela, 
paocanica (Vuk, Lika, Hrvatska), 2° bundeva« 
= cokija (Jambresic) »isto pod 1°«, cokol m 
(Belostenec, Jambresic), slov. cokol »calceus 
ligneus« = cokola (Belostenac) = cokula 
(16. v., Marulic, Vuk, Baranja, Muo, Srbija, 
Milicevic) »cipela od drveta«. Deminutivi na 
-iqa cokulica, (prema njem.) cokiin (Belostenec) 
»calceus ligneus«. Denominai na -ati cokljati, 
-am impf. (Lika) »ici vukuci noge kao u cok- 
Ijama«, rdscokljati (se), -am (objekt obucu, 
coklje) »razderati, rascopatk. Pridjev na -av 
cokljav (Lika) »neuredno obucen«. Na -esa 
cokljesa m (pogrda). Od tal. zoccolo »sorta di 
calzatura colle suola di legno«, deminutiv na 
-ulus od zocco, od lat. soccus »sandalo leggero« 
(v. pod cok). Upor. arb. cakara < srgr. 
Tooxapoc »calceus ligneus«, slov. zok m = 
zoka f (Savinjska dolina) »Fussocke«, madz. 
cako, cokol, ces. coki i polj. cokol, njem. Zockel, 
Socket 

Lit.: ARj I, 819. Pletersnik 1, 86. 2, 971. 
Miklosic 30. SEW 1, 130. Bruckner 66. Gom- 
bocz-Melich 747. GM 448. REW 8052. 

cokotati, cokocem impf. (Ranjina, Hekto- 
rovic) = (obicnije) cvokbtati, cvokocem (Vuk, 
Srijem) »drhtati«. Denominai od imenice 
onomatopejskog postanja cokot m obrazo- 
vane pomocu sufiksa -ot (v.) kao topot, sopot. 

Lit.: ARj 1, 819. 871. 

colnar m (16. v.) »carinik«. Od njem. 
Zollner < lat. telonarius, od gr. teXoveiov > 
lat. telonium. Upor. hrv.-kajk. prezime C8- 
laric. 

Lit.: ARj 1, 820. REW* 8622. 



cSTbnr 



272 



c6Tbnr m (Srbija, Leskovac) = cum- 
bulka t (Srbija, Leskovac) »prorasljika u crve- 
nom luku«. Obje rijeci stoje mozda u vezi s 
.capur (Vuk) »sto od mladog drveta ostane 
na korijenu kad se posijece«, odatle kol. la- 
purje n (Vuk) i deminutivna izvedenica na 
-bk (v.) caporak, gen. -arka m. Danicic izvodi 
combiir od ngr. Todujioupov (to) »sepurina 
od grozda«, ali se fonetski novogrcka rijec 
bolje slaze sa capur. Postoji jos varijanta 
£epur m (Vuk, Dubrovnik) = bug. cepor. 
Odatle pridjevi na -ast i -av cepurast, cepurav. 
Ta varijanta govori u prilog misljenju da je 
i capur izvedenica od cep, koja se nalazi u 
ruskom i bugarskom u znacenju »grana od 
vinove loze > grana (uopce)«. Ovamo dodaj 
jos caprlj m (Vuk) »capur«. Glede sufiksa upor. 
havrlje. Berneker bez potrebe dopusta umije- 
sanje tal. cepperello. Fonetski odnos prve se- 
rije combiir sa capur nije objasnjen. Jedino 
je m umetnuto piedp kao u dumbok. Promjena 
e > a capur < cepur je kao u cakavskom zfl- 
ja < ieda (v.), ialac (v.). 

Lit.: ARj 1, 820. 859. 890. 942. Miklosic 
32. SEW I, 143. 

coparica f (Martie) = cbprnica (Vuk, 
Hrvatska) = comprnica (s umetnutim m kao u 
aurnbok, cakavski, Istra) = coparnjica (ZK) 
»sinonim: vjestica« prema m cdprnik (17. v.) 
»sinonim: viscun (Dalmacija)«. Odatle apstrak- 
tum na -ija (v.) coprija i (17. v.) = coprija 
(ZK), nase izvedenice od coprati impf. = 
coprati (ZK) (o-, za-) — cuprati (Vitezovic), 
ucoprivati (kajkavski, Jambresic). Upor. i slov. 
coper. Stariji germanizam od njem. Zauber, 
Zauberin. Odatle mozda kao pogrdni hipo- 
koristik za zenu copa f (Vuk), koje Danicic 
izvodi od njem. Zofe »dvorkinja«, upor. cota. 

Lit.: ARj 1, 820. 859. 8, 505. Strekelj, 
DAW 50, 11. Pletersnik 1, 87. Mazuranu 1, 
129-30. 

copina f (Srbija) »scoria«. Prema Danicicu 
od stopina, izvedenica stvorena pomocu su- 
fiksa -ina (v.) od osnove glagola stopiti, stopim 
(v.) »liquefacio« kao istresine od istresti, ogrizine 
od o(d)gristi; c < st je kao u hipokoristiku 
Cole od Stojan. 

Lit.: ARj 1, 820. 

copul m (Hrv. Primorje, potvrda za Bakar 
1788.) »duguljasta lada 9 m duga 90 cm siroka 
(korito joj je izdubeno od jelova panja, ima 
dascane bokove koji se zovu okane (v.) ili 



paramorte (tal. imperativna slozenica para + 
morti, v.), poduprte rebrima, koje se zovu 
lukoci (v.) ili kastanjole, porubljene opasom 
od kape na pramcu do kape koja zatvara krmu; 
jarbol je pricvrscen za trastan u sredini; 
nosilac vesla je jaram, igo ili jigo na straznjoj 
trecim, a veslima sluzi kao potpora kljuc ili 
soha; zove se i ladva«. Bez lat. deminutivnog 
sufiksa je slov. copa »Art Kahn aus einem 
ausgehohlten Baumstamme« < furi, zapi 
m. pi. (15. v.) »barche per i passi dell'Isonzo«, 
deminutiv na dvostruk sufiks -ul + -ittus 
zopolet od zopul = zocul »imbarcazione mi- 
nima, forse cavata in un tronco«. Suvisi sa 
soccus > zoccus mediteranskog podrijetla (v. 
lot, cok, cokot}, s varijacijam suglasnika p 
mjesto t \ k. V. lada. 

Lit.: JS 16, 187. Barbalic, Ladva ili copul 
u starim ribolovmm ugovorima, JS 16, 513. 
Pirana' 1320. Strekelj, ASPh 12, 456. 

cot (Dalmacija), pridjev potvrden samo u 
imenu cvijeta cota viola »hroma ljubica«, 
inace prosiren sufiksom -av coiav (Vuk, 
Budva, Perast, Crna Gora, Rab, Bozava, 
Veli Otok) »sepav, hrom«. Na Velom Otoku 
coto m prema cdta f »sepavac« prema »sepa- 
vica«, denominal cotati »sepati«. Slov. lot, 
cnot (Notranjsko) m prema cata, cdtast, 
cotati »sepati«. Od mlet. zoto = furl, tsuet = 
tal. cibtto »zoppo« ekspresivnog postanja. 
Varijanta sa p mjesto t tal. zoppo nalazi se u 
pridjevu na -av cdpav (Dubrovnik) »krumm«, 
copava ruka »eine Hand mit krummen iiber- 
einander stehenden Fingein«, sa umetnutim 
m pred p compav (Prcanj) »isto«. Glede tog 
variranja upor. capa i tal. zampa (v.). 

Lit: ARj 1, 820. Kusar, Rad 118, 24. 
Crania, ID 6. DEL 952. REW 2454. 9598. 
Sturm, CSJK 6, 50. Resetar, Stok, 231. 

cota f (ZK) = slov. cota »Franse, Fetzen« 
[usp. njem. Zotte »cuperak«]. 

Lit: Perusek, ASPh 34, 45. Pletersnik 1, 
87. Welgand-ffirt 2, 1338. 

cremuza f (Banja Luka) = cri'muza f 
(Kozarac, muslimani ikavci) = ■ crljemuzina 
(pravoslavci oko Kozare) = crijemusa (Lika) 
= cremuz m (Sulek) = cremos m (Parcic) = 
cremus m = crimus (Hrvatska, kajkavci i ca- 
kavci) = srtjemos m = srijemus = srljemusa f 
»kisela trava koja mirise kao bijeli luk, Schnit- 
tlauch, allium ursinum L, Barenlauch«. Po- 
red toga stoji i naziv drveta »prunus padus, 
prunus mahaleb« cremza f = crimza = cremza 



cremuza 



273 



crevlja 



(Parcic) = crijemza = sremza. To su doduse 
dvije razlicite biljke, ali im je zajednicko to 
sto se odlikuju jakim mirisom. Zbog toga su se 
vec u ie. doba unakrstavale etimologicki i 
fonetski. Razlika je danas samo u tome, sto 
naziv za drvo nema u u penultimi. Naziv 
je ie., baltoslavenski i sveslavenski iz praslav. 
doba. Nalazi se.i kao dosta cest toponim: tako 
1673. katolicka parochia Czeremosniza, danas 
Tremosnjica (ovako se pise, ali narod izgo- 
vara Tremosnjica, kotar Gradacac, Bosna). To 
je poimeniceni pridjev s -ica; poimenicen na 
-Ik Tramosnlk (kotar Visoko, Bosna). Cist 
pridjev z. r. je Crijemosna (Srbija), Tramosnja 
(kotar Sanski Most, Bosna). Na ime drveta 
smjera augmentativ Tremzina, brdo visoko 
1175 m u juznom Velebitu. Glede prijelaza 
cr .— cr > tr upor. cresnja, tresnja (v.), a 
glede > a upor. clan. Paralele su lit. kermuse, 
dalje ags. hramsa »Barenlauch«, gr. xpourov 
»luk« (odatle ngr. deminutiv xpour6i, po- 
suden u NR Makedoniji kromid'). Za ime 
drveta je paralela gr. xouapoc,, odatle fr. cornai, 
cormier, i toponim in comareto kod Zadra u 
doba narodne dinastije. Slog 1° ere — eri — 
crije — tre — tra-, 2° sre — nastao Je po 
zakonu likvidne metateze: *ceembnia, *cer- 
muhta, ie. kerm- »luk« > praslav. *cermuha, 
*kerm- »prunus padus« > sveslav. *sermbha. 
Upor. za kerm- lit. sermuksle, lot. sermiikslis 
pored cermauksis i cermuoksis. Docetak -uhaj 
-ina ocuvao se samo u sjevernim slavenskim 
jezicima: ces. tfemcha, polj. trzemcha, trzem- 
ucha, ukr. i rus. ceremha, u juznoslavenskom 
taj je docetak rasiren sufiksom -ja (slov. 
cremos, odatle prezime Gremosnik, i sremsa, 
-sa). Kako je fitonim varirao u rodu, mogao 
je u narjecjima prema tipu nom. mus, gen. 
muza s biti zamijenjen sa t 

Lit.: ARj 1, 823. Miklosic 33. SEW \, 
145. Bruckner 580. 581. KZ 43, 316. 46, 232. 
Trautmann 128. Schuchardt 24. 412. Jelenic, 
Starine 36, 146. Zrnic, JF 3, 78. Novakovic, 
jfF 2, 117-8. Scheftelowitz, KZ 56, 193. 
Boisacq* 488. 520. Machek, LP 2, 158. Isti, 
CSR 266. Bezlaj 1, 120-1. 

cren m (14. v.) = cren (Kosmet) == crem 
(Srbija, m zbog disimilacije dentala ts — n > 
c — m, upor. bedem, v.) = takoder clen u 
narjecju (valjda prema clari) »drzak u noza, 
svrdla«. U hrv.-srp. naziv je dijalektalan. 
Inace se nalazi u svim slavenskim jezicima 
(bug. cefen, cirenf. Po zakonu likvidne meta- 
teze cren je nastao od praslav. *ceem>; cr 
mjesto cr je kao cresnja pored tresnja (v.). 



Ne postoje paralele u baltickoj grupi, a od 
ie. paralela najbolje odgovara slavenskom 
znacenju kimr. (keltski u Walesu) earn i sanskr. 
karna »drzak«. Ie. osnova je (s) ger- »rezati«, 
rasirena s formantom n. 

Lit: ARj 1, 821. Miklosic 34. SEW 1, 146. 
Bruckner 582. Mladenov 682. 

cret m = cret, gen. creta (Belostenec, 
hrv.-kajk.) »mocvarno mjesto u sumi, Sumpf- 
wald«. U ovom znacenju i slov. cret. Ijekavski 
oblik *crijet nije potvr.den u narodnom govoru. 
Toponim g. 1211., 1395. terra Crete (Glina), 
kol. Zacretje (toponim, Hrvatsko Zagorje). 
Odatle noviji pridjev na -bn cr(ij}etne kupke 
»blatne kupeljk. Ovamo ide takoder topono- 
masticka izvedenica Catez (Slovenija), upor. 
s tim toponimom Ciritez m u vlaznom tlu 
Rockoga polja blizu Roca (Istra). Istarski 
toponim dokazuje da je postojao ikavski oblik 
*crit s umetnutim i u grupi cr (upor. cerip). 
U ukrajinskom i ruskom znaci »trska, sita«, 
biljke koje rastu u mocvarama. Mozda ide ova- 
mo kao posudenica iz juznoslavenskog i rum. 
cirifel »Strauch«, s lat. deminutivnim sufik- 
som -el < lat. -ellus (a svakako i madz. to- 
ponim Cseret}. Nema paralela ni u ie. ni u 
baltickoj grupi. Slog ere- nastao je po zakonu 
likvidne metateze (praslav. *certt), a izvodi 
se od ie. korijena (sjaer- »rezati«, rasireno 
s pomocu formanta. -t (v. crtalo i cnjeslo}. 
Buduci da je rus. ceret »trska, sita« (biljke 
koje su ostre, koje rezu, a na takvo znacenje 
moze da smijera i rum. posudenica), izgleda 
da je rusko znacenje bilo prvobitno, iz kojeg 
se po semantickom zakonu sinegdohe razvilo 
» mjesto gdje raste ta mocvarna biljka > Sumpf- 
wald«. 

Lit: ARj 1, 822. 2, 78. Miklosic 35. SEW 
1, 150. Mazuranii 176. Gombocz-Melich 1, 
980. WP 1, 579. Ribaric, SDZb 9, 141. Char- 
pentier, ASPh 37, 48-50. Perusek, ASPh 34, 
47. Bezlaj I, 121-2. 

crevlja f (Vuk, 13. v.) = crevja (Cilipi) = 
creva (Vuk, Boka) »sinonimi: postola (v.), 
cipela (v.)«. Odatle deminutiv na -ica crev- 
Ijica f (Vuk), augmentativ crevljina, radna 
imenica na -ar crevljdr, gen. -ara. U stcslav. 
postojao je i crevub, cemu odgovara slov. 
crevelj. Izgleda da je docetak -b/b l-ua pri- 
djevski sufiks. Ako je tako, onda bi bokeljsko 
creva nastalo odbacivanjem pridjevskog su- 
fiksa. Oni koji sveslav. grevlja izvode od 
crevo n, hrv.-srp. crijevo (ovo je srodno s 
lat. corium) »koza«, mogu se takoder pozivati 



18 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



crevlja 



274 



cnjep 



na praslav. pridjev na -eo. Kao opanak (v.) 
ova sveslavenska rijec iz praslav. doba nije 
bila posudivana ni na Balkanu ni na sjeveru. 
Srednjegr. i novogrcke xt^p^ovkva, aep|3oij- 
"kia, |3ep|3ouXa, u zakonskom cervule »postole 
uopce« nije posudeno od crevlja, kako bi se 
moglo misliti prema Porfirogenetovu nazivu 
T^EpPou^aovcH za Srbiji, i to zbog toga ne 
sto bi -se inoralo pretpostaviti da su je posudili 
bas od Srba koji mijenjaju j poslije v u If. 
Te pojave ne poznaju grcki susjedi, ni Bugari, 
koji posudise od Grka cdrvul m »gamase«, 
ni Makedonci. Grcka rijec potjece od ar. 
zarbul. 

Lit.: ARj 1, 822 -3. Miklosie 35. SEW 

1, 151. Bruckner 581. Vasmer, RSI 3, 264. 
Sobolevskij, RPV 71, 431. si. Skok, StPr n. 
s. 1, 65. 194. GM 439. Matzenauer LF 7. 38. 

Criapis pored Crepis, nad Kotorom pecine 
(u dokumentima), sadrzi daim.-rom. dvoglas 
ia za vlat. e (upor. carina < termes u Spicu). 
Odatle s prefiksom lat. ex- > s- > s- skrip m 
»pecina (Zore) u hridi, hladnica (Crna Gora) 
za odrzanje sirovih namirnica ljeti«, na -tc > 
-ac skripac, gen. -pea (u izrazu doci u skripac 
»neugodan polozaj«), augmentativ skh'pina f 
(Vodice) »kamenita njiva«, pridjev skrpeljiv 
(Vodice) »kamenit«. Prema dalm.-rom. dvo- 
glasu skrapa (Cromica) »rupa u zemlji, u 
kemenu, u zidu«. Toponim Skrepa (Ulcinj, 
izgovor Arbanasa) »ostre stijene morske gdje 
covjek moze da stupi samo s velikom tesko- 
com«. Kao sinonim od skrapa postoji skraca f 
(Hektorovic, Barakovic, Zoranic) »grebenaste 
stijene na kamenu uz more i u moru«, pridjev 
skracljiv (Zoranic) = skraca (Molat) »na- 
brano smezurano kamenje na obali morskoj« 
sadrzi isti sufiks -aceus kao fr. crevasse, furl. 
scravaz. Ovamo ide mozda sa -uceus > us 
(upor. karkusius, v.) Krpus, gen. -usa (Le- 
petane) kod Gomile, gdje je samo kamenje 
sa nesto maslina. Dalmatoromanski lek- 
sicki ostatak crepa, postverbal od crepare »ras- 
puknuti se«. Upor. istrom, grepa (Sisani 
»testa della pecora«, tal. crepa (14. v.) »fend-) 
tura«, stfr. crieve. Ovamo jos potkrpatiti es 
pf. (Dalmacija) »raspucati, razbiti se« (kao 
dalm.-rom. leksicki ostatak) < crepitare > 
tal. crettare »screpolarsi«, slov. skrvanta »skalba, 
vode je bilo v vsaki skrvanti dosti nabrano« 
kao postverbal od *crepantare. 

Lit.: ARj 11, 154. Zore, Palj. 208. Mayer 

2, 64. Isti, NVj 40, 34-8. Pletersnik 2, 638. 
Ribaric, SDZb 9, 197. ive 166. REW 2312. 



2313. 2316. DEI 1152. 1156. Alessio, RIO 
1, 234., bilj. 3. Vasmer, ZSPh 14, 59-60. 
van Wyk, ZSPh 14, 13. 

crijep m (Vuk, 14. v.) = ekavski crep (Kos- 
met) = ikavski crip pored cerip (Vodice, Is- 
tra) = cerip, gen. -{pa (ZK) = cakavski crep 
(Cres) »1 ° Scherbe, 2° domaci naziv za cigla, 
tugla, tikula (sve iz lat. tegula preko njemacko- 
ga, turskoga i dalmato-romanskoga), 3° sud, 
obicno od bakra, sa zeravicom sto ga zene 
mecu zimi ispod suknje da ih grije (Cres)«. 
Takoder f crepa (Kosmet) »ulomak od ceramide 
ili od kakva razbijena zemljana suda«. Odatle 
deminutiv na -it crepie (Vuk), augmentativ 
na -ina crepina f, kol. na -ovije crepovlje n, 
radna imenica na -ar crepeir, gen. -ara; na -ara 
crepara f (Vuk, Srijem), na -ulja crepulja f 
(Vuk) = crepulja (Kosmet) »od pecene zemlje 
plitki sud« = crepulja (Travnik) »jelo koje se 
zove turskim nazivom duvece« (kalk od tur. 
rijeci giivec »lonac«), na -a/a crijepnja f (Vuk, 
Backa, Crna Gora) »veliki zemljani pokrov 
koji se na vatri ugrije i mece preko hljeba 
da se ispece« = pocrepnja f (Buzet, Sovinsko 
polje). 

• Crijep ide u praslavensku loncarsku kul- 
turu. Kako je to kulturna rijec, ona se po- 
suduje: Madzari posudise cserep, Rumunji 
cerep »Hirnschale«, Cincari cereap = cireap 
»pec«, premda imaju za taj predmet svoj izraz 
(od lat.) furnu; arb. cerep m »zemljana zdje- 
la«. Samo u madzarskim narjecjima nalazi 
se cserempulya < crepulja. Rijec je svesla- 
venska iz praslav. doba. Nalazi se i u baltic- 
koj grupi: stprus. kerpetis »caska, lubanja«, 
lot. skerpis. Kao prvobitno baltoslavensko 
znacenje oznacuje se »Schale, Schadel«. Za 
to znacenje ima paralela u romanskom testa, 
koje je pored »Scherbe« takoder znacilo »moz- 
govna zastita od kosti = lubanja«. Ie. paralele 
su utvrdene: sanskr. karparas, njem. Scherbe, 
tj. ie. osnova (ft)qer- »rezati« bila je rasirena 
sa p (upor. crpsti, v.), b (upor. skrbav, v.) 
i s H (upor. cren). Slog ere- nastao je po zakonu 
likvidne metateze (praslav. *ceepb). Zamjena 
er- > cr- je hrv.-srp. fonetska pojava nastala 
zbog izbjegavanja teske suglasnicke grupe. 
Umetanje e u cr- u narjecjima takoder olaksava 
tu grupu. 

Lit.: ARj 1, 821. 823. Miklosie 34. SEW 
1, 147. Bruckner 582. KZ 43, 316. 51, 239. 
Trautmann 139. WP 2, 582. Niedermann, IF 
27, 145-155. GW446. Boisacq 400. Tentor, 
IF 5, 203. Gombocz-Mdelich 1, 973. 976. 
Mladenov 682. Elezovic 2, 424. 



cryevo 



275 



crijevo n (Vuk, 13. v.) = crevo (kajkavski 
i cakavski) = crivo (ikavski) = cerivo (cakavski 
ikavski sa svarabhaktickim e u suglasnickoj 
grupi, upor. cerip ZK i bug. cerevo, ciravd 
pored cervo) »1° xoiXfa, intestinum, 2° viscera, 
boyeau, 3° (prema zakonu sinegdohe nekada 
kod nas kao i u rus.) tijelo, zeludac, trbuh«. 
Odatle deminutiv na -de (v.) crijevce, gen. 
-(et')a n »ime bilju«, radna imenica na -ar 
crevar, gen. -ara m (Srbija, takoder prezime) 
»koji spravlja i prodaje crijeva«. Sveslavenska 
rijec iz praslav. doba Acervo). Slog cr - na- 
stao je po zakonu likvidne metateze kako se 
vidi iz staropruske paralele kermens »tijelo«, 
od osnove ker-, u pruskom sa sufiksom za 
apstrakta -men, u slavenskom s pridjevskim 
sufiksom -uo. Ie. veze nijesu utvrdene. Upo- 
redivalo se sa sanskrtskom osnovom kar- »ra- 
diti« (Brugmann), holand. karaiei (Matzenauer) 
»intestinum«, sa krava (v., Budimir) i ie. os- 
novom (s~)qer- »rezati«, od koje je u prijevoju 
(s)kora (v.). 

Lit.: ARj 1, 822. Miklosie 35. SEW 1, 150. 
Bruckner 581. WP 2, 557. Brugmann, IF 28, 
362. Matzenauer, LF1, 39. Budimir, IF 6,173. 
Boisacq 809-810. 

crkati, -am impf. (16. v.) »sinonimi: ska- 
pavati (v.), (tudica) krepivati (v.)« prema pf. 
crknuti, - m (Vuk). Iterativ je crkavatl, cr- 
kavam (Vuk) = crkivati (Belostenec). U 
pejorativnom znacenju govori se u Slavoniji 
nacrkavati se za »naspavati se«. Pf. crknuti 
prelazi i u grupu primarnih glagola crei (Vuk, 
17. v.). Ljubisa ima impf, creati impf, sa -cati 
mjesto -kati prema ticati = tikati, micati = 
mihati, mucati = mukati, pucati. Postoji jos 
u istom znacenju slov. crkati i crknoti i bug. 
craka se. Imenicke izvedenice su na -anlca, 
-avica, -otina: crkdnica f »1° koza od crklog 
zivinceta, 2° crkotina«, crkotlna f (Vuk) = 
crkldtina (ZK) »strvina« = crkavica f (Vuk) 
takoder »bolest od koje stoka crkava«. U 
sjevernim slavenskim jezicima znacenje ove 
onomatopejske osnove nesto je drugacije. 
Paralele za sveslavensku onomatopeju ne 
postoje ni u baltickim ni u ostalim ie. je- 
zicima. 

Lit.: ARj 1, 820. 826. 7, 221. Miklosie 28. 
SEW 1, 132. Matzenauer, LF 9, 18. 

crkva f opci stokavski crkveni termin (Vuk), 
danas takoder opcenito knjizevno, sveslaven- 
venska rijec, ali nije praslavenska, jer kao 
sto krscanstvo ne ide u praslavensko doba, 
tako ni slavenska crkvena terminologija; 



pridjev crkven poimenicen u z. r. Crkvena 
(potok, Banja Luka, tako zvan jer protjece 
kraj nekadanje crkve sv. Lausa). Deminutiv 
crkvica, u cakavskim narjecjima mjesto r 
varijante ir, ri, re, slov. er: cirkva (ZK, Do- 
linci, Krasic, Pribic, Hrv. Primorje), pridjev 
na -en cirkven, poimenicen na -ica Cirkvenica 
(Hrv. Primorje) = crikva (ZK, Gorinja, Brae 
gen. pi. crikov, Lijesce /Lika/, 1506. Novljanski 
blagdanar, ikavsko stokavska narjecja kraske 
visoravni), pridjev crikovni (crlkovno zemlja, 
Vis) = crikva (Vodice, Istra) pored pridjeva 
crkven (ri > r pred naglasom), odatle apstrak- 
tum na -bsk -\—ina > -itina crkvenstina »crkve- 
no zemljiste« = crekdv f (Hrv. Primorje, Li- 
burnija), upor. u slov. cerkev, gen. -kve f 
pored cerkva, stcslav. crbky, geri. -vae, bug. 
carkov, crakva pored carkva, cerkva. Hirt 
uzimlje da je posudenica iz stvnjem. chl- 
rlhha = nvniem. Kirche, E. Schwarz iz stbav. 
chirch, Berneker i Mikkola iz nepotvrdenog 
got. *kyriko < gr. xupixov (pucki oblik) 
za xtipuxxov »kuca gospodnja«. Nije prihva- 
ceno Gunnarsonovo misljenje da je od rum. 
biserica < lat. basilica, poimenicen gr. pri- 
djev na -iKoq od fiaoikixr] oxod od Pokh- 
Xeijc,, kre.-rom. basalca. Prvobitna je area 
rijeci crkva balkanska jednako kao i basilica. 
Oblici sa -er- (slov.) = -re- (cakavski) ne 
mogu se objasniti iz njemackoga nego iz gr. 
v > e (upor. tal. gesso"), koje se zamjenjuje 
i sa / (upor. foro). Slavenski femininum slaze 
se s germanskim. Oba potjecu iz gr. Kvpi- 
(a)xr| (se. aiocx, upor. gore fiaoikixr]). 

Lit.: ARj 1, 803. 824-31. Pletersnik 2, 
224. Ribaric, SDZb 9, 36. 106. 127. Hraste, 
JF 10, 20. Vrana, Rod 285, 112. Tentor, JF 
5, 203. Miklosie 28. SEW 1, 132. Holub- 
-Kopacny^ 86. Bohac, LF 35, 437-443. Gun- 
narson, Das slav. Wort fiir Kirche 1937. (cf. 
Skok, RIEB 3, 592-594. JF 17, 301. KZ 
64, 281. Pirchegger, IF 57,-70). Hirt, PBB 
23, 337. Horak, ASPh 12, 299. Meillet, RSI 
2, 691. Mikkola, MSNH 7, 261. si. (cf IJb 
11, 466. JF1, 243. Schwarz, ASPh 40, 284- 
292.). 

cm m i f »1° robigo, 2° Wurm im Finger«. 
Slov. crm istog znacenja dokazuje da je crn 
nastalo iz *crm s prijelazom -m > -n zbog 
asimilacije na prethodnu dentalnu afrikatu, 
upor. obratno bedem-< tur. beden (v.). Odatle 
sveslavenski pridjev iz prasi, doba na -bn 
*chzmbnb »crven« > (kod starih pisaca) crman, 
crmna (13—17. v.) i u toponimu Crman 
Kal u Vinodolu (15. v.) »crveno blato«. Pri- 
djev je do danas ocuvan u poimenicenju na 



276 



na -ica Crmnica f = Crvnica upravo »crvena 
zemlja«, crnogorski kraj koji se lat. zove 
Croatia rubea u Dukljaninovoj Kronici, i u 
imenu biljke crmanj (Hrv. Primorje). Odatle 
i antroponim g. 1070. u imenu starohrvatskog 
zupana u Bribiru: Cerminico breberscico (= 
Crmnik bribirski, upor. ces. prezime Cermdk). 
Znacenje pridjeva razvilo se iz znacenja crva 
upravo kao i u fr. vermeil »crvenkast« < lat. 
deminutiv venniculus. To znacenje nastade 
odatle sto crvi zvani naucno »coccus ilicis« 
i »coccus polonicus« daju purpurnu boju. 
Rijec je ie. i baltoslavenska kako dokazuje 
stprus. kirmis »Made«, lit. kirmis — lot. cir- 
mins »crv« od ie. osnove *aueeems koja se 
nalazi i u sanskrt. krmi-, odakle potjece i 
ar. girmiz, odatle opet evropski arabizam 
grimiz i nas turcizam krmez. 

Pored ove baltoslavenske rijeci nastade 
vec u praslavensko doba dubleta s prijelazom 
m > v *ihz b, koja se nalazi u svim slavenskim 
jezicima. Razlog ovoj staroj inovaciji nalazi se 
u pridjevu cebmbnb, u kojem je suglasnicka 
grupa mn presla u vn, upor. gore Cronica i 
vnogo za mnogo. Odatle je nastao pridjev 
erven i odbacivanjem pridjevskog sufiksa 
crv. 

Ova praslavenska fonetska dubleta imala 
je u kasnijem razvitku za posljedicu da su 
se razvile dvije posebne rijeci od kojih je 
*cu b zadrzala znacenje »vermis« do danas 
i istisla *c&^m& u torn znacenju iz danasnjeg 
opceg govora. Zbog toga se cumb ocuvao 
dijelom u toponimi)! a dijelom u specijalnom 
znacenju. Od te varijante: crv m (Vuk, 14. 
v.) = crv (cakavski i hrv.-kajk., ZK) 
»vermis«; odatle opet deminutivi na -be i 
-bk crvac, gen. cfvca m »coccus, koji daje 
crvenu boju«, crvak, gen. cfvka m (Vuk) 
»svilena buba«. Prvobitno znacenje crva kao 
proizvoditelja crvene boje vidi se u deno- 
minam na -iti cfviti, crvim = cervlti (Vrgada) 
»bojadisati, tingere«, odatle na -ilo crvilo n. 
Znacenje »vermis« ocuvano je u rascrviti 
se, rascrvim se (Lika) »razdijeliti se«, isto tako 
ni u deominalu na -ati crvati se »devenir 
veruex« rascrvati se, rascrvdm »rastvoriti se« 
kao i u nervati se, odatle postverbal crva i 
(Vuk) »Wurmloch«. Ovamo treba ubrojiti jos 
cvroljciti impf, »sitniti vise nego sto je potrebno« 
od nepotvrdene izvedene imenice crvoljak. 
Kavanjin ima odredeni pridjev crvlji koji nije 
zabiljezen u narodnom govoru nego samo 
na -iv i -Ijiv crviv, cr(v)ljiv = crljiv, crljiva 
(Kosmet). Odatle Ij i u denominalu na -ati 
crvljati se i I u pejorativima crvlosa f (Srbija) 



»zena lijena i neoprana«, cfvlivsa m (Lika) 
»dronjava i usiva skitnica«. Interesantna je 
jos apstraktna izvedenica u kolektivnom zna- 
cenju crvina f »vrsta rezanaca od tijesta«. Kaze 
se i deminutiv crvic, kao u fr. vermicelle »re- 
zanac, fida«. 

U slozenicama crvo- je prvi elemenat u 
pridjevu crvotocan, odatle imenica crvotocina 
f (Vuk), i ucrvopisak (Vuk) »sirotinja koja pisti 
kao crvi«. Veoma brojne su izvedenice od 
pridjeva na -en, -jen (= -eo + -eri): erven = 
erven, crvena (Kosmet) = crvuqen (Suprasi.) 
> crbvljen (14— 16. v.), u danasnjim govorima 
s ispustenim v u grupi od r + 2 suglasnika 
(upor. gore crljiv): crljen, crljena (13. v.) = 
Men (kajkavski) == crljen (ZK) = cevjen 
(Cres, sa c mjesto cr zbog ispadanja na osnovu 
zakona disimilacije r — I > — I') = cerljan 
(Bednja). U toponomastici su vrlo ceste 
sintagme s ovim pridjevima u sg. i pi. : Crveni 
Got, Crvena Vodica, Crveni Breg, Crvene 
Njive ita. Odatle po deklinaciji i: erven, 
gen. -i = crljen f i pridjevi na -ost crljenkast 
(k je usao prema crljenko m *= crvenko /Ko- 
smet/ »'I° erven covjek, 2° ime volu crvene 
dlake« prema crlj nka f »ime kravi«) = crven- 
kast (Vuk) prema crvenast (Ljubisa). Brojna 
su poimenicenja: na -be crljenac, gen. -nca 
m »1° allium cepa L., 2° krumpir« = cerljanec 
(Bednja) »vrst pasulja«, na -bk crljenak, gen. 
-nka m (Dalmacija) »vinova loza«, na -lea 
crljenica f (13. v.) »1° odijelo: kao crvena ka- 
banica, crveno donje odijelo, 2° prezime 
(Prekrizje, Hrvatska)« = crljenica (Vodice, 
Istra) »terra rossa«, na -ika crvenlka f »1° 
vinova loza, 2° epiteton za vino u nar. pjesmi«, 
na -ilo i -ina (apstrakta) crvenilo = crljenilo = 
crljenina, na -jak crljenjak m (Hrvatska) 
»vinova loza«, na -jaca crvenjaca f (Vuk) 
»crvena sljiva«, na -jajka crvenjajka f (Srbija) 
»crvena jabuka«. Znacajno je poimenicenje 
pomocu sufiksa -ac (v.) u vezi sa d (upor. 
srndac m prema f srna): crvendac, gen. -oca 
m (Vuk) »motacilla rubecula L.«. U topono- 
mastici na -Ik: Crvenih (Srbija, Veselinovic). 
Denominala su dva : inhoativni na -eti crvenjeti 
(se) impf. = crljenjeti se, faktitivum na -iti 
crveniti (se) impf, (za-, ras-) = crljeniti (za-). 

Lit.: ARj 1, 831. 850. 13, 77. Miklosic 33. 
SEW 1, 169. 172. Bruckner 76. KZ 43, 317. 
Trautmann 134. WP 1, 523. Mladenov 681. 
HEW» 6907. Racki, Doc. 52. Vaillant, RES 
22, 20. Elezovlc 2, 423. 425. Jurisic, NVj 
46, 17. Veselinovic, GG 26, 229-38. GM 
31. ASPh 32, 472. Tentor, JF 5, 204. Boisacq» 
245. 427. 499. Popovic, NJ 3, 151. 



277 



cfn , f crna (Vuk, 13. v.) = crn (kajkavski 

i cakavski), ie. baltoslavenski i sveslavenski 
pridjev iz praslav. doba (*cbenb) za boju, 
»niger«. Brojne su izvedenice. Prema crljen 
(= erven) moze dobiti sufiks -jen: crnjen, 
ali ta je tvorba ostala izolirana. Sa sufiksom 
-asi glasi crnkast — crnjkast. Tu je k dosao 
od hipokoristika crnko m prema crnka = 
crnjka f (Vuk »crnomanjasto celjade« = 
crnovkast (ZK) »crnomanjast« = s prefiksom 
na- nacrn (Vuk). Kao epitet, odredeni oblik 
crni upotrebljava se u narodnoj pjesmi za oci, 
tako u dubrovackoj knjizevnosti vec kod M. 
Drzica. Kad je epitet za zemlju, goru, more, 
onda glasi carm, gdje se pomijesao s imenicom 
car (v.). Odatle takoder carnook (Vuk) pored 
crnook (Vuk) i carnookast. U hidronimiji ime 
makedonske rijeke Crna (= tur. Karasu) glasi 
bez dopune voda — tur. su. Upotreba odrede- 
nog oblika crni kao dodatka licnom imenu 
veoma je stara, upor. Petrus Cemi = Zerni 
u Splitu g. 1080. Inace taj oblik dolazi u 
sintagmi kao naziv za stabla : crni grab (Kosmet) 
»vrsta graba«, odatle slozenica crnograb (Vuk, 
Crna Gora), crni trn (Kosmet) »trn sto rada 
trnjinu«. Ovamo jos crni petak »nesreca«, crna 
skola (Zagreb) »bogoslovija«. Ovajje oblik veoma 
cest u toponomastici: Crni Vrh (1771. kod 
Peci), odatle crnovrski (1769.) potvrden kod 
Porfirogeneta T^epvaPoijaxri; Crni Lug (ce- 
sto), Crna Reka, ime zemlje Crna Gora, 
Cernavoda toponim na Dunavu u Rumunjskoj 
itd. Neodredeni pridjev dolazi kao toponim 
samo u Panoniji: madz. Csongrdd < cebnb 
gradb (g. 1075. — 1217. cernigradensis; castrum... 
quod nomlnaverunt Sclavl ... Surungrad id 
est nigrum castrum, kod Anonymusa). Cesto 
dolazi kao prvi elemenat pridjevskih slozenica. 
Osim vec pomenutih uspor, jos crnbkos »crne 
kose«, crnomanjast (Lika) = crnomanjas, 
-sta (Kosmet) »crne puti«, pridjev izveden od 
sintagme (covjek) erne masti, pomocu sufiksa 
-jast. Ne sadrzi hipokoristicki sufiks -man 
koji je u Rodman, Vukman, kako je mislio 
Danicic, nego na osnovu ispadanja po zakonu 
disimilacije s-s > 0-s nastao iz *crnomastnjast, 
opozicija mu je u Lici (katolici) bikast < 
*bllkast »bijele puti«. Nejasna je postanja pridjev 
crnpurast (Srbija) prema imenu biljke crnpura 
f = slov. crna pura' »bedrinac, jarcija trava, 
pimpinela saxifraga L.«. Kako u Srbiji ne 
postoji pura f — tuka, drugi dio pridjevske 
slozenice ne moze da potjece od te imenice. 
Imenicke su izvedenice, poimenicenja na 
-be crnac, gen. -nca m (Vuk) »1° kaluder (13. 
i 14. v.), 2° Arapin, 3° crni prist, 4° toponim« 



prema f na -lea crnica f, koja znaci pored m 
pod 1° i 2° jos »5° crna zemlja, 6° razne vrste 
voca« = crnica f (Kosmet) »zensko celjade 
nesretno, jadno«; na -He crnlce, -eta n (Kosmet) 
»jadno dijete« i deminutiv crni&a f (Kosmet) 
u istom komizerativnom znacenju; na -Ik 
cfnik, gen. -tka m (Vuk) »ukor muskom ce- 
ljadetu (pejorativ)« = crnih (Kosmet) »izraz 
sazaljenja za covjeka u mucnom polozaju 
(komizeracija)«; na -ika crnika f = cemtka 
(Cres) = crnika (Krk) »ilex«; na -ilo crnilo 
n (13. v.), kalk prema lat. atramentum; na 
-jusa crnjusa f »biljka erica sanguinea L.«, 
odatle augmentativ na -ina crnjusina f (Lika) 
»trava dobra za pcele«, upor. toponim Crnusa 
(Vucitrn); na -jak crnjak, gen. -njka m (Her- 
cegovina) »crna trava«; na -jaca crn/aca f 
»crna smokva«; hipokoristici na -jo, -jan crnja, 
crnjan (Vuk) »isto sto gore crnik«, na -jel 
crnjel, na -ojka crnojka f (Vuk) »crnomanjasto 
celjade« (sufiks prema djevojka). Brojna su 
apstrakta na -/, -(j)ad, -javina, -oca, -ost, 
-ina: crnj f, crnad f = crnjad f, cmjavina f 
(Dubrovnik) »caligo«, crnaca f, crnost (14. 
v.), crnina f (17. v.) = crnlna (ZK) »crno 
grozde«. 

Imenicke slozenice s prvim elementom 
crno- isto su tako brojne: osim gore navede- 
nog uspor, jos crndbor m, crndkapa (Dalma- 
cija) prema crvenkapa (v.), crnokriig (Vuk, 
Crna Gora) »vipera«; crnorep — crndrep (Vuk) 
pored crnoguz za ribu zvanu ukljata (v.) < 
lat. oculata a grcki melanurus, sto se prevodi 
slozenicom crnorep (kalk); slozenicu crno- 
gorica napravio je Sulek, (usp. njem. Schwarz- 
wald') prema tipu sitnbgorica od sintagme 
sitna gora. Ovamo jos: crndsliva (Kosmet) 
»sljiva krupnija od dzanarike, okrugla, ranka«, 
upor. bilosljiva (Travnik), crnopupka f »grah, 
pasulj«, Crnogorac, gen. -orca, crnorlzac, gen. 
-risca m (13. i 14. v.); crnovunac, gen. -unca 
(Srbija) »pastir koji drzi samo erne ovce, takoder 
naziv za Cincare i Sarakacane (= pogrcene 
Cincare)«. U staroj antroponimiji Crnomir (13. 
v.), odatle ime potoka Crnomerec (Zagreb), po- 
imenicenje s -be starog pridjeva na -/ (znacenje 
je »»potok, koji protjece posjedom nekog 
Crnomlra«). Odatle hipokoristik Ornata. De- 
nominala su dva : inhoativni na -eti i faktitivni 
na -iti: crnjeti, crnim (16. v., po-) i errati, 
crnlm (Vuk). 

Kako je vec gore receno, u baltickoj grupi 
odgovara ovom sveslavenskom pridjevu stprus. 
klrsnan »crn«; u lit. je ocuvan samo u imenu 
rijeke Kirsna. Od ostalih ie. jezika (osnova 



crtalo 



qers-) sanskrt pruza potpunu usporednicu 
kfind »crn, taman«. U sveslav. *cunh ispalo 
je s u grupi od 3 suglasnika, presavsi mozda 
preko h. Ovaj slavenski pridjev malo je po- 
sudivan: Rumunji imaju cerni, Cincari terta 
< czhnica, arb. cerile < crnilo (iako Rumunji 
i Cincari imaju svoje lat. negru, a Arbanasi 

X). 

Lit.: ARj 1, 835. si. 839. 846. 847. 848. 
895. 6, 503. Miklosic bi. SEW \, 169. Bruckner 
72. Trautmann 134. WP 1, 428. Mladenov 
682. Gombocz-Melich 1, 114. Elezovic 2, 
425-6. Meillet, .RS/ 2, 61. 68. GM 440. 
Bonac? 3 813. Tentor, JF 5, 204. Kidric, 
L/Z 56, 590-597. Tomanovic, JF 17, 207. 
NJ 3, ISU Jagic, ASPh 20, 520-521. Fink, 
7m. 41. Vinja, PE 6, 579. 

cfpati, crpam = crpljem impf. (Vuk, 17. v.) 
= crepati, crepam = crepljem (Vuk, 16. v., Du- 
brovnik, na-} prema pf. zdcrepnuti, pored crp- 
sti, crpem (is-} i crpiti, -im (is.-) »haurire«. U 
stcslav. cnpc, creti. U oblicima crpatl i crpsti 
analogijski je prenijeta prezentska osnova 
cezp- u infinitiv, a u provincijalizmu crepati 
ostala je stcslav. infinitivna osnova ire- i u 
danasnjem infinitivu i odatle prenijeta u 
prezentsku. U crpsti, crpem danasnjeg knji- 
zevnog i saobracajnog jezika stvoren je novi 
primarni tip glagola s umetnutim s pred -ti 
kao u dupsti, grepsti, skupsti. Taj umetak na- 
stao je prema primarnom tipu kldsti, sjesti 
i to zbog toga da se docetni osnovni suglasnik 
uzmogne odrzati i u infinitivu, za razliku od 
stcslav., gdje je asimiliran s l sto slijedi. Odatle: 
pridjevi na -iv, -Ijiv: crpiv (Stulic, Delia 
Bella), iscrpiv, neiscrpiv i iscfpljiv, neiscrpljiv; 
imenicke izvedenice na -ka crpka f (Kosmet), 
na -aljka crpaljka f (Kosmet) »strcaljka«; 
s prefiksom pa- pacrk m, pocrka f (Kosmet) 
»u figurativnom znacenju: prazna i gola glava« 
= sa po- pocfpka (Kosmet). Deminutiv na 
-kati crtkati (Vuk). Madzari posudise cserpa 
»haustrum«, cserpdk, cserpdl. Glagol je baltosla- 
venski i sveslavenski iz praslav doba (*aepp, 
certi): lit. kerpu, kirpti, lot. cirpt. U baltickoj 
je grupi bolje ocuvano ie. znacenje »strici« 
od ie. osnove (s)qer- rasirene formantom 
p, upor. i lat. carpo »trgam« i gr. xapiroc, 
»plod«. 

Lit : ARj 1, 821. 849. 7, 221. Miklosic 34. 
SEW \, 170. Bruckner 76. KZ 51, 239. WP 
2, 582. Trautmann 129. Mladenov 683. Elezo- 
vic 1, 62. 2, 426. ASPh 12, 183. Boisacq 
415. Pedersen, KZ 38, 342. Gombocz-Melich 
1, 992. 



crtalo n (Vuk, 15. v.) = crtalo (Crmnica, 
Crna Gora) = crtalo (Buzet, Sovinjsko polje, 
Istra) »u terminologiji pluga: veliki zeljezni 
noz usaden u gredelj, da reze zemlju, culter 
aratrk; sveslavenska izvedenica iz praslav. 
doba od prezentske osnove stcslav. glagola 
crac, cresti »rezati«, koji u ovom obliku ne 
zivi ni u jednom slavenskom jeziku. Sufiks 
-lo < -dio sluzi za tvorenje oruda. Sufiks 
-alo zamijenjen je sa -ak (v.) crtdk, gen. -dka 
(Srbija) u istom znacenju. Sa sufiksom -tlo 
od infinitivne osnove izvedeno je u istom 
znacenju eresio n > crijeslo n (v.). Ie. i balto- 
slavensko znacenje »rezati, sjeci« oi'uvano je 
u crtalo, crtac i crijeslo do danas. Ie. osnova 
qer- (»rezati«) rasirena je u baltoslavenskom 
formantom t: lit. kirsti »ostro sjeci, zestoko 
udarati«, lot. cirst »sjeci, kopati«. Starocrkveno- 
slavenska imenica crua f »linija, upravo ravna 
linija urezana plugom u zemlju«, danas eha 
(14. v.), dala je mnoge izvedenice: denominal 
na -ati crtati, -am impf. (Stulic) (is-, na-, 
o-, pre-, za-) »(u zapadnim krajevima) si- 
nonim: risati, risem (v.)«, upor. stcslav. . na- 
crttati (Suprasl. 418, 4) »VjjroYpcn|>oa«, odatle 
radne imenice na -ar crtar m (Dalmacija) = 
na -de crtac, gen. -aca, apstraktum na -ez 
(v.) crtez m, postverbal nacrt m, pridjev na 
-ost ertasi »striatus«, iterativ na -ar-i-ti: cr- 
tariti (Vuk) prema pf. crtdrnuti i crtnuti »vites 
incidere«. Posljednji perfektiv, vazan sa seman- 
tickoga gledista, nije nazalost dovoljno po- 
tvrden. Osnova crt- sa sufiksom -ja (kao u 
placa pored plato) nalazi se u crea f (16. v.). 
Pored nje postojao je i apstraktum na -jaj 
cfcaj m (16. v.) od crtati. Kako se vidi, u 
tim dvjema izvedenicama ocuvan je cr kao 
u narjecjima. U crc- provedena je asimilacija 
crc- u crcdj m (16. v.) »sinonim za cfknja f 
(u zapadnim krajevima)« < crtnja, upor. 
glede sufiksa piknja, tn > kn kao u Knin 
za starije Tnin). Od asimilacije crc- nastade 
deminutiv crckati = slov. ceckati (glede 
m > e upor. dezela < drzela) u pejorativnom 
znacenju za »pisati«, odatle radna imenica na 
-ar crckar m »po-fygraphus« i odatle opet 
iterativi na -ar-a-ti crckarati = crckariti. 
Stcslav. izbia bio je kulturni termin koji se 
posuduje, odatle rum. cirtd »1° potez perom, 
2° prenijeto na vrijeme: cas, trenutak«. Ista 
ie. osnova u prijevoju nalazi se jos u cret 
(v.), krdt (v.) i kratak (v.). 

Lit.: ARj 1, 849. 850. 2, 77. Mikldsie 35. 
SEW 1, 172. KZ43, 306. Siitterlin, IF 25, 69. 
Boisacq 3 427. Strekelj, DAW 50, 35. Pictet, 



crtalo 



279 



ciicak 



KZ 6, 181. Osten-Sacken, IE 24, 247. Matzen- 
auer, LF I, 37. Mladenov 683. Tiktin 
363. 

ciibok m (Hrvatska, Srijem, Slavonija). 
Od njem. Zuwaage, germanizam od kojega 
postoji prevedenica pr'ivaga f (Lika, ZK). 

Lit.: Jagic, ASPh 8, 319. Striedter-Temps 
111. 

cuca f (Lika) »mucus, slinac« nije dovoljno 
primjerima potvrdena rijec da bi joj se mogla 
utvrditi afektivna vrijednost. Ipak njena glosa 
upucuje na slov. eufemizam cuca i »weibliche 
Scham« i na madz. czucza »Geliebte«. Madzar- 
sko znacenje upucuje opet na arb. cuce f 
»mlada djevojka do 12. godine«. Po redupli- 
kaciji se vidi da se radi o djetinjoj onomatopeji 
u cucati »njihati«. Izlazeci iz djetinjeg govora, 
kod odraslih, dobivala je razlicita znacenja i 
preinacenja. Tako <? mjesto c: cuca. Upor. 
za ovu izmjenu cuca f = cucka f »ptica sylvia 
rubecula« prema drugoj onomatopeji. Nije 
iskljuceno da jedno preinacenje u pogledu 
docetka predstavlja i cura f (Vuk, 18. v.) 
»djevojka«, rijec koja je danas opcenita na 
citavom hrv.-srp. teritoriju, izgubivsi i pejo- 
rativno znacenje, premda ima pejorativni 
sufiks -(j)ura, upor. djevojeura. U narjecjima 
se ponovo pejorativizira, tako cusra f (ZK, 
prema srati »cacare«, v.). Druga tumacenja ne 
zadovoljavaju. Danicicu je cura bila posude- 
nica iz tal. ciutta (ovo od fanciulla »djevojka«, 
od lat. infans), cime se ne objasnjava docetak 
-ura, Skoku od rum. fecioara »djevojka« < 
lat. deminutiv fetiola od fetus. Time nije 
dovoljno objasnjen gubitak pocetnog sloga. 
Bernekeru je postverbal od curiti (v.) i prvo- 
bitno bi znacenje bilo cuca »zensko spolovilo«, 
Deminutivni je hipokoristik od cura curetak, 
gen. -tka, graden prema haljetak, gen. -tka 
(v.), augmentativ curetina f, graden prema 
zenetina (v.). Deminutiv je na -ica: curica 
f (Vuk) i -ce curce, gen. -eta (ZK). Pridjevi 
su na -in i -ski: ciirin, ciirski. Slov. curlja 
f je primljeno iz hrv.-srp. 

Lit.: ARj I, 857. 2, 83. SEW 1, 131. Skok, 
ZRPh 38, 545. Gombocz-Melich 1, 763. REW* 
4393. Pletersnik 1, 89. GM 443. Hirtz, Aves 
46. 69. Fink, Im. 21. 

cucak, gen. cucka m (Vuk) = cucak, gen. 
cucka (ZK) = cucek (Habdelic, Belostenec) 
(hrv.-kajk., slov., ugarski Hrvati, u jednog 
pisca iz Bosne) prema f cucka (Belostenec) 
»sinonim: pas m, prema kuja f«. Odatle hi- 



pokoristik na -e cuce, gen. -eta. Osnova je 
prema tome reduplikativna, a nalazi se i u 
arb. cucqe f »kuja«, koje zbog nesuvisle geo- 
grafske aree ne moze potjecao iz kajkavskog 
cucka. Reduplikacija kao bitna oznaka ono- 
matopeje moze se nalaziti i u drugim jezicima, 
tako u ukr. cucu i odatle u glagolu cucukaty, 
polj. ciucia, ces. cucyk, cucena, gluz. cuzka 
»malo pseto«, rus. cucy, lit. ciucius, njem. zuzu, 
spanj. chucho. U toj reduplikaciji dolaze i 
suglasnicke varijacije, i to k mjesto c u prvom 
ili drugom slogu. Tako u Vukovu uzviku 
cuki za. tjeranje psa, koji i Madzarima sluzi 
za psa; odatle Vukovi hipokoristici na -o 
i -in: cuko i cukin; k mjesto c u prvom slogu 
opcenito je u hrv.-srp.: kucak, gen. kucka, 
hipokoristik na -e kuce, augmentativ kucina 
(ugarski Hrvati), kuca (Vuk), kudo m (Vodice, 
Istra), s madz. sufiksom -o > -ov kucdvt 
od iste osnove i denominal (s)kiicati se (Vuk) 
»pariti se (o psu)« i imenicka izvedenica odatle 
kucalica f (Kurelac) »vrijeme kucanja«. Ta- 
koder u rum. cufu i furlanskom kutin. Ova 
onomatopeja dolazi i u uzviku kojim se mame 
(vabe) psi: kuc, kiid, kucima pored kutima, 
kutma i kicma (Kosmet). Sa sufiksom -bko, 
kao gore cucak, govori se kucak, gen. kucka 
(Cilipi) m prema kucka f = kucka (Vodice, 
Istra) »pas, kuja«; c je mogao doci u ovu iz- 
vedenicu od izvedenice na -e (kao u magare) 
kuce, gen. kuceta n (Vuk, Kosmet, takoder 
bug.), na -ence kucence, pi. kucic'i (Kosmet), 
odatle augmentativi na -ina i -ste (upor. de- 
riste) kucetlna (Kosmet), samo figurativno i 
pejorativno, »zensko celjade«, kuciste (Kosmet) 
»figurativno i pejorativno: dijete«. Znacajno 
je ipak da se c nalazi i u drugim jezicima, tako 
u tur. kucuk »mlado pseto« i arb. kug (u djecr 
jem govoru), kugike. Osnova kuc- rasirena je 
i u romanskim jezicimai Suglasnici c i c va- 
riraju sa tj u ukr., rus. i madz. kutya, sa s 
u uzviku kus »zov za psa« (Vodice, Istra). 
Nema sumnje da ovamo moramo staviti i 
opci hrv.-srp. femininum kuja »kucka« i 
odatle denominal na -ati hujati se. Upor. 
s drugim sufiksom lot. kuna »kuja« prema lit. 
sa, sanskr. cva »pas«. Onomatopejska je osnova 
u svim ovim slucajevima zajednicka. 

Lit.: ARj 1, 858. 5, 716-24. 824. 829. 
Miklosic 145. SEW 1, 636. Mladenov 264. 
Gombocz-Melich 743. GM 218. 219. 443. 
REW34789. Ribaric, SDZb 9, 160. Elezovic I, 
TA1. Saineanu, IJb 12, 146. Petersson, IP 
24, 2tS9. Pogodin, VAI 10, 68-75. Jagic, 
ASPh 31, 551. Schulze, Aufsdtze E. Ktihn 
193-197. 



cuciikati 






CUMJl 



cuciikati impf, (narodna pjesma) »pjevati 
uz tamburu«, onomatopej ski glagol s deminu- 
tivnim -kati. Onomatopeja cucu- nije potvr- 
dena u ovom znacenju u narodnom govoru. 

Lit.: ARj 1, 857. 

cugelj, gen. cuglja m (Belostenec, Jam- 
bresic) »sinonim: uzda«. Noviji germanizam 
od njem. Zugel. Osnova je njem. izvedenice 
u kajkavskom cuk m (Belostenec) »sinonim: 
1 ° nategaca, 2° vlak (ZK, ovdje je gen. cuga)« 
< nvnjem. Zug. 

Lit.: ARj 1, 857. Striedter-Temps 112. 

cujka = cojka (Vuk) f (Srbija) »slaba ra- 
kija«. Nalazi se i u rum. fuica f »domaca rakija, 
osobito u Vlaskoj«, odatle radna imenica 
tuicar m »rakijas«, i kod madzarskih Sikulaca 
cujka. Sufiks je ocito nas. Danicic izvodi krivo 
od rum. zoi »pomije«, sto nije mogucno ni 
morfoloski ni semanticki; zoi je plural od 
sing, zoae, a ovo stoji prema Tiktinu u vezi 
sa soiu, pi. soae (Muntenija) »die fetfige 
Schmiere«, sto semanticki nije isto sa zoae 
f »pomije« < polj., rus., bug. zold »lug«. Vje- 
rojatnije je da je od djetinje onomatopejske 
osnove cu- u impf, glagolu na -kati cukati, 
cukdm »1° potare, 2° mingere« (hrv.-kajk., 
Belostenec) prema pf. cuknuti, - m »srkati«, 
odatle cuklid, gen. -ica m (Delia Bella, Stulic) 
»pijanica«, i hrv.-kajk. i slov. cucati »1° sucer, 
2° uriner«. U drugom znacenju dolazi ista 
osnova kod Vuka u cukiti, -im (Grbalj) »po- 
ljubiti« = cuknuti (Mikalja), odatle cuknude 
n (Mikalja) »cjelov« = canuti, - m (Srbija, 
Leskovac). I ovaj glagol izvodi Danicic (krivo) 
od tal. succiare < lat. *suctiare od sugere. 

Lit.: ARj 1, 819. 857. 858. Tiktin 1659. 
Gombocz-Melich 1, 769. REW 8415. Bernard, 
BSLP 44, 109. 

cukati 1 , -dm impf. (Vuk, Budva, narodna 
pjesma) = kucati, -am (ot-, s-) prema pf. 
cuknuti, -em i kucnuti »udarati«. Perfektiv 
cuknuti nije dovoljno potvrden u narodnom 
govoru; u je nastalo od sonatnog /, kako po- 
kazuje slov. kolcati i bug. kalgam istog zna- 
cenja. Glagol se osjecao kao onomatopejski. 
Zbog toga je doslo do reduplikacije u uzviku 
kiic kuc i do metateze cuk (Kosmet: ciik u 
kudu, cuk pred kudu, u narodnoj poskocnici) 
i u impf, cucati »kucati«. Od kucati izvedene 
su u Dubrovniku imenice na -anja kucanja, 
f (Dubrovnik), na -alo (za sprave) hucalo (Du- 
brovnik), na -ata (dafmatoromansto na- 
stavak kolektivnog znacenja, upor. maslindda 



u Zadru) kucala f (u Dubrovniku, u izreci: 

novel se dobivaju na kucati). U prijevoju 
klecati, -am impf. (Dubrovnik) »udarati sve 
jednako u zvono samo s jedne strane«. 

Lit.: ARj 1, 858. 5, 47. 716. Mladenov 265. 
Pletersnik 1, 421. Elezovid 2, 426. Tomanovic, 
JF 17, 203. 

cukati 2 , -am impf. (Belostenec, Jambresic, 
hrv.-kajk., 2K) »sinonim: trgati (kod boli u 
tijelu)«. Noviji germanizam od nvnjem. zucken. 

Lit.: ARj i, 858. 

culo n (ugarski Hrvati, Krasic, Hrvatska) = 
dula f (slov.) »zavezljaj, paket, fascis, Bflndel«. 
Odatle deminutiv na -de (upor. Selce) culce n 
(Hrvatska). Iz madz. dula istog znacenja, ali 
nepoznata izvora. Ne moze se uzeti da dulol -a 
potjece iz arb. dule »Sack voll Getreide« zbog 
nesuvisle aree, buduci da ni culo ni dula nije 
potvrdeno u juznim hrv.-srp. krajevima, a ni 
akcentom se ne slaze. Danicic izvodi od culo i 
izvedenicu na -ai(y.) culad, gen. oca m »puzdra, 
penis quadrupedum«, koja nalici na indeklina- 
bilni pridjev culjdk (Kosmet) »go« < arb. cullak 
»nackt« (Godin), ali se ne slazu u znacenju. 

Lit.: ARj 1, 858. Gombocz-Melich 1, 772. 
Elezovid 2, 426. Godin 264. GM 442. Joki, 
UJb I i LJb 11, 198. Bade, FPP 1, 231. i si. 
Isti, AA 2, 88. 

cimcupa f (Vuk, Dubrovnik) »zdrava i 
debela zenturina«. Zacijelo je pejorativna rijec. 
Danicic jeuporeduje sa cupara (Srbija) »odrasla 
djevojka« te pomisljana tal. chionzo »tozzo, rattra- 
pito« neodredenog postanja, i na tal. dofo »uomo 
dappoco«. Oboje je neuvjerljivo. Prije ce 
biti domaca ekspresivna rijec koja je u vezi 
s makedonskim cupa »djevojka«, s redupli- 
kacijom pocetnog sloga i umetnutim n pred 
dentalnom afrikatom. Upor. cumprela (v.). 

Lit.: ARj 1, 859. DEL 907. 950. REW 3 
2453. 4718. 

cunj m (16. v., Dubrovnik, Marin Drzic) 
»klip u koji se gada loptom ili drugim cim« = 
cunovi m. pi. (Budva, igrati na cunove) = 
cunj m (Voltidi, slov.) »eonus«. Oblik cunj 
je usao u nasu srednjoskolsku terminolo- 
giju za geometriju i postao danas opcenit. 
Odatle pridjev na -ost cunjast (i slov.), cunjkast. 
Slozenica cunjosjec f je prevedenica prema 
njem. Kegelschnitt. Isto znacenje ima kiinj m 
(Novi, Hrv. Primorje, 16. v., Dubrovnik, 
Marin Drzic) »1° klin gvozdeni, alat kame- 
narov, 2° orude za kovanje novca«. Ovamo 



cunj 



281 



cvasti 



ide denominal na -ati s tal. prefiksom in: 
inkonjdti, -dm (Mljet) »pricvrstiti«. Upor. arb. 
(Gege) kti, s clanom kuni »Dobel, Keil«; 
kunj, inkonjdti je od lat. cuneus > tal. cagno, 
uceno conio (termin kovnice novca), incognare; 
kunj moze da potjece iz dalmatoromanskoga. 
Oblici cunj — cunj slazu se s mlet. zono, koje 
je takoder po mom misljenju nastalo iz cuneus 
prijenosom palataliteta na velar: > *k'unus. 
Ne zna se ide li ovamo s tal. deminutivnim 
sufiksom -etto < vlat. —Ittus ciinei m (Vuk, 
Cma Gora, Ljubisa) »tijesno staklo za te- 
kucine«. Moglo bi biti i skracenica od *bocunet, 
od tal. bozza > boca (v.). Danicic pomislja 
na tal. cunetta od cuna, sto ne moze biti ni 
fonetski ni semanticki. 

Lit: ARj 1, 859. 2, 100. 5, 788. Macan, 
ZbNZ 29, 209. Pletersnik 1, 117. Jokl, ZONE 
10, 196. Mussafia, Beitrag 225. DAW 22. 
REW S 2396. JIEHCHM. 1063. 

ciipiti, -Im pf. »trgnuti se natrag«, deminu- 
tiv na -kati cupkati impf, (po- »hiipfen«), 
cupnuti »sitno igrajuci udarati nogom o zemlju«. 
Izvedenice od uzvika cup (Vuk), cupa, koji 
u rum. glasi top — tup(a) »hopp, hops« i 
odatle onomatopejski glagoli topai = fupdi 
»hflpfen« i apstraktum topdiald f. Onomatopeja. 

Lit.: ARj 1, 859. 10, 158. Tiktin 1622. 

curiti, -im impf. (Vuk) (is-, s-) = curiti, -im 
(ZK, is-) »kapati neprestano«. Upor. hrv.-kajk. i 
slov. curati (slov. i ciiretl) »harnen«. Od iste 
osnove izvedenica na -eho curak m »kao 
vir gdje voda izbija«, takoder toponim (Cu- 
rak, gen. Curka ZK). Glagol je sveslavenski 
onomatopejskog podrijetla, sto se vidi iz 
mijenjanja osnovnog c u c i s i opetovanja 
osnove: bug. cucurkam pored curkam, surkam 
pored surtam. Sa suglasnikom s upor. sum 
m (v.) i suma (v.). Onomatopeja se nalazi i u 
baltickoj grupi, u njemackom kao i u madz. 
csuranni, rum. tarai i u romanskim jezicima 
(spanj. chorrear, chourrouta). U hrvatsko-kaj- 
kavskom mjesto r dolazi i z: ciizeli (Beloste- 
nec, Jambresic), koje Danicic (bez potrebe) 
izvodi iz madz. csuz »nazeba«, sto se ne slaze 
ni fonetski ni semanticki. 

Lit.: ARj 1, 860. 3, 858. Miklosic 30. SEW 
1, 131. Mladenov 690. 696. Bruckner 65. KZ 
56, 187. Gombocz-Melich 1, 1234. Schuchardt, 
ZRPh 29, 342. 

curunda f (Vrbnik u recenici: razvajaj 
kvas ali teslo pod rukami na curundu); demi- 
nutiv na -ica curundica f (Danicicev akcenat, 
Krk) »hljepcic sto se zadnji napravi a prvi 



ispece«. Danicic izvodi iz tal. part. prez. kao 
pridjeva corrente od correre < lat. correre, 
sto ne moze biti jer bi u toj rijeci velar ostao 
a ne bi presao u afrikatu c, nt ne bi dao nd. 
Lit.: ARj 1, 860. 

cuvik, gen. -ika m »svirala kojom se ptice 
vabe«, postverbal od impf, cuvikati (kaj- 
kavski) »hukati kao cuk« Danicic izvodi od 
madz. csuvik »cuk«. I cuvik i cuk = slov. 
cuk »sova« — onomatopeje su koje oponasaju 
glas ptice; rum. ciovica f = ciomvica = ciomu- 
licd »sova«, pa nece biti pozajmica. 

Lit.: ARj 1, 860. SEW 1, 163. Gombocz- 
-Melich 1, 1234. Hirtz, Aves 47-6. 

cvancik m = cvancik (Drsnik, Kosmet, 
pored cvancik) = cvdnciga f (narodna pjesma) 
= cvdnciga (ZK) »stari austrijski srebrni novae 
od 20 novcica koji je bio u opticaju i na Bal- 
kanu«. Z. r. je nastao prema forint pored 

forinta (v.). Odatle hipokoristik cvanja f (ne- 
kadasnja Vojna krajina) i unakrstavanje s 

franak: franaka = prdncika. Od njem. Zwan- 
ziger (docetak -er ispusten kao u frdjt < 
njem. Gefreiter »razvodnik«, najniza vojnicka 
cast u nekadasnjoj austrijskoj vojsci). Novija 
balkanska rijec njemackog podrijetla: rum. 
sfant = sfanzig, cine, sfanlic, bug. evdneig i s 
izmjenom docetka -dg u -ec: cvanec, ngr. 
ocpavT^ixi, arb. svancik. 

Lit.: ARj 1, 860. Elezovid 2, 418. Pascu 
3, 227. 5 br. 13. Mladenov 674. CM 397. Gom- 
bocz-Melich 1, 778. Tomanovic, JF 17 ^204— 
205. he 32., § 72. 

cvasti, cvalem impf. (Vuk, 13. v.) (pro-, 
ras- se), baltoslavenski i sveslavenski glagol 
iz praslav. doba, »florere«; sadrzi a < & od 
prezentske stcslav. osnove c He prema / u 
inf. cvisti, koji se nije ocuvao u hrv.-srp. 
Prezentski prijevojni stepen nalazi se jos u 
inhoativnom glagolu na -eti cvdtjeti, cvdtim 
impf. (Vuk, 16. v.) < cv iteti (ikavski cvatltl 
ZK), s metatezom cdvtjeti (ras- se) (Vuk, 
nar. pjesma, 16. v.). Nastavak -im povlaci za 
sobom i u jekavaca infinitiv cvdtiti (ras- 
Vuk). Ima potvrda i za i < tj cavdeti i za 
gubitak mekog poluvokala b cijell, dim kod 
dubrovackih pisaca (16. v.). U grupi od 3 
suglasnika cvi- ispao je srednji po zakonu. 
Od iste je osnove i pf. cvdnuli, -em (Osvet- 
nici) sa tn > n kao u panem pored padnem. 
Upor. bug. cj> nb. Od cvdtjeti postoji post- 
verbal cvat m (Vuk) = cvot (istarska nar. 
pjesma), od infmitiva apstraktum cvast f = 
cvatnja f »inflorescentia«, a od cvat stvoren 



cvasti 



282 



cvek 



je denominal na -ati cvdlati, -dm (16. v.) 
(ras- se) i imenica na -ivo (v.) evalivo n »flos«, 
koje nije uslo u saobracajni jezik. Od cvat 
izvedeno je s pomocu madz. sufiksa -os > us 
(upor. bogatus ZK »bogatan«) cvatus m »biljka 
anthonomus germ«., ali ova izvedenica nije 
dovoljno potvrdena u narodnom govoru. 
Dubrovacki pjesnici i Kavanjin slavizirase z. 
licno ime Flora u Cavtislava = Captislava 
prema captiti, & > a je nastao od » koji se 
nalaziulot. kvitet »svjetlucati, sjati«. Ie. osnova 
je kneti'-, rasirenje s pomocu formanta. -to; zna- 
cila je takoder »svijetliti, jasan, bijel«. To je 
ista osnova koja se kod nas nalazi u svanuti (v.), 
svitatl (v.), svjetao (v.), svijetliti (v.) i svijet, 
gdje je ie. palatal k > s po zakonu. Prema 
tome u sveslavenskom glagolu iz praslav. 
doba postojala su dva izgovora *kvtteti > rus., 
stcslav. cvbteti > hrv.-srp. cvdtjeti, bug. 
cavija s drugom palatalizacijom samo u 
juznoslavenskim jezicima, dok je u sjevero- 
zapadnim slavenskim jezicima kv ocuvan 
(upor. ces. kveten, polj. kwiaf). Praslavenska 
je znacajka dvostruki- izgovor ie. osnove 
kuelt. Ta fonetska dubleta imala je za poslje- 
dicu semanticku varijaciju. Ie. osnova u sje- 
vernozapadnom izgovoru postoji jos u prije- 
voju ie. oi > sveslav. : cvijet m (Vuk), ekav- 
ski cvet, ikavski cvit. U ikavskim cakavskim 
narjecjima moze biti i cvet, a u izvedenici 
cvitnd (nedilja, tako ZK). Ie. *kvoit imalo 
je prvobitno participsko znacenje »ono sto je 
rascvjetano ili vrijeme kad je rascvjetano«, 
odatle po semantickom zakonu rezultata (si- 
negdohe) konkretno »1° Blute, Blume, 2° 
menstruacija (prevedenica prema krivo shva- 
cenom iat.jluores =flores)«. Odatle: denimutivi 
na -be, -bk cvijetac, gen. cvijeca m, cvijetak, 
gen. cvijetka, kol. na -je cvijece n = cvece 
(Kosmet »bijele glavice na vinu«), cvitlje (Vo- 
dice, Istra), kolektivni deminutiv na -ce 
cvijecice n, pridjev na -bti u odredenom obliku 
cvjetna nedjelja »dominica palmarum«, koja se 
zove i u pluralu cvijeti = cetna nedelja (Piva, 
Drobnjak) = cvitnd nedilja (ZK), rasiren 
sa j u odredenom obliku cvjetnji. Pridjev je 
poimenicen sa -jak cvjetnjak, s -ica cvjetnica f 
(16. v.) »cvijeti«. Zoranie ima pridjev rasiren 
sa -lo (upor. lipanj, srpanj, travanj) u neodre- 
denom obliku: cvitanj t2l mjesec maj. Taj 
naziv odgovara ces. kveten. Jos su izvedenice 
na -onja (v.) cvjetanja m (Vuk) »cyjetast vo« 
prema izvedenici na -ulja (v.) cvjetulja f 
(Vuk) »krava«. Posljednja je izvedenica ime 
biljke »ranunculus acris L«. Denominal je na 
-ati cvjetati, -am impf. (Vuk, 16. v.) (iz-, 



ras- se) prema impf, rascvjetdvati se (Lika). 
Po ovom prijevoju sa r > e reformiran je u 
istocnim krajevima cvesli, evetem mjesto cvasti 
= rascvjesti se, rascvjetem (Risan). U an- 
troponimiji je prijevojni oblik obilno zastup- 
ljen. U starim imenima od dva clana potvrden 
je Cvitimir kasno (u 15. v.). Obilno su po- 
tvrdeni hipokoristici odatle: Cvjetko, Cvjetan, 
Cvjetasin za muskarce, Cvjetana i Cvijeta (15. 
i 16. v.) za zenske ne samo kod nas nego i u 
bugarskom. Upor. crnogorsko prezime cet- 
kovlc. Vrlo je vjerojatno da ovaj antropo- 
nimicki tip nije samo slavenski nego da je 
nastao na Balkanu kao prevedenica prema ro- 
manskim Florus, Flora, Florianus. 

Lit.: ARj 1, 765. 856. 860. i si. 867. 12, 
261-4. 13, 73. 77-80. Miklosic 150. Isti, 
Lex. 1105. SEW \, 657. Bruckner 287. KZ 
46, 232. Elezovic 2, 418. Mladenov 675. i 
677. Frautmann 147. WP 1, 470. Belie, Pri- 
roda 301. Ribaric, SDZb 9, 137. Vukovic, 
SDZb 10, 405. Georgijev, KZ 64, 119. Vaillant, 
RES 13, 110-113. 22, 41. Capidan, DRom 
1, 331-6. Osten-Sacken, FF 23, 382-3. Ji- 
recek, Romanen 2, 36. 3, 22. Miklosic, ONPN 
69. Isti, PN 113. Nilles 2, 198-209. 

cveba f (Hrvatska, Zagreb), slov. cveba po- 
red cibeba, clveba < njem. Zibebe, cibib m 
(Mikalja, Bela, Sulek) < tal. zibibbo, s adapta- 
cijom docetka domacim rijecima ciblicm (Brae) 
»uva passa« < mlet. zebibo < ar. zibib (iz 
Levanta i Sicilije). Ovamo ide kao metafora 
cibib m (Lastva) »bijelo grozde sitna zrnja« te 
kao adaptacija i kao metafora cibila f (Dalmacija) 
»vinova loza bijela grozda«, upor. tsubibbu 
(Lipari) »Art weisser Traube«. Posljednje 
moze biti dalmatoromanski leksicki ostatak. 
Reduplikacija u docetku -bib izazvala je 
reduplikaciju. u pocetku ztzib m (Dubrovnik) 
»vrst suhog grozda iz Grcke«, cicib m »bijelo 
grozde stolno«. Ovamo ide i varijanta ciziba f 
(Primorje) »vinova loza bijela grozda«. 

Lit.: ARj 1, 804. 976. 2, 20. Zore, Fud 8. 
Pletersnik 1, 82. 85. 89. REW* 9608. Prati 
•1063. 

cvek' m (hrv.-kajk. i slov., ZK) = cvek, 
gen. cveka (Buzet, Sovinjsko polje« »1° si- 
nonim: brukvice (Lika, v.), kh'nci (ZK), 2° 
cavao koji izraduje domaci kovac iz komadica 
zeljeza (za razliku od tvornickih cavala koji 
se zovu pontine)«. Taj postolarski termin po- 
tjece od srvnjem. Zweck. Nalazi se u svim 
slavenskim jezicima, osim u bugarskom i 
ruskom, upor. takoder madz. covek. Da je 
postolarski zanat bio kod kajkavaca u rukama 



cvek' 



283 



Nijemaca, to dokazuje kajavska posudenica 
sostar m < srvnjem. schuohstere (slozenica od 
njem. Schuh »cipele, postole« i lat. sutarem, 
upor. s time i srednjovjekovni naziv za Dugu 
ulicu /danas Ulica Pavla Radica/ u Zagrebu 
vicus leulonicorum sutorum »Sostarska vulica«). 

Lit.: ARj I, 862. Miklosic 1. 30. SEW 
\, 131. Bruckner 68. Gombocz-Melich 1, 761. 
Pletersnik I, 89. Sldvia I, 241. Tkalcic, 
Spom. 1, XIII. Mazuranic, 1429. 

cvek 2 m (Srijem) »sok koji pcele naberu te 
iz njega bude med«. Ne zna se, ne postoji li 
jos kakav termin ovoga znacenja i da li po- 
stoji jos kakve varijante ovoga termina u 
narodnom govoru. Postanje nepoznato. Homo- 
nim cvek (v. gore) ima sasvim drugo znacenje. 

Lit.: ARj 1, 862. 

cvekla f (Vuk, Srbija, moze biti jekavski i 
ekavski) = cveka f (Stulic, Sulek) = cikla 
(hrv.-kajk., moze biti ikavski, upor. stsrp. 
sveklovb) = slov. cikla = cikva (ZK) »beta 
rubra, blitva«. U stcslav. svekh, stsrp. pridjev 
sveklovb korenb, sokb < gr. oeijtA.ov = ngr. 
arfix^ov > arb. sef kle f (glede ti > kl upor. 
vlat. vedus < kllat. vetulus), s metatezom 
*sef > sve-. Prijelaz s > c nalazi se i u bug. 
cvekld i u madz. czekla, s kojim se poklapa 
hrv.-kajk. i slov. cikla. Ta su dva posljednja 
oblika bez metateze. Upor. jos polj. cwikta. 
oblik cikva (ZK) je nastao metatezom od 
*civkla po analogiji biljaka na -va (blitva itd.). 
Balkanski grecizam iz podrucja vrtljarstva. Pri- 
jelaz s > c po Vasmeru nastao je prema c eib. 

Lit.: ARj 1, 862. 793. Miklosic329. Bruckner 
68. Mladenov 674. Rohlfs 1929. GM 380. 
Vasmer 49. 139. 

cvelati se impf, (subjekt krmaca) »sinonim: 
bukariti se (v.)«. Pridjev sadrzi r mjesto e: 
cvilovan, -ovna. Bit ce istog onomatopejskog 
postanja kao cviljeti, cvilim impf. Mjesto cvi- 
postoji u cakavskim i kajkavskim narjecjima 
kvdltl, kvill (subjekt: svinja, kad se kolje, 
ZK, Fuzine). U Cresu se govori i za ljude: 
on kvill mjesto cvili. U ZK razlikuju: ljudi, 
zene, djeca cvttidu, a svinje kvilidu. Upor. jos 
stcslav. cveliti. Sveslav. onomatopeja. Glede 
cvi- pored kvi- upor. polj. kwiat i cvijet (v.). 

Lit.: ARj 1, 862. 869. SEW I, 657. Hirt, 
IF 32, 252. Petersson, ASPh 34, 377. Matzen- 
auer, LF 7, 25-26. Tentor, JF 5, 210. 

cvokati, cvokam impf. (Vuk) prema pf. 
cvaknuti »osculari cum crepitii«. Odatle cvoka 
f »koliko se moze jedanput srknuti«. Znacenje 



tog postverbala kaze da je onomatopeja sa- 
drzana u impf, i pf. znacila i zvuk koji stva- 
raju usta kod jela. Onomatopejsko postanje 
vidi se i odatle sto se osnova upotrebljava i sa 
sufiksom -ot (v.): cvokotati, cvbkocem (Vuk) = 
cvokotat, -ocem (Kosmet) = cokotati (glede 
evo- > co- upor. nastoran ZK od stvoriti, v.) 
»drhteci udarati zub o zub«. Kako u onomato- 
peja cesto biva, i ovdje dolaze i drugi suglas- 
nici u osnovi, tako m mjesto v (upor. cmariti, 
v.): cmokali, cmokam impf. (Vuk) prema cmb- 
knuti. Odatle hrv.-kajk. crnokec, gen. -kca m »po- 
ljubac«. S prijevojem o-a: u Slavoniji rascma- 
kati se »glasno se cjelivati«. Vukovo cmakati, 
cmokam impf, (na-) »odvec mazitikose«, rascma- 
kati, rdscmakam pored -cem (Lika) »pravom 
mascu razmazati«, takoder sa cv pored cm (v. 
gore) rascvakati, rascvdkam (Lika, objekt maslo) 
ne potjece od onomatopeje nego od smok (v.). 

Lit.: ARj 1, 817. 818. 874. 13, 76. Ele-- 
zovic 2, 419. 

cvolika f (Vuk, 17. v.) »1° scapus, tibia, 
2° cikuta > kukuta (v.)«, izvedenica sa su- 
fiksom -ika u imenima biljaka od cvol koje je 
potvrdeno u slov. i bug. < stcslav. stvolb. 
Takoder s augmentativnim sufiksom -ina 
cvblina f »kukuta«; cv je nastalo iz sv: svalina, 
koje je potvrdeno. Nejasan je licki oblik 
cambljika f »debela krupna trava, osobito od 
duvana i boba«. Taj oblik pretpostavlja cv > cm 
kao cmariti (v.) i cmokali (v.), ali ostaje neo- 
bjasnjen (svarabhakticki?) samoglas a, za koji 
nije postojao razlog u stcslav. stvolz, stvolije 
»urtica« > slov., bug. cvol i cvolcei cvelenikaf 
(Kosmet) »kukuta« ide takoder ovamo kao 
poimeniceni pridjev na -en s pomocu -ika; e 
mjesto o bit ce asimilacija nenaglasenih sa- 
moglasa o-e > e-e; c za st je kao u Cole za 
Stojan, Caka za Staka. 'Osnova se nalazi u 
starocrkvenoslavenskom, ceskom i ruskom. Po- 
stojala je dakle u praslavenskom, ali ie. veze 
nijesu utvrdene. Mladenov je drzi srodnom 
sa stablo (v.), dakle sa ie. osnovom koja se 
nalazi u stojim (v.). 

Lit.: ARj 1, 759. 875. Miklosic 327. Isti, 
Lex. 1104. Mladenov 607. Elezovic 2, 418. 
Bernard, RES 27, 38-39. Resetar, ASPh 36, 
541. Lukic, Bog. 4, 140-150. Strekelj, ASPh 
28, 496-499. 

cvor, gen. cvori f (Brusje, Hvar) »gamad 
na covjeku ili na zivotinji (obicno usi)«. Nije 
potvrdeno u drugim narjecjima. Grupa cv 
nastala je zacijelo od stv kao u cvolika i cvolina 
(v.) od stvar (v.). Glede znacenja upor. nima 
stvar f (ZK) »zivotinja, upravo nijemi stvor«. 



284 



cvriti 



U narjecju. Brusja 6 < a. Kolektivno znace- 
nje izrazeno je apstraktumom po deklinaciji / 
(upor. bujad, zivad, gamad). 
Lit.: Hraste, JF 6, 211. 

cvrcil m (Sutivan, Brae) »tanki spag, tanji 
od traine«. Mozda je u vezi s sferzina f »lancana 
(na gripu, Parcic)«. 

Lit.: Parcic, Tal. 736. 

cvrcati, cvrct'm impf. (Vuk) »stridere«; £ je 
nastao ispred -eti (upor. bjezati, v.), kako se 
vidi iz cvrkati, -am impf, prema pf. cvrknuti, 
odatle postverbal cvrkd f i izvedenica na -lit (v.), 
odatle opet denominai cvrkiUati impf. Pored 
cv- postoji i cv: cvrcati, -Im za cvrcati impf, 
prema pf. cvrknuti, cvfknem (Vuk) »o glasu 
koji nastaje od vode kad pane na usijano 
gvozde«. Od cvrcati je apstraktum stvoren s po- 
mocu -ez (v. lavez): evreez m i radna imenica 
na -bko (v.) evreak, gen. -ckd m (Vuk) »cicada, 
gryllus«, s varijantama evreak, creak, cvrkac, cvr- 
cic, smrcek (Habdelic, Belostenac) = smrcak (Sla- 
vonija), takoder s ispadanjem srednjeg suglasni- 
ka u grupi cvr: creak, gen. -cka. Belostenec i 
Stulic imaju m mjesto v: emfeak, gen. -cka. 
Kao u kvttiti pored cviliti i ovdje imamo 
skvrcati, -cim za cvrcati i odatle pejorativnu 
izvedenicu na -ala (v.) skvrcalo n »figurativno 
(metaforicki)': brbljavac« i bez s- u kvrknuti 
(upor. bug. kvecerce) kao i sa c < s u ckvrknuti. 
Onomatopejska osnova skverk-, kojom se ope- 
tuje prirodni ili umjetni glas izazvan ljud- 
skim radom, nalazi se u svim slavenskim 
jezicima osim u ukrajinskom i ruskom. Po- 
stoje i varijante sa Ij i g mjesto docetnog -k: 
cvrljiti, cvfljim impf, »njesto tako primicati 
vatri da gori i upali se« (nejasno definirano 
znacenje), o pticjem pijevu cvrguljiti (Jacke, 
Trstenjak). Ovamo ide i cvrca f (Mrkopalj) = 
evre, gen. -/'f(ZK) »skripa koja nastaje pod no- 
gama kad je velika studen«. Upor. jos sturak (v.) 

Lit.: ARj 1, 875. 2, 55. 121. 122. 15,775. 
Miklosic 37. 305. SEW 1, 164. Brukner 68. 
Mladenov 675. Bernard, RES 27, 33. Hirtz, 
Aves 49—50. 71. 599. Pletersnik 2, 978. 

cvriti, evrem impf. (ZK) (sa-) = cvreti 
(Belostenec, Jambresic, Trebarjevo, Vrbnik, 
krv.-kajk., cakavski i slov.) »(ras)topiti (mast, 
salo, vosak, ovo na stokavskom teritoriju)«. 
Nalazi se jos u sjeverozapadnim slavenskim 
jezicima. Osim navedenih leksikografa pozna 
taj glagol jos Mikalja. U starocrkvenoslaven- 
skom glasi skvbrc, skvretl, kod nas je genera- 
lizirana infinitivna osnova s prvom i drugom 



palatalizacii om: cvr- i cur-. U proslom parti- 
cipu dolazi u nizem prijevojnom stepenu 
cvft (proevfti vosak, sa-, ZK), odatle izvede- 
nica na -je (v.) hrv.-kajk., slov. cvrtje = cvrce 
gen. -a n (ZK) = cvrca f (Mikalja) »kajgana«. 
Ovamo ocvrtje (slov.) »Eierschmalz« i cvrljci 
pored cvrljki, gen. cvfljaka (Kosinj, Perusie) 
»zmare f. pi. (v.)«, rasevrlje n (Belostenec) 
i pridjev na -Ijiv rascvrljiv. Prijevoj > a 
nalazi se u ocvarak, gen. oevdrka m (ZK) = 
cvorak, gen. cvarka, pi. cvarci m (stokavski) 
i u cvariti, -im (Vuk, Pavlinovic) »mit Gerausch 
schmelzen« pored cvariti »schmorren« (ras- se, 
Lika). U Slavoniji je potvrden ocvarak, gen. 
-rka »Speckgriebe«. Visi prijevoj t nalazi se u 
cvirak (Hrv. Primorje), slov. ocvirek, -rka m 
(takoder prezime Ocvirk) = ocvirak, gen. 
-irka (ZK, Istra i hrv.- kajk.), postverbali 
rasireni sa sufiksom -bk od impf, oevtrati 
(slov.), rascvi'rati, rdscviram (Zoranie, Belo- 
stenec, Jambresic, Stulic) »rastopiti«; odatle 
rascviralnica f (Jambresic) prema pf. oevre- 
ti. Naziv svinjske preradevine *skvrbcina 
(augmentativna izvedenica na -tko od pre- 
zentske osnove postverbala) je kulturna rijec. 
Nju posudise Madzari u panonskoj nizini: 
kurczina. Proroci (16. v.) imaju i prijevoj na o:. 
rascvor, koji nije potvrden u danasnjim go- 
vorima. Prijevoj aje stcslav. skvanm = skvara 
f = skvara (Vuk, Sibenik), skvara (ZK) = ckvd- 
ra (Vuk) = cvdra (Martie, s gubitkom srednjeg 
suglasnika u trosloznoj grupi) »sinonim zdtop 
(Crna Gora), Suppenange«, ckdra f (Srbija) 
»sprava koja se u zapadnim krajevima zove 
gradele f (Lika)«. Odatle denominai naskvariti, 
-Im (objekt kom) (Vuk) »namazati« Upor. 
skvariti »schmelzen«. I ovo je kulturna rijec 
koju posudise Rumunji sfara »iibler stinkender 
Dunst von verbrannten Fett itd.«, odatle 
pridjev sfarog »uscat, suh«. I u ovoj onomato- 
pejskoj osnovi, koja se nalazi u bugarskom, 
ukrajinskom i ruskom (praslav. *skver), dolazi 
cm, cm i zm mjesto cv: rascmariti se (Lika) 
»posve rastopitk i cmariti (se) (Lika) = cvariti 
»za jelo, kad dugo stoji na stednjaku da se ne 
ohladi«. Odatle postverbal cmdra f (Dalmacija- 
Pavlinovic) »skvara« od cmariti, apstraktum na 
-ina cmarina f »zega« i zmare f. pi. (Lijesce, 
Lika). Nema ie. paralele za ovu onomatopeju 
koja je ocuvana i u ckvrliti, ckvrljeti i cvrliti. 

Lit.: ARj 1, 814. 816. 817. 860. 871. 875. 
2, 150. 7, 617. 13, 80. Miklosic 305. Bruck- 
ner 498. Tiktin 1413. Osten-Siicken, LF 22, 
310. 28, 154. Strekelj, ASPh 27, 42. Matze- 
nauer, LF 9, 45-46. Bernard, ^£"5 27, 39. 
Pedersen, LF 5, 81. 



cabai - , gen. -bra m (Vuk, 14. v.) = cabar 
(Kosmet) = cabar (Smokvica, Korcula) »1° 
drvena posuda za vodu, 2° mjera za zito, 
vino, 3° prepolovljena plivaca tikva ili dio 
mijeha u cent su pastirice spremale mlijeko 
(Smokvica)«. Kao i bacva (v.) takoder topo- 
nim za izvjesnu dolinsku konfiguraciju: cabar 
(Hrvatska), Cabre (Kosmet). Vokal a je nastao od 
poluglasa b kako se vidi iz cslav. srpske pro- 
venijencije ebbheb. Taj je nastao od t'ako seuzme 
da ide u baltoslavensku zajednicu i da lit. 
kibiras nije posudeno iz stpolj. czber, gen. 
czebru, nego da je u prasrodstvu sa ebbbzb. 
Postoji naime misljenje da je cabar, koji se 
nalazi u svim slavenskim jezicima osim rus- 
kom, pa moze biti praslavenski, posudenica 
iz stvnjem. zubar, danas Zuber (srodno s 
tubus). Tu rijec posudise i Francuzi: cibre, 
cimbre, trube, toivre < *tuibra. Ako se uzme 
s Vasmerom da je dzbdn m (v.) = zban = 
zbanja (ZK) »drvena posuda za mast« 
koje se nalazi u ceskom, slovackom i poljskom 
te ruskom od iste osnove od koje i cabar, 
samo sa sufiksom -an (kao krb pored krban), 
a ovo je u prasrodstvu sa lot. ciba »posuda za 
maslo«, postverbal od lit. kibti »visjeti«, onda 
se mora uzeti da je i lit. kibiras = cbbbeh 
izvedenica od iste osnove *kib- dobivena 
pomocu ie. sufiksa -r. Prema tome je vrlo 
vjerojatno da je cabar baltoslavenski i svesla- 
venski termin iz praslav. doba, i to iz oblasti 
drvenog suda. Odatle su izvedenice deminu- 
tivi na -id cabric m, ria -ica cabrica f (Vuk), s 
dvostrukim deminutivnim sufiksom cabricica f, 
augmentativ cabrino f (15 v.) »vectigal vini«; 
odredeni pridjev na -en cabrent = cabreni 
(Vuk), poimenicen na -lk\ -jak cabrenik m = 
cabrenjdk (Vuk) »motka na kojoj se nosi cabar«, 
na -as cabrenas m (Varos, Slavonija) = ca- 
brenjak »alat kojim se jecam tuce u stupke«; 
slozenica cabronosa m (Vuk). Kao naziv 
posude cabar ie kulturna rijec koja se posuduje. 
U panonskoj nizini imaju Madzari od ebbbeb 



> cseber = csobor = csoborlo, od dackih 

Slavena Rumunji cibar — ciubdr (u za i kao 
u turcizmu ciubuc), sinonim za hdrdau, rijec 
madzarskog podrijetla. Upor. zban (v.). 
Lit: ARj 1, 876-7. Miklosic 37. SEW I, 

165. Bruckner 56. KZ 45, 25-26. 51, 238. 

Vasmer 411. Obnorski, LzvORJAS 19, 4, 
99-102. Mladenov 680. Kiparsky 23. Gamil- 
Ischeg, RG 1, 284. 2, 128. 

cabrun, gen. -una m (Mikalja, Belostenac, 

Stulic, Zore) »gredica, transtrum, mrtek (Imot- 
ski: »greda koja s jedne i druge strane drzi 
sljem od kuce, a podupire se u vjencanici sto 
se vidi)«. S umetnutim m pred labijalom 
cambrun (Poljica) »na sidru su 4 brka ili cam- 
bruna, koja se zovu mare (v.)« = canbruni 
(Gate u Poljicima) »kljuke ili peklje (< 
petlje) od gozda, oba sta obisaju vrci«. Dolazi u 
dalmatinskom latinitetu u racunima rapske 
opcine: ad domos sallnarum communis et 
(pro) duobus zavronibus, pro uno zaurono 
(radi se o popravku za palacium communis)«. 
Sufiks -un < tal. -one kaze da se radi o ro- 
manskoj posudenici. Prema Danicicu je od 
tal. scidvero »okrajak, otpadak od drveta«, 
sto ne objasnjava ni c, ni b, ni sufiks, ni zna- 
cenje. Bit ce talijanski dijalekticki francuzizam 
koji se govori u juznoj Italiji stsic. chabruni, 
ciavaruni, ciavruni (Kalabrija) »letva na koju 
dolazi crijep« < fr. < chevron < vlat. caprione, 
v. krpljun (tal. capriata), furi, ciavri. Upor. i 
tal. ciavarro »montone giovane dopo l'anno«. 
Lit.: ARj 1, 877. ZbNZ 8, 265. MSHSM 
5, 246. 260. Zore, Rad 138, 57. 61. REW* 
1650. DEL 923. 744. Rohlfs, Biz. Cai. 201. 

cacak, gen. -cka m (Vuk, Srijem, Hrvatska) 
»1 ° gruda po putu od kala smrzla ili osusena, 
2° kamenje po putu koje iz zemlje strsi«. 
Takoder toponim u Srbiji. Izvedenica je sa 
deminutivnim sufiksom -bko, kako se vidi iz 
Cacanin i cacanski od Cacak (Srbija), gdje je 
u daljoj izvedenici na -janin otpao taj sufiks. 
Odatle je pridjev na -ovit cackovit (Vuk). 



cacak 



286 



cador 



Ako se uzme s Danicicem da je osnova cak- 
srodna sa impf, ckali, ckdm (Vuk, na,- za-, 
objekt: pukla vrata pamukom) »zatisnut pu- 
kotine« = cackati »fodere« = caktati (17. v.) 
»fodicare« koji je glagol sveslavenski iz prasla- 
venskog doba (jer se nalazi u ceskom, polj- 
skom, ukrajinskom i raskom, odatle ime biljke 
ckalj, gen.' ckalja m »carduus«), onda je a na- 
stalo od mekog poluglasa b > a. Ako je Iako, 
onda nije ispravno Danicicevo uporedenje cacak 
sa cagalj, gen. -glja m »lutum congelatimk, 
koje je vjerojatno od tur. cakd /cagd »sljunak«. 
Vjerojatnije je osnovu od cacak dovesti u vezu 
s onomatopejskim cackati, -am impf, »fodere« 
(is- = iscackati, Kosmet), odatle- novija 
izvedenica cackalica f »Zahnstocher, cure- 
-dents«. Ovu onomatopeju predstavljaju jos 
cdkati impf, (v.) prema pf. cdknuti (Lika), 
cakotati, odatle cakatalo, deminutiv na -tati 
caktati impf, (o-) (v.). Ovamo mozda jos 
caktar i caktor (v.). Ako je a nastao iz b, a. taj 
poluglas stoji u prijevoju s i, onda ide ovamo 
cicati, -am impf. (16. v., M. Drzic) »namijes- 
tati mnogo cega u sto, cesto«, odakle deminutiv 
cickati (Vuk, Kosmet) (na-), postverbal cicko 
(M. Drzic), cicma f »vlasi na celu« (Lumbarda, 
Korcula, glede sufiksa -ma upor. kukma v.) 
i cicak, gen. -cka m (u botanici, cesto s prid- 
jevima veliki, mali, konjski, janjeci, vodeni) 
»lappa«. Dalje veze te onomatopeje v. pod 
stucati, rum. ciocni i scokniti (ZK). 

Od ckalj je zacijelo izvedeno ime biljke 
ckaljevica f »cynarocephala«. Takoder ime 
cestice Skaljevica (ZK). Mozda je zackoljina 
f (Vuk) »skroviste u koje se moze sakriti, 
rupa u koju se moze smignutk od zackati, ali 
je nejasno a > o; ckati s prefiksom sa- nalazi 
se mozda u sadzgati, -am pf. (Vuk) — sadegat, 
sadegam (Kosmet) »upotrebljavanjem satrti, 
poderati, pokvariti, ponositi, stisnuti, uguzvati«, 
ako je ck > dig kao sk > zg u maska pored 
mazga (v.); ckalj posudise Rumunji sceau m 
»Distel«, odatle pridjev scaios »distelartig«, scaius, 
»dipsacus pilosus«, scaete (Muntenija, docetak 
-ete bit ce od -be > e/koji se osjecao kao plural 
scaeti i odatle stvoren novi sing, na -ete). Biljka 
cicak tumaci se i prema tur. gigek »cvijet« (tako- 
der arb. gigek). Ali je cicak potvrdeno vec u 15. 
v., a to je prerano za turcizam. Slozenice kav- 
kadzicak »biljka zavornjak, modrica, delphi- 
num consolida L.« i kana cicegi (Kosmet) sa- 
drze u drugom dijelu spomenutu tursku rijec. 

Lit.: ARj 1, 53. 56. 877. 879. 883. 2, 20. 

21. 52. 4, 78. 907. 7, 226. 8, 510. Miklosie 
38. SEW 1, 166. Bruckner 683. Elezovic 1, 
246. 451. 2, 204. 520. Tiktin 1374. 



cador, gen. -dra m (Vuk) = cadar, gen. 
-dra, pi. cadrevi pored cadbr, gen. -di'ra 
(Kosmet, objekt uz pf. razapeti) »1° Zelt, 
tente, 2° kisobran, suncobran (Kosmet), 3° 
poljska trava penjacica Ijevkastih cvjetova 
razne boje (metafora, Kosmet)«. Odatle kol. 
na -je caddrje n, deminutiv na -id cadorcic, 
pridjev na -ski cadorskt. Opci balkanski turci- 
zam perzijskog podrijetla iz oblasti vojnistva 
i civilizacije (perz. cadtr > tur. gadir/gatir) 
potvrden sa c u bug. cadar, arb. cadre Iga- 
dere, cine d'adire f pored ciadra i i ngr. 
xoavxipL Samoglasi a = o = b (Kosmet) nasa 
su zamjena za turski poluglas l. To je novija 
posudenica iz osmanlijskog vremena na Bal- 
kanu. Postoji starija varijanta sa s mjesto c: 
sator, gen. -ara m = sator (ZK) = satar, 
gen. -ara (Vodice), kol. satdrje (Crna Gora), 
pridjev satorski pored f satra »tentorium 
mercatoris«, u turskoj slozenici satrasce, gen. 
-eta n, od tur. satra i akce (v.) »novac koji 
trgovac placa za mjesto«. Oblik sa s nalazi 
se na citavom teritoriju hrv.-srp. jezika, a 
sa c samo na istoku. I znacenje varira. Pored 
»tente« znaci kod Bogdanica 14 »nastor«, a u 
Vodicama u Istri »koliba koju sebi nacine 
ugljenari u sumi«. Varijanta sa s mjesto c 
nalazi se u rus. saterb »Zelt« = polj. szater, 
madz. sator, bug. sator pored satar. Femininum 
satra govori se i u bug. satra te rum. satra. 
To je takoder turcizam, osm. Utra »Marktbude«. 
Od S'qtra f je poimeniceni pridjev satnwac 
(Srbija) »baraba, mangup, escroc, kockar« 
odatle pridjev na -ski satrovacki jezik »argot«. 
Kako su znacenja od cador i sator ista, nije 
cudo sto se, slazu u docetku o = a za turski 
poluglas. Ah da je ta varijanta posudenica 
iz starijeg turskog, dokazuje geografija. Arb. 
satore govore Arbanasi u Kalabriji, kamo 
dodose u 15. v. Osim toga oblik sa i je i sje- 
verno-turski : kirg. sater, odakle potjece i 
ruski te poljski oblik. Upor. sa T mjesto d 
cator, gen.-ora m (jedanput u 18. v., i Pje- 
vanja crnogorska) za unakrstavanje obaju 
oblika. Perzijska je rijec indoiranska ie. po- 
drijetla: sanskr. chamam, srodna sa chaya i 
gr. oxia »sjena«. 

Lit.: ARj I, 878. 915. 17, 501-5. SEW 
1, 133. Bruckner 542. Melich, ZSPh 4, 94 
-103. GM 443. Korsch, ASPh 9, 494. Lo- 
kotsch 380. Mladenov 692. Pascu 2, 123., n°289. 
Ribaric, SDZb 9, 196. Elezovic 2, 428. Jokl, 
UJb 7. Gavazzi, NSt 2, 39-47. Mazuranic 
1423. 



cad 



287 



cahor 



cad m = cada f (Vuk, Kosmet) »1 ° caligo, 
2° Dunst«, govori se na stokavskom terito- 
riju za ono sto se zove na cakavskom saje f. 
pi. (ZK), »3° (u satrovackom govoru, Pris- 
tina, metafora) kava«; cad i cada postoji 
i u cakavskom caj m (ZK), ali znaci »atmo- 
sfersko isparivanje, Dunst«, caja f (Senj, 18. v.) 
»fuligo« (rum. ceatd nije posudena odatle), dok 
u stokavskom te rijeci imaju oba znacenja. U 
17. i 18. v. mjesto d potvrdeno je cad m kako 
je u svim slavenskim jezicima, i u praslaven- 
skom: cad, gen. -a m »plava magla ljeti u 
zraku koja smeta pogledu (Rukavac, Vodice, 
Istra)«. Odatle pridjevi na -bn, -av, -Ijav, -Ijiv: 
cadan, cadna, odatle cadno n (Vodice) »caj 
(ZK)«, cadav fuliginosus«, cadljav, cadljiv, 
odakle ocadljaviti, ocadljivati; augmentativ ca- 
dine f. pi. »para iz zemlje«, nazivi sitne stoke 
cadesa »mrka koza (Lika)«, cadonja m »vo«, 
cada, cadin »crnkasta krava, vo«, cade, gen. 
-eta »isto« (Vodice, Buzet). Faktitiv na -Hi 
caditi impf. = cadit, -im pored cadit, cadim 
(objekt sobu, Kosmet) »ciniti da bude sto 
cadavo« (na-, o- pf. prema impf, ocadivati). 
Sufiks -eo, -ea dosao je u cad i cada iz pre- 
zentske osnove faktitiva caditi koji je glasio, 
analogno kaditi, *cad'c, caditi; cad je prije- 
vojni stepen od qed od ie. osnove ged »dimiti 
se, cadaviti itd.«, od koje drugi prijevoj god 
postoji u kaditi (v.); cad je prema tome hrv.- 
-srp. varijanta od sveslavenskog cad iz pra- 
slav. doba. Stokavski oblik cada posudise 
Arbanasi gagje f, premda posjeduju svoje do- 
mace rijeci Ipoze, thurr za taj pojam. Ni cad 
ni kaditi ne nalaze se u baltickoj grupi. Upor. 
ipak stprus. accodis »Rauchloch, durch das der 
Rauch aus der Stube zieht«. Vokal a je nastao 
od ie. e kao u bjezali < bege-ti. Od cad ovi 
pridjevi udose u knjizevni i saobracajni jezik: 
cadav (Vuk, Kosmet, kuca, platno}, odatle oca- 
daviti, cadan, na -ar cadar »dimnjacar« (Pavli- 
novicev). Poimenicenje cadavica f »cadava 
puska« je toponim i hidronim jer rijec znaci 
»zemljana magla«. Denominal: ocadati, -am. 
Cakavskom sinonimu saje odgovara stcslav. 
sazda f, sveslavenska rijec iz praslav. doba koja 
potjece iz baltoslav. jezicne zajednice: slov. saja, 
polap, sodzai i rus. saz, predstavlja prijevojni 
stepen *sod- od ie. *sed- (v. sjedjeti). Znaci 
prvobitno »ono sto se je na nesto sjelo«. 

Lit.: ARj 1, 877. 7, 222. 8, 509. Miklosie 
30. 290. 418. SEW 1, 133. Bruckner 17. WP 
lj 385. Trautmann 123. Mazuranic 146. Ri- 
baric, SDZb 9, 138. Elezovic 2, 128. Mladenov 
678. GM 443. Baisacqz 426. 479 -480. Pe- 
terson, IF 34, 223. Trojanovic, JF 5, 223. 



cagalj m — cagaj, gen. -aja (Pavlinovic) = 
cakal (Ljubisa) = sakal (u danasnjem knji- 
zevnom govoru, prema izgovoru kakav je u 
drugim evropskim jezicima). Evropski tur- 
cizam perzijskog podrijetla od sanskr. srgala 
(perz. sagal > tur. cakal i sakal). I u ruskom 
varira c i i : sakal pored cakalka = cekalka. 

Lit.: ARj 1, 879. 882. Korsch, ASPh 9, 494. 

cagfljati, -am impf. (Vuk) »strepitare« = 
(s umetnutim n ts. pojacavanje onomatope j- 
skog znacenja) cangrljat, -am (Kosmet) »lu- 
panjem,grebenjem,zvonjenjempricinjavatidru- 
gima dosadu«. Zbog istog znacenja mije- 
njaju se suglasnici i samoglasi, tako t mjesto lj: 
cagftati pored cagrtati, -cem (Vuk), odatle 
imenica na -aljka{v) cagrtaljka f (Vuk); 
e mjesto a: cegrljati, cegrljam (Srbija) = 
cegrljat, -am (Kosmet). S ovom samoglas- 
nom promjenom onomatopeja oponasa i ljud- 
sko brbljanje, pejorativizira se: cegrtati, ce- 
grcem (Srbija, Piva — Drobnjak) »mnogo 
govoriti«, odatle imenica na -aljka cegrfaljka f 
i na -as cegrtasl gen. -asa (Vuk, Risan, Boka) 
»koji mnogo govori«. Odatle postoji u Crnoj 
Gori apstraktum na z-deklinaciju cegft f 
(Vuk) »mala svada«. Kako se takva apstrakta 
danas vise ne tvore, mora se zakljuciti da je 
onomatopeja stara. Stulicu iscegrtati pf. prema 
impf, iscegrtivati znaci jos konkretno »nesto 
istruga'ti«. Pavlinovic to potvrduje za Dalma- 
ciju u cekrljati, -am »brbljati pijuci«. U Lici 
je onomatopeja jos jace izmijenjena: celjugati, 
-am »garrire«, odatle pridjev na -av celjugav 
i poimenicen s hipokoristickim sufiksom -sa 
(v.) celjugavsa m. Danicic stavlja licku ono- 
matopeju postanjem pod calakati (v.). U 18 v. 
je potvrdeno cepljuskati, cepljuskam impf, »go- 
voriti kojesta«, odatle sa sk > zg cepljuzgavac, 
gen. -vca. Primjer kako se efektivna vrijed- 
nost onomatopeje na razne nacine mijenja i 
pojacava. 

Lit.: ARj T, 879. 880. 920. 925. 932. 941. 

4, 79. Elezovic 2, 431. Vukovic, SDZb 10, 
406. Bruckner 48. 182. 

cah m = cak (hrv.-kajk., Belostenec) 
»igra u kojoj neki igraci djeluju kao lupezi«. 
Od srnjem. schock »lupestina«. 

Lit.: ARj 1, 880. 

cahor m, navodi se samo u dubrovackoj 
poslovici 18. v. (vozi se u cahoru po Rijeci, a 
u skornjah lazipo Prijeci) i glosira se neodre- 
deno »kao da je neka lada«. 

Lit.: ARj I, 880. 



cahulja 






calati 



cahulja f (Srbija) = caula »kravica do 
dvije godine«. Sufiks -ulja dolazi doista u 
imenu krava, ali je tada nejasan sufiks -ula 
za drugi oblik. 

Lit.: ARj 1, 880. 

ca(h)ura f (Vuk) »capsula«, odatie deminutiv 
na -lea cahurica f i pridjev na -ast cahurast. 
Rijec je rasirena po istocnim krajevima, ali 
je danas usla u knjizevni jezik i na zapadu. 
Izvedenica je dobivena s pomocu sufiksa -ura 
od osnove cah- koju Danicic uporeduje s 
casa, caska, cehno, cesati, kos. Kako su to 
rijeci razlicitog postanja, moze da stoji upo- 
redenje samo s cehno, cekati, cehulja (v.). U 
torn slucaju cahura predstavlja prijevojni 
stepen ie. qis- > cbh-. 

Lit.: ARj 1, 880. 

cair m = cajir m = cajer (Dosen) »sino- 
nim: livada (v., prema toj rijeci femininum 
cajira, koji nije potvrden u narodnom go- 
voru) i pas'nlk = pasnjak«. Odatie deminutiv na 
-id cajiric m. Takoder rasiren toponim. 
Govori se od Like dalje na istok. Balkanski 
turcizam iz oblasti agrara (gaytr): arb. 
cajir, rum. ceair »Pferdewiese«. 

Lit.: ARj 1, 880-1. Lokotsch 383. GM 
443. 

caj m (Stulic, Parcie) = caj pored caj 
(ovo ako je cerkeski, Kosmet), danas opce- 
nito poznata kulturna rijec, mjesto koje se 
po zapadnim gradovima govori te m. Odatie 
slozenica caj sicer (Kosmet). Rijec caj je bal- 
kanska (bug. caj, ngr. x8 x^d'i', cine, ciae) i 
evropska rijec kineskog podrijetla, od ca u 
kineskom izgovoru Kantona. Docetno -j je 
ostatak od kineske rijeci ye »listovi«. Prema 
tome je caj kineska slozenica ca-ye »cajni li- 
stovi«. Oblik te, koji je rasiren takoder u 
evropskim jezicima, predstavlja istu kinesku 
rijec ca samo u izgovoru narjecja provincije 
Amoy, odakle se caj izvozi. 

Lit: ARj \, 880. Farcii 823. Elezovic 1, 
429. Kuslan 147. SEW 1, 134. Mladenov 
678. Pascu 2, 123., n°290. Lokotsch 415. 

cajati, -em impf, »expectare« potvrden je 
samo kod starih pisaca. U narodnoj pjesmi 
je odatie imperativ: Ne caj vise, Miloseva 
majkol = »ne cekaj vise...«, tako i u slov. 
caj pored cakaj. Martie pobuden tim impera- 
tivom upotrebljava cajat u svom desetercu: 
Ne cajemo smilovanja tvoga. Ovaj starocrkveno- 
slavenski glagol ocuvao se u nas do danas 



samo s prefiksom parasintaktickog podrijetla 
od (v), upravo ot caja »od cekanja«: ocajat,, -am 
(Vuk) »prestati nadati se« (s istim prefiksom i 
u istome znacenju i u ukrajinskom, staro- 
crkvenoslavenskom i slovenskom). Grupa ot-c 
se potpuno asimilirala u c; u bugarskom upor. 
jos otcaja, otcaivam) pored ocajavati, ocajavam, 
impf., odatie postverbal ocaj m »1° beznade, 
2° biljka koja se zove strava, strasnih i strasno 
zelje* i pridjev na -bn ocajan, ocajna (takoder 
praslav.), poimenicen u ocajnik m prema f 
ocajnica — ocajnik m prema f ocajnica i ocaj- 
nice n (Kosmet) »bijednik, koji ocajava«. 
Odatie pridjev na -ski ocajnlcki, s apstraktu- 
mom na -ost ocajnost f. Postoji jos poimenicen 
particip prosli pas. ocajanik m. Interesantan 
je inhoativ cajet, cajim impf. (Kosmet) »camiti, 
nestajali« gdje mjesto -ati stoji -eti. V. s dru- 
gim sufiksom cama i camiti. Ovom glagolu, 
koji nema paralela u baltickoj grupi, stoji 
najblize u pogledu znacenja sanskr. cayati (3. 1. 
sing.) »biti zabrinut, bojati se, opazatk; cajati 
je postalo od ie. osnove quel-, u prijevoju 
*quei- koji se nalazi u arb. kohe »vrijeme« i 
cas (v.) < ie. *quesa. Taj prijevoj je nastao 
zbog izbjegavanja hornonimije s ie. osnovom 
auei- koja se nalazi u ciniti (v.) i pokoj (v.). 
Ista osnova nalazi se jos u prijevoju oi: cijena 
(v.), u prijevoju 5 u kajati se (v.). U znacenju 
»expectare« stcslav. cajati zamijenjen je dru- 
gom glagolskom izvedenicom cdkati, gdje je 
-a-ti zamijenjeno sa -k-a-ti kao u grqjati: 
grakati (v.). 

Oblik cdkati dolazi u starijim tekstovima, 
u Bednji cokoti, caokam, u Krasicu (Hrvatska), 
u hrv.-kajk. (Habdelic), u slov. cakam, bug. 
cakam, u poljskim narjecjima czakac, u staro- 
ceskom i u oba luzickosrpska jezika. Izve- 
denica ide prema tome u praslavensko doba. 
Teskocu pruza ce- mjesto ca- u cekati, -am 
impf. (Vuk, 13 v.) (do-, is-, sa-, odatie do- 
cekivalo m, Lika, sacekavati i sacekivati prema 
iterativima docekivati, iscekivati, iscekujem, 
ocekivati, ocekdvat, ocekuvat, -lijem, Kos- 
met) i pf. ceknuti, -em (Vuk). Iterativ je i 
docikati, docikdm (is-, Banja Luka, Dalma- 
cija, 18. v.), iscikati, ocikati (Dalmacija), 
odatie pridjev na -Ijiv iscikljiv, postverbal 
docik m. Ta varijanta nalazi se jos u ukra- 
jinskom, poljskom, ceskom i u bugarskom 
pored cakam. U ceskom i poljskom istislo 
je starije ca-. Vaillant tumaci ce- u cekati 
od *kye, rasirena osnova od (pouciti »pocivati 
(v.)« (upor. lat. quietus, quiescere), ali torn 
supozicijom nije nista dobiveno za objasnjenje 
fonetske teskoce jer bi i tada iz e trebalo da 



cajati 



289 



cakar 



nastane ne e nego a, da ne govorimo o seman- 
tickoj teskoci koja je torn nepotrebnom supo- 
zicijom nastala. Nema druge, nego uzeti 
da su u praslavensko doba postojale dvije 
varijante iste ie. osnove u znacenju »expectare« 
*qnei i quel- + k-a-ti, upor. u ZK sesti pored 
siditi < ie. sed- i *sed-. Jos postoji skraceni 
imperativ cek koji se upotrebljava u Kosmetu 
udvojeno kao uzvik (Te ja cek cek, te cek cek 
i on ne dode pa ne dode). Tu skracenicu upo- 
trebljavaju i Dubrovcani te Ljubisa. Treba 
je razlikovati od postverbala cek m »mjesto 
gdje se ceka kad se lovi«. S prefiksom do-: 
docek m od docekati, pocek, gen. -a m (Vo- 
dice, Istra, na pocek »rok cekanja«) od pocekati. 
Druga vrsta skracenog imperativa pokazuje 
ispustanje samoglasa e kao u pamtiti = pametiti 
(ZK, v.): pockaj, odatie dockati (Marulic, 
15— 18 v.) mjesto docekati, odatie postverbal 
dockd f (Lika) »mjesto gdje lovac u vece do- 
cekuje zeceve«. Sveslavenski oblici cdkati = 
cekati iz praslav. doba stoje u vezi, prema 
Bernekeru, sa sanskrtskim participom cakonas 
(= part. perf. pasiva cekanz, upor. gore ocaja- 
niK) »begehrend«. Moralo bi se prema ovoj 
uporednici pretpostaviti da je semanticki raz- 
vitak bio po zakonu rezultata (sinegdohe): 
»zelja« > »cekanje«. Paralele za takav raz- 
vitak navodi Berneker. Postoji jos radna ime- 
nica na -ac (v.) cekdc, gen. -oca m i izvedenica 
na -aonica (v.) cekaonica (neologizam) koji je 
stvoren u 19. v. u vrijeme velikih prometnih 
pronalazaka (zeljeznica itd.) i potreba mo- 
dernih ureda, lijecnika, bolnica. Iterativi cihati 
i cekivati postoje samo u izvedenicama s 
prefiksima (do-, iz-, o-, sa-). 

Lit.: ARj 1, 882. 922. 925. 2, 541. 545. 
546. 4, 82. 8, 509. 518. 10, 159. 161-2. 11, 
850-1. 14, 424. Miklosie 80. SEW I, 133 
-134. Bruckner 71. 75. KZ 48, 180. 45, 304. 
ZSPh 4, 216. WP I, 508. Elezovic 2, 47. 429. 
437. Mladenov 403. 678. 680. Ribaric, SDZb 
9, 178. Jagic, ASPh 31, 542. Vaillant, RES 
22, 190-191. Uiaszyn, ASPh 29, 442. Bio- 



cak = cak (Kosmet) = cek (Kosmet) = 
cik (Kosmet) »1° prilog, sinonim: dori (v.), 
ca (ZK) = tja = tija (v.), 2° dapace«, samo- 
glasne izmjene e 1 i mjesto a u Kosmetu 
nejasne su. Govori se u istocnim stokavskim 
krajevima, ali ulazi u knjizevni jezik i na 
zapadu. Balkanski turcizam (turska limitativna 
postpozicija cak) iz oblasti priloskog ume- 
tanja (v. demekj: bug., arb. gak. Sluzi uz 
prijedlog do za isticanje potpunosti kao ne- 



odredena zamjenica sam: cak do zore »do 
same zore«. Upor. tur. sabah-a-gak »jusqu'au 
matin«. Kod ugarskih Hrvata (Jacke) mjesto 
cak govori se car i cer. Izgleda da se u torn 
govoru pomijesao domaci prilog tja > ca + r < 
-se s madz. csak; u cer ostaje nepbjasnjeno. 

Lit.: ARj 1, 881. 891. 943. Elezovic 2, 429. 
437. 446. Gombocz-Melich 1, 802. Deny § 905. 

cakanac, gen. -anca m (Vuk) »sinonimi: 
posudenice cekic, (v.), maljic (v.), domace 
kladivo (v.), kladivec (hrv.-kajk.)«. U ostalim 
slavenskim jezicima nema deminutivnog -be. 
Uzimlje se da je sveslavenska posudenica 
iz tur. (avarskoga?) gakan od gakmak »uda- 
rati«, kod Turaka Kirgiza. cakan »eine mit 
langem Stiel versehene Hacke, die als Waffe 
gebraucht wird«. U madz. csdkdny (14. v.) 
s istim samoglasom, dok se u bug. i rum. 
javlja o mjesto a: bug. cakan = rum. ciocan, 
srgr. xaoxavoc,, ngr. xaouxavi t| i bug. 
cukdn sa u mjesto a. Pored u u bug. cukdn 
govori se e : cekdn, ovako i rus. cekan »Stem- 
pel«, polj. czekan »Streitkolben«, slov. cekan, 
arb. cekdn, valjda prema cekic, ali upor. slicno 
cerapa f (ZK) za opce hrv.-srp. carapa < tur. 
gorab. Upor. jos cakija (Kosmet) pored cakija 
(Pec) i Cekija f (Pec, Vucitrn) »Federmesser« 
(od tur. gaki) s istom promjenom. Samo- 
glasne varijante olule mjesto a nijesu po- 
svema objasnjene. Samoglas o > u slaze se 
s turskotatarskim dzagatajskim cokum »Keule«; 
o > e poslije palatala moze biti slaviziranje. 
Glede samoglasa u upor. bug. i maked. glagol 
cukom. 

Lit.: ARj I, 882. Lokotsch 384. WP 1, 381. 
Elezovic 2, 429. Vasmer, Z S 16, 3, 67-70. 
Matzenauer, LF T, 29. Gombocz-Melich 804. 
Mladenov 689. Miklosie 419. GM 445-446. 
Skoljid I, 126. 

cakar, indeklinabilan pridjev (narodna pjes- 
ma, kao epitet cakar-bedevija*), postaje dekli- 
nabilan dodatkom naseg sufiksa -ost (v.): 
cakarast (oko) = cakaras, -sta (Kosmet) 
»saren«. Odatie u Kosmetu prezime Cakar 
pored Cakar. Samoglas a u docetku nastao 
je iz tur. poluglasa /'. Balkanski turcizam 
(gaktr »de couleur gris raye de bleu; gris, 
qui a une pointe de vin«) iz oblasti boja: 
bug. cakar i cakaresi; cine, ciacir »louche, 
strobique«. U bugarskom i cincarskom jeziku 
dolazi i u vezi sa de(i)f: cakar-kef, ciadr-chefe 
< tur. gakir fe/»napola pijan«. Dalje od centra 
turcizama pridjev cakarast dobio je znacenje 



19 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



Cakar 



290 



caksire 



»zao, karljiv (zena)« (Hrvatska). Upor. za 
ovakva semanticka mijenjanja bitisati (v.). 

Lit.: ARj I, 881. 882. Lokotsch 386. Ele- 
zovic 2, 429. Pascu 2, 123, br. 286. 

cakati, cakam impf, (is-) prema pf. iscak- 
nuti, -em (Lika) »sinonimi: kljuvati, kljucati 
(Lika)«. Odatle cakanje n (Lika) »morsus gal- 
linae« i idkatalica i, izvedenica koja pred- 
stavlja postojanje nepotvrdenog glagola ca- 
katati, a znaci »sprava na vratima kojom se 
kuca po njima«. Osnova se nalazi u glagolu 
izvedenom s pomocu deminutiva na -tati (v.), 
upor. stektati (v.): caktati (objekt zube, is-, 
Dubrovnik) »sinonim cackati (v.)«. Odatle 
imenica izvedena na -alo caktalo n, s varijan- 
tom cek(f)alo n (u mlinu), na -ar caktar m 
(Vuk), s varijantom caktor) »zvono na stock, 
odatle radna imenica na -as caktaras, gen. 
-asa »ovan na kojem je laktan. Bogisic je 
zabiljezio varijantu coktar m »zvono na ovnu 
ili jarcu«. Ista osnova rasirena ja -alj-: ca- 
kaljati impf, kod Delia Belle i Stulica dobiva 
metaforicko znacenje »brbljati«. Ova onomato- 
peja srodna je s tur. gakmak »udarati« (v. 
cakanac), ali nije posudena nego su obje os- 
nove onomatopej skog podrijetla. Upor. cacak 
(v.) i cekalo. 

Lit.: ARj 1, 882. 2, 58. 4, 78. 

caklas m (Srbija) = caklas pored caklas 
(Kosmet) = ieklas (Srbija, Nis) = ceklas 
(Kosmet) = ciklasa f (Kosmet, Drsnik) »trava 
nalik na zito, triticum villosum, sinonim: ce- 
lovina (Kosmet, Drsnik)«. U bug. takode ceklas. 
Sinonim u Drsniku celovina kaze kakav je 
etimon od ceklas. To je sintagma celni klas 
stegnut u slozenku *cel-klas, s disimilacijskim 
ispadanjem prvoga /. U caklas je nastalo 
izjednacenje e-a > a-d kao u dubrovackom 
starom romanizmu galatina < lat. gelatina (v.). 

Lit.: ARj I, 883. 925. Mladenov 680. Ele- 
zovic 2, 429. 437. 446. 

cakija f (Vuk, 17 v.) »uncus«. Odatle 
pridjev na -ast cakljast »racvast«, izvedenica 
s tal. sufiksom -one > -un cakljun m (Smokvica, 
Korcula) »gvozdeni prsten na pramcu barke 
kroz koji se provlaci kanap kad se barka iz- 
vlaci na kraj, na obalu« = cekljun, gen. -una 
(Vuk) »1° kvaka na vratima, 2° kuka u kljuca« 
(Baranja, Srbija) i denominai cakljati, -am 
impf. Ovamo ide mozda, sa o mjesto a (valjda 
prema cokur, v.), pridjev na -ost caklas, -sta 
(Kosmet) »cvorastj racvast, cakljast«. S istim 
samoglasom rum. cioacla f pored doda »cakija«. 
Danicic izvodi Vukov cekljun iz madz. csegely 



»klin«, cime nisu protumaceni k ispred Ij ni 
nastavak -un. Izmjena a/r u cakljun-cekljun 
nalici na caklas pored ceklas (v.), [v. cakija}. 

Lit.: ARj 1, 883. 925. Elezovic 2, 454. 
Gombocz-Melich 1, 808. 

cakmak m (Vuk, nar. pjesma i pripov.) = 
cakmak, gen. -aka, pi. -aci (Kosmet) »sinonimi: 
ocilo (v.), kremen, ognjilo«. Odatle indekli- 
nabilni pridjev na - U (v.) cakmali (prema skra- 
cenom infinitivu bez K) kao epitet za obrve 
u narodnoj pjesmi. Balkanski turcizam (tur. 
cakmak kao glagol »udarati«, kao imenica 
»briquet, kfemen«) iz oblasti oruzja (upor. 
puske na jedan cakmak dogonjene, Vuk, 
3,333), bug. cakmak, odatle deminutiv cak- 
mace, cine, ciacmac, ngr. to x^ccxua = r\ x£a- 
xuaxo Jiexpa, xo x£;axuroa, arb. cakmak. Turski 
glagol nalazi se u cine, cihtisire pored ciahtisire 
»udarati, mutiti se, poludjetk. Upor. cakanac 
(v.) i cakati (v.). 

Lit.: ARj 1, 883. Elezovic 2, 429. Pascu 
2, 123. i 124., br. 309. i 310. G M 443. Mlade- 
nov 678. Deny § 706. 

Cakovac (hrv.-kajk. -ec), gen. -vca, grad u 
Medumurju, do 16. v. se zvao u sintagmi 
Cakov turen, tj. Gakova utvrdenje (v. turanj, 
gen. -nja m koje je i apelativ i toponim: 
Turanj kod Karlovca). Upor. u Cakovu turnu 
1576. Na hrvatskokajkavskoj sintagmi osniva 
se njem. Tschakaturn i madz. Csdktornya. 
Primjer je kako u tpponomastici pridjevska 
izvedenica na -ovac moze da zamijeni prvo- 
bitnu sintagmu od pridjeva i imenice. 

Lit: ARj 1, 883-4. Mon. croat. 266. 276. 

caksire f. pi. (Vuk) = cakare = cas'ire 
(Kosmet) = caksiri m = cesire (Krusevo) 
»hlace od sukna ili cone ukrasene gajtanom, 
sinonim: salvare, (v.); nosnja muslimanska i 
krscanska«. Femininum i plural nastao je pod 
uplivom nasih posudenih rijeci: gace (v.), 
tantale (v.), hlace (v.) koje su pluralia jer 
oznacuju udvojen predmet. Odatle deminutivi 
na -Ice i -ka cakSlrice f. pi. (Vuk) = casirice 
= cesi'rka f (Kosmet), augmentativi na -etine, 
-cine: caksiretine f. pi., caslrcine (Kosmet). 
Maskulinum pi. nalazi se u bug. caksiri pored 
cesiti i cine, ciacjiri (upor. pantaloni m. pi. 
u Hrvatskoj). Balkanski turcizam (gahsir — 
saksir > ngr. xo x^axaipi..) iz oblasti nosnje. 
Glede promjene ca- > ce- v. cakanac (v.). 

Lit.: ARj 1, 883-884. Miklosie 36. Ele- 
zovic 2, 435. 444. Mladenov 678. Lokotsch 
385. Pascu 2, 123., br. 288. 



cala 



291 



calma 



cala »udri«, uzvik koji je nastao od turskog 
imperativa callcala (upravo »neka udari«) od 
galmak »udariti; oviti«. Glede imperativa na 
-a upor. -ola od olmak u sajtola »budi svjedok« 
(Banja Luka), zatim elalelate (v.). U Kosmetu 
se cala veze s prilogom badjdva u- izreci: 
Ja sol tako za cala badjdva necu. Od istog 
turskog glagola postoji jos calglja f (Kosmet) 
»muzika«, odatle radna imenica na -dzija (v.) 
calgidzlja m (Kosmet) »svirac koji od sviranja 
i pjevanja zivi«, od tur. calgi »instrument de 
musique, musique«. Turski sufiks -gij-ki cest 
je u nasim turcizmima: burgija "(v.), bickija 
(v.), cesagija (v.), uzendije (v.), vergije (v.). 
Prema galmak »cukati« govori se u Kosmetu 
kao kalk cuka (»udara«) tamburu, cukaju goc. 
Od turskog imperativa izvodi Danicic s 
pravom calakati, -am, -cem impf, »vikati, 
bucati«, upravo »udarati u viku, buku« prema 
pf. calanuti, - m (Slavonija) »udariti stapom«. 
Tako je turski imperativ dosao medu nase 
onomatopej ske glagolske izvedenice. Odatle 
promjena samoglasa a > e u calekati se, kako 
je kod onomatopeja prirodno. U vezi s pre- 
fiksom raz- rascalakati, -am pf. prenosi se 
na jelo »kao lakom pojesti«. V. calabrcnuti. 

Lit.: ARj 1, 884. 885. 13, 362-3. Elezo- 
vic 2, 429. Deny § 868. Lokotsch 388. 

calabrcnuti, calabfcnem pf. (Vuk, ta- 
koder varijanta sa k mjesto c) »malo zaloziti 
u hitnji« prema impf, calabrcati, calabicam 
(Vuk). Odatle postverbalni deminutiv na -bk 
calabrcak, gen. -cka m (Vuk). Ljubisa ima 
u istom znacenju labfcnuti i labrcnuti »zaloziti, 
anbeissen«; u Lici Calanuti, dok Vodopic (Du- 
brovnik) ocebrskati i ocegrljati (subjekt macka). 
Upor. jos ocebrsnuti, -em (objekt grancicu, 
posnog »otkinuti, ocehnuti«. Danicic ce biti 
u pravu kad u Vukovu prvom elementu ove 
onomatopeje vidi turski prilog'ili optativ gala > 
cala (v.) »en frappant, udarajuci, neka udari«, 
ali nece imati pravo kad drugi dio brcnuti/ 
brknuti identificira s brcnuti (v.), jer vidimo 
i razna druga prekrajanja ovoga dijela, u 
kojima se moze razabrati mijesanje glagola 
ocehnuti (v.) brckati (v.). U Ljubisinu labrc- 
nuti ispusten je ca- prema labrnja (v.). Zbog 
toga treba u brknuti traziti vezu s brk (v.) a u 
docetku -caci = -kati deminutivnu infinitivnu 
izvedenicu. Za ovakove hibridne tvorevine upor. 
arb. gallapatis »klevetati« < ngr. xocdajtccxd) 
»trete mit den Fiissen«, koje je takoder sloze- 
nica od gala od galmak »udarati« i Jtaxcb. 

Lit.: ARj 1, 884. 8, 512. GM 443. Pedersen, 
KZ 38, 342. Skoljic 1, 127-8. 



caiac, gen. -Lea (16. v., jedanput) »varalica«. 
Od osnove te radne imenice obrazovane po- 
mocu -be postoji hrvatsko-kajkavski pridjev 
na -aran, -ama (upor. kavaran, v.) idlaran, 
-ma »varav«, apstraktum na -ija (v.) calarija f 
(Belostenac, Jambresic) »prevara«. Osnovu 
calar- upor. sa slov. caler. Od te osnove postoji 
jos denominai calanti impf, »fraudare«. Rijeci 
calarlcaler potjecu od madz. izvedenice csaldrd, 
gdje je -ard zamijenjeno nasim sufiksom -ar. 
Odatle jos calarnik. Osnova je cal-, od koje 
postoje pridjev na -ovan calovan »fraudulentus« 
(Mikalja), poimenicen u calovmk m prema 
calovnica f, radna imenica calovitelj m prema 
caloviteljica f. Ali denominai caloviti nije po- 
tvrden nego calovati (Mikalja), koji posudise 
Rumunji celui. Upor. ukr. cal'uvaty. 

Lit.: ARj 1, 884. 885. Miklosie 30. SEW 
I, 135. Matzenauer, LF 7, 27. 

calada f ( 16. v., asimilacija e-a > a-a kao u 
galatina) = celata (16. v., Dubrovnik) = 
slov. celdda »sljem«. Balkanski talijanizam (tal. 
celata, poimenicen part, pf, tj. cassis celata, 
od celare »pokriti«): srgr. xae>dx«, ngr. xoa- 
Xd0a, alb. caliate. 

Lit.: ARj 1, 884. 926. Pletersnik 1, 97. 
DEL 842. GM 443. REW* 1800. 

calila f »(sinonim) drac, paliurus aculeatus«. 
Turcizam (tur. gal, istog znacenja) iz oblasti 
botanike, potvrden samo kod nas. Osnovu 
turcizma v. pod cala, calma, caliskin. 

Lit.: ARj 1, 885. 

caliskin, indeklinabilan pridjev (Banja Luka, 
Travnik, Visegrad, Mostar) = caliskan (Sa- 
rajevo) »okretan, marljiv«. Samoglasi ila m- 
mjenjuju tur.. poluglas e. Turcizam gahskan, 
-kin »travailleur studieux« iz oblasti duhovnih 
svojstava, izvedenica je dobivena s pomocu 
tur. sufiksa -kan od tur. reciprocnog glagola 
gal-ts-mak »travailler« . Potvrdena je samo kod 
nas, dok glagol postoji u bug. caldstis(v)am, 
u cine, cilistire i alb. gallestis »faire des efforts, 
tacher, s'occuper«. Osnovu tur. glagola v. 
pod cala, calma. 

Lit.: Skok, Sldvia 15, 190, br. 99. Pascu 
2, 125, br. 315. Mladenov 79. Deny § 568. 
Skoljic I, 128. 

calma f (Vuk, Kosmet) »sinonim: .saruk 
(v.), turban (v.); povez od platna oko kape 
sto je nose duhovna lica nasih muslimana«. 
Odatle u botanickoj terminologiji izvedenica 
na -asica calmasica f (metafora) »cesljugar«. 



calma 



292 



campar 



Opci balkanski turcizam (skraceni infinitiv ga/ma 
od galmak »oviti«) iz oblasti nosnje: bug. calma, 
arb. gallem, cine, dalma f. V. cala i caliskin 
zbog iste osnove. 

Lit.: ARj 1, 885. SEWl, 135. Elezovic 
2, 430. NJ 2, 49. Lokotsch 388. Paicw 2, 123., 
br. 292. GM 443. 

calun, gen. - una m (Marulic) = celun, 
gen. -roTa (15. v.) »prostirka«. Od tal. celane 
(1299) < stfr. chalan, a to od toponima Cha- 
lons-sur-Marne gdje se proizvodila tekstilna 
roba. 

Lit.: ARj 1, 885. 930. DEI 846. 

cam, gen. cama m (Vuk, Kosmet) »sino- 
nim: jela (v.), abies« = cam, gen. cama m 
(s promjenom akcenta., Vuk) »lada od jelovine«. 
Odatle pridjev na ~ov camov = camov, -ova, 
poimenicen sa -ina camovina f = camovina 
(Kosmet), deminutivi na -sc i -ic:'camac, gen. 
camca, koji je danas opcenit u hrv.-srp., ca- 
mic; radna imenica na -dzija cdmdzija m 
»koji vuce i vozi came, camce i camice«, odatle 
pridjevi na -in i -ski camdzijin, camdzijski = 
camdzjnski (-in < -ijin). U bug. toponim 
Cam-korija »jelova suma«. Balkanski turcizam 
(cam) iz oblasti botanike : bug. cam, rum. 
ceam, arb. gam, ngr. to t^ciui istoga znacenja. 

Lit.: ARj 1, 885. Elezovic 2, 430. Mladenov 
679, Lokotsch 389. GM 444. Matzenauer, LF 
I, 27. 

camiti, -Im impf. (Vuk) pored cameti 
(jekavski *lamjeti nije potvrdeno) = lamati, 
-am (Vuk) »languescere (zub cami kad boli, 
Hrvatska)«. Odatle postverbal cama f »sinonim: 
dosada (v.)«, cam m (obisli su ju cami i sum, 
g. 1746., bolest zadana od vjestica), pridjev 
na -ost camast »vaporis pienus«. Vuk ima jos 
ocamati, acamam pf. »zabaviti se cekajuci da 
vec dodija« pored ocamiti, ocamim pf. »ostati 
cameci«. Prosli particip akt. poimenicen je 
sa -ica: camallca f (Srbija) »groznica«. Vuk 
pozna jos glagolske deminutive na -inj-ati, 
-unj-ati: caminjati = camunjati. Osnovno a 
je nastalo od palatalnog poluglasa i>. Nalazi 
se u slov. cmeti > cerneti i u kas. camusa »muciti 
se nespavanjem«. Poluglas se gubi u cmavati, 
imavam (Vuk) »spavati dugo lijeneci se«. Odatle 
pejorativna radna imenica na -avalo, cmavalo. 
Taj imperfektivum izveden je pomocu -va- od 
osnove cm- u uimasti (mjesto ucmall, koje 
nije potvrdeno; upor. ilzesti (Travnik) za 
uzeti) = ucmanuti pf. »marcesco«, odatle 
part. perf. akt. ucmanuo = ucmao, ucmala 



(Vuk). le. je osnova *qem- »stisnuti«, od koje 
je cest (v.), u prijevoju na o: kom »Weintreber«, 
kbmsati (v.) i oskamine (v.). 

Lit.: ARj 1, 885-7. 2, 55. 8, 510. Mazu- 
ranic 147. Miklosic 38. SEW 1, 167. Bruck- 
ner, KZ 51, 230. Moskovljevic, NJ 1, 19. 
Bolsacq 449. 

campa f (Novaija na Pagu) »cakija, Kralle« 
prosireno sufiksima campara = campera (nar. 
pjesma) = compra (Tinj, Ravni Kotari) = 
campraga (Alan > Velebit) »isto«, camba 
(Alan, Velebit) = cambra (ju zna Dalma- 
cija, Zore) »klijesta u raka«, deminutiv cam- 
bica. Varijante bez m pred labijalom (upor. 
capa prema tal. zampa): capak, pi. cdpci 
»isto«, capjina (Vrbnik), capuka f (Vrbnik), ca- 
porak, gen. -rka »isto«. Denominal capati 
»reissen«. Upor. slov. posudenicu iz furl. 
zampe »ljevica«: campar, gen. -rja (Solkan, 
Gorisko), na nas augmentativ -ina comparino 
(Banjscica) »ljevica«. Upor capa i sapa i va- 
rijante od tal. zampe: ciampa, inciampare, is- 
tocno-lomb. zanfa, san/a, zanfa »mit Krallen 
ergreifen«. 

Lit.: ARj 1, 886. Hirtz, Aves 54. 55. 58. 
Pirana 1301. Mussafia, Beitrag 223. REW^ 
9598. DEI 916. 1987. 

campar m »sinonim panca, kandza« — cam- 
par m »nesto sto se ubada, zakvacuje« (Kos- 
met, nejasna definicija znacenja) = camper. 
To je tur. garpar s disimilacijom r-r > n-l. 
Istog su podrijetla campara f »lancic ili uzica 
sto se konju proteze ispod donje vilice od 
jednog kraja zvala do drugog«, ribarski ter- 
min cambra f »klijesta u raka, jastoga« i cam- 
praga f, pi. camprage (Vuk) »sinonimi: panca, 
kandza, spone, imbrete (v.), maite«. Glede 
sufiksa -age upor. caprazice (v.). Znacenje 
ovih rijeci izaziva na uporedenje tkalacki ter- 
min clmbari m. pi. (Srbija, Milicevic) = 
cimbori (Kosmet) = dzjmbari (Kosmet) »gvoz- 
dena naprava sto moze da se skracuje i pro- 
duzuje i na krajevima ima zupce, a sluzi da 
drzi pri .tkanju na razboju (= krosnama) 
platno rastegnuto; sinonim: prugla n pi. 
(Vuk, Sinj, Dalmacija)«. Taj termin odgovora 
tur. cambar istoga znacenja, a potjece od perz. 
cenber »obruc, grivna, lub«; t' mjesto a u 
cimbari moze se objasniti perzijskim oblikom, 
a suglasnik p u campar (Srbija), campara 
(Kosmet) itd. unakrstavanjem tur. garpar < 
gar para i perz. cenber. 

Lit.: ARj 1, 886. Elezovic 2, 431. 446. 467. 
Mladenov 679. Skok, Sldvia 15, 190.. br. 100. 
GM 444. Matzenauer, LF7, 31. Skoljic 1, 129. 



camp are 



293 



canjak 



campare, gen. -eta n (Bosna) »kastanjete, 
turski muzicki instruments Balkanski tur- 
cizam perzijskog podrijetla (od perz. car 
»cetiri« i para »komad«, narodski turski s disi- 
milacijom r-r > l-r, faipara »kastanjete ko- 
jima se udara jednom o drugu kad se igra«: 
bug. campara f, s disimilacijom l-r > n-r 
rum. tampara, arb. gapara (Skadar). 

Lit: ARj \, 886. Elezovic 2, 431. 446, 

467. Mladenov 679. Skok, Sldvia 15, 190. 

br. 100. GM 444. Matzenauer, LF I, 31. 
Skaljic 1, 129. 

canak, gen. -nka m (Vuk, 18. v.) = canak, 
gen. -aka (Kosmet) »sinonim: zdjela (v.), 
kalenica (v.)«. Takoder prezime (Lika). Odatle 
hipokoristik cana f, deminutiv na -id, -e 
cancic i canace, gen. -eta, pi. canacici (Kosmet), 
augmentativ na -ina cancina f, radne ime- 
nice na -jar (prema loncar) cancar, gen. -ara 
i na -dzija canakcija m (Kosmet) »grncar«, me- 
tafora na -jara cancara »kornjaca«, pridjev 
cancarev od cancar (takoder prezime, Cania- 
revic, Lika) i slozenica cankoliz m »koji lize 
zdjele, Schmarotzer«. Balkanski turcizam (ga- 
nak, a u docetku bio je identificiran s nepo- 
stojanim a < b, h): bug. canak, rum. ceanac — 
cenac, ngr. to T^avdxi. 

Lit.: ARj 1, 887. Lokotsch 391. Elezovic 2, 
431. Mladenov 679. GM 444. Hirtz, Amph. 21. 

candrati, -am impf. (Dalmacija) »dosadno 
moljakati«. Odatle postverbal kao radna ime- 
nica candra f »celjade koje dosadno moljaka« 
i pridjev na -Ijiv candrljiv »rivosus«. Stuli- 
cevu varijantu sa tr mjesto dr cantrati, -am 
»dosadivati kudeci« Danicic bez potrebe do- 
vodi u vezu s tur. onomatopejom gimrmak/ 
gmramak »zujati«. Mjesto c Vukova varijanta 
ima dz: dfandrljiv = dfandarljiv (covek) 
(Kosmet) »prgav, naprasit, koji se lako na- 
ljuti i svada«, odatle pejorativ na -ka: dzan- 
darljivko m (Kosmet) prema dfandrlj/vica f 
»zena svadalica«. Taj pridjev Popovic, i opet 
bez potrebe, izvodi od tur. dar canh »tijesne 
duse«. Postoji jos dzandrlja f kao pogrdna 
rijec. Da taj pridjev nije tur. podrijetla, do- 
kazuje impf, zandrljati, -am (ZK) »govoriti 
neprestano kojesta« i canjkati (Lika) »dosadi- 
vati prosnjom«. Taj glagol Danicic ispravno 
usporeduje s onomatopejom canatilcdnkati (v., 
is-) (Mikalja) »garrire« cemu treba dodati 
Vukovo cdnjati, -am impf, »dosadivati« (is-, 
Lika). Iz posljednjih se glagola vidi da se je 
u onomatopeji pojacala ekspresivnost doda- 
vanjem suglasnicke grupe -tr-I-dr-. U Pivi- 



-Drobnjaku mijenja se zbog istog razloga 
pocetno c = az u 1: tandrljati, -dm »pricati 
kojesta«. Sa torn promjenom upor. c — ts. 

Lit.: ARj 1, 754. 887. 888. 3, 529. 855. 
Elezovic 2, 461. Vukovic, SDZb 10, 404. 

candrli'n, gen. -ina m (Lika, Kavanjin) 
»mjeden novac«. Bez sumnje romanskog pod- 
rijetla, sudeci po deminutivnom sufiksu -ino. 
Upor. tal. clanfrone »doblone, antica moneta 
d'oro«; *cianfronino moglo je biti izmijenjeno 
disimilacijom u candrlin. 

Lit.: ARj 1, 887. DEI 918. 

cangrizati, cangrizam impf. (Vuk) »si- 
nonim: zajedalk, odatle pejorativna radna ime- 
nica na -alo cangrizalo m. Danicic dovodi 
docetak -izati u vezi s istim docetkom u 
tvarizati (v.), ali dodaje da se umijesao i 
glagol gristi (v.). Upor. govnogrizati, govno- 
grizam (Vuk). Upozoriti ipak treba na cine. 
cingrisire (Dalametra) pored cingirsire »cogner 
des oeufs, se disputer«, na ngr. (u Bpiru) 
zaiyxpiQui = ToouYxpu^co »piquer, agacer, irriter, 
choquer, heurter, cogner des oeufs, se brouil- 
ler« i apstraktum ngr. f\ T^ivypa »querelle«. 
Radi se o balkanizmu nepoznatog podrijetla. 

Lit.: ARj 1, 887. 3, 338. Pascu 2, 28., br. 
449. Meyer, Ngr. 2, 90. RK 1231. 

cangura f potvrdeno samo u dubrovackoj 
poslovici 17.— 18. v. : pod canguru davorije 
ispijeva. Ne razabire se pravo znacenje. Dani- 
cic ovaj oblik veze, sasvim proizvoljno, s 
tal. zangola »stup, bucka«. 

Lit.: ARj 1, 888. 

canta f (Kosmet) »kesa, novcanik, rucna 
torba«. Turcizam (ganta »kozna kesa, torba, 
jelek s dugmetima s obje strane, ratna oprema: 
fisekluk od silava (v.)«, iz oblasti vojnistva; 
jos bug. canta f, odakle deminutiv canticka f 
i cantica f, arb. cante f »ranac«. 

Lit.: Elezovic 2, 431. Mladenov 679. GM 
444. 

canjak, gen. canjka m (Hrvatska) »truncus 
digitus, batic«. Rijec nije dovoljno semanticki 
objasnjena. Ne zna se u kakvim se vezama 
upotrebljava, kakav joj je akcenat, da li po- 
stoje varijante i gdje se sve govori. Danicicevo 
izvodenje od perz. cenk »kuka, nokat u ptica« 
ne slaze se glasovno, a kao turcizam perzijskog 
podrijetla ne bismo ga ocekivali u Hrvatskoj 
nego u Bosni itd. 

Lit.: ARj 1, 888. 



cap 



294 



caprazice 



cap m (Vuk, Crna Gora, Lepetane, Lastva, 
Stoliv, Tivat, Dobrota) = hp (Krtole) = 
cep, gen. ceta m (16. v., slov., bug., upor. 
polj. czop) »1° Zapfen, 2° cvoru drvetu«; a 
se pojavljuje u: capovica f »posljednja duga 
u kaci koja moze biti uza ili sira od ostalih«, 
capur m (Srbija, bug.) pored cepur m i u 
caprlj. Deminutivi na -be > -ac cepac, gen. 
-pea = slov. cepec, cepic = slov. cepic, cepi- 
nec. Denominal olepiti, ocepem pf. (o < od-} 
(Vuk Srbija, Poljica) prema impf, ocepivati 
(Stulic) = ocepljavati, ocepljavam »izvaditi 
cep«, pocep m u izrazu odsjeci drvo u pocep 
»odsjeci ga u zemlju, tj. da se ni m.alo ne 
poznaje gdje je bilo«. Madz. csapjeod srvnjem. 
zapp. Bokeljsko i crnogorsko cap ne moze 
biti odatle. Etimilogija je nejasna. Prema Mla- 
denovu nije posudenica nego je od ie. korijena 
*$kop-l*skep-. Rum. cep kao i cep moze biti 
i lat. cippus > tal. ceppo »piede dell'albero«; 
a u cap moze biti od lat. i > b > a. 

Lit.: ARj~\, 888. 890. 939. 8, 513. 10, 164. 
Pletersnik 1, 98. Gombocz-Melich 1, 847. 
Miklosic 32. SEW 1, 143. Mladenov 681. 
REW 1935. Jagic, ASPh 1, 159. Tiktin 322. 
Perusek, ASPh 34, 46-47. Torbiornsson, 
RSI 1, 37. 

capa f(Dalmacija) »nenadana ivelika nesreca«, 
bilo bi prema Danicicu isto sto zapa f, tj. 
postverbal od zapati se (v.), ali se ne vidi 
kako je doslo do promjene z > c i do razvitka 
znacenja. Osnova te imenice izaziva uporede- 
nje s lickim pejorativnim pridjevom, upravo 
proslim participom pasiva ocapan »mrsav, 
tj. oderan«, ali glagol ocapati nije po- 
tvrden, dok je potvrden capati (v.). Odatle 
pejorativi ocdpalica f = ocapenka = ocap- 
Ijenka »mrsavo zensko« prema m ocapljenko 
(Lika). Znacenje istih izvedenica da se spo- 
jiti s prvim ako se uzme da je capa postverbal 
z. r. od capati »greifen«; capa bi bila efektivna 
rijec za »nesrecu koja se covjeka docepala = 
koja je na nj vrebala«. 

Lit.: ARj I, 888. 8, 511. 

capak, gen. -tka m (Vuk, Srbija, Risan) 
»nokat u ptica i zvjerinja, u macke«. Sufiks je 
(-bko) i akcenat prema pdpak (v.). Od iste 
su osnove izvedenice sa sufiksom, -onja 
caponja (Sloser) »ime biljke selenophorus Dej.«, 
-onjak caponjak, gen. -njka m .»papak«, 
-orak caporak, gen. -orka (Vuk, Crna Gora) 
»sinonim: capak«, -ur capur m (Vuk) = cepur 
(Vuk, Dubrovnik) = caprlj m »trunculus«. 
Posljednje izvodenje ide u oblast onomatopeja 



koje imaju svoju morfologiju. Odatle se opet 
prenosi metaforicki na oblik rogova u osnova: 
capfljak, gen. -Ijka = caprljan m (Hercego- 
vina) »ovan savitih rogova«. Ista se osnova 
nalazi u impf, capati, -am »hvatati, grabitk 
pored pf. canuti. Zbog postojanja ovoga per- 
fektiva ne moze se misliti da je to isti glagol 
koji i capati, -am »uhvatiti« (Dalmacija, Pri- 
morje, otoci) od mlet. ciapare jer posudeni 
talijanski glagoli ne tvore perfektive na -nc > 
-nem. Stulic ima capati i deminutiv capkati 
»fricare«. ZK sedpiti »brzo uhvatiti« sadrzi 
prefiks s + capiti (sc > sc je sekundarno kao 
u pejorativu Josce pored fosce od Jdza = Jdze). 
Od iste je osnove imenica na -et capet (17. v.). 
Osnova se nalazi i u drugim slavenskim jezi- 
cima, a ie. korijen nalazi se u lat. capio. V. cep'. 

Lit.: ARJ 1, 888. 889. 942. Miklosic 30. 
SEW 1, 135. Matzenauer, LF I, 27. 28. Iljin- 
ski, JF 8, 290-291. 

caplja f (Vuk) »1° ardea, Storch, 2° unguis« 
dvije su rijeci mozda razlicitog podrijetla prema 
znacenju (homonimi). Takoder toponim. Zna- 
cenje 2° upucuje na isto postanje s capak 
(v.) i capati (v.). U znacenju 1° caplja je 
sveslavenska rijec iz praslav. doba bez paralela 
u baltickoj grupi, a ni ie. veze nisu utvrdene. 
Ako bi znacenje 2° bilo prvobitno, onda je 
ptica nazvana po zakonu sinegdohe prema 
capama (prema Briickneru »Greifer«), ali to 
se ne da utvrditi drugim slavenskim jezicima, 
premda je osnova cap- u capajc takoder sve- 
slavenska. U drugim slavenskim jezicima po- 
stoji i cap. Prema tome je -Ija < -ea sufiks 
za femininum. Odatle deminutiv na -ic ca- 
pljic (takoder muslimansko prezime), pridjev 
na -in i -en capljin, capljen (jedanput). 

Lit.: ARj 1, 889-90. Miklosic 30. SEW 
1, 135. Bruckner 72. KZ 48, 178. 181. Loe- 
wenthal, WuS 9,- 183. GM 443. Rozwadowski, 
RSI 2, 109. 

capra f (Vuk, Crna Gora) »1° koza od zi- 
vinceta, 2° kesa od koze«. Prema Matzenaueru 
turska, prema Iljinskome domaca rijec *cap- 
-bz-a, od korijena *(s)kep- »rezati«, srodna s 
lit. kepure, kao i capur, caporak i caprlj (v.). 
Posljednje tri imenice potjecu od iste osnove 
od koje i capak. 

Lit.: ARj 1, 890. Matzenauer, Cizi slova 
136. Iljinski, JF 8, 290-291. Isti, RFV 74, 
123. 

caprazice f (16. v., u oporuci), izvedenica 
s deminutivnim sufiksom -ica, neodredenog 
znacenja. Danicic je izvodi od tur. capraz 



caprazice 



295 



carap 



»Schnalle, Paar Knopfborten, eine Kittel- 
binde welche die Unteroffiziere bei den Ja- 
nitscharen als Abzeichen tragen«. Cinjenica 
da se rijec nalazi kao naziv neke ostavstine 
u oporuci, opravdava njegovo izvodenje. U 
Kosmetu se govori u slozenici calraz-divan 
kao objekt uz cini mu »ugadaje«. ARj ima samo 
toponim pi. t. Gaprazlije, zacijelo naselje nekih 
ljudi koji su nosili taj vojnicki nakit. Balkanski 
turcizam perzijskog podrijetla (perz. caprast, 
slozenka od cap »lijevi« i rast »desni«) iz oblasti 
tur. vojnistva, nalazi se u bug. capraz pored 
caprasik = -sok i rum. ceapraz = cepraz = 
ceprez = cepreg »Franse, Borte, Tresse«, alb. 
capras-zi »Besatz am Rockkragen«, ngr. to 
xoajtpdai. »plaque aux genoux pour parer les 
balles«. U izvedenici caprazice suglasnik z 
se mogao osjecati kao da je nastao od g, upor. 
rum. cepreg, veriga i verizica. To je moglo 
dati povoda obrazovanju sufiksa -aga u imenici 
camprage (Vuk) »spone, imbrete, maite«, v. 
compare. 

Lit.: ARj 1, 886. Mladenov 679. Tiktin 
323. Lokotsch 396. Elezovic 2, 432. 

captila f (Vuk, narodna pjesma) »ubrus 
od svile«. Turcizam potvrden samo kod nas, 
no ne u danasnjem govoru. [Isto u izvornijem 
obliku catkija, catkija, te catija, c'atija (Bo- 
sna, narodna pjesma) »1° duvak, tanko platno 
kojim se pokriva mlada, nevjesta, 2° vrsta 
pokrivaca kod muslimanki«; od tur. catki »Bin- 
de, Umschlag (um den Kopf)«, s metatezom 
tk > kt i vezanje uz catija < cati, v. pod 
causati)]. 

Lit: ARj 1, 890. Skoljic 1, 33. 133 - 4. 

car, gen. -i / (Vuk, 16. v.) = cdra f (16. v., 
prijelaz femininuma iz deklinacije i u dekli- 
nacijn a) = cvara f (16. v., jedanput) »1° 
divinatio, incantatio, volsebstvo, 2° sinonim: 
draz f, charme, Reiz«. Baltoslavenski i sve- 
slavenski magijski termin iz praslav. doba. 
Odatle deminutiv na -ka: carka f, pridjevi na 
-bn, -Ijiv, -ovan, -ovit, -ovski: car an, -rna, 
carovdn (takoder slov. i bug. caroven), ca- 
rovit, carovski, radne imenice na -nik carnik 
m prema carnica f »Zauberer« (Lovran, Istra"), 
na -lac caralac m prema caralica f, caravac 
m prema caravka f. Posljednje dvije radne 
imenice upravo su denominali od cdrati, co- 
ram impf, (o-, ob- u Lici, raz-, za-). Od 
prefiksamih slozenica usao je u danasnji sao- 
bracajni i knjizevni jezik part. perf. razocaran 
(rusizam). Pridjev caroban poimenicenje s -ik ca- 
vtvmk m prema carovnica f (i slov.), sa -jak caro- 



vnjak (18. v.). Apstraktum na -ba (v.) carba fnala- 
zi se samo kod Divkovica. Na -oba caroba, odatle 
caroban, carobnjak, carobnica. Vuk ima odatle 
izvedenicu na -ija: carobija iz okolice Senja. 
Kao najstariji slavenski termin iz oblasti 
magije, rijec je bila tabu. Zbog toga po- 
stoje za nju posudenice coprati, coprtja, co- 
parnjica (v.) i eufemizmi viska f (Lika), 
vjestica f, viscun (v.), cini (v.), opciniti (v.). 
Kad je rijec car izasla iz folklorne magije, 
promijenila je znacenje u navedeno pod 2°, 
jednako kao lat. carmen, incantare > fr. charme, 
enchanter. Vokal a u cardolazi od ie. e poslije 
palatala, kako pokazuje lit. keras »car«, odatle 
denominal kereti »pogledom ili rijecima za- 
carati, ureck, od ie. osnove qyer- »ciniti, obra- 
zovatk. Osnovno je znacenje glagola bilo 
»ciniti« kako pokazuje sanskrtska paralela 
karoti 3. 1. sing. »cini«, ali izvedenica nizeg 
prijevojnog stepena krtya znaci »car«; u kelt- 
skom (kimrickom) peri- takoder znaci »ciniti«. 
Isti se razvitak opetuje kod nas u (ini pi. m., 
opciniti, u tal. fattura, stfr. failure i spanj. 
hechicera »vjestica«. Kako je vec receno, vracati 
je dobilo znacenje »carati«. Nije stoga cudo 
sto su se unakrstila oba glagola u cvarati i 
cvarovati, ': cvdrujem impf. (Grbalj) i odatle 
kao postverbal cvara f. Arbanasi posudise 
care »strega«. 

Lit.: ARj I, 895. 2, 120. 8, 511. 9, 1. 3. 
13, 686. Miklosic 30. Pletersnik 1, 93. SEW 
1,136. Bruckner 72. WP 1, 518. Trautmann 
127. Mladenov 679. ASPh 34, 307. Matze- 
nauer, -LP 8, 202. Iljinski, RFV 61, 227- 
243. PF 1 , 497. i si. Boisacq 953. 956. Mik- 
kola, WuS 2, 217-218. GM 439. Maretic, 
Savj. 8. 123. Isti, Rad 108, 94. 

carak, gen. -rka m (Vuk) pored cark 
(Kosmet, pi. cdrkove) »1° zupcast tocak u 
raznim alatima, 2° batterie de fusil«. Elezovic 
stavlja ovamo jos caraklija (tepsija) »plitka 
tepsija s narocitom ivicom«, identificirajuci 
apoziciju s tur. carkh > rum. cearcliu »aus- 
gezackt«, bug. carklija. Nejasno je a pred 
kl. Balkanski turcizam perzijskog podrijetla 
(perz. carh > tur. cark »kolo, tocak«): bug., 
arb. cark, cine, darcu, ngr. T^dpxi/x^Epxi 
»cercle, chien d'un fusil«. 

Lit.: ARj 1, 891. Elezovic 2, 432. Mladenov 
679. Pascu 2, 123, br. 295. GM 445. 

carap m (jedanput, maskulinum nije po- 
tvrden u narodnom govoru) = carapa f 
(Vuk, 18 v.) = carapa (Kosmet) = cerapa 
(ZK, Hrvatsko Primorje) = corap m (Lika, 
jedanput, 18. v.) = carapa f (Vuk, 17. v.) 



carap 



296 



carka 



= carapa (Kosmet) »sinonimi: bjecva (v.), 
hlacice (ZK) (v.)«- U knjizevnom i saobracajnom 
govoru prodro je oblik carapa f i na zapad. 
Odatle: deminutivi na -tea carapica f (Vuk) 
= corapica (18. v.), augmentativi na -ina, 
-etina, -cina carapina f = carapetina = ca- 
rapcina, pridjevi na -in, -ast carapin, carapast 
(konj »putonog«, metafora), radna imenica 
na -ar carapdr m (Vuk), odatle pridjev na 
-ski cdraparski, denominal ocarapiti se »opiti 
se« (metafora u argou pijanih ljudi). Balkan- 
ski turcizam (corab): bug. corap m, odatle 
corapcija m »carapar«, mm. ciorap, arb. cu- 
rate f. gar ape f (kod Gega i u Kalabriji), 
ngr. to Tooupdm. U femininumu se slaze 
hrv.-srp. i arbanaski. U arbanaski je tur- 
cizam dosao preko hrv.-srp. Cinjenica da se 
taj turcizam govori i u arbanaskoj dijaspori 
u Kalabriji, dokazuje da hrv.-srp. turcizam 
u femininumu potjece jos iz 15. v. Taj je 
femininurh nastao prema bjecva, rijec koju 
je taj turcizam istisnuo; e mjesto tur. a po- 
slije c prilagodenje je nasoj fonetici; asimi- 
lacija o-a > a-a nije obicna u turcizmima. 

Lit.: ARj 1, 891. 2, 60. 8, 511. GM 450. 
Lokotsch 439. Mladenov 687. Elezovte 2, 433. 
454. 

cardak m (Vuk, 17. v.) = cardak, gen. 
cardaka (Kosmet) = cerdag (jedanput, 17 v., 
sa znacenjem pod 4°) »1° dio kuce na niskim 
stupovima kod jednokatnice, sa strane ima 
trobozan (v.), kod dvokatnice se nalazi u 
gornjem katu kao balkon; uza nj je ajat (Ko- 
smet v.); 2° terasa poduprta na cetiri noge, 
3° balkon (v.), 4° loznica; na ciftlicima (v.) 
se cesto zida kao ljetnikovac u obliku tornjeva 
(Bosna.« Odatle deminutiv na -e cardace pored 
cardace n, augmentativ na -ina cardacina f, 
toponim Cardakovac (dio polja kod Vuci- 
trna), na -lija (v.) cardaklija f »1° velika soba 
na spram u bosanskim kucama, s dobrim 
vidikom; 2° sinonim: odrina (v.)«. Balkan- 
ski turcizam perzijsko-arapskog podrijetla fslo- 
zenica od perz. brojnika cdhar > car »cetiri«, 
upor. compare, i &■ tak. »arhitektonski luk« 
> tur. cardak): bug. cardak pored cerdak, 
cardak i cardak »terasse, pavilion ouvert, 
soutenu par quatre poteaux, balcon, portixue«, 
rum. ceardac pored cerdac, arb. cardak, cine. 
cirdache f »balkon«, ngr. to Toap6dxi»sator«. 
Pored ove posudenice iz osmanlijskog doba, 
na Balkanu je postojala jos starija posudenica, 
koja doduse danas vise ne zivi u nasem narod- 
nom govoru: crtog m (13. i 15. v.) »cubiculum«, 
crtag (Mrnavic, 18. v.), stcslav. crtwgu »spa- 



vaonica, Brautgemach«, u ruskom »palaca 
(v.)«. Prijelaz a > o dokazuje da se radi o 
staroj posudenici, mozda iz avarskog doba. Za 
Briicknera je crti'ogt slavenska izvedenica 
od crbtG (v. crtati) jednako kao slcslav. ocnste 
»teniorium«. 

Lit.: ARj 1, 893. 943. SEW I, 111. Lo- 
kotsch 397. Elezovte 2, 432. Mladenov 679. 
Pascu 2, 125., br. 330. GM 444. ZSPh 2, 
294. Korsch, ASPh 9, 494. Bruckner, KZ 
46, 237. Mikkola, RSI I, 18. 

Cardin alti dardin alti vrtao Hi cvitnjak (1678, 
u danasnjem narodnom govoru oblik cardin 
nije potvrden) = dzardin, gen. -ina m (16. 
v., Vuk, Primorje, zapadni krajevi, Dubrovnik, 
Cavtat, Spic, Brce) = sordini m. pi. (Suto- 
more) »1° vrt, vrtal, obicnije u pi. vrtli (Kor- 
cula), gradina, cvjetnjak, 2" toponim Dzardin 
(Bijela, Boka, vinogradi)«. Od talijanskog 
francuzizma giardino »vrt« < fr. jardin, stfr. 
jart < frank. *gardo (u prasrodstvu sa gradina, 
v.), srlat. gardinlum. 

Lit.: ARj 1, 894. 3, 530. REW* 3684. DEI 
1805. 

care, gen. -eta n (u nar. pjesmi careta ni 
nije »nema nam spasa«) = (potvrdeno u dana- 
snjem govoru u Kosmetu kao indeklinabile) 
care (u izrekama: care nije; da gi nadem care; 
ima li care) »spas, izlaz, lijek«. Turcizam perzij- 
skog podrijetla (perz. care »spasenje, sredstvo, 
lijek«), potvrden na Balkanu jos u cine, dare 
m »moyen, remede, expedients 

Lit.: ARj 1, 894. Elezovte 2, 432. Pascu 
2, 123., br. 297. 

carka f (Vuk) = carka (Kosmet) »mali boj«. 
Odatle radna imenica na -dzija carkadzija 
m (Vuk, Kosmet) »vojnik koji zamece boj«. 
Denominali carkati = carkat (Kosmet, s 
objektom oganj), carkat se »zadirkivati se« 
(Kosmet) prema pf. carnuti se, dokazuje da 
su se oba glagola osjecali kao domace izve- 
denice od carka kao deminutiva na -ka (v.) 
od osnove car-. Zbog toga nije cudo sto se 
s tim turcizmom postupalo kao s domacom 
onomatopejom u Kosmetu, i to izmjenom 
suglasa c u df: dzarkat impf, »dirkati« prema 
pf. dzarnut »gurnuti, dirnuti« i sto je umetnut 
samoglas a u dzarakat, -am impf, »dirkati po 
ognju«. Turcizam perzijskog podrijetla {carka 
»course, incursion«, carkaci »(nekada) dio voj- 
ske«, tat., cerig »exercitus«) : bug. carka »escar- 
mouche«, cine, darcu »course«. 

Lit: ARj 1, 894-5. Elezovte 2, 433. Pascu 
2, 123., br. 296. Matzenauer, LP 7, 31. 



carsaf 



297 



carsaf m (Vuk, 17 v.) = carsaf (Kosmet) = 
carsav (Vuk, 18. v.) = casav (ne zna se gdje 
se tako govori) »1° sinonimi: koperta (v.), 
lincun = lanciin, krpatur, 2° zar (za glavu 
i gornji dio tijela u muslimanki)«. U Kosmetu 
jos u slozenici jastbk-carsaf »mali carsaf ukra- 
sen narodnim vezom za jastuke«. Balkanski 
turcizam perzijskog podrijetla (tur. garsaf < 
perz. carseb od skracene slozenice caderseb 
»nocni pokrivac«) : bug. carsaf, arb. gargaf rum. 
cearsaf, cine, drceafe f, ngr. to xoapTodcpi u 
istom znacenju. 

Lit.: ARj 1, 896. Elezovte 2, 433. Mla- 
denov 679. Pascu 2, 125., br. 328. GM 
445. 

carsija f (Vuk, 17 v.) = car's'ija (Kosmet) 
»dio balkanske varosi u kojem su ducani, 
zanatlijske radnje i prodavaonice, trg«. Odatle 
pridjevi na -ski carsijski (Vuk) = carsinski 
(Vuk) = cdrsiski (Kosmet), izvedenice na 
-ija (v.) carsllija m- = carsilija (Kosmet) 
»covjek iz carsije, trgovac ili zanatlija« prema 
carsijka f »zena iz carsije«. Balkanski tur- 
cizam perzijskog podrijetla (perzijska sloze- 
nica od brojnika car »cetiri« i su »strana« > 
tur. carsi): bug. carsija, cine, drsie f »marche, 
bazar«. 

Lit.: ARj 1, 897. Elezovte 2, 433. Mlade- 
nov 679. Pascu 2, 126., br. 333. 

carugdzija m (Vuk) = carubdzija (iz- 
mjena grupe gdz u bdz je prema mutabdzija, 
oklobdzijd) = carakcija pored cankctja {Kos- 
met) »sinonim: opancar (v.)«. Odatle pridjevi 
na -in, -ski carugdzijin, -dzijski = -dzinski. Rijec 
dolazi od turske radne imenice na -ci garikgi 
od gank »Art leichter Schuhwerke der Hirten 
>und Landleute«. Zamjena u = a = 6 za turski 
poluglas / je kao u saruk i kazlar pored kizlar. 
Imenica tur. gank > caruk m (Bosna) »opanak« 
potvrdena je u cine, cicorie m »guetres, gama- 
ches«, ngr. to Toapouxi »chaussure de cuir«, 
dok rum. cioareci ima .drugo, prosireno zna- 
cenje »weisse wollene Bauernhosen«. Upor. 
prosirenje znacenja bjecve »1° carape, 2° 
hlace«. 

Lit.: ARj I 879. Elezovte 2, 432. Pascu 
2, 125., br. 322. Lokotsch 33. Skaljte 1, 133. 

cas m (Vuk, 13 v.) »sinonimi: 1° trenutak, 
momenat, 2° sat, ura (kao mjera vremena, 
u torn znacenju danas vecinom na istoku, 
kod Srba)«, sveslavenska rijec iz praslavenskog 
doba. Mozda je i baltoslavenska, ali samo stprus. 



kisman »vrijeme«, s drugim sufiksom. Odatle 
deminutiv na -bko casak, gen. -ska »moment«, 
pridjev na -at casan, casna (16. v), koji nije 
usao u danasnji jezik zbog homonimije s 
castan, casna, casni, nego je sufiks -hn zami- 
jenjen slozenim -ovit casovit (18. v.). Slozen 
pridjev dugocasan i glagol dugocasiti su kalk 
od njem. langweilig i sich-langweilen. Ni pridjevi 
casljiv, casnji nijesu usli u knjizevni jezik. 
Prilozi su dosta brojni: cas ovo las ono »sad- 
-sad« = casi-casi (ZU prema slov.), (za) cas 
»u kratko vrijeme (Kosmet)«; malocas (i Kos- 
met, nastalo unakrstavanjem prema malo vri- 
jeme) »prije kratkog vremena«; udobri las 
»zbogom« (Piva— Drobnjak i Kosmet); 
usoces (ibidem) »na nesrecu« = uzocas po 
se (ZK, preuzeto od ZU), odatle pridjev u 
Pivi uzocesnjT (dijete, cobani; e < a je ne- 
jasno, mozda prema zlocest, v.); caskom 
(Bosna, Kosmet) »za kratko vrijeme«. Izve- 
denica stcslav. casovnik, koju su danas kod 
nas zamijenili turcizam sat i romanizam ura 
u znacenju »ft. montre«, bila je u upotrebi 
u 13. i 15. v., nalazi se jos u zivoj upotrebi u 
Srbiji, u bug. casovnik, u rum. ceasornic (sa 
zamjenom rum. rn za nasu grupu vn, koja je 
neobicna u rumunjskom), odatle rumunjska 
radna imenica ceasornicar »satcija«. Casje usao 
i u crkvenu terminologiju u slozenici casoslov, 
kalk za gr. cbpoXoyiov, usp. brevidrium, od 
koje postoji na zapadu i posudenica brevijar 
(v.). Po zakonu haplologije tipa zakonosa odatle 
rum. ceaslov i sa -de caslovac, gen. -ovca (prema 
Vuku razlika je u akcentu kad je to radna 
imenica na -be caslovac, gen. -ovca »dijete 
koje uci citati caslovac«). Slozenica casopis 
(1842.) je cehizam (ces. cas »vrijeme«), a u 
ceskom je kalk prema njem. Zeitschrift. Prema 
ie. korijenu quei-lquei- »opazati, gledati« prvo- 
bitnoje znacenje od cas bilo »opazanje neba, 
da bi se utvrdilo trajanje vremena ili mete- 
oroloska pojava«. To je znacenje kasnije pre- 
uzelo vrijeme, zbog toga se znacenje od cas 
suzilo. Denominal casiti impf, znaci »odugo- 
vlaciti«. Iz toga se znacenja vidi da je cas 
znacilo prvobitno »dulji odsjecak vremena«. To 
je i razumljivo ako se ima u vidu da je os- 
nova ista kao i u impf. Hajati i cekati, tj. ie. 
prijevojni stepen quei s formantom s. Taj 
isti prijevoj sa istim formantom nalazi se i 
u arb. kohe »vrijeme kao tempus i kao atmo- 
sferska pojava«. Razlika je samo u rodu cas 
je m, a kohe je f, tj. od ie. osnove gueso i 
quesa. I u ovoj rijeci moramo gledati balto- 
slavensku i ilirsku jezicnu vezu kao u gomila 
(v.) i gotov (y.). Rumunji posudise ceas, 



Cas 



298 



cast 



Arbanci cas, premda oba naroda posjeduju 
svoje domace rijeci: timp < lat. tempus i 
kohe. 

Lit.: ARj 1, 897. 904. Mikldsie 31. SEW 
1, 137. Bruckner 73. Trautmann 131. WP 

1, 508. Vukovic, SDZb 10, 405. Elezovic 

2, 434. Unbegaun, RES 12, 31. Zubaty, ASPh 
16, 385. GM 194. 445. Baric, AA 1, 138. si. 
Machek, ZSPh 18, 22. Schleicher, KZ 11, 
31. i si. Budimir, JF 6, 167. Scheftelowitz, 
KZ 56, 208-209. Maretic, Rad 108, 85. 
Isti, Saw/. 8. 20. 

cast, gen. casti (Vuk) i castf i = cas, gen. 
cos?/ (Kosmet) 1° honor, 2° officium, munus, 
2° convivium, cibus«, sveslavenski apstrak- 
tum iz praslavenskog doba od prezentske 
osnove cbtG (inf. cisti) izveden s pomocu su- 
fiksa -tb, koji se u lokatlvu nalazi i u infinitivu 
na -ti (v. -ati, -eti, -iti). Glede -si upor. cist 
(v.). Kao postverbal od prezentske osnove 
cbtG ima Marulic cat "i u znacenju »cast«, 
tako i g. 1382. i poznavse cti i sluz.be, Mon. 
serb. 209. Zbog toga cast predstavlja izvede- 
nicu od postverbala *cu + -tb. 

Samoglas a, koji se pojavljuje u 14 v., 
nastao je iz mekog poluvokala &: stcslav. 
cbstb. Taj poluvokal ispada i u denominalima 
od *cbtb u faktitivu ititi (Marulic; imperativ 
cty otbca i maten svoju, Starine 3,8) = ctjeti — 
chiavati > stovati, stujem (Vuk, zapadni 
krajevi) impf, prema postivati = postiti (Grbalj) 
i u postverbalu odatle posta f, odatle radne 
imenice stovalac = stovatelj (po-), danasnji 
pridjev na -en pachten > posten (ne-), po- 
stena, odatle opet apstraktum na -je postenje n, 
particip pert, pasiva necten »neposten« (1520). 

Od b je prijevojni stepen i: citati, citam 
»sinonim: castiti«, pocitati i odatle citanje n 
(Stolic) »veneratio«, pocitanje, slozenica stra- 
hopocitanje (germanizam za Ehrfurchf). Samo 
citati (v.) s razlicitim akcentom razvilo se 
semanticki u sasma drugom pravcu: »legere«. 
Izvedenice od cast su brojne: pridjevi na -in, 
-en, -iv, -it castan, casna, odredeno casni 
(kfst, post), casten (Dubrovnik), castiv (po- 
tvrden samo u pisaca, dok je u opcoj upo- 
trebi negativna slozenica necastiv(i) = ne- 
castivi (Kosmet) kao eufemizam za vrag 
(v.), odatle i necastivnik (Kosmet) »1° davo, 
2° vjest, hitar covjek« prema f necastivnica i n 
necastivnice) . Pridjev casmenit »svecan« po- 
tvrden je samo jedanput; docetak je prema 
plemenit (v.), ali v. i cismenit. Pridjev castan 
poimenicen je 1° sa -ik casnik m officialise, 
(u kajkavskih leksikografa; potvrden g. 1189. 



u Dubrovniku od mojih castbnikovb site, Mon. 
serb. 2; nekada u domobranstvu iz austrijskog 
doba, zamjena za francuzizam oficir, gen. 
-ira, v.), nastade kao izvedenica od cast u 
znacenju 2° »sluzba, sarza, magistrat«, seman- 
ticka je paralela officialis < officium »sluzba, 
duznost« > tal. ufficiale; lat. honor znaci i »char- 
ge, magistrature«, gr. a^fcoua »haut rang,dignite« ; 
upor. stcslav. cbstbnikb »qui honoratur«); ovamo 
i eufenizam necasnih (Kosmet) »davo«; 2° sa 
-iqa casnica f »poklon« (Kavanjin); 3° sa -ost 
kao pridjevski apstraktum casnost f. Slozeni 
su pridjevi: castoljubiv (Stulic) i castohlepan 
koji udose u knjizevni jezik; odatle apstrakta 
castoljubivost f (= castoljublje n, rusizam) i 
castohleplje. 

Denominal (faktitiv) je na -iti: castiti ifnpf. 
(obez-, ohne-, po-) = castit, -im (Kosmet) 
»gozbom ili picem ukazati cast nekomu«. Post- 
verbal je pocast f od pocastiti. Sa sufiksom 
-ba (upor. gozba) obrazovan je apstraktum 
cazba f, odatle pridjev na -en cazben (Vuk, 
Kosmet), poimenicenje na -ik cazbemk m 
»conviva« i na -bina (upor. otadzbina) cdzbina 
(Vuk, Dubrovnik). 

Madzari posudise u Panoniji tiszt (u toj 
posudenici nastalo je pocetno r iz c na osnovu 
zakona disimilacije ts -st > t -sr). Rumunji 
posudise od dackih Slavena *cist, koje se 
nalazi u njihovu pridjevu becisnic »neposten« 
< bez-cbstbn-ic (-ic je rumunjski sufiks la- 
tinskog podrijetla < -icus). Opca rumunjska 
imenica glasi medutim srro cinste f i odatle 
pridjev cinstit »posten«, upravo rumunjski 
part. perf. pasiva od cinsti »castiti«, ali moze 
biti i posudenica od jslav. cestit!, > hrv.-srp. 
cestit. Rumunjski refleks in je zamjena za 
slavneski palatami nazal i koji se u rijeci 
cast nalazi i kod nas : ies, gen. cesti f (Kosmet) 
»postovanje, ugled«, u opcem slozenom hrv.- 
-srp. pridjevu zlocest, u izvedenom pridjevu 
na -it cestit (Vuk, 14. v.) »posten, dobar, valjan« 
= cestit (Kosmet) »felix«, upor. cestita uciniti 
nekoga, cestit Bozic; odatle apstraktum cestitost 
f i denominal na -ati cestitati (Vuk, 18. v.), 
tj. »govoriti cestit (npr. Bozic)«; Rumunjska 
posudenica cinste dokazuje da su se u juzno- 
slavenskom pomijesala dva apstraktuma: cbstb 
i cjstb (v. cest »pars, dio«). 

U vezi s ovom imenicom treba jos razmot- 
riti semanticke vrijednosti od pridjeva posten. 
U Crnoj Gori (Kuci) ovaj pridjev, koji u 
opcem hrv.-srp. izrazava danas samo moralnu 
kvalifikaciju »nonestus, ehrlich«, znaci »gosto- 
ljubiv«. To znaci da je posten po postanju stari 
particip perf. pasiva od pocaiti > postiti 



cast 



299 



catisati 



(Grbalj »pocastiti«, upor gore necten. Novakovic 
je opet dobro opazio da je pocuem u starim 
spomenicima kalk od gr. evtuioc, te oznacuje 
plemstvo i privilegirane, »postovanu gospodu«. 
Nakon nestanka feudalizma znacenje starog 
participa perf. pas. suzilo se na danasnje 
moralno znacenje. Nadalje treba u povijesti 
semantickog razvitka od stcslav. cisti, cti'g 
narocito istaci semanticku bifurkaciju: 1° bro- 
jiti = citati (konkretno znacenje) i 2° castiti 
(psiholosko znacenje). Ova bifurkacija stvo- 
rila je u toku vremena neugodnu homonlmiju 
koju je jezik morao ukloniti. Sredstvo za to 
dao je prefiks po- koji dolazi samo u sloze- 
nicama znacenja -cue »castiti«, postiti, pocitati, 
posten, od tih izraza preneseno i na stovati 
gdje nije bio taj prefiks potreban nego je 
ostao fakultativan. Na uklanjanju homoni- 
mije sudjeluju i Rumunji, ali na drugi nacin, 
unakrstavanjem cbstb i cestb. Fonetski razvitak 
grupe ct, koji je Kurelac pisao prema svom 
arhaistickom pravopisu, razvio se u st kao u 
sto < cbto po zakonu disimilacije ts -t > st, 
tj. gubitkom dentalnog elementa u c. Grupa 
ct ostala je neizmijenjena u govoru u (ne)uctiv 
»hoflich«, odatle (ne)uctivost (posudenica iz 
rus. uctivyj, uctivostb). Oba znacenja od cisti 
razvise se u praslavenskom, a osnovno ie. 
znacenje »smatrati, cijeniti, misliti« ocuvano 
je dobro u baltickoj grupi (u lotiskom gla- 
golu skist) »misliti, ciniti se«, u sanskrtu 
cetdti 3. 1. »on pazi«, u sanskrtskoj imenici 
citii-h (koja se poklapa s cbstb) »uvidavnost, 
razum«. Ie. osnova gyei- »paziti na sto, opazati«, 
koja se nalazi u pridjevoju ai > u cijena (v.) 
i u kajati se (v.), bila je u ebstbiebt- rasire- 
na formantom t. 

Lit.: ARj 1, 814. 910. 912. 918. 2, 80. si. 
8, 8. 96. 106. Mazuranic, Prinosi 146-65. 
Miklosic 38. SEW 1, 173. 174. 155. Bruckner 
11. 89. Mladenov 683. Vasmer 2, 305. Traut- 
mann 135. WP 1, 509. Elezovic 2, 3. 429. 
433. Osten-Sacken, JF 26, 321. Moskovljevic, 
NJ 2, 272. Belie, NJ 1, 12-15. Unbegaun, 
RES 12, 31. Sekulic, SKGl 34, 595-598. 
Novakovic, ASPh 9,' 521-523. Moskovlje- 
vic, NJ 5, 278-281. Maretic, Savj. 61. 
Isti, Rad 108, 96. 

casa f (Vuk, 13. v., u Samoboru 1555., 
danas opcenito u knjizevnom i saobracaj- 
nom jeziku) »sinonim (na zapadu) kupica«. 
Odatle deminutiv na -ica casica f. Sveslavenska 
rijec, mozda iz praslavenskog doba. U bal- 
tickim jezicima pruza samo stprus. kiosi 
»Becher« mogucnost uporedenja. Po znacenju 
odgovora u sanskrt. casakas = arm. colak 



»Trinkgeschirr, Becher«, koje stoji u vezi s 
nperz. glagolom castdan »okusiti« i imenicom 
odatle cast »zajutrak«. Armenska je rijec po- 
sudena iz iranskoga. Vjerojatno je da su i 
Slaveni posudili iransku rijec preko Skicana, 
i to najprije u obliku casbka = sanskrt. casaka-, 
odakle je dobiveno casa odbacivanjem docetka 
-bka jerse taj osjecaj o kao slavenski deminutivni 
sufiks; caska f je naime sveslavenski demi- 
nutiv. Nalazi se u ruskom i poljskom; caska 
je danas botanicki naziv za dio cvijeta, a 
Mikalja je glosira sa concha, rijec koja u Dalma- 
ciji postoji u posudenici kucica (v.). Rumunji 
posudise ceased f i stvorise odatle svoje de- 
minutive cescuta i cesculitd; Arbanasi qaqke f. 
Rijec caia nije usla u crkvenu terminologiju, 
nego posudenice, na istoku grecizam putir (v.), 
na zapadu latinizam kalez. (v.). Ne zna se ide 
li ovamo kao denominal iscasiti, -im(se) pf. 
»sinonim: uganuti (v.), navinuti (v.)« prema 
impf, iscasivati, jer je u 17. i 18 v. iscasiti, 
a Mikalja i Belostenec imaju u istom zna- 
cenju iscesnuti, -em, a Radonjic isceviljati, -im. 
Prema Ivsicu bilo bi iscasiti semanticka para- 
lela za fr. deboiter »uganuti« od boite »kutija«. 
Ako je tako, onda pomenute varijante treba 
zasebno tumaciti. Valja pored ostaloga voditi 
racuna i o izvedenici cesanica f (Dalmacija, 
prema Slovincu) »melem od sapuna i jaja, 
koje se privija kad se kome sto iscasio. Ocito 
je da se umijesala i osnova ces- od cesati (v.) 

Lit.: ARj 1, 912. 945. Mazuranic 164. 
Miklosic 31. SEW 1, 137. JE 31, 411. 
Bruckner 73. Vasmer, RSL 6, 173. Mladenov 
680. RFV 67, 260-267. Meillet, RSI 2, 61. 
GM 445. Ivsic, BZb 1 (1921), 249-251. 
Matzenauer, LP 7, 28. 

catal m, pi. calali i calale, gen. catald f 
(narodna pjesma, Srbija) = catal i catal 
(indeklinabilni pridjev, Kosmet) »1° sinonim: 
racve (v.), 2° (kao pridjev) racvast, kao si- 
nonim za zamrsen (catal rabota)«. Odatle 
i indeklinabilni pridjev catali, koji sadrzi tur. 
-//, »dvostruk«, kao epitet za jular (v.) u na-- 
rodnoj pjesmi. Odatle nas denominal rascataliti 
se pf. »razracvati se, rasiriti noge kao racve « 
(Trstenik, Srbija). Balkanski turcizam (tur. 
pridjev qatal »1° racvast, 2° viljuska, 3° meta- 
fora: sumnjiv«, qatalli »1° verwickelt, 2° sum- 
njiv«), nalazi se u bug. catal i pridjev catalest. 

Lit.: ARj 1, 914. 13, 363. Elezovic 2, 435. 
Mladenov 680. 

catisati, -sera pf. i impf. (Vuk)»!° conjun- 
gere, sklopiti, sasiti, 2° skupiti se, doci, pri- 
spjeti, 3° zajedno sjedjeti u drustvu«. Od tur. 



catisati 



300 



cavka 



gatmak »spojiti sklopitk. Odatle skraceni 
tur. infinitiv u datma f (Vuk, i bug.) = calma 
(Kosmet) »1° pleter (opreka: zid), cjepanica, 
kao letva od hrastova pruca; sluzi za gradenje 
preko njih se lijepi blato ili malter«. Upor. 
dzag. gatma »sator«. S nasim sufiksom -ara 
kao u brvnara: datmara f »kuca od catme«. 
Denominai zadatmit, -im (Kosmet) »udariti 
catmu«. Rasirenija je od iste osnove turska 
izvedenica gat »nesto sto je na racvama jedno 
na drugo naslagano, skelet krova koji drzi 
ceramidu, crijep«; catija (Kosmet) »krovna ja- 
pija, krov bez crijepa ili drugog kakvog po- 
krivaca«. Balkanski turcizam: cine, citie f 
»toit, toiture«, arb. call i ngr. rj xaaTrj istog 
znacenja. Ovamo ne ide prilog cat pat (Kos- 
met) »ovdje ondje, tu i tamo, rijetko«, ta- 
koder bug. cat-pat. To je turska onomatopeja 
gat-pat, tvorevina tipa kitap -mitap. 

Lit.: ARj 1, 914. 915. Mazuranid 165. 

Elezovic 1, 203. 2, 435. Mladenov 680. GM 

445. Matzenauer, LF 7, 28. Pascu 2, 126., 
br. 335. 

catlov, gen. -ova m (Vuk) »u kola ozad 
precaga od jednih stuba do drugih ozgo«. Kol- 
ski termin madzarskog podrijetla : csatlo, posu- 
den takoder u rum. ceatlau m »Knebelholz«, 
za koji postoji i sinonim slavenskog podrijetla 
prastie f < stcslav. prasta = prada (v.). 

Lit.: ARj 1, 915. Tiktin 331. 

catrlja f (Rajic, 1793.) = catrlja (Kosmet) 
»provincijski pejorativni izraz za bijednu 
kolibu, kucerac, malu rdavu kucu«. Danicic 
izvodi od osnove turskog kauzativa gat-dtr- 
-mak (v. catisati od gatmak) »sklopiti« sto 
bi moglo biti, samo docetak ostaje neobja- 
snjen. 

Lit.: ARj 1, 915. Elezovic 2, 435. 

caus m (Vuk) = caus (Kosmet) »1° voj- 
nicki sluzbenik; narednik, 2° prenijeto kod 
nas u svatovsku terminologiju: svatovski 
starjesina = stari svat, 3° (u Dalmaciji) 
opcinski sluzbenik, 4° pomocnik cehaja u 
esnafu«. Odatle pridjev na -ev damev, poime- 
nicen sa -id dauseiid (prezime u Bosni), 
hipokoristik cajo m (Vuk, u znacenju 2°), 
odatle pridjev na -ov: ddjcv te slozenice 
dausbasa (Palmotic, Eosna) »narednik, starje- 
sina causa«, tas-daus m (Bosna, Kosmet) 
»1° narednik, 2° major medu causima (Ko- 
smet) 3° svatovski casnik«. Balkanski turcizam 
{gavus »prvobitno: celenkom okicena glava«, 



izvedenica od cau- »vikati«, upravo »covjek 
koji objavljuje zapovijed«): bug. cousin sa -in 
kao u kasapin (v.), cine, ciaus. 

Lit.: ARj 1, 915. Elezovic 2, 435. Lokotsch 
404. Skoljic 1, 81. 125-6. 134-5. 

cavao, gen. cavla m (15 v., Vuk, jugoza- 
padni krajevi) = caval, gen. cavla (ZK) = 
cava, gen. cavla (Bozavaj Rab) = cavo, gen. 
cavla (Krtole) = da-, gen. covla, gen. pi. 
cavol pored davlih (Hvar) = cava, gen. cuavla 
(Molat) = cavel (Cres) = slov. cdvelj, gen. 
-vlja »ekser (na istoku)«. Odatle pridjev davlen, 
naziv uvale Gavima (Krk), poimenicen davle- 
njdk (ZK) »svrdao za cavle«, sa -ica davle- 
nica »klinac koji se zabada u kakav sud da se 
zna dokle je pun (Pavlinovic)«; na -ar caviar, 
Deminutiv cavlic, na dva sufiksa cavlicak, 
gen. -icka (ZK), augmentativ cavlina. De- 
nominali na -ati nacavliti, -am, na -iti za- 
cavliti, ocavliti pf. prema impf, ocavlivati. 
Od tal. deminutiva chiavello »chiodo« od lat. 
davis; e u sufiksu -ellus bio je zamijenjen na- 
sim nepostojanim e > 6 > a u deklinaciji. Zbog 
toga je u italijanizmu prenijet akcenat sa 
sufiksa na osnovu; eh > d izgovara se prema 
mletackom; chiodo > mlet. cado nalazi se u 
incodat (Potomje) »zakovati«. 

Lit.: ARj I, 917. 5, 142. 7, 222. 8, 511. 
Kusar, Rod 118, 14. Hraste, BJF 8, 20. Ple- 
tersnik 1, 95. Miklosicil. SEW 1,138. Perasek, 
ASPh 34, 46. REW* 1984. 1977. DEL 896. 

cavka f (Vuk, Kosmet) = Hajka (takoder 
slov.) = capka = coka (hrv.-kajk., Beloste- 
nac, Jambresic) »ptica coloeus monedula«. 
Ispustanjem sufiksa: cava (Stulic, prema Da- 
nicicu nepouzdano). Odatle pridjev na -ji 
cavcji, na -in cavkin (Kosmet), deminutivi na 
-e, -ica i -id: cavce n, pi. cavcidi (Kosmet), 
cavcica i cavcid (i selo u Bosni te prezime 16. v.). 
Na -njaca cavnjaca (Velebit) »propast u kojoj 
se lezu cavke«. Stoji u vezi s glagolom cavkati, 
-de, kojim se oponasa glas cavke, pored devkati, 
-a »sinonim: lajati«. Arbanasiposudise gafke f iz 
iz hrv.-srp. Rumunjski nazivi cloaca f (Munte- 
nija, Moldavija, Banat) = ceuca = ciouca 
(Erdelj) = doica bolje se slazu u samoglasu 
o s madz. csoka koje posudise i kajkavci. 
Upor. cola (Mikalja, Stulic) i dolka (17 v., 
Zoranie), cola (Stulic), colica (Nin), coka, 
cojka (Livno) kao nove kreacije. Onomato- 
peja, koja oponasa glas te ptice, nalazi se u 
mnogim jezicima ne samo ie. nego i u turskim. 
Onomatopejska osnova dav-jdev-, kad se pre- 
nosi sa zivotinjskih glasova na ljudske, da 



cavka 



301 



cecati 



bi se pojacalo pejorativno znacenje, rasiruje 
se raznim dodavanjima: /, r, rk, elj, rlj, rzg: 
caveljati (Hercevogina), cavlall, -am (Lika), 
cavrljati, -am (Vuk) (raz- se), odatle davrlje 
n »nugae«, pridjev na -av davHjav, izve- 
denica na -uga cavrljuga f ■ »seva«, davr- 
Zgatl (Vuk); davraka f (Backa) »1° vrana, 
2° ukor zenskom celjadetu« (u maskulinu 
davrak, prezime); devrljatl, -om (Srbija, raz- 
se) = devrljat (Kosmet) »cvrkutati«, odatle 
na -uga devrljuga (Vuk, Crna Gora, Kos- 
met) »sinonim: seva«, devrkati (raz- se lz- 
se), (Lika) »sinonim: brbljati«. Bez potrebe 
izvodi Danicic cavrljati iz unakrstavanja 
cavrljati i brbljati. Nasa onomatopeja oblak- 
sala je posudivanje mlet. zavariar > davarljati 
(Risan) »buncati« kao i gore u coka. V. kavka. 
od cavka. 

Lit.: ARj 1, 889. 917. 918. 2, 18. 59. 4,80. 
13, 366. Hirtz, Aves 52. 56-7. 61. 66-7. 
SEW 1, 138. Isti, ASPh 28, 87. Tiktin 359. 
Gombocz-Melich 1125. Bruckner, KZ 43, 
326. 48, 198. GM 443. 445. Mladenov 678. 
Matzenauer, LF 7, 27. Elezovic 2, 436. Ma- 
retic, Gr. 346. Gauthiot, BSLP 16, 164. 
REW 3 2449. 

cavkun (Vuk) = dapkun — capkbn (Kos- 
met) m i indeklinabilni pridjev »1° koji brzo 
a sitno ide (konj), 2° vragoljan, pokvarenjak 
(dijete i si.)«. Odatle denominai davkuniti. 
Balkanski turcizam (gapktn »1° qui court 
vite, 2° malin, va-nu-pieds, y Schurzenjager«), 
potvrden u bug. dapkanln »fakin, vagabund«, 
sa sufiksom -in (upor. pod caus), odatle apstrak- 
tum oapkanlak »friponnerie«, cine, ciapctn 
»debauche«. Turski sufiks -kun < tur. 
-kin nalazi se i inace u nasim turcizmima, 
kao u surgun (v.), daliskan (v.), jangin (v.). 

Lit.: ARj 1, 917. Mladenov 679. Pascu 2, 
123., br. 293. Deny § 866. 

cavor m »stogod malo od cega se moze 
jedva zivjeti (nejasna definicija, s primjerom: 
ima cavar i dvije strijele, tj. »malo, zivi si- 
rotinjskk, Srbija/?/, Milicevic)«, odatle deno- 
minali impf, lavoritl, -im (Lika) »muciti se 
u siromastvu i starostk, odavoriti, -im se pf. 
(Kostajnica, Lika) »zakrzljaviti (v.), vrlo osta- 
rjeli«. Odatle sa suglasnickom varijantom 
r > Ij: davoljak, gen. -oljka m (Vuk) »mala 
tvrda jabuka«. 

Lit.: 1, 917, 8, 511. 

-ce, gen. -deta, slozen sufiks od -zko i 
-e, gen. -eta (v.) < stcslav. -(', gen. -/fa: 
a) u deminutivnom znacenju: 1. na istoku u 



rijecima stranog, cesce turskog i domacee 
podrijetla: a) sandude (Beograd) »mali sanduk« 
akdvde (v. akov), parde, mjesce, pramce; &\ 
veoma rasiren za oznaku mladog celjadeta ili 
mlade zivotinje: Arapde, Bugarde, varoSce 
Pristevde, pi. -cici (Kosmet) »mladic iz Pris- 
tine*, nedonosce, golupde, momde, strode, itd 
b) u pejorativnom znacenju u izvedenicama 
od muskih i zenskih imena (ZK): Jurde 
Tivde, Jdsce, Mude, Karlende, Ance, Marce', 
Katunce, lagunce, od hipokoristika Jure 
Jive, Jdze, Mijo, Karle, Ane, Mare, Kate 
Jaga, itd. U turcizmima narocito perzijskog 
podrijetla, kao parde (v.), mtirce od mur »mrav« 
i sam sufiks moze biti perzijskog podrijetla: 
-de, -da. 
Lit.: Marette § 326 2. 

cecati, -z impf. (Vuk) »cucnuvsi paziti 
(rad kera, v.)« prema pf. dednuti, -nem (Maru- 
lic, 16. v.); odatle ime biljke sa slozenim 
sufiksom -un (ispor. kadun) i -ka: dedunka 
f (15. v.) »teucrium chamaepitys L.«; izve- 
denica pomocu rijetkog sufiksa -var (ispor. 
susnevar m ZK »suho Usee ili granje« i ma- 
kedonski toponim pfitvar): dedvar, gen. -ara 
m (Srbija) »zakrzljalu drvo po hridu kakvu 
god«. U Kosmetu sa dz mjesto d (znak za 
onomatopejsko podrijetlo) d&edzat, -im »ce- 
kati neciju uslugu > uzalud cekatk. Varijanta 
s u mjesto e dudati, -Im impf. (Vuk, 16. v.) = 
dudet (Kosmet) prema dudnutl, -nem »hocken« 
nalazi se u slov. dudetl, slovackom i bug. 
duda, a s pocetnim k mjesto d u slovenskom i 
poljskom u istom znacenju: slov. kucati,polj. 
kuczed, kao i u romanskim jezicima. Odatle 
prilog duck (Vrcevic). Ovamo i djecja rijec 
dudit, -im (Kosmet) »sjesti«. Reduplikacije i 
pomenute varijante upucuju takoder na ono- 
matopeju. Od nje je mozda i naziv ptice 
cucka f (Dubrovnik, Vetranie) *erithacus = 
Sylvia rubecula«. Na osnovu ove onomatopeje 
stvorena je nova u kojoj se reduplikacija 
jasnije vidi jer upotrebljava -ur- za rasirenje 
infinitivnog nastavka: duduriti (Stulic). Va- 
rijanta s u dolazi i sa c mjesto d: dudati, -im 
impf. (Dosen, 18. v., jedanput) prema pf. 
dudnutl (Mikalja); cucka f »ptica sylvia ru- 
becula« (v. gore cucka)', duduriti, na koji se 
Danicic poziva, ne nalazi se u ARj 2,145., 
ali se govori u ZK s prefiksom s: scuduriti 
se. Ie. korijen: *qeu- kojim se oznacivalo savi- 
janje udova, nije davao utisak onomatopeje. 
Istom je taj utisak cinilo rasirenje s forman- 
tom: q: *qeuq- u dudati, -im. Tu je infinitiv u- 
-eti kao u bjezati. U slavenskim jezicima dolize 



cecati 



302 



Ceh 



i u prijevoju *qauq- > kuka t, odatle kukdra f 
»Hacken bei der Pflugdeichsek, odatle pridjev 
na -ast kukast; s prefiksom o-: okuka, odatle 
toponim Okudani (Slavonija) i okud i kud, 
gen. -i (ZK), kudanjak, gen. -dnjka (ZK). 
Da ie. korijen *qeu- nije bio onomatopejske 
prirode, dokazuje i rasirenje s formantom p: 
kiip (v.). Ovamo prema Treinerovu tumacenju 
i naziv Arbanasa, u domacem jeziku shgyp 
(Gege) = shqip (Toske), odatle pridjevska 
imenicka izvedenica dobivena s pomocu su- 
fiksa -tar shqypetar = Siptar (u Jugosla- 
viji) »Arbanas«. 

Lit.: ARj 1, 919. 2, 83-4. 145. 143. Ele- 
zovid 2, 459. 465. Miklosic 37. SEW 1. 161. 
Bruckner 279. Isti, KZ 43, 326. Mladenov 
690. Isti, ASPh 34, 395. WP 1, 372. Mat- 
zenauer, LF 7, 39. Frisk, IF 49, 100. 
Strekelj, DAW 50, 30. Uhlenbeck, PBB 22, 
536-42. Iljinski, ASPh 29, 488. Hirtz, Aves 
I. i si. 

ceder, gen. -era m = ceder (Kosmet) 
»steta, tuga, briga« Drugdje na hrv.-srp. te- 
ritoriju nije potvrden taj turcizam arapskog 
podrijetla (ar. qeder > tur. keder »Kummer, 
Gram, Schaden«), iz oblasti psiholoskih po- 
java (upor. sevdah), osim bug. keder »defec- 
tuosite«, arb. xheder »Leid«, ceder (Skadar) 
»steta«, cine, andere f »tristesse, chagrin, 
peine«. U Kosmet je -dosao iz dva izvora: 
preko arbanskog izgovora u Skadru i direktno 
preko turskoga (tur. k pred e > c). 

Lit.: ARj 2, 357. 436. GM 138. Pascu 2, 
120., br. 241. 

cedit, -Im pf. (Dubrovnik, Cavtat; objekt 
malo mesa) »odstupiti«. Od lat. > tal. cedere, 
prijelaz -ere > -hi kao u kurit (v.). 

Lit: REW 1798. DEI 836. 

cedo n (Vuk, 13. v., narodna pjesma, danas 
pjesnicka rijec, koju je iz saobracajnog govora 
potislo dijete n, v.). Poimeniceni je srednji 
rod od sveslavenskog pridjeva iz praslavenskog 
doba. Maskulinum ced, potvrden jedanput u 
18. v., poimenicen je u slozenici bratuced m 
(v.), upor. jos jedinocedi (kod pravoslavaca 
i katolika, crkveni tekstovi, 13.— 15. v.) = 
jedinodedyjb sinb (g. 1302; Mon. serb. 11 i 
Starine 22,218) za kasniji jedinorodni. Odatle 
je postojao kolektiv po deklinaciji / u 14. v.: 
ced, gen. cedi. Zamijenjen je izvedenicom 
stvorenom s pomocu sufiksa -ija (upor. dro- 
barija f »sitna djeca«, ZK): cedila f (Vuk, 
Kosmet g. 1770) »Kinder«. Odatle: pridjev 
na -bnb: dedan, dedna »sinonim: krotak (v.)«, 



koji je izgubio semanticku vezu s cedo (glede 
semantickog razvitka upor. nattvus > ft. naif; 
nalazi se jos u slov.). Danicic ga krivo izvodi 
od madz. csendes »tih«. Upor. ces. pridjev na 
-sky dadsky »hubsch, tapfer, edel« i engl. knight, 
prvobitno »djecak«. Odatle apstraktum na -ost 
dednost f. Deminutiv na -de (upor. selce > 
seoce): cede n < ced + -de (16 v.), danas 
dedance (rasirenje sufiksa je kao u mjestance 
da bi se bolje vidjela osnova ced-). U antro- 
ponimiji od dva elementa: Cedomir i Cedo- 
milj, odatle hipokoristici Cedo i Ceda m. 
Samoglas e u prvobitnom pridjevu ced na- 
stao je od palatalnog nazala e koji je u 
glagolu -cbnc, -ceti (v. naceti, po-, sa-). Na 
osnovu ten- dodan je formant -db koji se 
nalazi jos u cudo (v.), govedo (v.) i stado (v.). 
Pridjev je znacio prema tome »koji je zacet u 
utrobk (upor. lat. natus »filius«'). Za taj formant 
u znacenju »cedo« nema paralela ni u baltickoj 
grupi ni u ostalim ie. jezicima, ali ima za 
samu osnovu den- < ie. ken- u sanskr. kand 
»djevojke«, ir. cenel »pleme« i s tzv. pokretnim 
s- kod nas u stene (v.). Ie. osnova ken- u zna- 
cenju »potjecali, pocetk zastupljena je kod 
nas osim u ced(o) jos u naceti, konac, napokon, 
okana (v.). Izvodenje iz njem. Kind nije pri- 
hvaceno. 

Lit: ARj 1, 918. 919. 4, 531. Miklosic 
32. Isti, Lex. H30. SEW\, 154. WP 1, 398. 
Bruckner 542. KZ 45, 54. 51, 227. Loewenthal, 
WuS 11, 61- Obnorski, hvORJAI 19, 4, 
99—102. Sutnar, Jagidev zbornik 613. Ostir, 
ASPh 6, 441-443. Hirt, PBB 23, 337. Jokl, 
Unt. 85. Matzenauer, LF 11, 183-184. Isa- 
cenko, ZSPh 13, 99-100. 

Ceh m (15. v.), pi. Cesi prema Cehinja f 
(Belostenac, Voltidija, Stulic) = (danas) 
deskinja »(ime naroda, etnik) Bohemus m, 
Bohema f« = (pejorativno u narodu) Pernac, 
gen. Pernca m, Pernica f < njem. Bohmi. Ta- 
koder ime (15. v.) i prezime (15. v.), Ceh, 
odatle Cehovii (15. i 16. v.), kao plurale tantum 
toponim Cehi (Zagreb) i poimenicen pridjev 
Cehovac (Medumurje). Odatle pridjev na -ski 
ceski (15. v.), s mijenjanjem h > s kao u 
vlaski < Vlah, odatle ime zemlje Ceska f. 
Cuje se takoder i. ceski (15. —18. v.) sto je 
ispravno u ceskom, ne kod nas (odatle sta- 
riji naziv zemlje Ceska f, Kanizlic, Velika- 
novic). Madzari posudise Cseh, sto dokazuje 
da r u osnovi nije nastalo od nazala e i da se 
prema tome ne moze misliti na potjecanje 
od cedo i -ceti. Pretpostavlja se naime hipo- 
koristik celech > Cech od ceL\aainh. Izgleda 
da se radi o hipokoristickoj izvedenici na -h, 



Ceh 



303 



cekrk 



koja se nalazi jos u Leh (v.) i Meh (v.), u 
starohrvatskom licnom imenu Zdeh (pisano 
Zedeh), a veoma je rasiren u ceskim licnim 
hipokoristicima kao Stach. Ako je tako, onda 
bi Ceh moglo biti hipokoristik od Cest(i)mir 
ili Ces(ti)slav, ako je ime naroda bilo prvo- 
bitno licno ime vode (upor. Osmanlije od 
vode Osmana ili Hrvat od xpopaxoc, kod 
Porfirogeneta). Ako nije, onda se moze po- 
misljati na izvedenicu od ceta (v.). 

Lit: ARj 1, 921. 958. Miklosic 31. Holub 
-Kopecny 90. Bruckner 74. KZ 43, 306. 48, 
219. Mladenov 685. Nahtigal, JF 18, 49-54. 
Sutnar, Zbornik lagid 612-617. Maretic, Rad 
81, 141. Svoboda, Onomastica 4, 365—88. 

cehra f (narodna pjesma) = cehra (Banja 
Luka, Mostar) = ceraf= cere n (indeklinabile, 
Kosmet: nema cere, na cere) »1° lice, 2° boja 
lica, izgled, 3° spleen«. Odatle indeklinabilni 
pridjev na -lija (v.) cerelija »koji je lijep na 
oko«. Turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
cehre), potvrden jos u arb. cere, gdje moze 
biti iz tal. dera, upor. cera. 

Lit.: ARj 1, 921. 943. Elezovid 2, 441. 
GM 446. Ascoli, AGI 4, 119. 

ceiz m (Vuk, Srbija, Bosna, narodna pjes- 
ma) = ceiz (Kosmet) = dejiz (muslimanska 
narodna pjesma) = dejiz (Bogisic) = cejz 
(Bosna) = (na -luk) deizluk = dejzluk (Bosna) 
»djevojacki darovi za vjencanje, ruho djevo- 
jacko, dota, miraz, prcija (v.)«. Gradski turci- 
zam arapskog podrijetla (ar. dehiz, dehez, 
gihaz > tur. ceiz) iz oblasti prava kao 
miraz. 

Lit.: ARj 1, 921. 2, 128. Elezovid 2, 437. 
Hdrman 2, 130. Skok, ZA 2, 108. 

cejrek m = cerek = cerek, gen. cereka 
(Kosmet) = dereg (Vuk, narodna pjesma) = 
derak (Vuk, narodne pjesme 3, 511) »sinonim: 
cetvrt (v.)«. Odatle radna imenica na -jar 
(v.) deredar, gen. -ara m (Srbija) »ko placa 
samo cetvrtinu danka«, denominali na -iti 
i -ati: iscerediti, -im pf. (Srbija) = iscerekati, 
-dm (Lika) »na krupne komade isjeck, rasde- 
rediti, -im (Srbija, sabacki okrug, Zaplanje, 
Leskovac, Slavonija) = rasderekati (se), -am 
(Lika, Poljica. Brae) »razdijeliti sto na ce- 
tvero«. Balkanski turcizam perzijskog po- 
drijetla (perz. slozenica od brojnika car »ce- 
tiri« ijak »jedan«, upravo »jedna cetvrt« > tur. 
ceyrek): rum. cerchiu »stari novae koji je 
vrijedio cetvrtinu madzarije«, bug. cerek, 
odatle deminutiv derede, arb. cereke, s meta- 



tezom cekerdhek (odatle bokeljsko prezime 
Cekrdekovid), cine, cirec. Metateza rj >jr opo- 
minje na bajrak pored barjak (v.). 

Lit: ARj 1, 921. 943. 4, 80. 13, 363—4. 
Elezovid 2, 441. Pascu 2, 126. GM 446. Mlade- 
nov 682. 

cekalo n = deketalo = dek talo = daktalo 
(Vuk) »crepitaculum, na kamenu u vodenick. 
Isto se orude u Hercegovini- zove cakdtalica 
f, gdje stoji c mjesto c prema imitaciji glasova 
caka (Vuk) »zvuk nakita i razboja, kad se ce 
(= tke)«. Izvedenice obrazovane su s pomocu 
sufiksa -alo za orude (upor. klepetalo) od 
onomatopejske osnove dek-{deket- (rasirenje 
onomatopeje s pomocu er-). Onomatopejski 
glagol dektati nije potvrden, ali upor. pf. 
deknuti, koji nije izvjesno potvrden. Variranje 
samoglasa e-a i suglasnika d-c obicno je u 
onomatope)ama; daktati (17. v.) je potvrden 
u drugom znacenju »fodicare«, ali i to znacenje 
moze se izvesti iz zvuka, koji proizvodi radnja. 

Lit.: ARj 1, 884. 922. 

cekic m (Vuk, Kosmet) = dekid (tur. -id 
zamijenjeno nasim sufiksom -ie, upor. ribid 
i prezime Ribid, ZK) »sinonimi: cakanac (v.) 
i malj (v.)«. Odatle denominai na -ovati od 
oba lika: dekidovati i -covati. Balkanski tur- 
cizam (gekic, dzag. cokiid'), rasiren danas i na 
hrv.-srp. zapadu: bug. dekid. 

Lit.: ARj 1, 924. Elezovid 2, 437. Korsch, 
ASPh 9, 674. Mladenov, ASPh 34, 389- 
392. Matzenauer, LF 7, 29. 

cekmedze, gen. -eta n (Vuk) = dekmedze, 
pi. dekmedzidi (Kosmet) = dikmedze (Musicki) 
»sinonimi 1. skrabija (v.), fijoka (v.), ladica 
(ZK), 2. sanduce raznog oblika ukraseno 
fijokama (Bosna, Kosmet)«. Balkanski turci- 
zam, deminutiv na -de od skracenog infini- 
tiva cekme »tiroir« od cekmek »vuci«, iz oblasti 
kucnog namjestaja (tip sofra): bug. dekmedze, 
rum. cecmegea, cine, cicmige. Ovamo mozda 
i pi. tantum cekme f (Vuk, Hercegovina) 
»neke toke« koje Danicic izvodi od tur. cekmen, 
sto ne moze biti. Kako rijec nije dobro utvr- 
dena u pogledu znacenja, nije ni zrela za eti- 
mologiju. Tur. glagol cekmek dolazi u narod- 
noj pjesmi sam i u vezi s duprija u znacenju 
»pont-levis, most koji se dize i spusta«. 

Lit: ARj 1, 925. 2, 25. Elezovid 2, 437. 
Lokatsch 405. Mladenov 680. Pascu 2, 124, 
br. 301. Deny § 517. Skoljld 1, 136. 137. 

cekrk m (Vuk, 17. v.) = cekrk, gen. dekrka, 
pi. -cl (Kosmet) = »1° sinonimi kolo (v.), 
tocak (v.), 2° vitao, sprava na koju zene na- 



cekrk 



304 



celo 



mataju predu na cijevi«. Odatle indeklina- 
bilni pridjev cek'ikli (epitet u narodnoj pjesmi 
za celenku i pojas) i imenica na -lija (v.) cekrklija 
f»preslica na cekrk«. Balkanski turcizam (giknk) : 
bug. cekrak > rum. acne, arb. giknk (Toske) 
= gekerk (Gege, preko hrv.-srp.), cine. 
nerica f »rouet a devider«, ngr. to xi^xpfoa. 
Ovamo mozda varijanta cekrt m, ako nije 
stamparska grijeska, u crnogorskoj narodnoj 
pjesmi: svirke i borile... na cekrt nacinjene. 

Lit.: ARj 1, 925. Elezovic 2, 437. Mlade- 
nov 680. Pascu 2, 124., br. 302. GM 44-7. 
Matzenauer, LF 7, 28-29. 

celebi, indeklinabilan pridjev ili imenica 
u vezi s fesic »elegantan fes«, takoder u slo- 
zenicama kao ime biljaka celebi-nos, celebi- 
percin »antirrhium«. Kad se imenica mora 
deklinirati, onda glasi celebija m = celebija 
(Kosmet, u narodnoj pjesmi titula za Muju 
i Gruju) »gospodin (u Vucitrnu »sef ze- 
ljeznicke stanice«). Odatle pridjev na -in 
celebijin = celebin. Balkanski turcizam (celebi 
»elegant, bien eleve, ayant de bonnes manieres, 
nekada naslov clanova turske dinastije, danas 
samo naslov dervisa Mevlevi u Koniji«): 
bug. celebija »gospodin plemic«, rum. celebiu 
»elegantan«, cine, alibi m »noble«, ngr. x^eXe- 
(u)jrrjc,. Ovamo i Celebi-pazar, turski sinonim 
za Rogatica (varosica u istocnoj Bosni, Ju- 
kic). 

Lit.: ARj 1, 926. Elezovic 2, 437. Pascu 
2, 124., br. 313. Lokotsch 407. Deny § 1161. 

celenka f (Vuk, 18 v.) = celenka (Kosmet) 
»perjanica (ukrasena dragim kamenjem), u staro 
doba turska vojnicka dekoracija kao znak 
pobjede«, odatle izvedenica na -as celenkas, 
gen. -asa »1° covjek koji nosi celenku, 2° 
nadimak nekom Turcinu«. Balkanski turci- 
zam (gelenk): bug. celenk, arb. gellenge f 
»zastava (?)«, cine, cilengd f = ngr. u Epiru 
»petite baguette qu'on emploie dans certains 
jeux, houppe«. Turcizam je zenskog roda 
u svim balkanskim jezicima osim u bugarskom, 
nk > ng u arabanaskom i cincarskom uka- 
zuje na novogrcki izgovor. 

Lit.: ARj I, 926. Elezovic 2, 438. Pascu 
2, 124., br. 312. GM 446. 

celik m (Vuk) = celik (Kosmet) »1° do- 
maci sinonimi: nado (v.), blizni (v.), si- 
nonimi romanske posudenice: acal, acar, ocal 
odlo (v.), 2° vrsta klisa kojim se djeca igraju». 
Danas je taj turcizam potisnuo u zaborav 
domace posudene sinonime na zapadu i 



usao tako i u zapadni knjizevni i saobracajni 
jezik. Odatle: pridjevi na -m\ -ov: celican, 
celicna, celikov (potvrden samo jedanput u 
18. v., nije usao u knjizevni jezik), denominal 
ciliciti (o-). Najnovija je izvedenica ili bolje 
slozenica na -ona < nerz. -hane (v.), ali sa 
suglasnikom c od pridjeva celicana f (< tur. 
gelikhane) »Stahlwerk, dio zeljezare«. Ta- 
koder prezimena: Celik (Drnis), Celikovic 
(Bosna). Balkanski tut'cizam (celik) iz oblasti 
preradevina ruda: bug. celik pored stornano < 
ngr. oxoudvro »kalim«, arb. celik, rum. ciKc, 
cine, etliche f pored ciuliche, ciuleca, odatle 
glagol cilicusire »celiciti«, ngr. xoe)(xi Ovamo 
i turski deminutiv na -cik celadzik (Kosmet) 
u izrazu igrati se celadfika »igrati se vrste 
klisa«, jer u tur. celik znaci »1° kratka odsje- 
cena grana, stap, 2° Steckling, sadnica, polo- 
znica«. 

Lit.: ARj 1, 927. Elezovic 2, 437. 438. 
Mladenov 681. GM 446. Vaillant, RES 35, 
89-93. 

celo n (Vuk, 13. v.) = celo, gen. -a i cettta 
(Kosmet) »frons«, baltoslavenska rijec iz *pra- 
slavenskog doba iz oblasti naziva za dijelove 
tijela. Toponim za bregove: Velo Celo (Krk). 
Kao naziv za dio tijela, deklinira se u drugin 
slavenskim jezicima kao tijelo, gen. tjelesa: 
gen. celesa, odatle ruski i crkvenoslavenski 
pridjev na -bn: celesbm »praecipuus«, dok je 
kod nas odredeni pridjev na -bn: ceoni (bug. 
celen), poimenicen na -ik: celnik (1214) > 
Ieomk < cehnikb (14. v., g. 1428-9. Celnik 
Radii") »1° praefectus, 2° starjesina bratstva 
(Crna Gora)«. Ta je izvedenica usla u pastirsku 
terminologiju Balkana : cine, celnic »proprietaire 
des troupeaux«, srgr. xi^vixoc, ngr. (Epir, 
Sarakacani) x^eMyyccc, m prema ak. sg. (iz- 
govori) celTlgas, pi. celngadis »chef d'une stani 
(v.)« prema cehigina »zena celnikova«. Kava- 
njin (izd. 1913, str. 87 b) ima oblik (rapski) 
celmik (pisano celmich prema mletackom pra- 
vopisu) »rapski pastir«. To znaci, da je Ka- 
vanjin cuo tu rijec, ali kako nije postojala u 
njegovu jeziku, disimilirao je ts - n u c - m 
(upor. pocmem mjesto pocnem). Na slican je 
nacin nastalo mozda i kajkavsko prezime 18 v. 
Colnic (Conic ZK) pisano cholnich. Prvi je 
izdavac Kavanjinova djela mislio da je Celmich 
prezime, koje se ima pisati po danasnjem 
pravopisu Celmic. Odatle od sintagme za 
celom rijec zacelje n »protivno od cela, pocetka 
necega > gornje mjesto stola, vrh stola«, 
sa -dk zdcelak m »kraj, mjesto na celu cega 
(stola, kreveta)«, zdcelci, gen. zacelakd »ona 



celo 



305 



celjad 



dva drvena ili kovna dijela u kreveta koji 
stoje celjadetu celo glave i celo nogu« (Vin- 
kovci, Pavicic), s prefiksom protivnog znacenja 
procelje n (pro- kao u proljece : be zidano to 
procele, 1442, Omisalj na otoku Krku, natpis 
nad vratima crkve Velike Gospe), procelak m 
»covjek siroka cela« (Poljica), augmentativ 
odatle proceleina (Poljica). Ovamo i neologizam 
na -nik procelnik m »covjek koji je na procelju, 
celu necega, neke zajednice«. Druge je eti- 
mologije rijec nacelnik m (leksikografi Bella, 
Voltic, Stulli, Vuk, od zapadnih pisaca Kozicic, 
Postila, Budinic, Bandulavic, Kasic) koja se 
od vremena kada su nestali nazali veze u 
svijesti sa sintagmom biti na celu, a dolazi 
od starije rijeci nacelo n »pocetak, initium« 
(to je imenica na -lo od naceti »anfangen, 
beginnen«: stcslav. nacelo, rus. nacalo) sa 
suriksom -bnikb (stcslav. nacflbnikb »Urheber, 
Oberster« prema noceibnb »an erster Stelle 
stehend«, rus. nacahnik »Vorsteher, Befehls- 
haber«, stsrp. nacehnikb, Danicic, 12—15. v., 
u Pavlovica 1747. i nacelnica i »antifona«, 
odatle pridjev nacelnicki, slozenica rodona- 
celnik m (Stulli, danas na istoku), npvija gra- 
donacelnik (prema njem. Biirgermeister), i iz- 
vedenica na -stvo nacelstvo n »poglavarstvo« 
(Danicic, 14. v., uzima se da je u Srbiji danas 
ne iz starosrpskoga nego da je prekrojeni ru- 
sizam prema rus. nacahstvo). Rijec nacelo 
»pocetak, principium« u znacenju »ontoloski 
princip« nalazi se vec u Belle »principio, quello 
che produce da se qualche cosa«, a u znacenju 
»princip koga se drzimo u radu, fr. principe« 
uzima se da je prekrojeni rusizam rus. nacalo 
koji je ovo znacenje dobio prema osnovnom 
evropskom principium. Odavle i pridjev na- 
celan (u 14. i 15. v. i u znacenju »poglavit, 
glavni«), prilog nacelno. Mogli bismo uzeti da 
je zacelje nastalo prema zacelo »initium« (> 
zacelo »initium« iz crkvenog jezika u nekih 
zapadnih pisaca: Narucnik plebanusev, Krcki 
statut, Barakovic, Glavinic) i da se tek Tcasnije 
kao i nacelnik veze sa celo. Jedino se za procelje 
ne moze misliti na vezu sa ceti. Od slozenica 
postoje jos: 1. celopek (Vuk) = celepek (ZK, asi- 
milacija e-a > e-e prema naglasenom e) = cala- 
pek (Lika, takoder toponim, Zadar, Pec, licki je 
oblik nastao iz *celapek gdje je mjesto sin- 
gulara stavljen plural, a nakon te izmjene 
nastala je asimilacija e-a > a-a kao u gala- 
tina, v. Ista se asimilacija nalazi i u arbana- 
skom prezimenu calapekovic »covjek iz sela 
Celopek (Pec)«); 2° celovoda (Vuk, narodna 
pjesma, Crna Gora); 3° ne zna se pravo 
da li je slozenica celjust., gen. -/ / »maxilla, 



tempora« < celo + usta ili je izvedenica 
dobivena s pomocu sufiksa -just (upor. kre- 
Ijust /Srbija/ pored kraljust i krljust (v. krilo) 
»ljuska od ribe« (odatle na -ka celjuska f »dva 
gvozda na pusci kremenjaci, izmedu kojih stoji 
kremen«, na -ica celjustica f »ime neke biljke«). 
Ali i kreljust moze se tumaciti kao izvedenica: 
Ij u celjust, ako je slozenica, moglo je nastati 
od lokatlva cele, (upor. Carigrad); 4° \" se 
nalazi i u nejasnoj izvedenici celjup m (Pe- 
tranovic, narodna pjesma) »fauces«, odatle 
augmentativ na -ma celjupine f. pi. = ce- 
Ijubine »maxilla«, upor slov. celjuga, pejora- 
tivna izvedenica na -juga. Od celjust deno- 
minal je rasceljustiti pf. prema impf, rasce- 
Ijuscivati (Belostenec) »rastvoriti, razjapiti 
celjustk. Nepouzdan je Stulicev augmentativ 
celina kao opca rijec (mot commun). Mozda 
se nalazi u toponimu Celina (ali to moze biti 
izvedenica od pcela, upor. bosanski toponim 
Celinac). Nepotrebni kolektiv na -evlje celevlje 
n nije usao ni u knjizevni ni u saobracajni 
jezik; celo je jos prijedlog s genitivom (celo 
stola) i prilog u izvedenici sucelice, prema 
prefiksalnom denominalu sucelitilsa- se (Vuk) 
pf. prema impf, saceljivatijsu- se. Paralela je 
lit. glagol keliu, kelti »dignuti«, iskeltas = lat. 
celsus (odatle evropsko ekscelencija). S drugim 
prijevojem je klanac (v.). Ie. osnova je qel- 
»strsiti, biti u visink. Prvobitno je znacenje 
sveslavenske imenice bilo «ono sto je uzdi- 
gnuto«. 

Lit.:ARj\, 927. 929. 938. 5, 596. 7, 223-4. 
12, 264-5. 14, 109. Miklosic 31. SEW 1, 
140. 142. Bruckner 75. 80. KZ 45, 35-39. 
Vasmer 2, 203. Mladenov 681. WP 1, 434. 
Elezovic 2, 439. Kadlec, Valasi 147. Stoja- 
novic, Sporn. 3,3 Meyer, Ngr. 2,61. Hoeg 
2,137. 1,8. Pascu 2, 185. 79. Matzenauer, 
LF 11, 343. Lewy, fTZ 40, 561-563. Frisk, 
LF 49, 97. Charpentier, KZ 43, 164-165. 
Boisacq 487-488. Mazuranic 167. 

celjad, gen. -/f(Vuk, 13. v.) »Hausgesinde«, 
sveslavenski kolektivni naziv za porodicnu 
organizaciju na ffsnovu zadruge (Sippe, cppa- 
xpia, bratstvo) iz praslavenskog doba. Stvoren 
je s pomocu formanta. -jadb od iste osnove 
od koje je prvi dio slozenice cbio-vekb > 
covjek (v.) u prijevoju, tj. od ie. korijena 
*quel- koji je znacio »pleme«. Korijen eel- ne 
dolazi sam u slavenskim jezicima, ali se dade 
utvrditi usporednicama iz drugih ie. jezika 
jer je srodan najprije s ir. clan, koji je usao u 
sociolosku terminologiju, zatim sa sanskr. 
kula- m »Herde, Schwarm, Menge, Geschlecht, 
Familie«, sa lit. keltis/kiltis »genus, origo«, 



20 "• Skok: Etimologijski rjecnik 



eel j ad 



306 



sa lot. zi'lis »Geschlecht, Stamm« i gr. Tikoq 
»Schaar«. S drugim prijevojnim stupnjem do- 
lazi ista osnova u koljeno (v.) i u pokoljenje 
(v.). Odatle: pridjev na -ski celjadski; za oznaku 
jednog clana porodice upotrebljava se su- 
fiks -e kojim se prave izvedenice za mlado 
(upor. tele): celjade, gen. -eta (Vuk) »Kind, 
Mann, Weib, Perso«, Mensch«, odatle s 
individualnim -in celjadin (13. —18. v., upor. 
dbjak celjadinic, 15. v.) i pridjev na -ski ce- 
Ijadetski koji nije usao ni u knjizevni ni u 
saobracajni jezik; deminutiv na -de celjace, 
pi. .celjaca (Vuk). Madzari posudise csaldd = 
cseled »familija« u prvobitnom znacenju poro- 
dicne organizacije uopce. Rumunji posudise 
samo poimenicenja pridjeva na -6«6 s po- 
mocu -ikl-ika u kurioznim znacenjima: cele- 
dnic m »spijun«, celetnica f »femme de mau- 
vaise vie«. Upor. covjek (v.). 

Lit.: ARj 1, 930. 932. Miklosic 31. SEW 
1, 141. Bruckner 75. Mladenov 681. WP 1, 
517. Matzenauer, LF 1, 30. Petersson, IF 
34, 226. Boisacq* 952-959. 

cember m (Vuk, narodna pjesma) »1° 
bijelo fino platno, 2° veliki rubac kojim se 
turkinje prevjesaju preko glave, 3° obruc, 
suplje kolo«. Odatle indeklinabilni pridjev 
gemberli kao epitet za carsaf (Petranovic, na- 
rodna pjesma). Vjerojatno ovamo i cembiluk 
»komarnik, koprena protiv komaraca« (Dal- 
macija, Podgora /?/, Pavlinovic) kao izvedenica 
na -luk (upor. tepeluK). Balkanski turcizam 
(cember »Reifen (zum spielen), Fassband, 
Einkreisung«) iz oblasti nosnje : arb: cember'lci- 
»Schleier«. 

Lit.: ARj 1, 933. GM 446. Vasmer, Jagi- 
iev zbornik. 271-8. Skoljic 1, 138—9. 

cemeii m = amen (Bosna, Martie, Osvet- 
nici) = amen (cimen-trava) = siben (oo slba) »1° 
bus, busenje, ledina, travnjak, 2° zemlja puna 
zila od trave«. Odatle kolektiv na -je cimenje n. 
Turcizam (gun, cimen »livada, Rasen«). 

Lit.: ARj 1, 933. 

cgmer m (jedanput f; Vuk, 14 v.) = 
cemer (Kosmet, samo u poredenju ljut kaj 
cemer) »1° otrov, 2° jad, nausea«. Odatle pridjev 
na -bn cemeran, cemerna (15. v.) »otrovan, 
bijedan, nesretan«, u sr. r. Cemerno i poimeni- 
ceno s -ica Cemernica su toponimi; cemernih = 
cemermca (Kosmet) f »ljuta paprika«; poime- 
nicenje s -ika cemerikajje ime biljke »helleborus, 
aconitum, veratrum, Nieswurz«. Odatle prid- 
jevi na -ov i -ast: cemerikov i cemerikast. 



Denominali su cemeran impf, »zivjeti cemerno, 
muciti se« = cemerikovati. Madzari posudise 
oboje csemer — csomor i csomorika. Kako se 
vidi iz lit. kemerai (pi.) »helleborus« i stvnjem. 
homera »Nieswurz«, ovaj sveslavenski naziv 
praslavenskog doba odnosi se prvobitno samo 
na otrovnu biljku aconitum. Sva ostala zna- 
cenja razvise se odatle po zakonu metafore. 
Iz juznoslavenskog potjece cine, cemer »poison, 
amertume« i glagol odatle 'ncimirare, 'nciumirare 
»s'attrister«. Arb. cerme »Gicht« ne ide ovamo. 

Lit.: ARj 1, 933. Elezovic 2, 439. Mlade- 
nov 681. Miklosic 31. SEW 1, 142. Fraut- 
mann 126. WP 1, 390. Bruckner 62. Matze- 
nauer, LF 7, 30. Uhlenbeck, PBB 22, 540. 
Hirt, PBB 23, 344. Pascu 2, 184., br 80. Su- 
lek, Im. 49-50. Mazuranic 167 '. 

cemgrljati impf. (Brae) »leviter scindere«. 
Grupa gr zamijenjena je sa dr u cendrljati se 
impf. (Dalmacija, Podgora/?/, Pavlinovic) »raz- 
barusivati se«. Od iste je osnove u istom na- 
rjecju pridjev na -av cendrljav »cupav, neo- 
cesljan« i izvedenica (zacijelo pejorativna) na 
-ovka cendrljoka f »zensko cupavo, neoces- 
Ijano celjade«. Tornano vie imade ocegrljati 
»ogrepsti« (bez mlri) koje tumaci unakrsta- 
vanjem iz oceprljati i ogrepsti, dok Danicic 
izvodi od cantrati (v.). Zacijelo ekspresivna 
rijec onomatopejskog podrijetla, vjerojatno 
pejorativiziranje glagola cekati (v.). 

Lit.: ARj I, 937. 938. Tomanovic, IF 
17, 206. 

cerniti, -/ impf, »zujati (Krk, o vodi kad ho- 
ce da uzavri)«. Po znacenju je onomatopeja. 
Danicic izvodi od lat. gemere, sto ne odgovara 
ni fonetici ni znacenju. Od osnove cem- mogla 
bi biti izvedenica na -ia iemija f (Kavanjin, 
ali se ne zna pravo znacenje; izgleda kao da 
je svirala). Danicic pomislja na tal. cemmamella 
»svirala«, sto se -ne slaze glasovno. Kusar je 
zabiljezio u Lumbardi (Korcula) iscemuhat pf. 
»izvodnjeti (subjekt: dinja)«. I taj perfektivum 
izgleda kao izvedenica od odnove cem-, Upor. 
jos pf. rascemusati, -om (Lika) »rastaviti one 
koji se svadaju«. Prosti glagoli cemuhati i 
cemusati nijesu potvrdeni. Prosli part. pas. 
govori se u Poljicima: kosa je rascemusana u 
znacenju »nepocesljana; sinonim: raskustrana, 
razbasurena«. Tesko je sloziti sva ova znacenja. 

Lit.: ARj 1, 937. 13, 363. Kusar, NVj 
3, 338. Prati 255. 

cenas, gen. censa m (17. v.: nepravedne 
cense) »dobit(ak), prihod«. Od tal. censo < 
lat. census »1° procjena imetka, 2° popis 



307 



cepa 



(pucanstva), 3° imutak« od censere. Odatle u 
nas cenzus, radna imenica na -or cenzor i aps- 
traktum cenzura, s glagolom cenzurirati, inter- 
nacionalne rijeci. Odatle i njem. Zins, odakle, 
cinz, danas cins, slov. cizman m »Zinsbauer, 
Zinsgeber«, sties, pridjev cinezny (peniez). 

Lit.: ARj 1, 938. ASPH 12, 183. Strekelj, 
DAW 50, 14. Mazuranic, 169. 

cengel m (Vuk, 17 v., narodna pjesma) = 
cengelj (Kosmet) = cengele f. pi. (Bosanska 
Krajina) = cendel m (Mostar) »sinonim: kuka, 
(za vjesanje mesa), gvozdena kuka na konopcu 
za vadenje vode iz bunara i za vjesanje mesa«. 
Isto znaci cenkin, gen. -ina (Mikalja, Delia 
Bella). Obje rijeci su balkanski turcizmi per- 
zijskog podrijetla (perz. cdngdl > tur. cengel): 
rum. cinghief, cine, cinghel'u, ngr. Tazyyiki/ 
TaiyyzXi, arb. cengel. Varijanta cenkin je 
tur. genk »harpon, griffe, serre«, nalazi se jos 
u cine, cenghiu »croc« (prema novogrckom 
izgovoru nk > ng). Na perz. cdng > tur. 
genk dosao je nastavak -in, zacijelo prema 
tal. uncino. Ne zna se na zalost gdje se govori, 
mozda u Dalmaciji, sudeci po leksikografima 
koji tu varijantu donose. Potvrden je oblik 
cenkin. 

Lit.: ARj 1, 768. 938. Elezovic 2, 439. 
GM 441. Pascu 2, 125, br. 519. Skok, Sldvia 
15, 190, br. 107. Lokotsch 392. 

cengija f = cengija (Kosmet) »1° igracica 
koja igra na javnom mjestu, 2° sinonim: 
(o)rospija (v.), kurva (Kosmet)«. Odatle impf. 
cengijati »saliti se« (Sarajevo). Balkanski tur- 
cizam (.gengi »danseur publique)«: bug. cen- 
gija, cine, cinghie f »danseuse publique«. 
Odatle bosansko prezime Cengijic > CengTc, 
kod Mazuranica u krivoj slozenici Cenglc-aga 
(upor. pod aga). Aga se moze reci u slozenici 
sa licnim imenom (Smailaga Cengic), nikako 
u slozenici s porodicnim imenom. 

Lit: ARj 1, 938. Pascu 2, 125, br 320. 
Elezovic 2, 439. Skok, Sldvia 15, 190, br. 108. 

cenkati impf. (Stulic) = cinkati »izvlaciti 
zice iz krpe i otkidati Usee, kao cehati, carpere«, 
s prefiksom iz-: iscenkati, -am pf. (Mikalja, 
Stulic) »sfilacciare« = iscinkati -am »vrsiti 
cinkanje«, rasciiikati. Lik cinkati je ocigledno 
stvoren od ciniti pomocu glagolskog deminu- 
tivnog nastavka -kati (v. -ati). Promjena 
» > e je nastala unakrstavanjem s cehati i 
cehnuti (v.). 

Lit.: ARj 1, 938. 4, 82. 13, 371. 



centurin m (Vrbnik) »staffa«. Od tal. cin- 
turino, deminutiv na -ino od tal. cintura < 
lat. cinctura »pas«, apstraktum na -ura od 
part. perf. cinctus od cingere. Ovamo mozda 
nactntrati se (Zrnovo, Korcula, subjekt zena) 
»udesiti se, namazati se, uresiti se«. 

Lit.: DEI 949. Prati 285. REW* 1922. 

cgp 1 , gen. -a m (Zore, juzna Dalmacija) 
»vrsta ribe, tal. sardone« = cepa f (Kolomba- 
tovic) »alosa vulgaris« = cepa (Senj) = cipa 
»skumrija, ciupea alosa«. Od mlet. cepa = 
cheppia = chieppa (Napulj) < vlat. *clipea, 
nepotvrdena varijanta od ciupea. Ovamo ide 
kao dalmatoromanska varijanta kabla (Do- 
brota, Muo, Bijela, Prcanj, Tivat) = kubla 
(Budva, takoder arbanski u Ulcinju) »riba 
puna drace, vrsta sardele« = skdbdlj m (Pas- 
trovici, Skadarsko blato, u Ulcinju zove se 
i riild). Odnos prema ciupea nije objasnjen. 

Lit.: ARj 1, 940. 2, 131. Banali 2, 293. 
SEZb 13, 193. Matzenauer, LF 7, 26. Zore, 
Palj. 218. REW* 1998. DEI 887. 

cep 2 m (16. v.) = Sep, gen. cepa (Buzet, 
Sovinjsko Polje) »sinonim: vranj«. Odatle 
glagol zacepiti »zapusiti«, odcepiti »odstraniti 
cep«, sa sufiksom -ur (upor. mjehur) cepur m 
»Strunk« koje se slaze s bug. cep »grana«. 
Sufiks -ur je varijanta od -or: stcslav. i bug. 
cepoeh »grana«. U rus. cap »cijep (v.), Dresch- 
pflegek pretpostavlja < e. Ie. osnova varira 
u slav. jezicima: *qep- i qep- kao i sed- i sed: 
sesti (ZK) prema sjesti. Cep, kad bi bilo ogra- 
niceno samo na hrv-srp, mogla bi biti i 
romanska posudenica od cippus. V. cupak. 

Lit.: ARj 1, 939-40. Miklosic. 32. SEW l, 
143. Scheftelowitz, IP 33, 142. 144. WP 2, 
561. REW* 1935. 

cepa f (Belostenec) = cepela (hrv.-kajk.) 
»sinonimi kod stokavaca: krlja (v.),-krpelj (v.), 
krpusa«. Sufiks -ela nalazi se u slov. dezela < 
*drzela, apstraktum od drfati. Zbog toga se 
cepela moze uporediti u pogledu sufiksa s 
krpelj (v.). Ako je tako, onda je cepa postverbal 
od cepati u znacenju koje je potvrdeno u 
sufiksalnoj slozenici docepati (se), -dm pf. 
»zgrabiti« (Vuk, 18. v.) prema impf, doce- 
pavati (se). Potvrden je i s prefiksom raz-: 
rascepati pf. (18. v.) »rastvoriti, razjapiti ce- 
ljust«, zatim sa i-: scepati, -am pf. »praehendo«. 
Vukovo cepati, cepam i ceplj m impf, ima tri 
znacenja »1° pejorativno: circumambulare, i 
2° pono pedem meum in alterius pedem, 3° 
gaziti satinick prema pf. cepnuti i deminu- 



cepa 



308 



cepceg 



tivima cepkati, sa umetkom -or cepkoriti, ce- 
pukati. U Kosmem je cepat, cepam »1° pejo- 
rativno, u znacenju: koracati, 2° sa reflek- 
sivom, metaforicko (cepat se) : »muciti se«. 

Ta je osnova potvrdena i s glagolskim 
nastavkom -iti (faktitiv): docepiti se (jedanput); 
s prefiksom od-: ocepiti, ocepim pf. (Vuk) 
»stati nogom na sto, stati komu na noge« 
prema impf, ocepljivati, ocepljujem i ocipati, 
-am (Dalmacija, Pavlinovic; mijenjanje e > i 
ja kao u impf, docikali, Banja Luka, prema 
pf. docekati); iscepiti (Stulic) u znacenju 
»ocepiti« nije dosta pouzdano. Pejorativno se 
znacenje vidi i u rascepiti se (Vuk) »die Fusse 
spreizen« = rascepit, -epim (se) pf. (Kosmet, 
rascepiti noge i u Krasicu) »raskreciti noge« = 
= rascepiti se »rastegnuti se, osobito kad se 
govori o zenskinji«, upor. bug. razcepja, prema 
impf, rascepljivati se (g. 1704). Pejorativno u 
Kosmem i u izvedenici na -ce (v.): racepce, 
gen. -eta (se > c) = rascepulja f je »zensko 
celjade koje se daje«, cepaja f »nepristojno 
zensko celjade«, odatle na -ce cepajce, gen. -eta 
i augmentativ cepajcina f. Izvedenica na -iti 
je takoder u Kosmem ekspresivan izraz: 
cepit se, cepim impf, »bekeljiti se«. Pejorativni 
apstraktum obrazovan s pomocu -otina (upor. 
brazgotina) cepotina f je (Kosmet) »zenskinje 
koje se nepristojno smije i ceri«, pocepat se, 
-cepam pf. »puknuti od smijeha«. 

Glagolska se osnova rasiruje s -ar- scepdriti, 
-im pf. (Vuk) »praehendo«, rascepariti »jako 
rasiriti noge«, u Kosmetu s -at- cepatit se, -im 
»praviti nepristojne grimase, smijati se«, ras- 
cepatiti (Gundulic) pf. »otkriti, otvoriti« prema 
impf, rascepacati. Imenicka izvedenica sa 
deminutivnim nastavkom -bk od glagola ce- 
pati: ceperak, gen. -rka m (Vuk) »duzina 
od vrha palca do vrha kaziprsta kad se ras- 
tegne«, sadrzi rasirenje osnove cep s -er-, u 
Kosmetu ceperak, gen. -rka u izreci popusti ia 
jedan ceperak. Ovo rasirenje daje povod ono- 
matopeiziranju glagola: ceprkati, -am impf. 
(Vuk, subjekt: kokos) (iz- > is-, eae- > ras-) 
odatle s pejorativnim sufiksom -alo ceprkalo 
m, ceprkusa f (Hrvatska) »brbljavo celjade«. 
Grupa pr zamjenjuje se i sa tr: cetrljati. Kao 
ovdje, deminutivni nastavak -kati zamjenjuje 
se sa -Ijati: ceprljati (Vuk, Kosmet), odatle 
na -aca ceprljaca f »radula«. 

Vrlo je interesantno promatrati kakvim se 
sve fonemima onomatopeizira ovo deminu- 
tivno izvodenje. Od oceprljati »ogrepsti« stvara 
se pf. oceprsnuti »ozlijediti, raniti«. Mjesto 
deminutivnih glagolskih nastavaka -kati, -Ijati 
stavlja se -usatti: cepusati, -am impf. (Lika) 



(is- se, o-) »sinonim: cupati«, odatle pocepu- 
sati se »potuci se«. Ekspresivnost se pojacava 
s umetnutim -re-: ocerepusati, -am (Lika). Kao 
ovdje -re-, tako je po svoj prilici umetnuto 
-ru- u cerupati, -pam impf. (Vuk, Crna Gora) 
»cupati na sitno, osobito sto pernato ili kos- 
mato« (is-, o-, ras-) prema rascerupavati (Srbija). 
Odatle cempak, gen. -pka m »versus hirsutus«. 
Budmani misli da je to korusko-njem. zer- 
rupfen, ali se tome protivi geografija. Opce- 
-slav. scepajc znaci »spalten«, dolazi od ie. 
osnove skep-lskap-. S glagolskim nastavkom 
-eti u hrv.-kajk. cepiti impf, prema pf. ce- 
punti (kaj cepfs »sto cucis«, Krasic), slov. 
cepeti »cucati, hocken«, odatle hrv.-kajk cepek, 
gen. -pka m (Sulek, Hrvatska) »vrsta graha 
cucavca«. Isto u Istri (Golac): kokos cepi 
na jaja; u Vodicama cepiti impf. = cepiti 
(Golac) prema pf. cepnuti »hocken« (takoder 
ZK). S prekiksom raz-: rascepiti se (Golac) 
»rasiriti noge toliko da se osjeti bol« priblizuje 
se znacenju glagola u Kosmetu. Prema polj. 
czipiec »hocken« e je nastalo iz palatalnog 
nazala. To bi potvrdivala i rumunjska posu- 
denica a cimpi. Osnova cep- u pejorativnom 
znacenju izazvala je metatezu od peciti se (v.) 
u cepiti se, cepim, u znacenju »maziti se«. 

Lit.: ARj 1, 940. 941. 943. 945. 946. 2, 
440. 544. 4, 79. 8, 513. 514. 520. 13, 363-4. 
SEW I, 143.144. Elezovic 2, 117. 171. 439. 
440. 448. Tomanovic, JF 17, 202. 206. 210. 
213. Rozwacowski, RSI 2, 110. Matzenauer, 
LF 1, 27-28. 30. Tiktin 350. Bruckner, KZ 
42, 339-340. Strekelj, ASPh 12, 456. 

cepac, gen. -pea m (Vuk) = sepa f »plitka 
kapa« (Srbija, Srijem) odatle i djecja igra 
kapom sepe f. pi. = (sa deminutivnim sufiksom 
-ica mjesto -be) cepica (Vuk) = sepica »njeka 
zenska kapa«. Lik cepac je sveslavenski: 
slov. cepec, ces. cepec, polj. czepiec, rus. cepec, 
bug. (s drugim deminutivnim sufiksom) cepik. 
Zacuduje pocetno mijenjanje suglasa c >c > s. 
Iljinski izvodi od ie. korijena *kep- »rezati« 
sto nije uvjerljivo. Prije ce biti zapadnoevrop- 
skog podrijetla kao kulturan termin. 

Lit.: ARj 1, 940. 2, 132. 17, 536. 538. 539. 

Hunski, RFV 74, 123. JF 5, 185. Miklosie 

32. SEW 1, 143. Bruckner 75. Mladenov 
681. Boisacq 873. 

cepceg m (Vuk) = cevceg (15. v., Sulek, 
Hercegovina, Vetranie) = cuceg (Vuk, Crna 
Gora) »biljka sonchus, berberis vulgaris; 
sinonimi: kostrijes (v.), mlijeca.c (v.)«. Odatle 
deminutiv na -be, -bk: cepcezac, gen. -sea 



cepceg 



309 



Cerber 



(Vuk) = cevcezac pored cepcijezac = cep- 
cezak, gen. -ska, augmentativ na -ina cep- 
cezina. Sulek usporeduje s rus. cepcikb »thy- 
mus serpyllum«. 

Lit.: ARj 1, 940. 2, 18. 83. Sulek, lm. 51. 
60. 501. 555. 

cepljuskati, cepljuskam impf, »govoriti ko- 
jesta bez prilike«. Odatle pridjev na -av ce- 
pljuskav (Kavanjin), poimenicen sa -be i sa 
zamjenom sk > zg cepljuzgavac, gen. -avca (17. 
v.). Ovamo varijanta c :> c: recepljuskati se, 
-cepljuskam impf. (Dalmacija, Podgora /?/, 
Pavlinovic) »saliti se«. Glede grupe -zg- u 
onomatopejama ovakva znacenja upor. ba- 
Ijuzgati (ZK, v.); rece- stoji mozda mjesto 
*rasce- > ''race- (upor. Pelisac, gen. Pelica za 
Peljesac). 

Lit.: ARj 1, 941. 

cepnjak m »streptopus Mich. (Sloser)«. 
Ne zna se gdje se govori i koje su varijante. 
Osim sufiksa, osnova je nejasna. Izgleda kao 
pridjev na -in od cep poimenicen s pomocu 
-jak. Ali se ne zna kako se semanticki odnosi 
ta osnova sa stvari. 

Lit.: ARj 1, 941. 

cepovaca f »brassica napus rupifera« (Sab- 
ljar). Ne zna se gdje se govori. Izgleda kao 
pridjev na -ov od cep s pomocu -aca (v.), ali 
se ne zna kako se semanticki odnosi ta osnova 
sa stvari. 

Lit.: ARj 1, 941. Sulek, Im. 155. 

ceprnja f (Srbija, Leskovac) = cepfnja 
(Kosmet) »f zemljani sud za vodu kao mi- 
lojka (v.), 2° los sud, krnjav zemljan sud, 
koji je izisao iz obicaja (Kosmet)«. Mozda 
ide ovamo i cprnja (Kosmet) »stvar bez vrijed- 
nosti, kojesta, sitnica«. Upor. crijep (crijepnja). 

Lit.: ARj 1, 942. Elezovic 2, 440. 456. 

cerarija f (Dubrovnik) »vostanica«. Na 
slozeni sufiks -ar < -aeiui (pridjev) + -ija (v.) 
od lat. > tal. cera »vosak« > tal. 'cereria; 
cerozina f (Cilipi) »vostana svijeca« < tal. 
cerbgene f »stearica 5 lojana svijeca« od kslat. 
ceroger(ulum) »candelabro« sa disimilacijom 
r-r > r- n. Slozenka ceraspanja f (Dubrov- 
nik, Cavtat, Korcula) < tal. sintagma cera 
di Spagna> mlet. ceraspagna. Prema Battistiju 



cera je mediteranski leksicki relikt. Ovamo 
jos incerada f (Potomje) »kisni ogrtac« (po- 
imenicen part. perf. u z. r.), danasnja cerada f 
»V vostano platno, 2° nepromocivo odijelo 
(pomoraca), 3° navlaka na kolima i si. za 
zastitu od nevremena« < tal. (tela) cerata iz 
1868., u nas mletacko -ada. Pridjev materije 
na -eus poimenicen u m. r. lat. cereus »candela 
di cera« > (uskrsni) cerej = cereo, gen. -a 
(Prcanj) < tal. cereo »vostana svijeca«. Upor. 
kre.-rom. Sir. Ucena crkvena rijec. Ta se svi- 
jeca zove u Dubrovniku krilat, gen. -ata m 
(Mikalja, Stulic) »cereus paschalis, velika de- 
bela vostana svijeca sto se svecano blagosilja 
i upaljuje na bijelu subotu (u nju se za- 
badaju zrna tamnjana)«. Budmani je vec naslu- 
civao u slogu .kri- dalmatoromanski refleks 
za cera sa c > k kao u kapula, kimak. Bit ce 
od vlat. pi. (festum) cereorum, disimilacija 
r-r > r-l, upor. za plural kandelora. Glede 
*cereo- > drom. kri- upor. krc.- rom. *cere- 
seu > kris. Docetak -at potjece od unakrste- 
nja sa kerostat m (16. v., Dubrovnik) pored 
kerostac, gen. -sea (Vuk, Mikalja) »svijecnjak 
za domacu upotrebu, cirak, kandilijer«. To je 
grcka slozenica xr\poaT&vr\q > lat. pi. n. cero- 
stata; kerostac, gen. kerosca je upravo deminutiv 
na -be > -ac *kerostatbc, jer su kerostati manji 
od kandilijera. Budmani je vec ispravno vidio 
kad je tvrdio da je i kerostat dalmatoromanski 
refleks, a ne grecizam jer ne pokazuje c mjesto 
k pred e kako je u ciler, celija ila.; krilat se 
moze tumaciti i kao sintagma *cerearumce- 
rostata, stegnuto haplologijom; kerostat je 
singular od pi. n. cerostdta. Ovamo jos cerot 
(1775., Vladmirovic, Dalmacija: cerot za 
uboj, recept za pravljenje melema, Danicic 
cita ce-) = cerot (Perast) = drot (Rab, Bo- 
zava) »melem, flaster« < tal. cerotto (14. v.) < 
kslat. cerotum, grcki pridjev sr. r. xnpcoTov 
»vostano« (zamjena grckog sufiksa talijanskim 
sufiksom -otto). 

Lit.: ARj I, 945. 4, 938. Zore, Tud. II. 24. 
Rad 108, 218. 115, 188. Kusar, Rod 118, 
19. Crania, ID 6. DEI 860. 868. 870. Prati 
257. REW3 1829. 1835a. 

Cerber m (16 v., Dubrovnik) = Gerbar 
(16. v., Ranjina) = (disimilacijom r-r > m-f) 
Qember (18. v., Margitic) = cembir (fokiem ~, 
Hektorovic). Od tal. cerbero < lat. Cerberus < 
gr. KepPepoc, pasja nakaza sa tri glave, cuvar 
Averna (ulaza u pakao). Danas Cerber (prema 
lat.). 

Lit.: ARj I, 767. 933. 943. DEI 863. 



cercija 



310 



cerjen 



cercija m (Banja Luka) = cercika f pored 
iercika (Kosmet, i je nastao iz -ij-, -ka je 
nas nastavak) = cercinka f (Bosna) »sinonimi: 
trgovka, pazar-bula (Sarajevo), nosilica (Ba- 
nja Luka), Hausiererin«. Odatle izvedenica s 
tur.- -luk', cercilak pored cercthk m »hauzi- 
ranje«. Od tur. gergi. Turcizam iz oblasti 
trgovine (upor. cesatluK), potvrden je rum. 
cercelar »Hausierer«. 

Lit.: Skok, Sldvia 15, 190., br. 109. Ele- 
zovic 2, 442. Lokotsch 410. 

cerenac, gen. -enea m (Vuk, Srijem) »preda 
na drvetu radi hvatanja ribe«. To ribarsko 
orude nije dovoljno opisano, pa se pravo 
znacenje ne vidi. Nije li to vrsta mreze na 
prutu nalik na onu koja se na Jadranu zove 
vojga »Sacknetz«. Svakako je identicno s ces. 
ceren »Senkgarn«, odatle denominal cereniti 
»mit einem solchen fischen« i polj. cierzen i 
izvedenica s istim deminutivnim sufiksom -be 
(kao i srijemski ribarski termin) cierzeniec 
»Sacknetz«. Zbog toga se moze smatrati 
praslavenskim ribarskim terminom. Danicic ga 
identificira sa cren = crem (v.) < rus.-cslav. 
cmenb, rus. ceren »Griffeines Messers« i smatra 
da je e umetnuto u grupi cr (ispor. cerisnja, 
ceri'vo ZK), sto ne moze biti kako pokazuju 
ceski i poljski identicni termini. Ne zna se 
idu li etimologijski zajedno s ovom rijeci 
imena biljki mall cerlnac (Brae) »glodiolus 
segetum« i cerinka f »fuligula marila Steph.«. 
U litavskom postoji s prijevojem e-o korinis 
»retis genus«, u lotiskom keru »fangex«. Kako 
postoji jos rus. ceren u znacenju »Strunk, 
Stiel« i u slov. cerena f »saxum, scala«, moglo 
bi biti da je ceeem, pridjev na -en (v.) od ie. 
*(s)qer- »rezati« ili *qer- »hvatati«; cerenac = 
polj. cierzeniec bio bi tada poimenicen pridjev 
u znacenju »ono sto je postavljeno na odsjecenoj 
grani ili cim se hvata (riba) > vojga, Sacknetz«, 
a slov. cerena »ono sto reze noge > pecina«. 
U torn slucaju Cerenac, gen. -nca (Krk) je i 
razumljiv toponim. 

Lit.: ARj I, 943. 944. Miklosic 33. SEW 
1, 144. Matzenauer, LF 7, 31. Loewenthal, 
WuS IO, 142. Perusek, ASPh 34, 48-9. 
WP i, 412. 2, 577. Machek, CSR 273. Sulek, 
Lm. 52. 521. Hirtz, Aves AA. Fink, Im. 26. 

cereviz m (Vuk, Bosna, valjda Travnik, 
gdje se c i c ne razlikuje) = cereviz (Sarajevo) 
= dereviz (Mostar) »persun, celer«. Turcizam 
(kereviz »sellerie«): bug. ker(f)viz*, kerevizecb. 

Lit.: ARj 1, 744. Skok, Sldvia 15, 338., 
br. 135. Mladenov 236. 



cerez m (Mostar, narodna pjesma) = 
gerez (Kosmet) »poslastica poslije ili izmedu 
jela, slatkis, voce, ajvar«. Turcizam (gerez) 
iz oblasti hrane, potvrden samo kod nas. 

Lit.: ARj 1, 944. Skok, Sldvia 15, 190., 
br. 110. Elezovic 2, 441. 

cerga f (Vuk, 16. v., Kosmet, gen. cerge, 
u Bosni akcenat i cerga} »1° zastirac koji 
sluzi mjesto cilima (Kosmet), 2° ponjava i od 
kostrijeti zastirac od 3 pole (Srbija, Levac), 
3° ciganski sator«. Odatle deminutivi na -iaaj 
-ice cergica (Kosmet) pored cerzica f, cerglce, 
gen. -eta n (Kosmet) i radna imenica na-os i 
-ar (v.) cergds, gen. -asa = cergar, gen. -ara 
»Ciganin«. Balkanski turcizam (?) romanskog 
podrijetla (gerge < lat. serica, gergye »ciganski 
sator«) iz oblasti pokrivala i tekstila: cerga f 
»Bauerntuch, Wagendecke«, bug. cerga f »Zelt, 
dickes Gewebe«, odatle Cergilo n »sator« i 
deminutiv eerie »mali cilim«, craga, arb. gerge 
pored cerge f »prostirac od vune«, cine, cerga 
f istog znacenja kao i ngr. (Epir) TaEpya, 
tur. gerge. Istaknuti treba da balkanske va- 
rijante ne pokazuju nikakva traga turskom 
akcentu na posljednjem slogu i da c pored c 
u arbanskom upucuje na novogrcki izvor. 
Moguce je prema tome da je od serica naj- 
prije nastalo ngr. Toepya, odatle tur. gerge, 
odatle opet u ostalim balkanskim jezicima c 
mjesto s (upor. ceke, Gege, < tal. secco) i c. 
Ovamo mozda i cergija f u Bogisicevoj bugar- 
stici: lomiti kopj e na cergiji pred Budimom. 
Tu rijec Danicic izvodi iz perz. cera-gah »pa- 
siste, livada«, ali se fonetski ne slaze. Upor. 
za takove perzijske slozenice tezga (v.). 

Lit.: ARj 1, 944. Miklosic 33. SEW I, 
145. Mladenov 688. Elezovic 2, 441. Pascu 
2, 120., br. 233. Thumb, LF 14, 354-359. 
Zubaty, ASPh 16, 387-388. GM 440. Vas- 
mer, RSL 3, 277. REW* 7848. Lokotsch 412. 
Romdnsky 101. Skoljic 1/140. 

cerjen m (na cerene, 14. v., Vetranie, 
Vuk, Crna Gora, jekavski oblik za «k) »1° 
svod nad ognjistem s rupom gore gdje se 
sastavlja s dimnjakom, sinonim: bolta f (v., 
ZK), napa f (Dalmatinsko i Hrvatsko Pri- 
morje), 2° (Lika, Vuk) kao plitak kos u kojemu 
se susi zito vise vatre« = cerin (ikavski oblik 
kod dvojice pisaca) = cerjan (Hercegovina, 
Trebinje, ja < ) »Ijesa vise vatre u seoskim 
kucama« = ceranj (dalmatinska Neretva a < e 
poslije r) »onaj osit sto se ogradi ispod dim- 
njaka iznad ognjista da se skuplja dim« = 
ceren (ekavski oblik za "k, Srbija, Uzice) = 



cerjen 



311 



cesati 



cerenac, gen. cerenca (Srbija) »Ijesa od pruca 
ogradena sa strane daskom na kojoj se susi 
kukuruz«. Sveslavenski izraz iz praslavenskog 
doba iz oblasti kulture ognjista, srodno s 
njem. Herd. Ie. je korijen ker- »gorjeti, lo- 
ziti«, upravo pridjev obrazovan s pomocu su- 
fiksa -eno, dok je u polj. trzon = ukr. cerenj 
= rus. ceren sa sufiksom -no kao gbrm, (v. 
grnac) i lat. fornus. Rijec je kulturni termin 
koji posudise Madzari od panonskih Slavena: 
csereny »crates viminea, scirpea, Hiirde, Wa- 
genkorb«, s promijenjenim znacenjem koje 
se osniva na cinjenici da je stslav. ceeem, bio 
pleter od pruca koji se mogao upotrebljavati 
u razne svrhe, 

Lit.: ARj 1, 944. Miklosic 34. SEW 1, 146. 
Bruckner 582. WP I, 418. Osten-Siicken, 
LF 22, 318. ss. Matzenauer, LF 7, 31. Jokl, 
Unt. 108. 110. 116. Gombocz-Melich 972. 

Cerkez, gen. -eza m (Vuk, narodna pjes- 
ma) = Cerkas (Vetranie) = Cerkezin (Kos- 
met, sa -in koje individualizira) prema Cer- 
keskinja f i cerkesce n »cerkesko dijete«, pi. 
Gerkescici. Odatle prezime Cerkez (katolici oko 
Sirokoga Brijega, Hercegovina), pridjevi na 
-ov i -ski: cerkezinov i cerkeski (Kosmet, grob- 
Ije, selo, trnje, slozenica cerkeztfn, Gojbulja, 
Kosmet). Turski naziv za kavkasko pleme Adige 
koje su Turci naselili na Kosovu. Ovamo ne 
ide cerkezi m. pi. (Banja Luka) »manchette«. 

Lit.: ARj 1, 944. Skok, Sldvia 15, 366., 
br. 111. Isti, HE 4, 229-31. Zupanic, Etnolog 
5-6, 218-53. Rusic, EJ 2, 254-5. Elezovic 
2, 441-2. skoljic 1, 140. 164. 

cersa f (Mikalja, Gundulic) s glagolom cer- 
sati se, cersanje n (16. v., Marulic) — cersa 
(nije dovoljno potvrdeno) »1° bjelilo cim se 
zene bijele, 2° biljka Phytolacca decandra 
(Sulek)«. Od lat. cerussa, mozda grckog pod- 
rijetla. Sinkopa penultime u slaze se sa tal. 
cerse (Molfetta), cerese, celese (Napulj). Upor. 
i tal. gersa. 

Lit.: ARj 1, 771. 945. 2, 39. DEI 874. 
REW 3 1842. Sulek, Im. 541. Machek, CSR 72. 

certo, prilog (Dubrovnik, Naljeskovic, 16. v.) 
»zacijelo«. Od tal. certo < lat. certus »siguran«, 
particip perf. od cernere, kre.-rom. dart. S 
prefiksom con- koncert m, rijec je internacional- 
na. Ovamo koncertaclja f < njem. Konzer- 
tation »ugovor izmedu privatnika i drzave u 
pogledu vojne sluzbe« (polovina 19 v.), s 
pridjevom koncertativan. 

Lit.: ARj 1, 945. 5, 263. Budmani, Rad 
65, 166. DEL 873. 1044. 



cerveo, gen. -eia m (Marin Drzic) »mozak«. 
Od tal. cervello < lat. deminutiv cerebellum 
od cerebrum, kre.-rom. carviale, kome nema 
traga u hrvatskim narjecjima na Krku. Na 
-ata milansko zervelada = cervellata > safa- 
lada [< madz. szqfdlade], upor. njem. Zer- 
velatwurst. 

Lit.: ARj 1, 945. REW 1826. DEL 874 
Vujaklijo? 856-7. RK 2, 1749. 

cervis m (Srbija) = cent's, gen. cervlsa 
(Kosmet) »jelo kao zitka cicvara od brasna, 
octa i bijela luka (sos) u koje se umace peceno 
meso«. Balkanski turcizam perzijskog podri- 
jetla (tur. cervij < perz. cdrbis »most«) iz oblasti 
hrane: rum. cer(e)vis »Talg, Unschlitt, Rin- 
derschmalz«. 

Lit: ARj 1, 945. Elezovic 2, 440. Lokotsch 
413. 

cesati, cesem impf. (Vuk, 16. v.) = cesati 
(Vuk, s iz prezenta prenijet u infmitiv a moze 
biti i asimilacija c-s > c-s, ispon iscasiti) 
(if-, o-, po-, ras- se) »1° grepsti, 2° cesljem 
ili cetkom gladiti ljudsku kosu, zivotinjsku 
dlaku, grivu, timatiri konje, stoku, 3° cistiti 
vunu, konoplju«. Odatle od ocesati, -sem pf. 
prema impf, ocesavati postverbal na -&Z>5 je 
ocesah, gen. -(ka; rascestvati, -ujem. Sve- 
slavenski glagol iz praslavenskog doba iz 
oblasti njegovanja tijela i stoke. Ne moze se 
kazati da je baltoslavenski jer u baltickim 
jezicima ta osnova postoji u prijevoju a te u 
znacenju 1°: lit. kasti »kopati jamu«, odatle 
iterativ kasyti »neprestano polagano grepsti«. 

Izvedenice su brojne i stare, od kojih se 
neke cesto nalaze i u drugim slavenskim je- 
zicima: na -ulja cesulja f (Sulek) »biljka ge- 
ranium robertianum«, na -ho (upor. kasaljj 
cesalj, gen. -sija pored ceslja »pecten« (16. v.) 
= ceselj, gen. -Sija, sveslavenska izvedenica, 
odatle u stokavskim narjecjima denominal ces- 
Ijati, -am impf. (Vuk, 16. v.) (if, na-, o-, 
po-, ras-) = cesljat, -am (Kosmet, objekt kosu, 
vunu) prema iscesljavati pored iscesljlvatl i na- 
cisljati, nacisljam (s prijevojem e-i kao u doci- 
kati); od rascesljati postverbal je rascesljak, 
gen. -aka m »rijetki cesalj«. Taj je denominal 
zamijenio cesati u torn znacenju (upor. samo 
pocesati, ZK). Odatle dalje izvedenice de- 
minutiv na -ic cesljic, na -ika ime biljke ces- 
Ijika f (Vuk) = cesljlka (Kosmet), odatle opet 
cesljlkovina f, oceSljika f »biljka pecten Veneris«, 
na -iga cesljiga f = na -uga cesljuga f (Vuk) 
»1° bijeli ckalj (biljka), 2° ptica fringilla cardu- 
elis«, odatle opet cesljugdrka i i ptica ceslja- 



cesati 



312 



cesati 



gar te igovinafi cesljugovina i »kol. cesljiga«, 
na -aljka cesaljka i »biljka koja se zove hipo- 
koristicki i ceslja«, na -ak cesljah morski, na 
-anica cesljanica f »tobocic za cesalj«, radna 
imenica na -ar cesljdr m prema cesljarica f. 
U izvedenici cesalj s je nastao asimilacijom 
prema sufiksu iz *ces-lio. Ona dokazuje da je i 
u slavenskom postojao kao i u litavskom pri- 
marni glagol *cesati koji je zamijenjen gla- 
golskom izvedenicom na -a-ti. 

Od cesati izveden je s pomocu sufiksa -alo 
za oruda cesalo n (ZK i kod pisaca, akcenat se 
mijenja prema dijalektima). Tu izvedenicu 
posudise Rumunji u dva vida: 1° teseala f 
»orude za timarenje stoke«, odatle a tesala == 
cesala (Moldavija) i metatezom setela — sdcala, 
2° cer scala = cear said i odatle denominal 
cearsdli. U 1° ; je zamijenio slavensko c zbog 
unakrstavanja s rum-lat. texere > tese; u 2° 
umetnut je r (upor. Marseille za Massalid). 
To rumunjsko umetanje ne ce biti iste prirode 
kao u kajkavskom cesrati, -am impf. (Beloste- 
nac, Jambresic) (ras-), racsesravati = cesrat 
(Cres) u znacenju tudice gorgati = gargasati 
(v.), odatle radna imenica obrazovana pomocu 
kajkavskog sufiksa -avac cesrdvac m prema f 
rascesravka. Tu je r potvrden i u polj. czochrac 
i u nasem ceser, odatle cesernjaca »conifera« 
(to je izvedenica od ces- s pomocu sufitsa -er). 
Kajkavsko cesrati moze biti *cesbrati. Postoje 
jos izvedenice od prezentske osnove ces-: 
na -ulja cesulja f »racemus« = cesnja (16. v.) 
»squama«, odatle na -ka cesuljka fistog znacenja. 

Pridjevska izvedenica na -&« je poimenicena: 
cesan, gen. -sna m (Vuk, Boka, Kosmet) = cesan, 
gen. cesna (ZK) = cesen (kajkavski, Trebarjevo, 
Hrvatska) = cesno n (Kosmet) = cesenj, gen. 
cesnja (Cres) »1 ° dio luka, 2° bijeli luk«. Posljednje 
znacenje nastalo je iz sintagme cesnb ili cesno 
b(ij)eloga luka (15. v., Starine 10, 94), odatle 
slozenka cesnoluk (17. v.) »bijeli luk«. Odatle 
izvedenica na -io cesanj, gen. cesnja (Vuk) = 
cesanj, gen. -shja (Kosmet). Taj se pridjev 
poimenicuje sufiksima: na -lea cesnica f (Delia 
Bella) »jelo od bijela luka, kao gusta corba«, 
na -jak cesnjak, gen. -aka m (Vuk), odatle 
deminutiv na -bko cesnjacak, gen. -cka »scor- 
dium«, na -jaka cesnjaka f »alliaria officinalis«, 
na -jaca cesnjaca f »alliaria«, na -ovka cesnjovka 
f (Hrvatska) »kobasica s cesnjakom«. Znacenje 
cesnjak = cesan »bijeli luk»« moze biti i pre- 
vedenica stvnjem. chlobolouch > nvnjem. Knob- 
lauch, u narjecju Knofel, sto znaci »rascijepani 
luk«, ali i osnova ces- prvobitno znaci to isto. 
Od prvobitnog pridjeva 1° denominali su: 
ocesnuti, -nem pf. »otrgnuti«, ocesnivati, -ujem 



pored ocesnovati (Belostenac), rascesnuti, -em 
»rastaviti« pf. prema impf, rascesnivati, -ujem; 2° 
pridjevi na -ov, -ovit cesnovd trava f »teucrium 
scordium L.«, cesnoviti luk (16. v.). 

Veoma je vazna varijanta koja pokazuje h 
mjesto s: cehati, -am impf, »trgati, cupatk 
prema pf. cehnuti, -nem (o-, rai-) = ceknuti, 
-em (Stulic, nepouzdano) = ocenuti, acenem, 
ocekdvati — cijati, -am (Vuk) = Ujati (ZK, 
objekt perije »perje«) impf, prema rasceniti. 
Prijevoj e-i nalazi se i u ocivati, dcivam impf. 
(Sice, Slavonija), odatle postverbal cija f »u 
pera na badrljici sto se svlaci kad se cija«. 
Upor. i cenkati — cinkatl pod cenkati. To h 
dolazi i u cehno (Vuk, Srbija) = ceno (Mili- 
cevic, Pancic) = ceno luka (Kosmet) = (sa 
sufiksom -ro) Senj beta luka (Srbija), poimeni- 
cenje na -jaca cenjaca f (Vuk, Sumadija) »neka- 
ka kisela jabuka«. Ovo h za. s zastupljeno je jos 
u izvedenici na -ulja cehulja f (Vuk, Crna 
Gora), odatle deminutiv na -lea cehuljica (17. 
v.). U toj se izvedenici mijenja Au/: cefulja, 
deminutiv cefuljica (ZK) »otrgnuti komad 
grozda«, cifuljika (Rukavec, Istra) »grozd od 
5—15 zrna grozda«. U istarskoj cakavstini 
dolazi r mjesto samoglasa e ili u: cefrlica — 
= crfulja = cefuljica »pars racemk (upor. 
krletka i krpusa za istu pojavu). S prijevojem 
e-i (v. gore cijati') i s, h > / ide ovamo: ci- 
funjati, -am (Vuk, Risan) »komiti kukuruz, 
komusati (v.)« impf., kao i rum. a ciufuli. 
Jos treba spomenuti pridjev cusljav »cupav, 
neocesljane kose«, gdje je dosao samoglas u 
mjesto e zbog semantickog unakrstavanja s 
cupav, te kusljav sa cesalj. Ie. osnova *qes- 
»grepsti, cesatk nalazi se u nasem jeziku jos u 
prijevoju o u kosa (v.), kosmat (v.), mozda i u 
kosnuti (v.), i s diftongickom varijantom oi > 
ai > u cesta (v.), upor. stprus. koimis »ce- 
salj« i koistwe »cetka«. 

Lit.: ARj 1, 92. 921. 938. 945. 947. 957. 
958. 959. 960. 2, 22. 23. 4, 80. 7, 239, 8, 512. 
518. 514. 515. 530. 13, 363-71. Miklosic 
35. SEW I, 151. Trautmann 119. Bruckner 11. 
80. ^48, 179. 181-182. 51, 228. WP 1, 
449. Elezovic 2, 117. 439. 442. Mladenov 
684. Sobolevski, Sldvia 5, 445-446. Brug- 
mann, IF 1, 562. Vaillant, RES 22, 19. Sld- 
via 9, 495. Bezzenberger, BB 27, 168. Boisacq 
443. 489. 677. 1074-1075. Kuzmic, NVj 
24. Scheftelowitz, KZ 56, 179. Jokl, Unt. 
168. 223. Festschrift Kretschmer 78-95. Meil- 
let, RSI 2, 61. Osten-Sacken, IF 28, 146., 
bilj. Tentor, y F 5, 204. Ribaric, SDZb 6, 
141. Strekelj, DAW 50, 34. Tomanovic, IF 
17, 205. Tiktin 1580. Hirtz, Aves 37. 59. 



313 



cest 



cesma f (Vuk, 17 v.) = cesma, gen. cesme 
(Kosmet, Srbija) »1° sinonimi domaci: vrelo 
(v.), izvor (v.), kladenac (v.), studenac > 
zdenac; turski: bunar; 2° toponim«. Odatle 
deminutiv na -ica cesmica, pridjev na -in 
cesmin, radna imenica na -dzija cesmedzija m 
(Kosmet). Prema Dickenmannu istog je po- 
drijetla i hidronim Cesma, koja izvire u Bi- 
logori izmedu Virovitice i Velikog Grdevca 
(pritok je rijeke Lonje). Zove se i Cazjna, 
kotar pak, kojemu je dala ime, samo Cazjna, 
isto tako i samo mjesto. U 12. v. potvrdeno je 
Cesma. Tesko je misliti, zbog kronologije, 
da je taj toponim i hidronim identican s bal- 
kanskim turcizmom perzijskog podrijetla (perz. 
edsma > tur. cesme »quelle, Springbrunnen«, 
istoga podrijetla je edsm »oko«, upor. i hrv.-srp. 
metaforu oko »izvor«) : bug. cesma, rum. cismea. 
Lik cesma od cesma razvio se po zakonu disi- 
milacije ts-s > c-s. 

Lit.: ARj 1, 948. 959. Elezovic 2, 445. SEW 

1, 151. Dickemann I, 86—88. Lokotsch 402. 

cest', cesta (Vuk, 13. v.) = ces, cesta (Ko- 
smet) »sinonim: gust, dicht, haufig«, baltoslaven- 
ski i sveslavenski pridjev iz praslavenskog 
doba, danas potisnut u hrvatskim narjecjima 
od gust (npr. mjesto cesto puta kaze se u ZK 
gusto krat). Poimenicen je f cesta = cesta 
(Kosmet) »sinonim sikara, Dickicht«, sa su- 
fiksom -ak cestdk, gen. -aka (Srbija), upor. 
rum. desis »padure deasa« < lat. densis; odatle 
augmentativ cestina i i cestina (17. v.), ap- 
straktum na -oca cestoc'a f. Denominali na 
-ati i -iti: ucestali (odatle pridjevi ucestali 
pored ucestani), cestiti, cestim (16. v.). Cudno 
je znacenje Vukova perfektiva nacestiti (objekt 
vinograd, Srijem) »posaditi loze mjesto onih 
koje su se osusile«. Prilozi: cesto, pocesto (Piva- 
Drobnjak), kod cakavaca casto (1496, Sta- 
rine 23, 69 sa a < \ kao ujacmen, zajac, zfllac, 
zaja »zeda«, jadrka, ZK). Litavski particip 
pasiva kimsztas »napunjen« objasnjava fone- 
tiku i postanje sveslavenskog pridjeva. Ta 
uporednica kaze da je e nastalo od nazala 
/, -t je participski na'stavak koji je dosao na ie. 
osnovu *qem. »stisnuti«. Ta se osnovajos nalazi 
s prijevojem o u kom. 

Lit.: ARj 1, 949. 951. 955. 7, 224. Elezovic 

2, 442. Vukovic, SDZb 10, 398. Miklosic 32. 
SEW I, 154. Trautmann 126. Bruckner 78. 
Mladenov 684. WP I. 389. 393. Boisaap 1117. 
StevanOvic, NJ 3, 173. si. 

cest 2 , gen. -t f (Vuk, 12. v.) = cast (Istra 
glede a < i > e upor. cakavsko casto, zaja) 
»1° sinonim: dio, pars; 2° sors, fortuna«. 



Ne smije se ni etimilogijski ni semanticki po- 
mijesati s pridjevom cest, cesta (v.). Sveslavenska 
imenica iz praslavenskog doba. Nije baltosla- 
venska jer balticki jezici pruzaju usporednice 
sa drugojacijim prijevojnim stepenom. Odatle : 
deminutiv na -ica cestica f »1° particella« (> fr. 
parcelle > parcela, parcelirati) , 2° hostija (u 
pravoslavaca)«. Od sintagme zla (huda, opaka, 
protivna itd.) cest »malum fatum« nastade 
slozeni pridjev zlocest, koji odgovara znacenjem 
i postanjem tacno £r. mauvais < *malifatius. 
Ovako je nastala i istarska slozenica (Vodice, 
Dane, Jelovica, Medulin) golecast, gen. -/ 
= golacast (Medulin) »kicma, Riickgrat, 
Wirbelsaule«, od sintagme (meso od) gole casti. 
Ovamo i poimeniceni pridjevi cesnica f = 
cesnica (Kosmet) »pogaca ili pita koja se mijesi 
na Bozic«, cesnik (12. v.) »particeps«, danas 
ucesnik, ucestvovati i apstraktum ucesce, sau- . 
cesce, saucestvovati (ovo i s varijantama su-), 
saucesnik, (ove rijeci su prekrojeni rusizmi: 
ucaSIniLi, ucastvovatb, ucastie, soucastnikb, so- 
ucastie, tako misli Maretic, ali se kod nas sa 
i > e javlja ucestije, ucestbnikb vec u teksto- 
vima 13. i 14. v.). Osobito je znacajna prefiksalna 
slozenica pricest, gen. -i f (Vuk) kao preve- 
denica gr. xorvovicc = lat. communio, com- 
municare u starom jeziku i »dionistvo«. To 
je to znacajnije sto su Rumunji ocu- 
vali latinski glagol a se comunica, a Bu- 
gari ga posudili iz balkanskog latiniteta: 
komkam (iz bugarskog je usla i u starocrkve- 
noslavenske tekstove). U starom jeziku radna 
imenica izvedena odatle glasi pricesnik, gen. 
-ika m (Lika) prema f pricesnica (odatle danas 
prvopricesnik m). Znacila je »dionik«. Pridjev 
na -hni, pricestan (Vuk) posudise Rumunji 
uprlceasnafu znacenju »Tpojtdpiov xorvovixov«. 
Denominali su: pricestiti (se) (Vuk) pf. prema 
impf. pricesca(va)ti, pricestivati = pricescivati, 
-cescujem i -cescivam. Postoji jos izvedenica 
na -je pneesce n = stcslav. pricestije. Znacajno 
je da su Rumunji stvorili svoj kalk prl f es tanie 
iz slavenskih jezicnih sredstava, koji se ne 
nalazi ni u jednom slavenskom jeziku (upor. 
i zapadd f »snijeg«, za takav slucaj), tako i 
denominal precestui nema paralele *pricestvovati 
u slavenskom. To znaci da su Rumunji cesto 
stvarali sami svoje slavizme bez obzira na 
analogne slavenske izraze. To je to znacaj- 
nije sto je krscanstvo starije kod Rumunja 
nego kod Slavena. 

Od iest, gen. -/' postoje jos pridjevi na -it: 
cestit koji se nalazi samo u juznoslavenskim 
jezicima, odatle negativan necestit »nesretan, 
nevaljao, los, rdav«, od necest f (Vetranie), 



cest 



314 



ceta 



na -men (taj docetak prema trezven, trizmen, 
v.) cesmen (Lucie, Cubranovic), na -menlt 
cesmenit (Lucie). Upor. cesmina > cesvina glede 
sv < sm. Vokal e je nastao od nazala e (stcslav. 
cestb, cei. cast, polj. czes'c, rus. casi), a taj od 
ie. korijena *qnd- kome je dodan sufiks za 
apstrakta -n, koji dolazi i u infinitivu. 

Lit.: ARj 1, 946. 947. 7, 803. 12, 852. AK- 
Woi7c 32. Danicic, $ec. 3, 397-8. SEW 1, 
155. Bruckner 78. AZ 51, 230. Mladenov 525. 
679. 684. Ribaric, SAZ* 9, 148. Charpentier, 
ASPh 29, 4. Maretic, Savj. 148. 160. Isti, 
Rad 108, 96. Isti, NK; 3, 192. Boisacq 933 
-934. Meillet, RSI 2, 63. IFP 1, 392-3. 
Vaillant, 5L 14. Stefanie, Slovo 6-8, 102-3. 

cestut m (Vetranie, u stihovima: i zelja 
ostala za u cestut jedini, sto je narav sazdala 
u pustoj ledini; drugih potvrda nema). Danicic 
izvodi od tal. pridjeva danas zastarjelog cestuto 
(15. v.) »busat« na -uto ffd cesto m < lat. 
cisthos < gr. xioOoc, mediteranskog podri- 
jetla. Upor. Campo cestino kod Trogira. Ovamo 
ide Marulicev cist m »frutex«. Odatle u Slosera 
deminutiv na -be > -ac cistac, gen. cisca 
koje na zalost nije potvrdeno iz modernih 
dijalekata nego kod botanicara ilirskog perioda 
Sloser— Vukotinovica. 

Lit.: ARj 1, 957. 803. DEI 879. REW 
1952. 

cesvina f (15. v., Vuk, Crna Gora, Du- 

brovnik) = cesvina (Lumbarda, Korcula) = 
cesmina ~ cesmika (Sulek, Dalmacija, Vi- 
sovac) »1° quercus ilex, 2° cerrus, 3° Juniperus 
nana Willd.« (to je znacenje samo za cesmika). 
Odatle deminutiv na -ica cesvinica (Dubrov- 
nik), pridjev na -ov cesvinov i poimenicenje 
cesvinovina. Sulek ima jos cesmiga f = cesmiga 
»berberis vulgaris L.« (navodi da se prvi oblik 
govori u Zagrebu, drugi u Varazdinu). Nalazi 
se jos u slov. i rus. cesmina »Steineiche«. 
Belostenec i Jambresic glosiraju medite- 
ransko stablo ilex sa cer, cerova drevo. Sino- 
nimi za cesvinu su dub (v.) i dubac, posljednje 
posudeno u kreko-romanskom bos (= bbc, 
ispusteno je du-). Drugo je ime za cesvinu 
planica (v.). Prvobitan je oblik zacijelo ruski. 
Promjena sm > sv nalazi se samo kod nas. 
Upor. za takovu izmjenu trezven i trizmen (v.). 
Danicic izvodi od osnove ies- (v. cesati) i 
uporeduje slavenski naziv s njem. Stecheiche. 
Kako je lisce ovoga stabla ostro, Danicicevo 
izvodenje moze da stoji: cesm- bi bio prvobitno 
pridjev obrazovan s pomocu formanta. -m kao 
kosm- u kosmat i Kosmaj od kosa. Drugo 



njegovo uporedenje s gr. Jtpivoc, nije uvjerljivo. 
Mislio je mozda da je to izvedenica od Jtpico 
»rezati, piliti« (odatle internacionalna rijec 
prizjna), ali ni to ne stoji. Postoji jos stcslav. 
cresmina »ilex«, koje upucuje na ie. cers-, upor. 
lat. cerrus < *cersus. 

Lit.: ARj 1, 946. 957. Kusar, NVj 5,3. 

Miklosic 35. SEW 1, 151. Loewenthal, WuS 

10, 157. Matzenauer, LF 7, 32. Sulek, Im. 

52. 54. 

cesagija f = kasagija (Vuk, 18. v.) = 
kasagija (Kosmet) = kesagija »sinonim: cesalo 
(v.)«. Oblik cesagija nastao je unakrstavanjem 
turske imenice i nasega glagola cesati. U 
kesagija samo je promjena a > e nastala pod 
uplivom nasega glagola. Upor. za takvu vrstu 
unakrstavanja kajas < tur. kais (v.) + pojas 
(v.). Odatle denominal ocesagijati (objekt: 
konj; Rijecka nahija, Crna Gora). Balkanski 
turcizam (kaiagi): arb. kashagt »Striegel«, odatle 
denominal kashagis (Gege). 

Lit.: ARj i, 957. 4, 884. 941. Elezovic 2, 
288. Skok, Slaoija 15, 336, br. 113. ZbNZ 
23, 136. 

cesit m (Kosmet) »vrsta, sorta, kvalitet«. 
Balkanski turcizam perzijskog podrijetla (tur. 
cesit < perz. cesit): bug. cesit, cine, eisite f 
»variete, espece, assortiment«. 

Lit.: Elezovic 2, 444. Mladenov 685. Pascu 
126, br. 934. 

cesneder m = cesneder (dvije potvrde iz 
15. v, pisano cesnegerl-sn-~) »dvoranin koji kusa 
jelo prije cara, praegustator«. Ide medu nase 
najstarije turcizme perzijskog podrijetla: perz. 
casnegir > tur. cesnigit. 

Lit.: ARj \, 960. 

ceta f (Vuk, 15. v.) = ieto n (Zoranie, 
Kosmet) »troupe, Schaar«. Praslavenski rat- 
nieki izraz poznat svim Slavenima osim Ce- 
sima. U poljskom je czata posudenica iz 
madzarskoga. Nema paralela u baltickoj grupi 
(upor ipak skesti) nego u italokeltskoj : lat. 
cat-erva i ir. cethern imaju istu osnovu i isto 
znacenje. Odatle deminutiv na -ica cetica f, 
pridjevi na -en i -hn ceten potvrden samo u 
cetenik, odredeni cetni, odatle poimenicenje 
na -Ik cetnik m prema cetnica T; cetnik »1° 
clan cete; koji cetuje, 2° dekurion /Novi/« 
je stara rijec jer se nalazi kao posudenica u 
madz. esetnek »pandur (u nasem jeziku ovo 
se znacenje nalazi i u Vojvodini, Vuk)«, kao 
obnovljena rijec znacila je nekada u hrvatskom 
domobranstvu »major«. Odatle i prilog cetimice. 



ceta 



315 



-ceti 



Slozenice su: cetovoda m (Vuk, Crna Gora) 
u kojoj je drugi dio turciziran sa basa (v.): 
cetobasa m kao i cetokaik (Vuk) »navicula 
armata«. Denominal na -ovati cetovati, na 
-ati, -iti rascetati (se) perf. (Sinj, Dalmacija) 
»rastaviti vojsku na cete« = rascetiti (se) 
(Stulic). Izgleda da je ceta bilo zbog znacenja 
osjecano kao plural, od cega je stvoren neu- 
trum sing, ceto (u Kosmetu se upotrebljava kao 
prilog u znacenju »cetimice«: idu Turci sve 
ceto ceto). Rijec je posudenica ne samo u 
madz. csata (16. v.) »zasjeda, grex«, esete 
»tumultus« nego i u svim neslavenskim bal- 
kanskim jezicima: kre.-rom. lata, rum. 
ceata, cine, ceata f »troupe, bande«, arb. 
cete f, ngr. (u Epiru) tohoto: »Haufe«, tur. 
gete »Raubzug«. U turskom je nastala i radna 
imenica na -ci > -dzjja: ceteci »Plunderer, 
marodeur«, koja kao posudenica dolazi kod 
nas kao cetedzija, a u madz. csetedzsi. Kao 
posudenica dobiva u turskom i madzarskom 
pejorativno znacenje. Narocito je znacajno 
znacenje arb. cete »1° srodstvo, parente, 
Verwndschaft, 2° Handschlag beim Wettre- 
nnen« (kod Gega), sto znaci da je slavizam 
dosao kod njih u terminologiju plemena (fisa) 
i bese. Ie. je osnova *qet- »ceta«. 

Lit.: ARj 2, 1. 6. 13, 365. Miklosic 35. 
SEW 1, 152. Bruckner 73. KZ 48, 180. 51, 
229. Brugmann, IF 28, 370. Rozwadowski, 
RSI 2, 73. GM 446. Joki, Unt. 299. Boisacq* 
962. Planta, IF 2, 439. Mazuranic, 168. 

-ceti, -cnem = -cmem (u zapadnim kraje- 
vima na osnovu zakona disimilacije dentala 
ts-n > c-m), sveslavenski glagol koji vec od 
praslavenskog doba postoji samo u slozenicama 
s prefiksima po-, na-, za-: poceti, pocnem 
pf. »commencer«, naceti, nacnem pf. »entamer« 
= nacet, nacnem (Kosmet) »okrnjiti sto, po- 
ceti trositi od citavoga« (pored prijelaza u 
razred glagola na nu: nacnut), zaceti, zacnem 
pf. »concevoir«, slicno kao u romanskim je- 
zicima sto postoji -cipere > fr. -cevoir (od 
lat. capere) samo u prefiksalnim slozenicama 
(concevoir, decevoir, recevoir, percevoir, itd.). 
Dodaj tome priceti, ph'cnem pf. (Piva — Drob- 
njak) »pocetf raditi nesto sto se napustilo«, 
doceti, doinim (Vuk). Sve ove slozenice od 
kojih su tri praslavenske, znace pocetak u 
raznim vidovima: prva pocetak svake radnje, 
druga kad se radi o trosenju hljeba, vina, 
treca kad se misli na radanje kod ljudi i do- 
macih zivotinja, krava, kobila, ovaca itd. 
Vokal e u inf. nastao je od e: stcslav. -ceti. 
U prezentskoj osnovi ispao je poluglas 0: 



stcslav. cbno. Taj se produljuje u z u itera- 
tivima: stcslav. poci'nati, pocinaje, nacinati, 
nacinaJG, zacinati, zacinaj/j, hrv.-srp. i slov. 
prema prezentu pocinjali, pocinjem, nacinjati, 
-njem = naclnjat, -em pored -am (Kosmet) 
zacinjati, -njem, na zapadu pocimati, pocim- 
Ijem itd, pocimati, zacimati, nacimati (ZK). 
Ovamo ne ide rascimati, -am pf. (Delia Bella, 
Stulic) »otrgati, obrati, zrno od grozdova« (v. 
cin). Samo cinjati, cinjem i cinjam (Kasic, 
Reljkovic, Njegos, Ljubisa) u narjecju znaci 
isto sto i pocinjatl, odakle je nastalo odbaci- 
vanjem sufiksa (depreverbativnim putem), 
i to samo u igri »plojke« u uzrecici cin i po- 
cinj (Crna Gora) »a toi de commencer«. 

Pridjevske su izvedenice na -hn: pocetan od 
part. pas. pocet (i u zapocet), docetan. Taj 
se poimenicuje s -Iko: pocetak, gen. -tka m (u 
Danicicevu prijevodu sv. Pisma i zapocetak), 
docetak, gen. -tka »sinonim: svrha«, prema 
ovome po analogiji dobiva -etak i svrsetak, 
nacetak, gen. -tka; m (13 — 15. v.) znaci isto 
sto pocetak »prvine«. Sa sufiksom -lo stvara se 
nacelo n od naceti, prvobitno u znacenju »po- 
cetak« kao u rus. nacalo (v. i pod celo), kod 
nas danas u znacenju »lat. principium« (inter- 
nacionalna rijec principium govori se kod nas 
kao princip m, ovamo i pridjev principijelan s 
fr. -el <-alis < njem. prinzipiell /1834/, latin- 
ska rijec je izvedenica od sintagme primum 
capere »ono sto se prvo uzme«). Od poceti 
postaje pocelo (14. v.) »initium«, u 19. v. 
»element« (Sulek). 

Nominativ neutra sing, participa preterita I 
glasi kao prilog pocan (Marulic, Drzic, Lu- 
cie, Hektorovic, Sasin) = pocam (15. v.), 
sa m mjesto h prema prezentu pocmem. Prema 
nom. pi. na -si i nom. n. duala pocavsi isti 
prilog glasi i pocansijpocamsi ili -Set a mjesto 
e je cakavizam. Maretic i Boranie oznacuju 
kao pravilo Vukov pocev, pocevsi. 

Osnova sa samoglasom e < e nalazi se jos 
u cedo (v.) i s pokretnim s u itene < seen- sa 
sufiksom -e za oznaku mladoga. U baltickoj 
grupi nema refleksa s istim znacenjem za 
praslav. cen- od ie. osnove *qen- koja znaci 
»noseci, naglo nastati, potjecali, pocetk, nego 
u lat. recens, ir. cinim »potjecem« i ce«e/»pleme«. 
Upor. ipak lit. skinu »pflucke« i stprus. er- 
-kininia »los machen, erledigen«. Prijevojna. 
praslavenska osnova s e-o je baltoslavenska. 
Lotiski prilog atkan »iznova, opet« odgovara 
praslavenskoj imenici kon, koja se govori 
samo u frazi od kon(a) do kon(a) »od pocetka 
do kraja«, u prefiksalnoj slozenici iskon m, 
odatle pridjev na -ski iskonski (Vuk), prilog 



-ceti 



316 



cetina 



stcslav. iskoni »dji'apxr|?«, u prijedlogu nakon(f) 
= nakom (Kosmet) »poslije«, u prijedloznom 
prilogu do pokon (Lucie) = napokon — napo- 
konj (nj < ni je ostatak od deklinacije i), 
odatle pridjev napokonjl (Vuk, Kosmet) »zad- 
nji«, izmijenjen u najpokonji (16 v.), najpo- 
kojni zbog semantickog unakrstavanja sa 
najposljednji, ndpokojne (Vuk, Srbija, jn je 
nastao disimilacijom iz starijeg napoiionhnb) , u 
prijedlogu kon koji je u stokavskom govoru 
izmijenio docetno h u a te dao kod prema 
prijedlozima nad (v.), pod (v.), pred (v.). 

Odatle denominali: dokonati, -am pf. (Vuk, 
Slavpnija, 17. v.) pored dokonjati »odoljeti« = 
(sa prijevojem o > a) dokanjati (Vitezovic); 
skonati (16 v.), na -iti iskoniti (18. v.) »izvaditi«. 
Od iste te imenice sveslavenski i praslavenski 
deminutiv na -be: konac, gen. -nca m »1° 
kraj, finis, 2° Zwirn, filum«, takoder slovenski 
konec, od nje opet pridjevi na -bn koncan »od 
konca«, s razlikom u znacenju konacan, bes- 
konacan (i -ko-j, odredeni konacni, prilog 
konacno »definitivno« = na -en koncen (16 v.), 
na -.ast koncast »slican koncu«, na -av koncav 
= na -iv konciv, augmentativ koncina (Lika) 
i .denominali koncati, okoncati, skoncati (se) 
pf. (ZK »ubiti«) prema impf, skoncati (Belo- 
stenac), dokoncati pf. (ZK, Krasic, kajkavski) 
»zakljuciti« prema impf, dokoncati, sa postver- 
balom dokoncah, gen. -aka m »dogovor, za- 
kljucak«, na -iti konciti (18. v.) i prilog konci 
(ZK, Istra) »barem« = konce < koncerna, 
koncemar. S prijevojem o-a idu ovamo okan- 
cina f (Vuk) »okrnjak (od sablje)« i mozda 
okdnica »komadic koze za krpanje«. Rumunji 
stvorise od pridjeva koncen svoj glagol conceni 
»vertilgen«, upravo izvedenica od pridjeva kon- 
cen, koji kod nas nije potvrden u torn znacenju. 
Veoma vazna je s kulturnohistorijskog gle- 
dista parasintakticka slozenica *za kona »od 
pocetka« > zakon, koja je sveslavenski i pra- 
slavenski nomen actionis od perfektiva zaceti 
»anfangen, commences s prijevojnim ste- 
penom o za perfektum. Znacila je prvobitno 
»ono sto je zaceto, concu«, a zatim »1° obicaj, 
2° testamentum (dijelovi sv. pisma), 3° brak, 
4° vjera«, 5° Gesetz, loi«. Semanticka je pa- 
ralela u kajkavskom dokoncah »dogovor« (v. 
gore). Odatle pridjev na -bn zakonbm, po- 
imenicen sa -ik zdkonik »1° legislator, legi. s 
peritus, 2° knjiga zakona (najstarija potvrda u 
Dusanovu Zakoniku, ima i rus. zakoniku), 
3° zakoniti muz zeni (Postila, Dalmatin)«, 
bezdkon (12. v.) od sintagme bez zakona (-nbnb 
> -n kao u stran, v.), poimenicen u bezdkon m 
(17. i 18. v.), radna imenica na -be bezdkonac, 



gen. -nca (Vuk) prema bezakonica f, na -ik 
bezakonik, pridjev na -it zakonit, nezakonit, 
apstrakta na -ost (nezakonitost, bezdkonitost, 
na -stvo bezakonstvo n, na -je bezakonje 
(17 .v.) pored bezakonost, denominali .bezako- 
niti, pozakoniti, uzdkoniti, razakoniti se (Sinj) 
»razvjencati se«, bezakonovati. Slozenice: prva 
sa nositi u drugom dijelu sa sufiksom -?o 
zakonosa (haplologija od zakononosa) i zakono- 
davac te zakonodavstvo kao neologizmi (za- 
konosa djeluje kao kalk od legislator, a za 
zakonodavac upor. njem. Gasetzgeber), kao 
kulturna slavenska rijec zakon je postala bal- 
kanski slavizam: to £;dxovov (Konstantin Por- 
firogenet), ngr. 5 axovl ( " v )> arrj - zakon »obicaj, 
Sitte«. 

Jos postoji i prijevojni stepen a od ove 
osnove: kaniti (v.) (o-), odatle postverbal 
okana u gradenju lada (v.) Od prijevojnog ste- 
pena / potjece rum. podnog »der erste Verkauf« 
i mozda zacinkd f »sinonim: pjesma, prvobitno 
pjesma kojom pocinje antiphona« (upotrebljava 
je od novijih pisaca Marine, Osvetnici 1, 46: 
cure i mladici bijesni knade /»izmisljaju«/ drage 
zacinke i pjesnlr), v. i pod cin, 

Lit.:ARj\, 262. 588. 597. 2, 37. 544. 888. 
5, 253. 264. 265. 7, 224. 234. 237. 255. 399. 
374. 375. 501. 503. 8, 147. 807. 10, 162-172. 
NJ \, 221. Maretic, Rad 108, 85. 88. Mik- 
losic 114. SEW 1, 168. 560. Holub -Kopecny 
94. 178. Bruckner 252. 424. 643. ZSPh 4, 
316. ASPh 11, 131. KZ 51, 227 Vasmer 611. 
613. Trautmann 133. Elezovic 1, 438. 299. 
308. 451. 2, 117. Vukovic, SDZb 10, 399. 
Maretic, Savj. 58. 88. Belie, Priroda 300. 
GM 480. ZSPh 9, 137. Boisacq* 391. Wijk, 
IF24, 231. NJl, 128. Slajski, PF 8, 527-235. 
Vaillant, RES 22, 22. Mladenov 240. Gorjaev 
154. Zubaty, ASPh 16, 386. Moller, KZ 36, 
326-356 (cf. AnzIF 3, 87-88). Joki, Unt. 
115-117. Jagic, ASPh 1, 433. 

cetina f (Vuk Hrvatska) = scetina (ZK, 
hrv.-kajk.) = stetina = cekinja (Vuk) »1° 
seta, Borste, 2° bodljikavo lisce«. Odatle 
pridjevi na -ast cetinjast »setosus« i na -av 
cekinjav, poimenicen sa -ka cekinjavka f »ime 
biljke«; imenicke izvedenice deminutiv na 
-ica cekinjica, na -(j)ar cetinar m = cetinjar 
m (Pancic) »conifera«, na -jak cetinjak, gen. 
-njka m = cetinjak »pesce sasso, nazvan ovako 
jer ima dracu po hrptu« (ne zna se gdje se 
tako govori); odatle i kajkavsko prezime 
Scetinec; c se razvio iz sc kako se vidi iz likova 
scetina = stetina i iz slov. kolektiva scetinje 
i dolje nize iz cetka u drugim slavenskim 
jezicima. Suglasno c nastalo je naime po 



Cetina 



317 



zakonu disimilacije, tj. s u grupi sts ispao 
je kao u krucica < kruscica, ubrucic za ubruscic 
u juznoj Dalmaciji. I u bugarskom je cetina. 
Rumunji posudise cetina f »borovica, juniperus 
communis*, Madzari csetenye »Fichtenzweig, 
frutex, Gebtisch, Waldchen«. U madzarskim 
slavizmima slav. ci prelazi redovno u es: 
csdva < scava (v.), csuka < scuka (v.) itd. 
Varijantu cekinja »Borste« nije lako objasniti, 
upor. cikotina f (Kosmet) istog znacenja. 
Mozda se i tu radi o disimilaciji ts-t < c-k 
(ali za nju nema drugih primjera), -ina je 
augmentativni sufiks (v.) koji je zamijenjen 
vec u praslavensko doba u *stet < *sket de- 
minutivnim -bka (upor. zipka od zibati): 
cetka f »1° Borste, 2° kefa, Burste«, takoder 
bug. Odatle deminutiv na -ica e'ecica f i de- 
nominal na -ati cetkati -dm (Srbija, Srijem) 
(o-). U znacenju 1° slov., ces. stet i stetka, 
u 2° polj. szczec i szczotka »kefa«, ukr. scetb, 
scetka »kefa« = rus. scetb, scetka. Primitivum 
scet, koji je potvrden u juznoslavenskom u 
denominalu na -ati cetati, -dm (16. v., M. 
Drzic) (is-, o-j »cistiti cetkom« prema isce- 
tavati, iscetivati, iscetiti (Stulic, nepouzdano), 
posudise Madzari: ecset »Pinsel«. Kako se 
vidi, rijec je sveslavenska iz praslavenskog 
doba, a i baltoslavenska. Litavska paralela po- 
maze nam ne samo objasniti fonetsku i mor A 
folosku stranu slavenske rijeci nego i utvr- 
diti ie. etimologiju: lit. Sukos f »cesalj«, lot. 
suka »kefa, cesagija« vele da se slav. *scet osniva 
na *sket- od *stk- i sufiksa -etz- Odatle k > c 
pred e, dalje sc > st. Pocetno ss- mogao je 
biti identificiran s prefiksom s- i ispasti 
(upor. kopiti, ZK, < skopiti < skopitf). .Taj 
prefiks mogao se prema kostrijet (v.) = kostrelj, 
kostrijes (v.), kociti (v.) zamijeniti rijetkim ko-. 
Odatle -kdceti, gen. -1 »1° debela, ostra dlaka 
(u koze, svinje), 2° griva u konja, magarca«. 
Odatle radna imenica na -ar kocetar m, mjesto 
koje se upotrebljava turcizam mutavdzija (v.) 
i mozda toponim Kocetin. Lit. I = lat. s na- 
stao je iz ie. palatala k u korijenu *kueq.- : 
kuq- »klopfen«. Upor. sanskr. gvdncate »otvara 
se, upravlja se«. 

Lit.: 1, 919. 925. 2, 2. 6. 4, 80. 7, 515. Mi- 
klosic 343. Bruckner 543. 545. ZSPh 4, 217. 
Mladenov 648. WP 1, 471. Trautmann 309. 
Gombocz-Melich 1001. 1004. Loewenthal, ZSPh 
6, 374-375. Tiktin 331. Zubaty, ASPh 16, 
414-414. Mikkola, RSI 1. Machek, Sldvia 
16, 189. Elezovic 2, 446. 

cetiri (Vuk) = cetiri (ZK), ie., baltoslavenski 
i sveslavenski glavni imenicki brojnik 4 iz 
praslavenskog doba. Prema stcslav. cetyre 



m, cetyri f. i m. pi. generaliziran je docetak i 
prema pluralu tri. Grupa -ir-, koja je nastala 
od- yr < ie. u: *ketur < ie. *quetyor, prijevoj 
je od -var, kako pokazuje sanskr. catvdr-i. Taj 
prijevoj dolazi najprije u dva stepena: ver 
i vor, prvi u pridjevu cetver (15. v.), poimeni- 
cenom s -ica cetverica f »4 muska celjadeta ili 
zivinceta«, u kolektivu cetver m = ietver m 
(Hrvatska Krajina) = cetver (Vodice, Istra) 
»pretpreg, sprega od dva vola koja se dodaje 
kao pomoc vec upregnutim volovima«, odatle 
denominal na -iti cetveriti (ZK) = cetveriti 
(Vodice) »dati pretpreg«, rascetveriti, cetvr (?), 
gen. cetvera (Buzet, Sovinjsko polje) »drvo 
koje sluzi da se volovi u jaram spoje s plu- 
gom«, cetvero (ZK), u slozenim pridjevima 
cetver'bdnevan, cetverostruk, cetveronog, cetve- 
ronozan, u poimenicenju cetveronofac, gen. 
-sea (upor. gr. TETpdjiouc;, lat. quadrupes), u 
neologizmu cetverokut, u prilozima cetvero- 
noske (Kosmet), -notice: s prijevojem o: 
cetvoro, gen. cetvorga, cetvorak, gen. -fka m 
»quatruplum«, cetvorka f (Vuk) »bure od 
cetiri akova«, danas prevedenica plesa quad- 
rille = cetvorka (Kosmet) »karta koja nosi 
cetiri znaka«, u Kosmetu cetvor pored cetver 
(suprotno od Uto, sukno, kola), odatle pridjev 
crtvoran (protivno od lit), denominali rasce- 
tvoriti (Sulek), cetvorka = cetvorka pored 
-ica (Kosmet) »4 muske glave«. Nizi prijevojni 
stepen vr < stcslav. eb- nalazi se u odrede- 
nom pridjevu na t kao rednom brojniku: 
cetvrti (Vuk, 12. v.) = cetvrti (Kosmet) = 
cetrti (ZK), poimenicen s -zko cetvrtak, 
gen. -tka (14. v.) = cetvrtak (Kosmet) = 
cetrtak, gen. cetrtka (ZK) »dies jovis«, na 
-ak cetvrtak, gen. -aka, »musko dijete ili 
zivince od cetiri godine«, s -ina cetvrtina f = 
cetvrtina (Kosmet), s -ka cetvrtka f »cetvrti 
dio hljeba«, s -aia cetvrtaca f »quartana febris«, 
s -alj cetvrtalj, gen. -dlja m »zitna mjera od 
18 oka«, s -ar cetvrtar, gen. -dra » mjera za 
uglove« (mozda kalk za quadrant}, pridjev na 
-ast cetvrtast »quadrangulus«, apstraktum po 
deklinaciji i cetvrt, gen. -/ (Vuk, 13. v.) »mjera 
Viertek = cetvrt pored cent f (Vodice) »ce- 
tvrtina mesa, upravo polovica prednjeg ili 
straznjeg dijela jagnjeta ili ovce«. Odatle 
denominal rascetvrtati = rascetvrtiti prema 
rascetvrcivati, prilog za -oc (v.) cetvrtoc »ce- 
tvrti put«. 

Od ovih izvedenica vazan je termin za 
dan u sedmici cetvrtak, za koji u romanskim 
i germanskim jezicima postoji naziv iz po- 
ganstva: dies jovis u romanskim jezicima i 
Donnerstag kod Nijemaca. Kako je slave nsko 



cetiri 



318 



cetrna 



krscanstvo dijelom kronoloski dosta recentno 
a dijelom ovisno od Bizanta, nije cudo sto 
taj dan nije nazvan prema slavenskom po- 
ganstvu, recimo prema Perunu, sto bi odgova- 
ralo njem. Donnerstag, nego prema brojca- 
nom sistemu : quartaferia (kao u portugalskom 
i vjerojatno u Oglaju = Aquileia) i u grckom, 
s torn razlikom da je u grckom TETdpTn »sri- 
jeda«, racunajuci s nedjeljom kao prvim 
danom u sedmici (upor. madz. hetfo), dok je 
prema slavenskom brojcanom sistemu po- 
nedjeljak prvi dan u sedmici. Madzari, koji 
poznaju nedjelju kao glavni dan sedmice, 
posudise ipak csutortok, scoiar. Apstraktum 
cetvrt kao naziv mjere kulturna je rijec i 
posuduje se. Tako Madzari posudise csetert, a 
Rumunji cifen (starorumunjski) = tfert, s 
brojnim deminutivima odatle: sfertisor, sfer- 
tulet, sfertus. Kod nas opet ta je stara slavenska 
mjera potisnuta od talijanizma kvdrat u 
jadranskoj zoni i od germanizma frtalj (ZK) 
na sjeveru. 

U baltickoj grupi paralelizam za sveslav. 
cetyre, cetver-, cetvr- je potpun: lit. keturi = 
cetyre, ketveri »cetiri puta toliko« = cetver-, 
ketvirtas = cetvrtci). U slozenim brojevima 
ima nekoliko hrv.-srp. fonetskih osobitosti. 
Za broj 14' ostao je stcslav. cetyre na desete, 
koji posudise i Rumunji za razliku od zapad- 
nih Romana: patru spre zece. Kako je akcenat 
dosao na prijedlog na, nastaju brojna skra- 
cenja i ispustanja u nenaglasenim slogovima: 
cetrnaest = cetrnqjst (ZK) = cetrnajes (Kos- 
met), gdje je n > r uz ispusteno d kao u 
gospon (ZK), gospar \ (Dubrovnik), odatle 
odredeni pridjev cetrnaesti = cetrndjsti (ZK). 
Vuk ima iz Crne Gore zamjenu prvog dijela 
kolektivnim brojem cetveronaest. Kracenja se 
nalaze i u broju za 40, gdje deseti dolazi u 
pluralu: cetrdeset = cetrdeset (ZK). Upor. 
rumunjsku prevedenicu patru zeci gdje je 
zeci takoder plural od zece. Tako se cita 
kod Ranjine cetrdesti, gdje je desti plural od 
dest, koje se pokracuje u (d)es u cetres = 
ceterese (40. dan ukopa, Skopska Crna Gora) 
= cetres = cetres = (Kosmet) pored -es, 
odatle cetreskinja f »sinonim za grecizam 
sarandar (v.), 1° molitva porodilje poslije 
40 dana, 2° placa sveceniku za pomen mrtvom 
poslije 40 dana«. Odatle kolektivni broj ce- 
trestoro (Vuk), s -ica cetridestorica (Dalmacija, 
Podgora /?/, Pavlinovic). Odredeni pridjev 
glasi cetrdeseti pored cetrdes(ej)ni kod starih 
pisaca. Oba lika se poimenicuju: cetrdesetica, 
cetrdesetina, cetrdesetnica — cetrdesnica (pre- 
vedenica quadragesima) = cetresnica (Skopska 



Crna Gora). Brojnik sto uz cetiri dolazi u 
n. pi. :, cetirzsta (Kosmet) = cetrsta, odatle 
pridjev cetrstott. Sonantno r <ri, koje je na- 
stalo u ovim slozenicama i uslo u nas danasnji 
knjizevni i saobracajni jezik, nalazi se kod 
starijih pisaca i u samom brojniku cetre za 
cetire, po cetare strane (ar = r) kod cakavca 
Barakovica (Vila, 69). Jos treba spomenuti 
slozenicu cetirireska f (Srbija, Crna Reka), 
s haplologijom tipa zakonosa: cetereska (Les- 
kovac, Srbija) »sinonim: skadarka, crno me- 
kano grozde koje najprije zri i najbolje je 
za jelo« (nema obavjestenja zasto se tako 
zove; valjda zbog toga sto se cetiri puta reze). 

Lit.: ARj 1, 2. 4. 2, 8. Miklosic 36. 244. 
Isti, Term. 20. SEW 1, 53. Budimir, Rad 
309, 89-90. Trautmann 131-132. WP 1, 
512. Elezovic 2, 443. Mladenov 684. Ribaric, 
SDZb 9, 138. Tiktin 1414. Jagicev zbornih 
212. si. Vaillant, RES 9,5., bilj. Murko, WuS 
2, 84. Miiller, /F54, 137-138. Iljinski, ASPh 
34,5. Boisacq 960-961. Ducange 3, 436—7. 
Schroder 964. 

cetfkati, cetfkdm impf. = cetverikati »gla- 
gol kojim se oponasa glasanje jarebice«. Na- 
staje prema onomatopeji cetir cetir cetir cetir 
(Velebit, Bakar, Hreljin). 

Lit.: ARj 2, 8. 11. 82. Hirtz, Aves 53. 55. 
60. 61. 62. 198. 325. 333. Fink, Im. 14. 

cetrna f (Stolid, mozda stamparska grijeska 
za) = cetrnja (1670., Belostenec, Jambresic, 
Habdelic, hrv.-kajk.) = catrnja (17 v., Vuk, 
Mikalja, Stolic, Hercegovina, Trebinje, Ogu- 
lin, u narodnoj pjesmi apozicija voda catrnja) 
= catrnja (Skradin, Risan). Nalazi se jos u 
rum. ceternd = ceatirnd i u madz. csatorna 
»zlijeb, cijev«. Od lat. cisterna (i > h > e, a) ; 
l mjesto st nastao je po zakonu disimilacije 
ts-st > ts-t koja se nalazi i u talijanskim 
narjecjima. Posudenica je stara, kako pokazuje 
poluglas za nenaglaseno i i sto je vezana samo 
na kopno. Pored ovoga kopneni je i djelomice 
primorski oblik i sternja (ZK, slov., bug. i 
ngr. OTEpva) = sterna (Cres) = sterna 
(Kastavstina, Glavinic, Prigorje, Krasic, hrv.- 
kajk.), odatle deminutiv sternica (istro-cakav- 
ski). Taj se oblik moze tumaciti na dva na- 
cina: 1° kako je u slovenskom potvrden oblik 
susterna (Trubar, asimilacija c-st > s-st), sterna 
je moglo nastati haplologijom od *cbsterna, 
2° kako je opet u 13. v. u dvjema knjigama 
pisanim crkvenim jezikom potvrdeno isterna 
(isterny rekse crepnyje triiby, Krmcaja) u ko- 
j'em je / mjesto ci nastalo od gr. ywcEpva = 
jtal. jisterna, na Sardiniji gisterra, izgovorom 



cetrna 



319 



cevercila 



yi > i (odatle odbacivanjem i ngr. OTEpva), i 
jslav. sterna mogio je nastati na isti nacin 
kao i novogrcki oblik. Dva su jadranska otocka 
i obalska oblika: gustima (ikavski, Peljesac) = 
gustima (Trogir, 1370., Hvar) = gustrina (Ra- 
cisce, Kuciste) = gustima (Vrbnik, Kavanjin) 
= gusterna (15. i 16. v., Marulic, Bozava, 
Molat, Ugljan, Split 1069.) = gusternja (17. v., 
cakavci) = gusterna (16. v., Dubasnica, Pag, 
ekavski) = gusternja (17 v.) = guscerna (Las- 
tovo) = (jekavski) giistijerna (16 v., Dubrov- 
nik, Cavtat, Radnic) = (metateza) gilstrijena 
(Cilipi); odatle deminutiv gustijernica, apo- 
zicija voda gustierna (Radnic, v. gore voda 
catrnja) Igust'ierna je potvrdena i kod gradiscan- 
skih Hrvata. Mjesto g potvrden je na Bracu 
1182. (prijepis 1250.): na kalehb u kostenne = 
Kosti'rna (toponim na Visu). Najstarija je 
potvrda 1069: terra., ad gusternam. Miklosic 
ima jos hrv. gusturna. Oblik sa g je specificno 
dalmatinski oblik rasiren od Dubrovnika do 
Kvarnera gdje pocinje area oblika sterna. 
Bokeljska i crnogorska varijanta glasi blstijerna 
(Perast, Risan, Pastrovici) = bisuerna (Budva, 
Krtole, Bogdasic, Bijela, Dobrota, Lepetane) = 
bistiernja (Sutomore, Bar) = bistrierna (Jo- 
vicevic, Crna Gora) = brstijerna (Stoliv). 
Upor. i na Bracu bistranka »voda iz bistijerne 
(Pavlinovic)«. Oblik sa bi- potvrden je u 15. v. 
u Novakovicevoj Aleksandridi, takoder topo- 
nim Bisterna (15 v.) u Donjoj Lastvi. Miklosic 
ima i bisterna. Sinonimi su bunar, studenac > 
zdenac, ubli, pocuo, puc, saranac = sarnie. 
Arbanasi u Ulcinju za bistiernu kazu pus < 
lat. puteus; u mjesto » od cisterna nalazi se i u 
istro-rom. dustierna, zustierna. Nastao je unakrs- 
tavanjem sa gr. xkvqio »perem», xXuaxnc,, -npoc,, 
xXuaxiipiov (v. klistir > glistir) ili sa kvotic, »mje- 
hur«. Kako se na natpisimau pise iu ili ui, obja- 
snjavaju se dalm. gusterna = istrom, zusterna 
od vlat. *giusterna (c > g je kao u yiotipva) 
prema drom. gusterna (upor. Igalo za 
oiyiakoc), a u istrom, zusterna ili giil- > diu 
> dusterna, dok je bokeljsko i crnogorsko 
'"guisterna > *gbisterna > bisterna. Lat. 
cisterna > gr. xiaxepvn je prema Battistiju 
vjerojatno etruscanskog podrijetla. Upor. jos 
arb. cuterr-i »Bach, Forellenbach« (cuterr 
troftash) pored shi -u < sinus. 

Lit.: ARj I, 332. 776. 915. 2, 8. 9. 3, 511. 
512. 516. 4, 30. 5, 187. 828. 7, 495. 9, 749. 
10, 438. SEZb 5, 1213. Pletersnik 2, 644. 
651. Hraste, Rad 272, 24. BJF 8, 7. Ma- 
zuranic, 368. Racki, Doc. 77. Ostojic, 
Opatija 37-8. Tomanovic, JF 17,203-204. 
Jirecek, Romanen 1, 40. Schuchardt, ZRPh 



27, 105-110. REW* 1951. Strekelj, DAW 
50, 22-3. Romdnsky 130. ZSPh 46, 389. 
Gombicz-Melich 888. Mladenov 697. Miklo- 
sic 31, 343. SEW 1, 137. RSI 3, 281. Godin 
46. DEI 964. 966. Skok, Slav. 194. 

cever m (16 v., Vetranie) uizrazu: oruzje 
u cever spraviti. Danicic identificira s tor. 
f evre »Umkreis, Umfang, maramica, mit Gold 
besticktes Kopftuch«, kao prilog »autour«, od 
glagola cevirmek »tourner«. U Kosmemje potvr- 
dena imenica odatle cevre, gen. -eta n »marama 
domace izrade u raznim vezovima na 4 ugla«, 
bug. cevre, deminutiv cevrence, rum. gevrea »eine 
Art Brokat«, cine, civrea f »mouchoir de mousse- 
line*. Kao prilog pojacava se opetovanjem prvog 
sloga: (tip buzbutum, v.) cepcevre pored ce- 
pecevre i cepcevrma (ovdje je skraceni turski 
infinitiv »svuda naokolo«). Sudeci prema ovim 
potvrdama Vetranicev u cever bio bi prilog u 
znacenju »naokolo«. Skraceni turski infinitiv 
usao je u nasu narodnu terminologiju za 
vezove: cevrma f »sitni vezak, bosanski urnek, 
za vez na cevrme i jagluke sa vrlo majusnim 
listicima i granama« (Dakovstina) = cevrma f 
(Banja Luka) = cevrma ~ c'evra (Mostar) 
»rubac izvezen zlatom ili na jednom ili na 
sva cetiri kraja«. U Kosmeto je cevrma f 
kolski termin »na kolima na prednjoj osovini 
gredica s uzljebljenom rupom na oba kraja 
gdje stoje stupci, a moze da se okrece oko 
klina koji je u sredini utvrden u prednjoj 
osovini; sinonim: oplen (ZK, v.)«. Od istog 
glagola je izvedena cevrntija f (Srbija, Milice- 
vic) = cevrntija »vir, vrtloga« = celrntlja f 
(Bosna) »okretanje oko svoje 03i, uokrug, 
na jednom mjestu« < tur. cev(j)rinti »tour- 
billon«, izvedenica na -nti od cevirmek. Iz- 
gleda da je taj turski glagol sluzio kao izvor 
kod stvaranja nasih ekspresivnih glagola: 
cetvrtat impf. (Cilipi, Konavli, objekt bob) 
»Ijustiti«, rascevrtatl pf. (Konavli) »obrnuti ruzi 
latice«, rascevrijatl se, -am pf. (Stolic) »ras- 
cupati, zamrsiti kose«, odatle radne imenice 
rascevrljalac, -anica, -anik; rasceviljlti, -im 
(objekt vilice kao konj, Srbija). Prosti glagoli 
cevrljati i ceviljiti nijesu potvrdeni. 

Lit: ARj 2, 18. 13, 366. Elezovic 2, 436. 
440. Mladenov 680. Lokotsch 414. Pascu 2, 
126., br. 342. Skok, Sldvia 15, 338, br. 138. 
Cepelie, Narodno tkivo I vezivo. Skaljic* 173. 

cevercila f (18. v, jedanput) »sinonim: 
salnitra«. Izgleda kao slozenica u kojoj je 
drugi dio ime zemlje odakle salnitra potjece: 
Chile (Cile). 

Lit.: ARj 2, 18. 



320 



ejami 



ceze f. pi. (Vuk) »sinonim: dvokolice«. 
Od madz. czeza < fr. chaise. 

Lit.: ARj 2, 18. 

ceznuti, ceznem (16. v.) ima u danasnjem 
knjizevnom i saobracajnom jeziku psiholosko 
znacenje »imati veliku zelju za necim, sich 
sehnen«, koje nije prvobitno. To se nalazi 
jos u prefiksalnoj slozenici isceznuti, -em pf. 
prema impf, isceznjivati »nestati, ginutk prema 
isto tako impf, iscezavati (Obradovic). To je 
i sveslavensku znacenje. Oba znacenja ima 
bug. cezna »1° nestajem, ginem, vergehe, 
2° ceznem, sehne mich«. Apstraktum cez- 
nuce n (17. v.) »tabes« ima jos prvobitno zna- 
cenje, dok ceznja f »desiderium« danasnje, 
sekundarno, koje je nastalo preko »nestajati 
tjelesno zbog dusevne boli, verschmachten > 
nestajati od zelje > ceznulk. To se znacenje 
razvilo prema tome po zakonu hiperbole. 
Glagol je izveden s pomocu infiksa nn > nu 
od osnove cez-, koja se vidi u cezati, -dm 
impf. (16. v., Mencetic, Ljubisa) »kao ginuti 
od straha«. Ova je dobro ocuvala prvobitno 
znacenje, narocito isceznuti, iscezavati; isce- 
zati, -am cita se samo u knjigama pisanim 
crkvenim jezikom, odatle postverbal iscez m 
(Dordic) »ceznuce, tabes«. U 17. i 18. v. 
potvrdeno je sa e > a pf. iscaznuti, -em prema 
impf, iscaznjavati (upor. u cakavskom jacmeh, 
ZK, mjecam). U baltickoj grupi bila bi para- 
lela lit. kezti, sto bi predstavljalo ie. kel-, 
koja nije dovoljno utvrdena. 

Sveslavenska osnova cez- stoji u prijevoju 
sa sveslavenskom osnovom kaz- u stcslav. 
kaziti »dvaTpEit£"iv«, koji u hrv.-srp. postoji 
samo u postverbalu kaz m »nakaza, strasilo« 
kod sjevernih cakavaca, u hrvatsko-kajkav- 
skom i u slovenskom, s prefiksima na-, napo-, 
izna-, una-, pro-: u faktitiva nakaziti, naka- 
Zi'm pf. (Vuk) = nakazit, -azem (Kosmet) 
»uciniti koga nakaznim« = nakaziti (Vinkovci) 
(pored nakdzati, -zem, koje se danas ne 
govori) prema impf, nakazivati, nakazujem 
(Lika), iznakdziti, iznakdzim, unakaziti (Lika 
K). ARj ima od posljednjega postverbal na- 
pokaza (nije potvrdeno vise puta). Samo krpiti 
ne postoji kod nas, premda je Budmani s, .vio 
za nj posebnu natuknicu u ARj, misleci da 
odatle dolazi kazan (v.). Bez prefiksa se kaziti 
nalazi u slovenskom i u drugim slavenskim 
jezicima. Kod nas je propao zbog izbjegavanja 
homonimije u prezentu kazo > kazem od 
kdzati. Postojalo je ipak mijesanje s kazati. 
Tako raskazati, -zem pf. (Palmotic) »iznaka- 
ziti«, odatle pridjev raskazan (Gundulic) »iz- 



nakazen«. Postverbali su odatle nakaz, gen. 
nakaza (Kosmet) = nakaz m »monstrum«, 
nakaza f »monstrum, sinonim: grdoba«, s 
pridjevima na -it nakazit, s apstraktumom 
nakazitost, na -bn nakazan, nakazna, odatle 
poimenicenje nakazna f, na -ik m prema f 
-ica ndkaznik prema nakaznica, nakaznice n 
(Kosmet) = nakaznica (Piva— Drobnjak), 
augmentativ nakazetina (Trpanj). Od nepo- 
tvrdenoga skazili na -ilo skazilo »strasilo«, 
pridjev na -bn skazari »nevaljan«, na -Ijiv 
skazljiv »hinjen«, poimenicen na -be, skaz- 
Ijivac m prema f -ka skazljivka »covjek, zena 
koja hini«. S pro- prokaza »Wassersucht« ima 
prvobitno znacenje kao ceznuce »tabes« i 
pro (k) sen (ZK) »flbermutig, mutwillig, izbir- 
ljiv u jelu« = slov. proksen istog znacenja < 
"prokazen, s nejasnom sinkopom od a. Ru- 
munji posudise postverbal nacaz = necaz 
m »tribulatio«, sa svojim izvedenicama a 
necaji »argern«, pridjevom na -osus necajos, 
necajicios »dosadan«, razvivsi psiholosko zna- 
cenje koje se ne nalazi u slavenskim jezicima, 
pricaz (Moldavija) »Ungemach, Unheil«, s 
pridjevom pricaznic »unheilvoll«, pricaza f 
»Aussatz« < prokaza (s promjenom prefiksa) 
s glagolom pricdji »1° schanden, 2° aussatzig 
werden« i pricdjitura »Schandlichkeit«. Za 
prijevojni oblik kaz- nema parcela u baltickoj 
grupi, ali ima u ie. jezicima (fgak- »mrsaviti«, 
njem. hager). Machek i Holub mozda bez 
potrebe dijele kaziti od ceznuti, dovodeci 
kaziti u srodstvo s lit. inhoativom kezeti, 
kezu »ukiseliti se«, koje moze biti od keza 
»bijeli sir« a ovo zacijelo od njem. Kase. 

Lit.: ARj 2, 18. 20. 4, 78. 80. 501. 908. 
921. 7, 385. 386. 388. Vukovic, SDZb 10, 
391. Elezovic 1, 437. Miklosic 36. 114. SEW 
1, 153, 498. Holub-Kopecny 166. Bruckner 
223. 674. Vasmer 504. Trautmann 132. Wiede- 
mann, KZ 33, 162-163. Uhlenbeck, PBB 
35, 172. KZ 39, 258. 40, 552-561. Osten- 
-Sacken, JF 24, 246. Petersson IF 24, 51-52. 
Tiktin 1045, 1249. 

ciana f ili ctan m (Korcula) »svecana prigoda 
kao vjencanje, zenidba, Uskrs, Bozic, ili inace 
svecana prigoda u gradu«. Govorila je rijec 
stara baka Sipra Mara Trojamusa u Korculi 
(70 — 80 god.). Danas se ta rijec ne cuje vise. 
Zbog toga je nemoguce dobiti druge potvrde. 
Izvjestitelj cuo samo u recenici: srebrne note 
cuvamo samo za ciane. Upor. krc.-rom. kaina. 
Dalmatoromanski leksicki ostatak od lat. cena. 
Dobro je potvrden drugi leksicki relikt odatle: 
kol. izvedenica na -ata cenata > kanata i 
(Rab, Cres, Susak, Kaprije, Brae, Korcula, 



321 



cMoka 



Vis, Sipan) »likof, likovo (ZK), gliha« = 
kanota (Hvar, npr. kod jematve: dosa si na 
kanotu) = kanata (Losinj) »slava kad je 
zavrsetak koga posla, vecera, pijaca« = kanata 
pored kanada (Sibenik) »zadnji preostatak 
novaca, ziveznih namirnica (npr. danas jej ka- 
nada nasoj salati; ovo mi je kanata). 

Lit.: Maver, SIRev 3, 308-312. AIV 
84, 767. 

cibuk m (Vuk) = cibuk, gen. -uka (Kos- 
met) »1° prut, palica, koju upotrebljavaju mu- 
tavdzije pri tkanju (Peci), 2° stap za pusenje 
(Kosmet: ljudi su pili duan na cibuk), 3° danak 
od ovaca i koza«. Odatle deminutiv na -e 
obuce, gen. -eta (Kosmet) ; indeklinabilni prid- 
jev na -li (v.) cibukli kao epitet uz simsija (v., 
u narodnoj pjesmi), poimenicenje pridjeva na 
-ov sa -ina cibukovina f = cibukovina (Gojbulja, 
Kosmet) »drvo od kojeg se pravi cibuk«, radna 
imenica na -cija cibukcija m (Vuk) = cibuk- 
cija (Kosmet) 1° momak koji cibukom sluzi, 
2° koji kupi danak zvan cibuk, 3° koji pravi 
cibuke, Me, mustikle«, na -luk cibukluk 
(upor. cigarluk). Denominali na -ati cibukati, 
-am impf. (Vuk) (is-) »prutom udariti sto da 
izide prah, isklofati (v.)« = iscibikati, -am 
(Dubrovnik: u > i nastao unakrstavanjem sa 
isibikati za isibati). Taj denominal sadrzi 
prvobitno znacenje turske rijeci. Balkanski tur- 
cizam (tur. cibuc < perz. cub »batina«, cob 
»drvo«): rum. ciubuc, bug. cibuk, cibukcija, 
cine, ciubuche f, ciubucci, arb. fimbuk, ngr. 

TOIUJTOIJXL 

Lit.: ARj 2, 20. 4, 86. Elezovic 2, 445. 

Mladenov 685. Pascu 2, 126., br. 336. GM 

447. Miklosic 36. SEW 1, 156. Vasmer, RSI 
4, 172. 

cica m (Vuk, Kosmet) »sinonim: stric«. Kao 
i kajkavsko kum (v.) moze biti prenijeto kao 
naziv za svakog starijeg covjeka koji nije po 
srodstvu stric. Veze se s licnim imenom. 
Skracuje se u ca (haplologija, Slavonija, Bac- 
ka). Hipokoristik je odatle ciko m, cile (u 
Hrvatskoj Krajini kao nadimak). Od hipoko- 
ristika ciko mijenja se u cika (Vuk, Srbija), 
ovamo sa c mjesto c ciko m »stric od milja« 
(u Pivi-Drobnjaku); cika se naziva starije 
musko. Odatle pridjevi na -in, -ov clcin, 
cfkin, cikov, deminutiv cikica m i hipokoristik 
na -an cikan. Vjerojatno odatle i bosansko 
prezime Cicic (Kresevo, Zavidovici, Biljacici, 
Derventa, brda izmedu rijeke Rame i Gornjeg 
Vakufa, Kupres, katolici). Balkanski turcizam 
(fife »tetak«): bug. cica, cico, ctcko, ana (ha- 



plologija) < »cicina zena«. Upor. i kika m 
(Vojvodina) »ime sto ga mlada pridijeva sta- 
rijem muskom«. 

Lit.: ARj 2, 20. 25. 4, 950. Mladenov 85 
-86. Elezovic 2, 451. Vukovic, SDZb 10, 405. 

cicimak, gen. -imka m (16. v., Vuk 3 Du- 
brovnik, Ranjina, Vetranie) = (sa drugim 
sufiksom -ka) cicinka f (Rab) »ziziphus vulga- 
ris, tal. giuggiolo, zizzola, sa m mjesto gr. q> 
(upor. Jacobus > Jacomus) sic. dzi'dzimu, yoje- 
me (Napulj)«. Upor. arb. qimc (Skadar) »Brust- 
beere«, kimca (s clanom, Ulcinj) »drvo malih 
grana, plod se jede kao voce, kao maslina« 
pored tindzife, sa umetnutim n. Juznotalijanske 
paralele govore u prilog misljenju da je cicimak 
dalmato-romanski leksicki ostatak, mozda sa 
nasim nastavkom -tk od gr. ^i^ucpov < ar. 
azufaifa (Strekelj izvodi iz kosog padeza: *ci- 
cifak > *cicifka > *cicivka > cicimka, kao 
glamnja < glavnja, > cicimak). Metafora je li- 
cinke f. pi. (Vuk, Boka) »sitan grah koji se zove 
zizole (< tal. zizzola) i kinkavica od- kimak 
(v.)«. Nasi sufiksi -hk i -ka zamjenjuju se sa 
-ndra (upor. selendra, pejorativ od selo) u 
cicindra = cicindra. Nema obavjestenja o 
afektivnoj vrijednosti tih oblika. U tal.-mlet. 
zizzola > zizule (Cres), slov. zizola, ziiulek 
»Judendorn« zamijenjen je grcki docetak -cpoc, 
lat. deminutivnim sufiksom. Tal. varijanta 
giuggiola > dz.udz.ola (Sulek, pisano dudule 
i navedeno da je isto sto tal. giuggioli, plod). 

Lit.: ARj \, 111. 2, 21. 3, 540. Pletersnik 
1, 103. 2, 922. REW* 9627. Prati 499. DEI 
1819. GM 227. 441. Sturm, CSJK 6,50. Stre- 
kelj, DAW 50, 13. Lokotsch 2228. 

cicmak m (Belostenec, pisano dva put chi- 
chmak) »jestvina iz meda i maka, drek z ma- 
kom« = makvici m. pi. (Jambresic s. v. »coce- 
tum . . . makvici ali druga jestvina z medom i 
makom pripravljena«, kod oba leksikografa ova- 
ko se glosira spomenuta latinska rijec cocetum 
»mets compose de miel et de pavots« < gr. 
xoxnrov). Dolazi od madz. makesik (postoje i 
oblici makocsik, macsik) »Mohnnudeln« < madz. 
mak »mak, pavot« + esik »Nudeln«. U prvom je 
obliku nastupila metateza (*makcik > *cikmak, 
s asimilacijom i disimilacijom > cicmak). Dru- 
ga je rijec zadrzala redoslijed madzarske slo- 
zenice, ali je izmijenjen docetak. 

Lit.: ARj 2, 22. Strekelj, DAW 50, 13. 

cicoka f = cicovka »sitna repa, helianthus. 
tuberosus«. Od madz. csicsoka. 
Lit.: ARj 1, 22. 



21 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



322 



ciga 



cicur m = cicur (krv.-kajk., Koprivnica, 
slov.) »Lerche; sinonim: seva«. Slijedece su 
varijante sa n: (incur (Bozjakovina), cancir 
(Valpovo), cancerka (Brodanci). Od madz. 
csicsorke »Flachsfink, Citrinchen, Rothanfling«, 
prema Strekelju. 

Lit.: Strekelj, DAW 50, 13. Hirtz, Aves 
54. 62-3. 

cif = c'tvt (narodna pjesma, Banja Luka, 

Mostar) = cif t m (Kosmet) »1° sinonim: 

par, 2° jaram, kad je rijec o volovima, 3° 

vrsta, parnjak«. Odatle u deklinaciji na -e: 

cifte, gen. -eta (Kosmet) »1° zadnje noge u 

konja, 2° lovacka puska sa dvije cijevi, du- 

plonka (ZK)«, odatle u Mostaru Sifteli i cif- 

telija f (Kosmet) = ciftelija »1° vrsta tambure, 

2" puska sa dvije cijevi« = ciftelijalcivt- 

(Bosna) »nesretnik, smutljivac, spletkar« i 

.prilozi clvtlmice i ciftom »obim nogama u 

jedanput« u Dalmaciji (Podgora, Pavlinovic), 

izopaceno dzlltlmlce. Obje rijeci su balkanski 

turcizam perzijskog podrijetla (tur. gift < perz. 

juft, iranski awesta yuxta »upregnut«, srodno 

s lat. jugum, nasim igo, v.; tur. cifte »dvo- 

struk«): bug., arb. cifi i cifte, ciftelija »a deux 

canons«, cine, afte f » 1 ° paire, couple, 2° fusil 

a deux canons«, ciftili »mechant«. Veoma vazna 

je izvedenica od iste osnove na -cija cifcija m 

(Vuk) = civcija (narodna pjesma) = cipcija = 

cipcija pored SijSija (Kosmet) »kmet, koji 

sjedi na citluku, obraduje ga i daje Sitluk -sahi- 

biji (= ciflbk -sdjbija, Kosmet) ugovoreni dio«. 

To je bio vazan agrarni termin u feudalnom 

uredenju prije i poslije okupacije Bosne i 

Hercegovine po Austro-Ugarskoj. Odatle prid- 

jevi na -in, -ski clpcljln (Kosmet), cicpci(n)ski, 

odatle na -hk cipcikk (Kosmet) i pi. Cipcije 

toponim (Drobnjaci, Banja Luka), prezime 

Cipcic. Turska izvedenica na -pi ciftci »ko sa 

jarmom volova ore i obdjelava zemlju, tezak 

zemljodjelac« u najuzoj je vezi s drugom apstrak- 

tnom izvedenicom na -luk = -lak < tur. Hk: 

citluk m (Vuk, Srbija, Bosna, u Dalmaciji i u 

Kosmetu toponim) = civluk (Crna Gora, 

takoder toponim) = clvlak (Makedonija) = 

clvlak (Kosmet, toponim 1789.), od tur. 

giftlik »Landgut« (jednom u grupi od tri 

suglasnika ispao /, drugom srednji suglasnik i)- 

Turski apstraktum znaci upravo prvobitno 

»upregnut par volova, koji oru zemlju« > 

»zemlja koju moze izorati par volova«. Upor. 

za slican razvitak njem. Joch i nas igo »1° jaram, 

2° jutro zemlje«. Odatle se razvilo znacenje, 

razumljivo kod nomada, »Landgut, ferme, 

metairie, feudalno dobro, koje obraduju civ- 



cije«. Vuk defmira znacenje rijeci citluk ovako: 
»imanje koje je osim spahije imalo jos jednog 
gospodara (= citluk-sahibiju)«. Odatle deno- 
minal na -all Sitluciti, radna imenica na -dzija 
citlugdzija. Balkanski turcizam (ciflik) : bug. 
cif(f)lik, arb. ciflik, ngr. to xoiqiXixi. 

Lit.: ARj 2, 22. 39. 49. 51. 3, 537. Skok 
Sldvia 15, 337, br. 122. Elezovic 2, 446. 448. 
Pascu 2, 124, br 305-308. SEW I, 156. GM 
447. SEZb 4, 434. Corovic, ASPh 29, 510. 

ciftijani, gen. -and m. pi. = ciftihani 
(narodna pjesma, s epitetima krzfi = krmezli, 
purli, takoder u Jukicevoj narodnoj pjesmi 
gace clftljanej-hane) »vrsta zenskih gaca u 
Turkinja; dodatne nogavice pri dnu dimija: 
dimlje na ciftijane. [Od tur. glntiyanj. 

Lit.: ARj 2, 22. 136. Skoljlc 1, 145. 

Cifut = cifutin (Kosmet) = civutin m 
(s -in koje individualizira) = dzifutl-in 
(Belostenec) prema f civutka — cifutka (Ko- 
smet) = civutkinja. Odatle: hipokoristik civa 
m, kolektivi na -ad i -Ija civucad, gen. i = 
civutlja f (Vuk), na -e clvuce, gen. -eta n = 
cifuce (Kosmet), slozenica s perz. hane (v.) 
cifuthana (Bosna) »jevrejska bogomolja« = 
clvutana f (Vuk) »regio Judaeorum«, pridjev 
na -ski clvutski (17. v.) = cif uski (Kosmet), 
na -lija (v.) clvulllja f »neka igra u kojoj biva 
velika halabuka«, denominal civutariti, civuta- 
rim impf. (Vuk) »trgovati kao civutin«. Taj je 
naziv pejorativan, upotrebljava se na istoku 
hrv.-srp. teritorija, a i na zapadu uz zidov pored 
zld (ZK). Pored toga izraza postoji jos jaudija 
m (Kosmet) = jahudija i jevrejin = jevrej. 
Posljednji je izraz neutralan sa gledista afektiv- 
nosti; cifut je balkanski turcizam arapskog po- 
drijetla (ar. Jahud ime Jude sina Jakovijeva u 
narjecima gehud > tur. gifitj cifut): rum. ciufut 
»skrtac, kajisar, Zidov«, bug. cifutin, art), cifut. 
Lik jahudija (v.), koji nije prodro u narod, 
potjece od arapskog pridjeva jahudi. 

Lit.: ARj 2, 50. 3, 535. Elezovic 2, 451. 
Mladenov 686. GM 447. Schwarz, NVj 21, 
68-74. Skoljic I, 145. 

ciga f (Belostenec, Jambresic, hrv.-kajk.) = 
cigra (Vuk, umetnuto r nejasno) »sinonim: vitao 
(v.), trochus, turbo«. Odatle deminutiv na -lea 
clgrica f. Od madz. cslga. Galebu slicna ptica 
cigra »Hydrochelidon B6ie« nazvana je ovako 
prema glasanju koje se opisuje sa krek, krek, 
krek, cl-gra-gra, odnosno ki-ki-kie i grah. 

Lit.: ARj 2,22. 23. Bruckner, KZ 48, 169. 
Hirtz, Aves 62. 



ciger 



323 



cil 



ciger m (Belostenec, Jambresic, hrv.-kajk.-) 
= cinger »vino koje postaje kad se u kominu 
nalije vode te prevri, lora«. Od madz. csiger. 

Lit.: ARj 2, 22. 28. 

cik (Vuk, Srbija) »uzvik za izazivanje«, 
odatle na -ati cikati, -dm (se) impf. (Vuk) 
»izazivati koga na natjecanje ili na boj vicuci 
cik« prema pf. elknuti, -nem (Vuk). Odatle 
izvedenica na -avlca clkavlca f »djetinja igra 
u kojoj se igraci izazivaju da se biju i hvataju 
vicuci clk«. Balkanski turcizam (tur. gik), impe- 
rativ od gikmak »izlaziti, izaci«: arb. cik »izadi 
napolje«. Sam glagol u skracenom infinitivu 
glasi elkma f (Kosmet) »u hamamu (v.) pribor 
za brisanje koji hamamdzija (v.) klijentu 
donese kada hoce iz banje da izade«. Ista turska 
glagolska osnova u negativnom obliku nalazi 
se u slozenici cikmasokdk m (Bosna, odatle i 
clkmali sokak »corsokak« u bosanskoj sevda- 
linki) = bug. cikmaz-sokak »Sackgasse, impasse«, 
upravo od tur. gikmaz-sokagi »ulica iz koje se 
ne (= maz) izlazi«, u cincarskom je skraceno 
u cicmacd. Turska grupa suglasnika zs steg- 
nuta je u 5. I kauzativni mrski oblik gik- 
armak »izvaditi« zastupljen je u skracenom 
infinitivu cikarma f (Kosmet) u primjeru 
izvadili mu elkarmu. Sam glagol nalazi se u 
cine, cldrdlsire koji kao refleksiv znaci »po- 
ludjeti, devenir fou«. 

Lit.: ARj 2, 24. Elezovic 2, 446. GM 447. 
Skok, Slavio 15, 336, br. 118. Pascu 2, 124, 
br. 300. Deny § 580. Perusek, ASPh 34, 48. 
Skoljic I, 145-6. 

cikara f (Racisce, Rab, mozda i prezime) 
= cikara (Perast, Prcanj, Rab, Bozava) sa 
deminutivom na -lea c'ikarica (Tivat, Vrbnik) 
= klkara (Dubrovnik, Baska), kikarica (Baska) 
»1° findzan, salica za kavu, 2° dubica, kasika«. 
Od mlet. Meara (= spanj. jecara) > tosk. 
chicchera (17. v.), prema izgovoru mletacke 
grafije, jednom eh = clc (upor. Bukovic za 
Bukovih prema sluzbenom mletackom pi- 
sanju Bucovich), drugi put na toskansko k. 
Rijec je meksickog podrijetla gicatli. 

Lit.: ARj 4, 950. Budmani, Rad 65, 165. 
Cronia, ID 6. Kusar, Rad 118, 16. DEI 897. 

cikos, gen. -dsa m (Vuk, Backa) »1° sino- 
nim: konjusar, 2° prezime«. Dolazi od madz. 
csikos »equarius«. U narodnoj pjesmi kikas 
s istim znacenjem. Glede asimilacije c-k > 
k-k upor. kika (v.) za cika. 

Lit.: ARj 2, 25. 4, 950. Gombocz-Melich 
1045. 



ciktati, -ce impf. (Kanizlic, subjekt sinica), 
onomatopeja kojom se imitira glas sjenice. 
Lit.: ARj 2, 25. Hirtz, Aves 392-434. 

cil = cio, cila (Vuk) »frisch, munter (protivno 
umoran); sinonim: snazan (v.), silan (v.), 
svjez«, ie. i praslavenski pridjev. Nalazi se 
jos u slov, ces. cily »riistig« i u gornjoluzickom. 
Odatle jos pridjevske izvedenice na -bn cilan, 
cuna i na -oiht (upor. silovit, v.) cilovit (zdri- 
jebao). Pojacava se u: cil i zdrav (v.), Izveden 
je od osnove Si- < ie. *au'i-, queie- s pomocu 
formanta. -lo (v. at kao u gnjil od gnjiti, cub 
od Suti). Ta osnova nalazi se u prefiksalnim 
slozenicama od stcslav. glagola -cue, -citl 
»mirovati« koji u hrv-srp. dolazi samo u pre- 
fiksalnoj slozenici po-, u imperfektivnom rasi- 
renju -va-: poclvati, pocivam (Ispo-, napo- se) 
i perfektivnom na -nu-: pocinuti, -nem (se, 
otpo-). Sama osnova ocuvana je i u radnoj 
imenici kao toponim na -telj: Pocitelj (Herce- 
govina). U Vodicama (Istra) postoji jos bez 
infiksa -va -i -nu-: stociti se »otpocinuti se«, 
odatle pridjev na slozeni sufiks -f + -&«&: spo- 
ci'tdn »odmoren«. Upor. slov. poimenicenje 
pocitnice. f. pi. »ferije, veliki praznici«. Od 
Si- imperfektiv na -ati u djetinjem govoru: 
Sij ati samo u uspavane! ugarskih Hrvata kad 
se ziblje dijete: hajaj (= hrv.-kajk. djati 
»spavati«), cijoj, nunaj (= zibati se). 

Od ci- prijevojni je sveslavenski stepen iz 
praslavenskog doba tipa liti: loj za oznaku 
svrsene (obavljene) radnje: -kdj koji dolazi 
takoder u hrv.-srp kao i u ostalim slaven- 
skim jezicima u prefiksalnim slozenicama : prema 
gr. avdjrauoec; i lat. reiuies: pokoj »mir, naro- 
cito za mrtvoga« (s izvedenicom upokojitl 
/se/) = pokoj (Kosmet) »samo u zakletvi: 
pokoj mi babine duse, ti to neces uclnit (inace 
cslav. pokojdnije)« , upokoj (18. v, Srbija), 
postverbal od ispokojiti, -im pf. prema impf. 
ispokoji'vati, odatle pridjev na -bn {spokojan, 
odredeni pokojni (upor. rum reposal < lat. 
repausatus od pausa > pauza »odmor«, inter- 
nacionalna rijec), ali neodreden sa prefiksom 
s- (upor. smiren) (ne)spokojan, odatle apstrak- 
tum na -ost i -stvo: spokojnost i nespokojstvo. 
Sam faktitiv na -iti bez prefiksa kojiti znaci 
u slovenskom »odgajati, gojiti«, u istom zna- 
cenju i kod Hrvata kajkavaca u Topolovou i 
kod ugarskih Hrvata. Upor. ces. kojiti »stillen 
(em Kind)«, polj. kolc s prvobitnim znacenjem. 
Slovensko i hrvatsko kajkavsko znacenje razvilo 
se prema tome ir »miriti dijete« > »hraniti ga, 
gojiti ga« > »odgajati ga«. U Hvarkinji 305 
mjesto kojiti stoji skojati koga s kime« izmiriti, 



cil 



324 



cimkati 



poravnati« u prvobitnom znacenju. Znacajan 
je rumunjski slavizam ogoi »sedare« u kojem se 
unakrstise ugojiti (v. ziv) i (uspokojiti. Za 
prijevoj ci- > k. *due, *queie iz balticke 
grupe paralela je stprus. et-ski-t »uskrsnuli 
(od mrtvih)«, odatie et-ski-nan »uskrsnuce«. 
Lit. pakdjus »quies, pax« je po svoj prilici 
posudenica iz poljskoga. Jace se nalaze para- 
lele za cil u sanskrtu, perzijskom, lat. tranquillus 
i quies, gen. quietis, odatie ucena rijec kvietizam, 
crkveno rekvijem (akuzativ od requies), njem. 
Weile — got. hioela. 

Lit.: AR) 2, 23. 25. 38. 3, 934. 936. 8, 77. 
Miklosie 116. SEW, 166. 538. si. Bruckner 
243. 424. KZ 46, 240. 51, 227. Hohb-Ko- 
pecny 107. 179. Gorjaev 269. WP 1, 510. 
Trautmann, KZ 46, 239. Zubaty, LF 42, 
18-20. Ribaric, SDZb 9, 192. Mazuranic 
1217. Matzenauer, LF 7, 33. Boisacq 1 961. 
Elezovic 2, 95. Windisch, IF 3, 80. ASPh 
12, 183. Belie, JF 3, 205. 

cilas, gen. -oia m (Vuk, 17. v.) = cilds, 
gen. -dsa (Vuk, narodna pjesma s epitetom 
pelivan-} »equus albus«. Odatie hipokoristik 
na -e: cile m = cile (Vuk, narodna pjesma) 
i pridjev na -atast cilatast »bijel (samo za konja 
koji se zove i labucilo, kalk od Apfelschimmel = 
cavallo pomellato)«. Mjesto slozenog sufiksa 
-atast stoji u bugarskom samo -est: eilest »s 
bijelim i crvenkastim dlakama«. Osnova je 
zacijelo tur. cil »1° ptica francolin, gelinotte 
des bois, perdrix grise, jarebica, 2° njezina 
boja: couleur grise, gris«. Balkanski turcizam, 
potvrden u cine, cil »1° nom d'un oiseau, 2° 
rouan« i u bub. illok »vulpin des pres (bot.)«. 
U ukr. i rus. postoji pridjev calyj »grau, siv« 
(tur. cal, koja rijec nije juzno-turska, osman- 
lijska). Ako je to isti pridjev koji i u alas, 
nejasna je promjena a > i. Slozeni sufiks 
-atast moze se tumaciti turskom imenicom 
at »konj«, upor. dorat (v.), ali *cilat nije po- 
tvrdeno. Mogucno je da je at zamijenjeno 
nasim sufiksom -as (v.). 

Lit.: ARj 2, 25. 137. SEW 1, 135. Mlade- 
nov 685. lokotsch 387. Pascu 2, 124. 

cile, gen.-era n, pi. cih'ci (Kosmet) »sinonimi: 
kanurica (ibrisuna, svile, srme), tiriplik, strin- 
gla«. Balkanski turcizam (.cile »Strahne, Ge- 
binde«), potvrden i u arb. f//e/»Strang, Faden«. 

Lit.: Elezovic 2, 446. GM 447. 

cilva f (Cres, Sulek) »neka smokva sitna i 
slatka« = clvla (Hrvatsko Primorje) »mala 
smokva duga repa, najpoznija suvrst«. Docetak 
-va je kao u domacim i posudenim imenima 



biljki i plodova od njih, upor. bukva i murva 
(v.). Metateza Iv > vi je kao u zaova — zavla 
(ZK). Danicic dovodi taj naziv iz bogate 
primorske terminologije smokava u vezu s tal. 
giulebbe i giulebbare od vulg. ar. guleb < 
perz. gulab »Rosenwasser«, slozenica od gul 
»ruza« (v. d~ul) i ab »voda« (odatie Vrazove 
Dulabije). Ta etimologija ne izgleda mogucna 
fonetski, a mozda ni semanticki. 

Lit: APJ 2, 25. 51. REW* 3952. Lokotsch 
742. Sulek, Im. 57. 

ciljeti, -im impf. (Vuk) »extingui, interire«. 
Semanticki postoji veza sa ckiljeti = skiljiti, 
na sto pomislja Danicic, ali bi moglo biti da 
je to inhoativ na -eti od cil (v.) u prvobitnom 
znacenju »repose«. 

Lit.: ARj 1, 25. 

cirnak, gen. -dka m »ko posljednji bije, 
kad djeca igraju kupe (v.)«. Izvedenica je od 
osnove Urn dobivena pomocu -ak (upor. 
bedak, glupak), koju Danicic nalazi i u impf. 
cimati, ci'meim se »kad koje dijete izgubi sve 
orahe u igri osim jednoga pa ceka hoce li mu 
ostati ili ce mu i njega odnijeti«. Danicic izvodi 
od tur. cimah »kupiti«. 

Lit.: ARj 2, 25. 26. 

cimbur m (Vuk) »1° jaja cijela skuhana u 
slanoj vodi (nakon iscijedene vode stavlja se 
skorup i bijeli luk), 2° jelo od jaja ... da se 
jaja izliju i prze . . . bez mijesanja . . . (Bosna)«. 
Dolazi od tur. cirbir = cdbir istog znacenja. 
Danicicevo izvodenje iz perz. cumbul »siromah« 
ne ide ni fonetski ni semanticki. 

Lit.: ARj 2, 26. Skaljic 1, 146. 

cimencina f (Sulek, Visovac) »artemisia 
santonica«. Ostali su nazivi za ovu biljku 
blizi originalu: sementina (Dubrovnik), se- 
mencina, semencina. Danicic postavlja ispravno 
tal. naziv te biljke seme santo, bolje semenzina 
(< semenza f, Redi) ili sementina (Tommaseo), 
prema s > s > c, posljednja asimilacija s-ts > 
ts-ts. 

Lit.: ARj 2, 26. Prati 898. REW* 7802. 
Sulek, Im. 347. 349. 498. 

cimkati, -dm impf. (Vuk) (6-) = c'ipkat, 
-am (objekt pita, o- objekt koske, Kosmet) 
pored cimkat »prstima vaditi, cupati sa kostiju 
sve sto se moze pojesti« = cenkat (Brusje, 
Hvar) »cupati zubima meso sa kosti« (promjena 
i > e je prema cekati, v.). Glagolski nastavak 
-kdti (v.) je deminutivan, umetak m kao u 



cimkati 



325 



Cin' 



dumbok pred labijalom p sluzio je uklanjanju 
homonimijes«)>to'irnpf, »plesticipke«. Osnova 
cip kao imenica potvrdena je u Dalmaciji 
(Podgora /?/, Pavlinovic) u znacenju »bic (v.) 
vune otrgnut ili jos na runu«. To je ocilo 
poimenicen pridjev cip »laxus, fein«, odatie 
pridjev na -av cipav (Vuk, Kosmet) »malih 
sisa (u zivincetu, o ovci i kozi)«. U Ko3Tein 
odatie poimenicenje sa -ica clpavica f (ovca, 
koza) i figurativno cipav covjek »cipija, skrtac«. 
Odatie na -ulja cipidja f »cipava krava« i "mo- 
zda zaciplcit pf. »zakrzljati« (Brusje, Hvar). 
Danicic dovodi ovu orno/u u vezu s cupati 
(v.) i stipati (v.), koji nisu etimologijski i- 
denticni, a Mladenov uvjerljivije s ie. korije- 
nom *(s)kei-: *(s)ki kao lat. scindo, gr. a%ii,w, 
rasirenim s formantom p kao tup (v.). U vezi 
s ovom osnovom potrebno je promotriti bal- 
kanizam rum. tipa f »Netz«, rijec koja stoji 
bez sumnje u vezi s arb. cipe f = dzipe »feine 
Haut der Eier« = ngr. Tofjia istog znacenja < 
bug. cipa f »Haut«, prema Mladenovu od iste 
ie. osnove (v. cijepiti). Od ove rijeci nije mo- 
gucno odijeliti sveslav. cipka f (17. v.) »den- 
telles, textum reticulatum«. Madz. csipke »den- 
telles« ne treba uzeti kao metaforu od csipke 
»baca ro3ae caninae, Hagebutte«, koje je po 
svoj prilici od sipak, gen. sipka (v.), upor. 
slvc. sipka »dentelles«, koje kaze da je doista 
doslo do unakrstavanja obiju rijeci. Mogucno 
je jos misliti sa Strekeljem da je doslo do 
unakrstavanja slavenske i talijanske njecipizza 
> slov. pica, odatie picka, izvedenica koja 
je zbog opscene homonimije morala biti uklo- 
njena germanizmom spica. Upor. i pod cipka. 

lit.: ARj 2, 38. 39. Elezovic 2, 47. 446. 
448. Gombocz-Melich 1, 1090. Miklosie 36. 
Mladenov 676. 686. ASPh 36, 118-119. 
Strekelj, DAW 50, 13. GM 441. Hraste, 
IF 6, 211. 214. 

-cin 1 , rijedak sufiks kojim se prave radne 
imenice od glagolskih osnova, zastupljen u 
starom jeziku u obliku -lija: tepcijajtepacija 
(v.), nalazi se samo -u goncin m »koji goni« 
(prema Vuku, iz Like), meran m »koji mjeri« 
(ZKU). Odgovara ces. -ci (tip krejci »krojac«), 
rus. -lik (tip izvosciK), stcslav. -ci (tip knjigtci). 
Ne ce biti turskog podrijetla, nego je slozen 
od -be, koji tVori radne imenice (tip pisac) 
i -a (tip sodii > sudija), koji sluzi istoj funk- 
ciji. Dodatak -n = rus. -k nastao je od po- 
trebe stavljanja u deklinaciju. o buduci da 
-ti ne postoji vise u jeziku. 

Lit.: Marette 282. Vaillant, PF 18, cz. 2, 
157-160. 



cin m (Vuk, 13. v.) »1° oblik, nacin, 2° 
radnja, djelo, y u folklore (pi. cini m. pored f 
kod Radnica i u Vukovoj narodnoj pjesmi 1, 
620) incantatio, magija, 4° prema stcslav. zna- 
cenju to^ic, »red«, danas cinovnicki razred 
(prema Marelicu < rus. cms »Rang«)«. Ta 
imenica deklinirala se nekada po deklinaciji 
u kao syni synu synovi. To se vidi po izve- 
denici cinovnik koja je poimeniceni pridjev 
na -ik od cino bnb, odatie i pridjev clnovni, 
na -ski cinovnicki. Prema Marelicu cinovnik 
je rusizam. Kod dva pisca 18. v. cina f znaci 
»formi«, isti rod. Od cin je faktiliv na -iti 
ciniti, -im impf. (13 v., do-, is-, na-, ob, od-, 
po-, pri-, ras-, sa-, u-, za-, zau-). Odaile 
postverbali: nacin (14. v.) = nacin (Vodice), 
ucin, iscin (18. v.), kalk za lat. effeetus od isci- 
niti »posve uciniti« (Pavlinovic). Neki post- 
verbali dobivaju jos sufiks -afo, -bka, tako 
ocinci, gen. -aka m i f (Trogir, Slon, Vuk) 
pored ocinke, gen. -aka f (Mikalja) »kad se 
zilo cini, onda ono ispod resela slo oslane« = 
ocimak, gen. ocimka, pi. ocimci (Rijecka nabija, 
Crna Gora, sa m < n prema mijenjanju u 
deklinaciji pred suglasnikom), odatie ocimati i 
rascimati (Delia Bella, Stulic) »ocehnuti jagode«, 
i ucinak, gen. -nka. Iterativ -cinjati dolazi samo 
u vezama s prefiksima is-, izna-, do-, o-, pri-, 
s(d)-, za-, raz-: iscinjati, iscinjam (Dalmacija, 
Folgora, Pavlinovic) »vijali zilo«, iznacinjati, 
iznacinjam »posve nacinilk, docinjati, docinjam 
(Srbija, Milicevic), nacinjati, nactnjem, ocinjati, 
ocinjam (objeki: kletve s nekoga), pricinjati se, 
sacinjati (Kavanjin), danas obicnije sacinjavati, 
scinjati se (Vodice) »pretvarali se«, sanjati se 
(stokavski) »zaudern«, zacinjati »pjevali« (?), 
rascinjati pored rascinjlvati, rascinj'evati, -ujem 
(18. v.). Zabiljezili Ireba jos neka znacenja: 
ciniti sito »na reselu trijebilk, ciniti kozu, 
ucinet ruke, casire (Kosmel) »izmrljati«, sa 
refleksivom se ciniti se »sich stellen«, ucinit se 
budala, ucini se mukajet (Kosmel) »pobrini se«, 
neobicno cini mi se »es scheint jnir«, zauciniti, 
zaucinim pored zaucinjeti (Piva-Drobnjak) 
»reci«, zaciniti komu (Vodice) »nekoga zacarati«. 
Prema romanskom razvitku od facere > fr. 
faire, tal. fare postao je u Dalmaciji ciniti 
pomocni glagol za tvorenje kauzalivuma vec kod 
Marina Drzica 302: koji ga je vrag cinio pu- 
stit iz tamnice. Obican je izraz u Dubrovniku 
nemoj me cinit cekati »nemoj da dugo cekam«. 
Romansku sintagmu ovog lipa mi prevodimo 
obicno posebnim glagolom, kao fr. faire aller 
»tjerati«, faire voir »pokazati«. U Kosmetu 
se imitiraju turske sintagme sa-etmek mjesto 
nasih glagola: cinet pazar »cjenkati se«, cinet 



Cin 2 



326 



cinija 



izmet »sluziti« (v. iz/necar); u narodnoj pjesmi: 
seir cini lijepu Patu prema tur. seir etmek 
»promatrati, gledati, fiksirati«, nicah (unciniti 
djevojku »vjencati«, nijet (unciniti »nakaniti, 
namjeravati«. I njemacko machen imitira se u 
ne cini nista < es macht nichts, mjesto nista 
za to. U izvedenicama i slozenicama ima ta- 
koder prevedenica (kalkova): cinjenica, koja je 
poimenicenje participa perf. pasiva s pomocu 
-ica, odgovara posvema lat. factum- > fr. 
fait, koje se govori kao posudenica fakat, gen. 
fakta IfiL radne imenice na -be od participa 
perf. aktiva cinilac m (17. v., Stulic) prema 
cinilica f »incantatrix« od (op)Iiniti »zacarati« 
danas se govori pored tudice faktor; apstrakta 
zlocinstvo i dobrocinstvo stvorena su prema 
grckom i drugim jezicima; mjesto zlocinstvo 
govori se na zapadu zlocin, odatle radne imenice 
dobrocinitelj i zlocinac. Od izvedenica treba 
jos spomenuti radnu imenicu na -telj cinitelj 
m (16. v.), apstraktume na -ba cimba f (17. v.), 
od koje je nastao neologizam cimbenik za factor, 
i ndcimba f (15. v.) koja se nije odrzala. Zani- 
mljiv je prilog kocinje »domaci sinonimi: 
toboz(e), navlas (v); turcizam: bajagi (v.), 
doja = kodoja (v.)«, sastavljen od kao i 
participa prezenta cine (sa nj mjesto n prema 
iterativu -cinjati) i u cakavskom pridjev {ca 
sam) cineci, -la (ZK). Deminutiv na -kati 
cinkati, -dm »1° izvlaciti zice iz krpe, 2° 
otkidati lisce«, ocinkati (Mikalja). Nije etimo- 
logijski isto sto i cimkati, -om (Vuk) »cup- 
kati meso sa kosti (v.)«. Glagol cinodejstvo- 
vati »obavljati sluzbu bozju« je iz crkve- 
noslavenskoga. Imperativni kompozitum je 
ciniluda (Obradovic) »simulatus stultus«, nije 
usao u knjizevni jezik kao ni bescinje »nerad, 
inercija«. Prerna znacenju polj. sktadacz »pje- 
snik« od skladati (v), mogla bi se shvatiti 
radna imenica izvedena s pomocu cakavskog i 
kajkavskog nastavka -(a)vac zacinjavac, gen. 
-avca (Marulic) »poeta« od zacinjati »pjevati, 
otpijevati«, prema cemu bi postverbal na -ka 
zacinkd f znacio »jto(noic,, pjesma«, ali je 
isto tako mogucno tumacenje od zacinjati 
»entonner«, iterativ od -ceti (v.). Razvitak ovih 
za knjizevnu povijest vrlo vaznih termina u 
vezi je s crkvenim antifonama. Glagoli ciniti 
i postverbal cin idu u sferu kulturnih termina. 
Zbog toga Rumunji posudise administrativne 
izraze cin, cinovnic, kao i apstraktum pricind f 
»razlog, povod, uzrok«, odatle njihov deno- 
minal a proemia »prouzrociti« i radna imenica 
na -asprieinas »uzrocnik« koji ne zive u juzno- 
slavenskom, a Madzari csin i csindlni. Arbanasi 
posudise pofinge. Rijeci cin i ciniti sveslaven- 



ske su iz praslavenskog doba. Za njih nema 
paralela u baltickoj grupi. Upor. ipak skinti, 
stprus. kin-. Od ie. jezika pruzaju usporednice 
sanskrt, awesta i perzijski. Iz njih se vidi da 
je prvobitno znacenje bilo »redati, postavljati 
u red, jedno na drugo u kup, sakupljati«. 
Ie. osnova quel- koja se s prijevojem ei-oi 
nalazi u gr. noiiio, rasirena je u slavenskom 
formantom -no kao u sanskrtu cinoti »3. 1. 
on reda«. Bez toga formanta. dolazi ista osnova 
s istim prijevojem kao u grckom u slav. koje, 
kojiti, ali ta nije zastupljena u hrv.-srp. 

Lit.: ARj 2, 25. 26. 27. 28. 37. 4, 83. 255. 
5, 143. 8, 166. 518. 520. 10, 173. 13, 367-73. 
Mikldsie 36. SEW 1, 156-7. Trautmann 

124. WP I, 510. Bruckner 82. Belie, Priroda 

310. Maretic, Savj. 9. Ribaric, SDZb 9, 169. 

196. Vukovic, SDZb 10, 386. Elezovic 1, 203. 
246. 2, 399. 447. Vaillant, RES 19, 169. 22, 

19. Matzenauer, LF I, 32. Budimir, NJ 2, 
232. Asboth, Nyt 3, 276. GM 350. Meringer, 
IF 17, 155. 156. Boisacq 799-800. 

cinar m (Kosmet) »platan«. Balkanski tur- 
cizam perzijskog podrijetla (perz. > tur. cinar): 
bug., arb. cinar, cine, cinar »platane d'occident, 
d'orient«. 

Lit: Elezovic 2, 447. Mladenov 685. GM 
447. Pascu 2, 125., br. 318. 

cincati, -a pored -ca impf. (Kanizlic), 
onomatopeja u kojoj se oponasa glas zebe (v.). 
Odatle zacijelo i cinkovac = sinkovac = sin- 
kovac »fringilla coelebs, Buchfink« po glasu 
cin, cink, sink ili sink kojim se opisuje muzja- 
kovo dozivanje zenke. 

Lit.: ARj 2, 27. Hirtz, Aves 63. Fink, Im. 

21. 

cingrija f (17. v., Krnarutic) »1° zvonce, 
praporac, 2° prezime (Dubrovnik)«. Miklosic 
oznacuje tu rijec kao hrvatsku u znacenju 
»tursko glazbalo«. Dolazi od tur. ctngtrak 
»Klingel, Schelle, Handglocke« prema tur. 
gingir »laut und hell« (onomatopeja), sa su- 
fiksom -ija. Danicic izvodi od tur. ctnirdak, a 
to se fonetski ne slaze. 

Lit.: ARj 2, 28. Miklosic 41S Skoljic 1, 147. 

cinija f (Vuk, 17. v.) = cinija (Kosmet) 
»sinonimi: kalenica (v.), zdjela (v.), tanjur; 
svaki sud od pecene zemlje ili porculana strane 
izrade«. Odatle deminutivi na -ica, -ice: clnica 
f (Vuk, f < iji), cinice, gen. -eta n (Kosmet). 
Balkanski turcizam perzijskog podrijetla {cin 



cinija 



327 



Ciribiri 



»Kina«, perz. pridjev cini »kitajski, se. porculan« : 
tur. gim »Toniliese, Kachel, Fayence«): bug. 
cinija, arb. cent. 

Lit.: ARj 2, 28. Mladenov 685. GM 447. 
Elezovic 2, 447. 

ciopa f (Dubrovnik), upor. dubrovacko 
prezime 13. v.: 1253. Celpa. Zove se i sipokril 
m »cypselus apus«. Ciopa = celpa stoji za- 
cijelo u vezi sa gr. xvityc'koc, »hirundo riparia«, 
xiJcpeXXa > *cypela sa metatezom suglasnika /. 
Sipokril je mozda pucka etimilogija mjesto gr. 
rijeci. Stulic je krivo procitao fa)d Mikalje dopa i 
transkribirao copa, kao da je cio- talijanska 
grafija. Ta kriva transkripcija usla je u udzbe- 
nike kao copa, kako se ne govori. 

Lit.: ARj 2, 38. 59. Zore, Rad 115, 160. 
Hirtz, Aves 37-8. 40. 66. 430. 456. Fink, 
Im. 24. Jirecek, Romanen 2, 16. 

cupka f (17. v., Vuk, danas opcenita rijec u 
knjizevnom jeziku; u Dubrovniku ne postoji) 
»spice (ZK, slov., hrv.-kajk.) < stvnjem. spizza, 
nvnjem. Spitze, picilj (Dubrovnik, v.)«. De- 
minutiv na -ica cipcica, radna imenica na -ar 
c'ipkar (Vuk), pridjev cipkarev, -crv, deno- 
minal na -ati cipkati, -am »plesti cipke«, pri- 
djev na -oci clpkaci (Srbija). Balkanska rijec 
madzarskog podrijetla (madz. csipke): slov. 
cipki, cipek, gen.-pka »Franse«, bug. cipka 
»Spitzen, Besatz«, rum. (Erdelj) cipca, ngr. 
ToEjtxa. Pored toga isti madzarizam se nalazi 
u jezicima koji granice s madzarskim: u slo- 
vackom, moravskom, ukrajinskom, kod erdelj- 
skih Sasa. Kojim je putem dosao u Madzarsku, 
nije utvrdeno kao ni etimologijsko postanje. 
Cini se ipak da je docetak -ka slavenskog 
podrijetla kako misli Strekelj koji tumaci cipka 
iz njem. Spitze a to iz tal. pizza sa nasim de- 
minutivnim -tka. Upor. i pod cimkati. 

Lit.: ARj 2, 39. Strekelj, DAW 50, 13. 

cir m (Vuk, 17. v.) = ciraj (Dalmatin, 16. v., 
i slov.) = ciraj (Slum, Istra) = ciraj (Cres) 
= cirjak (Belostenec, Vrancic, Voltidi) = 
= cirjak (Vodice, Istra) = cvt'r (Radevina, 
Bosna) »Geschwur, furunculus«. Sveslavenska 
rijec iz praslavenskog doba: ukr., rus. are/, gen. 
cirja, bug. cirka = cirka pored cirej, polj. 
czyrak, ne postoji u ceskom. Odatle denominal 
ociraviti se (Lika), od pridjeva cirav koji je 
slabo potvrden. Oblici na -aj < u po svoj 
su prilici poimeniceni odredeni pridjevi m. r. 
(upor. za pridjevske poimenicene docetke -aj 
= -ej toponime Blagaj, Belej). Neodredeni 
je pridjev poimenicen s -jak u cirjak = polj. 



czyrak. Ako je tako, onda bi cir bio prvo- 
bitno neodredeni pridjev koji se moze uporediti 
s gr. pridjevom oxippoc, »tvrd« i imenicom 
axtppoc, »tumeur dure, squirre. Neobjasnjeno 
ostaje umetnuto v u cvt'r. 

Lit.: ARj 2, 39. 120. 8, 8. 520. Miklosic 
36. SEW 1, 157. Pleter'snik 1, 104. Bruckner 
82. Mladenov 686. Tentor, JF 5, 204. Ujinski, 
REV 69, 12-23. 70, 258. i si'. Kuzmic, NVj 
24. Bmsaca 877. GM 20. 

cirak, gen. -aka m (Vuk, Belostenec) = 
cirjak (Bosna) = carjdk, gen. -aka (1780., 
jedanput u Dalmatinca Zoricica) »sinonim: svi- 
jetnjakji-cnj-«. Taj turcizam {cirak »flambeau, 
lumiera, zizak, fenjer« je potvrden samo kod 
nas. U Kosmetu se govori cirahk m »suho 
drvo kojim pekari potpaljuju vatru u pekarnick, 
izvedenica na -luk (v.) od ctra »luc«, za koju 
izvedenicu Elezovic tvrdi da je nema u tur- 
skim rjecnicima, citirajuci cira komdk »pot- 
paliti«. Tur. gtra je mozda u vezi s girak. 
Drugo znacenje turcizma girak »segrt« bal- 
kanska je rijec iz oblasti zanatstva: cirak, gen. 
cirdka (Vuk) = cirak (Kosmet), odatle de- 
minutiv na -e cirace, gen. -eta, pi. ciracici 
»segrtce«, bug. cirak, odatle ciraklak, rum. 
cirac, odatle ciraclic »Lehre«, cine, cirac, odatle 
eindicke f, arb. girak, ngr. Tcnpcoa/xaoup-. 
Znacajno je jos znacenje: cirak se ucinit = 
ociracit se »obogatiti se, usreciti se«. To zna- 
cenje dovodi Elezovic u vezu s perz. cirag 
»onaj koji je dobio poklone ili sluzbu«. 

Lit: ARj 1, 803. 2, 39. Elezovic 2, 47. 
448. Pascu 2, 125., br. 326. Skok, Sldvia 
15, 337., br, 121. GM 448. 

Ciribiri m. pi. ili Cilibiri i Ciribiri (s 
disimilacijom r-r > r-l), isto sa sufiksom -&c > 
-ac Ciribirci, etnik, naziv sto ga daju istarski 
Hrvati tzv. Istrorumunjima koji su se sami 
nekada zvali u svom jeziku Rumar (usp. Ru- 
meri, naziv koji je zapisao za njih Ireneo della 
Croce, 1627 — 1713.) < Romdni < Roma, 
danas Vlasi. To su doseljeni sa Velebita dvo- 
jezienjaci pod Uckom koji jos ne napustise 
svoj jezik, nego ga govore u porodici za razliku 
od doseljenih stanovnika isto tako sa Velebita 
i Cetine na sjeverozapadnoj kraskoj visoravni u 
Cicariji, koji napustise dvojezicnost i govore 
samo hrvatski prema istarskom dijalektu, a 
zovu se Cici ili Cici, sg. C'ic, gen. Cica = 
(sjeverocakavski) Cic, Cic (Zejane), 1463. u 
hrvatskom psaltiru, 1499. Czyschnlandt zwi- 
schen Wessen und Krabaten, Zygen i Zitsen 
(Kuripesic, 1530.). Horonim Cicarija = 



Ciribiri 



328 



cist 



Cicarija sadrzi slozen sufiks -arija < lat. -arms 
+ -ija (v.). Prema tern nazivu pravi se za njih 
novi istarski etnik na -janin ili na lat. -anus 
> tal. -ano Cicerani = Ciceram, odatle istar- 
sko prezime Ciceron. U mletackom govora 
Pule i Trsta cUo (pisano tal. chicchio) je svaki 
»slavenski seljak Istre«. Opatijski gosti zovu 
domace hrvatske stanovnike takoder Clc. Ovamo 
ide i istarsko prezime Cic koje pisu Talijani 
prema mletackom pravopisu Chichio, Chicco, 
citano na toskanski Kik, kroatizirano Kikcvic. 
Naziv Ciribiri nastao je u istrum. fire < lat. 
duem »tko«-i hire < lat. bene »dobro«, a Ciii od 
ce < lat. quid »sto«. Upor. za takve nazive kod 
nas : Kajkavci, Cakavci i Stokavci, slov. Prieki 
< prie »prije«, makedonski Mijaci od mije 
»mi«. Upor. josprkelati. Ostaci su njihovajezika 
u Istri prezimena Faraguna < fara gund »bez 

gubera«, Poropatic < fara pat »bez kreveta«, 

Zenzerovic. 

Lit.: Ribaric, SDZb 9, 141. Skok, HE 4, 
399. Puscariu, Istrorom. 2, 44. Cadastre 512. 
355. 260. 218. 227. 375. 378. 511. 116. 137. 
223. 247. Cadastre, Suppi. 106. 

ciruzik m (Dubrovnik) = cirudzik (17. 
v., Kasic) »vidar, ranar«, pridjev cirudzikov, 
danas kirurg (na zapadu) = hirurg (na istoku) 
kao internacionalna rijec (pridjev kirurski = 
hirurskf). Od sttal. cerusico (14. v.) = (Kala- 
labrija) cirugicu izvedenica na nenaglasen su- 
fiks lat. -icus > tal. -igo od cerusia (15. v.), 
od lat. chirurgiens < gr. pridjev xzipovpyiytoc, 
od x £1 P 01J Py6c,, -fa, slozenica od %up »ruka« 
i epyov »djelo«, -oupyoc, »koji djela rukom«. 

Lit.: ARj 2, 40. Budmani, Rad 65, 165. 
REW 3 1875. DEL 874. 911. 

cist, cista (Vuk, 13. v.) »purus, rein«, ic, 
baltoslavenski i sveslavenski pridjev iz pra- 
slavenskog doba. Toponim Cista (Dalmacija). 
Prilog cisto (hrv.-kajk., Kosmet) »1° vrlo, sa- 
sma, posve, 2° upravo (Kosmet)«, takoder 
stcslav. U religioznoj terminologiji cista sri- 
jeda »pocetak korizme, kad se ne mrsi«, cisti 
ponedanik (Kosmet) »prvi ponedjeljak od ca- 
snih posta«, cista nedjelja (pravoslavci) »prva 
nedjelja casnog posta« (nazvana tako prema 
gr. rj xaGapd fj|3Sou,6:c., prema grckom su i 
ostali spomenuti termini), precista epitet za 
Bogorodicu, koji posudise Rumunji: preacista 
f. Ime biljke cist = cistac pored cistac, gen. 
cisca, 1° »stachys recta L., 2° euphorbia lathy- 
ris L.«. Da je pridjev bio poimenicen s -be 
(upor. i stcslav. cijubcb »kositar, stamnum«, 
upor. i stcslav. kasiter, rekse cistoe olovo") 



dokaz je imenica cistac s razlicitim znace- 
njima: »1° jaje iz kojega se ne izleze pile (zove 
se i bistroe), 2° jalova matica (pcelinja), 3° 
cist covjek, 4° cistina«. Ova imenica usla je i u 
frazu nesto na cistac izvesti (potvrde od 19. v., 
Pavlinovic) i izaci na cistac sto je prema Ma- 
reticu kalk od njem. etwas in's Reine bringen, 
aufs Reine kommen. Pridjev je prosiren slo- 
zenim nastavkom -menit, u kojem -men po- 
tjece od trezven > trizmen (v.): cismenit »koji 
pazi da mu je sve cisto«, odatle na -ka cismenka 
f »cismenita zena«. Narocito treba istaci da 
odredeni oblik osti, dsta, cisto sluzi u Istri 
(Vodice) za pojacanje pridjeva za totalitet vas, 
sva, sve: vasasti »posve cist«. Postojanje se te 
upotrebe moze objasniti unakrstavanjem sto- 
kavskoga Sit (v.) i pridjeva cist. U religioznoj 
terminologiji dobiva i prefiks pa-: pacista 
nedelja (15. v.) »treca nedjelja posta« = akacista 
(Piva-Drobnjak), gdje je pa- zamijenjeno s 
nejasnim aka-, slicno i pacisti ponedelnikb 
(15. v.); cist i necist poimenicuju se s -ina za 
apstrakta cistina f »freies Feld«, sa -inja 
cistinja f, sa -Ho za oruda, mjesta (v.) cistilo 
(17. v., u katolickoj religioznoj terminologiji 
za gr. oepfaaua = lat. purgatorium > (posu- 
deno) purgatorij(a) , pragatorje itd., danas za- 
mijenjeno s cistiliste (za koje nema potvrde kod 
starih pisaca), dva apstrakta na -oca, -ota 
(ne)cistoca (15. v.) = (ne)cistota (13. v.), 
kod Marulica necistoc f = necist, gen. -i f. 
Nisu dosta jasne tvorbe: necislac, gen. -aca 
(Bandulavic) »necist covjek« = necislet (Mo- 
raca, Crna Gora) »pogan, gadan covjek«, isto 
sto i poimenicenje necisnik m prema necisnica f. 
Vjerojatno se radi u necislac = necislet o di- 
similaciji n-n > n-l i. zamjeni sufiksa -ik sa 
-he. Ali -et u necislet i nakon toga ostaje neo- 
bjasnjeno. Mozda je to nastalo unakrstava- 
njem sa turcizmom ndlet. Sa -nik postoji jos 
cisnik, a necist poimenicuje se i s -njak necisnjak 
»1° bludnik, 2° davao«. Jos postoji radna ime- 
nica obrazovana s pomocu slozenog sufiksa 
-unac (tip bjegunac prema viscun) m prema 
-unica f: cistunac, gen. -unca »purist« (djelomicni 
kalk prema purist) prema cistunica f (Srbija) 
»zena, koja cisti kucu i sebe«. Sufiks -unica 
zamijenjen je s -uljica: cistuljica (Srbija) u 
istom znacenju. Faktitivum se pravi na -iti: 
cistiti, -im impf, (is-, o-, obne-, po-, one-, pro-, 
ras-, zane.-}. Od pocistiti je postverbal pocis 
= poci'st m (Kosmet) »vuna sto se podstrize ov- 
cama oko repa i vimena«. Iterativ -ciscati 
(18. v.), -ciscavati, -ciscivati (18. v.) govori se 
samo s pomenutim prefiksima. Imperativna 
je slozenica tipa palikuca: cistikuca f »zena koja 



329 



citati 



cisti kucu«. Madzari posudise tiszta »rein«, 
gdje je i nastao po zakonu disimilacije ts-st > 
t-st. U baltickoj se grupi nalazi ovaj pridjev 
u razlicitim prijevojima: lit. skystas »dunnflu- 
ssig)«, skaistas »hellglanzend«, skaidrus »hell, 
klar (o vremenu)«, lot. skiests »dunn(flussig)«, 
odatle glagol skiest »zerstreuen«, stprus. skij- 
stan »rein«, skistan »keusch«; c je prema tome 
nastao od ie. i baltickog k pred ^. Kad to k 
dode pred prijevojni dvoglas, pretvara se 
u c: cijediti (v.). Grupa -st u cist nastala je kao 
u vlast, gen. -i < *vlad -tb od participa 
na -to od ie. osnove (s)qid + -to (upor. arm. 
ystaq »pur, serein«), dok se prijevoj u lit. 
skaistas (upor. arb. thjeshte »echt, rein, unver- 
falscht« i skaidrus nalazi u faktititivu cijediti 
< ie. (s)qaid-. Upor. jos za prijevoje sanskr. 
citr'dh »helle Erscheinung« i lat. caelum < ie. 
*qaid-lo. Semanticki razvitak u pridjevu asi 
prema cijediti, koji znaci »ciniti cistim«, tu- 
maci se po zakonu rezultata (sinegdohe), upor. 
sitan »parvus, winzig« prema sito (v.). 

Lit.: ARj 2, 40. 44. 7, 804. 8, 412. 9, 550. 
Miklosic 36. 28. Isti, Lex. 1118. Maretic, 
Savj. 9. miles 2, 93. 118. 121. SEW I, 157. 
122. IE 31, 406. Bruckner 57. 82. WP 2, 537 
— 8. Trautmann 263. Mladenov 686. Elezo- 
vic 2, 117. 449. Ribaric, SDZb 9, 142. Vuko- 
vic, SDZb 10, 405. Lewy, IF 32, 164. Patru- 
bany, MOr 2, 220-225. Jokl, Stud. 38. Mat- 
zenauer, LP 7, 32-33. Brnsacq* 518-519. 
Belie, NJ 1, 57-58. 73. Bulat, JF 5, 14. 

cisanjak, gen. -njka m (Kosmet) »sinonim: 
mokraca«, izvedenica na -anjak od impf. 
ciset, cisi'm »mokriti« (u djecjem govoru). Os- 
nova cis- potvrdena je jos u cine, ciufa »enfant 
qui urine au lit«. Balkanski turcizam (fi{ »mo- 
krenje, urine«). 

Lit.: Elezovic 2, 452. Pascu 2, 126, br. 
341. 

cit (neodredeno, Marulic) = citi (odredeno, 
Vuk, Bosna, Kosmet), hrv.-srp. pridjev, danas 
dijalektalan, »cio, isti, susti, puki«, u vezi 
citi on, otac (Pec). Odatle prilog cito pored 
cito (Piva-Drobnjak) »nalik, isto«. Vise se upo- 
trebljava u knjizevnom i saobracajnom govoru 
kao i u narjecjima pridjev izveden odatle s 
pomocu -av citav (14. v.) »ganz, unverletzt, 
wahr, tout un (citava vojska), fest (ZK), 
istinit«. Ta se hrv.-srp izvedenica nalazi jos 
samo u bugarskom, sa sufiksom -ov u rum. 
citov (Erdelj) »ganz, unbeschadigt«, s istim 
sufiksom prosirenim jos s -at (v.) kod Marulica i 
leksikografa: citovat (16. v.). Balticke paralele 
za cit kazu da je prvobitno znacenje'pridjeva 



izvedenog s pomocu formanta. -to bilo »hart, 
fest«: lit. kietas, lot. ciets »solide, dur«. Sto 
se tice osnove a-, veoma je uvjerljivo misljenje 
Vaillantovo da je ista koja i u cio — cil (v.) 
gdje mjesto -to stoji formant -lo. To znaci 
da je ie. znacenje bilo »repose«, odakle balto- 
slav. »robuste, fest«. Nejasno je zasto je nestao 
u drugim slavenskim jezicima. 

Lit.: ARj 2, 48. 50. Mikl'osic 38. SEW 
1, 158. Trautmann 124. Elezovic 2, 449. Vu- 
kovic, SDZb 10, 406. Vaillant, RES 6, 106 
-107. Griinenthal, ZSPh 9, 380-381. JI A 
n. s. 1, 338. si. 

Citak (Kosmet) »1° naziv Turaka koji su se 
nosili kao caje (v., bili su desecari, nastojnici 
aginski po ciflucima; na aginskim zemljama 
pominj'u se zajedno s Jurucima (v.), govore 
kao i oni posebnim turskim narjecjem, 2° 
takoder arbanasko prezime koje ARj potvr- 
duje kao nase prezime«. Odatle pridjev na -ski 
citacki (Kosmet) u toponimima (Livade, Vode, 
Kosmet), izvedenica na -inja citakinja f (Sr- 
bija, Milicevic) »kapa kakvu nose popovk. 
Posljednje je izvedenica od bug. cit »basma«, 
upor. sajkaca f (v.) od sajak (v.). Balkanski 
turcizam potvrden u bug. Citak »Turcin« i 
cit »basma«. Danicicevo izvodenje imenice 
citakinja od tur. citlamak »uzimati prstima 
bodlju i drugo sto« ne odgovara ni fonetski 
ni semanticki. Sto se tice sufiksa, taj se nalazi 
u etnografskim nazivima Torlak (v.), Pomak i u 
pejorativnom ahmak (v.). Vjerojatno je turska 
izvedenica od git »basma« sa sufiksom -ak 
kao u jatak (v.). Naziv je po svojoj prilici 
nastao po nosnji. Docetak -ak ne moze biti 
turski pridjev ak »bijel« jer taj stoji u turskom 
pred imenicom. U vezi s git stoji i citma 
»Art Spitze«, odatle indeklinabilni pridjev 
citmali, arb. gitos. 

Lit.: ARj 2, 47. 49. Mladenov 686. Elezo- 
vic 2, 449. SKGl 28, 610-615. Urosevic, 
GISND 5, 319-320. GM 441-442. 

citati, -am impf-. (Vuk) »(na-, se, o-, pro-) 
= citat, -am (Kosmet, ZK) »1° legere, 2° 
sluziti (citati misu)« je iterativ koji je nastao 
od prezentske osnove primarnog stcslav. gla- 
gola cbto, asti »1° brojiti = racunati, 2° pi- 
sano citati« s produljenjem > i. U starijem 
jeziku govorilo se jos listi, ctem (se-) kao u 
starocrkvenoslavenskom. Prezentska se osnova 
prenosi i u infinitive na -iti, -ati, -eti: stiti, 
stijeni impf, (if-j na- se, raza- /pismo, Sinj/), 
etiti, cujem (15. v., sa-) koji je prema Vuku 
potvrden u zapadnim hrvatskim krajevima, a 



citati 



330 



civit 



govori se i danas u Vodicama (Istra), ciati, 
ctam (fa-), ctjeti, dim (16. i 17. v.). Ovi glagolski 
nastavci odgovarali su nastavcima glagola 
misliti, pisati i vedeti. Taj prijenos postoji i s 
6 > a: caliti, -Im impf. (16. v., o-) = calati, 
catam (17. v., o-). Odatle u osacanskom ar- 
gotu: catrlj m »pop«. U toj se izvedenici vidi 
pejorativiziranje s pomocu sufiksa. Oblik cti- 
= sti- — cat- usao je u katolicku crkvenu 
terminologiju. Zbog toga nalazimo u pisanim 
spomenicima za lat. lector najrazlicitije pre- 
vedenicee (caiques): prema stcslav. cubcf. 
-ac mjesto sufiksa -be: ctac m (15. i 16. v., 
Stolid) = u poimenicenom part. perf. akt. 
sa -be od ctati: ctalac (14. i 16. v.) = sa kaj- 
kavskim i cakavskim sufiksom -vac: ctavac = 
ctavec, gen. -vca (Belostenec) = ctejec, gen. 
-jca (Jambresic, prema prezentu ctejem) = 
u poimenicenom part. perf. aktiva od etiti > 
ititi sa -be: cmae, gen. ctiaca (Kacic, 17. v.) 
> stllac, gen. stioca i, prema gen., nom. stioc 
= hrv. kajk. ctelec — radna imenica na 
-telj (v.): ititeli (18. v.). Pridjevska izvedenica 
sa sufiksom -iv: nectivo pismo (16. v.), po- 
imenicena s -be i -nik : ctivac (Alberti) i ctivnik. 
Sa b > a odgovara stcslav. cubcb: catac, 
gen. caca (Vuk), poimenicenja part. perf. akt. 
calilac, gen. catioca m (18. v., jedanput), 
na -nik: catnik (Barakovic), pridjev na -iv: 
cativ (Stulic, nepouzdano). U knjizevni je 
jezik usao poimeniceni neutrum pridjeva na 
-iv: stivo. Kajkavski part. perf. aktiva po- 
imenicen je s -nica: ctelnlca »pulpitum«. Pre- 
zentska osnova cbtc prodrla je i u rumunjski 
jezik a citi (Muntenija) = cell »citati«, odatle 
rumunjski pridjev citet = cetet »citljiv (,-et 
nije slavenski sufiks nego lat. -idus), citeald f 
»stivo«. Tu stoje samoglasi ije za poluglas 6. 
Od citati particip perf. pasiva nacitan od 
nacitatl se: nacitan »belesen« postao je danas 
potpun pridjev, tj. izgubio je glagolsku vezu 
s participom upravo kao u spanj. nombre leido. 
Taj semanticki razvitak odgovara zakonu re- 
zultata. Maretic ga smatra rusizmom. Od citati 
postoje jos pridjevske izvedenice na -bk (upor. 
plitak) citak i -Ijiv (nefcitljiv te citanka, neo- 
logizam koji potjece iz ceskoga. Zbog razli- 
citog semantickog razvitka po danasnjem je- 
zicnom osjecaju druga je rijec s razlicitim 
akcentom citati, ci'tam »sinonim od castiti, 
cijenitk, premda je etimologijski isto (v. cast'). 
Prvobitno znacenje glagola citati, citam nije 
»legere«, kako je danas opcenito, nego »brojiti«. 
Upor. ces. ucet »racun«. To se znacenje jos 
vidi u izvedenici na -ka: cltka f (Dalmacija) 
»brojenica« i mozda i u pf. Utnuti kod dubro- 



vackih pisaca, danas sa slozenim prefiksom 
s- + po- : spocitnuti nekomu nesto »vorwerfen = 
germanizam predbacitk, tj. »izbrojiti nekomu 
grijeske« ali se moze tumaciti to znacenje i sa 
figurativnim: ocitati nekomu bukvicu. Najbolje 
se vidi prvobitno znacenje »brojiti« u svesla- 
venskoj izvedenici iz praslavenskog doba na 
-slo ili -tlo: cislo n (12. v.), rijec koja je usla u 
katolicku religioznu terminologiju u znacenju 
»rosarium koje je takoder posudeno, domaci 
sinonim: krunica (v.), brojanice/ero/era- (v.) i 
kralijes (v., posudeno)«; cisao, gen. clsla m 
»broj«, odatle izvedenica cisaonica = cisanica 
= asonlca f (Vuk, Srijem, Lika) »tri zice u 
pasmu prede«. S drugim prijevojem u lit. 
okaitlius »Zahl«. Prema tome razvitak zna- 
cenja isao je od »brojiti slova > legere«. Upor. 
i slov. stevilka i »broj«. Glede fonetskog ra- 
zvitka grape h > St kao i glede ie. etimologije 
i literature v. fast. 

Lit.: ARj 1, 40. 914. 2, 47. 80. 4, 89. 7, 
239. 675. 8, 511. Ribaric, SDZb 9, 198. Ele- 
zovic 2, 449. Lewy, IF 32, 162. SEW I 157. 
Poradnik jezykowi 1948. Boisacq 933 — 934. 
Gavazzi, Sldvia 3, 655 — 657. Bruckner 83. 
KZ 51, 227. Mladenov 686. Maretic, NVj 
3, 191. Christiani, ZSPh 18, 161. Jagic, ASPh 
8, 102. Trojanovic, JF 5, 223. Zubaty, ASPh 
16, 388. 

civija f (Vuk, Srbija, narodna pjesma) = 
civija (Kosmet) »1° sinonim: drveni klin (v.), 
postolarski drveni klinci, lunjah, gen. lunjka 
(ZK), 2° metafora: a) tvrdica, lukav covjek; 
b) podvala, prijevara (Kosmet), upor. burgija 
u metaforickoj upotrebi«. Odatle deminutiv 
na -ica civica f (r < iji) = civica (Kosmet), 
izvedenice na -njak (upor. cavlenjak, grable- 
njak (ZK) (»svrdlovi za cavle, grablje«) : civinjdk 
m »svrdao sto se njime vrte rape za civije«; 
na -luk: civiluk = civlhk (Kosmet) »poduga 
daska ili gvozde sa nekoliko civija; sinonim: 
klincanica«, denominal Uvijati »civijom za- 
prijetk. Balkanski turcizam (tur. civi) iz oblasti 
alata: bug. civija, arb, civi f (Gege). 

Lit.: ARj 2, 50. Elezovic 2, 445. Mladenov 
685. GM 448. 

civit m (Vuk, Kosmet) »indigo«. Odatle 
radna imenica na -ar civitar m »ko prodaje 
civit«, na -njak civitnjak m »lonac u kom se 
kuha civit«. Balkanski turcizam (flvit pored 
fiflt »biljna plava boja koja se proizvodi u 
Jemenu i Indiji, odatle naziv indicum > indigo) 
iz oblasti boja: ram. civit. 

Lit.: ARj 2, 51. Elezovic 2, 445. Lokotsch 
429. 



331 



clan 



ciz m = ciz — (s deminutivnim sufiksom 
-bK) ci'zak, gen. -ska = iesdk, gen. -ska »ptica 
1° carduelis elegans Steph., 2° fringilla spinus«. 
Odnos izmedu zifak i cesak nije jasan, jos manje 
dzizer. Nazivi nijesu lokalizirani. Odatle njem. 
Zelsig. Onomatopejska osnova u kojoj se opo- 
nasa glas ptice,- sveslavenska je, a nalazi se i 
u rum. cij = ciz. 

Lit.: ARj 2, 133. 3, 538. Bruckner, KZ 
45, 50. 48, 198. SEW 1, 158. Tiktln 349. 
Hirtz, Aves 34. 

cizija f (Kosmet) »sinonimi: crta (v.), linija 
(v.)«. Balkanski turcizam (.clzgl »crta perom 
izvucena ili izdubljena u necem«) iz oblasti 
pisma (v. jazija), potvrden je i u bug. cizija. 
Redukcija zgi > zi upucuje na novogrcki 
izgovor turcizma. Taj turcizam izvedenica 
je od osnove glagola cizmek »vuci« s pomocu 
sufiksa -gi koji se nalazi u brojnim nasim 
turcizmima: ver-gl > vergija (v.), cal-gi > 
calgija (v.), kaia-gt > cesagija (v.), bic-ki 

> bickija (v.), iizen-gl > uzendije (v.), bur-gu 

> burgija (v.). U skracenom turskom infi- 
nitivu clzme taj se glagol nalazi u nazivu 
obuce clzma f (Vuk, Kosmet) = cizma (Sr- 
bija, Hrvatska, slov., 16. v, c-z > c-z je asi- 
milacija). Odatle: deminutiv na -ica cizmice f 
pi. (ZK) »visoke cipele sa zniranjem«, na -enka 
cizmenka f »naziv ■ ovce ili koze u Gornjoj 
Krajini, Hrvatska, kojoj su papci kao cizma« 
(odatle hipokoristik cizma f), augmentativ na 
-etina cizmetina f, radne imenice na -ar clzjnar 
(odatle naziv zanata na -luk cizmcrluK) = 
na -os clzjnas = na -dzija cizmedzija = (slo- 
zenica tipa vodopija) cizmesija. Balkanski tur- 
cizam (ram. cizma, bug. cizam = clzma, arb. 
clzme, cine, clzma f) rasiren i na zapadu u 
Hrvatskoj i Sloveniji i dalje sve do u Bavarsku. 
Razlog toj rasirenosti lezi u tome sto je usao i 
u madzarski jezik. Na zapadu prosirite ga 
Madzari (16. v.). Na to upucuje cinjenica sto 
je sara iz madzarskoga. Domaca hrvatska rijec 
bila je skornje f. pi. koja se jos cuje u ZK, 
od (s)kora (v.), ali je od clzme vec potisnuta 
u zaborav. 

Lit.: ARj 2, 52. Elezovic 2, 446. Mladenov 
685. Deny § 575. Lokotsch 431. GM 448. 
Miklosic 418. SEW 1, 158. Gombocz-Melich 
1111. i si. Pascu 2, 126, br. 343. 

ckojiti (osacanski satrovacki, argot) »ici«. 
Odatle na -alica ckojalica »noga«. Od arb: 
shkoj »idem«. 

Lit.: Griinenthal, ASPh 42, 316. Troja- 
novic, JF 5, 223. Jirecek, ASPh 8, 101. Grcic- 
-Bjelokosic, GIZM 12, 591. 



ckometi, -im impf. (Belostenec, hrv.-kajk.) 

»sinonim: sutjeti (v.), tacere«. Odatle hrv.-rkajk. 
prilog skomce (Belostenec) »kradomice, po- 
tajno« = (po)ckomce = (po)ckoma (Vitezovic). 
Upor. ras. priscemitb »einklemmen«, u prijevoju 
skomitb »Schmerz empfinden«; ck- razvio se 
iz sk (upor. skopitl, skvare} < sk. Upor. zbog 
•toga jos i stcslav. skomati, skomljp »gemere«, 
ces. skomlili »cviljeti«. Semanticki razvitak nije 
posve jasan: »biti u stisci > cviljeti > cvileci 
sutjetk? 

Lit.: ARj 2, 53. 15, 266. Miklosic 31. 

ckvflj m (Vuk, Crna Gora) »njekaka crna 
ptica kao kos«. U vezi je mozda hvrljak, gen. 
-Ijka m (Dubrovnik, Marin Drzic, 16. i 17. v.), 
deminutiv na -bko. Znacenje je neodredeno 
»njeka ptica«. Zacijelo su oba ormtoloska naziva 
onomatopejskog podrijetla i Danicic ce biti 
u pravu kad pomislja na cvrijeti (v.) i ckvrljeti 
(v.). Ali treba jos uzeti za uporedenje cvrljak, 
gen. -Ijka (Vuk, 18. v.) »sturnus«, deminutiv 
na -bko od cvrlj m (Belostenec, Vrancic, 
Hrvatska Krajina), takoder s varijantom c: 
cvrljak (Maralic). Pored ikvrlj Miklosic stavlja 
pod istu osnovu i cevrljuga = sevrljuga, odatle 
hipokoristik seva f / hrv.-kajk. skrlec istog 
znacenja (takoder poznato prezime u Hrvata 
kajkavaca). Ocito je da se u svim tim rije- 
cima radi o onomatopejskim izvedenicama od 
slov. cvrleti = scrieti »zwitschern«, ces. cvrll- 
kati i cvrkutati (v.). Onomatopejska osnova 
skver-jskvor- je sveslavenska iz praslavenskog 
doba bez paralele u baltickoj grupi. Odatle 
ime poznate ptice lat. sturnus, njem. Star, 
stcslav. skvoncb: skvorac, gen. -rea m (Du- 
brovnik, Kostajnica, Bjelovar), bug. skvorec, 
skorec; sa sk > sk kao u skopitl < skopitl: 
skvorac, gen. -rea (Hrvatska); sa !kv > cv, 
tj. s gubitkom srednjeg suglasnika u grupi od 
tri suglasnika: cvorak, gen. -rka m (Vuk) = 
cvorac, gen. -rea (Mikalja); sturnus se zove 
i brljak (v.). 

Lit.: ARj 2, 53. 3, 754. 15, 389. 17, 685. 
692-93. Miklosic 305. Bruckner 499. KZ 43, 
326. Mladenov 583. Hirtz, Aves 25-6, passim. 
Fink, Im. 31. 

clan m (13. v.) = iklan = cljan = Sijan 
(Piva-Drobnjak) = Ulen = (ikavski) clin (Bara- 
kovic) = clen — Sijen = cljen pored sljen (Vo- 
dice) = ikljen — cjen (Cres) (upor. klet > 
kjet u creskoj cakavstini), sveslavenski i pra- 
slavenski *celnb, sva cetiri lika s e mjesto a 
u Istri i Cresu, »1° membrum; sinonim glezanj 
(v.), 2° dio kakvog drustva ili cjeline, Mitglied, 



clan 



332 



coga 



3° articulus (gramaticki termin), 4° vrljika, red 
vrljika u ogradi (Piva-Drobnjak), 5° koljeno 
= generacija (na drvetu, Cres)«. Odatle sa 
deminutivnim sufiksima -sc i -bko'. skljanac, 
gen. -nca m = sklanac, gen. -nca (Jablanci, 
nepouzdano) = clenek (Belostenec, Jambre- 
sic) = cljenak.poied sljenak (Vodice) = sljdnak, 
gen. -nka (Piva-Drobnjak) = slanak, gen. -nka 
(Vetranie) »clanak u noge« = clanak, gen. 
-nka u danasnjem knjizevnom jeziku »napis 
u novinama« prema evropskom novinskom 
terminu njem. (Leitartikel, fr. article de fond. 
Deminutiv na -ic clenfc (Slum, Istra) »sinonim: 
glezanj«. Suglas I < lju clan, clanak osniva se 
na disimilatornom ispadanju palatalizacije zbog 
pocetnog c (upor. za takovo ispadanje grab- 
lenjak mjesto *grabljenjak od grdblje /v./, ko- 
lenjdk mjesto *koljenjak, od part. perf. pas. od 
kaljen od koliti (v. kolac), ZK. Zbog toga se 
mora uzeti da je u svim tim varijantamaya = 
e < e. Umetnuto k u grupi c^'je kao u idrak 
pored zrak. Slozenica: gustocljen = gustosljen 
»suvrst vinove loze bijela grozda«. Slog ilja- 
— He- nastao je po zakonu likvidne metateze 
iz praslav. *celm>. Rijec je baltoslavenska i 
sveslavenska iz praslavenskog doba kako se 
vidi iz lot. kelna »Bein eines Huhnes«. U pri- 
jevojima nalazi se ista osnova u koleno (v.). 
Rumunjski slavizam dlen za danasnji neolo- 
gizam membru ruskog je podrijetla. 

Lit.: ARj 2, 53. 54. Vukovic, SDZb 10, 
407. Ribaric, SDZb 9, 142. Malecki, JF 11, 
218-219. Mikldsie 31. SEW I, 139. Mlade- 
nov 687. van Wijk, ZSPh 14, 7-8. Vondrak, 
ASPh 30, 285-286. Bruckner 78. ASPh 
29, 115. i si. Osten-Sacken, IF 24, 245-246. 
Porzezinski, ASPh 29, 418. Reichelt, KZ 46, 
328. Frisk, IF 49, 100. Boisacq 543. Tentor, 
JF 5, 189. 203. 

«Sloviti, -Im impf. (Vuk, Srijem, Backa) 
»stajati na straznjim nogama kao zee > stajati 
na glavi i rukama, dignuvsi noge u visinu«. 
Po Danicicu odgovara njem. Mdnnchen machen 
i osnova nalazila bi se u c'lovekh. 

Lit.: ARj 2, 54. 

cmar m (Vuk, Dubrovnik) »1° intestinum 
rectum, debelo guzno crijevo, 2° crijevo uopce 
(ugarski Hrvati)«. Ovamo mozda iz Istre: 
amara < cmdra f »fette Griebe« (Vodice) i 
imur, gen. cmdra m »zeludac« (Buzet, Sovinj- 
sko polje). Mozda srodno s njem. Schmerbauch 
»1° trbusinai, 2° trbonja«, gr. (o)uijpov »Salbe«. 

Lit.: ARj 2, 54. Ribaric, SDZb 9, 207. 
Weigand-Hiri 2, 747. 



cmolj m (leksikografi) »crv u varivu, u vino- 
voj lozi«. Akcenat i mjesto gdje se govori, 
nepoznati su. Mozda je u vezi sa slov. cmelj 
< cmrlj (e < r kao u dezela iz drzela), < ameib, 
polj. (s)czmiel, imiel, rus. cmel, smel »Hummel«. 
Osnova je mozda onomatopejska kao u Hum- 
mel. Matzenauer i Bruckner uporeduju sa 
stprus. kamus »Hummel«, lit. kamine »sumska 
pcela« i komar(ac) (v.), a Uhlenbeck s Hum- 
mel. Ako su ta uporedenja ispravna, e > o 
u cmolj potjece od, unakrstavanja s molj(ac) (v.). 

Lit.: ARj 2, 55. Strekelj, DAW 50, 35. 
Uhlenbeck, PBB 35, 174. Matzenauer LF 7, 
34. Pletersnik 1, 107. Bruckner, KZ 51, 230. 

coban(in) m (Vuk, 17. v.) = cobanin (Ko- 
smet) prema cobanica f pored cobanica »si- 
nonimi : ovcark, -ica, pastir, -ica (v.)«. Odatle 
deminutiv na -ce cobance (Vuk) = cobance, 
pi. cobancici (Kosmet), kolektivi na -cad coban- 
cad f (Vuk, c od deminutivne osnove), na 
-ija cobdnija f (17. v.), augmentativ cobanina 
m, pridjevi na -ou i -ski coban(in)ov i cobanski. 
Balkanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
suban pored sobdn > tur. coban) yl oblasti pa- 
stirstva: rum. cioban (takoder prezime), bug. 
cobdn(in), arb. coban, ngr. Taoujtdvnc,, ta- 
koder madz. csobany, polj. i rus. caban (preko 
sjeverno-turskoga), ali polj. czaban znaci »ru- 
munjski pastir«. Perzijska je rijec slozenica u 
kojoj je drugi dio -ban »strazar«. Ovaj dio 
nalazi se od nasih turcizama jos u pasvandzijaj 
pasman- (v.), seimen (v.) i u segerdom (v.). 
Promjena s > c, koja se dogodila u turskom, 
nije jasna. Ovamo mozda zagrebacko prezime 
Soban. Na Balkanu rasirise ovaj termin za- 
cijelo Juruci kao na sjeveru turski nomadi. 

Lit.: ARj 2, 55. Elezovic 2, 453. Mladenov 
687. Lokotsch 433. GM 448. SEW 1, 159. 
Bruckner 71. Gombocz-Melich 1, 1119. Vas- 
mer, RSI 4, 172. Milosavljevic, GISND 3, 
209. i si. 

coga f (Vuk, Backa) »1° kratka kost koju 
djeca igrajuci se gone stapovima, 2° biljka 
saponaria officinalis«. Sudeci po akcentu, coga 
je hipokoristik od duze rijeci, koja glasi u 
Dalmaciji (Podgora /?/, Pavlinovic) cogljan 
m »1° gola kost od cereka (v.) odsjecena, za 
koju se cerek prikvaci, 2° kukast stap (Hrvatska 
Krajina, s ovim znacenjem upor. cugljen m, 
Bosna), augmentativ cogljina f »kosturna« (Dal- 
macija /?/, Pavlinovic). Jos postoje varijante: 
dzoga f = dzoganja f = dzogov m (s madz. 
docetkom -ov < madz. -o) »gola kost od gnjata 
u vola ili konja« = (s metatezom dz-g > 



coga 



333 



cokanj 



g-dz) godza f (Vuk), odatle augmentativ na 
pejorativno -ura godzura f (Vuk) i pridjev na 
-av gSdzav »sinonim: mrsav«. Vjerojatno je tur- 
cizam perzijskog podrijetla (perz. cogan »Schla- 
gel im Ballspiel«, odatle fr. chicane > interna- 
cionalna rijec: sikana i sikanirati, port, choca 
»ein Kinderspiel mit Kegeln«). Za dzoga misli 
Danicic da je od tur. cevkan, sto se ne slaze. 

Lit.: ARj 2, 56. 3, 538. Lokotsch 454. 

coha f (Vuk, 16. v.) = caja = cova = 
coa, gen. -e (Kosmet) »1° sukno ponajvise na 
domu satkano, 2° haljina od takva sukna, 3° 
haljina uopce«. Odatle indeklinabilni pridjev 
kao epitet cohali (~ papuca, narodna pjesma, 
Vuk), pridjev na -s« s prijelazom h > s i 
bez toga prijelaza; kad prelazi, onda je u 
femininumu itd. a nepostojano: cosan, cosna 
(Vuk, Kosmet: casne caksire) prema co(K)an, 
cohana (Vuk). U deminutivu na -ica i aug- 
mentativu na -ina potvrden je samo h > s: 
casica f\ cosina f. Radna imenica na -ar cdhar, 
gen. -ara potvrdena je za Hrvatsku, odatle 
pridjev na -ski coharski = cohadzija, koje nije 
potvrdeno, ali postoji prezime Cohadiic (Bo- 
sna). Vazna je perzijska izvedenica na -dar: 
cohadar, gen. -ara m = covadar = cohodar 
(Crna Gora, Petrovic, s o mjesto a, kao da s'e 
radi o nasoj slozenici) »cuvar oprava«. Tako 
su se zvali i sluge visih turskih funkcionara, 
lakaji na dvoru, koji su izvrsivali naredenja izvan 
dvora, »Geschaftstrager«. Pored cohadar pisala 
se ta rijec i cuhadar (upor. madz. csuha za 
coha i prema tome csuhadar) i sa k mjesto h 
cokadar (upor. dzaka f /v./) Srbija, Dalmacija, 
Pavlinovic), ako je od coha, » 1 ° maleni lagani 
prsluk sapet od grla do pojasa, 2° rdava haljina«. 
Oblik cu(ha)dar (Kacic), s h > v cuvadar, 
gen. -ara (Vuk, narodne pjesme i pripovijetke) 
dosao je u vezu s glagolom cuvati. Odatle 
Vukovo znacenje »custos«. Znacio je i »ono 
jaje sto se prvo mece u farbilo = varzilo o 
vaskrsu,,te se ogleda kake ce boje biti (njega 
ne valja jesti, nego cuvati)«. Obje rijeci coha 
i cohadar balkanski su turcizmi (coha, cohadar) 
iz oblasti odijevanja i administracije: bug. 
coha, cohadar »Leibdiener beim Car«, rum. 
ciohadar »Leibdiener eines hohen tiirkischen 
Beamten«, eine, cioaha f »pauvre, necessitaire«, 
ngr. T^oxa = arb. cohe. Na zapadu je rijec do- 
prla do u slovenski: coha »Art Mantel aus gro- 
bem weissen Tuche«. Rijec dzoka u navedenom 
znacenju moze biti unakrstavanje s jaka (v.). 

Lit.: ARj 2, 57. 61. 62. 82. 111. 3, 538. 
Elezovic 2, 433. Mladenov 687. Gombocz-Me- 
lich 1, 1201. SEW I, 159. Pascu 2, 125, br. 



321. Strekelj, ASPh 12, 455-456. Lokotsch 
435. GM 442. Rozwadowski, RSI 2, 110 
Skok, ZRPh 38, 546. 

cok', gen. caka m (Belostenec) »panj«. 
Balkanska rijec: rum. cioc »isto«, arb. cok 
»Fussfessel, Fussblock«. Rijec je rasirena i na 
Apeninu: tal. ciocco, mlet. zoco, fr. souche < 
varijanta *socca. v. gok. 

Lit.: ARj e, 57. DEL 950. 

cok 2 , prilog »sinonim: mnogo« u narodnoj" 
poslovici gdje se rimuje s jok (v.): corbe cok, 
mesa jok = corba cok, meso jok (Kosmet). Od 
turskog priloga cok istog znacenja. 

Lit.: ARj 2, 57. Elezovic 2, 454. 

cokanj, gen. -dnja m (Vuk) »1° caulis u 
kupusu, 2° staklence rakije (Bosna, Srbija)«. 
Znacenje 2° ima takoder i rum. ciocan. To 
znacenje moze biti etimologijski druga rijec 
[uz oblike cokanj, -an i cokalj < tur. cokal, 
Skaljic]. Sa znacenjem 1° ide zacijelo zajedno 
cokanja f »klas kukuruzni bez zrnja, ono sto 
se u ZK kaze klasunac, gen. -unca m (v.), 
klip«. Suglasnici c-k su plod metateze, kako po- 
kazuje kocanj, gen. -canja (Vuk, Crna Gora) m = 
kocan m (Vuk, Dobrota) = kocan (Kosmet) 
»1° Stengel, Strunk« = kocan »2° metafora: 
Kinn, 3° membrum virile«. Na -ica kocanica 
»vrsta kupusa«. Odatle skocanjiti se, skocanjlm 
= skocanit se (Kosmet) »(metafora) smrznuti 
se«. Ovaj oblik je sveslavenski i praslavenski : 
bug. kocan, koja je i balkanizam slavenskoga 
podrijetla: rum. cocean, arb. kocan m »der 
obere essbare Teil des Krautkopfes«, tur. kocan 
»trognon, tige interieure«, cine, cutan »Kohl- 
gemiise«, ngr. to xoxodvi »Stengel«. U rumunj- 
skom postoji i metateza ciocan »Strunk, Sten- 
gel*. Vokal a je nastao iz jata kao u clan (v.) ka- 
ko pokazuje kocen (Hrvatska, hrv.-kajk, slov.) = 
kocen m (ZK) = na -ica kocenica (Podgorci, 
Slavonija) istog znacenja kao cokanj (1°). Pri- 
djev na -jast kocenjast (kupus), kolektivum 
na -je kocenje. Miklosic je stoga ispravno po- 
stavio *kocenu. Kao ikavski oblik u feminmumu 
mogao bi se smatrati kucina (Selce kod Dakova). 
Postoji jos varijanta s u mjesto o: pored ku- 
cina jos kucen (Valpovo). Docetak -an, -anj 
— -en varira s drugim sufiksima: sa -hi i 
-lo u kucdlj, gen. kuclja m (Istra) »Strunk«, 
sa -elj i -ika u kuceljika (Hrvatska Krajina). I 
metateza nije ogranicena na gornje dvije 
potvrde, kako pokazuje cokov, gen. -ova m 
(Vuk, Srijem) »klas od kukuruza bez zrnja« 
gdje mjesto -anj stoji madz. -ov < -o. Upor. 



cokanj 



334 



copula 



rum. s tim oblikom ciocdldu u istom znacenju 
gdje je rum. au < madz. -o. Kako sve ove 
varijante znace »krutij tvrdi, gotovo drveni 
dio kupusa, kukuruznog klipa«, nije pre- 
smjelo ako se s osnovom koc-jkoc- poveze i 
cokot, gen. -ota m (Vuk, 18. v.) »sinonim: 
trs, trtica (ZK), u zapadnim krajevima, tako 
da Vukov lik predstavlja naziv istocnih kra- 
jeva«. Taj je danas usao i u knjizevni jezik 
zapadnih krajeva. Odatle kolektiv na -je 
cokoce n (18. v.). Pavlinovic (Podgora /?/, 
Dalmacija) zna istu rijec s izmijenjenim sufiksom 
cokrlja f »lozni cokot«. Moguce je i drugo 
tumacenje postanja od cokot, v. cat. Ovamo 
mozda iz Ljubisina jezika cokur m »cvor u 
drvetu« i cokic m »dio cotiga (v.)« (Buzet, So- 
vinjsko polje). Teskoca u ispitivanju podrijetla 
ove grupe rijeci lezi u tome sto osnova moze 
biti i tudeg podrijetla: cak m (v.) (Belostenec, 
hrv.-kajk. i slov.) »panj, Klotz« je istog po- 
drijetla kojega i tal. ciocco. Upor. i madz. 
csok i (Kosmet) cokan »turska priznanica pri 
naplati kakve takse, kupon«. Bila osnova tudeg 
ili domaceg podrijetla, od nje je i glagol (fak- 
titiv) na -iti kociti, kocim impf, »das Rad 
hemmen«, kociti se (Vuk, 18. v.) »sich versteifen, 
oholiti se«, odatle apstraktum kdcnja f (Pavli- 
novic) »oboljenje« i kocnlca »Bremse« (neo- 
logizam), kao i unakrstavanje s cetina (v.), 
kocet (18. v., Vuk, Kosmet) »Sauborste« = 
kocina (Vuk), s radnom imenicom na -ar 
kocetdr, gen. -ara »sinonim: mutavdzija«. Lik 
kocet varira sa kocet (Belostenac) upravo kao 
kocen i kocan. Od sintagme kociti perje stvoren 
je slozen denominal kocoperiti se, kocoperim 
(Vuk) »sich strauben«, s pridjevom na -bit 
kocoperan (o djetetu, celjadetu) »zivahan, brz«. 

Lit.: ARj 2, 57. 58. 716. 59. 5, 139. 143. 
718. 722. Elezovic \, 318. JF 14, 210-211. 
Baric, Beitrdge 15. Miklosic 122. SEW 1, 159. 
536. Bruckner 212. 242. KZ 45, 48. Mladenov 
252. 254. Vasmer, RSI 3, 264. Raic, ASPh 
1, 620-621. Tiktin 355. 381. GM 203 Mat- 
zenauer, LF 8, 191. 192. Giintert, WuS 11, 
137. (cf. IJb 14, 17). Scheftelowltz, IF 33, 
142. WP 1, 334. Skoljic 179. 

coktati, cokce impf. (Kanizlic) »davati glas 
kosa«. Osnova cak, od koje je glagol izveden 
s pomocu -tati (upor. graktatf) za onomatopeje, 
predstavlja glas ptice. 

Lit.: ARj 2, 59. Hirtz, Aves 66. 

colak (Kosmet), indeklinabilni pridjev, pored 
calak »sakat (v.) u jednu ruku, kome je jedna 
ruka defektna«. Istog je podrijetla Colak u 
slozenom srbijanskom prezimenu Colak-Antic 



(upor. takvu sintagmu u Vukovoj narodnoj 
pjesmi 2, 67: vec sve gleda Nahod-Simeonq) 
i bosansko pravoslavno prezime na -ovic co- 
lakovic. Pridjev je balkanski turcizam obra- 
zovan s pomocu turskog sufiksa -akl-ek (colak/ 
culak »bogalj«) iz oblasti naziva za mane (upor. 
topal, sakat) : bug. colak, arb. coliak »einarmig«, 
ram. dolac. S istim sufiksom obrazovana su 
jos licko katolicko prezime Kolak kao i Kdla- 
kovic od tur. kolah »qui a un des membres 
anterieurs abimes« i Solak od tur. solak »gauch- 
er«. Danicic od tur. colak izvodi i culuk 
(Dalmacija, Podgora /?/, Pavlinovic) »covjek u 
kojega je samo jedno mudo«. 

Lit.: ARj 2, 99. Elezovic 2, 429. 454. Mlade- 
nov 687. GM 448. 

colama f (Srbija, akcenat nepouzdan) »cer- 
vis (v.) od piletine«. Balkanski turcizam (tur. 
cullama »Speise, die oben mit Teig bedeckt 
ist«)« iz oblasti hrane : ram. ciulama »ein ge- 
kochtes Huhn mit Eiern dick breiger Tunke 
gemischt«. 

Lit.: ARj 2, 59. Lokotsch 444. 

com, gen. coma m »zamotak, paklie (pdkljec, 
ZK) duhana«. Nije navedeno gdje se govori. Od 
madz. csomd istog znacenja, a ugrofinskog po- 
stanja. Nejasno je zasto je odbacen madz. su- 
fiks -6, koji kod nas obicno ostaje kao -ov 
(tip lopov, v.). Zbog toga bit ce prije od madz. 
csomag »koli«. U toj izvedenici -ag je mogao 
biti identificiran s nasim deminutivnim su- 
fiksom -ak i odbacen. 

Lit.: ARj 59. Gombocz-Melich 1, 1134. 

copor, gen. -a m (Vuk) »sinonimi: hrpa (v.), 
rulja (v.)«. Odatle: deminutiv na -tk coporak, 
gen. -rka m, radna imenica na -as coporas, 
gen. -asa m »gazda koji ima copor svinja«. 
Rijec se nalazi jos u slovenskom jeziku. Na 
zapadu ima pejorativno znacenje. Od madz. 
Csoport. Docetak -t bio je zamijenjen nasim 
deminutivnim sufiksom -fk u coporak koji je 
zbog toga odbacen jer nadzarska rijec nema 
deminutivnu znacenje. Madzarizam je dosao 
u nas jezik kulturom svinja, ali je i na zapadu 
i na istoku izgubio vezu s torn kulturom. — 

Lit.: ARj 2, 59. Miklosic 37. Gombocz- 
-Melich 1, 1148. 

copula f (Bella, Stulic) »cun od jednog panja 
izduben, monoksil«. Zove se i golica < *golijica 
od galija ili od tal. goletta; copula ide zajedno 
sa copul (v.). 

Lit.: ARj 2, 60. Maiuranic, 1692. 



-cor, -sor 



335 



cot 



-cor, -sor rumunjski deminutivni sufiksi, 
slozeni od lat. -ic (u -icellus, upor. monticellum 
> Muncel, toponim na Krku i Izu) i od iliro- 
trackog -is i lat. deminutiva -olus > ram. -or 
(primjer rum. oscior od os »kost«, domnlsor od 
doinus »gospodin«); -cor se nalazi u jednom 
vlaskom licnom imenu iz 14 v. u decanskorn 
krisovulju Hrbzbcor, deminutiv od Hrs (13.— 
16. v., upor. toponim Hrsov dol u Makedoniji), 
a -sor u imenu mjesta koje je u 12. v. Stevan 
Nemanja darovao Hilandaru: Dabbsor. Upor. 
Dabisa. 

Lit.: ARj 2, 216. 3, 708. Pascu, Sufixele 
56-7. 

cora' f (Vrnjci, Srbija) »Krahe«. Na -ka 
corka f (Vodopic) »ptica garrulus glandarius«. 
Poklapa se sa ram. chard »Krahe«, arb. sorre, 
furl, dore f. 

Lit.: Hirtz, Aves 67. GM 390. 

c6ra 2 f (Vuk, Srbija, Kosmet) »1° djevojka 
od 12 godina; sinonim: cura (v.), 2° prasica 
(Ljubisa)«, odatle deminutivi na -hka corka f 
(16. v.) i na -lea carlca f (Kosmet), pejorativni 
augmentativ coretlna f (Kosmet), pridjev na 
-in conn (Kosmet). U folkloru ta rijec znaci 
»strasilo za plasenje djece« (valjda u Dubrov- 
niku), odatle hipokoristicka izvedenica do- 
bivena s pomocu sufiksa -oje (upor. Maroje 
od Martin, Blagoje itd.) coroje m »preobucen 
momak, koji je jos s vilom i turicom za vrijeme 
mesojeda (fasnika) u vrijeme republike«, odatle 
na -lea corojlca f »sinonim: obrazina, maska«. 
Mozda je u vezi s ciganskom rijeci corro, 
odatle rum. doroiu »Spitzname fur Zigeuner« 
[ili < ram. fecioard »Jungfrau«, feclor »Knabe, 
Jflngling«, s gubitkom prvog sloga, v. floor, 
cucaj. 

Lit.: ARj 2, 60. Gombocz-Melich 1156. 

corba pored corba f (Vuk, 17. v.) = corba, 
gen. corbe pored corbe (Kosmet) »sinonimi: 
juha (v.), zupa (ZK), supa (gradovi)«. Odatle: 
pridjev na -ast c orbasi (Kosmet: pasulj), de- 
minutiv na -ica corbica f = corbica (Kosmet), 
pejorativni augmentativi (na -ina, -etina, 
-uljina i -urina) corbina, corbetina, corbuljma 
(Kosmet), corburina, na -luk corbalbk (Kosmet) 
»sud za corbu«, slozenica (tipa krvolok) cor- 
bolok (Vuk), u satrovackom govoru (argot) u 
Pristini corbovlna »kava«. Vazna je radna ime- 
nica izvedena s pomocu -dzija corbadiija (Vuk, 
neobican akcenat prema bug. corbadiija i cor- 
badiija u Kosmetu) »1° gazda, 2° imucan 
(Kosmet: on je pocorbadiija .se ja »bogatiji je 



od mene«), 3° nekada kapetan, poglavica ili 
zapovjednik janjicarske cete«. Odatle pridjevi 
na -in corbadiijln, poimenicen sa -ica corba- 
dzinical-diijnica f »zena gazdina«. Balkanski 
turcizam perzijskoga ili arapskoga podrijetla 
(tur. corba pored sorba od perz. surdbd od 
sur »slan« ili od ar. surbd »Portion, Trank, 
soviel man auf einmal austrinkt«, corbaci) iz 
oblasti hrane (kulinarstva): rum. ciorbd, na 
-lik ciorbalic »zdjela za juhu, Suppentopf«, 
deminutiv dorbulitd, bug. corba i corbadiija = 
ram. dorbagiu, arb. corbe, cine, ciorbd, ciorbagi 
»notable de village, maitre, patron, sieur«. 

Lit.: ARj 2, 60. Elezovic 2, 454. Mladenov 
687. GM 448. SEW 1, 159. Pascu 2, 125. 
Trojanovic, JF 5, 233. Korsch, ASPh 9, 446. 
Miklosic, ASPh 11, 109-110. 

cosalija f »igla velika trouglasta; sinonim: 
cavaldusa (ovo ce biti stamparska grijeska 
mjesto cuvalduz, v.). [Mozda isto sto coseli (BiH) 
»uglast« < tur. koseli »isto«]. 

Lit: ARj 2, 61. Skoljic* 197. 

C8t, gen. cota m (Srbija) »1 ° uzvisina, brdasce, 
2" toponim (Crveni ~, Srijem)«. Upor. rum. 
dot, pi. doturi »Knorren«, s pridjevom datoros 
»knorrig«. Ovamo ide zacijelo i cota f (Banat) 
»1° cokot« koje se moze uporedivati sa ram. 
cioata (Moldavija) »Baumstutze«. Ista rijec cota 
f znaci jos »glaeba« s pridjevom na -av cotav 
»glaebosus«, koje se i opet moze uporedivati 
sa rum. ciotca (Moldavija, sa slavenskim demi- 
nutivnim sufiksom -ka) »Knauel«. Budmani 
uporeduje cot (Srbija) s tal. ciotto »piccolo sasso, 
ciottolo«, sto je predaleko za uporedenje s 
istocnim apelativom. Cini se da se u znacenju 
»panj« izmjenjuje suglasnik t > k, upor. cok m 
(Vodice) »1° panj, onaj dio drveta koji raste 
u zemljk, cak, gen. lokd (Buzet - Sovinjsko 
polje) »1° panj, 2° cokot vinove loze«, cok, 
gen. coka (slov., Notranjsko) »F Klotz, Rumpf, 
2° untersetzter plumper Mensch« < tal. ciocco, 
furl, coce, mlet. zoco < lat. soccus (upor. 
*socca > fr. souche) mediteranskog podrijetla 
prema Battistiju. Ovamo jos denominal na 
-are > furl, -a = -atl cokati, -am impf. (Vo- 
dice) »razgrtati, rahlijom ciniti zemlju oko 
rasca u vrtu« < furl, doca = Koca = soka 
zoncold, zoncona »trebbiare ali' uso antico, cioe 
battere il grano facendovi comminar sopra i 
buoi, sull'aie«. V. cokot, cok, cok. Kako je 
cokot rijec istocnih krajeva, gdje se govori i 
cota f u torn znacenju, moguce je tumaciti 
postanje rijeci cokot unakrstavanjem od cok 



cot 



336 



covjek 



(v. cokanj) i (ota. Meyer-Lubke stavlja rum. 
rijec dot pod cott nepoznate provenijencije. 
Kako Cokot ide u terminologije vitikulture, 
cokot i cot mogu biti predrimske panonske 
rijeci. 

Lit : ARj 2, 61. 819. Pletersnik 1, 108. Ri- 
baric, SDZb 9, 142. REW* 2453 a. 2454. 
DEI 950. 952. Sturm, GSJK 6, 50. Meringer, 
IF 16, 152. Pirana 1316. Schuchardt, ZRPh 
15, 104. 

covjek pored covjek, gen. covjeka pored 
covjeka m (Vuk) = ek. covek = cotiefc, gen. 
coveka (Kasmet) = ik. fovik (ZK) = (sa 
ispadanjem, v) coek (Prilep, Ohrid, Debar, 
Ricevo) = coak, gen. codka pored codka 
(Crmnica, Piva-Drobnjak, Crna Gora) = 
(sa stezanjem dvoglasa oe > o) cak (Vuk, 18. 
v.) = (sa oe > e) cek, gen. ceka (Dubrovnik, 
Perast, Niksic, Lastovo) = (sa oe > of) coik 
(18. v.) = (sa oe > oj*) cojk (potvrdeno samo u 
negativnoj slozenici necojk, Mostar) = (odatle sa 
nepostojanim a) cojak (Crna Gora) »1° Mensch, 
homo, 2° muz, suprug«; c- je nastao iz grupe 
cl- kako se vidi iz hrv.-kajk. clovek (takoder 
slov.) i kako je bilo i u hrv.-srp. 12.— 15. v.: 
ilovik (Korizmenjak, Mencetic, Kasic, Geor- 
giceo). Upor. polj. cztowiek. Ispustanje su- 
glasnika / u ovoj grupi karakteristika je svih 
hrv.-srp. narjecja kao i nekih bugarskih, koja 
u grupi cl- imaju mjesto toga e, i, o, u: celjak, 
celek, aleak (Ahar-Celebi), eilek, ciljah, coljak 
(Demir-Hisar), colek, culjak, culek. U tim je 
oblicima ispusteno v. Ali ima bugarskih oblika 
sa v, a sa ispustenim /: civek, cuvek. U svim 
ovim ispustanjima moze se raditi ne o fonet- 
skim pojavama, nego o tendenciji kracenja kao 
u gospodin, gospodar > gospon, gospun, gospar 
(upor. i polj. kracenja 4 .c2/EA), a moze se raditi 
i o pojavi brzog govora. U svim hrv.-srp. 
narjecjima ziv je vokativ: covjece = cdvice 
(ZK) = coce = codce (Crmnica). Od te rijeci 
prave se hipokoristici : covo m (Vuk, 16. v.) = 
cova, gen. cove (Kosmet); sa nejasnim b 
mjesto v: cobo m (Vuk, Dubrovnik, Crna 
Gora) = (s umetnutim m pred b kao u dum- 
boK) conbo m (Potomje, Peljesac) »iznakazen 
covjek«. Glede v > b treba upozoriti na istrom. 
coubo »dicker Mensch«, sttal. ciofo »Mann von 
verachtlichen Stande«, u Sieni cobo »Faulpelz, 
Feigling«. Tu se moze raditi o unakrstavanju 
naseg i talijanskog pejorativa. Od covo pravi 
se denominal (faktitiv) na -iti coviti se »pono- 
siti se« (Dalmacija, Podgora /?/, Pavlinovic) 
i odatle apstraktum na -nja covnja f (17. v.) 
»ponos«. Pridjevi su od covjek (negativno 



necovjek »zao covjek, nitkov, nistavac«) na 
-/ covjec (13. i 14. v.), danas odredeni (ne)- 
covjecji (16. v.) = coved (Kosmet), na -&« 
(ne)covjecan, -cna »humanus«, na -ov covjekov, 
na -ski coecki (Boka) = covjecki, covjecanski 
od clovecbskb (n je uslo po analogiji prema 

-anski u velicanski, velicanstvo'). Odatle ap- 
strakta na -ost (ne)covjecnost, na -stvo cojstvo 

= (ne)covjestvo n = covestvo pored covesto n 
(Kosmet), covjecanstvo. Apstraktum cojstvo 
(Crna Gora) i covestvo (Kosmet, glede -stvo 
mjesto -stvo upor. drustvo = drustvo u Sarajevu) 
poklapa se s arbanaskim apstraktumom njerezi 
od njer-i »covjek« u znacenju »osobine koje 
dolikuju covjeku kao clana drustva i kao ju- 
naka (objekt uz ucinio)«. Deminutivi su brojni : 

na -be covjecac m (17. i 18. v.), na -zk covjecak, 
na -ic (upor. konjic toponim i opca rijec) co- 
vjecTc, na -ic covjecic, na slozeni -uljak covje- 
culjak (Vuk); od hipokoristika covo na -uljak 
covuljak, gen. -uljka (16. i 17. v.), na -ic 
covuljic-. Pravi i pejorativni augmentativi su 
na -an cojcan (sjedl ka ~) »lijena zena« (Ri- 
jecka nahija, Crna Gora), na -ina covjecina, 
na -etina covjecetina (Ljubisa), na -isle (upor. 
deriste) covjeciste (Crna Gora) = coeciste 
(Crna Gora) »monstrum hominis«. Slozenica 
covjekoljiibac, gen. -pea m je crkvenog po- 
drijetla,prevedenica (caique) je odgr. cpiMvOpco- 
jio^, odatle pridjevi na -bn i -iv covjekoljuban, 
covjekoljubiv i apstraktum na -je covjekoljublje 
n. Za razliku od bugarskoga, u svim narjecjima 
hrv.-srp. covjek nema plurala, nego se mjesto 
toga upotrebljava ljudi (v.). U torn se ocituje 
velika starina. To je tako zbog toga sto je 
covjek prvobitno oznacivao jednoga od cla- 
nova sociologicke jedinke (celjadi, v. = Sippe, 
clan, bratstva, eppaxpfa ili porodice). Prema 
tome je bila za ukupnost potrebna druga rijec. 
Da bi se utvrdila etimologija, treba istaci da 
rus. celovek i gore pomenuti bugarski oblici 
sa elijolu izmedu cil upucuju na postojanje 
mekog poluglasa 6 ili na e: *cblovekb, a to je 
vec u stcslav. moglo ispasti: clovekt. Vrlo je 
vjerojatno tumacenje prema kojem je covjek 
sveslavenski kompozitum iz praslavenskog doba 
od dva clana od kojih je drugi balticka rijec 
sa znacenjem »dijete, sin«: stprus. waix (ak. 
sing, walkan) »Knecht«, odatle wayklis m »sin«, 
lit. vaikas »Knabe, Sohn, u pi. Kinder«, u 
litavskom narjecju zemaitis: vaikls »Knecht«. 
Glede znacenja »Knecht > Sohn« upor. slov. 
otrdk »dijete« = ces. otrok »rob«. Ta uspored- 
nica kaze da E u clovekb potjece od dvoglasa 
oi > ai. Ako je ovo tumacenje ispravno, 
onda covjek znaci »dijete klana, jednoga od 



covjek 



337 



creda 



celjadk. Pocetno cbi- je nizi prijevojni stepen 
od eel- koji se nalazi u celjad (v.) gdje smo 
vidjeli da je prvi dio balticka rijec. 

Lit.: ARj 2, 56. 57. 62. 76/ 77. 7, 809. Mi- 
klosic 36. SEW 1, 140. Bruckner 79. ZSPh 
2, 297-298. Slawski 1, 123. Trautmann 339. 

WP 1, 517. Mladenov 681. 687. Elezovic 
2, 453. Miletic, SDZb 9, 230. Zimmer, ASPh 
2, 346-8. Oblak, ASPh 16, 440., § 25. ZbNZ 

11, 72. 15, 71. Jagic, ASPh 20, 536. Cetyrkin, 
Filogiceskija zapiski 1881. 3. sv. (upor. ASPh 
6, 155). Suman, ASPh 30,295. Meillet, BSLP 

14, 54. 157. RSI 2, 63. Otrebski, LP 2, 267. 
Georgijev, KZ 64, 177. Brugmann, IF 12, 
26. Uhlebeck, PBB 27, 124. Boisacg 433. 
743-744. Loewenthal, ASPh 37, 387. Fraen- 
kel, IF 41, 402. Brandt, lubil. Shorn, v cest 
Miller a 305-310. Solmsen, KZ 34, 548. 
Baric, PPP 16, 78-93. Vaillant, RES 16, 
246. NJ 1, 287-288. 2, 53-55. REW* 2453. 
DEI 950. 

creda f (cakavski, Nerezine, Losinj) = 
creda (Golac, Rukavac, Istra) = creda (hrv.- 
kajk.) = ik. crida (16. v., kod cakavskih pisaca: 
Lucie, Marulic, Zoranie, Hektorovic) = creda 
(Jakce) = cereda (Istra, s umetnutim e u sugla- 
snickoj grupi cr, upor. cerivo /ZK/, cerep 
/ZK/ »1° sinonimi: stado goveda, krdo, grex 
(jato riba, Hektorovic)., 2° red, izmjena, series«. 
Rijec je potvrdena samo u zapadnim hrvat- 
skim krajevima, u istocnim srpskim je poti- 
snuta od krdo i stado. Nalazi se jos u bug. 
c(e)redd, carda; crijedaje iskonstruiran jekavski 
oblik koji nije potvrden u narodnom govoru. 
Vuk i Danicic poznaju creda samo u crkvenom 
jeziku: creda (po manastirima i crkvama) ordo: 
sadje njegova creda. Kad ARj kaze da je to pre- 
ma istocnom govoru, onda to nije ispravno. 
Sveslavenska rijec iz praslavenskog doba ob- 
razovana pomocu sufiksa -da[-do kao cedo 
(v), govedo (v.), krdo i stado. Odatle: radna 
imenica credar m (hrv.-kajk.), denomanl na 
-ati eredat se (Rukavac, Istra) »redati se u ne- 
kom poslu«. Da se ta rijec govorila u Panoniji, 
u Daciji i na citavom -Balkanu, u znacenju 
»stado«, dokazuju pored bug. c(e)redd, jos 
madz. csereda (e < e kao u szemsed < scsedz), 
odatle, nakon gubitka srednjeg samoglasa e 
kao u pojata (v.) > madz. pajta i prema 
vokalskoj harmoniji, csorda, drum, cireada f, 
odatle rumunjska radna imenica ciredar, i arb. 
gerdhe. Madzarski slavizam usao je natrag u 
nas jezik, i to na onom teritoriju gdjeje nestala 
praslav. creda: corda f (Vuk) »sinonimi: krdo, 
stado; konjska corda (Varos, Slavonija)«. Odatle: 
radna imenica na -as (v.) cordai, gen. -asa m 



(Vuk, Srijem), odatle opet prezime na -ic 
Cordasic. Madzarski slavizam posudise. i er- 
deljski Rumunji: ciarda = ciurda. Neobican 
je hrv.-kajk. carad m »Haufe, Trupp, Herde« 
s fonetskog gledista ako je posudeno iz madz. 
csorda, kako misli Strekelj. Prije ce biti da se 
ne radi o posudenici, nego o *credb sa e > 
a kao u Catez < creiez od crei (v.). Upor. 
neutrum credo (hrv.-kajk., Belostenec), gdje 
je praslavenska rijec prema stado i krdo presla 
medu neutra. Mogucan je prema tome i pri- 
jelaz medu maskulina, upor. kfd pored krd; 
a u car- bio bi umetak kao e u cerivo, cerip, 
da se ukloni teska suglasnicka grupa. Rijec je 
ie., baltoslavenska (*kerda~), sveslavenska iz 
praslavenskog doba, kao pastirski termin. U 
litavskom je potvrdena samo u radnoj imenici 
(s)kerdzius »pastir«, izvedenoj od *kerdd »grex«. 
Baltoslavensku rijec posudise Finci: karelijsko 
herda »series«. To je prvobitno ie. znacenje. 
Stprus. kerdan »vrijeme« odnosi se semanticki 
takoder na znacenje »series«, upor. stvnjem. 
herta »vices temporum, vicissitude«. Upor. jos 
got. hairdeis »Hirt« od Herde i kimr. (= kelt. u 
Walesu) cordd »ceta«. Postoje jos uspored- 
nice u sanskrtu sardhas »stado, ceta«, avesti 
i staroperzijskom koje ukazuju na ie. k, dok 
slavenske na k. Na k upucuje i krdo n (Kava- 
njin, Ljubisa) istog znacenja kojega i creda; 
krd pored kfd m glosira se nejasno »stado do- 
macih zivotinja narocitog stanja«. Maskulinum 
posudise Dakorumunji: cird m »roj, ceta«. 
Odatle: radna imenica na -ar krdar, gen 
-dra m (Vuk) »svinjar« prema f na -ica krdarica 
»cuvarica ovaca«, deminutiv na -see (-be + -bee) 
krdasce, na -nica krdnica »1° krmaca, 2° vise 
svinja na okupu (Kurelac)«, denominai na 
-iti krditi (Crna Gora, objekt ovce) »cuvati«, 
zakfditi, zdkrdim (Piva-Drobnjak) »steci krd 
ovaca«. Vazna je izvedenica na -elj-elo: krdelo 
(Belostenec, slov., slvc., ukr. i polj.) koja 
je potvrdena u starom jeziku, a morala je biti 
rasirena u 8. v. u juznoslavenskome jer je 
posudise Novogrci to yxprvTeWa (izgovori gri- 
deli) »stado svinja«. Sufiks sjeca na sufiks -ellus 
u prov. tropel, fr. tropeau. Rijec krd se ne nala- 
zi ni u bug. ni polj. ni rus., nego u slovenskom, 
slovackom i ukrajinskom. Buduci da je tesko 
protumaciti 5 (*kz/dz) pored *kerda, postoji 
misljenje da je krd(o) posudenica iz gotskog 
ili stvnjem. kortar »stado«, ali za mogucnost 
slavenske varijante *kzrdz govori keltsko cordd. 
Prema tome je najvjerojatnije misljenje Briick- 
nerovo, da je krd varijanta od creda kao polj. 
kwiat prema hrv.-srp. cvijet; krdo se upore- 



22 P- Skok: Etimologijski rjecnik 



cerda 



338 



duje jos sa sanskrt. s'ardha- »isto« i arb. her- 
de < ie. *skrdhis, lit. (s)kerdzius »pastir« 
(Baric). 

Lit: ARj 2, 61. 77. 78. 5, 497. Vukovic, 
SDZb 10, 385. Mazuranu, 176. Mi- 
klosic 32. 155. SEW 1, 144. 666. Holub-Ko- 
pecny 358. Bruckner 228. 582. KZ 46, 233. 
48, 207. 51, 227-228. ZSPh 4, 216. Mlade- 
nov 687. Trautmann 127. WP 1, 424. ZbNZ 
25, 140. Gomboci-Melich i, 1154. 77/to>r 293. 
Strekelj, DAW 50, 13. Ribaric, SDZb 9, 138. 
Matzenauer, LF I, 35. 8, 46. Hirt, PBB 23, 
332. 348. Boisacq 496 Vasmer, RSI 6, 182. 
GM 151. 446. Barie, PPP 1, 231. 236-237 
(cf. / F 3, 200). Obnoiski, IzvORJAS 19, 4, 
99-102 fZ.F 47, 256). ^arc/ty 102-103. 
Agrell, Balt.-slav. Lautstudien 25. Machek, 
Sldvia 16, 187. Stieber, Mice zbornik 341- 
344. 

eresio n (hrv.-kajk., Hrvatska Posavina; 
Budmani bez potrebe jekavizirao u crijeslo) 
»kora od drveta sasjecena ili na prah smrvljena 
kojom kozari ucinjaju«. Odatle denominal (fak- 
titiv) na -iti crediti impf, »ucinjati koze, staviti 
kozu u posudu napunjenu vodom u kojoj je 
kora«. Budmani jekavizirao crijesliti. U torn 
znacenju slov. eresio n »Gerberlohe, Baumrinde«, 
bug. cereslo i ces. tfislo. Nom. pi. eresia (16. v.) 
»lumbi«, stcslav. eresia ne zivi danas u hrv.-srp. 
gdje je zamijenjen s litroba (v.), osit (v.). 
Upor. got. hai'rpra. U slov. credo ima i speci- 
jalizirano znacenje »pretini v orehu, Scheide- 
wander in der Wallnuss«. Rijec je doduse po 
fonetskom i morfoloskom izgledu balto-sla- 
venska, ne po semantici: stprus. kersle »Haue«, 
lit. kerslas »zeljezo za pustanje krvi, cimbistra«. 
Sva se baltoslavenska znacenja dadu ipak iz- 
vesti od ie. korijena *(s)qer- rasirenog forman- 
tom -t (v. crta, crtalo i rasirenje formantom 
-s u irez). Na ie. *(s)qert- dosao je sufiks -tlo 
ili -slo (v. cislo) za tvorenje apstrakta. Slog 
ere- nastao je kao i u crez po zakonu likvidne 
metateze (praslav. *cerslo). Prvobitno znacenje 
»ono sto rastavlja > orade cime se reze, stvar 
koja se reze« prenijeto je na koru. S prijevojem 
aort- postoji rijec i u lat. cortex, gen. -ids 
»kora«, odatle krka f (Dalmacija) »kora koja 
sluzi ribarima za bojadisanje mreze«, posudena 
od dalmatinskih Romana koji nestadose. 

Lit.: ARj 2, 78. 79. Pletersnik 1, 110. Mla- 
denov 683. Miklosic 41. SEW 1, 148. Bruckner 
583. Trautmann 1, 579. Uhlenbeck, PBB 22, 
539. 30, 286. 

crez, arhaicki prijedlog s akuz., potvrden kod 
pisaca od 14. v., »preko, radi, kroz«. Nije vise 
u upotrebi na citavom teritoriju hrv.-srp. jezika, 



nego samo u narjecjima. Kod ikavaca cakavaca 
ZK: cei (~ Pescak), cez (~ Leskovacu), cez 
(~njega), ceza (~ me), zbog disimilacije sa 
imenicama koje u osnovi imaju r (primjeri 
cezgoru, cez brdo), gubi r. I u slovenskom, gdje 
je u zivoj upotrebi, moze takoder izgubiti r. 
Tako i u Jackama (ugarski Hrvati) i kod Vite- 
zovica. U narodnoj pjesmi jos sa e u suglasni- 
ckoj grupi cr: cerez- U danasnjem knjizevnom 
i saobracajnom govoru potisnut je od kroz, 
prijedlog s akuz., »durch, propter, per, radi, 
poradi, s pomocu, posredstvom« i prilog, 
kroza, kod starih pisaca i krozj; krozje i krozju 
potvrdeni su kao prilozi. Kao prijedlog i prilog 
govori se skroz (16. v., ZK), skroze (J. S. Relj- 
kovic) = skroze (13. v.) = skrozi (Istra, naj- 
starija potvrda 1351.: skrozi Vika). Kad je 
samo prilog, pojacava se skroz na skroz (po- 
red na skroz) »potpuno, sasvim« (ZK), mozda 
prema njem. durch und durch. Oblik sa s- je 
prvobitan jerje nastao od skvoze. Pocetno s- 
i docetno -e je otpalo, a r je dosao mjesto v 
zbog unakrstavanja (kontaminacije) sa crez. 
To unakrstavanje jos je vidljivo u obliku kr'ez, 
gdje je prema crez i samoglas o zamijenjen se; 
krez pored skrez govori se u Vodicama (Istra). 
U knjizevni je jezik usao slozeni pridjev 
krezub (v.). Upor. jos ukr. kerez, rus. skrezb. 
Od priloga skrozi tvore se: novi prilog doda- 
vanjem sufiksa -mice (upor. letimice) skrozi- 
mice i pridjev na -bn, u sr. r. takoder u prilo- 
skoj sluzbi skrozno (Pjevanija Crnogorska). 
Odatle denominal na -irati (v., upor. luftirati, 
urudzbirati): skrozirati (Salvonija, Camaga- 
jevci). Jos postoji u rusticnom prijevoju: skrz 
pored kfz (Vodice) = skrze (prijedlog s gen., 
Budinic dva puta) = kfz (Kosmet) prijedlog 
»kroz« pored kriz i kroz. Posljednja dva lika 
su nejasna. Upor. bug. crez, kroz i krdz- Prema 
tipu slozenili prijedloga poradi, zaradi i kau- 
zalno kroz pojacava se sa cijec (v.): krocijec 
(sa zc > c), a u prostornom znacenju i sa 
sred: krdsred = krosred njive (Kosmet, sa zs 
> s, upor. arb. nermjet < lat. inter mediu), 
a kao prilog naskroz »skroz«. Lik skvoze ocu- 
vao se kao prijedlog s gen. u obliku skiizi s 
gen.. (ZK: skiizi dice »zbog djece«). Prijedlog 
crez slavenska je kreacija od ie. osnove qer- 
»radi« prosirene s formantom -i: *(s)kers. To 
rasirenje je baltoslavensko : lit. skersas »quer, 
schielend, Zwerch«, lot. skers »quer«. U staro- 
pruskom postoji i prijedlog odatle kersan, 
kirsan, kirsa »preko«. Upor. jos grcki pridjev 
(iy)Kapa[OQ »kriv, kos«, -z mjesto -s potjece 



339 



cudo 



od kontaminacije sa skvoze. Slog ere- nastao 
je po zakonu likvidne metateze. Upor. skozi 
(v.). 

Lit.: ARj 1, 944. 2, 18. 78. 5, 524. 526. 
529. 612. 619. 625. 7, 617. 15, 347-9. 
358. Mazuranie, 1319. Miklosic 115. 425. 
SEW 1, 148. Bruckner 496. ZSPh 2, 307. 
KZ 51, 228. Trautmann 129. WP 1, 590. 
Mladenov 688. Ribaric, SDZb 9, 191. Eieeo- 
vic 1, 326. 330. 336. Bugge, IF 1, 446. Boisacg 
212-213. Matzenauer, LF 7 , 37-38. NJ 1, 
93. 

crvoljiti, -zm impf. (Belostenec, Stulic) 
»brbljati«. Nejasnaonomatopeja. Homonim crvo- 
ljiti (Srbija) »sitno sto raditi kao plesti, vestk, 
s ovim je u vezi crvoljciti (Lika) (na-) »djelati, 
rezati, strugali od besposlice«. Ako su to iz- 
vedenice od crv = crv nije jasno izvodenje, 
a ni znacenje »brbljati«. Upor. onomatopeizi- 
ranje glagola vrtjeti se u vrpoljiti se (v.). 

Lit.: ARj \, 855. 7, 222. 

cubar, gen. -hra m (15. v., Vuk) »biljka sa- 
tureja hortensis«, odatle deminutivi na -ie 
cubric »serpillus«, na -ica cubrica i (Kosmet, 
bug. cubricd) »1° mirisljiva trava koja se susi 
kao zacin za jelo, 2° toponim«, odatle cubricica 
(ibidem) »oplemenjena cubrica«, na -SA > -dk 
cubrak divlji »neka trava«, (s umetnutim m 
pred labijalom) cumborak, gen. -rka = cum- 
boric »satureja hortensis« = na -ika cubrika 
(takoder bug.) »isto«. Vokal u je nastao 
iz velarnog nazala c. Madzari posudise 
csombor, dok Rumunji imaju cimbru s pala- 
talnim nazalom kao Poljaci czabr ali taj nazal 
nije potvrden u juznoslavenskom. Posudenica 
je iz gr. Oij|ippoc,/6iju|3pa. Zamjena grckog in- 
terdentalnog spiranta sa c nalici na afrikatu 
Z u tal. zio < gr. Oeio^. S tim se slaze vari- 
janta cupar, gen. cupra (Vuk) »isto« i cabr 
(Stulic, Sulek) ako to nije grijeska; p za gr. 
b nalazi se i u cupar. Znacajni je jos oblik 
none m »isto« sa ; mjesto u. Posve nejasan je 
lik kuhar, gen. -bra (Stulic, Kuzmic, Sulek) 
sa k mjesto c. Misljenje da je cubar posude- 
nica, nije opcenito prihvaceno. Bruckner ga 
izvodi od ie. korijena *kem-l*skem-, prema 
Sobolevskom je u vezi sa cemerica, cemerika 
(v.), stvnjem. hemera, lit. kemarai. 

Lit.: ARj 1, 752. 859. 2, 20. 82. 99. 101. 
5, 714. Elezovic 2, 456. Miklosic 36. SEW 
1, 100. 142. 160. Bruckner 73. RSI 3, 264 
-265. Vasmer,RSl 3,225. Mladenov 688. Sobo- 
levskij, Sldvia 5, 445. Gombocz-Melich 1132. 
Puscariu, DLR 2, 408. Tiktin 350. Rohlfs 796. 



ciibra f (Lika), akcenat je kao u Mile, zna- 
cenje je »ime kozi«, zbog toga ovamo oion/o(Vuk) 
»ime jarcu« i mozda prezime Cubrilovic. Pridjev 
na -ost cubrast (Vuk, Crna Gora) od iste je 
osnove, a znacenje mu je isto koje i pridjevu 
na -av culav (Vuk) »bez usiju, u koga su malene 
usi (o ovnu i ovci)« od cula f (Vuk, Lika) = 
(s hipokoristickim akcentom) cula (Lika) »ime 
ovci u koje su malene usi«, odatle sa hipoko- 
ristickim sufiksom -an (kao u Milan) culan 
»ime ovnu«, sa -ovka culovka (Lika) »ime kozi«. 
Ne zna se kako se odnose nastavci -bra, -brilo 
i -la, ali se zna da je osnova cul- u ovom zna- 
cenju balkanizam: rum. pridjev ciul (oae 
ciuld) »ohne Ohren, mit sehr kleinen Ohren« = 
culav (Vuk), bug. cul »bezuh«. Odatle rum. 
denominal a ciuli urechile »die Ohren aufrichten, 
spitzen« = culjiti, nacu/iti (usi), -cultm = 
oculiti (Vuk) = c'uliti (Dalmacija) »cekati« = 
slov. culiti. U madzarskom narjecju Polovaca 
i Sikulaca rasirise tu pastirsku rijec rumunjski 
pastiri u Karpatima: esula, kao i u ceskomorav- 
ska narjecja cul'ena, culka, u ukr. culyj. Iz 
hrv.-srp. dosla je i u slov. sul. Suglasnik & 
varira s c: culav (Vuk) »nemajuci usi ili ma- 
lenih usiju«. Homonim je cula f (Backa) »neka 
igra kao u Srbiji krmaca, ispor. svinkati se, 
ZK, »igrati se svinkanja«. Od takve osnove je 
deminutiv na -ica culica f »suvrst vinove loze« 
(ne zna se gdje se tako govori). Buba symbioiis 
Redt, zove se culin i culonosa m »claviger Preissl«. 
Ni za te nazive ne zna se gdje se govore; buba 
je mogla doista biti nazvana po pastirskom ter- 
minu, ali za vinovu lozu i za igru nema po- 
dataka iz kojih bi se moglo zakljuciti da su ti 
nazivi etimologijski isto sto i pastirski termin. 
Pored -bra, -brilo, -la dolazi i nastavak -ka: 
cuka pored cuka (Lika), takoder s hipoko- 
ristickim akcentom, »1° ovca bez usiju, 2° op- 
cenito ime ovaca u Hrvatskoj Krajink, takoder 
s hipokoristickim nastavkom -an cukan (Lika) 
»ovan bez usiju«. Danicicevo izvodenje od tur. 
kulak »uho« (odatle danasnji naziv bogatog 
seljaka) ne objasnjava nista, ni semantiku ni 
fonetsku stranu, jer tur. k ostaje neizmijenjeno 
kad je pred ajoju, samo pred e prelazi u c 
(tip cemer). Leksikologlj ski se problem kom- 
plicira ako se dalje uporedi sa cut — sut (v.). 

Lit.: ARj 2, 82. 97. 99. 153. 7, 248. Tiktin 
366. Farcia 87. 446. 

cudo n (danas po deklinaciji -o, u stcslav. 
gen. po suglasnickoj deklinaciji na -es: cedese 
kao u slovo, slovese; otatak deklinacije -ri- 
je pi. cudesa pored cuda; u Vodicama u Istri 
odatle novi singular po deklinaciji -o: cudeso, 



cudo 



340 



cukat' 



pi. cudesa; cudeso n i u Kosmetu, tako i inace 
u 17. i 18 v.) »1° od 13. v. glavni krscanski ter- 
min: miraculum, 2° pejorativno: niko i nista, 
nevaljanac (Vodice)«. Interesantna je hibridna 
recenica dete te cuda u znacenju »budi bog 
s nama«., u kojoj je glagol arb. me gjete »naci«. 
Odatle od osnove -o pridjevi na -bn, -ovit: 
cudan, cudna (13. v.), upor. docudan (ZK) 
od sintagme do cuda', cudovit. Od pridjeva na 
-bn tvore se dalji na -ovat cudnovat (16. v., 
Vuk) = cudnovat (Kosmet), na -ovast cudnovast 
(Obradovic), na -ovit cudnovif, cudovit, cudno- 
vast i cudnovit nisu usli ni u knjizevni ni u 
opci saobracajni govor. Pridjevi od osnove 
cudes-'. cudesan, -sna (13. v.) i apstraktum na 
-stvo cudestvo n (Vrcevic). Od cudovit ap- 
straktum je na -iste; cudoviste m (Stulic), po 
Marelicu rusizam. U jednoga pisca 18. v. 
apstraktum na -luk (v.) cuda/uk m i na -je 
cude n (16. v.). U knjizevnom jeziku upotreb- 
ljava se izvedenica na -dk (v.) cudak »Sonder- 
ling« (takoder bug. cuddk) za koju nema starih 
potvrda. Odatle Marticev pridjev na -bn: 
cudacan, -cna. Femininum cuda potvrden je 
samo jedanput u 18. v., ali prilog cuda (Vo- 
dice, ZK) »mnogo« po postanju je n. pi. U 
Pivi-Drobnjaku govori se u torn znacenju 
izvedenica sa cslav. sufiksom cudevenije n; 
cudo je u torn narjecju i upitna partikula u 
znacenju »zasto«. Denominal na -ovati: cu- 
dovali se (16. v.), koji se danas ne govori nego 
faktitiv na-iti: cuditi se impf, (is-, 15 v., Lju- 
bisa, na- se, za-), odatle germanizam cudi me < 
njem. eswundert mich mjesto cudimse). Rijecnido 
usla je i u antroponimiju praslavenskog tipa od 
dva clana (tip Slavomi'r): Cudomer, -mir, kao 
toponim u izvedenici na -ici u pi. Cudomerici 
= Cudomirid, 1451. Potvrdena je i izvedenica 
na -an (tip Milan) odatle: Cudomiran, i zamjena 
drugoga elementa -mir sa -mil: Cudomil, sin 
Bele Urosa i stric Stefana Nemanje. Kako je 
cudo krscanski termin par excellence, postoji 
i slozen pridjev na -bn: cudotvoran (18. v.) 
i odatle radna imenica na -be: cudotvorac, 
gen. -rea (Vuk, 13. v.). Kao krscanski termin 
cudo je uslo u rumunjski kao ciudd f, ali to 
nije dokaz da je i juznoslavenska osnova 
rumunjskog slavizma. bila f jer je rum. -a 
pravilan refleks za slav. -o, odatle rumunjski 
pridjev na -at ciudat (upor. i bug. cudat tako 
da rum. -at u ovoj izvedenici ne mora biti 
lat. -atus), cine, ciudd i glagol s grckim na- 
stavkom fa dudui »cuditi se«, madz. csoda, 
csuda, arb. (Gege) cude f i izvedenica na -la: 
cudt. U semantickom pogledu cudo je iz- 
vedenica od osnove primarnog glagola cuti, 



cujem (v.) dobivena s pomocu sufiksa -do 
(kao stado od stati, v.) iste prirode kao lat. 
miraculum od mirare ili divo n »cudo« od diviti 
se. Semanticki razvitak cudo od cuti odgovara 
primitivnom mentalitetu: stani pa gledaj — 
divi se, cudi se\ Razumljivo je da je ta rijec bila 
vrlo pogodna za krscansku ideologiju u vri- 
jeme kad je bila lexikalna grada, tj. kad je 
znacila »ono sto se proculo, o cemu se pocelo 
govoriti«. S krscanstvom je postala prava rijec, 
tj. termin. Ie. je baza *qeu-do-s od osnove *qeu 
»cuti (v.), cutjeti (v.)«, u prijevoju prema gr. 
xijSoc, »slava, cast«. 

Lit.: ARj 2, 90. 95. 96. 4, 84. 7, 239. KZ 

43, 317. 45, 54. 237. Miklosic 37. 357. SEW 
1, 161. Bruckner 67. WP 1, 369. Mladenov 
668. Gombocz-Melich 1, 1122. Ribaric, SDZb 
9, 142. Vukovic, SDZb 10, 406. Maretic, NVf 
3, 191. GM 449. Matzenauer, LF 7,40. Boisacq* 
37-38. 529. Moskovljevic, NJ 1, 80. Ele- 
zovic 2, 456. 

cuka f (Kosmet) » 1 ° brdo, greben, Bergspitze, 
Berggipfel, Anhohe, Hiigel, 2° veoma rasiren 
oronim i toponim u Srbiji i Makedonijk. 
Balkanska rijec mozda mediteranskog podri- 
jetla (upor. tuku »Hugel« u Gaskonji od 
tuk »isto«): arb. Suka (Ulcinj, brdasce, polu- 
otok u mora, Punta Sukes), cuke (Toske), 
ngr. u Epiru xaoiixa »Hflgel, Geschwulst im 
Gesicht«, bug. cuka, cukara. Prema Mladenovu 
ide pod ie. korijen *keu-, uporedujuci sa got. 
hauhs, nvnjem. hoh, Hdhe i lit. kaukarq 
»Hugel«. Ovamo ide mozda cuklin (Crna Gora) 
»grosser vorspringender oder iiberhangender 
Fels«. Upor. toponim Cukljenik. V. lukalj. 

Lit.: ARj 2, 97. Elezovic 2, 457. Mladenov 
689. ASPh 34, 383-389 (cf. Ub 2, 165). 
GM 449. REW* 9021. GIGD 5, 244. 

cukalj, gen. -kija m (Vuk, Ljubisa) »1° 
u vrhu buta kraj za koji se drzi cerek kad se 
nosi, 2° klin u kuci o koji se puske vjesaju«. 
Danicic pomislja na-domaci izvor i usporeduje 
sa kuka (v.), ali madz. csukld »poples« ima isto 
znacenje. Jos treba usporediti cukija f (hrv.- 
-kajk., Belostenec, slov.) »membram aliqua 
sui parte mutilum, laesum«, odatle hrv.-kajk. 
pridjev na -av cukljav »sinonim: kljast«, zatim 
Vukov pridjev cuklja(j)iv (o konju) »u koga, 
kad trci, koljena udaraju jedno o drago«. 

Lit.: ARj 2, 97. 98. Mladenov, ASPh 34, 
390-392. Gombocz-Melich 1210. 

cukat 1 , -am impf. (Kosmet, bug.)»l"kucati, 
lupati, udarati, svirati u kakav instrumenat 
(praporak, cungur, tamburu (v.) goc (v.), 2° 



cukat 1 



341 



figurativno (metaofra): ubijati po malo, 3° 
(s objektom kukuruz) skidati zrnje s klipova 
(Makedonija)«, s prefiksima na-, za-: nacukati, 
-am pf. (Kosovo polje) »nabiti spice u glavcinu«, 
zacukati, -dm (Vuk) = zacukat (Kosmet) 
»zakucati, sabiti«. Odatle skraceni imperativ ili 
bolje onomatopeja cuk, koja se opetuje, luk 
cuk na vrata (Kosmet), takoder bug. Odatle 
pf. na -nu- -cuknut, -em (Kosmet) »kucnuti, 
udariti« i pridjev na -nut (upravo prosli parti- 
cip na -f) cuknut (Kosmet) »luckast«. Upor. 
caknut (Hrvatska) »pripit«. Mikalja i Stulic 
imaju cuknuti, -em pf. kao »sinonim: poljubiti, 
cjelivati« koje treba uporediti s madz. csok 
»poljubac« ugrofinskog podrijetla i sa ram. 
tue (Cihac) istog znacenja. I ovo su zacijelo 
onomatopeje. Ovamo mozda kao postverbal 
z. r. cuka »neka igra«. Ne zna se gdje se govori, 
ni kakva je. Valjda u istocnim krajevima jer 
rijec potvrduje Pajo Markovie. Glagol je 
cuknuti, cuknem »potjerati cuku u igri«. U sa- 
trovackom govora (argotu) zidara i loncara u 
Sirinicu (Pristini?) izvedenica na -ac cukac 
znaci »casovnik«, u veskarskom cukalec »ca- 
sovnik«, cukacot »cekic«. Posljednje dvije iz- 
vedenice morfoloski nisu posve jasne, -ot u 
cukacot mogao bi biti bugarski i makedonski 
clan -ot, a cukalec, ako je naglas na a, demi- 
nutiv na -be od cukalo. 

Lit..- ARj 2, 97. 98. 7, 239. Elezovic 2, 203. 
457. Mladenov 689. Trojanovic, JF 5, 224. 
225. Vasmer, RSI 3, 264. Mladenov, ASPh 
34, 385-386. 

cukati 2 , -am impf, »pozivati kokosi glasom 
cm«. Ova onomatopeja glasi kod Vuka sa c 
mjesto ci dodatkom -k: cuk, cuk, odakle glagol 
na -ati cukati, -dm impf, »pozivati kokosi gla- 
som cuk«. Potvrda ye dragocjena jer nam obja- 
snjava postanje -slozenog glagolskog sufiksa 
-kati (v.) koji sluzi za tvorenje glagola od 
onomatopeja. Odatle je zacijelo izvedenica na 
-avica lukavica f kao naziv za pticu »oedicne- 
mus crepitans«. Ne zna se gdje se govori. 
Mozda u Dalmaciji. Neka buba »phylax Brall« 
u Slosera zove se cukin m, ali se ne zna gdje 
se govori, koje su varijante, koji je akcenat, 
ni u kakvoj vezi stoji s onomatopejom. Mora se 
oznaciti kao nezrela za etimologiju. V- cuk cuk. 

Lit.: ARj 2 98. 151. 152. Hirtz, Aves 79. 
Fink, Lm. l6. 

cukija f (Vrancic, 17. v., na zalost s ne- 
odredenom glosom) »neko odijelo«. U slo- 
vackom cukla znaci takoder vrstu odijela. Od 
madz. csuklya < lat. cuculia. 

Lit.: ARj 2, 98. Gombocz-Melich 1, 1210. 



cukov m (Zore, juzna Dalmacija ?) »riba 
koja se zove i pds«. Upor. tal. ciuchello m 
(argot) »cane«, slicno i u ostalim evropskim 
argotima. Ovamo ne ide dzukela (v.). 

Lit.: ARj 2, 98. DEL 2, 969. 

cukunda f »biljka polygonum bistorta L.« = 
cukundeda f u istom znacenju. U posljednjem 
umetnuto n pred d, valjda opetovanje prvoga 
n: cukundenda f »slakov koren, slakovina«. Ne 
zna se gdje se govore te rijeci. 

Lit.: ARj 2, 98. 

cukundruk m (Vuk) »1° kukuruzni klip 
bez zrnja; sinonimi: cokov (v.), okomak (v.), 
klasunac (ZK), 2° cikla, cvekla, beta vulga- 
ris, rapa rabea (Stulic, Sulek)«. Balkanski tur- 
cizam (cugundur): bug. cukundur. 

Lit.: ARj 2, 98. Mladenov 689. 

cul m (Vuk, narodna pjesma) »konjski po- 
krovac« = cul, gen. cula (Kosmet) »pokrovac za 
stoku«. Rasireno s perz. sufiksom -tar (-dar) 
od glagola darem »imam« (upor. miihurdar, 
tefterdar): collar, gen, -dra m »konjsko po- 
krivalo«. To isto s disimilacijom 1) l-r > l-n: 
Sultan, gen. -ana m = cultan za o < u, 2) 
l-r > n-r: cuntar (hrv.-kajk.) »dorsuale, po- 
krovac, caprag«. Balkanski turcizam (tur. cul, 
cuidar) iz oblasti konjogojstva (upor. at, 
ergeka): bug. cul, cullar, arb. cull »Decke« 
(Gege), ngr. to toovXi. 

Lit.: ARj 2, 59. 99. Mladenov 689. GM 
449. Lokotsch 443. Bruckner, KZ 48, 176. 
Skrekelj, DAW 50, 15. 

cuma f (16. v., Vuk, Ljubisa, Milicevic, 
istocni krajevi, bug., makedonski) »1° kuga, 
2° guka, kvrga za rogovima kod goveda i 
ovnova (Krnica, Istra)«. Pridjev na -bn > -an 
cuman, cumna. Deminutiv cumica (Srbija, Mi- 
licevic). Denominali cumljati, -am impf. (Dal- 
macija /?/, Pavlinovic) »strnuti i svenutk, 
cumijehati impf. (Stulic) »pedetentim deficere« 
morfoloski su nejasni. Imenica je balkanska 
rijec: ram. ciuma, bug. cuma, tur. cuma »Pest«. 
Potjece od gr. xiiua sa v > iu. Upor. cima, 
cibuljlca, cumak. 

Lit.: ARj 2, 99. 160. Ribaric, SDZb 9, 
142. Mladenov 689. ASPh 33, 7-10. Lo- 
kotsch 445. SEW 1, 163. Bruckner, KZ 45, 
110. Capidan, DRom 3, 142-144. (cf. LJb 

11, 200). Diculescu, DRom 4, 477. (cf. LJb 

12, 128.). Sobolevskij, RFV 65, 409. si. (cf. 
RSI 5, 266). Vasmer, RSI 4, 111. REW 
2438. 



342 



cupati 



cun m »sinonimi: camac, barka«. Nije danas 
opcenit naziv u hrv.-srp. nego turcizam camac, 
gen. -mca (v.). U torn se znacenju cuje samo u 
zapadnim krajevima. Turcizam je potisnuo 
baltoslavenski sveslavenski termin iz prasla- 
venskog doba (*cblnh) medu zanatske ter- 
mine, u terminologlju tkalackog stana. U Kosme- 
tu se curt govori samo gdjegdje kao tkalacki 
termin. U torn ga je znacenju zamijenio u 
torn kraju turcizam mecik (i menka). Deminutiv 
na -tko: cunak, gen. -nka m (Vuk) »radius 
textorius, Weberschifflein«, odatle radna ime- 
nica kao naziv oruda na -jar: cuncar m »tka- 
lacko drvo predom omotano (Vrhovac, Jaska)«. 
Drugi deminutivi na -ka, -clc, -ica, -be, -jak 
i -jo metaforicki se prenose: cunka f »rilo u 
psa, macke«, lunjah, gen. cunjka m (Vodice, 
Istra) »svinjsko rilo, upravo samo krajnji dio 
sa dvije nosne supljine«, cuncic m, cunica f 
(Vuk), cunj (Ljubisa), cunjac, gen. cunjca m 
»plod biljke colchicum autumnale«. Vazna je 
cinjenica za povijest razvitka znacenja da u 
Lici na Pucini (ovako se zove rijeka Gacka u 
Lijescu, gdje je jos u uporabi monoksil) cun 
oznacuje »dva kraja plavi (naziv za barku, 
upravo monoksil), na kojima sjedi veslac«; cun 
je u Lici dio plavi (= monoksila) dok u rus. 
celnok znaci »monoksil«. Rusko znacenje nastalo 
je po zakonu sinegdohe. Po torn zakonu razvilo 
se i hrv.-srp. znacenje cun »camac«. To je 
znacenje i sveslavensku i potjece zacijelo jos 
iz praslavenskog doba. Ali prvobitno se zna- 
cenje ocuvalo na Pucini u Lici, na rijeci Gackoj. 
Ono odgovara i ie. korijenu *(s)qel- »rezati« 
koji se nalazi u prijevoju kaljem, klati (v.), 
prokole (v.). Samoglas u u cun nastao je iz 
sonantnog / kako se vidi iz lit. kelnas »camac«, 
lot. celiava »mali camac«. Rijec cun je u slaven- 
skim jezicima izolirana, bez leksikologijske fa- 
milije, dok u baltickim jezicima ima svoju 
familiju, kao glagol kelti »dignuti, nositi, 
preko vode otprematk; cun je prema tome 
izvedenica s pomocu formanta. -n od glagolskog 
korijena koji ne postoji u torn prijevoju u sla- 
venskim jezicima, nego samo u prijevoju kol-: 
kaljem, klati. Rijec cun je sveslavenska kulturna 
rijec i posuduje se: arb. sule f »kleiner Boot 
(Gege)«, njem. Zulle, Ziille < cmm>, austrijsko- 
-njem. cindkl ( i u Osijeku), madz. csalnak, 
odatle rum. cin, cinei. Mladenov uporeduje 
arb. sule sa slov. siilj »drvena posuda u kojoj 
se sprema skuta«. 

Lit.: ARj 2, 100. Ribaric, SDZb 9, 142. 
Elezovic 1, 402. 2, 458. Tiktin 351. Gombocz- 
-Melich 1140. Miklosie 31. SEW I, 166-7. 
Bruckner 80. Traultmann 125. Vasmer, RS 



3, 265. GM 395-396. Boisacq* 869. Meillet, 
RES 7, 5-8. Uhlenbeck, PBB 22, 540. Mat- 
zenauer, LF 7, 31. Rudnicki, SO 14, 232. i 
si. Mladenov, SpBA 6, 73. si. (cf. Ub 8, 198). 

cupati, -am impf. (Vuk, 19. v., depreverba- 
tiv od U-, na-), takoder slov., »arracher«, rasi- 
ren na citavom stokavskom teritoriju, na zapadu 
ga zamjenjuje pukati (ZK). Brojne su imenicke 
i pridjevske izvedenice: postverbali cup m = 
cupa f (Vuk, 18. v.) »fasciculus capillorum«, cupi 
m. pi. (Dubrovnik) »die ausgekammten Haare«, 
deminutivi na -Tk cupak, gen. -pka m, na 
slozen deminutivni sufiks -erak cuperak, gen. 
-erka m (Vuk, upor. ukr. cuper »Haarschopf«), 
na -ica cupica f (Vuk) »zenska kopca, viilus; 
preneseno: zatiljak, nuque, prema zakonu si- 
negdohe od: mjesto gdje se nalazi cupica«, 
na -ka cupka f (Brae, Makarska) »lupar (u 
ribarskoj terminologiji, upor. cup), na -arka 
cuporka f »ime ovci«. S romanskim deminu- 
tivnim sufiksom -ellus cupjele f (Stulic) »sre- 
brnaste skarice (ovako nazvane, jer cupaju ?)«. 
Augmentativ na -ina cupina f. Pridjevi na 
-ast cupast (o suknu, Dalmacija, Podgora, 
Pavlinovic), -av, -Ijiv cupav »sinonim: nepo- 
cesljan«, takoder bug., poimenicen sa -be, -ica 
cupavac, gen. cupavca (Srbija, Lika) prema f 
cupavica (Lika), takoder kao naziv biljke, u 
torn znacenju s dvostrukim deminutivnim su- 
fiksom cupavcica f; cuperljiv (Pavlinovic, o 
djetetu) »gavezljiv (v.) u jelu«. Poimenicen 
part. perf. na -ica cupanica f (Vuk) »vuna s 
mrledine ocupana«. Vazan je hipokoristik cupa 
f »1° nepocesljano celjade, 2° sluskinja prve 
godine, 3° djevojka« od cupavica f; u Makedo- 
niji: cupa, pi. cupinja = bug. cupa (jugoza- 
padno), odatle deminutiv na -ica cupica »sino- 
nim: moniice, mqma«. Taj termin posudise 
Arbanasi: cupe f »langes Haar > Madchen«. 
U Dubrovniku dobio je taj hipokoristik m 
pred labijal (upor. combo < cobo, v. covjek) i r 
poslije njega da se izrazi pejorativnost te lat. 
deminutivno -ella: cumprela f »prosta dje- 
vojka«. Kao cupa sto postade balkanizam, tako 
i pejorativno cupra: ngr. u Epiru i Kefaloniji 
TOOijJTpa »Tochter, eigentlich Madchen«, de- 
minutiv iaovnpovk« (Aravandinos), arb. cupre 
f. Ovamo je dosla zacijelo od nekadasnjih epir- 
skih Slavena. Upor. pejorativno cilpara f (Sr- 
bija) i u Dubrovniku ciincupa, gdje stoji c 
mjesto c i tursko udvostrucenje pocetnog sloga 
(tip gozgo »posve go«, Bosna, Mrkonjic, i 
bambadava »posve badava«), oboje zacijelo zbog 
pejorativiziranja. Postoji i hipokoristik cupo m 
»cupavo musko celjade«, ali taj nije dozivio 



cupati 



343 



toliko rasirenje na Balkanu kao cupa. Od gla- 
golskih izvedenica treba spomenuti deminutive 
na -kati, -injati -endati: cupkati impf., cu- 
pinjati (Srbija) »grebenati, carminare«, cupen- 
dati se »drapati se, koskati se«. Sa mijenjanjem 
osnovnog samoglasa u > o, i: slov. cop, gen. 
cdpa m »Biischel, Schopf«, capa/»Schopfhenne«, 
copati, copljem -impf. (Vrcevic), copljiti, -im 
»otcupaviti« ; impf, capati »stipati« prema pf. 
capiti »stipnuti« (Vodice, Istra). Znacajno je 
ipak da u Vodicama postoji i pomenuti post- 
verbal cup m »cuperak (kose, sijena, slame itd.)«. 
U Kosmetu pf. iscipkat, -am (objekt: travu) 
»iscupkati«. Varijanta sa / mjesto p: cu{ m 
»verruca rostralis viperae ammoditae«, de- 
minutivi cn/tc (Hrvatsko Primorje), cujka »isto, 
bigica«. Nalazi se i u slov. cuf (Notranjsko), 
cu\a flTe ovci«. Ova varijanta moze biti i 
posudenica iz furl, cuff, tal ciuffo < langob. 
zuppfa. Pomenuti jos treba: unakrstavanje 
pridjeva na -av kus/jav, kustrav s pridjevom 
cupav: cusljav, odatle cuslja (Lika) i poime- 
nicenje na -lea cusljavica f (Lika) »zensko 
neocesljane kose«. U sjevernim slavenskim 
jezicima mjesto p stoji b, kod nas samo u 
varijanti s c mjesto c: c'uba f »Vogelschopf«, 
itd. (v.). Jslav. cup nalazi se u madz. csupalni i 
u rumunjskom (samo i u izvedenicama): ciup 
(Erdelj) »Biischel«, odatle ciupi »zwicken, rup- 
fen«, ciupiturd, rasireno s -erl-el dupera = 
ciupeli »rupfen« i apstraktum na -eala ciupeala 
»kleiner Diebstahl«; takoder s / mjesto p: 
ciuf m (s mnogo varijanata: ciaf, duh, dm) 
»Haarschopf«, odatle pridjev ciufos »zottig«, 
ciufuli = -ui »zausen« (upor. madz. csupalni), 
arb. fufke. Kako postoji i tal. ciuffo, mora se 
uzeti da je i sveslavenska glagolska i imenicka 
osnova cup-jcub- presla u kategoriju onoma- 
topeje, sve ako se i uzimlje da je ie. podrijetla 
*(s)qeuq-jsqeub(h)- »Biischel, Schopf, Quaste«, 
koja je i u germanskim jezicima dobro zastup- 
ljena: Schaub, Schober, Schopf itd. Od Schaub, 
stvnjem. scoub, je stara posudenica skopa f, 
odatle skopnik m (ZK) »slama za pokrivanje 
kuca«. U vezi je mozda i kita (v.) ako je s 
prijevojem ie. *qup-ta. 

Lit.: ARj \, 859. 2, 59. 100. 101. 102. 103. 
143. Hirtz, Amph. 24. Pletersnik 2, 1 16. Sturm, 
CSJK 6, 50. Miklosie 2, 37. SEW 1, 160. 161. 
Bruckner 81. KZ 43, 321. 45, 44. WP I, 555. 
Sandfeld 51. GM 450. JF 2, 338. Ribaric, 
SDZb 9, 142. Mladenov 689. ZRPh 31 4. 
Tiktin 366. 368. DLR s. v. Elezovic 243. Stre- 
kelj, ASPh 12, 457. ASPh 34, 392-394. 
Donum nat. Schrljnen 414. si. Boisacq 536. 
Nagy, ASPh 28, 61. Matzenauer, LF 7, 39. 
41. Petersson, KZ 46, 145. Vaillant, RES 



22, 20. Iljinski, ASPh 29, 487. REW 5 2453 
i 9632 a. DEI 969. Gombocz-Melich 2, 1218. 

cur m (Srbija, okrug Knjazevac) »sinonim: 
dim(v.)«, odatle denominal (faktitiv) curiti, 
-im (Srbija) »dimljiv biti« = curii (Kosmet) 
»pusiti, dimiti«. Odatle toponim Curilo (Ko- 
smet), u argotu curalnik, turcizirano curalbk 
»duhan«. Nalazi se i u bug. cur koje Mladenov 
oznacuje kao provincijski arhaizam. Danicic 
izvodi od tur. kurum »cada«, sto fonetski ne 
moze biti, prije prema Mladenovu u prijevoj- 
nom odnosu sa hrv.-kajk. kuriti (v,) < ie. 
* leur-\qur-. 

Lit.: ARj 2, 102. Mladenov 689. ASPh 34, 
394-395. Elezovic 2, 458. 

curek m (Mostar) »1° osobit hljeb o krsnom 
imenu, 2° biljka nigella arvensis«. Prema Su- 
leku i Mikalji biljka se zove i curek i curika. 
Prema tur. korek 6 je pravilnije nego c. Bal- 
kanski turcizam iz oblasti hrane: rum. duree 
»Art Butterwecken«, bug. cured pi. 

Lit.: ARj 2, 102. 155. Mladenov 689. Lo- 
kotsch 441. Skok, Sldvia 15, 337. Korsch, 
ASPh 9, 519. 

curlin m (Poljica, Dalmacija) »ptica nume- 
nius arquata«, deminutiv curllnlc (ibidem) »ptica 
totanus«, na -usa curlinusa f (Dalmacija ?) 
»ptica haematopus ostralegus«, slozenice po- 
curlin (Dalmacija, po < pol »polovina« ?) »nu- 
menius tenuirostris«, curllnkoka f »ptica otis te- 
trax«. Sa c mjesto c zbog onomatopejske prirode 
naziva: curlin, gen. -ina m (Omis, Veli rat) 
»ptica charadrius pluvialis«. Na -jaca curlinjaca 
f (Dalmacija ?) »ptica emberiza hortulanus, 
cukavica«, na -avac, gen. -vca curlinkavac »pas- 
serina melanocephala« = curlinkovac, gen. -ovca 
»emberiza hortulana«. Zamjena e mjesto u 
zbog istog razloga cerlinkavac, gen. -avca (Dal- 
macija ?) »ptica agrodroma campestris, zvrljin- 
ka«. -in je zacijelo talijanski deminutivni sufiks 
-ino < lat. -Tnus, tal. chiurlo »assiolo, numenius 
tenuirostris, gr. xoWajpia>v«, od onomatopeje 
kyurl. V. i curllka. 

Lit.: ARj 2, 102. 133. 156. 10, 185. Hirtz, 
Aves 70. 80. 81. 82. REW 3 4801. DEI 912. 

curma f (Mikalja) »vozci od galije«. Od tal. 
durma, srlat. churma (tako i port, pored chusma) 
< kslat. celeusma = celeuma < gr. xil£VO\ia 
»pjesma vozara (veslaca) u galijama prema 
tempu veslanja«, apstraktum od gr. xeXeuco 
»kricim«. 

Lit.: ARj 2, 103. REW* 1801. DEI 844. 
970. 



curuk 



344 



cuti 



curuk m i indeklinabilni pridjev (Bosna, 
opcenito) = curuk (Kosmet) »sinonimi: 1° 
nedostatak (v.) mana (v.), 2° iskvaren, neispra- 
van, falisan (v.)«. Odatle: apstraktum na -luk 
giirukluk m (Kosmet) »trulez« i pridjev na 
-bit curucan, -ina (Kosmet). Balkanski turci- 
zam (tur. giiriik »gnjio«): rum. ciuruc »Abfall, 
Gesmdel«j bug. curuk i glagol curukdisvam, 
arb. glagoli aktivno guruktis »verderbe« i pa- 
sivno gorodi'tem »werde verdorben«. 

Lit.: ARj 2, 103. Mladenov 689. Elezovic 
2, 458. Skok, Sldvia 15, 339., br. 151. GM 
450. Lokotsch 466. 

ciist, pridjev (Vuk, Dalmacija, Pavlinovic) 
»sinonim: krepak (v.), ponosit (v.)«. Turcizam 
perzijskog podrijetla (perz. cust »flink, tatig, 
passend« < tur. cast »tacan, brz« u prasrod- 
stvu s kidati (v.). 

Lit.: ARj 2, 157. W P 2, 554. 

cuti, cujem impf, i pf. (Vuk, 13. v.) (do-, 

na-, po-, pro-, sa-) »1° empfinden, fiihlen, 
wahrnehmen, sentir, 2° horen, audire, entendre; 
sinonim: slusatk. Ie. i sveslavenski glagol pri- 
marne grupe iz praslavenskog doba, bez pa- 
ralela u baltickoj grupi. U Crnoj Gori presao 
je u sekundarnu glagolsku grupu na -ati: 
cujati, cujam »slusati«, obrazovano kao stajati 
pored stati. Odatle kod Martica cujavati i na 
Rijeci cujevati prema pf. cujnuti. Iterativ se 
pravi s pomocu infiksa -va-', cuvati, cuvam 
(o-, sa-} = cuvat (Kosmet, ZK). Taj je po se- 
masioloskom zakonu rezultata (sinegdohe) iz 
»neprestano, opetovano cuti = slusatk razvio 
znacenje »garder, custodire«. Zbog semanticke 
razlike cuvati je danas ispao iz etimologijske 
veze s cuti i tvori termin za se sa zasebnim 
pojmom. To se dogodilo zbog toga sto je 
luti istim oblikom Izrazavao dva aspekta. Pri- 
mjer je kako semanticka razlika razbija leksi- 
kografsku familiju. Na najvecem dijelu hrv.-srp. 
teritorija radnja izrazena impf, glagolom cuti 
vezana je na opazanje uhom. U Bosni se cuje 
i miris, tj. cuti se upotrebljava i za opazanje 
njuhom; cuje se »zaudara« daje Vuk za jugo- 
zapadne krajeve. Particip pf. pas. bio je even 
(upor. rus. cvannyj »gordyj, opsceslavnyj), odat- 
le apstraktum na -je cvenje (15. v.). Danas 
je u taj morfem usao samoglas u iz prezenta 
i infinitiva i glasi cuven, cuvena, necuven, ne- 
cuvena (Vuk) = cujen (glede v-j upor. dobijen 
pored dobiven) koji je po semasioloskom zakonu 
rezultata dobio znacenje »glasovit, glasan, gla- 
sit, znatan, na glasu, na daleko poznat«. Jos 
postoji u Lici pf. cuknuti, cuknem »sinonim: 



nacuti«, stvoren od cuh (v. nize). Sufiks -en 
u pridjevu cujen izmijenjen je u -bn: necujan 
u kojem je docetno -n > -m Necujam, gen. 
Necujma, naziv morske uvale na Solti zaklo- 
njene od vjetra (kod Marka Marulica i Bozi- 
cevica lat. Vallis surda, na zemljovidu Mleca- 
nina P. Santinia iz kraja 18. v. Porto Sordo; 
u tim se potvrdama ispravno prevodi hrvatski 
pridjev na latinski i talijanski). Od osnove 
cu- postoji i rasirenje s > h: cuh m (Lukarevic, 
Kanavelic i slov.) »spiritus« = cuv (Dalmacija, 
Podgora /?/, Pavlinovic) »dah vjetra« = cuv 
(Kavanjin) »oprez«. Kao toponim dolazi Cuh 
kao naziv rtova (punti) na obalama otoka (Krk, 
Dugi otok). Kako rijec ide u sferu onomato- 
peje, mijenja se c u c: cuk m »spiritus«, odatle 
tuhnuti (15. v.) i cuhtati, -am (Marulio) »vi- 
joriti se«. Nerazumljive su sufiksalne kreacije 
u cuvaonik (18. v., 2 put u Kavanjina) i sacu- 
vitelj (Gradic). Od svih prevedenica odrzao se 
u danasnjem knjizevnom i saobracajnom go- 
voru samo cuvar = cuvar (Kosmet) »1° cus- 
tos, 2° stedisa«, s pridjevima na -ovl-evj-bn: 
cuvarovl-ev (Vuk), cuvaran, -ma (Belostenac, 
Vuk) = cuvaran (ZK) = cuvaran (Kosmet) 
»stedljiv«; i apstraktum na -ina cuvarina f 
(Vuk, 19. v.). Jos postoji pored ovih radnih 
imenica i cuvadar m (Vuk) ko a ne ide ovamo 
(v. coho). Treba istaci imperativni kompozitum 
cuvakuca f (Vuk) »biljka sempervivum tectorum 
L.« < *cuvajkuca. Kako za kompozita od gla- 
gola na -ati nema drugih primjera, ispusteno je 
j i slozenica je tako postala nejasna. Zbog toga 
je zamijenjen prvi dio izvedenicom: cuvarkuca 
(Vuk). Osim biljke oznacuje isto sto i polu- 
turcizam cuvadar »jaje koje se na veliki petak 
ostavlja da prenoci u varzilu kako ce boja obo- 
jiti; to se jaje poslije cuva do druge godine 
(Banat)«. U Sinju je v izmijenjen u h i od- 
baceno docetno -a: cuhakuc. Ista fonetska iz- 
mjena cita se i u Lastrica: sacuhana »sacuvana«. 
Od osnove cu- jos cub n »Sinn, sensus«, u 
zapadnim krajevima c'utilo od cutjeti (v.) koje 
prema Mare'ticu nije dobro«; cub, odatle od- 
redeni pridjev culni, upravo je poimenicen 
part. perf. aktiva u sr. rodu. U psiholosku je 
terminologiju kao ovaj usao i stari apstraktum 
na -stvo cuvstvo n (13. v.) »sensus« i pridjev 
odatle na -en cuvstven (Obradovic). Oboje je 
zamijenilo cvenje. U Crnogorskoj Pjevaniji 
potvrden je deminutiv cuvkati. Znacajna je 
posudenica u madzarskom vojnickom govoru. 
csues koja znaci »slavenski prostak, seljak«. To 
je upravo nase 2. 1. sing, cujes. Stranci cesto 
uhvate rijec koju domoroci cesto upotreblja- 
vaju, bez obzira na njen gramaticki oblik, kao 



cuti 



345 



karakteristicnu za njih i prema toj rijeci stva- 
raju naziv za domoroce. Upor. prilog dobro 
koji su uhvatili u prvom svjetskom ratu fran- 
cuski vojnici Crnci kao karakteristican sa Srbe 
injime nazivalisve Srbevojnike. Upor. mletacki 
naziv zboghe < s bogom za Dalmatince vojnike 
mletacke vojske. Ie. korijen *qeu- »paziti na 
sto, slusati, osjetiti, opaziti« koji se u drugom 
prijevoju nalazi u lat. cavea, gr. xoeco, axoijco 
(odatle internacionalna rijec akustika); u njem. 
horen = got. hausjan s rasirenjem -s. V. jos 
izvedenicu cudo od osnove cu-. 

Lit.: ARj 2, 97. 98. 103. 111. 113. i si., 
151. MikbHc 37. SEW 1, 161. 162. Bruck- 
ner 81. KZ 51, 237. Gorjaev 416. Holub-Ko- 
pecny 35. Trautmann 132. WP 1, 369. 370. 
Maretic, Savj. 10. Mladenov 688. Gombocz- 
-Melich 1, 1198. Elezovic 3, 456. Fiskovic, 
Republika 6, 196. 199. Iljinski, ASPh 29, 
488-489. Frankei, IF 49, 209. Brugmann, 
IF 24, 164. Meillet, MSLP 13, 39. Osten- 
-Sacken, IF 33, 196-197. Rozwadowski, RSI 
2, 110. Boisacq 358. 480. 

cuval m (Vrcevic) »sinonim: vreca (v.)«. 
Odatle slozenica cuvalduz m = cuvalduz pored 
-dbz (Kosmet) »veoma debela igla kojom se 
samari (v.), harari, cerge siju; sinonim: sama- 
rusa«. Balkanski turcizam perzijskog podrijetla 
(tur. guvaldiz, upravo perz. imperativni kom- 
pozitum od cuval »vreca« i imperativ duz od 
duhten »siti«) iz oblasti alata. 

Lit: ARj 2, 111. 112. Mladenov 688. Mi- 
covic, NJ 1, 142-145. 

cuveta f (16. v., Dubrovnik, Marin Drzic, 
Hrvatsko Primorje, Dalmacija) = cuvita (Ma- 
rulic, Kavanjin, Rab, Vrbnik, Rava) = de- 
minutiv na -ica cuvitica = (c mjesto c) cuvita 
(Nin) = cuveta (Hrvatsko Primorje) »sova, 
soja, jejic, uhaljka«. Od mlet. tsoveta, zveta, 
tal. civetta, cbvetta, (Abruzzi) ciuvette. Rijec 
je onomatopejskog podrijetla. Ovamo idu 
prekrajanja te onomatojeje cuk m (18. v., 
Vuk) »strix noctua«, pridjev cukov, denominal 
cukati impf, »vikati poput cuka« prema pf. 
cuknuti, cuknem, cukavac, gen. -vca (Srbija) 
»1° neka ptica, 2° trava anchusa«, cuhalo m 
»scopspulchella«, pridjev Luski (se.jezik) »jezik 
krckih Romana (u Vrbniku)«. Ovamo ide mozda 
i cuvida f (Crna Gora, Srijem) »larva, obrazina, 
navlaka, corojica«. Promjena t > d nije jasna 
jer se ne nalazi u talijanskom. Zore zna i za c 
< c ouvida u istom znacenju. V. cuk, kukuvija. 

Lit: ARj 2, 119, 151. Zore, Palj 108, 222. 
Kusar, Rad 118, 18. Hirtz, Aves 70. 81. 
REW* 4800. DEI 971. 



cvakati, -am impf. (Vuk) prema pf. cvak- 
nuti, -em (Vuk, 18. v.) (subjek batine}, od 
onomatopeje cvak »glas koji daju batine kad 
se ljudi biju«. U onomatopejskom prijevoju 
cvaknuti, -em pf »udariti«. Upor. cvokotati (v.). 
Varijanta impf, cvalikati, -cem (Vuk: batine 
cvalicu, kad se ljudi biju). Odatle postverbal 
cvalik m »crepitus«. Upor. glede -ikati, -ik: 
urlikali pored urlati i urlik (v.). 

Lit.: ARj 2, 120. 

cvilja f (Dalmacija, Podgora /?/, Pavlino- 
vic) »sinonim: cvor (u drvetu)«. Odatle pridjev 
na -av cviljav »sinonim: cvorav (v.)«. Moglo 
bi biti da je cvilja nastalo metatezom od *civlja 
(upor. cvrst) koje sadrzi sufiks -la > -Ija i 
osnovu *civ-. Ta je produzenje od stcslav. 
cb - u cb oeb (v. cvor}. Ako se *civlja nade u 
kojem nasem narjecju, onda ce ova etimologija 
steci stepen izvjesnosti. Zasada je samo pret- 
postavka. 

Lit.: ARj 2, 120. 

cvor, gen. cvora m (Vuk) »nodus«, odatle 
deminutiv na -ica i -ic cvorica f »biljka spergula«, 
cvoric m, augmentativ na -ina i -uga cvorina f 
(Vuk), cvoruga f (Vuk), pridjevi na -ost cvo- 
rast, upor. bug. cvorest, na -av, -iv, -Ijiv 
cvorav = cvoriv (Stolic) = cvorljiv (Stulic), 
na slozeni -nat, -novit, -ovit cvdrnat (Vuk) = 
cvornovit = cvorovit »nodosus«. Od nepotvr- 
denog pridjeva *cvornov poimenicenje je cvor- 
novaka f »clava nodosa« kod dvojice pisaca. 
U novije doba stvorena je izvedenica na -iste 
cvoriste »mjesto gdje se sastaje vise zeljez- 
nickih pruga«. Nalazi se bug. cvor, cvorest, 
cvoruga. Upor. arb. dzpre. Stcslav. cb oeh kaze 
da je sufiks -c«5 (upor. zagor, govor), a osnova 
cb -. Upor. cvilja (v.). Zbog toga ce Mla- 
denov biti u pravu kad predlaze ie. korijen 
*que-: *qou-: *qu- »biegen, wolben, gebogen, 
gewolbt sein«, s armenskim paralelama, kao 
osnovicu juznoslavenske rijeci. Medutim treba 
upozoriti jos na hrv.-srp. rijeci koje seman- 
ticki idu zajedno sa cvor. To su: cyfljika f 
»drven klincic u zidu (duvaru)«, deminutiv na 
-ka za koji se ne zna gdje se govori; augmen- 
tativ na -uga cvrljuga f (Vuk) »guta, guka 
sto izrasle covjeku na glavi«. Upor, jos cvrga 
f (Hrvatska, Krizevci) »komad« prema kvr- 
ga (v.). Tu je sufiks -or u rusticnom prije- 
voju. 

Lit: ARj 2, 121. 122. Mladenov 680. ASPh 
34, 395-397. Iljinski, RFV 73, br. 2, 218 
-308. (upor. Sldvia 3, 579.). GM 82. 



cvPgnuti 



346 



cvrst 



cvfgnuti, -em pf. »sinonimi: udariti, osi- 
nuti«, prema pf. cvrknuti, -em (Vuk) koji od- 
govara impf, cvrkati, -am (Vuk) »pulsare«. 
Ekspresivni (pejorativni) glagoli koji se osni- 
vaju na onomatopeji cvrk, cvrg za »udarac«. 

Lit.: ARj 2, 121. 

cvrst, cvrsta (Vuk, 16. v.) = cvfs, cvrsta 
(Kosmet) (cvr- prema fur- je kao cresnja prema 
hrv.-kajk. cresnja = tresnja, v.) »solidan, ma- 
sivan, jak«, ie. i sveslavenski pridjev iz pra- 
slavenskog doba. Ne nalazi se u baltickoj 
grupi. Suglasnik v, koji je kao sufiks (ie. -tu, 
upor. mrtaii) pripadao docetku, dosao je u 
hrv.-srp. i bug. cevrast u osnovu po zakonu 
metateze, jer bi bez nje prigodom mijenjanja 
nastala teska troslozna suglasnicka grupa stv 
poslije sonanta r. U slovenskom je ta grupa 
oblaksana nepostojanim e: crstev. Nema me- 
tateze u rus. cerstvt, polj. czerstwy i ces. cerstvy. 
Odatle: poimenicenje na -be: cvrstac, gen. -sea 
m »buba molytes«, apstrakta na -ina i -oca 
cvrstina (Vuk) = cvrstina (Kosmet) i cvrstoca 



(18. v., jedanput, danas opcenito u knjizev- 
nomjeziku), denominali (faktitivi) na -hi cvrsthi 
impf. (Stulic, Voltidi) (pri-, u-) prema pf. 
oevrsnuti, -nem (Vuk) = ocvfsnut (Kosmet). 
Od ie. qrt-tu-os koji se nalazi u njem. hart, 
sanskr. krtsnds i u gr. xpaxoc;, rijec koja je 
kao drugi elemenat usla u nase danasnje in- 
ternacionalne slozene izraze: demokratka) m, 
aristokratla} i birbkrat(a), odatle apstrakta 
na -ija demokracija, aristokracija, birokracija. 
Ie. glagolska i pridjevska osnova *qert »okretati, 
kompaktan, masivan« rasirenje je s pomocu 
formanta. -i od *qer-. Nas je pridjev u nistic- 
nom prijevojnom stepenu istog korijena koji 
se s drugim prijevojem nalazi u kretati (v.) 
i krut (v.). Ti sadrze nazalirane samoglase 
;', c M osnovi. Upor. i arb. shkreh, shkrinj 
»schmelze, taue auf, vergehe«. 

Lit.: ARj 2, 122-3. 8, 531-2. 11, 858. 
Mladenov 680. Elezovic 2, 46. 419. Pletersnik 
1, 114. 119 Miklosic 34. SEW 1, 171. Bruckner 
76. WP \, All. Boisacq 416. 511. Reichelt, 
KZ 46, 341-342. Jokl, Stud. 63-64. 



c 



ca (Vuk, 18. v.), zamjenicki prilog; u knji- 
zevnom jeziku ne upotrebljava se sam, nego 
u starih pisaca i u narjecjima — ca pored ca 
(ZK, kao pojacanje pred prijedlozima do, u) = 
uja (Vuk, Hrvatska, takoder slov.) = tjd (Vuk, 
Hrvatska, takoder slov.) = cak (»Ljubisa, pred 
prijedlogom do', docetak -k potjece od una- 
krstavanja s turcizmom cak, v.) »sinonimi : cak 
(v.), dori (v.), hine, procul, longe«. Odatle 
glagol onomatopejske prirode na -kali (v.): 
cdkati impf. (Vuk, objekt: vola) »tjerati vola 
iz kvara« prema pf. caknuti (vola) i uzvik 
caja (Lika) kojim se goveda tjeraju iz kvara, 
upor. s drugim samoglasom ceja (Vuk) »uzvik 
koji se dovikuje volu da otide odakle«. To 
je interesantan primjer kako se pravi uzvik i 
onomatopeja od zamjenickih priloga. Vre- 
menski prilog ondan, koji se moze tumaciti 
na dva nacina: onaj dan i onda s deiksom -n 
(-a,-e), veze se u Ljubise sa c'a: candan — (<) 
edonddn (Vuk, Crna gora) »sutra, prekosutra, 
on dan, candan, pandan (< pa on dari), sandan«; 
ca\ea\cak oblici su brzog govora. Duljina na 
ca (ZK) oznacuje veliku udaljenost (prosa je 
ca u Ameriku). Oblici tja i uja pripadaju za- 
cijelo sporom govoru. Lako je objasniti ele- 
menat t, koji se nalazi u brojnim drugim za- 
mjenickim prilozima, od h »taj« (v.). Teze je 
objasniti drugi elemenat -ua = (s produlje- 
njem 6 > i) -ija. 

Lit.: ARj 2, 123. 125-6. BL 2, 569. 573. 

caba f (Vuk) = caba, gen. cabe »hram Pro- 
rokov u Meki«. Turcizam arapskog podrijetla 
(ar. q'abe od q'abet osnovnog znacenja »ono 
sto je cetverouglastog oblika«) iz oblasti 'mu- 
slimanskih vjerskih ustanova. 

Lit.: ARj 2, 123. 

cablasi (Vuk) »sinonim: suludast«, pridjev 
u kojem je samo sufiks -ost (upor. benast, bu- 
dalast) jasan, a osnova nije. Moze se doduse 
uporedivati s Vukovom onomatopejom ca cu 



i s glagolima caskati, caprdati i s pridjevom 
c'aknut (v.), ali se tim uporedenjem ne dobiva 
objasnjenje suglasnicke grape bi. Uostalom, 
nismo obavijesteni ni o efektivnoj vrijednosti 
tog pridjeva. Moze se uporedivati i sa calov, 
gen. calava m (Vuk) »sinonim: budala«, gdje 
madz. docetak -ov < madz. -6 upucuje na 
pejorativnu vrijednost (upor. zvizgov m »etour- 
di«). 

Lit.: ARj 2, 123. 126. 

caca pored caca m (Vuk, 16. v.) = ca (Ma- 
rulic, Dubrovnik; na Cresu: o ca za vokativ 
See; glede kracenja koje opominje na haplo- 
logiju, upor. ca za cica) = cace (upor. cade, 
vokativ, ZK, od otac, gen. oca) = caco (s hi- 
pokoristickim -o, Medulin, Pomer i Preman- 
tura) = caco (vokativ = nominativ, Istra u 
selima, koja se spominju .nize; nadimak za 
stanovnike Liznjana, Kavrana i Valture), 
hrv.-srp. djetinja rijec, »sinonim: otac«. Glede c 
mjesto c upor. slov. caca. Odatle deminutivi: 
na -ik cacek (hrv.-kajk., glede sufiksa upor. 
tatek, jdpek u istom govora), na -ica cacica, 
na ~bk s hipokoristickim -o (upor. Matko, 
Zlatko) cacko m (Vuk, 16. v., Zlataric) = 
cocko (ZK) »djed« = cajko (16. 'v., s promje- 
nom c > j prema tdjko < tatko) = cajko po- 
red cajka (Istra u selima koja govore cako). 
Hipokoristici su jos cako m (16. v.) pored 
cako (Golac, Filipan, Liznjan, Istra) i cale m 
(Vuk, Bunjevci) »svekar«. Prema samoglasu 
e u sestra mijenja se ta djetinja rijec u ceca f 
(Posavina) »sestra«. Pridjevi na -in cacin, 
cakin, poimenicen sa -ica cakinica f (Vuk) 
»uxor patris«, na -ov cackov, cakov. 

Lit.: ARj 2, 123. 126. 127. Ribaric, SDZb 
9, 138. Rozwadowski, RSI 2, 75-76. Tentor, 
JF 5, 203. 

cafur m (Kosmet) »1° sinonim: kamfor, 
2° gorka rakija u kojoj ima svakakve trave, 
dobra za bolove u zelucu (Kosovo)«. Odatle 



cafur 



348 



cakule 



s arapskim pridjevskim sufiksom -i: cafurija f 
(Kosmet) = cafurija (Mostar) = cefurija (Banja 
Luka) »1° sinonim: kamfor, 2° biljka koja ima 
miris kamfora«. Turcizam arapskog ili per- 
zijskog podrijetla (ar., perz. kafur »smola s 
jakim mirisom sto se dobiva iz indijskog drveta 
nalik na dafinovo«, odatle ar. pridjev kafurl 
»kamforov«) iz oblasti medicine. Pored turcizma 
u opcoj je upotrebi i evropska kulturna (me- 
dicinska) rijec kamfor m, postanjem iz srlat. 
camphora m prema njem. Kamfer, a potjece 
iz sanskrt. karpura ili kanpura (s disimilacijom 
r-r > n-r) »drvo cinnamonum camphora iz 
Taivana (= Formoza)«. 

Lit.: ARj 2, 125. Elezovic 2, 357. Skok, 
Sldvia 15, 190., br. 103. REW* 4656. Lokotsch 
1100. 

cage, gen. -eta n (Vuk, narodna pjesma) = 
cage (Bosna) = idt m (Mostar) »1° sinonim: 
hartija (v.), papir (v.), 2° cigar-papir (Mostar)«. 
Turcizam arapskog podrijetla (k'agtd) iz ob- 
lasti pisma (v.jazija). U cage je arapski docetak 
-id (u turskom izgovoru) presao u nasu su- 
glasnicku deklinaciju tipa tele, gen. teleta, dok 
je oblik cat mogao doci samo preko grckog 
izgovora ar. gi > e (glede ae > a upor. caja, 
v.), pridfzavsi d > t takoder prema turskom 
bezvucnom izgovoru docetnih zvucnih su- 
glasnika u arapskom. 

Lit.: ARj 2, 125. Skok, Sldvia 15, 190., 
br. 97. 

ca(h)oriti, -f (Lika) (subjekt: vjetar) »kad 
vjetar blaze duva«. Upor. za ovakvu onomato- 
peju lahor (v.) i lahoriti. Osnovica onomato- 
peje, slog ca- dolazi i u carkati (Vuk) i carlijati 
(Vuk) s istim subjektom. 

Lit.: ARj 2, 126. 

caija f (Vuk) = caija (Kosmet) »masni pe- 
karski kolaci, kao burek (v.)«. Odatle radna 
imenica na -dzija caidzija m (Vuk) = caidzija 
(Kosmet) »zanatlija koji pravi i prodaje caije«; 
pridjev na -in caldzljln. Turcizam arapskog 
podrijetla (q'ahi) iz oblasti kulinarstva. 

Lit.: ARj 2, 125. 

caja m (Vuk) = caja, gen. caje (Kosmet) = 
ceha m (ne zna se gdje se govori, ni kakav je 
akcenat; mozda se govori u Srbiji; oblik se 
moze osnivati na stezanju -aja > -a, upor. 
bug. kehaja, a moze biti i hipokoristik, ako je 
ceha) = c'eaja — cethaja (u listini iz g. 1537., 
Starine 12,8) »1° sinonim: upravitelj kuce, 2° 
sinonim: cobanbasa (v.), celnik arbanskih pa- 



stira, 3° vezirov pomocnik, 4° poslanik Srbije, 
Karavlaske i Karabogdanske (= rumunjskih 
knezevina) kod sultana u Carigradu, 5° covjek 
koji se mijesa u tude poslove (npr. /;' mi nesi 
moj caja, Kosmet), 6° posjednik velikog stada 
sitne stoke i trgovac time (Povardarje)«. Odatle 
pridjev na -in cdjin, caj'ina (takoder u toponi- 
miji u vezi s imenicama livada, pojata) i pre- 
zime na -ic kod muslimana i krscana (kato- 
lika) Cajic, iskvareno Cajic, Hasan Cajic (Lika, 
katolici), Cehajic (muslimani, iskvareno ce- 
kajic). Vokal a je nastao stezanjem iz eha > 
ea > a kako se vidi iz balkanskih jezika. 
Balkanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
slozenica od kad »kuca« i \iuda »gospodar«, 
seher kethiidasi »gradski nacelnik«, kapuket- 
hudasi = elci »poslanik«): rum. chihaiu, bug. 
kehaja, odatle f kehaica »crieur public, chef des 
bergers, chef d'une corporation*, cine, chihae 
= parachide m »proprietaire des troupeaux«, 
odatle chihaiaone f »zena cajina, cajinica«, ngr. 
xexcuac, = xiayidc; »vezirov pomocnik«. 

Lit.: ARj 2, 123. 127. 128. 135. Mladenov 
236. Skok, Sldvia 15, 337., br. 131. Pascu 
2, 121, br. 245. 

caknut (Srbija, Srijem) = caknut (narodne 
poslovice) = ianut (Vuk) = sanut (ne zna se 
gdje se govori, ni kakav je akcenat), eufemi- 
sticki pridjev, upravo prosli particip pasiva 
od glagola caknuti, mozda »udariti« (?), koji 
nije potvrden, »sinonim: sulud«. Upor. rum. 
ticnit, familijaran pridjev istog znacenja. 
Upor. takoder kajkavski pridjev istog tipa 
vudren od udariti (v.). 

Lit: ARj 2, 125. i si. Tiktin 1585. 

cakule f. pi. (Perast, Dubrovnik, Cavtat, 
Split, Bozava) = cakula f (Molat, Vodice) = 
iakuli f. pi. »brbljarije, ogovaranja«. Denomi- 
nali na -ati cakulali), -am (Perast, Dubrovnik, 
Cavtat) = cakulati (Vodice, Bozava), cakaljati, 
-am »blatterare, garrire«, na -iti cakoliti 
(Voltiggi) = cakoliti, -im (Lika, Vrancic, Mi- 
kalja). Pridjevi na -av, -ast cakaljav, cakaljast. 
Na tal. deminutivni sufiks vlat. -ittus > -etto: 
cakulete f pi. (poc'l na ~, Korcula). Nalazi se 
jos u slov. cakule = cakore (Notranjsko), ca- 
korat, cokorat »brbljati«. Od tal. onomatope)skog 
glagola chiacchierare < *klakk-, furi, cidcule, 
zacule, mlet.-trsc. ciacole. Talijanska onomato- 
peja jos se kod nas varira umetanjem cabakolo 
m (Crmnioa) »covjek koji ne zna sto zbori«. 

Lit.: Ribaric, SDZb 9, 83. 142. Sturm, 
CSJK 6, 78. REW" 34705. DEI 691. Strekelj, 
ASPh 14, 518-519. Isti, DAW 50, 12-13. 



349 



cama f (narodna pjesma) »njeko odijelo«. 
Danicic pomislja na tur. kamis »kosulja«, koje 
je mozda od tal. camicla. 

Lit.: ARj 2, 126. 

cap 1 m (Vodice) »stado ovaca, jato ptica«. 
Od furl, s'ciap = clap »Schar, Herde, stormo 
d'uccelli in volo«- <■ lat. capulum (?). Dragog je 
podrijetla natal. -zwo < lat. -inus scapln m (Kor- 
cula) »nespretan covjek«, odatle hipokoristik 
scapa m i pridjev na -ost scapasl (Split) »ne- 
spretan«. Slov. scapin m »elender zerlumpter 
Mensch, Fratz« < mlet. schiapin, furl, sciapi'n 
pored sciape, trsc. sciapi'n; s- je tal. prefiks, 
lat. ex-. Korijen je sadrzan u glagolu capat, 
-am pf. (Bozava, Kvarner, Dalmacija) »uzeti, 
uloviti«, cepati (Molat) »uloviti, uhvatiti, do- 
biti«, na -iti caplti, -im (cakavski), scdpiti 
(ZK; Krasic, pored sapitf). Od mlet. datar, 
chiappare »prendere, afferrare« < lat. capulare 
(metateza T) > clappare (upor. i germ, klap- 
pori) od capulum > cappio »corda«. Za scdpiti 
usp. i cap . 

Lit.: Crania, ID 6. Ribaric, SDZb 9, 142. 
Strekelj, ASPh 27, 68. Sturm, CSJK 6, 
78. 

cap 2 , uzvik (Vuk), odatle faktitiv na -iti 
.caplti, -im pf. »rukom ugrabitk = scapiti (ZK) 
istog znacenja s prefiksom s- (upor. shvatiti). 
Ne treba da je posudeno iz mlet. ciapar koje 
je doista posudeno u Hrvatskom Primorju i 
Dalmaciji kao capat, -am (objekt: ribe) »uhva- 
titi« jer medu glagolima na -iti nema tal. 
posudenih glagola iz razreda -are, nego samo 
iz razreda -ere i -ire: (kiirit, v, divertit se); 
cap je domaca qnomatopeja koja izrazava 
brzinu. U Istri postoji m cap »stado ovaca, 
jato ptica« (Vodice), ali se ne zna kako se 
odnosi prema onomatopeji. V. cap'. 

Lit.: ARj 2, 126. Ribaric, SDZb 9, 142. 

car, gen. cara m (Vuk, narodna pjesma) = 
car, gen. cara (Kosmet) »sinonimi: dobitak 
(v.), trgovina (v.), zarada (v.), posao (v.)«, 
obicno u vezi sa sicar (v.) i zijan (v.), isp. po- 
slovicu: car I zijan braca su, Kosmet; nema 
cara ni sicara, dok ne dode Karo iz Mostara. 
Posljednje se odnosi zacijelo na kakvog sefar- 
da mjenjaca podrijetlom iz Spanjolske. Odatle: 
radna imenica na -dzija cardzlja (Vuk) = 
cardzya (Kosmet) »prekupac, preprodavalac«, 
pridjev i imenica na -li carllja (Kosmet) moze 
imati i komparativ: vl caruje iskociste »vi ste 
vise zaradilk; denominali (faktitivi) na -iti 



canti, carim (Vuk) »trgovati« = carii (Kosmet) 
»zaradivati, osobito igrom«; deminutiv na 
-kati carkati (Vuk). Slozenica s perz. hane 
»zgrada« > -ana (u nas sufiks) : cer ana f (Vuk) 
»officina saponis« = cerano (Kosmet) »1° 
ciganska ciglana, 2° pejorativno: kuca, u kojoj 
nema reda«; car je kod nas postao sufiks za 
izvodenje radnih imenica od turskih osnova i 
cesto se krivo izgovara c mjesto c: izmecar (v.), 
zulumcar (v.). Balkanski turcizam perzijskog 
podrijetla (perz. k'dr »rad«, k'arhane »radio- 
nica« > tur. kerhane) iz oblasti trgovine i 
zanata: bug. kjar, arb. gar = gar (Skadar), 
cine, chiare f. 

Lit.: ARj 2, 126. 132. Elezovic 2, 355. 
360. Mladenov 267. Pascu. 2, 120. Lokotsch 
1069. SEW 1, 680. GM 220. 

carma f (Sutomore, Spic, Zupci) »1° pa- 
dina od brijega, zemlje bez kamenja na kojima 
mogu biljke rasti, 2° uske njive, parcele, sa 
medom kao skale, terasasto polozene niz str- 
minu brda, terasaste njive sa suhom medom 
medu njima«. Carme se nalaze ispod crkve 
u Sutomoru (imaju ih Zaukovici, Brce i 
Milovici; carma je kao kolektivni naziv za 
vise terasastih njiva; jedna od njih je samo 
dolac). Deminutiv na -ice c'armice pored carmtce, 
koje se zovu u Sutomoru i zamede. U Crmnici 
je karma f »velika stijena« (mozda unakrstenje 
s arb. karpe). U Budvanskom statutu tarma = 
terma = turma (stamparska grijeska ?) = 
tarmo; glosira se i sa »maceria«. Pavlinovic ima 
iz srednje Dalmacije otarmiti, -im pf. u meta- 
forickom znacenju »neupravnim i lijepim na- 
cinom otpraviti koga od sebe (primjer: kad 
Markovica tko sta moll, on zna svakoga otar- 
miti od sebe)«. Jirecek ima iz kotorskog statuta 
flumen de Calme, sto Stjepcevic cita Calmej 
Zalme. Danas je to Vela rijeka za razliku od 
Male rijeke izmedu Prcanja i Mula, povise 
koje je Skurda. (< *scorda < *exgurgita), a 
dijeli polozaje Glavati od pravog Prcanja. 
Pise se i Calme: Sta Anna e Santa Veneranda 
Calme Xalme; I mjesto r moglo je nastati di- 
similacijom u pluralu termora > rum. farmure 
»obala«. Ovimoblicima odgovara istrom, tierma, 
rrom. termo, tierm (Engadin), port, termo »me- 
das« < kllat. termen »Grenzstein«; c'je nastao od 
dvoglasa ea < kllat. e koji je potvrden za 
kotorski romanski u Criapls < crepls. Za tla 
pise se u Kotoru ^\x:. U oblicima tarma ispao je 
palatalitet ili je rdavo pisano t za ti ili je er 
> ar. Dalmatoromanski leksicki ostaci od lat. 
termen. Upor. slov. tirman (Notranjsko) = tirmen 
(Kras) »Grenzstein, rnejnik«, termin — termen 



350 



cefil 



(Istra, Istarski razvod, 15. v.) »meda (upor. » 
tu hue svrseni termeni i kunfini, v. Surmin 
17.)«. 

Lit.: ARj 9, 349. Miletic, SDZb 9, 369. 
Pletersnik 2, 670 REW 3 8665. Jirecek, 5k>- 
manen 1, 59. AF351AH 3, 12. 14. (glave 37, 
38, 46). 37. 38. 46. 

casa" f (Vuk, Srbija, u Bosni i opcenito) 
»zemljana zdjela, saplak (v.)« = case, gen. 
caseta n (Kosmet) »dubok sud od porculana ili 
lima, obicno strane izrade« = kasa »kundak«. 
Odatle deminutiv na -ica dasica f (Vuk). 
Balkanski turcizam arapsko-perzijskog podri- 
jetla (ar. kas'a > perz.-tur. k'ase »Schfissel, 
Krug, Teller«) iz oblasti suda : arb. gase pored 
gase f »irdene Schiissek. Znacajna je cinjenica 
da je turcizam kod nas predstavljen u dvije 
razlicite deklinacije: u Kosmetu je perzijsko- 
tursko docetno -e dalo povod te je dosao u 
deklinaciju -el-eta (upor. cebe, v.), a u Bosni 
i Srbiji je taj docetak bio identificiran s nasim 
-e u pluralu (i) i odatle stvoren novi sing, na 
-a. Upozoriti treba jos da je u casa i case 
ocuvana tursko-perzijska duljina samoglasa a, 
a u kasa nije. Ta cinjenica gevori u prilog 
Miklosicevu izvodenju iz ar. kas'a. V. kasa. 

Lit.: ARj 2, 127. 4, 874-5. Elezovic 2, 
356. Skok, Sldvia 15, 337, br. 129. GM 221. 

catip, gen. caupa m (Vuk, 17. v, Kosmet) 
= catiba (Mrnavic, jedanput, -a kao u sluga) 
»1° pisar, 2° rjecnik«. Bolje poznat je nas 
hipokoristik tata m (Vuk, 17. v.) = iato 
(Vuk). Odatle pridjevi na -in, -ov c'atin, po- 
imenicen na -ica datinica f »zena catina«, datov, 
u antroponimiji prezimena na -id i -ovid Catid, 
catovic. Balkanski turcizam arapskog podrijetla 
(ar. katib) iz oblasti turske administracije: 
bug. katib. Od iste je arapske osnove i citat, 
gen. -dpa pored citab, gen. -aba m (Vuk, 
18. v, narodna pjesma) = kitab, od ar. kitab 
»knjiga«. U Kosmetu jos u slozenici na -ana < 
perz. hane »zgrada, kuca«: dutupana f »knjiz- 
nica«. Takoder balkanski turcizam arapskog 
podrijetla iz oblasti knjizevne kulture: arb. 
get'ap. 

Lit.: ARj 2, 111. 139. Elezovic 2, 356. 
373. Mladenov 267. GM 224. Korsch, ASPh 
9, 515. 517. 

cebe, gen. -eta (Vuk, 18. v, Kosmet) = 

cepe (Reljkovic) »pokrivac od vune; sinonim: 
bij'elj (v.)«. Odatle: deminutiv na -de cebence n 
(Backa) i radna imenica na -dzija cebedzija m 
(Vuk). Znacajna je identifikacija turskog do- 



cetnog samoglasa -e s nasom deklinacijom 
-e, gen. -eta po kojoj idu imenice koje ozna- 
cuju mlado (tele, magare, itene itd.). U ko- 
lektivu na -od debad, gen. -i ne pojavljuje se 
osnova te deklinacije. Nejasno je odakle je 
p < b kod Reljkovica. Balkanski turcizam 
(tur. kebe) iz oblasti kucne i konjske opreme: 
bug. kebe, kebence. 

Lit.: ARj 2, 127. 131. Mladenov 235. Ele- 
zovic 2, 357. 

ceca f = kecd »manteau de laine que les 
bergers portent pendant la pluie»« = cede, 
gen. -eta n (Kosmet) »kapa od uvaljane vune«. 
Balkanski turcizam (tur. kege < kebce) iz 
oblasti odijevanja: rum. checea »Filzdecke«, 
bug. kece »feutre«, cine, chece »bonnet de feutre«, 
ngr. xetoec, »feutre«. Glede razlike u deklina- 
ciji ceca i cede upor. casa i case, gen. -eta (v.). 

Lit.ARj 2, 127. 4, 931. Elezovic 2, 363. 
Pascu 2, 120, br. 235. Tiktin 332. 

cecuran, -rna (Dalmacija, Podgora /?/, Pav- 
linovic), pridjev »(dijete) jedro i puno zivah- 
nosti« = dederan, -rna (hrv.-kajk.) »agilis, 
dexter« = cedevat »(o zitu, grozdu, djetetu) 
jedar«. Opetovanje prvog sloga upucuje na 
onomatopejsko postanje. V. i dederan, deperan 
(pod depa). 

Lit.: ARj 2, 127. 

cefalija m (14. i 15. v, pisano kje- i ke-, 
historijski spomenici) = depalija m (14. v, 
pisano .kje- i ke-) = kefdija (Kavanjin) »prae- 
fectus arci«. Balkanski grecizam, od gr. xecpcdf| 
»sef, guverner«, bug. kevalija. 

Lit.: ARj 2, 127. 131. 4, 932; Vasmer, 
GL 49-50. 

cefenak, gen. cefenka m (Vuk, narodna pje- 
sma) = depenak, gen. depenka (Vuk, Srbija, 
Bosna) = depenak, gen. -enka (Kosmet) »vra- 
tasca na ducanu (gornji se depenak zakopcava 
za strehu, a donji lezi na gredi ispred ducana)«. 
Balkanski turcizam (tur. kepeng »innerer Fen- 
sterladen«) iz oblasti gradevinarstva : rum. che- 
peng »Falltur«, bug. kepenek, pi. kepenei, 
arb. qepeng m, qepengi, eine, chipenge f. 

Lit.: ARj 2, 128. 131. Elezovic 2, 359. 
Mladenov 236. Lokotsch 1160. Pascu 2, 122, 
br. 266. GM 223. 

cefil (Bosna) = cefil pored cefilj (Kosmet) 
= kefil (dopuna glagolu: stati za nekoga ~) 
»sinonim: jamac — jemac (v.), garant«. Bal- 



cefil 



351 



eel 



celj 



kanski turcizam arapskog podrijetla (ar. kefil') 
iz oblasti trgovine: bug. kefil, cine, chifd'u 
»caution, garant«, ngr. xecpiXn^. 

Lit: ARj 2, 128. 4, 932. Elezovic 2, 363. 
Pascu 2, 121, br. 242. 

cefin m »bijelo platno u koje muslimani 
zavijaju svoje mrtvace«. Odatle slozenica defen- 
-aga (narodna pjesma) »grobar; onaj koji 
mrtve sahranjuje«. Turcizam iz oblasti mu- 
slimanske religije (tur. kefen > tur. prostonaro- 
dno qefin »mrtvacko ruho«). 

Lit: ARj 2, 128. 

ceif m (Vuk, narodna pjesma) = deiv (Vuk, 
narodna pjesma) = ceip (Vuk), narodna pjesma) 
= keif (samo u vezi nasul keif »kako si?«, 
Bosna) = def m (Vuk, narodna pjesma) = 
dev (u izreci dev ti piti »od volje ti«) = e'ev 
pored def (Kosmet, u vezama: nije mi def 
kolombod, basca, bostan »ne napreduje mi itd.«, 
mlogo mi je def ove godine; namesujo si mi def 
»ucinio si mi po volji«, istriio si mi c'e/»pokvario 
si mi volju«) = dp (ikavizirano u Dalmaciji, 
Podgora /?/, Pavlinovic) »sinonimi: volja (v.), 
veselje (v.), raspolozenje (v.)«. Odatle: ne- 
gativni indeklinabilni pridjev s turskom post- 
pozicijom -siz »bez«: defstz pored e'efsbz (Ko- 
smet) »neraspolozen, rdave volje«; denominali 
(faktitivi) na -iti ceifiti »biti dobre volje«, na 
-defiti se (narodna pjesma) »naveseliti se«. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
keif »zdravlje« > tur. kef} iz oblasti medicine : 
bug. keif = kef, odatle keflija, kefsizQiK), 
cine, chefe f »bonne humeur, gaite, ivresse«, 
ngr. xetpi. Istaci treba da se u nas nalazi s 
diftongom ei, kako je u arapskom, i s mono- 
ftongom e, kako je u turskom, a kad je rijec 
dosla daleko od centra turcizama, kao dip u 
Podgori, onda je ikavizirana. Osim toga u 
Kosmetu se nalazi i u obliku cefi u vezi besdefl 
(dite) »nije najzdravije«. Taj oblik potjece iz 
novogrckoga ili iz cincarskoga. 

Lit.: ARj 2, 127. 128. 135. 138. 7, 240. 
Elezovic 2, 357. 362, Mladenov 235-236. 
Pascu 2, 120, br. 236. Skok, Sldvia 15, 481. 



Cekla f (Vrcevic), zensko ime koje se u 
folkloru pominje uz sv. Petku i Ognjenu Ma- 
riju, Potvrdeno u Kotora i Bara od 13. v. 
Odatle na -id Ceklidi (1381. Teclichi, 1431. 
Tiecliti) ime plemena (etnik) u katunskoj na- 
hiji, odatle selo Ceklidi (pleme obasize 13 
kapetanija medu koje pripadaju Cetinje, Nje- 
gus i Ceklici u uzem smislu). Deminutivni 



sufiks -id ima istu funkciju kao u MKdid od 
Mleci, oznacuje kao -janin jednog izmedu 
skupa ljudi (upor. gosdan (ZK) »jedan od 
gostiju«), u ovom slucaju znaci isto sto slozeni 
sufiks -stak < -bsk + -jak (tip. Nikoljstak 
»koji svetkuje Nikoljdan«). Ceklidi su oni koji 
su slavili sv. Teklu. Crkva sv. Tekle nalazila 
se u Sutomoru u Spicu uz benediktinsku opa- 
tiju; Ceklic = Ceklldanin »jedan iz tog ple- 
mena*. Pridjev na -bsk deklidkl. Ofonim Sutikva 
kod Splita i ime groblju Sutikla u Podgo- 
ri < sancta Thecla, sa e > i (ikavski) prema 
jekavskom Cekla. Promjena -kla u -kva obja- 
snjava se unakrstenjem (metaforom) sa tikva 
jer je Sutikva ime brda. 

_ Lit.: ARj 2, 128. Skok, AHLD 1, 37. Jire- 
cek, Romanen 2, 59. 

eel = celj, indeklinabilni (?) pridjev, dolazi 
samo pred licnim imenom ili iza njega (Ko- 
smet) = e'elav (Vuk, 18. v, Kosmet, danas 
opcenit u knjizevnom i u saobracajnom govora) 
= dSlav (ZK, o mjesto e mozda prema dorav, 
v.) »calvus«. Odatle: poimenicenja na -be i 
-ica celavac, gen. -avca m (Vuk) prema dela- 
vica f (Vuk) »1° zensko celjade celavo, 2° bolest 
od koje kosa ispada, 3° bolest koza«. Hipoko- 
ristici od poimenicenja: dela m = dela (Ko- 
smet) = delo (Vuk), odatle pridjev na -in 
celin, s pejorativnim sufiksom -dnja delonja m 
i s hipokoristickim sufiksom -da (upor. Vancd) 
delda (Srbija, Leskovac) i pejorativno delavsija 
(Kosmet), sa slozenim sufiksom -sa (upor. 
hsa*) i -ija, upor. dugajlija »dugonja«. Pridjev- 
ski apstraktum na -ost: delavost f. Denominali 
na -ati odelati (Sarajevo) = ocelat, odelim 
(Kosmet) »prenijeti celu na nekoga«. Iz ove 
izvedenice moze se zakljuciti da je postojalo 
celati i bez prefiksa 6-. ;Od celati potjece post- 
verbal z. r. cela (Vuk, Kosmet) »calvitium«. 
Docetak -a u torn femininumu dobio je po- 
drsku i u pridjevu delav. Denominai od pridjeva 
na -iti celaviti (o-j = odelavit, -lavim (Kosmet). 
Jos postoji deminutiv na -etak (upor. curetak, 
v.) deletak, gen. -etka m U metaforickom zna- 
cenju »klip kukuruza u kome je do pola ili 
manje zrnja, a ostalo je pola kocanica« (ne 
zna se gdje se tako govori) i pejorativna izve- 
denica delupada (Vuk), samo u izoliranom 
primjeru jetrve delupade gdje je pejorativno 
znacenje sufiksa -ada pojacano s umetkom 
-up-. Balkanski turcizam (tur. kel »1° celav, 2° 
cela«) iz oblasti bolesti: rum. chel »celav«, 
izvedenica na -ie < gr. ioc chelie »Glatz«, bug. 
kel m »Grind, Rinde«, odatle pridjev na -av 
(kao u hrv.-srp.) kelljlav, kelka. U hrv.-srp. 



eel = eelj 



352 



i bugarskom turcizam je potisnuo domaci sla- 
venski pridjev plehb koji se ocuvao samo u 
oronimu i toponimu Pljesivica »mons calvus 
(tako u romanskim zemljama)«. Turski pridjev 
kel dobio je u hrv.-srp. pridjevski sufiks -av 
dabiiu timjezicima mogao sluzitikao pridjev. 
Bez tog sufiksa govori se samo u vezi s licnim 
imenom. Upor. corav (v.). Daleko od centra 
turcizama (Bosna itd.) cel(-a, -av) je izmijenio 
samoglas e > o. Od tur. kel postoje ios dvije 
turske izvedenice koje udose u nasa narjecja: 
c'elek pored celik m (Kosmet) »1° zelenje od 
lubenice i dinje, 2° plod od lubenice i dinje 
dok je koliko pesnica«. Od tur. kelek »1° bez 
dlake, go, 2° zelen plod koji se ostavlja nakon 
sto je obran«. Turski sufiks -ek, -dk, koji ovdje 
imamo, susrecemo cesto u hrv.-srp. turciz- 
mima: binjek (v.), ulcek (v.), dernek (v.), konak 
(v.), oturak (v.), bicak (v.), solak i kolak (v.) 
u prezimenima. Druga je izvedenica na -es: 
celes m (Kosmet) »1° celav, 2° pejorativno: 
zelen covjek«. Odatle prezime Keles i demi- 
nutiv na -ce celesce, pi. celescici »zelen plod od 
dinje ili lubenice«. I ova izvedenica postade 
balkanski turcizam (tur. keles »koji ima po 
glavi tragove od cele«): bug. keles »teigneux«, 
cine, chiles »chauve«. Od ove turske osnove 
mozda je jos celarce n (Vranja) »dijete« u sa- 
trovackom jeziku. 

Lit.: ARj 2, 129. 130. 8, 532. Mladenov 
235. Elezovic 2, 45. 357. 358. Lokotsch 1152. 
Miklosic 114. 425. SEW 1, 499. GM 223. 
Matzenauer, LF 7, 29. Deny § 859. Pascu 2, 
121, br. 247. Jirecek, ASPh 8, 102. 

celeplr, gen. -ira m (Vuk) = celepir (Ko- 
smet) »sinonimi: plijen (v.), dobit (v.); nesto 
sto je dobiveno zgodnom prilikom (objekt: 
naci nesto celepira)«. Odatle: radna imenica 
na -dzija celepirdzija m (Kosmet) »koji umije 
da nesto uzme u bescijenje«, denominal (fak- 
titiv) na -ill celeplrlti, celepmm (Vuk) »plije- 
niti« = celepirit, -pirim (Kosmet) »cariti (v.), 
dobiti u bescijenje«. Balkanski turcizam iz 
oblasti trgovine (tur. kelepir »zu billigem Preise 
gekauft« < prvobitno: »Finderlohn«): rum. 
chilipir m »Gelegenheitskauf«, odatle chillpigiu 
»Gliicksritter«, bug. kelepir i kelepirdzija, 
arb. qelepir »Fang, Beute, Fund, Kind dem 
ein Teil der Eltern fehlt«, eine, chilipure f 
»chose acquise pour rien«, chilipurgi m »qui 
cherche a acquerir quelque chose pour rien«, 
ngr. xeAfjupt pored xeAejioiipi. 

Lit: ARj 2, 129. Elezovic 2, 358. Mladenov 
235. Lokotsch 1156. GM 221. Pascu 2, 121. 



celepus, gen. -usa m (Vuk) = celepus' 
(Kosmet) = celepos, gen. -osa (Srbija) = 
celepos (Kosmet) »1° kapa koju svecenik nosi 
pod sesirom, 2° kapa od crvene cohe mjesto 
fesa za vladanja turskog za muskarce i dje- 
vojke, 3° rdava stara kapa u kojoj covjek obicno 
spava (Kosmet)«. Odatle: deminutiv na -ce 
celeposce, pi. -cici (Kosmet). Balkanski turcizam 
perzijskog podrijetla (perz. imperativna slo- 
zenica od kele »glava« i pus »pokrivaj)«: arb. 
qelepose-ce »weisse Untermiitze zum Fes«. 

Lit.: ARj 2, 129. Elezovic 2, 358. GM 221. 

celpaze (Kosmet), indeklinabilni pridjev »(u 
vezi sa covek) nizak, nevaljan«. Balkanski tur- 
cizam perzijskog podrijetla (perz. kepaze »stri- 
jela koja sluzi za vjezbanje; kao pridjev: koji se 
ne cijeni, unizen i sraman, koji nije postovan«) 
iz terminologije morala (upor. suveli): bug. 
kepaze bez umetnutog / kao u turskom i per- 
zijskom. Elezovic uporeduje sjolpaz [»skitnica« 
< tur. jolpaz »isto«]. 

Lit: Elezovic 2, 359. Mladenov 236. ARj 
4, 657. Skalji? 372. 

cemane, gen. -eta n (Vuk, Bosna) = cemane, 
gen. -anela (Kosmet: svTri na~) = cimane 
(Vuk, narodna pjesma) »sinonimi: gusle (v.), 
violina v.)«. Odatle: radna imenica na -dzija 
cemanedzija m (Kosmet). Balkanski turcizam 
perzijskog podrijetla (perz. > tur. keman »1° 
luk, 2° violina«): bug. kemanejkeme- i kemen- 
dzija, arb. gemane, sa disimilacijom m-n > 
w-l cemalicam- = cemale i s turskim deminu- 
tivom na -ce qemenxhe (Gege) = qemanxhe 
(Skadar) »Art Violine, petit violon«, cine. 
chimanee f i chimanigi »violoniste«. Docetak -e 
prebacio turcizam u nasu deklinaciju. na -e, 
upor. cebe (v.) ii campare (v.). Lik cimane 
prijelazom t' < e kaze da je turcizam usao u 
narodnu pjesmu putem Cincara. 

Lit: ARj 2, 130. 137. Elezovic 2, 359. 
Mladenov 235. Pascu 2, 121., br. 252. GM 
222. 

center m (Vuk, Lika, Sibenik) = cerner, 
gen. -era (Kosmet) »1° svod, 2° mala kucica 
u polju, od kamena; sluzi za skroviste u slu- 
caju nevremena (Sibenik); sinonim: bunja 
(v.), 3° supalj pojas od koze kao kesa za no- 
vac i oruzje; nose ga i djevojke;, sinonim: 
pasnjaca (v.)«. Odatle indeklinabilni pridjev na 
-li temerli (kao epitet). Balkanski turcizam per- 
zijskog podrijetla (perz. kemer »voute, ceinture«» 
srodno s lat. camera > komora, v.), iz oblasti 



353 



cepa 



gradevinarstva i odijevanja: rum. chimir/chimer 
(Moldavija), bug. kemer, cine, chimere »cein- 
ture«, ngr. to xeuipt u oba znacenja. 

Lit: ARj 2, 130. 9, 696. Elezovic 2, 359. 
Mladenov 235. Tiktin 340. Pascu 2, 121., br. 
255. Korsch, ASPh 9, 515. 

cenar, gen. -dra m (Vuk) = cenar (Kosmet) 
»1° kraj ili granica, bord, bordure, pervaz 
(v.), lisiere d'etoffe, 2° bilo (v.) planinsko (u 
narodnoj pjesmi: staze i bogazi, diade i cenan), 
3° debeo i sasvim bijel pamuk za tkanje, upravo 
za sarenje platna pri tkanju (Kosmet, u Vu- 
citrnu krdj-pdmuk), 4° vrsta platna i odijelo 
od njega; sinonim: dereklija (v.)«. Odatle 
indeklinabilni pridjev/ kao epitet u narodnoj 
pjesmi: cenarli (kosulja). Balkanski turcizam 
perzijskog podrijetla (perz. > tur. kenar) iz 
oblasti tkanja i odijevanja: rum. chenar, bug. 
kenar, arb. qendr »Rand, Ufer, Tuchrand«, 
eine, chinare, ngr. to xev&pu 

Lit: ARj 2, 131. Elezovic 2, 259. Mlade- 
nov 235. GM 222. Pascu 2, 121., br. 256. 

cenffa f (Bosna i Hercegovina) = cenef, 
gen. -efa m »zahod, nuznik«. Odatle: radna 
imenica na -dzija cenefcya m (Kosmet) »koji 
cisti nuznike«. Balkanski turcizam grckog po- 
drijetla (ar. kenif > tur. narodski kenef, prema 
Mladenovu od gr. xevoc, »prazan«, koji se 
nalazi u bug. ken(d)zam »idem zbog velike 
nuzde, praznim se«) iz oblasti gradevinarstva: 
bug. kenef, arb. qenef, cine, chine/e f. U hrv.-srp. 
dosao je taj turcizam iz cincarskoga kako se 
moze zakljuciti po femininumu. 

Lit: Skok, Sldvia 15, 337., br. 132. Elezo- 
vic 2, 259. Mladenov 236. GM 222. Pascu 
2, 121., br. 255. Skoljic- 189. 

ceno n (Srbija, Lika, Kordun, Vuk »kao 
ime psu«) = cena (Hercegovina) »mladi pas« 
(taj hipokoristik ne nalazi se u zapadnim 
krajevima) = ker, pi. kefovi (Vuk, Srbija) »lo- 
vacki pas, ogar, zagar, biza« prema hera f 
(Dubrovnik, samo kao .psovka zenskoj), hi- 
pokoristik kera m (Vuk) sa leksikologijskom 
porodicom: kol. kerad f, deminutiv na -ce 
kerce, gen. -eta (upor. prezime Kercevic), kol. 
kercad f. Deminutiv na -ica k'erica, augmen- 
tativ na -ina kerina. Pridjevi na -ov kerov 
(Vuk), na -ovlji kerovlji. Sa madz. sufiksom 
-a > -ov (tip garov) kerov m (Bosna). Na -usa 
kerusa f (Vuk) »kucka«. Ovamo ide zacijelo 
i kera »uholaza«, upor. fr. chenille < lat. 
canicula. Denominal na -ati kerati se (Mrko- 
njic-grad, Bos. krajina) (za-), odatle zakeralo 



m, kerajica m »onaj koji voli da se kera, nad- 
mudruje«, na -iti keriti (ot-, pot-) »snaznim 
udarcem pokrenuti«, keranje n »vrsta primi- 
tivnog agona«. Prvi oblik objasnjava se arb. 
gen — e'en (Ulcinj), drugi sa istrum. care m, 
oboje od balkansko-lat. canls. Oba oblika udose 
u jezik vjerojatno putem satrovackog jezika 
(argot). Upor. kenka u satrovackom jeziku 
u Pristini, od dakorum. cine < canls. Tal. 
cane nalazi se u imperativnoj slozenici maedkon, 
gen. -dna m (Dalmacija, Zagora, Sibenik, 
Korcula, Dubrovnik, Cavtat) »kuckoder, pa- 
sjak (Sibenik), sintar« < mlet. mazacom i u 
apozitivnoj slozenici pesikan (Perast) < tal. 
pescecane. Od talijanskog je i kandlja f (No- 
tranjsko) = kanaja < tal. canaglia. Na -inus 
Canynl-en < furl, danine, tal. Monte Canino. 

Lit: ARj 2, 131. 4, 936. 937. 938. Troja- 
novic, JF 5, 224. GM 222. Budimir, PNP 
3, 227-8. Sturm, CSJK6, 54. 77. Corovic, 
AA 1, 201-5 (cf. IJb 10, 154). Deric, PPP 
7, 23. si. (cf. IJb 13, 161). 

cepa f (cakavski, Rijeka) »sinonim: pljuska«. 
Nepoznata je afektivna vrijednost. Odatle de- 
nominal na -ati cepati, -am impf, prema pf. 
e'epnuti. Rijec je zaciejxi onomatope;skog pod- 
rijetla. Osnova oponasa glas udarca i nejasnog 
govora. Posljednje je ocigledno u deminutivu 
na -kati cepekati, cepekam impf. (Brae) »bal- 
butire«. Osnova se cep- u torn znacenju pro- 
siruje i deminuira: -ur-iti: cepunti, cepurim 
(18. v., jedanput) »blaterare«; u istom znace- 
nju na -kati: cepurkati, -am (Vuk). Upor. 
cevkati, -a impf. (Vuk) »lajati ali ne jako« i 
ceretati, ceretam impf. (Vuk) »garrire«. Ne zna 
se kako se prema tim onomatope) skim krea- 
cijama odnose cepa /"(Srbija) »pocepana kapa«, 
prema akcentu sudeci, hipokoristik od cepara 
f istog znacenja i glagol poe'epati. U Pivi- 
Drobnjaku izvedenica na mletacki sufiks -ada 
< lat. -ata (upor. maslinada u zadarskom kraju) : 
cepada f znaci »poveca parcela ziratne zemlje«. 
Da je u toj izvedenici doista sufiks mletackog 
podrijetla, dokazuje dimenutiv na slozeni su- 
fiks -clc < -be + -id: cepcic m »mala parcela 
zemlje za obradivanje« u istom narjecju. Ali 
se ni tu ne zna kako se osnova cep- odnosi 
prema pomenutoj onomatopeji. Nije li mozda 
po srijedi drugo kakvo podrijetlo? Postoji jos 
kod Ljubise pridjev ceperan, -ma »zivahan, 
okretan«. Isto vrijedi i tu za osnovu e'ep- 
prosirenu sa -er- kao u dederan (v.). V. i 
cepac. 

Lit.: ARj 2, 131. 132. 135. Vukovic, SDZb 
10, 405. 



23 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



cepazmo 



354 



ceresta 



cepazmo n (potvrdeno samo jedanput) 
»stragulum« = haslzmo n (u rukopisu 16. v., 
u romanu o Aleksandru Velikome, u istom 
rukopisu haizmo, u drugom hakizmo i halki- 
zmo) »konjski pokrovac«. Prvi oblik najblize 
stoji. gr. oxEJtaoua »pokrivalo«; drugi su kao 
izopacenje grecizma koji se po svoj prilici nije 
govorio ni u vrijeme pisanja ovog rukopisa kao 
ni danas. 

Lit.: ARj 2, 131. 3, 544. 

cepce, gen. -eta n (Kosmet) »sinonim: kut- 
laca (v.), varjaca za skidanje pjene«. Balkan- 
ski turcizam perzijskog podrijetla (perz. > 
tur. kefge = kepge /Zenker/): rum. chepcea 
— chipcea f (Moldavija) »Schaumloffel«. Turski 
docetak -e prebacio turcizam u nasu dekli- 
nacijn -e, -eta. 

Lit.: Elezovic 2, 259. Tiktin 335. 

cepeklija f (Sulek) »njeka kruska«. Ne zna 
se gdje se govori, ni kakva je to kruska, kao ni 
varijante u drugim narjecjima. Prema docetku 
-lija sudeci kao da se radi o turskom pridjevu 
na -li od ietek. 

Lit.: ARj 2, 131. 

ceramida f (Vuk, on i ceremida) = ceremida 
(Kosmet) = stsrp. keramida = ciramida 
(Srbija ?) »1° cigla, rugla, tigla, opeka, crijep, 
cerpic (odatle pridjev na -tn > -an c'eramidan), 
2° toponim (Srbija)«. Na -aria > -ara cerami- 
dara f (Srbija) »kuca od ceramide«. Balkanski 
grecizam (ngr. XEpautScc): bug. keramida, arb. 
qeramidhe. Naziv je usao u jezik i kao turcizam 
grckog podrijetla (ar. kirmid > tur. keremid, 
kiremit, ngr. xepauiSt): teremet m (18. v.), 
ceremit (18. v.), unakrsteno sa starijim greciz- 
mom ceremida. Radna imenica na -dzija: 
ceramidzijal-rem- (majstori ceremidzije, 1797.) 
m »ciglar«. Slozenica ceremetana f (Bosna) = 
(skraceno) cerana (istocna Srbija) »ciglana« < 
tur. keremithane. Upor. i cremlga »isto« (glede 
-da > -ga upor. katriga). 

Lit.: ARj 2, 132-133. SEW 1, 500. GM 
223. Vasmer, GL 50. RSI 4, 153. Van Wijk, 
ZSPh 14, 12. Rad 1, 188. 

cerciva f (Vuk) = ceravo (Kosmet) = 
cercivo n (Srbija ?) »1° sinonimi: okvir (v.), 
svaza (v.), ragustov (v.), ram ili rama (v.) 
od prozora, od vrata, 2° izlijebljen ram za 
staklo na prozoru«. Balkanski turcizam perzij- 
skog podrijetla (perz. slozenica tipa cerek /v./ 
od car < cahar »cetiri« i cube »drvo« > tur. 



gercive) iz oblasti gradevinarstva: rum. cerceved 
f »Fensterrahmen, Flugek pored ciurduved 
(Muntenija) = giurgiuved, bug. cerceve, arb. 
gerglne i, cine, circive m »chassis de croisee«, 
ngr. 6 T^epT^epe? »chassis de papier, de 
croisee«. Znacajno je sto se akcenat tog tur- 
cizma ne slaze s opcom pojavom kod akcenru- 
acije nasih turcizama. Nas akcenat drzi se 
naime turskog akcentuiranja na krajnom slogu. 
Ocekivali bismo dakle akcenat cercivo, koji 
je potvrden samo u cerciva. To znaci da je 
turcizam bio prilagoden nasim pridjevima na 
-iv (v.) i imenicama na -ivo. Ta cinjenica obja- 
snjava l izmjenu turskog docetnog samo- 
sa -e > -o n i -a f. 

Lit.: ARj 2, 132. BI 1, 891. Elezovic 2, 
442. Tiktin 325. Pascu 2, 125., br. 329. 

cordati, -dm impf, (pro-, raz-, sa-, s-, s-, 
Vuk, narodna pripovijetka, Lika) »upropasca- 
vati, prosuti, profuckati, prosundrati« = (na 
-isati, v.) cerdisati -sem »isto« == (na -osati, v.) 
cerdosati, -sem impf. (Vuk) ; »pessumdare« = 
cerdosat (Kosmet) »izgubiti«) = (c > d zbog 
asimilacije c-d + d-d) derdisati — (unakrstenje 
sa corda, v.) cordisati, -sem impf. (Vuk, pri- 
mjer: tako me more ne cordlsalol). Balkanski 
grecizam (gr. XEpSafvco = XEpSu^co »gagner«, 
denominal od x£p5oc,v): »gain, profit, avan- 
tage« bug. kerdos(v)am, arb. qerdhes, qerdhenj 
»dobivam«, cine, ncherdu »gain, profit«, nchir- 
dasire »gagner«. 

Lit.: ARj 2, 132. 141. 11, 274. Elezovic 
2, 281. GM 223. Pavlovic, JF 16, 175. si. 
Skok, Sldvia 15, 338., br. 144. Pascu 2, 67., 
br. 1231. Mladenov 236. Vasmer, GL 50. 

cerece n (Vuk, genitiv nije potvrden) »vrst 
platna sto Mostarke tkaju«. Odatle izvedenica 
na -lija (v.) cere c'elija f »uzvod, platno uz- 
vodno«. Balkanski turcizam (tur. kerekej: rum. 
cherachia. 

Lit.: ARj 2, 132. DLR s. v. Skok, Sldvia 
15, 337., br. 133. 

ceresta f (Vuk, Srbija, Bosna) = cerestija 
(Kosmet) »drvenagrada«. Odatle: radna imenica 
na -dzija cerestedzija m (Kosmet) »trgovac ja- 
pijom, drvenom gradom, materijalom«. Bal- 
kanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
keraste > tur. narodski kereste, keresteci) iz 
oblasti gradevinarstva (upor. japija, kat, boj): 
rum. cherestea »Getalk«, bug. kereste i kereste- 
dzija, cine, chiriste m »bois de construction* i 
chiristigi, ngr. xepeotec,. Glede izmjene -e > 



ceresta 



355 



hrv.-srp. -a upor. casa (v.). U Kosmetu je 
taj docetak zamijenjen sufiksom -ija (v.) kolek- 
tivnog znacenja. 

Lit.: ARj 2, 133. Elezovic 2, 360. Pascu 
2, 122., br. 270. Lokotsch 1162. 

cerpic m (Vuk, 18. v., Bosna) = cerpic m 
(Bosna, narodna pripovijetka) = cerpic = 
cerpic, gen. cerpica (Kosmet) = cerpic (Vuk, 
zacijelo iz kraja gdje se ne razlikuju elf) 
»nepecena cigla, later crudus«. Balkanski tur- 
cizam perzijskog podrijetla (perz. kirpic > tur. 
kerpic) iz oblasti gradevinarstva: rum. cherpi- 
ciu, bug. kerpic pored kirpic, arb. qerpig. Turski 
docetak -ic zamijenjen je djelomice sa -ic. 
Upor. vodic za vodlc, prezime Ribic za ribic. 

Lit.: ARj I, 945. 2,133. Elezovic 2, 361. Mla- 
denov 236. GM 224. Miklosie 115. SEW I, 501. 

cert m (Vuk, Jadar, Srbija) »ugao u brvnari 
kuce kad se ukrste krajevi greda (kuca na 
certove), sinonim: sjek (v.)«. Balkanski tur- 
cizam (tur. kertik »urez, usjek«) iz oblasti gra- 
devinarstva: rum. chertic »Einschnitt, Kurve«, 
bug. kert, odatle glagol kertos\v)am, kertja. 
U hrv.-srp. i bug. ispusten turski docetak 
-ik zacijelo zbog toga sto je bio osjecan kao 
sufiks -ik u sljivik, a nije pristajao toj rijeci. 

Lit.: ARj 2, 133. Mladenov 236. Lokotsch 
1164. 

cesa f (Vuk, narodna pjesma, Ljubisa, Ko- 
smet sa gen. cese i cese) = kesa (17. v., rasireno 
i u zapadnim kraj evima) » 1 ° novcanik, 2 ° spremi- 
ca za duhan, 3° metafora: bogatstvo, 4° suma 
od 500 grosa = tur. qise akge)«. Odatle 
deminutiv na -iga Kesica f, augmentativi na 
-etina i -urina kesetina f = cesetina (Kosmet) 
= kesurina (Vuk), pridjevi na -at kesat (Lika) 
» metafora: bogat« i -ost kesast, odatle i licki 
hipokoristik kesa »zena omalena, zbijena, upra- 
vo kesasta zena, kojoj vise dojke kao kese«; 
slozenice: kesonosa m (18. v.) »covjek koji nosi 
kesu« i duvdnkesa f. Denominali na -ati kesati 
se (Lika) »natjecati se kesom«, skesati, -sem 
pf. »skupiti, srozati 'kod svenja ili vezenja 
(Orahovica, Slavonija)«, upravo »uciniti kao 
kesu, kesasto« i na -iti ndkesiti se pf. »obogatiti 
se«. Balkanski turcizam istocnog podrijetla 
(perz. kise > tur. narodsko kise = kese', 
ishodiste je babilonsko kisu »bourse«, odatle u 
zapadaom arapskom kis, arame j ski Mia i gr. 
xiou;) Iz oblasti alata (upor. cemer, v.): rum. 
ehise, .bug. kesija, kisija (to preko ngr. xipi), 
afb. dese. Nasa zamjena -a < tur. -e je kao 
u kula, liila, deva, casa, kila, tj. tur. e bilo je 



identificirano s nastavkom -e z. r. pi. i prema 
tome je stvoren novi f. sing. Na takvo postanje 
upucuje i akcenat kesa mjesto kesa. 

Lit.: ARj 2, 133. 4, 938-940. 7, 389. 
15, 214. Mladenov 236. 238. GM 224. Ele- 
zovic 2, 361. Lokotsch 1185. SEW 1, 502. 
Bruckner 229. 

cesat m (Kosmet) »kriza u trgovink. Odatle 
apstraktum na -luk cesatluk m (Banja Luka, 
Mostar) = cesatlbk, gen. -atlika (Kosmet). 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
kesad, tur. kesadllK) iz oblasti trgovine: bug. 
kesatlak » manque de debit, d'argent«, eine. 
chisate f, ngr. to xeo&tl 

Lit.: Elezovic 2, 361. Pascu 2, 122., br. 
272. Skok, Sldvia 15, 336., br. 112. 

Ceselbas m (Gundulic) = Ceselbasa (Gun- 
dulic) = Ceselpasa (Gundulic) = Kuzulbasa 
pored Kuzulbasanin (Mrnavic) »ime naroda: 
Perzijanac«. Odatle: Kuzulbas »Perzija« (Mr- 
navic) i pridjevi na -ski ceselbaski = kuzulbaSki 
— kusulbabskl (Mrnavic). Od turske slozenice 
klzUbas — kezelbas »crvenoglavac«. Samoglasi 
eju zamjena su za tur. i. 

Lit.: ARj 2, 134. 5, 829. 842. 

cesma f (Vuk) »1° sinonim supljika, 2° 
gajtan po listovima (cesme f. pl.)«. Ovamo 
cosmea m. pi. (Srbija oko Drine), »ono 
ispod reseta sto ostane kad se zito cisti« 
i pridjev i prilog cesme (Kosmet, protivno 
od topac, toz, v;). Denominal na -ati ces- 
mati, -am impf. (Vuk) (is-, pro-) »graditi 
supljike« = nakesmati, faktitiv na -iti Iscesmlt, 
-im pf. (Kosmet) »isjeci na kocke«. Pored ove 
imenice, koja je kao sarma, agma ita., skra- 
ceni turski infinitiv kesmek »sjeci«, postoji jos 
cesam, gen. cesma m (Vuk, u izreci kupiti sto 
na cesam »na srecu«) = cesim (Kosmet) = 
keslm (Bosna, pravni termin) »pogodba od- 
sjekom« od tur. keslm »sjecenje, napustanje, 
kraj«. Vuk ima takoder keslm m kao pravni 
termin »Miete fur den Fruchtgenuss«. Upor. 
doamce sinonime: na Ispol (ZK), na reju 
(ZK). Odatle izvedenica na -oca keslmaca f 
»krava, ovca, koza koja se daje u kesim«. 
U Petranovicevoj narodnoj pjesmi cesim znaci 
»aversio«. Pravni termin keslm potjece od una- 
krstavanja tur. keslm »Schnitt« i ar. klsma 
»Anteil« od glagola .kasama »dijeliti« (v. kismet), 
odatle balkanski turcizam hibridnog podrijetla 
arapsko-turskoga iz eblasti prava koji se nalazi 
i u bug. kesim maprijeko«. Od kesmek potjece 
i slozenica paracesik »sitan dio« sa turskim 



resma 



356 



cevap 



sufiksom -Ik. Prvi dio je grcko Jiapd (upor. 
paratoia, v.) ili je prenijeto para- od param- 
parcad (v.) gdje je turski apsolutni superlativ 
koji se osniva na opetovanju prvoga sloga. 
Od turske osnove kes- sa -er (dzag. keser 
»culler«) potjece ceser m (Dalmacija, Podgora /?/, 
Pavlinovic) »orude za dubenje i za djelavanje, s 
jedne strane kao dlijeto, a s druge kao petica 
od masklina« = keser m (Vuk, 17. v., Srbija, 
zapadni krajevi, Posavina, ZK) »Quefaxt« = 
kesir (Posavina, s nejasnom promjenom s > s, 
docetak -ir mjesto -er je mozda prema ikav- 
skom kosir) = ceser m (Banja Luka, Mostar) 
»steta koja nastane kad se sto kroji«. I ova 
turska izvedenica postade balkanski turcizam 
iz oblasti alata; arb. qeser, ceser (Skadar). Od 
iste turske osnove prosirene sufiksom -kin 
(upor. caliskan, v.) potjece indeklinabilni pridjev 
(u Bogosica deklinabilni) ceskin (konj, duhan) 
= cesktn (Kosmet) »brz (covjek, konj, nisan, 
magare, ajduk, protivno dembel, v.), vatren, 
ljut«. Odatle izvedenica na -ica ceskinica f 
(16. v., Marin Drzic, pise mqja cesinice u 
vokatlvu sa s mjesto sk; mozda je s krivo ci- 
tanje za sch u rukopisu). I to je balkanski tur- 
cizam (tur. keskin) iz oblasti terminologije du- 
hovnih svojstava: bug. keskin, arb. qeskin, 
cesqin (Skadar) »arguto, pronto«, cine, ehischin 
»intelligent, vif«. U Kosmetu se govori- kau- 
zativni ili faktitivni turski infinitiv u skrace- 
nom obliku: c'estrma f »prijeki put« od tur. 
qestirme »odsjeceno«, od qesmek; s umetkom 
-dir-. U vezu sa tur. kesmek stavlja se i pejo- 
rativna radna imenica na -diija cesedzija m 
(narodna pjesma, Petranovic) = cesedzija (Ko- 
smet) = cesendzija (ibidem) = ceserdiija (Vuk) 
= cesercija — cesera (ime gusaru kod Gaza- 
rovica) = kesedzija (Vuk, 17. v., narodna pje- 
sma) = kesecija »sinonimi: lupez, haramija, 
otimac, dzeparos«, pored slozenice jan-cese- 
dzya m »dzepar« (Kosmet). I ovo je balkanski 
turcizam iz oblasti prava (yan kesici »koji od- 
fezuje s boka«); bug. (jan) kesedzijaj-si-, 
cine, chisigi »brigand, filou, coupeur de bourse«. 
Hrv.-srp. oblici s umetnutim n > r upucuju 
doista na vezu sa tur. keser od kesmek. Oblici 
sa e za tur. i (kesici) kao i akcenat vele da je 
turska radna imenica bila dovedena u vezu s 
imenicom kesa = cesa koja ne potjece od 
kesmah, nego ima sasvim drugo podrijetlo. 

Lit.:ARj2, 133. 134. 4, 85. 939. 940. 941. 
7, 389. 12, 268. Elezovic 2, 361. 362. 246. 
Mladenov 236. Lokouch 1187. Korsch, ASPh 
9, 516. GM 224. Pascu 2, 122., br. 273 i 274. 
Skok, Sldvia 15, 489., br. 570 te 338, br. 
136. Matzenauer, LF 8, 163. Skoljic* 191. 



ces m (Vuk, Kosmet dopuna glagolu ciniti 
s akuz. prema tur. elmek) »pregledati mrtvoga, 
ubijenoga«. Odatle faktitiv na -iti ces it i (Vuk, o-) 
i apstraktum cesenje n »inspectio occisk. Tur- 
cizam arapskog podrijetla (ar. ker) iz turske 
sudske terminologije. 

Lit: ARj 2, 135. 8, 532. Elezovic 2, 363. 

ceske, gen. -eta n (Vuk) = ceske, gen. -eta 
(Kosmet) = c'esket (Srbija, Milicevic) = 
keske, gen. -eta (Vuk) = ceskek (Pec, Stara 
Srbija) »jelo od psenice i mesa«. Balkanski tur- 
cizam perzijskog podrijetla (perz. > tur. kesk 
= kejkek sjecmena kasa, Griitze die mit in 
Stricken geschnittenem Fleisch gekocht wird«) 
iz oblasti hrane: rum. eheseket, bug. keskek. 
Turski docetak -ek izmijenjen je u Srbiji i u 
Rumunjskoj u -et, a taj je dao povod prijelazu 
u deklinaciju. -e, gen. -eta. Upor. glede ocu- 
vanoga k mjesto c i prilog ceske (v. ci). 

Lit.: ARj 2, 135. 4, 941. Elezovic 2, 363. 
Lokotsch 1167. Mladenov 236. 

ceten m (Vuk) = ceten, gen. -ena (Kosmet) 
= heten (Vuk, Hrvatska, Lika, Slavonija) 
»sinonim: Ian (v.)«. Odatle: na -iste (upor. 
laniste) cetemste n (Vuk) = keteniste (Lika), 
pridiev na -ov cetenov »sinonim: lanen«, slo- 
zenica cetenhalva f (Srbija) = ceten— aha 
(Kosmet) »halva od konopljina sjemena«. Tur- 
cizam arapskog podrijetla (ar. kettan = kitan > 
tur. narodski keten, upor. coton u evropskim 
jezicima) iz oblasti kulturnih biljki. Slozenica 
ceten-halva nije nastala kod nas, nego je iz 
turske sintagme keten halvasi »cetenova halva« 
odbacivanjem postpozicije -si koja kaze da je 
prethodna rijec uzeta u pridjevskom znacenju. 
To ispustanje je opcenito u slozenim turcizmi- 
ma, upor. papazjanija, siscevap itd. 

Lit.: ARj 2, 135. 4, 941. Elezovic 2, 362. 
Matzenauer, LF 8, 163. 

cevap, gen. -apa m (Vuk) = cebap, gen. 
-apa (Kosmet) »grudica skosanog mesa«. Oda- 
tle: u antroponimiji slavonsko prezime na 
-ovic cevapovic (krivo pisano sa c), deminutivi 
sa slozenim sufiksom -Sic < -tc + -id cevapcic 
m, na -ce cebapce, gen. -ceta n (Kosmet), radna 
imenica na -diija cevapcija m = cebapcija 
(Kosmet), odatle na -inica < -cijnica kebapci- 
nica (Kosmet) »cevapcijin lokal«, slozenice sa 
Sii m (Vuk) »gvozden razanj« s'is-cevap m 
(Bosna), sa cumlek m »lonac« cumlek-cebap 
(Kosmet) »sinonim: papazjanija (v.), jelo koje 
se gotovi u zatvorenom loncu«. Upor. rum. 



cevap 



357 



cifta 



cuskebap m »Vogelspiessbraten« od tur. kits 
»ptica«. Balkanski turcizam arapskog podrijetla 
(kebab, kuskebabt) iz oblasti hrane: bug. kebab, 
kebabcija, ngr. xeujtdm, cine, chibape f, chi- 
bapci m. I prvi dijelovi slozenica sis i cumlek 
su balkanski turcizmi (tur. lis »kurzer Degen, 
Bratspiess«, comlek »lonac«): bug. sis, arb. 
shish (Gege) = shisht »Dolch, Stockdegen, 
Bratspiess«, cine, ciumlecke f »ragout de boeuf 
aux oignons, a l'ail« (upor. za takav semanticki 
razvitak: lonac »duvece«, v.) iz oblasti kuhinj- 
skog pribora; v mjesto b u cevap osniva se na 
disimilaciji b-b > v-b. 

Lit.: ARj 2, 135. Elezovic 2, 357. GM 406. 
Mladenov 235. Pascu 2, 120, br. 239, 126, 
br. 339. SEW 1, 498. 

cezap m = c'ezap (Kosmet) »tvrda voda 
(prevedenica od srlat. aqua fortis = fr. eau 
forte) »azotna kiselina«. Balkanski turcizam per- 
zijskog podrijetla (perz. sintagma tiz ab »slina, 
ostra voda« > ar. kezzab > tur. kezab suju 
»lucavka«) iz oblasti kemije: rum. chezap »apa- 
tare, Scheidewasser«, bug. kezdp. 

Lit.: ARj 2, 135. Elezovic 2, 357. Mlade- 
nov 235. 

ci (Kosmet), konjunkcija koja uvodi spo- 
redne dopunske recenice, »da, a da, sto«, u 
primjeru: on misli ci je Turcin. Nalazi se jos 
u bugarskom: npr. ne znam ki . . . . Kod 
nas je srasla u beici (v.) = bid (v.) = bicita 
< tur. belki. U posljednjem obliku doslo je 
do unakrstavanja tur. belki sa bice da. U Ko- 
smetu se ta konjunkcija nalazi jos srastena s 
perz. kas > tur. narodsko kes, izrazom za jaku 
zelju: perz. Kaski > tur. narodsko keske 
»plut a Dieu que«, poslije cega dolazi opta- 
tivna recenica: ceske, prilog, »kamo srece da ...«. 
Znacajno je da k u partikuli ki ovdje nije. 
preslo u c To je mozda zbog disimilacije k'-k' > 
k'-k: keske > ceske. Upor. isto u imenici 
ceske, gen. -eta. Oboje ci i ceske balkanski su 
turcizmi perzijskog podrijetla (perz. > tur. 
ki »que« i perz. > tur. keski) iz oblasti sintakse : 
bug. ki i keiki. Da se i konjunkcije posuduju 
dokazuje makedonsko oti < ngr. 6ti »da«. 

Lit.: Elezovic 2, 363. 364. Mladenov 236. 
Deny § 986. 

cibar = clbarli (s tur. -li, Banja Luka) = 
cibar m indeklinabilni pridjev (Kosmet) »ot- 
mjen, ponosit«. Balkanski turcizam arapskog 
podrijetla (ar. kebir, pi. kibar »velik, lijep, ot- 
mjen«) iz oblasti ponasanja: arb. qibre f »Pracht, 



Aufwand« od ar. kibr »Stolz« i qibar »an Auf- 
wand gewohnt, verwohnt«, upor. i rum. 
ghibirdic »Stolz, Knirps«. 

Lit.: Skok, Sldvia 15, 338, br. 139 GM 

225. 

cibra f (Banat) = cibrei m = cibrit (Banat) 
= cibrit, gen. -ita (Kosmet) = cibrei (Crmnica) 
= cibre, gen. -eta n (Banja Luka) »sinonimi: 
zigica (v.), sibica (v.), prizega, sumporaca«. 
Odatle slozenica kaf-cibrit m (Kosmet) »si- 
bica za paljenje duhana« (prvi je dio tur. kav 
»guba za kresivo«). Balkanski turcizam isto- 
cnog podrijetla (ar. kibrit od asirskog kup- 
ritu preko aramejskog kebritha »sumpor«) 
iz oblasti tehnike: rum. chibrit, bug. kibrit, 
arb. qibrit, cibrit (Skadar), ngr. xiujipm. 
Arapski docetak -it u hrv.-srp. je dijelom za- 
drzan, a dijelom dao povod da se turska ime- 
nica prilagodi arabizmima na -et ili da se 
mijenja prema deklinaciji -e, gen. -eta i da 
prijede napokon u deklinaciju -a. 

Lit.: ARj 2, 136. Elezovic 2, 288. Mlade- 
nov 236. Skok, Sldvia, 15, 336, br. 115. Lo- 
kotsch 1171. Miletic, SDZb 9, 368. GM 225. 

ciceruse f. pi. »sitne ribe«. Ne zna se, gdje 
se tako govori ni kakve su jos varijante. Jedino 
sufiks je jasan: -usa (v.). Osnova dolazi jos u 
pridjevu na -ovj-ev: cicerov pored -ev, ali 
samo u izrazu clcerova kfv (Kosmet) »sama 
gola krv«. Ni tome se pridjevu ne zna pravo 
znacenje ni postanje. Ne vidi se prema tome 
da li postoji identicnost u obje izvedenice. 

Lit.: ARj 2, 136. Elezovic 2, 366. 

cicin-boba f »sinonim: ribizle (v.)«. Ne 
zna se gdje se ta slozenica turskog tipa (upor. 
sis-cevap, v.) - govori ni koje su jos varijante. 

Lit: ARj 2, 136. 

cifta m (Vuk) »tabernarius, ducandzija (pe- 
jorativno)«. Odatle deminutiv na -ica ciftica 
m i pridjevi na -in i slozeni -inski ciftin, cif- 
tinski. Akcenat i docetak -a upucuje na hipo- 
koristik, ali se na zna od koje je osnove. Tesko 
je misliti na hipokoristik od cifut = cufut (v.) 
zbog a i zbog gubitka u jer se ne prave hipo- 
koristici gubitkom jednog samoglasa. Na vezu 
sa homonimima arb. qift »Sperber, Hiihnergeier« 
= ngr. xaicpTnc, »milvus regalis« < ^utpxepi/^Ecp- 
< lat. acceptor tesko je pomisljati jer takva 
metafora nije nigdje potvrdena. 

Lit: ARj 2, 136. Skok, Sldvia 15, 338, 
br. 141. GM 226. 



cika 



358 



cika f = cik (obicnije) cik m (slov.) »1° 
Zigarrenrest, 2° letzte Prise Schnupftabak in 
der Dose«. Deminutiv iicic »komadic necega« 
(Vrbnik). Od tal. cicca »avanzo di sigaro o si- 
gareta« > fr. chique, djetinja rijec. Arb. cikef. 

Lit.: Pletersnik I, 103. Sturm, CSJK 6, 
49. REW 3 1899. DEL 925. GM 447. 

cikara f (Boka, Korcula, Sibenik, Dalmacija) 
»fildzan, salica, solja« = kikara (Dubrovnik, 
Cavtat, Cilipi). Od mlet. cicdra pored clccherd 
(Kalabrija), istrom, ceikara (Rovinj) »tazzina 
di porcellana«. Odatle dalmatinsko prezime 
Cikara. Meksikanska (yokut) rijec gicatli koja 
je u Evropu dosla preko spanj./igara, Meara. 

Lit.: ARJ 3, 137. he 47. DEI 897. REW* 
3755 a. 

cila f (Vuk) »kesa od duhana i okov joj od 
lima na otvoru« = alo n »kesa od baruta«. 
Isti akcenat pokazuje kila f (Vuk, 18. v.) 
»mjera za zito, oko 20 oka«. S tim akcentom 
i znacenjem slazu se rum. child f »Getreidemass 
von 20, 22 und 24 banite (v.), je nach der 
Kornart« i arb. aille f »Getreidemass«, dok 
se bug kilo slaze u akcentu s tur. kilo. Za 
znacenje »kesa od duhana, baruta« ne nalazim 
balkanskih paralela. Balkanski turcizam grckog 
podrijetla (tur. kilo < srgr. xoiXov »crijevo«) iz 
oblasti mjera (upor. oka, kantar, drani). Sa 
znacenjem »crijevo« i sa grckim akcentom 
slazu se nase cila i nlo »duvankesa (koja je od 
mjehura)«, a s akcentom i kila »mjera za zito«; 
cilo slaze se i s grckim docetkom: -o < -ou. 
Sa grecizmom u turskom jeziku pomijesalo 
se ar. Ill ili kail (v.) »mjera za zito« > tur. 
kile (odatle ngr. xiAec,) od arapskoga glagola 
kala, aorist jekll »mjeriti«; i za grc. ov pred- 
stavlja srednjegrcki izgovor. Neobicna je 
zamjena docetno -a u hrv.-srp. i rum. za gr. 
i tur. -o. Potjece zacijelo od grckog pi. sr. r. 

Lit: ARj 2, 137. 4, 9-51. Mladenov 237. 
GM 226. Lokotsch 1174a. Miklosic 116. SEW 
1, 504. 

cilibar, gen. -ara m (Vuk) = celibar (Kos- 
met) = citibar (Backa) = cilibar (Kosmet) = 
ciribar (Backa) »1° sinonim: jantar (v.), agata 
(v.), okstan (v.), 2° kamen ili stakla ili kosti 
navrh kamisa za usta (sluzi za cigarluke = 
mustikle, brojanice, derdane A ^ druge ukrase)«. 
Odatle pridjev na ~bn cilibaran, -rna. Balkanski 
turcizam perzijskog podrijetla (perz. sloze- 
nka imperativnog tipa kahruba od kdh- 
»strog« i prezentske osnove rubd od rubitdan 
»hvatati« > tur. narodsko kehribar = kehli- 



bar): rum. chihli(m)bar, bug. kehlibar = keh- 
ribar, keliber, arb. qehribar, celibar (Skadar), 
cine, chihlibare f, ngr. xexpnxji&p^ov) . Hrv.- 
-srp. oblici sa / mjesto e upucuju na cincarsko 
posredovanje. To je zbog toga sto je cilibar 
trgovacki predmet. 

Lit: ARj 2, 129. 137. 138. Elezomc 2, 
358. 364. Pascu 2, 121, br. 246. GM 221. 
Mladenov 236. Matzenauer, LP 7, 26. NJ 
3, 158. Lokotsch 1004. 

cilim m (Vuk, 17. v.) == cilim, gen. -Ima 
pored -ima (Kosmet) = tiling (Belostenac, 
bit ce krivo zapisano) = kilim (narodna pjesma) 
»sinonimi: sedmak (v.), smetenjak (v.), sare- 
nica (v.), prostirac (v.), kudravac (v.), sag (v.), 
tepih (v., gradovi), krpeta (v.)«. Odatle: 
deminutivi na -ce i slozeni sufiks -de < 
-be + -ic cillmce, gen. -ceta n (Kosmet) = 
ctlimcic; radna imenica na -ar clllmar, odatle 
pridjev na -ski cilimdrski. Balkanski turcizam 
perzijskog podrijetla (perz. > tur. kilimjke-) 
iz oblasti kucnog namjestaja: rum. chilim, 
bug. kilimjke-, arb. qilim, celum (Skadar), cine. 
chilime f, ngr. xiAiuic,, toiMui. Vukov se ak- 
cenat ne slaze s kosmetskim. 

Lit: ARj 3, 137. 4, 925. Elezomc 2, 364. 
Mladenov 235. 237. Pascu 2, 121, br. 248. 
GM 226. Korsch, ASPh. 9, 517. Matzenauer, 
LP 8, 164. SEWl, 503-504. 

cipirkanje n (Ljubisa, u vezi s pridjevom: 
pticije ~) »sinonim: cvrkut (v.)«, apstraktum 
od onomatopej skog glagola na -kati cipirkati, 
koji u infinitivu u ARj nije potvrden. 

Lit: ARj 2, 138. Hirtz, Aves 73-4. 

cipur m (Vuk, Crna Gora) »sinonim: vrt 
(v.), basta (v.)« = kipurija f (listina iz g. 1441.). 
Iz citirane listine vidi se da se radi o terminu 
manastirskog gospodarstva. Prema tome su taj 
gredzam (gr. deminutiv xnjtoijpiov, xnjtou- 
pia) donijeli u Crnu Goru grcki kaluderi. 
Odatle deminutiv na -bb, cipurak, gen. -urka 
m pored cipurak, gen. -urka »sinonim: vrtal« 
i toponim na -ovac cipurovac (Srbija, beograd- 
ski okrug) = bug. Ciprovec. 

Lit.: ARj 2, 138. 

cirica m (Vuk, Beograd) »momce koje je 
u sluzbi kakva gospodina, famulus«. Izvede- 
nica m. r. na deminutivno -lea (upor. za 
maskulinum prica, opca rijec i prezime, 
povlasica, izbjeglica, prezime na Kordunu co- 
rnea od Gane, Crnica, prezime u Dalmaciji) 



cirica 



359 



C8piti 



od Sir = kir (npr. Kir-Janja za Cincarina 
Grkomana u Sterijinoj drami) < gr. xiip(ioc,) 
preko cine, chir »gospodin«. V. kur, kir. 

Lit.: ARj 2, 138. Pascu 2, 27, br. 429. 

cms m (Vuk »1° materiae genus, 2° gluten« 
= cms (Kosmet, u znacenju 2°) »1° greda 
poprecnica (Posavina), 2° popa, klajster«. 
Odatle toponim, slozen sa perz. hane> -ana 
(kod nas sufiks): Cirisana f (Skoplje, kod 
zeljeznicke stanice gdje je u tursko vrijeme 
bila klaonica). Balkanski turcizam (tur. girls, = 
geris, kirishane »mjesto gdje se izraduje zica 
od crijeva za muzicke instrumente) iz oblasti 
obucarstva i gradevinarstva: rum. giris (Mun- 
tenija) »Art Kleister«, takoder madz/ csirlz, 
s cime se slaze cine, arija f »colle d'amidon«. 
Nije jasno kako se semanticki odnosi s tim 
znacenjem znacenje »greda poprecnica«. Iz- 
gleda kao da je to metaforicki naziv za gredu 
koja kao da lijepi druge grede. Nejasno je i 
c mjesto c. To bi znacilo da Vukov i Elezovi- 
cev turcizam potjecu iz kraja gdje se ne razli- 
kuju c i c (kao npr. u Travniku). To nije 
moguce za Kosmet. 

Lit: ARj 2, 139. Elezomc 2, 366. Gombocz- 
-Melich 1, 1100. Tiktin 302. Pascu 2, 332. 

citajka f (Srbija ?) »demi-coton«, odgo- 
vara tacno ukr. i rus. kitajka »taffet«. Izve- 
denica je na -bka od Kitoj »Kina«, odakle na 
-be m prema -ika i pridjev na -bski Kitajac, 
gen. -jca (Sulek) m prema Kitajka f, kitajski, 
dok je danasnje Kinez i kineski prema tal. 
pridjevu Chinese. Upor. njem. chinesisch. Upor. 
i citabija f (Kosmet) »svilom protkana ma- 
terija« < tur. hind kitabisi »prugaste svile 
materija«. 

Lit.: ARj 2, 139. 5, 15. Elezomc 2, 366. 
Korsch, ASPh 9, 503. Franke, ZSPh 13, 
16. i si. 

civerica f »1° kapa, 2° (pejorativna meta- 
fora) glava (Lika)« = civerica f (Dalmacija) = 
ceverica f »isto (znacenje 2°)«. Upor. rum. 
chivdrd »cako« < rus. kiver. Miklosic ima kao 
serb. kiver »Miitze«. Taj se oblik ne nalazi u 
ARj. Polj. kizoior »turski kalpak«. Ne zna se 
da li je to ista rijec koja i balkanski grecizam 
stsrp. kivurb »grob«, bug. kivdr pored kiur 
»Sarg, Stelle fur Kerze«, arb. qiviir »grob«, 
eine, chivure < srgr. xcpoijpi A ov,) »sepulcrale 
monumentum« < xcpcopiov < lat. ciborium. 

Lit.: ARj 2, 18. 50. 139. Miklosic 116. 
SEW 1, 506. Mladenov 237. Tiktin 347. 
Bruckner 231. 



civot m (Vuk, 13. v, termin pravoslavne 
crkve, Ljubisa, narodna pjesma) = kivot 
(stsrp, Srbija) = klot (Stulic, iz misala), 
deminutiv na -ic kivotic »kovcezic za svete 
moci, relikvije«. Pravoslavni crkveni greci- 
zam xipctrroc,, srgr. x(pora(ov) »sanducic«. 

Lit: ARj 2, 140. 4, 956. 5, 21. Vasmer, 
GL 50. Miklosic 116. SEW 1, 506. 

cok, gen. coka m (cakavski; na otocima: 
Molat, Pag, Krk, Cres). Odatle izvedenice 
na -ovac m prema -ovica, -avica f. Onomato- 
peja cok kojom se oponasa glas ptice, odatle 
i glagol na -tati coktati. U Kosmetu je cok 
»glas koji se cuje kad se dobro kljune ili klepne 
po glavk. Odatle: glagol na -ati cokat, -am 
impf, »udarati, kljukatk prema pf. cSknut, -em 
»1° kljunuti, klepnuti, udaritk, 2° (preneseno 
na pice) popiti na iskap«. 

Lit.: Hirtz, Aves 1, 74. Elezovic 2, 366. 

cokla f (Stulic, s dodatkom: ~ smokava; 
nije potvrdeno iz danasnjih govora) = gljuka f 
(Ljubisa) »kao klupko, smotka od zamrsenih 
niti ili dlaka«. Upor. u Vodicama (Istra) coka 
»kristalan crkveni svjetionik«. To je znacenje 
tesko spojivo s prvima. U vezi je zacijelo sa 
tal. ciocca = sjev.-tal. cioca < kslat. ciocca 
»ciuffetto, mazzetto, grozd«, u Kalabriji schiocca. 
Upor. pridjev caknut »pijan«, mlet. coka »Trun- 
kenheit«, cok »betrunken«. Mozda ide ovamo 
slov. kuca »Bflschel, Schopf, Quaste«, ako je 
metateza od *cuka. Strekelj pretpostavlja 
cochlea (v.). 

Lit: ARj 3, 213. 140. Ribaric, SDZb 9, 
142. REW* 1995. DEI 949. Strekelj, DAW 
50, 29. 

cola f (Mikalja, Bela, Stulic) »vrana« po- 
klapa se istrom, cola »cornacchia«. Deminutivi 
na -ka i -lea c'dlka, cdlica (cakavski) »cornicum 
genus«. V. cavka. 

Lit: he 60. Strekelj, DAW 50, 15. REW 
2449. 

copekluk m (Jukic, narodna pjesma) [»obi- 
jest« < tur. kopeklik < tur. kopek > copek 
»pas«]. Upor. bug. kjopoglu prostonarodno za 
tur. kopekoglu »pasji sin« sto se tice osnove. 

Lit: ARj 2,140. Mladenov 237. skaljiP 195. 

copiti, -im (Vuk) »percutere«. Zacijelo ono- 
matopejskog postanja ako i nije potvrden 
uzvik cop za udarac. Upor. caskati se, conati 
se impf. (Vuk) prema cohnuti. 

Lit.: ARj 2, 140. Tomanovic, JE 17, 203. 



cSr 



360 



c6r, -a -o (Vuk, 17. v.) »1° slijep (Dosen: 
coro oko; Ljubisa: com vlada), 2° koji vidi 
samo na jedno oko«, cor cutuk (Kosmet) »pot- 
puno pijan; upravo metafora: corav panj«. 
Femininum je poimenicen: com (Vuk) »1° 
kobila, 2° iena s jednim okom«. Odatle pridjev 
na -in cons. Pridjev je indeklinabilan pred 
licnim imenom i prezimenom: cor-Sposoje 
(Vuk, narodna pjesma, 1, 25., upor. Kaea- 
dorde, Uzun-Mlrkovlc), cor-Lukic (bosansko 
katolicko prezime), Corallcl < Cor-Alljcl 
iz Cazina; kao i u turskim slozenicama: 
cor-badia »nekakva jama u kuci«, cor-balta, 
corjlsek, cor-pazar (Vuk) »pazar na slijepo, 
nocu«, cdr-sokah »Sackgasse, impasse« (danas 
uslo u novinarski jezik); i u slozenom pridjevu 
cor sakat (Kosmet) »kuso i repato«, prilog 
cor-cutuk pijan »sinonim: kaj drvo pijam. 
Turski pridjev postao je danas opcenit na 
hrv.-srp. teritoriju kad je prosiren sufiksom 
-av (v.): corav (Vuk, 18. v., Kosmet, ZK, 
Cres) »1° slijep uopce (samo na Cresu), 2° 
slijep na jedno oko«. Ova semanticka diferen- 
cijacija nastala je zbog izbjegavanja potpune 
homonimije sa slijep (v.). S drugim pridjevskim 
sufiksom -ost corast potvrden je turcizam u 
16. —18. vijeku, a ocuvao se samo u Vodicama 
u Istri. Imenicke izvedenice tvore se od cor i 
od corav: sa -kc corac, gen. corca (corac »fisek«, 
u satrovackom govoru zidara u Sirinicu), sa 
-hk corak, gen. -corka; coravac, gen. -avca m 
(Vuk) prema c'oravica f, odatle hipokoristik 
com m (Vuk) prema com f = com, gen. 
core (Kosmet) = coro, gen. carota (Vodice), 
odatle na -&c corac, gen. -rea (Kosmet) i 
pridjev na -in te -ov c'orin, c'orov (odatle pre- 
zime Corovlc u Mostaru), odatle corinica f 
(Vuk) »zena corina«. Na -ko: c'oravko m prema 
corajka (Kosmet) »sinonim: coravica«. Apstrak- 
tum na -Ho: c'oravilo n = corllo (Kosmet). 
Denominali se prave takoder od cor i corav: 
na -eti i -iti nacoret, nacorlm (Kosmet) ♦(me- 
tafora) napiti se, opiti se«, ocoret, oc'orim (u 
kletvi) = oc'orltl, -im; faktitiv na -iti coriti, 
-im »ciniti corava« (o-); coravet pored coravit 
(Kosmet), ocoraviti, S pomocu turskogrckog 
sufiksa -laisali (upor. muhurleisati, v.), -lisati: 
corlalsati (Vuk) »clausis oculis petere, impetum 
facere«, c'orllsati, corlisem (Lika) »skakati«, na- 
corlatl na sto (ZK) »naici na sto«. Pridjevska 
slozenica sa oko corok pozna samo Bella, a 
Kosmet imenicku cormis i cormis »slijepi mis«. 
Apstraktan na -luk: corluk »prkos«, us corluk 
(Bosanski Petrovac) »usprkos«, odatle deno- 
minal na -iti corluciti »prkositi«. U Gospicu 
(Lika) se kaze uz curlucum. U torn prilogu 



izopacen je turski prilog korligine. Balkanski 
turcizam (kor = narodski kior »slijep«, kor- 
lik < perz. kur) perzijskog podrijetla iz 
oblasti tjelesnih mana (v. kolak, Topalovic): 
rum. chior, bug. kior, indeklinabilan pored 
kiorav, arb. qorr »slijep«, cine, chior »prive 
d'un oeil«. 

Lit.: ARj 2, 140. 141. Mladenov 237. GM 
228. Lokotsch 1207. Elezovic 2, 45. 367. 368. 
1, 450. Miklosic 116. 425. SEW 680. Skok, 
Sldvia 15, 338., br. 145. Pascu 2, 12., br. 
260. Ribaric, SDZb 9, 142. Joki, Stud. 109. 
Markovie, NJ, n. s., 1, 151-153. Trojano- 
vic, JF 5, 224. SEZb 35, 648. Tentor, JF 5, 
210. 

corda f (Vuk, narodna pjesma, 17. v.) = 
dorda (Vuk, narodna pjesma) »sinonim: sablja 
(v.)« = corda je vani (Vodica, Istra) »svada 
je nastala«. Odatle: deminutiv na -ica cordica f, 
denominal na gr. -isati nacordisatl, -s m pf. 
(Vuk) »pripasati cordu«, potvrden samo u 
perf. pas. nacordisan. Pored oblika sa c postoji 
korda f (Dubrovnik) »1° sinonim: sablja 
(zastarjelo), 2° (danas) veliki noz kojim mesari 
meso sijeku«. Odatle: radna imenica na -be 
kordac (genitiv nije potvrden) pored korda 
m = na -as kordas (Belostenec, 17. v., 
takoder slov.) »gladiator, tj. koji se vuci 
fektati, bosti«, denominal na -ekati kordekati 
se (Dubrovnik, Trpanj, Ston) pored kdrde- 
kovati se impf, »svadati se«. Taj je oblik po- 
stojao i u stcslav. korida f »Schwert«, odakle 
ga posudise Rumunji coarda f i Arbanasi 
korake f »Schwert«. Postoji jos i u sjev.-slav. 
jezicima polj. i ces. kord, kao i dluz. korda te 
u madz. kard. Rijec je rasirena i u ugrofinskom; 
c pored starijeg k objasnjuje se novijim turskim 
uplivom: tur. Ward < perz. kdrdmoz« <iranski 
kareta. Kako opceslavenska posudenica po- 
kazuje a > o (upor. klobuk, ZK, i kalpak, v.), 
nastala je zacijelo u avarsko doba. Ne nalazi 
se u bugarskom. Interesantan je primjer 
stare istoc. posudenice, obnovljene pod tur- 
skim uplivom. 

Lit.: ABj2, 141. 3, 10. 5, 323. 7, 247. Ri- 
baric, SDZb 9, 142. Skok, Sldvia 15, 338., 
br. 144. Lokotsch 1088. GM 199. Miklosic 
132. SEW 1, 569. Bruckner 256. Scheftelowitz, 
IF 33, 140. 

cosa m (Vuk) = coso m (18. v.) = cosa, 
gen. -cose (Kosmet) »golobrad«, pored indekli- 
nabilnog pridjeva cos (ostao~, Kosmet). Od 
tog pridjeva su dalje pridjevske kvalifikativne 
izvedenice na -av, -ast (upor. corav): cosav 
(Vuk, Kosmet) = cosasi (Vuk), a od hipoko- 



361 



cuba 



ristika cdsa = cdso posesivne na -in cosin, 
odatle poimenicenje na -tea cosmica f »zena 
cosina«, i na -ov c'asov. Denominali su od cos 
i cosav na -ari, -iti: cosati, -am impf, »saliti 
se, sprdati se«, nacosati se (Vuk, narodna 
pjesma) »sinonim: naasikovati se«, o-cosaviti 
pf. »postati cosav« = ocositi (Stulic, slabo 
pouzdano). Bella ima cose, gen. -eta, a Gun- 
dulic uz ime cose Celebija. Upor. bug. pre- 
zime Kjose-Ivanov. Balkanski turcizam per- 
zijskog podrijetla (perz. > tur. kose, kjose, 
= srgr. ajtavoc, > rum. span i srbijansko 
prezime Spanacevic < ngr. ojiavdxnc,) iz 
terminologije tjelesnih mana (upor. corav, 
KolaK) : bug. kjose i kjosav, arb. qose, ' eine. 
chiose. U hrv.-srp. turski docetak -e bio je 
identificiran s pi. -e deklinacije -a (tip sluga), 
odatle s hipokoristickim akcentom cosa = coso, 
ali je ocuvano i tursko -e s prijelazom u dekli- 
naciju -e, gen. -eta kao u cebe. Kao u corav, 
tako je i ovdje stvoren nas pridjev dodavanjem 
sufiksa -av koji izrazava snabdjevenost ne- 
kom manom (tip grbav). 

Lit.: ARj 2, 142. 7, 247. 8, 534. Elezovic 
2, 368. Mladenov 237. GM 229. Pascu 2, 
121., br. 262. SEW 1, 680. Lokotsch 1210. 

cose, gen. -era n (Vuk, narodna pjesma) = 
cosa f (crnogorska narodna pjesma, narodne 
pripovijesti) = cosak, gen. caska m (Vuk, 
18. v.; taj je oblik postao danas opcenit u 
knjizevnom i saobracajnom jeziku) »sinonimi: 
rogalj, ugao (v.), nugal (u zapadnim krajevima)«. 
Odatle: indeklinabilni pridjev na tur. -// 
coseli (upor. bug. kojselija) i nasa pridjevska 
zvedenica na -ost od cosak-. cSskast. U Kos- 
metu mjesto o govori se u: c'usak pored c'usak 
(gen. -dka odnosno cuska) »ugao, kat« = 
cus'e, gen. -eta, n. pi. cuslci i cuselije kao inde- 
klinabilni pridjev; odatle izvedenica s na- 
sim sufiksom -nik cusntk m kao apozicija uz 
kamen »ugaoni kamen«. S drugim znacenjem 
»solarium (odatle dalmatinski romanizam slar, 
gen. slam »sinonimi: divanana /v./ = doksat 
/v./ = saieti (u hrv. gradovima) = (donekle) 
trabozan«) ima Vuk cosak, gen. caska m s ra- 
zlicitim akcentom od cosak »ugao«. Po znacenju 
cosak odgovara evropskom turcizmu njem. 
Kiosk, fr. kiosque. Balkanski turcizam per- 
zijskog podrijetla (perz. gasa > tur. kose 
»Winkel, Ecke« i perz. kusk »Palast, Villa, 
Schlosse > tur. kiisk »visoka veranda, lad- 
njak u bastk): rum. chiose m »Verkaufbude« 
i radna imenica na -ar chioscar »Zeitungs- 
verkaufer« (posudeno iz evropskog), bug. 
kjose, kjoselija, kjosk, arb. qoshe »Ecke, Winkel, 



Kiosk« pored qoshk m i pridjev qoshlli »viereckig«, 
eine, chiose f = chiosa pored chiuse »angle, 
coin«, chio[cu m »pavillon, kiosque«, ngr. 
xiooxi. Kako se vidi, na Balkanu, a narocito 
u hrv.-srp., pomijesale su se dvije razlicite 
perzijske rijeci, koje se u turskom jos razli- 
kuju. Docetno -e identificirano s nastavkom 
u pi. -e dalo je povoda prelazu u deklinaciju. -a. 

Lit.: ARj 2, 143. Elezovic 2, 347. Mlade- 
nov 237. 267. GM 223. Pascu 2, 121., br. 263. 
Lokotsch 732. Korsch, ASPh 9, 517. SEW 
1, 680. 

cotek m (Vuk, Crna Gora) = cotek (Craini- 
ca) = c'utek, gen. -eka (Kosmet) »1° udarac, 
2° batina, 3° tjelesna kazna rukom ili batinom«. 
Ovamo izdotati (Srijem) »izlupati« (Velikano- 
vic). Balkanski turcizam (tur. kotek »Stock, 
Rute, Stockschlage, Bastonade«): bug. kjotek, 
cine, chioteca f »bastonnade, rossee«. Izgovor 
u za o < tur. u odgovara izgovoru turskog 
glasa ojii > u u Srednjim Konjarima kod 
Skoplja; c'utek se u Kosmetu konstruira kao 
objekt uz izestl: izeo cutek od oca. Ta je me- 
tafora doslovan prijevod (caique) turske 
sintagme: kotek jemek »pojesti batine«. Usla 
je i u hrv.-srp. saobracajni jezik sa batine 
kao objektom. 

Lit.: ARj 2, 143. Miletic, SDZb 9, 614. 
Elezovic 2, 372. Pascu 2, 122., br. 265. Mla- 
denov 237. 

cotigo, gen. -a n (Buzet, Sovinjsko polje) 
»sprava za lovljenje miseva i stakora«. Bez 
sumnje posudenica iz istro-rom. kuotago »trap- 
pola, carcere«, furl., mlet. kotego »isto«. Za- 
mjena c mjesto k predstavlja hipervenecija- 
nizam (prema paricat = tosk. apparecchiare). 
Upor. za takove hiperkorektne oblike kod 
makedonskih Arbanasa u Skopskoj kotlini 
maddr za magar »magarac«. Od ags. kot. 

Lit.: REW 3 4746. Lve 60. 

cflati, -am impf. (17. v., jedna potvrda) 
»brbljati, govoriti«. Nema potvrde iz narodnih 
govora. Upor. tal. onomatopeju ciarlare (14. 
v.). 

Lit.: ARj 2, 143. DEI 921. REW 2451. 

cuba f (Vuk) = cuba, gen. cube (Kosmet) 
»cirrus, kapa u ptica«. Odatle: pridjev na 
-ost cubasi (Vuk, Kosmet) »eristatus«, na tur. 
-lija cubalija m, f (kokoska je ~) (Kosmet), 
to isto s deminutivnim sufiksom -ce, gen. 
-ceta cubalice, pi. cubalicici (Kosmet), ime- 
nice na -aca, -an cubaca f (Vuk) »kokos koja 



cuba 



362 



cuk' 



ima cubu«, odatle hipokoristik cuba f (Vuk), 
Cuban m (Lika ovdje varira sa Cuban) »ime 
ovnu« = Cuban gen. -ana m (u Kosmetu 
»petao«). Metaforicki se prenosi iz govora o 
peradi na ljudske usne: cube f. pi. (pejora- 
tivno, ZK), odatle denominal (fakt'itiv) na 
-iti cilbiti, -im impf. (Lika, Gospic) = cubiti, 
cubim »dugo cekatk. Kod kajkavaca i u Vodi- 
cama (Istra) ista rijec govori se sa c mjesto c: 
cuba f (Belostenec, Jambresic) »(pejorativno) 
sinonim: usne, usnice (v.)« = cuba f (Vodice) 
»kokos s cuperkom na glavk, odatle metafo- 
ricki faktitiv cubit se (subjekt konj) »koji se 
pokazuje upornim i musicavim« i pridjev na 
-ast cubasi »musicav (u Vodicama)«, u Rra- 
sicu nacubiti se »namrgoditi se«. U slov. cuba 
= coba = soba f »Lippe, Lefze«, koje Strekelj 
bez potrebe izvodi iz njemackoga. Belostenec 
ima jos izvedenicu na -dk lubak m (takoder 
slov.) »covjek u kojega su velike usne«, odatle 
cubdke delati > cubed »gaffen«, deminutiv na 
-ica cubica f »buba«, pridjev na -ast cubasi 
(Belostenec i Jambresic). Mozda ide ovamo 
i ime biljke cubac, gen. -yea »choragus Kirby« 
i rasirenje sa r cubra f »ime kozi« i pridjev 
cubrast (v. i cubra). Rijeci cubara (Lika) = 
subara f »Pelzmiitze« zacijelo je izvedenica stvo- 
rena s pomocu -ara (v.) od suba f (Piaski, 
Hrvatska) »dugacka zenska haljina s rukavima 
od plavetne -cohe postavljena kozom«, ali po- 
kazuje mijenjanje c > s prema cuba i Suba 
kao sprijeda slov. coba i soba. Izvjesno je 
da je cuba ==■ cuba po postanju ista rijec koja 
i cub* = cup* u ostalim slavenskim jezicima, 
a izvodi se iz ie. korijena *(s)qeubl-p od kojeg 
je i njem. Schopf. Upor. cuperak, cupica, cupi- 
njati i cupendati se (v.). Glede izmjene c > T 
ispor. i cuk pored cuk u drugim jezicima. U 
arb. cumbelcufke pojavljuje se nasa .cuba sa t 
mjesto q. Izmjena cue ima se pripisati ono- 
matopeiziranju osnove. 

Lit: ARj 2, 83. 143. Elezovic 2, 368. Ri- 
baric, SDZb 9, 147. Strekelj, DAW 50, 62. 
Jagic, ASPh 1, 433. Pletersnik 1, 107. 115. 2, 
639-40. 649. GM 134. 449. Puscariu, DRom 
2, 592. RSI 2 110. 

cuca, gen. cuce f (Kosmet) »jadnica« = 
cuca (Kosmet, sa u za arb. y, po cemu se 
jasno vidi arbanasko postanje). Odatle s na- 
sim sufiksom -ka cucka f istog znacenja. Ta 
izvedenica nije isto sto i cucka — cacka (v.). 
Deminutiv na -ce cucajce, pi. cucajcici — 
cucance, pi. cucancici od hipokoristika na -an 
c'uc'an, gen. -ana »jadnik, nesretnik, bijednik«. 
Vuk ima iz Crne Gore pf. iscucatl, -im u 



znacenju »izvjetriti«. Bez prefiksa nije po- 
tvrden cucati. Nije jasna semanticka veza 
toga glagola s imenicama u Kosmetu koje 
Elezovic izvodi iz arb. qyqe »kukavica«. 
Lit.: ARj 4, 85. Elezovic 2, 373. 

cucat, -am impf. (Bozava) »succhiare«. Od 
mlet. cucar (asimilacija s-c > c-c) < lat. succu- 
lare ili djelomicna onomatopeja kao i cucati 
(Sibenik) sa c mjesto c. Deminutiv na -ino 
cucin m (Bozava) »puppatoio«. 

Lit.: Cronia, ID 6, 107. REW* 8417. Prati 
952. 

cufta f (Musicki) = cufte, gen. -teta n 
(Kosmet) = cufteta n. pi. (Vuk, s tacnim 
opisom jela) »iskosano meso u kugljicama pri- 
pravljeno u umaku«. Odatle deminutiv na 
-ica cuftice f. pi. (Banja Luka). Balkanski tur- 
cizam perzijskog podrijetla (perz. particip 
pas. kuftd od kuftan »isjeckati« > tur. kofte} 
iz oblasti hrane (kulinarstva): rum. chiftea, 
deminutiv chifteluta, bug. kjufte, deminutiv 
kjuftence, arb. patacyfte, ngr. xecpxEC,. Turski 
docetak -e zamijenjen deklinacijama -e, gen. 
-eta, i -a, kao obicno, v. cebe i casa. ARj ima 
jos cufter m iz Jukica, ali ne daje tacne defi- 
nicije, veli samo »da se gradi od grozda onako 
kao sto se od suhih sljiva grade isuseni neki 
kolacici«; od perz. > tur. kufler. 

Lit.: ARj 2, 150. 151. Elezovic 2, 374. 
Mladenov 267. Skok, Sldvia 339., br. 146. 
Lokotsch 1226. SEW 1, 680. GM 324. Korsch, 
ASPh 9, 518. 

cuk' m »sinonim: sova (v.), nazvana po 
glasu (onomatopeji) koji daje nocu«. Odatle 
impf, cuktati i pf. cuknuti (subjekt sova) i 
izvedenice na -usa cukusa, na -avac, cukavac, 
gen. -avca (Kosmet i u mnogim krajevima 
Srbije), na -alac, gen. -alca cukalac. Stulic 
ima augmentativ cukcina f. U arb. cuk m. 
Drugi narodi imitiraju drugim fonemima 
njezin nocni glas: ghuk, Kuiaiff, skraceno 
kmff i kiff, stari giwkuh itd. Odraz tako 
slusanih onomatopeja je naziv u Dalmaciji 
cucumija f »noctua minor Briss«, koji se u 
docetku moze uporediti s tal. cucumeggia, i 
c'ueuviz m (Dalmacija, Podgora, Pavlinovic) 
»(prema Hirtzu) athene noctua, Steinkauz«. 
Docetak -viz ikavski je oblik od jekavskoga 
-vjesa: kukuvjefa, a nalazi se jos u varijanti 
kuk(u)viza, koje v., a podudara se sa tal. 
docetkom -veggia u sttal. coccoveggia. Ovamo 
ne ide cuviz (v.) kako bi se moglo misliti po 
docetku -viz. Kako se u ovim posljednjim 



cuk 1 



363 



culanija 



varijantama moze raditi o unakrstavanju nasih 
i romanskih onomatopejskih naziva u jadran- 
skoj zoni, v. o njima posebnu natuknicu ku- 
kuvija i cuveta. 

Lit.: ARj 2, 143. 145. 163. Elezovic 2, 
369. Hirtz, Aves 76. 79. GM 449. 

cuk 2 -cuk (Vuk) »onomatopejski uzvik kojim 
se pozivaju kokosk. Odatle onomatopejski gla- 
gol cukati, -am impf, »vabiti kokosi tim glasom«. 
U Kosmetu taj uzvik ima drugo znacenje. 
Sa cuk tjera se magare, a sa cuks se zaustavlja. 
Varijante su cus i cuki »glas kojim se vabi 
magare«. Upor. cus (v.). Odatle caknut, -em 
pi. (Kosmet) »potjerati magare« ; cukati (Bosna) 
»saptati« izvedenica je od cu cu, odatle pf. 
docukati, docukam i iscukati, iscukam pf. 
(Lika) »pokupiti pilice ili kokosi cukajuci«. 
U Vodicama postoji cuk m i cukati, cucen 
pored cukan, ali se ne navpdi znacenje. Hirtz 
biljezi onomatopeju cuk = cuk kao glas kosa 
u nevolji, odatle impf, cuktati — cuktati, -ce 
(subjekt kos) i slozenica cukokos m (Danilov- 
grad, Crna Gora;, skraceno po zakonu ha- 
plologije u cukos (Boka) i cukos (Danilovgrad), 
sa zamjenom docetka -os sufiksom -os, »turdus 
merula«. Kako se vidi, ista onomatopeja moze 
imati vise znacenja, a moze biti kraca i rasi- 
renija. Zbog toga moze se uzeti da onomatopeja 
cuk moze imitirati i »udaranje po kamenu«. 
Ovamo ide cuka f (Srbija ?) »sprava za isje- 
canje vodenickog kamena« kao postverbal od 
caknuti (Lika) »1° udarili, 2° kao metafora: 
na jedan mah popiti«. Odatle pridjev cuknut 
»sulud«, upor. kajkavski pridjev vudren. Upor. 
cukati 2 . Onomatopeja cuk odnosi se mozda 
i na psa, ali to nije potvrdeno. Odatle cuko 
m, s hipokoristickim akcentom (Banija) »1° 
pas, 2° buba microcara Thorns. «, s madz. 
sufiksom -o > -ov cukov (Brae) »pas«. U arb. 
je auk m »zdrijebe«. V. cukati 2 . 

Lit.: ARj 2, 151-152. 554. 4, 85. Ele- 
zovic 2, 368. Ribaric, SDZb 9, 142. Hirtz, 
Aves 69. Perusek, ASPh 34, 50. 

ciikile (Srbija), prilog, »u gomilk. Nije 
receno gdje se govori. Sadrzi zacijelo tursku 
postpoziciju -He »cum« kao u sakatte (v.), 
diizbelaile (v.), usp. cak*. 

Lit.: ARj 2, 152. 

cukur, gen. -ura m (Kosmet) »1° ukopano 
u zemlju ognjiste, 2° jama u kojoj se naslagani 
zemljani sudovi peku, kao loncarski (= grncar- 
ski) termin«. Odatle toponimi Cukur-an 
(< hane) u Solunu, kamo su se Vucitrnci 



svracali, i Cukurcesma u Beogradu. ARj bi- 
ljezi cukur kao varijantu od uckur, a to je druga 
rijec (v.). Od tur. tukur »jama«. Upada u oci 
c mjesto c u Kosmetu gdje se oba glasa tacno 
razlikuju. 

Lit.: ARj 2, 99. Elezovic 2, 369. 

cula f (Vuk, Backa) = cula, gen. -cule 
(Kosmet) »sinonimi: kijaca, batina; stap debeo 
pri dnu«. Odatle: culati se »igrati se culanja 
(tu igru opisuje Vuk)«. S prefiksom isculati, 
isculam pf. (Lika) »izagnati, istjerati bijuci no- 
gama«. Prema akcentu sudeci, rijec je hipo- 
koristik od culumak m (Kosmet) »batina debela 
pri dnu«. U toj su se rijeci unakrstile dvije 
turske: kuliink i comak »batina vrlo debela na 
kraju«; balkanski turcizam: bug. comak, Cine. 
dumag m »gourdin, massue de bois«, arb. co- 
mage »baton de bergers«. Vuk ima culumak, 
gen. -mka m. U torn se liku vidi da je turski 
docetak -link bio zamijenjen sa -umak, kao 
da je -link > gen. -unka > -umka, odakle 
je napravljen novi nominativ culumak. Kako 
je -dk mogao u nasoj jezicnoj svijesti izazvati 
osjecaj deminutivnosti, odbacen je zbog zna- 
cenja, kome ne pristaje, i stvoren novi primi- 
tivam culum m »sinonim: topuz«, odatle 
augmentativ culumlna f. Kavanjin ima sloze- 
nicu culumbrada »brada nalik na topuz«. Odatle 
i katolicko licko prezime na -ovic Culumovic. 

Lit.: ARj 2, 152. 153. 4, 85. Elezovic 2, 
369. Pascu 2, 126., br. 338. Mladenov 687. 

culah m = culav (Dalmacija, Podgora /?/, 
Pavlinovic) = cula (Kosmet) pored culav i 
cula/ »1° derviska kapa ili kamilavka sa sa- 
rukom (v.), 2° figurativno (metafora ili sineg- 
dohe?): bijeda, krivica, podvala, prijevara«. Bal- 
kanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. > 
tur. kiilah) iz oblasti muslimanske nosnje : rum. 
chiulaf, bug. kjuldf, kjuldh, arb. qiilaf. 

Lit.: ARj 2, 152. Elezovic 2, 369. Mladenov 
267. GM 229. 

culanija m (Bosna ?) »budala«. Ovamo ta- 
koder culavija f »budalastina« s nejasnom 
zamjenom n > v, mozda analogija prema culav 
(v. culah), koja rijec figurativno znaci »prije- 
vara«. Dok je u culanija docetak -ja prema 
perz. > tur. kiil-hani »petit polisson, fripon, 
vagabond« obican nas dodatak turcizmima koji 
se svrsuju na vokal (npr. kapija, odaja itd.), 
u drugoj je varijanti docetak -ija identificirala 
nasa jezicna svijest sa sufiksom -ija < gr. 
-fa za apstrakta. Sto se tice znacenja, nasem 
turcizmu stoji najblize rum. chiulhan m 



culanija 



364 



cup 



(Muntenija) »Gelage, Lustbarkeit, Zeche«, 
odatle chiulhangiu »Zechbruder«, koje se na- 
lazi u cudnom semantickom odnosu prema 
tur. (< perz.) slozenici kiil-hane »Badeofen« 
od kill »pepeo«. Taj se turcizam govori u 
Kosmetu culan m »ognjiste u hamamu«, bug. 
kjulhane. 

Lit.: ARj 2, 153. Skok, Sldvia 15, 339., 
br. 148. Elezovic 2, 369. Tiktin 347. Mlade- 
nov 267. Skoljic* 198-199. 

culbastija f (Kosmet) = dulbastija (Bosna) 
»govede meso peceno na zaru«. Balkanski 
turcizam (kiilbash, od kill »pepeo« > v. cula- 
nija) iz oblasti kulinarstva: bug. kjulbastija. 
Prvi dio zamijenjen je obicnijim turcizmom 
dul (v.). 

Lit.: Elezovic 2, 369. Mladenov 267. 

cuiiia f (Hrvatska Krajina) »1° cvor na 
gornjem kraju stapa, 2° bena, budala«. Odatle: 
pridjev na -ost cumast, pejorativna imenica 
na -ilo (upor. trubilo) cumila. Glede znacenja 
2° upor. klada (v.) i sumast (v.). S akcenat- 
skom varijacijom: cuma f »1° fasciculus, 2° 
erista, 3° gomilica, 4° (pejorativno) zena 
velike neiscesljane glave«. Odatle: deminutiv 
na -ica cumlca f (Vuk), augmentativ cumetlna 
i (Hrvatska Krajina), na cume (posej ~, 
Kosmet) »gomila«. Kao da je balkanski tur- 
cizam (tur. kttine »kup, gomila«) ? Arb. cumbef 
»Weintraube«, ngr. xaofjujta (citaj cuba) »Fe- 
derbusch« i madz. esuma »Fruchtstiel« stoje 
znacenjem blize hrv.-srp. cuba (v.) negoli 
turskoj rijeci. Upor. cumdk m (Drivenik, Crik- 
venica) za cuba glede promjene b > m. 

Lit.: ARj 2, 153. Elezovic 2, 370. GM 
449. Gombocz-Melich 1, 1214. Korsch, ASPh 
9, 518. Hirtz, Aves 70. 

cumez m (Vuk, Lika, Bosna i Hercegovina) 
= cumez, gen. -eza (Kosmet) »1° sinonimi: 
gajba (v.), kavez (v.), kokosar, 2° (pejorativna 
metafora): ruzna zapustena kuca«. Odatle: 
augmentativ na -ina cumezlna f (Kosmet). Bal- 
kanski turcizam (tur. kiimes): arb. limes -zi, 
kemac (Toske), ngr. xovn&oi. 

Lit.: ARJ 2, 153. Elezovic 2, 370. GM 229. 

cumisli, epitet (uz pistolje, Vuk, narodna 
pjesma). Danicicevo izvodenje od tur. kymetli 
nije moguce, mozda varijanta od dumisll (v.). 

Lit.: ARj 2, 153. 

cumur m (Vuk, Srbija, Bosna i Hercego- 
vina) = cumur, gen. -ura (Kosmet) »sinonim: 
ugljen (v.) od drva ili od kamena«. Odatle: 



izvedenice na -nlca i -njaca cumurnlca f = 
cumurnjaca f (Vuk) i slozenka na -ana < tur. 
hane (kod nas sufiks) cumurana f (Srbija) = 
cumurana, (Kosmet) i radna imenica na -dzjja 
cumurdzija m (Vuk) = cumurdzija (Kosmet) 
i odatle cumurdzmica f. Balkanski turcizam 
(tur. komiir, izvedenica dobivena s pomocu 
sufiksa -ur, upor. potur /v./ , od glagola kommek 
»pokriti, zatrpati«) iz oblasti ruda i zanata: 
bug. kjumjur, arb. qilmiir, ciimmiir (Skadar), 
cine, chlumlure f i chlumurgl. 

Lit.: ARj 2, 153. Elezovic 2, 370. Mlade- 
nov 267. GM 230. Pascu 2, 122., br. 276. 
Deny § 871. 

cun m (Vuk, Grbalj) »kljun u ptica«. To 
je jedina potvrda. Hirtz takoder ne donosi 
druge. Izgleda kao upliv talijansko-mletackog 1 
pravopisa; kao da je klj > kj netko napisao 
*chlun i citao po mletackom izgovoru cun. 
Sve je to pusta kombinacija. Upor. brojne 
primjere iz toponomastike gdje je nas doce- 
tak -Ik usao u narodni izgovor kae-ic: Bukovic 
mjesto Bukovik, Osic mjesto Osik. Jos smje- 
lije tumaci Rozwadowski koji pretpostavlja 
*cup-nb od osnove cup- (v.). 

Lit.: ARj 2, 153. Hirtz, Aves 79. Rozwa- 
dowski, RSI 2, 110. 

cunak, gen. cunka m (Kosmet) »1° cijev 
od pecene loncarske (grncarske) zemlje sto 
sluzi za vodovod, 2° cijev od crnog lima za 
peci«. Balkanski turcizam (tur. kiink »Kanal, 
Rinne«): bug. kjunk pored kjunec, pi. kjunci 
(tu je turski docetak -nk shvacen kao da 
sadrzi deminutivni sufiks -bk koji je zatim 
zamijenjen sa -be), arb. qyng m pored qynge 
f, ?y n 8 (Skadar) s promjenom tur. -nk > -ng 
kao u ngr. xioiiyxi, isto tako u cine, chlunghe 
f pored chlungu. U Kosmetu je u docetnu 
tursku grupu umetnuto nepostojano a. Upor. 
curak (v.). Primjer je kako turcizam sire na 
Balkanu razna posrednistva. Kako je cunak 
trgovacki artikal, razumljivo je grcko-cincarsko 
posrednistvo kod Arbanasa. 

Lit: Elezovic 2, 370. Mladenov 267. GM 
230. 

cup, gen. cupa m (Vuk, 17. v., Kosmet) 
»zemljan sud za vodu, lonac za med, maslo, 
ulje, vino« = cupa f (Vuk, Backa, upor. femi- 
ninum i u cine, chlupa) »nekakav vrc«. Odatle: 
deminutiv na -ic cupic, augmentativ na -ina 
cuplna f (Vuk) = cuplna (Kosmet), na -ara 
cupara f (Srbija?) »(pejorativna metafora) 
glava«. Balkanski turcizam (tur. kub, narodski 



cup 



365 



curdija 



kjiip »Krug«) iz oblasti suda: rum. chlup, 
bug. kjub, arb. qiip, cine, chlup pored Mupe 
i chlupa. 

Lit.: ARj 2, 153. Elezovic 2, 371. Mlade- 
nov 267. GM 230. Pascu 2, 122., br. 279. 
Lokotsch 1249. Korsch, ASPh 9, 517. 

cupnuti, cupnem pf. (Lika, objekt ugarok) 
»turnuti«. Jamacno je onomatopeja, mozda va- 
rijanta od cus (v.). 

Lit.: ARj 2, 154. 

cuprija f (Vuk, 18. v.) »sinonim: most«. 
Takoder toponim. Balkanski turcizam (tur. 
kopru): bug. kjuprija, ngr. xioxmpi. U antro- 
ponimiji prezime na -lijic: Cuprillc. 

Lit.: ARj 2, 154. Mladenov 267. SEW i, 
681. 

curak 1 , gen. curka m (Vuk, 18. v., narodna 
pjesma, Kosmet) »1° sinonim: kozuh (v.), 
haljina od sukna ili cone postavljena ovcijom 
ili drugom kozom s runom, 2° zimski kaput«. 
Odatle: deminutivi na -ce curce n (Vuk, Ko- 
smet), pi. curacl »muska ili zenska haljina do 
pojasa, postavljena kozom« (za I < kc upor. 
bug. kjurkcf), na -ic curcil m (Vuk), radna 
imenica na -cija, curcija m (Vuk, 18. v.) = 
curclja (Kosmet) = curslja (Belostenec) = 
curdzlja (jedanput, 18. v.) »sinonim: kozuhar, 
krznar«, takoder prezime sama rijec i sa -ic 
CurcTc (obicno krivo akcentirano Curclc). Oda- 
tle pridjevi na -in i -ski = curcljln = curcljln 
(Kosmet), poimenicen sa -ica curctjnica f = 
curclnlca (Kosmet) »1° zena curcijina, 2° ra- 
dionica curcijskih predmeta«, curcljskt pored 
c"urcl(j)nski (Vuk) = curclskl (Kosmet), ap- 
straktum na -luk curciluk m = curslluk (Belo- 
stenac) = curcllak pored curclhk (Kosmet) 
»krznarski zanat« i slozenica sa -basa (v. kao 
drugi clan) curclbasa m (Vuk) »poglavica cur- 
cijski«, odatle pridjev na -m curcibasln, po- 
imenicen sa -ica curcibasinica /»zena njegova«. 
Hipokoristik Cuna m od imena harambase 
curclja, odatle na -ovci Curtlnovci »njegovi 
momci«. Balkanski turcizam (tur. kiirk = 
perz. gurg »1° vuk, 2° krzno«, odatle kilrkgii 
»krznar«): bug. kjurk, kjurkce, kurka f »Ober- 
gewand, Mantek, arb. qiirk, tiirk (Skadar) 
»krzno«, ciir(k)xhl »krznar«, cine, chiurcu, pi. 
-uri »pelisse , fourrure«, Mured »iouneui«, chlur- 
ciliche f »pelleterie«. U hrv.-srp. i bug. tur- 
cizam je po zakonu sinegdohe dobio znacenje 
odjevnog predmeta od krzna. Znacajno je da 
je tur. kiirk »vuk« bilo posudeno u starije vri- 
jeme, vjerojatno u doba avarsko. To je imenica 



kurjak m (Vuk, 17. v.) koja se nalazi samo u 
hrv.-srp. Ono umetnuto -ja- pojavljuje se u 
uzviku (onomatopeja za glas vuka) kurja. 
Uzvik je dobio znacenje »vika«. U madz. kurja 
znaci oboje: »1° vika, 2° vuk«. Glede neposto- 
janog a u curak upor. cunak (v.). Drugi turski 
naziv za vuka kurt nalazi se kod nas samo u 
muslimanskim prezimenima: Kurt i Kurtagicte 
Kunovlc (katolicko bosansko prezime). 

Lit.: ARj 2, 155. 5, 813. 814. Elezovic 
2, 371. 372. Mladenov 267. Lokotsch 1255. 
GM 230. Pascu 2, 123., br. 280. SEW 1, 
648. 

curak , gen. -rka m (Vuk) »sinonim : budac 
(v.), puran (v.), tukac« prema curka f (Kosmet) 
= cura (Vuk) »sinonim: budija (v.), pura (v.), 
tuka (v.)«. Odatle: deminutivi na -ic curicl, na 
-e cure n (Vuk) »sinonim :buce« = tlirce 
(Kosmet), pi. curacl, pridjev na -jll-lji curji 
(Vuk) od *cur = curl (Kosmet) i curclji (jajca, 
kresta, trava, Vuk), od curak. Imenica na -an: 
curan, gen. -ana (Srbija) = curan (Kosmet) 
od *cur, curkan od curak, odatle i pridjev na 
-ast curkast i izvedenice na -ovac curkovac, 
gen. -ovca m »trava zvana curcija kresta«. 
Ovamo mozda i slozenica ciirtaiik m (Vuk) 
»1° curija bolest, 2° desiderium veneris (ka- 
ze se i o zenama)«. Drugi je dio turcizam tavuk 
»kokos«. Upor. toponim Taukbasta u Pristini. 
Znacenje nije razumljivo. Denominal na -iti 
curltl, curlm impf. (Vuk, Ljubisa) »duhati« 
ekspresivna je metafora prema vjesanju nosa 
tukca kad se sepiri. Postanje je onomatopejsko. 
Uzvikom cur (Kosmet) tjera se curka. Ako se 
udvoji cur cur, vabi se. Upor. pur pur. Uzvik 
se poimenicuje sufiksima. Uzvik imitira i gla- 
sove grabezljive ptice vultur fuhus, za koju 
je potvrden takoder naziv curkan. Budmani 
pominje srgr. xoijpxa f kao moguce vrelo, ali 
to ne moze objasniti k > c. I taj naziv moze 
biti onomatopejskog podrijetla kao i puran m 
prema pura f (Hrvatska, v.). Hrv.-srp. nazivi 
za ovu domacu perad, koja je dosla iz Indije 
(= Amerike) u recentno doba, nisu jedinstveni, 
nego variraju kao i u Evropi. Arbanasi posudise 
curke f. Rumunji: curcan[cor- m sa mnogo 
razlicitih varijanata curcodan, curcon prema 
cured f, slazu se sa gr. xoupxec. V. kur. 

Lit.: ARj 2, 154. 156. Elezovic 2, 371. 
Hirtz, Aves 80. GM 450. Jagic, ASPh 1, 159. 
Tiktin 464. 

curdija f (Vuk, Srbija) = curd'tja (Kosmet) 
»1° kratkih kozuh (Vojvodina), 2° zenska suknja 
bez rukava (Srbija), 3° zenska haljina koja nije 



curdija 



366 



vise u modi, (pejorativno) corak (v.), (Kosmet)«. 
Odatle: deminutiv na -ica curdi'jca f (Vuk), 
augmentativ na -etina curdijetina f (Vuk). 
Balkanski turcizam nepoznatog .podrijetla (moz- 
da tur. kurtek »kurze Jacke« izmijenjeno prema 
imenu naroda Kurd »Kurd«): arb. xhurdi 
»kratka muska gornja haljina«. Kurd »Kurd« 
dolazi u toponimiji: curl-mahala (u Pri- 
zrenu, 1773.}, Curtovo brdo i u prezimenu na 
-ovic curtovic. Upor. i Curta pod curak . 

Lit.: ARj 2, 155. Elezovic 2, 371. GM 82. 
Bruckner, KZ 48, 177. Miklosie 148. Korsch, 
ASPh 9, 518. 

curlika f (Lika) »1° cobanska svirala od 
jedne cijevi, zvana zbog toga i samica, 2° 
Slavic, 3° pejorativna metafora: prazna glava«; 
postverbal od curlikati, curlicem impf., (Vuk, 
18. v.) »svirati u curliku«, iscurlikali, iscurlicem 
(Lika), glagola onomatope)skog podrijetla: 
»1° dobiti curlikanjem, 2° (pejorativna meta- 
fora) izgnati van«, a ovo izvedeno deminu- 
tivom -Ikati (tip urlikali pored urlati) od 
curliti, -im (Lika). Odatle ime ptice curlin 
pored curlin. Danicicevo je izvodenje od tur. 
surna = zurna = surla f (v.) proizvoljno. 
Upor. curominka. V. i curlin. 

Lit.: ARj 1, 860, 2, 146. 4, 85. Maretic, 
Crtice 63. Hirtz, Aves 80 — 2. 

curomin(j)ka f (Smokvica, Korcula) »frula 
sto se svira u jematvi (ima kao pastirska frula 
samo jednu cijev)«. Odatle glagol na -ali 
curomlnkal »duvati frulu« i radna imenica na 
-as curominkasi pi. Upor. curlika f. 

cusara f (Srbija ?) »testija (v.) u kojoj je 
okrnjen vranj«. Odatle hipokoristik tusa f 
istog znacenja. 

Lit.: ARj 2, 156. 

cuskija f (Vuk) = cuskija (Kosmet) = 
cuskija (Stulic) »sinonim: poluga (v.)«. Odatle 
radna imenica na -as (v.) cuskijas, gen. -asa m 
»radnik koji cuskiju nosi«. Balkanski turcizam 
(tur. kiisku »Schurhacken, Brecheisen«, iz- 
vedenica na -ki kao brojni nasi turcizmi burgija, 
bickija, casagija, uzendija, culgija, vergile) iz 
oblasti alata: arb. qiiski, cusqi (Skadar) »He- 
bebaum«. 

Lit.: ARj 2, 156. 230. Elezovic 2, J17. 
GM 142. 230. Deny § 868. 

custek m (Vuk, narodna pjesma) = custek 
(Kosmet) pored cosleka f (upor. cine, chiusteca) 
= costek (Crmnica) »1° lancic za sat (custek 



od srme, Kosmet, Crmnica), 2° spona konjima 
na noge«. Odatle skakati skoka iz custeka. 
(Petranovic, »priljubivsi stopalo uz stopalo«, 
Skaljic). Balkanski turcizam (tur. kostek »Kette, 
Spankette fur Pferde«) iz oblasti konjske i ljud- 
ske opreme: rum chiostec, bug. \kjustek, arb. 
qostek, cine, chiusteca f «cordon de montre«, 
ngr. xiovaiiKi/yiov-. 

Lit: ARj 2, 157. Elezovic 2, 372. Mlade- 
nov 267. Miletic, SDZb 9, 368. Pascu 2, 123,, 
br. 283. LokotschUn. GM 229. Skoljic* 201. 

custera f (Musicki, Vojvodina ?) = austere, 
gen. -ela n (Srbija ?) = cuskera (Srbija ?) 
»strug, Schrotthebek. U bug. radna imenica 
na -dzija kjusterediija m »strugar«. [< tur. 
kiislere »isto«.] 

Lit: ARj 2, 156. 157. Mladenov 267. Skoljic 
201, 

ciisati, -am impf. (Vuk, 18. v.) »udarati po 
uhu« prema pf. c'usiti, -im i cusnuti, -em. Od 
iste je osnove, koja je bez sumnje onomato- 
pejska, pridjev na -ut (upravo part. perf. pas.) 
cusnut (Vuk) = canul (v.). Od onomatopejske 
osnove tus, kojom se oponasa glas udarca, 
izvedenica je na -ka: cuska f (Vuk) »sinonim: 
zausnica, priusak«. Odatle denominal na -ati 
cuskati, -am (Vuk) = cuskat, -am (Kosmet) 
»1° tjerati nogom, udarati, 2° gurati, tiskati, 
3° gonati se po sudu (2° i 3° Kosmet)«, H, 
»1° izbaciti cuskajuci, 2° dati kome mnogo 
zausnica«, Iscuskivatl impf. (Lika) prema pf. 
cusnuti < *cusk-nu-ti. S prefiksom na-: na- 
cuskatl, -am pf. (Kosovo polje) znaci isto sto 
nacukati (v.) »nabiti spice na glavinu«. Iz- 
vedenica sa -be (upor. tajac) cuskac (Vuk) ta- 
koder je uzvik koji se rece kad se koga cusi. 
Sama interjekcija bez -be i -ka nalazi se u 
slozenici cuskapa (Vuk) »igra u kojoj se udara 
po kapi«. Slozenica je stvorena prema tipu 
imperativnih iz cus(i)kapa. Izvedenica cuska 
uporedivala se i izvodila (Jagic, Danicic) bez 
potrebe iz srgr. xoaaoc, »alapa«, odatle xoaai^eiv 
»alapam innigere«. Ekspresivnost onomato- 
peje cus- pojacala se umetanjem samoglasaa: 
caus, odatle causak, gen. -Ska m (Vuk) »alapa«. 
Ovamo zacijelo i cauk m »glava, tjeme« u 
izreci lupio ga po tauku. Upor. tui. 

Lit.: ARj 2, 127. 157. 4, 85. 7, 248. Elezo- 
vic 2, 374. Jagic, ASPh 1, 159. Miklosie 357. 

cus-cus (Stulic) »uzvik koji se govori udvo- 
jeno, a sluzi za tjeranje magaraca«, poimenicen 
cus m (Backa) »sinonim: magare«. Vuk ima u 
vokatlvu cuse »1° uzvik za tjeranje magaraca, 



cus-cus 



367 



eutfetf 



2° benast covjek« = cule, gen. cuse m, f (Ko- 
smet, hipokoristik) »covjek ili zena mlakonja, 
sonja«. Odatle deminutiv na -lea: cusica, u 
izreci eno je glava od tust'ee. Strekelj pomislja 
bez potrebe na podrijetlo iz rom. dus »balordo, 
bonaccio, sempliciotto« koje je takoder ono- 
matopeja. [Usp. tur. uzvik giis »Anruf des 
Eseltreibers damit der Esel stehen bleiben soll« 
(Heuser)]. Upor. cuk (v.) I cus'ati. 

Lit. ARj 2, 157. Elezovic 2, 157. Strekelj, 
DAW 50, 15. 

cutjeti, cutim impf. (Vuk, 16. v., is-, o-, 
pre-, u-} = tiiiet, tutim (Kosmet) (po-, u-} = 
culiti (prema iter, ocucivati, ocucujem, Vuk, 
ocucevati = oculivali) »1° sentire, 2° sinonim: 
sutjeti, mucatk. Mjesto inhoativnog -eli i 
faktitivnog -iti postoji takoder -ati', tutali., 
tutam impf. (Vuk, o-, Lika, «-) pored pf. 
utulali, uculim »sinonim: sutjeti, sutim, Vuk, 
samo stokavski u-, za-, mucati (zapadni kaj- 
kavski, cakavski i stokavski krajevi)«. Odatle: 
postverbal deklinacije / cut, gen. -/ / (17. v.) 
»sensus; danas sinonim: cuvstvo (v.)« = cut 
m (Ranjina) »sinonim: osjecaj«, od oculati je 
otul, gen. -t (Kavanjin), danas maskulinum kao 
psihologijski termin; satul f (Sulek, Popovic) 
»ljubav« = suc'ut »Mitgefuhl« je prevedenica 
(caique) prema njemackome. Pridjevi su na 
-bn, -Iv, -Ijlv od osnova (o)cut- i (o-)cuc-: 
ocutan, (PICVIIV, (o-)cutljiv, culljiv (Vuk, 18. 
v.) »1° sensitivus, 2° sinonim: mucaljiv, taci- 
turnus«, odatle apstraktum oculljivosl f i radne 
imenice na -ko, -lea: culljwko m prema iutlji- 
vica f (Kosmet). Particip prosli aktiva poime- 
nicen je sa -lea: cutallca f (Vuk). Imenicu na 
-Ho culilo n »sensus« ima Stulic (usla je u knji- 
zevni jezik zapada, ali je Maretic smatra ne- 
ispravnom mjesto culo, v.). Druge Stuliceve 
imenicke i pridjevske izvedenice, kao .c'uteljnost 
= c'uleljslvo »sensus« i odatle pridjev na -bn 
culeljan kao i slozenica culimoc njegove su 
kovanice. Apstrakta 17. v. su cucenje n i cu- 
censtvo n. Glagolske su izvedenice: deminutiv 
na -kali culkali, -am. impf. (Vuk) »silentium 
imponere« prema pf. utulkali, ucutkam »uci- 
niti da netko ucuti; sinonim: sutkati (Vuk)«, 
iterativ ocutkivati, oculkujem (Vuk); denominal 
na -ovali ocutkovat, -ujem (se) impf. (Kosmet) 
»odlagati, odugovlaciti, predomisljati se, us- 
tezati se«, od postverbala na -bk oc'utak koji 
nije potvrden. Od imperativa culi »suti, muck 
stvoren je uzvik cut (Kosmet) kojim se nare- 
duje da neko prestane plakati, govoriti itd. 
Prilog se pravi od iste. osnove sa -ke: tiilke 
(Vuk, Kosmet) = sutke »tacite«; kod Vuka 



cucezljivo, ali imenica cue'ez i pridjev tucezljiv 
nisu potvrdeni. Od priloga stvoren je uzvik 
tutkac — sutkor 

Zbog etimologijskog ispitivanja, treba pro- 
motriti u vezi s torn glagolskom osnovom i 
imenicu deklinacije (' (apstraktum). cud, gen, 
-»' f (Vuk, 15. v., Kosmet; jedanput m u 17. v.) 
= cuda f (Vuk) »1° ingenium, 2° Indoles, 3° 
mos, mores, 4° natura, 5° voluntas«. Znacajno 
je da se u Vodicama (Istra), gdje se dobro 
razlikuje c i c, kaze cud, gen. cudi f kao i u 
slov., gdje cud f znaci »Neigung«. Odatle pri- 
djevi na -Ijiv i -ovit: cudljiv (Vuk) »sensibilis« 
= cudovit (Vuk). S obzirom na cud u Istri 
pridjev docudan, -dna (ZK) »launig« mozda nije 
od cudo nego od cud, gen. -i koje se govori 
(ZK) takoder, upor. rus. pricudy »Launen«. 
Apstraktum je na -ina: tudina f (17. v., pre- 
zime u Dalmaciji, koje se pise na mletackom 
Chiudimi). Denominai je na -ali: tudati, -am 
impf. (Vuk) »voljeti« prema pf. cudnuti, -em 
»concupiscere«. Apstraktum tudanje n »pla- 
senje (o konjima)«, je od tudati se »plasiti se 
(subjekt konj)« prema pf. ucudili se, ucudim 
»koji prestane biti cudljiv«. U 18. v. stvoren je 
slozen pridjev cudoredan »moralis« od (u)re- 
dili cud, odatle apstraktum cudorede n (Pav- 
linovic) »mores; sinonim: moral«. Buduci da 
je potvrden i cuda f (Vuk), ovamo moze ici 
i rum. ciudd f »Arger, Verdruss« (u izrekama 
kao sto su 'mi e ciudd de cine, am aludd pe cine 
»srdim se«). Tiktin izvodi oboje ciudd u 
ovom psiholoskom znacenju i ciudd »Wunder« 
od cudo (v.). Dok Miklosie ne zna ide li ovamo 
arb. g«rf/»pertinacia«, odatle qudoj »obstinare, 
affirmare«, quduem »pertinax«, G. Mayer uzi- 
mlje za osnovicu tal. chiudere, sto ne moze 
biti. 

Razvitak znacenja sentire > lacere obja- 
snjava se zakonom rezultata (sinegdohe): tko 
dugo c'uti »osjeca, trpi, a nikome ne kaze to«, 
taj suli. Dok sutjeti »tacere« postoji samo u 
hrv.-srp., za cutjeti nalazimo paralele u stcslav. 
stufiti pored iutiti »fuhlen«, studb pored cudb, 
ces. cit, cititi, cud, cudny, polj. cud, cucic (ta- 
koder gluz.), ukr. oscuscaly, brus. ocucic, 
rus. scutiti, oscutif, ocullli' sja. Glagol cutjeti, 
stari prez. tutu, danas cutim, sveslavenski je 
iz praslavenskog doba (*r/Mt-). Moze biti i 
baltoslavenski ako se s Machekom, Vaillantom 
i Holubom uzme da je nastao od prefiksalne 
slozenice *ot-jutitil-lell > stcslav. oslulili > 
Slutiti ispustanjem prefiksa (depreverbacijom). 
Upor. buliti < ob-uliti (v.). Osnovno putiti, 
koje se ne nalazi ni u jednom slavenskom 
jeziku, odlicno se poklapa s lit. jausti, jauciu 



eutjeti 



368 



cuziti 



»fuhlen«, justi, juntil »durch's Gefiihl wahr- 
nehmen«, lot» pridjev jautrs »munter, leb- 
haft, frisch«. Miklosicev praslav. korijen *tjut 
nastao bi prema ovom tumacenju od *ot- 
jut > o^tjut. Imalo bi se dakle uzeti da je 
deprefiksacija nastala vec u praslavensko doba. 
Ovo tumacenje dovodi eutjeti u vezu s praslav. 
osnovom jut- u jutro (v.). Ipak ima objekcija 
koje opravdavaju i pritivno misljenje. U stcr- 
slav. postoje naporedo oba oblika A- i c- za 
postulirano praslav. *tj. U hrv.-srp. postoji 
takoder oblik c pored c, upor. cud kod Ranjine. 
Moguce je prema tome cut-jcud- dovesti u 
vezu s iuditi se na osnovu zakona metateze iza- 
zvane asimilacijom u 1.1. prezenta: *t$ustc > 
stustp > cue'u. Zajednicki je i onako objema 
osnovama formant (do), a ie. paralela za 
jut- i onako nema. Sa ie. osnovom *qeu- 
»worauf achten, worauf horen, fiihlen, mer- 
ken« rasirenom formantima / i d mogu se 
posvema objasniti cuditi se, eutjeti i cud i. 
Na osnovu disimilacije gubitkom dentalnog 
elementa ts-st > s-c objasnjava se posvema i 
hrv.-srp. varijanta sutjeti, prilog sutke, sut- 
kom (kao trkom, mukom). Upor. i slov. siitati 
»spahend oder lauernd schleichen«. Reforma je 
prema tome bila izazvana u prvom lieu pre- 
zenta. Kod sutjeti, sutati nije potrebno sa 
Strekeljom misliti na posudenicu iz madz. 
sut »Ofenwinkel itd.«. 

Lit.: ARj 2, 145. 150. 158. 162. 158. i si. 
4, 85. 8, 537. BI 2, 547. 618. NJ I, 286. Ele- 
zovic 2, 46. 116. 368. 372. 398. Tiktin 365. 
GM 229. Ribaric, SDZb 9, 142. WP 1, 197. 
369. Osten-Sacken, IF 33, 197. Vaillant, RES 
19, 300. 21, 167-168. Machek, Studie 41. 
i si. Miklosic 357. Isti, lex. 549. Holub-Ko- 
pecny 28. Bruckner 67. 81. Berneker, IF 10, 
156. Matzenauer, LF 7,40—41. Moskovljevic, 
NJ 1, 19. Strekelj, DAW 50, 64-65. 

cutuk m (Srbija, Lika) = cdtuk pored 
cutuk, gen. cutuka )Kosmet) »1° panj cvor- 
novat i kratak, 2° (pejorativna metafora) sme- 
tenik«, u vezi s pridjevom cor cutuk (Kosmet) 
»sasvim pijan«. Odatle: deminutiv na -ce (upor. 
sanduce od sanduk): cutuce (Makedonija). Sa 
zamjenom tur. docetka -uk nasim deminu- 



tivnim sufiksom -bk: cutak, gen. cutka m 
(Vuk) »sinonim: suljak«. Za Gradisku i ne- 
kadanju brodsku granicarsku pukovniju za- 
biljezen je homonim cutak, gen. cutka m 
bez akcenta, a sa znacenjem »nekakvo zensko 
pokrivalo«. Ovakvo neodredeno znacenje ne 
dopusta odredeniju identifikaciju. Balkanski 
turcizam (tur. kutiik) iz oblasti sumske kul- 
ture (upor. kornija, orman): bug. kjutiik. 
Razlikovati treba c'utek, koje v. pod c'otek. 

lit.: ARj 2, 158. 163. Ehzovic 2, 372. 
Mladenov 267. 

cuvik m (Srbija ?) »vrsak brdski, zaosiljasti 
brezuljak« (= rum. deal tuguiat). Takoder 
srpski toponim. < tur. kiih, izg. kjiih < perz. 
kuk »brdo«. 

Lit.: ARj 2, 169. Skoljlc 202. 

euyiz, gen. -iza m (Neretva, Pavlinovic) = 
cuviza f = kuviz, m = kuviza f »sinonim: 
bibac (v.), vanellus vanellus«. Hirtz biljezi oko 
50 raznih naziva i varijanata za ovu pticu koja 
je dobila ime po onomatopeji kojom se opo- 
nasa njezin glas bi bok. Za prvu seriju sa i 
postoji jos varijanta ovizac m, a za drugu 
seriju sa k (s)kovijuza i kukuvijuza. Ocito je 
da se i u ovim dvjema serijama radi o onoma- 
topejskom postanju prema razlicitom cuvenju 
njezina glasa. Druga serija stoji najblize njem. 
Kiebitz. 

lit.: ARj 2, 163. Hirtz, Aves 11. 82. 

cuza f (Hrvatska Krajina) »(pejorativno) ma- 
lena a siroka zena«. Od iste osnove i u istom 
kraju deminutiv na -e, gen. -eta: ciize n 
»malen konj, sinonim paripce«. Sa sufiksom za 
kolektiva -ad: ciizad f »maleni konji«. Prvo- 
bitno se rijec odnosila na vrstu konja, odatle 
kao pejorativna metafora prenesena na zenske 
odredenog stasa. Postanje mozda onomato- 
pejsko, v. cuziti. 

Lit.: ARj 2, 163. 

cuziti, -im impf. (Srbija ?) (subjekt: pa- 
stirica, Seva) »ici po zemlji, trckarati ubrza- 
nim koracima«. Onomatopeja za hod navede- 
nih ptica. Nije jasno kako je obrazovana. Upor. 
cuza (v.). 

Lit.: ARj 2, 163. Hirtz, Aves 82. 



D 



da = da, potvrdna cestica kao odgovor na 
pitanje, »sinonim: jest, sic, ita«. Nalazi se u 
istom znacenju u bugarskom i kao posudenica 
iz juznoslavenskoga u rumunjskom jeziku. Kao 
svezica opcenita je u slavenskim jezicima i 
postanjem je iz praslavenskog doba. Uvodi 
zeljne = hipotetske, irealne, namjerne i poslje- 
dicne recenice. Kao korelat ima u tim posljed- 
njim u glavnoj recenici tako i zato. U hrv.-srp. 
uvodi dopunske recenice koje zamjenjuju in- 
finitiv kao objekt i pridonose gubljenju infi- 
nitivnog morfema i u ovom jeziku. To je gub- 
ljenje potpuno u bugarskom, arbanskom, 
novogrckom i donekle u rumunjskom jeziku 
gdje je zbog gubitka morfoloske funkcije la- 
tinski infinitiv presao potpuno u zasebne ime- 
nice z. r. To je sintakticki balkanizam. U vezi 
sa i (v.) koje moze da stoji pred da i poslije 
njega (da i, i da), pa se mora pisati rastavljeno, 
ocuvao je svoje prvobitno znacenje »tako«. 
Tada uvodi koncesivne recenice. Iz veze da 
sto cime se izrice cudenje, nastade impf, 
glagol daskati se, -am »sinonim: zagonetati se 
(v.)«. Zagonetke pocinju takvom vezom. Upor. 
za takvo tvorenje stokati (v.) < sto cui Veze 
se sa li (v.), ne (v.), zamjenickim elementima 
no (v.), nu (v.), si (v.), ti (v.), -ko (v.), prilogom 
pace i s deiktickim elementima -/, -ze > r(e), 
konjunktivum budi i turcizmom bar (v.); da li 
od 16. v. upotrebljava se za uvodenje nezavi- 
snog i zavisnog pitanja. U ovoj funkciji moze 
dobiti preda se e (v.) koje dolazi takoder sa 
li: e li (Lika, ZK), inace s protezony'e li, prema 
ovome jedali koje cesto upotrebljava mladi 
Jagic za uvodenje zavisnog pitanja. U 15. v. 
imenica rastavlja da i li i prema tome moralo 
se pisati rastavljeno, kako i cini ARj. 

Kod cakavaca i zapadnih stokavaca znaci 
isto sto ali (v.) kao veznik suprotnosti »sed, 
tarnen, mais« (tako i u bug. da li): dano (15. 
v., narodne pjesme) »ut, ipak«, danu (15. v.) 
»sed, nun wohl« (upor. nuder, v.), dasi (16. v., 
Dubrovcani, uvodi pitanje cudenja jos i danas 



u Dubrovniku; glede -si upor. onsica, (v.), 
dati (Crmnica) »valjda« izrafava nadu, ddko 
(Srbija, takoder bug., Piva-Drobnjak): ddko mu 
lokne do ujutru »ako mu bude lakse do ujutru«. 
Rumunji posudise ovu cesticnu slozenicu u 
znacenju »si, wenn«: daca. U starijem hrv.-srp. 
dolazi dak »also, natiirlich, deshalb, folglich« 
bez -o (upor. kod kajkavaca ak mjesto ako, 
ovdk, onak mjesto stokavskoga ovako, onako). 
Prema ele to dak dobiva u docetku -e -.dake 
(Zoranic, 15. i 16. v.), koje zadrzava zakljucno 
znacenje. Prema dokle, o(t)kle mijenja se dake 
u dakle (Vuk, 17. i 18. v., takoder bug.) i 
prema elem dobiva -ml-n daklem, ddklen. 
Oblik dapace (15. v., cak. i slov.), limitativno, 
sluzi za isticanje, sinonim cak (v.), danas je 
opcenito u zapadnom knjizevnom jeziku, ali 
se ne nalazi kod Vuka; daj (12. —18. v.) »barem« 
dolazi rijetko u poslovicama kao arhaizam: 
akoje kolac, daj daje ostar. U ovom znacenju 
veze se ta slozenica s budi: dajbudi (kod du- 
brovackih pisaca, a kod cakavaca jos i danas). 
Tu slozenicu upotrebljavaju i noviji pisci kao 
Ljubisa, Ivan Broz. Konjunktiv budi daje i 
ovdje kao i zamjenicama (budi kojl, budi kakav) 
generalno koncesivno znacenje. Upor. tal. 
konjunktiv u chi (che) che sia. Udruzenje s 
turcizmom bar: ddjbar (danas u Lici), dajbare 
(jedanput u 17. v.). Upor. za udruzenje turske 
i nase partikule ko ddja (v.) pored ddja. Turci- 
zam je bio jaci i potisnuo dajbudi iz saobracajnog 
govora. Oblik dar» daj, dajbudi, barem« je prilog 
u cakavaca 17. i 18. v., slov. dare < daze. 
Nalazi se i u rum. dar(a) u znacenju »aber, 
jest«, takoder u obliku doar gdje se veze sa 
stcslav. varijantom do od da: do i ucenici tvoi 
videtb dela tvoja. Ovo dar veze se jos i s deik- 
som -(' u darl koje se upotrebljava u vezi s pri- 
jedlogom do »usque ad« (Lovran, Istra). Kao 
rum. doar i ovo dari varira sa dori (Srbija, 
bug.) Upor. rus. doze, aoab, doze do, dozeido 
»bis«. Kao dati sto dolazi kod Vetranica kao 
deti u vezi s prilogom tja, tako i dari varira sa 



24 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



da 



370 



dabul(h)ana 



deri do (13. v.), jedanput dera do s izmjenom 
deikse » deiksom -a. Mjesto dar upotrebljava 
se reduplidrano dodaj. V. i do. 

Cestica da je ie. podrijetla. Za ie. do upor. 
lat. donee, quando. Prvobitno je znacenje bilo 
»amo, ovamo, herzu«. U slavenskim jezicima 
razvilo se odatle znacenje »sic, ita, so, i, und 
ali, aber, dass«. Sadrzi dva elemental za- 
mjenicko demonstrativno d (lat. idem, quidam, 
dum = u romanskim jezicima dune} i padezni 
nastavak -a. Moze se potpuno uporedivati s 
partikulom ta (v.). Razvitak se prvobitnog 
znacenja »sic, ita« moze objasniti postanjem fr. 
oul < stfr. oil < lat. hoc (dicit, focit) UU 
(vlat. za ille) »to cini, rece on > jest«. U 
znacenju vezice najbolje se uporeduje s njem. 
dass »to«, koje je demonstrativna zamjenica sr. 
roda i rezumira u glavnoj recenici sadrzaj spo- 
redne; da sluzi ne samo kao samostalna parti- 
kula, nego i kao nesamostalna deiksa u narje- 
cjima: oda (ZK) < nodi da (stegnuto po za- 
konu haplologije), nada, nuda (ZK), nekada 
(ZK) »neka«, da(J)da »neka« i gore pomenutom 
varijantom do: zemi-do (Bednja) »deder uzmi«. 
Ovamo jos prilog izda (hrv.-kajk.) »jos; (v.) 
sinonim: isce, josce«. Zatim da sluzi kao vre- 
menski priloski sufiks kod zamjenickih osnova: 
kada (stcslav. klda), kajkavski gda, nekada — 
negda, ikada = igda, od upitne zamjenice kt 
(v. tko), negativno mkada, nigda, nlgddr (ZK), 
onda »tum« od om> (v. onaj), sada od sb (v. 
danas), slov. i hrv.-kajk. udaj < sbda + -i, 
tada od 16 (v. taj), vazda = hrv.-kajk. vezda < 
vb sbgda, drugda, te napokon kao mjesni priloski 
sufiks kod zamjenickih osnova: kuda, ovuda, 
onuda, tuda. 

Lit.: ARj 1, 234, i si, 275. 2, 163-214. 
239. 268. 269. 272. 276. 285. 339. 360. 224. 
225. 227. 229. 4, 146. MikhSic 39. SEW 1, 
175. 177. Bruckner 83. Mladenov 119. Vas- 
mer 315. Belie, Priroda § 359. WP 1, 770. 
Pletersnik 1, 304. Tiktin 502. 504. DLR s. v. 
Miletic, SDZb 9, 569. Vukovic, SDZb 10, 
390. Elezovic 1, 11.8. Persson, IF 2, 219. 
Skok, Sldvia 15, 359., br. 423. Moskovljevic, 
NJ 1, 28. 81. 4, 107. si. Stevanovic, NJ 3, 
282-288. NJ 1, 181-182. Maretii 469. 
Isti, NJ 1, 34. 166. ASPh 34, 306. 'G rubor, 
JF 5, 160-161. Boisacq 181. Vandrdk 2, 
prema registru pp. 578 — 9. Milewski, Sldvia 
H, 234. Baric, JF 2, 337. Music, PBB 53, 
228-262. 

dabar m »zdrijelo, provalija«, kod Marulica 
dobar f s umetnutim zbog stiha od *dbar, 
gen. dbri i kao u ceskom, poljskom i ruskom; 
postoji na hrv.-srp. teritoriji samo kao toponim: 



Dabar m (selo, Hrvatska Krajina, 15. v., dolina 
i selo u Hercegovim i opcina i selo u bihackom 
okrugu). Odatle pridjev na -ski ddbarski, u. 
nazivu eparhije: mitropolit dobro - bosanski(= 
sarajevski). Vokal a je nastao iz palatalnog po- 
luglasa b: selo Obbeb (14. v., dano Ravanici, 
Srbija), episkopija Obhte, koju je osnovao sv. 
Sava. Na poluglas t upucuje i Debar u Metohiji, 
arb. Dibra (-a je clan z. r., upor. Marulicev 
oblik z. r., upor. i Debrc, toponim u sabackom 
srezu). Postoji jos u Hercegovim (kotar Ko- 
njic) selo Dbdr, gen. Dbra (15. v.: u Dbri u 
Neretve), tur. Idbar, s turskom protezom kao u 
Ibzenica za Bzenica > Zenlca i sa zamuklim 
b > a. Rijec je u svim sjevernim slavenskim 
jezicima ocuvana, npr. u brus. rfo/)«/»provalija« 
i rus. debrb f, gen. debri »sumska dolina, pro- 
valija«, a od juznoslavenskih samo u slov. 
deber m »Talschlucht«. U hrv.-srp. je propala 
zbog izbjegavanja homonimije s. dabar (v.). 
Kako je u polj. Dbra, danas Brda, ime vode 
(hidronim), nije iskljuceno da je odatle ime 
pritoka Kupe Dobra s istim umetnutim o kao 
kod Marulica, ovdje mozda zbog pucke eti- 
mologije koja je htjela vidjeti u imenu rijeke 
pridjev dobar. Praslavenska *(dlbrf) je rijec 
keltska i baltoslavenska : lit. dtiburas »do«, 
lot. dubra »kaljuza, mocvarno mjesto«, gal. 
dubrum u imenu rijeke Vernodubrum, od iste 
osnove od koje i dubok (v.), duplja (v.), dno (v.), 
od ie. korijena *dheub »dubok, supalj«. 

Lit.: ARj 2, 215. 333. MikhSic 55. SEW 
1, 242. Bruckner 86. Vasmer 333. Frautmann 
46. WP 1, 847-8. Novakovic, ASPh 28, 
464-7. Skok, Marulicev zbornlk 191. Ma- 
tzenauer, LF 7, 167. 

dabul(h)ana f (narodna pjesma) = (s 
umetnutim m kao u dumbok) dambulhdna — 
tambulhana — tambuldna (Kosmet) = tambu- 
hana sa d > t prema tambura ili prema tabil- 
hane = dalbuhdna (Kosmet, narodna pjesma), 
s metatezom / dalbudna (Kosmet) = dobul(h)- 
dna (Pjevanij a crnogorska, Petranoviceva na- 
rodna pjesma) »turska muzika«. Odatle musli- 
mansko prezime u Banjoj Luci na -id Dabulhd- 
nic. Od turske slozenice davulhane, tabilhane 
»vojnicka muzika«. Prvi dio je tur. davul = 
kirg. davyl < ar. tabi »Pauke, Trommel, 
Tcc|3cda (Partili)« koje je balkanski turcizam 
arapskog podrijetla: rum. daul, bug. davul/ 
daiil, arb. daulle. U narodnoj pjesmi odatle 
jos slozenka daulbas m »manji bubanj, dobos« 
od tur. davulbaz »bubnjar, dobosar«, kod Evlije 
Celebije tablbaz. Glede drugog dijela slozenice 
upor. talambas (v.). Prelazeci od turske voj- 



dabul(h)ana 



371 



dagara 



nicke terminologije u svatovsku i cigansku, 
turska se slozenica razlicito izopacuje: davurld- 
na f »svatovska ciganska svirka« = durlibana 
»svatovska narodna muzika«. Ovamo ide za- 
cijelo i dalbiika = darbuka = darabuka (Ko- 
smet) »turski muzicki instrumenat u obliku 
kreaga od pecene zemlje sa dva otvora« = 
t(a)rlabuka (Vuk) s mnogo varijanata, medu 
Jcojima onomatopeiziranje tandrk i denominal 
tarlabiikati. Drugi je dio nasa buka (v.). Na 
ioncu je turcizam dopro do identiteta sa da- 
vorije (v.) f. pi. »turska muzika«, u jednoj 
narodnoj pjesmi »velika tambura«. 

Lit.: ARj 2, 217. 229. 246. 318. 319. 306. 
539. 554. 895. Elezovic 2, 297. Mladenov 119. 
G M. 62. REW* 8513. Lokotsch 1971. 

dacij m (15. v., Rab) = dacjl m (Bozava) 
= daclja f, obicnije u f. pi. dacije (ZK) = 
ddcija (16. v., Vuk, slov.), odatle na -arj-ljer 
< lat. -arlus, tal. < fr. -ier dacijar — dacijer 
m (Vuk, Boka) = (unakrstenjem sa dan part, 
perf. pas. ili sa danak) ddncija (Martie, Bosna) 
»danak, stibra, porez«. Od tal. polucene rijeci 
ddzio, daziere < lat. apstraktum na -io od 
part. perf. datus, od dare »dati«, datio, gen.-orai 
> stfr. dace > njem. Tatz > dac m (slov., 
ZK) »Verzehrungssteuer«, vdjndac (ZK) »taksa 
na vino«, odatle docar. Tal. dare upotrebljava 
se za tvorenje faktitiva u vezi s infinitivom s 
prijedlogom a < lat. ad: dar ad intendere, 
odatle j dubrovacka sintakticka prevedenica 
(caique) dati razumjetl. 

Lit.: ARj 2, 217. 263. Pletersnik 1, 120. 
Kusar, Rad 118, 24. Crania, ID 6. REW* 
2484. DEI 1218. 

dad m (Mikalja, Voltidi) »kocka«. Od tal. 
dado »isto« neobjasnjenog podrijetla, mozda 
poimenicen lat. part. perf. u sr. r. datum ili 
lat. talus (upor. fr. talon). 

Lit.: ARj 2, 218. REW 3 2486. DEI 1203. 

dada m (Reljkovic) »sinonim: tata (v.), 
caca (v.)« = dada f (Vuk, Srbija) = dada, 
gen. dade, vok. dade (Kosmet) »1° majka u 
govoru djece, 2° starija sestra«. U bug. dada 
»Kinderfrau, altere Schwester« i rum. dada i 
»altere Schwester, Frau«. Odatle pridjev na 
-in: dddin, -ina (Kosmet). Djetinja onomato- 
peja mnogih jezika, i u turskom, odakle moze 
ali ne mora biti posudena. Upor. dadilja 
(v.). 

Lit.: ARj 2, 218. Mladenov 119. Elezovic 
I, 120. Zimmermann, KZ 47, 192. 



dadija f (Vuk, narodna pjesma) = dodija 
(Kosmet) »sinonim: dojkinja, sluzavka sto cuva 
malu djecu«. Prema dojllja = dojilica (v.) 
izmijenjen je docetak -ja u -Ija: dadilja f. 
Ta je izmjena usla u knjizevni jezik. Druga 
izmjena s -iska < -icka (v.): dadlska ostala je 
regionalna (Dalmacija), odakle denominai na 
-ovati dadiskovati (0-, Sarajevo). Balkanski 
turcizam onomatopejskog podrijetla (tur. dadi) 
iz oblasti njegovanja djece: rum. dadae pored 
dadaca s docetkom prema daica, bug. dodija, 
arb. dade f »Madchen, Magd«, ngr. vxavxa 
»nourrice, bonne«. U turcizmu spojile su se 
upravo dvije istocne rijeci: perz. daja > 
tur. daje »Amme«, odatle pod uplivom naseg 
glagola dati i dojiti: dajka (Vuk, Srijem) »mati« 
= dojka, i dalje dojkinja f i dojica (Belostenec, 
Voltidi i Stulic), u rum. takoder daicd\doicd f. 

Lit.: ARj 2, 219. 584. Miklosic 39. 
SEW 1, 176. Mladenov 119. Elezovic 1, 120. 
GM 58. Lokotsch 455. Korsch, ASPh 9, 496. 
Perusek, ASPh 34, 50. 

daf ina f (Vuk, Sulek) = davina (Vuk, epitet 
suva) »oleaster, lovorika«. Pridjev dafinov: da- 
flnovo zrno (Vuk, Crna Gora, Primorje) 
»myristica moschata«. Balkanski grecizam: rum. 
dafin m, datlna f, arb. daflne, dafin. Od gr. 
5dcpvr| < lat. daphne egejskog podrijetla (Bat- 
tisti), srodno s lat. laurus > lovorika (v.).. S 
umetnutim f u suglasnickoj grupi i u Kalabriji 
dafina. 

Lit.: ARj 2, 219, 315. GM 58. Vasmer, GL 
50. DEI 1203. 

dagai), gen. daglja m (Vojvodina, jer je 
potvrdeno u casopisu Zemljak koji je izlazio 
1871. u Novom Sadu) »mast iz kostk. ARj 
uporeduje s rus. deglo »sjeme, mlijeko u ribe«. 

Lit.: ARj 2, 219. 

dagara f (Srbija, Uzice) = tagor m (Ko- 
smet) »sinonim: mangal (v.)« = dagara f 
»tepsija od zemlje u kojoj se peku janjci«, 
odatle dagardzjc — dagarcic i dogarcac (Stulic) 
»cobanska torba od koze«, a to su prilagodivanja 
nasim deminutivima turskih deminutiva na 
-dzlk (v.) koji se nalazi u dagarcik — tagardzlk, 
gen. -ardzika m (Kosmet). Sa zamjenom tur- 
skog deminutivnog sufiksa nasim -ce tagarce 
(Kosmet) i sa stezanjem aga > a tdrluk m 
»kozna torba u kojoj seljakinje nose malo dijete 
kad putuju« = tarcug, gen. -uga m (Vuk) 
»sinonim: jandzik (v.)«. Odatle: deminutiv na 
-bk tarcuzak (Vuk) »ime biljke capsela bursa 
pastoris«. Balkanski turcizam (tagarjdagar »1° 



dagara 



372 



dah 



irdener Napf, Gefiss, 2° Sack, Ledersack«) iz 
oblasti suda i odjevnih predmeta (tip torba): 
rum. tagargica, tagirta f »kleiner Sack« s vari- 
jantom tabirtd, bug. tagdr, tagardzik, tagarce, 
-ee, tagarUca, arb. togar (Gege), tangar »Ko- 
hlenbecken«, tarkag »Speisesack«, cine, i megl. 
tagarcica pored trdgdclcd, ngr. xaydpi, m-yap- 
T^fxa/Sa-. U hrv.-srp. i u svim rumunjskim 
narjecjima rijec je z. r. prema drugim turciz- 
mima za suda kao tepsija itd. kao i zbog toga 
sto se turski docetak -ar identificirao sa su- 
fiksom -ara. 

Lit.: ARj 2, 219. EUzovic 2, 291. 302. 
Mladenov 628. Lokotsch 1983. Miklosic 346. 
Skok, Sldvia 15, 339., br. 154. GM 424. 
Tiktin 1548. BI 2, 557. 

daget m pored deget m (Istra, preko Ucke; 
u Kastavstini nepoznato) »veliki kuhinjski 
noz«. Od tal. daghetta, deminutiv na -etta < 
vlat. -itta od daga »spada corta e larga«. Odatle 
i njem. Degen. Postanje nepoznato. Vezanje 
s imenom naroda (etnik) Dacus ne potvrduje se. 
Supozicija je. 

Lit: DEI 1204. REW* 2456. 

tlagnja f (dalmatinsko Primorje, otoci, Du- 
brovnik) »sinonim: musalj (v.), mytilus edulis, 
tal. pedocchio (koje je u istoj zoni posudeno u 
pidoci pi. m.)« = denga f (Cres) »eine Art 
Muschel«. Creski oblik dokazuje da je a nastao 
iz poluglasa. Grupa ng mjesto gnj moze se 
tumaciti kao metateza; A «/ < gn je kao u gnoj 
— u narjecjima gnjoj (ZK). Zbog toga se naziv 
moze identificirati sa stcslav. dbgna f »cicatrix« 
koja se nalazi i u rus.-cslav. degna, dogna i 
u polj. dziegna »Mundfaule«. Semanticki raz- 
vitak »ozujak > musalj« osnivao bi se na me- 
tafori: na pecinama sitne muslje izgledaju kao 
oziljci na lieu. Upor. tal. metaforu pedocchio 
s prvotnim znacenjem »us«. Prema Bernekeru 
slavenska osnova dbg srodna je s lit. diegli 
»stechen«, lot. digt »keimen« i dalje s lat. 
figo. Sufiks -na kao u blizna. 

Lit.: ARj 2, 219. Tentor, ASPh 30, 189. 
SEW 1, 250. Vasmer 335 Bruckner, KZ 45, 
34. Matzenauer, LP 1, 168 

dah m (17. v.) »Hauch, souffle«, postverbal 
od ddhnuti, -nem = danut, -em (Kosmet) 
»ispustiti dusu«. Odatle: iz-, izdanit (ZK), 
odatle izddh = izdahnuce n prema izdahnji- 
vati, izddhnjujem, -njivdm; nadahnuti, odatle 
nadaha f (jedanput), hrv.-kajk. nadeha f (bozja), 
upor. ces. nadeha, nadseny »Eingebung«) = 
nadahnuce n »inspiracija« prema impf, nadahnji- 



vati »inspirirati« (apstraktum dahnuce n, 16. i 
18. v., kao teoloski termin zamijenjen je s 
nadahnuce, obrazovano sa sufiksom -je od part, 
perf. pasiva); postverbal odah = odahnuce od 
odahnuti; udahnuti; uzdah m od uzdahnuli; 
aadahl-aj m = z&da, gen. zadaa (Kosmet) 
»neprijatan miris« = daa, gen. dae (Kosmet) 
»zadah, miris«; sa sufiksom -tati dahtali, dasce 
(subjekt pas), zadaktati, zadakcem se (Piva- 
-Drobnjak) »zaduvati se«, odatle postverbal 
dahat m; dahtjeti (16. v.); rijedak denominal 
na -ati ddhati, dosem (iz-, Stulic); deminutiv 
na -bk: dasak, gen. daska (~ vjetra). 

Jos brojnije je zastupljena leksikoloska po- 
rodica koja se osniva na drugom prijevojnom 
stepenu u: diih (Dubrovnik) = diih (Vuk), 
gen. duha m (Vuk) »1° spiritus, souffle«, 2° 
esprit, Geist, 3° miris (Vodice)«, rijec koja'je 
usla u drugom znacenju u religiozni krscanski 
leksikon (sv. Duh, takoder toponim), kao i u 
kulturni i literarni. Po deklinaciji -a duha f 
(17. v., zadrzala je znacenje prijevojne porodice 
d) »miris«, odatle pridjev na -at duhat (16. v.). 
U narjecjima s prefiksima iz-, o-, s-, viz-, 
za-: izduha f »para« (18. v., jedanput), oduha f 
(Lika, Orahovica), zduva f (ZK) »Anschlag, 
Erfindung, intriga«, z&duh m (Boka), zaduhal 
-uva f »1° zadah, 2° sipnja«, odatle zaduiljiv 
(ZU), vdzduh (je cslav. vbzduhb, danas u 
istocnom knjizevnom govoru, u zapadnim se 
krajevima govori zrak, v.). S negativnom par- 
tikulom ne: nedu(h)a f (ZK) »astma«, odatle 
pridjev na -Ijiv nedusljiv (ZK) »astmafican«, 
poimenicen na -be nedusljivac m (ZK) i na 
-osi nedusljivost f. U Vodicama (Istra) mjesto 
ne- govori se ndduha i pridjev nadusljiv 
»asthmaticus«. 

Od izvedenica od duh vazne su one koje su 
obrazovane sa -nik i -njak m: dusnik pored 
dusnjaci, gen. -aka (takoder sg.) »pharynx«, 
dusnica f »sinonim: rupa« jer se osnivaju na 
prvobitnom znacenju »souffle«. Zasebno pak 
treba govoriti o pridjevu na -o in: duhovan, 
duhovni, koji je bio prvobitno religiozni ter- 
min stvoren od crkvenih ljudi za lat. spiritudlis 
i gr. jrveup.a'uxoc;. Prema Vuku ne govori 
se u narodu, ali se moze pomijesati s narodnim 
rijecima. Odatle poimenicenje s -ik: duhovnik 
i odatle hipokoristik diijo m (Vuk). Razlog 
za tu kreaciju dao je denominal duhovati, 
duhujem (Vuk) »biti ispovjednik«. Novija je 
kreacija od duh na -iti oduhoviti pf. (pro-). Da- 
nas je pridjev izasao iz crkvenog govora i usao u 
opci kulturni u kojem se nalazi i pridjev na 
-ovit duhovit. Taj se danas opcenito govori 
za covjeka koji ima esprit. Odatle apstraktum, 



dah 



373 



dah 



na -ost duhovitost f. Pridjev na -ov duhov nije 
se ocuvao kod nas, nego u bug. duhov den 
= rus. duhov dienj, ali je usao u crkvenu ter- 
minologiju za svetkovinu: duhovo n (jedanput, 
18. v.) = duhova f (kod cakavaca), danas u 
pi. m. diihovi, gen. duhova (Vuk, 17. v.) za 
»pentecoste (= pedeseti dan po uskrsu) > 
Pfingsten«. Plural je kao u starom nazivu za 
tu svetkovinu rusalje (v.) = trojice = trojaki 
(ZK) = trojicin dan, gen. trojicine dne (v.) i 
kao njem. Pfingsten > slov. binkosti, upor. 
jos plural u rum. pasti, kod cakavaca uzjni 
pi. m. »uskrs«. Plural potjece odatle sto su se 
te svetkovine slavile vise dana. U 17. i 18. v. 
govorilo se dusi pi. = podusije n tako da bi 
prema danasnjem stokavskom osjecaju izgle- 
dalo duhovi kao plural od duh. Od duhovi 
danasnji je pridjev duhovski (ponedjeljak). 
Deminutiv na -bk prema znacenju »souffle«: 
dusak, gen. duska (Vuk, 17. v.), najcesce u 
izreci ispiti na dusak. Ovamo ne ide odusak, 
gen. oduska (Vuk) pored oduska f »spiraculum« 
jer je to postverbal od odusiti, odusim pf. prema 
impf, odusivati, odusujem. 

Denominali su od duh na -ati i -iti: -dukati, 
duhamlduvam (o-) i dusem impf, na istoku 
(subjekt vjetar) »sinonim: puhati (na zapadu)« 
prema pf. duhnuti, duhnem: Odatle izvedenice 
na -alo duhalo n »sinonim: mijeh« i demi- 
nutiv na -kati duskati, -am (narodna pjesma). 
Oblik dusiti (i rus.) je kauzativ od duh »si- 
nonim: gusiti (na istoku), od gusa (v.)«, s 
prefiksom iz- izdusiti, izdusim (se) (Vuk, 
Dubrovnik, 14. v.) pf. »izvjetriti« prema impf. 
izdusivati, -sujem i -ivam. Odatle postverbal 
izdusak, gen. -ska. Od duha f »miris« dolazi 
dusiti, -im »mirisati« (Kacke). U Srbiji (Timok — 
Luznik) nadusovati, -sujem »osjetiti, namirisali, 
nanjusiti«. Slozenica duhoborac (15. v.) preve- 
denica je od gr. jrveuuaTouaxoc,. Glagolska 
slozenica duhopirati, duhopirdm impf, »jedva 
dihati« prema duhopirati, -em (Dubrovnik) 
govori se jos na Hvaru (Brusje): duhoperat 
impf, »prebirati nesto rukom, ne gledajuci 
sam predmet«. Drugi dio -pirati — -perat 
nije jasan. 

Veoma je vazna izvedenica na -ia od duh: 
dusa f (Vuk) = dusa, gen. duse (Kosmet) 
koja se nalazi u svim slavenskim jezicima 
kao i duh i dah. Ide dakle u praslavensko doba. 
Prvobitno znacenje bilo je apstraktum »dihanje, 
zivotna sila«. To znacenje potvrdeno je kod 
pisaca u recenici: dusa kuca. Odatle u frazeo- 
logiji: dusa muje uzest (Travnik) »milo mu je, 
uziva u tome«, dusa i svet mu je tako da se 
zadeva (Kosmet). Odatle se iskristalizirao 



termin prema lat. animus[anima i gr. r|wxii (od 
glagola i|ruxo> »hauche«), odatle dalje kao hipo- 
koristik, za koji postoji i turcizam dzanum 
(v.), i izvedenica na -ko: duska m (Vuk, na- 
rodna pjesma). Iz hipokoristicke upotrebe 
razvise se antroponimi Dusan i Dusman (14. 
v.), s hipokoristickim docetkom -man kao 
Rodman. Licno ime Dusman nema nikakve 
veze s turcizmom dusman (v.). 

Izvedenica se dusa toliko osamostalila da 
tvori za sebe leksikologijsku porodicu. Odatle: 
deminutiv na -ica dusica f (15. v.) »1° (ca- 
kavski) lepiric (upor. rus. dusicka i ngr. de- 
minutiv i|ruxapi, znacenje je preneseno, vazno 
za folklor), 2° spravica kroz koju se na fenjer 
utakne stijenj sto se moci u ulju (Buzet, So- 
vinjsko polje),« augmentativ na -ina dusina f. 
Pridjevi na -in dusin, na -evan dusevan, odatle 
apstraktno poimenicenje na -ost dusevnost f, 
na -nik dusevnih i knjizevni faktitiv na (if 
oduseviti (se) pf. prema impf, odusevljavati, 
-sevljavam, koje je prema Mareticu rusizam 
(rus. odusevitb) i apstraktum odusevljenje n. 
Na -bn postoji samo odredeni pridjev dusni 
dan kao katolicki religiozni termin »dan mrt- 
vih« (upor. ces. svdtodusny), u saobracajnom 
govoru samo s prefiksima bez- i s-: bezdusan 
(14. v.) »1° inanimus, 2° impius«, poimenicen 
na -ik i -ica: bezdusnik m prema bezdusnica 
f (Vuk), odatle pridjev na -ski bezdusnicki, 
zdusan, nezdusdn, odatle nezdusnost, novije 
prevedenice velikodusan (magnanimus) i ma- 
lodusan, odatle velikodusnost, malodusnost. Te 
slozenice nastadose iz sintagme bez duse, s 
dusom, velike, male duse parasintaktickim pu- 
tom. Slozenice su: stara dusogubac, gen. -pea 
m (Vuk) = dusegubnik/duso- m prema f -nica 
(Kosmet) i novija prevedenica iz 18. v. du- 
sobriznik prema njem. Seelsorger = curator 
(fr. cure, spanj. el cura, njem. Kurat, prema 
Mareticu bolja je rijec duhovnik, v. gore), 
dusevadnik /-io- m »rdav, naprasit covjek« 
prema dusevadnicaj-so- f i deminutiv na -ce 
dusevadnicej-so- m (Kosmet). Od dusa postoji 
samo jedan denominal, i to dusiti se »kleti se 
dusom, frazom duse min. 

Na trecem prijevojnom stepenu / osniva se 
leksikologij ska porodica s osnovom dih-, naj- 
prije u glagolu na -ati: dihati, disem pored 
diham »atmen, respirare« prema pf. dihnuti, 
dihnem. Odatle: postverbal dih m (16. — 18. v., 
kod cakavaca) i apstraktum na -oj (v.): dthaj 
m (17. v., Dubrovcani); radna imenica na 
-avac m prema -avica dihavac, gen. -ovca 
prema dihavica. Od odihati, odihnuti prema 
odihavati i odihivati postverbal je odih i ap- 



dah 



374 



dahija 



straktum na -oj Mihaj. Prema ovom tipu 
stvorene su nedih m, nediha / »1° sipnja, 2° 
zaduha«, pridjevi na -av nedihjav, poimenicen 
na -be nedihjavac (Vrbnik); izdih m postverbal 
od izdihati, izdiham i izdisem prema izdihnuti, 
izdihnem i izdihnjivati, -nju'em.-njivom; za- 
dijati se, zadijam (Vuk) = zadijat se, -dijam 
(Kosmet), »ucestano disatk. Iz prezentske 
osnove du- stvoren je novi infinitiv disati = 
disati (ZK), odisati, odisem (Vuk), izdisati, -sem 
(Vuk, 16. v.), (izdisati, uzdisem, odatle apstrak- 
tum uzdisaj, zadisat, zadisem (Kosmet) »imati 
neprijatan miris«. Prezentske s u disem prenijeto 
je i u infinitiv : disati, disem (17. v., Mikalja, Belo- 
stenec) = disat, disi (ZK, hrv.-kajk.) »mi- 
risati« pored disiti, disim (Voltidi, Stulic) kao 
u bjezati, bjezim, inf. je na -eti. Odatle disavina 
f (Sulek) »vrsta kruske«. Analogno uz dahtali 
govori se deminutiv diktati, discern. Ovamo 
ide iz crkvenog jezika dihdnija f (Vuk) = 
dijanije n (Piva-Drobnjak) »zivi stvor, bice, 
celjade«, dijdnija pored dijamja f (Kosmet) 
»zivo bice; sve sto dise«, takoder bug. dihanie 
»Lebewesen«. Prijevojni stepen a < b, koji se 
gubi, zastupljen je u izvedenici na -or dhhrm 
— tihoTb > tvor pored tvgr (Vuk, Kosmet), 
var, far (Kordun), torac, gen. torca (ZK) < 
*thorac i u deminutivu na -ik dbhikt> *dhak 
> hdk, ak (Vuk). Rumunji posudise dihor. 
U toj posudenici mjesto b stoji », sto pred- 
stavlja ili osnovu dih- od unakrstenja sa 
dihanie ili b mjesto 5 (asimilacija prema docet- 
ku h). Jos vise odstupanja pokazuje arb. shar 
»Marder« ako je ispravna tvrdnja G. Meyera. 
Buduci da su prijevojni stepeni dah-, duh-, 
dih- i kulturne rijeci, koje udose u religioznu 
terminologiju, njih posuduju: Rumunji duh 
»Atem«, odatle pridjev duhait »iibel richend«, 
a duhlui »smrdjeti«, duhnicesc »duhovni«, du- 
hnit »eingehaucht«, duhoare »smrad« (sufiks 
prema putoare, koje je lat. podrijetla, odatle 
duhori, duhornic, koje posljednje moze potje- 
cati i od dihorb), duhovnic, -cesc, a duhovnici 
»ispovijedati se«, a duhui < duhovati »gescheidt 
machen«, duf m, ndduf m = naduh = naduv 
»Atembeschwerde«, z&duf m »zega«, vazduh, 
duscd f »Schluck« (bea de dusga »piti na dusak«), 
odihna = hodina »mir«, rumunjski postverbal 
od dihm, odihni, odihneala < otdbhnoti, su- 
gubetlsi- pridjev obrazovan s pomocu lat. 
sufiksa -idus > rum. -et »tiickisch, gefahr- 
lich« u starom jeziku, u modernom »lakrdijas, 
lakrdijaski« jer se unakrstio slavizam ^dusegubb, 
sa sugul (v. sega) »saliti se«, odatle apstraktum 
na -ina desugubind > {ugubina; dihanie "i 
»zivotinja«, pridjev dihaniesc; bizdiganie f »na- 



kaza«, s mnogo varijanata, < beeaynanhnh 
»unbeseelt« sa sufiksom -ie; dihor — dior = 
jgior = jdior »tvor«, Madzari posudise ai>bl > 
doh »miris«, ndtha < naduha »Schnupfen«, 
dusnok < dusbnikb i duska, koje je identicno s 
rum. dusga; Arbanasi dushe, duf, dinas. 

Prijevojima s > a, u, y > / u dah, duh, 
dih-, koje pokazuju ove sveslavenske osnove iz 
praslavenskog doba, odgovara u baltickoj grupi 
u: lit. diisas m (= dah, polj. dech) »para, 
Dunst, uzdisaj«, lot. dusa »mir, vrijeme«; 
aw. lit. dausas »zrak« (= duh) i u prijevoju 
dvasas »duh, spiritus«, lit. dvasia »duh, spi- 
ritus (= dusa)*', u: lit. duseti, dusiu ( — dihati), 
»ausser Atem sein, keuchen«, dt-dusis »uz- 
disaj«. Prema tome h je nastao iz 5 poslije 
velarnog vokala u. Ie. osnova je *dhu-\*dhou-\ 
*dhu prosirena s formantom s < *dhousos > 
duhb, srodno s njem. Tier (upor. dihanie). 
Bez formanta. s samo dhou- nalazi se u diinuti, 
dunem pf. »flare«, stcslav. duncti, takoder u 
ruskom i poljskom dok je u duhnuti nastalo 
unakrstavanje s duh. 

Lit : ARj 2, 220. 222. 415. 416. 871. 877. 
905. 4, 147. 156. 158. 163. 164. 235. 7, 252. 
254. 309. 813. 817. 830. 8, 151. 591. 595. 
698. Miklosie 53-54. 421. SEW 1, 234. 
239. 243. 249. Bruckner 86. 101. 104. 106. 
Trautmann 64-65. WP 1, 846. Mladenov 
128. 157. BI 1, 871. Popovic, Sintaksa 46. 
Pletersnik 1, 634. Ribaric, SDZb 9, 170. 203. 
Vukovic, SDZb 10, 383. 384. Tiktin 103. 
195. 545. 589. 1030. 1080. 1528. Elezovic 1, 
119, 304. Boisacq 340. 356. 357. Scheftelowitz, 
KZ 56, 193. Petar, Krok 6, 6. 248. si. GM 
67. 76—7. 399. Jagic, ASPh 1, 430. Ivsic, 
JF 2, 132. Budimir, NJ 2, 232. JF 6, 169- 
171. Mikkola, IF 23, 125. Osten-Sacken, 
/F33, 214. Fraenkel, KZ A2, 237-238. Joki, 
Stud. 43. Zubaty, ASPh 16, 390-391. Re- 
setar, ASPh 36, 542. Hraste, JF 6, 211. 
Vasmer 383. 365. 332. 386. Bernard, RES 
27, 36-37. 

dahija m (Vuk, narodna pjesma) »basa i 
janjicari koji su ubili vezira 1801«. Odatle 
pridjev na -ski ddhijnski = ddhijskii apstraktum 
na -luk dahiluk m. Vuk ne potvrduje u znacenju 
apelativa, nego kao red tako nazvanih turskih 
ljudi. Potvrde za apelativ (nom commun) do- 
nosi Elezovic iz Kosmeta: daija m »junak«. 
Ovamo turska slozenica: kdbadahija m (Vuk) 
»nizi od dahije, Unterdahia« = kabadaija m 
»junak, pustahija, covjek koji ne postuje tude 
pravo, kavgadzija«. Prvi je dio turski pridjev 
kaba »prost« koji je u kabast (v.). Balkanski 
turcizam (tur. prema Elezovicu, kao imenica 
dayi »ujak, stariji covjek koji je bio u boju, 



dahija 



375 



dajma 



kapetan, starjesina janjicarske vojske, upor. 
daidza; kao pridjev »hrabar«; prema Gustavu 
Meyeru dahi »schlau, geschickt«, upor. i ar. 
ctoT »koji sto prisvaja«), iz vojne organizacije: 
rum. dahiu, bug. daija, arb. dai »stramer Bur- 
sche, Rauber«. 

Lit.: ARj 2, 221. 4, 707. Elezovic 1, 120. 
266. 2, 504. Mladenov 119. GM 58. Korsch, 
ASPh 9, 496. 

daidza = dajidza m (Vuk, narodna pjesma) 
»sinonim: ujak (v.)«. Sufiks -dza dolazi samo u 
Vukovoj potvrdi koja se u Bosni opcenito 
govori. Bez toga sufiksa dolazi sa hipokoristi- 
ckim akcentom daj a (Jukic, narodna pjesma) 
= dajo (Vuk) = daja, gen. daje m (Komset). 
Odatle s deminutivnim sufiksom -kal-ko: 
ddjka = dajka m (Kosrnet) = ddjko (takoder 
u narodnoj pjesmi), deminutiv na -ce dajce 
(Kosmet) »ujak«, na slozeni deminutivni sufiks 
-cii dajcic (Kosmet) »ujakovo dijete, sin«; 
sa arb. (?) sufiksom -ok: e aa/o£(eksklarnativno) 
»zdrav si«. Sufiks -dea je deminutivni tur. -ce. 
Upor. Karadza i odatle Karadzic »Crnkovic«. 
Miklosie je izvodio daidza od naseg deminutiva 
na -ica sto bi fonetski moglo biti, ali takav 
deminutiv nije nigdje potvrden. Budmani drzi 
da je -dza u daidza dosao analogijski od amidza 
(v.). Pridjevi su na -in daidzin, dajin (poimenicen 
s -iga ddinica »sinonim: ujna«), ddjkin. Bal- 
kanski turcizam (tur. dayi »Oheim mutterlicher- 
seits«): arb. daje, daji »Oheim« i slav. demi- 
nutiv ddiko »Mutter, Bruder«. 

Lit.: ARj 2, 233. Elezovic I, 120. GM 59. 

daira f (Vuk) = dajra (Kosmet) = daire, 
gen. -eta n, pi. daireta (Vuk) = ddhire f. pi. 
»1° oluk, 2° bubanj s praporcima; sluzi uz 
pjevanje; talambasi, 3° pijanka, 4° vrsta mu- 
slimanskog vracanja«. Balkanski turcizam arap- 
skoga podrijetla (ar. da'ira > tur. da'ire »krug«, 
od glagola dara »ici okolo«) iz oblasti muzickih 
instrumenata: rum. daerea »bubanj«, bug. daire 
= dajre, arb. daire f »Handtrommel«. Tur. 
-e zamijenjeno sa f. pi.' -e: daire, koje se bas 
u torn obliku najvise upotrebljava, i s dekli- 
nacijom -e, gen. eta kao cebe (v.). 

Lit: ARj 2, 223. Elezovic I, 121. GM 59. 
Mladenov 119. Korsch, ASPh 9, 496. Lokotsch 
464. 

dajak m (Dalmacija, Podgora /?/, Pavli- 
novic) = ddjak, gen. -a (Kosmet) »1° podupo- 
ranj zidu, 2° batine«. Mjesto / potvrdeno je 
Ij: daija, gen. daljakd m. pi. »cijevi u grlu kroz 



koje se dise (Dalmacija, Podgora 111, Pavli- 
novic; ako je metafora, nije jasna; Ij bi bio 
prema izgovoru judl za ljudi, Brae; mozda 
nije ista rijec)«. Upor.' dalijdn pored daljan (v.). 
Oblik daljak nije dosta potvrden u narodnom 
govora. Odatle denominal na -iti odajaciti, 
-am pf. (Vuk, Srijem). Glede prefiksa o- 
upor. oi'inuti (v.). Mjesto; ima Vuk 1: odalaciti, 
-im (Srbija) u istom znacenju. To / potjece 
po svoj prilici od odalamiti, odalamim »1° 
batinom preko leda (Vinkovci, Slavonija), 2° 
umrijeti (Srbija, Sabac), 3° jedva svrsiti kakav 
posao«. Ne vidi se u kakvoj je vezi ovaj po- 
sljednji s izlemati, nalemati . Balkanski turci- 
zam (tur. dayak »1° potporanj, 2° pajanta, ba- 
tina«) iz oblasti gradevinarstva i kazni: bug., 
arb. dojdk »Sttitzholz bei Auf- und Abladen 
von Lasttieren«. 

Lit.: ARj 2, 221. 224. 244. 8, 552. 553. 
Elezovic 2, 504. GM 59. Miklosie 39. Matzen- 
auer, LP 11, 344. 

dajanisati, -sem (se) impf. (Piva-Drobnjak; 
o- Bosna i Hercegovina) = dajantsat (Ko- 
smet) = dajandisati (Bosna i Hercegovina) = 
dajdndisat (se) (Kosmet) = dandtsat (Kosmet, 
-aja- stegnuto u -a) = dajandisiti se (Dal- 
macija, Podgora, Pavlinovic, zamjena gr. 
-isati sa -z'u'tt') »braniti se, odolijevati, odrzati 
se, izdrzati, trajati, izdrzuci podnijeti, trpjetk. 
Odatle: 3. 1. imperatival dojana (Vuk, narodna 
pjesma) »drzi se, nedaj se«, poimeniceno 
dajdna f (Piva-Drobnjak) »izdrzljivost«. Bal- 
kanski turcizam (tur. dayan mak, d u dajan- 
disati je od aorista dayandi) iz oblasti morala: 
drum, dainui »durer« (preobrazeno mozda 
prema slav. nastavcima -nui < -novati, -nujem 
kao u praznovati), bug. dajandis(v)am, cine. 
danisire »supporter, (en)durer«, pridjev dinisit 
»patient«, ngr. VTaYiavxi^co = VTCCYtavxci). 

Lit.: ARj 2, 225. 8, 552. Elezovic 1, 120, 
504. Mladenov 121. Vukovic, SDZb 10, 
382. Pascu 2, 130., br. 402. Skok, Sldvia 
15, 340., br. 157. 

dajma (Srbija, Vlasotinci, Leskovac) = 
dajma (Kosmet, Crmnica), prilog, »jednako, 
svagda, neprestano«. Jedanput kao imenica: 
u jednu dojmu (Banovac). Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (ar. daym(a) »neprekidno« 
> tur. daim(a) iz oblasti prilog-: arb. daima, 
dojim »immer«, cine, daima »toujours, continu- 
ellement«. 

Lit.: ARj 2, 225. 246. Elezovic I, 120. GM 
59. Pascu 2, 129., br. 392. Miletic, SDZb 9, 
440. Deny 260. 



dalagan 



376 



dalek 



dalagan m (Ljubisa) = talagan m (Vuk, 
Crna Gora) = tarlagdn (Kosmet) »tezak gunj, 
cobanska haljina u kojoj se moze spavati pod 
vedrim nebom«. Balkanski turcizam nepo- 
znatog, mozda perzijskog, podrijetla (tur. 
dolagan) iz oblasti nosnje: arb. tallagan m, -e f 
»Mantel mit Kaputze«, cine, talagan »drap 
grosier en laine, manteau fait de ce drap«, 
ngr. Tcdaydvi. 

Lit.: AR) 2, 229. Ekzovic 2, 301. GM 
423. Meyer, NIT. 2, 64. Pascu 2,. 168., br. 
1048. Miklosic, Turk. 2, 46. Deric, PPP 7, 
23. si. (cf. IJb 13, 161). 

dalak, gen. ddlka m (Vuk, 17. v., Srbija), 
gen. dalaka (18. v., Posilovic) = dalak, gen. 
dalaka (Kosmet) »tvrdina na slezem, bolest 
slezene«. Odatle pridjev na -Ijiv dalacljlv 
(Srbija) = dalakljiv (Banat) »bolestan na 
slezeni«. Tur. a u docetku postalo je djelomice 
nepostojano kao u canak, gen. canka (v.), 
Golac gen. Gaka (grad u Rumunjskoj < rum. 
Galati). Balkanski turcizam (tur. dalak »sle- 
zena«) iz oblasti bolesti: rum. dalac, bug. 
dalak, odatle pridjev -dalaien = dalaciv, cine. 
dolaca f »maladie de la rate«. Turski naziv 
•dijela tijela specijaliziran je na Balkanu na 
»bolest na torn dijelu tijela«. 

Lit. : ARj 2, 229. Elezovic 2, 504. Mladenov 
119. Pascu 2, 129., br. 314. Miklosic 39. 
SEW I, 177. 

dalek, daleka (Vuk, 16. v.)„ sveslavenski 
pridjev izveden s pomocu pridjevskog su- 
fiksa -ek, -zk od praslavenskog korijena dal 
koji se pojavljuje u apstraktumu deklinacije ^ 
dalj, gen. -r f i u komparativu daljl, prilogu 
Sdalje, nadalje (upor. ispadanje sufiksa -bk 
u torn morfemu u sladji, kraci od sladak i 
kratak), u denominalu na -iti (u)daljiti(se) 
{o- Kosnaet, Ij mjesto / je iz komparativa) = 
aduliti, odahm (Vuk, Crna Gora, Lika, bez 
Ij kao u prilogu dal) prema impf, odaljivatl, 
odaljujem, odaljivatl (Obradovic), takoder na 
-ati odaljatl, odaljam (Dalmacija, Podgora P.I, 
Pavlinovic) (razlika u znacenju prema oddliti 
»pustiti lijevo«); u pridjevu na -bn s Ij iz kom- 
parativa daljan, odredeno daljni, u apstrak- 
tumu na -ina daljina f. 

Od dalek prilog je (iz)dale£ (e, -;', na-, 
Dubrovnik), daleko, izdaleka (Vuk, Kosmet) 
= daleko (Kosmet), adaleke (Kosmet) = 
odolekejte izdoleke (Kosmet, s nejasnim a >o), 
podaleko pored podaleko (Vuk, Kosmet). 
Germanizam je daleko koje sluzi kao po- 
jacanje komparativima bolji, veci prema weit 



grosser. U hrv.-kajkavskom i ZK prilog glasi 
ddlko, izalka (Belostenec) koji dokazuje obra- 
zovanje sa sufiksom -bk kao u sladak. Od 
dalek postoji jos apstraktum po deklinaciji 
r : dalec, gen. -i f, na -ina dalecina f, na -oca 
dalekoca f i denominal na -iti daleciti (u-, o-) 
te odredeni pridjev na' -bn dalecni. Ove izve- 
denice nijesu usle u knjizevni jezik. 

Od praslavenske osnove dal postoje jos 
dva prijevoja: *dbl- koji se ocuvao u prijed- 
logu s gen. pol, pola, poli (cakavski, 16. v.) > 
pul (Rijeka, Istra), pii, pull (Kastavski statut, 
1490., pole gomile, Bosna, 1323) »neben, 
uz, pokraj«. Mijenjanje -a za e > I je kao u 
polj. dla, rus. dlja; u prilogu vdlje < * b 
dble (Istra, upor. slov. vadlje pored volte) 
»odmah«, u ZK veze se s mam < mahom: 
volje mam (pojacano, upor. ZK mam masamice 
»smjesta«, u Istri s prijedlozima do, na, za); 
a je ispao kako se vidi iz ostalih slavenskih 
jezika: polj. dla, podle, podia, wedle, rus. 
podle < *po dble, dlja itd. Od istog korijena 
postoji jos komparativ dlji i apstraktum na -ina 
dljina. Upor. rus. dlitb »odgadati«, dlina »du- 
ljina«. Taj isti korijen dolazi i u duljenju b-i: 
komparativ dilji, prilog (sve) udilj(e) (Vuk) 
»semper, odmah« = udija, udijasto (Smokvice, 
Korcula), dilje = dilje (Kosmet) »dalje«, 
odatle pridjev na -bn (sve)udiljan (Stulic), 
apstraktum dujina (16. v.), denominal dtljlti, 
diljka f (Vuk, 17. v.) »puska«. Treba ipak 
istaci cinjenicu, koju istice Budmani, da se 
ova puska zove i divtija (Vuk) »vrsta duge 
puske«, turcizam od npr. Si|36?d(ov). U diljka 
nastalo je unakrstavanje turcizma i naseg 
pridjeva dilji. Deminutivni je pridjev na -bn 
dlljahan = dlljasan. Slozenica je diljnorecan 
opreka prema kratkorecan. Prema rus. dyh 
f »udaljenost«, pridjev dylnyj »dalek«, kako uci 
Iljinski, i u dilji nastao je iz y < u, upor. u 
sanskrtu duras »fern, weit«. Ako je tako, 
onda se mora uzeti da su se unakrstile dvije 
razlicite ie. osnove istog znacenja. Prijevojni 
stepen r zamijenjen je s u u komparativu: 
dulji prema pozitivu dug (v.), gdje je u < I 
po zakonu. Taj komparativ je danas opcenit 
u stokavskom i odatle u knjizevnom i saobra- 
cajnom jeziku koji se na njemu osniva. Odatle 
denominali na -iti, -ati: duljiti, duljim i du- 
Ijati, diiljam mjesto diljiti (17. i 18. v.). Za- 
mjena i > u nastala je zbog unakrstavanja s 
dtg < dblgi > dug (v.) istog znacenja. Veze 
praslavenskog korijena au-, dil-, dal- s ie. 
nijesu pod izvjesno utvrdene. U baltickoj 
grupi dolaze ti korijeni s varijantom to-: lit. 
toll »daleko«, tolils »udaljen«, tolinti »udaljiti«, 



dalek 



377 



Dalmacija 



lot. tals. Ta varijanta, u koju se stavlja ces. 
otdletl »cunctari«, nije jasna. Arbanasi posu- 
dise dalonj. 

Lit.: ARj 2, 229. 242. 397. 472. 4, 150. 
7, 254. 8, 554. 12, 598. BI 2, 622. Miklosic 
39. 55. SEW 1, 177. 252. Bruckner 84. 87. 
ASPh 11, 127. ITZ 46, 210. Vasmer 327. 
254. 385. Mladenov 119. Elezovic I, 121. 2, 
19. 88. Zubaty, ASPh 16, 388-389. GM 60. 
Iljanski, REV 60, 421-440. Ostir, WuS 
5, 222. Osten-Sacken, LF 33, 262. Decev, 
ZSPh 4, 380-383. NJ 2, 29. Surmm 79. 
Strekelj, ASPh 21, 66. Ribaric, SDZb 9, 
202. 

dalga f (narodna pjesma) = dalga (Kos- 
met, subjekt uz dlclse; kadga ufati dalga) »sino- 
nim: valovi (v.), talasi (v.)«. Odatle: na -lija 
dalgalija m i apozicija dalgaRja covek (Kosmet) 
»naprasit, cudljiv«. Balkanski turcizam (tur. 
dalga od korijena tal- »hin und her bewegen«) 
iz oblasti pomorstva: bug. dalga »sinonim: 
valna«, cine, dalga f »flot, vague«. Od iste je 
osnove tur. dalmak »sich vertiefen, sich stiirzen« 
koji se kao balkanski turcizam nalazi u daldl- 
sat, -isem(se) pf. (Kosmet) »prasnuti, baciti 
se, zanijeti se« pored impf, daldisovat, -iijem 
»bijesniti, navaljivati, napadatk, u arb. dall- 
dis = dalledis »begeistere mich fur etwas«. 
Od kauzativuma odatle daldirmak »zaroniti, 
utonuti« nastade u bug. daldardis(v)am, a u 
arb. dallendis = tallandis »beunruhige, quale« 
i ngr. VTodavri^o) »turbor«. Arbanski i novo- 
grcki balkanizam pokazuje disimilaciju l-r > 
l-n. 

Lit.: ARj 2, 238. 505. Ekzovic 1, 121. 
Mladenov 119. Lokotsch 470. GM 59. Pascu 
2, 129. Deny § 572. 

Dalmacija f = Delmacija (ZK, Cres), 
ucena rijec izvedena s pomocu nenaglasenog 
sufiksa -ia za oznaku zemlje od lat. etnika 
Dalmatde, Delmatae (na natpisima) = gr. 
AeXuaxou, AcduaTaL Taj je oblik prvobitan, 
jer se nalazi i u mesapskom i u toponimu 
Delminium > AeXuiviov > *Dlvno > Duvno, 
pridjev duvanjski, etnik Duvnjak. Od osnove 
toponima Delm- izveden etnik s pomocu ilir- 
skog sufiksa -ata koji odgovara gr. -OTnc, 
(upor. Cozot od mlet. Coza = tal. Chioggia 
< lat. Claudia, kod nas Likota = Licanin). 
Korijen delm- pokriva se s arb. djelmt pi. 
»ovca«. Dalmacija = Delmacija nije usla u 
•nas pucki govor, nego je ostala uvijek ucena 
rijec. Razlog toj zanimljivoj lingvistickoj po- 
Ijavi lezi u tome sto se kraj oko Zadra, gdje 
je bilo sjediste bizantinske teme Dalmacije, 



zvao oduvijek Hrvati = Sclavonia (mlet.. 
Schiavarll), kraj oko Splita poznat je u 11. v. 
u Supetarskom kartulam samo kao hrvatski. 
Kraj oko Narone = Norin, Norilj zvali sa 
Porfirogenetovi Bizantinci Pagania »poganska 
zemlja«, hrv. Neretljani itd. Tako je naziv 
od bizantinskih vremena sve do konca mle- 
tacke i austrijske uprave zivio samo kao admi- 
nistrativni naziv u ucenom vidu i u torn usao 
u nas narodni govor, jednako kao i nazivi 
nekih otoka kao Solta, Korcula, Murter, 
Vrgada, Premuda, itd., koji istisnuse nase 
stare nazive Sulet, Krkar, Srimac, Lapkdt, 
Dlacnik itd. Nije stoga cudo sto su i nase 
izvedenice od Dalmacija stranog talijanskog 
podrijetla. Tako etnik Dalmatinac, gen.-inca 
prema f Dalmatinka i ktetik dalmatinski 
sadrze tal. sufiks -ino = lat. -inus, dalmatino 
(potvrden od 14. v., upor. naziv La Dalma- 
tina Goldonijeve komedije). Nas narodni oblik 
od dalmat-jdelmat- morao bi, kad bi bio usao 
u nas jezik istodobno sa Scardano > Skradin, 
Albana > Labln, sadrzavati likvidnu metatezu 
ili kao Duvno samoglas u za sonantno / < el 
u Delmatae. To je lingvisticki dokaz da 
horonim DalmatiajDel- u vrijeme dolaska 
Hrvata u 6. ili 7. v. nije postojao. To potvrduje 
i historijsko ispitivanje koje kaze da se u 
zaledu dalmatinskih gradova vec davno prije 
Porfirogeneta osnivaju starohrvatske zupe bas 
tamo gdje su bila rimska naselja, itd. Bizan- 
tinski horonim zivio je samo u dalmatinskim 
obalskim gradovima. U zaledu nije postojao. 
Tu nastaju hrvatski horonimi. Tesko da ce se 
moci odrzati Novakovicevo misljenje da se 
horonim Dalmatia ocuvao kao toponim u 
Glamoc. Ta je identifikacija Novakoviceva s 
gledista fonetike posve ispravna. Ona po- 
kazuje likvidnu metatezu jednaku kao Albana 

> Labin, ti > c kao palatia > polaca, Parentlum 

> Porecltd., naglaseno a > o ka'o Massarum > 
Mosor, Catarum > Kotor, gubitak -a u ultimi 
jednako kao Senia > Senj, Brattia > Brae itd. 
Ali Novakovicevo misljenje mora ipak ostati 
hipoteza jer nema historijskih potvrda da se 
Glamoc zvao Dalmatia. Druga uporedenja opet 
dokazuju da je Glamoc staroslavensko ple- 
mensko ime i na sjeveru. Samoglas a u Dal- 
matde, Dalmatia, dalmaticus, dalmatinus je 
sekundaran. Izvorni je oblik sa e mjesto a; 
a je nastao asimilacijom u protonici na jednak 
nacin kao u silvatlcus > selvaticus > salva- 
ticus > fr. sauvage. Kao sto se prvobitni 
oblik ocuvao u Duvno, tako bi ocekivali da 
ce se ocuvati i u Delmatia. To se u Glamoc 
nije dogodilo. Prema tome nema za Novako- 



Dalmacija 



378 



damizana 



vicevo misljenje ni dovoljno lingvisfickih do- 
kaza. Pridjevi dalmata i dalje izvedenica na 
nenaglaseni sufiks -icus dalmatica, koja je 
odgovarala vulgarno-latinskom, ocuvala se do 
danas kao naziv za obucu i odijelo : dalmata 
(se. caliga) zivi u retoromanskom kao dalmedo 
(Ampezzo), furl, daimide, daimine itd. u zna- 
cenju »cokule« < tal. zoccolo; dalmatica (se. 
vestis) zivi od 4. vijeka kao ucen naziv crkve- 
nog odijela za djakone, odakle u nas dalmatlka 
(17. v.). 

Lit.: ARj 2, 243. Ribezzo, Groazia 74. 
Vukicevic, StPr 1895, 42-45 (cf. AIF 8, 
199). DEI 1205. 

daljan, gen. -ana m (Vuk, Crna Gora, 
Skadarsku blato, Bosna) »pregrada u vodi za 
hvatanje ribe, s otvorom u sredini, koliko 
je sak (tu' moze riba uci)«. Balkanski turcizam 
(tur. daliyari) iz oblasti ribarstva: arb. dailane, 
ngr. xaXtdvt »vivier, piscine«. 

Lit.: ARj 2, 244. Skok, Sldvia 15, 340., 
br. 158 GM 59. SEZb 13, 211. 

damar m (Kosmet) »zila, krvni sud, zica 
u kamenu, vodena zica«. Odatle na -lija: 
pridjev damarlya »koji ima zicu, prugast 
(kamen je mlogo damarlija)«. Balkanski tur- 
cizam (tur. damar): bug. damar i damarlija. 

Lit.: Elezovic 2, 505. Mladenov 120. 

damaskija (Gorski Vijenac, a mjesto e, 
i prema tal.?) = demeskija (18. v., Bogisic, 
narodna pjesma) = demiskija (1550., tes- 
tament) = demiskija (Vetranie) = demistija = 
(bez -ja) demisia (kao indeklinabilni pridjev 
demiski corda, Pjevanija crnogorska) = (sa 
zamjenom sufiksa -inja za -tjei) demeskinja 
(narodna pjesma dorda ~) = demiskinja (Ka- 
cic, narodna pjesma) = (sa zamjenom sufiksa 
-janka od etnika) demiscanka (Osvetnici) = 
(odbacivanjem tog sufiksa) demiska (Osvet- 
nici) = dimiskija (Vuk, narodna pjesma) = 
dimiscija — dimiskija = dimiskinja, apozitivni 
epitet obicno za sablja, rijetko za puska (Jacke), 
rijetko prepozitivni epitet (demeskija britka 
sablja, Bogisic). Balkanski turcizam. Od ar. 
pridjeva na -i od ar. > tur. Dimesk, Dimisk 
as-Sam »Sirski Damask«, pridjev dimiiki < 
Damascus, grad poznat zbog svile (odatle u 
zapadnoj Evropi damasco > damasta, 14. v., 
holandeski Damast, maceva, ocjela, sljiva, sa 
sufiksom -enus > -inus damasceno, damaschino') 
bug. damaski, arb. dimasqt f »kleiner Messer«, 
dh imsqt f »Damaszener Schwert«, thike dhimisqi 
»damasciertes Messer«. Za samaladza (v.) upo- 



trebljava Reljkovic damasak, gen. -ska pored 
damaskd t (odatle mozda hrv.-kajk prezime 
Damaska), u Dubrovniku demasak, gen. -ska 
< tal. damasco. 

Lit.: ARj 2, 245. 336. 337. 399. SEW I, 
183. Bruckner 84. DEI 1206. REW* 2465. 
GM 67. Mladenov 120. 

damati impf. (Bosna) »sinonim: duhati 
(v.), puhati (v.)«. [Usp. tur. dem »Atemzug«]. 

Lit.: ARj 2, 246. 

damcik m (Srbija) »parnik, parobrod, lada 
na paru«. Od njem. Dampfschif. 

Lit.: ARj 2, 246. Skok, Sldvia 15, 340., 
br. 160. 

damga f (Kosmet) = danga (Mikaija, 
Stulic) = ddgma (gm mjesto mg nalazi se samo 
u nasem jeziku) »1° marka, zig za biljezenje 
volova, 2° trag, mrlja, ozujak«. Odatle: na 
-Uja = damgalija, pridjev bez promjene, 
»tackast, poprskan, mrljan«, denominal na 
-laisati = -eisati (upor. muhurlelsati, uzdur- 
leisatj) dagmaldisati, -sem pf. = dagmeisati, 
-Sem »udarati dagme na sto, zigosati (v.)«, 
radna imenica na -dzija dagandzija m (na- 
rodna pjesma) »cannar, koji udara dagmom 
biljeg na trgovinu«. Taj je oblik nastao meta- 
tezom iz *dangadzija ili *dagmadzija, koji 
nisu potvrdeni, ali su se zacijelo govorili. 
Balkanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
tagma > dogma pored damga, tamga, ali samo 
damgalamak) iz oblasti carine: rum. danga, 
bug. damga i glagol damgos(v)am, arb. damke f 
»Stempel, Presse«, dange f (Skadar) »eingebrann- 
tes Zeichen bei Pferden«, cine, damca f »tache, 
estampille«, s glagolom damcusire. Arbanaski i 
cincarski oblik idu zajedno. 

Lit.: ARj 2, 219. Elezovic 1, 122. 2, 505. 
Mladenov 120. GM 61. Pascu 2, 129., br. 
396. Miklosie 39. SEW 1, 178. 

damizan» f (Vuk, Perast, Dubrovnik, Cav- 

tat, Korcula) ' = damizana (Bozava) »okrugao 
poveci stakleni sud opleten« = demifana 
(Sutomore) = (sa j mjesto z) dam(i)jana 
(Sibenik) = damjana (Rab) »velik i sirok 
stakleni sud« = (sa zamjenom docetka 
-ana augmentativ na tal. sufiks -one > -uri) 
damizon m (otoci) = damifun (Korcula) = 
demizunl-zon . Potjece od tal. damigiana = mlet. 
dameglana (gi =j). Postanje opcezapadno- 
romanske rijeci nije utvrdeno. Po puckoj 
etimologiji nastavlja se u dame jfanne »gospa 



damizana 



379 



dan 



Ivana«. Pomislja se i na izvedenicu sa lat. 
sufiksom -anus od dimidius > fr. demi, prov. 
demig »polovina« kao i na ime perzijskog grada 
Damgan, odakle ar. damagan »zemljani sud«. 

Lit.: ARj 2, 246. Kusar,#arf 118, 20. Cronia, 
ID 6. DEI 1207. Lokotsch 474. REW 2733. 

Damlan (15. v., Vuk), odatle prezime 
Damjanovic i augmentativ na tur. -ca Damjandza 
(Lika) = (sa f > Ij poslije m) Ddmljan (na- 
rodna pjesma) = (sa mlj > mnj) Ddmnjan 
(17. v., s prezimenima Damnjanic, Damnjano- 
vic) = (sa mnj > vnj) Davnjan (18. v.) = 
(sa a > o, sto dokazuje veliku starost) Dom(f)- 
jan (13. v.), deminutiv na -be Domjanac (15. v.) 
(tip Adamizo iz doba narodne dinastije), odatle 
hrv.-kajk. prezime Domjanic. Hipokoristik Ddso 
(Hrvatska Krajina). Od lat. Damianus, u vezi 
s Kuzma i Damjan = sv. Vraci, u prvotisku 
glagoljskog brevijara iz 1491. Kuzmi i Domb- 
ena (27. IX). 

Lit.: ARj 2, 246. 286. 627. Stefanie, Rad 
285, 89. 

damla f (Bosna) = damla (Kosmet) »si- 
nonim: kap (v.), kaplja (paraliza)«. Balkanski 
turcizam (tur. damla) iz oblasti bolesti: bug. 
damla, arb. damblla = damulla, cine, dambla 
»apoplexie«, ngr. vxaujAccc,, Sau(:JT)^ac,; -la 
je sufiks. 

Lit : Skok,- Sldvia 15, 340 , br. 159. Elezovic 
2, 505. GM 61. Pascu 2, 130., br. 400. Deny 
582. 

dan, gen. dana m (Vuk, 12. v., Kosmet 
/gen. dana pored danai po deklinacfji -o, sa 
b > a generaliziranim u svim padezima da se 
izbjegne homonlmija s padezima od dno, v.), 
gen. dne (ocuvan kao arhaizam u naznaci da- 
tuma, odatle pi. dnevi), gen. dneva (analogija 
prema pi. dnevi s prijelazom u deklinaciju o) = 
dien, gen. dndvo, dat. dndvu (Bednja, hrv.-kajk.) 
»1° dies = arb. dite, 2° u terminologiji svetko- 
vina kao drugi element svetkovina: Ivanj 
dan, Petrov dan, badnji dan, Vellg-dan (Kos- 
met) »uskrs«, Durdev, Mltrov, Spdsov dan 
itd. odatle dobar dan = blagdan (slozenica), 
3° u nazivu dana trgovanja: pazarni dan 
(Bosna, Kosmet), 4° u nazivu dijelova sed- 
mice prvi dan (Zrnovo, Dalmacija) »poned- 
jeljak (upor. furl, prindi > primus dies), 5° 
osvit (ZK, Vodice), 6° dan smrti (Kosmet)«. 
Veoma brojne izvedenice i slozenice prave se 
vecinom dijelom od arhaizma dne > dnevi, ma- 
njim dijelom od novijeg oblika sa b > a:ddn 
gen. -a. Od dne pridjev na -tn: dnevan, -vna, 



odredeni dnevni, dnevnji (18. v.), poimenicen 
sa -ik dnevnik pored dnevnik m (upor. rus. 
dnevnlk »Tagebuch«), prevedenica (caique) od 
fr. Journal < lat. dlurnale, a ovo od gr. ecpr|ur|- 
pk;, kol. dnevlje n (17. v., Divkovic), radna 
imenica na -jar dnevnicar, prevedenica od njem. 
Diurnist, prema dnevnica »dieta«, prilozi dnevno 
pored dnevno i dnevice, slozenica podne < ponane 
(n.sg. paldan ocuvan u ZK), odatle pridjev po- 
dnevnii prevedenica podnevnih za Meridian. Ova 
slozenica dolazi i u obliku stcslav. pladbne, 
plodne (Vuk) = plodne, gen. plodna (Kosmet) 
pored plodne, belo plodne »veliko podne« (belo 
je prevedenica tur. dk »bijel« u aksan »bijelo 
vece«), skracenica je od gen. pola dne. Prvi je 
dio poh upotrebljen ovdje u pridjevnoj funk- 
ciji kao i u paldan (ZK). Upor. rus., ces., 
polj. poludnica »podnevni zao demon« i u Kra- 
sicu toponim Poludnjak (velika ravna njiva za 
koju treba pola dana da se izore). Ovamo 
poludnevmca (Blato na Korculi) = poludavnica f 
(juzni cakavci) »zvono sto preko korizme zvoni 
na misu oko .podne«. U plodne kao u pastirskom 
terminu za dio dana kad stoka miruje, nastala 
je metateza koja je semanticki izdvojila ovu 
slozenicu iz leksikologljske porodice. Odatle 
nastade denominal na -ovati plandovdti (Vo- 
dice) »lutati amo tamo« = stok. plandovdti, 
kojim se prevodi romanski meridiare, i izve- 
denica na -iste plandiste »mjesto gdje se stoka 
ljeti odmara za najvece zege, zakloniste« (Vo- 
dice, Kosmet). 

Stari genitiv ocuvao se jos u Vodicama 
(Istra): do dne u recenici bile su dvt lire dS 
dne = do dana »osvit« i u prilogu neknja (Ti- 
mok, Luznik, Leskovac) »sinonim: jucer, 
prekjucer, onomadne« koje je nastalo od neh + 
dne sa e > la. Prefiksalna slozenica 
nadnica f (17. v.) »ono sto se zasluzi na dan« 
prevedenica je od tal. la giornata > zurnada f 
(Dalmacija) ili njem. Tagelohn. Odatle radna 
imenica na -jar = nadnicar m, pridjev na 
-ski = nadnicki i denominai na -iti nadniciti. 
Hrv.-kajk. prilozi vetomadne, skraceno veto<* 5 
K)mh dne s umijesanjem partikule eto; stok. ono- 
madne (Habdelic; upor. rus. onomedni, namedm,. 
onomnjds < *onom dbnja + sb) = nomadne (sje- 
verna Dalmacija, glede gubljenja o-, upor. 
navecer i nako za onako) sadrze lokativ onomb 
dbne, skraceno onomad, preko onomad (Kos- 
met) jer se -ne identificiralo s deiksom koja 
moze biti fakultativna. Upor. dokien pored 
dokle. Odatle pridjevi : onomadaSnjl pored ono- 
madnasnji gdje se zbog disimilacije izgubilo n. 
I taj je pridjev mogao dati povod kracenju 
onomad. 



dan 



380 



dan 



Od dan stvofen je deminutiv na -ik danak, 
gen. danka m (Vuk, 15. i 16. v., ZK, gdje se 
cuje samo u zenskoj kletvi danka danasnjega 
nedocekald), odatle doncic (Istra, naroda pjes- 
ma), pridjev na slozeni sufiks -bn + -to u 
odredenom vidu danji (16. v.) = danji (Kos- 
met), nekidanji, svagdanji pored nekidasnji 
obrazovan prema svagdasnjl od svagda. Ovamo 
mozda danje »sto se pokaze, kad covjek po noci 
ide« (Koprivnica, Ivancani kod Bjelovara i 
Virja). Pridjev abnbnb > odredeni dam (Vran- 
cic, Belostenec) poimenicen je u ddnik (Vuk) 
i u sveslavenskoj rijeci damca f (13. v.) »jutarnja 
zvijezda«, takoder lie no zensko ime i poro- 
dicno Danicic, odatle pridjev danlcln. Taj pridjev 
nalazi se i u prilogu od bijeli dan: bjelodano 
(dokazati*), odatle denominal na -iti pf. 
objelodaniti, -odanim (Vuk, 19. v.) = obelo- 
ddnit (Kosmet) »1° iznijeti na bijeli dan, 2° 
stampatk prema impf, objelodanjivati, -da- 
njujem. Prilozi danomice = ddnimice. Denominal 
na -iti: daniti se (Vuk, raz-) prema danjiva- 
ti, danjujem odnosi se na znacenje »osvit, 
svanuce«, odatle postverbal na -bk razdanak, 
gen. razdanka m (Crna Gora) i denominal na 
-ovati dandvati, danujem (Vuk, s unutar- 
njim objektom dan). Odatle: daniste = da- 
noviste n (Vuk). Rijetko se upotrebljava faktitiv 
na -iti s umuknutim b : drdti, dnim, odatle 
iterativ dnivati se. Najnovija je slozenica 
trudodan [< rus. trudodenb} »vrijeme koje se 
uracunava u rad pojedinim clanovima zadru- 
ge«. Veoma je stara slozenica s pokaznom zamje- 
nicom : praslav. tydbm, kod nas u ak. pi. tje < 
ttiiu tjedan, gen. tjedna = cedan, gen. -dna (ZK) 
= cedan (Vodice), slov. teden, tjeden i kjeden, 
gdje je drugi dio dne adaptiran deklinacij i na o. 
Nominativ se te slozenice upotrebljava u ZK u 
recenicama kao sto su: rodi se je po Miolji, 
po Mikiilji, taj dan »tj. u sedmici poslije Mi- 
holja dne ili sv. Nikole«. Inace nazivi za njem. 
Woche, lat. settimana nijesu jedinstveni na 
hrv.-srp. teritoriju: sedmica je prevedenica od 
septimana = hefta (Bosna) < perz. hafta > tur. 
hefte ili nedjelja koja je kao zadnji dan sedmice 
prosirila svoje znacenje na svih sedam dana. U 
vezi s pridjevom veliki tjedan znaci »sedmicu 
pred uskrsom« kao u rum. saptdmina mare. 

Od glagolskih slozenica treba jos pomenuti 
dangubiti -Im (se) (iz-) = dangublt (Kosmet) 
od sintagme gubiti dan, odatle postverbal 
danguba f (Vuk, 17. v.) = danguba (Kosmet). 
Odatle na -ica dangubica f, pridjev ddnguban, 
poimenicen sa -ik ddngubmk. Voltidi je stvo- 
rio odatle i radnu imenicu izdangubitelj koju 
zacijelo nije cuo. 



Prilozi su brojni. Slozenica zasebnog tipaje 
dan-i-noc (Vuk) »biljka viola tricolor L.« [= njem. 
Tag-und-Nacht]. Sveslavenski je akuzativ vreme- 
na dbnbsb > danas (Vuk, 14. v.) = gnjes (Bednja, 
hrv.-kajk.) koji sadrzi postpoziciju od pokazne 
zamjenice soj (v.), kao O.jutros (v.), veceras (v.), 
nocas (v.), podands posle (Kosmet). Pojacava 
se opetovanjem dandanas (Vezic) = dandanas- 
(ke) (Kosmet). Upor. fr. aujourd'hui. Odatle 
odredeni pridjev na -bn + -to: danasnjl (14. v.), 
danasni (Glavinic bez -io), takoder s redu- 
plikacijom osnove dandanasnji, jedanput da- 
nanji. Priloski se karakter pojacava s deiksama 
-ka, -ke\ -kar(e): ddnaska (14. v.), danaske, 
danaskar(e-). Prilog je i veza bib i dan kao 
akuzativ vremena (pdyvazdan (Vuk) = (po"j- 
vazdan pored vazdan i (po-)vazddn (Kosmet) 
»preko cijelog dana, cijeli dan«, odatle u' po- 
jacanju vazdahnji dan. U Bosni je dobio taj 
prilog znacenje »mnogo«: ima ih vazdan (Banja 
Luka). I demonstrativne zamjenice u starijem 
obliku ovb, onb vezu se s dan u priloskoj 
funkciji: o(n)dan (Crmnica)'»prekosutra«, nd- 
ovdah (Piva-Drobnjak) »istoga dana (otici 
nekuda i vratiti se)«. Postoje jos veze s prijed- 
lozima preko : prodan »danju« (Piva-Drobnjak, 
brojne narocito u Kosmetu; ob : (na)obdan, 
odatle danasnja imenicka izvedenica obdaniste; 
prilog obdanlce »za dana«, odan dodan »od 
danas do sutra«, bezdana »iznenada«, dan po- 
dan, dan iz dana »svaki dan«. , Instrumental 
dbnijc > danju obrazovano kao nocu. Nejasna 
je tvorba odddnut se, -dne (Kosmet) »(vrijeme 
se) poljepsa kad iz ruzna nastupi vedro«. 
Tu izgleda kao da je grupa dn nastala disimila- 
cijom iz nn < "o-dan-nut se. 

Rijec je ne samo sveslavenska iz praslaven- 
skog doba (*<hk>), nego je i baltoslavenska i 
ie. : lit. diena »dan«, lot. diena, stprus. deinan 
(akuz.), sanskr. dinam n »dan«, s drugim su- 
fiksima lat. dies, arb. dite. Ie. korijen *di- 
znacio je »svijetao«, *dei- »sijati se«. Isti se 
semanticki razvitak opetuje: fr. jour < lat. 
diurnu znaci ne samo »dan«, nego i »svjetlost«. 
Sveslavenska je rijec prema tome znacila 
prvobitno »1° danja svjetlost, 2° pocetak 
jutra« kao protivni pojam od nod (v.). Ista ie. 
osnova nalazi se u divan (v.), u dan s forman- 
tom -no. 

Lit : ARj 2, 247. 259. 264. 267. 271. 538. 
3, 22. 4, 150. 7, 281. 881. 882. 8, 228. 369. 
Miklosic 56. SEW 1, 253. Bruckner 109. KZ 
43, 319. ZSPh 2, 308. Vasmer 339. Trautmann 
55. WP 1, 774. Mladenov 124. Belie, Priroda 
107. Ribaric, SDZb 9,142. 144. 177. REW 3 
5530. Elezovic 1, 9. 70. 85. 88. 122. 2, 79. 



dan 



381 



datai 



Miletic, SDZb 9, 385. Vukovic, SDZb 10, 
392. Brugmann, BSGW 69,1-34. Meillet, 
RSI 3, 163-164. Sutterlin, IF 25, 73. Schef- 
telowitz, IF 33, 154. Diels, ASPh 32, 311- 
312. Subak, AT 3, 2, 246. Raniovs, CSIK 3, 
55 — 57. Lehr-Splawinski, Jezyk polski 12, 6. 
13, 12. i si. Los, Zbornik u cast Sobolevskoga 
354. i si. Jagic, ASPh 20, 521. 31, 553. So- 
bolevski, Sldvia 8, 483-485. Skaric, NVj 24, 
38-48. BulatJF5,140. Budimir, NJ 2, 8-9. 
Simcik, ZbNZ 30, 244. 

Dancul m (16. v., Dubrovnik, Cubra- 
novic, Pelegrinovic) = Dancuo, gen. -ula, pre- 
zime, toponim Danculovic m pi., unijatske selo 
(ZK, ovako sluzbeno, u domacem govoru 
Dancelovici, ZU = Dancalovici, ZK). Hipokoris- 
tik Dane (Pelegrinovic, Hvar). Rum. danciul 
»Cigance«. 

Lit.: ARj 2, 264. 

danickinja f (narodna pjesma) = danic- 
kinjaj-nec- (Vuk) = danicka »pistolja, mala 
puska koja se nosila za pojasom, skovana u 
u Gdansku«. Od njem. Danzig, stvoren s po- 
mocu -kinja (v.). Obrnuto od pucke etimo- 
logije u danica f (narodna pjesma) »isto«. 

Lit.: ARj 2, 261. NJ 3, 192. 

Dani(j)el = (sa zamjenom hebrejskog 
docetka sa nasim hipokoristickim -Ho, tip 
Momcilo*) Danilo [= Danojla, prezime Danoj- 
lic, kao Emanuel > Manojloj. Hipokpristik 
Dane (ZU), na -ko Danko, Dance, odatle pre- 
zime Dancetovic (Vucitrn). U decanskom hri- 
sovulju bez tog sufiksa Dan (14. i 15. v.). 
Tako glasi i rumunjsko licno ime i prezime 
u Erdelju. Sa rum. -ul (clan?) Ddnul (kod 
Novakovica) i Danaio (Osor, 1018). 

Lit.: ARj 2, 259. 270. CD I, 57. 

-dar, perzijski drugi dio slozenica, upravo 
postverbal od darem »imam«. Dolazi u turciz- 
mima: cohadar (v.), tefterdar (v.), hazna- 
dar (v.), miihurdar (v.), u turskom su nomina 
agentis, koja oznacuju sluzbe, oznacene prvim 
dijelom slozenice. Od takvih obrazovanja 
dosao kao sufiks i na domace osnove : sveznadar, 
domadar (v.). 

Lit: ARj q, 619. 17, 246. Maretic* 296-70. 

dara f (Vuk) »teza vrece itd., u cemu je 
roba«, u izreci: odbiti'kome sto na dari. Kao 
evropska orijentalna rijec glasi tara (fr. tare, 
tal. tard). Odatle i ime igre na karte tarok (u 



gradovima). Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. tark, imenica od glagola taraha 
»odstraniti«) : rum. dara. 

Lit.: ARj 2, 275. Lokotsch 2024. 

darad, gen. darda (16. v., Zoranie) = 
ddrda f (17. v.) »strijela, dzilit, sulica«. Na- 
lazi se i u drugim slavinama, kao i u madz- 
arskom te u rum. darda i arb. dardhe. Od 
tal. dardo »isto« franackog podrijetla (upor. 
fr. dard < ags. darodh*)'. Upor. toponim 
Darda. 

Lit.: ARj 2, 276. Pletersnik I, 122. Miklosic 
39. SEW 1, 179. REW* 2479. GM 61. 
DEI 1212. 

darcin, gen. -ina m = daran, gen. -ina 
(Kosmet) »cinnamomum, cimet u prasku ili 
kori«. Balkanski turcizam perzijskog podrijetla 
(perzijska slozenica daran > tur. tarcln, u 
kojoj je' prvi dio rijec srodna sa drvo, v., a 
drugi -Sin »Kina«, upravo »kinesko drvo«) iz 
oblasti kulturnih predmeta: bug. darcin, arb. 
darcin = dalcin »Zimmt«. 

Lit.: ARj 2, 276. Elezovic 1, 124. Mladenov 
121. GM 62. 

darovac, gen. -ovca m (Slavonija) »grubo 
debelo sukno« = dbroc (Vuk, Srijem, Bac — 
Bodrog) »Art Oberkleid«. Iz madz. daroc 
(14. v.) > rum. durut < dorovac, -ovca m, 
a ovo od prijevojnog stepena dor (v. razdor) 
od derail (v.). 

Lit.: ARj 2, 280. 662. Gombocz-Melich 1278. 

daskal m (18. v., narodna pjesma) = 
(sa s > c) dackale m (Bosna, narodna pjesma) 
»ucitelj«. Prezime na -ovie Daskalovic. Balkan- 
ski grecizam: rum, dascdl, bug. daskal, prezime 
Daskalov, arb. dhaskdl. Haplologijom od gr. 
SiodoxaAoc, (od Si6daxa> »poducavam«). 

Lit.: ARj 2, 286. NJ 3,248. GM 83. Mla- 
denov 121. Vasmer, GL 51. 

datai m (15. v.) = datala f (15. v., Dubrov- 
nik) »1° juzno voce, 2° palma > paoma«, od tal. 
danaio (14. v., sa a > e \\ penultimi za v) = 
sa u < o < tal. o) datul m (18. v., Rab, Bo- 
zava) = datula f (Perast, Krtole, Dalmacija, 
danas opcenito) = datulja, od mlet. datolo = 
(sa v > f) datil (Mikalja). PI. m. datili »skoljke 
koje se zovu deminutivom (od prsf) prsa = 
prstici (prijevod, caique grcke rijeci) = tal. 
ddtteri di mare (Mikaljin oblik pokriva se sa 
prov., katal., spanj., port, datil, srlat. datillus*). 
I oblik sa v > u datula (Krtole, Senj, Muo) 



datai 



382 



dati 



znaci »skoljka u supljikama morskog kamena 
(kad se otvori kora, dobra je za jelo, lomi 
kamen; zute su i okrakom nalice na datule; 
naziv je prema tome metaforican«. Prijevod 
prsci = prstici dokazuje da se rijec identificirala 
sa gr. S6:xtuA.oc, »prst«. Battisti ce imati pravo 
kad tvrdi da je grcka rijec paretimologicka 
adaptacija sir. degla = arm. diala, ar. dagai 
»sorta di dattero« (upor. gore datai, sa a u 
penultimi s arapskim oblikom). Ovamo moze 
da ide i nanara f »skoljka« < tal. nacchera kako 
pokazuje korzikanski naziv natteri koji se U 
docetku slaze s tal. dattero. Na podrijetlo iz 
Sirije govori i ruski naziv flnik < gr. cpoivi^ 
(upor. uceno phoenix dactylifera). Grecizam 
daktilo- nalazi se u ucenom daktilograf »stro- 
jopisac«, daktilogram. Druga je rijec srp., bug. 
tatula »Stechapfel« < tur. dotula < sanskr. 
dhattura. Na istoku se za datulu kaze hurma 
(v.) < perz. > tur. hurma. 

Lit: ARj 2, 287. 306. Kusar, Aaa 118, 18. 
Crania, ID 6. REW 3 2457. DEI 1215. Petereson, 
KZ46, 139. 

dati, dam (13. v.), dadem (17. v.), dadnem 
(Ljubisa, narodna pjesma, novija kreacija) pf. 
(Vuk) (do-, iz-, ispopro-, ispre-, ispra-, na-, 
nado-, o- po-, pou-, pre-, pri-, pro-, raz-, razu-, 
uz-, u-) prema impf, na -va- ddvati, davam 
i na -ja- (ova se nalazi samo u starom razdajati 
i u prezentu dajem te u imenickim izvede- 
nicama od glagola s prefiksima do-, iz-, na-, 
ispre-, ispro-, o-, pro-, u- kao izdajem, lidajem, 
prodajem, nadujem, dodajem pored dodajem 
/16. v./, odajem /15. v./). Sveslavenski, balto- 
slavenski i ie. glagol praslavenskog doba (*cccc-) 
»dare, geben«. Najstarija ie. i baltoslavenska 
izvedenica iz praslavenskog doba je na -r dar 
m »donum, Geschenk«. 

Osnove su za izvodenje: -d(i), da-, dat- 
Cpart. perf. pas.) = dan-, dad- (osnova od 
*dadmb, licni nastavak -rat kao u esmb > 
jesam, v., koja se pojavljuje pred samoglasima 
u dade, dadu, dodoh, dok je u grupi dm asimi- 
lirana). Prefiksi igraju veliku ulogu u seman- 
tickom razvitku izvedenica: npr. udati (se) 
pf. < stcslav. vzdati prema impf, udavati se 
(kcer, zena) i zdati se »vjencati se«, odatle 
zdavanje »vjencanje« u hrvatsko-kajkavskom; 
nadati ima interesantna znacenja: 1° odati 
(Vinkovci), 2° strugnuti, pobjeci (Vuk: nddade 
preko, polja}- 3° isto stoi dodati, pridati, nado- 
dati«; naddvati, nadajem s objektom ruku 
znaci »pruzam ruku«. Osnova ah, koja je 
lost verbal od pridati, nalazi se u prefiksalnoj 
kozenici prid m »Daraufgabe, beim Tausch«, 



odatle pridjev na -bn pridan, pridna (ZK, slov.) 
»valjan«. Radnu imenicu na -ac ima Kavanjin 
(18. v.) : izdac, gen. -aca. Lik da- se javlja u 
hipokoristiku na -sa (tip Ivsa, laksa): dosa m 
(Vuk 17. v.) »davalac«, takoder seka dqsa f 
»nemoralna zena«, s negativnom cesticom 
nedasa m (Vuk) »ko rado ne daje«. Odatle 
pridjevi na -bn: dasan (Bogisic), uslo je u 
knjizevni jezik samo izdasan (Vuk), odatle 
izdasnost, i podasan; 'stara nomina agenti» 
stcslav. ddt'elj m prema f ddteljica ne govore se; 
pridatelj, izdatelj (Sulek); izdalac, gen. -aoca 
(18. v.) ima samo Kavanjin. 

Osnova dat- sa sufiksom -ja (praslav. 
datui, tip placa) nalazi se u aaca f (16. v.) 
»danak, carina« s razlicitim akcentima: daca i 
(Vuk) »sinonim: karminja (ZK, hrv.-kajk.)«, 
daca f (Vuk, narodna pjesma) »sinonim: daw. 
Primjer je za semanticku varijaciju s pomocu 
akcenta. Odatle negativna slozenica nedaca f 
»nesreca, neuspjeh«. Kolektivni apstraktum na 
-je: dace n (16. v.) »sinonim: dar«, = dace 
(Kosmet) »udavanje«, izdate (17. v., Stulic, 
Sulek), razdace n. Apstraktumi po deklinaciji 
i (koji odgovaraju lokativu u inf. dati) datb 
nalaze se u slozenici blagodat, gen. -r f i u 
izdat, gen. -i (Kavanjin). Upor. rus. podatb 
»porez«. Na -ba: dadba, razdadba, izdadba, 
(Stulic, Sulek), udadba, nadodadba, udddbina 
f (Kosmet) »trosak za udaju«. Pridjevi na 
-bn: datan (Pavlinovic), u knjizevnom i sa- 
obracajnom jeziku samo podatan, na -Ijiv 
podatljiv. Neologizmi su dodatak, gen. -tka 
m, podatak, gen. -tka m, izdatak, gen. rtka m, 
radna imenica na -nik izdatntk m. Miklosic 
pozna hrvatski pridjev dac »liberalis (iz Kar- 
narutica)« obrazovan od dat- sufiksom -eo. 

Lik dan- se nalazi kao pridjev od gla- 
gola (po)uzdati i odati, gdje je upravo part, 
perf. pasiva (ocuvan jos u antroponimu Bog- 
dan), izgubivsi glagolsku vrijednost: pouzdan 
»sinonim: siguran«, odatle pouzdanje n, iizdan 
(Crna Gora), uzdanje n, nepouzdan, odatle 
poimenicenja na -ost (ne)pouzdanost i, na -ica 
uzdanica »pouzdanje« (nas sufiks -anica za- 
mijenjen je talijanskim -aaca < lat. -antia: 
uzdanca f), nepouzdanica f, radna imenica 
na -ik (ne)pouzdanik m. Prilozi: pouzdano, 
nauzdano. Pridjev odan, odatle odanost f. 
Ovamo i rusizam (< rus. poddanikb) ili ce- 
hizam podanik »sujet«. Nije razumljiva tvorba 
pridjeva vaodan(i) (Stulic, Komulovic, se. gri- 
jeh) »venialis«, ako ide ovamo < (r>r->) va + . 
odan. Ovamo ide mozda i antroponim Prodan 
(Dalmacija u srednjem vijeku, danas prezime), 
Prodanovic (Srbija), pridjevski toponim Pro- 



dati 



383 



dati 



danca f »polje vucitrnsko«, od licnog imena 
Prodanac, pridjev prodanacki. Po deklinaciji -i: 
dan f (13. — 16. v.), zamijenjen je od kraja 14. 
v. i pocetka 16. izvedenicom sa sufiksom -bko 
danak, gen..ddnka m (Vuk) »sinonim: harac 
(v.)«. Razlika je u akcentu prema deminutivu 
danak, gen. danka od dan »dies«, izdanak, gen. 
-nka m. Femininum aanb presao je u dekli- 
naciju a: danja f (13. v.). Ovamo jos apstrak- 
tum na -je: danje n (13. v.) »donatio«, izdanje n. 

Od prezentske osnove dad- sa sufiksom -ta 
stvorena je u stcslav. dazda f (upor. daca glede 
sufiksa -ja). Ta izvedenica rasirena je s pomocu 
sufiksa za apstrakta -ba (v.) u dazba da se 
izbjegne homonlmija sa dazd (v.). Odatle 
apstraktum na -ina dafbine f. pi. »porezi«. 

Manju leksikolosku porodicu cine izvede- 
nice od imperfektivne osnove dava-: pridjev 
na -bn izdavan, izdavna, bogbdavan »sinonim: 
pobozan«, postverbal tzdava f od izdavati, 
odatle radna imenica na -ac izdavac, -telj, 
-he izdavatelj m pored izdavalac, gen. -aoca, 
na -nik izdavnik m prema f izdavnica, apstrakta 
na -ost izdavnost f (17. v., jedanput) i na 
-itina izdavstina f »placa onome koji vrsi 
osude nad duznikom«, prodava »prodaja« 
(Kosmet). Radna imenica su na -be: davac, 
gen. davca (17. v., postoji vec u stcslav.), 
prodavac, gen. prodavca, predavac, gen. -vca m 
»prebjeg«, odatle hrvatsko-kajkavsko prezime 
Predavec. Na -he davalac, gen. -aoca m, na 
-ac davac, gen. -oca (Vuk, takoder bug.), 
pejorativno ddvalo m (Vuk), stvoreno prema 
uzimalo, primalo. Analogno prezentu dajem 
pored davam postade postverbal od pf. udati 
{po-, raz-}: prema impf, udavati (iz-, rar-): 
udaja f; od prodavati prodaja', isprodaja f 
prevedenica od njem. Ausverkauf; prodajdt 
(Cres); tako i izdaja f (16. v.), odatle izdajnik 
m prema izdajnica i, pridjevi izdajan, izdajski, 
izdajnicki od izdati, radna imenica na -ica 
izdajica (Vuk, 16. v.), apstrakta izdajstvo = 
izdajnistvo n = izdajnost f, sa -vac izdajavac, 
gen. izdajavca; od starog razdajati radna 
imenica na -nik razdajnik m. Pored podanik 
govori se u Kosmetu podajnik m prema f 
poddjnica. Od uzdat se, -am (Kosmet) »na- 
dati se, oslanjati se« postverbal je uzdaja f; 
ot-dati > odati pf. »maritare« (Srbija, Lesko- 
vac), uz »izdati«, prema impf, odavati, odajem 
(15. v.) daje odaja f »isto sto udaja«. 

Izvedenica dar m »1° poklon, 2° rublje sto 
ga nevjesta ponese u mladozenjin dom« cini 
veliku leksikologijsku porodicu. Odatle: hipo- 
koristik na -usa (neylarusa f (Kosmet) »koja 
daje darove«, deminutivi na -be darac, gen. -rea 



m (Ljubisa), na -bk dardk, gen. ddrka m (15. 
v.), na -ic darii, pridjev na -bn daran, -ma, 
danas samo u slozenici blagodaran, na -o bn 
darovan, -vna (14. v.) = darovni (npr. dimije, 
Kosmet), poimenicen sa -ica darovnica f (ta- 
koder epitet za sablja'), na -ina darovnina f 
(Kosmet) »poklonjen novae i pokloni nevjesti o 
svadbi«, na -ovit darovit »obdaren« (Piva-Drob- 
njak i opcenito 15. i 16. v.), poimenicen na 
-ost darovitost f, na -efljiv (upor. sramefljiv, 
Ijubezljiv) darezljiv, poimenicen na -be darezlji- 
vac, gen. -vca i na. -ost darezljivost f. Apstrak- 
tumi na -ovstina darovstina, na -ba darba 
(Kavanjin), odatle nodarbina »praebenda« (od 
lat. praebenda > praebendarius > prebendar, 
gen. -ara m »sluzbenik stolne crkve koji po- 
sjeduje nadarbinu«. Denominali su na -iti: (po-, 
na-) dariti, (po)darim, koji se nalazi i u drugim 
slavenskim jezicima, odatle darilo (Vuk) i radna 
imenica na -telj daritelj m prema f dariteljica; 
na -ovati, -ivati, -uvati: darovati pf. (iz-) prema 
impf, darivati, darujem (iz-, ispre-) = daru- 
vati (hrv.-kajk.). Odatle radne imenice na -be 
damvalac, gen. -aoca m pored darivalac m 
prema f darivalica, na -telj darovatelj m, na 
-nik darovnik m. Postverbali: darov m (17. i 
18. v.) pored ddriv m (17. v.) = na -je uzdarje 
n. U antroponimiji Daroslav (13. i 14. v.), 
Bozidar. 

Jos treba spomenuti da se osnova dad- 
rasirena pridjevskim -io nalazi i u slavenskoj 
mitologiji. Ovamo se moze staviti ime bozan- 
stva dazbbogb »bozanstvo koje daje« ili po 
drugom tumacenju imperativna slozenica: 
dazb »daj« + bog »sreca«. 

Sveslavenske rijeci su i kulturni termini 
koji se posuduju. Najvise posudise Rumunji: 
stcslav. aanb > danie f »Geschenk, Gabe«; 
dazda > ddjdie pored dajdie, strum, dojde pi., 
sa docetkom od danie (unakrstavanje dvaju 
slavizama) odatle dojnic »oporezanik«, s fr. 
sufiksom -ier < lau -onus dajdier »poreznik«, 
dar, pi. daruri, takoder teoloski termin sflnte 
daruri, darui < darovati, -ujem (rumunjski 
je slavizam od prezentske osnove), odatle 
rum. apstraktum ddruiala f »darivanje«, pridjev 
darnic »darezljiv« < aaebnb + rum. sufiks 
-ic < lat-, »c««, preda < predati prema lat. 
a da < dare. Prilozi z&dar »badava« sa zamje- 
nom prefiksa za lat. in: indar, odatle i una- 
krstavanjem obaju oblika inzadar, upor. ces. 
zadar, zadarmo. Odatle rumunjska izvede- 
nica: pridjev zadarnic, apstraktum zadarnicie 
f »ispraznost« i glagol zadarnici. Od pod + 
dati > a podidi, me podideste »ubermannt 
mich«, od predati > a prididi < pridadi »svia- 



dati 



384 



daviti 



dati«, oboje od prezenta dadem, ne od infini- 
tiva. Arbanasi posudise: darovi f »Geschenk, 
Trinkgeld« = darove, postverbal od darovati 
> me dhurue, dariais — sa metatezom dora- 
vi's (Berat), me darovite, darovites, uz daje, 
rabit. 

Od veza s ie. jezicima koje su vec odavno 
utvrdene, pomenimo samo neke paralele. 
Infiks -ja- od dqjati pojavljuje se.u sanskr. 
dayas »dar«, aanb nalazi se u lit. dunis, lokativ 
kao dati = ie. dotei, lat. dos, dotis, posudeno 
kao dota f, gr. ocooic,, datelj — lat. dator, san- 
skr. data. Infiks -va- u davati nalazi se u lit. 
davineti »dati«, dovana (istocno-lit. da-} »dar« = 
sanskr. davane, u lot. ddwat »darovati«, sve 
je od ie. *doy-, rasirenje od do-. Lik prid na- 
lazi potpunu paralelu u lit. priedas »Zugabe, 
Zulage«; dar odgovara tacno gr. Stibpov, dok 
u lat. s formantom donum = sanskr. dana-; 
datb je u lat. datio, koje je kod nas posudeno: 
ddcije f. pi. »porezni nameti«. Ie. osnova do 
nalazi se i u neindoevropskim jezicima: u 
koptskom do- »dati«, asirskom na-danu »dati«. 

Lit.: ARj 2, 217. 270. 272. 286. 309. 3, 
959. 4, 6. 148. 155. 7, 258. 285. 724. 812. 
818. 8, 12. 555. 561. , 13, 493-6. 708-9. 
BI 2, 684. Mitdosic 39. 419. SEW 1, 170. 
177. 179. 180. Bruckner 83. KZ 45, 55. 7ra- 
utmann 56-57. WP 1, 815. Vasmer 1, 325. 
326. 327. 329. Ribaric, SDZb 9, 178. Elezovic 
1, 123, 239. 2, 88. 384. 532. Vukovic, SDZb 
10, 383. Tentor, JF 5, 204. Tiktin 504. 
506. 850. 1198. 1251. 1788. GM 6\. 83. 382. 
460. 479-480. Trombetti 4. Zubaty, LF 28, 
24. si. 118-119. KZ 57,278. Mladenov, SpBJl 
6, 73. si. Sobolevski, Sldvia 7, 174. Boissin, 
RES 27, 42. Meillet, RSI 6, 131. Strekelj, 
ASPh 26, 436. Korinek, LF 65, 445-454. 
Boisacq 186. Machek, RES 23, 58., bilj. 1. 
Mid, HR 1934, 194. Moskovljevic, NJ 1, 82. 
Maretic. Savj. 89. 

dava f (17. v.) = ddvija (Vuk) = dovija 
(Kosmet) »sinonimi: pravda (v.), raspra (v.), 
tuzba (v.), proces«. U narodnoj pjesmi: ciniti 
davti, daviju (Kosmet), ciniti davom koga 
(Crna Gora, Boka). U davija je docetak -ija, 
obican u turcizmima koji se u turskom svrsuju 
na samoglas (tip kapu > kapija"), prenijet 
i na one koji bi se mogli deklinirati. Upor. 
oda > odaja. To se dogodilo zbog turskog 
naglaska na posljednjem slogu. Odatle radna 
imenica na -dfija: davudzija m (17. v., na- 
rodna pjesma) = daudzija (Kosmet) »sino- 
nim: tuzitelj« (primjer: komu je kadija da- 
vudzija, nek muje bogjardumdzija) ; u mjesto a 
nastalo je zbog toga sto se u objektu kaze 
ciniti davu ili analogicki prema jardumdzija 



(v), s kojim asonira. Denominali na -ati od 
davija: davtjati se (Crna Gora) »sinonim: 
pravdati se, suditi, preti se«, zadovtjati, -am 
(Piva-Drobnjak) »optuziti sudu«, podavijati se 
pored podovijati se pf. »poceti tuziti se pred 
sudom«. Izmjena -da- > -do- moze se tuma- 
citi uplivom prefiksa do-, tj. zadobiti (npr. 
parnicu). Na gr. -osati: impf, davosati se, -sem 
»tuziti se«. Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. da'va > tur. dava »Anklage, Pro- 
zesse, odatle davaci) iz oblasti turskog sud- 
stva: rum. slozenica deverdava »Geschaft, 
Angelegenheit, Umsatz, Absatz« (v. dever), 
bug. davija f (ovdje je -ija mjesto -a mogao 
doci zbog izbjegavanja homonimije s pre- 
zentom dava od davam), davadzija m, arb. 
dave f = dava »Prozess«, davxhi m »Anwalt«, 
grcko-arb. dafaleps »beschuldige«. 

Lit : ARj 2, 307. 315. 4, 468. Elezovic 1, 

119. Vukovic, SDZb 10, 384. 396. GM 62. 

Skok, Sldvia 15, 340., br. 161. Mladenov 119. 
Vaillant, RES 11,259. 

tlavan, davna, odredeni vid davni = ddmni 
(18. v., Dubrovnik, sa vn > mn) »antiquus, 
prisais«. Odatle: prilozi davno, odavno = 
odavno i odamno (Kosmet), nedavno, izdavna 
(Vuk) = izdamna (ZK). Odredeni pridjev 
na -nji < -bn -\ — zo : davnji, odatle jos sa -en 
ddvnjen nisu usli u danasnji knjizevni jezik. 
Prema skorasnji (v.) obrazovan je pridjev 
davnasnji i davnjasnjT. Taj pridjev glasi u 
Kosmetu prema prilogu odavno (o)damnosanj, 
f -inja. Deminutivni prilog na -cko : odavnacko 
(Kosmet). Ovamo ce ici mozda hrv.-kajk. 
za ve »sada«. Izvedenica na -6«& je sveslaven- 
ska iz praslavenskog doba od korijena dav- 
koji se nalazi u stcslav. u prilogu dave »nekada«, 
ocuvanom u slov. davi »kurz vorher, heute 
fruh«. Taj je prilog upravo lokativ od imenice 
*dava »proslost«, koja nije nigdje ocuvana, 
a od nje je obrazovan pridjev na -bn. Nema 
paralela u baltickoj grupi, ali ih ima u juznim 
ie. jezicima (ie. *do/u/-): arm. tev »trajanje«, 
gr. 6npov »dugo«, lat. dudum »nedavno«, du- 
rare, sanskr. duras »dalek«. 

Lit.: ARj 2, 307. 315. 4, 155. Elezovic 1, 
122. Mladenov 119. Miklosic 39. SEW 1, 181. 
Bruckner 85. WP 1, 780. Strekelj, DAW 
50, 13. Boisacq 3 183. Vasmer 325-326. 

claviti, davim (Vuk, 15. v.) (iz-, «-, po-, 
za-) »etrangler, sinonimi: dusiti (v.), gusiti 
(v.), potopiti (v.)«, sveslavenski kauzativ iz 
praslavenskog doba (*aau/z'/-) za koji nema 
paralela u baltickoj grupi. Odatle: na -nica 



daviti 



385 



dazd 



davnice f. pi. (17. v.) »bolest u grlu kad oteku 
zlijezde«, postverbal iidava f (Kosmet) »po- 
gibija, propast«. U Dusanovu Zakoniku udava 
i znaci »hapsenje za dug«, ali tu moze biti 
ista rijec koja i udaja od udati. Radne 'imenice 
na -nik m prema -nica f: udavljenik prema 
udavljen'ica (Kosmet) »sinonim: utopljenik 
prema utop(lje)nica (Vuk, v.)«. U prasrodstvu 
su: njern. tot - got. daubs, avesta 1. dual 
preterita medija davldi »obojica se najedose 
mesa«, frig, doos »vuk« < ie. korijen *dhey-, 
u prijevoju dhon-. 

Lit.: ARj 2, 315. 316. 4, 155. Elezovic 2, 
381. Miklosic 40. SEW 1, 181. IF 31, 400. 
Bruckner 85. Mladenov 119. Vasmer 326. 
Trautmann 58. WP 1, 823. Boisacq 540- 
541. 1112. Ostir,. WuS 3, 207. Uhlenbeck, 
PBB 27, 115. 30, 272-273. Schmidt, KZ 
57, 7. 

davor (Srbija), takoder s -»' davori (Srbija) 
pored davori (Vuk, narodna pjesma i dubro- 
vacki pjesnici, Zoranie), uzvik koji se moze 
udvojiti i primiti preda se cestice a, ali, aj, ej 
»1° u narodnoj pjesmi izraz zalosti, prijetnje, 
cuda i radosti, 2° hrabro, tapfer«. Izgleda kao 
imperativ od impf, davoriti (18. v., Kavanjin, 
Stolic i narodna pjesma) »pjevati davoriju«. 
Upor. i Miklosicev nejasan citat davori muhe 
o Stefani dbni sto patihb oh vasb. Miklosicu je 
tu davori »altslovenisch« i mozda uzvik. Kao 
uzvik sluzi takoder davorilo koje je pridjev 
sr. roda. Od uzvika davar obrazovana je iz- 
vedenica s pomocu -ija < lat. -ia: davorlja f 
(17. v., Hektorovic, Gundulic, Kacic) »pjesma, 
jamacno narodna; takoder epitet uz pjesma« 
= davorlja f (Kosmet) »lumpovanje, pjevanje« = 
davurija »cef, bijes« (objekt uz isteratf). Vazan 
je Elezovicev citat iz Evlije Celebije 7, 364: 
srpski, hrvatski i bosnjacki na glas pjevati kaze 
se davori, davorimo. Upor. jos davorije f. pi. 
»I° turska muzika, isto sto dambulhana (v.), 
2° (sg.) velika tambura (narodna pjesma)«. 
U vezi je licno musko ime Davor (17. v.) 
koje Obradovicu znaci mitolosko slav. (?) 
bozanstvo: klanjatl se Davoru i Koledu. U 
novije vrijeme prevodilo se Martinus kao 
Davorln. U Petranovicevoj narodnoj pjesmi 
pominje se Davor-polje kao toponim za koji. 
se ne zna gdje je. Postanje nejasno. Skaricu 
jetokonglomeratdeiktickih cestica da(-a)(e~)vo- 
-z(e)-i, Vaillantu drom. *daurl < lat. de 
hac ora »od sada«. Oboje je kombinacija. Ako 
je -or sufiks kao u tvor = tvor < dbhorb 
od dah (v.), onda bi se moglo pomisljati na 
izvedenicu od davati (v.) i uporedivati s 



Dazdbbogb (v.). Ali ni za to misljenje nema 
drugih dokaza osim to da je Davor licno 
ime. 

Lit.: ARj 2, 317. 318. Elezovic 1, 120. 
Ilic, Brankovd kolo 18, 255. Skaric, Rad 242, 
97 .Vaillant, PPP 13, 77-81. Perusek, ASPh 
34, 50-51. Vondrak, Vgl. 1, § 523. Miklo- 
sic 40. 

da vr anisai i se, -sem pf. (Srbija, Gruza) = 
davramsat, -llem (Kosmet, Mostar) = da- 
vrdndisati se (Banja Luka) »podignuti se, 
otresti se, oporaviti se iza bolesti«. Odatle: 
uzvik davran, doro (hipokoristicki vokativ od 
dorat), davran, dobro moje (Lj. Stojanovic, 
valjda iz narodne pjesme), takoder i ddvrana 
»drzi se, nedaj se, neboj se«. Balkanski turci- 
zam (tur. davranmak »se remettre«) iz oblasti 
lijecenja (Ijekarstva, medicine): bug. davran 
i davrandis(y~)am koje je od turskog aorista 
davrandt, kao i davrdndisati, a davran je impe- 
rativ 2. L, ddvrana optativ ili 3.1. imperativa. 

Lit. ARj 2, 219., s. v. dodan, 318. Elezovic 
2, 504. Skok, Sldvia 15, 340. Mladenov 119. 

dazd, gen. dazda m (16. v.) = dazd, gen. 
dazda (Vuk, prema Marelicu akcenat neispra- 
van) = dai, gen. dazja (Kastav) = daz, gen. 
dazda (Dubrovnik) = daz (Lumbarda, Vo- 
dice, Istra) = das, gen. dazja (Korcula) = 
dazda f (Vuk, rod prema kisa), sveslavenska 
rijec iz praslavenskog doba (*duzdf) za »1° 
sinonime: kisa (v.), godina (ZK, hrv.-kajk.), 
2° salamandra«. Kastavska je recenica: splja 
dazju, koja se kaze »kad kisa pada, pa se sunce 
malo pokaze«. Odatle: deminutivi na -ic i 
-ic: dazdlc, pored dazdic, pridjevi na -bn 
dazdan, dazna (17. i 18. v.), poimenicen s 
-tk daznih m »1° kabanica, 2° sud kojim se 
zelje zaliva (Stolic, nepouzdano)«, sa -jak (v.) 
daznjak »salamandra«, na -en dazden (Vetranic), 
odatle dazdenjak m »salamandra« = dezdenjak 
(Samobor), na -Iv dazdiv, poimenicen s -ica 
dazdivica f »aqua pluvia, kisnica«, na -Ijiv 
dazjjiv (16. v.), na -ev, -evan, -evski dazdev 
pored dazdevan, poimenicen s -ica dazdevica f 
»1° catrnja, 2° kisnica«, s -ina dazjevlna f 
(cakavski) »kisa, oluja«. Parasintakticka izve- 
denica na -ica: odazdica f (Ljubisa) »gusta 
magla iz kojeT prsi kisa«. Denominali: sve- 
slavenski inhoativ na -ett: dazdjeti, dazdi 
(iz-, Vuk, Stolic, Dubrovnik) = dazjl (Kastav), 
deminutiv da&dikati = dazdukati. Vokal a je 
nastao iz poluglasa & : stcslav. dlzdb, slov. dez, 
gen. dezja (to se prikazuje antropomorfski 
jer je subjekat glagola gre, hodi); ces. deif, 
polj. deszcz, rus. dozdb. Debeli poluglas mi- 



25 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



dazd 



386 



-de 



jenja se u jery j>z > i: difd m (15. i 16. v., 
Marulic). Odatle: dtfdevica f (Vuk, Sarajevo) 
»isto sto dazdevica«, dizdenjak m (Bosna) 
»salamandra«. Osnovni se samoglas mijenjao 
prema zakonima prijevoja kao u dahjduhldih 
(v.). S prijevojnim stepenom u nalazi se u 
nazivu za salamandra maculosa Laur.: duz- 
devnjak »isto sto i dazdevnjak«. Preokrenuto u 
druzde(v)njak (Visoko, Bosna, Margitic) zbog 
eufemizma »jer dazdevnjak ne valja uznemiri- 
vati (ko bi ga uznemirivao, postao bi gluh 
jer da on vrisne)«, mozda i zbog toga da ne 
da povoda vezi s duzd < mlet. doge < lat. 
duce, dazd je ipak dao povoda da se prema 
deklinaciji daz, dazda na nasoj jadranskoj 
obali dekliniralo i duz, duzda i prema tome 
se stvorio novi nominativ dusd s dofietnim d 
koji nema nikakvog etimologijskog opravdanja. 
Naziv za »salamandra« varira veoma u osnov- 
nom samoglasu. Hirtz navodi 26 raznih vari- 
janata koje fie zacijelo imati folklorne uzroke. 
Postanje nije utvrdeno. Cinjenica je da nema 
paralela ni u baltifikoj grupi ni u ie. jezicima, 
ali se kusa tumafiiti iz ie. jezifinih sredstva: 
Matzenauer i Bruckner vide vezu s lit. onoma- 
topejskim glagolom duzgeti = duzgenti »pol- 
tern, rasseln, drohnen, rfltteln« (subjekt andrd 
»oluja«) sto nije semantifiki uvjerljivo, a Tru- 
beckoj, Vaillant i drugi kompozitum od pridjeva 
dus- »rdav« i u drugom dijelu -dim »nebo, 
dan«, u znafienju »rdavo vrijeme«. Za takve 
slozenice upor. dusmanin (v.). Berneker, Vasmer, 
Mladenov i Endzelin uporeduju sa stnord. 
dust, norv. duskregn »Staubregen, sitna kisa« 
i njem. Dunst prema ie. korijenu dhou- koji se 
nalazi u duh (v.) i dim (V.). Korinek i Holub 
traze onomatopeju. 

Lit.: ARj 2, 319. 431. 911. 4, 155. 8, 564. 
Miklosic 55. SEW 1, 248. Bruckner 88. Vasmer 
357. Mladenov 155. WP 1, 846. Trubeckoj, 
ZSPh 4, 62-64. Endzelin, ZSPh 13, 78-80. 
Ribaric, SDZb 9, 185. Maretic, Savj. 13. 
Holub-Kopecny 42, Gorjaev 93. Pletersnik I, 
136. Vaillant, RES 7, 112-113. BSLP 9,41- 
42. Ivsic, Prace Baud. 68-78. Jakobson, 
Belicev Zbornik 1937, 39,-45. Matzenaner 
LE 1, 168-169. Kofinek, Stud. (cf. IF 54, 
270). Scheftelowitz, KZ 54, 237-238. Kusar, 
NVj 3, 338. Hirtz, Amph. 26-29. 

de', samostalan (de) i nesamostalan (enkli- 
tifiki) uzvik; kao samostalan udvaja se dede 
pored ded (Vuk, 18. v., upor. hajdede) i po- 
jafiava sa deiksom -ie > -r deder (narodna 
pjesma), bez udvajanja der (16. v.), dere, 
takoder s izmjenom -e > -a dera (narodna 
pjesma), sa -la (prema ala, v.) dela. Kao ne- 



samostalan uzvik dobiva lifini nastavak impe- 
ratival dele pored dedete. Veze se sa nii\nu (v.): 
nude pored nuder, s imperativom ilzmide, 
iizmidere, ddjde, trosider, izididere. U 2. 1. 
pi. imp. de ostaje umetnuto izmedu lifinog 
nastavka -te i korijena: dojdete. U Kosmetu 
se dodaje i drugim oblicima finitnog glagola: 
zndmde. Sluzi za poticanje i nukanje (15. v., 
Marulic) ljudi i zivotinja, za prijetnju, odo- 
bravanje kao i za nabrajanje. Prema ah stvo- 
ren je deh (fiakavci, 16. —18. v.), takoder 
delta u narodnim pripovijetkama. Samostalno 
de s pojafianjima karakteristifino je za istocni 
stokavski teritorij. Na zapadu enkliticnome 
de odgovara enkliticno da: nuda (ZK) = 
nude kap 2. 1. imp., nudate = nudele 2. 1. 
pi., odida (ZK), nekada (ZK). U Crnoj Gori 
veze se i sa ti (upor. etifiki dativ kao deiksu 
u Hiti, konoti, hrv.-kajk. kajti »jer«): prilog 
deti (Vuk) »slobodno« u primjeru Je I' def leci 
spared njet Samoglasu e odgovara i: dir (16. v.) 
kod Hanibala Lufiifia i Hektorovica. Pojacanom 
nekadire »neka« kod Hektorovica odgovara ne- 
kadare (ZU). Kod Ranjine i Naljeskovica do- 
lazi der(e) mjesto ikavskog lika dir. Upor. 
varijantu die u deiksi takode(r) (v.). Odatle 
impf, glagol dekati, decern pored -am. prema 
pf. deknuti, deknem (Vuk) »govoriti, zaviknuti de«. 
Lik de pored da domaceg je i stranog podrijetla. 
Elemenat d je istog podrijetla kao u da (v.), 
tj. ie. demonstrativ. Dofietno -e[-a je kao u 
cesticama te (v.), ta (v.). Jagic je mislio da je 
postalo od imperativa dej od deje, deti (v.). 
Kako dolazi i u tur. dilde koje je balkanski 
turcizam tur. hayde, a u narodnoj pjesmi 
uz tursku rijefi sarum de (v.), moze se uzeti 
da se na Balkanu unakrstio domaci i turski 
uzvik. Arbanasi posudise odera, dha. U cincar- 
skom de »eh, bien, donc«, u istom znacenju kod 
Novogrka u Epiru vxe, potpuno se poklapaju 
s turskim de pored di »voyons, allons, depechez 
-vous« kojim se pojafiava indikacija. 

Lit.: ARj 2, 323. 330. 331. 333. 334. 339. 
342. 360. 361. 413. 432. 452. Elezovic 1, 126. 
129. 132. SEW 1, 192. 258. Deny § 1042. 
Popovic, Sintaksa s. v. GM 83. 314. 

-de 2 , u prijevoju -de > ikavski -di (-e — 
-e, -i je lokativ), priloski je sufiks. Sluzi za 
tvorenje zamjenifikih priloga koji znafie mi- 
rovanje. Dodaje se zamjenifikom korijenu: 
on- (v. onajj: ondje, ekavski dnde (takode 
kod cakavaca, ZK), ikavski ondi »illic«; ov- 
(v. ovaj}: ovdje, ekavski ovde (takoder kod 
cakavaca, ZK), ikavski ovdi »hic«; upitno 
k- (v. koj J): stcslav. kbde »ubi«: gdje, ikavski 



-de 2 



387 



deboto 



di, kadi (ZK), kade (Kastav) ; ovdje, ondje mogu 
primiti preda se prijedlog od. Mijenjaju 
tada o > a: odande, odavde. Pored tih oblika 
s nejasnim a govori se po jugozapadnim kraje- 
vima odanle, ondoie, dndolen pored odanle, 
odavle, -d je stari sufiks u raznim jezicnim 
grupama. 

Lit: Vandrdk 2, 235. 487-8. 504. Leskien 
402-4. AA 3, 74. ARj 8, 647. 

debe, gen. -eta n (Vuk) »drveni sud izdje- 
lan iz jednog komada sa zaklopcem«. [Od ar. 
daba > tur. debbe »mijeh, tikva«. U BiH i 
deba f, a znafii jedno i drugo i »mali mijeh u 
kome se drzi maslo i si.«]. 

Lit. : ARj 2, 324. Skaljic 208. 

debeo, debela (Vuk, 15. v.) (6-j = deblja 
pored debeo, debela, odredeno debeli, -ela i 
dibeo, dibela (Kosmet, e > i nejasno) »epais«. 
U komparativu gubi sufiks -eh (upor. gubljenje 
sufiksa u sirok-siri, sladak-sladi): deblji < 
deb-ji, odatle apstraktum na -ina debljina f 
pored debelina (16. v., upor. veksina pored 
veci, ZK), denominal debljati, -am se (o-, u-; 
za- Kosmet) pored debellati, debeliti (o-J (se), 
odebeljeti, -im pf. prema impf, odebljivati, 
-Ijujem pored odebelivatiflujem, pridjevi de- 
beljast, imenice na -dcka j -ak j -as: debeljaia, 
debeljak, gen. -aka, hipokoristik debeljko m. 
Poimenicenje na -ica: debelica f pored dibe- 
lica (Kosmet) »jedna trava«. Kod Suleka 
debrlica f »asphodelus L.« je mozda stamparska 
pogrjeska: r mjesto e. Pejorativna slozenica 
, debelguza f (Vuk) = debelguza pored debelguza 
(Kosmet) »koji ide rado u goste, a ne odlikuje 
se vrednocom«, debelokorka f (Kosmet) »vrst 
trave«. Izvedenice se prave od dviju osnova, 
od pozitiva i od komparativa. Od osnove deb- 
sa sufiksom -lo (upor. stablo, v.) je deblo n 
(Vuk), prema kojem steblo (ZK). Pridjev je 
zastupljen u svim slavenskim jezicima, osim 
u ceskom i poljskom. U baltickoj grupi nalazi 
se ista ie. osnova *dheb- s drugim sufiksom: 
stprus. debikan »velik«, lot. depsis »mali debeo 
djecak«. Izmedu drugih ie. jezika u prasrod- 
stvu je njem. tapfer. 

Lit: : ARj 2, 326. 328. 329. 8, 576. Elezovic 
1, 127. Mladenov 122. Miklosic 40. SEW 1, 
182. Vasmer 332. Baisacq 333. Persson, IP 
35, 199-216. Endzelin, IP 33, 126. Ostir, 
RSI 7, 23-24. Wood, MPh 11, 315. i si. 

deboleca f (Perast) »slabost (tjelesna)«. 
Od tal. apstraktuma debolezza obrazovanog s 
pomocu sufiksa -ezza < -kllat. -ities, vlat. 



-ilia od lat. d bilis > tal. debole (14. Y .). 
Od tog pridjeva denominal na -iti izdebullt, 
-im pf. (Mah'nska) »oslabiti«, zdebuli se je 

(Pag). 
Lit: DEI 1219. 

deboto (Perast) = debato (Bozava), prilog 
od tal. priloga di botto (Boccaccio, Dante) 
»subito« [< mlet. deboto, Rosamani], od pri- 
jedloga lat. de > tal. di i botto m postverbala 
od buttare franackog podrijetla (fr. bouter) 
»udariti«. Semanticki se poklapa s mahom (v.); 
del < lat. de ilio (se. anno} umece se i u nase 
tekstove u starim dubrovackim spomenicama 
pred cifrom godine: na peti dan del 1096; de 
u priloskoj slozenici dolazi jos u delongo (Pe- 
rast) < tal. di lungo (17. v.) »di continuo, 
diritto, lontano«. U narjecjima jadranske zone 
brojne su sintakticke prevedenice tal. prijed- 
loga di. To se vidi najprije u vezama gdje 
tal. di s imenicom bez clana zamjenjuje nase 
pridjeve materije: gropa ol bora, stol 61 darva 
ili ol darva, motika dl gvozda, usi ol koze, 
ubere jednu paucu od ruzge (Brusje) mjesto 
ispravnih nasih pridjeva borov, drven, gvoz- 
den, kozji, rozgin. Tako i u zamjeni de s 
imenicom sa generickim clanom gdje je 
zamjena za kao: cini usi ol targovca (= kao 
trgovac, fa Vorecchio del mercantej. I posesivni 
se pridjevi zamjenjuju tal. konstrukcijom: 
ra po krvi odjarca (Ranjina, upor. u Vukovu 
prijevodu l krvlju jarcijom = ni po krvi jar- 
cevoj, Bernardin, lat. per sanguinem hircorum> 
Ad Hebr. 9, 12.}. Upor. jos u svitu slavnu 
(Zadarski lekcionar) = u svitu od slave (Ber- 
nardin), na pristolju od suda sidjeli (Divko- 
vic). Tako i onda kad bi se po nasoj sintaksi 
imao stvoriti ktetik od toponima: Gospa od 
Skrpjela (narodna pjesma, Bogisic), Gospa 
od Zujana (Split) prema ispravnom Gospa 
Sinj ska; dvorani od Siana (Kavanjin). Ta- 
lijanska konstrukcija zamjenjuje i nas genitiv 
sadrzine: at od vire (Radovcic), sakramenat 
od ispovijesti (Kasic), upor. kod Marina Drzica 
od tvoga demo pogleda siti bit; za partitivni 
genitiv .'-i tri same stotine od junaka... bijase 
prostro svoje satore (Zuzeri); za posesivni 
genitiv rane od duse pokorne (Kasic). Osobito 
je rasirena prevedenica (caique) talijanska 
apozitivna konstrukcija la citta di Roma = 
vlat. urbs Romde, gdje je kod nas ispravna 
samo ona konstrukcija koja je i u kllat. urbs 
Roma: Gora od Libana sjedi (Dordic), pus- 
tinja od Kodes (Dordic), pod gorom od Srda 
(Vetranie), goru od Stona (Glavinic). Odatle 
dolazi fiesta upotreba apozitivnog genitiva u 



deboto 



388 



def 



dalmatinskoj toponomastici tipa rt Kriia 
mjesto rt Krii, s brezuljcima Krvavog Brda 
i Babina Kuta (Vodopic). Tal. da < lat. de 
ad »kao« prevodi se takoder sa od: ti cinu 
na svijetu od trgovca, kupujes, prodajes itd. 
< tal. fare da mercante. Tako i kad da izra- 
zava svrhu: zjmi grade volari u krsu kolibe 
od ruznog vremena (Budak, selo u' Benkovac- 
kom kotaru); di = od zamjenjuje prijedlog 
o (v.) : Grci od njega (se. sjedinjenja) nikada 
ne govore (Kanizlic), od sili pra »rasprava«, 
o sili (Zakon vinodolski, 1288), od Hrvoja 
svak spovieda (Plamotic), koji od ovoga govore 
(I. Drzic). 

Lit.: Cronia, ID 6. Hraste, BIF 8,48. Isti, 
IF H, 81. 

decembar pored dicenbar, gen. -bra (Rab) 
= decembar (Lastva) = decembar, gen. -bra 
(sluzben danasnji naziv na istoku) = dece- 
bar, gen. -bra (12. y.) = decembar (15. v.) = 
decembar (15. v., rekonstruirano, 1714) = 
decemrij (1707) = dekambar (14. v.) = de- 
kebar (1442) = dekembrij (1395) = dekemrij 
(1367) = dektebar (15. i 16. v., analogijski 
prema septebar i oktebar) »prosinac, pored 
prosimac«. Od lat. pridjeva december (se. 
mensis), s lat. pridjevskim sufiksom -to de- 
cembrius (Marcelinus) > gr. -biz. Sexeufipioc,, 
sitai, decembrio, pored decembre, dicembre (14. 
v.). Nasi oblici objasnjavaju se razlicitim pod- 
rijetlom, kao lat. ucena rijec sa izgovorom c 
za velar, kao talijanizam sa izgovorom /' za 
velar, kao grecizam sa c — k za velar i docetak 
-ij < lat. -ias > sttal. -io, gr. -16c,. Nase analo- 
gijske kreacije su ispustanje suglasnika m 
pred labijalom prema oktobar < lat. October. 
Prema torn nazivu je i zamjena kt za k. Ispus- 
tanje b je takoder analogija prema nasoj grupi 
mr (mrav, mrak) koja je u nasem jeziku mo- 
guca na pocetku i u sredim (mrak, pamrav). 
Lat. pridjev december izvedenica je od decern 
s pomocu ie. pridjevskog sufiksa r (upor. 
dobar, mokar)', deseti mjesec zove se zbog 
toga sto je rimska godina pocinjala 1. ozujkom. 
Ide u seriju rimskih numeralnih naziva za 
mjesec. Upor. septembar, oktobar, novembar. 

Lit. ARj 2, 329. 334. Kusar, Rad 118, 
16. 23. REW 3 2498. DEI 1223, 1288. Vasmer, 
GL 51. 

decipat, -am se pf. (Veli otok, Bozava, 
Cres) = decipdti se (Vodice, Istra) »1° inde- 
bolire, oslabiti, 2° sich schwer verletzen 
(Cres)«. Upor. krc.-rom. dezipuot. Od sttal. 
dicipare (14. v.) = discipare (13. v.) < dissi- 



pare > mlet. desipar, od dissiipare, slozenica 
od prefiksa dis- i sapore »baciti«. Glede s> c 
uspor. Valceka (Krk) < Val secco, cijec (v.). 

Lit.: Cronia, ID 6. Banali 1, 179. Ribaric, 
SDZb 9, 143. Tentor, ASPh 30, 189. REW 3 
2684 DEI 1226. 1238. 

decetati, -am impf. (Cavtat, Zore, ribarski 
termin) prema impf, -va- na decetavdti (Budva) 
»vaditi ribu iz mreze« = discetati (Mljet: 
kad se salpaju mreze iz mora, ako se uhvatilo 
ribe, onda je treba disceta). Od lat. (mozda 
dalm.-rom.) discettare, prefiks dis- i captare, 
iterativ od capere. Dalmatinski ribarski termin, 
nije dosada potvrden na Apeninu. 

Lit.: Zore, Rib. 351. Macan, ZbNZ 29, 
207. 209. 

decidat, -dm pf. (- na nesto, Dubrovnik, 
Cavtat) »odluciti se«. Od lat. > tal. ucenog 
decidersi (15. v.), od lat. prefiksa de- (prema 
puckom tal. di-) i *cidere, od caedere »sjeci, 
rezatk. Upor. internacionalno prema njem. 
decidiran. 

Lit.: DEI 1224. 

deda f (Cres) »Maske, maskierte Person«. 
[Tentor veze uz ukr. dt'tko, rus. dt'tka »Teufel« 
sto Vasmer veze uz djed, kao tabu]. 

Lit.: Tentor, ASPh 30, 189. Vasmer 1, 
353. 

dedo m = deda = deda (Kosmet) »1° 
sinonim djed, 2° tast, 3.° u djecjem jeziku: 
mjesec, kao planeta (Kosmet)«. Odatle: prid- 
jev na -in dedin (Kosmet). Ovamo zacijelo 
kao metafora: dedak m (Vuk, 18. v., Vojvo- 
dina) »sinonim budala« sa sufiksom -ak od 
ludak (v.). Toga sufiksa nema u dedeliti (Du- 
brovcani) »ludo govoritk. Postanjem je ono- 
matopeja iz djecjeg govora, a moze biti i 
posudeno iz tur. dede »Grossvater, Alter«. 

Lit.: ARj 2, 330. 331. Elezovic 1, 129. 

def m (Kosmet: udara u ~) »sinonim: 
daire (v.)«. Odatle indeklinabilni pridjev detii 
u vezi s biti »biti bolestan«. Postoji i kompa- 
rativ deflija (f, narodna pjesma), denominal 
na -iti deftli »lijeciti«, radna imenica na -cija 
defcija m (Kosmet) »covjek koji udara u 
daire za pare« prema f defcika (e < ij) »zena 
koja udara u daire za novac«. Balkanski tur- 
cizam arapskog podrijetla (ar. ddf > perz. 
def > tef I def »odbacivanje, otiskivanje«, 
defli) iz oblasti muzike i medicine: arb. def. 

Lit.: ARj 2, 331. Elezovic 2, 506. Skok, 
Sldvia 15,340., br. 163. GM 62. 



defendzati 



389 



dekret 



defendzatl, -dm impf. (17. v., Dubrovcani) 
»braniti«. Od lat. > tal. defendere, difendere 
(protivno offendere), od prefiksa de- > tal. 
di- i nepotvrdenog *fendere. Ovamo idu i 
pridjevi na sufiks -ivus, poimeniceni u z. r. 
defenziva f i ofenziva s pridjevima na -bn > 
-an defenzivan, ofenzivan. Neobican je u du- 
brovackom romanizmu najprije prijelaz lat. 
konjugacije -ere u nasu kategoriju na -ati, 
dok je u drugim primjerima obican prijelaz 
u kategoriju -iti: kiirit < currere, zatim pro- 
mjena d u dt To znaci da dubrovacki roma- 
nizam pretpostavlja morfoloski prezentski 
partikularitet lat. -do > rom. -dio. 

Lit.: ARj 2, 33'. REW 3 2517. DEI 1295. 

deferenza f (asimilacija i-e > e-e, 17. v.) 
= deferencija (14. i 16. v., Bozava, pravni 
termin) »rasprava«. Od tal. differenza (14.. v.) 
< lat. differentia, prijevod od gr. 6iacpopd, 
od kllat. differre, kslat. differrere. Zamjena 
di-de je venecijaniziranje. Internacionalni prid- 
jev indiferentan (negativni prefiks in- i' part, 
prez. differens) prosiren nasim sufiksom -bn 
> an, diferentan (Mljet) »razlicit«, 

Lit.: ARj 2, 331. Cronia, ID 6. Macan, 
ZbNZ 29, 206. 

degati se, -am impf. (18. v., Vuk, Kavanjin, 
cakavci) »prepirati se«. Apstraktum na -bba 
degba f »prepirka, rasprava«. Upor. degmati se. 
Ne ce biti od gr. bba\ »pravica, pravda« kako 
se predlaze u ARj. 

Lit.: ARj 2, 331. 

degenek m (narodna pjesma, pripovijetke) 
= denderek (Vuk) »udarac stapom po taba- 
nima«. Balkanski turcizam (tur. degenek) iz 
oblasti kazni: bug. degenek. Oblik denderek 
pretpostavlja umetnuto n pred dentalom, 
*dengenek, disimilaciju n-n > n-r i asimila- 
ciju d-g > d-d pod uplivom derati. U stvari 
je to onomatopeiziranje turcizma. 

Lit.: ARj 2, 331. '338. Tomanovic, IF 17, 
213. 

deglin m (Belostenec) »mac, noz«. Od njem. 
Degen prema srvnjem. -I'm < nvnjem. -lein. 
Lit.: ARj 2, 331. 

degmati, -am impf. (Lika) »biti, lupati«. 
Ako je tur. dog mek »lupiti«, nejasan je postu- 
pak s turskim infinitivnim sufiksom -mek > 
-mati jer se taj ne zadrfava u nasim glagol- 



skim turcizmima, nego se nadomjestava s 
gr. -isati (v.). Upor. denjati, koji je ekspresivan 
kao i ovaj, i depati. 

Lit.: ARj 2, 331. Skok, Sldvia 15, 340 
br. 164. 

depredati, -am pf. (16. i 17. v.) »smetnuti, 
skinuti s casti«. Od lat. > tal. degradare > 
digradare »isto«, prefiks de- > di- igradus »ste- 
penica« > grado, grad (internacionalna rijec). 
Internacionalno prema njem. na -frati < 
-ieren degradirati, -gradiram = (asimilacija 
e-a > e-e) degredirat (ZK) iz granicarskog 
njemackog. 

Lit:: ARj 2, 331. DEI 1236. 1300. 

dek m (Dubrovnik, Konavli) »izgovor«. 
Prema Budmaniju moze biti postverbal od 
dekati (v.), ali moze biti isto sto arb. deg m 
»List« < tur. dekk »friponnerie«. 

Lit.: ARj 2, 332. Skok, Sldvia 15, 340., 
br. 166. GM 63. 

dekan, gen. -ana m (18. v.) »1° najstariji 
medu kanonicima, 2° glavar fakulteta, 3° gla- 
var crkvenog kotara (slov. dekan pored tehant, 
na -ija tehantija »njegov teritorij ili cast« 
preko njem. Dechant)«, hrv.-kajk. arhidekan 
(Belostenac) = vicijaspes (ZK) < vice + 
archi + presbyter preko madz. esperest. Ucena 
rijec od lat. decanas > tal. decano, stallet, 
furl, degan, dean (odatle u Dubrovniku pre- 
zime Dianis); decanus je obrazovano s pomocu 
sufiksa -anus kao primdnus od primus (v.prman). 

lit.: ARj I, 109. 2, 332. Pletersnik 2, 568. 
REW* 2496. DEI 1221. Sturm, CSIK 6, 57. 

dekika f (narodna pjesma) = dektk, gen. 
-ika pored dakik (Kosmet) »sinonimi: cas (v.), 
trenutak (v.), posudenica: minuta, sekunda«. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
dakika od glagola dakka »klein schlagen«): arb. 
dokike pored dekika f, dektk = dakik m. 

Lit: ARj 2, 333. Elezovic 1, 121. GM 
59. Skok, Sldvia 15, 340., br. 165. Lokotsch 466. 

dekret A gen. -eta m (16. v.), ucena rijec u 
crkvenom znacenju »papina odluka, naredba«, 
danas opcenito administrativni termin »ukaz«. 
Odatle na lat. pridjevski sufiks -alls, poime- 
niceno u m. r. u pi. dekretali (17. v.) »papina 
odluka, crkvena naredba«. Denominal na -ati 
dekretati, -dm pf. (18. v.). Od lat. decretam, 
decretalis, srlat. decretare, izvedenice lat. part, 
perf. od decernere, prefiks de i cernere »vidjeti, 
resetatk. 

Lit.: ARj 2, 334. DEI 1229. 



dektes 



390 



dembel 



dektes m (Lika) »povodac od sindzira (v.) 
ili gvozda omotan na ular od kajisa«. Budmani 
sluti tursko podrijetlo. 

Lit.: ARj 2, 334. 

delet m (16. v., Marulio) »raskos«, pridjev 
deletan (15. v.), na -ati deletati (15. i 16. v.), 
u nasem jeziku denominal. Od lat. delectare > 
tal.-tosk. dilettare, odakle internacionalni tali- 
janizam poimenicen part. prez. na -ante dile- 
tant m (Zagreb i hrvatski gradovi) »1° glumac 
kome to nije struka, amater, 2° knjizevnik 
nestrucnjak«. Latinizam delektati, -am impf- 
(17. v., Dubrovnik). Tal. diletto je postverbal od 
dilettare; de mjesto tosk. di upucuje na sjevernu 
Italijuj delectare je iterativ od delicere, prefiks 
de- i/flcwe»primamljivati«. Upor. arb. dhelatar. 

Lit.: ARj 2, 334. DEL 1303. GM 84. 

deli, indeklinabilni pridjev kao epitet za 
alku i kad dolazi pred licno musko ili zensko 
muslimansko ili krscansko ime (npr. deli 
Asian-beg, deli Magda/ena) ili prezime (npr. 
Deli Simunovic, 16. v., danas haplologijom 
De/esinovic, ZK) = delija m (Vuk, 16. v.) = 
delija (Kosmet) »1° lako oboruzan konjanik, 
2° vezirov vojnik, 3° junak«. Odatle: pridjevi 
na -in i -ski delijin, delijinski > deUjski; apstrak- 
tum na -luk deliluk (Vuk) »ponositost, oho- 
lost«t hipokoristicke izvedenice na -ko, -konja 
de/ko i delkonja m »1° sila, Ijudetina, 2° ugic 
(v.)«; slozenice delibasa m (Vuk) »koji zapo- 
vijeda delijama, rodu lake konjice u turskoj 
vojsci koja je sluzila kao prethodnica i kao 
vod puta i koja je cinila hordu oblasnog vezira«; 
odatle pridjev na -in delibasin, poimenicenje 
na -lea delibasinica f»njegova zena«; de/lkan/lja 
m »momak«, od turske izvedenice na -11 od 
dellkan »luda krv« (prema ovom turcizmu obra- 
zovana je nasa rijec velikan, gen. -dna, v.): 
dellustavci, gen. deliustavaka pi. m. (Vuk) 
»treci dan po krsnom imenu« (v. ustavci); 
u toponimiji Delibiate (Vojvodina); denominai 
na -ati delijati se »hvaliti se«, odatle radna 
imenica na -as delijas m (Kacic). Balkanski 
turcizam arapskog podrijetla (tur. deli »ver- 
riickt, wild, tapfer« < ar. delll »lud«; delikanh 
»jeune homme«) iz oblasti vojnistva: rum. 
deliu »mutig, wohlgebaut«, bug. deli, delibasa, 
dellkanllja, cine, deli, ngr. prezimena tipa 
Delijdnis »hrabri Ivo«. 

Lit.: ARj 2, 334. 336. Mladenov 124. 
Lokotsch 506. Deny 339. Skok, Sldvia 15, 
341, br. 167. Elezovic 2, 505. Pascu 2, 130., 
br. 412. Miklosic 40. SEW I, 183. Lalevic, 
NJ I, 172. 



delikat (Perast) = delikat (Bozava), (sa 
zamjenom sufiksa -at koji se osjeca kao nas 
nastavak participa perf. pas. na -t drugim 
nasim sufiksom part. perf. pas. na -an; rije- 
dakslucajuitalijanizmima)<to/z£a«(Dubrovcani) 
= dilikan (17. v., Dubrovnik) »mekahan, 
slab, njezan, izabran«. Od tal. delicatoldilicato, 
mlet. delicao < lat. delicatus, obrazovano od 
prefiksa de- i iste glagolske osnove od koje 
je i delet (v., llcere < lacere »primamljivati«) 
s pomocu sufiksa -dtus. Kao internacionalan 
pridjev dobiva kod nas opci pridjevski su- 
fiks -bn > -an delikatan (tako danas opcenito; 
vec kod Obradovica). 

Lit.: ARj 2, 336. 397. Budmani, Rod 65, 
166. Crania, ID 6. DEI 1240. REW 3 2538. 

delubija f (Dubrovnik, Potomje) »pljus- 
taviiia kise, prolom oblaka«. Poluucena rijec 
od tal. diluvio m (14. v.) »inondazione pluviale« 
< lat. diluvium (od diluere, prefiks de- i luere 
— lavare). Femininum se objasnjava kao lat. 
n. pi. Glede di- > de- upor. fr. deluge »potop« 
i deferenca. Glede vt- > b upor. u Bergamu 
lubiac »divoratore«. Ovamo ide mozda kao ter- 
min naseg krsa (krasa) dullbaido- f »1° krska 
(kraska) uvala, 2° veca ponikva i slijepa do- 
lina koja se nalazi pod gustom sumom, pa je 
stoga mracna i veoma ogranicena vidika a 
usto tesko pristupacna, 3° velika dolina u 
divoseoskom Velebitu, 4° kod Lickog Lijesca 
ime sume, gora (oronium) i 5° selo (toponim), 
6° prezime: Duliba, Dullbic«. I taj se oblik 
moze objasniti lat. n. pi. kao delubija. Glede 
grupe vt > bi upor. Olib < alluvium, odali- 
bati. Metateza i-u > u-i nastala je mozda 
prema dubok. Na Sardiniji, u Bergamu i 
Piemontu diluviare je dobilo metaforicko zna- 
cenje prozdrljivosti, u duliba kao i u Olib 
odnosi se na rad voda, kise itd. Za dulibaldo- 
v. i do 1 . 

Lit.: ARj 2, 883. Dugacki, HE 5, 421. 
REW 5 2643. Zore, Tud. 1. DEI 1304. 

dembel m (Vuk) = dembel pored denbel, 
fem. dembela (Kosmet, ovdje imenica i prid- 
jev) = delben (narodna pripovijetka, meta- 
teza m-l > l-n) »covjek trom, lenjiv«. Odatle 
denominal na gr. -isati: dembelisati l (Vuk) i 
na -ija dembe/ija f Balkanski turcizam (tur. 
tenbel') iz oblasti moralnog zivota: rum. tembel, 
bug. dembel(iri), ngr. vteu.,jieXic„ arb. demel 
(Skadar). 

Lit.: ARj 2, 334. 336. Lokotsch 2064. Ele- 
zovic 1, 130. GM 63. Korsch, ASPh 9, 673. 
GM 63. 



deme 



391 



denjiz 



deme, gen. -eta n (Vuk) »sinonim: naramak 
(v.), svezanj, snop, breme« uz demet (BiH) 
[< tur. demet »snop, buket«]. 

Lit.: ARj 2, 336. Skdljic* 211. 

demek, prilog (Makedonija; govore ljudi 
koji ne znaju turski) »to jest, naime«. Balkan- 
ski turcizam (tur. demek olur ki) iz oblasti 
priloga: cine, demeq »c'est-a-dire«. 

Lit.: Pascu 2, 130., br. 407. 

deminjati, -dm pf. (Lika) »ostaviti s ne- 
pomnjom na takovu mjestu da se ne moze 
vise naci«. Budmani pomislja na tal. uceno 
diminuire < lat. diminuere (odakle je grama- 
ticki termin, deminutiv pridjev na -Tvus od 
part. perf. deminutus), ali se torn supozicijom 
ne objasnjava ni konjugaciom tip -ati < tal. 
-ire, niti znacenje. 

Lit.: ARj 2, 336. 

demir m »sinonim: zeljezo, gvozde«, samo 
kao epitet uz pendzer (u narodnoj pjesmi se 
odvaja sa se: na demir se pendzer naslonio, 
Vuk 3, 227), moze se ispustiti, i na -ft' demirli 
kapija (v.); slozenica: demir-trava f (Nis), 
koja se zove i ocobajka (v.). Odatle: radna 
imenica na -dzija demlrdzjja m (Kosmet) 
»kovac, gvozdar«. Takoder muslimansko licno 
ime Demir (Kosmet), odatle toponim na 
-ovac Demirovac (selo, Bosna) i slozenica 
Demir-kapija (toponim u Vucitrnu). Upor. 
starije slozeno ime Timur Leng > Tamerlan 
u Evropi. Balkanski turcizam (tur. demir) iz 
oblasti kovina: bug. demir. U hrv.-srp. je 
demir samo pjesnicki epitet koji nije uspio 
potisnuti zeljezo i gvozde. 

Lit.: ARj 2, 337. Elezovic 1, 130. Mladenov 
124. Lokotsch 508. 

demon m (14. v.), s pridjevom na -bsk 
demonski, demun (16. v.) > demunski, »zao 
duh«. Od lat. daemon (2. v.) < gr. 6cdu(i)v, 
gen. -ovoc; > tal. demone, internacionalna 
ucena rijec. 

Lit.: ARj 2, 337. DEL 1245. 

denak, gen. denka m (Mikalja, Bella, Stu- 
lic) = denjak, gen. denjka (Vuk; Kosmet po- 
red denjek, gen. denjka) »sinonim: tovar, 
bala trgovacke robe,'zavezljaj (v.), svezanj (v.), 
smotak (v.)«. Odatle: deminutiv na -ic denclc, 
pridjev na -bn decan (~a roba). Balkanski 
turcizam perzijskog podrijetla (perz. > tur. 
teng(e)ldenk(c) »poids, petite mesure, quart de 
drachme, Ballen«) : rum. tenghiu, bug. denk, pi. 



denkove, arb. denk-gu »Garbe, Band, Ballen« 
cine, tenghe »quart de drachme«, ngr. xeyYt- 
Upor. tek (v.). 

Lit: ARj 2, 337-8. Elezovic 1, 131. Pascu 
2, 169., br. 1061. Tiktin 1577. GM 63. 

denigati, -am pf. (Marulic) »ne dati«. Od 
lat. > tal. denegare, dinegare, ucena rijec, 
prefiks de i negare »nijekati«. 

Lit: ARj 2, 338. DEI 1248, 1309. 

dentijera f (Dubrovnik, Cavtat) »umjetno 
zubalo«. Od tal. dentiera, izvedenica s pomocu 
fr. -iere > tal. -iera < lat. -aria od lat. dens, 
gen. -lis »zub«. 

Lit.: DEI 1250. REW 3 2556. 

denuncijati, -am pf. (14. v., Krcki statut) 
»tuziti«, danas opcenito prema njem -ieren > 
-irati denuncirati, -nuntirdm pf. »prijaviti«. Post- 
verbal denuncila f (14. v.) »tuzba« = (disimi- 
lacija n-n > n-l') deluncija f (Dubrovnik, Zore). 
Od lat. > tal. denuntiare (prefiks de i nuntiare, 
denominal od' nuntius), ucena rijec. 

Lit: ARj 2, 338. DEL 1251. 

denjati 1 , se, -am impf. (Perast, Boka, Krtole, 
Dubrovnik, Cavtat, Cilipi, Bozava, Kuciste, 
Sibenik) »(u)dostojati se« (prevedenica). Pridjev 
na tal. -ofo < lat. osus: denjoz (Sibenik, 
Kuciste) »koji hoce nesto da ucink. Postverbal. 
s tal. prefiksom des- < lat. -dis dezdenj m 
(16. v.) »preziranje, nemarenje« od impf, 
na -va- dezdenjavati, -dm »ljutiti se«. Od tal. 
degnare < lat. dignare, denominai od pri- 
djeva dignus, disdegnare < vlat. disdignare 
mjesto kllat. dedignari. Upor. arb. denjoj 
»wiirdige«, denj (Skadar). Internacionalni ap- 
straktum na lat. -tate > -tet dignltet m »do- 
stojanstvo«. 

Lit: ARj 2, 338. 368. Crania, ID 6. REW 3 
2639. DEI 1235, 1334. 

denjati 2 , denjam impf. (Dalmacija, Pod- 
gora /-?/, Pavlinovic) (fe-) »koga mlatiti sa- 
kom«. Ekspresivan glagol koji nije dovoljno 
utvrden u narodnom govoru. Upor. degmati 
i depati (v.). 

Lit: ARj 2, 338. 

denjiz m (narodna pjesma) »sinonim: more«. 
U narodnom govoru nije potvrdeno. Upor. 
bug. slozenicu denizkadaif m »lisaj«. Od ar. 
deniz > tur. denis istog znacenja. 

Lit: ARj 2, 338. Mladenov 124. 



depati 



392 



dereglija 



depati, depam impf. (Dubrovnik) prema pf. 
depnuti, -nem (Vuk) (po-, z~) pored depili, 
-am (Vuk) »biti, tuci, udariti, lupiti«. Pf. 
podepati, pbdepdm (Dubrovnik) »pogaziti«; zde- 
lati se metafora je »odebljati, ogojiti se«. To 
znacenje ima pejorativni pridjev z. r. d'epna 
f (Vuk, Dubrovnik) »zdrava i debela djevoj- 
cura ili zenturina«, pridjev na -ost depnast = 
depna, s prefiksom i- zdepast = zdepnast 
(Vuk), zdenkast (Vuk, Boka). Nejasna je va- 
rijanta snepast (Brae) »covjek malen, a preko 
mjere tust«. Upor dezjnekast (Lika) »malena 
i debela stasa«. Upor. za takov semanticki 
razvitak nalupati se »najesti se«. U Lepetanama 
(Boka Kotorska) k mjesto p dekoti, dekdm 
(na-, iz-} »lupati«; zdeknuti, -nem (Dubrovnik) 
»1° udarcem odbaciti neki manji predmet, 2° 
krepieren«. Te izmjene u suglasniku dokazuju 
da se glagol osjecao kao ekspresivan, onomato- 
pejski. Upor. jos moguce veze s ekspresiv- 
nim glagolima degmati (v.) i denjati (v.) koji 
su takoder semanticki zajedno vezani. Pred- 
laze se prasrodstvo s gr. 6ei|>ff> »knete, walke«, 
arm. top'el »schlagen«, ie. dept- »stampfen, 
stossen, kneten«. 

Lit: ARj 2, 338. 10, 224. BI 2, 835. To- 

manovic, IF Yl, 208. Pedersen, KZ 36. 323. 

38, 342. WP 1, 786. Petersson, KZ 47, 285. 
Loewenthal, KZ 37, 389. 

depozit m (15. — 17. v., i danas kao sudski 
termin) »ostava«. Ucena rijec. Od lat. depo- 
situm (poimenicen part. perf. od deponere, 
prefiks de i panere »postaviti«) > tal. deposilo; 
lat. depostum nalazi se u fr. depot koje se 
kao internacionalni francuzizam uporebljava 
i kod nas kao bankarski termin. Odatle i 
amerikanizam dipa (ZK) »stanica, kolodvor«, 
rijec koju donesose ljudi sto idahu na rad 
u USA. Ovamo ide jos apstraktum na -jo 
dispozicioni (17. i 18. v.) = (danas obicnije na 
-icija < lat. -itio) dispozicija, pridjev na -ivus 
prosirena na -bn dispozitivan, propozicija, 
prepozidja. 

Lit.: ARj 2, 339. 415. DEI 1253. 

depsti, debem impf. (Srbija: Vranje, Les- 
kovac i okolica) »vrebati, pruziti«. Potvrdeno 
samo u prezentu. Ne zna se afektivna vrijed- 
nost. Nije zrelo za etimologiju. 

Lit: ARj 2, 339. 

deputat, gen. -ata m (18. v.) »poslanik« = 
(prema njem. Deputierter sa zamjenom njem. 
docetka -ter > -be) deputirac, gen. -irca 
(18. v.). Poimenicen part. ' perf. na -atus 



deputatus »izabran« od deputare [> tal. de- 
putatoj, prefiks de- i putare »odrezati, cijepiti«. 
Odatle apstraktum na -io, gen. -ionis > -atio > 
-adja deputacija f »delegacija«. Ucene rijeci. 

Lit: ARj 2, 339. DEI 1254. 

der m (Perast) = dero (Rab) = (sa rom. 
dvoglasom ie) der (Crmnica, Budva, Ljubisa, 
Tivat, Prcanj) »1° vapnena zemlja zute boje, 
ledina, ni kam ni zemlja (mrvi se, der se ore; 
ima sikare; nije plodna; u njemu bude mas- 
lina); 2° toponim«. Augmentativ na -ina 
dericina (Dubrovnik) = derma (Prcanj). Odatle 
mozda na -oca Deraca (lokalitet, Bogdasic). 
U srednjovjekovnim listinama derrus, derrum, 
darrus. Sa dvoglasom e > ia dara (Sutomore). 
U Budvi se razlikuje der i pentdl, u Prcanju 
deru je slicno zeg, samo taj ljuci. Jednu strminu 
od dera zovu u Prcanju Prljaga. Prema Alessiu 
predilirska je rijec darrajderra, srodna sa 
terra, tellus, prema Skoku ilirsko *darno\ 
derno, arb. djerre (Gege) »Brach«, djerr,-i 
»Brach, Brachacker«. 

Lit: ARj 3, 4. Kusar, Rad 118, 22. ASPh 

2, 582. Skok, ZRPh 54, 459. Alessio, REB 

3, 249-251. DEI 1258. Petkovic, JF 17, 289. 

dera f (Novi Marof, hrv.-kajk., i slov. 
dera »D6rrboden«) »sinonim: tlaka, robota«. Iz 
srvnjem. derre, u korusko-njem. dar. 

Lit.: ARj 2, 339. SEW 1, 184. Strekelj, 
ASPh 14, 521. Pletersnik 1, 132. 

derbedenica m (Vuk, s disimilacijom r-r > 
r-n) = derbederina m (s augmentativnim su- 
fiksom, narodna pjesma) »sinonimi: skitac, skit- 
nica«. Od tur. derbeder »prosjak, skitac«. 

Lit. : ARj 2, 342. 

deredza f (Bosna i Hercegodina) = dered&a 
(Kosmet) »stepen, stanje«. Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (ar. deredze) iz oblasti 
turske uprave: bug. deredze n. Zamjena docet- 
nog -e > -a je kao u casa (v.). 

Lit.: Elezovic 2, 506. Mladenov 125. 

dereglja f = dereglija (Vuk) »veliki ca- 
mac«. Od madz. dereglye, odakle su i drugi 
nazivi za splavi na rijekama kao kerep (v.), 
komp (v.). Ova se madzarska rijec nalazi i u 
slovackom i u ceskomoravskom. Stoji zacijelo 
u vezi s plovidbom na Dunavu. Etimologijski 
nije objasnjena. Pomislja se na tursku izve- 
denicu na -li: dirakli (se. garni > demija,\). 
Bila bi prema tome identicna s direklija (v.), 
koja ima sasvim drugo znacenje. 

Lit: ARj 2, 342. Gombocz - Melich 1321. 



deres 



393 



desenJEti 



deres m (Posavina, Hrvatsko Primorje, Me- 
dumurje) »konj bijel a malo ridasi«. Odatle 
na -ka dereska f. Od madz. izvedenice deres, 
od ugrofmske rijeci der »pruina« s pomocu 
sufiksa -es (upor. bi'rus), a nalazi se jos kao 
posudenica u rumunjskom, ukrajinskom i slo- 
vackom. Od iste madzarske rijeci je i derez m 
(Vuk, Srijem) »klupa pri kojoj je privezan 
onaj kojemu se daju batine«. I ta se nalazi u 
slovenskom, njemackom, prikarpatsko-ruskom, 
slovackom i rumunjskom. 

Lit: ARj 2, 342. Gombocz - Melich 1316. 
1324-1325. 

dereza f (Sulek) = derezga (Sulek) »divlji 
persun (v.)«. Prvi oblik nalazi se i u drugim 
slavenskim jezicima, kao rus. dereza »galium 
aparine«. 

Lit.: ARj 2, 342. Vasmer 1, 342. 

derman, gen. -ana m »lijek« = derman, gen. 
-ana (Kosmet) m »izlaz, spas«. Balkanski tur- 
cizam perzijskog podrijetla (perz. > tur. 
derman »rjesenje, lijek, snaga, sposobnost«) iz 
oblasti medicine: arb. derman m »Heilmittel«. 
U ARj nije dobro protumaceno znacenje 
rijeci. 

Lit: ARj 2, 344. Skok, Sldvia 15, 341., 
br. 171. Elezovic 1, 131. GM 64. 

dernek m (Vuk, Bosna i Hercegovina, 
Dubrovnik, Cilipi) = dernek, gen. derneka 
(Kosmet) = drnek (sjeverna Dalmacija, 
Pavlinovic) »1° sinonimi: sajam (v.), vasar 
(v.), 2° kao mamurluk i nesposobnost za rad 
(Kosmet)«. Odatle na -usa drnekusa f »vinova 
loza crnog grozda (Dalmacija)«. Od tur. 
dernek »veselje, svadba, pirovanje, igranka, lum- 
peraj«. 

Lit: ARj 2, 344. 785. Elezovic 1, 131. 

dert m (Vuk, 18. v., Kosmet, Bosna i 
Hercegovina) = dna f (jedanput, 18. v.; nije 
potvrdeno u narodnom govoru) »sinonimi : mu- 
ka, nevolja, briga, jadi«. Odatle: indeklinabilni 
pridjevi na -li dertli, koji moze imati komparativ 
dertlji, na -bn drtan, -tna (Martie, Pavlinovic, 
Dalmacija), mozda odredeni derni (Vuk) »ne- 
srecan, jadan« (taj posljednji moze biti i 
Tinakrstavanje hrv. pridjeva od drijeti, v.). 
Balkanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
dard, istog ie. korijena kao nase derati > tur. 
dert') iz oblasti osjecaja (tip sevdah): bug. derd 
pored dert, arb. dert-di »Schmerz«. Odatle 
jos slozenica muladert i denominali na -ovati 
dertovat, -ujem (Kosmet) i na -iti razdertiti 



se, -im pf. »sinonimi: raskariti se (v.)i zabr- 
nuti se«. 

Lit: ARj 2, 344. 794. 7, 132. Elezovic 1, 
132. Skok, Sldvia 15, 341, br. 173. GM 64 
Miklosic 42. SEW 1, 185. 

derveciti se (Vuk) pored pf. oderveciti se, 
odervecim »nagnuti se na) stranu« f= odevre- 
citi se, BiH]. Isto znaci oderveljiti se, oder- 
veljtm (Vuk). Taj nije potvrden bez prefiksa. 
[< tur. devrik »prevjesen, prevaljen«]. 

Lit: ARj 8, 578. Skoljic 498. 

derven, gen. -ena pored derven m (Kosmet) 
»1° vazdusnoj struji izlozeno m,esto, 2° sino- 
nim: klisura (v.)«. Toponim Dementa f (Bosna, 
femininum prema klisura). Balkanski turci- 
zam perzijskog podrijetla (perz. slozenica 
der »vrata«, u prasrodstvu s dvor, v, bend 
od inf. benden »zatvoriti, upor. Na Bendbasi, 
Sarajevo; svezati« > tur. narodsko dervent 
»tjesnac, zdrijelo«): bug. dervent, arb. derven 
»Engpass« (-t otpalo jer se identificiralo s 
padeznim nastavkom, odatle derven u Kos- 
metu). 

Lit.: ARj 2, 344, Ekzovic 1, 131. GM 64. 
Mladenov 125. Vasmer I, 340. 

dervis', gen. -isa m (Vuk, 15. v.) = dervis 
(Kosmet) »muslimanski redovnik, kao ka- 
ludjer, fratar«. Odatle: pridjev na -ski derviski 
(Vuk), augmentativ na -ina dervisina m (Vuk). 
Nalazi se i u toponomastici. Balkanski turci- 
zam perzijskog podrijetla (perz. derves »pro- 
sjak« > tur. narodski dervis) iz oblasti musli- 
manske religije: bug. dervis(in), cine, dirvis, 
ngr. VTepPtonc/oep-. 

Lit. : ARj 2, 345. Elezovic 2, 506. Mladenov 
125. Pascu 2, 131,. br. 418. 

dervis 2 , gen. -isa m (Vuk) »siljak od gvozda 
kod cizmara, opancara, curcija«. Od tur. 
direvij 

Lit: ARj 2, 344. 

desen j ati, -flaa pf. (17. v.) »naumiti, izu- 
miti«. Postverbal desenj »namjera«. Impf. 
disenjdvati, -senjdvdm (Potomje) »crtati«; (na)- 
sinjdti (ZK) »nisaniti, ciljati«. Od lat. designare 
(prefiks de i signare od signum) > tal. uceno 
designare »indicare« i disegnare, postverbal 
disegno »progetto«. Internacionalno prema njem. 
-ieren > -irati designirati, -signiram. Preko 
njem. segnen (< lat. signare} > zegnjati (ZK) 
samo u formuli bog zegnja(j) »bog blagoslovi« 
koja se kaze kad tko sretne ljude pri rucku. 

Lit: ARj 2, 348. REW 3 2596. DEI 1260. 



deset 



394 



desiti se 



deset (Vuk) »10«, baltoslavenski i svesla- 
venski glavni brojnik, iz praslavenskog doba, 
indeklinabilan danas u knjizevnom i sao- 
bracajnom jeziku koji se na njemu osniva. 
Nekada se deklinirao kao imenica deklinacije 
i, tako u stcslav. Bio je prema tome apstrak- 
tum po toj deklinaciji i odgovarao po znacenju 
gr. bzxcu;, -dooc, koja je rijec postala inter- 
nacionalna: dekdda f. To je bilo i prvobitno 
znacenje: deset je znacilo »prva dekada«. Da- 
nas se moze deklinirati samo u narjecjima, 
upor. desetim Ijudem (ZK) »desetorici ljudi«. 
Izvedenice su: na -dk desetak, gen. -dka m 
(ZK) »1° kabao koji sadrzi deset polica, 2° 
razna druga znacenja«, na -aia desetaca f 
(Boka), na -acka i -akinja desetacka f = deseta- 
kinja i »bacva«, na -ica desetica f (Mostar) 
»banka od deset kruna«, na -ina i -inja de- 
setina f (Vuk, i u drugim slavenskim jezicima) 
»1° deseti dio, 2° decima« = desetinja, odavde 
na -ak i -car desetinjdk m = desecdr, gen. 
-dra (Vuk, 14. i 15. v., Crna Gora) »1° onaj 
koji kupi desetinu, 2° koji zapovijeda 10 
vojnika«, na -nik desetnik (i u drugim slaven- 
skim jezicima) »u novije vrijeme kod neka- 
danjeg hrvatskog domobranstva za kaplar < 
tal. caporale, njem. Korporal«, na -rijak de- 
setnjdk O'edanput, 18. v.), na -ar desetar, gen. 
-dra m »isto sto desecar«; na -hBa desetka f 
(18. v.) = desetka (Kosmet) »karta, tramvaj 
broj 10«. Pridjevi na -w od desetak, gen. 
desetka u odredenom vidu: desecani (Vuk, glede 
-cani upor. desecdr i devecani, odavde c i u 
desecdr) »u koga je deset dijelova ili stvari« 
i deseti, koji je sveslavenski, na -erl-or de- 
seter = desetar. Odatle slozeni pridjev dese- 
terbstruk, poimenicenfa na -ica desetericaj 
-erica f = sr. r. desetero, denominal pf. raz- 
deseteriti »razdijeliti na 10 dijelova« pored impf. 
razdeseterivati. Pridjev deseti poimenicuje se 
s-bk: desetak, gen. -tka m. Odatle denominal na 
-ovati: desetkovati, -ujem i (od desetina) desetino- 
vati te na -iti, odatle pf. razdesetiti, razdesetim. 

Druga dekada oznacuje se u stcslav. sin- 
tagmom ieabm, na desete (16k. sing.), dva na 
desete i tako sve do devetnaest. Ta sintagma 
stegnuta je danas u jednu rijec zbog brzine 
potrebne pri brojenju, i to tako da su ispus- 
teni suglasnik d i samoglas e: jedanaest, dva- 
naest, petnaest, sesnaest, sedamnaest, osamnaest, 
devetnaest. U narjecjima nastaje suglasnik j iz 
drugog dijela silaznog diftonga ae > aj: jedin- 
djst (ZK) itd. U ostalim dekadama do sio ne 
gubi se nista u knjizevnom i saobracajnom, 
jeziku koji se na njemu osniva: dvadeset, trideset 



itd. do devedeset; deset u ovoj slozenici je 
stari genitiv plurala deklinacije na -/. Odatle je 
prenijet gubitak docetnog -e i u sintagmuyerfm? 
na desete. U narjecjima ima i ovdje kracenja. 
Ispusta se d, ali se ne ispusta e : dvajset prema 
trideset, pedeset itd. (ZK). Prema tome staro- 
slavenski dekadski sistem brojenja ocuvao se 
do danas za razliku od Kelta kojih se vigezi- 
malni sistem djelomice ocuvao u francuskom 
(80 = quatre vingts). Oba sistema potjecu od 
brojeva prstiju. Broj prstiju na ruci odgovara 
dekadskom sistemu, a broj svih prstiju na raci 
i na nozi vigezimalnom. To misljenje potvr- 
duje i etimologija. 

U brojniku deset suglasnik s nastao je iz ie. 
k > s, a e iz palatalnog nazala e (stcslav. 
desjtb, rus. desjatb, polj. dziesiec) < ie. m. 
Docetno -10 je isti sufiks koji npr. i u vlast f. 
Tako je i u baltickoj grupi: stlit. desimtis, 
danas desimt = arb. dhjete = u sanskr. da- 
catis, gr. batcu; »dekada«, dok je taj brojnik u 
lat. decern, gr. oexa, sanskr. daca, avesti dqsa, 
njem. zehn, bez sufiksa za apstrakta. Ie. 
oblik dekm je prema tumacenju kompara- 
tista slozenica koja u prvom dijelu de- sa- 
drzi brojnik dva, a u drugom km rijec srodnu 
s njem. Rand »ruka«. Prema ovom tumacenju 
brojnik je znacio »dva maha rukom«. Rumunji 
posudise od Slavena u potpunosti dekadski 
sistem. Njihovi brojevi unsprezece itd. tacno 
odgovaraju stcslav. sintagmi jedtnt na de- 
sete, patruzeci opet tacno cetyre desetb. 

Lit.: ARj 2, 348. 351. Miklosic 43. SEW 1, 
187. Bruckner 110. Vasmer 346. Trautmann 
53. Mladenov 125. Elezovic 1, 132. GM 86. 
Boisacq* 172. Meillet, BSLP 29, 29-37. 
RSI 3,166. Iljinski, ASPh 34, 5-6. Sturtevant, 
AJPh 48, 247. i si. Corovic, ASPh 29, 509. 

desijeza f (samo kod Mencetica, u stiho- 
vima: nu Hepe nje kosi [ pomisli malo svaki 
desijezpm (var. lectio s desizom) ke nosi I za 
gizdu vas zitak) poklapa se sa tal. deslo I disio 
(16. v.) »desiderio« kao i sa ucenom desidia 
(14.-16. v.) < lat. desidia »piacere, pigrizia«, 
*desedium, od sedere. 

Lit.: ARj 2, 354-5. Skok, PPP 18, 297. 
REW 3 2590. DEL 1260. 1261. 

desiti se, desim (Vuk, do- u narodnoj pjes- 
mi, za-) = desit se pored des'ii (Kosmet) 
»dogoditi se, nalaziti se negdje, sresti, naba- 
sati« s prefiksom vs- > u-: pf. udenti (se) 
»urediti, ugoditi« prema iterativu udesavati, 
udesdvdm, koji sadrzi dva infiksa -a- i -va- 
sa s iz prezenta, stcslav. desg, unijetim ana- 
logijskim putom i u inf., odatle part. perf. 



desiti se 



395 



despauzen 



pas. udesen pored udesan »u redu, dobro ude- 
sen, prikladan, zgodan«. Isto vazi i za impf, 
od desiti se desavati se »dogadati se« kao i 
naudesavati se, -am »sinonim: nauredivati se«. 
Odatle: postverbal des m. »sinonim: sreca, 
fatum«. Taj je danas opcenit u knjizevnom 
jeziku samo s prefiksom u- istog znacenja 
kao u ubog (v.): udes m (prema Vuku u jugo- 
zapadnim krajevima) »fatum«, odatle pridjev 
na -bn udesan (juznozapad) »nesrecan«, neudesan 
(Dalmacija, Podgora /?/, Pavlinovic) »nesre- 
tan, nezgodan, dosadan«. Ali bi mogao biti i 
prefiks 6- ako se misli na Park? koje predeci 
niti udesavaju sudbinu ljudi. Pridjev na -bm, 
od postverbala des u odredenom vidu desni 
»fatalan« pozna samo Kavanjin. Taj se nije 
mogao odrzati zbog homonimije s desni »dex- 
ter«. Osnova igra veliku ulogu i u antroponi- 
miji: Desa hipokoristik od Desanka, Desivoj, 
Desinar, Desislav, Desirad, hipokoristik Desisa, 
u toponimu Desivojce (Kosmet, 1764.). Gla- 
gol je uglavnom samo juznoslavenske kreacije. 
Od drugih slavenskih jezika samo u stces. 
podesiti'l'udesiti, u rus. je samo u rus. -stcslav. 
tekstovima. Ne nalazi se u baltickoj grupi. 
Upor. arb. ndich »befinde mich« < ie. dek + 
-sko, ndesh »susretam«. Osnova je ista koja i u 
desan (neodredeni m pridjeva dolazi samo uz 
put i dot), odredeni desni, desna (Vuk ga po- 
stavlja na prvo mjesto) »dexter« = desni 
(Kosmet), poimenicena s -ica'desnica (13. v., 
takoder prezime; takoder u drugim slavenskim 
jezicima). Rijec desnica igra ulogu u fol- 
kloru, znak je srece, desnicom se daje vjera 
i pozdrav od najstarijih vremena; desna 
je najvjestija u radu. Protivno je lijevi (v.). 
Korijen moze biti srodan i s brojem deset (v.) 
jer obje ruke imaju deset prsti. Rijec je sla- 
venska iz praslavenskog doba, baltoslavenska 
i ie. Odatle: prilog desno, nadesno. Pridjev je 
poimenicen sa -jak desnjak, gen. -aka m (Vuk) 
= desnjak, gen. -dka (Kosmet) »1° vo ili 
konj iz sprege koji se hvata s desne strane, 
2° alat kojemu je ime zenskoga roda kao 
bradva, 3° marijas ili petka na kojem Bogo- 
rodica drzi Krista na desnoj strani (Lika)«, 
na -jaka desnjaka f »kokos kojoj je uhor na 
desnoj strani«, na -jakinja desnjakinja (Lika) 
»novac desnjak«. Slozenice: desnoruk (protivno 
od Ijevoruk) (Stulic, Jambresic). U toponimiji 
Porfirogenetov Desnik (Dalmacija). U baltic- 
koj grupi: lit. desinas »desni«, desine »desnica«, 
u sanskr. daksinas »desni, valjan« i avesti 
dasina »desni«. Pridjev je izveden od ie. os- 
nove dek- »uzeti rukom, primiti, pozdraviti, 
sve radnje koje se obavljaju rukom«, s pomocu 



opceg pridjevnog sufiksa -inu, dok je formant 
-n dosao neposredno na suglasnicku osnovu 
u slavenskim jezicima: dehn- > *desn-, tako 
da je a < 6 umetnut u suglasnickoj grupi sn 
u docetku. U stcslav. postoji t mjesto formanta. 
n: desti, odatle sa sufiksom -bn slov. desten. 
Upor. arb. djathte i lat. dexter. 

Lit.: ARj 2, 345. 355. 356. 359. 792. 8, 106 
BL 2, 622. 767. Elezovic 1, 132. Miklosic 43 
SEW 187. Vasmer 345-246. Mladenov, SIdvia 
% 744. Trautmann 53. WP 1, 783-784. Joki, 
Studien 60-61. Boisacq 3 172-173. 177. 521 — 
522. Meringer, IF 17, 159. i si. Bulat, JF 
5, 143. Bruckner, KZ 46, 211. NJ 1, 245- 
246. Hirt, LF 31, 4. 14. Brugmann, LF 24, 
74. Resetar, ASPh 36, 547. Rozwadowski, 
RSL 2, 111. GM 69. Ramovs, CSJK 3, 43- 
45. Giintert, LF 27, 1. i si. 

deskiiriti, -im impf. (Molat) »razgovarati« 
= diskurit (Dubrovnik, Cavtat) pored diskd- 
rat, -am. Od tal. discorrere < lat. discurrere 
(prefiks dis- i currere). Odatle poimenicen 
part. perf. discursus > tal. discorso > diskoras, 
gen. diskdrsa (Dubrovnik, Cavtat) »razgovor«. 

Lit.: REW* 2663. DEL 1332. 

desni, gen. -desni (Vuk, 16. v., f. pi. po 
deklinaciji i) = desna f (18. v., po deklinaciji 
a, Dalmacija) = desii, gen. desii (Vuk, Crna 
Gora, za -sli > -sli upor. sljiva, v.) = dlesna, 
gen. dlesne (dva pisca cakavca, Korizmenjak, 
Mihelandelo; nije potvrdeno u danasnjem go- 
voru, upor. slov. dlesna) »gingiva«. Oblik desii 
se moze tumaciti na dva nacina: disimilaci- 
jom dentala d-n > d-l, drugim sufiksom -slo 
mjesto -sna (to je manje vjerojatno jer rijec 
ne znaci orude). I ta disimilacija izazvana je 
kao i cakavski i slovenski oblik s umetnutim 
/ izbjegavanjem homonimije s desni (v.). Upor. 
i polj. dziqslo. Vokal e je nastao iz palatalnog 
nazala e (strus, djasnd, pefj. dziano, u narjec- 
jima dziqsna). Sveslavenska rijec iz prasla- 
venskog *desn-. Sadrzi pridjevsku izvedenicu 
obrazovanu s pomocu -sufiksa -sna od osnove 
de- koja se nalazi u lit. dantis = lat. dens, 
gen. demis, polj. dziegna < ie. korijena dent- 
»zub« koja je kod nas ocuvana samo u korijenu 
*ed > jesti (v.). Znacila je dakle prvobitno 
»zubno meso koje igra kod jela vaznu ulogu«. 

Lit.: ARj 2, 355. 472. Miklosic 43. SEW I, 
190. Bruckner 108. Vasmer 345. WP \ 120. 
Mikkola, RSI 1, 19. Schwyzer, KZ 57,259. 

despauzen, u pismu vladike crnogorskog u 
recenici: manastiri... despauzeni od placenika 
(1770), od pf. despauziti, -im koji nije po- 
tvden. Znacenje nije utvrdeno, ali se cini da 



despauzen 



396 



destregati 



znaci »pokrasti, oplijenitk. Zbog toga Budmani 
misli da bi moglo biti tal. dispogliare < lat. 
despoliare od spolium, mlet. despogiar. Time 
se ne objasnjava dvoglas au niti tip konjuga- 
cije. Talijanski glagoli na -are idu redovno u 
klasu -ati. Mozda je hiperkorektan oblik 
mjesto *despozan. 
Lit.: ARj 2, 357. REW* 2602. DEI 1349. 

desperati, -am pf. (15. v., Marulio) = 
desperati (16. v.) = desperat (se) (Rab, Bo- 
zava) = disperati (16. v.) = dUpirati (16. v.) 
prema impf, na -va- desperdvati, -speravam 
(17. i 18. v.) = desperdvati se (18. v.) »ocaja- 
(va)tii. Pridjev desperan (Perast, Dubrovnik, 
zamjena lat. > tal. -atus nasim nastavkom 
participa pas. -ari) = disperan (Kuciste) 
»tuzan«. Poimenicen part. perf. u m. r. des- 
perat = desperat m, odatle na augmentativni 
sufiks tal. -one > -un disperadiin m (Kuciste) 
»tuzan«. Apstrakti na -io, gen. -tonu despera- 
cijon m, f-(16. v. i danas u primorskim grado- 
vima) = desperacijun f = desperanje u (17. 
i 18. v.) = despiranje (16. v.) = sa -atto > 
-adja desperacija f (Zelic) = desperacija (Za- 
greb), pridjev desperatan. Od lat. desperare 
(prefiks de- i sperare »nadati se«) > tal. dispe- 
rare. 

Lit.: ARj 2, 357. 360. 416. Kusar, Rad 118, 
25. Crania ID 6. REW* 2599. DEI 1347. 

despet m (Vuk, 16 v., Perast, Dubrovnik) = 
despet (Lika, Istra) = despet (Rab, Bozava, 
Hrvatsko Primorje, Hvar, Brae, Vis, Solta) = 
(za)despet (Solta, Okriik) = dispet (Solta) = 
dispet (Korcula) = dispet (Sibenik) »prkos, 
inat«. Pridjev na lat. -osus > tal. -oso despetoz, 
prosiren na -hn > -an despetozan (Dubrovnik) 
»prkosan« = dispetozan (Korcula). Denominal 
(na)despetiti, -im (Lika) »(na)prkositi«. Od 
lat. despectus, part. pf. od despicere, prefiks 
de i -spicere »gledati« > tal. dispetto, dispettare, 
dispettoso. Arb. dispensent. Sa prefiksom re-: 
lat. respectas > respekt (Zagreb), na njem. 
-ieren respektirati, -am, takoder sa sp mjesto 
sp, prema tal. respetto > rispeto, prilog respeta 
prosim boga i njl (ZK). 

Lit.: ARj 7., 357. 360. 7, 262. Hraste, Rad 
272, 36. Kusar, Rad 118, 24. Crania, ID 6. 
REW*2598. GM 68. DEI 1348. 

despot m (14. v.) = desput (15. v.) = 
despota m (jedna potvrda, prema tal. despota) 
»1° jedan od najglavnijih dvorana na staro- 
srpskom dvoru, 2° (nakon propasti Srbije) 
starjesina, zamjenik, vladar, guverner, 3° 



(prema Vuku u Srijemu) brat sogoricina 
muza, prema f despotica »zena despotova«, 4° 
prezime«. Pridjevi na -ou despotov, poimenicen 
na -ina despotovina f (Vuk) »zemlja, kojom 
upravlja«, na -bsk despotski. Arb. despot. De- 
nominal na -ovati, -ujem despotovati, -ujem. 
Apstrakti na -ija despotija = na -stvo despot- 
stvo = na -ina despotina. Od ,gr. oeajtOTnc, 
»1° bizantinski naslov dvorske casti > srlat. 
despotus > tal. despota, 2° (u novogrckom) 
biskup (odatle prevedenica vladika m)«. U 
15. v. despind f »1° despotova zena, 2° zensko 
ime (takoder bug.)« < biz. Seairaiva (pi = i), 
odakle hipokoristik Despa, odatle prezime 
Despic. U Dubrovniku se prevodi ngr. r\ Se- 
airaivic, »(ma)demoiselle« sa vladika f »gospo- 
dica«. Upor. kod Lucica Pavica Zorzi i Ane 
Malipiero, vladike mletacke, upitase ga. U vlady- 
ka > vladika i u dubrovackom vladika, dem. 
vladicica sufiks nije isti (v.). U prvom je -yka, u 
drugom je deminutiv kao u imenima biljki (v.). 

Lit.: ARj 2, 358. Vasmer, GL 51-52. 
DEI 1263, GM 84. 

desputati, -am impf. (15., 17., v., Marulic, 
Jerkovic) = desputati (17. i 18. v.) = disputati 
(Marulic) = disputati (16. v.) = prema njem. 
-Ieren > -trait dlsputirati impf. (Antun Dal- 
matin) »raspravljati«. Odatle postverbal disputa 
t = disputa f »preprika rijecima«. Radna 
imenica na -avac disputavac, gen. -vea (16. v.). 
Od lat. > tal. dlsputare (prefiks dis, prema 
mlet. des- i tutore »misliti«). 

Lit.: ARj 2, 415, 416. DEI 1351. 

destar, destra (16. v., Hektorovic) »1° vjest« 
= destar pored destar, f destra (Vedice) »2° 
lijep«, slov. bester (unakrstenje sa bister) 
pored dester »3° munter, wachend, lebhaft, 
gewecht, 4° hiibsch, schon«. Poimeniceno: 
destro n (Dubrovnik, Cavtat, Zore) = djestro 
(17. v., pseudojekavizam) = destar, gen. -tra 
(ZK, Vrbnik, Dubasnica) = dester (Susnjevo 
selo, Cakovac, Ogulin) »zahod, nuznik, kondot 
(Malinska, Korcula) = kondflt (Boka), ka- 
marin (sada, Korcula), sekret (ZK), provaza 
(Krk)«. Od tal. pridjeva destro (14. v.) »attivo, 
lesto, abile« (< lat. dexter}, destro m »Abort«. 

Lit.: ARj 2, 359. 360. 452. Skok, ASPh 
33, 361. Budmani, Rad 65, 165. Zore, Rad 
108, 130. 138. 66. Ribaric, SDZb 9, 143. 
Pletersnik 1, 23. 133. Mussafia, Beitrag 180. 
REW» 2618. 

destregati (Perast) = destregdt (Crmnica) 
= destregati (Molai) — destregati se, -am = 
distrigai se (Rab) »rijesiti se« = distrigai 



destregati 



397 



deventati* 



(Zrnovo) = destrigat, -dm pf. (Smokvica, 
Korcula) = (str > str kao u ostar) destregdt 
(Bozava) = destergati (Vragada) = destrigat 
(Hvar) »1° osloboditi sto, osloboditi od cega, 
dovrsiti, dokoncati, 2° trositi bez racuna 
(Hvar)«. U Pivi-Drobnjaku bestregati, -am 
»upropastiti« s promjenom d > b zacijelo zbog 
disimilacije. Od lat. (u glosana) destricare [ dl- 
»consumare« > tal. distrigare / -care (16.v.) = 
mlet. destrlgar, u milanskom narjecju destriga, 
prefiks dis- i tricare. Isti glagol s prefiksom ui- 
impf. na -ve- intrigavat(i), -trigdvam pored 
-gujem (Kuciste, Dubrovnik, Cavtat; primorje: 
ne mo me intrigavai !) »zadirkivati«. Imperativna 
slozenica intrigdmondo m (Dubrovnik, Cavtat) 
»zadirkivac«. Ovamo idu i internacionalni 
talijanizmi intriga f i poimenicen part. prez. 
intrigant m. Od tal. intricare = intrigare 
(protivno extricare), prefiks ex- = dis-. Deno- 
minali od lat. tricae »robe da poco, imbarazzi«. 

Lit: ARj 2, 359. Kusar, Rad 118, 16. 25. 
Croma, ID 6, 108. Jurisic, NVj 45, 180. 
Miletic, SDZb 9, 259. Vukovic, SDZb 10, 
380. DEI 1359. 2075. REW 3 889. 

destrudit, -im pf. (Kuciste) = rastraziti, 
-im pf. (Cres) »unistiti (objekti: poja i introdu)«. 
Od tal. distriiggere < lat. d struere (prefiks 
de i struere > struggere) zamjenom prefiksa 
de- sa dis- i prijevodom toga sa raz.-. Ovamo 
ide i poimenicen part. perf. lat. strucius > tal. 
strutto > strut m »svinjska mast«. Interna- 
cionalni pridjev na lat. -ivus prosiren nasim 
sufiksom -bn > -an destruktivan. 

Lit.: ZbNZ 3, 267. DEI 1359. REW 2606. 

destur = dostiir (Kosmet), prilog »sino- 
nim: obilno, u dovoljnoj mjeri (uz: imati)<t; 
dostur nastalo je unakrstavanjem s nasim pri- 
logom dost(a). Balkanski turcizam perzijskog 
podrijetla (perz. izvedenica od dest »ruka« s 
pomocu sufiksa -ur > tur. narodski destur, 
npr. varda — destur »pazi«, posljednje uljud- 
nije nego varda) iz oblasti priloga: bug. 
destur. 

Lit. : Elezovic 2,506. Mladenov 125. Deny 1060. 

desak m, genitiv nepoznat (Dalmacija, Pod- 
gora /?/, Pavlinovic) »drhtavac od straha ili 
od groznice, drhat sto jednom obuzme«. 
[Budmani veze uz desiti, -im impf, »plasiti, 
strasiti« (Stulic) = ces. desiti »isto«]. 

Lit: ARj 2, 355. 359. 

desturblvat impf. (Bozava) < tal. distur- 
bare, imp. na -iva- i mlet. prefiks des- < dis-. 
Pavlinovic ima iz Srednje Dalmacije /?/ 



poturbati se pf. »o konju kad stane jedan 
drugoga tuci nogama« < nas prefiks po- i 
turbare. Nije jasna slozenica meterbija f 
(Prcanj, Dubrovnik, Poljicki statut) »Ver- 
virrang, konfuzija« koje izgleda kao da sadrzi 
u prvom dijelu mesti, metem = metez, a u 
drugom postverbal od mlet. (Vicenza) torbiare, 
intorbiar, tal. torbido < lat. turbidus. 

Lit.: ARj 2, 221. Crania, ID 6, 108. Re- 
setar, Stok. 251. REW* 8992. 

deva f (Vuk) »sinonim: kamila (v.)«. Odatle: 
prevedenica deva ptica (narodna pjesma) od 
struthiocamelus. Deminutivi na -OR, -ic i 
slozeni -tic: devak, gen. -vka = devic (Kacic, 
takoder prezime) = devcic (narodna pjesma, 
takoder prezime), pridjevi na -ski i -inski 
devski = devinski (18. v.). Radna imenica na 
-ar devar, gen. -ara (18. v.) »vod deva«, na 
-dzija devedzija m »koji cuva deve«. Slozenice: 
deve an m (Kosmet) »han u kojem je mogao 
prenociti karavan kamila«. Slozeni toponim 
Devebagrdan, danas samo Bagrdan (Srbija) 
»uzvisina gdje deve siplju i ricu jer imaju 
teskoca da uzadu«. Rijec je usla u balkanske 
jezike kao balkanski turcizam (tur. deve »Last- 
tier«, deveci) iz oblasti prometa za turske vla- 
davine: bug. deve, deve-tabdn, arb. deve. 
Bagrdan je od tur. kauzativuma bagirtmak 
»rikati«. 

Lit: ARj 2, 361. 362. Elezovic I, 505. 
Mladenov 123. GM 64. Deny § 551. Lokotsch 
510. 

devendei m, samo u recenici: to on nije 
stekao', to mu je od devendela. Ne zna se gdje 
se tako govori. Iz tur. develden »od srece«. 
Interesantan turcizam, iz kojega se vidi da 
se posuduju turski dekUnacijski oblici (mor- 
femi). Upor. joktur, otur, sabaile itd. 

Lit.: ARj 2, 362. 

deventat', -am (Bozava) »inventare«. Od 
lat. iterativa od part. perf. inventus > kslat. 
inventare. Znacajna je zamjena prefiksa in- 
sa drugim tal. de-. Ovamo na -arium tal. 
uceno inventario m >, (latinizam) inventari] 
(17. v.) = inventari (Dubrovnik, Zagreb) 
= (s gubitkom prefiksa -in) ventar m (Bo- 
zava) = vintdr (ZK, objekt uz vadif) »(sudski 
termin) zapljena dobara«. 

Lit: ARj 3, 851. Crania, ID 6. DEI 2081. 

deventati , -am pf. (prema mlet., Perast, 
Dubrovnik, 16. v., M. Drzic, Smokvica, 
Korcula) = diventai (prema tosk., Dubrov- 



deventati 



398 



devet 



nik) »posta(nu)ti dim (npr. ministar, bogat, 
lud, stramb)«. Od lat. deventare (iterativ od 
devenire, prefiks de- i od part. perf. ventus) > 
diventare«. Usp. deventdt'. 

Lit.: ARj 2, 362. REW 3 2613. DEI 1365. 

dever m (Vuk) = deverika f = diver (ne 
zna se gdje se govori tako) »riba abramis brama 
Cuv«. Iz madz. dever. 

Lit.: ARj 2, 362. Gombocz ~ Melich 1339. 

dever m (narodna pjesma, Jukic) »1° vri- 
jeme, 2° muka (obidno u Bosni i Hercegovini)« 
= dever kao objekt uz glagol ciniti (Kosmet) 
»pregledati«. Izvedenica na -ija: devrlja pored 
devrija f (Kosmet) »patrola«. Denominal na 
-ati deverati (Bosna i Hercegovina) »muku 
muciti«. Slozenica: 1° dever -mavis m (Vuk) 
»kovrtac« (drugi je dio slozenice samostalna rijec 
u Vojvodini, Vuk, »6sterreichische Schnee- 
ballen, Krapfenteig«, odatle izvedenica na 
-njdk mavisnjak m u istom znacenju); 2° 
devercin m »upletnjak, upletnik« (drugi je dio 
tur. cin »vitica«). Balkanski turcizam arapskog 
podrijetla (ar. devr »obratanje oko sebe ili oko 
dragih, putovanje, vrijeme«): arb. devre f 
»Umkreis, Rundreise«. 

Lit.: ARj 2, 362. 6, 538. Elezovic 1, 127. 
Skok, Sldvia 15, 341., br. 174. GM 64. 

devet (Vuk) »9«, sveslavenski glavni broj- 
nik iz praslavenskog doba, danas indeklina- 
bile, ali u narjecjima deklinabile: devetim 
Ijudem (ZK). Izvedeni pridjevi: odredeni na 
-i deveti (takoder sveslavenski iz praslavenskoga), 
poimenicen na -ica devetica f (Vuk), na -ina 
devetina f (takoder praslavenski) = devetlna 
(Kosmet) »devet ljudi na broju« = devetinja, 
sa -nica, na -tka i -bH devetnica f »katolidki 
religiozni termin« = devetka f = devetka 
(Kosmet) »deveti broj tramvaja«; devetak, 
gen. -vetka m »1° deveti dio, 2° kolektivno: 
oko devet ljudi, predmeta itd.«, od posljednje 
radna imenica na -jar devecar, gen. -ara m 
(Vuk) »koji prima devetak, deveti dio« i prid- 
jev na -bn u odredenom liku devecan'i (Vuk) 
»u koga je devet dijela ili stvari«; na -er I -or 
.deveter, -or, poimenicen sa -ica deveterica, -drica 
i, u slozenom pridjevu na -struk (v.) kao dragi 
dio deveterostruk. Izvedenica: na -dk i -akinja 
devetak, gen. -dka m (17. v.) = devetak (Kos- 
met) »1° ovan star devet godina, 2° devet 
snopova (Kosmet)« prema f devetdkinja. Slo- 
zenice: brojevi: devetnaest = devetnaes (Kos- 
met) = devetnajst (ZK) < iz stcslav. sintagme 
na desete (lok.), devedeset (deset je 



gen. pi.) = devedeset (ZK) i odatle izvedenice 
na -i, -er (-or), na -bk, -ok devedesetak, gen. 
-tka m »oko 90«, devedeseter, -or, devedesetak 
m »konj od 90 godina«. Biljka: devesilj m 
(18. v.) = davasilj = devestlje n (prema 
smilje, kovilje) = devesinj (16. v., disimilacija 
dentala d-lj > d-nf) = devesiljka f (takoder 
bug. devesil m). Ovamo mozda ime trave 
diveseo, gen. -sela (Dalmacija, Podgora, Pav- 
linovic). Prema neven (•«.) od venuti (v.) iz- 
mijenjeno je u nevesilj m (Vuk, Boka) = ne- 
vesilje n = nevesinje (takoder hercegovadki 
toponim, 18. v.) »corydalis ochroleuca«. Ovamo 
mozda na -ika (v.) nevesika f »biljka peuce- 
danum«. Sve ove varijante za biljku prevode 
lat. nonenaria sa devet sil(d). Denominali na 
-ati: (iz)devetati (Vuk, Srbija) »(iz)lupati 
(ekspresivno), (iz)mlatiti, izbiti«, nadevetati se 
(Vuk) »nalupati se« = izdevetat (Kosmet). 
U Kosmetu je t zamijenjen sa Ij: impf, deve- 
Ijat, -am (iz-) »tuci se«; na -iti: razdevetiti, 
-devetim (Vuk) pored razdeveteriti, -im (Sto- 
lid) »razdijeliti na 9 dijelova«. Analogno broj- 
niku deset i devet je apstraktum z. r. po dekli- 
naciji i obrazovan s pomocu sufiksa -tb kao 
vlast. Upor. sanskr. navalis f »90«, avesta 
navalis f. Znacajna je u ovom pogledu raz- 
lika izmedu devet i deset kad se uporedi s 
istim brojem u baltidkoj grupi. Dok je za 
deset postojala potpuna paralela s litavskim, 
tako da se za deset moze kazati da je to balto- 
slavenski brojnik, za devet ne postoji takva 
paralela. Lit. devyni, lot. devini nemaju za- 
mjene za -tb. To znaci da je devet u prasla- 
vensko doba analogijski obrazovan prema deset 
neovisno od baltickoga, ili bolje nakon raspada 
baltoslavenske jezicne zajednice. Ali za od- 
redeni pridjev deveti postoji paralela: lit. 
devintas, lot. dqvitats. To znaci da je u prid- 
jevu deveti, deseti drugi sufiks, ne -tb, nego 
ie. -to. Upor. arb. nende. Baltoslavenska se 
zajednica ocituje kod brojnika devet u istoj 
disimilaciji. U ie. eneuen n-n disimilirano je 
u d-n, kao u Bononia > Bbainb, danas prema 
tur. izgovoru Vidin, Dornonia > Dordogne 
(Francuska), i u prov. degun = stfr. neun < 
lat. nee unus. Znacajno je da u staropruskom 
pridjevu newinto »deveti« nema disimilacije. 
Kako je devet po postanju apstraktna imenica, 
mora i ovdje dopuna stajati u gen. pi. : devet 
stotin(a) = u starije doba devet sat (gen. 
pi. od suo kao i gore u devet sil(a); e u devet 
potjece iz palatalnog nazala t kao i u deset. 
Upor. stcslav. devetb, polj. dzieittiic, rus. 
devjatb. Sto se tide postanja ie. *eneifen-, 
misli se da stoji u vezi s pridjevskom ie. os- 



devet 



399 



dibati se 



novom *neuo »nov (v.)« jer se pretpostavlja 
da pocevsi od ovoga broja pocinje nov sistem 
brojenja prema dekadama. S brojem osam 
zavrsio se jedan sistem. Ie. *oktou predstavlja 
brojenje s osnovicom cetiri: 2x4 = 8 (v. 
osani), a s brojem devet pocinje prema takvom 
shvacanju zaista nov nacin brojenja. 

Lit.: ARj 2, 362. 363. 420. 7, 262. 8, 126. 

Elezovic 1, 127. 223. Miklosic 43. SEW 188. 

Bruckner 111. Vasmer 335. RSI 3, 266. WP 

1, 128. Trautmann 198. Mladenov 123. GM 
304. Boisacq 254-255. Giintert, IF 27, 21. 

Schulze, KZ 42, 27. Meillet, RSI 3, 166- 
167. 

devlet m »vlada, osobito turska« = dovlet 
m »1° turski carski dvor, 2° turski car« = 
dovlet, gen. dovleta A m (Kosmet) »blagostanje, 
gospodski zivot«. Slozenica devlet-hanuma T 
(Bosna) »gospoda u pitanjima uljudnostk. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
devlet »sreca, slava, bogatstvo, drzava, dinas- 
tija«): rum., arb. daulet »Gliick«, ngr. Pro- 
mjena e > o ima se pripisati uplivu priloga 
do volje (upor. dovoljan). Semanticki razvitak: 
dvor > car paralela je za camerata. 

Lit.: ARj 2, 367. 723. Elezovic 1, 142. 
GM 62. Skok, Sldvia 15, 341., br. 175. 

devot pridjev (16. v., Reljkovic u rimi 
devota / sirota), prilog deveto (Rapid, Hekto- 
rovic), s nasim pretiksom prepredevot »pobozan 
u najvecoj, u prevelikoj mjeri« = divot, pridjev 
(15. i 16. v.), prilog divoto. Apstraktum na-ro, 
gen. -ionis devocijon f (15. v., I. Drzic, Kuciste, 
Kasic) = devocijun f (16. v.) »poboznost«. 
Od lat. devotus, part. perf. od devovere (pre- 
fiks de- i voverej > tal. devoto, divoto, devozione 
f < lat. devotio, gen. -ionis. 

Lit.: ARj 2, 367. 427. 11, 475. REW 3 
9458. DEI 1271. 1368. 

dezerat, f dezerta, pridjev (16. v., Ranjina) 
»pust«. Poimenicen u f dezerta »kurva« (kao 
manje nepristojna rijec, Dubrovnik, 16. v.). 
Od lat. desertus, part. perf. od deserere, pre- 
fiks de- i serere »kultivirati«) > tal. diserto. 
Ovamo dezertati, -am pf. (16. v., Perast) 
»porusiti, unistitk, internacionalno prema njem. 
-ieren > -irati dezertlrati, -zertirdm »pobjeci 
iz vojske« = (sa disimil acijom r-r > r-ri) dezen- 
tlrat (ZK) »poluditi«, francuzizam dezerter m. 

Lit.: ARj 2, 368. REW 2592. DEI 1260. 

dezela f (u glagoljskim spomenicima 15.— 
17. v., koji ne razlikuju u pismu / i Ij, najstarija 
potvrda u vezi s Kranjska; moze biti posude- 



nica iz slov., tako i primjer iz Vitezovica, 
kao i u Kastavskom statutu: u dezele) = 
dezelja (Barakovic, Mrnavic). Odatle: pridjev 
dezeljski, etnik na -janin dezeljanin (1275., u 
prijepisu iz 1546., Anton Dalmatin). Izvede- 
nica sa sufiksom -eh (= rum. -eala) za apstrakta 
od osnove glagola drfati i prijelazom iz dekli- 
nacije r u deklinaciju. a. Semanticki isto sto i 
drzava (v.). Zamjena e za sonantno r kao 
obrnuto u rum. capusa > krpusa ■ (v.). 
Lit.- ARj 2, 369. Skok, CSJIC 6, 248-51. 

dezmekast (Vuk, Srbija) »ponizak a kratak; 
sinonim: zdepast (v.)«, pridjev obrazovan s 
pomocu sufiksa -(ek)ast, od osnove (form- 
ili dezjnek- koja nije potvrdena, a uporeduje 
se s tur. diizme »sagraden, pretvoren« sto ne 
odgovara ni fonetski ni semanticki. [< tur. 
desmek »trbusast, a srednjeg rasta«]. V. depa. 

Lit. ARj 2, 369. Skaljif 216. 

dezmotaran, pridjev (Brusje, Hvar) »ne- 
smotren, neuredan«. Jedini je primjer iz na- 
rjecja jadranske zone hrvatske rijeci s ro- 
manskim prefiksom dis- > des-. V. motriti 
glede osnove. 

Lif.:.Hraste, JF 6, 211. 

diba f (Vuk, narodna pjesma) = diba 
(Kosmet) = diva (narodna pjesma) »svilena 
tkanina; sinonim: kadifa, s kojom se n A poredo 
upotrebljava: ud'ri na se dibu i kadiju, pono- 
situ cohu sajaliju (Vuk 2, 263) (u toj tkanim 
utkano je zlato)«. Ovamo mozda diban u Pje- 
vaniji crnogorskoj. Taj oblik nije dobro po- 
tvrden. Promjena b > v nastala je pod upli- 
vom naseg pridjeva divan (v.). Epitet za dibu 
je terli (v.). Od perz. > tur. diba, varijante 
od ar. dtbadz »svilena tkanina sa raznim sarama, 
granama i cvijecem«. 

Lifi: ARj 2, 369. Elezovic 1, 133. Miklosic 
2, 45. 

dibati se, -am impf. (Jacke, Mikalja, Sto- 
lid) »kolebati se, njihati se«. Odatle: pridjev na 
-bn diban, -bna (17. v., jedanput). Kako po- 
kazuju rus. dybatb »auf den Zehen stehen«, 
ukr. dybaty »hintrotteln«, polj. dyba »Pranger, 
Block« i je nastalo iz h. Danas se ne nalazi 
u juznoslavenskom, ali rum. dibui < *dibovati, 
denominal od *diba, dokazuje da je nekada 
postojao i ovdje. Za praslav. *dyba nijesu 
utvrdene ie. paralele. 

Lit.: ARj 2, 370. Tiktin 543. SEW 1, 248. 
Bruckner 105, Vasmer 384. 



Dicmo 



400 



dldak 



Dicmo n »polje izmedu Splita i Sinja sa 
sedam sela i jednom urijom hriscanskom i 
krscanskom«, neutram je prema polje, upor. 
Duvno (v.). Od lat. pridjeva d cimus (upravo 
od Ad dedmum lapidem »kod desetog miljokaza 
na cesti od Splita prema Andetriumu = 
Gornjem Mucu«); c za lat. velar kao u Cavtat 
< civitatem. Dalmatoromanski toponomas- 
ticki ostatak. Poimenicen pridjev z. r. decima 
(se. pars) nalazi se prema tosk.-tal. u decima 
f (18. v., Dalmacija), odatle na -ar < lat. 
-orius decimar, gen. -dra < tal. decimano = 
(prema mlet. i furi.) dezma (Mikalja) = deima 
(hrv.-kajk., Belostenec, Jambresic), upor. i 
madz. dezsma »(prevedenica, caique) desetina, 
desetak«, odatle na -ar dezmar, denominal na 
-ati defmati »desetkovati«. Berneker misli da 
je dezma = dizjna posudenica iz stvnjem. 
dezemo < lat. decima, sto zbog z < c ne 
moze biti, nego je iz stfurl. *dezima > (asi- 
milacija palatalnog izgovora) d'ezime > gezime 
(Sturm). Unakrstenjem od dezma i njem. 
Dienstmann »Ministeriale, Froner« nastade 
slov. dezjnan, hrvatsko prezime. Ovamo ide 
internacionalno prema njem. -ieren decimirati 
»desetkovati« < lat. decimare. 

Lit.: ARj 2, 329. 369. Skok, ZRPh 46, 
393. ASPh 21, 599. Mazuranic 223. Miklo- 
si£ 46. SEW 1, 189. REW* 2503. Strekelj, 
DAW 50, 14. Sturm, CSJK 6, 51. Bohac, 
Z.F35, 369-374. 432-444 (cf. RSI 2, 261). 
Perusek, ASPh 34, 51. DEI 1225. 

diciti (se), dicim impf. (16. v., Vuk) = 

dicati (jednom, Kavanjin) »hvaliti, slaviti«. Post- 
verbal dika t (Vuk prema tipu sttka < sli- 
ziti), u narjecjima amplifikacija hvala i dika 
(upor. ZK falanj ga budi cast i dika, koje se 
govori kad se izusti ime bozje). Odatle de- 
nominal na -ati dikati se (Crna Gora). Pridjevi 
na -bii > -an dican (16. v.), poimenicen u 
apstraktumu dicnost (17. v.), na -in dikin. 
Radna imenica na -telj dicitelj (18. v.). Nalazi 
se jos u slovenskom i kao slavizam u ma- 
dzarskom kao madz. postverbal dies »slava« od 
glagola dicsemi, pridjev dicso »gloriosus«. 
Nije utvrden izvor ni hrv.-srp.-slov. ni mad- 
zarske rijeci. Nije iskljuceno da izvor treba 
traziti u lat. 3. 1. prez. konjunktiva benedicat 
koji se cesto upotrebljava u crkvenom jeziku. 
Upor. tal.-tosk. benedica f »1° dono in occa- 
sione della vendita d'un vitello alia fattora, 
2° (ju zn o-t al -) uzvik buon pro, njem. prosit«, 
3° u Cremoni benediga »confetto«, 4° u 
Bologni bcindiga »pranzon alia fine d'un ia- 
wro«; dika je moglo nastati ispustanjem prvog 



dijela bene. Od tal. priloga bene u ironickom 
smislu izveden je bendt (Bozava) »minacciare 
dicendo ben, ben«. Licno ime Benedictus ide 
medu najomiljenija imena zapadnih krajeva. 
Pojavljuje se u latinskom i talijanskom liku 
i u mnogobrojnim hipokoristicima. Od lat. 
Benedikt (15. v.), Benedikta s pridjevom Be- 
nediktov i sa tal. sufiksom .-ino u benedikti'n, 
poimenicen na -be > -ac benediktinac, bene- 
diktinski u znacenju redovnika. Hipokoristik 
Beneda vec u 11. v., ispustanjem lat. -tus 
benedicica f »trava, zecja stopa, geum urbanum, 
upor. tal. benedetta (19. v.)«, Benedik (15. v.) 
s pridjevom Benedikov, prezime Benedikovic, 
s metatezom sveti Bedenik (ZK). Od rom. 
Benedat (16. v., kreko-rom.?) = Benedet 
(16. v.) = Benedeto (Kavanjin, Gucetic) = 
Benedit. Odatle hipokoristik Beneto, prezime 
Benetovic. Brojni su hipokoristici bez moguc- 
nosti razlikovanja da li su nastali od lat. ili 
tal. oblika: Bene, gen. Beneta (Vodice,- Istra), 
odatle porodicno ime Benetovi; Beno (17. v.) 
s pridjevom Benov i sufiksom Bends, gen. 
-asa, prezime Benie, Benho (18. v.), pridjev 
Benkov, odatle prezime Bencic, Bencevic i 
Benkovic i toponim Benkovac, na -ja prezime. 
Benja, -sa Benesq (14. v.) s prezimenom 
Benesic (13. v.), *Bensa potvrdeno u prezi- 
menima Bensic (16. v.) i Bensinic (16. v.), 
od pridjeva *Bensin, na -dk / -ek u prezimenu 
Benakovic, Benekovic, Bendek (15. v.), s 
prezimenom Bendekovic. Romanski je hipo- 
koristik na sufiks slavoromanski -k + -eolus 
(deminutiv + -a; -k i -a su hrvatski sufiksi) > 
-Zola: Binzola = Benzola > hrv. Bincula, 
Bincola, Bencula, s prezimenom na -iz Ben- 
culic (Dubrovnik, 12. i 13. v.) = Binculic. 

Lit.: ARj 1, 13. 2, 371. 393. 232. Gombocz - 
Melich 1350. Miklosic 46. SEW 1, 199. DEI 
485. Matzenauer, LF 7, 42. Jirecek, Romanen 
2, 25 Ribaric, StiZb 9, 131. Crania, ID 6. 

dicis m (Kosmet) »sav, nacin sivanja«. 
Od iste osnove dikislija /(Banja Luka) »gornje 
odijelo za paradu«. Turcizam od osnove tur. 
glagola dikmek »sivati« kojoj je dodan tur. 
sufiks -yi\ kao u alis-veris (v.). 

Lit.: Elezovic 2, 507. Skok, Sldvia 15, 
341., br. 176. Deny § 856. 

didak, gen. duka m (Sulek) »biljka euphrasia 
officinalis*, koja se zove i vidac, vidicak, 
vidovita trava (v.). Nepoznato je: akcenat, 
gdje se govori i vrijednost samoglasa I, da 
li je i osnova ili je ikavska zamjena za e. Nije 
zrelo za etimologiju. 

Lit. ARj 2, 372. 



dideriti 



401 



dijavol 



dideriti, -im impf. (Perast) »probaviti«. Od 
lat. digerire < lat. digerire (prefiks de i ge- 
rere). 

lit.: Brajkovic, 17. 

dige m. pi., sing, takoder digo m, deminu- 
tiv digici, saljiv naziv za Talijana u Lici i 
Hrvatskom Primorju. Od mlet. digo < dico 
1. 1. prez. od dire- <■ lat. dicere. Iterativ die- 
tare od part. perf. dietus nalazi se u diktovati 
(iz-, pro-} = prema njem. na -ieren dikti- 
rati, diktiram »1° izgovarati, 2° zapovijedati«. 
Odatle radna imenica diktator, apstraktum dik- 
tatura i, poimenica (lat. gerund) diktanda m. 
Italijanizam detto »isto (kod citiranja)«. 

Lit.: ARj 12, 281. 

dignuti (se) pored dici (po primarnom gla- 
golskom razredu bez infiksa nu u infinitivu), 
dignem pf (iz-, po-, uz-), danas opcenito 
bez v (tako od 14. v.) za staro dvignuti koje 
se pisalo i govorilo sve do 17. v., danas jos 
dvignut (Komiza) prema dignut (Blato, Las- 
tovo, kao i Kosmet) prema impf, dizati, di- 
zem (14. v.) »mouvoir, lever« za starije avizati, 
kako se pisalo i govorilo sve do 17. v., »lever«. 
Mjesto 2 stoji g u stcslav. dvigati i ostalim 
slavenskim jezicima. Odatle: crkveni termin 
podigavanje ri (ZK) »podizanje (hostije)« i u 
denominalu na -ovati digovdt, -ujem pored 
diguvat (Kosmet, upor. bug. digam pored 
dvigam i s metatezom vdigam; dv mjesto d 
govori se jos u dingo (Svirce na Hvaru) i 
dviga (Brae) i u postverbalu podvig m od 
podvignuti = podignuti (ta se rijec u znacenju 
»junacko djelol mnogo upotrebljava u novijem 
knjizevnom jeziku; Maretic je oznacuje kao 
rusizam, ali je to stara nasa rijec potvrdena 
od 13. —15. v.), podvigati i podvigovati pise 
Mrnavic, podvigodavac (14. v.). Postverbal od 
digati (potvrdeno kod pisaca jedanput) je dig 
m (18. v., jedanput, Kavanjin), odatle pridjev 
na -Ijiv digljiv (dva puta, 18. v.); izdig (stoke 
u planinu) je hercegovacki pastirski termin, 
od izdigati ili izdignuti = izdici prema izdi- 
zati, izdizem. Od dizati ima Vuk na -alo: 
dizalo m »1° onaj koji dize, 2° naprava (alat) 
za dizanje«. Odatle neologizam na -ica diza- 
lica »lift«. Mjesto dv nalazi se d djelomice jos 
samo u bugarskom, a z < g poslije » (upor. 
micati pored mikati ZK, v.) samo u hrv.-srp. 
i u rus. podvizatbsja »sich bewegen«. Gubitak 
suglasnika v u grupi dv (upor. jos dvekav 
pored dekav) moze se protumaciti na dva 
nacina: metatezom vdig- kao u bug. vdigam 
(ta bi metateza dala u hrv.-srp. udig-, a to 



bi se osjecalo kao prefiks u- koji je, kako ne 
pristaje znacenju glagola, bio odbacen); moze 
se tumaciti s Vaillantom i iz prefiksalne slo- 
zenice vbzdvigncti »mouvoir vers le haut« 
(tu je v moglo ispasti na osnovu disimilacije 
v-v > v-0, cime je oblaksana grupa od tri 
konsonanta zdv, poslije koje slijedi opet grupa 
gri). Glagol je sveslavenski iz praslavenskog 
doba bez paralela u baltickoj grupi. Ni ie. 
paralele nijesu utvrdene. Veoma vjerojatno 
je Bernekerovo misljenje, prema kojem je d 
od dvigati nisticni prijevoj prefiksa od (upor. 
njem. zagen) koji se srastao s osnovom vig-. 
Upor. fr. ruser < stfr. reuser < lat. refusare. 
Za *vigati u znacenju »micati« nalazi se obilno 
.dobrih paralela u istocnoj grupi ie. jezika: 
sanskr. vegas »drhtam«, avesta vaeg- »ugibam 
se«, nprez. vehtan »baciti«, gr. o'iYvuui »otva- 
ram«, stvnjem. wihhan »ugibam se«. Prema 
tome ie. osnova bila bi *ifeig-, a razvitak zna- 
cenja po zakonu rezultata radnje ili kretanja 
(sinegdoha). Za razvitak ie. znacenja »micati« > 
»ustupiti« > »dignuti« paralela je lat. levare od 
levis »lagan« u romanskim ezicima: olaksati 

> dignuti > uzeti: rum. lua »uzeti«, fr. 
lever »dignuti«, spanj. llevar »nositi«. 

Lit.: ARj 2, 373. 472. 4, 156. 158. 10, 
347. Elezovic 1, 135. Miklosic 53. SEW 1, 
240. Bruckner 114. KZ 43, 324. Vasmer 330. 
WP I, 235. Mladenov 121. 127. REW 5000. 
7164. Vaillant, RES 22, 25. 31. Rozwadowski, 
RSI 2, 112. Scheftelowicz. KZ 56, 180. So- 
bolevski, Sldvia 5, 443. Belie, NI 1, 74. 
SEZb 12, 46. Oblak, ASPh 16, 440., § 25. 
Maretic, Savj. 91. 

dijadem m = dijadema (16. v., Vetranie, 
prema latinskom izgovora grcke rijeci) = 
dijadima (stsrp., 1357., prema n = biz. i) 
»kruna«. Od gr. apstraktuma SuxSr|ua, gen. 
-ciTocjod SiaSeco »vezem naokolo«, Sux- prefiks) 

> lat. > tal. diadema. 

Lit.: ARj 2, 384. DEI 1276. Vasmer 52 

dijaspar, gen. -pra m (18. v.) od tal. 

diaspro »pietra dura«, od lat. jaspis, gen. -idis 
pored jasper od gr. 'iaomc,, -1,605 > jaspid m 
(16. v.) »jasma« istog podrijetla; di- mjesto j 
je kao u Konstantinovu AidScopa = Iddera, 
hipergrecizam stvoren prema novogrckom iz- 
govora ja ti »zasto« </Sia ti. 
Lit.: ARj 4, 483. DEI 1283. 

dijavol, gen. -ola m (takoder slov.), pridjev 
dijavolski, = (umjesto nepostojano a dobi- 
veno iz dilavo — dijavao) dijavao, gen. -via, 
pridjev dijavaoski, = dijavolj = dijdvd, gen. 



26 "■ Skok: Etimologijski rjecnik 



dijavol 



402 



dijete 



-via = d'ava (Vodice, Istra) = djdval, gen. 
-djdvla (Rab) = (sa du > d, upor. dak) davao, 
gen. davla (15. v., danas opcenito u knjizev- 
nom jeziku) = davo = dava, gen. davla (Vo- 
dice), pridjevi davolji prema davolji (kad sluzi 
za pojacanje negacije, Hercegovina, Crna 
Gora) »kein einziger« (upor. nema ni vrazjega), 
davolov pored davlov (davolski = davaoski. 
Izvedenice' se prave od dviju osnova davol- i 
davi-. Deminutiv davllc, davolak, gen. '-dika 
(Vuk), davolce, davolcic, davolica, hipokoristik 
davblan, gen. -dna (Vuk) nemaju crkveno 
znacenje nego metaforicko »objesenjak«. Tako 
i denominal na -isati davolisati, -sem (Vuk) 
(na-, Lika) = davolesati (Vodice) (upor. 
glede -isati, -esati ciganesati) »vragovati, vra- 
golisati« (unakrstenje domace rijeci i crkvenog 
grecizma), davlekati kao i apstraktni na -luk 
davoluk = davolstvo. Sa d > (cakavski) j 
javai, gen. javia, gen. pi. javoljovlih (Hvar, 
Brusje, Brae, Vis, Solta) »sotona, vrag, hudic 
(slov)«. Rijec se upotrebljava kao tabu. U 
hrv.-kajk. (ZK) popracuje se, kad se izgovori 
potpuno, recenicom potbri ga sveti krit Inace 
se fonetski izmjenjuje prema drugim rijecima 
u datar (Dalmacija, prema fratar), dava u 
cava (Dalmacija, prema cavao, upor. vrabac 
mjesto vrag), dabo, tavo, (u Crnoj Gori) iavo, 
zao. Jedino antropomorfski prikazano lice 
mitoloske prirode u krscanstvu (inkarnacija 
zla, opozicija bogu) od gr. 6id|3oAoc, = lat. 
diabolus (b > v ili vlat. ili srgr.) »ocrnjivao«, 
izvedenica od ouxfidAAu) »razbacujem, ocrnju- 
jem«, upravo prevedenica od htbr. satan 
»protugovornik, opozicionalac«. V. sotona. 
Odatle na nenaglaseni sufiks -icus djabolik 
(16. v., Marulic), pridjev (~ a druiba, b 
mjesto v latinizam). Sufiks tal. indiavolato za- 
mijenjen je nasim nastavkom part. perf. u 
indjdvolan, pridjev (16. v., Ranjina), poime- 
nicen sa -ik indjavlanik m (17. v.) »covjek u 
kome je davao«. Kao u svim romanskim je- 
zicima sto nije grupa dia- zamijenjena prema 
puckoj fonetici (upor. protivno npr. iakan) 
nego je ocuvana kao u poluucenim rijecima, 
tako i u slavinama, stcslav. dqavoh. Meillet 
zakljucuje da je usla u slavine prije prije- 
voda Svetoga pisma sa izmjenom b > v, 
tal. diavolo. Upor. i arb. djall gdje je grupa 
dj zadrzana, a v medu samoglasnicima reflek- 
tirano kao u caballus > kal »konj«. 

Lit.:ARj2, 385.431.931.3, 1.837.8,318. 
Pletersnik 1,137. Hraste, JF 6, 187. BJF 8, 

20. Ribaric, SDZb 9, 83. 145- Kusar, Rad 118, 

21. Bulat, JF4, 95-102. 5, 142-4. Meillet, 
BSLP 19, 11. GM 69. Vasrner, GL 52-3. 



dijete, gen. djeteta n (Vuk) = di'te, gen. 
deteta (Kosmet) = dijete, gen. dijeta (Brcko) 
»sinonim: cedo (v.), infans«, obrazovano s po- 
mocu sufiksa -e, gen. -ete (v.) za mlado (tip 
tele, mace) od apstraktuma u kolektivnom 
znacenju po deklinaciji i dijet f potvrdenog 
od 12. v. do danas kod Dubrovcana. Odatle 
augmentativ djetelina (Vuk, Dubrovnik) i de- 
llste, gen. -a pored -eta (Kosmet). Glede pe- 
jorativnog sufiksa upor. deriste (v.). Kao rijec 
od mila, moze se dijele prenijeti i na odrasle. 
Kako izrazava i izvjesna svojstva, moze se 
lako pejorativizirati. Osobina jejuznoslavenskog 
jezika obrazovanje plurala s pomocu -tea: 
stcslav. delbca = slov. d'eca = hrv.-srp. 
djeca (Vuk) = bug. deca. To je upravo novi 
kolektivum sing, od deminutivnog -be + kolek- 
tivnog -u od kojega je vokativ djeco. Odatle se 
pravi u cakavskom deminutiv na -lea dibica 
(ZK) i augmentativ djeclna = dlelna (ZK) te 
pejorativni augmentativ na -elina djecetina, sve 
u kolektivnom znacenju. Odatle pridjevi na -in, 
-inji, -ji: djeiin (18. v., Vuk), djecinji. djecji. 

Da bi se osnova dijete ocigledno vidjela i u 
deminutivu, obrazuje se u stokavskom dje- 
tence, gen. -eta (glede n upor. mjestance, v.) 
= djetece n (16. i 17. v.) = u cakavskom ditece 
(ZK), s udvojenim deminutivnim sufiksom 
-Hie djelecce, djetesce (Vuk) = djelehce (Vuk, 
Boka, Gornje Primorje). Postoje jos dva de- 
minutiva: na -be ditac = dijelac (M. Drzic) i 
na -id (tip mladlc) djelic (Marulic, 15. v., 
Vuk) »musko dijete koje se nedavno rodilo, 
ali nije doraslo«. Taj se deminutiv nalazi vec 
u stcslav. delistb. Dalje se znacenje rasiruje 
»sin, mlad covjek, junak, ozenjen covjek, slu- 
ga« i prema razlicitim afektivnim vrijednosti- 
ma gubi deminutivno znacenje, koje je u 
stcslav. detistb potpuno. U slov. delic izgubilo 
se prvobitno deminutivnu znacenje. U kaj- 
kavskom delic (Habdelic) znaci i »segrt, 
Geselle«. Odatle.se prave nove izvedenice: de- 
minutiv djellcak, gen. -cka, pridjevi na -ev, 
-bn i -ski djellcev, djeticki i djeticnl. Augmen- 
tativ na -ina: djeticina (Silba) »momak« i 
hipokoristik na -ko (tip Milko) : djeticko. 
Pridjevi od detb su veoma razliciti: na -bn 
samo s prefiksom sa-: zdjelan, -ina. 

Pridjev na -ov: djetetov (17. v.) = detetov 
(Kosmet) nije usao u knjizevni govor, nego 
na -in (koji nije potvrden) kad je rasiren sa 
-ji: djetinji, sadrzi prema tome dva sufiksa 
i dva znacenja: »1° pueri, filii, 2° puerilis« 
i odatle poimenicenje djetinje f. pi. (Vuk). 
Od nepotvrdenog *djetin poimenicenje glasi 
na -arija < -ar + -ija: djelindrija f (Dubrov- 



dijete 



403 



dik 



nik), sa deminutivnim -be od *djetin u pi. 
djet'inci znaci »trecu nedjelju pred bozic«; 
odakle i denominal djetiniti se; danas je prema 
djetinji djetinarija reformirano u djetinjarija; 
pridjev na -ost djetinjast, na -ski djelinjski 
(15. i 16. v., Vuk), (pojdjetinjiti (Vuk, 17. v.), 
.na -stvo apstraktum djetlnjstvo »infantia«. 

Pridjev na -bsk od delb: detbskb potvrden je 
samo u 13. i 14. v. Deminutiv na -be: ditac = 
.dijetac zivi danas u izvedenici na -jak : djecak, 
.gen. -akd (17. v.) = dilak (ikavski, ZK, 1648) 
= decak, gen. -dka (Vuk, Vojvodina) = (u 
Vodicama, Istra) decak, gen. decka »sinonim: 
•djetic«, takoder prezime. Danas je djecak na 
zapadu maskulinum prema djevojka f, djecacic 
m prema djevojeica f. Budmani tumaci c iz 
djeca + -jak, sto moze takoder biti. Isto c na- 
lazi se i u kajkavskom deminutivu decec (Be- 
lostenac, Jambresic), u hipokoristiku decko m 
(hrv.-kajk., rasireno i u Slavoniji i Srijemu) 
= decko, gen. deckola pored decka (Vodice) 
»snazan A jak covjek, junak«. Kod knjizevnika 
danas jekavizirano djecko »sinonim: djecak«. 
Upor ces. decko = polj. dziecko < detbsko. 
Osnova djec- igra veliku ulogu u pejo- 
rativnim izvedenicama: declja (Kosmet); dje- 
curllja (Vuk) = bug. decurli(g)a. Taj rasi- 
reni pejorativ sadrzi dva sufiksa: -jura i gr.- 
-lat. -ija: djecurija (Martic) s umetnutim / 
kao u dugajlija prema tur -lija (v.), djecarija 
sadrzi -jar + -la. Od iste je osnove obrazovan 
s pomocu -jar + -be: djecarac, gen. -area. Pe- 
jorativizirati moze se i tako da se izmijeni e 
u r: di-te, gen. drtela (Lika), drlad (Lika), 
•drcurllja (Lika). Interesantan je cakavski 
hipokoristik na -man (tip Rodman, Vukman) 
ditman m (Korcula, Brae) = ditmbn, gen. 
.ditmana (Milna) = ditmen, gen. dumana 
(Lumbarda) = dlkmon (Brusje, Hvar, sa 
tin > km upor. imica > kmica, ZK, i Tnin > 
Knin) »mladic do 20 godina, momak«. 

Rijec je sveslavenska iz praslavenskog doba. 
Ako za nju i nema potpunih paralela u ie. 
jezicima, moze se ipak s izvjesnoscu tumaciti 
postanje iz ie. jezicnih, sredstava. Izvjesno je 
da je dijel, gen. -i f izvedenica obrazovana s 
formantom t (upor. sanskr. suta prema sunu-k 
»sin«) od ie. korijena *dhei- »sisati« koji se 
ocuvao u lit. deju, det i kod nas u prijevoju 
dojiti, -im (v.) u istom znacenju; dijete je 
prema tome »malo sto sisa«. Na slican se 
nacin, s drugim sufiksom /, izrazava lat. 
fi/lus i lot. dels »sin«, upravo »sisavac«. 

Lit.:ARj2, 330. 390. 391. 418. 432. 433. 
434. 453. 455. 456. 458. 764. 794. Elezovic 1, 
132. MIUoUI 44. SEW 1, 196. Holub-Ko- 



pecny 100. 97. Bruckner 108. Vosmer 353. 
Mladenov 125. WP 1, 830. Frautmann 51 
KZ 58, 215. Boisacq 345. Ribaric, SDZb 9 
143. zrnic, JF 3, 78. Jagic, ASPh 31, 550. 
Kusar, NVj 3, 325. Hraste, JF 6, 211. 

dik - stcslav. dikt »divlji« je baltoslavenski 
pridjev koji se nije ocuvao u hrv.-srp. Po- 
tisnuo ga sinonim divlji (Vuk) = u neodre- 
denom obliku divalj, dlvlja (covek, pop, broc, 
biljka, Kosmet), obrazovan od iste praslav. 
osnove *di- kao i dikt, taj sa sufiksom -ko 
kao velik, a onaj s dvostrukim sufiksom -vo i 
-lo. Upor. udvostrucenje i u ces. dlvoky sa 
-vo i -ok kao u slrok. Pridjev dikb morao je 
postojati nekada i u hrv.-srp. kako se vidi iz 
brojnih imena domacih zivotinja i biljki: a) 
dika, dikan, dlkica, dikonja, dikos, dikulja, 
dikusa, b) s deminutivnim sufiksom -5a: 
dicak, gen. dicka »trava zvana ritnja (v.), 
barbarea vulgaris*; na -lea dlkica f »bodlji- 
kava trava zvana boca f (od bostl, v., Vuk, 
Sulek), xanthium spinosum«. ARj izvodi 
krivo od tur. diken »trn, drac«, jer se na ovaj 
nacin ne mijenja turski docetak. Taj' pridjev 
dolazi i u slozenici dlkobraz m. U Lici je 
potvrden pridjev dikast »saren (za kravu)«. 
Postoji i misljenje Briicknerovo da dika f 
»Zier« potjece od tog pridjeva, ne iz madz. 
dies »Ruhm«, upor. rus. dikovina »Wunder- 
ding«. I pridjev divb s jednostavnim sufiksom 
-ov ne govori se danas vise. Za nj ima potvrda 
samo u cakavskom narjecju: divi sipak m 
»rosa canina« (Marcelji, Kastavstina). Ovako 
se ta biljka zove u proljece kad proevjeta; 
kad ima ploda, prozove se srborit, a zimi 
pasjl glog. Druge su potvrde za nj slozenice: 
dlvokoza f »antilopa«, divolijeska (Srbija, Mi- 
licevic), divoloza (Sulek), dlvbpraslna f »koza 
divljeg prasca«, toponim Dlvoselo (Lika, kraj 
Gospica), odatle dlvoseljacki i Divbfeljanin, 
-seljanka pored divbselka. Zenski rod toga 
pridjeva poimenicen je: diva f (Gojbulja, 
Kosmet) »1° drvo slicno vrbi, 2° vila«. Oda- 
tle poimenicenje za apstrakta s -ina divina 
(Vuk) = divina f (Kosmet) »zvjerinje«, s 
-izna (v.) divizna f = dlvlzma (18. v., disimi- 
lacija zn > zrn) = dlvizlna (umijesanje su- 
fiksa -ina u rijedak sufiks -zna) »biljka ver- 
bascum tapsus« (ista se biljka zove takoder 
divizljica mala, disimilacija d-n > d-l), na 
-aca Divaca kod Trsta. Sto je propao pridjev 
divu, tome je uzrok izbjegavanje homonimije 
s div m »gigas« (v.). I od pridjeva s dvostru- 
kim sufiksom divlji < (starije) dlvjl) brojne 
su izvedenice: na -de (f) divljac f (16. v.), 
zamijenila je apstraktum divina; odatle na -Ina 



dik 



404 



dim 



divljacina f »meso divlje zvijeri«; na -ak div- 
Ijak, gen. -aka m »1° divlji covjek ili zvijer, 
2° biljka« prema divljacica f »divlja zena«, 
odatle pridjev na -ski divljacki i denominal 
na -Hi divljaciti te pridjev na -j divljac (je- 
dan put 18. v.); M. Drzic ima odatle deminutiv 
na -e, gen. -eta divljace; na -aka divljaka f = 
divljaka (ZK) = divljakinja »1° divlje voce, 
2° necijepljena vocka (ZK)«, odatle na -bka 
divljacka f (Kosmet) »plod od divlje jabuke«; 
ovamo i prezime Divjak, na -ina divljina 
(Vuk, Kosmet). S hipokoristickim sufiksom 
-an (tip Milan): dlvljan m (Vuk). Kolektiv 
na ad f: divljad. Denominai na -ati div- 
Ijati (po- = zadivljat, Kosmet). Dolazi i 
u toponimiji: Divlje polje (Srbija). Pridjev 
dik nalazi se u gornjoluzicko-srpskom, polj- 
skom, bjeloruskom, ukrajinskom i ruskom, dok 
je ai s sveslavenski. Samo za dikt postoje 
paralele u baltickoj grupi, ali s malo drukcijim 
znacenjem: lit. dykas »slobodan, nezaposlen«, 
lot. diks »prazan, bez posla«, od ie. jezika samo 
u kimrickom dig »ljutit, zao«. 

Lit.: ARJ2, 370. 395. 426. Miklosic 46. SEW 
I, 202. Bruckner 113. KZ 51, 230. Vasmer 
351. Trautmann 54. WP 1, 775. Lane, Lan- 
guage 9, 268-270. Fraenkel, Gioita 4, 21 — 
49. Lohmann, KZ 58, 208. Uhlenbeck, PBB 
26, 573. Matzenauer, LP 7, 42-43. Zubaty, 
ASPh 16, 389-390. Lewy, ZSPh 1, 415- 
416. NJ 1, 29. 

dikij arati, -dm pf. (Perast) prema impf. 
dikjaravat, -kjaravam (Dubrovnik, Cavtat) 
»iskazivati ljubav«. Od tal. (tosk.) dichiarare, 
denominai lat. declarare, od prefiksa de- > 
tal. di- i pridjeva darus > chiaro. Ovamo inter- 
nacionalno prema njem. -ieren deklarirati, de- 
klariram »ocitovati«. 

Lit.: DEI 1289. REW* 1693. 

dikila f (Dubrovnik, Cavtat, Cilipi) = 
dikila (Tivat, Lastva, Boka) »sprava sa dva 
roga na jednu stranu, na drugu tupa za ko- 
panje zemlje«. Nalazi se u stcslav. dikela 
(1685.), arb. dhikal, dike! (Ulcinj). Od gr. 
biKEKka. Upor. prevedenicu (caique) objetelica 
(od oba = gr. Si-, koje v. u diple"). 

Lit.: Miklosic 46. Isti, Lex. 161. SEW 1, 
199. GM 85. Pascu 2, 534. Vasmer, GL 53. 

dilbagija f (Vuk, Petranovic, narodna pjes- 
ma) »srebrna kutija«. Tumacenje postanja ne- 
jasno. Pomislja se na slozenicu od tur. tel 
»zlatna zica« i bag »trak, uzao, zavezljaj« ili 



»kora u kornjace«. Tur. tel zivi kao po- 
sudenica u Bosni u izrazu udariti u tel »brzo- 
javiti«. Taj turcizam ne mijenja e > I. 

Lit.: ARj 2, 396. 

dilber (Vuk) = dilber, gen. -era (Kosmet), 
indeklinabilni pridjev pred licnim imenom 
(npr. s dilber-Ilijom, Vuk 1, 477), kao imenica 
m i f »sinonim: 1° dragan, 2° lijep, mio«. 
Odatle: deminutivi na -Sic dilbercic, na -ce 
dilberce n prema dilberka f = dilberika = 
dilberka f (Kosmet) »ljepotica«, u Priluzu 
(Kosmet) s tur. deminutivnim sufiksom dil- 
berdzika f = sa -nica dilbernica f. U narodnoj 
pjesmi odatle pridjev: Ej Nedjeljo, mori dil- 
bero\ Balkanski turcizam perzijskog pod- 
rijetla (perz. slozenka od dil »srce« i od pre- 
zentske osnove bar od glagola hurdan »nositi« 
> tur. dilber »lijep«) iz oblasti sentimentalnog 
zivota (tip sevdahj : bug. dilber, arb. dtilber. 
Kurelac ima jos slozenicu za ime konja dildqs, 
od perz. dil i tur. das »drug«, a Elezo- 
vic iz Kosmeta dildade, gen. -eta n »zenska 
vezoglava«, od prez. dil i dade qd dasten »dati« 
(perzijski glagol je u prasrodstvu s nasim 
datij. U Vukovim pjesmama ima jos tur. 
slozenica s nasim sufiksom -lea: dilkusica = 
delkusica kao epitet za ptica = denkusica (s 
disimilacijom dentala d-l > d-n, isto tako 
epitet). Drugi je dio tur. kus »ptica«, tur. 
dilkus »ptica od srea, duse, koja razveseljuje«. 
Promjena i > e nije jasna. Ovamo idea dllum 
m (Trebinje, Hercegovina) »kruska«, upravo 
»moje srce«, obrazovano kao dzanum »duso«. 

Lit.: ARj 2, 396. 397. Mladenov 127. GM 
460. Lokotsch 519. Miklosic 46. SEW 1, 200. 

dilcik m (Vuk, narodna pjesma) = divcik 
(Vuk, narodna pjesma) »1° motka na preslici 
na kojoj stoji basluk (v.), 2° jezicac na kan- 
taru«. Turski deminutiv na -dzik od dil »jezik«. 

Lit: ARj 2, 396-7. 

dilendzija m »sinonim: prosjak«. Balkanski 
turcizam (tur. dilend): cine, dilingi »mendiant, 
gueux«. 

Lit.: Elezovic 2, 507. Pascu 2, 130., br. 413. 

dim m (Vuk, Piva-Drobnjak) = dim, 
gen. dima (Kosmet), ie., baltoslavenska i sve- 
slavenska rijec iz praslavenskog doba »fumus 
(s kojim je u prasrodstvu)«. Odatle: stari 
pridjev na -bn diman, poimenicen s -lea, -ina 
dimnica f (Vuk, Kosmet) = d'ivnica (17. v., 
vn < mn kao vnogo za mnogo) »vrst poreza, 
bir vladikama« = dimnina; sa -jak (v.) i -ih 



dim 



405 



dinar 



(v.): dimnjak = dimljak (17. v., narodna 
pjesma) = dlnmik m »sinonim: odzak«, odatle 
radna imenica na -jar (neologizam) dimnjacar, 
gen. -dra m »sinonim: odzacar« i apstraktum 
dimnjacarina f; na -jaca i -avica: dimnjaca = 
dimnjavica f »biljka fumaria officinalis*. Jos 
postoje pridjevi na -ast dlmast (18. v., Du- 
brovnik) i na -Ijiv dimljiv (17. v.) (ra-) = 
dimnjiv (Stulic, mij > mnf) koji je zamijenio 
stari diman. Slozenica: dimbpija m (Srbija). 
Denominai na -iti: impf, dimiti (iz-, za-") pre- 
ma, pf. dimnuti, -em i izdimljivati, -dimljivdrh; 
pf. zdimiti (Piva-Drobnjak) »metafora tipa od- 
magliti: daleko otici nekuda naglo«. Vokalrje 
nastao iz m (rus. dym) < ie. u koji se nalazi 
u lit. dumai »dim«, lot. dumi, stprus. dumis. 
Srodno je s gr. Suuoc, »duh«, odatle gr. 6uur- 
ajia > tamnjan (v.). Za dalju vezu v. dah, 
dusa, duti s kojim pravi leksikologijsku poro- 
dicu u etimoloskom smislu. Ie. je korijen 
prijevoj od *dheu- s formantom -m < ie. 
*dhu-mo-s. Prvobitno je znacenje »ono sto is- 
parivanjem poprima veliki opseg«. 

Lit.: ARj 2, 398. 426. 4, 157. Miklosic 54. 
SEW 1, 250. Bruckner 106. Vasmer 385. 
Mladenov 127. Trautmann 62. i si. WP \, 
836. Boisacq* 356. Brugmann, IF 32, 322. 
van Wijk, IP 24, 34. KZ 37, 310. i si. 
GM 92-93. Lalevic, NJ 5, 19-22. 

dimije, gen. dimija f. pi. = dimlije, gen. 
dimlijd = dimit m (Vuk, Milicevic) = demije, 
gen. demijd (Vuk, Crna Gora) = dernije pored 
dimije (Kosmet, od doka, basme, dzanfeza, 
jiimbasme, kutnije itd.) »turske siroke gace (v.), 
caksire, salvare od modroga platna ili od 
svile«. Balkanski turcizam grckoga podrijetla 
(tur. dimi »Barchent, dicker Wollstoff« < gr. 
slozenica oiuixoc, od Si »dva« i uitoc, »konac«, 
upravo »tkivo od dva konca«, odatle dimit, 
upor. aksamit, v.) iz oblasti odijevanja: rum. 
dimie, bug. dimija »weisser ungewalkter Stoff, 
breite Hose daraus«, arb. dimi f. (Skadar). 
Suglasnik / u dimlije ne nalazi se u turskom. 
Dosao je kod nas u turcizam mozda unakrsta- 
vanjem s dimije (v.); e pored r nije jasno. 

Lit.: ARj 2, 336. 399. 401. Elezovic 1, 
130. 137. Mladenov 127. Lokotsch 521. GM 67. 

Dimitrije m (13. v., Vuk) = Dimitrija 
(Vuk), pridjev Dimitrijin, = Dimitar (odba- 
civanjem sufiksa -ius < -wc), pridjev Dimitrov, 
odatle sa brojnim hipokoristicima Dima — 
Dinto (14. v.), odatle prezime Dimovic (pod- 
rijetlom cincarsko), na -oje Dimoje (14. v.), 
na -sai-so Dimio (narodna pjesma). Vokal i za- 



mjenjuje gr. n ii Anufjxpioc,, solunski svetac koji 
se stovao i u Sirmiumu, odatle naziv crkve i 
naselja uz nju Dimitrovci (15. v.), danas 
Mitrovica, tketik mitrovacki. Lat. e pred 
labijalom postaje o Domitar, gen. -tra (ca- 
kavski, 15. v.), odatle toponim Domitrovac, 
prezime Domitrovic. Ovamo ide Dumitar, gen. 
-tra (nije potvrdeno gdje se govori), takoder 
prezime. Vokal e u protonici daje 6 i ispada u 
Dmitrije (13. i 14. v.) = Dm'itar, gen. -tra 
(13. v.), pridjev Dmitrov (13. v.), hipokoristici 
na -osin (tip Milasin, kumasin) Dmitrasin, 
augmentativ Dmitresilo (Lika). Sa dm > gm 
Grnltar, gen. -tra (Srbija). Suglasnik r iz 
docetka prenosi se u suglasnicku grupu 
Drmltar, gen. -tra (14. i 15. v.. Istra, prvoti- 
sak glagolskog brevijara, 1491.). Rijetka po- 
cetna grupa dm oblaksava se u m: Mitar, 
gen. -tra (Vuk). Odatle brojni hipokoristici 
Mitre, gen. -eta (Vodice, nadimak, narodna 
pjesma), Mito = Mlta m (Vuk) prema f 
Mitra, Mitrana, Mitro, pridjev Mitrov, po- 
imenicen na -lea Mitrovica »\° toponim, 2° 
zena Mitrova, 3° biljka geum urbanum (Gos- 
pic)«, prosiren na -bsk mitrovski (mjesec) 
»listopad, oktobar«, poimenicen na -jak rm- 
trovstak »covjek kojemu je krsno ime na 
Mitrov dan«; prezimena Mitric, Mitraievic, 
Mitrasinovic, Mitrinovic upucuju na nepo- 
tvrdene hipokoristike *Mitras, *Mitrasin, *Mi- 
trin. Bizantinski svetac obilno je potvrden i 
u srednjovjekovnoj Dalmaciji. Ovo je ime no- 
sio i kralj Zvonimir. Postoji i toponim na 
-anum iz rimskog doba Dumidrana < De- 
metriana (Boka). 

Lit.: ARj 2, 213, 415. 784. 886. 3, 213. 6, 
775. 778. 779. Ribaric, SDZb 9, 168. Jirecek, 
Romanen 1, 60. 67. 2, 32. 33. Skok, ZRPh 
54, 202. Stefanie, Rad 285, 90. 

din m (narodna pjesma) »sinonim: vjera, 
islamska religija«. Odatle s turskom postpo- 
zicijom -snr'»bez« : dinsuzflri) / dimsuz- (18. v.) 
»nevjernik«. Slozenice: dindusmanin (narodna 
pjesma) »zaklet neprijatelj«, v. dusman zbog 
drugog dijela slozenice; dmjarllja f »turska 
kapa, fes«, epitet za kapa, od tur. din +jar + 
li »prijatelj vjere«. Balkanski turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. din) iz oblasti islama. 

Lit.: ARj 2, 402. 404. 

dinar m, gen. -dra (Perast, bug.) = dinar 
(14. v.) »1° srebrn novae (historijski spome- 
nici), 2° novae manje vrijednosti, mjeden no- 
vac, 3° novae uopce (15. v., Marulic)«. De- 
minutivi na -ic dinarii (M. Drzic), dindric 



dinar 



406 



dio 



(18. v., Dubrovnik). Radna imenica na -nik 
dinamik (16. v., Dubrovnik) »mjenjac«. Nalazi 
se vec u stcslav. (Supr.), slov. dendr »novac uop- 
ce« i u romanskim jezicima. Vokal i mjesto lat. 
£ = r| u istocnim krajevima upucuje na bizan- 
tinsko vrelo Srivdpurv < lat. poimenicen pridjev 
na -arius od deni (distributiv od decern, v. 
Dicmo) denarius (se. nummus). Oblik na e slov. 
dendr = denar (Lastovo, pored dinari) kao 
e > b u protonici upucuje na romansko vrelo 
dnar m (Dubrovnik, Zore, slov.) — dnar 
(Vodice) = dnara i (Naljeskovic) »beci«. 
Upor. arb. danar (asimilacija e-a > a-a). 

Lit.: ARj 2, 402. 474. Ribaric, SDZb 9, 
131. Oblak, ASPh 16, § 30, p. 442. Pletersnik 
l t 141. Miklosic 46. SEW \, 200. Sturm, 
CSJK 6, 72. REW 2553. DEI 1246. Korsch, 
ASPh 9, 497. GM 61. 

dinigla f (Vuk, Dalmacija; Krtole, Risan, 
Kostajnica, Bijela) = dinigla (Lastva, Tivat, 
Lepetane, Stoliv) = dinjigla (Perast, Lastva) 
= dinigla (Dobrota) = dilingla (Lastva) = 
gittnga (stari ljudi u Lastvi) = gnigla (Perast) 
= glinga (Kotor, Ljuta, Dobrota) = gnjigla, 
gen. pi. gnjigala (Prcanj, Muo, Stoliv) = 
gnjilga (Dobrota), bokeljski naziv koji osjet- 
ljivo varira u pojedinim mjestima za ribu 
orada (< aurata) = lovrata (v.). Fonetsko 
variranje izmedu d i g u pocetnom slogu sjeca 
na krc.-rom. denakle i dencc'o pored zenoco, 
istrom, u Galezanu, juzno-tal. dinocchiu, prov. 
denolh < vlat. genuculum, deminutiv od genu 
prema Mlat. deminutivu gen'iculum > port. 
gelhas. Bokeljski naziv, koji je zacijelo dalm.- 
-rom. leksicki ostatak, poklapa se fonetski 
potpuno sa kllat. geniculum sa kl > gl kao u 
rlcaglo < rete j aculiim, ali nema nigdje po- 
tvrda da se torn kllat. rijeci nazivala lovrata. 
Daleka paralela je doduse nas naziv podla- 
nica »kao po dlana«. Prema toj paraleli moglo 
bi se tumaciti da je lovrata nazvana »kao 
ljudsko koljeno«. Semanticki problem ostaje 
prema tome nerijesen. 

Lit.: ARj 2, 404. Resetar, Stok. 233. Ive 
128. REW*. DEI 1811. 

dmka f (Srijem) = dinjka (Vuk, Srijem, 
Slavonija) = plovdinka (Srbija) »sinonimi: ni- 
sevcica (Srbija) = lisicica (Srbija) = kralje- 
vina (Zagreb) = brina (ZK), vrsta grozda«. 
Postanjem od bug-. Plovdin = Plovdiv < 
tracki Pulpudeva = gr. Philippopolis > tur. 
Filibe, kako pokazuje oblik plovdinka, odakle 
ispustanjem prvoga sloga jer se identificirao 
s ploviti, plovka »patka«, s rijecima koje nisu 



pristajale znacenju. I u madz. dinka, prema 
Gombocz-Melichu od dinja, sto ne moze 
biti. 

Lit.: ARj 2, 405. Gombocz-Melich 1359. 

dinja f »sinonim: pipun (v.)«. Odatle: de- 
minutiv na -lea dlnjlca f (17. v.), na -ce, gen. 
-ceta dinjee, pi. dinjeici (Kosmet), radna ime- 
nica da -ar dinjar (Stulic), pridjevi na -ski 
dinjski, na -av dinjav »tumidus« (prema Miklo- 
sicu hrv.). Sveslavenska rijec iz praslavenskog 
doba, bez paralela u baltickim i ostalim ie. 
jezicima. Madzari posudise dinnye. Ide u 
istu kulturnu sferu kao tikva (v.), ugorak (v.) 
i lubenica (v.). Te su biljke dosle u slavenske 
jezike jos u praslavensko doba iz Azije; i ja 
nastao iz bi(polj. dynia, rus. dynja). Dovodi 
se u vezu s duti (v.), s lat. cydonia (odatle 
dunja, v.), s glasovnom promjenom kao u 
Scardano > Skradin i Bononia > Bhalnh, da- 
nas Vidin, sa srlat. tunna i mandzurskom ri- 
jeci dungga(ri) »lubenica«. 

Lit.: ARj 2, 404. Elezovic 1, 138. Mladenov 
128. Miklosic 55. 421. SEW 1, 250. Bruckner 
106. Vasmer 385. i si. Gombocz-Melich 1359. 

dio (15. v.), dijel (cakavski dil; del ZK), 
gen. dijela ili dijela m (Vuk) = deja (Kosmet) 
»1° pars, 2° sinonim: brdo (v.), glavica (v.), 
mons, collis, 3° (Kosmet) proplanak, terasa, 
uzdignuto i ocjedno mjesto sela, potes, 4° 
(Srbija, Milicevic) rebro poduze kose koja se 
medu dvije padine spusta, 5° (u historijskim 
spomenicima 13. v. vrlo cesto) termin pri 
oznacivanju granica«. Znacenja 2°— 5° raz- 
vise se na isti nacin kao i znacenja rijeci gora 
(v.). Gore su takoder dijelile teritorije i ozna- 
civale granice. I zemljista, koja su se dijelje- 
njem davala na obradu, nalazila su se na 
brdima. Zbog toga se znacenje rijeci stcslav. 
delt suzilo po zakonu sinegdohe. U istom 
znacenju posudise Rumunji deal. U torn je 
znacenju deh »collis, mons« u oba jezika cest 
toponim. Ali to znacenje, ograniceno na istocne 
krajeve, nije prodrlo ni u knjizevni ni u sao- 
bracajni jezik, koji se na njemu osniva. Upore- 
diti se moze s razvitkom znacenja lat. quadras 
u rum. codru gdje znaci »suma«. Odatle: pridjev 
na -6« aeibnb samo u starom jeziku »gorski 
(npr. ~put)«. Poimenicen je s -lea: Delnlce 
(Gorski kotar), cest toponim, a i u opcoj 
rijeci (apelativu) dionica f »1° dio zemlje koji 
pripada jednom gospodaru (poljoprivredni ter- 
min), 2° akcija u trgovackom jeziku (novije 
znacenje), 3° kao femininum radne imenice 
prema maskulinumu dionik, gen. -nika (15. v.), 



dio 



407 



direk 



s akcenatskom varijacijom zbog homonimije 
prema (su)dionik od djelo (v.)«. Odatle apstrak- 
tum na -stvo: dionistvo n. Pridjev dijelan ne 
postoji u knjizevnom jeziku i bez potrebe je 
jekavizirati ga i akcentuirati prema stokavskom 
kako se cini u ARj. Deminutivi su na -tk, 
-ic i -cio: dijelak, gen. dijelka ili didka m (Vuk, 
14. v.) = delak, gen. delka (ZK), dijelio m i 
dijelcic m. Prilozi: djelimice (Ljubisa) = dje- 
lomice (Dubrovnik), oboje u danasnjem knji- 
zevnom jeziku. Stari praslavenski denominai 
(faktitiv) na -hi: impf, dijeliti, dijelim (Vuk) 
(iz-, o-, ot-, opre-, po-, raz-, raspo-) prema 
iteratlvu dijeljati (Dubrovcani) (iz-, raz-, 
16. v.), razdjelj'avati, -Nevati, -Ijivati, -djeljujem. 
Odatle postverbali odjel (upor. rus. otdel'), 
odatle noviji odredeni pridjev odjelni i razdio, 
gen. razdjela pored raz- I razdljel (Vuk, Crmni- 
ca, Crna Gora, upor. rus. razdel') m i f (je- 
danput, Lastric) pored razdjela f; sa -tk 
razdjelak, gen. razdjelka pored razdioka = 
razdeljak, gen. -deljka (Kosmet) »Haarscheide«. 
Ovamo jos imenica na -jak: odeljak m (Kos- 
met) »clan porodice koji nije u zadruzi«. 
Odatle pridjev razdjelan, razdjelna = raz- 
dlona, poimenicen razdionik m (Srednja Sla- 
vonija). Apstraktum od dijeliti je na -ba: 
dioba f (18. v.) = deloba (ZK, -oba prema 
tegoba) »dijeljenje« = delba (Kosmet) »daca, 
dijelenje za dusu«. Takoder bug. delba. Prema 
dioba obrazovana je i razdjelba ~ razdilba 
(ikavski) = razdioba. Takoder slov. i bug. 
ako i nije stara rijec. Pridjev na -jiv (ne)dje- 
Ijiv cest je u danasnjem knjizevnom jeziku; 
radne imenice na -sc i na -telj: dijelac, gen. 
dijelca i dioca (15. v., hrv.-kajk., kod Barakovica 
je to deminutiv) i djelitelj m (17. i 18. v.), 
danas matematicki termin. Na -dzija: djeld- 
dzija m (Vuk, narodna pjesma). U knjizevni 
je jezik prodrla stara prefiksalna slozenica 
predjel (Vuk) = predio, gen. predjela = prijedjel 
(BI) »kraj« < pred-delb »1° teren pred brdom, 
glavicom (prema znacenju 2° —5°), 2° Engpass, 
3° sinonim: kraj«. Upor. toponim Predil u 
Alpama i rus. predel ».Grenze«. I ta slozenica 
u vezi je sa starim razgranicavanjem. I Ru- 
munji je posudise kao toponim Predeal. 
Rijec predea se oznacuje bez potrebe kao ru- 
sizam. Oblik bezdjeljak od sintagme bez dijela 
posudise Arbanasi: bexhdile f. 

Vokal e > ije, e, ^ je nastao iz diftonga ai, 
lit. dailyti, dailau »dijeliti«, got. dails, dalljan. 
Postoji i misljenje (Hirt) da je posudenica iz 
germanskoga, ali to ne mora biti ; dijel i dije- 
liti su ie., baltoslavenski i sveslavenski iz pra- 
slavenskog od ie. korijena *da(f) ili *dhai- 



od koje i danasnji nvnjem. Teil i teilen, jedna 
od baltoslavenskih i germanskih usporednica 
kao prastari termin za dijeljenje plijena i 
zemlje. 

Lit.: ARj 2, 386. 405. 409. 439. 440. 446- 
4, 156. BI 2, 174. Elezovic 1, 17. 129. 162. 
Miklosic '45. SEW 195. Bruckner 108. Vas- 
mer 337. Mladenov 157. Trautmann 43. WP 
1, 811. Hirt, PBB 23, 332. Buga, RFV 67, 
232. i si. Wood, 'MEN 21, 39-42. GM 34 
DLR s. v. Belie, NJ I, 66. NJ'l, 148. 

Dionisije m = Deonosie (gen., prvotiska, 
glagoljskog kalendat 1491) = Dijanisb (~ Ru- 
hojevikb, decanski hrisovulj) = *Danjes prema 
prezimenu Danjesic. [Od gr. > lat. Atovwioc, 
= Dionysius (Dlonysius Helie, Split, 1397)]. 

Lit.: ARj 2, 384. 338. GISUD 2,12. 48. 100. 
Stefanie, Rad 285, 90. Jirecek, Romanen 2, 33. 

diple fpl., gen. dipald (pl.teogusle, godlje) = 
(stari f. pi.) dipli = dipla n. pi. (jedna potvrda) 
= (sa umetnutim ot pred labijalom) dimpli 
f pi. (16. v., jedna potvrda) »dvojnice (pre- 
vedenica, caique), Dudelsack, Doppelpfeife«. 
Radna imenica na -as diplas. Nalazi se jos u 
slov. diple pored dibla »Sackpfeife«, rum. 
dipla, diplas, a dipli u oba jezika iz hrv.-srp. 
Denominai na -Hi dipliti, -im impf. (18. v.) 
»1° svirati u diple, 2° (pejorativne metafore) 
besposliciti (Lika)«, nddipliti se, -im (Herce- 
govina, narodna pjesma, Bosna) »dobro se na- 
jesti ili napiti se«. U sing, dipla f (14. v.) 
»crkvena haljina«. Bug. dipla »Falte«. Balkanski 
grecizam: ngr. SijiAa »pallium duplicatura, 
Falte, Doppelpfeife« (arb. dulpekcnj je una- 
krstenje s lat. duplus). Izvor je gr. pridjev 
binXooq = lat. duplus, duplex. 

Lit.: ARj 2, 402. 412. 7, 272. Pletersnik \ 
137. 138. Weigand, JbRI 17-18, 111-112. 

(cf. RSI 6,342). Miklosie 46. SEW 1, 201. 
Mladenov 128. 77. GM 77. Vasmer, GL 53. 

direk m (Vuk, 18. v., narodna pjesma, 
Bosna i Hercegovina, Kosmet s gen. direkd) 
= durek (Crmnica, i > u kao u divar pored 
duvar, v.) »sinonim: stup ili stub od drveta 
ili kamena koji nesto nosi ili se na nj oslanja«. 
Odatle na -lija (v.) direklija f (Vuk) »spanjolski 
talir na kojem su dva stupa«. U Kosmetu je 
direkli = direklija indeklinabilni pridjev kao 
prvi dio slozenica s imenicama platno (Pec) 
»platno koje ima pruge od drukcije prede, 
te izgleda sareno« i pregljaca »vrst tkanja 
opregace i veza«. U ovim slozenicama prvi je 
elemenat uzet metaforicki. Na -de: direkac, 



direk 



408 



diponjat 



gen. -dca (Vuk, Risan). Balkanski turcizma 
(tur. direk »kolac, stup«, obrazovan s pomocu 
sufiksa -ek od korijena tir- »naslon«, upor. 
isti sufiks u burek, jatak itd.) : rum. dire «Wa- 
gengastell«, direchie »Saulengang«, bug., arb. 
direk, ngr. vrepexL 

Lit.: ARj 2, 414. Elezovic 1, 138. Miletic, 
SDZb 9, 268. Lokotsch 522. Miklosic 46. 
SEW 1, 202 Mladenov 67. 

dlrlndziti, -Im impf. (Vuk, Vojvodina) 
»lijeno besposleno zivjetk = dinndz.it pored 
dirindzat, -am (Kosmet) »argatovati, sluziti«. 
ARj predlaze kao etimon perz. > tur. derim 
»skitalica« rasireno s tur. -ci. Ali nigdje nije 
potvrdeno dirindzija. [< tur. der rene < perz. 
der rang »u muci, na muck]. 

Lit.: ARj2 414. Elezovic 1, 139. Skaljic" 219. 

dis m (1348., u naslovu carskom) »zapad 
(u koji ide Arbanija i Primorje)« = (prema 
novogrckom sa -ja kao cefallja) disija (1348.). 
Od gr. Sijaic,, ngr. ouai »isto«. 

Lit.: ARj 2, 415. Vasmer, GL 53. 

diskos m (1441., crkveni termin pravo- 
slavaca) »zdjela, tanjur, u koji se polaze pros- 
kura«. Religiozni grecizam. Od 8foxoc; > lat. 
discus > tal. desco »1° sto, 2° klupa«, stvnjem. 
tisk, nvnjem. Tisch. U franko-prov. desca »plat, 
panier large et peu profond, corbeille«, katal. de- 
ic<3»zdjela«.Femininumjenastaoanalogijski pre- 
ma tabula iscutella. Upor. logud, discuedda (una- 
krstenje od discus + scutella). Kao u german- 
ske jezike, u keltski i u berberski sto je grcka 
rijec, koja je egejskog podrijetla, usla u vul- 
garno-latinskom obliku, tako je usla i u slavine, 
s torn razlikom, sto je u pomenute jezike usla 
kao maskulinum, a u slavine kao femininum. 
Nema je u baltickoj grupi. Vlat. e > t > 5 
(prijevoj zbog docetnog -a, upor. grikt, upor. 
i berbersko duscu < discus) > a nalazi se u 
daska f = (sa s > c) dacka (Mikalja: dacka 
od lade »madir«) = daska (cakavski, gen. pi. 
dasak = dasak, Hvar, Brusje) = doska (Brkini) 
= diska (Javorje, Podgrad, Podpec) »tabula, 
Brett« = slov. deska = bug. daska, iz panonsko- 
slavenskog madz. deszka. Sa umukivanjem 
6 > 0: ska pored cka (Ranjina, Hektorovic, 
Kasic; na sci 1520, Zbornik, upor. cklo < 
stbklo). Deminutivi na -ica dastica pored 
dascica (16. v.) = hica (Vuk, Potomje, jugo- 
zapadni krajevi) »1° mala daska, 2° stolic, 
3° dio samara, 4° stica (Vuk), Abc-tafel«, 
dvostruki deminutiv slicica (Crna Gora). 
Denominal sticiti ladu »Otiskivati je sticom«. 



Augmentativ na -jur + -ina dascurina (Pav- 
linovic). Pridjev na -bn > -an dascan (Srbija). 
Na -jara dascara f (Vuk) »koliba od dasaka«. 
Na -jak ddscak, gen. -aka (Vuk, Hrvatska) 
»(metafora) konj plosan poput daske«. Na 
-ar < -arius daskar (cakavci, Jacke). I u 
slavinama daska ima i znacenje »sto« kao i u 
germanskome, samo je to znacenje potisnuto 
od stoh > madz. asztal i u slov. miza < 
lat. mensa. Sveslavensku znacenje »Brett« i 
prvobitno poklapa se sa latinskim vojnickim 
terminom discus »Wurfscheibe«. Ne moze biti 
posudenica iz germanskoga, kako misli Berne - 
ker. U kasnom latinitetu (9. i 10. v.) discus 
znaci »1° piatto tondo, 2° tavola rotonda, 
sto«. Prvobitni sto je bila daska na podu. Sve- 
slavenska (mozda i praslavenska) posudenica 
potjece iz vojnickog latiniteta na limesu do- 
njeg Dunava. Mjesto latinskog akcenta nije 
ocuvano, nego je pomaknuto na docetno -a. 
To pomicanje objasnjava se sto je discus usao 
u shemu akcenta odredenih pridjeva na -bsk. 
Upor.y'e borne slatka (se. ripa). Od semantickih 
varijanta treba spomenuti izvicajfali mu daska 
u glavi »lud je«, koja se nalazi i u tur. bir tahta 
eksik u istom znacenju. 

Lit.: ARj 1, 814. 2, 217. 286. 415. Pletersnik 
1, 123. Ribaric, SDZb 9, 8. 106. Hraste, JF 6, 
196. Miklosic 54. SEW 1, 246. Holub-Kopecny 
99. Bruckner 88. Mladenov 156. Gombocz- 
-Melich 1332. Wartburg, FEW s. v. ZRPh 
47, 577. Skok, Sldvia 15, 187,. br. 76. REW 
2664. DEI 1259, 1329. 

disperau (Dubrovnik, Cavtat), pridjev, 
upravo part. perf. pas., »zalostan«. Od tal. 
disperato, part. perf. od disperare < lat. 
desperare, prefiks de- i sperare. Latinizam 
desperatan (Zagreb), apstraktum na -io de- 
speracija f < lat. desperatio. Bez prefiksa de- 
ster anca f (Dubrovnik, Marin Drzic, Potomje) 
= sper anca (Rab) »nada, uzdanje«, apstraktum 
na -ia od part. prez. sperans, gen. -tis, vlat. 
sperantia, koje je zamijenilo kllat. spes. 

Lit.: ARj 2, 357. Kusar, Rad 118, 24. REW* 
8141. DEI 1347.. 

disponjat, -am (Dubrovnik, prema tal. pre- 
zentu na -io *disponio). Na njem. -ieren > 
-irati disponirati, -paniram. Odatle apstrak- 
tum na -itio > -icija dispozicija od part. perf. 
dispositus. Od lat. > tal. disponere, dispone 
(prefiks dis- i panere). Od part. prez. na -ens, 
gen. -tis radna imenica disponent m (bankar- 
ski termin). 

Lit.: Zore, Fud. 1. 



distonau 



409 



divan 



distonan, pridjev (Dubrovnik, Cavtat) »bez 
sluha«. [Od tal. distonare], upor. lat. exto- 
nare. 

Lit.: REW* 3092. DEI 1358. 

diser (Vuk, narodna pjesma), uzvik, sino- 
nim »na polje«, indeklinabilm pridjev kao 
epitet uz avlija (Pjevanija crnogorska). Odatle 
denominal na gr. -isati (tip. sikterisati): impf. 
diserisati, -sern (Vuk). Balkanski turcizam 
(tur. disan »draussen, Aussenseite«) : bug. di- 
saravlija. 

Lit.: ARj 2, 415. Mladenov 128. 

disipuo, gen. -ula m (15. — 18. v., Marulic, 
akcenat Budmanijev) »ucenik«. Od tal. disce- 
polo, discipolo (16. v.) < lat. discipulus, radna 
imenica na -ulus od discere. Arb. distepul. 
Odatle apstrakt na lat. -ina disiplina f (Ma- 
rulic, 15. —18V.), denominal na -ati disipli- 
nati, -am (16. v.) prema impf, na -va- disipli- 
navati (17. v.). Latinizam je disciplina f (17. v.) 
»1° bic kojim se krscanski asketi sami za 
pokoru biju, 2° stega«. 

Lit.: ARj 2, 416. REW* 2658. DEI 1327. 
1329. GM 68. 

diskui m (Korcula) »sin, dijete, koje ne 
uci, ne radi, neposlusan«. Od tal. pridjeva 
dlscolo (14. v.) < lat. dyscolus < gr. BuoxoXoc, 
»neobuzdan«, slozenica od gr. prefiksa 6i3o- i 
-koXoc, kao u cvxoXoc, (t,v »dobar«). 

Lit.: REW* 2813. DEI 1330. 

ditam m (17. i 18. v.) »jasenak«. Od tal. 
dlttamo (14. v.) < lat. dictamnus < gr. 6i- 
xxauvoc,, prema Battistiju egejska rijec prema 
nazivu brda AixTn na Kreti. 

Lit.: ARj 2, 416. DEI 2, 416. 

div, pi. divovi m (Vuk, narodna pjesma) 
»sinonim: gigan(a)t (evropska tudica)«. Iz na- 
rodne pjesme usla je ova rijec u knjizevni 
jezik. Odatle: hipokbristik divo m (narodna 
pripovijetka), pridjev na -ski, -ovski (slozeni 
sufiks prema pluralu divovi): divskt (""Starje- 
sina, Vuk), divovski, deminutiv na -ce divce n 
(narodna pjesma). Balkanski turcizam per- 
zijskog podrijetla (perz. dev, u prasrodstvu s 
deus < ie. *deluos, > tur. div »1° demon, 
vrag, zao duh, 2° gigan(a)t« /ovo posljednje 
znacenje razvilo se u turskom): bug. div, arb. 
dif -vi. Femininum bi mogao biti bug. diva 
f i samodiva f »zla vila, diva« f (Kosmet), 



ali ovdje moze biti i poimenicen slavenski 
pridjev divb. Ovamo jos divdnija m (Vuk) 
»suludak« = divamja pored divanija (Kosmet) 
»pomalo nepametan, pomalo divalj« od perz. 
pridjeva devana > tur. divane »lud, budala«. 
To je takoder balkanski turcizam istog pod- 
rijetla iz oblasti covjecjih svojstava, prijekora 
(tip budala): bug. divane. Turski docetak -e 
zamijenjen je s -ija zacijelo prema dihanija 
(v.). 

Lit.: ARj 2, 418. 420. 426. Elezovic 1, 134. 
Lokotsch 509. Miklosic 46. SEW 1, 202. 
GM 66. Boisacqs 189-190. Korsch, ASPh 9, 

497. 

divan', divna (Vuk, 13. v.), pridjev, »sino- 
nim: prekrasan«, praslavenska je izvedenica 
obrazovana s pomocu sufiksa -bn od stcslav. 
divi »9aijua, cudo«, bug. diven, ces. divny, 
polj. dzizpny, rus. divny j itd. Odatle: prilog 
divno pored dimno s vn > mn. Stara slavenska 
imenica ai s propala je u hrv.-srp. zbog 
homonimije s div »gigan(a)t« (v.). Pridjev div, 
potvrden u znacenju »divan« samo jedanput 
u 16. v., morao je propasti takoder zbog istog 
razloga buduci da je postojao kod nas nekada 
i pridjev div u znacenju »divlji« (v.). Pri- 
djevu divan nije prijetila nikakva homommija 
i zato se ocuvao jer je od div »gigant« moguc 
samo pridjev na -ov (upor. divovski), ne na 
-bn. Od slabo potvrdenog pridjeva div stvo- 
ren je ipak apstraktum na -ota / -oca: divota 
f (Vuk, 18. v.) = divoca (16. v.). Ta izvede- 
nica dokazuje da je i pridjev div = divan 
nekada zaista postojao. Denominal (faktitiv) 
je od nestale imenice ai 6 : diviti se, dtnim 
»sinonim: cuditi se«, sto dokazuje da je ova 
praslavenska rijec postojala nekada i u hrv.- 
srp. ; diviti se je takoder sveslavenska rijec iz 
praslavenskog doba kao i pridjev divan. 
Znacenje »lijep« ovog pridjeva razvilo se iz 
znacenja »cudo« kao lat. mirus i mirabilis od 
mirare »gledati«. Ali prvobitno znacenje prid- 
jeva bilo je u hrv.-srp. »cudan > cemu se 
covjek mora cuditi«. Osnova div- ide u balto- 
slavensku jezicnu zajednicu, upor. istocno-lit. 
deivoti »opazati zvijezde«. Slicno znacenje ima 
ces. divati se »opazati, gledati (uopce)«. Praslav. 
divi odgovara u baltickoj grupi: dievas »bog«, 
deive »boginja«, lot. dievs »bog«, stprus. deiwas, 
odatle lit. denominal dievotis »zak'inje se«, 
lat. deus = sanskr. devah, avesta daeva »idol, de- 
mon, vrag« > perz. dev > tur. (nas turcizam) div 
»giganat (v.)«. Promjena znacenja: lit. »bog« > 
slav. »cudo« dogodila se u praslavensko doba zbog 
toga sto je kao terminus technicus za bozanstvo 



divan 



410 



divona 



u praslavenskom vec postojala druga rijec 
(v. bog). Stoga je baltoslavenska rijec ai 5 
morala biti specijalizirana po zakonu sinegdohe 
na »djelo bozanstva > cudo«. Ie. korijen 
*dei »jasan, sjati se«, rasiren s formantom wo; 
nalazi se jos u dan (v.). 

Lit.: ARj 2, 418. 420. 427. Miklosic 46. 
SEW I, 202-203. Bruckner 114. Vasmer 351. 
Mladenov ill. WP 1, 774. Trautmann 50. 
Fraenkel, IF 49, 208. Meillet, RES 6, 167- 
168. Strekelj, DAW 50, 13. 

divan 2 , gen. -ana m (Vuk, 17. v.) » 1 ° tursko 
glavno vijece > vijece uopce, 2° kuca gdje 
se cini vijece, 3° govor uopce (isti semantem 
i u zbor, zboriti, v.)«. Posljednje znacenje 
divan (Lika) = divan, gen. divana (ZK), 
odatle denominativ (faktitiv) na -iti impf. 
divaniti, divdnim (17. v.) = divdmt(i) (ZK) 
»razgovarati, govoritk, s prefiksom raz- pf. 
razdivaniti se, -divdnim (Lika, Vinkovci), de- 
minutiv na -kati divdnkati, -dm (Lika). Po- 
stoji i postverbal z. r. divana. U Kosmetu: 
ciniti sedi divan »kaze se psetu kad se zeli da 
ono seni« (prema tur. imperativu divan dur 
»mirno« od tur. durmak »stajati ukocen i cekati 
zapovijed«). Pridjev na -ski: divanski (Vuk, 
Crna Gora) »na zboru«. Slozenica s perz. 
hane: divanana (18. y.) = divandna (Kosmet) 
»cardak pred kucom zastrven prostirkom s 
jastucima uokolo gdje se ljeti sjedi; sinonimi: 
slar (v.) < tal. solarium, doksat (v.) i cosak 
(v.)«; nasa slozenica obrazovana prema tur- 
skom divan-kabanica. Ovamo i divan-kula 
pored berdivan kula, kao epitet sadrzi perz. 
prijedlog ber »po«, a ■ ne perz. ber-de-wdm 
»trajasan, stalan«, kako misli Danicic. Balkan- 
ski turcizam perzijskog podrijetla (perz. > tur. 
diwan »savjet«, divanhane) iz oblasti grade - 
vinarstva i turske administracije: bug. divan 
»1° vijecanje, zbor, 2° vladin ured, 3° soba 
za goste«, divanhana, cine, divane f »cour ou 
conseil superieur«, ngr. vxipdvi/ 6l(3-. Vec 
u perzijskom znacila je rijec diwan »uredov- 
nica« kao i na Balkanu. Ovo znacenje prenijeli 
su krizari u Evropu u znacenju »carinarnica«. 
Dosla je u torn znacenju i u Dubrovnik, kao 
trgovacki grad. Kod Vetranica divana f ima 
to znacenje. U torn znacenju pokazuje u Du- 
brovniku a > kao stare nase posudenice: 
divana (v.) Vezu dubrovacke divane (v.) sa za- 
padnoevropskim oblicima koji pokazuju promje- 
nu t' > u (upor. duvar pored divar), utvrduje 
z. rod: tal. doana, danas dogana (sg za ukidanje 
hijata, upor. ragunare pored radunare i raunare), 
fr. douane »carina uopce«. U torn znacenju 



postoji divana samo u Dubrovniku. U istoc- 
nim krajevima govorilo se nekada dumrukana 
f (v.) »carinarnica (danas tako opcenito)«. 

Lit.: ARj 1, 235. 2, 419. 426. Elezovic I, 
134. 2, 506. Mladenov 127. SEW I, 202. 
Pascu 2, 131,. br. 420. Lokotsch 526. REW» 
2707. Korsch, ASPh 9, 498. 

divertiskati se, -am (Dubrovnik, Cavtat, 
prema tal. prezentu divertisco) = divertit se, -im 
(Rab, prema tal. inf. divertire) »zabavljati se«. 
Od tal. divertirsi < lat. divertere (prefiks 
dis- i vertere). 

Lit.: Budmani Rad 65, 166. Kusar, Rad 
118, 18. 25. REW2701. 9249. DEI 1366. 

divin, ucen pridjev (14. i 15. v., Ivancicev 
zbornik 23, 90 ruka divina) »bozji«. Od tal. 
divino < lat. divinus. Od poimenicenog tal. 
divino m »profeta« denominal s prefiksom in- : 
indivinat pf. (Smokvica, Korcula)' = indivi- 
nati (Potomje, Peljesac) = i > e > o pred 
labio-dentalom vec u tal.) indovinai (Perast, 
Dubrovnik, Cavtat; objekt put) »pogoditi«. U 
prilogu na indivin (Perast, Hercegovina) »na 
srecu, ne znajuci kuda« < tal. indovino, 
divinare (in-). Ovamo ide iz crkvenog latini- 
teta poimenicenje a divinis (se. rebus, suspen- 
sla). 

Lit.: ARj 3, 837. REW 2704. DEL 1367. 

divit m (Vuk, 18. v.) = divit, gen. -ita 

(Kosmet) »pero i mastilo u kutiji«. Balkanski 

turcizam arapskog podrijetla (ar. devdt, da- 

vatum > tur. divit) iz oblasti pisma (tip 

jazija): bug., arb. (Skadar) divit »Schreibzeug«. 

Lit: ARj 1, 420. Elezovic 1, 135. GM 68. 
Mladenov 127 '. 

divizerum in (Cres) »virvar«. Od lat. 
3. 1. perf. pi. diviserunt iz biblijskog diviserunt 
vestimenta mea, sto se pjeva iz »Muke Isu- 
sove« na Veliki petak, od dividere »razdijeliti« 
(prefiks dis- i ie. korijen vid-, koji ne postoji 
u lat. kao samostalan glagol). Poimenicen lat. 
gerund dividenda f (bankarski termin). Po- 
imenicen part. perf. divisa > deviza < fr. 
devise »1° lozinka, 2° strana novcanica«. 
Apstraktum na -io divisto, gen. -nis > divizija 
f (vojnicki termin), pridjev divizijski, na -ar 
divizionar, gen. -dra. 

Lit.: Tentor, ASPh 30, 189. DEL 1367. 

divona f (Dubrovnik) = divana »carinar- 
nica«, od perz. > ar. diwan »registar«, poka- 
zuje znacajne fonetske razlike prema tal. 



divona 



411 



djed 



dogana (13. v.) > dugdna (Bozava, Rab) = 
dugonja = dogana (danas u Dubrovniku i 
Cavtatu). U svim zapadnim jezicima taj ara- 
bizam pokazuje t' > pred labio-dentalom kao 
u tal. indovino, ispadanje glasa v poslije 
velarnog samoglasnika (upor. Radoanus. za 
Radovan na sibenskom portalu); < a je u 
dubrovackom "obliku kao u arabizmu mogoris 
(v.). Jedino u femininumu slaze se sa zapadno- 
romanskim arabizmom. Po svoj prilici je lek- 
sicki ostatak iz dalmatoromanskog. V. i divan'. 

Lit.: ARj 2, 426. 419. 560. Budmani, 
Rad 65, 165. Kusar, Rad 118, 21. Crania, 
ID 6. REW 2707. DEI 1372. 

dizdar, gen. -dra m (Vuk, 17. v.) = dizdar 
(Kosmet) = dazdar (15. — 17. v.) »zapovjednik 
i vratar tvrdave ili kule«. Odatle: pridjevi na 
-ev, -ov i -ski: dizdarev, -ov, dizddrskt, de- 
minutiv na -be: dizdarac, gen. -area (Vuk, 
Crna Gora), slozenica dizdar-dga. Takoder 
toponim i antroponim (prezime na -evic). 
Turcizam perzijskog podrijetla (perz. > tur. 
slozenica dizdar od perz. diz »tvrdava, kula« i 
dar »koji cuva, drzi«, kod nas sufiks za radne 
imenice). 

Lit: ARj 1, 319. 2, 430. Elezovic 1, 136. 

dizga f (Vuk) »krajac, ivica«. Ista osnova 
nalazi se u dizija f (Vuk, 18. v.) »red, niz, 
povorka« i u apstraktumu na -luk dizluci, 
gen. dizluka m. pi. (Vuk) = dizluke, gen. 
dlzliikd f. pi. (Vuk) = dizlbk, gen. -lika, pi. 
disleci »dokoljenice, bjecve, dokoljenice pti- 
cama za lov«. Balkanski turcizmi (tur. izve- 
denica dizge »jarretiere«, od diz »koljeno« i 
sufiksa -ge I -ke varijante od -gi I -ki, diz-in — 
diz-i »rangee«, dizlik »vrsta starih gaca do 
koljena«): bug. dizgija, dizija, dizlik, arb. dize 
»Tuchend, Selbend«. Pored dizluci govori se 
tozluci m. pi. = tozluke, augmentativ na 
-ina tozlucine »dokoljenice, bjecve«. Ovdje je 
osnova druga: tur. toz »prah«. I taj je oblik 
balkanski turcizam (tur. tozluk) iz oblasti 
nosnje: bug.- tozluk, .mm. tusluc, arb. tos-zj 
»prah«, ngr. touoXoukxl 

Lit: ARj 2, 431. BI 2, 582. Elezovic 1, 
136. Mladenov 127. GM 68-69. 433. Mat- 
zenauer, LF 7, 43. Deny 572. 575. 

dizgin m (Vuk, obicno u pi. prema nasem 
znacenju) = dizgen (Vuk, narodna pjesma) = 
dizdin (Pjevanija crnogorska) = dizden (na- 
rodna pjesma) = dizdin (Vuk) = dizdum 
(jedanput, Katancic, 18. v.) = dizgum (na- 
rodna pjesma) = dizdum (Kacic, 18. v.) »si- 



nonim: vodice, vojke (u narjecju)«. Balkanski 
turcizam (tur. dizgin, od korijena tir od kojega 
i direk, v., i sufiksa -kin kao u caliskan i surgiin, 
v.) iz oblasti konjske opreme: rum. disghin = 
desghin, bug. dizgin, arb. tizgin. Turski su- 
fiks -kin ima u hrv.-srp. razlicite vokale, 
ovdje pored -gin jos -um i -en zbog toga sto 
u turskom ima i vokala z, koji se zamjenjuje 
kod nas i sa e \ u; to je hiperturcizam g >d 
je asimilacija nestalnog konsonanta u sufiksu 
(upor. siirgiin); d < g je kao u demija, samo 
metatezom premjesteno u pocetni slog. Inte- 
resantan primjer prekrajanja turcizma kod nas. 

Lit: ARj 2, 431. 3, 8. SEW 1, 203. Miklosic 
46. Mladenov 127. GM 431. Lokotsch 527. 

diza f (17. v., cakavski, Krk, Hrvatsko 
Primorje, Prigorje) »sinonim: kravljaca (v.), 
muzlica (v.)« = dizya f (Vuk, 18. v., Hrvatska, 
Hrvatsko Primorje) »sinonim: bukara (v.); 
sud za vino s ruckom (sluzi za pretakanje 
vina i za pojenje konja) (Donje Primorje)«. 
Odatle: deminutiv na -ica difica f (cakavci 
na Bracu, Fuzine) = dizica (Vela Luka, 
Smokvica, Korcula) »posudica drvena s ruc- 
kom za .puti (»hvatati«, pujem, puj) vino, od 
duga, sluzi za lijevanje vina iz postave u 
tolitar«. Sufiks -va u dizva upucuje na posto- 
janje deklinacije -u (tip crkva)', i je nastao iz 
e, koji je potvrden u rumunjskom i madzar- 
skom slavizmu rum. deja f (Moldavija) i 
madz. dezsa (e < e kao u szomzed < sus- 
jed"). Nalazi se u svim slavenskim jezicima 
osim u bugarskome. Prema tome je prasla- 
venski termin za posude: *dezd. Ekavski 
i jekavski oblik nije potvrden. Jat je nastao iz 
ie. dvoglasa oi: ie. korijen *dhoigh-, prijevoj 
od *dheigh- »gladiti, mijesitk, koji se nalazi 
u nvnjem. Teig i gr. itv/o^/xov/oc, »zid«, 
lat. jingo, jigulus »loncar« i u istocnim ie. 
jezicima. Taj se korijen nalazi u lit. dizti 
»sibati«, dok u slavenskom samo kao tehnicki 
termin za posudu i kao zidarski tehnicki ter- 
min u baltoslavenskoj metatezi *gheidh > zjd 
(v.); zje nastao iz z + sufiks -ia (kao uplaca). 
Prvobitno je znacenje bilo kao u rus. defa 
»Backtrog, nacve«. 

Lit: ARj 2, 392. 431. Miklosic 45. SEW 1, 
198. Tiktin 518. Vasmer 336. Gombocz-Melich 
1343. 

djed m (Vuk) »ie. praslavenski i sveslavenski 
naziv za oceva i materina oca«. Za doba hrvat- 
ske narodne dinastije e>a potvrden: dad. 
Ide prema tome u najstarije potvrdene hrv.- 
-srp. rijeci. Odatle: hipokoristici deda — 



djed 



412 



djelo 



djeda = dedo = djedo m (Srbija) = djeko 
(18. v.); ovako i u bug. deda ila..; augmenta- 
tivi na -ina, -etina, -usina: djedina m = 
djedetina = djedusina, s raznim afektivnim 
vrijednostima; pridjevi na -ini -ov: djedin (13. 
v.), djedov (Vuk, 14. v.), koji zivi i danas 
poimenicen sa -be djedovac (ime biljke) i sa 
sufiksom -ina djedovina f (18. v.). To poime- 
nicenje zamijenilo je danas praslavensku iz- 
vedenicu na -ina (upor. isti sufiks u bastina 
v.) u djidina f, koja dolazi u svim slavenskim 
jezicima s istim sufiksom (upor. glede znace- 
nja njem. Vaierei). Ta izvedenica postojala 
je i kod nas kako pokazuju radne imenice na 
-be i -ik: djedinac = djedinik = djednik »basti- 
nik«; pridjev na -in: didino (selo I486.); na -ski: 
djedinski, apstraktum djedinstvo. U daljoj izve- 
denici sufiks -ina od djedina ispada; odatle cak. i 
hrv.-kajk. izvedenica na -//: didic »vrsta plem- 
stva«, dedic »bastinik«. Upor. ces. dedic. Isto 
u stsrp. toponimu Decani < dedbcani. Rijec dje- 
dina u znacenju »bastina« nestala je iz danas- 
njeg knjizevnog i saobracajnog jezika. Sloze- 
nice: s prefiksom pre- > pra-: pradjed m = 
pranded = hipokoristik prandeda m (Kosmet, 
s umetnutim n pred d\, upor. dumboK). U 
Kosmetu je nas prefiks pra- zamijenjen s gr. 
jiccpd: paraded = hipokoristik pdradeda m; 
pra- se zamjenjuje i s lat. secundus > sitkun-: 
odatle sukundjed m, cuhundjed, hipokoristik 
sukundeka, s -ka kao u baka i Daka / Ddko 
od Danijel > Dane. Dolazi takoder kao me- 
tafora u imenu biljke, koje se zovu sdsa: 
djedovac. S prefiksima sa- I za- sadjed (Vrancic, 
Mikalja, Stulic) = zaded (Belostenac). Prefiks 
pra- se moze udvostruciti: prapradjed m. 
Deminutiv na -bk: dedak m (Donja Podra- 
vina, Saptinovac) je metafora za »elavus ferreus 
ad latera currus: sinonimi: strmoglavac, palac 
(v.), kurdelj, fuzov«; hrv.-kajk. dedek (Mikalja, 
odatle kod Belostenca i Jambresica) »ptica 
putpuden, bozji pivac, upupa« je prema Stre- 
kelju iz ceskoga. Na -ica samo u rum. dedita 
f kao metafora za »biljka anemone pulsatila«. 
Odavde za istu biljku dalji rum. deminutiv s 
lat. sufiksom -ellus: dedetel, -tei, -itei. Upor. 
rus. deminutiv dedok »Art Klette«. Dolazi 
i kao prvi elemenat u dvosloznim prasla- 
venskim licnim imenima: Ojedomir,Djedoslav. 
Kao drugi elemenat u Zelided. Muslimansko 
prezime: Dedic (Bosna). Vokal eje nastao iz ie. e 
koji se nalazi u lit. dedis »ujak prema ocu« i 
u lot. deds »alter Mann, Popanz«. Rijec je 
prema tome baltoslavenska. Kako pokazuje re- 
duplikacija suglasnika (upor. i arb. xhaxha), 
potjece iz djetinjeg govora (Lallwort) kao na- 



ziv za starije clanove praslavenske velike po- 
rodice (Grossfamilie). Upor. i osmanlijsko 
dddd »Grossvater, Vaterchen«, odakle mogu 
da potjecu nasi hipokoristici u istocnim kra- 
jevima s naglaskom deda. 

Lit.: ARj 2, 434. Miklosic 44. SEW I, 
191. Bruckner 107. Vasmer 335-336. WP 1, 
826. Trautmann 47. Mladenov 157, GM 79- 
80. Boisacq 337. Joki, Unt. 38. Rozwadowski, 
RSI 2, 111. van Wyk, ZSPh 14, 10. Vulovic, 
ASPh 8, 137. Boissin, RES 27, 43. Strekelj, 
ASPh 31, 198. BI 2, 544. Hirtz, Aves 83. 
84. 89. Elezovic 2, 119. Hamm, Rad 275, 
50. Lopasic, Urbari 30. Skok, IG 3, 3-5. 

djelo n (Vuk, ekavski i cakavski djelomice 
delo, ikavski d'ilo, danas po deklinaciji o, 
nekada suglasnickoj na s: gen. djelesa, kao 
slovo, -vise, telo, -ese), ie., baltoslavenska 
(?) i sveslavenska rijec iz praslavenskog doba) 
»Tat (nvnjem., s torn rijeci je u prasrodstvu), 
opus; stokavski sinonim: rad (v.)«. Deverbalna 
apstraktna je izvedenica od djeti (v.) s pomocu 
sufiksa -lo (upor. jelo, v.) koji se nalazi jos 
samo u stisl. dalli »facilis«. Negativno : nedjelo n 
»zlocin« (Vuk). U cakavskom na Hvaru (Brusje, 
Hraste) u recenici di'lo gaje ubit »trebalo ga je 
ubiti«, ni dilo to ucinit »ne treba to uciniti« 
opominje na stfr. estues > estuet, inf. estovoir < 
lat. est opus »treba«. Odatle: pridjevi na -&« 
delan, delna (samo jedanput, kod Belosten- 
ca), na slozeni -avan djelavan (za av upor. 
hrv.-kajk. delavac, nedelavac, gen. -vca, ZK, 
»lijencina«), na -atni djelatni (dan), poimenicen 
s -ik djelatnik. 

Vazna je izvedenica na -ta od negativne 
slozenice: nedjelja f (ekavski nedelja, ikavski 
nedllja, ZK), »krscanski termin za 1° dies 
dominica kod Romana, dies solis kod Germana, 
2° tjedan = sedmica (po semantickom zakonu 
sinegdohe)«. To je upravo prevedenica (caique) 
od bizantinskog gr. djtpaxtoc; rjuepa. Grcka 
se rijec ocuvala kao posudenica u cslav. apra- 
kos »recueils des lectures evangeliques des 
dimanches et fetes«. Taj naziv stvoren je 
prema biblijskoj odredbi: sedmi je dan od- 
mora... Nemoj raditi nikakoga posla (non fa- 
cias in eo quidquam operis, 5 mojs. 5, 14). 
Odatle su izvedenice: pridjev na -ni nedjeljni 
(Vuk), poimenicen na -zk ponedjeljak, gen. 
-eljka m = ponediljak, gen. -dttjka (ZK) = 
pondelek (hrv.-kajk.), na -nik ponedjeljmk m 
(Srbija) = ekavski ponedeomk (Srbija) = 
ponaddnik = ponadonik (Kosmet) = pone- 
dijnik (Lumbarda) »naziv prvog sedmicnog 
dana (upor. prvi dan, Dalmacija, v.)«; demi- 



djelo 



413 



djelao 



nutivi na -ica nedjeljica f. Nedjelja je takoder 
zensko ime kao u gr. Kupiaxij i na zapadu 
Dominica. Odatle je stvoreno licno ime za 
muskarce Nedjeljko prema f Nedjeljka, sto odgo- 
vara imenu Dominicus (na zapadu) > Dominko, 
Dinko, Dmine (u jadranskoj zoni). Hipoko- 
ristici su licnih imena Nedd z, r., Nedo m. r., 
odatle prezime Nedic prema Nedeljkovic za 
ljude koji su se rodili u nedjelju, a moze biti 
da se tako zovu i prema praocima Nedo i 
Nedjeljko. Upor. izvedenicu na -dnja nedonja 
m (Vuk) = nedonja (Kosmet) »vo koji se 
otelio u nedjelju«. Kao crkveni termin, ne- 
djelja kod pravoslavaca prima preda se ove 
pridjeve: cista, pacista, akacista, sreddposnd, 
krstopoklonjena, cetna < cvijetna (tako i kod 
katolika), velika (Piva-Drobnjak, djelomice i 
Kosmet, tako i kod katolika), bela, sirna, 
ursa, mlada, strasna (Kosmet). 

Denominali su od djelo: sveslav. iz praslav. 
doba na -ati: impf, djelati, -dm — ekavski i 
djelomice cakavski delati = ikavski dilati 
(iz-, o-, ob-'), prema impf, obdjelavatf) »1* 
sinonim: stokavski raditi, 2° dilati (Korlevici, 
Istra, Smokvica, Korcula) »reskati, sjeckati 
komad drva«, izdjeldvati, izdjelavam. Od ob- 
djelati postverbal je bbdjel m (Krasic, valj- 
da jekavizirano bez potrebe u ARj) »oplata 
u vrata, u prozoru«. Na -jati: impf, djeljati, 
-am pored -em (Vuk) (iz-, o-, 16. v.). 
Ova se izvedenica rie nalazi u drugim 
slavenskim jezicima. Odatle deminutiv na 
-kati: djelkati (Vuk), apstraktum od odjeljati 
na -aj Bdjeljaj, gen. -aja (Poljica, Dalmacija); 
radna imenica na -ar djeljar (17. v.) prema 
deljarica f (Kosmet), na -avnica deljdvnica f 
(Kosmet) »kacarski termin za mjesto u kacari 
gdje se duge i obruci djelju«. Na -ovati, -ujem: 
djelovati (16. v., i danas opcenito) »biti akti- 
van, raditk. Ni ta se izvedenica ne nalazi u 
drugim slavenskim jezicima. Odatle: pridjev 
na -6H djelovan, -vna (17. i 18. v.), koji se i 
danas cuje, ali ga potiskuje latinski uceni 
aktivan. Radne su imenice na -be: djelovao 
pored djelovalac, gen. -aoca, koji ne udose u 
knjizevni jezik. Slozen pridjev djelbredan (18. 
v.) zamijenjen je sinonimima moralan i cu- 
doredan, dok se djeloispravan nikako ne cuje. 
Slozenica je radna imenica tipa zakonosa: 
drvodjelja m (Vuk), koja se nalazi i u stcslav. 
drevodelja. Od ove leksilogijske porodice 
samo je izvedenica djelatnik usla u rumunjski 
jezik: (tri)deletnic i odatle rum. glagol tnde- 
letnici. Od djelo postojao je sve do 17. v. i 
prijedlog s gen., ali samo u ikavskom obliku, 
a upotrebljavao se i kao postpozicija: dil 



(Mencetic, cesa dit), dilj (Marulic: dilj sile), 
duja (Mencetic: nije dilja), dilji »sinonim: 
radi (v.), zbog (v.)«. Nalazio se i u stcslav. 
dehrna, -mi i delja. Prijedlog je baltoslavenski 
i sveslavenski, jer se nalazi u svim slavenskim 
jezicima (slov. dilj) osim u bugarskom: lit. 
delei, del, lot. del' »radi«. U ARj se .bez po- 
trebe jekavizira u dijel. Sto se tice baltickih 
paralela za djelo, nijesu posve izvjesno utvr- 
dene jer se djelo uporeduje s padelys »hinge- 
legtes Nestei«, priedele »Beilage«, s datte »Werk, 
Kunst, Handwerk« i s pridjevom dailus 
»zierlich«, lot. dails. Ovo posljednje uporedenje 
je najuvjerljivije. 

Lit.: ARj 2, 439. 440. 448. 451. 390. 385. 

4, 159. /, 814. 820. 601. Miklosic 45. SEW 1, 
194. i si. Bruckner 109. 360. Vasmer 338. 
Mladenov 157. Trautmann 48. WP I, 828. 
Buga, REV 70, 104. Elezovic 2, 103. 1, 130. 
223. 455. Vaillant, RES 22, 19. Meillet, RES 
6, 169. Isti, Etudes 415. Vandrdk 2, 300. 
Sperber, WuS 6, 23. Neckel, ZSPh 6, 67- 
69. Vukovic, SDZb 10, 405. Ribaric, SDZb 
9, 143. Kusar, NVj 3, 328. Draganu,' DRom, 

5, 328. i si. Melich, ZbJ 212. i si. Durnovo, 
RES 6, 107-108. Pereferkovic, ZM 1916. 

djetao, gen. -tla (Vuk) = djeteo, gen. 
-ela = ditei, gen. -ela (ikavski, ZK) = djetelj 
(18. v.) = ditelj — detelj (cakavski) »picus«. 
Praslavenska i sveslavenska rijec bez balticke 
paralele. Odatle: pridjev na -/ detelja trava 
(hrv.-kajk.), na -ic djetlic (Vuk) ; djetelina f 
(praslavenska izvedenica) = ditelina (ZK) = 
djeteljina (poimenicenje pridjeva s pomocu 
-ina), nazvana po boji ptice. Sluzi i u nazivima 
domacih zivotinja prema boji ptice: na -ka 
djeteljka f (koza, ovca, Lika), djeteo (Vuk, 
jarac), odatle hipokoristici djetla f (ovaca, Lika), 
na -an (tip Milan) djetlan (ovan, Lika) = 
djetlan (jarac, Lika). Cakavska osnova det- 
moze predstavljati praslav. det- i det- kao 
rus. djatel i polj. dzieciot. Zamjena t s e moze 
se uporediti sa sresta > sreca pored srica u 
Hrvatskom Primorju. Sufiks se mijenjao -tu 
u djelao (upor. taj sufiks u pijetao i vitao), 
-tel u djeteo i -telj djetelj kao nomina agentis. 
Slavenska je kreacija. Nema paralela u ie. i 
nema jedinstvenostiutumacenju osnove. Prema 
Budmaniju ptica je prozvana po jakom i ostrom 
kljunu. Rijec bi bila izvedenica na -lo od ie. 
*edent > lat. dens. Prema Mikkoli sufiks je kao 
u nomina agentis a osnova dblb- »dubem«. 
Ovako i Machek, koji rastavlja djetelinu od 
ptice, izvodeci krmivo od dvmc (v. duti). 
Ako je sufiks -telj, onda moze biti i ie. korijen 
dhen- »udarati«. Uhlenbecku je praslav. 



djetao 



414 



djeti 



<*dem-tlo. Jagic veze s detb u blagodetb, a 

Vondrak s lotiskom onomatopejom dimt, 

dimstu, dernu i slav. dbmejo »drohnen, ge- 
llen«. 

Lit.: AR] 2, 452. Miklosie 41. SEW 1, 
. 190. Holub-Kopecny 152. Bruckner 112. KZ 
45, 46. ZS7% 2, 309. Kasme/- 387-388. Mla- 
denov 125. Jagic, ASPh 1, 431. Uhlenbeck, 
P55 27, 132. Machek, Lp 54, 233-238. LP 
2, 156. Mikkola, Ursi. gram. 1, 104. £Ze 1937, 
119. Vaillant, Zlataric 1, 235. RES 23, 
156. KoHorafl: 2, 575, § 548. 

djeti (Mikalja, Stulic) (do-, iz-, iza-, o-, na-, 
pr-, zapo-, raz- Lika, Vinkovci) = deti (Her- 
cegovina) (fa-, Vuk) = di'ti (ikavska na- 
rjecja kao Vodice, ZK) (ra-, z- ZK, u-) = 
deti (z-) (Mikulicic, cakavski i hrv.-kajk), dje- 
d m (reduplicirana osnova ded- kao u grckom 
i u sanskrtu) (r'ro-) = djesti (Vuk, obrazovano 
kao jesti ljedem, prestij predem od- ded + ti) 
(za-, o-, pri-, z-, zapo-, izo-, sa-), djedem 
pored djenem (ovako od praslavenskog ili 
mozda ie. vremena, kako pokazuje rus. denu 
i arm. dnem < *dinem prema glagolima s 
infiksom -nc) (sa- Vuk). Iz toga prezenta 
tvori se analogy ski infinitiv djenuti (Vuk) 
(o-, pri-, u- Kosmet, fa-, za- Kosmet, no-) 
Stcslav. 1. 1. prezenta dezdc zivi jos u dedem 
(pravoslavci u Vrginmostu, Glini i Lici). 
Glavno je znacenje »ponere, postaviti«. Pre- 
zent je i bdijem od odjeti = odjenuti, sadijem od 
sadjesti, dodijem pored dodjenem (Vuk, 16. 
v.) «sinonim: dotaknuti se«, izodijem od r'r- 
odjesti. 

Ikavski did, dim (cakavci i Dubrovcani 15.— 
18. v.) »sinonim: kazati (v.), govoriti« = din 
(Lumbarda, Zrnovo, Korcula, gdje se upo- 
trebljava kao ovaj, onaj, kad se netko ne moze 
dosjetiti; na Cresu: on de »kaze). Ovo speci- 
ficirano znacenje, koje odgovara semantickom 
razvitku facere »reci« u romanskim jezicima u 
umetnutim recenicama i rum. spune < lat. expo- 
nere, nalazi se i u drugim slavenskim jezicima. 
Nastalo je mozda i ovdje najprije u umetnutoj 
recenici mjesto kafe, veli. U stokavskom do- 
lazi slicno znacenje samo u prefiksalnim slo- 
zenicama: nadjeti pored nddjesti, nadjenem po- 
red nadijem, nadjenuti, izdjeti = izdjenuti = 
izdjesti »dati prisvarak«. Odatle : pridevak = pri- 
dovek m (Habdelic) »cognomen«. Iterativ se 
tvori duljenjem jata i infiksom -va-: -dijevati 
= ekavski .devat (Kosmet) = ikavski -divat 
(ZK), koji dolazi samo u prefiksalnim sloze- 
nicama: do- (se), pri-, sa-, iz- (izdivati, Ma- 
rulic), z- (zdivdt ZK), rro-, na-, nau-, o-, 



raz-, za- (zadivati, Vodice), u- (udivati, Vo- 
dice); prezent: dddijevam, odijevam (13. v.) 
»sinonim: oblaciti«, pridijevam, naudijevam itd. 
Odatle: postverbali pridjev kao gramaticki ter- 
min, upravo prevedenica od lat. adiectivus, 
i na -bk pridjevak, gen. -vka m (poljoprivredni 
termin). Ovamo jos adivo n (Dalmacija, 
Podgora /?/, Pavlinovic). Jos postoji rasirenje 
praslavenske osnove de- > dje-, de-, di- s infik- 
som -ja-, i to danas samo u prefiksalnoj slo- 
zenici: pf. dodijali, dodijem pored -jam »si- 
nonim: dosaditi« prema impf, dodijavati (18. 
v.), dodijavam pored -jajem = dodijevati 
(16. v, danas, prema Vuku, u Dubrovniku). 
Ovaj posljednji oblik nije usao u knjizevni i 
saobracajni jezik zbog homonimije s impf. 
dodijevati se »sinonim: doticati se«. 

Praslav. dejati > dijati (upor. c > i kao u 
prije) dolazi bez prefiksa u stcslav. i ruskom, 
kod nas samo u historijskim potvrdama 14. v. 
To je upliv crkvenoga jezika kao i apstrakta 
dejstvo n, sadejstvo, prevedenica od njem. 
Mitwirkung, odatle denominal na -ovati iz- 
dejstvovati, sto se govori i pise u istocnom 
knjizevnom jeziku. Kod pisaca cakavaca 16. i 
17. v. djanje n (haplologija od *djejanje) = 
djeje kod cakavaca glagoljasa. Jos treba spo- 
menuti part. perf. pasiva od djeti: odeden 
(Ljubisa, od reduplikacije ded-) = (o)djeven; 
odatle poimenicenje djevenica f (16. v, na- 
rodna pjesma) »sinonim: krvavica (v.), ku 7 
Ijen (v.), kobasica (v.)«, odatle opet radna 
imenica na -jar djevenicar m »kobasicar«, na 
-jaca djevenjaca f »duga i tanka bundeva«. 
U stcslav. oaenh, koji dolazi kod nas rasiren 
sa -ut: zaodjenut. U Vodicama dija, dila, 
di'lo je part. perf. aktiva pravilan. 

Od imenickih izvedenica treba narocito spo- 
menuti one koje se odnose na nosnju: stcslav. 
odezda = odefda f (Kosmet) zivi kao crkveni 
termin u pravoslavaca = odeda (15. v.) = 
odeja (cakavski). Upor. pf. odediti se (Cres, 
Kurelac) »obuci se kao muskarac«. Posudise 
ga i Rumunji kao takav termin: odaj die f. 
Taj je nastao od reducirane sonove oded- + 
-ra. Nas pravi narodni izraz poimenicen je 
part. perf. pasiva s pomocu istog sufiksa: 
odet + -ia s kolektivnim znacenjem: odjeca f 
(Vuk, 15. v.) = ikavski odica. Odatle: pridjev 
na -bn: odjecan (Stulic), deminutiv odjecica, 
radna imenica odjecar, odjecnica f »soba za 
odjecu«, odjecnik »vestiarius«, koje ne udose 
u knjizevni jezik. Pored toga postoji vec u 
stcslav. odelo »Hulle«, gdje je sufiks -Lo (v. 
djelo) doslo na cistu osnovu de-: odijelo n 



djeti 



415 



djevojka 



(Vuk, 18. v.) »sinonim: ruho« = odjelo Ougo- 
zapad) = odelo (Vuk) = ikavski odilo i odilje n. 
kol. Odatle odijelnica f »soba za odijelo«. Tu 
izvedenicu posudise takoder Rumunji: odiai 
— obial = o(t)ghidl n (Moldavija) »sinonim: 
plapoma = poplun«, i izvedenica na -as 
oghelas. 

Jos postoji od osnove de- postverbal -ah, 
ali samo u prefiksalnim imenickim slozeni- 
cama: sasud m »dolium« (novljanski blagda- 
nar, 1506.) < stcslav. isspas, postverbal od 
sbscdeti (-diti), -fdn, -din »conferre, parare«. 
Tu su dva prefiksa si- i so-. Odade sud, gen. 
suda m knjzevno i suda. Da se izbjegne homoni- 
mija sa sud, gen. i'Moa»judicium«,koje takoderpo- 
tjece od istog postverbala, upotrebljen je prefiks 
po- mjesto ia-: posuda f, i posudenica lajt m 
(ZK). Odpridjeti postverbal je pri'd m »sinonim: 
agio«, odatle pridjev (slov. i hrv.-kajk.) na -bn 
pridan (ZK). Od nadjeti je ces. nadeje, stcslav. 
nadezda f (od reduplicirane osnove) > nddeja 
> nada (stegnuto -eja > a) i dalje denomi- 
nal aaaarr' se. Od glagolskih slozenica ide 
ovamo radna imenica s -eo: zlodej (Opatija, 
Kastav) < stcslav. zuodejb. Iz crkvenog je 
jezika jos blagddet f (13. v.), gdje je detb apstrak- 
tum deklinaci j e -i, prema Meilletu prevede- 
nica od stvnjem. Wolatat, danas Wohltat. 
Jekavizirano je blagodjet fi blagddjetanogii'ddig, 
gutig«. Na zapadu je taj apstraktum zamijenjen 
s dat od dati: blagodat f (Vuk), odatle pridjev 
na -bn blagodatan. Glagol je ie, baltoslavenski 
i sveslavenski iz praslavenskog doba: lit. 
dedu, deti »lege«, lot. det, sanskr. 3. 1. sing. 
dddhati »postavlja«, gr. Tt9r|ut, lat. facio. 
Ie. je korijen dhe-; e je prema tome nastao 
iz ie. e. 

Lit.: ARj 1, 407. 5, 454. i si. 432. 438. 
460. 4, 159. 277; 416. 557. 7, 274. 717. 8, 
577. 602. 9, 863. BL 1, 476. 2, 720. 
Miklosie 44. 420. SEW 1, 180. 191. 192. 

196. Bruckner 107. Vasmer 347. WP 1, 827. 

Trautmann 47. REW 3050. 3128. Ribaric, 
SDZb 9, 144. 205. EUzovic 1, 142. 188. 2, 17. 
Meillet, Etudes 278. Tiktin 1588. 1083. Vai- 
llant, RES 22, 24. Boisacq 969-970. Buck, 
AJPh 36, 1-18, 125-154. Brandt, REV 74, 
2. Tentor, JF 5, 204. Kostial, CSjfK 4, 134. 
Vrana, Rad 285, 176. Jagic, ASPh 8, 323. 31, 
543. Maretie, NVj 7, 79. GM 80. Kusar, 
NVj 3, 3^5. 

djever m (Vuk) = dever (Kosmet) = 
diver (ikavski, ZK, Vodice, Istra) »1° brat 
supruga, mladozenjin; sinonim: sogor (v.), 
kunjado (v.), 2° nevjestin pratilac (Vodice) 
u svatovima, 3° (metafora, Vucitrn) zandar«; 



djeveru odgovara kao femininum nevjesta (v.). 
Odatle: pridjev na -ov djeverov = deverov 
(Kosmet), poimenicen na -z'ca djeverovlca f 
»zena djeverova«, na -njl djevernji, na -ski 
djeverski = deverski (Kosmet); deminutivi na 
-tk djeverak, gen. -rka m (Vuk, 16. v.), na-zc 
djeveric i slozeni -rac < -r'e're djevericic m 
(Hercegovina, Crna Gora, Boka, disimilacija 
c-c > l-c, upor. gospodicic) »djeverov sin 
snasi« prema djeverima f (Vuk, za en > in 
upor. gospodicna) = deverienja (Kosmet) 
»djeverova kci snasi«; na -usa djeverma f (Vuk, 
18. v.), odatle pridjev na -in djeverusin; hipo- 
koristik ayB'io m (Vuk); apstraktum djever- 
stvo n; slozenica tur.-slav. djeverbasa (Vuk, 
narodna pjesma). Denominali na -rtf, -ivati, 
-ovati, -isati: djeveriti prema djeverivati, dje- 
verovati, djeverisati (Ljubisa) »biti djever«. 
Ie, baltoslavenski, sveslavenski iz praslavenskog 
(deverb) naziv iz jedinica velike porodice: lit. 
dieveris, lot. dieveris, lat. levir, stvnjem. 
zeithhttr; e je nastao iz ie. dvoglasa ai, upor. 
gr.* 5occ,Pr|p > 8af]p i sanskr. devar- < ie. 
aoAuea-, koje Loewenthal shvaca kao slozenicu 
amaue(p »Gewalttaters Anhanger«. 

Lit.: ARj 2, 461. Elezovic 1, 127. Ribaric, 
SDZb 9, 144. Miklosie 45. SEW 1,198. Bruck- 
ner 111. Mladenov 123. Vasmer 333. Trautmann 
43. WP 1, 767. Boisacq 160. Loewenthal, 
WuS 11, 51. si. 

djevojka f (Vuk, 15. v.) = devojka (ekavski) 
= divojka (ikavski, Lumbarda, ZK) »zensko 
neudato celjade«. Nalazi se jos samo u bug. 
devojka prema slov. dekle, gen. -eta. Odatle: 
pridjev na -ski djevojacki =— devojacki (Kosmet, 
ovdje ime biljke devojacki sram), odatle apstrak- 
tum na -stvo djevojastvo = devojastvo (Kos- 
met); na -in djevojein = djevojhin (16. v.); 
kol. na -jad f djevojead; nomen agentis na 
-jar djevojiar m »djetic koji se radio poslije 
nekoliko sestara«; deminutiv na -rca djevoj- 
cica = devojklca (Kosmet), na -e, gen. -eta 
djevojee = devojee / div- (Kosmet); brojni 
augmentativi razne afektivne vrijednosti na 
-iste, -ina, -jura, sa dva sufiksa -jurina, de- 
vojclste (Kosmet), djevojeina, djevojeura, dje- 
vojeurina, na -ara djevbjkara (ime kozi). De- 
nominal na -iti: djevojein. Hipokoristik je 
djeva f (Vuk), koji se ne smije zamijeniti sa 
sveslav. i praslav. deva. Od tog poimenicenog 
pridjeva djevojka je izvedenica s pomocu slo- 
zenog sufiksa -bjka. Taj sufiks sadrzi -oja, 
koji se nalazi ir ces. devoje »Madchen« i 
polj. dzievoja »virago«, kod nas samo u hi- 
pokoristicima tipa Blagaja / Bldgoje (v.); -ka je 



djevojka 



416 



dlaga 



obican deminutivni sufiks. Upor. ace. pi. djevoje 
od Derbeka kod Gundulica. Rijec deva »jiap- 
9evoc;« je poimenicen sufiks z. r. pored djev f 
(18. v.) »virgo«. Pridjev se jos ocuvao u 
znacenju »caelebs«: div (Marulic), takoder 
poimenicen. Sa sufiksom -bn djevan (dva puta, 

17. i 18. v.). Poimenicen s -be djevac, gen. 
djevca (15. v.) »caelebs«, odatle pridjev na 
-ski djevackt. Odatle jos apstraktum divstvo 
(Marulic) i denominal na -ovati djevdvati (Vuk, 

18. v.). Deminutiv na -ica: djevica (praslav.) 
= divlca (Vodice, ZK) »virgo Maria« = de- 
vica (Liburnija, Cres, Senj) »sluzavka«: odatle 
pridjevi na -/: djevlc (17. v.), djeviciji, na -ski 
djevicki (15. v.), na -bn djevican (17. v.), po- 
imenicen u f divicna (Sulek) »veliki cicak«, 
na -anski < cbski; djevicanski (16. v.) pored 
djevicaski, apstraktum na -nstvo > -canstvo 
djevicanstvo. Deminutiv na -ica djevicica i 
(16. v.), augmentativ na -ina deviiina (Hrvat- 
sko Primorje, Rijeka) »djevojka«, divicina 
(Sulek) »vrsta grozda«, na -uza divuza f — 
djevica »biljka styrax officinalis iz cije se kore 
vadi neka mirodija«. Denominal na -iti: dje- 
viciti se (Srbija) »nositi se kao odrasla djevojka«. 

Poimeniceni neodredeni pridjev z. r. i odatle 
izvedenica na -ica usao je u religiozni jezik 
kao termin za majku Isusovu. Sam pridjev 
ocuvao se u lokativu Deviscenje n (kol. na -je 
od stijena, v.) »dio visoke kamenite morske 
obale kod Sv. Stevana kraj Budve odakle je 
po narodnom pricanju skocila djevojka u 
more«. Kao pridjev na -in: Devin je slovenski 
toponim (tal. Diano) kod Trsta. Od deva 
postoji jos poimenicen pridjev z. r. na -bn: 
divna f (Lumbarda) = dimnja, gen. ditnnje 
(Milna, Brae, dimnja Mandalina, narodna 
pjesma) = dimnja pored dimja, gen. dimnje 
pored dimje (Brae) = milo d'ivnjd (Hvar, 
Brusje) »djevojka« = dibna (Stulic, nepo- 
uzdano). Odatle prezime na -ic Divnic (Ba- 
rakovic, 17. v.). Zbog semantickog identiteta 
treba staviti ovamo : dekla f (Vuk, Belostenec, 
Jambresic, Voltici, Vodice, Istra, hrv.-kajk., 
Prigorje, neki dalmatinski pisci 15. v., ZU, 
ZK) »1° djevojka kao femininum za decko, 
2" sluskinja« = dikla f (16. v., hrvatski za- 
padni krajevi, Dubrovnik, Bunic) »djevojka«. 
Jekavski oblik nije potvrden. Deminutivi su 
na -e, gen. -eta: dikle (ZK) »djevojce«, na -ica 
deklica f (16. v., Zoranic) = diklica f (16. v., 
Gundulic) »1° puella, 2° sinonim za biljku 
visibaba, galanthus nivalis«, na -ic deklie m 
(Vuk) »djetic, momcic,« augmentativ na -ina 
deklina f (Prigorje), pridjev na -in deklin. De- 
nominali na -iti, -ariti: dekliti = dikliti. = 



deklariti, diklariti »sluziti kao dekla«. Ne zna 
se ide li ovamo diklija m (Levac, Srbija) 
»ime sto ga nova mlada nadjene kome mus- 
kome u kuci«. Fonetski je nemoguce izvesti 
dekla = dikla od dijeva i djevica, ali je moguce 
od osnove det- u dijete, ako bi se pretpostavilo 
*detbla > dekla kao mekla od metla za pro- 
mjenu konsonantske grupe. Ako se opet uzme 
•da je u deva ie. osnova *dhei (upor. dojiti) 
rasirena pomocu ie. pridjevskog formanta. -uo / 
-ua, onda treba pretpostaviti da je -tbla sufiks. 
Glede ostalog v. dijete, 

Lit.: ARj e, 459. 426. 395. 396. 426. 401. 
427. 461. 462. 464. 467. 465. Miklosic 44. 
SEW I, 197. Holub-Kopecny 99. Bruckner 111. 
V.asmer 333. WP 1, 830. Trautmann 51. 
Hujer, LFAi>,il\. i si. Boisacq 3 345. Benveniste, 
BSLP 34, 15. Prusik, Kork (cf. ASPh 4, 
143). Kusar, NVj 3, 325. Hraste, JP 6, 211. 
SDZb 10, 45. BJP 8, 5. Tentor, JF 5, 204. 
Ribaric, SDZb 9, 144. Elezovic 1, 128. 

dlaga f (Dalmacija, Podgora / ?/, Pavlinovic, 
Stulic) »dascica sto se prislanja uz slomljenu 
kost da se ne mice«. Odatle deminutiv na -ica: 
dlazica f (Vodice, Istra) »dascica za uravna- 
vanje slomljenih kostiju« (= slov. dlazica 
»tegula, planaj lata«), 2° tanka dascica kod kosa 
za sijeno, slamu«; prefiksalna slozenica pod- 
lazanj, gen. -znja m »Reibscheit«. Buduci da 
je zbog znacenja doslo do unakrstavanja s 
podloga f »Unterlage«, izmijenjen je samoglas 
a > o: podlozanj. Sveslavenska rijec iz pra- 
slav. *dolga. Ne postoji u bugarskom i rus- 
kom. Slog dla- nastao je po zakonu likvidne 
metateze. Upor. polj. dlozka. Kako ces. pod- 
laha = polj. podloga kazu, i pddloga moglo 
bi biti da je i ova slozenica nastala od *pod- 
-dlaga prema rab-rab ili umijesanjem od 
loziti. Paralele su ie. utvrdene: ir. dluigim 
»cijepam« i stisl. tolga »schnitzen«, srvnjem. 
zilge. Praslavenskom znacenju odgovara za- 
ganica (ZK) »daska« od posudenice zdgati 
< stvnjem. sagan < lat. secare; daska <vlat. 
*disca od. lat. discus, posudena na Dunavu, 
potisnula je praslav. *dolga. U toj je rijeci 
korijen *dol- koji se nalazi u dlan (v.) i u odo- 
Ijeti (v.), prijevoj od ie. korijena *del- »cije- 
pati, rezuckati, vjestacki obrezavatk; -ga je 
formant. Korijen dol- nalazi se vjerojatno u 
baltickoj grupi: lit. dalyti = lot. dalit »dije- 
liti«, stprus. dellieis. Nisticni prijevoj je pra- 
slav. dtlzb f, rus. dolz f »Deckbrettchen fiir 
die durchgehende Furche in Waldbienen- 
stocken«, slov. doll, ces. dluz, slvc. dlz, 
polj. dluzec, kod nas duzalica (Hercegovina) 
»sticica kojom se zaklapaju ulista«, rasire- 



dlaga 



417 



dlijeto 



no slozenim sufiksom -alo + deminutivne 
-ica. Taj je pridjev baltoslavenski : stprus. 
dulsis. 

Lit.: ARj 2, 469. Miklosic 47. SEW 1, 
207. Bruckner 89. Holub-Kopecny 102. Liden, 
KZ 56, 216-218. Matzenauer, LF 7, 43. 
Vasmer 360. Machek, LF 51, 132. i si. (cf. 
LJb 11, 465). 

dlaka f (Vuk, 13. v.) = glaka (Kosmet, 
ZK, glede dl > gl upor. dlijeto > glielo), opce- 
nita hrv.-srp. rijec, »pilus; sinonimi: u zivo- 
tinja cetina = cekinja (v.), struna = strunja 
(v.), u covjeka vlasi (v.), kose (v.)«. Izgleda 
da se prvobitno znacenje odnosilo samo na 
zivotinje, ne na ljude, kako se vidi iz nega- 
tivne dopune: nimam boze gldke (ZK) »ne- 
mam stoke« i iz slozenice vukodlak »loup- 
garou, Werwolf, vrst vampira«. Odatle: prid- 
jevi na -av dlakav (Vuk, 17. v.), poimenicen 
na -ica dlakavica f (Vuk) »riba«, denominali 
dldkaviti (Iz-, o-) = dlakavljeti (Vuk), na 
-ast dldkast (18. v.); deminutiv na -ica dlacica, 
augmentativi razlicite- afektivne vrijednosti na 
-ina, -jurlna, -etlna dlacina f (Dubrovnik), dla- 
ceiina, dlacurina, radna imenica na -ar dldkar 
m »sinonimi: mutavdzija (v.), strunar (v.)«. 
Denominal na -iti: izdlaciti, -im pf. »posve 
posuti dlakama« prema impf, izdlactvati -dld- 
cujem. Rijec nije sveslavenska, nego samo juzno- 
slavenska: slov. i bug. dlaka. Zbog toga se 
ne moze pravo znati da li je praslav. oblik 
*dolka. Uporeduje se ipak s lit. delka »Angel, 
die an Schnuren ins Haft geworfen wird«. 
Kao drugi dio slozenice folklorni termin 
vukodlak je postao balkanizam: bug. valko- 
dldk > ngr. poupxoXaxac* (disimilacija /-/ > 
r-'i) »Vampyr«; rum. vdrcolac < vdlcolac. Iz 
rumunjskoga se opet vraca u bugarski: valko- 
lak > varkolak > farkulak > varlak. Ie. veze 
nisu utvrdene. Iljinski veze s ie. korijenom 
*del- »rezati«, Ostir s taelg / telg »Farbe« itd. 

Lit.: ARj 2, 469. si. 4, 160. BL 2, 756. 
Elezovic 1, 97. Miklosic 47. SEW 1, 28. Mla- 
denov 128. Mikkola, Melanges Pedersen (cf. 
LJb 23, 350-351). Matzenauer, LF I, 43- 
44. Petersson, Bait. u. si. Worm. 1918 (cf. 
LJb 8, 199). Iljinski, RFV 69, 12-23. Ostir, 
WuS 4, 218. Bruckner, KZ 46, 207. Char- 
pentier, ASPh 37, 51-52. Loewenthal, ASPh 
37, 385. 

dlan m (Vuk, danas po deklinaciji o, sve 
do 16. v. po deklinaciji /, prema tome prvo- 
bitni apstraktum) »innere Handflache; sino- 
nimi: saka (v.), pijesnica, pijest (v.)«. Odatle: 
deminutivi na -ic, -cic, -ica dlanic, dlancic, dlani- 



ca, na -be dlanac, gen. dldnca m »mali cicak u 
zitu«, na -de dlance (Dubrovnik) »balsamita 
suaveolens Pers.«, augmentativ dldnana (Lika). 
Prefiksalna slozenica podlanica f (Kosmet) je 
naziv vrsti poljske trave, kao i gore pomenuti 
deminutivi, u Dalmaciji podlanica je metafora 
za ribu aurata > lovrata (v.) jer nalici na 
otvoreni dlan > arb. (Ulcinj) dzanca f. Slo- 
zenica dlanocar (jedanput, 18. v.) je neolo- 
gizam i prevedenica za chiromantla. Deno- 
minal na -iti: dldnltl »udariti dlanom«, Izdlanitl 
pf. (Srbija) »dobiti, zadobiti < tukuci sakom 
pri pogadanju«. Sveslavenski apstraktum iz 
praslavenskog doba *dolm, znacenja »ono sto 
je otvoreno > (otvorena) saka«, od ie. kori- 
jena *del- »cijepati«, u prijevoju dol- (upor. 
dlaga i dlaka /?/. Slog dla- nastao je po za- 
konu likvidne metateze (polj. dlon, rus. la- 
dom (metateza) < dolom). U baltickoj grupi 
na stepenu je *deln- lit. delna, .lot. delnd 
»pijest«. 

Lit: ARj 2, 471. MiklosicAl . SEW I, 208. 
Bruckner 89. Holub-Kopecny 102. Wasmer 
354. 360. WP. I, 811. Trautmann 51. Mladenov 
128. Baisaaf 174. 331. 1105-1106. Lewy, 
PBB 32, 137. 

dlijeto n (Vuk, 17. v.) = glijeto (Vuk) = 
gleto (Kosmet) = gleto (ZK, glede dl > gl 
upor. dlaka > glaka) = klijeto = Ujeto (Sto- 
lid) »scalprum«. Odatle: deminutivi na -ce 
glijece (Vuk), na -ence gletence (Kosmet), na 
-see dljetasce n = gletasce (ZK), na -zk dlitak 
(cakavski). Neobican je docetak i zenski rod 
u gletva (prema Jagicu, provincial-kroatisch), 
sto bi znacilo da je dlijeto islo i po deklinaciji 
H kao crkva, ali moze biti i analogija prema 
bradva (v.). U sjevernim slavenskim jezicima 
od prijevoja do/e-: ces. dldto, polj. dloto, rus. 
doloto. Prijevojni stepen delb- je samo juzno- 
slavenski: bug. dieta pored dldto. Svesla- 
venski i praslavenski naziv alata je izvedenica 
s pomocu sufiksa -tlo od istog korijena od 
kojeg i dupsti (v.), upor. cakavsko dlisti (Krk) 
< praslav. *delti »dupsti«. U torn sufiksu / 
je ispalo vec u praslavensko doba zbog disi- 
milacije s / u prvom slogu. Prijevojni stepen 
*dolto je postojao i u juznoslavenskom kako 
pokazuje bug. dldto i rum. dalta f\ ddltniturd f 
i arb. dahe f. Ovdje je femininum po fonetskom 
zakonu -o > rum. a, arb. -e. U arb. odatle 
late »meissle«. Iz arbanaskoga vraca se posu- 
denica natrag u Kosmet: ddljta f »vrst dlijeta«. 
Prema tome dlijeto je kao naziv alata balka- 
nizam slavenskog podrijetla. Berneker mece 
pod istu osnovu i bldnja f »Hobel > oblic 



27 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



dlijeto 



418 



do' 



(ZK)«, ali to ce biti posudenica od lat. *planea, 
upor. tal. pialla < lat. planula. Glede ie. 
etimologije v. dupsti i dubok (v.). 

Lit: ARj 2, 412, 3, 197. 5, 70. 6, 83. Ele- 
zovic 1, 98. 122. Miklosic 40. SEW 1, 183. 
208. Bruckner 89. AZ 45, 105. 4(5, 20(5. flo/ai- 
-Kopecny 102. Vasmer 360. Matzenauer, i_F 
/, 44. WP /, 867. Jagic, ASPh \, 157. GM 
60. 

dn8, gen. ana n (Vuk) = Jano (ZK) = 
deno (hrv.-kajk., slov., upor. bug. dano} »1° 
fundus, 2° u buretu«. Odatle: deminutiv na 
-ce dance n (Vuk, Srbija) = dance (ZK), na 
-bka danka f (Lika) »crijevo koje nema dna«; 
dna f (jedanput) »1° neodredena bolest«, 
»2° (kajkavski) colica«, u torn znacenju i u 
drugim slavenskim jezicima kao ceskom i 
raskom. U slozenici nastaloj iz sintagme bez 
dna: bezdan m i f (16. v.) »abyssus« i pridjev, 
poimenicen s -(n)ica bezdanica f pored b(r)ez- 
dajnica f (Dalmacija, Podgora /?/, Pavlinovic), 
kod nekih pisaca 18. v. i pridjev brezdajni = 
bezdanjt = bezadnji (Vuk, Crna Gora), po- 
imenicen s -ica bezadnjica f. GrupayV? nastala 
je kao u toponimu Kostajnica iz -nbn- disimi- 
lacijom. Pridjev je poimenicen u femininumu 
i u neutrumu: bezdanja (Ljubisa) i bezdanje n. 
Prema gen. bezdna > bezna stvara se bezno n, 
bezna f i bezan m (ZK, u frazi se ti u bezan 
propalo, takoder slov. bezen) »abyssus«. Ru- 
munji posudise bezna f »Abgrund, Tiefe, 
Finsternis«. Od sintagme iz dna nastade: 
izdan m (Vuk, Macva) »mjesto gdje voda iz 
zemlje pisti«, odatle deminutiv na -zk izda- 
nak, gen. izdanka m (Brae) »mladica blizu 
korijena«. Odatle mozda i denominal na -ati 
Izdankatl, -am pf »probuditi covjeka iz tvrda 
sna«. Ne zna se gdje se tako govori. Od sin- 
tagme o dnu nastade adina f (Lika) »u stogu 
sijena, sto je sasvim pri dnu« = odnine f. pi. 
»ono sto ostane na dnu kakva suda ili jela ili 
pica«; odina je nastalo disimilacijom n-n > 
0-n (upor. hladetina < hladnetind). Isto tako 
nastade iz sintagme po dnu : padina f (Kosmet) 
»1° izmrljana stocna hrana; slama, sijeno u 
stali ili na dnu, koju stoka nerado jede, 2°. 
(metafora) rdav posao«. Ovamo jos podanjak, 
gen. -njka m »njiva pod dno jedne postati, 
koja lezi na brdu«. Prilozi i prijedlozi: izdna = 
izadna »od dna« = iz dne svijeta = izdne 
zora (Dubrovcani, 18. v.) »u prozorje, na 
osvitak«, skraceno izde sora u svezi rano »iz 
rana jutra«; napadan s gen. »sinonim: nadno, 
udno«. Odatle pridjev napodanji (Alberti) 
»sinonim: danji«. Prijedlog sadrzi arhaizam 



ahm, m. r. Samo dno moze biti takoder pri- 
jedlog (protivno od vrh, v.) s gen. U ovoj 
funkciji jednom dnu, sadnu (Bukovica, Dal- 
macija). Obicnije u vezi s prijedlozima na, 
od, do, sa, u. Od ovakvih sintagmi nastadose 
toponimi Dnbluka (upor. Preluka kod Opa- 
tije < pred lukom), Dndpolje (upor. Vrpolje < 
vrh polja), Dnepolje (14. v.), dndvoda. stari je 
lokativ dne. Denominali na -iti od sintagmi: 
zadniti, razadniti (objekt bacvu, Vodice, Istra) 
»postaviti, ukloniti dno bacvi« = odddniti, -im 
(Vuk) = odadnjeti, odadnjevem pored odadnim 
(Ston) pf. prema' impf, odadnivati = odadni- 
jevati (Ston) »uzeti bacvi dno«. Etimologija 
mora voditi racuna o cinjenici da je izmedu d i 
n postojao ne samo debeli poluglas b > a 
nego i o tome da je pred n postojao suglas b. 
Upor. lit. dugnas < *dubnas »dno«, galsko 
licno ime Dubnorix »vladar svijeta« i kimr. 
dwfn »dubok« = got. diups, nvnjem. tief. 
Isti korijen nalazi se jos u duplja (v.), dupe 
(v.) i dabar (v.), Ie. je korijen *dheub- 1 *dheup- 
»dubok, supalj«, rasiren formantom -no sr. r.; 
dno je prema tome poimeniceni praslavenski 
neutrum pridjeva. Iz danka jdenka potjece 
arb. dange f, dangai. 

Lit.: ARj 1, 262. 266. 633. 2, 473-77. 
4, 160. 364. 8, 549. 594. BI 2, 864. Miklosic 
54. 91. SEW 1, 245-246. Bruckner 91. 
Holub-Kopecny 102-103. Vasmer 354-255. 
RSI 4, 173. Elezovic 2, 9. Ribaric, SDZb 9, 
205. Mladenov 156. WP 1, 848. Trautmann 
46. Strekelj, ASPh 28, 482-484. Iljinski, 
ASPh 29, 489. Boisacq 825-826. Porzig, WuS 
15, 128-130. Maiuranu, 1059. 

do', prijedlog s gen., glagolski i imenicki 
prefiks. Oznacuje svrsetak micanja (kretanja). 
Kao veoma cest glagolski prefiks izrafava 
svrsetak radnje i sluzi za njeno perfektiviranje. 
Kao imenicki prefiks nastao je iz postverbala. 
Primjer: cekati-docekati-docek m. Dobiva uza 
se li (v.): doli (Vuk), prijedlog i veznik »sino- 
nim: osim (v.); lis (od Uho, v.)«: dolls, takoder 
prijedlog i veznik istog znacenja; deiksu 
-se > -r: dor (G. Studena, Dalmacija, Pav- 
linovic) prilog znacenja »dok, dokle«, ddri, pri- 
log i veznik za isticanje daljine kretanja, pored 
dari, deri »sinonim: cak (v.), ca (v.)« = dor(f) 
(Kosmet) = ddri do = duri (ovako i bug). 
Ie., baltoslavenska, sveslavenska i praslavenska 
rijec, u baltickoj grupi lit., lot. da kao prijed- 
log, engl. to, njem. zu; u grckom i avesti kao 
postpozicija oixovSe, vaesman-da »kod kuce«, 
sto podsjeca na tur. lokativ -da (Istamboldd) 
»u Carigrad« i nase postpozicije -da, -de, 



do 1 



419 



dob 



-dje, -dijer, o kojima upor. kuda, kude, nikada, 
ovdje, ondje, tudijer itd. Elemenat d- u do je ie. 
demonstrativna zamjenica. 

Lit: ARj 2, All. 609. 659. 662. Elezovic 1, 
147-8. 161. Mladenov 128. 154. Miklosic 41. 
SEW 1, 203. Bruckner 91. Holub-Kopecny 
103. Vasmer 355. Trautmann 42. Maretie 
350., § 392. 

do 2 , gen. dola m (Vuk) (u 18. v. dva puta f 
do, gen. doli) »vallis«, u obicnom govoru samo 
u izricaju zbrda-zdola, inace u danom zna- 
cenju u augmentativnoj izvedenici na -ina 
dollna f. Veoma cest toponim sam i u vezi s 
pridjevima kao i u slozenicama Suhodol, 
Mrkodol. Odatle na -janin: Doljanl m pi., 
takoder cest toponim. Rijec dolina je i geo- 
grafski termin za formaciju krsa (krasa = 
karsta). Hipokoristik je odatle dola f (Vuk). 
Deminutivi: na -be dolac, doca m = dolac, 
gen. dolca (ZK), takoder veoma cest toponim 
(14. v.) i poljoprivredni i geografski termin 
kod cakavaca na Krku, koji domaci Romani 
prevode sa gurgus > gorgo; na -die: dacic 
(Vuk); augmentativ na -ina: ddcina. Hipo- 
koristik dola umanjuje se takoder: na -ica 
dolica f (Vuk) kao i dblinica f. Kao geografski 
termin krsa mjesto dolac upotrebljava se 
vrtaca f, rijec romanskoga podrijetla, augmen- 
tativna izvedenica na -aceus od hortus. Sufiks 
-aca, koji je u vrtaca romanski, izgleda da je 
nas u dolaca f »sinonim: dolina«; dolaca nije 
dovoljno potvrdeno u narodnom govoru. Od 
hipokoristika dalja f bolje je potvrdena doljaca 
f »podulja dolina«, odatle pridjev na -ast do- 
Ijacast. Na -iste: dolisce n (15. v.). 

Lik dol dolazi veoma cesto kao prilog u vezi s 
prijedlozima i u starom lokatlvu dole i na -u 
dolu (18. v., takoder stcslav. i rus.); ozdo 
pored ozdola (opozicija ozgo) sa dva prijed- 
loga do — h ii-, a moze dobiti jos jednom od 
jer se oz- ne osjeca vise kao prijedlog: odozdo, 
odizdo. Kao odizgar(d) dolazi i u prijevoju 
o-a: odizdal (Dz. Drzic) = odizdala, izdala = 
u Kosmetu odozdol pored odozdolj, ozdol, s 
deiksom -ka ozdolka", ozdolkena. Postoje jos 
prilozi: dol (15. v., narodna pjesma), nizdol, 
dola (14. i 15. v.). Od lokativa.rfo/e potjecu: 
dolje, doli, s deiksom -ka, -n(a): dolika (ZK) 
= daleka, doljeka, dollen, doljena. Od priloga 
nastadose pridjevi: odredeni donji, donja, do- 
nje = dojni pored dolnji i doljni (Kosmet), 
takoder vrlo cest u sing, i u pi. u toponomas- 
tici. Sufiks je slozen: -bn + -eo. Poimenicen 
na -ak: ddnjak m »1° vodenicki kamen, 2° 
vjetar, 3° stanovnik donjeg kraja«. Opozicija 



je gornjl. U narjecjima 6 > a: dolanji (ZK, 
opozicija gordnji). Odatle prevedenica do- 
njiste n za infernum. Unakrstavanjem s doli 
nastade dolinji (cakavski, 15. —18. v.). Odatle 
kod Kavanjina dolinja f za dolina, na -jak, 
-be doljnjak — doljnjac = ddljanin m (Pavli- 
novic) »vjetar koji s dola puse«, na -asica 
doljaslca f (Srbija) »jamica na bradk, na -as 
doljnjasi »koji u donjem selu prebivaju« = 
dolinci (ZK, opreka Garinei, koji prebivaju u 
Gor'inji, ZK). 

Jos postoje s prefiksom pro-, raz-: pr$do, 
gen. prodali (Crna Gora), razdolje n (Vuk) 
pored razdol m, f (Brae, 1250.) »duguljasta 
dolina izmedu bregova«. U toponimi)! Raz- 
dolina i Razdolje (1318.). Slozenica dubodo- 
lina sadrzi u prvom dijelu pridjev dubok. 
Slog -ko- ispao je zbog haplologije. Zaseban je 
problem duliba pored daltba f »dubina, duboka 
dolina«. Izgleda da ta rijec, koja je karakte- 
risticna za Velebit, predstavlja japodski (ilirski) 
relikt, koji se unakrstio s dol. Za sveslav. i 
praslav. doli nema refleksa u baltickoj grupi, 
a najblizi je ie. srodnik njem. Tal. Postoji 
misljenje, neopravdano dosude, da je doH 
posudenica iz germanskoga (Hirt): got. dal, 
engl. dale, stnord. dair, gr. Bolaq f »Kuppel, 
Kuppeldach«. Ie. korijen je *dhel-. Za duli- 
ba j do- v. i delublja. 

Lit: ARj 2, 486. 608. 610. 611. 638. i si. 
640. 659. 4, 150. 8, 596. BI 2, 948. Elezovic 
I 143. 144. 2, 19. Miklosic41. SEW\, 208-9. 
Holub-Kopecny 104. 110. Bruckner 92. Vas- 
mer 358. 360. WP 1, 865. Trautmann 43. 
Schrijnen, Neophilologus 50, 241. i si. Hirt, 
PBB 23, 332. Boisacq 341. Kiparsky 65. 

dob, gen. dobi f (Vuk, 16. v., Marulic) = 
doba n (indeklinabile u stokavskom, Mrnavic 
u sej doba, 17. v.,femininum u narjecjima, ZK: 
ka je doba, k letu s'e dobe) = dobo n (koje U 
je ~j Kosmet) »sinonim: vrijeme (v.), vakat«. 
Protivno nedobo n, samo u Kosmetu. Upor. 
nevakat. S pridjevom: gluho doba nocl = bug. 
gluha doba »potajno vrijeme«. Izvgdenice su: 
pridjev na -bn u odredenom vidu dobni (npr. 
predsjednik), poimenicen na -Ik dobnik (Bela, 
Stulic) »sinonimi: ura, sat«, na -jak dobnjak, 
gen. -aka (Lika) m prema f dobnjdkinja (Lika) 
»musko, zensko tele od 2 — 3 godine sposobno 
za rad«. Semantika prefiksalnih slozenica 
nema veze s »vrijeme« i jasnije je prvobitno 
znacenje: podoba f »imago, forma«, rijetko se 
danas govori u knjizevnom jeziku. Odatle prid- 
jev na -bn: (nepodoban, podobna »aptus, 
ineptus, idoneus«, cest je kod starih pisaca, 



dob 



420 



dobar 



danas samo u apstraktnoj slozenici na -irma 
(v.) nepodopstina f. Upor. ukr. podoben, 
polj. podobny, ces. podobny. U zapadnim 
krajevima jos s prefiksom sr-: (ne)spodoba f 
(Lika), s pridjevom spodoban (ZK) »sinonim: 
lijep«, apstraktum nespodobnost f. U Vodicama 
s prefiksom pa- (v.) mjesto po-: spodoba f 
»slika«, odatle spadoban »slican«, denominal na 
-ivati spadobivati komu »biti slican komu«. 
Denominal na -iti: pf. naspodobiti »preslikati« 
(Jambresic, hrv.-kajk). S prefiksom u- (tip 
ubog) samo u pridjevu udoban, udobna (pro- 
tivno neudoban, od stcslav. udobb f, uaobbm, 
»lagan«), odatle apstraktum (ne)udobnost f i 
neudopstvo n (Obradovic). Posljednje se ne 
govori. Taj se pridjev smatra mozda krivo 
rusizmom: udobnyj. S prefiksom na-: pridjev 
nadoban (Gruza, Srbija) »namjeran, nakan« i 
denominal na -ati nadobati pf. »osjeci, odrediti, 
presuditi«. Rijec razdoblje n stvorio je Sulek i 
uslo je u knjizevni jezik. Maretic veli: moze 
podnijeti. Jos treba spomenuti hrv.-kajk. pri- 
log skodob (Belostenec) »odskora, nedavno, 
tek sada«, odatle pridjev skodoben »nedavni«. 
Prvi dio slozenice sko- nije jasan. Mozda 
skraceno skoro ili 5 ku (ak. od koju). Upor. rus. 
v moju dobu »in meinem Alter«. Rumunji 
posudise: podoaba f »1° Gleichheit, Ahnlichkeit, 
2° Zierde, Schmuck, 3° (ironicki) Ungeziefer«, 
odatle (im)podobi »1° gleichen, 2° malen«, po- 
dobie f, pridjev podobnic (nenaglaseno -ic je 
rum. dodatak iz lat.). Arbanasi stvorise od 
doba > dobe f, svoj pridjev dobeshem »ko- 
ristan«, odatle apstraktum dobt f »M6glich- 
keit« (i < gr. (a), od stcslav. udobb > udob 
(Gege) »lagan«. Posljednja posudenica dokazuje 
da udoban ne treba smatrati rusizmom. Sve 
pomenute izvedenice i posudenice doka- 
zuju da je osnovno znacenje bilo »ono sto je 
prikladno > pravo vrijeme, pravi oblik«. 
Prvobitni neutrum, koji je postao indekli- 
nabilan u priloskoj upotrebi sintagme doba 
mu je »vrijeme mu je« femininum je u svesla- 
venskom i u praslavenskom. Upor. f indecli- 
nabile vil mjesto vila (v.) u Dubrovniku. Lo- 
kativ dobi je postao takoder neutrum indecli- 
nabile kod Vetranica, Ranjine i Kavanjina. 
Rijec je baltoslavenska : lit., lot. daba »priroda, 
svojstvo, karakter«, lot. glagol dobat »gefil- 
lig sein«, got. gadaban »pristajati, dogadati se«; 
podoban je u lit. patogus »artig«, lot. patdgs 
»bequem«. Dalje veze v. u dobar (v.). Ie. 
korijen dhabh- »sto pristaje«. 

Lit.: ARj 2, 487. 501. 510. 7, 283. 639. 8, 
77. 106. Miklosic 47. SEW 1, 204. Holub- 
-Kopecny 103. Bruckner 91. Vasmer 256. 



Trautmann 42-43. 312. W PI, 825. Mladenov 
129. Tiktin 1199. GM 70. Ribaric, SDZb 
9, 192. Elezovic 1, 140, 456. Maretic, Scaij. 
61. Iljinski, ZbJ 291-298. Fraenkel, KZ 53, 
40. i si. Meillet, RSI 6, 132. Vaillant, RES 3, 
252-254. NJ 2, 118. 

dobar, dobra (Vuk), sveslavenski i prasla- 
venski pridjev, odredeni dobri = dobri (Kos- 
met) »bonus«. Opozicija: zao (v.), rdav (v.), 
los, zlocest, opak (y.). Tvori komparativ i 
superlativ od druge osnove: bolji (v.) koja je 
nekada znacila »velik«. Upor. rus. bolsoj. Sr. r. 
je poimenicen: dobro n (Vuk) »1° prevedenica: 
lat. bonum, tal. bene = njem. Gut, 2° imanje«. 
Odatle deminutiv na -de: dobarce n. Sluzi za 
oznaku dobre cudi: odatle poimenicerua na 
-ica dobrica f (Stulic), na -usa dobrusa f (Kos- 
met) »zena kojaje dobra«. S -ina dobricina m 
(Vuk); za pozdrave u vezi s dan, vecer, noc, cas: 
dobardan pored dobfdan, dobrovece pored dobr- 
vecer, dobranoc', u dobricas. Po analogiji sa zlo- 
cest postoji slozeni pridjev dobrocest, odatle 
dobroc stan, koji ne udose u knjizevnost. Prema 
opaklija tvori se suprotno dobrdklija (Vuk) s tur. 
sufiksom -lija. Apstrakta su: na -ina dobrina 
(Vuk), na -dta, -oca dobrota (15. v., i u drugim 
slavinama) pored dobroca f, dobrotma (Kos-, 
met, sa oba sufiksa za apstrakta), na -ost: 
dobrost f, koje nije uslo u knjizevnost, ali 
se cuje odatle pridjev na -iv: dobrostiv (15. v.). 

Prilozi: dobro za stcslav. dobre (= vere) > 
dobre u narjecjima (opcenito u ces. dobre i 
polj. dobrze), ocuvano je i u dobrem (Kosmet) 
»blago, na lijep nacin«; deminutivi dobrdno 
(Vuk, Lika, Dalmacija), sr. r. prema dobrahan, 
koji nije potvrden (upor. maljahan. v.), do- 
bricak (Lika). Slozenice prevode beneficium, 
bene]"acere, benefactor: pridjev dobrocin (Belo- 
stenac, Stulic), radne imenice na -be, -telj, 
-lac dobrocinac, gen. -nca (Vuk, 15. v.) = 
dobrocinik (jedanput, 16. v.), dobrocinitelj, do- 
brocinilac, gen. -ioca (16. v.), dobrotvor, impf. 
dobrociniti (Voltidija, Stulic, Bela), apstrak- 
tum dobrocinstvo n, dobrocinje n, iz crkvenog 
jezika dobrodjetelj f »krepost« (Obradovic). 
Prevedenice za benevolus jesu: : dobrohotan, 
odatle apstraktum dobrohotnost f, dobrovoljan 
(Vuk) od sintagme dobre volje, odatle dobro- 
voljac kao vojnicki termin, udobrovoljiti j 
odobr-. Od sintagme dobro dosao stvorena je 
slozenica dobrodoslica (Vuk) = dobrodoslica 
(Kosmet), dobrodosnica od dobrodusan (Vuk) i 
pridjev dobrodusan (narodna pjesma). Upor. 
turcizam hosdeldija (v.) i germanizam bilikum 
(v.). Od sintagme dobre cudi, duse pridjevi su: 
dobrocudan, dobrodusan. Prema tim slozeni- 



dobar 



421 



dodola 



cama stvoren je pridjev dobrbhran (sjeverna 
Dalmacija, Dubrovnik), poimenicen znaci »jas- 
treb«. U botanickoj terminologiji: dobricavica 
f (18. v., Srbija, beogradski okrug) = dobri- 
cavka (Srbija) = dobricevica (Srbija) = do- 
bricica »trava glechoma hederaceum Lin.«..Kao 
eufemizam, kao tabu, u narodnoj medicini u 
animistickoj -psihopatiji, da se udobrovolji 
zao duh, veli se u Kosmem dobrinja f »zlo, 
nevolja, bolest«; dobraca f »glavobolja« , do- 
brice f pi. = dobrinje = dobrinke »boginje 
(v.) «, dobric m »zao prist«, dobrac »Masern« > 
madz. dobroc, dobrane, dobroc »eine Art Hautaus- 
schlag«, dobrac, gen. -aca m »bolest od koje 
dobije covjek u glavu jako sijevanje«. Odatle 
pridjev dobrcav. Upor. bug. dobra »erysipele« 
i bldnda (v.). Denominali na -iti: odobriti, 
odobrim pf. prema impf, odobravati, odo- 
bravam (Vuk, Vojvodina, danas opcenito); 
izdobriti, izdobrim pf. prema impf, izdobrivati 
»uciniti sto da bude posve dobro« nije uslo 
u saobracajni jezik; udobrovat se, -avam (Kos- 
met) »umiljavatf se«, udobrit se (Kosmet) 
»postati dobar« = udobriti se, udobrim (Vuk). 

Rijec dobar je cest toponomasticki prid- 
jev u vezi s raznim imenickim toponimima, 
najcesce u odredenom vidu kao Dobri do, 
Dobro polje, Dub itd., Dobra Voda, slozenice 
Dobroselo (Lika). Kao prvi elemenat dvosloz- 
nih starih imena Dobroslav, Dobromir, Do- 
brivoje, odatle hipokoristici Dobroje, odakle 
opet pridjevski toponim Dobrevo (Kosmet) < 
Dobrojevo, Dobraca, Dobre, Dobros, Dobrina, 
odatle toponim Dobrinj (Krk), Dnbrisa itd., 
Doca. Ovaj sveslavenski i praslavenski pridjev 
izvedenica je od istog korijena od kojeg je i 
doba (v.), obrazovana pomocu ie. sufiksa -r 
kao mokar (v.), mudar (v.), hrabar (v.). Taj 
ke pridjevski sufiks bio jos ziv u praslavensko 
doba, danas je mrtav. Za pridjev dobar ima 
paralela u lit. prilogu dabar »sada«. Germanski 
srodnikje stvnjem. tapfar »tapfer«, sve do ie. 
korijena dhabh- »sto pristaje«. Lat. sm&mkfaber 
»radnik, kovac« < ie. dhabhro- zivi danas i 
kod nas kao evropska'rijec: fabrika, fabrikant, 
fabricni. Semanticki razvitak dobar ide od 
konkretnoga »sto pristaje u prostoru i ■ vre- 
menu« na apstraktno i moralno polje »krasan 
(moralno)«, jednako kao i njem. gut koje je 
srodno s goditi. 

Lit.: ARj 2, 511. 513. 516. BI 1, 864. 

Miklosic 47. SEW 1, 204.-205. Holub-Kp- 
pecny 103. Bruckner 91. Vasmer 356. Mladenov 
130. ASPh 33, 9. REW 5 1028. Elezovic i, 
140. 2, 382. Marianovics, M Ny 4, 348. Bulat, 
JF3, 41. J. Z., Razvitak 4, 61-63. Paunov, 



NJ 4, 206-H-13. BoisacqZ 888, Meillet, MSLP 
20, 89-94. Lewy, IF 54, 46-47. Machek, 
Recueil linguistique 1948, 93-116. Vaillant 
RES 9, 6-7. 

dobos m (Vuk, narodna pjesma, istocni 
krajevi) = tobos (Crmnica) »sinonim: bubanj«. 
Odatle: radna imenica na -ar dobosar, gen. 
-dra m, odatle pridjev na -evj -ov dobosdrev, 
-ov (Vuk), apstrakta na -ija, -luk: dobosarija f 
»plata dobosam«, dobosarluk m »sluzba dobo- 
sareva«. Od madz. -radne imenice dobos »do- 
bosak izvedene s pomocu sufiksa -os od 
dob »bubanj«. Jednako znacenje ima madz. 
dobos u poljskom i ukrajinskom kao u hrv.- 
-srp., dok Rumunji posudise ispravnije doba = 
tobd f »bubanj«, a sa -as radnu imenicu dobas = 
tabas m = tobosar (iz hrv.-srp.) »bubnjar«. 
Denominai na -ati: nadabovati, -dabujem pf. 
»dobujuci = bubnjajuci sazivati ljude« do- 
kazuje da je morala postojati i u hrv.-srp. 
posudenica *dob m »bubanj« kao u rumunjskom. 
Semanticki prijelaz radne imenice > predmet 
kao opca imenica dogodio se na isti nacin 
kao u madzarskom slavizmu meszdros < me- 
sarb (v.), u kojem je slavenski sufiks za radne 
imenice -aet preveden na madz. sa -os i dodan 
slavizmu. Isto tako je u madz. dobos sufiks 
-os preveden s -ar i dodan imenici: dobosar 
»bubnjar«. Iz te radne imenice rekompozici- 
jom stvoren je primitivum dobos »bubanj«. 

Lit.: ARj 2, 510. 7, 284. Miletic, SDZb 
9, 371. Gombocz-Melich 1369. i si. Miklosic 47. 
SEW 1, 204. Bruckner 91. Simonyi, Ung. 
Spr. 85. 

docok m (Lika), u igri, samo u izrazu: 
docok i tu, docok je. [Usp. coh]. Odatle deno- 
minal na -ati: docokati pf. 

Lit.: ARj 2, 541. 

dodola f (Vuk, Srbija, Vojvodina) »1° 
zensko ili musko celjade osobito nakiceno, koje 
pjesmom zazlva Idsu, 2° drustvo takvih pje- 
vaca, tada u f pi. dodole«. Odatle femininum 
na -ica: dodolica, samo u narodnoj poredbi: 
pokisla kaj ~, (Kosmet). Odatle pridjev na 
-ski dodolskT, denominal na -ati (metafora) 
nddodoliti(se), -im »napiti se kao dodola«. Nas 
folklorni termin posudise Arbanasi dordolec m 
s umetnutim r, cime se pojacava onomato- 
pejsko postanje iz pripjeva oj dodo + le, 
koji se opetuje. Glede le u pripjevima v. le = 
= Ije- 

Lit.: ARj 2, 558. 7, 286. Elezovic 1, 43. 
GM 71-72. 327. Baric, PPP I, 231-233. 



dogandzija 



422 



dojiti 



dogandzija m (17. v.) »sinonim: sokolar«, 
radna imenica na -dzija (v.) od tur. dogan 
»soko«, potvrdeno u bug. dogan, u hrv.-srp. 
samo kao prezime. 

Lit.: ARj 2, 560. Mladenov 137. 

dogram m (Vuk, Crna Gora) »vrsta du- 
hana (valjda rezanog)«. Od iste 'je osnove 
radna imenica na -dzija dogramadzija m 
(Kosmet) »stolar«. Balkanski turcizam (tur. 
dograma »action de couper en petit morceaux« 
od dogramak »rezati«) iz oblasti zanata: bug. 
dogramadzija »menuisier«, cine, dugramae i 
»menuiserie«, dugramagi m »charpentier«. Crno- 
gorski dogram m jedini je primjer za odbaci- 
vanje tur. -a u imenicama. To odbacivanje 
nastalo je odatle sto je tur. -a bilo shvaceno 
kao genitiv po deklinaciji -o. Upor. do/am 
(cakavski, m). 

Lit. : ARj 2, 569. Elezovic 2, 507. Mladenov 
222.fascu2, 131, br. 426. 

dohija f (17. v., Vuk) = dovija (Vuk) 
»madupnica, manastirska kuhinja gdje se gosti 
primaju i hrane«. Na -ar < -arius dohijar m, 
gen. -ara (13. i 15. v.) = dovijar »covjek koji 
upravlja dovijom« m prema f dovijdrka (Vuk) 
»adjutrix curatricis ovium (preneseno zna- 
cenje)«. Od gr. hojzioy (od bijp\iai »primam«); 
upor. ^evoSoxelov »hotel«; ooxEtdpioc, > do- 
hijar. 

Lit.: ARj 2, 570. 721. Vasmer, GL 53. 

doilnuk m (jedanput, 18. v.), metateza od 
*dojunluk < tur. doyumluk, »sinonim: plijen 
(v.)«. Apstraktum na -luk (v.) od tur. dojum 
»veliki kup«, koje se nalazi u rum. duium m 
»Haufe, grosser Auflauf«. Elezovic uporeduje 
s prilogom doindse (Kosmet) »dovoljno, ko- 
liko je potrebno da se bude sit« < tur. doymak 
»nasititi se, utoliti glad«. 

Lit.: ARj 2, 579. Elezovic 143. Lokotsch 
528. 

doj (Dubrovcani), »uzvik zalosti, cuda, mo- 
lenja«. Unakrstenje tal. uzvika doh (14. v.) i 
nasega oj (v.). Upor. i sttal. doime. 

Lit.: ARj 2, 580. DEI 1375. 

doj abusoliti, -Tm pf. (Lika) .»doci polagano 
i s mukom« prema impf, jabusoliti, -im (Lika) 
»tesko hodatk. Stoji bez sumnje u vezi sa 
Stulicevim prilogom pobusellce »cetveronoske 
puzuck, a taj s rum. prilogom deabusele, koji 



sadrzi dva lat. prijedloga de, ad i pi. bw,eie, 
upor. cine, tmna f abusila, odatle denominal 
abusilari »merge de abusilea, cetveronoske 
ici«. To je leksicki ostatak (Wortrelikt) kao 
kustura iz jezika srednjovjekovnih Vlaha. 

Lit: ARj 2, 581. 4, 390. 10, 153. Skok, 
ZRPh 41, 150., br. 13. Tiktin 492. 

dojiti, -Tm impf. (Vuk) (o-, za-} = dojit, 
-am (Kosmet) »1 ° (istocni krajevi ogranicuju na 
ljude) Hraniti mlijekom, sisama (objekt: di- 

jete : doji mu dete, Kosmet), 2° sisati, 3° (za- 
padni krajevi ogranicuju na zivotinje, objekt 
kravu, ovce, koze) musti (stokavski) (po-, ZK)«. 
Odatle iterativ prijevojem o > a: odajati, oda- 

jom (na-) prema pf. odojiti, odojim (Vuk) 
»(prema tome kako se shvati prefiks) 1° dati 
dojke, othraniti (objekt prase, za koje jos nema 
druge potpune hrane, nego mlijeko), 2° odbiti 
od dojenja«. Od osnove doj- izvedenice su 
brojne: na -aia dojqca f (Slavonija) = doj- 
nica f »mulctra«, na -bk, -ka dojak, gen. dojka 
m (Vuk, narodna pjesma, 18. v.) = dojka f 
»sinonim: sisa«; odatle denominal na -iti 
Ispodojciti, -Tm (objekt: ovce, kravu) (Lika) 
»dignuti tele kravi, jagnje ovci«; dojci, gen. 
dojaka m. pi. »sinonim: blizand«, radne ime- 
nice dojilja f »sinonim: turcizam dadilja = 
dadija f (v.)«, dbjilica f = dojica, dbjionica, 
dojkinja f = dojka, dojenik m prema f doje- 
nica »musko, zensko dijete«, doenica f (Piva- 
-Drobnjak) »ovca koja izgubi svoje jagnje, pa 
se pod njom doji drugo«; [na -ce dojence, 
gen. -eta »dijete naprsce, sisance« (u Hrvata, 
za odojce u Srba)]; dojenac, gen. -nca »mlada 
svinja«. Apstrakta na -ba, -tva: dojba = 
dbjitva f »muzenje«. Partidp prezenta kao 
pridjev dojeca (zena, krava). Rumunji po- 
sudise donita f < dojnica f »sinonim : muzlica, 
mulctra«, doled f »dojilja« pored daica f, koje 
je iz madz. slavizma. dajka. Od prefiksame 
osnove odoj- : odojak, gen. -ojka m »(Hrvat- 
ska) Spanferkel«, odatle deminutiv na -e 
odojce n »1° dijete naprsce; sinonim: sisce, 
gen. -eta pored sisance, gen. -eta (Srijem), 
2° prase, 3° jagnje«. Kol. na -ad: odojead f. 

Glagol je sveslavenski i praslavenski ka- 
uzativum. Za prijevojni stepen doj- < *dhoi 
nema baltickih ni ie. paralela, nego za *dhel: 
lot. deju, del »sisati majcine sise«. Taj prijevojni 
stepen nalazi se u djeva (v.) i dijete (v.). 
Dalji su ie. srodnici: sanskr. dhayati (3. 1. 
sing.) »sise«, lat. jelare »sisati« i/emina »zena«, 
arb. dele f »ovca«, u izvedenici s pomocu 
formanta. -ma ili -ski toponim Delminlum 



dojiti 



423 



dolerija 



»Ovcarevo« > Dumno, Duvno i etnik na -at 
Delmatae, »ovcari«, Dalmatde i odatle Dalma- 
cija (v.). 

Lit: ARj 2, 582. 584. 3, 935. 7, 254, 8, 
644. Elezovic 1, 143. Vukovic, SDZb 10, 
383. Miklosic 44. SEW 1, 205. Holub-Kopecny 
103. Bruckner 91. Vasmer 258. Mladenov 
105. Holthausen, WuS 2, 212. Simcik, NVj 
39, 226-228. Gombocz-Melich 1255. 

Dojul, musko ime Vlaha 1348. Sadrzi su- 
fiks ili clan -ul kao Dracul > Drakula, Dra- 
kulic. Dodan je na hipokoristik Doja, upor. 
Dojlm. 

Lit.: ARj 3, 585. 

dokes m (Dubrovnik), samo u ribarskim 
izrazima: ribati na dokes, lei na dokes, biti 
na dokesu »ribati ostima o noci u ladi uz svjet- 
lost luci«. Odatle denominai na -all dokesati, 
-am impf. (Bella, Stulic) »ribati na dokes« = 
dokec (izmjena -s > -c): hitati ribu na dokec 
(ako nema mijesecd) (Blato na Mljetu). U 
Lastvi (Boka) je stvoren odatle unakrstenjem 
sa kresatl : ribati nocu pod ukres, tj. »ribati 
ostima nocu pod svijecu; danas se kaze zee 
feralom pod ostu. Po svoj je prilici nastalo iz: 
piscar e ad accensum lucernarum', accensus od 
accendere potvrdeno je u logudorskom na 
Sardiniji. Rijetka je potvrda sa en (+ konz.) 
> e u primjerima iz starodalmatskoga. 

Lit: ARj 2, 590. ZbNZ 29, 209. 212. 
REW 67. 

doksat m (18. v., Vuk, Pjevanija crnogorska) 
»divanhana (v.), slar (v.), solar (v.)«. Od ngr. 
Socorro < xo^axov, izvedenica na lat. sufiks 
-atum od xo^ov »luk«, srgr. xo^dxa »porticus 
exterior quae aedi objacet«. Promjena x > 6 
umijesanjem od 66^a »gloria«. Upor. slicnu 
semanticku paralelu tal. glorietta, fr. gloriette, 
spanj. glorieta »paviljon, kiosk u parku«. 

Lit: ARj 2, 599. Skok, ZRPh 50, 521. 
54, 427. Boissin, RES 21, 172-173. Mat- 
zenauer, LF 7, 45. DEI 1831. 

doktur, gen. -ura m (15. v., Dubrovnik), 
apstraktum na -ija doktilrija f, na lat. -atus > 
-at dokturat, gen. -ata — diiktur (17. v.) = 
duhtor (sjeverni cakavci) = doktor (cakavci, 
kajkavci / stokavci, 15. v.), pridjevi doktorov, 
doktorski = (ct >jt, upor. gen. nojta < 
nogita, lajta < lakta) dojtiir, gen. -ura (Solta, 
Hvar) »lijecnik, Ijekar = likor«. Ucena rijec 
od lat. doctor, radna imenica na -or od part, 
perf. = pridjev doctus od decere. Odatle apstrak- 
tum na lat. -Ina internacionalno doktrina f, 



na -ar < -arius doktrinar »pristasa izvjesnog 
ucenja«, pridjev doktrinarski (16. v.); odatle i 
talijariizam dotrina (Dubrovnik) = dotrina 
(Rab) < tal. dottrina »vjeronauk, katekizam«. 
Upor. slov. dohtar, arb. doktuar (s clanom) 
-ori. 

Lit.: ARj 2, 600. 715. 880. 882. Kusar, 
Rod 118, 21. Budmani, Rad 65, 161. Pletersnik 
1, 148. DEI 1387. 1388. 

dolama f (Vuk, 15. v.) = dolama (Kosmet) 
= dolom m (cakavci) = doliman m (Vrancic, 
upor. fr. doliman) »janjicarsko paradno gor- 
nje odijelo«. Zbog toga je uslo vrlo rano u 
nas jezik kao i u sve evropske. U madz. je 
dolmdny prvi put potvrdeno takoder u 15. v. 
S tim je oblikom u vezi Vrancicev. Na zapadu 
je rasirena rijec sve do u sela na Cresu. U 
gradu Cresu nepoznata je. Cakavski masku- 
linum upor. s arb. i crnogorskim dogram (v.). 
Odatle: deminutivi na -lea dblamica f (17. v.), 
na tur. -cik: dolamandzuk (Dalmacija, Pod- 
gora /?/, Pavlinovic). Balkanski turcizam 
(tur. dolama »habit de dessous que les janis- 
saires portaient en grande tenue« do dola-m 
»ce qu' on enroule en une fois«, -ma je sufiks) 
iz oblasti vojnickog odijevanja: rum. dulama, 
dulamita i, bug. dolama, arb. dolam m »langes 
Kleid«, dolama f »rotes Brusttuch«, eine. 
duluma m »tunique«, dem. dul(a)miciu, ngr. 
vxo(u)Xa|iac/5o(t))?i-. 

Lit: ARj 2, 604. 608. Elezovic 1, 144. 
Miklosic 47. SEW 1, 206. Pascu 2, 131., br. 
433. Mladenov 138. Lokotsch 530. Deny § 855. 
Gombocz-Melich 1382. Tentor, JF 5, 204. 
Vasmer 360. 

dolap, gen. -dpa m (Vuk, Srbija, Bosna, 
narodna pjesma) = dolap, gen. -apa pored 
dolop, gen. ddlopa (Kosmet) = dSlaf (p > f 
prema raf, v.) »1° ormar u zidu, 2° przun 
za przenje kave (Kosmet), 3° cekrk kojim se 
voda izvlaci, kao sprava za navodnjavanje 
basta, bostana«. Balkanski turcizam arapskog 
podrijetla (ar. dulab > tur. dolap »Wasserrad«) 
iz oblasti alata i kucnog namjestaja: rum., 
bug. dolap, arb. dollap »Wandschrank«, ngr. 
SouMm » Schrank« . 

Lit: ARj 2, 604. Elezovic 1, 144-5. Mla- 
denov 138. GM 71. 

dolerija pored dolerije (dubrovacki pisci, 
16. i 17. v., npr. Zlatanl, Gundulic, Palmotic) 
i lerljan (Palmotic) »planinsko bozanstvo kao 
Pan, koji se pominje uz Hoja, herb (v.)«. 
Izgleda da je predstava o mitoloskom bozan- 
stvu i o imenu njegovu nastala u Dubrovniku 



doleri)a 



424 



dom 



iz pripjeva (refrena). Upor. polj. Ulum po- 
lelum. U rumunjskim koledama elemenat ler 
dolazi takoder u pripjevu: m ler oi, d'ai ler oi. 
Prvi dio opominje mozda na licki impf, na 
-kati doldkati, doldcem »pjevati kako neki 
govedari«. Onomatopeja je stvorena prema lic- 
kom pjevanju ooo. 

Lit.: ARj 2, 606. Iljinski, Resetarov Zbornik 
2 (upor. Maiecki, Sldvia 11, 575—576.). Ga- 
vazzi, NVj 31, 224-227. 

dolija f (Vuk, Srbija, narodna pjesma) 
»casa kojom se napija«. Svatovski turcizam 
(tipa cauj). Slozenica dolibasa m (Vuk, Lika) 
»covjek koji kod gozbe upravlja zdravicama: 
sinonim: nazdravljao, stoloravnatelj (Zagreb)«, 
odatle pridjev na -in dolibasin, denominal 
dolibasiti, -im (Lika). Prvi dio te slozenice 
izaziva u jezicnoj svijesti predodzbu o glagolu 
doliti »koji lije, puni case«, tako da slozenica 
izgleda kao imperativni kompozitum u kome 
bi bolje pristajao glagol toKti. U Lici se naime 
govori: tocibasa f. Budmani je tumacio dolija 
/iz tur. pridjeva dolu »pun«, iz kojega nastade 
dolija kao iz tur. kapu > kapija. Budmani 
uporeduje tur. dolusun icdiik »od rijeci do 
rijeci: njegovu punu (se. casu) popili smo 
(upor. eks u zagrebackom zargonu) > napili 
smo mu«. Ali treba uzeti u obzir i arb. doit 
f (Toske) »Trinkspruch bei einer Hochzeit« 
< ngr. EVToXrj »Befehl, Aufforderung«. Bud- 
mani stavlja ovamo i prilog dolic »dosta, 
dovoljno« iz narodne pjesme s nejasnim -ic, 
mozda imperativ od icmek »ispiti«. Ovamo 
ide od iste osnove i dolma f (Vuk, Mostar) = 
doima (Kosmet) »1° isjeckano meso i pirinac; 
sinonim: nasap (v., Banat), 2° polusprat 
(kuca na dolmu, Kosmet)«. Moze biti i inde- 
klinabi'ni pridjev: doima paprika (Kosmet) 
»babura, tj.. koja se punk, odatle izvedenica na 
-oca dolmaca f »siroka paprika, blaga«. De- 
minutiv na tur. -cik: dolmadiik m (Banja 
Luka) »pogaca od fasiranog mesa«. Denominal 
na -iti: dolmiti, -im (na-'}. Turcizam iz oblasti 
hrane (tur. doima »tout mets farci«). Sufiks 
-ma, kojim se prave apstrakta (noms d' action), 
v. jos u basma, burma, dondurma, donanma. 
Upor. tur. doldurmak »puniti« i odatle rum. 
turcizam doldora = doldura »voll strotzend«. 

Lit.» ARj 2, 607. 609. 7, 288. GM 71., Tiktin 
560. Elezovic I, 144. Lokotsch 531. Corovic, 
ASPh 29, 509. Deny § 854. 

dom, gen. doma m (Vuk, Kosmet) = 
doma f (sjeverni cakavci, femininum prema 
hiza: svojoj dome, od domi) »ie., sveslavenski i 



praslavenski naziv za kudu (stokavski), hizu 
(cakavski i hrvatsko-kajkavski)«. Danas po de- 
klinaciji na -o, nekada po -u kao i lat. srodnik 
domus, gen. domus. Osnova stare deklinacija 
ocuvala se u bug, pi. domove, u hrv.-kajk. 
prilogu dimo(v~) — cakavski domov »kuci 
(kretanje i micanje)« (od 1325. do 17. v., 
idose~, pridoser /s , Statut krcki, Glavinic, Vite- 
zovic), stcslav., rus. aomo 5 pored domovi 
»domum«, u augmentativnoj izvedenici na 
-ina domovina f (Vuk, 17. v.) »1° (prvobitno) 
velika, golema kuca, 2° (danas) prebivaliste, 
patria«, u radnoj imenici domovnik »sinonim: 
domacin«, u pridjevu na -bn domovan (16. v.), 
poimenicenju na -ica domovnica f »1° sinonim: 
domacica, 2° spis kojim se dokazuje podrijetlo 
(Heimatsschein)«, u denominalu na -ati do- 
mdvati, -ujem. Prilozi: (sveslav. i praslav.) 
doma (opcenito hrv.-srp.) »kod kuce, kuci 
(mirovanje i kretanje)« tumaci se kao prastari 
ie. lokativ sing, domo(u), rus. doma. Ali to 
tumacenje ne treba da stoji. Moze se tumaciti 
i kao n. ak. pi. za oznaku'kretanja kamo. Da 
je to tumacenje moguce, dokazuje cakavski 
izricaj: prosaje iz dom (gen. pi.) »otisao je od 
kuce«. Od toga priloga prave se izvedenice s 
pomocu sufiksa -tio: odredeni pridjev (sve- 
slav. i praslav.) domaci = domaci (ZK), po- 
imenicen sa individualnim -im domacin m 
(Vuk) = domacina m (-a prema starjesina); 
odatle hipokoristik doma, gen. dome »domacin« 
(Kosmet); pridjev na -ov domaclnov, na -ski 
domacinski (~a skolaj, poimenicenje na -ica 
domacinovica; denominal odomacitiludom-; ta- 
koder bug. domakin m prema f domakinja, 
-ski, -ce, -stvo (iz hrv.-srp.), koji posudise i 
Arbanasi: domaqi'n »reicher, angesehner Mann, 
corbadzija«. Za domacin m femininum je do- 
macica f, odatle pridjev na -in domacicin, na 
-ski domacicki. Apstraktum na -stvo domacin- 
stvo n (takoder bug.), od domaci, dobio je n 
prema starjesinstvo, vladicanstvo, velicanstvo. Od 
stcslav. domastbnz nastade pridjev na -bn: 
domacan, -cna pored odredenog domasm (Vuk), 
gdje je cnj > sn prema sadasnji, sutrasnji. Od 
priloga doma jos je domaja f »sinonim: zavicaj 
(v.), postojbina (v.)«. S perz. sufiksom -dar: 
domadar, gen. -ora m (Vuk) »domacin« po- 
red domodar (Srbija, 16. v.) m prema f do- 
madarica (samo u zagonetki). Vazne su i 
slozenice: domazet (Vuk, Crna Gora), poime- 
nicen part. perf. pas. doma + zet (od uzeti) 
»sinonimi: uljez, ukliz (v.), utoskalo itd.«, 
mozda prevedenica od gr. amTOYdp-ppoc, 
(Budimir). Odatle apstraktum domazetstvo. 



dom 



425 



Dominik 



Ovamo jos domacedac, gen. -ceca m (jedanput, 
16. v.) pored domocedac i domocedak. Prilog 
domov »nach Hause« tumaci se takoder kao 
stari lokativ sing., sto ne odgovara znacenju 
jer nije »zu Hause«, nego »nach Hause«. Kas- 
nije u pojedinim slavenskim jezicima prido- 
dano muje -i prema dativu : domovi »»eic,tov ot- 
xov«, odatle rus. domoj, koje moze biti i 
od lokatlva. Prilog domov moze biti i gen. 
pi. po deklinaciji u (synovb). Ako je tako, pri- 
log je nastao iz sintagme s prijedlogom iz s 
gen. pi. na pitanje odakle. To bi se slagalo s: 
prosaje iz dom (ZK). U cakavskom zamijenjen 
je docetak -ov priloskim -om: domom(e) 
(Hektorovic, 14. v., 1581. seno domom vozil, 
Krasic, Mon. croat. 283; ugarski Hrvati). Od 
osnove dom po deklinaciji -o izvedenice su: 
radna imenica na -ar domar m (hrv.-kajk. ZK) 
»domace celjade kao clan kucanstva«; demi- 
nutiv na -tk ddmak, gen. dbmka (Vuk). Odatle 
ne potjece izricaj na domak doci jer je to 
postverbal od domaknuti se. Na -iste: dormite 
(jedanput, 17. v.). Denominal udomiti. Slo- 
zenice: pridjev na -bn- domdrodan »sinonim: 
patriotski«, radna imenica na -be domorodac m 
»patriota« neologizmi su 17.— 18. v. Prilog 
doma usao je i u antroponimiju, i to u dvocla- 
nim praslavenskim licnim imenima: Domagoj, 
Domaslav. Odatle toponim Domaslavec kod 
Samobora. U baltickoj grupi postoji s prije- 
vojem e: lit. dimstis f »dvoriste, dobro«. Ie. 
paralele su izvjesne: sanskr. damas »gradnja, 
kuca«, gr. Souoc,, 6oufj »gradnja« od Seuco »gra- 
dim« itd. Prema tome je dom prijevoj na o od 
ie. korijena *dem(d) »graditi, sastavljatk, te 
znaci svrsenu radnju. Prvobitno je dom znacio 
»ono sto je sagradeno«, i dalje po zakonu re- 
zultata (sinegdohe) »kuca, stcslav. hrame«. 

Lit.: ARj 2, 613. 615. 616. 618. 619. 621. 
622. 628. 629. 630. Elezovic 1, 145. MiklosicAS. 
Isti, Lex. 171. SEW I, 310. /F31, 410. Holub- 
Kopecny 104. 110. Bruckner 210. KZ 43, 
319. Vasmer 361. Mladenoy 138. WP I, 788. 
Trautmann 44. Kostiai, Zivljenje in svet 19, 
139. Debeljak, ib. 165. Budimir, NJ 2, 233. 
Medic, ZbNZ 26, 274. Bulic, IF 5, 392. 
Wiedemann, PBB 30, 207. i si. Karski, Izy 
ORJAS cf. AIP 8, 318. ASPh 9,135. Zubaty, 
ZSPh 14, 50-52. ASPh 14, 150-152. Milew- 
ski, Sldvia 11, 12. Meillet, RSI 6, 132. Boisacq 
193-196. Hirt, IF 32, 238. Joki, Unt. 78. 
GM 71. 



clomanja f (17. v., Divkovic) »imanje, 
bastina« = demanija f (Dalmacija). Od tal. 
demanio m < stfr. demaine > fr. domarne > 



internacionalni francuzizam domena f, domen 
m (Srbija) »1° imanje, 2° oblast«, od lat. do- 
minium > u nas uceno dominijom. 

Lit.: ARj 2, 620. REW* 2740. DEI 1243 
1379. 

domatie m, indeclinabile, (Kosmet) »od 
crvena patlidzana, paradajza nacinjena salata 
sa crnim lukom, srpska salata (Hrvatska), 
pomidor«. Upor. arb. domate = tur. domates. 
Docetak -es je zacijelo fr. pi., upor. notes, 
v., zamijenjen je deminutivnim sufiksom -ic 
(?). Evropski amerikanizam 16. v. (iz Perua, 
astecki, Meksiko) tomati preko spanjolskoga. 

Lit.: Elezovic 2, 507. REW 3 8773. Prati 785. 

domuzluk m, (Vuk) = domdzlak pored 
-hk (Kosmet) »kol. domace zivotinje ostav- 
ljene za priplod.« Odatle: pridjev na -ski 
domazlacki (npr. ovca). Balkanski turcizam 
(tur. apstraktna izvedenica na -lik od damaz = 
damiz »nastresnica, naslon, gdje se stoka skla- 
nja«, tur. damzhk »1° animal de reproduction, 
2° engraissement du betail, 3° 1' endroit ou 
cela se fait«) iz oblasti stocarstva: bug. do- 
mazlak, cine, dumuzllke f »race d' animaux«. 
U hrv.-srp. turska se izvedenica unakrstila s 
prilogom doma (v.). Znacajno je da takvo una- 
krstavanje mozda pretpostavlja i cincarski tur- 
cizam (o > u), ali se on moze tumaciti 
uplivom labijala m. 

Lit.: ARj 2, 621. Elezovic 2, 507. Mladenov 
120. Pascu 2, 132, br. 438. 

Dominik m (15. v.) = Duminik (18. v.) 
prema f Dominika, ucen oblik imena sveca 
Dominicus, izvedenica na nenaglasen sufiks 
-icus od dominus, upor. na istoku gr. xupt,ax6c, 
> Kurjak (v.) od xijptoc,, upravo »bozji«. 
Odatle na -anus latinizam dominikdn, gen. 
-a = prosireno na -be > -ac dominikanac, gen. 
-anca < dominicanus (red osnovan 1216. od 
sv. Dominika od Guzmana, Spanjolca), s 
promjenom sufiksa dominikar, gen. -ara = 
dominisar (18. v.) = dominizar (Kavanjin) = 
dominozar (Kavanjin) = domnifar. Razlog ovim 
izmjenama nije poznat. Ime sveca potvrdeno 
je i u mlet. obliku Domenig (14. v.) = Dominig 
(15. i 16. v.) = Duminig (16. i 17. v.) < mlet. 
Domenego. Odatle hipokoristici Domo — 
Doma = Dome (17. i 18. v.), na -ica Domica 
od f Dominika. Sa deminutivnim sufiksom 
-ellus Dominchiellus de Zule (1334., Rab). 
Upor. sinkopu u Dominko (13. v.). U dalm.- 
rom. najcesce sa sinkopom penultime i sa 



Dominik 



426 



dorat 



ispadanjem protonike (tip dum interim > 
mentre): Menko u prezimenu Menkovic (15. v.), 
u Dubrovniku Menze (sa nasim hipokoristic- 
kim sufiksom -e), latinizirano Mencio. Gra- 
fija Menze ima se-citafi *Mence, gen. *Menceta, 
odatle dubrovacko prezime Mencetic (13., 

14. i 15. v.) = (sa en > in) Mimela (kula 
dubrovacka, Stem), Mimetic = (sa sonoriza- 
cijom ni > ndz, nk > ng, ngr., kao u Juznoj 
Italiji) Mengo (hrisovulj), sa -oca (tip Petraca, 
Kosaca) Menbgaca (13. v., Mengaca Lombpric 
(Lampridius), hipokoristik Lompre + -ic), pisa- 
no Mengatia, Mengacia, Mengaza — (sa di- 
similatornim ispustanjem m-n > m-0~) Migocq 
(13. v., dubrovacko prezime) = Mindfeta 
(Prcanj, »der hoher gelegene Teil von ~«), 
Ovamo ide sa dvostrukim deminutivnim sufik- 
som -ulus + -inus Minklinic (15. v., Mon. 
croat. 101), upor. Minclinus. Ovamo idu krc.- 
-rom. oblici Mankdnj, u toponimu Grdiman- 
kdnj < gurgus de Menk + hrv. -dnja), Lat- 
mikiic < lacus de Menk + -uceus. Ne zna se 
kakav je sufiks -aca u Mengazza, hrv. -oca 
ili lat. -aceus. Samo -a je izvjesno hrv. hipo- 
koristik. Ime se pojavljuje i sa ispustanjem 
Men- (hipokoristik drugog stepena prema 
prvom gdje je ispusten Do-, tip talijanski, 
ne slavenski, upor. Beppe < Guiseppe}. Ta 
skracenica pojavljuje se sa hrv. hipokoris- 
tikom na -e Gace 1278. = Gacic 1253. U 

15. v. izmjenjuje se sa lat. deminutivnim 
sufiksom -uceus (u > o kao u saloca < sala 
H — ucea) Goce, Goze, de • Gociis, Goziis, 
odatle Gucetic = Gocetic 1399. Glede ispus- 
tanja Do- upor. prezime Meneghello (Split). 
Ime je u Dalmaciji staro, iz vremena prije 
13. v., kad je ustanovljen dominikanski red. 
Lingvisticki je dokaz za to o > & > u 
protonici i i > b > a u penultimi: Dminak, 
gen. Dminka (15. v.) poklapa se tacno sa 
Dominicus. Odatle hipokoristik Omina (15. v., 
Krk) = Dmine, prezimena Dmincic (16. v.), 
Dminic (14. v., danas Diminic, Istra), Dminko 
(14. v.) = Dmenko, odatle napustanjem suglas- 
nicke grape dm-, neobicne na pocetku rijeci, 
Dimko (14. —17. v.) = Dinko (najstarija po- 
tvrda 1375. u Dubrovniku). Potvrdeno je jos 
zensko ime Domnika kao izvedenica od vlat. 
donmus. Upor. dumna > duvna. Dominicus 
je potvrdeno u 15. v. i u madz. obliku Duman- 
kus < madz. Domonkos. 

Lii.:ARj2, 627. 401. 472. 473. 616. 622. 
628. 715. 884. 886. 6, 600. 601. 602. 645. 
715. 717. Mon. croat. 97. MSHSM 5, 249. 
Resetar, Stok. 132. REW* 2738. Jirecek, Ro- 
manen 3, 42. 27. 



domuz m (17. v.) »sinonim: svinja, prasac«. 
Odatle augmentativ na -ina: domuzina = 
poimenicenje domuzovina »sinonim: krme- 
tira«; slozenica: domuz-balj m (Skadarsko 
jezero) »jesetra, upravo svinjska riba«. Balkan- 
ski turcizam (tur. domuz, vulg. donuz, bahk 
»riba«) iz oblasti domacih zivotinja (tip oroz'): 
arb. domiis. 

Lit.: ARj 2, 631. GM 71. SEZb 13, 193. 

donanma f (Kosmet) »1° iluminacija, 2° 
proslava drzavnog ili sultanova praznika«. 
Balkanski turcizam (tur. apstraktum na -ma: 
donanma »1° illumination, 2° Flotte« od reflek- 
sivnog don-an-mak »etre orne, etre pare«) iz 
oblasti administracije: bug. donanma f, arb. 
donarne »Flotte«. 

Lit.: Elezovic 2, 507. Mladenov 140. GM 71. 
Deny § 854. 

dondurma f (Kosmet) = doldrma (Beo- 
grad, disimilacija n-m > l-m) »sinonim: sla- 
doled«. Odatle radna imenica na -dzija: 
dondurmadzija m (Kosmet) »onaj sto pravi i 
prodaje sladoled, sladoledar«. Balkanski turci- 
zam (don-dur-ma »glaces«, skraceni infinitiv 
kauzativuma don-dur-mak »uciniti da nesto 
zamrzne«) iz oblasti hrane: bug. dondurma f. 

Lit. : ARj 2, 606. Elezovic 2, 507. Mladenov 
141. Deny § 854. 

denkle (Rrab, Ugljan) = donkle (Hvar) = 
dunkle (Dubrovnik, Lepetane, Boka) pored cistog 
talijanizma dunkve (Perast, Dubrovnik). Od 
tal.-tosk. dunque prema sjev.-tal. donca, una- 
krsteno sa nasim istoznacnim konkluzivnim 
veznikom dakle (v.). Od kslat. dune, sa izmje- 
nom docetnog -e sa que (od ubicumque, ovun- 
que itd.), donca prema unquam. 

Lit: Kusar, Rad 118, 25. Budmani, Rad 65, 
167. Tomanovic, JF 17, 205. 

dorat m (Vuk, 18. v., narodna pjesma) = 
durat (jedanput, 17. v.) »konj mrke tamnoride 
boje«. Odatle: hipokoristici dora, dore, doro 
m, na -in, -in + -be darin, gen. -ina, dorinac, 
gen. -inca; deminutiv na -cie doracic; pridjevi 
na -ov i -ost: doratov, doratasi. Kako je taj 
balkanski turcizam iz oblasti konjogojstva 
slozen od tur. pridjeva doru »mrk« i at (v.) 
»konj«, koji i sam dolazi, moze i od samog 
turskog pridjeva da nastane nasa pridjevska 
izvedenica na -ast: dorast (konj) kao i u bug. 
dorest. Odatle s -usa (v.): darusa f »doratasta 
kobila«. Od doru na -ija, kao od kapu > ka- 



dorat 



427 



dot 



pija (v.), dolu > dallja (v.), nastade naziv 
konja donja m (Drsnik, Kosmet), tako i u 
bug. dorija pored dorelija i u arb. dori. 

Lit.: ARj 2, 658. 663. 895. Elezovic 1, 148. 
GM 72. Mladenov 146. SEW \, 21],. Lokotsch 

532. 

dorzon, gen. -ona m (Kosmet: da se uzne 
dorzori) = drzan (Kosmet) »sinonim: jamac«. 
Od arb. slozenice (sintagme) dore »ruka« + 
zane = dofezdn = doredhan, particip od 
me dha »dati« upravo, »dana raka«. Od dore 
postoji i prilog mendore (Kosfnet) »u ruke, 
na besu«, u kojem men- sadrzi arb. prijedloge 
me »sa« i m »u«. Arbanaska sintagma »dana 
raka > jamac» slaze se morfoloski i semanticki 
sa manu prisa (1080) »uzeta ruka > jamac« 
u dalmatinskom latinitetu Petra Crnoga. O 
nasem izrazu jamac = tal. mallevadore v. 
jam Hi. 

Lit.: Elezovic 1, 147*. JF 14, 225-226. 
GM 12. Baric, Rec. 106. SupK 181. si. 290-1. 



dosaija f (sjeverna Dalmacija) 
2° udarac prutom«. 
Lit.: ARj 2, 667. 



>1° prut, 



dosanka f (satrovacki govor, argot u Vranji, 
Srbija) »svinja«. Nasa izvedenica na -anka. 
Od arb. dose »svinja«. Odatle na -ovina: do- 
sovina (grncarski = loncarski argot u Pristini) 
»svinjetina«. 

Lit.: Jirecek, ASPh 8, 102. Trojanovic, JF 5, 

222. 

dospjeti, dospijem pf. (Vuk) = (ikavski) 
dospiti, -'ijem (ZK) »1° maturare, sazreti 
(hrv.-kajk), finire, 2° imati vremena«, uspjeti, 
uspijem (Vuk) »Erfolg haben«, prispjeli, -ijem 
»venire«, naspjeti, -ijem (Vuk, Dalmacijaj 
Srbija) »iznenada dogoditi se«, sdspjeti, saspi- 
jem = saspiti (ZK), bez prefiksa do-, na-, 
pri-, u- ne postoji u hrv.-srp., nego u stcslav. 
speti, spejo »proficere«, slov., ces., gluz.-srp. 
i ras., baltoslav. i praslav. *spe-. Odatle 
impf, prijevojem duljenja dospijevati, dospi- 
jevam, isto tako uspijevati, prispijevati, saspi- 
jevatl (Maralic). Na -tb dospjet, gen. -i f 
(18. v.) = dospit, gen. -i (18. v.), s pridjevima 
na -hn dospjetan (nije usao u jezik) i nedospje- 
tan (Dubrovcani, 17. —18. v.) »beskrajan u 
prostora«, odatle na -bk > -dk dospjetak, gen. 
-tka (16. v.) pored dospijetak, gen. dospijetka 
»termin«, na -en nedospiven (18. v.) »nesavrsen, 
beskrajan«. Imenica se pravi istim sufiksom 
-h < s kao u smijeh: stcslav. speht »studium«, 



koji se bez prefiksa nije ocuvao u hrv.-srp. 
nego u slov. spelt »Eile«, ces. spech, polj. spiech, 
u hrv.-srp. samo s prefiksom m- uspjeh pored 
uspljeh m, s pridjevom na -sn > -an uspjesan, 
za koji se tvrdi da je iz raskoga. Odatle deno- 
minal stcslav. spesiti »eilen«, hrv.-srp. samo 
pospjesiti. Lik dospejc posudise Rumunji: a 
dospi (objekt: aluatul) »gahren machen«, koje 
se znacenje razvilo iz pine (ne)dospita »(un)- 
gesauertes Brot« > »reifen, maturare«. Ovamo 
ide mozda i ram. a pripi »festinare« < prispeti, 
ako je i nestao u refleksrvu a sa pripi »zuriti 
se«. Tiktin tumaci iz preti (v.), bug. priprd, 
pripremase) »drange«, pripren »ungeduldig«. 
Jat je nastao iz ie. e od ie- korijena *spe(i) 
kako se vidi iz lit. speti, speju »imati vremena, 
snagu«, lot. spet, sanskr. sphayati (3. 1.) »nimmt 
zu, uspijeva«. V. jos spor. 

Lit.: ARj 2, 676. 7, 822. Moskovljevic, NJ 1, 
80. Ivsic, Sldvia 6, 52. Miklosic 317. Holub- 
-Kopecny 347. Bruckner 509. Mladenov 656. 
WP 2, 657. Trautmann 274. Buga, LzvORJAS 
17, 1, 1-52. (cf. RSL 6, 338). Persson, Beitrage 
40, 2 (cf. LJb 1, 68). Kretschmer, KZ 31, 439. 
Bragmann, IF 16, 503. Mikkola, IF 16, 38. 
Bartholomae, IF 7, 79. GM 413. Tiktin 566. 
1260. 

dost, gen. dosta m (Vuk) = dos, pored das. 
gen. dosta (Kosmet) »sinonim: prijatelj«. 
Odatle apstraktum na -luk: ddsluk m, 
dostluk (Banja Luka, objekt uz voditi s kime, 
Kosmet) »sinonim: prijateljstvo«. U Kosmetu 
je taj apstraktum rasiren i sufiksom -ija (v.): 
dostaklja f (a < tur. z) istog znacenja. Zna- 
cajno je da u Kosmetu pi. m. sadrzi turski i 
nas pluralni nastavak: dosldri, gen. dosldrd < 
tur. dostlar. Upor. takve hibridne plurale u 
cincarskom: Janotaranl'i »porodica Janota«. 
Po puckoj etimologiji turski apstraktum do- 
sluk pretvara se u dosluh analogicki prema 
posluh. Upor. jos nejasno dostul. Balkanski 
turcizam perzijskog podrijetla (perz. dost) iz ob- 
lasti drastvenog saobracaja: bug. dost, dostluk. 

Lit.: ARj 2, 673. 679. 686. 697. Elezovic t, 
148. f 502. Mladenov 148. NJ 1, 57-58. 

dostiir (Kosmet), prilog »dosta, dovoljno«. 
Od perz. destur, izvedenica dest s pomocu 
sufiksa -ur, s kojim se unakrstilo nase dosta. 

Lit.: Elezovic 1, 149. 

dot f (17. v.) = (s prijelazom iz deklinacije 
-i u deklinaciju -a) dota f (15. v., Kotor, 
cakavci, stokavci, Lika, sjeverna Dalmacija, 
Potomje, Korcula, Bozava) = dota (ZK) = 



dot 



42 ■: 



drag 



slov. dota »miraz«. Denominal na -ati: dotati, 
-am pf. (14. — 16. v.), nadotdt (Bozava). Na 
-ar < -arius dotar (Istra) m prema f dotdrica 
(Cetina, Dalmacija) »djevojka sa mirazom«. Od 
tal. dote f < lat. dos, gen. dotis (od istog kori- 
jena od kojeg i dare, u prasrodstvu sa datij. 

Lit.:ARJ2, 703. 705. REW*2156. DEI 1387. 

Pletersnik 1, 162. 

dova f (Bosna i Hercegovina opcenito; u 
narodnim pjesmama: objekt uz uciniti, dati; 
kod Kafiica dovu prouciti) »muslimanska mo- 
litva«. Odatle slozenica (h)air-dova f, izmije- 
njeno u ovrdofa. Ne zna se ide li ovamo kao 
nasa izvedenica davnik m (1779., primjer moj 
dovnice, u Kosmetu). Elezovic' ne daje znafienje 
za nju. Balkanski turcizam arapskog podri- 
jetla (ar. dwa) : rum. dova, arb. duva (Skadar). 

Lit.: ARj 2, 1\1. 9, 498. GM 78. Elezovic 1, 
142. 

dovale (ak. pi. ?), —red komu (Bosna) 
»reci pozdrav na rastanku«, odatle denominal 
na -iti dovoliti u istom znafienju; dovale 
(imenica ili prilog?) je skracenica arapskog 
pozdrava tawwel allah'umrak »bog ti zivot 
produljio«, po cemu je stvoren pozdrav pros- 
jaka bosanskih: Bog ti mladost pokloniol 

Lit.: ARj 2, 717. 

drac m (Vuk) »sinonim: fialija (v.)« pored 
draca f (Vuk, 16. v.) istog znafienja, drace 
pi. f. »riblje kosti«. Draca je toponim. Odatle 
brojni pridjevi: na -bn dracan, -ina (16.— 18. v.j 
danas se ne govori), na -ast, -av dracast — 
dracav, na -ev dracev (14. v., danas se ne fiuje, 
ali je fiest u toponomastici), odatle poimenifien 
z. r. dracev a f kao ime biljke, sa -ica, -be dra- 
cevac, gen. vca m i dracevica f imena biljki i 
veoma fiesti toponimi, na -ski dracki potvrden 
jedanput, na -Ijiv dracljiv (17. i 18. v.). Rijefi 
draca je potvrdena u Topolovcu (Hrvatska) i u 
znacenju »dolina, kotlina«. To znacenje suvisi 
s etimologijom od drijeti. Upor. poroj (v.) za 
takav semanticki razvitak. Budmani stavlja ova- 
mo jos dreca f »sinonim: fiesta (v.)« sa a > e 
poslije r kao u vrebao < vrabac, resti < rasti. 
Jos je kol. dracje n (15. v.), danas se ne cuje 
kao ni na -iste draciste n). Slozenice su: dra- 
ievile f. pi. (Imotski) »vile za drafiu«, upravo 
nepotvrdeni pridjev dracje + vile, i dracakljun 
(sjeverna Dalmacija), gdje je okamenjen ge- 
nitiv pridjeva. Mjesto drace govori se u bug. 
i draka u znacenju »drac m, drafia f«. U hrv.- 
srp. i u ruskom je draka apstraktum »gungula«. 
Glede suiiksa upor. divljaka f (v.). Prema 



Mladenovu u srodstvu je s gr. oiipu; »Kampf, 
Streit«. Pored draca i draka postoji jos prije- 
vojni stepen diraca f (Belostenac) i kol. 
odatle diracje = dirdka f (Kastav) »1° crna 
drafia, 2° grm od trnja«, odatle kolektivni 
toponim Diracje n (Kastav). Osnova je prema 
tome u drac, draca, draka, diraca, diraka 
dr- < dbr- > dir- od drijeti (v.) u istom prije- 
vojnom stepenu kao u razdrt i razdirali. Sto 
se tifie suiiksa, -ac je kao u fies. drac, polj. 
drocz. Prema ovom tumafienju drac je prvo- 
bitna radna imenica koja se kao takva ofiu- 
vala u sjevernim slavenskim jezicima, a u 
hrv.-srp. je postala apelativ, po svoj prilici 
pod uplivom od draca f, koja je nastala od 
apstraktuma draka s pomofiu -ea. Prvobitno 
je znacenje bilo »ono sto dere«. Glede dalje 
etimologije v. drijeti. 

Lit.: ARj 2, 275. 734. 758. 765. Ribaric, 
SDZb 9, 144. Miklosie 41. SEW I, 185. 
Holub-Kopecny 105. Bruckner 95. Mladenov 
151. SpBA 6, 73. i si. NJ 7, 187. Matzenauer, 
LF 7, 47-48. Hirtz, Aves 88. 

drag, draga, odredeno dragi (Vuk), balto- 
slavenski i sveslavenski te praslavenski (*dorgu) 
pridjev, »1° (konkretno i objektivno, koje 
nije opcenito u hrv.-srp.) velike cijene, sino- 
nim: skup; pretiosus: dragi kamen (protivno 
jeftin, v.); 2° (osjecajno, psiholosko, koje je 
opcenito) sinonim: mio; drago mi je = milo 
mi je; J 7 (Dubrovnik) »za jelo koje prija«. 
Negativni pridjev nedrag (14. v.) postoji jos 
u ZK: tirati nekoga od nemila do nedraga. Od 
drag postoje u Kosmetu pridjevske izvedenice 
na -at, -ocit, -ovetan, -ski, koje sve sluze za 
pojafianje zamjenice za totalitet vas, ceo', 
dragan, dragacit, drdgovetan (upor. bogovetan), 
draski. I sam dragi upotrebljava se u toj funk- 
ciji. U znafienju »skupoca« apstraktum je dra- 
ginja f (ZK) = drazinja (Lika) i denominai na 
-eti podrdzali »poskupiti«, drafati »im Preise 
steigen«. Odatle neologizam dragulj m »gioiello« 
i radna imenica draguljar, gen. -dra m te 
slozen dragocjen, odatle dragbcijenost, apstrak- 
tum drazba f »licitacija«, dragokup, dragovati. 
U psiholoskom znacenju: denominal na -iti 
draziti, -im (kod dva pisca Slavonca) »fiiniti 
sto ugodnim« nije se mogao odrzati zbog 
homonimije s draziti (v.), nego na -ali dragati, 
-am (raz-) »sinonim: milovati« = dragati se 
(Vodice, Jacke) »ljubiti se«, koji nije dosao u 
sukob ni s kojom drugom izvedenicom; raz- 
dragavati, -dragavam (Lika); razdraginjati , -am 
(Lika) pf. prema razdraginjavali, -injavam 
(Lika). Apstrakta su psiholoskog znafienja: drd- 



drag 



429 



draganja 



ginja, dragoca, (ne)dragost, dragata. Hipoko- 
ristici su: na -an (tip Milan), dragan, na 
-anbc draganac, gen. -anca (jedanput, narodna 
pjesma). Pridjev se zbog afektivnosti deminuira: 
dragahan, -ahna. Poimenifiuje se s -ti: dragii 
m, takoder prezime. Slozen je dragovoljan. 

U antroponimiji je veoma fiest od najstarijih 
vremena kao prvi ili drugi elemenat dvofilanih 
starih imena kao i u hipokoristicima izvedenim 
od njih: Dragomir, Dragoslav, Dragomysl, 
Dragoljub, Miodrag, Drago, Dragutin, Drazen 
(odatle prezime Drazenovic), Dragas (takoder 
prezime), Dragos (prezimena Dragosic, Dra- 
gosevic), Drazoje, Dragaca (odatle pridjevski 
toponim Dragacevo) , Draginja < Dragihna (o- 
datle starohrvatsko prezime Draginic), Dra- 
gilo, Dragija, Dragan (odatle stari pluralni 
toponim Draganici i prezime Dragami, ZK), 
Dragua (odatle Dragisic), Dragman (takoder 
prezime), Predrag, zenska lifina imena Draga, 
Dragica, itd. 

Slog dra- nastao je po zakonu likvidne me- 
tateze (rus. dorogoj, polj. drogi). Nas pridjev, 
koji ide u sferu milovanja (upor. rum. a 
iubi < ljubiti), posudise Rumunji u hipoko- 
ristifinom sr. r.: draga (frate draga, draga 
doamne) i stvorise od njega bezbroj svojih 
deminutivnih izvedenica: dragut, dragusor, 
dragutet, dragucica, draguleana, dragalas, drd- 
gdlili, uraganele, kao i apstraktum dragostb > 
dragoste, odatle a dragosti, odatle opet drd- 
gosteald f, itd. Madzari posudise takoder draga. 
Od baltifikih jezika posjeduje lotisK potpunu 
paralelu: d'args, u istom znacenju. Drugi ie. 
jezici ne pruzaju nikakvih dobro utvrdenih 
identicnih paralela, ali Mladenov uzimlje da 
praslav. dor-gu pokazuje rasirenje formantom 
-g ie. korijena dor- koji se u nizem prijevoj- 
nom stepenu nalazi u sanskr. a-driyate »sto 
privlafii pozornost«, a-drtas »fiascen«, lit. dora 
»saglasnost«, ir. dir »kako treba«, lit. deriu, 
dereti, lot. deret »valjati«. U vezi s posljednjim 
uporedenjima treba istaci i Budmanijevo 
misljenje da je praslav. *dorgu prijevojni 
stepen o (Tiefstufe)' od osnove drz- u drzali 
»smatrati, ocjenjivati«. 

Lit.: ARj 2, Til. 746. 763. 7, 828. Miklosie 
49. SEW I, 213. i si. Holub-Kopecny 106. Bru- 
ckner 97. Vasmer 364. Trautmann 45. Mlade- 
nov 151. Ribaric, SDZb 9, 144. Elezovic 1, 
150. 205,, Boissin, RES 27, 43. Matzenauer, LF 
7, 47. Zivanovic, Brankovd Kolo 11, 404. 

draga f »sinonim: do (danas obicnije od do, 
razlikuje se semantifiki od do time sto oznacuje 
terenske udubine ne samo izmedu brda, 



nego i obalske na mora; u posljednjem znacenju 
pravi konkurenciju italijanizam valajt. Rasi- 
ren toponim sam i s pridjevima. Odatle: de- 
minutiv na -ica drafica, augmentativi na -ina 
drazina f (Krk) »opcinsko polje i pusto zem- 
ljiste pokraj mora«, na -etina drazetina f (Vuk), 
radna imenica na -ar dragar m »koji zivi u 
drazi« (upor. bregar m, ZK, »koji zivi na 
brijegu« glede suiiksa). S prefiksom sc-jsb- SG- 
draga f »convallis« i mozda u imenu starohr- 
vatske zupe Sidraga (Biograd, Dalmacija), ako 
je i umetnuto za oblaksanje konsonantske 
grape Romanima (izvjesnosti nema zbog toga 
sto se ne zna danasnji oblik). Od drage, pot- 
jefie srgr. i ngr. SpaydTn^ m »custos, vigneron, 
jardinier«, odatle opet arb. dragat m »poljar, 
bekcija«. Prema epydTnc, > drgatin (v.) dobila 
je nasa draga sufiks -cmic,. Prvobitno znafienje 
nije »vallis«, nego »trag, brazda povueena na 
terenu«. Zbog toga znafii u pojedinim slavinama 
»put; u moderno doba: zeljeznica, ulica«. Rijefi 
je sveslav. i praslav. *dorga bez paralela u 
baltickoj grupi. Slog dra- nastao je po zakonu 
likvidne metateze (polj. droga, rus. doroga 
»put«). Utvrdene su ie. paralele, narofiito ger- 
manske: engi. drag, got. dragan, njem. tragen, 
lat. Iraho, odatle evropske rijeci Iraklar, atrak- 
cija, le. je korijen *dheragh- »vuci«. Upor. za- 
drgnili ZK, sbdrbgnuli se (v. pod dreg-). 

Lit.: ARj 2, 746. 762. Miklosie 49. SEW 1, 
212. Holub-Kopecny 105. Bruckner 97. KZ 48, 
216. Vasmer 263. WP 1, 862. Trautmann 45. 
GM 73. Matzenauer, LF 7, 46. Iwaszkow, 
Lud 25, 94. i si. 

draganlija f (Dalmacija) »pola bijela pola 
crvena tresnja« = dragana (Mostar) »kisela 
tresnja«. Od lat. pridjeva duracmus (slozen 
od durus + acinus > tal. durdcine, kre.-rom. 
drukno, gr. Scopdxrva > ar. durakin); dragan- 
lija je turcizirano prema -/;' od dragana, a 
to bi mogao biti izopafien dalmatoromanski 
ili arapski oblik. Ovamo ide durdncija f 
(hrv.-kajk, Belostenec, slov. = duranclija 
(Popovic, tako mozda u Srbiji) »vrsta breskve« 
preko madz. durdnci; slov. duranca 7= duran- 
celj, gen. -clja ili -celjna »nicht von Kern 
gehender Pfirsich«. Slov. dreza (Toimin) 
»tresnja« pokracenica je od mlet. dures'ega 
ispustanjem nenaglasenog suiiksa -ica > -ega, 
kojim je zamijenjen -inus. 

Lit.: ARj 2, 894. Pletersnik 1, 171. 185. 
Gombocz-Melich 1444. REW 3 2803. DEI 1403. 

dragatila f (Dubrovnik, Boka) = draganja 
(Budva, Muo) = dragana (Vuk) »trachinus 
dra£o« = dragana (Kostajnica, Boka, Prfianj) 



dragatila 



430 



Drava 



= dragana (Lepetane) »otrovna dracasta riba, 
pauk (prevedenica od pesce ragno di mare)« = 
trachinus draco, tarantin (Budva)«. Od gr. 
opdxouva > dracaena, dracana, femininum od 
draco, gen. -otas (v.), vjerojatno leksicki 
ostatak dalmatoromanski. Upor. tal. dragone 
»un pesce" di' mare« < Spdxcov, gen. -ovxoi; m 
prema f 6pdxcuva. Ovamo jos dracana f »ne- 
kakva riba, tarantola« (nije utvrdeno gdje se 
govori); c mjesto k ili ga moze se objasniti 
s pomocu *traclna > tal. trascina, traggina, 
tracena (Napulj), gr. dracena ili je unakrstenje 
sa drac(a), dracast (v.). 

Lit.: ARj 2, 735. 745. Matzenauer, LF 7, 
47. Rohlfs 300., br. 568. DEI 1391. Prati 
1002. REW 3 8823, b. 

drSgma f (16.-18. v.) = drahma (16.- 
18. v.) »1° grcki novae, 2° mjera«. Od gr. 
5pax|if| »novogrcka moneta«, rijec mozda egej- 
skog podrijetla (prema Battistiju), prema ta- 
lijanskom i srednjolatinskom pisanju dragma, 
dracma (14. v.). Stulic ima drama f »osmi dio 
unce«, deminutiv na -lea dramca < tal. dram- 
ma. Ovamo jos dram m (Vuk, narodna pjesma) 
»mjera za tezinu«, zacijelo preko turskoga, 
upor. tur. dirhem. Odatle pejorativna slozenka 
drambser m (Bosna) »tvrdica«, denominai na 
-iti dramoseriti, Am impf, »skrtariti«. Drugi je 
dio postverbal od srati. Na tur. -li: dramlila f 
= dramalija (Dubrovnik) = dramallja (Tivat, 
Lastva: slievat dramaltje) »sacma od olova 
sto se sama napravi nozem (ne kupuje se), 
Schrott; kupovna se zove balin m, pi. balini« = 
na -usa dramuia (Vuk), na tur. -luk dramdluk 
(Brae). 

Lit.: ARj 2, 748. 758. 759. REW 3 570. 
DEI 1391. Vasmer, GL 54. 

draguleska f (Krizisce, Drivenik, Tribalj) 
= dragoliska (Nin, Igrani u Vinodolu) = (za- 
mjenom -uleska sa -acun) dragacun (Omis) 
»lanius excubitor«. Hirtz ima kao tal. drogossd. 

Lit.: Hirtz, Aves 93. 

dramaian (16. v., Zoranie), pridjev na 
-6« > -an, »neplodan, sterilan«. Poimenicen 
na -ica dramatnica (16. v., cakavac Bernardin) 
»neplotkinja«. Od kslat. deramare > deramare 
1119. »ammazzare«, prefiks de i denominai na 
-are od ramus »grana«. Ide zajedno s rum. 
dardma = arb. deromue (Lukaj). Kako poka- 
zuje protonicko e > 6 (s ispadanjem) balkan- 
sko-latinska ili dalmatoromanska rijec. 

Lit.: ARj 2, 760. Bartoli 2, 269. Vaillant, 
RES 9, 271. Lukaj 142. REW 3 2578. DEI 1254. 



dranciti, -Im impf. (Vuk) = drljanciti, -Im 
(Vuk) »neprestano prosjackk. Budmani, u 
neprilici kako da objasni postanje, uporeduje 
s perz. > tur. derjuz »prosjacenje«, derjuzen 
»prosjak«, sto se poklapa samo semanticki, a 
fonetski je vrlo daleko. Bit ce ekspresivna, 
pejorativna izvedenica od osnove dr-, koja je u 
drijeti (v.), drljati (v.), s pomocu -amiti, koje 
se nalazi u banciti, pijanciu od pijanka. V. i 
pod drljati. 

Lit.: ARj 2, 760. 783. 

dranguille f. pi. (Srbija) »kol. T za sitne 
stvari sto se nose na odijelu: palaske, arbija, 
2° masice za vatra«. Docetak -lija upucuje 
na tursko podrijetlo. Upor. tur. turu \ -turn \ 
engii/e »razlicita puca«. 

Lit.: ARj 2, 760. 

Drava f, predslavenski i predrimski hidro- 
nim, odatle pridjev na -ski dravski, ime sta- 
novnika (etnik) na -be m prema -ka Podravac, 
gen. -vca prema Podravka, pridjev na -ski 
podravski, ime zemlje (horonim, regionim) Po- 
dravina f. Femininum je kao kod vecine hidro- 
nima. koji su u latinskom bili maskulinum. 
Tako: Sava f (v.) < lat. Savus m, Tisa f < 
lat. Pathisus, Soca f (slov.) < lat. Sontius, 
tal. Isonzd, furl. Lisunz m, Una < lat. Oeneo, 
Bednja f < Bathinus (?). Tako i kod onih 
gdje je nepoznat latinski rod: Kupa < Klopa, 
upor. njem. Kulpa < Colapis, Krka (slov.) < 
Corcoras, Bosna f (v.) < latinsko ime nepo- 
znato, mozda *Bassinus, Vuka < Ulcaios < 
grcki izvedeni pridjev. U Neretva f je i u tal. 
Narenta, lat. Naro. Veci pritoci kao Korana f, 
Dobra f, Lonja f, Ukrina f vladaju se po istom 
zakonu (bit ce takoder predslavenski hidro- 
nimi). Ima doduse i muskih predslavenskih 
hidronima., kao sto su: Dunav m = Dunaj 
(slov.) < Danubius m, Vrbas m < lat. Urpanus 
m, Bosutm < lat. Ad Basante, Lorn m (bug.) < 
Almus, Iskar m < Oescus m. Pitanje roda kod 
hidronima. stoji u vezi s mitoloskim predo- 
dzbama o njihovu bozanstvu. Godine 1526. 
dovedeno u vezu s derati: Deravd. Pritoka kod 
Varazdina Dravica, deminutiv na -ica (kao 
Murica > Miirz, Neretvica, Savica kod 
Zagreba, 16. v., selo u Moslavini). Na -ka 
drdvka f »velika sajka, koja samo po Dravi 
moze ploviti«. Kod Plinija je Draus m. Prema 
Alessiju rijec bi bila mediteranska. 

Lit.: ARj 2, 761. Alessio, RIO 1, 233. 
Rudnicki, SO 6, 370-388. 



draziti 



431 



drecati 



draziti, drazim impf. (Vuk, 16. v.) (raz-) 
prema razdrafivati, razdrazujem i -drazfvam 
(Vuk) »reizen, hetzen«. Odatle: pridjev na 
-iv j -Ijiv draziv (Stulic) = drazljlv (Jambre- 
sic), danas samo s prefiksom razdrazljiv, 
odatle apstraktum razdrafivost f. Imperativne 
slozenice : drazivaska f (Vuk) i drafikuja (Lika). 
Kao sto uistinu postoji prijevojna varijacija 
drap-ati pored drp-ati (v.), izgleda da postoji 
pored draz i drz- u deminutivu na -kati: 
drskati, -am impf. (Vuk) »sinonim: draziti, 
uckati (pseto na svinju)«. Stulic ima c mjesto 
s: drckati u istom znacenju. Ali nema potvrda 
iz narodnih govora za taj oblik. U slovenskom 
mjesto z stoji st: (po-)drastiti pored drasciti 
»reizen«, iz cega izlazi da je ie. gh mogao vari- 
rati sa st i sk. Ako je tako, onda bi kao pridjevska 
izvedenica na -Ijiv usla ovamo: nadrsljiv (ZK) 
»koji rado izaziva svadu drazenjem«. Miklosic 
je mislio da je rum. a indirji = indraji »dra- 
ziti« posudenica odatle. Ali to ne treba da 
stoji jer se rumunjski slavizam fonetski bolje 
tumaci kao rumunjska izvedenica od dir z < 
drhzi, »drzak«. Kako u rumunjskom slavizmu 
Z pred i prelazi u z (pisano /), apstraktna je 
izvedenica odatle: dtrjie f »drzovitost, drskost«. 
Prema torn apstraktumu dirz mijenja se u 
dirj. Odatle s rum. prefiksom in- < lat. in 
pravilno izlazi indirji. Upor. i arb. nderzenj, 
koje se potpuno slaze s rum. indirji. Glagol 
draziti nalazi se u svim slavenskim jezicima 
osim u bugarskom i poljskom. Za praslavenski 
korijen drag- nalazi se paralela u sanskr. 
draghat (3. 1. sing.) »muci« i ags. dreccan 
»draziti, muciti«, u oset. aw-ddrzin »idem«. 
Baltickih paralela nema. Ie. je korijen *dhregh- 
»idem«. 

Lit.: ARj 2, 763. 764. Miklosic 49. SEW 1, 
221. Holub-Kopecny 106. Bruckner 95. Vasmer 
366. WP 1, 875. Kostiai, Zivljenje in svet 19, 
409. Lewy, KZ 52, 306. GM 300. Scheftelo- 
witz, KZ 54, 242. Ramovs, Sldvia 1, 237. 
Jokl, ASPh 28, 12-14. 

drbacati impf., takoder slov., »kratzen, 
scharren«, deminutiv na -acati (v.) od drbati, 
koji se nalazi u hrv.-kajk. razdrbati pf. (objekt: 
gnojiste, smetje) »razgrepsti, rasceprkati« (Tre- 
barjevo). Od drugih slavina jos u ces. drbati. 
U prijevoju rus. derebitb »zupfen, rupfen«, der- 
bitb »idem«, derba f, derbina »krcevina«. Os- 
novni je korijen i ovdje isti koji i u drijeti (v.). 
Redukcioni prijevojni stepen, koji se nalazi u 
drbati, slaze se sa sanskr. drbhdti (3. 1.) »plete«. 

Lit.: ARj 13,515. Pletersnik I, 168. 
ZbNZ 3, 122. SEW 1, 254. WP 1, 808. Holub- 
Kopecny 106. Vasmer 340. 341. 



dfdan m (Dubasnica, Krk) »sinonim: 
ovan«. Mozda je u vezi sa stces. ardati »skupsti«, 
reduplicirano dbr-d- od iste osnove od koje i 
drijeti (v.); drdan bi bio »oskubenac«. Treba 
ipak imati u vidu da smo premalo obavijesteni 
o dubasl janskom dr danu. Nije nemoguce da 
stoji u vezi s drnda f (Vuk) »sprava za razbija- 
nje vune«, postverbal od drndati, -am impf. 
(Vuk, objekt: vunu) »1° razbijati jarinu; si- 
nonim: pucati vunu na kojoj spravi, 2° go- 
voriti kojesta«, izdrndati, -am (Lika) »1° svrsiti 
drndanje vune, 2° razbrbljati (se)«, rdzrndati, 
-am (Srijem, Slavonija, Lika, objekt: vunu). 
Pored drnda postoji na -alo: drndalo m »sprava 
za drndanje vune«. Odatle radna imenica na 
-ar drndar m »sinonim: pucar« i pridjevi na 
-eu j -ov I -ski drndarev, -ov, drndarski. Glas H je 
umetnut zbog toga sto rijec ima onomatopejski 
karakter jer nije samo termin iz kulture vune, 
nego i pejorativ za brbljanje. Upor. klopotac 
(v.) kao termin za spravu i pejorativ za blebe- 
tanje. Da je n umetnuto, to dokazuje stces. 
ardati, gdje je ekspresivnost izrazena redupli- 
kacijom. Glede n upor. polj. dryndac »agitare 
caudam«. 

Lit.: ARj 2, 765. 784. Holub-Kopecny 106. 
Wood, KZ 45, 62. Matzenauer, LF I, 161- 
162. 

dr-df (Kosmet) »grupa amorfnih glasova 
kojima se predstavlja bezvrijedan razgovor, 
lupetanje«. Odatle podrugljivi (pejorativni) 
imperfektivi drkocat, -em (Kosmet) »govoriti, 
preklapati, naklapatk i drglat, -am (ZK) 
»budalasto govoriti«, odatle drglo m »budala 
koja neprestano govori«, drdljati »plappern; si- 
nonim: brbljati«, sadrzi onomatopejsku re- 
duplikacijn der-der, koja je ostala gotovo 
neizmijenjena u bug. darddr istog znacenja 
kao i u sanskrtu dardurah, dok je u drdljati 
provedena disimilacija dr-dlj. 

Lit.: ARj 2, 765. Elezovic 1, 155. 2, 508. 
WP\, 795. SEWX, 254. 

drduriti impf. (Prigorje) (subjekt: puran) 
»sepiriti se«, nadrdurlti se (ZK) »najeziti se« 
(subjekt: ljudi, covjek). Onomatopeja kojom se 
oponasa napuhivanje, ne zvuk, nego pokret. 
Ovamo ide i nadunduriti se (Lepetane, Boka) 
»naijediti se«. Unakrstavanje s duriti se »srditi 
se« je moguce. 

Lit.: ARj 2, 765. Tomanovic, JF 17, 202. 

drecati, -Im ipf. (Vuk) (iz-, raz- se, Lika; 
subjekt: koza; Vinkovci), denominai od dreka 
f (Vuk) »(pejorativno) vika«, na -eti pored impf. 



drecati 



432 



Drenopolje 



dreciti se (iz- se) i razdrekati se (Bosna, subjekt: 
cedo), prema pf. dreknuti, dreknem. Odatle na 
-alo dr'ekalo n »strasilo«, pejorativna radna 
imenica na -avac drekavac, gen. drekavca m. 
Ekspresivnost se pojacava sufiksom -enjati: 
drekenjati se, -am; umetanjem samoglasa e u 
dr- prema derati se : izdereciti se (Dubrovnik) 
»razvikali se«. Pf. izdreciti se (18. v.) pored 
»razvikali se, izdrijeti se« znaci jos »izbeciti se 
(v.)«. U ovom znacenju pejorativnost se po- 
jacava zamjenom Ij sa c: izdreljiti, izdreljim 
(objekt: oci). Mozda je iz istog razloga nastala 
varijanta izdraciti, -im (prema zxak od zreti, 
v.) »oci sa strogoscu izbeciti poprijeko«. Osnova 
je ista koja i u drijeti, onomatopeizirano prema 
jeka, jecati (v.). Upor. ces. dfeceti »plakati«. 

Lit: ARj 2, 765. 4, 155. 160. 161. Miklosic 
50. SEW I, 221. Tomanovic, JF 17, 208. 209. 

dredza f (Kosmet) »kujundzijski alat za 
odvijanje sarafa«. Arbanaska deminutivna iz- 
vedenica s pomocu sufiksa -z'e (v. dreteza) od 
glagolske osnove dredh- »drehe zusammen, 
spinne«. Kao i ostale arbanaske posudenice, 
ima provincijski karakter. 

Lit.: Elezovic 1, 152. GM 73. 

*dreg-: razdregnut (se), rdzdregnem pf. 
(objekt: kesu) »sinonim: razvezati, razrijesiti«, 
zadrgnit se (subjekt: uzal, g. uzla, ZK) = 
slov. zadrgnoti »1° adstringere, strangulare, 2° 
zamrsiti se tako da se ne da razrijesiti«, zdreg- 
nuti gace (Vinkovci, okolina). Bez sufiksa 
raz-, za-, z- < sb- glagol nije potvrden. 
Osnova dreg- \ drg- je baltoslavenska, svesla- 
venska i praslavenska, stcslav. sz-drtgnpti se, 
odatle s prijevojem duljenja b-i: zadrlgnuti 
pored zadrici, zadrignem, particip perf. akt. 
kao pridjev zddrigao m, -gid f »robustus«, 
upor. imperativnu slozenicu zadrijaka (v.) i 
bug. dragnd »zupfe«, slov. dfgatl »reiben, 
wetzen«, ces. prilog na-zadrh-no »spleteno«, 
polj. dziergac »kniipfen«, rus. dergatb »zupfen, 
reissen«, lit. dirginu, dirginti »(der Hahn am 
Gewehr) spannen«, lot. dergltt, -iju »reissen«, 
njem. sergen »zerren«. Ovamo i razdrgoliti pf. 
»razdrmati koga kad spava; sinonim: razbu- 
diti«. Upor. razdranuti (Zagreb). Temeljni ko- 
rijen je u drijeti (v.); v. i draga. 

Lit.: ARj 13, 515-516. Pletersnik 2, 827. 
Miklosic 42. SEW 1, 254-5. Holub-Kopecny 
107. Bruckner 110. Vasmer 341. Boisacq 940. 
975. Matzenauer, LF 7, 48. 164-165. 

dreha f (Vuk, obicnije pi. f.) »sinonim: 
haljina« = drea f (Kosmet) »stara pohabljena 
haljina«, augmentativ na -etina dreetina f (Kos- 



met). Nalazi se jos samo u bugarskom. Kao 
dripa (v.) izvedenica je od korijena glagola 
drijeti (v.). 

Lit.: ARj 2, 765. Miklosic 50. Mladenov 
151. Bruckner, KZ 43, 304. 

drek m (Podravina) »opora na kolima, kola 
ponjavom zastrta, da se psenica na njima no- 
siti moze« = drik (ikavski) »ljestve kojima se 
s jedne i druge strane zatvaraju kola (Stulic)«, 
poimenicen je praslav. pridjev *drekb, koji 
se nalazio i u panonskoslavenskom, odakle je 
madz. derek. Kao kolski termin nalazi se i u 
rum. dric m »Wagengestell«. U slov., ces. 
dfik i slvc. driek, odatle ces. dficny »lijep«. 
Odatle pridjev na -bn drecan (hrv.-kajk), 
slov. drecen = drican (ikavski), nema seman- 
ticke veze s kolskim terminom, koji je sekun- 
daran, nego je sinonim »vrijedan (v.), valjan 
(v.), jak, cvrst, robustan (v.)«. Upor. jos dri- 
kulja f (Kosmet) »zensko celjade nelijepo i 
smijesno, zdravo i jedro« i drkelja f (Kosmet) 
»mrzak starac ili neupotrebiv, konj«. Pridjev 
*drekb-]z baltoslavenski: lit. draikas »lang 
gestreckt«. je prema tome nastao iz dvo- 
glasa ie. oi > lit. ai. U ostalim ie. jezicima 
nema paralela. Moze biti i avarskog podrijetla, 
srodna s turskim direk (v.). Prema Bernekeru 
nizi prijevoj (Tiefstufe) nalazi se u drkol m = 
drkola f »sinonim: batina«, rijec koja nije 
potvrdena u nasem narodnom govoru, nego 
stcslav. drbkolb / drtk-, ces. drkoli, rus. dre- 
kohe »Keule«. Ali se ta praslavenska rijec 
smatrala i kao slozenica u kojoj prvi dio 
drb- j drz- suvisi sa drvo (v.), a drugi s kolac (v.). 

Lit.: ARj 2, 765. 775. 780. 782. Elezovic I, 
154. 155. Miklosic 50. SEW 1, 223. Holub- 
Kopecny 108. Vasmer 369. Lokotsch 522. 
Gombocz-Melich 1322. Boisacq 1 201. Suman, 
ASPh 30, 295. Jagic, ASPh 20, 355. Vaillant, 
RES 8, 88-90. 

drek 2 m (hrv.-kajk., opcenito Hrvatska, ZK, 

slov.) »sinonim: govno (v.)«. Od opce germanske 
rijeci Dreck. Ovamo i slozenica pendrek m 
(Zagreb) »gumeni stap policajaca«, od njem. 
Barendreck m »Lakritzensaft, pastille de (jus 
de) reglisse«, zbog slicnosti s tim lijekom. 
Posudenica nastala u ironickom zagrebackom 
humoru. 
Lit: Jagic, ASPh 8, 317. 

Drenopolje (1451.-1481.) = (ikavski) Dri- 
nbpolje, sa varijantama bez docetnog e: Dre- 
nopolj I Dri- = Drinopol, Adrinopolj, s umet- 
nutim n pred dentalom Andrnopolj za gr. A6p- 



Drenopolje 



433 



dretva 



tavoii noh-c, = lat. Hadrianopolis, grad u Traciji 
prozvan po caru Hadrijanu. Prije se zvao u 
trackom jeziku Uscudamaia je ispusten u sla- 
venskoj promjeni jer se zacijelo identificirao 
s lat. prijedlogom a, ab. Ali se je i ocuvao kao 
i u Optuj, Omisalj i Oprtalj u bug. imenu 
Odrin (13. v.), u kojem je ispustena opca rijec 
nokic,. Taj je oblik prema lokatlvu v Odrine 
usao u rum. Odriiu = Udriiu. Rum. i zamje- 
njuje slav. nj. Potpuni slavenski lokativ 
ocuvali su Turci: Edrine, odakle nas turcizam 
Jedrene. Znacajna je zamjena e (ri) za lat. i 
gr. ta u Drenopolje = Drinopolje. Upor. na 
krajnjem zapadu u Istri podreka < patriarcha 
(v.). Zavrsno — polje u Drenopolje = Drinopolje 
je unakrstenje grcke imenice sa nasom polje. 
Upor. jos muska imena: Odren < Hadrianus, 
Odrjan, Odrdm (decanski hrisovulj, 15. v.), 
prezime Odrancic (Bosna, 13. v.). 
Lit: ARj 2, 767. 8, 651. 659. 665. 666. 

dresel, dresela, cakavski pridjev (15. —18. v.), 
danas iscezao, potisnut od sinonima tuzan (v.), 
neveseo, zalostan (v.). Odatle: apstraktum po 
deklinaciji i dresel f = dreselj = dresalj, 
dreselje n »tuga«; denominal na -Hi dreseliti 
(raz-, Mrnavic). Kao u rus. drjdhlyj »nemocan« 
dolazi i sa h mjesto s: drehal; e je nastalo od [ 
(stcslav. drjselt »zalostan«, ukr. drahlyj). 
Nalazi se jos u slovenskom. Nema paralela 
u baltickoj grupi, a ni ie. nijesu utvrdene. 
Izgleda da je slavenska kreacija od osnove 
stcslav. glagola dregati = rus. drjagdtb »zucken, 
zappeln«. Osnova toga glagola bila je rasirena 
prema veseo (v.). 

Lit: ARj 2, 770. Miklosic 50. 420. SEW I, 
223. Vasmer 376. Boisacq 3 200. 334-335. Meil- 
let, BSLP 36, 122. Wood, KZ 45, 62. Bruckner 
42. 362. Matzenauer, LF 7, 166. 

dret, pridjev (Perast, Dubrovnik, Bozava, 
Molat, Brusje, Hvar, Korcula) = drit (Du- 
brovnik) »ravan, uspravan«. Prilog dreto (Pe- 
rast, Boka, Bozava, Korcula) = drito (Cavtat) 
»ravno, uspravno«. Od mlet. dreto, furl, dret = 
tosk. dritto < lat. directus, part. perf. od diri- 
gere (prefiks dis- i regere, odatle part. prez. 
kao internacionalno regent). Ucen latinizam je 
direktan, direktno. Od part. perf. s pomocu 
-iare je directiare > tal. dirizzare > drizzare 
> dricdt, -am pf. (Budva) »1° ispravljati 
mrezu« = dricat se (Dubrovnik, Cavtat) 
»2° ispraviti se« = drecat (Korcula), sa nasim 
prefiksom sb zdricat pored zdretat (denominal 
od dret) »izravnati«. Ovamo ide i internacionalni 
francuzizam prema njem. -ieren > -irati dre- 



sirati, dresiram. Postverbali sa lat. > tal. 
prefiksom in- indiric m (Dubrovnik, Cavtat), 
glagol indiricat, -dm (Korcula) < tal. indirizzo, 
indirizzare — adresa = atrls m (ZK), na 
-atus > -at adresat, gen. -ata »naslovnik«, 
adresirati = trakstrati (ZK) < fr. adresse, 
adresser. Od glagola regere, dirigere jos uceni 
latinizmi, radne imenice na -or, gen. -oris 
rektor = rektur, direktor, hipokoristik disa m 
hrv.-kajk. direktor, -ur (ZK) »americka neci- 
jepljena loza«. Ovamo jos od rex, koso rege > 
fr. roi »kralj«, na -alis + -ista rojalistq m 
»pristasa kraljevstva«. 

Lit: ARj 13, 862. Budmani, Rad, 65, 166. 
Hraste, JF 6, ZIO. Croma, ID 6. REW 2645 
2648. Budimir, JF 15, 159. DEI 1318. 1394. 

dreteza f (Vuk, Pastrovici, Budva) = 
dretaza pored drekaza (Crmnica) »divlja sumska 
jagoda«. Jagoda je u krajevima, koji govore 
tu arbanasku posudenicu, nepoznata. Odarb. 
deminutiva na -ze: drethe f »Erdbeere«, dredhez, 
dredheze f pored drothe. U Crmnici pomi- 
jesala su se dva arbanaska leksema: dretheze i 
dreke »objed«. Razlog za to nije jasan. Prijevoj 
e-o u drethe-drothe nalici na glagol dreth-, 
aorist drodha »okretati«, ali je tesko dovesti 
u semanticku vezu arbanasku opcu rijec s 
tim glagolom. I ova arbanaska posudenica, kao 
i ostale (v. dorzon), ima provincijski, periferijski 
karakter. 

Lit: ARj 2, 771. Miletic, SDZb 9, 366. GM 
74. Baric, Rei. 103. Godin 124. WP 1, 863. 
IJb 13, 161. 

dretva f (Vuk, ZK) »obucarski termin; si- 
nonim: kanap (v.), vrpca (v.)« — dritva 
(Mikalja, Vodice, Istra) = dreta (Beloste- 
nec, Jambresic, Voltidi). U sjevernim sla- 
venskim jezicima mjesto i > e, I stoji a: 
ces. dratev, polj. dratva, rus. dratva. Tako je 
bilo i kod panonskih Slavena, od kojih posu- 
dise Madzari dratva. Posudenica je dakle iz 
vremena prije 9.— 10. v. Berneker tumaci slov., 
hrv.-kajk. i cakavsko cp > e, I iz srvnjem. 
prijeglasa draete, sto ne moze biti s obzirom 
na sjevernoslavenske oblike, nego je kod juz- 
nih Slavena njem. r bilo zamijenjeno s f, 
pa je dra- > dre- kao u rapa > repa, repa, 
ripa (ZK). Taj obucarski izraz stariji je od 
hrv.-kajk. sostar, -ija, -ski (Zagreb) < schdh- 
-sutoere »Schuster«. Njem. Draht bilo je po- 
sudivano i poslije 9. v.: drat m (ZK) »sinonim: 
zica«, nalazi se i u ces. drat = (s a > o) drot, 
danas opcenito, takoder slov., rum. i rus., 
odatle radna imenica na -dr drotdr = drotnic- 



28 F. Skok: Etimologijski rjecnik 



drStva 



434 



drhtati 



kar m za »kotlokrp(a)«. Oboje je doslo preko 
Slovaka, koji su se prije prvog svjetskog rata 
bavili tim zanatom (slovacki drot, drotdr, ces. 
dratenileK). 

Lit.: ARj 2, 761. 771. Miklosic 50. SEW I, 

221. Holub-Kopecny 106. Bruckner 95. Vasmer 
367. 372. Ribaric, SDZb 9, 144. Gombocz-Me- 
lich 1416. Jagic, ASPh 1, 431. 8, 317. van 
Wijk, ZSPh 14. 13. 

drevan, drevna (narodna pjesma), upotreb- 
ljava se kadikad u knjizevnosti kao »sinonim: 
star«. Kod Vuka ima starodrevan kao »sino- 
nim: starinski, arhaican«. Od slavenskih jezika 
nalazi se kao pridjev u stcslav. aee bnb, u 
ces. drevni, rus. drevnyj, inace kao prilog stcslav. 
drevl'e = rus. drevle, slov. dfevi »veceras«, 
ces. drive »prije«, polj. drzewiej »idem«. Para- 
lele ni u baltickoj grupi ni u ostalim ie. jezi- 
cima nisu utvrdene. Po misljenju Brucknerovu 
u vezi je sa sanskr. dhruvd- »cvrst«, avesta 
drva »zdrav«. Kad bi to stajalo, onda bi se 
moglo pomisljati i na drvo (v.). Panj se cesto 
upotrebljava kao metafora za starost. Upor. 
fr. vieille souche i nase kad se upali stari panj 
(u ljubavnom govoru). 

Lit. : BI 1, 259. 2, 468. Miklosic 50. SEW 1, 

222. Holub-Kopecny 108. 109. Bruckner 100. 
Vasmer 368. Buga, REV 67, 232. i si. (RSI 6, 
270). Kleczkowski, Baudouin de Courtenay- 
-Festschrift 175. i si. 

drezga f (Dubrovnik) »biljka nasturtium 
officinale«. Nije potvrdeno u znacenju »suma« 
kao u stcslav. drezga, u bug. (imenickoj i 
pridjevskoj) izvedenici drezgav, drezdak m. 
To je znacenje bilo i praslavensko, kako se vidi 
iz starog gornjoluzickosrpskog toponima na 
-jamnE) Drjezdzany > Drazdani m. pi. (= 
njem. Dresden). To znacenje ima zacijelo i 
nas toponim Drezga, toponimi i hidronimi 
izvedeni od pridjeva *drezdbnb, stcslav. dre- 
zdbnyj »akawbr\c > « > rus.-cslav. drjazdbnz > 
Drezanj, gen. Dreznja m; toponomasticka 
poimenicenja na -Ik i -ica: Drefnik, Dreznica, 
gdje je d ispao kao u prazan, prazna (v.). 
Hidronim Dreznica zove se i Drefanjka. 
Praslavensko znacenje potisnuto je od broj- 
nih domacih i stranih sinonima: cesta (v.), 
gdra (v.), loza (v.), suma (V.), orman (v.), 
korija (v.), drmun (v.). Ime biljke nastalo je 
po zakonu sinegdohe, jer raste u sumi; drezga 
je srodno i s drcgb »^u^ov« > druga f (v.). 
Zbog umijesanja treska, trijeska T (v.)»Splitters 
(upor. stces. drieska f »idem«) ili zbog pseudo- 
jekavizma, »neka trava«, koja nazalost nije 
botanicki opredijeljena, zove se u Dubrovniku 



drijezga f = drijeska (Stulic). Postoji jos 
botanicki neopredijeljeno ime dreza pored 
dereza i, koje ce biti identicno s rus. derezd f 
»galium aparine, robinia frutescens«, koja se 
dovodi u vezu s rus. dergatb »rupfen«. Prema 
ovom izvodenju ne bi islo zajedno s drezga. 
Samoglas e nastao je iz \, upor, polj. drezezg 
m »treska« (upor. lit. dresk »idem«), rus. drjazg 
m »Reisig, Treibholz«, drjdgva f (?) »mocvara«. 
Veza s drogb i drjdgva dokazuje da je od pra- 
slavenskog prijevoja *drengu obrazovana stcslav. 
drezga s pomocu sufiksa -zg-. Dalje veze v. 
pod druga i njem. Driesch »unangebautes, 
brachliegendes Land«, friz, traask »Land, das 
zur Weide liegt«, koje predstavljaju po svoj 
prilici prvobitno znacenje. 

Lit: ARj 2, 772. Miklosic 50. SEW 1, 
222. Bruckner 100. ASPh 39, 97. KZ 45, 
43. 316-317. Vasmer 342. 376. Mladenov 151. 
SchefteJowitz, KZ 54, 236. 247. 56, 199. 
Rozwadowski, RSI 2, 112. Matzenauer, LF 1, 
166. 

drezdati, dresdim impf. (Vuk, Dalmacija) = 
drezdet, -im (Kosmet) »1° sinonim: drhtati. 
(v., Dubrovnik), 2° bacati sulice (jedanput, 
18. v., Kavanjin), 3° cekati zagledavsi se u 
sto, stajati uporno na otvorenom polju te kao 
podrhtavat (Kosmet)«. U Vodicama (Istra) 
bez d: dreziti, -in = dreziti (Poljica) »stajati i 
cekatk. Mjesto id stoji u slov. i rus. g: dregati, 
dregam »stossen«, rus. drjagdtb »zucken, zap- 
peln«, odatle postverbal drjaga i »Krampf«. 
Posljednje dokazuje da je e u drezdati < 
*dr{sdeti nastao iz e; d je kao u ces. drdzditi < 
stces. draziti (v.). Istarsko dreziti < *dregiti 
dokazuje da je d umetnuto zbog onoma- 
topeiziranja. Upor. stcslav. dresati »halten, 
innehaben«. Mozda ide ovamo i drezgat, 
-am (Kosmet) »sinonim: rintati (v.), izdirati 
(v.)«, koji bi dokazivao da je praslav. korijen 
dng- koji je nastao od ie. dergh- umetanjem 
nazalnog infiksa n, bio rasiren inhoativnim 
sufiksom -sk. 

Lit.: ARj 2, 111. Elezovic 1, 152. Ribaric, 
SDZb 9, 144. Miklosic 50. SEW 1, 222. Vasmer 
375. Scheftelowitz, KZ 54, 241. 

drhtati, dfsc m impf. (Vuk) = drhtjeti 
(Crna Gora) pored drhtati, dfkcem »trembler«, 
denominal od drhat, gen. dfhta m pored 
dfhat, gen. dfhata i dfkat, gen. dfkta. Odatle 
pridjev na -av: drhtav, poimenicen u radnoj 
imenici s -be m prema f dfhtavac, gen. -avca 
prema f drhtavica; na -ulja dfhtulja f »morska 
riba raja torpedo« = drtulja (Kosmet); po- 



drhtati 



435 



drijen 



imenicen part. perf. akt. na -ice: drhtalice 
f. pi. (Vuk) »sinonim: pace (v.), pitije (v.), 
zuljica (v.), zaladija (v.)«. U ovom znacenju i 
izvedenica na -ca: drie, gen. -d f ca f. pi. < 
drh-ce, koje je unakrstavanje hrv.-srp. os- 
nove s perz. paca (v.). Praslavenska je osnova 
*drbg- kako se vidi iz slov. drgdti, ces. drhati, 
polj. drgac. Toj osnovi dodan je sufiks -a, 
koji u prijevoju glasi -ot u onomatopejskim 
izvedenicama tipa topot (v.): iz *drbgbt na- 
stade kao iz nogzti > nokat, gen. nokta m = 
novat, gen. novta (ZK) < *nohat, dijelom 
dfkat, a dijelom drhat. Upor. ces. drhati 
pored slvc. drkotaf (o zubima i vozu). Hrv.- 
-srp. drkati, -dm pokazuje semanticku varija- 
ciju: »onanirati« [ali v. i pod drijeti, I]. U 
Vodicama (Istra) zdfh m je »vrsta groznice« 
< *sbdrbgbtb. Upor. bug. dragla. Osnova drzg- 
je baltoslavenska : lit. drugys, lot. drudzis 
»groznica«. 

Lit.: ARj 2, 773. Elezovic, Jr' 14, 187-188. 
Ribaric, SDZb 9, 205. Mladenov 153. Miklo- 
sic 51. SEW I, 231. Holub-Kopecny 107. 
Bruckner 97. KZ 48, 199. Trautmann 61. 
WP 1, 873. 

drihati, drihdm impf. (Dubrovnik, Stulic) 
»tvrdo spavatk. Nalazi se jos u slov. drihati, 
drtham »spavati« i rus. dryhatb impf, prema 
pf. dryhnutb »lange, fest schlafen«. Ruski 
oblik kaze da je i nastao iz m (jery)> a ovaj iz 
ie. n. Budmani uzimlje isti korijen koji je 
i u drijemati, sto zbog y > i ne moze biti; 
h < ie. s je takoder objasnjeno poslije o > y. 
Lewyjevo uporedenje sa stengi, driisian »trage 
sein, langsam, stagnierend werden«, engl. drow- 
se dobro je. 

Lit.: ARj 2, 775. Pletersmk I, 172. Vasmer 
375. 

dri j am an (Punat, Krk) »jedno za drugim, 
sukcesivno«. Od sintagme mlet. drio ( < kslat. 
deretro > tal. dietro') i mano »ruka«. 

Lit.: DEI 1295. REW* 2582. 

drijemati, drijemljem impf. (Vuk) (raz- se, 
ra-), ekavski dremati, ikavski drimat (ZK), 
pored drijemljeti, drijemim (16. — 18. v.), odatle 
razdrijemljati se »(prvi aktovi sna) schlummern, 
sommeiller«. Odatle postverbal drijem, gen. 
drijema m (Vuk), drem m, drtm m (ZK), 
odatle na -ka dremka f (Kosmet) »drijemanje« 
i apstraktum na -ez drijemez m (Vuk), odatle 
pridjev na -Ijiv dremelljiv (Dalmacija, Pod- 
gora /?/, Pavlinovic) pored pridjeva na -6«s i 
-o bnb dreman, dremna = dremovan, -ovna 



(Vuk), poimenicen na -be dremovac, gen. -ovca 
m (Vuk) pored drijemavac, gen. -avca i dri- 
jemnjak m »biljka narcissus poeticus«, na -Ijiv 
dremljiv, poimenicen na -be dremljivac, gen. 
-ivca m na -ulja drimulja f (ugarski Hrvati), 
pejorativ na -alo drijemalo m (Vuk), demi- 
nutiv na -ucati dremucati (Stulic). Postoji jos 
prijevojni stepen dr- mjesto drije-: impf. 
dfmljeti, -Im — armltl (Srijem) = drmetl 
(Hrvatska) »1° besposliciti < 2° kao namrgo- 
den kunjati > biti namrsten«. Ovamo drnjdt, 
-am impf, »(podrugljivo, pejorativno) drije- 
mati, spavatk sa n mjesto m zbog asimilacije 
prema d. Upor. arb. dermis. Od ikavskog 
oblika drim- postoji u Lici deminutivni 
impf, drincati, -dm »sprovoditi vrijeme u spa- 
vanju«. S prijevojem dram- u zapadnim kra- 
jevima (Zagreb, Krasic, hrv.-kajk.) razdrd- 
miti(se) »probuditi (se) od sna«. Prijevoj 
drm- odgovara lat. dormia; stcslav. dremati 
pretpostavlja prijevoj dre- rasiren formantom 
-m, kojega nema u sanskrtu draft (3. 1.) »spava«, 
a (yazjdramltl prijevoj arom- [ali kako ovaj 
prijevoj nije potvrden u drugim slavinama, mo- 
ze biti da se radi o refleksu e > a kao orah < 
orchz, ltd.]; ie. *dh(e)rem-; drijemati je sveslav. 
i praslav. *drem- bez paralela u baltickoj grupi. 

Lit.: ARj 2, 721. 776. Elezovic I, 152. 155. 
Miklosic 50. SEW 1, 223. 256. Holub-Kopecny 
108, Bruckner 100. Vasmer 369. Mladenov 153. 
Frautmann 60. Giintert, IF 30, 19. Boisacq 
167. Pedersen, FF 2, 309. GM 65. 

drijen, gen. drijena m (Vuk) = dren, 
gen. drena (Vuk) = dren, gen. drena (Kosmet, 
Vodice, Istra) = (ikavski) drin (Golac, Istra) 
»(stablo). cornus mas, cornouiller«. Odatle de- 
minutivi na -bk: drijenak, gen,, -enka m = 
drendk, gen. drenka (ZK) (plod i stablo) = 
drenak, gen. drenka (Kosmet) » (metafora) groz- 
de koje rodi duguljaste bobice kao drenjine«; 
na -ic: drenic m (Lika); na -ik (tip sljiviK) 
dremk, gen. -Ika m (Vuk) = na -jak (tip 
slivljdk, ZK) drenjak, gen. -dka = na -iste 
dreniste n. Sufiksom se razlikuje plod od 
stabla : na -ina, -jak : drenjine f. pi. (Kosmet) = 
drenjina f (sa nj mjesto n od kol.) = drijenjak, 
gen. drijenjka m, kol. na -je drijenje n; na -ika: 
dremka f (Lika); pridjev na -ov: drenov = 
drendv (Vodice), poimenicen na -ica, -ina, 
-oca, -jak: drenovica f, drenovina = drenovina 
(Vodice) »drvo drijen«, drenovaca f (Kosmet) 
»batina od drenovine«, drenovak m »stap od 
tog drveta«. Veoma su cesti toponimi pridjev- 
ski i izvedenice odatle: Drenova f, Drenova, 
Drenovac, Orinava (Hercegovina), Drenlca 



drijen 



436 



drijeti 



(Kosmet < *drenbnica). Pored prijevoja aeenb, 
koji je sveslavenski i praslavenski, postoji i 
prijevoj drn (Stulic), odatle pridjev na -ov 
drnov, poimenicen na -ina drnovina, na -iste 
drnoviste, i na -jula drnjula f (Vodice) »jagoda 
od drijena« = drnjulic (Hrvatsko Primorje) 
»drenjina« pored drenjula (Hrvatsko Primorje). 
Jos postoje dvije prefiksalne slozenice, jedna 
tipa jasen-pajasen (v.) s umetnutim t, kao u 
pozder (v.) : pazdren m i odatle pazdrenovina. 
Slog paz- dovela je pucka etimologija u vezu 
s pas i slozenica glasi pasidrenovina i (Vuk) = 
pasjakovina f (Vuk) »rhamnus cathartica«; 
druga sa su-: sudrenika f »sinonim siba (v.)«. 
Slog dre- nastao je po zakonu likvidne meta- 
teze: rus. deren, stpolj. drzon. Nije vjerojatno 
da je drijen slavenska izvedenica od korijena 
dere s pomocu sufiksa -H»; drijen ne spada u 
vrstu bilja kao drac. To je veoma tvrdo sumsko 
drvo, upor. njem. Hartriegel. Vjerojatnije su 
veze s lit. drignes pi. i stir, draigen »divlja 
kruska« < kelt. *dragino, stvnjem. tirn- 
pauma »cornea silva«, nvnjem. u narjecjima 
dierle »drijen« < ie. *dher(e)ghno. Moze se 
raditi prema Macheku i o pred ie. leksickom 
reliktu. Upor. zbog toga jos ces. slozenicu 
modfin, gdje mo- opominje na Men i makien, 
na preiiks koji nije ie. Nije vjerojatno da je 
arb. drinje »Reisig«, kako misli Baric protivno 
Joklu. 

Lit.:ARj2, 768. 770. 777. 784. 9, 666. 720. 
Ribaric, SDZb 9, 144. Elezovic 1, 152. Mi- 
klosic 42. Holub-Kopecnji 108. 229. Bruckner 
100. Vasmer 342. Mladenov 153. Boisacq* 960. 
Machek, LP 2, 151-152. WP 1, 863. Uhlen- 
beck, PBB 22, 540. Jokl, IF 36, 101. Baric, 
AA X, 205 (cf. IJb 10, 164). 

drijeti, drem impf. (Vuk) (iz-, iza-, a-, 
po-, poda-, pro-, sa-, 16. v., u-, raza-) prema 
praslav. *deni > stcslav. dreti, atzc (upor. 
preti, prem v.), pored derati, derem (iz-, o-, 
15. v., po-, pro-, raz-, sa-, z-), infinitiv prema 
prezentu stcslav. dero, upor. perem, prdti (v.), 
pored drti (raz-) prema osnovi part. perf. pasiva 
bdrt, razdrt pored razdren (15. v.), zadrt, 
p(r)ddro, podrla, takoder rijetko : iz(d)drati \ 
razarati (aorist izadra, part. perf. pas. iz- 
dran j razaran, Lika), odrat, oderem pored ode- 
rat (Kosmet), = stcslav. dbrati, upor. rus. 
drau i prati, v.; sudrafija f = sudrtlja (Kos- 
met) »luda (su- od sulud, v.)«, udfi'ti, iidrim 
(se, Dubrovnik, takoder Kosmet, prema tome 
ne treba da je ikavizam nego zamjena -eti s 
-iti) = udri'ti, udrem (ikavski, ZK) »lacerare« = 
ariti (~ zabicu, Vodice; takoder slov.: za- 
bica dreti) »das Riickenblatt brechen«. 



Izvedenice i prefiksalne slozenice imaju 
pet prijevojnih osnova: dr-, der-, dor-, dir-, 
dar-. 

l dr- u imperativu udri (Kosmet), nadri- kao 
zamjena od pseudo-: nadrilijecnik, -pjesnik, 
-pisar, -obrtnik, dobiven od imperativnih slo- 
zenica kao nadriguz »igra koja nadire = dere 
guz«; u pejorativnim izvedenicama : dronjak, 
gen. dronjka m (Vuk) »krpa, rita«, odatle 
hipokoristik dronjo m od dronjavac, gen. -vca 
m »odrpan covjek«, poimenicen pridjev na -av 
dronjav, prema dronjavica f (Lika), odatle 
hipokoristik dronja f (Lika),, takoder dronjeska; 
augmentativ arancino. (Dalmacija, Podgora, Pav- 
linovic); drolja f (Vuk, Vojvodina) »zena 
rdava morala« = ralja f (Lika), odatle demi- 
nutiv na -ica roljica i augmentativ na -etina 
roljetina. S turskim sufiksom: odrlija m (Dub- 
rovnik). Od te osnove potjece i rum. izvede- 
nica zdreanta f »dronjci«, odatle zdrentar m 
»sakupljac krpa, cunjar (ZK)«, glagol na -ovati 
zdrentui »razderati«, zdreald f od zdreli »auf- 
reissen« od proslog part. akt. *sbdrelt od 
sbdreti i sa mnogo drugih raznih varijanata 
koje sve izrazavaju pejorativnost. Part. perf. 
pas. kao pridjev zadrt (covjek), podrt, poime- 
nicen na -ina pejorativnog znacenja drtina f 
(Vuk, 18. v.) »nevaljalu domace zivince, 
kljuse«, odrtina (Vuk) »konj mrsav«, podrtina f 
»trosna kuca«, na -orina (sufiks za poreze) 
drtarina f (Dalmacija, Podgora /?/, Pavlinovic) 
»sto se preko globe na silu podloznika sadre«; 
prosli part, aktiva na -be vuci razdroci (Ma- 
karska), apstraktum na -je razdrtje (17. i 18. v., 
takoder stcslav. i slov.) = razdrenje (Mikalja, 
Habdelic, Belostenac). Ovamo jos drtulja f 
(Kosmet) »(podrugljivo, pejorativno) zena, 
djevojka«, razdrtak, gen. -tka, odatle pridjevi 
razdrtan i razdrtljiv, razdrtusa f »vrsta vinove 
loze«, razdrtina = razdrtotina i deminutiv na 
-cali arcati (glede -cali upor. micati), drmati 
»onanirati«, raspandrcati pf. (Hrvatska, narod- 
na pjesma) »razdirati, rastrgatk (s umetnutim 
n poslije prefiksa ros + po- = |3a-); odatle i 
varijanta otrcan; dr > tr nalazi se od iste 
osnove u drcati, hrv.-kajk. pored trcati. Sve- 
slav. i praslav. je'izvedenica abenb (upor. njem. 
Zorn), zastupljena je samo u drn m (Beloste- 
nac) »scopulus«, koja se danas ne govori u 
Dalmaciji. Pf. dmuti, drnem »ein wenig stos- 
sen« prelazi u onomatopeje. Upor. rus. derii, 
dratb »trcati«. Odatle trka (u-) f postverbal. 
Ovamo bi mogao ici i hidronim Odra f »rijeka 
koja dere«, ali bi to mogao biti i predslavenski 
naziv s obzirom na Odru na sjeveru. Kako je 
Odra veci pritok, posljednja supozicija je 



drijeti 



437 



drijeti 



vjerojatnija. Imperativna slozenica tipa cisti- 
kuca: zddrijaka (Vuk) »zadrigao, jak covjek«. 
V. jak u drugom dijelu. 

II Prijevoj der- »cijepati« jos je brojnije 
zastupljen. Pridjevi: na -hn deran, derna (voda) 
»plahovit, vrlovit«, demo godina (Piva-Drob- 
njak) »zla godina, kad se upropasti stoka«, 
deran (Kosmet), odredeno derni »miser«; na 
-iv, -Ijiv (ne-, rar-) deriv (Stulic), poimenicen 
na -be razderljivac, gen. -vca m na -bk derak, 
derka (Lika) »kad se opanci jednako deru«; 
apstrakta na -ba derba f (Dalmacija, Podgora / ?/, 
Pavlinovic), na -ocina deracina f (Crna Gora) 
»sinonimi: plijen, grabez, pljackanje«, na 
-ina paderina f (Boka) »stara haljina«, razde- 
rina (Stulic), derlnja f (Kosmet), dermca 
(Kosmet) »nesreca, piistolina«, oderina (Stu- 
lic); postverbali deraf (Vuk, Backa) »sinonim: 
struga (v.), mjesto gdje je prekinut plot«, izder 
m (Vuk), odera f »plijen«, na -be uderac, gen. 
-rea (Miklosic), na -bk: oderak \ razderak, 
gen. -rka »sinonim: drnjak«; radne imenice: 
na -aiderai, gen. -oca m (Vuk); na -be od part, 
perf. akt. deralac, gen. -aoca m prema deralica f, 
od proslog part. pas. poderdnac, gen -anca m; 
pejorativ za djecu: na -ce derce, gen. -ceta 
n — derle, gen/-era (Backa, / miesto c nejasno) 
= deriste, deride, gen. -eta (Lika); kol. na 
-ad dercad = derlad (Backa); deran pored 
derame. Posljednje znaci i »muski i zenski 
jelek«. Imperativni kompoziti: derigusa f (Vuk, 
takoder porodicno ime), epitet za oskorusa; 
izderilijeska f (Vuk) »vrlo zdrava i jaka Iju- 
deskara«. Glagol deratise znaci i»! plakati se, 
2° vikati«, v. naprijed pejorative za djecu (derle, 
deran). Odatle iterativi: dertipati se (Lika) i 
izderlvati, izderujem pored -voam. Pf. demuti, 
-em = dernut (Kosmet) »udariti« prelazi u 
onomatopeju. Ovamo s prefiksom^a- = po- : 
poderana f (Brusje, Hvar) »1° stariji komad 
odijela koji nitko ne ce da nosi, pa ga pokloni 
nekom drugom ili uz jeftin novae proda, 
2° (pejorativna metafora) djevojka koju netko 
zaruci i ostavi«. S istim prefiksom i s umet- 
nutim z praslavenska slozenica sa poz = paz- : 
pozder u kolektivnom znacenju = pozder 
(Kosmet), odatle pdzderka f »jedan komad 
pozdera«, pridjev na -Ijiv pozderljiv pored 
pozderljiv (Vuk); pazdir m (ZK) nije ikavski 
oblik, kako pokazuje rus. i ukr. pazdira, 
-rje, nego je od dir (v. dirati). Ta slozenica je 
rijec iz kulture konoplje. Posudise je Rumunji 
pozderie = pizderie (Moldava) = puzderie f 
(prema ovoj potvrdi rijec je bila u juznosla- 
venskom femininum deklinacije i), odatle gla- 



gol a pozderii = pozdaria »razlupati«, koji je 
ocuvao prvobitno znacenje slozenice. Kod 
Madzara pazdorja. 

III Prijevoj dor- postoji samo u prefiksal- 
nim slozenicama: izdor m (Lika) = izder; 
odor m (prijevojni postverbali od izdrijeti 1 od- 
rijeti) (Belostenec, Crna Gora) »1° plijen, 
2° koji plijeni (radna imenica), 3° imovina, 
svojina, 4° trud (Vuk)«, takoder toponim 
(Hvar) znacenja kao nddorina f .(Brae) »ka- 
menje, zemlja itd., sto voda nadre kad je 
povodanj«. U odora f»l° isto sto odor, 2° ruho, 
oprava«, odatle odorino f (Lika) »iznosena 
kosulja«, odorica f (Lika) »radna imenica: 
onaj koji guli«. Znacenja »ruho« razvila su 
se iz prvobitnog »plijen«. To znacenje pozna 
jos narodna pjesma, ali je danas nestalo. Pa- 
ralele su za takav razvitak germ, rouba > tal. 
roba, fr. robe u romanskim jezicima, u arb. 
petke f oAi\e\o«, \ placke »prtljaga«. Rumunjska 
posudenica odor, n. pi. odoare »dragulj, blago« 
upucuje takoder na prvobitno znacenje »pli- 
jen«. Ovamo jos udarac »Angriff« =udarac,, 
gen. udarca (Vodice, Istra) »udarac«, razdor, 
odatle pridjev na -bn razdoran, na -ica zd- 
dorica, na tur. -dzija zaaordzija (Kosmet) 
»svadalica, kavgadzija (v.)«, toponimi Raz- 
dorje n i Prijedor (Bosna) »mjesto gdje je u 
gustoj sumi ucinjen prodor«. 

IV Prijevoj dir- je u dirati »sinonim: ticatk, 
prema Vaillantu depreverbativ od zadirati, 
impf, zadirivati -ujem; nadirati, -em (Vuk) 
»poceti bjezatk, po(da)dirati, naudirati se, 
sadirati, zdirati, izdirati, -em (se) »1° sich 
abmiiten, 2° vikati na koga, 3° na sav mah 
bjezatk. Odatle na -alo izdiralo n »1° labor, 
2° koji bjezi bezobzirce«. Ta rijec dobiva jos 
tur.- optativ ola > ala: izdirala. Odatle hipo- 
koristik na -sa (upor. nebojsa) izdirsa m. Os- 
tale izvedenice : izdirati, izdiram impf, prema 
izdrijeti izd(e)rem (Vuk), odatle postverbal na 
-bk izdirak, gen. izdirka (16.v., jedanput), izra- 
zdirati, -razdiram pf. (18. v., jedanput) »sve raz- 
drijeti«, odirati (raz-), -rem, odatle postverbal 
adir m (Srijem) »l"koji dere, 2° djelo sto se 
odre«, odirak, pridjevna -av razdirav (Vuk) »koji 
rado razdire«, odatle poimenicenje na -be razdi- 
ravac, gen. -avca (apozicija za vuka, Dalmacija, 
Senj, Bosna, sjeverozapadna Hrvatska), dlrav 
(Kosmet) »ovestao, poaban«. Pored dirati po- 
stoji diriti impf. (Kragujevac) »1° podbadati, 
2° (Srbija) verbum vicarium kao fr. faire«. 
Deminutiv na -kati: dirkati (Vuk), odatle 
iterativ zadirkivati, -ujem, pf. dirnuti (18. v.) 
= zadirkovat, -d'irkujem (objekt dijete) (Kos- 
met), na -alo zadirkivalo m. Vazan je post- 



drijeti 



438 



drijevo 



verbal dira f (Vuk) = dira (Dubrovnik)»put 
kuda voj'ska ide«, bug. dira »Spur eines Men- 
schen oder Tieres oder von Radern«, ocuvalo 
je prvobitno znacenje praslav. postverbala 6d 
diraJQ, dirati. U torn znacenju posudise ga i 
Rumunji dira f »Spur«. Upor. i rum. a diri 
(flori, livezi) »pfliicken«, koje moze biti i od 
dbrci dira, koje se nalazi i u stcslav. i rus,, 
znaci jos »rupa« i dira pored dira f »truha«. 
U rus. je dyra f (prema Sobolevskom) stariji 
oblik i bila bi u vezi s gr. &upa. 

V Prijevoj dar- nalazi se u obicnom govoru 
u prefiksalnim slozenicama: u denominalu 
udariti, -im (se) (u stokavskim govorima prema 
udfiti, udrem kod cakavaca, ZK), odatle 
postverbal udar m, na -be udarac, gen. udarca, 
(iz)udarati -om (se, o sto) »(iz)biti« i najnoviji 
neologizmi : pridjev udarnii poimenicenje udar- 
nik, udaran, -ma (Kosmet, dete) »nemiran, 
nestasan«, zaudarati, -am = udar at, -am pre- 
ma udarit (Kosmet) »mirisati, vonjati«, impf. 
poduddrat, -am (Kosmet) pored poduddrit pf. 
»podskakavati«, u knjizevnom jeziku podu- 
darati se »slagati se«, nddariti, -Im (Vuk, 
subjekt davo) »navesti, natentatk. U Kosmetu 
uz glagol udariti moze biti subjekt klsa (upor. 
arb. bije shi), sneg, objekt pence (na jemenije'), 
dzamove (na pendzere), vergiju (na narod'), 
prange »okovati nekoga« itd. Sve su to preve- 
denice tur. izricaja s urmak. Pf. je darnutij-em 
(Vuk) »dotaknuti se« prema darati, -am impf, 
(jedanput, narodna pjesma) »doticati se koga«. 
Kao drnuti, dernuti, i darnuti prelazi u onoma- 
topeju. Sveslav. i praslav. prijevoji nasta- 
dose prema praslav. prezentu dvrg, *derti, 
odatle po zakonu likvidne metateze drijeti, 
arem i od derg, dbrati (Suprasl.), szdirati 
(produzenje 6 > i, upor. razdiratb prema 
dratb i polj. rozdierac prema drzec, ces. dira 
prema dfiti, s prijevojem e-o: stcslav. razdor). 
Prijevoj ie. o > a nalazi se samo u hrv.-srp. 
Osnova je ie. *der- »skidati kozu« i baltoslav. : 
lit. dini. lot. dirat »schneiden«, sanskr. drnati 
(3. 1.) »cijepa«, stvnjem. z'eran »rastrgati«, arb. 
djerr »unistavam«; der = der u dalmatinskim 
listinama derrus, »nerezine, vinogradina«, je po 
svoj prilici predslavenski leksicki relikt iz 
ilirskoga u vezi s arb. djerr, srodan s praslav. 
dbrnb »Rasen«. 

Lit.:ARj2, 276. 279. 339. 340. 344. 413. 
414.788.790.794.4, 160. 161.289.303.7, 
158. 257. 294. 301. 718. 8, 595. BI 2, 63. 70. 
619. 624. 859. 867. 868. Miklosic 41. 46. 
SEW I, 179. 184—186. 201. 256. 7^31, 401, 
Holub-Kopecny 109. 100. Bruckner, ASPh 39, 
2. KZ 48, 216. Vasmer 343. 344. 352. 386. 



Trautmann 51-52. WP 1, 799. Skok, Sldvia 
15, 354., br. 353. 362. Vukovic, SDZb 10, 
383. Elezovic 1, 131. 132. 138. 156. 189. 
473. 2, 92. 93. 344. 581. 533. Tiktin 549. 550. 
1230. 1081. REW Z 7090. Ribaric, SDZb 9, 
201. 206. Mladenov 128. ASPh 34, 397-399. 
Matzenauer LP I, 42. 13, 171. Sobolevski, 
Sldvia 5, 444. Scheftelowitz, KZ 56, 183. 199. 
Ilijinski, RPV 69, 12-23. IzvORJAS 20, 4, 
133 (cf.JFS, 186 i cf. Ijjb 1, 164). Vaillant, RES 
22, 22. GM 70. Boisacg? 178. 353. Blanken- 
stein, Unters, (cf. Ostir, WuS 5, 218). Holt- 
hausen, PBB 66, 269. Ivsic, HR 1934, str. 
193. NVj 15, 525. Hraste, JP 6, 213. 

drijevo n (Crna Gora, Dubrovnik) »1° drvo 

koje raste, 2° (u starijoj knjizevnosti) brod 
(prevedenica od tal. legno »idem«: video silu 
nasih drijeva, po kraljevstvu gdi sem plove, 
Palmotic 2, 66; semantem po zakonu sineg- 
dohe)«, u hrv.-srp. osnova na -0, u stcslav. 
na -es, u ikavskom drivo n (ZK, Vodice) 
»drvo za gradu, sinonim japija (v.)« = 3° 
drevo n »plug«, 4° casno drevo (Kosmet, kao 
crkveni izraz). Odatle pridjev na -en aee em 
(13. v. —18. v.) > dfeven, danas ocuvan u 
cakavskom i kod ugarskih Hrvata i u brojnim 
poimenicenjima s pomocu sufiksa: dr-evenka 
f = drevenjak m »modius«, drevinka f (-in < 
-en kao u rus. derevjannyj) »biljka abrotanum«, 
kolektivni na -od drevad f (narodna plesma) 
i na -je drivlje n = drivlje (ZK), deminutiv 
na -ce drevca n. pi. = drivce (ZK) = drivce 
(Vodice). Toponim Drijeva n. pi., danas 
Gabela (Hercegovina), odatle pridjev na -ski 
drivski (14. i 15. v.) i Drivenik (mjesta i otoci). 
Slozenka drevbdjelja m, koje se nije ocuvalo 
u danasnjem jeziku. U danasnjem stokavskom 
ijekavskom i ekaYskom nestalo je stcslav. 
drevo kao naziv za drvo koje raste i sluzi 
kao japija, isto tako i u bug. darva »Holz« — 
darvo »Baum«. U cakavskom i hrv.-kajk. 
razlikuje se sing, drivo < prijevoj od praslav. 
*dervo > stcslav. drevo po znacenju od pi. 
prijevoja drtva n. pi. > drva n. pi. (ZK), 
koja sluze za gorivo. Tako u Bednji sing. 
drieve < drevo je »drvo za gradu« pored derve 
»drvo za gorivo«. Tako i rus. derevo »drvo 
koje raste, Baum« i drova n. pi. »drva kao 
gorivo«, kao i ces. drevo -drva, slov. drevo- 
drva. U stokavskom je najvecim dijelom ana- 
logijom prema neutrumi plurala drva stvoren 
sing, drvo, koji je potisnuo drevo. Odatle 
brojne izvedenice: pridjevi drven pored drven 
= drven (Kosmet), odredeni drveni (Kosmet), 
drvenast (Vuk); poimenicenja na -ica: drve- 
nica f (Kosmet) »drveni dio samara bez stelje 
i ostaloga« = drvenica (18. v.) »sto je od drva 



drijevo 



439 



Drina 



nacinjeno«, drvenjaca f, drvljenik m (Kosmet, 
-Ijen < sufiks -eri) »Holzlager«; apstrakta na 
-Ho: drvenilo n; na -arija: drvenarija f, inhoa- 
tivni denominal na -iti: drveniu se, -Im. Ko- 
lektivi na -je drvlje n i na -jad drvljad f, odatle 
-la- u drvljamk m (Vuk) = drvljanih (Kosmet) 
pored drvnik = drvnjak = drvara (noviji 
neologizam) »Holzlager« prema drvalo na (ZK) 
»idem«; deminutivi na -ce: drvce, gen. drvca 
pored drvceta (Kosmet) i na -esce: drvesce 
(jedanput). Denominal na -iti: drviti se. Radne 
imenice na -ar prema f -ara, -arica: drvar, 
gen. -ara (17. v.) prema f drvara (Vuk) = 
drvarica (16. v.), takoder »lada za drva«; odatle 
drvarina f. (Vuk); denominal na -iti: drvariti. 
Slozenice: pridjev drvendedas, -sta (Kosmet) 
»krut, nezgrapan«, drvendupa m (Vuk, v. 
dupe), drvodjelja m (Vuk, 16. v.) = drvb- 
djeljac (17. i 18. v.). Kako se drvo deklinira u 
stokavskom po deklinaciji -o i -e_t, gen. drveta, 
kolektiv na -je u znacenju »drvo sto raste« 
glasi drvece n, odatle deminutiv drvecice (Srbi- 
ja). Rijec je ie., baltoslavenska, sveslavenska i 
praslavenska : *dervo, lit. dervd »Kienholz«. 
Najblize baltoslavenskom stoji galsko (kelt- 
sko) *dervo »hrast«. U ie. i slav. postoji *drz- 
u rasirenju s -m (upor. suma, v.): rus. drom 
»prasuma« = gr. 5pi>u,d > makedonski drma 
»suma«. Grcka izvedenica opuuxov »idem« 
ocuvala se preko krckoromanskoga na Krku 
u sjevernom cakavskom drmiin m »idem«. 
Prijevojni stepen praslav. *dorvz nalazi se u 
zdrav (v.). Slog dre- nastao je po zakonu 
likvidne metateze, upor. rus. derevo. .Za drvo 
nema baltickih paralela. Ima ih dosta u dru- 
gim ie. jezicima: arb. dm f, odredeno druja 
pored druri (Toske), druni (Gege), sanskr. dm-, 
avesta dm- pored izvedenica galskog *drullia 
> fr. drille, krckoromanskog Drosclo (Krk), 
arb. drushk. Slavenska je znacajka sufiks 
-uo ne samo u drevo nego i u a'zb 0. 

Lit.: ARj 2, 771. 772. 779. 820. Elezovic 1, 
152. Ribaric, SDZb 9, 144. Mikld'ic 42. SEW I, 
185. 232. Holub-Kopecny 108. Bruckner 101. 
ASPh 39, 1-2. Vasmer 342. 371. 372. Mla- 
denov 156. Trautmann 52. 61. WP 1, 806. 
Bratanic, Sprave 77. Joki, Unt. 222. 320. 
Meillet, Etudes 360. REW 3 2778a Dauzdt s. v. 
drille. Vincent, Toponymie § 636. Skok, A GI 
21, 101-3. 25, 122—3. Hirt, IP 1, 478. Mla- 
denov, ASPh 33, 14. Flajshans, LP 21, 469 
-471. Boisacg 3 202—203. GM 75. 

Drina f (Vuk, 14. v.) »1° rijeka, 2° mjesto 
uz nju (Sarajevo, Hercegovina), 3° kraj u 
NR Srbiji nasuprot Zvorniku (v.) u BiH«. 
Odatle: deminutiv na -ica (tip Neretvica, 



Murica > Mmz): Drinica (Vuk) »otoka Drine 
pod toznicom, upravo mala Drina«; na -ka: 
drinka f (Vuk) »vodenica na Drink; na -jak, 
-jaca (upravo poimenicen pridjev *drinji, koji 
nije potvrden na -dk, -acd): Drinjdk, gen. 
-aka m »planina (okrug podrinski)«, Drinjaca 
»bosanski pritok Drine«; pridjev drinski (Vuk, 

13. v.: rijeka, knez), odatle Drinsko n (selo, 
Sarajevo). Etnik na -jak, -janin: Drinjdk, gen. 
-aka, odatle pridjev na -ski: drinjdcki = Dri- 
njanin m (Vuk, 18. v.) prema f Drinjanka 
(potvrdeno samo kao zensko ime). Ime kraja 
(horonim) pravi se s pomocu prefiksa po- i 
sufiksa -je: Podrinje n (Vuk, 14. i 15. v., na- 
rodna pjesma). Odatle etnik na -be: Podrinac, 
gen. -nca (selo, Vranja), pored -janin Po- 
drinjanin m (Martic). Dok Drina ide u katego- 
riju feminina predslavenskih i predrimskih 
imena na Balkanu, kosmetski i arbanski Dri'n, 
koji kod Ljesa utjece u Jadran, a tece kroz 
tri oblasti Podgore, Prekoruplje i Metohiju 
i sadrzi dva Drina: Bijeli, sto tece preko Me- 
tohije, i juzni, Crni, sto izlazi iz Ohridskog 

jezera, pripada kategoriji maskulina kao Dunav, 
Lorn, Iskar, Vrbas, Lab, Ibar. Tome Drinu i 
fonetski oblik varira. Pored Drin govori se 
i pise Drim, gen. Drima i Drima (13. v., Kos- 
met). Taj oblik je sekundaran. Osniva se na 
disimilaciji dentala d-n > d-m kao u turcizmu 
bedem (v.). Od Drima postoji deminutiv na 
-be za oznaku pritoka: Oeitmcb (Danilo, 

14. v.: pod gradom Skbdrom na bregu reky 
Drimbcd). To je rijeka, koja zdruzuje Drin s 
Bojanom i zove se i Drinas. Taj oblik pred- 
stavlja arbanaski izgovor za *Drinac, koji 
nije potvrden. Druga izvedenica na -ka: 
drimka f = dlnka znaci »vrstu grozda«. Od 
ovoga hidronima. ne postoje, bar nisu dosada 
potvrdeni, ni etnik ni pridjev (ktetik). Ali 
je potvrden horonim i odatle izvedeni etnik: 
Podrimlje n (Vuk) = Podrimije (svetostefanski 
hrisovulj, Sava) pored Podrim »pokrajina .sa 
lijeve strane Bijelog Drima, istocno od Drenice«. 
Taj .posljednji nastao je iz starog lokatlva 5 
Podrimji prema jezicnom shvacanju Arbanasa, 
koji su docetak -i shvatili kao svoj odredeni 
clan -/ te ga odbacili. Isto tako nastade i naziv 
kraja Podgor od Podgorje ili Podgora (odatle 
Podgorica, danas Titograd). Pored Podrin 
govori se u Kosmetu horonim u femininumu 
Podrima f. I taj je oblik nastao arbanaskim 
prekrajanjem docetka u Podrimije. Upor. arb. 
Kraja < krajb. Pridjev je na -ski: podrimskl 
(srez); poimenicen na -ica: Podrimstica f u 
decanskom hrisovulju. Odatle na -jak pre- 
zime arbanaske porodice iz Kijeva Podrim- 



Drina 



440 



drljati 



cak (6 = arb. q > sc, skraceno zbog grupe 
od 3 suglasnika). Etnik je na -be: Podrimac, 
gen. -mea i odatle pridjev podrimacki (pice). 
Kod starih autora (Ravennas, Ptolomej, Pli- 
nije, Strabo) obje rijeke se zovu Drinus m; 
kod Strabona i Ptolomeja: Ap&xov, gen. 
-orvoc,. Posljednje se odnosi na Drim = Drin. 
Stari oblik s / bit ce sekundaran. Nastao je 
po zakonu disimilacije r-n > r-l. Sto mu je 
znacenje, to je tesko znati. Razlike u rodu 
ici ce i ovdje na racun slavenske ili rimske 
mitologije. Drina je predstavljala zensko bo- 
zanstvo, Drin musko. 

Lit: ARj 2, 780-1. 10, 313. Elezavic 1, 

154. 2, 92. Krahe, GN 23. 41. 

itiiskati, dnskam impf. (Lika) (iz-) = dris- 
kat (Kosmet) »imati dijareju, proliv, sracku«, 
prema pf. drisnuti, -em. Odatle: driska f 
»zensko celjade (pejorativno)« prema mdrisko- 
nja (Lika); deminutiv na -e dri'sce n (Lika) 
»slabunjavo dijete«; pridjev na -av, poime- 
nicen s -ica: driskavica f (Kosmet) »dijareja, 
sracka«; na -Ijiv: drisljiv (Lika), odatle dris- 
Ijivka f (ZK) »rana sljiva (plod i drvo), od 
koje se dobiva dijareja«, sa ri > r drsljivka 
(Hrvatsko Primorje) »vrst najljepse smokve«. 
Takoder u imenima domacih zivotinja: drisak 
m »ime volu« prema driskulja f »ime kravi«. 
Vuk ima c mjesto s: drickati, drickam impf, 
prema dricnuti, -em. sto pokazuje tendenciju 
onomatopeiziranja rijeci. S toga gledista treba 
shvatiti i si mjesto sk : dristavica ■ = drisnica f 
od dristati, -am (Belostenec). Metaforicki i 
pejorativno se prenosi i na govor: dristlt 
(Brasje, Hvar) »govoriti kojesta, blebetali«, 
odatle postverbal drista m, f »lajavac, blebe- 
talo«. Oblici sa sr stariji su jer se nalaze u 
svim sjevernim slavenskim jezicima, za sk 
koje je samo u juznoslavenskim (slov. drisk m, 
bug. driskom). U staroceskom i poljskom 
mjesto ili uporedno sa st stoji zd: dfizdati 
pored dristati, polj. dry zdac pored try stac, u 
ruskom zg sa w: dryzgatb »beschmutzen« 
pored dristdtb »imati proliv«; zg se nalazi i rj 
hrv.-kajk. (Krasic): drizgati pored driskati. 
Sve ove varijacije ■ objasnjavaju se pojacava- 
njem ekspresivnosti. Upor. jos slov. dripa f 
»Durchfall, besonders des Viehes«. Ie. pa- 
ralele nalaze se samo u germanskom: stnord. 
drita »cacare«, driet (Westfalija) »Schiss« ags. 
dritan, engi. dirt »govno«, driet. 

Lit.: ARj 2, 781. 782. 794. 4, 162. Elezovic I, 

155. Mladenov 152. ASPh 36, 120. Miklosie 
50. SEW 1, 224. Holub-Kopelny 108. Vasmer 
370. 375. Bruckner 99. KZ 45, 43. Sobolevski, 



Sldvia 5, 334. Matzenauer, LF 7, 161. KZ 
56, 201. Osten-Sacken, LF 33, 212. Scheftelo- 
witz, KZ 54, 239. 56, 178. 

drlja f (Stulic) = drija (Kosmet) »sinonim: 
krmelj«, odatle pridjevi na -ast drljast (Belo- 
stenac), na -av drljav (Vuk, Kosmet, odre- 
deno drljdvi) »sinonim: krmeljiv«, poimeni- 
cen s -be, -ko drljavac, gen. -avca, drljavko m 
(Kosmet), odatle hipokoristik drljo m prema f 
drljavica (Kosmet), denominai ddrljaviti, Am 
»postati drljav«, apstraktum na -osi drljavost f. 
Nalazi se samo u hrv.-srp. jeziku. Postanje 
nepoznato. Kavanjin ima drljoc f (?) s -oc, 
koje je mozda od oko. 

Lit.: ARj 2, 788. BL 1, 867. Perusek, ASPh 
34, 53. Elezovic I, 155. 

drljati, dfljam impf. (Vuk) (iz-, na-} = 
drljiti »1° ravnati zemlju drljacom, 2° (pejo- 
rativno) nemarno pisati, skrabati (v.)«, dzflj&t, 
dzfljam (Kosmet) (iz-, na-} »skrabati, pi- 
sati*. Odatle: radna imenica na -de drljac, 
gen. -aia m (Lika), poljoprivredni termin za 
alat na -aca (v.) drijaca f (18. v., Vuk) »occa; 
sinonim: brana (sa zubima)«. Ta se izvedenica 
nalazi i u bugarskom, ali ne kao poljoprivredni 
termin, nego kao sinonim za darija se »bin 
besonders zudringlich«. Ekspresivnost gla- 
gola pojacava se umetanjem suglasnika n: 
drljanciti, dfljancim (iz-) »neprestano pros- 
jaciti«, pored izdrijaciti, -im, yl cega se vidi 
da je to denominai od drijaca s umetnutim n 
(v. i dranciti}. Znacenje »prosjacki« je prema 
tome metafora. U drljdpati, -am je -pati od 
unakrstenja s cupati (v.), drpati (v.). Ovamo 
jos drljanuti, drljanem, onomatopejiziranje od 
drnuti, drnem (v.) i razdrljiti, rdzdrljim pf. 
prema impf, razdrljivati, -drljujem (Vuk) 
»otkriti koji dio tijela«. Za postanje od drljati 
vazna je potvrda kod M. Drzica izdriiti, -im 
(objekt: priiju). Iz nje se vidi da je denominai 
na -iti postao od proslog part. akt. izdro, 
izdrla. Od izdriiti nastade kao u izvaliti 
pored izvaljati: izdrljati, izdrilam (Vuk) = 
izdfljat, izdfljam (Kosmet) »1° svrsiti drljanje, 
2° (pejorativno) pisuci izbrckati«, odatle de- 
prefiksacijom drljati. Tako je dobivena pejo- 
rativna ekspresivnost korijena dr-, koji je u 
drijeti (v.). U dri- pojacava se onomatopeja 
jos jace infiksacijom -en-cati: drlencati (se) 
(na-) (ZK) »voziti se na seljackim kolima po 
rdavu putu«. Semanticki se tim onomatopej- 
skim glagolom slaze droncati (se) (hrv.-kajk. 
i slov.) »stossen (namentlich vom Wagen)«. 



drljati 



441 



drob 



Upor. lit. trenkti-trankyti »stossen, stossend 
treffen« i lit. nu-dir-lioti »oderali kozu«. 

Lit.: ARj 2, 782. 4, 162. Elezovic 1, 224. 
435. Mladenov 156. Miklosie 41. SEW 1, 
255. WP 1, 799. Murko, WuS 12, 320. Ja- 
gic, ASPh 2, 398. 

drmati, -dm (se) impf. (Vuk, 17. v., Kos- 
met, ZK) (iz-, pro-, uz-, raz-}, pored .-eai- 
drmdvati, -drmavam (Lika), takoder slov. 
drmati »sinonim: tresti, potresali« prema pf. 
drmnuti, -em (Vuk, takoder cakavski). Brojni 
deminutivi, koji nose onomatopejski karakter: 
na -kati drnkati (Stulic) = drnjkati »gegen 
etwas anschlagen«, takoder slov., ces. pored 
drnceti, drnkat (lo mogu bili i izvedenice od 
drnuti, v.); -usati drmusati = drmusdt (Kos- 
mei), na -zlati drmuzlati (Lika) (raz-), na 
-call arcati, -am impf. (Vuk) prema pf. drcnu'.i 
»erschuttern« (s gubilkom n zbog disimilacije), 
odaile prilog dfcimice (Lika). U Kosmelu na 
-eti mjesto -ati: impf, drmet, -im pored drmem 
»drezdati (v.)«. Odaile s nejasnim sufiksom 
-dzina: drmozjna f »pejorativno: celjade koje 
se vuce kao mrcina«. Izgleda kao niski prijevoj 
(Tiefslufe) od razdramiti se (hrv.-kajk. i slov.), 
ali za nj nema polvrda u drugim slavenskim 
jezicima. Na juznoslavensku posudenicu od 
tal. derimare > rum. darima = arb. dermonj, 
koji islo znace; ne moze se misliti. To ne 
dozvoljavaju pf. i deminutivne izvedenice. 
Bil ce mozda nizi prijevoj od ie. korijena 
*drem-, koji predstavlja rasirenje s pomocu 
-m od *dra- »trcati«, odatle i gr. Spouoc, > 
drum (v.). 

Lit.: ARj 2, 1(A. 4, 162. Elezovic 1, 155. 
Miklosie 49. WP 1, 796. Pedersen, KZ 38, 
342. Wood, KZ 45, 62. Vaillanl, RES 9, 
272. Malzenauer, LF 7, 161. 162. 

dfmun, gen. -una m (Bunjevci u Lici) = 
drmun (Krk, 1470., Statul Krcki: objekl uz 
drzati, razgraditi, v razgrajenih drmunih; Sla- 
mi vrbanski, sjeverni cakavci, Kastav) »1° 
suma, sumica, ogradena (privalna svojina), 
2° veoma rasiren toponim na Krku«. Ne 
postoji na istoku. Samo u makedonskom 
drma f »suma«. Sjevernocakavski grecizam 
potjece od ngr. (biz.) opuumv, gen. Spuutovac, 
»Eichenwald«. Posudenica iz doba bizan- 
tinskog vladanja dalmatinskom temom (konac 
11. v.) kao i pedisat = pedepsati, i kre.-rom. 
drosklo n »hrasl«. Upor. arb. noviji grecizam 
dhrymenjte. 

Lit.: AR) 2, 784. Vasmer, GL 54. RSL 3, 
266. GM 87. 



drnuti, drnem se pf. (Vuk, Piva-Drobnjak) 
»sinonim: pomamili se«, zdrnut, -em se (Kos- 
mei) »poludjeli, pobijesnili«. Odaile: pridjev 
na -ovan, -ovit drnovdn, -vna = drnovit »si- 
nonim: bijesan« i s madz. sufiksom -o > -ov 
drnov, gen. -ova m (Vuk). Prema tipu lud- 
-sulud ima Vuk pridjev na -uf. sudfnut »si- 
nonim: obijeslan« = sudmut (Kosmel) »zgra- 
nul, mahnik. U Pivi-Drobnjaku drnuti se 
moze se mlijeko: »kad se ne uzvari lijepo«. 
U Kosmelu uz drnut, -em pf. moze bili subjekl 
cef(v.) : de mu ceftekejednu neka drne. Elezovic 
prevodi nejasno kao »drpnuti«. Sva ova zna- 
cenja dadu se izvesti iz drnuti (Dubrovnik), 
u prijevoju dernuti, dirnuti i darnuti, od os- 
nove drijeti (v.). Semanticki su gornja zna- 
cenja eufemisticke melafore kao hrv.-kajk. 
viidren »lud«, fr. toque. Prvobilno znacenje 
nalazi se jos u deminutivu drnjka f »mala 
slvar«, na -ica dfnjcica f (Lika), dfnjcul(ic)e 
f. pi. (Lika), drnjkati, -am impf. (Vuk). 

Lit.: ARj 2, 785. BI 2, 490. Vukovic, SDZb 
10, 383. Elezovic 1, 155. 207. 282. Miklosie 41. 

drob, gen. droba m (Vuk, 15. v.) »1° Ein- 

geweide, upravo silnez (upor. rum. maruntaie 
< lat. minut-alia), 2° sitna stoka (ovca, koza)«, 
sveslavenski i praslavenski postverbal od 
drobiti, -Im impf. (Vuk) (iz-, na-, po-, raz-, 
u-, za-, z-}, razdrabati, rdzdrabam (objekt 
hljeb), razdrabljati, -Ijem (13. v.). Odaile: 
pridjevi sveslav. na -ue droban, -bna = drobdn 
(ZK), s prefiksom po- podroban »delaljan«, upor. 
ras. podrobnyj, i deminutiv drobahan -hna 
»minulus«; odaile poimenicenja: apstraktnim 
na -ina drobnina f »res parva, ulroba«, na 
-osi drobnost f, podrobnost f »sinonim: poje- 
dinosl, delail«, na -jak, -jaca drdbnjak m 
»maleno celjade«, drobnjaca f (Dalmacija) 
»vrst silne masline«, na -ica drobnica f (ZK) 
»silna sljiva, sitna maslina (Smokvica, Korcula)« 
i razna druga znacenja. Prilog: podrobno 
»detaljno«. Na -en: drobijen m »sinonim: mrva«, 
odatle deminutiv drobljenak, gen.' -enka (sje- 
verna Dalmacija) »mali komadic« = droptma f 
(ZK) »sinonim mrva, mrvica« (s nejasnim t); 
na -is: drobis, gen. -isa m »sinonim: sitnina, 
sitnis, sitan novac«; na -arija: drobarlja f (ZK) 
»silna djeca«. Radna imenica i deminutiv na 
-be: drbbac, gen. dropca m »1° covjekkoji drobi, 
2° prezime, 3° deminutiv drobac (s drugim 
akcentom)«. S prefiksom po-: podrobac = 
podrobak, gen. -pea = -pka m »kuhan drob 
zatopljen lojem«. Augmentativi: na -ina, -usina: 
drobina f, drobusina f (Ljubisa). Poimenicen 
part. perf. pas. na -be: drobljendc, gen. -enea m 



drob 



442 



drotn 



(ZK) »sirkoji se drobi«. Neologizam drobilica f 
»masina za drobljenje kamena« (bolje nego 
drobljaca). Imperativna slozenica: nabidrob m 
(Ljubisa) »covjek koji se dobro hrani«, od 
nabiti, -jem. Rumunji posudise: drob m, sing. 
»mrva«, pi. droburi »utroba«, a zdrobi »razbiti«, 
odatle rum. apstrakta s latinskim sufiksima 
zdrobiciune f »Zerknirschung«, zdrobitura i 
»Vertiefung«, Arbanasi dr omce f < drobnica; 
Madzari iz panonskoslavenskoga u oba prije- 
voja: darab »komad« > rum. darab »idem«, 
dereb < panonskoslav. *drebi. Taj su prijevoj 
ocuvali Bugari drebdn pored droban i Rusi 
drehen »fein, klein«, drebezg »Scherbe, Tram- 
mel, odatle drebezden i drebezzdtb »drohnen«. 
Od baltickih jezika pruza lot. drapnas »Kriim- 
chen, Brocken, Abfalle« istu osnovu s drugim 
sufiksom i s prijevojem e: drebe, lit. drebezna 
»Splitter« i lit. Irapus »droban« s varijantom 
ir- mjesto dr-, od drugih ie. jezika samo got. 
gadraban »ausbauen«. Ie. je korijen: *dhrebh- 
»zerbrechen, zermalmen«. 

Lit.: ARj 2, 785. 789. 791. 4, 162. 7, 207. 
Miklosic 50. BI 2, 71. SEW. 1, 225-226. 
Holub-Kopecny 107. Bruckner 97. KZ 43, 
308. 45, 45. 48.. 213. Vasmer 368. 370. Mla- 
denov 152. Gombocz-Melich 1273. Belie, NJ 2, 
73. GM 75. Uhlenbeck, PBB 27, 119. Zubaty, 
ASPh 16, 390-391. Boisacq 353-4. Matzen- 
auer, LF 7, 162. Scheftelowitz, KZ 54, 247. 
Sobolevski, Slama 5, 443. Meillet, AIF 8, 
196. 

drociti (~ z rogi, z nofom) (Vodice, Golac, 
Istra) »gurnuti (osobito s nekim ostrim pred- 
metom)«, prodrocltl (ZK) »ostrim predme- 
tom nrobosti«; impf, drokati prema pf. drok- 
niti (ZU) slaze se sa slov. dr ok, dr okati, drok- 
niti »stossen«, drcciti, drockati; dracka f (Kos- 
met) »posisano mlijeko koje dijete povraca« (kad 
mleko prodzukne, udari na droeke; semanticki 
mozda ne ide ovamo). Bruckner ne veze dobro 
polj. droczyc sie »sich necken« sa hrv.-srp. 
dreka (v.) = rus. drocltbsja »eigensinnig sein, 
wild herum rennen (von Vieh)« i imenom 
biljke drok, gen. draka »genista«; drociti je 
prema tome praslavenska rijec, srodna s lot. 
dracu, dracit, »schelten, riigen«. 

Lit.: Ribaric, SDZb 9, 144. Popovic, Sin- 
taksa 34. Elezovic 1, 155. Pletersnik 1, 176. 
Bruckner 97. Mladena v 152. Vasmer 372. 373. 
SEW 1, 226. Ostir, WuS (cf. Ub 1, 48). 

drobniti, -im impf. (Rijeka) »tvrdo spa- 
vati«. Etimologija nepoznata. 
Lit.: ARj 2, 790. 



drokun, gen. -una m (16. v., Gundulic, 
Mikalja, Stulic) »1° zmaj, 2° musko ime u 
decanskom hrisovulju«, deminutivi drokunac, 
gen. -unca, drokuncac, drokiinic, drokuncic, 
drokunica, drokuncica, pridjev na -it drokunit 
(kameri) = drakun, gen. -una (15. —18. v., 
Marulic i Dubrovcani). Od lat. draco, gen. 
-orai > tal. dracene pored dragone, zbog a > o 
u protonici i zbog ocuvanog k zacijelo lek- 
sicki ostatak dalmatoromanski. Talijanizam je 
drdgun, gen, -una (18. v.) »1° zmaj, 2° aus- 
trijska kavalerija (njem. Dragoner), 3° drvo 
diospyros lotus«. Upor. arb. drangua -oni (s 
clanom). Upor. slov. arakon m prema drakon- 
ka i. Ovamo ide mozda deminutiv na -ellus 
dragunela f = dragartela (Cres) »vrsta vinove 
loze bijela grozda«. Deminutiv na -cuius = 
-cellus nalaze se u slov. dragoncelj, gen. -cija 
»artemisia dracunculus«, drgancela f »Mandel 
in Halse«, sa zamjenom sufiksa drgdnec, gen. 
-nca (takoder riba, Ipava) = drgdl (Skrilje). 
Od tal. dragoncello —, dracunculus prevedenica 
od gr. SpaxovTiov. Preko rum. drac < lat. 
nom. draco : denominal drakulati (Mune, Istra) 
»govoriti (za dijalekat istarskih Cica = Ru- 
munja u Zejanima)«; ime musko Drakul 
(11. v.: Draculus), Drakula (< strum, s 
clanom draculu, koje je bilo identificirano s 
akuzativom maskulina deklinacije -a, odatle 
nom. Drakula), odatle prezime Drakulic 
(15. v., Vladb Drakulic, vojvoda vlaski 1462.), 
Drakulovlc Sekula (narodna pjesma). Ovamo 
mozda na -ica Drkolica (ime stonskog biskupa), 
Ivan Drkolicic svrh imena Ricic u latinicom 
pisanom misalu 16. v. (saopcenje Gianellija). 
Od rumunjskog potjece zacijelo i andrak m 
»vrag (u pitanju: koji mu je andrak?)«. Glede 
pocetnog sloga an- upor. rum. prefiks in- > lat. 
ot- u a (sa) indrdci »razbijesniti (se)«, particip 
pf. indracit »besessen«. Moze biti i un < lat. 
unus? Preko arb. drek < lat. nom. draco 
musko ime u narodnoj pjesmi Dreko (Kosovic), 
Drekic. 

Lit.: ARj 1, 84. 2, 745. 757. 759. 765. 790. 
Bulat, JF 5, 149. Jirecek, Romanen 3, 25. 
Ribaric, SDZb 9, 141. Pletersnik 1, 166. 167. 
172. REW» 2759. GM 73. Sturm, CSJK 6, 
76. Strekelj, DAW 50, 16. Tiktin 801. 

drom m (15. — 17. v., dva pisca cakavca) 
= drum, gen. drilma m (13. v., Vuk, Dubrovnik, 
Ranjina, Mencetic, Dordic, Marulic) = drum 
(na drumu ZK) »1° cesta, testa, 2° toponim«. 
Deminutivi na -zk > -ak drumdk, gen. -nlka, 
na -be > -de drumac, gen. -mca, na -ic drumic, 
na dvostruke deminutivne sufikse -cac > -be 



drom 



443 



drozd 



+ -be drumcac, na -be + -ic drumac. Pridjev 
na -bsk drumski (~ razbojnik). To je opcenit 
hrv.-srp. grecizam i na zapadu kao i na istoku. 
Nalazi se jos u stcslav., bug. i u rum. drum, 
pi. -uri, na -be drumet = drumas »putnik«. 
Od gr. Spouoc, »put«. Arb. dhrom (noviji gre- 
cizam). Sa grckim prefiksom vno (prema Vas- 
meru, Strekelju i Matzenauera) u imoSpouoc; 
»Schutzhafen«, ksgr. ijjioSpouiov > podrum 
»1° stabulum equorum, 2° Keller, 3° Erdge- 
schoss, 4° toponim« (Vuk, Mikalja, Belo- 
stenec, Stulic, Ljubisa; glede gubitka u upor. 
perper). Deminutivi podrumce, podrumcic; prid- 
jev podrumski; na -ar podrumar, kol. na -je 
podrumlje. Tumaci se i sa utJioSpouoc,; podrum 
je opcenit hrv.-srp. grecizam kao i drum. 
Nalazi se jos u bug., rum. (Erdelj i Banat 
podrum pored podrani), ngr. jtouSpoiJui, tur. 
bodrum > arb. bodrum, polj. padruna. Za 
drum i podrum moze se misliti da su usli u 
juzne slavine preko balkanskog latiniteta. 
Balkanske su rijeci grckog podrijetla. Upor. 
srlat. hypodromum, hypodromos (Du Cange) 
»longior porticus, galerie«. 

Lit.:ARj2,790. 808. 10, 319. Jagic, L4SP/Z 1, 
159. Miklosic 51. 253. SEW 1, 231. Bruckner 
425. Mladenov 152. 448. Tiktin 517. 1200. 
Rohlfs 572. GM 87. Vasmer, GL 54, 119. 
Matzenauer, LF 13, 172. Strekelj, ASPh 12, 
466. DEI 2098. 

drombulja f (Vuk) »mala gvozdena sprava 
za brundanje«, odatle denominal na -ati drom- 
billjati (Vuk). Onomatopejska osnova nalazi 
se ne samo u slavenskim nego i u drugim je- 
zicima, kao rum. drimba (upor. ukr. drymba), 
odatle onomatopejski glagol drimbai, madz. 
dromb, drombuja (Baja, iz srp.), dromblya. 

Lit.: ARj 2, 790. Gombocz-Melich 1391. 
Miklosic 51. SEW I, 227. Bruckner 99. Vasmer 
4, 172. Tiktin 576. 

dropiti, -im pf. (Vuk) »sjesti na zemlju, po- 
valiti se«. S prefiksom iz- ima tehnicko zna- 
cenje: izdropiti, -im (18. v., pisac Slavonac) 
»izvaditi med iz sati«.' Ne zna se kako se to 
znacenje odnosi prema Vukovu simpleksu 
kojega je znacenje onomatopejsko. Na to 
upucuje i pf. drupiti, -im (Mikalja) »udariti 
cim o sto«. 

Lit.: ARj 2, 791. 809. 4, 162. 

droplja f (Vuk, 17. v., Kosmet, takoder 
slov. i bug.) »1° mocvarna ptica koja se zove 
i potrk (v.), divlja curka (v.), otis tarda L., 
2° (metafora) krupna, glomazna zena (Kos- 
met)*. Rumunji posudise sa sufiksom -{a i 



bez njega dropie f pored drop (upor. ces. i 
polj. drop). U ukr. i rus. drofd pored drohvd. 
Ide u praslavensko doba. Kako naziv potrk 
od trcati pokazuje, uporedenje sa sanskr. 
drdtl (3. 1.) »trci« i gr. SiSp&oxco »idem, iz- 
bjegavam« je dobro. 

Lit.: ARj 2, 791. Elezovic 1, 155. Mladenov 
152. Miklosic 51. SEW 1, 226. Holub-Kopecny 
107. Bruckner 98. Tiktin 577. Vasmer 373. 
Specht, KZ 68, 123. Hirtz, Aves 95. 

drosato n (15. v.) »dulsa, aqua rosacea*. 
Od srgr. fipoadxov < (haplologijom od slo- 
zenice) riSpopoaorrov »isto« (prvi dio ijficop 
»voda«, drugi dio lat. rosatum od lat. rosa, v. 
ruza). 

Lit.: ARj 2, 791. Vasmer, GL 54. 

drost (Kresevo, 1730) »sinonim: ljutj« (v.) 
< lat. lolium 
Lit.: ARj 2, 791. 

drozd, gen. drozda m (Vuk) »turdus merala«. 
Odatle: sa sufiksima -alj i -elj drdzdalj m 
(Vuk) = drozdelj (Dubrovnik), s kojima upor. 
sufiks -ila u njem. Drossel i galskom truzdlla. 
Femininum drozda (Dalmacija, Podgora, Pav- 
linovic), s kojim upor. femininum u stprus. 
tresde f. Deminutiv na -ovll: drozdovic (18. 
v., Slavonija). Bella i Stulic imaju varijantu 
id mjesto zd: drozd i odatle deminutive na 
-be i -ic: drozdac, gen. drosca i drozdie. Ta 
varijanta, koja nije potvrdena iz danasnjega 
govora, nastala je po svoj prilici prema duzd < 
mlet. doge < lat. dux. Upor. i drozelj, koje 
opominje na njem. Drossel, srvnjem. drostel. 
Varijanta sa zg mjesto zd dobro je potvrdena 
u narjecjima: drozg m (Vodice, Korlevici, gen. 
drozga, Istra) = drSzgot (Nerezine) = drozak, 
gen. droska (Krnica, Istra) = drozak, gen. 
drozga (prenosi se kao i lat. merula na ime 
morske ribe, Hektorovic), odatle deminutiv 
na -ovlc drozgovlc (Vuk) i odredeni pridjev 
na -avljl drozgovlji i imena pasa drozgo i 
drozgin. Varijanta sa zd nalazi se u ukr. 
drizd, gen. drozda, rus. drozd, gen. drozda, 
bug., ces., slov., polj. drozd i mora se uzeti 
kao praslavenska. Kako se nalazi i u baltic- 
kim jezicima : lit. strazdas, lot. strazds, stpruski 
trezde f, kao i u germanskom stnord. ^rcstr, 
sved. trast, ir. truld < *trozdi, mora se uzeti i 
kao ie. *trozdos. Praslavenska se varijanta 
osniva na asimilaciji i > d prema docetku. 
Varijanta zg mjesto zdje juznoslavenska: srbug. 
drozgt, i slov. i cakavska. Ta se osniva na 
disimilaciji: dr-zd > dr-zg. Pored ove dvije 
varijante postoji i treca koja sadrzi niski 



drozd 



444 



drpati 



prijevoj (Tiefstufe): ie. trzdos > lat. tardus. 
Upor. i galsko truzdila > fr. drenne. Od toga 
prijevoja potjece cakavsko drsc, gen. dfSca 
(istarska narodna pjesma), slov. drsc < praslav. 
*drbsl sa sufiksom -to. Ovaj prijevoj osniva 
se na onomatopejskom oponasanju glasa ptice: 
drrti. Jos postoji i cetvrta varijanta, u kojoj 
je zamijenjena suglasnicka skupina id > zg sa 
nj. Tu je zamjenu tesko protumaciti: dronj m 
»turdus musicus L.«. Odatle deminutivi na 
-bk i -cic: dronjak, gen. dronjka m »cikavac«, 
dronjclc. Upor. ipak izvedenicu s n: stces., 
luzicko-srp. drozn = juzno-ces. dragen < 
drozden; drozd je jedina sumska ptica koje naziv 
potjece iz zapadnog ie. perioda. 

Lit.: ARj 2, 790. 791. 792. 794. Ribarid, 
SDZb 9, 144. Miklosic 51. SEW 1, 277. Ho- 
lub-Kopecny 107. Bruckner 98. KZ 45, 42. 
54. Vasmer Till. Trautmann ill. Mladenov 
152. Scheftelowitz, IF 33, 156. Joki, Stud. 
: 8. IF 30, 207. KZ 54, 237. Solmsen, IF 13, 
138. ASPh 25, 435. Boisacq* 920. Zi?P/i 40, 
532. 

*drozgati — razdrozgati, razdrozgam pf. = 
zdrozgati (Vuk) pored razdnizgati, razdruzgam 
(Vuk) »sinonimi: razmrskati (v.), razgranati 
(v.)«. Prva varijanta nije potvrdena bez prefiksa 
rag-, Z-, druga se nalazi u slov. (z)druzgati 
»zerdriicken, zerquetschen« = zdruzgati = 
(z)driizgati (ZU). Paralele su na sjeveru stpolj. 
druzgac »in kleine Stiicke zerbrockeln« i rus. 
druzg m »Reisig, vom Winde gebrochene 
durre Zweige«, druzgd i »abgefallenes Laub, 
Reiser«. Varijanta s o tumaci se unakrstava- 
njem s drobiti. Glagol je baltoslavenski i pra- 
slavenski: lit. druzgu, druzgetl »zerbrockeln« ; 
takoder sa sk pored zg: lot. druska »mrvica« 
i druskdt »mrviti«. V. dalje veze pcd drozda. 
Upor. i bug. druska »stosse, riittle« od drusik, 
drusak. 

Lit.: ARj 13, 521. 523. Popovic, Sintaksa 
34. Pletersnik 2, 908. Vasmer 374. Bruckner 
99. SEW 1, 228. Boisacq 350. Trautmann 
61. Scheftelowitz, KZ 54, 241. 56, 199. 

drozda f (Vuk) »faex«. Odatle: pridjevi na 
-av drozdov (Stolid), na -Ijiv drogdljiv (Belo- 
stenec), kol. na -je drozde n (ZK) = droze 
(Krasic), odatle na -enka drogdenka f »rakija 
od vinova tropa«, na -nik drognlk, gen. drog- 
nika (Buzet, Sovinjsko polje) »cep na stojecoj 
bacvi kroz koji se toci vino«. Pored tih oblika 
sa zd > id postoje jos varijante sa zg mjesto 
gd: drozga i (Lika) »sto otpada od gvozda 
kad se kuje«, slov. drozga »Maische«, odatle 
pridjev na -av drozgav (Vuk, o gvozdu) ; sa 



tr- mjesto dr- i sa sk mjesto zg: troska f (Vuk) 
»sto ostane kad se ruda topi; sinonimi: 
sljaknja (v.), tara (v.)«. Ta se varijanta nalazi 
i u slovenskom (i slovackom); troska »Boden- 
satz, Hefe« pored troskva. Ista varijanta sa 
samoglasom u mjesto o: truska f (Stulid) »1° 
feccia di metalli, 2° staro kolje iz vinograda (oko 
Zagreba)«. Sa t- mjesto tr- i s istim u: tuska f 
(Vuk, Boka) »talog sto ostane kad se sto topi, 
npr. maslo, olovo, skorup; sinonim trop 
(v.)«. Balticke i arbanske paralele omogucuju 
nam utvrditi osnovu sveslavenskih rijeci: lit. 
drages, lot. dradgi m. pi. »preostatak od 
kuhane masti«, stprus. dragios pi., arb. dra, 
odredeno drani (Gege), drari (Toske) »troska 
od ulja«. Ie. osnovica je bila *draga. Ta je 
bila u praslavenskom prosirena sufiksom 
-sqo, koji moze varirati u slavenskom sa zg- 
Upor. masak, gen. maska pored mazga < 
*muscus = mulus. Tako se objasnjava: droska, 
koja nije potvrdena u hrv.-srp., troska pored 
drozga. Prosirenjem s pomocu kol. -la od 
drozga nastade "drogdgbja > drozde n i disi- 
milacijom u grupi gdg > zd: drozda f. Kako 
pocetna grupa dr- varira sa tr-, upor. arcati 
pored trcati, *traginariu > trkmar pored 
drkmar (v.), od nepotvrdenog *droska na- 
stade troska. Varijanta o > u objasnjava se 
unakrstavanjem sa trilo (v.), trula < trtthli, 
truhla. Upor. brus. truscina f »Bodensatz«. 
Tesko je jedino protumaciti nestanak suglas- 
nika r u tuska. Kako je rijec i kulturni termin, 
posudise je Rumunji: drojdie f < kol. drogdu^e. 
V. dalje veze pod drozgatt. Ie. je korijen 
*dheregh-, u prijevoju *dheragh-, rasirenje od 
dher- s pomocu gh »talog neke tekucine«. 
Upor. engl. dregs, stnord. dregg, ags. daerste, 
njem. Trester. 

Lit. : ARj 2, 606. 792. BI 2, 595. Miklosic 
51. SEW 1, 288. Holub-Kopecny 107. Bruckner 
98. KZ 43, 308. 45, 43. 48. 204. ASPh 11, 
125-126. Vasmer 391. Trautmann 58. WP 
1, 855. Scheftelowitz, KZ 54, 236-237. 
Matzenauer, LF 7, 163. Boisacq 350. GM 
72-73. Sobolevski, Sldvia 5, 443-444. 

drpati, drpam impf. (Vuk, 17. v.) (iz- 

Obradovic, o-, raz- Lika) = drpat, drpljem 
(se) (Kosmet) pored drpiti, -im impf, i pf. 
(16. v.) (iz- Dubrovnik, za kose) prema frek- 
ventativu izdrpljivati, razdrpiti, -ivati (Sto- 
lid), razdrpljati impf, zdrtiti, -im (se) (Vuk, 
Kosmet) = drpati (o-, ZU) prema pf. dtpnuti, 
- m (Vuk) »poriti, parati, derati, kidati«. Odatle 
pridjevi na -av drpav (Dalmacija, Podgora 
/?/, Pavlinovid) »sinonim: prnjav, dronjav«, 



drpati 



445 



druga 



odatle ddrpaviti, -vim, na -Ijiv drpljiv, raz- 
drpljiv, poimeniceni part. perf. pas. na -be, 
-iga odrpdnac, gen. -anca, razdrpanac m prema 
odrpdnicajrazdrpanica f, na -ina bdrpina 
»sinonim: rita, dronjak«, na -ulja odrpulja i 
(kosulja), drpatka i (Dalmacija) »nekakva tra- 
va«. U prijevoju drdp- u istom znacenju 
drdpati, drapam (se) (Vuk) pored drapljem 
(Lika, Vinkovci) (iz-, o-, po-, rag-) = drapat 
(ZK) pored (rag-, o-) drapiti -im i (raz)- 
drapljivatl, -Ijujem. Upor. odrapan ZK prema 
odrpan ZU, poimenicen na -be odrapanac, 
gen. -anca m (ZK) = razdrapdnac, gen. 
-anca (Lika, Vinkovci, Kvarnerski otoci) 
prema razdrapdnica f. Upor. slov. postverbal 
drapa f »Fetzen« i drapatl. U satrovackom 
(veskarskom jeziku) drapatl znaci »jesti«, u 
kajkavskom i sjevernom stokavskom pored »ras- 
strzati, raskidatk znaci i »cesati«. Odatle drapav 
(Vuk). Prijevojni stepen drap- nalazi se u 
ces. drdpati, poll, drapac, rus. dr(j)dpaib, 
prijevoj drp- samo u juznoslavenskom (slov. 
i bug. ddrpam pored hrv.-srp.). Pored ova 
dva prijevojna stepena jos je drip-: dripiti, 
-Im (Musicki), odatle postverbal dripa f 
»krpa« (takoder bug.) i uvredljive rijeci na 
-be dripac, gen. -pea m (Srbija). Osnova se 
nalazi u drijen (v.). Ovdje je rasirena forman- 
tom -p. Postoji jos rasirenje prijevoja dra- 
formantom s: drdsati s auf losen, trennen«, 
odatle postverbal razdras m (Belostenec, Hab- 
delid, takoder slov.) »koji je bez pojasa« od 
*razdrasati koji nije potvrden. Znacajno je 
da je drapatl onomatopeizirano naknadnim 
uplitanjem der-: derupati se. Rasirena osnova 
drap- je sveslavenska i praslavenska koja ide 
i u ie. doba: upor. lot. druopstala »mrvica«, 
gr. 8pcojiTco, prijevoj 6pEJiff> »kidam«, odatle 
5pejiavov »srp«. Ie. varijacija korijena: drop- 
drip-, drelp- je rasirenje set-baze dere od 
der-, o kojoj v. drijeti. 

Lit.: ARj 2, 78. 760. 793. 4, 163. Miklosic 
42. 49. SEW 1, 220. 224. 256. Holub-Kopecny 
106. Bruckner 95. Vasmer 367. WP 1, 803. 
Mladenov 152. 156. ASPh 36, 119-120. Pe- 
dersen, KZ 38, 342. Tomanovid, JF 17, 205. 
Elezovic 2, 92. 156. KZ 56, 199. Trojanovid, 
JF 5, 225. Petersson, ASPh 36, 155. Matze- 
nauer, LF 48. 73. 163. GM 418. Boisacq 
200. 

drsati, drsam i drlem (slov.) »schleifen, schlei- 
fend Ziehen, schaben«, odatle drsavica f (Sinj) 
»neka bolest koja drsa (ustresa) zivotom«. Ide 
zajedno zacijelo s dtrskajc. V. drmati. 

Lit.: ARj 2, 793. SEW 1, 256. 



drstva f (Poljica, Dalmacija) »cakli se, nije 
za zidove, stuce se u praj, s njom kovaci 
zavaruju gozde« identicna je sa slov. drstev, 
gen. -stva m »Kies, Sand zum Scheuern 
der Kupfergefasse«, stces. drst f »Kehricht« 
i rus. dresva f »Kies, Griess, angeschwemmte 
Sandbank«. Iz juznoslavenskoga rum. dirsta f 
»Walke«, odatle a darstl, koje se slaze s bug. 
drdst'd »Hauf brechen, die letzten Walken 
geben«. Arb. derstile = t re stile f »Walke« i 
ngr. drsteli slaze se. u sufiksu sa bug. drdstil = 
*drstilo (-ilo kao mlatilo), u nas drstelj pored 
drsten (s disimilacijom e-l > e-n). Apstraktum 
*abrstb obrazovan s pomocu sufiksa -stb (upor. 
bolest) od korijena dr-, koji je u drijeti (v.), 
nalazi se i kao toponim na -nik: Drsnik (selo, 
Kosmet) < Dnstbnikb (14. v.). 

Lit: ARj 2, 793. ZbNZ 8, 194. Elezovic 1, 
156. SEW 1, 256. Holub-Kopecny 107. Vasmer 
369. GM 66-67. 

druga f, u knjizevnom i saobradajnom 
govoru malo poznata rijec jer je postala tehnicki 
termin seoskog predenja, koji Vuk ovako 
definira »kao veliko vreteno sto zene konce 
pripredaju na njega i poslije toga predu, 
Zwirnspindek. Poznata je i kao druk m = u 
starijim rjecnicima drug (Belostenec) »si- 
nonim: motka (v.)«, kao u ukr. i rus. druk, 
gen. druka »Stange, Hebel, Hebebaum«. Iz 
opceg saobradajnog govora druga je iscezla 
zbog homonimije sa drug (drugi, -a, -o) i 
specijalizirala se u tehnickom govoru. Odatle 
deminutiv na -lea: druglca f. Vokal u je nastao 
iz G, upor. stcslav. dregb »fustis«, odatle deno- 
minal Vbdrcgiti »jtfjyvuui«, upor. slov. drog m 
»Leiterbaum, Stange«, bug. drag »Stange«, stces. 
drouh »Hebebaum«, polj. drag »Stange, Stab«. 
S nazalom posudise Rumunji: dring i Madzari 
dorong »tojaga«. U rum. je dring starija posu- 
denica iz vremena dok je u juznoslavenskom 
postojao o > in (srednjo-bug.). Ali postoje u 
rumunjskom i posudenice iz hrv.-srp.: drug 
m, druga f (Muntenija, Oltenija) »dicke Spin- 
del«, odatle rum. denominal indruga »mit dem 
dicken Spindel grob spinnen« (odatle meta- 
foricki a indruga versl si uscate »rastorokati 
se«) i izvedenica drughineatd f s nejasnim 
sufiksom. Poklapa se sa arb. druge /»Weber- 
schiffchen, Spindek, sa arb. deminutivnim 
sufiksom -z'e drugez'e (Toske) = drugez (Gornja 
Reka, NR Makedonija), ngr. drug (Peloponez), 
»Spindel«, xporiya (Pontos) »filum«, deminutiv 
na -ula drugula (Sicilija, Romagna) »Weber- 
schiffchen«. Odnos prema stgr. xpoia »fllum« 



druga 



446 



drug! 



nije jasan. Madzarski slavizam usao je po- 
novo kao termin: dorunga f (Srbija, Beograd) 
»motka sto spaja ajtase (v.) za vreteno u 
kolu suvackom«, durunga, odatle na -oca 
durungaca pored doronjga, dorangaca f (pe- 
jorativna metafora) »1° lijeno zensko ce- 
ljade (Lika), 2° visoko zensko (valjda u Voj- 
vodini?)«. Odade hipokoristik dorusa. Rijec je 
baltoslavenska, sveslavenska i praslavenska : lit. 
(zemaitis) dranga, istocno-lit. drangos »kola 
sa skinutim tockovima«. Ostali ie. jezici, kao 
stnord. drengr »debeo stap, stup«, ir. dringim 
»steigen, klettern«, pokazuju prijevoj en, dok 
je baltoslav. on. Oblici sa k mjesto g osnivaju 
se na unakrstavanju sa drnkb »Stossel«. Ie. 
je korijen *dheregh -s nazalnim infiksom, rasi- 
renje od dher- sa gh. V. dalje veze u driati. 

Lit.: ARj 2, 662. 796. 807. 814. 896. Mi- 
klosie 51. SEW 1, 229. i si. Bruckner 96. KZ 
43, 321. 45, 45. Vasmer 374. WP 1, 859. Tra- 
utmann 59. Mladenov 153. Tiktin 576. 577. 
803. Gombocz-Melich 1393. GM 75. Schefte- 
lowitz, KZ 54, 236. Much, WuS 1, 44. Bo- 
isacq 980-981. Jokl, Sldvia 13, 313. Corp. 
glos. lat. 2, 503. 541. 

drugi, druga, odredeni pridjevski brojnik i 
neodredena zamjenica »alius, secundus«, raz- 
likuje se danas semanficki, morfoloski i akce- 
natski od poimenicenog neodredenog pridjeva 
drug, pi. druzi, obicnije drugovi »socius«; 
drugi ide po slozenoj zamjenickoj deklinaciji, 
drog po deklinaciji o. Glede akcenatske vari- 
jacije upor. dug i dug (v.), miika i muka (v.), 
koje su etimoloski istog izvora kao i drugi i 
drug. Rijedak neodredeni pridjev ocuvao se 
samo u slozenici f samodniga (ZK) »sinonim: 
noseca, u drugom stanju«, sa(ri)druga (Crmnica) 
»idem«. Izvedenice su razlicite, ali veoma 
brojne od oba znacenja. 

I. Od drugi: prilozi sa sufiksom -ha(a) (v.): 
drugda, odatle ima Vuk drugdas, -es sa -s 
od dvas i tris, pored drtiksa (18. v.) = druksaj 
= drus (sjeverna Dalmacija) »sinonim: kat- 
kad«; sa sufiksom de (v.): drugdje pored druze 
(Crna Gora) = drugovale = drugovdje (Ma- 
tejic) < starije drugojde, glede -oj- > ov v. 
nize; na -ice, -id, -oc, -ic, -ja: drugice = drugie 
(ugarski Hrvati) = drugoc(e) (15. v., cakavci 
i bosanski pisci), odatle denominal podru- 
goclt (ZK), drugoc (Marulic) = drugovisti 
(15. v.) = drugojsti = drugovic (15. i 16. v.), 
drugoviS = drugojci (13. i 14. v.) = drugov/ja 
< drugvo(i)ja; na -amo: drugamo pored dru- 
goj am(o~); na -ako, -ac: drugojako (Crna Gora, 
Dubrovnik), drugak(o) = drugoc*} (ZK i 



hrv.-kajk., 17. i 18. v.); na -ua(* — a): 
drugud(d) = driikuda (Crna Gora, prema 
kuda). Umetak -oj- nalazi se i u pridjevima: 
driigojak (17. v.) = driigak, drugojacl (18. v.) 
= drugojaci (Kosmet) = drugojdajl (Vuk) 
pored drugovaciji (Vuk, Hercegovina, Dalma- 
cija, Dubrovnik) = danas drugaciji prema -iji 
u komparativu (znatniji, finiji) pored drukc(ij)T 
— druksi (Kosmet), odatle prilog drukcije, sa 
sinkopom samoglasa a prema drugda. Umetak 
-oj- potjece od pridjeva dvoj, dvaja, -e, troji,- 
gdje je to ie. suiiks -oio (upor. gr. ooioc,). 
Po analogiji izvedenica odatle: dvojak, trojak 
prenijet je -oj- i u drugb + oj + aki. Promjena 
j > v nastala je prema rukovet za rukojet (v.), 
vjerovatan za vjerojatan (v.). U slozenicama: 
druginaest (17. v.) »sinonim: dvanaestu, dru- 
gobratuced m (17) prema drugobratuceda f, 
drugbjagnjenica f. 

II. Od drug »socius« izvedenice su: na -ic: 
drugie m (Hercegovina) »drug kod igre«; na 
-be: druzac, gen. drusca m (narodna pjesma, 
Istra) prema f druzica, odatle hipokoristik 
druga f (Vuk) »udata zena«, denominal druzi- 
catl se, odatle opet na -alo druzicalo n (Vuk) 
»drugi ponedjelnik po Uskrsu«, vazan izraz 
iz foklora, koji Vuk potanje opisuje; na -ce: 
driisce, gen. -eta, deminutiv na -cio druscic 
(14. v.); na -ina: druzina f = druzina (Kos- 
met, ZK) »1° drugovi, 2° drustvo, 3° ukucani 
(ZK), 4° Gefolge«, odatle druzince n = druzince, 
gen. -eta (ZK, Habdelic) »sluga u kuc^Dienstbo- 
te«; apstraktum na -stvo: druzinstvo n; prid- 
jevi na -5«<: drufanj, -znja, (16. v.), na -evan 
druzevan, -evna', poimenicen na -ik m prema 
f -ica: druzevnik prema druzevnicai na -ovski: 
drugovski (17. v.). Denominal na -iti: druziti 
(se) impf, (sa-, u-, za-, z-) u svim slaven- 
skim jezicima, iterativ sadruzivati / udruz- 
(se) (16.— 18. v.), sadruzevati (16. v.). Odatle 
apstraktum na -ba: druzba f, takoder ceski i 
ruski, odatle deminutiv na -ica druzbica, prema 
sufiksu u druzina takoder drufbina f (Vuk, 
18. v.), odatle pridjev na -en, koji nije usao u 
saobracajni jezik, druzben, kao ni izvedenica 
ni poimenicenja njegova: druzbemk m prema 
f druzbenica, druzbenost. Rijec druzba je usla u 
madzarski kao radna imenica nastala od apstrak- 
tuma dorosba »der Brautfiihrer«, osim toga 
jos druzsa, druzsba. Radna imenica na -telj: 
druzitelj m prema druziteljica f. Apstraktum 
na -stvo: drustvo n, takoder ces. i rus. druzestvo 
= drustvo (Sarajevo) = driisto = drusto 
(istocna Stara Srbija, Kosmet). Odatle pridjev 
na -en: drustven i apstraktum drustvenost; 



drug! 



447 



drzak 



deminutiv na -ce: drustvdnce n (glede umet- 
nutog -an- upor. mjestance'). Prefiksalne su 
slozenice tri: podrug m (Kosmet) »suprug, 
muz«, upor stces. podruh; zadruga f, takoder 
ces., pored zadruz m (Kosmet) »veliki broj 
ukucana«. Imperativna slozenica: placidrug 
m. Stariji neologizmi danas opet u jezik uve- 
deni jesu: radne imenice na -ar m prema f 
-arica, pridjev -arski i apstraktum odatle 
-arsivo: drugar m (17. v.) prema drugarica, 
drugarski, drugarstvo n; draganti, druganm — 
drugovati, drugujem (16. v.); s tur. sufiksom 
drugarluk (18. v.). Neologizam podruznica f 
»sinonim: filijala« nastao je prema ces. po- 
druzny i rus. podrufnyj. Iz ceskog je pridjev 
drugotni »sekundaran«. Glede sufiksa upor. prvo- 
tni. Vokal u je nastao iz dvoglasa ie. ou > lit. 
au: lit. draugas »drug = prijatelj, suputnik«, 
lot. draugs, stprus. ak. draugiioaldunen »su- 
bastinik«. Od ostalih ie. jezika srodnici su 
germanski: stnord. draugr »Mann«, got. gat- 
rauhts »aTpaxKi)Tr|5«. U znacenju »drug« rijec 
je prema tome ie., baltoslavenska, svesla- 
venska. Znacenje »alius« je sveslavenska i pra- 
slavenska kreacija. Ie. korijen je *dhereugh-, 
u prijevoju *dherough-, rasirenje od dher-. V. 
druga. 

Lit.: ARj 2, 794. 796. 798. 799. 806. 809. 
813. 814. Miklosie 51. SEW 1, 230. Holub- 
-Kopecny 107. si. Bruckner 98. ASPh 42, 126. 
Vasmer 373. i si. Mladenov 152. WP 1, 860. 
Miletic, SDZb 9, 385. Elezovic 1, 156. 189. 
292. Maretie, NVj 3, 191. Jagic, ASPh 31, 
550. Vaillant, Sldvia 10, 673-674. Joki, 
Unt. 44. RSI 5, 263. Schulze, KZ 48, 240. 
Meillet, RSI 2, 64. Osten-Sacken, IF 26, 
315-316. NJ 1, 177-180. Boisacq 348- 
349. 

drukati, -am impf, (hrv.-kajk. i slov.) 

(na-") pored druhovati, -ujem »1° za nekoga 
raditi, vrsiti propagandu, 2° stampati«. Odatle 
radna imenica druker kao sportski termin. 
Iz njem. driicken. 

Lit.: Jagic, ASPh 8, 317. Jokl, ASPh 28, 
10-12. Kostic, NJ- 1, 200-201. 

drusati, -a impf. (Mikaija, Belostenec, 
Stulic, subjekt konj) »sinonim: kasati (v.)«. 
Odatle pridjev na -av: drusav (konj), poime- 
nicen na -be drusavac, gen.- avca = drusac, 
gen. -sea »sinonim: kasavac«. Ovamo mozda 
od iste osnove druda f (Kosmet) »(pejorativno) 
krupna, jedra ali nespretna djevojka«, odatle 
pridjev na -ost druslast »koji ima velike debele 
posunovracene usne«. Ne zna se gdje i kako se 
govori taj pridjev. Zacijelo s glagolom drusati 



ide zajedno trusati se, -am (Lika) »kada se 
covjek trese u rdavim kolima i po rdavom 
putu; sinonimi: drlencati se (ZK, v.) i dron- 
cati se (hrv.-kajk., v.)«. Promjena dr > tr je 
samo hrv.-srp., kao drcati pored trcati »laufen« 
(v.). Kako glagol ide u kategoriju onomatopeja, 
izmijenjen je s u c i dobiva deminutivne -kati: 
truckati se, -am (Vuk); odatle truckavica f 
(Vuk) = truskavica pored trilskalica (Lika). 
Postverbal je trus m »sinonim: potres, tresnja«. 
Vokal u je nastao iz c : upor. stcslav. trost »po- 
tres«, slov. trositi, bug. tras, ces. trousiti, ukr. 
trusyty, rus. trusitb. Vuk ima jos pridjev s 
prefiksom su- (tip sulud) sutrusan »kao pijan« 
i izvedenicu na -ovina triXsovina »voda zabo- 
ravna«. Praslavenski korijen trans- nastao je 
prijevojem od trens- vec u praslavensko doba. 
I taj se prijevojni stepen nalazi u svim sla- 
venskim jezicima: stcslav. tresti, tresc, ces. 
tfdsti, polj. trzqs'c (trzese), rus. trjasti, trjasu: 
tresti, tresem impf. (Vuk) (iz-, na-, o-, po-, 
pre-, pro-, raz-, s-, u-, za-) prema pf. tres- 
nuti, -em. Odatle radna imenica na -oc: tre- 
sac, gen. tresaca m (Crna Gora) »sinonim: 
pucar (v.), drndar (terminologija vune)«, na 
-Hac tresilac, gen. -ioca, postverbali tres (Omis, 
to moze biti i onomatopeja) i potres m, pridjev 
na -bn potresan, -sna, izvedenice tresavica f 
(Risan) »bolest (valjda groznica?)«, na -et 
(kao u onomatopejskih izvedenica tipa zveket) 
treset m »Torf«. Apstraktum na -a/a: tresnja 
f. Imperativna slozenica: tresigaca m. Na 
-kati: tfeskati, odatle treskavac, gen. -vea. 
Praslavenski korijen se ne nalazi u baltickoj 
grupi ni u drugim ie. jezicima. Ali se nalazi 
korijen trem-: lit. trimti »tresti se od zime«, 
gr. Tpeuco, lat. tremo (odatle trema u grad- 
skom govoru), arb. trem. To znaci da praslav. 
trens-ltrons- predstavlja taj ie. korijen rasiren 
sa -s. 

Lit.: ARj 2, 809. BI 2, 587. 600. Elezovic 1, 
156. Miklosie 360. Holub-Kopecny 391. 393. 
Bruckner 597. Mladenov 638. 

drzak, drska, sveslavenski i praslavenski 
pridjev, »audax«, sadrzi sufiks -bk od stcslav. 
aebeb, od kojeg je jos pridjev na -ovit drzovit, 
upor. rus. derzok, derzkd pored derzkyj; drz 
bez sufiksa (odatle denominal driati, upor. 
rus. derzatb), pise se samo jedanput u 
knjigama s crkvenim jezikom, u narodnom 
govoru nije potvrden, ali se nalazi u dragim 
slavinama. Upor. ces. drzy, slov. drz Sa 
sufiksom -bn: drfan, takoder jedanput (16. v.). 
Upor. slov. derzen, -zna. Poimenicenje z. r. 
tog pridjeva *drzna (se. bolest) postoji u 



drzak 



448 



di-zati 



drzma f »bijes«, sa disimilacijom d-zn > d-zm. 
Odatle: na -jak: drzmenjdk m (Srbija ?) »bi- 
jesan covjek«. Izvedenica na -avac je mozda 
drzavac m (Pag) »cvijet nalik na scabiosu«. 
Druge izvedenice kao drznuli se, -em, drzost i, 
drznovljenje, drznovjujusti potvrdene su u knji- 
gama pisanim crkvenim jezikom, ne u narod- 
nom govoru. Pf. drznuti se usao je odatle u 
saobracajni i knjizevni govor. Rumunji po- 
sudise dirz, odatle rum. denominal a indirji 
(Erdelj) »reizen«, »dreist machen« (Moldavija) 
pored izvedenica od juznoslav. pridjeva na 
-bn indraznet »smion« sa rum. sufiksom -et < 
lat. -idus, a indrazni »osmjeliti se« i odatle 
apstraktum indrdzneald f »smjelost«. Balticki 
se refleksi ne poklapaju posvema glasovno sa 
praslav. *derzu: stpras. dyrsos pi. »tflchtige 
(Manner)«, lit. pridjev drqsa »smionost«, dresu, 
drlsti »osmjeliti se«, lot. druoss »smion« imaju 
s mjesto z i nazalni infiks ; i mjesto z nalazi se 
i u grckom Opoxruc, »smion« kao i u gotskom 
glagolu gadars, gadaursan »usudujem se«. 
Izgleda prema ovim uporedenjima da je pra- 
slav. f mjesto s sekundarne prirode koje je 
moglo nastati asimilacijom zvuka u oba sloga 
kao u groza < *grosa (v.), u mazga < maska 
i u troska < drozga; a drzak < *drsak, drska 
moglo je nastati kao fausse regression prema 
femininumu blizak, bliska, mrzak, mrsak. Ako 
je tako, onda nadrsljiv (ZK) »svadljiv« sadrzi 
prvobitno j koje nije potvrdeno u drugim 
slavinama. Upor. s tim pridjevom nadrskati 
»natjerati pseto na svinju«. U daljoj je vezi 
drzati (v.). 

Lit.: ARj 2, 822. 7, 306. BI 1, 266. Miklo- 
sid 43. SEW I, 257. Holub-Kopecny 108. 
Bruckner 85. 108. KZ 48. 216-217. Vasmer 
343. Mladenov 156. Tiktin 802. Trautmann 60. 
Maretic, NVj 3, 191-192. Uhlenbeck, PBB 
30, 301. Vaillant, BSLP 31, 43. 45. Matze- 
nauer, LF, 7, 42. Machek, Rech. (cf. IF 54, 
281). Joki, Stud. 14. GM 64. Pedersen, KZ 
36, 325. IF 26, 294. Meillet, IF 26, 202. 
Bolsacq 334. Hirt, PBB 23, 332. Iljinski, 
RSI 6, 226-227. 

drzati, -Im impf. (Vuk) (inf. na -eti kao 
imeti, upor. lit. tureti) (iz-, o-, ob-, pod-, 
pri-, sa-, uz-, za-, z-) »tenere«; impf, na -na- 
samo s prefiksom kao izdrzavati, izdrzavam, 
sadrfavati (18. v.), podrzavati, suzdrzavati se, 
koje nije knjizevno, itd. Odatle pridjevi drz.ec 
»zdrav«, upravo part, prez., koji je izgubio 
glagolsko znacenje; na -iv (ne)izdrziv, (ne)- 
odrziv; postverbal drz m (Lika), na -ik drzak, 
gen. drska m, odatle deminutiv drscid (Vuk) = 
na -alo drzalo n = drfalo (Kosmet), odatle 



deminutiv na -id drzalici (Kosmet) = drzacica 
f = drzalica = drfaica (Boka, drfaica sadrzi 
mlet. sufiks -aizza < lat -aticid). Apstraktum 
odprosi, part. pas. na -stvo: drzanstvon(16. v., 
Dubrovnik). Postverbal od podrfati < pod- 
»sustinere« (13. v.) podrfa f (jedanput, Bella). 
U vezi je s njim danasnja fiesta rijec podrska f 
»pomoc«, koja je upravo rusizam podderfka f 
»Unterstutzung, Stiitze« od podderz m. Na 
-aj sadrzaj od sadrfati. Veoma je vazan apstrak- 
tum na -(j)av, -(j)ava f (tip mecava, jurnjava) : 
drzav f (15. i 16. v.), (stcslav., slov., ces., 
polj., rus.) drzava f, takoder bug., »1° (prvo- 
bitno znacenje) possessio, ditio, imperium, 
2° kraj, 3° Staat, kod sjevernih Slavena slvc. 
stdt, ces. stat, polj. panstwo, rus. gosudarstvot. 
Odatle: pridjev na -bn drfdvan = na -ski 
drzavski (Kosmet), deminutiv na -ica drza- 
vica, apstraktum na- ina drzavina f »possessio«, 
»1° Hab und Gut (Knjazevacki okrug)« = 
drzavina (Kosmet) »2° prijateljstvo, drugo- 
vanje«; noviji neologizmi drzavljanin, drzavnik 
»homme d' etat«, drzavljanstvo n. Pored su- 
fiksa -(j)ava postoji i apstraktum na -eh > 
-ela: drzela f > dezela i (cakavski i slov.). 
Prevedenica samodrzec od corroxpdxcop »empe- 
reur« (od xpaxeTv »etre fort, dominer, regner, 
commander«) govori za to da je i drzava f ( = 
polj. panstwo, rus. gosudarstvo) prevedenica od 
to xporroc, »empire, etat, force« = rum. tinut m 
»provincija« = tal. tenuta, furl, tignude (od 
lat. tenere) »zemljisni posjed«. U svakom 
slucaju, bifa to prevedenica ili samostalna 
kreacija, drzava znaci »kraj koji drzi = ima, 
posjeduje vladar« (upor. spanj tener »imati«). 
Ta rijec predstavlja prema tome srednjo- 
vjekovni nazor o drzavi. Upor. g. 1393.: 
buduci mi (= Stjepan Dabisa) v phni dnzavi 
recenih zemalj. Upor. noviju madz. prevede- 
nicu od status (et ordines) > Staat, etat: 
dllam (1851.) od dllni »stare«. Medu prevede- 
nice (caiques) ide i svedrzitelj = 6 nav- 
xoxpcnaip »bog«, rijec koju je Vuk pridrzao iz 
crkveno-slavenskoga u prijevodu Sv. pisma i 
stavio medu onih.47 posrbljenih. U antropo- 
nimiji dolazi kao prvi elemenat dvosloznih 
praslavenskih imena: Drzislav, odatle hipoko- 
ristik Drzihna. Rijeci drzati i drzava su sve- 
slavenske i praslavenske (*dbrgeti) za koje nema 
paralela u baltickoj grupi. Uporeduje se s 
avesta drazaite (3. 1.) istog znacenja kao 
sveslavenski glagol »halt, hat an sich, fuhrt, 
il tient ferme«, gr. Spd|3aouca. »zusammen- 
fassen, ergreifen« s drugim prijevojem. S 
posljednjim ide zajedno i stcslav. podragt m 



drzati 



449 



dub 



»bord, lisiere«, odatle podraza(va)ti »imiti- 
rati« kao rusizam u Srba. Ie. korijen je *dh{e)- 
regh-, rasirenje od dher- »drzati«. U daljoj je 
vezi drzak (v.). 

Lit.: ARj 2, 823-37. Elezovic 1, 153. 2, 
92. Miklosic 42. SEW 1, 258. Holub-Kopecny 
108. Bruckner 110. KZ 48, 216-217. Vasmer 
343. Mladenov 156. Meillet, AIF 8, 196. 
Sutterlin, IF 29, 124. BoisacqS 198-199. 
980-981. Gombocz-Melich 1, 755. NJ 1, 187. 
Ostrogorsky, Glas SAN 164, 84, str. 97-189 
(upor. Gregoire, Byzantion 10, 763 — 775). 
Strekelj, DAW 50, 35. Ramovs, IF 7, 264. 
Vladikin, Rodnd red 9, 7.1-76. ASPh 6, 662. 
REW 8 8646. 

dub m, pi. dubovi (deklinacija u /?/), f 
(jedanput, 18. v., Slavonija) »1° vrst hrasta, 
2° drvo uopce (Dubrovnik, upor. gr. Spue, u 
oba znacenja), 3° lada (upor. drijevo, rus. 
dub na azovskom moru)«. Odatle pridjevi 
na -ov: dubov — dubov pored dubov, dubova 
(Kosmet, takoder u drugim slavinama), po- 
imenicen na -ina dilbovina f te na -bn duban, 
-bna i na -at dubat, koji ne udose u saobracajni 
jezik. Deminutivi: na -be dubac, gen.- -tea 
(15. v.), s dvostrukim deminutivnim sufiksom 
dubacac, gen. -sea (Vuk) = dulac (Brae) < 
*dupcac »teucrium chamaedrys«, dupcac, gen. 
-caca (15. v.), na -did dupcie m (17. v.), na 
-ik dubok, gen. -pka (16. v.) »razlicita zna- 
cenja, takoder vrsta tresnje«, odatle (metafo- 
ricki) prilog dupkom, duDke (-—'pun, tj. tako 
pun da ljudi stoje jedan pored drugog kao 
dubovi, upor. rus. prilog dubjo »zu Berge«, 
ces. dubkem, polj. debem stac) i dube. Augmen- 
tativ na -ina: dubina (Vuk, narodna pjesma). 
Kol. dublje n (takoder praslav.). Denominal 
na -iti: dubiti, dubim impf. (Vuk, 18. v.) 
»stajati dupke«. Femininum posudise Arba- 
nasi: duba »cima di albero« (Kalabrija) u 
vrijeme kad je c > u u hrv.-srp., svakako 
prije dolaska u Kalabriju. Deminutiv dobbc 
posudise Rumunji : dimbet m »teucrium chamae- 
drys« i dalmatinski Romani na Krku bos s 
ispustanjem du- koje su shvatili kao svoj 
prijedlog s clanom. Dub je veoma rasiren 
toponim, sam i s pridjevima, kao pridjev na 
-ovo, -ova, -no, poimenicen na -be: Dubovac, 
Dubnica (Kosmet), Dubostica', od dubac: Du- 
basnica (Krk), odatle etnik Dubasljjne = 
Dubasnjane (Baska draga), pridjev dubasljanski 
(tanac). U rumunjskom kao hidronim Dimbo- 
vita. Vokal u dub je nastao iz c : upor. stcslav. 
anl>b »6ev5pov«, bug. dab, slov. dob, i toponim 
Dobovd; polj. dqb, gen. debu (po deklinaciji u). 
Rijec je sveslavenska, praslavenska i mozda 



baltoslavenskaj upor. stprus. dumpbis »Gerber- 
lohe«. Ne nalazi se u litavskom i lotiskom kao 
ni u drugim ie. jezicima. Rijec je dakle spe- 
cificno slavenska. Mozda je bila kao hrast 
posvecena Perunu. Tumaci se iz raznih ie. 
jezicnih elemenata. Po jednom tumacenju ie. 
oblik bi bio korijen dheu- rasiren s -bh kao 
gal. dubrum (v. debar, dabar) i nazalizacijom 
kao got. dumbs »stumm«, stvnjem. tumb, danas 
dumm. Drvo bi bilo prema ovom tumacenju 
nazvano po boji kore kao lat. robur. Zabaciti 
se mora misljenje da je dub slozenica od 
dom (v.) i bhno- »graditi« (Uhlenbeck, Klecz- 
kowski). 

Od praslavenskih izvedenica vazna je na -r: 
srednjobug. dpbn, »silva«, koja je u svim sla- 
venskim jezicima potvrdena u poimenicenom 
pridjevu z. r.: polj. dqbrowa, ukr. i rus. 
dubrava »Wald, Eichwald«. Upor. polj. pridjev 
dqbrowy »hrastov«. Izvedenica anieb m »silva« 
i sties, dubra f »tempe«, tj. »pascuain mqntium 
convallibus« potvrdena je na hrv.-srp. terito- 
riju samo u toponomastickim pridjevskim iz- 
vedenicama: Dubrava (Poljica), Dubrovina, 
Dubrovsko, DUbrovsko, gen. -og(a) (selo u 
Drobnjaku, Crna Gora) i Dumbrowa (11. v.), 
Dubrovac, Dubrovnik kod Donje Lenda ve i 
Dubrovnik (Dalmacija), koji se sudeci po 
etniku i ktetiku zvao najprije Dubrav (a,-o) + 
-de: Dubrovcanin, Dubravka, Dubrovkinja, du- 
brovbski (1378, Mon. serb. 188), dubrovacki. 
Pridjevski sufiks -ova bio je zamijenjen vec 
u praslavenskom s -ava, tako u svim slaven- 
skim jezicima osim u poljskom: dubrava f 
»sinonim suma«. Odatle pridjev na -bn diibra- 
van (17. i 18. v.), na -ski dubravski (16. i 
17. v.). S umetnutim m (kao u dumbok, zum- 
boriti): dunbrava f (narodna pjesma, Istra) 
= dumbrov m kao jedini ostatak poimenice- 
nog pridjeva kod nas. U danasnjem knjizev- 
nom i saobracajnom govoru je to samo lite- 
rarna rijec dubrovacke knjizevnosti, istisnuta 
dapace i u narjecjima od sinonima suma, 
gora, loza, korija. Veoma je rasiren topono- 
mastikum u sing, i pi., sam j s pridjevima i u 
poimenicenjima pridjeva: Dubravnica, Du- 
brovnik. Da je stcslav. dobrava bila nekada 
opca rijec (apelativ) medu juznim Slavenima, 
dokazuju posudenice: rum. dumbrava f, de- 
minutiv dumbravloara f; odatle naziv biljke 
dumbravnic — dobrovnic »melitis melissophyl- 
lum, euphorbium carmabium«, dumbraveanca 
f »smrdivrana«; arb. dumbre -ja »Eichenwald«. 
Rijec dnbrb m prema dubra f, dubrava = dubrava 
ne mogu se, protivno Briicknerovu misljenju, 
etimologijski dijeliti od dub, kojemu je prvo- 



29 F. Skok: Etimologijski rjecnik 



dub 



450 



dubok 



bitno znacenje bilo »drvo uopce«. Izvedenica 
na -r je pridjevska, kao u dobar (v.), mokar 
(v.), hrabar (v.), nije kao u grab pored grobar 
(v.). Prema tome moze se uporedivati s gr. 
Semico »gradim« i got. timrjan »graditi«, stvnjem. 
Zimbar »Bauholz, japija«, danas Zimmer, kako 
misli Mikkola, ili sa lot. dumbos »sumpfige 
Gegend«, kako misli Vaillant. Ima jos i drugih 
uporedenja s ie. leksemima. Ali iz svih tlh 
uporedenja jasno izlazi da nema utvrdene ie. 
etimologije od dub i dubrava. Machek misli 
da je rijec predindoevropska. 

Lit: ARj 2, 842. 851. 885. 891. Miklosic4&. 
SEW \, 215-216. Holub-Kopeiny 105. 109. 
Bruckner 85. ASPh 39, 5-9. ZSPh 2, 298. 
KZ 45, 48. Vasmer 376-378. RSI 4, 172-173. 
Mladenov 158.'Skok, AGI 24, 50.,§ 79 i 90. 
Tiktin 584-585. Godin 389. GM 76. Vukovic, 
SDZb 10, 383. Elezovic 1, 157. WP 1, 841. 
Iljinski, RFV 78, 187-211 (Ub 8, 207). 
Capidan, DRom 7, 124. Jokl, IF 49, 288. 
Isti. Unt. 173. 187. Milewski, PF 16, 198-199. 
Jagic, ASPh 6, 135. Lehr-SpJawinski, BZb 
411-414. Vaillant, RES 14, 223. i si. Machek, 
LP 2, 153. LF 72. Meillet, RSI 6, 132. Boisacq* 
994-995. Van Wijk, IF 24, 31-32. Uhlen- 
beck, KZ 40, 552-561. 

dubara f (Kosmet) = dunbara f (s umet- 
nutim m kao u dumbok) »prijevara, podvala, 
intriga« = dubara i (Banja Luka) »tajan zdo- 
govor«. Odatle: radna imenica na -dzija 
dubaradzija m »sinonim: podvalidzija (Kos- 
met)«. Balkanski turcizam perzijskog podrijetla 
(perz. du-bare »2 x 2«, »u igi table kad obje 
kocke pokazuju broj dva«, perz. du ie. rijec, 
v. dva) iz oblasti igri: bug. dubara i dubara- 
dzija. Takva je slozenka i diises = duses (BiH) 
m »1° triktrak, u igri tavle kad padnu obje 
kocke i pokazuju sesticu, 2° srecan slucaj, 
dobitak«. Od perz. du »dva« i ses »sest«. 

Lit.: ARj 2, 887. Elezovic 2, 508. 509. 
Skok, Sldvia 15, 342,. br. 181. Mladenov 154. 
Skoljic* 225. 229. 

dubitati, -am impf. (Radovcic, u amplifi- 
kaciji: ne moze se nikako razlo&no sumnjiti 
ni dubitati}. Ucen latinizam od lat. > tal. 
dubitare (14. v., iterativ od nepotvrdenog 
pridjeva *dubhos »dvojni« od duo}. Upor. nasu 
semanticku paralelu dvojiti (v.), dvojba »sumnja, 
sumnjati« i njem. zweifeln. 

Lit.: ARj 13, 610. DEI 1398. 

dubok, duboka (I), pridjev (Vuk) »profun- 
dus«, takoder toponomas.ticki u vezi s topono- 
mastickim imenicama. U komparativu i u 



izvedenicama gubi se sufiks ~ok, kao u sirok i 
visok: dublji, apstraktum na -ina dubina f 
(17. v.), denominal na -Hi dubiti (pro-}. U 
Istri i Dalmaciji umece se m pred b: dumbok 
(cakavci, 16. v., Istra, Glavinic, g. 1702.), 
dumbina (18. v., jedanput). Odatle: na -alj 
dumbalj m (Lika) »dubina sto ju je u potoku 
slap izrovao«. Upor. slicnu pojavu u dumbrava, 
golumbaca, zumbore, bumbreg. Odatle:' pejo- 
rativ na madz. -6 > -ov: dubov m (ZKU) 
pored dubocaj ZK i dubocan ZU »nezasitan, 
halapljiv covjek, kajisar«; na -ilo dubilo n 
(Vuk, Slavonija) »stublina (v.) na bunaru«; 
na -ica dubica f »zemljana casica, fildzan (v.)«. 
Slozenica: dubbdolina f (Vuk, Crna Gora, 
Dubrovnik) = dobodolina (Vuk, asimilacija 
u-o > o-oj. Prilog: uduboko (Piva-Drobnjak). 
Od komparativa je dubljina f (upor. visina 
ZK) i dubljanac, gen. -anca m (Lika) »dublje 
mjesto u vodi«. I u apelativima kao i u topo- 
nimiji ima izvedenica bez ispustanja sufiksa 
-ok: dubocina f »sinonim: dubina«. Toponimi 
na -be i -ica, upravo poimeniceni pridjevi s 
pomocu till sufiksa: Dubocica, Dubocac, gen. 
-cca. Vokal u je nastao iz sonantnoga /, kako 
pokazuje bug. dalbok i dalbina, jedina paralela 
medu slavinama; bug. dalbina = dubina po- 
sudise Rumunji: dilboand, zamijenivsi sufiks 
-ina s -oana', dubok nije opcenit hrv.-srp. 
pridjev. 

(II) Na zapadu (hrv.-kajk. ) se govori gu- 
bok (ugarski Hrvati, takoder ukr. i rus., 
polj. glibiel}, gdje je mjesto dub-, kojemu je 
isti korijen koji i u diipsti (v., upor. ces. dlubina 
f »Griibchen«), dlijeto (v.), doslo do unakrsta- 
vanja s glib m »sinonim: kao (v.), blato (v.)«, 
odatle glibiti (raz-, za-}, glibati, glibam 
(Dubrovnik) »hoditi, gaziti po glibu« (do-, 
iz-, raz-}, glibez m, glibina f i glibina »dubina«, 
takoder s umetnutim m (n) pred b: glim- 
bati I glinb- (Lika) (do-, iz-, na-}, pridjev na 
-6«, -av -eljav, -ast, -ovit: gliban, glibna, 
ghbav, gllbeljav, gubdst, glibdvit. Toponim Gli- 
bocica (Istra, 1275). 

(III) Unakrstavanje proteze se samo na 
zamjenu samoglasa (' za u < / u : dibok, diboka, 
odredeno diboki, diboka (Kosmet, takoder 
cakavski), takoder toponim Diboki potok (Kos- 
met), Dibocica; s umetnutim m: dimbok; 
denominal udibit se (Kosmet). Odatle dibina f 
(Kosmet), Diblje n (Srbija, okrug cuprijski). 

(IV) f u glibok nastao je izjeryja: stcslav. 
glybokb, rus. glyboko, koji varira sa stcslav. 
glcbokb > glubok (16. v.). Toponim: Gluboki 

jarak (1550., Draganic kraj Karlovca). U 



dubok 



451 



ducan 



hrv.-kajk. i slov. globok. Toponimi: Globok(i} 
potok (13. v., fluvius na putu Warosd /= Va- 
razdin/ — Toplicha kod Ludbrega, 1371.), 
Globocica (1213.). Slov. prezime Globocnik. 
Lik glpbokb zastupljenje u rumunjskoj topono- 
mastici: Glimboacd f, Glaboceni pi. < glpbo- 
cane (sufiks -janint}. 

(V) Prijevoj glbbokb, koji je mogao nastati 
prema *dhbok > dubok, nalazi se kod sje- 
vernih cakavaca: gubok, gelbok (Vrbnik), odatle 
gubina i toponim Gubocani, Na Glbokoj (Novi), 
Od Glbokoga (1309, Vinodol). 

(VI) Jos treba razmotriti varijantu s i 
pored d u rum. tulbina f (Banat) »Wasserloch, 
Untiefe« pored dulbind. Taj posljednji oblik 
slaze se s bug. dalbina. Oblik sa / opominje 
na slov. toimina f »Wasserschlund«, ali po- 
kazuje i znacajno odstupanje sa b > m; toi- 
mina (upor. i poznat toponim Toimin u Pri- 
morskom) pokazuje jos i druge varijante u 
suglasnicima i u docetku: tornina, tolmun > 
tomu'n m »tiefe Stelle im Wasser, Tiimpel« 
pored komun (Stanga, Gorensko) »Vertiefung 
im Wasser«. Izgleda da u ovim varijantama 
imamo traziti predslavenski leksicki relikt 
koji se unakrstio sa slavenskim leksemom, a 
mozda i lat. turbinio, -one, ocuvan u furl. 
tulmignon = tulignon »turbine di venti; si- 
nonim: burrasca, codebave (-bue)e, fr. tourbil- 
lon (na Sardiniji takoder s m mjesto b}. 

Jasno je da su se na hrv.-srp. teritoriju 
unakrstavala cetiri praslavenska pridjeva istog 
znacenja, ali razlicitih etimologijskih korijena: 
*dblbokb, gilbokl, glpbokb, glybokb. Oni se 
svode upravo na dvije sonove: dups-ti i glib m; 
glibok, kad se uporedi s lit. gilus »dubok«, 
gelme »dubina« predstavlja rasirenje s -bh- ie. 
osnove "gel-, s kojom se unakrstio ie. korijen 
glei- »(zusammen) kleben, schmieren«. Time 
se objasnjava semantem »blato« u glib. Oblici 
stcslav. glpboki, polj. glqb, gljbokl, slov. 
globok itd. tumace se najlakse nazalnim infik- 
som koji se nalazi u sanskr. gambhiras »dubok«. 
Nije nevjerojatno, obzirom na brojne potvrde 
s umetnutim m u dumbok, glimbok, glimbati, 
da je vec u praslav. ghbokt bilo umetnuto 
takvo m, koje ima onomatopejsko znacenje. 
Oponasa naime sum kod propadanja, kod 
hodanja po blatu. U torn slucaju ghbokb 
dopusta uporedenje s gr. yhbqKO »dubem«, lat. 
gluba »skidam kozu«, stvnjem. klubon, njem. 
klauben, Kluft. 

Lit.: ARj 2, 196. 370. 510. 562. 840. 841. 
842. 844. 885. 3, 196. 197. 206. 7, 330. Mi- 
klosic 47. 66. 420. 422. SEW 1, 250. 307. 310. 



Holub-Kopecny 124. Bruckner 143. KZ 42 
345. 46, 235. ASPh 11, 128. Vasmer 275. i si 
277. i si. WP 1, 621. 867. Mazuranic, 287* 
323. CD 14, 350. Mladenov 155. Vukovic' 
SDZb 10, 405. Elezovic 1, 133. 2, 382. Posch 
WuS 16, 26. Machek, Sldvia 16, 199 209 
Hujer, LF44, 25-30. Jokl, IP 50, 38. Jagicl 
ASPh 1, 157. 6, 135. Tomanovic, JF 17, 207. 
Moskovljevic, NJ 1, 19. Strekelj, DAW 50, 
11. Matzenauer, LF I, 180. Tiktin 546. 1659. 
Pletersnik 1, 428. 2, 679. 

duciti se, -zm impf. (Vuk, Lika, Srijem) 
»(pejorativno?) sinonim: muciti se«. Sa c mjesto 
/ i deminutivom na -kati (v.): duckati, -am 
impf, »raditi tezak posao«. S prefiksom na-: 
naduckati se = naduckat se (Kosmet) »(ekspre- 
sivno) najesti se, nagutati se«. Ovo posljednje 
znacenje upucuje i na imenicu due m (Kosmet) 
»1° ono sto je natopljeno vodom, sto se napilo 
vode do grla, 2° (o covjeku) pijan kao zemlja«. 
Glede izmjene c-c u rijecima onomatopejskog 
podrijetla upor. piiiiti pored napucitl (v.). 
Zabiljeziti treba i onomatopeju iz djecjeg 
govora: due, kojom se oponasa udarac (Kos- 
met), odatle pf. diicnut se »malo se udariti«. 
Nijesmo obavijesteni o Vukovim due i para- 
duc u pripovijeci. Glede para- upor. taralaza, 
(v.); duciti je moglo nastati i napustanjem 
reduplikacije iz duduciti (v.). 

Lit: ARj 2, 852. Elezovic 1, 162. 433. 

ducan, gen. -ana m (Vuk, 17. v.) = ducan 
(Kosmet) »sinonimi: butiga (v.), stacun (v.), 
stacun (v.) na zapadu«, danas opcenito u 
knjizevnom i saobracajnom govoru. Odatle: 
pridjev na -ski ducdnski, deminutivi na -be, 
-ce, -ic, -cic: ducanac, gen. -nca, ducance, 
gen. -eta n (Kosmet), ducanic (Vuk), du- 
cancic. Radna imenica na -Uja, -dzija: du- 
cancija (jedanput) = ducacija (stamparska gres- 
ka ?), ducandzija m (Vuk). Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (ar. diikkdn > perz. diik'- 
k'dn > tur. dukyari) iz oblasti trgovine: rum. 
dughiana f, bug. dukjan pored djukjdn i djugen, 
djukjandzya, arb. dyqan, cine, duchlane f, ngr. 
vTovxdvt.. Postoje jos vazne fonetske i seman- 
ticke varijacije koje kazu da je arbanizam pu- 
tovao i sa zapada na Balkan. Na tal. dogana, 
fr. douane sa g mjesto ar. kk nadovezuje se 
doganja f = dogdnja (Kosmet) = duganja 
(17. i 18. v., femininum kao rum. duchlana = 
cine, duchiane} = duganja (Kosmet) »sinonim: 
butiga«. Odatle dugandzija, potvrdeno kao pre- 
zime sa -ic Dugandzic (Kosmet). Odatle arb. 
dugaje f pored dyqan. Sa g takoder madz. 
dogdny »mesarnica«. Resetar je zabiljezio u Kre- 



ducan 



452 



dug 



sevu duganja f u znacenju »kovacnica« i duga- 
njar »kovac«. Upor. jos u Dubrovniku divano, (v.). 

Lit: ARj 2, 560. 852. Resetar, Stok. 233. 
Elezovic 1, 142. 157. 2, 508. Mladenov 154. 
Miklosil 52. SEW I, 257. Korech, ASPh 9, 
498. GM 11. Lokotsh 542. Baric, Are. 68. 

dud, gen. duda, pi. dudovi m (Vuk, Bosna) 
»sinonim: murva (v.), na zapadu«, takoder 
toponim. Odatle: pridjev na -ov dudov, po- 
imenicen na -ina dudovina f, radna ime- 
nica na -ar duddr, gen. -dra »covjek koji 
goji dudove«, na -ara, duddra f (Vuk) = 
na -injak dudinjak (18. v., Slavonija) 
»mjesto gdje su zasadeni dudovk. Balkanski 
turcizam arapskog podrijetla (ar. tut > tur. 
dut, sa -t > -rfkao u komad < ngr. xouaxi, v.) 
iz oblasti kulturnih biljki: rum. dud pored 
duda, bug. dud, arb. dude, madz. dud. 

Lit.: ARj 2, 852. Mladenov 154. GM 76. Lo- 

kotsch 2118. Gombocz-Melich 1425. Mikldsie 52. 

3. Schroder 533. Pedersson, N°46, 139. 

duda f, obicnije pi. afia« = dude, gen. 
pi. dada »1° djecija sviraljka, 2° sinonim: 
gadlje (Slavonija, upor. madz. rfwda »gadlje«)«. 
Akcenat je hipokoristicki jer se osjecalo kao 
skracenica od duduk. Odatle: deminutiv na 
-ige dudice f (Jacke), denominal na -ati dudati, 
-am impf. (Jacke). Rijec pripada takoder dje- 
tinjskom govoru u drugom znacenju: duda f 
(Zagreb) »sisaljka«, odatle denominal na -itt 
dudliti »sisati« (Lika) = dudliti, -im (Vuk) 
»sisati (za odojke)« = duKti, -em (Istra). U 
znacenju »svirala« rijec je baltoslavenska, 
sveslavenska i praslavenska onomatopeja : istoc- 
no-lit. daudyte, deminutiv od nepotvrdenog 
douda, duda »svirala«, lot. duda »F16te«, dudi- 
ndt »tiho govoriti, sap tatk. Vokal u je nastao iz ie. 
dvoglasa ou > lit. au. S torn prastarom onoma- 
topejom unakrstio se, pored djecije rijeci, 
jos i balkanski turcizam: duduk m (Srbija) 
»svirala bez piska« = diiduk (Kosmet) »(pe- 
jorativna metafora) lijencina«, bug. duduk < 
tur. diidiik. Odatle: denominal na -ati dudii- 
kati, na -iti dudueit, -im (Kosmet, objekt 
dete, derlste') (uz-) »(pejorativno) nositi, uprtiti 
pa nositk, izduducit se pf. »namjestiti se da 
stoji kao duduk za pojasom«, naduducit se 
»uzdici se«, ududucit »uzeti i drzati sto kao 
duduk«. Odatle krscansko prezime Dudukovic. 
I u turskom diidiik pejorativna rijec (tur. 
diidugum »budala, besposlicar«). Zbog toga 
moze ici ovamo i duciti (v.). 

Lit: ARj 2, 854. 883. 907. Elezovic I, 154. 
158. 223. 382. 384. 433. Gombocz-Melich 1425. 
Miklosic 52. SEW 1, 233. Holub-Kopecny 109. 



Bruckner 103. .ICZ42, 342. 48,190-191. Sldvia 
3,211. Vasmer 378. Mladenov 154. Endzelin, IF 
33,116. Buga, RFV61, 233. i si. (cf. RSI 6,210). 
Kovsch,ASPh 9,498. Matzenauer, LF7,166.167. 

dug', duga, odredeno dugi, duga (Vuk), 
ie., baltoslavenski, sveslavenskk praslavenski 
pridjev »longus« = dug, duga (Zumberak, 
dugo je prilog). Homonlmija sa dug m (v.) 
»debitum« uklanja se stokavskom akcenatskom 
varijacijom kao u muka i muka (v.), ili (kao 
ZK i u drugim narjecjima) dvostrukom demi- 
nucijom s pomocu -bko = duzaeak, -dcka = 
dugacak, -gacka (sa naknadnom izmjenom z 
sa g, ZK) = dugacak pored dugacak (Vuk, 
Dubrovnik) = dugacki (Kosmet) (po-), du- 
gacka (Kosmet) »tabu za zmiju« (upor. tur. 
uzun hajvan »duga zivotinja«), na -ik + -bko 
duzicak (ugarski Hrvati). U funkciji pojaca- 
vanja dodaje se -dcit: dugdcit (~ » dan, Kos- 
met). Veoma cest toponomastik, sam u f. i n. 
sg. Duga, Dugo, a najcesce u vezi s toponomas- 
tickim imenicama groblje, ledina, polje, selo, 
njiva u sg. i pi.. Dugacka ledina, Dugacko 
Groblje (Kosmet). U komparativu i izvede- 
nicama osnova je bezg: dulji (v. daleK), apstrak- 
tum na -ina duljina f = na -to dulj /po dekli- 
naciji i, denominali na -iti duljlti, duljim 
(Vuk, 18. v.) (pro-'), na -ati diiljati, -am 
(Vuk). Suglasnik g dosao je po analogiji i 
u komparativ duglji (ZK) i u izvedenicu dugina 
(15. i 16. v.) = dugljina (18. v., prema kompa- 
rativu), sve mjesto fonetski ispravnih oblika : 
dljt, dilji, dujina (v. dalek);- pretvara se po 
zakonu u z: duzi u stokavskom, tako i u 
izvedenicama sa -to po deklinaciji i duz f 
(18. v.) »duljina«, takoder prilog i prijedlog 
s gen. duz pored uzduz »secundum« (upor. 
stcslav. podlbgb) = uzdug »idem«, na -ina du- 
zina »duljina«, poimenicenje na -ica duzjca f 
»duguljasto voce«; denominal na -iti duziti, 
duzim »duljiti«, odredeni pridjev na -bn (duzni 
»koji ide uzduz« Dostaje u ovim izvedenicama: 
na -ala dugaca f »vrst duguljaste smokve«; 
na -alija = -ajlija: augalija f »pokrivac plat- 
neni za spavanje«, dugajlija m = na -onja 
dugonja m (odatle prezime na -ic Dugonjic) = 
na -blenda dugblenda (pejorativno, Dubrov- 
nik); pridjevi: na -ast diigast (17. v., nije 
usao u danasnji jezik), deminutivni -uljast 
duguljast pored dugoljast, -Ijat (Vuk), upor. 
prilog na dugulj (Vuk) »u duljinu«, na -ovit 
dugdvit »koji dugo traje«. Apstrakta na -oca, 
-ost,-ota: dugost, dugoca, dugdtafne govore se 
vise premda dugbta ima paralelu u sanskr. dirgha- 
td »daljina« i dugost u het. dalugasti »duljina«. 



dug' 



453 



duga' 



Veoma brojne su pridjevske slozenice u ko- 
jima je dugo- u prvom dijelu. Nastale su sve 
od sintagmi kao duge brade itd.: dugobrad, 
dugdbrk, dugokos, -nog, -nos, -rog, -rep, -ruk, 
-vid, -vlas, -vrat, -ziv, -vjek pored -vjecan. 
Odatle na -ka: dugokljunka f. Nejasan je 
drugi dio slozenice u dugovas m = -ves = -ve- 
sac = -vist = dugoviska (sve u Dalmacija) 
»vinova loza bijela groMa« kao i u dugovez 
(Brae) »vinova loza crna grozda, duga cokota«. 
Vokal u je nastao iz sonantnog /: upor. stcslav. 
dlbgb, bug. ddl(a)g, slov. dolg, ces. dlouhy, 
slvc. dlhy, polj. dlugi, rus. ddlgij pored 
dolog, dolga; I se pojavljuje u prilogu stcslav. 
podblgb > pdlag, prilog i prijedlog s gen., 
upor. fr. selon < lat. secundum + longus; 
odlag i izlag »osim«, odatle lagom (ZK) »osim«. 
Skracivanja suglasnicke grupe dl > / je kao 
u vdlje (v.). Nastalo je odatle sto se umijesao 
kol (= kod) od okolo »circum« (v. kolo'). Una- 
krstavanjem s poll (v. dalek) nastade pdlik 
(ZK). Od ie. paralela su jasne narocito sanskr. 
dirghas, avesta dardja i het. daluga kao i u 
baltickim jezicima lit. ilgas, lot. ilgs gdje upada 
u oci gubitak pocetnog g. Taj je razumljiv 
zbog toga sto je d preformami u tim jezicima 
(Schrijnen). Ie. je korijen *rfe/- u svim ovim 
paralelama bio rasiren formantom gh: delegh 
> *dl-gho-s, koji se gubi u komparativu i 
izvedenicama i u ' njih analogicki prodire u 
pojedinim slavinama. Dalje su veze dalek 
(v.), dilji (v.). 

Lit.: ARj 2, 833. 854. 862. 908. 911. Miklo- 
sic 40. SEW 1, 251. Holub-Kopecny 102. 
Bruckner 90. Vasmer 259. WP \, 813. Traut- 
mann 55. Elezovic 1, 157. 2, 92. 508. Mladenov 
155. Petersson, IF 24, 38. Meillet, RES 6, 
172. Vaillant, RES 9, 5. Matzenauer, LF 7, 
44-45. 167. Friedrich, ZDMG 76, 153. i si. 
(IJb 10, 80-81). Schrijnen, KZ 42, 111. 
Pedersen, KZ 33, 345. Bugge, BB 18, 167. 
Meyer, Alb. 4, 81. Jokl, Stud. 96. Sutterlin, 
IF 25, 61. Boisacq 194. 1107. 

dug m (Vuk, 14. v.) »debitum«; duga f 
(dva puta, 17. v.) nije- potvrden u narjecjima. 
Odatle: pridjev na -bn (ne)duzan, -zna (16. 
v., i u drugim slavinama), poimenicen na -ik 
duznik, gen. -ika i u apstraktumu na -ost 
duznost f. Denominai na -iti duziti, duzim 
(iz-, o-, ob-, od-, preza-, za-}, -duzivati samo 
s prefiksima iz-, o-, za-: izduzivati (se), 
-duzujem, pored zaduzovat, -iijem (Kosmet); 
na -ovati dugovati, dugujem. Odatle postverbal : 
oduga f (Lika, Dobroselo), obduga (kupiti 
sto na A u). Vokal u je nastao iz /: upor. 
stcslav. dlbgi, slov. dolg, bug. dalg(d) f, ces. 



dluh, slvc. dlh, polj. dlug, rus. dig, gen. 
dolga. Kao kulturni izraz Madzari po.sudise 
dolog »negotium, stvar«, s glagolima dolgos, 
dolgodik. Rijec je sveslavenska i praslavenska 
bez paralela u baltickim jezicima. Usla je 
i u crkveni jezik (u ocenas). Semanticki i 
fonetski se poklapa posvema s got. dulgs, 
ali nije posudena odatle, kako neki tvrde 
(Hirt). Od ie. jezika paralelu pruza keltski 
glagol dligim »zasluzujem«, dligid »duznost, pra- 
vo«. Izvodenje od pridjeva dug (Bruckner), 
kao »dug = posudivanje na dugi rok«, nije 
uvjerljivo. Homonlmija s pridjevom uklonjena 
je akcentom. Kao ie. korijen pretpostavlja se 
*dhlgh. 

Lit.: ARj 2, 859. 908. 912. 4, 165. 7, 830. 
Elezovic 1, 189. Mladenov 155. Miklosic 40. 
SEW 1, 244. Holub-Kopecny 102. Bruckner 
90. ASPh 42, 140. Vasmer 359. WP 1, 868. 
Frautmann 55. Gombocz-Melich 1383. Merin- 
ger, IP 18, 230. si. Matzenauer, LF 7, 45. 
Janko, Sldvia 9, 348. i si. Stender-Petersen § 
168. Unbegaun, RES 12, 31. Hirt, PBB 23, 
332. 

duga f (Vuk) »arcus pluvius«. Homonl- 
mija s diiga f (v.) »dolii lamina«, pridjeva 
z. r. duga i genitiva duga od dug (v.) »debitum« 
uklonjena je akcenatskom varijacijom. Rijec 
ne cini leksikologijsku porodicu u izvedeni- 
cama. Izolirana je, ali je sveslavenska i pra- 
slavenska; u je nastao iz G: bug. daga, slov. 
ddga, polj. djga pored daga (dubleta). Spe- 
cijalizacija znacenja na »arcus pluvius« je go- 
tovo u svim slavinama. Opcenito znacenje »luk, 
zavoj, svinuto drvo« je u rus. duga, ali strus. 
je takoder »Regenbogen«. U narjecjima je za- 
mijenjena perifrazom: bozi pasdc (ZK, Kra- 
sic). Istog je postanja i duga f »dolii lamina«. 
Odatle deminutiv na -ica duzjca f. Prvobitno 
nespecijalizirano znacenje »savinut predmet od 
drva« ovdje je ocuvano: Ali je moguce da je 
u torn semantemu doslo do unakrstenja ro- 
manizma doga sa slavenskom rijeci. Rijec je 
sveslavenska i praslavenska takoder buduci 
da je u lotiskim rijecima dahga »kut, kolo- 
tecina«, dandzis »gobelja« ocuvano prvobitno 
znacenje »svinut predmet«. Znacajno je da lit. 
dangus i stprus. dangus znace »nebo«, sto 
narocito Budmani naglasava. Prema tome 
vec u baltoslavenskoj zajednici rijec je imala 
mitolosko znacenje. Upor. rus. *rajduga > 
roduga u znacenju »duga«. Znacajno je du 
pocetni suglasnik d varira s h i p u hrv.-kajk: 
huga f (Belostsnec) = puga (Jambresic) 
»iris«. Te varijacije upucuju mozda na ta- 
bu. Sveslavenska osnova dpg- prijevoj je 



diiga 1 



454 



diihnja 



od deg-. Taj prijevojni stepen ocuvan je u 
sjov. dega f »remen za jaram i nosenje« i u 
1 it. denglu, dengti »pokrivati«. Ie. korijen je 
dengh-. 

Lit.: ARj 2, 861. 3, 728. MiklosicAS. SEW 1, 
217. Holub-Kopecny 109. Bruckner 88. 104. 
KZ 42, 342-343. Vasmer 378. Mladenov 158. 
WP'l, 791. 854. Trautmann 45. Endzelin, 
Don. nat. Schrijnen 397. si. (cf. Ijfb 15, 103). 
Buga, RPV61, 232. i si. (RSI 6, 270). Pletersnik 
1, 127. 

duga 2 f (17. v., Vuk, opca hrv.-srp., Rab, 
Racisce; homonlmija sa duga f uklonjena 
razlikom akcenta) »dolu lamina, njem. Daube 
(s kojom je mozda istog romanskog podrijetla)«. 
Deminutiv na -ica duzjca f (ZK). Nalazi se 
jos u slov. doga, bug. daga, ces. duha, polj. 
daga, ukr. dogy i pi. Slovenski, bugarski i 
poljski pretpostavljaju velami nazal c koji 
Berneker tumaci unakrstenjem rom. *doga sa 
dcga »luk (upor. duga)«. Na unakrstenje 
upucuje i bug. akcenat daga. I hrv.-srp. u 
moze da potjece od G. Madz. posudenica 
donga »duga, Daube« pretpostavlja takoder ve- 
larni nazal. Pored toga postoji u madz. i 
duga (Szekelyfold) »kis gat, aroktoltes, a patak- 
vizenek egy ponton valo elzaraza es elvezetese«, 
koje odgovara znacenjem prov. doga »fossato«, 
fr. douve »Flussufer, Damm«; o u ukr. dogy 
moze' da pptjece iz rum. doagd. U istro-rom. 
pojavljuje se sa u duga mjesto sa dvoglasom 
ou. Moze biti posudenica iz hrvatskoga. U 
slovenskom pored -c doga govori se u Notranj- 
skom duoga prema furi, doghe. Upor. jos arb. 
dhoge; doga je potvrdeno u kasnom latinitetu 
u znacenju »recipiente, botte« prema seman- 
ticnom zakonu sinegdohe. Nalazi se u svim 
romanskim jezicima, odatle i njem. Daube pre- 
ko stfr. dove, fr. douve. Postanje panro- 
manske rijeci nije jasno. Prema Battistiju 
grckoga je podrijetla: 80x65 »gredica« una- 
krsteno sa doga < gr. 6oxr| »posuda« (od 
biypyjn »primam«). U slavine je usla zacijelo 
u isto doba kad i buttis, buttia > bacva. 

Lit.: ARj 2, 861. Kusar, Rad 118, 22. 
Pletersnik 1, 146. 147. 166. Storm, CSJK 6, 
57. Miklosie 48. SEW 1, 233. Holub-Kopecny 
109. Bruckner 104-5. Vasmer 1, 378. Mladenov 
158. Gombocz-Melich 1389. 1433. REW 2714. 
DEI 1372. GM 87. 

dugme, gen -eta n (Vuk) = dugme, gen. 
-eta (Kosmet) »sinonimi: puce (v.), gumb 
(v.), na zapadu«. Odatle indeklinabilan pridjev 
na -li dugmall, epitet uz malvut (narodna 
pjesma), deminutivi na -(eri)ce i udvojeno 



-see < -cbee dtigmece n (18. v.) = dugmence 
(Vuk) = dugmesce (Vuk). Balkanski turcizam 
(tur. dogme, stariji oblik za diiyme, upor. beg 
za danasnje tur. bey, dzag, liig-me) iz oblasti 
nosnje: bug. dugme = djugme. 

Lit.: ARj 2, 864. Elezovic 2, 509. Mladenov 
154. Matzenauer, LP 7, 166. SEW 1, 233. 

dugnja f (Pavlinovic, Kolombatovic), aug- 
mentativ na -aia dilgnjaca (Kolombatovic), 
deminutiv na -ica dugnjica (Makarska, Zore), 
sa gnj > nj (kao janje za jagnje) dunjaca (Ga- 
zarovic) »morska riba coris julis, knez, tal. 
,donzella«. Od lat. donax, -acis < gr. 66va^, 
-axoc, »riba solea (Georges)«, zacijelo od gr. 
akuzativa 66vaxa, upor. na Sardiniji donniga, 
u tal. *donicella > donzela, koje se sastalo 
sa deminutivom donzella < prov. donsela < 
kslat. dom(i)nicella. Odatle i hrv. naziv 
knez (= dominus} kao prevedenica (caique). 
Grupa gnj nastala je metatezom iz ng < nk 
(grcka sonorizacija kao u Mengo, v.). 

Lit.: ARj2, 864. 890. Rohlfs 561. DEI 1382. 

duhan, gen. -ana m (17. v., takoder slov.) = 
duvan = duan = duan (Kosmet, kao objekt 
uz piti) »sinonimi: tutum (v.) i tabak (v.)«. 
Odatle: pridjev na -ski duhanski, radna ime- 
nica na -dzija duhdndzija [ duvan- m = 
duandzjja (Kosmet), na -iste duhamste (Vuk), 
slozenica duhancesa I -dnkesa j duvankesa f po- 
red duhanera i, s mletackim sufiksom -era < 
lat. -aria', denominal na -iti duhdniti, duhdnim 
(Vuk), naduvdniti »dati kome duvan«. Balkan- 
ski turcizam arapskog podrijetla (ar. duhan 
»dim«) iz oblasti pusenja: arb. duhan, madz. 
dohdny. Arapski izraz duhan sdriba prevodi 
se sa piti. Odatle nimam ni kapi duvana (ZK). 
Isto tako i arapsko znacenje »dim«: daj mi 
da trgnem (poteglini) jedan dim, ngr. xcwrvfijco, 
Tpa|3co xctjtvov »piisiti«, kao i 6 xajtvoc, »fumee, 
tabac«. 

Lit.: ARj 2, 875. 907. 7, 311. Elezovic 1, 
156. 2, 508. Miklosie 52. SEW 1, 234. GM 
76. Lokotsch 539. Korech, ASPh 9, 498. 

diihnja f = dunja »perina, blazina, Feder- 
bett« nalazi se u ces. i polj. duchna, odatle 
ces. duchenka f. Tu izvedenicu posudise Ni- 
jemci: ducket = duchent, tuchet. Od Nijemaca 
dode opet u nase gradove u Hrvatskoj kao 
tunica »blazina za pokrivanje kreveta zimi«. 
Postanje nije utvrdeno. Prema Miklosicu je 
posudenica iz nvnjem. daune, dune. Prema 
Bernekeru je prvobitni apstraktum od duti 



diihnja 



455 



diim 



(v.) »sto se nadune > Federbett«. Upor. 
stcslav. i rus. dohtor »Kopfkissen« za duh-. 

Lit.: ARj 2, 877. 889. Miklosie 52. SEW 1, 
235. Kretschmer, Wortgeographie 166. Vasmer 
365. 

duja f »jama u obali gdje raci zive, iskopaju 
je sami«. Ne zna se gdje se govori, mozda u 
Bosni. Ne zna se ni kakva se obala misli, 
rijecna ili potocna ili morska. Akcenat i va- 
rijante nisu zabiljezene. 

Lit.: ARj 2, 880. 

Diijam, gen. Dujma m (splitski antroponim, 
potvrdeno od 11. v.). Pridjev na -ov Dujmov, 
odatle prezime Dujmovic, poimenicen na 
-oca Dujmovaca (toponim, Split). Hipokoristici 
Duja = Duja = Duje, Dujko, Dujdk, gen. 
-aka, Dujas (glede -as upor. Bujos, Belas), 
Dujin, Dujica, augmentativ Dujcina. U 14. v. 
mozda Dumonja, Dumunja, ako nije od Do- 
minicus. U prvotisku glagoljskog brevijara 
(kalendaru) 1491. gen. Duima, oblik dahn.- 
rom. potvrden 1097. gen. Duimi, Duymo 

filio, Doymi prions', 1250., hrv. kanunyk sve- 
tago Duima', 1309. Dujam. Grupa jm nastala 
je metatezom iz mni > mi (upor. vindemia > 
vendima / ben-}. Ta metateza nalazi se i u 
hrv. sujma < sumnja, pojma < pomnja, pomija. 
Pored > u nalazi se i a (valjda preko dvo- 
glasa ua, upor. locus > kreko-rom. luk pored 
luok, luag) u imenu svetkovine sudamja (bez 
metateze), dar na sudamju, na splitskoj su- 
damji, u onom konfusiunu sudamje < lat. 

festa sancii Domnii. Od (sanctus) Domnius, split- 
ski mucenik i biskup, umro 304. 

Lit: ARj 2, 880. 10, 486. Novosti 30, br. 
128 (9. V. 1936). Stefanie, Rad 285, 73-4. 
85. Bartoli 2, 202. Jirecek, Romanen 1, 57-8. 

Diiklja, toponim i horonim (Crna Gora), 
od rimskog Doclea, etnik Docleates (gen. na 
natpisima Docl(e)atium / -cliatium). Puckom 
etimologijom dovedeno je s njima u vezu 
ime cara Dioklecijana. Zbog te veze u kroni- 
kama izmijenjen je toponim i horonim u 
Dioklitija, sa t' mjesto e prema grckom pisanju 
careva imena AioxAnridvoc; (n. = i). Ta 
pucka etimologija potjece jos iz rimskih 
vremena. Usla je i u nas folklor (narodna 
pjesma): car Duklijan (Vuk 2, 208) = Diik- 
Ijan (Vuk, crnogorska narodna pripovijetka), 
car vezan pod Vezirovim mostom u sindzire. 
Za oblik Duklja nema potvrda, nego za Dukla 
f »most na rijeci vise Niksica«. Taj je oblik 
mogao • •nastati od etnika Dukljanin koji ta- 



koder nije potvrden. Kod Vuka postoji jos 
Duke f pi. »zidine u kutu izmedu Zete-Mo- 
race gdje se one dvije vode sastaju«. Taj 
oblik moze biti arbanaskog podrijetla. Od 
Dukla pridjev (ktetik) je Duklin grad (Pjeva- 
nija crnogorska). 

Lit.: ARj 2, 882. Miklosie 420. Krahe, GN 

22-3. 

dulek m (Srbija) = dumiek (Vuk) »vrst 
dinje i bundeve« = divljek, gen. -eka (Kosmet) 
»vrsta ozimske dinje koja moze dugo da se 
cuva, cvrsta je i nije krupna«. Odatle: pridjev 
na -bn: dulecan (Srbija). Balkanski turcizam 
(tur. devlek, diivelek »kleine noch griine Melone 
oder andere Frucht« = dolek »lubenica i 
dinja koja nije dozrela kad se obere bostan«) 
iz oblasti vrtljarstva: rum. dovleac »bundeva«, 
odatle rum. deminutiv dovlecel, ngr. vtou|3^e- 
n. 

Lit: ARj 2, 883. 886. Elezovic 1, 134. 
Skok, Sldvia 15, 342., br. 182. Lokotsch 555. 

dulija f (17. v.) »cast sto se prikazuje sve- 
cima«. Od gr. SouXeux »servitium«, apstraktum 
od bovkoq, upor. slozenicu Hristodul < biz. 
XpioTooouAoc,. 

Lit: ARj 2, 883. Vasmer, GL 55. 

duli-Ieb m (Gornja Studena, Nis) »trava 
anemone hepatica, krstasti kopitnjak«. Izgleda 
kao imperativna slozenica dulihljeb od neza- 
biljezenog glagola dulit nepoznatog znacenja. 
Nema obavjestenja cemu sluzi. 

Lit: ARj 2, 883. 

dulvedu, negativno px3jacanje: ja govorim 
a on ni u dulvedu; ve < tur. ve »i«, ostalo 
nejasno. 

Lit: Skok, Sldvia 15, 342., br. 183. 

diim m (Dubrovnik, indeklinabile ako je 
u vezi s licnim imenom), hipokoristik dumo 
(16. v., dubrovacko primorje) = dun (u vezi 
dun biskup, Vrcevic, narodna pripovjetka, ne- 
pouzdano prema ARj), zacijelo leksicki ostatak 
dalmatoromanski od lat. dominus »naziv ka- 
tolickog svecenika, fratra« prema talijanizmu 
dom m (indeklinabile pred licnim imenom, 
upor. gospodinu dom Dujmu Balistrilicu, Ma- 
rulic; najstarija potvrda 1437.; upor. jos u 
nar. pjesmi Dorndfovan za Don luan d'Au- 
stria prema spanjolskom gdje ne znaci svece- 
nika, nego u feudalnom smislu »gospodin, gos- 



cl U m 



456 



Dumno 



podar«) = don (17. v., Rab, takoder indeklina- 
bile, Dalmacija, Bosna, za katolickog seku- 
larnog svecenika, kod Vetranica kao pridjev 
u znacenju »glavni« : donpatrona). Likovi dum = 
don su skracenice. Potpun dalm.-rom. oblik 
bit ce mozda dumam (Kavanjin u stihu Duman 
Ancic... na rajska nas primi vrata) prema 
latinizmu domin (15. i 16. v., pred licnim 
imenom svecenika: domin simun, Antun, Fran- 
cisko, Tomas). Analogno znacenje dobiva f u 
juznoj Dalmaciji: dumna f, gen. pi. dumana 
(16. v., Dubrovnik), pridjevi na -in dumnin, 
na -bsk diimanski, deminutiv na -ica dumnica, 
znaci takoder »ptica 1° vanellus, 2° parus 
palustris«. Stulic ima i denominal razdumniti, 
-im pf. prema impf, razdumnivati »uciniti da 
tko ne bude dumna«, apstraktum na -bstvo 
dumanjstvo \ -manstvo (17. v.) = (sa mn <vn 
tip vnogo) duvna (18. v., Vuk, kod Kanizlica 
ne treba da bude raguzeizam, jer duvna go- 
vore i Bunjevci, Backa, i senjsko zalede), 
pridjev duvnamki = dumla (Prcanj) »opatica, 
koludrica«. Znacajno je da Kvarner kao i 
sjeverna Dalmacija, ne govore latinski naziv 
nego grcki koludar i koludrica (v.). Srednja 
Dalmacija govorila je takoder domina > duvna 
kako se vidi iz potvrde 1298. (Split): domina 
Stana abbatissa monesterii sti Benedicti, domina 
Slaua Carazi (CD 2, 295). Lik dumna > duvna 
je takoder leksicki ostatak dalmatoromanski; 
dum i duvna dokazuju da potjecu iz vlat. 
domnus, domna. Glede mn > m upor. Stam- 
nu < Stagnum, i da i nije ispao preko b < i. 
Ovamo idu jos i denominali na -i£eiv > 
-idiare > -ijati,-izatl: dumijdt se (Cres) »don- 
neggiare, dameggiare« = dunijati se impf. 
(Vrana, Cres) »zabavljati se sa djevojkom« = 
dunizati, -am impf. (Marin Drzic) »ljubiti 
zensko«. Ta izvedenica ide u petrarkizam 
(gradski feudalizam). Ne ce biti leksicki relikt 
dalmatoromanski, nego talijanizam kao i 
madona f »1° popova mati (Slovinac), 2° slika 
Bogorodice na novcu, Bogorodica, 3° biljka 
stipa pennata, 4° zensko ime, 5° deminutiv 
madunica (Vuk, Dubrovnik), ime kozi«. De- 
nominai maddnati se, -dm impf. (Lika, co- 
banski termin) (iz-} »igrati se novcicima od 
kojih se jedna strana zove Marko, a druga 
Madonai. Francuzizam je madama f (Primorje, 
istarska narodna pjesma) < fr. madame preko 
tal. madama. Obje iz sintagme mea domina, u 
kojoj posvojni pridjev ima afektivno znacenje. 

Lit.: ARj 2, 615. 623. 632. 884. 886. 907. 
989. 4, 227. 6, 357. Hirtz, Aves 100. Budmani, 
Rad 65, 161. Kusar, Rad 118, 21. Medie, 
ZbNZ 27, 80-82. REW* 2733. DEI 1381. 



dumaca f (Vuk, 18. v.) »1° zemlja jaru- 
gasta, vodom izrovana, 2° toponim i hidro- 
nim (Srbija)«, -aca izgleda kao nas sufiks. 
Ako je tako, onda se osnova moze uporedivati 
s duman, gen. -ana m (Lika) »1° vrlo duboka 
draga, 2° izvor«. Odatle mozda toponim Du- 
manac, gen. anca (selo, Bosna). Za sufiks -an 
u duman nema drugih paralela. Elezovic 
donosi iz Kosmeta turcizam duman m »gust 
dim« < tur. duman »dim, magla, para«. To 
se znacenje nikako ne slaze sa znacenjem licke 
rijeci. Danicic misli da u potjece od sonant- 
nog /> pomisljajuci valjda na dubok. To mislje- 
nje drzi Budmani nesigurnim. Ako je iden- 
ticno s lit. gelme »dubina«, moze se raditi o 
praslavenskom, ilirskom (?) leksickom reliktu. 
[Usp. pod dubok rijeci tolmun, Toimin]. 

Lit.: ARj 2, 884. Elezovic 1, 159. Skok, 
GIZM 29, 142. 

dumati, dumam impf, (narodna pjesma iz 
moravske Srbije, blizu bugarskog jezika) = 
dumat se (Kosmet) »1° govoriti, razgovarati 
se, 2° zamisljati se (Dalmacija, Podgora /?/, 
Pavlinovic), 3° domisljat se (Kosmet), 4° 
(Obradovic, mozda iz ruskog)«. Od istog je 
korijena na -injati (upor. glavinjati): duminjdti, 
-dm (Dubrovnik). Budmani uporeduje jos 
dumrijati, -am impf, »dusiti u sebi tesku bol« 
(Pavlinovic). Posljednje nije dovoljno potvr- 
deno u narodnom govoru. Imenica duma 
potvrdena je kod juznih Slavena samo u bug. 
duma »rijec«; duma i dumati nalaze se kod 
svih sjevernih Slavena osim kod Ceha i lu- 
zickih Srba. Stara je posudenica iz german- 
skoga: got. doms »sud«, donijdn, nvnjem. 
sufiks -turn u Herzog-tum, Reichtum. 

Lit.: ARj 2, 885. 886. Elezovic 1, 159. 
Mladenov 154. Miklosic 52. SEW 1, 237. 
Holub-Kopecny 110. Bruckner 103. Kiparsky 

171. Endzelin, IF 33, 116. Suman, US 21, 
520-524 (RSI 2, 254). Mladenov, RFV 62, 
260-267. (RSI 3, 339). Buck, AJPh 36, 1 -18. 

125-154. (Ub 4, 74). Boisacq 361. Hirt, 
PBB 23, 338. 

Dumno n »kraj (hororum) u Hercegovim 
blizu Hlijevna ( .)«;m je nastao iz sonantnog/: 
seh Kolo (odatle etnik Koljane) na Dhmni, 
na Dhmno (14. v.). Danas se govori sa mn > vn 
(tip vnogo): Duvno. Neutrum se objasnjava 
prema opcoj rijeci polje (duvanjsko). Ktetikum 
je diivanjsk'i pored diivanski i duvnanski, 
etnik na -jak Duvnjak (narodna pjesma, Jukic) 
»l p covjek iz Duvna, 2° krupan covjek (Dalma- 
cija, Pavlinovic)«. Toponim je ilirskog podrijetla. 



Dumno 



457 



dundar 



U rimsko doba glasio je Delminium. Tako je 
potvrden i na natpisima. Obrazovan je istim 
sufiksom kao Ulcinium > Lbcinj, Ocinj, danas 
Ulcinj (v.), s torn razlikom sto naglasak nije 
na -inium nego na osnovi i sto ne reflektira 
vlat. suglasnicku grupu ni > nj kao Ocinj 
itd., nego sa n, sto znaci da se naglasak poma- 
kao na osnovu, a to je moglo biti samo u lat. 
lokatlvu Delmim. Ista je pojava i Risan < 
Risini i u vlat. Mercuri die > tal. mercoledi, 
fr. mercredi. Sa lingvistickog gledista ide prema 
tome Duvno u red predslavenskih imena rim- 
skog podrijetla u kojima se jos ocuvala la- 
tinska sintaksa, kao Omisalj < Ad Musculum 
(Krk), Oprtalj < Ad portulae (Istra), Optuj 
pored Ptuj < Ad Poetovia. Iz tih se primjera 
vidi da su Hrvati ovdje zatekli pucanstvo 
koje je govorilo latinski. Da je na torn polju 
nastala starohrvatska zupa, to dokazuje naziv 
glavnog mjesta Zupanjac, poimenicen stari prid- 
jev zupanj »zupanov« s pomocu -be > -ac. To- 
ponim je vazan i za pitanje postanka Arbanasa. 
Delminium se naime veze s arb. delme »ovca«. 
Takoder se tumaci etnik Delmatae kao izve- 
denica od Delminium (v.) pa se zbog toga 
i Delmatae smatraju ilirskim plemenom srod- 
nim s Arbanasima. Docetak -inium bit ce 
latinizacija ilirskog pridjeva srodnog s nasim 
-bn > -an. V. Dalmacija. 

Lit.: ARj 2, 886. 907. Skok, GIZM 29, 
128. 142-3. Krahe, GN 21. 

Duiiaj m (Vukj dubrovacki i dalmatinski 
pisci; maskulinum kao Lorn, Lsker, Vrbas) = 
Podunaj (3 stare narodne pjesme), deminutiv 
na -be > -de Dunajac (ugarski Hrvati) = 
Podunajac (prezime), etnik Pregdunajac (Vi- 
tezovic) »onaj koji zivi preko Dunaja«, pridjev 
dunajski (16. v.) (po-), pregdunajski (Vite- 
zovic), na -ka Dunajka (Palmotic, zensko 
ime), koL na -je Podunaje n (14. v.), upor. 
slov. Dunaj »1° rijeka, 2° Bec« = Dunav, 
gen. -ava m (Vuk, danas opcenito, bug.), 
deminutiv na -be > -ac Dundvac, gen. -vea 
»rukav Dunava«, dunavka (Vuk) »1° dunavska 
vodenica, 2° zensko celjade«, Podunavka 
(Vuk), kol. na -je Dundvlje = Podunavlje f 
»1° kraj, 2° toponim«, Podunavlje n (Vuk) = 
Podunavje (14. i 15. v.), etnik odatle Podu- 
navac, gen. -avca m = Podunavljanin, Po- 
dunavci (toponim, selo Rudnik), Prekoduna- 
vaclPrik- (Stulic). Pridjev dunavski (17. v., 
Vuk). Takoder stcslav. Ouna 6 = Dunava f 
(kao Sava, Drava; potvrdeno samo jedanput 
kod Kavanjina; bug. Dunava) = Dunava n 
(18. v., Vuk, narodna pjesma, neutrum je 



nejasan). Bug. dtinavac »sjeverni vjetar, gor- 
njak«. Oblik sa -j nalazi se jos u stcslav., slov., 
ces., polj. i rus.;_/ predstavlja zamjenu za 
vlat. grupu vi (kao u Ptuj < Poetovia) od 
lat. Danuvius pored Danubius. Oblik sa v je 
balkanski. Poklapa se rum. Dunare i ngr. 
AoiJvaPic,, Aowamc, < ilirotracka zamjena za 
lat. Danuvius koje je keltskim kretanjem prema 
uscu Dunava zamijenilo "Ixpoc, kako je 
glasio prijasnji naziv donjeg toka te rijeke. 
Rum. -are tacno reflektira -avis, upor. rum. 
are < habet. Madzarski se oblik Duna (1229.) 
osniva na Dunaj. Docetno -/ odbacise Madzari 
zbog toga sto su ga identificirali sa svojim 
sufiksom -i kojim se izrazava potjecanje. 
Upor. Budai »iz Budima, Budimlija« od Buda 
»Budim«. Na madzarskom se obliku osniva 
mozda i tur. > arb. Tuna. A i sami Turci 
odbacuju -i upor. Kirit > Kpiixn. Mflllenhoff 
i Hirt furnace Dunavb iz nepotvrdenog got. *Do- 
navi. .Dwwa/je dobio i znacenje opce rijeci »rijeka, 
Fluss, Strom«. Odatle polj. hidronim Dunajec. 

Lit.: ARj 2, 887. 10, 338. 11, 513 .'Miklosic 
52. Bruckner '103. Mladenov 157. Gombocz- 
Melich 1439. Mflllenhoff, DA 2, 362. si. 
Hirt, PBB 23, 332. Skok, Sldvia 7, 721-731. 
Kiparsky 196. Polivka, ASPh 29, 449. 

Dunat m (13. v., Zakon vinodoski), prvo- 
tisak glagoljskog brevijara 1491. gen. Dunata; 
licno ime Donatus (Krk, Zadar). Poimenicen 
pridjev na j Dunaca (toponim). 

Lit.: ARj 2, 887. Stefanie, Rad 285. 

dunda f (Srijem) »veoma debelo, cvrsto 
(a i tromo) zensko celjade« = dunda (Kosmet) 
»celjade vise nego obicno'puno i jedro«. Odatle 
pridjev na -ast diindast (Srijem) »trom« i na 
-ara, -ava dundara (Vuk), dundava. Upor. 
jos dundul (konj, narodna pjesma) nejasnog 
znacenja. U Dubrovniku je dundurilo sinonim 
za dugonja. Postoji takoder u bug. dunda i 
pridjev na -est dundesj. Postanje je zacijelo 
onomatopejsko koje moze stajati u vezi, prema 
misljenju Mladenova, s naduven. Samo se 
mora uzeti da je osnova du- onomatopeizirana. 
Druge je prirode onomatopejski glagol dun- 
dordt, -am impf. (Kosmet) pored dundorit, 
-im »sinonim za gundati, govoriti nerazumljivo, 
govoriti napola nesto sto se drugima ne svidja«. 
Ovdje onomatopeja oponasa glasove. 

Lit.: ARj 2, 888. Elezovic 1, 160. Mladenov 
154. 

dundar m (Vuk, 17. v.) »1° sinonim: stijeg 
(v.), zastava (v.), 2° ceta, gomila ljudi«; dunar 
u recenici iz g. 1552. ca je goder Turak bib 



diindar 



458 



dupal 



poslo u segerdom (v.)) malo ill se zawatilo ka 
dunam (Surmin) mora se ispraviti u dundar. 
Odatle na -nik: dundarnik (Mikalja). Turcizam 
perzijskog podrijetla od slozenice dumdar »koji 
drzi rep«, upor. miihurdar, tefterdar. Nije po- 
tvrden u drugim balkanskim jezicima. Prvi 
dio dum je ie. rijec, avesta duma »rep«. Tur- 
ska je zastava imala konjske repove (rugove). 

Lit.: ARj 2, 3. Maiuranii 1297. WP 1, 
816. 

dimtter(in) m (Vuk, 18. v.) = dunder, gen. 
-era pored dunderin (Kosmet) »sinonimi: drvo- 
djelja, zidar, cimerman (ZK), tisljar (v.), na 
zapadu«. Odatle: pridjevi na -au i -ski dunde- 
rinov pored dunderov (Kosmet), dunderski 
(Vuk), apstraktum dunderluk »zanat dunder- 
ski*. Antroponim. Denominai na -isati: dun- 
derisati »baviti se tim poslom«. Balkanski turci- 
zam perzijskog podrijetla (perz. slozenica 
diilger < duruk + k'dr > tur. diilger pored 
diirger, upravo »radnik sitnim drvetom«;glede 
kdr »cinitelj« v. zulumcar i izmecar) iz oblasti 
zanata: rum. dulgher, bug. dulger(in) pored 
diilgerin, dulgerski jezik »argot u Rodopima«, 
arb. dylger. Karakteristika je naseg turcizma 
disimilacija l-r > n-r. 

Lit: ARj 2, 888. Elezovic 1, 160. JF 14, 
201. GM 78. Jirecek, ASPh 8, 100, 

dimiim m (Bosna) = dulum (Srbija) = 
duljum (Kosmet) »mjera za povrsinu polja, 
njiva, manja od 1 jutra, 1/10 hektara«. Balkan- 
ski turcizam (donum »tour«, izvedenica s po- 
mocu sufiksa -urn od donmek »tourner, chan- 
ger de religion«, v. isti sufiks u kaldrma, 
dolaina) iz oblasti mjera (tip kantar): bug. 
duljum. Ista se turska osnova sa sufiksom -me 
(v. basma) nalazi u diinne, gen.- eta m (Kos- 
met) »hebrejski poturcenjak« (tur. yehudi-den 
don-me »juifs de Salonique islamises par Rabbi 
Sabbetai«). 

Lit.: ARj 2, 883. Elezovic 2, 508. 509. 
Mladenov 158. Skok, Sldvia 15, 342., br. 185. 
Deny § 854, 855. 

dunjaluk m (Bosna) »sinonim: svijet«. 
Balkanski turcizam arapskoga podrijetla (ar. > 
tur. duna) obrazovan s pomocu tur. sufiksa 
-lik > luk. Bez tog sufiksa je u arb. dynjd, 
dyrnjd (Skadar), dullnja (Gege) i dunja »Welt« 
i ngr. vtouvkxc,. Prvi element u slozenici 
dunjdmal (Kosmet) »blago ovoga svijeta«, v. 
mal. 

Lit.: ARj 2, 890. Elezovic 1, 160. GM 78. 



iliinjnli m. pi. (Dubrovnik, Zore), u igri 
rijeci napravljeno od lat. duo prema unjuli. 
Govori se poslije te rijeci (v.). Sa deminutivom 
vlat. -ittus > tal. -etto dueta (Dubrovnik) 
»dvojica kod igre karata«, duet m internacionalni 
talijanizam kao muzicki termin. Od slozenog 
brojnika lat. duodecim > sttal. dozzi < stfr. 
doze, fr. douze apstraktna izvedenica na -ina 
(= -ena, -ana) dozzina < fr. douzaine: dii- 
zina f (16. v., Dubrovnik) »dvanaestak, dva- 
naestero, teste«. Upor. arb. duzine. Iz francus- 
kog potjece i njem. Dutzend, odatle hrv.-kajk. 
tucet m (ZK) sa gubitkom n zbog disimilacije 
t-n >t-0. 

Lit.: ARj 2, 908. Resetar, Stok. 233. Zore, 
Tud. 'I. GM 78. DEI 1389. REW* 2799. 

dupal, f dupla (1419., Vinodol, Rab, 
Vrbnik, Vodice, Istra) = dupalj, duplja (18. v.), 
odredeno dupli (13. v., Vuk, Vojvodina, 
hrv.-srp. knjizevno, Dubrovnik, Cres), prid- 
jev »dvostruk«. Od lat. duplus (upor. gr. 
6ujtA6c, > diple, v.) mozda -preko dalmato- 
romanskoga ili preko furlanskoga. Prilozi: 
duplo (Bozava), unakrstenjem sa njem. doppelt 
(topelt u jednog slavonskog pisca 18. v.) > 
duplit (Belostenec) = dupljit (- bolje, ZK), 
odatle pridjev duplitni (18. v.); na -ic duplic 
»dupliciter«, odatle pridjev na -hn > -an dup- 
Ijisan (ZK). Upor. duplasan (18. v.) i slov. 
dusploh = duoplih < furl, dopli. PoimeniCen 
femininum dupla f (Vodice) »1 ° dupla strana, 
2° (18. v.) metalni novae kao dva dukata 
koji se zove i sa tosk. pi > pi dupija«. Poime- 
nicenja: na -ica duplica f»l° (Statut poljicki, 
Brae) novae, 2° dvostruko odijelo (16. v.), 
3° dvostruka dobit, 4° (1695.) dvostruka kazna, 
5° dvocjevka, 6° prezime (Dubrovnik)«. Na 
-onka duplonka f (Backa, Zagorje, ZK) »dvo- 
cjevka«. Apstraktum na -ina duplina f »dvo- 
licnost, lazivost«. Na -ovan duplovan (Vuk, 
Vojvodina). Na -as duplas, gen. -dsa m (Vuk, 
Hrvatska) »konj cvrst«. Na rom. deminutivni 
sufiks -inus > tal. -ino duplin, gen. -ina m 
(Dubrovnik) »1° bora na lapacima (burag), 
2° zlatni dukat«. Na -arius > fr. > tal. 
-iere: diiplir, gen. -Ira (Vuk, Srijem, 15. v., 
Marulic) = diiplir, gen. -Ira (Jacke, ZK, slov.) 
= dilblijer, gen. -era (Vuk, Crna Gora, Boka, 
Dubrovnik, sa pi > bl kao u dubio < duplo, 
18. v.) = duplijer, -era (Lika) = dupler (16. v., 
cakavski, Novljanski blagdanar 1506., hrv.- 
-kajk., slov.) = (sa umetnutim m pred labi- 
jalom) dumpier (narodna pjesma, cakavska) = 
dumblijer (Perast, Muo) = dunplir (Bozava) 
»(crkveni termin) cereus«, upor. slov. doplier 



dupal 



459 



duplja 



»grosse Kerze« iduplir (Milicevic, Mlava) »dvo- 
struka globa koja se ima platiti osteceniku i 
u drzavnu kasu« ; dilblijer je i ime biljke. Prema 
tosk. pi > pi dupijer (17. v.) < tal. doppiere 
(14. v.). Prema tome duplir, dilblijer sa ocuva- 
nim pi potjecu ili iz dalmatoromanskoga ili 
iz srlat. duplerius (g. 1288.). Sa pi > bl ide 
ovamo jos dubljenac, gen. -nca (Dubosnica, 
Krk) »vrst calme« = dubjenac (Vrbnik) 
»zensko pokrivalo od svile«. Denominai na 
-ati duplati, -am (Perast) (po- Lika, pre-) 
prema impf, -va- podupldvati = podupljivati, 
na -iti predupliii, -im (Kavanjin) »udvojiti«, 
duplati (Vodice) »zvoniti na sva zvona«. Preko 
njem. doppeln kao postolarski termin .hrv.-kajk. 
tomplati (po-) = potiimplati (ZK), slov. 
totem -piati »staviti nove donove«. 

Lit.: ARj 2, 84. 842. 886. 891. 892. 893. 

10, 338. 11, 504. Mazuranic, 287. Jagic, ASPh 
8, 317. Ribaric, SDZb 9, 145. ZbNZ 6, 36. 
Budmani, Rad 65, 161. Kusar, Rad 118, 14. 
Crania, ID 6. Sturm, CSJK 6, 72. 82. Soc, 
NJ n. s. 1, 255. Pletersnik 1, 185. REW" 
2800. 2802. Miklosic 52, 420. SEW 1, 238. 

duperat, -am pf. ili impf. (Rab, Bozava, 
Poljica, Crmnica) »upotfebiti« prema impf, 
na -va- doperavati (Mljet). Postverbal duper 
m (Crmnica) »sredstva, stanje«. Od mlet. 
doperar »adoperare«, lat. adoperare, od opus, 
open's. Izvan jadranske zone ne nalazi se. 

Lit.: Kusar, Rad 118, 18. Crania, ID 6, 
108. ZbNZ 9, 137. Macan, ZbNZ 29, 208. 
Miletic, SDZb 9, 259. 262. 265. REW* 190. 

dupin, gen. -ina m (16. v., Dalmacija, 
Vetranie, Racisce) = dupin (Bozava, Ugljan, 
Muo, Senj, cakavci, 16. v.) = dupina f (Istra, 
narodna pjesma, Dubasnica) »pliskavica«. Odatle 
sa lat. sufiksom -aria > -ara dupindra f 
(Dubrovnik) »mreza kojom se hvata pliska- 
vica« = dupinova (ne kaze se gdje, po svoj 
prilici Hvar). Vokal u je nastao iz / kako 
se vidi iz delpin (Cres) = delpina (Vrbnik). 
Femininum se objasnjava umijesanjem naseg 
augmentativnog sufiksa -ina. Prema staroj po- 
sudenici iz dalmatoromanskog postoji jos po- 
sudenica iz mlet. (sa c > o zbog labiovelare /) 
dolfin, gen. -ina (Dubrovnik, Kavanjin, otok 
kod Raba kao toponomasticka metafora) = 
duljln (Perast, Muo) = dulfin (Rab) = (sa 
metatezom suglasnika /) duplin (Mikalja, 
nije potvrdeno u narodnom govoru); dulfin 
govore i Arbanasi ribari u Ulcinju (pored 
grecizma dhelfln kod drugih Arbanasa). Prema 
lat. delphlnus < gr. SetapTc,, -ivoc, > delfin, gen. 



-ina (danas opcenito kao ucena rijec, tako 
kod Belostenca i Jambresica). Oblik dolfin 
je mlet., trsc.-mlet., istro-rom. dulfein. Va- 
rijanta dal/ino ne nalazi se kod nas. 

Lit.: ARj 2, 334. 891. Cronia, ID 6. Tentor, 
JF 5,, 204. Kusar, Rad 118, 18. Ive 152. GM 
84. Strekelj, DAW 50, 17. REW" 2444. DEI 
1205. 1239. 1375. 

dupiti, -Im pf. (Vuk, Crna Gora) »sinonimi: 
udariti (v.), bubnuti (v.)«. Odatle na -be : diipac, 
gen. -pea m »sinonim: udarac«. U slov. dupati 
»auf etwas holies schlagen« (cf. duplja), i ces. 
dupati, odatle dupot m, bug. dup'a. Ocito 
se radi o glagolu onomatopej skog podrijetla. 
Zbog toga dolazi u varijacijama sa i mjesto d, 
sa b mjesto p, sa ajo mjesto u, sa deminutiv- 
nim glagolskim sufiksima: -kati, -tati, -sati, 
-siti: impf, tupali prema pf. tupnuti, -em, 
impf, lupkati, -am (nogama) pored tapkati, 
-am (po-, pri-, u-, za-), tapsati (po-, ~ po 
ramenima), tapsiti, tapsim (Srbija) »milovati 
rukom«, impf, tabati, -am (Vuk) (po-, u-) 
»kao gaziti«, loptati, tBpcem, odatle na -ot 
topot. Ovamo ce ici i dusati se (u prsa), i 
dus m (hrv.-kajk.) »udarac, onomatopejsko 
oponasanje zvuka kod udarca«, koje Strekelj 
uporeduje sa srvnjem. duz »Schall, Gerausch, 
Gesumme«. Upor. ces. dusati i sties, dusanie = 
ces. dupot. Onomatopejski korijen *deup- je 
ie. Upor. lot. dupetes »dumpf schallen«, gr. 
Soimoc,, ali taj se u jeziku neprestano obnav- 
ljao raznim samoglasnim i suglasnim izmje- 
nama kako je to karakteristicno za onomatopeje. 

Lit.: ARj 2, 890. Bl 2, 557, 580. SEW I, 
238. Holub-Kopecny \l\. WP\, 782. Bruckner, 
KZ43, 45-44. 321. Endzelin, KZ44, 58-59. 
Wood, MPh 11, 315. i si. (IJb 3, 103.). Strekelj, 
DAW 50, 17. 

duplja f (Vuk, 16. v., poslovice, dubrovacki 
pisci) = duplje n (ZK) = duplo (Belostenec, 
takoder slov.) »rupa u drvetu, stablu«. Odatle: 
na -as dupljas m »golub koji zivi u duplji«, 
na -an dupljan m »sulud covjek (pejorativno)«. 
Glede -Ijan upor. smokljan »pejorativno«; -Ija 
i -lo su nastavci nastali od -l(o) i -eo (upor. 
rus.-cslav. pridjev duph »supalj«, slov. dupel). 
Osnova bez sufiksa -lo nalazi se u izvedeni- 
cama na -e, gen. -eta: dupe n »pejorativni 
sinonimi: straznjica, guzica, anus«, odatle de- 
minutiv na -ce dupence, gen. -eta — na -esce 
dupesce (Vuk), augmentativ na -ine dupetine f, 
na -esko prema -eska f dupesko prema dupeska 
»musko, zensko celjade s debelim dupetom«. 
Madzari posudise dupe. Iz tih se izvedenica 
vidi da je duplja, duplje izvedeno s pomocu 



duplja 



460 



duran 



istog sufiksa kao supalj (v.), drugim rijecima 
da su to poimeniceni pridjevi z. i sr. roda od 
duplo koje se nalazi u ukr. i rus. duplo. 
U 16. i 17. v. pridjev na -bn dtipan, dupna 
istisnut je iz upotrebe sinonimom supalj. 
Odatle poimenicenje na -ka u toponimu Dup- 
nica, vrh dupnicbskyj (14. v.). Mjesto -lo 
postoji -ka: dupka f, bez -lo je apstraktum na 
-ina (cf. supljina) duplina f, upor. stcslav. 
dupina »ajif]Aaiov > spilja«. Varijanta dubio n 
(jedanput, 18. v.) »sinonim: pecina« opominje 
na pi > bl u dublijer (v.) prema dupllr (ZK), 
ali moze biti i starije s obzirom na litavske 
reflekse i unakrstavanje s dubem, dupsti. 
Rijec je ie., baltoslavenska, sveslavenska i 
praslavenska : lot. duplis pored dupis »1° so- 
Ijenka, 2° posuda za mast«, lit. dauba» uvala, 
duboka dolina, spilja«, srvnjem. tobel »sumska 
dolina«. Vokal u u praslav. dup- nastao je iz 
ie. dvoglasa ou > lit. au. Ie. je korijen 
A dheup,- *dheub-, u prijevoju *dhoub-. Dalje 
su. veze dno (v.) i dabar (v.). 

Lit: ARj 2, 841. 890. 891. 892. 893. Mi- 
klosic 52. SEW I, 237. Holub-Kopecny 105. 
Bruckner 104. KZ 43/321. 45, 44. 46, 234. 
Vasmer 382. WP 1, 848. Specht, KZ 68, 
125. Boisacq 334. Wood, MEN 26, 41-44 
(AIP 24, 7). Hirtz, v4vei 100-101. 

dupsti, dubem impf. (Vuk) (7z-, pro-, za-7 
= rfofsft', dobem (Lastovo) = diisti (Krk) = 
na -ati delbat (Cres) pored izdubati, -am 
(Belostenec) i na -iti izdubiti, izdubim (Lika) 
prema izdubljivati, izdubljujem, razdubiti, raz- 
dublm (Mikalja) »meisseln«. Na -iti rus. dolbitb, 
dolblju, na -ati bug. ddlbaja, ukr. doubaty, 
ces. dloubati, slvc. dlbaf, polj. dlubac i sjev.- 
-luz. dlypas. U seslav, nema potvrde. Odatle 
na -ac dubac m (leksikografi) = na -ka dupka f 
»scalprum«. Vokal u je nastao iz sonantnog /. 
Moze se uzeti da je hrv.-srp. infinitiv nastao od 
nisticnog prijevoja u prezentskoj osnovi *dblbc, 
cakavsko diisti od praslav. prijevoja *del-ti 
po zakonu likvidne metateze. V. taj prijevoj 
u dlijeto, -sti mjesto -ti je kao u skupsti, skubem, 
analogija prema osnovama na dental presti (v.), 
mesti (v.), jesti (v.), sjesti (v.), pasti (v.). Upor. 
slov. ddlbsti, ukr. dousiy, i slvc. dlbst. Glagol 
je ie., baltoslavenski, sveslavenski, praslaven- 
ski: lit. nudilbti, -dilbstu, detteti »upirati oci 
k zemljk, delba »Forkenstiel«, srvnjem. bitelban 
»pokopati«, stengi, delfan »kopati«. Ie. je korijen 
*dhelbh- »kopati«. 

Lit.: ARj 2, 892. 893. 4, 164. Mikldsie 40. 
W P 1, 866-7. SEW I, 250-1. Holub-Kopecny 
102. Bruckner 89. Vasmer 359. Tentor, JF 5, 
204. Mladenov 155. 



diir, uzvik (Vuk, 18. v., narodna pjesma; 
nejasno je kad Vuk veli bez primjera da se 
upotrebljava kao i-i, te-te) — dura (Vuk, 
narodna pjesma) »sinonim: stani, stoj«. Odatle 
na -iti: duriti »stajati na nekom mjestu bez 
interesa«, kod Slovinaca u Vodicama (Istra) 
koji su donijeli turcizam iz Dalmacije. Isti 
uzvik zajedno s bak: durbak m (Vuk) = dur- 
da-bak m (Kosmet) »izreka koja se kaze kad 
se ne ce ozbiljno da se nekom odgovork, 
upravo »stani pa gledaj«. Sa tur. sufiksom -dk 
(upor. jatak) durak m u izreci ostati na duraku 
»ne pomaknuti se«, u Dalmaciji »covjek odlucan 
i postojan«. Upor. u Mazuranicevu Smailagi 
Cengicu ime starac Durak. Skraceni infinitiv 
na -ma je prilog durma (Vuk, 18. v.) = durma 
(Kosmet) »sve jednako, neprestano, neprekidno, 
bez prestanka«, odatle s tur. lokativom durma- 
dan, prilog (Bosna) »isto«. Od iste je osnove 
pridjev na -ecan (prema steci, stecak) durecan, 
-cna (Bosna), sa zamjenom sufiksa -bn sa 
tur. -li durecli »stalan« S turskim deminutiv- 
nim -acak: duradzak m (Kosmet) »dubak, 
stalak za djecu«. Balkanski turcizam (imp. 
dur, optativ dura, imenice durak, durma, od 
durmak »stajati«, i dvostruki imperativ dur »stoj« 
i bak »gledaj« od bakmak »gledati«; izmedu 
oba umece se da, skracenica od dakf): arb. 
dura. Ovamo ide i slozeni prilog tekduruci 
pored tekduruci (Kosmet, Pec) »ni kriv ni 
duzan, za dzabe« od tur. teka »mirno« i ge- 
rundiv slozen sa -iken dururken »stojeci«. 
Prvi dio pomijesao se sa hrv.-srp. tek (v. taj). 

Lit.: ARj 2, 894. 895. 896. Elezovic 1, 161. 
Skok, Sldvia 15, 342, br. 187. GM 77. Deny 
§ 960, 1351. Ribaric, SDZb 9, 145. 

duran, -rna, pridjev na -bn (Vuk) = na 
-Ijiv durljiv = na -ovit durnbvit pored drnbvit 
»aufbrausend«. Od iste osnove na -iti: duriti 
se, duri'm impf. (Vuk) »sinonim: srditi se«. 
Drugi akcenat i drugo znacenje pokazuje 
d.uriti se, -i »sinonim: gaditi se«. Miklosic 
biljezi kao hrv. oduriti »hassen«. Veoma ra- 
siren je pridjev na -bn: oduran, -rna (Vuk) 
»sinonimi: gadljiv, gadan, ruzan, mrzak«. U 
Kosmetu: durljat, -am impf, »dizati graju, ga- 
lamiti, larmati«. Upor. bug. durila se. Neobicno 
je znacenje u durnut se, -em (Kosmet) »otis- 
nuti se, ici« kao i u apstraktumu na -ost dur- 
nost f (Jacke) »zalost«. Ime otrovne biljke dur- 
man m (je li zaista potvrdena u Bosni?) »da- 
tura stramonium«, upor. rus. durman »idem«, 
ide doduse ovamo, ali je to indoiranska rijec, 
upor. sanskr. durmana- »neprijatelj«. Na -ak: 
durak m je kartaski termin »igra karata« kao 



duran 



461 



dusiti 



u madz. durak. Kod Obradovica durak »lu- 
dak« moze biti i rusizam, ali i kod Vuka dur- 
nuti se = drnuti se znaci »toll werden«. Upor. 
ces, polj, rus. durak »glupan«. Osnova se 
nalazi jos u rus, ukr. i brus.: durnoj »1° 
ruzan, zao, 2° lud« = polj. durny »lud«, ces. 
dufeti »naduvati se«, a u lit. su padurmu »stiir- 
misch«, paditrmai »ungestiim (upor. znacenje 
u Kosmetu)«, stprus. durai »scheu« (upor. 
znacenje u Jackama). Osnova je baltoslavenska 
i praslavenska. Ie. je korijen *dheu- koji je i 
dusa, ovdje rasiren formantom r. 

Lit.: ARj 2, 785. 894. 896. 8, 695. Miklosic 
53. SEW I, 239. Holub-Kopecny 111. Bruckner 
104. Vasmer 382. Mladenov 154. Elezovic 1, 
161. WP 1, 842. Uhlenbeck, PBB 30, 276. 

durati, -dm pored durati impf. (16. v.. 
Vuk) = durat (Rab, Bozava, ZK, Mljet, 
Varos kod Broda) (do-, iz-, o-, po-, pre-) 
»trajati, trpjeti, izdrzati, podnijetk prema 
impf, na -va- izdurdvati, -duravam (koga), 
naduravati se s kime (Lika). Pridjevi durasan 
(Vuk, Srijem, nejasno -as-), duretan (Mljet, 
nejasno -et-). Na -aca duraca (Vuk, Crna 
Gora), apozicija uz rasa, »sto dugo traje«. 
Poimenicen tal. particip prezenta na -ante 
durante m > durenat, gen. -enta m (Potomje) 
»modro platno za radnicke hlace«, s izmjenom 
-ente za -ante. Apstraktum na -antia: duranca 
f (Veli otok) »trajanje«. Od lat. > tal. durare. 
Upor. posudenice iz istog vrela arb. duronj, 
deronj, nduris »halte aus, ertrage«, nvnjem. 
dauern. Upor. davoriti (v.). 

Lit.: ARj 2, ,558. 895. 4, 164. 8, 696. 9, 
505. Kusar, Rad, 118, 25. ZbNZ 25, 107. 
Macan, ZbNZ 29, 206. 207. Cronia, ID 6. 
REW 2805. GM 77. DEI 1403. Miklosic 53. 
SEW 1, 239. 

durbijati, -a impf. (Dalmacija, Podgora/?/, 
Pavlinovic, subjekt dim) »sinonim: sukljatk. 
Lit.: ARj 2, 895. 

durbin, gen. -ina m (narodna pjesma, s 
epitetima srcali, zlacen) »sinonim: daleko- 
zor (neologizam, prevedenica od njem. Fern- 
rohr)« ' = dirpin, gen. -Ina pored diiprin (Kos- 
met) »idem«. Balkanski turcizam perzijskog 
podrijetla (perz. imperativna slozenica dur 
»daleko« i bin »gledaj«) iz oblasti alata: rum. 
dulbun, bug. durbin, arb. diilbt pored diirbi. 

Lit.: ARj2,895. Ele Z ovic'2, 507. Tiktin 583. 
GM 78. Matzenauer, LP 7, 167. 

Durmitor m (Crna Gora) »ime planine«. 
Od rum. glagolskog pridjeva dormitor/dur-, f 
dormitoareldur- od a dormi/dur- < lat. 



dormire »spavati« kao oznaka mjesta gdje 
ovce prespavaju, lat. dormitorium > tal. uceno 
dormitorio. Upor. slican toponim Pocivala, Po- 
citelj (Hercegovina). Toponomasticki ostatak 
od kretanja srednjovjekovnih Vlaha. Upor. 
jos Visitor (v.), Palator (v.). Talijanizam je 
dormi (3. 1. prez.) »spava« u recenici musti 
»macak« dormi (pored dormi) u pepelu meju 
g/avnjah (Smokvica, Korcula). 

Lit.: ARj 2, 896. 

durovetati, durovetam impf. (Dubrovnik, 
18. v.) »sinonim: tumaratk. 
Lit.: ARj 2, 896. 

dusa 1 f »1° komad hljeba bez kore, 2° 
velika guka, veliki grumen zemlje, tijesta, 
hljeba (pejorativno, Kosmet)«. Odatle zdusat, 
-am pf. »1° napraviti grudu, 2° (metafora) 
umijesiti kako mu drago«. 

Lit: ARj 2, 896. Elezovic 1, 162. 

dusa 2 f (Lika) »sinonimi: zavist, zloba, 
mrznja«. Ovamo mozda: nadusati se, nadiisam 
pf. (Vinkovci) »naljutiti se«. 

Lit.: ARj 2, 896, 7, 309. 

dusek m (Vuk, 17. v, Bosna) »sinonimi: 
madrac (v.), blazina (v.), vanjkus (ZK) 
pored vanjkus (v.)«. Odatle: na -luk dusekluk 
m (Vuk) »kovceg ili ormar za duseke«. Balkan- 
ski turcizam (dosek »matelas, lit«) iz oblasti 
kucnog namjestaja: bug. djusek, arb. dushek, 
cine, dulie. 

Lit: ARj 2, 902. GM 78-79. Pascu 2, 
132, br. 444. Vasmer, RSI 3, 266-7. 

dusema f = diisema (Kosmet) »1° veliki 
rucnik (peskir, carsaf) kojim se ljudi umotavaju 
kad iz kupatila (hamama) izlaze, 2° pokrivac, 
prostirka«. Balkanski turcizam (diiseme) iz 
oblasti odjece: rum. dusumealdusamea f 
»Fussboden, Diele«, bug. djuseme n, arb. 
dy'sheme f »Fussboden«. 

Lit: Elezovic 1, 163. 2, 509. Mladenov 158. 
Tiktin 590. 

dusiti, dusim impf, (po- ZK, objekt pcele, 
za-) »wiirgen; sinonim: gusiti (v.), u istocnim 
krajevima prema gusa«. Odatle pridjev na -Ijiv : 
zadusljiv. U ces. dusiti »wiirgen, sticken, den 
Atem hemmen«, polj. dusic »idem«, odatle 
polj. postverbal dus m »Alp«, s mjesto s je 
prema zadusljiv ili je nastao deprefiksacijom 
od izdusiti »izvjetriti« od duh (v.) ili kontami- 



diisiti 



462 



duvak 



nacijom s gusiti (za-). Glagol je baltosla- 
venski: lit. dusti »gusiti se«. U srodstvu je s 
duh »dihati«. 

Lit.: ARj 2, 904-5. Holub-Kopecny 111. 
Bruckner, KZ 42, 343. Scheftelowitz, KZ 56, 
198. 

dusmanin m (17. v., Vuk) = duimanin 
(Kosmet) = dusmanin (Hvar) = dusman., 
gen. -ana (18. v.) »neprijatelj«; dusman (Kos- 
met), pridjev (uz coveK) »neprijatan, surov, 
nemilostiv«. Pojacava se slogom din: dindus- 
manin (narodna pjesma), kao turski apsolutni 
superlativ opetovanjem suglasnika. Taj slog 
ne treba da bude identican s imenicom din 
(v.). Odatle: pridjev na -ski dusmanski (18. v.) 
i apstraktum na -luk dusmanluk m (Vuk) 
»neprijateljstvo«. Nije identicno sa starim lic- 
nim imenom Dusman (14. v.) koje je obrazovano 
sa -man kao Rodman od Dusan (v.). Balkanski 
turcizam perzijskog podrijetla (perz. slozenica 
dusman od dus »zao, rdav« i mantis') »misli«, 
avesta dus-manah »kojega je misljenje rdavo, 
neprijateljsko« = gr. Switevijc,) iz oblasti rata: 
rum. dusman m prema dusmancd f, pridjev 
dusmdnesc, bug. dusmanin, dusmanlak, arb. 
dushmen »unversohnlicher Feind«, cine, dus- 
man. 

Lit.: ARj 2, 404. 905. Elezovic 1, 164. Mla- 
denov 155. G M 77. Lokotsch 554. Vasmer, 
RSI 4, 173. Hraste, BJF 8, 21. Miklosic 53. 
SEW 239. 

duti, dujem impf. (Vuk, Kosmet, subjekt 
obicno: vjetar, vihor) (na-, podiit, podujem, 
Kosmet, pored podadui) »sinonim: piriti (v.), 
puhati (v.)«, iterativ na -vd- duvati, duvd (iz-, 
na-}, pf. diinuti, dune, stcslav. duncti, duno. 
Particip naduven, koji je postao i pridjev, 
poimenicen na -be naduvenac, gen. -nca i na 
-ost nadiivenost i; podmieri pored -en, -ena 
(Kosmet) »otecen« upucuje na unakrstavanje s 
duti, drnem. Od osnove du- s pomocu suftksa 
-dio za oruda: dido (Mrka Poljana, Srbija) 
»cijev na mijehu«, dulo a (Dalmacija, Podgora 
/?/, Pavlinovic) »rupa odakle izvire vrelo«, 
takoder slov. i rus.; odatle deminutiv na -be: 
dulac, gen. -dulca (Vuk) »cijev na gadljarskoj 
mjesini«, takoder bug., slov., polj. dulec. Sve- 
slavenski i praslavenski korijen, srodna je s 
lit. duja »prah, kisa, magla, izmago (v.)«, 
sanskr. dhuntti (3.1.) »trese«, gr. 0-tto »bijesnim«, 
njem. Dunst; u je nastao iz ie. dvoglasa ou 
od prijevoja *dhou < *dheu potvrdenog samo 
u slavenskim jezicima. Od toga glagola treba 
etimologijski razlikovati duti, drnem »blasen, 



enfler« koji je danas ocuvan u preflksalnim 
slozenicama naduti, nadmeni(se), odatle pridjev, 
upravo part. pas. nadut, slov. nadat, odatle 
apstraktum na -ost nadutost f i postverbal 
nddam, gen. nddma m; izduti, izdmem. Kako 
je kod ova dva- glagola doslo do unakrstavanja 
u svim slavenskim jezicima, ide ovamo od 
proslog participa aktiva stvoreno diile (Dalma- 
cija, Podgora/?/, Pavlinovic)« kao nadimak 
covjeku navorana vrata«. Od proslog part, 
pas. *dut, koji sam nije nigdje potvrden, 
izgleda da su stvoreni impf, dutldt, -am (Kos- 
met) »siti lose i nevjesto«, dutlu, -im »siti, 
krojili nezgrapno i nevjesto« i perfektiv s pre- 
ftksom 5 > z > zdutldt, -am »sasiti kako mu 
drago«, zdiitlit, -im »udesiti aljinu kako mu 
drago«. Semanticki razvoj ide od »nadimanja« 
> »nabiranja tkiva kod loseg sivanja«. Ali ARj 
ima za dutliti drugo znacenje. Nomen actionis 
dmenje n (17. i 18. v.) danas se ne govori. 
Arbanasi (Toske) posudise sodami, sodami 
»vernichte« od juznoslav. u Epiru sbdtmc 
koji nigdje drugdje nije potvrden. U impf, 
od tih slozenica produljuje se a > w > i < 
ie. ii: nadimati (se), izdimati, izdimdm pored 
izdimljem, nazdimati (se), ndzdimam (Srbija, 
Lepenica, Kragujevac, s nejasnim z), odadi- 
mati, odadimdm (Lika) prema odaduti oda- 
dmem. Dalje v. pod dim. U *duti, drnem u 
je nastao iz c. Stcslav. dcti nije potvrden kao 
ni duti, duje, ali upor. slov. naddti se, nadmem, 
ces. douti, dmu, polj. dqc, dme. Ie., baltosla- 
venski, sveslavenski i praslavenski: lit. dumiu, 
dumti »piriti, blasen«, sanskr. dhamati (3. 1.) 
»il souffle, blast«, njem. Dampf »para«. Ie. 
je korijen *dhem-, u prijevoju *dhom- istog 
znacenja kao i *dheu-. 

Lit.: ARj 2, 472. 882. 906. 4, 157. 164. 7, 
782. 8, 549. Miklosic 51. 54. SEW 1, 236. 
237. 244. 249>. Holub-Kopecny 105. Bruckner 
86. 102. KZ 42, 342. Trautmann 62-63. 
Vasmer 380. 381. 383. Mladenov 154. WP 1, 
836. 852. Jokl, Zb. Miletic 138-141. (IJb 19, 
149). Vaillant, RES 21, 168-170. 22, 13. 
vanWijk, IF 24, 35. Meillet, RES 6, 111 -111. 
MSLP 20, 135. i si. Boisacq* 356-357. NJ 1, 
107. 109-110. 129-T43. Kuzmic, NVj 24, 
54. (IJb 6, 96). 

duvak m (Vuk) = duvak (Kosmet) = 
duhak (v > h prema muva < muha) »vrlo 
tanko platno ili koprena od svile, jeftino, 
bijele, crvene i zelene boje, kojim se pokriva 
nevjesta«. Epitet puli (v.) u Marjanovicevoj 
narodnoj pjesmi: tuhnu vitar s visokih pla- 
ninajpuli duvak podize divojci. Balkanski 
turcizam arapskog podrijetla (ar. > tur. 



duvak 



463 



dva 



duvak »tul«) iz oblasti tkiva: bug. dulak pored 

duvak, arb. duvak pored diillak »Braut- 
schleier«. 

Lit.: ARj 2, 907. Elezovic 1, 157. GM 78. 

diivar m (Vuk, 17. v.) = duar = duar 
(Kosmet) = duhar (v > h prema muha > 
muva) »1° zid od nepecene cigle kojemu je 
u temelju kamen (Kosmet), 2° sinonim: zid«. 
Odatle deminutivi na -Sac, -cic: duvarcac, 
duvarcic (nije potvrdeno u narodnom govoru). 
Augmentativ na -ina (tip gradina): duarina 
f (Kosmet) »stari zid, porusen zid, rusevina«. 
Oblici dvor (Belostenec) i alvar (Stulic) nisu 
takoder potvrdeni u narodnom govoru. Turci- 
zam perzijskog podrijetla (perz. divar > tur. 
duvar pored divar). 

Lit.: ARj 2, 420. 907. 923. Elezovic 1, 157. 
l 

duz, indeklinabilni pridjev (Banja Luka) »jed- 
nostavan (o odijelu bez puno nakita)«. Odatle 
na -li duzli, epitet za odijelo (narodna pjesma); 
duzen m »bjelilo i rumenilo, ono sto je koket- 
no«; diizgiin, indeklinabilni pridjev (Kosmet) 
»ispravan« i slozenica duz-taban (Banja Luka, 
Mostar) = duztabdn, indeklinabilni pridjevi 
i m (Kosmet) »kome su ravni tabani, bez iz- 
dubljenja, Plattfuss«; duzen je balkanski tur- 
cizam (duzen »ordre, accord, parement, ures« 
od diizmek): arb. dyzen, karadyzen »Cithar« 
cine, diizene »accord«, odatle izvedenica du- 
zin'aren »d'accord, gracieux«. Druga dva tur- 
cizma potvrdena su dosada samo kod nas 
(tur. diizgiin »aplani, arrange« obrazovan istim 
sufiksom kao caliskan /v./, siirgiin /v./; duz 
taban »idem«). 

Lit.: ARj2,907. 908. Skok, Sldvia 15, 342., 
br. 188. Elezovic 2, 508. 509. Pascu 2,- 132., 
br. 447. GM 79. Deny § 866. 

diizd, gen. -Ida m prema f diizdica (14. v., 
Vuk, danas opcenito), pridjevi na -ev duzdev; 
poimenicenje na -be > -ac dufdevac »njegov 
stijeg«, f na -ica dufdevica »njegova zena«, na 
-ic duzdevic = duz, gen. -zda (dodatak -d 
u gen. analogijom prema deklinaciji daz, 
gen. dazda /v./, odatle opet analogijski 
nominativ duzd) = duz, gen. dufa (13.— 
18. v.), pridjev na -ev dufev = duzd (17. v.) 
= slov. dozd m »mletacki vladar«. Od mlet. 
doge (13. v.) = dogio (14. —15. v.), posudeno 
u torn obliku i u arapskom i turskom, od 
lat. 'dux, ducis. Odatle na -atta kslat. ducatus 
»duzdevo vladanje, njegov teritorij«, odatle 
latinizam dukat m (14. v.) »1° zlatni ili sre- 
brni novae mletacki, 2° prezime«, deminutivi 



na -be > -ac dukatac, gen. -aca, na dvostruki 
deminutiv -cic < -be + -ic dukacic, pridjev 
odredeni na -bn dukatni (Vuk), poimenicen 
na -ik dukatnik »koji placa dukat«, na -inka 
dukatinka »zaova«. Ucen pridjev na lat. -alis 
dukala f (18. v.) »pismena naredba duzda 
mletackoga«. Od bizantinskog latinizma 5oi5- 
xac, (prema akuzativu od 6oii^, Souxoc, > ar., 
tur. duka) duka m (14. v., duka dracki; Mi 
gospodin Hrbvoje... slavni duka splicki, 1404;), 
pridjev dutdn, prezimena Dukic (Istra), Ducii 
(Hercegovina) prema f na gr. sufiks -issa > tal. 
-essa (arci)dukesa. Odatle i Dukadin (od 
Ar so je duka ili od njegova sina nazvan kraj 
Dukagin, u staroj Srbiji, sjev. Arbanija) = 
Dukadin, gen. -ina (14. v.), odatle etnik 
Dukadinac, gen. -inca. 

Lit.: ARj 1, 103. 2, 881. 908. Pletersnik 1, 
165. Mazuranic 1, 289. REW 2810. GM 76. 
77. DEI 1372. 1399. Matzenauer, LF 8, 39. 

dva, nom. ak. duala m i n , prema 
nom. ak. duala f, gen. duala dvaju m i n prema 
dviju f, dat. i instrum. duala dvama m i n 
pored dvoma (o prema seslav, gen. dbvoju) 
prema dvjema f, »duo«. Upor. oba, obje (v.). 
Odatle: pridjev kolektivnog znacenja dvoj, 
dvaja, dvoje »duplex«. Poimenicenja: dvofe 
n, na -ica dvojica (takoder stcslav., samo za 
musko jer je izvedeno od dvoji-), nadvojica f 
»ono sto je razdijeljeno na dvoje, npr. kucna 
celjad«, na -ka dvojka f »bacva od dva vijedra; 
sinonim: dvica (v. nize), dvojke »sinonim: 
blizanci; Zwillinge« = dvojei (Rukavac, Istra) 
= dvojke (ak. pi., ZK) = dvojei, gen. dvojaka 
(16. v.); na -cica dvojeica f »badem u kome su 
dvije jezgre«, na -ina dvojina f, odatle na -be 
dvojinac, gen. -nca m. 

Denominal na -id: dvojiti se (od 15. v.), 
danas obicnije bez se, tako od 16. do 18. v. 
(mozda prema njem. zweifeln) »upravo: dije- 
liti na dvoje; sinonim: dvoumiti (v. nize)«, 
odatle apstrakta na -ba i -nja dvojba f, dvoj- 
nja f (Belostenec) = dvojna (Habdelic); .s 
prefiksom sr- > z-'- zdvojiti pf. prema itera- 
tivu zdvajati, zdvajam »desesperer« i pridjev 
zdvoj an »desespere«, mozda germanizam (pre- 
vedenica, caique) prema verzweifeln; iz-: 
izdvojiti, izdvojim pf. prema iteratlvu izdva- 
jati, izdvajam (Srbija); od-: odvojiti, odvojim 
pf. prema odvajati, odvajam »1° odlucivati, 2° 
rastavljati«; po-: podvojit se (Kosmet) »odvojiti 
se«; pre-: predvojiti, predvojim (Vuk) = pre- 
dvojlt, -djim (Kosmet); raz-: razdvojiti, raz- 
dvojim pf. prema impf, razdvajati, razdvajam, 
odatle postverbal rdzdvoj m (18. v.), pridjev 



dva 



464 



dva 



na -bn razdvajan, na -iv rozdvojiv, apstrak- 
tum na -ica rdzdvojica f, radne imenice na 
-telj i -ac razdvojitelj i razdvajao, gen. -aca', 
na -ati: razdvajati (samo Bella). 

Izvedeni pridjevi od dvoj: na -dk dvojak, 
odatle denominai na -iti dvojaciti, dvojactm; 
na -bn (stcslav. ab ojbnb) dvojan, prilog dvojno 
(Kosmet) »sinonim: dvostruko (v. nize)«, 
odatle poimenicenja na -jak dvonjak, gen. 
dvonjha m (Vuk) < *dvojnak, gen. -jnka.nsi- 
nonim: blizne«. Naknadnim unosenjem samo- 
glasa od dva stvoren je dvdnjak, gen. dvdnjka 
m prema f dvanjkinja »blizanac, prema bli- 
zanica« i dvanjka f »dva komada«, dvdnjke f. 
pL, gen. dvanjdkd »(prevedenica, caique) bi- 
sage, bisaci (v.)«. Na -ica dvojnice f. pi. (Vuk) 
= dvojnice f. pi. (Vodice, Istra) = dvoenice 
(Piva-Drobnjak, od *dvojen) »sinonim: dvojice; 
mozda prevedenica (caique) od diple (v.)«. Na 
-ik: odvojnik m (Kosmet, s prefiksom od-} 
»sinonim: cudak« prema odvojnica f i odvoj- 
nlce, gen. -eta, upravo radna imenica od odvo- 
jitise. 

Pridjev *ab 6 + j > *dvij potvrden je samo 
u poimenicenju dvlca f (Dalmacija) »sinonim: 
dvojka«, ali se ta izvedenica moze tumaciti 
po analogiji od trica. Upor. nize dvic i dvis, 
dvimjed. Lik dvi- prosiren sa -z pojavljuje se 
u pridjevu dviz (16. v.) »dvogodisnji«; danas 
samo u pastirskoj terminologiji i to u poimeni- 
cenjima na -be, -ak -ica, -ka, -e (gen. -eta), 
-ce (gen. -ceta): dvizac, gen. dvisca = dvizak 
m »dvogodisnji ovan« prema f dvizica = dvis- 
ka »dvogodisnja ovca ili koza« = dzv'iska 
(Kosmet) »junica«, dvtze n »dvogodisnja ovca« 
= dvize (Kosmet) »jagnje ili jare od jedne 
godine koje nije postalo ovan ili ovca ni jare«, 
dvisce n, kol. na -ad f: dvlzdd — dviscad. U 
poljickom statutu dviz je pridjev uz brav: 
dvizi bravi »dvogodisnji bravi«. Odatle jos 
sa slozenim prefiksom -arka, -orka dvizarka f 
(1777, Kosmet) »zensko dvize« = dvizorka. 

Oblik dvoj je rijedak u slozenim pridjevima 
nastalim od sintagmi: dvojeglav, dvojestruk, 
dvojerog, dvojerogljast. Najobicniji je prvi dio 
dvo-: dvogodlsnji, dvogrla f (poimenicenje) 
»dvocijevka«, dvdgub, dvolican (18. v.), od 
*dvolik je dvoliciti (Vuk), dvokrilan (Stulic), 
dvonog, odatle poimenicenje dvonozac, gen. 
-sea (Vuk) i prilog dvonoske (Dalmacija, Pod- 
gora / ?/, Pavlinovic), dvdrog, odatle pridjevi 
dvorozan, dvdrogast, dvostruk »duplex«, odatle 
podvostrucitiludvo- prema dvostruk (17. v., 
Barakovic) »od dva struka«, dvouman (17. v.), 
odatle dvoumica (Srbija) i impf, dvoumiti (Vuk), 
dvozun (glede -zun v. zumance); dvoiut nije 



potvrdeno, odatle na -ce dvozuce n »jaje sa 
dva zumanca«. Isto tako i u izvedenim imeni- 
cama za koje nije potvrden pridjev: dvogodac, 
gen. dvogoca m, odatle na -e dvdgoce; dvb- 
grosac, gen. -sea (Vuk), dvokolica (Vuk), 
dvokoska (Vuk, Crna Gora) »koza koja se kozi 
drugi put«, dvopek (Stulic) »(prevedenica, 
caique) Zwieback = fr. biscuit; piskota (Hrvat- 
ska Krajina)«. Jednom samo dvi-: dvimjed 
»novac, dva mjedena novca«. Dual dva nalazi 
se u stcslav. prilogu dtvasbdi ili stcslav. dvua- 
sbdy (ako se poimeniceni part. pf. u *sbdt 
»grcko 65o£; = put« deklinirao po deklinaciji 
5ynb, upor. bug., ukr., rus. dvazdy) »dva 
hoda; danas: dva put(a)« mjesto *dva sbda, 
po analogiji od tri, cetiri sbdi (v.), ocuvano 
najbolje u dvazde (Crna Gora, gdje je -/ 
zamijenjeno sa e po analogiji priloga na -e 
ili prema de u nude, jelde; da je -de shvaceno 
kao deiksa, vidi se iz dvaska, 16. v., Dubrov- 
cani); -ijejos ocuvan u dvasti = dvecti (1403, 
Ostrozac, Surmin 106), gdje je opet d > t 
prema dvastb (14. v., Mon. serb. 217, prema 
jednusti = jednoc), a tu je i ispusteno jer se 
smatralo deiksom. I -1 se ispusta u dvas (Crna 
Gora). Docetno s mijenja se u c: dvac kod 
pisaca, prema drugoc, drugac ili je mozda steg- 
nuto od dvojac, upor. polj. dviaki. Pojavljuje 
se jedanput dvis (16. v., Budinic) = dvic 
(17. v., jedanput) prema tris. U dvaput, 
dvored, dvakrdt mjesto sintagmi dva puta, dva 
reda, dva krata ispusta se -a. 

Dual dva dolazi u slozenim brojevima : stcslav. 
sintagma diva na desete: dvanaest(e) = dva- 
ndjes (Kosmet) = dvandjst (ZK), dvatrinajes 
pored dvatrinajes (Kosmet); odatle na -bk dva- 
naestak = dvanajestak (Kosmet), aproksima- 
tivni brojnik; Odredeni pridjev dvanaesti = 
dvdndjesti l(Kosmet) = dvanajsti (ZK); pra- 
slav. dual *dvoa deseti: dvadeset = dvadeset 
(Kosmet, ZK) > dvdjes = dvdjset (ZK), 
aproksimativni dvadesetak = dvajsetak, dva- 
deset akinj a f; pridjev dvadeseti — dvdjes ti 
(Kosmet), multiplikativni prilog na -is (v. 
gore) dvadesetis; pridjev: d'vddeseter, -or, 
poimenicen na -ica dvasetoricaj-terica. Odatle 
dvajespedramce, gen. -eta (Kosmet) »mjera od 
25 drama«. Lik dvjesta prema trista danas je 
obicno mjesto stcslav. nom. i ak. duala dve- 
sbte, dvi ste (14; v.), dvijesti, dvisti (Dubrov- 
nik, Boka, Crna Gora), upor. rus. dvesti, bug. 
dveste, dv'isto (ZK, prema singularu); odatle 
odredeni pridjev dvjestoti. 

Brojnik dva moze se vezati s oba: obadva 
pored obidva (ZK), upor. tal. ambedue, 
ambedue < lat. ambo et duo; dvoj zamjenjuje 



dva 



465 



dvor 



posudenica par m, odatle nepar, pridjev na -bn 
paran, neparan, denominai pariti (se) (s-j; 
dupli, -a, -o < lat. duplus, prilog duplju (ZK) 

< njem. doppelt; dusina f (Dalmacija) = tucet 
m (ZK) < njem. Duzend zamjenjuju dvanaes- 
tak. 

Brojnik dva, stcslav. diva, dzve je ie., balto- 
slavenski, sveslavenski i praslavenski. Slaze se 
posvema s lit. du (<*dvud"), dvi, lot. divi m 

< *duvi m, stprus. dtoai, sanskr. duvau, 
duva, dvaii, dva, diive, dve, avesta dva m, 
duye f, n, gr. bvm, ouo, lat. duo, duae, ir. dau, 
da, di f, got. twoi, twos, twa, arb. dy. I pridjev 
dvoji, stcslav. dvoojb je isto tako ie., balto- 
slavenski, sveslavenski i praslavenski: lit. u 
prijevoju ei za oi u slav.: dveji f, dvejos, lot. 
divai, divaju »dva para«, sanskr. dvayas »dvo- 
struk«, gr. Soioc,. Za samoglas i i za -r u pri- 
djevu dviz nalazi se potpuna paralela u lit. 
dveigys »dvogodisnji«; z je prema tome ie. 
formant gh > z po trecoj palatalizaciji. U 
stvnjem. Zioig, danas Zweig i arb. dege poime- 
nicenje ie. pridjev dueigho-. Slozenica dvogub u 
Ut. dvigubas, dvojak = lit. dvejdkas. Za dvojiti 
se potpuna je paralela u rum. a se indoi, odatle 
rum. apstraktum indoi(e)ala. Ta paralela 
kaze da je dvojiti se upravo »razdijeliti sebe 
na dvije partije, jedna za za i druga za protiv« 
u dvoumicnom raspolozenju. Upor. i lat. 
dubium koje je takoder slozenica sa duo. Re- 
fleksiv se prenosi se analogicki na vjerovati u 
izreci: ako mi se nes verovati (ZK) prema ako 
se dvojis koje se ne govori u ZK. Za sbdy ili 
sbdi = put u dvas i dvaput paralela je u sved- 
skom gang i u tal. via, vieppiu. Rijec dvojnice, 
od *dvojna, nalazi se mozda kao posudenica u 
rum. doind »rumunjski muzicki narodni instru- 
menat i melankolicka pjesma«, madz. dana. 
Stcslav. sintagma dtva na desete prevedena 

je u drum, doi spre zece = cine, doisprddzatse 

< lat. duo super decern mjesto duodecim u 
svim ostalim romanskim jezicima; isto tako 
arb. dymbedhjete. Sintagma ab a deseti pre- 
vedena je u drum, doudzeci za viginti u ostalim 
romanskim jezicima i u cine, yinghit (Capidan,. 
Aromdnii 403). Znacajna je paralela u ovom 
posljednjem slucaju s cincarskim i sa arba- 
naskim: njizet ne prevodi slavensku sintagmu 
nego se drze vigesimalnog sistema, Arbanasi 
»jedna dvadesetica«, a Cincari zadrzavaju latin- 
ski brojnik. 

Lit.: ARj 2, 913. 918. 922. 923. 924. 925. 
933. 934. 935. 937. 951. 954. 4, 165. 7, 315. 
BI 1, 872. Miklosic 53. SEW 1, 247. Holub- 
Kopecny 111. Bruckner 106. Vasmer 329-330. 
331. Trautmann 64. WP 1, 818. Mladenov 



121. Ribaric, SDZb 9, 145. Vukovic, SDZb 10 
383. Ekzovic 1, 124. 2, 17. 123. Vaillant, RES 
9, 6. Belie, JF 3, 79. NJ 3, 30. Jagic, ASPh 31, 
549. Boisacq 193-194. 205-6. Endzelin, 
PBB 16, 24 (IJb 22, 296). 

dvgka f (Vuk, 17. v., Hrvatska, cakavci) 
»od brezove lile kao gust katran cim se kola 
mazu«. Odatle pridjev na -av : dvekav (- kruh, 
Hrvatska Krajina) »sinonimi: gnjecav, gnje- 
covan, mecav«; na -ovnica (upor. kukuruzov- 
nica) : dvekovnica f A (Hrvatska Krajina) »dve- 
kav kruh«, dekovnica (Lika) »nekakav krah« 
pored dekav, zdekan kruh (Kosi kod Perusica) 
»gnjecav«. Denominai na -iti: dveciti (Hum) = 
dv'eciti (Golac, Istra) »1 ° razmeksati hranu dje- 
tetu u svojim ustima, 2° zvakatk. Slov. dvekati 
»zvakati«, prdvekati (Brkini) »prezivati (o 
stoci)«; zvecit (Liburnija, sa z mjesto d prema 
zvakati, v.). Prema polj. dzwiega, dziekwa, 
dzwiqgac »zvakati«, e je nastalo od ('. U bug. 
ddvka »mastix« pored dveka i davca »zvakam«. 
Upor. vlat. manduco, -are > fr. manger, rum. 
mdnca. 

Lit.: ARj 2, 333. 923. Mladenov 155. Ri- 
baric, SDZb 9, 145. Miklosic 53. SEW I, 240. 
Bruckner 1, 112. KZ 45, 44. Liden, A ASF 
27, 115-120. 

dvor, gen. dvdra m = gen. dvora (Kosmet) 
»1° sinonim: palaca, odlicnija kuca na selu 
(upor. toponim u pi. Novi Dvori, Zagorje), 
2° vlastelinova kuca, Gutshof (upor. toponim 
Dvor u Lici, Stari Dvor, danas groblje, ne- 
kada stan plemenite porodice Delisimunovic kod 
Kostanjevca, ZK), 3° (u knjizevnom jeziku) 
vladarev nastaii, prevedenica njem. Hof = fr. 
cour, 4° najveca drzavna ustanova: (racunar- 
ski) dvor, upor. njem. Rechnungshof, 5° sud, 
prevedenica tal. corte, samo u Krckom sta- 
tutu: da mu ima dvor reel do tri dni kazan 
(Arkiv 2, 292), 6° dvoriste, avlija (Kosmet), 
7° staja za goveda i ovce, mazge i konje; 
sinonim: stala (Vodice, Istra, Buzet, Sovinjsko 
potje)«. Nijedno od till danasnjih znacenja nije 
prvobitno, koje se jos vidi u prilozima s 
prijedlozima: na dvor (Poljica, Vares) = na 
dvor pored nd dvor (Kosmet) »van«, na dvoru 
»vani«, upor. polj. na dworze, = na dvor 
(Lumbarda) »venkai- = nadvo (juzni krajevi, 
bez r po analogiji od ozgo, juce) = nadvo 
(Kosmet) = iz dvora, zdvora »protivno unutra; 
sinonim: s polja«; sa deiksom a nadvora; 
odatle pridjev izdvoran = izdvornji, nadvor- 
nji »sinonim: vanjskk i nddvorica f (Kosmet) 
»proliv, djecija bolest«, od sintagme ide na 



30 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



dvor 



466 



dvor 



dvor. Prema ovom prilogu dvor je znacilo 
»ono sto je pred kucom, pred vratima, vani«. 
Upor. forestis > fr. foret »suma«, tal. fore- 
stiere »stranac« od lat. forum, koje je u srod- 
stvu sa dvor. U izvedenici na -iste: dvoriste n 
»mjesto pred vratima, basse cour; sinonim: 
avlija f (v.) < gr. avhf\ > tur. avli« to je 
znacenje jos vidljivije. Kako su i staje u dvo- 
ristu, dvor dobiva znacenje »staja« po zakonu 
sinegdohe. U Vodicama dvori pi. je »kuca i 
dvoriste«. S prefiksom pod govori se na Mljetu 
podvor »znacajna terasasta kultura nastala iz 
krcenja sume (Gusic)«. 

U vezi je sa historijskim znacenjem dvor 
»stan vlastelinove radna imenica na -nik 
dvornik m (takoder prezime) »upravitelj vla- 
stelinova imanja; sinonim: majurdzija (v.), 
zapostat (v.)«. Upor. polj. d'worznik »Meier, 
pored Hofmeister, Vogt«, stprus. dwarniken. 
Ta je imenica, kad je dvor prosirio znacenje 
na »stan zemaljskog poglavara, konak (v.)«, 
postala naziv dvorske casti. U torn znacenju 
posudise je. Rumunji: dvornic, zyornik, vornic, 
premda su ocuvali lat. rijec curtea < cohors, 
-te za dvor. Madzari, naprotiv, posudise i 
feudalni dvor > udvar i izvedenicu odatle 
udvarnak. Rijec dvorac je za danasnju nasu 
jezicnu svijest doduse deminutiv na -be od 
dvor ali nije potvrden u vrelima za »vlastelinov 
stan«. To je posudenica iz rus. dvorec »palaca« 
i ne stoji u vezi s nasom feudalnom rijeci. 

Denominal na -iti dvoriti -lin (iz- do- 
se, po-, u-, u- se) »servire, moliti«, udvaret, 
-im (Kosmet) »gestiti« prema dodvdrati (se) 
u najuzoj je vezi s feudalizmom, tako je i u 
drugim slavinama. Semanticki je znacajna u 
ovom pravcu i prefiksalna slozenica pf. raz- 
dvoriti »izdijeliti od kuce«. To se vidi i po rum. 
posudenici a dvori i apstraktumu dvorbd f 
< dvbrba (16. v.) = vorba »rijec«, s kojom se 
unakrstila rum. vorba < lat. verbum. Tako se 
najlakse objasnjava o mjesto e. 

Rijec dvor u nasem feudalnom srednjem 
vijeku dodirivala se i djelomice poklapala sa 
lat. villa = Hof, na zapadu. U torn znacenju 
postala je i toponomastikum kod nas kao i 
na Zapadu: upor. Dieden hofen = fr. Thionville. 
U daljem semantickom razvitku stoji pod 
uplivom od tal. corte, fr. cour, pridjeva courtois, 
glagola courtiser. Pridjev na -tn dvoran (IS- 
IS, v) znaci isto sto i tal cortese, upor. g. 1422. 
mnogo nedvornehb i nepocteneho zlehb red 
(Sporn, srp. 167), dvorno primiti (Marulic). 
Staro je znacenje ostalo u poimenicenju dvor- 
nica f»sinonim: sala« koja je rijec sveslavenska, 
upor. dvjornica »Stube« kod Kasuba. i polj. 



dworznica »Acker am Gehoft«. Posljednje 
znacenje dobilo je kod nas jos prefiks pod: 
podvornica (Dalmacija) »njiva oko kuce«. Naj- 
dalje su dosle u pravcu semantickog pribli- 
zavanja romanskim rijecima prevedenice impf. 
udvarali (Zagreb) = udvoravati (Pavicic) za 
tal. corteggiare, fr. courtiser, njem. hofieren 
(koji je takoder preuzet: hofirati ili praviti hof 
nekoj darni) i pridjev udvoran »hoflich«. 

Od dvor »nastan vladarev« izvedenica je na 
-janin dvoranin m (Vuk, i u drugim slavinama 
npr. rus.) pored dvoranik (18. v.), pridjev 
na -ski dvoranski za razliku od dvorski (Vuk, 
tako i u drugim slavinama). Od radnih ime- 
nica ima jos i na -aja (v. tepcija): dvorcija 
m (Belostenec, Habdelic), na -telj dvoritelj 
m prema -Unja dvorkinja f (Vuk, 16. v.), 
apstraktum na -ba dvdrba, augmentativ na 
-ina dvbrina f. Slozenica je danasnji neolo- 
gizam dvorana od dvor i perz. hane mjesto 
dvornica, i prevedenica kolodvor < njem. 
Bahnhof »zeljeznicka stanica«. Od prefiksalnih 
slozenica nastalih od sintagmi, osim podvor- 
nica od (njiva) pod dvorom, treba spomenuti 
jos rum. pridvdru »galerie, Vorhalle (Munte- 
nija), veranda«, stcslav. pritvon < jtpo6ijpov, 
pridvorija, slov., ces. pridvor. Kod nas nije 
potvrdeno. 

Rijec dvor je prijevojni stepen na o prema 
nisticnom na v. stcslav. dual a tei »vrata«. 
Prvobitno u ie. periodu i u baltoslavenskom, 
oba su prijevoja znacila isto: »dvokrilna vrata, 
fores«. Nisticni se stepen upotrebljavao u sla- 
bim padezima pred suglasnickim nastavcima, 
npr. u 16k. pi. *dvbreh a dvorb u jakim samo- 
glasnim nastavcima dvora (upor. rus. gen. 
dvora), dvoru, a ozb. Upor. za razlikovanje 
padeza prijevojima drevo sing, prema aei> a 
pi. Analogija je ipak izbrisala ovakva razliko- 
vanja padeza, stvorivsi osnovicu za semanticko 
razlikovanje generaliziranjem obaju prijevoja: 
dvbri »dvokrilna vrata odlicnijih kuca«, a dvor 
»r kuca s takvim vratima, 2° mjesto pred 
takvim vratima«; dvbri je uslo i u crkveni jezik: 
dveri (13. v., Kosmet) su kod pravoslavaca 
»vrata na ikonostasu«, odatle rum. dveara f; 
dvori f pi. = dvora n duala (prema vrata) 
»sinonim: vrata« govorilo se do 16. i 17. v. i 
danas jos na Krku; dveri i deminutiv dvercd 
(dual), kao toponim Dverce (dual) u "Zagrebu 
»stara gradska vrata, danas prolaz iz Strosma- 
jerova setalista u Gornji grad«. Postoji jos 
toponim Dvernica u Hercegovini, ali e mjesto 
a ne ulijeva povjerenje u ispravnost tumacenja 
prema Zadvarje n i Dvare, pisano prema tal. 
izgovoru Doare »selo u Dalmaciji blizu Splita, 



dvor 



467 



dzekar 



upravo: vrata za Split«. Deminutiv dverce 
posudise Madzari verocze »ostiolum, kleine 
Gittertiir«. Ovako zovu oni i grad Viroviticu. 
Upor. u nasem narodnom govoru Virovi (pi.) 
za Virje. Virovitica je mozda poimenicen 
pridjev virovit. Kako je doslo do toga da su 
Madzari nazvali to mjesto Verocze, ima se 
ispitati. Oba su oblika dvari i dvor ie., balto- 
slavenska, sveslavenska i praslavenska; dvari 
ima paralelu u lit. durys, lot. duris, got. daiir, 
njem. Tur, gr. 5upa, lat. forts, arm. z-durs 
»van«, ie, *dhv'rlos', dvoru odgovora lit. dvaras 
»imanje«, lot. dvars, sanskr. dvaram »vrata« 
prema ak. duras, stperz. duvarayd-maiy »na 
mojim vratima«, ie. *dhuoros. 

Lit.: ARj 2, 923. 924. 937. 941. 942. 
7, 315. 316. ASPh 11, 126. Miklosic 53. SEW 
1, 241. HoTyh-Kopecny 111. 112. Bruckner 101. 



105. Vasmer 330. 331. 332. Trautmann 63. 
WP 1, 871. Endzelin, FBR 11 (Sldvia 1, 211). 
Hirt, IF 32, 242. Pedersen, LP 2, 1-3. Ro- 
mansky, JberRI 13, 106-108. lvic/F 18, 334. 
Boisacq 358-359. GM 63. Tiktin 1251. 
Mladenov 121. Ungebaun, RES 12, 21. 28. 
Bezzenberger, Festsch. Kiihn 258. i si. (Ub 5, 
281). Jokl, Unt. 248. Kusar, NVj 3, 338. 
Maretic, Savj. 21. Elezovic 1, 124. 142. 

dzekar pored dzekr m (Kosmet, primjer: 
ufati gi dzekr, kaze se za stoku kad se razobada) 
»obad, strk (ZK)«. Zacijelo posudenica iz 
arb. zekth »Stechfliege« (sa zamjenom arb. de- 
minutivnog sufiksa ih, tip zoth »pticica«, koji 
se izgovara interdentalno sa r) < tal. zecca 
»ixodes ricinus«, langob. zekka, nvnjem. Zecke. 

Lit.: Elezovic 1, 215. REW 3 8730. Prati 
1061. GM482. 



Dz 



azaba, prilog (Vuk, narodna pjesma, Bosna 
opcenito, Kosmet) = diabe (Srbija, -e mjesto 
a moze biti po analogiji hrv.-srp. priloga) 
»sinonim: mukte (v.), badava (v.) 3 zastunj 
(ZK), bez para«, s prijedlogom nadiaba (Lika), 
za diobe (Kosmet). Odatle denominal na 
-isati pf. dzabaisati, -Sem (Vuk) »pokloniti«, 
na -laisati d&abalaisati, -tsem (Kosmet) »idem«, 
od tur. cabalamak »ne traziti naknade«. Bal- 
kanski turcizam (caba = cabe »bez plijena«) 
iz oblasti priloga: bug. dzdba, arb. xhabd, 
ngr. T^dujra. 

Lit.: ARj 3, 528. 7, 350. Elezovic 2, 459. 
Mladenov 125. GM 79. Pascu 2, 136., br. 518. 

dzada f (Bosna, narodna pjesma) = dzdda, 
gen. dzdde (Kosmet) = dada (Konavli, 
Vodopic) »sinonim: drum (v.), cesta (v.)«. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (gadde) 
iz oblasti saobracaja: arb. xhade, bug. diade, 
cine, giadee f »grande route«. 

Lit.: ARj 3, 528. Elezovic 2, 460. Vodopic, 
Marija Konavoka 153. Mladenov 129. GM 
79. Pascu 2, 136., br. 520. Griinenthal, ASPh 
42, 316. 

dzagara f (Vuk) »manastirska skola«, na- 
zvana ovako prema dfagor m »sinonimi: buka 
(v.), treska (v.)«. Od tur. onomatopeje cagir 
= cugur. S ovom onomatopejom unakrstila se 
nasa zagor, gen. zagara m (Lika, Kosmet) 
»graja, razgovor«, odatle denominal na -Hi 
dedgoriti — z&goriti (Lika) = ■ zagorit (Kos- 
met) »razgovarati, larmati«. Mjesto g stoji na 
zapadu m: zamor m i zamoriti. Postoji i bez 
sloga or: dzagati i s k mjesto g impf, dzakaii, 
-am (Vuk) »buciti, vikati« i odatle denominal 
dzaka f (Srbija) »sinonim: buka«. 

Lit.: ARj 3, 528. BI 2, 860. Elzeovic 1, 
178. 

dzaiz, prilog (narodna pjesma) = dzdiz 
pored dzaiz (Kosmet) = idzaz (Klinavac u 
Kosmetu, metateza samoglasa i da se ukloni 



dvogla^s ai s naglasom na f) »dopusteno«. 
Upotrebljava se sa nije i jeste. Balkanski tur- 
cizam arapskog podrijetla (ar. gaiz > tur. 
caiz) iz oblasti turske uprave: cine, giaize 
»permis, autorise«. 

Lit.: ARj 2, 528. Elezovic 1, 245. 2, 400. 
Pascu 2, 136., br, 521. 

dzajilj m i pridjev »neznalica, neprosvije- 
cen«. Odatle dfajko m »pop« u satrovackom 
govoru u Bracigovu (Rodope). Turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. gahii). 

Lit.: Elezovic 2, 460. Jirecek, ASPh 8, 
101. 

ilzam m (Vuk, narodna pjesma, Bosna; u 
Kosmetu pored dzam, pi. dzamovt) »sinonimi: 
staklo (v.), okno«. Odatle: radna imenica na 
-dzija dzamdzija = dzandzija (Kosmet) »si- 
nonim: staklar«; pridjev indeclinabile u na- 
rodnoj pjesmi na -li dzamli »staklen, epitet 
uz pendzer«, d&dmlija pored dzamlija (Kos- 
met) u soba i bez toga dodatka »soba sa stak- 
Jenim prozorima za razliku onih u kojima su 
prozori izlijepljeni pendzerijom (v.)«. Balkan- 
ski turcizam perzijskog podrijetla (perz. > 
tur. cam »casa«) iz oblasti gradnje kuca: rum. 
geam, bug., arb. xham, cine, giam, odatle 
giamgi »verrier«, giamliche f »vitrage« = bug. 
dzamlak, ngr. T^dur i xi;au.(i)Wxi, cine, giam- 
giliche f »profession de verrier«. 

Lit.: ARj 3, 529. Elezovic 3, 460-1. Mla- 
denov 126. GM 80. Lokotsch 650. Pascu 2, 
136., br. 522. SEW 1, 242. 

dzambas, gen. -asa m (Vuk, 17. v.) = 
dzambaz, pored -dz, gen. -dza (Kosmet) 
»1° covjek koji igra na uzetu, pehlivan, 2° co- 
vjek vjest konjima, preprodavac konja«. Pre- 
zime. Odatle: na -luk dzambdzlbk m(Kosmet) 
»cjenkanje« i denominal na -Hi dzambazit se, 
-azim (Kosmet) »cjenkati se«. Balkanski tur- 
cizam perzijskog podrijetla (perz. slozenica 
od can »dusa« N.I i imperativ baz od baxtatt 



dzainbas 



470 



dzeba 



»igrati se«, upravo »koji sa dusama igra«) iz 
oblasti trgovine i igara: ram. geambas »1° 
intrigant, 2° Vieh-, Pferdehandler«, odatle 
geambajKc »trgovina stokom i konjima«, bug. 
dzambazin »Seiltanzer«, arb. xhambds = 
xhamds (Skadar) »Aufschneider«, cine, giambaz 
» 1 ° acrobate, 2° marchnad de chevaux, 3° ma- 
quignon«, odatle giambazilche f »maquillon- 
nage«, ngr. x^aujidcnc »Seiltanzer«. V. dzan. 

Lit.: ARj 3, 529. Elezovic 2, 460. Mlade- 
nov 125. GM 80. Tiktin 668. Pascu 2, 136., 
br. 528. LokotscH 660. 

dzamija f (Vuk, 18. v.) = dzamija (Kos- 
met) = slov. camija »muslimanska zgrada za 
bogosluzenje«. Odatle pridjev na -ski dza- 
mijski = dzaminski. Toponim Kadi-dzdmija 
(Kosmet) »kadijina dzamija«. Balkanski tur- 
cizam arapskog podrijetla (ar. garni', perf. 
praesens act. od glagola gama<a »udrazenje«, 
denominacija kao sinagoga i exx^noia > lat. 
ecclesia) iz oblasti islama: bug. dzamija, arb. 
xhami, cine, gimie 't, ngr. T^aui. 

Lit,: ARj 3, 529. Elezovic 2, 461. Lokotsch 
655. Mladenov 461. Pascu 2, 137., br. 534. 
GM 80. Korsch, ASPh 9, 499. 

dzamutra m »sinonim: mladozenja« (Dibri, 
Tetovo). Prema Budmaniju valjda ciganska 
rijec. 

Lit: ARj 3, 529. 

dzan m (Vuk, Bosna) = dzan (Kosmet) 
»dusa«. U Kosmetu u izreci ajt, e dzan »alal 
ti vera«. Odatle s tur. posvojnom postpozi- 
cijom dzanum (Vuk, Mostar) = dzanom 
(Kosmet) = dzano (narodna pjesma, kao vo- 
kativ prema zeno) »covjece«. Balkanski tur- 
cizam perzijskog podrijetla (perz. gan, tur. 
canum »moja dusa«) iz oblasti ucitivosti: bug. 
dzan i dzanam, arb. xhan. Glede zamjene 
turskog poluglasa / > u upor. balik > baluk, 
capktn > capkun, hanim > -hanuma. Usp. i 
dzambds. 

Lit. : ARj 3, 529. Mladenov 126. Elezovic 2, 
461. GM 80. 

dzanarika f (Vuk, Bosna, Kosmet) = 
dzenarika »obla sljiva, drobnica (ZK)«. Do- 
cetak -ika je nas sufiks za biljke. U. bugarskom 
postoji mnogo varijanata u osnovnom samo- 
glasu a-e-i. U svim se ispusta slog -ar-: 
dzanki pi. = dzenkl — dzjnka f »vrst sljiva«. 
U Kosmetu su zastupljene bugarske vari- 
jante sa /'.- dzfnkan 1° vrlo sitna kokos, 2° sasvim 
sitna paprika siljasta ili okragla«. Odatle de- 



minutiv na -ce, pi. -cici: dzmcic'i. Balkanski 
turcizam (slozenica od can »dusa /v./ i erik 
»sljiva«). Elezovic tumaci varijantu dzinka u 
Kosmetu kao izvedenicu od ar. gin »dobri 
duhovi«, sto se ne cini uvjerljivo. 

Lit: ARj 3, 529. Elezovic 2, 461. 467. 
Mladenov 126. 

dzandoc m (Dubrovnik) »mala lokva ukraj 
mora izmedu hridk. Sufiks je deminutivni 
-ot < -uceus (upor. saloca) iz dalmatoroman- 
skoga. 

Lit.: Zore, Tud. 25. 

dzanfez / -es m = ddnfez (Banja Luka) = 
dzanfez (Mostar) »tanka svilena tkanina koja 
se prelijeva u dvije boje«. Balkanski turcizam 
neodredenog podrijetla, prema Elezovicu per- 
zijskog (od perz. imperativne slozenice 
can »dusa« (v.) i imperativa feza od fezadan 
»koji cvjeta, uzdise«), prema Skoku talijanskoga 
(< genovese, podrazumi seta »svila«) iz oblasti 
tkiva i trgovine : rum. geanfes »Art orientalischer 
Seidenstoff«, bug. dzanfez, cine, giamfese i 
»taffetas«, ngr. T^a^icpeai n. 

Lit.: Elezovic 2, 462. Tiktin 669. Zenker 
346. Redhouse 639 a. Skok, Sldvia 15, 342., 
br. 189. Pascu 2, 136., br. 526. 

dzanovica f (Dubrovnik) = dzonovica (Ko- 
navli, Vodopic) »vrst smokve« = d&endvica 
f = dzenovaca (Prcanj ?) »Art Feige mit dicker 
Schale«. Bit ce zacijelo od Genova. 

Lit: ARj 3, 530. 539. Resetar, Stok. 237. 

dzara f (Vuk, Gornje primorje, Boka, 
Tivat, Dubrovnik, Cavtat) = zara (Perast, 
Lepetane, Korcula, Smokvica, Istra, Lastva, 
Rab, Bozava) = slov. zara »velika zemljana 
posuda, cup sirokog grla za razliku od arkula 
koji ima usko«. Deminutiv na -ica dfarica 
(Dubrovnik). Pridjev slov. zdrdst. Od tal. 
giar(j)a, istrom. (Rovinj) eara, furl, zare < ar. 
garra »posuda za vodu«. 

Lit: ARj 3, 530. Pletersnik 2, 954. Sturm, 
CSJK6, 68. Kusar, Rad 118, 21. Crania, ID 

6. REWS 3944. DEL 1804. Ive 70. Strekelj, 
ASPh 12,473. Lokotsch 688. Matzenauei, LF 

7, 171. 

dzeba f (Vuk, narodna pjesma) »sinonim: 
oklop (v.)« = dzebe, gen. -eta n (Vuk, Cetina) 
»ploce na jecermi koje stoje iznad ilika (v.) 
pod grlom«. Odatle: na -lija (v.) dzebelija m 
»sinonim: zatocnik«. Od perz. gephe > tur. 
cebe, cebeli »u oklopu«. Glede -e > -a upor. 
kesa i cebe (v.). Ista rijec dolazi u slozenici sa 



dzeba 



471 



dzelep 



perz. hane > -ana (v.): dzebana f (Vuk, 
narodna pjesma, 18. v., Kacic) = dzebahana 
(Vuk, Crna Gora) = dzebehana (Vuk) = 
dzefana (18. v.) = dzephana (17. v.) = dfe- 
pana (Kosmet) »municija, prah, olovo, laneta 
itd. i hrana za boj«. Balkanski turcizam per- 
zijskog podrijetla (slozenica od perz. gephe > 
tur. ceb(e) i hane > han) iz oblasti vojnistva: 
ram., bug. dzepane, arb. xhephane — xhepan 
m »Pulvermagazin«, cine, giuphane »arsenal«. 

Lit.: ARj 3, 531. Elezovic 2, 465. GM 81. 
Pascu 2, 137., br. 545. 

dzebrak m (Vuk, Vojvodina) »sinonim: 
prosjak«. Odatle: pridjev na -ski dzebrdcki; 
denominal na -iti impf, dzebraciti, dzebrdctm 
(Vuk, 18. v.), pored na -ati dzebrati, -dm 
»prositi«, koje se slaze s ces. i slov. zebrati, 
slvc. zobraf, polj. zebrac. Od ces. (ili slovac- 
kog ?) zebrdk, odakle je i madz. zsobrdk, a 
ovo od stvnjem. sefer »skitnica«. Znacajno je 
turciziranje pocetnog suglasnika z > dz. Upor. 
dzigerica (v.) pored zigerica. 

Lit.: ARj 3, 531. Miklosic 406. Bruckner 1, 
663. Holub-Kopecny 443. 

dzeferdar, gen. -ara m (Vuk, 18. v.) = 
dzefendar (disimilacija r-r > n-r) — dzeferddn 
(18. v., narodna pjesma, takoder biljka) = 
dzeferdao, gen. -ala (Dubrovnik, disimilacija 
r-r > T-T) = dfeverdan = ceverdan »puska sa 
cijevi od sarena nada, dimiscija (v.)«. Odatle: 
hipokoristici dzeverusa f (Vuk, Risan) i dfeko 
m (Vuk, Crna Gora). Prema Miklosicu ide 
ovamo i fonetski nerazumljiv kovrdin (narodna 
pjesma), epitet za mac. Turcizam perzijskog 
podrijetla (perz. gauherdar > tur. cevherdar, 
drugi dio dar (v.), a prvi ar. sing, gauhar > 
tur. cevher, pi. gawahir > tur. cevahir, od 
perz. gohar »dragi kamen, dragulj«). Od tur. 
cevher je dzever m (Vuk) »sareno damastansko 
nado«, u izricaju pokazati dzever »pokazati da 
je neko saren«. Toponim Dzever (mjesto U 
Srbiji). Odatle dfeverlija (Vuk) i denominal 
na -leisati dzevrleisati, -sent (18. v.). Arapski 
plural nalazi se u dzevdhir I -djir m (Crna 
Gora, narodna pjesma, vlaski dzevahin) i u 
epitetu dzevajir kamenje = dzevair (Kosmet), 
odatle radna imenica na -dzija dzevairdzija 
»juvelir«. Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla: ram. giuvaer, odatle giuvaergiu m 
prema f giuvaerica »draguljar, -ica«, bug. 
dzevair, odade dzevairdzija, arb. xhevahir, 
cine, giuvaire f »bijou«, ngr. T^o|3a"ipi = 
x^Epaepi, cine, giuvarico < ngr. x^opaipixov 
»bijouterie«. Odatle je i gradska rijec juvelir, 



gen. -ira »draguljar (neologizam)«, francuzizam 
preko njem. Juvele; u srednjovjekovnom latini- 
tetu jocalis > fr. joyau, jocalarius su mozda 
pucke etimologije arapske rijeci. 

Lit.: ARj 2, 18. 3, 531. 534. 535. 5, 413. 
Elezovic 2, 463. GM 81. Miklosic 412. Lo- 
kotsch 694. Mladenov 126. REW' 3945. 4588. 
Ny I, 192. Pascu 2, 137., br. 547. Weigand'- 
-Hirt 958. 

dzega f (Srijem) = dfedza (Vojvodina ?) 
»nekakva zenska "kapa«. 

Lit.: ARj 3, 531. 

dze(h)enem m = dzenem — dzenem, gen. 
-ema (Kosmet) »1° sinonim: pakao (prema 
islamu), 2° bestragija, vir (Kosmet)«. Balkan- 
ski turcizam arapskog podrijetla (ar. gehenem 
< hebrejska slozenica ge ben Hinnom »vrt 
sina Hinnomova«, naziv mjesta gdje su se 
prinosile zrtve Molohu, koje je ukinuo Jozias, 
nakon toga stovariste otpadaka kao toponim 
kod Jerazalema) iz oblasti islama : bug. dzendem 
u izricaju idi v ~\ kam dzendeme (tur. dativ) 
»va-t'en au diable«, odatle dzendemos(v)am, 
arb. xhehenem. U bugarskom je znacajna di- 
similacija nd < nn kao izgovor geminacije 
pod silu. Upor. duine (v.) i dfin. 

Lit.: ARj 3, 581. GM 80. Elezovic 2, 465. 
Lokotsch 705. Pascu 2, 137., br. 536. 

dzelat, gen. -dia m (Vuk, 18. v.) = dzeldt 
(Kosmet) = dzeletin (17. v.) »sinonim: krvnik 
(neologizam); ostali su sinonimi: hahar (v.), 
boja (v.), manigodo (v.), strani izrazi«. Odatle: 
pridjev na -ov dzelatov (Vuk) = celetinov 
(Divkovic). Balkanski turcizam arapskog po- 
drijetla (ar. gellad »koji bicem siba, vjesa«) 
iz oblasti turskog pravosuda: ram., bug. die- 
latin, arb. xheldt, cine, gildt, ngr. T^eMTnc,. 

Lit.: ARj 3, 532. Elezovic 2, 464. Mladenov 
126. GM 80. Pascu 2, 137., br. 533. 

dzelep m = dzelep (Kosmet) »stado vo- 
lova«. Odatle radna imenica na -dzija: dzeleb- 
dzija m = dzelepcija (Vuk) »trgovac volova, 
palocija (v.)«. Odatle pridjev na -in: dzellb- 
dzijin — -pcijin. Balkanski turcizam arapskog 
podrijetla (ar. geleb »conducteur de tropeaux 
de moutons«) iz oblasti trgovine: bug. dzeletin 
»marchand de betail«, cine, gilep »impot sur 
le betail«, gilepci »employe charge avec la 
perception de l'impot sur les moutons«. 

Lit: ARj 3, 532. Skok, Sldvia 15, 345., 
br. 223. Mladenov 126. Pascu 2, 136., br. 
531. 



dzem 



472 



dzera 



dzem, potvrdeno samo u Reljkovicevu 
Satiru u izricaju: jerbo se... kojigod plemlc u 
dzeme (ak. pi.) uzmlsq. Danas nije nigdje 
potvrden. U Reljkovicevo vrijeme govorio se 
taj turcizam (cem »drustvo, mnozina«) u Slavo- 
niji. Primjer kako iscezavaju turcizmi. 

Lit.: ARj 3, 532. 

dzemadan m (Srbija) = dzemadan pored 
dfemedan (Kosmet) = dzamadan (narodna 
pjesma) »prsluk koji se na prsima zatvara, 
izvezen bucmetom i srmom s metalnim dugme- 
tima (preko njega dode fermen, v.)«. Balkanski 
turcizam perzijskog podrijetla (perz. slozenica 
od gama »Tuch, Kleid« i -dan »Behalter«) 
iz oblasti nosnje: arb. xhamadan, rum. geaman- 
tan, bug. dzamadan, ngr., cine, giumlndane f 
»gilet en echarpe boutonne par devant«. 
Upor. menten (v.). 

Lit.: ARj 3, 529. 532. Elezovic 2, 464. GM 
80. Pascu 2, 137., br. 544. 

dzem at, gen. -ata m (Bosna) = dfemai 
(Kosmet) »sinonimi: zupa, (v.) parohija (v.) 3 
opcina (v.)«. Odatle prilog s tur. postpozici- 
jom -He »sa«: dzematlle (narodna pjesma) »sa 
drustvom«. Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. gema'at »skupstina«) iz oblasti 
turske administracije: arb. xhemdt. 

Lit.: ARj 3, 532. Elezovic 2, 464. GM 80. 

dzenabet m (Bosna, psovka, Srbija) = 
dzenabet pored -abet (Kosmet), pridjev uz 
covek) »necist covjek, poganin«. Balkanski 
turcizam arapskog podrijetla (ar. > tur. 
cenabet »1° homme impur, 2° pollutio invo- 
luntaria«) iz oblasti psovki i cistoce: bug. 
dzenabetin »impudique, mechant, maudit«, arb. 
xhenabet »leichtsinniger Mensch«, cine, giana- 
bet, odatle gianabetliche f »mechancete«, ngr. 
T^avaujiExric, »mechant, malveillant, hargneux. 

Lit.: ARj 3, 533. Elezovic 3, 464. GM 81. 
Mladenov 126. Pascu 2, 136., br. 519. 530. 

dzenaza f (Mostar) »sprovod« = dzendze 
(Kosmet, objekt uz odnese) »(muslimanski) 
mrtvac«. Turcizam arapskog podrijetla (ar. 
genase) iz oblasti islama. 

Lit.: Elezovic 2, 464. Skok, Sldvia 15, 345., 
br. 225. 

dzendzlva f (Dubrovnik) »desni«. Neizmije- 
njeno tal. gengiva »isto« < kllat. gingiva. Oblik 
zinzire f pi. (Slovinci u Istri, Vodice, ne- 
poznato kod istarskih starosjedilaca Hrvata 
Bezjaka, Pazin) »isto« poklapa se potpuno sa 
istrum. zinzire, zinsure, zinzmna < *gingina 



(onomatopejskom reduplikacijom mjesto gin- 
giva) ; r stoji mjesto meduvokalskog n kao u 
Romer < romanus »Rumunj« kod istarskih 
Rumunja koji su ostatak velebitskih Vlaha i 
ostalih iz stare hrvatske drzave. Ta rijec po- 
tjece kod Slovinaca iz govora Cica. Toliko je 
karakteristicna da je postalo porodicno ime 
(prezime): Zenzerovic (Vodnjan, Bartulio). 
Ribaric donosi jos glnglna s ocuvanim velar- 
nim izgovorom g (kao u galatina itd.) kao 
cudnovat sporedni oblik za istrum. zenzlre. 
Ne kaze na zalost gdje se upravo govori. 
To bi bio vrlo interesantan leksicki ostatak 
dalmatoromanski. Potrebno je za nj jos po- 
drobnijih podataka. 

Lit.: Budmani, Rad 65, 164. Ribaric, 
SDZb 9, 206. Cadastre, reg., s. v. Puscariu, 
Istrorom. 3, 114. REW* 3765. DEI 4784. 

dzenet m (Vuk, narodna pjesma) »sinonim: 
raj (kod muslimana)«. Balkanski turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. gennet »vrt, raj«) iz oblasti 
islama: arb. xhenet. 

Lit.: ARj 3, 533. GM 81. 

dzenjak, gen. dzenjka m (Vuk, narodna 
pjesma) = dzanak, gen. -nka (objekt uz zapo- 
ceti,- uciniti, zaturiti s klme) »sinonim: boj« 
(v.). Balkanski turcizam (cenk) iz oblasti 
vojnistva: bug. dzenk, cine, genga f »combat„ 
bataille, guerre«. 

Lit.: ARj 3, 529. 534. Mladenov 126. Pascu 2, 
135., br. 494. 

dzep m, pi. dzepi i dzepovi (Vuk, 18. v., 
Kosmet) = zep (zapadni krajevi, ZK, Brusje, 
Hvar) »sinonim: cpag > spag (v.)«. Odatle 
deminutiv na -ce, pi. -cici dfepce (Kosmet), 
radna imenica na -ar zepar m (Zagreb) »Ta- 
schendieb«. Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. gaib »Tasche, Beutel, Sack« > tur. 
ceyb / ceb) iz oblasti nosnje: bug. dfeb pored 
dzob, cine, dzope (Weigand), pored gepe T, 
arb. xhep pored xhap -ba f = xhab (Gege), 
ngr. x^EJin, madz. zseb. Upor. dzepasce (v.). 

Lit.: ARj 3, 534. Elezovic 2, 465. Mladenov 
126. GM 81. Pascu 2, 135., br. 495. Miklosic 
409. SEW 242. Korsch, ASPh 9, 499. Hraste, 
JF 6, 188. 

dzera pored dzeraa m (Kosmet) »kirurg, 
berberin ili hecim koji vida rane«. Balkanski 
turcizam arapskog podrijetla (arb. gerrah) iz 
oblasti medicine: bug. dferah = dzeraf, 
arb. xherrah, cine, girah. 

Lit.: Elezovic 2, 465. GM 81. Mladenov 
126. Pascu 2, 137., br. 537. 



dzerima 



473 



dzigara 



dzerima f (Srbija, narodna pripovijetka) = 
dzerima »1° pustinja, pflstolina (Kosmet), 2° 
globa«. Balkanski turcizam arapskog podrijetla 
(ar. gerime > tur. narodski cereme) iz oblasti 
turske administracije: bug. dzereme, cine, girime 
f»amande«, odatle girimitire pored girimitisire 
»condamner a une amande« = ngr. T^epeue- 

Lit.: ARj 3, 534. Elezovic 2, 465. Pascu 2, 
137., br. 538. 

dzes m (Dubrovnik, Rab) »sadra, gips 
(hrvatski gradovi)«. Od tal. gesso < lat. gyp- 
sum < gr. Yi3i|>oc,. 

Lit.: Budmani, Rad 65, 164. Kusar, Rad 
118, 19. REW" 3936. DEI 794. 

dzevap, gen. -dpam (Vuk, narodna pjesma), 
objekt uz dati, uciniti, a uz dativ kavzi (pa 
je tesko dzevap dati kavzi, u pjesmi) »smiriti, 
prekinutk = dzevap (Kosmet, objekt uz dat, 
davat) »sinonim: odgovor«. Odatle denominal 
na -iti: impf, dzevapiti, dzevdpim (Vuk) »si- 
nonim: odgovaratk. Balkanski turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. geiaab > tur. cevap) iz 
oblasti drustvenog saobracaja: bug. dzevab = 
dzuvab, arb. xhevdp, cine, giuvape. 

Lit.: ARj 3, 534. Elezovic 2, 463. Mladenov 
126. GM 81. Pascu 2, 138., br. 549. 

dzezaj m (Bogisic) = dzeza m pored 
dzezqja f (Kosmet) »sinonim: globa (v.)«. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
geza »plata (u dobrom i rdavom smislu)« > tur. 
ceza »globa«) iz oblasti sudenja: arb. xhezd f 
»Strafe«. Glede dodatka -/, -ja na turski sa- 
moglasni svrsetak upor. belaj (v.) i odaja 
(v.). 

Lit.: ARj 3, 535. Elezovic 2, 463. GM 
81. 

dzezva f (Bosna, Srbija) = dzezva, gen. 
-ve (Kosmet) = dzezma (Dalmacija, Podgora, 
Pavlinovic) »mali ibrik (v.) za kavu«. Oda- 
tle deminutiv: na -ica dfezvlca f i na -enee 
dzezvence (uz pridjev micko, v.). Balkanski 
turcizam arapskog podrijetla (ar. gezve »drveni 
ugalj« > tur. cezve »mali mjedeni sud s du- 
gom drskom za kuhanje i serviranje kave«) iz 
oblasti kuhinjskog suda: bug. dzezve, arb. xhe- 
zve — xheze, cine, gezve f »cafetiere«. Docetak 
-a < tur. -e kao u kesa (v.), tur. -zv- > -z/n- 
kao u trezyen pored trizmen (v.). 

Lit.: ARj 3, 535. Elezovic 2, 463. Mladenov 
126. GM 81. Pascu 2, 135,. br. 496. 



dzibra f (Vuk, Kosmet) »sinonim: komine 
(v.), drop > trop (v.), iscijeden kljuk iz ko- 
jega se dobila rakija« = dzibra (Mostar) »vo- 
sak i med zajedno u satu«. Balkanski turcizam 
(tur. cibre »ausgepresste Weintraube, 2° Treber«) 
iz oblasti poljoprivrede (pecenja rakije): bug. 
dzibri pi., ngr. to x^iitoupov. 

Lit.: ARj 3, 535. Elezovic 2, 465. Skok, 
Sldvia 15, 345., br. 230. Mladenov 126. 

dzida f (Vuk) »koplje«. Odatle dzidovanje n 
(pisano sa c mjesto dz, jedanput u 18. v.) 
»turnir (v.)«. Izvedenica od denominala na 
-ati: impf, dfidat se, -am (objekt lebac) prema 
pf. dzidnut se, -em. Turcizam (cida) iz oblasti 
vojnickog oruzja. 

Lit.: ARj 3, 535. Elezovic 2, 466. 

dzidza f (Vuk) = dzidza (Kosmet) »1° 
djecje igracke koje zvuce, 2° sve sto moze 
posluziti za igracke (Kosmet), 3° nakit igracki 
za djecu«. Balkanski turcizam (tur. pridjev 
cici u djecjem jeziku »1° lijep, 2° saren ukras 
koji moze prevariti dijete, suprotno je kaka«) 
iz oblasti djecijeg govora: arb. dzjdz'e. Ovamo 
zacijelo i dzidza f (narodna pjesma) »tetka«. 
Od tur. cici »tetka« s tur. -e > -a kao u kesa. 
Osnovica je onomatopeja iz djecjeg govora u 
kojoj je reduplikacija glavno. 

Lit.: ARj 3, 586. Elezovic 2, 467. Skok, 

Sldvia 15, 345., br. 231. GM 79. Strekelj, 

CZN 1909, p. 87. i si. Bruckner, KZ 43, 
317. 

dzidzalo n »rabos za biljezenje mlijeka 
kad se sva seoska stoka pomijesa«. Govori se 
u Srbiji (Nis?). Nepoznati su akcenti i 
varijante. Izvjestan je samo sufiks -alo za 
orude. 

Lit.: ARj 3, 536. 

dzigara f (narodna pjesma) = dziger m 
(16. v., Dubrovnik, jedanput) = obicnije sa 
sufiksom -ica dztgarlca f (Lika, katolici, 18. v., 
pisano c mjesto dz) = dzigerica = dzigerica 
(Kosmet) = dzlglrlca (18. v.) = zigerica (ZK, 
Brusje, Hvar) »sinonim: jetra«. S pridjevima: 
bela dzigerica »pluca«, crna dzigerica »jetra« 
(Vuk, Kosmet) prema tur. ak dyer i kara 
dyer. Odatle: radna imenica na -jar dzlgerl- 
car (Vuk), »covjek koji jede dzigerice«, na 
-651 + -jak dzigerlcnjak = dzigiricnjak »biljka«, 
na -bn + -jaca dzigernjaca (Vuk) »1° biljka, 
2° Leberwurst« = dzigernjaca (Kosmet) »corba 
sa dzigericama«. Balkanski turcizam perzijskog 
podrijetla (perz. ie. rijeci gigar > sjeverno- 



dzigara 



474 



dzin 



-tur. ager, osmanlijski dyer) iz oblasti dijelova 
tijela (tip taban): bug. dziger i deminutivi 
na -ee i -ce. 

Lit.: ARj 3, 535-6. Mladenov 126. Elezovic 
2, 465. Hraste, JF 6, 188. Lokotsch 719. 
S£IF 1, 242. GAf 271-272. Wirth, ZSPh 
16, 96. 

-dzija pored -n/a, balkanski sufiks turskog 
podrijetla (tur. -ci, -ci, -a, -eu, -qu). Sluzi 
kao i u turskom za tvorenje radnih imenica 
m. r. od imenica koje znace nesto cime se 
ljudi zanatski (obrtimice) bave. ■ Kad dolazi 
na domace ili odomacene strane imenice onda 
znaci bavljenje onim sto te imenice znace i 
dobiva kadikad pejorativno znacenje (tip 
interescija). Suglasnik dz dolazi prema pravilu 
turskog jezika poslije zvucnih suglasnika ili 
samoglasa, c poslije bezvucnih. Kad po analo- 
giji dode -dzija na nas bezvucnik, onda postaje 
zvucan (tip tobodzija od top). Rasirio se ne 
samo kod nas, nego i u svim ostalim balkan- 
skim jezicima (rum. -giu, -du, bug. -dzija, 
-cija, arb. -xht, -d, cine, -gi, -ci, ngr. -xijnc,), i 
to preko esnafa koje su Turci donijeli na 
Balkan. Jedino kod nas i kod Bugara dobio je 
docetak -ja da bi mogao uci u shemu nase 
deklinacije m. r. na -a. Taj docetak dosao je 
po analogiji nasih imenica stcslav. sndii > su- 
dija (v.), tepciji (v.) > tep(a)cija i grckih 
posudenica na -r| i -e xe(podf| > cefalija, 
avkr\ > avlija, xeM > c'elija. Upor. istu 
pojavu kod tur. -li > lija (v.). Dolazi najprije 
u turskim nazivima zanata i u drugim turskim 
radnim imenicama: ascija, curcija, izmecija, 
sacija, bojadzija, bostandzija, davudzija, du- 
handzija, kapidzija, kirajdzija, komitadzija (po- 
red komita < fr. comite), kujundzija, jorgan- 
dzija, mejdandzija, pasvandzija, simidzija, 
tobdzija, tulumbadzija, itd. Zatim u brojnim 
domacim ili odomacenim imenicama: inte- 
rescija, porescija, mirascija, bundzija, govbr- 
dzija, hvaldzija, lovdzija, prkosdzija, racun- 
dzija, sapundzija, vasardzija itd. Moze doci, 
rijetko doduse, naknadno i na nasu radnu 
imenicu na -ar: vratardzija. Kad dolazi na 
glagolske osnove, postavlja se pitanje samo- 
glasa pred -dzija. Kod glagola na -ati je pri- 
rodno a', larmadzija od larmati, pljackadzija 
od pljackati. Od saliti se pravilno bi bilo 
salidzija, ali je danas obicnije prema pridjevu 
sa/jivdzija (to je nastalo unakrstavanjem prema 
saljivcina (v.); -idzija se nalazi jos u pjanidfija; 
analogijski se prenosi -adzija u paradzija 
»koji radi na par (v.)«; provodadzija od provo- 
diti, trosadzija od trositi. Od plurala na -e 



nastade -edzija u siledzija, cetedzija [< tur. 
ceteci], cizmedfija [< tur. cizmeci], kesedzija 
(< tur. kesecf) od sila, ceta, cizma i kesa. 
Odatle nastadose nasa prezimena na -id: 
Curat od curcija, Kujundzic, Balugdfic od 
balugdzija »ribar«, Sapundzjc od sapundzija 
itd. Femininum se pravi, rijetko, dodavanjem 
-ka na tur. -ci mirazdzika f (Kosmet) »dje- 
vojka koja donosi velik miraz«. Redovno je 
poimenicen pridjev na -in s pomocu sufiksa 
-ica: kujundzijin > kujundzjnica sa stezanjem 
-iji > i itd. Tada znaci »1° zena zanatlije, 
2° mjesto gdje on izvrsuje svoj zanat«. Na turski 
oblik moze jos doci sufiks za apstrakte -luk 
(v.): kujundziluk m, itd., cime se oznacuje 
»bavljenje ili zivljenje od tog zanata«. 

Lit.: Marette 259. 269. 271. 274. 279. 
Vandrdk 1, 670. Deny §§ 542-44. 852. 

dzilit m (18. v., narodna pjesma) = d&ilit 
(Kosmet) = dz'det (Bela) = dz'ddit (jedanput, 
Dubrovnik 17. v.) = dz'ddet (Bella) »koplje 
bez siljka za igru seoske jahacke trke«. Oda- 
tle: denominal na -ati impf, dzilitati se, -am 
(Vuk) = dzilitat se (Kosmet) »bacati se koplja; 
sinonim: mlatariti se (Kosmet)« prema pf. 
dzititnuti se, -em (Vuk) = dzilitnut se (Kosmet), 
prilog na -imicke i -ice dzilitimicke = dzilitice 
(Vuk). Balkanski turcizam arapskog podrijetla 
(ar. > tur. girid = gilid) iz oblasti igara 
(tip alka): bug. dzilit i dzilitka pored dzirit, 
arb. xhelit »Pfeil« (Gege), cine, gilit »javelot, 
Heche, rayon du soleil, frisson«, odatle cilistra, 
(Dalametra) »rayon du soleil« s nejasnim 
-stra, ngr. VTOiptTi(^); Id < tl u dzildet na- 
lici na spioda (v.) < tal. spilla. 

Lit.: ARj 3, 536. Elezovic 2, 467. GM 
80. Mladenov 126. Pascu 137., br. 532. 

dzimrija m, f. (Vuk, 18. v.) = dzimrija 
(Kosmet) = dzumrija (Dalmacija, Podgora, 
Pavlinovic) »1° tvrdica, lakomac, 2° sitna 
lakomila«. Znacenje 2° nastalo zbog krivog 
shvacanja docetka -ija koji je identificiran s 
gr. -a > -ija; i > u kao u ponistra (v.) < 
fenestra zbog susjedstva labijalnog suglas- 
nika. Balkanski turcizam (tur. cimri »siro- 
masan, skrt«) iz oblasti nacina zivota: arb. 
xhemer. 

Lit.: ARj 3, 537. 541. Elezovic 467. 

dzin m (Vuk, narodne pjesme i pripovijetke) 
»1° duh, ni andeo ni davao, cesce zao nego 
dobar, 2° div, 3° vrag«. Odatle pridjev na 
-ov, -ovski: dzjnov, dzinovski »(posljednji 
danas u znacenju) divovskk. Balkanski tur- 



dzin 



475 



dzumaz-el-ahir 



cizam arapskog podrijetla (ar. ginn > tur. 
cin »genie, esprit, demon«) iz oblasti islama: 
bug. dzin, arb. xhint -di »mauvais esprit, 
farfadel, lutin«, eine, ginde f »furie«. Glede 
nn > nd upor. dzenem. 

Lit.: ARj 3, 537. GM 81-82. Bulat, JF 
5, 149. Korsch, ASPh 9, 499. 

dzingafa f (Vuk) »poledina od lisicje koze, 
curcijski (krznarski) termin«. Od tur. sloze- 
nice cil-gafe. Glede -e > -a upor. kesa. 

Lit.: ARj 3, 537. 

dzingarija f »izvjesna boja u samijama 
(v.)«. Turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
gengari). 

Lit: ARj 3, 537. 

dzins m (Kosmet) »vrsta«. Balkanski tur- 
cizam arapskog podrijetla (ar. gins »vrsta, 
pasmina, rod«) iz oblasti trgovine: bug. dzins. 

Lit.: Elezovic 2, 467. Mladenov 126. 

dzogati, -am (Dubrovnik), impf, na -va- 
dzogdvati, dzogavam (Dubrovnik) »1° pri- 
ljubiti, pasovati, 2° kad se sto komu dobro 
stece«. Od mlet. zogar, tose, giocare < lat. 

jocare. Upor. u Reziji zujat < furl, zujd istog 
latinskog podrijetla. Slov. zogati impf. »Ball 
spielen, kuglati se« sa citavom leksikologijskom 
porodicom zoga f (Kranjska) »weicher Spielball,« 
Sogar m = zogavec itd. < mlet. zogo. Upor. 
arb. xhak. Ovamo ide francuzizam hrv.-kajk. 
kaukljer m koji je dosao preko njem. Gaukler 
< stfr. jogier, moderno fr. jongleur < lat. 

joculiiris > tal. giocolare. 

Lit.: ARj 4, 902. Pletersnik 2, 971. Zore, 
Tud. 25. ZDTH7 3 4587. 4538. DEI 1811. 1820. 
GM 398. 

dzoka f (zapadna Bosna, Bihac, Banja 
Luka, Srbija). [Od tur. tuka, cuha < perz. 
cuha »coha«]. Iz tal. deminutiva vlat. -itta > 
-eta: jaketa f (Malinska, Rab, Bozava), odatle 
na -one > -un jaketun, gen. -una (Tivat, Po- 
tomje) »kaput od odijela« = dfaketa f (Du- 
brovnik), dzaketun (Breno) »zupica« < tal. 
giacchetta (16. v.), iz spanj. jaco »cotta di 
maglia«, njem. Jacke, preko fr. zaket, inter- 
nacionalni arabizam (ar. sakk). Upor. arb. 
jake, jakne. 

Lit.: ARj 3, 538. Skok, ZRPh 38, 546. 
DEI 1801. GM 82. 160. Skaljic* 243. 

dzolap f (Vuk) »(pejorativno) noga«. 
Lit.: ARj 3, 539. 



dzora f (Vuk) »mrsava svinja (psovka)«. 
Odatle pridjev na -ost: dzorast (Vuk) »mrsav«. 
Od tur. cevre »mrsav«; o < tur. ev nerazum- 
ljivo. 

Lit.: ARj 3, 539. 

dziidze, gen. -eta n »kepec, patuljak, 
pigmej«. Odatle s hipokoristickim akcentom 
dudo m »malo zivince«. Balkanski turcizam 
(dice, coce »osoba kratkog rasta«) iz oblasti 
naziva tijela (vanjstina): rum. giugea m, 
bug. dzudze, arb. xhuc, -xhi, ngr. i^oxn^iq. 

Lit.: Elezovic 2, 468. GM 82. Tiktin 685. 
Mladenov 126. Skok, Sldvia 15, 343., br. 208. 

dzugan m (Bosnanska Krajina) »sinonim: 
kolac, motka«. Od tur. cuham. 

Lit.: ARj 3, 540. 

dzukela f (Vuk, Srbija) »pogrdna rijec za 

. psa i covjeka«. Od cig. dzukel »pas«, srodno 

sa lakal. Ostali oblici odatle : dzukelija, dfukac. 

Lit.: ARj 3, 540. Uhlik, GIZM 9, ist.-etn., 
1954, 15. 

dzulus, gen. -usa m (Vuk), »po Vukovu 
tumacenju »lisicija koza, carape i nesto novaca, 
sto su Turci (do 1804) od svake crkve uzi- 
mali«. To ce po svoj prilici biti porez koji su 
uzimali na dan stupanja na prijesto (dzulusi 
humdyun). Prema torn znacenju je i znacenje 
pf. denominala odzulusiti, odzu/usim »oglo- 
biti«; dzulus (Kosmet) »nemir, potres«. Slicno 
znacenje je i u arb. xhyllys — xhellys »impeto, 
foga, furia«. To znacenje tumaci G. Meyer una- 
krstavanjem s tur. acele »precipitation, empres- 
sement«, dok ispravnije Elezovic time sto je 
svaka promjena na turskom prijestolju (u prva 
2 — 3 vijeka) bila pracena nemirima. U rum. 
giulus (odatle giulusnamea) je isto znacenje koje 
i u arapskom izvoru gulus »stupanje sultana 
na prijesto«. 

Lit.: ARj 3, 540. 8, 787. 

dzuma f = dzumah, gen. -aha m (crno- 
gorska narodna pjesma) »petak u muslimana«. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
gium 'a > tur. ciim 'a) : bug. dzuma(ja), ta- 
koder toponim, arb. (Makedonija) xhumd. 

Lit.: ARj 3, 540. Mladenov 127. 

dzumaz-el-ahir (15. v., pisano z za 
dz) »mjesec kao nebesko tijelo, luna«. Od arap- 
skog gemad el aher »dragi mjesec« > tur. 
cumazi-yul-ahir. 

Lit.: ARj 3, 540. 



dzumbus 



476 



dzuzdan 



dzumbus m (Bosna i Hercegovina) = 
dzimbis (Kosmet) = dzbmbos (Risan, Vuk) 
»veselje, smijeh, sala u drustvu«. Odatle: radna 
imenica na -lija dzumbuslija m = dzimbisllja 
(Kosmet), posljednje i indeklinabilni pridjev 
uz covek »saljivdzija, saljivcina«, denominai na 
-iti dzimbmt, -Tsim (Kosmet) »veseliti se«. 
Balkanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
apstraktum yiinbls »kretanje« od gdn »Richtung, 
Seite« > tur. cumbiis) iz oblasti drustvenog 
zivota : rum. giumbus, bug. dzumbus i dzumbus- 
lija, cine, giumbuse f »festin, bombance«, 
ngr. Toiujtoija/Taouuji-. Znacajka je bosan- 
skog turcizma -s mjesto -s. 

Lit.: ARj 3, 539. Elezovic 2, 467. Mladenov 
127. Lokotsch 752. Pascu 2, 137., br. 541. 

dzumert, indeklinabilni pridjev (Kosmet) 
»izdasan, siroke ruke, kavalir (protivno tama- 
car, v.)«. Balkanski turcizam perzijskog pod- 
rijetla (perz. slozenka givan merd »otvorene 
ruke«) iz oblasti moralnih svojstava: bug. 



dzumert m, arb. xhymert = gumert, cine. 
giumenti, odatle giumertliche f »generosite«, ngr. 

T^OUUEpTTIC,- 

Lit: Elezovic 2, 468. GM 82. Pascu 2, 
137., br. 542. 

dzumle, prilog (Srbija) = damile (Bosna) 
»svi zajedno, skupa«. Balkanski turcizam (ciimle') 
iz oblasti priloga: bug. d&umle. 

Lit.: ARj 3, 541. Skok, Sldvia 344., br. 
214. Mladenov 127. 

dzuzdan m (Vuk) »sinonim: novcarka, 
kesa za novac«. Odatle slozenica srma-dzuzdan 
m »kesica od srebra«, za srma v. s. v. Balkanski 
turcizam perzijskog podrijetla (perz. slozenica 
od guz »Teil, Band, Kapitel, Heft« i -dan, 
sufiks slican po znacenju nasemu -isle /v./ > 
tur. ciizdan »portefeuille«) iz oblasti odijevanja : 
rum. ghiozdan = ghizdan, bug. dzuzdan. 

Lit.: ARj 3, 541. Mladenov 127. Lokotsch 
758. 



D 



da-da, prilog (Vuk, Kosmet) »sad-sad« 
(npr. da tamo da amo), takoder nerastavljeno 
doda (Vuk, 17. v.) i dodas (dodatak -i prema 
dvas, v.) »parfois«, ddkod (Banja Luka, una- 
krstavanje sa dekad »gdjekad«). Turcizam 
perzijskog podrijetla (perz. g'ah-g'ah pored 
g'eh u poeziji »de temps en temps, parfois, 
tantot-tantot)« iz oblasti priloskih postapa- 
lica. U narodnoj pjesmi u istoj upotrebi dol-dol 
»sad-sad« s dodatkom / < K prema kadli 
tadli i nejasnim d > o. 

Lit.: ARj 2, 954. 3, 9. Elezovic 165. Deny § 
974. 

dam m (Vuk) »kao debela daska odozgo 
preko dna u velikoj kaci, da se ne bi dno pre- 
lomilo«. Od madz. gydm »potpora«. 

Lit.: ARj 2 958. 

-d(e), pojacano sa -ze > -r (v.), deikticka 
(enklitika) cestica koja izrazava identicnost: 
tokode pored takoder od tako, sved = svej 
(cakavski, Ivanisevic) = sveda = sveder od 
sve, onakode (1420, Mon. serb. 302), tolikoje 
(cakavski 1545, Mon. croat. 243), onime- 
dere putem (Ranjina 155b). Stcslav. -zdere u 
rum. asijdere = stcslav. sikozdere, od lat. hac 
i sic > rum. asi »tako«. Ista osnova u da 
»tako«, u prijedlogu do (v.) i docetku -da, 
-de u kuda, kude, tuda, tude, tudijer, nikada 
(v.), sada (\.),jeda(K). Nalazi se od baltickih 
jezika u stprus. ak. sing, -din / -dien »njega«, 
u awesti ak. sing. n. dim »njega, nju«. Od ie. 
abl. *dio -d', ie. : rcA-deiksa od demonstra- 
tivne osnove *de-, *de-, *do-, *do-, U slov. 
tulikaj = hrv.-kajk. tulikajse, hrv.-kajk. tokaj 
{ZK) »takoder« moze biti i deiksa » (v.). 

Lit.: Miklosic 46. SEW 1, 258. Vaillant, 
RES 27, 28. 8"- 10. WP 1, 769—771. 

deberdzik, gen. -erdzika m (subjekt u izreci: 
dosao mu ~) (Kosmet) »pejorativno : cas smrti«, 
deminutiv na -dflk od glagola gebertmek, od 
kojega je bug. geberdis(v)am = geberjas(v)am. 

Lit.: Elezovic 2, 509. Mladenov 98. 



debra f (Vuk) »termin iz konjske opreme: 
kesa od kostrijeti za ciscenje konja«. Od tur. 
gebre. 

Lit.: ARj 3, 2. 

dec ma f (Srbija) »na cibuku srebrom oko- 
vano parce«. Od tur. gecme; gecme je skraceni 
infinitiv gecmek. U pret. na -mu, nalazi se u 
decmls ola (Kosmet) »turska cestitka nekome 
ko se pridigne od bolesti, bijede, nesrece; 
turski upravo: neka bi proslo«; ola je optativ 
od olmak: bug. gecindis(v)am od gecmek. 
Glede -di upor. deldi (v.) Turski umetak -in. 

Lit.: ARj 3, 3. Elezovic 2, 509. Mladenov 
99. 

dedzelbk m (Kosmet) = bug. gedzelak 
»spavaca haljina, nocnica«. Balkanski tur- 
cizam iz oblasti nosnje, izvedenica na -luk od 
gece »noc. 

Lit.: Elezovic 2, 509. Mladenov 98. 

dederen, kajkavski pridjev na -bn (Belo- 
stenec) = dMeran (ZK) »sinonim: svjez, fri- 
zak, brz, batriv, lagan«. Budmani uporeduje, 
madz. gyonge »mlad«, sto ne objasnjava ni 
reduplikacijn ni znacenje. Upor. cecuran. 

Lit.: ARj 3, 3. 

deisija f (Vuk, narodna pjesma) »bogato 
odijelo« = diz'ija pored diz'ija (Kosmet) 
»vrst svilene sarene tkanine koja se izraduje 
u Maloj Aziji i Siriji«. Od tur. geysi »odijelo, 
rublje«. 

Lit.: ARj 3, 3. Elezovic 1, 166. 

del zeman dit zeman (Kosmet), prilog 
»kad-tad, vremenom«. Od tur. imperativa gel 
»dodi«,g/Y »otidi« od gelmek i gitmek i zeman m 
(v.) »vrijeme«. Imperativ del i u bosanskoj 
narodnoj pjesmi pored optativa gela »hodi, 
dodi«, koladele = kolader, ihtijaru od tur. 
kolaj gele = iskoladele pored -la- »uzvik 



del zeman dit zeman 



478 



cterdan 



(Vucitrn) kao pozdrav pri radnji: 1° srecna 
radnja (upor. ZK Bog daj srecuj, 2° ej vala, 
s vokativom majstore«. Od tur. is kolay gele 
»posao lak ti bio«. Tur. gelmek »doci« takoder 
u aoristu: aksam deldi dragoj pod pendzere 
»vece je dosla« (Vuk, narodna pjesma). Ta- 
koder u tur. futuru: deledek ti svaku vecer 
(Vuk, narodna pjesma) »doci ce«. Tur. aorist 
veze se s nasim proslim part, prisao preokre- 
nutim prema imperativnim slozenicama: pri- 
sideldija m »dosljak«. Ovamo bosanske formule 
za pozdrav i odzdrav pri susretu: (h)ozdeldum i 
safadeldum, o kojima potanje v. pod hosaf. 
Ovamo jos narodni izricaj iz Grblja za vab- 
Ijenje pcela kad se roje: delorina, majkol Sjedi 
mati medena < tur. imperativ gel oranyn »dodi 
otale«. I u drugim balkanskim jezicima nalazi 
se turski gramaticki oblici gotovo neizmije- 
njeni, tako 3. 1. prezenta gelir u rum. ghelir 
»dobitak«, arb. geler »idem«. Takav se seman- 
ticki razvitak objasnjava prirodom oblika gelir. 
To je u stvari particip »dolazeci«. U bug. 
imenica gelina f »snaha, nevjesta« od tur. gelin. 

Lit.: ARj 3. 3. 127. S, 150. 318. 534. 12, 
176. Elezovic 2, 509. Skok, Sldvia 15, 483., 
br. 560. Lokotsch 708. Mladenov 98. GM 93. 
122. Korsch, ASPh 9, 518. 

deloz (Perast) = dziloz (17. v., Dubrovnik), 
komparativ dziloziji, pridjev na tal. sufiks 
-oso < lat. -osus, od tal. geloso »ljubomoran«, 
srlat. zelosus od gr. £r|ta>c,. Apstraktom na -ij a < 
< gr.-lat. -fa dzeldzija i (17. v., Dubrovnik) 
»1° Ijubomornost, 2° (metafora) prozor sa 
drvenom resetkom kroz koju celjade spolja 
ne moze vidjeti ko je na prozoru« = dfilozija 
(16. v., Ranjina) = dilozija f (Dubrovnik, 
Cavtat) = deldzija (Perast), kod Marulica 
zullzija i zaluzija (danas u Splitu grilje) < 
tal. gelosia, zelosia. Upor. francuzizam preko 
njem. salaporkefpl. (ZK) »drveni vanjski kapci 
na prozoru sa dascicama koje se mogu dizati 
i spustati« = salukatre f pi. (Vuk) < austr.- 
-njem. Schalugatter »Jalousien«. 

Lit: ARj 3, 532. Budmani, Rad 65, 166. 
REW 3 9613. DEI 1779. 

dem m (narodna pjesma) = gem (Kavanjin) 
»zvale«. Balkanski turcizam (gern) iz oblasti 
konjske opreme: bug. gem. 

Lit.: ARj 3, 3. 127. Mladenov 78. 

demija f (18. v., narodna pjesma) = demija 
pored dimija (Kosmet) = gemila (1558, 
17. v. i 18. v.) = jemija (cakavizirano, Ka- 
vanjin) »sinonim: lada (v.), brod (v.)«. Odatle 



radna imenica na -dfija demidfija »ladar« 
(narodna pjesma), pridjev na -ski gemijski. 
Mozda je izopaceno bila rumija (Hrv. nar. 
pjesma 1,24) »u kojoj se hoce voziti diva Ma- 
rija«. Balkanski turcizam (gemi) iz oblasti 
saobracaja: bug. gemija, arb. gjemi. 

Lit.: ARj 3, 3. 127. 4," 587. Elezovic I, 
165. Mladenov 98. GM 138. Mazuranic 
315. 

dene dene, prilog (Vuk, Srbija) »kako tako 
(suprotno: zlo i naopako)« = dene dene »i 
kojekako«. Balkanski turcizam (gene = yine 
»tout de meme, pourtant, mais, malgre cela«) 
iz oblasti priloga: arb. gjene. 

Lit.: ARj 3, 4. Elezovic 2, 509. GM 13S. 
Korsch, ASPh 9, 581. 

derakar m (stsrp. gerakan, 14. v.) »1° 
(dvorska cast) sokolar (u starohrvatskoj drzavi), 
falconarius, 2° toponimi Derekare (srez Gilane, 
opcina Bostan, Suvodol u srezu Stavica, 
okrug Raski, okrug Topolica), Derekarce pi. 
(ope. Trgoviste, srez Kriva Palanka), Dere- 
karusa (potok, Topolice), nad Derakaru (stara 
srpska drzava, meda selu Vilskoj)«. Od srednjo- 
grcke izvedenice na lat. -orius > -api(o)c, > 
-ar Y£paxdpi(o)c, od iepaJ; > bug. gerdk, 
gerekinja »Sperber« > arb. geraqine »Habicht«, 
balkanska rijec grckog podrijetla. 

Lit.: ARj 3, 4. Hirtz, Aves 101. Vasmer, 
GL 55. GM 139. Mladenov 98. Rohlfs 809. 

deram, gen. -rma m. (Vuk) »1° greda za 
crpljenje vode iz bunara, 2° toponim« = 
derma f (Vuk, Srijem, bug.) »1° isto, 2° to- 
ponim«, pridjev dermin. Augmentativ Dermina 
(toponim). Od gr. yepavoc,, ngr. yzpavi 
»zdral«, preko tur. (< perz.) Kiran »Rand, 
Schranke«. Ba-tkanski turcizam grckog pod- 
rijetla. 

Lit.: ARj 3, 4. Mladenov 99. Korsch, 
ASPh 9, 516. 519. 

dercek, prilog (Vuk) »zbilja, a propos«. Bal- 
kanski turcizam (gercek »doista«) iz oblasti pri- 
loskih postapalica: bug. gercek. 

Lit.: ARj 3, 5. Mladenov 99. 

derdan, gen. -ana m (Vuk, narodna pjesma) 
= derdan, gen. -ana (Kosmet) = gendar 
(Dobroselo, Lika, Velebit; metateza r-n > 
n-r prema) = gerdan = cer dan, gen. -dna (je- 
danput u Bogisicevoj bugarstici) »sinonim: 
ogrlica (v.)«. Odatle na -usa gendarusa f (Do- 
broselo), deminutiv na -ic derdanic. Balkanski 



derdan 



479 



did 



turcizam perzijskog podrijetla (perz. gardan 
»vrat, sija« u srodstvu sa grlo, v.) iz oblasti 
nosnje: rum. gherdan = ghiordan, bug. ger- 
dan, arb. gjerdan = gherdhdn »Halskette, 
Brustriemen der Pferde«. U svim je balkan- 
skim jezicima ispusten sufiks -luk\ gerdanhk. 
Tako bi se ocekivalo prema tur. tepelik > 
tepeluk (v.) kod rijeci takva znacenja. 

Lit.: ARj 3, 5. 127. 129. Mladenov 99. GM 
139. Lokotsch 675. 

derdap, gen. -apa m (Vuk) »mjesto gdje 
je dno rijeke jako strmo i jaka struja«. Topo- 
nim na Dunavu. Balkanski turcizam perzij- 
skog podrijetla (perz. slozenica od pridjeva 
gird »okrugao« i ab »voda« > tur. gerdap 
»mjesto gdje se vrti voda«): rum. gherdap, 
bug. gerdap. 

Lit.: ARj 3, 5.. Mladenov 99. Lokotsch 

724. 

derdek m »sinonim: loznica, soba za prvu 
bracnu noc«. Balkanski turcizam (girdek): 
bug. gerdek, arb. gjerdhek »Brautbett«. 

Lit.: 3, 5. Mladenov 99. GM 139. 

derdef m (Vuk, narodna pjesma) = derdev 
= derdef, gen. -efa (Kosmet) »okvir za raste- 
zanje tkanja za vezenje«. Balkanski turcizam 
perzijskog podrijetla (perz. slozenica od kar 
»raditi« (upor. car)« i gah /upor. tezgal > 
tur. gergef) iz oblasti alata: rum. gherghef, 
bug. gergef. 

Lit.: ARj 3, 5. Elezovic 1, 165. Mladenov 
98. Lokotsch 1091. 

deriz, gen. -iza m (Kosmet) »kanal kojim 
otjece prljava voda« = deriz (Banja Luka) 
»necist iz cenife (v.)«. Opci balkanski turci- 
zam perzijskog, podrijetla (perz. imperativna 
slozenica od imenice gah »trnje, slamka« i 
imperativ riz od rihten »koji prosipa, cini, 
otjece« > tur. geriz »egout, cloaque«) iz oblasti 
civilizacije: bug. geriz = giriz, arb. gjeris -zi 
»Kanal einer Wasserleitung«, cine, ghiriz, 
ngr. yxepfi^ = Y xl P^? L 

Lit.: Elezovic 1, 165. 474. Skok, Sldvia 15, 
343., br. 193. Mladenov 99. GM 139. Pascu 
2, 135., br. 507. 

dei-landa f (Perast) = derlanda (Lepe- 
tane) »vijenac, sertum«. Od tal. ghirlanda < 
prov. guirlanda, fr. guirlande, prema De Fe- 
liceu od slozenice *virioranda < viria > tal. 
ghiera, vera (v.) i randa; I < r je nastalo po 
zakonu disimilacije. Prema Meyer-Lubku je 



od franackog weron »einfassen«. Znacajna je 
promjena d < g, koja se objasnjava obratnim 
hiperkorektnim govorom. 

Lit.: REW 3 9524. DEI 1800. 

ders m = derz (Vuk, narodna pjesma) = 
dzerz (Dalmacija) = gerz (18. v., narodna 
pjesma) »sinonimi: gizdelin (v.), kicos (v.)«. 
Od tur. gorz »golobrado momce«. 

Lit.: ARj 3, 6. 129. Matzenauer, LF 7, 
171. 

devdir, gen. -Ira m (Vuk) = devdir (Kos- 
met) »sinonimi: supljaka (v.), procjedusa (v., 
kasika s rupicama za skidanje pjene)«. Bal- 
kanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
gjefgir > tur. gevgir) iz oblasti suda: bug. 
gevgir »voute, edifice en pierre« i cine, ghevgire 
f »idem« (pokazuju drugu semanticku va- 
rijantu). 

Lit.: ARj 3, 6. Elezovic 1, 509. Mladenov 
98. Pascu 2, 135., br. 498. 

devdelija f (1348) »Ackerland« = toponim 
u NR Makedoniji na grckoj granici. Prema 
Danicicu isto sto zevgelatija (1349) »Acker- 
land«, srgr. 5 E ' u Y E ^ aTE f 0V »isto« od ^euyE- 
MTn^ »laboureur« (od stgr. E^Y ?): za- 
mjenom sufiksa -alio > -fja. Promjena t, > d 
nastala asimilacijom z-d > d-d. 

Lit.: ARj 3, 6. Vasmer, GL 149. 

devrek m = devrek, gen. devreka (Kosmet) 
»slatki kolac, simit, dvopek«. Balkanski tur- 
cizam (gevrek) iz oblasti hrane: bug. gevrek. 

Lit.: ARj 3, 6. Elezovic 2, 509. Mladenov 98. 

dezentija f (Kosmet) »hodnik, trijem«. Od 
tur. gezendi »1° mjesto za setnju, 2° predsob- 
lje«, od gezmek, od kojega ar. gjezdis »idem 
na setnju«. 

Lit.: Elezovic 1, 165. GM 139. 

didi, uzvik cudenja, zajedno s aj (v.) ~ 
»izvrsno«, uz imenicu u nom. ili gen. sing., 
koja izrazava uzrok divljenja: konj, kupus, 
meso, kaurina. U Kosmetu je didi ne samo 
uzvik uz avaj, haj za tugu, uzbudenje, cude- 
nje, nego i indeklinabilni pridjev koji sadrzi 
lak ukor. Balkanski turcizam kojega se zna- 
cenje dovodi u vezu s gitmek »ici« (G. Meyer): 
rum. ghidi uz imenice strengar, potlogar, 
nerusinat, upor. ghidi ghidi ghidus ce esti 
(Creanga), od ghidus pridjev ghidusesc i ime- 
nica ghidusie »sala«, bug. gidi i odatle imenice 



didi 



480 



itiiutiber 



gidik i pridjev gidlskl, arb. gjidi »fort«. Odatle 
je zacijelo didija m »Spitzbube« s izvedeni- 
cama pridjev na -ski didijinski = didinskT, hi- 
poristik aida / dido m (narodna pjesma) i slo- 
zenica didibasa m, f »najgori didija«. V. basa. 
Balkanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
> tur. gidi »cocu«, prema Elezovicu gidu »koji 
podvodi, nevaljao«): biig. gidija. Od gitmek 
»ici« je reduplicirani gerundiv na -(y)e tur. 
gide gide ili git git »progressivement, peu a 
peu« > aide dide (Kosmet) i imenica na -its 
(upor. alis-veris"): didis m »tok, nacine, od 
tur. gidis i tur. gerundiv vremena obrazovan 
s pomocu imenickog sufiksa -dik koji izrazava 
ucestalost dittkce = dltbkcez, prilog (Kosmet, 
Z nejasno) »sve jednako, sve to vise« < tur. 
gitdikge. 

Lit.: ARj 3, 6-7. Elezovic 1„ 166. 509. 
510. Mladenov 99. GM 140. Tiktin 673. 
Deny § 1334. 1379. 

dlga f (Racisce) »lukobran, porporela«. 
Od tal. diga f (17. v.) [upravo < mlet. giga, 
Rosamani] = dicco ,(14. v.) = diche od nizo- 
zemskog dijk. 

Lit.: REW 3 2642. DEL 1288. 1298. 

dijotaljka f (Vuk, Backa) = duvhaljka 
(Vuk) = dijotka »bic za tjeranje 4 konja«. 
Po svoj prilici izvedenica od uzvika za tjeranje 
konja bicem dijo = gijo (ZK). 

Lit.: ARj 3, 7. 18. GM 140. 

dikati, dikdm impf. (Vuk) »rasti u visinu«, 
izdikati, izdikam pf. (Piva-Drobnjak), nadi- 
kati, nadikam (Vuk, Backa). Od iste je osnove 
na -an: dikan m (Vuk); u antroponimiji 
Dikan serdar, Diko, hipokoristik, Dikandic (glede 
-and upor. Srbenda »velik Srbin«), Diknic, 
zacijelo sve nazivi za ljude visokog rasta, kao 
i dlkela m pored dflkela (Musicki, valjda 
Vojvodina ili Srbija; glede sufiksa -ela upor. 
dzukela) »veoma velik covjek, momak«. Ista 
osnova ima i druga znacenja koja su gotovo 
nespojiva s pojmom goleme velicine: pf. 
diknuti, diknem (Vuk, Srijem) »krasu (zacijelo 
ekspresivni argot)«, dikan m (Banija) »rakija 
od spirita, spiritanka (ZK, bit ce metafora u 
govoru pijanaca; ta se metafora bolje razumije 
ako se veze uz), pf. diknuti, -em = dmuti 
(Vuk, Srijem) »1° pasti, 2° skociti«. Za zna- 
cenje »skakati« postoje jos varijante sa p: 
impf, dipati, dipam (Vuk) = dlpati (ZK) = 
dzlpat, dzipljem (Kosmet) (na-} prema pf. 
dlpiti, dipim te dzipit, -im (Kosmet) i dlpnuti, 



-em = dzipnut, -em (Kosmet) »1° skociti, 2° 
zgrabiti«. To su izvedenice od onomatopeje 
dip = dzip (Ljubisa) kojom se oponasa zvuk 
proizveden kod skakanja i padanja. Prilog je 
dlpimice. Mjesto d stoji c u upiti se (konju na 
ramena) (Crna Gora). U hrv.-kajk. govoru 
u Bednji stoji d mjesto d: dykni vyedu 
(haplologija) ili vy vyedu »koci u vodu«. 
Marulic (Judita 5, 132) ima isto d: i on pjan 
udipa u Karonovu plav. Sve su te varijante 
razumljive u onomatepejskim kreacijama. Is- 
taknuti narocito treba da onomatopeje sa k 
i p mogu znaciti isto: nadikati se (Lika) »na- 
skakati se«, isto sto i dipati. Pored kip u 
torn znacenju postoji i varijanta sa s: impf. 
disati, -am pored pf. disiti »skociti«, nadisati 
se »naskakati se«. Jos postoji -u Lici / mjesto k 1 su 
glagolskoj izvedenici na -osati (upor. sepasati 
= sepesati, ZK): nadilasati se, -am je isto sto 
nadipati se »narasti«. Kod Vuka impf, alliisati, 
-am prema pf. dilasnuti, dilasnem znaci »trcati, 
skakati (subjekt: divlja zvijer)«. Odatle crno- 
gorsko prezime Dilas koje moze znaciti »1° 
covjek visokoga (dinarskog) rasta, 2° koji skace«. 
Sudeci prema tim brojnim varijantama, ovamo 
moze da ide i isdeigljati, Izdzlgljdm »izrasti« 
(bez prefiksa nije potvrden dzlgljatl). Ne zna 
se na zalost gdje se govori; dz mjesto d je 
razumljivo u narjecjima gdje ne poznaju d. 
Grupag// mjesto A: je razumljiva u onomatopeji. 

Lit.: ARJ 3, 7. 8. 536. 537. 4, 371. 7, 319. 
Vukovic, SDZb 10, 387. Skok, Sldvia 341., 
br. 166. i 199. 

dimidir (Vuk) »u igri prstena«. Vuk nije 
odredio znacenje. Budmani pomislja na izvor 
iz turskoga. 

Lit.: ARJ 3, 7. 

djnder m (Vuk, narodna pjesma) »znacenje 
nepoznato«. Odatle: pridjev na -ov dmderov 
(pendzer), denominai na -iti ainderiti, pridjev 
dinderajli (u pripjevu narodne pjesme). 

Lit.: ARJ 3, 7. 

dindiber m = zinziber (Sabljar) »mirodija, 
kao papar«. Od ar. > tur. zengebil, gr. ^YYipep- 
iq < pali singivera, sanskr. srngavera »rogat«. 
Istog je znacenja dumber " (Belostenec) = 
diimbir, odatle na -ovac dumbirovac »lijek u 
kojem ima dumbira«. Taj je oblik iz madz. 
gyomber. S prvim se slaze dundiber, ali znaci 
»ribizi, ribes rubnim«. U Jukicevoj narodnoj 
pjesmi dindefd je nekakva trava = dzendzeftl 
(Srbija). Kako znacenje biljke nije tacno 



dindiber 



481 



doput 



utvrdeno, ne moze se znati ide li ovamo; 
dimberika f »biljka lepidium« sadrzi nas sufiks 
za biljke -ika. 

Lit.: ARj 3, 7. 12. Miklosic 420. SEW 
1, 259. Lokotsch 1930. 

ilimliilia f = dinduva (Vuk) = d'indua 
pored dmduk, gen. dinduka m, pi. dindusi m 
(Kosmet) = dunduva (Ljubisa) »staklena zrnca 
kao nakit; sinonimi: mrdela (v.), grmjelica«; 
dindur m je »sinonim: derdan (v.)«. Odatle 
deminutiv na -ica dinduvica = dinamica i 
denominai na -iti nadinderiti pf. (Dalmacija, 
Podgora, Pavlinovic) »nakititi«. Nije jasna veza 
sa dund m (Belostenec) »sinonim: biser«, 
koje je od madz. gyongy »biserovo zrno«. 
Odatle pridjev na -en diinden i na -evica dun- 
devica f (Ljubisa). 

Lit.: ARj 3, 3. 7. 13. 7, 319. Elezovic I, 
166. Korsch, ASPh 9, 504. 

dip m »biljka pollinia gryllus Spr.«. Odatle 
dipovina i dipan m (Vuk) »biljka amaranthus 
blitum«. 

Lit.: ARj 3, 8. 

dogat m (Vuk, narodna pjesma) = dogat 
(Kosmet) »sinonim: bijelac (konj)«. Odatle: 
pridjevi na -ov i -ast dogatov = dogatov (Ko- 
smet), dogatasi = dogatas, -sta (Kosmet) (za 
konja ili hata), hipokoristici dogo m (Vuk) = 
doga f (narodna pjesma), odatle pridjev na 
-in dogin, koji se akcentom i duljinom razlikuje 
od hipokoristicke izvedenice dogin, gen. -ina: 
na -usa dogusa f (Vuk), odatle pridjev dogmin. 
Od turske slozenice od pridjeva gok »modar« 
i at »konj kao dorat (v.)«. Sam pridjev dog 
govori se za konje u Kosmetu. Deminutiv 
od njega dokce, gen. -eta (Pec). 

Lit.: ARj 3, 9. Elezovic 1, 166. 

cioja, prilog (Srbija, Bosna), upotrebljava 
se sam i u vezi sa ko < kao, »sinonim : toboze« 
= ddja (Kosmet) »sinonim: sancim (v.)«. 
Balkanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
guyiya > tur. guja) iz oblasti priloga: bug. 
gjue(m) = gjue-mi-ti, arb. gioja = gjyja 
»als ob, etwa«. 

Lit.: ARj 3, 9. Elezovic 1, 166. GM 141. 
Skok, Sldvia 15, 359., br. 423. 

dBl m, pi. dolovi (Bosanska Posavina, Mo- 
star) »1° glib od blata na putu, blato u jaru- 
gama, 2° bara, 3° jezero«. Balkanski turcizam 
(go/ »jezero«) iz oblasti geografije: bug. gjol. 

Lit.: Elezovic 2, 510. Sklok, Sldvia 15, 
343., br. 200. 



dold m (Belostenec, hrv.-kajk.) 
platno«. Od madz. gyolcs. 

Lit.: ARJ 3, 9. 



•>tanko 



domba f (Banja Luka, u izricaju jesti ko- 
~ »ne znati mjere u jelu«) = dzumba (narodna 
pripovijetka, Vrcevic) »kesa, tobolac«. Ovamo 
mozda diomba f (Vuk) »dzbun site ili sasa u 
bari ili ritu«. Odatle je pridjev jia -ovlt: dzom- 
bovit (Vuk, za put) »sinonim: cackovit (v.)« 
= dzamburovlt (Srbija, Novakovic) »put ne- 
ravan na kojem je ostalo busenje od blata«. 
U Risnu dzombos. 

Lit.: ARj 3, 529. 539 540. Skok, Sldvia 15, 
359., br. 418. 

don, gen. dona m (Vuk, danas opcenito i na 
zapadu) »sinonim: potplat (v.)«. Odatle na -ka: 
danka f (Kosmet) »sinonim: kolombotnjica 
(v.); hljeb od projina brasna«; denominai na 
-iti podoniti (< po + doniti). Od tur. gon. 
Upotrebljava se i kao indeklinabilni pridjev 
u metaforickom znacenju: don obraz »debelo- 
kozac«. 

Lit: ARj 3, 9. Skok, Sldvia 15, 343., br. 
203. Elezovic 1, 167. 

donati se, donom impf. (Dalmacija, Pod- 
gora /?/, Pavlinovic) »sinonim: plovati se (v.); 
igrati se na ploke (v.) kad se metnu jaspre za 
cilj«. Ide zacijelo zajedno s Vukovim impf. 
dzonati, dzonam »cekati sjedeci i drijemajuck. 

Lit.: ARj 3, 9. 539. 

donta f (Budva) = dzonta (Dubrovnik) 
»prilozak mesa, privaga«. Deonta = Dzunta f 
»selo u dubrovackom kotaru«; 16. v.: Giunte 
di Doll < tal. giunta < spanj. junta »assemblea. 
consiglio«. Denominai dzontati, -am = impf, 
na -va dzontdvatl, -dm (Dubrovnik) = (iia)- 
zontatl, -am pf. (Perast) »dodati« < mlet. 
zonta, zontar, tosk. giunta, giuntare < od 
lat. part. perf. junctus od jiingere. Ovamo ide 
zunta (Dalmacija), slov. santa (Goriska) »Tre- 
sterwein, Maische« = zunda, zundica (ZK, 
glede nt > nd upor. brenda) < furi, zonte. 

Lit.: ARj 7, 784. Zore, Tud. 25. Pletersnik 2, 
973. Sturn, CSJK 6, 69. REW* 4620. DEL 
1822. 

doput m (Belostenec, Jambresic) »sino- 
nim: pamuk«. Odatle pridjev na -bn: doputan. 
Od madz. gyapju »vuna«. Glede dodatka -i 
na madzarski samoglasni svrsetak upor. facuk 
pored facur (v.) (ZK) < madz. fattju. 

Lit.: ARj 3,9. 



31 P. Skok: Etimologijski rlecnlk 



dordorice 



482 



dul' 



dordorice, prilog (Vuk, Backa) »jedv 
tur. zor zorile, Skaljic]. 
Lit.: ARj 3,10. Skaljic 655. 



[< 



dorgovac, gen. -ovca m (Srbija, Vranja) 
»krsteni ciganin«. 

Lit. : ARj 3,10. 

dormiti se, -em pf. »sinonim: opiti se« prema 
nadorati se, nadaram (Vinkovci) = nadoriti se, 
nadonm »napiti se«, deminutiv nadorkati se. 
U Kosmetu je nddoret se, -orim znaci »na- 
mrgoditi se, razljutiti se«. 

Lit.: ARj 3, 10. 7, 219. Elezovic 1, 433. 

dotluk m (Vuk) = dutluk (Kosmet) »stra- 
znji dio na caksirama, gacama ili dimijama«. 
Od tur. izvedenice gotlik od got »straznjica«. 

Lit: ARj 3, 10. Elezovic 1, 170. Skok, 
Slama 15, 343., br. 203. 

dozare f pi., »tijesne caksire«. Elezovic upo- 
reduje podrugljiv (pejorativan) naziv ddzle 
f pi. »stare cipele koje se jos vuku po kuci, 
dvoristu«. Budmani izvodi prvi oblik iz tur. 
koz-ar »crepitum ferens«. Odnos ta dva oblika 
nije jasan. 

Lit.: ARj 3, 10. Elezovic 1, 166. 

dozluci m pi. (Bosna) »naocari«. Balkanski 
turcizam (gozluk, izvedenica od goz »oko«) iz 
oblasti odijevanja: arb. gjyzyly'k. I slozenice 
sa gaz su balkanski turzicam, tako dozbojadzija 
m (Kosmet), bug. gjozbojadzija »opsjenar, koji 
zamagli oci (glede bojadzija, v. boja), doz- 
-baidzija m »sinonim: madionicar« (Bosna), od 
tat.gozbayici; d3z-apsra(Kosh'isf) »pritvorenik 
za lake prestupke«. 

Lit: Elezovic 1, 166. 2, 510. Mladenov 
117. GM 82 Skok, Sldvia 15, 343., br. 206. i 
207. 

dubar, gen. -bra m (Lika) = dubre, gen. 
-eta n (Vuk, 18. v., Srbija, Bosna, danas op- 
cenito i na zapadu) »sinonim: gnoj (v.)«. 
Odatle: pridjevi na -evit dubrevit i -lija dubre- 
llja (Kosmet: njiva mlo~); imenice: radna na 
-eska < tal. -esca dubreska f = na -ara dubre- 
tara, odatle hipokoristik diibra (Lika) »(pe- 
jorativna metafora) necista zena«, mjesta na 
-anik, -enik, -enjak dubranik, gen. -ika (Lika) = 
dubrenik = dubrenjak »gnojiste«, na -luk dubre- 
luk m »smetliste« (Varos kod Broda, Slavonija), 
kol. na -is dubns, gen. -isa (Vuk), denominai 
na -iti dubriti, -am. Balkanski turcizam grckoga 



podrijetla (gr. xoitpoc, > tur. gobre = giibre) 
iz oblasti poljoprivrede: bug. gjubre. Docetak 
na -e, gen. -eta je kao u cebe (v.). Prijelaz u 
deklinaciju. o dubar nastao je zbog toga sto je 
rijec pejorativna. Upotrebljava se i za vrije- 
danje. Zbog toga sufiks -e nije pristajao po- 
ljoprivrednom terminu. 

Lit.: ARj 3, 311. Elezovic 2, 510. ZbNZ 
24, 61. 

dudo m (Banja Luka) prema duda f (ibidem) 
»mala kokos«, hipokoristicki akcenat prema bug. 
dzudze. Od tur. cuce »malo zivince«. Ovamo 
dzudzelj m »divlja macka«. Tu je tur. doccino 
-e zamijenjeno nasim sufiksom -elj (upor. 
krpelj). 

Lit.: ARj 3, 540. Skok, Sldvia 15, 343., 
br. 208. Mladenov 126. 

diigum m (Vuk, narodna pjesma, Makedo- 
nija) = dugum, gen. -uma (Kosmet) »bakarni, 
mjedeni sud za vodu«. Odatle: hipokoristik 
duga f (Vojvodina ?) »drveni, zemljani cup 
(v.)«, deminutiv na -ce diigiimce (Kosmet) »sud 
koji sluzi za kuhanje kave i grijanje vode na 
mangalu«. Balkanski turcizam (tur. gugum, 
pored haplologije gum): arb. gjym »kupferner 
Krug«. Upor. koguma (v.). 

Lit.: ARj 3, 17. GM 143. Elezovic 1, 167. 

dul' m (Vuk) »1° sinonim: ruza, 2° vrst 
jabuke CSrbija)«, epitet i indeklinabilni pridjev 
u narodnoj pjesmi: dul—koduna, dul-basca, 
dul-solufi', uzjela: dul-pita (Bosna), dul-baklava 
(Vuk), dul-ibrisim = dul-imbrisim (Dubrovnik) 
»nekakvo drvo«, upravo »ruzicasta svila«, 
dulistan (narodna pjesma) »basta za ruze«, 
dulabija f (Vukj odatle naziv Vrazovih pje- 
sama Dulabije) = dulabija (Kosmet) = dulavlija 
(Sabac, izopaceno; slozenica od dul i perz. 
ab »voda«). Veze se i sa hrv.-srp. osnovom: 
dul-vezija f (Vuk) = dulvezlija (od vesti, v.). 
Ne zna se nije li slozenica dulasik (Vuk) = 
dulasin m (Vuk) »biljka lychnis chalcedonica 
L.« od dul i asik (v.). Deminutiv na -id: Dulic'i 
uveoci (Zmaj); pridjev na -ov: dulov, dulsija f 
= dulsija (Kosmet) = dulsija (narodna pjesma) 
»1° voda od ruza, 2° miris od nizina ulja« 
je takoder slozenica: upravo tur. sintagma giil 
suyu »nizina voda«. Tur. docetak -uyu > -u 
bio je shvacen kao nas nastavak akuzativa, 
odatle dijelom nominativ prema zena dulsa f 
(narodna pjesma, Vuk, 4, 299), dijelom zamjena 
sa cestim -ija u turcizmima dulsija ili jedno- 
stavno odbaceno duls m (Vuk, 18. v.). Bal- 



dul 1 



483 



duskati 



kanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
gul > tur. giil) iz oblasti biljki i pjesama : bug. 
gjul, gjulsuju, arb. gjul. 

Lit.: ARj 2, 153. 3, 11. 12. GM 142. Mla- 
denov 117. Elezovic 1, 168. Korsch, ASPh 
9, 519. 

dul' m (Vuk) = dule, gen. -eta n (Vuk, 
Kosmet) = dumie n (Nevesinje, Hercegovina) 
= dunle (Vuk) »topovsko tane (v.)«. Odatle 
kol. na -ici: aulici (Kosmet) »tanad«. Balkanski 
turcizam perzijskog podrijetla (perz. gola > 
tur. gillie) iz oblasti vojnistva: rum. ghiule, 
bug. gjule, arb. gjyle. Glede zamjene geminate 
// > ml,nlupoi. minie (v.). Ispustanje docetnog 
tur. -e neobicno je. 

Lit: ARj 3, 12. Elezovic 1, 168. Mladenov 
117. Skok, Sldvia 15, 344., br. 213. Lokotsch 
730. GM 143. . 

dumati, -dm impf. (Lika) »jesti obilno i 
na velike zalogaje«, nadumatl se »najesti se«. 
V. gumati. 

Lit.: ARj 3, 12. 319. 

dumis m (narodna pjesma) »sinonim: sre- 
bro (cisto)«. Odatle pridjevi: indeklinabilan na 
-li dumisli kao epitet uz pistolja, gadaza, pule', 
deklinabilni na -lija dumisllja (narodna pjesma) : 
kopca dumislija. Muslimansko prezime na -id: 
Dumislic (Banja Luka). Slozenica: dumlsbaluk 
(v.) »riba perca cernua L., upravo: srebrna 
riba«. Balkanski turcizam (gumus) iz oblasti 
ruda: bug. gjumjus. 

Lit.: ARj 3, 12. Mladenov 117. 

dunah m (narodna pjesma, Petranovic) 
»sinonim: grijeh«. Balkanski turcizam per- 
zijskog podrijetla (perz. giindh > tur. giinah) 
iz oblasti Islama: arb. gjyndh = gjinah = 
gjunaf = xhynal = xhinaf (Skadar). 

Lit.: ARj 3, 13. GM 143. 

dunija f (Vuk) = ddmja (Kosmet) »sino- 
nimi: skvadra (v.), neologizam uglomjer, 
Winkeleisen«. Turcizam grckoga podrijetla 
(gr. Ycovia > tur. gunie). Odatle izricaji u 
Kosmetu: biti na dumju, doteran na duniju 
»potpuno«, (metafora) doci na duniju »u ruke«. 

Lit.: ARj 3, 13. Elezovic 1, 167. NJ 3, 
59-60. 

dunulija m (Kosmet) »dobrovoljac« = 
dzonlija (Palmotic 78: bjehu u ceti toj ujedno 
sve dzonlije i delije) »1° dobrovoljac, 2° rod 
vojske, konjik«. Odatle: muslimansko pre- 



zime Donlagic (Tesanj). Upor gyiinli-aga »ko- 
njicki kapetan« kod Bartala. Tur. pridjev na 
-//: goniilli od goniil »srce, odvaznost«. Ovamo 
dumlija = gumlija, u njemacki pisanim izvjes- 
tajima gumlija, odatle danasnje prezime u 
Pokupju Dumlija (Svarca, 1652.) i apstraktum 
dumlinstvo n (1656, Varazdin). 

Lit: ARj 3, 539. Elezovic 1, 168. Skok, 
Sldvia 15, 172. Mafuranu 317. 

dirnuti, -em pf. (Dalmacija, Podgora /?/, 
Pavlinovic)»udarititurkimicee.Posljednjemozda 
grijeska mjesto priloga durdimice (v.). 

Lit.: ARj J, 13. 

durditi, -Im impf. (Dalmacija, Podgora /?/, 
Pavlinovic) »nakriviti se i cvrsto ici, tresimice 
ici«. Od iste je osnove zacijelo prilog na -mice 
koji je zabiljezio isti autor: durdimice »nale- 
tice, mahom, navalice«. 

Lit.: ARj 3, 15. 

duruntija f (Kosmet, sela) = durultija 
(Kosmet, varos) (objekt uz ciniti, mijesati 
se u <~ u) »propast«. Znacajna je razlika izmedu 
turcizma na selu, gdje nema Turaka, i varosi, 
gdje ih ima. Zbog toga je varoski turcizam 
blizi turskom izvoru. Balkanski turcizam 
(gdruldii »svada«) : bug. gjuruhija. Glede obra- 
zovanja upor. buruntija (v.). 

Lit.: Elezovic 1, 169. Mladenov II. 

durusti'satj-i&OT impf. (Kosmet) »sinomm: 
parniciti se«. Od tur. goresdirmek »boriti se, 
rvati se, izazivati na borbu, npr. pijetlove, 
guske, ovnove«. U bug. samo imenica gjures. 

Lit.: Elezovic 1, 169. Mladenov 117. 

duskati, duskom impf. (Vuk) »raditi sto 
svom snagom«, naduskati, naduskam pf. »mnogo 
kojesta naciniti«. U Kosmetu duskat, -om 
»drmusati se, igrati (subjekt dete)«, naduskat 
se, -am (ibidem) »naigrati se, naskakati se«. 
Znacenja i akcenat ne slazu se. U Kosmetu 
postoji i pf. dusnuti se, -em »drmnufi se, iz- 
raziti nezadovoljstvo, rasrditi se«, koje Ele- 
zovic uporeduje s tur. giismek »naljutiti«, sto 
ne ide jer se turski preuzeti glagoli svrsavaju 
kod nas bez izuzetka na -isati (v.). Upore- 
denje G. Meyera s arb. gjyfqenj ne ide ta- 
koder, kao ni Budmanijevo sa cuskija < tur. 
kuski (v.). 

Lit.: ARj 3, 17. 7, 319. Elezovic 1, 169. 
GM 142. 



dustra 



484 



diizleme 



dustra f »nekakva riba«. = dustra (Su- 
tomore) »riba morska«. Nepoznati su akcenat, 
gdje se govori, varijante, naucni naziv i 
vrijednost za covjeka. 

Lit.: ARj 3, 17. 

duture, prilog (Bosna, Kosmet, uz pogo- 
diti se, kupiti, uzeti) »osjekom, ukupno, za- 
jedno« pored duturije prilog (Pec, uz ici, 
hoditi) — huturu pored huturu i s nasim pri- 
loskim nastavkom na -ice kuturice (Kosmet) 
»nasumce, ne gledajuci«. Odatle: s priloskim 
-ice duturice (Vuk), radna imenica na -jar 
m prema -jarka f duturicar prema dutu- 
rilarka, pridjev na -av duturicarov, »covjek 
koji duturice (= naprik, ZK) radi vinograd«. 
Balkanski turcizam (gotiirlgoturu prilog i prid- 
jev od gotiirmek »emporter«, koturejgotiire 
»hrpa«): arb. huturu = huturum (Gege) »in 
Bausch und Bogen«, ngr. xouxoupou »au 
hazard«. Doccino -e je nas priloski docetak 
za tur. -u, koje se nalazi u arbanaskom i novo- 
grckom obliku, odatle je i kosmetsko huturu. 
Denominal na -iti: duturlt se, -lirim (Kosmet) 
»petljati se, nosenjem gore-dolje muciti se« 
slaze se doduse s tur. glagolom gotiirmek, ali 
ne potjece direktno od njega nego od naseg 
priloga. 

Lit.: ARj 3, 17. Elezovic 1, 170. 510. 2, 
524. Deny str. 914. Skok, Sldvia 344., br. 
218. Lokotsch 734. 

duturum, pridjev koji se mijenja (Herce- 
govina) = duturum (Kosmet) pridjev i prilog 
»uzet, klijenit, kriippek. Balkanski turcizam 
(hotriim = koturiim = kiitiiriim) iz oblasti tje- 
lesnih mana: arb. gjytrym = xliytjyrym (Ska- 
dar) »gelehmt«. 

Lit.: ARj 3, 17. Elezovic 1, 170. GM 143. 

duvece, gen. -eta n (Vuk) »1° zemljani 
sud, tendzera, 2° (po zakonu sinegdohe) 
meso koje se posebnim nacinom kuha u 
njemu, danas poznato i na zapadu«. UKos- 
metu duvek, gen. -eka pored duvec, gen. 
-eia i gen. duveca m »veliki zemljani sud u 
koji bacice (v.) po varosima razlijevaju vare- 
niku da se uhvati kajmak«. U znacenju duvece 
2° kaze se u Kosmetu tava (v.), a u Travniku 



se prevodi (caique) lonac (v.). Balkanski tur- 
cizam (gugec, prostonarodski giiveg »tendzera 
(v.) od zemlje za kuhanje jela«) iz oblasti 
kuhinjskog suda: bug. gjuvec = givec — gevec. 
Nejasna je zamjena docetnog tur. c — c sa 
k u Kosmetu. 

Lit.: ARj 3, 17. Elezovic 1, 167. Mladenov 
17. Skok, Sldvia 15, 344, br. 219. 

duvegija m = duveglija (Vuk, narodna 
pjesma) »sinonim: mladozenja«. Odatle prid- 
jev na -in: duvegijin. Turcizam (gbjegu — 
guvegi) iz svatovske terminologije. Umetak / 
nejasan. 

Lit: ARj 3, 17. 

du v eli Ji j a f (Vuk) = duvendija (Kosmet) 
»1° krdzalijinska (v.) robinja, 2° laka zenska, 
uspijusa (a mori duvendljo) (nije posve pe- 
jorativno)«. Odatle: pridjev na -ski duvendi- 
(ji)nskT = duvendiski »na nacin kako rade du- 
vendije«. Balkanski turcizam (giivendi»k\xrya.« == 
govendi »svecano obucena cengija«) iz ob- 
lasti spolnog zivota: bug. gjuvendlja pored 
gevendlja. 

Lit.: ARj 3, 17. Elezovic 1, 167. JF 14, 
218-220. Mladenov 147. Novakovic, ASPh 
27, 480. 

duvez, indeklinabilni pridjev, epitet uz 
anterija, vez, »sinonim rumen, ruzicast«. Bal- 
kanski turcizam (gtivez »dunkelrot«) iz oblasti 
boja: rum. ghiviziu, arb. gjyves. 

Lit.: ARj 3, 17. GM 143. 

duzel, indeklinabilni pridjev, epitet (uz 
odijelo, moma) = na -11 duzeli (odijelo) = sa 
sinkopom (zacijelo zbog deseterca) duzli dei- 
sija (v.) = dulze (narodna pjesma) »lijep«. 
Balkanski turcizam (giizei) iz oblasti osobnih 
svojstava: bug. gjuzel. 

Lit.: ARj 3, 18. Mladenov 117. 

diizleme, gen. -eta n »slatki kolac«. Od tur. 
gozleme. Glede tur. -e > -e, gen. -eta, upor. 
cebe (v.). 

Lit.: ARj 3, 18. 



e , interjekcija koja se upotrebljava sama i 
slozena s raznim deiksama. U prvom slucaju 
izrazuje cudenje (upor. zar), pokazivanje (s 
vokativom), pozdrav pri susretu, potvrdu za 
postavtjeno pitanje (Kosmet). Moze se po- 
jacati sa h koje stoji pred ili poslije uzvika: 
eh (16 — 18. v, Dubrovcani). Uzvik he pored 
he izrice pristajanje, uzrok, pozivanje, cu- 
denje. Odatle denominal na -kati (v.): impf. 
hekati, hecem i hekam (Stulic) »1° vikati he, 
2° vikati uopce«. Odatle postverbal heka f 
(17. v, kod jednog Dubrovcanina). Dobiva 
deiksu i (v.): ej = hej (Vuk, 18. 'v. ) \ ja (v., 
upor. jest ja):: eja (Jadar, Vuk) »jest«, eja 
(Vuk, Crna Gora, 18. v.). Upor. arb. eja. 
U dubrovackoj je okolici eja odgovor na do- 
zivanje. S naglaskom e (16. v, Crna Gora, 
Boka) je konjunkcija (vezica) u znacenju 
uzroka »jer, da« = e (Kosmet) »dosta«. Ovo 
e moze biti i onomatopeja kojom se opo- 
nasa glas udarca ili usklik koji ljudi govore 
kod teskog posla. Odatle denominal na -kati: 
impf, ekat, -am (Kosmet) »bacati, trpati« prema 
pf. eknut-, -em. Kod kajkavaca dobiva pro- 
tezu Y: jeknit, -em: jeknite ga preko plota »ba- 
cite ga«. Kratko e dobiva ove deikse: -i: ej 
ej (Kosmet) izrazava cudenje i 'rezignaciju; 
-no (upor. strus. ono »ecce« i ces. ano »jest«): 
eno (16. v, opozicija evo); -ne (ak. pi. m, f): 
ene (Kosmet) pokazuje predmete koji nisu 
blizu, odatle s -te (2. 1. imperativa) enete (Kos- 
met) »gledajte« (upor. fr. voila); ene (Vuk, 
Resava-Levac) izrazava cudenje i nezadovolj- 
stvo (u vezi je s negacijom, upor. u Crmnici: 
ene mogu doc); prima jos i -de (v.): enede; 
sa -ni: eni (Vuk, Crna Gora) »eno«; sa -to 
(upor. sr. r. od taj): eto (13 v.), s protezom 
jeto (Nenadovic); veto (Samobor) »onomadne«, 
upor. hrv.-kaj. vetomadne; sa -te, -te (ak. 
pi. m, f): ete (Vuk, Resava-Levac), ete po- 
red ete (Kosmet) »eto«; veze se s pokaznim 
pridjevima i prilozima: etovdj, etovolicki, 
eteveliki »ovoliki«, etavako pored takako, ed- 



node »ondje«, upor. -ta u rum. lata, tocata 
»eto« i u arb. jate; sa -vo (upor. sr. r. ovo): 
evo (14. v.), s protezom j- I'evo (Nenadovic), 
upor. evaj (cakavski, 16. v.) »ovaj«; sa -ve (ak. 
pi. m, f): eve (Vuk, Resava-Levac) = eve 
(Kosmet), takoder bug. eve. U stcslav. dolazi 
kao deiksa i se (sr. r. od saj, v.): ese = jese. 
U cakavskom narjecju (ZK) ocuvano u s'e 
»ecce« (= ta u stokavskom): se si ti reka, se 
je. Vezica (konjunkcija) e veze se s upitnom 
cesticom -K: el = eli »da li?« znacajka je lic- 
koga i zumberackog unijatskog govora; kod 
ostalih prima protezu j: jeli (upitna cestica). 
U narodnoj pjesmi jil (Vuk) znaci »jer«. U 
Kosmetu eli je isto sto »ili« (v.). Prema dakle 
e dobiva -le: eie: pored hele (Vuk, 18. v.) 
= ele (Kosmet) i izrazava zakljucivanje. Moze 
dobiti i -m: elem. Oblik hele govori u prilog 
turcizma hele »samo, narocito, quant a moi, 
surtout, tout de meme«. Tu je doslo do una- 
krstavanja naseg uzvika i turskog priloga. Sa 
deiksom -ze > -r uvodi uzrocne recenice 
(Dordic, Saltijer: A to er njekada Faraun 
neprimjernu oholas ukaza), danas obicno s pro- 
tezom Y: jer koja je u Lici upitna cestica u 
znacenju »zasto, sto?«. S veznikom da: eda 
(Vuk), s protezom j: jeda, jeda li (14. v.). 
Rasirenje s a v. ujedan (v.). Uzvik je svesla- 
venski, praslavenski ,i ie, ocl demonstrativne 
partikule e- (zamjenickih osnova) e-i, f i-d. 
V. zamjenicu i, ja, je. Uzvik ej zastupljen je 
u baltickoj grupi: lit. el, lot. ei. U lat. ecce, 
vlat. eccum > tal. ecco, gr. exeivoc, pored 
xeivoc;. 



Lit.: ARj 3, 19. i si. 23. 24. 28. 33. 34. 
587. 588. 589. 4, 509. 512. 573. Rozic, NVj 
3, 187. Miklosic 56. SEW 1, 260. 263. Bruc- 
kner 171. Vasmer 388. 293. WP 1, 98. 100. 
Mladenov 158. Elezovic 1, 170. 171. 172. 
173. 174. 175. 176. 177. Miletic SDZb 9, 
614. Baric, Beitrage 72-80 (cf. IJb 8, 205). 
Trautmann 65. 67. Boisacq* 207-208. Deny 
§451. 



486 



ege 



-e , gen. -eta, sveslavenski i praslavenski 
sufiks sr. r. za izrazavanje mladoga i za 
tvorenje hipokoristika m. i z. r. od lic- 
nih imena (1). Nastao je od e: stcslav. 
-t, gen. -\te. Veze se s deminutivnim 
-be: -de, -ceta (2). Taj sufiks ima na istoku 
deminutivne znacenje, u ZK pejorativno kad 
se radi o "hipokoristicima, a kad o zivotinjama, 
onda individualizira (3). Primjeri: (1) tnagare, 
tele, mace, pile itd., i od tudica onukle (Krk, v.) 

< annuculus itd.; kod ljudi: dijete (v.). U 
slovenskoj antroponimiji oznacuje descenden- 
ciju u prezimenima tipa Cerne, gen. Cerneta 
»sin Crnomirov«, Zele »sin Zelimirov«, upor. 
toponim Zeleca (njem. Schalkendorf); (2)Pere, 
gen. -eta od Petar, Mare od Marija itd. De- 
klinira se i po deklinaciji -a: dat. Peri, Mari; 
u ZK dolazi ovo -e samo za djecu kojoj se 
tepa, ne za odrasle, u drugim krajevima i za 
odrasle : Javance (deminutiv) prema Jivde (ZK, 
pejorativ), tepee itd.; (3) govece od govedo. 
Deminutiv koji oznacuje mlado: pisce, gen. 
-eta (ZK) »pile«. Zamjenjuje perz. -i'a: parce. 

Lit.: Vandrdk \, 662—666. 

-ec, neproduktivan sufiks vec u praslaven- 
skom; e je nastao od t: stcslav. -ecb: mjesec (v.) 

< mesecb i zajecb > zee (v.), gdje obrazuje stare 
radne imenice. Mozda je pred-ie. Upor. li- 
gurski -ingo: Bodincus, prov.-kat. -ene u 
aerenc, na Sardiniji Bosincu »stanovnik mjesta 
Bosa«, spanj. podenco. 

Lit.: Meyer — Liibke, Gr 2, 515. 

-eca, tal. sufiks z. r. latinskog podrijetla 
(kllat. -'(ties, vlat. -Hra), koji sluzi za tvorenje 
apstrakta od pridjeva; usao je na Jadranu u 
prilicnom broju posudenica, odatle je dodan 
u jednom primjeru i domacem pridjevu: 
Ijuteca (18. v., Kavanjin) »Ijutost, Ijutina«, 
gdje moze biti i zbog rime (peca: Ijuteca). 

Lit.: ARj 6, 331. DEL 1575. 

edepsbz m i indeklinabilni pridjev (Kos- 
met) »bezobraznik < bezobrazan«. Odatle 
apstrakturn na -luk: edepsizhk m »bezobraz- 
luk«. Balkanski turcizam arapskog podrijetla 
(ar. edeb »obrazovanost« i tur. postpozicija 
-siz »bez«) iz oblasti moralnih svojstava: Cine. 
edepsiz »immoral, impudique, effronte«, edep- 
sizliche t »impudence«. 

Lit.:Elezovic 2, 510. Pascu 2, 132., br. 449. 

edzel m (Lika) = edzelj, gen. -elja (subjekt 
uz doci, Kosmet) »1° sto je kome sudeno, 
2° samrtni cas«. Turcizam, arapskog pod- 
rijetla (ar. > tur. ecel). 

Lit.: ARj 3, 23. Elezovic 1, 177. 



efendija m (Vuk, 17. v., BiH) = efendija 
(Kosmet) = evendija (Vuk, narodna pjesma) 
»sinonim: gospodin kao naziv postovanja, 
monsieur«. Odatle pridjevi na -in i -ski: 
efendilin = efendljin (Kosmet), poimenicen 
sa -ica efend(ij*)inica »zena efendijina«, ejen- 
dijski. U medusobnom razgovoru tituliraju 
se govornici u Bosni s tur. postpozicijom 
-im »moj«: efendum, pored cega se govori i 
efendum b'enum = fendum benum (Vuk, na- 
rodna pjesma), tur. benim »moj«. Cuje se 
takoder u Bosni i efendisi benum, sto je tur. 
nemoguce. To je kao neki krivi hiperturcizam. 
Balkanski turcizam grckog podrijetla (efendi 
< ngr. vokativ ofendi od acpevTnc, »gospodin«, 
a ovo od stgr. auO-evxric, »qui agit de lui meme, 
maitre absolu«, slozenka od auxoc, i *£VTng od 
avuux »dovrsiti«; upor. nase ucene rijeci auten- 
tican, autenticnost) iz oblasti drustvenog sa- 
obracaja: bug. efendi. Taj su naziv upotreb- 
ljavali u Turskoj carevini bez razlike muslimani 
i krscani. Supruzi su se nazivali naizmjence 
efendim. Za vrijeme okupacije Bosne i Herce- 
govine muslimani i krscani upotrebljavali su 
ga za muslimanske vjeroucitelje. U staro doba 
taj naslov oznacavao je u Turskoj ljude od 
pera, kao opoziciju od aga koji ne zna pisati; 
divan efendisi bio je tajnik divana (v.). Upor. 
celebija (v.). 

Lit.: ARJ3, 22. 35. 48. Elezovic 1, 177. Deny 
1158. Boisacq 100. Lokotsch 44. Korsch, 
ASPh 9, 499. Pohhfs 290. 

efta f (narodna pjesma) = epta (jedanput, 
narodna pjesma) = hefta (Bosna, u vezi sa da- 
na »nedjelja dana«, narodna pjesma). Turcizam 
perzijskog podrijetla (perz. hefte — gr. ejit& 
»sedam«). 

Lit.: ARj 3, 22. 29. 587. 

egati, egdm impf. (Hercegovina) : iohani za 
govedima egaju, cobanska rijec za goveda: 
e\ e\ ega, ega do bubrega. Ne razabira se pra- 
vo znacenje. 

Lit.: ARj 3, 22. 

egav, pridjev na -av (Vuk) »kriv (o nogama)«. 
Vuk ima istu osnovu s deminutivom -ucati 
(v. svjetlucati) : impf, egiicati, egucam »pola- 
gano hodati«. Budmani pomislja na tur. glagol 
egmek »poviti«. [Skaljic: tur. egri »iskrivljen«]. 

Lit.: ARj 3, 22. Skaljic* 263. 327. 

ege, gen. -eta n = jege, gen. -eta (Vuk) = 
jege, gen. -eta pored jega f (Kosmet) »sinonim: 
pila, lima, mala turpija«. Od tur. ege »idem«. 
Glede tur, e > a ili -e, gen. -eta v. kesa i cebe. 

Lit.: ARj 3, 22. 4, 568. Elezovic \ 257. 



igede 



487 



ejvala 



egede, gen. egedd f. pi. (Vuk, 17. v.) = 
hegede (Srbija, Sapcanin) »kao gajde; sinonim: 
violina (gradovi), iidulice (Hrvatsko Primorje)«. 
Odatle radna imenica egedus m (Vojvodina) 
= egedas (zamjena madz. sufiksa -lis sa na A 
sim obicnijim -as, v.) = (j)egedus, gen- -iisa 
(ZK) »guslar«. Odatie prezime na -id, -evie: 
Hegedusid, Hegedusevid. Prezime Hegedid (Kar- 
lovac) bit ce kroatiziranje madz. sufiksa -iis sa -id. 
jer je i u madz. Hegedus prezime. Glede madz, 
k/o > u upor. Erdut, gen. -uta (selo u Slavoniji) 
< deminutiv erdod < sttnadz. erdeud »sumica«. 

Lit.: ARj 3, 22. 587. 

egi j e f. pi. (Vuk) »sinonim: madiri (Dalma- 
cija), rebra u ladi«. Od tur. eyegu > egi »rebro«. 
Lit.: ARj 3, 22. 

Egipat, gen. -pta m, opcenit knjizevni oblik 
(1°) za »ime zemlje Misir, gen. -Ira (v.)«, 
v Ejupti (Aleksandrida), kod Marulica ka 
jfejiptu = (sa u mjesto () Jejupat, gen. -pta 
(cakavski, 16. v.), s pnd]cy'\m& jejupski (18. v.), 
jejupacki = jejupatajski = Jegipat, gen. 
-pta, pridjev jegipatski, etnik trgovci Jediptane 
(16. v.). Upor. arb. Evgit. Prema tal. Egitto > 
Jejit m (Korcula, stari ljudi). U znacenju (2) 
»Ciganin« odbacivanjem docetka -(a)t:jedup = 
(zamjenom toga docetka sufiksom -ail > -ak 
s gr.-lat. -tius) jedupak, gen. -pka »Misirac«, 
prema f jedupka »1° Misirka, 2° Ciganka«, 
Jedupkinja, s pridjevom na -bsk jedupackt = 
(cakavski) jejupacki. U torn znacenju dolazi i 
bez pocetnog -e kao i u drugim jezicima: 
dupci m pi. (Makedonija) »Cigani«, odbaciva- 
njem sufiksa dzupa, gen. dzupe (Kosmet) »1° 
Ciganin, 2° (pejorativno) cupavo neuljudeno zen- 
sko celjade«. Upor ngr. yucpToc, »boemien, 
forgeron«. Mikalja ima / mjesto je: idupak, 
gen. -pka prema f idupka »ciganin, ciganka«. 
Promjena znacenja 2 prema 1 tumaci se time 
sto su Cigani prije nego ce iz Indije doci na 
Balkan prosli kroz Egipat i tu se zadrzali 
vise vremena, radeci zacijelo kao robovi na 
piramidama. Upor. nas naziv u Bosni ftraunl 
(v.). Glas/zagykod cakavaca zamjena je za tal. 
izgovor prema meda > meja; u je pravilna 
zamjena za gr. u (ypsilon). S tim. izgovorom 
rijec nije potvrdena na Apeninu. To znaci 
da se u starom romanskom dalmatskom iz- 
govarala prema grckom. Oblik sa e- > je- je 
prema gr. Aiyvmoc,, s pridjevom ouyujitioc,. 
Oblik bez e- je prema aramejsko-egipatskom 
gufi = koptski gyptios, ar. qubtia f, pridjev 
qubti, odatle tal. pridjev copto ili kofto = kod 
nas prosiren na -ski koptski, etnik Kopti 



»krscani monofizite u Egiptu i Abesinijk. 
Upor. ime drugog egipatskog kralja Cabtim. 
Znacenje prefiksa e- < gr. at- nije jasno. Bez 
tog prefiksa dolazi mozda i naziv zidovske 
ulice u Dubrovniku i u Italiji geta f od tal. 
ghetto (16. v.). U toj je rijeci e s gr. v pravilno, 
upor. tal. gesso < gr. vu^a)^. Afi J e nejasan 
ocuvani velar, osim ako bi se moglo dokazati 
da je dosao na Apenin preko Dalmacije. Iz- 
govor g mjesto d mogao je doci i preko bizan- 
tinskog ili novogrckog. Upor. cine. yUxa = 
ghiftu = gheghiftu m prema f Y^/ia »tzigane, 
mendiant«, glagol fiftusire »rendre pauvre, ie- 
siner« < ngr. yucpTOvai. 

Lit.: ARj 3, 130. 769. 4, 565. 568. REW 
235. FEW 1, 43. DEL 1099. 1430. 1797. Skok, 
ZRPh 38, 547. 12. Pascu 1, 36., br. 617. 
Elezovic 2, 468. GM 97. 

eglen m = jeglen (Vuk, 18. v.) = heglen 
(sa suvisnim h, hiperturcizam) = eglena f 
(jedanput) = jeglena (narodna pjesma) »si- 
nonim: razgovor, besjeda«; eglen-beglen m. 
Odatle denominal na -isati: jeglenisati, -sent 
(Lika, Bosna) = eglenisati (iz-, na-) = egle- 
riisat (Kosmet) (na-) = (sa d od tur. aorista) 
eglendisati = heglendisati (Dalmacija, Podgora- 
/?/, Pavlinovic, Reljkovic) = iglendiHti (Ka- 
vanjin), odatle postverbal iglendiS m = (bez 
pocetnog e-) glendisati, -sem (Imotski) pored 
glenditi, odatle postverbal glenda f »sinonim: 
razgovarati se, zabavljati, caskatk, radna ime- 
nica na -dzija jeglendzija m (Vuk) = jeglen- 
dztja (Kosmet) »1° koji u poslu psljavi (za- 
busac u ratu), 2° tko umije da zabavlja«. S 
tur. sufiksom -de: jeglendze, gen. -eta n (Vuk) 
»razgovor«. Balkanski turcizam (eylen, eylenmek, 
eyleme sa stanm tur. y < g kao u beg < bey) 
iz oblasti drustvenog zivota: rum. eglendisesc, 
eglendi, eglinge, arb. pasiv eglendisem »zabav- 
ljam se«, bug. eglendze, ngr. y}£YiiQ(Q = ytev- 
Tdpco (sa gubitkom -e kao gere), iytevrQic,. 

Lit.: ARj 3,23. 195. 772. 4,166. 568. 7, 319. 
Elezovic I, 171. 434. SEW 1, 263. Skok, Sldvia 
15, 345., br. 238. GM 94. Zore, Rad 138, 58. 

ejvala (Vuk, Kosmet) = evala (Bosna) = 
evalaj = vala (bez ej) — valdj »uzvik za po- 
tvrdivanje istinitosti i pohvalu, koji govore 
muslimani i krscani; sinonim: aferim (v.)«. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. > 
tur. ej vallah »dobro, bogamk, od rijeci do 
rijeci »par Dieu > oui, Dieu vous gar de f mer di; 
partikula ej je i perzijska) iz oblasti drustvenog 
saobracaja: bug, evala. 

Lit.: ARj 3, 24. Mladenov 158. Elezovic 1, 
172. Deny 711. 



e kmed zij a 



488 



elcija 



ekmeilzija m (18. v.) = jekmedzija (Vuk) 
= ekmekcija pored ekmekdslja (Kosmet) = 

jekmescija = ekmescija (seje zamjena za tur. kg) 
»sinonim: pekar«. Odatle pridjevi na -in; 

jekmedzijin, poimenicen na -ica ekmekdzmica 
f »1° pekarnica, prodavnica kruha, 2° pec 
(furuna) gdje se pecekruh«, na -ski jekmedzi- 
(ji)nskT pored jekmedzijski = ekmedzi'ski 
(Kosmet) »pekarski (I'ebac, pinokoti)« = jek- 
mescijski, apstraktum na -luk ekmedziluk m 
»zanat ekmedzijin«. Balkanski turcizam (etmek 
= prostonarodski ekmek »kruh«, ekmeci, ekme- 
ciliK) iz oblasti zanata: bug. ekmekcija. 

Lit.: ARj 3, 24. Elezovic 1, 172. Mladenov 
161. 

eksarbhb (stsrp. sa dodatkom vbsehb srbbb- 
skyhb zemlb) = jekbsanhb (Dusanov zakonik) 
»crkveno dostojanstvo, glavar crkve kao za- 
stupnik vladara«. Uceno od srgr. (biz.) J^apxoc, 
(prefiks ex- i -dpxoc,, v. patrijarha). 

Lit.: ARj 4, 572. Vasmer, GL 55. 69. 
DEL 1529. 

eksempal, gen. -pla m (15. i 16. v., Ma- 
rulic, cisti latinizam) = (polulatinizam prema 
tal. izgovoru x > z) ezetnplo n (17. v.) = 
izempal, gen. -pla (Smokvica, Korcula) = (ta- 
lijanizam) ezempijo m (17. v.) »primjer«. Od 
lat. exemplum (od eximere, prefiks ex- i korijen 
od emere sa sufiksom -lo) > tal. esempio. 
Internacionalan pridjev na -aris prosiren na 
-bn > -an egzemplaran. 

Lit.: ARj 3, 24. DEL 1535. REW* 3003. 

ekser m (Vuk, 18. v.) = jekser (Srbija) = 
hekser (18. v., Kacic, hiperturcizam) »sinonim: 
cavao (v.), na zapadu«. Odatle: deminutivi 
na -ic, -cic ekseric, eksercic, radna imenica na 
-dzija ekserdzija m. Balkanski turcizam (tur. 
ekser) iz oblasti alata: bug. ekser. 

Lit.: ARj 3, 24. 588. 4, 573. 

eksik, prilog (Vuk) = eksik (Kosmet) 
»manje, ne dostaje, netacna mjera«. Odatle 
pridjev koji se mijenja: ja(K)sika (j}e mnjera 
pored ja(K)nka, je(k)sika, rjede jesika (Crmni- 
ca); na -bn: eksican (Vuk, dukat); apstraktum na 
-luk: eksikluk m »nedostatak«. Balkanski turci- 
zam (eksik, eksimek »diminuer«) iz oblasti mjera 
(tip kantar): bug. eksik, eksildis(v)am, arb. esik. 

Lit.: ARj 3, 24. Elezovic 1, 173. Miletic, 
SDZb 9, 266. 368. Mladenov 161. 

ekstra, prilog (ZK) »na stranu«. Latinizam 
extra. Tal. stra- nalazi se u slozenici straura f 
(pije va straiiru) »nevrijeme, izvan dobe« < 



sintagma extra horam > mlet. strabra (Boerio). 
Ovamo mozda strafanici m pi. (Dalmacija) 
»stvari bez vrijednosti, brebra n pi. (Pastrovic)«. 
Lat. pridjev na -aneus extraneus je mozda u 
imenu Sestrunj (Zadarski arhipelag). 
Lit.: Skok, Slav. 100-2. 

-el, -jel, -elj f, praslavenski sufiksi ocuvani 
u zagorjel f, kupelj f, pogibelj f, slov. i cakavski 
dezela f (isto sto drzava, v.), obitelj f = obitil 
m pored abitila f (v.); e je nastao od e: stcslav. 
-eib > rum. -eald. Upor. pogibelj > rum. 
poghlbeald »mauvais sujet«. Poslije r prelazi 
jednom u a: svirala, stcslav. svirelb f. Dok je 
kod nas posve neproduktivan, u rum. je -eald 
i danas produktivan. Treba ga razlikovati od 
-elj < njem. -lin. 

Lit.-.Vondrdk 1 § 660. Mdretii'" § 328. van 
Wijk, RES 16, 243-244. Strekelj, DAW 50, 
12. Pascu, Sufixele 233-236. 

eia (Vuk, Kosmet, ZU) »uzvik za nukanje, 
rad; sinonim: de, dela, deder, hajde (v)«. 
Moze primiti imperativne nastavke -aj, -Q)mo, 
-(j~)te: elaj (Vuk) = elaj (Kosmet), elate = 
eldjte. Balkanizam: bug. el a, pi. elate. Arb. 
ea, eja < el' a mogu takoder dobiti pluralne 
nastavke imperativa, ali mozda ne ide Za- 
jedno s ela. Ngr. i\a, zkaii »hodi, hodite« 
identicno je zacijelo s bugarskim i nasim 
uzvikom, sve ako i moze da stoji u seman- 
tickoj vezi s gr. t,pxo\ia\.. Da se radi o balka- 
nizmu, dokaz je za to u cinjenici sto se nalazi 
na istoku hrv.-srp. teritorija i kod pucanstva 
koje se selilo u zapadne krajeve (ZU, Licki 
pravoslavci). Vjerojatno je arapsko-turskog 
podrijetla (ela); dela je unakrstavanje de (v.) 
+ eia. 

Lit.: ARj 3, 25. Elezovic 1, 173. Mladenov 
161. GM 93. SEW 1, 263. Vasmer, GL 56. 
RSI 3, 252. 

elbet (Bosna) = elbet (Kosmet) = elbete 
(Kosmet) = elbetena (Vuk) = helbetend (Vuk, 
hiperturcizam s fi), prilog »sinonim: »svakako, 
bez sumnje«. Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. elbet,, elbetet, elbette, elbettena 
»certainement«) iz oblasti priloskih postapa- 
lica (tipa njem. ndmlich u Granici): bug. 
elbete, cine, elbete »sans doute, assurement«. 

Lit: ARj 3, 25. 588. Elezovic 1, 173. Mla- 
denov 161. Pascu 2, 132., br. 451. 

elcija m (Vuk, 17. v.) = helcija (18. v., 
Reljkovic, hiperturcizam s K) »sinonimi: po- 
slanik, poklisar«. Odatle pridjev na -ski elajsk'i, 



elcija 



489 



elemozina 



slozenica elcibasa m (narodna pjesma). Bal- 
kanski turcizam (radna imenica na -ci od 
korijena iljel »binden, schliessen«: elcl pored 
ilci, elcilik) iz oblasti medunarodnih odnosa: 
rum. elciu, bug. ilcija pored elcija, arb. elgi. 

Lit. : ARj 3, 25. 588. Mladenov 222. Lokotsch 
561. GM 94. 

eleen m (Vuk) = jelcen (Bosna, narodna 
pjesma) »sinonim: jedro«. Balkanski turcizam 
(jelken) iz oblasti pomorstva: bug. elken. 

Lit.: ARj 3, 25. 575. Mladenov 161. 

elefanat, gen. -anta m (16. v., Vuk, Voj- 
vodina), pridjevi na -j elefanti (Kavanjin), 
na -ov elefantov = (ispusten -f) elefanj m 
(Mikalja), pridjev (-nj mjesto -n valjda prema 
pridjevu na -j) elefanji (Mikalja) = (ispustanje 
pocetnog e-~) lefanat, gen. -nta (Belostenec), 
pridjev lefanci (H. Lucie) = lefanj (Mikalja, 
Bella, Barakovic) prema pridjevu lefanji (turne) 
u litanijama, lefanjski (Vitaljic), lefanski (Ka- 
vanjin) = (sa ' nt > nd kao u novogrckom) 
lefanbdinovbjlif- rogb, kopije (15. v.) = lifan = 
Ijifan (17. v., dubrovacka poslovica) »slon, slo- 
nova kost«. Uslo preko litanija. Od lat. elephas, 
gen. -antis < gr. eAfcpac,, gen. -avxoc; istocnog 
(egipatskog?, sanskrt?) podrijetla. Od gr. 
kosog padeza EXecpavxac, potjecu got. ulban- 
dus, odatle opet stcslav. vehb(l')cdb »kamila«, 
kojemu nema traga u hrv.-srp. 

Lit.: ARj 3, 25. 5, 956. 6, 54, 263. REW 
2841. DEL 1437. Vasmer, ZSPh 10, 95. RSL 
4, 188-189. Miklosic 380. Uhlenbeck, PBB 

27, 134. 

eleknuti se, -em pf. (Lika, sjeverna Dal- 
macija) »brzo se okrenuti i pobjegnuti«. Sa 
c mjesto k (upor. vrcnuti) ide zajedno s elecnuti 
se, elecnem pf. (Srbija /?/, Lj. Stojanovic) »na- 
vratiti se«. 

Lit.: ARj 3, 26. 

elektrika f = letrika (ZK), poimenicen 
uceni pridjev u z. r., obrazovan s pomocu 
nenaglasenog sufiksa -icus lat. electricus od 
lat. electrum < gr. IXexxpov »ambra, jantar«, 
prosiren na -bn > -an elektrican. Apstraktum 
na fr. > njem. -Itet < lat. -itas, gen. -tails 
elektricitet m. Slozen glagol sa -flcirati (od 
lat. facio) elektriflcirati, na njem. -teren. 

Lit.: Ilesic, IF 12, 162. 

elemenat, gen. -enta m (18. v.), ucena 

latinska rijec elementum »(prevedena) pocelo; 

sinonimi: stihija (v.)«, pridjev elementaran 
(< lat. elementarius). 

Lit.: ARj 3, 26. DEI 1438. 



elemozina f (18. v.), odatle na -ar < -arius 

elemozinar m = elemozina (17. v.) »milostinja 
(koja je prevedenica od grcke rijeci, i danas 
opcenito u knjizevnom i saobracajnom jeziku)«. 
Ucena rijec od krscansko-lat. ele mosyna (akce- 
nat na o, latinska proparoksitona) < gr. cAen- 
Hoauvn (paroksitona) »samilost, dar iz sami- 
losti«, od eAeerv, odatle kyrie ele son, £Aeoc, 
»pietas«). Pucki su oblici dvovrsni: afereza 
pocetnog e (talijanizam) i zamjena pocetnog 
e- sa a- (mozda prema lat. alere, kako misli 
Battisti, ili je disimilacija e-e > a-e) u sjev.-tal. 
alemosina (area je Oglaj), fr. aumone, engad. 
almousna itd., tako mozda i u dalmatoro- 
manskom, odatle u glagoljskom aimuebno 
= almuz.no (15 — 16. v.) = almozna (16. v., 
Antun Dalmatin). Taj oblik cini utisak kao 
poimenicen sr. r. (tipovi dobro, godovno). 
Upor. pridjevsku upotrebu u almuzna ladica i 
poimenicenja na -ik, -ica almu&nik m prema 
almuznica »koji, koja daje milostinju«, madz. 
alamizna, rum. almojna, kao i njem. Almosen. 
Nalazi se u svim slavinama osim u bugarskom 
gdje se govori pomana < pomena, tako i rum. 
pomeana f »Almosen, Traueressen«. Dalm.- 
-rom. *almosna bilo je za Marulicevu jezicnu 
svijest pridjev na -bn. Zbog toga je on stvorio 
apstraktum odatle almostvo (tako i Glavinic, 
Knezovic) = almustvo (almustvo oliti zaduz- 
bina, Kadcic) pored almostvo (16. v.) = almus- 
tvo odbacivsi pridjevski nastavak. Upor. tu- 
macenje apstraktuma u Narucniku 39b: al- 
mustvo, ka se uzdrzi v smilovanju iskrnjega. 
Upor. u slov. almostvo pored almozna. Do- 
davanje sufiksa -stvo mogao je sugerirati 
i docetak -yna u gr. > lat. rijeci, koji je u 
hrv. sufiks za apstrakta; almustvo je moglo 
nastati i zamjenom sufiksa. Nikako nije posu- 
denica iz njemackoga. Bernardin upotrebljava 
alemozin tvoja. Ti se oblici danas ne govore 
u narodu. Rasireniji su oblici sa aferezom 
pocetnog e-: lemojsina f (18. v., Reljkovic, 
Bosna, narodna pripovijetka) = lemojzina 
(18. v., Bosna) = lemoslna (18. v.), deminutiv 
lemosinica — lemozina (16. v., Dubrovnik, 
Cavtat), deminutiv Umozinica, na -arius > 
-ar, -ijer lemozlnar, gen. -ara = lemozinijer, 
gen. -era (17. v.) < tal. lemosiniere = lemo- 
zina = limozina (12. v., zapadni krajevi, Istra) 
= limozina (Belostenec) = nemazina (Po- 
silovic). Od tal. lemosina. Upor. arb. limoshene, 
lemoshne, Imoshe »Totenmahl« (Gege, katolio'). 
Kasic razlikuje oba oblika: lemozina i almustvo 
dueti 

Lit.: ARj 1, 75. 3, 26. 6, 5. 7, 916. Pletersnik 
1, 4. Miklosic 2. SEW 1, 27. Holub- Kopecny 



elemozina 



490 



emblastro 



60. Bruckner 198. REW* 2839. CM 94. 290. 
Hiit, PBB 23, 331. 

-ellus, lat. deminutivni sufiks, dosao je 
na slavenski korijen u trscel, gen. -li f (slov.) 
»R6hrchen«, trscela f (slov.) »R6hrchen zum 
Heben einer Flussigkeit aus dem Fass«. Za 
tvorenje etnika sluzi u Bokelj, gen. -elja = 
Bokez od Boka (v.). Od romanskih osnova 
ide ovamo Muncel, toponim (oronim, Krk, Iz) 
< monticellu »brdasce«, Trcela kod Splita < 
funicella, gdje -ellus ima pred sobom prosi- 
renje -ic- prema -iculus. 

Lit.: Pletersnik 2, 699. DEI 845. 

-elj, sufiks razlicitog znacenja. U Bokelj 
m tvori etnik od horonima Boka. Znaci isto 
sto i -ez Bokez < tal. bocchese, od lat. -emis > 
tal. -ese. U poguzijelji, gen. -elja (Vuk) = 
poguzielji m pi. (Budva, Pastrovici) »dvojica 
rodaka nevjeste koji joj poslije svadbe do- 
nose prciju (oni su svjedoci prcije; oni reku: 
»Koliko smo mogli, spravili smo za djevojku«); 
pohodani«; rijec se shvaca u pejorativnom 
znacenju i sufiks -elj zamjenjuje se -as poguzi- 
jasi »da se mukte najedu i napiju«. Vjerojatno 
je izopaceno gr. dycoyuxTriJ;. U istu grupu ide 
i smrdelj. Znaci i zivotinjice: crnje]' (Mljet, 
stavljaju se za obrum), prndelj (Dubrovnik) 
»debeo leptir malih krila«. Osnova je nejasna. 
Znaci orude u rilcelj, gen. -elja (Cavtat, Zore, 
Lastva) »drzak kakvog alata« = rucelj (Krtole) 
»rucica, dio rala kojim se ore«. Potjece zacijelo 
od manicellu, od mamca. U toj izvedenici 
preveden je prvi dio manus »ruka«, dok je 
sufiks ostao. Upor. manica f (Muo) »rucica 
za potezanje vrata«, gdje je, obratno, romanska 
osnova zadrzana, a sufiks preveden. Ocito 
je da se u -elj radi o lat. sufiksu -ellus > tal. 
-elio, u kojem je geminata // reflektirana pala- 
talom / kao u kosulja < casulla. Kao u ro- 
manskom dolazi i u femininumu, ali sa /: 
cumprela (Dubrovnik) »prosta djevojka« (upor. 
ngr. xooijjipa, sa umetnutim in pred labija- 
lom), cupjele f pi. (Stulic) »srebrnaste skarice 
(.osnova nejasna)«. Ovamo idu mozda kostjela 
(v.) »ceitis australis, kopriva, popriva«, mrk- 
vjela f (v., Vuk, Dubrovnik) = mrkvela 
(Mikalja), nas augmentativ na -ina ili slozeni 
deminutiv mrkvjellna »pastinaca silvestris«, od 
mrkva; prosiren nasim deminutivnim -tea: su- 
selica (Tivat) »smokva koja daje kasnije rod, 
koji se susi i tako prodaje«, od suh. Upor. slov. 
truzela »Zimmermannslade« = truzica od 
truga (ZK, struga) < njem. Truhe; uscanela f 



(od uscati) »Pisserin« u zagoneci oca klobucar, 
sin bobnar, hci uscanela, mati reggetela. Bez Ij 
kad se radi o udvojenom tal. sufiksu -ell + 
-ino: gizdelin m (Dubrovnik) »kicos«, pridjev 
gizdellnski, apstraktan gizdelinstvo, prezime 
Gizdelinovic. Denominal je bez -in gizdeliti 
se »ponasati se kao gizdelin«. Upor. gizdulic 
»ohol mladic«, gdje je mjesto naglasenog puni- 
jeg -ellus nenaglaseno -ulus, prosireno sa -ic 
(kao uficfiric); Krasbelin (1375, ime musko). 
U femininumu gadelina f (Brae) »gad (zmija)«, 
oparelina (Vrbnik, Krk, od opariti) »rana kad 
se tko opari vrucom vodom«, drugi dio moze 
biti i nas sufiks -ina (v.). V. i -el, -jelj, -elj. 

Lit.:AR/3, 139, 140. 2, 100. 102. 5,467. 
7, 70. 9, 23. 10, 435. 12, 235. Hirtz, Pisces 72. 
33. Pletersnik 2, 423. 700. 733. Zore, Rad 
170, 222. Macan, ZbNZ 29, 211., Schuchardt, 
ZRPh 35, 391. GM 450. REW 3 5362a. 5299a. 
Ma re tie* Til. 

eljati, -am impf, »jesti ono sto ostane iza 
svatova«. Mozda se govori u istocnim kraje- 
vima taj glagol iz svatovske terminologije. 
Akcenat i primjeri nedostaju. 

Lit.: ARj 3, 27. 

emblastro n (15. v., u medicinskoj knjizi 
pisanoj crkvenim jezikom) »melem, obliz«. Od 
gr. ZunXaatpov (od eujtMaato »oblikujem«, 
prefiks ev-) prema novogrckom citanju, prema 
latinskom je emplastar, gen. -stra (Belo- 
stenec), kod Mikalje implastar, gen. -stra 
(mozda dalmatoromanski), dok je talijanizam 
(pi > PI) empiastro = impjastar, gen. -stra 
(18. v.) = impiastar (Rab) = impjastar, gen. 
-stra (Dubrovnik) = (disimilacija /-/ > j-0) 

jinpastar (Bozava). Odatle i njem. Pflaster (sa 
gubitkom em > iri) > hrv.-kajk. flastar, gen. 
-lira (18. v., ZK) »1° melem, obliz, 2° opeka 
za kaldrmisanje, 3° vapno za zid«, radna ime- 
nica na -nik jlastarnik, denominai na -ati 

flasirati, -am »klaciti zid«. U talijanskom po- 
stoji ispadanje pocetnog sloga im- piastra 
»Metallplatte« > pijastra »talijanski metalni 
novac«, sloga emp-: lastra f (Dubrovnik, 
Cavtat, Korcula, Bozava) = lastra (Lika) »staklo, 
sklo, cklo (Boka) na prozoru«, deminutiv na 
-lea lastrica f (Pavlinovic) »(metafora) nadimak 
pjesmi sastavljenoj za smijeh i za maskaru«. 
Ovamo ide jos furlanski izvedeni deminutivni 
glagol (im)pastrocia (gubitak / zbog disimila- 
cije l-r > 0-r, deminutivni sufiks -accio) > (u 
Kucistu, Rab) sa zamjenom im- nasim pre- 



emblastro 



491 



fiksom ispastrdca (memo-) »iskvariti«. Od is- 
tog je korijena internacionalni pridjev plas- 
tican, na -ixoq (nkaarixoc) rasiren nasim 
-bn > -an. 

Lit.: ARj 3, 60. 826. 5, 919. 9. 837. Cronia 
ID 6. Kusar, Rad 118, 19. REW 2863. Pirana! 
426. DEI 1468: 1469. Vasmer, GL 56. 

emendati, -dm pf. (16. v., Dubrovnik) 
»popraviti«. Uceno od lat. > tal. emendare 
(prefiks ex, i mendunf). Ovamo ide francuzizam 
amandman m < amendement. 

Lit.: ARj 3, 27. REW 3 2860. DEL 1460. 

emer m (17. v., Vrcevic) = Smar, gen. 
emra (Kosmet, subjekt uz doci) »sinonimi: 
zapovijed, naredba, buruntija«. Od ar. > tur. 
emr. 

Lit.: ARj 3, 27. Elezovic 1, 174. 

Emerik nije potvrdeno u ARj od Aimericus 
na zapadu. Poznato ime germanskoga podri- 
jetla u starofrancuskoj epopeji juznog cik- 
lusa. Dobro je potvrdeno isto ime sa -h mjesto 
k, sto ukazuje na srvnjem. vrelo Jembrih (17. 
v.) = (bez umetnutog K) 1535. Jemrih. Odatle 
prezime Jemrihovic. Ovamo ide zacijelo i 
hrv.-kajk. prezime lemric, u kojem je njem. 
-eh citano na mletacku kao -ic. Vitezovic ima 
Lmbrih, odatle hipokoristik Imbro, pridjev na 
-in Imbrin n toponimu Imbrin dvor, Imbrijevci 
m pi. (Slavonija), Imbrijovac. Zamjenu e >i 
dao je madz. Imre, koje dolazi u prezimenu 
Impric 1577. Od opcih rijeci ide ovamo imbrina 
f »1° vrsta crnog grozda«, odatle ispustanjem 
pocetnog sloga brina f (ZK) »vrsta crvenkastog 
grozda«. Od hipokoristika mozda je Mirko 
pored Mirko gdjegdje od Emerik, ali je Mirko 
toliko rasireno na istoku i na zapadu da je 
daleko prirodnije shvatiti kao hipokoristik od 
Miroslav. Odatle rasireno prezime Mirkovia. 
Upor. i kod Rumunja Mircea, ime vlaskog 
vojvode, u narodnoj pjesmi Mirce, gen. -eta, 
u Vuka Mirceta. Odatle prezime Mircetic, Mir- 
cic, toponim Mircici, ' Mircin u Decanskom 
hrisovulju, odatle toponim Mircinci (Valpovo). 

Lit.: ARj 3, 27. 813. 826. 4, 586. 537. 6, 
739.745. 

emil (objekt uz uciniti bogu, jedanput u 
narodnoj pjesmi). Na osnovu tur. emin Bud- 
mani pretpostavlja znacenje »potvrditi«. Nije 
jasno. [Isto sto j emin uciniti «zakleti se« < tur. 
yemin, y.jemin]. 

Lit.: ARj 3, 27. Skaljic 2 368. 



emir, gen. -Ira m = emirin (17. v., sa -in 
prema gospodin, kosatin itd.) »sinonimi: pogla- 
vica, vladalac, knez (bez primjera iz narodnog 
govora ili narodne pjesme)« = amura (1371 — 
— 1393: nacetb gospodovati veliki ~ Pajazitb, 
Mon. serb., 182). Ovamo ide danasnja inter- 
nacionalna rijec admiral, gen. -ala m i stara 
nasa imrahor < ar. emir ar-rahl. Balkanski tur- 
cizam perzijskog i arapskog podrijetla (perz. 
emir = ar. amir od glagola amara »zapovije- 
dati«) iz oblasti turske uprave: bug. emir. 

Lit.: ARj 3, 27. Mladenov 162. Lokotsch 69. 

emrenisati se, -sem pf. (Bosna) = emre- 
nlsat se (Kosmet) = imrenisati, -sem (jug°- 
istocna Srbija) »sinonim: zaljubiti se u sto«. 
Od tur. imrenmek »wiinschen, Lust bekommen 
zu, Appetit bekommen auf«. 

Lit.: ARj 3, 28. 826. Elezovic 1, 174. 

-en m, -ena, -eno, sveslavenski i praslavenski, 
danas neproduktivan pridjevski sufiks za 
pravljenje tzv. pridjeva grade (njem. Stoff- 
adjektiva). Semaziologijski odgovara lat. -eus; 
e je nastao od e, upor. stcslav. medem,, a ovo 
iz ie. e, upor. gr. Aa(i\|)axnv6g »iz Lampsaka« i 
3io enim, (v.). Nema potvrda za ikavski i 
ijekavski oblik, nego glasi u svim narjecjima 
-en. Primjeri: lanen od Ian, drven od drvo 
prema driven od drivo ZK, meden od med, 
leden od led itd. Da je e postao doista od e, 
dokazuju pridjevi kozan, kozana = stcslav. 
kozeny, rozan, rozana od rog, mozdan, moe- 
dana od mozag, vostan od vosak, f kozna je 
analogijski prema -bn, od koga je e prije- 
vojni stepen. Ima oscilacije izmedu -en i 
-bn: srebrn pored srebren. Kao i -bn, i taj 
sufiks ide u kategoriju opcih sufiksa bez 
narocite funkcije. Kvalifikativ je npr. u 
saren od sara ili sarati, crkven(f) od crkva, 
svojstven od svojstvo jtd. To se Jogada naro- 
cito onda kad u jeziku ne postoji imenica 
od koje je pridjev izveden: zelen, studen, 
rumen. Jace istice morfolosku pridjevsku funk- 
ciju. Stoga se dodaje da se bolje istakne. 
Tako od stcslav. hee 6 nastaje trezven, a 
pridjevu mdl dodaje se -en: malen. Za razliku 
od -bn > -an ne veze se s drugim sufiksom. 
Udvostrucen je samo u mesnen (ZK) »mesni«. 
Poimenicenje se vrsi na -ica: vostanica. 

Lit.: Maretic § 363, h. Leskien § 538. 
Vandrdk 1, § 480. Holub-Kopecny 456. 

-enea, sufiks za apstrakta lat. > tal. pod- 
rijetla, lat. -entia > tal. -enza, poimenicenje 
lat. > tal. participa prezenta -ens, gen. -entis 



492 



epistola 



> tal. -ente, zastupljen u brojnim posudenim 
apstraktima; dosao je jednom i na nasu osnovu: 
obumijenca f (Ston, ovdje mozda relikt iz 
dalm.-rom., upor. romijencd) »obujam, opseg«, 
od naseg postverbala obujam, gen. -jma od 
obujmiti. Kao latinizam pojavljuje se u tependja 
f .(Bela Krajina, slov.) »tepez, Priigelei«. 
Upor. -andja. 

Lit.: ARj 8, 487. Pletersnik 2, 663. 

endele bendele, prilog (Vuk) »sinonim: 
bi ne bi, oklijevajuci, hoce li ne ce li«. Tvorba 
istog turskog tipa kao eglen-beglen, kitab-mitab. 

Lit.: ARj 3, 28. 

endeze, gen. -eta n (Vuk, narodna pjesma) 
»mjera za duljinu, lakat«. Balkanski turcizam 
perzijskog podrijetla (perz. > tur. endaze) 
iz oblasti mjera: bug. endeze, arb. endeze f. 

Lit.: ARj 3, 28. Mladenov 162. GM 95. 

endivija f = indivija f (17. v.) »cikorija, 
zucenica, rezanica«. Od tal. endivia, indivia < 
ksgr. evtuPiov, evtu|3i > kslat. intybus, egi- 
patskog podrijetla, ar. hindab. 

Lit.: ARj 3, 28. 837. REW 4521. DEI 
2005. 

endrop m (rukopis 16. ili 17. v.) »zivince 
b mori vojevoda eibamb«. 

Lit.: ARj 3, 28. 

endzije (Vuk, jedanput u narodnoj pjesmi 
kao epitet): sve na njima endzije dukate. Cini 
se da narodni pjevac nije razumio tur. ence = 
indjincii »biser«, koje se nalazi u arb. inxht 
»Perle«. 

Lit.: ARj 3, 28. GM 159. 

enfiie n (Kosmet, objekt uz uzmi »uzmes«) 
»burmut«. Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. enf = anf »nos«, odatle enfijje 
»smrkanje u nosu, prah od przena duhana«) 
iz oblasti duhanske kulture: bug. enfie. 

Lit.: Elezovic 2, 511. Mladenov 162. 

engeca f (Vuk, Vojvodina) »sinonim: 
skoba (v.)« = hengic m (Posavina) »cavao za 
pribijanje superine (v.)«. Od tur. yengec »rak«. 
Znacajno je ispustanje tur. y- prema jangin 
i ostalima gdje ostaje. 

Lit.: ARj 3, 28. 590. 

engedovati, -ujem pf. (16. v, Pergosic, 
Cakovac, hrv.-kajk.) »popustiti, otpustitk. Odat- 
le engedavanje n (Pergosic) »permissio«. Od 



madz. engedni. Razred glagola na -ovati 
je kao i u ostalim glagolskim posudenicama iz 
madzarskoga. Upor. bantovati (v.). S istim 
slavenskim glagolskim sufiksom i Rumunji 
posuduju vrlo cesto glagole iz madzarskoga. 
Primjer: cheltui »trositi« < koltenl prema 
gandi »misliti« < gondolni. 

Lit.: ARj 3, 28. Mazuranu 300. 

eninsala, uzvik (narodna pjesma, jedanput, 
Crna Gora) od ar. en sa allah »ako bog hoce«. 
Upor. masala (v.). Zacuduje opetovanje en. 

Lit.: 3, 28. REW* 9025a. 

enula f (rukopis, 18. v.) = (n > nj nejasno) 
injola = injula (Stulic) »biljka oman«. Od 
lat. inula > tal. (uceno) enula, Inula, (pucki) 
ella < gr. eXeviov, njem. Alant. 

Lit.: 3, 851. REW 3 4522. DEI 1450. 2078. 

epaktb, epahtb (stsrp.) = epakta f (uceno 
prema gr. > lat. izgovoru) = epata (17. v., 
prema tal. et > tt epattd), pridjev na -bn > -an 
epatan (16. v.) = jepahta (15. v., prema no- 
vogrckom izgovoru xt > jx) = (sa aferezom 
e-j pata f (Kasic, < tal. patta) »kalendarski 
termin od vaznosti za odredivanje Uskrsa«. 
Od gr. part. perf. EJiaxTfj (se. fjuEpa) »umet- 
nut« (od EJidyco »umecem«, prefiks Em i 5ya>). 

Lit.: ARj 3, 29. 4, 589. 9, 698. DEI 1493. 
Vasmer, GL 56. 

eparhija f (Vuk, Srbija, BiH), pridjev epar- 
hijski (sud) — jepanhija (stsrp.) = jepdrhija = 
japarhija (17. v., Vuk, Srbija) »(pravoslavni 
crkveni termin) dieceza, biskupija (kod ka- 
tolika)«. Od biz. Ejrapxia, apstraktum na -fa 
od Zjtapxoc; > eparhb »prefekt, glavar nize 
upravne jedinice u bizantinskoj carevini« 
(od Em i -dpxoc,, v. patri-arcdj. 

Lit.: ARj 4, 462. 589. Vasmer, GL 56. 
DEI 1491. 

epistola f (16. v., prema lat.), na -ar < 
-arms epistolar, gen. -dra (18. v., takoder 
sa st > Sf) = jepistola (Antun Dalmatin) = 
(prema gr. sa dodatkom -ja na -i kao cefalijd) 
epistolija (16. v.) = jepistolija = (sa aferezom 
e-j pistula (Mikalja, stara knjizevnost) = 
pistola — pistola (17. i 18. v.) = pistula na 
-ar < -arlus pistular »onaj koji cita pistulu 
na svecanoj misi«, pit'tularstvo »sluzba pistu- 
larova«, pridjev pistulski (~ a knjiga) = 
(metateza i-o > o-e ili unakrstenje s nasim 



epistola 



493 



eresija 



poslati) postela »(prevedenica) poslanica«. Od 
gr. EmaxoXii > lat. epistola (prefiks Em i 
oteAAco »saljem«). 

Lit.: ARj 3, 29. 4, 589. 9, 885. 891. 11 3 
40. DEI 891. 1501. Vasmer, GL 57. 

erak, gen. erka m (18. v., jedanput). Po- 
minje se uz doilnuk, adldar i arar (v.). Prema 
tome se cini da znaci osvojeno oruzje. [V. 
jarak »oruzje« < tur. yarak »isto«]. 
Lit.: ARj 3, 29. Skoljic 362. 

erati, -ani pf. (15. v., Marulic) »pogrijesiti«. 
Apstraktum eror m »pogreska«. Od lat. > tal. 
errare (ie. rijec), error > tal. errore. Na prid- 
jevski sufiks -aticus erraticus, odatle true. -tal. 
radigar, furl, radega »streiten« > slov. post- 
verbal (sa umetnutim n pred dentalom) 
randiga »Streit, Handel, Zank« i mozda sa 
dalm.-rom. unakrstenjem sa cor, gen. cordis 
kbrdekati se (po-) (Dubrovnik, Prcanj) »zan- 
ken«. 

Lit: ARj 3, 29. 31. Resetar, Stok. 270. 
REW* 2217. 2904. 

erbab m (Bosna) »vjestak« = erbdp (inde- 
klinabilni pridjev, Kosmet) = ervap pored 
ervapan (Vrcevic), s nasim pridjevskim na- 
stavkom -bn, »sposoban, podoban«. Balkanski 
turcizam arapskog podrijetla (ar. pi. erbab, 
sing, rab) iz oblasti sudstva: bug. erbab. 

Lit.: ARj 3, 30. 32. Elezovic 1, 175. Mla- 
denov 162. 

ercek m (Bosna) »1° musko, 2° muzjak 
(ptica) (Srbija)«. Od tur. erkek »muskarac«. 
Lit: ARj 3, 30. 

ere lije f pi. (Vuk), u nar. pjesmi: toke 
ercelije, epitet kome se ne zna znacenje. Mozda 
ide zajedno s epitetom gace erdelije. 

Lit.: ARj 3, 30. 

Erdelj, gen. -elja m (Vuk, 17. v., narodna 
pjesma) = Rdelj (Gundulic) »ime zemlje 
koja se zove Sedmogradska prema njem. 
Slebenbiirgen i Transilvanija prema lat. pri- 
jevodu madz. naziva Erdely«. Odatle: etnik 
na -janin Erdaljani (Kavanjin, kojemu su 
Maurovlasi = Rumunji, odatle prezime na 
-ovii Erdeljanovic), na -de Erdeljac (17. v., i 
prezime 1572. i danas jos hrv.-kajk.), pridjev 
(ktetik) na -ski irdeljskt (Vuk, 17. v.), zemlja 
Rdeljska (Palmotic) = Rdeljska zemlja (Sasin, 
Gundulic). Od madz. sintagme: erdoelii »preko 



suma = trans silvam«. U rum. Ardeal. Ne 
zna se je li ista rijec toponim Erdelj, selo u 
Hrvatskoj Krajini. 

Lit: ARj 3, 30. 

erecet m (Bosna) = ereilt (Kosmet) »na- 
predno stanje«. Turcizam arapskog podrijetla 
(ar. hareqef). 

Lit.: Elezovic 2, 511. Skok, Sldvia 15, 
346., br. 242. 

eremut m »kapak sto pokriva taban (v.) 
na dugoj pusci«. Ne zna se gdje se govori. 
Po Budmaniju jamacno turska rijec. 

Lit: ARj 3, 30. 

erenda f (sjeverna Dalmacija) »blatava i 
mocvarna zemlja«. 
Lit: ARj 3, 30. 

erende, gen. -eta (Vuk) = trenda (18. v. 3 
Slavonci) = rende, gen. -eta (BiH) »sinonim: 
frenica, strug (v.), ribezanj, gen. -znja (ZK)« 
= renda (Kosmet) »sprava na koju se struze 
tikva za tikvenik (pitu)«. Odatle: denominali 
na risati: (e)rendisati, -setn (Vuk) = rendisat 
(Kosmet) = rendeisati (Vuk) impf, i pf. prema 
impf, rendisovat. Na -alo rendlsalo m (Vuk) 
»tko rendise«. Balkanski turcizam perzijskog 
podrijetla (perz, randa »Hobel«, postverbal od 
rdndiddn »schaben, Kratzen«) iz oblasti kuhinj- 
skog alata (pribora): rum. rindea, bug. rende, 
deminutiv rendence, rendos(v)am, arb. rende f 
(Gege) »Reibeisen«. Dodatak (proteza) e- pred 
r je turciziranje perzijske rijeci. Upor. protivnu 
pojavu rospija < tur. orospu i perz. rute > 
tur. eriste > jeriste n, (v.). Nejasan je f pi. 
rabonke (Mrka Poljana, Srbija) »veliko stolar- 
sko (e)rende«, ako je u vezi s tim turcizmom. 

Lit: ARj 3, 30. 4, 853. 12, 837. 13, 870. 
Elezovic 2, 174. Skok, Sldvia 15, 346., br. 
243, GM 363. Korsch, ASPh 9, 664. Sko- 
ljic 270. 

eresija f (16-18. v.) = erezija (16. v.) = 
erezija »(prevedenica) raskol« od tal. eresia < 
lat. haeresis < gr. afpsai^ »izbor«, od cdpEW 
»biram«, sa tal. aferezom e- nastalom u sandhi 
retik »heretik«, resia > rezije f pi. (Kuciste) 
»psovke, bestimje«. Pridjev na nenaglaseni gr.- 
-lat. sufiks -icus eretichi (16. v.), poimenican 
m eretik (16. v.) = zamjenom naseg sufiksa 
-nik mjesto gr.-lat. -ik eretnik, sa protezom /- 
jeretin (slov.), jeretnik (slov.), jeretifki = je- 
reticaski, apstraktum jeretieastvo, jeretik, prid- 



eresija 



494 



erlija 



jev jeretikov, uceno hereza, heretik. Prema 
grckom jeres f (u crkvenom pravoslavnom 
jeziku). 

Lit.: ARj 3, 31. 4, 599. Pletersnik \, 366. 
Maiuranic 1245. DEI 1516. 

ereza f (Vuk, narodna pripovijetka) = 
reza (Kosmet) = reza (Vuk) = rezena (Hrvat- 
ska, Lika) »sinonimi: prijevornica, zavornica, 
zavor, kracun, katanac, lokot, rigalj, gen. 
-glja (ZK)«; skrinja na rezemi (Lika) ima 
lokot. Balkanski turcizam perzijskog podrijetla 
(reza »gond, verrou, targette«) iz oblasti alata: 
bug: reze pored reza, arb. reze f »Turangel«, 
cine, rize m »gond«, ngr. pei^ec, »gond, fiche«. 
Glede proteze e- upor. erende (v.). Dodatak 
-na u lickom obliku nastao je zbog toga sto 
se htjelo ocuvati turski akcenat na posljed- 
njem slogu. To je bilo moguce samo s po- 
mocu takvog dodatka. 

Hit.: ARj 3, 31. Mladenov 559. G M 364. 
Pascu 2, 159., br. 890. Elezovic 2, 173. 

ergela f (Bosna) »sinonim: pastuharna 
(hrv. neologizam za njem. Gestutf) = ergela 
(Kosmet) = erdela pored herdela (Vuk, na- 
rodna pjesma) = hergela (18. v.) »stado konja«. 
Balkanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
slozenica od har »magarac« i gala »stado« > 
tur. hergele »stado magaradi i konja«) iz oblasti 
konjogojstva: rum. herghelie, odatle herghelegiu 
»Gestuttknecht«, bug. ergele = hergele, arb. 
ergele i. 

Lit.: ARj 3, 593. 494. Elezovii 1, 175. 
Mladenov 164. 667. Tiktin 729. GM 96. 
Korsch, ASPh 9, 501. 

erlav, pridjev na -av (Vuk, jedanput, 
narodna pjesma) = herav = erav — erav 
(ZK) = erav pored erav (Piva-Drobnjak) 
»1° sinonim: kriv, 2° razrok, zrikav, zrakav«. 
Osnova eri- dolazi jos u prezimenu Naerlovic 
i impf, erludati (Vuk), koji se ne moze dije- 
liti od impf, vrludatl, vrludam i (sa metate- 
zom Ij-d > d-lj) impf, herduljati (Bosna, 
narodna pripovijetka). Ova dva opet zacijelo 
su ekspresivna prosirenja od impf, vrljati, vf- 
Ijdm (v.) »ambulo« s pomocu -udati. Upor. 
krivudati. Odatle pridjev na -av: vrljav »oste- 
cena oka«, slozeni pridjev vrljook, odatle 
hipokoristik vrljo m i prilog na vrije »schief«. 
Miklosic pretpostavlja korijen veri- zastup- 
ljen u hrv.-srp. i u bjeloruskom. Osnova her- 
u herav samo je hrv.-srp. Nalazi se u brojnim 
izvedemcama i slozenicama kao i u varijan- 
tama sa /- mjesto h-. Prilozi na -o, -ce: nd- 



(K)ero, ujero (ZK), na(K)erce »schief«. U 
dubrovackom prilogu natrhere »nahero« vazan 
je umetak -fr-. Pridjev na -ast herokast »herav« 
zacijelo je slozen od herook koji nije potvrden. 
Poimenicenje na -ica: jer amca (Lika) »heravo 
zensko celjade«. Odatle s hipokoristickim su- 
fiksom -sa (v.): jeravsa (Lika) »herav covjek«. 
Slozenice od sintagme herave glave, guzice: 
pridjev heroglav = jerbglav (Lika); poime- 
nicen na -be, -cad, -le, -ica, -sa: heroglavac, 
gen. -avca = jeroglavac, heroglavsa m = 
jeroglavsa', hereguzm (Srbija, Stojanovic) »kome 
su krive noge, pa straznjicom amo tamo«; 
herohodac, gen. -hoca (Stulic) = naheritelj, 
radna imenica od denominala na -iti heriti, 
herim (Stulic), naheriti se = naeriti, naerim 
(Piva-Drobnjak), nakeriti se (Lepetane, Boka), 
preerit pf. prema impf, preerovat, -Ujem (Kos- 
met) »iskriviti«. Ekspresivnost je pojacana sa 
-deciti u naerdeciti, -Im (Lika) »naheriti«. Sto 
se tice postanja, tesko je doci do pouzdanosti : 
/ u erlav ima se zacijelo pripisati unakrstenju 
s vrljati i erluludati, tako da se ima traziti 
izvor samo za herav. Berneker pomislja za nj 
na strani izvor, koji se dosad nije pronasao, 
jer Matzenauerov jzip »ruka« ne objasnjava ni 
semanticku ni fonetsku stranu. Budmanijevo 
misljenje da je erlav mozda od tur. eyri »kriv«, 
ne objasnjava /, a ni fonetski nije moguce, 
jer od eyri < sttur. egri (upor. Egri Palanka = 
Kriva Palanka) ocekivali bismo egrav. Cini 
se da dubrovacki prilog natrhere daje ipak 
mogucnost objasnjenja: -re moze biti deiksa 
-ze > -re', *na trhe stajalo bi tada u vezi s 
imenicom trh »teret, onus« (v.) koja se nalazi u 
slovenskom i hrv.-kajk. te madzarskom: nositi 
na trhe dovoljno objasnjava semantem »kriv, 
razrok«. Iz priloga natrhere odbacivanjem pri- 
jedloga i gubitkom imenice trh u stokavskim 
narjecjima mogao se apstrahirati pridjev he- 
rav > erav > jerav. 

Lit.: ARj 3, 31. 591. 593. 594. 596. 4, 
596. 601. 7, 319. 702. BI 2, 751. Vukovic, 
SDZb 10, 381. 391. Elezovic 2, 123. Miklosic 
86. SEW 1, 386. Matzenauer, LF 7, 213. 
Tomanovic, JE 17, 205. 

erli) a m = j erlija (Srbija) »sinonimi: gra- 
danin, mjestanin, domorodac«. Odatle sloze- 
nica jerlikul m (Bosna, narodna pjesma) »mjes- 
ni zapovjednik«. Drugi je dio kula (v.). Od 
tur. izvedenice na -li: yerli od yer »mjesto«. 
Znacajno je ispadanje /. Upor. tur. yular > 
ular, v. i engeca, jerlija. 

Lit.: ARj 3, 31. 4, 601. Marjanovic, NJ 
3, 215-217. 



ersak 



495 



eska 



ersak m (17. v., cakavski, jedanput): han- 
dzar aliti ersak. 

Lit.: ARj 3, 31. 

erzak m (Bosna) »sinonim: hrana«. Turci- 
zam arapskog podrijetla (tur. erzak). 

Lit.: ARj 3, 32. 

eser m (Vuk, Crna Gora) u izrazu na eser 
biti »novac nije potrosen nego je u gotovu« = 
jeser (Vuk, Boka). Budmani predlaze arapsko 
podrijetlo (ar. eser »biljeg, znak«) koje ne 
objasnjava semantiku. Bit ce ispravnije Mazu- 
ranicevo misljenje da je to tal. essere »stanje«, 
I'essere, in buon essere. Usp. i jeser. 

Lit: ARj 3, 32. 4, 621. Maiuranic 301. 

-esk, tal. sufiks franackog podrijetla (stvnjem. 
-isk, tip tudesak < tal. tedesco < theodisk > 
deutsch) ili iliro-tracki -esc > rum. -eseu (u 
grckom deminutiv -ioxoc;) u Dubrovniku u 
jednom primjeru dodan domacoj osnovi prvi: 
prveskinja < -esk + yni (upor. gospodinja, 
ZK) »zena koja prvi put rodi«. Ocuvano sk 
govori u prilog druge alternative. Ako je 
tako, ostatak je iz dalmatoromanskog. 

Lit.: Zore, Rod 115, 151. 

eskija f (Vuk, samo u jednom stihu narodne 
pjesme): ostala im sa konja eskija. Znacenje 
je mozda »stara potkova«. Vuk istice da te 
rijeci nije nigdje cuo; esci, indeklinabilni 
pridjev u narodnoj pjesmi uz toponim: na 
esci Kladusu »staru«. Od tur. eski »star«. 
[U BiH eskija f »starudija, stara konjska ploca, 
stari bakar«]. 

Lit.: ARj 3, 32. Skalji? 271. 

esmer, indeklinabilni pridjev (Kosmet), 
komparativ po esmer u lice = esmer, pridjev 
esmerast (BiH) »crnkast, garav«. Balkanski tur- 
cizam arapskog podrijetla (ar. esmer »psenicne 
boje«) iz oblasti boja: bug. esmer »murgav 
Cv.)«, arb. esmer = usmar »schwarzlich«, cine. 
ismer »brun fonce, 'basane«. 

Lit.: Elezovic 2, 511. Mladenov 163. Pascu 
2, 145., br. 678. skaljiP 271. 

esnaf, gen. -dfa m (Vuk, Bosna) = esnaf 
pored esnaf (Kosmet) = jesnaf pored jesnav 
(Srbija, Milicevic) »sinonim: ceh«, u Kosmetu 
i indeklinabilni pridjev esnaf cdvek »posten 
covjek«. Odatle pridjev na -ski esnafski (Kos- 
met) i slozenica islahana »segrtska skola« < 
esnaf hane. Balkanski turcizam arapskog pod- 



rijetla (ar. pi. asna/ od sing, sanf »vrsta«, 
synyf > tur. esnaf) iz oblasti zanata: bug. 
esnaf = isnaf. 

Lit.: ARj 3, 32. 4, 622. Elezovic 1, 176. 
JP 14, 211. Mladenov 163. 

esodija f (stsrp., 1379) = jesodija (14. v., 
u crkvenom jeziku) »dohodak«. Od gr. pi. 
eujoSux, efooSoc; (prefiks eu; i 0665 »put«). 
Upor. intrata > intruda u jadranskoj zoni, 
poimenicen part. perf. od intrare, kao isto- 
znacnu paralelu. 

Lit.: ARj 4, 622. Vasmer, GL 57. 

espap, gen. -dpa m (Bosna) = hespap (Vuk, 
hiperturcizam s h, 18. v., Vojvodina) = 
jespap (Srbija, Milicevic) = aspdp, gen. -apa 
(17. v.), »sinonim: roba (v.)«. Turcizam arap- 
skog podrijetla (tur. esvab = esbab < ar. pi. 
athwdb »haljine«, sing, thaub). U aspap je 
prema arapskom. 

Lit.: ARj \ 115. 3, 32. 4, 622. 

es = is, uzvik za tjeranje kokosi i ptica 
(17. St., Stulic, Vuk, Belostenec, Hirtz). Va- 
rijanta isa. Onomatopeja. [v. iti, konac]. 

Lit.: ARj 3, 32. 4, 78. 

esek m (Bosna) »sinonim: magarac«. Odatle 
apstraktum na -luk: esekluk m »magareci po- 
sao«. Interesantan je toponim na -ovac: Esi- 
kovac (Vuk), izvor kod Karlovca blizu Ma- 
garceva Brda, zbog toga sto jedna pored 
druge postoje istoznacne rijeci razlicitog pod- 
rijetla. Ovamo rijec koja izgleda kao nasa 
izvedenica na -ica eskerica m, f (Vuk, 18. 
v.) »sinonim: manjo, maljenica, krsljavac, za- 
prtak (o celjadetu i zivincetu)«, a u stvari je 
metafora i prekrajanje turske sintagme esek 
arisi »strk, obad«. Turcizam armenskog pod- 
rijetla (esek < armenski pi. isan-k od sing. 
es, geh. isoy, maloazijska rijec, vjerojatno 
srodna s asinus) : iz oblasti zivotinja (tip arslan). 

Lit.: ARj 3, 32. WP 1, 113. Lokotsch 565. 

eska f (Bozava, Rab) = eska (Racisce) = 
(sa protezom j-) jeska (18. v., Racisce, Pag), 
denominal na -ati najeskati, -am pf. (Vrbnik) 
»metnuti jesku« = jecka (Malinska, Krk, 
ovdje i »vrst gljive«) = (je >ja i odbaciva- 
njem proteze ili mozda dalmato-rom. preko 
dvoglasa ta) aska (Dubrovnik) = (sa prote- 
zom n-, upor. nugal, ili prema tal. ineskare, 
prefiks in-) njeska (Prcanj, Dobrota, ovdje znaci 
i »guba, trud«), denominai nanjeskdt na udicu 



eska 



496 



-evj-ov 



(Prcanj) »meka, mamac«. Od lat. > tal. esca 
(od edere »jesti«, upor. pridjev esculentus, ie. 
rijec, upor. lit. eska). Arb. eshke. 

Lit.: ARj A, 506. 628. 7, 369. 468. 8, 280. 

Kusar, Rod 118, 19. Crania, ID 6. Skok, 
Term. 72. Resetar, Stok. 258. GM 97. REW* 
2913. DEI 1530. 

eskerice, prilog (dva pisca cakavca, 17. i 
18. v.) = eskarac (jedanput) = eskeriski (Ka- 
vanjin) »odmah, idom (Belostenec)«. Bud- 
mani predlaze madz. egyszer »jedanput«, sto 
fonetski ne odgovara, a za idom postverbal 
id- od ici ili madz. ido »vrijeme«. Prvo je pri- 
licnije. Upor. mahom > mam (v., ZK) od 
maknuti. 

Lit.: ARj 3, 32. 

esktit m (Vuk, Vojvodina) »seoski sudija«, 
pridjev eskutov. Od madz. eskiidt = esktitt 
»porotnik«, ugrofinskog postanja. 

Lit.: ARj 3, 33. Gombocz-Melich 2, 48. 

-et, -6t, -at pored -at, sveslavenski, pra- 
slavenski, danas neproduktivni sufiks za iz- 
vodenje onomatopejskih imenica m. r. : klepet 
od klepati, trepet, treset od tresti, zyeket od 
zvecati; cvokot, glomot, grohot, klokot, klepot, 
kokot, sopot, topot; bahat, gen. bahta, dfhat 
pored dfhat, gen. dflita pored dfhata, glomat, 
sapat, gen. Sapta pored sapata. Prelazeci u 
deklinaciju. / sufiksi -et, gen. -eti i -at, gen. 
-ati dobivjaju kolektivno znacenje i gube ono- 
matopejsko: golet, vrlet, kocet i svojat. Za 
-ot, gen.- oti nema primjera. To znacenje 
gubi se i onda kad napustaju znacenje sus- 
tanja i oznacuju konkretan predmet: grot, 
gen. grota m »provalija (ZK)«, Grohote, to- 
ponim (Solta); ili kad se prosiruju sufiksom 
-be: klepetdc, gen. -peca (ZK) = klopbtac, 
gen. -poca. Onomatopejsko znacenje imaju i 
glagoli na -et + -ati: ceretati, blebetali, sus- 
ketali, pucketati itd. Za njih nije uvijek po- 
tvrdena imenica od koje potjece kao u klepe- 
tati, tfepetati, tako da je -etati postao samo- 
stalan glagolski sufiks. Tako u klevetati. Jed- 
nako je kod -otati i -alati: cvokdtati, klokotati; 
lomatati, sakatati. Onomatopejsko znacenje 
ovih sufiksa vidi se po prijevoju e-o-a < b, 
koji se ravna prema samoglasu osnove. Sva 
tri sufiksa mogu se prosiriti s -tk, -ka, -ina. 
Tako nastaju konglutinati koji imaju afektivno 
(deminutivne ili augmentativno) znacenje: 
-atak, gen. -atka: kusdtak, tefdtak, zerdtak, 
-etak, gen. -etka: curetak (Vuk) od cura, 
haljetak; -otak, gen. -otkd: bubotak. Ti se 



konglutinati mijesaju s -etak i -atak koji na- 
stadose drugim putem: svrsetak stvoren prema 
pocetak, izuzetak, imetak, zadatak. Augmen- 
tativni sufiks -ina (v.) veoma se cesto udruzuje 
s -et, -ot: babetina, bukvetina, jdmetina itd. 
I taj se mijesa s -etina koji je nastao drukcije: 
teletina, ovcetina, guscetina, svinjetina, gdje 
nema augmentativno znacenje nego oznacuje 
konkretan predmet: meso od zivotinje sto je 
kaze osnova; -otina: bljuvotina, brazgotina, 
crkotinajcrkl- , ogrebotina, zarezotina itd., gotovo 
gubi pejorativno znacenje. V. jos -ata, -ot, -ota. 

Lit.: Mdretie- 265. 273. 303. 346. Leskien 
§ 450. 473. 489. van Wijk, Symbolae gram. 
2, 159. i si. (cf. lib 14 269). Strekelj, DAW 
50, 11. Vandrdk 1, § 553. 

-eta, tal. pridjevski deminutivni sufiks zi r. 
vulgarno- latinskog podrijetla -ittus, -itta > 
tal. -etto, -etta, usao je na Jadranu u vecem 
broju talijanskih deminutivnih posudenica; 
primjeri: bareta, kaseta. Odavde usao je i u 
zensko licno ime Aneta (narodna pjesma, Vuk, 
Petranovic), pridjev Anetin (narodna pjesma). 
Upor. u slov. sisketa f »siska, Gallapfel« i u 
arb. tafeta (s clanom, Ulcinj) »prostor ovrat- 
nika oko kosulje« od qafe »vrat«. 

Lit: ARj 1, 89. Pletersnik 2, 629. DEI 1562. 

etat f (deklinacija i, Andrijasevic do ove 
etati; Zore, 16. i 17. v., Dubrovnik i danas) 
»dob«. Znacajna je tudica zbog adaptiranje 
tal. imenica na -ta < sttal. -tade nasoj dekli- 
naciji na t' u kojoj se obicno ne nalaze tude 
rijeci. To nije ziva deklinacija kao deklinacija a. 
Od tal. eta < lat. aetate »isto«. Kod Orbina 
nalazi se ista tudica po deklinaciji a (prva eto). 

Lit: ARj 3, 33. Zore, Rad 115, 170. REW 
251. 

-ev/'Ov, sveslavenski i danas ziv produk- 
tivan pridjevski sufiks koji dolazi u prvom 
redu kod zivih bica (ljudi i zivotinja) izra- 
zenih osnovama prvobitno na -u (tip sinov), 
zatim na -o. Znaci pripadanje: ocev, kraljev, 
zecev, Danicicev, zmdj'ev, carev, magorcev, 

Urosev, stvoriteljev itd. (palatalne osnove) 
prema banov, biskupov, lobudov, prorokov, 

Vukov, Markov, covjekov (osnove na tvrdi 
suglasnik). Kad u jeziku ne postoji imenicka 
osnova kao ujalov, surov, sufiks -ov izrazava 
samo kvalifikaciju. Od imenica za nezivo, ako 
su personificirane, mogu se takoder obrazovati 
pridjevi s pomocu ovih sufiksa: mjesecev, 
suncev prema jugov, mrazov. Odatle poimeni- 
cenja: m -evj-ov u makedonskim prezimenima 



-ev/'Ov 



497 



Eva 



Mitrev, Vlahov i f -eva\-ova u zenskim prezi- 
menima; toponimi u z. i sr. r.: Smederevo, 
Drenova, lanjevo, Krusevo, Magdrevd (Make- 
donija), Ovcarevo, Kupinovo itd. Od imena 
biljki ili tekucina mogu biti osnove na -o, -u i 
-a. Tada se s pomocu ovih sufiksa prave tzv. 
pridjevi materije (Stoffadjektiva) : bobov, du- 
bovjavorov, bukov, kruskov, vinov, usp. i ime- 
nice tresnjevac, visnjevac, toponime Krusevo i 
poimenicenje Krusevac. Danas u nominativu ti 
sufiksi ne dolaze u odredenom obliku, ali u sta- 
rije doba ima primjera i za odredeni oblik, tako 
1353: nizb doh u potokb cerovi (Glasnik 24, 
245). Ostatak su toponimi Zovi Do < *bbzovi, 
Grabovi Do (seoce, Hercegovina blizu Ravna), 
Rastavi Do (Kotor), Rastavi Potok (Hrvatska). 
Posesivno znacenje u nasem jeziku, za razliku 
od poljskoga, gdje je opci pridjevski sufiks 
kao kod nas -bn (v.) (upor. polj. narodowy = 
u nas naradan), rasirilo se zbog njegov, gdje 
je -yo > v dosao na genitiv /ego. Upor. ZK 
njegov pored -njegvt, z. r. njegva kao u kakav, 
t r. kakva. Poimenicuje se s -be, -aca, -iga i 
-ina, -iste: za oznaku stapa: brezovac, bukovae, 
lipovac itd.; veoma cesti toponim: Glogovac, 
Bobovac, Brestovac (Zagreb), Bukovae, Du- 
bovac itd; u pluralu -evci, -ovci: vlaske pas- 
tirske porodice Ratisevci vlasi kojima je celnik 
»knez« bio Ratis(a-), Vlasi Kostadinovci i Go- 
jetovci itd. U Makedoniji se ovako zovu i 
velike porodice. Na -aca: takoder za oznaku 
stapova, jela ili pica: cerovaca, Ijeskovaca, hras- 
tovaca; makovaea, klekovaca komovaca. Brojni 
su toponimi: Leskovaca (ZK) Trnovaca itd. 
Na -ovica: kbmovica (rakija). Toponimi: 
Brezovica itd. Na -evina, -ovina: zemlja: 
djedovina, kreevina, Hercegovina, kraljevina; 
drvo za gradu: jelovina, bukovina. Toponimi 
Petrovina, Moslavina < * Mojslavovina , madz. 
Monoszlo. Na -oviste: Bobovisce (Hvar). Ra- 
siruje se pridjevskim sufiksima na -bn: -evan, 
-ovan; na -ski: -evsk'i, -ovski; na-at:- ovdt: 
(nema primjera za -evaf); na -it: -evit, -ovit; 
na -j: -evlj'i, -oviji. Utrostrucen je u -evljev, 
-ovljev. Nejasna je kompozicija -ovetan (nema 
primjera za -evetan). Primjeri za -ovan: bu- 
novan, dremovan, cesto samo u odredenom 
vidu svjetovni, duhovni, kupovni prema mu- 
zevan, kucevan, ucevan, knjizevan. Seman- 
ticki se razlikuju dusevan i duhovni prema 
dusa i duh. Poimenicen je sr. r. u godovno = 
godovno (ZK). Uklanja se homohimija ma- 
sovan prema mostan, z. r. masna. Za -evski: 
kraljevski, popovski, kumovski, zetovski itd. 
Ovdje je rasirenje nastalo prema pluralnoj os- 



novi od nom. -ovi, gen. -ova i da se izbjegne 
mijenjanje osnovnog suglasnika kjglh pred 
-bski: begovski; ako je pred -ski suglasnicka 
grupa: lastovski, pristevski od Pristina, duz- 
devski od duzd < mlet. doge < lat. dux, 
durdevski od Durad < lat. Georgius; i da se 
stvori semanticka razlika: sdrajski od saraj i 
sarajevski od toponima Saraj. Odatle je pravi 
novi primitivum Lastovo i Sarajevo mjesto 
Lasta < Ladesta i Saraj (upor. tur. Bosna- 
-Seraji). U antroponimiji (Makedonija) grade 
se prezimena: Kulusevski, Petrusevski. Za kon- 
glutinat -avat ima malo primjera, samo cud- 
novat, gdje su upravo tri pridjevska sufiksa. 
Za -evit, -ovit: krsevit, ognjevit prema brdo- 
vit; pjeskovit je kvalifikativ prema pridjevu 
materije pjescan; strahovit prema strasan; pla- 
hdvit, vjetrovit. Za -evlji, -oviji: muzevljl 
prema sinbvlji. Za -evljev, -ovljev : muzevljev = 
muzevljev (Z,K), puzevljev prema bratovljev. 
Za -ovetan: bogovetni, istbvetni samo u odre- 
denom vidu. Poimenicenja sa deminutivnim 
-ic (v.-), koji oznacuje descendenciju, nalaze se 
u apelativima: banovic, kraljevic, carevic, 
gdje znaci sina banova, kraljeva, careva, i 
veoma brojnim prezimenima, u patronimi- 
cima, koja su stara. Potvrdena su za hrvatske 
narodne dinastije, za oznaku porodica koje 
su imale pravo biranja kralja itd.: kao Mo- 
gorovic od Mogor < Hermagoras, kao i u 
imenima Vlaha u hrisovuljima banjskom, de- 
canskom i arhandelskom: Balojevikb < Beloje 
(upor. Balia za Behsa), Dobrinovikb, Gradi- 
lovikb itd. Danas su se neobicno rasirila po 
svim narjecjima: Ivanovic, Jdvanovic, Vu- 
kovic, Loncarevic, Kapetanovic. Izvedenice su 
od licnih imena kao i od naziva raznih za- 
nimanja i nadimaka. Sufiks -ovic prenosi se 
analogijom i na nadimke od osnove na -a: 
Kasikovic ;Kobilovic '; Vladikovic, dokle Zavidovic 
toponim od starog licnog imenr Zavida; da- 
pace i na toponime: tako muslimanska pre- 
zimena u Bosni: Biscevic od Bihac, Gradascevic 
od Gradacac (tj. kapetani od Bisca, Gradasca); 
Ohmucevic (= od Hmuca, Muca, Dalmacija), 
Seliscevic (hrv.-kajk. prezime, 1693, Zagreb, 
od seliste). 

Lit.: Marette 1 § 363, str. 316. 368. Leskien 
§§ 433. 533. 539. 394. 397. 460. Holub-Ko- 
pecny 457. 470. 471. Vaillant, BSLP 29, 
40-43. Kostie, NJ 3, 200-206. 229-236. 
Kadlec, Valasi str. 451-463. Stojkovic, NVj 
37, 351-359. Stevanovic, NJ 1, 243. Vandrdk 
1, §§471. i 472. 

Eva = Jeva f (Vuk), biblijsko zensko ime. 
Lit.: ARj 4,631. 



32 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



evangeli) 



498 



evtino 



evangeli) m = evangelje n = (latinizam) 
evangelium, pridjev evangeliumski, radna ime- 
nica na -ist(a), odatle na -arium > -ar: 
-gelista, -gelistar, -gelista, -gelistar, pridjev 
evangelski = (ge > de) evandelje n (16. v., 
danas opcenito U knjizevnom i saobracajnom 
govoru kod katolika), pridjev evandeoski, 
evandelista, -delistar, gen. -ara, na st > st 
dakon evandelist (16. v.), -delista (17. v.), 
-listar = (s protezom j-) jevandelje n (kod 
pravoslavaca) = jevdndelije n, jevandelist, (e- 
vandelski = (je > i) ivdndelje n (17. v., Vuk), 
-delski, -eoskT, -delista (18. v.), -delist n = 
(sa aferezom e- (vandel (Rab) = vanjelje 
(Cres, izgovori -n'jel'je) = vandeo (Kavanjin), 
vandelista (Rosa), poluvandelistar (Banovac) = 
(ar. > tur. grecizam) indzilm (narodna pjesma) 
= indzelo (17. v., Mrnavic), indzilija (epitet uz 
knjiga) »koran«. Od gr. slozenice EiJayyE^iov (eu 
»dobar«/ ie. rijec/ i ctyyeXXwv, apstraktum na 
-iov, »vijest«, od ayyekoq, v. andeo). 

Lit.: ARj 3, 34. 840. 4, 100. 632. 10, 629. 
Kusar, Rod, 118, 17. DEI 1571. Vasmer, 
GL 57. 71. 

evedra f (Vuk, Vojvodina) »ograda od 
trske«. Budmani predlaze madz. heveder »pojas« 
ili gr. ecpeSpa »opkoljenje grada«. Ne zadovo- 
ljava ni jedno ni drugo. 

Lit: ARj 3, 35. 

evenka f (istocni krajevi) = evenka (Kos- 
met) = evenjka »kita od lozova pruca sa 
grozdem (zabode se za tavan da se susi i 
cuva za zimu)«. Turcizam perzijskog pod- 
rijetla (perz. > tur. hevenk, avenk, aveng). 

Lit: ARj 3, 35. Elezovic 2, 510. 

evet, potvrdni prilog (Mostar) »da, jest«. 
Ovamo bunjevacku prezime Evetovii »poto- 
mak nekoga koji je govorio evet«. Balkanski 
turcizam (evet »oui«) iz oblasti priloga: bug. 
evet i evetcija. 

Lit: Deny § 375. Mladenov 158. 

evica f (Jacke) »straznjica«. Zacijelo eufe- 
misticka metafora, deminutiv od Eva. 

Lit.: ARj 3, 35. 

evkaristija f (16. v.) = evkaristija = 
(uceno prema lat. izgovora) euharistija. = euha- 
ristija »sakrament pricestk. Katolicki crkveni ter- 



min od gr. Euxapuma, apstraktum od Evyapio- 
teco »zahvaljujem« (slozeno: eu »dobro« i x&pia 

»ljubav«). 

Lit: ARj 3, 35. 

evlad, gen. -oda m (Vuk, .Bosna, narodna 
pjesma) = evlad (Kosmet) »porodica, djeca, 
porod«. Ovamo velet m i indeklinabilni pridjev 
(Kosmet) »1° prepredenjak, objesnjak, 2° 
okretan, hitar«. Turcizam arapskog podrijetla 
(ar. pi. aulad > tur. evlad, sing, walad > tur. 
veled »dijete«). Oblikve/e?je mozda skracena ar. 
sintagma veled-i-zina »kopile« vec u tur. gdje 
veled znaci »kopilan, intrigant, objesnjak«, jer 
se kopiladi pripisuju osobita svojstva. Upor. 
Milos Obilic. 

Lit: ARj 3, 35. Elezovic 1, 75. 

evlija m (Mrkonjic grad, Bosna) »koji ima 
kucu«. Turcizam, izvedenica na -// od ev 
»kuca«. 

Lit: Elezovic, JF 14, 212. 

evnuk m (16. v.) = eunuk = eunuh (prema 
ucenom latinskom izgovoru) »uskopljenik, ha- 
dum«. Od gr. slozenice euvuxoc,, od zxr\f\ »kre- 
vet« i exco »drzim, cuvam« > lat. eunuchus. 

Lit.: ARj 3, 36. DEI 1567. 

Evpimija f (prvotisak glagoljskog brevijara, 
1491, slavi je crkva u Rovinju) = lefimija 
(14. v., Vuk, narodna pjesma) = lefemija, 
hipokoristik Jefa = jfeva (Vuk) = (u jadran- 
skoj zoni sa gubitkom eu-) Fumija, hipoko- 
ristik Fume (Ugljan), odatle fumija (Cres), 
uvredljiva rijec. Toponim: poimenicen prid- 
jev na -bsk s pomocu -ica Sutomiscica, tal. 
Santa Eufemia. 

Lit: ARj 4, 567. Stefanie, Rad 285, 77. 

89. Skok, NVj 22, 444. Cvitanovic, SEZb 

46, 559. 257. 533. 568. Filipi, RIJAZUZ 
4-5, 312. 

evtino (1683) = jeftin (Vuk) (pre-) = 
jSvtin (Vuk, Ljubisa) = jeftin (Kavanjin) 
(ne-), danas opcenito pridjev za domace na- 
zive u zapadnim narjecjima cljen (Dubrovnik), 
slaka (2K, prilog, < sb hghka, gen., v. lak). 
Apstrakti na -oca jeftinoca = na -ost jevtinost. 
Denominal na -iti jevtiniti (po-). Balkanski 
grecizam: rum. eftin pored eftin, apstraktum 
na lat. -tate eftinatale, glagol a eftini, bug. 
eviin, effinija, cine, eftinie, eftineata, glagol 



evtino 



499 



eftinipsire. Od gr. EijOnvoc, (ngr. izgovor eftinos). 
Grcki su pridjev rasirili po Balkanu zacijelo 
Cincari. 

Lit: ARj 4, 634. 7, 868. 9, 541. Mladenov 
158. Pascu 2, 36. Miklosic 105. SEW 455. 
Vasmer, GL 71. 

evzadzija m (Kosmet) = hevzedzija (Bosna, 
Banja Luka sa hiperturcizmom h-) »sinonim: 
ljekarnik (hrvatski neologizam), apotekar«. Bal- 
kanski turcizam arapskog podrijetla (tur. radna 
imenica na -ci > -dzjja od ar. pi. egea, sing. 
gez »species«: eczaci) iz oblasti Ijekarstva: arb. 
azarxhi-ja = ezarxhi. Odatle: slozenica sa 
hane: hevzedfana f »ljekarna, apoteka« = 
arb. ezarxhone-ja f. Znacajna je disimilacija 
dz-dz > v-dt Upor. jos bug. evzd »Kapsel«, 
odatle evzalija puska = evzalijka. 

Lit: Elezovic 2, 510. Skok, Sldvia 15, 352., 
br. 319. Mladenov 158. Baric, Rec. 14. 

-ez, poimenicen pridjevski sufiks za tvo- 
renje etnika od horonima (imena zemalja) 
talijanskog podrijetla, tal. -ese < lat. -ensis: 
Bdkez m < Bocchese (od Bocche »Boka«) 
»Bokelj« (v.), Englez m < Inglese, Holandez 
m < Olandese od Olanda, Francez < Fran- 
cese od Francia pored Francuz, gen. -uza od 
njem. Franzose, Albanez < Albanese od 
Albania »Arbanas«, Kinez, gen. -eza < Chinese 
od China (njem.) > Cina (= Kitaj, Katdja, 
18. v., Reljkovic), laponez (17. v.), danas 
opcenito lapanac, gen. -anca, od lapon, gen. 
-ona < tal. Giappone, Makes, gen. -esa (Bella, 
prema toskanskem i rimskom izgovoru) = 
Maltez = Maltez (Belostenec) < Maltese 
od Malta, Scepanezi m pi. (Budva) »stanovnici 
Scepana«. Pridjevi od tih etnika prosiruju taj 
sufiks na -bsk mijenjajuci kadikad zM. z (kao u 
Pariz > pariski): bokeski, malteski, japoneski, 
ali kineski (18. v.), franceski (ZK), liolandeski. 

Lit: ARj 1, 64. 4, 954. 6, 426. 463. 

-eza, veoma rijedak deminutivni sufiks 
arbanaskog podrijetla, v. dreteza, u licnom 
imenu Iveza »Ivic« od Ivan. Bratstvo Iveza 
zivi u plemenu Grude koje se doselilo iz 
Sume kod Skadra. Odatle sa -id, koji znaci 
descendenciju: Ivezici, koji se rasturise daleko 
od matice zemlje na razne strane: Iveza ima 
u Kopaoniku, u okolini Brusa i u Krusevackoj 
zupi, a Ivezica u Zeti, u okolici Titograda 
(Podgorica), u Lici, gdje su Bunjevci (katolici), 
u opcini Komarane u okolini Prijepolja, u 
okolini Sjenice i u Pesteri u Krnjeusi kod 
Petrovca (Bosna), u Podibru u okolini Kra- 
ljeva, u Gruzu i Zarkovu kod Beograda (sa- 



opcenje R. Pavlovica). Deminutivni arb. sufiks 
je ie. podrijetla: -dia. Taj sufiks nema ni- 
kakve veze sa docetkom -ez u gavez (v.), 
Ijemez (v.), kao ni sa -ez koji je nastao iz germ. 
-ing: knez, pjenez, vitez, pa ni s -ezanja u 
bolezanja, gdje je nastao iz slav. -zm (v.). 

ezam, gen. -ama m (Rab) »ispit«. Od tal. 
esame < lat. examen (prefiks ex- i agmen, 
apstraktum na -men od agere); unakrstanjem 
tal. ucenog oblika sa lat. izamen m (ZK) 
»ispit mladenaca iz vjeronauka«. Denominal 
egzaminati, -am pf. (latinizam 15. i 16. v.) 
»ispitivati na sudu« = ekseminati (1513) 
= ezaminati (Perast, talijanizam esaminare) = 
(unakrstanjem sa domacom sintagmom iz 
uma) izuminjati pf. prema izuminjavati (Lika) 
»potanko ispitivatk. Odatle apstraktum na -antia 
> -anca izumin(j)anca f CLika, Zelic) »pre- 
slusavanje« pored izuminjancija. 

Lit: ARJ 3, 23. 4, 303. Kusar, Rad 118, 
24. REW 2937. DEI 1529. 

ezan, gen. ezana m = ezan (Kosmet) = 
jezdn (Vuk, objekt uz uciti) »poziv mujezina 
sa munare na molitvu«. Turcizam arapskog 
podrijetla (ar. azan > tur. ezan) iz oblasti 
islama. 

Lit: ARj 3, 38. 4, 635. Elezovic 1, 171. 

-ez, sveslavenski i praslavenski, danas nepro- 
duktivan sufiks m i f kojim se izvode apstrakta 
(nomina actionis) od imenickih i glagolskih 
osnova: grabez m »otimacina« od grabiti, 
metez (Vuk) = metez »nemir« od mesti, dri- 
jentez, krpez, lavez, mutez, padez, palez, 
sramez, stalez, stares »starudije« itd. Od 
apstrakta moze postati i radna imenica i kon- 
kretum: lupez »lopov«, bodez »bajunet«. Kad 
je f, -ez dobiva kolektivno znacenje: mladez f, 
bodez f »bol u bokovima«. Prvobitno je bio 
taj sufiks osnova na -io i kasnije je presao 
medu apstrakta deklinacije /; z je nastao iz 
ie. -gio. Upor. gr. -age u harpage »kradez«. 
Pridjev se pravi od tih izvedenica s pomocu 
sufiksa -Ijiv: grabefljiv, sramezljiv. Odatle se 
osamostalio pridjevski sufiks -eiljw koji se 
daje na osnove glagola gaditi se, ljubiti se, 
kao i na imenice dar, kurva: gadezljiv, bo- 
Uzljiv, Ijubezljiv, darezljiv, kurvezljiv, krmez- 
Ijiv (od osnove krmelj). Ti se pridjevi po- 
imenicuju s -be (grabefljivac, gen. -Tvca itd.) 
i sa -ost f: sramezljivost. 

Lit.: Vandrdk 1, §§ 612 i 672. Marette 
274., § 332. Leskien §§ 407. 474. Holub-Kope- 
£ny4S7. Bruckner, KZ 46, 237. 58, 209-210. 



fabrika f (16. v., akcenat prema lat. i prema 
tal. fabbrica) — fabrika (ZK, akcenat prema 
njem. Fabrik, prema fr. fabrique) »1° grade nje 
kuca, 2° tvornica (neologizam)«. Radna ime- 
nica na -ante < part. prez. -ans, -antis fa- 
brikant, gen. -anla = fabrikant (Zagreb) »tvor- 
nicar (neologizam)«. Denominai ofabrikat ne- 
kom nesto (Dubrovnik, Cavtat) »opraviti«. Od 
lat. fabrica > tal. fabbrica, fabbricare, izvede- 
nica od lat. faber »kovac« nepoznatog postanja. 

Lit: ARj 3, 39. REW 3 3132. DEI 1577. 

fabula f (18. v.) »1° basna, 2° (literarno- 
-historijski termin) sadrzaj romana, drame 
itd«. Ucen latinizam: lat. fabula > tal. favola, 
fiabba. Onomatopeizira se u Dubrovniku 
flciflata m »brbljavac, hvalisa«. Sufiks -ata, 
koji nije isto kao lat. -ata u maslinata, -ada (v.), 
poklapa se sa ngr. (pavXonac,, cpatptarrac,. Glede 
znacenja upor. fr. hdbler < spanj. hablar < 
lat. fabulare. Iz satrovackog jezika (argot) ide 
ovamo foljati »sprechen« < arb. me fole < 
lat. fabulare. 

Lit.: ARj 3, 39. 60. REW 3 3124. Jokl, 
lift 15, 196. 

faca f (Vuk, Dubrovnik: anifacu od kom- 
pasijiina »sazalno lice«) »obraz, lice«. Deminutiv 
na -tea faiice i pi. (Kuciste) »maleni obrazi«. 
Od mlet. fdzza, tosk. faccia < vlat. facia 
(7. v.) < kllat. fades. Upor. arb. fagke, sa 
slavenskim sufiksom -ka. Dalmatoromanski je 
leksicki ostatak incef m (Dubrovnik, Bella, 
Stulic) = incefo — incefao (Mikalja) »pridol- 
tarnik«. Kako Bella i Stulic daju za incef ge- 
mt'v/incefala, mora se pretpostaviti da je u 
nominativu incefo = incefao docetak -o = -ao 
ispao. Budmani misli da se kod Belle i Stulica 
radi o stamparskoj grijesci, sto ne treba da 
bude tacno. Gubici sufiksa su vrlo cesta pojava 
kod izvedenica. Mora se prema ovim potvrda- 
ma pretpostaviti da je rijec glasila bez sufiksa 
incef, gen. incefa i sa sufiksom incefo = incefao, 



gen. incefala »pridotarnik«. To znacenje .za- 
htijeva da se pretpostavi kao latinski izvor 
sintagma *antefaciem (sa a > e kao u chesa < 
casa kod Filipa de Diversis) i *antefaciale, 
s metatezom f-ts > ts-f Upor. port, anfaz. 

Lit.: ARj 3, 39. 834. Budmani, Rad 65, 
162. Skok, ZRPh 41, 149. 43, 766. 46, 398. 
GM 102. REW* 3130. DEI 1579. 

facol m (16. v., Rab, Pag, Omisalj, Istra, 
narodna pjesma) = faco, gen. -61a (Obrovac) 
= faco, gen. -old (Bozava, Molat), deminutiv 

facoRc (Molat) = facol (Istra) »rubac na glavi, 
ubrusac«. Sa tal. deminutivnim -etto < vlat. 
-ittus faculet m (18. v., Budva, Rab) = faculei 
(Perast, Dubrovnik, Cavtat) = (sa umetnutim 
n pred dentalnom afrikatom) vancillet (Kri- 
vosije) = (prijelaz u deklinaciju. -e, gen. -eta, 
tip tele} facule m (Kuciste, ovaj ~) — (sa 
umetnutim r, upor. arb. farsulate), parcule, 
gen. -eta (Travnik) = (sa ar > r) frcule., 
gen. -eta < tal. fazzoletto (14. v.) = slov. 

facaleg = facanetelj, gen. -tija < bav. /a- 
zenetl. Od fazzublo (1270, Mleci), krckorom. 

fazuol, fazul »fazzoletto« < kslat. faciolum 
(976) > gr. (f>ax[6X[&\ (6. v.) > ngr. q>axi6Xi. 
Furlanski fazzul u '16. i 17. v. izgleda kao 
turban, kao rucnik, koji se sada upotrebljava 
u sakristijama, nekada za pokrivanje glave. 
Deminutivni latinski sufiks -olus zamijenio je 
pridjevski -alls iz dosad neobjasnjenih raz- 
loga. Starija posudenica pokazuje / > p i 
a > o u nenaglasenoj protonici poculica hrv.- 
-kajk., Belostenec, Jambresic, Voltidi, Jac- 
ke) = pecylico f (Bednja) = poculca (Kaptol 
kod Pozege) = pocolica (Jambresic, Kava- 
njin). Mjesto -ulica stoji -elica pdcelica (Vuk) 
»zenska kapa sto se njom samo kosa pokrije« 
= (pseudojekavizam) pocjelica (Stulic) »calan- 
tica« = (mjesto po- stoji prefiks pod-} u septem 

potchelicze sic dicte (1510) = podcjelica (M- 
kalja, »Haube«, Voltidija, Stulic) = (zamjena 
sufiksa) podcjelina = (mjesto c stoji f) poculica 



facol 



502 



fagot 



(Stulic, nepouzdano) = pocelica (Sarajevsko 
polje). Na grcko vrelo sjeca c mjesto c (upor. 
cifai) pocelica (Vuk, Imotski, s opisom). 
Romanizam poculicane pripada jadranskoj zoni. 
Nalazi se kod Slovenaca: bez deminutivnog 
sufiksa -ica tocul m = pocel m i sa tim su- 
fiksom poculica — pocelica »Art Haube« (Istocna 
Stajerska, Prekomuije). Rijec poculica je danas 
karakteristicna zenska nosnja od Siska do u 
Slavoniju i Zagorje. Pokriva citavu glavu, a 
nose je samo udate zene pod maramom. Sat- 
kana je obicno od crvenog pamuka i moze biti 
uresena sirlom. Ide u folklornu umjetnost i 
domacu radinost. Rijec moze da predstavlja 
ostatak latiniteta gornje Panonije (srediste 
Siscia). 

Lit: ARj 3, 39. 5 3 253. 10, 153. 155. 158. 
159. 222. 185. 162. 184. Pletersnik 1, 197. 
2, 71. 72. Maiuranic 960. MHZgb. 3, 93. 
Banali 2, 182. Skok, ASPh 29, 480. Kusar, 
Rad 118, 17. 19. Miklosie 57. SEW I, 
278. Strekelj, ASPh 28, 508. Gentile-Gortani, 
Balletina della Socleta fil. frini. G. J. Ascoli 
12, 200. Matzenauer, LF 13, 171. GM 100. 
DEI 1606. 

facci m (15. i 17. v., Marulic, Mrnavic) = 
vacel »koprena« = pace! (Vuk) »povezaca, ubra- 
dac« = paceo, gen. -ela (Vuk) »Brautschleier« = 
pacelo »koprena«. Denominal na -Hi paceliti, 
-im impf, »povezivati pacelom«. Upor. madz. 
fdtyol »Florschleier«, ram. fachiol. Ovamo 
ide zacijelo fajtil u korizmenoj propovijedi 
iz 16. v.: O zene ohole s kudami, s perniami, 
sfajtili. Na -at pacalat m »1° neko fino platno, 
2° calantica (Belostenec, Jambresic)« = 
slov. pacalat »Flortuch«, pajcolan »diinnes Tuch, 
Flor, Florschleier« i madz. patyolat »feinster 
Leinwand, Batist« i prezime Pacelatic (16. v., 
Hrvatska). Upor. bacelj »Pfropf aus gefasertem 
Leinwand, 2° Sch6pfnudel« = facelj »1 ° Pfroph- 
charpie, 2° Schneeflocke, 3° Schopfnudel«. 
Upor. arb. facell. Izvor je grcki: cpctxejioc, 
»faisceau«, unakrsten sa grckim latinizmom cpa- 
xto^aov < kslat. faciolum za faciale. V poculica 
i facol. 

Lit.: ARj 3, 39. Pletersnik 1, 2. 197. Miklo- 
sie 229. GM 100. 

facuk m (Prigorje, Zagorje, Hrvatska) = 
facuk (ZK) = fanc'uk (hrv.-kajk., Bogisic; ne 
zna se da li je iz narodnog govora) = facur 
m prema facurlca f (ZK) = fot m (Bogisic; 
ne zna se gdje se tako kaze) = fotiv (16. v.. 
jedanput, takoder slov. fottv) »sinonim: (bal- 
kanska rijec) kopile, kopilan (v.), Bastard, 
spure (v.)«. Slov. facek, gen. -ckd pored facuk. 



Od madz. fattyu. Najstariji oblik bit ce fotiv, 
upor. glede -yu > -iv ukr. fatio »Fratz, 
Balg«. Odbacivanjem docetka -to, koji se 
smatrao kao pridjevski sufiks, nastade fot. 
Upor. prezime Fotic, ako nije od Photios, od 
Fotijici Pitanje je naime kakav je kvantitet 
od i. Ako je Forze, onda je od grckog licnog 
imena. Mlada posudenica iz madzarskoga 
dobila je suglasnicki zavrsetak na -k, -r, da 
moze uci u nasu deklinaciju. na -o. V.ftcor. 

Lit: ARj 3, 39. 64. Pletersnik 1, 197. Miklo- 
sie 58. SEW 1, 279. 

fafoljak, gen. -oljka m (hrv.-kajk.) = 
fafuljek, gen. -Ijka (Stulic) = favoljak »si- 

nonim: pahalj, kunadra (v.)«. Upor. slov. 
fdflja f »perotnica« i fafljati »fliegen, flattern«. 

Onomatopeja. 

Lit.: ARj 3, 39. 46. Pletersnik 1, 197. 

faganel, gen. -eia m (Rab) prema ffaganela 
(Sv. Jelena kod Crkvenice), deminutiv na 
-be > -de faganelac (Zlobin, Sv. Juraj kod 
Senja, Sv. Jelena kod Crkvenice, Skrljevo), 
na -usa faganelusa (Sviniste, Dalmacija) = 
[agane, gen. -ela (Bozava) = (pseudojekavizam) 

faganjeo (Bjelovucic) = fagdnio, gen. -nj ela 
(16. v., Dubrovnik, Vodopic) = pagania, 
gen. -njela (Dubrovnik), deminutiv paganje- 
lac, gen. -ioca (M. Drzic) = na -ica pagam- 

jelica (Gruda kod Dubrovnika, asimilacija 
p-n > p-tri) = (sa anticipacijom n u proto- 
nici) fanganel (Muzin, Bruvno) = (s umet- 
nutim r u protonici) fraganelac (Praznice, 
Brae) »ptica carduelis cannabina«. Ovamo jos 
sa ispustanjem deminutivnog sufiksa -ellus 

fajan (Nerezine na otoku Losinju; j zamje- 
njuje zacijelo y < g u torn narjecju). Od mlet. 

faganel(l')o = tosk. fanello, od vlat. fagetanm 
> *faidano, sa disimilacijom d-n > g-n i re- 
dukcijom dvoglasa ai > a, a to od fagus i 
»bukva«, sa sufiksom -etutn fagetum »bukvik«, 
upor. furl, toponim Faeidis, i pridjevskim 
sufiksom -anus. 

Lit: ARj 3, 39. 9, 558. Kusar, Rad 118, 
18. Budmani, Rad 65, 164. Hirtz, Aves 104. 



fagot m »svirala niskog glasa«. Radna 
imenica na -ist(a) fagotista. Internacionalni ta- 
lijanizam: fagotto, deminutiv na -otto od ko- 
rijena *fag- nepoznatog podrijetla, »involto«, a 
koji se stavlja u vezu sa baga »mijeh, otre« 
i sa egejskim (paxekoq (v. focei). 

Lit: ARj 3, 39. DEI 403. 1583. 



Fajbanova 



503 



fale 



Fajbanova f (Lijesce, Sinac, Prozor) »svet- 
kovina sv. Fabijana (20. sijecnja)«. Poimenicen 
pridjev z. r. od sv. Fabijan = lat. Fabianus, oltar 
SO. Fajbdna. Zbog romanske pojave bi > ib 
starija posudenica prema sv. Vabljan ili Va- 
bljanica (Poljica). Hipokoristik Fdba. 

Lit.: ARj 3, 39. 

fajda f (Vuk, 17. v.) = vajda (Vuk) = 
fajda, gen. fajde pored fajde (Kosmet) »1° 
korist, hasna, 2° kamata (Kosmet)«. Odatle: 
deminutiv na -ica fajdica = vajdica (Vuk) i 
negativna slozenica nevajda m (Lika) »ne- 
valjao covjek«, prilog zafajdu (Crmnica, iro- 
nicki ?), denominali na -iti ufajdit, -djdlm 
(se) »imati korist«, na -etlfajdeti (18. v., Rajie, 
nije potvrden u nar. govoru), na gr. -isati 
fajdisati (Vuk) = vdjdisati, -sem = fajdlsat 
(Kosmet) »biti od koristi, vrijediti«. Balkanski 
turcizam arapskog podrijetla (ar. fa'idd) = 
bug. falda, arb. fdide f »1 ° Gewinn, 2° Zinsen«. 

Lit.: ARj 3, 40. 8, 122. BI 2, 695. Miletic, 
SDZb 9, 442. Elezovlc 2, 398. 402. Miklosie 57. 
SEW 1, 278. GM 98. Mladenov 659. 

fajencina f »zemlja od koje se gradi skuplje 
posude kao majolika«. Od tal. toponim Faenza 
< lat. Faventia > fr. faience. Sufiks -ina 
moze biti i tal. faentina i pridjev na -inus 
(ktetikum) od Faenza, ali je suglasnik t za- 
mijenjen sa c kao da je nas sufiks -ina koji 
kao augmentativni sufiks nema smisla. 

Lit.: ARj 3, 40. DEI 1581. 

fajta f (hrv.-kajk., Belostenec, Jambresic) 
»1° sinonim: farba, cersa (v.), 2° vlaga«. Fa 
dva znacenja ne mogu se izvesti iz istoga 
etimona. Jednako ni denominal (na)fajtati (14. 
v., objekt rici: covik fajta rief) »1° cersati, 
2° vlagati, vlazitk. Od znacenja 2° postoji 
pridjev na -tnfajtan (hrvatski gradovi) »vlazan« 
i apstraktum odatle na -ocafajtnoca f »sinonim: 
vlaga«. Jasno je daje znacenje 2° od njemackog 
pridjeva feucht »vlazan«. Znacenje 1° stoji 
mozda u vezi s izvedenicom na -as (v.): 

fajtasi m pi. (ZKU) VEnde des Armels am 
Frauenhemd« = fojtds (hrv.-kajk.), iz madz. 

fojtds ', fajta mora da je rasirena i prema istoku 
(Vojvodina) jer Radu Flora u svom rjecniku 
prevodi na rum. »soi, fel«. 

Lit: ARj 3, 40. Skok, ASPh 33, 161. Stre- 
kelj, DAW 50, 18. Maiuranic 303. Flora 591. 

fakin, gen. -ina m (Dubrovnik, Cavtat) = 

fdkm (Bozava, Rab, Hvar, hrvatski gradovi) 

»1° nosac, trhonosa, hamal, 2° (uvredljiva 



rijec u hrvatskim gradovima) bezobraznik, ne- 
otesan i nemoralan djecak, odrastao covjek«, 
f fakin ka. Od tal. = mlet. (1442.) facchino 
(poimenicen pridjev na -ino < -inus) »1 "por- 
tabagagli, 2° uomo grossolano«. Prema Bat- 
tistiju nepoznatog postanja, prema dmgima 
(Gamillscheg itd.) germanskog (nizozemskog) 
podrijetla. 

Lit: Hraste, BJF 8, 50. Kusar, Rad 118, 
21. Crania, ID 6. 

fakultet, gen. -eta m (19. v.), pridjev na 

-bsk fakultetski. Od lat. apstraktuma facultas, 
gen. -atis (sufiks -tas, gen. -talis, osnova 
koja je u facilis) preko njem. Fakultat, a ovo 
preko fr. faculte. Upor. isti sufiks u univerzitet, 
intensitet. 

Lit.: ARj 3, 40. Ilesic, JF 12, 159. DEI 
1581. 

falake, gen. falaka pi. f (Vuk, 1566, 
18. v., Kosmet) = falage (1566) = valake 
»sprava za batinanje po tabanima«. Balkanski 
turcizam arapskog podrijetla (ar. falagaj-aka 
ili fdeka > ' tur. falaka) iz oblasti turskog 
pravosuda (kaznjavanja): rum. falanga, tako- 
der polj. falagi. Plural je kao u negve, tomruci. 

Lit: ARj 3, 40. BI 2, 695. Elezovlc 2, 403. 
Maiuranic 303. Miklosie 421. REW* 3151. 

falat m (hrv.-kajk., Ozalj, Hrvatska Kra- 
jina, 17. i 18. v.) = falat (ZK) »sinonim: 
komad (kmha, zemlje, sjenokosa), filja (v.), 
landa (v.)«. Odatle deminutivi na -be falatac, 
gen. falaca, na udvojeni -cac falacac, deno- 
minal na -atl impf, falatati, -am (ras-) »sino- 
nim: komadati« prema pf. faldtniti (ZU) 
»kusnuti«, zafaldknltl (ZU, tn > kn kao u 
Knin za starije Tnin), na -ovati rasfalatovati 
(Belostenec). Od madz. falat, koje se nalazi 
u slovenskom, slovackom i ukrajinskom jeziku. 

Lit ■ ARj 3, 40. Popovic, Sintaksa 34. 
Skok, ASPh 33, 361. 373. Miklosie 57. SEW 
1, 278. Maiuranic 303. Pletersnik 1, 198. 

falde f pi. (ZK) »nabori (na kosulji, 
suknji)«. Odatle denominai pf. ndvdldati, -am 
(Lika, objekt kosulju) »nabrati, naciniti na- 
bore«. Od njem. fatten. Zbog d mjesto / upor. 
stvnjem. faldan. 

Lit.: ARj 7, 728. SEW 1, 278. 

fale f pi. (narodna pjesma, objekt uz pro- 
uciti, subjekt uz kdzati). Glosiranje sa »mu- 
drolije, dosjetke« ne ce biti tacno jer se u 
Bosni upotrebljava/a/ m uz bacati. U Kosmetu 



fale 



504 



familija 



falm (subjektur: otvori mu se) »sreca, sudbina«. 

Denominal je na -etati (upor. gonetati): 
faletati, -am (Maretie) »gatati« (subjekt cigdnke). 

Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
fal »dobra sreca, vracanje«) iz oblasti folklora: 

arb. fali. 

Lit.: ARj 3, 41. Elezovic 2, 403. Skok, 
Sldvia 15, 346, br. 250. 

falit, -zrapf. (Rab) »pogrijesiti«. Taj akcenat 
dopusta samo tal. fallire < kllat. fallere kao 
izvor. Upor. arb. falls. Rasireniji je akcenat 

faliti, -im pf. i impf. (Bozava, Perast, opcenito 
hrvatski, cakavski i kajkavski, Glavinic) prema 
impf, na -vd falji'vati, -am (Dubrovnik) (o-, 
po-, uz-j = valiti, -im (Vuk, Vojvodina, 
Lika) (iz-, Lika), jednom na -etl jaletl (15. v, 
Marulic), na -atifaljati, -am (17. v., u dubro- 
vackoj poslovici; tu postoji mogucnost veze s 
tal. faglia »fallo« < kslat. fallia) »1° grijesiti, 
2° ponestati, manjkati (upor. ter da bl uzmaukai 
all falu, Glavinic), 3° propasti«. Kod Belo- 
stenca sfalovati, -ujem. Kod akcenta faliti 
moze se pomisljati i na njem. izvor bavarsko 

falen = nvnjem. fehlen. Nalazi se jos u slov. 

faliti. U jadranskoj zoni mogla su se pomije- 
sati oba izvora. Na njemacko podrijetlo upu- 
cuje apstraktum na -ung', fallnga f (18. v, 
takoder slov.) = valinka (Vuk, Vojvodina) 
»mahana > mana, (po)greska« = (sa madz. 
sufiksom -sag za apstrakta) falisag m (pocet- 
kom 18. v.). Glede sufiksa -Inga < njem. 
-ung upor. furingajfor-, rajtniga. Kako nvnjem. 
Fehlung nije potvrdeno, nije iskljuceno da je 
tal. fallenza (sufiks -enza < lat. -entia) bio 
zamijenjen sa -ung = -sag. 

Lit.: ARj 3, 41. 42. 4, 315. 8, 731. Pletersnik 
1, 303. Crania, LD 6. Kusar, Rad 118, 25. 
Javic, ASPh 8, 318. Skok, ASPh 30, 307. 
REW 3 3167. DEI 1588. GM 98. 

fals (Zakon vinodolski, Rab) = (sa umet- 
nutim nepostojanim a u docetnoj suglasnic- 
koj gtupi) falas, i falsa (16. v, Perast, Dubrov- 
nik, Bozava, Cavtat), prilog falso, na -ulja > 
-uja falsuj a f (Zrnovo, Korcula) »zena koja 
se pretvara«, i falsa > faosa, n faoso (16. v, 
Vetranie), analogijom m /005, prosiren na -iv 

falsiv, apstrakti na -ija falsila »laz«, na tal. 
-itatfalsitdt, gen. -i f, falsivostj faljas (Dubrov- 
nik) »lazan« = falas (Split, Sibenik) = falsiv 
(16. v.) = (zamjena sa -Ijiv) falsljiv (Belo- 
stenec) = prosiren na -bn falisan, f -sna 
(ZK), apstraktumi na -ija falisija (Jacke), 

falisnost f = (prema sn > en hiperkorektno 
izmijenjeno analogijom) falican (hrvatski gra- 



dovi, Vojvodina), odatle apstraktum falicnost 
(Leakovic) (ne-) = (jedna potvrda) falifan 
(18. v.) »kriv, pogresan, patvoren, lazan«. 
Izvori tal. falso < lat. falsus i (u sjevernim 
stranama) nvnjem. falsch, part. perf. od fallere. 
Upor. jos facno pismo (Statut zupe Grbalj, 
Novakovic 107) gdje je / ispusteno u troclanoj 
grupi Is + bn i i > c. Taj se talijanizam na- 
lazi i u ostalim slavinama kao i na Srednjem 
istoku. 

Lit.: ARj 3, 40. 7, 831. Budmani, Rad 65, 
163. 166. Kusar, Rad 118, 24. Elezovic, 
JF 11, 86. Miklosic 57. SEW 1, 278. REW 1 
3171. 

falja f (Parcic; Martie, Osvetnicl; III su 
im falje poizdalei) »prasnik«. Od tal. faglia 
»skrip« = fr. faille (termin valonskih rudafa). 
Upor. faljati, faliti. 

Lit.: ARj 3, 42. REW 3168. 

tallica f (okolica Splita) »biljka orlava grandi- 
flora Hof fm; sinonim: stidak«. 
Lit.: ARj 3, 42. 

fama f (internacionalni latinizam) »glas (o 
nekome)«. Sa tal. sufiksom -oso < lat. -osus 

famoz pridjev (Dubrovnik, Cavtat), odredeno 

famdzi (to ti je oni famdzi Pero) »glasovit«, 
kao internacionalna rijec prosiren na -bn > -an 

famozan. Denominal sa privativnim prefiksom 
in- infamati, -am (17. v, Dubrovnik) »ozlo- 
glasitk, part. pret. pas. Infamai i infaman 
»ozloglasen«, sa umetnutim j (upor. rum. 

fama prema infamala) infajmati, -am pf. prema 
impf, na -va- infdjmavati, -am. Od lat. > tal. 

fama (apstraktum od fari »govoriti)«, famoso. 

Lit.: ARj 3, 833. NJ 1, 30. REW 3 3176. 
DEI 1591. 

famfulja f (Sulek) = fimfa = fimfulja 
(Sulek) »sinonimi: 1° dinjica, 2° oskorusica, 
poterium sanguisorba L.«. Kao da je onoma- 
topeja. 

Lit.: ARj 3, 42. 56. 

familija f (16. v., Vuk, • Vojvodina) = 
familija (Vodice, Istra) = vamilija (Vuk) 
»1° porodica, 2° druzina (Vodice)«. Latini- 
zam. Unakrstenjem latinizma i mletackog 
oblika famelija (ZK) »srodstvo, rodbina«. Od 
tal.-tosk. famiglia > farmija f (17. v., Dubrov- 
nik) »porodica«. Od mlet. fameglia > famelja 
(Rijecka nahija, Crna Gora) = fameja (Su- 
petar, Brae, Hvar, Vis, Solta, Rab, Bozava). 
Od lat. familia (apstraktum na -ia od famulus, 



familija 



505 



fantazija 



takoder internacionalno) > tal. famiglia. 
Vuk ima jos familijaz, gen. -dza m »dak koji 
pomazeucitelju«. Docetak -jazje nejasan. Upor. 
arb. ferrate, u Ulcinju /rar" »djeca« (sa ke jmi 
»koliko djece imas«?), famuli (sa clanom -a), 
»zupa«. Talijanizam je postao balkanska rijec 
(arbanaski, turski i novogrcki), a postojao je 
i u balkanskom latinitetu (rum. i arb.). 

Lit.: Ribaric, SDZb 9, 145. Hraste, SDZb 
10, 63. BJF 8, 52. Budmani, Rad 65, 164. 
Kusar, Rad 118, 16. Crania, ID 6. GAT- 103. 
REW* 3180. DEI 1591. 

fanag, gen. fanga m (Muo, Budva, riba 
odfango) »glib«. Od tal. fango, od germanskog 
pridjeva *fanigs (ags. feuni) »blatan«. Upor. 
slov. parafanjk »Schutzbrett gegen Kot«, 
od tal. imperativne slozenice parafango. 

Lit.: REW 3184. DEI 1594. Sturm, CSJK 
6, 75. 

fanat, gen. fanta m (18. v, hrv.-kajk.) 
»1° momak, djetic, mladic«. Nalazi se jos u 
slov. jeziku fant, gen. fdnta »isto« sa prilicnom 
leksikologijskom porodicom. Odatle na tal. 
deminutivni sufiks -ino < lat. -irna fantin 
»Bursche, Knabe«, slov. fantalin < tal. fanto- 
lino. U Dubrovniku »2° donjak, igraca karta« 
< tal.fante »carta da giuoco che porta la figura 
d'un fante, uomo d'arme, garzone, servo«. 
Ovamo ide i internacionalni vojnicki termin 
infanterija i »pjesadija«, pridjev infanterijski, 
infanterist (preko njem., a to preko fr.). Tal. 

fante razlicito se tumaci. U znacenju »dijete« 
od lat. Infans, gen. -rrs (sa gubitkom priva- 
tivnog prefiksa in-, fans particip od fari), u 
znacenju »vojnik, pjesak« (upor. tal. fanteria, fr. 

fantasin) od got. *fam>ja = stvnjem. fendo »isto«. 

Lit.: ARj 3, 43. Pletersnik 1, 198. REW 
4393. DEI 1955. Gamlllscheg 2, 139. Miklosic 
57. SEW 1, 279. 

fanatik m (akcenat Budmanijev), pridjev 
na -bn > -an fanatican (Sulek). Apstraktum 
na ucen sufiks -Izam fanatizam, gen. -zrna. 
Denominal na gr. sufiks -u^w > iz- i njem. 
-ieren > -irati fanatizlrati, -tiziram, koji se 
zamjenjuje sa -ovati, -ujem fanatizovati. Ucene 
rijeci od lat. pridjeva na sufiks -aticus: fdna- 
ticus, odfdnum »hram«. Od iste je rijeci profa- 
nlratl, -faniram. 

Lit.: ARj 3, 43. DEI 1592. 

fancaga f (Slavonija) = vancaga (Vuk, 
Slavomja, Srijem) »sinonim: bradva, keser, 
drvodjeljsko orude nalik na sjekiru«. 

Lit.: ARj 3, 42. BL 2, 697. 



fanfan m (Muo) »vrsta sarka (v.), crven- 
kasta morska riba« = (disimilacija n-n > n-r) 
fanfar (Dubrovnik, kao u juznoj Italiji) = 
fanfara f »naucrates ductor«. Od mlet. fan- 
fana, sic. fanfaru. < gr. JioucpiXoc, > lat. 
pompilus. 

Lit.: ARj 3, 43. REW 3 6644. DEI 1594. 

fanfarika f (Dalmacija, Sulek) = fafarinka 
(Dalmacija) »kostjela, koscelica, kopriva, ko- 
privic, ladonja, glangolic, ceitis australis«. Od 
mlet. fanfarlgola < lat. fdba africa = graeca. 
U Bukovici je fafarikula (Sulek) »bukov zir«. 
Za to znacenje kaze Budmani da je sumnjivo. 

Lit.: ARj 3, 39. 43. Schuchardt, ZRPh 
35, 388. REW 3117. 

fanta f (hrv.-kajk, Belostenec, Valjavec) 
= fanat, gen. fanta (isti) »osveta, odmazda«. 
Odatle: denominal na -III impf, fantltl se 
(hrvatski leksikografi; 1620, Koprivnica) »sve- 
titi se« = fantltl se »sich rachen« (Pletersnik), 
pf. nafantiti se (17. v, jedanput: u potvrdi 
je rijec o dugovanju: all se I zato hoce nafantiti) 
»uzeti jamstvo za isplatu duga (?)« i sfamiti 
se (Belostenec, Brezovacki); fancenje n i radna 
imenica na -telj fantitelj m »osvetnik«. Jagic 
pozna denominai na -ati: fantatl se s varijan- 
tom fentatl. Od madz. fant »Vergeltung«. 

Lit.: ARj 3, 43. 7, 319. Strekelj, ASPh 
14, 522. Jagic, ASPh 8, 318. Mazuranic 304. 
SEW 1, 279. 

fantazija f (16. v, Perast) »masta, izmis- 
ljotine, sanjarija« . Internacionalni grecizam tpav- 
xaafa. Na -irati < njem. -ieren fantazlrati, 
-laziram impf. Pridjev fantastican od gr. 
cpavTcicmxoc;, odatiefantast m. Apstraktum epetv- 
xaaua sadrzan je u internacionalnom fran- 
cuzizmu fantom m. Odatle: fantasmagorija, 
gr. cpdvTaaua i ayopeija) »skupljam«. Sve 
ucene rijeci. U puckom (narodskom) obliku 
od phantasia potjece pridjev tdmasnit (Zlarin) 
»cudan, smijesan«, sa slozenim sufiksom -bn + 
-it od tamdsa f (dubrovacki pisci: Vetrame, 
Gundulic, Dordic, Gucetic) = tamdsa (Ri- 
jecka nahija) »burla, giuoco, buffone, zvek, 
poruga, sprdnja«; primjer: trsiti se bez lamase 
»bez sale« = tamaza (Bogisic, narodna pjes- 
ma), odatle pridjev na -bn > -an tamdsdn 
(Bella) (pre-,pri-) »smijesan«. Prilog natamasno 
(Stulic) »podosta saljivo«. Ovamo ide tanbas- 
kdt (Lumbarda) = tambaskat (Dubrovnik, 
Zore, Korcula) = tanbuskit (Rab, Bozava) 
»brbljati, kojesta govoriti, brontolare« < mlet. 
tambascar. Bogisic ima tamziti. Dubrovacko 



fantazija 



506 



faraon 



tamdsa moze biti dalmatoromanski grecizam 
koji se osniva na metatezi ph-t > t-ph: *tam- 
pasia koja se nalazi u sicilijanskom tampasiari 
< *tambasiare sa mb > m, kako se cesce nalazi 
u arbanaskom, npr. Skumbi-Scornlno. 

Lit.: ARj 3, 43. 7, 677. PI, 743. Kusar, 
NVj 3, 338. Isti, Rad 118, 25. Crania, ID 6, 
128. REW 3 6459. DEI 1595. 

fanjek gen. -nj&z m (hrv.-kajk., Beloste- 
nec, Jambresic) = fanjek (slov., Stajerska) 
»sinonim: ustipak (v.)«. Od madz. fdnk istog 
znacenja koje je mozda od njem. Pfannku- 
chen, slozenica od Pfanne, o kojoj v. povna. 
Slovenski oblici pokazuju veliku varijaciju u 
docetku: fancek, gen. -cka = fancelj, gen. 
-cija ili -celjna — fancol prema njem. demi- 
nutivu Pfanzel. Ovamo ide zacijelo kao me- 
tafora fanjdk, gen. fanjka (ZK) »aus Leinwand 
gemachte kufeiseniormige Unterlage, die unter 
die Kopibedeckung kommt und zum Zeichen 
der verheirateten Frauen dient«. 

Lit.: ARj 3, 43. Skok, ASPh 33, 361. Jagic, 
ASPh 8, 318. Pletersnik 1, 198. 

far, gen. fara m (Rab, Cres) = (sa / > b 
kao u baklja, backio) bar (Vodice: manji dosa 
nego zrno od bara) = slov. bar, odatle bdrovec 
»kasa iz bara«, »1° pir, 2° Kolbenhirse, setaria 
italica (slov.)«. Od tal. farm, istrom, faro 
»orzo brillato« < Int. far, gen. farris, ie. rijec. 

Lit.: ARj 3, 43. Ribaric, SDZb 9, 130. 
Pletersnik 1, 12. 21. REW 3 3186. DEI 1601. 
he 122. Kusar, Rad 118, 17. 

fara 1 (Vuk, na Savi kod Brckoga) »sino- 
nim: krma (na brodu)«. Od madz. far »straz- 
njica«. Kako se radi o ladarskom terminu, 
moze se i sumnjati o ispravnosti te etimologije. 
Mozda blize stoji madz. fark »rep«, odakle je 

farka f = varka (Vuk) »1° straznji kraj od 
ribe, 2° podex«. Odatle sa madz. sufiksom 

farkes m = farkis (Hrvatska, Slavonija) 
»drvena sprava kao lezece 5 cim opancar 
gladi opanak«. 

Lit.: ARj 3, 43. 44. 45. BI 2, 699. 

fara 2 f (ZK, hrv.-kajk. i slov.) »sinonim 
zupa, plovanija (Lika, Hrvatsko Primorje), 
parokija (pravoslavni, rjede katolici)«. Odatle 
s -nik: farnik m (ZK, slov.) »clan zupe« i 
/aro/ m »zupni dvor«. Od njem. Pfarre i 
slozenice Pfarrhof. Takoder ceski. 

Lit.: Jagic, ASPh 8, 318. Pletersnik 1, 
198-199. Perusek, ASPh 34, 54-55. Holub- 

-Kopecny 114. SEW I, 279. 



farabut m (Dubrovnik, Cavtat, Korcula) 
»berekin, prevarant«. Od tal. farabutto m < 
spanj. forante »intrigant« < fr. heraut »glas- 
nik«, upor. ces. herold < frnc. herialt. U 
Dubrovniku ide ovamo farlabuc- m (Dubrov- 
nik, Zore) = parlabuc, gen. -uca m prema f 
parlabucica (Gradic) »trgovcic, bakal, cifta«. 
Filip de Diversis definira parlabuchii »inlima 
vendentes et ementes, ut uva, gailina.s et 
huius modi«. God. 1347. pise se pariabuch, 
1363. parlaputus, 1372. parlapuch, 1373. per- 
laput, 1409. perlabuc, perlabuchius. Pocetni 
slog varirao je izmedu per- i par-, a b > p. 
Cini se da je doslo do unakrstenja izmedu 
farabutto i gr. pcojiojicoXn^ »mercier« od pu>- 
jtoc, »pacotille«. Docetno -r > -c je kao u imbua 
(v., Peljesac) < tal. imbuto, Velebfc < Ve- 
lebit. Umetnuto / nastalo je mozda umijesa- 
njem naziva za novae follarus (upor. fujarka, 
piljarica). Upor. toponim Tarlabuc (selo 
u opcini Smrekovnica, srez Vucitrn). 

Lit.: ARj 9, 652. Zore, Tud. 16. Elezovic 2, 
301. REW* 4116b. DEI 1796. Jirecek, Ro- 
manen 1, 91. ASPh 19, 39. 

faraguvaca f (Hrvatska i Slavonija) »klupa 
na kojoj opancar kozu struze«. Izvedenica na 
-oca od madz. faragd »drvodjelska bradva«. 

Lit.: ARj 3, 43. 

faraon, gen. -ona m (Kosmet) = / ir aun 
pored firaun i fir on (Kosmet) = firaun (Bosna) 
»Ciganin«. Odatle pridjev na -ski faraonski 
u psovki faraonsku ti veru tvoju (Kosmet), na 
-ka firdunka f »Ciganka«, hipokoristik na -ko 
firko. Ovamo jos bosanski toponim Parauni. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. > 
tur. fira'un »1° pharaon, 2° tyran, personne 
arrogante«, a ovo iz egipatskog per-a'a > 
koptski pero »velika kuca« > hebr. faro > lat. 
pharao) iz oblasti naziva naroda: cine, firaun 
»homme mechant«. Cigani su smatrani kao 
Egipcani (v. Egipat) i kao Faraonov narod. 
U fira'un kawmi ispustena je opca rijec kawmi 
»narod«. Fo je zbog toga sto su prije nego iz 
Indije stigose u Evropu, boravili u Egiptu. 
Ovamo ifarao n (Sulek) = faro m (18. v., Relj- 
kovic) = faraun (Dubrovnik) »1° igra na karte, 
njem. Pharao, Pharo«, faraon m (13. v.) »2° 
ime egipatskih vladara«, pridjev faraonov (18. 
v.) < tal. faraone > faraun (Marulic), fara- 
unovica »zena njegovao, faraunski (18. v.). Na 
-ica faraiinica f (Dubrovnik) »kokos« [= tal. 
(gallina) faraona]. 

Lit.: Elezovic 2, 405. 410. Skok, Sldvia 15, 
347., br. 266. Lokotsch 1650. Pascu 2, 133., br. 
470. Holub-Kopecny 114. 



farba 



507 



fasttdijc 



farba (zapadni krajevi, 16. v.) »sinonim: 
boja, mast, sara«. Odatle: radna imenica na 
-ar farbar = na -avac farbavac, gen. -avca, 
od denominala farbati, -am impf. Sa / pored 
b slovenski, sa / > b ceski, poljski i u oba lu- 
zickosrpska: barva. Oblici sa b i v su iz srv- 
njem. farwa. Nas je germanizam (njem. Farbe) 
prema tome recentan. 

Lit.: ARj 3, 44. Miklosic 7. SEW I, 44. 
Holub-Kopecny 65. Bruckner 17. 

farbala f (Dubrovnik) »opsav na zenskim 
haljinama«. Od tal. falbala lfalpald > (sa 
disimilacijom W > r-l'J farpali (Pisa) »isto«, 
tur. farbala, ngr. cpapujrodac,. Nepoznatog 
postanja. 

Lit.: Zore, Tud. 23. DEI 1585. 1590. 

farisei " (15. v., Marulic, Vuk), pridjev 
farisejskf = farizej (17. v.), sa individualnim 

-in farizejin, farizejski = fariseo m (17. i 18. 

v.), fariseoski, farizea, farizeov, poimenicen 
farizeovac (17. v.) = farizeo (docetak prema 

talijanskom); farisajski prema tal. farisaico. 

Od gr. poimenicenog pridjeva (papwaToc; 

= lat. pharisaeus > tal. fariseo, koji je pri- 

lagodenje aramejskog pridjeva u pi. perisajja 

»rastavljeni«, hebr. perusim. 
Lit.: ARj 3, 44. DEI 1599. 

fariz m (15. v., dva puta kod Marulica) 
= fariz (cesto u prici o Aleksandru Veli- 
kom) »sinonim: konj«. Od ar. faras »isto«. G. 
1403. kupuje knez Ivanis Cavski polacu od 
bratstva sv. Katarine u Ostroscu (Bosna) 
pa se kaze u listini da »sluzba je od te polace 
fariza 12, a se dve cti (»i to dva puta«) do go- 
disca«. Mazuranic misli da se tu radi ne o 
podavanju sluzbe konjima, nego o nekom 
novcu, »po liku konja tako nazvanom«. Fa- 
kvo znacenje nije nigdje potvrdeno, a i ne 
mora se citirano mjesto tako tumaciti jer je 
lako shvatiti da se od te palace moralo dva 
puta do konca godine opremiti 12 konja (hra- 
hom, zobi?). Jos postoji varijanta / > p: 
yariz m u Aleksandridi i glagoljskom ruko- 
pisu iz 15. v., takoder u znacenju »konj«, oda- 
tle pridjev na -ski kakizma pariz'ko oti kofe 
kor'kodilove »konjski pokrov od krokodilove 
koze«. Vjerojatno je od iste rijeci pluralski 
toponim na -evic'i: Parizevlc'i, selo u Bosni 
(okruzje sarajevsko). Upor. prezime Pari- 
povic za takvu antroponimiju. Korsch pominje 
jos kao starosrpske vanjantefarya, farisb. Kako 
u ar. fans znaci »Reiter, Ritter«, rijec nije 
dosla k nama iz toga vrela, nego iz srgr. epetpne,. 



S arapskim clanom i u arapskom znacenju 
dosla je arapska rijec al-faris (prema al faras 
»konj«) zaista u nas jezik, ali ne direktno nego 
preko tal. alfiere, a taj iz spanj. alferez »za- 
stavnik«: olfir »idem« (Kacic) = alvir »policaj« 
(Banja Luka), odatle apstraktum na -stvo al- 
firstvo (Kacic). Odatle dalmatinsko prezime 
na -evic: Alfirevic, Alferavici (spicanska po- 
rodica). Upor. tal. Alfieri. U torn je znacenju 
potvrdeno i u arb. alfier. Ovamo i u Dalma- 
ciju dosao je taj vojnicki termin preko slu- 
zenja u mletackoj vojsci. 

Lit.: ARj \, 67. 3, 44. 9, 650-651. SEWl, 
279. Lokotsch 591. GM 8. Korsch, ASPh 
9, 499-500. ^£^3199. DEI I, 120. Mazu- 
ranic 304. 

farsi pored farsi i farsi, prilog (Kosmet) 
»cisto, ispravno (zna farsi turski, ciganski)«. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 

farisi < perz. Pars> tur. farsi »perzijski (je- 
zik*) iz oblasti priloskih postapalica: cine. 

farsi »parfait, parfaitement«, ngr. (papal »a la 
perfection*. Razvitak znacenja »perzijski (je- 
zik)* > »savrsenstvo« opominje na razvitak 
pridjeva latinus »jasno, razumljivo, okretno 
itd.« u romanskim jezicima kao i na madz. 
magyardzni »protumaciti«. Kod Osmanlija je 
znanje perzijskog jezika i knjizevnosti zna- 
cilo savrsenstvo obrazovanosti. 

Lit.: Elezovic 2, 405. Pascu 2, 133., br. 
456. REW* 4927. 

farzelin m = frazulin (Zlobin, Gracac) 
= vrazulinac = (ar > r) frzelin, gen. -ina 
(Boka) = frzulin (Arbanasi kod Zadra) = 
verdzolin, gen. -ina (Dubrovnik) = verzelin 
= inzulin (Rab, Bozava) = frizulin (Perast, 
Nin) = frizolin (Starigrad, Hvar, Dalmacija) 
= frizelin (Poljica, Rava, Omis) »zeba, se- 
rinus meridionalis, gardelin (Korcula), stagli'n 
(Dubrovnik)«. Od mlet. frisolin pored fri- 
zarin (Boerio) = frizolin (tal., Zadar), istrom. 

frizulein (Rovinj, Vodnjan), deminutiv na 
lat. -Tnus > tal. -ino od fringuilla > furi. 

frandzel »Fink«, tal. fringuello, upor. ar. vars 
i mlet. verdzeld »farbig«, unakrstenje sa verde 
< viriais. 

Lit.: ARj 3, 76. Hirtz, Aves 108. Cronia, 
ID 6. Kusar, Rad 118, 18. Ive § 109. Boeno 
238. Tagliavini 14. Skok, ZRPh 38, 546-7. 
REW 3516. DEI 1718. 

fastldijo n (Perast, 16. i 17. v., Dubrovcani) 
= faStidij m (16. v.) »dosada«. Ucena rijec 
od tal. fastidio < lat. fastidium. Odatle i fran- 



fastldijo 



508 



februarij 



cuzizam fdche »posvaden« koji se cuje po 

hrvatskim gradovima, od vlat. part. perf. 
fastidicatus. 

Lit.: ARj 3, 45. REW* 3217. DEI 1604. 

fas m (Golac, Istra) »snop«, fdla (Ston, 
Kuciste, Istra) »pas, pojas, odrezak od koze 
nalik na pas«. Deminutiv na -ica vasica (Kri- 
vosije) »oko rukava na kosuljk. Slov. fasa »1° 
donji obojen dio stijene, 2° Binde«. Sa / > p 
Pase f pi. »brijeg, predjel, strmen kod Lastve, 
kao neke vrsti kifemen, kao neki pojasi«, u 
Kotorskom arhivu Fasse, Fosze (saopcenje 
Stjepcevica). Upor. slov. fasc, fasec »1° un 
mazzo di fiori, 2° naramak drva« < furi. fasc. 
Od tal. fascio, fascia < lat. faseis, vlat. faseia. 
Ovamo ide na -mus, -ina fasin m (Lastva, 
»uz pruca, koliko covjek moze da nosi ispod 
ruke), fasina f (Vuk) = vasina (Vuk) »sve- 
zanj sirova granja«. Djelomice moze da po- 
tjece iz balkanskog latiniteta preko rumunj- 
skog i arbanaskog: bug. fasa »Lederstreifen« 
< rum. fase »Windel«, arb. fashe »Binde, 
Windel«. 

Lit: ARj 3, 45. Ribaric, SDZb 9, 153. 
Zore, Rad. 170, 207. Sturm, CSJK 6, 65. 
Mladenov 660. REW 3 3208. DEI 1602.' 

fascurica f (Brae) »mala daska na kojoj 
se pere platno«. 
Lit.: ARj 3, 45. 

fasinak, gen. -nka m (Rapid, 18. v.) = fasi- 
nak (ZK) = fasenk (hrv.-kajk., Belostenec) 
= fasenjk fjambresic) »sinonim: pokladi, -de 
(v.)«. Hrvatskokajkavskoyasewfe^ postokavljeno 
je ufasnik (hrvatski gradovi). Odatle: pridjev 
na -ski fasinski (ZK) = fasenski (dan) = fa- 
senjski (dnevi), radna imenica na -ar fasingar 
(18. v.), denominal na -ovati fasenkuvati 
(hrv.-kajk.). Od austronjem. Fasching, a to 
srvnjem. vaschnaht > Fastnacht sa zamjenom 
drugog dijela slozenice sa -ing, upravo »uoci 
posta«. 

Lit.: ARj 3, 45. Weigand-Hirt 1, 502. 505. 

fatagin m (Sulek) = pangolin »zivotinja 
manis macroura Erxleb. [Prvu rijec donosi 
Sulek prema njem. Phataginj. 

Lit.: ARj 3, 45. Sulek 2, 1019. 

fatig m (16. v., cakavska propovijed) = 
fatiga f (16. v., Dubrovnik, Perast, Bozava) 

= fadiga (Cres, t > d je stmlet., upor. arb. 
fedige) »trud, rabota«. Deminutiv fatizica, 

pridjev ne -6H > -an fatizan, odredeno na 



dan fatizni (Dubrovnik, Cavtat) »radni, ra- 
botni dan, rabotnjak«, potisni dan (Cilipi). 
Na -ati fatigat(i), -atn impf. (na dzornatu, 
16. v., Dubrovnik, Cavtat, Kuciste, Potomje) 
= patigati (Mencetic) = (sa zamjenom i > 
sonatno f) patrgati (Vuk, prema Tomano- 
vicu unakrstenje sa trgovati). Od tal. postver- 
bala fatica, fatiga < lat. fatiga od fatigare. 

Lit.: ARj 3, 45. 9, 700. Budmani,5Iaa 65, 
166. Cronia, ID 6. Tomanovic, JF 17, 206. 
GM 102. REW 3 3220a. DEI 1604. 

fatum m (ucen latinizam) »sudbina«. Oda- 
tle pridjev na -alis prosiren na -bn > -an 
fatalan, radna imenica na -ist(a) fatalista m 
(Sulek) »koji vjeruje u fatum«, apstraktum na 
-izam fatdlizam, gen. -zrna. Talijanizam fata 
(f prema lat. n. pi.) morgana »miraggio«. Dragi 
pridjevski dio je zensko licno ime Morgiana 
< ar. margan > merdzan (v.). 

Lit: ARj 3, 45. REW* 3222. DEI 1604. 

favur, gen. -ura m (Dubrovnik, Cavtat, u 
izrazu ici u favur »ici u prilog«). Od lat. aps- 
tmkmm& favor, gen. -oris od favere > tal. fa- 
vore. Odatle internacionalno sa gr.-lat. -iz- < 
-lEjco i njem. -ieren > -iratifavorizlrati, -rlziram, 
upor. tal. favorire. 

Lit.: DEI 1609. 

febar, gen. -bra m (Bozava, Molat), pri- 
djevi febren (danas san ~), febrend, -no (ona 
je febrena) »koji ima groznicu«, febra f (16. 
v., Dubrovnik, Cavtat, Rab) = fibra (15. v., 
Marulic i drugi pisci cakavci) »groznica, og- 
njica, vrucica, temperatura«. Od tal. febbre 
= jebbra < lat. febris > febra (prijelaz u 
deklinaciju a kod Chirona), nepoznatog pod- 
rijetla. Marulicev ikavski oblik zacijelo je 
dalmatoromanski leksicki ostatak. Masku- 
linum febar nastao je od febbre iz f febra na 
taj nacin sto je taj oblik shvacen kao genitiv. 
Pomagao.je tome i pridjev na -en (varijanta 
od -bn) febren. 

Lit.: ARj 3, 45. Cronia, ID 6. Budmani, 
Rad 65, 166. Kusar, Rad 118, 19. REW 3230. 

februarij m (16. v., uceni latinizam) = 
februar m (13. v., polulatinizam, docetak -ij 
ispusten prema tal. febbraro i danas njem. 
Februar) — fevruarii (stsrp., bizantinski je 
grecizam,- upor. bug. fevruari), prema ovome 
fevrar (1440) = (metateza) stsrp. frevan 
(1303, 1333) = (metateza) fervar (13-15. v.) 
= (er ■> J) frvar (15. v.), dokfrevar (14—17. 



februarij 



509 



felonb 



v.) ide zajedno safrevaru u Kalabriji, takoder 
preko bizantinskoga cpe|3p&pioc, > cpepp- 
pi(oc), prema vlat. febrarius (Appendix Pro- 
bi, sa ispustenim u u grupi od tri suglasnika 
bru) = > tal. febbraro > febrar, gen. -dra 
(Dubrovnik) = febrar, gen. -ara (Rab, Lastva, 
sa / > p od biz. oblika), prevar (14. v.) = 
privar (16. \.Y= pervar (14. i 15. v., zapadni 
krajevi, glagoljski prvotisak 1491) = peb aeb 
{1439). Od lat. februarim (izvedenica na -arms 
«d pridjeva februus, postverbal od februare 
»cistiti« > tal.-tosk. febbraio = febbraro, ist- 
rom, frabaro pored mlet. fraver, fabrier. Kako 
pokazuje arb. flur, naziv je usao i u balkanski 
latinitet. Za arbanasku disimilaciju r-r > l'-r 
upor. ngr. cpXePtipu; koji se poklapa s arba- 
naskim oblikom. Nastao je iz vlat. *frevario 
(upor. istrom, frabaro). V. veljaca, koje moze 
da prevodi latinsko znacenje ako se odnosi 
na veljanje »ciscenje« macaka. 

Lit.: ARj 3, 47. 49. 50. 51. 71. 76. 9, 801. 
11, 783. 12, 206. REW 3 3231. Rohlfs, Di Z . 
Cal. 314. Kusar, Rad 118, 23. GM 109. Vasmer 
59. 115. Ive § 4. DEI 1610. Stefanie, Rad 
285, 82. 

feca f (16. v., Dubrovnik, Racisce, Po- 
tomje) = peca (Divkovic, BiH) »talog (oso- 
bito od vina)«. Upor. slov. leca »Press-germ« 
= germa (Zagreb). Od mlet. fezza, furl, fezze, 
poimenicen lat. pridjev na -eus u z. r.faecea, 
od faex, gen. faecis, prema Battistiju medite- 
ranskog podrijetla. Ovamo ide deminutv na 
nenaglaseni sufiks -ula faecula »gebrannter 
Weinstein« > u Dalmaciji sa sinkopom penul- 
time vlat. *fekla > bikla f (Pavlinovic) »mli- 
jeko smijesano s vinom«, denominal na -itl 
blkUt.i, -im impf, »mijesati vino s mlijekom«. 
Glede / > b v. backio, baklja. 

Lit.: ARj 3, 47. 730. REW 3119. DEI 
1611. Strum, CSJK 6, 64. 

feda f (18. v.) »vjera, jamstvo«. Od tal. 

fede < lat. fides. Odatle na -atifidati se (Pe- 
rast), besfideci se (Kasic) »nepouzdavajuci se«, 
poluprijevod od tal. sfidarsi. Prema toj rijeci, 
cini se, nastala je disimilacija n-n > d-n kao 
eufemizam nastao na osnovu pucke etimologije 

fidanca (Bozava) »1° guardia di finanza, 2° 
sargus vulgaris, pesce frate«. Upor. drugu 
disimilaciju fildnd (ZK). Ovamo poimenicen 
part. prez. konfident m (Zagreb) »spijun«, od 
lat. confidere, apstraktum na -encija < lat. 
-entia kufidencija (Bozava). 

Lit.: ARj 1, 239. 3, 47. Cronia, ID 6. 
REW 3 3285. DEI 1612. 



fegati, -am impf, (hrv.-kajk.) »koriti«. Odatle 
radna imenica na -avac fegavec (Jambresic) 
»koji kara, objurgator«. Od madz. fegyni. Nije 
na -ovati kao ostale glagolske posudenice iz 
madzarskog jezika. 

Lit.: ARj 3, 47. 

rehtati se (hrv.-kajk., Jambresic) = fek- 
tati se (18. v., hrvatski gradovi) »biti se s kime 
na megdanu«. Odatle radna imenica na -di: 
fektas m »megdandzija«. Od njem. fechten. 
Kad nije refleksiv, znaci »prosjacki«. I to je 
znacenje njemacko. 

Lit: ARj 3, 47. Jagic, ASPh 8, 317. 

fela f (Vuk, Vojvodina, Pergosic, Bosna; 
u Dubrovniku boja karata) = fela (ZK: sake 
fele) = vela (Vuk, Vojvodina, Poljica, Dal- 
macija, takoder slov.) »sinonim: vrsta«. Od 
madz. /e/, sokfele »mnogovrstan«. Odatle feljek 
m »idem« (Mazuranic; ne zna se gdje se tako 
govori; nejasan je docetak). 

Lit: ARj 3, 47. BI 2, 706. ZbNZ S, 239. 
NJ 2, 185. Miklosic 58. SEW 1, 280. Mazura- 
nic 304. 

felcer m (hrv.-kajk. i slov.) = velc'er (Vuk, 
Vojvodina) »vojnicki kirurg«. Govori se i s 
c mjesto 6. Od njem. Feldsche(re)r, slozenica 
od Feld »bojno polje« i scheren »brijati, strici«, 
jer su brijaci bili i Ijekari; upor. barbir. Upor. 
ces. felt dr. 

Lit.: ARj 3, 47. BI 2, 706. Miklosic 58. 
SEW 1, 280. Holub-Kopecny 114. Jagic, 
ASPh 8, 318. 

felelovati, -ujem pf. (hrv.-kajk.) = feledovati 
(disimilacija W > l-d) »ohrabriti, smiritk. Od 
madz. felelni, izvedenica od felel sa -ovati kao 
i rum. madzarizmi cheltui, fdgadui, tagddul. 

Lit: ARj 3, 47. 

feletar m (hrv.-kajk,) »kocijasev pomocnik«. 
Takoder prezime Feletar (ZK). Od madz. fe- 
letdrs »dionik«. 

Lit: ARj 3,48. 

felonb (stsrp. j 1330) = pelonb (Danilo) 
»crkvena haljina (crkveno odijelo)«, takoder 
stcslav. deminutiv felomn. Od srgr. epeu- 
Xoviov, (pcuvoXric, = (peXovnc,, ngr. cpeXovi(ov) 
»kabanica«. Crkveni grecizam latinskog pod- 
rijetla (lat. paenula) balkanski je: bug. felon, 
mm. felon »Chormantel«, cine,filone »chasuble«. 

Lit.: ARj 3, 48. Vasmer, GL 59. Mladenov 
660. Tiktin 616. Miklosic, Lex. 1005. Pascu 
2, 41., br. 723. 



fetsata 



510 



fendik 



felsata f (Mikalja, Stulic) = (pseudoje- 
kavizam) fjersata = jenata (Dubrovnik, Cav- 
tat, Zore, cilipi) »vuneni pokrivac na po- 
stelji, domace proizvodnje, koperta, linaio od 
rase, velinca (Korcula)«. Od tal. felzata »coperta 
grossolana« = srlat. fersata (tako i u Kalabriji), 
ngr. (pekzoaba. Dva su tumacenja moguca. 
Oblik sa / upucuje na tal. felza, felze »spazio 
coperto nella gondola per difesa dalla pioggia, 
dal vento« sa lat. sufiksom -ata. Kako postoji 
u tal. farsata »coperta«;, moguce je izvodenje 
i iz nt.farsat »coperta« ifelza se izvodi iz nvnjem. 
Filz < *flhir. 

Lit.: ARj 3, 48. 59. Zore, Tut. 23. REW» 
3305. Rohlfs, Biz. Cal. 293. DEI 1601. 1615. 

f elun, gen. -una m (Dubrovnik) = f Hun 

(Dalmacija) »riba seriola, orhan«. Nema po- 
dataka o tome zasto se zove tako, ako je to 
postanjem ista rijec kao tal. fellone pored fello 
< stfr. nom. fel, kosi padez felon »izdajnik«, 
nepoznatog postanja. Sa sufiksom -ija < fr. 
-ie upotrebljava se kao internacionalni fran- 
cuzizam felonija f »nepostenje, izdajstvo«. 
Lit.: ARj 3, 48. DEI 1614. 

femena f (Dubrovnik, rukopis 16. v.) »1° 
zensko kad se govori o rodu ptice, protivno 
je masalj (v.) < masculus, 2° supljina, baglama 
(Mljet: masije se stave u femene koje su za- 
bijene u astu od krme)«. Od tal.femmina, mlet. 

femena < lat. fenana, ie. rijec. Upor. arb. 

femene (Gege), fernere (Toske) »weiblich«. 
Odatle je i internacionalno na -ist(a) femini- 
sta, feministicki , na -izan feminizam. 

Lit.: ARj 3, 48. Macan, ZbNZ 29, 214. 
REW* 3239. DEI 1615. 

fen m (Vuk, Crna Gora), uzvik u igri do- 
davanjem i bijenjem turom (v.) u kolu, po 
uzviku i naziv igre. Vuk u rjecniku opisuje 
ovu igru. 

Lit. : ARj 3, 48. 

fendik m (Vuk, Dubrovnik, Boka) = 

fenek (Vuk, Vojvodina) = fenik (hrv.-kajk.) 
»maleni mjedeni novac«. S kajkavskim ob- 
likom uporedi fenyk magister u predstavci 
hrvatskog sabora u Cetinu 1527. Dva razli- 
cita vrela moraju se uzeti u razmatranje. 
Oba obuka, onaj juznodalmatinski s nd mje- 
sto nn u nvnjem. Pfenni(n)g i hrv.-kajk. fenik 
kao i vojvodanski fenek novije su posudenice 
prema stcslav. penegb pored penedzbl fendik 
potjece zacijelo od saskih rudara (Pristina, 



Brskovo, Novo Brdo) s kojima su radili Du- 
brovcani. Upor. frava. Sasi su po svoj prilici 
govorili kao u stvnjem. (p)fendic pored (p)- 
fendine; fenek i fenik je od nvnjem. Pfennig. 
Pfennig je bakreni novae od 1621. Ali je i 
ranije bilo bakrenog dodatka. Praslav. i sve- 
slav. *penengb i penendzb »denarius« potjece 
zacijelo iz daleko starije dobe, ako se i ne 
moze uzeti sa Stender-Petersenom da je iz 
nepotvrdenog got. *pinnings »rimski kovani 
novac«, iz kojega je prema Janku moglo izaci 
samo *pinggb. Teskoca je samo u mjesto 
germ, e, dok je -ing > -egb i -edzb kao u kuning 
> knez (v.) i shilling > dez (v.). Jat bi se 
mogao objasniti mozda oblikom stvnjem. 
pfantine, stfriz. panni(n)g, tj. prijevojno stv- 
njem. a > e je kao u dretva, dritva (v.) < 
draht > *drety i u letva < Latte. Upor. jos rom. 
e > -k u scutelle > zdjela. Postoji i semanticka 
razlika izmedu novije i starije posudenice. 
Dok fendik, fenek i fenik znace samo »sitni 
mjedeni novac«, stara posudenica znaci »no- 
vac uopce (kolektivno)«. Stara je usla i u an- 
troponimiju, nova nije. Deminutivi na -id: 
Penezic i Pmezic na Krku odgovaraju ces. 
Pem'zek. Taj razvitak pokazuje i rimski de- 
narius u slov. dnar, gen. dnarja »novac« prema 
dinar < srgr. 5nvdpi(ov) (v.). Lik pjene'z m, 
ikavski pinezi (Vuk, Rat nize Dubrovnika) = 
penezi (Vuk, Dubrovnik, 15. v.) cini malu 
leksikologijsku porodicu, danas potisnutu do- 
duse u zaborav zbog novae, dok je novija 
posudenica/em'A; rijec izolirana. Odatle pridjev 
na -bn: pjenezan, poimenicen s -lea pjen z- 
nica = peneznica (Zagreb, 1704), danas za- 
mijenjena neologizmom blagajnica (v.), s -Ik 
pjeneznik, danas samo blagajnik (v.). Apstrak- 
tum pineztvo upotrebljava samo Kavanjin. 
Rijec pinez i penez zivi danas samo regionalno 
kod cakavaca, juznih stokavaca, Slovenaca i 
kajkavaca. U bug. penez i deminutiv pinezki 
»sitna moneta od jedne pare«. Da je ova rijec 
u juznoslavenskom bila nekada opcenita, to 
dokazuju arb. penes -zi (Gege) »alte dunne Sil- 
bermiinze, die nur noch als Schmuck dient« 
i turski slavizam penez. Rumunji, koji posje- 
duju bani za »novac«, nisu posudili penizb 
kao Madzari sto posudise penz. Odatle posu- 
denica u Zagrebu 1413. decimae frugum wlgo 
zyrow pynz dictae u statutu prebendara (Tkal- 
ac 2, 18 i 5, 299). Rum. pinzane, koje navode 
Miklosie i, prema njemu, G. Meyer, nije od 
pintzb, nego od pinza »Leinwand«. Posude- 
nica penizb vazna je s kulturnohistorijskog: 
gledista. Slaveni su posudili ovu rijec u vri- 



fendik 



511 



fereta 



jeme kad se kod njih izmjena dobara nije 
vrsila s pomocu novca. Upor. i platiti s ovog 
gledista. 

Lit.: ARj 3, 48. 9, 913. Jagic, ASPh 8, 
318. Mazuranii 305. 926-929. GM 327. 
Miklosie 245. Holub-Kopecny 270. Bruckner 
408. Mladenov 417. Sobolevski, RFV '64, 
92-95 (cf. RSL. 4, 266.). Melich, MNy 5, 
172-174 (cf. RSI 3, 397.) Resetar, ASPh 36, 
540. Kiparsky 256. Janko, Sldvia 9, 351. 

feniks m (16. i 18. v., latinizam phoenix) »ba- 
joslovna ptica« = (prema tal. -mlet. izgovoru) 
fenic m (18. v.) = fenica f (17. i 18. v.) = 
fenlca f (16. v.) = feniza (Mikalja) = (ph > p) 
penice. U znacenju »1° palma, 2° datula« 
penik m = pinik, pridjev pinicki —finikb m 
(stsrp.), pridjev finikov = finiksb (stsrp.) 
prema bizantinskom oi > i, stgr. tpoiv^, 
gen. -ixoc,, nvgr. cporvfxu Grecizam je bal- 
kanski: finik m »cahura od svilene bube«, 
rum. finie »1° ptica, 2° datula, 3° purpur«, 
bug. flnikovo darvo, arb. finik »paoma«, u stc- 
slav. u dva vida zamjene za dvoglas oi finikz 
i funikz »paoma«. Prvobitno je znacenje »sto 
potjece iz Fenicije«. 

Lit.: ARj 3, 57. 9, 772. 855. Elezovic 2, 
410. Vasmer, GL 60. Tiktin 629. GM 105. 
Mladenov 661. DEI 1617. 

fenja f (Slavonija) = venja (Vuk, Vojvodi- 
na) »sinonimi: srnrijek, smreka, kleka, juni- 
perus communis L.« = frenja (Sulek, s ne- 
jasnim r) »abies pectinata DC«. Od madz. 
fenyo, fenyii »bor, jela«. 

Lit.: ARj 3, 49. 71. BI 2, 708. 

feragetiti se pf. (Bosna i Hercegovina) 
»proci se necega« = farakat ucinit nesto (Kos- 
roet) »napustiti, ostaviti, dici ruke«. Balkan- 
ski turcizam arapskog podrijetla (ar. feragat 
»napustanje«) : bug. ferai pored feragat. 

Lit.: Elezovic 2, 404. Skok, Sldvia 15, 
346,. br. 253. Mladenov 660. 

ferak (Crna Gora, narodna pjesma) samo 
u izrazu uhvatiti cemu ferak »poznati sto, 
postati cemu vjest« = ferak, gen. / erka (Bo- 
sna) »razlika«. Nije od arapskog _/;fo- »misao, 
mnijenje«, jer se ne slaze ni fonetski ni se- 
manticki sfieir (Kosmet) = arb. fiqir »idem«, 
nego je isto sto i ferk, gen. -a m pored fark 
bez nepostojanog a (Kosmet) »razlika« (ob- 
jekt uz cinis, subjekt uz ima). Odatle indekli- 
nabilni pridjev na -H (v.) farkli (Bosna) »sna- 
zan«. U Imotskom je Zore zabiljezio kompa- 
rativ vdrkliji u znacenju »bolji« i tvrdi da 



pozitiva xteTa. Balkanski turcizam arapskog 
podrijetla (ar. fark) iz oblasti misljenja: arb. 

fark = ferk (Gege) »Verschiedenheit«, cine. 

farca i »difference, distinction*. G. Meyer po- 
minje iz Mikalje ferk, cega nema ARj,. 

Lit.: ARj 3, 49. Skok, Sldvia 15, 346., 
br. 254. GM 104. 99. Elezovic 2, 405. Pascu 
2, 133., br. 455. Zore, Rad 138, 67. 

feras m (Kosmet) »dubrovnik, posuda za 
skupljanje mrva i smeca u sobi, Mistschau- 
fel«. Balkanski turcizam (feras pored faras) 
iz oblasti kucnog uredaja: bug. faras, arb. 
ferrasht »Mistgrube«, cine, fdrase f »pelle a 
ramasser les balayures«, ngr. cpoep&OL 

Lit.: Elezovic 2, 406. GM 102. Pascu 2, 
133., br. 457. Mladenov 660. 

ferauo, gen. -ula m (17. v., Dubrovnik) 

»kabanica«. Deminutiv feraulic »nekakav po- 
povski pregrtac«. Od tal. ferraidlo m (16. v.), 
od ar. ferjtil < lat. palliolum, deminutiv na 
-olus od pallium, koje se cuje kao ucen latini- 
zam. 

Lit.: ARj 3, 49. DEI 1622. Meyer, Ngr. 

4, 75. 

feredza f (Vuk, narodna pjesma, Kosmet) 
= feredza (Kosmet) = fer.eza (16-18. v.) 
= veredza »1° gornja haljina erne boje koju 
na ulici nose Turkinje i u Kosmetu krscanke, 
2° stara haljina (pejorativno?, Vojvodina)«. 
Balkanski turcizam (tur. ferece) iz oblasti 
nosnje : rum. feregea, bug. feredza, cine, firige. 
Postoji misljenje da je tur. ferece iz ngr. 
cpopeaiti, -ta »costume, toilette«. Elezovic ima 
iz Kosmeta fer ntya f »nekakva losa haljina, 
kao anterija«. Cini se kao pejorativizirana 
feredza, ali se ne zna kako je doslo do zamjene 
docetka -dza sa -entlja. 

Lit.: ARj 3, 49. BI 2, 708. Elezovic 2, 
407. Mladenov 660. Lokotsch 603. SEW 1, 
280. Pascu 2, 133., br. 471. Vasmer, RSI 3, 
268. Simcik, ZbNZ 27, 1, 85-91. 

fereta f (Dubrovnik, Cavtat) »mala gvoz- 
dena vilica u kosi, da se ne rasplete, ukosnica«. 
Od tal. deminutiva na vlat. -ittus > -etto 

ferretto, od ferrum > ferro »zeljezo«. Femi- 
ninum prema vila, igla, zbog toga sto je -o 
u mladim posudenicama bilo identificirano 
s nasim akuzativom f. Potpun je talijanizam 

ferodestuko (Bozava) »ferro da stucco, arnese«. 
Stari su romanizmi: prallca f (Malinska, Is- 
tra) »zeljezo kojim se kamenje busi kad se 
hoce razbiti gromaca, pai di ferro (Krk), 



fereta 



512 



ferte 



strangulin«, od lat. pridjeva na -arms ferra- 
rius, sufiks -iga prema palica. Ovamo ide mozda 
i pregalj, gen. -gija m (Vodice, Istra) »onaj 
drveni ili zeljezni cavao kojim se ucvrsti ja- 
ram«, od ferrlculum. Postoji mogucnost izvo- 
denja od prezati (v.). Na -ata od part. perf. 
s tal.. prefiksom in- : inferriata > inferata f 
(17. v., Dubrovnik) »gvozdena sipka, resetka 
na prozoru u zenskom manastiru, kroz koju 
se dumna razgovara sa spoljasnjom celjadi u 
sobi za to naznacenoj« = inferjada (Kuciste) 
»zeljezna ograda«. Sufiks -ata odbacuje se u 
infer m (18. v., Dubrovnik) »gvozdena re- 
setka na prozoru«, a zamjenjuje se nasim 
kolektivnim sufiksom i(n)ferje n (Cilipi). Bez 
prefiksa in- tal. ferriata (16. v.) > ferijada 
1 (Perast) = ferjdda (Korcula). Za glagol na 
-izati < tal. -eggiare ferizati, -dm (Perast) 
nema obavijesti o znacenju. 

Lit: ARj 3, 49. 769. 838. Ribaric, SDZb 
9, 183. Cronia, ID 6. REW 3 3262. 

ferija f (16. v.) »1° praznik, 2° dan odmora 
za skole i sud (obicno pl.ferje f pi., Hrvatska)«. 
Pridjevi na lat. -olis ferijial (17. v.), prosireno 
na - 6« > -an odredeno ferijalni (~ savez). 
Uceni latinizam od kslat. feria, dies ferialis 
(korijen isti koji ufestus, v.), odatle tal. fie ra 
f > fijera f (Boka) »sajam, dernek«. 

Lit. :'ARj 3, 50. 52. REW* 3250. DEI 1635. 

ferik m (Martie) = ferik pored ferik, gen. 
-ika (Kosmet) »divizijski general«. Ovamo 
i frkd f (Kosmet) »divizija«. Turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. ferik i firka »mnozina, 
gomila ljudi«). 

Lit.: ARj 3, 50. Elezovic 2, 407. 

ferman, gen. -ana (Vuk, 18. v.) = fer- 
man (Kosmet) = verman (narodna pjesma) 
»carski, sultanov ukaz«. Odatle na -lija: fer- 
manlija (Kosmet) »ukazni«. Balkanski turci- 
zam perzijskog podrijetla (perz. fdrman »za- 
povijed« od fdrmuddn »zapovijedati« > tur. 

firman) iz oblasti turske administracije: rum. 

ferman, bug. ferman, cine, firmane f, ngr. 
(pepH&vi 

Lit: ARj 3, 50. BI 2, 709. Elezovic 2, 
407. Mladenov 660. Lokotsch 594. Pascu 2, 
133, br. 472. 

fermat, -am pf. (Bozava, Istra, impera- 
tiv ferma Budva, Mljet, Solta, Brae, Hvar, 
Vis) »1° zaustaviti (se), 2° pricvrstiti« = ver- 
mati, -am impf, »mariti za sto (ne vermaju 
deca roditelje')«. U crnogorskoj narodnoj pjes- 



mi : da mifermas grada Onogosta 1 da mi sretnu 
vermos gradevinu. Znacenje .nije jasno, mozda 
»mariti za sto, paziti na sto«. Prilog fermo 
(Perast, Mljet) »cvrsto«. Postverbal ferma 
f (ZK) »krizmanje«, fermati. U torn crkvenom 
znacenju glagol i imenica dolaze sa / > b 
berma f (16. v, Rijeka, Dubasnica, Baska, 
slov.) »krizma«, bermati, -am (16. v.) »krizmati«. 
Danicic, Jagic i Vasmer pomisljaju na srvnjem. 

firmen. Glede ir > er upor bert (ZK) pored 
birtija < Wirt. Sa lut. i: birma f, Urmati (Stulic, 
Vrbnik, slov.). U slov. bermati znaci i »wer- 
ben« kao u sitai, ferma (14. v.). Danas u knji- 
zevnom jeziku crkveno se znacenje Izyazava. 
latinizmom firma f, firmati kao u njemackom. 
Latinizam firma f ima i dva trgovacka zna- 
cenja »1° trgovacka kuca, poduzece, 2° pot- 
pis*. U imenu sveca Firminus f > p Per- 
mov dan (Dubrovnik, Zore). Od tal. ferma, 

firma, fermare, firmare < lat. firmas. 

Lit: ARj 1, 237. 323. 3, 50. Hraste, Rad 
272, 35. Macan, ZbNZ 29, 211. Pletersnik 1, 
20. 27. SEW 1, 50. REW 3 3318. DEI 1620. 
Jagic, ASPh 8, 317. Vasmer, RSI 3, 253. 

fermen m (Vuk, Mostar) = fermen, gen. 
-ena (Kosmet) = ferman (Banja Luka) = 
fermene, gen. -eta n (Vuk) »muska kratka 
haljina bez rukava kod Turaka i naseg na- 
roda, izvezena ibrisimom i srmom s metal- 
nim dugmetima na prsima (ne zakopcava se 
i oblaci se preko mintena)«. Balkanski tur- 
cizam (tur. fermene pored fermena) iz oblasti 
nosnje: rum. fermenea, bug. fermene ili (s 
disimilacijom m-n > m-l) fermele, arb. fer- 
mele, cine, firmene f, odatle firmingi »tailleur 
de fermene«, ngr. (pepu£>ai. Upor. jos bug. 
prezime Fermendzin < -dzijin < tur. fer- 
meneci. Hrv-srp. dubleta maskulinuma i neu- 
truma nastala je tako sto je turski docetak 
-e bio asimiliran s deklinacijom -e, -eta, upor. 
cebe, a tur. fermena s gen. sing. m. r., odatle 
novi nominativ fermen. 

Lit: ARj 3, 50. Elezovic 2, 407. Pascu 2, 
133, br. 473. Lokotsch 604. Mladenov 660. 
GM 101. Meyer, Ngr. 2, 74. Skok, Sldvia 
15, 346, br. 256. 

ferpot m (1808) »sinonim: sekvestar, zau- 
stava«. Od njem. Verbot. 
Lit: ARj 3, 50. 

ferta f (narodna pjesma, objekt uz izuciti) 
»sinonim: odgajanje, vaspitanje«. Budmani 
kaze da je turska rijec, ali joj ne kaze oblika. 

Lit: ARj 3, 50. 



fertuh 



513 



ficor 



fertuh m (hrv.-kajk., Belostenec) = 
fertun (Sulek) = fertun (hrvatski gradovi) 
= fertus = fertiik = firtuk = fortuk = fir- 
toh (Vodice, Istra) = verta f (Vuk, Srijem) 
»sinonimi: (s)pregaca, kecelja, zastor (ZK), 
sircl, na istoku sircla«. Od njem. Fiirtuch (sa 
fur = vor). Interesantna rijec zbog zamjene 
njem. -eh s -n, -k -s, s gubitkom h i zamjenom 
-u s akuzativom z. r. i odatle nov nominativ 
na -a u verta. Glede U > i > e upor. birtija 
i bertija (ZK). Upor. ces. fertoch, slvc. fier- 
toch. 

Lit: ARj 3, 50. BI 2, 709. Ribaric, SDZb 
9, 145. Jagic, ASPh 8, 317. Holub-Kopecny 

114. 

gen. fesa m (Vuk, narodna pjesma, 
Bosna, Kosmet, Cilipi, Konavli) »1° crvena 
kapa s kitom i bez nje, koju nose sve religije 
u Bosni, cak i fratri, 2° sinonim: bareta (Ci- 
lipi »zenska kapa«)«. Odatle deminutivi na 
-bk\ fesak, gen. -ska (Vuk, narodna pjesma) 
= na -ic fesic (Vuk). Vuk ima jos igru rijeci 
u narodnoj pjesmi: da ti vidim glavato, da 
ti vidim lesalo. Da nije nastala u kraju s bugar- 
skim clanom -ta fi -at m? U Cilipima na 
-arica: fesarica »djevojcica koja nosi crveni 
fes, za razliku od zlatace f koju sada nose 
starije neudate djevojke«. Slozenica: tunofes 
(narodna pjesma) = tunuz-fes m (Kosmet) 
»tuniski fes, starinski, dinjasta oblika, kakav 
se nosi u Skadru«, u narodnoj pjesmi prekro- 
jeno Mfinofes deminutiv na-bkfinofesak, gen. 
-ska, jer se zaboravilo ili nije znalo za ime 
zemlje tur. Tunuz (upor. ime porodice u 
Vucitrnu Tunuzlic pored -ic, od turskog 
Tunuzlu »Tunizanin«). Balkanski turcizam od 
imena glavnog grada Maroka Fas ~ Fez} iz 
oblasti nosnje: arb. fese f = feste f (Toske), 
ngr. q>£oi, cine, fese f. 

Lit: ARj 3, 50. BI 2, 604. Elezovic 2, 
347. 408. GM 102. Pascu 2, 133, br. 460. 

festa f (16. v.) = festa (16. v, Bozava) 
»praznik«. Arb. feste. Od tal. < lat. festa f 
(od n. pi.) dies festus, (protivno feria od istog 
korijena). Deminutiv s prefiksom -po pofestk 
(od sintagme po festi, Potomje) »manji blag- 
dan (upor. susvetica)«. Na -arius festar (Bo- 
zava, Veli otok) »chi fa festa«. Odatle na lat. 
deminutivni sufiks -olus *festariolus > tal. 
festaiuolo, u Dubrovniku festdnjuo, gen. -ula 
(Zore) »koji prireduje svecanost sv. Vlaha«, 
dalmatoromanski leksicki ostatak (disimi- 
lacija r-l > n-l). Denominal na vlat. -idiare 
> -eggiare > -izati festizat, -dm (Dubrovnik, 



Cavtat) = (talijanizam prema toskanskom) 
festedat (Korcula) »slaviti«. 

Lit: ARj 3, 51. REW* 3267. GM 102. 

fet m (Vuk, narodna pjesma, objekt fet ili 
feta uz uciniti prema turskom feth etmek = 
arb. baj fet) »osvetiti se« = fet m (Kosmet) 
= fet (Bosna) »osvojenje Bosne«. Odatle pri- 
log: od feta (Kosmet) »od pamtivijeka«. Ra- 
dna imenica na -nik: f etnici »1° seljaci kato- 
lici iz vremena prije doseljenja Turaka u Bo- 
snu (Glamoc), 2° seljaci muslimani oko Vi- 
sokoga«. Balkanski turcizam arapskoga pod- 
rijetla (ar. feth »pocetak, pobjeda, osvajanje«) 
iz oblasti historije. 

Lit: ARj 3, 51. Elezovic 2, 408. GM 102. 

fetva f (17. v, Bosna opcenito) = fetva 
(Kosmet) = fetfa (18. v.) = vetrna (Vuk) 
»sluzbeno misljenje velikog muftije na os- 
novu kurana i muslimanske tradicije«. Tur- 
cizam arapskoga podrijetla (ar. fatwa > tur. 
fetva od glagola fata »dati misljenje«) iz ob- 
lasti islama. Nalazi se u svim evropskim je- 
zicima. 

Lit.: ARj 3, 51. Elezovic 2, 408. Lokotsch 
602. 

feud m (Sulek) »leno (v.)« s izvedenicama: 
pridjevi na -6« > -an feudan, feudski, feu- 
dovan, poimenicen feudovnik, na -alls prosi- 
reno na -s« feudalni, zatim feudalac, uceno 
feudalizam; na -ar feudar, -nik feudnik 
prema feudnica, feudovac prema feudovica, 
apstraktum feudstvo. Za sve te rijeci ne- 
ma potvrde iz vremena prije Suleka. Uslo 
u 19. v. u uceni govor iz srlat. feudum, koje 
potjece iz franacke slozenice *fehu-od »posjed 
stoke«. Prvi se dio nalazii u njem. Vieh (ie. rijec, 
lat. pecus), drugi u srlat. allodium. U nas na- 
rodni jezik nije usla ta rijec kao u fr. fief. 

Lit: ARj 3, 51. REW 3 3274. DEI 1628. 

fibla f (Bijela, Boka) »ili maslja iznad ken- 
terice (v.)«, u Ulcinju fible »reize, reze«. Dal- 
matoromanski leksicki ostatak od lat. fi- 
bula sa sinkopom penultime kao u firla (v.). 
Talijanizmi su fibija (Mljet) = slov. fibja 
»zaponka« < tal. fibbia, trsc. fibia; fjuba (Pe- 
rast, Potomje, Vrbnik) »kopca« < mlet. fiuba. 

Lit: Macan, ZbNZ 29, 211. 16. Sturm, 
CSJK 6, 79. REW* 3278. DEI 1631. 1661. 

ficor m (Sar-planina) »mladic«, na zapadu 
u prezimenu Marko Fecor. Od rum. fecior, 
lat. deminutiv na -iolus *fetiolus od fetus (pri- 



33 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



fifor 



fickati 



mitivum u/af m premafata »djecko, djevojka«), 
ostatak iz govora srednjovjekovnih Vlaha. 
U vezi je facur m prema ffacurlca (ZK) »ne- 
zakonito dijete, kopile« pored facuk, koje je 
iz madz. fatty u (v.); facur je unakrstenjemadza- 
rizma sa rumunjskom posudenicom. Zbog 
toga nije nemoguce da cam »djevojka« po- 
tjece od fecioara, ali nema dovoljno dokaza 
za tu mogucnost. V. cara. 

Lit ■ AR) 3, 47. Milosavljevic, GISND 3, 
209. si. (cf. Joki, IJb 14, 94). Skok, ZRPh 
38, 545. Capidan, DRom 3 (cf. IJb 11, 200). 
Baric, JF 3, 223. 

ficfiric, gen. -Ha m (hrv.-kajk., Zagreb) 
»1° vjetren, lakouman mladic, 2° sinonim: 
kicos, gigrl, frakar (Ljubljana)«. Beloste- 
nec ima i fisfiric m »sinonimi: patuljak A tar- 
mali«, takoder hrv.-kajk. Glede razvitka zna- 
cenja »patuljak > kicos« upor. franc, petit 
monsieur. Kako hrv.-kajk. rijec ne moze po- 
tjecati od arapskog apstraktuma ferferet »la- 
koumnost«, Budmani pomislja na madz. slo- 
zenicu felferfi »polucovjek«, sto moze biti 
i semanticki i fonetski. Upor. u Slavoniji 
ficukajla f [Klaic izvodi od madz. fityfirity 
»mladi vjetrogonja, Knirps«]. 

Lit.: ARj 3, 51. 58. Ilesic, NJ 2, 69-72. 
Klate 394. 

ficir m (Kosmet) »misao« = efcar (Kos- 
met) »misao, namjera«. Balkanski turcizam 
arapskoga podrijetla (ar. fikr > tur. fikir, 
pi. efkar) iz oblasti duhovnog zivota: arb. 

fiqir »Gewissen, Gedanke, Bewustsein«, cine. 

fichtre. 

Lit.: Elezovii 2, 411. GM 104. Pascu 2, 
133., br. 462. 

fickati, -am impf. (18. v.; subjekt kos, zu- 
na) = ficukati, flcukam (kos) — fijukati, -cem 
(Vuk, kos) = fijuckati (Parcic) = fikati, fi- 
cem »zvizdati (v.)«. Onomatopeja od glasa pti- 
ca: fifi (ff) ( Kanizlic) , fik, fisk, fink, fist.fuk. 
Sa u umjesto i: fuckati, -am (18. v.) = fuc- 
kati, fuckam (ZK) »zvizdati, pfeifen«, fucu- 
kati (drozd). Slovenski na -eti: ficati, -im 
(subjekt burja) = fucati, -im (subjekt veter), 

fuckati »pfeifen«. Odatle: postverbal fijuk 
m i imena ptica fie, ficak, fikavac = fikalac, 

fikelj, fista = lista ', finka f (Gracac) »sinonim : 
zeba, bitkavac« pored fink m (Karlobag, Sa- 
mobor), odatle na -ic finkic (Sali na Dugom 
otoku) i na -ulja finkulja (Dalmacija) »frin- 
gilla coelebs« nijesu zacijelo posudenice od 
njem. Fink nego su, jednako kao i ta njemacka 



rijec, onomatopeje stvorene prema glasu ptice 
fink fink. Isto vazi i za pticu jista f »anthius 
pratensis« (Starigrad na Hvaru, Svinisce, Nin) 
= fista f, nazvana prema glasu fist ove ptice. 
Upor. i onomatopeju fiska f = fijuk »alarum 
sibilus«, upravo postverbal od impf. fiskati, 
-am (Vuk, prutom) prema pf. fisnuti (Dubrov- 
nik) »udariti cim«. 

Vuk ima onomatopeju fis kao uzvik koji 
oznacuje udarac (cusku), odatle postver- 
bali na -befiskac i na -ka fiska f (Crna Gora) 
»vika, grajanje« = viska pored visak, gen. 
-ska (konja) i vlsnuti, -em (Crna Gora). U 
Jukicevoj narodnoj pjesmi impf. fistati »si- 
nonim: buktjeti« (subjekt mavi plamen ko- 
nju). S -eti: impf, fistati, -em (Vuk, Crna Gora) 
= vistati, -im, sinonim s umetnutim r impf. 
vristati, -em (Vuk) prema pf. vrisnuti, vris- 
nem, s umetnutim / flisniti pf: (ZK) pored 
blisniti »cusnuti«, sa Ij impf . fljlskat, -am (Kos- 
met) prema pf. fljtsnit »udariti po obrazu« 
od uzvika fljis pored fljis »glas kojim se opo- 
nasa udar prutom ili slicno«, odatle prilog 
na -ke fljiske, imenica fljiska f »cuska«. 
Odatle postverbal vriska f = vrisak, gen. 
vriska m. Mjesto suglasnika /, v stoji A,- 
koji moze i ispasti (zamuknuti) : impf. na 
-eti: histati, -a (crnogorska narodna pjes- 
ma) »sinonim: rzati«. Odatle postverbal 
iska f (Boka, Ljubisa). Ovamo treba staviti 
i impf. hvistati (Dubrovnik, 17. v.) (o-) prema 
pf. hvisnuti »verberare« sa ha < /kao u Hvar 
za Pharia. 

Onomatopeja sa samoglasom u prenosi 
se s oponasanja brzine zvuka na oponasanje 
brzine kretanja: fuc = fuk (Vuk) »onomato- 
peja za brzo skakanje« = fuc (Kosmet) »glas 
kojim se predstavlja kako se nesto uvuee, 
proturi, sklizne« pored fuc (s razlicitim ak- 
centom) »glas kako se nesto ili neko neopa- 
zeno izvuee ili uvuce«. Odatle onomatopejski 
glagoli fukati impf. (hrv.-kajk., slov.) »coire« 
prema fiiknuti, -em (slov.) »einen Pfiff tun«, 
na -kati impf, fuckat »uvlaciti« prema pf. 
fiicnut »tisnuti« (Kosmet). Varijante fuk = 
fuke (Kosmet) suuzvici za »glas kojim se pred- 
stavlja naglo uvlacenje ili gutanje i guranje«. 
Odatle impf. fukati, fukam (Vuk, Crna Gora) 
= fukat (Kosmet) (is-, na- se, o-, po-) »na- 
glo jesti, prozdrljivo, halapljivo, dakako u 
ekspresivnom znacenju kao opucati, opreati, 
ogruhati / -gruvati« prema pi.fuknutj-em (Kos- 
met) »gurnuti, progutati«. Odatle uzvik ofuk 
»udri« i postverbal ofuka (Kosmet) u meta- 
forickom balkanizmu (izeo Bfukuj. Dalja iz- 



flckati 



515 



njerla 



vedenica na -uljati: fukuljat se, -am (Kosmet) 
(pejorativno, subjekt deed) »ulaziti«. Upor. i 
onomatopeju/X (Kosmet) »glas kojim se pred- 
stavlja, kad se nesto ostrim oruzjem odsije- 
ca«, i pistiti (v.). 

Lit.: ARj 3, 51. 52. 53. 57. 58. 608. 752. 
870. 7, 735. 8, 735. 799. BL 2, 720. 722. 750. 
874. Hirtz, Aves 105. 107. 109. 110. Pletersnik 
1, 199. 204. Matzenauer, LF 7, 172. 772. 
Elezovic 1, 242. 2, 46. 117. 408. 411. 413. 
414. 415. 

fidan m (Kosmet) »mladica od ziva dr- 
veta, narocito od vocaka (npr. dva fidana sef- 
telije)«, u poredbama tanka kaj fidan, fidan bojlija 
»vitak, vitka stasa, tarjak, visok« = (sa umet- 
nutim n pred dentalom) flndika f (Vuk, Boka) 
»mladica od godine dana« (zamjena docetka 
-an domacim sufiksom -ika). Balkanski gre- 
cizam ((pirravu) prosiren preko Turaka (tur, 
fidan »rasad, grana, matica«) : bug.fidan »jeune 
arbre«,fidarne, fidanka »jet, rejeton, bourgeon, 
taille«, fidanlak »pepiniere«, arb., eine, fidane 
»plante, pousse«, ngr. cpuvxdvi »isto«. Una- 
krstenjem sa pridjevom hud nastade hiidika 
(Vuk), pridjev hitdikov, poimenicen na -ina 
hiidikovina = udika (Vuk) = iidljika (Vuk), 
udljikov, udljikovina = (h > /, Crna Gora, 
upor. Hotca > Foca, hurma pored furma) 
fudika f (Dalmacija) »viburnum lautana«, oda- 
tle fudikovina (Vuk) = fudikovina (ZK) = 
fudljika > fuljika (Vuk, Crna Gora). Upor. 
jos fida (Otranto) < gr. tpuxov. 

Lit.: ARj 3, 57. 77. 723. Elezovic 2, 408. 
Pascu 2, 40., br. 709. Mladenov 660. GM 104. 
Rohlfs 2370. 

fifati, -am impf. (Dubrovnik, Scepan), u 
pitanju Sto f if as »sto places«. Reduplikacija upu- 
cuje na onomatopejsko postanje. Upor. ipak 
tal. saljivu rijec fifa »paura«. 

Lit.: REW 3 3288a. DEI 1636. 

figa 1 f (Split, Kolombatovic) = pika »la- 
brus mixtus, bimaculatus«. Upor. tal. fico 
»gadus minutus«, od ' gr. tpuxic,, gen. -C6oc, 
»poisson qui vit dans les algues«, za koju se 
uzimlje da je posudenica iz hebrejskog. Ra- 
sirenost u romanskim jezicima govori u pri- 
log mediteranskog podrijetla. 

Lit.: ARj 3, 52. 9, 844. REW S 6473. Boisacq 
1041. 

figa 2 f (hrv.-kajk.) = figa (slov.) »1° smo- 
kva, 2° (dati, pokazati figu:) nepristojno ru- 
kom odgovoriti nekome (upor. tal. far le 
fiche, njem. jemandem die Feige weisen), 3° 



riba (Split) Iabras mixtus«. Deminutiv na 
-ica figica (Jambresic) »(prijevod od lat. de- 
minutiva)//cerf«/o »beccafico« = figojedica, slov. 

figojedka »muscicapa albicollis«. Moze da 
potjece iz dvaju vrela: tal. fica > mlet. figa, 
istrom, feiga (Vodnjan) kao i preko stvnjem. 

figa, nvnjem. Feige. Iz dalmatskog romani- 
teta je dubrovacki toponim (naziv rta) Kan- 
tafig < *capiteficT (upravo rt zvan Smoky ica, 
gen. prema tal. sintagmi la citta di Roma; 
e > 6 > a, pt > nt zbog disimilacije p-f i 
da se izbjegne neobicna suglasnicka grupa 

pt). Upor. arb. fik m (Zatrebac, Ulcinj druja 
e fikut »drvo smokovo«) samo u pravom smi- 
slu. Rijec ficus je srodno s gr. oxixov i s arm. 
thuz i pripada mediteranskom supstratu. V. 
smokva. 

Lit.: ARj 3, 52. Pletersnik 1, 199. REW 
3281. GM 104. Ive 117., § 151. DEI 1633. 

figanj m (Vuk, narodna pjesma, objekt uz 
ciniti) = figdn CBosna) »jaukanje«. Balkanski 
turcizam perzijskog podrijetla (perz. > tur. 
figan) iz oblasti sahranjivanja mrtvih: arb./?- 
ga = fega (Gege) »Wehklagen, besonders 
um einen Verstorbenen«. 

Lit.: ARj 3, 52. Skok, Sldvia 15, 347., 
br. 260. GM 104. 

figiira f (16. v., Perast, Dubrovnik) = 
figura (Smokvica, Korcula) »slika, (svetacki) 
kip (na putu), spodoba«. Deminutiv figu- 
rica (18. v.). Denominal na -ati figurat, -am 
(Dubrovnik, Cavtat: lijepo figura) »izgledati«. 
Uceni talijanizam figura < lat. figura, ap- 
straktum na -ura od fingere. Odatle na -traft' 
< -ieren figurirati, -gurirdm. 

Lit.: ARj 3, 52. DEI 1637. 

fijerla f (16. v., Ston, Dubrovnik, u du- 
brovackoj poslovici 18. v. udfen Manculovom 

fijerlom) »stapic« = ferla (Belostenec) »packa 
ili packa (semanticki razvoj prema zakonu si- 
negdohe)«'. Dalm.-rom. leksicki ostatak od lat. 

ferula sa vlat. sinkopom penultime, upor. ferla. 
Bez sinkope kao latinizam kod Obradovica 

ferula »prut kojim ucitelj pedepse djecu, firgaz 
ili ferula«. Kao ime biljke ferala communis: 

firula (Dalmacija), odatle zacijelo i toponim 
Firule f pi. kod Splita. Upor. spanj. cairahierla. 
Ime biljke dolazi i sa sinkopom firla f (Smo- 
kvica, Korcula) »biljka od koje se prave ce- 
povi i koja se daje magarcima kao sustanca 
kad su deboli ili nemocni«; t' < e upucuje 
na dalm.-rom. podrijetlo. Sa / > b (kao bak- 
Ija, backio) berla — bergla (slov., Notranjsko) 



fijerla_ 



516 



Filistei 



»Kriicke, Sensenkrucke« = bengia (istocna 
Stajerska) »Priigel, Knittel«. Prema Battis- 
tiju ferula je mediteranskog podrijetla. 

Lit.: ARj 3, 50. 52. 58. 6, 438. Skok, NVj 

29, 230. Pletersnik 1, 20. Zore, Rad 170, 

207. REW 3263. Strekelj, ASPh 11, 461. 
D£7 1625. 

fij oka f (Vuk, Vojvodina, Srbija, danas i 
na Zapadu) »sinonimi: skrabija (v.), cekmedze 
(v.), ladica, skafet (Dalmacija)«. Od madz. fiok. 

Lit.: ARJ 3, 52. 

fikat, -am impf. (Zraovo, Korcula) »pod- 
valiti, udariti«. Od tal. ficcare < vlat. *figicare, 
iterativ na -icare od figere (v. fictus) »fare 
entrare con forza«. 

Lit.: DEI 1682. REW 3290. 

f 11, gen. fda m = fllj, gen. fttja (Vuk, 17. 
v.) = fil (Kosmet) = pilj (Vetranie) = vttj, 
gen. vilja (Vuk) »sinonim: slon«. Odatle prid- 
jevi na -ev filjev, na -ski vttjevskT i slozenka 

fides m = flldiS = vildis = fildis pored flljdii 
(Kosmet) »slonova kost«. Balkanski turcizam 
perzijskog podrijetla (perz. pil > ar. > tur. 

fil i tur. di§ »zub« u sintagmi fil disi »slonova 
kost«) iz oblasti naziva zivotinja: rum. fil, 

fides = fildis, bug. fil, fildis, arb. fildish, cine. 

fil, fildis, ngr. cpCXSioi. 

Lit.: ARj 3, 53. 9, 852. BI 2, 718. Elezovic 2, 
408. 410. rafw 628. Mladenov 661. Lokotsch 
605. 5JIH7 1, 281. Pasci/ 2, 133., br. 463. 
GM 104-105. Matzenauer, LF I, 172. 
Skok, Sldvia 15, 347., br. 263. 

filar, gen. -dra m (Vuk, Lika) »zenska crev- 
Ija« = filara (Mikalja) = firale, gen. firald 
f pi. (Vuk, Boka, Mostar) »sinonim: jemenije« 
= filari m pi. = vilari (Banja Luka) re- 
plete ne cipele od koze«. Odatle na -ka filarka 
f (Kosmet) »djecije cipelice od crvene koze«, 
deminutiv na -ica fildrkica. Turcizam filar 
»idem«. 

Lit.: ARj 3, 57. 59. Elezovic 2, 409. Skok, 
Sldvia 15, 347., br. 262. 

filati, -am pf. (Budva, objekt srdelara, or- 
denje~) »baciti (u more)«. Od filare. 
Lit.: REW 1 3293. DEI 1638. 

filer m (17. v., jedanput) = filler (18. v., 
Reljkovic) = fuir, gen. -ira (govorilo se za 
Austrougarske) »mali mjedeni novac«. Odatle 
po Budmaniju radna imenica z. r. na -ka 
i -icafilarka 1362, 1466 (hrv.-kajk.) = filjarka 



(hrvatski gradovi) »1° sinonim: fistrovica (v.), 
srlat. panestica, zena koja pece i prodaje hljeb 
(u starom Zagrebu), 2° zena koja trzi zive- 
zom«, na -scina filar schina (Zagreb, 1321) »daca 
na preprodaju ziveza u Zagrebu«. Misljenje 
Budmanijevo prihvaca i Mazuranic. Izvede- 
nica bi znacila upravo zenu koja prodaje zivez 
na iilir, za sitan novae. To se znacenje ne 
vidi u najstarijim potvrdama sto ih donosi 
Mazuranic; filir je zacijelo iz madz. filler. 
Ali ovo nece biti od njem. Vierer, kako kazu 
Budmani, Mazuranic i drugi, nego isto sto 
i ces. halef i polj. halerz, rijeci koje su stare. 
Ceski i poljski oblik potjecu od srvnjem. 
halloere s ispustanjem opce rijeci Pfennig: 
haller phenning (1359) »Pfennig kovan u Schwa- 
bisch-Hallu«, od nepreglasenoga a, a madz. 

filler > hrv.-kajk. filer od preglasenog srvnjem. 
haller > Heller. Promjena h >/kao ufebar 
m (ZK) za Heber. Sto se tice izvodenja rijeci 

filjarka odatle, pitamo se ipak za sto u filarka 
od 14. v. dalje stoji uvijek samo -arka, nikada 

filerka, ako je izvedenica od fileri Tumacenje 
grijesi i o kronologiju. U Zagrebu je filjarka 
zacijelo starije od 1321, a najstarija je potvrda 
za njem. Heller iz 1359. To bi znacilo da je 
hrv.-kajk. filer stariji od njemackoga Hellera. 
Hrv.-kajk. radnu imenicu z. r. nije moguce 
odijeliti od Vukove radne imenice na -ar pi- 
Ijar, gen. pujara m prema piljarica f »sinonimi : 
preprodalac, -lica«, odatle na -ina piljarina 

f »posao piljara ili piljarice« i denominai na 
-iti impf, piljdriti, piTjarim »ciniti piljarinu«. 
Tu se ne moze govoriti o posudenici iz ma- 
dzarskog jezika jer nema primjera za prijelaz 

/ > p u madzarskim posudenicama. 

Lit.: ARj 3, 53. 56. 9, 852. Mazuranic 
305. i si. Holub-Kopecny 119. Bruckner 167. 
Weigand-Hirt 1, 845. 

filipenda f (Sulek) »biljka spiraea filipen- 
dula«. Od ucene kovanice filipendula (1737), 
ispustanjem sufiksa -ula od filum (v.) i prid- 
jeva pendulus »koji visi«, cime se aludira na 
gomoljike koje vise na uzici. 

Lit: ARj 3, 54. DEI 1640. 

Filistei m (17. v.) prema lat. Philistaeus 
< gr. OfAiaTcuoc,, pridjev fillstejski, fi- 
listinski (lat. pridjev na -inus phiHstinus, pro- 
siren nasim -bsK) = (st > ir) Filistei m 
(17. v.), fillstejski, filistinski, (prema tal.) fi- 
listeo m (Vetranie) = filisteo. Zamjenom do- 
cetka -aeus nenaglasenim sufiksom -ar njem, 
podrijetla filistar, gen. -stra < njem. Philister 
(Goetheova rijec, 1774) »osoba osobito odana 



Filistej 



517 



fin 



tradicijama«. Od biblijskog etnika Filistei »sta- 
novnici Kanaana« < hebr. Pelishti, odatle ho- 
ronun Palestina (od Philistini u Vulgati). 
Lit.: ARj 3, 55. DEI 1641. 

flliz m (Ko3Tei, objekt uz pot'erald) »mla- 
dica, ogranak; sinonim: lastar (v.)«. Balkanski 
turcizam (tur. filizj iz oblasti poljoprivrede: 
bug. fiiig, -ee, -ce. 

Lit.: Elezovic 2, 409. Mladenov 661. 

filolog m (Budmanijev akcenat prema gr. 
cpihihsyoq, ah se govori filolog kao u tal. 
fildlogo), prema apstraktumu na -ta (pikoXo- 
yia > filologija f Pridjevi na -ov i -bsk: 
filologov, filoloski, filologicki, filologijski. Od 
gr. slozenice koja kod Platona znaci »razgo- 
vorljiv«. Danasnje znacenje »nauke o jeziku« 
doslo odatle sto je drugi dio slozenice -log, 
-logij'a dobio sufiksalno znacenje »nauka ili 
ucenjak koji se bavi odredenom naukom«. 
Pojam je njen izrazen obicno u prvom dijelu 
slozenice, ovdje iznimno u drugom. Prvi dio 
od gr. (pfXoc, »prijatelj«, drugi dio ^oyoc, 
»rijec«. V. filosof. 

Lit.: ARj 3, 55. DEL 1644. 

filosof m (15. v., stsrp., Budmanijev ak- 
cenat prema gr. tpiXoaocpoc;) = filozof = 

filosop (Backa) = filozop (16. v.) = filozov 
(17. v.) = filoSof (15. i 16. v.) = pilosopb 
(1520, Dubrovnik). Pridjevi na -ov i na -bsk: 

filozofov, filosof ski pored fild-, filozovski, i pro- 
siren na gr. -inoq cpiAoaocpixoc, > filozo- 

ficki. Apstraktum na -ija filosofija = filozofija 
(17. i 18. v.) = pilozopija (Hektorovic), jasofija 
(Ljubisa, Boka) u izrazu kamen od jasofije. 
Nejasan je postanak ja- za filo-. Denominai 
na -ati filozof ati, -am impf., na -irait < njem. 
-teren filozofirati, -zofirdm. Od gr. slozenice 
cpiWiaocpoc, od cpfAoc, »prijatelj« i aocpfa »mud- 
rost«. 

Lit.: ARj 3, 55. 4, 483. 9, 851. DEI 1644. 
Vasmer, GL 59. 

f iluga f (Vuk, Boka, Dubrovnik) = filjuga 
(Boka, Dubrovnik) »poveca lada s jednom 
katarkom, nepokrivena«. Od tal. feluca < ar. pi. 
faluk od sing, fiiik < gr. etpoAxiov. Starija je 
posudenicape% m (Vrbnik) »nekakav brod«,pu- 
laka f (Dubrovnik) »vrst starih brodova (Zore)« 
= polaka »neka osobita lada« < tal. polacca. 

Lit.: ARj 3, 56. 9, 765. 10, 587. Steiger, 
VR 2, 291. Isti, Contribucidn 115. Skok, 
Term. 150. Lokotsch 831. Zore, Tad. 18. 23. 



flijan, neodredena indeklinabilna zamje- 
nica (Kosmet, uz covek, dan, sat, mesto) meki« 
= filan falan (Bosna) »sinonim: ornsica«. 
Nima doma bozega pilijdna (ZK) »nema ni- 
koga kod kuce« moze se i drukcije tumaciti, 
v.piljun. Los : fiijdn frtiiz (Kosmet) »to ovo, to 
ono«. Balkanski turcizam arapskog podrijetla 
(ar. > tur. fulan pored falan) : arb. filan »ein 
Gewisser«, cine, filean »un tel, certain«. S 
turskim narodskim opetovanjem kao u bo- 
sanskoj slozenici filan-falan upor. spaia, fulano 
zutano y mengano »der und der«. 

Lit.: Elezovic 2, 409. GM 105. Skok, 
Sldvia 15, 347., br. 261. REW 3 3553b. Lokotsch 
614. 

f in, f fina (Vuk, Dubrovcani, ZK) = hrv.- 
-kajk. fini pored funi (Bednja, Ln < nbn di- 
similacijom kao rum. stelnita v., */iii»hs; ta- 
lijanski je pridjev bio rasiren sa -bn kao i drugi 
strani pridjevi: moralan, falisan itd.), slov. 
Danas opcenit u saobracajnom govoru (pre-) 
»1° tanak, izvrstan, 2° (Bozava) piccolo«. Pri- 
log fino. Od tal. pridjeva fino koji je upravo 
postverbal od finire, fr. finer, od lat. finis. 
Odatle apstrakti: sa tal. sufiksom -ezza < 
kilat, -ities, vlat. -itia fineca t (Dubrovnik), 
na -oca finoca (18. v.), na -ost finost (16. v., 
danas se ne cuje). Talijanski pridjev usao je 
i u srvnjem. fin, nvnjem. fein, a odatle odre- 
deno fdjni (ZU), kod ZK indeklinabile (je 
fanj decko; upor. u Zagrebu ndjgerik za oba 
roda.) Na lat. -alls > tal. -ale finale u sport- 
skom jeziku. Talijanska imenica fine f nalazi 
se kod Marulica fin m »svrsetak«. S prefiksom 
kon- kunfin (Bozava, Perast) = kufin = ku- 
vin »meda, granica (sela), sinjor (Makedonija)«. 
Tal. prijedlog fino (fino a > fina), perfino: 
dbfiin (Bozava, Molat: un je dofin i vidi va- 
por) »cak, perfino«, prilog fitdnto- (Rab) »me- 
dutim« < tal. fintante (prvo a ispalo zbog 
disimilacije n-n > 0-ri). Lat. > tal. denomi- 
nai finire >finuti, -im pf. (Perast, Dubrovnik, 
Cavtat, sa zamjenom tal. ni nasim infiksom 
-nu- < stcslav. ng, hiperliterarno) = finit 
(Korcula) prema impf, na -va- fimvat, u ju- 
znoj Italiji hrv. fumiti < Abruzzi ferni < 
fenir (disimilacija i-i > e-i, upor. stfr. fenir, 
umetnuto r nejasno). Od stfr. finer nastade 
apstraktum finance f s pomocu lat. sufiksa 
-antia (part, prezenta -ant + -la) »zakljucno, 
konacno placanje, obracun, namira«. Taj 
francuzizam postade internacionalan, tal. fl- 
nanza, njem. Finanz, kod nas naziv financij- 
skog strazara: financ m (ZK, hrv.) = filane 
(disimilacija). U knjizevnom jeziku zamije- 



fin 



518 



fink 



njen je tal. = fr. sufiks latinskim' '-dticija: 
financija, pi. financije [= finansije na istoku 
prema fr. izgovoru], pridjev na -ski financij- 
ski, na lat. -alls prosireno na -bn > -anfinanci- 
jalni < tal. finanziale, sa fr. sufiksom -ier 
< -arius finansje = fmansijer (S'ulek). Na 
Jadranu talijanizam finanza f > financa (Rab) 
»fmancijska straza«, disimilira se u fidanca 
(Bozava) = fidanca (Veli otok) = fidun'ca 
(Molai). 

Lit.: ARj 3, 56. 11, 511. Kusar, Rad U8, 
21 25. W«;dkiewicz, RSI 6, 232. Pletersnik 1, 
200. Crania, ID 6. REW 3315. DEI 1646. 
1648. 

findelj m (Vuk, Sinj) »1° od slame zenska 
kapa kao suplji tanjir, 2° od lana i konca ude- 
sen nakit za zene i djevojke, nalik na cesalj 
i nosi se u pola glave (Banja Luka)«. S ovim 
nazivom nosnje zacijelo je u vezi konavoski 
hbndelj m (17. v.) »dosta dug komad drveta 
pokriven platnom raznih boja sa zabodenim 
zlatnim i srebrnim iglama, sto zene udate 
nose na glavi«. Upor fonjak (v.) sa slicnom 
oznakom udatih zena. Nigdje drugdje nije po- 
tvrden sa samoglasom o taj folklorni termin. 
Cini se da su oba oblika identicna sa ces. 
chundel vlasii, koje se tumaci kao afektivna 
izmjena ces. kudla »jambette« i koudel »kudje- 
lja« (v.), polj. kudlaty. Druga ceska afektivna 
rijec chuchei (vlny) »erotte«. 

Lit.: ARj 3, 57. 650. Belovia 1,24. Holub- 
Kopecny 144. Boskovic, ZbNZ 40, 45-52. 

f indika f (Vuk, Boka) »mladica sto za jednu 
godinu izbije iz drveta« = findika (Tivat), 
deminutiv na -ica findlcica »isto«. Od gr. 
cptrtov ,>biljka« (od (pixo), s nasim sufiksom -ika 
i umetnutim n pred dentalom i nt > nd kao 
u planda (Boka, v.). U naucnoj terminologiji 
(narocito botanickoj) grcka rijec fito- igra ve- 
liku ulogu, upor. fltopatologija, fitogeogrdfija 
itd. 

Lit.: ARj 3, 57. Rohlfs 2370. 

findzan, gen. -ana m (Vuk, 18. v.) = fin- 
dian (Kosmet) = flnjdzan = finzan (rukopis, 
17. v.) = fincan (Vuk, narodna pjesma) = 
fildzan (Vuk, narodna pjesma, disimilacija 
n-n > l-ri) = fildzan (Kosmet) »casica od mjedi 
za crnu kavu«. Balkanski turcizam perzijskog 
podrijetla (perz. pingan > ar. fingan > tur. 
narodski filcan; u arapskim narjecjima disi- 
milacija n-n > n-l: fingal) iz terminologije 
kahvendisanja : rum. fdigean = filingen, bug. 



fildzan, arb. filxhan, cine, filigeane = fligeane 
f, ngr. q>iki\avi = cpXix^dvL 

Lit.: ARj 3, 54. 57. Elezovic 2, 409. 410. 
Mladenov 661. GM 105. SEW 1, 280. Pascu 
2, 133,. br. 467. Korsch, ASPh 9, 500. Gram- 
mont, Dus. 279. Lokotsch 608. 

fingati, -am impf. (17. v., Dubrovnik) »iz- 
misljati nesto lazno«. Od lat. fingere, zbog 
ocuvanog velarnog izgovora g pred e dalmato- 
romanski leksicki relikt kao pengati (v.). Poi- 
menicen tal. part. perf. finta f > finta (Pe- 
rast, Bozava: fintu cinit; danas opcenit tali- 
janizam u saobracajnom govoru) »simulira- 
nje«. Ovamo mozda findric, gen. -lia (Zore) 
»galac, lukavac«. Upor. hrv. prezime Findrik. 

Lit.: ARj 3, 57. Crania, ID 6. Zore, Rad 
170. 207. REW 3313. DEI 1647. 1648. 

finida f (Vodice, Badema, Istra) »1° gorski 
pristranak na kojem raste samo slaba trava, 
2° povrsje obraslo travom«. Od lat. *feneta, 
izvedenica na -etum, pi. -eta od fenum »sijeno«. 

Lit: Ribaric, SDZb 9, 145. 

fink m (Gracac, Karlobag, upor. opona- 
sanje glasa te ptice flnK), deminutiv na -id 
finkic (Sali, Veli otok) = finka f (Gracac, 
Karlobag), na -ulja finkulja (Dalmacija, Ko- 
lombatovic) = finko m (Starigrad na Hvaru) 
= (/ > h) hinko m (Veli Rat na Velom otoku, 
upor. oponasanje glasa te ptice hik) = (ispu- 
stenim n u onomatopejskom oponasanju) fi- 
kavac, gen. -vca (sufiks -avac) = na -elj fl- 
kelj »fringilla coelebs«. Lat. je varijanta ono- 
matopejskog korijena fink- > pine- u pirtcio, 
gen. -oms. Odatle dalmato-romanski leksicki 
ostatak pinkiiz ni (Omisalj). Docetak -uz je 
zacijelo od ram. deminutivnog sufiksa -uceus 
(sa -s- za ci). Taj dalmatoromanski deminu- 
tivni sufiks zamijenjen je nasim -be > -ac pi- 
njac, gen. -njca (Parcic) »specie di fringuello« 
= penjac, gen. pinjea m (Korcula) »vrabac, 
oreb« prema f na -ica pincica (Lumbarda), 
na -ic pincic (Lumbarda). Oba se sufiksa za- 
mjenjuju sa -avac pinjavac, gen. -avca. Ono- 
matopejski se korijen unakrstava sa peti »pje- 
vati« u pjenica f (Sulek) »neka mala ptica pje- 
vica« = (ikavski) pinica = (ekavski, Popo- 
vic) penica. Upor. rus. penka i penocka i slov. 
penkica f »Zeisig, linarius spinus« pored pi- 
noz m, pinusa f, deminutiv pinozek, gen. -zka 
»Bergfink«. 

Lit.: ARj 9, 854. 856. 916. Hirtz, Aves 
107. 152. Pletersnik 2, 22. 38. Kusar, NVj 3, 
338. REW 3 6509 a. Maver, AR 6, 251. 12. 
Vasmer 2, 334. 



finti 



519 



fisek 



finti, odredeni pridjev (Kosmet) »sinonimi: 
puten (Kosmet), isti, susti, istovetni, puceni, 
puki (uz imenice majka, otac), sve sami od- 
redeni pridjevi za isti pojam«, 

Lit: Elezovic 2, 410. 

fira f (Kosmet) »1° ocinjci, smet u zitu, 
2° (kujundzijski termin, Pec) ostatak pri ka- 
ljenju«. Odatle na tur. -li firalija, indeklina- 
bilni pridjev »koji ima ocinjke, otpatke«. 
Balkanski grecizam: ngr. qrupd »otpadak, 
smanjivanje«, postverbal o'd cpupaivo) »sma- 
njujem se«, cpiipco »petrir«: bug. fira »dechet«, 

firalija, arb. fire »1° Abgang einer Sache 
durch Schmelzen, Verdunsten, 2° Bodensatz, 
Schlacke«, eine, fira f »diminution par eva- 
poration*, firisire < aorist cpupcuacc = bug. 

firjas(v)am »perdre son poids«, arb. firosem 
»diminuer«. Grecizam je ie. podrijetla. 

Lit: Elezovic 2, 410. Pascu 2, 41., br. 728. 
729. GM 105. Mladenov 661. Bolsacq 1042. 
WP 2, 157. 

fircati impf, (hrvatski gradovi) »sinonimi: 
zbazdat (Bozava), pribazdat (Lika), ingvaz- 
dati (Dubrovnik), priheftati (Zagreb), annahen«. 
Od njem. ferzen, takoder ces. fercovat, -uju. 

firidzel m (Cilipi) »bijela pletena vrpca, 
kurdjelica«. Deminutivna izvedenica na -icellus 
od filum, upor. fr. ficelle, sa disimilacijom 
W > r-l; upor. filizeo, gen. -eia (Prcanj) 
»Seidenwurm« (v.); filum postoji jos u sloze- 
nici filigrana f (17. v.), filigran m (Sulek) 
preko njem. Filigranarbeit. 

Lit: ARj 3, 54. REW 3 3306. DEI 1640. 

firms m (Sulek) = frnajs, gen. -ajza »po- 
kost« = slov. fimes pored firnaz. Od njem. 
Firnis < fr. vernis, srvnjem. virnis > bav.- 
njem. Firneis, od posljednjeg je frnajs, od lat. 
verorlix, gen. -wis. Upor. stsrp. veronikb (15. 
v.) »wohlrichendes Harz« < srgr.- |3epov(xr| 
»Baumharz«. 

Lit: ARj 3, 58. Pletersnik 1, 200. REW 3 
9236. Weigand-Hirt 1, 538. Vasmer, GL 148. 

fis m, pi. fisovi (18. v., Srbija, Milicevic, 
Kosmet) »rod, koljeno, pleme, arnautsko 
bratstvo«, arbanaska rijec grckog podrijetla 
koja se i danas upotrebljava u etnografiji 
kad je rijec o Arbanasima. U arb. fis znaci 
»1° Natur, Abstammung, vornehme Geburt, 
2° (metafora) mannliches Glied«, od gr. cpu- 
axc,, cine, fise f »la nature, le naturel«. Arba- 
naski pridjev na -nik fisnik pored fisriik m 
(Kosmet) »arnautski pripadnik jednog fisa 
(kao Beris'a, Gasa, Krasnica, Bilica, Salje i dr.). 



Grcki pridjev na -ixoc, cpucuxoc, poimenicen 
u m. ili z. je internacionalna rijec, kao fizik 
m = fiaik (16. v.) »gradski lijecnik«, pridjev 
-bsk flzicki; fisika (18. v.) = fizika f (16. v.) 
»nauka«, pridjev na lat. -alis prosiren na -bn > 
-an fizlkalan (Sulek); cpuaic, kao prvi ele- 
menat slozenice u fizijolog (Budmanijev ak- 
cenat prema grckom) < tpvoiokoyoq,, flzio- 
loglja < cpuaioXoyta, fizioloski, fiziologicki, 
fiziologijski. 

Lit.: ARj 3, 58. Elezovic 2, 410. GM 105. 
Pascu 2, 4L, br. 371. 

fisak, gen. -ska m (16. v., potvrdeno samo u 
dativu komori alifisku), danas fisk, prema madz. 
izgovoru fiskus m »drzavni erar«. Od lat. fiscus 
»1° korpa, 2° (metafora) carska apanaza, plata«. 
Poimenicen pridjev na -alis fiskal, gen. -ala 
m (ZK) »odvjetnik, advokat«. Pridjevi fiskalni, 
fiskalski. 

Lit.: ARj 3, 58. REW 3326. DEI 1654. 

fistan, gen. -ana m (i < u nije kao u mir 
< mums, nego je turcizam fistan; Vuk) = 

fustanj, gen. -anja m pored fustanj (stari 
ljudi) (Dubrovnik, Cavtat) »parhet« = vlstan 
(Leskovac, Srbija) = fustanj, gen. -anja (Rab, 
Korcula) »zensko odijelo, suknja« = fustan 
(Vuk, Dalmacija) »suknja od platna« = fus- 
tan (Vodice) < tal. fustagno, upor. u Reziji 

fustanj »sukno male vrijednosti. Pridjev fus- 
tan (Kosmet) < *fustamnb »nabran« samo u 
narodnom desetercu: ja neveste f ustane preg- 
Ijace. Od srlat. fustaneum > tal. fustagno, 
prema Battistiju prevedenica (caique) od gr. 
pridjeva \xik\xov od \xikov = fustis »drvo«. 
Ovamo ide ofistan (Sarajevo) »neka zenska ha- 
ljina« sa nejasnim o (mozda jednakog postanja 
kao a- u alloro < lat. laurus, tj. od tal. clana 
lu s krivim rastavljanjem I'u, ili je srasten 
prijedlog oa u sintagmi haljina odfistana). Rijec 
je balkanska talijanskog podrijetla: avb. fustan, 
ngr. cpouoxdviov, tur. fistan. Cudno je znacenje 
vustan (Zagvozd, Vrgorac) »siroka brnjica«. 

Lit.: ARj 3, 58. 80. 5, 219. 8, 734. Elezovic 2, 
414. Kusar, Rad 118, 22. Sturm, CSJK 6, 
74. REW* 3618. DEI 1740. Rohlfs 2347. 
GM 115. Skok, Sldvia 15, 482., br. 545. 

fiscat, -am impf. (Bozava). Od tal. flschiare 
prema mlet. izgovoru, od lat. flstulare, deno- 
minal od fistula. 

Lit.: Cronia, ID. 6. REW 3333. DEI 1653. 

fisek m (Vuk, 18. v.) = visek »1° patrona, 

2° snop (npr. fisek novaca)« = fisek, gen. 

fiseka (Kosmet) »1° skarnicl, 2° motka od 



«sek 



520 



flam 



vatrenog oruzja«. Odatle: na -lija fiseklije 
f pi. (Kosmet, apozicija uz cese = kese) = 
viseklije = na -lukfisekluk m = visekluk »kesa 
u kojoj se nose fiseci; sinonimi: fisektor m 
(Kosmet) = na -hnica fisecnica f (Vuk), pri- 
pojasnica, redenik« i slozenica fisek-cese f 
pi. Ne zna se znacenje izvedenici fisekaca f 
(jedanput). Balkanski turcizam (Jisenk = pro- 
stonarodski fisek) iz oblasti vojnistva: rum. 
fisec = fisic »Geldrolle«, bug. fisek, fiseklik, 
arb. fiishek, cine, fuseche f, fu[edlche f »car- 
touchiere«, ngr. cpwexi., cpuoexMxu 

Lit.: AR) 3, 58. BI 2, 721. Elezovic 2, 411. 
Mladenov 661. 77fem 632. Lokotsch 610. GM 
115. Pascw 2, 134., br. 485. 

fispan m »tvar u kitovim ustima slicna 
rozini, mjesto zuba«. Ne zna se gdje se govori 
taj germanizam. Od njem. Fischbein. Glede 
diftonga ai > a upor. Trakoscan < Drachen- 
stein. 

Lit.: ARj 3, 58. 

ristar, gen. -tra m (hrv.-kajk., Beloste- 
nec) »pekar«, pridjev fistrov, poimenicen na 
-ica fistrovica »pekarica«, /islamica »pekarni- 
ca«, slov. fister, gen. -tra »isto«. Od nvnjem. 
Pfister < lat. pistor, gen. -oris »isto«. Poime- 
nicen lat. pridjev na -inus pistrina > slov. 
fistrna i (Gorenjsko) »Dienstbotenzimmer« > 
histrna < stvnjem. phistrine. Ovamo ide dal- 
matoromanski toponomasticki refleks Pis- 
tura (Split) < pistonum »pekama« i mozda 
pustrin, gen. -ina (Buzet, Sovinjsko polje) 
»1° zrvanj kojim se gnjece masline, 2° zrvanj 
rucnog mlina za kukuruz«, istrocakavsko 
p strna f »gerula, nosilica«, deminutiv pestrnica 
i pestrnjaca »isto«; nije jasno zbog akcenta da 
li su to poimeniceni pridjevi od njem. pfister 
ili od lat. pistrinus. 

Lit.: ARj 3, 58. 9, 804. Pletersnik 1, 200. 
268. Strekelj, DAW 50, 48. REW* 6541. 
Skok, AHID 1, 29. 

fitilj, gen. -ttja m (Vuk) = fitilj (Kosmet) 
= vitilj »sinonim: stijenj, 2° upredena krpa 
mjesto gajtana«. Odatle deminutivi na -eh 
fitttjak, gen. -Ijka = na -ic fitiljic, na -aia 
fitiljaca f (Vuk) = vitiljaca »sinonim: smo- 
Ijenica«. Balkanski turcizam (ar. > tur. fetil 
— fitil »Lunte, Docht«) iz oblasti osvjetljenja 
i oruzja: rum. fitil, bug. fMl, cine, fitile f, 
ngr. cp(i)riA,i, srgr. tpuriMov. 

Lit.: ARj 3, 59. Elezovic 2, 411. Mladenov 
661. GM 106. Tiktin 633. Korsch, ASPh 9, 
500. 



fitmija f (Banja Luka) = fitnija (Sarajevo, 
Mostar) »coquette« = vltmija (Piva-Drobnjak) 
»zena ili djevojka koja se zna pretvarati«. U 
Kosmetu: fltma f pored / itme, gen. -a n »in- 
triga«. Turcizam arapskoga podrijetla (ar. fitna 
> tur. fitne »intriga«) iz oblasti drustvenog 
morala; tn > Im je disimilacija. Znacajno 
je da je -ija od ostalih turcizama tipa raspila 
prenesen na ar. apstraktum i na taj nacin 
stvorena radna imenica zenskog roda. Drugih 
primjera za takvo tvorenje nema. 

Lit: Elezovic 2, 441. Skok, Sldvia 15, 
347., br. 269. Vukovic, SDZb 10, 381. 

fitubihac, gen. -inca m (Split) »falco tin- 
nunculus L.«. Hirt navodi jos 33 razna naziva 
za »Turmfalke«. Nijedan od njih ne slaze se 
s ovim. 

Lit: ARj 3, 59. Hirtz, Aves 108. 

f jeras, gen. fijersa m (na fijersama ima 
po jedan matafijun uz grativo po lantifalu, 
Mljet; pomorski termin). Od tal. ferzo (1246) 
»il telo che cucito con altri forma la vela«, 
juzno-tal. fersa »striscia di vela«. 

Lit: DEI 1626. Macan, ZbNZ 29, 214. 

fjondra f (Budva) »praca«. Od tal. fionda 
< lat. deminutiv na nenaglaseni sufiks -ula 
od funda, fundula > vlat. *flunda; r je umet- 
nuto poslije dentala kao u Spalatro, scheletro. 

Lit.: REW 3577. DEI 1649. 

flake f pi. (Belostenec, Hrvatska i Sla- 

vonija) »sinonim: rublje«. Istovetno sa slov. 
fldka f »T krpa, 2° rublje, 3° die Schlampe«, 
u torn znacenju flaka f ZU. Odatle denomi- 
nal na -ati fldkati, -am »sudeln« i izvedenica 
na -ot fldkot f »isto sto i flaka« i varijanta s 
n f lank m »1° komad (npr. mesa), 2° potepuh«, 
odatle na -all flankali = fldkati se (ZU) (u-) 
»vagabundieren«. Od korusko-njem. Flanke 
f »ein in der Luft wehendes Stuck Tuch«, 
fidnkein »herumschweifen«. Izgubivsi n rijec 
je izgubila i pejorativno znacenje. Od interesa 
je zabiljeziti unakrstavanje ovog germanizma 
s tal. facchino u flcikin, gen. -ina (ZU). 

Lit.: ARj 3, 60. Pletersnik 1, 201. Popovic, 
Sintaksa 34. 

fiam m (hrv.-kajk., Zagreb, Belostenec), 
takoder slov.' flam »sinonim: podvratnik (u 
goveceta)« = lam (govedina u lamu, ZK) = 
slov. Mam. Odatle na -ovina: lamovina (ZK) 
= slov. flamovina »Lungenbraten«. Upor. 
njem. Flame, Flomen »Bauch- und Nieren- 



flam 



521 



flegma 



fell des Schweines« i Flenke f »Weiche, Bauch- 
seite bei Tieren«. Od posljednje njemacke 
rijeci mogla je nastati hrv.-kajk. i slov. odba- 
civanjem -ke koje se identificiralo sa sufik- 
som -ka. 

Lit.: ARj 3, 60. Pletersnik 1, 201. 270. 
Weigand-Hirt 1, 544. 557. 

fliinak, gen. flanka m (Belostenec, Stu- 
lic) »kamenac, valetudo calculorum, lithiasis«. 
Prema Budmaniju jamacno romanska rijec, 
mozda tal. mal difianco »srdobolja«. Od frnc. 
*hlanka > ii. flanc > njem. Flanke. Potvrde 
romanske sa ocuvanim// za taj izraz za bolest 
treba jos traziti. 

Lit.: ARj 3, 60. REW> 4150a. DEI 1630. 

flandra f (Vuk, Vojvodina, varosi) »(pe- 
jorativno) raspusteno zensko celjade«. Odatle 
augmentativ na -etina: flandretina f. Sa a 
> h prema njem. Luder plundra T(ZK) pored 

flandra (ZKU) i landra (ZK) »idem« prema 
m landravac, gen. -vca »vagabund«. Slov. 

flandra f »liederliches Weib«, odatle frdnarati 
»tepsti se naokolo«. Pf. sa prefiksom s-: slan- 
drati (ZK) »nogama unistiti«, I > hi < fl kao 
u hlam > lam (v.). Od bav.-njem. Fldnder- 
lein »flatterhaftes Madchen«, dnjem. Plunder. 
Upor. polj. fladra, ces. flandra »schelchtes 
Frauenzimmer«, ukr. flandra, rum. flean- 
dura, mlet. Iddra, siddra. V. i flandracina. 

Lit.: ARj 3, 60. Bruckner 123. Wedkiewicz, 
MRIW 1, 272. Boerio 638. Pletersnik 201. 
Skok, ASPh 33, 161. Popovic, Sintaksa 35. 37. 

f landracina f (Vodice, Istra) »rijec kojom 
se kori raskalasena zena«. Upor. plundra (ZK) 
»isto« i rum. fieandura, pridjev fienduros i 
landravac, gen. -vca (ZK), ekspresivne ri- 
jeci. V. flandra. 

Lit.: Ribaric, SDZb 9, 145. 

flandrijot m (15. v., Marulic) »kao da je 
nekakvo dumanjsko odijelo«. Budmani upo- 
reduje tal. fiandrotto »veste contadinesca«, 
sa deminutivnim sufiksom -otto od Flandra 
»Flandrija (u Belgiji)«. 

Lit.: ARj 3, 60. DEI 1630. 

flanel, gen. -eia m (Sulek, slov., akcenat 
Budmanijev) »vuneno tkanje« = (disimila- 
cija W > l-r) fldner, gen. -era (Vuk). Pridjev 
na -6H > -an flanelon. Na -ar < -arius flane- 
lar. Od njem. Flaneli < engl. flannel od kim- 
rickog (keltsko narjecje u Walesu) pridjeva 
gwlanen (od gwlan »vuna«, u prasrodstvu sa 



lat. lana), upravo »vuneno tkanje (tekstil)«. 
U tal. sa raznim disimilacijama fanello (rod 
i sufiks prema gonelld), franella, frenello < 
flanella > fdnela (Perast) = fanila (Bozava), 
slov. flanela, faneila (Notranjsko) »suknja«, 
istro-rom. faniela, furl, (trsc.-rom.) fanele, 
arb. fanell . 

Lit.: ARj 3, 60. Cronia, ID 6. Pletersnik 1, 
201. Sturm, GSIK 6, 82. Ive 30. GM 99. 

nastati, -am impf. (Belostenec) = flis- 
tati »sinonim: hvastati (se), -am, s kojim je 
djelomice istog podrijetla (v.)«. Grupa // na- 
stala je zacijelo iz hi (upor. flam < hlam, 
v.). Ta se nalazi u ces. chlubiti se i polj. chef- 
pic sie pored chetba < praslav. *cmlb- istog 
znacenja. Za / < y nema potvrde u slavinama; 
-astati nastalo unakrstavanjem sa hvastati. 

Lit.:, ARj 3, 60. Holub-Kopecny 10. Bruckner 
178. 

flastar, gen. -Stra m (ZK) = flaster (hrv.- 
-kajk., slov.) = danas flaster. Od njem. Pfla- 
ster, a ovo od gr.-lat. emplastrum. 

Lit.: Jagic, ASPh 8, 318. Pletersnik \, 
201. REW* 2863. 

flat, gen. -(' (Dubrovnik) »vjetar u ljudskom 
tijelu, nadim, podrig«. Ucena rijec od lat. 

flatus, gen. -us, od part. perf. od flare. Upor. 
u Reziji slov. flat < furl. flat. Od tal. (mlet.) 

fiato > fiado je fijdd m (Bozava) »dah«. 

Lit.: ARj 3, 60. REW 3 3359. DEI 1630. 
1664. Sturm, CSjfK 6, 81. 

flauta f (internacionalni muzicki termin, 
Sulek) »frula«. Radna imenica na uceni sufiks 
-ist(a) flautista (Sulek). Od prov. flauta preko 
tal. flduto ili njem. Flaute, rijec nastala una- 
krstenjem od ar. laut (v.) i prov. fiaujol < 
vlat. fiabeolum. 

Lit.: ARj 3, 60. REW* 3360 DEI 1664. 

flegar, gen. -ara (hrv.-kajk., 1663) »sino- 

nimi: provizor, dvornik (vlasteoski sluzbenik)«. 

Odatle zagorsko prezime Flegar; na -ija (v.) 

flegarija f (1697) »stan njegov«. Od njem. 

Pfleger. 

Lit.: Jagic, ASPh 8, 318. Mazuranic 307. 

flegma f (15— 17. v.) »1° sluz, slajm (hr- 
vatski gradovi), 2° danas ucena grcka rijec 
(apstraktum na -ua cpAiy^a »upaljenje« od cpAe- 
yco, u prasrodstvu sa plamen) u znacenju: tihe, 
trome cudi«, odatle pridjev na lat. -aticus 
flegmatik, prosiren na -bn > -an flegmatican 



flegma 



522 



fogo 



(govori se obicno flegmatican). U Kosmetu 
flama i (Pec) »kijavica« posudenica je iz arb. 
flame »Schnupfen (i druge bolesti)« < tal. 
flemma < ngr. cpXenua »sluz« > pietna (Po- 
Ijica) »acquavite debole e cattiva« < istro- 
-rom. flema »plavis (ZK), ultimo avanzo di 
acquavite«. 

Lit.: ARj 3, 60. Elezovic 2, 411. ZbNZ 9, 
139. Maver, Sldvia 2, 40-41. Ive 172. GM 
107. Rohlfs 2332. REW 3 6468. DEI 1666. 

flekta f (18. v., Dubrovnik) »coperta da 
letto con lenzuolo«, istog znacenja i postanja 
kojega i plahta (hrv., Vuk), deminutiv plah- 
tica »podvratnik, maramica (Hrvatska, Vrbnik)« 
na -aca plahtaca = plata (ZK) = slov. plahta 
»Flache, Bettdecke, lancun (v.)« = plahuta 
(slov). Kulturni termin plahta nalazi se jos 
u ceskom, poljskom, gornjoluzicko-srpskom, 
polapskom i u ruskim narjecjima. Prema Mi- 
klosicu plahta je posudenica (ein entlehntes 
Wort). Ne kaze odakle je. Prema Briickneru 
i Vasmeru stoji u vezi s plat, plast. Vazan po- 
datak za pitanje postanja pruza arb. piaf, s 
clanom plafl, pi. pelfeje -t (Godin) pored 
plefene (GM) »bunte, wollene Decke«. Ar- 
banaski je naziv kao \fara (v.) longobardskog 
podrijetla od blahha — blahjo »Laken«, odatle 
kslat. blaciones (9. v.) > furi, bleon »lenzuolo«, 
u juznoj Italiji plaioni (1028, Bari) kod Grka 
i Romana. Dubrovacki oblik dokazuje da se 
langobardski oblik unakrstio sa pKcta > furl. 
plete, upor. narocito sot la plete »a letto« ili 
sa srlat. flecta, postverbal od flectere > tal. 
fietta »pannolino con cui si ornano il capo le 
donne«. Odatle potjece -to u plahta. Rijec 
se sirila, cini se, sa Balkana na sjever. Za lat. 
et > ht upor. stcslav. dohlton »jastuk« < 
*ductorium (prema Vaillantu). 

Lit.: ARj 3, 60. 9, 946. Pletersnik 2, 46. 
Miklosic 174. 248. Holub-Kopecny 275. Bruckner 
419. Vasmer 1, 365-6. Skok, ZRPh 54, 
425. 482. 499. 500. Godin 69. GM 343. REW 3 

1143 b. 6602. Rohlfs 1718. 1729. Pirana 1 
59. 780, Joki, Stud. 69-70. Matzenauer, LF 

12, 345. 

flicka f (hrvatski gradovi), takoder sa i 
mjesto c »(eufemizam) sinonim: kurva«. Upor. 
ukr. fic'ka »leichtsinnige Frau«, madz. fiche 
»lebhaft, munter«. Glede fi upor. flandra (v.). 

Lit.: Stocki, ASPh 35, 352. 

flTnta f (Vuk, sjeverni krajevi, slov.) = 
• uluita (Vuk) »sinonim : puska«. Od njem. Flinte. 
Upor. glonta, giunta i lunta. 
Lit.: ARj 3, 61. Pletersnik 1, 201. BI 2, 732. 



flok, gen. floka (Rab) »svilena cahurica«. 
Zacijelo dalmatoromanski leksicki ostatak 
od lat. floccus koje pripada i balkanskom la- 
tinitetu, kako se vidi iz arb. floke (upor. u 
Ulcinju fldkt »kosa«), odatle naziv stsrp. ka- 
tuna Flokovbci (1348) koji je car Stefan da- 
rovao crkvi sv. Arhandela u Prizrenu. To je 
bio po svoj prilici arbanaski katun, koji se 
isticao dugom kosom, floke. Upor. flokate = 
ngr. cp^oxdTa, izvedenica sa lat. sufiksom -ata 
»weisswollener Uberrock, so genannt von einge- 
nahten weissen und roten Wollflocken«, to- 
ponim Floka na Kajmakcalanu. Drugog je 
podrijetla flok m (Bozava, Rab, Dalmacija) 
»trokutno jedarce« < tal. flocco pored fiocco, 
od holandeskog fok > fr. foe, foque. Upor. 
jos slov. flak »Bauch« < furl. floe. 

Lit.: ARj 3, 61. Kusar, Rad 118, 14. Cronia, 
ID 6. GM 108. Sturm, GSJK 6,8\.REW 3 
3375. DEI 1649. 

flos m (Jacke) = fljos (hrv.-kajk., Belos- 
tenec, Jambresic) = flos (slov. //<w)»sinonim: 
splav (v.)«. Odatle: radna imenica na -ar: 
flosar = flosar (slov . flosar) »splavar«. Od njem. 
Floss i Flosser, od fliessen. 

Lit.: ARj 3, 61. Jagic, ASPh 8, 317. Ple- 
tersnik I, 201. 

flota f (18. v.) »brodovlje, plavlje, morna- 
rica«. Od tal. flotta »isto« < ags. flota = engl. 

fleet. Sa // > fr frota (M. Drzic) »mnostvo« 
(sastah na vratih frotu mladijeK) < tal. (sic.) 

frotta. 

Lit.: ARj 3, 61. REW 3 3383a. DEL 1669. 
1723. 



fluta f (16. v.) »nekakva riba«. [Od lat. 
fiuta, Columella]. 

Lit.: ARj 3, 61. Gaffiot 676. 

fogo (Bozava) »calore, forunculo«, cist ve- 
necijanizam fogo < lat. focus, tosk. fuoco. 
Na augmentativni sufiks -one > -un fbgun, 
gen. -una m (Mikalja) »zemljani sud u ko- 
jem se grije oganj, mangal« < mlet. fogon, 
tosk. focone. Poimemcen pridjev na -arts < 
-alls od deminutiva foculus, kslat. focularis > 
tal. focolare > fogular (Hrvati u juznoj Italiji) 
»foyer, ognjiste«; c > g nije prema tal. nar- 
jecju u Abruzzi. Zbog toga je taj talijanizam 
donijet iz Dalmacije u Italiju prigodom bje- 
zanja pred Turcima. Slovenci imaju jos fazelj, 
gen. -zija (Bohinj) »Docht, stijenj« < furl. 



fogo 



523 



fond 



fusil »accendifuoco«, tal. facile pored facile 

< vlat. pridjev *focilis. Ovamo mozda i ce- 
lin m (Rozansko narjecje u Koruskoj) »Flin- 
tenschloss« ako je deminutiv na -ino od fa- 
cile ili je od ocel (v.). Ovamo ide i internacio- 
nalni francuzizam foaje(r), gen. -era m < lat. 

focarium; svagati se, -dm pf. (Perast) = sfu- 
gat se (Bozava) »infiammarsi« od tal. sfogare 

< lat. exfocare (prefiks ex- > tal. 5- i denomi- 
nai na -are od focus). 

Lit.: ARj 3, 62. Pletersnik 1, 77. 2, 204. 
Cronia, ID 6. W?dkiewicz, RSI 6, 232. REW 6 
3400. DEI 1673. 1674. 1728. 1736. 

fojba f (Pazin, Istra) »kraska jama«. Od lat. 
fovea > (sa vi > ih) istro-rom. foiba, leksicki 
ostatak iz istroromanskoga iz predmletacke 
dobe na teritoriju Pazina gdje stanuju slaven- 
ski starinci (Hrvati) vec od prvog doba dose- 
lenja. 
Lit.: DEL 1676. 

folas m (hrv.-kajk., Belostenec) »sinonim: 
trijem, naslon, ganjak (v.)«. Od madz. falyosd. 
Lit.: ARj 3, 62. 

folka f (17. v.) »ptica liska, sarka«. Od srlat. 
fulca, tal. fdlica, folaga < kilat, fulix, gen. 
-ids i fulica. 

Lit.: ARj 3, 62. Hirtz, Aves 6. REW 1 3557. 
DEI 1677. 1678. 

folj, gen. fblja m pored faj (Perast, Du- 
brovnik, Marulic) = faj, gen. fdja (Rab, Bo- 
zava, Molat), deminutiv na -ic fo(l)jic, gen. 
-lea (Dubrovnik, Cavtat) »1° list hartije, 2° 
novine«. Od tal. foglio < [at. folium. Femini- 
num nom. sing, foj'a (Marulic) »list« od mlet. 
faja, od lat. n. pi. folia > tal. foglia f (kolek- 
tivno -a). S tal. prefiksom 1- <lat. ex-> i-, koji 
sluzi kadikad za ukidanje homonimije: svoja 
f (Racisce, Dalmacija) »1° list, zalistak, 2° 
riba list (prevedenica)«. Latinizam preko 
madz. izgovora lat. -us foljus m (hrv.-kajk., 
Belostenec, Jambresic Voltidi, m prema 
arkus papira ZK) »list hartije, arak«. Upor. 
arb. fleta (Zatrebac) »list« < tal. deminutiv 
na vlat. -itta > -etta foglietto (femininum 
prema kolektivu folia f, koje nije potvrdeno 
u arbanaskom), foleta (Zatrebac) = fattela 
»topola, biljka s plodom crnih zrna koje jedu 
djeca (plod se zove kaliboba)«. 

Lit.: ARj 3, 62. Kusar, Rad 118, 22. Re- 
setar, ASPh 36, 544-545. REW 3 3415. DEL 
1677. 



folia ti »govoriti« = valjati »versprechen«, 
govori se u tajnom, satrovackom govoru (ar- 
got) u Vranju (Srbija). Ista osnova sa -ideati 
(v.): volidzati »sprechen« u osacanskom ar- 
gotu (Osatica, Bosna). Od arb. imperativa fol 
»govori«, a to od fias »reden.« 

Lit.: Jirecek, ASPh 8, 101-102. 

fond, pi. fondovi (stambeni fond, razni fi- 
nancijski fondovi), internacionalni termin na- 
rodne ekonomije, rijec talijanskog ili francus- 
kog podrijetla (tal. fondo = fr. fonds), od lat. 
fundus, gen. -;', -oris, prema madzarskom 
izgovorufundus m (ZK, juzna Stajerska, Hrvat- 
ska »1° grunt, toprag, selo, 2° temelj«. Deno- 
minal na -ati fundati, -am (18. v., Dalmacija) 
»utemeljiti.« Odatle radna imenica na -atme 
fundatur, gen. -ura (15. i 16. v.). Od lat. > 
tal. fondare, denominal od fundus, fundator, 
gen. -oris. Odatle uceno na -io od part. perf. 
fundatia, gen. -onis > fundacija f. Na -ilia 
(n pi. od pridjevskog sufiksa -His od osnove 
kosog padeza funder, -is) *funderilia _ > pun- 
durilja (Dubrovnik, M. Drzic), dalmatoro- 
manski leksicki ostatak. Znaci »pastirsko jelo 
od ostatka rastopljenog maslaca«. Ovamo v.fun- 
dai, gen. -aia (Dubrovnik, Cavtat, Korcula, Mo- 
lat) »talog od kave u i(m)briku«, venecijanizam 
je fondaco, tal. fonddechio < *fundaculum, 
deminutiv na -aculum. Apstraktum na -men- 
turn od fundare fundamentum dijelom je dalmu- 
-rom. podumijentaj-menta (Vuk, Boka, Turska 
Hrvatska) = podiimjenat, gen. -enta m (pseudo- 
jekavizam, Dubrovnik, Konavli, Kavanjin) = 
podumijenta f (Dobroselo, srpska sela u Lici) 
= podumenta pored poduminta (hrvatska sela 
oko Gospica, Zoricic, Potomje, Ancic, ta- 
koder Livno u Bosni), denominal podumjen- 
tati, -am (objekt kucu, Dubrovnik, Zuzeri) 
(pod- Stulic, pre-) »1° temelj, 2° donji dio 
vrata u koji se urezuje stupac (Lika)« < lat. 
fundamentum (u < un, o < a ili unakrstenje 
sa pod-, metateza u-o > o-u /?/, femininum 
prema lat. n pi. na -a fundamenta), stara je 
posudenica, kasnije potisnuta od talijani- 
zma fondamento > fondamijenta (16. v., Du- 
brovnik) = fu(n)domenat (rukopis, 15. v.) 
= fedamenat, gen. -Ma (cakavski, 16. v.), 
danas u Dubrovniku i Rabu funddmenat, 
gen. -enta (pored podumijenta) — fudument 
(ZK). Ucen pridjev na lat. sufiks -alls pro- 
siren na -bn > -an fundamentalan . 

Lit.: ARJ 3, 47. 62. 78. 5, 563. 768. 10, 
337. 11, 180. 667. Zore, Fud. 17.24. Budmani, 
Rad 65, 162. Kusar, Rad 118, 20. Skok, ASPh 
33, 362. Pletersnik 2, 475. Vezic, Urbar 125-6. 
REW 3 3574. 3585. DEI 1680. 



fenestra 



524 



fore a 



fenestra (starodubrovacki) = funestra f 
(Mamiie, Molat, Bozava) = (pseudojekavi- 
zam) fiinjestra (16. v., Dubrovnik, Cavtat) = 
(ikavski, cakavci, 17. v., Kuciste) funistra = 
(sa / > P) ponestra (15. v., Cres, Omisalj, 
1405) = (str > str kao u ostar) ponestra (Is- 
tra, Vrbnik, Hrvatsko Primorje, Mikulicic, 
Lika), deminutiv ponestrica = pumstra = 
punestra (Senj, Malinska) = punjestra (Cilipi) 
= ponistra (Marulic, Barakovic, Banovac, 
Drvenik, Solta, Brae, Brusje, Hvar, Poljica, 
Bunjevci u Baranji), ponistrica (Poljica) = 
pumstra (Zrnovo) »prozor, okno«. Dalmato- 
romanski leksicki ostatak iz graditeljstva (tip 
polaca, palaca, polata, palata, mir) od lat. 
fenestra, odakle je i njem. Fenster, tal. flnestra; 
o = u mjesto e objasnjava se uplivom pret- 
hodnog labiodentale, i to je osobitost dalmato- 
romanska koja se ne nalazi u ostalim roman- 
skim govorima. U kreko-romanskom punastra 
pokazuje / > p prema hrvatskom obliku, a 
finastra poiedflniastra prema talijanskom. Senj- 
ski deminutiv finesrin m »okrugao prozorcic 
broda« je tal. finestrino s izbacenim f zbog toga 
sto je shvacen kao da je umetnut u grupu 
sr mogucu u domacim rijecima. 

Lit.: ARj 3, 78. 79. 10, 728. 754. Banali 2, 

183. Budmani, Pad 65, 163. Hraste, JF 6, 

184. Isti, Pad 272, 25. PEW" 3242. DEI 1647. 
Matzenauer, LF 13, 178. 

fontana f (15. v., Marulic, Dubrovnik, 
Peljesac) = fontana (Boka, Skaljari, »najbolja 
voda«) »studenac, tocak, izvor-voda«. Demi- 
nutiv na lat. > tal. -ella fantamla — (pseudo- 
jekavizam) fontanjela (Dubrovnik) »rana sto 
se navlas nacini na celjadetu i drzi otvorena 
radi zdravlja«. Sa o > u funtdna (18. v., Rab, 
Bozava) »isto«. Od lat. > tal. poimenicen 
pridjev z. r. na -anus: (aqua) fontana (protivno 
aqua pluvialis}, od fans, gen. -tis. Toponimi: 
Fundina (Vuk, narodna pjesma, bitka na 
Pundini, mjesto u plemenu Kuci, bogato vo- 
dom); nt > nd kao uplanda i u arbanaskim 
latinizmima. Prijelaz a > i je zacijelo zamjena 
za arbanaski poluvokal e ili za rum. (vlaski) i. 
Arbanasi i Kuci zovu to mjesto Fundana. 
Na Krku Puntura i Fintira dva su razlicita 
lokaliteta, prema istrorumunjskom rotacizmu: 
medusamoglasnicko n > r. Upor. Remer < 
romanus. 

Lit.: ARj 3, 62. 79. Cronia, ID 6. Kusar, 
Pad 118, 20. Budmani, Pad 65, 165. PEW* 
3426. Sykora, SIRu 7, 316. DEI 1683. 



fora 1 (Vuk, Dubrovnik), prilog »napolje, 
nadvor«, samo u poslovici gdje se rimuje: 
Kandelora zima fora. Od lat. foras > juzno- 
tal. fora, fuora, tosk. fuori. Odatle kslat. pri- 
djev forestis (obrazovano kao agrestis, campe- 
stris} > sjeverno-tal. s prijelazom u pridjevski 
tip bonus: foresto > ftirest m (Perast, Potomje) 
= ftirest (Bozava) »stranac«, kolektiv na slozen 
sufiks -arija < -ar + -ija furestdrija »stranci, 
strana celjad« = forestdrija (Dubrovnik, Cav- 
tat) = (h > ft) fairest (Brusje, Hvar: dosli 
fur'esti i istirali kucane}, na -arius > fr. > tal. 
-iere > -ir: tal. forestiere (-o) > (metateza) 
frustir (Zakon Lige ninske) »stranac«. Od rum. 
fara »bez« < lat. foras u cicskim prezimenima 
Poropat (Omisalj, Krbune, Istra) < istro- 
-rum. fara pat »bez kreveta«, toponim Para- 
paticev Brig »selo gdje sjede sad ugarski Hryati 
(iz predjela Vlahia prema Karlovcu, dosli iz 
Bosne)« = Poropatic u sv. Vitalu kod Vizinade 
(Istra), 1594. Giorgio Poropatich, 1590. Mario 
Poropat Cernogoraz kod Poreca (Frata), danas 
Poropat, prezime istarskih porodica u Trste- 
niku, -Rasporu, Danama, Vodicama, Jelovici, 
Laniscu, Klenovscaku i Golcu, cak i u Crnom- 
Iju (Dolenjsko, selo Zunic). Ovamo ide i 
prezime Vorkapic, koje se pise i Forkapic 
(Banija), od mm. fara cap »bez glave«. Preko 
nvnjem. Forstner, Forster > fesnar = fosnar 
(hrv.-kajk., Belostenec) pored festar, gen. 
-ara m »sumar (prevedenica, calque«), izve- 
denica od njem. Forst > slov. barst, gen. 
bdrsta < kslat. farestis (se. silva) > tal. foresta, 
fr. foret, odatle na -arius forestarius (904) 
> Forster, 

Lit.: ARj 3, 62. 64. 9, 641. Cronia, ID 6. 
Hraste, JF 6, 186. Ma&uranic 1161. Ribaric, 
SDZb 9, 179-182. Pletersnik 1, 46. PEW* 
3431. DEI 1684. 1736. Matzenauer, LF I, 172. 

fora 2 m (Veli otok) »partija« (a > o kao u 
Ukor »Ijekar«). Pod fare (Budva), lokalitet 
(izvjestilac ne zna sto znaci fara}. Taj topo- 
nim, za koji nema drugih paralela, dokazuje 
da je i u Juznoj Dalmaciji postojala kao po- 
sudenica langobardsko fara (8. v.) »genera- 
zione, lignaggio« kao u arb. farre. 

Lit.: GM 100. REW 1 3187. DEI 1596. 
Gamillscheg, RG 3, 48. 55. 110. 

forca f (Perast, Bozava) = slov. forca 
(Notranjsko) »snaga, sila«. Prilog par forca 
(Bozava), na preforac — nafrforac (Mrkonjic- 
-grad, reduplikacija se objasnjava onomato- 



forca 



525 



forma 



peiziranjem) »na brzu ruku, kako mu drago«. 
Denominal na -ati svorcdt (Perast) = sfor- 
cati (se}, -am pf. i impf. (15-17. v.) prema 
impf, na -va- sfor-cavati, -am (1520; prefiks 
lat. ex- > tal. i-), na -irati < njem. -ieren 
preko fr. forser forsirati. Na tal. -ezza' < 
kilat, -ities forteca (17. v., Perast, Potomje, 
Dalmacija), zamijenjeno domacim deminutiv- 
nim sufiksom -ica fanica (17. v., Kacic, na- 
rodna pjesma) = fanica (Bozava) »tvrdava 
(prevedenica, calque)«. S prefiksima re- i in- 
rinforac, gen. -orca m »napece, dvojaka koza 
na peti od crevlje« od tal. rinforzo, postverbal 
od tal. rinforzare. Od tal. forza < kslat. 
fonia, poimenicen lat. pridjev fortis nep'o- 
znatog podrijetla »jak« na -la, *fartiare > 
forzare, srlat. fortitia. Pridjev fortis > tal. 
forte nalazi se u slozenici fortepijan pored 
pijanoforat, gen. -orta od tal. fortepiano (18. v.) 
= pianoforte < spani, fortepiano »(neologi- 
zam stvoren prema njem. Klavier < fr. cla- 
vier) glasovir«. Prilog fort (ZKU) »nepres- 
tano« preko njem. sofort. Upor. arb. forte. 

Lit.: ARj 3, 63. Cronia, ID 6.. Sturm, 
CSJK 6, 61. REW 3 3457. DEI ,1694. 1695. 

foringa f (hrv.-kajk., 17. v.) = slov. 
faringa = f aringa (ZK) »I" kmetska sluzba; si- 
nonim: podvoz, 2° sinonim kirija (v.)«. Odatle: 
radna imenica na -as (y.): faringas = farengas 
(1686) »sinonim: kirijas, furman«. Od njem. 
Fahrung. Od iste je osnove fara f (Posavina) 
»vucenje lade« od njem. Fuhre, i furman m 
(hrv.-kajk.) od Fuhrmann. 

Lit.: ARj 3, 62. 79. Mazuranic 307. Ple- 
tersnik 1, 201. Jagic, ASPh 8, 318. 

forinta f (Vuk, / u grupi // ispalo disimila- 
cijom prema tipu l-r > 0-r, upor. Furjdri) 
= forint m (Vuk, narodna pjesma, hrv.-kajk., 
Belostenec, Stolid) = forent (ZK) = vorint(a} 
(Vojna Krajina) = slov. forint (Dolensko, 
istocna Stajerska) = (bez disimilacije)/7o/-ma/, 
gen. -nta (Voltidija). Od ucenog lat. pridjeva 
za Firenze florentinus ispustanjem sufiksa -inus 
(upor. u Trstu grossi florentini} od Florentia, 
upor. fr. florin i slov. florin i tur. fllmi, odatle 
u Bosni na -dzija flluridzije »koji su placali 

f(A}uri«, arb. flor\ (' clanom -ni}. Od / los, 
gen. -oris (grb grada Firenze), sa sufiksom 
-inus tal. florino (13. v.) > fijdrln, gen. -ina 
(18. v.), florin (Rab) = fjorin (Trpanj) = 

fjorin, gen. -ina (Dubrovnik) = vjorin (Budva). 
Inace je fios, gen. -oris zastupljeno u francu- 
zizmu flor m (Zagreb) »koprena« preko nvnjem. 



Flor < fi.fleur i u ucenom kolektivnom nazivu 
flora (19. v.) prema lat. bozanstvu Flora 
»bozica cvijeca«. 

Lit.: ARj 3, 52. 62. 61. Pletersnik 1, 201. 
Skok, Sldvia 15, 347., br. 264. Kusar, Pad 
118,24. Milas, Pad 103,68. 78. Cavalli, Com- 
mercio di Frieste XXII. REW 3 3382. Ko- 
rsch, ASPh 9, 500. GM 109. Sturm, GSJK 
6, 81. Schuchardt 36. 

forkata f (Mljet) »(brodski termin: na 
velikoj barci vesla stoje u forkatamd) skaram 
(?)«. Poimenicen pridjev na -atus od furca, 
upor. srlat. forcatum, dalmatoromanski leksicki 
ostatak (?). Talijanski deminutiv na vlat. 
-itta > -etta nalazi se ufroketa (Cres) < tal. 
forchetta. Lat. deminutiv na lat. nenaglaseni 
sufiks -ula furcula nalazi se u slov. burkla 
»1° Ofengabel, 2° vrsa (ribarski termin, Ko- 
barid)«, odatle deminutiv na -inus > -in vrklin, 
gen. -ina »(ribarski termin, Gorisko) pletena 
vrsa, Garnsack«, fusrka (Notranjsko) »vilasta 
rogovila na katero se nasloni kosisce«, hrv.-kajk. 
freyklja (Bednja) »zeljezne roj>lje za vadenje 
lonaca iz peci, raslje f pi. (ZK)«; burkla = 
freykija 'pripada latinitetu Norikuma; furca je 
pripadala i balkanskom latinitetu kako dokazuje 
rum. fared »Spinnrocken«, odatle bug. furka, 
vurka > urka, ngr. cpoupxa »isto«. Deminutiv 
na -ula prosiren na -lea balkanska je rijec: 
rum. furculita, bug. farkulica, arb. furkulice, 
ngr. cpoupxouWxaa »vilica, pirun, pinjur (Lika)« ; 
furca je i toponim, upor. u Reziji Forca < 
furl. Forcie, tal. Forca. 

Lit.: Macan, ZbNZ 29, 214. Pletersnik 1, 
72. Murko, WuS 12, 341. Sturm, CSJK 6, 
54. 55. Capidan,DRom3, 195 (cf. Ubll, 200). 
Romdnsky 107. 108. REW 3 3593. DEI 1686. 

forma f (Vuk, Vojvodina, hrvatski gra- 
dovi, 15. v., Dubrovnik) = furma (ZK) = 
furma (16. v.) »l"Oblik, oblicje, pelda, 2° 
kalup«. Deminutiv formica (Podsusjed, Za- 
greb) »fascia (taenia, vilta) dorsalis viperae«. 
Pridjevi na -en furmen (ZK) »lijep«, na lat. 
-alis formalan (~ prijedlog) u govoru in- 
teligencije. Denominali na -ati formati, -dm 
impf. (16. v., Dubrovnik) »naciniti«, na -Hi 
ofarmiti, -im (neologizam, danasnji), na njem. 
-ieren > fuljmirat (ZK), disimilacija r - r > 
lj • <"} = furmierati (ZU) »sinnen«, s prefik- 
sima in- informati se, -dm pf. prema impf, na 
-va- informavau se (17. v., Dubrovcani), danas 
na -irati informirati (se} pf. i impf, odatle 
apstraktum na lat. -ario > -adja informacija i, 



farina 



526 A 



fosa 



pridjev odredeni informdcidm, na re- refor- 
mirati, postverbal reforma (Vuk) »1° preo- 
brazaj cega, 2° kucna haljina (u Banjoj Luci 
reform m)«, reformacija, part. perf. kao pridjev 
reforman (Radovcic). Od lat. > tal. forma < 
gr. |iop(pr| (internacionalno morfologija, pri- 
djev amorfan). 

Lit.- ARj 3, 63. 80. 838. Skok, ASPh 33, 
362. Hirtz, Amph. 31-2. REW* 3441. DEI 
1689. 

formentun, gen. -una m (Rab, Bozava) 
= furmentin = furmetin, gen. -ina (Boka, 
Crmnica, disimilacija n - n > - n, zamjena 
sufiksa -one sa deminutivnim -iri) = fermentin, 
gen. -ina (Vuk, Boka) = fermentUn, gen. 
-una (Prcanj) = frementun (Perast, Prcanj, 
Korcula, Dalmacija),odatle/e™ercfim<ca (Split) 
»pogaca od kukuruza« = farme(n)tun (Ugljan) 
= farmitun, -Una (Molat) = framentun (Tr- 
panj) = frmentiin, gen. -Una (Korcula) = 
ferme(ri)tun (Vodice) = (/ > h) hramentun, 
gen. -una (Brae) = (/ > h > ispadanje) 
urme(n)tin (neki govori u Crnoj Gori) = 
rumetun (Boka, Tivat) = rumetin, gen. -ina 
(Boka) = rumetin (Budva), odatle rumetimca 
(sela oko Budve) »kruh od kukuruza (= ba- 
bandca, gradani u Budvi)«, pridjev rumetinovo 
brasno (Rijecka nahija) = umretin (Moraca, 
Vasojevici) = *rmetin (Ljubisa u pridjevu 
rmetinov hljeb) = (ispustanje u- osjecanog kao 
prefiks) mrtin m (Sulek, Boka, Bosna, prema 
Mareticu nepouzdano, sto ne stoji jer se u 
Risnu govori mertiri), slov. fromentin »kukuruz, 
kukuriza (hrv.-kajk.), kuruza (Lika, Banija), 
golokud (Dubrovnik)«. Od sjeverno-tal. (mlet), 
augmentativa na -one formentone < friimentum, 
apstraktum na -mentum od glagola frui (v. 
frui). Interesantan primjer za velike iz- 
mjene kojima je izlozen i noviji talijanizam 
u govorima jadranske zone. 

Lit.: ARj 3, 50. 71. 75. 80. 679. 7, 88. 9, 
698. Zore, Rod 115, 157. ZbNZ 13, 124. 
Resetar v Stok. 233. Ribaric, SDZb 9, 146. 
Elezovic, NJ 3, 277. Pletersnik 1, 204. Kusar, 
Rad 118, 18. REW 1 3540. DEI 1690. 

fornaza f (cakavci, 16. v.) »pec, vapnenica« 
= frnaza (slov.) = frnjdz m pored frnjaca i 

frnaca (Gorensko), formo (Rezija) »Htitte zum 
D6rren«. Od lat. forndx, gen. -dcis (upor. 

furuna) > mlet. fornasa, tosk. fornale f. 

Lit.: ARj 3, 63. Pletersnik 1, 203. Sturm, 
CSJK 6, 51. REW 3451. DEI 1692. 



forspan m (Vuk, Vojvodina) = fospan 
(ibidem) = forspon = fospon (ZK) »1° kmet- 
sko podavanje, 2° upregnuti konji«. Od njem. 
Vorspann. 

Lit.: ARj 3, 63. Jagic, ASPh 8, 317. Ma- 
zuranic 331. 

fortelj m (hrv.-kajk., Belostenec) »do- 
misljatost«. Odatle denominal na -iti: impf. 
forteljiti »lukavo i prevarno raditi«. Prvobitno 
znacenje vidi se bolje ufortil (1525) = fortiel 
(Pergosic) = fortelj = fortilj (1583) »korist«. 
Od njeni. Vorteil. 

Lit.: ARj 3, 63. Mazzo-arac 311. 

fortuna f (15. v.) = fortuna (Mljet, Solta, 
Cres, Rab, slov.) = frtuna (Mikalja) = vrtuna 
(Vuk, slov.) »vihor, vihar, oluja na moru«. U 
torn znacenju rijec je balkanska, prosirena i 
na Srednjem istoku kao mletacka ili genoveska 
posudenica: rum. furtuna, bug. januna = 

fratuna, vartana, arb. furtime, ngr. cpoupxoijva, 
tur. firtina. Sa o > u furtuna (Zepce, 16. v.), 
hiperturcizirano u docetku furtutma (Bosna), 
moglo je doci i preko turskog (i > u kao u 
koduna < tur. kadin). Poimenicen lat. pridjev 
na -aus tal. fortunate (15. v.) > fortuna, gen. 
-ala (Bozava) = fortiinai, gen. -aid (Rab) = 

fortunao, gen. -ala (Lepetane) »tempesta; 
sinonimi: kimpija i telembrija u Lepetanima«. 
Glede sufiksa -alls u nazivima vjetrova na Ja- 
dranu upor. maistral. Od lat. > tal. fortuna »sre- 
ca« (uznacenju »vjetar« jq eufemizam), odfors, 
gen. -tis »sudbina«. Pridjev sfrtunan »malheur- 
eux« < tal. sfortunato (prefiks lat. ex- > s-) 
(Hrvati u Molise). Na -atus Fortunatus, oglejski 
mucenik > Purtunat (prvotisak glagoljskog 
brevijara 1491). 

Lit: ARj 3, 63. 75. 80. Resetar, Stok. 
234. Skok, Sldvia 15, 348., br. 276. Pletersnik 
1, 202. 802. Macan, ZbNZ 29, 213. Kusar, 
Rad 118, 23. GM 114. Mladenov 662. Tiktin 
657. Hraste, Rad 272, 35. Bartoli, lagicev 
Zb. 43. REW 3 3458. Vasmer, RSI 3, 268. 
Isti, GSl 215. Wedkiewicz, RSI 6, 235. DEI 
1695. Stefanie, Rad 285, 69. 79. 86. 

fosa f (Perast) = fosa (Korcula, Cilipi, 
takoder Livno, Bosna) »graba, jarak uz cestu, 
kilneta (v.)«. Od lat. > tal. fossa, poimenicen 
part. perf. od fodere. Upor. arb. toponimi 
Fusha qehiijes (Ulcinj, velika vrata, malo 
polje sa velikim zidom), Fusha Shinjerdil (sv. 
Jurja). Poimenicen part. perf. fossdtum (3. v., 
vojni i poljoprivredni termin) od fossore > 
fosat (16. v., Dubrovnik) = fusdt (15. v.) 



fosa 



527 



fr 



»jarak oko zemlje kojim se odreduje kunfm« = 
posdt, gen. -dta m »1° okop Dubrovnika sa 
sjeverne strane« = fusdt (Sutomore, Susan) 
»jarak u kojem ide voda kao u jendeku, ali 
ne ostaje«. Odatle arb. fshat = rum. sat »selo«. 
Odatle sa rum. clanom i docetnim -a (kao u 
Drakula) toponim Satula f (Srbija, okrug 
crnorecki, Milicevic). 

Lit: ARj 3, 63. 80. 10, 898. Budmani, 
Rad 65, 162. REW* 3461. DEI 1698. 

fosfor m (Sulek), internacionalni uceni gre- 
cizam za kemijski elemenat otkriven 1669. 
Od gr. slozenice qxooxpopoc, (cpax; »svjetlost« 
i prijevoj od cpepai »nosim«) »nosac svjetlosti 
= lat. lucifer«. 

Lit.: ARj 3, 63. DEI 1697. REW 3 6470. 

foskls, gen. -isa m (Brlic, Brod) »trava koja 
se svinjama kuha kao petelic, stir, loboda«. 

Lit: ARj 3, 63. 

fota f (Bozava, Veli otok: cini mi fotu) 
»nerviranje«. Od tal. postverbala fotta f od 
fottere < lat. futuere »koitirati«. S tal. prefiksom 
in- infotat se pf. (Dubrovnik, Cavtat) »na- 
ljutiti se, podmontat se«. Od tal. glagola na 
-ieren > -irait preko austr.-njem. sich futiarn 
> fumati se koga (Popovic) »was geht er 
mich an« < tal. fottersene di ac, fr. se fout- 
tre de qch. Ovamo ide mozda kao dal- 
mato-romanski leksicki ostatak putiti, -Im 
impf. (Vuk, Dubrovnik) kao metafora iz 
opscenog govora »govoriti kojesta, da se 
sakrije neznanje, smrdati«. Odatle na -ina 
putina (Dubrovnik) u vezi rutina i pu- 
tina »besposlica, male stvari, nista«. Demi- 
nutiv na -ica putinica. Slozenice s prefiksom 
na o-, s-, u-, za- cine nesigurnom ovu eti- 
mologiju: sputiti (Dubrovnik) »zamrsiti« = 
uputiti (ibidem), zaputiti, -im (ibidem), »po- 
mrsiti,, zavrnutk, nadputiti »naici, nagazitk. 
Njih se moze tumaciti sa puto od peti (v.). 
Deprefiksacijom je moglo nastati odatle putiti 
u gornjem znacenju. ■ 

Lit: ARj 7, 473. Crania, ID 6. REW 3 3622. 
DEI 1700. 1701. Strekelj, DAW 50, 19. 

fotograf m, internacionalni ucen grecizam 
(19. v.), pridjev na -ov i -bsk fotografov, fo- 
tografski, apstraktum fotograflja f, denominal 
na -trari < -ieren fotografirati -grafirdm — 
potigrafat (Vodice). Od gr. slozenice cpcoTO- 
Ypdcpoc, (od cpcoc,, cpcoxoc, »svjetlo« i Yp&tpco 
»pisem«). 

Lit: Ribaric, SDZb 9, 177. DEI 1699. 



foza f (cakavski, Istra) »genus« = oea 
(Bruvno) u izrazu taj covjekje na vozu ovoga 
»slici, nalik« = na ozu Mile Pejnovica (Perusic) 
= na uzu (otoci zadarskog arhipelaga). Od 
mlet. foza, tosk. fdggia (di vestire, procedere, 
parlare, trattare) »forma, taglio, figura« ne- 
poznatog podrijetla. 

Lit.: Nemanic 2, 19. Strekelj, ASPh 14, 
522. DEI 1675. 

fr, uzvik (Kosmet), onomatopeja za oznaku 
»hitroguzdizanja, lijeta«=/rrr, brrr, prrr »sonus 
pennarum ietu factus (Hirtz)«. Takoder tur. 

fir. Ta se onomatopeja rasiruje s k, It: ffk, 
odatle pf. frknuti, -em (17. v., Crna Gora, 
narodna pjesma) = ffknit (subjekt ptica, ZK) 
= slov. frkniti prema impf, frkati, frkd »lliegen 
schnell hin und her« (ptici ffkajo); f f hnuti, 

fthnem (Bella); frciti »letjeti« (Vodice, Istra). 

Pored znacenja »letjeti« ta onomatopeja ima 
i znacenje »skociti«: ffk »skok«, odatle pf. 

ffkniti pored frkati (Vodice) i metafore frkalac 
uifrkalds m »mladic od 12— 15 god. (ibidem)«. 
Isto znacenje i sa c mjesto k:frciti, -im (Bosna) 
»skociti«; i sa v mjesto /: vrknuti, vfknem 
»skociti, odletjeti zujeck. Dalje razvijanje me- 
tafore nalazi se u odvrhnut, - m (Vuk) »od- 
skocitk prema odvrhnut, -em »ojacati, porasti« 
= odfrknut (Kosmet) »otrgnuti se od neke 
bolesti«, ofrknut, -em (ibidem) »ubrzati raz- 
vitak«, s cime upor. arb. ferk »sogleich« i 
Vukovo /r&sbrzo«; bug. hvdrkam »fliegen«; za- 
tim u: impf, frcati, -am (18. v.) »1° prosilire, 
2° (subjekt iskre, ZK)« = vrcati, -am (Vuk) 
»spritzen« i deminutivi odatle vrckati se, vrc- 
nuti se (Vuk). 

Onomatopeja se prenosi i na oponasanje 
zvuka pri okretanju predmeta: impf, frkati, 
sffkati, -am -cem (slov., hrv.-kajk., Beloste- 
nec, Jambresic) (s-) »sinonimi: „ukati, okre- 
tati, vrtjetk, frkati = vrkati (na) »dosadno i 
zlobno nagovarati«, prema pf. sfrknuti, sjfknem 
= safrkmt se (ZK) »savinuti se (od starosti)«, 
odatle frkac m »formator« ifrkalo n »dlijeto«. 
Ovamo idu zacijelo i izvedenica na -bka: 

frcka f (Vuk, Crna Gora) »kolo na drsku kojim 
se maslo tepe u stapu«,upor. sab.ferli g »idem«; 
na -aljka: ftcdljka /(Mikalja, Stulic) »sinonim: 
cegrtaljka, zvrcaoka«. 

Suglasnik/ — v pojacava se sa z u leksiko- 
logijskoj porodici: zyrk m, zvrka f pored 
zvrka, odatle zyfeka f (Vuk, Crna Gora) = 
zvrcka, zvrcak m, gen. -cka, zwhnuti, zvrhne, 
zvrketnuti, zvrketnem, zyfcnuti, zvrcati, -am, 
zvrckati, odatle zvrckalo n, na - ti zvrtati, 



528 



Frata 



svrci'm. U svim tim tvorevinama oponasanje 

je lezalo na sonantu r. Postoji i primjer za- 

mjene sa suglasnikom i samoglasom: frakati, 

-am (Hrvatska, subjekt suze) = frcati; zatim 

u frisnuti (Crna Gora) = frciti »skociti«: pa 

na hatd proz divan frisnuo. Onomatopeja 

cuje se i pri srkanju: frkat, frcem (Kosmet, 

objekti: mleko, surutkil) (po-), kao i pri gla- 

snom i silovitom disanju: frkati, ffcem (Vuk). 

Upor. hrkati. Onomatopeja_/r udvostrucuje se: 

fifeliti pored frfeuti, -I. (Vodice, Korlevici) 

»letjeti« (za leptira zvanog viska), u slov. 

frfljati = frfoleti = frfolevati »flattern«, odatle 

pridjev na -ast fffljast »leichtsinnig«, na -ot 

frfdt, frfotati, frfrati, frfulja, frfura, frfuriti, 

kod Belostenca sfuriti »uludo sto izreci«. 

Upor. i filipaor (Fancev) »leptir«. Redupli- 

ciranu onomatopeju cuju Arbanasi kod ptica: 

ferfelin »vom Rufe des Rebhuhns«. 

Lit.: ARj 3, 65. 70. 71. 72. 74. 350. BI 2, 
750. Elesovic 2, 17. 20. 46. 412. Pletersnik 1, 
203. Skok, ASPh 33, 362. Vaillant, Gramm, 1, 
26. GM 103. Perasek, ASPh 34, 58-59. 
Baric, AA 1, 138-160. IJb 13, 161. Hirtz, 
Aves 109. Ribaric, SDZb 9, 146. 

frugola f (Dubrovnik) = fragula (Bozava) 
»jagoda«. Od deminutiva na -ula * fragula od 
fraga, frdgum, prema Battistiju mediteranskog 
podrijetla, tal. frdgola. 

Lit.: ARj 3, 64. Cronia, ID 6. Budmani, 
Rod 65, 164. REW 3 3478. DEL 1703. 

frajati, -am impf. = frajat (Krk) »prositi 
djevojku«. Odatle postverbal fraj m (Hrvatsko 
Primorje), radna imenica na -ar frajar m 
(Hrvatsko Primorje, Istra). Od njem. freien, 
rijec koja je srodna s prijati (v.), got. / rij on 
»ljubiti«. Taj germanizam dosao je na cakavski 
teritorij zacijelo preko Luterove biblije, preko 
koje je i njem. glagol usao u gornjonjemacki 
jezik iz donjeg i srednjeg njemackoga. Drugog 
je podrijetla cakavski impf, frajati se (16. v.) 
»veseliti se, raspusteno zivjetk koje v. pod 
fratar. Njem. freien nema isto znacenje ko- 
je i pridjev frei »slobodan« u kajk. frajman 
m (Bednja 1676, Lobor 1708) »podanik koji 
ne sjedi na kmetskom selistu« < Freimann, 
u granicarskom frajt m (1639) = vrajt < 
Gefreiter (Vuk, Vojvodina) = slov. frdjtar 

u vrdjkdr m (Vuk, Srbija), odatle na -be 
vrajkorac, gen. -rea, na -ija vrajkbrija f i 
pridjev na -ski vrajkdrski < Freicorps. 

Lit.: ARj 3, 64. Weigand-Hirt 1, 580. 
Hrona 2 339-340. REW 3 3485. Mazuranu 
311. Jagic, ASPh 8, 318. 



fraj la f (Vuk, sjeverni krajevi, Hrvatska, 
Vojvodina) = frdlja (ZK) »sinonimi: gospo- 
dicna, gospodica«. Odatle deminutiv na -ica: 
frajlica. Od njem. Fraulein, upravo od gornjo- 
njem. Fraule, deminutiv od Frau, od cega je 
prevedenica (caique) gospodica. Od Frau u 
izgovoru rudara Sasa (starije nvnjem. Frawe~) 
je Menceticeva frava. 

Lit,: ARj 3, 64. Skok, PPP 18, 298. i si. 

frakancane f pi. (Lepetane, Boka) = 
(anticipacija suglasnika n) frankacane (Bijela, 
Tivat) »vrsta smokava, kao petrovace«. Nije 
zacijelo poimeniceni nas part. perf. od tal. 

fracassare jer glagol nije potvrden do sada 
kod nas. Talijanski glagol je unakrstenje od 

frangere i quassare > fr. casser, tal. squassare. 
Prije ce biti od tal. fellacciano »vrstasmokava«, 
unakrsteno iz nepoznatih razloga s pomenutim 
glagolom, a i u tal. narjecjima taj se naziv 
izopacuje u ficacciane prema ficus > fico, 

frelacciano. Naziv je nastao od licnog imena 
Felicianus. 

Lit.: DEL 1614. 1701. 

frankulic m (Bozava) »tetrao francolinus«. 
Od tal. deminutiva na -ino < lat. -inus, koji 
je preveden sa nasim istoznacnim -id. Od tal. 
francolino (13. v.) = franguellina (19. v.) = 
frugolino (Bembo), sjeverno-tal. rijec, vje- 
rojatno preinacenje od lat. fringuilla, koje se 
nalazi u vr zelin (v.). 

Lit: Cronia, LD 6. DEL 1706. 

frapati, -am (Dubrovnik, Vetranie) (na-) 
»nakititi prisivenim sarovitim komadicima tka- 
nje«, part. perf. pas. kao pridjev frdpdn (16. 
v.), (najfrapani sajuni. Od tal frappare »affe- 
tazione nel vestire«, nepoznatog postanja. 

Lit.: ARj 3, 69. 7, 320. DEL 1708. 
REW 3 3173. 

fras m (Vuk) = fras, gen. -za (ZK) = 
vrds (Vojvodina) »sinonim: djetinje«. Ovamo 
ce ici mozda i hrdst m (Vodice, Istra) »grcevita 
bolest kod djece«: hrast lomi dite. Od austr.- 
njem. Fraiss = Frais(en) pi. 

Lit.: ARj 3, 69. BL 2, 743. Jagic, ASPh 8, 
317. Ribaric, SDZb 9, 151. 

Frata f, toponim kod Poreca, isto sto i 
opca rijec frata f (slov., Gorisko) »Schonungs- 
flache, Walddichtung, frisch ausgestochter 
Wald«, kol. na -je frdtje n »Reisig«. Od lat. 

fracta, poimenicen part. perf. z. r. srlat. 

frdcta > tal. fratta »macchia«, od frangere. 



Frata 



529 



frcati se 



Ovamo i lat. *fragicare na -icare > sjeverno- 
tal. fracd »rompere«, odatle postverbal frdka f 
(Sibenik) »drveni polukrugovi sto stfskaju 
torbe sa pastom u mlinu za masline«, upor. 
tal. fracco, na -atorium frakadur (Bozava) »scar- 
natoio«. 

Lit.: Cronia, ID 6. Pletersnik 1, 202. REW 3 
3466. 3470 DEI 1701. 1710. 

fratar, gen. -tra m (14. v., Dubrovnik, 
Rab, Cres, Bosna i Hercegovina) = fratar, 
gen. fratra (ZK), pridjevi frdtrov, fratarski, 
deminutivi fratrie = frdtrie, gen. -ica^ratricak, 
gen. -ika (17. v.), augmentativ fratrina = 

fratar, gen. -tra (Hvar) = vratar (Dalmacija), 
Vratarske njive (Budva) = pratar, gen. -tra 
(Divkovic, Mrnavic, Kavanjin, Poljica, Bosna), 
pratarev, pratarski, pratrov (Poljica), toponim 
Pratrovac (mahala, Tuzla) = (sa zamjenom 
docetka na -or vec u grckom cppaxpcop prema 
ucenim rijecima, upor. majstor) fratar (Vuk) 
= prdtor »1° kaluder, koludar, 2° morska 
riba sargus, tal. sargo, koji se tesko lovi jer 
ne izlazi iz rupe, .metafora odatle (Maltnska), 
3° ptica sparus > tal. sparo (Malinska), pa- 
rus palustris, fratrie (Praznice, Brae; Zlobin, 
Sali, Nin), 4° gryllus, zohar (Rab), 5° cvijet 
legates patula fratria, 6° (eufemizam) vrag 
(vratar, Dalmacija, s fratri / Cres / = 
s vragi)«. Kad je u vezi s licnim imenom re- 
dovnika, skracuje se ufra (15. v., npr. Fra 
Marko, Fra Petar, BiH), postaje indeklina- 
bile te na sebe prima glavni akcenat. Razvila 
se iz pokrate fratb = fradb (15. v.), deminutiv 

fratrie (18. v.). Odatle mozda na -one > -un 

frdtun, gen. -una (Mikalja) »nekakva obuca«. 
Na -ija < gr. -fa fratrija f »stanje onoga koji 

je fratar« = fratilja (Dubrovnik, Ij < I obra- 
tan ili hiperkorektni govor) »bratinstvo« < 
gr. tpaxpfa. Tal. confraternita < lat. con- 

fraternitas izmijenjeno napola u kumfratarstvo 
n (1491, primiti koga v ~) prema bratarstvo 
= bratinstvo. Znacajno je razlikovanje na 
Bracu, Hvaru, Visu i Solti izmedu mostir < 
monasterium, koji moze biti muski i zenski, 
i fratar, gen. -ara »muski samostan« u pri- 
mjerima Lsla njoj je ci u mostir »postala je 
duvna«, ali Sinje isa u fratar ili fratre »postao 

je fratar«; fratar je nastalo zacijelo od lat. 
sintagme domus fratorum. Upor. na galoro- 
manskom teritoriju u znacenju »Geschwister- 
kind«. U svim ovim refleksima rijec potjece 
iz crkvene terminologije. U frdja f (Dubrov- 
nik, Veli otok, Bozava) »veselje, gozba, obi- 
Ian rucak, gozba bratovstine, uzina (Dubrov- 
nik)* na -one > -un frajun m (Bozava) »bal- 



doria, crapulone«, denominal na -are = -ati 

frajat, -am (16. v., Kvarner, cakavski, Korcula) 

(po-, objekt sve ocevo), impf, na -vd- frajdvati 

(Korcula). Od lat. fraglia > fraia, furl, fraye, 

fradae, fradaja < vlat. *fratralia > srlat. 

fratalea (disimilacija r - r > r - 0), izvedenica 

na -alia (v. rusalje, kolektivno znacenje kao 

u lupercalia, itd.). Homonim hrv.-kajk. fraj m 

»snubljenje«, frajar »prosac«, frajat »snubiti«, 

drugog, njemackog je podrijetla: freien, Freier. 

Upor. frajati. 

Lit.: ARj 3, 64. 69. 5, 778. 11, 380. 385. 
Kusar, Rod 118, 18. Budmani, Rod 65, 161. 
Cronia, LD 6. Hraste, BJF 8, 20. Bulat, 
JF 5, 144. Hirtz, Aves 108. Zore, Palj. 108. 
231. REW 3 3485. Strekelj, ASPh 28, 511 
DEL 1702. 

frcati se, -a (Stulic, Kurelac) »sinonim: 
goniti se«; afre, gen. -»' (capala te je ofrc, Smo- 
kvica, Korcula) »izraz za zivo i veselo kretanje 
kod ljudi; prevelika veselost i smijeh u vezi 
s raspirenom seksualnom potrebom«; frc m 
(Vuk: poc'i ili udariti ufrc) »kad se macke gone«. 
Te onomatopeje zacijelo idu zajedno sa starom 
rijeci pre, gen. pfca m (Vuk, Vodice) »1° 
jarac, 2° neuskopljen ovan (Lika)«. Taj naziv 
nalazi se jos samo u slovenskom i bugarskom 
jeziku i kao posudenica u rum. pirciu, »Bocks- 
geruch«, odatle glagol a pirei »sich begatten«, 
arb. perc, odatle na -a percak m »unverschnit- 
tener Bock, Widder«, glagol me perque »be- 
springen«, ngr. u Epiru zipo\yx$ak\a. »Zucht- 
bock, Zuchtwidder«, jtpouTaaXi^co »besprin- 
gen«, od nepotvrdenog prcalj; pre je prema 
tome balkanska rijec juznoslavenskog podri- 
jetla. Izvedenice su pridjevi na -jiprciji (Stu- 
lic) i u toponimu Prci Brijeg, na -ev prcev, 
na -evit prcevit »smrdljiv (o prcu)«, deminutiv 
'QA-bkprcak, gen. -cka m »(metafori.) sinonim: 
srditko«, na -ica prcica m, na -id prcid, aug- 
mentativ pfeina, na -etina prcetina f = pfcevina 
»njegovo meso«, denominali na -iti impf. 
prciti se (na-) »1° udarati rogom kao prci, 2° 
biti obijestan kao pre, 3° oholiti se (hrv.-kajk.)«; 
prciti se (Vodice, Hrvati u juznoj Italiji) »pa- 
ziti se«, isprati se, -Im (Dubrovnik) »ad satie- 
tatem futuere (de hirco)«, upor. ukr. percyty 
sa; napfciti se, napfcim (Vuk) »rasrditi se«, 
metafora je, odatle pridjev oprcit »srdit«. Su- 
glasnik c nastao je iz k + -eo, kako se vidi iz 
ces. prk »Bockgestank« prema pfeina, polj. 
parkacz »jarac koji smrdi«, kao i iz k > c u 
prcati (se), -a (Vuk, glede te promjene upor. 
micati pored mikati) (o-) »1° sinonim: teci se, 
2° udarati straznjim nogama (Korcula), 3° 



34 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



frcati se 



530 



frigati 



ljutilo vikati braneci se od cega (Rijecka nahija 
u Crnoj Gori)«, deminutiv na -kati piskati se, 
-a (Dalmacija, sa ek > sk) »pariti se (koza s 
jarcem)«. Upor. ime kozi phkulja. Upor. 
bug. pracat se »sich paaren«. Praslavenska 
osnova perkz, ne nalazi se u baltickoj grupi 
kao ni u drugim ie. jezicima. Vjerojatno je u 
vezi s prijevojem u prase (v.) i praz (v.), lat. 
pario. Gore pomenuti frcati itd. prikazuju 
onomatopeiziranje starije rijeci koja i sama 
moze biti onomatopejskog podrijetla; prciti se 
»sich begatten« bilojeopcejuznoslavensko kako 
se vidi iz posudenica u rumunjskom i arba- 
naskom jeziku. Semanticka varijacija nastala 
je na osnovu fonetike izmjenom c i c . 

Lit.: ARj 3, 71, 426. 7, 520. 9, 108. 11, 

427. 12, 42. Ribaric, SDZb 9, 183. Mladenov 

534. 539. GSU 13-14, br. 85 (cf. JF3, 212.). 

Miklosic 242. Bruckner 396. GM 334. Tiktin 

1168. 

frca f (Kosmet, Livno, Travnik u Bosni) 
»cetka«. Odatle deminutiv na -ica /raca f, 
glagoli ofrciti (jemenije), isfrclti (aljine) (Ko- 
smet).- Balkanski turcizam (tur. flrga pored 
furca) iz oblasti alata: bug./mra, ngr. |3oijpxaa. 
Rapic (18. v.) ima indeklinabilni pridjev na 
-llfrckali (ricr') »uresen, kicen«, ali tesko da je 
semanticki od firca, osim ako bi se uzelo 
metaforicki »ocetkan > ociscen«. Tada ostaje 
nejasno k. 

Lit.: ARj 3,71. Elezovic 2, 413. Mladenov 
663. 

frecet m (16. v., Dubrovnik) »zenski nakit 
poput strijele«. Od tal. deminutiva na - itta > 
-ettafreccetta. od freccia »strijelica«, upravo od 
/rezza »isto«, franackog podrijetla. 

Lit.: ARj 3,71. REW9424. DEL 1712. 1716. 

fregat, -am impf. (Cilipi, Potomje, Zrnovo, 
Korcula, Sibenik, objekti pod, kudu) = fregati, 
-am (Pag, Malmska, Rab, Veli otok) (zs-, o-) 
»trti, ribati«. Od lat. fricare > tal. fregare. 
Odatle na -one > -unfregun, gen. -una (Kor- 
cula) »bruskin, cetka za ribanje«, na -atore 
fregadur (Kuciste) »bruskin«. Na deminutivni 
nenaglaseni sufiks -ula fregula (Veli otok, 
Bozava) = na -icafregulica (Molat) »komadic«. 
Od tal. fregola. Starija je posudenica flkun, 
gen. -una m prema f frkunica (Dubrovnik, 
Prcanj) »djecak, djevojcica od 12— 15 godina«. 
Upor. spanj. fregon »Kuchenjunge«. S tal. 
postverbalom frega f »libidine« stoji mozda u 
vezi/nzan, pridjev (Prcanj) »aufetwas bessessen, 
auf etwas gefasst« < fregato < forcatus. 

Lit.: Kusar, Rad 118, 24. Resetar, Stok. 
235. Crania, ID 6. REW 3501. DEL 1720. 



f freska = (sk > SK) freSak, f 

freska (Perast, Dubrovnik, fresko je na dvoru, 

freski kruh, sir, cvijece, rana, prilog fresko je 

doso, fresko san ga ubo; Crna Gora: fresko- 

meso), sa tal. prefiksima re-, in-: refreskati se, 

-dm, rimfresak, gen. -ska .m (Dubrovnik) 

»okrepa, rashladenje« < tal. postverbal rin- 

fresco od rinfrescare, impf, na -va- rinfreskivati, 

-ujem (Rab) = (tal. e > i ili prema njem. 

frisk > frisch) frisak, f friska (16. v., Perast, 

Bozava, Rab), apstraktum na -oca friskoca, 

denominal na -ati frlskati se, -am, na -va- 

sfriskavati (Belostenec) = vrisak, f vriska 

(Lika), razvriskati se »rashladiti se« = (ana- 

logijski prema tezak, f teska) frizak, {friska 

(ZK) = (hrv.-kajk.) frifek = slov. frisek 

(juzna Stajerska) »prijesan, taze, hitar, brz, 

okretan, brzovit, hitan, list, napresit, pos- 

pjesan«. Od zapadnoromanskog germanizma 

frisk preko tal. fresco; u slov. i hrv.-kajk. 

moze potjecali i bez talijanskog posredovanja 

od stvnjem. frisk, nvnjem. frisch. Stara je 

posudenica mozda (fr > pr, i > b > d) opra- 

skati pf. »brzo proci dugi put«. 

Lit.: ARj 3, 71. 72. 74. 9, 95. Budmani, 
Rad 65, 166. ZbNZ 13, 133. Pletersnik 1, 203. 
Kusar, Rad 118, 25. Crania, LD 6. Zore, 
Rad 108, 115. 156, 234. REW 3 3521. DEL 
1716. Jagic, ASPh 8, 317. 

frigati, -am impf. (16. v., Bozava, Rab, 
hrv.-kajk., slov.) (is-, o-, po-, pre-, s-, ra-), 
postverbal zafrik, gen. -ga (ZKj'ilo na zafr'ik) 
»Einbrenn«, pofrih (Mali Losinj : broskva na 
pofrih), part. perf. pas. kao pridjev prefrigan, 
poimenicen prefriganac, gen. -nca, poime- 
nicen part. perf. na -ica friganica (Dalmacija) 
»cucurbita clodiensis, bundeva koja se jede 
frigana« = frigenjaca (Dalmacija), prema impf, 
na -va- sfrigavati, -am (Belostenec) = migati 
(na-, po- Lika) = (fr > pr) prigati, -am (Vuk, 
Dubrovnik) (do-, is-, na-, o-, pre-), poimenicen 
pari. perf. pas. priganica f (Vuk, BiH, Kuci) 
»kolac od jaja«, deminutiv priganicica f, 
postverbali potprig m = potpriga f »zaprska, 
zapraska«, na -usa poprigusa f (Slon) »isprigano 
tijesto oblo i plosnato« = (ri > f) potrgati, 
-am pf. (Sarajevo) »poprziti«. Dalmatoromanski 
leksicki ostalak od lal. frigere > tal. friggere, 
kako se vidi po ocuvanom velarnom izgovoru g 
pred e. Poimenicen z. r. od pari. perf. /nera > 
frita »frittelle« (Galezan), krcko-rom. frete od 
tal. fritto. Dalmatoromanski leksicki je ostatak 
deminutiv na nenaglasen sufiks -ula prikla f 
(Dubrovnik) »Pfannkuchen, tijesto przeno u 
utju«, pi. f prikle, gen. prikala, odaile na -ar 



frigati 



531 



f «jat 



priklar m prema f priklarica (Dubrovnik, 
Kuciste, Brae, Potomje) »Pfannkuchenbacker«, 
deminutiv priklica = prekllca (i > e jedna 
potvrda). Taj stari romanizam polisnul je od 
mlel. fritola > fritula (Bozava, Kucisle). 
Upor. islro-rom. freitula, furl, fritule. Na -eft's 
preko pi. -aft'a: friktalija f (kod Naljeskovica) 
je lakoder dalmatoromanski leksicki ostatak 
koji je potisnut od novije posudenice fritdlja 
(16. v., Prcanj) = frltaja (Korcula, Kuciste) 
»Eierspeise, kajgana« < tal. fritaglia, slov. 

frtalja, vrtalja, fritalja. Na -ara fritata f 
(Prcanj) »vise jaja isprzenih A priganica (Du- 
brovnik)*. Ovamo ide mozda .prehtati koga 
(pri- Zoranie) u metaforickim, nejasnim do- 
duse, znacenjima »1° zlobiti komu, 2° zaliti, 
3° cekati, docekivati« < frictare, u kojem su 
se unakrstila dva lal. pari. perf. frictus od 

frigere i frictus od fricare (v. fregati} > tal. 

frettare. Glede et > ht v. dohuort (v.). 

Lit.: ARj 2, 650. 3, 72. 73. 859. 4, 3. 7, 
530. 761. 8, 735. 9, 113. 10, 362. 819. 11, 
184. 292. 535. 548. 681. 873. 12, 3. il. Ple- 
tersnik 1, 203. 2, 800. Sturm, GSjfK 6, 76. 
Kusar, Rad 118, 15. 19. Reselar, Slok. 277. 
278. Zore, Rad 115, 145. Budmani, Rad 65, 
162. REW 3 3505. 3504. 3510. Matzenauer, 
LF 14, 82. Lve 137. DEL 1716. 1717. 1720. 

frilj m (Gorski Kotar, Hrvatska) »malena 
rijecna riba« = slov. fru, gen. frila »leuciscus 
aspius, Bambelein, Raapfe«. Varijanta pes (?). 

Lit.: ARj 3, 72. Pletersnik 1, 203. 



frin m (Dubrovnik, Zore) »1° na "pofrina = 
na po puta, 2° gdje je najbolje mjesto za ri- 
banje«. Nije jasan odnos ova dva znacenja. 
Prvo znacenje kao da je u vezi sa XaX.frenum > 
tal. freno. Ta rijec preko lat. neutruma pi. 
nalazi se ufrena pored frana f(a nejasno) »konj- 
ska oprema«, u rukopisu 16. v. o Aleksandru 
Velikom. Drugo znacenje je zacijelo u vezi 
sa mlet. frima (Chioggia) od lat. apstraktuma 
na -Lmen od frigeres, od kojega su druge va- 
rijante tal. (mlet., istro-romanski) fraima < 
*frtgimen (upor. frigus, gen. -oris), dok furl. 
fardima, fredina pokazuju unakrstenje sa 
freddo < frigidus. Talijanska rijec znaci 
»Spatherbst, i primi freddi autunnalk i (po 
semantickom zakonu sinegdohe) »lov na je- 
gulje u to godisnje doba > obilan lov > (u 
Dubrovniku prosirenjem tog znacenja na mjesto 
ribanja) gdje ima dosta ribe«; frin moze biti i 
leksicki ostalak dalmatoromanski; r je nastao 



stezanjem Tgi > /(upor. spanj. frio < frtgidum). 
Ovamo jos kao ucena posudenica preko tal. 
refridzerijo n. 

Lit.: ARj 3, 71. 72. Reselar, Rad 248, 
234. REW 3496. 3512. DEL 1703. 1715 
1718. 

frket m (Skadarsko Blato) »vrsla lade od 
koslanjevih stica«. Zacijelo je u vezi s puckim 
ar. fergala > tal. fergala, ferghetta »fregata 
a remi«, preko tur. flrkata. Varijanta od in- 
ternacionalnog talijanizma fregata, ar. fra- 
gata nepoznatog podrijetla, mlet. fregada > 
fregada f (17. v., crnogorska, islarska narodna 
pjesma) = frigoda (Belostenec) = fregata 
»nekada mala lada s veslima, danas bojni 
brod«. 

Lit.: ARj 3, 71. 72. SEZb 13, 179. DEI 
1619. 1712. 

frlab m (Pazin, cakavski) »commealus«. Od 
njem; Verlaub »Erlaubnisse. Glede au > a 
upor. urldbisanj m (bosanski vojnici neka- 
dasnje monarhije)- < Urlaubschein. Ide u 
isli red s frajati (v.), slo se lice ishodista ger- 
manizama na cakavskom teritoriju. 

Lit.: Slrekelj, ASPh 14, 523. 

frlozija f (Dubrovnik, u recenici: ona je 
u frloziji »izvan sebe«) = frlesija (Dubrovnik) 
»1° nerazmisljenost, 2° nerazmisljeno celjade, 3° 
velika nazeba (Crna Gora, Vuk)«. Vuk ima iz 
Crne Gore vrlesija »nazeba velika« kao naziv 
bolesti koja se u Krivosijama zove sa nasim 
augmentativnim sufiksom vrlesina f »tussis 
genus«. U Hercegovini se slicna bolesl zove 
rora, hipokoristik od rorina (v.). Cini se da je 
latinizam irreflexio, tal. irriflessione. 

Lit.: ARj 3, 74. Bl 2, 720. 

fri] ati, ffljam impf. (Vuk) (na-} prema pf. 

/ Hjitl, frljim (Vuk) = v Hjitl, vflji'm »sinonim: 
bacali prema baciti«. U 'bug. hvdrlja = farija 
»idem«. Iz juzno-slav. rum. azvirli »werfen«, 
azvirlita i azjnrliturd »Wurf«; az- je od pre- 
fiksa be, s kojim nije potvrden glagol u 
juznoslavenskim jezicima. Nejasna je seman- 
ticka veza isle osnove u pridjevu na -av: 

frljav (Bosna) = vrljav (Vuk) »u koga je 
jedno oko osteceno« (poimenicen pridjev 

frljavac takoder u Bosni), odaile slozenica od 
sintagme vrljook, vrljookast i hipokoristik 
vrljo (Vuk). Upor. pridjev na -av islog znacenja 
drljav (v.). 

Lit.: ARj 3, 74. BL 2, 751. Tiktin 135. 
SEW 1, 410. 



frna 



532 



Frugy 



friia / (Prigorje) »sinonim: radiz (v.)«. 
Lu.: ARj 3, 75. 

frndati, -am impf, (subjekt: macka) (Hrvat- 
ska Krajina) »kvrcati, presti«. Onomatopeja. 
Upor. onomatopeje drugog znacenja: brndali 
(v.) i brundati. Nije jasno da li ide ovamo 
frndati (Vodice) »kovrcati vunu«, odatle na 
-ah Jfndalo n »sprava za kovrcanje vune« i 
Frndar »prezime porodice u cijoj se kuci 
nekada kovrcala vuna«. 

Lit: ARj 3, 75. Riband, SDZb 9, 146. 

frnjati, -am impf. (Stulic) »dobivati lukav- 
stvom«. Odatle frnjusiti, finjusim (Stulic) 
»idem«. Nije potvrdeno u narodnom govoru. 
Nema primjera iz kojih bi se vidjela afektivna 
vrijednost. 
Lit.: ARj 3, 75. 

frnjokula f (Dubrovnik) »zvrcka«, slov. 

frnikola » SchneHkiigelchen, Knicker, stajer- 
sko-njem. Pernikeh. Bez deminutivnog -ula 

finjoka (Perast, kod Yukafrnjovke) »zvrcka« = 

finjok, pi. -ci m (Smokvica, Korcula) »udarac 
u celo noktom srednjeg prsta desne ruke na 
takav nacin da nokat srednjeg prsta odbije 
od lica palac«. Sa r > ar famjoku, gen. -ula 
(Bozava) »buffetto«. Prema Strekelju od mlet. 

frigndcula »Schneller«. 

Lit.: ARj 3, 75. Crania, ID 6. Strekelj, 
DAW 50, 80. 

f Ps (Vuk) »uzvik kojim se oponasa zvuk pus- 
ke«. Odatle jfsnuti, - m (Crna Gora, Vuk). 
Lit.: ARj 3, 75. 

_/i-smaga (3. 1. sing. prez. : to mi sefrsmaga 
delati, ZU)»mrsko mi je«. Slov. frzjndgatl 
»idem«. Od srvnjem. versmahen = verschmahen. 

Lit.: Popovic, Sintaksa 35. Strekelj, ASPh 
11, 467. 

frtalj, gen. -alja m (Vuk, 18. v., Vojvodina) 
= vrtalj = frtalj (ZK) »1° sinonimi: cetvrt, 
cetvrtina, 2° dio opcine (ZK)«. Odatle deminutiv 
na -ce: frtdljce n = vrtaljce (Vojvodina) 
»burence od vrtalja akova«. Od madz. fertdly, 
a ovo od njem. Viertel. 

Lit.: ARj 3, 75. BI 2, 752. 

frudalj, gen. frudlja (?) m »(kol.) mlado 
granje ujedno s liscem sto se ubere za zivotinje 
(krave) i ostavi za zimu (za koze), frascame 
(Parcic)« = frudelj, gen. frudelja pored frudlja 
(Vodice) »lisce koje sluzi zimi za hranu ovcama 



i jagnjadi« = (zamjena docetka -elj = -alj 
kolektivnim -je) frubje n (Korlevici, Istra, 
glede izmjene dj > bj upor. odgabljati, ZK, za 
odgad-jatf) »isto«. Nalazi se jos u slov. frodelj f 
gen. -dija = hrodelj = fruedl (Notranjsko) 
»belaubte Zweige als Viehfutter«. Kako po- 
kazuje slovenski oblik, hrv. u nastalo je od 
velarnog nazala c, a taj od lat. on pred sugla- 
snikom, od neodredene latinske izvedenice od 
frdns, gen. -dis > tal. fronda, furl, frind »ramo- 
scello con foglie«; -alj = -elj nalazi se u furl. 
-ejfrindei »fogliame secco a sterne il letto agli 
animali«. Mozda je to kolektivni n pi. -ilium, 
-ilia. Od istog je korijena na pridjevski sufiks 
-utus tronuta f (Brusje, Hvar) »tanko suho 
gorivo kojim se uzize i potpiruje vatra«, po- 
imenicen z. r. fronduta, sa nd > p, up'or. 
obratno nn > nd pandil (v.). Posljednja je 
rijec dalmatoromanski leksicki ostatak, prva iz 
istro(julijsko)-romanskog predfurlanskog doba. 

Lit.: ARj 3, 75. Hraste, JF 6, 213. Ribaric, 
SDZb 9, 146. Pletersnik 1, 204. Sturm, CSjfK 
6, 75. Pirana! 347. DEI 1721. Strekelj, DA W 
50, 19. REW* 3532. 

frudati, -am impf. (16. v., Vetranie: ke 
kudaml frudaju I glade}. Znacenje nije jasno. 
Budmani misli da znaci »trti« i uporeduje s tal. 
frucare = sjeverno-tal. frugare = furicare 
(Lucca), iterativ na -icare od furare (od fiir 
»kradljivac«) i fr. frotter, tal. frettare, cime 
se ne objasnjava d. Rijec nije dovoljno po- 
tvrdena. Nezrela za etimologiju. 

Lit.: ARj 3, 75. REW 3 3597. DEI 1723. 
1724. 1738. 

Fruga f, toponim (cestica u sumici na Rabu), 
dalmatoromanski leksicki ostatak, moze se 
uporedivati sa slov. fruga (1749), fruga (No- 
tranjsko) »Feldfriichte«, u trscanskom statutu 

1350 frua (vinea vel frua) »fructuarium, orto, 
fruttetto«. Od lat. frux, gen. -gis (od frui, 
kao fructus, frumentum, v.). Upor. Frajga na 

Slpanu, ako je m > 5 > a. 

Lit.: ARj 3, 64. Skok, Slav. 61. 236. 238. 
REW* 3546. Stiirm, CSJK 6, 57. Isti, ZRPh 
48, 114-119. 

Frugy m pi. (Danilo pominje uz Turbky, 
Jasi, Tatari I Mogovari = Bajovari, Katalani, 
Pom. Sisatovac) = Pruzi (isti, uz Rimljane zvani 
Katalani) = Frugamo (Domentijan), pridjev na 
-bsk fruskT (1441, romence fruskej, Pruska 
(Vruskaj gora ili planlna (najstarija latinski 
pisana potvrda iz 16. v. Frusca gord) — Ruska 
Gora (narodna pjesma, Petranovic) i poimeni- 



Frugy 



533 



frula 



cenje bez opce rijeci Fruska = gr. <t>payYO- 
Xcibpiov = madz. Nagy Olasz »veliko talijansko 
(se. falva »selo«)« > Mandelas = Franca villa, 
kamo dode Godefridus dux Lotharingiae za 
krizarskih ratova, etnik na -be > -ac Frusko- 
gorac, gen. -crea (18. v.), ktetik fruskogorski 
(18. v.), od pridjeva f na -ynji > -inja vriiskinja 
(Vuk) »vrsta tresnje«. Vokal «je nastao od -an- 
pred suglasnikom od srgr. cppciYYOC, (upor.sancttts 
> sut na Jadranu). Ista se pojava nalazi i u 
toponimu Frugopulovo seliste (1293—1302) od 
srednjogrckog antroponima cppayYOJtoijXoc, (dru- 
gi je dio -novkoc, koje odgovara nasem -if). 
Prema Jireceku pridjev u nazivu Fruska Gora 
nastade odatle sto su se tamo naselili talijanski 
Franci 1162. nakon razorenja Milana. Prema 
Melichu oronim je nastao prije 1162. iza 11. 
v., i to prema doseljenim Francuzima i Valon- 
cima. Naziv Frug zivio je jos u 15. v. kao etnik, 
sudeci po pridjevu fruske romence, valjda u 
znacenju »francuski«, jer za »talijanske« vazio 
je naziv vlaski. Znacajno je da se u rum. 
Princ »Westeuropaer, Lateiner, Francuz«, pri- 
djev frincesc (haine frincesti, card frincesti 
»lateinische Bucher«), Prinde (1643) ne nalazi 
novogrcka (bizantinska) promjena ne > ng 
(upor. jos sprpgb). Prema tome, Frug je doslo 
preko Carigrada. 

Kasnija je posudenica iz lat. > tal. pridjev 
franacki (1491. u prvotisku glagoljskog bre- 
vijara: Lodovika kralja frnckgo ~ franackoga) 
= pranacki, prancija f (Brod) »neka jabuka«, 
danas franak, gen. -nka (novae), prdncika = 
frdncika »sramotna bolest«. Naziv za bolest 
dolazi i preko turskog jezikafrenjak gen. -njka 
(bolest) = vrenga, frenga, denominai dvren- 
gati, -am pf. »okuziti vrengom« < tur. firenk 
ileti, kao i preko njem. francozljiv, pridjev na 
-Ijiv (ZK) od etnika Francose > Francuz, 
gen. -uza, pored Francez (ZK) < tal. francese, 
pridjev francuski, pofrancuziti. Vuk ima odatle 
s ispustanjem -ose vrancav, dvrancati pf. (Hrv.). 
Docetak -uz je iz njem. prema stfranc. -ois < 
lat. -iscus = franacki, -isk, -ez je prema tal. 
-ese < lat. -ensis. Ovamo idu mozda i pranjga 
(Bosna) »muzar, M6rser« (ako je prema tur- 
skom izgovoru u Bosni) ifranka »Art Frauben« 
(Bosanska Kostajnica), franko (Bozava). De- 
nominai frankati, -am (Smokvica, Korcula: 
justo san franka kontun od Kanpirine kucej, 
upor. u Reziji francat preko furl, francia. 

Franacki je pridjev frankisk > fr. franceis, 
francais, nalazi se i u srednjolatinskom antro- 
ponimu Franciscus koji se nalazi kao latinizam 
u Francisko (i sa c i sa i), odatle prezime Fran- 
ciskovic, kao talijanizam Francesko, -cesko, 



-Cesko (15. v.) prema f Franceska (Brusje), 
sveti Francesko pored sveti Frane (Brusje), 
kao poimenicen pridjev na lat. -anus > tal. 
-ano u nazivu redovnika > tal. francescano > 
franceskan, -ciskan, ncologizamfranjevac preko 
njem. Franc (tako i slov.), preko madz. Fe- 
renac (1567), odatle prezimena Ferencie (ZK), 
Perencevic (pravoslavci, Bosna). Hipokoristici : 
France (16 v., slov.), Fran (15. v.) = Frana 
= Frane, Frane (Brusje) = Frano (15. v.) = 
Franjo, Franja (ZK) prema Frana f (Dubrov- 
nik) sa deminutivima Franica, Franjica, 
Franatica, Franosa, Frdnac, gen. -nca (15. i 
16. v.), pridjev na -/ Franai (1484), Franko, 
Franul, prezime Franulovic (Krk), na -ce Franjce, 
gen. -eta (ZK). Ootovo svi ovi likovi dolaze 
i safr > pr Francesko, Pranlc, Pranovic, Pra- 
njic, toponim Pranjici (selo, Bosna), Pranjkovici 
(selo, Bosna). 

Lit.: ARj 3, 65. 71. 75. 76. 6, 895. 9, 498. 
10, 362. 11, 363. 365. 366. Stefanie, Rad 
285, 88; 90. Hraste, JF 6, 186. Resetar, Stok. 
233. REW 3 3483. DEI 1704. 1705. Melich, 
ZSPh 2, 35-51. Rociti 469. Jirecek, Gesch. 
Serben 1, 191. Sturm, CSJK 6, 54. Vasmer, 
GL 60. Tiktin 648. Korsch, iiSPh 9, 500. 
Lavrov, ZNO 8, 1-7. (cf. Ub 8, 214). 

fruka f (Posavina) »mostic sto na obali kod 
prijevoza stoji da po njemu kola iz lade na 
suho produ«. Od njem. Briicke. Nejasan je 
prijelaz br > fr. Upor. slov. faspan m = ' 
Buchsbaum. 

Lit.: ARj 3, 75. Pletersnik 1, 204. 

frula f (Vuk, slov.) = flura (18. v., Obra- 
dovic) »svirala«. Radne imenice na -as frulas 
= na -ar frular (slov.). hikfrulas poklapa se sa 
rum. flueras. Denominali na -ati friilati, -am-, 
na -iti fruliti impf. (Dolensko, subjekti vetar, 
vihar, burja) »heulen«. Od rum.fluer m »isto« 
sa metatezom l-r > r-l i er < re. Doccino 
-e u metatezi bilo je identificirano sa nastav- 
kom za nom. i ak. pi. Odatle je stvoren sing. 
frula zacijelo prema svirala: svirale, s kojim 
ide u istu semanticku kategoriju. Fo je lek- 
sicki ostatak iz jezika srednjovjekovnih Vlaha 
kao kostura (v.), ficor. Rijec fluer > frula 
balkanska je rijec grckoga podrijetla. Iz ru- 
munjskoga potjecu i arb. floere pored flojere 
f = ngr. (pA-oyepa, (od gr. deminutiva na 
-apiov: cptaudpi(ov) > cine, fluiard. Unakrste- 
njem cincarske rijeci i nase svirala nastade 
u Crnoj Gori svijara (Vuk). Za rum. -arius 
> -er poslije palatala upor. oier < oviarius 
»ovcar«, odatle licko katolicko prezime Oje- 
rovic. Od rumunjskih pastira potjece i madz. 



53Juekara 



furulya pored furuglya, odatle opet faruglje 
f pi. (Jacke, ugarski Hrvati), denominal fa- 
rugljati, -am pored faruljati. 

Lit.: ARj 3, 45. 61. 75. Pletersnik 1, 204. 

Miklosie 58. SEW 1, 285. REW 3278. DR 3, 

589. GM 108. Jagic, ASPh 6, 661. Baric, 

Alb. 1 (cf. JF 3, 199). Grzetic-Gaspicev, 

13, 247. Matzenauer, LF 7, 173. 

frus (Vuk, Perast, Prcanj, Crna Gora) 
»cibuljica u djece po lieu, Masern«, sa tal. de- 
minutivnim -ino. < lat. -Tnus frusin (Vuk, 
Pastrovic) »isto«. Od tal. flusso < lat. part, 
perf. fluxus od fluire. Glede // > fr upor. 
mb.fruth m »Masern« i u korsikanskom/rwscm. 
Prvobitno znacenje ocuvalo se u brus (Du- 
brovnik, okolina) »Sieb an der Giesskanne«, 
sa fr > br. 

Lit.: ARj 3, 76. Resetar, Stok. 229. 233. 
GM 154. REW 3 3394. DEI 1672. 

frus m (Prigorje) »sinonim: utvor = utor 
(slov.), njem. Nut, Gergel« = slov. fros m 
»Zarge eines Fasses«. Od njem. Frosch m (u 
prenesenom znacenju). 

Lit.: ARj 3; 76. Pletersnik 1, 204. 

frustik m (ZK, hrvatski gradovi), denomi- 
nal na -ati frustikati =■ miistik (Lika) »(neolo- 
gizmi) zajutrak, zajutarkovati, dorucak; rucak, 
gen. rucka, (ZK) rucevati« = frustuk (Sujek), 
denominal na -ovati frustukovati = frostuk 
(Belostenec). Od nvnjem. slozenice Frtih- 
stiick preko austrijsko-njem. Frustuk; sa njem. 
deminutivnim suiiksom -/ Frustukl > fros- 
tukalj, gen. -klja < austr. -njem. Fruhstiick* 

Lit.: ARj 3, 75. 76. Striedter-Temps 126. 
Schneeweis 34. REW 3538. 

frut m (ili f?) (Marulic) »plod, voce«. Od 
tal. frutto < lat. fructus, od frui. Odatle na 
-aria > tal. -/ere preko fr. -iere friitijera 
f (Dubrovnik, Cavtat) »zdjela za voce«. Od de- 
nommnlnfruttare > impf, frutivdt, -tiva (Rab) 
»rodit«. 

Lit.: ARj 3, 76. REW 3 3637. DEI 1726. 

1727. 

fruzata f (Sibenski otoci: idemo na fru- 
zatu; Makarska, Parcic) = frugata (Veli tok) 
= (sa umetnutim n pred dentalom) jronzata 
(Sipan, Zore) = frondfata (Gornje Primorje, 
Dubrovnik) = fruzada (Rijeka) = (on > an) 
francada (Prcanj, ribat pod francadu) »ribanje 
sa strasilom (grancicama), specie di pesca con 
rete fornita di spauracchi alle due estremita 



(Parcic)«. Dalmatoromanski leksicki ostatak 
kao ribarski termin od izvedenice na lat. su- 
fiks -ata od frons, gen. frond 'is »list«, koi. fron- 
dia (-(a premafolia) > rum. frunzd, tal. franza 
< *frondiata. Upor. ngr. eppouv^dtov. 

Lit.: Parcic 151. Resetar, Stok. 233. Skok, 
ZRPh 38, 546. Isti, Rad 222, 119-125. 
Schuchardt, ZRPh 39, 86. REW 3530. DEI 
1723. 

frzela f (Prcanj) »ein Stuck Zwieback«. 
Prema Resetam od tal. friscello m < lat. 
*floscellus, od flos sa deminutivnim slozenim 
sufiksom -cellus (disimilacija /-// > r-IF) »fior 
di farina«, ali se z ne slaze s tal. s. Prije ce biti 
deminutiv na -ella od tal. dijal. fresa »pane 
tagliato e biscottato«, poimenicen z. r. part, 
perf. fresus < (rendere »smrviti«. 

Lit.: Resetar, Stok. 233. DEI 1715. 1719. 

ftikati (~ u oci, Mikalja) »prekoriti«. Ne 
zna se prezent ni gdje se govori. Budmani, 
ma da ispravno istice nepoznato postanje, 
ipak pomislja bez potrebe na ngr. jttuco »za- 
pljuvati« ((prixo). Cini se da je Mikalja odnekale 
uzeo hrv.-kajk. / tikali, u kojem je / < s, 
knjizevno u kao utikati (ZK), iterativ od utaci. 

Lit.: ARj 3, 77. 

fucati se, -am impf, (hrv.-kajk., Beloste- 
nec) »sinonim: srditi se«. Ne zna se kako se 
odnosi hrv.-kajk. znacenje prema slov. fucati 
(u igri s novcem, Ljubljana) i prema slov. 
pejorativu za nestasno dijete fiicek. 

Lit.: ARj 3, 77. Pletersnik 1, 204. 

fucman m (Posavina) »jezik prebojeem vise 
puta probijen sto stoji na opanku za ures, 
opancarski termin«. 

Lit.: ARj 3, 77. 

fucija f (Vuk, 18. v.) »bure, bacva koja se 
drzi uspravno« = vucija (Vuk, Sibenik) »ba- 
cva za vodu; sinonim: medzarola (Korcula, 
v.)« »bacva plosnata koju nosi magare ili la- 
da«. Odatle deminutiv na -ica :fucijica = vuclj- 
ca. Balkanski turcizam (tur. fugu, figt) iz ob- 
lasti suda : a.ib. fugt »grosser Weinkiibek. Tur- 
cizam stoji u vezi s bhey, gen. -6 e (v.). 

Lit.: ARj 3, 77. BI 2, 75. GM 115. 

fuckara f (Orahovica) = ficura (Slavonija) 
»vrsta tresnje«. Drugih podataka o vrsti i 
kulturi nema. 

Lit.: ARj 3, 52. 77. 



fudra 



535 



funat 



fudra f (Perast, Dubrovnik, Cavtat, Po- 
tomje, Bozava, Rab) »postava«. Na -ati fud- 
rati, -am (Perast) = fudrati (Bozava) »posta- 
viti«. Od tal. (mlet.) fodra, fodrare = fddere, 
foderare < langob. i frnc./ooV, nvnjem. Futter, 
a to daje u nas i futrdli. Od posljednjega na 
lat. pridjevski sufiks -alls njem. Futteral n 
< srlat. Jotrale, futrdle > futrdla = futrola 
(hrvatski skolski izraz) »spremnica za olovke, 
pera, gumiju«. 

Lit.: Budmani, Rad 65, 165. Kusar, Rad 
118, 19. Crania, ID 6. REW 3405a. 

fudul m (Kosmet) »hvastavac, gord, ban- 

doglav«. Odatle apstraktum na -luk: fudiiluk 

m »drskost, gordost«. Balkanski turcizam arap- 

skog podrijetla (ar. pi. fudul > tur. fodul 

od sing, fadl, pndje\ fuduli »grossprecherisch«) 

iz oblasti duhovnih svojstava: rum. pridjev 

fudul »ohol«, apstraktum na -ie < gr. -fa 

fudulie i, a sa fuduli »oholiti se«, bug. fudulin, 

fudulluk, fudulski, fudulja se »oholi se« pored 

fodul itd., arb. pridjev fodul »anmassend«, 

cine, fudul »hautain«, apstrakta fudulie, fudule- 

afa, fudulire, fuduliche f, ngr. cpouvTo^ric,. 

Lit.: Elezovic 2, 413. Mladenov 663. GM 
109. Pascu 2, 134., br. 483. Tiktin 651. SEW 
1, 282. Lokotsch 613. 

fufnjati (Vodice) = slov. fufnj ati »sinonim: 

njuskati, (h)unjkati, schniiffeln«. Onomatopeja. 

Lit.: Ribaric, SDZb 9, 146. Pletersnik 1, 204. 

fukara f (Bosna, opcenito) = fukardja 
(Kosmet, dodatak -ja kao u odaja, v.) »1° 
siromah, 2° (kolektivno) sirotinja; sinonim: 
eskija«. Odatle: apstrakta na -luk fukarahk 
m = na -ija fukdrija f (nije potvrdeno u na- 
rodnom govoru), pridjev na -ski fukdrski (Bo- 
gisic; ne cuje se). S metatezom i ispustanjem 
docetnog -a: furdk m (Pastrovici, narodna 
pjesma) »sirotinja«, nije potvrdeno u narodnom 
govoru. Balkanski turcizam arapskog podrijetla 
(ar. pi. > tur. fukara od sing, fakir, koji se 
nalazi kao fakir u evropskim jezicima) iz ob- 
lasti drustvenog zivota : bug. fukara, fukarlak, 
arb. fukara, cine, fucard (-a), fucarliche f 
»pauvrete«, apstraktum na -ame < lat. -amen 

fucarame »les gens pauvres«, ngr. tpouxapdc;; 

fuk(e)ndusk (Kosmet) »kacak, siromah, hajduk« 
sadrzi skraceno fukara i arb. en dushk »u gr- 
mlju«. 

Lit.: ARj 3, 77. GM 114. Mladenov 663. 
Elezovic 2, 413. Pascu 2, br. 134., br. 481. 
JF 14, 211-12. Lokotsch 573. 



fiilak, gen. -Ika m (Prigorje) »cep od pa- 
muka cim se uho zatiskuje«. Prema Budmaniju 
od madz. fill »uho«. 

Lit.: ARj 3, 77. 

fulati se, fulam impf. (Vuk) »(ekspresivno) 
vuci se«. Taj onomatopejski glagol ide zajedno 
s impf, hulati se, hulam = Mati se, ulam (Vuk) 
»sinonimi: sunjati se, smucati se, sumati se« 
pored huliti se (Belostenec, Voltidi) »pre- 
gibati se«, slov. liiliti »schleifend gehen«, 
odatle fill 'ika f »cist vjetar«; hiiljati se (Belo- 
stenec) i dalje sa suljati se (v.). Ovamo jos 
ofuljiti se (Lijesce K, Lika) »kad se ispusti ne- 
cujno prdac«, fuljati, fuljam (Stulic) »kod 
kuglanja ne pogoditi nijedan cunj«. Onoma- 
topeja. Osnova nije ista koja je u huliti < stc- 
slav. chuljG »schmahen«. 

Lit.: ARj 3, 77. 78. 731. 732. BI 2, 638. 
Pletersnik 1, 204. Machek, Sldvia 16, 201. 
Strekelj, DAW 50, 60. Matzenauer, LF 7, 
173. 

fuimen m, fulmine f pi. (Potomje) = ful- 
mini m pi. (Molat) = furmina f (Sutomore) 
»sibice, zigica, suferini (gradani u Budvi)« 
= vulmlnanti m pi. pored fulmini m pi. 
(seljaci oko Budve) = fulmenat m (m-n > 
m-a disimilacija). Od tal. poimenicenog prid- 
jeva fulmlnante, upravo part. prez. od fulml- 
nare, denominai od fulmine. 

Lit.: DEI 1731. 

fum m »1° dim, 2° (metafora) oholost«. 
Od tal. fumo < lat. fumus. Na -arium > -ar 
fumar, gen. -dra (Dubrovnik, Cavtat) »1° mali 
prozorcic na krovu od kuce, na sufitu = pe- 
tar (Tivat), abain (Korcula), 2° (Racisce, 
sjeverna Dalmacija) dimnjak, komin (Du- 
brovnik)«. Moze biti dalmatoromanski lek- 
sicki relikt. Od lat. fiimarium, tal. deminutiv 
fumai(u)olo. Denominai na -are > -ati 
fumati, -dm impf. (Vuk, Dubrovnik, Po- 
tomje) = fumdt (Rab, Bozava) »piisiti«. Sa 
tal. prefiksom pro- profumati, -dm (Dubrov- 
nik). Odatle zensko ime kod Marina Drzica 
Propumanica »koja se namirisala«. Odatle i in- 
ternacionalni francuzizam parfem, gen. -ema 
< fr. parfum. 

Lit.: ARj 3, 78. 12, 386. Kusar, Rad 118, 
25. Zore, Fud. 24. REW 3 3568. 3566. 3572. 

funat, gen. funta m (17. v.) = ftint m 

(hrv.-kajk., ZK) = slov. font, gen. funta = 

funta f (Vuk, 18. v.) »mjera tezine«. Slov. 

pridjev na -en funten, poimenicen funte- 



funai 



536 



fiir 



nica (Belostenec). Na -as juntas, gen. -dsa 
(Vuk) »lonac za funtu mesa«, odatle pridjev 

funtaski (kantar), prosireno na -lea funtaslca 
f »vrsta jabuke«. Na slozen sufiks -arka fiin- 
tdrka »vrsta kruske«. Denominai na -ar-ali 

funtdrati, -ardm impf, »prodavati sto na funte«. 
Od njem. Pfund < lat. abi. pondo od pondus 
ili tondum. Na madz, sufiks -os > -Usfuntus 
(hrv.-kajk.) < mudtfontos »Pfundleder«. Upor. 
rus. pudi (p > h) < stnord. pund < ags. pund 
< lat. pondus. 

Lit.: ARj 3, 78. 79. Pletersnik 1, 204. 2, 577. 
625. Strekelj, DAW 50, 19. Jagic, ASPh 8, 
318. REW* 6646. Stender-Petersen (cf. Janko, 
Sldvia 9, 351). Vasmer 2, 460. Schneeweis 
94. 118. 

fundaklija f (u narodnoj pjesmi, apozi- 
cija uz dukat) = fmdbklija f (Kosmet) »zlatan 
novae za nakit, oblika kao Ijesnik«. Takoder 
prezime Funduk i Vunduk (Lika). Iznad Trav- 
nika toponim Punduklija »predjel na Vilenick. 
Balkanski turcizam grckog podrijetla: tur. 
flndik »Ijesnik«, flndik (altini) = findikh »vrlo 
cijenjen zlatni novae Sultana Ahmeda III«, 
danasnje tursko prezime' Findikoglu (prene- 
seno), pridjev »vrlo cijenjen«, odatle prezime; 
rum. funduc »alte Bezeichnung einer Mun- 
ze«, arb. fundiiq m »Ijesnik«, ngr. cpouvToiJxi 
»idem«. Iz gr. jtovtixov »mix pontica«. Glede 
zamjene turskog \ > u upor. jastuk, hanuma. 

Lit.: ARj 3, 78. Elezovic 2, 415. GM 114. 
Tiktin 654. 

fundati, -ampf. (hrv.-kajk.) = fundat, impf. 
fundlvat (Rab) »(metafora) unistiti, upropas- 
titi, razoriti, zatrti, profuckatk prema impf. 
na -va- fundovati, fundavam (Belostenec) 
(pro-, ras- ZK), rasvundati (Lika) pf. prema 
impf, razvunddvati, -vunddvdm (Lika), hrv.- 
-kajk. i slov (Afundati, -am (Notranjsko) pf. 
»verderben, vernichten«. Pravo se znacenje jos 
y\A\ fondava! »surgavat (objekt ankoru u more, 
Mljet)«, fundat, -am (Dubrovnik) »potiskivati 
pod vodu, podusiti (u igri djece na mora, 
Zore)«. Od srlat. > tal. affondare »versinken« 
= kllat. affundere, denominai od pridjeva 
affondo — profondo »dubok«. Glede gubitka 
prefiksa a-, koji nastaje u sandhi, upor. pa- 
ricat < tal. apparecchiare. 

Lit.: ARj 3, 78. Macan, ZbNZ 29, 213. 
Pletersnik 1, 199. 204. Zore, Rad. 114, 235. 
REW 3 3581. DEL 77. 

funeral, gen. -did m (Rab) = funerd, 
gen. -aid (Bozava) = funero, gen. -ala (Perast, 
Dubrovnik, Cavtat, Potomje) »sprovod«. Uce- 



na rijec od kllat. poimenicenog pridjeva sr. 
r. na -ale > tal. funerale od -funus, gen. -ms. 

Lit: Kusar, Rad 118, 21: Crania, ID 6. 
Budmani, Rad 65, 166. DEL 1734. 

funkcija f (Hrvatska), ucena rijec od lat. 
apstraktuma na -iofunctia, gen. -onis (od part, 
perf. functus od fungi, odatle internacionalno 
na njem. -ieren , > -ir ati lungirati, f ungiram; 
tal. funzione > fundjon m (Perast), pridjev 
na -oils prosiren na -bn > -an funkcionalan, 
na -arms > -ar funkcionar, gen. -dra m. 

Lit.: DEI 1736. . 

f imk j ela f (17. v., Dubrovnik, pseudoje- 
kavizam) »svilena cahura, kozurica«. Od vlat. 
deminutiva na -icellus = kllat. -iculus *folli- 
cellus od fottii »mijeh« = kllat. folliculus > 
tal. fdugello m (metateza u-i > i-u zbog una- 
krstenja sa fdum > filo, bez metateze 
kao u Dubrovniku u Kalabriji funiceddu) . U 
Dubrovniku ocuvan je velami izgovor c pred 
e kao u kimak i prijelaz u feminina, koji je 
nastao odatle sto je dalmatoromanski doce- 
tak -u bio shvacen kao nas akuzativni nastavak 
-u, odatle nom. na -a. Znacajno je sto se du- 
brovacki oblik izgovara u Konavlima saf>p 
(kao u pogaca") i c prema prvoj palatalizaciji 
(ne kao u Cavtat < Civitdte po dragoj) pun- 
cela f »svilena cahura«. U Prcanju je talija- 
nizam potisnuo stara dalmatoromansku ri- 
jec: fdizeo, gen. -LLLa m »Seidenwurm« < tal. 
fdugello. Glede » mjesto u upor. firidzel (v.). 

Lit.: ARj 3, 78. Resetar, Stok. 233. REW 3 
3418. DEI 1645. Skok, ZRPh 46, 403. 54, 
207. 482. 

funtig m (Cres) »fenestra in tecto domus« 
poklapa se u fonetskom pogledu sa stmlet. 
fdnteco, mlet. fondego — fondaco (-teco mjesto 
-dego izmijenjeno prema portico) »magazin«. 
Od ar. fonduk = fundiiq, gr. Jt&vSoxoc, (slo- 
zenka' od Jt&c, »sav« i Sexoucu »primam«). 
Znacenje u Cresu je specijalizirano »ducan 
> prozor«. Na -arius fundacarii u historijskim 
dokumentima »dubrovacka vlastela kao ci- 
novnici che erano preposti super pondus fru- 
mentk. Ovamo sa izmjenom docetka -ak sa 
-ena < kllat. -ina fondena f (1406) »zitnica«, 
u historijskim ispravama. Upor. srlat. funda. 

Lit.: ARj 3, 62. Tentor, ASPh 30, 190. 
REW 3424. DEL 1680. 

fiir 1 (Kosmet) »uzvik kojim se kaze da 
se haljina noseci pohaba«, nacinjeno od osno- 
ve impf, glagola furati, furdm (Vuk) »baciti«. 



fiir' 



537 



Furlan 



Potpuni imperativ (»zderi«, Kosmet) se nalazi 
u recenici : dade mu parce leba pa furaj (Kos- 
met). Ista se osnova udvostrucuje u arb. gla- 
golu furfuloj »werfe weg«. Na -iti: furiti (nove 
dimije) (Kosmet) »nositi«, dofurit (se), dofurim 
»donijeti, dovuci (ekspresivno)«, nafurit »(pe- 
jorativno) nanositi, nagomilati, navuci«; fu- 
rati (ZKU) »schleppen« pored furati se lforati 
se (ZU) »voziti se« ne treba da je germanizam 
od Fuhre. Musicki ima impf, furati, -am u 
znacenju »biti, schlagen«, odatle slozenica od 
sintagme fiir budza »udri, budzo« > »budza 
koja sama tuce«. Onomatopeja. Ne zna se 
pravo u kakvoj vezi stoji pf. ofuriti (subjekt 
sunce) »opeci« = safuriti (hrvatska narodna 
pjesma). Za znacenje »opeci, abbriihen« po- 
stoji jos ocita onomatopeja s reduplikacijom 
ofrfuriti (hrv.-kajk., Habdelic) koja znaci i »lose 
naciniti«. U torn se znacenju slaze sa slov. 
onomatopejom frbura f = frfulja »der Uberei- 
lige«. Slov. frfuriti znaci i »schwatzen«. Iz- 
gleda da postoje dvije onomatopeje: 1. f(u)r 
»baciti« if(u)r »brzo sto ciniti, govoriti, nistiti«. 

Lit: ARj 3, 79. 8, 734. 735. Elezovic 2, 
149. 414. 451. GM 114. Skok, ASPh 33, 362. 
Popovic, Sintaksa 35. Pletersnik 1, 203. 

fiir 2 m (Vuk, Slavonija) »klin na plugu za 
koji je zapeta guzva oracica; sinonim: kurdelj 
(v.)«. Prema Budmaniju od madz. fiirni »pro- 
biti, prevrtatk. U Donjoj Podravini Hamm 
je zabiljezio:/«^ov (sa -ov < madz. -6) »klin 
(kao kolski termin koji se u ovoj oblasti zove 
dedak, palac, strmoglavac, kurdelj)<t. 

Lit.: ARj 3, 79. Bratanic 67-8. 93. Hamm, 
Rad 275, 50. 

fura f (hrv.-kajk.) »podstava, Unterfutter«. 
Od bav.-njem. fuer — Futter. Odatle i glagol 
impf, futrati (hrvatski gradovi) »(pejorativno) 
hraniti, tovitk, od njem. futtern, fuara. 

Lit.: Strekelj, DAW 50, 19. 

furak, gen. -rka m (hrv.-kajk.) = furdk, 
gen. furka (ZK) »sitionim: glavnja, cjepa- 
nica« = furka f »veliki komad drva«. Odatle 
na -enica: furcenica f »testera kojom se pile 
furke«. Od madz. furko »batina«. 

Lit.: ARj 3, 79. 80. 

furben (Rab, Istra), pridjev na -en (prije- 
vojna varijanta od -bn > -an) »lukav«, od tal. 
pridjeva i imenice furbo »lukav« > furbo m 
(Perast), na -ost furbast »isto«, poimenicen na 
-be > -ac furbac, gen. -oca m (ZK) »lukavac«. 
Apstraktum na slozen sufiks -ar-ija (v.) fur- 



barija f (18. v.) »lukavstina«. Denominai na 
-ar-iti (tip zivotariti) furbarit, -im impf. (Bo- 
zava) »fare il furbo«. Porijetlo tal. rijeci, koja 
je prvobitno pripadala argotu (jeziku kradlji- 
vaca?), nije poznato prema Battistiju. Glagol 
na -atifurbati, -am impf. (ZK) »ocistiti zaklanu 
zivad od perja« je zacijelo germanskog podri- 
jetla, od furbjan > tal. forbire. Zbog impf. 
-ati mjesto -Iti moze biti dalmatoromanskog 
podrijetla. 

Lit: ARj 3, 79, Skok, ASPh 33, 362. 
DEL 1685. 1737. 

furda f (Srbija) =* ftirda (Kosmet) = furda 
(Livno, Travnik, Bosna) »1° strizice, ustrisci, 
krpetine, 2° prosta svjetina (Dubrovnik, me- 
tafora)«. Balkanski turcizam perzijskog pod- 
rijetla (perz. htirde > tur. hurda) iz oblasti 
trgovine: rum. furda »Abfalle«, bug. furda. 

Lit.: ARj 3, 79. Elezovic 2, 414. Tiktin 659. 
Mladenov 663. Skok, Sldvia 15, 348., br. 

274. 

furfanat, gen. -anta m (Dubrovnik, Na- 
Ijeskovic) = (ur > f) frfanat, gen. -anta (Du- 
brovnik) = (/ > p) prfanat »lopov«. Od tal: 
furfante, poimenicen part. prez. od furfare 
= farfare (prefiks far- od lat. foris i fare < 
facere, o > u unakrstenjem sa furare). 
Lit.: ARj J, 71. 79. DEL 1688. 1737. 

furija f (16. v., slov.) »bjesnoca«. Ucena 
rijec od lat. furia, apstraktum na nenaglaseni 
sufiks -la od furere »bijesniti«. Pridjev na lat. 
-osus > tal. -oso furljoz (16. v.) »mahnit, bi- 
jesan« < tal. furioso. Iz dalmatoromanskog 
potjece mozda irija f »zestok vjetar« < *fulra 
> ira (ui > i kao u Olib). V. i pod djer. 

Lit.: ARj 3, 79. Pletersnik 1, 204. Sturm, 
CSJK 6, 73. REW* 3596. DEI 1"38. 

Fur j an m (ZK), ime sveca, prezime, fe- 
mininum Furjanica (ZK) »zena njegova«. Od 
lat. Florianus (disimilacijom ispalo / u tipu 
l-r > 0-r, upor. forint). 

Lit.: ARj 3, 61. 79-80. 

Furlan, gen. -ana m (Mikalja, Belostenec, 
Sulek) prema f na -ka Fiirlanka, etnik, sta- 
novnik kraja s glavnim gradom Videm < 
Udine < lat. Utinum, pridjev furldnskt. Ime 
zemlje na -ija (naglasen sufiks -ija < gr.-lat. 
-ra) Furldnija (Sulek) = na -bsk Furlanska 
= (ur > r) Frlan, gen. -ana (narodna pjesma, 
Istra), frldnskt = Prljan (Belostenec), ftljdn- 
ski. U nasim prezimenima Frlan (Istra), Pria- 



Furlan 



538 



fuskija 



nic (16. v.)- U opcim, rijecima (apelativima) 
furldnka, frldnka (slov.) »1° mala sjekirica 
s kratkim drzalom, 2° (pi.) dobre tresnje«. 
Od rurlanskog pridjeva furiano = tosk. friu- 
lano, izvedeno s pomocu lat. sufiksa -anus 
> -ano od imena zemlje tal. Friuli > Frijiil, 
gen. -ula (13. v.) < lat. Forum (lokativ Fori) 
Julif »Julijev trg« > slov. Horjul, prvobitno 
ime grada, prosireno na citav kraj (upor. isti 
semanticki razvitak u Srijem < vlat. Sermi, 
lokativ od Sirmium). 

Lit.: ARj 3, 72. 74. 80. Pletersnik 1, 204. 
Sturm, CSJK 6, 67. DEI 1738. 1720. 

furset (Bosna, opcenito) = fursat (Sara- 
jevo, Mostar, Travnik) = fursat (Kosmet) 
»sinonim : prigoda«. Odatle na -/ft'.- ofursatiti 
(Crna Gora, Rijecka nahija) »napasti (na 
koga)«. Balkanski turcizam arapskoga podrijetla 
(ai.fursa > tur. fursat, prostonarodski/«rsaw(<j)i 
rum. fursant. 

Lit.: ARj 3, 80. Elezovic 2, 414. Lokotsch 
619. Skok, Sldvia 15, 348., br. 275. 

furun m (18. v., cisti turcizam furun < 
ngr. cpoupvoc,) = furuna (BiH) pored furuna 
(18. v., Vuk) = vuruna pored vuruna (Vuk), 
femininum kao u bug. furna = vtirna = hurna 
= farnja = furnja, gdje je iz balkanskog la- 
tiniteta kako dokazuje ngr. (poupvoc, < vlat. 
*furnu (sa identifikacijom docetnog -u sa na- 
stavkom za akuzativ z. r. -u, i prema tome 
novi nominativ furna) »pec, Backoffen«. Vu- 
kova turuna = vuruna je prema tome unakrste- 
nje turcizma furun sa starijom posudenicom 

furna. Deminutiv na -ica vurunica. Pridjev 
na -bsk fmunski. Radna imenica na -dfija 

furundzija m (Vuk, bug.) = bug. furnadzija 
»pecar«. Balkanska je rijec latinskog podrijetla. 
Talijanizam jefornel m (Milna, Hvar) = farnel 
(Korcula) = fornio, gen. -nela pored fdrnjela 
(Dubrovnik, Cavtat) »1° kuhalo na drvenom 
ugljenu, 2° udubina u kominu za pecenje 
ribe, u koju se stavi u muletama zeravica« 
< tal. fornello. Deminutiv na -ellus > -elio. 
Dalmatoromanski je leksicki ostatak parnja- 
tak, gen. -tka m (Hvar) »hljeb sto se daje 
pecarici za placu (ujam)«, poimenicen pridjev 
na -aticus od furnus, vlat. *furnaticum (ar < 
T). V. fornaza. 

Lit.: ARj 3, 80. 9, 655. Mladenov 663. 
Romdnsky 103. REW 3602. DEI 1692. 1693. 

fus m (Vuk, Crna Gora) »igra nazvana po 
uzvikufuso kod dodavanja zapaljene slamke«. 
Igru Vuk opisuje. 

Lit.: ARJ 3, 80. 



fusta f (16 — 18. v., Vetranie) »gusarska 
galija« = fusta f (16. v., Kacic) »lada na kojoj 
su se osudenici (fustarii) vozili« = slov. fusta 
»Kaperschiff«. Na -ar < lat. -arius fustar 
m »1° covjek koji vesla na fusti, 2° psovka za 
zivahnu djecu (Dubrovnik)«. Odatle denomi- 
nal fustarati. Od mlet. fusta »isto«, od lat. 
fustis. »drvo, batina«, koje je postalo balkanska 
rijec: i novogrcka i turska, arb. fuste. Upor. 
semanticku paralelu lat. lignum > legno > 
drijevo »lada« (Dubrovnik). Prvobitno znacenje 
od lat. fustis s istim prijelazom u deklinacioni 
tip a sadrzi umetnuto r u talijanskom i u na- 
sim posudenicama: frusto m, frusta f »sferza« 
> frusta (16. v., Vetranie, Dubrovnik i da- 
nas) »bic« = frusta (Smokvica) »bic za tjeranje 
stoke«. Denominal na -are = -ati, tal. frus- 
tare > frustati, -am impf. (15. v.) (o-), ite- 
rativ na -va- frustavate, frustavam = frustati, 
-am (cakavski i hrv.-kajk.). Postanje umetnutog 
r, koji ukida homonlmiju, a nalazi se ne samo 
u talijanskom i kod nas nego i u provansalskom, 
nije jasno. Sa hv kao i Hvar (v.) ide ovamo 
bez umetnutog r i sa u > i kao u mums > mir 
kao dalmatoromanski leksicki ostatak ohvis- 
tati pf. »udariti, verberare vel caedere« prema 
impf, ohvistavati, -ivati. Unakrstenjem sa 
hvostb nastade ofustina (Mostar) »ostatak od 
grozda kad se digne zrnje« = hustolina (Du- 
brovnik, Bella, Stulic) »racemus nudus«. 

Lit.: ARj 3, 76. 80. 8, 735. 737. 799. Ple- 
tersnik 1, 204. Budmani, Rad 65, 166. REW 
3618. GM 115. Matzenauer, LF 7, 173. DEI 
1725. 1740. Zore, Tud. 24. 

fusar m (hrv.-kajk.) »rdav radnik«. Od njem. 
Pfuscher. 

Lit.: Jagic, ASPh 8, 318. 

fuskac m (Smokvica, Korcula) »(pomorski 
termin) maglica koja cini horizont mutnim 
tako da se ne vidi gdje se more spaja s nebom 
(po njemu ribari predvidaju lose vrijeme: 
vanka je fuskac, necemo isodif)«. Tal. pridjev 
fosco < lat. fuscus,, poimenicen sa -tc > -ac. 

Lit.: REW 1 3611. DEI 1696. 

fuskija f (Vuk) = vu'skija (Vuk) = fuskija 
(Kosmet) »1° konjska mokraca, balega, 2° 
stajsko dubre«. Odatle na -arnica: fuskarnica 
f (boskacki govor, argot, Kosmet) »apsana«. 
Balkanski turcizam (tur. fiskt) iz oblasti ko- 
njogojstva: bug. fuskija = faskija. Glede 
turskog i > u v. jastuk. 

Lit.: ARj 3, 80. BI 2, 757. Elezovic 2, 415. 
Mladenov 663. 



fut 1 



539 



fuz 



fut' = vut = fiid = pup »onomatopeja 
kojom se oponasa glas ptice zvane naucno 
upupa epops L.«. Odatle nazivi za nju obra- 
zovani s pomocu sufiksa -tc, -ac, -avac, -ovac, 
-as, -man, -alica, -us, -ak, -alo: a) fut: f litoc 
(Hrvatsko ZagOYle),futavac (Crkveni Bok, Her- 
cegovina), futac, gen. fu(f)ca (Sasava, Glina), 

futas (Prigorje), futovac (Kutjevo), futvac 
(Koprivnica); b) vut: vutac (Gornja Kovacica, 
Lika), vutkalica (Trstenik), vutkus (ibidem), 
vutavac (Grabisno Polje), vulvae; c) fud: 

fudavac (Zirovac, Dvor), vudman (Vojnic), vu- 
dak, voddk; d) pup: pupavac (Bruvno, Gornji 
Borci, Staza, Crkveni Bok), pupovac, pupo- 
Ijak, puponjak, pupkalo, pupunjac, pupunjak, 

pupupak. Ovamo ide i lat. onomatopeja upupa, 
gr. 5 JT °i| , > njem. Wiedehopf '(prvi dio je stvnjem. 
vitu »drvo«), arm. popop, lot. puppukis itd. 
Ovamo jos manje rasirene varijante kupac, 
hupkac, lupac, lumpac, putavac (Vinkovci). 
Interesantan primjer velikih varijacija pticjih 
onomatopeja i bogatstva naziva iste ptice 
osnovanih na onomatopeji. 

Lit.: ARj 3, 80. Hirtz, Aves 112. 120. 199. 
556. Pletersnik 1, 204. 

fut 2 m (jedanput) = futa f (18. v., Ljubisa) 
»1° sinonim opregaca, zastor (ZK), ferttm, 
2° uski sal za oko glave ili pasa (Livno)«. Ele- 
zovic ima iz Kosmeta futo n u poredenju 
modar kaj futa. Odatle na -/ft': of utila se »zena 
koja je od zalosti stavila modrinu na glavu«. 



Balkanski turcizam (tur. fota = futa} iz ob- 
lasti nosnje: bug. futa »tablier«, arb. fuie 
»idem«, cine, fota f »etoffe rayee de l'lnde, 
tablier«, ngr. cpouTac,. 

Lit.: ARj 3, 80. Elezovic 2, 46. 415. GM 115 
Pascu 2, 134., br. 478. 

fute f pi. (Zagreb) »bolest kao vratobolja«. 
Lit.: ARj 3, 80. 

fuzno = fiizio sr. r. pridjeva (ZK) »sklisko«. 
Odatle na -Hi ofuzmti se (ZK) »okliznuti se« 3 
isfuzniti se = sfuzniti se (ZU) »idem«, na 
-aljka fuzaljka f (Senj) »kosina na koju se 
izvlaci barka da bi se mogla cistitk; husti se, 
huzen impf. (Vodice, Istra) »sklizati se na 
ledu ili inace« prema pf. pohiizniti se = po- 
fuznlti se (ZK). 

Lit.: Popovic, Sintaksa 35. Ribaric, SDZb 9 

152. 

fuz m (Smokvica, Korcula) »jazbina, pri- 
rodna supljina u zemlji ili kamenju u kojoj 
nalaze utociste caglji (cagaj, gen. cagjd), kune, 
manguei«. Primjer: izvukli su cagja iz fuza. 
Dalmatoromanski apstraktum na -ium od 

fodere poredfodire »scavare«, vlat *j"odium kao 
cubium. Upor. u juznoj Italiji/o^gw, koje moze 
biti i od fovea, ali taj etimon nije moguc za 

fuz. Upor. fodlna > fwona (kanton Grisoni 
u Svicarskoj) »focolare scavato per terra«. 
Lit.: REW 3 3401. DEI 1674. 1675. 



G 



-ga, ie., baltoslavenski sufiks, mrtav vec 
u praslavenskoni: slii-ga (v.) od slu-sati, miiz- 
-ga (v.) od muz-ti, u prijevoju mldz, u topo- 
nimu Stru-ga (Makedonija), od iste osnove 
od koje i struja; mozda i u sndga (v.), draga 
(v.), kvrga (v.)j u pridjevu nagao, gdje je pro- 
siren sa sufiksom /, dok u rozga (v.) pripada 
osnovi. Upor. lit. ei-gd, persto-ge. Isto tako 
je mrtva i varijanta r od ie. gh u dviz- (v.), 
rasireno sa -ik u dvizak, dvizica. Upor. lit. 
dveigys »dvogodisnji«, Ireigys, ketvergis. Odrzala 
se samo u pastirskom govoru. 

Lit.: Mdretie* 274., § 333 a. Vandrdk 1, 
? 608. Bruckner, KZ 46, 236. 

ga-gak (Martijanec) »onomatopeja za zov 
pijetla fazana«, ga-gi-ga (Podgorica) »onomato- 
peja za gonjenje cavke i vrane da ne odnesu 
pile«, gak »onomatopeja za glas cavke«. Odatle: 
gak m = gaka i »sinonim: vika«, na -ati impf. 
gakati, -ce (Vuk) »sinonim: vikati, krijestati 
(subjekt ptice~)n prema pf. gaknuti, deminutiv 
gaktati; gak, gen. gaka je naziv raznih vrsta 
ptica (corvus corax, frugilegus; nycticorax 
nycticorax L.; ardea cinerea, purpurea, colym- 
bus septentrionalis L.). Sa sufiksom -ot od 
onomatopeja: gakot m (gusaka). Odatle: de- 
minutivi na -he gacqc, gen. gacca m (Vuk, 
Levanjska Varos, Kutjevo, Almas) »corvus 
frugilegus L.«, na -ic gacic (Srijem) = gakic, 
augmentativ na -ina gacina = gacinac »nyc- 
ticorax nycticorax L.«, sa madz. sufiksom -ov 
< -6 gakov m (Gradiste) »corvus corax L.«, 
na -usa gakusa f (Erdut, Vuk) »vrana«. Va- 
rijanta, je ove onomatopeje: baltoslav., sve- 
slav. i praslav. impf, gdgati, gagatn (hrv.-kajk., 
Belostenec, subjekt guska) »krijestati«. Oda- 
ile gag m (Asanja) = gagac »nycticorax nyc- 
ticorax L.«, na -alica gagahca f »corvus fru- 
gilegus L.«, = gagrica (narodna pjesma), na 
-ula gdgula f (Asanja, Srijem) »podiceps eris- 
tatus L.«. V. jos dahlali. Onomatopeja je ie. : 
lit. gaged i lot. gagdt »schnattern«. Ovamo 



i rum. onomatopeje gagai = gigli (Moldavija) 
= gtrii (Muntenija) za gakanje gusaka. 

Lit.:ARJ3, 83. 88. 91. Hirtz,,4ve.y 111-114. 
Mladenov 95. Miklosic 59. SEW 1, 290. 291. 
WP 1, 526. 527. Bruckner, KZ 48, 99. GM 
126. Trautmann 75. Vasmer 249. 

f (Brae) »sinonim: ulozi (v.)«. Odatle 
pridjev na -av: gdbav (Srednja Dalmacija, 
Pavlinovic) »kriv na kojem udu ili zglobu«. 
Lit.: ARj 3, 81. 

gabela f (15 v.) »1° carina, porez, 2° danas 
samo toponim Gabela (Hercegovina) na mjestu 
nekadasnje Naronae, u srednjem vijeku Drieva, 
u Risnu Carsija«, etnik na -janin Gabeljanin 
m prema f Gabeoka »1° zena odatle, 2° riba 
iz Gabele«. Od tal. < srlat. gabella, zapadno- 
evropski arabizam kabala. 

Lit.: ARj 3, 81. Miklosic 59. SEW 1, 284. 
REW 46. 48. DEI 1744. 

Gabrijel (15 v., prema lat. izgovoru he- 
brejskog biblijskog imena kod katolika) = 
Gabrio, gen. -ila, hipokoristik Gabro m = 
Gabre (ZK) = Gdvriel = Gavrio, Gavrilo, 
odatle prezime Gavrilovic, hipokoristici Gavra 
= Gavro, pridjev Gavrin, Gaia m (Vuk), 
Gaco (Dobroselo, Lika) = Gaci = Gago 
(Dobroselo) = Gaja = Gajo, pridjev Gdjin, 
Gajem (Dobroselo), Gajcina (Lika), Gdjica, 
Gajil, Gdjin, Gajsa (Lika), Gajsica, Gasa = 
Gaso, Gasce, gen. -eta (Dobroselo) (sve prema 
grckom izgovoru biblijskog andeoskog imena). 
Od hebr. Gabhri'el »bozji junak«. 

Lit.: ARj 3, 82. 88. 91. 115. 

Gacka /= Gacka (1471, jedanput, c prema 
Gascica). U vrijeme Konstantinovo je to sta- 
rohrvatska zupa Gutzekd (,To\riQr\xa) = 
*Gbdbska, pridjev kojemu je dopuna opca ri- 
jec zupa, odatle femininum. Danas, kad je 
taj poimeniceni pridjev postao samo knji- 
zevni naziv za ponornicu koja ponire u mjestu 
zvanom Ponori kod Svice blizu Otocca (izg. 



Gacka 



542 



giid 



Otosca), a izvire u Vrilu izmedu Lijesca i Sinca, 
nestao je u narodu i zamijenjen je sa Pucina 
(v.)- Prema tome, i ta se opca rijec ima dopu- 
niti pridjevu z. r. Da se u korijenu pred su- 
fiksom ima traziti *gt,d-, na to upucuje Einhar- 
dov etnik Guduscani (818) u Borna dux Gu- 
aMscanomm/Goci-.Brucknerovoidentinciranjeko- 
rijena gtd- sa poljskim nestalim korijenom 
u Gdansk, Danzig, Gdynia, Gdowo, Giecz < 
Gdecz-Giedcza, stprus. gude »suma« oprav- 
dano je. Od istog je korijena i Dinjiska na 
Pagu i Gdinj na Hvara. Vuk ima za ponornicu 
naziv Gastica = Gascica »koja izvire u Sincu 
i u Otoccu se razdjeljuje na troje, pa se dvije 
lijeve otoke iza varosi sastaju i potom nedaleko 
poniru i ispod zemlje idu u more, a treca ide 
oko brda podaleko i kod sela Brloga ponire; 
Nijemci (valjda granicarski oficiri, moj do- 
datak) onu zovu Gacka-Fluss, i oko nje polje 
Gacko-Feld«. Vukov je opis u stvari isto sto i 
Gacka. Gastica je deminutiv na -ica kao Ne. 
retvica, pritok od Neretva, Unac od Una, 
Savica od Sava itd. Oznacuje zacijelo samo 
jednu od triju dijelova ponornice Gacke. 
Vukov naziv nije izoliran toponim, Gastica 
je selo u okrugu banjaluckom pored dviju 
Gasnica, jedna vise Gradiskoga, druga u ok- 
rugu krusevackom. Pridjev od naziva zupe 
Gacka glasi gatanski (katar, 1476, biskup 
1486). Mazuranic ispravnu zakljucuje da je 
morao postojati etnik Gatanac m prema f 
Gatanka, upor. toponim Gatanana sela (1642). 
Ne zna se da li se i u tim toponimima izvan 
Like ima traziti korijen gid- »suma« jer je 
moguce da je u tim toponimima isti korijen 
koji i u Gacko, kraj u Hercegovini, takoder 
poimeniceni pridjev sr. r., jer se podrazumi- 
jeva polje (narodna pjesma). Osnovno a je potvr- 
deno kod Dukljanina : Gazico ; kod Danila :vhie- 
mli rekomej Gacko. Pridjev gadacki (Jukic, Mar- 
tic) poied gatacki (Vuk) dopusta postavljanjeos- 
nove£aa(v.)»zmija«ili£af(v.) »agger, saeptum«. 
Etnik je Gacanin pored Gatacanin (ovo od pridje- 
va), kteiikgacanski (~ o polje, ~ a nahija) i topo- 
nim Gacani (okruzje banjalucko). Uprilog izvo- 
denju od gad govori cinjenica da se uz ravnicu 
(polje) Gacko uzdize humka Gad. 

Lit.: ARj 3, 82. 83.85. 111. 112. Racki320. 
323. 408. Bruckner 138. ASPh 38, 48. Skok, 
Slav. 68. 184. Mazuranic 315. 

gac m (Lika) »zelja za jelom«. Cini se da 
je unakrstenje nase glad i tur. ac, istog zna- 
cenja. Upor. i zdere ko gak (Hercegovina), 
rece se za onoga ko oblimice guta hranu. 

Lit: ARj 3, 83. 



gaeina f (Dalmacija? Zabiljezio Ceh pri- 
rodoslovac Lambi) »nekakva riba zacijelo mor- 
ska«. Nema podatka gdje se govori. Prema 
Budmaniju od tal. gancina, koje nije potvr- 
deno. 

Lit: ARj 3, 83. 

gace, gen. gac'a /pi. (Vuk) »1° platneno 

donje odijelo, 2° sinonimu hlace, caksire, pan- 

taloni (Brae, Cilipi)«. Plural zbog toga sto 

znaci udvojen predmet kao i navedem si- 

nonimi. Odatle: pridjev na -ost: gacast (pi- 

jetao, kokos, golub}. Od znacenja pridjeva iz- 

vedenice: gacas m, gacesa, gaceska, gacan, 

gen. -ana, gacanka, gacancica f i hipokoristik 

gaca (kokos). Upor. rus. gdei »noge s perjem 

nekih ptica«. Na -nik gac'nlk (16. v.) = gatnjfk 

(Dubrovnik) = na -njak gaenjak (hrv.-kajk.) 

= gasnjak (ZK) »sinonim: turcizam uckur 

(v.)«. Deminutiv na -ica gac'ice, augmentativ 

gacetine (Vuk) = gacurine (Vuk). Denominai: 

razgaciti se (Vuk) »svuci odjecu do gaca« 

= rasgacit se (Kosmet). Prenosi se ne samo 

na perad nego i na biljke: popove gace. Rije- 

dak toponim: 1250. U Gace = u gacicah (17. 

st.) (Brae). Iz antroponimije samo Gacelezi, 

hrvatsko pleme u Lici 1490. Sveslavenska 

i praslavenska rijec, bez paralele u baltickoj 

grupi. Analogno keltskoj bracae (v. benevred'), 

kojaustengi, brec znaci »straznjica«, moguce je 

dajei praslav. ga^'a znacilo »dio tijela koji gace 

pokrivaju«, kao »genitalia, straznjica«, pa se 

uzimlje srodstvo s got. gibus »Bauch, Mutter- 

leib«, stvnjem. guiti »vulva«, sanskr. gabhas 

»vulva« itd. Madzari posudise iz hrv.-srp. ga- 

tya. Ie. osnova je gha- rasirena sa sufiksima 

-i i -ea. 

Lit.: ARj 3, 84. Elezovic 2, 161. Mladenov 
98. Mazuranic 313-314. Mikldsie 60. SEW 
I, 297. Holub-Kopecny 118. Bruckner 131. 
Vasmer 262. Ostojic, Opatija 43. 

gad m (I) (Vuk), sveslavenska i praslaven- 
ska rijec, »1° nausea, 2° (cakavski) vipera«. 
Odatle pridjevi na -bn praslav. gadan (Vuk), 
na -Ijiv gadljiv (Vuk), upor. bug. gadliv. Mi- 
klosic ima hrv. pridjev gatan, ogatan» fastidium 
creans«;i mjesto d je zacijelo prema gatce > 
gace. Na -ezljiv gadefljiv (18. v.), na-ljavgad- 
Ijav (Dubrovnik), na -jav gazdav (Kosmet, 
hleb) »sinonimi: gnjecav, mecav« < *gadjav 
sa neobicnim id za d. Poimenicenja: gadlja- 
vac, gen. -vca m »gadan covjek« prema 
gadljavlca f, apstrakta gadnost f, gadljl- 
vost, na -luk gcidluk m (Lika), na -arija 
gadarija f (Lika, Dubrovnik, Vrbnik »1° 



gad 



543 



gadlje 



gadni ljudi, 2° mnostvo zmija«, na -elj ga- 
delj (f?), odatle gadelina (Brae) = gadelinja 
(16 v.) »gadna stvar, zivotinja«, na -es gade- 
lina (16 v.), na -ilo gadilo n, na -ija gadija 
f »zmija« na -jaca gadnjaca f (Kosmet) »prljavo 
zensko celjade«, na -ulja gadiilja (Kosmet) 
»zensko koje fizicki ili dusevno izazivlje ga- 
denje«. Deminutiv na -ce: gace n (Lika) »ne- 
valjao covjek«. Rumunji posudise augmentativ 
na -ina: hrv. godina (Cabar, Skrljevo) »vipera 
ammodytes« (potvrdeno i u bug.) > rum. godina 
f »divlja zivotinja, das Tier, Gerlugel«. Praslav. 
denominai na -iti', gaditi (se), -em (Vuk) (o-, 
sa-, z-, za-). 

(II) Ovamo stavljam i cakavsko, hrv.-kajk. 
i slov. kaca (ZK, Vodice) »sinonim (eufemizam 
i tabu): zmija, gujina (narodna pjesma)«. Oda- 
tle: pridjevi na -ji kacji (konj, pastir = kacec) 
= kaci (ZK), zastupljen u botanickoj termi- 
nologiji na -in kacin = hackin (zir); deminu- 
tivi na -ica kaclca, na -tka kacka (Crikvenica, 
Dane, 16. v.) = kaska (Mikulicic, Punat, 
Krk), na -ic kacic »ptica sterna caspica« ; kaca 
= kacka moze biti u mociji f prema m kacak 
(Rakovica, Velebit, Vranjak, Punat, Krk) 
= kacak (ZK) = slov. kacon — kaciir = 
kolec (hrv.-kajk., oko Zagreba, Vugrovec, Pod- 
sused, Lepoglava, Sesvete, Desinic, Pregrada, 
i slov.) = kacek (Vrbnik). Odatle jos kddna 
(Hrvatsko Primorje) »coluber leopardinus Bo- 
nap.*, kacjak (Hrvatsko Primorje) »mjesto 
gdje se legu zmije« = kacnik (Brod na Kupi), 
kackulja (Hrvatsko Primorje). Upor. jos zmija 
kacanija, koja stanuje u Kacaniku. Da je to 
izvedenica od gad, dokazuju gacka (Kastel na 
Rabu) = gaska (okolina Raba, tu je gad »mu- 
ska zmija«). Prema tome se fonetski razvila 
koca od gacka odbacivanjem deminutivnog 
sufiksa -ka, a gac- je od gadbc^-e. Taj se oblik 
nalazi u kajkavskom gait m (Podsused) = 
gajd (Zagorje) = gajt (varazdinska okolica), 
iz gadbcb, upravo od gen. gadca > gajca. Upor. 
slov. grajski < gradski. Promjena g > k na- 
stala je po zakonu asimilacije kao u Kalogaza 
> Gall/gaza (prezime, upravo »covjek koji 
gazi po kalu«) prema *£aicailije nasilno, izvan 
fonetike, kao tabu. 

(III) Prijevoj od gad glasi u slav. jezicima 
*gydb pored gyzdt »nausea«. Oblik *gydt nije 
ocuvan u juznoslavenskom, nego u rus. gidkij 
»gadan, ekelhaft« i ukr. hyd »gad« i hydkyj 
»gadan«, sivc. hyd »stjenice, Ungeziefer«; *gyzdb 
u ces. hyzd »ogavnost«, polj. glzd »necist co- 
vjek«. U juznoslavenskom je taj leksem iz- 
gubio vezu sa gad i znaci sasvim protivno: 
glzda f = glzdost f (18. v.) »ures, elegancija, 



ponos«. Odatle: pridjev na -av glzdav (14 v.), 
poimenicen sa -ac gi'zdavac, -avca m = giz- 
dalac, na -ost gizdavost sa udvostrucenim ta- 
lijanskim deminutivnim sufiksom -ellino giz- 
delin, gen. -ina m »sinonim: kicos, ficfiric«, 
odatle na -iti gizdellniti se; na -ulic gizdullc 
(Hrvatsko Primorje) m prema glzdusa f, giz- 
dulja »krava«. Ovamo gizdarka f »bubica lebia 
Bon.«. Denominali impf, gi'zdatl se (18. v.) 
= gizditi (18. v.). To protivno znacenje raz- 
vilo se kao u gord (v.) »ponosit« prema grd 
(v.) »gadan«. Rumunji posudise ghizdav (Mol- 
davia) »prachtig, venustus«, ghizdavie f, ghlzd 
»Brunnenkranz«, biljka ghizdeiu »medicago sa- 
tiva, lotus corniculatus« ; gizda sadrzi sufiks 
-da koji se nalazi u pravda i krivda (v.). Bru- 
ckner tumaci d pored zd kao u gromada i gro- 
mazditi. Miklosic rastavlja gyd- od juznoslav. 
gizda. Vokali se razvio iz u (jery) < ie. h. 

Rijec gad < ie. *guodh > njem. Kot se nalaz 
i u baltickim jezicima u prijevojnom stepenu 
e: lit. geda »sramota, stid«, stprus. ak. gidan 
»stid«. Taj je prijevojni stepen ocuvan u polj- 
skom pridjevu zddny »ruzan, odvratan«; glzda 
< ie. *gtfiidh-dha (dvostruki sufiks) ne uzim- 
lje se pod izvjesno kao prijevoj od gad, nego 
kao prijevoj od rus. gvazda f »necist, govno«, 
kao kis prema kvas (v.). V. jos ogavan i govno. 

Lit.: ARj 3, 83. 84. 86. 87. 137. 4, 711. 
712. 713. 886. 8, 735. 738. Elezovic 1, 92. 
Hirtz, Amph. 32. 33. 51-53. Miklosic 59. 
83. SEW 1, 289. i 374. Holub-Kopecny 118. 
138. Bruckner 131. 174. KZ 45, 53. 48, 220. 
ASPh 11, 136. Vasmer 249. 262. 268. Mladenov 
95-6. Trautmann 81. Tiktin 611. WP 1, 658. 
659. Matzenauer, LF 7, 209. 8, 40. Zubaty, 
ASPh 16, 422. Osten-Sacken, KZ 44, 153- 
156. Wiedemann, BB 30, 207-223. 340. 
Hirt, IP 37, 227-236. Strekelj, DAW 50, 
31. Mladenov, RFV 71, 453. i si. (cf. IJb 3, 
160). Vaillant, RES 12, 142. Skok, Etnolog 
5-6, 46-61. Pletersnik 1, 376. 

gadar, gen. -ara m = gddora f (Vuk) = 
gadarija (Vuk, Crna Gora) = kdddra (Sred- 
nja Dalmacija, Pavlinovic, narodna pjesma) 
»sablja ostra s obje strane«. Turcizam arap- 
skoga podrijetla (ar. ghadddra > tur. kadere). 
Upor. rum. prezime Cadere. 

Lit.: ARj 3, 85. 4, 726. 

gadlje, gen. gddalja f pi. = gddlji f (?) 
pi. (Vuk) = gajde (Vuk, Vojvodina) »narodni 
muzicki instrumenat iz bravlje mjesine«. 
Odatle: radne imenice na -ar gddljdr, gen. 
-dra, od Sega pridjevi na -ev i -ski gadljarev, 
gadljarski, na -as gajdos, gen. -asa. Denominai 



gadlje 



544 



gajtan 



na -ati impf, gadljati, -dm. Balkanski turcizam 
(tur. gaydaj iz oglasti muzike (tip dabulhand): 
bug. gdjda. Oblik godije nastao je po zakonu 
metateze izazvane od diple (v.), odatle i -Ij 
*gadje > gadlje. Plural je takoder analogicki 
prema diple gdje je u redu. 

Lit.: ARj 3, 87. 90. Korsch, ASPh 9, 500. 
Grzetic-Gaspicev, AnzJF 13, 247. Mladenov 96. 

gaga, prilog (Kosmet) »mukte = mufte, bes- 
platno« (mangupska rijec, argot?). Balkanski 
turcizam (gaga »kljun«): bug. gaga »rostrum«. 

Lit.: Elezovic 2, 504. Matzenauer, LF7, 173. 

gagrica, f (15. v., Vuk) »1° skodljiva bubica 
sto jede zita, varivo, slaninu, neucinjene koze, 
vunu, pamuk itd., 2° psovka tvrdici«. Pridjev 
na -jav gagricav. Denominal na -iti gagriciti, 
-T (Srbija). Prema Budmaniju i Miklosicu a 
je nastao iz poluglasa 6. To se ne da potvrditi 
iz drugih slavina jer se pise samo u srpskim 
crkvenim tekstovima gbgrica. Bit ce posudenica 
iz rum. gargard, koje je potvrdeno i sa nasim 
deminutivnim sufiksom gargarita, odakle i u 
madzarskom i u ukrajinskom. Nalazi se i u 
ngr. yapy&pi »Motte«. Prema Meyer- Ltibkeu 
nije izvjesna veza rumunjske rijeci sa latin- 
skom kako pretpostavlja Sehuchardt. Rum. 
slavizam gagdrita »idem« sadrzi prvobitnu 
reduplikaciju. koja se nalazi i u ngr. yapydptov, 
u glagolu yapycupco »vrvjeli«. Za onomatopeju 
*gbr-gw upor. lat. eurculio > gurgulio; gagrlka 
(Kosmet) »vrsta sumskog drveta« je druga rijec. 

Lit.: ARj 3, 88. Miklosic 82. SEW 1, 
290. Tiktin 663. Sehuchardt, ZRPh 26, 586. 
REW 2414. DEI 1195. 

gairet m = gdjret (Bosna, kod Muslimana 
opcenito, i njihovo drustvo za pomaganje tako 
se zvalo) = gajret, gen. gorjeta pored gajret 
(Kosmet, objekt uz ciniti) = garjet (sa meta- 
tezom jr > rj kao u barjak pored bajrak) 
»sinonim: pomoc«. Odatle denominai na -iti: 
impf, gdrjatiti, -zra (Dobroselo, Hrvatska Kra- 
jina) »sinonim: brinuti se«. Balkanski turcizam 
arapskoga podrijetla (ar. ghairetun »nastojanje, 
trud, junastvo« > tur. gayret): arb. gairei 
pored gahiret »Mut, Tapferkeit«, ngr. xatpext. 

Lit: ARj 3, 89. Elezovic 1, 92. GM 117. 
Skok, Sldvia 15, 349., br. 278. 

gaj, gen. gaja m (Vuk, 14. v.) »mala suma«. 
Veoma rasiren toponim, sam i s razlicitim 
toponomastickim pridjevima kao i u slozenici 
Borongaj, nekoc Barangaj, od *Boronj gaj 
»Boronov gaj«, naziv po imenu zagrebackog 



kanonika Barana (1193—1196). Prezime Lju- 
devita Gaja nije od gaj, nego je strano Gay. 
Sveslavenska (osim u bug.) i praslavenska rijec, 
bez paralela u baltickoj grupi, a ni ie. paralele 
nisu utvrdene. Odatle pridjev na -ski gdjski 
(takoder prezime), deminutivi na -U gajio, 
gen -ica, na -be gajac, gen. -jca (takoder to- 
ponim), na -zk gajak, gen. -ajka. Praslavenski 
denominai na -iti gajiti, gajim (14 v.) »prvo- 
bitno saditi gaj« (upor. u poljickom statutu 
gaje gajiti »cuvati« > »gojiti (v.) uopce«. Prema 
Macheku nije u vezi sa gatb (v.), kako misli 
Berkneker, nego je od korijena gaj- (sanskrt. 
gayati »pjeva«) »pjevati«, tako da bi gajb znacilo 
»incantatio«, a go//?/ »durch Zauberspruch ver- 
wunschen itd.«. Rijec bi prema tome isla 
u praslavensku mitologiju. Ali je prema Vasrrieru 
moguca veza i sa gojiti (v.), za koju su paralele 
njem. Schonung, Heger i Hegewald i slov. 
sceden = skeden, prijevod za trscansko Servala 
< lat. silvula. 

Lit.: ARj 3, 90. Miklosic 59. SEW 1, 292. 
Holub-Kopecny 119. Bruckner 162. ASPh 39, 
11. Vasmer 251. Buturac i Samsalovic, HE 2, 
217. Machek, LF 51, 240-244. Skok, IC 3, 
24. Mazuranic 314. Stanisavljevic, VHDA 11, 
81-92. 

gajeta f (18. v.) = gajeta (Molat) = gdeta 
(Dubrovnik, Bijela, Boka) = gaita (Muo) = 
gaita (Rab) »1° poveca lada, nepokrivena, s 
jednom katarkom, 2° veca ribarska lada koja 
mrezu nosi« = goeta f (Vuk, Boka) »mala 
barka bez katarke«. Od srlat. gayetana (1432), 
pridjev na -anus od toponima Gaeta (Campania) 
ispustanjem sufiksa. 

Lit.: ARj 3, 90. 241. Kusar, Rad 118, 
23. DEI 1745. 

ga(j)ip, prilog ili pridjev uz uciniti se (Vuk, 
narodna pjesma) »nevidljiv«. Arapski turcizam 
(ar. ghaib > tur. gaip »neviden«). 

Lit.: ARj 3, 89. 

galle, gen. -eta n pored gajla f (Kosmet, 
objekt uz imati, nemati) »briga«. Balkanski 
turcizam arapskoga podrijetla (ar. gajle »mucan 
posao«) iz oblasti duhovnih svojstava: bug., 
arb., cine, gaile »soin, souci, embarras, peine«. 
Deklinacije -a i -e kao u cesa (v.) i cebe (v.). 

Lit: Elezovic 1, 92. 2, 504. Mladenov 96. 
GM 117. Pascu 2, 134., br. 490. 

gajtan m (Vuk, 16. v.) = gajtan (Dubrov- 
nik) = gajtan, gen. -ana (Kosmet) = gajtan 
(takoder hrvatsko prezime, upor. i Gajtanovie) 
»tkanje (suit) za ures haljine«. Odatle deno- 



gajtan 



545 



galama 



minal na -iti: (ojgajtaniti, -Tm (Vuk). Balkanski 
turcizam nepoznatoga podrijetla (gaytan) iz 
oblasti nosnje : rum. gaitan, arb., bug. gaitan, 
gajtandzija, cine, gaitane »ganse, cordonnet«, 
gaitangi m »passementier«, ngr. yaTxdvt/yaex- 
= deminutiv yaixavcoa. Opcenito se misli 
da je turska rijec dosla preko grckoga iz tali- 
janskoga pridjeva gaetano od imena grada 
Gaeta, ali nema dokaza da su se ovdje pravili 
gajtani. Du Cange ima iz Marcela Empirika 
(5. v.) gaitanum »zona, cingulum«. Prezime 
Gajtan moze biti i od imena Gajetanus, a to 
je zaista od Gajeta > Gaeta. 

Lit.: ARj 3, 91. 248. 8, 736. Elezovic 1, 93. 
2, 504. Mladenov 96. GM 117. Meyer, Turk. 
1, 91. SEW 1, 291. Pascu 2, 138., br. 555. 
Korsch, ASPh 9, 508. Vasmer, ZSPh 9, 508. 
Vasmer, ZSPh 5, 152. 

gajiifa f (Cres) »dzep, taska (Pag)«. Od 
furl, gajoje »tasca, saccoccia« < gr. xeXucpoc, 
(u > iu, odatle / > /). 

Lit.: REW 3 4688. Pirana 364. 

gajun m (Krk) »skoljka tapes decussatus«. 
Upor. mlet. gaion »isto«. 
Lit.: ARj J, 91. REW 3 3657. 

gajzlati (hrv.-kajk.) »sinonim: bicevatk. Od 
njem. geisseln, a ovo od Geissel, od kojega slov. 
gajila f »bic« i izvedenica gdjzelnik »sinonim: 
bicnik, drzalo bica«. Glede prijelaza njem. 
si > zl upor. zlak (ZK) < njem. Schlag »kap, 
damla«. 

Lit.: Jagic, ASPh 8, 318. Pletersnik I, 206. 

gala f (najcesce samo u nominativu kao 
indeklinabile, Zagreb) »svecano odijelo«. In- 
ternacionalni talijanizam francuskog podrijetla 
(stfr. gale, postverbal od galer »zabavljati se« < 
stvnjem. wallon, nvnjem. wallen »kljucati«), 
koji je u hrv.-kajk. usao preko njemackoga. 
Istog je podrijetla i pridjev galantan »darezljiv« 
< fr. part. prez. galant > tal. galante. Odatle 
na -erija (v.) galanterija f pridjev na -tsk 
galanterijski (trgovacki termin). Kod Hrvata 
u juznoj Italiji gallantom, galantomen < tal. 
galantuomo »leale«. Ovamo ne ide na -one > 
-un: galun, gen. -una m (16. v., Vuk), slov. 
galon (internacionalno) »serit, sirit« < tal. 
gallone < fr. galon < franacki wolon. 

Lit.: ARj 3, 97. Pletersnik 1, 206. Wedkie- 
wicz, RSI 6, 232. DEI 1747. 1748. 1755. 
REW 9567 a. Gamillscheg 452. 

galama f (Viik, Lika, Srijem) »sinonimi: 
vika, buka (v.)«. Odatle: radna imenica na 
-dzija galamdzija, glagol galamiti, galamim 



(do-, za-}. Postanje nije sasvim jasno. Nazivi 
za smutnju, svadu i buku su zaista turskog 
podrijetla na Balkanu. Tako je gdraz m = 
garez (Lika) = garaz (Kosmet, objekt uz 
imati) »svada, domaca smutnja« balkanski tur- 
cizam arapskog podrijetla (ar. ghardh > tur. 
garaz pored garez), odatle garasiti se, -im 
(Srednja Dalmacija, Pavlinovic) i na -lija 
garazlija (Kosmet) »pizmen« 1 bug. garez, arb. 
garas -zi »Groll«; kalabdlak m (Vuk, Crna 
Gora, Kosmet) = kalabdluk (Vuk, 18. v.) = 
kalabuk (haplologija, 18. v., narodna pjesma) 
»mnostvo, galama, tiska, buka« takoder je 
balkanski turcizam arapskog podrijetla sa 
turskim sufiksom -luk: rum. calabaltc, bug. 
kalabdlak, arb. kalaballek »Gedrange, Auf- 
lauf, Aufruhr«. Ar. ghalebe > tur. kalaba 
nalazi se u galiba f (Vuk, Vojvodina) »ometa, 
neprilika«, preinaceno u gdlidba (Vuk, valjda 
takoder Vojvodina) kao da je nasa izvedenica 
na -ba. Takoder madz. galiba. Od tur. kalaba 
je u Boki raskalabatl se »razici se«. I to je 
balkanski turcizam arapskog podrijetla: ar. 
kalloba = kallabe f (Skadar) »Streit«. Oba 
arabizma unakrstila su se sa nasim glagolima 
buriti se (v.) u impf, kalaburlti, kalaburim 
(Vuk) (s-} »sinonim buniti, mutitk, odatle 
kalaburnja f (Vuk), = kalamiititi, kalamutlm. 
Odatle opet (s)kalamutnja (Kosmet) i kala- 
mutnjica (Srbija). Zbog toga je moguce da 
se taj turcizam dalje izgradivao u pravcu ono- 
matopeje: halabuka f (hrv.-kajk., Belostenec, 
Jambresic) »sinonimi: buna, vreva, graja«, 
odatle denominai halabuciti = halabura f 
i halaburiti = halavanja f (Lovran, Istra, ca- 
kavci, 16. i 17. v.) = haluvanja (1578) »Tumult« 
— halovanja f (Belostenec, Jambresic) = 
golovanja (1588, Pettusevac kod Zagreba) »tu- 
multus«. Ta su se onomatopejska preinacenja 
dogodila podalje od centra turcizma. Mozda 
necemo pogrijesiti ako uzmemo d» je zbog 
istog razloga tur. i ar. docetak -baluk = -ba bio 
zamijenjen sa -ma u galama. ISkaljic < tur. 
aglama »plac, kuknjava«, metatezom]. Na tu je 
vezu pomisljao i Budmani. I taj je rijec bal- 
kanska: arb. galiame, odatle gallamaxhi. Upor. 
slicno prekrajanje u rum. (Kiarabura (Molda- 
vija) = alaburd = arababura f »wustes Durch- 
einander«. Za alabuka Budmani je predlagao 
tursku slozenicu alak-bulak »nered«. Upor. rum. 
halea-malea f »vrsta igre djece, Durchkriech- 
spiel«. Medutim iz naprijed potvrdenog kalabuk 
nije tesko doci do halabuka. 

Lit.: ARj 2, 560. 3, 92. 94. 105. 107. 558. 
560. 4, 762. 763. 765. Elezovic 1, 94. 273. 2, 
232. 272. 504. ASPh 34, 306. Mazuranic 



gg P. Skok: Etimologijski rjecnik 



galama 



546 



galeb 



325. 372. GM 119. 168. Mladenov 97. 268. 
SEW 2, 470. Vasmer, RSI 4, 185. Tiktin 86. 
717 Baric, Rjei. 194. Machek, CAIF13, 17-99 
(cf. lib 13, 347). Skoljic" 289. 

galanga f (Sulek) »aromaticka biljka cyperus 
longus, peronjica, peronjika«, galgan m (Sulek) 
»alpinia galanga«, galganat, gen. -awfo; (Stu- 
lic). Ucene internacionalne rijeci od lat. > tal. 
= gr. galanga < ar. halangan < kin. ko- 
-leung-keung. 

Lit.: ARj 3, 92. 93. REW* 3997a. DEI 
1747. Lokotsch 795. 

galatan, -tna, pridjev (Srbija, Milicevic) = 
galatan (Kosmet) »nepristojan, koji psuje, 
upotrebljava masne i nepristojne rijeci«. Oda- 
tle: denominal na -iti galalit, -im (Kosmet) 
»govoriti nepristojne rijeci«. Balkanski tur- 
cizam arapskog podrijetla (ar. > tur. ghalat 
»prostastvo)« iz oblasti drustvenog zivota: bug. 
galaten, galatin »Schmutz-, Dreckfmk«, ga- 
latka f »schamloses Weib«, galatja »beschmu- 
tzen«, arb. gailat »discorde. 

Ut: ARj 3, 92. Elezovlc 1, 93. Mladenov 96. 
GM 118 

galatina f (16. v., hrv., u lat. pisanim tek- 
stovima 13. v., Dubrovnik, Marin Drzic) 
»(kulinarski i ribarski termin) hladetina, hlad- 
netina, ribe pripravljene tako«. Jedini dalmalo- 
romanski leksicki ostatak koji je usao i u za- 
padne romanske jezike, talijanski i francuski 
sa umetnutim n pred dentalom galantina (16. 
v.) > fr. galantine (vec u 12. vijeku, dakle 
prije nego u Dubrovniku, iz cega treba za- 
kljuciti da se Dubrovnik bavio eksportom tako 
pripravljenih riba vec prije 12. vijeka), spanj. 
gualatina. Prema mletackoj izvedenici na gr. 
-ia zeladia rasirena je rijec na Jadranu i kop- 
nenoj, Hrvatskoj zeladija (Budva) = zeladija 
(Sv. Juraj kod Senja) = dzeladija (Lika) = 
zeladija (16. v., Korizmenjak, cakavski, ZK, 
Senj) »hladetina«; zaladija (Senj) »misecina, 
neka bica poput algi sto izlaze na vece i plivaju 
povrsinom« mozda je metafora. Ovamo ide 
sa umetnutim n pred dentalom kao talijanizam 
arb. kallndi f, kalint f u kojem je sufiks -ina 
zamijenjen sa -/' < gr. -ia; galatina = zaladija 
su poimeniceni part. perf. gelatus od gelare, 
denominal od gelu, gen. -us »led«. 

Lit: ARj 3, 73. 93. Zore, Rad 108, 231. 

Skok, ZRPh 46, 406. Isti, ASPh 28, 467. 

REW* 3714. 3718. DEI 1747. 1779. GM 169. 
Banali 2, 288. 



galban m (18. v., Sulek) »smola koja se 
upotrebljava kao lijek«. Ucena rijec od lat. 
galbanum > tal. galbano < gr. xaA.P&vri < hebr. 
helbenah. 

Lit.: ARj 3, 93. DEI 1749. 

galben m (satrovacki govor) »dukat«. Od 
rum. galben < lat. galbinus »zut«. Ovamo ide 
etimologijski i talijanski francuzizam u sje- 
vernotalijanskim narjecjima gialdo = tosk. 
giallo (glede Id < U upor. sploda, v.), mlet. 
zaleto (vlat. -htus > -etto) »ranzig«, odatle 
u slov. i hrv.-kajk. pridjev na -av: zaltav. 

Lit: Pletersnik 2, 953. Griinenthal, ASPh 42, 
316. Jagic, ASPh 1, 356. 

galde f pi. (hrv.-kajk., Pergosic, disimila- 
cija g-g > g-d')^ = galge, gen. galag (Ozalj, 
1642) = galge (ZK, slov.) = gav'ge i (Vodice, 
Istra) »sinonim: vjesala«. Od njem. pi. Galgen. 
Odatle na -enjak: galzenjak m (hrv.-kajk.) 
»objesenjak«. Plural zbog toga sto su vjesala 
na vrhu imala tri poprecna stupa. Pridjevski 
toponim Galdovo kod Siska. 

Lit.: ARj 3, 94. 97. Mazuranu 314. Pleter- 
snik 1, 206. Weigand-Hirt 1, 613. Ribaric, 
SDZb 9, 146. 

galeb m (Vuk, 16. v., Crna Gora, Dubrov- 
nik) = galub (Bakar) = koleb (Molat) = 
kdleb (Hvar, Brusje) = kaleb (Barakovic, 17. 
v., Rava, Srednja Dalmacija, Pavlinovic) = 
kalep (Prizna, Hrvatsko primorje) »larus, 
M6we«. Odatle: prezimena Kaleb i Kalebic 
(Dalmacija); deminutivi na -be: galebac (Ob- 
rovac) = kolebac- (Jablanac); na -tb: galebak 
(Vetranie) =. kalebak (Jablanac); na -ce : ga- 
lepce »mlado od galeba«; na -id: galebic = ka- 
lebic (Nin, Poljica); na -ac: galepclc; augmen- 
tativ na -ina: galebina (Dubrovnik) = kale- 
bina (Jablanac); zenka na -ica: galebica = 
kalebica (Jablanac). Kolektiv na -ija: kalebija f 
(Jablanac); pridjev na -ji: galeblji. Glede iz- 
mjene g > k upor. gavran pored kavran (v.), 
kalusa prema galesa (v.). Ta je izmjena na- 
stala mozda zbog toga da se ukloni homonl- 
mija sa gal »crn«, jer je ptica bijela. Naziv je 
ogranicen na jadransku zonu. Area oblika na 
k je veca od aree na g, koja se govori u juznom 
Jadranu, a prva u sjevernom i srednjem Ja- 
dranu. Postanje nije utvrdeno. Matzenauer 
tumaci jednako kao Bulachovskij rus. galka 
»monedula« iz onomatopeje gal-, koja za ovu 
pticu nije potvrdena, A. Mayer iz ie. korijena 



galeb 



547 



galiti' se 



ghel-jkel- ili qel-jqal-, za koji nema uporista 
u drugim ie. nazivima za ovu pticu. Danicic 
je smatrao galeb varijantom od golub. 

Lit: ARj 3, 93. 4, 769. Hirtz, Aves 115. 
175 -176. Hraste,i#> (5,185. Matzenauer, LF 7, 
173. Danicic, Osnove 40. Mayer, KZ 66, 105. 

galen-kamik m (Hrvatsko primorje, Mi- 
kulicic) »kamen na kojem crevljar nabija 
koze«. Ne zna se je li pridjev ili slozenica i 
kakve je boje taj kamen. Potvrdeno je samo u 
nominativu u pripovijetkama. Upor. tur. pa- 
ralelu u gardtes (Margitic, Pala 149): Donese 
kamen koji se zove r~" i oni kamen otrove -od- 
goni da se ptici ne otruju. Turcizam kara tas 
»crni kamen«; galen moze biti pridjev gal »crn« 
rasiren pridjevskim sufiksom -en. Rijeci ga- 
rates nije registrirao ARj. 

Lit. : ARj 3, 93. 

galerija f (18. v.) »1° pinakoteka, 2° odio ka- 
zalista za gledaoce«. Ucena rijec, tal. galleria ili 
fr. galene preko njem., srlat. galena »trijem, hod- 
nik«. Upor. gr. yakf\. Sufiks -erija je nejasan. 
Ako je to slozeni -onus + -fa >< fr. -erie (v. 
-erija'), nije jasno kako je stvoren takav ap- 
straktum od grcke rijeci. 

Lit: ARj 3, 93. DEI 1752. 

galeta f (18. v.) »sivilena cahura«. Od tal. 
galletta, mlet. galeta »isto«, deminutiv na 
vlat. -itta > tal. -etta od lat. > tal. galla 
»1° siska, 2° lagan predmet«. Nije etimologijski 
istog postanja homonim galeta f (Dalmacija) 
»kolac ili pogacica od tvrda hljeba, bez soli, 
za brodove«, od tal. galletta »isto«, a to od fr. 
galette, deminutiv od stfr. gal »kamencic«, 
prema De Feliceu mediteranskog podrijetla, 
a prema drugima keltskoga (srodno s fr. 
caillou'). 

Lit.: ARj 3, 93. REW 3 3655. DEI 1753. 

galica f (Vuk, Sulek) = galicka (Mikalja) 
»vitriolum, Kupfervitriol«. Odatle Sulekovi neo- 
logizmi: pridjevi na -ast galicast, na -av golicav, 
imenice galicarnica, galicnica, galicnjak. S 
novim vinogradima na americkoj podlozi vrlo 
rasirena rijec. Naglasuje se u zapadnim kra- 
jevima galica. Od prvog dijela njemacke slo- 
zenice Galitzenstein, tj. »kamen iz spanjolske 
provincije Galiclje«. 

Lit.: ARj 3, 94. 

galija f (16. v., Perast, Dubrovnik, slov.), 
slozenica polugalija, deminutiv na -ica galijica 
= galija (Bozava) = galija (15. i 16. v., sta- 



riji oblik, dijelom na istoku, dok je galija 
samo na zapadu), deminutiv golica »veliki 
brod na vesla«. Od tal. galea (od 9. v., u Splitu 
potvrdeno 1097) < biz. yaXafa koje De Felice 
svodi na ilirski supstrat *galaia, ie. podrijetla 
u prasrodstvu sa zelva v., od ie. korijena ghel-, 
»zelen«. Naziv bi prema toj etimologiji bio 
metaforican, nazvan zbog slicnosti sto ih 
izaziva brodski trup s veslima, prema kornjaci. 
Pomorski je toponim: Galije f (Pastrovici, 
Budva, sike uz obalu). Tal. deminutivi na 
-otta galeotta > galeata (18. v.) »mala galija«, 
na -ola Gallala (Budva, mala sika iza otoka sv. 
Nikole). Augmentativ na -aceus galeazza > 
galljaca (18. v.) »velika galija«, na -one > 
-un golliin, gen. -una > galun (rukopis 18. 
v.) »golema galija«, prema tur. kaliyun > kdljun, 
gen. -una (Vuk, narodna pjesma). Radne ime- 
nice na gr. -OTnc, > tal. -otto galeotto > mlet. 
galloto > galijot m = pohrvaceno na -as 
gaujas, gen. -asa (18. v.) »1° covjek koji vesla 
na galiji«. Kako je veslanje na galiji bilo i 
kazna, galijot (Budva, Dubrovnik, Cavtat, Po- 
tomje) = galijot (Bozava, Rab, Dubasnica; 
slov., Notranjsko) dobiva pejorativno zna- 
cenje »2° raspustenjak, berekin, mangup, hun- 
cut«. Krc.-rom. galot »furbo, briccone«. 

Lit: ARj 3, 93. 95. 97. 252. 253. 4, 782. 10, 
622. Cronia, ID 6. Pletersnik 1, 206. Resetar, 
JE 12, 256. Banali 2, 185. Kusar, Rad 118, 
23. Budmani, Rad 65, 166. REW 3642. DEI 
1749. Vasmer, GL 61. 

galiti 1 se, galim impf. (Lika, Slavonija) »ve- 
driti se« = galit, galint (Kosmet) »1° vedriti 
se, 2° rashladivati, utoliti boli i brige« nastalo 
deprefiksacijom od pf. razgaliti, razgallm (se) 
»1° razvedriti, 2° razgaliti prsa, raskrili prsa; 
3° sasvim ogoliti (17. v.)« = razgaljiti (Susnje- 
vo, selo kraj Ogulina) prema impf razgaljati, 
-dm, razgaljivati, razgdljujem. U slov. galiti 
(se) = gallati »entblossen, enthiillen« = pf. 
zagaliti (se), -im (objekt ruke, Vuk, narodna 
pjesma 1, 86) »entblossen« = zagalaciti, -im 
(Vuk, prema golac) »rukave uzdignuti i pro- 
tegnuti prema ramenu«. Prefiks za- prema 
zasukati. Deprefiksacijom odatle nastalo je zna- 
cenje galiti, -im (objekt: gac'e) u narodnoj 
pjesma »zasukivati, zavracalk. Odatle: post- 
verbal razgala f »raskri van j e«, apstraktum 
galenje n (Kosmet) »razblazivanje tuge, uljesne 
rijeck; prilog razgalom (Banja Luka) »polagano, 
promisljeno, rasporedeno, bez srkleta«. Ovamo 
treba staviti i znacenje galiti -Im (Dobroselo, 
Lika, Stulic, Parcic) »pokrivali nebo obla- 
cima, u igri rijeci sama pall, sama gali (Lika)«. 



galiti' se 



548 



gamad 



To je znacenje dobiveno takoder deprefiksa- 
cijom prema razgaliti (se, z& vrijeme) »razved- 
riti«, a moze se tumaciti i pridjevom gao (v.), 
kako cini Budmani. Ispustanjem raz- glagol 
dobiva protivno znacenje »(na)oblaciti (od 
oblak}«. Kad se razgale prsa = otkopca ko- 
sulja od vrucine, nastaje olaksanje, razblaze- 
nje. To je znacenje dalje razvijeno u.Kosmetu 
i u navedenom prilogu. Zbog toga ovamo 
treba staviti etimoloski i bug. galla »verwohne, 
liebkose«, odatie galba f »Verzartelung«, pri- 
djev galen »zartlich, lieb« i rus. pragulina f 
»cistinau sumi«, progalitb »lichten«. Makedonski 
Cincari posudise (kirolu era) galitu »vrijeme 
se razvedrilo«. Osnova gal- u ovim glagolima 
prijevoj je od goli »go« (v.) kako uci Berkneker. 

Lit.: ARj 3, 96. Elezovic 1, 93. Mladenov 
96-97. Miklosic 60. SEW 1, 294. Holub- 
Kopecny 119. Vaillant, RES 22, 26. Brackner, 
KZ 46,233. Wood, AZ45,62-63. Matzenauer, 
LF 7, 174. Pletersnik 1, 206. 

galiti , gdlim impf. (Vuk, Srijem, Martie) 
»sinonimi: nastojati, ceznuli za cim«. Nije 
usao u saobracajni i knjizevni jezik ni na istoku 
ni na zapadu. Poklapa se 1 semanticki i fonetski 
posvema s polj. galii na co. Ovamo ide i ga- 
liti u koga (Lika, Kurelac) »uprijeti oci u ne- 
koga«. To se znacenje poklapa sa rus. galitbsja 
»umhergaffen, die Augen aufreissen«. Meillet 
i Matzenauet' uzimaju prijevoj prema zeljeti 
(v.) < ie. *ghuel-. Preobrazenski i Berneker 
uporeduju polj. gala f »kuglja, oko«, rus. 
galka f »Glaskugel«, brus. haly »oci«. 

Lit: ARj 3, 96. Miklosic 60. SEW 1, 293. 
Bruckner 133. Vasmer 254—255. Matzenauer, 
LF1, 174. Iljinski, RSI 6, 218-219. 

gaite f pi. (18. v., Vitaljic, Stulic) »sinonim: 
zvalo«. Nije potvrdeno u narodnom govoru. 
Od sjev.-tal. gaita = tosk. gota »guancia, lice« 
< vlat. gauta < klklat. gabala > *gabita < 
ngr. gabdtha »zdjela«. 

Lit: ARj 3, 97. REW» 3706a. DEI 1849- 

gaija f (Split) »vreca na sabaci ili naziv za 
sabaku, sag (Budva, Zore) < saccus«. 
Lit: ARj 3, 97. REW 3657. 

galjuf m (cakavski, 16. v.) »1° lopov, 2° 
hrv.-kajk. prezime«. Sa / > p Galjup (Du- 
brovnik), prezime, i sa / > h galjuh (Vuk) 
»oblaporan, gourmand«. U slov. sa a > o kao 
u najstarijim romanizmima goljuf, gen. -ufa = 
= ga/lif pored golef, gen. galiifa (Not- 
ranjsko) sa 4 razlicita znacenja: »1° Be 



trug, 2° seljacke bjecve bez donjeg dije- 
la (Savinjska dolina), 3° prednji dio ko- 
sulje, 4° riba: petromyson tluviatilis« sa ra- 
zvitom leksikologijskom porodicom: na -ac 
goljufac (Kobarid) »lopov« = na -ar goljufar 
= goljuf (Prekomurje), pridjevi goljufast = 
goljufen »betrugerisch, varav«, negoljufiv, de- 
nominali (na -o, -ob) goljufatl »betriigen« = 
na -iti pogoljufiti »durch Betrug erwerben«. 
Od tal. gagliojfo »Schelm«, denominal ga- 
lufd(re) »rubare«, rijec iz talijanskog argota 
nepoznate etimologije jer hebrejsko ganaft 
»krada« ne zadovoljava fonetski ni morfoloski. 

Lit: ARj 3, 98. Pletersnik 1, 687. 727. 2, 
107. 306. Sturm, CSJK 6, 56. SEW 1, 321. 
REW 9695. Lokotsch 659. DEI 1746. 

gamad f (16. v., Vetranie) »1° zivotinje sto 
gmizu, 2° sitna riba (Dubrovnik)«. Odatie 
izvedenica na -in: gamadin (Zore) »sitna riba«. 
Ne zna se kakav je sufiks -in i kako je dosao na 
kolektivni -ad f (v.). Osnova gam- od koje 
postoji jos pridjev na -av gamav (Martie) 
»koji gmize« nalazi se rasirena sa -iz u impf. 
gamizati, -zem (iz-) (Jablanica, crnorecki o- 
krug, Vuk, Srbija) »kriechen«. Na -iti: gamiziti, 
-im (Srednja Dalmacija, Pavlinovic, z mjesto 
z]e, iz prezenta), upor. sties, hmyzeti. Vokal a je 
nastao iz poluglasa a (= ces. e, polj. ie, rus. o) 
koje moze ispasti gmlzati, -zem (Vuk, 15. v., 
Marulic, iz- 18. v.). Jedanput je potvrdeno 
po primarnoj vrsti gmisti (18. v., Knezovic). 
Odatie postverbal gmi'za f (Vuk) »(metafora) 
sinonim dinduhe, sitna sacma« i radna imenica 
na -avac m prema f -amca gmizavac prema 
gmizavica, i pridjev na -ski gmizavacki. Sa 
-eti: gmazeti, -im (hrv.-kajk., Belostenec, 
Dosen), odatie Sulekov postverbal gmaz m 
koji je danas opcenit u zapadnom govoru. 
Upor. slov. gomdz. Na -iti: impf, gmiziti, -im 
(Vuk, Jagodnja, Dalmacija) prema pf. gmiz- 
nuti. Prosirenje osnove gbm- vrsi se i sa -bz-. 
Kad poluglas u prosirenju ispadne, postaje u 
osnovi a: na -eti: gamzdet, -im (Kosmet, a 
moze se produljiti) (uz-); na -iti: gdmziti, 
-im (18. v.); upor. polj. giemzic, rus. homozitb. 
Odatie imperativna slozenka kao toponim 
Gamzigrad (Vuk), zidine staroga grada u ko- 
jima ima mnogo zmija; ganziti, -im (Belo- 
stenec), odatie ganzov (Kurelac) »ime psu«, 
s madz. sufiksom -ov < -6. Vokal l u rasirenju -iz 
nastao je iz jery, upor. stcslav. gbmyzati; b 
u rasirenju -be- glasi u rus. o: gomozitb. Sam 
korijen bez tog rasirenja u gamad, gamav 
nalazi se samo u hrv.-srp. Rasirenje vrsi se 
jos sa -yl: na -eti: impf, gmiijeti, -Hm (Vuk, 



gamad 



549 



gambor 



narodna pjesma) (po-) = hmujeti, -Hm (Vuk, 
18. v.) '(po-) = miljeti, milim (do-) pored militi 
(Vuk, Homolje) (raz-). Ovo rasirenje dobiva 
s prefiksom ko- jos ispo- pf. ispokohmiljeti, 
-lim (Stulic) prema impf, ispokohmiljivati. Ali 
ta slozenka nije potvrdena u narodnom go- 
voru. Upor. s prijevojem o za r > au osnovi 
slov. gomdzati — gomezeti, gomizati, gomazeti 
»wimmeln« i gomoleti »idem«, odatie postver- 
bali gomas =-- gomiz m, na -ice gomizice f 
pi. »Schauer« Rasirenje sa -ym potvrdeno je 
samo u polj. gmerac. Rasirena osnova gi'myz-l 
ghmhz- je sveslavenska i praslavenska. Za nju 
nema paralela ni u baltickoj grupi ni u dru- 
gim ie. jezicima. Potebnja i Mladenov upo- 
reduju sa sanskr. gamati »ide«, zend. jamaiti 
i njem. kommen, got. aiman. To nije potrebno 
jer fonemi u ovoj rijeci imaju simbolicku vri- 
jednost kao u onomatopejama uopce. Izraza- 
vaju puzanje reptilija po zemlji. Da ide u 
onomatopeju, dokazuje impf, gangeziti se, 
-im (subjekt masline ispod mlina, Srednja Dal- 
macija, Pavlinovic) »omicati se, puziti«. 

Lit.: ARj 2, 623. 3, 98. 99. 106. 213. 635. 
4, 167. 176. 936. 6, 706. Him, Amph. 33. 

35-36. 43. 87. 114. Elezovic 1, 93. 2, 383. 
Miklosic 82. 423. SEW 1, 367. Holub-Kopecny 

122. Bruckner 140. 145. KZ 48, 177-178. 

Vasmer 291. Pletersnik 1, 230. 231. 

gaman, igamna (Boka, Ljubisa, Pastrovici), 
pridjev na -s« > -an »pohlepan«. Denominal 
na —iti gamniti, -im impf, »biti lakom«. U 
pogledu znacenja moze se uporedivati sa 
rum. pridjevomgawaw (Muntenija) »prozdrljiv«, 
apstraktum gamanle f »prozdrljivost«. Ne slazu 
se u docetku jer rum. -an ima stalno a koje 
se ne poklapa sa sufiksom -bn > -an gdje je a 
nestalno. Strekeljevo izvodenje od tal. gana 
»gran voglia, desiderio«, rijec germanskog 
podrijetla (got. *galnon > nvnjem. gahnen) 
ne zadovoljava fonetski ni hrvatski ni rumunj- 
ski oblik. Pridjev na -bn > -an od gana mo- 
gao bi da glasi samo gan (upor. stran) kad bi 
postojala posudenica gana, a ona nije potvr- 
dena. 



Lit: ARj 3, 



Strekelj, DAW 50, 10. 20. 



gamata f (Kavanjin), pridjev na -&« > -an 
gamatan = kamat m (opcenito na zapadu) 
= kamata f (14. v., opcenito na istoku), pri- 
djev kamatdn (16. v.) (bez-), poimenicen na -ih 
kamatnih (takoder bug.), kamatnikov, kamat- 
nlcki = na -jak kamatnjak, danas u znacenju 
»kamatna stopa«, f kamatnica, na -Ijiv kamatljiv, 
na tur. -dfija kamadzija (18. v., Slavonija), na 



-be > -de kamatac, gen. -aca (18. v.) = na 
-arius > -ar kamatdr. Neutrum kamato (Su- 
lek, bug.). Denominali kdmatovati, okamatiti. 
Sa h < k hamate (18. v., cakavski), hamatnik 
(17. v., cakavski, Hvar, Brflsje). Izmedu sla- 
vina ima jos ,u ukrajinskom i ruskom. Rum. 
camdta f slaze se u rodu sa kamata, tako i 
arb. kamate, dok madz. kamat kao nas mas- 
kulinum. Posudenica je kao jeftin (v.) iz gr. 
xdu«Toc,, srgr. (biz.) xduaxov »opera, factura«. 
Na zapadu se govori interes (v.) = interes. 
Balkanska rijec grckoga podrijetla. 

Lit.: ARj 3, 98. 564. 4, 782. 784. 8, 806. 
Hraste, JE 6, 185. Miklosic 110. SEW 1, 
476. Vasmer, GL 73. GM 172. Mladenov 229. 

gamba f (Sulek) »smola drveta Cambogia 
gutta, koja se upotrebljava kao zuta mast i 
kao lijek«. Mozda skracenica od imena azijske 
zemlje Kambodza po kojoj se zove i drvo. 

Lit.: ARj 3, 98. 

gambali, -am impf. (Vuk, ZKU) (do-, 

iz-, na-, za-) = gllmbati (Lika) »hodati te- 
turajuci; sinonimi: sepeljiti, pendeljiti«, na- 
gambati (ZKU) »naici na sto«, zagdmbati (Pi- 
va-Drobnjak) »zagaziti u snijegu«. Nalazi se 
jos u slov. gambali, gdmbam »watscheln, waten, 
schleudern«; a je nastao iz poluglasa 6, kako 
se vidi iz hrv.-kajk. (do)gembati — dogdmbati. 
Budmani s pravom zabacuje Strekeljevo iz- 
vodenje iz tal. gamba »noga« i pomislja na 
osnovu gam- u gamad i gamizati (v.), sto ne 
ide dobro semanticki niti objasnjava slog -6a. 
Mozda postoji gdje gamba od gnati, upor. 
gonba, odakle je gambali se (hrv.) »gimnasti- 
cirati«; glimbati je unakrstenje sa glibati »ho- 
diti, gaziti po glibu.« 

Lit.: ARj 2, 560. 3, 98. 196. 197. Popovic, 
Sintaksa 35. Vukovic, SDZb 10, 384. Toma- 
novic, IF 17, 201. Pletersnik 1, 206. 

gambor m (16. v., Dubrovnik, Zore) = 
gambor (Perast, Krtole, Muo, Racisce) = 
gdmbur (Budva) »morski rak slican jastogu«, 
grambata f (Hvar, Zore) »vrsta raka«, nastalo 
umetanjem suvisnog r u pocetnom slogu (mo- 
zda unakrstavanjem sa grmelj) i zatim disi- 
milacijom r-r > r-t (upor. tal. rado < raw, 
armadio). Femininum je nejasan. Zamjenom 
docetnog -ata domacim sufiksom -alj (Ma- 
retic* 261.) grmdlj »eriphia spinifrons, vrsta 
morskog raka« = grindj = gramaj »isto«. 
Upor. istro-rom. garnej (Fazana, Pula). Od 
lat. cammarus < cambarus > tal. gambero. 



gambor 



550 



ganati 



Upor. istro-rom. gomoro. Prvi oblik potvrden 
je u kamarana; gambor i kamarana leksicki su 
ostaci dalmatoromanski. [Lat. < gr. xairuccpoc;]. 
Lit.: ARj 3, 383. 449. 5, 248. REW 3 1551. 
he 127. 

gamejt m (narodna pjesma, jedanput) »si- 
nonim: mrtvac«. Arapski turcizam. Od ar. 
qdmatun > tur. karnet. 

Lit.: ARj 3, 98. 

gannira f (Mikalja, Stulic) »gornje odijelo 
zensko«. Od tal. gam(m)urra = camurra (14-16. 
v.) »isto«, zacijelo arabizam pi. humur, sing. 
himdr »velo da donna«. 

Lit: ARj 3, 99. DEI 710. 1759. 

ganac, gen. gdnca m (Dubrovnik, Mikalja) 
= ganac, gen. ganca (Hrvatsko primorje, 
Dalmacija) = ganai (Scepan) = ganac, gen. 
ganca (Ljubisa, Risan, Dobrota, Stoliv) = 
ganjac, gen. ganjca (Kastavstina) = gandza f 
(Vuk, Crna Gora) = kandza f (Vuk, bug.) 
»1° kuka, cengel, cenkin, dr(a)kmar u obliku 
slova S, cakija, 2° kuka kojom se lanac zakvaci 
(stoji na kraju pojedinih veriga, Kastav), 
3° zaklopac za prozor protiv vjetra (Dubrov- 
nik)*. Oblici m. r. serije na -cj-c potjecu iz 
tal. gancio = mlet. ganzo, koje je evropski 
turcizam grckoga podrijetla (tur. kanca < gr. 
pridjev xain|)6c, »savinut, od xdujrao »savijam«). 
Oblici z. r. su balkanski turcizam istog po- 
drijetla. Varijante su mu jos pandfa i prandza 
(v.) Od prvog oblika (talijanizma) postoji jos 
deminutiv na lat. -inus > tal. -ino gancin, 
gen. -ina (Potomje) »kuka za hvatanje vode iz 
zdenaca«. Denominal je zagancati, -am pf. 
(Potomje) »zadjeti, zahvatiti gancem«. 

Lit.: ARj 3, 99. 4, 819. Mladenov 230. 
REW 3 4673. DEI 1769. Matzenauer, LF 7, 
174. Tomanovic, JF 17, 204. 

gauak, gen. ganka m (hrv.-kajk., Beloste- 
nec) = gandk, gen. ganka (ZK) = ganjah, 
gen. -njka (hrv.-kajk., Jambresic) = ganjak 
(Donja Podravina) »sinonimi: trijem, naslon; 
hodnik od drva prislonjen kuci«. Od njem. 
Gang »Ort des gehens«. 

Lit.: ARj 3, 93. 109. Hamm, Rad 275, 43. 

ganati (Stulic) »proponere« = ganati 
(1452, Poljane, ~ na planide) »proricati po 
zvijezdama« = ganati impf. (Vodice) (u-) »rje- 
savati zagonetku, gonetati« = gandt (Cres, 
Parcic, Vrbnik, Krk) »govoriti«, slov. ganati 
»pogoditi«. Odatle: radne imenice na -avac 
ganavac (u rukopisu 16. \.,ganafci), na -dcganac 
m (Vodice) »gonetalac«; postverbal na -ka gan- 



ka f (cakavci, 16. v., Istra) = ganka (Vodice) 
»1° zagonetka, pripovijetka, anegdota«, 2° ime 
biljke chrysanthemum leucanthemum«, odatle 
deminutiv na -ica gancica f (Hvar) »sinonim: 
bajka, prica«, radna imenica na -arica gankarica 
f »djevojka koja zdrijeba« (Istra); denominal 
na -ati gankati (Vodice). Slov. ganalica »za- 
gonetka«. Ovamo jos pf. (?) izganjati, -am 
(Belostenec, hrv.-kajk.) »izgatati«, uganjati (ZU) 
»spravljati sale«. Glagol ganati je nastao od 
osnove gad-nati. Upor. ces. hddati i hddka i 
slov. godati »zu erraten suchen«. Ta se osnova 
nalazi i u gatati, a ganati moze se tumaciti od 
gat-nati, sa dn ili tn > n kao u panem i u go- 
nenuti; gan- je prijevoj od gon-. Ta se osnova 
nalazi u impf, gonetati, -am pored -cem (Vuk, 
16. v.) (od-, za-} prema pf. gonenuti, gonenem 
(16. v., Risan) (od-). Odatle postverbal: gonet 
m (18. v., Kavanjin) »prorocanstvo po zvije- 
zdama«, goneta f (Vuk, Risan, ovdje sufiks 
moze biti tudi prema planeta > planida) = 
gonetva S (Dubrovnik, 18. v., sufiks kao u 
molitva') = postverbal na -ka: gdnetka f (16. 
v., Dubrovnik) (od-, Lika) = zagonetka f 
(danas opcenito u knjizevnom i saobracajnom 
jeziku); apstraktum na -Ijaj odgonetljaj m; 
pridjevi na -bn gonetan, na -av gonetav, radna 
imenica na -lac m prema -lica gonetalac, gen. 
-Ica (17. v.) prema gonetalica (Vuk, Crna Gora). 
U Kosmetu sa ti < o gunetka f »zagonetka«, 
odatle impf, gunetkat, gunetkam »1° zagonetati, 
2° (figurativno) zanovijetati«. Rasirenje osnove 
gon- vrsi se i sa -at- pored -et-: gonetati (Be- 
lostenec, Stulic), odatle postverbal na -ka 
gonotka f, radna imenica na -nbk gonotnik = 
gonetnik. Postoje jos sa disimilacijom n-n > 
m-n ili l-n: zgumemt = pogumemt (ZK) »pogo- 
diti« = ugleniti (ZK, Ognjanovci). Rasirenja 
-et-l-ot- osnove gon- nalaze se doduse kod 
onomatopejskih glagola, ali gon- i gan- nisu 
onomatopejske osnove. Kako se ta rasirenja 
ne nalaze u drugim slavenskim jezicima, nego 
samo u hrv.-srp., nije nemoguce tumaciti 
ovo rasirenje uplivom tude rijeci planeta, jer 
se znacenje odnosi i na proricanje po zvijez- 
dama kao sto je -et preneseno i na turcizam 
faletati (v.). Osnova gon- nastala je kao i 
gan, od god-na- Upor. slov. goditi »baciti«. 
Obje se osnove nalaze i u drugim slavenskim 
jezicima: gan- u stcslav. (gananije »divinatio, 
propositio«), slov., -ukr.. i rus., gon- u rus. 
i slov. Rijec je prema tome praslavenska. 

Lit.: ARj 3, 99. 100. 266. 4, 167. 8, 581. 
Ribaric, SDZb 9, 146. Elezovlc \, 115. Resetar, 
ASPh 26, 361. 365. Tentor,/F5, 204. ZbNZ 5, 
83. Skok, ASPh 33, 373. Popovic, Sintaksa 45. 



ganati 



551 



gara 



Miklosic 59. SEW 288. Holub-Kopecny 118- 
119. Vasmer 250. 258. Matzenauer, LF 7, 
175. Osten-Sacken, KZ 44, 159. 

gani, indeklinabilni pridjev (narodna pjes- 
ma) = gani pored gani prilog (Kosmet) »1° 
bogat, 2° obilno, mnogo«. Odatle apstraktum 
na -luk ganiluk m »bogatstvo«. Arapski turci- 
zam (ar. ghanni > tur. gani). 

Lit.: ARj 3, 99. Elezovlc 1, 93. Skok, Sldvia 
15, 349, br. 277. 

gao, gen. gala, iskljucivo hrv.-srp. pridjev 
(Mikalja, Gundulic), bez refleksa u drugim 
slavinama, danas iscezao iz saobracajnog i 
knjizevnog jezika, »1° crn, 2° gadan, gnusan«, 
u izvedenicama narocito brojno zastupljen 
u zooloskoj terminologiji. Prvobitno se zna- 
cenje 1° vidi vrlo dobro u poimenicenjima: 
gal m »crna mast«, na -be galac, gen. golca m 
»1° vrsta vinove loze crna grozda, 2° takoder 
antroponim (13. i 14. v.), 3° imena biljki, 
4° ptica corvus frugilegus (Nin)«; galava = 
galava »crna krava«, galuska »crna ovca«, oda- 
tle hipokoristik golja = galja (Kosmet) = 
gale (Dalmacija) »crn brav« i galinka'; goljak 
m (Srbija, Milicevic) »crn ovan«; pridjevi ga- 
last »crn (o bravu)« i galesast »crn (o volu)«, 
od galesa m »crna velika domaca zivotinja 
(konj, vo)«, odatle hipokoristik gala »krava ili 
kokos«, galln, gen. -ina (Vuk) = galon (Vite- 
zovic) »konj vran«, galonja (Kosmet) »vo mrke 
boje«, sa madz. sufiksom -ov < -6 gdlov (Lika) 
»sinonim: garov«, sa hipokoristickim sufiksom 
-an galan, gen. -ana (seljaci na Bracu) »sino- 
nim: budac«, galeslna f »crno grozde«, gallca 
f »vinova loza crna grozda«, odatle pridjev 
na -jast galicast (Vuk) »crn«. Ovamo bez su- 
mnje i imena crnih ptica: gallca (Hercegovina, 
Sibenik, Split) »pyrrhocorax graculus«, gal 
m pi. galovl (Milosevo, Srbija) = galii = ga- 
lac = hipokoristik galo m (Svilajnac, Srbija) 
»sinonim: gavran«. Ime galice je sveslavenske 
i praslavensko : ukr. halyca = brus, strus. 
halica, bug. galica, rus. gdlka. Rumunji je 
takoder posudise: gallta = gaita = galea 
= (preokrenuto u) zaica = zaifd prema madz. 
zajgo = szajko < sojka = sojka (ZK) (v.). 
Arbanasi posudise poimenicen femininum gale 
f »gavran«. Iz ihtioloske terminologije ide ova- 
mo gdvica f (Vuk, Hercegovina »1° leucos 
adspersus Heck.« i jos druga vrsta ribe »2° 
paraphoxinus Ghetaldii Steind.«. .Neobican je 
sufiks -vica. Iz botanicke terminologije jos 
galclna f »primula officinalis Jacq.«. Od pred- 
meta: galas m (Vuk, Srbija) »crna traka sto 
se uplice u kosu« i galjac, gen. gdljca (Kos- 



met) »klip kukuruza sa mrkim crvenim, zr- 
nima«. Ovamo i toponimi Galovac i Galicnik. 
Od znacenja 2° galac, gen. gaka (Crna Gora) 
»lukav covjek«, ako je stvorena prema gala 
f »necista zena«. Kako se pridjev gal semanti- 
cki poklapa sa garav, doslo je do unakrsta- 
vanja gal i gar u garlica f (Dalmacija) »crna 
mast ili cakleno crnilo« (rijec nije dobro po- 
tvrdena u narodnom govoru). Ne zna se pravo 
kakav se ovan zove u Grblju galobela (Grbalj) 
i da li je to slozenjca kao galbvran m pored 
galovrana f i golovran »corvus frugilegus« 
od nepotvrdene sintagme *gala vrana. Ako 
je u drugom dijelu bela = bijela (Grbalj nije 
ekavski), onda je nerazumljiva takva protivurje- 
cna denominacija. Prema tipu slozenice crnook 
postoji kalocllo m »ovan koji je oko ociju crn«, 
od *galo oko sa sufiksom -Ho, ali udara u oci 
asimilacija tipa Galogaza < kalogafa. Ovamo 
ide zacijelo kaldka »nadimak zensku necistu, 
kaljavu« (Srednja Dalmacija, Pavlinovic). Bi- 
jela ovca crnih usiju zove se kalusa f, demi- 
nutiv kalmica od *galo uho. Nema sumnje da 
je osnova gal- sveslavenska i praslavenska, 
kako dokazuje zooloski termin galica. Pitanje 
je samo-kako je stvoren pridjev gao koji je 
specificno hrv.-srp. Bulahovski ga tumaci 
pozivom na pridjev vran, odakle vranac (v.), 
kao paralelu. Taj je nastao od imenice vrana. 
Na isti je nacin mogao pridjev gal nastati 
od gallca, galac itd. Te su se rijeci mogle 
shvatiti pridjevski kao poimenicenja na -be, 
-ica, odatle gal. Pita se sada sto je upravo 
osnova gal. Matzenauer drzi da je to vari- 
janta od gar (v.), prijevoj od gorjell. 

Lit.: ARj 3, 92. 93. 97. 104. 4, 774. 779. 
Elezovlc 1, 93. Hirtz, Aves 115. 116. Miklosic 
60. SEW 1, 293. Vasmer 255. Mladenov 96- 
97. Matzenauer, LF 7, 174. GM 118. Tiktin 
662. Bulachovskij, IzvAN, otd. lit 7, 102. 

gara f (Statut krcki, potvrdeno samo u 
gen. pi. gar I menul librica I pol sold L; samo- 
glasnik a moze da potjece od lat. e u zatvore- 
nom slogu kao u kreko-romanskom giara, 
ali i od lat. gams) — gera (Vuk, Budva, Lastva, 
Prcanj, Dubrovnik, Racisce, Baosic, Smokvica, 
Korcula) = ghera (Korcula, 1488), deminutiv 
gerica (Dubrovnik, Smokvica, Muo) = gira 
(17. v, Muo, sjeverna Dalmacija, Mikalja) 
= girlca (Senj, Cres, Rab, Bozava, Vrbnik, 
Veli otok, Dubrovnik; Tivat 1069. piscatores 
girrum) »ihtioloski termin, sitna morska ri- 
bica smaris vulgaris, slicna gavunu, menuli«. 
Upor. izricaj u Mulu: gira i gaun korculanski 
makarun. Domaci je naziv za tu sitnu ribicu 



gara 



552 



gargasa 



strugacica (Boka, Dobrota), tako nazvana jer 
»je puna skrami i treba je strugat«. Jos je zovu 
u Boki gavica, sto je ista rijec koja i gavun 
(v.), samo je augmentativni sufiks -un zami- 
jenjen domacim -ica. Unakrstenjem od ga- 
vun i girica nastade na Bracu gdvorica »sma- 
ris vulgaris«. Pseudojekavizam dera. Dalmato- 
romanski leksicki ostatak od lat. gerres s pri- 
jelazom u deklinaciju. a, krc.-rom. giara. Ve- 
larno g pred e ocuvano je kao u galahna. Lat. 
deminutiv na nenaglaseno -ula gerrula ocuvan 
je takoder kao dalmatoromanski leksicki os- 
tatak, gerlica (Krk), girlie (Dalmacija). Na lat. 
-aria > -ara *gerraria > geralica (Lastovo, 
disimilacija rr-r > r-l) »mreza za hvatanje 
gera« = gerarica (Mljet, Racisce) »mreza za 
hvatanje gera«. Na -arius > -ar *gerrarius > 
gerar »ribar koji lovi gere«. Nejasna je rijec 
gernja (zar n. pi.?) »oci od mreze gerarice 
(Mljet)«. Deminutiv na -ula postoji jos u va- 
rijanti gljdra (Lastva, Boka, Kotor, Tivat, 
Stoliv), u giara gen. pi. (Bijela) = (metateza) 
grd/ja (Muo), prosireno na -ica gljarica (Ti- 
vat, Prcanj) = graljica (Muo). Area te vari- 
jante je Boka Kotorska. Samoglas a < i moze 
se objasniti dvoglasom (a kao u Criapis < 
crepis (Kotor), carina (Spic) < termes, Ijub- 
ljan < lupelus. 

Lit.: ARj 3, 4. 115. 104. 129. 136. 212. 
Kusar, Rad 118, 18. Zore, Rib. 340. Banali 
2, 270. Skok, ZRPh 38, 546, br. 8. Isti, Term. 
46. Macan, ZbNZ 29, 208. REW 3 1146. 3694. 
Baric, JF 3, 223. 

garbac m = (sa -ar > r) grbac (16. v.) 
= (sa zamjenom sufiksa -ac grckog podrijetla 
< gr. dem. -axnc, sufiksima -oc, -ok, -aca, 
-aja, -ak, -an/) garboe (Vodopic), grbaca (Su- 
lek, rukopis), grbaja (ibidem), grbak, grbica, 
grbanj, gen. -bnja »nasturtium officinale, agret- 
to«. Kao tal. agretto sto je deminutiv od pri- 
djeva agro < kllat. acer, viat. aerus, tako 
garbac ishodi od pridjeva garbo »kiseo« < langob. 
hariu, nvnjem. herb, unakrsten s acerbus > 
lomb. garb. Ovamo jos mozda grbastica f »le- 
pidum sativum« ako sadrzi slozen sufiks -ac 
+ -bsk + -ica. Od tal. pridjeva garbo Strekelj 
izvodi jos slov. garbasi (npr. rid) »sto nije upra- 
vo glatko, rauh«; acerbus preko sjev.-tal. (upor. 
milansko) ierb nalazi se u odredenom pridjevu 
Serbi (vino zerbo) u Bozavi (Veli otok, Zadar). 

Lit.: ARj 3, 105. 392. 394. REW* 94. 4064. 
DEI 95. 1763. Cronia, ID 6, 122. 

garbin, gen. -ina m (17. v., Vuk, .Dubrov- 
nik, Veli otok, slov.) = (promjenom docetka 
prema -one > -un) garbun (Marulic) = (ar > r) 



grbin (Marulic, Bozava, Rab, Skadarsku je- 
zero, slov.) = (s promjenom docetka na -us) 
garbus (Scavnica, slov.) »1° ji\gozapadnjak, le- 
bic, 2° Nordwestwind Qanezic, slov.)«. Od 
tal. garbino < srlat. garbinus podrijetlom iz 
ar. pridjeva garbi »zapadni«. 

Lit.: ARj 3, 105. Pletersnik 1, 207. 246. 
Cronia, ID 6. Kusar, Rad 118, 23. SEZb 13, 
175. SEW I, 295. Korsch, ASPh 9, 501. REW 
3683. DEI 1763. 

gardan.m (Sulek) »vodeni garbac«. Od lat. 
cardamum < gr. xdpBauov »crescione«, medi- 
teranska rijec. Glede car-jgar- upor. gardun. 

Lit.: ARj 3, 106. DEI 759. 

garde) O' < /) m = grdelj (Sv. Juraj kod 
Senja) »cesljugar«. Deminutivi na -be > -ac 
gardelac, gen. -Ica (Drivenik, Fuzine, Grob- 
nik, Hreljin, Krizisce, Lie, Skrljevo, Vrata, 
Senj, Istra) = gardelec (Istra) = gradalac 
m (Lie) = gradelac (Hreljin, Lie, Vrata) = 
gradelec (Fuzine, sv. Kriz) prema f gradelka 
(Brae) = (sa ar > r) grdelac (Begovo Raz- 
dolje, Jablanac, Karlobag, Stinica, Skrljevo, 
Zlobin, Kastel na Rabu) = grdeljac, na -ic 
gardelic pored grdelic (Crikvenica), na dvo- 
struki deminutivni sufiks -cii gardelcic (Sv. 
Jelena kod Crikvenice) = gradelcic (Lie) = 
(sa tal. deminutivnim sufiksom -inus > -ino) 
gardelin, gen. -ina (Perast, Brae, Sibenik, Krk, 
Vrbnik, Benkovac, Veli Rat na Dugom otoku, 
Nin, Korcula, Hvar) = grdelin (Solta, Orlec, 
Cres, Novaija na Pagu, Sali na Dugom oto- 
ku, Omis, Svinista) = grdelin (Boka) = gar- 
delin (Rab, Bozava), prosiren na -ic grdellnic 
(Jesenice, Poljica), na -usa grdelinusa (Svinista) 
= gradelin, gen. -ina (Boka Kotorska). Od tal. 
cardellino = mlet. gardelino od kllat. card(u)- 
elis sa zamjenom docetka -udis > deminutiv 
-ellus, upor. tal. cordella, kslat. cardellino. Drugi 
su nazivi u Dubmvniku frzelin (Boka) = stag- 
lin (v.). 

Lit: ARj 3, 106. 365. Hraste, Rad 272, 25. 
Hirtz, Aves 117. 138. Cronia, ID 6. Kusar, Rad 
118, 18. REW 1686. DEI 760. 

gardinic m (Sulek, po rukopisu 18. v.) 
»biljka myricaria germanica Desf.; sinonimi: 
metljika, metljikovina (v.)«. Nema potvrda 
iz danasnjih govora. 

Lit.: ARj 3, 106. 

gargasa f (Vuk, 18. v.), obicnije f pi. 
gargase (Dalmacija, Pavlinovic, Mikalja, Hrvat- 
sko primorje) »1° pecten lanaris, 2° morska 



gargasa 



553 



garma 



skoljka (Vranjic, Split), 3° ostatak od razva- 
Ijena broda, kola, odbaceno staro grozde od 
masine, stara sprava (Korcula)« = (sa zamje- 
nom sufiksa -asa > -aca) gargaca (Vuk) 
»pecten lanaris«. Taj se sufiks odbacuje gdrga- 
f (Sulek, ne zna se gdje se govori). Moze 
biti i postverbal od gorgati, -dm impf. (Du- 
brovnik, Vuk) (iz-} = gargasati, -dm (Vuk, 
objekt vunu) (do-, iz-, na-, o-, pro-} = garda- 
sati, -am (iz-), iterativ na -ava-, -iva- izgar- 
dasavati, -aasavam (Stulic), izgardasivati, -da- 
sujem (Voltidi); d mjesto g jos u gardase 
f (Hrvatsko primorje) = (sa ar > r) grdase 
(Lika) »pecten lanaris, kao greben kod ku- 
djelje (posjeduje svaka kuca)«, sa deminutivom 
gardasica f = grdasa (Dubasnica) »vuna iz 
kosnene koze koja se prodaje«, grdasati vunu 
(Vodice) »cihati«. Radne imenice na -ar < 
lat. -arius = -avac gargasavac = gargdidr, 
gen. -ara m prema f gargasavica = gargasa- 
rica — (sa sufiksom -Ija kao prelja, pralja) 
gargasalja = gargasalica f prema gargasalac, 
gen. -ka m. Pridjev gargasav. Postoji jos s 
prijelazom d > t kartati, -am impf, (objekt 
jarinu, Lika) »stavljati vunu sa janjaca zvanu 
jarina prije gargasanja na gargase«; l mjesto 
d objasnjava se asimilacijom po zvuenosti < lat. 
*ex-cardare. Taj termin kucne radinosti po- 
stoji i kod Slovenaca: gradala = (metateza) 
drgase, gradasati — gradasiti — drgasiti, drga- 
jsati, ogredesati (pre-). Slovenska paralela za 
kartati glasi prekrtaciti »durchkrampeln«. Ter- 
min je dosao iz Italije. Od tal. (scardare (14. 
v.), prosireno na -ass scardassare od lat. car- 
duus (sa uu > u kao u mortuus > tal. morto); 
gargasa predstavlja prema tome asimilaciju 
na distanciju. g-d > g-g; gardasa je pravilan 
nas postverba! od (scardassare. Taj se nalazi 
u istro-roni. (Bale) gardasa. Tal. prefiks s- 
< ex- ispusten je zbog toga sto on u hrv.- 
-srp. perfektivira glagol, ali je ispao i u istro- 
romanskom. Ovamo ide jos garze f (Potomje, 
Peljesac) »sprava za cesljanje vune«, postverbal 
od garzati, -am (ibidem) < lat. *cardiare, 
u kojem je -are zamijenjeno sa -iare. Glede 
car- > gar- upor. garbun, gardenal, gardelin. 

Lit.: ARj 2, 561. 3, 106-7. 4, 168. 872., 
7, 324'. 8, 738. 12, 293. Ribaric, SDZb 9, 
150. Pletersnik 1, 172. 235. 243. 246. 247. 
REW 1687. DEI 760. Ive 96. 

gargija f (Popovic) »koplje«. Balkanski tur- 
cizam (tur. kargi) iz oblasti vojnistva: arb. 
gargi »Lanze, Speer«. 

Lit.: ARj 3, 107. GM 120. 



garguz, gen. -liza m (Vuk) »naziv Sijaka 
za onoga koji ne govori lijepo, kao oni, nego 
lepo (ekavski)«. To bi, prema tome, bio naziv 
jekavaca za ekavca. Steta, sto nema i drugih 
potvrda. Da nije tur. gagauz, ime Turkotatara 
krscana, srodnika sa Kumanima u Besarabiji, 
Rumunjskoj i istocnoj Bugarskoj oko Varne, 
odatle bug. gagauzin, rum. gagauf »glupan«? 

Lit.: ARj 3, 107. Vasmer 249. 

garib, gen. -iba m (Vuk, Sarajevo, narodna 
pjesma) = garib pored gdrip, pridjev uz co- 
vek (Kosmet). Arapski turcizam (ar. gharib 
»tudinac, stran, neobican«). 

Lit.: ARj 3, 107. Elezovic 1, 94. Lokotsch 
680. 

garic m (18. v.) »gljiva neodredene vrste 
(u nekoj Ijekarusi)« = ogarii »isto«. Od gr. 
-lat. agaricum (Plinije). Rijec nije potvrdena 
u danasnjem narodnom govoru, ali se vidi 
da je uceni termin obrnut na narodnu izmje- 
nom docetka -icum na -ic, mozda preko mle- 
tackog pisanja -ich. 

Lit.: ARj 8, 738. REW 275 a. DEI 82. 

garitula f (Hvar, Brusje, Korcula) »vazmeni 
kolac koji ima jaje u sredini; vrsta kokosice; 
sto je parsurata o Bozicu, to je za Uskrs ga- 
ritula (svaki clan fameje ima pravo o Uskrsu 
da dobije garitulu; ako dijete ne dobije ga- 
ritulu, znaci za nj kastig)«. Upor. furl, giari- 
gule »Wasserhuhn«, gangola (Tessin) »M6we« 
kao deminutivi na -Icula od *gallicula »ko- 
kosica« sa disimilacijom //-/ > r-l; garitula 
je dalm.-rom. deminutiv na -itula (upor. -itel- 
lus u lat. campitellus > tal. campitello, mlet. 
campiello} < vlat. *gallitula. S tim sufiksom 
i s navedenim znacenjem nije potvrdena u 
Romaniji; gailus i gallina potvrdeni su u bal- 
kanskom latinitetu: del'-a (Ulcinj) »oroz«, rum. 
gaind < lat. gallina. Upor. u juznoj Italiji 
kod Hrvata (Molise) gallinar »poulailler«. 

Lit: Hraste, JF 5, 211. REW* 3661. 3664. 
Wedkiewicz, RSI 6, 232. 

garma f (Jelsa, Brae, Mljet) »1° naravan 
procijep izmedu dvije hridi na morskoj obali, 
pukotina na povecoj stijeni, presjelina« = 
gudrma (Molat) »jako velika udubina na mor- 
skoj obali«, garma (Sukosan kod Zadra) »2° 
rupa u zidu sa vratima ili bez njih (sluzi za 
stavljanje vrijednih stvari), 3° toponim (Pod- 
gora, Makarska)«. Odatle na -alj garmdlj m 
(Molat) »vrst malog raka po morskoj obali 
(zivi po garmama)«. Skok pretpostavlja pred- 



garina 



554 



slavensku ilirsku rijec *gurma srodnu sa pred- 
rimskom balma »spilja« u romanskim jezicima, 
Alessio uporeduje takoder sa lig. balma »grotte, 
caverne«, arb. karme »rocher«. 

Lit.: ARj 3, 108. Vice Adamovic, Rijeka, 
topogr. i povjesnicke biljeske, Dubrovnik 1904, 
str. 11., bilj. Alessio, Onomastica 2, 187. Isti, 
StudiE 10, 175. Skok, Romania 50, 201. 
Schnetz, ZNF 14, 221-226 (cf. Joki, IJb 
24, 256). 

gas m (Sulek) »plin za svjetlost« = gas 
(Piva-Drobtijak, Bcsna) = gaz, gen. gaza 
(Kosmet) »petroleum«. Odatle pridjevi na -bn 
gasni (Piva-Drobnjak), na -Ijiv gazljtv, f -iva 
(Kosmet) »umazan od petroleja«, gdsljiv (Voj- 
vodina?) »koji zaudara po petroleju« i sloze- 
nica gaz-borija f (Peci) »(kujundzijski izraz) 
sprava za la-paljivanje cumura«. V. borija. 
Od alkemisticke rijeci gas (1644). [Nacinio 
Flamanac van Helmont (1577—1644) prema 
lat. - gr. chaos »kaos«]. 

Lit: ARJ 3, 109-110. Elezovic 1, 92. Vu- 
kovic, SDZb 10, 382. Weigand-Hin 1, 625. 
DEI 1768. 

gasiti, gasim impf. (Vuk) (do-, iz-, po-, 
u-), ie., baltoslavenski, sveslavenski i pra- 
slavenski glagol iz terminologije vatre: »extin- 
guere, 16schen«, prema sveslav. i praslav. pf. ga- 
snuti, -em (u-), dogasivati/izga-, -gasujem pored 
-gasivam, pogasnut, -em (Kosmet) »izginuti, 
pocrkati, propasti (subjekt: fllici, sirotinja, me- 
tafora kao ugasiti zed, zivot se ugasnu = umro 
je)«. Odatle pridjevi: na -bn gdsan »l"kojigasi, 
pripada gasenju, 2° kojijeugasio zed, napojen 
(protivno zedan, BiH), neugasan (Stulic), na -iv 
gasiv, neugasiv (Stulic i danas na zapadu) = na 
-Ijiv neugasljiv == neugasljit (Marulic), na -it 
ugasit, zagasit »tamnosmed«; postverbal ilgasa 
f (Kosmet) »propast, steta«; na -Ijika (upor. 
trepetljika) gasljika f (Vuk) »drvo sto ne moze 
vatru da drzi, nego se gasi i dimi«, odatle 
pridjev na -ov gasljikov; gasljika je kolektivni 
naziv za vrbovimi, jovovinu i lipovinu. Zbog 
toga je izvedenica na -ika od nepotvrdenog 
kolektiva *gaslje. Pedersen izvedi i ufas (ta- 
koder stcslav. i rus.) od dugog prijevoja gaas- 
iste osnove gues-, koja je i u gasiti, gdje je a 
nastao od ie. e > 6 (upor. gr. jonski o|3cbooa), 
ali je mogao doci i od aorista w A ass kao rijeti 
za reci od aorista rehb. Sveslavenski kauzati- 
vum glasi u lit. u prijevojnom stepenu e: 
gesaii, gesti »nestajali, dogorijevati«. Litavski 
kauzativum gesyti ima isto znacenje kao i ga- 
siti. Hrv.-srp. glagol pokazuje tendenciju me- 
taforickog prijenosa s vatre na zed i zivot. 



Ta je tendencija jos jaca u rum. a gasi »naci«, 
te-ai gdsit (cine.) »Ta sta ti je palo na pamet? 
masala.«, ce v'au gdsit »Sta se dogodiloVt, gasesc 
cu cale sa itd. »nalazim za dobro da«, itd. Taj 
razvitak nije lako objasniti. Nalici i na seman- 
ticki razvitak lat. ad/lare »(na)duhati > naci«. 
Razvio se u nomadskoj sredini srednjovjekov- 
nih Romana kojima je pri nomadiziranju 
sretanje izvora za gasenje zedi znacilo dobar 
nalaz. Glagol gasiti jq u prasrodstvu sagr. o|3ev- 
vuu.i, odatle daPeoToc; (slozenica sa a- »ne«) »ne- 
ugasive. Odatle internacionalni naucni ter- 
min azbest. 

Lit.: ARj 3, 110. 8, 107. 9, 168. Elezovic 3, 
86. 379. Miklosic 64. SEW 1, 295. Holub- 
Kopecny 120. Bruckner 136. Vasmer 261. 
Trautmann 86. WP 1, 693. Mladenov 97. 
Boisacq 856. Lowenthal, WuS 9, 188. Mik- 
kola, RSI 1, 10. Smith, Vedensk. selsk. skr. 2, 
5, 10. 32. (cf. IF 50, 229). Pedersen, IF 5, 
47. 

gasa f (Zore, ribarski termin) »uza koja se 
provlaci kroz provrcen senjo po srijedi kroz 
svu debljinu, a za nju se veziva tanki konop«. 
Upor. tal. gassa (pomorski termin), span;. 
gaza »stroppa«, garza »anello di corda non 
scorrevole«, garzella »piccola garza«. 

Lit.: ARj 3, 111. Zore, Rib. 354. DEI 1161. 
1768. 

Caspar m (14. v.), pridjev Gasparov, 
odatle hrv.-kajk. prezime Gasparovic = Gasper 
(16. v., prema tal. Gaspare), hipokoristici 
Gospa = Gospe = Gaspo, odat.e dalmatinsko 
prezime Gospic (Solin). Od svetackog imena. 

Lit: ARj 3, 111. 

gastir (Vuk, Pastrovici) »nekakva trava«, 
zacijelo ista koja i gostlca = goscica (u zapad- 
nom govoru) s naucno odredenim nazivom 
te trave »brachypodium Beauv.«. 

Lit.: ARj 3, 111. 330. 

gat m (Vuk, Pergosic) »1° sinonim: jaz, 
2° u brdu iskopan podrum za vino, 3° topo- 
nim«. U ces. hat' = polj. gad = rus. gatb 
je femininum. I kod nas je morao nekada 
postojati gat f jer Belostenec ima gata f 
s prijelazom od deklinacije -/ u deklina- 
ciju-a. Taj femininum je rasiren toponim. De- 
nominal gatlti (Belostenec, Mikalja, Stulic) 
danas je obican sa prefiksom za-: zagatlti, 
zdgafim. Rijec je specificno slavenska u na- 
vedenom znacenju. Prvobitno se znacenje 
ocuvalo u ces. hat' f »Weg durch Sumpfe 



gat 



555 



gaviteo 



mit Reisig belegt«. Od tog znacenja ishodi 
i znacenje »Teich« u gornjoluzicko-srpskom. 
Machekovo misljenje da je ta sveslavenska 
i praslavenska rijec, za koju nema paralele 
u baltickoj grupi, od ie. korijena gua- »ire« 
(sanskr. galus »put«, avesta gatu- »mjesto«), 
uvjerljivo je. Manje je uvjerljivo vezanje 
Bernekerovo sa gaj I Briicknerovo sa gace. 
Madzari posudise gat. 

Lit.: ARj 3, 111. Mazuranic 315. Miklosic 
60. SEW 1, 296. Holub-Kopecny 121. Bruckner 
131. KZ 45, 49. 46, 233. Sobolevski, RFV 64, 
170-177 (cf. RSI 4, 277). Matzenauer, LF 7, 
176. Machek, LF 61, 240. 244 (cf. IJb 11, 464). 

gatati, gdtam impf. (Vuk) (iz-) »sinonim: 
vracati«, sveslavenski i praslavenski glagol 
iz oblasti mitologije. U Kosmem u pejorativ- 
nom znacenju nagantat, -gantam pored nagan- 
tovat, -ujem »zanovijetati«, sadrzi umetnuto 
n pred t. Odatle radne imenice na -avac gata- 
vac, gen. -avca = na -lac gdtalac, gen. gdtaoca 
m prema gatallca f = na -ar gatar, gen. -ara 
m prema f gatara = gatarica = gatar (ZK) 
= na -alo gatalo m; na -arma gatdrina f »placa 
gataru«, na -ka gatka i (15. v.); apstrakta 
gatnja f, gatanje n (~ ali kantanje, Marulic) 
»pjevanje«. Ovamo ime zabe »rana viridis« 
katalincica (Babina Greda) = katolicanka 
(Nijemci, Slavonija), s promjenom g > k kao 
u kaca (v., tabu). U ostalim slavenskim je- 
zicima postoje dvije varijante: gad- i gat-, 
-d u slov. gadati, ces. hddati, polj. gadac »go- 
voriti«, rus. gadatb »proricati«, bug. „gddkam, 
i -r u bug. gatatn se »zadajem zagonetke«, 
rus. gdtatb »tamno, zagonetno govoritk. Mi- 
klosic je izvodio obje varijante od iste osnove, 
Berneker ih rastavlja. Varijanta sa d nalazi 
se u lit. zodls »rijec«, godytl »herausfuhlen«, 
godoti »denken«, sanskr. gadati »govori«, r 
u sanskr. gita Agatha) »pjesma«. Prema tome 
ide vec u prajezik. V. ganati i gonetatl. 
Rumunji posudise a ghici »pogoditi« < 
bug. gadkam, gatka, odatle ghiceala f, ghici- 
toare f »zagonetka; rum. sinonim: cimiliturd f«. 

Lit: ARj 3, 113. 4, 168. 893. 898. Miklosic 
59. SEW I, 288. 299. Holub-Kopecny 118-119. 
Bruckner 131. KZ 45, 42. Vasmer 250. 261. 
Uhlenbeck, PBB 30, 267. 304. Matzenauer, 
LF 7, 111. Boisacq* 1050. 

gatre f pi. (Lika) = gatre (ZK) = katre 
(18. v., rukopis) »sinonim: resetka«. Od njem. 
Gatter n (pored Gitter) < lat. clatrl, tal. calro. 
PL zbog toga sto se sastoje od vise cestica. 
Slozenica salukatre f pi. (Vuk, Vojvodina) 



»sinonim: kapci« od austr.-njem. Schalugatter, 
die Jalousien (od fr. jaloux »ljubomoran« < 
gr.-lat. zelosus) = salaporke f pi. (ZK) = 
salapdrke (ZU). Izmjena gaire u -porke ne- 
jasna. 

Lit.: ARj 3, 114. 4, 900, Skok, ASPh 33, 
362. Popovic, Sintaksa 43. DEI 816. 

Gavan m (17. v., Vuk, narodna pjesma 
istarska) »1 ° nase ime dano bogatasuu evandelju 
Lukinu 16,19 — 31, preneseno u folklornu pripo- 
vijest«, njegova je zena Gavanka, pridjev Gava- 
nov (Vuk), u pricama Gavanovo jezero (Lika) 
= Blatno jezero u Madzarskoj = Crljeno jezero 
u Imotskom, Gavanovl rfvo« pretvoreni u jezero, 
= gavan »2° (apelativ) bogat covjek uopce 
(Ljubisa, narodna poslovica)«. U nasem fol- 
kloru stvoreno je to ime za bogatasa koji na 
portienutom mjestu u evandelju nema imena, 
da bude paralela prema siromahu koji se zove 
Lazar, kao nadimak valjda prema korijenu 
koji je u ogavan (v.). Narodnu predstavu o 
Gavanu kao ogavnom covjeku koga jedu zmije, 
prica Vuk u Rjecniku. Kao prezime u Du- 
brovniku 1343: Mico Gauan. Langob. gaphans, 
na koji pomislja Mazuranic, ne dolazi u ob- 
zir ni fonetski ni semanticki. 

Lit: ARj 3, 114. Iljinski, JF 9, 286-288. 
Vitkovic, ZbNZ 30, 1-16. ZSPh 3, 189. 
Mazuranic 315. 

gaveljati, -ara impf. (Lika) (iz-, na- se) 
»tesko i mucno hoditi«. 

Lit.: ARj 3, 114. 4, 168. 7, 325. 

gaves m (Bella, Voltidi) = gavez (Vuk, 
Lika) »biljka; sinonimi: kunsuo (v.), vaula (v.), 
naucno cynoglossum officinale-!. Pridjev na 
-ov: gdvezov. Vokal e je nastao iz e, upor. 
rus. gavjaz = ukr. hdv'az. Praskav, gavezt, 
nalazi se jos u slov. gavez, ces. havez i bug. 
gavez. Bez paralele u baltickoj grupi, a ni 
ie. nisu utvrdene. Berneker i Mladenov tu- 
mace kao paralelu grckoga tipa cynoglossum, 
poiiy^coooov od gav- i -ez- od jezik. Prvi 
elemenat gav- je prijevoj od gov- u gov-edo, 
gov-no. Znacenje bi bilo »volujski jezik«. Druk- 
cije Bruckner, koji u osnovi vidi gava »Ekel«. 

Lit: ARj 3, 114. Miklosic 61. SEW 1, 
297. Vasmer 248. Bruckner, KZ45, 34. Mla- 
denov 95. 

gaviteo, gen. -eia m = gavltio, gen. -tjela 
(Dubrovnik) »(pomorski termin) znak za 
kotvu koji stalno stoji u mora da se za nju 



gaviteo 



556 



gayfum 



priveze barka (svaka barka ima svoje stalno 
mjesto gdje se surga, komad drva sto prazan 
pluta po moru)«. Od sjev. -tal. cavedel < lat. 
capitelli* > tal. gavitello. Moguceje izvodenje 
i od *cavitare od cavus. 



Lit.: ARj 3, 115. DEL 



REW* 1793. 



gavran m (Vuk) = garvan (metateza, ZK, 
Mrzlo polje, Kosovska Mitrovica, takcder slov., 
bug., ces.) = garvan, gen. garvana (Kosmet) 
= grdvran (s anticipacijom r kao u brnistra, 
Vodice, Poljica, Sali na Dugom otoku) 
= gravljan (Murter) = kavran (Hreljin u 
Hrvatskom primorju, Drivenik, Martijanec 
u Zagorju, Beli na Cresu, takoder prezirne; sa g 
>k kao u kaleb, tako u ukr. kdvoron, slov. 
i dluz.) »corvus corax«. Prenosi se i na sitnu 
stoku: hipokoristik gavra (Kurelac) »crna 
koza«, gavranica »koza«, gavres m »jarac« prema 
f gavresa, »koza«. Izvedenice: deminutivi na 
-ik gavranak, gen. -anka (18. v., Jacke, upor. 
ces. prezime Havrdnek), na -id gavranu (ta- 
koder prezirne), na -de gavrancic »1° pre- 
zime, 2° metafora: crno grozde«, na -ce gav- 
rance »pile od gavrana« (Zavratnica, Hrvatsko 
primorje); zenka gavranica = gavranka, hi- 
pokoristik gavre; pridjev na -ov gavranov (krila, 
sree, perce) = garvanov (Kosmet), na -ski 
gdvrdnski (pleme, grlo). Sa rus. slozenicom 
gmvoron moglo bi se uporedivati galovran 
m prema f galovrana = golovran, sto bi zna- 
cilo da je onomatopeja gavranova glasa gai 
»Dohlengekrachze, Larm« bila u nasoj slo- 
zenici zamijenjena pridjevima gal (v.) i gol 
(v.). Slog vra- nastao je po zakonu likvidne 
metateze, upor. polj. gawron (prezime Gaw- 
ronski). Sveslav. i praslav. *gavornz, u baltic- 
koj grupi sa g > k: lit. kovdrnis, lot. kuo- 
vdrnis, kuowarna »Dohle«. Onomatopejski su 
glagoli koji oponasaju njegov glas veoma brojni : 
gakati, grakati, grajati, graktati, graktjeti, krak- 
tati, grcati, grktati, grkati, groktati, groktiti, 
kloktati, kroktati. Zbog toga je moguce u 
prvom slogu ga- gledati onomatopeju i slog 
vran- uporedivati sa vrana (v.). 

Lit.: ARj 3, 115. 391. 4, 908. Hirtz, Aves 
114. 117-118. 183. 183. Ribaric, SDZb 9, 
149. Elezovic 1, 94. Miklosic 152. SEW 1, 

298. Holub-Kopecny 121. Bruckner 137. KZ 45, 

38. Vasmer 251. Iljinski, KZ 43, 180-181. 

Mladenov 95. Pogodin, RFV 33, 328. si. 

(cf. AnzIF 7, 161-162). 

gavrati se, gdvram impf. (Vuk, Backa) »u 
pastirskoj igri igrati se stapom«. 
Lit.: ARj 3, 116. 



Gavze m (Dubrovnik, 15. v., pisano i Gauze 
1420, Gaoze 1423, tal. Gauze), dubrovacki 
hipokoristik na -e ne od Gaudentius > Gavaient 
(osorski svetac), kako je pretpostavljao Bud- 
mani, nego od dalm.-rom. Gaudius, koje 
je licno ime potvrdeno u Dubrovniku; di > z 
kao u zmulj < modiolus. Da-lm.-rom. deminutiv 
na -olus Gauzulus, takoder potvrdeno u sred- 
njovjekovnim dalmatinskim gradovima. Upor. 
1459. Gazulb (gospodlno Pavah, gdje a < au 
moze biti prema arb. ar < auruni} i istarski 
nadimak Gavs (Vodice) = Gaus (prezime u 
Klani) kao i rapsko prezime sa hrv. sufiksom 
-inja Galz'inja (au > al venecijanizirano prema 
mlet. a/dire), pisano i Galsenja, u srednjovje- 
kovnom Trstu 1365. torre Galsegna (duo ca- 
pitami de Galsegna, trscanski statut iz 1350). 
Od mletackog francuzizma je zoja f (15. v:, 
nositi .prstene I ine dobre zoje, 1289. u Zadru 
de cois', Krk se oznacuje kao rica zoid), od tal. 
gioia »pietra preziosa« > mlet. zoga »vijenac«; 
zoja f (Korcula) je i brodski termin »daska 
koja drzi ili veze dijelove konstrukcije, Bug- 
band, tal. ghirlanda, krivak (Mardesic)«. Lat. 
gaudere > tal. godere nalazi se u goditi, -im 
impf. (Perast) = goditi (Veli otok) »uzivati«, 
apstraktum na -mentum, odatle godimenat, gen. 
-enta m (Vuk, Crna Gora, jugozapadni kra- 
jevi) < tal. godimento. 

Lit.: ARJ3,U(>. 119. 235. Jirecek, Romanen2, 
37. Skok, GMF6, 144. lsti, Slav. 52. 56. 62. 65. 
Mazuranic 1962. REW 3 3702. 3705. VHZA 3, 
248. Paasche 17. 18. Szombathely, Trii. statut 
167. Ribaric, SDZb 9, 146. DEI 1812. 1838. 

gayfum n, u dubrovackom, kotorskom i 
zadarskom latinitetu u statutima: gayfum de 
lignamine, de petris, gayfum sine tecto in medio 
coelo domus cahiphum. Jirecek uporedujesa dub- 
rovackom dalmatoromanskom rijeci kajpica »ka- 
vez, gajba«. Iz pomenutih statuta ne izlazi pravo 
znacenje. Ako se gayfum uporedi s istim obli- 
kom u vrelima iz grada Bari i sa terminom koji 
zivi u narjecjima juzne Italije, izlazi da upo- 
redenje sa kajpica nije ispravno. U Kalabriji 
gafiu znaci »1° pianerottolo della scala esterna 
(di una casa), 2° ripostiglio sotto la casa es- 
terna, 3° terrazza sul tetto della casa«, caflu 
»1° arco che sostiene la scala esterna della 
casa, 2° vicolo stretto che passa sotto caval- 
cavia«. Slicno u Bariju: gayfum extendit su- 
per plateam, gayfo in facie de predicta casa; 
gayfum znaci dakle jednu vrst danasnjeg bal- 
kona. Rijec se tumaci iz langob. *waifa »terre- 
no che non appartiene a nessuno«. 

Lit.: Jirecek, MHISM 9, 112. 435. 436. 
Rohlfs 135. 329. REW 9483 a. 



gazep 



557 



gdimja 



gazep pored gazep m (Kosmet) »muka, 
stradanje«. Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. gazab »srdzba, Ijutina«) iz oblasti 
duhovnog zivota: bug. gazep, gazepcija, arb. 
gazep »1° Gefahr, 2° Zorn«, ngr. yctQim. 

Lit.: Elezovic 1, 92. Mladenov 96. GM 122. 

gazeta f (18. v., Vuk) »1° stari mali mjedeni 
novae mletacki (17 v.), 2° (po zakonu sineg- 
dohe) novine (Dubrovnik) koje su se proda- 
vale po jednu gazetu«. Znacenje 2° je interna- 
cionalno (evropsko). Na -njaca < -bn + -jaca 
gazetnjaca (18. v.) »kruh koji stoji gazetu«. 
Od mlet. gazeta = gazzetta, vjerojatno tal. 
deminutiv na -lita > -etta od bizantinskog 
gaza »riznica, novac«, a to prema De Feliceu 
od perz. gang »isto«. 

Lit.: ARj 3, 117. DEI 1111. 

gazi (Vuk, 4 narodna pjesma), indeklinabilni 
pridjev, epitet uz muslimanska licna imena 
(Bosna): gazi Rustem beg, gazi Smailaga. 
Deklinabile glasi gazila m (Vuk, narodna pjes- 
ma) »1° turski junak, 2° (pejorativno) koji 
se razmece (Bosanski Petrovac)«. U narodnoj 
se pjesmi prenosi i na konja: gazila dogin. 
Slozenica gazjbasa (crnogorska narodna pjes- 
ma) »poglavica gazijama«. Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (ar. ghazt > tur. gazi) 
iz oblasti vojnistva: bug. gazi = gaazi. 

Lit.: ARj 3, 118. Mladenov 96. Skok, Sldvia 
15, 349., br. 279. 

gaziti, -im impf. (Vuk, 16. v.) (do-, iz-, 
na-, po-, pre-, raz-, z-, za-) »treten, waten« 
prema pf. zg&znut, -em (Kosmet) i impf. 
razgazivatijdogaz- , -gdzujem i razgazavati, -gd- 
zavdm. Odatle: postverbal gdz m, pi. gazovi 
»vadum«, nagaza f (Kosmet) »madije na koje 
covjek nagazi«, na -ta gaza f (18. v. Zuzeri) 
»blato, glib«, slov. gaza »Schneespur«, na -bw,a 
zagaznja f (Vuk) = zagaznja (Kosmet) »mreza 
sto dva ribara zagazivsi u vodu zategnutu 
drze«, na -ina gazina f (18. v.) »gazena zemlja«, 
pridjevi na -in gazan, na -iv gdziv, na -Ijiv 
gazljiv. Prilog na -imice: gazimice. U topo- 
nimiji imperativne slozenice: Gazibara, Ga- 
zivoda. Takva je slozenica i gdziblato m (Vuk) 
»pejorativ za nizeg cinovnika«. Deminutiv : impf. 
gdcati, -am (Vuk) = gdcati, gacan (objekt 
snig, Vodice), impf, nagacavati (Srbija), gdnj- 
cati, gdnjeam (Lika, 18. v., cakavci, s umet- 
nutim n) < gaz + cati od micati, kucati i sa 
se > c kao u Pe/isac, gen. Pelica od Peljesac. 
Od tako dobivenog korijena gac- sa sufiksom 
-bka nastade gacka (Bella, Stulic) »glib, blato. 



kao«; odatle opet na -avina gackavina f »idem«. 
Od korijena ganj- s istim sufiksom, upravo 
postverbal na -bka-. ganjka f (cakavci, 18. v.) 
»sinonim.: kao, blato«, odatle pridjev na -av 
ganjkav »blatan«. Ovamo i licki impf, glagol 
ganjigati se, -am »nogama se tuci i ritati u 
krevetu«. Budmani je opazio srodnost sa ganj- 
cati, ali zamjena -cati sa -igati nije objasnjena. 
Glagol je samo juzno-slavenski : slov. gaziti 
i bug. gdzja. Madzarske posudenice gdz »Furt« 
i gazolni vele da se govorio i u panonskosla- 
venskom. Nema utvrdenih paralela ni u bal- 
tickoj grupi ni u ie. jezicima. Uporeduje se 
doduse arm. kacan »staza« i sanskr. gahate. 
Mladenov nalazi u uraloaltajskom srodan 
korijen: tur. gezmek, dragi slog imena na- 
roda Kirgiz i u Kazak > Kozak. 

Lit.: ARj 2, 561. 3, 82. 83. 103. 118. 4, 
168. 7, 321. BI 2, 111. Ribaric, SDZb 9, 146. 
Elezovic 1, 187. 431. 512. Pletersnik 1, 208. 
Miklosic61..SEW 1, 299. Mladenov 96. Machek, 
KZ 64, 266. Matzenauer, LF 7, 173. 

gdiinja f (rukopis 14. ili 15. v., Sulek; 
g je nastao asimilacijom prema d; upor. licno 
ime Gdunije, 17 v., rukopis) = (metateza 
tipa ge <kbde> dge) dgiinja (Backa) = (asimi- 
lacija tipa gdje > dje) dunja (Perast, Budva, 
Stoliv, dubrovacki pisci, Korcula, Sibenik, 
Sibenski otoci, Galicnik, Crmnica, danas opce- 
nito u knjizevnom i saobracajnom govoru), 
odatle deminutivi diinjica (Vuk), dunjac, gen. 
-njca (Vuk, Resava) »vrsta velike dunje«, na 
-anca dunjarica »cotoneaster«, na -ik dunjik 
= na -iste dunjiste (Stulic), toponim Dunjak, 
gen. -aka (Srbija) = (asimilacija tipa ge) 
gunja (Vuk, Slavonija), pridjev dgunjev (18. 
v., Orfelin), na -aca gunjaca (Dalmacija) 
»1° vrsta smokve, 2° prezime«, pridjev gunjev, 
poimenicen gunjevaca (Sulek) »vino od gunje«, 
gunjevina (Sulek) »drvo«, gunjevik (Sulek) 
»vino«, deminutiv gunjica (Vuk) »trava medica- 
go lupulina«. Svi ti oblici objasnjavaju se iz 
balkansko-lat. pridjeva (upor. biz. xu5cb- 
- K) ) cydoneum »kretski«, pridjev od Cydon, 
gen. -anis, Cydonea[-ia, danas Canea na Kreti. 
Upor. krc.-rom. puam koduain »cotogno«. 
Oblike koji su posudeni u jadranskoj zoni 
karakterizira i mjesto d (upor. tal. cotogna). U 
oba slucaja o u protonici prelazi u poluglas 
b > a ili ispadanje: katiinja f (Dobrinj, Vrb- 
nik) = *ktunja nije potvrdeno sa pocetnom 
suglasnickom grupom (tip kito) nego u asi- 
milaciji tiinja f (ZK, sibenski otoci, Sibenik, 
Bunjevci, Senjsko zalede) = (metateza tipa 
tko) tkunja (Marulic) = (asimilacija tipa tko 



gdiinja 



558 



gegati se 



> ko) kunja (Rab, Cres, Sibenik, Pazin, Vran- 
cic, Istra) = (sa -va kao u murva < mora) 
kiinjva (Kastav, Vrbnik) = (nj > j) kiijva 
(Kastav, govor starih ljudi). Oblik katunja do- 
lazi u Dalmaciji jos u slozenici mrkatunja f 
(Vuk, Dubrovnik, Cavtat) »cydonia vulga- 
ris* = (metateza i disimilacija r-n > r-J) 
mrtakulja (Peljesac). To je slozenica apozi- 
tivnog tipa malva hibiscus, koja se nalazi i u 
trscansko-tal. mela codogna. U mr- treba gle- 
dati ostatak od mela sa disimilacijom l-n > 
r-n. Budmani grijesi kad dubrovacko mr- 
uporeduje sa rum. mar. Upor. gr. xuoco- 
vta \iaka/\a\ka. Oblici sa i < d mogu se 
smatrati kao leksicki ostaci iz dalmatoro- 
manskoga. Ovamo ide i arb. ftua (Zatrebac), 
sa clanom ftoi i rum. gutuiu. Jos postoji u 
istarskoj narodnoj pjesmi k > h (upor. Mace, 
hruska) hunja (okolina Pazina). Recentne su 
posudenice: kotonjata f (Dubrovnik, Cavtat) 
»marmelada, sir od dunja« = kodbnjada (Kor- 
cula) = kodundta (Budva) iz tal. cotognata 
(14. v.); mlet. kunja na Jadranu moze se os- 
nivati i na mlet. cagno < codogno. Iz stvnjem. 
chuttina, bav. Kutten potjece hrv.-kajk. i slov. 
kutina pored kutinja (takoder toponim), odatle 
na -aca kutinjaca »jabuka crveno-bijela, pje- 
gava, reska«. Odatle odbacivanjem -ina, koje 
se osjecalo kao augmentativni sufiks, kuta 
(Jambresic). 

Lit: ARj 2, 369. 889. 3, 126. 502. 735. 739. 
5, 788. 789. 838. 7, 64. 84. Budmani, Rad 65, 
164. Kusar, Rad 118, 17. Skok, ZRPh 41, 
148. Banali 2, 195. Belie, Galicmk.116. Ple- 
tersnik 1, 491. REW 3 2436. Knutsson, ZSPh 4, 
383-385. SEW 1, 299. Bruckner 138. GM 
113. Baric, AA 3, 27. 

geak m (Vuk) = gejak (Milicevic, Sapca- 
nin) »prost, neotesan covjek« prema igeakusa. 
Odatle pridjev na -ski geackt, augmentativ na 
-ina gedcina m (Vuk), denominal geduti (se). 
Postanje nije jasno. Tur. kiyak »nemilostiv« 
Budmani daje s upitnikom. Nije moguce ni 
fonetski ni semanticki. Mozda je izvedenica 
od ge < gdje. Ali se taj izgovor daje za Crnu 
Goru, Pastrovice i barsku nahiju, a to nije 
area pejorativa geak. Inace se narodne skupine 
cesto nazivaju prema izvjesnim karakteristic- 
nim rijecima njihova govora: upor. slov. 
Prieki od prie < prvlje »prije«, Mijaci u Ma- 
kedoniji od mije »mi«. 

Lit: ARj 3, 126. 

geben m (Sulek) »sinonim: majcina dusica, 
thymus serpillum L.«. Govori se u Bosni. 
Lit: ARj. 3, 126. Sulek, Im. 86. 



Gedeon, svetacko ime = Dedeon (prema 
talijanskom izgovoru). Hipokoristici Geco (pre- 
ma Joco od Jovan, Juco od Jure, Lika) = 
Geca (Beograd), Gejo (Lika, upor Jaja < 
Josip), Gena, augmentativ odatle Gencina, 
prezime Gencic (Srbija), augmentativ Genda, 
odatle licko prezime Gendic. 

Lit.: ARj 3, 126. 127. 

gedza m, f »1° sinonim: starmali, patuljak 
(istocni krajevi, Srbija), 2° obicni vojnik« = 
gedzo. Odatle pridjev na -av gedzav (Vuk) 
»zwergartig« = na -ast gediast. Prema 
Elezovicu u Kosmetu se za gedza govori geca, 
gen. gece m, rijec koja u govoru carsilija znaci 
»neuka i nespretna seljaka«, odatle pridjev 
na -av gecav »krzljav, sitan«. Budmani izvodi 
gedza od tur. gece »ludak, bena, tepavac«. Zna- 
cenje se ne slaze posvema sa gedza. Prema 
Elezovicu geca bi moglo biti i od arb. keq 
»rdav«, sto se ne slaze fonetski, kako pokazuje 
kec'av (dete) (Kosmet) koje je zaista od ar- 
banaskog. Nejasna je zamjena -ca za tur. 
-dza. To bi moglo biti samo slaviziranje tur- 
ske rijeci jer Turci zamjenjuju slav. c sa di- 

Lit.: ARj 3, 127. Elezovlc 1, 95. 289. 

Gega m (Vuk), etnik, naziv za sjeverne 
Arbanase muslimane i katolike za razliku od 
juznih Arbanasa muslimana i pravoslavaca za 
koje i Vuk ima naziv Taske,- licno ime Gega 
kapetane (narodna pjesma). Od arb. Gege, s 
clanom -a, naziv zemlje (horonim) Gegni 
= Gegen (izgovor Toska) na sufiks gr. -fa, 
pridjev (ktetik) gegnisht = gegerisht. 

Lit.: ARj 3, 126. GM 122. 

gegati se, gegam se impf. (Vuk, Lika) 
(do-, LA-) »1° sinonim: ljuljati se, 2° lijeno 
ici« = gengati (Martic, s umetnutim n) »tromo 
hoditk. Odatle: radna imenica na -vac gega- 
vac (Vuk, Slavonija) »sinonim: slijepac«, oda- 
tle pridjev na -ski gegavackt jezik (Vuk) »nji- 
hov argot«, na -aljka: gegaljka f »sinonim: 
Ijuljaska«; deminutiv gegeljati se »neskladno ici« 
= geljati se (haplologija, Martic) »tromo ho- 
ditk.' Onomatopeja za oponasanje radnje. 
Ista onomatopeja sa samoglasom i mjesto e: 
impf, gigati se, gigam (narodna pjesma) »1° 
sinonimi: cucati (v.), tfbariti, zidatk = gi- 
gati se, -am (narodna pjesma) »sepiriti se« = 
s umetnutim n gingati se, -am (Srednja Dal- 
macija, Pavlinovic) »valjati se amo tamo kao 
brod«. Odatle na -avica: gingavica f (ibidem) 
»valjavica u samom brodu«. 

Lit: ARj 3, 127, 128. 133. 



gegekati 



559 



Georgije 



gegekati, gegece impf, (subjekt jare) »si- 
nonim: drekenjati se (v.)«. Onomatopeja ko- 
jom se oponasa glas jareta. 

Lit: ARj 3, 128. 

gegic m (Dalmacija, Sulek) = gegino n 
(Sulek, Dalmacija) »vrsta vinove loze bijela 
grozda«. 

Lit.: ARj 3, 127 

geika f (Vuk, Hrvatska; gdje? Hrvatska 
krajina?) »sinonim: kosuta«. Odatle toponim 
Geikavac (selo, Hrvatska krajina ogulinsko- 
-slunjska). Od tur. geyik »jelen«. 

Lit.: ARj 3, 127. 

gejena stcslav. pored geona = dejena (14. 
v., prema talijanskom izgovoru), pridjev de- 
jenski (14. v.) = deona (14. v.) = (d > j) 
jeona (16. v.) »pakao«. Biblijska rijec od he- 
brejskoga toponima gebene Hinnom »dolina 
sinova Ennomovih« kod Jeruzalema gdje su 
Hebreji zrtvovali fenickom bogu Moluhu > 
pakao, kslat. gehenna = gr. ykzvva < aramej- 
ska sintagma ge Hinnam, tal. ge(h)enna. 

Lit.: ARj 3, 3. 4. 4, 589. Lukic, Bog. 
4, 140-150. Lokotsch 705. DEI 1778. Miklo- 
sic, Lex. 127. 

gem m (Vuk) »sinonim: bucac, nesit, ne- 
nasit, nejasit, kuf, pelikan, vodena ptica, pele- 
canus onocrotalus L.«. Od madz. gem »ardea«. 

Lit: ARj 3, 127. Hirtz, Aves 29, 119. 

generao (16. v.), ucen pridjev (u gen. 
ministra generaloga), crkveni termin od 14. 
v., od lat. pridjeva na -olis od genus, gen. 
-eris »vrsta«. Vojnicki je termin poimenicen 
m. r. u general, gen. -ala m (17. v., prema 
lat. izgovoru velara preko njemackoga), pri- 
djevi generdlov, poimenicen generalovica (Vuk) 
= generalica »zena njegova«, generalski, ap- 
straktum generdlija — (sa disimilacijom r-l 
> r-n) generan, gen. -ana (narodna pjesma 
crnogorska) = (prema talijanskom izgovoru 
velara) deneral, -rd (Perast) = dzenero, gen. 
-ala (18. v., Dubrovnik) = dzenerao = (istocni 
krajevi) dzeneral (zacijelo preko turskoga) = 
(metateza 1-n > n-L) dzerenao, gen. -ala (18. 
v., crnogorska narodna pjesma) = (dz > z) 
zeneral (Kavanjin) (pod-, obor- < njem. 
ober-, Vuk) = jenerol (slov.) »vojni zapovjed- 
nik (od 15. i 16. v.)«. 

Lit.: ARj 3, 5. 33. 128. 8, 426. 10, 360. 
Budmani, Rad 65, 165. 5turm, CSJK 6, 69. 



genuti, genem pf. (Vuk) »udariti«. 
Lit.: ARj 3, 128. 

Georgije m (I), uceni oblik u crkvenom 
jeziku prema grckom klasicnom izgovoru, 
samo kao ime sveca kod pravoslavaca, rjede 
kao ime ljudi, odatle prezime Georgijevic (pod- 
rijetlom zacijelo Cincari); kod glagoljasa moci 
sgo eorie (ge > je > e prema novogrckom 
bizantinskom izgovoru, u glagoljskom prvo- 
tisku iz 1491), odatle Jorbga musko ili zensko 
ime (Novakovic), kod Rumunja prezime; g 
mjesto gt nastalo je disimilacijom prema po- 
cetnom gi, upor. odatle deminutiv na lat. -ulus 
> tal. -oio Jorgolo na Krku (danas talijansko 
prezime) i grcki deminutiv Jorgakis i slov. 
prezime Juriga. Sasvim ucenog je podrijetla 
ime cvijeta georgina »bocka« prema licnom ime- 
nu /. G. Georgi (umro u Petrogradu 1802.): 
zapravo ne ide medu botanicka imena od ime- 
na sveca jer je moderno. Suglasniky ili gi 
prelazi u ti naistoku : uceno Deorde (Novakovic), 
Deordij (13. v.), Deordije m (Vuk), pridjev 
deordijev; eo steze se na istoku u o: Dordij, 
Dordija, Dordije, hipokoristici Darde m (Vuk) 
= Dardo m = Borda, pridjev Dordev, pre- 
zimena D or devii, D ordic, Doka (Vuk), Doko, 
Dole, Borgo (Srbija, Vranja, upor. bug. Gjor- 
gov den). 

(II) Pucka zamjena naglasenog o > u kao 
u drum < opouoc;: Durdije, Durde = 
Durda, s obiljem hipokoristika Dur (14. v.), 
Dura, Dure, Duro, prezime Duric, pridjev na 
-in Durin, Durov, poimenicen na -aca duro- 
vaia f »velika casa« (odatle opca rijec auro 
»pijanica«), nay duri-dan; Dur ad, gen. Durda, 
m (Perast) prema f Durda = Durdija (taj 
oblik dolazi i u slozenici sa grckim xcdoc, 
»lijep« Kalodurbd /14. i 15. v., decanski hriso- 
vulj/, odatle Kalodurevic kanzelijer i drago- 
man srpski /1454/), Durak, Duran, Duras, 
Duras, Durasin (i prezime), Durdt, Durdan, 
Durden. Augmentativ Durdesilo (Lika). Slo- 
zenica Kalodmad Gurasevic (Kotor, 1454), sa 
xcdoc, »lijep«. Pridjev Durdev, prezime Dur- 
devic, u toponomastici Durdevi stupovi, poi- 
menicen na -ik > -dk durdevak »biljka«, 
durdevcan »biljka«, durdevce, durdevilo n »ja- 
gnje sto se kolje na Durdev dan«, pridjev dur- 
devski, poimenicen na -jak dmdevstak »koji 
svetkuje sv. Durda«. Deminutivi na -ic Durdic 
(13. v.), na -lea Burica, durdica (< -dijica) 
= durdic = durdevo cvljece = durdevac, durde- 
vak. Augmentativi i hipokoristici Durdlna, 
Dureta, Durata, Durisa, Burjdn, Durka = 
Durko, Duroje, Burok, i prijelaz medu tip 



Georgije 



560 



genii 



dvoclanih imena Durisav(a). Kracenje na jedan 
slog Duka = Buko, Dukan, prezime Dukano- 
vic, Dukanda, Dukina, Dukela i (Lika, zensko 
ime). Na obliku Diirad osniva se zacijelo 
i Curac (Perast) koji je nastao unakrstenjem 
sa gr. xupOoc,) > cur. 

(Ill) Zamjena d < gi sa j samo na katoli- 
ckom zapadu: jednom samo tako u prvom 
slogu Jurad, gen. Jurda (16. v., rukopis), 
inace u oba redovno Juri(j) (14. i 15. v.) (ob- 
lik Juri ulazi i u stari dvoclani fip Jurislav 
/15. v./, odatle pridjev na -j Jurislavlji, 15. v.), 
potvrdeno samo u nominativu (-0/ > -i), slov. 
Jurij, (-u > -aj) Jiiraj, gen. Jurja (Hvar; 
ZK samo u imenu sveca sv. Juraj'), pridjev 
Jurjev, poimenicen z. r. Jiirljeva (ZK), Jiir- 
jeva (Vinodol, 1653, Istra), prezime Jurjevic 
(15. v.). Najstarija potvrda bi bila iz g. 1086. 
Juray setnico, ali a < 6 izmedu r iy u to doba 
prema setnico < satnih cini tu grafiju sumnji- 
vom. Odatle mnogobrojni hipokoristici Jw-b 
(14. v.), Jura (ZK), Jure (14. v.), Jure, gen. 
Jilreta pored Jure (Brusje), Juro (17. v.), s 
prezimenom Jurovic, Juru, Juricevic, pridjev 
na / juridan, gen. juridna, toponim Jurja 
ves kod Zagreba, Jureta s prezimenom Jure- 
tic, Jurak prezime, "Juracie (18. v.), toponim 
Jurakovac, hrv.-kajk. Jurek s prezimenom Ju- 
recic, Juran (15. v.) s prezimenom Juranic, 
pridjev Juranj (u toponimu Jurandvor, Bas- 
ka), Juranac, gen. -ca. Na -onja guranja u 
imenu zupana i dakona Juranna (11. v.). 
Na -as Juras (16. v.) s prezimenom Juraslc. 
Na -ca Jurca, pridjev Jurcin. Na -en Juren 
(15. v.), na -en *Jurjen u prezimenu Jerjenic 
(Istra). Na -ia Jursa (15. v.), prezime Jursic, 
Juresa, Juresevac, Juresevic, Jiiresic. Na -is (tip 
Ivanls) Juris (1240) vojvoda bosanski, Jurisa 
(16. v.), pridjev Jurisin, prezimena Jurisic, 
Jurisevic, Jurisevac, Jurisovic (Vodice, Golac). 
Deminutiv na -cac < -be + -be Jurcac, na 
-ica Jurica (15. v.), prezime Juricic, pridjev 
Juricin. Na -ko Jurkc (13. v.), prezime Jur- 
kovic, toponim Jurkovo selo, odatle Jurketa, 
toponim Jurketinec. Hipokoristik na jedan slog 
Juka (ZK), Juko (18. v.), prezime Jukic, 
Jukovic, Jukinac; Juco (Lika). Augmentativi: 
Jurin, gen. -ina (15. v., ZK), Jurina (11. v., 
kninski zupan), prezime Jurinic. Na -etina 
Juretma (Vodice). Na -man (tip Rodman) 
Jurman (14. v.), prezime Jurmanovic, hrv.- 
-kajk. toponim Durmanec. Taj oblik igra 
izvjesnu ulogu u botanickoj i ornitoloskoj ter- 
minologiji: juricica »fringilla cannabina« (i 
u drugim slavinama tako), jurko »ptica koja 
se zove zelenko i zelendur«, biljka jurjevac, 



gen. -vca »chenopodium album«; slov.: ptica 
jurscica »Fla i chsfink«, biljke jurijevica (Bela Kra- 
jina) »convallaria majalis«, jurijevka »caltha 
palustris«, jurijevscak »travanj«. 

(IV) Cetvrta grupa osniva se na romanskom 
izgovoru grupe gi > z, Z, dz. Ta je zastupljena 
samo u Dubrovniku: Zore (prezime, Dubrov- 
nik), odatle prezime Zoretic (sluzbeno) = 
(u narodu, ZK) Zuretic = Dzore, gen. Dzo- 
reta (14. i 15. v., Dubrovnik pise se Zore), 
gen. Dzore (16. v., Dubrovnik); Dzoreta (16. 
v., pisano Zoreta), upor. u Reziji Zore, furl. 
Zorz- 

Svi sprijeda pomenuti uceni i poluuceni 
oblici I— III nastali su na osnovi grckog iz- 
govora. Ovako brojne varijacije svetackog ime- 
na objasnjavaju se velikom omiljeloscu imena 
tog vojnickog sveca u narodu i u folkloru. 

Lit.: ARj 3, 4. 9. 127. 539. 4, 677. 689. 
688. 692. 691. 774. Hraste, BJF 8, 20. Brajkovic 
6, § 29. Cajkanovic, PPP 1, 203-211 (cf. JF3, 
255). Lopasic, Urban 144. Ribaric, SDZb 9, 
89. 155. Stefanie, Rod 285, 84. Sporn, srp. 2, 
91. Pletersnik 1, 374. Ramovs, Gram. 2, 250., 
si, 263. Sturm, CSJK 6, 66. 

ger m »biljka; sinonimi: kitica, kicica, eryth- 
raea centaurium L.« = gr m (Sulek). Odatle: 
deminutivi gercica = grcica pored grcica 
(Vuk, Dubrovnik). Oba deminutiva pretpo- 
stavljaju osnovu na -k. Drugi moze bit! poi- 
menicenje pridjeva grk, grka »amarus« (v.), 
s cime se ne slaze prvi. Za ger postoji paralela 
u ces. her i polj. gier = gir. Jos ima varijanta 
girka f za istu travu. Ta je nedovoljno potvr- 
dena u narodnom govoru. Za nju postoji ru- 
munjski slavizam ghirca »triticum durum«. 

Lit.: ARj 3, 129. 136. 350. 396. Tiktin 676. 

geravac, gen. -avca m (Lika) = gerovac, 
gen. -ovca (Lika) »vrsta zuckasta, brasnava 
krumpira« = geroci m pi. (Banija) »iznutra 
suplja krtola (v.)«. Po svoj prilici od toponima 
Gerovo u Gorskom kotaru. 

Lit.: ARj 3, 129. 

gerga f (Vuk) »gomila, povorka, npr. ljudi«. 
Prema Budmaniju mozda od madz. gorge »va- 
ljak«, sto se semanticki ne slaze. [Budmani 
< madz. gorgo »Steinwalze, Gartenwalze, 
Geschiebe, gurancija«]. 

Lit.: ARj 3, 129. 

geri'n, gen.- -ina m (Vuk) »nekaka zvjerka 
i koza njena«. Budmani upucuje na madz. 
gereny »tvor«. 

Lit.: ARj 3, 129. 



561 



giljati 



geslo n, danas domaci sinonim, posuden 
(?) iz ceskoga, za tudice »deviza, parola, lo- 
zinka«. Sjeverno-slav. ces. heslo, polj. godio 
i hash, rus. hash, izvedenice s pomocu su- 
fiksa -th od rekcionog korijenagsu- ili gad-(ati) 
(v. gatatl) »govoriti«, od kojih je samo pos- 
ljednji zastupljen u slov. gadati, gadam »zu 
erraten suchen«. Buduci da je potvrdena 
1578. u vrijeme organiziranja Vojne Krajine 
kao vojnicki termin (pozabiti geslo na strati), 
ne treba da je posudeno iz ceskoga, nego ce 
biti hrv.-kajk. od *gid-slo kao i ceska rijec. 

Lit.: ARj 3, 60. Mikhsic 60. SEW \, 378. 
Holub-Kopecny 122. Bruckner 1 69. Vasmer 
261. Matzenauer, LP I, 175. Mazuranu 316. 

gete f pi. (Dubrovnik, Cavtat, Krivosije) 
»gamasne (prave ih zene od vune; na gete 
dolaze gace Icaksirej; to su erne bjecve koje 
sizu samo do ckljanka)«. Od sjeverno-tal. 
ghetta < fr. guetre od franackog wrist (engi.). 

Lit.: REW* 9577. DEI 1791. Prati 486. 
Gamillscheg 497. 

gicati se, -am impf. (Vuk) »1° jednako micati 
i mahati nogama kad se lezi ili sjedi, 2° ska- 
kati (subjekt sarm}« prema pf. gicnuti, -em 
»maknuti nogom, koljenom«, gicnuti se (Martie) 
»pasti na um«. Onomatopeja kojom se oponasa 
brza radnja. Upor. polj. giczqfy pi. »noge«. 

Lit.: ARj 3, 132. Bruckner 140. 

gittza f (narodna pjesma, istocna Srbija) 
= gidza (Kosmet) »cokot«; dz je turciziranje 
slav. z: cslav. gyza vinbnaja. Nalazi se jos 
u ceskom, poljskom (narjecja) i u oba luzicko- 
-srpska; t' je nastao iz y < ie. it, upor. lit. 
guzas »Knorren, Beule, Kropf«, pridjev gu- 
zutas »knorrig«. Rijec je baltoslavenska. 

Lit.: ARj 3, 133. Mikhsii 83. Elezovic 1, 
97. SEW 1, 374, W P 1, 559. Novakovic, 
ASPh 20, 63. Jagic, ib. 63-64. 

gigan m (Sloser) »bubica mecynotharsus 
Laferte«. Od istog je korijena gigusa i (Sloser) 
»bubica ernobius Thorns.«. 

Liti: ARj 3, 133. 

giganat, gen. -anta m (17. v.) »div«. Ucena 
rijec od lat. gigas, gen. -antis < gr. Yfyac,, 
gen. -avroc, »isto«, egejskog podrijetla prema 
gr.-lat. izgovoru, prema tal. gigante: dziganat, 
gen. -anta (16. v, zapadni krajevi; kod Kacica 
dziganat oli ziganat kako drugi izgovaraju; 
Radnic) = ziganant = (sa c mjesto dz) aga- 



nat, gen. -nta (17. v.). Ucena rijec prodrla 
je i u narodni govor s ispustenim docetkom 
-ant: gig m (Vuk, Bosna) »pijetao velike vrste«, 
odatle f giga (Dobroselo) »nadimak zenama 
koje su visoke«. Na -an gigan (Kurelac), sa 
madz. sufiksom -o > -ov gigov, gen. -ova 
(Vuk), -os > -os gigos = gigus (Lika) = gm- 
gos (Lika) »isto sto gig«, prema f glgulja (Vuk, 
Bosna) = gigusa = giganka »kokos«. Ovamo 
moze da. ide i gigalje, gen. gigalja (Vuk) »ho- 
dulje, stule«. 

Lit.: ARj 2, 22. 3, 133. 535. #£1 A 3758. DEI 
1806. 

giliknuti, -em pf. (crnogorska narodna pjes- 
ma, objekt sarina bakraclijom) . Prijevod »uda- 
riti« moze biti netacan. Znacenje se, kao me- 
tafora, moze sloziti s onomatopejama: impf. 
giliu, -im = gilit (Brusje, Hvar) »ckakljati > 
skakljatk, upor. njem. kille kille machen; od 
iste onomatopeje na -caiz impf, silicati, -cem 
(subjekt ujak ujnu), koje stoji bez sumnje u 
vezi s impf, galicati, -am pored -cem (Vuk) 
= golicati, -om (Vuk, Srbija) prema pf. go- 
licnuti, golicnem = galicu, -icim pored go- 
licit, gilicit i giligickat, odatle giligicka f (Kos- 
met), a ovo opet sa bug. godei, gadelickam, 
odakle je rum. gadili pored gidela = arb. 
gudullis pored killezoj, cine, gadilicu, ngr. gu- 
dulo (Zagori). Rijec je ne samo balkanska nego 
je kao onomatopeja, koja oponasa kretanje, 
zastupljena i u germanskim i romanskim je- 
zicima; njem. Kitzel = stsas. Kitilon, fr. 
chatouiller (nije od chat »macka«), lat. titillare. 
Oblici galicati — golicati pokazuju da se ono- 
matopeja naslanja i na odredeni leksem gol-, 
u prijevoju gal- kao i u fr. na chat. S bug. 
gadickam slaze se godickati se (Golac, Istra) 
= yadickji kod pohrvacenih Rumunja u Ze- 
janima. Sa suglasnikom k mjesto g u kadic- 
kati (Krnica, Medulin), odatle pridjevi na -av 
i -Ijiv kadlckav (Medulin) i kadicljiv (Krnica 
i Medulin), dok u Vodicama s metatezom 
suglasnika g-d > d-g: degeckati (se) pored 
degecati »skakljati«. 

Lit.: ARj 3, 94. 133. 252. Elezovic 1, 93. 
103. Hraste, JF 6, 211. Ribaric, SDZb 9, 
143. Tiktin 677. GM 133-134. Mladenov 
115. WP \, 553. SEW 1, 367. REW 4684. 
8757. 8756. 9181. Byhan, JberRI 6, 174. 

giljati, -dm impf. (Lika) »sinonimi: srtati, 
ici, gazitk prema pf. nagiljati, -am (ibidem) 
»naici, nagaziti, namjeriti se na sto«, odatle 
impf, nagiljdvati. 

Lit.: ARj 3, 133. 7, 326. 



3g P. Skok: Etimologijski rjecnik 



giljtati 



562 



gizba 



giljtati, -am (Hrvatsko Primorje, Lika) = 
giltali (hrvatski gradovi) = gettati (ZK) »vri- 
jediti«. Od njem. gelten; i je prema prijeglasu 
u prezentu (es gilt). 

Lit.: ARj 3, 133. Skok, ASPh 33, 362. 

Giman m (Grflz, obalski toponim, gdje 
je bila crkva sv. Gimand). Dalmatoromanski 
toponomasticki ostatak od svetackog imena 
Geminianus (bez refleksa za ni zbog haplolo- 
gije), u Kotoru Gimanoi < dativ *Geminia- 
nonf prema deklinaciji Petrus, Petronis, u Splitu 
pi. Gumai,ime porodice < Geminiani sani > n > 
j kao u kirija < cherna (v., e > u kao u puni- 
stra zbog labijala). Ovamo mozda insula Ge- 
loni (gen. prema romanskoj konstrukciji la 
citta di Roma) > Ugljan sa / mjesto -razra- 
zbog haplologije i disimilacije n-n > l-n. Po- 
stoji jos neizvjesno Gumin i Zminj (Istra, 
tal. Cimino). 

Lit.: ARj 3, 133. Jirecek, Romanen 1, 63. 
87. 2, 38. 3, 30. Skok, GIZM 30, 10. ss. i 
Supk 242. 260. Skok, Slav. 104. 

gimnazija f »srednja skola klasicnoga tipa«. 
Ucena rijec od lat. gymnasium < gr. yv\lv&- 
chov od YUM^o^co, odatle gimnastika, gimna- 
sticirati, upravo pridjev od grcke radne ime- 
nice yv\iyaoT\\q, korijen yu|xvoQ »go«. Pri- 
djevi na -bsk gimnazijski, na lat. -alis prosireno 
na -6« > -an gimnazijalni, poimenicen na -be 
> -ac gimnazijalac, gen. -alca. Imenice 
sr. r. u lat. i gr. prelaze medu feminina ili 
prema pi. na -a ili zbog identifikacije -ul-o 
sa nasim nastavkom za ak. sing. z. r. Upor. 
fioxElov > dbhija, dovija (v.). 

Lit.: ARj 3, 133. Ilesic, JF 12, 159, 

gindac, gen. -aca m (Racisce) = gindec 
(Mljet; nije li -ec mjesto -de mozda tiskar- 
ska grijeska?) = gindac (Budva) »konop koji 
sluzi za vezanje Iantina, za podizanje jedra, 
za isavanje (v.) i skalavanje (v.) jedra (veze 
se na sredini Iantine i provuee kroz bucijo, 
v.)«. Od tal. pomorskog termina ghindazzo, 
od ghindare > gindati, -ani pf. (16. v., Dubrov- 
nik) »uzdignuti upravo jedro na katarku«, 
gindati se (Tivat; primjer: sto si se ginddo 
»podigao« na petar, v.), od fr. guinder, a to 
od stnord. winda »podizati«, hoi. windreep > fr. 
guinderesse > sttal. ghindaressa. Docetak 
-ac < tal. -azza zamjena je za -aressa. Upor. 
slov. vengolati (Gorica) »schaukeln« < squin- 
dolar. 

Lit.: ARj 3, 133. Macan, ZbNZ 29, 213. 
Skok, Term. 144. 146. Resetar, JF 12, 287. 



REW 9545 a. 9546. Strekelj, DAW 50, 22. 
DEI 1799. 

gingarica f (Dubrovnik) pored gingara 
(Stulic), pejorativan izraz za muzikalnu spravu 
za gudenje ili udaranje. Budmani pomislja 
na gr. yiyypa i srlat. gingrinae »nekakva svi- 
raika«. 

Lit: ARj 3, 133. 

gingav, pridjev na -av (18. v., hrv.-kajk., 
Belostenec, Jambresic," Pergosic, Voltidi, 
Vuk, Baranja, Jacke) »slab, mekoputan, mlo- 
hav, mlitav (celjade, ljudsko tijelo, pamet, 
doba)«. Odatle apstraktum na -oca: gingavoca 
f. Od madz. gyonge »slab«. 

Lit.: ARj 3, 134. Mazuranic 316. 

giti)eta f (Dubrovnik) »gizdanje«. Denomi- 
nal na -dti ginjetati se, -am impf. (Dubrovnik) 
»praviti se vazan«. Bit ce mozda deminutiv 
na -eita od tal. ghigna ~- ghigno »sorriso, fac- 
cia, aspetto«, germanskog podrijetla, od frnc. 
Jvinkan, nvnjem. winken. 

Lit.: DEI 1799. 

gizba f (Krk, Parcic) »pec za grijanje«. Biid- 
mani pita: zar isto sto izba < *un>ba, njem. 
Stube, fr. etuve, tal. stufa »pec«? To zaista 
moze biti ako se uzme unakrstenje s glagolom 
grijati. Ako je tako, onda kreki oblik potvrduje 
jedno od znacenja germanske ili romanske po- 
sudenice izba < stcslav. istbba koje se ne na- 
lazi u hrv.-srp. nego u rum. slavizmu izba 
f »pec« prema navodu Miklosicevu. Inace izba 
f (rus. izba), ako je sveslavenska posudenica 
iz vremena prije 9. v. iz stvnjem. stuba, znaci 
»1° sinonimi: podrum (ovako i u Kosmetu), 
pivnica, konoba, stranj, krema, 2° soba, bla- 
govaonica, trpezarija, 3° soba uopce«. Odatle 
deminutiv na -ioa izbica f »1° sinonim: celija, 
kabinet = mali podrum (Kosmet)«. Toponimi 
Izba (Kosmet), Izbicno (Hercegovina), Iz- 
biste (Vrsac). Znacenje 3° je danas opcenito, 
ali je soba f, koja je posudena iz madz. szoba, 
a ovo iz panonsko-slav. stbba < stvnjem. stuba, 
istisla izbu iz opce upotrebe. Kod Rumunja, 
koji posudise takoder madzarski slavizam, 
soba f znaci i »pec u sobi«, odatle rum. sobar 
»pecar«, pored onoga sto znaci i hrv.-srp., tako 
u rumunjskom Banatu. Rijec izba je sveslaven- 
ska, ali nije praslavenska rijec. Arbanasi po- 
sudise isbe f (Gege) u znacenju »1° podrum«. 
Upor. bug. izba f »\° Erdhtitte, 2° Keller«. 
Tako iutur. izbe »Keller, Versteck«. Madzarska 
soba je, kao i varos, postala balkanska rijec. 
Prodrla je u sve balkanske jezike, bug. soba 



gizba 



563 



glad 



»pec«, arb. sobe f »1° Frauengemach, 2° pec« 
pa i u turskom, ali ne u sva hrv.-srp. narjecja, 
narocito ne na hrvatskom zapadu u hrv.-kajk. 
i cakavski, i u slov., gdje se govori hiza, iza 
(ZK). Rijec soba je na zapadu gradska rijec. 
Za nju postoji i turcizam odaja (v.). Odatle: 
deminutiv na —ica sobica, augmentativ sobe- 
tina, radna imenica na -arica sobarica f, pridjev 
odredenog vida sobni, danas u slozenicama 
jedno-, dvo-, trosobni (stan); soba kao madza- 
rizam ide u isti red kao ostai m (v.), parlog, 
cobanja, tj. u red madzarskih slavizama koji 
ponovo udose u nas jezik. Jos treba spome- 
nuti slov. ispa f uz druge varijante, s promje- 
nom p < b kao i u oba luzickosrpska dijalekta. 
Stvnjem. stuba tumaci se kao postverbal od 
stvnjem. stioban, nvnjem. stieben, odatle i 
Staub, a rom. stufa kao postverbal od extu- 
fare »pariti«. Slav, b u istzba najlakse se tumaci 
iz « u stvnjem. stuba, a proteza » iz rom. stufa. 
Nema druge nego uzeti da su se u balkanskom 
latinitetu unakrstile obje rijeci i germ, stuba 
i rom. *estufa. 

Lit.: ARj 3, 136. 4, 125. 133. 135. BI 2, 
441. Elezovic 1, 220. Pletersnik 1„ 298. Miklo- 
~sic 97. 424. SEW 1, 436. Holub-Kopecny 

155. Bruckner 194. KZ 45, 298. Vasmer 
473. RSI 5, 139. 6, 198. Mladenov 197. 598. 
Kiparsky 237. Tiktin 1450. Meringer, IF 

18, 273. i si. (cf. v. Geramb, WuS 3, 8.). 
Stender- Petersen § 139 (cf. Janko, Sldvia 9, 
346). Ostir, AA 2, 365 (cf. IJb 11, 223). 
REW 3 31 OS. 

glabati, -am impf. (Vuk) (L-, o-) »sino- 
nim : glodatk = sa o mjesto a global/, globljem 
(ZK) (o-) »nagen« i slov. globali, globljem »1° 
dupsti, 2° glodatk. Upor. bug. glob m »ocna 
supljina« i arb. slavizam glofke f »H6hlung, 
Loch« za prvobitno znacenje »dupsti«, koje nije 
potvrdeno u hrv.-srp. Prema tome je a prijevoj 
od o. Odatle: razglabati, razglabam impf, (ob- 
jekt lijes, plug, uru, pitanje itd.) »rasclaniti, 
raspravljati neko pitanje (metafora)« prema 
pf. razglbbiti, razglobim. Ovamo bi isao Su- 
lekov neologizam razglaba f »seciranje«, ali 
nije usao u jezik. Suprotno je impf, zgloblja- 
vati, zglobljdvam prema pf. zglobiii. Odatle 
postverbal zglob m »1° Gelenk, 2° bracni drug« 
(takoder bug.) = zglob (Kosmet) = zglobac, 
gen. -pea »zglavak«. Kolektiv glSbje n (Smo- 
kvica, Korcula) »kostur, kosti« u vezi je sa 
znacenjem glodati. Isto tako impf, uglobljavati, 
uglobljdvam prema pf. uglbbiti, uglobim (ob- 
jekt klin u rupu) »einfugen«. U terminologiji 
tkalackoj bgloblje (Vuk) »brdila« stoji prefiks 
o mjesto u kao u osoje (v.) mjesto usoje; glo- 



biti, globim (16. v., Vuk) (o-) prema iteratlvu 
globljdvati bez prefiksa razvilo je prvobitno 
znacenje »1° glodati, 2° creuser« u metaforic- 
nom pravcu i postalo pravni termin za »kaz- 
niti novcanom kaznom«. Sa o > a glabljali, 
glabljam impf. (Ljubisa). Odatle postverbal 
globa (14. v., Vuk, bug. globa) »1° novcana 
kazna, 2° novae (Gorski Vijenac)« koji se, kao 
i glagol, nalazi u torn znacenju samo kod juz- 
nih Slavena, dok kod sjevernih Slavena u 
ukr. Moba znaci- »svada, briga«, u stpolj. 
globa »jadi, briga«. Odatle: radne imenice na 
-ar: globar, gen. -dra m (Vuk) »covjek koji 
globljava« = na -dzija globadzija (Milicevic) 
= na -nik globnik (18. v., jedanput); pridjev 
na -in globan. Kao pravni termin globa je 
slavenski balkanizam: rum. gloaba f »1° nov- 
cana kazna, 2° kljuse (prema znacenju »glo- 
dati«)«, odatle globnic »cinovnik koji globi«, 
a globi, arb. gjobe, ngr. (Epir) Y^ oulra , xXoita 
»Schaden«. Sveslavenska i praslavenska rijec. 
U lit. u prijevojima ejoj a glebti, glebiu »obuh- 
vatiti« prema globti »umotati u kakvo sukno« 
i glaboti »ocuvati« razvitak se znacenja razli- 
kuje od slavenskoga. Litavski ide u pravcu 
sastavljanja pojedinih dijelova, u slavenskom, 
obratno, u pravcu rastavljanja. le. je korijen 
*gelebh- »schaben, schabend aushohlen«, od 
kojega je i zlijeb (v.). 

Lit: ARj 3, 140. 170. 200. 8, 730. 748- 

749. BI 2, 841. Elezovic 2, 512. Miklosic 

65. 66. SEW 1, 304-305. Bruckner 143. 

Vasmer 274. WP 1, 616. 630. Trautmann 90. 

91. Machek, IF 56, 205-206. GM 126. 141. 

Thumb, IF 14, 349. NJ 3, 56. Mladenov 

101. Mazuranic 322. Boisacq 122-123. 150. 

glad m (Dubrovnik i sjeverozapadni hrvat- 
ski krajevi), f (Srbija, BiH, Crna Gora, Boka) 
(Vuk, 1431) »fames«, sveslav. i praslav. *goldt, 
bez paralele u baltickoj grupi. Odatle: pridjevi 
na -6n gladan, na *en (Kavanjin) gladen, poi- 
menicen na t-j>c gladenac (Vodice) »plod glo- 
gov«, na -Id giada f (Vuk, 18. v.), odatle de- 
minutivni pridjev glddahan (Vuk) = gladasan 
i denominal glodati, -am »sinonim: gladovati« 
(18. v.), na -inja gladinja f (Ljubisa) = na 
-otinja gladotinja f »sinonim: glad«, odatle 
pridjev gladinji C18. v.), radne imenice na -nik 
m prema f -nica gladnih (16. v.) = gladnik 
(Kosmet) prema gladnica f (Vuk) = na -ti 
gladis, gen. -isa m (Lika) = na -nis glddnii-, 
na -anja glodanja m (Lika) = na -us gladus, 
augmentativ gladnicina m (Dubrovnik). De- 
nominal na -eti (inhoativ): impf, glddnjeti, 
-im (iz- 17. v., o-) = oglddnet (Kosmet) prema 



glad 



564 



glagol 



izgladivati/ogl- , -gladujem pored -gladivam; na 
-ovati: gladovati, gladujem = gladnovdt, -iijem 
(Kosmet). Toponimi: Gladno selo (Kosmet), 
Gladnici. Slog gla- nastao je po zakonu li- 
kvidne metateze, upor. polj. glod, rus. gdlod. 
Nisticni prijevojni stepen *ghbld- nalazi se samo 
u hrv.-srp. inhoativu na -iti zudjeti, zudim 
(Vuk)- (do-, po-) »zeljeti u jacem stepenu, 
desiderare«, stcslav. srpske redakcije zlbdeti, 
zlzzdp. Odatle pridjev na -bn iudan (Vuk) 
»zedan«, postverbal pozuda f, odatle pridjev 
na -bn pozudan, apstraktum na ,-x/o zudnja 
f i zudenje n. Taj igra veliku ulogu u. dubrovac- 
koj petrarkistickoj lirici koja ima i posude- 
nicu za isti pojam: desljefa f < *desedium 
(REW 2590) u romanskim jezicima. Vokal u 
je nastao iz sonantnog /. Korijenjeie: *gheldh-, 
odatle praslav. prijevoj na o *goldb, upor. 
sanskr. gardha-k »pozuda«, grdhayati »lakom 
je, zestoko trazk. 

Lit.: ARj 2, 734. 3, 140. 146. 4, 171. 8, 
739-740. 9, 346-350. BI 2, 875. Ribaric, 
SDZb 9,-146. Elezovic 1, 97. 2, 11. Miklosic 
62. SEW 1, 320. Holub-Kopecny 122. Bruckner 
143. Vasmer 287. Trautmann 87. WP 1, 633. 
Mladenov 100. Matzenauer, LF7, 179.Meillet, 
IF 2, 119. Scheftelowitz, KZ 53, 267. Wood, 
IF 22, 164. Uhlenbeck, PBB 22, 188-193. 
(cf. AnzIF 8, 272). LF 11, 84. Mazuranic 
317. 

giada f (Vuk, Crna Gora, narodna pjesma) 
»cobanska koliba od drveta i pokrivena lubom 
(14. v., pominje se vec u decanskom hrisovu- 
Iju)«. Cini se da je predslavenska rijec srodna 
sa gal. deta > fr. dale, v. klijet. 

Lit.: ARj 3, 141. REW* 1983. 

gladak, glatka, ie., baltoslavenski, svesla- 
venski i praslavenski pridjev, (Vuk) »ravan«, 
izveden s pomocu sufiksa -bk koji u kompa- 
rativu nestaje: gladi. Izvedenice su: 

(I) od korijena glad-: na -iti gladiti (se), 
-im (iz-, po-), odatle radna imenica na -lac, 
gen. -oca gladilac m (Sulek), glddilica f (Vuk) 
= gladilo (Vuk, Crmnica) »alat kojim se gladk, 
glddionica m »covjek koji se gladk = gladibrk 
m (Vuk, imperativna slozenica) = na -be 
glddac, gen. glaca m = na -un (mozda roman- 
skog podrijetla < -o, -onis) glddun, gen. -una 
(Vuk, Crna Gora) »kicos«. Izvedenica na -is 
u imenu biljke gladis, gen. -isa m pored gladis 
(Vuk, Dubrovnik) = gladis (Vodice) = gla- 
das (sa izmjenom sufiksa) »ononis spinosa« je 
stara, mozda praslavenska. Odatle na -ika 
gladisika, -ik gladisik, na -ka gladiska = gla- 
duska, gladist, na -evina gladisevina, od sla- 



venskih jezika jos slov. gladez (sa zamjenom 
sufiksa), i sa -ys u ces. Mady! i ras. gladyS, 
iz cega se vidi da je sufiks -zs.. nastao iz -iisio, 
upor. rum. -us = arb. -ysh. Rumunji posu- 
disegladis »acertataricum«. Rijecgladis je i naziv 
za gustere (Crna Gora) i zmije. Imperativna 
slozenica gladi-luk m (Sulek) »sinonim : prstac, 
colchicum Bivonae Guss.«;gladac je naziv bilj- 
ke »levisticum«. 

(II) Izvedenice od pridjeva gladak: poi- 
menicenja na -ina (apstraktum) glactna f 
(Vuk) »Glatte« = gldcina (Sutivan, Brae) 
»sinonim: bonaca«, na -oca glatkoca f, na -ost 
gldtkost f. Od glacina je dobiven korijen glac-, 
od kojega su Sulekove izvedenice glacah, 
gen. -cka m »Plattstampfer«,g/a&tf/, -am,glaca- 
lo n »pegla, Biigeleisen«, glacanica f »Bfigeltuch«, 
glaciste »Btigelbrett«, kulturne rijeci koje vec 
ulaze u jezik da zamijene turcizme utija, 
utijati (v.). Na -ati glatkati (jedanput, 18. 
v.) = na -ovati glatkovati, -ujem. Deminutiv 
je stvoren spajanjem nastavaka -tati i -kati: 
gldckati (18. v.) »laskati (metafora)« prema pf. 
glacnuti se (Vuk) »oporaviti se < dobiti glatko 
lice«. 

U litavskom je bez sufiksa -bko: glodiis 
»glatt anliegend«, sa -no mjesto slav. -zko 
glddnus = glodnus »gladak«, gldsti, iterativ 
glostyti »gladiti, milovati« = lot. gldstit, glastu 
»idem«. Ie. je korijen *ghladh-, kao i u lat. 
glaber »gladak« i njem. glatt. 

Lit.: ARj 3, 141. 143. 144. 146. 164. 4, 
170. Ribaric, SDZb 9, 146. Miklosic 65. 
SEW 1, 300. Holub-Kopecny 122. Bruckner 
142. Vasmer 271. Trautmann 90. Mladenov 
100. Tiktin 686. Pedersen, KZ 38, 342. Mat- 
zenauer, LF 7, 179. Vaillant, BSLP 31, 43. 
RES 9, 8. 

glagol m, danas nije narodna rijec nego 
gramaticki termin za lat. verbum, posuden iz 
stcslav., gdje je to sinonim za » rijec = ver- 
bum*. Odatle:' na -ica glagolica za glagoljsko 
pismo prema nazivu cetvrtog slova g u stcslav. 
alfabetu (upor. azbuka, bukvica). Radna ime- 
nica na -as: glagolas = glagoljas, gen. -asa 
(Vuk, 18. v.) »svecenik koji glagolja, tj. sluzi 
misu prema glagoljicom pisanim knjigama«, 
izvedenica je upravo od denominala na -ati, 
-iti: impf, glagolati, izglagolati, -(jam = gla- 
goliti u starom jeziku »govoriti« (upor. reel 
misu); pridjev na -ski: glagolski (1561, list, 
pismo, misa, slufba bozja). Upor. 1697. njem. 
glagolitische Buchstaben', Ij mjesto / je prema 
prezentu glagoljc. Iz narodnog jezika biljezi 
Elezovic: tako da se gradl ka gldgolj, all 
ne daje znacenja. Iz narodnog jezika bi 



glagol 



565 



glamaza 



moglo biti i glagolislti, -sim (Stulic) (iz- 
= izlangollsiti) »lukavo sto u koga pro- 
siti« s umetnutim n i -Hid za -iti, kad 
bi bilo dovoljno potvrdeno. Upor. ime 
plemena Glagolici (»u Buzah«, 1450). Rijec 
je onomatopeja sa reduplikacijom tipa pra- 
porac (v.): praslav. *golgoli. Slog gla- nastao 
je po zakonu likvidne metateze, upor. rus. 
gologdlitb »brbljati«. Bez reduplikacije, koja je 
vec u ie. uklonjena po zakonu haplologije, 
pojavljuje se prasi. *gol- sa formantom -so 
(prasi. *golsT): glas m (1275) »1° epeovr), gra- 
maticki termin, 2° vijest, 3° renomee«, sve- 
slavenska rijec bez baltickih paralela. Leksi- 
kologijska porodica te rijeci je daleko veca 
negoli glagola. Pridjevi na -bn: glasan, s pre- 
fiksima sa-, su-, bez-, o-, uz-, raz-: suglasan 
— suglasan, upor. stcslav. stglashnl, poime- 
nicen sa -ik suglasnik m kao gramaticki termin, 
prevedenica od lat. consonans = gr. cruuxpeova, 
izraz u kojem je izrazena fonetska cinjenica 
da ne mogu ciniti slog nego se oni suglasuju 
sa samoglasom (prema toj cinjenici stvorena 
je kod nas prevedenica samoglas prema njem. 
Selbslaut), poimenicenja odatle na -je saglasje, 
stara rijec, na -ost saglasnost f; bezglasan (Vuk) 
oglasan, razglasan. Na -iv: razglasiv, nije 
uslo u jezik. Na -ovit: glasovit = glasndvit 
(17. v.) = glasovit (Kosmet), poimenicen na 
-osi glasovitost f. Na -ovan: glasovan (16. i 

17. v.), odatle Sulekova glasovnica f »cedulja 
kojom se glasuje« (taj neologizam usao je u 
jezik). Na -at glasat »sinonim: grlat«, na -it 
gldslt. Slozeni pridjevi: glasoust (jedanput, 

18. v.), glasonosan (Stulic), zloglasan. Ime- 
nicke su izvedenice : Sulekov neologizam glazba 
f »muzika« [Danica 1844], odatle pridjev na 
-en glazben (skola, matica), denominai uglaz- 
biti, radna imenica na -nik glazbenik; sloze- 
nica glasovir (v. pod klavir). Radna imenica 
na -nik: glasnik, gen. -ika m (16. v., Vuk) 
»nuncius« prema f glas n ica »1° zensko celjade 
kao glasnik, 2° glottis, 3° glasnica (Vuk), 
»rupica na karabljama isprijeka« = kao od- 
redeni pridjev glasni (18. v., Novi Pazar), upor. 
posilni. Augmentativ: na -ina. glasine f pi. 
»(pejorativ) lazne vijestk, na -etina glasetina. 
Deminutivi: na -s£. glasah, gen. glaska (17. 
v.) = na -id glaslc, gen. -/fa. Na -Ho: glasilo 
n. Slozenica: glasonos (17. v.) = glasonosa 
m (Vuk) = glasonosac (Cakovac, 18. v.). De- 
moninali na -ati, -ovati, -iti, -jati, -null: impf. 
glasati, -am (Vuk) (iz-) = glasovati, glasu- 
jem (16. v.), glasiti, glasim (Vuk, sveslav. i 

praslav.). Taj postoji i u sufiksalnim sloze- 
nicama: do-, odatle postverbal dagias m, 



radna imenica na -nik doglasnik m, impf, do- 
glaslvatl, -glasujem pored -glasivdm (18. v.); 
iz- »izreci, izgovoritk, odatle izgldsje (18. v.), 
impf, izglasivati, -glasujem; o-, odatle postver- 
bal oglas m »sinonim: anonsa, objava«, oglas- 
nik, gen. -ika = glasnik, impf, oglasivati, 
-glasujem; pro-, odatle postverbal proglas m; 
raz-, odatle postverbal ruzgias m i rdzglasa 
f, razglasje n, koje nije uslo u jezik, na -nik 
razglasnlk m = na -telj razgldsitelj m prema 
razglasiteljica f, impf, razglasivati, -ujem, -ivam, 
razglasati, -am, razglasevati (15. i 16. v.), 
razglasivati, -glasujem pored -glasivam (Vuk), 
razglasavati, -glasdvam (Lika); sa- (se), impf., 
saglasivati se, -ujem (19. v.). Glagol glasati 
(18. v.) nije usao u jezik. Pf. g/dsnuti, -em (Vuk, 
16. v., Boka) = glasnut se (Kosmet) »javnuti 
se«. Slozenica nastala iz sintagme zao glas: 
ozloglasiti. Deminutiv na -ukati: glasukati se 
(Parcic). 

Slog gla- nastao je i ovdje po zakonu 
likvidne metateze, polj. glos, rus. gobs. 
Rumunji posudise glas »Stimme«, glasi < 
glasiti i glasui »govoriti« < glasovati. Potpunu 
ie. paralelu pruza samo osetsko ga/as »Stimme«. 
Sa formantom -n mjesto -so irski pridjev gall 
< *galno »slavan, glasovit«. Za formant -so 
u nazivima slicnog znacenja ima dosta prim- 
jera: lit. garsas »zvuk« i balsas »glas« od bilti 
»poceti govoritk, sanskr. bhasd »govor«. Jos 
ima germanskih paralela: stnord: kalla »reci«, 
stvnjem. kalldn »mnogo i glasno govoritk. 
Varijanta k mjesto g: lit. kalba »jezik« doka- 
zuje da se radi o prastaroj onomatopeji. 

Lit.: ARj 2, 561. 3, 147. 149. 157. 185. 
268. 4, 171. 215. 8, 740. i si. Elezovic 1, 97. 
Miklosic 70. SEW 1, 321, 323. Holub-Kopecny 

122. Bruckner 144. KZ 45, 46. ZSPh 4, 216. 

Vasmer 286-287. Mladenov 100. WP 1, 
538. Strekelj, DAW 50, 55. GM 123. Boisacf 
462. Buck, AJPh 36, 1-18. 125-154. (IJb 
4, 73). Gunter, IF 37, 40. si. Trautmann 
77. Dukat, PPP 18, 308-309. Vaillant, RES 
22, 20. Karski, RPV 71, 189. (cf. lib B, 
214.). Mazuranic 317-320. 

glajhiti, gldjbim (Lika, Dobroselo) »durati 
ne jeduci nista«. 
Lit.: ARj 3, 147. 

glamaza m, f »1° covjek koji na sajmu 
prodaje svoju robu bezobrazno lazuci, 2° co- 
vjek koji hoce bez truda da zivi (srednja Dal- 
macija, Dubrovnik)« — glamasa (Voltidi) 
»idem«. Odatle na -ati: impf, glamdzati, -azdm 
(17. v., Dubrovnik) (iz-) »prodavati na saj- 
mu* = glamazat (Lumbarda) »muktariti« 



glSmaza 



566 



glava 



= glamdzati, -aza (subjekt goveda, Lika) 
»kad ne pasu nego se secu«. Onomatopeja, 
koja oponasa zvuk, pojavljuje se i sa o mjesto 
a i i mjesto z: gldmot m (Vuk) pored glomat 
m »sinonimi: buka, calakanje«, takoder bug. 
u istom znacenju. Odatle glomotati (Parcic) 
pored glomatati, -am, Rumunji posudise gla- 
gol glomozi, preinacivsi slavensku onomato- 
peju umetanjem samoglasa o u pocetni slog 
u golomot i dodavsi joj sufiks -zko u glomotoc. 
Upor. glede sufiksa dobitoc. Onomatopeja se 
prenosi i na veliki obujam, nespretnost, tro- 
most: glomazan pridjev na -bn »trom, nes- 
pretan«, prilog glomazno (Srbija, Milicevic) = 
glomacan »idem«. Upor. i nezgroman. Upor. 
brus. hlomozda i ces. hlomoz i stsas. galm 
»sonitus«. 

Lit.: ARj 3, 149. 204. Kusar, NVj 3, 338. 
Mikldsie 66. SEW 1, 306. Bruckner, KZ 
45, 53. 48, 207. Matzenauer, LF 7, 179. NJ 
1, 59. 

glambskyj (stsrp. pridjev uz srebro, Novo 
brdo, Srbija, rudarski termin) »srebro po- 
mijesano sa zlatom«. Odatle izvedena danas 
imenica glama koja je potvrdena kao toponim 
i u dubrovackom latinitetu argentiml de glam- 
(m)a ili glatne. Prema Novakovicu od gr. 

Lit.: ARj 3, 147. Jirecek, Romanen 1, 90. 
Isti, Handelsstrassen 47. Novakovic, ASPh 3, 
523. Rohlfs 1307. Vasmer, GL 61. 

glancati, -dm impf, »gaziti po debelu bla- 
tu«. Ne zna se gdje se govori. Zna se samo 
prinosnik o kome se ne kaze nista u 6. t. ARj. 
Mozda varijanta od lickog glimbati (v.) sa 
-cati. Sasvim drugog je podrijetla glancati 
(cipele) (hrvatski gradovi) od njem. Glanz, sa 
-ati, ne od glanzen. 

Lit.: ARj 3, 149. 

glande, gen. glanddd (Perast, Dubrovnik) 
»gljiva, skrofule«. Dalmato-romanski leksicki 
ostatak od kllat. glans, gen. -dis, s prijelazom 
u deklinaciju a kao i u tal. ghianda. Pridjev 
na -av glandav (Dubrovnik). Latinski de- 
minutiv na nenaglaseni sufiks -ula nalazi se 
u gljendura (Rab) »sinonim: gljiva = zlijezda 
(gljendura ili gljiva »zlijezda«)« = glindura 
(Hrvatsko primorje) »zabica, zlijezda u grlu« 
= glindura (Parcic, sva sela stokavske i ca- 
kavske oaze na visoravni i sva sela Slovinaca 
u zapadnoj i juznoj Istri; kod Brkina, Bez- 
jaka i u Liburniji nije poznata; znaci da je 
rijec donesena seljenjem velebitskih Vlaha = 



Cica u Istru) »vratna zlijezda«. Pridjevi glin- 
durast, glindurav (Stulic). U Kastelima unakr- 
stila se sa gnjida u gnjidura »zausnjaci«. Rijec 
pripada govoru Moriaka koji se sele u Istru; 
r mjesto / u -ula > -ura upucuje na vezu s 
rum. ghindura, ali ocuvano gl moze da potjece 
iz istog vrela iz kojeg i glanda; an > en, in 
objasnjava se bolje rumunjskom rijeci. Upor. 
arb. gendere koje iskljucuje rumunjsko posre- 
dovanje. 

Lit.: ARj 3, 198. 225. Kusar, Rad 118, 51. 
Ribaric, SDZb 9, 68. 147. REW 3778. GM 
140 DEL 1798. 

glava,gen.g/a ve, dk.glavui(Vuk) ,baltoslav. , 
sveslav. i praslav. *golva »1° (dio tijela) caput, 
2° (metafora za terenske uzvisine) sinonim: 
brdo, rasiren toponim, 3° kraj = svrsetak 
(Crna Gora, cakavci, prema tal. capo)«. Lek- 
sikologijska je porodica veoma razgranjena: 

(I) Izvedenice od ciste imenice: pridjevi 
na -bn gldvan, opcenito u odredenom vidu 
glavni, poimenicenja sr. r. glavno, gen. -aga 
n (17. v.., Vuk) = fglavna = sa -lea glavnlca, 
prevedenica (caique) od tal. capitate, koje po- 
stoji kao posudenica /capital, gen. -ala; glav- 
nlca (Vuk) »danak od ozenjena covjeka«, odatle 
radna imenica na -jar gldvnicar (Vuk) »1° 
bogat covjek, 2° koji kupi glavnicu«, pridjev 
na -jav glavnicav (Vuk) »pun glavnice«, na 
-bn glavnican, na -ski glavnicki; na -ina: glav- 
nina (Vuk, Crna Gora) = glavnina »1° sinonim: 
glavno, 2° glavarina A ° glavni dio, npr. vojske«; 
na -at: glavat (16. v., Vuk) »capito«, odatle 
poimenicenje sa -ica glavatica f (18. v., Vuk) 
»1° riba u Neretvi, 2° cioda, 3° glavati kupus«, 
na -be glavatac, gen -aga m »sinonim: glavas«, 
na -enlca glavatenica f (Dalmacija) »stari rim- 
ski novac«, na -Inka glavatinka f »biljka pras- 
koc, vrazji griz«; na -it glavit (Vuk, 18. v.) 
»lijep«, vrlo obican sa prefiksom po- pogldvit, 
prilog poglavito. Slabo su potvrdeni: hrv.- 
-kajk. pridjev glavac (Belostenec, Jambre- 
sic) »sinonim: tvrdoglav«, na -ost glavast 
(Mikalja) i na -ji glavlji. Slozeni pridjevi: od 
sintagme bezglav (Stulic, danas opcenit, prem- 
da ga nema Vuk), odatle prosiren sa -bn bez- 
gldvan (Vuk, 15—16. v.), poimenicen sa 
-an bezgldvan, gen. -ana (Pavlinovic) »(pejo- 
rativ) budala«; nezaglavljen, poimenicen sa m 
-Ik, f -lea: nezaglavljenih, gen. -ika m prema 
f nezaglavljenica (Lika) »koji se ne da uputiti«; 
gologlav = razloglav (Istra) »gologlav« < raz- 
i gologlav sa haplologijom ; tvrdoglav, tupd- 
glav. Izvedenice bez prefiksa: deminutivi 
na -bk: glavak, gen. glavka m (Sulek) »vrsta 



glava 



567 



glava 



sijerka sto raste u glavu«; na -ica: glavica f 
(Vuk, 14. v.) sa razlicitim znacenjima, s udvo- 
jenim sufiksom glavicica f (17. v.), augmentativ 
gldviana f (Vuk) »sjeme od konopalja«, pridjevi 
na -jast i -jat glavicast (18. v.), glavicat; veoma 
rasiren toponim, dapace i s rum. deminutiv- 
nim sufiksom Glavicor (brdo, Srbija, cacanski 
okrug), Glavicorka (Istra); na -id (17. v.): 
glavlc, gen. -lea m; denominal glavicatl se 
(Vuk) »uvijati se u glavicu (kupus)«, oglavidti 
se (objekt kupus). Augmentativi za razne ni- 
janse i afektivne vrijednosti: na -ina glavlna 
f (16. v., Vuk) »1° capita, 2° glavlna (ZK), 
»sinonim: glavcina, moyeu«, takoder toponim; 
odatle glavinusa f »vrst loze crnog i bijelog 
grozda«; na -uca: glavudfa (Srbija) = gla- 
vuca, odatle deminuirano glavucak, gen. -ucka 
(Hrvatska) »krupan papar«; na -ura: gldvura, 
deminuirano glavurak, gen. -urka (trebinjska 
nahija) »sitan crni luk«; na -urda: glavurda 
= glaviirdan (Backa, Lika) = na -crnja gla- 
vonja = glavdzan =- glavan (Lika); na -urina: 
glaviirina; na -etina: glavetina f (Vuk, 18. 
v.); na -as: glavas m »1° glavonja, takoder 
prezime, 2° biljka sipak«; na -cina: glavcina 
f (Vuk) »moyeu« i toponim; na -oc: glavoc, 
gen. -oca m »1° morska riba, gobius (s vari- 
jantama glamoc, glavas, glavotok itd., 2° biljka 
sjekavica«; na -es: glaves m »1° licno ime (13. 
i 14. v.), 2° jegulja«; rasireno sa -ina: glavesina 
f (pejorativno); sa -ka: glaveska (Lika) »glavato 
zensko celjade«; na -or: glavar m »1° biljka 
plantago lanceolata, 2° prvi kraj na samara, 
3° prezime* (nije etimologijski isto sto i gla- 
vor = blavor, v.). Ovamo i glavar, gen. -ara 
(Piva-Drobnjak) »prednji dio na samaru«. Izve- 
denice za lica muska i zenska: natur, -dzija: 
glavadzlja m (Ljubisa« = na -ar m prema f 
-arlca glavar, gen. -ara m (16. v.) = glavar 
(Piva-Drobnjak) prema glavdrica f (18. v.). 
= jednom glavarija (16. v.); odatle pridjev 
na -evl-ov: glavarev pored glavarov, na -ski 
glavarski, apstraktum na -stvo glavarstvo (17. 
v.); obicno sa po-: poglavar (nema f); rasi- 
reno na -nik: glavarnlk m (jed an Put, 18. v.); 
na -nik : glavnik, gen. -ika, sa prefiksom po-, 
do-: poglavnik (16—19. v.), doglavnlk (Vuk). 
Na -orlna : glavarlna f (Vuk) »porez na glavu«. 
Prefiksalne slozenice nastale iz sintagmi: 
do-: doglavaca f »mahrama kojom se povezuje 
bez odmah do glave«; na-: naglavak, gen. 
-dvka (Kosmet); o-job-: ogldvak, gen. -dvka 
»sinonim: glavica, brijeg; oglav m, dglavina 
f = dglavina = ogldvdr = oglavmk, gen. 
-ika »sto se mece konju na glavi, tur. laslukt, 
odatle denominal izoglavitl, IzogldvTm »ski- 



nuti konju oglav«, oglava (Backa) »opanci od 
oglavine«; oglavlje n »povezac«; po- poglamica 
(Cilipi, m < vn) »jastuk (u govoru mlade ge- 
neracije za tundela u govoru zena starih 70 
god.)«; s- zgldvac, gen. -veo, (Hrvatska) »pri- 
jeklad«; uz- uzglavac, gen. -avca (Vodice) 
»njiva neizorana na oba kraja (glava = kraj)«; 
uzglavlje n »dio kreveta kod glave«, upor. 
kopto < capitate; navrh-: navrglav m »obje- 
senjak, nestasko«. Slozenice: glavobolja f (17. 
v., Vuk) = glavobolje n (Vuk), odatle pridjev 
glavbboljan; punjeglavica (Vranjic) »jegulja; si- 
nonimi: glaves, jamarica«, punoglavka = pu- 
noglavac (Valjevo) »1° mlada zabica sa repi- 
cem, 2° pola ribe pola zabe« (Srbija, Lika). 
Prvi dio slozenice varira puloglavac (Dubica), 
puljeglavaci-ljogl- (Poljica, Dalmacija), puljak 
(Peljesac) bez drugog elementa. Prvi dio slo- 
zenice nije jasan. Ne zna se da li je puno ili 
polu. 

(II) Glagoli (denominali) i postverbali: na 
-iti: glavltl, gldv'im (17. v., Dubrovnik) (iz-, 
posa-, raz-, u-, za-). Od zaglaviti postverbal 
je zdglavak, gen. -dvka »ono cim se zaglavi 
sjekira, motika«, impf, izglavljivatiiuglavljivati, 
(po-), zaglavljlvati. Znacenje pf. zaglaviti, za- 
glavim »pereo«, upor. stras. golovd »Getoteter« 
i golovbniku »M6rder«. Od razglaviti impf. 
razglavljivati, -gldvljujem (Lika) postverbal je 
Zglavak, gen. zglavka (Vuk) »sinonim: zglob«, 
dobiven ispustanjem ra-. Na -ati: glavati, 
glavom (Vuk, Boka) (subjekt ribe) »pomaljati 
glavu iz vode«. Na -injati: glavinjati, -dm 
(17. v.) »tumarati« (iz-) = glavinjdt (Kosmet) 
»raditi nesto na svoju glavu«. Varijanta sa r 
mjesto » znaci onomatopeiziranje : glavrnjati 
(Vuk) (ra-). Od sintagme bijela povezaca 
na glavi objeloglaviti se (Lika) »udati se«. 

Slog gla- nastao je po zakonu likvidne me- 
tateze (polj. glovia, rus. gdlovo). Rumunji 
posudise glava, glavlnta < glavica, sa zamje- 
nom naseg sufiksa -ica sa rumunjskim latin- 
skog podrijetla -infa; glavatind (unakrstenje 
glava sa rum. capdtlnd < lat. capitino). Ma- 
dzari posudise galocza < glavica .Novogrci 
(Y)xM|3a »Kopf, Schadel, Dickkopf«. U bal- 
tickim jezicima paralela je potpuna, A fonet- 
ska i semanticka: lit. galva, lot. galva. Prvi 
slog stoji u vezi s korijenom gol prosiren for- 
mantom uo. Upor. njem. kahl < stvnjem. 
kalo, gen. kalwes. 

Lit.: ARj 1, 268. 2, 561. 111. 164. 173. 
177. 179. fl80. 184. 185. 4, 171. 278. 7, 761. 
8, 146. 369. Vukovic, SDZb 10, 382. Elezovic 
1, 187. 432. Ribaric, SDZb 9, 202. Miklosic 
70. SEW 1, 323. Holub-Kopecny 123. Bruckner 



glava 



568 



gledati 



144. Vasmer 286. WP 1, 537. Trautmann 77. 
Mladenov 99-100. Tomanovic, JF 17,211. 
Hirtz, Amph. 34-5. 125-126. Zore, /J/6. 
19. Vaillant, A£S 7, 203. 22, 20. Jagic, ASPh 
1, 430. Iljinski, &S7 6, 219. Thumb, /P 2, 
72. Boisacq 430. Szober, Pf 14, 599. si. 
(cf. /5* 15, 296.). Maiuranu 322. 

giaviija m (Vuk) = gldmnja (Viik, Dubrov- 
nik, Boka, sa Ha/ > mnj) = gldmnja, gen. 
glamnj'e (Buzet, Sovinjsko polje) = glamnja 
(ZK) »cjepanica sto se lozi na vatri« = glavnji 
pored glavnje pi (meju glavnjah u pepelu) 
»ostaci od bfja i bijica (od sinocnjeg ognja 
ili danasnjeg ili jutrosnjeg), koji nisu dogor- 
jeli«. Odatle: deminutivi na -ica: glavnjica 
(17. v.) = glavnica — glavnjica (Smokvica, 
Korcula) = glamnjica (ZK) »1° tizzoncello, 
2° Brand im Weizen, uredo«, s udvojenim 
sufiksom glavnjicica; na -enica: glavnjenica 
(Fuzine) »Blagovijesti (jer se na taj dan spusti 
glavnja u zemlju, tj. misli se da ne ce biti 
vise potrebna jer ne ce biti zime)«; denominal 
na -ati: gldvnjati (Lika) »turati proso, zapalje- 
ne jelove daske u sjeme za sijanje (nejasno 
znacenje)«. Sveslav. i praslav. *golvbnja iz ter- 
minologije ognjista. Slog gla- nastao po za- 
konu likvidne metateze: polj. gtownia, rus. 
golovnja. Etimologijski tumaci se na vise na- 
cina. Za izvedenicu od glava kao metafore 
s pomocu sufiksa -bn H— ta smatraju je Suman, 
Bruckner, Berneker i Vasmer. Upozoriti ipak 
treba da se metaforicki ne moze shvatiti zna- 
cenje glavnica (Vuk) »Brand im Weizen«. 
Iljinski i Matzenauer vezu je s lot. pa-galys 
»poljeno« i rus. galka »goruscaja golovnja nosi- 
maja vetrom pri pozare«. Miklosic pominje 
uporedenje sa Kohle < ie. *geulo ili *goulo 
sa sufiksom / od korijena *geu- »gluhen«. 
Ovamo ide arb. gllanik = glanik »grosser 
Stein beim Herde zum Darauilegen der Holz- 
scheibe«, izvedenica sa sufiksom -ik koja u 
juznoslavenskom nije potvrdena. Ir. guai 
»ugljen« u vezi sa pik. gloue »glavnja, cjepanica« 
< gal. *glava (ne clava »batina«) dovodilo 
bi do veze s keltskim. 

Lit.: ARj 3, 181. 182. Miklosic 70. SEW 
1, 325. Holuh-Kopecny 123. Bruckner 145. KZ 
45, 49. Vasmer 255. i 256. Mladenov 100. 
Joki, SAW 168, 109. Matzenauer, LF 7, 
179. Iljinski, RFV73, 218-308 (cf. Sldvia 13, 
579). GM 192. Strekelj, DAW 50, 13. Suman, 
ASPh 30, 295-296. Meyer-Liibke, ZRPh 39, 
85. REW 1973 (str. 805). Boisacq 150. 

gledati, gledam pored gledim impf. (Vuk, 
Kosmet) = gledeti (hrv.-kajk.), ie., baltoslav., 
sveslav. i praslav. *glend- »1° konkretno: oci- 



ma promatrati, PA^jierv, 2° duhovno: bri- 
nuti se, nastojati, 3° masirati trbuh, namjes- 
titi pupak (Kosmet)« (do-, iz-, izraz-, na-, 
nad-, o-, pre-, pri-, raz-, sa-, u-, za-, z- ss~) 
prema pf. glednuti, -em (Vuk) (o-) — pbgle- 
nuti — oglednut se (Kosmet) = gl'enuti (sa 
dn > n), poglednuti, poglednem (Piva-Drob- 
njak). Akcenat gledati samo u prefiksalnim 
slozenicama o-, ogledam pored ogledivati, og- 
ledujem, razgledati prema pf. razgledati, raz- 
gledivati, -gladujem i razgledavati, -edavam; 
pogleduvdt, -ujem (Kosmet). Imperativ se 
skracuje gle, glete u brzom govoru. Od te skra- 
cenice stvoren je gldti, gldm (Vuk, 16. v.) 
(o-, po-), u Kosmetu glja pored glja, gljaj i 
gljdj, gljdjte (po-). Gerund je na oci glede (ZK) 
= glede = gled (Slavonci, 18. v.) kao prilog 
u znacenju »s obzirom«, danas opcenito »im 
Betreff« u zapadnim hrvatskim krajevima, i 
kao prijedlog s akcentom glede (toga). Upor. 
hrv.-kajk. gledeti na »spectare«. Ovamo jos 
poimenicenje gledec'e n »zjenica«, upor. zrece 
(ZK). Postverbali od samog glagola ili od slo- 
zenih glagola s prefiksima do-, iz-, nad-, o-, 
po-, pre-, raz-, u- postverbali su: gied m (16. 
v.), odatle pridjev na bn gledan (Kosmet) 
»lijep«, gledan pored gledan (Piva-Drobnjak); 
nedogled; izgled, odatle na -nik izglednih; nad- 
gled, ogled, ogledi m pi. (Vodice) »prvi korak 
kod sklapanja braka«, pogled, pregled = pri- 
jegled, ugled; odatle pridjevi na -bn: (ne)db- 
gledan, izgledan, ogledan, (ne)ugledan, (n'e)- 
pregledan; negUd m (Vuk) »nemar« od ne 
gledati, prilog negledusa (Srijem, uz pazariti) 
»sinonim: cor-pazar«; razgled, odatle neolo- 
gizam razglednica, prevedenica od njem. 
Ansichtskarte; nezgledan. Radne imenice: na 
-ac: gledac m, nije uslo u jezik, na -lac gleda- 
lac m prema f gledalica, hrv.-kajk. na -vac 
gl'edavac, gen. -vea. Sufiks za mjesto -iste: 
gledaliste = za alat -ah gledalo; ogledalo n 
»sinonim: zrcalo« = ogledalo (Kosmet) »pri- 
mjer«. Slozenica: mrkogleda, srda zlopogleda. 
Gled (14. v.) je potvrdeno samo u antroponi- 
miji, odatle Gledevic. Rumunji posudise og- 
linda f »ogledalo«, postverbal od ogledati. Da- 
nasnje glediste (Sulek) je prema ces. hlediste; 
izgled je narodna rijec, ali u izgled na uspjeh 
prevedenica je (caique) od njem. Aussicht. Vo- 
kal e je nastao iz /: stcslav. gledati, polj. 
glqdac, rus. gljadetb. U baltickim jezicima pot- 
puno odgovara lot. glenst, glendet »vidjeti, 
traziti«. Upor. od drugih ie. jezika ir. inglennat 
»vertigant«, srvnjem. glinzen i nvnjem. Glanz. 
Ie. je korijen *ghlendh-, rasirenje korijena 



gledati 



569 



glina 



*ghel-jghle- sa dentalnim infiksom. Taj se 
nalazi bez infiksa u zelen (v.), zelje (v.), zlato 
(v.) i zuc (v.). 

Lit.: ARJ 3, 164. 186. 187. i si. 194. 4, 
178. 289. 7, 818. 835. 8, 22. 154. BI 627. 
Elezovic 1, 97. 98. 99. Ribaric, SDZb 9, 
172. Vukovic, SDZb 10, 396. Miklosic 65. 
SEW 1, 302. Holub-Kopecny 123. Bruckner 
141 Boisacq 3 574. Vasmer 278. Trautmann 92. 
WP 1, 625. Mladenov 101. Boskovic, NJ 1, 
275-279). JF 12, 300. NJ 2, 158. Charpentier, 
ASPh 29, 5. Joklj ASPh 29, 14. i si. Ma Z u- 
ranic 322. 

gleda f (Vuk) = gled m (Srbija) »sinonim: 
glazura«, odatle s gr.-tur. -eisati = -osati: 
gledeisati (Vuk) = gledosati (Srbija, Milice- 
vic) »glazirati«. Varijanta sa / mjesto a: guta 
f (Vuk, Dubrovnik), sa c mjesto d bug. glee 
m »Email auf Porzellan«, odatle na gr. -os 
glecosvam pored gledfosvam. U narodnom go- 
voru gleto n (Kosmet) u poredbi tesko kaj 
gleto gdje je znacenje »olovna ruda«. Bug. 
glecosvam = glecesam pored gledzosvam do- 
kazuje da je prvobitno <? bilo turcizirano kao 
u Dzibridza za Cibrica. Prema tome i d po- 
tjece iz c. Dubrovacka varijanta slaze se sa 
srlat. gleta (1300, u Mlecima) i iv.glene »olovna 
gleda«. Nalazi se jos u polj. glejta pored gleta 
gdje je iz njemackoga ili srednjolatinskoga. 
Tal. ghetta (14. v.) pokazuje gi > gh kao 
u puckim rijecima i iskljuceno je da moze 
biti posudeno iz njem. Gldtte koje je na osnovu 
pucke etimologije unakrsteno vlat. glena i 
njem. Gldtte »uravnjenost«. Balkansko glee = 
*gleca > gleda moze biti samo *giittium, pi. 
*gllttia od gr. yXnrov (upor. lit. glitus 
»Ijepiv«) koje Hesihije glosira sa yXowv 
(upor. glina, v.) »visqueux« iz balkanskog la- 
tiniteta. 

Lit.: ARj 3, 195. Elezovic, Njf\, 245-247. 
Mladenov 101. Miklosic 65. SEW 1, 301. 
Bruckner 141. DEL 1797. REW 3 3780. 

glera f (Bar, Sutomore, Spic — tu se 
izgovara i klera) »1? zemlja pomijesana sa 
sljunkom u kojoj ima dosta skalje (»ruda pla- 
vica u potoku, pobijeli i mjestimice bude bi- 
jela, slicno kaldrmskom kamenu«, Bosna, Ska- 
ric) 2° toponim (Glera tice se Banjula, 20 minu- 
ta hoda od mora vise Prdaca, tu ima mnogo 
morskog i drugog kamenja)«. Dalmatoroman- 
ski leksicki ostatak od lat. glarea > tal. ghiaia, 
ghiara. Odatle toponim Glbron (izgovara se i 
Goro«) navrh Voluice (Bar), mjestance sa malo 
kuca, malo polje do Gorka. Ovo je vjerojatno 
augmentativ na -one od *glareone, a mozda je 



metafora furl, giere »Art Weinrebe« > slov. 
glera. Pridjevska je izvedenica na -Tnus zacijelo 
trsc.-tal. giarina > furl, giarina od mlet. giara, 
furl, glene > slov. jarina f »Stelle wo das 
Wasser schaumt«. Ne zna se kako se semanticki 
odnosi prema glarea, ako je odatle, ribarski 
termin glorati (objekt mrezu na skalice ili na 
civijeru) (iz-) »graditi mrezu na skalice« < 
*glareare. Primjer: mreza se izglora na civijeru., 
zatim se nosi na susilo. U vezi s time je mozda 
i ribarski termin gldr m (Ston) »onoliko mreze 
sto covjek jednom preko skafa slozi kod pre- 
bira«. Odatle na -izati < vlat. -idiare > tal. 
-eggiare glarizati, -am impf. (Ston) »prebirati 
mrezu«. Skaric tumaci glera < njem. Gerolle. 

Lit.: ARj 3, 204. 4, 176. Zore, Rad. 108, 
232. Isti, Rib. 335. Pletersnik 1, 359. Sturm, 
CSJK 6, 79. Strekelj, ASPh 12, 457. Pieona 
2387. REW 3779. DEI 1798. Skaric, Sporn. 
79, 18. 

glezanj, gen. -znja m (Vuk, 16. v.) = glez- 
no n (Parcic) = glijezno (Bella) = gljezno- 
(18. v., Voltidi) = glizanj (Voltidi i Ra- 
pid) = gljezno (18. v., srednja Dalmacija, 
Pavlinovic), sveslav. i praslav. *glez* »talus> 
Schienbein«. Prvobitni je oblik na e. Jekavizi- 
ranje i ikaviziranje je nastalo zbog gl > glj 
kao u gljiva za gliva (v.); z mjesto z stoji zbog 
nj. Odatle pridjev na -ost: gleznjast. Rumunji 
posudise gleznd f »Knochel« koje se slaze sa 
glezno kod Parcica i sa rus.-cslav. glezna f 
i glezno. Ni balticke ni ie. pralele nisu utvr- 
dene jer odnos prema lit. sleznas »Knochel« 
nije jasan zbog pocetnog i mjesto g ili z, a 
odnos sa srvnjem. Klak = klakkr »Klumpen« 
semanticki ne odgovara. 

Lit.: ARj 3, 195. Miklosic 65. SEW 1, 
302. Holub-Kopecny 123. Bruckner 145. Vas- 
mer 272. i si. Mladenov 101. Tiktin 687, 

glT (ZK, u vezi sa kaj »kao« ili se »sve«) = 
gli (ZK), prilog »jednako« = kli (1527) »od- 
mah« = glih (uz takajse, hrv.-kajk., Nedeljisce,. 
1592) »jednako, upravo, bas«, slov. glih »idem«. 
Od srvnjem. gilih, nvnjem. gleich. 

Lit.: Skok, ASPh 33, 362. Popovic, Sin- 
taksa 35. Pletersnik 1, 217. Mafuranic 322. 

glida f (18. v.) »vojnicki red, stroj« = glida 
(ZK) = sr. r. pi. glida (18. v.) = glidi f pi. 
(ZK). Od granicarskog njem. Glied. 

Lit.: ARj 3, 197. 

glina f (18. v.) = gnjila (Vuk, sjeverna 
Dalmacija, metateza l-n > r)-l s prijelazom 
n > nj zbog g kao u gnoj > gnjoj) »argilla, 



glina 



570 



gliza 



vrsta ilovaste zemlje«; praslavenska i sve- 
slavenska rijec. Veoma rasiren toponim, u 
sing, i pi., i hidronim. Odatle pridjevi na -bn: 
stcslav. gUnbnb, ocuvan u Glina Gora > Glina 
sa gubitkom opce rijeci; danas na -en: gllnen. 
Radne imenice na -ar prema -arica glinar 
prema gllnarica, odatle glinarina i gllnarstvo, 
glinenina, Sulekovi su neologizmi. Osnovno je 
*glina poimeniceni pridjev od *glub: *glubna; 
*ghjb posudise Rumunji glie (de pamint) »gru- 
da«. Rumunjska posudenica omogucuje re- 
konstruirati prvobitno znacenje »Ton, Lehm, 
Lehmboden« kao u rus. glej. Rumunjsko glie 
moze biti i od *glinja, koje nije potvrdeno u 
juznoslavenskom, ali je moguce zbog gnjlla. 
Arbanasi posudise gline f »Ton, Lehm«. For- 
mant -na nalazi se u gr. y?dvr| = Y^ a »lje- 
pilo«, ngr. ykf\vr\. Od istog korijena postoji 
jos staro prid'jevsko poimenicenje obrazovano 
sufiksom -yo: gljiva f (15. v., Vuk) = gl'iva 
(ZK, prvobitni oblik g/j je kao u gnjoj zbog 
g, upor. sljiva pored sliva, ZK) »1° fungus, 
2° bolest glanda«, odatle pridjevi na -bn, -ast, 
-av, -ov, -in: gljivni (hrv.-kajk., Jambresic), 
gljivast, gljivav, gljivov (Jambresic), gljivin; 
radne imenice na -ar m prema -arica: gljivar 
prema gljivarica, na -arka gljivarka f »neka 
bubica«; deminutiv na -ica: gljivica', augmen- 
tativ na -etina i -urina: gljivetina f = glji- 
vurina. Madzari posudise golyva. Upor. lit. 
gleivos »Schleim«. Prema gljiva stoji prijevoj 
glevb potvrden u drugim slavinama. Kod nas 
ide ovamo glevoc m »vrsta spuza« (nije receno 
gdje se govori, sufiks -oc moze stajati mjesto 
-oc, upor. glavoc, v.). Od iste je osnove s for- 
mantom n gleni, ocuvan danas samo u slov. 
glen m »Schleim, Schlamm, Durchfall beim 
Vieh«. Da je nekada ta rijec bila rasirena u 
juznoslavenskom, dokazuje rum. glean m 
»Schiefer«. Filipovic ima dlen m (kod ugarskih 
Hrvata) »pituita«. Dezman u svome rjecniku 
lijecnickog nazivlja u raznim izvedenicama, ko- 
je interesiraju lijecnika, uzeo je glen m »mucus« 
iz slovenskoga. Ie. korijen *glei-l*glei-, rasiren 
je u galskom sa -sa: glisomarga, prov. gleza, 
fr. glaise. U baltickoj grupi odatle je glagol 
giteti »mazati«; u ir. glenoid (3. 1. prez.). Za 
dalje veze v. glib i glista. 

Lit.: ARj 3, 197. 212. 213. 225. 199. 195. 
Miklosic 66. SEW 1, 303. 304. Holub-Kopecny 
123. Bruckner 142. KZ 46, 210. 48, 201. 210. 
Vasmer 272. 273. Trautmann 92. Mladenov 
101. WP 1, 621. Boisacq 150-151. Matze- 
nauer, LF I, 180. Jokl, SAW 168, 109. 



glista f (Viik) = gljista (J. S. Reljkovic, 
gl > glj kao u gljiva, v.) »lumbricus«, f pi. 
gliste »bolest helminthiasis* = glista (Vodice) 
» 1 ° glista, 2° dugacke paralelne grede iznad 
ognjista za susenje drva«. Stulic ima glist m 
kao u bugarskom, bjeloruskom i ceskom. 
Sveslavenska i praslavenska rijec. Odatle prid- 
jevi na -av, -ast gltstav, gustasi, nepotreban 
apstraktum na -ost glistavost f (Sulek), na -en 
glisten (Belostenec, Jambresic), na -in glis- 
tin (Belostenec), deminutiv na -ica gllstica, 
augmentativ glistina (18. v.), odatle pridjevi 
glistinav, glislinast, deminutiv glistinica f (Stu- 
lic). Madzari posudise giliszta — gdeszte, 
Arbanasi glistre (sa dodanim r kao u Spalatro 
i brnistra). Uzimlje se s pravom da je korijen 
gli- isti koji i u gljiva (v.) i glina (v.), tj. ie. 
*glei- rasiren pridjevskim formantom /, upor. 
lit. glitus »Ijepiv, gladak, sklizav«. Taj prid- 
jev *gleit dobio je pridjevski sufiks u femini- 
numu -ta koji je poimenicen. To je pridjev 
od pridjeva. Upor. mesnen (ZK) od meso', H 
> st je kao u plesti, pletem (v.). 

Lit.: ARj 3, 198-9. Ribaric, SDZb 9, 
147. Miklosic 66. SEW 1, 304. Holub-Kopecny 
123. Bruckner 142. Vasmer 274. Mladenov 101. 
GM 126. Matzenauer, LF 7, 180. 

gliza f (Hercegovina) »sinonim: gliva (kao 
bolest struma) = glanda (v.) = podvratne 
(glize) zlijezde od nazebe (mogu biti ko ti- 
cija jaja, Livno)« = gliza »gonfione delle 
glandole iugulari (Parcic)« = gljiza »(meta- 
fore) 1° grumo di farina (nella polenta, Par- 
cic), 2° (u loju) cicciolo carnoso (nel sego, 
Parcic)«. Od slavenskih jezika samo ces. hh'za 
f »excroissance, abces«.; sinonim: zlaza < stces. 
zleza, rus. zeleza, polj. zoiza, size, hl'iiza. 
Odatle ces. zhliznateti. V. zlijezda o daljem 
tumacenju postanja: ie. *gleigh- od *gel~, 
prastaro unakrstenje sa korijenom od gliva 
(v.). Od gliza je naziv biljke gljiznjaca f »scro- 
fularia L.«. Sasvim drugog je postanja homo- 
nim gliza f, (Vodice) »osusen teleci zeludac 
za pravljenje sira« = gliza (okolina Livna) 
»ukiselo mliko«. To je balkanska pastirska 
rijec ilirskog podrijetla koja se nalazi jos u 
arb. gjize f = (Skadar) dziz »ricotta, Kase, 
Topfen, gelabte Milch«. Hrv.-srp. oblik po- 
maze tumaciti postanak arbanaskog oblika. 
Danasnje je arbanasko znacenje sekundarno, 
a prvobitnije hrv.-srp. koje tacno odgovara 
rom. formaticum > fr. fromage. Pretpostaviti 
se mora iliro-tracko *g.lidia < ie. *g[dia, od 
korijena *gel- »ballen, gerundetes, kugeliges 
u. dgl.«, ne *serdia kako je mislio Jokl. Ovdje 



gliza 



571 



glogojati 



je -dia > hrv.-srp. -za < arb. -ze u kolek- 
tivnom, ne deminutivnom znacenju. Glede 
/ > li upor. r > ri u kriimp, camkrimp (Pek- 
mezi 22). 

Lit.: ARj 3, 199. 200. Meillet, MSLP 
13, 244. i si. GM 141. 273. 278. Ribaric, 
SDZb 9, 147. Zovko, ZbNZ 1, 110. Parcic 
168. WP 1, 612. 2, 498. Jokl, Unt. 89 i SBW 
168, 28. 

globus m »zemaljska kuglja«. Ucena rijec 
(internacionalna) od lat. globus. Sa madz. 
izgovorom docetnog s > s globus (hrv.-kajk., 
Belostenec, 17. v., cakavci) »lopta«. Kavanji- 
nov (18. v.) globls upor. sa golombis (slov., 
Prekmurje) koja je posve madzarska. Kava- 
njinova zamjena sa -ir ostaje nejasna. 

Lit.: ARj 3, 201. Pletersnlk 1, 229. DEL 
1830. 

glodati, glodem impf. (Vuk) (na-, raz-, o-, 
iz-) = glodati (d iz prezenta) = glodat (Kos- 
met) »rodere«, sveslavenski i praslavenski gla- 
gol. Odatle : radne imenice na -ar glbdar, gen. 
-ara, na -be glodac, gen. gioca, na -lac gledalac 
= na -vac glbdavac = na -alo glodalo', demi- 
nutiv na -ckati impf, glockati, -am prema pf. 
glocnuti, -nem. Postverbal pejorativnog zna- 
cenja s hipokoristickim akcentom gioca f (Vuk, 
Baranja) »sljiva ili breskva koja se rascijepiti 
ne da« = glodva (Vuk, Srijem, -va prema 
breskva). Nema utvrdenih paralela ni u bal- 
tickoj grupi ni u ostalim ie. jezicima. Pomislja 
se na srodstvo sa gladak (v.), ali semanticki 
ne odgovara'kao ni stisl. glata »nistiti«. 

Lit.: ARj 3, 201. 202. 4, 176. 8, 749. Ele- 

zovic 1, 99. Miklosic 66. Holub-Kopecny 124. 

Bruckner 163. Vasmer 275. Mladenov 102. 
Pedereen, KZ 38, 342. 

glodiska f (Brae) »trava zvana zecji rep, 
lagurus ovatus L.«. Drugih podataka o biljei, 
po kojima bi se mqglo zakljucivati o denomi- 
naci)!, nema. 

Lit: ARj 3, 202. 

glog, gen. gloga m (Vuk, 13. v., 1429) = 
slog, gen. gloga (Kosmet) »1° Crataegus L., 
2° drvena sprava kojom se klepece« (18. v., 
upor. glogovac)«. Sveslavenska i praslavenska 
rijec. Odatle pridjevi na -ov glogov, na -ovit 
glogovu (Parcic). Poimenicenja: sa -ina gld- 
govina (Vuk) »drvo«, na -be glogovac, gen. 
-vea »glogov stap, kolac« = na -zfr glogovak, 
gen: -dim (Srbija). Deminutiv na -ce glokce 
(Kosmet), na -de glasac (Vuk). Kolektiv 
glozje (Vuk). Plod sa sufiksom -inja =■ stcslav. 



-ynji kao gospodinja od gospod kao da je zensko 
lice: gloginja (Vuk) = gloginja (Kosmet). 
To je zbog toga sto glog igra veliku ulogu 
kod caranja: 1640. zakapa vjestica glogov klin 
pod prag kuce da u njoj stanovnike pomori; 
glogovim kolcem probija se mrtvac vukodlak. 
Prema tome je glog personificiran. Plod je 
morao dobiti sufiks zenskog lica. To je zna- 
cajno. Leptir cija gusjenica zivi na glogu: 
glogovnjak »pieris crataegk ( nije potvrdeno u 
narodnom govoru; mozda je Sulekov neolo- 
gizam). Sa pejorativnim sufiksom -onja: glo- 
gonja m prema glogonjaca f »1° saljiv naziv 
za censko celjade visoka, tanka i poduga vrata 
(Lika)«, zacijelo je metafora od glogonjaca f 
(Bosanska Krajina) »divlja guska«. Kako ima- 
mo podataka o dugom vratu te guske, znamo 
kako je doslo do takve denominacije. Vrat 
je uporeden, sa stapom od gloga. Veoma, je 
rasiren toponim sama rijec i u brojnim izve- 
denicama: Glogovo ili Glogova, Glogovac, 
Glogovnica > Gloggnitz (Stajerska), Glogos- 
tica. Kako je glog pun trnja i tesko se prolazi 
kroz njegovo grmlje, metaforicki se prenosi 
na psiholosko polje. Odatle denominai na 
-iti gloziti se, glozjm (Vuk) (na-, Lika) »ne- 
trpeljivo se odnositi prema susjedu; sinonimi: 
prepirati se, svadati se, kavziti se«. Odatle 
apstraktum gloznja f (srednja Dalmacija. 
Pavlinovic). Nema paralela u baltickoj grupi. 
Od ostalih ie. jezika mogucnost za uporedenje 
pruza gr. yM>xe? »ostrijci na klasovima«, 
Y^coxf? »vrsak ostrice«, yXwaaa < ie. *glogh-ia. 
Machek tvrdi da je kao i istoznacno gr. xpd- 
Toayo^ pred- ie. sto se fonetski ne da dokazati. 

Lit.: ARj 3, 202-204. 205-206. Elezovic 
1, 98. Miklosic 66. SEW I, 306. Holub-Ko- 
pecny 124. Bruckner 144. KZ 46, 199. Vasmer 
275. Mladenov 202. Trautmann 91. Boisacq 
152. Hirt, LF 31, 10. 32, 300. Petersson, LF 
24, 250. Sobolevski, Sldvia 5, 442. Machek, 
LP 2, 152. Mazuranic 323. 

glogojati, glogoje impf, »sinonim: kljucati 
(v.)«, odatle glogoj m (Stulic, Smokvica, 
Korcula) = glogolj (Pavlinovic) »vrijenje 
vode u loncu na ognjistu«. U Stulica giogo- 
tati, glogoce; sa k mjesto g: klokotati, klokoce 
(subjekt voda, Vuk, tako u stcslav., slov., 
bug., ces., rus.) = klokScat (subjekat kotlovi, 
Kosmet), odatle postverbal klokot m (takoder 
u istim jezicima i toponim kao i Sopot). U 
rum. clocot n p A red colcot (Muntenija) »Auf- 
wallen, Sturm«, odatle a clocoti »uzavreti«. 
Sa ispustanjem jednoga o: klokun m pored 
klokunj (18. v., Podgora, Pavlinovic) »mjesto 



glogojati 



572 



gliih 



gdje voda izvire, malo vrelo«, raskloktiti se 
(subjekt vatra, kad se klada razgori). Onoma- 
topeja oponasa sum vode koja kipi na vatri, 
i plamena vatre kad gori. Prenosi se na sud 
iz kojega se pije (upor. Molierovo: comme 
sont doux vos petits glougloux): klokbtica f 
(hrv.-kajk.) = klokotusa »stakleni sud za 
vino«. Na biljke: klokocica (Srijem) »grah 
sitan mrki«, klokoc m = klokocika (Vuk) 
»staphylea pinnata L.«, takoder toponim, 
odatle poimenicenje pridjeva klokocevina (Vuk, 
Crna Gora), pridjev na -ov klokocikov i po- 
imenicenje na -ina klokocikovina. Taj oblik 
onomatopeje nalazi se u ces., polj. i rus. 
Prijenos na biljke objasnjava se time sto im 
plod sumi u mahuni. I u rumunjskom ima 
takvog prenosenja: clocotei = clocutd »cle- 
matis«, clocotei, clocotici »evonymus europaeus«, 
clocotii »staphylea pinnata«. Da ta onomatopeja 
moze oponasati i glas ptica, razumije se: 
klok-grob »glas gavrana«. Odatle impf, klok- 
cati = kibktati, klokce (subjekt gavran) (za-), 
klokotds m »aquila pomerana; sinonim: klik- 
tavac«; klokotati, -ce (subjekt orao}. Za pticu 
zvanu klokocicu (Srbija) tvrdi se da se tako zo- 
ve zbog trave klokotd u kojoj se najradije leze. 
Tetrijeb kloca impf, prema klocnuti pf. (Lika). 
Ovamo ide kljoska i, rum. closed i closnifa i 
varijanta kvok u kvocati, -ce, i kvocka f. Ta- 
koder u slov., ces., polj., ukr.. i rus. Dalja 
je varijanta onomatopeje kliktali i klicali 
(v-). 

Lit.: ARj 3, 203. 5, 86. Hirtz, Aves 192. 

Elezovic 1, 295. Miklosic 120. SEW 1, 521. 

Holub-Kopecny 171. 196. Bruckner 238. 283. 

Vasmer 1, 547. Mladenov 241. Tiktin 377. 
Matzenauer, LF 8, 174. 

glosa f (17. v.) = glosa (17. v.) »marginalna 
napomena«. Ucena internacionalna rijec od lat. 
glossa < gr. ykuiaaa »jezik«. Odatle na njem. 
-ieren > -irati giostrati, glostrarti. Prema lat. 
varijanti glosa > gloza (16. i 17. v.) = gloia 
(17. v.). Prema tosk. chiosato (16. v.) od chiosa 
< glosa unakrsteno sa clausa (upor. uceno 
klauzula »zaporka«) particip perf. pas. kuzan 
»objasnjen«. V. i kuzan. 

Lit.: ARj 3, 204. REW* 3802. DEL 907. 
1831. Pintar, ASPh 31, 315-6. Jagic, ASPh 
31, 316. 

glota f (Vuk, Kosmet, Crna Gora) »1° 

sirotinja, porodica, zena i djeca, 2° (prene- 
seno na zito) korov, necist«. Odatle: pridjev 
na -bn: gldtan (jelo, zito, 17. v.), protivno 
neglotan (zdenac) »necist«, poimenicen sa -ik 



glotnik (Stulic) »zao covjek«. Augmentativ 
glbtina f (Dubrovnik) »svake vrste zita po- 
mijesano, osim psenice«. Denominai gioliti se 
(Martic) »svadati se, klati se«. Rumunji 
posudise gloata f » 1 ' Volksmenge, 2° Land- 
sturm«, odatle glotas m »vojnik treceg poziva«. 
Nalazi se jos u stcslav., slov. u znacenju 
»korov«, bug. u znacenju »Herde, Schaar«, 
ukr. Mota »Gedrange«. Praslavenski oblik 
ne moze se rekonstruirati jer je moguce da 
je izmedu g i / postojao poluglas 6. Ie. para- 
lele su nepoznate. 

Lit.: ARj 3, 205. 7, 835. Elezovic 1, 99. 
Miklosic 66. SEW 306. Mladenov 102. Boisacq 3 
124. Matzenauer, LF 7, 181. 

glotun m (dubrovacki rukopis 16. v.; o 
mjesto u prema tal. ghiotto, upor. furl, gloti 
uz glule) »prozdor«. Odatle apstraktum na 
-ifa glotunija f (isti rukopis) »prozdorstvo« = 
(u > s > a prema cak. galte) glatun (cakavski, 
17. v.) »sladokusac«, apstraktum glatonija f = 
(glu > gib > gl > gu) gutunija (cakavci, 16. i 
17. v., Marulic) »prozdrljivost«. Prema gutvati 
(Budinic, upor. obedvati /ZK/ prema Obed) 
gutvunija (cak.). U torn posljednjem obliku 
unakrstio se romanizam sa stcslav. gbtb > 
cakavski galte f pi. »Schlund, Kehle«. Zamje- 
nom romanskog sufiksa domacim -ina glbtina 
(Dubrovnik). Dalmatoromanski leksicki osta- 
tak od lat. gluttb, gen. -anis. Prema tosk. 
ghiottone > gjbtun, gen. -una (psovka u dubro- 
vackoj komediji 16. v.). Prema mlet. ghia- > 
gio- > gib- > j- jutunija (cakavski, 15. v., 
Marulic) »prozdrljivost, sladokusnost«. 

Lit.: ARj 3, 140. 164. 205. 517. 4, 701. 
REW* 3808. DEL 1800. Strekelj, ASPh 27, 
45-46. 

gluh, gluha (Vuk), sveslavenski i prasla- 
venski pridjev bez paralele u baltickoj grupi 
»1° surdus, 2° miran u izricaju: u gluho doba 
noci (upor. isto znacenje u polj. gluchy i u rus. 
gluhaja pora — saison morte; isto je znacenje 
i u toponimima: Gluhi Do, Gluha Dolina, 
Gluha vbsb, Glusinja ZU), 3° divlji, neplodan, 
u imenu biljke gluha = glusina — (sinonim) 
divlja grasica, vicia cracea; glosinj m (u > o 
nejasno) = (sinonim) ovsika, vlasulja, gra- 
hovina; gluhi smrijec = glusak = gluhac, 
gluslca »vrst smokve« = gluhaca, gluhad f 
»neplodno zito«; gluhar, gen. -dra (srednja 
Dalmacija, Pavlinovic) »suma poput smrijeca«, 
gluhovet f »zuta sibika«, 4° koji ne pjeva: 
gluva f »ptica accentor alpinus Bechst.« = 
glusac za razne ptice: gliihara (Vuk) = glu- 



gluh 



573 



giunta 



harka (Srijem) = divlja tatka, 5° .bljutav: 
gluho zelje (= ludo I gluho, Lumbarda, Kor- 
cula)«. S prefiksima na-, po-: nagluh (Vuk, 
Vrbnik, Poljica) »malo gluh« pored nagluh — 
naglu ndglua (Kosmet) »pomalo gluh«; pb- 
gluh »podosta gluh«. Pridjevske izvedenice: 
na -bn gliihan, .gluhna (Vuk, 18. v., h ocuvan 
po analogiji glagola gluhnutt), inace (za)-' 
glusan = zaglusan (Kosmet) »bez promahe«; 
glusan bez prefiksa potvrden je u znacenju 
»miran«: glusna doba »gluho doba«, glusni 
klanci (Martic). Na -ast g/iihast prema glu- 
sast (s mjesto h od glagola glusiti) A Slozeni 
pridjev gluhonijem neologizam je [kalk prema 
njem., fr., tal. sordomutoj. Poimenicenja na 
-ica glusnica = gluha nedjelja (peta koriz- 
mena), za oznaku ljudi sa -ac gluhac, gen. 
-aca m (Vuk) prema f gluhaca, takoder topo- 
nim u pi., = -dk gluhak, gen. -aka (Vuk) = 
na -an gliihan = gluan (Kosmet) = na -be 
gluhac, gen. -hca (Vuk, h ocuvan kao u prid- 
jevu gluhan) prema glusac, gen. -sea (14. v., 
takoder bosansko pravoslavno prezime) prema 
gluslca f »gluho zensko« = na -onja gliihonja, 
odatle hipokoristik gluho m (Vuk). Apstrakta 
na -oca i -ota, -ost, -Ho: gluhoca = gluhbta = 
glulwst = glusilo n (Dubrovnik). Denominai 
na -iti: impf, glusiti (se) (o- se, za-) — oglii- 
viti, -im (Vuk; h nije presao u s prema gluhnutf), 
odatle postverbal na -bk oglusak, gen. -ska m 
»sinonim: neposluh«, na -ati oglusati se, bglu- 
sam »ne htjeti slusati (s analogickf prema torn 
glagolu i oglusiti) prema pf. glii(K)nuti, -em 
(17. v.) (o-) = oglunut (Kosmet) »surdescere«, 
na -eti ogluveti = ogluvet, ogluvim (Kosmet). 
Slozenica gluhoprda m »psovka celjadetu glu- 
hom, tj. koje prdi, a ne cuje«. U baltickoj 
grupi postoji paralela sa u kojemu odgovara u 
slav. 6: glusnils »pozoran = koji nije gluh« = 
klusnus (sa regresivnom asimilacijom na dis- 
tanciju.), klusas »nagluh«, lot. kluss »miran«. 
Iz tog uporedenja izlazi da praslav. gluhz 
predstavlja ie. diftong ou i h iz ie. s. U osta- 
lim ie. jezicima nema paralela. Baltickom 
prijevoju odgovara stcslav. ogHhncti »surdum 
esse« ocuvanom u slov. zagblhniti, zagblhnem 
»verstopfen« prema impf, zagolhavati, bug. 
glahna, zatim rus. glohnutb »ogluhnuti«, sties. 
ohlechnuti i polj. okchnqc, kod nas u pf. oguh- 
nuti (Divkovic) prema oghhati (18. v., Miklo- 
sic, Lex. 488). Danas izmjeHa progresivnom 
asimilacijom g-h > g-g- u ogugnuti (subjekt 
gusle) i dalje u ogiivljati — oguglati (Vuk) 
prema impf, oguglavati, ogugldvam (Lika) = 
ogilgnjati (Bosna). Asimilacija se dogodila zbog 
toga sto je korijen izgubio vezu sa gluh; u je 



nastao iz sonantnog /. Vukovo znacenje »na- 
viknuti se« razvilo se iz oglusiti se, kako je u 
Lici, tj. »postati gluh, na nesto neosjetljiv«. 
Od istog korijena izvodi se i glup (v.). 

Lit.: ARj 3, 204. 206. 208-9. 7, 332. 8, 

783-784. Elezovic 1, 99. 187. 432. 2, 11 
Miklosic 67. SEW 1, 308. Holub-Kopecny 
124. Bruckner 145, KZ 45, 299. Vasmer 275. 
277. Frautmann 91. Mladenov 102. ASPh 36, 
120-122. Pedersen, KZ 38, 343. Belie, NJ 
8, 136-142. Mostevljevic, NJ 1, 19. Loewen- 
thal, ASPh 37, 388. Vaillant, RES 22, 43. 
Kusar, NVj 3, 338. Skok, Sldvia 15, 483 , 
br. 550. 

gluma f (14. v.) = glum m (18. . n Stulic) 
»1° sala, 2° igra, 3° kazalisni komad; sino- 
nimi: lakrdija (v.), komedija (upor. Divna 
gluma, naslov prijevoda biskupa Uccellini Ti- 
ce za Danteovu La Divina commedialo, stcslav., 
slov., bug., stces., polj., ras., praslav. Danas 
pripada iskljucivo kazalisnoj terminologiji. 
Prvobitno je znacenje ocuvano u rum. slaviz- 
mu gluma f »sala« i u pridjevu glumet »saljiv« 
obrazovanom s pomocu rum. sufiksa lat. pod- 
rijetla -ef < lat. -idus. Odatle: radne imenice 
na -be m prema i-ica glumac (14. v., Dubrovnik, 
takoder prezime) prema glumica f, s pridje- 
vima -ev, -in glumcev prema glumicin = na 
-ac glumac, gen. -aca (Belostenec, Voltidi); 
glumdciti, glumdcim (Voltidi). Ovaj glagol 
posudise Arbanasi gumecoj »salim se« i stvo- 
rise odatle imenicu na -la > i gumeci f »sala«. 
Na -ar: gliimar (Stulic) prema glumarica, 
glumariti; na -itelj: glumitei] (Stulic); glum- 
cica (14. d.) »facetia«. Pridjev glilmljiv. De- 
nominali na -iti impf, glumiti, glumim (16.v.), 
na -ati giuntati se »burlare«. Balticka paralela 
glaudus »razbibriga«, glaudoti »saliti se« po- 
kazuje jednakost u samoglasu (ie. diftong ou > 
lit. auj slav. u), ali razliku u nastavku, d 
mjesto m. Jednakost u nastavku ocituje se 
samo u stnord. glaumr »bucno veselje«, ali 
praslav. naziv nije zbog toga posuden iz ger- 
manskoga. Da je m sufiks, dokazuje gr. x^ E1 Jt| 
»sala«. Rijec je prema tome germansko-sla- 
venska leksicka paralela. Ie. je korijen *ghleu- 
(rasirenje od ghel- »vikati«), odatle prijevoj ou: 
*ghlou-mo-s. 

Lit,: ARj 3, 209. 210. Miklosic 66. SEW 1, 
308. Vasmer 276. Mladenov 102. ASPh 36, 
120-122. JF 13, 71. Sommer, LF 31, 371. 
Specht, KZ6&, 123. GM 134. Hirt, PBB 23, 
338. Boisacq 1062. Kiparsky 66. Mazuranicili. 

giunta f (Martie) = glonta (Sulek) »si- 
nonim: puska«. Ide zajedno s rum. glonte, 
pi. glonti (Moldavija) »puscano ili topovsko 



giunta 



574 



guati 



tane«. Izvor je njem. Flinte s izmjenom a >u, o 
prema Lunte; fi > gi ostaje neobjasnjeno. 
Lit.: ARj 3, 204. 210. Tiktin 688. 

glup, glupa, sveslavenski i praslavenski 
pridjev bez paralela u baltickom, (Vuk, 18. v.) 
»stupidus (danas vise u govoru skolovanih 
ljudi negoli u narodu koji govor j budala, 
bena, a skolovani ljudi i idiot}«. Odatle: prid- 
jevi na -av glupav (upor. bug. glupav}, -ost 
glupost; poimenicenja na -dk: glupak, gen. 
-aka (Lika), glupacina m (Lika) = na -on/a 
gluponja ■— na -an glupan; u hrv.-kajk. s 
umetnutim m predp-.glumpavtglumpastjglum- 
pak (takoder prezime), glumpez (sufiks -ez kao 
u lupez, sve kod Belostenca); apstraktum 
na -osi: glupost f = glupost, gen. -osti (Piva- 
Drobnjak). Upor. rum. neghiob »tupoglav« ne- 
poznata postanja. Tumacenja postanja vari- 
raju. Bruckner, Mladenov, donekle i Vasmer 
drze da je korijen isti koji i u gluh, ovdje 
samo s- drugim formantom p; Uhlenbeck i 
Berneker tvrde da je posudenica iz stnord. 
glbpr »Idiot« < germ, glopa. Semanticki 
gluh i glup stoje zaista u "ezi. Kiparsky otkla- 
nja misljenje Uhlenbeckovo zbog toga sto u 
praslavenskom posudenica iz staro-nordijskog 
nema. Ie. korijen *ghleu-, u prijevoju *ghlou 
-po -s. 

Lit.: ARj 3„ 211. Vukovic, SDZb 10, 382. 
Miklosic 67. SEW 1, 308. Holub-Kopecny 
124. Bruckner 145. Vasmer 277. Mladenov 
102. ASPh 36, 116-135. Uhlenbeck, PBB 
26, 287-289. (cf. AnzIF 15,105). Kiparsky 26. 

gmacnuti, -em pf. (imanjem, subjekt siro- 
masan covjek, Srbija) »oporaviti se«. Ekspre- 
sivan pf. na -nu, ali se ne zna sta je gmac-. 

Lit.: ARj 3, 213. 

gmajna f (hrv.-kajk., 17. v.) = gmdjna 
(ZK, Lika, Vodice, slov.) »1° zemlja koja 
pripada opcini; sinonim: komunela, musa (v.)«; 
gmanja (Belostenec) »2° opcina«, pridjev 
odredena vida gmajni (Hrvatsko primorje) = 
gmajni (ZL) »redov«. Od njem. Gemeine. 
Gemeiner. 

Lit.: ARj 3, 213. 7, 344. Ribaric, SDZb 9, 
147. Mazuranu 323. 

gmariti, -im impf. (Hrvatsko primorje, 
Mikulicic) (na-) »biti, tuci«. Ovamo mozda i 
nagmarati, -am impf, (juznomoravsko na- 
rjecje) »prozdrljivo jesti«. Ekspresivno. 

Lit.: ARj 3, 213. 7, 332. 



gmecaljka f (Nis) »sinonim: muljalo (v.),. 
motka kojom se mulja grozde«. Ide bez sumnje 
zajedno s impf, gmezditi, gmezdim (Vuk) 
»sinonim: gnjeciti« (v.),odatle poimenicen part, 
perf. pas. sa -ik gmezdenik, gen. -ika (Vuk) 
»sinonim: papula (v.), zgnjecen grah« = 
gnezdenik = mezdenik. Miklosic uporeduje 
slov. gnjezdziti sa srp. gmezditi »kneten« i 
ces. hmozditi > zjnozditi i stavlja ovamo jos 
slov. mezdzec »pertica uvis contundendis« = 
mazdac, gen. -aca (ZK) i rus. mozz.it i pret- 
postavlja praslav. korijen gmozg-. Po mojem 
misljenju radi se o unakrstavanju gnjeciti, 
gnjesti (v.), odatle g-, i *mezg-iti od mezga (v.). 

Lit.: ARj 3, 213. Miklosic 67. 422. SEW 1, 
311. Holub-Kopecny 124. 

gmezav, pridjev na -av (bosanska narodna 
pripovijetka, uz zensko srce) »1° zao, 2° faul, 
trag« (Sulek). Korijen gmez-. 

Lit.: ARj 3, 213. 

gmitra f (Pancic, Srbija?) [= dmitra] »ri- 
ba kosac, sabljarka, pelecus cultratus«. 

Lit.: ARj 3, 213. Hirtz, Pisces 112. 174. 

gnati, zenem = renem (narjecja, ze > re), 
-mem (rn mjesto ren prema gri) pored gnam 
impf, (analogija prema inf.), upotrebljava se 
danas samo s prefiksom do-, dosa-, iz-, iza-, 
na-, ob-, oda-, po-, poda-, pre-, pri-, pro-, 
raza-, sa-, u-, z-, za-; ie., baltoslav., sveslav. 
i praslav *§t>n- (mjesto *gbn- > *ebn-) »agere«. 
Prefiksi iz-, raz-, pred z u prezentu zenem 
mijenjaju se asimilacijom u iz-, raz-. Suglas- 
nicka grupa zz (geminata) disimilira se u 
zd: izdenem, rafden m. Odatle id uneseno i 
na ostale prefikse, koji se svrsavaju sa vo- 
kalom: zazdenem. Od prezenta renem nastao 
je inf. renuti (Dubrovnik, 16. —17. v.), renose 
(Barakovic). ■ Poluvokal a u praslav. korijenu 
*gbn- -nastao je iz *gbn progresivnom asimila- 
cijom prema a u infinitivu i ostalim oblicima. 
Upor. lit. ginti »jagen, treiben, goniti stoku 
na pasu«. Osim prijevoja e u prezentu (upor. 
lit. genu) postoji jos prijevoj o u impf, (itera- 
tiv) goniti, gonim »agere, pellere« koji se danas 
redovno upotrebljava mjesto gnati bez pre- 
fiksa. Odatle gonjevati (Vodice) i praslav. 
postverbal gon m (Vuk). Prijevoj a upotreb- 
ljava se u danasnjem iteratlvu ganjati, ga- 
njam (Vuk, 18. v.) koji je nastao deprefiksa- 
cijom iz proganjati »persequi«. Bogatstvo lek- 
sikologijske porodice prikazat ce se najpre- 
glednije prema prefiksalnim slozenicama: 



gnati 



575 



gnati 



Pf. dognati — dognat, dorenem (Smokvica, 
Korcula, ZK) = dorenuti (Vuk, Lika) = 
domati (Kacic), prema impf, dogonili (18. v.) 
i iteratlvu doganjati, postverbal dogon m 
(pejorativHO, Hercegovina, Konavli) »uljez u 
kucu ili bastinu«. 

Pf. izagnati, izazenem = izafden m = 
izrenem (a nestaje) = izignati (cakavski) = 
izarnati prema izgoniti (Vuk) i izganjati, iz- 
ganjam; izgon; radne imenice na -telj, -le- 
Ijica : izgonitel] m prema f izgoniteljica, na -lac 
izgonilac (Sulek); izgonjivati, izgonjujem po- 
red -gonjlvam; izgnanstvo n. 

Pf. nagnali »natjerati« = narenuti (Lika) = 
narnati (Lastric) prema nagonili; nagon m »in- 
stinkt«; na -ica: nagonica f »gonjenje svinja 
u zir«, odatle radna imenica na -jar nagonicar, 
na -andja < lat. -amia nagonancija (Rijecka 
nahija, Crna Gora). 

Pf. odagnali = odarnali (Bosna, Dalmacija, 
cakavski pisci 17. i 18. v.) prema odgoniti. 

Pf. pregnati »1° pretjerati, 2° prestati (Piva- 
-Drobnjak, subjekti kisa, sever, snijeg)« prema 
pregbniti; prijegon »1° Kampf, 2° clan u 
vinogradu« = prignati (Vuk) prema prigoniti, 
pri'gon = pregon (Lovran) »Weg zum Vieh- 
treiben«. 

Pf. prdgnati = premati prema progoniti (se) 
»pretvarati se, previse se dotjeravati« (Piva- 
-Drobnjak), progon m, progonitelj, progonstvo 
n, prognanstvo n. radna imenica na -ica pro- 
gonica »zena ili djevojka koja umije da se 
pretvara ili dovikuje« (Piva-Drobnjak), part, 
perf. pas. kao pridjev prognan (Vodice) »vra- 
goljast«. 

Ovamo i ogon (sjeverna Hrvatska) »sinonim: 
slog, postat«. 

Pf. razdgnali prema razagbnili, razgdnjati, 
razgon »brazda, razor«, razgonitelj m prema raz- 
goniteljica f. 

Pf. sagnati pf. = sarenuti = sarnati (Posilo- 
vic, 1728) prema sagbniti, zgon, gen. zgbna 
(Vuk, Dalmacija) »komad zemlje izmedu dva 
mrginja«, deminutiv na -cic zgoncic (takoder 
toponim). 

Pf. zagnati prema zagonili, zagon m (Vuk, 
Crna Gora) »1° impetus, 2° sprava za kravu 
koja se ne da musti, 3° (u starom jeziku) 
sulcus«. U torn je znacenju kao posudenica 
kod Arbanasa (Gega) zagne »Furche«, upravo 
postverbal od zagonj »ziehe Furchen«. Ta- 
koder toponim (Lika). 

Od goniti stari je postverbal gon m (Vuk) 
»1° postat oranja (Trebinjska nahija), 2° ko- 
liko se u jedan put moze goniti konj ili vo«. 



Sa sufiksom -jaj za apstrakta: gonjaj (1268, 
Zadar) »starohrvatska mjera za zemljiste kao 
jutro, koliko se jednodnevnim gonjenjem vo- 
lova moze izoratk. Taj je stari agrarni termin 
bio latiniziran na gognate, tako zbog toga jer 
je Roman shvatio docetak -oj kao romanski 
plural od lat. -oils. Termini gon, ogon, zgon, 
zagon, gonjaj dokazuju koliku li je vaznost 
imao glagol goniti u poljoprivrednoj proiz- 
vodnji. Rumunjski slavizam a goni »chasser« 
dokazuje da je igrao ulogu i u lovu. I ostali 
rumunjski slavizmi interesantni su: gonita f 
»epoque du rut«, pridjev gonitor »koji lovi« s 
latinskim sufiksom -torius, rum. postverbal 
goand f »chasse, course, potjera«, a prigoni 
»prognati« < pregbniti, prigon < pregon, 
rum. postverbal prigoana »prepirka«, izgnanie 
f (stari jezik., cslav.) = izgoana (Erdelj) od a 
izgoni »vertreiben, jagen«, odgon (Moldavija) 
»brodarsko uze«, pogon »mjera za zemlju« 
(upor. gonjaj). Znacajno je da je kod Rumunja 
bila u upotrebi ne samo infinitivna. osnova 
nego i prezentska sa ze > re, r kao i kod nas; 
najbolji lingvisticki dokaz za srednjovjekovni 
bilingvitet Rumunja: a dojeni (stari jezik) »uko- 
riti«, odatle rum. postverbal dojana »ukor«, 
od stcslav. dognati, dozene »verfolgen«. Upor. 
ces. hanba pored hana »sramota«. Ta je rijec 
interesantna i sa gledista semantickoga. Rum. 
/»orni nije od paringti nego je pognali = pomati 
(14. v.), kako se vidi iz porrd oile »tjerati ovce«, 
Mihai porni cete spre a lua in goand pe dusman 
»Mihalj je poslao cete da u potjeri zauzmu 
neprijatelja«. Odatle pomeala. Madzari i Arba- 
nasi su malo posudili od ovoga glagola u 
poredenju sa Rumunjima: madz. pagony 
»revir«. 

Pored gonill postoji i impf, gonjali, gonjam 
(18. v.), odatle apstraktum gonjba »goniti se, 
tjerati se«. Pavlinovicevo (srednja Dalmacija) 
gonizanje n »prepiranje« pretpostavlja nepo- 
tvrdeno, gonifali se sa rom. -ieati < -idiare, 
Zatim na -ali impf, gonati, gonam, odatle 
gonavica f (Sinj) »sinonim: blihanje, protoc«, 
deminutiv na -kali gonakali se (Lika), na -iati 
goncati se (subjekt psi, Kurelac). Ostale izve- 
denice od goniti: radne imenice na -ac gonjac, 
gen. -aca (18. v.) »sinonim: kiridzija«, na 
-cin (v.) goncin (Vuk, Lika, Vodice) »trajbar 
(ZK), koji goni trgovacku stoku«, na -lac 
gbnilac, na -telj gbnitelj; noviji apstraktum na 
-ba: gbnidba prema starom praslav. gomba 
(slov. gonba, ces. honba, poll, gonba, rus. 
gomba) koje je u hrv.-srp. zbog prijelaza 
n > m izgubilo vezu sa gonili: gomba f(Stulic) 
= gombanje n. Odatle denominai gambali (se) 



guati 



576 



-gnuti 



(17. v.) »1° sinonim: gloziti se, koskati, 2° 
danas : gimnasticirati (se)«, gombaliste: U 
antroponimiji mozda Gonimer (850 — 896). 

Ie. veze su utvrdene i jasne. Od baltickih 
spomenimo jos iterative ganau, ganyti = 
lot. ganu, gonit »pasti stoku«, lit. ganas = lot. 
gans »pastir«, koji sadrze prijevoj a = o (ganz), 
lit. uzugana = zagonb (balticke paralele go- 
vore o vaznosti ie. korijena u pastirskoj termi- 
nologiji dok se slave nske odnose vise na poljo- 
privredu); arb. gjanj »lovim« i gja »lov«. Gr. 
cpovoc, »ubojstvo« odgovara tacno praslav. gom. 
Stcslav. gbnanb slaze se tacno sa (a) ghndnas 
u sanskrtu »koji se bije« = avesta avaynar/a 
»ubojica«. S prijevojem o: ir. gonim »ranim«, 
arm. gan »batine«. Ie. je korijen *guheu- »uda- 
rati«, odatle baza set *guhene-. 

Lit.: ARj 2, 560. 562. 565. 661. 3, 213. 
103. 263. 266.270.4, 116. 120. 167. 178 194.5, 
238. 7, 333. 338. 579. 8, 558. Miklosic 62. 
SEW 294. 328. Holub-Kopecny 120. 124. i 
si. Bruckner 146. Vasmer 279. 292. RSI 3, 
269-270. Trautmann 85-86. WP I, 681. 
Mladenov 105. Mazuranic 326. Ribaric, SDZb 
9, 148. 184. Vukovic, SDZb 10, 398. 399. 
Elezovic 1, 104. Osten-Sacken, IF 26, 320 — 
322. 28, 420. KZ 44, 158. Osthoff, IF 4, 
268. 273. Bury, BB 18, 292-295. GM 136. 
480. Boisacq 3 336. Iljinski, ZbJ 291-8 (cf. 
RSI 2, 240). RFV 1%, 3,4, 187-211; 75 
(Sldvia 3, 585. IJb 8, 207). Tiktin 559. 865. 
1080. 1216. Matzenauer, LP 7, 183-184. 
Pokrovski, IF 49, 107. Ostir, ASPh 34, 126- 
128. Urlic, NVj 15, 139. Bujher, NVj 15, 
371. Jagic, ASPh 1, 431. Grappin, RES 25, 
108-111. Grubor, JF 5, 159-160. Vaillant, 
Zlatarii 1, 333. Rozwadowski, RSI 2, 90. 
Joki, Unt. 131. IF 36, 127. ASPh 3A, 305. 

gnijezdo n (Vuk) = gnizdo (ikavski, Sri- 
jem) = gnjizdo (Banat, Ivic) — gnjizdo (Buzet, 
Sovinjsko polje) = gnjezdo (cakavci, ZK) = 
gnjezdo (Kosmet, gn > gnj kao u gnoj > gnj oj) 
= gnjazdo (ugarski Hrvati, e > a) = njezlo 
(Cres, gnj > nj kao u janje za jagnje, zd > zl 
disimilacija dentala nj-d > nj-F) = gnjazdo = 
gnjazdo = glazno = glazlo = njdzla = 
njazld = njdzlo (u ekavskim i ikavskim istar- 
skim i primorskim krajevima) »nidus (s kojom 
je rijeci u prasrodstvu)«. Razlog varijantama, 
za koje se nalaze paralele i u ostalim slavi- 
nama, lezi u leksikologijskoj izoliranosti. 
Ie., baltoslavenska, sveslavenska i praslaven- 
ka rijec. Odatle: deminutiv na -asce < -bcbce: 
gnjezdasce (18. v.). Denominai na -iti: gnijez- 
diti, (se), griijezdim (Vuk) (raz-, u-) = ugnjez- 
dit (Kosmet). Najbliza je balticka paralela 



lizdas m — lot. ligzds i ligzda f koja se slaze 
sa slavenskim u znacenju, konsonantskoj 
grupi zd i u rodu, a odvaja se od nje samogla- 
som i pocetnim konsonantom / koji se moze 
objasniti disimilacijom dentala i nju smo 
vidjeli u obrnutom pravcu u cakavskim 
oblicima. Vaillant je objasnio pocetnu konso- 
nantsku grupu gn- mjesto ie. n- u nidus una- 
krstavanjem s korijenom gnis »souiller, salir« 
(v. gnjus, gnoj}, slicno Mladenov; a e mjesto 
ie. ei > lat. t' faktitivom gnezditi. Ie. *nei-zd-os 
je slozenica od korijena *nei- > ra- u nicice 
(v.), ponikva (v.) i od nisticnog prijevoja ko- 
rijena *sed- u sjesti (v.). Paralela je prema 
Brugmannovu tumacenju za nisticni prijevoj 
pizda (v.); znacenje »u cem se nisko sjedi«. 

Lit.: ARj 3, 214. 225. Elezovic 1, 99. 2, 
279. Tentor, JF 5, 204. Malecki, JF 11, 
217-219. Miklosic 68. SEW 1, 313. Holub- 
-Kopecny 125. Bruckner 146. KZ 45, 53. 322. 
Vasmer 279 — 280. Frautmann 199. Mladenov 
103. WP 2, 485. Osthoff prema Nehringu, 
IF 4, 398. Nahtigal 1, 25. Vaillant, RES 18, 
253. Mladenov 103. 

-gnuti, -gnem, za razlikuod ostalih slavenskih 
jezika, postoji u hrv.-srp. samo u prefiksalnim 
slozenicama nagnuti (se), nagnem, pognuti (se), 
prignuti (se), pregnuti = pregnut se (Kosmet) 
»pfeviti se«, sprigmti se (ZK), razgnuti, sag- 
nuti, ugnuti (se). Prema aoristu nagoh, ' sage 
se (Banja Luka) stvoren je analogijski infinitiv 
nageti se, sageti se (Bosna, Banja Luka, Dal- 
macija), odatle part. perf. akt. ndgeo se, sdgeo, 
sagela se, i sa zamjenom sufiksa -eo > -ao: 
nagao dan. Prema 3. 1. sing, aorista sase se, 
naze se stvoren je drugi analogijski infinitiv 
nazeti se (Martic). 

(I) Praslavenski je korijen gbb-, od kojega 
je -b ispao pred -no-. Taj se pojavljuje u 
postverbalu Sbga f (Vuk, Banat, Braniceve, 
Srbija, bug.) = (sa metatezom kao u nevge 
za negve) ogba »sinonim: jufka«. Postverbal 
sag (Vuk, bug.) »savijanje«, od sagnuti se, 
upotrebljava se samo u sagoh se sagom do 
zemlje (bosanska narodna pjesma), upor. 
logom lezati (ZK). Poluvokal s > e pojavljuje 
se u hrv.-kajk. genuti se, genem (Belostenec, 
Jambresic). Upor. slov. geniti, bug. gana »lege 
zusammen, falte«, s > a u pf. ganuti, ganem 
»ruhren«, tj. u slucaju kad je stcslav. gtnoti 
bez prefiksa, ali i s prefiksom u (u)ganuti 
ruku ili nogu »luxer, iscasiti«. U torn izricaju 
jos je ocuvano prvobitno znacenje »maknuti, 
krenuti«, dok je ganuti prenijeto na duhovno 
polje »ruhren < bewegen«. Odatle postverbal 



-gnuti 



577 



gnjat 



s prijevojem o: ugon ruke ili noge. Upor. slov. 
ganiu. Odatle pridjevi na -iv, -Ijiv: ganiv — 
ganutiv, ganutljiv od ganut, apstrakta ganuce 
n i ganutljivost, iterativ ganjivati, ganjujem 
(17. v.) koji se danas ne upotrebljava. 

(II) Praslavenski korijen gbb- pojavljuje se 
u dva prijevoja: y > i i u: gyb- > gib- i gub-, u 
oba slucaja s prefiksima i bez njih: gibati (se), 
gibam pored gibljem impf. (Vuk, 15. v.) »flec- 
tere« (ispo-, iz-, na-, pre-, sa-, raz-, spri-, 
po-). Postverbali izglb, pregib = sagib, s pridje- 
vom sagibljiv i izgiban. Pred -nn- u perfektivima 
i ovdje gubi se docetno -b od korijena: ginuti, 
ginem (iz-, po-), takoder praslav. pridjev ginutiv 
(Kasic), izginuce n. Odatle iterativ -ginjati samo 
s prefiksom iz-, na-, pre-, sa-, odatle izginji- 
vati, -ginjujem (18. v.). Od tog korijena prid- 
jevi su na -bk, -MZ, -iv, -Ijiv, -uci: glbak, gipka, 
odatle poimenicenje givka = gipka (ZK) 
»Topfdeckel« i gipkost f giban, -bna (Vuk, 
Crna Gora), poimenicen u sr. r. gibno n (Krk) 
»dva stupica u sobi za ponjave«, gibiv (Sulek) 
= gibljiv, gibuci (15. i 16. v.) »mobilis (pravni 
izraz)«. Postverbal gib m, zglbenije (Piva-Drob- 
njak, iz crkv. jezika). Na -anica: gibanica 
(Vuk, 17. v.) = gibunjico f (Bednja) = (sa 
gubitkom gi-) banice (okolina Skoplja) »Ku- 
chen aus Mehl, Eiern und Kase«, kao karakte- 
ristican proizvod juznoslavenske kuhinje po- 
sudise Furlani u staro vrijeme dok je jos 
postojao jery: gubana = bubane i gubanize, 
odakle se opet vraca Slovencima kao buganica 

< gubanica i Madzari goboncza. Odatle impf, 
na gr. -isati: gibanisati, -sem »peci gibanice«. 
Upor. jos gibale (Bednja, hrv.-kajkr) »nadjev 
za kolace«. Ovamo ide i apstraktum na -eh: 
izgibil (Hektorovic) = izgibio, gen. izgibijeli f 

< izgubelb, pogybeh > pogibeja m (Vodice, 
samo u izricaju joh i pogibeja je dosa na svit, 
vanije pogibeja »ruzno vrijeme«), s promjenom 
sufiksa -ao, -ija za -en: pogibao, gen. -gibli = 

f = pogibelje = -bilje n = (ikavski) 

= -Ija f, pogibilj, pogibio, gen. -la m, 

-// f, pogibija f = pogibije n, pridjevi pogibljiv, 

pogibeljan = postverbali pogiba f, pogib f 

(Marulic) — pogibaj (Vetranie), sve od pogibati. 

(Ill) Praslavenski korijen gub- pojavljuje se 
u kauzativu impf, gubiti (se), gubim impf. (Vuk) 
(iz-, raz-, sa-, z-) »perdere, iscezavati«. To 
se znacenje razvilo deprefiksacijom iz zagubiti 
(Vuk) = zagubiti (ZK, Kosmet) »zametnuti« 
gdje prefiks za- ima isto znacenje kao u za- 
metnuti, zabiti = zaboraviti, tj. »staviti na kri- 
vo mjesto«. Iterativ: -gubljati, -gubljivati samo 
s prefiksima. I u pogubiti »hinrichten, umkom- 



men« ovisi razvitak znacenja od prefiksa 
po-, koji, kao u reci -poreci, poricati, poginuti 
prema pogibati, pogibelj ita., oznacuje izvrsenje 
radnje nakon necije druge, prethodne osude 
itd. Postverbal gub (iz-) m (ZK) = gubitak 
(iz-), gen. -tka, pored izguba i izgubina, po- 
imenicen part. perf. pas. izgubljenih m; prid- 
jevi: gubljiv, poguban »stetan«. U -gub u dvbgub 
»sinonim za dvostruk itd.« vidi se jos znacenje 
»gibati«. Radne imenice na -loc i -telj: gubilac, 
gen. -oca = gubitelj. Slozenice: gubodusnica 
(Vuk, Kosmet) »dukat« i u ndgubnjak m (Vin- 
kovci i okolina) »na saonama ono sto je na 
kolima prekorude« sadrze jos prvobitno zna- 
cenje kretanja kao i slov. guba f = giba »Falte,, 
nabor«, uz koju rijec Miklosic stavlja i hrv. 
pridjev na -ast gubdst »gibbosus«. Rumunji 
posudise a ghibui »krummen« i paguba »steta* 
< stcslav. paguba (pa- = po-), rus. i bug. 
pagub m, odatle pagubi, despdgubi »naknaditi 
stetu«, sa rum. prefiksom lat. podrijetla de + 
ex; pridjev pagubnic »stetan«. U sva tri prijevojna 
stepena glagol je sveslavenski, praslavenski 
(gzb-, gyb-, gub-), baltoslavenski i ie. : slav. 
s u gib- nalazi svoju paralelu i u lit. dvigubas 
»dvostruk«, lot. gubt, gubstu »sich krummen«, 
gyb- u lot. gilbuoties »sich biicken«, gub- u lit. 
gaubti »wolben«. Od ostalih ie. jezika pruzaju 
mogucnost uporedenja gr. xujttco »sich kriim- 
men« i ags. geap »gekrummt«. Ie. je korijen. 
*gheubh-. 

Lit.: ARj 3, 100. 134. 163. 489. 936. 4, 
168. 169. 188. 7, 783. 252. 325. 349. 8, 558. 
830. 10, 374. Ribaric, SDZb 9, 178. Vukovic, 
SDZb 10, 386. Elezovic 1, 114. 188. 222. 122. 
Mflrko, WuS 2, 90. Kusar 214. Miklosic 82. 
423. SEW 1, 360. 366. 373. JF 31, 406. Holub- 
-Kopecny 137. i si. Briichmr 140. 163. KZ 
43, 344. 45, 26-27. ZSPh 2, 298. Vasmer 267. 
281. 317. WP 1, 567. 568. Frautmann 100. 
Boisacq* 504. 540. 824. Mladenov 113. 116. 
363. Jokl, Unt. 103. Uhlenbeck, PBB 26, 
569. 30, 268. Tiktin 1106. 1107. Mazuranic 
316. 365. Pirana* 412. Strekelj, LjZ 9, 98. 
DAW 50, 7. 49. Durnovo, PF 10, 105-109. 
van Wijk, ASPh 42, 295. ASPh \2, 483. Va- 
illant, RES 22, 13. Osthoff, IF 4, 285. Les- 
kien, IF 21, 197-200. Resetar, ASPh 36, 
541. Maretic, Savj. 92. 

gnjat m (Vuk) = knjat (18. v., g > k 
progresivna asimilacija prema i) = knjak, 
gen. knjaka (Vodice, -dk je zamjena sufiksa 
prema krak; v.) »sinonim: golijen«; nj mjesto 
n, kako je u ces. hndt i polj. gnat, nastade 
zbog g kao gnjoj i gnjida (v.). Odatle : pridjev 
na -bn gnjatan, deminutiv na -id gnjatic, 
augmentativ na -ina gnjatina f. Ne nalazi se 



37 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



gnjat 



578 



gnjeteo 



u ruskom i bugarskom. Moze se ipak smatrati 
praslav. *gbn-atzbog srodstva s Int. genu = gr. 
yovu, gen. yovaxoc; = sanskr. janu = got. 
kniu »koljeno«. Glede rasirenja -at upor. grcki 
genitiv i gornjosleski glagol knutzen »na kolje- 
nima cucati«. Ie. korijen geneu- »koljeno«, 
dolazi u slavenskom ne sa z nego sa g kao u 
polj. gwiazda pored zvijezda, za s mjesto 5 
upor. gbnati. 

Lit.: ARj 3, 220-221. 5, 117. Ribaric, 

SDZb 9, 158. Miklosie 68. SEW 1, 315. 

Holub-Kopecny 124. Bruckner 146. 45. 39. /F 
23, 215. IFP /, 586. 

gnjaviti, gnjavim impf. (Vuk, 17. v., slov.) 
(iz-, raz-) »collidere« = gnjavet (Lumbarda, 
Korcula) »hoditi po glibu« = njdviti se (Vrbnik, 
glede gnj > nj upor. njazlo) »zemlja, kad je 
odvec mokra, pa se hoce kopatk. Odatle apstrak- 
tum obrazovan s pomocu fr. sufiksa -a&a: 
gnjavaza f (danas opcenito kod skolovanih 
ljudi). Nalazi se jos u slovenskom, cesko- 
moravskim narjecjima i u slovackom. Upo- 
reduje se sa ags. cnn(ui)ian »im Morser zerstos- 
sen« od ie. korijena *gn-eu- u prijevoju *gn-au-, 
rasirenog *gen- »stfskati«. Upor. gnjat (v.). 

Lit.: ARj 3, 221. 4, 177. SEW 1, 315. 
Tomanovic, JF 17, 207. Matzenauer, LF 7, 
185. WP 1, 582. 

gnjed (hrv.-kajk.), pridjev »mrk« = njad 
(Kurelac) »sinji« = njad »ruzicast« = njddt 
(Lika) »crnkast, zagasit« = hnjad. Glede nj 
za gnj i a za e upor. njazlo. Odatle: pridjev 
na -ast njadast, na -Ho njadilo n (Dubasnica) 
»1° ruzicasta boja, 2° tamnocrvena boja za 
bojadisanje rublja«. Oblik gnjed upotrebljava 
se sam i u izvedenicama kao ime volu, kravi, 
jarcu i kozi: na -be-, -ica gnjedac m prema 
gnjedica f = gnjetka, na -in gnjedin, na -orga 
gnjedonja, na -os, -osa gnjedos m »jarac« prema 
gnjedosa f »koza«. U slov. gned, gnedica (Go- 
rica, Kras) »vrsta grozda sa smedocrvenim 
bobama«. U Zagrebu 1363. gnied kao boja 
konju (duos equos... unum nigfi seu roh, alium 
nigre quasi rubedinis gnied colons'). Iskljuceno 
je da bi pridjev bio ruskoga podrijetla, kako 
kaze Stulic, ili ceskoga kako tvrdi Maretic. 
Pridjev je hrv.-kajk. i cakavski. Nalazi se u 
svim sjevernim slavinama. Praslav. je gnedi. 
Ne nalazi se u baltickoj grupi, a ni paralele 
ostalih ie. jezika nisu utvrdene. Upor. unititi 
(v.) = stcslav. gnetiti. 

Lit.: ARj 3, 222. 8, 272. Pletersnik 1, 222. 
221. Miklosie 67. SEW 1, 3K>. Holub-Kopecny 
25. Bruckner 146. Vasmer 279. Mazuranu Z1A. 



Petersson, Vermischte Beitr. (cf. RSI 8, 301. IJb 
4,214). PFL 4, 114-146 (cf. JF 7, 217). K6- 
rinek, LP, 61, 43-54. Maretic, NVj 3, 192. 

gnjesti, gnjetem impf. (16. v.) {na-} = 
gnjes, gnjetem (Kosmet) (po-, za-) »premere«. 
Iterativ na -va-: ugnjetavati, -gnjetavam. 
Upor. stcslav. ugnetati. Deminutiv na -cati 
gnjecati (Vuk), odatle pridjev na -av gnjecav =■ 
na -ovan gnjecovan (hljeb); pejorativ na -alo: 
gnjecalo m (Lika) = hipokoristik gnjeco m 
»covjek koji ide kao da nesto gnjeci«. Od demi- 
nutivnog korijena je gnjeciti, gnjecim (15. v., 
Vuk) (iz-, pri-, raz-, u-), na -bk gnjecak, gen. 
-ika m »kaca za gnjecenje grozda«, novi demi- 
nutiv na -kati gnjeckati, odatle gnjeckavina f 
(Dubrovnik) »glib« = njaska (Lumbarda) 
»idem« (sa a < e kao jacmen). Prema klevetati 
promijenjeno je gnjesti u gnjevetati, gnjevecem 
(Vuk) »govoriti polagano i nejasno (metafora)«, 
odatle pejorativ na -alo gnjevetalo m »covjek 
koji gnjevece«. Upor. gnjaviti u pogledu zna- 
cenja; gnj je nastao iz gn kao u gnjoj < gnoj. 
U Vrbniku je odatle nj kao u njazlo: nanje- 
tak, gen. -tka m »hljeb koji je nagnjeten«, 
postverbal na -bk od nanjetat »nagnjetati«. Pe- 
jorativ je poimenicen part. pas. sa -icina < 
-ica + -ina: nanjetenicina f »debela zena«. Sve- 
slav. i praslav. *gnet-. U baltickoj se grupi 
stprus. gnoda »nacve« s prijevojem moze 
uporedivati, dok je njem. kneten s istim prije- 
vojnim stepenom kao u praslavenskom. Cista 
je slavensko-germanska usporednica. Ie. je ko- 
rijen *gen- »stiskati« rasiren formantom, t. V. 
gnjaviti. 

Lit.: ARj 3, 222. Kusar, NVj 3, 338. Mi- 
klosie 67. SEW I, 311. Holub-Kopecny 125. 
Bruckner 147. KZ 45, 39. Vasmer 280. Mla- 
denov 103. WP 1, 580. Frautmann 93.Toma- 
novic, JF 17, 202. Travnicek, PF 15, 2, 
163-170 (cf. ZSPh 13, 412). Berneker, JF 
31, 400. Aferinger, WuS 11, 120. 129. 

gnjeteo, gen. -ela m (Bella, Stulic, Sulek) = 
gnjetelj (Ettinger) = gnjetao (Modec, Korlevic) 
prema f gnjeteoka (Sulek) = gnjetevka (Trste- 
njak) = gnjetelica (Kispatic) »sinonim: fazan, 
fadzan, pazijan, divlji kokot«. Odatle: de- 
minutiv na -icgnjetelic, -Ijic za mlado i mnostvo 
neologizama za mjesto gdje se gaje i gajitelja 
gnjetelana = gnjetelara = gnjetelinjak = 
gnjetinjak = gnjeteliste = gnjeteljnjak = gnjeteo- 
nik, radna imenica na -ar gnjetelar m, apstrak- 
tum na -stvo gnjetelarstvo. Ne nalazi se u 
drugim slavinama, a ne zna se da li se gdje 
govori u narodu jer su sve navedene potvrde 



gnjeteo 



579 



gnjili 



knjiske i mogu da potjecu od starijih leksiko- 
grafa. Postanje se tumaci na dva nacina. Vail- 
lant vidi u gnjeteo lokalnu, mozda dubrovacku 
rijec, stvorenu od gnjeti (Dubrovnik, Herce- 
govina) = gnjili prema tipu dfetao = djeteo 
(v.) i pijetao = pjeteo = pjetel jer se fazanovo 
meso ostavlja da gnjije kako bi bilo bolje 
za hranu (upor. francuski izraz za taj posao 
faisander). Drugo tumacenje polazi, sto se 
nastavka tice, takodjer od djeteo, ali korijen 
dovodi u vezu sa jakom bojom te ptice, za 
koju bi imala biti denominacija prema stcslav. 
gnetiti »anziinden«. Taj glagol u hrv.-srp do- 
lazi bezg-, kao iu slovenskom, ceskom i polj- 
skom: nijetiti (vatru), ikavski unititi »nalo- 
ziti vatru«, odatle na -ilo nitilo »Zflnder«. 
Taj je glagol baltoslavenski, sveslavenski i 
praslavenski. Paralela mu je u stprus. knaistis 
»vatra«. Druge su paralele u germanskim je- 
zicima: stvnjem. gneista »iskra« i gnitan »trti«. 

Lit.: ARj 3, 222. 8, 175. Hirtz, Aves 124- 
125. Miklosie 67. SEW 1, 312. Holub-Kopecny 
246. Bruckner 239. KZ 48, 201. Vasmer 280. 
Lewy, /F23, 162. Vaillant, RES 4, 309-310. 

gnjev m (Vuk, Kosmet) = gnjiv (ikavski), 
sveslav. i praslav. gnevb, bez paralela u bal- 
tickoj grupi, Vsinonimi: srdzba, bijes«, gnjiv 
(Banat, Ivic) »bolest«. Odatle pridjevi: na -bn 
gnjevan (Vuk), na -Ijiv gnjevljiv, deminu- 
tivi na -ahan = -asan gnjevahan = gnje- 
vasan. Apstrakti: gnjevnost f = gnjevost. De- 
nominali na -ati, -iti: gnjevan, gnjeviti, gnje- 
vim (:e) (Vuk, 18. v.) (raz-). Zbog znacenja 
»gnjiloca«, sto rijec ima u ruskocrkveno- 
slavenskom i u ruskim narjecjima kao i zbog 
varijante gnjeti — gnjili moze se (v. Miklo- 
sie, Berneker, Sobolevski i Vasmer) uzeti srod- 
stvo sa gnjili (v.) i izvoditi semantiku od 
»gnjiloca > otrov > srdzba«. Korinek trazi 
vezu s korijenom od gnetiti »zeci« > nijetiti 
(v.). I to je moguce narocito zbog toga 
sto je osnovni samoglas korijena e, ne /. 
Znacenje je tada metaforicko. U oba slucaja 
radi se o praslavenskoj izvedenici na -uo kao 
napjev, zapjev od peti, pivo od piti, zaliv od 
liti itd. Glede gn > gnj v. gnjoj, gnjida, gnjesti. 

Lit.: ARj 3, 223. Elezovic 1, 312. Miklosie 
68. Holub-Kopecny 173. Bruckner 117. Vasmer 
279. Mladenov 103. Soboleveki, Sldvia 5, 442. 
Christiani, ZSPh 18, 162. Korinek, LF 61, 
93-94. 

gnjida f = njlda (Vrbnik), ie., baltoslav., 
sveslav. i praslav. gnida, naziv za »lens, jaja 
od usiju u kosi«. Odatle: pridjev na -av gnjidav, 
poimenicen sa -be, -ica gmdavac, gen. -vca 



m prema f gnj'idavica (Lika), deminutiv na 
-ica gnjidica (Vuk). Glede gn > gnj> nj v. 
njazlo. Balticke i ostale ie. usporednice su 
sigurne: lit. glinda (disimilacija od prabalt. 
*gninda), lot. gntda, nord, gnit, njem. Nisse. 
Ie. korijen *ghen- »grepsti«, u rusticnom 
prijevoju *gn- rasiren sa e i formantom d: 
*ghnida. 

Lit.: ARj 3, 225. 8, 281. Miklosie 68. SEW 
1, 313. Holub-Kopecny 125. Bruckner 147. 
KZ 45, 39. 48, 210. Vasmer 280. Frautmann 
93. WPl, 585. Matzenauer, LF 7,184-185. 
Meillet, MSLP 22, 142-143 (cf. IJb 9, 28). 
Petersson, Bait. u. si. Wortstudien (cf. IJb 8, 
199). Boisacq* 491. 1064-1065. GM 90. 
Lorentz, ASPh 18, 87-88. 

gnjiti, gnfljem (I) pored gnjim i gnjitn = 
= gnjit (Kosmet, ZK) = gnjeti (Voltidi, 
Stulic, Dubrovnik, juzna Hercegovina, pseu- 
dojekavizam kao kupjena za kupina) (iza-, 
oba-, eaea-, sa-, u-), sveslav. i praslav. *gni- 
»putrescere; sinonimi: trunuti, truhliti«. Sa- 
moglas i iz infinitiva prenesen je i u prezent 
mjesto praslav. *gnbjc, upor. stces. hnu. Ite- 
rativ -gnjivati = -gnjevati (hrv-kajk.), samo s 
prefiksima: izdgnjivam /sdgnji- (Vuk) = gnji- 
vet, gnjivim »truhliti« = iz-, sagnjivet, -njivim 
(Kosmet); gnjijdti (sa-) (Vodice). Glede gn > 
> g»J (opcenito u hrv.-srp.) upor. gnjesti 
(v.) Odatle part. pret. akt. na /: gnjlo, gnjila 
(Vuk), odredeni vid gnju'i »putridus«, takoder 
je sveslavenski i praslavenski (ne pojavljuje 
se kao pseudojekavizam za razliku od gnjiti). 
Postoji jos disimilacija gn > gm: gmio (Mu- 
sicki). Interesantan je semantem gnjlo, gnjila 
u Pricanju »eingefleischt, pravi«, ako nije una- 
krstenje od lat. genus ili gr. yevec; sa nasim 
pridjevom. Odatle: pridjev na -ast, -av gnji- 
lasl (17. v.) = gnjilav (Stulic), na -bn gnjihnb 
(14. v.). Poimenicenja: negnjila f (Lika) »biljka 
sorbus aucuparia; sinonim: snardljika«; na -be: 
gnjilac, gen. -Ica »1° lijenac, 2° krumpir«; 
na -ica: gnjuica (Lika) »jesenja kruska koja je 
dobra za jelo kad ugnije, tepka (ZK)«; ap- 
strakta (kolektiva) na -od f = -ez m — -ina f: 
gnjilad = gnjilina = gnjilez; na -oca: gnjiloca; na 
-ost: gnjilost; na -otina: gnjilotina (Dubrov- 
nik). Slozenice: na gnjildzub m (Dobroselo, 
Lika) »nadimak mladim ljudima kojima su 
zubi pocrnjeli*, gnjiloritac (Fuzine) »pejorativ 
za lijena covjeka«. Takoder toponomasticki 
pridjev u vezi s toponomastickim apelativima 
i u izvedenicama. Denominal na -iti, -eti: gnji- 
liti (18. v., Vuk) (u-), sveslav. i praslav., gnjileti. 



gnji'ti 



580 



gnjurac 



(II) Praslav. gni- pojavljuje se u prijevoju 
tipa Kti-lal u znacenju preterita: gnoj, gen. 
gnoja m, sveslav. i praslav. gunojb »sinonim: 
turcizam dubar = dubre (v., na istoku, tako 
da je gnoj danas vise zapadna hrv.-srp. rijec 
u torn znacenju; na istoku je gnoj malo pro- 
mijenio znacenje »Eiter, pus« zbog postojanja 
turcizma). Razvitak je znacenja po zakonu 
rezultata iz preterita: »ono sto je sagnjilo« 
> »dubre«. Izgovara se u narjecjima gnjoj sa 

gn > gnj, v. gnjesti. Odatle: pridjev na -bn 
gnojan, gnojna (16. v.^ poimenicen na -ica 
gnojnica = gnojnica (ZK), na -ik gnojnik = 
gnojanik, na -av gnojav, poimenicen na -ica 
gnojavica — na -etnica gnojdnica; na -iste 
gnojiste = gnojisce (Buzet, Sovinjsko polje); 
na -ulja: gnojulja (Sulek) »biljka«; augmentativ 
na -uStina (upor. barustina) : gnojustina 'f»Eitei«. 
Denominal na -iti: gnojiti (na-, o-, za-) »du- 
briti«. Rijec gnoj kao poljoprivredni termin 
posuduje se: Madzari ganaj < gbnojb. Stari 
madzarski slavizam vraca se kao gdnj, gen. ganja 
m (Vuk), pi. gdnjevi (Backa, Srijem) »od 
govede balege osusene, zgnjecene i isjecene 
stvoreno sredstvo za lozenje«; Rumunji gunoi 
(sa r > u kao u sti'o > suta), odatle rum. 
pridjev sa lat. sufiksom -osus > -os gunoios 
»gnojan«, gunoiste »dubriste«. 

(III) Postoji jos praslavenska izvedenica od 
praslav. korijena gni- sa formantom s, u 
prijevoju stcslav. gnbsb = gnesb. Samoglas b 
varira sa /, u i 5. Hrv.-srp. gnus m, f (14. v.) 
= gnjus »fimus, sorditudo«, sveslav. i praslav. 
Odatle pridjev na -bn: gnusan, stcslav. gnu- 
3bnb pored %nd$bnb, odredeno gnusni, prilog 
gnusno, deminutiv gnusnjahan, poimenicen 
f gnusna = na -ica gniisnica prema m na -ik 
gnusnih, gen. -ika (16. v.), apstrakta na -oba 
gnusoba (16. v.), odatle pridjev gnusoban, na 

-oca gnusoca (16. v.) = gnusnoca = gnusnost 
= na -ota gnusdta. Denominal na -iti (kau- 
zativ) gnusiti (p-), sveslav. i praslav., iterativ 
na -ati gnusati. U Kosmetu je -MS zamijenjeno 
grckim -os: ognjdsat, ognjSsem »srati«, odatle 
pridjev ognjosan, -ana prema f ognjosdnica, 
i deminutiv na -Se ognjosance ', gnusiti posudise 
Rumunji bas s torn zamjenom u > kao u 
Kosmetu: gunosi od gunos, agunos. Glede -osi 
upor. rum. grecizam mirosi. Madzari posudise 
gonosz- O podrijetlu te izvedenice ne postoji je- 
dinstvo misljenja. Miklosic juje smatrao istoga 
korijena kao gniti, Bruckner vidi u njoj korijen 
od gnjida, Vasmeru je u prasrodstvu sa stnord. 
gnua »trti« = gr. yyavm; Iljinski i van Wijk 
uzimlju stari prijevoj. Sto se tice gniti - gnio - 
- gnoj, nema utvrdenih paralela ni u baltickoj 



grupi ni u ostalim ie. jezicima. Uporeduje 
se s lot. glagolom gnlde »struzem kozu«, stv- 
njem. gnitan »razmrviti«, gr. yyia. Rijeci 
su prema tome specificno slavenske. Prema 
tim uporedenjima bio bi ie. korijen rasiren 
ghen- u ghnei- »zernagen, zerreiben«. 

Lit.: AR) 3, 103. 215. 216. 217. 226. 4, 
118. 7, 333. 835. 8, 302. Elezovic- 1, 219. 
222. 2, 11. 193. Ribaric, SDZb 9, 189. Miklo- 
!ic 68. SEW 1, 314. Holub-Kopecny 125. 
Bruckner 147. IF 23, 216. KZ 42, 345. 45, 
39. 48, 211. Vasmer 280. 281. Mladenov 103. 
WP 1, 585. Tiktin 707. Resetar, Stok. 233. 
Skok, ZRPh 54, 214. lsti, Slav. 108. 186. 
264. 102. 162. 263. Osten-Sacken, IF 28, 
418. 42, 189. Iljinski, ASPh 29, 489. Boisacq 
1064, Bernard, RES 27, 34. Moskovljevic, 
NJ 1, 19. 

gnjurac (I), gen. -rea m (Vuk) »1° si- 

nonim: ronac, 2° rod vodenih ptica mergus« 
prema gnjurica f; to je radna imenica na -be, 
-ica od impf, gnjurati se, -am (Srbija, Milicevic) 
= gnjuriti (Parcic) = gnjuriti (Vodice) prema 
pf. gnjurnuti se. Odatle: deminutiv na -ic 
gnjurcic »sinonim, roncic, podiceps minor«, na 
-avac gnjuravac (Svelajnac, Levac i Temnic, 
Srbija). Pored gnj- postoji varijanta gin (disi- 
milacija): gmurac »idem« od gmuriti (Matevac 
kod Nisa) »roniti«. Varijanta njo- mjesto £«/«-: 
njorak (Bozava) = njorac m (Bobinj) prema f 
njorka (Dubrovnik) »idem« = njorba 1 (Du- 
brovnik, sufiks -uo) od njoriti (iz-, za-) (Rab) 
= noriti »roniti«. Ova varijanta predstavlja 
gnj > nj kao njazlo od gnijezdo (v.). 

(II) Baltoslav., sveslav. i praslav. varijanta 
no- za gnj je zastupljena u nor m (Crna Gora, 
Skadarsko jezero), polj. nom »divljapatka« (upor. 
prilog norom /Kavanjin/ = ronke /Jacke/ »ro- 
neci«), noeac = norak = norin m prema norka 
f (upor. rus. norka »zmija«) = noma (Mostar) 
od noriti, -Im (Vuk, Crna Gora, Svinisce, 
Veli Rat, Dalmacija) (iz-, po-, za-) »roniti«. 
Ovamo noeac, gen. ndrca m (ZK) »Knebel«, 

ponor (14.) »1° abyssus, 2° toponim (Lika)«. 
Glagol predstavlja metatezu n - r. > r - n: 
ronac m prema f ronka (Jasenovac), roncic od 
roniti (iz-, u-, za-), zaronim, koji je danas 
opci knjizevni oblik. Odatle ponornica »eau 
cryptique«, poimeniceni pridjev ponoran, pri- 
log ponorice »nicke«, ponorski. 

(III) Baltoslav., sveslav. i praslav. je korijen 
ner-. Stcslav. ( b)nue, nbeen »ingredi«, zastup- 
ljen u pondreti (Frankopan) s umetnutim d 
u rijetkoj konsonatskoj grupi nr. Sa sufiksom 
-ifo (upor. sprijeda norba = norva) nalazi se 
Flbl- u slozenici sa prefiksom pa- (v.) pandrv 



gnjurac 



581 



go 



m (Lika) = pdmrav »Wurm« (unakrstenje sa 
mrav), izopaceno u pundrav i pamrak, strus. 
ponor ov »Erd wurm, polj. panar 6w »Enger- 
ling«. Iterativ je stcslav. nyrati, rus. nyrjdtb, 
nyrok > -nirati, samo s prefiksima po-, u-: 
panirati, -rem, podmerac »ptica phalacrocorax 
Desmaresti«, od podmerati (se) = podmirati 
(disimilacija dn > dm) »sub terram abire«. 
Odatle oronimicki postverbal pdnir, brijeg kod 
Banje Luke. Od unakrstenja slav. ner- i Na- 
rentum nastade Neretva. Od ner- je na -be: 
neeac, gen. nerca m (Posavina) »mala patka«, 
od neriti, -im (Posavina) = nerati (Kavanjin) 
(po-) = podmerati (se) »roniti«. Umetnuto d 
je pravilno u pondreti, zandreti (hrv.-kajk.). 
Odatle je d prenijet i u prijevojni stepen 
pondir (Grabnik) mjesto potar = pondirak 
(Belostenec, Jambresic, Susnjevo selo i Ca- 
kovec) = pondurek (hrv.-kajk., Martijanec) m 
= pondurak prema f pondurcica — pondurka, 
od ponduriti »roniti«. Korijeni nor- = ron- je 
prijevoj od ner-. Samoglasi stoje u ovom 
korijenu u dvije serije: e - 0, b-u- y. Samoglas 
h mjesto u gnjuriti dolazi u polj. nur zyc 
(za-) »roniti« i rus. u ponuryj »gesenkt (vom 
Kopfe)«; nj mjesto n- u njoriti nastao je iz 
prezenta *norjp prijenosom palatalizacije sa 
r na n. Upor. tal. ignudo < nud-ius, -eus; g 
je bio pravilan umetak u preriksalnoj slozenici 
*izgnjuriti, koja nije potvrdena dosada, ali je 
moguca jer odgovara slozenici iznjoriti. Upor. 
u Dubrovniku ingvazdati < in + bastjan > 
bastire. 

(IV) Praslav. prijevoj nor - roti postao je 
homonim sa sveslav. i praslav. kauzativom 
impf, roniti, -Im (suze, vrata, zidove, tornjeve, 
bregove} (iz-) »effundere« = ronit, -im (Kosmet, 
gdje znaci i »derati«: uja voda breg ronij, 
sa ob- obraniti, obranim se (Vuk) »stresti, 
srasiti se«, odatle postverbal (neologizam) obron 
»Erdratsch, Rutschteren«, na -ik obronak, gen. 
obronka m (Vuk) »strma strana«, deminutiv 
obroncie (Lika), s istim prefiksom 0- i izmje- 
nom sufiksa -iti sa -uti (ronuti, -em) part, 
pret. akt. -io u -uo u ordnuo (starac), sa od- 
pf. odroniti (se), odronim prema impf, odra- 
njati, o'drdnjdm (objekt zemlju). Odatle na 
-jaca: ronjace f pi. (Martie) »ostaci od drugog 
lana«. 

Etimologijski su ove dvije leksikologuske 
serije gnjurac = noeac = ■ r onac »Taucher, 
mergus« od nr ti, nor-iti > roniti prema roniti 
(suze, bregove itd.), oronuo, obronak itd. raz- 
licitog postanja. U prvoj seriji praslav. *nerti > 
stcslav. meti ima posvema sigurne uspored- 



nice u lit. apnirti »zaroniti«, lot. nirt = lit 
nerti, iterativ nardyti, naras = nor» Taucher- 
ente«, narva »Zelle der Bienenkonigin« = 
norba, norva. To je izolirani baltoslavenski 
korijen. Iz ostalih ie. jezika nema za nj si- 
gurnih usporednica. Za drugu seriju nema 
jednodusnosti niti potpune izvjesnosti u upo- 
redivanju. Jokl veze" row- sa arb. perua, odre- 
deno peroni »potok«, krua, odredeno kroni < 
ke-rua »izvor«, od ie. re-n, prijevoj ro-n (ra- 
sirenje ie. korijena er- »staviti u pokret«). To 
uporedenje polazi od roniti, kad ima objekt 
suze uza se, ne vodi racuna o drugim objek- 
tima. Rozwadowski uporeduje s got. -rannjan, 
njem. rinnen; Solmsen, Boisacq i Matzenauer 
s grckim paivco »bespritzen«. Baltickih uspo- 
rednica uopce nema za ovu seriju. — Na koncu 
treba spomenuti da za vodenu pticu gnjurac 
postoji posudenica iz tal. smergo < lat. mergus: 
smirak, dem. smircic (Bakar) = zmirak (Ba- 
kar) = zmerag (Nova Baska) = Smerak (Ja- 
blanac, Senj) = zmerg (Silo na Krku) = 
zmergo (Nin). Doslo je i do unakrstavanja 
hrv. i tal. rijeci znorac (Unije) = znjorac 
(Beli na Cresu). 

Lit.: ARj 3, 229. 4, 270. 275. 298. 8, 43. 
468. 229. 220. 285. 10, 752. i si. Kusar, Rod 

118, 7. Hirtz, Aves 126-127. 365-366. 
591-592. Ribaric, SDZb 9, 148. Elezovic 2, 

183. Miklosic 212. Holub-Kopecny 246. i si. 
Bruckner 365-366. WP 1, 130, 320. 2, 334. 

Frautmann 196. Boisacq^ 80. 833. 704-705. 
Jagic, ASPh 31, 545. Jokl, IF 37, 91. Isti, 

Unt. 277. Rozwadowski, AnzJF 8, 138. 

10, 269. Fraenkel, IF 52, 144. Holthausen, IF 
35, 132-133. Solmsen, KZ 37, 575. si. 590-2. 
(cf. AnzIF 15, 124). Uhlenbeck, KZ 39, 
258-261 (cf. AnzIF 21, 130). Matzenauer, 
LP 11, 321-322. 17, 1*4-174. Mohl, BSLP 
6, br. 35., p. CIX. REW 3 5528. 

-go', nesamostalna deikticka partikula, u pri- 
jevoju e: -ze, -r(e), adversativ nego (K) od ne 
pored nogo prema no (v.) i nb, nu prema rus. 
nezeli, polj. niz(ell) i ces. net Ta se parti- 
kula pojavljuje i u prijevoju stcslav. negili; 
*negb se govori a nek (2K) = negda kako 
»nego sta« = neg (i slov). Rastavlja prefiks 
od osnove, na koju se odnosi, u na-go-vijes- 
titi, raz-go-vjetan, u-go-veo »pordao (Vuk), mar- 
cesco«, upor. uveo (v.). Upor. za takvo rastav- 
ljanje prilog najtomanje (ZK) »najmanje«, -ze 
> -r(e) dodaje se kao deiksa za isticanje uz 
padeze zamjenici i, ja, je, priloge i ekshor- 
tivne cestice:jeze > jer (u Lici upitno »zasto«), 
juze > jiir, jurve, takoder pored tokode = 
rum. auzdere < lat. ac sic (unakrstavanje 



-go 



582 



rum.-lat. i slav. priloga), nuder pored nude = 
nudare (ZU) pored nuda (ZK), nekada > 
nekadar (ZK) »neka«, zar (v.), ter (v.), nigddr 
(ZK) »nikada«. Ie., baltoslavenski i praslavenski 
je: sanskr. gha, gr. -ye pored ycc, lit. negilnegii 
»ne«, got. -k, njem. -eh u mich. Ie. partikula 
ghe-jgho- kojom se uspostavlja veza s onim sto 
je naprijed kazano. Postoji jos ista partikula 
s palataliziranim ie. guturalom g(h)T > -zi 
u dat. njqjzi, gen. njezi, odatle pridjev njezin. 
Nalazi se jos u sanskr. M, avesta zi- 

Lit.: ARj 7, 835. 12, 822-826. Miklosic 
68. i si. SEW 1, 315-316. Holub-Kopecny 
244. Bruckner 364 — 365. Brugmann, Grundr. 
f, 2, 344. si. IF 29, 212. Schmidt, KZ 36, 90. 
Nehring, IF 4, 400. Boisacq" 142. 168. 221. 
Matzenauer, LF 7, 185. 186. 8, 32. IF 2, 
247. WP 1, 542. Grubor, JF 5, 159-160. 

go 2 , gala (16. v., Vuk, Kosmet) = gol (ca- 
kavski i hrv.-kajk.), sveslav. i praslav. pridjev 
»midus«. Toponim i oronim sam i u vezi s 
toponomastickim apelativima. Odatle: pridjev 
na -bn golan (18. v.) »1° go, 2° mlad« (Istra); 
deminutiv goljahan = gdljdn = goljasan = 
gojusan (Lika) = golusav (18. v.) = goluzav = 
goluzdrav (Vuk, pejorativiziran) ; apsolutni su- 
perlativ: go go(l')cat (Vuk) = gdlcat (Dubrov- 
nik) = go golcit (Kosmet, Vuk) = gologolcit 
(Kosmet) = gottcat (Lastovo). Prema tur- 
skom tipu opetovanja prvog sloga goz-gd 
(Mrkonjic-Grad, Bosna) = pir-go, f pir-gSla 
(Kosmet, pir nejasno) »posve go«. Prilog 
nagoli (Lika, goli je lokativ od gol f) uz paza- 
riti »bez dobiti«. Odatle ndgolica f (Lika) 
»posao bez dobitka«. Prilog na golo (Ljubisa) 
= zgolja (Vuk, Cetina) »posve« = nagolo 
(Piva-Drobnjak) »samo za sebe«. Sluzi za 
tvorenje apsolutnih superlativa: zgolja cm, 
bijel. Odatle odredeni pridjev zgoljni (Lika, 
zrno, istina, kajkavac), koji je usao i u knji- 
zevni jezik. Poimenicenja su: na -be golac, 
gen. -Ica m (Hrvatsko primorje, Baska 1400) 
»1° mladic koji nije brucao (upor. ces. holec), 
2° gola ptica« prema f golica »1° djevojka, 
(cf. ces. holka), 2° riba, 3° kruska, 4° ze- 
mlja, 5° vrsta psenice«. Ovamo ide i go- 
lica ~f »monoksil« (Mikalja, Voltidi, Stulic; 
nece biti deminutiv od galija < galea, koja je 
velika). Odatle: deminutivi na -ie golac »mali 
vrnut, mala skusa«, na -ica go/c/ca (Donja 
Podravina) »motka«, augmentativ na -ina 
golcina m (Istra) »mladic« prema f golicina 
(Istra) »djevojka«; na -de golac, gen. -oca m 
(Vuk) »1° goli sin, 2° puz«; na madz. -ov <-o 
golov (psovka); na -enda golopenda m (Lju- 



bisa); na -esac, -esak pored -esak: golesac = 
golesak = golesak »biljka lychnis dioica«; taj 
je sufiks varijanta od -tlak, koji je rasirenje 
od -ts < rus. -ys: golisak; golis m »mladic 
bez brade«, upor. bosanski izricaj kad se digne 
sis (v.) i golis (Travnik), tj. kad bukne opci 
ustanak (mladost oboruzana raznjima) = 
golis (Kosmet) »1° ptica bez perja, 2° mladi 
mis bez dlaka«. Odatle pridjev na -av: goli- 
sav (Vuk, 18. v., Kosmet) i golisavce n = 
gplisce (Kosmet). Na -id: golic, gen. -ica m 
»1° siromah, 2° covjek bez brade«. Hipoko- 
ristici goljo m = golja (i prezime pisano tal. 
pravopisom Goglia), pridjev gdljin. Na -jak: 
goljak, gen. -oka m »1° vrsta psenice, 2° 
grozda«. Na -ovina: golovina (Dalmacija) 
»vrsta vinove loze crna grozda«. Apstrakta: 
gol f, na -et f golet (17. v.) »golo mjesto u 
gori«, odatle pridjev galetan; na -ota galata f 
(17. v.), odatle golotnik m (18. v., Dubrovnik) 
»golo celjade«, mozda golotura f kao augmen- 
tativ na -ura »biljka colchicum autumnale«, 
na -ina goldtina = na -inja golotinja f, de- 
nominal na -ovati golotdvati, -Idtujem »biti 
go«. Na -ina: galina = golinja. Na -oca golaca 
f (16. v.), goloclna. Veoma cest je u slozenim 
pridjevima nastalirri iz genitivnih sintagmi: go- 
Idbrad = golobradan = golobradast »imberbis« 
i izvedenicama na -be, -ica m, -ce n: galobrk = 
goldbrkat, golobrce; goldglav, odatle na -de 
gologlavac m i gologlavka »psenica« i gologla- 
vica »biljka taraxacum«, prilog golbglavke 
(Risan, Vuk), gologlavnik (Srbija) »jelo zgotov- 
ljeno od brasna, zelja, sira i jaja«, goldnog, 
gologuz, odatle na -an gologiizan (Vuk) »koji 
nema nista«, upor. gola guzica f (Kosmet) 
»nistak«, goldkrak, goldkur (Vuk), golopizd 
(Lika), golbprsan, goloruk, golbrep, goldtrb, 
odatle golotrpka »puska« ; golovrat, itd. Kadikad 
je drugi dio nejasan: golopuzast (srednja Dal- 
macija, Pavlinovic) »golobradast«. I od prid- 
jevskih sintagmi ima slozenka: goldcijevka f 
»puska gole cijevi«, golbigra m (Vuk, Srijem) 
»vjetrenjak«, goldkapica f (Vuk, Sinj) »kapa 
bez ikake sare«, goldmrazica f »vrijeme kad je 
mraz, a nema kise ni snijega«, golovran (Vuk, 
v. gavran). Denominali: na -iti i -eti: go/iti, 
golim (17. v.) (o-) pored ogoljeli, ogolim. 
Pejorativizira se u ogoliizniti, ogoluznlm (Vuk) 
»oplijeniti koga« i u goljuzdriti se (Vuk) »vi- 
kati, derati se«. Umetak -uzn- je po svoj pri- 
lici prema gologuz', razgollcati (Srbija) »otkriti 
golotinju«. Unakrstenje saglabdti pokazujeOgo- 
liibat (objekt koru, kosti) (Lumbarda, Kor- 
cula) »oguliti«. Rumunji posudise gol »prazan«, 
takoder m (un gol simtit »osjetljiva praznina«) 



go" 



583 



god 



i stvorise svoju leksikologijsku porodicu: 
golan »goljo«, goldnet »bijedaa.«, deminutivni 
pridjevi golisan = go/isor; goliste »pljesivica, 
celavica«, golatate — goliciune »golota« i a 
goli »lisiti«. Ovamo se stavlja kao izvedenica 
sa suf. -ot, gen. -oti: golot f »kristal, biljur«, 
koju upotrebljavaju pisci 17. i 18. v. kao 
posudenicu iz starocrkvenoslavenskoga. Madza- 
ri posudise gulacs. U baltickoj grupi postoji 
fonetska paralela u lot. imenicama gala f 
»gladak led« i gdie »tanak led«. Semanticki 
je razvitak drukciji. Germ. *kalwa > njem. 
kahl ne slaze se u sufiksu -uo, ali se slaze u 
znacenju, identitet je prema tome u prasrod- 
stvu kao i u glava i golijen (v.). 

Lit.: ARj 3, 220. 258. 263. BI 2, 841. 
Elezovic 2, 75. Kusar, NVj 3, 338. Miklosic 71. 
SEW 1, 325. Holub-Kopecm! 127. Bruckner 
149. KZ 43, 305. Vasmer 288. 289. Trautmann 
76. WP 1, 527. Mladenov 105. Jokl, UJb 
I (cf. Ub 13, 167). Strekelj, ASPh 27, 48. 
Iljinski, ASPh 29, 166. Boisacq 430. Meillet, 
MSLP 11, 173-186. Mazuranic 324. Tiktin 
691. 

gob (Marulic) pridjev, poimenicen goba m 
(Dubrovnik, Lopar, Rab, Malinska, Potomje) 
»grbavac«. Prosireno na -av gobav (Budva, 
Perast, Stoliv, Bozava, Lika), na -ost gobast 
(17. v., Glavinic) »grbav«, poimenicen na 
-be > -de, -ica gobavac, gobavica, odatle hipo- 
koristik goba f (Dubrovnik) »grbavo zensko«. 
Od tal. gobbo < vlat. gubbus od kllat. gibbus 
mediteranskog podrijetla. Zamjena kllat. ( sa 
u nastade unakrstenjem sa curvus (v.). Upor. 
grba, grbav. Ovamo mozda od lat. deminutiva 
na -ula (upor. rum. gheaba < gibbuld) zgb- 
bulja (Muo) »mala skoljkica, dobra za jelo 
(zivi uz sablju)« = (metateza g-b > b-g) zbo- 
gulja (Prcanj). Upor. mlet. zgorbdr prema 
spanj. agobiar »curvare«. 

Lit.: ARj 3, 232. Cronia, ID 6. REW 3 
3755. DEI 1837. 

gobela f (Vuk, narodna pripovijetka) = 
gbbelja f = gobelja f (Lika) »naplatak, platnica 
(ZK), Radfelge« = (sa m pred labijalom) 
gombela (slov., dolina Soce) »1° obod pri 
zipki, besici, 2° Bogen eines Rtickenwirbels«. 
Nalazi se jos u arb. gavell (Godin), istro-rom. 
gaveja (Galezan) »segmento circolare della 
ruota«, sa umetnutim m u Parmi gambol »Rad- 
felge«, tal. gavio. Uzimlje se kao prvobitan 
oblik s umetnutim m i dovodi se u vezu s 
galskim cambita, sa promjenom sufiksa cam- 
bella. Prema toj etimologiji ide u terminolo- 
giju od carrus, carruca, koje su takoder galskog 



podrijetla. Ako je taj oblik prvobitan, ondaje 
m ispao zbog disimilacije n-l > 0-1. Tako 
moze biti jer bi inace mjesto b morao stajati 
v. Ali v zaista jest u arbanaskom i istro-ro- 
manskom. Prema tome b je mogao nastati 
i iz if kao u bolta (ZK). Upor. kamba. 

Lit.: ARj 3, 232. Pletersnik 1, 230. Strekelj, 
ASPh 28, 512. Isti, DAW 50, 3. 20. ZRPh 
39, 364. Ive 138. Schuchardt, ZRPh 35, 73 
si. (cf. RSI 5, 263). 

gobino n (Vrancic, Belostenec, Stulic, 
nije potvrdeno u danasnjem govoru) »sino- 
nim: pir (v.), triticum spelta L-.«. Odatle 
poimenicen pridjev na -io z. r. gobinja »ple- 
tenica ili trak od lisca ili cvijeca sto se stavlja 
kao nakit na zidove, vrata, prievrscen na 
krajevima, a u srijedivisi; sinonim: girlanda«, 
gobinji m pi. (srednja Dalmacija, Pavlino- 
vic) »veliki kolaci bozicni koji se postavljaju 
na trpezu s kicem lovorikovim«. Odatle: 
radna imenica na -ar gobinjar m (Stulic)»cov- 
jek koji gradi girlande«, denominal na' -ati 
gobinjati (Vodidi, Stulic) »kititi girlandama«. 
Nalazi se jos u steslav. gobino n (Supr.), 
rusko-cslav., staroruskom i rus. gobina f, -o 
n »bogatstvo«. Posudenica iz got. gabei, gen. 
gabeins »bogatstvo« koje je u prasrodstvu s 
lat. habeo, kobac (v.). 

Lit.: ARj 3, 232. Parac 173. Miklosic 69. 
SEW 1, 316. Vasmer 282. Kiparsky 198. 
Osten-Sacken, 7^33, 217. Schwarz, ASPh 41, 
125. WP 1, 344. 

gBc, gen. gdea m (Vuk, juzni krajevi Srbije, 
Kosmet) »sinonim: bubanj«. Odatle slo- 
zenica tipa vinopija: goedbtja m (Kosmet) 
»ciganin koji bije u goc« = gocobija m »bub- 
njar« (Vuk), pridjev gocobijin. 

Lit: ARj 3, 232. Elezovic. 1, 107. 

goce f pi. = guce (Dalmacija) »(ribarski 
termin) F- komad mreze rastvorenih oka, 2° 
podebeo konac pri zvalu vrece u sabake« = 
guca f (Molat) »debela vunena maja ispod 
kosulje«. Od furl, gude »1° maglia, 2° farsetto 
a maglia«. 

Lit.: ARj 3, 492. Pirana" 412. 

god, gen. goda m (Vuk) ie., baltoslavenska, 
sveslavenska i praslavenska rijec, vremenska 
znacenja »1° svetkovina; sinonim: praznik, 
2° imendan (Vodice), 3° annus (cakavci i 
hrv.-kajk.), 4° koliko uzraste drvo u godinu 
dana«. U tim se znacenjima gotovo ne upo- 
trebljava u danasnjem knjizevnom jeziku. 



god 



584 



god 



Vuk ima goddvati »svetkovati«. Psiholosko 
znacenje ugodnosti »ono sto se zeli« vidi se 
u partikuli -god(e) = god(e) = A Mr'c (Dobro- 
selo, Lika) = gSdi(r) = godijer = goder 
(-a, -e) = gode = godar (cakavci) (koja se 
dodaje zamjenicama, zamjenickim pridjevima 
i prilozima i veznicima: tko, sto, koji, ciji, 
kakav, kako, gdje, kad, dok, doleK) = kod- 
(i) (ZK) = kodir (k < g nastalo u sandhi) = 
-goj, -goc (Kosrnet). Po znacenju odgovara 
talijanskom konjunktivu od volere (qua!') si 
voglia, spanj. querer (qual') quiera itd. Po obliku 
je to lokativ sing, gode (upor. stcslav. vhgode 
byti) pojacan sa -ze > -r(e) i bez toga poja- 
canja i s ispustanjem samog lokativnog na- 
stavka koji se shvatio kao pokretna deiksa 
-e, -i. To se znacenje vidi i u pridjevu na -bn 
gadan (17. v.), narocito s prefiksima (ne)- 
pbgodan, (ne)ugodan, (ne)zgodan, prilog godno 
»1° zgodno, 2° rano«. Odatle apstrakta na 
-ost (nelagodnost, pogodnost; gadan se odnosi 
i na znacenje »annus« (godni dan, Kasic). To 
se znacenje ocituje u kauzativu na -Hi impf. 
goditi, godim (Vuk) (u-) i u iteratlvu ugadati — 
ugajdti (ZK); odatle apstraktum na -ba godba 
(18. v.) i na -jaj (ne)ugodaj »(ne)sloga, (ne)- 
sklad« i na -et godet (Vuk, Crna Gora). 

Kad se odnosi na imendan, dobiva rasiren 
sufiks -o bnb : godovnfi = godovni, poimenicuje 
se u sr. r. godovno n (ZK, hrv.-kajk.) — 
gedovnje (Bednja) = godovina (Martie), odatle 
godovnjdk m prema godovnica = godovnjaca. 
Znacenje godan »uspio« vidi se i u denomi- 
narti godati se (na- ZK, Prigorje) »dobro us- 
pijeti«, u 16. v. godati se znaci i »dogadati se«. 
Znacenje »annus« izrazava se sufiksima -ina„ 
-iste: godina f, sveslav. i praslav., deminutiv 
godinica, denominai godinovati (Vuk) »prebi- 
vati godinu dana«. Upor. igru rijeci : Ej go- 
dine moje negodine (narodna pjesma, Herce- 
govina). 

U narjecjima u kojima je Uto = lito »annus«, 
ta je izvedenica ocuvala i dalje razvila znacenje 
ugodnosti »kisa« (ZK, Vodice, hrv.-kajk., Hab- 
delic, cakavci). Upor. narodno uporedenje: 
place kaj ljuta godina (ZK). Odatle pridjev 
gSdinsko (vrime, ZK) »kisovito«, gddinjak 
»salamander«. Sa sufiksom -iste -.godiste n (Vuk, 
cakavci i hrv.-kajk.) = godiste (Korcula) 
(u se vrime godisca) = godi'sce (Lumbarda) 
»annus«. U knjizevnom jeziku nema daljih 
izvedenica od godina »annus« nego od godiste: 
godistan (15. v.) »zivince kojemu je jedna 
godina«, godisnji, dogodisnji, ovogodisnji, po- 
imenicenja godisnjica »godisnja daca«, go- 
disnjak (18. v., Vuk) »Jahrbuch«, deminutiv 



godisnjace, gen. -eta »tele ili nesto mlado od 
godinu dana (Kosmet)« = godisnjice (Dvor- 
nik), radne imenice na -nik m i -nica godisnik 
(16. v.) m »sluga« prema godisnica f (17. v.) 
»sluskinja«, odatle hipokoristik na -ulja gb- 
dulja, goduljica, godistina f »godisnji dohodak«. 
Sa sufiksom -bina: godizbina f (Lika, Bosna, 
katolici) »godisnji pomen mrtvome«. 

Znacenje cilja ima iterativ gadati, gadam 
(Vuk, Sumadija, Crna Gora, Kosmet, danas 
opcenito) (po-, z-) »sinonimi: ciljati, nisaniti«, 
u pf. samo u prefiksalnoj slozenici pogoditi, 
Zgoditi, odatle apstraktum zgoditak, gen. 
-tka. U reflekslvu ta je slozenica ocuvala i 
psiholosko znacenje pogadati se, nagadati se 
impf, prema pf. nagoditi sejpogoditi se. Odatle 
postverbali nagoda = sa -ba nagodba, pogodba, 
s pridjevima na -en nagodben, pogodben. Psir 
holosko je znacenje vidljivo i u glagolu na 
-ovati ' pogodovati, -ujem i pridjevu na -bn 
pogodovan (cijenaj. U drugim prefiksalnim 
izvedenicama jace se istice vremensko zna- 
cenje: impf, dogadati (se) (17. v„Vuk) prema 
pf. dogoditi se, -im (15. v.) »sinonim: desiti 
se«. Odatle apstrakta: postverbal dogada f 
(16. i 17. v.) = dbgoba (17. v.) = dogodba, na 
-jaj dogadaj (17. v.) = dogadaj (17. v.) i na 
-ovstina: dogodovstina »avantura« (koje se 
smatra nepravom i suvisnom izvedenicom). 
Dalje: odgadati impf, odgoditi pf, postverbal 
odgoda; prigodan, prigadam (Vuk) impf, prema 
pf. prigoditi, odatle postverbal prigoda f i 
pridjev na -bn prigodan; zgadali, zgadam (se) 
(Vuk) prema zgoditi = zgoditi (ZK) ima dva 
znacenja = sagoditi, sagodim »1° pogoditi, 
2° zbivati (se)«. Odatle (ne)zgoda f = nezgod f, 
odatle nezgodnih (Srbija) »nesretnik«. Upor. 
slov. zgodovina »povijest«. S prefiksom o- 
(kao u osrednji): agadan, -dna (Vuk, Srijem) 
»slab, jedva dostatan« ima psiholosko znacenje 
zelje. Slozenica nepogoda, koju Maretic smatra 
cehizmom ili rusizmom, sadrzi vremensko i 
psiholosko znacenje, a razgadati, razgadam 
prema pf. razgbditi »rasporedivati, raspore- 
diti«, odatle radne imenice na -lac m prema f 
-lica: -der m prema f -darica konkretno »cilj, 
uspjeh« : razgadalac (Bella, Stulic), razgadalica 
(Lika), razgadar (Lika), razgadarica (Lika). 

Praslavenski korijen nalazi se u antroponi- 
miji u starim dvoclanim licnim imenima: 
Godeslav (14. v., decanski hrisovul) ; zupan 
u Ninu), Godigoj, Godimir = Godomir, Go- 
debratb (14. v., dec. hris.), odatle hipokoristici 
Goden, Godesa, Godec. Rumunji posudise dosta 
izvedenica, medu njima i takvih koje nisu 
potvrdene u slavinama ili im je promijenjeno 



god 



585 



goj 



znacenje: gadac m »odojak = mlado prase«, 
na -de < -akb kao uginsac »gusak«, godina f 
»cucurbita ovifera«, ogod < stcslav. ugodi = 
ogoada, rum. postverbal od a ogodi »Gefallen 
finden« < ugoditi, pridjev ogodnic < ugodbn'b 
+ rum. sufiks -ic, -ec; ogodnitd f »Gefallen«, 
cine, agudesc, agudire pored ugudire = apugu- 
dire < pogoditi »frapper, battre«; = arb. 
godis »idem«. Madzari gagy »gozba«. Balticke 
su paralele jasne: lot. gadit »treffen, erwerben, 
fmden« = (po-)goditi; lit. gadnus »vrijedan«, 
pagada »pogodno vrijeme«, godine »doba = 
godina; u germ, jezicima nvnjem. giltlich »pas- 
send« i gut, arb. nge »prigoda, slobodno vri- 
jeme«. Ie. je korijen *ghadh- »sloziti«. 

Lit.: ARj 2, 560. 563. 3, 87. 233. 234. 
235. 239. 241. 5, 148. 7, 336. 846. 8, 107. 151. 
Elezovic 1, 92. 102. Ribaric, SDZb 9, 148. 
Miklosic 61. SEW 1, 290. 316. Holub-Kopecny 
125-126. Bruckner 148. Trautmann 74. Vas- 
mer 283-284. Mladenov 104. WP 1, 532. 
Vaillant, RES 22. 26-27. Betuhov, IzvORJAS 
19, 4. Maretic, NVj 3, 192. Schneider, IF 58, 
47. Christiani, ZSPh 18, 161. Uhlenbeck, P.BB 
22, 544. 30, 283. Wood, JEGPh 13, 4,99. i si. 
(cf. Ub 3, 105). Joki, Study 62-63. Przyluski, 
ROr 7, 125-129. Boisacq* 5. GM 126. Ma- 
tzenauer, LF 11, 333. Pascu 2, 178., br. 3-4. 
Tiktin 689.1084. NJ 3, 188. Bragmann, IF 17, 
492. Hirt, PBB 23, 333. Kusar, NVj 3, 338. 
Pokrovski, KZ 35, 235. Jagdc, ASPh 31, 550. 

godrnjati, -dm impf, »govoriti potiho, da 
se ne razumije, sto se govori«. Ne zna se gdje 
se govori ta onomatopeja. 

Lit.: ARj 3, 241. 

goga m (Vuk, Ljubisa) »apelativ: zidar 
(zidari goge bave se s vise zanata, kalajdzijskim 
i kujundzijskirn)« = Goga (Kosmet) »1° si- 
nonim: Cincarin, makedonski Vlah, naucno 
Macedorumun ili Aromam < Romanus, 2° 
apelativ: vrijedan radnik, zadovoljan s malim; 
narodno poredenje: radi kaj goga (1793)«. 
Apelativ je nastao od cincarskog nadimka. Ta- 
koder prezime (Dubrovnik). Toponim u pi. 
Cog/c7(Bosna), studenac Goginac. Odatle: go- 
geska »1° zenska, 2° Gogina zena«. Sufiks 
-ka dodan je na arb. gogeshe f (-eshe < gr.-lat. 
-issa). Pridjev na -in gogin (Vuk) i na -ski 
gogacki (narodna pjesma crnogorska: haljina, 
opanci), gogski (1765 — 6. u zemlja gogska -= 
sela Voskopole, Grabov, Nikolica i Belica u 
Epiru i ohridskom kraju). Ne zna se ide li 
ovamo deminutiv na -ica gogica m »gobav 
covjek«, gogica f »alat kojim se istuce krjka 
(Mljet)«. Rijec je balkanska nepoznatog pod- 



rijetla, mozda arbanaska onomatopeja (upor. 
Gege) : rum. gog m »Dummkopf«, goga » Spitz- 
name der Rumanen«, takoder prezime, slo- 
zenica gogoman (Moldavija) = guguman m 
»glupan«, gogleaza »bez smisla«, gogoase f pi. 
»gluposti«, gogul mamei »Dummerchen«, arb. 
goge -a »1° Maurer, 2° Spitzname der Wlachen 
bei den Albanern, 3° ungeschickter Mensch«; 
gogeshe f »gogeska«. 

Lit.: ARj 3, 241. 292. Elezovic 1, 101 299 
ZbNZ 29, 206. GM 126. Tiktin 690. 706. 

gogoljati, -am impf. (18. v., Kavanjin) 
»vreti ispustajuci klobuke«. Odatle: postver- 
bal na -bk gogoljak, gen. -Ijka »klobuk, mje- 
hur na vodi«, preneseno na vrijeme gogolj m 
(srednja Dalmacija, Pavlinovic) »cas«; gogolj 
se zove i vodena ptica »branta rafina B6ie« 
(valjda takoder Dalmacija), upor. rus. gogoh 
»anas clangula« = gogolj (Utovo blato, Herce- 
govina) = gogol (Zupanja) = gogoljica = 
gugolj (Zupanja) = kokol (Morovic) = ko- 
kaljka (Dojransko jezero) = kukaljka (Doiran). 
Veoma rasirena onomatopeja s reduplikacijom 
u raznim jezicima. Prva oponasa zvuk koji 
proizvodi voda kad vrije, druga glas ptice 
koji prirodoslovci pisu kok kok kok. 

Lit.: ARj 3, 242. Hirtz, Aves 128. 199. 
234. Boisacq 462-463. SEW 1, 318. i si. 
Bruckner 148. KZ 48, 199. Vasmer 283. 

goj, goja m (12. v., Dubrovnik, u amplifi- 
kaciji u miru i gojuj »sinonim: mir«, danas 
vise ne zivi u knjizevnom i saobracajnom 
jeziku. Sveslav. i praslav. postverbal od impf, 
kauzativa gojltl, gojlm (Vuk) »1° colere, 2° 
saginare; sinonim: toviti, 3° lijeciti (ovo 
znacenje na Cresu, kao u ceskom, poljskom, 
ukrajinskom, luzicko-srpskom i polapskom)« 
koji je i danas ziv u saobracajnom i knjizev- 
nom govoru, na zapadu s prefiksima odgojiti 
»vaspitati (na istoku)«, uzgojiti i u postverba- 
lima odatle odgoj, uzgoj. Vuk ima ogoja f 
»Pflege« = odgoja. Imperfektiv se pravi na 
-ati i prijevojem o > a: odgajati, odgajam, 
uzgajati, uzgajam. Od nagbjiti, ndgojim (Vuk) 
Martie ima nagoj »sinonim odgoja, ogoja«, 
odatle na -nica nagojnica. Miklosic ima jos 
gojstina »copia«, Ljubisa i Pavlinovic gojidba. 
S prefiksom u- ugojlt, ugojim (Kosmet) »po- 
stati debeo« pored ogolt, -dim »ugojiti«. Prid- 
jevi: na -bn: gojan (15. v.) »1° tranquillus, 
2° cultas, 3° uzgojen, jak, tust, 4 ugnojer;«, 
odredeni gojani (narodna pjesma). U Ko- 
smetu ugqjan »debeo, ma§tan«. U pridjevu 
na -atan: gojatan (Lika, zito i varivo) »ne- 



goj 



586 



golem 



cist« semanticki razvitak nije posve jasan. 
Odatle kauzativ na -itt gojatiti, gdjdttm (Lika) 
»ciniti da sto bude necisto«. I pridjev na -aanue 
(upor. prijazan): gojazan, stcslav. gojazmnb 
pokazuje isti razvitak kad je uz zito (Martie). 
Ima se uzeti da je u oba ta pridjeva osnovno 
znacenje »tust, debeo«, kad su uz deljade i 
dijelove ljudskog tijela, zito naprotiv kad 
neprirodno udeblja postaje necisto. U narod- 
noj pjesmi indeklinabilni pridjev na -li sluzi 
kao epitet uz perein: gojdjli »gepflegt«. Ne 
zna se ima li kakve veze s ovom osnovom 
pridjev gojadan (Sinj) »uz vrijeme, kad je 
kisa, krupa, vjetar, led«. Izgleda kap da je od 
izvedenice na -ada od nepotvrdene gojada = 
gromada. Radne imenice od vaznosti za pe- 
dagogiju i kulturu zivotinja, cvijeca, povrca 
itd. tvore se od proslog participa pasiva i 
aktiva i na -telj gojenac = gojenik, gojilac, go- 
jilelj (uz-} m prema gojiteljica iigojilja nacinio 
je Sulek prema dojilja. Ovamo ide mozda i 
ime biljke na -ys > -is: gois m (Kosmet, 
Vucitrn) »salata (gaji se po bastama)«. Osnova 
je obilno zastupljena u antroponimiji za mus- 
karce i zenske u starim dvpclanim licnim ime- 
nima i u hipokoristicima izvedenim odatle: 
Gojis(l)av m prema Gojislava, Gojmir pored 
Gojmer, odatle toponim Gojmerje > Gomirje, 
Gojko, Gojak prema Gojana, Gojilo, Gojan 
itd. Iz slavenskih jezicnih sredstava tumaci se 
kao prijevoj tipa liti-loj: goj prema ziti-zivjeti. 
U jezicnoj svijesti ne zivi vise veza sa eiti i 
goj je zaseban leksem sa svojom leksikolo- 
gijskom poiodicom. Prijevoj goj prema ,ziti 
ima znacenje preterita »ono sto je zivjelo«. 
Po semantickom zakonu rezultata to znaci 
»1° mir, 2° tovljenje«. Ne moze se oznaciti 
kao baltoslavenska rijec, nego samo da je u 
prasrodstvu s lit. pridjevom gajiis »leicht 
heilend«, atgajus »belebend« i gijo »ozivio je«, 
sanskr. gayas »kucanstvo«, avesta gaya- »zivot, 
zice, zivljenje«, gr. peouooc »werde leben«. 
Ie. je korijen *guei- »zivjeti«, prijevoj *guoi-, 
V. dalje veze u ziv, zito, zir, zila, ilea. 

Lit.: ARj 3, 242. i si. 7, 337. Elezovic 1, 
Ir 2, 380. Miklosic 644. 422. SEW 1, 319. 
Holub-Kopecny Y26. Bruckner 144. Vasmer 
284. WP 1, 668. Mladenov 107. Jagic, ASPh 1, 
431. Hirt, IF 32, 239. Tentor, IF S, 204. 
Boissin, RES 27, 43. Sobolevski, Sldvia 5, 
442. 



tal. gubbia) zgubija »isto« < istro-rom. z'goubia 
(Vodnjan), koubia (Fazana). Crva dva oblika 
su dalmatoromanski leksicki ostatak iz ter- 
minologije alata: lat. gubiq, rijec keltskog 
podrijetla. Grupa bi > ib kao u Olib < alluvium, 
odalibati < alleviare itd. Deminutiv gujbica 
(Stulic) »cesellinoe.Denominalgtt/eaii, -am impf. 
(Stulic) »raditi gujbom, cesellare«. Budmani 
je krivo oznacio gujba kao rijec nepouzdanu. 

Lit: ARj 3, 496. Skok, Term. 125. 155. 
Ive 113. 142. REW 3 3906. DEI 



golar m (15-18. v., Mikalja, Bella, Stulic) 
»plitka zdjela, plitica, tanjur«. Stulicevi su 
deminutivi na -iac,-cii i -id: golardac,golardid, 
golaric. Nema potvrde iz narodnih govora. 
Poklapa se gr. deminutivom YaMptov = srlat. 
callarium »vas majus ex aere caldano seu 
fusili confectum«. 

Lit.: ARj 3, 249. Rohlfs 402. 

goleda f (Istra, narodna pjesma, pozajmica 
zbog e mjesto r iz istroromanskoga) »drveni 
sud za vodu« = gelida (Hrvatsko primorje, 
Vodice; slov., Dolenjsko, Kras) »1° maleni 
sud u koji se ovce muzu ili iz njega piju, 
drveni sud za mlijeko«, deminutiv na -ica 
golidica (Hrvatsko primorje, Rezija), galida 
(Notranjsko). Sa zamjenom docetka -ida 
nasim sufiksom -ica golica (Rijeka) »malen 
kablic kojim se crpe voda i iz koje se pije«. 
Ta zamjena nastala je rekompozicijom iz 
augmentativa na -dina golidina (Kvarnerski 
otoci) < *golid + -cina. Od srlat. > tai. gai- 
leta (potvrdeno u dalmatinskom latinitetu u 
11. v., v. Supetarski karttilar) »sic, amper, 
secchio«. Rijec je pripadala i balkanskom 
latinitetu, upor. rum. gdleata > odatle go- 
Ijata. ; o potjece od unakrstenja rum. rijeci sa 
goleda, koja je zbog t > d pozajmica iz Akvi- 
leje, kako dokazuju istro-rom. oblici galido 
(Rovinj), galida (Vodnjan, Fazana), galeda 
(Bale, Galezan, Sisan), upor. i furl, gialede. 
U balkanski latinitet i u Oglej (Akvileju) 
usla je iz gr. akuzativa YouM6a,oa yavXic,, gen. 
-iSoc;, mozda egejskog podrijetla. 

Lit.: ARj 3j 250. 252. 253. Pletersnik 1, 
227. Sturm, CSIK 6, 55. Ive § 103. 122.Stre- 
kelj, DAW 50, 20. Pintar, ASPh 36, 586. 
Ribaric, SDZb 9, 148. REW 3656. DEI 
1752. Rohlfs 418. 



gojba f (Trogir)^ = gujba (Stulic, Parcie, golem, golema (Vuk, prosiren na zapad 

Blato na Mljetu, Zupa dubrovacka) »cesello, narodnom pjesmom sa r za e) = golem, 

Grabstichel, Radiereisen (prema Suleku)« = golema (Kosmet), sveslav. i praslav. golemb 

(talijanizam s tal, prefiksom i- < lat. ex- i »velik«. Odatle pridjev na -bn: gSlijeman, 



golem 



587 



golub 



golijemno = -vno (blago). Takoder istocni 
tpponomasticki pridjev u vezi s apelativima. 
Na zapadu postoji u toj funkciji samo veli i 
velik. Odatle arb. ime Gulamos i golemaS 
»Herr« u tajnom jeziku (argotu) u Vranji. 
Izvedenica je stvorena s pomocu izoliranog 
sufiksa -emo od korijena koji je u lit. galiu, 
galeti »moci, biti u stanju«, u galia »imetak, 
snaga« i u ir. gal »junastvo« i kimr. gallu 
»moci« < *galnu, gdje mjesto -emo' stoji 
formant n. Prvobitno je znacenje, prema tome, 
bilo »koji moze > koji je snazan > velik«. 
Ie. je korijen gol- ili ghal- »moci«. 

Lit: ARj 3, 250. Elezovic 1, 102. Miklosic 
70. SEW 320. Bruckner 149. Vasmer 290. 
Trautmann 77. WP 1, 539. Jirecek, ASPh 8, 
102. Fraenkel, IF 53, 57. Durnavo, Sldvia 6, 
222. Otrebski, IP 2, 92-93. 

golijen f (Vuk), m (17. i 18. v.) = golin 
(ikavski) = golfjeno n (prema koljeno, upor. 
stces. holeno, danas holen), sveslav. i praslav. 
golenb, »prednja kost > noga od koljena do 
gleznja«. Odatle deminutivi na -zk, -cac i -Sic 
golijenak, gen. -nka, golijencic, golijencac; aug- 
mentativ na -ina golijencina; na -ka golijenka f 
»oklop za golijen«; na -ica goljenica (Srijem) = 
goljenjaca »tibia«. Metaforicki toponim Go- 
lijestica (selo, Bosna) je rijedak, izoliran. 
Miklosic, Bruckner i Sobolevski izvode od 
slav. golt. Sufiks prema koleno. Berneker i 
Mladenov uzimlju takoder u pomoc koleno, 
ali za g- pretpostavljaju ie. gu- prema gr. yuiov 
»udo, ruka i noga« i yupo^ »savinut«. Prema 
Sobolevskom se denominacija odnosi na do- 
historijsku nosnju bez rukava i nogavica. 
Na to upucuje i morfoloska cinjenica da je 
golijen apstraktum deklinacije i. Znaci dakle 
»golotinja, ono sto je golo«. 

Lit: ARj 3, 253. Miklosic 70. SEW 1, 320. 
Holub-Kopecny 126-127. Bruckner 149. Vas- 
mer 285. Sobolevski, Sldvia 5, 441—442. 

golub m (Vuk) prema f golubica = golub 
(Kosmet), sveslav. i praslav. osnova na -t 
*golombt, danas na -o, »columba«. Prenosi se 
na ljude, domace zivotinje, ptice, ribe i gljive, 
zbog plave boje: goluba /»ime kravi i kozi« = 
golubasa »koza«, na -jaca golubaca f = golum- 
baca (s umetnutim m), na -arka golubarka 
(ugarski Hrvati) »gljiva tricholoma russula«, 
na -ik goliibak »ime prasca« (Kurelac), go- 
lubica i »ime kokosi, ovci« (Gornja Krajina), 
na -inacgolubinac, gen. -inca »riba, tal. colombo«, 
na -as golubds »vrsta sokola«, na -an goluban 
»ime musko« (narodna pjesma). Ovamo i pre- 



zimena: Golubic i Golubovic. Takoder rasiren 
toponim u izvedenicama kao npr. na -be Go- 
lubac, Golubovac, Golubinac, Golubinja f itd. 
Ostale izvedenice: brojni pridjevi na -bn 
goluban (16. v.), na -ast goliibast (Vuk) »boje 
kao golub« = golubat (Imotski) = golubicast 
(upor. rus. goluboj »plav«), golubiian (18. v.), 
na -ji golublji (18. v.), golubiciji (18. v.), na 
-nji golubinjl (13. v., hrv.-kajk., Belostenec) 
= na -inski golublnski (16. i 18 v.; hrv.-kajk.), 
na -ov golubov, na -in golubicin; deminutivi: 
na -be goliibac, gen. -pea (Stulic) = na -dk 
goliibak, gen. -pka (16. v., hrv.-kajk.), na -id 
golubic (15. v.) »1° mladi golub, 2° (Srijem, 
metafora) mali valjusci«, na -cac golupcac, na 
-did golupcid, na -de golupde; na -ica golubidica f 
(Vuk) od f, koji izrazava mociju; hipokoristik: 
gole (Dobroselo, Lika); radna imenica na -ar: 
golubar gen. -ara = golubar (Kosmet) »covjek 
koji hrani golube«, odatle Sulekovo golubdrstvo; 
na -arica: golubarica (Boka, Crna Gora) 
»Taubengrotte«; augmentativ golubina f »1° ta- 
koder vrsta grozda, 2° Taubengrotte«. Brojne 
su izvedenice za oznaku mjesta gdje se goje 
ili prebivaju: golubdrnik (Kosmet) — golubinac 
= golubnjak (Pazariste) = golubnjada (Krasno, 
Lika) = golubnik = golubiste. Apstraktum za 
oznaku boje na -ilo golubilo Sulekova je kre- 
acija, isto tako i golubovina »golubinje meso«. 
Vokal u je nastao iz stcslav. nazala p: golgbb, 
slov. golob, bug. gdldb pored goldb, polj. gotqb. 
Denominal na -iti golubiti se, -i (subjekt nebo, 
vrijeme, Dobroselo, Brae, na- Poljica, Dalma- 
cija) »kad se pokazuju bijeli oblaci«, upucuje 
takoder na prvobitno znacenje boje kao i 
pridjev golubast. To mogu biti i novije kreacije. 
Vazna je stpr. usporednica golimban »plav« jer 
govori za to da bi prvobitno znacenje praslav. 
golnbb moglo biti isto, ali je Briickneru to 
polonizam. Pored toga iz te se uporednice 
vidi da je docetak -chb prijevoj od docetka 
-ehb u jastreb, jareb i galeb. Upor. jos lit. 
gelumbe »blaues Tuch«. I za tu se rijec tvrdi 
da je u prasrodstvu. Upor. jos lit. gulbe »la- 
bud« — stprus. gulbis. Docetak -dbb moze se 
jos uporedivati sa docecima -umba, -umbes 
u lat. columba, palumbes; golcbb se rastavlja u 
gol-on-blii i zakljucuje se da je gol- prijevoj 
od zelen i zlbtt > zut < praslav. *zel-tt. Glede 
sufiksa: -dbb < -n-bhis upor. i gr. el-a-fos 
»jelen«. Ie. je korijen *gel- »jasan«. 

Lit: ARj 3, 250. si. Elezovic 1, 103. Hirtz, 
Aves 129-130. Miklosic 70. SEW 1, 322. 
Holub-Kopecny 127. Bruckner 149. KZ 45, 
41. Vasmer 289. Mladenov 115. Boisacq 487. 
994-995. Sobolevski, RFV 71, 431-438 



golub 



588 



gomolj 



(cf. IJb 3, 156. JF 3, 222). Iljinski, RSI 6, 
219. Mikkola, RSI I, 18. Mayer, KZ 66, 
105. Charpentier, IF 35, 253. KZ 47, 175. 
Petersson, IF 34, 245. i si. (cf. JF 3, 227- 
228). Strekelj, DAW 50, 20-21. 

gSmba f (18. v., pisac Slavonac) = komba 
(Kosmet, Stulic) = gumb m (hrv.-kajk., 
Jarnbresic) »sinonim: puce«. Odatle radna 
imenica na -ar: gumbar m (hrv.-kajk.) = 
gombdr (18. v.) »covjek koji ih pravi«. Od madz. 
gomb »idem«. Od madz. izvedenice odatle sa 
sufiksom -os gombos »snabdjeven pucetom« 
potjece gumbesnical-bas- (Krasic) = gombes- 
nica (istocna Stajerska) = giimbasnica (hrvat- 
ski gradovi) »Stecknadel«. 

Lit.: AR} 3, 269. 499. 5, 238. Elezovic 1, 
306. Strekelj, DAW 50, 21. 

gombod m pi. (Backa) »valjuske, knedli«. 
Od madz. gombdc »idem«. 
Lit: ARj 3, 264. 

gomila f (Vuk, 11. v.) = grornila (Vuk, 
17. v., r prema gromaca, v.) = gromilja (Las- 
trie) »1° congeries, hrpa kamenja, 2° hrpa 
uopce, 3° ograda od kamena (Milna)« = 
gomila (Cres, Vodice, Buzet, Sovinjsko polje) 
»dubriste, gnojnik«. Stariji je oblik mdgila f 
(14. v.) »1° congeries, 2° Grabhiigel, 3° 
Hiigel««. Kao »congeries lapidum« oba oblika 
sluze za oznaku zemljisnih granica. Zbog toga 
je gomila u listinama vrlo rano potvrdena, na 
Bracu u 11. v. kao gomilia (latinski tekst, 
upor. glede -Ka > -Ija gromilja \ gomiljati: 
i nad Gomile dva oklada, Povaljska listina, 
1250). Premda je u nasim tekstovima gomila 
ranije potvrdena, mora se ipak mdgila ozna- 
citi kao stariji oblik jer je ne samo sveslav. i 
praslav. mogyla, nego se nalazi iu rum. magura f, 
u arb. gamule f, ngr. \iayovka = \ioyov\a; 
gomila je nastala odatle metatezom m-g > g-m. 
Upor. gamazin za magazin. Od izvedenica 
semanticki je interesantno poimenicenje prid- 
jeva na -MI gomilan (15—18. v.), odatle 
gomilnica (1462, 1485, Poljicki statut) = 
gomilnica f (Brusje, Hvar) »mala kucica u 
polju zidana bez vapna«. Isti je pridjev poime- 
nicen sa -jaca: gomilnjaca (Dalmacija) »biljka 
parietaria officinalis«. Oba oblika potvrdena 
su u sg. i pi. i u izvedenicama kao toponimi od 
14 v. Ne dadu se geografski odijeliti. Vokal /je 
nastao iz jeryja, upor. cslav. mogyla, a ovo od 
ie. h, koji je ocuvan u ilirotrackom *magula, 
odakle je rum. magura. Nije vjerojatno daje 
arb. magul'e iz rumunjskoga iz doba dokjos 



/ nije presao u r. Taj se -oblik kao i novogrcki 
lakse tumaci iz cslav. mogyla, sa y > u kao u 
matuke < motyka > motika (v.). Romani u 
Krku posudise gamayla. Danas je opci hrv.- 
-srp. oblik samo s metatezom. Odatle deno- 
minal na -ati: gomilati, -dm (Vuk) (na-, 2-) = 
gemufit, -am (Kosmet) (za-, r-). Ovamo ide i 
zagomilali,-am (Piva-Drobnjak) »zapoceti pricu 
nekom vikom«. To znacenje polazi od »go- 
milati rijeci na koga (Danicic)« i od Vukova 
reflekslva gomilati se »bucati«. Narocito treba 
spomenuti hercegovacki toponim Mogorjelo (koji 
se odnosi na rimski castrum) od ilirsko-lat. 
magulella, sa disimilacijom /-/ > r-l i -a > -o 
kao vino i Diklo. Rum. slavizam movila f 
ne potjece iz juznoslavenskog nego iz ukr. 
mohyla. U oba jezika znacenje je isto »Grabhu- 
gel, Hiigel«. Miklosic i Bruckner izvode od 
korijena mog- (moci), uzimajuci da je.to termin 
iz kulta mrtvih (upor. jos u krscansko doba 
sv. moci); -ula > -yla > -ila bio bi rijedak 
(izoliram) sufiks. Praslav. mogyla odgovara kur- 
ganu, turskom nazivu u Ukrajini i kod Rusa. 
Mladenov i Charpentier uporeduju s avesta 
ma-fa, m, ma-fa f »jama«. Semanticki se to ne 
slaze. Tagliavini trazi veze s Kavkazom. 

Lit: ARj 3, 264. 459. 6, 894. Ribaric, 
SDZb 9, 148. Tentor, JF 5, 213. Hraste, 
y F 6, 212. Vukovic, SDZb 10, 384. Elezovicl, 
104. 204. 378. 432. Mazuranic 326, 676. Ostojic, 
opatija 52. Miklosic 199. SEW 2, 68. Bruckner 
343. KZ 45, 38. Mladenov 302. Skok, AGI 
24, 52. ,§ 83. GM 118-119. Schwsnz,ASPh42, 
280. Charpentier, KZ 40, 425-477 (cf.AnziF 
24, 117). Matzenauer, LP 7, 186-187. Iljin- 
ski, RPV 63, 322-341. (cf. RSI 4, 262). 
Tagliavini, Caucasia 3, 1-63. (cf. IJb 12, 
151). Mole, LP I, 244-248 (cf. RES 26, 
142). Wedkiewicz, RSI 7, 111-132 (cf. 
IJb 5, 113.). Baric, Alb. 1, 52. (IF 3, 299- 
200). Isti, AA I, 213-218. Vasmer, AUD 2. 
Tiktin 940. 1014. Mazuranic 326. 

gomitili m (Korcula) »Stock Wolle«. Od 
tal. gomitolo, deminutiv na -it-ulus (cf. -ilellus) 
od ghiomo < glomus; go- < glo- tumaci se gu- 
bitkom suglasnika / zbog disimilacije W > 0-1 
vec u vulgarnolatinskom, upor. islougomlcciolo, 
gomicello. 

Lit.: DEI 1842. REW 3801. 

gomolj m (Stulic) »bulbus« = gomolja f 
(Istra) »gruda sira« (upor. ces. homole »tvrdi 
sir«, rus. gomola »Klumpen«). Odatle: demi- 
nutivi na -bk gomoljak, gen. -Ijka »tuber«, 
na -ica gomoljica (Stulic) = gomolica (Istra) 
»biljka« = gomuljica (Trebinjska nahija); na 
-ika gomoljika f »vrsta gljiva i druge biljke« = 



gomolj 



589 



gora 



gomoljika (Vodice) »gomolj«; denominal na -iti: 
gomoliti (Vodice) = gombouti (Golac) »vrvjeti, 
micati se, nicati«. Upor. slov. grmolja, una- 
krstenje sa grm. Sveslavenska i praslavenska 
rijec. U baltickoj se grupi nalazi gamalas 
»gruda snijega«, ali to moze biti i posudenica 
iz poljskoga. Izgleda da je praslav. korijen 
gom-, prijevoj od ie. korijena "gem- koji se 
nalazi u -Seti, ebmc. Ne zna se ide li ovamo i 
pi. t. gomblji, gen. gomolj (Istra) = mogdlji, 
gen. mogolj (Istra, glede metateze g-m > m-g 
v. gomila), zbog toga sto jestvina tako nazvana 
nije podrobnije opisana. Svakako s gomolj 
ide zajedno rum. gdmalie (Muntenija) = 
magalle (Moldavija) »Kopf einer Stecknadel, 
eines Streichholzes«. Nejasna posudenica iz 
juznoslavenskoga sa sufiksom -ia. 

Lit.: ARj 3, 265. 6, 894. Ribaric, SDZb 9, 
148. SEW 1, 326. Holub-Kopecny 127. Bruckner 
150. Vasmer 291. WP 1, 573. Samsalovic, 
NVj 29, 419. Buga, KZ 52, 277. Strekelj, 
DAW 50, 34. Tiktin 662. 

gondola f (Belostenec), deminutiv gon- 
dolica = gundula (Mikalja, Belostenec, Pe- 
rast, Racisce, Bozava) »plitka ladica« (pomorski 
termin). Prvobitno onomatopejsko postanje 
vidi se u cakavskom gundulica »Ringelspiel« od 
istro-rom. gongola »Schaukel«. Istog je postanja 
zacijelo i dubrovacko prezime Gundula, Gundui, 
Gundulic, Gundulovic <lat. Gundula > tal. 
Gondola > Gonbdolic, Gondelic. Drugo zna- 
cenje ima onomatopej ski korijen dona- u slov. 
donda f = dunda »1° Puppe, 2° dickes grosses 
Madchen«, dondec »T61pel«. 

Lit: ARj 3, 266. 501. Cronia, ID 6. Stre- 
kelj, DAW 50, 22. Pletersnik 1, 184. 

gondze, gen. -eta n (Vuk, Srbija, Bosna, 
varosi) »1° ruza koja se jos nije rascvjetala 
nego tek napupila, 2° (metafora) djevojka«. 
Odatle gondza m, f kao epitet u narodnoj 
pjesmi uz muslimansko ili krscansko musko 
ili zensko licno ime: Gondza Mehmed aga, 
Gondza Ana; Gondzelale f, zensko ime u 
narodnoj pjesmi. Odatle denominai na -izati 
< vlat. -idiare: gondzizati, -am (narodna pje- 
sma) »pupati, pupcitk. Balkanski pjesnicki tur- 
cizam perzijskog podrijetla (perz. gunga > tur. 
goricejr bug. gondze, arb. gonxhe »Knospe«, 
gr. kovtoe. 

Lit: ARj 3, 268. GM 127. 

gontunar, gen. -dra m (Vuk, Grbalj, Crna 
Gora) »1° kila ili guka na tijelu, moze biti i 
smrtonosna« = gutunar m (Stulic) »2° bolest 



u konja«. Bez sufiksa -ar gimtura. Zamjenom 
tog sufiksa na -ac gunturac m »Rotzkrankheit 
der Pferde« (glede sufiksa upor. bug. buturdc 
»Rotz, Rotzkrankheit«). Na -aca guturaca f 
(Vrcevic) »pojavljuje se na konju ili zdrebadk. 
Oba znacenja idu po svoj prilici zajedno. 
Najbliza romanska rijec je rum. gutunar (sa 
umetnutim ili anticipiranim n pred dentalom), 
sicilijansko guttum »Kropf« < lat. guttur. 

Lit.: ARj 3, 270. 517. 591. Skok, ZRPh 
41, 149., br. 9. REW* 3930. 

gopaf(Sulek, Sabljar) »kukolj, agrostemma 
githago L.«. 

Lit: ARj 3, 270. 

gora f (Vuk, 1430) » 1 ° brijeg, brdo, 2° ve- 
lika suma (1646, ZK, Vodice) za razliku od 
loza (= suma uz kucu), 3° vinograd«, baltosla- 
venska (?), sveslavenska i praslavenska rijec. 
Veoma rasiren toponim, sam i u vezi s topono- 
mastickim pridjevima. Odatle: od lokatlva gore 
prilog: gore — ik. gSrl (opozicija dolje = doll) 

— goru prema dolu (v.); zgore (1437) < sbgore. 
Od sintagme si gore pasti -e je shvaceno kao 
pokretna deiksa; moze otpasti kao i u ozgor 
(18. v.) = ozgor (Kosmet) pored ozgora (obrat- 
no bzdo pored ozdolaj < od st gora. Kako 
se i docetno -r moze shvatiti kao -ie > -r, 
ispada i on: ozgo (prema ozdo). Upor. vece 
ijuce. Odatle pridjev na -n/r: ozgornji (Kosmet). 
Moze primiti jos jednom od: odozgo = odozgor 
(Kosmet) = odizgor j-raj-ri. Sa produljenjem 
o > a : izgar(a), ozgar(d} (Dubrovnik), odizgar. 
Upor. i Zagorac (Crna Gora). Sa dva pre- 
fiksa jos u opogor m (14. v.) »obronak«. Upor. 
stcslav. pogorbnu »praeceps«. Odatle rum. pogor 

— pogoris m »Abstieg« i a pogori »kotrljati se«, 
onomatopeiziran u cohorts, cohort i obori »idem«. 
Pridjevi na -bn: gorni (Hrvatska, Slavonija) 
»sto pripada gori, vinogradu«, poimenicen u 
sr. r. gdrno n (1598) »jus montanum«. Odatle: 
poimenicenje sa -ica gornica f »1° sto kmet 
placa gospodaru, jus montanum«, gornica 
(Lika) pored gornjica = gornjiste od gornji, 
»2° gornja soba«; na -ik: gornlk m »nadglednik 
vinograda«. Prezime. Od gora »silva« je gornica 
»vrsta kruske«. Tu izvedenicu posudise Ru- 
munji gomita, Arbanasi garrice i Novogrci. 
Takoder rasiren toponim. Ovamo idugorbnbk > 
arb. (sjeverozapadne Gege) grryk »leichter 
Wind«, granica sitna f »sinonim: kakrik« = 
granica f (Vuk) »quercus« = bug. granica 
»vrsta duba«, i magaricar m (Srbija) »quercus 
pubescens (Pancic)«, slozenica sa ma- od mah- 
len prema klen (v.) i sufiks -jar. Prvo je r 



gora 



590 



gora 



ispalo zbog disimilacije r -r. Rumunji posudise 
girnitd < bug. graraca. Postojijos sa -Ik mjesto 
-tea granik »quercus pubescens«. Ovu izvede- 
nicu tumace i od grana (Berneker, Weigand, 
Vasrner), tj. kao »granato drvo«, ali to je svako, 
ili kao »granicko drvo«. Mladenov izvodi is- 
pravnije od *gornica, upor. nize gorun. Od pri- 
loga gore pridjev je gornji. Odatle poimenicenje 
na -jak: gornjdk »1° montanist, koji placa gorni- 
cu ili gorno (glagoljski spomenici), 2° (Lika) cov- 
jek iz gornjeg sela, 3° vjetar (zove se i na 
-jos: gornjas, gen. -asa, Sinj)«. Pridjev na -ski: 
gbrnjaiki. Kod kajkavaca i cakavaca u gon-nji 
prelazi u a: gordnji (15. v., Belostenec, Ma- 
rulic, ZK). Zamjenjuje se sa e od -en ili prema 
lokatlvu gore nastade gorinji (ZK, u torn kraju 
selo Gorinjd), odatle na -be Gorindc, gen. 
-inca m, prerna. Gorinka f »stanovnik gornjih 
zumberackih sela pod Uskockom Gorom«, pri- 
djev na -ski gorinski. Obratno je DolTndc (ZK, 
v.). Oozhnh rasiruje se sa. -at: gbrnat (Vuk, 
Crna Gora) »gorovit«. Na -ov: gorov (Stulic); 
u slozenicama gorov cvijet (takoder bug.) > 
gorocvijet (Vuk, 16. v.) = gorocvece (Kosmet) 
»biljka adonis vernalis«, ces. hoflkvet, polj. 
gorzykwiat, gorovez m »vrsta mahovine, usnea 
ilorida L.«. Ovamo gorostasna} m »div«, odatle 
pridjev gorostasan, imenice gorostasnica »koji 
stoji kao gora«, augmentativ gorostasina (obje 
u Stolica). Od *gorovo oko je pridjev gordcan 
(Kosmet) »koji ne spusti pogled od stida ili 
obzira«, goroca f »drska zena«. Ovamo i goro- 
vesan (Kosmet; t- A sna zena) »delipala« (drugi je 
dio nejasan). Na -ovit : gorovit (18. v.) »montuo- 
sus«. Na -ski: gorski, poimenicen sa -jak gorstak, 
gen. -aka = gorscak pored gorcah (1550) 
»1° covjek koji prebiva u gori, 2° kmet koji 
placa gorno«, sa -de gorskac (Banija) »castanea 
vesca«, sa -ina gorscina (Prigorje) »1° prazno 
mjesto oko vinograda, 2° (1534) isto sto gorno 
i gornica = daca od vinograda«. Tu izvedenicu 
posudise Rumunji: gostina f »porez na svinje 
i ovce«, odatle rum. gostinar »ubirac toga po- 
reza« i gojtinarit m »porez na goveda«. Druge 
su izvedenice od gora : na -be gorac = na -janin 
Goranin m prema Goranka = Gorankinja f, 
etnik od Gorski Kotar ili od Gora (Kosmet) 
»zupa kod Sarplanine i Prizrena«. Odatle kon- 
glutinat Gbranac, gen. -nca. Odatle i hipokoristik 
goro — gorcile (Vuk) »nadimak za onoga koji 
se rodio u planini kod stoke«. Na -arino.: 
gordrina f »globa za kvar u gori«; na -ac: 
gorac »trava hypericum perforatimi L.«, go- 
racica »idem«, denominal goraciti za »hljeb u 
kojemu ima goraca«, deminutiv na -ica gorica 
/(Vuk, 11. v.) »vinograd«, odatle gdricica. Vrlo 



star i rasiren toponim: arb. Korga (preko tur.), 
Gorica > tal. Gorizia, njem. Giirz (granica 
Slovenije). Na -iste (kao u deriste) augmentativ 
goriste »gorovito mjesto«. Vrsta hrasta zove se 
gorun, gen. -una m. Glede sufiksa upor. 
sladun i stedun, a glede denominacije luznik 
= luznjak »quercus«, poimenicenje pridjeva 
Iczbnh od lug. Rumunji posudise gorun = gorin. 
Vrsta kestena zove se na -as gords (Glina) ili na 
je gorje n (17. v.). Imperativna je slozenica: 
razyigorac, gen. -rea (Hercegovina) »ime vjetra«, 
Prefiksalne slozenice koje nastadose od sin- 
tagmi u priloskoj funkciji: za gorom, pri gori, 
pod gorom veoma su stare, neke se nalaze i 
na teritorijima gdje odavna nema Slavena, kao 
u Grckoj;'nastadose dakle u prvo doba dose- 
ljenja Slavena na Balkan: Zagorje (Vuk; Hr- 
vatska, Hercegovina, Epir, Arbanija; Grc- 
ka: Zayopd /Voios/, Zayopt /= Pind/, 
Prigorje (Hrvatska), Podgora (Dalmacija). 
Ogorje < od gore prema Vuku zovu se sela 
istocno od brda Sutine, a. Zagorje zapadno od 
njega. Odatle etnik na -be Zagorac (takoder 
prezime) m prema Zagorka f, pridjev na -ski 
zagorski = zagorsticus (u doba hrvatske narod- 
ne dinastije). Od denominala postoji samo pf. 
ugoret, -im (Kosmet, ~ ocima) »uprti pogled, 
drsko i bezocno«. Istaci treba i Pergosicevu 
sintagmu gora vinna »vinova gora > vinograd«. 
Odatle toponim Vinagora i slozenica vinogorje 
(hrv.-kajk.). U prasrodstvu je stprus. garian 
»drvo«, lit. nugara »1° hrbat zivotinje i covjeka, 
2° brijeg«, u prijevoju lit. giria = lot. dzire 
»suma« = gr. oapdc, »brdo« = sanskr. giris 
»brdo«, avesta gairi-. Upor. imena ilirskih ple- 
mena Demi i Derriopes, ali arb. gur »kamen«, 
za koje se drzi da je u prasrodstvu sa gora, 
ne pokazuje istu zamjenu za gy- u ie. gueri-, 
nego g- kao praslav. gora. Drzi se da je i gr. 
|3oper|c; = |3opeac, u prasrodstvu. Za nj ne 
govori praslav. bura (v.). Ie. je korijen guer-, 



Lit.: ARj 3,-270. 272. 277. 278. 279. 283. 
284. 291. 293. 296. 387. 4, 179. 8, 596. 9, 77. 
Ribaric, SDZb 9, 148. Elezovic 1, 19. 20. 104. 
105. 2, 380. Jagic, ASPh 1, 433. 31,532-533. 
Miklosic Isti, 73. Isti, Lex. 589. SEW 328-329. 
346. Holub-Kopecny 127-128. Bruckner 150. 
Vasrner 293. Isti, Slav. 109., br. 7. RSI 4, 174. 
Trautmann 78. Mladenov 105-106. 109. WP 
1, 682. Joki, Zb. Miletu 144-145 (Ub 19, 
149). Isti, Unt. 173. Baric, JF 2, 54-60. 
GM 127. 135. Weigand, BArch. 3,97-112 (cf. 
Ub 13, 310. Sldvia 8, 678). van Wijk, 
ASPh 42, 289. Boisacq 115. 127. 171. Krahe, 
IF 57, 113. i si. (cf. Ub 25, 220). Hirt, IF I, 
480. Scheftelowitz, IF 33, 166. Charpentier, 



gora 



591 



gorjeti 



IF 29, 378. Lalevic, NJ 2, 78-81. 278-283. 
(cf. JF 13, 286). Mazuranu 327-328. 1313. 
1575. Tiktin 379. 693. i si. 1202. Matzenauer 
LF 7, 190. 

Gorandza f ime zemlje (horonim) u pre- 
zimenu plemenite porodice u narodnoj pjesmi 
(Vuk, 1824, 1: Duka zet od zemlje Gorandze; 
Visnjica kraljica sa Jovanom zetom od Go- 
randze, Bogisic, narodna pjesma 319). Naziv 
zemlje nastao je zacijelo od imena juznofran- 
cuskog grada Orange, koji u francuskim chan- 
sons de geste, igra veliku ulogu (glavni je junak 
Guillame d'Orange). Taj horonim svakako do- 
kazuje da postoje izvjesne veze sa starofran- 
cuskom epopejom. Ime je doslo ovamo preko 
tal. Grangia, tj. preko frankomletackih pre- 
radbi; g je nas dodatak, valjda unakrstenje 
sa gora. 

Lit.: ARj 3, 277, 

Gordijana f (Vuk),== Gdrdana, licno zensko 
ime grckoga podrijetla od Top6iav6^. Hipo- 
koristici Gorda f (Vuk, Crna Gora), deminutivi 
Gordica (Crna Gora), Gordulja (Vuk, Crna 
Gora). Prema tipu Gdrdana stvoreno Od do- 
mace osnove Grozdana. Prezime Grozdanic 
(Lika). 

Lit: ARj 3, 279. 

gorjeti, gorim impf. (Vuk) (iz-, do-, od-, 
na-, o-, po-, pre-, pri-, raz-, sa-, za-), ie., 
baltoslavenski, sveslavenski i praslavenski gla- 
gol na -eti, termin iz kulture vatre ;ardere« 
prema pf. gornut, gornem (Kosmet) »malo 
gorjeti«, impf, na -va- i duljenjem -tje- -gorijevati, 
-gdrijevam samo u prefiksalnim slozenicama, 
jedanput dogoravati (18. v.) (raz-), pf. dogorii- 
nuti (Lika). Korijen se pojavljuje u prijevoju 
na sest nacina u hrv.-srp.: I gor-, II sa du- 
ljenjem o- d > a: gar-, III pred suglasnicima 
po zakonu likvidne metateze gra-, IV u pri- 
jevoju ger- > zer-, V sa duljenjem e-e > a 
poslije palatala: zar-, VI u nisticnom prijevoju 

gr-- 

I. Korijengor- u konkretnom znacenju »arde- 
re« : pridjevi, part. prez. aktivaupridjevskoj funk- 
ciji goreci, odatle goresnik »biljka krijes«, goruci, 
odatle na -hn gorucan, na -ost gorucnost, na 
-stvo gorucstvo, na -ica gorucica (Belostenec) 
»sinapis arvensis«, na -iv goriv (Stolic), poime- 
nicen u sr. r. gorivo (Pavlinovic, neologizam) 
»Brennholz«, na -Ijiv gorljiv u pravom i 
prenesenom znacenju, odatle na -be gor- 
Ijivac, gen. -vca, na -ost gorljivost, sa cslav. 
zamjenom st za c gorust = gorusc (Marulic 



i dubrovacki pisci, koji ne mijesaju crkveni 
jezik), odatle na -stvo = gorustvo n (18. v.) 
»fervor«. Pod uplivom ovoga pridjeva izmije- 
njen je c u i u gorusica (Vuk 17. v.) »sinonimi: 
slacica (v.), mustarda (v.)«, kako se vidi po 
goruscica (Dalmacija). To moze biti i deminutiv 
od goruha (bug.), upor. slov. gorjusica i stcslav. 
pridjev gorusbnil pridjev na -bn: gorusican 
(Vuk) = gurus'icni (Kosmet, <— ' cno zmo). Inace 
gurusica (Kosmet) znaci »podrigivanje neke Iju- 
tine i gorcine iz zeluca«. Ovamo ide mozda 
i goruzda f (Vuk, Crna Gora) sa izmjenom 
st > id zbog pejorativnosti »1° razlicite vrsti 
suda: kutao, 2° vrsta svrdla (u kacarnici, 
Kosmet), 3° pogrda zlu covjeku«. Glede po- 
sljednjeg znacenja v. gori. Slozeni pridjevi: 
gorogasljiv (Vuk) »drvo koje se gasi«, gorbgozan 
»drvo koje rdavo gori« (drugi je dio nejasan). 
Postverbali: gora f (Vuk, 18 v.) »sinonimi: 
1° muka, 2° epilepsija« = gorska bolest (Vuk) 
= gorica (Vuk). U vezi s glagolskim korijenom 
pad- nastade slozenica goropdd f »epilepsija«. 
Odatle pridjev na -bn: goropadan (Vuk, 18. v.) 
»bijesan«, poimenicen sa -Ik i -jak goropadnih 
m, gorbpadnjdk m prema goropadnica f; na 
-ost gorbpadnost f; goropadnjaca f »biljka lath- 
rea squamosa«, denominal goropaditi se, go- 
ropddim (raz-) »bijesniti«; izgor m = QA -?>k 
izgorak, gen. -orka »ugalj sto ne raste na 
stijenju«; odgor m (Dalmacija) »pripeka, zega«; 
na -eh (= rum. -eala) zagorijel f = sa -ica 
zagbrelica »angebrannter Branntwein« = zago- 
relbtina f = zagoretina (Kosmet, pejorativ), 
izgorijel f »rana poziljaka«, izgorjelica = pogorjeli- 
ca, izgbrjelina, izgorjetina = izgorbtina »ope- 
klina« od izgorjeti; od ogbrjeti postverbal na - »K 
bgorak, gen. -orka i prezime Ogorelica; to- 
ponim Ogbrjelica (Dalmacija, brdo), vrlo je star 
jer i u Grckoj dolazi AyopeXiTaa; ogbrjelina 
»sinonim: ozeglina«, ogorjeliste a (Crna Gora); 
na -avica goravica (Kosmet) »vatra u bolesti, 
temperatora« (upor. jangifa » 1 ° vatra, 2° tem- 
peratura«); slozena imenica goroglav m. (Kos- 
met) »kad gori glava od posla, zurba, hitnja, 
mucno vrijeme«; imperativna slozenica: gori- 
-guzica (Sulek) »biljka kokornjak, komomila«. 
Rumunji imaju gor- u ogor »ugar«, deminutiv 
ogoras i denominai ogori, dogar m pored do- 
goare f, rum. postverbal od a dogori »zeci«. 
< dogoreti i odatle dogoreala f »zega«, a 
prigori »ozeci«, prigorisle »zega« i imena ptica 
prigoare = prigoriu »merops apiaster, etc.«. 
Kako se vec dosada vidjelo, korijen gor- pre- 
nosi se i na bolesti. Vec u praslavensko doba 
stvoren je pridjev gorub > gori, prilog gore 
kao komparativ od zao; gore »uzvik, sinonim: 



gorjeti 



592 



gorjeti 



jao«. Odatle apstraktum gorest f samo u crkve- 
nim knjigama za gorkast (Obradovic) = gorost 
(jedanput, 16. v.). Prilog najgorom (Trpanj) 
»u najgorem slucaju«. Denominal na -ati: 
gorsati, -am (16. v.) (po-*), pogorsavati pretpo- 
stavlja komparativ gorsi pored gorsi (Kosmet), 
koji se ne nalazi u stokavskom nego u drugim 
slavinama, "up'or. boljsati (po-). Arbanasi po- 
sudise gjore »unglucklich, der Armste«. Ovdje 
je znacenje preneseno posvema na moralno 
polje. Praslav. pridjev na -bh. gorak, gdrka 
»amarus« = gorak, gorka »grk, bolan« (Vodice), 
obrazovan od istog korijena, kaze kojim je 
putem moglo do toga semanticnog razvitka 
doci. Taj pridjev znaci i »vruc«, a u sjevero- 
zapadnim slavinama »topai«; gordca (Prigorje) 
»zgaravica« (znacenje rdavog okusa razvilo se 
iz gorenja). U komparativu pridjevi izvedeni 
s pomocu sufiksa -zk odbacuju ga (primjer: 
sladi od sladak*). Tako je glasio i od gorak 
komparativ gori. Kako je vec postojao zao 
kao opozicija od dobar, a ovaj je pravio kom- 
parativ od druge osnove bolji, kod gorak 
nastala je semanticka bifurkacija : gori u pre- 
nesenom znacenju je rezerviran za komparativ 
od zao, dok je konkretno znacenje »vruc« 
ostalo kao pozitiv pridjeva za okus. Od gorak 
su izvedenice: na -ikai.gorcika »sonchus ole- 
raceus«, gorcih n = gorcina, gorkoca, gorkost, 
denominali na -ati, -iti gorcati, -am (16—18. 
v.) »postajati gorak«j gorciti, -em (o-*) »ciniti 
da sto bude gorko« = gorcit, -im (Kosmet, 
subjekt brasno*) prema ogor cavati, og arcavam 
pored ogorcivati, ogorcujem; hrv.-kajk. (Belo- 
stenec) i slov. mjesto gorak u istom znacenju 
upotrebljavaju gorup, sa sufiksom -bn gdrupan 
(17. v.) »zuk, slan«, denominal gorupiti, pre- 
zimena na -ec Gorupec (Zagorje) i slov. Gorup. 
II. Korijen gar- nalazi se u iteratlvu -garati 
samo s prefiksima do-, iz-, pre-, raz- : dogdrati, 
dbgardm (16. v.) pored dogardvati (18. v.); 
gariti (Kosmet) (o-, u-*). Postverbali: gar f, 
m »1° pepeo i drugo sto ostane, 2° crn pas, 
3° debeli korijen kao gorivo (Cres)« i ugar 
m od ugdriti, ugdrim (objekt njivu, zemlju), 
ugdrnica »ugarena njiva«, odatle pougarit, -arim 
(Kosmet) »naciniti ugar«; izgar f (18. v.) 
»svrsenje gorenja«; ugarok, gen. -arka (Kosmet) 
= iigarica (Vuk), ugaratak, gen. -tka (Otok, 
Srijem) = ogarak, gen. -arka (ZK, s promje- 
nom prefiksa); gora f = gara (Kosmet) »ovca 
cadave boje« hipokoristik od garava »crna 
krava«, od pridjeva na -av garav »cadave 
boje« = garas, garasta (Kosmet), garan 
»ovan«, gara »crna kucka«, garav, gen. -ova, 
osobito kod stoke s izvedenicama na -es, -esa, 



-esica, -Ho, -in, -onja, -osa, -ulja, -usa- Na 
-avinal-evina: garavina »gar«. Denominal ga- 
raviti (o-*); gariste n »ogoreliste« =•= agarina 
(Crna Gora) od dgariti, -Im (Vuk). Arbanasi 
posudise ugar. 

III. Korijen gra- nalazi se u pf. granuli, 
grane (Vuk, Kosmet, 16. v.; subjekt: proljece, 
sunce) (iz-, o-*) = graniti (Vodice) »zasvijetliti, 
zasjali se« prema impf, granjivali, granfivd 
pored granjuje (Stulic, Dobroselo). Odatle 
mozda postverbal na -tk granak, gen. -anka 
(Crna Gora) »dohodak od stoke koja se daje 
na hranu i cuvanje drugome«. Da bi se ovo 
znacenje moglo potpuno shvatiti, trebalo bi 
jos obavjestenja. Mozda se odnosi na davanje 
stoke u proljece ili placanje tog dohotka u to 
doba. Sa prefiksom s- zgranuti se, zgrdnem pf. 
(Vuk) prema impf, zgranjivati se »bjesnjeti«, 
sa pejorativnim -ov < madz. -6 zgrdnov, gen. 
-ova (Vuk) »bijesan covjek« . Ovamo i pridjev 
silgranut »lud« (Sibenik). 

IV. Korijen ler- nalazi se u zerav m = 
zeravica f, izvedenica na -ica od stcslav. pri- 
djeva eeea b »gliihend«. Taj pridjev je poime- 
nicen i u z. r. zeravd, sa metatezom zevara 
(Smokvica, Korcula) i sa -ka zeravka (ZK). 
Hipokoristik zera (Sarajevo); zerdtak, gen. 
-dtka m (Vuk) = stcslav. zeratikb posudise 
Rumunji: jeraticjjar- = jeragiu »Glut«. 

V. Korijen zar- nalazi se u impf, zariti, 
zarim (se*) (Vuk) (na-, o-, po-, pri-, raz-, u-, 
za-, zapo-), puzariti se (negdje u Bosni i 
Hercegovim) »pocrveniti«. Odatle postverbali: 
zar m, zara f (ZK, ~ boza) »ljetna velika 
vrucina«, zara f »kopriva«, upor. slov. sarja 
»Glut«, pozar (odatle toponim Pozarevac »mje- 
sto nastalo na tlu, dobivenom primitivnim 
krcenjem = paljenjem sume«); na -ac ili -Ho 
zardc, gen. -aca m = zarilo »Ofenstange«, 
pridjev na -ast zdrdst, -sta (Kosmet) »boja 
dlake u kozi«, na -bk zarki (sunce, vino, ZK) 
»veoma jako«, na '-ovit zarkovit (sunce*), na 
-ast zarkast '(Vuk), na -iste zariste »focus« 
(neologizam), na -avica zaravica f (Kosmet) 
»zeravica«, na -enik zarenik (osacanski argot) 
»dukat«. Antroponim Zarko. Rumunji posu- 
dise: jar »zera, zeravica«, jariste pored jeriste 
»gariste«, pojar, jeri pored jena < zariti. 
Madzari zsarat, zserja, zsernyo. Novogrci u 
Tesaliji ^idpa, t,apa. 

VI. Korijen gr- prosiren formantom n do- 
lazi u praslav. grbnb > g f ne, gen. -eta = na -be 
gfnac, gen. gfnca m (Vuk, 14. v., Kosmet 
i u krajevima preko Morave) »lonac«, odatle 
deminutiv grnence, gen. -eta (Kosmet), radna 



gorjeti 



593 



gospod 



imenica na -jar gfncar »loncar«, grncamica 
(Kosmet), pridjev grncarski (zemlja*), pridjevski 
toponim Grncarevo, na -jara grncara f = gnjila, 
na -ajka grnjajka (Kragujevac) »sud zemljani 
za skutu ili siriste«, grno (Bosna) »zeravica u 
kovacnici na kojoj se uzari zeljezo«. Radnu 
imenicu posudise nomadski Madzari goroncser. 
Za razliku prema njima nema rumunjskih ni 
arbanaskih posudenica. To je zbog toga sto je 
na Balkanu njihovo loncarstvo autohtono. To 
dokazuje njihova leksikologija: rum. oala f 
»lonac« < lat. olla, i arb. vegth = vorbe, rijeci 
iz ilirotrackog substrata. Arbanasi posudise 
grnac u specijalnom znacenju »Blumenscherbe, 
zerbrochener Krug« : garrdc = gerrag = gerec. 
Pod ovaj korijen stavljaju se dva pridjeva: 
hrv.rkajk. i slov. grenek, grenka (Belostenec) 
»bitter, gorak; sinonim: hrv.-kajk. zuhek« i 
gfk, grka (Vuk, Kosmet, protivno od sladak, 
nije opcenit u hrv.-srp.) (na-*). Prvi pridjev 
sadrzi dvapridjevska sufiksa -bn i -ik: granak, 
grdnka (ZK), unakrsten rancidus > mlet. 
granzio > grancav (ZK) = grancljiv (Hrvatsko 
primorje). U slov. grenek ima svoju leksikolo- 
gijsku porodicu. Drugi se nalazi samo u hrv.- 
-srp. i ima isto tako veliku leksikologijsku 
porodicu. Pridjevi na -ost : grkast (Srednja Dal- 
macija, Pavlinovic) na -ao (na*)grkao, grkla 
(2 pisca 17. v.) prema topao, sa istim sufiksom 
kao gorusti: grkusti (16. v. Vetranie). Kauzativ 
na -iti: greiti, -im »ciniti da sto bude grko«. 
Odatle apstrakta: grcilo n (16. v.) = grcina 
(18. v.) »sinonimi: gorcilo, gorcina« = grkoca 
(16. v.), grkost (16. v.). Inhoativ: grknuti, 
-em = grknet, -im (Kosmet) »postajati grk« 
(»-*). Na -avica: grkavica (Lika) »1° grk zalogaj, 
2° uvredljiva, gorka rijec, neprijatnost (Ko- 
smet)«, na -is grkis, gen. -Isa »grki badem«, 
na -ica graca pored gr cica f »trava«. Svih tih 
sest osnova nalazi se u svim slavinama, izu- 
zevsi granuli i pojedine izvedenice. U najbli- 
zem srodstvu sa goreti su balticke paralele 
gariu, gareti »idem«, garas »para«. Za nisticni 
prijevoj upor. sanskr. ghrndti (3. 1. sing.) 
»svijetli, zari«; za prijevoj e: gr. Gepuoc, »topao« 
i dipo^ioa »postajem vruc«. Za grnac postoji 
srodstvo u \&t. fornus »furuna, pec« i u sanskr. 
ghrnas »vrucina«. Ie. je korijen guher-, u prije- 
voju *gyher- Iguhor- "gnhor-l *guhgr-. 

Lit.: ARj 2, 560. 561. 3, 108. 109. 111. 
284. 272. 279. 280. 283. 288. 291. 297. 388. 
396. 442. 452. 4, 179. 181. 7, 348. 371. 782. 
8, 582. 10, 409. Elezovic 1, 94. 104. 105. 106. 
109. 111. 178. 187. 222. 2, 17. 112. 116. 123. 
BI 2, 625. 841. 862. 866. Ribaric, SDZb 9, 
148. 149. Tentor, JF 5, 204. ZbNZ 6, 156. 



7, 137. KZ 45, 46. 48. 213. ZSPh 4, 214. 
Bruckner 135. 151-152. 661. Joki SAW 
168, 43. 109. 110. Ub 9, 7. Uhlenbeck, PBB 

26, 290. i si. 298. 572. 30, 323. (cf. AnzIF 
15, 165). 30, 323. Miklosic 66. 73 92 409 
SEW 1, 294. 233. 232. 334. 371. Holub- 
-Kopecny 128.132. WP 1, 601. 688. Boisacf34l 
1105. 1047. Vasmer 293. 295. 296. Isti, SGr 
148. RSI 4, 176. Mladenov 116. 164 Sb, 
Miletic 263-268 (cf. Ub 1, 188. RSI 6, 293). 
Pedersen, KZ 36, 321. Matzenauer, LP 7, 
187-188. 198-199. Joki, Unt. 101. 143. 
267. a. Hirt, IF 32, 302. Vaillant, BSLP 31, 
46. RES 9, 6-10. Reichelt, Gioita 6, 70-1 
(Ub 3, 153). GM 456. Zubaty, ASPh 16, 
423. Scheftelowitz, IF 33, 150. Osthoff, IF 

27, 172. Schwabe, JEGPh 17, 585 (cf. Ub 

8, 193). Trautmann 79. 102. Tiktin 868. 
1252. 1203. 558. 1084. NJ 2, 176-180. 
Lalevic, NJ 2, 78-80. 278-283. Danicic, 
Kor. 71. Osten-Sacken, IF 33, 218. Jificek, 
ASPh 8, 102. Marianovics, MNy 40, 348. 
ss. (cf. RSI 5, 324). Skok, ASPh 28, 467. i 
si. Masuranic 328. 

gospod, gen. -oda m (Vuk, akcenat iz vo- 
kativa), deklinacija o, pripada sakralnom je- 
ziku »1° bog, 2° (1395, Istra) feudalni gos- 
podar«. Slov. gospod (u narjecju gospud*) nije 
sakralna rijec, nego gospodin m »1° monsieur, 
2° feudalni gospodar« = gospodin (Kosmet) 
»vladika« = gospodin (Cres) »zupnik«. U stcslav. 
gospodo, gen. -di m, kao gostb po deklinaciji /, 
odatle sakralni vokativ gospodi. U znacenju 
vancrkvenom dobio je vec u stcslav. sufiks -in 
koji oznacuje individuum (tip Srbin, kasapin). 
Gospodin kao naslov krati se u brzom govoru 
ispustanjem d (upor. meu < medu, ne mozi < ne- 
moj, preo < preko), u zapadnom govoru gdspon 
(17. v.) = gospon (ZK) »1° monsieur, 2° (kaj- 
kavski, tabu) vrag«. Sveslavenska i praslavenska 
rijec. PI. se pravi kolektivnim -a: gospoda, 
vokativ gospodo, prema ovom akcentu gospoda 
(ZK), rus. gospoda. U stcslav. znacilo je 
»jiav5oxeTov« kao u poljskom i ceskom hospoda 
»1° Herr und Herrin, 2° Herberge, Wirtshaus«. 
Upor. za takav semanticki razvitak camerata. 

Mocija se vec u praslavenskom izrazava u z. r. 
sufiksom -ia (upor. gosco) : gospoda (Vuk, ak- 
cenat iz vokatlva prema dubrovackom gospoda 
= rus. gospoza). Krati se zbog istog razloga 
kao i gospodin, i to stezanjem (kontrakcijom^ 
oja > a tipa pojas > pas: gospa (15. v.) = 
gospa (ZK). Ovo kracenje uslo je u sakralni 
jezik kao zapadna prevedenica (caique): Nasa 
Gospa »Notre-Dame«, Gospa Sinjska, Znjanska 
itd. (u Splitu se kune Gospe ti, mi; na istoku 
seprevodi zataj pojam gr. Seojrorva = Jiavayia 



38 F. Skok: Etimologijski rjecnik 



gospod 



594 



gospod 



sa Vladicica, stcslav., bug., rus.). Velika i mala 
Gospa = Gospodina (13. v.) »Bogorodica« = 
Gospojina (Vuk, 17. v., j iz cakavskoga uslo 
i u stokavski) »Maria Himmelfahrt, Maria 
Geburt«. I gospodin = gospodin (Cres) je 
prevedenica (caique) od dominus > dum, don 
za svecenika, zupnika (1506, Novljanski blag- 
danar). Mocija se izrazava i sufiksom -ija (v.): 
gospodija f (Levac, Srbija) »ime koje daje mlada 
zenska u kuci«. Stvoreno zacijelo prema po- 
padija. Znacajna je cinjenica sto se u ceskom 
i poljskom gospodb u znacenju »XTjpioc,, Herr, 
monsieur« izrazava avarskom rijeci *kopanos > 
pan < *kpan > hpan. 

Izvedenice: pridjevi od sakralnog znacenja 
na -nji < -bm> + -j: gospodanj (15. v.), odre- 
deno gospodnjT = gospodm (regresivna palata- 
lizacija), na -inigospodini bog (Vuk u svatovskoj 
zdravici: Da mi gospodini bog pomafe desnu 
bandu i lijevu, pokazajuci punom, casom na 
obadvije strane), poimenicen na -jaca gospod- 
njaca (Vuk) »kruska koja dospijeva o gospo- 
dinu dne«, na -nj gospodinjif), na -bn gospodan 
— na -ski gospodski = gospocki (Kosmet), 
poimenicen sa -ina za apstrakta gospostina 
(Vuk, Kosmet, 16. v.) = gosposdina (ZK), 
na -ov gospodinov (Vuk); od gospoda pridjev 
na -in: gospodin (Vuk, Kosmet, slozenice: 
gospodindan, gospodini pos, Kosmet) = gospojin, 
poimenicen sa -jaca gospojinjaca »vrsta kruske« 
= gospojcica, gospin, od gospojin, na -ski 
gospojinski, na -en gospoden (16. v.). Demi- 
nutivi: na -id = -id: gospodic m = gospodic 
(17. i 18. v.) »plemic«. Prvi je oblik potvrden 
u pridjevu na -bn: gospodican, poimenicen u 
z. r. gospodicna (15. v., Zagreb) »mademoiselle 
(semanticki razvitak isti) < plemicka djevojka«, 
na -jak gospodicnjak »kolovoz« prema znacenju 
Velike Gospoje (moze biti i kracenje tipa Tre- 
bisnjica = Trebinstica od Gospodinstak koje 
je potvrdeno) i u pridjevu na -ski gospodicki 
i u deminutivu na -id gospodidic (13. v.) »mlado 
plemicko celjade«. Od gospoda noviji je de- 
minutiv na -»co: gospodica = gospodica (Du- 
brovnik), prevedenica prema njem. Frdulein 
i tal. signorina, odatle pridjev gospodidin te gos- 
podidin dan (Kosmet) »Mala Gospa«. Od gospa 
deminutiv je gospica. Denominali su: na -ati 
gospddati »vikati gospode pomiluj«, na -iti gospd- 
diti (se) »1° graditi se gospodin, 2° gorditi se 
(Kosmet)«, odatle gospoditelj, na -ovati gospo- 
dbvati, -spddujem. 

Sveslavenska je izvedenica (nije praslaven- 
ska) na -ar < lat. -orius: gospodar, gen. -ara 
m »1° Herr, 2° (Crna Gora) vladar, 3" posjed- 
nik, vlasnik, 4° kucegazda, stopanin«. Kad je 



naslov, krati se u Dubrovniku ispustanjem d 
i kontrakcijom oa > a (upor. gospa ") : gospar, 
gen. -dra (16. v.). Prema Vuku pejorativizira 
se prema prditi u gospr (u sali). Kad je u eko- 
nomskom znacenju, ima svoju leksikolosku po- 
rodicu: pridjev na -bn gospddaran (18. v.) »1° 
koji pripada gospodaru« = gospddaran (ZK) 
»2° ekonomican, stedljiv«, na -ov gospodarov, 
na -ski gospodarski, apstraktum na -stvo gos- 
podarstvo, zatim gospodarstven, gospodarstwa, 
gospodarovati. Mocija se izrazava na -ica i 
-inja: gospodarica f (ZK) »koja dobro upra- 
vlja«, u narjecju je gospodinja (ZK) »gazda- 
rica« = stcslav. gospodynji »xupia, domina«. 
Hipokoristik gasa, gaso m. Apstraktum na 
-stvo gospodstvo je star. Ima prenosenja 
na plodove: jabuke i kruske, prema nazivu 
svetkovine, na mjesec, a i na bilje, na vrst 
leptira gospodak; gosposa »ime koze« (Hrvatska 
Krajina). 

Rumunji posudise: gospodar, odatle pridjev 
na -esc, -os, glagol gospodari, apstraktum na 
-ie gospoddrie, gospodnid f (znacenja se odnose 
na kucanstvo). Kolektiv u znacenju pi. gospoda 
madzariziran je prema tipu vojvoda > vajda, 
pojata > pajta ispustanjem samoglasa o u 
sredini: gazda, odatle apstraktum na -sag 
gazdasdg »gospodarstvo«. Plurale je postao sin- 
gulare kao i turcizmi fukara, budala, eskija 
sto iz arapskih plurala postadose u turskom 
i kod nas singulari. Kao cobanja, parlog, astal 
itd. madzarski slavizam omilio je veoma kod 
nas tako da tvori citavu leksikologijsku po- 
rodicu: gazda m (Slavonija, Srbija) »1° bogat 
seljak, kulak, 2° domacin, 3° trgovac svinjama«. 
Odatle na -ar: gazdar (17. v., Vitezovic, 
nije uslo u jezik, ocuvano kao rum. prezime 
Gazdaru) prema f gazdarica (Vuk) »domacica« 
= gazdinja, gazdinjka (Jacke), pridjev na -in 
gazdin, gazdaricin (Kosmet), na -ski gazdinski; 
apstrakta na -luk: gazdaluk (18. v., Varos, 
Slavonija) = gazdiluk = gazddrluk (18. v.) 

= na -Sag gazdasdg (Vuk, Vojvodina) = 
gazdarstvo (18. v.); denominali na -iti ogazditi 
se, na -ovati gazdovati, -ujem = gazdoval 
(Kosmet). 

Etimologijski je rijec samo slavenska. Iz 
ie. mogu se tumaciti samo njeni elementi. 
Uzimlje se opcenito da je praslavenska slo- 
zenica od *gostbpodb = lat. hospes, gen. 
hospitis < "hosti-potis kao lit. dimstipatis »gos- 
podar«, viespats »monsieur« (prvi dio vesne 
»gosca«) i gotske slozenice brui'faT'S »Brauti- 
gam«, hundafabs »Befehlshaber«. Prvi je dio 
gost (v.), a drugi se uporeduje sa ie. *potis > 



gospod 



595 



gast 



lat. potis »mocan«, gr. jiochc; »suprug«, noTvta, 
sanskr. patis, avesta patti-, lit. pats »1° suprug, 
2° sam glavom«. Prema tome bi gospod bila sla- 
vensko-latinska leksicka usporednica kao pas- 
tor = pastyr, a litavski ili slavenski bi naziv 
bio prevedenica (caique) iz doba baltoslaven- 
ske jezicne zajednice. Slabost toga tumacenja, 
uprkos litavskim paralelama viespats i dimsti- 
patis lezi u tome sto za ie. patis nema slavenske 
paralele i sto se ne moze iz slavenskih jezicnih 
sredstava pravo objasniti prijelaz 1 > d, nego 
samo upucivanjem na paralele Seojto^co prema 
Seajraxnc, i Sexdc,, -dSoc; prema deset, osim ako 
se uzme upliv praslav. svobodb > sloboda. 
Korsch tumaci iz iranskoga: perz. gospanddar 
»posjednik ovaca« (glede -dar upor. domadar, 
miihiirdar, tefterdar, sveznadar). To tumacenje 
nije prihvaceno. Ima jos uporedenje sa yds 
-patis - Sea-jTOTnc, »pater familias«. Ako je. 
gornje tumacenje ispravno, onda bi sa sociolo- 
gickog gledista praslav. gospodb oznacivalo ne 
glavara porodice nego glavara plemena koji 
odlucuje o strancima (v. prvobitno znacenje 
gost), svakako individuum sa pravima i auto- 
ritetom koji je krscanstvo znamenito potenci- 
ralo. 

Lit.: ARj 3, 117. 297. i si. 308. 319. Ele- 
zovid I, 92. 106. Bulat, JF 5, 149. Tentor, 
JF 5, 210. ZbNZ 26, 104. Tomanovic, JF 
17, 213. Miklosic 61, 74. SEW 1, 290. 334. 
Holub-Kopecny 129. Bruckner 137. 152. KZ 
45, 45. 106. ASPh 29, 111. Vasmer 299-300. 
Trautmann 208. Mladenov 107. Resetar, ASPh 
15, 120. Budimir, JF 15, 158. Fraenkel, JF 
41, 402. ZSPh 20, 51-89. (cf. RES 26, 
142). Ivsic, JF 17, 120. i si. Asboth, Nyt 3, 
289-293. WP 2, 78. Horger, MNy 40, 
323-325. Mensik, SbMS 3, 1-22 (cf. Sldvia 
6, 858). Priszwald, WuS 12, 239. Richter, 
JiZ 36, 111-123. (cf. AnzIF 10, 129). 
Hirt, IF 32, 218. PBB 23, 333. Boisacq 
179. Meillet, MSLP 10, 135-143. W?glarz, 
SpAu 41, 313-316 (cf. IJb 23, 350). Sobo- 
levski, RFV 64, 92-95 (cf. RSI 4, 273). 
Korsch, IzvORJAS 755-678. (cf. RSI 2, 
215). Mazuranid 329-331. Tiktin 693. 

gost, gen. gosta m ( Vukj 1428), ie., sveslaven- 
ska i praslavenska rijec bez paralele u baltickom, 
»hospes«, danas deklinacija o, u praslav. * gosti 
deklinacija r, ostaci od nje gen. pi. gosti, u 
cakavskim narjecjima ak. pi. na gosti (ZK). 
Prvobitno znacenje »tudinac, pridoslica, alie- 
nigena, advena«, tako stcslav. gostb »^cvoc«, 
polj. gos'd »hodocasnik«. Odatle: pridjevi na 
-ov gostov (Vuk), na -ji gostji (Kastav, statut), 
na -tngostan (nije usao u jezik), odatle gostanka 
»trava«, nepotvrden na -im *gostin, odatle na 



-nji gdstinji, poimemcen sa -be gostinjac, gen. 
-fl/ce »hospitium«, na -»co gdstinjica, na -inski 
gostinski (Vuk). Od pridjeva Agostini na -be: 
gostinac »dar sto gost daje gazdi«, na -ik gdsti- 
nik (16. v.), na -»co gostinica f (14. v.) »hospi- 
tium«. Mocija se izrazava sa -la gosca 
(upor. rus. gostbja), gostinka (Kosmet), sa 
-enik, -enica gostenica prema m gostenik - 
gostilja = gostilica f prema m gostionik, gosdenik 
m (Jambresic) prema gosdenica; od praslav. 
denominala na -iti gestiti, gdsttm (15. v.) (po-, 
u-j, odatle apstraktum na -ba gostidba = gozba 
(Vuk) = gdstinja (17. v.); gostionica (16. v.), 
gostionicar, gostionicki, neologizam bez -»'ca 
gostiona, (ugostitelj m prema (u)gostiteljica, 
ugostiteljski (danas stvoren pridjev). Jedan od 
gosti izrazuje se na -janin: gosc'an (ZK). Od 
gozba je pridjev gozben (Srbija, Milicevic, 
Ljubisa), gozbarina (neologizam), deminutiv 
gdzbica, na -ija gozbija (Crna Gora, Boka), 
na -ina gdzbina (Vuk). Denominali na -iti 
gdzbiti, na -ovati gozbovati. Slozenice: pri- 
djevi gostdljuban == gostoljubiv (16. v.), gosto- 
primstvo n »hospitalite«. U antroponimiji prvi 
ili dragi elemenat dvoclanih praslavenskih 
licnih imena: Gostimir, Miogost. Iz topono- 
mastike: Gostinje (selo u Hrvatskom Zagorju), 
mak. Gostivar, i stces. Hostivdry. Arbanasi 
posudise gosht »gozba«, gosti-ja f »Gelage« u 
specijalnom znacenju, premda za gost nemaju 
rijeci iz iliro-trackoga, nego tur.-ar. rijec mu- 
safir iftuemftes od lat. invitare, dok Rumunji, 
koji posjeduju lat. hospes > oaspe, imaju u 
Banatu gost, i kao Arbanasi u specijalnom zna- 
cenju a gosti (Erdelj), gostie f. Postoje jasne ie. 
paralele uza sve sto balticki jezici imaju za 
gost rijec drugog korijena, ali s istim seman- 
tickim razvitkom: lit. sveczjas = svetis »gost« 
prema lit. svetimas = lot. swechs »tud« < ie. 
*sue-tios »fiir sich allein stehend«, tj. »bez veze 
s porodicom ili plemenom u koje je neko do- 
sao«. Glede sue- upor. svoj (v.). Medu jasne ie. 
paralele ide lat. hostis, koje je prvobitno zna- 
cilo kao i praslavenska rijec »stranac«, ali se 
to znacenje razvilo, za razliku od praslaven- 
skoga, u neprijateljskom smislu: »neprijatelj«. 
Jednaki semanticki razvitak pokazuje i njem. 
Gost. Zbog toga su neki, kao Solmsen, pomi- 
sljali da je praslavenski *gostt posudeno iz 
germanskoga. Semanticka je paralela gr. ^evoc, 
»stranac > gost«, ^evoSoxeTov »hotel«. Kao 
gospodb (v.) tako i gostb sa sociologijskog je 
gledista vazna rijec. Znacila je dosljaka u ie. 
porodicu ili plemensKU organizaciju. To zna- 
cenje preuzimlje i nase kasnije komunalno 
uredenje. U dokumentima 1428. u Kastav- 



gost 



596 



govedo 



skom i Vrbanskom statutu gosti ljudi (= gostji 
ljudi) znaci isto sto hospes »gradanin koji je 
dosao iz vana«. 

Lit.: ARj 3, 323. 349. Miklosic 74. SEW 1, 
337. Holub-Kopecny 129. Bruckner 153. Vas- 
mer 300. Z5P/i 10, 96-97. 11, 5. Trautmann 
80. WP 1, 640. 2, 457. Mladenov 107. Matze- 
nauer, LF 7, 188. Giintert, /F 32, 394. Hirt, 
PBB 23, 333. GM 127. Tfflni 693. 5o«flc<7* 
677—678. Boissin, P^S 27, 43. Mazuranu 
331-332. 

goscica f (Martie) »bukoc (bubo, Uhu, sova, 
v.), koji u noci videci vatru, mauce, vreci«. 
Nije zabiljezio Hirtz, koji ima, po.svoj prilici 
od istog korijena sa -jam (v.) goscara f (Pozega) 
»ptica pyrrhula pyrrhula europaea«. Mozda 
izvedenica od pridjeva gorski (v.) sa -ica i 
-jam. Glede gubitka r upor. rum. gostina < 
gorstina. 

Lit.: ARj 3, 329. Hirtz, Aves 132. 

got m (Boka : Perast, Budva, Krtole, Dobro- 
ta, Prcanj, Tivat; Dubrovnik) »casa, zmuo, 
putier«. Od sjeverno-tal. gotto < lat. guttus, 
mozda etruscanskog podrijetla. 

Lit.: Resetar, y F 12, 286. REW 3 3931. 
DEL 1849. 

gotov (Vuk, 1447), pridjev bez kompara- 
tiva i superlativa, ie., balto slave nski, svesla- 
venski i praslavenski, »promptus, paratus, per- 
fectus«, prilog gotovo = (na)gotovo (Kosmet, 
ZK), danas poimenicen sr. r. u prodavati 
za gotovo. Odatle pridjev na -&« gotovan 
(17. v., nije se odrzao), apstraktumi na -ina 
gotovina f (1439) = gotovstina (Lika) »raspolo- 
ziv kapital«, na -osi gotovost f (Vuk) = na 
-stvo gotovstvo n (Stulic) = gotovnost (18. v.), 
na -be gotovac, gen. -ovca (Srbija) »sto je go- 
tovo za jelo«. Neologizam za kapitalist na -an 
gotovan, gen. -ana nije zabiljezen u starijim 
rjecnicima nego u Kosmetu gotovan »neradin 
covjek, koji ceka gotovo«. Denominali na -ati 
gotovati (14. i 16. v.) u starom jeziku, na -Hi 
gdtoviti, -im (do-, pri-, z-) odnosi se i na jelo. 
U torn znacenju u Kosmetu ispusta se, kao u 
bug., o: gotvit, -im pored gotv'it, -im = bug. 
gdtvjan: »kuham«, odatle bug. gotvdc »kuhar« 
prema gotvdcka »kuharica«. Iteratfv je gotav- 
Ljati, -tavljam (Stulic). Kao mogyla tako je i 
praslav. gotovb slavenska i ilirotracka leksicka 
usporednica: rum. gata »idem« = arb. gate 
»idem« < *gatava. Odatle arb. gatuanj »bereite 
zu, koche, knete, bilde, schaffe«. Rum. gdti 
dobilo je u pregdti slav. prefiks pre- i slav. 
infinitivni nastavak -id > rum. -r, ali nije 



posudenica iz slavenskoga jer slav. o ne pre- 
lazi u rum. u a. -o 6 u gotovb nije isti sufiks 
kao u njegov i u tolikim drugim pridjevima 
gdje je osnova jasna i slavenska nego je iden- 
tican sa -dvos. U baltickoj grupi postoje lit. 
gatavas, lot. gatavs, stprus. gatavnit, koji se 
uzimlju bez potrebe kao posudenice iz slaven- 
skoga (poljskoga ?). Ne moze se uporedivati 
sa got. gataujan, jer je to slozenica od ga- + 
taujan. Vjerojatno je slav. korijen got- — ili- 
rotracki gat- ie. particip na -to, kao sanskr. 
gatdh »isao« od gamati = gacchdti »ide« = 
gr. Paxoc; od |3cuva> »idem«, aorist sanskr. agat — 
awesta gat = gr. £(3r|v. Prvobitno bi znacenje, 
ako je ovo uporedenje ispravno, bilo »spreman 
za hod« kao njem. bereit (od reiten) i fertig 
(odfahren). Taj se korijen nalazi i u baltickom: 
lot. gdtis i pi. »entree de la ruche«, gatwa 
»passage«. Ie. je korijen *gud-. 

Lit.: ARj 3, 330. 333. Elezovic 1, 107. 
432. Miklosic 75. SEW 1, 337. Holub-Kopecny 
129. Bruckner 153. KZ 43, 307. Vasmer 301. 
Mladenov 107. RPV 68, 373-388 (cf. RSI 6, 
278). -Boisacq" 668. Machek, KZ 64, 265- 
266. Hirt, PBB 23, 347. Jokl, LF 49, 290. i 
si. GM 121. Mazuranie 332. 

govedo n, cesci je pi. t. goveda (Vuk, 
1449) = govedo, pi. -a i -eta (Kosmet), 
sveslav. i praslav. kolektiv *govenda »boves«. 
Pravi kol. bez -a gdved, gen. -»' f govori se u 
Crnoj Gori (narodna pjesma). Kako je prema 
jezicnom osjecaju goveda kolektiv za »bik, 
i krava«, pravi se izvedenica na -ce, koje je 
deminutivni sufiks (upor. lovance), za jedno, 
za singular: govece n (Vuk, 18. v.). Odatle: 
odredeni pridjev na -ji: govedi, stcslav. go- 
vezdb. Toponomasticki pridjev (uz jaruga, 
polje). Poimenicuje se sa -ina za oznaku 
mesa: govedina (Srbija). Upor. ces. hovezina. 
Na zapadu se mjesto te izvedenice govori 
apstraktum (augmentativ) na -ina kao u osta- 
lim slavinama govedina (Vuk), upor. rus. 
govjadina. Tako i u teletina, piletina, bravina 
(ZK) za teletina, pilecina na istoku (RK). To 
generaliziranje moglo se dogoditi analogijskim 
putem: kokosina (ZK) = kokosevina (Lika) je 
od pridjeva kokosji > kokosi (ZK), = kokose 
meso, a i prema pojavi da u izvedenicama 
moze nestati sufiks osnove (upor. Topusko < 
Topkko od Toplice). Jos su poimenicenja na 
-aca govedaca »1° biljka, 2° jabuka«, na -dk 
govedak »goveda balega«. Na -ski: govedski 
(18. v.) = govecki (ZK, juha, corba), poime- 
nicen govescina (1676) »daca od goveda«. 
Deminutivi: sa trostrukim sufiksom govecesce 



govedo 



597 



govor 



n (Dobroselo), za jedno govece, za kolektiv 
govecaca (Vuk), (pejorativno) govedoj ka (Lika, 
sufiks nejasan) »mrsava mala goveda«. Na 
-njdk: govednjak (Vuk) »bolest u celjadeta«. 
Radna imenica na -ar: .govedar, gen. -am m 
(takoder vrsta ribe) prema f goveddrica, -arka, 
-arusa, govedarev, -ov, govedarski, deminutiv go- 
vedarce, -de. Na -jar samo toponim Govedari 
(Mljet). Vokal e je nastao od e: stcslav. govedo, 
rus. govjado. Po obrazovanju rijec je samo 
praslavenska. Njen je korijen gov- < ie. *guo*, 
koji se nalazi u lot. guovs, njem. Kuh »krava«, 
lat. bos, gr. pork;, sanskr. gaus; -e je sufiks 
za mlado kao u tele. Od *gove stvoren je 
crnogorski kolektiv na -d (upor. telad) goved 
f. Vec u praslavenskom bilo je dodalo ko- 
lektivno -a (upor. gospoda) na taj kolektiv. 
V. jos gumno i govno. 

Lit.: ARj 3, 334. 335. Miklosic 75. SEW I, 
338. Holub-Kopecny 130. Bruckner, ASPh 39, 
7. KZ 45, 313. Vasmer 283. Trautmann 94. 
Mladenov 104. Matzenauer, LF 7, 178. Boi- 
sacq* 129-130. Giinther, IF 41, 174-183 
(cf. JF 3, 206). Lohmann, KZ 58, 208. WP 1, 
696. i si. Mazuranie 332. i si. 

govjeti, gdvijem impf, (u-, Vuk) je sve- 
slavenski (osim poljskoga) i praslavenski gla- 
gol na -eti, potisnut danas »sinonimom: uga- 
dati« u zapadnim krajevima, u Kosmetu 
govet, govim (u-), sinonim dvorit, -im, folklorni 
svadbeni termin (koji opisuje Elezovic). Prvo- 
bitno je znacenje »postiti« kao u ruskom i 
bugarskom i pripadalo je religioznom govoru. 
To znacenje je, kako se cini, i u Marulica: 
da boga hvaleci govit njegovu slast. Odatle 
pridjev na -/ton: gdvitan (Levac, Srbija) 
»covjek koji popusta«. S tim znacenjem upor. 
ces. hoveti »schonen«. Ne nalazi se u baltickoj 
grupi. Korijen je ie. : *ghou- kao u lat. /avere 
»biti sklon« i stvnjem. goumdn »erquicken, 
schmausen«. 

Lit: ARj 3, 336. Elezovic 1, 100. IF 14, 
194. Miklosic 75. SEW. 339. Vasmer 282. 
WP 1, 636. Mladenov 104. Patrubany, KZ 
37, 427. i si. Wood, MLN 14, 326. (cf. IF 
47, 185). Boisacq 146. Uhlenbeck, PBB 30, 
285. Strekelj, ASPh 28, 484-485. Skaric, 
BZb 1, 142-144. 

govno n (Vuk) = gomno (Dubrovnik) = 
govno (Vodice) = govno, gen. govnetaf Kosmet) , 
sveslav. i praslav. (gcvbnd) poimeniceni sr. r. 
pridjeva na -bn, »stercus«. Zbog toga je vrlo 
vjerojatno da je korijen isti koji i u govedo 
(v.), upor. govedak »goveda balega«. Odatle 
pridjevi na -en govnen, poimenicen na -ica 



govnenica (Vuk) »ludorije« = govnenica (Kos- 
met), na -ov govnov. Deminutiv na -ce govdnce, 
gen, -a, -eta n. Rijec je pejorativna i sluzi 
za psovanje: na -arije govnarije pored -vnj- f. 
pi. (Vuk) »ludorije«, govnes m (Vuk) »psovka«, 
gomnari (Dubrovnik) »siromasna muska djeca«. 
Zatim dolaze izvedenice: govanj m »biljka 
plavetnik, salvia silvestris«, na -juse govnjuse 
(Istra) »vrsta gljiva«, na -ac govnac (Sulek) 
»scarabaeus stercorarius«. Taj kukac ima u 
narodu mnogo varijanata koje ishode od 
slozenice: gdvnovalj (Vuk) = govnovdlj (Kos- 
met), upor. ces. hovni-val, polj. gownowal, 
drugi dio od valjati (v.); preokrenuto \igun- 
dovalj (-j) = gundevalj, gen. -dlja (Brae) 
prema gundelj = gudelj od gudjeti (v.). Zove 
se i na -ar: govnar (Dubrovnik) = govnjar 
(Vodice) = govnara (Vuk), itd. Denominali na 
-ati gbvnati, -am (Vuk) = govnogri'zati »bez 
razloga prigovarati«, na -iti gdvnltl, -em (se) 
(17. v.) upravom znacenju. Osnovanou- dolaziu 
prijevoju duljenja gav- u pridjevu ogavan 
»sinonim: gadan«, takoder slov., ces. ohavny i 
smatra se cehizmom. U jezicnoj je svijesti 
izgubljena veza s govno. U stcslav. postoji 
ogaviti »vexare« i ces. ohavili. U srednjoj je 
Dalmaciji Pavlinovic zabiljezio gaviti se »si- 
nonim: gaditi se«. Odatle ima isti autor pridjev 
na -ezljiv (upor. sramezljiv): gavezljiv. Ovamo 
mozda Marticev gavez m »gamad« /?/. Pavli- 
novicev glagol govori se i sa u mjesto a: impf. 
giiviti, -im (Lika) »lakomo sakupljati, stjecati 
blago«, ndguvati se = ndguviti se (Lika) »na- 
grabiti se«, giivi mi se, giiviti se (Vuk) »morati 
povracati, stuzivati se«. Ta je promjena na- 
stala semantickim unakrstenjem prema griisti 
mi se (v.), gn(j)us. Baltickih paralela nema. U 
drugim ie, ih ima, npr. sanskr. giivati »cacat«. 
Ie. je korijen *guou- »govno«. 

Lit.: ARj 3, 115. 337. 518. Elezovic 1, 
101. Ribaric, SDZb 9, 148. Miklosic 61. 75. 
SEW 1, 298. 339. Holub-Kopecny 130. 252. 
Bruckner 136. 154. KZ 48, 179. Vasmer 282. 
Mladenov 104. WP 1, 695. Jokl, Stud. 61. 
Matzenauer, LF 11, 344-345. Hirt, LF 
37, 227-236 (cf. JF 3, 226). Belie, NJ 1,66. 
Maretie, Savj. 76. 

govor m (Vuk), sveslav. i praslav. »sermo«, 
nije opcenit u hrv.-srp., sinonim u narjecjima 
divan (ZK). Denominal na -iti govoriti, go- 
gorim impf. (1250) »«inonim: besjediti, diva- 
niti (ZK)« prema iterativu -govdrati (se) samo 
s prefiksima (do-, iz-, ispri-, izraz-, na-, napri-, 
naraz-, o-, po-, pre-, pri-, poraz-, raz-, u-, 
z-, za-, zdo- se). Od prefiksalnih slozenica 
postverbali: do-, iz-, na-, o-, po-, pre-, pri-, 



govor 



598 



grab 



u-, z-, zagovor. Odatle pridjevi: na -bn go- 
voran, poimenicen sa -lea govornica, neolo- 
gizam za tribina; dogovoran (15. v.), zago- 
varan (ZK, nekom svecu). Izgovaran, na 
-Ijiv govdrljiv (Vuk), poimenicen na -be 
govorljivac, gen. -vea (18. v.), apstraktum na 
-ost govdrljivost f. Veoma mnogo radnih 
imenica: na -nik govornik (153?), odatle neolo- 
gizam govornistvo, na -ko govorka m »govorljivo 
celjade« prema f govorka (Dubrovnik), govo- 
rajko m prema f govorajka (Pavlinovic), na 
-dzija govordzija m (Vuk) = govordzija (Kos- 
JL) = govorcija (Kavanjin) = na -Sin (v.) 
govorcin m (1490, Kastavski statut, 16. —18. v., 
Barakovic), na -usa govorusa (Vuk, 17. v.). 
Rijec govor se pejorativizira suiiksom -andja: 
govorancija (Dalmacija i danas s naglasom 
-ancija, Hrvatska, Zagreb), sa -olina govorb- 
tlna (Lika) »prazne rijeck. Deminutiv na -kati: 
govorkati (Srbija, danas opcenito). Etimolo- 
gijski sadrzi dva elementa: korijen gov-, koji 
se nalazi u lit. gausli »zavijati«, lot. gavllet 
»jauchzen, frohlocken« i u prijevoju ukr. 
hava »svraka«, u slov. izvedenici na -ec gdvec 
»Kiebitz«, gavka f »ptica somateria molissima« 
i onomatopeji gavkati »crocitare«, bug. gavkam. 
Svrsetak -of je onomatopejski formant kao u zu- 
-bonti, zagor. U torn prijevoju postoji u morav- 
skim narjecjima hovofiti »caskati«, polj.gaworzyc. 
Osnova gov-lgav- dolazi i u nisticnom prijevoju 
polj. gwar »vika, sum«, gwara »narjecje«. Rijec 
govor je prema tome stara onomatopeja. Seman- 
ticki razvitak ide od »buka«, kako' je u stcslav. 
govorili »buciti« > »besjediti« (v.), sa gubitkom 
onomatopejske vrijednosti. U rumunjskom 
ima samo slucaj unakrstavanja pridjeva go- 
ozbii 6 sa lat. gola > rum. gura: pridjev 
guraliv. To unakrstavanje bilo je omoguceno 
fonetskim razvitkom lat. rijeci (/ > r). Kod 
Arbanasa (Gega) guverrme »buka« sa sufiksom 
-me nepoznata podrijetla. Ie. onomatopejski 
korijen goy- dosta je rasiren, upor. sanskr. 
gavate »razlijeze se«, gr. yoaxo »tuzim«, itd. 

Lit.: ARj 2, 566. i si. 3, 338. 4, 3. 181. 
289. 7, 564. 830. Elezovic 1, 101. 142. 204. 
2, 122. Hirtz, Aves 117. Miklosic 75. SEW I, 
297. 339. Holub-Kopecny 130. Bruckner 137. 
154. 164. KZ 45, 47. Vasmer 282. Mladenov 
104. ASPh 34, 396. Trautmann 80. Peterson, 
IF 20, 368. Boisacq* 125. 154. GM 136. Mat- 
zenauer, LF 7, 178. Buck, JPh 36, 1-18. 
125-154 (cf. IJb 4, 73). NJ 2, 123. Ma- 
turami 333. 

Giv/Grk-, pocetni elemenat u toponomastici 
otoka Krka : Grkmork, tal. Greco morto (pucka 
etimoiogija) < *Gurgus Alarci, Grdimankanj 



< gurgus de Menkonja (augmentativ na -onja 
od Menca < Dominicus) itd., tal. gorgo m < 
kslat. gurgus < kllat. gurges, -Ms u terenskoj 
terminologiji otoka Krka »dolinica, vrtaca«, 
Gorak, gen. Gorka m (dio Voluice, Bar, uz 
Bigovicu i Poljice, mala ravnica). Ovamo 
idu kotorski toponimi: Gurdlc (Muo) < gur- 
gite od gurges (disimilacija g-g sa velarnim 
izgovorom > g-d, -it > -ic kao u Velebi'c 
za Velebit], dalmatoromanski toponomasticki 
ostatak. Sa prijelazom u deklinaciju. - a i s 
prefiksom ex- > s- Skurdq, jedna na Suranju 
(Suranum, Skaljari, Sgurda u historijskim 
potvrdama), druga kod Tabacine ispod Pes- 
tinjgrada, dvije provalije gdje voda izvire. Ta 
dva toponima poznata su u Prcanju, Stolivu 
i Mulu. Skurdq je postverbal od *ex-gurgitare. 
Glede t > d upor. Dumidrana < Demetriana 
(Kotor). 

Lit: Skok, AGI 24, 32. 46. Isti, Slav. 
31. DEI 1847. 

grab m (Vuk) = grobar, gen. grabra = 
graber, gen. -bra (Buzet, Sovinjsko polje) = 
grobar (ZK), ie., baltoslav., sveslav. i praslav. 
grabrb »carpinus betulus«; grab sa disimila- 
tornim ispadanjem praslav. decetka -eh (upor. 
bratrb > brat') govori se u istocnom dijelu, 
grobar u zapadnom dijelu hrv.-srp. Oba oblika 
su veoma rasireni toponimi. U Nisu gabar, 
gen. gabra, hrv.-kajk. gaber (Krapinske to- 
plice, slov.) i u bug. gabar, toponim Gabrovo 
(ispada r u prvom slogu zbog disimilacije). 
U sr. r. grabro (ugarski Hrvati). Odatle pridjev 
na -ov grabov (Vuk) = grabrov = grabrov 
(ZK), veoma cest toponim sam, poimenicen 
sufiksima kao -be itd. i u vezi s toponomastic- 
kim apelativima; poimenicen sa -ina gra- 
bovina f = grabovina (Kosmet) »drvo«. Ovamo 
ide slozenica grabonas m (Vuk) = grabd- 
nosac, gen. -sea (Vuk, Crna Gora) »debela 
zmija kojoj po pricanju puska ne moze pro- 
biti kozu, vipera ammodytes L.« koja se 
zove i grabarka f (Uzice) i grabosica (Rijecka 
nahija, Crna Gora). Ovako je nazvana jer je 
iste boje kao grabova kora. Prema tome, slo- 
zenica je nastala od pridjevske sintagme gra- 
bov nos. Kako se takve zmije narod boji, 
moglo bi biti da je carbanossus = crabanossus 
u dubrovackim listinama u znacenju »mas- 
kierter Mann im Fasching, kurent na sjeveru« 
isto sto grabonas, samo u metaforickom zna- 
cenju plasila. Kol. groblje n (Vuk, toponim) = 
grdbalje (Srednja Dalmacija, Pavlinovic u pri- 
mjeru: Fesko tije Klisu na kamenu, a Zadvarju, 
jer je na grabalju, a Vrgorcu, jer je na udarcu). 



grab 



599 



grabiti 



Deminutiv na -ic: grabric. Na -Tk (sume): 
grabik, gen. -ika (Vuk) =. grabrlk, takoder 
toponim. U baltickoj grupi nalazi se paralela 
samo u drugom dijelu: stprus. slozenica 
wosigrabis »evonymus europaea«. Od drugih ie. 
jezika pruza samo staromakedonski moguc- 
nost uporedenja: vp&ptov »nptvtvov rj 5pij'fvov 
%v\ov« i umbrijski u ' imenu bozanstva Jupi- 
ter Grabovius u Tabulae iguvinae. Ribezzo 
upucuje jos na Grabaei proprieque dieti lllyrii 
(Plin. IIL 144), i na ime kralja ilirskoga 
rp&|3oc,, uporedujuci Zeuc, cpnyoc, sa Jupiter 
Grabovius. Prema tome imamo i ovdje kao u 
mogyla, gotovb, praslavensko-ilirsku uspored- 
nieu. Rijec je prema tome vazna za pitanje 
slavensko-ilirskog jezicnog srodstva. Dalje veze 
nisu poznate. Trombetti veze sa grab jos 
xpap(p)axoc,, grabat(t)us > krevet, nalazeci u 
mnogim jezicima tu rijec u navedenom zna- 
cenju. Machek drzi da je grab u srodstvu sa 
carpinus i da pripada proto-ie. supstratu. 

Lit: ARj 3, 81. 350. 353. 357. Elezovic 1, 
107. Hirtz, Amph. 37. Miklosic 76. SEW 1, 
343. Holub-Kopecny 118. Bruckner 154. KZ 
46, 194-195. Vasmer 301. ZSPh 10, 96. 
Mladenov 95. ASPh 33, 11-12. Kretschmer, 
Der Gottername Grabovius = Festschrift Bez- 
zenberger 1921. WuS 12, 73-74. Trombetti, 
Saggio 21. Krahe, Lex. 126. Ribezzo, Croatia 65. 
Loewenthal, WuS 10, 154. Machek, LP 2, 152. 

graba f (15. v., Modruse, hrv.-kajk., sje- 
verozapadni krajevi, Belostenec, Jambresic, 
slov.) = graba (ZK) »sinonim: jarak, prokop«. 
Deminutiv: grabica. Denominal na -ati: grd- 
bati. Od stvnjem. grabo. U slov. sa p mjesto b 
grapa »1° put koji je kisa izdubla, 2° prije- 
kop«, odatle deminutiv na -lea grapica 
»rupica« i pridjevi na -av i -ast grapav, grapast 
»rauh, neravan, hrapav« opominje na ropa = 
rupa (v.) i na ilirsko-tracko rum. groapa — 
arb. grope »1° graba, jarak, 2° spilja«. Kako se 
radi u sva tri leksema o terenskom terminu, 
nije iskljucen izvor iz predslavenskog (iliro- 
trackog) supstrata. Drugojacije sudi Berneker 
koji identificira sa hrapav (v.). 

Lit: ARj 3, 351. Kostial, ZS 19, 77. Ple- 
tersnlk 1, 245. Mafuranic 334. Moskovljevic, 
NJ 7, 278-279. Miklosic 75. SEW 1, 574. 
GM 131. 

grabancija f (hrv.-kajk., Belostenec). Odatle 
na -as grabancljas, gen. -asa (Vuk) s apozici- 
jom dijak (18. v.). Pridjev na -bsk grabanci- 
jaski. Od madz. garabonciascas (1519)/-fl diak 
(1613), to preko njem. Grabanzen. tal. graman- 
zia < negromanzia. Slog ne- ispustenu talijan- 



skom zbog identifikacije s neodredenim clanom 
una. Taj je slog ocuvan u legromanat, gen. -anta 
m (disimilacija n-m > l-m) pored negromanat 
(18. v., Dubrovnik) od gr.-lat. necromantes »cara- 
lac« > tal. negromante. Apstraktum na -ia 
negromanclja f (Marin Drzic). 

Lit: ARj 3, 351, 7, 847. 958. Jagic, ASPh 
2, 451-455. REW* 5873. Samsalovic, NVi 
33, 344-346 (cf. IJb 11, 485). Prati 686. 

grabiti, -im impf. (Vuk) (do-, iz-, na-, o-,po-, 
pri-l raz-, u-, z~, za- /ie/), baltoslav., sveslav. 
i praslav. (''grab-) »rapere«. Praslav. korijen 
pojavljuje se jos u prijevojnim stepenima; e 
greb-, duljenja e > e, b > igreb > greb-, grib-, 

grob- i u nisticnom grbb-. Prema ovih pet 
stepena prijevoja promotrit ce se znacenja i 
morfoloske tvorbe. 

I. Od grab- stvaraju se iterativi: -grabljd- 
vati, -grabljavdm uz prefikse Iz-, raz- (Lika), 
pored -tvati (Jambresic, Lika), -bijati (Kasic) 

1 deminutivi na -uljati, -unati, -uskati: na- 
grabuljati, -am (Srbija), razgrabunati, pogra- 
buskat se (Kosmet) »pograbiti se«. Ovamo i 
deminutiv gracnuti »malo ogrepsti« (c- je od 
-coti u grecati, v.). U satrovackom govoru 
grabiti je presao, prema grepsti, u primarnu 
grupu: grapsti »wegnehmen«. Kao poljoprivre- 
dni termin grabiti igra veliku ulogu: o-, 
pograbitl (objekt sijeno). Izvedenice na -ja: 
groblje, gen. grabaljd f pi. je praslavenski 
alat. Odatle: na -iste grabljlste (Vuk) »drzak 
od grabalja«, denominai grdbljati, -om »ku- 
piti grabljama«. Na -ulja: grabulje (Vuk) 
»sinonim: grablje«, grabulja f (Kosmet) = gra- 
buska (Kosmet) »alat koji sluzi za kupljenje 
slame«. Od grablje pravi se radna imenica na 
-jac: grabljac, gen. -aca, a od grab- apstraktum 
na -ez grabez m, f (jedanput, Vuk, i rus.; 
za to u starim nasim pravnim spomenicima 
na zapadu rubanja, v.), odatle pridjev grabezljlv 
(Vuk), poimenicen na -be grabezljivac, gen. 
-vca m prema f grabezljivica, na -ost grabez- 
Ijivost f. Postoje jos pridjevi na -bn graban 
u aktivnom i pasivnom znacenju (posljednje 
ZK pograbno seno), na -ec grabic (upravo 
part, prez.), na -Ijiv grabljiv, poimenicen grab- 
Ijivac m (18. v.) prema f grabljlvica; radna 
imenica na -lac grabilac m prema f grabilica 

i apstraktum na -ih grabilo. Na x a«: gr obijan 
m »nadimak covjeku koji sve sebi grabk. 
Imperativna slozenica kao naziv igre: gra- 
bikapa (Crna Goral = culanje (Lika). Pored 
apstraktuma na -ez potvrdeni su apstraktumi 
na -is: grabis m (Brusje, Hvar) = -za (uspor. 
placa, daca) groblja f i na -sa grabsa f (17. v., 



grabiti 



600 



grabiti 



Gundulic) = grapsa (dubrovacki pisci), 
odatle pridjev na -at grapsat (18. v.) »grabez- 
ljiv«. Znacajna je izvedenica na lat. -us: grabus 
(Vuk, Crna Gora, samo uz uciniti) = grabus 
ili grabiiska (Kosmet) »uzvik za djecu, medu 
koju se baca novac«. Prema posljednjem obliku 
uzvik je izveden od pokracenog imperativa 
od grabuskati. Jos postoji grab- u grastiti, 
-im impf. (Vuk), u kojem Budmani ispravno 
gleda unakrstenje sa (pre)grst. Rumunji po- 
sudise glagol promijenivsi mu znacenje: a ia 
grabi »zuriti se«, odatle rum. postverbal graba 
f »zurba« i prilog de graba »zurno«, pridjev 
grabnic »brz« < -6«s + lat. -icus; dok mu 
Arbanasi zadrzase osnovno znacenje, ali u pe- 
jorativnom smislu: grabis, grabit »pljackati«, 
grabelis »plijenim«, grabi -ja f »plijen«, grabig = 
grabicar »pljackas«. Poljoprivredni alat groblje 
ne posudise Rumunji, kojima kao srednjovje- 
kovnim nomadima nije bio potreban taj alat, 
nego Arbanasi grambele f »Heugabel«' i Madzari 
gerebfye, koji od nomada posudise poljo- 
privrednici u panonskoj nizini, a i Arbanasi 
koncem srednjeg vijeka spustaju se sa planina 
u nizine gdje zamjenjuju poljoprivrednike 
Srbe. Promjena znacenja »rapere > festinare, 
hitati, zuriti se« dogodila se po semantickom 
zakonu rezultata. Imperfektiv grabiti prenijet 
je na koracanje: »tko neprestano grabi kora- 
cima > taj se zurk. Upor. za takav razvitak 
kod Rumunja: lat. cdstigare > cdstiga »kaznom 
postici popravak == kazniti > postici uopce«. 
II. grebsti, grebem impf. (Vuk) (iz-, na-, o-, 
po-, pre-, za-) = grips, grebem (Kosmet), 
baltoslav., sveslav. i praslav. greb- »strugati, 
vunu kardasiti«. Stcslav. znacenje »veslati« odr- 
zalo se samo u poslovici: Bogu se moli, ali k 
brijegu grebi. Ovo znacenje bilo je razumljivo 
u stcslav. jer su stari Slaveni plovili na mo- 
noksilima, stapom hvatajuci dio vode. Za 
pomorsku terminologiju na Jadranu, gdje su 
se Slaveni upoznali sa savrsenijim brodarstvom 
u doba svoga dolaska, to je znacenje moralo 
nestati. Infinitiv na -psti nastao je iz stcslav. 
greti prijenosom -b iz prezenta grebp u infi- 
nitiv i dodatkom -sti mjesto -ti prema plesti, 
krasti itd. Postoji jos na -ati: grebati.grebljem, 
-bam = grebati, -em (Piva-Drobnjak) (za-) »1° 
strugati po kotlu da se ostruze ono sto je 
prionulo prilikom varenja mlijeka ili cega dru- 
gog za jelo, 2° zakopati (prez. grebljem)« pored 
ogrebati, agrebljem — grehoti, -em (ZK) »coire 
(eufemizam)« = grebdkati, grebdkam impf. 
(Dubrovnik) u istom znacenju. Deminutiv 
na -kati grepkati, -am (narodna pjesma). 
Iterativ -grebljhati, -grebljuiem pored -Ijivam 



govori se samo s prefiksima. Postverbal 
greb, gen. greba m (Vuk, 15. v., Dubrovnik, 
Primorje, Marulic) = greb (Brae, Hvar) 
pored grieb »sinonim: grob«. Takvo znace- 
nje ima i postverbal pogreb m »sahrana« od 
stcslav. pogreti »06ljiteiv«. Odatle pridjev gre- 
ban i kol. greblje n (Bosna) »groblje«. Demi- 
nutivi: na -be grebac, gen. grepca (18. v., 
Dubrovnik, Korcula) »mjesto za svete mock, 
na: -tk grebak, gen. grepka pored grebak, gen. 
grepka (Lika) »1° nesto kao greben, 2° grob«. 
Augmentativ na -ina: grebina f »grob«. Na 
-iste: grebiste n »sinonimi: groblje, grobiste«. 
Slozenica grebbder m (Dubrovnik, 17. v.) »co- 
vjek koji nosi mrtvace«. Drugo znacenje ima 
greb u toponimu Zagreb koji je nastao od 
sintagme za grebom »za obalom potoka Me- 
dvescaka«; greb »obala« posudise Madzari: 
gereb. Da je to tumacenje ispravno, dokazuje 
naziv Zabreg za Zagreb u Krasicu i drugdje, 
gdje je breg i danas »obala«. Postoji i Zagreb 
kao postverbal od zagrepsti, zagrebem pf. 
(Vuk, kasikom, u svijet) kao »naziv za grebulju 
kojom se lovi morski karas i druge ribe; 
sinonimi: prigonjac, prigrabac, piigrabanj, 
prigrnjac«. Odatle i prilog uzagrepce »u skok«. 
Odatle postverbal na -bk: zagrebak, gen. -pka 
m (Kosmet) »1° kolicina vune koliko se u 
greben moze metnuti za jedno grebenanje, 
2° ona vuna sto ostane u zupcima grebena 
koja nije dobra za predu«. Na -ice: grebice f 
pi. (Vuk) »sinonim: ostruzine«. Na -aca: 
(o)grebala (Vuk) = ogreb. Odatle: dgrebine 
i pi. »ostruzine«, dgrebnica. Na -alo: grebalo 
(Belostenec) »sinonim: zarac, zarilo« = na 
-dio greblo (Srbija, Uzice, Mikalja) »lopata 
za izgrtanje pepela iz peci (= furane)«, s pre- 
fiksima o- ogrebla n »pecten linarius« = ogrebla 
n pored ogreblica (Vodice). Na -za: greblje 
f pi. »sinonim: grablje«. Deminutiv grebljica 
(Hrvatska, ZK, 18. v.) »1° sinonim: greblo, 
zarilo, 2° lijeha« = greblja« (Dalmacija) »mala 
jaruga u vrtlu za krumpir, luk«. Na -nik: 
grebnik »biljka« (takoder toponim, 1348). Na 
-anica: grebanica (Vuk, Crna Gora) = ogre- 
bina. Na -a/a (Lika) »zena koja grebe iz kakve 
posude sto«. Ap'straktum na -otina: (ogrebo- 
tina = ogrebotina (Kosmet). Slozenica kao 
psovka : grebostrijek] -strek. Glede drugog dijela 
slozenice v. strk. Imperativna slozenica: grebi- 
kotle m (Dobroselo) »nadimak djetetu«. Vazna 
je praslav. izvedenica na -enb ili -em kao 
naziv za alat: greben m, f (Dobroselo) »1° 
pecten, 2° metafora: hrid«, odatle pridjev na 
-ast grebenast (Srednja Dalmacija, Pavlinovic) 
»kamenit«, na -it grebenu (16. v.) »pun stijena« 



grabiti 



601 



grabiti 



(metafora), na -ski grebeski (Vuk, u vezi sa 
gvoz.de), poimenicen sa -jak grebestak, gen. 
-oka (Vuk), epitet u maci grebestaci (Vuk, 
narodna pjesma). Od poimenicenja nastade pro- 
mjena *grebenski u grebeski. U poimenicenju 
-estak ispao je n od *-enstak, upor. Ivastanin 
od Ivanjska (Bosna). Deminutiv na -be: 
grebenac, gen. -enea (Vuk, 18. v.), takoder u 
znacenju »ono sto ostane na ogreblu kad se 
ogreblje kudjelja ili lams. Na -iste: grebe- 
niste n (Vuk) »drvo na kojem je greben pri- 
kovan«. Radna imenica na -ar: grebenar, gen. 
-ara, odatle pridjev grebendrov, -ev. Iz biljne 
(botanicke) terminologije: grebenusa »sino- 
nim: badelj«, grebenka »sinonim: gladis«. 
Denominal na -ati: grebenati, -am »cesljati 
grebenom kucine, vunu« (Piva-Drobnjak) (iz-)- 
Madzari posudise praslavenski tkalacki termin 
u panonskoj nizini: gereben. Poljoprivredni je 
termin i izvedenica na -enica: grebenica (1598) 
= grebenica (ZK) »sinonim: poloznica, ras- 
klad«, odatle denominal grebenicati = grebe- 
niciti (Brae), podgrebenicit (Smokvica, Korcula). 
Sa prefiksom su- : siigreb, gen. sugreba (Kosmet) 
= sugreb (Vuk) »kozna bolest, svrab«. De- 
minutivi na -call: grecati, -dm impf, prema pf. 
grecnuti (Lika); na -usati: ogrebusat (Lum- 
barda) »ogrepsti«. Nejasna je izvedenica gre- 
canjiti, -im (J. S. Reljkovic) »mlatiti /?/ lan«, 
ako je u vezi s grepsti. Oba alata greblo, greben 
i odatle deminutiv na -tk posudise Rumunji 
u interesantnim izvedenicama : greWa/»Rechen, 
Harke« kao i dem. greblitd, greaban pored 
greben i grebanoc »grbavac«, pridjev na -os < 
lat. -osus grebdnos »grbav«, na -ar < -arius 
grebanar »remen na konjskom hamu«, pridjev 
na -es greblej »nalik na vjesalicu«, i Madzari 
gereb, gereblye = meregfye, koje se pomijesalo 
sa grablje > gerdbla, grablya. Arbanasi mozda 
gervis = gre'vis = germanj »wiihle, grabe aus«. 
Na zapadu bi mogla biti posudenica (po jed- 
nom misljenju) grebano (16. v.), rijec istro- 
romanska, furlanska, mletacka, denoveska i 
pizanska u znacenju »dirupo, morska hrid«, 
ali se ta rijec tumaci i kao mediteranska *grabal 
*greba, varijanta od greppo. 

III. -Prijevoj duljenja grib.: nagrijebati, 
ndgrijebdm impf. (Vuk, Crmnica, Crna Gora) 
»ogrtati« (v.). Ovamo moze da ide i prijevoj 
na i: gribati, gribljem (za-) iterativ od grepsti 
(narodna pjesma), jer se ne zna gdje se tako 
govori. Moze biti ikavski, a moglo bi se tu- 
maciti i duljenjem nisticnog prijevoja gnb. 
Na -la: griblja f »sinonim: brazda« = grivlja 
»lijeha« = griblja (Vodice) »brazda usred njive«. 
Deminutiv gribljica. Denominal gribljati, -am 



»sinonim: brazditi«; ogrib m (Brusje, Hvar) 
»komadic dascice kojom se cisti motika od 
zemlje« — ogrib (Smokvica, Korcula) »u 
obliku kuhinjskog noza od vrisa izdjelan 
komad drva za ciscenje motike od prilijepljene 
zemlje kod kopanja«. Juznoslavenski ekviva- 
lenat za rum. griped »Schabeisen« ne postoji. 

IV. Sveslav. i praslav. prijevoj grob- za- 
stupljen je samo u imenici i od" nje stvorenim 
izvedenicama: grob, gen. groba (Vuk) »sino- 
nimi greb«. Odatle: pridjev na -ov grabov, 
na -bn groban, poimenicen sa -ica grobnica f 
= gromnica (18. v.), u toponomastici Grobnik 
= Grornik (Kastav), odatle ime kraju Gro- 
miscina »Grobnicko polje« i Grobnica (kod 
Zadra', ovi toponimi stoje zacijelo jos u vezi 
s prvobitnim znacenjem grepsti u poljopriv- 
rednom smislu »krciti«); deminutivi na -bk 
grbbak, gropka (Vuk), na -icgrabic, augmentativ 
na -ina grabina, kol. groblje n (14. v.) = grd- 
bdv/je (17. v., Vuk, Crmnica) = -iste grobiste 
»posudenica: cimitar (v.)«; radna imenica na 
-ar grobar, gen. -ara = grobdder (pejorativna 
slozenica kao tal. beccamorti). U rum. gro- 
pnifa unakrstila se ilirotracko groapa f =■ arb. 
grope »Grube, jama« sa slav. grobtnica. 

V. Praslav. nisticni prijevoj gnb- nalazi se 
u grlati, -cem (Vuk) (iz-, -o-, raz,-, Z-, sa-}, 
sa e iz prez. u infinitivu -ogrcat, -em, -am 
(Kosmet), impf, prema pf. gfnuti, gfn m 
(Vuk) (iz~, o-, zaz-, sa-, z~) »1° grebuci kupiti 
zeravu na jedno mjesto, 2° kao poljoprivredni 
termin: izgrnuti vinograd, ogrnuti kukuruz« 
= ogfnit prema iteratlvu ogrnjevat (ZK) = 
ogrnjivati (ZU). Metafora : izgmjati, -am (Lika) 
»naglo uzrasti«. Zatim: razgrnjati impf, prema 
pf. razgrnuti. Impf, razgrcati, -cem (Srednja 
Dalmacija, Paviinovic)jsa c iz prezenta prema 
razgrtati, -cem (Vuk). Postoji i unakrstavanje 
sa grabiti: razgracati, -am (dubre)', i sa dulje- 
njem grbb-grib: razgrinjati (ribarske mreie) 
(Proroci, Krasic). U Kosmetu sa rnj > rij: na- 
grljat, -am pf. »navaliti, doci u velikom broju« 
prema nagfnit (ZK). Postverbali: izgrt od 
izgrtati i grm m »grebeljica od platine ili 
drva sa drzalicom cim se koze po lugu mijesaju« 
= grn (Dobroselo, Lika) »dascica nasadena 
na dugacko drvo za grtanje vatre iz peck, 
od grnati (ZK) »grlati« koji nije zabiljezen u 
ARj. Odatle: sa -jaca: grnjaca (Slavonija) 
»sinonim: grn«, na -alo = grnalo (Vuk, Backa) 
»daska nasadena na drvo za grtanje zita«, 
na -ivo gmivo n (Dubrovnik) »ono sto se 
grne«. Na -ac: grtac, gen. -aca m (Srbija?) 
»greblo, lopata za izgrtanje pepela iz furuna«; 
ogrtac m »Umhangkleid« = ogrnac, gen. -aca 



grabiti 



602 



grad 



(Dubrovnik) = ogrnjac, gen. -aca (Crna Gora). 
Za prijevoje grab-, greb-, grob-, grbb- postoje 
slavenske paralele kao i u srodnim ie. jezi- 
cima. U grab- a je nastao iz ie. o. Tome od- 
govara u baltickim jezicima lit. grobti, grobiu 
»raffen, packen«, lit. grabdti »greifen«, lot. grabt 
»greifen, harken«, sanskr. grabhas »pregrst«. 
Prijevoj greb- nalazi se u lot. grebt »izdupsti« 
iu greblis »Hohleisen, Schrapmesser«. Prijevoju 
grob- odgovara got. groba »Orube«. Za rusticni 
prijevoj grbb- (upor. stces. hfbieti »sahraniti)« 
nema paralela u baltickoj grupi, ali ih ima 
u ostalim ie. jezicima kao u sanskr. grbhndli 
»ergreift«. Ie. je korijen *ghrebh-, *gherebh- »er- 
greifen, harken«, *ghrobh- za rezultat radnje. 

Fit.: ARj 3, 351. 353. 357. 358. 359. 389. 
391. 410. 414. 425. 437. 449. 453. 454. 472. 
4, 185. 187. 7, 344. 347. Maiuranu 334. 
338. 356. Elezovic 1, 13. 110. 112. 432. 2, 13. 
87. 281. Tomanovic, JF 17, 208. Riband, 
SDZb 9, 149. 172. Vukovic, SDZb 10, 382. 
384. 396. 398. Hraste, JF 6, 212. 213. BJF 
8, 6. 10. 16. Griinenthal, ASPh 42, 316. 
Medie, ZbNZ 27, 54-70 (cf. JF 9, 350). 
Mayer, FLY I, (1938), 55-57. (cf. JF 17, 291). 
Jagic, ASPh 12, 315. Tkalac 3, p. VIII. 
Music, NVj 9, 507. Skok, CSJK 7, 1-20. 
Lunjak, JF 5, 216-218. Kusar, NVj 3, 338. 
ASPh 11, 448. Horak, ASPh 12, 299. Popovic, 
Sintaksa 38. Miklosic 64. 75-76. Isti, DAW 
23, 167. SEW I, 344.341-348.353. 372. Holub- 
-Kopecny 131. 133. Bruckner 155. 157. 135. 
161. KZ 46, 195. 51, 227. GM 125. 128. 
131. 204-205. Vaillant, RES 12, 234-235. 
Sldvia 9, 494. Tiktin 694-695. 698. 702. 
704. Pedersen, KZ 38, 342. WP 1, 653- 
654. Vasmer 302. 305-306. 309. RSI 3, 270. 
Frautmann 95. 96. Meillet, RES 7, 5-8. 
Mladenov 107-108. 110. 111. Matzenauer, 
LF 7, 190. 192-193. Boisacq 155. Hirt, 
PBB 23, 333. REW 3857. DEI 1867.- Brug- 
mann, IF 32, 180. he 64. 

gracija f (15. v.) »1° milost, 2° zensko 
licno ime«. Ucena teoloska rijec lat. gratia > 
tal. grazia, koja odgovara gr. x&pu;, zastupljenoj 
kod nas. Lat. deminutiv na -ola od iste ime- 
nice gracijola f (18. v., Dalmacija) < tal. 
graziola »biljka gratiola officinalis«. S prefik- 
som lat. dis- > mlet. des- protivnog znacenja: 
dezgracija f (Rab, Bozava) = dizgracija 
(Dubrovnik, Cavtat) »nesreca, nezgoda« < tal. 
disgrazia. Tal. sintagma kao slozenica bona- 
graci(j)a (Dubrovnik, Cavtat) »karnisa« < 
sjeverno-tal. bonagrdzia = furi, buine grazle 
»palchetto sopra le fmestre o le porte da 
cui pendono i tendinaggi«. 

Lit.: ARj 3, 358. Kusar, Rad 118, 24. 
Cronia, ID 6. DEI 558. 1866. Pirone? 81. 



grad 1 m (17. v.) »stepen, stupanj«. Od lat. 
postverbala gradus (od gradi, u prasrodstvu sa 
gresti) > tal. grado. Toponim tal. Grado (luka 
Ogiaja) > slov. Grades, poimenicen pridjev 
na lat. -ensis > tal. -ese. Na dem. lat. suiiks 
-inus > -ino gradin, gen. -ina m (17. v.) »stuba, 
stepenica«, od tal. gradino. Taj je suflks preve- 
den u gradici m pi. (Belostenec) »stule,stenge, 
skale«. Ucen glagol na njem. -ieren > -irati 
gradirati, gradiram impf, »odrediti stepen alko- 
hola«. Poimenicen ucen pridjev na -alls gra- 
dual m (17. i 18. v.) »molitve koje se citaju na 
misi poslije pastorala« (upotrebljavao se i 
kao pridjev uz psalmij. 

Fit.: ARj 3, 362. 374. REW 3831. DEI 
1852. 

grad 2 m (Vuk), ie., baltoslav., sveslav. i 
praslav. *gordz »T (danas) sinonim: varos f = 
varos m, urbs, civitas, nokvc,, Stadt, 2° (u 
feudalno doba) castellum, arx, utvrdenje, 
Burg«. Feudalni grad bio je utvrdenje na bri- 
jegu. Pod njim se razvija naselje, na koje se 
po zakonu sinegdohe prenosi znacenje 1°. 
Na citavom Balkanu zove se to naselje madz. 
varas > varos f. Potvrdu za takvo shvacanje 
pruza Gradb Kljuc... i varos Podbkljuz (Mon. 
serb. 439). Toponomasticke su potvrde za to 
slozenice s prefiksom pod- razasute po citavu 
Balkanu : arb. Porades < Podgradbc, Visoki (se. 
grad, Bosna) — Podvisoki (naselje). Protivno 
od Podgrad je toponim Visegrad. Rijec gradb 
je postverbal od praslav. impf, graditi, gra- 
dim (Vuk) (do-, iz-, na-, o-,pri-, pre-, raz-, 
sa-, z-, za) u prvobitnom znacenju »sepire«. 
Prvobitno znacenje »ogradeno mjesto«, po- 
tvrdeno i u lit. gardas »obor, ogradeno mjesto 
za stoku«, ocuvalo se u postverbalima ograda 
i zagrada od ogradili, zagraditi »enclore«. 
Upor. ograda f (Cres, slov.) »piistolina«. To- 
ponim Groda, gen. Grade »najstariji dio Hvara 
koji je ograden srednjovjekovnim zidinama 
(Hraste)«. Iterativ -gradivati, -gradujem govori 
se samo s prefiksima. Sveslav. je deminutiv 
od gradb u feudalnom znacenju na -be: gra- 
dac, gen. -ca, rasiren kao toponim i u zemljama 
gdje nema vise Slavena, gr. KdpSix^a, Graz, 
Windisch Gretz, arb. Porades, kao sto se grad 
u vezi s pridjevima beib i cebnb ocuvao kao 
toponim u krajevima gdje danas nema Sla- 
vena: arb. Berat, Belgrado na Tilmentu, 
Bdlgrad (Rumunjska), Csongrdd (Madzarska). 
Upor. lit. Balgardziai »vitesko dobro (kod 
Tilsita)«. Odatle i toponim Gracani (kod 
Zagreba) i Gracanica. Sa dvostrukim demi- 
nutivnim sufiksom: gradacac, gen.-cca i -sea, 



grad 2 



603 



grad 



takoder toponim u Bosni, i Gracac (haplolo- 
gija, Lika). Noviji deminutiv na -ie gradic 
pored gradic (Vuk, 17. v.) nije od grad u 
feudalnom znacenju, nego u znacenju »va- 
rosica«. Pridjevi od feudalnog znacenja na 
-bn: gradon (13. —18 v.). Upor. hidronim 
Grodna pokraj rusevina samoborskog starog 
grada. Pridjev na -ski je od grad u oba zna- 
cenja: gradski. Poimenicen je: sa -jak grajscak 
(cakavski, 1436.) = gradbstak (1422, Konavli) 
»castellanus« = na -ik graScik (1070: Pribigoi 
gradscic, Zaron gradskich ', grascik u Hrvatskom 
primorju, Vinodolski zakon) »(danas) opcinski 
pandur, u prvo doba gradski vojnik sa sat- 
nikom na celu«. Od feudalnog znacenja je 
izvedenica na -iste i -ina: Gradiste, veoma 
rasiren toponim, upor. rum. Gradiste (Erdelj) 
za madz. Varhely; gradina f »rusevina staroga 
grada«. Pridjev na -skije odatle Gradiski, odatle 
toponim Gradisko i Gradiska, posljednje i ime 
zemlje u kraju gdje su danas Slaveni u manjini. 

Od novijeg znacenja polaze slozenice grado- 
nacelnik m i velegrad, posljednje prevedenica 
(caique) od njem. Grosstadt, dok od prvobit- 
nog znacenja »ogradenog vrta« ishode stare 
rijeci vinograd i vrMogradb (Suprasl. 224, 18; 
233, 2). Posljednje se nije ocuvalo. Te dvije 
slozenice lingvisti drze posudenicama iz got- 
skoga weinagarl>s i aurtigarl>. To moze, ali 
ne mora biti. Kako je pridjev inbnb dobro 
potvrden, vinograd moze se tumaciti kao slo- 
zenica iz pridjevske sintagme inbnb, inbny] 
grad »vinski vrt«. Upor. toponim Vinagora. 
Rijec vrbtograd moze biti kompozit tipa Lingua- 
glossa gdje se prvi dio slozenice tumaci dru- 
gom rijeci; vrt je pozajmica iz zapadnog bal- 
kanskog latiniteta hortus > gr. x°P T0 ?- To 
se znacenje objasnjava sa stcslav. gradi »ogra- 
deno mjesto, vrtal, xf|jio^«. Znacenje gradi »vrt« 
ocuvano je do danas u augmentativnoj izve- 
denici na -ina : gradina. U torn znacenju ne 
zivi danas vise u hrv.-srp., nego u bug. gra- 
dina, ali Vuk ima jos znacenja » 1 ° hortus, 
2° ograda«. Deminutiv na -ica: grddinica. Ho- 
monim gradina f »rusevina staroga grada« po- 
tiskuje gradinu u znacenju »vrt« u zaborav. 
Nema potrebe tumaciti stcslav. gradina kao 
posudenicu iz germ, gardo kao fr. jardin, i 
to ne samo sa gledista semantike, nego i sa 
gledista morfologije to je misljenje gotovo 
iskljuceno: gardo je osnova na n, a gradina je 
izvedenica na -ina. Od znacenja »varos« glasi 
izvedenica na -janin', gradanin m (15. v.) 
prema f gradanka (18. v.), jedanput gradanica 
(18. v.), ispravnije u Dubrovniku gracka 



(Marin Drzic, Zlataric) = grajka = gratkinja 
(Ljubisa). Odatle: pridjev na -ski gradanski i 
apstraktum na -stvo gradanstvo. 

Praslav. kauzativ graditi, gradim »praviti, 
ciniti« dao je mnoge izvedenice. Praslav. je 
apstraktum na -la: grada = graja (cakavski, 
2K) = graja (Vodice) = grata pored graza 
u selima Slovinaca. U Istri znaci i »ograda«. 
Odatle: pridjev gradevan i imenica grade- 
vlna (Vuk). Znacajna je arb. posudenica ograje 
< ograda sa d >j kao u cakavskom. V. nize 
ograda (Crna Gora). Apstrakta (neologizmi): 
na -ii/a gradnja f i na -ivo gradivo n kojih 
nema Vuk. Stari apstraktum na -ez (upor. 
palez): gradez m potvrden je samo u 14. v. 
jednom. Ovamo jos postverbali zgrada = 
Zgrada (Kosmet) i pregrada, posljednje i 
toponim, ograda (Crna Gora). Semanticki 
interesantan je postverbal na -bk: ogradak, 
gen. -tka (Crna Gora) »dohodak od zemlje«. 
Radna imenica na -telj: graditelj (17. v.), 
danas neologizam za arhitekt = na -lac- gradi- 
lac m prema igradilica. Poimenicen part. perf. 
pas. gradenica f (Dobro-selo) »rakija od spirita 
nacinjena«. Upor. toponim Ogradenica (Polje 
Podgoricko). Nejasna je tvorba gradljika f (Vuk) 
»jedan komad od grade«. 

Rijec gradi je zastupljena u praslav. antropo- 
nimfji od dva clana i u hipokoristicima odatle: 
Gradinar, Gradislav, Gradoje itd. Rumunji 
posudise na sjeveru i na Balkanu gradina f 
»vrt« kao i Arbanasi gradine f »idem«, na sje- 
veru jos ograd m, grddea f (Erdelj) »plot«, 
ograda (Moldavija) »1° staja, 2° povrtnjak«. 
Odatle rum. radna imenica na -ar < lat. 
-arius gradinar »bastovan«. Kako slavenske 
posudenice u rumunjskom i arbanskom za- 
drzavaju juznoslavensku likvidnu metatezu, a 
te nema u rum. gard »ograda od pruca, plot« — 
cine, gardu, odatle gardui »ograditi« = arb. 
garth, gardhi »Hecke, Zaun«, a u pogledu se- 
mantike cuvaju najstarije ie. znacenje, treba 
kazati da ove dvije balkanske rijeci ne pred- 
stavljaju posudenice iz juznoslavenskoga nego 
da su to ilirotracke paralele za praslav. *gord*. 

Sloggra- nastao je po zakonu likvidne meta- 
teze: upor. polj. grdd, rus. gdrod. Jos treba 
spomenuti posudenicu iz rus. nagrada f, od 
koje je p'f. nagraditi prema impf, nagradivati. 
U hrv.-srp. nagraditi znaci nesto sasvim drugo 
»nazidati, postaviti, usaditi, udesiti, naslagati«. 
Odatle radne imenice nagradaca (Vuk) = 
nagradusa (Vuk) u terminologiji razboja ili 
stana. Cehizam: ograditi se pf prema ogradi- 
vati se. 



grad 2 



604 



grah 



Praslav. *gord( »ograda, vrt« sastojao se od 
dugog tankog prosca, »Planken, tabula«. To 
znacenje je specijalizirano na »dugo tanko 
drvo, stangu koja veze sijeno na kolima«: 
zid, gen. zrdi f (ZKU, slov. i u ostalim slavi- 
nama, osim u stokavskom) = zfd, gen. -i 
(Vodice), irt, gen. zrdi (Golac) = sft, gen. 
-a m (Buzet, Sovinjsko polje). Taj poljopri- 
vredni termin posudise Rumunji jardie pored 
joarda. Praslav. *grdb je nisticni prijevojni ste- 
pen od *gordl Za praslav. gordb ima obilje 
sigurnih paralela ne samo u baltickim je- 
zicima, kao vec pomenuto gardas i u narjecju 
zemaitis gardis »lojtre«, nego i drugim ie. 
jezicima, kao got. gari>s »kuca«, sanskr. u nis- 
ticnom prijevoju grhds »kuca«. Ie. je korijen 
*gherdh- »ograditi«, prijevoj o *ghordh-. 

Lit.: ARj 2, 569. 3, 360. 361. 363. 366. 
369. 373. 374. 7, 344. 345. Elezovic 1, 208. 
187. 432. 204. Ribaric, SDZb 9, 184. 149. 
Maretic, Savj. 77. NVj 3, 192. Strohal, NVj 
36, 49. i si. Mazuranic 338-354. Tentor, 
JF5, 204. ASPh 42, 126. si. 138. si. KZ 46, 
233. Miklosic 73. 410. SEW 1, 330. IF 31, 
406. 411. Holub-Kopecny 131. 444. Bruckner 
157. 664. Vasmer 297. 419. Mladenov 108. 
166. Trautmann 78. WP 1, 608. Pascu 2, 
191, br. 173. Tiktin 663. 695. 1084. GM 
119-120. 128. 129. Boisacq 3 1067-1068. 
Uhlenbeck, PBB 19, 517-26. 30, 266. 284. 
Georgijev, IF 56, 199. Pogodin, JF 13, 276. 
Hirt, PBB 23, 350. Liden, OHA 22 (cf. 
Ub 11, 131). REW 684. Jakobson, KZ 48, 
140. Hamm, KZ 61 , 123. 124. Vaillant, RES 
22, 20. Jagic, ASPh 1, 433. Belie, NJ 1, 66. 
Moskovljevic, NJ 1, 82. Joki, Sldvia 13, 300. 
Janko, Sldvia 10, 346. Meringer, IF 16, 177. 

grad 3 m (Vuk, Korcula) = grad (Lumbarda), 
ie, baltoslav, sveslav. i praslav. gradi »sino- 
nimi: tuca, led, krupa«. Vuk razlikuje krupu 
od grada: krupa je sitnija i meksa, pada zimi, 
a grad ljeti. Sitan grad zove se i metaforicki 
solika (ZK). Homonlmija sa grad uklonjena je 
razlicitim akcentom. Etimologijska je razlika 
u tome sto je slog gra- u grad nastao po zakonu 
likvidne metateze, a u grad nije, nego je iskon- 
ski; grad je naime srodan sa lit. gruodas »za- 
ledena zemlja, smrznuto ulicno blato«, sa lat. 
grando, gen. -inis (sa nazalnim infiksom). Da 
je postojala homonimicna borba izmedu po- 
menuta dva leksema, za to govori cinjenica 
da je grad na sjeverozapadu gotovo nepoznat. 
Zamijenise ga gore pomenuti sinonimi. U bug. 
je uklonjena homonlmija sa sufiksom: graduska 
(takoder Srbija) = graduska (Kosmet). Pridjev 
je na -ovit: gradovit (Sinj, ali nije usao u knji- 
zevni saobracajni jezik). Na -ovina gradevina f 



(Bella) = kod Vuka slozenica graddbitina f i 
pridjev gradobitan (Stulic) = gradobitan (Kos- 
met, <-~,ma godina), stcslav. gradobitbnz. U 
Dubrovniku sugradica »sitan grad« s prefiksom 
su- (v.) u znacenju »napola« kao u sugunjica 
(v.). Ie. je korijen g(h)rod-. V. i gruda. 

Lit.: ARj 3, 362. 372. 374. Elezovic 1, 
108. Kusar, NVj 3, 338. Miklosic 76. SEW 
1, 344. Holub-Kopecny 131. Bruckner 155. Vas- 
mer 302. WP 1, 658. Frautmann 99. Mlade- 
nov 76. Machek, Sldvia 16, 188. AnzIF 10, 
48. Boisacq 1055. Matzenauer, LF 7, 189. 

graf m (Kavanjin) »nokat, pandza«. Od tal. 
graffa »unghia del gatto«, grafflo »uncino« < 
langob. *krapfo = stvnjem. krapfo. Upor. 
slov. skrabati impf, »kratzen« — hrv.-kajk. 
skrabati »rdavo pisatk < frc. skrdpdn. 

Lit.: ARj 3, 378. DEI 1853. REW 8010. 

graganjati, -am impf. (Stulic) (iz-, raz-, Z-} 
»unguibus aliquem lacerare«, iterativ izgraga- 
njdvati, -ganjavdm. Stoji zacijelo u vezi s tal. 
grattare < frc. *kratton, nvnjem. kratzen, ali 
je morfoloski nejasno. Mozda onomatopeizi- 
ranje. V. gratakez i narocito tosk. sgrandinato 
»zerzaust«, furl, sgrendenbn »zerzaust« i tal. 
sgraffiare. 

Lit.: ARj 3, 378. 4, 181. REW 3 3862. 
Pirona? 1033. 

grah m (Vuk), ie, baltoslav, sveslav. -i 
praslav. *gorchb »pisum sativum L.«. Odatle: 
pridjevi na -ov grahov (Vuk, <~a corba), kao 
toponim veoma rasiren u poimenicenju i u 
izvedenicama: Grahovo, Grdhovac, Grahovih, 
Orahovina, Grahoviste, Grahovljani. Poime- 
nicen: sa -ica grdhovica (Vuk) »1° Platterbse, 
2° Erbsenstroh (ZK)«, sa -ina grdhovina (Vuk) 
»biljka«, sa -iste grahoviste (Vuk) »njiva na 
kojoj je bio nekada grah«, na -njak grahovnjak 
»leptir«. Na -bn grasan (Martie), s prefiksom 
o- (upor. ovisok) ograsan »suh«, od iste osnove 
ograsiti »osusiti«. Hipokoristici grasa (Vuk) 
»1° grah (u djecjem govoru), 2° (Lika) graho- 
rasta ovca«, grasa »ovan«. Odatle izvedenice 
na -esa grasesa, grasin, slozenice grasoka < 
graso-oka, grasorota »imena koza i ovaca«. 
Na -ost: grahast pored grasast »pjegav« od 
osnove koja je u pridjevu na -en grasen (hljeb), 
poimenicen sa -ica grasenlca (Trstenik). Na 
-Ijiv: grasljiv (Dobroselo) »zito u kojem ima 
mnogo graska«. U izvedenicama prenosi se 
na variva, razne biljke, domacu perad i sitnu 
stoku. Deminutivi: na -be grasac, gen. grasca 
(Vuk, 17. v.) = na -bk grasak, gen. graska m 



grah 



605 



grajati 



»petit pois«, odatle pridjev grdskov, poimeni- 
cen graskovac »vrsta kamena«, graskovica (Sulek) 
»skoljka«, na -ica grasica f »1° vrsta variva, 
2° domaca zivotinja, 3° sitni grad (Vodice)«, 
odatle pridjev na -jav: grasicav (Srednja Dal- 
macija, Pavlinoy^c) »slanina kad se upali«, na 
-ika graska f »1° zrno graha, 2° koza«. Odatle 
na -ar graskar »bubica«. Na -ac grahac m 
»ptica batokljun«, na -aca grahaca »puca bere- 
tusa«. Na -lica: grahlica (Prigorje) »kokos koja 
ima bijele tocke po perju« = grahna. Na 
-oljka: graholjka f »Rotfink«. Na -jar: grasdr, 
gen. -dra m »1° biljka, 2° posni triod koji se 
poje u crkvi kad se najvise jede grah (Gornja 
Krajina)«. Na -jara: grasara f (Vuk) »(saljivo) 
prkno«. Na -ika: grasika f »biljka«. Na -njak: 
grasnjak »vrsta variva«. 

Izvedenica na -or cini za sebe leksikolo- 
gijsku familiju: grdhor (Vuk, 17. v.) = graor 
(Kosmet) »1° vicia, 2° slama (Baranja)«, odatle 
grdhorica , grahorik -(Zagreb) »lathyrus«, grdhori- 
ka, grahbrovina »slama«, grdhorka = grdorka 
Oiokos, Kosmet) = grahorcic = grahorek »ptica 
carduelis«, pridjev na -ast grdhorast /s (Vuk) = 
graoras (kokot, Kosmet) »saren, sarovit« = na 
-at grahorat (18. v, ~ a djetelina'). S istim su- 
fiksom na osnovu gras-: grasor »biljka«. Na 
-evina : grasevina (Hrvatska, Banat) »vrsta groz- 
da«. Na -unjak: grahunjak »biljka«. Slozenice 
su mozda: graholika »biljka« i grasalika »biljka 
caragana Lam.«. Unakrstenje sa pasulj (v.): 
grdsulj (samo u ciganskom govoru). Deno- 
minali na -iti: grasiti se, -im (na-) (Srednja 
Dalmacija, Pavlinovic) (subjekt: »gora kad pu- 
pa«.) Razvitak znacenja nije jasan. Glagolgra/70- 
rati = grdhoriti se (Brae) »sinonim: grohotatk 
pokazuje prijelaz u onomatopeju preko me- 
tafore »proizvoditi smijeh zvukom kao grah 
u vreci, sudu« = graorit (Kosmet) »puckarati«. 
Kao kulturnu rijec posudise je Novogrci 
ypdxoc,, Turci grah. Arb. groshe je valjda od 
hipokoristika grasa. Slog gra- je nastao po 
zakonu likvidne metateze, upor. polj. groch, 
rus. goroh; iije nastao iz ie. s, kako pokazuju 
balticke i njemacke paralele: lit. garsas, garsva 
»archangelica ofiicinalis«, lot. garsi »aegopo- 
dium«, stvnjem. gers, nvnjem. Giersch. Ie. je 
korijen gher-, rasiren formantom s koji se 
nalazi u sanskr. gharsati (3. 1. sg.) »riba, tare«, 
s prijevojem 5 ^ghor-s-os, koji se nalazi samo 
u baltoslavenskom. Za dalju vezu v. zrno, 
a za prvobitno znacenje lat. pisum od pinsere. 

Lit.: ARj 3, 378. 379. 390. 391. 7, 391. 
8, 771. Elezovic 1, 109. Ribaric, SDZb 9, 
149. Hirtz, Aves 135. Trajanovic, NJ 3, 150- 
151. Miklosic 74. SEW 1, 331. Holub-Kopecny 



131. Bruckner 157. Vasmer 297. RSI 3, 267. 
Frautmann 79-80. WP 1, 605. 611. MUIeno 
109. GM 132. Boisacq 517. Matzenauer, 
LF 7, 189. 192. Maretic, Crtice 63. Toma- 
novic, JF 17, 214. 

jati, -e impf. (Vuk, Crna Gora; su- 
bjekt gavran) (do-) »1° grakati, 2° bucatk. 
Sa -kati: impf, grakati, grace pored -ka (15. v., 
Vuk) prema pf. graknuti, -e (Vuk). Od iste 
je osnove frekventatiy sa -tati (upor. drhtati): 
graktati, -ce pored graktjeti (17. v.). Iz potvrde 
gracanje kod Belle moze se zakljuciti da po- 
stoji i na -cati gracati = grakati. Mikalja 
i Stulic imaju varijantu gracati, grace — gra- 
cati, -ce (Vodice). Onomatopejski korijen gra- 
dolazi i u postverbalima graja (Vuk, Crna 
Gora, 18. v.) = graja f »buka« i graha f. Na 
-eo: grac (Stolic) »corvus corax« je od onoma- 
topeje gra = kra = grah = kruk kojima se 
oponasa glas ove ptice, odatle grakljanje, grak- 
njava. Postoji jos na -eti: grajati, grdjim impf. 
(Vuk) »govoriti«. Postverbal odatle grai m 
»govor, narjecje« postoji samo u rumunjskom 
kao i glagol grai »govoriti« s kojim treba upo- 
rediti bug. graj »pojanje«, graja * »govorim« i 
graja (Negotinska krajina, Crna Rijeka) »govor«. 
Prvobitna je onomatopeja leksikalizirana i pre- 
nijeta na ljudski govor, postavsi termin. Iz- 
gubivsi onomatopejsku vrijednost, mijenja se 
znacenje: nagrakat se (subjekt deca, Kosmet) 
»nakupiti se, nagomilati se«. Kao onomatopeja 
moze da mijenja samoglas i suglas, sa o mjesto 
a: graknuti (narodna pjesma) mjesto graknuti; 
grdktati, grokce impf. (Vuk, subjekt guscici, 
svinje). Ovamo ide i bunjevacki glagol grok- 
titi pisme, o kojemu pise Ive Prcic (Bunje- 
vacke narodne pisme, Subotica, 1939) u »Prid- 
govoru« ovo: »Kad sam, jos kao dace samouce, 
poceo sakupljati nase narodno blago,... da 
je u nas vrlo malo dida i majka, koje jos znadu 
groktiti nase pisme, koje nisu naucile iz knjiga, 
nego su se prinosile od usta do usta, od po- 
koljenja na pokoljenje. Slusali su ih od svojih 
starijih, pa tako i sami pivack. Odatle naziv 
groktalice f za bunjevacke narodne pjesme. 
Vuk deiinira znacenje grdktati, grSkcem ovako: 
»pjevajuci ili svirajuci mijenjati brzo i nepre- 
stano dva glasa, te se cini, kao da se glas 
trese«. U onomatopeji g moze ispasti: roktati, 
roke'e (Lika). Glas g se mijenja u k: krdkati, krd- 
ce pored -ka (Belostenec, Jambresic, Volti- 
di) — kod Obradovioa kraakati, kraace (vra- 
na); krbktati, krokce (18. v, Kanizlic, subjekt 
ptica) pored krdkati, kroce (18. v, subjekt 
vrana) = krociti (17. v, Vitezovic), odatle 
imena ptica krokar = kroktac »corvus corax«, 



grijati 



606 



gramata 



krokotavac (Hutovo blato) = grogotati; kro- 
kotati, sve po imitaciji glasa ptice krak-kruk. 
Izmedu g i r umece se a: garaknuti (Milicevic), 
upor. bug. gardkam »larmen (von Kindern 
beim Spiele)«. Nisficni prijevoj je u sveslav. 
i praslav. onomatopeji grkati, -de pored -ka 
impf. (17. v., subjekt grlica, gavran) prema pf. 
grknuti, -ne (gavran); na -tati: grktati, -kde i 
grktjeliy odatle grklavac (Kutjevo) »corvus co- 
rax«; sa c mjesto k iz prezenta: grcati (Brae). 
Odatle postverbal grka f. Od onomatopeje 
gr gr dobila je ime grlica f (sveslav. i praslav.) 
»columba turtur L.«, ali se zbog ces. hrdh'ce 
izvodi i od grlo. Odatle hipokoristici grla, 
grle (narodna pjesma), grlja, deminutiv na 
-ica gflicica, na -id grlidid, pridjevi' na -in, 
-ji, -jast grlicin, grlidji, grlidast, na -jar gflidar 
»ptica machetes pugnax«. Prenosi se i na kokos, 
kozu i ovcu: grlesa (Lika), grla. Onomatopeja 
gr opetuje se u grgutati = grkutati »grlicati, 
girren, gemere«. Onomatopeja je ne samo bal- 
toslavenska nego i ie. Upor. lit. groli, grdju 
= gridju, njem. krahen, girren, lat. hurire itd. 

Lit: ARj 3, 104. 359. 360. 381. 382. 442. 
443. 458. 5, 428. 610. 448. 608. Ribaric, 
SDZb 9, 149. Eleiovid 1, 432/ Hirtz, Aves 
135-137. 143. 147. 226. Mikldsie 76. SEW I, 
344. 369. 370. Vasmer 206. 305. Mladenov 
108. WP 1, 592-593. Machek, ZSPh 20, 
29-51 (cf. RES 26, 147). Peter, BB 21, 
207-217. (cf. AnzLF 7, 165). Trautmann 94. 
Iljinski, RSI 6, 220. Matzenauer, LF 7, 189- 
190. GM 204. Eoisaccf 493-394. 511-512. 
Mahlow, WuS 12, 51. 

gralic m »ptica piljak, bijelka, Chelidon ur- 
bica L.«. Ovu pticu zove Kolombatovic i 
gralica (Dalmacija). Cini se da je a nastao ste- 
zanjem od -aja- jer isti autor zove tu pticu 
i grajarica. Akcenat nije poznat. Isto tako 
nismo upoznati ni s imitacijom njezina glasa, 
pa ne mozemo tvrditi da je to izvedenica od 
grajati (v.). 

Lit: ARj 3, 382. Hirtz, Aves 131. 137. 

gramada f (Vuk, 14. v.) = gromada (Stulic, 
mozda rusizam?), baltoslav., sveslav. i praslav., 
»kup, hrpa, congeries«; gramada je veoma ra- 
siren toponim, narocito u Makedoniji. Bug. 
takoder gramada pored gramada. Kako je su- 
fiks -ada izoliran (upor. kol. -ad), zamijenjen 
je sa -aia gromada (13. v.) »congeries lapi- 
dimi«. U Vodicama (Istra) pravi se semanticka 
varijatna: gromaca f »hrpa kamenja«, gromada 
je »hrpa drva«; gromaca je specificno cakavska. 
Takoder veoma rasiren toponim. Unakrstava 
se sa gomila (v.): grdmila. Korijen se pojav- 



Ijuje i u nisticnom stepenu: gnnada f (17. v., 
Belostenec Jambresic, Vitezovic, hrv.-kajk. i 
slov.), takoder sa sufiksom -aca grmaca f 
»rogus« (hrv.-kajk., slov.). Grmaca (1185, topo- 
nim na Bracu). Izvedenice, pridjev ha bn gro- 
madan, denominal na -M pozna samo Stulic. 
Kako se ovom rijeci oznacuju kupovi kamenja 
kao medasi, ide u kulturnu sferu. Stoga se 
posuduje: Madzari garmada, Rumunji na sje- 
veru i na jugu gramada, odatle deminutiv na 
lat. -eola > -oaragramajoara »kupcic«, Arbanasi 
germadhe, Romani na Krku gramazo. Upor. kod 
kocevaljskih Nijemaca grumade »Grenzstein«. 
Mlet. grumada »Haufen«, furl, grumade »idem«" 
ne treba da su posudenice iz juznoslavenskoga, 
nego lat. participi perf. pasiva od denominala 
grumare od griimus. Korijen grom- od gro- 
mada unakrstio se (kontaminirao) sa grom (v.) 
u pridjevu na -bn ogroman (koji smatraju 
msizmom), gromoran (Vuk) = gromoradanCVuk, 
Crna Gora) »ingens«. Upor. slov. grmaden 
»ungeheuer«. Cini se da se gromada unakrsti- 
la i s onomatopejskom izvedenicom na -or 
(upor. zubor, zamor, zagor): gromor (v.) od 
grmljeli. Ovamo svakako Marticev pf. sagra- 
miti, sagromim »sazidati«; gremiti nije potvr- 
den u torn znacenju; mozda i gromuljica f 
»papilla, vrlo sitna bradavicica kojih ima mnogo 
na jeziku, te se kroz njih osjeca okus hrane« 
i imena biljki gromolulja »alyssum L., ka- 
menita trava« i gromuljas »andrachne L.«. 

Lit: ARj 3, 382. 448. 461. 14, 488. Ribaric, 
SDZb 9, 150. Miklosic 74. SEW 1, 345. 
Holub-Kopedny 133. Bruckner 158. KZ 45, 
48. 53. ZSPh 2, 299. WP 1, 591. Trautmann 
94. Mladenov 109. Bolsacq 156. GM 124. 
Skok, AGI 24, 52, br. 84. Buga, RFV 67, 
232 (cf. RSI 6, 270). Tiktin 696. Pascu 2, 
193, br. 195. Kostial, ASPh 37, 398. Njf 2, 
185. Belie, Ny 1, 66. Mazuranic 361-363. 

gramandio, gen. -djela m (16. v, Vetranie) 
»gvozdeno orude za otvaranje brava bez kljuca, 
otpirac, Sperrhapken«. Od tal. grimaldello, de- 
minutiv na -ellus od prezimena Grimaldo, 
srlat. grimaldellus (disimilacija /-// > n -II i 
asimilacija e -a > a -a u dubrovackom obliku). 

Lit: ARj 3, 383. DEI 1872. REW 3688. 

gramata f (Ljubisa) »carsko pismo rusko«, 
gramola (crkveni termin) »dekret za vladiku«, 
bug. gramata. Od gr. pi. Ypau|tcn:a. Odatle 
poimenicen pridjev na sufiks -txoc, gramatik m 
(Travnik) »pisar«, tako i u 13, 14. i 15. v. 
gramatig pored -ik »scriba, notarius«, u z. r. 
(zacijelo preko lat. grammatical gramatika (16. 
v.) < gr. Ypau^cmxri (se. xiyyr\ »ars«) = stsrp. 



gramata 



607 



grana 



(15. v.) gramatikija (dodatak -ja kao u defalijd), 
s pridjevima na -bn > -an gramatican (Vuk), 
gramatidki, gramatidar. Odatle prevedenica slov- 
nica (hrv.)- Ovamo idu uceni internacionalni 
termini : gram, preko jijem. < kslat. gramma, 
i kao prvi i drugi dio ucenih modernih slo- 
zenica, u telegram, miligram, gramofon, fono- 
gram. 

Lit.: ARj 3, 383. Resetar, Stok. 235. SEW 
I, 345. Vasmer, GL 62. DEI 1855. 1856. 

gramfa f (16. v, Vetranie) = granfa (Perast, 
Bozava, Stulic) = granai, g ln - -"/<* (17. v., 
Gundulic) »kandza, capak«, granfi m pi. (Do- 
brota) »sprave za hvatanje kamenica (ostriga)«. 
Denominal na -ati granfati, -am impf. (Du- 
brovnik) (tz-) »(iz)grepstf koga noktima«. O- 
vamo mozda Stuliceva izvedenica garanfarola 
f »uze sa tri udice za lovljenje riba« (nije potvr- 
deno u narodnom govoru, a ni tal. rjecnici 
ne pruzaju potvrda za takvu izvedenicu na 
lat. slozeni sufiks ~ano/a). Na tal. -ino < 
lat. -inus rampin m (Stoliv) »sprava za lov- 
ljenje raka«. Upor. tal. rampa. Od tal. (Sicilija, 
Kalabrija) granfa (17. v.) = granfia »branca, 
zampa« germanskog podrijetla < got', krampa 
— langob. krampfa. Preko njem. deminu- 
tiva Krampel, Krampel > krampalj, gen. -pija 
(Istra) »nokat«, odatle na -de krampljac, gen. 
-aia m (Istra) »covjek ili zvijer koji ima kram- 
plje«, deminutiv na -id krampljid m. Govori se 
i s prefiksom i- < tal. ex- skrampalj. 

Lit.: ARj 3, 104. 383. 4, 181. 5, 463. Cronia, 
ID 6. SEW 1, 606. Strekelj, DAW 50, 76. 
Matzenauer, LF 7, 191. REW4754. DEI 1860. 

grampa f (istrocakavski) »crusta vinaria 
in dolio« = slov. grampa »Bodensatz«. Upor. 
jos slov. pridjeve grampast = grampav »rauh, 
uneben« i bez m pred labijalom grapa, grapav, 
grapast. Strekelj nije imao jedinstvenog mis- 
ljenja o postanju. Dovodio je u vezu najprije 
s tal. rappa »Schrunde, Kraste, Runzek < 
srvnjem. rappe; zatim je pomisljao na unakr- 
stenje tal. gromma ( = svicarsko-njem. grum- 
mele} i greppo »ruga, grinza«. Upor. furl. 
frape. Najblize stoje istrorom. grapa, gropa 
»rugoso«. 

Lit: Strekelj, ASPh 14, 524. Isti, DAW 
50, 22. REW* 3863. 4759. DEI 1869. 1875. 
Nemanic 2, 25. 

gramula f (Rab) »stroj za mijeranje«. Od 
tal. gramola, deminutiv na -ula od postver- 
bala srlat. glagola graminare (upor. lat. gra- 



men, gen. -inis) > gramare. Ovamo bi islo 
prema Strekelju slov. granai »Quecke, gramen 
caninum« < furl, grame, unakrsteno sa gra- 
num (v.). Prema De Felice ostatak iz medite- 
ranskoga (area hispanoligurska). 

Lit: Kusar, Rad 118, 20. REW 3834. 
3838 a. DEI 1856. Strekelj, ASPh 14, 524. 

grana 1 f (Presnjica, Ospo u Istri) »1° tri- 
ticum repens, 2° sorghum halepense«. Prvi dio 
tal. sintagme grano canino »triticum repens«. 
Pridjev gran u vezi grana svila izveden je na 
-bn (upor. stran < stranbni) od tal. sintagme 
grana d' Avignone »crveno tkanje«, upravo od 
prvog dijela je grana = slov. grana »Purpur- 
kleid«. U odredenom vidu grant plod (Sabljar) 
za »cempres = kupres«. Nas je deminutiv 
od grana < tal. grano: granica f (18. v, pisci 
Slavonci). U Boki (narodna pjesma) je pridjev 
od tog deminutiva na -jast granicast (uz svila) 
mjesto grana svila. Nije nemoguce da ovamo 
idu kao nazivi za domace zivotinje: gr anavai 
granava (kravaj, granosa (koza), granata (vb, 
Lika), granooka (ovcaj. Na lat. sufiks -atus 
koji izrazava snabdjevenost cime: granat, gen. 
-ata »1° sipak« < tal. granato, u apozitivnoj 
slozenici granat-jabuka (Srbija); 2° granat, 
gen. -ata (Vuk) = granata f (Dubrovnik) »dragi 
kamen crvene boje«, 3° granata f (18. v.) 
»gvozdeno povece zrno suplje sto se napuni 
prahom«, odatle izvedenice na -arius > fr. 
-ier > -ir granatir, gen. -ira m prema f 
grandfirskl < tal. granatiere. Na -itus > tal. 
-/to, upravo part. perf. od granire: granit m 
»tvrdi grahorasti kamen« (internacionalna rijec 
talijanskog podrijetla) < tal. granito, pridjev 
na -bn > -an granitan. Deminutiv na nena- 
glaseni sufiks -ula granula f (Sulek) »biljka 
usljivac, usljivica, delphinium staphysagria«, na 
lat. -icula gramkula (Dubrovnik) »vrsta cvi- 
jeta«. Na -arium > -ar dalmatoromanski lek- 
sicki ostatak od lat. granarium: granar m (Kas- 
tavstina) »pod, tavan« •= granar, gen. -ara 
(Dubrovnik, Ranjiha, 15. i 16. v.) »zitnica« = 
(sa a- > d) granar (16. v.) = (sa metatezom 
ra > ar > r i disimilacijom r -r > r- 1} grnao, 
gen. -aia (16. v, Dubrovcani) »isto«. Stariji 
oblik sufiksa zamijenjen je mletackim -arium 
> -er: graner, gen. -era (Milna) »u kuci soba 
ili spremica za kucne stvari« = granijer (Pe- 
rast) = (disimilacija r-r > r-lj granel (Punat, 
Krk) »tavan«. Slozenice: apozitivna (tip bette- 
ravej grandriz m (Dubrovnik) »6riz, riza« < 
granam + oryza (v.); kao pridjevska sintagma 
mogranj m = molgranj »sipak«, toponim Mo- 
gren (Budva) < malum graneum kao dalmate- 



grana 



608 



grana 



romanski leksicki ostatak za malum grandtum 
»Granatapfel« [njem. rijec kalkirana, v. gore 
granat-jabuka]. 

Lit.: ARj 3, 384. 387. 388. 385. 452. 462. 

Budmani, Rad 65, 164. Strekelj, ASPh 14, 

524. REW 3 3839. 3846. DEI 1857. 1860. 
1861. Miklosic 76. 

grana 2 f (Vuk) »1° ramus, 2° na nozi gornja 
strana od glezanja, 3° margo (Dusanov Za- 
konik)«. U znacenju 1° samo hrv.-srp., slov. 
i bug. Odatle pridjevi na -at granat »ramosus« 
= na -bn grdndton (jedanput, 17. v.) = na 
-ost granasi — na -av granav (Stulic). Na 
-lija (v.): granalija — granajlija »epitet za 
pusku po kojoj su grane izvezene«. Deminu- 
tivi na -tka: granka f (18. v., jedanput), 
odatle na -ica grancica i augmentativ na -ina 
granana. Denominai na -ati', granati se (18. 
v.) (raa-) »diffundi ramis«, metafora u Pivi- 
-Drobnjaku impf, granati -am »pricati odu- 
sevljeno o necem < kititi pricu« prema pf. 
razgranati, -am »razviti pricu«. U Kosmetu 
granja, gen. granje pored granje »grana«, odatle 
granjusa. Glas nj mjesto n je mozda nastao u 
deklinaciji i (stcslav. granb) pri prelazu u dekli- 
naciju_ a. Svakako nije isto sto i kol. na -je: 
granje n (ZK). S prefiksom o- i sufiksom -zk: 
ogranak, gen. ogranka m »1° dio grane, 2° 
(neologizam) filijala, podruznica (npr. Seljacke 
sloge)«. Slozeni pridjev granonos (Belostenec) 
i imenica grahonosa f (Pancic) su zacijelo 
neologizmi tih autora. 

Najstarije potvrdeno znacenje »margo« nalazi 
se u gr.-arb. grane »Grenze«. U torn znacenju 
je sveslavenski i praslavenski deminutiv na 
-ica: granica (1499) »sinonim: meda, krajina, 
krajiste, (G-)Vojnakrajina«. Odatle: pridjevi na 
-bn: granican (18. v., voda, stup), na -ast 
granicast. Radna imenica na -jar: granicar 
»1° stanovnik bivse Vojne krajine, 2° (danas) 
vojnik koji brani granicu«. Denominai na -iti: 
graniciti (p-, raz-) »sinonimi : omediti, osinoriti« 
prema iteratlvu razgranicavati/ograni-, -am po- 
red razgranicivatilograni- , -cujem. Rijec granica 
je ocuvala nesto i od prvobitnog znacenja 
»vrsak«: granica (Lika) »kup snopova (najvise 
13) zita« = sa nj (upor. granja u Kosmetu) 
granjica (Hrvatsko primorje) »cetiri oraha, Ijes- 
nika«. Kao termin za omedivanje, granica je, 
kao i primitivna grana, kulturna rijec koju 
posudise ne samo Madzari granicz i Rumunji 
granita, odatle granicsar < granicar »Grenz- 
soldat«, nego i Nijemci Grenze, Granitz, bav.- 
-austr. Granitz, premda imaju svoju staru 
rijec za taj pojam marka (odatle markiz). 



Znacenje »meda« razvilo se iz stcslav. granb 
»caput, coin > granica«. Nekoji lingvisti stav- 
ljaju ovamo i granica f »vrsta hrasta« zbog 
toga sto su se u hrastu urezivali znakovi za 
granicu. Ta je rijec semanticki identicna sa 
gorun, v. gora. 

Rijeci grana i granica su praslavenske bez 
paralela u baltickoj grupi. Prvobitno znacenje 
ocuvali su germanski jezici, medu njima nvnjem. 
Granne »Ahrenstachel« i arb. krane = krande 
»Stachel, Dorn«. Ie. je korijen baza ghro- 
»strsati« rasirena formantom n. Prijevoj ghro- 
s istim formantom m i sa .sufiksom -za nalazi 
se u granja f (Vuk) »1° grancica tresnje s 
plodom, 2° kita voca kao nakit«. Odatle: pri- 
djev na -at gronjast »corymbosus«, deminutiv 
na -icagronjica (Vuk). Upor. polj. grono ».grozd«, 
winogrono »vinov grozd«. Likovi granja, gro- 
njica i polj. grono opravdavaju misljenje da 
pod isti ie. korijen treba staviti i sveslav. i 
praslav. grozd m (Vuk) = grozd, gen. grozda 
(Dubrovnik) = grozd (ZK) za koji nema 
izvjesnih paralela ni u baltickoj grupi ni u 
ostalim ie. jezicima. Odatle pridjevi na -bn: 
grozdan pored grozan (analogija prema femi- 
ninumu), grozna (17. v.), grozni vinogradi 
(narodna pjesma), poimenicen na -ik groznik 
m (Gundulic) »vino«, na -icarka, -icavka groz- 
nicarka = groznicavka »biljka kitica, kicica, 
lathraea squamarla«, na -en grozden (Belo- 
stenec, Stulic), poimenicen na -ka grozdenka 
»vrsta kruske«, na -jaca grozdenjaca f »vrsta 
psenice«, na -ost grozdast, na -ov grozdov, 
poimenicen na -ina grozdovina »sinonim : husto- 
lina«. Deminutivi : na -icgrozdic, na -hk grozdak, 
gen. graska (16. v.), na -cic groscic (Stulic). 
Kol. na -je: groz.de (18. v.) = grojze (Kosmet) 
= grozje (18. v., cakavci) = grade (ZK), odatle 
deminutiv na -ice grozdice n. Augmentativi: 
na -etina grozdetina, grozdekanja (Musicki, 
Vojvodina?). Metaforicki se prenosi na kokos 
koja mnogo jaja nosi: grozdulja. Licni antro- 
ponimi: Grozdan m prema f Grozdana. U 
toponiniiji samo Grozdober. Madzari posudise 
gerezd, a ne posudise Rumunji, kojima sluzi 
za taj pojam drugi slavizam strugure (v. struk), 
ni Arbanasi, koji imaju ilirotracko (?) rush. Za 
ovu se specijalno praslavensku kreaciju pret- 
postavlja prijevoj a od ie. korijena ghro- pro- 
siren formantom s: ghras. (upor. njem. Gras) 
sa sufiksom -dho. To je tumacenje iz ie. je- 
zicnih sredstava. Ali ima i tumacenje prema 
kojem je to relikt iz pred-ie. supstrata (Ostir). 

Lit.: ARj 3, 385. 387. 386. 462. 465. 466. 
467. 468. Vukovic, SDZb 10, 382. 400. Ele- 
zovic 1, 109. 113. Tesniere, BSLP 30, 174 



grana 



609 



gravalja 



si. 184.-195. (cf. IJb 16, 271). Veselinovic, 
GG 26, 229-238 (gf. RSI 1, 299). Lalevic, 
NJ 7, 173. Miklosic 76. 79. 158. SEW 1, 
346. 355. Holub-Kopecny 132. 133. Bruckner 
155. 158. KZ 45, 54. 48, 219. Mladenov 109. 
111. WP A, 606. 646. Joki, Zb. Mz7eizc 135- 
138 (cf. IJb 19, 149). Matzenauer, LF 7, 
190. Boisacq* 1056-1057. Meillet, RSI 6, 
132. Ostir (cf. IJb 11, 221 i Meillet, BSLP 
26). GM 371. Scheftelowitz, KZ 56, 178. 
Mazuranic 354. 

granir, gen. -ira m (Lika) »oslingan ogr- 
Ijak, opleteno platno prisiveno na kiklju«. 
Skraceni (haplologijom) francuzizam (inter- 
nacionalni) garniture f, apstraktum od garnir 
< frc. warnjan, preko njem. Garnitur (18. v.), 
»Besatz, Einfassung, Auszierung« > danas u 
Zagrebu garnitura »(kolektivno) ukupnost nekih 
predmeta koji idu zajedno«. Docetno -ir je 
zacijelo prema fr. -ure kao u lektira. 

Lit.: ARj 3, 388. REW* 9507. 

grasica f (Pancic) »biljka verbascum blatta- 
ria, sinonimi: divizma, mrkovina«. Ne zna se 
gdje se govori, ni kakav je akcenat. Da nije 
Pancic latinicom krivo zabiljezio mjeto grasica 
divja »lotus corniculatus, vicia«. Na to upu- 
cuje sinonim divizma »divljac«? V. grah. 

Lit.: ARj 3, 389. 

grasta f (17. v., Dubrovnik, Cilipi) »zem- 
ljani sud za gajenje cvijeca i za raspaljivanje 
i hranjenje zeravice«, deminutiv na -ica grdstica 
(17. v., Dubrovnik). Od juzno-tal. grasta < lat. 
gastra < gr. ydaxpa (od gr. yaaxrip »trbuh«) 
»vaso di terracotta« sa metatezom suglasnika r 
u naglasenom slogu. Upor. rum. glastrd < ngr. 
Y^doxpa. Odatle na -aria: *gastraria potvrdeno 
u sttal. anguistara, ingastara, inguistara > 
prov. engrestara, guastarda, guastada sa- neobic- 
nim izmjenama, dok je prvobitni oblik tacnije 
ocuvan u dalmatoromanskom gostara f (15. 
v., Vuk, Dubrovnik, Maralic) »sklenica, staklo, 
boca, botilja«, odatle na -ar gdstardr, demi- 
nutivi gostarica (Vuk), gostaricica, augmentativ 
na -ina gostarina, gostaricdr = giistarica (17. 
v., Brae) = gusterica (18. v.) = kostarica f 
(18. v.), gostara f (slov., Notranjsko) = gustard 
»butilja«. Upor. ngr. Ycta-repa. 

Lit.: ARj 3, 323. 389. 5, 373. Budmani, 
Rad 65, 165. Zore, Tud. 6. Pletersnik 1, 239. 
261. Sturm, CSJFK 6, 72. REW* 3700. DEL 
1863. 1888. Skok, ZRPh 41, 149., br. 7. 
Vasmer, GL 61. 



grasa f (16., 18. v., Dubrovnik, M. Drzic) 
»obilje hrane«. Od tal. grascia. Upor. arb. 
grashe »Lebensmittel« istog izvora. Od vlat. 
*crassia, izvedenica na -ia od pridjeva crassus 
»debeo« > vlat. grassus, koji je ocuvan u po- 
Ijickom oronimu Mutbgras < montem grassum 
sa on > G > u pred suglasnikom i umetnutim 
o u teskoj suglasnickoj grupi i + gr. Nasa 
je ista toponomasticka denominacija Debelo 
brdo. Ovamo moze da ide kao metafora deno- 
minai na -iti ograsiti, -im pf. (Vuk, Crna 
Gora) »obradovati«, ograsiti se (cemu, kome); 
grauti bez prefiksa nije potvrdeno. 

Lit.: ARj 3, 390. 8, 772. REW* 2298. 
DEI 1862. 

gratati , -dm impf. (Perast) = gratdti (Bo- 
zava) »strugali«. Od tal. grattare »isto«, franac- 
kog podrijetla *gratton > nvnjem. kratzen. 
Obzirom na dubrovacki oblik grancati, koji 
sadrzi umetnuto n i promjenu ti > c (tip 
polaca) iz 1. 1. prez. *grattio, glagol moze 
biti, mada je germanskog podrijetla, i iz 
dalmatoromanskoga. Na to misljenje dovodi 
imperativna slozenica gratakez m pored gra- 
takijez (Dubrovnik) = gratakez (Budva) »stru- 
galica za sir, ribez, strug, strguja (Dobrinj)«, 
od imperativa gratta + (objekt) caseum. Pri- 
jeglas a > e zbog palatala koji slijedi, karak- 
teristicno je za dubrovacki dalmatoromanski. 
Upor. glera i Bibinje. Splitsko gratakaea f »isto« 
poklapa se sa juzno-tal. grattacasa; rakdtai 
(Ugljan) »isto« sadrzi metatezu t-k > k-t i 
redukciju gr > hr > r (upor. roba < graba, 
Kastav). Upor. kreko-rom. gratakuoza pored 
gratasiul »grattugia«. 

Lit.: ARj 3, 386. Zore, Tud. 6. Cronia, 
ID 6. Resetar, Stok. 259. REW 3 4764. DEI 
1864. Banali 2, 186. 

grativo m (Mljet) »(brodarski termin) »uze 
prisiveno na tri strane jedra« [< mlet. gra- 
tivo »isto«]. 

Lit.: Macan, ZbNZ 29, 213. 

gratosija f (Ljubisa) »vrsta pitome loze i 
grozda, kao drackinja (od Drac < Dyrrhachium) 
i uhvata (sadi se na vrijeze)«. 

Lit.: ARj 3, 391. 

gravalja f (Vuk, Boka) = gravalja (Lastva, 
Crmnica, Crna Gora) »1° velika tigla < lat. 
tegula, sto se mece po sljemenu kuca i po 
ostalim mjestima gdje su tigle onako postav- 
ljene, po novijem nazivanju po e3nica, 2° (pe- 
jorativna metafora, Crmnica) zena lijena, de- 



39 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



gravalja 



610 



grcati 



bela, velika«. Dalmatoromanski leksicki osta- 
tak od vlat. *gravaria, izvedenica, upravo 
poimenicen pridjev z. r. od mediteranske ri- 
jeci grava = ypdfSa (u ngr. narjecju u Zakoniji, 
Peloponez) »ausgehohlter Stein«. Ako je su- 
glasnik r u imenu dvaju otocica Rava u za- 
darskom arhipelagu nastao na isti nacin kao 
u rakatac < grattacaseu, rj. gr > hr > r 
(upor. raba < graba, Kastav), onda se i ovi 
otocki toponimi mogu tumaciti torn mediteran- 
skom rijeci. Upor. sinonimne toponime Lapad 
(Dubrovnik) i Lavdara u zadarskom arhi- 
pelagu. Ovamo moze da ide kao predslavenska 
(i predrimska) izvedenica na -uslum (upor. 
Brundusium > Brindisi) gravosium (dubrovacko- 
-romansko u > o kao u Lokrum-Lacroma 
< acrumine) > Gruz, ktetik gruski (~a luka}. 
Ovamo ide kao rijec koja pripada predslaven- 
skom i predrimskom supstratu groblja f (Ka- 
stavstina) »navozeno kamenje, kup kamenja«. 
Razlika je velika prema sinonimu griza (v.), 
koja pripada takoder predslavenskom (i pred- 
rimskom) supstratu. U groblja unakrstila se 
grava sa nasom rijeci grob. Docetak -Ija je 
nas sufiks srodan sa kolektivnim -je. To izlazi 
iz toponima Grobnik > Gromik (Rijeka), Grob- 
nica (kod Zadra). Mediteransko grava obasize 
veliki pojas, koji se proteze od sjeverne Spa- 
njolske, Francuske, Italije, Dalmacije sve do 
Peloponeza. G. 1440 u Pordenone grava znaci 
»ghiaia, glarea«. 

Lit: ARj 3, 391. REW* 3851. Ribezzo, 
Onomastica 2, 48. Rohlfs 461. DEI 1865. 
Matzenauer, LP 7, 192. 

gfb 1 m »Wappen«. Novija posudenica iz 
ces. i polj. herb ili rus. gerb, koje potjecu od 
njem. Erbe. 

Lit.: ARj 3, 391. Mazuranu 354-356. 
Miklosic 84. SEW 1, 378. Bruckner 171. 
Vasmer 1, 266. 

grb 2 m (15 — 16. v., samo jedanput) »si- 
nonim: leda« = na -oca grbaca f(Vuk) »(pejo- 
rativno) leda«, odatle pf. nagrbaciti (Vrbnik, 
Krk) »uciniti sto grbavim«, obicniji je f grba 
(Vuk, 16 v.) »1° gibber; sinonimi: gura, 
talijanizam goba, germanizam pfiklja (ZK), 
2° (u pi. grbe) vrste leptira«. Odatle: pridjev 
na -av grbav »sinonimi: gobav, pukljav«, po- 
imenicen na -be grbavac, gen. -avca m »1° 
grbav covjek, 2° bubica« prema f grbavica = 
na -tka grbavka (takoder biljka); denominali 
na -iti, -eti: gfbaviti (se*) (iz-, o-, z-) »ciniti 
da nesto bude krivo« = zgrbdvll, -ovim (Ko- 
srnet), gfbavjeli, iterativ izgrbavljivati, -bav- 



Ijujem. Na -ast: gfbast (Voltidi). Deminu- 
tivi: na -be gfbac, gen. -pea (Stulic), na -lea 
g f bica j na -id grbic »1° neka riba, 2° vrsta 
vinove loze«. Na -an (tip Milan, hipokoristik) : 
grban (Lika) »ovan«. Na -jaca: grbljaca f 
(Vodice) »pastirski stap sa savinutim drzalom«. 
Augmentativ: na -ina gfbina (Vuk) = grbina 
f (Kosmet) »leda«, na -ura grbura f (18. v.) 
»neka riba«. Denominali: na -ati grbati se, 
grbom (Vuk) (iz-) »sinonim: grbaviti se«, na 
-iti grbiti se (po-, z~), odatle iterativ grbivati 
se. Toponim: Grbe f pi. (Zadar). U antropo- 
nimiji; prezimena Grba, Grbic. Slozenica 
garbanos mogla bi biti romanska posude- 
nica u Dubrovniku krabonossus, ako stoji za 
grbonos, ali se moze i drukcije tumaciti (v. 
grab). Madzari, Rumunji i Arbanasi po- 
sudise ovaj izraz za tjelesnu manu zbog toga 
sto se strani izrazi osjecaju kao eufemizam 
(upor. naprijed grba i puklja): madz. gorbe 
= rum girba, deminutiv girbifa »vrat zivotinje«, 
pridjev girbov, apstraktum i glagol odatle, 
glrbovie f, a (sa) girbovi, a zgreburi »drhtat od 
zime«, a sa zgreburi 1 zgrib- — zgribuli = 
arb. gerbe. Sveslavenska i praslavenska rijec. 
U stcslav. u m. i z. rodu: grbbb »vc6toc« prema 
grbba f »convulsio«. Dok je u slavinama ie. 
korijen *ger- »okretati« rasiren formantom b 
u nisticnom prijevoju, u baltickim je jezici- 
ma u prievoju o: stprus. garbis »terenska uzvi- 
sina (ocuvano u imenima mjesta, upor. Grbe 
kod Zadra), lit. garbana »kovrcica«, ali postoji 
i u lit. gurbstu. Paralele postoje jos u ir. ger- 
bach »navoran«, isl. korpa »bora« i arm. karth 
»udica«. 

Lit.: ARj 3, 391. 392. 395. 4, 181. 7, 
345. Ribaric, SDZb 9, 149. Elezovic 1, 109. 
512. Miklosic 63. SEW 1, 368. Holub-Kopecny 
132. Bruckner 134. Vasmer 294. Trautmann 
78. Walde, IF 25, 162. Sutterlin, IF 25, 69. 
Tiktin 682. 1814. Boisaca* 156. 499. Buga, 
RPV 67, 232. i si. (cf. RSI 6, 270). Petersson, 
LUA 18 (cf. LJb 10,340). GM 123. Matzenauer, 
LF 7, 196. Mladenov 116. 

grbulj m (16. v., Marin Drzic) »dannar, 
metez, smutnja«, (s prmjenom sufiksa) gfbalj, 
gen. grblja (Dalmacija, Pavlinovic) »svada«. Od 
tal. garbuglio (16. v.) »isto«. 

Lit.: ARj 3, 393. 395. DEI 1763. 

grcati, -am impf. (Vuk, ~ po snijegu, meta- 
fora: ~ po svijetu) (do-) »1° hodati gazeci du- 
boko, 2° ici naglo i u gomili nekamo (subjekt 
gomile), y kad se hrana ne proguta dobro 
nego zapne u grlu«. S prefiksima iz-, na-, 
Za-: pf. izgrcati (se) (Lika) »izbljuvao«, nagr- 



gfcati 



611 



gPr 



coti, -am (se) »napuniti, natrpatk, zagrcnuli, 
-em (Vuk) prema znacenju 3° »verschiessen«. 
Deminutiv na -cati od praslav. osnove gwrt-, 
koja je u grtati i grnuti (v.), nistieni prijevoji 
od grabiti i grepsti (v.). Prema torn tumacenju 
grcati po snijegu znaci »razbacivati snijeg no- 
gama da se moze ici, hodati > hodati uopce«, 
s afektivnom vrijednoscu: teskoca, u masi. To 
tumacenje pristaje i onda, kad se deminutiv 
upotrebljava za naglo jelo, pa zapne u grlu. 
Mozda se grlo i grkljan (v.) umijesalo u *grtcati. 

Lit.: ARj 3, 395. 569. 4, 181. 7, 345. BL 2, 
114. Pedersen, KZ 38, 342. 

gfckati, -dm impf. (Srednja Dalmacija, Pa- 
vlinovic) »kad se sto jede pa puckara«, ocita je 
onomatopeja koja je obicnija u obliku impf. 
(h)rskati, -dm (Vuk, Dubrovnik i drugdje) 
(raz-) pored f Seem i hfstati, -am pored hrstem, 
cakavski hrscem, krstiti (Vetranie) od onomato- 
pejskog korijena hrs-, koji slikovito (simbolicki) 
oponasa glasove izazvane krsenjem ispod zubi 
kad se grize tvrdo jelo. Deminutivni glagolski 
sufiks -k-ati (v.) je kao u barkati, draskati, 
drkati itd. Pf. je na nc > nu: zafsnut, - m 
(Kosmet) u metaforicnom znacenju »1° za- 
sjeci, zakaciti, 2° reci odresito necu«. Od post- 
verbalne osnove grc- izvedenica je na -ica: 
graca f (Srednja Dalmacija, Pavlinovic) »obla 
mala rodakva sto grcka pod zubima«; ovamo 
po svoj prilici i znacenje koje ova izvedenica 
ima u Trebinjskoj nahiji »trava od koje se 
grade metle u ljeto«. Glede drugih znacenja 
upor. pridjev grk (v.), koji ovdje ne pristaje. 
Kao obicno, u onomatopeji grc-, hrs- variraju 
samoglasi. Prema gristi (v.) ima Vuk iz Sla- 
vonije griska f i griskavica (Banat) »sinonimi: 
rskavica i fskavac (Mostar, vrste su tresanja 
mostarskih) = (sa st mjesto sk) rstavac »idem«; 
hfstavac, gen. -avca je »neka vrsta grozda«, 
hrstavica (Hrvatsko primorje) pored hrstavka 
»vrst smokve«. Jos se pojavljuju iste onoma- 
topeje sa samoglasima e u hrestati »idem«; 
e je nastao iz palatalnog rizzala e, upor. stcslav. 
hrestati, rus. hrjasc, .polj. chrzescic. Sa o: 
hrostati (Vodice). Sa u, koji je nastao iz ve- 
larnog nazala o, upor. stcslav. hrcstb, ces. 
chroustati: impf. (h)riiskati, -am (Vuk) »nagen, 
knirschen« prema pf. hrusnuti = ruchat, -am 
(Kosmet) »sinonim: hrskatk. U Banatu gru- 
skav ica f »smomm: hrskavica«. Sa st mjesto sk: 
impf, rustat (ZK) (po-) = slov. hrustati. 
prema shrusnuti, -em (Belostenec) »hrusta- 
juci zdrobitk; pf. rashrustati, -am (Bella, Sto- 
lic) prema impf, rashrustdvati, -hrustavam: 
u metaforickom znacenju na -iti: hrustiti se 



»navaljivati vikom i prijetnjama«. Odatle: na 
-aca hrustaca f »sinonim: hrskavac«, hriista- 
vica, na -tka hrilstika »vrsta tresnje«. Ne zna se 
ide li ovamo Marticev pridjev hrust »cvrst«, 
hrusta ruka. Sa sufiksom -lo: (h)rust, gen. 
(h)rusta (Vuk, Varos kraj Broda, Caglic u 
pakrackom kotaru, Posavina, srednja Sla- 
vonija), pi. hriistevi »1° sinonim: hrskavac, 2"* 
schwarze Knorpelkirsche, 3° Maikafer«. Upor. 
polj. chrzaszcz, rus. hrusc. Odatle (h)rustavac, 
gen. -avca, denominai bruititi. Unakrsta- 
vanjem nastade ruskinja f »tvrda tresnja, koja 
se hrustk. S tim samoglasom onomatopeja 
moze da izgubi r kao suvisan suglasnik za 
imitiranje zvuka: impf, hustati, -am »sinonim: 
skrgutati (Vuk)«, rashustati (Mikalja), rashu- 
stiti (Barakovic). Onomatopeja je sveslavenska 
i praslavenska. S nazalom postoji paralela u 
lit. kremsti, kremtu »ogrizam«. 

Lit.: ARj 3, 396. 434. 482. 708. 711. 694. 
710. 719. 737. Elezovic 2, 187. 199. Ribaric, 
SDZb 9, 152. Miklosic 90. SEW 1, 401. 403. 
405. Holub-Kopecny 143. Bruckner 186. KZ 
42, 350. 51, 234. Leskien, LF 13, 171. Machek» 
Sldvia 16, 213. 

gifc, gen. grca m (Vuk, 16. v.), sveslav. i 
praslav. *kzrk- (s prijelazom k- > g- u sto- 
kavskom i bug.) = kre, gen. krea (cakavski, 
Istra, i hrv.-kajk., Belostenec) = kere 
(Cres) »1° spasmus, 2° poklopac na morskim, 
spuzima (porodica trochlidae) (Dubrovnik) = 
kre, pored zgrc (Vodice, prefiks z od zgrclti)- 
»spasmus«; c je nastao od k pred sufiksom 
^o ili je postverbal od kauzativuma greiti 
(iz-, Z-, 16. v.) = hrv.-kajk. kreiti, -im = 
krclti se (Vodice) »kriviti se« = ker ci'ti (Cres). 
Upor. stcslav. szkrbcttl »zusammenziehen«. S 
prefiksom po- pokrc m (Vodice) »1° drveni 
stap kojim se jace napne konop na kolima, 
2° vrsta uzeta kojim se vezu kola po. duzini«. 
U femininumu grca (Rijeka) »cvor na drvetu«,. 
takoder slov. u istom znacenju; grlo n (Mi- 
kalja) »idem« nije pouzdano. Odatle kod 
Miklpsica hrv. pridjev na -av grcav »nodosus« 
i na -ast grcast (Vodice) »kvrgast«. Ne zna se 
ide li ovamo grc, gen. grca m (Macva) »1° 
guma elastika, 2° dinduhe nanizane na lastis«. 
Na Cresu se govori i oblik kraati: ovo stablo 
se kraci »krivi« od silna ploda. Praslav. prijevoj 
*korc\\i a > a kao u Hlam (Vrbnik) za Mbmh. 
Posljednje je vjerojatnije. Madzari -posudise 
gores, iz cega se vidi da se grc gvorilo i u pa- 
nonskoj nizini, upor. slvc. hrca f RumunjL 
posudise oba oblika: carceiu = zgarceiu, sa 
sufiksom -ej koji se nalazi u bug. garcej, odatle 



grc 



612 



grbcinb 



a sa cdrceia »zusammenkrampfen«, cdrcioc »Aus- 
flucht, leere Ausreden«, cdrciocd » Rabulist«. Ar- 
banasi gerc. U rumunjskom postoji jos cijela 
leksikoloska porodica: a (Sa) zgtrci »sich zu- 
sammenziehen«, zgtrcit »skrt«, zgtrcitura, zgir- 
ciu »Knorpel, Krampf, Kniff«. Unakrstenjem 
nastade zgrgukljati se < zgrciti se + guka 
(v.), odatle zguliti se. U srodstvu su jos krga, 
kvrga i hfga »cvor«. Upor. ras. horga »Knie- 
holz, verkriippelter Baum«. Vuk ima krga f 
(Podgorica) »1° sinonim: cokot, 2° trupina oko 
koje se mlin salijeva i u koju zito iz kosa kaplje 
(Lika)«. Ovamo ide izvedenica na -ea: krza f 
(Lika) »sinonim: kvaka«, koja se nalazi u 
slov. krz m, deminutivu odatle krzic »Frucht- 
kolben, Brotstiezel«. Ta se izvedenica nalazi i u 
ram. cdrjd f »Hirtenstab«, odatle ukr. kyrza', 
i ram. izvedenice cdrjancd, cdrjob i pridjev 
cdrjobat. Zacijelo su od iste izvedenice pridjev: 
na -av krzljav, na -ak krzak »najgori duhan«, 
augmentativ kfzina f (Ston, 18. v.) »komad 
crijepa zemljanog suda sto se razbio«. Odatle 
Stulicev nepouzdan pridjev na -ski: krzlnski. 
Zatim : kvfga (Vuk, 18. v.) »cvor na drvetu«, oda- 
tle na -aja kvrgaja f (Vuk, Sumadija) »vrst kras- 
ke«. Ovamo ide mozda s umetnutim a (madzari- 
zam?, upor. krletka < madz. kaletka < kletka): 
kavrga f (Sid) »1° nadimak malenu covjeku, 
2° posuda od lipove kore na izvora, da se njom 
pije voda (Srijem)«, odatle impf., kavrgati 
-dm (Lika) »nejednako presti«; kavrka (Bravno) 
»ime volu«. Upor. jos skvrciti, -Im »sinonim: 
zgrciti«. Konacno : hfga f (hrv.-kajk., Beloste- 
nec i slov.) = fga (ZK) »1° cvor, 2° (Srednja 
Dalmacija, Pavlinovic, u mlinarskoj termino- 
logiji) »drvo na kojem stoji grivna, kroza nj 
ide senj sto drzi papricu koja nosi mlin, 
upor. krga (Lika), 3° (metafora) nevelik konj, 
kljuse (takoder toponim)«. Odatle pridjev na 
-av: hrgav »nodosus«. Izvedenica na -aca: 
hrgaca i (18. v., jedanput) »mozda kostur?«. 
Unakrstenjem sa lubanja (v.) nastade hrganja 
f (Habdelic, slov.) »pejorativno za lubanju«. 
Ovamo piezimeHergesic od hrgesa. Sa -ova rgova 
f »drvo ostrya carpini filia«. Denominai na -ati: 
impf, rgati -am (Vuk Kosmet) (iz- po-) 
»sinonim: habati, detero« prema pf. (h)rgnuti, 
-em »tresnuti, udariti« = rgnut, -em (Kosmet) 
prelazi vec u onomatopeju. Nalazi se i u bug. 
rag(v)am, ragnuvam, ragna »1° (durch)stechen, 
2° sich umhertreiben«, koje Mladenov izvodi 
od korijena razanj (v.), sto nece biti. Mjesto h 
pojavljuje se v: vrkd (hrv.-kajk.), vrz (Vuk, 
zapadni krajevi) »cvor na drvu«, odatle pridjev 
vrsnovit (Vuk). To v prelazi u /: frz m (Mi- 
kalja) »idem«, odatle pridjevi na -av, -iv, 



-novu frzav (Stulic), frziv (Mikalja), frznovit. 
Glede prijelaza v >/upor. ffba (ZK) »vrba«; 
Z je nastao od sufiksa -lo, v. naprijed krza. 
U hrv.-kajk. taj je oblik dozivio jos promjene 
u kojima umetnuto u ne umijemo objasniti: 
fruga f (Belostenac) »cvor u drvetu«, bez r 
fuga f »otok« = fucka (hrv.-kajk.), za koju 
Budmani misli da je tuda rijec, uporedujuci 
madz. fiigoly »condyloma«. Belostenac i 
Jambresic imaju jos funta f »tuber«.- Upor. 
slov. fronta f »Ruben, Erdapfel als Schweine- 
futter« = frunta f »glavica na palici«. Zacijelo 
su to druge rijeci koje etimologijski ne idu 
ovamo. Odakle je dosao u u hrgai; hrga se 
odnosi prema krga kao hrv.-kajk. hruska 
prema kruska; v je umetnuto prema kvaka (v.) ; 
g < k u prvom slogu grc ili u drugom krga 
nastade po zakonu disimilacije: k-k > g-k ili 
k-g. Uporeduje se sa nazaliranim korijenom 
koji je u stengi, crincan »zusammenschrampfen«, 
srengl. crinkelen »runzeln« i u njem. Kring i 
Kringel. Ie. je korijenger- »okretati« ili (s)qer- 
rasiren sa -k. 

Lit.: ARj 3, 75. 77. 79. 397. 395. 694. 4, 181. 
294. 908. 5, 493. 530. 713. 856. BI 2, 754. 
Pletersnik 1, 246. 281. 483. Elezovic 1, 227. 2, 
172. 539. Ribaric, SDZb 9, 159. 178. 206. 
Tentor, JF 5, 205. 210. Miklosic 80. 423. 
SEW 1, 369. 665. 667. Bruckner, KZ 45, 42. 
WP 1, 592. 2, 568. 569. Petersson, ASPh 36, 
141-142. LUA n. f. avd. 1, sv. 18 (cf. Ub 
10, 340). Wood, IF 18, 11. 12. 15. 41. Toma- 
novic, JF 17, 208-209. GM 125, 135. Siebs, 
KZ 37, 318. Machek, LP 51, 125. si. (cf. 
Ub 11, 465). Danicie, Kor. 220. Jagic, ASPh, 
31, 459. Iljinski, ZVS t. 2 (cf. Sldvia 2, 131). 
Tiktin 292. 296. 1812. Mladenov 565. 

(stsrp., sa individualnim -in kao u 
Srbin) = grbkb (1293 — 1302), danas opcenito 
Glk m bez -in prema Gfkinja f, Grka m i f 
(Vuk) »1° etnik: Graecus, Graeca, 2° Riese 
(Bela Krajina, slov.)«. Deminutiv na -e Grce 
(18. v., Vuk), na -id Grcic (prezime, u narodnoj 
pjesmi Grcic Manojlo u pravom znacenju), 
augmentativ na -ina Grcina. Pridjev na -bsk 
grcki, poimenicen Grcka f »1° ime zemlje 
(18. v., horonim), 2° (grcka} dinja, lubenica, 
3° toponim«. Na -anac grkanac, gen. -anca m 
»vrst vinove loze«. S'ozenica grkocvijet »ca- 
revic, zumbul, helianthus orientalis«. Deno- 
minai (kauzativ) na -Hi greiti, -Im (Vuk). 
Rusizam Grek (16. v., Budinic). Unakrstenjem 
domaceg i tal. oblika grg m (16. v., Vetranie) 
prema mlet. grego. Prema lat. Graecia: Grcija 
(15. v.), Grcija (18. v.), Grecija (17. v.). Od 
lat. graecus, kako se govori u latinskom dijelu 



613 



grd 



Balkana. To je pridjev od imena predrimskih 
susjeda Grka u Epira Graii. Izvedenica odatle 
obrazovana s pomocu nenaglasenog sufiksa 
-icus Graicus < gr. rpouxoc,, upor. Griko 
(Otranto, i na stbug. natpisima u Sumenu), 
rpcaxoc, ime kod Prokopija Justinijanova utvr- 
denja u Remesijani. Ilirski Messappii, koji 
su sa Balkana dosli u juznu Italiju, donesose 
Latinima i graecus. Prijelaz ae > b dogodio se 
zacijelo najprije u nenaglasenom slogu: grae- 
ciscus (potvrdeno u srednjem vijeku) > rum. 
grecesc, odatle Grec, arb. Grek < Graecus — 
grbcbskz > grcki. S poluglasom potvrdeno je 
u juzno-slav. jezicima slov. grk, bug. grdk. U 
sjevernim slavinama ces. Rek, polj. rzek, ukr. 
i rus. Grek, grecki dijelom prema ae > e u 
naglasenom slogu ili kao u xpiojoq > kfest, 
rus. krest. U apelativima graecus dolazi u kreka 
(Istra) »trnosljiva, prunus« = slov. kreha 
(Dolensko), krehelj, gen. -hlja (Kras), od njem. 
Krieche, Kriechpflaume < prunus graeca > 
fr. creque. U nazivu drveta »ceitis australie« 
glangolic (Bakar) pored glag, glagovna »kos- 
tjela« sakriva se deminutiv na nenaglaseni 
sufiks -ulus graeculus > *gregolo, isto tako i u 
varijanti fanfarikula < faba graecula za isto 
drvo. Ovamo mozda i gege f (18. v., hrv.-kajk., 
Hrvatska i Slavonija, Lika, slov.) »pantalone« < 
fr. greques. 

Lit.: ARj 3, 40. 127. 149. 396. 414. 423. 
441. 443. 5, 501. Zupanic, Etnolog 7 (cf. JF 

16, 278). Pletersnik 1, 461-462. SEW Miklo- 
sic 11. SEW 1, 359. Bruckner 156. Vasmer 306. 
RSI 4, 176. Isti, GL 62. Mladenov 112. Ciotta 

17, 69, br. 3. Rohlfs 463. Romdnsky 105. 
Schuchardt, ZRPh 35, 390. GM 124. REW 
3832. 4774. DEI 1567. Skok, SIRev 5-7, 
76-85. 

grd pridjev (Vuk, ZK) = grd (Vodice), 
svesiav. i prastav, gtrdb »1° ohol (samo u 
knjigama pisanim crkvenim jezikom), 2° stra- 
san (u dubrovackih pisaca), 3° izoblicen, ne- 
prikladan, neugodan, razan (danas .opcenito)«. 
Odatle na -bn: grdan, grdna = grdan (16. v., 
Dubrovnik, Kosmet) = grdan (Piva-Drobnjak) 
»nesrecan«. Odatle poimenicenje na -lea: 
granlca f »nesrecnica« (Kosmet), grdmcica, gra- 
ntee, gen. -eta (Kosmet). S prefiksom na-: 
nagrdan (Vuk) = nagfdan (Kosmet) »nagrden«. 
Glede semantickog razvitka upor. gizdan (v.). 
Prilog grdo, danas grdno. Na -eljiv: grdeljiv 
(samo u knjigama pisanim crkvenim jezikom). 
U antroponimiji licna imena hipokoristici 
Grd (13 — 14. v., upor. prezime Grdovic), 
Grdan, Grdesa, Grdman (upor. Vukman), od 
dvoclanih Grdimir, Grdoslav. Ovamo grda (Crna 



Gora, psovka) = gfdulja (Crna Gora), grdu- 
Ijina (Vuk) »grda zena«. Na -onja: grdonja m 
»grd covjek«. Augmentativ: na -esija (upor. 
silesija) grdesija = (Srednja Dalmacija, Pav- 
linovic) = -osija grdosija f (Vuk, Kosmet). 
Radna imenica na -de: grdilac, gen. -oca. 
Brojni apstrakti: grdnja = gfdav f, grdilo n 
(Vuk, Crna Gora) = na -oba grdoba, odatle 
pridjev grdoban, na -obina grdobina, na -opstlna 
gfdopstina (17. v.), na -oca grdoca =" na -ina 
grdlna = -inja g f dinja, na -ota grddta, na 
-ost granosi — grdost = grdos, gen. -ti (Kos- 
met) = na -je grde (upor. svetogrde). Deverbali : 
na -ati grdati se »grstiti se«, na -iti grditi, 
grdlm (do-, iz-, po-, raz-, za), na -eti gfdjeti, 
iterativ -grdivati, -grdujem pored -ivdm samo 
s prefiksima. Odatle postverbali: pogrda f, 
odatle pridjev pogrdan, razgrda f »izmet, 
izrod«. Pored dogrditi = dogrdjeti govori se 
dozlogrditi, -zlogfdim pored -djeti. Ta sloze- 
nica je nastala iz sintagmi do grda (upor. ZK 
slipa, protivno zgrdd) i do zla boga. U znacenju 
1° upotrebljava se danas rusizam gord, odatle 
gordost i gordeljiv. Arbanaski apstraktum na 
-ija: gerdi f »Widerwillen«, gerais »ekle mich« 
ima znacenje od grustiti se, glagol koji je u 
prijevojnom srodstvu sa grd. Taj glagol dolazi 
najprije u istom prijevoju kao grd: impf. 
grstiti, -im (17. v.) (do-), bezlicno grsti mi se, 
pored grstati se (Voltidija), takoder sa St. 
mjesto st grstiti se (Vuk, glede tumacenja v. 
pustiti mjesto pustiti). Odatle: pridjevi na -bn 
grstan (Sulek) = na -Ijiv gfsljiv (17. v., Srednja 
Dalmacija, Pavlinovic). Apstrakti: gfst f (15. i 
16. v.) danas se vise ne govori, kao ni grstina f 
= grstoca, nego prijevoj grusti mi se (ZK) = 
= grusti mi se (Vodice), dogrus.tjeti, -Im (se) 
= dogrustiti se pored dogrustatl, -am. Tako- 
der slov. grusti se ml u istom znacenju kao i 
hrv.-srp. Upor. rus. grustitt »biti zalostan«. 
Pridjev na -bn grustan, grusna. Miklosic 
ima hrv. pridjev grustljiv »languidus«. Apstrakti : 
grusta f (18. v., Belostenec), na -(a grusca 
(cakavski) »nausea«, grustina. U apstraktima po 
deklinaciji » -st u grst i grust nastalo kao u 
vlast : grd + t. U baltickoj grupi moze se 
uporedivati: pridjev graudus »brachig«, grau- 
denti »ermahnen« = grudziu, grusti, lit. grasus 
»ekelhaft«, grasintis »Ekel empfinden«, gristi, 
grislu »flberdrussig werden«, got. kriustan, 
a u lat. grudus »glup«. Ie. je korijen *gher- 
»trti«, *ghreu »ostar«, rasiren formantom -dh-. 

Lit.: ARj 3, 279. 397. 471. 472. 482. 489. 
4, 185. Ribaric, SDZb 9, 150. 188. Vukovic, 
SDZb 10, 382. 391. Elezovic 1, 110." 432. 
Miklosic 64. 80. 423. SEW 1, 358. 370. Holub- 



grd 



614 



Gregorije 



-Kopecny 132. Bruckner 135. KZ 43, 311. Yas- 
mer, I, 294. 313. Mladenov 106. WP 1, 641. 
649-50. Osthof i, IF 4, 266. Osten-Sacken, IF 
28, 419. Charpentier, MO 1, 222. i si. (cf. 
AnzIF 25, 69). GM 123. Jagic, ,4SP/z 2, 396. 
Uhlenbeck, PBB 27, 126. 30, 282. 297. Mos- 
kovljevic, NJ 1, 19. Maretic, Savj. 25. 

greda f (Vuk), ie., baltoslav., sveslav. i 
praslav. *grenda, gradevinski i poljoprivredni 
termin, »1° balvan, 2° lijeha (1435), 3° sitno 
kamenje (dalmatinska Bukovica, Kistanje, Oto- 
cac, Dobroselo), 4° stijena na kamenu brdu«. 
Odatle pridjevi: na -tn gredom (Stulic) u zna- 
cenju 1 °, na -ovit gredovit (Vuk) u znacenjima 
1° i 3° (zemlja gredovita). Deminutiv na -ica 
gredica u znacenju 1° i 2°, takoder toponim, 
od znacenja 2° denominai grediciti. Augmen- 
tativi: na -ina gredina, na -urina gredurina. 
Od znacenja 3°: na -jak gredinjak m (Dobro- 
selo) »gredovita zemlja« i denominai na -ati 
gredati se »tuci se kamenjem, baciti kamenje 
jedan na drugoga«. Greda je veoma rasirena 
u oronimiji: Orlova greda (Srb, Lika). Zbog 
toga idu ovamo gredar »vrst sokola, cerchneis 
tinmmculus Turmfalke«, gredarica (Rakovica 
kod Jablanca, Bilen, Prizna) = gredarka 
(Baricevici) »Phoenicurus ochruros gibralta- 
rensis, Hausroting«. Kao poljoprivredni ter- 
min vazna je ie. sveslav. i praslav. izvedenica 
na -elj gredelj m, u cakavskim narjecjima s 
promjenom sufiksa -alj, gen. -dlja gredalj, 
gredlja (ZK), upor. slov. gredelj, gen. dija m 
— gredeja pored gredelj (Vodice) = gredelj 
(Kosmet) = gradoj, gen. gradja (Buzet, So- 
vinjsko polje), u terminologiji pluga. Odatle 
na -nica: gredavnica f »od grabrova pruca 
spleteni kolut kojim se spajaju kolica od pluga 
i gredelj«. Vokal e je nastao od nazala e: 
stcslav. greda, ces. hrada, poll S r zeda, rus. 
grjadd, polj. grzqdziel, rus. grjadih. Znacenje 
»lijeha« je staro. Nalazi se u slovenskom i 
ruskom. Razvilo se odatle sto su se dijelovi 
njive ogranicavali balvanima. Znacenje 3° je 
metaforicko. Nalazi se u hrv.-srp. i u rum. 
slavizmu grinda »Sanddune«,. ali ima paralela 
u rus. grjadd »trockene Stelle inmitten eines 
Sumpfes, Sandbank, bewaldete Anhohe« = 
polj. grqd »Waldinsel, bewaldete Anhohe«, 
koje objasnjavaju hrv.-srp. semanticki razvi- 
tak. Nastalo je odatle sto »sitno kamenje cini 
kao lijehe ili grede u meksem terenu«. To se 
znacenje razvilo po semantickom zakonu pars 
pro toto. Rijec greda kao gradevinski termin i 
gredelj kao poljoprivredni kulturne su rijeci 
koje se posuduju. Rumunji posudise grind 
(upor. bug. gred i polj. grqd), pi. grinduri 



pored grinzi, pored grinda f, rum. deminutiv 
grindufa (lat. sufiks -ucea), kol. grindis, mester- 
-grindd »glavni tram« = grindar. Madzari gerenda 
»balvan«, Novogrci ypevra. Rijec gredeh se 
nalazi kod Rumunja: grindeiu m »1° poprecni 
balvan na vjesalima, 2° balvan na kojem se 
vrti mlinsko kolo« i grindeiu (de plug) »J°gre- 
delj«; kod Madzara: g(e)rendely = gor ondaly 
= gorondii; kod Istroromana: grendana f u 
svim njihovim naseljima, iz cakavskoga ge- 
nitiva *gredila (posudeno jos u doba dok su se 
i u cakavskom govorili nazali). Promjena I > n 
nastala je po zakonu disimilacije r-l > r-n. 
Za greda u gradevnom znacenju postoje pa- 
ralele u lit. granda »kat«, grandai »letve«, stprus. 
grandico »Bohle«, lit. grindis »pod« i gr\sti, 
grindziu »poditi«. Te paralele jace osvjetlja- 
vaju praslavenski gradevni termin. Rijec se 
slaze sa germanskim: ags. grindel »zasun«, 
stvnjem. grinttt itd. u tolikoj mjeri da se 
smatra posudenicom iz njemackoga. Vasmer 
misli da je posudenica zbog toga sto se slaze i 
morfoloski. Ie. je korijen ghrendh- »balvan«. 
To je znacenje ocuvano bas u slavinama dok 
ostali ie. lezici pokazuju specijalizaciju.- 

Lit.: ARj 3, 411. 412. Popovic, NJ 3, 121. 
Mazuranic 357. Hirtz, Aves 139. Elezovic 1, 
110. Holub- Kopecny 134-135. Bruckner 156. 
162. Ribaric, SDZb 9, 149. Mikldsie 77. 
SEW 1, 348. Vasmer I, 315. Novakovic, NJ 3, 
152. Trautmann 98. WP 657. Mladenov 110. 
Hirt, PBB 23, 333. Uhlenbeck, PBB 30, 
284. he 64. 

gregorac, gen. -rea m (Pancic) »riba pun- 
gitius platygaster L.«. Zivi u Negotinskom 
blatu. 

Lit.: ARj 3, 412. Hirtz, Pisces 117. 

Gregorije In (17. v., uceno crkveno prema 
lat. izgovoru e) = (disimilacija u crkvenom 
pravoslavnom obliku r-r > l-r, prema grckom 
izgovoru ) Gligorije > pridjev Gligorev < 
Gligor, Gligorija m, odatle hipokoristici Gligo 
(Lika), Glisa, Gliso, Glisica, prezime GRsic, 
augmentativ Glisenda (to su istocni narodni 
oblici praslavenaca) = (metateza re > er u 
starim hipokoristicima prema latinskom iz- 
govoru) Gergi (14. v.) = Gergo (13. v.), odatle 
Gergovica m ili f (1293-1302); glede meta- 
teze upor. madz. Gergely odatle hipokoristik 
Gecija < madz. Ged. Brojni su. pucki oblici 
prema lat. izgovoru e: (re > r) Grgur (13. v.), 
pridjev Grgur ev, odatle prezime Grgur evie na 
-bsk grgurevski (15. v.) za lat. gregoridnus. 
Hipokoristici Grga, Grgo, Grze, gen. -eta, 
odatle prezime Grzetic, pejorativni deminutiv 



Gregorije 



615 



grgljati 



na -ce Gr(K)ce, gen. -eta (ZK), odatle prezime 
Grcevic. Na -ulja Orgulja (Vodice, Istra). Od 
lat. Gr gorius < gr. rpr|yopi.,o5. 

Lit.: ARj 3, 126. 129. 133. 197. 199. Ri- 
baric, SDZb 9, 150. 

grej m (Novakovic, Srbija) »trideset i drugi 
dio arsina.«. 

Lit.: ARj 3, 414. 

gremik m (Punat, Krk) »dretva od bravlje 
koze za sivanje cizama«. Sadrzi zacijelo remik 
od remen (v.), ali odakle je g-i. 

Lit.: ARj 3, 414. 

gresti, gre'dem pored grem (1230, Dobrinj, 
Istra) impf. (Vuk, Crna Gora, i cakavci, 
Lika, cakavska sjeverna Dalmacija), praslav. 
*grend- »sinonim: koracati, ici«. U knjizevnom 
jeziku ocuvan samo gerund prezenta grede, 
u prijedloznim slozenicama uzgred(e) »usput«, 
m'imogred(e), najcesce bez -e koje se osjecalo 
kao deiksa u tome, ovome, pored torn, ovom. 
Vuk ima postverbal gred m »mimohod«, odatle 
prilog gredom — zgredom (Kosmet). U Vo- 
dicama frekventativ grezevati, gerund -greze 
pored -grize u vezi sa tamo- i za- pored za- 
grze; z mjesto d je od frekventativa. Vokal e je 
.nastao iz e: stcslav. gr[sti, gredp, polj. gradai 
sie, rus. grjadu, grjasti. Nalazi se jos u slov. 
i bug. greda pored grenda s umetnutim n pred 
dentalom. Zbog toga ide ovamo pf. dograndati, 
-dm »iznenada doci s bukom ili vikom«. Vuk 
ima u narodnoj pjesmi 5, 520: razgrandati od 
jada s nejasnim znacenjem. Prostome gran- 
dati nema traga. U Lici postoji impf, grintati, 
-am (do-) »nespretno hoditi u podrtirn opan- 
cima i rasparanim carapama«. Odatle: pridjev 
na -av: grintav i pejorativ grintesa (ibidem). 
Martic ima greljiti, -Ijim »ici, hoditi«. Cini se 
da su to ekspresivne kreacije kojima se pojacava 
pejorativnost. Infiks n je dosao u ie. korijen 
*ghredh- »koracati« samo u slavenskim jezi- 
cima dok ga u baltickim i ostalim ie. nema: 
upor. lit. grldyti, griduju »ici, putovati«, sanskr. 
grdhyati, lat. gradier, ingredior itd. 

Lit.: ARj 2, 529. 569. 3, ,414. 415. 419. 
433. Elezovic 1, 204. Ribaric, SDZb 9, 149. 
Mazuranic 357. Miklosic 77. SEW 1, 349. 
Bruckner 156. KZ 45,- 51.. Vasmer 315. WP 
1, 652. Trautmann 98. Schmidt, IP 1, 75. 
Osthoff, IF 4, 293. -Michelson, IF 27, 194. 

greznuti, -em impf. (Vuk) (o-, po-, u-}, 
baltoslav., sveslav. i praslav. grez- »stajati pod 
vodom > propadati u vodu, krv, blato, snijeg« 



prema grezati, -am (Lika, Crna Gora) »u 
snijegu propadati« i prema impf, nagrezati, 
-am pored nagrijezati »nabubravati, napijati se« 
prema pf. ndgreznuti, -em (Vuk, Rijecka na- 
hija) »nabubriti, nabujati, narastk, greznuti, 
-em (Bjelopavlici, Crna Gora) »poplaviti«. Raz- 
vitak znacenja »biti, stajati pod vodom > 
nabubriti, poplavitk tumaci se po semantic- 
kom zakonu rezultata. Vokal e je nastao iz / 
upor. stcslav. popreznnti, polj. grzinqc i rus. 
grjaznutb. Postoji jos u prijevoju G-U gruzit 
(cakavski) prema gruznuti (Stulic) »potopiti«, 
sveslav. i praslav., upor. slov. groziti, polj. 
grqz, gen. grezu m »tiefer Kot zum Versinken« 
grazie. Samo Stulic je zabiljezio postverbal 
gruz m »casus, praeceps«. Potpuna paralela 
postoji u baltickoj grupi za e : grimstu grimzdau 
grimsti »potopiti«, lot. gremdet »idem«. Ie' 
korijen *grem- »vlazan«, od kojega potjecu 
i krmelji (v.) = lat. gramiae, prijevoj *grom-, 
bio je rasiren formantom gh > z- To rasire- 
nje nalazi se samo u baltoslavenskom. 

Lit.: ARj 3, 422. 423. 484. Miklosic 78. 
SEW 1, 350. 356. Holub- Kopecny 133. Bruckner 
162. Vasmer 312. 315. Trautmann 97. Vaillant, 
RES 22, 14. GM 204. Matzenauer, LP 7, 
202. Iljinski, RSI 6, 221-222. Nehring, IF 
4, 401. Pedersen, IF 26, 293. Kluge, AnzIF 
24, 118. 

grgati, -am impf. (Vuk, Budva) »sinonim: 
cackati zube«. 

Lit: ARj 3, 423. 

grgec pored grgec, gen. -eca m (Vuk) »riba 
perca fluviatilis«. Od madz. gorgicse »cobitis«. 

Lit: ARj 3, 423. Miklosic 82. 423. 

grgljanka f »biljka crnjevac, krizao, crno- 
glav, prunella L.«. Ne zna se gdje se govori. 

Lit: ARj 3, 423. 

grgljati, -am = grgrati, -am (hrv.-kajk., 
Belostenec, Jambresic) »plakati grlo u usti- 
ma«. Onomatopeja reduplikativnog tipa. Do- 
lazi s varijantom k mjesto g kad se oponasa 
glas vode koja vri: krkljati, -am (Vuk) »brausen« 
= krkldti (ZK), slov. krklati »brodeln« pored 
slov. grgljati. I u prvom znacenju sluzi ista 
promjena: krkocati, -cem (Mikalja) = grgo- 
cati, -cem = grgocat, -cem »krkljati, sikljatk. 
Odatle postverbal grgoc'a f; -ocati je nastalo 
od -otati, kako je obicno u onomatopejama, 
prijenosom c iz prezenta u infinitiv. Ovamo: 
nagrgiitati, nagrgucem pf. (Lika) »napiti se«. 
Istom se reduplikacijom oponasa i glas grlice 



gr 



gi 



ati 



616 



grijati 



grgiitati, grgucem (Vuk) »sinonim: gukati (v.)«, 
u drugim, slavinama gbrkati. Upor. slov. 
grgot m »Gurgeln« i grgotdti »1° gurgeln, 
2° girren« pored grgoljdd. Upor. i bug. gur- 
guvica = gurgutka »Turteltaube«. Sve dokazi 
da grlica ne potjece od grlo (v.). Ne zna se 
idu li ovamo imena ptica grgurela f »merops 
apiaster L., sinonim: bregulja«, gregula f 
(skolj, otocic Sv. Andrije) »saxicola mela- 
noleuca Giild.« greguricica f »chelidon urbica« 
(Koprivnica). O njihovu glasu nema obavjes- 
tenja. Ie. onomatopejski korijen *gher- ra- 
siren je. 

Lit.: ARj 3, 423. 5, 595 7, 347. Elezovic 1, 
110. Pletersnik 1, 251. Hirtz, Aves ^.Miklo- 
sic 82. SEW 1, 350. Holuh-Kopeiny 67. Vas- 
mer 295. WP 1, 605. 

grguljav, pridjev m u zagoneci: u grgulja- 
vom kofuscicu (= orah), na -av od *grgulja, 
deminutiv na -ica grguljica u istoj zagoneci. Ele- 
zovic je zabiljezio u Pecima grguljav, f -ova, 
koji glosira sa grgurav, ne dajuci imenice na 
koju se odnosi grgurov »kovrcast« (o kosi). 
Upor. Vukovu zagonetku : Grgur mrgur zgrguk- 
Ijala ti se crijeva dokle ne ugonetas. 

Lit.: ARj 3, 424. Elezovic 1, 110. Toma- 
novic, JF 17, 208-209. 

grib m, pi. gribovi (Vuk, Skadarske blato, 
Crna Gora) »vrsta mreze« = grib (Bogisic), 
deminutiv na -be > -ac gribac (Mljet), deno- 
minal na -iti gribiti, gribim impf. (Skadarsku 
blato) »gribom hvatati ribu«, na -iste gribiste 
n (ibidem) »mjesto gdje su gribi«. Nalazi se 
jos u bug. grib m pored griba f. Od gr. ypicpoc, 
> ypfatoc, > tal. grifo pored gripo; b mjesto p 
upucuje na tursko posredovanje ili na gr. cp = 
tal. /. Sa p: grip, gen. gripa m (Malinska, 
Vrbnik, Belostenec) = grip (Sutomore) 
»mreza za lokarde, trakta (Sutomore)«, demi- 
nutiv na -id grlpic m (Senj), gripe f pi. (Hrvat- 
sko primorje od Selca do Crikvenice) »sa- 
baka«, deminutiv na -ice gripice. Arb. grep. 

Lit.: ARj 3, 425. 434. Macan, ZbNZ 29, 
209. SEZb 13, 207. ZbNZ 7, 303. Mladenov 
110. SEW 1, 352. GM 129. Meyer, Turk. 
I, 22. REW 3872. DEI 1871. 

grtbic rn (Marin Drzic, 16. v.) »hir«. Od 
tal. ghiribizzo »isto«, nepoznatog postanja. 
Lit.: ARj 3, 425. DEI 4768. 1800. 

gric' (hrv.-kajk., sjeverozapadni krajevi, 
Vuk, Hrvatska) »1° brezuljak, glavica, 2° 
velika vrlet, 3° toponim (Zagreb, ZK)«. 
Nalazi se jos u slov. u istom znacenju. Miklo- 



sic uporeduje sa arb. g re m, gerce »Spitze«, 
a Meyer uzimlje da je arbanaska rijec posude- 
nica iz hrv.-srp. Znacenje i fonetika arbanaske 
rijeci ne poklapaju se posvema sa hrv.-srp. 
i slov. rijeci. Kad bi postojala identicnost 
obiju rijeci, znacilo bi da je nekada gric bila 
rasirena na vecem teritoriju nego sto je danas. 
Ie. korijen nije utvrden. Kako ide medu 
terenska imena (njem. Gelandenamen), pred- 
slavensko podrijetlo nije iskljuceno. Mozda je 
u vezi s tal. greto »1° terreno ghiaioso, 2° letto 
del flume non ricoperto dalle acque«, furi. 
krete, mlet. kreto »Fels«, ako je c < ti kao u 
polaca, vlat. grettius, varijanta od *gridiu$. 

Lit.: ARj 3, 425. Miklosic 78. SEW 1, 
252. GM 124. Buga, REV 66, 234-255 (cf. 
RSL 5, 251). Petersson, LUA n. f., avd. 1, 
Bb. 18, br. 2 (1922) (cf. IJb 10, 340). DEL 
1869. REW 3857 a. 

gric 2 m (Jacke, ugarski Hrvati), ime ptice, 
pomenuto uz cajzele (v.). Hirtz uporeduje zeljen 
grintal yl sopronjske zupanije (Jacke) = gringlic 
(Varos kod Broda) = gringlin (Belostenec, 
Jambresic, Hrvatsko zagorje) »ptica zelenac, 
chloris chloris L.«. Ovo od njem. griinling. 

Lit.: ARj 3, 245. 432. Hirtz, Aves 139. 
140. 

grif m (17. v., Mikalja, Belostenec, VI- 
tezovic) »mitoloska zivotinja: orao i lavujedno«i 
Ucena posudenica iz tal. grifo < lat. gryphusj 
griphus < gr. ypijijj »isto«. Deminutiv na -id 
griflc. Sa tal. augmentativnim sufiksom -one 
grifon m < tal. grifone. Kao ucena posudenica 
iz gr. Ypi5\|> pridjev gripsov od stsrp. gripbsb 
(Aleksandrida), grecizirano gripos (rukopis 
16. v.). Pucka je posudenica gripina f (Kolom- 
batovic, Split) = (ri > r) grpina (Praznice, 
Brae) »gyps fulvus«; -ina je nas augmenta- 
tivni sufiks. Korijen grip- moze biti i dalmato- 
romanski leksicki ostatak. 

Lit.: ARj 3, 425. 434. Hirtz, Aves 140. 
147. REW 3901. DEL 1870. 1871. 

grijati, grijem = grejati, grijem (ekavski, 
He za ekao u prije prema pre, prede'j, sveslav. 
i praslav. kauzativum od baltoslav. osnove 
gre- rasirene sa -a (iz-, zzo-, o-, pod-, pre-, 
pri-, sa-, z-, za-) prema iterativu -grijevati 
samo s prefiksima. Od ogrijevati, prigrijevati, 
prigrijevam (Vuk) postverbali su ogrijev m na 
-ica pregrevica = prigrevica (Vuk, Srijem) 
»sinonimi: pripeka, zega, prisoje«. Radne ime- 
nice: na -ac m prema -acica f grijac prema 
grijacica, na -lac prema -lica grijalac m prema 



grijati 



617 



grima 



fgrijalica, na -telj grijatelj. Na -ina: grijacina f 
(Vuk) »placa za grijanje u hanu«. Na -aljka: 
grijaljka f »sud vruce vode za pranje noge«, 
Na -aonica: grijaonica »mangal«. Ie. korijen 
guhre- od gnher- koji se nalazi u gorjeli, gorak, 
gori, zar, zeravd, grnac, potvrden je u lot. 
gremens »zgaravica« i arb. ngroh = ngrof (Ge- 
ge) < *engresko »grijem«. 



Lit.: ARj 3, 426. 4, 185. 278. 11, 526. 

892. Miklosic 78. SEW 1, 351. Holub- 

-Kopecny 134. Bruckner 160. Vasmer 307. 

Mladenov 113. GM 307. WP 1, 688. 

grijeh, gen. grijeha m (Vuk, 1496) = 
ekavski greh = ikavski gri, gen. grija (ZK), 
sveslav. i praslav. bez baltickih paralela, 
»peccatum (krscansko teolosko znacenje, koje 
nije praslavensko)«. Odatle sveslav. i praslav. 
denominal grijesiti, grijesim (iz-, o- se, po-, 
pre-, sa-, u-, za-) »1 ° u smislu krscanske teo- 
logije: peccare, 2° fehlen, 3° s prefiksom 
pognuti (ZK): vermissen (= slov. pogresiti), 
4° ugrijesiti, ugrijesi'm (Piva-Drobnjak) : zaci 
s puta, izgubitk. Na -ati: gresati (1437), sa- 
grijesati (13. v. — IS.v.) odatle sagresaj (Lika). 
Iterativ: -gresivati -gresujem samo s prefik- 
sima. Znacenje 2° bilo je praslavensko. Ocu- 
valo se u postverbalu na -ka: gr'ljeska f = 
greska (Kosmet) = pogreska (na zapadu upor. 
rus. pogreska), odatle pridjev pogrjesan i u 
prilogu grijeskom = greskom pored greskom 
(Kosmet) »nehotice« i greski pored greski. 
Od krscanskog termina je pridjev na -tn: 
gr'ijesan = gresan (1493) = grisan grisna 
(ZK), bezgrijesan, poimenicen sa -ik m prema 
-ica gresnih m prema f gresnica pored gresnjik 
prema gresnjlca, odatle pridjevi na -w gresnic 
(ruka ~ a, 1463) i na -ski gresnickT, na -ov 
gresnikov na -Ljiv grisljiv (jedanput, 18. v.), 
deminutiv na -id gresic, augmentativ na -ina 
gresina, na -etina gresetina (18. v.). Apstrakta 
na -ota: grehota f = greata, gen. -te pored 
graota, gen. -te (Kosmet) = grota (Lika i 
Cilipi) = gri(j~)ota (ZK), i hrv.-kajk. post- 
verbali pregreha — ■ pregreska (Habdelic). 
Iterativ na -ovati: grehovati, grehujem = 
greovdt, greiijem (Kosmet) pored greiivat, 
odatle pridjev grehovan, poimenicen sa -ica: 
knjiga grehovnica (Vuk, narodna pjesma). 
Ova se izvedenica uzimlje kao potvrda da je 
stcslav. grehb isao i po deklinaciji u, ali po- 
stoji i gresevati, gresujem, odatle pridjev 
gresevan, pogresovat, -sujem (se) (Kosmet) 
»cesto grijesitk. Teolosko znacenje grijesiti 
bilo je na zapadu tako jako da je za znacenje 
2° posudeno iz srvnjem. voelen, veilen < 



franc, faillir < lat. /allere > faliti (po- ZK), 
odatle apstraktum s njem. sufiksom -ung fa- 
linga f pored fdlinka i pridjev falisan < njem. 
falsch < lat. falsus. Glede njem. ei > a upor. 
rotdlj, gen. rdtlja (ZK) < njem. Reitel. Ja- 
cina krscanskog teoloskog znacenja vidi se i u 
tome sto je grehb u cakavsko-ikavskom dobio 
znacenje neodredenog subjekta (ft. on, njem. 
man) : ca bi niki gri reka, i sto je grijeh postao 
eufemizam za davo. U rumunjskom, u kojem 
je ostao tal. krscanski termin peccatum > rum. 
pacat, posuden je gresi u znacenju 2°, odatle 
rum. postverbal gres »Fehlschlage« i apstrak- 
tum na -eald grescld »greska«. Ie. paralele 
nisu utvrdene. Svakako se u tumacenju po- 
stanka ne moze polaziti od greti, grejc »grijati«, 
tj. od predodzbe »pece ga savjest > grijeh«. 
To bi znacilo staviti krscansko znacenje kao 
prvobitno, sto ne moze biti jer je praslav. 
rijec pretkrscanska. Berneker uporeduje s gr. 
Xpto »mazem«, odakle je xP laT0 ? > krst i 
krizjna i sa lit. grieju, grieti »skidati skorup«. 
Ovo nikako ne ide. Najvjerojatnije je, cini se, 
uporedenje sto ga cine Endzelin, Iljinski i 
Petersson, s lit. graizqs = lot. greizs »schief« 
i mozda s osnovom rus. gre'zit »u snu govoriti, 
buncatk i stcslav. greza »confusio«. Od tih 
rijeci ie. paralele nisu utvrdene. Uporeduje 
se i stvnjem. grlsenlich »schrecklich, gras- 
slich« kao i s osnovom //- u obliviscor »zabo- 
ravljam«. Pretpostavlja se ie. *ghroi-so. 

Lit.: ARj 1, 269. 3, 413. 427. 419. 422. 
463. 4, 185. Vukovic, SDZb 10, 405. Elezovic 
1, 110. 109. 2, 87. Bulat, Y F 5, 147. Jagic, 
ASPh 31, 550. Kostic, GLPD 29, 592-598 
(cf. JE 18, 366). Mazuranic 357-358. Miklo- 
sic 78. SEW 1, 350. Holub-Kopecny 135. 
Bruckner 161. Vasmer 307. Mladenov 113. WP 
1, 646-647. Tiktin 699. Charpentier, ASPh 
37, 46-48. Petr, AnzLF 7, 165. Endzelin, 
BB 27, 190. IF 33, 110. Petersson, LU A 
n. f. avd. 1, 18 (cf. Lib 10, 340). Meillet, RSI 
6, 131. 

grima f (16. v., Sipan, Mikalja, Stulic) 
»vrst malih riba: alec, srdjelice, tal. marida, 
hrana drugim ribama«. Deminutiv na -ica 
grlmica (16. v., Dubrovnik). Na -ar < -arms 
grlmar (Dubrovnik) »ribar koji lovi grimice«. 
Prema Vuku grimica (Korcula) imalo bi zna- 
citi isto sto griznica (Dubrovnik) »moljac«. 
Upor. arb. apstraktum grime »komadic, mrvi- 
ca«, od grinj; gr. Ypuu£a(-£fa) »friperie, 
restant du poissoa«. Rijec je dalmatoromanski 
leksicki ostatak iz oblasti ribarske terminologije. 

Lit.: ARj 3, 432. Cabej, REB 2, 179. GM 
130. Skok, ZRPh 50, 534. 54, 474. 



grlmica 



618 



gripa 



grimica f (Dubrovnik, okolina) »Maulkorb, 
den ein Ochs bekommt, damit er nicht fressen 
kann, (sufiks -ica prema sinonimu) brnjica«. 
Vjerojatno dalmatoromanski leksicki osta- 
tak od lat. gremium. Upor. furl, grim < gre- 
mium, tal. grembio, grembo. 

Lit.: Resetar, Stok. 236. REW 3861. DEI 
1869. 

grimiz m = grimis — krimez (18. v., 
Kavanjin), odatle denominal na -ati krime- 
zati, -am (Kavanjin) »mastiti grimizom« = 
krimiz m (18. v., Kavanjin), pridjev na -hn > 
-an krimizan (18. v.) = krimiz (16. i 18. v., 
Kavanjin) = (ri > t~) krmez m, pridjevi krme- 
zan, tur. -li indeklinabile krmezii > (skraceno 
zbog deseterca prema ar. > tur. kirmizi) 
kfmz ' > krzi !(narodna pjesma), epitet za 
pestem.ilje, merdfane, kabanicu, jemenije, »cr- 
vena boja«. Na -ar < -arius krmezar m 
»coccus ilicis«. Nalazi se jos u slov. kfmez 
= kermtt, ces. i polj. Balkanski (evrop- 
ski) turcizam orijentalnog podrijetla, upravo 
arabizam iz sanskrta (tur. kirmiz < ar. qer- 
masilqirmizi < sanskr. krmiga, izvedenica od 
krmi, koje je u prasrodstvu sa crv i erven, 
fr. vermeil, »von Wurm erzeugt«) : rum. carmiz, 
bug. karmaz, arb. kermes, sa clanom -zi, 
odbacivanjem -z, (zbog identicnosti sa demi- 
nutivnim sufiksom -ze) kerme f »Kermesrote«. 
Orijentalna je rijec internacionalna. Preko 
tal. carmesino (ar. -i zamijenjen tal. sufiksom 
-ino) = chermisino — cremisino od cremisi = 
chermisi potjece karmadzin m (Banat) »crvena 
ira«, karmazinq i (Posavina) »remenci razne 
boje kojima se opanci po duzini preplicu«, 
karmasin m »koza«, pridjev karmazinski (Belo- 
stenec), na -be > -ac karmazanac, gen. -nca 
(zapisano karamzanac) »phytolacca decandra«. 
Ovamo ide i evropski orijentalizam karmin, 
gen. -ina. 

Lit.: ARj 4, 869. 870. 5, 548. 601. 603. 

712. Pletersnik 1, 388. 395. Elezovic, JE 14, 
202-203. Miklosic 156. SEW 1, 491. Bruckner 
220. Mtadenov 266. GM 188. Lokotsch 1219. 
REW 4703 c. DEI 117. 888. 1150. 

grinta f (Vuk, 17. v., Risan, Ljubisa, Du- 
brovnik) »bolest po kozi«. Odatle pridjev na 
-av: grintav (16. v.), poimenicen na -de m 
prema f -ica, -ka grintavac, gen. -avca = 
grinteia m (Lika) prema grintavica = grintavka. 
Prenosi se na vunu prvog snizenja grintavica 
(Istra) = grintovica (Vodice) »vuna od ovce 
u proljece« kao i na biljku grinta (Varazdin) 
»cuscula europaea« = grintava trava = grin- 



tavce »scabiosa arvensis«. Denominal na -iti: 
grintaviti, -Im (o-). Takoder slov. Od njem. 
Grind. Drugog je podrijetla: grintati (Parcic) 
»ljutiti se« (v.). 

Lit.: ARj 3, 433. Ribaric, SDZb 9, 149. 
Mazuranic 359. Strekelj, DAW 50, 22. DEI 
1873. REW 3 3869. 

grintati, grintam impf. (Dubrovnik) »cesto 
ljutiti i karati« pored grintejat (Dubrovnik, 
Cavtat, subjekti dijete, staro celjade, bolestan 
covjek) »cmizdriti«, grintati (Korcula, Budva, 
subjekt dijete; primjer: sto grintas"*, kaze se 
djetetu koje svagda place). Pridjev na -av 
grintav (Korcula, Scepan) »skrt«, grintejav (Du- 
brovnik, -ej- je zacijelo od -elj-). Od sjeverno- 
tal. grinta f »viso arcigno« germanskog pod- 
rijetlagot. *grimmii>a, stvnjem. krimmida »bijes«, 
nvnjem. grimmig. 

Lit.: ARj 3, 433. REW 3 3869. DEI 1873. 

grinja f (16. v., Vuk, Crna Gora, dubro- 
vacki pisci, Trebinje, Parcic) »1° moljac, griz- 
lica, moljac u mesu i siru, 2° moljac u obliku 
crvica u zabacenim vunenim stvarima (Kos- 
met)«, grinje f pi. »intignatura«. Odatle de- 
minutiv grinjica', grinj m (Cres) samo u 
kletvi grinj te zel, eufemizam za vrag. Pridjev 
grinjav (Sulek). Mozda odatle kao poimeni- 
cenje grinjavac, gen. -avca »1° biljka conium 
maculatum, kozalac, 2° glavobolja, trubeljika«. 
Denominal na -ati: grinjati (Ljubisa) (sa-); 
sagnnjavina f »sto je od moljca izgrizeno«. 
Budmani je pomisljao na vezu sa pf. grinuti, 
-em (Vuk) »1° pasti, oboriti se, 2° oslabiti 
(Lumbarda, Korcula), 3° navaliti, udaritk, koji 
je tesko objasniti; mozda od od-rinuti s una- 
krstenjem d > g prema gurnuti (v.). Time nije 
objasnjen ni semanticki ni morfoloski. Blize 
stoji istro-rorn. greina »Grinde, insetto del 
grano«, grigna, gregna (EAquila, Abruzzi) »baco 
sia dei legumi che del cacio e del grano«. 
Zbog geografske aree, u kojoj se ta rijec govori, 
moze biti donje tumacenje. Hi je u vezi s arb. 
grinj »zerhacke, schneide, zerbrockele«, ili je, 
kako se taj crv zove i grizica i grizlica, u vezi 
sa gristi, gri'zem (v.). U oba slucaja unakrstio 
se lat. tinea »Motte«. 

Lit.: ARj 3, 433. Elezovic 1, 111. Kusar, 
NVj 3, 338. GM 130. RBW* 8746. Ive 8. 

gripa f (Dalmacija) = (gr >fr) fripa 
(Dalmacija, otoci) »1° odredena konfiguracija 
kamena na osami, 2° toponim Gripe — tal. 
Grippi (Split)«. Slov. hn'b m »1° Anhohe, 
2° massiger Berg« = kriber, gen. -bra (Roz. 



gripa 



619 



griva 



Kranjska Gora) s leksikologijskom porodicom: 
-arius > -ar hribar, gen. -rja »1° Bergbewoh- 
ner« = na -janin hribljdn, »2° prezime«; de- 
minutivi hribcek, hribec, pridjevi hribast, hribat, 
hribcan, hribcast, kol. hribina »Gestein«, hrib- 
Ije n, u Reziji kripa »Fels, Stein Klumpen«, 
dem. kripica. Predslavenski i predromanski lek- 
sicki ostatak koji u sjevernoj Italiji varira greppo, 
srlat. grippia »dirupo, scoscendimento«, crappa 
»pietra, roccia, grappa«, na Balkanu arb. karpe 
»isto« skrapa (v.), mozda sa criapis (kotorski 
latinski dokumenti). Budimir veze cmibb sa 
gr. 'Fi'jim, gripa > fripa je zacijefo dalmato- 
romanski leksicki ostatak, a taj iz predrim- 
skog doba, dok je hrib leksicki ostatak iz jezika 
keltskih Kama. V. ripa. 

Lit: Skok, Slav. 91. 93. 114. 136. 178. 
Skok, SIRev 3, 353-5. Pletersnik 1, 281. 
REW 3 3863. DEI 1146. 1869. 

gripelj m (Sulek) = kripelj (Sulek) = 
grizelj (Sulek) i u slozenici gripel-zelje »biljka 
spiraea filipendula«. Mozda narodno izopacenje 
ucenog botanickog naziva filipendula, sloze- 
nica od filum i pendnulus.. 

Lit.: ARj 3, 434. 440. 5, 550. DEI 1640. 

gripica f (Lika) = kripica (Lika) = kri- 
pica (ZK) »gospodska kocijica<4 deminutiv od 
kripa (Istra, 17. v., ZK) »pleten kos u cemu 
se kukuruz iz polja vozi«. Takoder slov. 
kripa. U Balama (istroromanski) : gripisa 
»sorta di carretina«. Od njem. Krippe. 

Lit: ARj 3, 434, 5, 550. Ive 105. Pleter- 
snik 1, 468. Strekelj, ASPh 26, 412. 

gristi, gri'zem impf. (Vuk) (iz-, izo-, izod-, 
ispre-, na-, o-, od-, pre-, pri-, raz-, z~, za-), 
ie., baltoslav., sveslav. i praslav. gryz- »mor- 
dere«. Pored primarnog tipa postoji jos na 
-ati: impf, gri'zati, -am (Marin Drzic) (iz-, 
izod-, ispre-), odatle grizalo n (Vuk) »grizenje«; 
deminutiv na -kati griskati, -dm (iz-) = grickat 
(Kosmet), na -ukati, griziikati, grizukdm, pf. 
na -nu- griznuti, -em (17. v.), iterativ na -iva- 
-grizivati, -vam pored -grizovati s prefiksima 
iz-, raz-. Odatle pridjev na -Ijiv: grizljiv, 
grizljiv (za-). Postverbali gn'z m »napola 
prozvakano sijeno u zelucu goveceta«, odatle 
augmentativ na -ina grizina, izgrizine f pi. 
(ZK) = ogrizine, griza »sinonim: srdobolja« 
(upor. bug. griza), praslav. na -ta griza f 
»1° srdobolja, bolest trbuha, 2° briga (upor. 
bug. griza i griza se »brinem se«)«. Upor. 
Vukovu poslovicu: m muze (od musti), ni 



grize, ni dobre vecere. U cakavskom griza 
znaci »kamen od vode izlizan«. Upor. lit. 
grauzas »Kies« i polj. posudenicu gruz »Schutt, 
M6rtel«. Odatle toponim Grizani (v. grizo). 
Nije izvjesno da je griza u ovom znacenju 
upravo izvedenica od gristi kao griza u nave- 
denom znacenju jer se nalazi i u trscansko- 
-romanskom i u svim narjecjima istroroman- 
skim: greiza »quel tratto di selciato, che e 
davanti alia porta d'ingresso della casa o 
chiesa«. Ta se rijec, koja je zastupljena i u 
prov. grezo, tumaci neuvjerljivo iz svnjem. 
Grioz »Gries«. Kao terenski naziv po .svoj 
prilici je mediteranski. Apstraktum na -ba: 
grizba = grizba; na -nja grifnja f. Na -ica 
grizica = grizlica = grizljica = griznica 
(Dubrovnik) »sinonimi: moljac, grinja«, odatle 
na -jav: grizlicav. Na -ov < madz. -o grizov, 
gen. -ova = na -jar grizar »ime psu«. Radne 
imenice na -lac, -vac i -telj: izgrizalac, gen. 
-oca = izgrizavac, gen. -avca (hrv.-kajk.) = 
izgrizitelj. Imperativne slozenice: grizimijeh 
(Brae) »vrsta bube cerambyx heros L.«, grizi- 
vino m »sinonimi: pijanac, pijanica«. Rumu- 
nji posudise grija »briga«, odatle stvorise a (in)- 
griji — grijui »versorgen«, pridjev grijnic = 
grijuKu = grijiliu »brizljiv«, s umetnutim n 
ogrinji m pi. »Abfalle von Heu, Stroh«, mozda 
ograza f = colac (v. kolac) »Weissbrot in 
Kranzform, das beim Begrabnis verteilt wird«. 
Vokal i je nastao iz jery: upor. stcslav. gry ZG, 
gryzli, ces. hrysti, polj. gryzc, rus. gryztb, 
a ovo iz ie. h, kako pokazuje lit. grustis, gruztis 
»Leibschneiden«, u prijevoju grauzti, grauziu 
»gristi«, gr. Ppijxw »skrgucem zubima«, arm. 
kreem »grizem«. Ie. korijen *gureugh, u prije- 
voju *gurugh- je po svoj prilici onomatopej- 
skog podrijetla (upor. skrgutanje) .■ 

^tit. :ARj3, 484. 440. 959. 4, 186. 277. 

278. Elezovic 1, 111. 2, 12. 17. Miklosic 80. 
SEW 1, 359. Holub-Kopetny 134. Bruckner 
160. Vasmer 314. Mladenov 110. WP I, 698. 
Sobolevski, Sldvia 5, 443. Boisacq' 136. Lewy, 
ZSPh 1, 416. Strekelj, ASPh 28, 486. Osten- 
-Sacken, IF 24, 245. Tiktin 701. 1084. Ive 
148. REW 3870b. 

griva' f (Belostenec, Dalmacija) »meda 
medu vinogradima«. Drugih potvrda iz dal- 
matinskih narjecja nema. Ide zacijelo zajedno 
sa grivlja f (Dalmacija) »lijena«, za koju nema 
takoder drugih potvrda. Postanje nejasno. 
Moze biti da je romanskog podrijetla. Mozda 
u vezi sa cribrum > tal. crivo, deminutiv 
crivello »reseto«, garbello, koje je od istog 
korijena od kojeg je cernere. Upor. i tal. cieblo 



griva 



620 



griza 



»ptica cernivento«. Ako je ta supozicija ispravna, 
rijec je dalmatoromanska. Za sada ostaje samo 
lingvisticka kombinacija. 
Lit.: 3, 437. DEI 955. 1167. 

griva 2 f, ie., baltoslav., sveslav. i praslav., 
»vlasi na konjskom vratu«. Praslav. poime- 
niceni pridjevi na -bn i r. odatle grivna »1° 
nakit oko vrata, 2° prsten za kosu i vijenac, 
3° bracelette, 4° gvozden prsten, kolarska 
sprava (Kosmet), 5° novac«, odatle deminutiv 
na -ica grivnica (1436), pridjev na -ast grlvast = 
grivnast = grivnat »bijel oko vrata« i grinja f 
(Vuk) = grina (narodna pjesma) < *griwnja 
»1° vijenac bisera, 2° biser uopce, 3° (grivnja, 
Zemun) perje kao ogrlica pod vratom«, odatle 
deminutiv grinjica (narodna pjesma: grinjica 
bisera), dokazuje da je prvobitno znacenje 
bilo »vrat, zatiljak«, kao i u sanskr.tu i avesti: 
griva »vrat« (glede vnj > nj upor. grinjac, 
grimac, grinkas za goluba grivnjasa; upor. 
pridjev njine < njivne, Brusje, Hvar). Na to 
smjera i bogata zooloska terminologija. Ako 
se pera u ptica, koja po glavi prave cubu, 
pruzaju niz vrat, onda se i to zove griva: 
griva, grivina, grivasica, grivna, grivnica, 
grivka, grivnjaca, grivoc nazivi su jarebica; 
grivac = grivac = grinjac, gen. grinjca = 
grivnjas (Vuk), grivan, grivanj, grimac, grimiz, 
grimljas, grivas, grives, grivenjas, grivinas, griv- 
Ijas, grivnalj, grivnoc (18. v.), grivnjac, grivnjak, 
grivoc nazivi su za golubove; griva (Lika, 
hipokoristik) »ovca grivasta«, grivac, gen. -vca 
»pas, konj grivast«. grivan m »grivasta domaca 
zivotinja« prema grivanica »grivasta koza«, gri- 
vusa »kucka«, grivulja »ovca«, grivonja »vo«; 
grivnjaca je i guska. U toj terminology! po- 
stoji i pridjev na -bn: grivni = grivnji. Ru- 
munjski slavizam griv »pas i zivotinja sa 
crnom ili bijelom pjegom«, griva (Muntenija) 
»kuja s tak'vom pjegom«, griveiu »ime psa«. 
Rum. grivna »10 kopejaka« posudenica je iz 
ruskoga. Rumunjska specijalizacija na psa na- 
lazi se i u hrv.-srp. grivo = grives — grivos = 
grigov(-ov < madz. -o). Sveslav. znacenje raz- 
vilo se po zakonu sinegdohe »ono sto raste 
oko vrata« > »Mahne«. Balticke paralele jos 
znacajnije objasnjavaju to znacenje: lot. griva 
»delta, usee rijeke«, upor. Daugav griva = 
Diinamiinde »usce Dvine«, kaze da je baltoslav. 
znacenje bilo »okolina zdrijela = vrat rijeke«. 
Lot. griws »duga trava« koja raste na takvim 
mjestima. Ie. korijen je *guer- koji je i u grio, 
grotlo, idrijelo. Od tog korijena postojao je 
vjerojatno femininum *gu(e)ri-, na koji je do- 
sao pridjevski suiiks -ya, ocuvan u prabalto- 



slav. sanskrtu i avresti: *gu(e)rina. U rus. 
grivna je naziv za novae. U nas je to znacenje 
potvrdeno od 1393. grivna (Pocitelj, Brubno, 
Stenicnjak) = grivnja (Pergosic) i u varijanti 
gr > kr kriva (Vuk, Lika) »novac, cini mi se, 
od 30 krajcera«, odatle na -ak krivdk, gen. 
-aka (Vuk) »novac od 17 krajcera«. Ovaj 
semantem nastao je odatle sto je novae ulazio 
u nakit ogrlice. Prijelaz gr > kr nejasan je. 

Lit.: ARj 3, 436. 434. 5, 563. Elezovic 1, 

111. Hirtz, Aves 140-142. Maiuranic ■ 360. 
i si. Miklosic 79. SEW 1, 352. Holub-Kopecny 

135. Briikner 163. Vasmer 308. Mladenov HO. 

WP 1, 683. Trautmann 98. Hirt, \ 31, 7. 

Sutterlin, IF 25, 61. Zubaty, ASPh 16, 393. 
Boisacq 3 ill. Matzenauer, LF 7, 193. 

grivinga f (Vodice) »crkveni izraz poeni- 
tentia«. Od stvnjem. kriuwa, hriuwon »Reue«, 
sa sufiksom -inga < -ung kao u falinga, fu- 
ringa. 

Lit: Ribaric, SDZb 9, 149. 

griz m (ZK, hrvatski gradovi) = kh's m 
(Vuk, Vojvodina) »predrto zito sto se kuha 
u jusi ili u vodi, bungur«. Od nvnjem. Gries. 

Lit.: ARj 5, 551. REW 3 3870 b. 

griza f (Hrvatsko primorje, Skrljevo, Kas- 
tav, Vodice, Istra, Dalmacija) »zivi kamen, 
stijena, kamen koji strsi u moru ali nije gladak« 
= slov. griza (Kras) »Schutthalde, Stein- 
gerolle« (razlikuje se od groblja (v.). Odatle 
na -ar < -arms grizar »ime psu«. Toponim 
tipa etnika na -janin : Grifani m pi. (Hrvatsko 
primorje), 1572. Grifan (gen. pi.?), 1275., 
1596. po Grizah (stari lokativ), 1475. v Grizah, 
Z Griz, 1455. Grifami. Sa ri > r na Lastovu 
Katalica Grza, klisura. Nalazi se jos u istro- 
romanskom greiza »Steinpflaster«, u trscansko- 
-romanskom la Grisa (naziv za Via lunga 
di RiborgV) »passo lastricato; (u istarskim 
gradovima) quella parte di via che e corsa nel 
mezzo del selciato«. Istarsko grisa iskljucuje 
mogucnost vezanja sa gredius ili *gregius (od 
gr ex, gregis) > greggia, grezzo, kako sam 
mislio. U juznoj Francuskoj rasirena je ta 
istarsko-dalmatinska rijec kao m gres i kao f 
greso »terrain graveleux, champ pierreux, sorte 
de pierre«. Nalazi se i u provansalskoj topo- 
nomastici. ' Budmani je pomisljao na nvnjem. 
Gries »Sandstein«, stvnjem. grioz. Taj je etimon 
iskljucen za juznofrancuske opce rijeci i to- 
ponime. Prije ce biti da sadrzi predromanski 



griza 



621 



grio 



korijen *gris- koji se nalazi u toponimu Greoulx 
(Basses-Alpes), za koji se nalazi potvrda na 
natpisima u pridjevu Griselicis (uz Nymphis) 
OIL 12, 361. Pridjev *griselicus obrazovan je 
kao Aquae Tarbelicae > Tarbes (Pirineji). 
Rijec griza bit ce svakako predromanska, 
mozda leksicki ostatak iz jezika keltskih 
Kama. Usp. grist i. 

Lit.: ARj 3, 440. Ribaric, SDZb 9, 150. 
Pletersnik 1, 252. REW 3 3857a. 3873a. Ros- 
ttang 184. 185. he 148. Strekelj, ASPh 26, 
429. Caprin 14. Skok, SIRev. 3, 353. Vjesnik 
12, br. 2296, 5 od 28. 8. 1952. 

grkljan m (Vuk, 15. v.) = grtljan (pro- 
mjena tlj > klj kao u mekla < metla) = 
gorcan (cakavski, Hvar, sa r > ar i klj > 
kj > c i a > o), sveslav. i praslav. girtam 
po deklinaciji r, »arteria aspera«. Oblik grkljan 
odgovara posvema bug. grakljan. Sa cakav- 
skim oblikom na Hvaru slaze se hrv.-kajk. 
grcanjek (Belostenec, Jambresic, sa klj > 
kj > c i sa deminutivnim sufiksom -tk > -ek). 
Odatle: denominai na -ati impf, grkljanati se, 
-am (Lika) »svadati se, psovati se, vikati«. 
Berneker veli da je formant u hrv.-srp. neja- 
san. Pomazu ga objasniti rumunjski slavizmi: 
giltan (metateza) pored gitlan (Erdelj) = girtan 
(Cantemir) »idem«. Sva tri rumunjska sla- 
vizma. juznoslavenskog su podrijetla i pokla- 
paju se sa stcslav. gritam (Supr., Ps. Sin.) u 
svemu osim u I za r. Treba objasniti samo 
odakle potjece / u rumunjskom, bugarskom i 
hrv.-srp. Taj je dosao od unakrstenja (konta- 
minacije) sa gltiati i imenice ghto > gatati(v.) 
> rum. git »vrat« = gut »Kehle« (v.). Odatle 
rum. gitui, i sa sufiksom -ee (kao grabez, dri- 
jemez) > rum. -ej gitlej m = gtltej (metateza 
kao naprijed) = giteaja f »Kehle«. Tako od 
gwtan b nastade gutan > rum. giltan = gitlan, 
gdje je r izmijenjen u /, dok je u hrv.-srp. i 
bug. gartlan umetnut 1. Prijelaz ti > tlj > klj 
je kao u Mekljika (ZK) za slov. (i Kr.) Metlika. 
Unakrstenje moze da bude i vrlo staro, ako 
se grkljan uporedi -s lit. gurklys »1° Kropf, 
podvoljak, putaca (ZK), 2° Adamova jabuka«, 
stprus. gurcie »Gurgel«. U torn slucaju imalo 
bi se pretpostaviti da je doslo do unakrstenja 
stare onomatopeje (upor. grgljati) sa grzlanb. 
Upor. finougrijsko kurk »Kehle, Gurgel« i 
arb. gryke »Hals, Kehle, Schlund, Engpass, 
Halsentziindung«. To uporedenje izlazi ipak 
izvan utvrdenih lingvistickih cinjenica na Bal- 
kanu. Korijen gr- je kao u grio i zdrijeti, tj. ie. 
korijen *guer- »verschlingen« u nisticnom 
prijevoju *gurs- kojemu su dodani ie. suiiks 



to (upor. sanskr. gurtas »gefressen«) i baltoslav. 
-am = lit., lot. -unis. Moguce je tumaciti 
grupu -U- u grtljan na jednak nacin kao i u 
grotlo (v.), tj. praslav. gbr-tblo- rasireno s 
pomenutim baltoslavenskim sufiksom. Ipak 
mislim da treba uzeti u razmatranje i rumunjske 
oblike. Upor. grio, grotlo i zdrijeti 

Lit.: ARj 3, 442. 472. 395. 443. Hraste, 
BIF8, 51. SEW I, 309, 372. GM 133. Bru- 
ckner 271. KZ 48, 222. Matzenauer, LF 7 
198-199. Vasmer 298. Isti, RSI 4, 176-177! 
Miklasic 63. Holub-Kopecny 133. 

grtTn, gen. -ina m »(pomorski termin na 
Jadranu) debelo uze, ali manje debelo od 
cela (v.) i gumine (v.)«. Od mlet. gherlin, 
garlin »piccola gomena« nepoznatog postanja. 
Deminutivni sufiks -in < lat. inus zamijenjen 
je ili preveden nasim -ica: grlica f (Brae) 
»konop sto drzi lantinu pri jamboru za to 
da je vjetar od njega ne udaljuje, tal. trozza«. 

Lit.: ARj 3, 445. DEI 1796. 

gflo n (Vuk, 14. v., 1496), baltoslav., sve- 
slav. i praslav. *gzr-dlo »1° YMT,XdpuY^, 2° 
usee rijeke«. Razlika izmedu praslav. gzr-dlo 
i lit. gurklys »podvoljak, Adamova jabuka« 
i stprus. gurcie je u sufiksu, u praslav. -dio 
(upor. ces. hrdlo, polj. gardlo), u baltickom 
-tlo > klo. Odatle pridjevi na -bn: grlan; 
poimenicen sa -ica : granica f »svinjska bolest«, 
pored garonica = gdronjica; s umijesanjem 
sufiksa -ovnica i -enica: garovnica, gdromnica, 
garenica (Crmnica); takoder s napustanjem 
sonantnoga r pred samoglasom: granica (18. 
v.) = granica »1° bolest u grlu, 2° trava«; 
sa -ik: gronik, gen. -ika (Vuk) »u svinjeeta 
meso ispod grla; sinonim: naraslica«, odatle 
augmentativ granana j(Srijem) i denominai 
ogroncati se, -am »razboljeti se od gronice«. 
Ovamo ide i poimenicen femininum grona 
f (Martie, Bosna) »ponuda mobi iza vecere 
nakon branja voca, Ijustidbe kukuruza, o 
cem je onaj dan radila«, upravo grona < grina 
(se. hrana). Ovamo mozda na -ia: granja 
(srebrena ■—; Kosmet) »vrsta nakita«, ako se 
odnosi na vrat, inace v. granja. Na -en: grlen. 
Na -at: grlat; -jat: grljat (Vuk) »grivast«. 
Na -jast: zagrljas, -sta (dunja) »koja ima oblik 
vrata, okrugla i duguljasta«. Deminutivi na 
-ce: grace (Vuk, 18. v.) = gfjoce; na -tc: 
grlic (Kosmet); na -see > -jce < -cbee: griasce 
= grlajce (Istra, cakavski); na -cic: grocie 
(srednja Dalmacija, Pavlinovic) »vjedarce ko- 
jim se sto odlijeva«; na -ica: praslav. gilica 
»columba turtur« prema ces. hrdlicka, ali se 



grlo 



622 



grmlluk 



ovaj deminutiv moze tumaciti i kao izvede- 
nica od onomatopeje (v.). Na -bk: gfljak, gen. 
gfljka »grlic« i druga znacenja koja se mogu 
svesti na metaforu grlo. Na -avica — -ovica: 
grlavica — gr lavica »sinonim: angina«; odatle 
hipokoristikgr/a (Brae) »bolest u grlu: diphthe- 
ritis« pored grlica »idem«; odatle denominal: 
grlicati (srednja Dalmacija, Pavlinovic) »bla- 
gosloviti grlo na dan sv. Blaza«. Na -na, 
koji je zacijelo tal. deminutivni sufiks -ino: 
gfltn, gen. -ina (Vuk, Crna Gora) »grlic u 
tikve«. Na -jaca: grijaca f »sinonim: tikva«. 
Na -ja!: gfljds, gen. -asa (Vuk) »sinonim: 
grivnjas (y.)«. Slozenice od sintagmi: 0(06). 
dgrov f (Cilipi, Konavli) »1° vezani ovratnik, 
2° vez na kosulji konavoske zene oko grla« 
< *o -grlb = stcslav. ogrth > agro »monile« 
sa dodanim -v i napustanjem sonantnog r 
pred samoglasom (v. naprijed gronik) da se 
moze lakse deklinirati u kosim padezima, gen. 
*ogrli a nema takvih tipova; sa -ica: ogrlica 
(Sibenik) »sinonim: kolijer (v.), derdan«, 
odatle hipokoristik ogra, »idem« i deminutiv 
ogrica (Sibenik, Vuk); na -id: ogrlic (Buko- 
vica); na -in: ogrlin pored ogrlina; sa tur. 
-luk: ogHuk (Imotski, haplologija — Kluk > 
-luk) »ogrlica popovske odjece«; na -jac: 
ogrljac, gen. -aca (Crna Gora); na -jaca: 
ogrljaca (takoder: bundeva); na -jdk: ogrljdk, 
gen. -aka (Vuk) »psu oko vrata«, na -jos 
ogrljas, na -je ogrije n, sve sufiksalne vari- 
jante za ogrlica', na -ina: ogflina »u ama ono 
sto stoji konju oko vrata«. Slozenice: grldbolja 
f (18. v.), grlolika f (poimenicen pridjev) »biljka 
gnaphalium«. Denominali na -ill grliti, -im 
(iz- (sel, o-, ob-, pri-, za-) = zagrljit, 
-tm (Kosmet), odatle na -joj ogrljaj, gen. 
-aja n »sinonim: ogrlica ogrlina« i na -a 
grijati (Stolic) = grljdt, -am »zeliti, voljeti, 
zudjeti za necim (kod majke, za kucu) (Kos- 
met). Iterativ -grljfvati, -grljujem samo s pre- 
fiksom. Deminutiv na -ukati: grljukati -cem 
(18. v.). Poimenicen part. perf. pas. z. r. nagrlje- 
na f (Kosmet) »carape, stopalo bez grla, gornjeg 
dijela«. Prilozi: objegrlice, jednogrlice (zapitati, 
Vrcevic). Rumunji posudise gi'ria f »rijeka, 
rijecno korito«, girliciu m »vrat staklenke« < 
grlic, na -ica girlita »zeljezo oko vrata«. Ie. 
korijen *gner-, koji se nalazi u zdrijeti (v.), u 
baltoslavenskom u nisticnom prijevoju *gura- 
sa sufiksom -dio, koji je i u selo (v.). Upor. 
isti prijevojni stepen sa sufiksom -tlo u grkljan 
(v.) i zdrijeti. 

Lit.: ARj 3, 443. 445. 444. 455. 456. 448. 

462. 4, 186. 8, 369. 766. 778. 781. Miletic, 
SDZb 9, 277. 393. Elezovic 1, 112. 177. 188. 



433. MebloIII 63. SEW 1, 369. Holub-Ko- 
pecny 132. Bruckner 134. ZSPh 4, 215-216. 
Vasmer 296. Mladenov 116. WP 1, .683. Traut- 
mann 89. Vaillant, RES 22, 20. Matzenauer, 
LF 7, 193. Mazurami 361. GM 124. 307. 
Boisacq' 126-127. 

giro, gen. grma m (Vuk, 1275), juznoslav. 
(slov., hrv.-srp., bug.) i stcslav., od sjevernih 
slavina samo strus., »1° fnitex, fruticetum, 2° 
quercus, 3° grana«. Toponim. Odatle: pridjev 
na -oo grmov (Vuk), poimenicen sa -ina grmo- 
vina (Vuk) »sinonim: hrastovina«, grmovaca 
»vrsta gljive«, sinonim na -oca grmaca; na 
-6« grman, na -ost grmast. Deminutivi: na 
-bk g f mak, gen. gfmka, na -id grmic, na -id 
grmic, na -cii grmcic, na -cica grmclca »biljka 
salsola tragus L.«. Augmentativ: gfmlna. 
Kol. na -je: grmlje n (15. v., toponim) = 
grmje (Jstra, 1275). Ovamo ime sela kod Za- 
greba u madzarskoj ortografiji Geremlye, Guri- 
mlya, Gorimlya, danas po svoj prilici Grmos- 
cica, od grmlski + -ica i / > o. Na -jak grmljak 
(Jacke), na -ik grmtk, gen. -ika (Vuk). Biljke: 
na -Ika grmika, na -otin grmotln »sinonim: 
gladis (v.)«, na -ela grmjela (Sulek) »trstika«. 
Mnogo izvedenica u ornitologiji : grmar, grma- 
rlc »Zaunkonig«, grmarlca »Sylvia orphea«, 
grmljas »golub« = grmoc — grmocar, grmusa 
(Vuk, Crna Gora) »Sylvia« = grmusica (Bag) 
= grmuska = pogrmusa. Cobanska je rijec 
izgrm m (Lika) »rupa u kojoj se nadu ljesnjack. 
Znacajno je sto Vuk ima iz Crne Gore gfmen, 
gen. gfmena »idem«, sa -en prema grumen (v.), 
odatle deminutiv grmecak (Dobroselo, Lika) 
i kol. na -je gfmenje n (17. v., Gundulic, 
Ljubisa). Nema paralela ni baltickih ni drugih 
ie. Arbanasi posudise gremshe f »Feigendrossel« 
< grmusa. Vasnler uzimlje prijevoj prema 
rus. grum = grumen (v.). To misljenje nije 
uvjerljivo. Ne zna se ide li ovamo grmalj m 
»vrsta morskoga raka, eriphia spinifrons Desm.«. 
Mozda je metafora, kako se cini, iz ucenog 
naziva. 

Lit.: ARj 3, 448. 449. 4, 186. Hirtz, Aves 
145-146. Mazuranie 186. Mlklosic 80. 423. 
SEW 1, 358. Vasmer 313. Mladenov 112. 
ASPh 33, 12-13. Jagic, ASPh 1, 433. Hirt, 
IF 37, 227. Meillet, RSI 6, 132. Buga, RFV 
67, 232. i si. (cf. RSI 6, 270). Bruckner, KZ 
45, 43. Loewenthal, WuS 10, 155. GM 130. 

grmiluk m (Bosna) »Korallenband« = 
igrmiluk m »1° nakit oko vrata ili po glavi, 
2° nekada novac« = jirmttik (Srbija, Donje 
Povardarje) »metelik koji je vrijedio 20 carsin- 



grmiluk 



623 



grShot 



skih para«. Balkanski turcizam (tur. yirmi »dva- 
deset« < yigirmi): rum. irmillc »20 Piaster- 
stuck*, bug. irmilik »dvadesetak«. 

Lit.: Skok, Sldvia 15, 349. ZRPh 46, 
407., br. 85. Mladenov '223. Tiktin 353. Lo- 
kotsch 958. Skaljie 292. 371. 

grm j eti, grmi impf. (Vuk) (iz-, za-) = 
gfmet, -Im (Kosmet) (pre-), baltoslav., sveslav.' 
i praslav. gnm- »bezlicni glagol na -eti: 
tonare«. Iterativ (duljenjem 6 > i) : grimdt (ca- 
kavski). Odatle postverbal grin (Cres) u 
psovci: a) grin te zel, T>) koga grima. Iterativ 
-grmijevati (se), samo s prefiksom (iz-)- Ap- 
strakta: postverbal grm (Belostenec) »grom«, 
grmljenje n = grminje (Zice otaca, 14. — 15. v.); 
na -Java gfmljava f, grmljavina, grmljavica. 
Metaforickf se prenosi i na glas i na psiho- 
losko polje: »bucno govoriti u Ijutini«. Pri- 
jevoj: grom, gen. groma m (Vuk) = grom 
(Kosmet), sveslav. i prasi, apstraktum (nomen 
actionis) perfektuma: »ono sto je zagrmilo > 
posljedica grmljavine > tonitrus; sinonimi: 
trijesak (v.), strijela (v.)«. Odatle: pridjevi 
na -ov gramov, poimenicen sa -ina gromovina 
»sinonim: grmljavina«, -o tn u odredenom 
vidu gromovm, poirnerticen na -ik gromovnik, 
epitet za Iliju, na -ovit gromovit. Osjeca se jos 
onomatopeja sto dokazuju izvedenice na -or, 
-ot koje sluze za izvodenje od onomatopeja: 
gromor (15. —17. v.) »Larm, Gerausch«, odatle 
pridjev na -bn gromoran = gromdradan (Crna 
Gora) »vrlo velik, nezgrapan; sinonim: gro- 
mostasan — gromtila« (Vuk). Docetak -odan 
nastao je unakrstenjem (kontaminacijom) sa 
gromada. Na -of. gromot m »buka, lupa«, 
odatle pridjev na -bn gromotan »sonorus«. 
Prema grmjeli stvara se u 16. v. (tri pisca) 
gromjeti, -im, sto dokazuje da se pocinje gubiti 
osjecaj za semanticke varijacije prijevoja. 
Upor. naprijed hrv.-kajk. grm. Na onomato- 
peju upucuje i grominjati se, -dm (Dubrovcani, 
17. v.) »padati s lupom«, s gr. -isati zagro- 
manisat pored zgromomsat, -sem »udariti gro- 
mom« (upor. arb. onomatopeju gromesinj = 
gromeshinj, gromesis »riilpse«), gromekati, grb- 
mekdm, -cem (Srednja Dalmacija, Pavlinovic) 
»govoriti psovku: grom te ubio«. Slozenice: 
pridjev na -bn gromoglasan; grombderina f 
»cjepka drveta koja je gromom razderana«. 
Onomatopejske pridjevske izvedenice gromo- 
ran = gromdradan i gromotan, koje znace 
»vrlo velik, golem, grdan«, opravdavaju izvo- 
denje pridjeva ogroman, koji drze rusizmom, 
od grom. Upor. rus. ogrom »divovska velicina«. 
Nejasni su prefiksi ne-z- u pridjevima koji 



bez sumnje idu ovamo: nezgroman (Poljica, 
Dalmacija) »1° golem, grdan, 2° nemio, 
nemilostiv«, sa -it nezgromnlt (Vetranie), ne- 
zgrbmnjast (Vinkovci, Slavonija) »nepravilan, 
nezgodan, gadan« = sa o > a (prema nez- 
grapan) nezgraman (Rijecka nabija, Crna 
Gora). Vjerojatno su dosli semantickom kon- 
taminacijom (unakrstenjem) sa nezgodan, ne- 
skladan (v.), nezgrapan (v.). Oba prijevoja 
postoje u baltickom: lit. grumu, grumeti »grm- 
jeli«, stprus. grumins »grom iz daljine« prema 
lot. gremi, gremju »mrmljam« i prema lit. 
grameti »pasti s lupom, stropoStati se«, gr. 
Xpo^o^ »sum, nevrijeme« itd. Iz baltickih se 
i grckih paralela vidi da je ie. korijen *ghrem-l 
*ghrom- onomatopejskog podrijetla. Metafo- 
ricki prijenos onomatopeje na duhovno polje 
vidi se u germanskim paralelama: grimmig, 
Gram. 

Lit.: ARj 3, 450. 448. 458. 4, 187. 8, 152. 
Elezovic 1, 113. 123. 188. 204. Tentor, JF 
5, 205. ASPh 30, 190. Starine 40, 183. Mi- 
klosic 11. SEW 1, 353. 360. Holub-Kopecny 

133. 135. Bruckner 158. 162. AZ48, 213-214. 

Vasmer 306. 310. WP 1, 656 Belie, Priroda 
299. Mladenov 112. Boisacq* 1069. Schrijnen, 
KZ42, 105-106. GM 131. 

grof m (hrv.-kajk., opcenito na zapadu od 
16. v., Belostenec, Jambresic, narodna pjes- 
ma) = grov (1530) prema f groftca za »lat. 
comes = knez prema f comitissa = kneginja«. 
Odatle: pridjev na -ov grofov (ZK), poime- 
nicen sa -ina grSfovina »grofovska drzava« 
i u sr. r. Grofova (toponim kod Rijeke), -ovski 
grofovski (Sulek). Apstrakta: na -ija grafija 
»1° grofovska cast, 2° imanje« = na -stvo 
grofstvo aliti knezija (1699). Na istoku graf 
m (18. v.). Od madzarskog feudalnog naziva 
grof < njem. Graf neizvjesnog germanskog 
postanja, a znacenja »poglavar, sudija«, poslije 
Fiirsta prvi u rangu. Mlada posudenica u 
poredenju sa ces. hrabe, polj. hrabia. 

Lit.: ARj 3, 378. 456. Maiuranu 361-362. 
Weigand-Hirt 1, 755. 

grogotati, -ce impf. (Srednja Dalmacija, 
Pavlinovic, subjekt dragi kamen), onomatopeja 
za djelovanje svjetla kojoj je paralela sinonim 
titrati (v.). 

Lit.: ARj 3, 456. 

grohot m (Vuk) = grohot (Dubrovnik) = 
grot (ZK, toporim) = grohot (17. —18. v., 
s promjenom onomatopejskog sufiksa -of), 
sveslav. i praslav., »1° buka, lupa kod padanja, 
smijeha, 2° sitno kamenje«. Upor. glede su- 



grShot 



624 



grSs 



fiksa stropot, topot. Odatle grohota f »zemlja 
grotljiva«, postverbal od denominala grohbtati, 
grohocem (se) (raz-j »1° zvecati, 2° smijati 
se grohotom«. Pridjevi: na -bti grohotan (smi- 
jeh), na -Ijiv grohotljiv (o zemlji punoj sitnog 
pijeska). Na -ulja: grohotulja (Vuk) »niz oraha 
ili Ijesnika na koncu« = grotulja (pravoslavci 
u planinskim krajevima oko Petrinje) »hrv.- 
-kajk. sinonim: cana f«, s umetnutim n pred 
dentalom grdntulja (Vuk). Ovamo mozda gron- 
cur m (Srbija, Uzice) »nacickani plodovi 
na grani«, s nejasnom izmjenom docetka. Na 
-Ijika: grohotljika (Vuk) »pjeskovita grohot- 
Ijiva zemlja« (upor. Grohote f pi., Solta); na 
-usa grohotusa »1° sprava za mamljenje' ptica, 
2° neke biljke«. Rumunji posudise grohoti = 
grohai, uzvik groh »grunven« s prijenosom 
onomatopeje na svinjski glas. Ova prasla- 
venska onomatopeja dolazi i bez sufiksa -o 
(upor. polj. groch) u pf. graknuti, -em = gro- 
nuti, gronem »pasti s lupom«, s ispustanjem 

u sufiksui grohtjeti se, grohtim »ljutiti se 
(oponasanje zvuka pri ljuljanju)«. Upor. raz- 
grohtalac (Stulic) bez o. Sa zamjenom -otati 
sa -itati: grohitati, grohicem (Vuk). Variraju 

1 suglasnici g i h: \hrohotati se, -cent (17. v., 
jedanput) = hrokotati (Mikalja, Belostenec, 
Stulic). Varijacija onomatopeje u prvom sa- 
moglasu o > u postojala je vec u praslavenskom, 
kako se vidi. u impf, gruhatilgruvati, gruhdm 
(Vuk) (iz-, na-, Vinkovci o-, kukuruz, meta- 
fora »pojesti«, raz-) »lupati! udarati s bukom«. 
Upor. polj. gruchot s istim sufiksom kao u 
grohot. Odatle: imenica na -ac gruhac, gen. 
-aia (Srbija, Leskovac) »sljunak, belutak« i 
postverbal griih (Dubasnica, Krk) »kamenje 
sitno stuceno« (takoder toponim)«, impf. 
griihati, -am (Dubrovnik) (iz) »drmati, stre- 
sati« = gruat, -am (Kosmet) (iz-, o-) »vaditi 
zito iz pljeve«, neogruana (psenica) »neociscena« 
prema pf. griihnuti, -em (18. v.). Ta onoma- 
topeja postoji i na -iti sa varijacijom znacenja: 
grusiti, grusim (Vuk) »stossen, enthiilsen, 
tundo« prema grusiti, -trn (z- Kosmet) »padati 
s bukom« i impf, na -a- grusati se (subjekt 
mlijeko) (z-) »coagulo«. Deminutiv: gruskati 
(iz-) »prati kosulju udarajuci je o kamen«. 
Odatle: pridjev na -bn ogrusan (jaje) »sinonim: 
rovit, rofitan, na umak obaren«, grusevina = 
grusavina (Kosmet) = grusalina (Vodice) 
»1° geronnene Milch, 2° Speise von Milch 
und Eier (Dubrovnik)«, deminutiv na -be 
griisac, gen. -sea (Lika) »kamenita so sto se 
prodaje po Bosni«. Ovamo mozda i grujuska f 
(Lika) »grebljica kojom se zito u prznici mi- 



jesa da na jednom kraju ne izgori« ako je demi- 
nutiv na *gruhusa. Za obje varijante sveslav. 
i praslav. onomatopeje postoje ie. paralele: 
grohot se uporeduje s lit. grukseti' »knirschen« 
i sa gruks(t), i girgzdeti, gurgzdeti »knarren« 
i njem. krachen, a griihati sa lit. griaju, griauti 
»srusiti, grmjeli«, griuvu, griuti »srusiti«, lat. 
ingruo itd; h je nastao iz ie. f koji rasiruje ie. 
korijen *ghreu- l*ghrgu- »rusiti« ili od *greus- 
»knirschen« s prijevojima ou > slav. M I O . 

Lit.: ARj 3,- 456. 462. 704. 479. 483. 4, 
187. 7, 349. Medic, NVj 15, 741. Ribaric, 
SDZb 9, 150. Elezovic 1, 113. 204. 222. 458. 
Miklosic 79-80. SEW 1, 353. 357. i si. Ho- 
lub-Kopecny 133. Bruckner 159. KZ 43, 311. 
Vasmer 311. 314. Mladenov 111-112. WP 
1, 651. 648. Jagic, ASPh 2, 396. Matzenauer, 
LF 7, 195. 

gronda f (Kanavelic, Stulic) »namrsteno 
celo«, denominal na -iti gronditi se (Stolid) 
»nakostreciti se« = grunda f (Marulio, objekt 
uz spustiti grundu), pridjev na -ast grundast 
»namrsten«. Od tal. gronda »finsteres Gesicht«, 
aggrondare. Stoji u vezi s onomatopejskim gla- 
golom grundtre, *grunniare, grunnire za glas 
svinje, odatle u Bozavi runjdt »brontolare« 
(r < gr kao u rakatac). 

Lit.: ARj 3, 462. REW 3 3893. DEI 1875. 
1877. 

grop m (15. v., Marulic, Racisce, Dubrov- 
nik, Budva, slov.) »uzao, cvor«. Od tal. groppo 
< lat. cruppa. Denominal zagropdti se (su- 
bjekt vlaka na postolu) (Smokvica, Korcula). 

Lit.: ARj 3, 462. Pletersnik 1, 256. REW 3 
2344. 

gros m (16. v., Vuk) »1° bakren novae 
odredene vrijednosti, put novcica, 2° novae 
uopce (ZK, Dalmacija)«. Deminutiv na -i>k > 
-dk grasak, gen. -aka (ZK), na -ie grosic »1° 
novae odredene vrijednosti, 2° prezime (Dra- 
guc, Istra)«, odatle na -ar grosic'ar m (Vuk) 
»koji radi na grosic«, odatle na -ija grosicarija 
(Sulek), na -ina grosicarina f »placa grosicaru«, 
denominal na -iti grosicariti; na -njak < -bn + 
jak grdsnjak »hljeb koji stoji gros«, hipokoristik 
grdso (Dobroselo, Lika) »svite nakicene gro- 
sima po pasu, po kapi ili po prednjacima od 
prslucica«. Slozenice polgrosica (17. v.) = 
polugrosica (narodna pjesma) = golugrosnica 
(Vuk) »sitan novae koji vrijedi po grosa«. Na- 
lazi se jos u slov. gros, gen. grosa, grosek, 
gen. -ska, grosic, grosnik i arb. grosh. Od tal. 
grosso (14. v.) u numizmatickom znacenju 
preko njem. Groschen < lat. grossus. Ovamo jos 



gros 



625 



grst 



slozenica karagros m (18. v.) »spanjolski talir, 
kolunat« preko tur. karagurus. Od tal. grosso 
i trgovacki termin grosist(a) »trgovac na veliko«. 
Lat. ablativ grosso modo »uopce«. 

Lit.: ARj 3, 463. 4, 853. 10, 623. Pletersnik 
1, 256. REW 3 1876. GM 131-132. DEI 

1876. 

grot m (Vuk, Hrvatska, Prigorje, 1459), 
praslav., bez balticke paralele, »1° kao mli- 
narski termin: sud u kojem stoji zito te se iz 
njega malo-pomalo presiplje i pada u mlin« 
= grot (Vodice) »2° kolski termin: u gospo- 
darskim kolima prostor od dna do ruba lasta- 
vice« = grot (Cres) »3° grlo u boce, 4° bolest 
u grlu«. Rijec postoji u rus.-cslav. »pehar« i 
u slov. »sinonim: trahtur« (v.). Postojala je i 
u panonskoslavenskom kako dokazuje madzar- 
ski slavizam garat, garad. Odatle izvedenica 
na -lo: grotlo = grotlo n (Vuk) »1° sinonim 
klanac = turcizam bogaz, 2° zvalo, 3° u cvi- 
jetu mjesto gdje se obod i cijev sticu (Pancic)«. 
Prema Miklosicu od praslav. korijena gw- 
koji je u grlo i grkljan, sa sufiksom -Ulo, ie. 
nisticni prijevoj gur- od *guer- koji se nalazi 
u zderati. Odatle odbacivanjem sufiksa -lo: 
grot. 

Lit.: ARj 3, 463. Tentor, JE 5, 205. Ri- 
baric, SDZb 9, 150. Mazuranic 363. Miklosic 
79. 423. SEW 1, 354. WP 1, 683. 

grotati, -cem impf, (cakavski). Onomato- 
pejski glagol na -ati kojim se oponasa glas 
purana. Upor. varijantu groktati (v.). 

Lit.: ARj 3, 463. 

grozaf XVuk) ie., baltoslav., sveslav. i pra- 
slav., »1° (stokavska rijec) horror; 2° sinonimi: 
jeza, jeznja, strah (na zapadu), 3° prijetna 
(hrv.-kajk., Pergosic)« = groza, gen. groze 
(Kosmet) »4° odvratnost, gadost«. Odatle 
pridjev grozan »strasan«, na -ovit grozavii = 
grozan (Kosmet) »gadan, odvratan«, poime- 
nicen sa -ica groznica f (14. i 15. v.) »febris, 
(na zapadu) zimica«, s hipokoristikom graja 
i pridjevom na -av groznicav., augmentativom 
groznicina, imenima biljki groznicarka = 
groznicavka i denominalom na -iti ogrdzni- 
caviti. Deminutiv na -ica: grbzica (Mencetic). 
Denominal na -iti od grozq: groziti (se) (sa-, 
za-, z-) »1° (u stokavskom znacenju) schaudern 
(Vuk, regionalno), 2° prijetiti (opcenito, i u 
drugim slavinama)«, ogroz'it, ogrozim (Kosmet) 
»izazvati gadenje«, iterativ nagraz&ti se (ZK), 
s pridjevom na -Ijiv nagrazljiv. Rumunji po- 



sudise juznoslav. folklorni termin: groza f i 
pridjev groaznic < grozbnt + lat. -icus. Ap- 
strakti: na -ota grozota f; groznoca (17. v.); 
groznja. Balticke su usporednice: lit. grazoju, 
grazoti »prijetiti«, lot. grizuot »idem«, gr. 
Yopyoc, »strasan, divlji« i TopYco itd. Ie. je 
korijen *gar{- i *grag- »sto izaziva strah«. 
Vrlo je vjerojatno Briicknerovo misljenje 
da je groza prijevoj od rus. gre'za f »san, bunca- 
nje«, odatle grezitb »buncati«, cslav. greza »con- 
fusio«, stgrezjti se »commisceri«. W.grijeh. 

Lit.: ARj 3, 464. 470. 7, 345. Elezovic 
1, 112. 2, 13. Mazuranic 363-364. Miklo- 
sic 79. SEW 1, 355. Holub-Kopecny 134. 
Bruckner 159. KZ 48, 219. ASPh 4, 216. 
Vasmer 309-310. Mladenovlll. WP 1, 537. 
Iljinski, IzvORJAS 1918, 23, 1, 125-182 
(cf. Sldvia 5, 206). RSI 6, 219-221. Scheftelo- 
witz, KZ 56, 177. Boisacq* 154. Pedersen, 
KZ40, 178-181 (cf. AnzIF 24, 44). IF 26, 
293-294. -Matzenauer, LF 12, 325. 

gfst, gen. -i f (Vuk, Boka), sveslav. i 
praslav. *gzrt-t,-bez baltickih paralela, »otvo- 
rena ruka za primanje, poignee« = gfst u 
zagfst (Vodice) »rucni zglob«, odatle za- 
grsnica f (Vodice) »od domace vune spletena 
manseta«. Upor. slov. gfst i bug. grastb. 
Opcenita je s prefiksom pre- i sufiksom -w, 
-la: pregrst = pregrs m, f (Kosmet) pored 
pregras m (sa nejasnim a, t&v praslav. prijevoj 
*gorst- > *gras-?) = grigrsc (Lumbarda) = 
pregasca (cakavski, ZK sa r > ar i ispadanjem 
r zbog disimilacije r-r > r-0) = pagnsc 
(Punat, Krk, zar praslav. prijevoj *gerst- > 
grest-i). Prefiks pre- je dodan da se izbjegne 
homonlmija sa grst »Ekel« (v.). Upor. rus.- 
-cslav. (12. v.): prigwbsca. Arbanasi posudise 
grusht »idem«. Rum. slavizam girst, koji po- 
minje Miklosic, ne nalazi se u rjecnicima. Pra- 
slav. apstraktna izvedenica na i po deklinaciji i 
od grlati, grnuti (v.). Uporeduje se i sa lot. 
gurne »Elachsknorren«, s Homerovim ayooioc, 
»ruka zgrbljena za primanje« < *dYopToc,, 
od ayeipw »skupljam«, cr/opd »skupstina«. V. 
dalje gromada/gramada. 

Lit.: ARj 3, 470. Elezovic 2, 123. Ribaric, 
SDZb 9, 150. Kusar, NVj 3, 326. Miklosic 
64. SEW 371. Holub-Kopecny 133. Bruckner 
136. Vasmer 298. Trautmann 102. WP 1, 
590. Mladenov 112. GM 133. Jokl, Unt. 249. 
330-331. IP 36, 145. Boisacq 3 6-7. 1087. 
Agrell, LU A (J. Ub 8, 203). Brugmann, 
LF 18, 129-130. Petr, BB 21, 207-217 
(cf. AnzIF 7, 165). Persson, BB 19, 257-283 
(cf. AnzJF 3, 200). Zubaty, ASPh 16, 394. 



40 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



grsak 



626 



gruda 



grsak, gen. gfska m (Vuk) »kao reseto u. 
krcagu kuda voda ulazi i izlazk. Stoji bez 
sumnje u vezi sa sveslav. i praslav. korijenom 
ktrc- ili krti- u krcag, gen. -dga m (Vuk, 
Srbija, u zapadnim krajevima danas ne po- 
stoji) = krcag pored krcag (Kosmet) »Krug; 
sinonim: konata« i u krcma (v.). Odatle demi- 
nutiv na -id: krcafic (Vuk). Sufiks -ag je nas- 
tao od -eg, kako se vidi iz bug. krceg, iz ikav- 
skog krcig, sa deminutivom krciz.bc (1468). 
Taj se korijen nalazi i u madz. izvedenici na 
-6 > -ov: korso > korsov (v.), koja nije ma- 
dzarski slavizam nego potjece iz alt. kurcuk 
»Schlauch«, kurcu »Tonnenreif«, tur. korcak, 
iz vremena dok su Madzari nomadizirali Za- 
jedno s Turcima. Srodnost s germ. Krug, 
Krucke, fr. eruche nije iskljucena. Bruckner 
stavlja ovamo i stcslav. krbcii »kovac«. Pro- 
mjena kr > gr u grsak nastala je semanticnom 
kontaminacijom (unakrstenjem) sa grlo, grlic 
(v.); c > s pred k cesta je pojava. Arbanasi 
posudise kergak. Tur. korgak moze biti i 
posudenica iz juznoslavenskoga. 

Lit: ARj 3, 472. 4, 396. Miklosic 156. 
SEW 1, 665. Holub-Kopecny 186. Bruckner 
286. KZ 48, 191. GM 191. Mladenov 266. 

grub, fgruba (Vuk), sveslav. i praslav. prid- 
jev grobi pored grubt, »debeo > neotesan, 
ruzan (Lumbarda, Korcula)«, odredeni vid 
grubi (cakavski) »neobicno velik«, upor. stces. 
hruby »velik«. To je po svoj prilici prvobitno 
znacenje. Stoji u semantickoj vezi i pod nje- 
nim uplivom s njem. pridjevom grob, koji 
je drugog podrijetla (< gi-rdb}, kako se vidi 
po posudenoj humanistickoj lat. izvedenici na 
-ianus: grubijan m (Vuk, Vojvodina, Zagreb) 
< njem. Grobian (1494). Odatle deminutivni 
pridjev grubahan (Dubrovnik) pored -san. Ap- 
strakti: grub m (Jacke); na -oca, -ota -ost, 
-ina: gruboca = grubbta (Poljicki statut) 
»laesio« = grubost = grubina. Denominali: 
kauzativ na -iti: grabiti, grubim (iz-, o-, sa-}, 
eufemizam sagrubiti »sagrijesiti«, inhoativ na 
-eti grubleti, grubim (iz-, o-, po-}. Vokal u je 
nastao iz g: stcslav. grobt i madz. slavizam 
goromba »debeo, divlji, neotesan« iz panonske 
nizine i strum, grumb. Usao je u musku i 
zensku antroponimiju: medu stara dvoclana 
licna imena Grubislav, odatle hipokoristici 
Gruba, Griijo, Grujica, Grubesa, Grubisa, odatle 
prezime Grubisic. Balticke usporednice, kao 
i praslavenska pokazuju takoder alternaciju 
-um- i -u-', lot. grumbt »postati navoran«, 
prema lit. grubus »neravan«. Poreduje se i sa 
njem. Krampf. Ali se ove usporednice slazu 



samo fonetski, nikako semanticki. Stavlja se pod 
ie. korijen *ger- /okretati«, rasiren u rustic - 
nom prijevoju i nazaliran sa formantom b: 
*gremb-l*gromb-. 

Lit.: ARj 3, 472. Kusar, NVj 3, 338. Ma- 
zuranic 364. Miklosic 79. SEW 1, 355. Ho- 
lub-Kopecny 133. Bruckner 159. KZ 42, 345 
— 346. 45, 45. Vasmer 311 — 312. Trautmann 
99. Mladenov 111. WP 1, 596. Moskovljevic, 
NJ 1, 19. Tiktin 706. 

gruda f (Vuk, Kosmet) = grudva (Vuk, 
18. v., Kosmet), kao crkva nekada po deklina- 
ciji u, sveslav. i praslav., »1° glaeba, 2° (kol.) 
poljsko zelje (metafora), 3° gruda sira«. To- 
ponim. Odatle pridjev na -bn: grudan = gn\- 
den (1491, hrv.-kajk., Habdelic, Patacic, Be- 
lostenec, Jambresic, prvotisak glagoljskog bre- 
vijara iz 1491), poimenicen u m. r. prema 
mjesec »prosinac, velikobozicnjak«, prema Pa- 
tacicu ovako nazvan »od gruda onda zmrznje- 
noga«; obicnije s dvostrukim sufiksom -bn + 
-j kao ostali mjeseci: grudanj, gen. -dnja; na 
-jaca grudnjaca (Vuk, Kosmet) »cjedilo od ko- 
nopljina platna u koje se sipa sir da se ocijedi 
surutka i da postane gruda«. Na -ast: grudasi. 
Na -av: grudav. Deminutiv na -lea: grudica 
(siraj. Augmentativ na -ina: grudlna. Sa 
sufiksom -fa: gruda (J. S. Reljkovic) = grudva 
(unakrstenje sa grudva} i sa starim jos u pra- 
slav. izumrlim sufiksom -men *grudmen > 
grumen m (Vuk, Kosmet) »idem« = grum > 
grun. Odatle deminutivi: grumak, grunac, 
grundk, gru(m}cic, kol. grunje. Upor. rus. 
grum »idem«; pridjev na -ast, -av, -it: grume- 
nasi, -njast, -enit. Deminutivi: grumencic, 
grumicak od *grumik kao komik = grumencak, 
gen. -ckd (Lika). Upor. kam, plam, pram za 
kamen (v.) itd. Denominal na -ati: grudatl 
se (iz-}- Oba oblika pomijesase se u rum. 
grunz- Tu je -z iz rum. plurala grunzi — grunji 
< grudy »1° tvrde mrvice kamene soli, 2° 
zaleden komad zemlje (grunji pdmintulul)«; 
odatle brojni rum. pridjevi na -os < lat. -osus: 
grunzos = grunturos itd. Arbanasi posudise 
grude f »Scholle«, epirski Grci od nestalih 
epirskih Slavena ypovba »gruda sira«. Vokal 
u je nastao iz ie. dvoglasa ou. Za uporedenje 
pruzaju balticki jezici obilje primjera: lit. grustl 
»mrviti«, grudas »zito«, u prijevoju graudus »dir- 
ljiv«, lot. grauds »zito«, graumenys pi. »pra- 
sume«, grumuntas »grosser Erdkloss«, grumtas 
»Klumpen«. Te usporednice kazu da je prvo- 
bitno znacenje bilo »ono sto je razmrvljeno«. 
To potvrduju i germanske usporednice : stvnjem. 
grlol »pijesak, Gries«. Upor. germanizam 



gruda 



627 



gruna 



griz m. Ie. korijen *ghreu, u prijevoju ghrou- 
»rastrti, razbitk bio je rasiren formantom d 
kolektivnog znacenja (upor. suf. -od}. 

Lit.: ARj 3, 477. 479. 480. 7, 349. Elezo- 
vic 1, 113. Mazuranic 364. Miklosic 79. SEW 
1, 357. Holub-Kopecny 133. Bruckner 159 
-160. Vasmer 313. RSI 4, 175. Trautmann 
99. WP 1, 649. Jonke, Rad 275, 70. Tiktin 
706. Jagic, ASPh 31, '551. Boisacq 424. 1068 
-1069. Osten-Sacken, IF 24, 245. 28, 419. 
GM 132. Scheftelowitz, KZ 56, 178. Ste- 
fanie, Rad 285, 62-3. 

grudi f pi. (Vuk) po deklinaciji i kao i 
»sinonim: prsi«. Osjeca se danas kao pjesnicki 
izraz. Sveslav. i praslav. grgdb, bez paralele u 
baltickoj grupi. Znaci i »brezuljak« (srednja 
Dalmacija, Pavlinovic). Prelazi u deklinacijn a: 
gruda f (Brae) »kost sred prsi gdje se sastaju 
rebra«. Ova potvrda objasnjava plural: grudi 
se sastoje od vise kostiju na obje strane. 
Odatle pridjev grudan, grudna (kost, <~r kos, 
Piva-Drobnjak), poimenicen sa -Ik i -jak 
grudnik = grudnjak, gen. -aka (Banat) »kozuh 
kao prsluk«, sa -jaca grudnjaca f »torba od 
koje se uzice unakrste na grudima«; u bota- 
nickoj terminologiji grudnjaka f »pulmonaria 
L.« i grudnisnik »crven sljez, trandofilj«, od 
nepotvrdenog grudnica. Obje su biljke na- 
zvane tako zacijelo zbog toga sto se mogu 
nositi na grudima. Kako se grudi upotrebljava 
i za prsa zivotinja, ovamo ide s hipokoristickim 
sufiksom -an (tip Milan, rudan}: grudan (Do- 
broselo, Lika) »prsat konj«, mozda i grudesa 
»koza« (Dobroselo). Taj pastirski (?) naziv iz- 
vodi Budmani od gruda (Hrvatska Krajina, 
v. gruda} »ovca koja je bijela kao snijeg«. 
Nema potanjih obavjestenja o tako nazvanoj 
kozi. Neologizam grudobolan »tuberkulozan, 
susicav«. Vokal Mje nastao iz G: stcslav. grgdb, 
slov. grodi, bug. gradi, polj. gredzi. Kako polj. 
grqd znaci »uzviseno mjesto u mokrom terenu«, 
s cime se slaze dalmatinsko znacenje »bre- 
zuljak«, uvjerljivo je uporedenje s lat. grandis 
»velik«. Upor. i stengi, greada »Busen«. Ie. je 
korijen *gnrendh- »bujati« u prijevoju *gurondh-; 
grudi su prema tome nazvane tako sto se 
nadimaju. 

Lit: ARj 3, 478. Vukovic, SDZb 10, 382. 
Miklosic 79. SEW 1, 356. Holub-Kopecny 
133. Bruckner 676. KZ 42, 339. 346-347. 
45, 53. Vasmer 312. Mladenov 112. WP 1, 
699. Boisacq 3 132. Machek, Recherches (cf. 
Fraenkel, IF 54, 282 i Sldvia 10, 382). Pe- 
tersson, LUA n. f. 1. Bd. 14, nro 31 (cf. 
Ub 7, 115). ASPh 34, 378-379. Zubaty, 
ASPh 16, 393. Pedersen, LP 1, 1-2. Matze- 
nauer, LF 7, 202. NJ 1, 123. 



graditi, -im impf. (Stulic) »frangere« ozna- 
cuje Budmani kao nepouzdano, ali moze biti 
isto sto i slov. griiditi »rodere, mordere, mo- 
lestare«, koji Matzenauer uporeduje s ags. 
grindan »centerere« i lit. grandau, grandyti 
»radere« sto bi zadovoljavalo Stulicevu obliku, 
ali za slov. morala bi se pretpostaviti varijanta 
bez nazala kao praslav. grebb pored grubt. 
Ie. korijen *ghrendh-, rasiren je s pomocu 
formanta. dh od ghren- »rastrti«, u prijevoju 
*ghrondh~. 

Lit.: ARj 3, 478. Pletersnik 1, 258. Ma- 
tzenauer, LF 7, 194. WP 1, 657. 

grug m (Rab, Bozava, Senj, Veli otok) = 
gruh = gruj, gen. graja (Perast, Kuciste, Brae, 
Bogdasic, Korcula) = gruj (Budva, Bijela, 
Risan, Pastrovici, Muo, Stoliv, Dubrovnik, 
Mljet, Sutomore, Ljubisa) = grum (Belo- 
stenec, Hrvatsko primorje, Malinska, Krk) 
= grun pored grun (Krk) = grunj (Cres, 
sjeverni cakavci), grunjeva mat (Malinska) »mo- 
tella tricirrata«. Stara posudenica iz ribarske 
terminologije kako pokazuje on pred suglas- 
nikom > u; grug poklapa se s tal. grdngo, sa 
-g > h gruh; gruj predstavlja *congrius od 
conger sa metatezom r kao i grongo < conger, 
gen. congri, ak. congrum; grun se poklapa sa 
kreko-rom. graun; grum prikazuje hiperkorek- 
tan oblik prema mijenjanju -ot > -n. Taj 
oblik je nastao odbacivanjem docetka -CMS 
u *groncus koji nije potvrden u tal., nego je 
specifican u nasoj ribarskoj terminologiji; 
-nj mjesto -ot > n moze se objasniti iz ng\: 
*congrius. Upor. tal. cagno < lat. congius (v.). 
Sve su to nase adaptacije nepoznatih dalmato- 
romanskih oblika od lat. conger, gen. congri, 
mediteranskog podrijetla. 

Lit.: ARj 3,479.480. 482. Pletersnik 1,258. 
Stiirm, CSJK 6, 67. Banali 2, 156. Macan, 
ZbNZ 29, 211. Kusar, Rad 118, 16. DEI 
1062. REW* 2144. 

gruna f (Pavlinovic, Dalmacija) »draga, 
pola, kosa, greda«. Znacenje je dano neodre- 
deno. Cini se da je kao terenski termin srodno 
sa ukr. hrun, hrunok, hruriyk »Hugel«, rum. 
gruiu »idem«, cine, gruiiu »idem« < lat. grunium. 
Ovamo jos ogronja f (Kavanjin) »surla«, pridjev 
kod istoga kad pomrmlja s ogronjime (= vra- 
gom) u istom znacenju u kojem tal. grugno 
»muso del porco«. Glede pocetnog o- upor. 
oferao pored ferao (v.), ofhjsubra (v.) i glede 
oscilacije u-o u naglasenom slogu upor. gron- 
da-grunda. 

Lit.: ARj 3, 481. 8, 781. REW» 3894. 
DEI 1877. 



griinat 



628 



guc 



griinat, gen. grunta m = grunt (hrv.-kajk., 
18. v., ZK, slov), »sinonimi: zemlja kao 
vlasnistvo, bastina, imanje, dobro«. Odatle 
sluzbeni neologizmi za njem. Grundbuch: 
gruntovan, gruntovnica = zemljisnih (Dalma- 
cija), gruntovnicar. Od njem. Grand. 

Lit.: ARj 3, 481. Pletersnik 1, 258. 

grundov, gen. grundald, pi. grundali m (Bu- 
zet, Sovinjsko polje, takoder grandov) »kamene 
ploce izbecene preko zida ispod zlijebnjaka 
da stite zidove od kise«. Istroromanski - lek- 
sicki ostatak od vlat. *grundarium > tal. 
grondaia, grondaia, poimenicen pridjev na 
-drius od srlat. grunda, gronda, grondarla, 
kilat, suggrunda. Zamjena sufiksa -drius sa 
-olis nastala je na osnovu disimilacije r-r >r-l. 

Lit.: DEI 1875. Prati 523. 

grust m (ZK, slov.) »skele kod gradnje 
kuca« = rast (hrv.-kajk.) = rust (Virje). Od 
njem. Geriiste. 

Lit.: ARj 14, 342. Skok, ASPh 33, 362. 
Pletersnik 1, 259. 

grzun m (istrocakavski) »puer«. Od tal. 
garzdne m < fr. garcon franackog podrijetla 
(franacki *wrattjo > nvnjem. Recke »junak«). 

Lit.: Strekelj, ASPh 14, 524-5. .£>£/ 
1768. Gamilhcheg 457. REW 9510. 

gu »onomatopeja kojom se oponasa glas go- 
luba i grlice« (Kralje, Klakar). Odatle ime- 
nica oformljena sa -k (upor. zvuk) i -ka (upor. 
buka): guk m (Vuk), giika f (Vuk) sa impf. 
giikati, guiem (16. v., Vuk) prema pf. guknuti, 
guknem (Vuk). S reduplikacijom: impf, gu- 
gtitati, guguc m prema pf. gugutnuti i sa c 
iz prezenta u infinitivu gugucati (Ljubisa), 
s postverbalom gugut (Vuk), pored gugukati, 
-ami pored -cem (Stulic, Srbija, Milicevic). 
Na -avac: golub gukavac. Glas goluba imi- 
tira se i sa gulu. Zbog toga izmjenjuje o > u 
golub > gulub m (Nova Gradiska) prema f 
gulubici (Prespa). Reduplikacija je usla i u 
naziv goluba u oformljenju sa -ka: gtigutka 
(Vuk, Kosmet) »sinonim: kumrikusa (v.)« i u 
rum. gugu[duca i arb. guguce. 

Lit.: ARj 3, 497. 495. Elezovic 1, 114. 
Hirtz, Aves 148-149. SEW 1, 361. Holub- 
-Kopecny 130. Vasmer 319. Iljinski, ASPh 
29, 496. Loewenthal, KZ 37, 390. Matze- 
nauer, LF 203. GM 134. 207. 



guba f (Viik, Vodice, ZK), ie., baltoslav., 
sveslav. i praslav. goba, »1 ° razne vrsti gljiva, 
2° spuzva, 3° (metafora) bolest na tijelu, 
izraslina, 4° uvredljiva metafora za ljude«. 
Odatle: giibav (15. v.) »aussatzig, sugav«, 
poimenicen na -be gubavac, gen. -avca m 
(1437), sa starim pridjevom na -j m gubavac, f 
gubavca, na -ica gubavica, »zaba« (takoder 
toponim), inhoativ gubaviti se. Radna imenica 
na -ar: gubar (Fuzine) »koji kupi gube po 
sumi«. Na -alj (upor. putalj): gubalj »gubav = 
sugav konj«. Faktitiv na -ati gubati, -am (se) 
(Vuk) (o- Kosmet, raz) »ciniti da tko bude 
gubav«. Na -ac: gubac (Slavonija) »sinonim: 
siska, sisarica«, upor. madz. gubacs »idem«. 
Deminutivne izvedenice na -be i -ica odstupaju 
semanticki od simpleksa: gubac, gen -pea 
(Vuk) = gubica »1° os animalium, 2° uvredljiva 
metafora kad se prenosi na usta ljudi«. Odatle 
pridjev na -bn: gubican m, f -cna (Dobroselo) 
»debelih usana«, augmentativ gubicina, na 
-jatigubicatise »sinonim: potuci se«. Deminutivi 
uklanjaju homonlmiju izmedu dvaju znacenja 
kao u polj. gjba »Mund, Maul« prema gabka, 
gtbka. Madzari posudise gamba < goba »us- 
nice, Maul« i iz hrv.-srp. gubo »Gal- 
lapfel«, gubacs, gubics »Knopper«, gubas »gu- 
bav«, Rumunji gubav »aussatzig«, odatle rum. 
apstraktum gubavie f. Berneker i WP, slijedeci 
Miklosica, rastavljaju etimoloski ove dvije 
rijeci, dok ih Bruckner, Trautmann i Zubaty 
uzimlju zajedno. Vasmer dopusta mogucnost 
zajednickog izvora; u je nastao u objema se- 
mantemima iz nazala p: stcslav. gcba »spuzva«, 
slov. goba »gljiva, vrganji«, ces. houba, polj. 
gqbka, gebka. Za oba znacenja ie. paralele su 
jasne: u baltickoj grupi lit. gumbas »Erhohung, 
Knorren, Gewachs an einem organischem 
K6rper«, lit. gembe »Nagel, Knagge < Spitze, 
Vorsprung«, gr. ya|icpai »laloka«. Ie. je korijen 
gambh- odnosno geu- ili gheubh- »savi- 
nuti«. 

Lit.: ARj 3, 484. 487. 488. Hirtz, Amph. 
38. Elezovic 2, 13. Ribaric, SDZb 9, 150. 
Mazuranu 365. Miklosie 71. SEW 1, 340. 
Holub-Kopecny 129. 135. Bruckner 138. KZ 
42-, 332-334. Vasmer 316. WP 1, 534. 562. 
568. Trautmann 101. Mladenov 117. Boisacq 
899. Pedersen, KZ 36, 334. Janzen, ZSPh 
15, 57. Christiani, ZSPh 18, 161. PBB 22, 
192. 

guc m (Dubrovnik, Rab) »camac, mala 
lada [(nesto manja od bragoca,)«. Rijec je 
rasirena i u Italiji: Korzika, Kalabrija, Sicilija, 
Napulj, Denova gussu, gossu, Venecija gozzo, 



guc 



629 



gudura 



guzzo. Vjerojatno od bragoc (y.), preko mlet., 
premda se ne zna zasto je apokopirano 
bra-}. 

Lit.: Kusar, Rod 118, 23. PE 1, 558. 3, 
238. Skok, Term. 149. Isti, ZRPh 54, 434. 
57, 468-9. 479-80. DEI 1851. 

guce ili goce f pi. (Zore) »pezzi di rete 
(della sciabica > sabaka, v.) dalle maglie 
larghe e dal filo al quanto grosso« = guia 
(Poljica) »maglia di lana che portano gli uomini 
(odijelo)« = guca (Rab) »vunena kosulja« 
(po semantickom zakonu sinegdohe) = guca 
(Bozava) »maglia«. Od mlet. gucbia ( izgovori 
guca) »maglia, lavoro fatto cogli aghi« < 
aguchiare (Boerio) < lat. *aciicula, deminutiv 
od acus. Glede u > o v. Lokrum i gosa (v.). 

Lit.: ARj 3, 492. Maver, AR 6, 242. ZbNZ 
8, 310. Kusar, Rad 118, 19. Zore, APJ 10, 
356. 

gueula f (Dubrovnik) »gusa«, sadrzi zacijelo 
lat. deminutivni sufiks -ula ili bolje -ola na 
korijen guc-, koji odgovara kao dalmato- 
romanski ekvivalenat tal. gozzo, skracenici od 
gor gazza < lat. *gurgutia; gozzo se slaze po- 
svema kao kasniji talijanizam sa guc (Bo- 
zava) »isto«, prosireno sprijeda pomenutim de- 
minutivom -ul i hrv. istoznacnim -ic gucullc. 
Marulic ima -va- mjesto u: gvaca (cvrljak... 
s punom gvacom pojde). Taj va reflektira mozda 
dvoglas ua (upor. krcko-rom. suas > sursum, 
ingvazdat, raklo i kvijer < corium). Mjesto 
c, c stoji u Reziji, Goriskom i: goza »Kropf«, 
u Toiminu golzun »putaca (ZK), Huhnerkropf«, 
upor. tal. sorgozzone. Dalja veza sa balkan- 
skom rijeci gusa (v.) je moguca premda je 
fonetski odnos nejasan. 

Lit: ARj 3, 493. 520. Cronia, ID 6. Bud- 
mani, Rad 65, 166. Pletersnik 1, 242. REW 
3924. DEI 1850. Strekelj, ASPh 12, 457-458. 

guc »(onomatopejski) uzvik kojim se vabe 
i gone svinje (okolina Dubrovnika)« = gud 
(Stulic) »idem«, oformljen u* imenici guda f 
(Vuk, Dubrovnik, Kosmet, djecji govor) 
pored guda, gen. gude -- guda f »krmaca, 
prasica«, gude, gen. -eta na »prase«, guce, 
gen. -eta (Stulic) < gudce (oznaceno u ARj 
kao nepouzdano) prema gudin m (Vuk,. Du- 
brovnik, Hercegovina, Brae) »prasac«, de- 
minutiv gudinic (Vuk), sa drugim suglasni- 
kom gudza f (Vuk) »krmaca«. Odatle guddn 
(Kosmet) »vepar«, gudaca (ibidem) »krmaca«. 
Upor. arb. guc »prasica«,gwfe«/»grunze«. Upor. 
guci i guci (Kosmet) »uzvici za vabijenje 
svinja«; gufala (ZK) je u isto doba uzvik za 



vabijenje i femininum. Ovamo izvedenice: na 
-be: gudac, gen. gulca, gen. pi. gudoc pored 
giilcih (Hvar) »prasac« = gudac, gen. guca 
prema gudaca, gudas (Kurelac), kol. gudad 
(Stulic). Takoder slov. guda = gudika, giidek, 
gucey. Sa r mjesto d: giire, gen. -eta (Kosmet) 
»sinonim: gude«, deminutiv gurence, gen. 
-eta, guran, gurac, sve iz Kosmeta. Odatle 
onomatopejski impf, guritati, gurlce (subjekt 
svinja) »grunnire« = gurikati, gunce »idem« 
prema pf. guritnuti (Vuk), s postverbalom 
gilrit m. Upor. ngr. youyoijva »svinja«. Sa 
/: gulic (Vodice) »zov za mlade svinje«. 
Sa g mjesto d (onomatopejska reduplikacija): 
gugan »ime prasca«. Uper. slov. gulja. Ovamo 
ide zacijelo i giidlja (Krasic) »obarnica (Krasie 
lubarnica) ukuhana kukuruznim brasnom, gusta 
i ukusna, dok je lubarnica samo rijetka supa« 
= gudla (Kamena Gorica kod Varazdina) 
»svinjska juha poslije obarenih kobasica, obar- 
nica (ZK)«. Samoglas se u zamjenjuje sa i, 
a suglasnici d i c sa c: gica f (Vuk, djecji govor) 
= gica, gen. gice (Kosmet) »svinja«, prema m 
gican »ime prascu« od gle g\c »zov za svinje 
(Zagreb)« = gle (Vuk) »uzvik, 1° glas za vab- 
ijenje svinja, 2° kojim se tjera svinja (Kosmet)« 
= gici (Kosmet) »glas kojim se vabi svinja«. 
Odatle na -kati impf, gickati, -om (Vuk) »vabiti 
svinje« prema pf. gtcnuti, -em »povabiti jedan- 
put svinje viknuvsi gic«. I ovo onomatopeja 
kojom se oponasa glas svinje. Upor. rum. 
onomatopejski glagol a guita »quieken«, odatle 
guitatura »glas mlade svinje«. Onomatopeja, 
u daljem razvitku, postaje i folklorni termin 
za igru. U Sumadiji se u igri tjeranja svinja 
(ZK, svinkanje) krmaca zove pored budza (v.) 
i gudza (Vuk), odatle gudfati se »igrati se 
gudze«. .U bug. guda je »Knochel vom Schwein 
der beim Spiel (Schweinetreiben) benutzt 
wird«. I cijela se igra zove tako. Odatle gla- 
gol giidja, guzdam »hinlegen, hintun, setzen«. 
U Kosmetu je gudza prenijeta na »nesto kao 
drvena lopata kojom se djeca igraju«, odatle 
impf, giidzat, -dm »1° gurati, tjerati gudzu, 
igrati se gudze, 2° bacati bez cilja«. S turskim 
deminutivnim nastavkom -cik: gudz.adz.ik »igra 
gudze«. 

Lit.: ARj 3, 132. 492. 493. 495. 503. Ele- 
zovic 1, 96. 114. 117. 118. Hraste, BJF 8, 
21. GM 136. Tiktin 707. Doric 68. Pletersnik 
1, 259. Matzenauer, LF 7, 205. Pedersen, 
KZ 38, 342. 

gudura f (Vuk, Srbija, Lika) »1° duboka 
i uska dolina, 2° (Otocac) toponim«. Ide u 
sferu kraskih pojmova kao litica, vrtaca. Sa 



gudura 



630 



guj 



dragim docetkom 1402 (ab ecclesia sancte Marie 
de Rabac usque ad) Guducha (districtus Sibe- 
nicensis in luka), danas Guduca, na sjevernoj 
obali Prokljana; -uca je romanski deminutivni 
sufiks -ucea. Od ganda (Bregaglia, Borino) 
»sconscendimento di sassi in montagna, erta 
di sassi, pendio« (prema De Felice, Alessio i 
Ribezzo), .mediteranski leksicki ostatak u Spa- 
njolskoj, Svicarskoj sve do Furlanije i u hrv.- 
srp. Sa docetkom (sufiksom?) na r u spanj. 
gandara »piccola catena di montagne«, u bas- 
kickom andar(o) »pente escarpee«. 

Lit: ARj 3, 495. Sisic, Starine 39, 183. 
Jagic, ASPh 2, 396. REW* 3670. DEI 1760. 
Alessio, Onomastica 2, 185. Bertoldi, ZRPh 
37, 142. BSLP 32, 95. si. Ribezzo, AGI 
35, 50. Skok, SIRev 3, ( 352. ZRPh 57, 142. 

guf m (Mikalja) »1° labud, 2° pelecanus 
onocrotalus« .= gub (Stulic kaze da je iz 
Dordica, prema Budmaniju nepouzdano). Pre- 
ma Trstenjaku guf i gub opci su naziv i za 
»genus cygnus«. Drugi, su oblici kuf m (16. — 
18. v., Dubrovnik, sepitetima/?W£><7<, Mencetic, 
Gundulic, pjesnicka rijec), deminutiv kufic 
(Bella) = kup — kof (18. v., Kavanjin, prema 
Budmaniju mozda stamparska grijeska). Hirtz 
ima jos iz Kosica cunj m (Konavli) »urinator, 
Taucher«. Prema Kosicu Konavljani zovu njorce 
cunji jer ptica, kad je na kraju, stoji osovno. 
Prema torn tumacenju cirri se da Kosic iden- 
tificira taj naziv sa cunj = cunj (v.). Ako je 
ta identifikacija ispravna, cunj nema veze sa 
gul = kuf. Prema Vaillantu sve te varijante 
osnivaju se na gr. xuxvoc, = lat. cygnus > tal. 
uceno cigno. Kod te pretpostavke tesko je 
objasniti / = b = p za -cnus > -gnus. Prije 
ce biti unakrstavanje slicne slav. rijeci' (v. kuf) 
s grckom poetskom. 

Lit: ARj 3, 484. 495. 5, 148. 746. Hirtz, 
Aves 47. 147. Vaillant, RES 9, 270. REW* 
2435. 

guj m (Prcanj) »morska riba, siljasta, ovece 
glave, dobra za jelo (zivi u pontama /= obala/, 
tako u Lastvi i ostaloj Boki, po rupama /i ne 
udaljuje se daleko od njih/, u mandracima; 
tezine je do 30 dkg)«. Vrst guja je murandela, 
koja zivi u morskoj travi i odatle joj ime (v. 
murava). Zove se u Risnu gdlok = golok (Le- 
petane, Stoliv, Lastva) »glavoc«. U Dobroti 
guj dobiva nastavak -oc gujoc prema glavoc 
kako ga neki zovu. Ima dvije vrste gujoca: 
jedni zive u rupama, u pontama, drugi u 
morskoj travi ; u muravu (upor. gore naziv 
murandela). Cozoti ga zovu guaito. Taj naziv 



poznat je u Lastvi guat i u Malinskoj guato. 
U Tivtu izmijenjeno u guoc, ocito prema 
glavoc. Glasy ugw/mijenja se u Ij: gulj (Hrvatsko 
primorje) »gobius ophiocephalus«, gulj od 
blata »gobius Jozo«. Treca varijanta- sadrzi 
b mjesto j gub m (Kolombatovic; mozda u 
Splitu?), koje ima svoju potpunu paralelu u 
kslat. gufus = goto (Treviso, Bologna) > gaf 
»seriola Dumerili Risso«. Ribari Arbanasi u 
Ulchiju poznaju taj oblik: gafa f (dobra im 
je riba). Naziv gof poznat je u Budvi i u 
Sutomoru (Spic); gofi se love u mjesecu svib- 
nju. Na Velom otoku zabiljezen je za morskog 
jeza naziv gujba koji je mozda u vezi sa guj, 
gujoc. Znacajno je da se gujba fonetski posve 
poklapa sa lat. gobius (glede bi > ib upor. 
rujba, v.). U Skaljarima (Kotor) kaze se za 
gofa Ilea (v.). Ocito je da guj i gujoc stoje u 
vezi sa lat. gobio, gobius < gr. xopioc,. Sto se 
tice promjene suglasnicke grupe bi >j moze 
se uputiti s Resetarom na kreko-rom. zua 
»cetvrtak« < jovia, dies Jovis, i jos bolje na 
Ptuj < Poelovia. Sufiks -oc postoji doduse 
i uz nase korijene. Najvjerojatnije je romanski 
-uceus, koji ima doduse deminutivnu funkciju, 
kako se vidi u dubrovackom saloca, ali odgo- 
vara posvema sufiksu -ozzo u tal. ghiozzo 
(15. v.) = gujoc. Njemu odgovara bez -jjo 
-occus > -ok u bokeljskom gulok. U glavoc 
(Budva, Hrvatsko primorje) = glavoc, gen. 
-oca (Dubrovnik) varira i osnova i sufiks: 
na -de glavac (hrv.-kajk., Belostenec, Jam- 
bresic) »gobio«; mjesto v stoji m (upor. so- 
mina za sabina) -be > -ac glamac, gen. -mea 
(Brae) »gobius«, glamoc, gen. -oca »razne vrste 
gobiusa«. Jos cudnovatija je varijanta glavotok 
m »isto sto glavoc i glamoc«. Ocito je da je 
pucka etimologija na razne nacine prilagodi- 
vala dalmatoromanski naziv, kojemu naj- 
blize stoje guj i gujba, domacoj jezicnoj svi- 
jesti. Kako smo naprijed vidjeli, i talijanski 
su nazivi prekrajanja od lat. gobius. U gub = 
gafo ispusten je docetak -/to = -io; *gobus > 
gub, gofo zbog ovelike glave dovedeno je u 
vezu sa glava. Odatle glavoc. Nejasno ostaje 
prekrajanje golok. Ne zna se sto je dalo povoda 
da se u osnovi vidi pridjev go. Tal. guaito 
moze da sadrzi deminutivni sufiks -atto 
(upor. mlet. tosato »djecak« od tonsus > toso) 
varijantu od -otto sa gubitkom b > v poslije 
velarnog samoglasnika kako je pravilno u 
mletackom; poklapa se uglavnom sa gub = 
gofo i sa ghiozzo. 

Lit.: ARj 3, 147. 148. 173. 183. 184. 241. 
484. 499. Resetar, Stok. 236. Banali 2, 367. 
^£■^3815. 3816. 3907. DEI 357. 1800. 1837. 



guja 



631 



guliti 



guja f (Vuk, 16. v.) »1° sinonim: zmija 
(Srbija, Visoko, Bosna), kaca, 2° glista (Du- 
brovnik, sjeverna Dalmacija). Odatle: prid- 
jevi na -in gujin, na -inji giijinji (Vuk, ~ e 
gnijezdo) »sinonim: zmijin«, na -ski giijsk'i 
(kralj) »sinonim: zmijski«. Deminutivi na 
-16, -ica, -ce, -zac: gujic, gujica (Pleternica), 
gujicic (Valjevo), gujee. Augmentativ na -ina 
gujina (Peci, Jablanac, Hrvatsko primorje, na- 
rodna pjesma iz Istre), odatle gujinica (Sali, 
Dugi otok). Radne imenice na -ar: gujar — 
gujinar (Jablanac, Bokanjac kod Zadra) »koji 
hvata guje«. Na -ana: gujana (Lika) »glista«, 
gujanica (Lika) »lumbricus terrestris L.« = na 
-avica gujavica (Vuk). Rijec je hrv.-srp. 'i 
regionalno bugarska. Buduci da ima dva 
znacenja, a naglas kao bdja (v.), bez sumnje 
je kao naziv zmije hipokoristik od guz (upor. 
guja kao hipokoristik od guzica), a kao na- 
ziv crva od gusjenica, prema Briickneru od 
guster. 

Lit.: ARj 3, 496. Hirtz, Amph. 39-40. 
Vaillant, RES 8, 243-245. Tomanovic, Y F 
17, 210, Bruckner, KZ 48, 219-220. 

gujba f (Sulek) »biljka: rani list, bukvica, 
betonica L.«. Ne zna se gdje se govori. 

Lit.: ARj 3, 496. 

giika f (Vuk) »r gibbus, 2° massa, 3° lopta 
grncarske (loncarske) zemlje koliko je dosta 
da se ucini jedan sud (Kosmet), 4° djecja 
bolest, Driisengeschwulst (Kosmet)«. Kao to- 
ponim potvrden sa sonantnim /: na Ghku, 
1318. Odatle: pridjevi na -av gukav = na 
-ast gukast (Stulic). Denominal: na -ati 
giikati se, -dm (Crna Gora) »sinonim: grudati 
se (v.)«, faktitiv na -Hi guati, -Im (Vuk) (sa-) 
»1° ciniti guke, 2° grciti se, u guku svijati 
(Kosmet) (pod-, r-)«. S umetnutim n i (prema 
grckom izgovoru) s prijelazom k > g: gunga 
(Kosmet) »sinonim: guka«, pridjev na -av 
gungav »sinonim: grbav«. Ovamo mozda guk- 
nuti, -em (Hrvatsko primorje) »koga po le- 
dima udariti, zadati mu guku«. Sa sonantnim / 
nalazi se u rum. gtlca f »Driisengeschwulst, 
geschwollene Mandel« i bug. glaka »idem«, 
pi. gaiki »enflures aux oreilles«, pridjev na -av 
gdlkav. Upor. u prijevoju rus. gulja, guhka 
»Beule, Auswuchs«, polj. gula, gulka, gulba 
»idem«. Ie. paralele nisu utvrdene. 

Lit: ARj 3, 493. 497. Elezovic 1, 115. 
117. 2, 89. SEW 1, 362. Vasmer 320. Bernard, 
RES 27, 31. 



guktati, izolirani onomatopejski glagol stvo- 
ren samo za zagonetku od prvog sloga u 
guster: guster gukce uvrh kuce (odgonetljaj-: dim). 

Lit.: ARj 3, 497. 

gula 1 f (16. v., Marin Drzic) »grlo« = 
gula (Bozava) »gola, buca dell' albero della 
nave«. Talijanizam ili dalmatoromanski lek- 
sicki ostatak od lat. gula > tal. gola »isto«. 
U prilog drugoj mogucnosti govori nasa 
izvedenica na -jak: gugljak m (Dalmacija) 
»grkljan, kapak, zaklopac u sudih«. Cist tali- 
janizam je gola f (Bozava) »sorta di pialla«. 
Talijanizam je i pridjev na -osus > -of, -oz, 
-uz: goluz (pridjev, Bozava) = guloz (Sibe- 
nik, sibenski otoci) = guloz (Rab, Kuciste) = 
guloz, f guloza (Dubrovnik, Cavtat), prosiren 
na -bn > -an gulozan (Vuk, Primorje, Boka, 
Dalmacija, Dubrovnik) = gulozan (Lastva) 
»sladokus, popasan, bonkulovic (Lastva, ta- 
lijanizam bonculo sa -ovlc)«. Odatle apstrak- 
tum na -arija gulozarije f pi. (Kuciste) »po- 
slastice«. U satrovackom jeziku (argou) posu- 
duje se rumunjski oblik latinske rijeci gurac, 
koje sadrzi nas sufiks -ac od rum. gurd; goa 
(zidarski tajni jezik u Bracigovu u Rodopima) 
od arbanskog oblika latinske rijeci goje, s 
clanom gaja (Ulcinj). 

Lit: ARj 3, 497. 498. 499. Cronia, ID 6. 

Budmani, Rad 65, 162. REW* 3910. 3914. 

Griinenthal, ASPh 42, 316. Jirecek, ASPh 
8, 101. 

giila 2 f (Prigorje, hrv.-kajk.) »konjusnica za 
mlade konje«. Od madz. gula »govede stado«. 
S tim se znacenjem posvema slaze gulja f 
(18. v., Slavonija) »stado govede«. 

Lit.: ARj 3, 497. 499. 

guldin m (hrv.-kajk., sjeverozapadni kra- 
jevi, 17. v.) »sinonim: forinta« (v.). Upor. 
slov. goldinar »idem«. Od stvnjem. guldin 
(13. v.), od Gold »zlato«, nekadasnja juzno- 
njemacka i austrijska moneta, danas jos 
nizozemska (gulden). 

Lit.: ARj 3, 497. Weigand-Hirt 1, 779. 

guliti, gulim impf. (16. v., Vuk) (iz-, o-, 
po-, za-, z-) »decorticare, veliere; sinonim: 
cupati (Lumbarda), derati« = sa Ij iz prezenta 
*guUQ u infinitivu guljiti, guljim. Iterativ 
ogulivati, ogulujem = -guljivati s prefiksima. 
Unakrstenjem (kontaminacijom) sa kljastriti 
nastade guljestriti (Martie). Apstraktum na 
-ba: gillidba (Vuk). Imperativna slozenica: 
gulikoza = guljikoza. Na -evina: giiljevina 



guliti 



632 



gumati 



(Lika, Dalmacija) »vuna koja sama otpada s 
ovce«. Pejorativi: na -otina guljotine (Dobro- 
selo) »zguljena kora od krompira«, na -acina 
guljacina (Lika) »sinonim: deracina«. Ovamo 
stavlja Vasmer toponim Ogulin gen. -ina, koji 
bi imao biti vrlo staro ime, ako je ispravno 
njegovo uporedenje sa grckim slav. toponi- 
mom Ayou^ivixaa na zapadnoj peloponeskoj 
obali. Grcki se toponim moze i drukcije tu- 
maciti (od jegulja). Sufiks -in nije jasan i ne 
govori za izvedenicu od glagola. Moglo bi 
to biti samo zamjena za -ina: Ogulina »oguljeno 
mjesto pod Kle.kom«, upor. agulina (Kapela 
kod Bjelovara) »1° kozica na jezgrici oraha, 
2° zelena kora od krompira«, oguljina (Lika) 
»zelena kora oguljena s drveta«, oguljak, gen. 
-Ijka »1° ostrugane dlake s volujske koze 
koja je vec bila u vapnu (Fuzine), 2° ocupan 
stog sijena«. Sa -ica: gulica f (Varazdin) »vrsta 
breskve«. Vokal u u guliti nastao jeod ie. dvogla- 
sa ou u korijenu *gou-. Prijevoj *geu- zastupljen 
je u zulj m (Vuk) sa sufiksom *l-eo »callum« u 
juznoslavenskim jezicima, dok je guliti jos 
samo slov., odatle slov. gulja »Schindmahre, 
kljuse«. Odatle pridjevi: na -av: iuljav (Vuk, 
Kosmet) »mrsav, slab, krzljav«, na -ajvo zu- 
Ijajiv »kad oci malo nateknu«. Denominali na 
-ati: zuljati, zuljam (subjekt obuca, cizme) 
(na-, o-} s objektom gumno »motikom kifesat 
travu po njemu«, zazuljati, -am (Lika, objekt 
tratinu, gumno} i»oguliti«. Sa rijetkim prefik- 
som ka- impf, kazuljati, -am (narodna pjesma). 
Na -iti; zuliti, zulim (Vuk, Crna Gora, sa / 
kao u guliti) (o-, po-} u istom znacenju kao 
guliti; zulji't, zuljim (ZK) »sinonim: blagu 
brati, po polju, sakupljati hranu za svinje 
(objekt Sstak »ckalj«)« = ozuljit, ozuljim (Kos- 
met) »oljustiti, ogulitk. U Crmnici: zuli, zule 
»guli, gule«, ozulit pored rjedeg gulit. U Kos- 
metu zuljlt, zuljim znaci u podrugljivom smislu 
»jesti kad se jede kukuruzni hljeb ili od mije- 
sana brasna, a ne kaze se kad se jede bijela 
pogaca«. Zbog toga ce biti takva pejorativna 
metafora i guliti, gulim (Jacke) u znacenju 
»mnogo piti«. Madz. suly »Feigwarze, Skorbut« 
imalo bi biti od zulj. Miklosic, Berneker i 
Vasmer stavljaju ovamo ukr. pridjev hulyj 
»bez rogova« i polj. te rus. gulja, guhka »Beule, 
Geschwulst, Auswuchs«, koji prema znacenju 
odgovaraju zaista jslav. zulj. Ie. korijen nije 
sasvim jasan; *geu-j*gou- »trti« ili *geu-l*gou- 
rasiren formantom / »saviti« jer nema utvrde- 
nih ni baltickih ni ostalih ie. paralela. 

Lit.: ARj 3, 497. 499. 4, 193. 925. BI 2, 
876. 8, 785. Kusar, NVj 3, 338. Miletic, SDZb 
9, 367. Elezovic 1, 182. 2, 20. Miklosic 80. 



SEW 1, 362. IF 10, 156. Vasmer 320. Isti, 
Slav. 145. WP 1, 556. 562-563. Stoiicevic, 
ASPh 34, 115-116. Iljinski, ASPh 29, 497. 
Boisacq 1 158. Sommer, IF 31, 371. Mladenov, 
RFV 68, 373-381. Ub 1, 184. (cf. RSI 6, 
278). Petersson, Vermischte Beitrdge (cf. lib 
4, 213). RSI 8, 300-301. FPL 4, 114-146 
(cf. IF 3, 217). IF 24, 277. Bruckner, KZ 43, 
326. Matzenauer, LF 7, 204. Marianovics, 
MNy 40, 348, si. (cf. RSI 5, 324). 

guija 1 f (Srbija?) »kuka drvena sto se pod- 
mece pod plast kad se hoce da vuce«. 

Lit.: ARj 3, ,499. 

gulja 2 f (Mikalja, 17. v., jedina potvrda, 
ali se ne zna da li je iz narodnog govora) 
»piramida, obelisk«. Iz tal. guglia, aferezom 
od aguglia (14. v.) »isto«, od srlat. aculeo 
(izvedenica od acus »igla«). 

Lit.: ARj 3, 499. DEI 100. 1890. REW* 
297. 

giima f (Bozava, hrvatski skolski jezik), 
internacionalno od kslat. gumma > tal. gomma 
= gumija f »isto«, od lat. cummi(s~) = gr. 
x6|iur, rijec egipatskog podrijetla kema(j). 
Internacionalne slozenice od sintagmi: gume- 
rdbikal-mir- f < tal. gommarabica »guma koja se 
dobiva iz arapske biljke« < lat. uceni termin 
gummi arabicum; gumelastika f ili skraceno 
lastika (hrvatski gradovi) < tal. gomma elas- 
tica. 

Lit.: Cronia, ID 6. DEI 1842. 

gumati, -am impf. (Vuk) »naglo jesti«, s 
prefiksom ndgumati se (Vuk) »nagrabiti se«, 
spedjalizira nacin jedenja »naglo grabiti«. 
Odatle: radna imenica na -lac, -lica gumalac, 
gen. -oca m prema f gilmalica; gumatiti (18. 
v., Kavanjin) »idem«. Vjerojatno denominai na 
-ati od pridjeva na -bn: glztwib > slov. gotten 
»gefrassig« sa / > u i tn > tm kao u lajtman < 
lieutenant. Ili je, prema Bernekeru, mozda 
posudenica iz stvnjem. denominala goumon 
»schmausen« od gouma »Schmaus«, a to je 
manje vjerojatno s obzirom na areu gdje se 
govori i na znacenje. S obzirom na ekspresivni 
impf, rumati, -am »jesti sto zeljno, guseci se i 
mljaskajuci usnama« jos vjerojatnije je da su 
gumati i rumati onomatopejske kreacije. Usp. 
i dumati. 

Lit.: ARj 3, 499. 7, 349. 14, 302. SEW 
1, 309. 362. 



gumbelija 



633 



gungula 



gumbelija f (hrv.-kajk., Belostenec) »si- 
nonim: durdica, lilium convallium = con- 
vallaria majalis« [= gumbelium, Sulek]. Od 
lat. convallis. 

Lit.: ARj 3, 499. Sulek, Im. 106 

Gumin = Hiimyn (Rezija), furl. Glemone, 
mlet. Gemono. Predrimski i predslavenski to- 
ponim iz serije na -ona kao Aemona, Brioni, 
Albana > Labln, Aenona > Nin, Scardano > 
Skradin, Stolpona > Stupln, Salonae > Solin. 
Za tu seriju postoji misljenje da je ilirskog 
podrijetla, ali Glemona, Aemona, Brioni, Albana 
dokazuje da se nalazi i na teritoriju keltskog 
plemena Kama, Istra i Liburna, rodaka Ja- 
poda. Razvitak docetka -ona preko lokatlva 
-onoe > -in i u Reziji kao i na Jadranu, do- 
kazuje da je slavizacija u Reziji iste starosti 
kao i na Jadranu. To zakljucivanje potvrduje 
i redukcija -le > preko h > u (Gumin < 
Glmiri), koja je jednaka kao u Stolpona > 
S tup in. 

Lit.: Sturm, CSJK 6, 81. 

gumma f (16. v., Mikalja, Perast, Dubrov- 
nik, Rab) »(brodarski termin) debelo uze kojim 
se vezu lade«. Od tal. gomena (16. v.) < ar. 
guma(a}l »isto«. Odatle na -arius > -ar guminar 
(narodna pripovijetka). 

Lit.: ARj 3, 499. Kusar, Rad 118, 23. Bud- 
mani, Rad 65, 162. REW 3 3952 a. DEI 1842. 
Lokotsch 750. 

gumno n (Vuk, 13. v.) = gitvno (Smokvica, 
Korcula i drugdje, stokavski i cakavski, mn > 
vn kao u vnogi za mnogi) = gubnd (cakavski) 
= jtigno (Vodice, Istra) = jugno, gen. jugna 
(Buzet, Sovinjsko polje) = jagno (Hrusica, 
Istra) = jigna (Primorsko, slov.), sveslav. i 
praslav., bez paralela u baltickoj grupi i u 
ie. jezicima: gumbno »ravno mjesto na tvrdom 
travnatom tlu (betonirano ili starije poploceno) 
na kojem se vrhlo zito (Smokvica) ; sinonim : 
turcizam harman (v.)«. Istarski su oblici na- 
stali metatezom prvog sloga gu- > ug- iz 
*guno (sa mn > n, upor. nogo, nokrat < 
mnogo ZK i gluz. huno}. Metateza je mozda 
nastala, zbog izbjegavanja homonimije sa 
gnoj. Toponim. Deminutivi: na -ic gumnie, 
na -ica gumnica, na -ce popovo gumance n 
»biljka maslacak, milosavka, leontodon ta- 
raxacum* i toponim (1348?). Radne imenice: 
na -be (upor. krovac ZK »pokrivac krovova«) 
gumnac (Mikalja) = na -ar < -arius gumnar 
m »covjek koji radi na gumnu«: faktitiv na 
-iti gumniti (Stulic) »graditi gumno«. Izvede- 



nice gumnik i gumniste potvrdene su samo kao 
toponimi. Prihvaca se opcenito staro Pogo- 
dinovo tumacenje iz ie. jezicnih sredstava, 
prema kojem je gumno slozenica od gu- < ie. 
*guou- »govedo« i od postverbala od baltoslav. 
i praslav. glagola koji je zastupljen u stcslav. 
mbnp, meti, slov. mjti, nanem, bug. mana 
»Hanf-, Flachsbrechen«, rus. mjatb, mnu itd., 
lit. minti »treten« a ne prihvaca se Machekovo 
misljenje prema kojem je gumno poimenicen 
pridjev sr. r. na -bn od izvedenice na formant 
-mo .od *guou- > gu-. 

Lit.: ARj 3, 499. 518. Ribaric, SDZb 9, 
154. Pletersnik 1, 163. 372. 373. Veselinovic, 
GodCup 26, 229-238 (cf. RSI 1, 299). Ma- 
zuranic 366. Miklosic 81. SEW 1, 362. Ho- 
lub-kopecny 136. Bruckner 163. Vasmer 321. 
Mladenov 114. WP X, 697. Machek, LF 53, 
343-347 (cf. JF 7, 259. Sldvia 7, 205. Ub 
12, 261-262). Petersson, Vermischte Beitrdge 
(cf. RSI 8, '300-301). 

gunar m (18. v., Slavonija) »sinonim: 
gusak«. Od madz. gunar. 
Lit.: ARj 3, 500. 

gundaca f (Hrvatska) »obicna trnosljiva«. 
Lit.: ARj 3, 500. 

gunga f (srednja Dalmacija, Pavlinovic) 
»zenska koja sved zepka, zagrizajuci ispod 
glasa govori« prema m na -ic gungic »musko 
sto izgriza malo govoreci kroz nos«. Postver- 
bal od praslav. gngbn- u stcslav. onomatopej- 
skom reduplikativnom glagolu gogncti »mur- 
meln« zastupljenom u mnogim slavinama; uje 
nastao iz c: slov. gognjati »naseln«, bug. gagnjd 
»mucam«, polj. gegac, gtgllwy »naselnd«, gr. 
YaYYodverv. Odatle rumunjski slavizam prid- 
jev gingav »mucav«, gingavie »mucanje«; n je 
umetnuto kao u gundati (v.). Upor. i rum. 
goanga (Oltenija, Erdelj) »Insekt«, ginganie f 
»summendes Tier, Insekt«. 

Lit.: ARj 3, 501. Miklosic 72. SEW 1, 
341. Holub-Kopecny 136. Bruckner 139. Vas- 
mer 317. Fiktin 689. Osten-Sacken, IF 33, 
215. Boisacq 1 138. 

gungula f (Vuk) = gungul m (srednja 
Dalmacija, Pavlinovic) »sinonim: buna, vika, 
buka, vreva«. Odatle na -oca: gungulaca 
(narodna pjesma crnogorska) »epitet za sablja«. 
Balkanski onomatopejski turcizam (tur. gulgule} : 
arb. gurguie f »Verwirrung, Larm«, s disimi- 
lacijom W > r-l, dok je hrv.-srp. /-/ > n-l. 
Upor. ngr. Y 01J PY ol, p'? a) »grouiller, crier«. 

Lit.: ARj 3, 501. GM 135. Matzenauer, 
LF1, 204. 



gmiuti 



634 



gura 



gunuti, -nem impf, (cakavski, 17. v. Bara- 
kovic) »sinonim: grnuti, vrvjeti«. Kako se upo- 
trebljava samo u rimi (riba bijune, oganj dune 
jgunel), moglo bi biti da ga je stvorio sam Bara- 
kovic zbog potrebne rime iz grnuti (v.). 

Lit.: ARj 3, 501. 

gunj, gen. gunja m (14. v., Vuk) »1° haljina 
odredene vrste, zenska odjeca (Sutomore), 
2° (ZK) bijelj, cebe. Maskulinum je poznat 
i u slov. gunj (Bela krajina, jugoistocna Sta- 
jerska) »Kotze«. Deminutivi: na -be > -ac 
gunjac, gen. -njca (18. v.), na -id gunjic, na -ce 
gunjce, gen. -ceta (Srbija), na -cii gunjcic. 
Slozenica belogunjac, gen. -njca »koji nosi 
bijelo odijelo«. Augmentativ na -cina < -be + 
-ina gunjcina, gunjina. Pridjevi na -av gunjav 
(Kavanjin, Stulic, upor. slov. gunjavec), odatle 
denominal na -eti gunjavjeti, -im impf.; na 
-at gunjat (Ljubisa), na -bsk gunjski, slov. 
gunjast. Radna imenica slov. gunjar »Kotzen- 
verfertiger«. Maskulinum je specijalitet hrv.- 
-srp. i slov., u ostalim slavinama rijec je 
femininum i slov. gunja »Kotze, kotziges 
Kleid«, bug. guna »Pelz«, guma »Mantel vom 
Ziegenhaar«. Rijec je balkanska u znacenju 
odjece: arb. giine »Mantel von Ziegenhaar«, 
ram. guna, bizantinski = ngr. you(v)va »isto«. 
Sa Balkana dosla je rijec u madz. gunya, ces., 
polj., ukr. i rus., sirena zacijelo ramunjskim 
pastirima. Upor. istarsko rasireno prezime 
Faraguna, od rumunjske sintagme fara guna 
»bez pastirske kabanice od kostrijeti«, Faraguni 
pi. zaselak kod Cera (Pazin, Sv. Bartol), kao 
prezime postoji u Dubravi, Vrecarima, Kunju, 
Cekutima /Labin, Frata-Presika/, Cimolic, Mala 
Rogocana. To je ostatak rumunjskog jezika 
kod istarskih Cica. Glas nj (n) iz nn nalazi 
se u hrv.-srp., slov., bug. (pored guna), polj. 
i rus. Upor. Ij Q) < U u kosulja. Od kslat. 
gunna »Pelz«, rijec neznana izvora, mozda 
keltskoga ili bolje iz praevropskog supstrata > 
tal. gonna, deminutiv gonnella. Znacajno je da 
osim engl. gonne germanska grapa ne pozna 
tu rijec. 

Lit.: ARj 3, 501. Pletersnik 1, 361. NJ 7, 
248. Sturm, CSJK 6, 76. Miklosic 81. SEW 1, 
363. Holub-Kopecny 130. Mladenov 114. Bruck- 
ner 163. Romdnsky 106. REW° 3919. Puscariu, 
Istrorom. 1, 212. 3, 127. Cadastre, reg. Vas- 
mer, RSJ 3, 270. 6, 195. GM 134-135. Po- 
korny, ZSPh 4, 103-104. Joki, Ub 9, 69. 

gura f (Vuk), bez paralela u ostalim slavi- 
nama, hrv.-srp. regionalno, »gybbus; sino- 
nimi: grba, germanizam puklja (v.)«. Odatle: 



pridjev na -av gurav »gybbosus, grbav, puk- 
Ijav«, hipokoristik guro m (Vuk), denominal 
guriti se, -im (Vuk, subjekt celjade, od zime) 
(r-) »kupiti se, krciti se, grbiti se«. Berneker, 
Trautmann, Endzelin i Buga, polazeci od 
»savinutoga«, uporeduju guriti se s lit. gauras 
»1° kosa na tijelu, 2° vlakno«, lot. gauri »bruce«, 
gurineti »ici zguren«, lot. refleksiv guraties = 
guorities »okretati se desno_ i lijevo« i gr. yupoc, 
»savinut, okragao«; gura predstavlja ie. *gou-ra, 
prijevoj korijenagew- »savijati«, rasiren forman- 
tom r. Od istog ie. tipa je i gurati (se), gurdm 
impf. (Vuk, Kosmet) (pa-, iz-, na-) »sinonimi: 
turati, tiskati, rivati, ici (argot)«, deminutiv 
giirkati, -am (Lika) (iz-), na -ovati nagurovat, 
-ujem (boskacki, argot, Kosmet) »daviti, do- 
laziti«, podgurkovat (Kosmet) »gurkati se 
potajno u cilju ismjehivanja i upozorivanja 
na neciju nezgodnu situaciju«. Upor. jos 
slov. gurati »abnutzen, anstrengen, plagen«, 
bug. guram »gehe, gebe«, guma, gurkam »tauche 
ins Wasser«. U sjevernim slavinama nema pa- 
ralela. Prilog gurimice »gurajuci« (Vuk), odatle 
na -jati gurmicati, -am (Lika). Za imperativnu 
slozenicu gurivreca Vuk ne daje znacenja. 
Postverbal: giXr m (Dobroselo) »drvo za mije- 
sanje meljta«; odatle guranj, gen. -rnja (Mar- 
tic, Bosna) »motka kojom se gura riba ispod 
kamena u rijeci«. Radna imenica na -ac gurac 
(Sulek) »covjek koji gura« je neologizam. U 
satrovackom jeziku u Sirinicu: gurati »ici« 
dogurati »doci«, nagurati »dati«, odgurati »otici«, 
guranka »noga«. U ram. a (sa) guri »popeti se«. 
Od ie. korijena geu- rasirenog istim formantom 
je zuriti (se), zurim (Vuk) (po-) »festinare, 
hitjeti, hrliti, brzati, (cakavski) pasciti se 
(ZK)«. Kao gurati i ovaj je regionalan. Po- 
stoji jos u slov. zuriti »notigen, beeilen«. Odatle : 
pridjev na -bn zuran »hitan«, apstraktum na -ba 
zurba »hitnja«. Od zurba uzurbati se, -am 
(prefiks uz- ili je od sintagme u zurbi), odatle 
part. perf. pas. kao pridjev uiurban, s apstrak- 
tumom uzurbanost. Part. perf. kao pridjev 
nazuren (grali) »nedokuhan«. Ovamo mozda 
zurma f (Kosmet, Rasnik) »graja, larma«, sa 
denominalom na -hi zfirmlt, surmin »larmati«; 
-ma mjesto -ba je u turskim imenicama. Kao 
gura prema gurati odnosi se zura prema zuriti 
se, s pridjevom zurav »1° malen i mrsav 
covjek«, 2° bolest u konja od koje je bijesan«. 
Razvitak znacenja nije jasan. Prema slov. zu- 
riti, zurim »enthiilsen, schalen«, zurjanec 
»olupljen orah«, zurina »mahuna« bila bi 
hrv.-srp. zura metafora »olupljen covjek«. 
Ruske paralele imaju draga znacenja: rus. 



gura 



635 



guska 



zuritb »psovati«, ukr. zuryty »zalostiti«, zurba, 
»briga«, bjelo-ras. zuric s'a »idem«, koju je 
tesko spojiti sa hrv.-srp. Slazu se semanticki 
sa gotskim gaiirs »ozaloscen«, stvnjem. gora-i 
»elend, arm, gering«, koje predstavljaju ie. 
*ghou-ros, dok ruske prijevoj *gheu-ros. Pe- 
tersson uporeduje hrv.-srp. zuriti se sa stnor. 
keyra »spomen, antreiben, schlagen, stossen« 
i nastoji s tim sloziti raska znacenja. Ie. uspo- 
rednice nisu posve jasne. V. jos zustar. 

Lit.: ARj 3, 502. 503. 504. 4, 194. BI 2, 
876. 7, 784. Pletersnik I, 261. 2, 975. Elezo- 
vic 1, 116. 182. 433. 2, 89. 533. Miklosic 81. 
413. SEW 1, 363. Bruckner 563. WP 1, 557. 
636. Vasmer 434. Mladenov 114. Frautmann 
80. Fiktin 709. Griinenthal, ASPh 42, 316. 
Trojanovic, JF 5, 224. Fraenkel, Sldvia 14, 
507. Endzelin, KZ 44, 68. Matzenauer, LP 
7, 204-205. Buga, RFV 67, 232. i si. (cf. 
RSI 6, 270). Petersson, IF 24, 253. 254. Iljinski, 
ASPh 29, 497. Boisacq 139. 1072. Uhlen- 
beck, PBB 30, 282. 

gurabija f (Vuk, 18. v.) »mali kolacic od 

meda i brasna«. Balkanski turcizam (tur. 

kurabiye) iz oblasti hrane: bug. .gurabija 

pored kurabija, arb. gurabi pored kurabie 
»idem«. 

Lit: ARj 3, 502. GM 135. 215. Mladenov 
114.263. 

gurbe, gen. -eta n (Musicki) = gurbet m 
(Vuk) = gurbet, gen. gurbeta (Kosmet) = 
gurbetin (Vuk, -in kao u kasapin, Srbin) = 
gurbetin (Kosmet) == sa -as gurbetas, gen. 
-asa (Vuk) prema f gurbetka (Vuk) = gurbetka 
(Kosmet) »nomadski Ciganin, Ciganka«. Odatle 
pridjev na -ski: gurbetski (Vuk) = gurbetski 
(Kosmet); deminutiv na -ce: gurbece, gen. 
-eta (Kosmet), s kol. gurbecad f (Vuk). Bal- 
kanski turcizam arapskog podrijetla (ar. ghurbet 
»migratio«): bug. gurbet pored kurbet »sejour 
a l'etranger«, arb. kurbet »1° Reise, Fremde, 
2° putnik«, kurbat »Ciganin«, cine, curbele f 
»pays etranger« i curbei m »1° prosjak, 2° Ci- 
ganin«. 

Lit.: ARj 3, 503. Elezovic 1, 116. GM 215. 
Mladenov 114. 263. Matzenauer, LF 7, 205. 
Pascu 2, 128., br. 376 i 377. 

gurema f (narodna pripovijetka, Vrcevic), 
u izrazu: platimo po gurami »svi podjednako«. 
Turcizam gurama »concours«. 

Lit.: ARj 3, 503. 

guria f (Perast, Prcanj) »cijev od kamena ili 
lima kroz koju se cijedi voda i dovodi se u 
bistiernu« = gurle, gen. gurala (Dubrovnik, 



Zore) »cunci od postava za navracanje vode«. 
Varijanta guma pored gurnja (Budva) »cijev 
od kamena ili lima za odvodenje vode sa 
njiva (nema kotale, nego povraz ili povriez)«. 
Od tal. deminutiva gorla, od gora ili mlet. 
gorna »doccione, condotto d'acqua« = gurna 
(Verona) »grondaia«, u juznoj Italiji »pozzan- 
ghera, stagno«, ngr. gurna »bacino«. 

Lit.: Zore, Fud. 6. REW* 9086. 9578. 
DEI 1846. 1848. 1893. 

gusjenica f (Vuk) = gusenica (Kosmet) = 
gusinica (ikavski) = gosenica (Slunij Istra), 
sveslavenska i praslavenska rijec, bez proteze 
g- i s njom, »eraca«. Bez g: usjenica. Odatle 
pridjev na -jav: gusjenicav (Vuk). Bez su- 
fiksa -ica: gusjena f (18. v., sjeverna Dalmacija, 
Bosna) = gusena (Hrvatsko primorje) = 
guslna (Vrgada, Vodice). Upor. ukr. husenj 
= vusenj. Kako se vidi iz potvrda bez su- 
fiksa, -ica poimenicuje prvobitni pridjev na 
-enb (prijevoj od -bm). Sa g- jos u bug. gd- 
senica, ces. housenka i polj. gqsienica, gofnjo- 
luzicko-srp. gusenca. Inace se pojavljuje sa 
v mjesto g: slov. vosenca, bug. vasenlca = 
vasenik, kasup. vansevnica, voselnica, polj. 
wqsienica, polap, vosanaica, ukr. usenyca. 
Suglasnik v je poznata proteza pred velarnim 
samoglasom; u je nastao od G. Upor. citirane 
oblike. Prvobitni pridjev csenb od stcslav. 
ps6 »barba, mystax« nije nigdje potvrden, 
osim u poimenicenju; gusjenica znaci »bradata 
zivotinja«. Primitivum pss je ie., baltoslav., 
sveslav. i praslav., potvrden u svim slavinama, 
osim u hrv.-srp. gdje ga istisnuse sinonimi 
dlaka, vlas, brada: slov. vos, bug. vas, ces. 
vous, polj. wqs, rus. us »brada, vuna«; stprus. 
wanso »der erste Bart«, srednjo-irski find 
»Haupthaar« itd. Ie. korijen je *uendh- rasiren 
u baltoslavenskom sa s i u prijevoju: *uondh-s-o. 
Zamjena proteze v sa g potjece od kontamina- 
cije sa guscerica »zelembac«, zbog boje. 

Lit.: ARj 3, 506-507. Elezovic 1, 117. 
Ribaric, SDZb 9, 150. Miklosic HZ. Holub- 
-Kopecny 130. 422. Bruckner. 604. KZ 42 
344. 45, 289. Vasmer 323. Frautmann 341. 
WP \, 262. Mladenov 118. Boisacq 3 378. 
Uhlenbeck PBB 24, 240. Charpentier, KZ 
46, 31-32. 47, 180-181. Jedlicka, LF 20, 
25-33 (cf. AnzlF 3, 242). Liden, IF 19,347 
-348. Pedersen, KZ 38, 312. Schmidt, KZ 
57, 4. 

guska f (Vuk), ie., baltoslav., sveslav. i 
praslav. gosb po deklinaciji <', »anser«. Deklina- 
cija -i, koja nije dozvoljavala jezicno razliko- 
vanje muzjaka od zenke (upor. istu deklina- 



guska 



636 



gust 



ciju i u kokos), ocuvala se u vecini slavina. 
Sufiks -ka koji omogucava tacno obiljezenje 
femininuma, postoji jos u bug. gaska kao i 
u rum. slavizmu gisca < ginscd. Prema torn fe- 
mininumu stvoren je maskulinum. na -tk: gti- 
sak, gen. -ska »anser mas«. Prvobitni femi- 
ninum deklinacije I presao je u deklinaciju. o 
u gusak i gusan, gen. -dna (Slavonija), dok 
se ocuvao u gusak, gen. gusaka (ZK) < *gus- 
jak. Glede sufiksa -dk upor. bug. gasak. 
S istim sufiksom i rum. ginsac m pored giscan 
m od f gisca. Maskulinum na -er (upor. lat. 
anser < ie. ghans-ero) ocuvao se u slov. goser 
i bug. gaser, upor. polj. gisior. Ostatak dekli- 
nacije / bez sufiksa mocije (upor. patak, gen. 
patka prema f patka} jos u pridjevu na -/r 
gusji u imenima biljki gusja noga, ruiica, 
trava, gusje rutice, u izvedenicama gusinac 
(Sulek) »guscje jaje«, gusjak »potentina anse- 
rina L.«; od nepotvrdenog pridjeva na -in 
gusin: gusinja f (Jacke) »guscje meso (?)«, 
gusinjak (Belostenec, Posavina) = giisnjak 
(Donja Podravina), mozda i u toponimu Gu- 
sinje (planina, varos). Prijelaz iz t' deklinacije 
u deklinaciju. a postoji u gusa, gen. guse (Kos- 
met, djecji govor), odatle arb. slavizam guse f. 
Inace su izvedenice od mocionih sufiksa -6 , 
-ka: pridjevi na -ji gusc(i)ji (16. v.), guscija 
traz »vrsta sljeza«, na -in giiskin, na -akguscak 
(Vuk) »mjesto gdje se guske hrane«, na -evina 
guscevina (Vuk) »gnoj«, kol. na -ad guscad 
i, deminutivi na -ic guscio m, -ica guscica f 
(Vuk), na -e gusce, augmentativgw.sceftVja, radna 
imenica na -jar guscar m, deminutiv na -cio 
guscarcic »koji cuva guske«. Vokal u je nastao iz 
p', stcslav. gosb, slov. gos, gen. gosi f, bug. 
gaser m prema f gaska, rum. ginsac, polj. ges. 
Balticke paralele ne slazu se sa praslav. gcsb 
u tome sto pretpostavljaju, kao i drugi ie. 
jezici, ie. gh: ghans-: lit. iasis, gen. ias{, lot. 
moss, stprus. sansy kao sanskr. hamsa-k m »gu- 
sak« prema ihamsi »guska«. To odstupanje moze 
se objasniti na dva nacina: pozivom na osci- 
laciju gh i gh u polj. gwiazda prema zyijezda 
(v.) ili pozivom na utjecaj onomatopeje ga, 
gakati (v.) karakteristicne za guske. Ta ono- 
matopeja mogla je sprijeciti gh. To bi bilo 
onomatopeiziranje slavenske rijeci. Upor. ki- 
nesko ghan »guska«. Upor. za slicno unakrsta- 
vanje fr. guepe < lat. vespa + franacko wefsa. 
Trautmann i Vasmer uzimlju slican upliv 
germanske gans i slav. nepotvrdenog oblika 

ZGSb. 

Lit.: ARj 3, 504. 507. 514. Elezovic 1, 
117. Hamm, Rad 275, 43. Mazuranic 
367. Miklosie 72. SEW 1, 342. Holub-Ko- 



pecny 136. Bruckner 139. KZ 43, 316. 46, 
232. ASPh 42, 126. i si. Vasmer 324. ZSPh 
2, 54-56. Trautmann 365. WP 1, 536. Mla- 
denov 118. GM 135. Tiktin 683. Hujer, Sbor- 
nik Groh 59-62 (cf Ub 11, 352. JF 7, 267). 
Loewenthal, WuS 11, 54. i si. (Ub 14, 190. 
200.) Boisacq 1058. Machek, Sldvia 16, 188. 
Meillet, MSLP 13, 237. 243-245 (cf. AnzJF 
24, 44). Stender-Petersen (cf. Janko, Sldvia 
9, 347. i si.). Hirt, PBB 23, 332. Paul, WuS 
20, 39. Conrady, Leipziger Ber. 77, 3 (cf. 
Ub 11, 108. 13, 32). 

gusomaca f (Vuk, Crna Gora) = gusumaca 
(Vodopic, Konavli?) = gusomak m (18. v.) = 
kosomaca — kozomaca (Stulic) = kusomaca 
(15. v.) = kusumaca (Ston, Oslje) = eu,so- 
maca »barska biljka koja se jede uz gladne 
godine, capsella bursa pastoris«. [S obzirom 
na sinonimna imena kokosica, ces. kokoska, 
ces. horobyna kaska »vrapcija krupica«, njem. 
Griitzblume, gdje se uvijek ukazuje na sadr- 
zim! tobolca, ploda (usp. lat. capsella bursa 
pastoris), najvjerojatnije je da se radi o slo- 
zenici od gus (stcslav. gosb, v. guska) i mak, 
dakle kao »guscji mak«, dok su ostali nazivi 
prekrajanje osnovnog, tako i rusomaca]. 

Lit.: ARj 3, 509. 5, 366. 422. 827. 829. 
Machek, CSR 63—64. 

gust' m (Dubrovnik, Kuciste, Bozava) 
»uzivanje, raskosa«. Od tal. gusto < lat. gustus, 
gen. -us. Sa lat. prefiksom dis-, koji znaci 
odsustvo necega, dlzgust m (17. v., Vuk, 
Dubrovnik) < tal. disgusto (primjer: ko god 
ima gusta, ima i aizgusta). Pridjev na -osus 
gustdso »ukusno«. Denominai na -are = -ati 
gustati, -am impf. (Dubrovnik, objekt vino) = 
gustat (Bozava) »militi se (gusta me puno)« — 
(st > st) gustati, -am (15. v., sjeverni cakavci, 
Cres) »isto« < tal. gustare. Sa vlat. -idiare > 
tal. -eggiare > -ifati gustizat (Zrnovo, Kor- 
cula) »uzivati«. Internacionalni latinizam na 
njem. -ieren > -irati: gustirati, disgustiran. 

Lit.: ARj 2, 431. 3, 511. 515. Crania, ID 
6. Zore, Rad 138, 58. Tentor, JF 5, 208. 
Budmani, Rad 65, 167. REW 3926. 3927. 

gust 2 , gusta (Vuk, Kosmet), sveslav. i pra- 
slav. pridjev gcstb »densus«, poimenicen u z. r. 
»suma« (satrovacki, Sirinic), kao toponomasticki 
pridjev u vezi s toponomastickim apelativima: 
laz, rastok, sib, hrast, grab, suma. Odatle : aps- 
trakta na -ez gustez = na -zs gustis, gen. -isa 
(Vuk) = gitstts m (Kosmet) = gustifa = gustos 
f = gustilo »sinonim: talog«; na -oca gustoca = 
na -ota gustata, na -ina gustina (16. v.). Na-ro 



gust 



637 



gusa 



guse, na -ta gusta f = gusce n (takoder toponim) 
= na -Java guscava (Vodice) = guscavlna (16. v.) 
»Dickicht« = guscad f (srednja Dalmacija, 
Pavlinovic) = gustard (Vuk, Srijem) = gus- 
cina (Pavlinovic) »gusta suma« (upor. rum. 
desis od pridjeva lat. podrijetla des, deasd < 
densus i cesta, v.). Prilozi: (pre)gusto (Cres) 
»precesto« = gustokrat (cak. i hrv.-kajk., 
16. v.) = gustoput (Krasic) »cesto«, ndgusto 
(skuvati corbu) (Piva-Drobiljak). Slozenice: 
gustocljen = gustoslen (Hrvatsko primorje) 
»vinova loza bijela grozda«, gustopupac (Dalma- 
cija, Danilo) = gustopupica »vinova loza crna 
grozda«. Kauzativ impf, gustiti, gustim (do-, 
iz-) pored gustjeti (Srednja Dalmacija, Pav- 
linovic) prema pf. gusnuti (Voltidi, Stulic) 
(z-), impf, gusnjivati pored guscivati (z-). 
Vokal u je nastao iz g: slov. gdst, bug. gast, 
polj. gesty. Ie. paralele nisu jasno i izvjesno 
utvrdene. Uzimlje se srodstvo sa stlit. ganstus 
»bogat«, lot. guosts »mnostvo«, sa gr. YoyyiJ^oc, 
»okrugao« i sa lit. gauztis, sa guzica (v.), sa 
gomolja (v.) i ces. hutny »debeo«. Ako je isto 
sto lit. gunzys »Kropf, podvoljak« i stcslav. 
gczb »straznjica, ie. korijen je gong- »Klumpen, 
Geschwulst, verdichtet«, rasiren participskim 
sufiksom -to. 

Lit.: ARj 3, 509. 515. 4, 194. Elezovic 
1, 117. Vukovic, SDZb 10, 391. Ribaric, 
SDZb 9, 150. Tentor, JF 5, 204. 205. Ma- 
zuranic 368. Miklosie 72. SEW 1, 541. Ho- 
lub-Kopecny 136. Bruckner 139. Vasmer 323. 
Mladenov 118. WP 1, 638. Boisacq* 1103. 
Specht, KZ 55, 20. i si. (cf. Ub 14, 274). 

gusti, gudem impf, (do 18. v.) = gusti 

(Jelovica, Istra, upor. slov. gosti, godem), bal- 
toslav., sveslav. i praslav. gcd-ti primarnog raz- 
reda, danas zamijenjen na -eft': gudjeti, gudim 
(Vuk, 17. v.), ekavski gitdet (Kosmet), ikavski 
guditi, gudim (Vodice, Istra) »1° sonare, 2° na- 
ricati, plakati (subjekt iene) za mrtvacem po 
starom obicaju recitirajuci stihove (Vodice; 
zaguditi koga »tugovati za nekim koji umire«), 
3° unaprijed nagovjestavati (Kosmet; izgu- 
det, -Im u argou = boskackom govoru »oprezno 
napustiti mjesto gdje se prije toga bilo, fr. 
ftler)«. Odatle: pbstverbal gud m, na -ah 
gudalo n (Vuk, 18. v.) = gudilo, sa praslav. 
-sli po deklinaciji i giisli, gen. gusli, tako 
rus., danas obicnije po deklinaciji a gusle, 
gen. gusala (Vuk, 16. v.) »1° cittara, lyra, 
2° usna harmonika (Vodice)«, rijedak sing. 
gusla (plural zbog toga sto je to praslavenski 
muzicki instramenat od vise zica, vrsta harfe), 
odatle deminutiv na -ica guslice (Vuk, 18. 



v.), na -ar guslar, gen. -ara = na -ac guslac, 
gen. -aia (Martie) = na -as guslas (pisac Sla- 
vonac, jedanput), pridjev na -ski giislarski. 
.Denominai na -iti (prema gusli) gusliti (Lika) 
pored guslati (18. v.). Ovamo stavlja Kostic 
ispravno i imaginarno poguslo n u primjeru 
prestavi se eabb bozij... Rajakovicb poguslomb 
Ugarcicb, surodnlkb kralja Marka (1370, Mon. 
serb. TSL);poguslo se prevodi sa »cognomen«.Za 
takvo znacenje nema nikakve druge potvrde. 
Mislim da se moze rastaviti po guslam = po 
guslama »kako se pjeva u narodnim pjesmama«. 
Radna imenica: na -be gudac, gen. guca (16. v., 
hrv.-kajk., ZK gtici pi. na svadbi) = na -ac 
gudac, gen. -aca = gudalac, gen. -aoca (sred- 
nja Dalmacija, Pavlinovic). Apstrakta na 
-nja, -njava: giidnja, gudnjava (Vuk), sa disi- 
milacijom dnj > dlj gudljavlna f »buka«; gud- 
ntca (Stulic, Vodopic) »sinonim: gusle«. Na 
-elj: gudelj m »Maikafer«, dobio je umetnuto 
n gundelj cime se rijec onomatopeizira = 
gundevalj (Brae), unakrstavanjem sa sinoni- 
mom govnovalj. To se onomatopeiziranje 
nastavlja u gundatl, -am (Ugarski Hrvati) 
»sinonim, vrndati, presti«; gundati, -am = 
gunjdati (Vuk) »mrmljati«; sa -or kao u zamor, 
zagor: gundoriti, -im (Vuk) »popijevati nesto 
u sebi da se ne razumije«. Rumunji posudise 
gindac »Maikafer«Bistro-rum. (Zejane) gandl = 
gandi »gudjeti«; u je nastao iz g: slov. gosti, 
bug. gaduvam, polj. gasc. Balticke paralele, 
koje su izvjesne, pokazuju dvoglas gausti, 
gaudzin »muklo zvonitk, lot. gaudas »tuzba«, 
gduduot »zavijati«, lot. gdust »tuziti«. Znaci da 
je nazalni infiks vec u praslavenskom sluzio 
za onomatopeizaciju. Ie. je korijen gou- »zvati, 
vikatk, koji i u govor (v.). 

Lit.: ARj 3, 494. 500. 501. 508. .10, 434. 
Elezovic 1, 114. 223. Ribaric, SDZb 9, 150. 
Mazuranic 975. Miklosie 65. 72. SEW 1, 
340. Holub-Kopecny 130. Bruckner 137. KZ 
45, 42-43. 46, 209. Vasmer 318. 323. Mla- 
denov 118. Trautmann 80. WP 1, 635. Kos- 
tic, JF 12, 47-48. Putanec, Slovo 15—16, 
204—207. 

gusa f (Vuk, istocno, danas rijetko u zapad- 
nim krajevima) »1° (u zivotinja) volja, piitaca 
(ZK), Kropf, 2° (u celjadi) guka u grlu (Vo- 
dice, Istra), 3° grlo uopce (Srbija), 4° gallinula 
chloropus«, gusa (Lika) »gusasta kokos«, gusa 
(Lika) »jabucica u grlu«. Slov. gusa (Notranjsko) 
»Kropf« je iz hrv. Upor. slov. golsa f »isto« 
(ol od gltati), goza (Gorisko) »isto« ima o 
mjesto u prema furi, gdse = tal. gozzo. De- 
minutivi gusica (kod Mikalje i Stulica) »mala 



638 



gut 



djevojka«, gusicica. Pridjevi: na -av gusav, 
poimenicen na -be gusavac, gen. -avca »1° 
gusav covjek«, odatle hipokoristik gusa = 
guso »2° (Cfha Gora) pelecanus«, na -ica 
giisavica »neka trava od uroka«, pridjev na 
-ast giisast. Na -onja gusonja (Lika) »ime volu«. 
Na -an gusan, gen. -ana »golub sa gusom«. 
Denominai na -ati giisati, -am = na -iti 
gusitl, gusim »daviti, dusiti«, inhoativ ogusa- 
viti, -im »postati gusav«. Unakrstenjem sa 
grlo, grkljan nastade gfsa f »jabucica u grlu«. 
Slozenice gusobolja (Srbija), bjelogus (Lika) 
»ptica cinclus«. Balkanska rijec vjerojatno 
vlat. podrijetla (a u ovom iz tracko-ilirskoga) : 
rum. gusa, s prefiksom re- a rdgusi = a rdgusa, 
odatle apstraktum na -eh > -eala raguseala »pro- 
muklost«, rdguslt »promukao« > bug. gusa, 
arb. gushe, gusha »brada« (Ulcinj, za razliku 
od mjekra »brada kao dlake, Bart«), ngr. yxoijaa 
»Kropf«. Ovo posljednje bilo bi prema Hoegu 
part, od ayxm koje se unakrstilo sa mlet. 
angossa < angustiae. Preko rum. ili hrv.-srp. 
rnadz. gusa »Kropf«. Nije vjerojatno. Zajednicki 
je izvor vlat. geusiae »fauces, gingiva;*. Vlat. 
zamjena u za ilirski dvoglas- eu (upor. Teuta, 
That, Beuzas, gen. -antis) nije objasnjen. 
Vjerojatno je doslo od unakrstenja sa gutlur, 
gen. -uris »gola« kao naprijed grsa, i u slov. 
golsa (od gutati < gllati) kao i u tal. gozzo < 
*guttium + geusiae. 

Lit.: ARj 3, 513. 514. 8, 785. Hirtz, Aves 
16, 150. Pleterinik 1, 229. 361. Sturm, CSJK 
6, 71. Ribaric, SDZb 9, 150. Elezovic, JF 
14, 229. Miklosie 81. SEW 1, 363. 'Mladenov 
115. Vasmer, RSI 2, 29-30. Tiktin 1294. 
Hoeg (cf. Joki, Ijfb 12, 132). Capidan, DRom 
3 (cf. Ub 11, 200). GM 135-136. REW 3 
3750. 

guse f. pi. (Lika), folklorni termin iz kul- 
ture konoplje »najtanji vlasi iz konoplje sve- 
zani u uzao (privezuju se za preslicu, sluze 
za potku za platno od vlasa)«. 

Lit: ARj 3, 514. 

guster m (Vuk, stokavski) = guster (Kos- 
met) = guscer (cakavski i hrv.-kajk.) = (sa k 
mjesto g prema koca < gaiaj = kuscar (Lobor, 
Jambresic) = kuscer (Cres, Vrbnik, Beli kod 
Varazdina, Zagreb) = (sa sc > s) kuser (Pri- 
gorje) »1° lacerta uopce; sinonim: zelenac 
(ZK), zelembac, 2° misic (Crna Gora)« = 
gustar (Vodice) »bolest, kad nabubre vratne 
zlijezde, angina«. Odatle: na -oca gusteraca 
»zlijezda u trbuhu«, na -ica gusterica (13. v., 
takoder toponim) = guscerica (Poljica) = 



gustarica (Bukovica, Imotski, Vodice, er > ar 
prema gustard »Dickicht«, v.) = kusi'arica 
(Istra, Cres, slov. kuscarica), na -cica guster- 
cica (Velebit), na -id gusteric »mladi guster« 
(Valjevo), na -in gustarin (Vranjak, Hrvatsko 
primorje) = kuscerinec (hrv.-kajk. i slov.). 
Augmentativ gusterina (Stari grad, Dalmacija). 
Pridjevi: na -ov gusterov, na -ost gusterast. 
Denominai na -ati: gusterati se »savijati se 
kao guster«. Isto znaci i jaster (Srbija, Le- 
penica), na -ica jasterica (Srijem, stokavsko) = 
jascerica (Hrvatsko zagorje) »1° lacerta, 2° 
Hitzpustel auf der Zunge«. Prema guster je 
gasterica (Vodice). Oblik guster nalazi se jos 
u slovenskom, bugarskom, slovackom i po- 
lapskom. Moze se oznaciti kao praslavenski, 
jednako kao i jaster koji se nalazi u svim sla- 
vinama, osim u bugarskom; /- je proteza, 
upor. stcslav. asteri. Oblik guster je posudenica 
u rum. guster »1° lacerta viridis, 2° Kehle, 
3° Schlucht, 3° Braune« pored gusterita »sred- 
stvo protiv bolestk i ngr. youaTEpa pored 
yoDOTEpiTaa. Likjaster nije posuden, vec Taj je 
primaran; guster je nastao unakrstavanjem sa 
guz (v.) vec u praslavensko doba. Baltickih 
paralela nema. jaster i guster tumace se raz- 
licito, odjeljuje se jedno od drugoga. Berneker 
trazi za aster vezu s ie. korijenom *(s)qer- 
»skakati«, koji je u skoro (v.), kao u gr. daxa- 
pi^co prema oxoupco »skacem« sa a- < ie. pre- 
fiks o-. Ali guster ne skace, nego se savija. 
Mladenovu je praslav. guscerb slozenica *gou- 
-sqef-os, u kojoj je prvi dio identican s gr. 
yvnr\ »jama«, dok praslav. jascerb sadrzi istu 
osnovu koja je u ces. jeskyne, polj. jaskinia 
»pecina, upravo supljina« od pridjeva esko- 
»supalj«, sa sufiksom -ezh. Zubaty uporeduje 
jasceri s gr. imenom ribe eoxocpoc. (v. sko- 
ranca). Iljinski vidi \i seer- »koza«, a u gu- < 
gub- (v.) »savijati«. Macheku je ascerz srodno 
sa sanskr. ascarya- »seltsam«, itd. 

Lit.: ARj 3, 514. 516. 5, 834. Elezovic 
1, 118. Hirtz, Amph. 40-42. 49. Ribaric, 
SDZb 9, 146. Tenter, JP 5, 205. Miklosie 81. 
SEW 1, 33. 363. Holub-Kopecny 152: Bruckner 
201. ^Z45, 43. 289. Vasmer 2, 502. Mladenov 
115. 'REVll, 453 (cf. Ub 3, 160. JF 3, 211). 
WP 2, 567. Boisacq 290. Matzenauer, LF 
8, 25-26. 9, 40. Iljinski, ASPh 31, 336- 
343. 32, 337-343. Machek, KZ 64, 264. 
Korinek, LF 67, 284-290. Scheftelowitz, 
KZ 56, 207. Jagic, ASPh 31, 544. Tiktin 740. 

gut m (ugarski Hrvati, Vodice, Lika K), 
sveslav. i praslav. glztb »1° guttur, 2° gutljaj 
(upor. izricaj ide mi tiz gut »podrigava mi se« 
(Lika K)«. Regionalno, nepoznato u knjizev- 



gut 



639 



guveran 



nom i saobracajnom govoru. Sveslav. i pra- 
slav. denominali na -ati impf, gutati, -am 
(Vuk) (pro-) prema pf. ganuti (Vuk, rijetko), 
progunuti, pregunut, -nem (Kosmet), impf. 
pregilnjdt, -unjam (Kosmet). Vise se govori 
gutnuti. Odatle na -jaj: gutnjaj, sa disimila- 
cijom tnj > tlj (upor. tija pored tnja, v.) 
gutljaj (Vuk). Na -iti: zagutiti se (ZK) »kada 
se zaustavi hrana u grlu« (upor. kletvu bog 
da se zagilti ZK). Na -javac: gucavac »jednjak« 
(Lumbarda). Ovamo i: gltun (cakavski, 1496) 
»prozrljivac« sarom. sufiksom -one > -un prema 
gldtun < glutto, gen. -onis. Deminutivi: na 
-cati impf, gilcati (Vuk, 18. v.) prema gucnuti 
= gurnuti (Kavanjin), odatle na -aj, -jaj 
gucdj (Srednja Dalmacija, Pavlinovic) prema 
gucaj (hrv.-kajk., Belostenec, Jambresic), 
na -kati guckati (Srbija), gukati (hrv.-kajk., 
Belostenec, Jambresic). Onomatopeizira se: 
5HCg«c'(Kosmet) »napio se«. Vokal u je nastao iz 
sonantnog /: stcslav. poglzstati »xaTajrivco«, 
slov. golt, bug. gaitam, ces. hltati, rus. glot, 
glotok. Iterativ, veoma dobro zastupljen u sla- 
vinama, pravi se duljenjem & > y > i: po- 
glitati »xaxamv£iv« prema pf. glinuti, -nem 
(Srbija, Leskovac) »progutati kao zmija zabu« 
(za svako gutanje zivotinjske) prema impf, 
na -va- glivati. Rumunji posudise glbtb > git 
m »vrat«, odavde rum. na -ovati > -ui gitui 
»(za)daviti«, deminutiv gitifa »Kehle, Schlund«. 
Metateze: gi'tlej m = giltej (Dosoftci) pored 
gitleaja f »Luft und Speiserohre« ocuvale su 
il < It, > f, od kojega je nestao / u git zbog 
neobicnosti konsonantskog zavrsetka -h u 
rumunjskim rijecima. Odatle: gttlan »Luft- 
rohre« = gir tan, upor. grkljan (v.). Sufiks 
-ej < hrv.-srp. -ez u grabez, drijemet Prema 
G. Meyeru bio bi arb. zgunj posudenica iz 
gunuti, a to nije vjerojatno. Od baltickih jezika 
pruzaju za uporedenje samo lot. gludzit 
»gutati«. Drugi ie. jezici dosta: kao lat. glutus 
> gluttus, glutire > gluttire, odatle posudenica 
glotun (v.) < glutto, gen. -onis. Ie. je korijen 
*gel-lguel- »gutati« onomatopejskog podrijetla 
u nisticnom prijevoju *gljl-, rasiren particip- 
skim sufiksom -to. Bez toga sufiksa upor. 
njem. Kehle, stir, gelim »zerem«. Kao onoma- 
topeja pojavljuje se r mjesto / u zdrijeti (v.) < 
praslav. *zer-ti. 

Lit.: ARj 3, 501. 516. 492. 497. 198. Kusar, 
NVj 3, 338. Ribaric, SDZb 9, 150. Elezovic 
1, 117. 2, 123. Mazuranu 323. Miklosie 67. 
SEW 1, 309. Holub-Kopecny 124. Vasmer 
275. Trautmann 93. WP 1, 621. Tiktin 684. 
Mladenov 115. Boisacq 173. GM 484. Specht, 



KZ 55, 2-3. 6 (cf. Ub 13, 222). Osten-Sac- 
ken, IF 33, 217. Pedersen, KZ 38, 342. REW 
3807. 3808. 



giita f (15. v., Vuk, Marulic, Perast, Du- 
brovnik, Bozava, ZK) »1° (medicinski termin) 
kostobolja (upor. guty ili kseroponb), ulozi, 
Gicht, podagra, chiragra, 2° kap, gen. -i, 
damla (prevedenica, caique), 3° svaka guka 
na ljudskom tijelu«. Upor. znacenje »Gicht« 
i u rum. guta; znacenje »kap, damla« i u slov. 
gutam udarjen. Pridjev na -av giitav, poime- 
nicen na -be > -ac gutavac, gen. -avca m 
»1° gutav covjek, 2° (metafora) vrsta kruske«. 
Hipokoristik guto. Upor. jos slov. gota »Fistel«, 
pridjev na -ast gdtast = gotav »fistulos«. Od 
lat. gutta > tal. gotta. U znacenju »kap, 
kaplja, apoplexia« postoji poimenicen pridjev 
guttea > tal. goccia, prosireno deminutivnim 
sufiksom -ula > tal. -ola gocclola > gocula 
(16. v., Dubrovnik) = gueula (16. v., Perast, 
Dubrovnik), pridjev na -av guculav, poime- 
nicen na -be > -de guculavac, gen. -avca m 
(Stulic) prema guculavica, denominai zgu- 
culat (s- > z- nas prefiks), goculat (Zrnovo, 
Korcula) »trpiti od jeda ili zavistk. Na Ve- 
lom otoku say mjesto g na neobjasnjen nacin 
juca ti pala »kap«. U Lici na lat. -ula (sa 
sinkopom penultime) gutla »guka, izraslina na 
tijelu«. Odatle prezime Gutlesa pored Gutesa. 
Kako je gutta > rum. guta, arb. gute pripa- 
dalo balkanskom latinitetu, hrv.-srp. guta 
moze biti dalmatoromanski leksicki ostatak. 

Lit.: ARj 3, 233. 493. 516. 5, 714. Bud- 
mani, Rad 65, 166. Pletersnik 1, 240. Mi- 
klosie 81. SEW 1, 364. Matzenauer, LF I, 
205. GM 135-136. REW> 3928. 3929. Stre- 
kelj, DAW 50, 44. 

guveran, gen. -erna m (16. v.) »vlada«. 
Od tal. postverbala governo »isto« od guver- 
nati, -am (15. v.) = (latinizam) gubernati 
(1496, objekt ober) < tal. governare < lat. 
gubernare < gr. xupepvctco, egejskog podrijetla, 
najprije pomorski termin »upravljati ladom, 
drzati timun (kormilo), kormaniti (v.) > vla- 
dati uopce«. Radna imenica na lat. > tal. 
-atare > -atur governatur (18. v., Dubrovnik), 
guvernatur, gen. -ura (15. v.) = (haplologija) 
gurnatiir (Crna Gora) = (mlet.) guvernadur 
(Crna Gora, Boi:a) = (sa umetnutim n pred 
dentalom) guvernandur (Crna Gora) = (s 
prevedenim sufiksom) guvernalac, gen. -aoca 
(16. v.) = (latinizam) gub(e)rnatur (16. v., 



guveran 



640 



guz 



Glavinic, Kozicic) = (francuzizam, koji je 
dosao preko njemackog) guverner, gen. -era < 
fr. gouverneur. 

Lit.: ARj 3, 336. 487. 492. 504. 518. REW 
3903. DEI 1850. 

guz m (Vuk), baltoslav., sveslav. i praslav. 
gczb »1° nates«, obicnije u deminutivu na -ica 
guzica (16. v.) = guica (Lika), nepristojno 
kao i njem. Arsch, u pristojnom govoru pre- 
vedenica straznjica prema njem. Winterer, »2° 
(uvredljiva metafora) kukavica, tj. covjek koji 
iz kukavicluka ne usuduje se muski ustati 
protiv necega nego ostaje sjediti« (takva je 
metafora i oguzati se, oguzam prema oguzavati 
se, oguzavam »oklijevati« , na -ati od oguziti 
se). Pridjevi: na -bit giizan, odredeni vid 
gitzni (giizno crijevo, upor. rus. giizno »Steiss«), 
poimenicen na -Ik guznik »dio ama koji stoji 
konju na guzick; na -ot guzicin, poimenicen 
na -jak guzicnjak •= giizisnjak (Brae) »guzno 
crijevo«; na -at guzat (Vuk). Deminutivi: 
na -id guzic, na -ica guzicica. Hipokoristik 
guza (Dubrovnik, sjeverna Dalmacija), guja 
(Lika) od guzica; guza (Lika) »psovka za 
zensku debele guzice« prema m giizan (Lika) 
= giizonja (Vuk, Srbija) = guzonja (Kosmet) 
= guzlesa (Martie). Na -ara: guzara f (Viro- 
vitica) »suvrst kruske«. Apstraktum na -elj: 
giizelj m (Srednja Dalmacija, Pavlinovic) 
»buntovni zamor« (semanticki razvitak neja- 
san). Augmentativi: na -ina guziiina, na 
-etina guzicetina. Prema grubijan sa lat. -ianus 
giizijan (Dobroselo) »covjek koji mnogo ne 
razumije«. Kao u rus., guza f (Belostenec, 
Stulic) »sinonim: nabor, bora«. Nerazumljiv 
je sufiks u guzutla i (Kosmet) »celjade sa 
debelom straznjicom, lijeno, tesko pokretno«. 
Slozenice iz sintagmi: prilog naguske (Lika) 
»natraske«, doguz = doguzac = nagueac, gen. 
-sea (Lika) -»oficirski Waffenrock, dolama«, 
nagilzl(f)ez m »rak«, tj. koji Ijeze naguske = 
natraske (v. ljestf)4., podguz, gen. podguza m 
pored f podguza (Kosmet) »musko i zensko 
celjade neuredno« = sa -jar podguzicar m 
(Kosmet) prema podguzicarka »neuredan«, pod- 
guznica (Pec) »klupa na kojoj grnoar (loncar) 
sjedi kad okrece kolo za sudove«. Ovamo mozda 
ide i poguzljelj m (Sv. Stefan, Pastrovici) 
»pphodanin = povojani (Lika K) »rodaci 
mlade koji dolaze drugi dan svatova u po- 
hode nevjesti (svatovski termin)«, obrazovan 
istim sufiksom -ijelj < lat. -ellus kao Bokijelj 
< Bokelj, ako se tumaci kao metafora za one 
koji dolaze da se najedu iz ostataka svatovske 
gozbe, upor. poguzjjas »Schmarotzer«. Mo- 



guce je izvoditi i iz ayo)Yi.cnr|c, > cine. 
guriai »idem«. Slozenice sa samoglasom o za 
vezu guzobolja (Vuk), guzobad (Srednja Dal- 
macija, Pavlinovic) »sijeno ostro i kratko«, 
guzoljubine f pi. (Sinj) »hrana koju tko voli«; 
crnoguz = crnorep (v.) »riba«; punguza f (Ori- 
ovac) »vrsta sljive«, punguz m (Vuk) »izmis- 
ljeno jelo«. Denominali na -ati: impf, guzat 
giizon (Brusje, Hvar) »micati«; pf. naguzati 
prema impf, naguzavati »nabrati, naciniti 
nabore« od guza »nabor«; oguzati se »ojesti se, 
otrti se, utrti se od mnogog hoda«; na -iti: 
guzui se, guzim (Vuk) (is-, na-, za-} »pregibati 
se tako da se guzica dize u vis«, naguziti se 
(Lika) »(pejorativna metafora) naljutiti se«, 
uguzlcit se (Kosmet) »opiti se«. Vokal wje na- 
stao iz c: slov. goza, bug. gaz(at), polj; gaz 
s potpunom fonetskom paralelom u baltickoj 
grupi lit. gunzys »podvoljak, putaca (ZK)«, 
stprus. gunsix »Beule«. Buduci da se s velikom 
vjerojatnoscu izvodi od istog ie. korijena i 
sveslav. i praslav. pridjev gust < ie. *gong-to, 
opravdana su i dalja uporedenja sa gr. yoy- 
ypoc, »Auswuchs an Baumen«, yoyyu^oc, »okra- 
gao«, stnord. kckkr »Klumpen«. Prema tome 
praslav. specijalizacija ie. korijena *gong- na 
dio tijela razvila se iz denominacije »debela 
masa«. Po etimologiji gczb nije pejorativna 
rijec. Pejorativnost se razvila pod uplivom 
lat. cuius i njem. Arsch. Upor. za pejorativi- 
ziranje rit .(v.). 

Lit.: ARj 3, 496. 518. 519. 4, 194. 7, 349. 
350. 10, 448. Elezovic 1, 1 14. 2, 89. 380. Hraste, 
JF 6, 212. SDZb 10, 59. Skok, ZRPh 54, 
448-449. Jagic, ASPh 20, 529. Miklosic 
81. SEW 1, 341-342. Bruckner 164. KZ 
43, 344. Vasmer 318-319. Trautmann 101. 
WP 1, 639. Mladenov 118. Strekelj, DAW 
50, 55. Zubaty, ASPh 16, 395-394. Schef- 
telowitz, IF 33, 145. Matzenauer, LF 7, 206. 
GM 135-136. 306. 

guz m (Vrbnik, Susnjevo selo i Cakovac 
kod Ogulina, Veljun i Slunj, Kosinj, Prokop 
i Pocitelj u Lici, Podsused, Varos u Slavoniji, 
ZK, Krusevac, Nis, Pirot, Crikvenica, Hrvat- 
sko primorje, Zagreb) = gus (Prigorje, Sa- 
mobor, Pokuplje, Zagorje, gen. nije potvrden) 
»anguis fragilis«. Odatle guzevac (Sulek) »si- 
nonim: slijepic«. Unakrstava se (kontaminira) 
sa guzya i guzyati se (v.). Odatle guzyina 
(Grizane, Sv. Jelena, Hrvatsko primorje) 
»idem«. U slov. goz i gloi Sa g- ne postoji 
u drugim slavinama. To nije ni hrv.-srp. ni 
slov. jedini i prvobitni oblik, nego cakavski 
vuz, gen. vuza i slov. voz, cemu odgovara u 



guz 



641 



gvardija 



polj. ivaz, gen. weza, rus. uz, gen. uza. Vokal 
u je nastao iz G: praslav. pab; guz je na- 
rodu poznat da pije kravlje mlijeko; zato se 
govori u poredbi: pije kao guz (Sinac, Lika K). 
Najstarija je potvrda u decanskom hriso- 
volju gdje je nadimak. Mjesto proteze v 
govori se /: fuzic (Brestovac, okrug krajinski) 
»id.«. Izmedu guz i vuz postoji kompromisni 
oblik gvuz (Kostajnica). S pridjevom je slept 
guz (Matevac, Nis), odatle slozenica slepovuz 
(Cucurje) = slepovus (Granesina) = slijepa 
guja (Gornja Bukovica, Valjevo), s hipokoris- 
tikom guja (v.). U toj slozenici izgleda guz = 
vuz = us kao suvisno i odbacuje se, pa se 
govori s'iepic, slijepac, slepac, slepak, slepcina, 
slipcic i slepica. Velike promjene dozivio je i 
prvobitni oblik vuz (Lika) »zmija coluber 
longissimus Laur.«. Dobiva deminutivni su- 
fiks -Ik: vuzak, gen. vuska (Cacak, Blato na 
Korculi) »idem«. Prema gen. stvara se novi 
nominativ vusak, gen. vuska »serpens veneno 
carens«, vuska f (Dalmacija) »callopeltis cruen- 
tatus«. Proteza v se ispusta kao i ces. uzovka, 
rus. uz: uzak (gen. nije potvrden, Dubrovnik, 
Vrazogrnac, okrug Zajecar, Josanicka Banja, 
Kastela kod Splita, Korcula). Sufiks -eh se 
zamjenjuje sa -id, -ica: uzjc (Paracin), uzica 
(Crna Gora), uzijak (Raca, Krusevac); usak 
(Pancic). Kao sveslav. i praslav. je masku- 
linum deklinacije -o. Balticke i latinske us- 
porednice pretpostavljaju femininum dekli- 
nacije (', u kojoj se morfoloski nije razlikovao 
maskulinum i femininum (upor. gesb i kokos 
f): lit. angis, lat. anguis. Slavenska promjena 
g > z dokazuje da je i u praslavenskom bila 
u deklinaciji / i da je s torn promjenom presla 
medu maskulina. Ie. je korijen angu(h)i-. V. 
ugor i guja. 

Lit.: ARj 3, 519. Hirtz, Amph. 42. 137 
164. 171. Miklosic 223. Holub-Kopecny 405. 
Bruckner 604. Trautmann 8. WP 1, 63. Vail- 
lant, RES 8, 243-245. Boisacq" 213. 

guzva f (Vuk, 17. v.) »1° pletenica ili uze 
od pruca, vimen, 2° metez gomile« = (sa 
zy > zb) guzba (Hercegovina, Boka) = gusva 
(Stulic, nepouzdano). Odatle na -ara: guz- 
vara (Vuk) »vrst pite«, jednaka denominacija 
kao gibanica (v.). Deminutiv guzvica. Deno- 
minali na -ati: guzyati, -am (Vuk) (iz-, r-), 
na -eljati. s prefiksima %-,Ta£-, t,-, guzveljati, 
-am (Vuk, objekt kosulju). Stariji rum. sla- 
vizam ginj »remen« dokazuje da je i u juznoslav. 
kao u sveslav. i praslav. gnzb bila bez -6 a. 
S tim sufiksom u stcslav. gczyica, bug. gaz 
pored gazva, ukr. huzva, ces. houzev, slov. 



huzva, polj. gazew, gazwa. Da je i u hrv.-srp. 
postojao oblik bez -va, dokazuje izvedenica 
giizevina f (Musicki) »ono sto je u snopu 
ispod uza«. Madzari posudise iz slovackog ili 
hrv.-srp. giizsba i guzs; Rumunji iz hrv.-srp. 
cujba, odatle incujba. Vokal u je nastao iz Q. 
Prema Miklosicu, Bernekeru i Briickneru bila 
bi to ista rijec koja i uze (v.) i usao (v.) od 
vezati (v.); g- bi bila proteza kao u guz i gus- 
jenica. Tome se protivi sto oeb u znacenju 
guzva nije potvrdeno. Petersson odvaja stcslav. 
gozyica od vezati. To misljenje prihvaca i 
Vasmer i vidi ie. prasrodstvo u stnord. kengr 
»Haken, Biegung«, stengi, cangie »Einfriedigung«, 
le. je korijen *gengh- »drehen, winden,flechten, 
weben«, sa sufiksima -io, -ua. 

Lit.: ARj 3, 816. 4, 194. Miklosic 56. SEW 
1, 343. Holub-Kopecny 130. Bruckner 137. 
KZ 45, 289. Vasmer 318. Mladenov 118. 
Mladenov 118. WP 1, 588. Petersson, IF 24, 
265-266. Tiktin 461. 

gvala f (Slavonija, 18. v.) »sinonimi: gruda, 
grumen, guka, kepa (Dubica)«. Odatle demi- 
nutiv na -ica: gvalica. Budmani misli da je 
tuda, ali ne zna odakle je. 

Lit.: ARj 3, 520. 4, 936. 

gvantlra f (Potomje) = gvantira (Kuciste) 
= gvantijj^era (Perast, Dubrovnik, Cavtat, 
Boka) = gvantjera (Cilipi) = gvantiera (Rab) 
= gvantjera (Bozava) = gvancera (Lumbarda) 
»tasa, pladanj za drzat bicerine i za serviranje, 
posluzavnik za kavu«. Izvedenica na tal. -/era 
< fr. -iere < lat. -aria od frnc. *wanth, odatle 
s prefiksom a- < lat. ad- agguantare > agvdn- 
tat (Dubrovnik, Cavtat) »zgrabiti (rukom neku 
stvar)«, tal. guantiera (17. v.). 

Lit.: ARj 3, 520. Kiisar, Rad 118, 20. NVj 
3, 337. Cronia, ID 6. REW S 9500. DEI 1883. 

gvarati, -am impf. (17. v., Dubrovnik, 
Boka) »bacakati se, pracakatk. Pocetno gv upu- 
cuje na tal. rijec franackog podrijetla, ali 
franacko waron »aufmerken« nije u Italiji 
uopce potvrdeno, a ni znacenje ne odgovara. 
Sa fr. gare »pozor« slaze se mlet. vara > vara, 
vare (istrocakavski uzvik) »eno«. 

Lit.: ARj 3, 520. REW 9508. Strekelj, 
ASPh 14, 551. 

gvardija f (16. v., Dubrovnik, Bozava, Po- 
tomje, Rab) »straza, financijska straza«. Od 
tal. guardia postverbal od guardare sa docet- 
kom -ia kao u custodia, od franackog *a>ardon 
»straziti«, nvnjem. warten. Odatle gvardijan» 



P. Skok: Etimologijski rjecnik 



gvardija 



642 



gvorilo 



gen. -ana m (17. v.) = guardian (Rab) »1° 
strazar uopce 2° starjesina nad manastirom 
sv. Frane«, tal. guardiano, srlat. gardianus 
(10. v.), obrazovano kao scriba, gen. -anis > 
tal. scrivano > skriban (v.). Ovamo ide interna- 
cionalni francuzizam garda f, pridjev gardijski, 
radna imenica na -ist gardist (v.). U Vukovoj 
poslovici iz Risna: Kad se sto ima, ne govori 
se gvardi me, nego manji me »cuvaj me, nego 
jedi me«, nisu nasi oblici i ne predstavljaju 
infinitiv gvarditi, koji je prema guardare i 
nemoguc, nego su to tal.-mletacki izrazi, 
kako je vec Budmani dobro opazio. Postverbal 
riguardo od riguardare (mlet. prefiks re-) > 
legvord m (Veli otok) »obzir, pristojnostk. 
Imperativna slozenica guardamano (drugi dio 
mano < lat. manus »ruka«) > guarddman m 
(Potomje) »1° prsobran na stubama, perda, 
2° (Racisce) sprava za tiskanje igle kod sivanja 
jedra«. Slov. prema mlet. i furl, izgovoru 
gu > v. vardir, gen. -rja = vardjdn. Mlet. 
varda f »Wache« i imperativ varda »pazi, 
pozor, attento« postala je preko tal. balkanska 
rijec, odatle toponim Varda (Morinje, Boka), 
vardati, -am impf. (Vuk) »1° paziti, cuvati, 
2° (Grbalj) tumaratk, uvdrdati pf »uvrebati, 
ukebati«, s drugim akcentom vardati, -dm 
impf. (Crna Gora) »bucati, larmati, torokati, 
vikati«, navardati pf. (Piva-Drobnjak, objekt 
drva) »nagomilati«, na -iste toponim Vardiste n 
(Bosna), bug. varda f »1° Wache, 2° uzvik: 
Achtung«, vardac = vardjdn »Wachter«, var- 
duvam, vardja, arb. vardhe «Wache«. 

Lit.: ARj 3, 52U-1. Pletersnik 2, 748. 

Mladenov 58. Doric 31. Cronia, ID 6, no. 

Vukovic, SDZb 10, 391. Kusar, Rod 118, 

21. 24. REW 3 9502. DEI 1885. GM 463. 

gvastapan (Scepan, Dubrovnik) »zohar«. 
Od tal. imperativne slozenice guastatane od 
guastare < lat. vantare i pane < lat. panis 
»hljeb«. 
Lit.: REW 3 9168. 

gvera f (narodna pjesma crnogorska, Istra, 
Perast) = gvera (Rab) »boj, rat«. Od tal. 
guerra franackog podrijetla werra, koje je na 
zapadu zamijenilo bellum vec na koncu carskog 
doba. Nema ga ni u balkanskom latinitetu, 
upor. rum. razboiu, arb. lufte < lat. lucia > fr. 
lutte. 

Lit.: ARj 3, 521. Kusar, Rad 118,25. REW* 
9524a. DEI 1850. 

gverok (Mikalja, Bella, Voltidi, Stulic), 
slozen pridjev (kao razrok) »strangled«. Sa- 
drzi u prvom dijelu istu osnovu koju i tal. 



guercio od langobardskog dverh-, nvnjem. 
quer »kos, schrage«. Drugi je dio pridjev od 
oko (tip crndok). S prefiksom na- nagverok 
»podosta gverok« (u Bellimiprijevodugue/rerto,). 
Prvi se dio nalazi u glagolima, od tal. guercio 
ogverciti pf., gveriti, ogveriti pf. prema impf. 
ogverivati »uciniti koga gveroka«, imperfektiv 
sa prijevojem e-i (tip metati-mi'tati) gvirati, 
gviram (Mikalja) »hoditi kao slijep« pored gvi- 
riti, -im (Vuk) »upirati oci u sto« = (gv > hv) 
hviriti = (hv >f) firlt (ZK) prema impf. 
zajirivat. Pocetna suglasnicka grupa gv iz- 
mijenjena je (onomatopeiziranje) u n: niriti 
(Dosen) = njiriti, -im (Vuk), deminutiv na 
-kati njirkati, -dm (Lika); nj je nastao iz gnji- 
riti kao janje iz jagnje. 

Lit.: ARj 3, 521. 8, 189. 283. 785. REW 3 
2812. 

gvirati, gviram impf. (Mikaila, Vuk) »1° 
kako slijep hodati ili iskati« = gviriti, gvirim 
(Vuk) »upirati oci u sto, u knjigu« = dzviret, 
dzvirim (Kosmet) »gledati kroz kakvu puko- 
tinu, rupu, resetku, tako da onaj koji dzviri, 
vidi, a njega ne vide«, nadzviret, -irim (Kosmet) 
»malo pogledati, na jedno oko pogledati Kroz 
kakvu rupu« = firlt (ZK) < hviriti (16. v., 
Zoranie; voda hviri u kolo bubajuc; kao da 
se ne slaze s tim znacenjem), zafirlvat, -rujem 
(ZK). Odade postverbal sa sufiksom -ka: 
dzvirka pored dzvlrke f (Kosmet) »rupica, otvor, 
kroz koji se moze viriti«. U istom znacenju 
imaju Vuk i Stulic gnjiriti, -im »gviriti u 
knjigu«. Odatle deminutiv njirkati, -dm (Lika) 
»idem«, njiralo m (Lika) prema f njiralica 
»koji njiri u sto«; nj mjesto gnj je kao u njazlo 
»gnijezdo«. Dosen sa n mjesto nj: niriti (objekt: 
tvrde planine). U ovu grupu ide bez sumnje i 
viriti, virim impf. (Vuk) »speciilor, lukati (hrv.- 
-kajk.)« (po-, iz-, nad-, /se/, pri-, pro-, raz-, 
za-), iterativ -vi'rivati, -virujem pored -virivam 
(iz-, nad-, (se), pod-, pri-, raz-, za-) samo s 
prefiksima prema pf. virnuti (za-), deminutiv 
-virkivati, -virkujem, s navedenim prefiksima. 

Lit: ARj 3, 228. 521. 752. 8, 189. 283, 
BI 2, 720. Elezovic 1, 214. 435. Tomanovic. 
JF 17, 201. 

gvisan, f gvisna (ZK), najcesce u prilogu 
zagvisno »uistinu, za sigurno«. Ide zajedno, 
sto se tice tvorbe pridjeva njemackog pod- 
rijetla, sufalisan (v.). Od njem. gewiss + -&«. 

Lit.: Skok, ASPh 28, 468. 

gvorilo n (Ljubovija i Azbukovica, Srbija) 
»obod nalik na sito, pa se na to fes natuce«- 
Lit.: ARj 3, 521. 



gvozd 



643 



gvozd 



gvozd m »1° elavus, klinac (drveni), ekser, 
cavao (od gvozda), 2° ferram, zeljezo« = 
gvoz, gen. gvozda, m »cuskija« (Kosmet). 
Prvo znacenje je sveslavensku i praslavensko 
bez paralela u baltickoj grupi. Znacenje 1° 
ocuvalo se kod nas samo u knjigama pisanim 
crkvenim jezikom. Istisnuto je od posude- 
nica: tur. ekser, mlet. cavao. Crnogorska je 
metafora odatle »kamen izrastao u visinu«. Sa 
znacenjem 1° suvisi i deminutiv gvozdac, gen. 
gvdsca pored gvozddca (Lika) »1° fibula, 2° u 
saponima na opancima« i denominai na -iti 
gvozditi (pri-, raz-) prema zagvazdati »sino- 
nim: pricvrstiti klincima«, zagvdzditi (Vo- 
dice) »verkeilen«, odatle postverbal zagvozda 
»Keil« = zagvozda »klin kojim se cijepaju 
drva«. Kad su drveni klinci zamijenjeni ze- 
ljeznima, gvozd je mogao po zakonu sinegdohe 
dobiti znacenje 2°, tj. postao je sinonim 
zeljezu. To je hrv.-srp. inovacija. Ta je sino- 
nimija ucinila, te je gvozd u torn znacenju u 
mnogim nasim narjecjima propao. Razvitku 
toga znacenja dali su pobudu kolektivi: na 
-je gvoz.de n = gvozdje (mlinsko, Poljicki 
statut) = gvojze (Kosmet); na -ija (v.) gvoz- 
dija f »ferramenta«, na -ice gvozdice n (16. v., 
Dubrovnik) = gvozdice (Mikalja), gvozdiva 
n pi. Pridjevi na -en: gvozden (17. v.) =gvoz- 
den (Kosmet) »ferreus« = gvozden (17. i 18. v.), 
poimenicen na -jak gvozdenjdk, gen. -aka 
(Vuk) »orude od gvozda i razlicita druga 
znacenja«, na -ka gvozdenka (Vuk, Srijem) 
= gvozdencina »gvozdena peraica (ima zube 
kao eksere)«. Slozenica gvozdenzuba (Vuk, Sri- 
jem) »naprava za plasenje djece kao baba 
korizma i baba ruga«. Na -ovit: gvozddvit. 
Na -ovica: gvozdovica (18. v.) »gvozdena ruda«. 
Radne imenice na -ar: gvdzddr — gvozdar, 
gen. -ara (Vuk), odatle gvozdariti. Na -ara, 
-arija, -arnica, -orina: gvozdara, gvozdarija, 
gvozdarnica, gvozdarina. Augmentativi: gvoz- 
dusina (Vuk, 18. v.) »staro gvozde« = gvofdu- 
rina. Neologizam gvozdoteg (18. v.) »magnet«. 
U znacenju »klinac« posudise Rumunji gavozd 
— guvojd, odatle agavozdi »annageln« i Arbanasi 



goxhde »klinac, cavao«. Rijec gvozd ima jos zna- 
cenje »suma, dubrava, gora, loza, u ostalim slavi- 
nama Usw. To je znacenje danas posvema 
nestalo kod nas i u bugarskom. Nije se ocuvalo 
ni onoliko koliko gvozd »klinac«. U stokavskom 
je zivjelo do 18. v., a u cakavskom do 16. v. 
Veoma je rasiren toponim Gvozd, Gvozdac, 
Gvoznica, Gvozdansko, Zagvozd po svim 
nasim krajevima. Sinonimi i ovdje istisnuse 
praslavensko znacenje, narocito zbog izbjega- 
vanja homonimije sa znacenjem »1° klinac« i 
»2° zeljezo«. Zivi jos u kraju blizu slovenskom: 
gozd m (Vodice, Istra) = gvozd, gen. gvozda 
(Golac), gvozd, gen. gvozda (Rukavac) »gusta 
suma bukova«. Od izvedenica postoje samo 
deminutivi na -bk: gozdak (Vodice) = gozdii, 
na -be gvozdac, gen. gvosca (cakavski, 16. v.). 
Postavlja se pitanje da li je gvozd u ove dvije 
serije znacenja postanjem ista rijec. Ima sla- 
vista koji- tvrde da su to razlicite rijeci, po- 
stavljajuci za prvu seriju ie. korijen *ghasto = 
*ghazdo u lat. hasta, a za drugu srodstvo s 
njem. Quaste, arb. vjeth »lisce, grane« od ie. 
korijena gjios-, koji je u slavinama bio rasiren 
kolektivnim formantom -d. Vasmer uzimlje 
da su se obje serije znacenja razvile iz istog 
prvobitno jedinstvenog znacenja »grana, ostrica«. 
Ovo se misljenje moze opravdati dodatkom 
da je i u najstarije doba kao i kasnije bio na 
djelu semanticki zakon sinegdohe: gvozd je 
oznacivalo drvenu ostricu izraslu u sumi, 
neizdjelanu ili izdjelanu, odatle znacenje 
»klinac« kao i mjesto gdje je izrastao, »suma«. 
Uporedenje sa lat. hasta, got. gazds itd. mora 
otpasti jer ne objasnjava ni fonetsku stranu, 
tj. v u gvozd. 

Lit.: ARj 3, 522. 527. 11, 895. Elezovic 

I, 94. Ribaric, SDZb 9, 148. BI 2, 776. Ma- 
zuranic 369. Miklosic 81. 82. 423. SEW I, 
365. Holub-Kopecny 137. Bruckner 166. ASPh 

II, 129. 39, 10-11. Vasmer 263. RSI 4, 175. 
ZSPh 2, 55. WP 1, 541. 644. Jokl, IF 30, 
204. Uhlenbeck, PBB 30, 283. Boisacq 1101. 
Tiktin 666. Mladenov 98. GM 128. Pokorny» 
ZSPh 16, 405 (cf Ijfb 13, 251). 



H 



ha = ha (Dubrovnik), uzvik za razna psi- 
holoska raspolozenja, kao cudenje, zalost, ra- 
dost, razmisljanje. Ponavlja se za oponasanje 
zvuka smijeha: ha ha ha. Pojacava se dodava- 
njem -h: hah (Zoianie). Internacionalan je, 
upor. turski ha, hah, hah. Oformljen je sa 
-kati: hakati, hakam impf, »pustati iz sebe 
glas ha hai = hakati, hacem impf. (Bosna, 
Dalmacija?) »vikatf ha hau = hakati, hacem 
pored -dm impf, »sinonim: dihati«, kod Stolica 
onomatopejska reduplikacija impf, hakati, ha- 
ham prema pf. hahnuti. Odatle postverbal 
hdk m (Vuk, Boka) »1° ha, 2° sinonim: dah 
(Dubrovnik)«. Upor. uzvik ho. Vaillant uzimlje 
oformljenje toga uzvika i u hajati (se) (v.) 
»braniti se«, sto zbog semantickih i drugih 
razloga ne moze biti. 

Lit.: ARj 3, 542. 546. 557. Elezovii 2, 
416. Deny § 1023-1026. i 1045. Vaillant, 
RES 22, 191. 

habat, gen. hdpta m (Dubrovnik) = habat, 
gen. hapta (cakavski) = habod, gen. habda m 
pored habd = kapat (Sulek, prema gen.) = 
hdpta f (16. v.) = hvapat = kabat (jedanput) 
»sambucus ebulus; sinonim: baza, bazga, 
bzova > zova, burjan«. Sa e mjesto a kao u 
ces. chebdi, polj. chebd, u hrv.-kajk. hebed. 
Odatle: na -ovina habdovina, haptovina, pri- 
djev na -&« habden = haptan (16. v.); kolek- 
tivi: kabatina, habatija. Najcesce je potvrdena 
bez h i sa sufiksima -za biljke -ika i -uga i 
sa / pored d: dbdika (Sulek) = optika (Vuk) = 
avtika (Vuk) = audikq (Banja Luka) = dptuga 
= dvtuga »bacca ebuli«. Bez sufiksa abd, s 
akcentom kao hipokoristik atva = apta. Odavde 
pridjevi na -ov, -in: abdov = dptov = avtov, 
poimenicen s -be u toponimu Avtovac (Bosna), 
na -ina aptovina = avtovina = optovina 
(Kosmet, o mjesto a nejasno, asimilacija ?), 
aptin. Na -ik: dvtik = aptik (Vuk) »mjesto 
gdje raste apta«. Buduci da ova biljka raste 
vrlo cesto na medi izmedu njiva, prenosi se 



po semantickom zakonu sinegdohe na »mrdin 
(v.), sklad, razor (Sabacki okrug)«. Hrv.-kajk. 
i slov. oblici: hebed, gen. hebdajhepta = 
hebat dokazuju da je a u hrv.-srp. kabat i 
avta moglo nastati iz 5. Prema tome bi praslav. 
bio *chbbbtz; b i p osciliraju i u hrv.-srp. zbog 
deklinacije. Prvobitno je b. Ali u ceskom, polj- 
skom i ukrajinskom postoje oblici sa a : hobina, 
kabzina = chebzina, chabovina (moravsko), 
ehab, u znacenju »Gerte, Zweig, Gestriipp, 
Unkraut« koje se dodiruje. Zbog toga nema 
izvjesnosti da je u svim gore navedenim vari- 
jantama a'nastao iz 6. Tumacenja o ie. po- 
drijetlu nisu jedinstvena. Peterssonu je chbhblb 
slozenica od AS- < ie. korijen asu-, koji se 
nalazi u sanskrt. ksupah »dzbun«, a u praslav. 
u hvoja i hvost, i -bbeh < ie. *bhgugo, bhugo 
»bazga, zova«. Za taj se dio veli da je u srod- 
stvu i sa cpvrrov. Machek, koji je habina, "bahb 
i habat uporedivao sa litavskim kebti, pripisuje 
je sada pred-ie. supstratu, pozivajuci se na 
slijed suglasnika sk- p- t u srvnjem. Schipiten. 
Miklosicu i Vasmeru je grckog podrijetla 
axxrl (dxxea) preko Irackoga. Bernekerje po- 
misljao na vezu s hobot »rep« (v.). Matzenauer 
na dacko oe[3a. Ne moze se tvrditi ni to da su 
sve gore navedene potvrde bez h pocinjale 
nekada sa h-. Zbog toga treba, cini se, racunati 
s mogucnoscu da je avta i aptika od gr. axxrj 
»Holunderbaum« kao i njem. Attich, stvnjem. 
atah, atuh. 

Lit.: ARj 1, 28. 97. 126. 3, 543. 566. 
567. 738. 4, 709. Elezovic 2, 33. MikloKc 3. 
SEW 1, 380. 410. 391. 409. 410. Holub- 
Kopecny 139. Bruckner 177. Vasmer, RSI 4, 

178-180.6, 196. Petereson, KZA6, 140-146. 
(cf. JF 3, 215). Machek, LP 2, 154. Sldvia 16, 

179. 180. 215. Machek, CSR 221-2. Loe- 
wenthal, IZ 51, 238. WuS 10, 156. Matze- 
nauer, LF 7, 217-218. 

habati, -am impf. (Vuk) (po-), sveslav. i 
praslav., »1° nosenjem derati haljinu, 2° kva- 
riti uopce, 3° kuditi (Crna Gora)«; na -iti: 



habati 



646 



hadzi 



hobiti se, -im (14. v., cakavski, hrv.-kajk.) 
(po-) »kvariti se« — pacanti se (ZK) prema ite- 
rativu shabljati i shabljivati, -Ijujem — kabiti 
(Vodice, objekt sikini) »otupiti«) (s-). Odatle 
postverbal haba f (1234 — 1240) »kvar, steta«. 
Moze biti i poimenicen z. r. pridjeva hah* 
»schlecht«, upor. ces. chaby. Pridjevi: na 
-bn shaban »pokvaren, ostecen« = skaban 
(Istra), na -av habav (1496) »sinonim: prljav, 
gnusan«, poimenicen na -be habavac, gen. 
-avca (Cacak) »kukuruz u kojem su zrna u 
vrhu uvela«, na -Ijiv shabljiv. Radna imenica 
na -telj: shabitelj (Belostenac) »koji kvari«. 
Apstraktum na -ost: skabost f (Srbija, Mili- 
cevic) »slabost«. U stcslav. hobiti st znaci 
»sich enthalten«. To znacenje tesko je spojiti 
s gornjim. Mozda je s njim u vezi i znacenje 
hebat (Cres) = habat (sjeverni Cres, gdje je 
b > a) »slusati«. U Kosmetu obit, -im znaci 
»buniti, odvuci paznju«, zaabit = udbit »1° 
ne primijetiti, 2° (<— ' se) zanijeti se«. Tu je 
kvarenje materije prenijeto na psihu. To 
znacenje ima i arbanaski slavizam habis »zer- 
streue, setze in Erstaunen«. Stulicev rashabiti 
(se) »cacar qua e la« prema rashabivati ide 
pod materijalno znacenje. Ie. srodstvo nije 
nedvosmisleno utvrdeno. Mladenov i Petersson 
uporeduju s ie. izrazima za tjelesnu slabost: 
gr. xootpoc, »gluh«, lat. hebes, arm. xul »gluh« 
i pretpostavljaju ie. korijen *khabh-/*qhdbh- 
»kraftlos, abgestumpfU. Bruckner smatra ha- 
bati srodnim ne samo sa skobia (v.) nego i sa 
njem. schaben, lit. skobas »kiseo« i skobti »uki- 
seliti se«, lot. skobs. Machek hobiti se »sich 
enthalten« uporeduje sa sanskr. ksapati »Ent- 
haltsamkeit uben, sich kasteien«. To upore- 
denje tumaci h prema Pedersenovu zakonu 
iz ks-. 

Lit.: ARj 3, 543. Ribaric, SDZb 9, 155. 
Tenter, JF 5, 205. Elezovic 1, 2. 183. 2, 375. 
Mazuranic 370. Miklosic 84. SEW 1, 384. 
Holub-Kopecny 138. Bruckner 175. KZ 51, 
238. Vasmer 3, 224. Mladenov 664. GM 144. 
WP 2, 348. Machek, Sldvia 16, 175. 203. 208. 
Horak, ASPh 12, 298. Matzenauer, LF 7, 
216-217. Loewenthal, ASPh 37, 393. Meyer, 
IF 35, 224-237 (cf. JF 3, 208). Petersson, 
-RTZ47, 286. Lewy, KZ 52, 310. Boisacq* 848. 

haber m (Vuk, 18. v.) = aber pored aber, 
gen. obera (Kosmet) = habar, gen. habra 
(18. v., narodna pjesma) »sinonim: glas«. Odatle 
s perzijskom imenicom, kod nas sufiksom 
-dar »koji ima« (v. defterdar): haberdar, gen. 
-ara = (sa disimilacijom r-r > r-l') habirdal, 
gen. -ala = (sa zamjenom sufiksa -ak mjesto 
-dar ili -dal) haberdak, gen. -aka (Vuk) = 



(sa zamjenom -nik) habemik, gen. -ika »1° 
sinonim: glasnik, glasonosa, 2° epitet za pusku, 
top«. Slozenica tipa glasonosa je habronosa 
(Vuk) »sinonim: stokucanin, palavra, stoku- 
canka; koji po kuci raznosi glasove«; djer (v. 
hajir) aber (Kosmet, Vucitrn) kaze domacica 
»kad pred kucom svraka krekece« = air aber 
(Vuk). Balkanski turcizam arapskog podrijetla 
(ar. habar »Nachricht, Mitteilung« > tur. 
haber): rum. haber, bug., arb. haber, habertdr, 
ngr. %a\mipi. 

Lit.: ARj 3, 543. Elezovic 1, 2. Miklosic 84. 
SEW 1, 780. Mladenov 664. GM 144. Korsch, 
ASPh 9, 502. Matzenauer, LF 7, 211. 

hadnac (Tekelija) »(iliti) porucnik« = hadnad 
(Belostenec, Pergosic) = (dva) adnada (mla- 
da) (Vuk, narodna pjesma 3, 558.). Od madz. 
slozenice hadnagy »vojvoda, zapovjednik u 
ratu«. 

Lit.: AR] 3, 544. Mazuranu 370. 

hadrica f (Dubrovnik, okolica, Budmani) 
»muska kratka haljina bez rukava, sto se nosi 
vise koreta, obicno od zelene neizvezene ka- 
dife«. 

Lit.: ARj 3, 544. 

(h)adum m (Vuk) = adum, pridjev i 
imenica (Kosmet) = hodun (Belostenec) = 
kodum (18. v., Kavanjin; prezime u Istri: 
Kodun, Kadunic, Koduna, Kodune) »uskoplje- 
nik«. Odatle mocija na -be m prema f -ica: 
hddumac, gen. hadumca prema hddumica. Bal- 
kanski turcizam arapskog podrijetla (ar. hadim 
> tur. hodini) : bug. hadam(iri), arb. hadem = 
hoden. Glede tur. e > u upor. koduna. 

Lit.: ARj 3, 545. 4, 732. Elezovic 2, 491. 
Mladenov 664. GM 144. 

hadzi (13. v., Bosna) = odzi (Kosmet), 
indeklinabile, bez veze na odredenu vjeru, 
kad stoji pred .muslimanskim ili krscanskim 
ili zidovskim muskim ili zenskim licnim ime- 
nom ili kad se odatle pravi pridjev na -ov, 
-in: Hazi Mojsej 1613, odzi Krsta (Kosmet), 
odzi Marica, hadzi Avdin (Bosna); kad se 
cini epitet imenu, tj. kad se upotrebljava sa- 
mostalno, dobiva -ja da bi se moglo dekli- 
nirati prema nasoj shemi: hadzija m (17. v.) 
prema f na -ka hadzijka = adzika (Kosmet), 
»pocasni naslov onome (ili onoj) koji je hodo- 
castio u Meku ili Jerusalem«. Odatle pridjevi 
na -in i -ski: hadfijin, poimenicen na -ica 
hddz'inicat »zena hadzijina«, hadzijski = liad- 
zinskl. Na -ce: adzice, gen. -eta (Kosmet) 
»dijete koje je bilo na grobu Isusovu«. Ap- 



hadzi 



647 



hain 



straktum na -luk: hadziluk »hodocasce u Meku 
ili Jeruzalem«. Slozenica: hadzinedomak m 
»(pejorativno) tko je posao na hadziluk, a nije 
dosao do svetog mjesta Meke ili Jerusalema«. 
Hipokoristik hadzo (narodna pjesma i pripo- 
vijetke). Veoma rasireno prezime medu mu- 
slimanima i nemuslimanima: Hadzic < *Ha- 
dzij(j)c = Adzjje 1783 (Peci). Balkanski tur- 
cizam arapskog podrijetla (ar. hagg »hodo- 
casnik«, u produzenom obliku haggi, koji se 
upotrebljava u perzijskom ' i turskom jeziku, 
odatle tur. hacdik i balkanski oblici od semit- 
skog glagola koji znaci »ici amo tamo, plesati, 
slavitk), iz oblasti islama: rum. agiu = agia 
(iz bug. ili hrv.-srpO, bug. hadzija, hadzuak, 
arb. haxhf, haxhilek, cine, hagi, hagillike f, 
ngr. xmtfyc,, xaxt,r\kim.. Na Balkanu je ha- 
dzija bio znak duhovnog plemstva. 

Lit.: ARj 3, 545. Mladenov 664. Elezovic 1, 
23. Pascu 2, 139. GM 144. Dordic, NJ 3, 
117. Korsch, ASPh 9, 501. Bobcev, REB 2, 
1-12. 

hae = ae »uzvik za tjeranje volova«, odatle 
na -kati impf, halekati »vikati hae govedima«. 
Ovamo ide sa e > j i haj — aj (15. v., Vuk) 
»uzvik za izrazavanje psihickog raspolozenja: 
ukora, odobravanja, zazivanja pomoci, svra- 
canja paznje, pitanja« = aj (Kosmet), takoder 
slov. i tur. hay (iz tur. je koma-dj /Kosmet/ 
»uzvik uzurbanosti i trke«), odatle je oformljen 
hajkati, -am pored -cem »goniti zivotinje« prema 
pf. hajknuti, -em (Vuk), s postverbalom hdjka f 
»tjeranje, lov na cetveronozne zivotinje, kod cega 
se vice haj«, radnom imenicom na -de hajkdc 
(18. v., Vuk); na -oca: hajkaca f (Vuk) »bic 
za goveda«, hajkara »zensko koje slabo radi, 
nego samo svrlja i kojesta lupeta«; haj m (16.— 
18. v.) »zalost, nevolja« je mozda poimenicenje. 
Uzvik koji nije samo hrv.-srp. U bug. je 
haika »Treibjagd« i haita »Strolch, Rauter«. 
Za obje rijeci' Mladenov uzimlje tursko po- 
drijetlo, sto nije nuzno; haita je i rum., odatle 
radne imenice haitaj = haltar, denominal na 
-ovati hditui od madz. haitani »treiben«. Uzvik 
moze jos dobiti a-: ahdj (ZK) »kad sluzi za 
tjeranje jastreba od kokosi« = slov. haj. U 
reduplikaciji s izmjenom samoglasa a-u do- 
lazi u Kosmetu aj-uj u funkciji pridjeva i 
priloga aj-uj covek »neozbiljan«, na aj-uj uzi- 
mati rabotu, takoder sa h haj-huj. U ovom obli- 
ku uzvik je balkanski turcizam onomatopejskog 
podrijetla (turski hay-huy »brouhaha«): rum. 
haihuiu »etourdi«, cine, haihui = haihtim »idem«. 

Lit.: ARj 3, 545. 547. 555. Elezovic 1, 5. 
8. 2, 306. 417. Pletersnik 1, 262. Miklosic 83. 



SEW 1, 382. Pascu 2, 139, br. 577. Tiktin 
714. 715. Mladenov 664. Matzenauer, LF7, 212. 

hafiz m (opcenito u Bosni, zacijelo i na 
Balkanu) = afuz pored afuz, gen. afuza 
(Kosmet) »koji je na izust izucio cijeli kuran«. 
Turcizam arapskog podrijetla (ar. hafiz > 
tur. hafiz) iz oblasti islama. 

Lit.: ARj 3, 545. Elezovic 1, 23. 

haham-basa m (Kosmet) »hebrejski sve- 
cenik, .nadrabin«. Balkanski turcizam hebrej- 
skog podrijetla (haham-bo{i) iz oblasti religije: 
rum. haham, haham-basa (preko hrv.-srp.), 
cine, haham. 

Lit.: Elezovic 2, 416. Tiktin 713. Pascu 2, 
139, br. 5751 

hahar m = hdhar (Krasie, 16. v., cakavski, 
hrv.-kajk., slov.) prema f haharica »1° sino- 
nim: dzelat, 2°. (uvredljivo) lopov, lopuza«. 
Pridjevi na -ov i -ski: haharov, haharski', na 
-nica: haharnica', apstrakta na -ija i -stvo: ha- 
harija f = haharstvo. Denominal : hahariti »raditi 
kao hahar«. Od srvnjem. hahaere, bav.-austr. 
hoher, Haher »Henker«. 

Lit: ARj 3, 546. Janko, Sldvia 7, 786. 
Krcek, ASPh 31, 626. 

haholjak, -oljka m (Dubrovnik) = na- 
holjak, gen. -oljka »novcana glavnica skupljena 
potajno«. 

Lit.: ARj 3, 546. 7, 357. 

hain m = ajin, gen. -ina (Smiljan, Lika) = 
hdinin (-in kao u Srbin) »1° psovka za neprija- 
teljskog vojnika (narodna pjesma), 2° uncut, 
lopov (Lika)« = ajin, indeklinabilni pridjev 
(Kosmet) = foln, ffalna (covek) (glede tur. 
h > f upor. fok) »zao, nevaljao«. Odatle: pri- 
djev na -ski hainski, apstraktum na -stvo 
hainstvo. Mozda je radna imenica odatle na 
-dzija: ajnadzlja m, f (Kosmet) »nesavjestan 
radnik, zabusant«, apstraktum na -luk ajna- 
dzlhk m »izvlacenje«. Denominal na -iti: po- 
hainiti se. Balkanski turcizam arapskog po- 
drijetla (ar. ha'in »izdajnik«, part. prez. akt. 
od hana »prevariti, izdati«, tur. hayinhk »per- 
fidie«) iz oblasti morala: rum. hain, apstrak- 
tum hainie, arb. hain »Dieb«, cine, hain »pares- 
seux«, hainliche f »paresse«. 

Lit: ARj 3, 547. 10, 436. Elezovic 1, 6. 2, 
402. 492. GM 145. Pasc« 2, 141, br. 601. 



hait- 



648 



kajati 



hair m = (h)aer = ajer (Kosmet) = aer, 
gen. aeri f (femininum prema korist, Crmnica) 
(objekt uz uciniti, imati haira) »sinonimi: 1° 
sreca, 2° napredak, uspjeh«. Indeklinabilni 
pridjev uz dova, air aber (v.). Sa turskom post- 
pozicijom -siz: airsuz (Piva-Drobnjak) = 
ajersbz (Kosmet), indeclinabile je u ajersbz 
evijad »stetan, nekoristan«, kao imenica »1° 
besposlicar, 2° nestasko, stetocinja«. Isto tako 
i (Piva-Drobnjak) sa -li hairli (ti bib), hairli 
djevojka, kao imenica na -ja ajerl'ija (Kosmet) 
»sretnik«. Radna imenica hairdfija m (Vuk, 
Crna Gora) »koji cini dobro«. Sa imperativom 
(optativom) ola od olmak: hajrola = ajrola 
pored ajrola = ajrola (Kosmet) »uzvik: koje 
dobro, sto je (pitanje); odgovor: Dobro, ako 
bog da« = aerial (Banja Luka) = hajirula 
(Mostar) »sta je nova?«. Odatle muslimansko 
prezime Hqjirulahovic (Banja Luka). Ovamo 
iz narodne pjesme hairala (Vuk) »koje dobro?«. 
Glede aid upor. hazurala (v.). Uzvik je i u 
Aer, care, nasa devletijo (v. devlet)\ Eto tebi 
Kraljevica Marka (Dalmacija, Pavlinovic). Po- 
stoji i kao nijecna partikula: hair »non« = 
ajer (Kosmet »ne«), upor. ZK bozji kao poja- 
canje negaciji a glede ispadanja prave nega- 
tivne partikule upor. francuski pas (du tout) 
»niposto«. Balkanski turcizam arapskog po- 
drijetla (ar. hayir) iz oblasti morala: bug. 
hair, hairlija, hairsi'z(iri), arb. hair = hajer 
»Gliick, Nutzen«, hairsys »voleur«, cine, hdire f 
»utilite, profit«, odatle glagol sa grckim na- 
stavkom -oi od aorista i lat. ire hairusire »tirer 
profit«, hairli »de bon augure«, ngr. x a fp l - 
Ovamo jos ajrdt m (Kosmet) »humano djelo, 
zaduzbina« (objekt uz namestiti, uz pridjev 
krasan). Od ar. pi. hajrdt, sing, hajret. 

Lit.: ARj 3, 545. 556. Elezovic 1, 7. 2, 
492. Skok, Sldvia 15, 180. Miletic, SDZb 9, 
616. GM 145. Vukovic, SDZb 10, 195. Mla- 
denov 664. Pascu 2, 141., br. 603. 

hajati, -em impf. (Vuk, 15. v.) = djat (Ko- 
smet) = hajati, -en (Vodice) (do-, ne-, obne-, 
od-), i slov. te bug., »sinonimi: brinuti se, 
mariti«. Negativno nehajati. Znacenje se- 
manticne varijante u Kosmetu: djat, -em »pri- 
dici se u bolesti, biti bolje«, deprefiksacijom 
od doqjat »postati indiferentan«, odajat »ne 
mariti, prezaliti, otuditi se«. Odatle postverbali 
hqj (Marulic, Stulic), nehaj (takoder toponim, 
Senj, v. nize) = nehaja f, danas samo s ne- 
gativnim prefiksom nehaj m (Zoranie), pri- 
djev na -bn hajan (Stulic), danas samo ne- 
hajan, poimenican sa -Tk nehajnih = nehajalac, 
gen. -aoca, na -Ijiv nehajljiv — na -elljiv: 



(ne)ajetljiv, -iva (Kosmet), apstraktum ne- 

hajstvo n. Toponimi Hqj i Nehaj kao imena 

feudalnih gradova (njem. Burgnamen). U 

sveslav. i praslav. ces. nechati i polj. niechac 

itd. nalazi se prototip. Odatle je juznoslav. 

ha- sa -ja-,\ ispustanjem negativne partikule. 

Taj korijen govori se sa -ta- (Kjatati, (K)atam 

(Vuk) »mariti«. Odatle: postverbal nehat »ne- 

mar« i pridjev na -bn nehatan (Vuk) = neatan 

(Kosmet) »negligeas«, apstraktum na -ost 

nehatost f. Prvobitno h > k jos je u dktati se, 

-am (ZK), najcesce u imperativu aktaj se 

»nastoj«. Ovamo ide imperativna slozenica haj- 

didi (Vuk) »uzvik koji se govori kad se tko 

cemu divi i ono hvali«. V. didi. Upor. slov. 

imperativ hqj ga »lass ihn«. Taj je imperativ 

upravo od nechati »in Ruhe lassen, ablassen, 

aufhoren« s ispustanjem negativnog prefiksa. 

Kompromisni je oblik aj tati, -am (Lika) »na- 

stojati« od hqj i natati. Nije od madz. hajtani 

»treiben«. Da je nehati postojao nekada i u 

hrv.-srp., to dokazuju dvije partikule za po- 

ticanje :.neka i naj; neka moze d'obiti jos deikse 

-de(r), -der, -dire (v.), -da: nekada (ZK), neka- 

dare (ZU); i -/: nekaj (Jacke). Smatra se sing, 

prema pi. 2. 1. nehate »pustite«. Nalazi se jos 

u bugarskom jeziku. Odgovara ces. necht, 

slvc. nach, polab. nech i polj. niech. Docetno 

-a u neka ispada u narjecjima: nek (ide) prema 

neg dojde (ZK) kao i u negder pored nekader, 

potvrdeno u 17. v. Ispravno je Jagicevo mi- 

sljenje da je -ka deikticka cestica -ka, upor. 

gore navedeno i menika, tebika. Na to upucuje 

i zamjena a sa e kod Marina Drzica i Vetranica : 

neke, upor. danaske pored danaska. Samo neka 

odgovara francuskom que za 3. 1. imperativa (s 

konjunktivom). Zamijenio je arhaisticke ostatke 

optativa: budi, pomozi, ne daj mu Bog (ZK). 

Daje nacinsko znacenje glagolima, tvoreci 3. 1. 

imperativa. Nastao je prema ovom izlaganju 

kao i polj. niech od skracenog imperativa, 

upravo optativa 3. 1. sg. kao pomozi Bog: 

nehaj > neh i dodatka deikse: -k, -ka, -ke > 

*nehka > neka s ispustanjem ili bolje asimi- 

lacijom h prema k (upor. lahka > laka < 

hgbka) u brzom govoru. Ne moze biti cista 

negacija ne-i-ka, kako misli Jagic. Da je doista 

od nechati, to dokazuje znacenje »pusti, ne- 

moj« s objektom ga (Slavonija, Reljkovic). 

Po analogiji dobiva u 2. 1. pi. -te: nehate »pu- 

stite«. S tim se znacenjem slaze slov. i hrv.- 

kajk. naj < nehaj, ndjte »pusti, pustite«. U 

hrv.-kajk. je naj sinonim za neka (naj dojde 

»neka dode«). Upor. ruski pustb. Glede ste- 

zanja -eha- > a upor. ukr. nehaj > naj 



649 



hajduk 



»lass, es mag sein«. Ne smije se zamijeniti sa 
partikulom naj u superlativu. Upor. i bugar- 
sko znacenje naj »so ziemlich, prilicno«. U 
neka ispusta se k kao u kao < kako, preo < 
preko: nea (Dubrovnik). Cesko i poljsko nechati 
je samo slavensko. Ne postoje utvrdene veze 
s baltickim i drugim ie. jezicima. Kako ne 
moze biti negativni kompozitum od ceskog 
chovati, ne preostaje drugo nego misliti da to 
prvobitno nije takav kompozitum, nego da je 
tako shvacen u juznoslavenskom gdje je od- 
baceno ne- shvaceno kao negativni preftks. 
Da nije u srodstvu s lat. laxus, ags. sleccan 
»slabiti« < ie. korijen (s)leg- »schlaff«, rasiren 
s formantom si Upor. za izmjenu / > d i 
spanj. dejar < lat. laxare. 

Lit.: ARj 1, 44. 3, 548. 555. 582. 7, 363. 
788. 847. 851. 852. 878. 8, 412. Elezovic 1, 
6. 139. 453. 2, 15. Ribaric, SDZb 9, 151. 
Pletersnik 1, 262-263. MibloIII 212. SEW 1, 
382. Holub-Kopecnj/ 242. Bruckner 359. KZ 
51, 241. Mladenov 350. 666. Jagic, JE 2, 
115-116. Maretic, ARj 7, 869. Machek, 
StudielOJ. si. (cf. IF 53, 56.). Fraenkel, Sldvia 
13, 24. Lamberti, IF 34, 154. WP 2, 712. i 
si. Belie, Priroda 410. 

hajda f (Voltici, ugarski Hrvati, hrv.- 
kajk., slov.) = (K)djda »Heidekorn«. Odatle: 
pridjev na -en (kao u srebren) hajden, poime- 
nicen sa -ica hajdenica »hljeb od hajde«. Taj 
oblik nalazi se jos u ceskom i gornjoluzickom 
jeziku. Naziv je nastao od stvnjem. haidan > 
> heiden, odbacivanjem -an >- -en koji se 
osjecao kao pridjevski sufiks. To potvrduje 
Belostencev hajdina, gdje je -ina zamjena 
za stvnjem. -an > -en. Njemacki je naziv 
identican sa Heide »poganin« jer je ta kulturna 
biljka dosla iz Orijenta. Njemacki naziv moze 
biti i prekrajanje turskog helda na osnovu 
pucke etimologije. Tur. helda nalazi se u sto- 
kavskom hrv.-srp. i bugarskom: heljda f (Vuk, 
18. v.) = eljda (Kosmet) = jeljda = jelda = 
helda »idem«, s pridjevima na -av heldav, na 
-in heldin, na -ovan heldovan. Slozenica heldo- 
pita. Poljaci, Madzari i Rumunji imaju rijec 
koja se izvodi od graecus: polj. hreczka, rum. 
hrisca, madz. haricska. To je poimenicenje 
pridjeva na -bsk z r. od grzkz- 

Lit.: ARj 3, 551. 588. 490. Elezovic 1, 
174. Tiktin 742. Bruckner 173. SEW 1, 381. 
Mazuranic 371. Jagic, ASPh 27, 582. Spitzer, 
WuSA, 144. 



(h)ajdar m (Srbija?) »magarac«. Od ngr. 
YdiBapoc, (6—7. v.). 

Lit.: Cajkanovic, PPP 1,203-211. Vasmer 
1, 41. 

hajde (Vuk) = ajde (Kosmet) »uzvik za 
kretanje: idi, naprijed«, rasiren i na hrv.-kajk. 
i cakavskom teritoriju kao i u slovenskom. Sje- 
verni cakavci osjecaju ga kao imperativ. Stoga 
zamjenjuju -e sa -i: hqjdi. Tako i slov. Na cita- 
vom hrv.-srp. teritoriju ima takoder znacenje 
imperativa. Stoga dobiva pluralne nastavke 
imperativa: hajdemo pored hqjdemo, hdjdete 
(Dubrovnik) = ajdemo pored qjdemo (Kosmet). 
Skracuje se (h)qjd = ajt (Kosmet), (h)ajmo, 
(h)ajte. Dobiva deiksu de: hajdede u konce- 
sivnom znacenju, i docetak -de (prema ni 
makac): hajdac »ode«. Balkanski turcizam (tur- 
ski uzvik haydi pored hadi i hayde, slozen od 
uzvika hay + di ili de (v.) ili od glagola hayda- 
mak »stimuler les betes de somme, pousser 
le betail, emmener le betail de vive force«) 
iz saobracaja: mm. aide, pi. aidasi, bug. 
hd(i)de, arb. haide, pi. haideni, cine, (h)aide 
»allons, en route«, ngr. (x)ca,vxe. 

Lit.: ARj 3, 551. GM 144. Mladenov 664. 
Pletersnik 1, 263. Miklosic 85. SEW 381. 
Vasmer 7—8. Matzenauer, LF 7, 211. Pascu 2, 
139. Deny § 1032. 

hajduk, gen. -uha m (Vuk, 16. v.) prema f 

na -ica hajducica = ajduk (Kosmet) »1° si- 
nonimi: razbojnik, lupez, kradljivac, 2° pan- 
dur, sluga kod suda (Ugarska, Vojvodina, 
Srijem), 3° cetnik, ugarski pjesak (18. v.), 
4° natega (Pozeska nahija)«. Indeklinabile je 
kad stoji pred licnim imenom: Hajduk-Vukosav, 
Hqjduk-Veljko. Odatle: pridjevi na -ov, -ski 
i -Ijiv hqjdukov, poimenican sa -be u toponimu 
Ajdukovac i u prezimenu Hqjdukovic; haj- 
ducki, hajducljiv (Dalmacija, Pavlinovic) (17. 
v.); na -e qjduce (Kosmet). Augmentativ na 
-ina: hqjducina m (17. v.). Apstrakti: na -luk 
hajdukluk, na -ija hajducija, na -ina hajducina, 
na -stvo hajdustvo (Vuk). Slozenica: hdjduk- 
— trava = ajducka trava (Kosmet) = hajducica. 
Denominal na -ovati hdjdukdvati, -dukujem i 
na -Hi hajduciti se, hajducim (po-). Balkanski 
turcizam madzarskog podrijetla (madzarski 
plemenski naziv, etnik: hajdu, pi. hajduk, ak. 
sing, hajdut) iz oblasti vojnistva: mm., bug. 
hajduk pored hajdut(iri), arb. haidut < tur. 
haydud. Prvobitno je znacenje madzarske rijeci 
»placeni vojnik na turskoj granici protiv Tu- 
raka, 1° pjesak, 3° sudski sluga (pandur), 
3° sluga madzarskih magnata, lakaj«. Za vrijeme 
Batorija presla je rijec u ovom znacenju i u 



hajduk 



650 



(h)ala 1 



poljski i njemacki jezik. Na Balkanu je pejo- 
rativizirana zbog toga sto su hajduci davali 
glavni kontingent cetovanja protiv Turaka. 

Lit.: ARj 3, 553-555. Elezovic 1, 6. Ma- 
zuranic 371-372. Miklosic 85. ASPh U, 111. 
5£H7 I, 375. Lokotsch 781. Bruckner 167. 
Mladenov 664. Simdnyi 85. GM 144. Matze- 
nauer, Z,JP 7, 211-212. Alexics, JIDI/y 4, 
403-406. (cf. AS/ 3, 320.). Resetar, JTSPh 
31, 479. 

hajos m (Vuk, Vojvodina) »sinonim: la- 
daw. Odatle pridjev na -ski: hajoski (Vuk). 
Ne zna se da li je ista rijec i ajoi, gen. ajoSa m 
(Srbija, okrug Krusevac) »1° lijencina, bitanga, 
2° lola (okrug rudnicki, Valjevo«, 3° turski 
hajduk (Hercegovina)« = ajus m (ZK) »ukor 
nevaljancu«. Nema obavjestenja o tome kako 
je doslo do pejorativiziranja madzarskog hajos 
»ladar«. 

Lit.: ARj 3, 556. 

hajtas, gen. -aia m (Srbija, Milicevic, koji 
daje tacan opis) »1 ° klin u suvaci u vodenici, 
2° vitao u vodenici (Slavonija)«. Mlinarski 
termin. Od madz. hajtas »tjeranje« od hajtani 
»tjerati«. Upor. rum. madzarizam haitas »Trei- 
ber« i haitase pi. »Treibjagd« pored haitd 
»die Meute«, odatle haitar »Hundeknappe«. 

Lit.: ARj 3, 556. Tiktin 715. 

(h)ajvan, gen. -ana m (Bosna) »1° domace 
zivince, 2° (kol.) stado«. Odatle za vrijeme oku- 
pacije (K)ajvan-efendija = tlrac, gen. -aca < 
njem. Tierarzt »veterinar«. Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (ar. hajaian »zivot, zivo- 
tinja«): arb. haivdn »idem«. 

Lit.: ARj 3, 556. Skok, Sldvia 15, 350., br. 
291. GM 145. Korsch, ASPh 9, 501. Vukovic, 
NJ 3, 26. 

(h)ajvar, gen. -ara (Vuk, Srbija, Bosna) = aj- 
var (Kosmet) = kavijar, gen. -ara (Dubrovnik, 
16. v.) = kavijar (leksikografi svi osim Vuka ev- 
ropski turcizam) »posoljena ikra«. Balkanski turci- 
zam (tur. havyar) iz oblasti hrane : bug. havjdr = 
hajver »idem«. Oblik sa k mjesto h iz tal. (mlet.) 
caviare (18. v.) ili njem. Kaviar; jv je metateza 
prema tur. vy, upor. barjak prema bajrak (v.). 

Lit.: ARj 3, 556. 584. 4, 907. Elezovic 1, 6. 
Mladenov 664. SEW 1, 382. DEI 829. Korsch, 
ASPh 9, 503. Vasmer, RSI 3, 270. 

hak m (Bosna, Vuk, 17. v.) = hdk pored dk 

(Kosmet, objekt uz ima, nema, poddj, ize) = 

fak (Kosmet, glede turskog h > / upor. fain) 



»pravda, plata«. Odatle na -Uja: akltja, inde- 
klinabilni pridjev uz biti, »onaj tko ima pravo«. 
Izricaj doci kome haka (glave") je prijevod od 
turskog kakindan gelmek »pedepsati, dosuditi 
zasluzenu kaznu«. Od ove sintagme nas je de- 
nominai na -ati; do(h)dkati, -am pi. (Vuk) = 
doakat (Kosmet) »doci haka«. Prilog bigdjri- 
hdk (Bosna i Hercegovina) ' »na pravdi boga«, 
od rijeci do rijeci »bez drugog (= izuzevsi) 
razloga«. Balkanski turcizam arapskog po- 
drijetla (ar. hakk, pi. hukuk) iz oblasti sudstva: 
bug. hak, arb. hake, cine, hache »droit, justice, 
raison«, ngr. jam. Ovamo jos hak-tal m u 
Vrcevicevoj narodnoj pripovijeci od ar. slo- 
zenice haqq te 'ali »bog je neizmjerno uzvisen«. 

Lit.: ARj 3, 557. 570. Elezovic 2, 403. 
416. 492. Skok, Sldvia 15, 187., br. 71. SEW 
1, 383. Pascu 2, 139, br. 572. GM 145. 

hakalj, gen. -kija m (hrv.-kajk, Beloste- 
nec, Jembresic) = (h)dkalj, gen. (h)aklja 
(ZK) »sinonimi: kuka, kvaka (v.)«. Od njem. 
Haken, upravo od deminutiva hdcklin. 

Lit.: ARj 3, 557. 

Ml, gen. hdla m (Vuk, 18. v, narodna pje- 
sma) = al, gen. ala (Kosmet) »1° bijeda, ne- 
volja, napast, 2° imovno stanje«. Balkanski 
turcizam arapskog podrijetla (ar. kal, pi. ahwal) 
iz oblasti administracije: rum, bug. hal 
»moyens«, arb. hall »Kraft, Vermogen, Mittel, 
Stand, Umstand, Zufall, Kummer, Seelen- 
qual«, cine, hale \ »mauvais etat«, ngr. %aki. 
Od ar. pi. ahwal je aval m (Petranoviceva na- 
rodna pjesma) = avala f »zlo«. Ovamo prilog 
flijai (Kosmet) »odmah« u izricaju to ce flijai 
da bidne < ar. prijedlog fl »u« + el (clan) + 
hal. 

Lit.: ARj 1, 122. 3, 557. Elezovic 1, 9. 2, 
409. GM 145. Lokotsch 790. Mladenov 665. 
Pascu 2, 410. 

(h)ala' f (Vuk, Kosmet, narodna pjesma) 
»1° folklorni termin; sinonim: zmaj, azdaja, 
2° zivotinja u narodnoj masti, koja cini zlo 
ljudima (ako je u ljudima, stvara prozdrljivost; 
odatle kletva ala ti pukla, Kosmet), 3° jak, 
hladan vjetar«. Pridjevi: na -av (hidlav (Vuk) 
»covjek prozdrljiv kao hala«, na -ovit (h)aldvit = 
olovit pored ulovit (Kosmet) »koji je kao hala, 
epitet (uz vranac, glava, vrijeme, vjetar), covjek 
za koga se drzi da navodi oblake, grad, oluju, 
da sve prozdire«. Upor. arb. kulshedra, koja 
se takoder bori u oblacima. Sa sufiksom -osija 
(upor. grdosija) alosija (Stari Vlah) »covjek tako 
krupan da prelazi u rugobu« = alosija m, f 



(h)Sla 1 



651 



halhal 



(Kosmet) »prozdrljivac, za koga se vjeruje da 
u sebi hrani nekakvu alu«. Slozenica halobija 
m (Srbija, Levac, drugi dio od biti »schlagen«) 
»naziv za sv. Durda«. Denominai na gr. -os-ati 
(v.): aldsat, -fern pf. (Kosmet) »prozdrijeti, 
unistitk. Odatle part. pret. pas. dlosdn (~a celjad, 
Vuk) »poludio, nagazio na cink. Balkanski 
turcizam (ala »zmija«) iz oblasti folklora: rum. 
hala »boser Geist, Gespenst«, bug. hdla f 
»zmaj koji vodi oblake- grada, tuce, Ungeheuer, 
FreBsack, Sturm, Wind, Unwetter (Doric)«, 
halovit »kao hala«, halatski »samodivski«, halle 
= hale »dijete koje je zmaj, zaceo«, halasija f, 
halosvam »schlagen, stossen, verschwinden«, 
aldsan »narrisch«, halosnik »Narr«. Kako je 
aorist akwoa od dWaxoucu »etre pris«, u deno- 
minam alosati moze da se krije i grecizam ili se 
kontaminirao s njime. 

Lit.: ARj 1, 76. 3, 558. 560. Elezovic 1, 
10. Mladenov 5, 665. Isti, Red. 563. Doric 
401. Matzenauer, LF 7, 2. 

hala 2 f (Vuk, Srbija, Bosna; homonlmija sa 
hdla »zmaj« uklonjena akcentom kao u muka 
i muka v.) »zahod« = hdla (Dubrovnik, akcent 
je kao u hala »zmaj«, tj. kao u bale, balav, jer 
se tu rijec hala' ne govori) »necistoca, gnusoba 
na odijelu«. Odatle pridjev na -av halav »si- 
nonim gnusan, prljav«, poimenicen na -be, -ica 
halavae, gen. -avca (18. v.) m prema f hdlavica 
(Stulic). Denominai na -iti: haliti, -im (18. v, 
Kavanjin) = hdlaviti, -im »prljati, gnusitk 
= alii, -im (Kosmet) (h-) »maziti, navikavati 
nekoga na poklone«. Odatle postverbal uala m, 
f »razmazeno celjade«. Glede semantickog ra- 
zvitka upor. rum. desmerda »verhatscheln« od 
lat. merda. Balkanski turcizam arapskog po- 
drijetla (ar. chala' > tur. hala) iz oblasti 
kucanstva: bug. hale, arb. hale f »Abtritt«, 
cine, hale f »latrine, lieux d'aisance«, ngr. 
jakic,. Bruckner i Petersson rastavljaju obje 
rijeci i zabacuju turski izvor. Petersson upo- 
reduje s ruskim chalepa »nates, Schneewetter«, 
Matzenauer sa srvnjem. sal »sordes«.- Oboje 
neuvjerljivo. 

Lit.: ARj 3, 557. 560. Elezovic 1, 13. 375. 
Mladenov 665. GM 145. SEW 1, 383. Bruckner, 
KZ 51, 235. 237. Pascu 2, 410, br. 581. Pe- 
tersson, IF 43, 77. Matzenauer, LF'l, 212. 
REW 5520. 



»kupljena robinja koja vrsi sluzbu naloznice«) 
iz oblasti drustvenog zivota: rum. halaicd 
»Sklavin der Haremfrauen«, bug. (Kjaldika 
pored halatka »moma, sluskinja«. 

Lit.: ARj 3, 558. Elezovic 1, 10. Mladenov 4 
665. Tiktin 716. Redhouse* 859. Korech, ASPh 
9, 502. 

halak m (Vladika Petrovic, Gorski Vijenac 
1 10: / Novaka poradi halakd). Budmani pred- 
laze kao izvor arapsko 'aldka »predanost«. 

Lit.: ARj 3, 558. 

halii, gen. -ala (Vuk, narodna pjesma) 
»1° sinonim: blagoslov za kupovinu ili dar, 
2° oprostenje« = alal m (Kosmet) »pravedno 
stecena zarada« : sos alalom stecen mdl, objekt 
uz ciniti »kad se nema da se povrati kusur«. 
Indeklinabilan pridjev u izricajima: daje halal, 
halal mu vera, alal ti majcino mlieko (Crmnica), 
alal da tije (Kosmet) »kaze se nekome kad mu 
se pokloni kusur«. Denominai na -iri: haldliti 
(ie), haldlim (Vuk) »blagosloviti, oprostitk prema 
impf, halaljivati. Balkanski turcizam arapskog 
podrijetla (ar. ha/a/ »sto je dopusteno« > tur. 
halal olsun »dopusten dobitak, blagoslov«) iz- 
oblasti kurana: rum. halal sa tifie, bug. halal 
= harizano (gr.) »prosteno«, hdldlja se, arb. 
hallall m »Verzeihung«, kao pridjev »gerecht«. 

Lit.: ARj 3, 558. Elezovic 1, 11. Miletic, 
SDZb 9, 617. GM 145. Mladenov 665. 

(h)alas, gen. -asa m (Vuk, Srbija? Voj- 
vodina?; bez h u narodnoj pjesmi) »sinonim: 
ribar«. Odatle pridjev na -ov i -ski: halasov, 
halaski. Od madz. radne imenice haldsz »idem«. 
Od istog korijena: (K)alov m (Mikalja, Stulic, 
Vuk, Otok, Slavonija) = rum. halau (rum. 
sinonimi: crisme, cirstas) »velika ribarska mre- 
za« < madz. halo. 

Lit.: ARj 3, 559. 560. ZbNZ 2, 227. 

halat m (Sabljar, Sulek) »vrsta morske trave«. 
Lit.: ARj 3, 559. 

halduni m pi. (Rijeka, Lovran, Istra) »si- 
nonim: pluca«. Plural tipa gac'e jer se sastoji 
od dva dijela. 

Lit.: ARj 3, 559. ASPh 3A, 307. 



halajka f (Martie) »sinonim: ordulja, ala- 
kaca« = aldjka (Kosmet, Povardarje) »nami- 
gusa«. Odatle pejorativni augmentativ alaj- 
ketina. Balkanski turcizam arapskog podrijetla 
(ar. pi. chalaik od sing, chalika > tur. halayik 



halhal m (Mostar) = alal (Kosmet) = 
halhale f pi. (Banja Luka) = alala f (Vuk, 
Jukiceva narodna pjesma) »narukvica«. Balkan- 
ski turcizam arapskog podrijetla (halhal »Bein- 
kette«, jer se grivne nose na nogama) iz oblasti 



halhal 



652 



halj 



nakita: rum. hachai, arb. karkale i »idem«, 
ngr. x a PX°^ »collier« sa disimilacijom W > 
r-l. 

Lit.: ARj 1, 62. Elezovic 1, 11. Skok, Sfocia 
15, 350, br. 275. GM 178. 

(h)alka f (Vuk, Spic) = alka (Kosmet) 
»gvozdeni kolut (na kapiji); sinonimi: biocug, 
veriga, okova, zvekir«, (sinjska igra, 18. v. u 
Pristini i Dubrovniku, 15. v.) trcati haiku. 
Odatle: (h)alkar, gen. -ara, pridjev (h)alkar- 
ski. Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
> tur. halka »Umzaunung, Ring« od ar. glagola 
baldka »umgeben«) iz oblasti kucnih uredaja 
i igri: rum. haled, bug. halka, arb. haike f 
»eiserner Ring, Ring an der Tur, Armbad«, 
ngr. jakaac,. 

Lit.: ARj 3, 560. Elezovic I, 13. GM 145. 
Jirecek, ASPh 14, 73. i si. 15, 457-459. Ma- 
tzenauer, LF 7, 212. 

haluga f (Vuk) »1° travurina, korov (Backa, 
Lika), 2° provalija (Crna Gora), 3° gusta 
suma (Hercegovina)«. Praslavenska rijec. Na- 
lazi se jos u stcslav, slovenskom, ukrajinskom, 
bjeloruskom i ceskom jeziku u jednoj izvedenici; 
ujenastao iz G: stcslav. chalgga »Zaun«, slov. 
haloga »Gestriipp, angeschwemmtes Reisicht, 
Seegras, Tang«. Toponimi u sg. i pi. Odatle: 
pridjev na -bn halu&an, augmentativ haluzina. 
Postanje, semanticki razvitak 1°~3° i sufiks 
-cga neobjasnjeni. Postoje neuvjerljiva upore- 
denja. Mozda predslavenska rijec (skitska?). 

Lit.: ARj 3, 561. Miklosic 85. SEW \, 
383. Holub-Kopecny 138. Bruckner, KZ 51, 
235. 237. 241. KZ 45, 38. Charpentier, ASPh 
37, 52-53. Matzenauer, LF 7, 217. Machek, 
Sfocia 16, 193. 209. 

(h)Slva f (Vuk, 18. v, Srbija, Bosna, Vuci- 
trn) = aha (Kosmet) »slatko jelo od oraha i 
psenicnog brasna«. Odatle: deminutiv na -ica 
alvica, radna imenica na -dzija halvadfija, 
apstraktum na -luk halvaluk (Srijem, Banat, 
Backa) = alvalbk (Kosmet) »cast, napojnica uz 
halvu«. Slozenice tanaivd »alva od sezamovog 
ulja«, koz-alva »halva s orasima (tur. koz 
»orah«)«. Balkanski turcizam arapskog po- 
drijetla (ar. > tur. halva »Sussigkeit«) iz 
oblasti hrane: rum. (h)alvd, (h)alvefa (preko 
hrv.-srp.), alvagiu, bug. halva. Ne zna se ide 
li ovamo (h)alva f »marama u igri prstena ili 
zavitak«. 

Lit.: ARj 3, 561. Elezovic 1, 12. Lokotsch 
804. 



halvat (narodna pjesma) = avlat (narodna 
pjesma), indeklinabilan pridjev kao epitet uz 
odaja, podrum. Kao deklinabile sa -bn: avlatan 
(metateza Iv > vi kao u zaova < zalva pored 
zdvla, ZK) pored halvatan (Banja Luka, ~iw 
odijelo »siroko«). U Kosmetu imenica dvlet, 
gen. avUta m »odjeljenje u hamamu (»kupa- 
onici«) gdje su cesme za kupanje«. Slozenica: 
isi-dvletm (Kosmet) »toplo odjeljenje u hamamu 
(tur. isi »topal«). Turcizam arapskog podrijetla 
(ar. chalwat = chalwet »mjesto na osami, na 
strani < samoca«) iz oblasti kucnog uredaja. 

Lit.: ARj 3, 561. Elezovic 1, 13. Skok, 
Slavic 15, 351, br. 297. 

halj m. (Dalmacija, Pavlinovic) »1° zenska 
haljina s krilima straga od Ijepenke i od svile 
poput iskrivljena lemesa, 2° kostret sto se s 
jedne koze ostrize«, (Kjalja f (16. v, Vuk, 
Hrvatska oko Otocca, cakavski i hrv.-kajk.) 
= alja (ZK) »1 ° zenska i muska haljina kratka 
i bez rukava, 2° muska dugacka plava haljina 
po kojoj se ne opasuje (Split), 3° odijelo uopce 
(Barakovic)«. Odatle: pridjev (K)aljav (Lika), u 
amplifikaciji aljav i traljav (v.) »za coyjeka koji 
nosi neskladnu odjecu, koja visi«. Deminutivi 
na -tk > -dk: hdljak, gen. -Ijka (Vuk, Sinj) 
»kratak gunj koji nije nasaran; ako je nasa- 
ran, zove se koparan (v.); ako je dugacak, 
haljina«, sa prefiksom na- naljak, gen. ndljka 
(Orahovica) »platnena seoska rekla (kaput)«. 
Augmentativ na -ina koji je izgubio afektiv- 
nu vrijednost: haljina f (Vuk, 16. v.) »sinonim: 
halja«, haljine f pi. (Crna Gora) »postelja«, na 
-ka hdljka (Vuk), na -etbk haljetak, gen. 
-etka (Vuk) »odijelo uopce«. Glede -et- upor. 
augmentativ na -etina haljetina (17. v.). Na 
-ica: hdljica (1558.) = aljica (ZK). Augmen- 
tativ na -ina: haljina f (16. v.) »odijelo (na- 
rocito u pl.)«. Odatle deminutivi na -be > 
-ac haljlnac, gen. -nca (Vuk, Lika)-, na -zk > 
-dk haljinak, gen. -inka (Vuk), na -ica ha- 
Ijinica (16. v.), na -ka hdljinka. Augmentativ 
na -cina: haljincina. Na -ar < -arius: hdljindr. 
Nalazi se u slovenskom i ceskom, halina u 
bugarskom i u rumunjskom haina < haljina. 
Opca je juznoslavenska rijec. Etimologija nije 
jedinstveno utvrdena. Miklosic i Berneker pri- 
hvacaju izvodenje iz perz. jaA" »Teppich«, sto 
se ne moze prihvatiti, jer je rijec iz predturskih 
vremena. Na to upucuje cinjenica da se per- 
zijska rijec nalazi u bugarskom jeziku kao 
halija u istom znacenju kao i u arbanaskom 
hali (Skadar), ngr. xaki kao balkanski tur- 
cizam perzijskog podrijetla bez Ij. Nije u vezi 
sa fr. haillon, koje je iz stvnjem. *hadtto. Ne 



halj 



653 



hamuza 



stoji ni Budmanijevo misljenje da je od ar. 
bll'at > tur. halat, pi, od ar. hil'a »Ehrenge- 
wand«, od cega nastade u zapadnim jezicima 
(danas internacionalno) gala, koja se govori 
po gradovima i kod nas, odakle pridjev galan- 
tan, kol. i apstraktum galanterija. Turski halat 
nalazi se u rumunjskom, ukrajinskom i ru- 
skom jeziku. Rum. haina sa i < Ij dokazuje da 
je juznoslavenska haljina stara predturska rijec. 
Poklapa se semanticki sa gr. f}jax\a, jonski 
xXcuvn f »vetement de dessus, manteau de 
laine epais et chaud, couverture«. Tu rijec 
posudise i Latinei laena. Samoglasnik a moze 
biti da je predslavenski umetak u grupi %X, koja 
inace postoji u slavinama, ali ne postoji kod 
Romana, upor. tal. ganascia < gr. ytdOoc;, 
ganathus u galoromanskom, germ, hnap > tal. 
anappo. Prema tome se moze pretpostaviti za 
balkansko-romanski halena > bug. halina = 
hrv.-srp. haljina < starije haljina. Docetak 
-ina mogao se shvatiti kao augmentativni sufiks 
i odbaciti. Odatle halj, halja i dalji derivati. 

Lit.: ARj 3, 561. Miklosic 85. Lsti, Turk. 
1, 307. SEW 1, 384. Holub-Kopecny 119. 
Mladenov 665. GM 146. Lokotsch 797. 864. 
REW* 3842. 3969. 4153. Boisacq 1062. 

ham, gen. hama, pi. hdmovi (Vuk, 18. v, 
slov.) »sinonim: orma, homut = komot (ZK = 
kumet (v.)«. Nalazi se i u ceskom, slovenskom, 
ukrajinskom i rumunjskom jeziku. Denominai 
na -iti: hamiti, -im (Belostenec, Voltidi) 
»sinonim: uprezati konja (raz-}« = na -ati 
hamati (ugarski Hrvati). U Dubrovniku isha- 
mati, ishamam »hamanjem posve pokrivati odi- 
jelo ili rublje« pokazuje unakrstenje sa isha- 
bati. Na -iste amlsce (Donja Podravina) »vagir 
(v.)«. Od madz. ham < stvnjem. harno. 

Lit.: ARj 3, 563. Mazuranlc 372. Miklosic 
85. SEW 1, 383. 

hamal, gen. -ala m (Vuk, Srbija, Bosna, 
varosi) = amal (Kosmet) pored amalin (-in 
kao u Srbin) »nosac, trhonosa«. Odatle pridjev 
na -ski: amalskl (~a rabota"); apstraktum na 
-luk: amdlbk (I < IV) »nosacko zanimanje«. 
Denominai na -iti: hamdliti, hamahm impf. 
(Dubrovnik) »raditi kao hamal«. Balkanski tur- 
cizam arapskog podrijetla (ar. kdmmal »idem« 
od glagola kamlla »nositi«) iz oblasti gradskog 
zivota: rum. hamal pored mahal (metateza kao 
gamaz'tn pored magazin), hamalic, bug. hamdl- 
(in), hamalak, arb. hamal = ambal, cine. 
hamal »portefaix«, hamaliche f »travail grassier 
et penible«, ngr. jo.\kCkx\^, xauedixt. Istog je 
podrijetla hamdjlija (Vuk, 16. v.) = hamdlija 



(17. v, Belostenec) = hamaglija (Herman, 
ako nije stamparska grijeska, moze biti obratan 
govor prema beg za tur. bey) »1° zapis koji 
stiti coyjeka od zla (upor. rimske deflxionum 
tabellde), 2° kutija u kojoj se cuva takav zapis, 
3° caranje uopce, 4° vrst jabuke (Uzicka na- 
bija)«. Odatle deminutiv na -ica: hamajlijica. 
Takoder balkanski turcizam arapskog po- 
drijetla (ar. pi. hama'il, sing, himala od istog 
glagola) iz oblasti folklora: bug. hamdjlija, 
arb. haimailt (metatezom privucen j u prvi 
slog iz drugoga). 

Lit.: ARj 3, 564. Elezovic 2, 493. Mlad.enov 
665. Miklosic 85. SEW 1, 384. Bruckner, 
ASPh 11, 129. Pascu 2, 141, br. 610. Lokotsch 
806. 866. GM 144. 146. 

(h)atnam, gen. -ama (Vuk, 18. v, narodna 
pjesma) = amam (Kosmet) »sinonimi: kupa- 
onica, kupatilo«. Odatle deminutiv na tursko 
-dzik: hamamdzik (Vuk) = amamdzik pored 
amamdzik (Kosmet), takoder toponim Haman- 
dzic (Bosna, glede -ic < -ik upor. Bzovic iz 
Bzovik, v. zova), Hdmdm-potok (Srbija). Radna 
imenica na -dzija: amamdzija (Kosmet) m 
prema f amamdzika »koji drzi kupatilo ili u 
njemu sluzi, njegova zena«. Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (ar. hammam) iz oblasti 
gradske kulture : bug. hamam, arb. (K)amamj-an, 
cine, hdmame f, ngr. ya\LO.\)\. 

Lit.: ARj 3, 564. Elezovic 2, 493. Pascu 2, 
141, br. 612. GM 146. Moskovljevic, NJ 2, 

235. 

hamisan, pridjev na -bn (17. v, sjeverni 
hrv.-kajk. krajevi), na -ski hamiski (ugarski 
Hrvati) »sinonim 1° prevarljiv, 2° samoziv 
(Srbija)«. Od madz. hamis »laziv«. Glede po- 
stupka sa stranim pridjevima upor. falisan, 
ranketiv, corav. 

Lit.: ARj 3, 565. 

I ■ :i in in- m (Banja Luka, Mostar) »Pressgerm, 
pjenica« = amur (Kosmet) »tijesto«. Odatle 
na -luk: hamurluk = amiirluk, gen. -luka 
pored -Ibk (Kosmet) »mala sobica u pekarnici 
gdje ekmedzija (v.) pravi hljeb«. Turcizam 
arapskog podrijetla (ar. hamyr, glede i > H 
upor. koduna) iz oblasti zanata. 

Lit.: Elezovic 2, 494. Skok, Sldvia 15, 351, 
br. 299. 

hamuza f (15. v.) »tkanje, po svoj prilici 
demasak, samaladza«. Od gr. x au01J X a ? = 
srlat. camucus = carnuto (Marco Polo) »sorta 
di panno prezioso« = cammuccd (14. v.) »spe- 



haniuza 



654 



(h)aps 



tie di stoffa damascata di seta introdotta in 
occidente nel XIII sec.« < perz. hamba. 
Pridjev na -&« > -an: gamusan 1407: u jed- 
nom tobolcu gamusnom »od svite nacinjene od 
kamilje dlake«. 

Lit.: -ARj 3, 99. 565. DEI 704. 710. 

han' m (1492. i 16. v. dva puta, Pjevanija 
crnogorska) = kdn (18. v., Kavanjin, Pavli- 
novic) »naslov cara Turaka i Mongola, npr. 
Sultan Bajazit han 1492, koje upor. sa rim- 
skim naslovom imperator caesar augustus«. Bal- 
kanski turcizam (sttur. bakan > han < kagan 
kod Avara, 7. v.,): rum. han »tatarski knez«. 
Ovamo ide kao f hanuma f (Bosna, opcenito 
«amo za muslimanke) = anuma (Kosmet) »si- 
nonim: gospoda«. Takoder balkanski turcizam 
jhamm pored haniim »plemenita gospoda, kne- 
ginja« fza han m) : bug. handma f, arb. anem. 
Turci upotrebljavaju za evropske gospode ma- 
dame. Rijec hanim je izraz suverenosti kod 
Mongola, Turaka i Tatara. Kao izraz uljud- 
nosti kaze se i hamm efendi, upor. rus. milosti- 
vyj gospodin. Razvitak je prema tome kao na 
zapadu madame < lat. mea domina i prov. 
midons f < meus dominus. 

Lit.: ARj 3, 565. 566. 4, 814. Mazurami 
372. Elezovii 1, 16. Mladenov 565. Deny §§ 
1160. 1162. SEW I, 468. GM 12. 

han 2 , gen. hdna, pi. hanovi m (Vuk, narodna 
pjesma) = kam (18. v., jedanput) »sinonim: 
gostionica«. Takoder toponim u vezi s pri- 
djevima kao Simin han (Bosna) ili Kadimana f 
(Vucitrn, polje) (ar. kadim »starinski«) »(upravo) 
starinska kuca«. Na -iste: Haniste. Odatle: 
pridjev na -ski hdnski, radna imenica na -dzija 
kandzija m, s pridjevima na -in hdndzijin, 
poimenicen u prezimenu na -ic Handiio < 
Handzijic (Bosanski musliman), na -ski hdn- 
dzijski — hdndzi(jl)nski. V. sufiks -ana koji 
se razvio iz te imenice. Balkanski turcizam 
perzijskog podrijetla (perz. bana > tur. han 
»kuca«, ie. rijec) iz oblasti saobracaja: rum,, 
bug., arb. han, bug. handzija, arb. hanxM, 
:ngr. x^ 1 : xcvt? 1 !?- 

Lit: ARj 3, 566. 4, 782. Elezovic 1, 269. 
Mladenov 665. GM 146. Lokotsch 809. Ma- 
zuranic 372. 

handzali, indeklinabilan pridjev, epitet uz 
oko (narodna pjesma). Ne zna se pravo zna- 
cenje. Budmani pomislja na ar. ingila »sjaj- 
nost«, sto fonetski ne odgovara. Da nije han- 
dzarlii 

Lit.: ARj 3, 566. 



handzar, gen. -dra m (Vuk, 17. v.) = 
hanzar (sjeverozapadni hrv.-kajk. krajevi) = 
hancar, sveslav., »sinonim jatagan, bodez«. Odat- 
le deminutiv na -ic: handzarlc (18. v.). Bal- 
kanski turcizam arapskog podrijetla (ar. han- 
gar) iz oblasti oruzja: rum. hanger, bug. 
handzar, dem. handzarSe, arb. hanxhdr, ngr. 
XavT^dpt. 

Lit.: ARj 3, 566. GM 146. Mladenov 665. 
Lokotsch 814.- SEW 1, 384. Korsch, ASPh 9, 
502. 

hantav, pridjev na -av (Brae) »kad ko hodi 
preko volje i lose se nosi«. Od istog je korijena 
hantulja f (Brae) »hantavo celjade«. 

Lit.: ARj 3, 566. 

hanjule f pi. (Dalmacija) »dokoljenice koje 
tezaci nose kad kopaju« = hanjule »obojci koje 
zemljoradnik mece kod kopanja na noge« 
(Korcula). 

Lit.: ARj 3, 566. 

hap, gen. hdpa m, pi. hdpovi (Sarajevo) = 
ap, pi. apovi (Kosmet) »sinonim: pilule«. Slo- 
zenica dbu-saldtin m = avdisalatin (Sulek, 
Bosna) »biljka euphorbia lathyris L.«. Balkanski 
turcizam arapskog podrijetla (ar. habb »K6rn- 
chen, Korn«, habb-us selatin »ricinusovo sjeme«) 
iz oblasti farmacije: rum. hap »Pille«. 

Lit.: ARj 1, 123. Elezovic 1, 16. Skok, 
Sldvia 15, 179., br. 2. Tiktin 719. Mladenov 
665. 

(h)aps m, pi. apsovi (Vuk) = havst m 
(Bosna, narodna pripovijetka) = hapsa f (Sr- 
bija) = (Kjavsa (narodna pjesma, Crna Gora) 
»sinonim: zatvor«. Odatle: denominal na -iti 
hapsiti, -im (Vuk, Kosmet) (h-), od toga po- 
imenicen part. perf. pas. na -ik hdpsemk — 
avstenik (Banja Luka) »robijas«, pridjev na -ski 
hapsenicki. Na - 'ana (v.): hapsdna f »tamnica«, 
s pridjevom na -ski hapsdnski i radnom ime- 
nicom na -dzija hapsdndzija m (Srbija, Bosna, 
Kosmet) »covjek nad hapsanom«. Slozenica 
doz-dps m (Kosmet) »apsenik kojemu je do- 
zvoljeno da izlazi u varos, upravo apsenik 
na oko«. Glede ddz v. dozjuk. Balkanski tur- 
cizam arapskog podrijetla (ar. habs »zatvor- 
(enik)«, ar.-perz. slozenica habs hana, v. han) 
iz oblasti sudstva: bug. hapuz = hapdz, 
absan, arb. haps »Gefangnis«, (Kjapsane, cine. 
hapse t »prison«, hapseane »idem«, ngr. x&\\)i. 

Lit.: ARj 1, 126. 3, 566. 567. 584. Elezovic 1, 
17. 166. 2, 375. Mladenov 666. GM 146-147. 
Pascu 2, 410, br. 587. Skok, Sldvia 15, 183., 
br. 34. 



har 



655 



harac 1 



har 1 , gen. -i f (13. v.) = hara f (Kavanjin, 
prijelaz iz deklinacije na -i u deklinaciju na -a) 
»1° milost, zahvalnost, gratia, 2° briga, pomnja, 
nastojanje«. Budmani pomislja za znacenje 2° 
na drugu rijec sto nije potrebno, kako nehar 
»neglegentia« i bug. nehar »nerad« pokazuje. 
Danas se ne govori ovaj stari grecizam. Pridjev 
na -*n > -an haran (14. v., Dubrovnik) »gra- 
tus«, upor. bug. haren, haroven »dobar«, s pre- 
fiksom sb- sharan (nekoliko potvrda iz starih 
pisaca) »zahvalan«, apstraktum odatle sharnost 
»zahvalnost«. Poimenicen na -ik harnih m, 
apstraktum na -oil hdrnost (Vuk, Dubrovnik). 
Denominai na -izati > -Gjeiv > via . -idiare 
harizati pf. (14. v.) »darovati« nije potvrden 
u narodnom govoru. Denominal na -iti hariti, 
-im impf, je sinonim od hajati (v.). S nega- 
tivnim prefiksom ne- nehar, gen. -i — nehara 
f »1° inclementia, nemilostivnost, 2° ingrati- 
tude, nezahvalnost, 3° neglegentia, nemar«. 
Odatle pridjev na -&« > -an neharan, poime- 
nicen nehdrnik m prema nehdrnica, neharstvo. 
Upor. bug. nehar »nerad«, neharen »lijen«. Prilog 
uhar = uvar (Vuk), s prijedlogom za zauhar 
»na korist, probitak« > zduvdr (Bosna) > 
suvar (Lika) u izreci zuvor je »nuzno je«. 
Mozda je odatle denominal na -isati uvdrisati, 
-sem pf. = (s promjenom prefiksa) ovdrisati 
(sto) (Vuk) »uputiti se u cemu«. Grecizam 
har je balkanska rijec, ali nije usla u hrv.-srp. 
jezik putem istocne crkve, nego bas na zapadu 
kao pedepsati, prcija. Upor. rum. har »Gnade, 
Gunst«, pridjev harnic < baeznb + -icus 
»radljiv, vrijedan«, deminutivni pridjev harnicut, 
denominal a harnici »zum Eifer auspornen«, ap- 
straktum na -la > -ie harnicie »sposobnost, 
radljivost«. Upor. arb. uha »zajam«, i hir. 

Lit.: ARj 3, 566. 577. 4, 576. 7, 849. 850. 
Ivancevic, NJ 6, 224-225. Miklosic 85. SEW ,1, 
384. GM 152. 456. 

har 2 m (Bosna) »sinonimi: sram, stid«. Odatle 
indeklinabilni pridjev i imenica obrazovani s 
turskom postpozicijom -siz »bez«: drsuz = 
hdrsuz (Bosna, opcenito) »bezobrazan«, odatle 
apstraktum na -luk : (h)arsuzluk m »bezobrazluk« 
Indeklinabile je balkanski turcizam arapskog 
podrijetla (ar. 'ar): rum. arsiz, bug. arsazin 
(-in kao u kasapiti), cine, arsiz »impertinent, 
effronte, impudent«, ngr. dpot^ri? »idem«. Nije 
uvijek lako razlikovati taj turcizam od drugoga 
istog podrijetla: (K)rz, gen. rza m (Vuk, Ko- 
smet) »cast, obraz, zensko postenje« (u istom 
znacenju i u Bosni opcenito), u amplifikaciji rz 
e obraz, takoder s navedenom turskom post- 
pozicijom: hrsus (18. v., Lastric) = hrsuz m 



(18. v., Vuk) »sinonimi: lopov, kradljivac, lu- 
pez, tat« = rsbz (Kosmet). Odatle: na -luk 
rsilzluk m (18. v.) = rslzhk (Kosmet) »krada, 
lopovluk« i -stvo rsustvo. Odatle: pridjev na 
-ski: rsuski (18. i 19. v.) »lopovski«, denominal 
hrsuzjti (Bosanska Krajina). Rasireno sa in- 
dividualnim -in: hr susin (Vuk) = (h)rsuzln 
(18. v., Vuk) m prema ihrsuzica (narodna pje- 
sma). I taj balkanski turcizam arapskog je 
podrijetla (ar. 4rd »cast, dobar glas«, tur. hirsiz 
»Schelm, Schurke«): arb. ers-mi »Ehre«. 

Lit.: ARj 3, 568. 577. 708. 14, 203. BI 2, 
364. Elezovic 2, 111. 183. Pascu 2, 109., br 
48. GM 16, 96. Lokotsch 87. 891. Skok, Sldvia 
15, 181., br. 24. 352., br. 325. 

harab m, samo kao objekt glagolu uciniti 
(narodna pjesma, Bosna) »opustositi«. Balkan- 
ski turcizam arapskog podrijetla (harab »pu- 
stosenje«) iz oblasti gradevinarstva: cine, hd- 
rape f »ruine«. Odatle indeklinabilni pridjev 
harabat (Srbija) (^posao) »pokvaren« = ara- 
bdt (Kosmet: kuca muje arabaij = sa sufiksom 
-sm rabatan »rusevan, zapusten«. Glede gubitka 
a upor. prezimena Rabatic (Lika) i Rabadzjc < 
arabadzija (v.). Od ar. harabatlhe- = hardbet, 
sing, harabe »rusevine«. Sa sufiksom -ija 
(h)arabdtija (Banja Luka, Mostar) = arabduja 
m, f (Kosmet) »koji ne zna gospodariti, rastro- 
snik« (u Bosni u znacenju »rusevno, staro, 
pohabano«) je perz. harabati »disviato,ubbriaco«, 
a cine, ardbatie »maison tombee en ruine« 
apstraktum od ar. pi. harabat. 

Lit.: ARj 3, 568. Elezovic 1, 17. 2, 494. 
Skok, Sldvia 15, 351., br. 301. Pascu 2, 142., 
br. 615. Matzenauer, LF 7, 212. 

harac, gen. -rea m (1649, hrv.-kajk., 17. v., 
Belostenec, Jambresic) »sinonim: boj, bitka«. 
Odatle denominai na -ovati: "harcovati, -ujem 
(1578) »biti se, boriti se«. Madzarski vojnicki 
termin hare < njem. harze »Streit« rasiren u 
slovenskom, ceskom, poljskom i ukrajinskom 
jeziku. 

Lit.: ARj 3, 568. 573. Mazuranic 373. 
Miklosic 83. SEW 1, 377. Holub-Kopecny 120. 
Bruckner, KZ 48, 169. 

harac 1 , gen. -aca m (Vuk, 1492) »sinonim: 
danak, porez, glavarina (danas pejorativno)«. 
Odatle: pridjev na -&« hdrdcan (15. v.), na 
-ski hardeki (18. v.). Na -ija: haraiija f (Ko- 
smet) »porez koji su u Turskoj placali krscani 
kao otkup od vojske, vojnica, vojna taksa«. Na 
-ina: haracina f ^cakavska narodna pjesma). 
Radne imenice na -lija: haraclija m, s pri- 
djevom na -ski haraclijski = -li(ji)nski = na 



harac 1 



656 



harar 



-cija haracija (Vuk) »koji kupi harac«. Na -ar: 
haracar, gen. -ara (17. i 18. v.) = na -nik 
haracnik m (1480) prema f koracnica »koji je 
duzan placati harac«, upravo poimenicen pri- 
djev na -tn. Balkanski turcizam arapskog 
podrijetla (ar. harag") iz oblasti turske admini- 
stracije: bug. harac, arb. harac, haraqnlk 
»stipendiarius«, cine, harace f »ancien tribut 
que payaient annuellement les sujets Chretiens 
du gouvernement ottoman«, ngr. xapait^. 

Lit.: ARj 3, 568. Elezovic 2, 416. Lokotsch 
825. GM 147. Pascu 2, 142., br. 614. Mladenov 
666. Mazurami 373. 

(h)arac 2 , gen. -ria m (17. v., Vuk) = arac 
pored ari (Kosmet) = arac (Mostar K) = 
hare pored harac (muslimani) »1° sinonim: 
trosak, 2° materijal za ukras« = arac, gen. 
area (Cilipi) »prednji dio na prsima zenske 
nosnje; sinonim: modrina« = hare (1492) »ca- 
rina«. Odatle pridjev na -Ijiv (Vuk), na -lija 
harcalija f »velika puska siroke cijevi«, harclija 
m »sinonim: rasipnik, rasipac«. Denominal na 
-iti: (K)arati (Bosna i Hercegovina) »trositi« 
= arat (Cilipi) (iz-, op-, po-, s-). Odatle: na 
-ivo harcivo n (narodna pjesma) »sto se moze 
trositk, ardzija (Kosmet) »ono sto je za po- 
trosnju«. Na -luk: harcluk »novac odreden za 
kakav trosak«, grupa rcl pojednostavljuje se u 
H: hasluk m »sinonim trosak« = asluk pored 
aslbk (Kosmet) »sitan svakodnevni trosak, 
dzeparac, Taschengeld«, s denominalom na 
-iti hasluciti »trositi na nekoga«. Balkanski 
turcizam arapskoga podrijetla (ar. harg »po- 
trositi; Bodenertrag, Einkommen, hausliche 
Ausgaben«, tur. harci »ono sto i prosti svijet 
moze trositi > prost, jeftin«) iz oblasti nacina 
zivota: rum. hargiu, bug. harc(a), arb. hare 
m = harxhe »Ausgabe, Sold«. 

Lit.: ARj 3, 569. 581. Elezovic 1, 17. 19. 
219. 2, 83. 495. Skok, Sldvia 15, 181, br. 
20. GM 148. Mazuranic 373. 

(h)aram, gen. -ama m (Vuk, narodna pje- 
sma) = aram (Kosmet), protivno od halal 
(v.), »prokletstvo«; haram i halal ne mogu 
primiti uza se nikakve dopune ni pridjevske ni 
zamjenicke. To su kao pridjevi sr. r. i uzvici: 
haram ti bilo, bez harama. Denominal na -iti: 
hardmiti, haramim (Vuk) »prokleti« prema ha- 
ramljivati. Balkanski turcizam arapskog po- 
drijetla (ar. haram »nedopusteno, zabranjeno, 
nezakonito«) iz oblasti kurana: rum. haram 
»nichts nutzig, ungeschickt«, bug. haram, arb. 
(K)ardm »ungerecht«, cine, hdrdme f »chose 
illicite«, hardmgi »qui prend des choses il- 



licites«, ngr. xapct^- U istu kategoriju bal- 
kanizama ide i haramija m (Vuk, 16. v.) »1° 
sinonim hajduk (v.), 2° vojnik pjesak u krajini« 
= ardmija m (Kosmet) »neposten covjek koji 
hoce aram da uzima«. Odatle na -luk : aramihk m 
(Kosmet) »pljackanje, krada«. Slozenica haram- 
basa m »poglavica hajduckk, sa gubitkom ('. 
Prezime na -id: Harambasic. Denominal na 
-ovati: harambasovati; na -iti: har amiti »biti 
haramija« samo kod Stulica (zbog homonimije 
sa gornjim tesko da se govorio). Ovamo ide 
bez a- ramija (Medie) »aspius rapax« (ne kaze 
se gdje se govori). Od ar. harami, pi. haramija, 
tur. harami ban. Balkanizam: bug. haramija, 
arb. harami »Dieb«, cine, harami m »brigand«, 
haramidliche »brigandage«, rum. haramba\. Slo- 
zenica s perz. zada »roden, sin« je takoder bal- 
kanizam: haramzdda m, f (Vuk, 16. v.) »1° 
sinonim: kopile, 2° lukavo, lazljivo celjade, 
3° psovka« = aramzada m, f pored aramzade 
(Kosmet) »celjade koje nevjesto uradi neki 
posao ili se prenemaze kao da ne moze ili 
nema snage«, s pridjevom na -tn haramzddan 
»lukav, laziv«, apstraktumom na -luk haram- 
zddluk m = na -stvo haramzastvo (1 , v.) 
»lukavstvo«. Denominal na -iti: haramzdditi 
»raditi lukavo«. Arb. haramzade »Bastard, 
Schurke«. Ovamo ide napokon harem m (na- 
rodna pjesma, Srbija, Bosna) = arem (Kosmet) 
»u Turaka dio kuce za zenske«. Odatle pridjev 
na -ski: haremski; na -luk: haremluk m = 
aremlbk (Kosmet), protivno seljamhk (v.), »odje- 
ljenje kuce gdje zive muslimani sa zenskinjem«. 
Slozenica: arem-caja m »momak kojemuje do- 
pusteno ulaziti u harem« (v. caja). Takoder 
balkanski turcizam arapskog podrijetla kao i 
gore navedeni (ar. haram »verboten« > tur. 
harem, haremlik) iz oblasti porodicnog zivota 
prema kuranu: bug., arb. harem, cine, hareme, 
ngr. xapeur. 

Lit.: ARj 3, 750. 571. 576. Mazuranic 373. 
Elezovic 1, 17. jfF 14, 227. Miklosic 85. 423. 
GM 147. Mladenov 666. Lokotsch 819. 820. 
Pascu 2, 410., br. 589. 592. Matzenauer, LF 7, 
212. 

harar, gen. -ara m (Vuk, 18. v.) = arar 
(Kosmet) »velika vreca od kostrijetk. Augmen- 
tativ na -ina: haranna. Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (ar. harar) iz obasti od- 
jece: rum. (Kjarar »Zelttuch« = rar »harenes 
Zeug, harene Decke«, bug. harar = hdral 
(s disimilacijom r-r > r-F), arb. harar (Toske) = 
hanar (Gege, s disimilacijom r-r > n-r) 
»Sack aus dem' Ziegenhaaren«. 

Lit.: ARj 3, 574. Elezovic 1, 17. Mladenov 
666. GM 147. Tiktin 88. 



(h)arats 



657 



harmak 



(h)arati, -am impf. (Vuk) (po-, s/a/-) »si- 
nonim: pljackatk, podrat (Kosmet) »(p)oplja- 
ckati«. U istom znacenju bug. haram. Odatle 
postverbal har m (dva cakavca, 17. v.) = 
hara f (16. v., jedanput). Na -avica: hardvice 
f pi. (Dubasnica) »sitno granje od isjecena 
drveta«. Prema Miklosicu od stvnjem. harjan, 
nvnjem. verheeren. Prema Kiparskom od ar. 
harah (v.), sto fonetski ne moze biti. Mozda 
od haramija (v.). Na -iti: hariti (18. v.) u 
istom znacenju. Taj glagol u hrv.-kajk. .znaci 
»biti, tuci« = slov. harati »priigeln«. Part, 
perf. pasiva haran 1655. Prema Bernekeru od 
nvnjem. haaren »raufen«. 

Lit: ARj 3, 574. 576. Mladenov 666. Ele- 
zovic 1, 83. Kiparsky 135. Miklosic 85. SEW 1, 
384. Hirt, PBB 23, 338. 

barba f (16. v., Dubrovcani) = hrba (Gun- 
dulic, Palmotic) »kratko koplje sto se baca«. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
harbd) iz oblasti vojnistva: bug. harba. U 
istu kategoriju ide i harbija f (Vuk) = arblja 
(Kosmet) »gvozdena sipka sto se nabija njom 
mala puska kad se punk, od ar. > tur. harbi 
iz istog podrucja terminologije: rum. arbiu — 
arbir »Ladestock«, bug. harba, harbija, arb. 
(K)arbt f »idem«. 

Lit: ARj 3, 575. 690. Elezovic 1, 17. NJ 2, 
49-50. Mladenov 666. Isti, Red. 565. Tiktin 
88. GM 147. Matzenauer, LF 7, 213. 

barbuda f (hrv.-kajk., Belostenec, Sulek) 
»travuljina, draca«. U slov. u varijantama: 
hrabud m = hrbud pored robuda f = rabud f 
»schlechtes, grobes Gras, schlechtes'Viehfutter, 
eine Art Schilfgewachs, Gestrupp«. Augmen- 
tativ na -ina: rbudina f (ZK) »verschiedene 
Futterpflanzen, die als grobes Gras wachsen«. 
Sa f mjesto d: hrbutma (Istra) »herba. quaedam«, 
hrbut m (Zagorje) »centaurea solstitialis L, 
zuta sjekavica«. Ovamo mozda hrbotdc, gen. 
-aca (Vodice), giostrano nazalost neodredeno 
»neka biljka«, i (K)ripanj, gen. -pnja »sinonim: 
lopuh, lappa major«. U ceskom jeziku chrpa 
pored charpa, charba i chrapina »mauvaise 
herbe«, polj. charpa, charpec »Unkraut«; ta- 
koder sa b: chaber, chabrek, ukr. hrabust, 
hrobust »carduus crispus«, rus. nabeb, noLeb 
»phleum«. Medusobni odnos i postanje nije 
objasnjeno. 

Lit.: ARj 3, 575. 691, 691. 695. 13, 788. 
Pletersnik 1, 278. 280. 2, 368. 430. Ribaric, 
SDZb 9, 151. Skok, ASPh 33, 369. SEW 1, 
412. Holub-Kopecny 142. Machek, Sldvia 16, 
216. 



(h)ardov, gen. -ova m (Vuk, 17. v., istocni 
krajevi) = drdov, gen. arddva m (Kosmet) 
»bacva, veliko bure sa dva danceta« = hbrdov 
(ugarski Hrvati, Jambresic, Stulic). Odatle 
deminutiv na -ic, -ica: ardovic (Vuk), hardovica. 
Radna imenica na -ar: hardbvar, gen. -ara 
(Stulic) »bacvar«. Balkanizam madzarskog po- 
drijetla (madz. hordd »Pass«) iz oblasti buradi 
(upor. akov): rum. hirdau, bug. vordov. 

Lit.: ARj 3, 576. 651. Elezovic 1, 17. Tiktin 
731. SEW I, 385. 

haringa f (Sulek) »riba ciupea harengus L«. 
= renga (Belostenec). Od njem. Flaring, 
hoi. haring, upor. tal. aringa. Belostenec i 
Jambresic imaju haring, ali je glosira pogresno 
prvi sa incun (v.), a drugi sa nalec (v.). Cini 
se da obojica ne poznaju ove vrste riba. 

Lit.: ARj 3, 576. 13, 870. DEF 288. 

harlina f (Dubrovrdk, Vuk, kod Stulica 
krivo harlivd) — (Kjorlina (Stulic) = (ar > r) 

= hrlina (Vodopic) »biljka galega officinalis, 
ruta capraria«, koja se talijanski zove carlina, 
naziv koji legenda dovodi u vezu sa Karlom 

Velikim. Prema Battistiju bit ce u vezi sa 
berberskim garnin = gr. Axapva (mediteran- 
ska ili egejska rijec) »ckalj«, odatle sa berber- 
skim clanom to- (Upor. Fabarka > Fobruk) 
spanj. tagamina. Prema tome carlina je bez 
tog clana i sa disimilacijom n-n > l-n. Prijelaz 
k > h nejasan je. Upor. haramine. Ovamo 
mozda i kalgan m (Sloser, Sulek) < njem. 
Galgani »galega officinalis*. 

Lit.: ARj 3, 576. 651. 700. 4, 771. DEL770. 
1750. 

Ir 

harliti, -im impf. (Martie) »gledati u cudu 
s otvorenim ustima; sinonim: benuti, zjatk. 
Odatle s madz. sufiksom -ov < -6: harlov 
(Bosna) »zjacina«. Augmentativ na -ina: har- 
lovina (Martie). 

Lit.: ARj 3, 577. 

harmak, samo u priloskoj vezi s prijedlo- 
gom na ~ (Kordun) »obuhvatom, koliko se 
obim rukama moze obuhvatitk = na rmdk 
(ZK) = na harmak (hrv.-kajk.) »ubereilt, 
oberflachlich« = slov. honnak = hurmak »kdor 
dela v hitrici, kar dela« (Valjavec, Ljubljanski 
Zvon 1894, 570. 632.). Strekelj izvodi iz 
madz. hamar [»schnell«, s naslonom na ha- 
markodas »Ubereilung«, hamarkodik »eilen, sich 
iibereilen«. Prvo znacenje vjerojatno u, vezi 
s naramak, v. rame}. 

Lit: Strekelj, DAW 50, 23. 



42 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



harmica 



658 



(h)as 



harmica f (1388, 1527, sjeverozapadni 

hrv.-kajk. krajevi, Lika) »1° sinonim: carina, 
2° mjesto gdje se ubire«. Kao toponim dio 
grada Zagreba, Karlovca. Odatle: radna ime- 
nica na -ar, -jar harmicar (18. v.) = harmicar 
(18. v.) »carinik«, denominal na -iti (h)armiciti, 
-im »cariniti«. Od madz. harminc »30«, preve- 
denica od srlat. tricesima (13. v.). Femininum 
prema carina; n ispao zbog disimilacije m-n > 
m-0. 

Lit.: ARj 3, 577. Maiuranic 374. 

harmonika f (opcenito) = (metateza 
ar > ra) ramdnika (Istra) = (ar > r) rmonika 
(ZK) »muzicki instrumenat«. Od tal. < lat. 
harmonica, poimenicen pridjev z. r. na nenagla- 
seni sufiks -icus, gr. xapuovixoc,, odatle inter- 
nacionalni pridjev na-ba harmonican, od gr. xap- 
uovia od xaplio^co »sastavljam«, xapuoc, »veza«. 

Lit.: DEI 295. Matzenauer, LF 16, 167. 

harta f (16. v., Megiser, bug.) »1° papir, 2° 
list u knjizi, 3° karta kod igre«, deminutiv 
kartica. Slozenica artofilaht m (17. v.), harto- 
fdakovic m »sin arhivara« < gr. xaptocpuXa^ (17. 
v.). Od gr. %apvr\q. Odatle ngr. yapxi = 
biz. japxioy dodavanjem -ja (upor. cefalija) > 
(K)drtija f (Vuk) = bug. hartija, rum. hdrtie 
»papir«. Deminutiv hdrtijica. Augmentativ 
hartijesina (Vuk) = hartijetina. Unakrstenjem 
sa karta: kartija f (18. v., Kavanjin, istarska 
narodna pjesma), dok se karta f (Vuk, Dubro- 
vnik; Cavtat, Rab, slov.) = korta, gen. pi. 
kortih pored kdrot (Hvar) »1° papir, hartija, 2° 
list u knjizi, 3° za igre, 4° geografska« nalazi 
u svim slavinama. Od lat. charta > tal. carta, 
njem. Karte < gr. xotpTil?: koje je svero- 
mansko. Upor. rum. carte »knjiga«, arb. karte. 
U lat. znaci i »pismo«. Upor. prema tome i dva 
znacenja rijeci knjiga »1° libro, 2° lettera«. 
Deminutivi kartica, kartic m (18. v.). Pridjev 
karten. U Dubrovniku karta od mira »lijep, 
zbuka« interesantna je metafora, za koju nema 
paralele u romanskim jezicima, [v. ipak inkart]. 
U srlat. ludus a cartis (23. v.) > karta sa 
denominalom kartati (se), -am = kartati (Vuk, 
Srbija, ZK) (is-, o-, pro-, za-}. Odatle radne 
imenice na -ac kartdc, gen. -oca = na -as kar- 
tas, gen. -asa m prema f kartasica, na -dzija 
kartadzija, na -ar < -anus kdrtar (18. v.), na 
-ara kartdra f (Vuk) »gatalica iz karata«, na 
-arina kartdrina (Sulek, neologizam) »placa za 
kartanje«. Sufiks -ac, -oca u kartdc I'A (18. v.) 
= kanaca (18. v.) zamjena je za docetak -eca 
u karteca < njem. Kartatsche < tal. cartoccio, 
cartuccia = fr. cartouche (vojnicki termin) > 



kartuc m (Vuk, narodna pjesma). Sa lat. > tal. 
deminutivnim sufiksom -ellus: kdrtelia f (18. v.) 
< tal. carteila »1° listic za molitve u sakristiji, 
2° za igru tombole«; kartel m (trgovacki ter- 
min) »pismom utvrdeni uvjeti medu industri- 
jalcima«. Salat. > tal. augmentativnim sufiksom 
-one kartun, gen. -una (Dubrovnik) = karton 
(Zagreb) »debeo papir«, odatle sa francuskim 
sufiksom -age > -aid < lat. -aticum karto- 
nazq f (Zagreb) »radnja s tim papirom«. Ovamo 
ide i s tal. prefiksom s- < lat. ex- skartoc m 
(Boka, Korcula) — skartoc (Prcanj) = slov. 
skrtac (Notranjsko) »skarnicl (Zagreb)« < 
mlet.-furl, (trsc.)-tal. scartoz(z)o. Ovamo ta- 
koder skartati, -dm (Perast) = skanat (Bozava) 
= sa njem. -ieren skartirati, skartiram (Zagreb), 
s postverbalom skart m »ono sto se odbacuje, 
upravo brise iz knjiga«. 

Lit: ARj 1, 114. 3, 578. 873. 4, 871. 872. 
873. Hraste, BJF 8, 26. Kusar, Rad 118, 22. 
Pletersnik 1, 389. Cronia, ID 6. Mladenov 666. 
Miklosie 85. SEW 1, 385. 481. Holub-Kopecny 
164-5. REW 1866. Sturm, CSJK 6, 54. 57. 
GM 179. 

harzlak m (Vuk, narodna pjesma) samo u 
izrazu: puske sve na jedan harzlak izgonjene, 
a na jedan cakmak dogonjene. Pise se i (Vuk, 3 
313.) arzlak. [Znacenje: »kalibar«. Od tur. 
arzahk »id.«]. 

Lit: ARj 3, 579. Skoljic* 99. 

(h)as m, f (17—18. v., uz carev m, 1) »sto 
pripada caru«. Takoder toponim: Azbukovica, 
dva sela u Podrinju (Gornja i Donja); bug. 
Haskovo < Has kdy »carsko, selo«. U narodnoj 
pjesmi kao pridjev koji se deklinira i mijenja 
u rodu hase janjicare ak. pi. »carske janjicare«. 
Kao indeklinabilni pridjev »cist, bez stranih 
primjesa« (srmaje as, bug. has boja; Kosmet). 
Odatle na -ovina (upor. banovina) osovina f 
(Srbija, Milicevic) »carsko ili drzavno dobro; 
sinonim: mukade, eminluk«. Kao ime kraja 
As na arbanskoj granici kod Dakovice u kojoj 
stanuju Arbanasi iz fisa (plemena) Krdsntc. 
Odatle na -janin Asani, pecalbari, na Kosovu 
pekari (imali su bacila /v./ po Toplici). Ovamo 
perz. izvedenica hdssegi > hasecija m (Palmo- 
tic) »covjek koji stoji uz samog turskog cara 
isluziga, gardistkao cast«. Upor. rum. hasechiuj 
hasi- m »Leibgardist des Sultans«. Balkanski 
turcizam arapskog podrijetla (ar. hass) iz oblasti 
turske feudalne administracije: rum. has »Pri- 
vatdomane des Sultans«, bug. has »1° feudalno 
dobro u tursko vrijeme, 2° cist«. 

Lit: ARj 1, 115. 126. 3, 579. 580. Elezovic 1, 
20. 23. Mladenov 666. Isti, Red. 567. 



hasaba 



659 



(h)asar 



hasaba f (Vuk, Crna Gora) »(kol.) gumno, 
zgrada, pojata, kuca itd., sto zenska iz ocine 
kuce ne moze naslijediti«. Zacijelo je izraz iz 
turskog prava, od ar. 'asaba »rodaci po ocu > 
bastina sto pripada rodake po ocu«. 

Lit: ARj 2, 579. 

hasan', gen. hasni f (hrv.-kajk.) = asan, 
gen. as'ni (ko bude is ke asra) »sinonim: korist« 
= hdsna f (1569, Vuk, Vojvodina) »idem« = 
osna f (ne zna se gdje se tako govori). Odatle 
pridjev na -ovit: hasndvit (1685) »koristan«. 
Mijesa se sa hazna (v.), haznovit. Denominali: 
na -iti hdsniti, -im »sinonimi: koristiti, pruditi, 
pomagati«, na -ovati hasndvati, hdsnujem »imati 
hasnu, korist«, na -isati hasnisati (18. v., je- 
danput). Od madz. haszon = haszna »Nutzen, 
Vorteil, Gewinn«. Madzarizam se nalazi jos u 
slovenskom, poljskom i ukrajinskom jeziku. 

Lit: ARj 3, 579. 580. 585. 9, 233. Maiuranic 
376. Miklosii 83. SEW 1, 385. Matzenauer, 
LF 7, 213. 

hasan 2 , pridjev (Srednja Dalmacij'a, Pav- 
linovic) »velik, lijep, silovit (konj, celjade)«. 
Nema potvrde za mijenjanje. Turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. hasan) iz oblasti tjelesnih 
svojstava. Arabizam je vrlo rasiren kao licno 
muslimansko ime Hasan od 16. v. 

Lit: ARj 3, 579. 

hasas m (16. v., Marin Drzic, tri potvrde: 
bojati se hasasa, useru hasase, sta ce kasasi). 
Budmani kaze da je znacenje nejasno. Elezovic 
ima istu rijec bez h: asas pored asasin (sa -in 
kao u kasapin, Srbin) »nocni cuvar carsije, 
ono sto je u Bosni pasvandzija (v.), najstarija 
vrsta turske policije«. Sudeci po Drzicevim gla- 
golima, koje upotrebljava uz hasas, ista je rijec 
koja i asas u Kosmetu [dsds, hasas, BiH]. 
Turcizam arapskog podrijetla (ar. pi. 'asai, 
sing, 'ass »nocni cuvar« > tur. asas kao 
fukara, kubura itd.). 

Lit: ARj 3, 580. Resetar, ASPh 31, 478- 

479. Elezovic 1, 20. Skoljic 100. 

basniti se, -ni, impf. (Srednja Dalmacija, 
Pavlinovic) (subjekt mrsa, v.) »jasiti se, baciti 
se kao od sile«. 

Lit: ARj 3, 580. 

hasora f (Belostenec) = hasura (Vuk, 17. 
v.) = asiira (Kosmet, ZK) pored asira (Ko- 
smet) »sinonim: rogozina«. Odatle: radna ime- 
nica na -diija hasurdiija »koji gradi hasure«, 
s pridjevom na -in hasurdiijin; na -as hasuras, 



koji nije potvrden, s pridjevom hasuraski 
(Srbija, Milicevic). Balkanski turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. hasira »Binsenmatte, Rohr- 
geflecht« > tur. hasir, hasira) iz oblasti po- 
krivala (cebadi): rum. hasur, bug. nosar, arb. 
hasere pored oser »Strohdecke«. 

Lit: ARj 3, 580. Elezovic 1, 21. Lokoi'sch 
836. GM 148. Matzenauer, LF 7, 213. 

hasta, indeklinabilni pridjev (Vuk) »sino- 
nim: bolestan«. Odatle apstraktum na -luk: 
(h)astaluk m »bolest«. Slozenica: astodna f 
(Kosmet) < perz. asia hana »Krankenhaus, 
bolnica«. Denominal na -le(n)isati < turski 
-h + -isati: hastale(n) isati se »razboljeti se«. 
Balkanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
hasta) iz oblasti medicine: arb. hastahdne f 
»bolnica«. 

Lit: ARj 1, 116. 3, 581. Skok, Sldvia 15, 
351, br. 308. Elezovic 1, 21. GM 148. 

hasa' f (Vuk, narodna pjesma) »sinonim: 
abajija (v.)«; poslovica: dobra hasa i rdave sape 
pokrije (Kapetanovic 47) = asa (Kosmet) 
»konjski -pokrivac od cohe preko sedla izvezen 
srmenim siritima«. Turcizam arapskog po- 
drijetla (ar. gasija > tur. hasa). 

Lit: ARj 3, 581. Elezovic 2, All. 

(h)asa 2 , uzvik, »ne dao bog«; imenica f, koja 
ne moze primiti dopunu pridjevsku ili za- 
mjenicku nego stoji uz odredene glagole kao 
udariti, dati u asu »nijekanje« = asa (Kosmet) 
»ne«. Odatle na -dti: hasati, -dm (Vuk, Bosna) 
»sinonim: poricati, negirati«, zaasati (Piva- 
Drobnjak) »zatajiti, ne priznatk. Balkanski tur- 
cizam arapskog podrijetla (ar. nasa te 'ali »ne 
dao bog« > tur. skraceno hasa jdemekj iz 
oblasti gramatickih izraza) : arb. hash f »nega- 
zione«. 

Lit.: ARj 3, 581. Vukovic, SDZb 10, 384. 
GM 148. Elezovic 1, 23. 

(h)asar m (narodna pjesma) = hasir uciniti 
(narodna pjesma) = asur uciniti (srednja 
Dalmacija, Pavlinovic), imenica koja ne moze 
primiti uza se nikakav pridjevski ili zamjenicki 
dodatak, nego se upotrebljava samo u odre- 
denom padezu i |3 odredenim glagolom: wosar 
ili hasarom uciniti »unistiti«. Odatle na -iti: 
uhdseriti (Banja Luka) »idem«. Nasi samoglasi 
a/u/e/i zamjene su za turski t. Zbog toga je 
tesko uzeti s Budmanijem da se radi o turskom 
aoristu asar od asamak »satrti, zgaziti, slomitk. 
Ocekuje se nasrr. Ne zna se ne ide li ovamo 
(h)asarija m, f (narodna pjesma) »celjade ne- 



(h)asar 



660 



hatnama 



stasno, obijesno, vragoljasto«, s pridjevom na 
-ast hasarijast »nestasan, obijestan«. Balkanski 
turcizam (tur. hasan) iz oblasti ljudskih svoj- 
stava: arb. hashari m »Wildfang (von Anderen, 
Gege)«. 

Lit: ARj 3, 581. 582. Skok, Stavia 15, 
351., br. 310. GM 149. 

hatar m (Vuk, 14. v.) »1° teritorij, zemlja, 
kraj, 2° sinonim: kunim (Dalmacija), sinjor 
(Makedonija)«. U drugim slavenskim jezicima, 
kao u slovenskom, slovackom, moravskim na- 
rjecjima, poljskom i ukrajinskom dolazi sa o 
mjesto a: hotar, tako i u rum. slavizmu hotar 
n »Grenze«, s pridjevom na slav.-rum. -nic 
< -bn + lat. -icus hotarnic »granicni«, po- 
imenicen hotarnica f »Vermessungsurkunde«, 
apstraktum na -ie hotarnicie f »Vermessung«, 
denominal hotdri»[° eine Grenze bestimmen > 
2° festsetzen«. Rijec hatar = hotar isto je kao 
i madz. hatar »Grenze, Feldmark, Gebiet«, sa 
glesista fonetike, geografske aree i znacenja. 
Izvodi se od njem. Hotter., od Hotte »1° 
geflochtener Korb, 2° Hurde«, sto nije izvjesno. 
U torn znacenju pojavljuje se kotarica (18. 
v.) »sinonim: kosara«, deminutiv kotaricica = 
rum. posudenica cotanta (Banat) »Korb«. Aug- 
mentativ na -ina: kotarina f (Lika) »1° ograden 
stog sijena, slame itd., 2° ambar (v.)«. Na -ka: 
kotarka (Vuk) > rum. cotarea »sinonim: am- 
bar* = arbanaski slavizam kotarine f »Scheune«. 
U bug. je kotara = kotara f = kotor »Hurde, 
trio« > cine, cutdr »sinonim: rum. tarla < 
trio«', kotarina = kdtarnica (Vuk) »porez od 
trla, sijena«, tome odgovara rum. cotarii »Aich- 
steuer, bazdarina«. Oblik sa k- znaci i u bug. 
»kosara«: kotar m pored f kotara. Miklosie iz- 
vodi kotar od stvnjem. kataro = gataro »Flecht, 
Hurd, Wagenkorb«. Za povijest rijeci od vaz- 
nosti su potvrde iz 1423. i 1433. u kojima je 
kotar »territorium, granica, meda«. Odatle 
danasnje znacenje na zapadu (Hrvatska) »Be- 
zirk, arrondissement«. U torn znacenju govori 
se u slovenskom i slovackom jeziku. 1435. 
je potvrden izraz postaviti kotare »odrediti 
mede« = kotariti se (1556) »graniciti«. Pergo- 
sicu je kotar »dio ovecega plemickog imanja«, 
Ni katar — hotar ni kotar ne postoje u sje- 
vernim slavinama nego samo u juznim od Pa- 
nonije do sjevernog Balkana. Razlika izmedu 
hatar i kotar nije toliko semanticka, koliko 
teritorijalna; hatar gotovo ne postoji u topo- 
nomastici, ima samo njiva u Atarima (Srbija), 
kotar postoji kao toponim Kotor, Kotoriste, 
zacijelo vec kod Porftrogeneta Kdxepa u Bosni. 
Oba su vazni izrazi stare kulture pletera. U 



svakom slucaju kotar je starije od madzarskog 
»honfoglalasa«. V. jos kot, kotac (v.)- Zbog toga 
je moguce Reicheltovo misljenje da je kotor 
u prasrodstvu s kimr. cader »saeptum, castram, 
locus munitus«, stir, cathir »grad«, oboje od 
ie. korijena *qat- »rad od pletera«. Sufiksi 
-erl-or stoje u prijevoju. Glede -or upor. ags. 
denominal headorian »einschliessen, einengen«. 
Cudno je sto se kotar ne moze oznaciti kao 
sveslavenska i praslavenska rijec. 

Lit: ARj y, 582. 5, 395. 396. Mladenov 253. 
Mazuranic 1, 529. Miklosie 86. SEW 1, 386. 
GM 202. WP 1, 338. Tiktin 424. 739. Melich, 
ZSPh 11, 360-368. Hirt, PBB 23, 333. 342. 

hatib, gen. -iba m (17. v., jedanput) »ucitelj 
vjere«. Od ar. harze »propovjednik u dzamiji«. 

Lit: ARJ 3, 583. 

hatmer m, u hercegovackom desetercu 
Capti lijoj hatmer i garanfil. Dolazi jos u de- 
setercu sto gaje zabiljezio Surmin (u Sarajevu?) : 
Da je meni dobro razaznati »doznati« /Ko ce 
emru hatmer ustrgnuti (emru stoji mozda u vezi 
s emrenisati »zaljubiti se« /v./, emru je kao neki 
epitet od hatmer; cini utisak da je to cvijet 
vrste karanflla). Budmani uporeduje s arap- 
skim hatmi »bijeli sljez«. To je uporedenje 
ipak krvio. Budmani nije imao u vidu da hatmer 
dolazi daleko cesce u varijanti sa k mjesto h i 
da je h sekundaran, a k primaran ; katmer dolazi 
u narodnoj pjesmi kao epitet za karanfil: katmer 
karanftl kao u turskom. Ali se u narodnoj 
pjesmi karanfil ispusta, pa se doista moze 
shvatiti, kao gore hatmer, kao neki drugi cvijet; 
katmer se u hercegovackoj narodnoj pjesmi 
sastavlja s tur. pridjevom al »crven«: Vihar 
puse, alkatmerom dise. Ova slozenica dolazi i 
u varijanti sa metatezom alkatrem. U Kosmetu 
je katmer, gen. -era m »sloj, red listova«, odatle 
indeklinabilni pridjev katmerli (seboj, birek = 
burek, v.) »koji se sastoji iz vise redova listova«. 
Kako se 'vidi, katmer = hatmer nije uopce 
naziv kakvog odredenog cvijeta, nego je oznaka 
rasporeda listica u karanfilu. Balkanski je tur- 
cizam (katmer »qui a plusieurs plis ou feuilles, 
double, en parlant des fleurs«; izvedenica od 
kat /v/, s pomocu sufiksa -mer) iz oblasti gra- 
devinarstva: arb. katmer = hadmer (Gege) 
»spriingig, briichig«. 

Lit.: ARj 1, 75. 3, 583. 4, 898. 900. Elezovic 
1, 286. GM 165. Deny 583. 

hatnama f (18. v.) »carska (sultanova) po- 
slanica«. Prvi dio slozenica je ar. haifi »pismo«, 
koje je i u hat-i-humayun = hat-i-serif »sulta- 



hatnama 



661 



havli 



novo kabinetsko pismo«. Drugi je dio perz. 
nama »knjiga«. Palmoticeva ahtlama f, sa di- 
similacijom n-m > l-m, ide ovamo samo po 
drugom dijelu slozenice, dok je prvi druga 
arapska rijec <ahd »Kontrakt«, odatle turski 
ahdname »ugovor«, protivno tvrdenju Budma- 
nijevu. 

Lit.: ARj 3, 583. Lokotsch 843. Mladenov 
666. Tiktin 725-726. Korsch, ASPh 9, 503. 

hatur m (18. v.) = hdtor (18. v., narodna 
pjesma) = hater (Vuk, narodna pjesma) = 
hatar (18. v., Srbija, narodna pjesma, u bo- 
sanskoj narodnoj pjesmi gen. hatra, jednom f 
gen. hatdri prema cudi) = atar pored atar, 
gen. atara (Kosmet) = hdjtar (Vuk, Crna 
Gora, j zbog dugog a u ar.) = ajtar, gen. 
ajtara (Kosmet) = hajter (Vuk, Crna Gora) 
= hajtor »1° milost, ljubav, volja, osjecanje, 
2° protekcija (Kosmet)«. Ta imenica dolazi 
samo u odredenim vezama: po hateru (Vuk), 
hatur mije na te. Ne moze primiti ni pridjevske 
ni zamjenicke dopune. Izvedenice su odatle 
pridjevi na -ov hatorov = haterov (Vuk), samo 
u poslovici, na -bn hatoran. Radna imenica na 
-dzija: hatardzija m (Vuk) »covjek koji radi 
po hateru« prema f atardfika (Kosmet). De- 
nominali na -isati: haterisati, shatoriti se, -im 
(Makarska krajina) »uciniti prijateljsku vezu 
s nekim«. Balkanski turcizam arapskog podri- 
jetla (ar. hatir »Gemiit« > tur. hatir »Gemiit, 
Vergntigen, Wohlbefinden«) iz oblasti psiho- 
logije: rum. hatir, bug. hatar, arb. hater = 
hater »Wunsch«, ngr. jaxipi. U hrv.-srp. 
refleksima za tur. jery (z) upada u oci mnozina 
upotrebljenih samoglasa aje/o/u, dakle svih 
raspolozivih osim ». 

Lit: ARj 3, 556. 582. 583. Elezovic 1, 8. 
Mladenov 666. GM 149. Skok, Sldvia 15, 351., 
br. 311. ASPh 35, 346. 

haubica f (18. v.) »teski top za ispaljivanje 
granata, karteca; sinonimi: kubuz, obica«. Iz 
njem. Haubitze (15. v.) < ces. houf (etnice iz 
husitskog ratovanja. U lat. osudi slovinskih 
(= slavonskih) plemica 1481. cita se: ingenia 
videlicet howfnychas et thrafniczas de eisdem 
castris exportantem. Taj oblik stoji veoma blizu 
ceskom. Vuk ima Sbica (Hrvatska) »nekakav 
top koji se zove kubuz«. Tu je o mjesto dif- 
tonga au kao u fr. obus (17. v.) = obusier. 
Upor. za o < njem. ou > au: skopa (v.). 
Rijec kubuz m (Srbija) = (s umetnutim m 
pred 6 kao u dumbok) kumbus (Srbija, Milice- 
vic) je turcizam njemackog podrijetla < Haubitz 
(1711). Husitska houfnice, koja je prosla Evro- 



pom, bio je prvobitno vojnicki stroj za bacanje 
kamena. Potjece iz houf < srvnjem. hufe, 
danas Haufen. 

Lit.: ARJ3, 583. 5,716. 77.8,331. Maiuranic 
399. Holub-Kopecny 130. Weigand-Hirt 1, 820 
REW 3954. Gamillscheg 644. 

hava f, pi. m havaji (narodna pjesma, Bosna 
opcenito) »sinonim: vezduh, zrak« = avdja 
pored avaja (Kosmet, -ja kao u odaja, v.) 
»vazduh, podneblje, klima«. Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (ar. > tur. haua): bug. 
hava, arb. (K)ava, cine, avae f. Cini se da je 
m pi. havaji doslo preko cincarskog oblika. 

Lit: ARj 3, 583. Elezovic I, 2. Mladenov 
664. Skok, Sldvia 15, 182, br. 32. 351 , br. 
312. GM 149. 

havala f (u spomenicima 15. v.), prema 
Danicicu »commendatio« = avale m, indecli- 
nabile (Kosmet) »1° prenos, nalog, prepona, 
smetnja da se moze gledati u tudu kudu, 
dvoriste, 2° dominirajuca tacka prema nekoj 
drugoj, 3° utvrdeno mjesto« (cf. primjer ne- 
mati avale po medu se). Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (ar. hawale »nalog«) iz 
oblasti prava : bug. havaie »tovar, breme«, rum. 
havalea f »1° Anweisung, Kommission, Lei- 
stung, Last, 2° steil abfallende Stelle eines 
Berges«. Ovo posljednje znacenje u oronimu 
i toponimu Avala/Havala kod Beograda i na 
Uni. 

Lit.: ARj 3, 583. Elezovic 1, 2. Mladenov 
664. Tiktin 726. 

h(a)van m (Vuk, 18. v.) = avan (Kosmet) 
»sinonimi: 1° muzar, mortar, 2° stupa, sprava 
u kojoj se nesto tuca na sitno; sprava za re- 
zanje duhana«. Balkanski turcizam arapskog 
podrijetla (ar. hawan) iz oblasti vojnistva i 
alata: bug., arb. havdn, cine. (K)avane f »1° 
mortier a piler, 2° appareil pour hacher le 
tabac«, ngr. x a Pctvt. Postoji jos slozenica 
hdvantop (18. v.) »sinonim: prangija«. Ne zna 
se da li je nastala kod nas ili je postojala vec 
u turskom jeziku. 

Lit.: ARj 3, 583. Elezovic I, 3. Mladenov 
664. GM 149. Pascu 2,142., br. 625. Matzenauer 
LF 7, 213. 

havli, indeklinabilni pridjev, epitet u na- 
rodnoj pjesmi uz mahrama, kosulja. Kad nije 
epitet, onda havtija f A Vuk, narodna pjesma) 
»velika bijela mahrama sto zavjestaju djevojke 
kad se udaju« = dvRja (Kosmet) »ubrus, pe- 
skir«. Balkanski turcizam (tur. havli »pamucan 



havli 



6(2 



hebar 



rucnik«) iz oblasti nosnje: bug. havlija »Bade- 
mantek, hav »tanka vlakna s jedne strane 
platna«. 

Lit.: ARj 1, 124. 3, 584. Elezovic 1, 3. 
Mladenov 664. Dorii 401. 

(h)avra f (Vuk, Srbija, Bosna, narodno 
poredenje: skupise se kao civuti u avri »na- 
stade velika larma«)) = avra (Kosmet) »si- 
nagoga«. Balkanski turcizam hebrejskog podrl- 
jetla (hebr. heBra > tur. havra »Gemeinschaft«, 
od glagola haBar »verbunden sein«) iz oblasti 
religije: rum. havra, bug. havra, arb. avre t, 
cine, havra, gr. cruvaycoYn je prijevod (caique) 
hebrejske rijeci. 

Lit: ARj 1, 125. Elezovic 1, 3. 491. Mladenov 
664. Lokotsch 764. 857. GM 21. 

(h)a(v)uz m (Banja Luka) = aus (Kosmet) 
»1° bassin, 2° banja, kupatilo« = hduz (Mostar) 
»jarak za sakupljanje vode, za polijevanje baste«. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
havzj iz oblasti opce kulture: bug. havuz, 
cine, havuza f »bassin a eau, reservoir«, ngr. 
Xa|3oii(T)5a. 

Lit: Skok, Sldvia 15, 352,. br. 313. Mla- 
denov 664. Elezovic 2, 495. 

haz m (Brae) »sinonim: krsta« = haz (Ma- 
rulic, Judita 236) »Bauch, Wanst«. Prema 
Iljinskom praslav. *chbzb, prijevoj od ie. ko- 
rijena *kheug(h) »nesto naduto«. 

Lit: ARj 3, 584. Stender- Petersen, ZSPh 16, 
91. Iljinski, IzvORJAS 23, 2, 180-245. (cf. 
Sldvia 5, 413) 

hazdij m (17. v.) = (h)dzdija f (16. v., Vuk, 
narodna pjesma, Vetranie) »skupocjen plast 
(epitet kalasta r**)« = hazdija (16. v., Dubrovnik) 
= hazdej m (15. v.) »kadifa«. Od srgr, xoxrotov 
> srlat. chasdlum. 

Lit: ARj 1, 126. 3, 584. 586. 

(h)azna f (Vuk, 16. v.) = dzna (Kosmet) »1° 

drzavno blago uopce i gdje se cuva, zakopano 
blago, 2° sinonimi: blagajna, riznica«. Odatle 
na -ica haznica (17. v., jedanput) »riznica«, 
slozemca ili izvedenica na -dar (v.) haznddar, 
gen. -ara pored hazndtar (Vuk, narodna pje- 
sma, Crna Gora) m »blagajnik« prema f hazna- 
ddrica = haznadarka, deminutiv na -ce hazna- 
darce, gen. -eta n »mladi blagajnik«, pridjevi 
na -ov, -ev haanadarev, poimenicen u prezi- 
menu Haznadarovlc, na -ski hazndddrskt, de- 
nominal na -iti haznadariti (Stulic), hdzna- 
-odaja (Vuk, narodna pjesma). Balkanski tur- 
cizam arapskog podrijetla (ar. hazina > tur. 



hazna, rasireno i u sjevernim turskim jezicima) 
iz oblasti financija: bug. hazna, haznddar pored 
haznatdr, arb. hasne. Znacajno je da je jos 
prije dolaska Turaka na Balkan postojala u 
hrv.-srp. jeziku varijanta sa k mjesto h u radnoj 
izvedenici ria -be kaznac, gen. -aca (1323, 
1359) »na dvoru srpskih i bosanskih vladara 
dvorski dostojanstvenik«. Semanticki je spao 
jednako kao knez na seoskog glavara ili seoskog 
kneza u neposrednoj blizini Dubrovnika. Teri- 
torij njegov oznacuje se sufiksom -ina: ka- 
znacina. Odatle prezime na -id: Kaznacii. Ta 
varijanta postoji i u ruskom jeziku kazna 
»riznica« i radna imenica odatle sa turskim su- 
fiksom -ci kaz/iacej (1359), oboje posudeno iz 
tatarskoga. Dubrovacka potvrda kaze da je 
taj orijentalizam iste starosti kao i mogoris, tj. 
da potjece iz avarskog doba. 

Lit: ARj 3, 584. i si. 4, 922. Elezovic. I, 5. 
Mladenov 664. Mazuranic 499. Lokotsch 68. 
855. Korech, ASPh 9, 503. Mikloslc 86. SEW 
1, 386. Vasmer 504. 

hazreti (muslimanska narodna pjesma bo- 
sanska) u izricaju Hazreti Alija »sacuvao me«, 
u dva deseterca: Kad hi Sehit (v.) pao od 
Turaka, I Turci vicu: Hazreti Alija. Budmani 
misli da je to ar. hadr (hazy) »sacuvati«. Upor. 
u Pjevaniji crnogorskoj 16 b: Hazne mi dobra 
konja moga »spremite mi«. 

Lit: ARj 3, 585. 

hazur, indeklinabiln : pridjev i prilog = 
hazor (narodna pjesma) = hazr (narodna pje- 
sma, Crna Gora) = azr (Kosmet) = hazar 
(narodna pjesma) »sinonim: gotov«. Odatle 
pridjev na -bn hazuran, denominali na -ati 
hazurati (Crna Gora), na -iti huzuriti pf. prema 
impf, hazuravati, -zuravam (narodna pjesma). 
Slozenice sa optativom -ola od olmak: -hazur 
old = hazr old = hdzurala = hazuralaj »neka 
je spremno«, azdilr (Kosmet) »turska vojnicka 
komanda: mirno, pozor«, haplologijom od tur. 
hazir dur »budi spreman«. Mozda ovamo i 
ime psa hazur (Kurelac) = azur (ZK). Bal- 
kanski turcizam arapskog podrijetla (ar. hadir 
> tur. hazir) iz vojnickog zivota: bug. hazar, 
arb. hazer, cine, haztre, ngr. x a P^ »pret«. 
Zamjena za turski r je a/o/« i ir > r. Upor. 
u torn pogledu hdtur (v.). 

Lit: ARj 3, 584. 585. 586. Elezovic 2, 492. 
Pascu 2, 142., br. 629. Mladenov 664. Korech, 
ASPh 9, 502. GM 21. 149. 

hebar, gen. hebra m (hrv.-kajk., Belo- 
stenec) = heber »sinonim: teglica, natega, 
sef (ZK)«. Od njem Heber. 

Lit: ARj 3, 587. Schneeweis 36. 



(H)ebrej 



663 



Helija 



(H)ebrej m (16. i 18. v.), etnik od grckog 
pridjeva ePpaioc, prema starogrckom citanju 
(betacizam) = Abrej (Bozava) < stmlet. aereo 
(disimilacija e-e > a-e), pridjev na -bsk (hjeb- 
rejski (17. i 18. v.) = (prema bizantinskom 
citanju |3 = v) Evrej (16. i 18. v.) = (sa in- 
dividualnim -in) Evrejin, evrejski = (pseudo- 
jekavizam) Evrijen (18. v., Dubrovnik), prosireno 
na -be > -ac Evrijenac m prema Evrijenka f, 
evrijenski (16. i 18, v.) = (s protezom,/) Jev- 
rejin m (Vuk), jevrejski, jevrijenski (16. i 18. v., 
Dubrovnik) »Zidov, Izraelac«. 

Lit.: ARj 3, 20. 4, 633. Cronia, ID 6. Va- 
smer, GL 71. Schwarz, NVj 21,68-74. RSI 6, 
298. 

hecini m (Vuk, narodna pjesma) = ecim 
(Kosmet) = jecim (Ljubisa) »sinonimi: lije- 
cnik, Ijekar«. Odatle: pridjevi na -ov hecimov, 
poimenicen sa -id u prezimenu Hecimovic 
(Lika K), na -ski hecimski = ecimskl (Kosmet), 
poimenicen sa -ina hecimstina f (Vuk, narodna 
pjesma) »sinonim: Ijekarina, placa hecimu«; 
apstraktum na -luk heclmluk m »Ijekarska nauka, 
Ijekarstvo«. U Bosni opcenito (h)eam sa svim 
izvedenicama. Balkanski turcizam arapskog po- 
drijetla (ar. ha('dm > tur. hekim) iz oblasti 
medicine: bug. heki'm(in), arb. heqim. 

Lit: ARj 3, 587. 4, 507. Elezovic 1, 177. 
Mladenov 667. G M 151. 

(h)egbeta n pi. (plural kao dvanjke, bisage, 
dvojnice, gace', Vuk, narodna pjesma) = (h)egbe 
f pi. (turski docetak -e shvacen kao nas na- 
stavak -e z. r.) = helbe (narodna pjesma iz 
Hercegovine; teska suglasnicka grupa gb za- 
mijenjena nasom obicnijom lb} = hecbeta n pi. 
(crnogorska narodna pjesma, zamjena db ne- 
jasna, cje mozda zamjena za turskoj^ »kozane 
dvanjke, bisage«. Odatle radna imenica na 
-dzija: egbedzija m (Banja Luka) »musko lice 
koje nosi robu po selu, pa daje gotovu robu 
za lanene prnje; cunjar (ZK)«. Balkanski turci- 
zam (hegbe > heybe »Mantelsack«, s promjenom 
g > y kao u beg > bey) iz oblasti alata : arb. 
heibe pored heibe (Gege) = (h)ebet (Skadar). 
U hrv.-srp. jeziku turcizam je dekliniran kao 
cebe prema tipu tele, gen. -eta. 

Lit: ARj 3, 587. Skok, Sldvia 15, 345., 
br. 235. 

helac, indeklinabilni pridjev (narodna pje- 
sma), u izricaju (kletvi): svi dusmani helac 
bill »unisteni« =-■ elrfc (Kosmet) »ukaljan, ukva- 
sen« uz uclniti se elac. Turcizam arapskog 



podrijetla (ar. helaq »unistenje, iznemoglost«) 
iz oblasti duhovnih i tjelesnih mana. Docetak 
-k > -c kao Bzovic < Bzovik (Makedonija). 
Lit: ARj 3, 588. Elezovic 1, 174. 

helam, gen. helma (14. v.) = hejam, gen. 
hejma (rukopis 16. v.) = hrv.-srp. cslav. 
bhmb pored nuemb = sljem, pi. sljemovl (Vuk 
i Danicic u prijevodu Sv. pisma, nema BI, 
2, 534), odatle sljemmk (Stulic) »koji nosi sljem«, 
»sinonim: kaciga (v.), galea«; sljem je po svoj 
prilici iz stcslav. nemb. Odatle i slov. stem. 
To je praslavenska posudenica iz pragerman- 
skog *%elmaz (prema Kiparskom) > lit. salmas. 
Slog sle- nastao je po zakonu likvidne metateze, 
upor. ukr. i rus. seldm, solom, ces. slem. Sto 
se tice bhmb — hilemb, ne mislim da potjece 
od balkansko-gotskog *hilms, kad se mogu 
lakse objasniti iz njem. Helm sa. el > 1 (dije- 
lom tako, a dijelom ocuvano el > U, *elj > ej). 

Lit: ARj 3, 588. Mazuranic 377. Kiparsky 
188. Mikloslc 338. Holub-Kopecny 122. 

heida f (15. v.) u recenici: plastb cnljenoga 
aksamita . . . poustaljenb heldami. Ne zna se 
pravo znacenje, mozda nekakvo krzno. 

Lit: ARj 3, 588. 

(H)elena f (Marulic, uceni oblik) = (s 
protezom /-) Jelena = Jelena (ZK, samo u 
imenu svetice), Jelenka f prema m Jelenko, 
prezimena Jelenlc, talijanizirano u Dalmaciji 
Galineo; Jelenkovlc, deminutiv Jelenica (15. v.), 
Jelenusa (15. i 16. v.), pridjev Jelenin = (n > », 
itacizam) Jelina, prezime Jellnovic (Travnik), 
Jelinka (Novakovic), Jelinaa (17. v., Dubrovnik). 
Brojni hipokoristici : Jela (ZK, 15. v.), Jele, 
gen. -eta, prezimena Jelii, Jeletic, talijani- 
zirano u Istri Gelettich; pridjev / elin, na -ka 
Jelka (Vuk), prezimena Jelkic, Jelcic, talijani- 
zirano Gelcich (D&\rt»d]sL):Jelika,Jelica, pridjev 
Jelicin, prezime Jelicie, Jelala (14. v.), prezime 
Jelacic, Jelava, prezime Jelavic, jednoslovcani 
toponimi Jeka (Vuk), prezime Jekic, Jeja 
(Lika), augmentativ Jejina (Srbija). Masku- 
linum na -osin Jelasin (Vuk), istarski nadimak 
Jecko, pi. Jeckini. Prema asimilaciji Ijeljen < 
jelen govori se u Hercegovini Ljeljena. Udvo- 
strucenje Lela (Backa). Hipokoristik od docetka 
-lena Lenka, prezime Lenkovic. 

Lit.: ARj 2, 590. 26. 4, 577-584. 6, 1. 
7-8. 

Helija m (16. i 17. v.) = Ilija = Ilija 
(ZKU), pridjevi Ilijin, poimenicen na -jala 
ilinjaca f (Vuk) »jabuka, kruska koja dospijeva 



Helija 



664 



hered 



o Ilijinu dne«, na -bsk ilijinski = ilinski (dan), 
poimenicen ilinstak m (Vuk) »1° mjesec srpanj 
(juli), 2° covjek koji slavi Ilijin dan«, ilisnji 
(prema Ijetosnji) u vezi sa sunce (Martie). Od 
gr. HMac,, hebrejski prorok koji je usao u 
slavenski folklor kao zamjenik Peruna. Brojni 
su hipokoristici, skraceni i sa sufiksima: lie 
(Vuk, Crna Gora, ZU, Hrvatska krajina) = 
Ho (Vuk, narodna pjesma), odatle Mi = 
Iljo pored Ilja (Vuk) = na -be > -ac llac, 
gen. ilea (Lika) = na -ko liko pored lika m 
prema f lika (Vuk) pored Xlinka = na -ca 
Ilea m = na -an llcan. Augmentativi na -as 
Ilijas, gen. -asa, odatle Ilijasevlc, na -etina 
Ilijetina (Dobroselo), liana. Deminutiv na 
-lea Ilica (Hrvatska krajina) < Ilijica pored 
Ilica (Dobroselo), ililko (Vuk). Hipokoristici 
na -co Ico pored lea (Hrvatska Krajina), pri- 
djev lein pored Icin, na -an lean kao i Ilota 
mogu biti od Ilija i od Ivan. Prenosi se u tip 
dvoclanih imena Ilisav (narodna pjesma). 

Lit: Aft 3, 590. 766. 787. 791. 793. 795. 

(h)etn, veznik koji se upotrebljava sam i 
udvojeno (K)em-(K)em (Vuk, Srbija, Bosna) = 
em (Kosmet) »izrazuje koordinaciju i protivnost 
kao i u turskom jeziku hem-hem znacenjem: 
»d'une part — d'autre part, tantot — tantot,et — 
a la fois, et puis — et«. Hrv.-kajk. em »d'ailleurs« 
u Em smo Horvdti mozda ne ide ovamo, prije 
s ele, elem (v.). Ovo hrv.-kajk. em ne moze se 
upotrebljavati udvojeno kao balkanski tur- 
cizam perz. podrijetla iz oblasti sintakse: bug. 
(h)em, arb. hem-hem »sowohl — als auch«. Perz. 
hem srodno je sa nasim sam (v.). 

Lit. ARj 3, 590. Elezovic 1, 174. Mladenov 
667. GM 151. Deny § 967. 

hemseriia m (Vuk, narodna pjesma) = 
emserlja (Kosmet) »sinonim: zemljak«. Odatle: 
pridjev na -in hemserljin, hipokoristik hemso 
(Vuk). Turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
hemsehri »sugradanin«, slozenica od hem, srodno 
sa sam Iv.l, i od seher »grad«) iz oblasti grad- 
skog zivota. Ta se slozenica govori samo u 
hrv.-srp. jeziku, dok je seher balkanski turcizam 
istog podrijetla: bug. seer, arb. sheher. Apozi- 
cija je seher-Sarajevo, toponim Gornji Seher 
kod Banje Luke. 

Lit: ARj 3, 590. Elezovic 1, 174. 

(h)endck m (Vuk, 17. v.) = endek, gen. 
endeka (Kosmet) = jendek (Vuk) »sinonimi: 
jarak, jaruga, rov, sanac (oko varosi, tvrda ili 
njiva, radi sprecavanja prolaza)«. Toponim. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 



handag > perz. hdnddk > tur. hendek} iz 
oblasti vojnistva: rum. hindic, bug., arb. hen- 
dek, ngr. xayj&xi. 

Lit: ARj 3, 590. 4, 588. Elezovic 1 175. 
GM 151. Mladenov 667. Lokotsch 812. 

henkar m (hrv.-kajk., 1704, Slavonci 18. v.) 
»sinonim: krvnik, dzelat«. Odatle prilog po 
henkarsku (1746). Od bav.-njem Henker. 

Lit: ARj 3, 590, Mazuranic 377. Janko, 
Sldvia 7, 786. 

herceg m (Vuk, 14. v.) = hrceg (cakavci, 
16. v.) prema f herceginja (Stulic) = hercefica 
(15. v.) »dux, vojvoda«. Odatle: pridjevi na 
-ski herceski, na -ji herceginji (Stulic), na -to 
hercegov (1405), poimenicen sa -tc Hercegovac, 
toponim, na -ica hercegovica (15. v.) »hercegova 
zena«, sa -id Hercegovie (prezime), na -ina 
(H)ercegovina, odatle etnik na -bej-ka Hercego- 
vac, gen. -vca m prema f Hercegovka. Na -li 
Herceglija (prezime) = Heeceljja (narodna 
pjesma, L8. v.). Na -ija: hercezjja (hrv.-kajk., 
Belostenec, Jambresic) »hercegova drzava«. 
Hipokoristici: Hero, na -be Erac, gen. Erea 
»Srbin na zapadu od rijeke Laba« = Jerac, 
gen. Jerca, pi. Jerci »prema Vuku Srbi istocno 
od Laba do Kosovske Mitrovice«. Ovako su 
nazvani zacijelo zbog toga sto potjecu starinom 
iz Hercegovine. U 18. v. prevodi se austr. 
Erzherzog kao nadvojvoda m prema f nadvoj- 
votkinja. Od njem. Herzog < haritogo, od 
kojega je mozda stara praslavenska prevedenica 
(caique) vojevoda (v.), preko madz. herceg. 

Lit: ARj 3, 592, 691. 7, 315. Elezovic 1, 
175. 260. Mazuranic 378-382. 

hered m (16. v., Marulic) = ered m (16. v., 
Senj) = (obicnije s aferezom e- u sandhi) red 
m (Vinodolski zakon) = red (istrocakavski, 
istarski razvod 16. v.) = ret, gen. reda (Cres, 
Veli otok, Dobrinj 1100, Vrbnik) »T 
bastinik, nasljednik, potomak, 2° potomstvo«. 
Od lat. heres, gen. -dis > tal. erede, afereza 
furl. red. Apstraktum na -tasj-tatis eredha(d') f 
(15. v., Dubrovnik) »bastina«. Denominal na 
-are = -ati ereditati, -am pf. (Perast, Dubrovnik, 
Cavtat) = (sa aferezom) redltati, -dm (Veprinac 
1589, Kuciste, Potomje) = (disimilacija e-e > 
a-e) areditati pf. (Zakon vinodolski), od lat. 
heredltdre > tal. ereditare. S lat. > tal. pre- 
fiksom des- dezereditati, -dm pf. (15. v.) »li- 
siti koga bastine«. 

Lit: ARj 1, 104. 2,368. 3,50. 593. Mazuranic 
1238. Mlkldsle 274. REW 3 4115. Strekelj, DAW 
50, 52. 



heresiti (se) 



665 



hiba 



heresiti (se), -im impf. (Stulic) »sinonim: 
opijati (se)« prema pf. naheresitl, uhereslti 
»opojiti«. 

Lit: Aft 3, 593. 7, 351. 

heretisanije n (15. i 16. v.), nomen actio nis 
na -anije (crkveni oblik) = -anje »pozdravlje- 
nje«, pretpostavlja glagol na gr. -isatl (v.) 
*heretisatl, za koji nema potvrda, aorist od 
yaipzii^m , denominal na -ii;co > -idio u 
romanskim jezicima, > -isatl (burdizati, Dal- 
macija). 

Lit: ARj 3, 594. Vasmer, GL 63. 

(h)eri'r, gen. -ira m (Vuk, narodna pjesma) 
»platno od bijele domace svile«. Turcizam 
arapskog podrijetla (ar. karir »svila«) iz oblasti 
tekstila (tkiva). 

Lit: Aft 3, 594. 

herotonije n (13. v.) = (1681) hertunija 
(vladiki zahlmskago hasi kyr Simeon) »glasanje, 
glasovanje, izbor«. Denominal na -isatl heroto- 
nisatl, -sem (17. v.) pored herotonisovatl, -njem 
(rukopis, 16. v.), obicnije hirotdnisati, -sem 
»rakopoloziti«. Od gr. yzipoTOviiss . 

Lit: ARj 3, 595. Vasmer, GL 63. 

Iicrsum m, samo kao objekt uz uciniti »na- 
valiti (Jukic, narodna pjesma)«. U Bosni se 
govori hfsum m »vika na nekoga bez uzroka« 
— f sum m (Vuk) »1° u izricajima: uzeti, uci- 
niti na nekoga rsum, udarltl bakom I rsumom 
»povikati hitno«, u narodnom poredenju zdrav 
kao rsum »trijesak«, sacuvaj bote . . . od toga 
strasnog rsuma, 2° plaha kisa s vjetrom (Risan, 
metafora)«. Turcizam perzijskog podrijetla 
(perz. odsm > tur. hisim »srdzba), sa r > r 
kao u krsla, krzluk. Budmanijevo tumacenje 
od tur. urusmak »navaliti« nije ispravno. 

Lit: ARj 3, 595. 14, 203. BI 2, 356. Skok, 
Sldvia 15, 352., br. 324. ZbNZ 6, 307. 

Iicriivim f kol. (bug. heruvlm) — herofim 
(rukopis 15. i 16. v.) = (sa -in prema kerubin) 
heruvin f kol. »andeli drugog reda prve hije- 
rarhije sa tri krila«, m »jedan andeo« = herubin 
m (Stulic, izmjena m > n cherubino). Izgovor 
b > v prema srgr. %zpovfii\. Pridjev na -bsk 
heruvlmska (liturdija). Prema srlat. cherubinus 
> tal. cherubino, u kojem je hebrejski pluralski 
nastavak -im (upor. serafim) zamijenjen lat. > 
rom. sufiksom -inus > tal. -ino: kerubin, gen. 
-ina m (16. v.) »1° isto, 2° licno ime«. Pridjev 



kerubinskT. Od hebrejskog plurala kerubhim, od 
sing, kerubh »nadzemaljsku bice« < c.-lat 
cherubim pored -in. 

Lit: ARj 3, 595. 4, 938. Mladenov 667 
DEI 889. 

hesab, gen. -aba m (18. v.) = (h)esdp, 
gen. -apa (Vuk, 16. v., -p umjesto -b je prema 
turskom gubljenju sonoriteta na kraju u arap- 
skoj rijeci) = esap (Kosmet, objekt uz videti, 
nemati, bez esapa) »sinonim: racun«. Odatle 
radna imenica na -dzjja hesapcija m »sinonim: 
racundzija«, na -ija hesapija f (18. v., Kavanjin) 
»racunarstvo«. Denominal na -iti: hesabiti, 
hesabim impf, (narodna pjesma) = hesapiti, 
hesapim (Vuk, 17. v.) = esapit, esapim (se) = 
bez e- sapit, sapim (ibidem) = sopiti, sdplm 
(Retkovci, Varos, Slavonija) »sinonim:- ra- 
cunati, smatrati, drzati, misliti«. S prefiksima 
pre-: preesdplt (se) = presant (se, ee > e) 
»proracunati«. Ovamo ide mozda i sopiti »den- 
ken« i rasaplti si »razmisliti« (ZK). Balkanski 
turcizam arapskog podrijetla (ar. hisab »broj, 
racun«) iz oblasti financija: bug. hesap, arb. 
isap, cine, isape f »calcul, compte«), slozenica 
alil-hisap »acompte« < ar. hala hisab. 

Lit: ARj 3, 595. Elezovic 1, 175. 201. 
Skok, ASPh 33, 368-369. Pascu 2, 145., 
br. 676. 677. Mladenov 667. GM 159. 

hi, onomatopeja kojom se oponasa zvuk 
izazvan smijehom. Opetuje se hi hi hi. Odatle 
sa sufiksom -ot (upor. grohot) hihot m. Deno- 
minali na -otati hihotati, -cem = na -atati 
hihatati impf. (Rijeka) »grohotom se smijati« 
i -iriti hihiriti se (Brae) »smijati se glasno, bez 
razloga, budalasto«, -hati hihistati se, hlhistam 
se (Dubrovnik). 

Lit: ARj 3, 596. 

hiba f »dvojba, pogreska«, nestala je u hrv.-srp. 
i ruskom jeziku, odrzala se u svim ostalim sla- 
vinama. Da je u panonskoslavenskom posto- 
jala, dokazuje madz. hiba i slvc. hiba »Gebrechen, 
Fehler«. Da je morala postojati i u juznoslav., 
dokazuje rum. slavizam pohlbd »praetextus« = 
pofitta f (Muntenija) »Hohn« = podhlba »himba, 
prijevara« f (Vetranie, Mencetic), odatle pri- 
djev na -bfl podhiban (16. v. — 18. v.) »himben, 
prijevaran, dolosus«, kod starih pisaca poime- 
nicen na -ik podhibnik, na -ost podhibnost Vokal 
» je nastao iz jeryja. U prasrodstvu je sa sanskr. 
ksubhyati, ksobhate »schwankt, zittert«, avesta 
xsaob »in Aufregung geraten«. Uporeduje se 
jos s lit. siaiibitl »spielend weben«, lot. saubit 
»wakeln machen«. Glas/ije nastao od s < ie. qs 



hlba 



666 



(h)iljada 



pred u. Osnovno je znacenje bilo »ljuljati se, 
drhtati«. Taj je konkretum prenijet na psihicko 
polje (metafora): »dvojiti, grijesitk. Upor. sli- 
can semanticki razvitak u kriv i prav. Ie. je 
korijen gseubh- »schwanken, schwankende Be- 
wegung«. 

Lit.: ARj 11, 129. Mazuranic 960. Miklosic 

93. SEW 1, 412. Holub-Kopecny 145. Bruckner 

188. KZ 51, 233. Trautmann 144. WP 1, 

502. Machek, Sldvia 16, 216. Tiktin 1200. 

hie (16. v., Srbija) = ic (Kosmet), negativni 
prilog, uzvik, »niposto, nista, nikako, nikoliko, 
ista (npr. Ima It ic od toga beloga brasnjai)«. 
Balkanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
Mc »gar nichts«) iz oblasti sintakse: rum. hid, 
art)., bug. (K)ic. 

Lit.: ARj 3, 596. Elezovic 1, 244. Mladenov 
668. GM 153. Deny § 449. SEW 1, 387. 

hicmet m (narodna pripovijetka) = icmet 
(Kosmet) »bozje cudo«, uzvik uz more ljudi, 
more gospodine«. Balkanski turcizam arapskog 
podrijetla (ar. hikmet »sudenje, tajna, mudra 
izreka«) iz oblasti religije. 

Lit.: ARj 3, 596. Elezovic 1, 244. 

hijanet m (Bosna, narodna pjesma) = ijariet 
pored ijdnet (Kosmet) »1° nevjeran, zao covjek, 
2° jogunica, tvrdoglavac«. Turcizam arapskog 
podrijetla (ar. hijanet »1° onaj koji zlo upo- 
trebljava povjerenje, nepouzdan, 2° izdajstvo 
otadzbine«) iz oblasti prava. 

Lit.: ARj 3, 597. Elezovic 1, 288. 2, 514. 

(h)ila pored Mia f (Vuk) = hinla (narodna 
pjesma) = OT/a (ni < It upor. duinej »sinonimi : 
lukavstvo, prijevara« = tie, gen. lieta (Kosmet, 
objekt uz uciniti) »idem« = Ulje (Dubrovnik 
u poslovici zajedno s milje, u neutvrdenom 
znacenju). Dobiva sufiks za apstrakta -ba: 
liba (Klina, Kosmet), zbog semantickog una- 
krstavanja sa himba. Odatle pridjevi na -av 
(hiilav (Vuk, Crna Gora) »lukav«, upor. bug 
httav »schwachlich« koji ide pod hititi (v.), na 
-hn bezilan (Vuk), tletan (Kosmet, ~ftia de- 
vojka, '—'tno govece) »santav« (= moralni ne- 
dostatak prenijet na fizicki). Prema torn se- 
mantickom razvitku bilo bi moguce staviti 
ovamo i pridjev na -jav: (hjiljav (Vuk) »vrljav, 
razrok«, odredeno ujain (Kosmet), lljavko m 
prema f lljavica (Kosmet), ali se bolje tumaci 
osnovom od hititi (v.). Na -dzija iledzija m 
(Kosmet) »podvaladzija«. Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (ar. hilej iz oblasti morala: 



bug. hitte, arb. hitte pored hitte f »Betrug 
beim Kartenspiel«, cine, hiliete i »ruse, fraude, 
fourberie, tromperie«. 

Lit.: ARj 3, 599. 603. 605. 597. 841. 1, 
269. Elezovic 1, 229. 2, 514. Pascu 2, 143, 
br. 634. Skok, Sldvia 15, 353, br. 338. GM 
152. 

(h)ilal, gen. -ala m (Vuk) »cackalica za zu- 
be i uho«. Kod Mikalje Hal »dentiscalpium«. 
Turcizam arapskog podrijetla hilal > tur. 
hilal. 

Lit.: ARj 3, 597. Skoljic" 330. 

hilili. -im impf. (17. i 18. v, Barakovic) (u-, 
za-") »sagibati, progoniti, tlaciti, mucitk, sve- 
slavenska i praslavenska rijec. Kod Marulica 
(Judita 3, 60): pogibili kom krvavac oni mnogo 
jur uhui; i je nastao od jeryja, upor. stcslav. 
pochyb »savinut«, ces. chyly »prignut«, polj. 
chylic »pregibati se«. Odatle pridjev, upravo 
postverbal prihii »humilis«. Na -ati: hiljati, 
-am impf. (Mikalja, Stulic) »namigivati ocima«. 
U toj je izvedenici preneseno kretanje tjelesno 
na kretanje ocima. Zbog toga je moguce 
izvoditi odatle pridjev na -jav liiljav (Vuk) »am 
Auge beschadigt«, Belostencev pridjev hiljak, 
kojemu po znacenju odgovara slozen pridjev 
hiljok (upor. krivook, gverok, drugi dio oko) 
< *hiljook »razrok, strangled*. Vuk ima na- 
hlljivati, -hiljujem »sinonim: skiljiti, zmirati« 
i zahiljiti, -Mijim »zaskiljiti«. V. skiljiti, -im 
(Vuk) »blinzeln«, i slov. na hilje gledati i silasto 
gledati. U slov. korijen hit ima veliku leksiko- 
logijsku porodicu. Korijen od hititi nalazi se 
jos u kiniti (v.) i huliti (v.). Baltickih paralela 
nema. Od drugih ie. najinteresantnija je arb. 
(h)unj »sjednem«, undu (makedonski Arbanasi) 
»sjedni«. Ie. korijen bi bio *skul- ili *ksul- 
»kriv«. 

Lit.: ARj 3, 413. 599. 7, 352. BI 2, 551. 
776. Pletersnik 2, 266. Miklosic 93. SEW 1, 
413. Holub-Kopecny 145. Bruckner 188. KZ 
51, 226. Mladenov 668. Machek, Sldvia 16, 
216. GM 457-458. Matzenauer, LF 7, 213- 
214. WP 2, 598. 

hilj, gen. hilja m (Istra) »vrsta jecma«, odatle 
na -jaca hiljaca f »tritici genus«. 
Lit.: ARj 3, 597. 

(h)iijada f (15. v, Vuk, Marulic i drugi 
zapadni pisci, bug, stcslav.) = t/jada (ZK) 
pored i/jdde fpl. »tisuca, jezero, tajnzic (ZK)«. 
Deminutiv na -lea hiljadica. Pridjevi na -bn > 
-an Uljadan (18. v, Vuk, narodna pjesma), na 



(h)iljada 



667 



hip 



-»i Mljadit (Srbija). Na -ar < lat. -artus hiljadar 
m (Vuk). Denominal na -iti hiljaditi, -im 
impf. (Vuk). Hrv.-srp. i bug. grecizam od 
ngr. ak. %ikiaba od xOiioq, -805, od x^ 01 
(ie, upor. sanskr. sa-hasra-m). Odatle i skra- 
cenica kilo n = kila f (ZK) pored cilo (Rab, 
prema citanju chilo po mletackoj grafiji) od 
ucene slozenice kilogram = tal. chilogrammo 
(1790) i u kilometar, gen. -tra = tal. chilometro 
i kilolitar, gen. -tra = tal. chilolitro. 

Lit.: ARj 3, 597. Kusar, Rod 118, 23. 
Miklosic 86. Vasmer, GL 63. 

hiljica f (Istra) »mlada praska«. 
Lit.: ARj 3, 599. 

Iiinili. -im impf, (cakavci, kajkavci, dubro- 
vacki pisci, 15. v, slov.) (pre-, s-) = hihati 
(Zoranie) = kinjiti, -im (17. v, nj mjesto n 
iz prezenta hyiin) prema iteratlvu hinjivati = 
hinjevati »sinonimi: simulirati, fingirati, la- 
gati, varati«. Odatle: postverbalni pridjev hin 
»laziv«, poimenicen sa -be hinac = hinjac, 
gen. hinjea »1° koji hini, 2° u ribarskoj ter- 
minologiji: od drva ili olova napravljena sipa 
koja se baci u more, te se na nju baci sipa i 
ulovi (Krk, metafora)« = inac, gen. inca »riba 
crenilabrus« = hinjica = hinjuska »nekakva 
morska riba (Zore)«, hinjavac, gen. -vca m 
prema hinjusa f (Dalmacija), pridjev na -iv/ 
-Ijiv hiniv = hinljiv, poimenicen sa -bn hin- 
Ijivac gen. -vca (17. v.). Postverbali hin f, m 
(18. v.) Postverbal hin f, m (18. v.) = hina 
f »prijevara, laza«. S prefiksom ob: obinja 
(Vuk, Srijem) u recenici ne zna nikakve 
obinje »lukavstvo«. Apstraktum na -ba: hlmba 
f (Vuk, 15. v, zapadni krajevi) = hinjba, 
s pridjevima na -en himben »lazan, laziv«, po- 
imenicen na -ik, -ica, -jak himbenih (16. v.) m 
prema f himbenica, hlmbenjak mJ apstrakta: 
na -osi himbenost f (15. v.), na -stvo himbenstvo 
(17. v.), na -zn (upor. sablazan f) himbezan, 
gen. -zni f (Zoranie). Kao u hititi, i je nastao 
od jeryja. Poljskom chynqc fonetski jednako je 
hiniti, ali semanticki je isto sto i hititi. Prema 
tome ista praslav. osnova hy- rasirena je u hititi 
formantom /, u hiniti formantom n. U ruskom 
jeziku hinitb znaci »koriti«. 

Lit.: ARj 3, 599. 603. 605. 829. 8, 356. 
Miklosic 93. SEW 1, 413. Bruckner 188. KZ 
51, 233-234. Machek, Sldvia 16, 216. 
Kiparsky 36. Vinogradov, Russkaja rec n. s. 
3, 28-46. (cf. LJb 14, 298.). Leowenthal, 
PBB 51, 137. i si. (cf. LJb 13, 272.). Danicic, 
Kor. 308. Matzenauer, LF 8, 8—9. 



hinkati, -cem, -kam (se) impf. (Dubrovnik), 

onomatqpejski glagol od hin, glasa kojim se 
oponasa djecje plakanje, i -kati (v.) »pomalo 
plakati (kod djece) = fr. pleurnicher« = hlen- 
cati, -am (Brae), sadrzi drugu varijantu ono- 
matopeje Men = hin za djecje plakanje i -cari 
(v.). 

Lit.: ARj 3, 605. 629. 

hintov, gen. -ova m (18. v.) = intov »kola, 
kocija«. Od madz. hinio »idem«, koje se nalazi 
jos u rum. hinten (Erdelj) i, prema Miklosiul, 
u bugarskom i turskom jeziku, sto Korsch 
osporava. 

Lit.: ARj 3, 605. 850. Tiktin 731. Miklosic 
84. Korsch ASPh 9, 501. 

hip m (14. v, Dubrovcani, Hektorovic, za- 
padni krajevi, Vodice, Istra, Slovenija) = 
kip (Divkovic, jedanput) »sinonimi: momenat, 
cas«, takoder slov, gdje je m i f. Odatle: pridjev 
na -bn hipan, deminutiv na -be hipdc, gen. 
hipca (Marulic)', na -ina jplna f »kao nastup«, 
u recenici dodu mu tako Ipine, pa ne zna sto 
cini. Upor. s tim znacenjem recenicu iz Vodica: 
prlje nego se zena obabi, jl dojdu hipi. Prilog: 
u hip (Vodice) »odmah«. Mozda ide ovamo i 
denominal na -iti = -eti: hipiti = hipjeti, 
koji Vetranie upotrebljava uz sudjeti. Prema 
Bernekeru od njem. Hieb, cemu se protivi 
lingvisticka geografija jer je rijec ne samo 
hrv.-kajk. i slov, nego i cakavska i cak 
kosmetska. Prije ce biti oformljena ono- 
matopeja za brzinu, upor. hip hop, uzvik od 
veselja kod ugarskih Hrvata (Jacke) i arba- 
naski onomatopejski glagol hip = hyp (Gege),. 
hipenj = hyplj (Gege) »steige auf, bespringe«. 
Tu onomatopeju tesko je dijeliti od uzvika 
hop (18. v.) = op (Vuk, Kosmet), kojim se 
predstavlja radnja skakanja: skoci pa onda 
reel op. U torn uzviku mijenja se samoglas, 
kao obicno u onomatopejama: hip hop. Ofor- 
mljuje se sa infiksom -np-: hopnuti, -em pf. 
»skociti, skoknuti«. Poimenicen je u arb. hop 
m »Sprung«. Dobiva jos -a: opd (Kosmet) »1° 
uzvik cudenja kad dijete padne iznebuha, 2° 
uzvik djetetu kad se poziva da ide na setnju«. 
Vuk ima uzvik za igru skakanja: opa cupa. 
Tome se dodaje jos -la i -sa : (h)opala = opala 
(Kosmet) »uzvik majke kad uzme dijete sa 
zemlje i kolijevke pa ga digne u narucaj ili u 
vis«,hopsa (Rijeka), opetovanjem hopsasa (Istra). 
Ovamo jos oparac pored oparac (Kosmet) »kaze 
se djetetu kad se naglo digne sa zemlje u vis 
i kad se malo dijete s mukom uspuze negdje ili 
odatle skoci«. U ceskom oformljena je i ono- 



hip 



668 



his 



matopeja u chopiti, pochopiti »shvatiti, greifen, 
fassen«, u prijevoju impf, chdpati. Druga je 
onomatopeja, razlicita od pomenute, kojom 
se imitira glas ptice lat. upupa epops : hop, hup. 
Odatle oformljenje sa -ot, -ati hopotati (Istra), 
premda nije tacno odredeno pravo znacenje 
toga glagola vec se samo objasnjava primje- 
rom iz istarske narodne pjesme: Previsani 
hlopotani (sic!, u glosi: govor-ec hopocii). 

Lit.: ARj 3, 606. 650. 9, 11. Ribaric, SDZb 
9, 151. Elezovic 1, 232. 2, 30. 533. Hirtz, 
Aves 152. 156. GM 152. 153. Tentor, JF 5, 
205. SEW 1, 387. Holub-Kopecny 141. 396. 
Bruckner, KZ 51, 230-231. 238. Maiuranic 
391-392. Strekelj, DAW 50, 78. Machek, 
Sldvia 16, 178. 201. 212 (bilj.). 215. 

hipohondrija f (internacionalno, uceno), sa 
aferezom pocetnog i- poluuceno pokundrija 
(Dubrovnik) »(nervozna bolest) mlohavost«, tako 
i u tal. narjecjima na pr. pucundria (Kala- 
brija). Od gr. > kslat. hypochondria, izvede- 
nica na -ia od gr. slozenice s gr. prefiksom 
imo- i xovSpoc, »cartilago«. 

Lit.: ARj 10, 568. DEL 2098. 

hir, gen. hira m (Sulek, hrvatski gradovi) 
»sinonimi: obijest, svojevolja, musice, kaprice«. 
Odatle pridjev na -ovit: hirovit »kapriciozan, 
musicav«. Samo hrv. Ne moze biti od madz. 
hir »vijest«, koju posudise erdeljski Rumunji, 
nego je vjerojatno postverbal od Krati, -am 
(Vodice) »siechen«, zahv'iret »versiechen« = 
zahiret, zahirim (Cres) = zahiriti (Hrvatska), 
kao sto su i stcslav. hyra f »debilitas, morbus« 
i rus. hin f postverbali odatle. Te su rijeci 
praslavenske. Prijevoj hvorz > ces. hory »bo- 
lestan«, churavetl »bolovati« nalazi se u svim 
sjevernim slavinama. Ako je tako, onda je / 
u hir nastao iz jeryja. Rumunji posudise 
hira f »1 ° Schuppen auf der Haut und in den 
Haaren, 2° von Lausen krankes Schaf«, pri- 
djev hirav, firav, hireav »schwachlich«. Se- 
manticki razvitak »bolest, susica > libido« moze 
se pravdati. Bolesno celjade je i svojeglavo, 
musicavo > nezadovoljno, koje uvijek nesto 
novo trazi. Konkretum je prenijet na psihicko 
polje. To odgovara semantickom zakonu sineg- 
dohe. Belostenec kaze zahire! sem »ex mala 
cura strigosus factus sum«. Upor. i ceski 
semanticki razvitak hyfiti »siindigen«. Ie. korijen 
*suee- »bolestan, tezak« > njem. schwer, 
schwdren, Geschwiir, u prijevojima *suoe- > 
slav. n oeb, *sur > slav. nyeh. 

Lit.: ARj 3, 607. Tiktin 731. Maiuranic 
392. Ribaric, SDZb 9, 151. Bernard, RES 27. 
38. Miklosic 94. WP 2, 529. SEW \ 409. 413. 



Holub-Kopecny 141. Bruckner 183. KZ 75, 
83. Machek, Sldvia 16, 196-197. 214. 216. 
Jagic, ASPh 1, 410. Matzenauer, LF 7, 8-9. 

hira f (Vuk, Crna Gora) = Tra (Gojbulja, 
Kosmet) »slatka surutka, surutka iz bucke sto 
se negdje zove mucenica (v.)«. Od arb. hirre f 
»Molken«, u prasrodstvu sa sir < ie. *suro. 

Lit.: ARj 3, 608. Elezovic 1, 232. JF 14, 
223. GM 273. Jokl, Unt. 172. 273. Matzenauer, 
LF 7, 214. 

bis m (15. v., glagoljski rukopis) »kuca« = 
his (Zagorje, Prigorje) »klijet« = 'is (ZKU) 
»klijet u vinogradu« = his (Bela Krajina) »1° 
holzerner kleiner Keller, 2° kleine holzerne 
Getreidescheuere, sa deminutivom na -zk hisek, 
gen. -ska »kleines Hauschen im Veinberg« = 
sa .smjesto s his (narodna pjesma, Istra) »kuca; 
sinonim: hiza«, hisa f (13. v., Marulic, Bezjaci, 
Savrini i Brkini u Istri) »kuca«, pi. ihise (1575. 
u hlsah nasih u Becu) »dvor, palaca« = hisa 
(Buzet .Sovinjsko polje), sa deminutivom na 
-lea hisica (15. v.) »kucica«, na -nica hisnica 
(16. v.) f »sinonim: kucnica, sluskinja« = 
hiza f (1439, danas hrv.-kajk., nekada cakav- 
ska, Zadar, Marulic, Hektorovic, Dubrovnik, 
bugarski jezik) »1° kuca, 2° porodica, pleme«, 
f pr. kise (1569, Ozalj) »dvor, palaca« = iza 
(ZK) »1° kuca s jednom sobom, 2° soba«, pi. 
lie »kuca sa vise soba« = hiza (Vodice, stokav- 
sko-cakavska oaza na istarskoj visoravni, svi 
Slovinci u zapadnoj Istri, izuzevsi Pomer, Me- 
dulin i Premanturu, koji kazu kut'd) »1° kuca 
uopce, 2° prostor u kuci koji sluzi za kuhanje« 
= iza (Pirot, tajni jezik u Vranji) »Haus«, de- 
minutiv hisica, augmentativ hiiina (Vuk) = 
iilna (Kosmet), pridjev na -hn hiian (Mini 
zakon »matrimoniam«, hrv.-kajk., Pergosic, 
upor. madz. hdzasokj, poimenicen sa -Ik hlznlk 
m »kucanin, domaci« prema f hiznica, na -iste 
hizlsce (Bakar, 1585) = Izisc'e (ZK), apstrak- 
tum na -stvo histvo n (16. v.) »1° kucno vladanje, 
2° zenidba, vjencanje (ugarski Hrvati), 3° 
pokucstvo« — polstvo (ZK, znacenje 3°) deno- 
minal IKI -Hi hiiltl (1555, Samobor) »o histvu 
nastojati, gospodariti« = hiza f (17. v., Zanotti, 
slov., Domentijan) »kuca« = hiinica (Domenti- 
jan). AlpinskiNijemcipreuzeseod Slovenaca/;/- 
sa — hiia > Keische »kleines Bauernhof«, odatle 
opet slov. i hrv.-kajk. kajia i na -ar kajzar 
(Vodice) »siromasan seljak bez prava da u seo- 
skoj zadruzi uziva zajednicko dobro (sume i 
pasnjake)«. Vokal rje nastao od jeryja: stcslav. 
nyeh pored hys* »Hiitte«, sveslav. i praslav. 
posudenica iz germ. *huzam, pi. *huzo ili sing. 



his 



669 



hitati 



hiizjo, nvnjem. Haus. Germ, h > y > i kao 
i rom. h > y > r upor. s murus > mir; s mjesto 
z\s\z dolazi samo u specijalnom znacenju kod 
Hrvata i u staroceskom jeziku. Taj je oblik 
cini se najstariji. Na istocnom teritoriju poti- 
snuta je od sinonima kuca i dom. Madzari po- 
sudise hiska. Glasovi sjz nastadose od slav. 
sufiksa -ia koji je u kuca. To znaci da se vec 
u najstarije doba unakrstio (kontaminirao) sa 
kuca. 

Lit: ARj 3, 608. 629. Pletersnlk 1, 267. 379. 
Skok, ASPh 33, 362. Ribaric, SDZb 9, 151. 
155. Elezovic 1, 219. MaSuranic 392. 393. 
394. Mladenov 668. Miklosic 94. SEW 1, 
414. ASPh 38, 269. Holub-Kopecny 145. i si. 
Bruckner 189. ASPh 11, 126-127. Kiparsky 
177. Stender- Petersen (cf. Janko, Sldvia 9, 
346). Machek, Sldvia 16, 217. Jagic, ASPh 31, 
549. Jirecek, ASPh 8, 102. Schwarz, ASPh 42, 
276. si. Hirt, PBB 23, 338. 

(h)ise, gen. -eta n (Vuk) = ise, gen. -eta 
(Kosmet) = hisa f (Kavanjin, 18. v.) = is m 
(narodna pjesma) »dio, cest«. Toponim Gornja 
Hiseta (Sarajevo). Balkanski turcizam arapskog 
podrijetla (ar. hisse > tur. hisse »1° Anteil, 2° 
Aktie«) iz oblasti racunanja: arb. hise = Mse 
(Gege) »Anteil«. Glede turskog docetka -e > 
V -e, gen. -eta, 2° -a upor. cebe i kesa. Prelaz 
u maskulina nastao prema brojevima dvije hise, 
tri isa (vojskej, sedam hiseta > isa (sav pa- 
saluk razdijele na Iseta). 

Lit.: ARj 3, 608. GM 152. Elezovic 1, 
233. Matzenauer, LF 8, 13. 

hitati, -am impf. (Vuk, 17. v.) = itat 
(Kosmet) = fltatl (Vuk, Perast, sa h > /) (do-, 
po-, obu-, ras-, s-~) »1° rapere; sinonim: hva- 
tati, 2° jacere; sinonim: bacati, 3° festinare; 
sinonimi: zuriti se, pasciti se (ZK)«; na -eti 
Mljeti, -Im (Vuk, 15. v.) (po-) »festinare«, na 
-itihltiti, -im (do- Vuk, obu-, ras-,s-) » 1 ° rapere, 
2° jacere«. Sveslav. i praslav. rijec; i je nastao 
iz jeryja, upor. poljski chytac, ukr. hytaty. 
Iterativi na -va- hitavatl, -hicivati, samo s pre- 
fiksima. Na -ovati rashitovatl (Jambresic). Od 
prefiksalnih slozenica od interesa je poitati se 
(ZK) »porvati se«. Odatle pridjevi na -hn: 
hitan (Vuk, 15. d.) (ras-} »eilig; sinonim: brz, 
express«, poimenicen na -ik hitnih m prema f 
hitnica, na -ost hitnost (17. v.), rashican (c iz 
prezenta chyt'n > hlcatl se, Reljkovic) »si- 
nonim: grabljiv«, na -Ijiv hitljiv (do-}, na -en 
hitlen (Vuk, Vojvodina) »koji brzo radi« (/ od 
-hi od *nyiblh koje nije potvrdeno). Postverbal 
Ht (Vuk, Hrvatska, 17. v.), odatle na -be hitac, 
gen. hica (Vuk, 15. v.). Apstrakta na -ja i 



-nja: hica f = hitnja (17. v.). Na -ah: hitalo n 
»sprava za bacanje«. Radna imenica na -lac: 
hitalac, gen. -aoca. Prilog na -ice od part, 
prez. pasiva: hitimice od imenice hitlmica (Vuk). 
Upor. glede tvorbe drzimice, vrzimice. Sa -cati 
(v.) Meati, -am impf. (18. v., Kavanjin) »rad- 
nja vragova u paklu«. Ovamo s umetnutim n 
hincati se, -am (Belostenec, Jambresic, su- 
bjekt konj} »coitum appetere«. Odatle pridjev 
na -Ijiv: hinciljiv. Od iste je osnove pridjev 
obrazovan sa ie. sufiksom -r (tip dobar}: hilar, 
hitra »sinonim: brz, lukav (upor. Hlter Pejo 
u makedonskim pripovijetkama)«. Sveslav. i 
praslav. Upor. stcslav. nyleh, poljski chytry. 
Poimenicen na -be Mtrec (14. v., hrv.-kajk. i 
prezime), na -ina hitrina (15. v.) = na -ija 
hitrlja (16—18. v.), na -oca hitroca (18. v.) = 
na -ost hitrost. Na -ovati: hitrdvati, -ujem (18. v.). 
Nije uslo u saobracajni jezik. Na -iti: nitrltv, 
hitrim impf, (iz-, s-} »lukavo raditi«. Rumunji 
posudise: hitru (Moldavija) »lukav«, odatle 
Mtrie f »lukavstvo«. U prijevoju tipa kislkvas 
(v.) stoji hvatati, -am impf. (Vuk) (ispri-, po-, 
na-, s-} prema pf. hvaliti, -Im (do-, obu-,podjui- 
se, pri-, na-, s-, u-, za-} = (s}fatitl (ZK) = 
ufatiti (Kosmet) »rapere, capere, comprehen- 
dere« = valati (Piva-Drobnjak, Lika) tuprezati 
volove«; shvatnjak (Lika) »jednostruk obruc«. I 
ovo je sveslav. i praslav. tvorba. Ovamo i : hva- 
cati, -am impf. (16. v., sa c iz prez. hvat'c} 
(ispri-, na-, s-, za-, zapri-} = facat (Kosmet). 
Ovamo ofacelat pf. (Brusje, Hvar) »svrsiti 
nesto veoma brzo, npr. jelo, kad je covjek 
gladan«. Sufiks -el- nejasan je. Haplologija 
dovode (Lika) < dohvati de, izdhvat pf. (Smo- 
kvica, Korcula) < izahvatiti »iskopati, is- 
ceprkati«; shvatati pored shvacatl impf, prema 
pf. shvatltl u znacenju »razumjeti, pojmitk 
kulturna je prevedenica (caique) od lat. com- 
prehendere > tal. comprendere kao i njem. 
begreifen, dok u pravom znacenju ta prefiksalna 
slozenica znaci »pogoditi, udaritk. Prevedenica 
je i pod(u}hvat, postverbal od pod(u}hvatiti, 
kalk < njem. Unternehmung, unternehmen, fr. en- 
treprise. Postverbal hvdt m mjera je duljine od 
6 stopa; odatle hvdtljika f (Vuk) = hvat »drvo, 
motka kojom se mjere hvatovi«; dohvat m 
(Vuk). Pridjev na -hn hvatan (klada}; na -Ijiv: 
neshvatljlv »unbegreiflich«. Na-avac,gen. -avca: 
hvatavac »biljka mali broc, brocenica«. Sa 
crkvenim sufiksom -anija (upor. mostanija): 
hvatdnija f (Vuk, Baranja). Prilog napovati »u 
pripremi, na ruku« (Srednja Dalmacija, Pav- 
linovic) < na + po + hvati. Ie. je korijen 
*squd- prema *sqeud- »werfen, bacati«, koji 
se nalazi u kidati (v.), postojao je mozda s 



hltati 



670 



hlaca 



varijantom (s)qut-. Bruckner uporeduje sa 
litavskim kutrus »hurtige, pridjev hitar, a hitali 
sa kutil, kuteti »aufrutteln«, sto znaci da je u 
baltickom jeziku ie. korijen bio bez pokretnoga 
i, a u praslav. s pokretnim sq > h pred o. 

Lit.: ARj 3, 596. 603. 612. 614. 59. 4, 3. 7, 
511. 10, 439-42 i si. 13, 83. BI 2, 394. 395. 
Mazuranic 392. Elezovic 1, 93. 141. 149. 185. 
1%. 202. 243. 450. 2, 94. 398. 405. Vukovic, 
SDZb 10, 381. 405. Tomanovic, IF 17, 203. 
Pletersnik 1, 268. Maretic, &v/. 131. Hraste, 
/F (5, 212. Moskovljevic, NJ 1, 19. Mikldsie 
93. SEW 1, 407. 414. Holub-Kopecny 145. 
146. Bruckner 188. AZ41, 239. Farmer 2, 243. 
Mladenov 663. 667. IKP 2, 554. 601. 602. 
Budimir, Atf 2, 230-233. Osten-Sacken, /F 
33, 264. Machek, LP 16, 199. 214. 217. Loe- 
wenthal, WuS 10, 148. 

hizati, -a impf. (16. v., cakavci, Marulic, 
Brae, subjekt dogo, mazgqj prema pf. hlznuti, 
-e (16. v., Marulic); deminutiv na -ucati: 
Mzucati, -a. Pridjev na -au: hlzav (Brae) 
» ritati se, prucati se«. Ako je u vezi sa Uneatl 
(v.), moze biti isti korijen koji u hitati, sa 
-izati < vlat. -idiare mjesto -icati. 

Lit.: ARj 3, 621. 

(h)izmet m (Vuk, 18. v.) = izmet, gen. 
izmeta (objekt uz ciniti) »sinonim: sluzba«. 
Odatle na -dzija: hizmedzija m »sinonim: 
sluga«. Slozenica s perz. -Kar»ko\i cini« (prema 
nasem jezicnom osjecaju sufiks) > -car: 
hizmecar, gen. -dra m = izmecar (biti izmecar, 
Kosmet) prema hizmecarica f = hizjnecarka f 
= izjnecarka (Kosmet) »sluga; prema: slu- 
skinja«, i na -ce izmecarce, gen. -eta (Kosmet) 
»sinonim: slusce«. Balkanski turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. hidmd, hidmet »Dienst« < 
narodski tur. hizmet, odatle hizmetci, hlzmet- 
qar) iz oblasti drustvenog uredenja: rum. 
huzmet »Abgabe, Unbrauchbares«, bug. hizmet, 
hizmekjdrin prema hizmekjarka, arb. (Kjiizmet, 
hiizmeqar > u'z/necar CSkadar), cine, huzmete f, 
huzjnichiar »domestique«, ngr. x 01j aii£Ti. 

Lit.: ARj 3, 621. Elezovic 1, 225. GM 461. 
Skok, Sldvia 15, 354., br. 355. Lokotsch 860. 
861. Pascu 2, 143. i si., br. 643. 644. 

hlaca f »1° carapa«, Mace f pi. (16. v., Vuk, 
Slavonija, ZK, Jacke, slov.) »2° gace, caksire, 
bragese, nogavice, pantalone«. U znacenju 1° 
deminutiv na -ica (K)lacice f pi. (ZK). Na -njdk 
hlacnjak »poramenica, Hosentrager« mozda je 
neologizam jer nema potvrda iz narodnog go- 
vora. Upor. ipak slov. Mocnica, hlacni,, hla- 
cnjak »isto«. Postoji jos varijanta kla- mjesto 



Ma- u pridjevskom poimenicenju na -ue u 
z. r. klasnja f (sn < cbn) (Vuk, 14. v., Bukovica, 
Srijem) »1° bjecva, dokoljenica, 2° komadic 
cohe omotan guski ili curki oko noge da se 
raspozna, 3° (Vinkovci) na amu komadic koze 
kroz koji su provueene stranjke da ne bi strigle 
konjima po rebrima, 4° (Lika) seljacko po- 
krivalo od vune«, pi. klasnje, gen. kiasdnja 
(Vuk, Imotski, 18. v, i danas u Bosni /Livno/ 
»vrsta vunenog tepiha«) »5° vrsta grubog sukna 
(semanticki razvitak po zakonu sinegdohe), 6° 
toponim (naziv sela nastao odatle sto se kla- 
snjama placao porez)«. Deminutiv klasnjice 
toponim Klasnice (Bosna). Augmentativ kla- 
snjetina (Lika). Na -avica klasnjavica (pejora- 
tivno) »rdavo sukno«. Upor. bug. klasnik, kla- 
senik »gornje odijelo bez rukava«, klasna pi. 
klasni (Galicnik) »sukno«. Cirri se da su se 
unakrstile dvije rijeci istog znacenja ali raz- 
licitog postanja calcea (upor. tal. calza »cipela«) 
iz balkanskog latiniteta i praslavenska osnova 
koja nije jasno zastupljena u juznim slavinama 
nego u sjevernim: choleva u poljskom, ukra- 
jinskom i ruskom jeziku te rus. cholosznie, 
ukr. holosni »isto«. Kod nas postoji holjev m 
i metatezom hovelji (Krk), odatle prezime Ho- 
Ijac, Holjevac. Ovamo ide i holja »stola«, sa 
prijevojem o > a za hdlja, haljica i (ZK), od 
praslav. korijena hoi-. 

Prave posudenice su novijeg datuma. Ne 
pokazuju likvidne metateze. Ociti su romanski 
sufiksi. Ovamo ide na deminutivni sufiks -ittas 
> -etto kalcet m (Istra), kdlceta f (Korcula) = 
kalceta (Rab, Bozava) »bjecva«. Upor. toponim 
Kalcetino (Skaljari, Kotor), s odbacivanjem 
sufiksa kalce f (Obrovac). Upor. slov. kodeta, 
kovcieta. Na -one : tal. calzoni > tur. kalcin > 
kdlcine i (Vuk, Srbija, Bosna) = kalema (Do- 
sen) = halcini m pi. »1° velike suknene carape, 
2° mestve«. Unakrstavanjem sa klasnja obja- 
snjava se klasunici f (Dubrovnik) »rafiuli, ra- 
fioi, raviuli od tijesta u obliku polumjeseca 
ispunjeni slatkisima ili zeljem«; -unici pred- 
stavlja hibridni sufiks -one ili -olu i nas -ic: 
*calceone ili *calceolu. Upor. u Reziji calcune 
»Nudeln« < furl, -cialzon i jos klaskun »odijelo« 
(Pijero Muzuvijer, Resetar, Dram. 41). 

Lit.: ARj 3, 623. 4, 768. 782. 5, 42. Ple- 
tersnik 1, 239. Mazuranic 394. Cronia, ID 6. 
Novakovic, ASPh 32, 386. Belie, Galicnik 

115. 191. Kusar, Rad 118, 20. Miklosic 86. 

117. SEW 1, 387. 394. 510. Bruckner 182. 184 . 
KZ 45, 37. 51, 235. Sturm, CSJK 6, 53. 64. 
Mladenov 240. Ostir, ASPh 36, 443. si. 
Capidan, Elementul slav 3, 203 (cf. Ub 11, 
200). Kostial, ASPh 37, 403-404. DEI 695. 
REW 3 1495. Pirona 126. Deanovic, Div. 36. 



hlad 



671 



hlap 



hlad m (15. v., Marulic, Vuk) = lod (Ko- 
smet), sveslav. i praslav. *choldb, »1° ugodna 
studen, 2° sjena (Istra, ZK), 3° mjesto u sjeni 
(Kosmet)«, pridjev samo kod Kavanjina. Odatle: 
deminutivi na -&c i -tk hlddac, gen. hlaca = 
hladak, gen. Matka (15. v.), pridjevi na -bn 
hladan (sveslav.), deminutivi na -jahan hld- 
dahan (Vuk) pored hladan, poimenicen u z. r. 
s bug. clanom ladnata »die Weinstube« (argot, 
Bracigovo u Rodopima), sa -ina hlddnetina 
(17. v.) > sa disimilatornim ispadanjem su- 
glasnika n (tip adina, podlna od dno, v.) hla- 
detlna (Vuk, Hrvatska) = ladetina (ZK) »si- 
nonimi: galatina (v.), zaladija (v.), zuljica 
(v.)«, zacijelo prevedenica od gelatina; na -ik 
ladnik (Kosmet) »staja«; na -jaca hladnjaca 
(Vuk) »jelo«. Sa -oca, -ost: apstrakta hladnoca = 
Hodnost. Inhoativ na -eti: hlddnjeti, hladnim 
(o-) = ladnet (Kosmet). Na -ovit: hladovit — 
ladovit (Kosmet). Slozen pridjev hladnokrvan, 
prevedenica od njem. kaltbliitig. Denominal 
na -iti: praslav. kauzativum hladiti, hladim 
(pre-jras-), odatle postverbal rdshlada f, radne 
imenice na -teljl-teljica hldditelj m prema 
hladiteljica, rashladitelj (Belostenec) i novi 
impf, na -va rashladivati (Pestalic) pored 
rashladivati, -ladujem (Vuk). Na -iste: Modiste 
(Marulic): na -ovina: hladovina f »hladno 
mjesto«; na -Unica: hlddionica (18. v.) = hla- 
delnica f (Rijeka) »sinonim: lepeza«. Augmen- 
tativ na -ina: hladina (narodna pjesma) »si- 
nonim: hlad«. Denominai na -ovati: hladovali, 
hladujem (18. v.) »sinonim: pocivatk. De- 
minutiv impf, na -ukati: hladilkati se (srednja 
Dalmacija /?/, Pavlinovic). Slozenice od gla- 
golske sintagme lezati na hladu: hladolez m 
pored -dolez (Vuk, takoder bug.) »biljka con- 
volvulus sepium, fr. Useront; hladoleza m, f 
»sinonim: lijencina, faineant«. Slog Ma- nastao 
je po zakonu likvidne metateze, upor. rus. 
holod, polj. Mod. Arbanasi posudise imenicu 
Had m »Frische« i glagol fladis pored hladis 
(Gege) »erfrische«. Ie. osnova nije nedvoj- 
beno utvrdena. Bruckner i Mladenov postav- 
ljaju ie. *skol, prijevoj od *kel-, varijanta od ko- 
rijena *gel-, koji se nalazi u lat.-rom. gelu i 
germ. kali. Prema ovom shvacanju praslav. 
*choldb bilo bi u prasrodstvu sa nperz. sard, 
oset. said, avesta sae3-6a »Kalte bringend«; 
t i d varirao bt u lit. saltas »hladan« kao u tvrd 
prema lit. tvirtas. Machek veze sa sanskr. gada 
»hladan«. V. jos slana = lit. salna. 

Lit.: ARj 3, 624. Ribaric, SDZb 9. 151. 
Elezovic 1, 350. BI 2, 850. Miklosic 88. SEW 
1, 393. Bruckner 180. KZ 45, 51. 238. Holub- 
Kopecny 139. WP 1, 622. 429. Gorjaev 399. 



Mladenov 668. GM 107. Hirt, PBB 23, 338 
Bernard, RES 27, 33. Machek, Sldvia 16 
195. 211. Matzenauer, LP 7, 218-219. Pe- 
dersen, KZ 40, 173-181. (cf. AnzIP 24 
44). Jirecek, ASPh 8, 101. 

Mamina f (Vuk, Dubrovnik) »stara crevlja 
koja se ne navlaci na petu, nego se smiice; 
sinonim: jemenije (v.)«. Odatle dubrovacki de- 
nominal na -Mati od korijena hlam- Marnatati, 
-dm »hoditi u hlaminama«. Prema tome je -ina 
u hlamina augmentativni (pejorativni) sufiks. 
Za izvedenicu s istim sufiksom od glagola 
hlamutati hlamutine f pi. (Stulic) »sto otpada 
od crevalja kad se deru« veli Budmani da je 
nepouzdana rijec. Izvedenica u navedenom 
znacenju ne nalazi se ni u jednoj drugoj slavini. 
Mozda stoji u vezi s ukr. i rus. hlam »Plunder, 
Trodel, Gerumpel«. Ako je tako, slog hla- 
nije nastao po zakonu likvidne metateze. 

Lit.: ARj 3, 627. Miklosic 86. SEW 1, 387. 

hlap m (dubrovacki pisci), sveslav. i pra- 
slav. *cholpt, naziv zsi najnizi stepen drustveni, 
»1° sinonimi: rob, kmet, tezak, 2° (metafora, 
prijenos znacenja nije objasnjen) vrsta jastoga 
palinurus vulgaris L. koja se zove i korio 
(Brac)«; prema Pavlinovicu u srednjoj Dal- 
maciji i slap, 3° (psovka tipa rusticus > fr. 
rustre, njem. Tolpel) neotesan covjek«. Takoder 
antroponim Hlap, Hlapovic, Hlapcic, Hlap- 
cevia (selo), lapcevlc. Odatle: hlapa f (Bella, 
Marin Drzic) »canaglia«. Deminutiv na -be: 
hldpac, gen. hldpca (zapadni krajevi, Istra 
1507) »1° sinonim: sluga (upor. polj. chto- 
piec u istom znacenju), 2° (metafora) orude za 
drvodjelje (Rijeka), 3° kuhinjsko orude zvano 
i pecenjar (Belostenec hlapec), 4° orude od 
drva za izuvanje cizama (lapac, gen. lapca 
ZK)«. Augmentativ na -ina: Mapina. Kao po- 
sudenica govori novonadoslo pucnanstvo sa 
hi > kl klapac (Lika) »odrastao momak«, odatle 
pejorativi klapcina f i klapuzan (Lika) i de- 
minutiv klapclc. Slog Ma- nastao je po zakonu 
likvidne metateze, upor. polj. chlop i rus. 
holdp. U stcslav. dolazi jos sa sufiksalnim va- 
rijantama -ki, -stb mjesto p: hlaki, hlastb 
»caelebs, neozenjen«, rus. holosth. U baltickoj 
grupi samo posudenice iz slav.: lit. klapas, 
klapcus »puer, adolescens«, lot. kalps »famulus, 
servus«. Bez sufiksa -pbl-kzj-stz, a s prefiksom 
pa- u ceskom pacholek i polj. pachol. Veze s 
drugim ie. jezicima nisu utvrdene. Uporeduje 
se s got. skalks, njem. Schalk (Bruckner), sa 
sanskr. galma- »Schurke« (Machek). 

Lit: ARj 3, 627. 5, 34. 36. Mazuranic 394- 
395. Mladenov 668. Ribaric, SDZb 9, 151. 
Miklosic 88. SEW 1, 394. Bruckner 180. KZ 



hlap_ 



672 



hlenuti 



45, 27. 51, 235. Holub-Kopecny 139. 261. 
Machek, Sldvia 16, 195-196. 211. Ostir, 
ASPh 36, 444. WuS 5, 217-222. (cf. Ub 1, 
48). Matzenauer, LF I, 220. Lehr-Spiawinski, 
JPol 24, 40-45 (cf. Ub 25, 353). Uhlenbeck, 
IF 17, 97. PBB 30, 287. Sobolevskij, RFV 71, 
431. si. (cf. Ub 3, 156). 

hlapiti impf. (Slavonija) »vjetriti« (s-, ras-} 
— lapiti, -im (Vuk) = (metafora) lapiti (glavil) 
(ZK) »razbijati sebi glavu razlicitim mislima«. 
Postverbal Map »1° (>-.'vinski) para, 2° jutarnja 
magla koja se dize iz zemlje« potvrden je samo 
u slovenskom jeziku. Osnovni samoglas varira 
u slov. jeziku: Map »Luftstrom«, odatle hlipati 
»schwer atmen«, hlup m »Dampf«, odatle 
hlupeti »dampfen«, hlopsti »ausdunsten«. Radi 
se prema tome o onomatopeji kojom se oponasa 
disanje. Tom se onomatopejom oponasa i 
srkanje, brzi rad, brzo hvatanje : klapati, hlapom 
»schnappen, schlappen, schlabben, schlabbern«, 
hlapiti, -Im (subjekt zivotinje) »schnappen«, 
shldpiti, -Im »zgrabiti«, salapiti (Topolovac) 
»uhvatiti koga na putu«, Mapnuti, -em (subjekt 
pas) = hldpniti (Vodice) = lupnuti, -em (Ko- 
smet) (pejorativno, subjekt prozdrljiv covjeK); 
jedanput sa hi > kl: klapnuti, -em; hldptati, 
-peem impf. (Vuk) »jesti sto zitko« = loptati 
(subjekt pas, Krasic), s(h)ldptati se, s(h)lapcem. 
»natisnuti se oko koga«; bug. lapam. Upor. 
gr. XditTCO »lecher«, ^acpvjaaco »devorer«. Prema 
Danicicu, Kor. 222 ide ovamo oklapiti, -fin 
»(durch Spekulation) gewinnen«. Sa umetnutim 
a u hi od iste je onomatopeje i pridjev na -Ijiv: 
halapljiv. Nije izvjesno da li je odatle i hlapa- 
vica = kldpavica (Vuk, Crna Gora) = la- 
pavica f »sinonim: susnjezica, Regen und 
Schnee durcheinander«. U torn znacenju 
postoji ta rijec u rumunjskom jeziku lapovita 
bez h, tako i u bugarskom. Ta cinjenica ne 
potvrduje misljenje o prijenosu onomato- 
peje u metaforickom smislu. U onomatopeji 
Map- varira osnovno a: hlep m, f (17. i 18. v.) 
hlepa f = hlepnja = pohlepa, radne imenice 
na -be, -itelj, -lac: hlepac, gen. hlepca = hle- 
pilac = hlepitelj m prema hlepiteljica f; hie- 
post (Habdelic); hlepiti, hleptjeti (18. v.). Ono- 
matopeja sa e ima psiholosko znacenje »zestoko 
zeljeti nesto«, onomatopeja sa a gore nazna- 
ceno konkretno. Sa i: impf, hlipati, -am 
(Mikalja), hlipjeti, -im (16. v., Marin Drzic, 
Vetranie) prema pf. Minuti, -em (17. v.), 
nahlipati se, nahlipam se (Vuk, Dubrovnik) 
»najesti se« = nalipati se »sinonim: nasrkati 
se«. Sa o: hloptati, -ce »jesti« (subjekt svinja, 
Dubasnica, Krk). Prenijeto na atmosferu: 
hlop (Marulic, hlapom hliditi za vjetar), hlo- 



piti (Marulic, subjekt vitar) = hlopat (Brusje, 
Hvar). Odatle metafora: hlapiti, -im (Dubrov- 
nik, prema Milasu hlapiti, -Im, subjekt ko- 
sulja na prsima) »kad kod odijela sto ne stoji 
nego strsi«. Ta se onomatopeja pojavljuje i 
sa sonantnim / > u: kupiti za jelom, hupit 
(hupi mi srce za krtsama, Smokvica, Korcula) 
= hup'i(t), hupim (po-, za-) (Brae), helpat 
(cakavski na Cresu); rum. httpav (Moldavija) 
pored hulpav = (K)lupav = glupav »gierig, 
prozdrljiv«. Prema Marelicu ide ovamo i iz- 
vedenica na -or od sintagme: oblapor m (Stu- 
lic) prema f oblaporica »izjelica, prozdrlji- 
vac«, odatle pridjev na -bn oblaporan (Vuk), 
poimenicen na -ost oblapornost, na -stvo obla- 
porstvo, glagol oblaporiti, -rivati. Ta je slo- 
zenica stvorena prema oblo jesti i oblozder: 
*oblolapor > oblapor sa haplologijom tipa za- 
konosa, caslovac. Onomatopeja je sveslav. i 
praslav V. lap. 

Lit.: ARj 3, 628. 629. 632. 736. 5, 35. 901. 
902. 7, 352. 8, 385. 815. Resetar, S tok. 
237. Tentor, ASPh 30, 191. Hraste, JF 6, 
212. Isti, BJF8, 55. Elezovic 1, 355. Danicic, 
Kor. 222. Miklosic XI. SEWW1. 390. Bruckner 
179. KZ 51, 229. Holub-Kopecny 140. Machek, 
16, 206. 209-210. Boisacf 561. GM 192. 
Jagic, ASPh 31, 549. Matzenauer, LF 7, 
214-215. 220. 9, 188. 11, 340. Bernard, 
RES 27, 34. 

Mastati, -am impf. (Belostenec) »sino- 
nim: brbljatk. Ovo se znacenje razvilo kao 
metafora iz »schlagen, udaratk, polj. chlastac 
ili iz znacenja »schnappen, haschen« koje je 
u slov. Mastati, -am. U Vodicama Mastati 
impf, prema pf. hldsniti na sto »stati naglo 
na nesto«. Onomatopeja je sveslavenska i 
praslavenska. 

Lit.: ARj 3, 629. Ribaric, SDZb 9, 151. 
Miklosic 87. SEW I, 387. Bruckner, KZ 48, 
225. Machek, Sldvia 16, 209. Loewenthal, 
WuS 9, 193. (cf. Ub 12, 230) 

hlenuti, -em (17. v., Barakovic) »lijeniti se, 
zakasnjavati«, u vezi je sa stcslav. ohledanije 
»negligentia« < hled+nc-ti, u prijevoju ces. 
Monditi »miide werden«. Taj se prijevoj 
nalazi u cakavskom (Istra) hlud m »motka«. 
Vokal u je nastao iz G: slov. Mod »Pflugbaum.«, 
ces. Moud »batina«, polj. Med »motka«, sveslav. 
i praslav. rijec za koju Bruckner i Machek tvrde 
da je u prasrodstvu sa lit. sk/anda »Riegel«, 
lot. sklanda »Stange«, lit. sklandyti, sklendfu 
»savijati«. Ako je tako, imenica je baltosla- 
venska u prasrodstvu s arm. yeld »schlinge« 
(Lewy). Ovamo bi moglo ici s umetnutim n 



hlenuti 



673 



hljeb 



pred dentalom: Mondaviti, -im impf. (Dalma- 
cija?), od nepotvrdenog pridjeva na -av *hlon- 
dav < *hludav, ali glagol nije dovoljno po- 
tvrden. Glede znacenja upor. baiati, batmjati. 
Lit: ARj T>, 629. 639. Miklosic 87. SEW 1, 
388. 390. Holub-Kopecny 140. Bruckner 180. 
KZ 45, 47. Machek, Studie 97. Slama 16, 
180. 210. Petersson, ASPh 35, 377. Lewy, 
ZSPh 1, 416. 

hlepast (Brae, Dubrovnik), pridjev »o 
usima kad su naprijed izvrnute«, obrazovan 
sufiksom -aii od osnove hlep- koja se nalazi 
u pf. Meniti, -em (Vodice) (po-} »krivo stati 
nogom i stoga posrnuli« prema impf, klepat 
(zub se hleplje) »klima«. Sa onomatopejskim 
nastavkom -et-ati: hlepetati, hlepece (subjekti: 
magarac, pas) »mahati usima«. Ako je u vezi 
s rus. hljdbatb »wackeln, klappern«, e je 
nastao iz nasala /. Svakako je onomatopejskog 
poslanja. 

Lit.: ARj 3, 629. Ribaric, SDZb 9, 151. 
SEW 1, 388. 

hlideti, -/ impf. (Beloslenec, subjekt hla- 
dan vetar) »sinonim: duhati, puhalk = hli- 
diti (Stulic, Marulic, subjekt grbin, Kavanjm). 
Za tu onomatopeju nema drugih paralela. 

Lit.: ARj 3, 631. 

hlijev m (nije potvrdeno u jekavskim go- 
vorima, mozda samo u Hlijevno, pridjevskom 
toponimu izvedenom odatle, upor. Hlevena 
/Porfirogenet/ = Cleuna /u dokumentima/, koji 
kod domorodaca glasi samo Livno) = hrv.- 
-kajk. hlev (Prigorje, Istra) = hlev, gen. 
hlevd (Buzet, Sovinjsko polje) = lev (Donja 
Podravina) = ikavski hliv »sinonim: kotac«. 
Odatle deminutiv na -be: h/ivac (Jacke) = 
livac, gen. Uvea (ZK) = Ij'ibac, gen. Ijipca, 
u ttpcu (Lijesce, Sinac). Augmentativ na -ina : 
hlevina, hlivina. Sveslav., u hrv.-srp. po- 
tvrdeno samo na zapadu, prema Bernekeru 
i praslav. posudenica iz gotskog. Prema 
Kiparskom iz pragerm. *xlaivam, got. hlaiws 
»grob, spilja za grob, -Grabhiigel« iz vremena 
kad su ljudi i zivotinje slanovali podzemno, 
u pecinama, spiljama. Postoje i misljenja da 
se ne radi o posudenici. Mladenov uzimlje 
da je sveslavenska rijec, srodna s got. hlaiws. 
Bruckner tvrdi da je od istog korijena od 
kojeg i klijet, gen. -i (v.), od ie. *sklei- »plot«. 
Rijec je vazna u kullurno-hislorijskom po- 
gledu. 

Lit: ARj 3, 631. Hamm, Rad 275, 43. 
Miklosic 87. SEW 1, 389. Bruckner 179. 
Holub-Kopecny 140. Kiparsky 176. Janko, Sld- 



via 9, 346. Machek Sldvia 16, 210. Uhlenbeck, 
PBB 30, 291. Hirt, PBB 23, 338. Posctk 
WuS 16, 6. 

hlip m (zapadni pisci, kao Barakovic) 
»ustva kod vode; sinonimi: slap, katarakta«. 
Ovamo pi. lepovi (Lastric, 18. v.) = hljab 
(prema Stulicu iz glagoljskog brevijara). Je- 
kavski oblici hljep i hljeb, koje daje Budmani, 
nisu potvrdeni ni u govoru ni kod pisaca. 
Osnova, cini se, sadrzi e. Nema drugih pa- 
ralela za to u slavinama. Mozda onomato- 
pejskog postanja. V.- hlapiti. 

Lit: ARj 3, 634. 

hljeb m = ekavski (K)kb (Kosmet, pi. 
libovt) »u istocnom knjizevnom i saobracaj- 
nom govoru sinonimi za kruh u zapadnom, 
panis«, u zapadnom cakavskom ekavskom 
hjep, gen. hjeba (hj < hi) = hlep, gen. hleba 
(Buzel, Sovinjsko polje) = hlib (Vodice, 
takoder Bosna: Livno, Travnik) = Kp, gen. 
libd (ZK) »glava kruha (hljeba), njem. Laib 
Brot«, u Buzetu i »glava suhih smokava«. 
Odatle: pridjev na/-bn: hijeban (Vuk), de- 
minutivi na -be hljebac, gen. hljepca (16. v.) = 
lebac, gen. lepca (Kosmet) = Rbac, gen. 
lipca (ZK, Bosna: Livno), na -ce fipce, pi. 
lepcici (Kosmet), na -iac hljepiac, na -etc 
hljepcic, na -leak lipcicak, gen. -t'eka (ZK). 
Augmentativi: na -ina: hljebina, na -oca 
hljebaca (Ljubisa) »pogaca« = hlibaca (Hrvat- 
sko primorje) »vrsta jabuke« = libaca (ZK) 
»bozicna velika glava hljeba pod koju dolaze 
kljuci, zito itd.«. Radna imenica na -ar: hlje- 
bar m prema f hljebarica »sinonim: pekar, 
ekmegdzija«, odatle hljebara (Vuk) = hljeb- 
nica (Crna Gora) = hljebarnica (18. v.), hlje- 
bdrina »piata pekaru«, pridjevi hljebarov, hlje- 
barskt. Slozenice s prefiksom: bezlebara f 
(Srbija) »neka gljiva koja se moze jesti bez 
hljeba«, iz glagolske sintagme hljebozder. 
Sveslav. i praslav. posudenica (prema Ki- 
parskom samo vjerojatno.) iz got. hlaifs »panis«, 
nvnjem. Laib, prema Stender-Petersenuizgerm. 
*Xlaibaz. Prema Mladenovu nije posudenica 
nego je u prasrodstvu s navedenom german- 
skom rijeci, ie. kloibho-. Ako se uzme da je i 
lot. klaips odatle posudeno, a uporeduje se i 
sa lit. kliepas (Buga), onda bi hljeb bila balto- 
slavenska posudenica iz germanskog.Prvobitno 
je znacenje bilo »u peci ispeceni kruh« kao visi 
slepen prehrambene proizvodnje prema starijem 
varenom kao kasa. To je i razlog posudenici. 

Lit: ARj 3, 632. Ribaric, SDZb 9, 151. 
Tentor, JF 5, 205. Miklosic 87. SEW 1, 
389. Holub-Kopecny 139. Bruckner 179. Mla- 



43 F. Skok: Etimologijski rjecnik 



hljeb 



674 



bobisti 



denov 669. Kiparsky 200. W P I, 499. Janko, 
Sldvia 8, 347. Bolsacq 3 470. Machek, Sldvia 
16, 199-200. 210. Hirt, PBB 23, 338. Hamm, 
KZ 67, 120. 

hljustati, -am impf. (Bella, Stulic) (ras-") 
»1° sinonim: zvakati, 2° (metafora) silno koga 
tuci (Dubasnica, Krk)«. Od prvog znacenja 
deminutiv je hljustukati (Stulic). Odmeta- 
forickog je znacenja imenica hljuste, gen. 
-eta n (Istra, cakavski), odatle deminutiv 
na -id hljusuc »ruzno celjade« (valjda od udara- 
ca?). Onomatopejskog je podrijetla. Mjesto -st 
dolazi i sa -p: hljiip (Dubrovnik) »uzvik ko- 
jim se oponasa zvuk kod udaranja ili prije- 
loma s bukom«. Odatle hljiipnuti, ■ -em (Du- 
brovnik) »udariti (sakom)«. Dalju vezu v. 
pod lupiti i lupati. Vjerojatno ide ovarao i 
Kavanjinov hljunuti premda je znacenje ne- 
jasno. Zacijelo i pf. rashljutati, -am (Stulic) 
»postati divlji, surov, nakazan«, premda pro- 
sti glagol odatle nije potvrden; -tati je od 
unakrstenja sa ljut (v.). Odatle prilog rashlju- 
tano »nemarno, neuredno« i radna imenica 
rashljutanik m. Mozda ovamo i hrv.-srp.-cslav. 
hlujati, hluju »stromen (vom - Blut)«, za koje 
postoje bugarske i poljske paralele. 

Lit: ARj 3, 635. SEW 1, 390. Loewenthal, 
ASPh 37, 388. 

hm, uzvik koji mjesto potpunog samoglasa 
sadrzi sonantno m, jedini primjer iz hrv.-srp. 
jezika za taj fonem, bez ikakve oformlje- 
nosti. Izrazava sumnju i neodlucnost. Upor. 
oformljene u izvedenicama hukati, huliti, hunj- 
kati. 

Lit.: ARj 3, 635. 

hmelj, gen, hmelja (Vuk, 18. v.) »biljka 
za pravljenje piva, njem. Hopfen, fr. houblon«. 
Stulicev f hmelja »necist kod zita« je nepo- 
uzdan. Odatle hrv.-kajk. hmeljina (i prezime) 
i poimenicen pridjev hmeljavina (Vuk) »stab- 
ljika u hmelju« = melina (Jambresic i Stulic). 
Ne zna se ide li ovamo hohmelina (Istra) 
»vrpa trave«, ako je izvedenica od sintagme 
o(d) hmelja. Upor. ces. vochmelka = ochmela. 
Rumunji posudise hdmeiu. Novogrci xoi)\it- 
to) . %ov[i£kr\. Te posudenice dokazuju da se 
izmedu him govorio debeli poluglas 6. Sve- 
slav. i praslav. posudenica sa istoka (od Ugro- 
iinaca, Tatara, Irana?). Upor. vog. qumlix, 
cuv. xumla = madz. komlo, fin. humala, tat. 
i tur. homlak. Sa svim tim oblicima ne slaze 
se potpuno praslav. blmeFh, sa naglasenim e 
mjesto u, kako je u lat. posudenici iz doba 



seobe naroda humulus > f. houblon koje se 
cini da stoji blize ugrofinskim i tatarskim 
oblicima. Stari Slaveni su mnogo upotreb- 
ljavali hmelj, sto se vidi iz rumunjske i novo- 
grcke posudenice i iz semazioloskog razvitka 
kod Rusa i Poljaka, gdje znaci »opojnost«. 
Kao posudenica iz istocnih jezika ide u 
isti red sa klobuk, konoplja i topor (v.). 

Lit.: ARj 3, 635. 647. 5, 597. Miklosie 87. 
Kiihn, KZ 35, 313. SEW 1, 411. Holub-Kope- 
cny 140. Bruckner 180. Vasmer 2, 251. Isti, 
RSI 6, 174.-181. Mladenov 669. Hirt, PBB 23, 
338. Gombocz, Symbolae Rozw. 2, 71. i si. 
(cf. RES 9, 275. IJb 14, 279). Machek, 
Sldvia 16, 215. 

hS, uzvik cudenja i radosti. Opetuje se 
(h)oho. Veze se sa o: oho, oho, uzvik iznena- 
denja. Dodaje mu se deiksa (?) i: hoj, uzvik 
pozivanja. Upor. o i oj. Dodaje mu se i enkli- 
ticki zamjenicki objekt me: hojme (Marulic), 
uzvik »sinonim: ajme (v.)«, mozda posudeno 
iz tal. ohlme. Valjda je odatle i pridjev hSja 
uz mitologijska imena Lerb i Dolerije (v.). 
Postoji i drugo tumacenje (Gavazzi). Oform- 
ljena onomatopeja sa -ot (v.), -otati i redupli- 
kacijom hohotati, -cem »smijati se u glas«, 
od stcslav. hohot »cachinnus« ne stoji u vezi 
sa gore pomenutim uzvicima, nego je cisto 
imitativna i ne izrazava njihove semanteme, 
vec oponasa smijeh. Upor. rusku imitaciju s 
pomocu samoglasa i: hihikatb »kichern«, stv- 
njem. huoh »ruganje«, i imitaciju smijeha sa a: 
hahaha. Nalazi se i u drugim jezicima sa 
istom reduplikacijom, upor. sanskr. kakhati 
(3. 1. sing.) »smije se«, gr. xaxd£;a>, lat. ca- 
chinnus, arm. xaxankh »smijeh«. 

Lit.: ARj 3, 636. 647. 648. SEW 1, 393. 
Machek, Sldvia 16, 165-166. Uhlenbeck,PB6 
39, 289. Vasmer, RSI 4, 177. Gavazzi, NVj 31, 
224 si. (cLIJb 10, 358). Meillet, BSLP 36, 
112. Bolsacq 3 423. Matzenauer, LF 7, 223. 

(h)6ber m (Vuk, Poljica, Dalmacija, Pav- 
linovic) = ober, gen. obera (Kosmet) »1° 
sinonim: (h)uhor (v.), kresta (u pijetla) 
2° (metafora) brijeg (Crna Gora), 3° jarak 
ukraj puta (Lika)«. Glede razvitka znacenja 
ober »Hahnenkamm > brdska uzvisina, brijeg, 
Berggipfel« upor. crista u rom. jezicima. 
Izolirana hrv.-srp. rijec nepoznata postanja. 
Glede sufiksa -er upor. uhor. 

Lit.: ARj 3, 636. Elezovlc 2, 2. Miklosie 87. 

hoblati, -am impf, (hrv.-kajk.) = oblatl 
(ZK) = oblati, -dm (Lika) (stolarski tehnicki 
izraz) »sinonimi: strugati (dasku), planjati, 



hoblati 



675 



hoditi 



blanjati, erendisati (v.)«. Od njem. hobeln, 
od Hobel m, koja je dobila jos deminutivni 
nastavak -id da bi se izbjegla homonimija sa 
pridjevom obh i njem. sonantno 1: hoblic m 
(hrv.-kajk.) »sinonimi: strug, planja, blanja, 
erende« = obllc (Lika) = oblic (ZK). Ne 
osjeca se deminucija. Njemacka je rijec u 
prasrodstvu sa kup i kopa (v.) < ie. *qeu-p. 

Lit.: ARj 3, 636. 8, 389. 397. WP 1, 373. 

hobotnica f (Danicic, 13. v., Jadran) = 
hbbodnica (Vuk, d mjesto f je valjda grijeska 
kao i znacenje »ostrea«) = obStnlca (Krtole) = 
hobotnica (Cres) »morski polip zvan octopus 
vulgaris L. : sinonimi : ahtapod, aktapod i 
oktapod, karakatnica (v.)«. Odbacivanjem su- 
fiksa -nica, koji se osjeca kao suvisan demi- 
nutiv, stvoren je u Dubrovniku hobot, gen. 
hdbota »vrlo velika hobotnica«. Od praslav. 
hobotz, koje se ocuvalo u znacenju »rep, 
Riissek u ceskom, ukrajinskom i ruskom je- 
ziku, stvoren je poimenicen pridjev s pomocu 
slozenog sufiksa -hn-ica u znacenju »repata 
riba«. Praslavensko znacenje »rep« izgubilo 
se kod nas, ali je postojalo u stcslav. i u Pa- 
noniji, kako dokazuju madzarski slavizmi 
habarcs, habarnica. U prijevoju dolazi ista 
rijec u hbbbtb > hdbat, gen. hdpta (v.) i u 
nekim slavinama hdbina »grana«. Sufiks -bh, 
u prijevoju -ors, je kao o bh > lakat, nogitb 
> nokat, hebbbl > hrbat. Bruckner i Machek 
uporeduju s osnovom litavskog glagola kabeti, 
lot. kablnot »visjeti«. 

Lit.: ARj 3, 636. Tentor, JF 5, 205. Miklosie 
87. SEW I, 391. Holub -Kopecny 140. Bruckner, 
KZ 51, 238. Machek, Sldvia 16, 211. Bobrov, 
ASPh 25, 158-159. Iljinski, RPV 61, 227- 
243. (cf. RSI 3, 335.). Vaillant, RES 21, 
165-166. 

hoditi, hodim impf. (1512, Vuk) (do-, 
is-, izi-, izna-, na-, o-, od-, op-, obna-, pre-, 
pret-, pri-, po-, pro-, ras-, s-, sa-, si-, sna-, 
sni-, u-, za-}, sveslav. i praslav. faktitiv na 
-i-ti, -»incedere; sinonim: laziti«. Za razliku 
od stcslav. hozdc suglasnik infinitiva d pre- 
nijet je analogijski i u prezent. U imperativu 
moze se skratiti hoj »idi«, homo (Dubrovnik) 
»hajdemo«. Postoji i faktitiv na -a-tl: hodatl, 
hodam (14. v.) »ambulare«, gotovo bez pfe- 
fiksalnih slozenica osim nahodatl se »napjesa- 
citi se« i rashodati se, rashodom se impf, prema 
pf. rashoditl se, rashodim se (objekti opanke, 
tamu, narodna pjesma). Odatle frekventativ 
hodovati. U znacenju »setati se« govori se 
mjesto hodatl i posudenica iz njem. jezika 



spancirat (ZK), odatle postverbal spancir 
»setnja«. U izihbditi, izihodim (18. v.) stoji 
prefiks izi- mjesto iz- prema izllazlti, naila- 
ziti, obilaziti, gdje je od icl (v.), obici, naici. 
Isto tako si- u uhodlll, -Im (narodna pjesma, 
Jukic) mjesto shodlti prema sllazltl. Vazna je 
stara rijec shodlti koga »uhoditi« jer je usla 
i u rumunjski jezik Iscodl »spahen«, odatle 
iscoada »Spaher, Auskundschafter«; / je rum. 
proteza pred sh > se, nije nas prefiks r'r-. 
U shodlti je prefiks ss- bio zahiijenjen jasni- 
jim u: uhoditi. 

I. Izvedenice su brojne, od prostog hoditi 
kao i od slozenica s prefiksima. Postverbalia 
su hod, gen. hoda m (sveslav)., dohod, odatle 
na -bk dohodak m mozda prevedenica od tal. 
intruda (koje je posudeno u Dalmaciji); 
Ishod; ndhod m u znacenju »Findelkind, 
champk, odatle deminutiv na -ce ndhoce n; 
dthod (neologizam u othod vlakova), prihod, 
glede postanja v. gore intrada. Prema ovdme 
stvoren je rashod (Jambresic, Stulic i raski 
jezik), i odatle denominal rashodovatl, da- 
nasnji sluzbeni rusizam, kod Suleka rashodak; 
pohod »vojnica«, prema Mareticu nepotreban 
rusizam; pohod »sinonim: posjet«, zahod 
(sunca) = sund zahod (Vodice) i eufemisticki 
neologizam u znacenju »nuznik, Abort« t za 
koji postoje posudenice pisoar, destar (ZK),, 
sekret (ZK); prohod, gen. prohoda (sa h > k 
u Kosmetu jer je rijec dosla sa strane), prijehod, 
shod »1° zbor«, sabor, 2° pristup (Istra)«, odatle 
na -zk shodak, gen. shotka (Lika) »sabor«, 
prevedenica od conventus = synodus, od sho- 
dlti, -im (13. v.) »sastajati se«. Taj postverbal 
glasi u Istri (Klena) i na Rijeci skod m »nat- 
kriven prostor pred vratima kuce u koji se 
ulazi stepenicama«. Drugdje u Dalmaciji i na 
Primorju govori se za taj pojam posudenica 
balatur (v.); odatle shodici m pi. (Posavina, 
Pokuplje) »stube«; saod (Pounje) »ishod iz svog 
toka«, sahod »svrsetak, kraj«; ushod (Smokvica, 
Korcula) ribarski termin »za odlazenje barke 
svicarice na polozaj gdje ce mirovanjem na 
jednom mjestu pokupiti ribu potezanjem mreze 
trajte« (protivno je povazanje, v. vozltl). Post- 
verbali na -a: radna imenica uhoda m, f, 
od uhoditi mjesto shodlti koga; u torn znacenju 
govori se pozajmica spijun, gen. spijuna 
pored spljon, spijuniratilspijon-. Upor. glede 
postanja gore rum. iscoada »Kundschaft«; 
pohode fpl.; stara rijec shoda f»uhoda«. Upor. 
stcslav. sbhoda »spe. ulator« pored sbhodataj od 
sbhoditi »explorare«, koje je ocuvano u rum. 
Iscodl »spijunirati«. Promjena sufiksa nastala 
je odatle sto je grupa sh teska za izgovor. 



hoditi 



676 



hoditi 



Rumunji je zamijenise sa sk, a uhodi »trans- 
fuga«, uhodbstvo »fuga« se je u znacenju do- 
dirivalo i dalo model za sufiks; sahada i (Pav- 
linovic); iznahoda f »ono sto se iznaslo«. 
Na -ja: hoda (Vuk), ohoda f (Crna Gora) = 
ophoda (zapadni krajevi) »Umweg«. Na -ay. 
shodaj m »ishod«. Na -bk: proodak, gen. 
-bika (Kosmet) od proodh »prolaziti«, proda < 
prohoda (18. v.) »der (gute) Abgang einer Ware«. 
Pridjevi: na -bn: shddan (stara rijec) »sto 
prilici, konvenira«, shodna misa, prevedenica 
od crkvenog lat. missa conventualis; u sloze- 
nici od sintagme: svrsishodan prema njem. 
zweckdienlich, zweckmdssig; odatle shodnost f; 
neprohodan, protivno od prohodan; neophodan, 
prevedenica od unumgdnglich, prema raskom 
neobhodimyj , s promjenom sufiksa; zahodan 
(Vuk, BI~) = zaodan (Kosmet) »sputan, za- 
obilazan, sneruke«; ophodan je potvrden samo 
u poimenicenju sa -ja: obodnja (Vuk, Srijem) 
»red« i u zapadnom neologizmu ophodnja f 
za tudicu patrola; prijehodan (prehodan) je po- 
tvrden u narodnom govoru u odredenom 
vidu prehodrii, odatle poimenicenja na -ik ovan 
prethodnik prema prethodnica, na -ica pre- 
hodnica (ovca), u Vodicama prehodivka »ovca 
sa drugim jagnjetom«; hodnik »porticus« je 
novije poimenicenje na -ik od pridjeva hodan 
koji postoji. U narjecju mjesto toga posude- 
nice ganak, gen. gdnka (ZK) ili gdnjak, gen. 
gdnjka < njem. Gang. Interesantna je izve- 
denica sa slozenim sufiksom -un (upor. begum 
»bjegunac«) + -id: hddume (Brusje, Hvar) 
»dijete koje je vec pocelo sarno hodati«. Na 
-iiste: neologizam ishodiste ; shodiste (takoder to- 
ponim) »1° sastajaliste, zbor, 2° loggia«, 
sahodiste. Na -ulja: hodulje f pi. (Vuk), upor. 
rus. hoduli i hodala n pi. (Belostenec) za 
posudenicu stula, sc'ule < gr. otuXoc,. Radne 
imenice iz starog jezika na -tqj (upor. rataj 
»orac«) hodotaj — hodataj (16. v.) »mediator«, 
na -he hodac, gen. hoca (Vuk) »koji dobro 
hodi«, upor. prezime (H)odak i rus. hodok 
»pjesak«; dohodac, gen. dohoca »covjek koji do- 
lazi«, na -il + -be hddilac, gen. -iaca m prema 
hodilica, na -itelj hoditelj (Dalmacija, Pavli- 
novic); na -nik nahodnik (Vuk), rashodnih 
»biljka eupatorium cannabi, solanum dulca- 
mara*, uhodnik m prema f uhodnica pored 
uvodnica, sa h > v, od uhoditi, uhodim. Upor. 
rumunjsko iscodnic. Ovamo ide i dalmatinsko 
prezime Uvodio od uhoda. Upor. u pogledu 
znacenja arb. shkues = shkus = shkes »Heirats- 
vermittler« od shkoj »ici«. Ovamo ide na tursko 
-dzija sa h > v: provodadzija istog znacenja. 
Prilog odom (Piva-Drobnjak) »u hodu (kaze 



se za konja)«. Od hodati postoji jedina izve- 
denica (h)odavica f u metaforickom znacenju 
(Dalmacija ?) »kisa kad pomalo poskropi 
ovdje-ondje, kao da hoda«. Znacajna je joS 
izvedenica hodocastvo (15. v., glagoljske po- 
tvrde) »peregrinatio > fr. pelerinage« iz- 
mijenjeno hodocasce na osnovu pucke etimo- 
logije koja je izvedenicu na -tstvo (prema 
Ivsicu) shvatila kao slozenicu od sintagme 
hodom castiti. Na osnovu _te etimologije stvo- 
rile su se dalje izvedenice hodocasnik »peregri- 
nus > fr. pelerin«, hodocastiti. Ima i drugo 
tumacenje (Dordicevo) koje uzimlje da je 
rijec usla u glagoljske knjige iz pravoslavnih, 
sto je malo vjerojatno. 

II. Iterativ od hoditi pravi se prijevojem 
o > a i infiksom -a: *-hadati, cakavski i hrv.- 
kajk. -hajati samo u prefiksalnim slozenicama. 
Bez prefiksa ima hodati Stulic. U knjizevnom 
jeziku samo uhodati impf, prema p£ uhoditi 
od uhoda »spijun«, pohadati, pohadam (skolu), 
dohadati (15. i 16. v.) = dodjdt (ZK), ishajati 
(15. v., cakavci i kajkavci) = (km se) isdja 
(ZK, prije nego se stavlja u pec, da nabubri), 
(izjnahajati (se) (hrv.-kajk. i cakavski, rjede 
sa d mjesto j kod stokavaca), shadati (Dubrov- 
cani i cakavci sa j) »sastajati se«, obnahadati 
(15. v., Belostenec sa j), rashajati se (Belo- 
stenec, Jambresic) prema rashodni se (1526, 
Dubovac kraj Krizevaca), zaajat (ZK). Od 
iterativnog korijena hoda- = haja- nema iz- 
vedenica. 

III. Korijen hod- postoji i u nisticnom pri- 
jevojnom stepenu sa b mjesto o. Zbog toga je 
h presao u i, i to najprije u gerundu stcslav. 
sbdy > sdi > -zdi (plural, singular nije 
potvrden) koji je postao sufiks za multiplika- 
tiva: dvas, tris. Ovamo i a se dvecti do godisca 
(Surmin 106) »i to dva puta do konca godine«. 
Rijec je znacila »hod«. U semantickom pogledu 
paralela mu je tal. via, viepiii. Gerund je jos 
ocuvan u poimenicenju dobivenom s pomocu 
sufiksa -jak koji je dosao na pridjev na -sk 
od gerunda sbd: pristok, gen. pristaka »do- 
mazet« < pri + sbd + sk + jak. U izvede- 
nicama je bolje zastupljen pridjev obrazovan 
s pomocu -t, upravo part, praet. passivi: 
sbd + t > -sast koji se nalazi samo u slozeni- 
cama s prefiksima: dosasi (16. v.), odatle 
pridjev na -bn dosastah (Marulic) i apstraktum 
na -je dosasce, prevedenica za c.-lat. adevntus ; 
prema ovome Uzasasce Gospodinovo < v zzbsbst + 
-je, osasce od osast ,osastan ,nasasce poimenicenje 
pridjeva nasast od naci, odatle (izjnasasce 
(17. v.), sa zamjenom sufiksa nasastvo > 



hoditi 



677 



(h)Bdza 



nasanstvo, dosanstvo prema drzanstvo, na- 
iastan, nasastica, (iz)nasasnik m prema f na- 
sasnica (Jambresic), nasastilica, i neologizam 
nasastar, prevedenica od inventorium > inven- 
tor; izalasce (15. v.) u »sinonim: ishod«, 
odatle na -nik izasasnik (17. v.) »renegat«; 
isasce n (17, 18. v.), mimosast, prosasi, obna- 
saste od obnaci, iznasasce od iznaci, obisasce 
pored obasasce od obici = obaci, snisasce, 
sasast (Sinj, Dalmacija), part. perf. od saci, 
odatle sasasce (1738) »silazak«. Ovamo ide i 
apstraktum deklinacije i posast f »kolera« i 
radna imenica na -nik predsasnik (upor. rus. 
prdsestvenniK). Sa sufiksom -/, tj. sa nastav- 
kom za part, praet. activi usao je gerund u 
konjugacioni sistem glagola ici: sbdlt (upor. 
poljski szedl) > ebih > sal (Vrbnik: sal ga je 
jedan pop skonzurati). Poimenicen na -be: iz- 
nasalac, gen. -aoca = iznaslac, gen. -aca 
(17. v.). U knjizevnom jeziku i u narjecjima 
unakrstio se ovaj particip s ici i glasi isao, 
isla, islo. Odatle stvoren je u Vukovaru iterativ 
isdvati, isavdm »cesto ici« jer se uzelo da je 
korijen is-. Tu su se srasle dvije glagolske 
osnove 1- od ici i sbd- od hoditi. V. ici. 
Samo Ulb bez i- ocuvalo se u knjizevnom 
govoru u dosao, nasao, posao, presao, prisao, 
usao »fr. entre«. Kajkavsko viisel »pobjegao« 
ocuvalo je arhaicno znacenje od uhoditi »po- 
bjeci«, odatle vujti »pobjeci«. Upor. slicno u 
fr. konjugacionom sistemu: aller < lat. 
ambulare, ali futur irai < lat. ire habeo. S 
prefiksom se govori isao samo u naisao od 
naici. Odatle poimenicenje doslac, gen. do- 
slaca (17. v., Dalmacija), danas sa zamjenom 
sufiksa -be sa -jak: dosljak, gen. dosljaka, 
odatle pridjev dosljacki i hipokoristik doslo 
(Hercegovina, Konavli) = ddsljo obicnije. Ru- 
munjski pridjev prislep »tudinski« obrazovan je 
s pomocu rum. sufiksa -et lat. podrijetla -idus, 
odatle glagol prisieti »naseliti se, preseliti se«. 
Ovamo i: nasalac, gen. nasaoca (jedanput). 

IV. Sto se tice etimologijskog postanja, 
nema jedinstvenog misljenja u danasnjoj 
lingvistici. Toliko je izvjesno da je rijec samo 
slavenska, kao i to da nije baltoslavenska i 
da se moze tumaciti iz ie. jezicnih sredstava; 
h je mogao nastati iz ie. i kako pokazuje Pe- 
dersenovo uporedenje: sanskr. ut-sad- »sich 
zur Seite begeben, sich entziehen, verschwin- 
den«, cemu odgovara u avesti apa-had- »sich 
wegsetzen, ausweichen«. Jedino se gr. 0065 
»put«, odatle oSmic, »putnik«, oSeijco »puto- 
vati«, poklapa fonetski i semanticki sa svesla- 
venskim postverbalom hod. Prema ovom 
misljenju, koje prima i Meillet, ie. bi korijen 



bio sed- (v. sedjetj) u dvostrukom znacenju. 
Znacenje »ici« razvilo bi se depreverbacijon» 
od-, sto nije uvjerljivo. Bruckner negira tu 
evidentnu paralelu i izvodi h iz suglasnicke 
grupe sk u ie. korijenu *sq(K)d--. skod-. Taj se 
korijen nalazi u gr. ax£8dvvuu.i »zerspringen«, 
axdv5cdov (internacionalna rijec, kod nas 
skandal, upravo »kamen smutnje, spoticanja«), 
lat. scanda, descendo i lit. skendeti »tonuti«. 
Ovo posljednje uporedenje naslo bi podrsku 
u rumunjskom jeziku merge »ici, hoditi« < 
lat. mergere »tonuti«. Taj semantem nije 
objasnjen u romanistici. Machek i Budimir 
uporeduju stnord. gata »Weg zwischen zwei 
Zaunen«, got. gatwo, nvnjem. Gasse »ulica«. 
Izmjena god- > chod- bila bi afektivne pri- 
rode. 

Lit.: ARj 2, 574. 699. 702. 3, 545. 637. 
640. 645. 646. 4, 78. 122. 195. 259. 7, 350. 
352. 670. 857. 936. 8, 40. 9. 317. 359. 411. 
12, 178. BI 2, 630. Elezovid \, 104. 146. 226. 
442. 443. 2, 18. 141. 142. 248. Ribaric, SDZb 
9, 178. 183. 205. Vukovic, SDZb 10, 395. 
Hraste, JF 7, 212. Kusar, JF 3, 338. Kostic, 
NJ 7, 73-78. (cf. JF 18, 366.). Mazuranid 
397-398. Perkovic, NJ 7, 235. Boskovic, 
Ny 1, 278. Miklosic 86. 298. Isti, Lex. 964. 
Bruckner 1. 381. 392. Holub-Kopecny MO- 
MI. Bruckner 181. 545. 546. KZ 51, 221. 
229. ZSPh 2, 29. Trautmann 248. Mladenov 
670. WP 2, 486. 588. Machek, Sldvia 16, 
172. 211. Budimir, ZbS 612. JF 15, 158. 
Meillet, MSLP 19, 299-300. (cf. JF 3, 210. 
i IJb 8, 204). Isti, Slave 33. Boisacq" 685. 686. 
Debrunner, IF 48, 71. Pedersen, IF 5, 63. 
Solmsen, IF 26, 106. Maretic, Savj. 66. 
ZbNZ 3, 273. Iljinski, ASPh 34, 13-14. 
Tiktin 854. 1261. Vaillant, RES 22, 10. 38. 
25. 105. Isti, Zlatarii 2, 263. Ny 3, 122. Un- 
begaun, RES 15, 25. Brugmann IF 27, 261. 
Wiedemann, BB 30, 207. si. (cf. AnzIF 25, 
66.). Ivsic, NVj 42, 179-187. (cf. JF 13, 
283.). NJ3, Ul-WS.DorcTNJS, 114-118. 
Jokl, Stud. 80-82. Resetar, ASPh 36, 542. 
Havranek, Sldvia 7, 782. 

(h)odza m (Vuk, Bosna) = odza (Kosmet) 
»muslimanski svecenik«, odatle pridjevi: na 
-in hddzin, poimenicen sa -ica hSdzinica »nje- 
gova zena«, na -ski hodzinski. Antroponim: 
muslimansko prezime na -id Hodzic, u vezi 
s licnim imenom Alihodzic (Bosna). Balkanski 
turcizam perzijskog podrijetla (perz. hawaga > 
hage > ar. hazuaga »gospodin, trgovac, Evro- 
pejac« izmijenjeno prema tur. koca »starac, 
ucitelj« od koc »jak, mocan, velik«) iz oblasti 
muslimanske religije: rum. hoge, bug. hodza, 
cine, hoge m, ngr. x 0T ? a ? »predicateur dans 
une mosquee«. U Kosmetu je potvrden i 



(h)Sdza 



678 



homut 



hibridni plural odialari < tur. -iar + nase -i. 
Prema rdspopiti stvoren je pf. razodzjti, rd- 
zodzim pored rashodziti (narodna pjesma, 
Petranovic) »ukinuti zvanje hodzi«. 

Lit: ARj 3, 647. Elezovic 2, 534. Pascu 2, 
143:, br. 638. Lokotsch 850. Mladenov 670. 
Korsch, ASPh 9, 503. 

hofmester, gen. -tra m (1572, hrv.-kajk., 
Belostenec). Od njem. Hofmeister, preko 
madz. mester. Sa h < f: hohmestar (Senj, 
1437) m prema f ohmestrica (1465). Sluzba 
na dvoru feudalca Frankopana. Iz primjera 
sto ih navodi Mazuranic ne vidi se funkcija. 
Mozda je taj germanizam 15. i 16. v. zamjena 
za ranije domace izraze dvornik, dvorski, 
potknefin (v.). 

Lit.: ARj 3, 647. Mazuranic 399. 

holba f (hrv.-kajk., 18. v.) = oljba (ZK) 
»mjera za tekucine, sadrzi oko pola litre«. 
Od njem. Halbe. Odatle je i prevedenica 
polk m (ZK) za tekucine. Upor. i mazana 
f (ZK) za zito < tal. mezzana < lat. mediana. 

Lit.: ARj 3, 648. Mazuranic 399. 993. 

hSljev f (Istra), pi. bojevi (Omisalj, Krk) = 
(prijelaz iz deklinacije i u deklinaciju a) 
kaljeva (Istra) = (sa metatezom) hovelji (Krk), 
izoliran cakavski naziv za sinonim bjecva (v.). 
Rijec je ipak praslavenska jer je poznaju 
ukrajinska i ruska narjecja holjava, poljski 
cholewa, gluz. i dluz. Bruckner pretpostavlja 
korijen hoi- »wdziewac«. Ako se pretpostavi 
prijevoj o-o > slav. <z, moze ici ovamo i 
hdlja f, deminutiv haljica (ZK) »sinonim: 
kaput« i hrv.-srp. haljine i pi. »vestimenta« 
(v.). Nije nemoguce pretpostaviti i nisticni 
prijevojni stepen hi u izvedenici na -aia: 
hlace f »sinonim: pantale, caksire«, lace f 
(ZK) »domace pantale od bijeloga sukna«, 
deminutiv lat ice f (ZK) »bjecve«, ali je tes- 
ko dijeliti ove rijeci od klasnje i ne izvoditi 
ih od lat. calcea. Mozda ide ovamo i pf. 
prihojescit »sinonim: ozeci, udariti necim 
savitljivim« u recenici: ako te prihojescim s 
ovo ohvisti (v.), od nepotvrdenog pridjeva 
holjevski. Mazuranic dovodi u vezu prezimena 
Hoijevac (Lika, upor. Gacesa) i Holjac. U 
posljednjem ne vidi se zasto je nestao docetak 
-va. 

Lit.: ARj 3, 649. SEW 1, 394. Bruckner 
182. 

homut m (16. v.) »1° jaram, kao astronomski 
termin za kometu, 2° homut sijena — saka 
sijena« (Vuk) = ono sto se rukom zahvati: 



trave ili sijena, kolicina zahvata za konja 
(Bascanska Draga, Krk), 3° vlasi u homut 
spleteni (Dubrovcani, Vetranie), 4° muhe se 
skupise u homut, 5° gusta suma ili trnjak 
gdje jos ima pavita (Srbija, uzicki okrug)«. 
S promjenom t u c (kao u Velebic za Velebit) 
hamue (Vuk, Baranja). Sveslav. i praslav. 
*homotb. Ne zna se ide li ovamo homot (Istra) 
»tacka za lozu«. Nemaniceva naznaka znacenja 
nije jasna. Vokal u je nastao iz nazala G: slov. 
homot, polj. chomqto. Odnos gornjih semantema 
nije jasan. U drugim slavinama, kao u slo- 
venskom, ceskom, poljskom, oba luzicko- 
srpska jezika, ukrajinskom i ruskom jeziku 
rijec znaci ono isto, sto komot (ZK) = komot 
(Lika) »konjski jaram koji prave sedlari: si- 
nonim u istocnim krajevima: ham (v.), ajam«, 
deminutiv na -id komotic (Lika) »idem« = 
komat, gen. -dta m (Vodice, Buzet, Sovinjsko 
polje) »jaram za vola ili kravu kad voze sami«. 
U torn znacenju i u bug. homut, sa prijevojem 
o-a hamut, homot »jaram«. Vetranicev komut 
za homut bit ce grijeska (stamparska ?). Kako 
se vidi, varijanta k < h je ogranicena na uzak 
teritorij, i moze da potjece od srvnjem. 
Komat, nvnjem. Kummet. Za njem. rijec se 
drzi da potjece od slav. hornati. Prema tome 
se njemacki slavizam pomijesao (kontamini- 
rao) na zapadnom teritoriju sa slav. rijeci, 
slicno kao ime kraja Gotschee < slav. Hojevce 
> Kocevje ili britvulin (Brusje, Hvar) od tal. 
slavizma. britola < britva, turski kasagi > 
cesagija (v.). Sto se tice etimologijskog po- 
stanja, nema jedinstvenog misljenja. Veoma 
je vjerojatno da je -ctb > -ut participijalni 
sufiks. Upor. poljski sr. rod chomqto, smudut 
(v.) i stces. mohutny, stcslav. mogotb. Prema 
Briickneru i Mladenovu korijen je ie. sqom- 
(prijevoj od ie. gem- »hindern«) koji je u li- 
tavskom jeziku bez pokretnog s-: kamanos 
»uzda«, od lit. kamuoti »zusammenpressen« stop- 
ljeno lot. kamuot »qualen, plagen«. Ako je to 
uporedenje ispravno, onda k u komot ne treba 
tumaciti unakrstavanjem sa njem. slavizmom, 
nego ostatkom iz ie. starine. Ali za to una- 
krstavanje govori i o = a mjesto u. Prema 
Bernekeru homot & bila bi posudenica iz ne- 
potvrdenog gotskog participa *hamands, nvnjem. 
hammen. Machek dovodi u vezu praslav. 
homot j, sa sanskrtskim kauzativom samayati, 
od sam- < ie. gem- »beruhigt, stillt, bezwingt, 
iiberwindet, sich unterwirbt«. Prema tome bi 
znacenje praslav. participa prezenta homctb 
bilo »bezwingend« > »jugum«. Ako je to 
umovanje ispravno, gore pomenuta znacenja 
pod 1 —4 bila bi sekundarne metafore. Upor. 



homut 



679 



(h)oroz 



s tim znacenjima polj. chomla »svitak«, ces. 
chomdc vlny »bic vune« = rus. kom snega 
»Schneeballen« i gr. xour| »kosa« i odatle 
xourJTnc; »1° kosmat, 2° kometa«. 

Lit.: ARj 3, 649. 5, 249. 250. 253. Mazura- 
nic 400. Ribaric, SDZb 9, 158. Miklosic 88. 
SEW 1, 395. Holub-Kopecny 141. Bruckner 
182. KZ 51, 230. Kiparsky 33. Mladenov 670. 
Machek, Sldvia 16, 192-193. 211-212. 
Lagercrantz, KZ 34, 396. WP 1, 388. 

hondelj m (Konavle, folklorni termin) 
»nakit udate zene kao fanjak (ZK, hrv.-kajk.), 
dugi komad drveta pokriven platnom sa za- 
bodenom zlatnom i srebrnom iglom«. Cini se 
da je dalmato-romanski leksicki ostatak od 
lat. deminutiva na -ellus > dalm.-rom. 
-elj (upor. Bokelj), tal. fondello, spanj. fondulas. 
Glede U > Ij upor. kosulja, jegulja. Glede 
/ > h upor. bug, hurka > rum. furka, fru- 
mentum > rumetin. 

Lit.: ARj 3, 650. REW 5 3585. DEI 1681. 
Gavazzi, AHID 3, 119-133. Boskovic, ZbNZ 
40, 45-52. Gusic, RIJAZUZ 3, 75-118. 

ho(n)kijar m (rukopis 15. i 16. v.) = 
hojijar = honakar i (sa h > K) konkahar 
(rukopis 16. v.), epitet Aleksandru Velikom 
koji se naziva (a)nasar (v.) i veliki honkijar, u 
Aleksandridi. Stari turcizam perzijskog pod- 
rijetla (perz. hiinkdr »kralj, car«) koji nije 
potvrden ni u narodnim pjesmama ni u na- 
rodnom govoru. Mazuranic ima i oblik hunker, 
ali ga ne potvrduje primjerima. 

Lit: ARj 3, 650. 5, 268. Mazuranic 400. 
420. 

(h)ora f (16. v., Vuk, dubrovacki pisci, 
cakavci, 17. v.) = ora (ZK) »vrijeme, zgodna 
prigoda«. Sa negativnim prefiksom ne- nehora 
f »nezgodno vrijeme (doci u nehoru, upor. 
nevrijeme)*; godinice, nehoh'ce moja (narodna 
pjesma). Pridjev na -6« > -an horan (Vuk, 
Srbija) »1° voljan, 2° spreman«. Od gr. cbpa 
»vrijeme«. 

Lit.: ARj 3, 650. 7„852. 

(h)orjat m (narodna pjesma) = (sa indivi- 
dualnim -in) (K)drjatin m (18. v., Vuk) = 
hurjaiein) (18. v., Kavanjin, bugarstice) = 
(sa h > k prema lat. ch za gr. %) kurjat(iri) 
(Vetranie), kurjal vlaski »psovka covjeku kao 
ugursuz, arsuz, hulja, lopov« m prema f na 
-kinja horjatkinja. Pridjevi na -ski kdrjatski 
(upor. u Hasanaginici srca horjatskoga) — 
horjadski (Kacic) = (zamjena sufiksa) horjacki 
(prema prostacki). Apstrakti na turski sufiks 



-luk horjdtluk m (Vuk) = na -stvo horjautvo 
Balkanski gredzam (xcopi<rrr|c;, izvedenica na 
gr. sufiks -axr|c; »seljak« od %u>pa »regio«) > 
bug. horidtin, arb. horjat »indecorus«, tur. 
korjad »neotesan covjek«. Semanticki ide Za- 
jedno sa lat. rusticus > fr. rustre, njem. Tolpel 
< Dorper od Dorf, odatle hrv.-kajk. tep, 
lat. valanus od villa »selo« > fr. vilain. Ispus- 
tanjem sufiksa -jdtin nastade u Istri hor m 
•»zao covjek« prema f hon'nja (Istra) »nepo- 
steno zensko celjade«, s pridjevom na *ast 
horast (Istra) »zao (o celjadetu)«. Osnovna 
rijec xwpa > hora (13. i 14. v., u historijskim 
spomenicima, suprotno grad, Marulic, Zora- 
nic) »zemlja, kraj«. Bug. hora »sinonim: ljudi«. 

Lit.: ARj 3, 650. 651. 736. 815. GM 153. 

Mladenov 670. Miklosic 424. Vasmer, GL 
64. Gesemann, ASPh 38, 31-34. 

(h)oro m (istocna Srbija, Crna Gora, 
Kosmet) »kolo« = hora f (Smokvica, Korcula, 
ufatila ga je hora) »ludo raspolozenje« = 
hor m (15-17. v., Marulic, bug., u pravom 
i prenesenom smislu) = hora f (16. i 17. v., 
Dubrovcani). Od gr. %opoq »isto«. Prema lat. 
chorus > tal. cow, internacionalno kor, gen. 
kora = kor, gen. -ora (Rab); nominativ kor 
Zagreb) »zbor pjevaca i pjevacica« = hrv.-kajk. 
kdrus m (Belostenec, ZK; = docetno -s >i 
prema madz. izgovoru lat. rijeci, upor. jus, 
prebanus) » mjesto u crkvi gdje se pjeva«. 
Ovamo ide zacijelo i gr. xuipmaq »igra, sala« > 
tur. horata > (asimilacija o-a > a) arata (Vuk, 
narodna pripovijetka) »veselje, vesela zabava«. 

Lit.: ARj 3, 314. 439. 650 651. Kusar, 
Rad 118, 21. Vasmer, GL 64. DEI 1117. 
ff£W J 1884. Mladenov 670. Matzenauer, LF 11, 
165-166. 

(h)droz m (18. v., Vuk, Lika, Slavonija, 
Turska Hrvatska) = oroz = oroz, gen. 
Sroza (Hrvatska) »1° sinonim: pijetao, 2° 
kokot, tetrijeb, 3° (metafora), vuk, svrdao, 
orlic u puski (Crna Gora)«. Odatle deminutiv 
na -Ik: ofoaak, gen. oroska (Slavonija, Vi- 
rovitica); augmentativ orbzan m (Virovitica). 
Denominal na -iti: oroziti (objekt perje, 
Martic) »sinonim: kokotiti se, sepiriti« = 
rogiti se, rosim (Lika) »oholiti se« (o- ispusteno 
jer je bilo shvaceno kao prefiks) = kao Kokot 
(ZK) i Kokotovic, prezime: Oroz i Orozovic 
(Bosna). Turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
horuz > tur. horos) iz oblasti peradi (upor. 
dudo, dudin), potvrden samo kod nas. 

Lit: ARj 3, 652. 9, 174. 14, 194. Matzenauer, 
LF 12, 166. 



horugva 



680 



hotje ti 



horugva f (zapadni pisci, 16 — 18. v.) = 
orugva = korugva (neki pisci, 15. —18. v.), 
prema deklinaciji « (tip criky > crikzve > 
crkva), pored horuga (Marulic) = koruga 
»sinonimi: zastava, barjak«. Odatle deminutiv 
na -ica horugvica, takoder oronim i toponim: 
planina Horugvica cara Dusana. Upor. isto- 
znacno ime grcke planine kod Srbice (Servia, 
turski Serfwe) Flamburon. Prema Mazuranicu 
ide ovamo i Rugvica, naplava i rukav Save 
kod Zagreba, potvrdeno 1209. Horonguiza; 
o je ispusteno jer je bilo zamijenjeno s prijed- 
logom o-, ob- ili od-). Danas zastarjela rijec, 
potisnuta od sinonima. Sveslav. i praslav. 
horogy; u je nastao iz nazala c: stcslav. horogy 
gen. -gvue, polj. chorqgiew. Posudeno u avar- 
sko doba iz mong. (= avarskog) (h)orongo 
»zastava«. Lit. karogs »Fahne« potjece iz 
rus. horugvb. Posudenica je nastala iz istih 
pobuda kao i barjak. Nomadi okupljaju plijen, 
roblje i vojsku oko barjaka i dijele se plemenski 
po barjacima. 

Lit.: ARj 3, 652. 5, 348. 9, 178. GISUD 15, 
296. Mazuranii 400. Miklosic 89. SEW 1, 
398. Bruckner 182. Vasmer, RSI 3, 270. 
Korsch, Sbornik v cest prof. Dh'novd 59 (RSI 
4, 180.). Hirt, PBB 23, 338. 338. Zevers, IMM 
br. 2, 3, 109-118. i si. (cf. Ub 13, 373). 
Machek, Sldvia 16, 212. Mladenov 670. Ki- 
parsky 135. 

(h)osaf m (18. v., Vuk) = hosap (Vuk) = 
osaf pored osaf (Kosmet) »suho voce (kruske, 
jabuke, sljive; jedu se suhe ili kuhane)« = 
osep (Lika, ikavci) »1° kuhane sljive, 2° sljive 
spremljene za pecenje rakije«. Promjena a > e 
podsjeca na cerdpa (ZK) za carapa < tur. 
corap (v.). Odatle: slozenica osafana (Sara- 
jevsko polje) »pec u kojoj se susi osaf« i izve- 
denica na -luk osafluk »isto sto osaf«. Balkanski 
turcizam perzijskog podrijetla (perz. sloze- 
nica hosdb > turski prostonarodski hosaf od 
pridjeva kos »angenehm, dobar« i ab »voda«) 
iz oblasti kulinarstva : bug. (Kjosav, arb. (h)oshaf 
pored hasaf »Art Fruchtkompot«. Pridjev hos 
»joli, bon, agreable, delicieux« dolazi u Kosmetu 
u sintagmi di ni bes (= tur. bes »pet«) u rece- 
nicama: dode, sede, a ne rece ni os bes »ni bele 
ni crne«. Ta je recenica ocito nastala iz turskog 
hoj-bes-ler »compliments« kao i iz tur. fraze: 
hos geldik ges gitdik »nous sommes arrives 
avec plaisir, nous partons satisfaits«, iz hos 
geldiniz (2. 1. pi. preterita), hos geldin (2. 1. 
sing.), mijesanjem prvog (na -im) i drugog 
lica sing, od gelmek »doci« nastade u Bosni 
pozdravna formula (h)ozdeldum = osdeldbn 
(Kosmet) »dobro dosao«. Odatle je stvoren 



apstraktum s pomocu sufiksa -ija : (h)ozdeldija f 
(Vuk, narodna pjesma) »sinonim: dobrodos- 
lica«. Ta je izvedenica izopacena u oscedina 
(Vuk). Odgovor na ovu formulu hos bulduk 
(preterit 1. 1. pi. od bulmak »naci«) »dobro smo 
vas naslk, u Kosmetu osbuldum »dobro nadoh«. 
Elezovic dodaje da su tako govorili oni koji 
znaju turski. U Bosni odgovara se mjesto 
hos buldum: safa geldum »s radoscu dodoh«. 
U taj izraz ucitivosti usao je s (safas geldum) 
unakrstenjem od ozdeldum. Kao indeklina- 
bilni pridjev u savadeldi »nozevi za tkanice« 
(narodna pjesma). Odatle na -ija: sefadeldija f 
objekt uz dali) »dobrodoslica«. Ali je nasa 
prevedenica (od buldum, caique) bolje nasao 
takoder ocuvana u Bosni. Ovo je takoder bal- 
kanski turcizam: bug. hos-geldin. O ostalim 
refieksima za gelmek v. del. 

Lit.: ARj 3, 652. 673. 9, 316. 317. 318. 
Elezovic 2, 48. Skok, Sldvia 15, 483., br. 560. 
Mladenov 671. GM 153. Deny 239. 311. prim. 
3. Matzenauer, LF 12, 176. 

hotjeti (1230) pored htjeti = ceti = ktet 
(Kosmet) pored tket i cet = teti (ekavski) = 
Uti (ikavski, ZK) (s prijevojem o-b), hocu 
pored cu, ces (skraceno -s) ita., enklitike koje, 
analogno rum. (v)oiu, (v)ei, va, o < vlat. 
voleo, o sd + conj., itd., bug. sta, ste, mak. ce 
da, arb. do, ngr. 8a < Oeko va itd., sluze kao 
pomocni glagoli za tvorenje futura (morfo- 
loski balkanizam) (tip: vidjecu), s promjenom 
ht < st, st u proslom part. akt. stto (Risan), 
stel (hrv.-kajk.), sveslav. i praslav. impf, verbum 
voluntatis. Samo htjeti dopusta slozenice s pre- 
fiksima: (pro-, us-, za-) zahteti, -em (Vojvod- 
ina), -htljem (Vuk), odatle impf, na -va -za- 
htijevati, zahtijevam, koji je opcenit u knji- 
zevnom i saobracajnom jeziku, prdhtjeti, prd- 
htjedmm. Sa infiksom -up- : ktednut, -em pored 
ktenut, -em (Kosmet). Puniji prezent hocu 
nestao je u bugarskom jeziku, kao sto nesta- 
dose u nasim narjecjima puniji infinitivi ho- 
tjeti, npr. ttti, ocu (ZK). Praslavenska osnova 
sa nazalnim infiksom hont- nije se ocuvala u 
juznoslavenskim jezicima nego u ces. hut' i 
polj. chec. 

I. Izvedenice su od obiju osnova hot- i 
hbt-. Prva sa -la: hoca f (17. i 18. v.) »volja«, 
odatle pridjev na -»& hoiak (Vuk) »koji je dobre 
volje«, hipokoristik hoco (Vuk). Taj se pridjev 
moze shvatiti i kao izvedenica od prezentske 
osnove. Postverbali: hot m, f, hota f (18. v.). 
Posljednji je ziv i danas u prefiksalnoj slozenici 
pohota f = bug. pohot f »sinnliche Begierde, 
Wollust«. Odatle pridjev na -bn: hotan (14 — 



hotjeti 



681 



ho vr lica 



18. v.), nehotan, poimenicen sa -Ik hotnik m 
(16—18. v., Dubrovcani) »covjek koji zivi u 
grijehu s drugom zenom, kurvis« prema f 
hotnica, sa -ost hotnost = na -ia hotnja. Prilozi 
nehote (upravo start particip prezenta aktiva), 
hotnjo (18. v.), hotice, nehotice, odatle opet novi 
pridjev na -bn nehotican; nehotomce = otomce 
(ZK), hotomice. Poimeniceni start particip pre- 
zenta pasiva hotim m »adulter« = sa -be hotimac, 
gen. -mca = sa -nik hottmnik prema ihotimica 
»concubina«, odatle hotlmicar (Marin Drzic), 
apstraktum na -stvo hotimstvo »konkubinat«. 
Od hotim stvoren je prilog na -ice: hotlmlce, 
nehoti(mi)ce, odatle opet pridjev na -bn (ne)ho- 
timican. 

II. Od osnove hzt- postoje u hrv.-srp. je- 
ziku samo postverbali zahtjev m od zahtijevati, 
prohtjev od prdhtjeti, prohtjevati i nehtjesa m 
(Vuk, Boka). U bugarskom jeziku pohta »Ess- 
lust«, odatle rum. pofti »izvoljeti«, pofta, 
pridjevi poftalnic, pofticios i apstraktum po- 

fteala. 

III. Od prezentske osnove cini se da je iz- 
veden pridjev ocak, ocka (Kosmet), odatle 
prilog ocko (vezi ocko, nemo slezat mlogo). 
Taj tkalacki termin glasi kod Vuka btko (tkanje) 
»koje se moze lako tkatk. Stoji dakle bez sumnje 
u vezi s osnovom tkati; ck za tk moze biti ono 
sto Dauzat zove fausse regression : prema ktet ili 
tket Scu. Upor. nize netkdti se. Od necu (prema 
Jagicu od ne hocu, upor. slov. noce} stvoren je 
u Lici postverbal nee samo u izricaju: za 
nei se djeca tuku. Moze se shvatiti i kao post- 
verbal od Vukova impf, necati se, necam, odatle 
deminutiv na -kati nechati se, -am (Lika, Dal- 
macija, Vinkovci), odatle opet neckalo m (Lika) 
prema f neckalica i pridjev neckav (konj, dorat) 
prema pf. necnuti se (Dobroselo, Lika), hi- 
pokoristici neco i neconja m (Lika). Cudnovat 
je pseudojekavizam Ljubisin nijeckati se. Nije 
jasno ni dubrovacko nevati se, -am kao ni 
nevkati se (Vinkovci). Bella i Stulic imaju 
netkdti se, sa t < 6 kao u kutnji za kucni. Rad- 
niceva saca f < sad cu zacijelo je samo njegova 
tvorba. 

Etimologijsku postanje nije utvrdeno. Iz- 
vjesno je da se ne nalazi ni u baltickoj grupi 
ni u ostalim ie. jezicima. Kusa se tumaciti iz 
ie. jezicnih sredstava. Berneker uzimlje da je 
korijen hot- nastao iz *hvot-, a taj da dolazi u 
prijevoju kao hvat-, hit- u hvatati se, hvatiti 
i hitati (v.). Kao paralelu navodi lot. gribet 
»htjeti, zahtijevati, zeljetk. U lit. taj isti glagol 
griebti znaci »hvatati«. Po ovom tumacenju 



prvobitno bi znacenje bilo konkretna radnja 
koja je rezultat individualne volje. Kasnije je 
konkretum presao u apstraktum na psihicko 
polje po semantickom zakonu sinegdohe. 
Vaillant uzimlje prijelaz s > h poslije prefiksa 
po-, pri-, u-. Pozivajuci se na armenske (xand 
»zestoka zelja) i keltske (chwant, hvant »zelja«) 
paralele, svodi osnovu hot- na svo-, koja se 
nalazi u svoj, svak, svat. Bruckner i Machek 
opet, pozivajuci se na lit. ketil, keteti »zami- 
sljati, htjeti« pretpostavljaju prijevoj ie. korijena 
sket-. Ova osnova ima i nazalni sufiks kenteti 
»trpjeti«. Prema Macheku je hbt- oblik allegro 
koji je nastao iz ceste upotrebe, a hot- je in- 
tenzivni oblik. Meillet, uporedujuci s lat. 
sentlre, pretpostavlja ie. *snte < ie. *sent-. 

Lit.: ARj 3, 655. 637. 639. 762. 7, 100. 
169. 811. 853. 854. 9, 124. 280. BL 2, 777. 
Elezovic 2, 45. 324. 362. 1, 337. Mazurami 
400. Miklosic 88. SEW 1, 398. LF 31, 410. 
Holub-Kopecny 144. Bruckner 177. KZ 51, 
228-229. ASPh 11, 118. Vasmer 2, 267-8. 
Jagic, LF2, 115. Belie, Glas SKA 112, 1-18. 
Vaillant, BSLP 42, 12. RES 22, 44-45. 
190. Sldvia 9, 249-250. Resetar, ASPh 36, 
548. Machek, Sldvia 16, 212. Ehrlich, RSI 4, 
260. Fraenkel, KZ 63, 103. LF 41, 410. 49, 
219. Griinenthal, ASPh 41, 319-320. Iljin- 
ski, ASPh 28, 457-460. 29, 168-169. Pe- 
dersen, KZ 40, 173-181 (cf. Ant IF 24, 44). 
AnzlF 10, 47. Schmidt, KZ 32, 398. i si. 
Strekelj, DAW 50, 60. Meillet, MSLP 8, 
315-318. Uhlenbeck, LF 17, 96. Ramovs, 
CSLK 2,128. i si. Wijk (cf. LLb 9,198). Boisacf 
1123. 

hovoriljke, prilog (narodna pjesma) »te- 
turajuci se kao pjan«. 

Lit.: ARj 3, 673. 

hovrlica f (13. v.) »rubac ili drugo sto na 
glavi zene u Vinodolu, danas samo u izricaju: 
nosit rubac na hovrlicu«, Mazuranic uporeduje 
kovrlj (te rijeci nema ARj) i kovfljak (v.). Ako 
to uporedenje tacno, onda je h > k kao uhlace 
pored klasnje. Drugi folklorni termini, koji 
se mogu uporedivati, ne poznaju h: ovflj m 
(Srijem) »nekakva zenska kapa«, ovtljlna f 
(Srbija, nahija Rudnik) »zenska kapa koja 
stoji navrh glave kao konjsko kopito; sinonim 
asanjka (nazvana po imenu mjesta)«. Metafora 
je mozda ovrljaca (Srbija, Podrinje) »neka 
jabuka«. Postoje jos toponimi Ovrlje (Sinj) i 
Ovrljica (Bosna), a'i se ne zna kako se odnose 
prema apelativima. Postanje nepoznato. 

Lit.: ARj 3, 673. 5, 413. 9, 499. Mazuranic 
401. 



hra 



682 



hra 



hra, neoformljen uzvik (onomatopeja) za 
oponasanje hropnje na umrcu. 

I. Sa o mjesto a i suglasnikom p poimenicena 
je onomatopeja: hrop m (Belostenec) imitira 
sum vode. Oformljena u imenici na -ot, -nja: 
hropot = (k)ropnja (Vuk) sinonim je za kasalj. 
Odatle hropac, gen. hropca (Vuk) »extremus 
spiritus«. Na zvuk (kod spavanja) disanja 
odnosi se hropati, -pijem pored -am = (h)ropiti, 
-im (17. v., Vuk, Barakovic) = kropiti (Vodice) 
»tesko disati« = hropsti, -em (16. v.) = liros, 
krope (Cres) = hroptati, -cem (Stulic) »si- 
nonim: hrkatk. Odatle hropavac = hropalac, 
gen. -acca m prema hropalica', hroptati, -cem, 
hropitati, -cem (Vuk); hropotina f (Mikalja) 
= hropotinja (Vuk) »sinonim: sipnja«. Upor. 
ces. ehropiti; roptan, ropcem = rptati, -am 
(13—16. v.) »mrmljati, gundati, bucatk. 

II. Sa samoglasom i: hripati, hripljem, -am 
(Vuk) = hripati (Vodice) »anhelare, tossire; 
sinonim: kasljati«. Odatle: brita »Heiserkeit« 
(Martie, slov.), hripavac, gen. -uvea (Vuk) 
»kasalj«, u pi. »bronchiae« (Brae); takoder bez 
h i sa k mjesto p: rikavac; hripotina (Stulic) 
»sinonim: hrakotina«; deminutiv hriputati, -cem, 
-tarn; hriputljiv, -ivac; hripelj (Kavanjin). Upor. 
hripelj pored hrpel (Vodice) = hripeji (Brusje, 
Hvar) »nozdrve«. 

III. Onomatopeja sa o > a oponasa zvuk 
grla kod spavanja i kasljanja: hrapati, -pijem, 
-om (sjeverni cakavci) »sinonim hropitk. 

IV. Pored samoglasa a/i/o dolazi u toj ono- 
matopeji i samoglas u. Sa imitacije disanja 
prelazi tada onomatopeja na imitaciju buke: 
krupa f (Habdelic) »strepitose, hrup m »buka« 
(cakavci, 16. v.), takoder slov., pdstverbal od 
riipiti, -im (Vuk) »naglo doci; sinonim: ba- 
hnutk, kfupnuti, nahrupiti (Habdelic) = na- 
rupiti, -im (Pavlinovic), hrupjeti »bucati«. Ovamo 
ide po svoj prilici rupljavina f (Makarska) 
»umoran pseci lavez u potjeri za zecom«. Kako 
se buci, kad se navaljuje, hrupiti znaci u 17. 
v. »udarati, navaljivati«. 

V. Sa samoglasom t' izrazava onomatopeja 
isto : narip m (Gledevic) »navala, udarac«, post- 
verbal od naripati se, -pijem = naripiti, na- 
ripim pf. (16. v.) »navaliti« prema naripivati, 
naripljivati impf. Odatle naripitelj m prema f 
naripiteljica. Bez prefiksa nije potvrden ripiti. 
Stolic ima pseudojekavizam krijepiti (na-). Ma- 
dzarska je onomatopeja za hripot, hripavac: 
horiptes. Ruski hrip preko fr. grippe > gripa, 
slov. kripa postao je internacionalna rijec. 

VI. Oduzeto je onomatopejsko znacenje 
leksemn hrap-, krep- u sveslav. i praslav 



-) pridjevu na -av: (Ji)rapav (15. v., 
Vuk) »1° raucus (o glasu), 2° (preneseno na 
neravnu povrsinu) holperig, ritav, prnjav« = 
krepdv (istrocakavski) »raucus«. Miklosic ima 
u istom znacenju hrpodljav, nejasne tvorbe 
ako je od hrip-. Poimenicen sa -be: krapavac, 
gen. -avca m »1° hrapav kamen, 2° biljka as- 
perugo«. Takoder toponim. Odatle pridjev 
krdpljav; krape f pi. (Vuk) »nejednakosti, 
asperitas«; krdponja m = rapesa m »covjek 
hrapave koze«. Slog hra- nastao je po. zakonu 
likvidne metateze, polj. chropawy. Prema 
Bruckneru h je nastao iz ie. sk- od korijena 
skory-, koji se nalazi bez pomicnog s u lit. 
karpa »bradavica«, dok Mladenov i ovdje polazi 
od "'sker-lskor- »rezem«. Prema ovdje izrazenom 
misljenju radi se o prastaroj onomatopeji koja 
ima svoje paralele i u ostalim srodnim i ne- 
srodnim jezicima. Nisu potrebne kombinacije 
o ie. glasovima kao izvorima fonema. 

VII. Na zvuk kod kasljanja odnosi se ono- 
matopeja kad je oformljena sa -kau: impf. 
krdkati, krdcem pored -kam (s-) »pljuvati sluz« 
(stcslav., slov.) prema pf. krdknuti, -em (16. v.); 
izraknuti se. Odatle na -ot: hrakotina f '(17 '. v., 
takoder bug.) = hrahotina (16. v.) = rdkotok, 
gen. -tka (18. v.) = hracak, gen. hracka = 
rdcak, gen. racka (ZK), krakalac, gen. -aoca. 
Drugo je znacenje na Rabu: rakati, -cem 
impf, prema pf.-raknuti »revati«. Samoglas va- 
rira sa e: krekati, krecem (Vrancic), krekotina, 
shreknuti (se), sa sonantnim r mjesto -ra, -re; 
hrkati, kreem, -am (17. v.) »sinonim: hrakati, 
screare«. Odatle krhotina (18. v.) = fkolj m 
(Leskovac, Srbija). Ovim se oformljenjem imi- 
tira i radnja grla kod spavanja: impf. (h)rkati, 
kreem pored krkam (Vuk) = / kat, f cem (Ko- 
smet) »schnarchen« prema pf. (k)rknuti, -em 
(Vuk), hrt'iti (Voltidi). Odatle hrkesa (Be- 
lostenec) »covjek koji hrce« i postverbal hrkd 
(Vuk). Ovamo ide i hrknjati, -njem (sjeverni 
cakavci) = rnjati, -om = rnjati, -am (ZK) 
»1° rocheln, tesko disati, 2° sinonim: hrkati«. 
Drugo je rnjati se (svinje se rnjaju o drvece). 
Vuk ima sa hr > fr: frkati, f f cem »sinonim: 
hrkatk. Uporedi jos // ka f »frakcija, stranka« 
(Bosna). U rum. horeai »1° rocheln, 2° schnar- 
chen« pored hircii, horeai i horeati, madz. 
horkolni. Onomatopejom krk imitira se zvuk 
koji nastaje pri brisanju smrklja iz nosa: 
izrknuti (se), izfknem = (izjrknut pored (izj- 
fkniit (Kosmet) »sinonim: 1° useknuti se, 2° 
smrknutk. Uzvikom hrk oponasa se glas koji 
nastaje kad sud, upravo tikva, udari o sto 
tvrdo. Uzvik rk (Kosmet) predstavlja naglo 



hra 



(,83 



hram 



zarivanje noza u nesto: fka, rke, odatle ofor- 
mljenje fknut, -em (Kosmet) »zabosti, zaritk, 
fckat, -am (Kosmet) »zavlaciti«, kod Vuka 
rske de »cobanski uzvik za podbadanje volova«. 
U daljnjem semantickom razvitku ide ovamo 
kod sjevernih cakavaca krkati (se), -am »hra- 
briti, sokolitk, hrkati se, -am (Vuk, Crna Gora) 
»tiskati se, cupati se s kime«. 

VIII. Onomatopeja je leksikalizirana u nazivu 
za zivotinju (h)rcak, gen. -cka (Vuk) »cricetos 
frumentarius«, pored krcko m, takoder slov. 
kreek i slvc. ckreek. Upor. (s)krzeczek, u 15. v., 
takoder poljski. Antroponim je (prezime). Taj 
stari leksem posudise Rumunji hdrciog i Ma- 
dzari korcsok. Hrv.-kajk. homonim kreek, -ika 
Belostenec i dr.) »gljiva mochella esculenta« 
bit ce mozda drugog postanja. 

Lit.: ABj 3, 74. 687. 693. 673. 677. 691. 
692. 694. 696. 699. 700. 706. 4, 297. 7, 359. 
585. 601. 710. 14, 50. 55. BI 2, 356. Elezovic 1, 
227. 2, 180. 188. Ribaric, SDZb 9, 152. Tentor, 
JF 5, 205. Hraste, JF 6, 212. Kusar, Rad 118, 
53. Skok, Slavia\5, 348, br. 274. Miklosic 89. 
90. SEW 1, 401. 402. 404. 411. 574. Holub- 
Kopecny 142-144. Bruckner 176. 179. 183. 
184. KZ42, 50. 51, 223. 225. 239,. 240. 242. 
Mladenov 671. 672. 674. Tiktin 738. Machek, 
Sldvia 16, 212-3. 216. REW 3 1886. Strekelj, 
DAW 50, 21. i si. Uhlenbeck, PBB 20, 38. 
Hirt, PBB 23, 333. Jagic, ASPh 31, 550. 
Matzenauer, LP. 7, 216. 17, 164-165. 191. 
Marianovics, MNyo 40, 348. i si. (cf. RSI 5, 
333). 

hrabar, f hrabra (Vuk), sveslav. i praslav. 
(*horbrb) pridjev »tapfer«, prilog hrabro, po- 
imenicen u m. r. »1 ° sinonim: junak, 2° (h)- ra- 
bdr, gen. -bra (16. v., Vuk, Lucie) »zarucnik, 
mladozenja, muz« = (h)robar, gen. (k)robra 
(Vuk, Crna Gora, narodna pjesma, odnos kao 
rob prema rab), hipokoristik rabro (Vuk). To 
poimenicenje u navedenom znacenju je se- 
manticki balkanizam, upor. tinirjoni kod meg- 
lenskih Vlaha, rum. mire (< miles) = hrv.-srp. 
vojno = junak, bug. takoder, u znacenju »1° 
zarucnik, 2° muz«. Od pridjeva je apstraktum 
na -ost hrabrost i denominai na -iti hrabriti 
(18. v.) (o-), na -ovati hrdbrovati »raditi kao 
hrabar«. Prosiruje se sufiksom -en hrabren 
(Vuk, Primorje), -enit hrabrena, sto se po- 
imenicuje sa -ik hrabrenik, sa -ost = -stvo, 
krabrenost , hrabrenstvo. Slog hra- nastao je po 
zakonu likvidne metateze: polj. chrobry, rus. 
(u narjecjima) horobryj. Rumunji posudise 
hdrabor »tapfer, mutig«, apstraktum na -ie 
hardborie »Kraft«, a sa kardbori »Mut fassen«. 
Ako se sa Briicknerom uzme kao dokazano da 



je slav. k = ie. sk, onda se samo od sebe daje 
uporedenje sa stvnjem. skarb, nvnjem. scharf. 
Ie. sufiks -ro je kao u bistar, bodar., dobar, 
jedar, hitar, mokar, mudar. Machek, naprotiv, 
uporeduje sa sanskr. pra-galbhd »mutig, ent-, 
schlossen«. Mladenov pretpostavlja ie. sker- 
»rezim«, njem. Schere, prijevoj (s)kor- rasiren 
sa -bh. Uporedivalo se i sa sanskr. khard- 
»dur«, ksatrijas »ratnik = stiran. ksarksas = 
Xerxes. 

Lit.: ARj 3, 673. 704. BI 1, 881. Miklosic 
89. Isti, Rum. 51, SEW 1, 369. Holub-Kopecny 
142. Bruckner 184. KZ 51, 233. Mladenov 
671. Machek, Sldvia 16, 197-198. 212. PBB 
23, 333. Skok, ASPh 37, 85. 

hram, gen. hrama m (Vuk), sveslav. i pra- 
slav. *noemb, bez paralela u baltickoj grupij 
»1° kao crkveni izraz: templum«, odatle po 
zakonu sinegdohe »2° crkvena slava, svetac, 
svetkovina (kod pravoslavaca), 3° domus (Istra), 
dvor (Zakon vinodolski)« = kran (Marulic) = 
kram (Dubrovnik, Marin Drzic) = kram (Kos- 
met, carsijski govor) = hram, gen. hrama (Vo- 
dice) »1° odijeljen dio u kuci gdje se cuvaju 
razlicite sprave i sude za hranu, 2° crkva«. Oda- 
tle deminutivna -be: hrdmac, gen. hrdmca (Krk, 
Istra) »pastirska koliba« = krama »drvarska 
koliba (Bosna)«. Augmentativ na -ina: kra- 
mina f (Istra) »dom, kuca«. U Istri postoji jos 
deminutiv sa tal. deminutivnim sufiksom -uccio 
< lat. -uceus: hramuc. Takoder toponim: Ram 
na Dunavu i Hramina u otockoj Dalmaciji. 
Rumunji posudise hram kao crkveni termni. 
Slog hra- nastao je po zakonu likvidne meta- 
teze: rus. horom, horomina. Ie. korijen nije 
utvrden. Ako se uzme s Briicknerom da je h = 
ie. sk, onda je osnova *skormu, a to je prijevoj 
od njem. *skerma > Schirm. Prema Bruckneru 
ide etimologijski u isti red kao hrana »Schutz«, 
caenb »sator«, krmiti. Mladenov i ovo izvodi 
o&sker- »rezem«. Pretpostavlja se jos ie. *sormos 
od ser- (lat. sero, odatle internacionalna rijec 
inserat »oglas«). Matzenauer uporeduje sa san- 
skr. sarma, awesta fsarema »maison, demeure«, 
Machek sa sanskr. karmydm »festes Gebaude, 
Burg, Wohnhaus«. Prema ovim uporedenjima 
bilo bi prvobitno znacenje »kuca od pruca, 
zastita od neprijatelja«. 

Lit.: ARj 3, 678. 5, 461. Ribaric, SDZb 9, 
151. Elezovic 2, 476. Skok, Slav. \AG. Mazu- 
ranic 401. Miklosic 89. SEW 1, 397. IF 31, 
410. Holub-Kopecny 142. Bruckner 183. Machek, 
Sldvia 16, 193-4. 212. Kozlovsk^, ASPh 11, 
384. Endzelin, SBE ill. Pederson, KZ 38, 
395. Budimir, ZbS 615. WP 2, 500. 



brana 



684 



hrast 



hrana f (Vuk), sveslav. i praslav. postverbal 
*horna, danas samo u znacenju »1° Nahrung«, 
od hraniti, hranim (1487) »nahren«. Odatle 
deminutiv na -iga: hranica. Pridjevi na -iv: 
hraniv (Stulic) = hranjiv. Odatle hranivo n 
»cim se moze hraniti«. Na -ba: hranidba (18. v.). 
Na -iste: hranilisce (cakavci). Na -ilo: hranilo 
n »ono sto hrani covjeka«. Radne imenice: 
hranlc = hranitelj m prema hraniteljica, -teljka, 
hrdnilac m prema f hranilica. Poimenicen 
part. perf. pasiva: hranjenih m (Ljubisa) »naziv 
za vola« prema f hranjenica »krma koja hrani« 
i hranjence n. Prvobitno znacenje od hraniti 
»2° servare, cuvati, custodire« ocuvalo se u 
prefiksalnoj slozenici pohraniti »verwahren«, 
odatle postverbal pohrana f »Verwahrung, Auf- 
bewahrung«; dohraniti, dohranim pf. (Vuk) »1° 
alere, 2° sinonim: docuvatk prema impf, do- 
hranjfvati, -hranjujem i -ivam (16. v.), ishraniti, 
ishranim (Vuk) = izrdmt (Kosmet), nahraniti, 
nahranim (Vuk) = nardnit, nardnim (objekt 
dijete}, odatle nahrance n (Lika, Primorje) i 
nahranka f »dijete koje se othrani«, otranlt 
(ZK), sve samo u znacenju 1°; rashraniti, 
rashramm (Orahovica) »sinonim: utoviti se«; 
sahraniti (se), sahranim pf. (13. v., Vuk. objekt 
mrtvac) »1° obaviti pogreb, 2° spasiti (se), 3° 
odbraniti, 4° sacuvatk, impf, sahranjivati, 
-hranjujem (Vuk) pored sahranjevati (17. i 18. 
v.) ocuvalo je semanticku starinu. Isto tako 
postverbal odatle sahrana f (Vuk) »spas, cu- 
vanje, utociste, grob, pogreb« (Slavonija, Bosna, 
zapad). Izvedenica na -ac: sahranac, gen. -aia 
m (Dubrovnik, Vrgorac) »sinonim: gustijerna«. 
Na -iste sahraniste (18. v., uz pridjev oltarsko) 
stvorise svecenici za tabernakul, danas sveto- 
hraniste. Radna imenica sahranite!] m (= Isus) 
prema f sahraniteljica iz istoga je izvora. Se- 
manticku starost cuva i pf. shrdniti, shrdnlm 
(Vuk) >>sinonim: spremiti, spraviti (kod kajka- 
vaca i ZK)« = shranati (Vinodolski zakon, 13. i 
14. v.) prema 'impf, sahranivati, -ujem, -njivati, 
-njevati, odatle postverbali shran m, shrdna f = 
skramba f = shraniste = shranica, shranidca »si- 
nonim: spremiste«. U Vinodolskom zakonu cita 
se i prevedenica shranjend ako za tal. salvo se 
»osim ako«. Kao hipokoristik upotrebljava se 
vokativ (h)rano moja, odatle (h)ranko, hrance, 
s cime upor. ruske rijeci od mila kormilec m 
prema kormilica. Ne zna se nije li takove pri- 
rode i u antroponimiji, u starim dvoclanim 
rrenima Hranislav, Hranimir, odatle hipoko- 
ristici Hranka > Ranko, upor. prezime Rankovic, 
Hranilo'' upor. prezime (H)ranilovic (ZU). Tu 
je moguce i znacenje 2°. Slog hra- nastao je 
po zakonu likvidne metateze, rus. horona, 



polj. chrona. Rumunji posudise brand i a 
hrani, oboje u znacenju 1°. Bruckner uzimlje 
daje h nastao od sk- u ie. korijenus^er-, prijevoj 
skor-. Bez pokretnog s- je isti korijen u krma, 
krmiti (v.). Mladenov i ovdje uzima (s)ker-: 
(s)kor- »rezati«. Ali se uporeduje isto tako 
uvjerljivo i sa lit. seriu, serti »krmiti«, sermem 
»karmine«, avesta haraiti (3. 1. sing.) »zasticuje«, 
servare (odatle internacionalni pridjev servilan). 
Tu je korijen ser- rasiren s pomocu sufiksa -ua, 
a u slav. s pomocu -n. Machek uporeduje i sa 
sanskr. s'ar-man »Hut, Obhut, Decke«; h iz 
k (ie. ker- u lit. serti i kel- u sanskr. garman), h 
iz f < ie. ser- (u avesti i lat.) cini dakako velike 
teskoce. Izgleda da se mora uzeti predslaven- 
ska kontaminacija ovih korijena. 

Lit.: ARj 3, 679. 681. 7, 358. Elezovic 1, 
227. 445. Mazuranu 401-402. Vulovic, 
ASPh 8, 137. Miklosic 89. SEW 1, 397. IF 31, 
405. Holub-Kopecny 142. Bruckner 184. KZ 
51, 232-233. Mladenov 671. Vaillant, RES 22, 
41. Machek, Sldvia 16, 191-192. Peterson, 
ASPh 35, 366. Arnim, ZSPh 13, 101. si. 
GM 369-70. Boisacq 524-525. WP 1,408. 
432. 2, 498. 

hrast, gen. hrasta m (14. v., Vuk), sveslav. 
i praslav. *hvorstb, »sinonimi: dub, quercus, 
src (v.)«. Izmedu Mr ispao je srednji suglasnik 
v, upor. stcslav. kol. hvrastije, stces. chvrast, 
rus. hvorost. Deminutivi na -ic: hrastic (14. v.); 
sa dvostrukim sufiksom na -de: roscic (Lika, 
Slavonija); na -icak: hrasticak, gen. -ika (Lika, 
ZK), kol. hraste (16. v.); na -ik: hrastik, gen. 
-ika »hrastova suma«. Pridjev na -ov: hrastov, 
poimenicen s pomocu -aca krastavaca »1° 
batina, 2° lada od hrastovine«, s pomocu -ina 
hrdstovina (Vuk), s pomocu -ka hrastovka f»zuta 
gljiva«. Postoje i specijalna znacenja: »drvo 
uopce, stablo« (Krasica) : smokve rastu na 
hrastu. Upor. takvo znacenje za dub u Zora- 
nica: jabuke rastu na dubu. Iz Hrvatskog pri- 
mprja ima sulek narestac, gen. naresca m »ilex 
aquifolium« < na + hrast + -be s promjenom 
a > e kao u resti < rasti. Specijalizacija znace- 
nja »dub, Eiche, quercus« nalazi se samo u 
slov. i hrv.-srp. U bug. znaci »grm«, odatle s 
turskim sufiksom -luk hrastaldk, kao i u madz. 
slavizmu haraszt, ali horozsth, haraszt znaci 
i »hrast, Eiche«. U ostalim slavinama postoji 
znacenje »grm«: rus. hvorost »granje, grm«. 
U nekima i »suho granje«, kao i u rum. slavi- 
zmu: breast (Moldavija) > hreasc pored vrasc 
»suho granje uopce, Reisig«. Rijec hrast je veoma 
star i rasiren toponim, sam i u izvedenicama, 
medu kojima zagorska Hrascinaj-sci- < hrast + 
-ski + -ina, nekada zupa de Hrosno, Hrastom, 



hrast 



685 



(h)rblna 



Hrastovica itd. Nema jedinstvenosti u tuma- 
cenju postanja. Izvjesno je da je naziv samo 
slavenski. Prema Miklosicu je onomatopejskoga 
postanja kao i suma (v.), od slav. onomatopej- 
skog glagola ces. chrasteti, -iti, polj. ehrostac 
»sumiti«. U hrv.-srp. se ta onomatopeja nalazi 
u hrustiti se (v.). Petersson tumaci iz ie. slo- 
zenice *qsu-orsto »granata raslina«. Prvi se dio 
slozenice nalazi u hvoja, habat, a drugi u 
rasti (v.), sanskr. Tahati. Machek uporeduje 
sa stvnjem. horst, sard, colostri, galestri, bask. 
korosti, khorostii, gorosti »ilex aquifolium«, do- 
pustajuci unakrstenje sa hvoja, da bi objasnio v. 
Po njegovu misljenju hrast pripada pred-ie. 
supstratu. Za Hirta je posudenica iz got. 
horst, a za Mladenova u prasrodstvu s torn 
rijeci. Za Siitterlina *kwereis u stvnjem., staro- 
nord. i nvnjem. Sve puste kombinacije. Glede 
hrast (Vodice) »grcevita bolest kod djece« v. 
fras. Ime biljke »helminthia echioides« (K)ra- 
stelj (Dubrovnik), koje se nalazi i u ces. 
chrastel, treba jos obavjestenja. Primijetiti jos 
treba da su hrv.-srp. nazivi za vrste hrasta, 
kao crnika »ilex«, gorun, sladun, stedun, gorskac, 
domaceg podrijetla. 

Lit.: ARj 3, 688. 7, 581. Mazurami 402. 
Tentor, JF 5, 205. Miklosic 92. SEW 1, 408. 
Holub-Kopecny 142. Bruckner 184. Mladenov 
671. WP 1, 501. Machek, Sldvia 16, 182-183. 
214. Siitterlin, IF 25, 61. Hiit, PBB 23, 
338. Petersson, KZ 46, 146. (cf. JF 3, 215.). 
Loewenthal, WuS 10, 164. Tiktin 1779. Ma- 
tzenauer, LF 9, 5 — 6. 



Toponim u Gorskom Kotaru (Mukov Hrib, 
Hrib srednji, Hribac, gen. Hripca, selo). Ovo hrib 
alternira u docetku sa hrid (v.). Prema alter- 
naciji hred za hrid (v.), sa hrib mogao bi stajati 
u vezi pridjev hrebeljav »sinonim: hridan, 
divlji, pun hridi, kamenja«, hrebeljast (Stulic). 
U ceskom je prvobitno eh zamijenjeno sa h < 
g: hrbet < chfbet = polj. grzbiet. To jos ne 
opravdava misljenje Machekovo da osnovno 
chrb- stoji mjesto praslav. *gbrbt »H6cker, 
Riicken«, v. grba. Za hrib kao ni za hrbat nema 
utvrdenih ie. paralela; hrib je po svoj prilici 
relikt iz predslav. i pred-ie. *gripa < *grep(p~)-, 
koje dolazi u dalmatinskoj toponomastici kao 
Gripa, Fripa, Hripa za uzvisine. Bez h < g 
nalazi se u rum. ripa f »jaher Abhang, Ab- 
grund, Schlucht«, cine, aripd »Abhang, padina«, 
meg. -rum. rdpa »padina, kamen«, it Cica (istro- 
-rum.) arpe »kamen, stijena«. Upor. arb. shkrep 
»Abgrund, Fels«, odatle drum, pridjev ripos 
»jah, steil, zerkliiftet« i mozda nase ripiti, 
ripnuti »udariti kamenom«. Znacenje ne do- 
pusta izdvodenje od lat. ripa »obala«. 

Lit: ARj 3, 690. 691. 694. 707. 709. Ele- 
zovic 2, 172. Skok, ASPh 33, 369. Isti, Slav. 
61. 92. 93. 112. 114. 136. 149. Isti, SIRev 3, 
353-354. Miklosic 90. SEW 1, 404. Holub- 
Kopecny 134. Bruckner 160. KZ 51, 225, 
Machek, Sldvia 16, 200-201. 213. GM 204. 
Lewy, ZSPh 1, 407. Tiktin 1238. Hubschmid, 
Vorind. Ostalp, p. 44 i si., § 20. Isti, Alpen- 
worter 13. i si. REW* 3863. 7328. DEI 1869. 



hrb m (Sulek) »sinonim: biljka sporis, haj- 
ducka trava, achillea millefolium L.«. 
Lit.: ARj 3, 690. 

hrbat, gen. hrpta pored hirbata (14. v., 
Vuk) = rbat, gen. rbata (Kosmet), sveslav. i 
praslav. *mbbwb »1° sinonimi: kicma, leda, 
dorsum, 2° (metafora) brdo, jugum«. Aug- 
mentativ na -ina: hrptina- ,nTna f (ZK) »svinj- 
sko meso od kicme«. Pridjev na -en: hrpten 
(hrv.-kajk.), poimenicen s pomocu -lea, -jaca 
(hyrtenica (Vuk) = (h)rtenjaca (Vuk, Srbija) 
= rptenjaca (Lika) = rptenica (Lika) »kicme- 
nica, kralijes«. Na -iste: hrpticte n (Belostenec) 
= rtisce (Babina greda) »zlijeb u hrptink. Na 
-nica: rbdtnica (ZK) »straznji dio kosulje«. 
Ovamo mozda rtmaca f (Vuk) »zalistak na hla- 
cama« ako je tm < tn kao u lajtman (ZK) < 
lieutenant. Bez sufiksa -t>r = -«, koji je kao u 
nogbtb > nokat, sa t' za t> (prijevoj ?) dolazi u 
slov. i kod Belostenca i Stulica hrib »collis«, 
od cega je kod Kavanjina pridjev hribetan. 



(h)rbina f (Vuk, Lika, Bukovica, ZU) 
»Scherbe; sinonim: krnjaga«, augmentativ na 
-ina od rb m (ZU) »idem«. Toponim. Demi- 
nutivi na -ic rbic (Lika), na -tk rbak, gen. 
rpka »idem«, kol. rbovlje n (ZU). Rumunji 
posudise Mrb n »Scherben, irdenes Bruch- 
sttick«, odatle a Urbui »in Scherben,schlagen«, 
a sa hirbui (-III > -ujg < -ovati) »aus den 
Fugen gehen«, deminutiv hirbusor. U bugar- 
skom jeziku barbel, pored starbel, pridjev 
hrdbav, harbeliv »Scharte, Scherbe«. U pra- 
srodstvu s arb. vorbe »zemljani lonac za kuhanje«. 
Kako bugarski oblik pokazuje, u prasrodstvu 
je s praslav. *skerbt > crep, skrbav (koje i stv- 
njem. skirbe, nvnjem Scherbe). Zubaty pret- 
postavlja *zhblna, uporedujuci s lot. rubindt 
»einkerben, nagen« i hrbina proglasuje za 
»schwerlich richtig«, u cem se vara, kako po- 
kazuje bugarski i rumunjski oblik. 

Lit: ARj 13, 738. Skok, ASPh 33, 369. 
Miklosic 300. SEW I, 405. Zubaty, ASPh 16, 
410. Mladenov 673. Tiktin 731. 



brc 



686 



hrg 



hrc m (sulek) »vrsta gljive«; deminutiv sa 
-bk i -bka: hrdak, gen. -cka (hrv.-kajk., Belo- 
stenec) »gljive koje se lat. zovu spongiolus, 
helvella, morchella« = hrdka T, slov. krdek. 

Lit.: AR( 3, 691. Pletersnik 1, 280. 

hfdati, hrdom impf. (Dubrovnik) (rei-.)« 
»sinonimi : biti, lupati, tuci (jako i s bukom)« 
= herdati (hrv.-kajk., Bednja) prema pf. 
hrdnuti, - m (Martie) = (sa dn > gri) hrgnuti 
(Pjevanija cmogorska) = (sa dn > n, tip 
panem) hrnuti, - m (Dubrovnik). Kao ekspre- 
sivan glagol (metafora) fdati, rdom (Lika) 
»jesti«, nafdati se, narddm »najesti se, nabubati 
se«, nafddt he). (ZK) »I° natovariti, 2° najesti 
se«, uidati (ZK) »ubiti«, zafdat se »prenagliti 
se (zarda si se poc bdlit mindele, Smokvica, 
Korcula)«. Upor. slov. hrdati in kopali »tiichtig 
hauen«. Osnova hrd- dolazi mozda i u slozenica- 
ma : hrdoroga (Vuk, Dubrovnik) »psovka za sta- 
ru zensku«, (h)rdobrada »biljka stipa pennata«. 
Te se slozenice mogu vezati i s pridjevom rdar 
(v.). Bez tacnijih obavjestenja o upotrebi i 
znacenju ne moze se odrediti pravi etimon. 
U hrv.-kajk. rdati znaci »gristi sto tvrdo«. Vuk 
ima isti glagol s akcentom Mali, -am (po-) 
(subjekti krmada, magla, plug) »herumweihlen, 
cunjati, orvati«. S akcentom rdati, fdam znaci 
u Lici i »psovati, grditk. Zacijelo se radi o 
onomatopeji. Ovamo moze ici na -ut (upor. 
smrduf) fdut, gen. -uta m (Vuk) »tresnja koja 
se rska«. Dalje veze te onomatopeje v. pod 
hrskati. 

Lit.: ARj 3, 694. 702. 7, 564. 12, 789. 
Pletersnik 1, 280. Mazuranid 402. 

hreb m (Boka) = hrev »sinonimi: panj, 
stablo, deblo«. Odatle kol. hreblje n (Split, 
Pavlinovic). Toponim Hrebine, Hrebinec (Za- 
gorje). Bez h- pridjev na -av: rebav (Zupanja, 
Srijem) »u koga su dvi noge iskrenite«, me- 
tafora od reb m (Vodice, Dalmacija) »prut«, 
kol. reblje »pruce«. Ovamo mozda rebic m 
»kornjas orthoperus« i prezime na -id Rebic 
pored Rebic (Lika, Srbija), ali upor. i Reba 
(Bosna, katolici). Ovamo ide mozda i rebeljusa 
f (Podrinski okrug) »vrsta jabuke«, Rebel) je 
toponim (selo, Valjevski srez), Rebeljani (Gorska 
kosa, Gruza), Rebeljska reka (tvori zajedno s 
Vujinavadkom rekom Jablanicu). U znacenju 
»panj, stablo (od vinove loze)« obicniji je lek- 
sem s -k mjesto -b: hrek, pi. hrekovi (17. v., 
Vuk, Dubrovnik) = krek (juzni krajevi, Smo- 
kvica, Korcula, Ston, Kotor). Odatle demi- 
nutiv na -bk: hredak, gen. hredka (Vuk, Du- 



brovnik) = kredak, gen. -cka (Ston), na -id 
hredid = kredio (Ston), augmentativi na -ina 
hredina, na -etina hredetina, koL hredje. Obje 
osnove su samo hrv.-srp.; hreb bi moglo biti 
varijanta od hrib (v.) < grippa, tal. greppo. 
Postanje nejasno. 

Lit.:.ARj 3, 691. 694. 692. J, 500. ZbNZ 5, 
27. Miklosic 90. 

hren, gen. hrena m (Vuk, Dubrovnik, op- 
cenito) = ren, gen. rena (Kosmet) = ren 
(ZK, ikavci) = kfen, gen. hrena (Dubrovnik) 
= hrln, gen. hrina (ikavski), sveslav. i praslav. 
hrenbj »raifort«. Lit. krienas iz slav. Rumunji 
posudise hrean, Nijemci Kren. Teofrast je 
zabiljezio grcki lik XEpoxv, iz cega izlazi da je e 
nastao iz dvogalsa ai. Postanje nepoznato. Pre- 
ma Macheku pripada pred-ie. supstratu. 

Lit: ARj 3, 693. 5, 505. Elezovid 2, 174. 
Miklosic 90. SEW 403. 'Holub-Kopecny 190. 
Bruckner 185. Mladenov 673. Machek, Sldvia 
16, 212. LP 2, 158. Hoops, PBB23, 568-569. 
Mikkola, Ursl. Gramm, 1, 11. i si. (cf. RSI 6, 
174). Loewenthal, ASPh 37, 384. ZSPh 7, 
407. Boisacq 435. 

hrepet m (Stulic) »smijanje u glas«. Odatle 
njegov pridjev hrepetan (koji nije pouzdan), de- 
nominal na -ati hrepetati (15. i 16. v.) (raj-) 
»1° grohotom se smijati (Stulic, Dubrovnik), 
2° rzatk. Sufiks -et upucuje na onomatopejsku 
vrijednost korijena hrep-, koji se nalazi gotovo 
u svim slavinama, a i u znacenju » rzatk. 
Znacenje »navaljivati, nasrtati na koga«, koje 
ima hrepiti kod Kavanjina, zatim na osvetu 
hripiti kod Martica zacijelo su metafore istog 
onomatopejskogpodrijetla. Prijenos onomatopeje 
na psihicko polje je u slov. hrepenenje, hrepeneti 
»sich sehnen«. Postoji i onomatopejska vari- 
janta sa b mjesto p: hrebetati, -cem (leksiko- 
grafi) u konkretnom znacenju »ne slagati se u 
dva ili vise glasova kod pjevanja i sviranja«, 
odatle pridjev hrebetljiv. 

Lit.: ARj 3, 693. 695. Miklosic 90. Bruckner, 
KZ 51, 240. 

hretiti se (slov.) »1° sich anekeln, 2° aufge- 
blasen sein«, u Prorocima 282 b nad tvojom 
rashredenom dicom kao prijevod Lutherova iiber 
deine zarten Kinder. Postanje nepoznato. Ono- 
matopeja? 

Lit.: ARj 13, 88. SEW 1, 401. 

hrg m (Slavonija, Reljkovic, Sisak) »1 ° po- 
suda u kojoj opancari kozu mode, 2° (Srijem) 
cucurbita lagenaria«, hrga f (Dalmacija) »ka- 
meni sud pri dnu tijesan, a k rubu izveden, u 



hrg 



687 



Hristofor 



kojem se jecam ljustk = hrg m (Smokvica, 
Korcula) »drveno korito u kojem se poje svinje«, 
fg, gen. fga (Orahovica, Saptinovac, Vinkovci, 
Srbija). Odatle na -ada: rgaca (osjecka okolina), 
na -ani rgdnj, gen. -anja m (Gornja Krajina) 
»uzduz prepolovljena tikva koja se kao kutlaca 
uzima za grabljenje vode« = fganj (Srbija) = 
rganj, gen. fgnja m »listopad, studeni, prosinac, 
kad ima izobila hrane, pa ju rgom uzimaju«. 
Odatle denominal rgati, -am impf. »1° kao 
rgom (velikom kasikom) zaimati, 2° mnoziti«. 
S protezom v- vrg »krbanj, susak, tukvanj«. 
Sa k mjesto h: krga »haustrum e cucurbita«. 
Oblik s h postoji i u slovenskom hrg, gen. 
hrga »ein aus einem Flaschen Ktirbis gemachter 
Trichter oder Heber, oder daraus gemachter 
Schopfgefass«, odatle hrgdda, hrganja, hrgdnjica. 
Bit ce predslavenskog i pred-ie. postanja u vezi 
sa lat. orca, urceus = gr. iipXT|-, etruscanski 
uey., urna. Gr. ftpxtl je obicna |3txoc, (odatle 
zacijelo bicarium) »Weingefass mit zwei Hen- 
keln«, prema Izidoru iz Sevilje »vrst amfore«; 
krga, ces. krbanice »olla«, slov. krhla, krhlenka 
uporeduje Matzenauer sa srvnjem. kruoc, 
nvnjem Krug. 

Lit.: ARj 3, 694. ZbNZ 6, 126. Pletersnik 1, 
281. REW 3 1181 a. 6087. Lorentz, REKA 
Suppi. 6, 1345. Metzenauer, LP 9, 15. Boisacq' 
1006. Alessio, Onomastica 2, 201. Skok, 
ZRPh 41, 149., br. 10. 

hrid m, f (17. v.) »veliki goli kamen; sino- 
nim: stijena« = hrida f == rid (Vuk, Dubrov- 
nik) »golo brdo, gola kosa«, pi. ridavi (Srbija, 
Vranja, Sarajevo, Sutjeska) »kose izmedu rije- 
ka« = rida f (Vuk, narodna pjesma, Makarska 
krajina, Podrinje, Srbija). Pridjevi: na -bn 
hridan (16. v.), hddast (Pavlinovic), na -ski 
ridski (sela, okrug vranjski). Kol. hride n (16. 
v.). Augmentativ na -ina : (Klridina. Na -ovaca, 
-ovka, -ovkinja: hridovada (Srbija, Nis) = 
hridovka = hridovkinja »otrovna zmija, vipera 
ammodytes L.«. Upor. gridarica (Dreznica kod 
Ogulina) od grid. Nalazi se jos u stcslav. i ma- 
kedonskom rido. Toponim s prijedlogom o-, 
ob-: Ohrid (upor. u narodnoj pjesmi: Odvali 
se rida od Orida i ubila sva tri pobratima , Vuk 1, 
405), gr. Achrida, cine. Oher pored Uhirda, 
turski Ohir. U tur. -d(a) ispao zbog turske post- 
pozicije -da (lokativ). Dolazi i bez prijedloga. 
Postoji i oblik sa e mjesto i: hred (sjeverna Dal- 
macija). Prema Briickneru isti je korijen koji 
i u hrib sa alternacijom sufiksa. Machek pret- 
postavlja razvitak iz *kridt, koji nigdje nije 
potvrden, a ovo izvodi kao i Berneker iz got. 
dis-skreitan »zerreissen«, pozivajuci se na lat. 



paralelu rupes od rumpo, slav. skala (v.) od ie. 
skel- »spalten, zerreissen«. Pojmovno ide za- 
cijelo u istu sferu u koju i hrib, griza i grid 
(v.). To su pred-ie. izrazi za terenske uzvisine 
koje su u vezi s predrom. *gredius »neobraden, 
prost« > tal. greggia, grezso, srlat. gregius 
(Foru), grezius (Padova). 

Lit: ARj 3, 692. 694. 8, 798. 13, 944. Hirtz 
Amph. 37. 43. Miklosic 90. SEW 1, 402. 
Bruckner, KZ 51, 225. Machek, Sldvia 16 
212. Miletic, MP 2, 142-146. REW 3 3857a 
(drugacije DEL 1868. 1870. od lat. grex, kao 
prevedenica od gr. agelaios od agele »stado«) 
Skok, SIRev 3, 353. Iwaszkow, Lud 25, 95. si 
(cf. LJb 13, 305). 

hrisovul m = hrisovul} (takoder f, 13. v.) = 
hrisovol, hrisovolj (14. v.) = hrisovoj (14. v., upor. 
perivoj) = hrisovulja f »isprava« (danas opcenito 
u naucnim knjigama) = hrisijovul, -Ij (14. v., 
prema grckom pridjevu xpweioc;) = (y > u) 
hrusovol (14. v.) = hrusovul (14. v.) = rusovoh 
(stsrp.) = (prema lat. citanju gr. %) krusovulj 
= krusovulja f = krisovulj (Vuk, Crna Gora, 
Boka, Ljubisa: pop Zlovolja dita krusovolja) 
= krusivoj (14. v.) = krusivoja = krusivolj 
(rukopis 1351, prijepis 18. v., nekriticki) = 
krusivoj (1351). Od srgr. (biz.) slozenice XP V ~ 
oopouWiov »zlatna bula«; Ij > j osniva se na 
prijelazu u deklinaciju (' i unakrstenju sa 
volja, povelja. 

Lit.: ARj 3, 696. 711. 5, 678. Vasmer, 
GL 64. Matzenauer, LF 17, 192. 

Hristofor = -hvor, -var = Hristofir (s gr. 
izgovorom glasa x) = (sa lat. izgovorom eh za 
X) Kristofor (14. v.) = Kristofor = (sa disimi- 
latornim ispadanjem docetnog -r zbog disi- 
milacije r-r) Kristof (15. i 16. v.) = Kristof 
(hrv.-kajk., ZK, prezime) = (sa disimilacijom 
r-r > r-V) Kristofal (14. v.) = (sa sonantnim r 
kao u krst) Krstofor (16. i 17. v., Barakovic) = 
Krstofor (cakavci, 15. i 16. v.) = Krstofal 
(18. v., Kavanjin) = (sa ph > p kao u Filip) 
Krstopor (1493). Od gr. Xptaxocpopoc,, dobro 
potvrdeno ime u dalmatinskim srednjovjekov- 
nim gradovima. Prilagoduje se dvoclanim pra- 
slavenskim imenima time sto se drugi dio 
grcke slozenice zamjenjuje sa -voj (prema tipu 
Milivoj): Hristivoje (Vuk) = Kristivoj, odatle 
prezime Krstivojevid = Kristivojevid, sa -mir 
(prema tipu Vladimir) Krstimir (Palmotic), 
sa hipokoristickim sufiksima -ilo Krstilo, odatle 
toponim Krstilovica, -iha (tip Drziha od 
Drzislav) Krstiha H3. v.), na -oje Krstoje, 
prezime Krstojevid, na -a, -o, -e Krista m 
pored Hristo, odatle (H)ristid = Kristo (16. v., 



Hristofor 



688 



brSx 



Dubrovnik, Boka, Perast) prema Krista (od 
Kristof), odatle Kristie, Krsta (18. v., Vuk), 
pridjev Krstin, pored Krsto (Vuk), pridjev 
Krstov, odatle Krstic, Krste (18. v., Dalma- 
cija), na -an (prema tipu Milan) Hristan 
(Vuk) = Kristau (slov. prezime), Khtan 
(18. v.) m prema f Kfstana (Srbija), na -le 
(prema tipu Mile) Krile (takoder dalmatinsko 
prezime) = Krla m (Boka ili Crna Gora, 
narodna pjesma) = Krie (Hrvatska, 1535). 
I sa lat. sufiksima prave se hipokoristici. 
Ovamo ide na deminutivni sufiks -inus Hris- 
tind, (mucenica, slavi se 24. VII), koje kod 
kaluderica glasi i Hristijana, u Dubrovniku 
Kristina, odatle hipokoristici Krista (18. v.), 
Kriza i Krila. Upor. hrv.-kajk. prezime Kri- 
zan. Odatle zenski hipokoristik Hrista (Vuk), 
na lat. nenaglaseni sufiks -ulus Krstol = Krstul 
(1460), odatle dalmatinsko prezime Krstulic, 
Krstulovic. Ovamo ide zacijelo i ime vlaskog 
plemena (1430) Krisojevici. Upor. prevede- 
nice krstonosa i bizantinsko xpwibbovkoc, > 
hristodul. 

Lit.: AX/ 3, 697. 5, 539. 541. 542. 543. 
588. 595. 636. 644. 657. Jirecek, Romanen 2, 30. 

(h)rkac, gen. -aca m (18. v., Vuk) »naziv 
sto ga daju katolici pravoslavnima u Bosni i 
Dalmaciji« = arkac (Kavanjin, Pavlinovic), 
pejorativna izyedenica stvorena s pomocu su- 
fiksa -at (v.) od osnove kojoj je znacenje 
tesko odrediti. Prema Pavlinovicevu obliku 
grkac, za koji se ne zna gdje i da li se govori, 
bila bi to izvedenica od Grk. To bi se slagalo 
s nekadasnjim nazivom grcko-istocni, grcko- 
-istocnjacl u nekadasnjoj Austriji. Budmani se 
protivi tome. Po njegovu misljenju moze da 
postaje od hrkati. To bi bio pejorativan naziv 
za pjevanje kroz nos. Bela ima hrka mjesto 
hrkac. To bi bio hipokoristik ili postverbal 
od hrkati. 

Lit.: ARj 3, 690. 14, 54. 

hrmestavac, gen. -avea m (Zagorje, Pri- 
gorje) »meso sto hrusce pod zubima«. 
Lit.: ARj 3, 701. 

hfcmza f (Bosna, Sarajevo, Kresevo, gdje 
se kopa) »auripigmentum, mineral zut, kao 
zlato mekan (upotrebljava se za boju)« = 
sali zrno ili gusa (Srijem) = iuti sigan (Dal- 
macija) = tur. altmbas > altunbas (Bosna). 
Prema erza (Mostar) m kao da je umetnuto 
[.< tur. kirmiz < ar. qirrniz]. 

Lit.: ARj 3, 702. Skok, Sldvia 15, 352., 
br. 323. Skoljic* 334. 



hrndoline f pi. (Dubasnica, Krk) »orace 
zemljiste, ali kamenito, lose«. 
Lit.: ARJ 3, 702. 

hi-nkas, gen. -asa m (Pavlinovic, Dalmacija), 
»nadimak na -as volu koji nije dobro uskopljen«. 
Od istog je korijena pridjev na -ovit (hjrnjkovlt 
(Vuk, Srbija, za domace zivotinje: vo, konj} 
»1° koji nije dobro utucen, 2° silovit, zicast, 
subacina« (Pavlinovic, Dalmacija). Slaze se 
znacenjem i fonetikom sa rumunjskim rancatiti 
»halb kastriert« = rincas, rincau »einhodig«, koje 
Gamillscheg, RG s. v. izvodi iz gepidskog 
(balkansko-germanskog) wranko > rancus »hin- 
kend, lahm«, Meyer-Liibke iz langobardskog 
rank ili *renicus; hrnkas je prema tome lek- 
sicki ostatak iz govora srednjovjekovnih Vlaha. 
Ovamo ide jos kao talijanizam rankati, -am 
impf. (Perast; Naljeskovic: rankat cu najbrze} 
»davonlaufen«. Od tal. arrancare »svellere, zop- 
picare, vogare di ibrza«. 

Lit.: ARj 3, 702. 13, 58. REW 8 7044. 7209 a. 
D£7299. 

(h)rnjaga f (Vuk, BiH) »velika gomila, 
sila, mnozina, hrpa«. 
Lit.: ARj 14, 56. 

(h)fnjav, pridjev na -av (Vuk) »sa raspuk- 
nutim ili razrezanim usnama«. Imenica fnja, 
gen. fnje f (Kosmet) »svinjska surla, njuska«. 
Odatle metafora na -ka: hrnjke f pi. »vrsta 
gljive«. Hipokoristik Hrnjo (Vuk) je antro- 
ponim i apelativ znacenja koje je u pridjevu. 
U narodnoj pjesmi Mujo od Udbine zove se 
(H)rnjetina Mujo i Hrnjica Mujo. Odatle i 
muska licna imena Hrnjko (14. v.) i Hrnjak 
(15. v.). 

Lit: ARj 3, 702. Elezovic 2, 180. 

hr6-hr6, onomatopeja kojom se imitira 
glas svinja. Oformljena: hrycati, kroce (16. v., 
Dubrovnik) »sinonim: guritatk = hrokati, -ce 
(leksikografi) = hroktati, hrokce (subjekt svinja) 
(Vuk). Sa vokalom u mjesto o kod Marulica 
i sa c iz prezentske osnove hrucati, hruca. 
Sa tim vokalom prenosi se na govor ljudski 
(pejorativno): hrukati, -am (Belostenec) »go- 
voriti 'vicuck. 

Lit.: ARj 3, 704. 710. 

hrom (Vuk), sveslav. i praslav. pridjev, 
»lahm«, nije danas opcenit na hrv.-srp. teri- 
toriju. Cine mu konkurenciju sinonimi sepav 
(v.) u zapadnim krajevima, tapalast (Vuk) 
= tapalast (Banja Luka), izveden na -ast od 



br6T 



689 



(h)ft 



balkanskog turcizma topal, gen. -dla (tur. 
topal}, arb. topal »lahm«; odatle prezime na 
-ovii Topalovlc. Poimenicen na -be m prema f 
-tea: lirbmac, gen. kromca prema hrornica, 
odatle prezime (H)romac i (Hjromcevic > 
Roncevic; (hjromlca (Lika) je apozicija za 
kozu; hrornica (Dalmacija, Ljubisa) je mjera 
za duljinu, »sirina izmedu paoca i kazaoca 
kad se rascepe« (ne vidi se, kako se taj leksem 
semanticki odnosi prema znacenju pridjeva), 
Apstrakta se prave sa -oca = -dta, -atinja = 
-ost = -stvo'. Qijromoca (17. v.) = hromdta 
(15. v.) = hromotinja (Crna Gora, valjda kol. 
kao sirotinjaj — hromost = hromstvo. Kauza- 
tiv ohromiti, -im »uciniti nekoga hromim«. 
Ljubisa upotrebljava prilog hromice u vezi 
sa tomice »na sve nacine« u recenici: pak su 
nastavljali tomice I hromice da je k udaji sklone. 
Vuk i pisci imaju inhoativ sa nc > nu: ohro- 
nuti, ohronem (ZK) »postati hrom; sinonim 
obangavitk. U njemu je izolirana promjena 
mn > n kao u nokrat (ZK) < mnogokrat. 
Ta se grupa cuva u kinmuti, kllmnuti i kom- 
nuti. Govori se i pise obicno bez h oronuli, 
oronem. Rijedak prijelaz mn > n razlog je 
sto se u jezicnoj svijesti izgubila veza sa hrom, 
te se govori kao pridjev »oslabljen«: oronuo 
starkelja. Romici »Cigancad« nema veze s hrom 
nego je to od ciganske rijeci romia »covjek«. 
Iterativ pravi se prijevojem o-a: hramati, 
hramljem, -am (Vuk, vec stcslav.), sa Ij iz 
prezenta u impf, ramljati, -em > ramnjati, 
-am (Ljubisa), nahramivati, -hramujem (Vuk) = 
naramljivati (narodna pjesma). Odatle radne 
imenice na -be: hrdmac, gen. -mea = hrama- 
lac, gen. -aoca m prema hramallca i apstrak- 
tum ramota (Lika, u formulama caranja) »si- 
nonim: hromota, hromoca.« Ne nalazi se u 
baltickoj grupi. Pridjev je slavensko-sanskrtska 
leksicka paralela. Tacno odgovara sanskr. s'ra- 
ma-h < ie. sromo-s, fonetski i po znacenju. 
Bruckner izvodi bez potrebe od ie. korijena 
skrem-: skrom-, od kojeg je skroman (v.). 

Lit.: ARj 3, 678. 705. 8, 798. BL 2, 579. 

Miklosie 91. SEW 1, 403. Holub-Kopecny 143. 
Bruckner 184. KZ St, 234. Mladenov 674. 
WP 2, 706. Machek, Sldvia 16, 131. IF 53, 
94. Hirt, IF 23, 243. Markovie, NJ n. s. 1, 
248-251. 

(h)ropati impf. (Belostenec) »1° sino- 
nim: stropotati, 2° guritati (subjekt svinja, 
Mikalja)«. Odatle sa onomatopejskim sufik- 
som -of: ropot m »stropot, buka, lupa, prasak, 
sum«, u stcslav. abphn i ropott. Odatle opet 
rapatati, rdpocem »1° stropotati, bucati, 2° 
mrmljati« = hropotati (hrv.-kajk.) »rikati«, 



pridjev ropotljiv; stropot je ista onomatopeja 
s prefiksom s- i umetnutim -f. Upor. glede 
prijelaza str > str ostar. Razlikovati treba 
onomatopeju ropotina = hropdtina (v.) »jaka 
nazeba, kijavica«. Slicna onomatopeja: ronj- 
kati, -am impf, »cviliti«. Zacijelo onomatopeja 
nedovoljno potvrdena. S istim vokalom rok- 
tati »idem«. Sa i mjesto o rinkati. 

Lit.: ARj 3, 706. 14,28. 162. 163-4. 

(h)rpa f (15. v., Marulic) = vrpa (Belo- 
stenec, Zore, jug, Zrinskoga Sirena) »sino- 
nimi: kup, gomila«. Odatle deminutivi: na 
-ica: (hjrplca f (Lika, Orahovica), na -&c rpac, 
gen. rpca »kamen koji se vadi iz rpe«, na -ic 
hrpic (18. v.). Pridjev na -at: rpat. Augmen- 
tativ na -ina: vrpina (Mikalja). Na -iste: 
rpiste n. Vuk ima fpnjak »modii genus«. 
Denominai (faktitiv) na -ati: rpati (na-}, 
odatle narpavati, -am pored narpivatl, na 
-iti hrpiti (17. i 18. v.). Semanticki se moze 
objasniti rpiti se, -i (subjekt dva ovna, volovi, 
Piva— Drobnjak) iz metaforickog faktitiva »ci- 
niti hrpu kad se pograbe«. Prilog: hrpimice* 
Vrancic ima varijantu sa b mjesto p: hrba, 
koja nije potvrdena. Oblik vrpa moze se upo- 
redivati s polj. warp(af »der um eine 
Grube aufgeschiittete Erdhiigek, odatle war- 
pac »latac«. Nije jasno da li je u vezi s rus. 
verpu »reisse, pfliicke, raube«, stru. i rus.-cslav. 
bepu, vbrpstl, a ovo u prasrodstvu s lit. verpiu, 
verpti, lot. verpu, verpt »presti«, od cega bi 
vrpa bila postverbal »ono sto je nacupano« > 
»kup« < ie. korijen uer- »okretati se«, rasiren 
sa p. Gubitak v- mogao bi se objasniti kon- 
taminacijom s protezom v-, upor. uho, ura, 
us prema kajk. vuho, vura, vus, a h kao spiritus 
pred sonantnim r> upor. hrga pored fga, 
hrsuz pored fz. Moglo bi se pomisliti i na 
prasrodstvo s got. wairpan, njem. werfen. 
Postverbal hrpa bi tada znacio »das Auf- 
geworfene«. 

Lit.: ARj 3, 690. 707. 7, 594. 14, 201. 

202. Mazuranic 665. 1610. Vukovic, SDZb 10, 
401. Miklosie 384. Bruckner 602. KZ 51, 239. 
Vasmer 189. WP 1, 277. 

(h)rt m (15. v., Vuk, Marulic) »lovacki 
pas« prema f hrtica (17. v.), sveslav. i praslav. 
Aam. U Kosmetu ocuvano samo u narod- 
nom poredenju: zebem kaj ft, suh kaj rt. 
Odatle pridjevi na -ov, -in: hftov, hirticin. 
Deminutiv na -ce: hrce n (Vuk, narodna 
pjesma). Augmentativ na -ina: Krtina. Slo- 
zenica: hrtovoda (Vuk). U baltickoj grupi 
nalazi se kao posudenica iz slav.: stprus. 



44 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



(h)pt 



690 



Hb'at 



curtis, lit. kurtas, lot. kurts »idem«. Ie. veze 
nisu utvrdene. Bruckner i Mladenov izvode 
od istog korijena od kojeg je i prilog skoro (v.), 
ie. sker-jskor- sa sufiksom -to. Prema tome bi 
prvobitno znacenje bilo »koji je brz« < ie. 
*skr-to-s. Paralela je za to rus. borzaja sobaka 
»hrt«. Tumacilo se (Hirt) kao posudenicu 
iz svegerm. Rude. Ali se i, obratno, uzimlje 
da je Rude posudenica iz slavenskoga (Weigand- 
-Hirt). Veze se (Machek) i sa lit. kurti »rennen«, 
lat. currere. U torn slucaju bila bi stara ie. 
rijec. 

Lit.: ARj 3, 709. 14, 204-6. Miklosit 93. 
SEW 1, 412. Holub-Kopecny 143. Bruckner 
176. KZ 51, 233. Kiparsky 277. Mladenov 
672. Machek, Sldvia 16, 216. Endzelin, IF 
33, 116. Weigand-Hin 617. 

hriimati, -am impf. (Bella, Dubrovnik) 
»zvakati zatvorenim ustima tvrd hljeb; si- 
nonim: hrskatk. Ta se onomatopeja, koja 
oponasa glas sto ga proizvodi zvakanje tvrdog 
predmeta, nalazi i u slov. hrumati i u post- 
verbalu odatle brum »Getose, Larm« kao i u 
rus. krumkatb »nagen«. 

Lit.: ARj 3, 710. SEW 1, 404. 

hrasta f (16. v., Drzic) »kora na pecenju«. 
Stulic ima hrustalica »kora na hljebu«, koje 
Budmani oznacuje kao nepouzdano. Od lat. 
crosta < lat. crusta, sa cr > hr kao u Mace 
ili unakrstenjem sa hrtistati, -am (v.). Ovamo 
ide krustavica f (Voltidi, Stulic, Sulek) 
»(kulinarski termin) vrsta prohe (torte)«, od 
tal. crostata »pasticcio«, izvedenica na -ata (v.), 
koje je zamijenjeno nasim slozenim sufiksom 
-avica. Na lat. nenaglaseni deminutivni sufiks 
-ula: hfstula f (Mikalja, Stulic) »vrst ustipka«, 
deminutiv na -ca hfstulica = hrustulica (Mi- 
kalja) = hrastule f pi. (Potomje, Peljesac) 
»vrst slatkih kolaca«, od mlet. crostali m pi. = 
crustula »focaccia«, furl, erostul; cr > hr za- 
cijelo unakrstenjem sa hrstati. Grupa je 
ocuvana u deminutivu krustuKc (Mikalja) »ko- 
mad (kruha)«. 

Lit.: ARj 3, 711. 5, 678. REW* 2345. 2347. 
DEI 1167. 1180. 

hrust m = rust »sinonimi: posudenice 
kebar (hrvatski gradovi), skarambez (Dubrov- 
nik)*, sveslav. i praslav. (hrcstb), izvedenica 
s pomocu -io od onomatopejskog glagola ko- 
jim se oponasa zvuk buke (zubima, zujanja) 
hrtistati, -dm pored hruscem (16. v., hrv.-kajk., 
Belostenec) »sinonim: (h)rskati, cum fragore 
comedo« = riiskati »isto«; u je nastao od 



nazala o: slov. hrosc, ces. chroust, stpolj. 
chrast. Ceski i poljski oblik obrazovani su bez 
-io; hrtistati dolazi u prijevoju s nazalom j\ 
hrestati, hrestajc > hrestati, -am (Belostenec) 
»knistern, knirschen«. Tome prijevoju odgo- 
vara lit. 'kremseti »idem«. Ovamo i rustalac 
»kukac korh-jas«. Za praslav. leksikalizaciju ono- 
matopeje nema paralela u baltickoj grupi. 
Nije posudenica iz got. i>ramstei »idem«, kako 
misli Hirt, nego srodna onomatopeja. Od 
hrtistati (16. v.) = rustati (ZK) (po-) postoji 
u izvedenicama veca leksikologijska familija 
u nazivima hrskavih predmeta: hrustaca f 
(Belostenec) = hriistavica = hrustika »Knor- 
pelkirsche«, hrustavac, gen. -avca »1° cartilago, 
2° vrsta gljive«. U nisticnom prijevoju ta se 
onomatopeja pojavljuje sa dva glagolska oform- 
ljenja: /-, k-: hf stati, -am (17. v.), odatle 
pridjev na -av hrstav, poimenicen sa -be 
hrstavac, gen. -avca f »vrsta grozda'«, sa -ica 
hfstavica (Primorje) = sa -ka hfstavka »vrst 
smokve«. Mjesto t-ati Vuk ima -k: (h)fskati 
(SE), -dm, odatle hrskavac, gen. -avca »vrsta 
tresanja; sinonim: hrustaca itd.« = hrskavica 
(Vuk, Mostar, Cres) »sinonim: hrustavac«.. 

Lit.: ARj 3, 708. 711. 712. 13, 202. 203. 
Mikldsie 91. SEW 1, 403. Holub-Kopecny 

143. Bruckner 186. KZ 48, 199. 51, 234. 
Pedersen, IF 5, 66. Machek, Sldvia 16, 178. 
212-213. Hirt, PBB 23, 338. Uhlenbeck, 
PBB 30, 316. Matzenauer, LF 8, 2-3, 17, 

192. Scheftelowits, KZ 56, 207. 

Hrvat, gen. -ata m (16. v.) prema f Hrva- 
tica (opcenito), rijetko Hrvatka (18. v.), -kinja 
(17. v.). Sa sufiksom -in za individuum po- 
tvrden je nerijetko Hrvatin (Korizmenjak, Ve- 
tranic, Zoranie, 1436; Sunnin 432, pi. Hrvate, 
danas se ne govori). U torn se razlikuje od 
Srbin, Bugarin, a priblizuje se etnicima Ceh 
i Rus (rijetko Rusin). U licnom imenu Hrva- 
tin (11. v.), odatle prezime Rvatln pored 
Rvdtin (ZK), -in je hipokoristicki sufiks kao 
u Milutin, Dragutin itd. Zbog toga ostaje u 
izvedenici na -id: Hrvatinic. Izvedenice su na 
-janin: Hrvac'anin (18. v., narodna pjesma, 
Bogisic) od imena zemlje Hrvati (upor. Cechyj. 
Odatle sa c Hrvacka »Hrvatica«, kod Zlatarica. 
Pridjevi na -ski: hrvatski (1406, Vuk); femi- 
ninum poimenicen u imenu zemlje Hrvatska 
(18. v.), hrvdskt (18. v., narodna pjesma, 
Bogisic) sa ts > s kao u viski, vrbaski. Ime 
zemlje na -ija: Hrvatija (narodna pjesma, Bo- 
gisic), izolirano. Sonantno r nastalo je iz rt. 
To se vidi iz Konstantinova grckog oblika 
XpcoPdxoc, kao i iz srednjovjekovnog latinskog 



Hbvat 



691 



Hrvat 



nastalog u romanskoj Dalmaciji Chroata, u 
kojem je docetak -t izmijenjen prema Dal- 
mata. Time se razlikuje od latinizacije Serbus. 
Prema srednjovjekovnom lat. stvoren je tal. 
pridjev i imenica croato. Vokal a ima iskonsku 
duljinu, kako se vidi i iz lat. i tal. oblika; 
u njima je v ispalo prema izgovoru dalmatin- 
skih Romana i sjevernotalijanskih dijalekata, 
odakle je croato doslo i u toskanski govor; 
v > b u zapadnim pozajmicama pojavljuje se 
kasnije, za tridesetgodisnjeg rata (1618—1648), 
direktno iz hrvatskog oblika, kada Hrvat ulazi 
u njem. Krabat(e), Krobot »munteres, wildes 
Kind«, iz njem. u svedski i francuski (prvi 
put 1652) »1° konj hrvatske rase, 2° hrvatski 
konjanik kao placenik, 3° kravata (tal. cra- 
vatta < fr. eravate, port, gravata, neobjas- 
njeno odstupanje u katal. i spanj. corbata}«. 
Svedsko je znacenje »divlje dijete« kao u nje- 
mackom. Ovdje je i toponim (dio Stockholma). 
Suglasnik v ostaje i u madz. horvdt. Kao u 
Slavonija, madz. oblik je usao i u hrv.-kajk. 
(horvatski 17. v., Slavonci), Horvdt, gen. -ata 
(16. v., narodna pjesma, prezime kao u 
madz. Horvdtie, Horvatovic), takoder topo- 
nim Horvdti kod Zagreba, Varazdina, Hor- 
vacani (Banja Luka), prezime Husejin Horva- 
canin (odabasa grada Jasenovca, 1676—1692). 
Razlog cinjenice da kajkavci preuzimlju ma- 
dzarski oblik, treba traziti u tome sto su oni 
zvali sebe Slovenci, a svoju zemlju Slovinje, 
odakle madzarizirano lat. Slavonija. Cakavski 
oblik Harvat pojavljuje se u narodnoj pjesmi 
(u Vuka), kao ime musko Harvatinb (u pec- 
skom pomeniku) i u bug. Harvat(in), ceskom 
i poljskom Charvdt (preko glagoljasa u Ema- 
usu?). Do 10. v. etnik se pojavljuje na vrlo 
ogranicenom teritoriju: Lika, Bosna do Plive, 
kraj oko Zadra, koji se jos 1527. zove u 
pi. Hrvati. Sto je juzno odatle, to su Slovin- 
ci (sa e > i), a sto je na sjeveru, to su Slo- 
venci (sa e > e). Prema srlat. Chroatia upo- 
trebljava se Hrovat (Stulic), odatle hrovatski 
(Levakovic), u 17. i 18. v. Kro(v)acija i Krovat 
(Costa, Kanavelic). Licno je ime vec kod 
Konstantina. Kasnije 'sa hipokoristickim -in. 
Odatle novi hipokoristik na -oje Hrvoje (15. i 
16. v.). Interesantniji toponimi na istoku 
i na jugu jesu ovi: Rvdti m pi. (Vuk) (selo, 
krusevacki okrug, rudnicki, valjevski), Rva- 
tovac (njiva, Prnjavor— Besenovo u Pruskoj 
gori), Rvatovic (u Osiku kod Gospica u Lici, 
Listani, okolina Beograda), Rvdtska (rjecica 
sela Bucje, brodski kotar), Rvatska Stubica 
na Moraci kod Vezirova mosta (Titograd, 
Crna Gora); na torn su mjestu Turci opljac- 



kali Crnogorce koji su se vracali iz Carigrada 
gdje su Crnogorce zvali Hrvati. Rvatsko 
•selo pod Avalom blizu Beograda. U Grckoj 
je blizu Atene arnautsko selo Hamati. Na 
Prespanskom jezeru takoder Harvdti. Kako 
je do ovih toponima doslo, nije objasnjeno. 
Na raznim slavenskim stranama takoder se 
nalazi taj etnik. U Galiciji oko rusinskog 
Peremysla su Horvdti, alpski Hrvati oko 
Celovca, polapski Hrvati u Ceskoj (Belli Hr- 
vati), Crveni Hrvati u Crnoj Gori (Dukljanin). 
Spicane, koji su sluzili u Carigradu, zvali 
su Turci Hrvati. Njihov poglavica zvao se 
Hrvatbasa. Osim naziva za odijelo kravata, 
koja je postala internacionalna rijec, rvatka f 
je kapa (oko Banje Luke), 'hfvastina (poimeni- 
cen pridjev hrvatski s pomocu -ina) »1° vino 
zagorsko i kotarsko (kod Zadra), 2° vrsta vinove 
loze (Vuk)«, hrvatlca (Daruvar, Istra, Buzet, 
Sovinjsko polje) »vrsta grozda boje roza«. 
U semantickom pogledu njemacko i svedsko 
znacenje »wildes, unbandiges Kind« nalazi svoju 
paralelu u sjev.'-tal. croato »ostinato«. Brojna 
su etimologijska tumacenja. Osnovna je tes- 
koca u tome sto se ne zna da li je -ato sufiks 
ili pripada i on korijenu. Maretic misli da je 
sufiks. [Na to da se radi o sufiksu, misli se i 
u pokusaju etimologije koju daje Porfirogenet: 
on kaze da rijec »Hrvati na slavenskom je- 
ziku znaci oni koji posjeduju mnogo zemlje« 
(»to 5e xpwPaTOi -ri\ tojv 2xXd(3(ov biaktyjib 
EpiinvEiJETaiTOUTEaTiv »oi jtoAAiiv xwpcivxaTE- 
Xovte^«). Iz toga izlazi da se ime dovodilo 
u vezu s gr. j&pa »zemlja« i sufiksom -at 
(tip brkat, plecat, krdkaf). Od prvih po- 
kusaja da se etimoloski objasni ime Hrvat, 
valja spomenuti pokusaj Tome Arhidakona 
koji etnonim Hrvat dovodi u vezu s Curetes 
= Curibantes te pokusaj Jurja Ratkaja (1652) 
koji to ime dovodi u vezu s glagolom (h)rvati. 
Vezano je ovo ime i s imenom bugarskog 
kana Kuvrata (7. St.), s gorjem Karpati i 
imenom historijskog naroda Sarmati. Safa- 
fik ga veze uz brib i mtbuh, Miklosie uz ko- 
rijene hruv/hnv »ples«, Danicic uz sar- »cu- 
vati«, Geitler uz sarv- »oklopnik«. Ostir ga 
veze uz eternata- »gora«, Zupanic uz churava-th 
»drugovi, narod«. Prema Nahtigalu valjda 
je neslavensko ime. Od kada su 1890. u Ta- 
naisu (usee Dona, 2 — 3. st.) nadeni grcki nat- 
pisi na kojima dolaze iranska imena i medu 
njima iransko ime arhonta x o P oa o ?/X o - 
pouaOoc,, neki povjesnicari misle da se ime 
Hrvat moze dovodi'i u vezu s perzijsko-iran- 
skim plemenom Harahvatis i njihovom zem- 
ljom Harahvaiti (Sakac). Ovo misljenje pri- 



692 



hud 



hvaca Vasmer, koji ga dovodi u vezu sa stiran. 
* '(fsu-)haumata- »pastir«, avesta pasu-haurva, 
te haurvaiti »cuvati, pasti«. Ovo se pleme, po mi- 
sljenju nekih povjesnicara, selilo iz Azije na 
Don i tu dalo ime slavenskom narodu, slicno 
kao sto su neslavenski Bugari dali etnonim 
jednom drugom juznoslavenskom narodu. Ni 
ova etimologija nije od svih prihvacena.] 

Lit.: ARj 3, 652. 712. 758. 5, 607. 618. 14, 
361-67. Maiuranu 407. i si. DEI 1951. 
B. Hellquist, Svensk etymologisk ordbok 3 503. 
Weigand-Hirt 1,1131. Novkovic, Pom. 110. 
Mladenov 666. Jagic, ASPh 31, 531-532. 
Gamillscheg 274. REW 2334. Skok, SupK279., 
§ 70. Iljinski, YF3, 26-30. 12, 205. Nachtigal, 
Etnolog 10-11, 384-413. (cf. RES 22, 267). 
Bruckner, KZ 51, 223. 237. 53,193. si. (lib 11, 
471). Deanovic, ZbRFFZ 1955. Mikkola i 
Sutnar u ZbJ 612-617 (cf. RSI 2, 254). 
Sobolevski, RFV 64, 174 (cf. RSI 4, 158. 
277). Niederle, Slovanske Starofitnosti 2. 2, 
1, 244-280. 2, 2, 373-99. 3, 193-5. 223-6. 
4, 154-6. Sisic, GC 35, 1-49. Gregoire, 
By z- 17, 88-118 (cf. RES 24^287). Visinski, 
Savremenik27,S5-S6. Sakac, Zivot 18, 1-25. 
Isti, OChP 15, 313-340. Grafenauer u EJ 
4, 37 — 8. Vasmer 3, 261. Putanec, Rasprave 
I, 45-46. 

hu, uzvik (onomatopeja) zbog studeni, 
Ijutine i nakon dugog puta ili truda = hit 
pored u (Kosmet) »duvanje u saku zbog stu- 
deni*. Prema fuj dobiva -j huj, uzvik zbog 
gadenja, nezadovoljstva, zalosti. Odatle iijnuli 
»huj sagen«. Prvi se oblik oformfjuje sa -k: 
hukati, hue m impf, pored -am (16. v., ta- 
koder bug.) prema pf. huknuli, hukn m (Vuk) 
»buku cinitk. Odatle postverbali huk m i 
huka f (16. v.) »sinonim: buka«. Odatle (h)ukac, 
gen. -aia (Vuk) i hilktati, hukiem (Vuk, 
18. v.), kod Marulica huhlati, ako nije greska. 
Na -eti: hucati, hucim (18. v., Srbija, subjekt 
talasi, ptice) = huciti (narodna pjesma, Pe- 
tranovic). Odatle na -be i -tka: hucac, gen. 
hucca »nekakva bolest u uhu«, hucka (Vuk) 
»vika ili mala buna«. Upor. slov. hiipati»schreien«. 
Isti uzvik hu, onomatopeja kojom se oponasa 
zujanje vjetra, zavijanje vuka, oformfjuje se 
say: hujati, hujim (Vuk, subjekt vjetar, more) 
(pro-). Upor. rum. onomatopeju a hui, a vui 
»rauchen, tosen«, odatle vuet, vuetoare f »biljka 
empetrum nigrum«; apstraktum vuiald f, ngr. 
Xouytct^co. Sa drugim akcentom hujati, hu- 
iam (Vuk) »pocivati«. Postverbali (h)uja f 
»bijes«. Ovamo i huja f (Posavina) »kod la- 
dara stanica kad se lada na konjima vuce«. 
Druge je prirode oformljena onomatopeja 
hukati, huiem, odatle takoder postverbal huk 



m, huka f, huktati (ra-) od hu, imitacije glasa 
nekih ptica kao sove. Za glas sove ima Ka- 
nizlic huhukati. Ta se onomatopeja ofor- 
mljuje i sa ft > ck: hulkati (ra-). U hrv.-kajk. 
taj onomatopejski glagol dobiva metaforicko 
znacenje »1° vikati, bucati, zvati, 2° podbadati 
na bunu«, nauskati, -am. Odatle huskac m. 
Kod Baksica rozhustani vojnici (koji su mucili 
Isusa). 

Lit.: ARj 3, 716. 729. 7, 724. 13, 89. Ele- 
zovic 2, 417. Hirtz, Aves 155. 157. Mladenov 
673. REW 4221. Deny § 1037. Skok, ASPh 
35, 342. Matzenauer, LF 8, 7—8. Bruckner, 
KZ 51, 239. 231. Machek, Sldvia 16, 213. 
SEW 1, 405. Pedersen, KZ 38, 342. Tiktin 
743. 1782. 6W210. 

hiicum m (15. i 16. v.) = hukjum (1539) = 
ucum (Kosmet) »zapovijed, naredba, presuda«. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
hukm > hiikiim) iz turskog_ sudstva: arb. 
hyem CSkadar) »Macht, Herrschaft, Recht- 
spruch«. Ovamo ar. izvedenica ucumat (Kos- 
met) m »sud, zgrada gdje ureduju turske 
vlasti; sinonim: konak«, cine, huchimate f 
»tribunal« < ar. huqumet »gouvernement, 
juridiction«, pi. hiiqiimat, tur. huqumet konagt 
»sudnica«. 

Lit.: ARj 3, 716. lvic, PPP 5, 136., br. 3. 
Elezovic 2, 398. GM 155. 

hud, f huda, sveslav. i praslav. pridjev »1° 
mrsav (Poljicki statut), 2° jadan, nevoljan, 
zalostan, nevaljan, 3° zao, rdav, los« = iid 
(Kosmet) »3° taman, koji nije svijetao« = 
hud (Vodice, Kastav) »1° zlocest, 2° poderan 
(cipele)«. Takoder imenica hud f = hudost. 
Poimenicen na -be hudac, gen. huca prema 
-ica hudica. Rasiren na -bn: hudan; na -Ijiv: 
hiidljiv. Apstraktum na -oba: huddba »eufe- 
mizam za vraga« (Smokvica, Korcula). Odatle: 
na -ica hudobica »zensko cefjade bijesno«, 
apstraktum sa dva sufiksa hudobija; hudob(f)- 
njak, hudobnik m prema f hudobnica, hudop- 
stina (17. v.) od huddpski (16. v.) »diaboficus« ; 
hudob(i)nji = hudoblji; na -id hudic = slov. 
hudic »hudi duh, vrag« kristijanizmi su. Upor. 
jos slov. hudiman, hudimar, hudi'r, huder »vrag«. 
Apstrakta na -ina: iidina (Kosmet) »krto 
meso, krtina«; na -inja: hudinja. Denominali: 
na -ati: nudati nije usao u knjizevni i saobra- 
cajni jezik, ali se govori na Cresu hudat »ko- 
riti«. Kauzativum na -iti: huditi, -im (15. v.) 
(na-). Inhoativ na -eti: hudjeti, -im (Vuk) 
»1° postajati hud, 2° tamnjeti (Dubrovnik)«, 



hud 



693 



hula 



poudet, -udim (Kosmet) »potamniti, smrsaviti, 
oslabiti, postati ruzan«. Prvobitno znacenje 
konkretno »mrsav« prenijeto je na psihicko i 
moramo polje. Kao izvedenica na -ika (biljka) 
ide ovamo (Kjudika (Vuk) — fudika = hii- 
dljika (Vuk) = fuljika (Crna Gora) »viburnum 
lantana. L.; sinonim: bikovina«. To rdavo 
drvo zove se slov. hudolesovina, hudovitovna, 
ces. chudovina. Odatle pridjev na -ov: hud- 
Ijikov, fudikov, poimenicen sa -ina hudikovina 
(Vuk) = fudikovina (ZK). Glede h >f upor. 
Hotca > Foca, fuzda pored huzda < uzda, 
bug. hurmd pored fuma. Za konkretum pruza 
dobru paralelu (prema Pedersenovu zakonu ie. 
ks > slav. K) sanskr. ksudrds »malen, neznatan, 
nizak, gemein«. Machek uporeduje sa sanskr. 
ksodhuka »gladan«. Prema Briickneru, koji 
izvodi slav. h iz ie. sk, bilo bi srodno sa lit. 
skaudus »bolestan«. Korijen te rijeci nalazi se 
u kuditi (v.). 

Lit: ARj 3, 716. Bulat, JP 5, 145. 205. 
Ribaric, SDZb 9, 152. Elezovic 2, 381. 382. 
Miklosic 91. SEW 1, 405. Holub-Kopeiny 144. 
Bruckner 186. KZ 51, 231. Jagic, ASPh 1, 
433. Boisacq 504. 526. 1075-6. Machek, 
Sldvia 16, 203. Uhlenbeck, PBB 30, 289. 
Meillet, Et. 1, 174. Charpentier, IF 28, 182. 
WP\, 502. 

hudut m (narodna pjesma) = udut (Kos- 
met) = odut, gen. -uta (Poljica, o < u je 
krivo shvacen prefiks) »sinonimi : granica, meda, 
kunfin (Dalmacija), sin/j/or (Makedonija)«. 
Odatle denominal razudiiditi, -ududim »raz- 
medasiti«. Balkanski turcizam arapskog podri- 
jetla (ar. pi. huditd, od sing, hadd, tur. hudud') 
iz turske pofjoprivredne administracije: arb. 
(Vjudiit »Granze«. 

Lit: ARj 3, 728. 13, 709. Skok, Sldvia 15, 
352., br. 327. ZbNZ 8, 100. Elezovic 2, 383. 
GM 154. 

(h)udzera f (pejorativ) »1° mala huda 
kucica (Srbija, Bosanska krajina), 2° vajat 
(Bijeljinska krajina)« = iidzera (Kosmet) »klet, 
celija, mracna soba«. Balkanski turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. bugra > tur. hiicre »cellule«, 
u derviskoj tekiji) iz oblasti gradevinarstva: 
arb. hyxhere f »Schublade«, uxhe »H6hle«. 

Lit: ARj 3, 728. Elezovic 2, 400. GM 155. 
455. 

budzet m (15. v., Bosna) = udzet (Kosmet) 
»kadijina isprava, priznanica, sudsko uvje- 
renje«. Turcizam arapskog podrijetla (ar. 
logger). 

Lit.: ARj 3, 728. Elezovic 2, 4PO. 



hudzum m (samo kao objekt uz uciniti, 
Pjevanija crnogorska) = udzum (Kosmet) 
»navaliti«. Turcizam arapskog podrijetla (ar. 
hugum). 

Lit.: ARj 3, 728. Elezovic 2, 400. 

huhelj pored huhelj m (Punat, Krk) »obijest, 
veselje«. Mozda onomatopeja kao ces. chuchali, 
polj. chuchac »hauchen«. 

Lit: ARj y, 728. SEW I, 405. Bruckner 
186. KZ42, 347. 

(h)uhor m (Dubrovnik, 16. v.) = uhor 
(Hercegovina, Vuk) = iivor — iioe »1° si- 
nonimi: (h)ober, kresta, 2° (metafora) kruska 
slicna uhom, 3° dizati uhor oholiti se«. Va- 
rijanta huholj = huhulj = fufulj »Federschopf« 
(Krasica, Hrvatsko primorje). Odatle pridjevi 
na -av, -ast: huhorav (Stulic, Mikalja) = 
huhorast (Konavli). Na -aca: huhoraca = 
huhorica = huhuraca »1° crnokrug, vipera 
ammodytes L., 2° alauda eristata, seva koja 
se zove kukuljava (Brac)« = huhuljaca (Hre- 
Ijin). Kurelcevi nazivi za perad: huhorka »ime 
kokosi«, huholjac, gen. -Ijca »pijetao« prema 
huhuljaca — huholjica (kokos), mozda i huhma 
= hukma »ime kokosi«. Denominal na -iti: 
hiihoriti se (Stulic) »oholiti se«. Prema Bud- 
maniju ista rijec koja i u sjevernim slavenskim 
jezicima: ukr. hohol »Schopf«, ces. chochol 
»pannche«,chocholous(eK),stpolj.chocholaty»ele- 
vatus«. Ostaje neobjasnjen prijelaz o > u. 

lit.: ARj 3, 728. Hirtz, Amph. 44. 160. 
Isti, Aves 154. SEW 1,392. Holub-Kopecny 141. 

huhuriv, pridjev (Krk) (samo za djevojku) 
»nagnut na pohotnost«. 
Lit.: ARj 3, 729. 

huj m (Kolombatovic; mozda se govori u 
Dalmaciji) »riba ■ ophidium barbatimk; h je 
mogao nastati od ph > h, upor. (Vrbnik) 
prhetov »prefetov«; dl >/? Trebalo bi jos po- 
tvrda za naziv huj. 

Lit.: ARj 3, 725. 

hiila f(Vuk, Dubrovnik) »1° vrijedanje Boga, 
blasfemila, 2° psovka za celjade«. Sa Ij mjesto 
/: hulja (Vuk, Vojvodina, Hrvatska, Martie) 
»sinonim: nitkov«, iz prezenta huljn ili je 
postverbal od hiiljati. Odatle: pridjevi na 
-bn: huldn; poimenicen na -ik: hulnik; na 
-av: hiilav = ulav (Kosmet, pejorativ) »za- 
mlatast, zanesen«; poimenicen sa -ko, -ica: 
ulavko m prema ulavica, kod Vuka ulo, ulava. 
Kauzativ huliti, -Im (Vuk) = ulit na boga 



hula 



694 



hunkati 



(Kosmet), odatle radna imenica na -telj 
hiilitelj (Gorski vijenac). Apstraktum na -ba: 
hulba i (16. i 17. v.). Sveslav. (osim poljskog) 
u gotovo istom znacenju: u ces. chouliti »1° 
trpiti, braniti se od bolestk, chouliti se »se 
blottir, Ve'mpetrer dans son manteau«, i pra- 
slav. Glagoli na -ati, -iti pokazuju konkretno 
znacenje: (h)iilati se, hulam (Vuk) »sinonim: 
smucati se«, huliti (se), -im (Belostenec, 
Kavanjin) »pregibati se« = huliti se (u-) 
(Vodice) »suljati se«, pohuljen »zgrbljen«; hulit 
se »napinjati usi (subjekt magarac, kad netko 
u nj dira, a on je pri dobroj hrani,' Brusje, 
Hvar)«, huljati se, kuljam pored vuljati se 
(Vuk, Belostenec, Stulic) »kriechen«. Upor. 
glede v- kod H. Lucica 288 : Zato nitkor ne psi, 
ne vuhli »neka ne psuje i ne hulk. To konkretno 
znacenje je zacijelo prvobitno. Krscanstvo mu 
je dalo apstraktno, moralno znacenje »vrije- 
danje boga«. Prema tome je ocito da je posta- 
njem hul- isto sto i hiliti, prihil, hiljav (v.) 
kao surov i sirov, sir i surutka. Machek izvodi 
od kuditi, sto ne uvjerava fonetski, Meillet 
iz got. holon. Rumunji pdsudise slavenski 
krscanski termin : hula. 

Lit: ARj 3, 731. Elezovic 2, 388. Ribaric, 
SDZb 9, 152. Hraste, JF 6, 212. BI 2, 638. 
Mazuranu 418. Miklosic 91. SEW 1, 406. 
Holub-Kopecny 141. Mladenov 673. Bernard, 
#£•5 27, 37-38. Machek, Sldvia 16, 213-214. 
Meillet, BSLP 13, 99. (cf. AnzIF 24, 46). 
Matzenauer, IF 8, 4. 216. 

hide, gen. -eta n (Belostenec, Voltidi, 
Stulic) »sinonim: krme, prase« = hulje, 
gen. -eta pored hule (Istra, cakavski) »svinja«. 
Zacijelo je u vezi s uzvikom ffljo uljo, kojim 
se tjeraju svinje, pored kis kis (ZK). Matze- 
nauer uporeduje madz. golye »sus, scrofa«. 

Lit.: ARj 3, 731. Matzenauer, LF 7, 216. 

hum, gen. huma (1388, Vuk), sveslav. i 
praslav. *FLhLmh, »sinonimi: brezuljak, gla- 
vica«. Veoma rasiren toponim. Odatle demi- 
nutivi: na -be humac, gen. humca (Vuk), ta- 
koder rasiren toponim, na -bk humak, gen. 
-mka m (Srbija) = prema f humka »granicno 
brdasce«. Pridjevi: na -tn human (soba je 
humna, Banja Luka) »sinonimi: zupan, priso- 
jan«, poimenicen sa -ina humnina (Hercegovina) 
»planinska zemlja (protivno: brdovita)«, na 
-ast humast, na -ski humski, na -ovit humdvit. 
Kol. humlje. Upor. ime zemlje Zahumlje 
(vec kod Porfirogeneta *za blbmom > zahlumi 
pi.). Vokal u je nastao iz sonantnog /: stcslav. 
Hbimb, polj. chelm, rus. holm, bug. halm. Madzari 
posudise halom, Rumunji hum. Miklesicev rum. 



glagol httmui (-ui < -ovati, ujl) ne nalazim u 
rjecnicima. Uzimlje se (zadnji je Machek) da 
je praslav. posudenica iz germ. *x*nia£. To 
misljenje ne potvrduje oblik hldm (Istra, 
cakavski) »idem«, naziv najveceg brda na Krku, 
koji pretpostavlja slav. prijevoj *holmt kao 
mlan pored mun (v.). Germanske posudenice ne 
pokazuju slavenskog prijevoja. Berneker stavlja 
krivo hlam pqd ruski Mam »Plunder, Trodel, 
Gerumpel«. Jedanput je potvrden oblik Mime, 
gen. hlimena u 17. v., koji je nastao mozda 
unakrstavanjem s ikavskim slime (ZK) < 
sleme (v.)- Nije dovoljno potvrdeno. Nema 
druge nego prihvatiti Briicknerovo i Mlade- 
novo misljenje da je hum u prasrodstvu s 
germanskom rijeci, da je germ. -slav. leksicka 
paralela od ie. *skulm-, bez pokretnog s, a 
glede sufiksa -m upor. lat. collis i culmen (odatle 
internacionalne rijeci kulminirati, kulminacija) . 
Od ie. kal- je lit. kelmas »vrh« (i celo, v.) ta- 
koder s istim sufiksom -m. 

Lit.: ARj 3, 627. 753. Vulovic, ASPh 8, 
137. Mazuranu 419. Miklosic 92. SEW 1, 
410. Holub-Kopecny 140. Bruckner 178. KZ 
48, 194. 51, 241. Machek, Sldvia 16, 216. 
Kiparsky 179. Stender- Petersen (cf.Janko, Sldvia 
9, 346). KZ 68, 127. ZSPh 9, 137. Hirt, PBB 
23, 338. Mladenov 673. 

(h)imcut pored huncutin (sa individualism 
-iri) (zapadni krajevi, Istra, hrv.-kajk.) = 
hunciit pored huncvut (Vodice) = huncvut — 
(sa cv > cm) hiincmut = uncvat (ZK) = 
huncvrt (slov.) »sinonim: ugursuz (v.)«. Glede 
ivu > c'u upor. skuzi (ZK) < skoze. Odatle: 
apstrakta na -arija uncutarija, odatle inhoativ 
ishuncutariti se (Lika) »postati posve huncut«, 
nahuncutdriti se, -cutarim; na -ija uncvauja 
(ZK). Od njem. Hundsfott. Upor. i madz. 
hunciit. Njem. Hund govori se i u satrovackom 
govoru za psa: "unta. 

Lit.: ARj 3, 735. 868. 7, 722. Ribaric, 
SDZb 9, 152. Strekelj, DAW 50, 35. Griinen- 
thal, ASPh 42, 316. 

hunkati, -am pored -cent impf, (leksiko- 
grafi) = (sa nj mjesto «n zbog k) hunjkati 
(Vuk) »govoriti kroz nos«. Odatle: pridjev na 
-av hunjkav (Vuk), hunkav (Stulic), poimeni- 
cen sa -be hunkavac, gen. -vca, sa -ica hunjkavica 
(Vuk), opcenito s ispustanjem k hiinjavica »bo- 
lest u grlu, glavi i nosu«. Taj se on omatopejski 
glagol pojavljuje s izmjenama njurhati (Bella) 
= njuhati (Stulic) »idem«. Onomatopeja se 
nalazi i u drugim slavinama. 

Lit.: ARj 3, 735. 736. 8, 285. 286. Machek, 
Sldvia 16, 212. SEW 1, 400. 



(h)unjer 



695 



(h)uzur 



(h)imjer pored -er m (Bosna) »red, znanje 
u poslu« = uner, gen. unera (Kosmet) »hvala, 
majstorija«. Odatle iinerl'ija m (Kosmet). Bal- 
kanski turcizam arapskoga podrijetla (hiiner 
»merite, talent, habilete, art; science, savoir«, 
tur. hunerli) iz oblasti naziva za duhovna 
svojstva: bug. uner, arb. hyner »gute Eigen- 
schaft, Vorzug«, cine, hunere f »idem«. 

Lit.: Elezovic 2, 402. Skok, Sldvia 15, 352., 
br. 328. Pascu 2, 143., br. 641. Skoljic 336. 

hunjikati impf. (Dubasnica, Krk) (subjekt 
samo djeca) »igrati se, skakatk. 
Lit.: ARj 3, 735. 

hupac m (Bozjakovina, slov.) = hupkac 
(Krizovljan kod Varazdina) = hubkac (slov.) 
»ptica upupa epops«. Izvedenica na -ac od 
hupp hupp, oponasanje glasa ove ptice kad 
doziva zenku. U gornjo-luz. hupak. V. futac. 

Lit.: Hire, Aves 156. si. Matzenauer, LF 7, 
216. Iljinski, KZ43, 182. Loewenthal, PBB 51, 
137. si. (cf. Ub 13, 272). 

hurc m (Bosna, narodna pjesma) »velika 
torba sto se nosi na jednoj i drugoj strani 
sedla«. Turcizam arapskog podrijetla (ar. hurg 
»Quersack, Satteltasche«) iz oblasti oruda. 
Spanj. alforja, sa arapskim clanom. 

Lit.: ARj 3, 736. Lokotsch 884. Skoljic* 
336. 

hurija f (narodna pjesma: dzenetske ku- 
rije) = lirija (Kosmet) »jedna od prekrasnih 
djevojaka koje ce pravovjernik uzivati u raju«. 
Rijec je usla iz muslimanske religije i u bal- 
kanski folklor, u narodne pripovijetke. Bal- 
kanski turcizam ar. podrijetla (ar. haura od 
ahviar »crna oka«, od toga pi. hiir > perz.-tur. 
hurl; perz. -i oznacuje jedninu) iz oblasti 
islama : bug. hurija. 

Lit.: ARj 3, 736. Lokotsch 848. Elezovic 2, 
393. Skoljic* 336. 

(h)urma f (Vuk) = urma »sinonimi: da- 
tula, datala«. Odatle nasa izvedenica urma- 
sica (bosansko-hercegovacke varosi) »pita na 
brdu, nizalica«. Balkanski turcizam perzijskog 
podrijetla (perz. burma > tur. hurma) iz 
oblasti orijentalnog voca-: rum. curmal(a), curma, 
bug. hurma > furma, arb. hurma(e), cine. 
hurmae, ngr. %ovp\iabi = xoupuac,. 

Lit. : ARj 3,736. Bl 2,659. Tiktin 466. Mlade- 
nov 673. SEW 1, 406. Lokotsch 885. GM 154- 
155. Skaljic* 336. 



husati, -am . impf. (Gundulic) »biti, tuci, 
lupati«. Upor. ches-lchus- »stehlen«. U hrv.- 
-kajk. husiti »1° hoditi amo tamo, 2° traziti 
ne bi li se moglo sto ukrastk, odatle prilog 
pohusce hoditi i postverbal husa f »grabez«. 
Upor. i hus m (18. v.) »crv koji grize vinovu 
lozu«. V. gusa. 

Lit.: ARj 3, 737. Bruckner 52. 348. Valjavec, 
Rad 101, 205. Mazuranic 420. ZbNZ 15, 133. 

hustiti se impf. (Istra) »jesti« = hustot 
(Brusje, Hvar) »1° polagano i mlitavo jesti 
neku stvar koja se ne voli, 2° polagano i is- 
prekidano govoriti tako da se malo razumije«. 
Marulic, Judita 5, 129. ima s prefiksom pf. 
shustiti: vino zivot shusti Lucida i Krlslpa. 
Taj perfektiv, koji upotrebljavaju i drugi 
pisci, glosira Kusar »unisti«, a ARj »scepati«. 
Mozda ide ovamo i hustra f (Primorje, Hvar) 
»zlo i cupavo zensko celjade« s umetnutim r 
poslije t kao prosinca (ZK), vitrice (ZK), tal. 
Spalatro pored Spalato. Upor. hustrav (v.). 
Glede str > str upor. kistra < njem. Kiste,, 
ostar. Ne zna se kako se ova znacenja odnose 
prema polj. chusta »Tuch, Wasche«, slov. 
hostnik »fur«. U hrv.-kajk. jos hustiti (Belo- 
stenec, objekt pse) »podbadati, nadrazivatk 
(na-) znacenje je takoder tesko spojivo sa na- 
znacenima. 

Lit.: ARJ 3, 7 37. Hraste,5F6,212. Bruckner, 
KZ 42, 348. 45, 109. Vasmer, RSI 3, 270. 
Mazuranic 420. 

huta f (hrv.-kajk., slov.) »sinonim: koliba, 
Wagenschupfe«. Odatle deminutiv na -ica: 
hutica. Od srvnjem. hutta, nvnjem. Hiitte. 

Lit.: ARj 3, 738. Strekelj, ASPh 11, 467. 
Peterson, KZ 47, 283. 

hutman m (Bosna, Vuk, Jukic) »sinonim: 
rudar«. Od njem. rudarskog izraza Hiittenmann, 
od srednjovjekovnih saskih rudara u Bosni, 
odatle je toponim Sasina, termini kao Hegen, 
karan, oral. 

Lit.: ARj 3, 738. 

(h)uzur, gen. -ura m (18. v., Vuk; lezati 
na uzmu, narodna pjesma) »1° sinonimi: 
dokolica, besposlica, 2° mirovanje, pocivanje, 
mir (ziyjeti na uziiru)«. Odatle pridjev na -bn: 
(h)uzuran (Vuk) »sinonim: dokolan, dokon, 
besposlen, bezbrizan, kornodan«. Na -lija: uzur- 
lija m (Vuk) »otiosus«. Denominal na -iti: 
(h)uzuriti, huzurim impf. (Vuk, Kosmet) (na A , 
po-, raz- se) »sinonim: zevkariti (v.)«, raz- 



(h)uzur 



696 



bval 



uzuriti, -im, razuzurivati se, -iirujem (6ap- 
canin, Srbija). S arapskim prijedlogom bl 
»bez«: biuzur m »nemir«. Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (ar. budur > tur. huzur 
»1° Gegenwart, Anwesenheit, 2° mir, blago- 
stanje, 3° odmor, spokojstvo«, tur. huzurlu) 
iz oblasti naziva za nacin zivota: ram. huzur 
»Ruhe, Sorglosigkeit«, cine, huzure f »vie com- 
mode, tranquille, bien-etre, tranquillite«, 
huzuripsire = ngr. yftvtfivpitjfi = ypvtfivpzvK) 
»se reposer«. 

Lit.: ABj 3, 738. 11, 244. 13, 745. BL 2, 
691. Elezovic 2, 164. 385. Skok, Sldvia 15, 
188., br. 79. Lokotsch 877. Pascu 2, 144., br. 
645. Skoljic* 337. 

hval f (16. v., Hektorovic) = (s prijelazom 
od feminina / deklinacije medu feminina a) 
hvala (Vuk, danas opcenito), sveslav. i praslav,, 
»1° laus, 2° merck = fala, gen. fale pored 

fale (Kosmet) »1° pohvala, 2° ponos«. Odatle 
denominai (faktitiv) na -iti: hvaliti (se), hva- 
lim impf. (Vuk) = falit (Kosmet, ZK) (po-, 
za-) »1° laudare, 2° remercier, 3° diciti se«. 
Odatle postverbali pohvala, zahvala. Impf. 
zahvdljati se, zahvaljam (Vuk) = zafaljat 
(Kosmet) »blagodariti«, zahvaljivati, -hvd- 
Ijujem. Pridjevi: na -bn pohvalan, nahvalan 
(Sulek) »absichtlich«, zahvalan, nezahvalan, 
hvalezan (16. v., cakavci) »sinonim: zahvalan« 
(od imenice hvalez m, koja je u slov.); na 
-Ijiv hvdljiv. Apstraktum na -ba: hvalba f 
(18. v.). Radne imenice na -dzija: hvdldzija 
m (Vuk) »sinonim: hvalisa«, s hipokoristickim 
suflksom -fax (Ivsa < Ivan) hvalisa; na -lac: 
hvalilac, gen. -loca m prema f hvdlilica — na 
-telj hvalitelj m prema hvdliteljica. Poimenicen 
part. perf. pasiva na -tea: hvaljenica f (Bosna) 
»sinonim: pozdrav«, obrazovano valjda prema 
hvaljen bog, Isus. Sa gr. -Isati: hvallsati, 
hvallsem dobio je faktitiv na -iti isto znacenje 
koje je u hvastati se. Odatle pridjev na -av: 
hvdlisav. Istarska narodna pjesma ima u torn 
znacenju (?) hvalecatl se. Gotovo u svim 
slavinama je razvitak znacenja »loben > 
danken > billigen«. Glede posljednjeg ste- 
pena upor. lat. laudare, collaudare. Taj se- 
manticki stepen vidi se osobito u prilogu 
nahvao (Dubrovnik) < nahval (Lika), navo 
(Vuk) = sa deminutivnim -tee na(h)valice 
»sinonim: hotimice« = safa>>/ia>o 
poslije labijala (upor. Uvoda < livada) na- 

folica (Banja Luka) = navalica (Hrvatska). 
Upor. s drugim korijenom ndvlasticei navlas(t). 
U Vrbniku (Krk) sa dva prijedloga na + s: 
nasvalito »osobito«. Odatle apstraktum na- 



valiinost f »Absicht, Absichtlichkeit«, koji nije 
usao u jezik. Nejasno je u istom znacenju 
ne- umjesto na- nefalj (Perast, Boka, Vuk) 
za ufal gdje je u mjesto na razumljivo. Ko- 
rijen hval- je usao i u staru dvoclanu antro- 
ponimiju i medu hipokoristike izvedene odatle : 
Hvalimir (10. v.), Hvalislav, Hvaljen, Hvaloje 
i Hval, na -ovii Hvapkovic (1478), danas 

Valkovic. Bogohval je crkvena kreacija. Ma- 
dzari posudise hala u istom znacenju, Ru- 
munji fala »slavicnost, oholost«, odatle pridjev 
hvalnic »ohol, ponosan«, sa lat. sufiksom -osus 

> -os fdlos »pun hvale, ohol«, odatle falosi, 

Cincari fdlire. Semanticki interesantan je arb. 
slavizam_/a/ < hvaljc = bug. falja \falem »bete 
an > griisse > unterwerfe mich«, odatle 
pozdrav/a/em nderes »cest i postovanje« i radna 
imenica na turski -xhi falexhi . »Anbeter, 
obozavalac«, koje se semanticki ne pokriva s 
Vukovim hvaldzija. Taj je razvitak bez sumnje 
u vezi s arb. pasivom na -em: hvalim se > 
»dicim se cascu« (pri pozdravu, pri susretu 
s drugim); fal se semanticki razvija dalje: 

1° bringe zur Unterwerfung, gehe unter 
(subjekt sunce), 2° schenke, 3° erlaube, 4° 
vergebe. Iz izvedenice hvalisati se razumljivo 
je da je u semanticku sfera od hvaliti usao i 
hvast m, f (14. v.) i pridjev (18. v.) = hvasta f 
(Jacantia oliti ~ 1496), odatle pridjev hvas- 
tav (17. v.) »sinonim: hvalisav«, poimenicen 
sf -be, -ica, -ce, -cina : hvdstavac, gen. -avca m 
prema f hvdstavica, hvastavce, hvastavima. 
Denominai, koji se nalazi i u slovenskom, 
ceskom, ukrajinskom i ruskom, na -ait: 
hvastati (se), -am = fastati se »sinonim : hva- 
lisati se«. Sa hv > / i sk mjesto st: fdskanje n 
i faskavac. Belpstenec ima s umetnutim /: 
flastati, -am (v.) »hvastati«, koje potjece od 
kontaminacije s onomatopejom. Pf. zafdsnut 
se, -em (Kosmet) u rabotu »baciti se na posao« 
mozda je od hvast-ati sa ne > nu. Nije jasan 
semanticki prijelaz. Ni hvaliti ni hvastati ne 
postoje u baltickoj grapi. Ni ie. veze nisu 
posve sigurno utvrdene. Prema Bracknera 
hvala je u prasrodstvu s nord, skvalq, nvnjem. 
Schwall (prijevoj od skwel > nvnjem. schwellen, 
vom Wasser, von der Bedej sa prijelazom ie. 
sk > slav. h, a hvast je slavenski apstraktum 
od hvatati, a mozda i od hvost (v.), dok Machek 
veze hvastati sa sanskr. kathate (3. 1. sing.) 
»prahlen« < ie. kvast. K. H. Meyera je hvala 
< slava (v.), s metatezom suglasnika. Opo- 
zitum je hula (v.) »Tadel«. To tumacenje 
prihvaca i Machek. Iljinski izvodi takoder iz 
iste ie. baze hula i hvala: ie. *IHoua > hva- 
»krik pohvale« prema *khou > hu- »krik ne- 



hval 



697 



hvoja 



godovanja«. Matzenaueru je hvala u pra- 
srodstvu sa lit. klvola »laus«, gloria«, ali ovo 
moze biti litavski slavizam. 

Lit.: ABJ 3, 739. 749. 7, 147. 359. 668. 
728. 831. Elezovic 1, 202. 2, 403. Mazuranic 
421. Miklosic 91. SEW 1, 406. Holub-Kopecny 
144-145. Bruckner 186. KZ 51, 232. Machek, 
Studie 99. Sldvia 16, 177. 214. Mladenov 666. 
GM 98. Meyer, Donum natalicium Schrijnen 
413 (cf. LJb 15,296-297). BES 9,274. Matze- 
nauer, LF 8, 5. Iljinski, IzvOBJAS 23, 
1, 128-182. (cf. Sldvia 5, 207). Pascu 2, 
191., br. 170. Resetar, ASPh 36, 548. WP 1, 
445. 2, 531. Boissin, BES 27, 43. NJ 2, 81. si. 
Kosuta, Bie. 12, 65. ss. 

Hvar, gen. Hvdra m (15. v.), ime otoka, 
etnik na -janin Hvaranin (16. v.) m prema f 
Hvarka (Barakovic), Forka. Ktetik hvarski. 
Prijenos na opce rijeci: deminutiv hvarcica 
(Brae) »suvrst smokve«, hvarka f (Danilo, 
Dalmacija) »vrsta vinove loze bijela i crna 
grozda«. Od gr. <t>dpoc,, dalmato-romanski 
prema potvrdama u dokumentima Farra, 
Quarra, femininum kao i ostali otoci dalma- 
tinski u lat. i tal. (Brazza). Mletacki naziv 
znatno odstupa: Liesena, Liesna, danas Lesina, 
koji se tumaci prema Jireceku od naseg prid- 
jeva na -bn lesbno (ostrvo). Ali taj naziv nije 
potvrden u hrvatskim tekstovima. Tal. lesina 
(rijec germanskog podrijetla u vezi s njem. 
Ahle < alisna) kao opca rijec znaci »silo«. Takva 
metafora potvrdena je u otockoj denominaci)! 
na Jadranu. Upor. Silo na Krku. Geografska 
konfiguracija otoka Hvara odgovara toj me- 
tafori. 

Lit.: ABj 3, 748. Skok, Slav. 181. si. BEW 3 
TA6. Hraste, HDZb 1, 346-8. Boeglin, PPP 
26, 264-71. 

Hvllip m (Novakovic, Pom. 110; ph > hv 
kao u Hvar) = (ph > p) P'ilip (12. v., Vuk) 
m, musko ime, prema iFilipa, zensko ime ; prezi- 
mena Pilipic (Lika), pridjev Filipov, prezimena 
Pilipovac, Pilipovic, toponim Filipovo, demi- 
nutiv na -be > -de Pilipac, gen. -pea (Lika), 
augmentativ na -enda (tip Srbenda) Pilipenda 
(Lika), hipokoristik Pile, gen. Pila; na -eta Pi- 
leta, odatle prezime Plletle; prezime Pilic, Pile, 
gen. Pileta, hipokoristik za nadimak porodice 
Pilin, prezirno, upravo pridjev na -in od 
Pile, pi. Pilini pored Filinovi, (Vodice), Piljo 
(Sratinska K, okrug banjalucki), pridjev Piljev 
Dvor, Piljev Do (toponim), prezimena Pilj 
(Lika), Piljevic, Piljak (17. v.), Piljakovic, 
Pilja (Lika), Piljus (Lika); Pilac, gen. -Ica 
(Lika), Pilek (hrv.-kajk. prezime), *Pileta, 
odatle crnogorsko prezime Filetin; *Pilun 



(prema tipu Micun, Maturi) Pilunovic (Trav- 
nik), *Pilusin (tip Miljusin) Pilusinovic (16. v.), 
na -as Puipas, gen. -asa (Lika), prezime Pili- 
pasic (17. v.), reduplikacija: (tip Pepa, Pepo = 
Pero) Pipa (Lika) pored Pipe (Lika); = Filip 
m (Vuk) = Filip (Crmnica) prema f Filipa, 
hipokoristik Ella (Slavonija) = Pilo, na -oje 
Filoje, pridjev Filipov, poimenicen na -sk 
+ -jak ftlipovscak (Habdelic) »maj, svibanj«, 
prezimena Filipac, gen. -pea, Fillpovlc, na -/ 
Filiplje n (18. v., Slavonija) »dan sv. Filipa« = 
*Pilep prema cakavskom prezimenu Pilepic 
(Rijeka, Krk) = Villp = mp (Crmnica) = 
Bilip (ph > b kao u bazulj). Licno musko i 
zensko ime grckog podrijetla lat. Philippus < gr. 
(pikuinoq. Ovamo i ime grada u Rumeliji 
(istocna Bugarska) lat. Phillppopolis > tur. 
Fillbe > bug. Filibe (haplologija tipa zakonosa, 
-popo- > -po-, 11 ispusteno jer u turskom Filibeli, 
bug. filibellja znaci covjek odatle) > Filiba 
(17. i 18. v.), etnik na -janin Filibljanin, pridjev 
fillbinski; v. Plovdiv. 

Lit.: ABj 3, 54. 752. 9, 847. 848. 850. 856. 
Jagic, ASPh 31, 551. Miletic, SDZb 9, 360. 
Ribaric, SDZb 9, 177. Mladenov 661. 

hvistati, -am impf. (Gundulic) »sinonimi: 
biti, udarati, lupati« prema pf. hvisnuti, -em 
(17. i 18. v.). S prefiksom o(b)- ohvistati pf. 
(Stulic) »udariti« prema impf, ohvistavati, 
-ivati. Odatle postverbal ahvist, gen. -»' f 
(Smokvica, Korcula) »siba ili uopce nesto 
drveno sto se moze dohvatiti da bi se nekoga 
udarilo«: daj mi bokun ohvisti, da mu dam 
meneslre. Zacijelo je onomatopeja kao ifisnuu 
istog znacenja (v.). Nalazi se i u drugim slavi- 
nama. Ne zna se ide li ovamo nafistlt se, -I 
(Kosmet, subjekt rana, kad dobije izgled da 
se pozlijedila). 

Lit.: ABj 3, 752. 8, 799. Elezovic 1, 450. 
SEW 1, 408. Holub-Kopecny 145. 

hvoja f = hvdja (Vuk), sveslav., baltoslav. 
i praslav., »Baumzweig, bes. junger zarter 
Zweig« = hiija (Vodice, -vo- > -u- kao u 
sura < svora, upor. slov. hdja) »plemenita 
jela«. U slov. hvoja = hdja »Nadelholz«, u 
ras. hvoja »Nadel, Zweig der Nadelholzer«, 
bug. hvdina »Fichtenholz, Fichtenwald«. Hrv.- 
srp. stokavsko znacenje rasireno je na sve 
drvece ispustanjem specijalizacije na cetinjace. 
Deminutivi na -ica, -ka: hvojica, hvojka = 
hrv.-kajk. hoj ka (zatakne se na desni ugao 
krova kad se kuca nj, sek digne, Lobor, Hrvat- 
sko Zagorje). Pridjev na -bn hvojan, poimenicen 
sa -ica u toponimu i hidronimu Fojnica 



bvoja 



698 



(h)vfljati 



(utjece u Bosnu), upor. poljski toponim 
Chojnice i rus. hvojnik »junger Nadelwald, 
Tannenzweige«. Slov. kol. hojevcje > ime 
kraja Kocevje < njem. Gotschee, odatle ku- 
ceber (hrvatski gradovi) »pokucarac«, huj ce 
od hvojka, hrv.-kajk. hejyevja pored hejeyvlja 
(Bednja) »borova suma« < hvojev + -je. 
Balticke usporednice imaju sk- za slav. h: lit. 
skuja »Tannen- oder Fichtennadel«, lot. skujas 
»idem«. Upor. stir, see »Hagedorn« u prijevoju. 
Nema jedinstva u tumacenju razlike izmedu 
bait, sk- i slav. h. Uhlenbeck i Welde-Pokorny 
uzimlju metatezu sku > ksu, tako i u hvala 
(v.) za stisl. skval »Wortschwall«, dok Pedersen 
i Berneker uzimlju za slav. hv ie. ghu, a za 
bait, sk- ie. sqhu, tj. tumace tu razliku po- 
kretnim ie. s-. Drugi pretpostavljaju ie. ko- 
rijen *qseu- > *^e«-saformantom-;p. Bruckner 
izvodi ftvoja od polj. chwlac »schutteln« < 
*chv'ejq, chvejati. 

Lit.: ARj 3, 753. Ribaric, SDZb 9, 152. 
Miklosic 92. SEW 1, 407. 408. Holub-Kopecny 
145. Bruckner .181. KZ 51, 238. Mladenov 
667. Trautmann 268. WP 1, 501. 2, 602. 
Machek, Sldvia 16, 203. 214. Joki, ASPh 29, 
644. Petersson, KZ 46, 145. ZbNZ 21, 184. 

hvost m »1° rep (Vrancic), 2° (metafora) 
Traubenkamm«, u slov. hvost = host (Hrvatsko 
primorje), odatle augmentativ na -ina hostine 
f pi. (cakavski), sa vo > u hustovina (Mikalja) 
»sinonim: grozdovina, odatle sufiks -ovina)«, »3° 
(metafora) Dickicht, Reisholz, Geholz, slov. host 
m prema f hosta (sa vo > o kao u gozd')«. 
Znacenje 3° ocuvalo se u imenu kraja HvosUno 
(pridjevski toponim na -tn poimenicen u sr. 
rodu) u Metohiji (Decani i Pec), odatle pridjev 
na -sk hvostbnbskyj. Ovamo kvost (15. v.) 
»biljka konjski rep«. Sa vo > u kao u skvoze > 
skuzi (ZK): hust m (Istra, cakavski) »1° 
cannabis degener, 2° frutex«. Znacenje 2° sa 
istim fonemom hrv.-kajk. hustd f (Beloste- 
nec, akcenat Ivsicev) = husto f (Bednja) 
»suma«, odatle pridjev housni »sumski«. Kod 
Marulica u Juditi dolazi 4 puta bust (2, 38: 
oblak gromi u hust; 6, 90: /gen. pi./ Betuli- 
jani orufanih hust stase nad njimi u strani; 
6, 103 (' da ljudi huste zaskoce na cistih; 6, 112 
mnogu pratez ondi razuzese u hust). Znacenje 
je u zadnja tri primjera metaforicko »hrpa, 
gomila«. Upor. poredbu u Nauku Bernar- 
dinovu: crkva sveta strasna kako hust vojske g 
boju dobro narejene. Znacenje 3° je kod Ma- 
rulica 2, 38 i kod Vetranica: veci broj vila ner 
U je pcela roj u hustu stojecl. Hust je toponim 
u Srbiji. Znacenje 2° izrafava se u slov. 



Most m od praslav. *cholsti>, drugim korije- 
nom. U cakavskom je taj korijen zastupljen u 
augmentativnoj izvedenici na -ina hlostlna f 
(Istra) »racemus baccis nudatus«; o mjesto a 
je kao u rob pored rob ili je nastalo unakrste- 
njem (kontaminacijom) sa host »idem«. Druga 
je kontaminacija sa u mjesto a prema hust 
hljustovina (Dalmacija) »idem«; hustolina (16. 
v., Dubrovnik) »idem« dobila je svoj / mjesto 
v od *holstb. Upor. i cakavsku kontaminaciju 
sa gust: gusc »cannabis degener (nee mas, nee 
femina) faex« (Istra). Rijec hljdst (18. v., je- 
danput) mjesto kljast (v.) ne ide ovamo; to 
je semanticki i fonetski sasvim druga rijec. 
Obje praslav. rijeci *hvosti i *cholstb etimo- 
logicki su neobjasnjene. Machek i Matzenauer 
uzimlju da je hvosti u prasrodstvu sa njem. 
Quaste: *gvostz > hvost s. Vasmer trazi 
vezu sa avestom. Iljinski tumaci polj. chusta 
iz ie. korijena *kseu- »rezati«, Kawczynski s 
got. hiizd. 

Lit.: ARj 3, 632. 635. 738. 753. 754. Ple- 
tersnik i; 271. Strekelj, ASPh 27, 48-50. 
DAW 50, 23. Mazuranic 420. Miklosic 88. 
92. SEW 394. 409. Holub-Kopecny 145. 
Bruckner 187. KZ 42, 348. Vasmer, RSI 6, 
174. Petersson, KZ47,21%. Iljinski, Izy ORJAS 
20, 3, 104 (cf. JF 5, 186). Machek, Sldvia 16, 
194. 214. Matzenauer, LFS, 6-7. Kawczynski, 
ASPh 11, 609-610. 

hvrcati impf. (Dubrovnik, 16. i 17. v.), 
u jednoj poslovici i nejasna znacenja u alite- 
raciji ne hvrca, ne brca. Upor. frcati (ZK, 
subjekt iskre) »spriihen« i slov. frcati, frcam 
pored frkati, frkdm »spritzen«. Zacijelo ono- 
matopeja kao i ovi glagoli. 

Lit.: ARj 3, 754. Pletersnik 1, 202-203. 

(h)vrknuti, vfknem pf. (Vuk) (od-) »odlet- 
jeti zujeci (subjekt ptica)« = frknuti (Hrvatska) 
= frkmti (ZK). Onomatopeja, kojom se imi- 
tira zvuk letenja ptice, nalazi se i u bug. 
hvdrkamb pored farkamb impf, prema hvnknd 
pored farknd »letim«. Ovamo i naziv cvorka 
hvrljak, gen. hvrljka pored vrij dk, gen. vrljka 
(Glina) »sturnus vulgaris L.«, medu raznim 
drugima kao brljak, cvr/jak, cvr/jak, skrljak. 
V. glede posljednje i hvrljati. 

Lit.: ARj 3, 753. 74. BL 2, 750. Hirtz, 
Aves 25. 157. 554. SEW 1, 410. Machek, 
Sldvia 16, 214. Mladtnov 667. 

(h)vrljati, vfljam impf. (Vuk) (od-, pro-, na-) 
»sinonim: bacati« prema pf. (h)vrljiti, vfljim 
(raz-) »baciti«. Sa pocetnim h- nije dosada 



(h)vrljati 



699 



(h)vrljati 



taj glagol potvrden na hrv.-srp. teritoriju; 
h- je postavljen prema bug. hvarljam pored 
farija »idem«. Iterativ na -va- zavrljivatl, 
-vrljujem. U preflksalnim slozenicama po- 
stoje interesantni semantemi: navfljati, na- 
vjljdm (Vuk) »(metafora) mnogo djece po- 
roditi, izroditi«; obavrljati, -am (objekt sal) 
»omotati«. Odatle na -un: obavrljun n »nekakva 
kapa« (Bosna i Hercegovina). Znacenje pf. 
navrljiti se, navrljlm (srednja Dalmacija) 
»nakriviti se« dopusta da stavimo ovamo Vu- 
kov prilog naov'iljee = naovrljke »sinonim: 
nakrivo«. Pridjev: na -av vrljav (Vuk) = 
vrljook(ast), odatle hipokoristik vrljo m. Upor. 
brus. verlovokij »(rus.) kosoglazyj«. Miklosic ima 
hrv. pridjev na -ast : zyrljast »non longe videns«. 
Onomatopeja kojom se oponasa zvuk sto ga 
proizvodi bacanje predmeta, dopusta i drugi 
suglasnik, b mjesto hv: brljati (Vodice, Istra) 
»bacati kamenje«; hv- sa te onomatopeje pre- 
nosi se u bug. na stcslav. vrbgG, vfesti > vra: 
bug. hvdrgam pored vdrgam »schleudern«. 
Rumunji posudise (a)zvirli »schleudern, wer- 
fen«, odatle s lat. sufiksom azyirlltura f »Wurf«, 
azvirlita f »Steinwurf« pored lat. arunca, 
odatle je a- u azvirli. Ces. chrleti, chrliti »1° 
werfen, jactare, 2° eilen« dopusta fonetski 
(gubitak v u grupi hv pred sonantnim r i 
semanticki da ovamo stavimo hrllti, -im 
(15. v., dubrovacki pisci) »sinonim: hitjeti« 
i pridjev hro < hfl, hrla (Crna Gora, Vuk) 
»sinonim: hitar«. Pridjev je i slovenski. Miklo- 
sic ga identificira sa vrli od vreti (v.), sto 
bi u kojem drugom narjecju i moglo biti, 
ali kod dubrovackih pisaca nema vr > hr. 
Rumunjska zamjena zy za hv dopusta da se 
ovamo stavi svrljatl, svrljam (Vuk, Srijem) 



»po kuci kojesta raditi«, hrv.-kajk. svrljati = 
svrljati, svrljam (ZK) »herumschleudern« prema 
vrij ati, vfljam (Vuk). Vukov impf, pored 
»werfen« znaci i »schleudern, ambulo« kao i 
svrljati. Upor. zbog hv > sv hrv.-kajk. hel 
za hte/b. Od istoga je korijena bez sumnje 
vrludati pored erludatl (Vuk). Gubitak h u 
hv- dopusta da se ovamo stavi i apstraktna 
izvedenica po deklinaciji r od pridjeva hrl 
vrlet t »declivitas«, odatle pridjev na -bn 
vrietan, Semasioloski razvitak bio bi od vri; 
bacen > hitar > strm. Mozda ide ovamo i 
licki kolektiv avflje n (Lika, Vuk, Srijem) 
»herbae inutilis segmenta putrescent! a«, upravo 
»sto se odbacuje < (K)vrljai. Pocetno a po- 
javljuje se u (h)avar, gen. (h)avara m (ZK) 
»komad stapa sto se baca na krusku ili jabuku 
da se srusi plod«; ar je cakavska zamjena za 
sonantno f. S rijetkim prefiksom ko- (v.) 
ide ovamo kovrljati, -dm (Vuk, Crna Gora) 
»sinonim: kotrljati (v.)«, s prefiksima na-, 
za-: nakovrljdti, -am (pejorativno, objekt vodu 
u jelo, Kosmet), zakovrljati, -am (Piva — 
Drobnjak). Ta je Onomatopeja leksikalizirana 
u kovrljak, gen. -aka (Vuk, Petrovo Polje, 
dolina Cetine, Dalmacija) »guzva od crvena 
i crna sto udate zene nose na glavi, preko 
toga jasmak-bosca«. Taj folklorni termin 
upor. sa hondelj, fanjdk (v.). Dopustiti se mora 
da se u mnogim od navedenih leksema na- 
lazi i ie. korijen *uer- koji je u vrtjeti (v.), itd. 

Lit.: ARj 1, 125. 3, 703. 4, 413. BI 2, 548. 
751. Ribaric, ADZb 9, 135. Vukovic, SDZb 10, 
385. Elezovic 1, 438. Miklosic 92. 384. 413. 
SEW 1, 410. Holub-Kopecny 143. Machek, 
Sldvia 16, 215. 



-i', docetak talijanskih porodicnih imena 
(prezimena), podrijetlom lat. nom. plur. ili 
gen. sing, po deklinaciji o, kroatizira se od 
13. v. sa -evie, -ovic, -ic. Primjeri: Mihajlo 
Majnerevic (Dubrovnik) = Maineri 1235. (Mon- 
serb. 40), Pikolomenovic (Kacic, Korabljica) = 
Piccolomini. Kod Bartulic = Banali ne moze 
se znati radi li se o prevodenju, jer od Bartul 
moze i kod nas descendencija glasiti Bartulic. 
Lit.: ARj 6, 391.9, 846. 

i" (Vuk), sveslav. i praslav. kopulativni 
veznik, »1° et (kao proklitika moze dobiti 
akcenat od rijeci sto za njom slijedi: pop i 
fratar), 2° kao prepozitivna partikula za poja- 
canje (deiksa) u znacenju »etiam« dobiva na- 
glasak (r on); kada stoji pred rijecju koju istice, 
pise se rastavljeno od nje«. Ovamo hrv.-kajk. 
i slov. izda < i + suza »sinonim: isce, josce, 
joste (se), jos«. Kada stoji kao postpozicija 
poslije priloga i zamjenickih likova, enklitika je, 
gubi znacenje, leksikalizira se u narjecjima i 
pretvara uj. Tada se pise zajedno : ondaj pored 
onda, tadaj pored tada, tuj pored fa, to = toj 
(listina Stjepana Kosace 1465, Lucie), kao i > 
kaj > ki (Lika K, Prcanj), onogaj, togaj itd. 
pored onoga, toga. Prema Mareticevu tumacenju 
nalazi se i u m taj, ovaj, onaj, saj. Toj deiksi 
odgovara u rum. si < sic »et«; acelasi »ovaj«. 
Iz pojacanja razvija se koncesivno znacenje, 
»sinonim u prilozima: makar, ma«. U torn se 
slucaju pise zajedno i dobiva akcenat: ikad(-a, 
-ar, -are) = igda(-re, 15. v.), igdje (16. v.), 
ikakav, itko = tko, isto pored ista (sa -a od 
rana) = istore = istare (Ranjina, 16. v.), 
ikako = ikojako (Crna Gora), ikaki, ijedan, 
III (cakavski) = ikoji (16. v., Vuk), ikolik 
(18. v.), ikoli(-e), ikud(a), iole (prilog) = jolke 
»i malo, samo malo, ako i malo«. Samo ole ■ 
ne dolazi. Postanjem je stcslav. jeh »koliko«, 
prilog_/'e/e »jedva«. Glede_/e > jo uppr. jos (v.) 
i bug. od'vaj. Od iole Golub je stvorio olina 
»velicina« kao matematicki termin, koji se ne- 
kada cesce govorio u Hrvatskoj, danas rijetko. 



Ovamo jos ipacno (Boka, prilog) »malo«. Ne zna 
se pravo sto je pacno. Budmani uporeduje sa 
ipic (v.). To ce biti prije nas pridjev 
sr. r. od lat. paucus preko dalmatoroman- 
skog izmijenjen u docetku prema kolicno = 
kotisno. Upor. lino od isto. Ovamo ide jos 
ipak (Vuk), jednom ipako, iako, (sve) ako i = 
iako, da i = i da, premda i, ta i, te i. Kopu- 
lativni veznik r »et« spaja se sa li (v.) u disjunk- 
tivno ili, stcslav. i rus. Odatle je impf, iliciti 
(Voltidi) »imitirati«. Sa deiksom iz dativa 
licne zamjenice ti (dativom) Hiti (15. v.). 
Pojacava se i sa deiksom iz pokazne zamjenice 
za 3. 1. -no (v.) ino (Jacke, ugarski Hrvati). 
Upor. slov. in. Po postanju je / u svim ovim 
funkcijama ie. lokativ pokaznog zamjenicnog 
korijena oje < ie. ei, cemu tacno odgovara 
grcki hipotetski i koncesivni veznik ei. Moze 
se tumaciti i ie. instrumentalom (socijativom) 
ed, upor. istocno-lit. e. Paralela bi za to bila 
semanticki razvitak prijedloga cum > rum. 
cu = si »et«. Razlikovati treba r (Kosmet) 
»uzvik radosti, cudenja, Ijutine«, f (Kosmet) 
»uzvik cudenja i negodovanja«. Taj se uzvik 
veze sa -i, -h, -ju(ju) : ii (Vuk, uzvik cudenja), ih 
(veselja i cuda), iju, ijuju (veselja). Kao a(K), 
u(K) i taj je rezultat refleksivnih glasovnih 
pokreta na vanjski podrazaj. Neoforniljen je, 
dok je i oformljen, kako se vidi iz ie. etimologije. 
Lit.: ARj 3, 754. 770. 781. 851. 782. 784. 
786. 788. 791. 794. 841. 4, 86. 89. 91. 146. 

98. 657. 8, 893. Resetar, Stok. 265. Pletersnik 
304. Elezovic 216. 229. Maretic, Stroj. 11. 
Miklosie 94. SEW 1, 415. 589. Holub-Ko- 
pecny 146. Bruckner 189. Vasmer 467. 483. 
Mladenov 96. Leskien, ASPh 22, 1. WP 1, 

99. 100. Matzenauer, LF 8, 9/ Boisacq 219. 
Music, Sldvia 8, 226-244. Rad 127, 140- 
209. 134, 1-79. 142, 1-125. Belie, Priroda 
135., § 105. Hujer, Dekl. 56-57. Matzenauer, 

LF 11, 351. 

\> F> F anaforicka je, demonstrativna i re- 
lativna baltoslav., sveslav. i praslav. zamjenica. 
Kada se upotrebljava kao demonstrativna, za- 



702 



mjenjuje se u hrv.-srp. sa onaj (v.). Kao de- 
monstrativ za 3. /. imala je istu sudbinu u 
slavinama kao lat. is, ea, id u romanskim je- 
zicima. Odrzala se samo u ostacima u hrv.-srp. 
Vec u stcslav. nije se upotrebljavala sama, nego 
kao relativna zamjenica u vezi sa deiksom -ze> 
-r(e). Odatle se ocuvao sr. r. sing, kao uzrocni 
veznik jer = jera = jer(-e, -a) »quod, cur« 
< jeze, koji u Lici znaci »zasto«. Razvitak je 
slican kao u sto = fr. que < lat. quid, koji mogu 
imati i uzrocno znacenje. Upor. rus. oze 
»quod«. Odatle er (Dubrovcani, 16. v.) bez/ = 
e »quia, quod« sa gubitkom r u docetku, upor. 
jule, vece (v.), eda (li)Jeda (IJ);je se veze i sa 
h jel (Vuk, narodna pjesma) »jer«, eli; el 
moze uvoditi i podredene recenice. Veze se 
.analogijski prema zasto = zakaj s prijedlogom 
za u zaer (Lastric, Margitic, Pavic), zajer 
(Dosen) > zar (Vuk), zar pored zar (Kosmet) 
»1° upitna cestica s intonacijom cudenja i neo- 
cekivanosti, 2° etwa, num, forsan; sinonimi: 
da li, eda li, pocem, valjda, da ako, helbetana, 
sat, mozda«. Glede stezanja a(j)e > e kao u 
zqjecb > zee upor. i bug. zer(e) »wohl, doch«. 
Oblik zar, koji se upotrebljava u istocnom 
hrv.-srp., tumacio se (Resetar) i iz tur. zahir 
»scheinbar, anscheinend«, a i iz zird »jer«; 
zaer, koji se ne moze dijeliti, govori protiv 
takvog izvodenja -jer se veze zbog istoznacnosti 
i sa bo u jerbo (Levakovic, i danas se cesto 
cuje na zapadu) = erbo (Dubrovcani). 

Ak. sing m *jb ocuvao se u nj »njega« u vezi 
s prijedlozima za nj, po nj, preda nj, poda nj, 
nada nj u stokavskim govorima, kod Marulica 
sa nj (biti) »jaci biti« (Ivsic), po ni < po nje. 
To nj dobilo je analogijom -ga, unakrstavajuci 
se s oblikom njega. ZK govore takoder u for- 
muli fa/a njga budi cast i dika (odnosi se na 
boga); n je dosao na jb od njega, njemu, njih, 
njima, nju, njom, njoj, njegov (v.), njen — njezin 
(v.), gdje je ostatak od prijedloga hn »u« i 
3hn »sa«. Bez n upotrebljavaju se samo enkli- 
ticni oblici: ju, je, ih, im. Druge izvedenice 
kao ide, idefe »gdje«, iga »kad« (upor. bug. koga 
glede -ga), ife, relativna zamjenica »qui«, 
iz.ekaz.do »tkogod«, prilog jelma (upor. veoma 
glede -ma) citaju se na hrv.-srp. teritoriju 
samo u knjigama pisanim crkvenim jezikom. 
Pridjev ider »sinonim: isti« imaju Mikalja i 
Stulic. Glede -der upor. takoder (v.). Ovamo 
ide izedomac, gen. izedomca (jugoistocna Sr- 
bija) »starosjedilac«. 

Izvedenica sa sufiksom -ako, koja je takoder 
baltoslav., jakz nije se ocuvala u znacenju 
»qualis«, lit. joks, nego u znacenju lat. talis > 



rum. tare: jak, jaka »mocan, potens«, prilog 
jako »sinonim: veoma, vrlo«. Paralela je i u 
gr. oioc, xe. U znacenju »snazan, krepak« jak, 
jaka, protivno nejak (Grbalj) »slab«, objaci (18. 
v., Jambresic, Stulic) = pojali, nalazi se jos 
u slov. i u bug. Zbog toga nema sumnje da je 
rum. tare znacenja »stark«, koje se ne nalazi ni 
u jednom drugom romanskom jeziku, preve- 
denica (caique) juznoslavenskog semantema. Taj 
se opet ne nalazi u sjevernim slavinama gdjejakb 
znaci »kakav«. Oblik jak je dao u nasem jeziku 
citavu leksikologijsku porodicu. Superlativ u 
Kosmetu bez -ji: najjdk (covjek). Deminuira 
se sa dva sufiksa: -te i -bk; jakacak, jahacka 
(Kosmet). Apstrakti su na -ost jakost, gen. 
-osti f (Vuk, 14. v.), protivno nejdkost, s pri- 
djevom na -bn jakostan > jakosan i deminu- 
tivom jakosca, na -ota jakota (znaci i »jaki vo«, 
Lika) = jokota (Kosmet) = na -inajacina = 
na -ica jacica (Ljubisa) = na -oba Jakoba 
(Kosmet) »snaga«. Kolektivi po deklinaciji i: 
nejal, gen. -i f (Vuk, Dalmacija) = nejacad f 
(Martie). Poimenicuje se sa -bk m prema -ica: 
nejacak, gen. -Ska (Konavli) prema nejacica 
(Vuk). Na -usica: nejakusica (Vuk) »inokosan 
covjek«. Denominali na -iti: jaliti, -im (ob-, 
ohne-, Lika), na -ja- impf, jacati, -am (iz- 
»oslabiti« /Lika/, o-, ob-, ohne-) = ojacat 
(Kosmet) prema iteratlvu na -va- -jacavati 
samo s prefiksima (ob-, obne-), na -ariti jdkariti 
se, -Im (s-, u-J »1° uhititi, 2° rvati se«. Ovamo 
idu i prilozi jaka (Vuk) u izrazu: nas je jaka 
»mnogo« i jako (zapadni krajevi) »vrlo«. Zna- 
cenje »qualis« ocuvalo se samo u prilozimaya^ 
(18. y.),jakda = jeudi (17. v.) = jaki (16. v., 
Dubrovnik) = jakino = jakono = jakore 
(-re < -ie), jakno (16. v.), koje su istisnuli 
iz upotrebe sinonimi kao, kako. Ovamo mozda 
i slozenica na jakarijec (16. v.) »rijecima, izri- 
jekom, javno«, ali moze biti i prilog jako 
(17. v.) = jakom (Vuk) »sad«, odjdko (Vuk) 
»odsele«, dojako »dosad«, odatle pridjevi jdkovan 
»nov«, dojakosnjl; slozenica jakoroce, gen. -eta 
»dijete istom rodeno« nece biti u vezi sajakb 
»qualis« nego je od uzvika ja = rum. iacd 
»eto«. 

Najvazniji je ostatak od i, ja, je u sluzbi 
demonstrativne zamjenice u odredenom vidu 
pridjeva, koji ide takoder u baltoslavensku je- 
zicnu zajednicu. Upor. dobrb jb > dobri sa 
lit. geras + -is, stprus'. pirmaun + ien, + in. 
Slicna zamjenicka deklinacija nalazi se jos u 
staroiranskom i u sjevernim kavkaskim jezicima 
koji nisu ie. U torn pogledu postoji osjetna 
razlika izmedu sjevernih i juznih slavina. U 
sjevernim odredeni vid ima morfolosku funkciju 



703 



razlikovanja pridjeva od imenica u deklinaciji. 
U juznim je ocuvana prvobitna semanticka 
naporednost, dobar pored dobri. Naporednosti 
nema ni u hrv.-srp. kod pridjeva izvedenih 
s pomocu sufiksa -sk, gdje su Poljaci i Rusi 
ocuvali arhaicke oblike bez zamjenice samo u 
toponimiji kao Gdansk > njem. Danzig, 
Verhojansk, Jenisejsk, Tobolsk itd. U hrv.-srp. 
svi pridjevi bez izuzetka glase na -ski. To se 
dogodilo zbog toga sto bi -sk kao krajnja su- 
glasnicka skupina morao dobiti nepostojano a: 
srbbbskb itd. morao bi u neodredenom vidu 
glasiti *srpsak, cime bi se odvise izolirao u 
deklinaciji. Generaliziran je odredeni vid i 
kod pridjeva na -nji (v.) kao ujutarnji, svagdanji, 
iskrnji, prvi itd., kao i u komparativu i super- 
lativu. Morfoloska tendencija prevladava me- 
dutim danas u deklinaciji i u hrv.-srp. tako 
da se samo u narjecjima drzi neodredeni vid, 
i to samo u prilozima, kao slipa, zgrda, prez- 
mdla, kmdli, itd. (ZK). Zamjenica ;', ja, je u 
odredenom vidu: je upravo baltoslavenski clan, 
koji ima svoje paralele u grckom i rumunj- 
skom kao i u clanovima drugih jezika. Prvo- 
bitno on se odnosio ne na pridjev nego na 
imenicu koja slijedi, kao u svim jezicima koji 
poznaju clan. Sto se spojio u baltoslavenskom 
ne sa imenicom nego sa pridjevom, tome je 
uzrok enkliza, zbog cega se zamjenica koja se 
nalazila izmedu pridjeva i imenice, izgovarala 
s pridjevom kao jedna rijec, upravo kao vidim 
ga sto se izgovara kao jedna rijec. Jedinstvo 
se osjeca tako jako u ovim slucajevima da slabo 
pismeni ljudi tesko nauce pisati rastavljeno 
te grape. Upor. tal. pisanje dirmi, darmi itd. 
Kako se pridjev jednako deklinirao kao ime- 
nica, on se morfoloski morao razlikovati od 
imenice samo odredenim mjestom u sintagmi, 
i to pred imenicom, kao u tur. Ak hisar »Beo- 
grade. Zamjenica se stavljala pred imenicu, 
u cemu je mala razlika u gr. 6 aivS-pamoc, 6 
ayaBoc; = rum. omul bun = omul eel bun, 
u sintagmi a limbii romdne. Kada se clan i,ja,je 
srastao s pridjevom u jednu rijec, jednako kao 
u rum., bug. i arb. imenici, odredeni je pridjev 
mogao mijenjati mjesto (upor. polj. dzien do- 
bry), -i u odredenom pridjevu bio je ziv u 
•stcslav. kao veoma cesto i danas u hrv.-srp. 
U predikativnoj se dopuni moze upotrijebiti 
samo neodredeni pridjev, upravo kao u fran- 
cuskom sto je imenica bez clana kad je predi- 
kativna dopuna. Stalna izgovorna veza s pri- 
djevom na prvom mjestu bila je fatalna za 
baltoslavenski clan. Ona ga je unistila i pre- 
nijela njegovo znacenje sa sintaktickog na 
morfolosko polje. Ostaci prvobitnog razliko- 



vanja jos se vide u juznoslavenskom. Prema 
tome se u pogledu clana razvitak baltoslaven- 
skog jezika razlikuje od romanskih u toliko 
sto se romanski clan razvio iz latinske bes- 
clanosti, a baltoslavenski obratno, iz prvo- 
bitnog clana razvila se pridjevska morfologija. 

U pogledu morfoloske vrijednosti demon- 
strativne zamjenice i, ja, je kao baltoslavenskog 
clana postoji potpun paralelizam sa romanskim 
jezicima. U gen. sing, dobra + jego > do- 
braago, dobrago, hrv.-srp. dobroga, u gen. pi. 
dobrijeh, dobrih itd. padezni sufiks -og(a), 

-ijeh ih karakterizira morfoloski gen. sing, 

i pi. upravo kao u rum. sto su u gen. sing. 
izvorului < vlat. izvor + Ului za kllat. Mi, 
gen. pi. izvoarelor < pi. izvoare + lat. ilio- 
rum, -lui, -lor, dativ i gen. pi. clana, prvobitno 
demonstrativa za 3.1., upravo padezni nastavci 
imenica i pridjeva za m. rod u gen. sing, i pi., 
analogno za z. r. -el (apei < lat. aqua + vlat. 
illdei kao i u hrv.-srp. lijepe sa -e < e + je). 
Morfolo.sko razlikovanje pridjeva od imenice 
s pomocu zamjenicke deklinacije clana dade 
se uporediti sa francuskim clanom koji ta- 
koder ima pored sintakticke i morfolosku funk- 
ciju u poimenicenjima pridjeva i razlikovanju 
singulara od plurala kod imenica i pridjeva 
koji su postali u golemoj vecini indeklinabilija 
u danasnjem francuskom govoru. Razlika je 
jedino u tome sto je baltoslavenska zamjenicka 
deklinacija gramatikalizirana mnogo ranije od 
romanske morfoloske vrijednosti clana. 

Ie. veze dobro su utvrdene: e, i su prvo- 
bitne ie. demonstrativne partikule : lit. jis »on« 
m prema f/i — ak. f. sing, ju < stcslav. jo, 
pi.je. Od toga demonstrativnog korijena stvoren 
je relativni io, od kojega je i, ja, je, sanskr. 
yah, avesta yo, gr. 05 »koji«, praslavenska re- 
lativna zamjenica i baltoslavenski clan. 

Lit.: ARj 3, 25. 26. 767. 769. 4, 383. 391. 
429. 422. 430. 431. 432. 433. 434. 437. 438. ' 
590. 596. 369. 370. 582. 7, 865. 8, 597. 10, 
770. Elezovic 1, 250. BI 2, 405. 632. 808. 
Miklosic 106-107. 399. SEW 1, 416. 417. 
418. Holub-Kopecny 151. 477. Bruckner 197. 
204. 642. KZ 45, 302-303. ASPh 11, 130. 
Meillet, RSI 3, 168. MSLP 9, 49. 23. 78. 
Vasmer 470. 472. RSI 6, 193. Mladenov 702. 
WP 1, 98. Trautmann 103. Vaillant, RES 
20, 5-12. Boisacq 330. 376. 721. Hamm, KZ 
67, 118-119. Matzenauer, LP 8, 18. 32. 
Elezovic 1, 198. 2, 512. JF 14, 205. Resetar, 
ASPh 27, 609. De-ry § 998. Jagic, ASPh 
13, 629-630. Iljinski, RFV 52, 275. Fraenkel, 
KZ 51, 246-247. 53, 58. Jagic, ASPh 2, 
396. Spitzer, WuS 6, 209. 



ibar 



704 



ibar, gen. -bra (13. v., Kosmet) = ibar 
pored Ihar (Vuk) = Ibar (Budmani) »1° desni 
pritok zapadne Morave (hidronim), 2° kraj 
i mjesto kuda protjece (v Ibru na rede rekomej 
Studenici) (horonim i toponim, utjece u Go- 
lijsku Moravu kod Kraljeva nize Karanovca)«. 
Odatle deminutiv na -tc: Iharae, gen. -rea 
»pritok ibra«. Pridjevi na -ski: jbarskl (srez), 
poimenicen sa -ica: Ibrstica (mala rijeka u 
Crnoj Gori: izvire ispod planine Plane i 
utjece u Moracu kod Jasenova); na -ou: 
Ibrovo vrelo »mjesto gdje Ibar izvire«. Odatle 
zacijelo prezime Ibrdvac »covjek iz Ibra (kraja 
ili mjesta)«. Upor. jos Ibr u Volinju (Rusija), 
pritok Tetereva. Moze se uporedivati sa ba- 
skickim apelativima ibar »dolina, vallee«, ibai 
»rijeka«, odatle *ibaica, vaica > spanj. vega 
»ravnica« (upor. prezime poznatog spanjol- 
skog dramaticara Lope de Vega), sard, bega 
»idem«, ibi »obala«, arag. ibon »Bergsee«; an- 
ticko ime spanjolske rijeke Ebrus > Ebro, 
"I|3np (Steph. Byz., rijeka), "Ijruppoc (fons, 
Halaea, CRD 332, 15, 17), etnik Ibeei = gr. 
"Ipnp, Virk' »Gruzinei«, odatle rus. Iverija. 
Manje je uvjerljivo uporedenje sa eb(K)ura 
»tisa, taxus, fr. if«. Svakako predrimski i pred- 
ilirski hidronim. 

Lit: ARj 3, 764. Elezovic 1, 216. Bertoldi, 
ZRPh 37, 146. Ribezzo, RIO 2, 17. REW* 
9126. Kiihn, Die romanischen Sprachen 48. 
Schrader-Nehring 1, 532. Vasmer 467-8.' 

ibret m (Vuk), objekt u vezi sa zauzeti 
glosira Vuk sa »cudo«. Odatle nas denominal 
ibretiti se (za-) »cuditi se«. Pravo je znacenje 
u ibret (Kosmet) »primjer«: a. za ibret da ga 
svet gleda, b. sve svet ibret da uzne. Zbog toga 
ceVukovizricaj ibret zauzeti zn&citi »ugledatise«. 
U Vukovu znacenju govori se u Banjoj Luci 
ibrendisati = ibrenisati (Mostar) »vrlo se cuditk, 
s umetnutim n pred dentalom t (upor. kantar, 
/ZK/ < katar \nt > nd > n prema kulandisati 
= kulanisati, v.). Turcizam arapskog podri- 
jetla iz oblasti religije i nacina zivota. U njemu 
su se pomijesale dvije arapske rijeci: 'ibret 
»primjer u dobrom i rdavom smislu« i ijbret 
»cudo, misterija«. 

Lit.: ARj 3, 765. Elezovic 1, 216. Skok, 
Sldvia 15, 352, br. 330. 

ibrik, gen. -ika (18. v., Vuk) = ibrik, gen. 
ibrika (Kosmet) = (sa umetnutim m pred 
labijalom kao u dumbok) itnbrik, gen. -ika (18. 
v. Brae) = imbrih (15. v.) »sinonim: kogum 
(v.) (igra veliku ulogu kod religioznog pranja 
muslimana)«. Odatle deminutivi: na -id: 



ibricic (narodna pjesma) = imbricic (Stulic, 
Vodopic, Dubrovnik), na -be imbricac (Stulic, 
nepouzdano), na -de, pi. -cici ibrice = jebnie 
(Kosmet). Balkanski turcizam perzijskog po- 
drijetla (perz. slozenica od ab »voda« i rihten 
»liti« > ar. ibrik, tur. prostonarodno ebrik 
»sud za vodu sa noscem kroz koji se pije voda«) 
iz oblasti muslimanske religije: rum. ibric 
»Wasserkrug«, bug. ibrik, arb. brik. 

Lit.: ARj 3, 765. 813. Elezovic 1, 217. JF 
14, 197. Lokotsch 894. Mladenov 196. ASPh 
37, 286-287. (cf. JF 3, 212). SEW I, 419. 
Bruckner 190. Matzenauer, LF 8, 9. 

ibrisim m (narodna pjesma, Vuk) »svileni 
konci za vezenje«. Upotrebljava se i kao prvi 
elemenat slozenice ibrisim-tkanica, ibrisim-ko- 
nac. Shvacen je i kao nas pridjev ibrisima 
serdfaza. Sa tur. -li je indeklinabilni pridjev 
kao epitet: ibrisimli uzda. Odatle prezime 
Ibrisimovid. Balkanski turcizam perzijskog po- 
drijetla (perz. dbnsum > tur. ibrisim »preden 
svileni konac«) iz oblasti tekstila: bug. ibrisim. 

Lit.: ARj 3, 765. Elezovic, NJ 2, 47-50. 

-Tc, deminutivni sufiks, varijanta od -id, ako 
je u korijenu palatami suglasnik. Dolazi i u 
toponimiji. Tip. : konjic. 

Lit.: Maretid 275. Boskovic, JF 15, 72- 
77. Belie, JF 15, 240. Leskien 268. Vandrdk 
l § 595. 

-ica , sveslav. i praslav. sufiks grupe k, fo- 
netska varijanta od -ika; c.je nastao iz k iz 
progresivne palatalizacije. Vrsi mnogobrojne 
morfoloske sluzbe. U mociji izrazuje zensko 
prema muskome, i to prema -be, -in u masku- 
linumu: tepac, gen. tepca — tepica (ZK), 
domadin — domadica, kudanin — kudanica, 
Nijemac m — Njemica f, Kranjdc — Kranjlca 
(ZK). Prema ovome i onda kad je maskuli- 
num bez sufiksa, tako tat — fatica (ZK) »kra- 
dljivac — kradljivka«, udltelj — uciteljica, 
gospodar — gospodarica, Hrvat — Hrva- 
tica, Madzar — Madzarlca. U toj funkciji 
rasiruje stcslav. -yrii: rob — robinjica. Ta mor- 
foloska funkcija mu je veoma ziva i rasirena 
kad tvori apelative i toponime supstantivira- 
njem pridjeva: desnica, Ijevica, gnojnica, pravo 

— pravica, zeljeznica od zeljezan, dvojica, 
trojica, detvorica, sinovica, mladica, itd. U to- 
ponimiji Srebrnica (Bosna) od srebrn, Mitro- 
vica (Srijem), narocito kod hidronima; Ko- 
privstica, Treblnstlca od trebinjski »trebinjska 
rijeka« (Hercegovina), Novcida pored Nosdica 

< *Novstica (izvire kod Novoga u Lici), 



705 



Slusnica pored Slunjdica < Slunjstica »slunjska 
rijeka«. Isto kod luka na otocima: Sasclca 
»luka kod mjesta Sali (Dugi otok)«. U morfo- 
losku funkciju ide i onda kad sluzi za tvorenje 
imenica od sintagme: zanoktica (Vuk) od 
za noktom. U korelaciji sa -ik u maskulinima 
-ica izrazava zenska lica odredenog zanimanja: 
predsjednik-predsjednica, zapovjednik-zapovjed- 
nica, blagajnlk-blagajnica. Od glagolskih osnova 
tvori nomina agentis za maskulina: prica m 
od preti se (takoder prezime). Takva pravi 
i od pridjeva: tvrdica; sintagme: konjokradica, 
dzepokradica; i od izvedenica na -alo: va- 
rallca »prevarant«. U semantickom nijansi- 
ranju osnove igra veliku ulogu: osnova-osno- 
vica, stepen-stepenica, ralo-rallca. Od supstan- 
tiviranja pridjeva na -bit i part. perf. aktiva 
glagola na -iti stvoren je konglutinat -nica, 
-ionica, koji sluze kao samostalni sufiks u 
suvremenom jeziku: napojnica, gostionica. Sa 
-e: -ice postaje priloski sufiks, koji varira 
sa -ee, -k'e: od sintagmatskih priloga: tznova- 
iznovice, isprva-ispruice. Nalazi svoju paralelu 
u arb. th kao u sontenith (Kalabrija) »nocas«. 
U svim ovim funkcijama nema nikakve afek- 
tivne vrijednosti. Tu dobiva kad postaje 
deminutivan sufiks, kad izrazava, ono sto je 
malo, njezno, dragocjeno: kudica od kuda, nje- 
va-njlvica, zjenlca, djedica i bezbroj slicnih. 
I u toponimiji obilno je zastupljena ta vrijed- 
nost: Njivice (Krk), Poladice (Dalmacija) od A o- 
lada < lat. palatium. Kod hidronima. izrazava 
pritok: Neretvica, pritok Neretve (Herce- 
govina). Ovamo ide i tip zdravljice, od -de. 
Ova je funkcija veoma stara, kako se vidi iz 
zemalja gdje je nestalo Slavena : njem. Miirz < 
Murica, pritok rijeke Mure. Kao deminutivni 
sufiks posudise ga Novogrci, Arbanasi, Ru- 
munji i Madzari. 

Lit.: Maretid 275-77. Leskien 382. 413. 
431. 460. 476. Vandrdk 1, 615. Holub-Kopedny 
460. Boskovic, JF 15, 13-29. 35-125. Belie, 
JF3, 79-81. 15, 235-337. Seliscev, RES 5, 
41-42. Bulachovski, JF 4, 115. Bruckner, 
KZ43, 311-312. ZSPh 2, 307. Jagic, ASPh 1, 
435. Babic, NJ 3, 178. Pedersen, KZ 38, 
383 (cf. AnzJF 21, 78). Rozwadowski, De -ica 
suffixo linguarum slavicarum u Abh. krakovske 
ak. 25, 415-19 (cf. AnzIF 10, 266). Resetar, 
ASPh 36, 548. 



icati se, lie mi se (Vuk) »sinonim: stucati 
se«. Stulic ima ikati, -cem, -kam »idem«. 
Budmani tvrdi da je to ruska rijec, ali dozvo- 
ljava mogucnost da se nalazi i u nasem jeziku 
jer Vuk ima izvedenicu ikavka »sinonim: 
podrig«. Upor. bug. ikam, ikavica i rumunjski 
slavizam icui »achzen, stohnen«. Ta onoma- 
topeja nalazi se u bug. ikam, ukr. jikaty i 
fus. ikatb i oba luzicko-srp, ces*, (zajjikati. 
Razlicita je varijanta onomatopejskog jecati, 
jedati (v.), u kojem je e < \. 

Lit.: ARj 3, 766. Mladenov 221. Miklosic 95 
SEW 1, 413. Holub-Kopedny 154. Tiktin 751. 
Matzenauer, LF 8, 9. Vasmer 1, 476. 

-Tc, sveslav. i praslav. sufiks grupe k, pra- 
slav. -ikio, slozen od -ik i -\o. Sluzi za tvo- 
renje nomina agentis od imperfektivnih gla- 
gola na -iti: branid od braniti, vodlc od vo- 
diti, gonid od goniti, jarid »velika ljubav« < 
ono stojari; povratid, zvonid. Dobiva i demi- 
nutivno znacenje: *gospodid od gospodin, 
ocuvan u deminutivu gospodidid m prema f 
gospodidna (hrv.-kajk.) »gospodica«. Dolazi ri- 
jetko i na imenicke osnove: ribic (hrv.-kajk, 
slov.) Kao prezime mijenja -id u -id: Ribic 
(ZK). Kao hipokoristik: Radid (12. v.) od 
Radoje. Upor. -de. 

Lit.: Maretid Til., § 334a. Vandrdk 2, 
614, § 594. i § 583. Jagic, ASPh 1, 435. 
NJ 2, 160. Jokl, Unt. 77. Holub-Kopedny 
452. 

Tcaga m (narodna pjesma, Vuk) »komornik«. 
Turcizam slozen od pridjeva ic »nutarnji« i 
aga (v.). Taj pridjev dolazi jos slozen sa 
imenicom oglan »djecak, rob« (od korijena 
okjog »dijete, izdanak«, odatle evropski tur- 
cizam ulan »lako oruzan konjanik s kopljem«) : 
icoglan, takoder s nasim individualnim -in ido- 
glanin (17. v, Gundulic) = idolan (bez g, 
Miklosic) »paz, pitomac«. Balkanski turcizam 
(ic oglam »djecak koji se odgaja u posebnim 
skolama za drzavnu sluzbu, kao Ivan Kastriotic 
Skenderbeg«) iz terminologije turske admini- 
stracije: bug. icoglan, rum. icioglan »nekada 
sultanov paz kod rumunjskih hospodara«. 

Lit: ARj 3, 766. Mladenov 224. Tiktin 
751. Lokotsch 895. 1588. Miklosic 424. SEW 
1, 419. Korsch, ASPh 9, 659-660. 



ica s f (18 v, Vuk, Vojvodina) »sinonim: 
holba« (v.). Od madz. itcze .»idem«. Nalazi 
se jos u ukrajinskom. 



419 



Lit: ARj 3, 766. Miklosie 95. 434. SEW I, 



-icar, hibridni sufiks slozen od lat. -icas = 
gr. ixoc, > -ik u naucnoj terminologiji za 
nomina agentis raznih nauka i od -jar < -arluSy. 
samo u modernom jeziku: kemicar, politidar, 
melanholidar, kriticar, kronidar I hro-, historidar 



45 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



706 



itd. Prenio se i na izvedenice od nasih osnova, 
kao dnevnicar, neologizam za diurnist. Puristi 
traze da se mjesto -icar kaze u rijecima tudeg 
postanja uvijek -ik: salirik, link, kritik, empirik 
itd. Strani sufiks lat. -iga < gr. -ixfj nalazi 
se u nazivima za nauke: fizika, matematika, 
botanika, gramatika, stilistika, politika, meha- 
nika, tehnika, harmonika. I od -ik latinskog 
podrijetla i od -ika |rckoga tvore se pridjevi 
na -ski: flzicki itd., kriticki itd. i radne imenice 
s pomocu -jar < -irius fizicar pored flzik 
»lijecnik«, koji odbija Maretic. 

Lit.: Boskovic, NJ 1, 209. Holub-Kopecny 
460. 461. Maretic, Savj. 193. 

icija f (Hercegovina) »juharod ovcijeg mesa 
sa krompirima«. Turcizam (ici od icmek 
»piti«) iz oblasti hrane, potvrden samo kod nas. 

Lit.: ARj 3, 766. 

-id, baltoslav., sveslav. i praslav. sufiks 
slozen od -it + -lo, stcslav. -isu, slov. i rus. 
-ic, ces. -ic, lit. -ytis. Znacajno je sto se pojav- 
ljuje i u romanskim jezicima bez -io sa dugim 
ili kratkim i: vlat. -ittus > tal. -etto, fr. -et 
s afektivnom geminacijom u deminutivnoj 
funkciji kao i u slavenskim jezicima, u spa- 
njolskom sa dugim / i bez afektivne geminacije 
-ito (senorita »gospodica«). Razlika je samo u 
tome sto je u romanskom adjektivni i imenicki 
sufiks sa sposobnoscu izrazavanja mocije, 
cega u slavenskom nema. Budimir ga upore- 
duje i s ilirskim -itio u tergitio »negotiator > 
rum. negustor, trgovac«. Iz toga izlazi da je 
njegov prvi elemenat mozda i pred-ie.; -ic 
nema afektivne vrijednosti kad poimenicuje 
pridjeve mlad-mladic ili kad oznacuje predmete 
grio-grlic ili djetic »segrt« od dijete. 

Kvantitativnu deminuciju bez afektivne vri- 
jednosti izrazuje u kutic »mali kut«, momcic 
»mali momak«. Tada zamjenjuje i sufiks -ica: 
ptic (u narjecjima) za ptica. Vrsi morfolosku 
sluzbu u pluralu pilici za sing, pile, Ture: 
pi. Turici, veoma cesto u Kosmetu za sing. 
-ie, pi. -Uci: sokace, sokacici, Pristevce, pi. 
PriStevcici itd. Rijedak je u sluzbi hipoko- 
ristika: Radic (14. v.) od Rada ili Radoje. 
Izgubio je posvema afektivnu vrijednost u 
nasim bezbrojnim prezimenima od dva tipa 
kad izrazava descendenciju bilo s oceve ili 
materine strane od antroponima, imena, za- 
nimanja, etnika i nadimaka, kao i kad vrsi 
istu funkciju, poimenicujuci pridjeve izvedene 
s pomocu sufiksa -in, -ev, -ov od licnih muskih 
i zenskih imena, naziva zanimanja, nadimaka, 
etnika, toponima. To isto, kad izrazava po- 



tjecanje, odakle je neko: plemic od plemena, 
kucic, Mlecic (iz Mletaka). Upor. tal. romagnuolo 
od Romagna, sa deminutivnim lat. -olus. 
Najstariji je primjer za cistu descendenciju 
od narodnih hipokoristika iz g. 1492. v Mohllce 
(Lika) ako je od Konstantinova Muhlo (7. v.). 
Tome tipu odgovaraju ova nasa prezimena: 
Radio, Reljic = Relic < Hrelja, Radonami, 
Vukic pored Vucic, Hrvatinic, Rajacic, Mi- 
loslavic, Dragic, Draganic, Milohnic, Prvsic, 
Lvsic, Bozic, Ladisic < Vladisic (15. v.), 
Bijeljic = Bijelio = Belli; od muslimanskih 
imena Misic (od Meho-Mehmed); od krscanskih 
imena: Bartullo, Jovanic, Tomi, Lukic, Petrii, 
Lvanic, Blazlc, Mikulic, Mihelic, Markte, 
Antic, Nikolic, Romanic, Linardic; od krscanskih 
hipokoristika: Petricic, Peril, Ivic, Jovic, 
Mljll, Pejic, Pajil, Gllni; od zenskih narodnih 
imena: Danicic, Grozdanic, LjubiSic, Mttic — 
Milic, Jelacii, Mllaclc; od zenskih krscanskih 
imena: Marie, Mariui, Marusic, Katie, Ka- 
ticic, Katusic, Kldrie, Latincic, Jagic, Magda- 
lenie. U svim ovim tipovima -ic je imao de- 
minutivno znacenje. Oznacivao je maloga = 
sina nosioca navedenih imena. Kad su se u 
toku vremena, od 15. v. dalje, iskristalizirala 
odatle porodicna imena, na deminutivno se 
znacenje zaboravilo. Isti je razvitak i onda, 
ako oznacuje descendenciju nosioca imena 
zanata: Sabolic (od madz. szabo »krojac«), 
Ribarlc (prema Ribar), Volarlc, Kolaric, Tis- 
Ijarlc, Pelicani (tal. pelllzjzjaro »curcija«), Tkal- 
cic (pored Tkalac), Carle, Kraljic, Kovacic, 
Drvodellc, Kujundzic, Curcic (prema Curcija 
i Curc'in), Kapetanic, Zupanlc, Knezlc, Skrl- 
vanic (od tal. scrivano), Kaludercic, HadzTc: 
od nadimaka: Kraljic = Klaic (od Kljast), 
Coric, Gusi/f, Rogic, Susie (prema susa), 
Gfbic (prema Grba), Rozic, SiSic, Cor-Lukic, 
Colak-Antii; kao i od etnika: Nijemac, Hor- 
vatic, Sarajcic (od Sarajac = Sarajlija), Magldj- 
lic; od toponima Lovincic (od Lovlnac u 
Lici), Budimttc; Dobrecic (katolicki Arnauti kod 
Ulcinja, arb. Dobrecaj, selo Dobrec), Focic, 
Lovcallc (iz Loveca, Bugarska), MoralTc (iz 
Moreje), Misitic, Udvarlic (od Ujvar), TuzJic. 
Tako se postupa u jadranskoj zoni i onda kad 
je nosilac imao strano ime: Portadic pored 
Portada, Vlolic (od tal. Viola), Kolumbie (tal. 
Colombi), Marulu, Jedriinic (Andriolim) , Ba- 
listrilic (tal. balestriere) , Gundulic (tal. Gon- 
dola), Kanavelic, Karnarutic, Palmolic (tal. 
Palmotta), Farkasic (16. v., od madz. farkas 
»vuk«), Kispatic (upor. Kispatova dolina, 
Srbija), Vorkapic = Forkapic (Banija, rum. 
fdra cap »bez glave«). 



707 



Ici 



Malo drukcije je prirode sufiks -ic kad 
poimenicuje pridjeve na -in, -ov, -ev u istoj 
funkciji, za koju daje tip i semantem kraljevic, 
carevic, banovic, kucevic, koljenovic. U ruskom 
ovaj tip izrazava cisti patronimik (oteceskoje), 
a kod nas jednoga od rodonacelnika velike 
porodice, rijetko pramajku. Za posljednji 
slucaj postoji kao primjer Draginic (13. v., 
od Dragin, pridjev od Draga). Tada -ic po- 
imenicuje pridjeve na -ov, -ev od slaven- 
skih dvoclanih antroponima i od njih izve- 
denih hipokoristika: Milosavljevic, Dragosav- 
Ljevic, Radosavljevic, Vladimirovic, Stratimi- 
tovic, Blagoj evie, Boga jevit, Bogovic (Krk), 
Borojevic, Predojevic > Predovic (ZU), Raja- 
kovic > Rakovic (ZU), Milovanovic, Dragu- 
tinovic, Radovanovu, Nigojevic (Brae), Bozi- 
cevic, Bogicevic, Radicevic, Preradovii, Relj- 
kovic (od Hreljko), Vukovic, itd., od krscanskih 
imena: Tomasevic = Fomasevic (ZK), Ma- 
lijasevic, Matunovic, Matosevic (prema Matos), 
jfovanovic, Lvanovic, Ivanisevic, Ivancevic, Jan- 
kovic, Markovie, Antunovic, Bartakovie (ZK, 
od Banak = Bartul), Petrovu, Perovic, Pe- 
tricevic, Marojevic, Marinovic, Mitrinovic, Si- 
munovic, Simeonovic, Martinovic. Ako je ro- 
donacelnik imao prezime na -ic kategorije 
Dragic, Milic, onda se njegovi potomci zovu 
Dragicevic, Mllicevic, Franicevic, koji se cesto 
pisu krivo sa c mjesto c. Tako i onda kad je 
rodonacelnik imao uz svoje ime i kakvu apo- 
ziciju, pridjevsku ili imenicku: Belimarkovic, 
Cincar-Markovic, Karadordevic; kao i od 
cistih pravoslavnih crkvenih imena: Georgi- 
jevic pored Dordevic, Durdevic, Dimitrijevic, 
Petronijevic, Antonijevic; od muslimanskih 
antroponima: Ridzanovic; kao i onda ako je 
nosio strano prezime: Kagrusovic (od Capo- 
grosso, Split), Zogovic (od arb. zogu »ptica«), 
Bukumirovic (Nis, od arb. buke mire »dobar 
hljeb«), Pljakovic (Arnauti u Vucitrnu, od 
arb. plak »stranac«), Hektorovic, Gazarovic 
(od gazzaro »krivovjernik, bogomik), JVa- 
Ljeskovic (od Nalesco, mlet. od Natalis); 
kao i kad je obnasao kakvu cast, zvanje ili 
zanimanje: Kapetanovic, Popovic, Kovacevic, 
Knezevic, Pecarevic, Pisarevic, Begovic, Alaj- 
begovic (od alajbeg »pukovnik«), takoder u 
vezi s licnim imenima Semsibegovic, Rizvan- 
begovic, Muhurdarevic, Bajraktarevic, Fef- 
terdasevic, Beglerovic (od beglerbeg), Ajanovic 
(od ajan »prvak«), Pehlivanovic, Biskupovic, 
ili kad je imao nadimak: Slijepcevic = Slip- 
cevic (Istra), Gvozdanovic, Gvozdenome, Star- 
cevu; ili pripadao nekoj narodnosti (izvede- 
nice od etnika): Arnautovic, Madarevic, La- 



tinovic, Horvatovic, BoSnjakovic, Hercegovie; 
Crnogorcevic, Kotorcic (16. v., Marin Drzic' 
od Kotoranin = Kotorac), Bicanic (od *Bi- 
hcan > Biscanin < Bihac). Rjede su takve 
izvedenice od imena sela (gradova): Biscevic 
(muslimani, kapetani od Bisca), Gradascevic 
muslimani kapetani od Gradacca u Bosni), 
Polenakovic (cincarsko prezime od Palendku, 
iz Poline kod Valone). Stranci izopacuju ove 
izvedenice. Tako je Cosulich (bivsi brodovlas- 
nici na Losinju koji su se osjecali Talijanima) 
od cestog istarskog prezimena Kozlovic. 

Sufiks 1 -ic moze zamjenjivati i drugi antropo- 
nimni sufiks -ovac: Grabovac, etnik od imena 
sela Grab glasi i Grabic. U Istri oscilira kod 
Riipena i Poropat (rum. fdra pat »bez kreveta«) : 
pisu se 1558. Rupenovich i 1590. Poropatic. Isto 
tako i u Ulcinju: don Marko Aita, zupnik, 
zvao se i AStic. U toponimiji nastaje -ic mjesto 
-ik krivim interpretiranjem mletacke grafije 
-ich : Smokovic mjesto ispravnog Smokovik (Dal- 
macija od smokva), Bukovic mjesto Bukovih 
(od bukva, ibidem), Crljenic (blizu Skradina, 
pisano g. 1311. Chrilenik (od crljen = erven). 
Za razliku od -ica ovaj sufiks nisu posudili 
okolni narodi. Nalazi se samo jednom u 
rumunjskom: lacoviste »lokvic, mala lokva«. 
Zamjenjuje (rijetko) pejorativni -is u kurvic za 
kurvis. Sufiks je ziv i produktivan. Nova se 
imena prave na -U, -ovii: Vitezovic za Ritter 
(17. v.), Jdblanovii za Cortelazzo (Dalmacija). 
Za doba renesanse uvrijezio se u Dalmaciji 
obicaj prevodenja sufiksa -ic sa -eo < lat. -eus: 
Gelimo < Jelinic, Mladineo < Mladinic, 
Cettineo < Cetinic. Tako nastade i Hektorovic 
= Hectoreus. Upor. kod Nijemaca isti obicaj: 
Kurz > Curtius, Wulf > Wulpius itd. 

Lit: Maretic 278-9. Leskien 408. 432. 
433-4. Vandrdk 598-600. Respond, PKJ 
27, passim. Belie, jfF 15, 240-241. Budimir, 
JF 18, 291. CD 8, 282. 283. Ribaric, SDZb 
9, 179. 1-88. ARj 5, 12. 401. Elezovic 2, 82. i 
passim. Boskovic, jfF 15, 97—100. Solmsen, 
KZ 56, 76. i si. (cf. LJb 14, 261). Holub-Ko- 
pecnj! 459. Putanec, Rad 315, 287-361. 
Rogic, Rad 203, 216. Vaillant, RES 32, 294. 

ica f = ii'a »pravo vrijeme od svacesa,. 
npr. da padne kisa, kad je u ici, tj. kad klasa«. 
Ne zna se gdje se govori. 

Lit.: ARj 3, 766. 

ici (stokavski, knjizevno i saobracajno opce- 
nito, korijen f) = iti (hrv.-kajk., cakavski), 
idem (d dosao analogijom na korijen / od 
dadem v., djedem od djeti v.) = idem (Kosmet) 
= idem (zapadni krajevi prema Vuku, Bii- 



1C1 



708 



icindija 



njevci). Prezentski je korijen id- usao vec u 
staro doba u infinitiv isti, Idem (Crna Gora) 
(izisti, naisti, abisti, oisti pored otisti, otT- 
deni) = ts (otis, Kosmet). Upor. slovacki 
isi', polj. isc. Suglasnik c u stokavskom ici 
nastao je iz grupe jt (upor. lacman pored 
Idjtman < lieutenant) koja se nalazi u sloze- 
nicama dojti, pojti, projti, ndjti (15. v.), iznajti, 
izqjti (ZK), kako govore svi cakavci, a sto- 
kavci i knjizevno doci, obici »besuchen« pored 
obaci, otici, poci, naci, iznaci, obnaci (Belo- 
stenec) 3 izaci pored izici, zaci, iz prezenta 
pojbdc > podem itd. idem je nastao iz jbdg, 
upor. ces. pojedu i jehla prema hrv.-srp. 
igla. Prema podem itd. reformiran je prezent 
u idem, da bi se izbjegla homonlmija sa idem 
(Bunjevci) < jedem, ji'm (ZK) od jesti. I u 
cakavskom nastaje iz pojbdc > pojem, imp. 
poj (ZK) = pern (hrv.-kajk.) kao iz d\ > j 
(meja = meda), ali samo u torn primjeru, u 
ostalim prefiksalnim slozenicama grupa jd 
ostaje: dojdem, obajdem, projdem, sajdem, 
najdem, izndjdem, izajdem (15. v., ZK). 
Znacajan je inf. ndj (Kosniet) < *najt prema 
is < ist, ali zac. Semanticka je razlika izmedu 
naci »trouver« i naici »rencontrer; sinonim: 
nagaziti, ograisati, nagambatk. U konjuga- 
cionom sistemu ici ima cetiri korijena: /-, 
id-, is- i s-. Druga dva su od hoditi, prijevoj 
sbd, sbl, koje vidi. Korijen if-, koji je nastao 
srastenjem dvaju razlicitih korijena, kreacija 
je hrv.-srp., ali u cakavskom postoji sal bez i 
kao i u ndsast; is- se ne nalazi u drugim sla- 
vinama. Kod prefiksalnih slozenica ima jos 
ovih osobitosti. Prijedlog ot ocuvan je u 
starijem obliku u stokavskom i knjizevnom 
otici, otidem, haplologijom odem, otisao, u 
brzom govoru osao; ocao sadrzi pravilnu 
stranu < ot + sblb. Noviji oblik od(t > d 
izmijenjen prema nad i prod} govore kajkavci : 
odisal, odici, odidem, odidem (16. v.) = oteti 
(vino, krv). Iz osao analogijom je prenesen o 
t/ infinitiv oci, odem < ojdem (Smokvica, 
Korcula, 16. i 17. v.), ofa (Smokvica). Ta je 
analogija bila potpomognuta i sa doti. Ber- 
nardin i Stulic imaju odaci, odadem. Pored 
sad, sddem postoji sici (16. v.) pored siti, 
sidem i sidem. Dosen ima taj glagol s istim 
prefiksom u obliku stn: snici, snide. Odatle 
apstraktum snitije n (Danicic) »concursus«. Isto 
tako i s prefiksom bn: uniti, unidem = uti, 
udem (Vuk). Odatle analogijom nanici, nd- 
riidem, nadnici, nadnidem (jedanput potvr- 
deno). Upor. cak. uneti, undnem (ZK) < bn + 
jeti. Prema tome hrv.-kajk. vujti — iljti (Vo- 
dice), vusel = usai (Vinodolski zakon) »po- 



bjeck sadrzi prefiks u kao ubog. Jos treba 
spomenuti da se korijen i- kao sa ibab spojio 
i sa laziti, kad je u vezi s prefiksom na: na- 
ilaziti. Prema ovome silaziti pored salaziti. 
Kao sto postoji dubleta sa razlicitim seman- 
temom naci, nadem pored naici, naidem, tako i 
nailaziti pored nalaziti. Ocito je da su obje 
stvorene u isto vrijeme. Ovamo ide i drugi 
glagol razmimoilaziti se pored razmimoici, 
-moideml-tdem pored razmimoci = -mimodem. 
Glagol ici ne dopusta tvorenje novih rijeci. 
Postoje samo apstrakti idenje (Stulic) i isite < 
iz- + -it- + -je (18. v.) »abortus«, ali nisu po- 
tvrdeni u narodnom govoru; dojduci (18. v.) 
»venturus« i iduci govore se kao pridjevi. 
Impf, doduvat, dodu/em (Kosmet), pf. otidnut, 
otidnut prema otls (Kosmet). U imperativu 
podi > cakavski poj (ZK) moze dobiti za 
pojacanje deikse da (v.) i i (v.): pojdaj. Ko- 
rijen ei > i je ie. (prvobitno uzvik prema 
Kretschmeru), baltoslav., sveslav. i praslav. : 
lit. eiti, gr. etui, sanskr. eti (3. 1. sing.) »ide«. 
Atematski je glagol. Nalazi se i u egipcanskom 
(koptskom). Ulazi i u nas uzvik kojim se 
tjeraju na hod kokosi i druge krilate domace 
zivotinje: is pored isa (za ovce), m [v. es]. Taj se 
oformljuje: iskati, -dm (Vuk) impf, prema pf. 
isnuti. Ovamo ide i uzvik ididi (Vuk) kojim 
se kaze nekome da je otisao, pobjegao. Prema 
Meyeni Arbanasi posudiseazni, avitem »besuche« 
< obiti. Nejasni su ipak prijelazi b > v i 
o > a. Zbog toga nije sigurno da je iz hrv.- 
-srp. 

Lit.: ARj 2, 546. 582. 3, 767. 4, 78. 86. 
92. 194. 199. 255. 258. 7, 410. 240, 363. 8, 
523, 590. BI 2, 648. Ribaric, SDZb 9, 201. 
Elezovic 1, 233. 438. Mazuranic 440. Pletersnik 
2, 715. 779. Miklosic 94. SEW 1, 420. Holub- 
-Kopecny 155. Bruckner 546. Vasmer 471. 
Trautmann 67. WP 1, 102. 2, 486. NJ 1, 
147. 190-191. GM 20. Trombetti 4. van 
Wijk, IF 45, 95. Brugmann, IF 13, 85. si. 
ASPh 11, 448. Vaillant, Resetarov zbornik 
457-458. Resetar, Sldvia 11, 155. Maiecki, 
Sldvia 11, 576. Boisacq 225—256. Kretschmer, 
Ciotta 13, 137. Pedersen, KZ 38, 342. 

icindija f (Vuk, 18. v.) = icindija (Kosmet) 
= ikindija »1° vrijeme poslije podne do za- 
hoda sunca, 2° treca molitva muslimana 
(objekt uz klanjati)«. Balkanski turcizam (tur- 
ska izvedenica ikindi od iki »dva«) iz oblasti 
islama: rum. chindie »Vesper, seoski pies po- 
slije juzine«, bug. ikindija, arb. icindf f (Ska- 
dar). U turskom ikindi znaci »sat koji poslije 
podne dijeli u dva jednaka dijela«. Odatle 
vremensko znacenje turcizma. Znacenje »trece 



icindija 



709 



igalo 



molitve« dobio je turcizam kracenjem, ispus- 
tanjem opce rijeci u sintagmi ikindi namazi 
»priere de rapres-midi«. Upor. turcizme aksam, 
sdbah i jdtija, koji imaju takoder dvostruko 
znacenje. Pet muslimanskih molitava zovu se: 
sabah-namazi »prieres, du matin«, dyleikindi, 
aksam-, yatsi-. Turski brojnik iki nalazi se 
jos u slozenici ic(f)tuglija (Vuk, 18. v.) »pasa 
od dva tuga; koji ima dva konjska repa na 
zastavk < tur. iki tuglu. V. tug. Jukic razli- 
kuje uctuglija od icituglija. 

Lit.: ARj 3, 766. 784. Elezovic 1, 243. 
Lokotsch 901. Mladenov 221. GM 159. 

icram m (narodna pjesma) = ikram 
(Kosmet) »cast, pocast (objekt uz uciniti prema 
tur. ikram etmek}«. Balkanski turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. iqram »idem« ) iz oblasti 
drustvenog saobracaja: rum. icram, bug. 
ikram, odatle ikramosvam »Ehre erweisen«, 
arb. ikram pored iqiram. 

Lit.: ARl 3, 766. Elezovic 1, 229. Mladenov 
222. GM 158. Skok, Sldvia 15, 352., br. 331. 

idare, gen. iddreta (Kosmet) »nacqlstvo«, 
odatle slozenica iddre-medzKs »administrativni 
savjet«; idare ciniti »siediti, sastaviti kraj s 
krajem«. Odatle denominai na -iti: iddretit 
(se) »izlaziti na kraj« i iddra f (Banja Luka) 
»potpora«. Turcizam arapskog podrijetla (ar. 
idare »okretanje, zivljenje, ekonomisanje«). 

Lit.: Elezovic 1, 218. Skok, Sldvia 15, 352. 

ideja f (18. v., Budmanijev akcenat, 
danas ideja po.led ideja} »misao, pomisao, 
pojam«. Ucena rijec, internacionalna gr. pod- 
rijetla (gr. (6ea od iSe'i'v = lat. videre, ie. 
rijec). Poimenicen pridjev na lat. -olis ideal, 
gen. -ala, pridjev na -bn > -an idealan, apstrak- 
tum na -izam idealizam »filozofski smjer«, na 
-istia) idealista), pridjev na -tiki < -ic + 
-bsk idealisticki. 

Lit.: ARj 3, 766. DEI 1914. REW 3 4254 a. 

idiozma f (rukopis, 14. i 15. v.) »metva, 
metvica«, idiozam, -zrna, pridjev (ibidem), pi- 
sano igiozmo. Ima se citati mozda idozmo. 
To moze biti imenica s ocuvanim gr. -o u 
docetku, dok je u idiz/na ili prema gr. pluralu 
ili je identificirano sa nasim -u u akuzativu. Od 
gr. f|6iJoauov »isto«, pridjev fjfiijocmoc; »mirisljiv«. 

Lit.: ARj 3, 767. 769. Vasmer, GL 65. 

iditiji (samo uz zito : iditije zito), komparativ 
sr. od pridjeva koji nije potvrden u pozitivu 
»ono sto se ne prodaje, dakle sebicnije«. 

Lit.: ARj 3, 767. 



Tdo, gen. -ola m (Vuk, 13. v.) = stsrp. 
idoh m = idola f (Marulic) = idol rn (danas) 
»1° statua stovana kao bozanstvo, 2° (metafora) 
lice stovano kao bozanstvo, 3° Idula f im t 
otocicu u zadarskom arhipelagu (f preko tal. 
idolo sa -o > -u kao ak. z. r., odatle nom. na 
-a)«. Ucena rijec od lat. idoltim > tal. idolo 

< gr. zii&whov (izvedenica od d6oc, »figura«, 
ie. rijec). Odatle pridjev idolski, apstraktum 
idolstvo, idolstvovati, idolija f (16. v.) »po- 
ganski hram« < gr. EiSco^eTov > lat. tdoleum, 

> tal. idoleo. Slozenica idolatar, gen. -tra m 

< gr. eiocoMxpnc, > kslat. Idololatres (drugi 
dio od gi. ^orrpeijco »adoro«) > tal. (haplolo- 
gijom) idolatra > idolatra m, takoder i bez 
haplologije idololatric. Apstraktum idolatrija 
f = idololatrija. Ta se slozenica razlicito pre- 
vodi idolklanac, gen.- nca (17. v.), -klanstvo, 
-klanjac, -klanjalac, idolopoklonik m, pridjev 
(na -bsK) -cki, -poklonstvo, idoloslufba, -slu- 
zenje, -sluzitelj, idolostovac, gen. -vca, -sto- 
vlje, -stovstvo. Upor. arb. idhull. 

Lit.: ARj 3, 767. Vasmer, GL 65. DEI 
1917. Skok, Slav. 102. 108. GM 157. 

idirot m (Vuk, Slavonija, Pozega) »biljka 
acorus calamus«. Mozda u vezi sa gr. ucopov, 
srlat. agarus, agurus. Docetak -ot od tur. 
otu »biljka«. V. perikot, balukot. 

Lit.: ARj 3, 769. DEI 44. 

iftar m (Kosmet) »vecera za vrijeme posta 
u mjesecu ramazanu (zvati na iftar)«. Kava- 
njin je ovu rijec izopacio u hihtar : (Busormanf) 
vecer koju dim ne vidu, hihtar igdar svoj ne 
jidu. Turcizam arapskog podrijetla (ar. iftar) 
iz oblasti islama. 

Lit: ARj 3, 597. Elezovic 1, 244. 

igalo n (18. v., Vuk, Dubrovnik, Gruz, 
Prcanj, Muo, narodna pjesma) = (sa umet- 
nutim n, upor. inkona, inkunica, anguisigold) 
ingoio n (Dubrovnik, narodna pjesma crno- 
gorska) »1° morska obala gdje ima przine, 
2° toponim (Boka, Lopud)«. Pridjev na -bn > 
-an igalan (Stolic), etnik Igaljanin. Deminutiv 
na slozene sufikse -cac = -tic igalcac, igalcic. 
Ista rijec dolazi i sa a mjesto g i sa aferezom 
/- zalo n (Muo) = zdld (Milna, Brae, centar 
Milne) »1° isto sto igalo, 2° ribarska posta 
u Morinju«; zal, gen. zala m (Dubrovnik) = 
So, gen. zala (Cavtat, Cilipi) »Kieselstein« (se- 
manticka varijanta po zakonu sinegdohe). Jo- 
vicevic ima: po za-ovima i zalicama na Ska- 
darskom blatu. Nema objasnjenja o tim dvjema 
rijecima koje idu bez sumnje ovamo. Glede 



Igalo 



710 



igo 



-r u zarovi upor. arb. shurizhur < lat. saburra 
i arb. zali »pijesak«. Preko arbanaskoga rijec 
je mogla postati toponim u Kosmetu Zalinja 
»potes kod Bariljeva (opcina Babin Most na 
Labu, srez Vucitrn). U Ulcinju zali m je 
»obala i ribarska posta«. Sva tri oblika igalo, 
zalo, zal — arb. zali potjecu od gr. aiyiaXoc, 
> yah (Bova) »morska obala«. Grcka je 
rijec presla i u tur. yah, odatle u arb. jali m 
(Gege) »offene Ebene« i u nas jezik jauja f 
(Vuk, narodna pjesma: dode mom na jaliju, 
Vuk 3, 542.) »brijeg kraj mora, obala = jauja f 
(Kosmet) »sirina, prazno siroko mjesto; pusta 
neobradena zemlja, opustjele razgraderie kuce«. 
Oblik sa g pokazuje ocuvano staro dalm.- 
-rom. g kao galatina < gelatina u Dubrovniku. 
Oblici sa 2 == z reflektiraju gj kao di i / (z/nuo, 
smula, maz). 

Lit.: ARj 3, 839. 4, 441. Jovicevic, SEZb 
13, 204. Elezovic 1, 192. 251. Miklosic 95. 
424. SEW A, 421. ReSetar, Stok. 315. Rohlfs 
59. Vasmer, RSI 4, 180-181. Isti, GL 65. 
Matzenauer, LF 8, 9. GM 160. 480. 

igbal pored igbal m (Kosmet) = igbal 
(Banja Luka, Mostar) »sreca«. Odatle inde- 
klinabilan pridjev igbal(l)i »sretan« = igballja 
(Kosmet) »sretan«. Turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. .ikbal, tur. ikballi) iz terminologije 
opceg zivota. 

Lit.: Elezovic 1, 217. Skok, Sldvia 15, 
352., br. 334. 

Igla f (1475, Vuk) = jlgla (Cres) = igla, 
gen. igle (Senj) = jdhla (17. v.) i jagld (ca- 
kavski, Karnarutic) = jogla (Hvar), sveslav. 
i praslav (jbgld), »acus«. Odatle naziv za mor- 
sku -ribu belone belone, tal. aguglia: jigla 
(Cres), iglun, gen. igluna (Senj) = inglim 
= jaglun »histiophorus bellone«. Sufiks -un 
je zacijelo romanski -one. Upor. agon. Zbog 
toga je moguce da se u jaglun unakrstila nasa 
rijec sa romanskom. Pocetno i je nastalo od 
jb-, upor. ces. jehla = cak. jagla sa b > a. 
Odatle pridjevi na -en: Iglen = iglen, -ena 
(Kosmet), poimenicen na -ica igienica = 
igienica (Kosmet) »kutija za igle«, sa -ik igle- 
nik »jastucic za igle«, iglenjarka = iglarka f, 
prevedenica (caique) »Nadelgewehr«, na -asi 
iglast. Deminutiv na -iga: iglica f = iglica 
(Kosmet) »1° biljka, 2° riba Belone acus (Du- 
brovnik), 3° precaga« = jiglica (Buzet, So- 
vinjsko polje) »drvena sipka koja drzi kambu 
(v.), da ne ispadne iz jarma« = jiglica (Vo- 
dice) »1° ostrina sto nastaje kod busenja, 
2° drveni klin sto se tura u kambu«. Odatle 



opet pridjev na -jast: iglicast. Na -jar: iglicar 
»ptica«. Na -jala: iglicnjaca »biljka scandix 
pecten«. Na -or: iglar, gen. igldra m (1362) 
prema iglarica (1363), odatle pridjev na -ou, 
-ev igldrov, -ev; igldra = Iglarnica = deminutiv 
jiglar'ic (Buzet, Sovinjsko polje) »mala okrugla 
kutija za igle«. Ne moze se tvrditi da je igla 
i baltoslavenska, jer se stprus. ayculo »igla« 
dovodi u vezu s ie. *aik »razanj«. Rumunji 
posudise iglitd. Ie. veze nisu utvrdene. 
Prema Macheku jbgla je praslavenska izve- 
denica od igo (v.) < jbgo sa sufiksom -ula, 
s prvobitnim znacenjem »sipke koje se ubodu 
sa svake strane jarma da glava volu ne bi 
izasla van iz jarma« = kaci, v.). To je znacenje 
ocuvano u Istri. Prema Mladenovu stoji u 
vezi sa jez (v.). 

Lit.: ARj 3, 771. 4, 408. 409. 418. Ribaric, 
SDZb 9, 154. Mazuranu All. Tentor, JF 
5, 205. Elezovic 1, 218. Miklosic 95. SEW 
189. Holub-Kopecny 151. Bruckner 189. KZ 
45, 32. 47, 297-298. Vasmer 469. Mladenov 
196. Machek, Sldvia 3, 593-597. REW 3 
189. DEL 93. Mikkola, RSI 1, 5. Korsch, 
ASPh 9, 504. Lang, GMF 1, 385-587 (cf. 
RSI 5, 256(. WP 1, 7., bilj. 

Ignaci) m (17. v.) = Ignaciju m (Slavonac, 
18. v.) = Ignadjo (17. v.) = (gn > gnj kao 
u gnjoj) Ignjatije m = Ignjatija m, kracenje 
Ignat = Ignjat, odatle prezime Ignjatovic. 
Hipokoristik Ignja m (Vuk) = Ignjo m (Vuk). 
Od lat. Ignatius sa citanjem ti > c kao u 
skolama. Ocuvano i u Ignjat itd. upucuje na 
grcko posredovanje. Postoji i izgovor gn na 
tal. Injacijo m (16. v., zapadni krajevi) < 
tal. Ignazio. Hrv.-kajk. Nado, deminutiv na 
-bk > -ek Ndcek, Nace (ZK) pokazuje afe- 
rezu i pojednostavljenje suglasnicke grupe. 
Sa aferezom Gnjdtija m (Hrvatska Krajina), 
odatle hipokoristici Gnjaco (Lika?), Gnjajo 
(Lika?), Gnjale. ' Ilirska je prevedenica Vatro- 
slav, koju' je zadrzao Jagic do konca zivota. 

Lit.: ARj 3, 220. 221. 773. 851. 

igo n (1459), ie., baltoslav., sveslav. i 
praslav. (*jb-go >jbgo) »sinonim: jaram«. Akce- 
nat Igo (?) prema bug. i rus. igo, slov. igo, 
gen. igesa pored izesa. Danas zastarjelo i 
zamijenjeno sa sinonimom. Upotrebljavaju 
samo knjizevnici (i pjesnici) kad govore o 
patnjama pod tudinom. Nekad su igo upo- 
trebljavali pisci koji su pisali crkvenim jezi- 
kom. Budinic ga objasnjava: tesko i trudno 
jest igo, to jest jaram njegov. Vokal i je nastao 
kao i u igla iz jb-: jbgo < *jtgo. Madzari 



igo 



711 



-«a 



posudise iga. Brojne su ie. usporednice, kao 
lat. jugum, gr. ^Y6 V njem. Joch, cak i he- 
titski jugan. Lit. jungas, lot. jugs ima infiks 
n kao lat. jungo. Jedan je od prastarih termina 
za kolsku i pluznu spregu. Odatle je demi- 
nutiv na -ica izica, naziv za gr. slovo ypsilon. 
Izvedenica je od ie. korijena *{eu- »vezati«, 
sa formantom g: *iei 

Lit.: ARj 3, 773. Mazurami 423. Miklosic 
95. SEW 1, 421. Holub-Kopecny 153. Vasmer 
469. 472. Trautmann 109. WP 1, 201. Mla- 
denov 196. Boisacq 307-308. 

igra f (ak. igru, Vuk), sveslav. i praslav 
(jbgrd), »1° ludus, 2° jocus, 3° ples«. U po- 
sljednjem znacenju sinonimi su i tanac, gen. 
tanca i bal. Odatle stara radna imenica na 
-be igrac = igarac, gen. -area (17. i 18. v.), 
igre (13. v.) »joculator, fr. jongleur«. Tu iz- 
vedenicu posudise Madzari igrecz = igricz 
»tibicen« i Rumunji igref »Spielmann« (upor. 
cantecele igretilor). Posljednji je oblik ocuvan 
u hrv.-kajk. prezimenu Igr(e~)c. Denominal na 
-ati: igrati, igram (Vuk) = igrat, igram 
(Kosmet, objekt oro, u pare, karte} {do-, 
iz-, ob-, po-, pre-, pro-, s-, za-) prema iter. 
-igravati, -igrdvdm, koji se upotrebljava samo 
s navedenim prefiksima. Pf. preigrati, -am 
(subjekt dijete) »prijetnja djetetu kad je ne- 
mirno u igri (nejasno)«. Od glagola pridjev 
igraci; Madzari posudise ugrdlni »skakati«; 
sigrati se, -Agrdm (Slavonija, Otok, Osijek) 
izmijenio je igra u sigra (Rijecka nahija, Sla- 
vonija), jer se igra moze shvatiti i kao post- 
verbal od igrati se. Od glagola radna imenica 
na -de: igrac, gen. igraca (17. i 18. v.) m prema 
f igracica, odatle pridjevi na -ski igracki, na 
-ev igracev, neologizam igracnica (Sulek, koji 
je stvorio i prilog igracke} i igralac, gen. 
-aoca (17. v.). Neologizam na -iste igraliste = 
Lgriste kao toponim. U znacenju »ples« igranka. 
Augmentativ igracina m od igrac. Na -lo: 
igralo n, obicnije i narodski igracka = igrajka 
(Rijeka) = igranija. Slozenica od sintagme vo- 
diti igru: igrovoda. Vokal i je nastao kao u igla, 
igo iz jb- : *jbgra. Ne postoji u baltickoj grupi. 
Od ie. jezika pruza paralelu sanskr. jati (3. 1. 
sing.) = ijate, s iniiksom n ingati »mice se« 
i stnord. eikinn »divlji, bijesan, jak«, ikorne 
»pokretno« = njem. Eichhorn »vjeverica«. 
Sanskrtsko znacenje kaze da je i praslav. *jbgrati 
znacilo »kretati se, po svoj prilici u kolu«. 
Upor. kao semanticku paralelu stvnjem. spilon 
»zivahno se kretati«, danas spielen »igrati (se)«. 
Ie. korijen *aig- (upor. lit. aikste »javno mjesto«, 



lot. aistities »vikati, larmati«) bio je u praslav. 
prosiren formantom -r. To je slavenska ino- 
vacija. 

Lit.: ARj 2, 579. 3, 579. 764. 769. 773 
775. 780. 4, 195. Vukovic, SDZb 10, 3981 
Elezovic 2, 3. Miklosic 95. SEW 1, 422. Holub- 
-Kopecny 131. Bruckner 154. 190. KZ 45, 
47. Vasmer 470. Trautmann 103. Mladenov 
196. WP I, 11. Vaillant, RES 22, 14. JP 14, 
256. Potebnja, REV 1881, 134-155 (cf 
Jagic, ASPh 6, 154). Osten-Sacken, IP 23, 
376-377. 

igracija f (Vuk) »jaje sto ga ucenik donese 
na dar ucitelju u cetvrtak da ga onaj dan 
oproste od ucenja i da ga puste igrati se«. 
Primjer pucke etimologije koja nastaje una- 
krstanjem lat. rijeci recreatia, gen. -onis (apstrak- 
tum od recreare, prefiks re- i creare, upor. 
latinizam na -trati kreirati ulogu) i hrv.-srp. 
igrati se. 

Lit.: ARj 3, 775. 

iguman m, gen. igumana (Ljubisa) pored 
igumana (Vuk) = igumbnb (Decanski hri- 
sovulj) = igumen (u knjigama pisanim crkve- 
nim jezikom, bug. igumen, arb. /i/gumen) = 
jegiiman, jegiimen (Kosmet), pravoslavni kalu- 
derski termin koji odgovara gvardijanu, opatu 
kod katolika, prema f igumdnija = igumenija 
(18. v., Vuk, -ja kao u cefalija), od biz. r|YOti- 
u£vn. Pridjevi igumnov pored igumanov, 
igumiski = igumenski, odatle igumanstija. 
Apstrakti igumnarija f, igumanstvo, na -ija 
igumenija f »1° manastir gdje je iguman, 2° 
klijet, celija, u kojoj zivi iguman«. Denominali 
na -isati igumanisati, -sem (18. V.) »biti igu- 
man« = na -ovati igumenovati, na -iti razi- 
gumaniti, -im (Vuk) »oduzeti igumanstvo«. Sa 
prefiksom Jtpo- proiguman, gen. -mna pored 
-mana (Vuk) = proigumen »hegumenus eme- 
ritus*. Balkanski grecizam: cine, imunim; od 
biz. nyouuevoc, > kslat. hegumenus »koji vodi, 
upravitelj«, particip od liyeoiiat »vodim«. 

Lit.: ARj 3, 781. 12, 315. SEW 1, 422. 
GM 134. 158. Mladenov 197. Pascu 2, 53., 
br. 959. DEI 1432. Vasmer, GL 65. 124. 

ihtijar, gen. -dra m (Vuk, narodna pjesma 
i pripovijetke) — iktijar (narodna pjesma) 
»starac«. Cuje se i u Bosni. Turcizam ar. 
podrijetla (ar. ejtijar > tur. ihtiyar »starac«). 

Lit: ARj 3, 781. 

-ija, ziv i produktivan imenicki sufiks 
dvostrukog podrijetla. U nasim zamjenama 
stcslav. imenica na -a, kao sto su scdii >' 



-Ija 



712 



-ika 



sudija, tepcti > tep(a)cija, u zamjenama za 
turske imenice i pridjeve obrazovane s po- 
mocu mrskog sufiksa -li i -ci (tipovi Stambo- 
lija < Istanbulh, kujundzija < kuyumcu, 
ovamo jos ordu > ordija itd.), u zamjenama 
za grcke imenice na -r| (tipovi cefalija < xecpcc- 
>r\, dvlija < adkr\ itd.) i zamjenama za ma- 
dzarski docetak -f (u prezimenima, primjeri 
Tekelija, ErdeRja ZK < Erdody). Ne radi 
se upravo o sufiksu za izvodenje, nego o 
dodatku -ja na -/, da bi te rijeci mogle uci 
u nas deklinacioni sistem, jer se danas, kad 
je docetak -i postao karakteristika odredenog 
pridjeva m. r, ne moze svrsavati nijedna nasa 
imenica m. r. na -»'. Pravi sufiks za izvodenje 
od glagolskih, imenickih i pridjevskih ko- 
rijena jeste -ija (stari naglasak na i). Nalazi 
se u svim nasim narjecjima vise nego u knji- 
zevnom jeziku, grckoga je i romanskog pod- 
rijetla: -(a = lat. > tal. -ia, nvnjem. -ei. 
Krscanstvo ga je rasirilo po svim kulturnim 
jezicima. Znacenje mu je kolektivno sa raz- 
nim nijansama. Od glagolskih osnova: pro- 
valija (od provaliti) »bezdan, propad«, pri- 
morija f »nuzda«, tj. »kad nevolja primark, 
morija »kuga« (po-) od moriti, pogibija f od 
poginuti, trpija (Crna Gora, Srijem) »duga 
bolest«, od trpjeti, liipija f (Dubrovnik) »bres- 
kva koja se dade rascijepati« od lupiti, letija 
m (Backa) »koji mnogo leti«, poljobranijal 
poljubranija f (Temnic, Boljevac) »1° blagdan 
koji se u Srbiji svetkuje 21. maja da bi se 
polje obranilo od grada, 2° poljobranilac, 
3° (Jagodina, Levac, Temnic) »zmaj koji 
obira polje«, poloiija (Dalmacija) »nizbrdica« 
od poloziti. Toponimi Prosjecija (stsrp. drzava). 
Od imenica: kaproKja (ZK) »cast koju obnasa 
kaprol«, popovija (ZK) »cast popova« itd., 
kapetanija »cast, ured, kraj kojim zapovijeda 
kapetan«, popisija (Istra) »popis«. U f, kalija, 
selija, vinija, gvozdija jasno je kolektivno zna- 
cenje. Upor. toponime Novoselija (Banja 
Luka), Poljija (Crna Gora). U prostorija f 
(Vuk) »prostor« istice se velicina (augmenta- 
tivno znacenje). Apstrakti su proksija f »raz- 
mazenost« (pridjev proksen, ZK). U topo- 
nimiji Prkosija f (mahala, Bosna, Sarajevski 
okrug). Stvara apstrakta od pridjeva i parti- 
cipa perf. pas.: hitrija f (cakavci, 16—17. v.), 
prokletija »1° prokletstvo, 2° prokleta celjad, 
3° psovka neposlusnoj celjadi (Kosovo), 4° 
Prokletija (Vuk), ime planine (oronim)«. U 
posjecenija (Vuk) »sjeca«, mjesanija, pisanija, 
vezanija ima pejorativno znacenje. Prosi- 
ruje kolektivni sufiks -ad u Srbadija, Soka- 
dija, prosjadija (Ljubisa), prostadija (Lju- 



bisa) »prostacina«, horonim Sumadija. Veoma 
je rasirena funkcija za tvorenje apstrakta od 
imenica na -ar < lat. -arius: likarija (Rab) = 
Ijekarija f (knjizevno), slipdrija (Rab, ZK); 
danas u opcoj upotrebi u oznaci zanata: bra- 
varija, zeljezarija, Umarija itd., isto i kod ime- 
nica na fr. -erija: karoserija, koterija, bifu- 
terija,, parfimerija itd. 

-ijan, neproduktivan sufiks latinskog pod- 
rijetla (lat. -ianus), sluzi za tvorenje pejora- 
tivnih naziva za muska lica koja se odlikuju 
izvjesnom duhovnom manom: grubijan, gen. 
-dna (prema njem. Grobian) od grub, giizijan 
m (Dobroselo, Lika) »nadimak covjeku koji 
mnogo ne razumije«, slov. modrijan m »filosof«, 
modrijanec m prema modrijanica prema mo- 
drijanka »Klugler«. 

Lit. : Pletersnik 1, 596. 

-ik , sufiks lat.-gr. podrijetla (lat. nena- 
glaseni -icus = gr. -1x65) u internacionalnim 
rijecima kao (K)istorik, rasireno na -jar < -arius 
(historicar. Rijetko zamjenjuje jednom i do- 
maci nastavak -bm> (pedanj ZK = pedal]) 
u pedig m (Istra) »ped, pedalj« (-ig < mlet- 
-ego < lat. -icus). 

Lit.: ARj 9, 756. Maretu 280-81. Leskien 
409. 465. 

-ik , sveslav. i praslav. (-ikt) sufiks za 
maskulina, i danas jos ziv i produktivan. U 
mociji za f -lea. Sluzi najprije u poimeni- 
cenju pridjeva za oznaku lica kao nositelja 
svojstava i odnosa prema izvjesnim radnjama: 
ucenik, m prema f ucenica, mucenik m prema f 
mucenica, radnik m prema f radnlca, bijednik- 
-bijednica, pomocnik, pravnik" naucnik itd. Od 
ovakvih tvorba odvaja se -nik kao samostalan 
sufiks. 

Lit: Maretie 280-81. Leskien 409-465. 
Vandrdk 1, '613. Boskovic, JF 15, 37. 90- 
100. Holub-Kopecny 461. Ota?bski, LP 2, 
282. Brugmann,' IF 18, 382. Strekelj, DAW 
50, 37. 

-ika, sveslav. i praslav. neproduktivan su- 
fiks, varijanta od -lea (v.). Sluzi za tvorenje 
imena biljki: perunika od Perun, avdika od 
habat, jagorcika, plsamka (ZK) od plsan »sa- 
ren«, od korijena koji vec postoje u jeziku 
bilo kao imenice bilo kao pridjevi. Razliko- 
vati ga treba od rijetkog sufiksa stcslav. -yka> 
-ika kojim se tvori m ili f vladika m »knez, 
biskup«, prevedenica od gr. SeajioTric, »idem«, 
vladika f »vlasteoska kci« (Dubrovnik) od 



-ika 



713 



iktibar 



vlastel(ln') (v.), kao i od -yka > -ika u motika 
(v.) nepoznata postanja. U locika (v.) radi se 
o posudenici, lat. lactuca, u kojoj je sufiks 
-nca > yka > -ika kao u gal. carruca > fr. 
charrue, bulluca, *matteuca > fr. massue, 
hrv.-srp. macuga. 

Lit.: Maretu 281—2. Leskien 465. Vandrdk 
1, 614. Holub-Kopecny 461. 

ikavac, gen. -avca m, noviji filolojski neolo- 
gizam za pripadnike narjecja koje sa i zamje- 
njuje stcslav. e. Odatle pridjev na -ski: 
ikavski (narjecje, oblik), poimenicen sa -Ina 
ikavstina »ikavski govor«; ikavac m (Zagreb) 
»ptica fringilla montifringilla L.« prema f 
ikakva ima ime od onomatopeje ik kojom se 
oponasa glas te ptice. 

Lit: ARj 3, 784. Hirtz, Aves 159. 

ikon f (16. v.), m (18. v.) (prema gr. no- 
minativu eixcov) = ikona f (Vuk) = bug. 
Ikona prema gr. akuzativu ngr. eixdvcc = 
lat. eicona, rum. icoand, arb. ikone, balkanski 
grecizam), deminutiv Ikonlca (15. v.) = Ikonlja 
(16. v., Budinic). Slozenice: ikonoklast m 
(17. i 18. v.) < gr. eixovoxXdaxric,. U 14,' 
16. i 18. v. prevodi se e'.xovouaxoc, u ikono- 
borac; Ikonopisac m prema ikonopisacica (18. v.) 
»koji radi ikone«, ikonos m (Vuk) = inkondsac, 
gen. -sea, od ikonostas < eixovoatdaiov 
(drugi dio puckom etimologijom obrnuto u 
nosac »koji nosi«) »daska sto nosi ikonu«. 
Na -nik ikonik m (16. v.) < ikonbnikb (16. v.) 
»koji pravi ikone«. Na Jadranu dobiva n (krivo 
shvacen i kao in) inkun m (Belostenec) = 
inkuna f (17. v., Zuzeri), deminutiv inkunica 
(17. v., Dubrovnik, Cavtat) = inkunjica 
(Dubrovnik, Cilipi) = inkona (15. v.) = 
inkonjica (Potomje) = (disimilacija i meta- 
teza) likunica (dva cakavca 17. i 18. v.). Umet- 
nuto n nalazi se i u sttal. ancona (12. v.). 
Ovamo ide i oblik koji je nastao ispustanjem 
in i rasiren nenaglasenim sufiksom -icus u f: 
konika f. Taj se cita kod Marulica: pustiv 
cele i konike (subjekt: opatice}; kod Hekto- 
rovica: Pohvali perivoj, zid*e svekolike! i ribe, 
kim su broj i sve njih konike; i kod Bernardina: 
U toj korablji (Nojevoj) vi (= zna) se, da su 
tri konici- (nom. duala z. r.). Ispusteno i(ri) 
nalazi se i u tal. eona, deminutivi conetta, 
conicella, conedda (Kalabrija). Lik inkuna moze 
potjecati iz dalmatoromanskoga. 

Lit.: ARj 3, 784. 840. 5, 268. 6, 91. REW 
2834. DEI 189. Rohlfs, Di Z . cal. 223. Miklosil 
95. GM 158. Vasmer, GL 66. 



ikonom m (Kosmet, stsrp., 13 — 14 v. 
pravoslavni manastirski termin) (pod-) »1° je- 
dan od starjesina u pravoslavnom manastiru, 
2° prezime, 3° (Kosmet) pocasno zvanje 
svestenika: pop ikonom«. Pridjev ikondmov 
(e'erka), apstraktum ikonomstvo. Balkanski crkve- 
ni grecizam: rum., bug. ikonom, prezime Iko- 
nomov, cine, icunom. Slozenica s prefiksom 
jiapd-: par(d)ikonom m (14. v., stsrp.) »na- 
mjesnik jeklesijarha«. Od srgr. slozenice obco- 
vouoc, »isto« (pi > / u bizantinsko-gr.). Prema 
lat. oe = gr. oi ekonom m, na lat. -atus > -at 
ekonomai »ured«, apstraktum ekonomija f. 

Lit.: ARj 3, 785. 10, 240. Mladenov 221. 
Elezovic 229. Vasmer, GL 66. 110. Pascu 2, 
68, br. 1253. 

Tkra f (Vuk), sveslav. i praslav. kolektivni 
naziv za »riblja jajasca; sinonim: kavijar«. 
Prema ruskom akcentu ikra Vukov nije prvo- 
bitan, ali se slaze s bug. ikra. Odatle pridjevi 
na -av i -ost: ikrav = Ikrast (Stulic) »pun 
ikre«. Deminutiv na -ica: ikrica f (18. v.). 
Na -as, -asica : ikras, gen. -aia m prema ik- 
rasica f »riba puna ikre«. Sulekova je prevedenica 
ikrovac, gen. -ovca od njem. Rogenstein. 
Metaforicki prijenos znacenja u denominalu 
na -iti: ikriti: more ikri noc'u, kad blistaju u 
njemu kao sitni svijetnjaci. Docetak -a ima 
kolektivno znacenje. Paralele su lit. ikrai = 
lot. ikri n. pi. i ir. iuchair < ie. *ikor »Laich«. 
Prema tome ikra moze biti i ie. i baltoslav. 
Sa gledista kulturne historije vazna je rijec 
jer je potvrda za ribarsku kulturu starih 
Slavena. Madzari posudise ikra, Rumunji 
icre f pi, odatle deminutiv s lat. sufiksom 
icrisoare, Arbanasi ikra f pi. Stavlja se manje 
izvjesno u vezu i sa ie. nazivima mjetra : lit. 
jaknos, lat. jecur, gr. f|Jiap, sanskr. yakrt, 
avesta yakare, gdje stoji formant h mjesto 
formanta r. Prema ovom bilo bi u slavenskom 
znacenje specijalizirano na riblju utrobu, pro- 
tiv cega govori keltska i litavska usporednica. 

Lit.: ARj 3, 785. 786. Miklosie 95. SEW 1, 
423. Holub-Kopecny 154. Bruckner 190. ASPh 
29, 116. ZSPh 4, 216. Vasmer Ml. Mladenov 
222. Trautmann 103. WP 1, 206. GM 158. 
Kalima, ZSPh 9, 376-378. Zupitza, AnzIF 
13, 51. Mikkola, RSI 1, 6. Petersson, LUA 
n. f 1, 18 (cf. Ub 10, 339). Uhlenbeck, PBB 
29, 333-4. Matzenauer, LP 8, 11. GM 158. 
Boisaccf 326-327. 

iktibar m (objekt uz nema, izgubijo) »kredit, 
postovanje«. Odatle iktibarija f (objekt uz 
razrezati) »trgovacki porez«. Balkanski tur- 



iktibar 



714 



-ilo 



cizam ar. podrijetla (ar. Ktibar) iz oblasti 
turske administracije: birg, ihtibar, cine. 
ihiibare f »consideration, estime, credit«. 

Lit.: Elezovic 2, 514. Pascu 2, 145. Doric 
137. 

il m (16. v.) =5 ilo pored Uja (Stulic) = 
jild n (Cres; i u protestantskih pisaca), sve- 
slav. i praslav. naziv za »sinonim: glina (18. v.), 
gnjila, Lehm, Ton«. Odatle: pridjev na -ov 
ilov (Antun Dalmatin), ocuvan u toponimu 
i hidronimu Ilova, poimenicen s pomocu 
augmentativnog i pejorativnog suflksa -oca 
ilovaca »idem« = bug. ilovica. Isti se sufiks 
nalazi i u toponimu Ilaca. Deminutiv na 
-ica Ilica = Vilica 1699. je prvobitno zagre- 
backi potok, 1252. puteus scaturiens, fluvius 
Ilicza, bujica na ilovastom terenu, danas jedna 
od najvaznijih ulica grada. Ilica je i toponim 
i oronim u drugim krajevima (Lika), Hitani 
(Bosna). Za stcslav. in »lutum« nema para- 
lela u baltickoj grupi. Uporeduje se samo 
s lot. pridjevom Us »stockfinster«, uvjerljivije 
sa gr. Ooic, »blato« koje je osnova na -k od ie. 
korijena *//-. 

Lit: ARj 3, 789. 795. 786. Tentor, JF 5, 
205. Laszovski, Nova Hrvatska br. Ill, str. 8. 
Mazuranic 425. Miklosic 95. SEW 1, 424. 
Holub-Kopecny 154. Bruckner, KZ 46, 197. 

Vasmer 478. Mladenov 222. Trautmann 103. 

WP \, 163. Matzenauer, LF 8, 11. Uhlenbeck, 
KZ40, 552-561 (cf. AnzlF 24, 116). Bezzen- 
berger, BB 27, 164. Scheftelowits, IF 33, 

167. Boisacf 574. Suman, ASPh 30, 296. 

ilac, gen. -ala m (Bosna, opcenito) = 
ujai, gen. ujala (Kosmet) »lijek«. Odatle 
denominal na -Hi: lljacit se, iljdlim (Kosmet) 
»lijecifi se«. Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. 'Hag »idem«) iz oblasti medicine: 
bug. ildi = Ujal, arb. Hag. 

Lit.: ARj 3, 786. Elezovic 1, 230. Skok, 
Sldvia 15, 353., br. 336. Mladenov 222. GM 
158. 

Ilari) m = Harija m = Ilarije = Ilarijo = 
(prema deklinaciji -o, -oras) Ilarijon = Ilari- 
jui = Ilarijonus (prema madz. izgovoru 
docetnog -s) = liar (iza 15. v., Dubrovnik). 
Od lat. Hilarius < gr. 'IXdpioc,. To gr.- 
-lat. svetacko ime prevedeno je na dva nacina : 
Obrad (14. i 15. v., Dubrovnik), na -be > -ac 
Obradbe (14. v.), odatle prezime Obradovic, 
Obradinovic, hipokoristici Obren (Vuk), odatle 
prezimena Obrenic, Obrenovlc, toponim Obre- 
novac; Obro, Obroje; druga je prevedenica 
Vesella, prezime Vesellnovic. 
Lit: ARj 3, 786. 8, 435. 



Ilidza f (18. v., Vuk) = ilidSa (Bosna, 
opcenito) »sinonim: banja, toplice«. Odatle: 
radna imenica na -ar tlidzar »koji drzi ilidzu«, 
pridjev na -ovf-ev Illdz'arev, -ov. Balkanski 
turcizam ar. podrijetla (ar. > tur. ilica) iz 
oblasti medicine: arb. lixhg. 

Lit.: ARj 3, 791. Moskovljevic, NJ 2, 
235. GM 244. 

ilik m (Vuk) = ilika f (Vuk, Lika) »na 
jecermi sprijeda kao puca od kositera kroz 
koja su unakrst isprovlaceni gajtani te se 
cini kao da su toke na prsima, sinonim: toka« 
(prema ovoj rijeci i prijelaz u femmina). 
Turcizam iz oblasti nosnje (tur. ilik »petlja«). 

Lit: ARj 3, 792. Matzenauer, LF 8, 11. 

ilika f (Lika) »drvena posuda, zatvorena, 
za vino (ima nosac kao kanta)«. Budmani 
misli da je turska rijec, ali ne kaze koja bi to 
turska rijec mogla biti. 

Lit: ARj 3, 792. 

Ilir m (Mazuranic) = na -be Ili'rac, gen. 
-irca, hrv.-kajk. liera, prema f Ilirika, pridjev 
na -bski Illrskl. Uslo u upotrebu u prvoj po- 
lovici 19. v. za ilirskog pokreta, prije toga 
upotrebljavali su pisci u znacenju »hrvatski, 
slovinski itd«. U sluzbenu upotrebu usao je 
u doba Napoleonovo osnutkom Provinces 
illyriennes. Nasi etimolozi (Truhelka, Vuki- 
cevic), oslanjajuci se na hipotezu da su Arba- 
nasi potomci predrimskih Ilira, tumacili su 
postanje tog etnika arb. pridjevom lir »slo- 
bodan«, liri »sloboda« (i < gr.-lat. -la > -ijd). 
To je samo po suzvucnosti, bez obzira na 
gr.-lat. Illyrios (praotac Ilira), Illyricum, etnici, 
koji su predrimski i zacijelo iste starosti kao 
i "EX>r|v itd. Oni su balkanski starosjedioci, a 
arbanaski pridjev lir je latinska posudenica od 
liber. 

Lit: ARj 3, 793-4. GM 247. Vukicevic, 
SHPr 1, 32-45 (cf. AnzlF 8, 199). 

-ilo, produktivan sufiks za tvorenje imenica 
sr. r., raznog znacenja, najcesce od pridjevskih 
i imenickih osnova, rjede od denominala na 
-iti i -eti. Od mrtav — mrtvilo, od bijesan 
ili bjesniti - bjesnilo. Tako g'rdllo, kalllo, solilo, 
temnilo, eaeno, zutilo, ludilo, itd. Od rak 
rdcilo »mreza za hvatanje raka«. Od cijediti- 
-cjedilo, od pojiti-pojilo. Sufiks je slozen od 
-lo. Upravo poimenicen srednji rod parti- 
cipa perf. aktiva, kako pokazuju cjedilo, gla- 
dilo, pojilo, silo, prelo. Elemenat / apstrahiran 
je od glagola na -iti i prenesen na pridjevske 



-ilo 



715 



Iman» 



i imenicke osnove. Upor. brdilo (v.). To se 
vidi i iz konglutinata danas veoma rasirenog 
-ionlca < H + -bn + -ica (upor. neologizme 
slov. gostilna sa gostiona, gostionica) , kome od- 
govara -aonlca (v.) od glagola na -ati: vjez- 
baonica, gombaonica itd; u ucionica od uciti 
apstrahira se i prenosi na pred- od presti i 

plet- od plesti: predionica i pletionica; o je 
nastao vokalizacijom iz /, kako se vidi iz 
dionlca, toponim Delnice < delt + -bn + -ica. 
Razlikovati valja pejorativno -ilo za celjad u 
trubllo m, kojemu je varijanta -alo: nakla- 

palo m. Nikakve veze nemaju s ovim sufiksom 
-Ha < stcslav. -yla u kobila, gdje izrazava 
mociju prema konj (v.), kao ni u gomlla pored 

grornila (v.). 

Lit: Maretic 281., § 337. 195., § 347. 
Maver, Sldvia 2, 636. 

-Uja, slozen sufiks od nastavka part. perf. 
akt. -u glagola na -»-ti i -ja (v.) za tvorenje 
nomina agentis z. r. Tipovi: (po)rddilja od 
roditi, dojilja (prema ovome i sufiks u dadilja), 
nasilja, vodilja, itd. Odatle otcijepljeno i pre- 
nijeto i na osnove primarnih glagola: vezilja, 
pletilja, perilja, muz'ilja. Da je taj sufiks na- 
stao poimenicenjem part. perf. aktiva, do- 
kazuju pralja, primalja, tkalja, grebendlja od 
-al + -ioc. Analogijski prema prelja stvorena 
je svelja od siti (samoglas e iz svzri). Kon- 
glutinat -ilja + -ka nalazi se u soptljka f od 
sopiti i nosiljka. 

Lit: Maretic 281., § 337 e i 296., § 348 b. 
Boskovic, JF 15, 143-153. 

il)am m (Kosmet, objekt uz dobija) »sudska 
presuda, sentencija«. Balkanski turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. i'lam »izvjestaj«) iz oblasti 
turskog sudstva: rum. Ham, bug. Ujam, 
cine, ll'ame f »sentence juridique«. Od istog 
je ar. korijena i Hum (objekt uz prouciti, 
narodna pjesma), takoder balkanski turcizam 
ar. podrijetla (ar. ilnf) iz oblasti nauke arb. 
ttlm m »Weisheit«. Odatle ilmija f (Bosna) 
»uceni muslimanski svecenick. Ide li ovamo i 
iljdn m (Kosmet) »zvanicna objava« = cine. 
ileane f »sentence« od ar. elan? 

Lit.: ARj 3, 795. Elezovic 2, 514. GM 158. 
Pascu 2, 145., br. 665. Mladenov 221. 

-Ha, pridjevski i imenicki neproduktivan su- 
fiks, upravo particip prezenta pasiva: bratlm 
»bratski«, pridjev, odatle bratlmltl se i dalje 
na -ski bratimski > bratinski, pobratim m prema 
posestrima f (upor. rum. prosle participe pa- 
siva firtat od frate < lat. frdter i surata od 



soru < lat. soror), pooiem. Nije isto u toponi- 
mima Budim, Busim, gdje je nastao od prid- 
jevskog suflksa -in (v.) na osnovu asimilacije 
b-n > b-m. 

Lit: Holub-Kopecny 461. Maretic 281., 



imadinati se, -am pf. (Dubrovnik, Cavtat) 
»zamisliti se«. Od tal. ucenog immaginarsi) < 
lat. imaginari, denominal od imago »slika«. 
Apstraktum na -atime > tal. -azione ima- 
dinacijon, gen. -am f < tal. immaginazione. 

Lit.: DEI 1947. 

imam 1 , gen. -ama m = imam (Kosmet) 
»vjerski poglavica muslimanski«. Mmavic ima 
u istom znacenju imamil; -il je mozda osta- 
tak arapskog clana. Odatle na ar. -et: imamet 
m »vjersko starjesinstvo«. Balkanski turcizam 
ar. podrijetla (ar. imam od glagola amma 
»prethoditi«) iz oblasti islama: rum. Imam, 
bug. Imam. 

Lit.: ARj 3, 795-6. Elezovic 2, 514. Mla- 
denov 222. Lokotsch 222. 

imam 2 m »gornji kraj od cibuka (od ci- 
libara) sto se drzi u ustima kad se pusi; si- 
nonim: mustika«. Odatle deminutiv na -ce: 
imamce. Da bi se izbjegla homonlmija sa 
imam »vjerski poglavica«, u Bosni se govori 
imamet. Balkanski turcizam (Imame) iz oblasti 
pusenja (upor. lula): rum. Imamea, bug. 
imame. 

Lit.: ARj 3, 795. Mladenov 222. Lokotsch 
906. 

iman 1 , gen. imna m (15. i 17. v.) = imna 
f (16. v.) = hlmna (danasnja ucena rijec), 
crkvena rijec od gr. ouvoc, »pjesma svadbena« 
> lat. hymnus > tal. inno. Internacionalna 
rijec. Slozenica imologlta m, pridjevak sv. 
Georgija, od gr. v\x.\o'koyyYvi\c > 

Lit: 3, 796. 825. DEL ^2038. 

iman 2 , gen. -ana (Vuk, narodna pjesma) = 
iman (Kosmet) »sinonim: vjera, din (s ko- 
jim se zajedno upotrebljava: din I iwan)«. 
Odatle s postpozicijom siz »bez« Imdnsiz (Kos- 
met), indeklinabilni pridjev, »1° nemilostiv, 
2° neukusan (~ sirenje)«. Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (ar. iman »vjerovanje«) 
iz oblasti islama: bug. iman, cine, imane f 
»foi, religion«, imansiz »sans foi, infidele > 
cruel, atroce«. 

Lit: ARj 3, 796. Elezovic 2, 514. Mladenov 
222. Pascu 2, 145., br. 667. 



imaret 



716 



imbazdat 



imaret m (17. v.) = imaret pored imaret, 
gen. -areta (Kosmet) »sinonim: zaduzbina«. 
Balkanski turcizam ar. podrijetla (tur. imaret < 
ar. 'imara) iz oblasti islama; bug. imaret. 

Lit.: ARj 3, 797. Elezovic 2, 515. Mladenov 
222. Skoljic* 346. 

imati = imat (Kosmet, ZK), -am pored 
imadem (analogijski prema dadem), impf, 
sa -ati pored -eti > ikavski -iti, ekavski (hrv.- 
-kajk) -eti: imiti (cakavski) = imeti (hrv.- 
-kajk.), sveslav. i praslav. (imati, imeti, prvo- 
bitno perfektivna osnova im- od stcslav. jeti, 
imp v. j amiti) »habeo« prema pf. imddnut, 
-em (Kosmet). Izvedenice su od osnove ima-: 
pridjevi na -w imatan (Vuk, Crna Gora), 
poimenicen na -ik imatnik (Vuk, Crmnica), 
imatnji (Ljubisa), na -it imavit (narodna pje- 
sma (-vit prema imovif). Apstrakta na -je: 
imace n (Vuk) = imace (Kosmet) = imanje 
(Vuk) »stoka«, odatle deminutivi na -ice ima- 
njice (Milicevic), na -ce imance, gen. -ceta n 
(Varos, Slavonija) »domaca zivotinja« (su- 
fiks prema zivince, iivdce ZK, glede zna- 
cenja »stoka« upor. rum. dobitoc), na -sivo 
imanstvo n (17. v.). Apstraktum na -stina 
analogijski prema siromastina (v.) imastina (Mi- 
licevic), neimastina = nemastina (Kosmet) = 
nemastina (Srbija, Lika) = mmanblna (Ston) 
»sinonim: oskudica«. Odatle pridjev na -bn: 
imasan pored emesan mjesto *imastan, ana- 
logijski prema z. r. Radna imenica na -lac: 
imalac, gen. -aoca (18. v.). Iterativ na -va- 
imdvati, imavam (15. v., Vuk, Crna Gora). 
Odatle pridjev na -bn: imavatan (Kosmet). Gla- 
gol imati dolazi samo s prefiksom za- : zaimati, 
-am (Piva-Drobnjak) pf. »kroz kratko vrijeme 
obogatiti se«, inace je bez prefiksalnih slo- 
zenica. Opcenita je slozenica sa negativnim 
ne-: nejmati, nejmam (Vuk, 18. v., pravilno 
iz ne + jvmg) = ne imati (Vuk) = nemati, 
nemam (14. v., Vuk, < ne + j>mn sa gu- 
bitkom j kao u sutra pored jutro} = nimati 
(ikavci, 15. v.) = nimdt, nimam (ZK) < ne 
img s elizijom e pred /. Nema veze sa e. 
Nigdje nije potvrden oblik nijemati. Od 
imeti izvedenice su imetek, gen. -tka (hrv.- 
-kajk., uslo odatle i u stokavski: imetak, 
Pavlinovic) = imitak, imenje = iminje, upor. 
ces. jmeni. Od osnove im- dobivene s pomocu 
sufiksa -ov (upor. ces. movity) pridjev na 
-bn: imovan (Milicevic), poimenicen na -ik 
imovnih »knjiga imovine« (neologizam), na -ina 
imovina (Vuk), na -anje prema imanje imovanje 
n; na -it: trnovit, na -stina imoscina (Martie). 
Particip prezenta kao pridjev imuc, imuca 



(Vuk, komparativ imucijf), odatle pridjev na 
-bn imucan (Vuk), poimenicen na -ik imuc- 
nik\ imutnji (sa cnj > tnj kao kutnji za kucni)', 
apstraktum na -je: imace n; imetak izmijenjen 
u imutak, gen. imutka (Lika) unakrstavanjem 
s imutnji. Vokal i je nastao izjb- kao u igla, ikra 
itd. Upor. jemati, jemam (Split). Bez i- kao u 
slov. i ces. potvrden je mati. Semanticki raz- 
vitak sveslav. i praslav. jtti, img u »habere« 
odgovara posvema primitivnom mentalitetu. 
ima se = posjeduje se ono »1° sto se drzi u 
ruci ili 2° sto je uzeto, zaplijenjeno u borbi«. 
Isti je semanticki razvitak u njem. haben 
prema got. hajja »drzim«, lat. capia, lit. tureti 
»imam, drzim« prema tveriu »fasse«, lat. 
habere prema ir. gaibim »hehme, ergreife, 
halte«, u rom. jezicima spanj. tener, port. 
ter »imam« < lat. tenere. Za znacenje 2° upor. 
roba, odora (v.). Glede ie. veza v. jamiti. 

Lit.: ARj?,, 797. 823. 826. 6, 526. 7, 855. 
868. 896. 898. BI 2, 400. Vukovic, SDZb 
10, 384. Elezovic 1, 230. 457. Mazuranic 
425-426. Miklosie 103. SEW 1, 425. Holub- 
-Kopecny 225. Bruckner 331. KZ 45, 47. 
Vasmer 479. Mladenov 222. Belie, Priroda 73. 
452. WP 1, 124. Jagic, ASPh 10, 174. Wiede- 
mann, ASPh 10, 654-655. (cf. Meillet, 
RSI 6, 134-135.). Peterssen, IF 2, 304. 
NJ 1, 148. Lalevic, NJ 5, 19-22. 

imbazdat, -am pf. prema impf, imbazdo- 
vat (Brusje, Hvar, Stari Grad, Grabje, Vis) 
»priheftati, fircati«. Postverbal imbozd m. 
Mjesto tal. prefiksa im- stoje nasi prefiksi pri- 
(prema priheftati') pribazdat (Lika K, Lijesce, 
Janjce), sz- u zbazdat (Bozava) »imbastire«, 
zbazdati »unordentlich zusammendrehen«, im- 
bazdit, -im (Sibenik). Postverbal imbazd m 
»konci za heftanje«. Apstraktum na -atura > 
mlet. -aora > -ura bazdara (Bozava) »bor- 
dura«. Mjesto suglasnicke grupe mb stoji in- 
gvazdati, -am pf. prema impf, ingvazdavati, 
-azddvdm (Dubrovnik, Stulic, Perast) »hef- 
tati, preruciti (Imotski), ujamciti«. Postver- 
bal ingvazd m »konci, ujamak, gen. -mka«. 
Apstraktum na -atura ingvazddtura f. Meta- 
foricko znacenje ingvdzdat se (Dubrovnik, 
Cavtat) »napiti se rakije«. Kod Parcica je 
ingvardati (r mjesto 2) zacijelo stamparska 
greska. Znacenjem poklapa se sa tal. imbas- 
tire, ali se ne slaze ni po konjugaciji, jer bi 
za tal. -ire ocekivali infinitiv na -iti (upor. 
patiti), ne -ati, ni fonetski, jer it ostaje (upor. 
bastati itd.). Posljednje poklapa se sa mlet. 
imbasdir. Promjena konjugacije moze se objas- 
niti postojanjem postverbala od kojih se po- 
novo mogu praviti glagoli na -ati (upor. pla- 



imbazdat 



717 



imbui 



ca-placati pored plata-platitf). Promjena su- 
glasnicke grupe mb > ngv moze se objasniti 
na vise nacina. Moze se misliti na dvo- 
glas ua za naglaseno a (kao u krekoro- 
manskom: nbua > ngva. Ali taj dvoglas nije 
potvrden za dubrovacko-romanski. Zbog toga 
se moze pomisljati na unakrstenje sa gvozdac, 
gen. gvosca »1° fibula, 2° predica« prema 
glagolu prigvozditi pf. prema impf, prigvaz- 
dati. Moze se jos misliti na gr. izgovor kao 
u Vlaho, Sutvara, nv sa umetnutim g', sd u 
mletackom imbasdir mjesto imbastir moglo 
je nastati unakrstenjem sa germ, brusdan > 
brodare (1162) = brustare. 

Lit.: ARj 3, 840. 11, 895. Parlii 228. Skok, 
ZRPh 54, 494. Camillscheg 1, 201. Zore, 
Palj. 110. 205. Vasmer, ZSPh 13, 331. REW 3 
981. 

imbecio, f -cila (odredeno : toje oni imbecili 
Pero), = imbecil (Korcula) »blesav«. Od tal. 
ucenog imbecille (15. v.) < lat. imbecillis. 
Inhoativ je imbeciliskat, -dm pf. (Dubrovnik, 
Cavtat) »oblesaviti«, koji je nastao prema 1. 1. 
prez. imbecillisco, imbecillire. Slozenica je 
privativnog sufiksa in »sine« i baculum »stap«. 

Lit.: DEI 1939. 

imbidzerati se, -am pf. (16. v., Dubrov- 
canin, Naljeskovic) »naljutiti se«. Tal. deno- 
minal na -are s prefiksom -in od pridjeva 
bizzarro »iracondo«: imbizzarirsi. Taj pridjev 
zivi kao internacionalna rijec u govoru sko- 
lovanih bizaran »neobican«, od fr. bizzare. Veze 
se s baskicnim bizar »brada«, a to je semanticki 
nejasno. 

Lit: ARj 3, 812. REW 3 1141. DEI 538. 

imbratati, -am pf. (17. v., Dubrovcani) 
»okaljati«. Od tal. imbrattare, s prefiksom in, 
od bratta »morchia d'olio, fangiglia, brago« < 
kslat. bractari (Fulgencije) »sporcarsi (di 
vino)«. Predlatinska rijec. Upor. broie. 

Lit.: ARJ 3, ill. REW 3 \219. DEI 592.1943. 

imbrina f (Moslavina, Sulek) »vrsta crnog 
(?) grozda, njem. roter Portugieser« = brina 
(ZK) »crvenkasto grozde«. 

Lit.: ARj 3, 813. 

imbrulj m (Muo) »(ribarski termin) naziv 
mreze zvane ricaglo (v.), ako mjesto olova 
ima veceta (v.)«. Od tal. imbroglio m. Odatle 
denominal s prefiksom in (sintagma) jimbro- 
jat (Bozava) = imbriiljati (Perast) < tal. 
imbrogliare, mlet. imbrogiar, od broglio »di- 



sordine« = brdlo »parco, orto, giardino« < 
srlat. broilum, brolium < gai. brogilus, fr. 
breuil. V. ricijaglo 

Lit.: Cronia, ID 6. DEI 607. Brajkovic 



imbuj m (Sucuraj na Hvaru, Makarsko 
primorje) »teret ogromnog opsega koji nije 
tezak«. Od tal. invoglio m =' mlet. invogio 
(i u ostalim sjevernotalijanskim narjecjima) 
pored imboglio i imbuglio »isto«, postverbal od 
invogliare < vlat. *involiare od korijena involu- 
tus od involvere. 

Lit.: REW 3 4510. DEL 1141. 1945. 2085. 

imbuititi, -im pf. (Perast) od mlet. imbunir, 
denominal od bonus »dobar« s prefiksom in-. 
Hidronim Buna/Buna hercegovacka rijeka koja 
izvire u dubokom ponoru Pecina, na zara- 
vanku Zimomora (Crvanj planina). Na utoku 
u Neretvu je Blagaj, prevedenica od Bona, 
kako se grad zvao u Porfirogenetovo doba 
(Bova, 10. v.) Upor. u madz. listinama Buna 
1199, 1211, 1240. U Hrvatskoj su dva sela 
ovoga imena. Rijeka se zove u poslovici Biinac, 
gen, -nca. Pritok se zove u deminutivu 
Bunica (upor. Neretvica, pritok Neretve). 
Upor. izricaj : Obisao Bunca i Bunicu. Cilja 
se na kradljivce koji su bacali jagnjad i ovce 
u ponor. Postoji misljenje da je etnik Bunje- 
vac, gen. -vca od imena rijeke Buna. Vjero- 
jatnije od vlaskog imena Bun koje dolazi u 
13. i 14. v. u srpskim dokumentima. Postoji 
i kao prvi element slozenog imena Bunislav 
(upor. takvu hibridnu slozenicu na zapadu 
u Jurislav), odatle hipokoristici Bunisa (14. v.), 
Bunilo 14. i 15. v.), Bunoje. Pridjev bonus 
dolazi u slozenicama: bunasera (Bozava) »sile- 
ne noctifera« < bona sera, cvijet tako nazvan 
jer se otvara pri zalazu sunca kada se talijanski 
kaze bona sera »dobro vece«; bandi < bonus 
dies »dobar dan« u izrazu ni bondi (Mostar) 
»ni mukajet«; prtdbonjke, gen. prtabonjaka f 
pi. (Konavli) »vrsta jabuka, presadenih iz 
Italije«, od tal. brutte bone. Ovamo ide i licno 
ime Bonavintura (Korizmenjak), slavni doktur. 

Lit.: ARj 1, 733, 735. Cronia, ID 6. Zore 
Rad 115, 150. 

imbut m (Mikalja) = (sa t > c kao u 
Velebi'c < Velebit, parlabuc < farabutto) 
inbuc (Potomje) »lijevak, tratar«. Od tal. imbuto 
»isto« poimenicei- sr. r. part. perf. imbutus» 
od imbuere, upravo od trajectorium imbutum. 

Lit.: ARj 3, 813. REW 3 4286. DEL 1946. 



718 



impacati 



ime, gen. tmena n (1185, Vuk), ie., balto- 
slav., sveslav. i praslav. *bn-me osnova na 
n: »nomen«. Izvedenice se prave od dviju 
osnova, najcesce od imen-, rijetko od im-. 
Upor. u torn pogledu rame i vrijeme. Pridjevi 
na -bn: imen u odredenom vidu imeni, bez- 
imeni (Ljubisa), poimenicen sa -jak bezime- 
njak, prevedenica od gr.-lat. anonymus; u slo- 
zenici imendan od imenbnb, »godovno«; upor. 
stcslav. imemnyib, poimenicen imenik (18. v.) 
»1° sinonim: katalog, registar, 2° imenjak 
(Kavanjin)«; na -if. imenit (takoder hrv.- 
kajk., stcslav. i ms.) s prilogom imenito. 
Na -jak: imenjak (Vuk) = imenjak (Kosmet, 
ZK) m prema imenjaka f, s pridjevom na *ov 
imenjakov. Prilozi (pojimence (Vuk, 18. v.). 
Denominal na -ovati imenovati, -ujem (1275) 
pored Imentovati (Vuk, posljednje nastalo 
unakrstavanjem sa romanizmom mjentovati, 
v.) = obimeniti, -im (15. v.). Slozenice (pa- 
rasintakticke) : nadimak, gen. -mha (Vuk, glede 
tvorenja upor. naramak, v.) pored pravilni- 
jeg nddimenak (jednom potvrdeno) i nadime, 
prevedenice od tal. sopranome; prez- (v. bez, 
u znacenju »preko«): prezime = bezime (Varos 
kod Broda, Slavonija); naime (Vuk) = najme, 
hrv.-kajk. najmre (< na + ime + re < ze, sa 
sinkopom e kao u slov. namrec < na ime reel} 
»namlich, tj.«. Ovamo idu prevedenice grama- 
tickih termina: imenica »nomen, 5vou.oc«, zaime 
»pronomen«, danas zamjenica. U baltickoj 
grupi nalazi se samo u stprus. emmens. Ie. 
je korijen sonantno n - > b, rasireno sufik- 
som za apstrakta -men (upor. vrijeme). Pred 
b dosla je proteza /, a izjb > i kao u igla, ikra 
itd. 

Lit.: ARj I, 269. 3, 813. 823. 7, 270. 362. 
8, 356. Pletersnik 1, 652. Mazuranic 426- 
433. Elezovic 1, 231. ZbNZ 26, 116. MikloHc 
95. SEW 1, 426. Holub-Kopecny 156. Bruckner 
192. KZ 45, 305. Vasmer 450. Trautmann 
70. WP 132. Mladenov 222. Jagic, ASPh 
31, 544. Porzig, IF 42, 239. GM 94. Suman, 
ASPh 30, 302. 

imela f (Vuk) = mela (Vuk, sa gubitkom 
/- kao u mali za imati v.), baltoslav., sveslav. 
i praslav., »viscum«. Kora imele sluzi kao 
ljepilo za hvatanje ptica od najstarijih vre- 
mena. Marulic, Judila 5, 63 ima u pi. mela, 
sg. melo, sto nije zabiljezeno u ARj. Glede 
sr. r. upor. slvc. imelo. Odatle na -as: imelas, 
gen. -asa (Srijem) = melar — melas »kos 
koji se hrani melom, turdus viscivorus L.«. 
Deminutiv na -ica melica. Pored imela do- 
lazi kod leksikografa i u jackama omela = 
omelj (Stulic) kao u slov. i rus., dok u polj. 



jemiota sajb > je-, cemu odgovara i u imela. 
Odatle pridjev na -bn: omelan (Vrancic), 
denominal omeljiti, -im »namazati omeljem* 
(Belostenec), omeljivali, omelivati. Samo- 
glas o slaze se sa a u lit. amalas pored emalas. 
Varijacija jb- > l-,je- prema o- objasnjava se 
prijevojem. Madzari posudise imolya. Ie. je 
korijen *em-, koji je i u jeti, ime v. jamiti. 
Biljka je nazvana po tome sto hvata ptice; 
/ je i ovdje nastao izjb- kao u imati, igla itd. 

Lit: ARj 3, 820. 6, 597. 8, 913. Hirtz, 
Aves 159. 174. Mikldsie 95. SEW 1, 425. 
Holub-Kopecny 156. Bruckner 206. KZ 45, 
296. ZSPh 215. Trautmann 7. WP 1, 124. 
Mladenov 222. Matzenauer, LF 8, 11. 

Imotski m (18. v., Vuk), pridjevski sufiks 
na -bsk kao i Ljiibusk'i (Hercegovina). Podra- 
zumijeva se kao opca imenica grad. Znaci 
upravo grad starohrvatske zupe Imota, Kon- 
stantinova i^oimcivia xa 'Huoxa (citaj Imota). 
Tako se potvrduje jos u 17. i 18. v. Etnik je 
Imocanin m prema f Imocanka i Imotkinja. 
Ktetik je imo(f)ski (kadija, u Hasanaginicf). 
Ranije potvrden toponomasticki deminutiv na 
-ica Imotica (1388), koja se spominje uz Osa- 
onik, danas Osojnik, kao dubrovacki posjed u 
primorju. Etnik je i ovdje bez suiiksa -ica 
Imocanin jednako kao od Imotski. Pridjevski 
toponomasticki sufiks na -j Podimoc (selo u 
kotaru dubrovackom, u 14. v. pise se Podiimoc, 
zacijelo greskom kako se vidi iz refleksa 
Imota o cemu ne vodi racuna Krahe). Itine- 
rarium Antonini 269, 1 pise taj toponim 
Aemate (Emate). Tabula Peutingeriana i Ra- 
vennas pisu mozda greskom Lamatls jer je 
(lajmatinos CIL III 9864a, bas u slogu koji je 
u pitanju, osteceno. Sufiks -ate dolazi cesce 
bas u ilirskim toponimima iz ovih krajeva. 
Upor. Gedate- > Gatte, Nevate, DelmataeOd 
Delminium. Znacenje korijena rijeci nije jasno. 
Analiza 'toponima dozvoljava tvrdnju da se 
starohrvatska zupa Imota obrazovala na pred- 
slavenskom ilirskom naselju. Upor. Nln (v.). 

Lit: ARj 3, 820. Racki 400. Krahe, GN 27. 

impacati, -am pf. (Zakon vinodolski, u 
starim dubrovackim spomenicima) »1° sme- 
tati, ometati, 2° mijesati se« (= tal. mettere 
inciampi fra i piedi) = inpacati (se: ja se ne 
impacam) = (sa umetnutim n pred dental- 
no-palatalnom afrikatom c) impancati, -am 
(17. v., dubrovacka poslovica) = (sa zamje- 
nom tal. prefiksa in- domacim iz-} ispacati se, 
-am (Lika, npr. iz duga} »osloboditi se«. 
Odatle postverbal impac m (Zakon vinodolski) 



impacati 



719 



importati 



= inpac »smetnja, ometa, zapreka«. Oboje gla- 
gol i postverbal potjecu iz tal. impaccio, impac- 
ciare (provansalizam) < prov. empachar < 
stfr. empecchier < lat. impedicare, frekventativ 
od impedire od pes, gen. pedis. Zamjena tal. 
prefiksa in- sa -iz- imala je za posljedicu da 
su mogli doci i drugi nasi prefiksi, kao of. 
otpacati, -am pf. (Lika) »svrsiti, opraviti ka- 
kav posao«, otpacati se »oprostiti, kurtalisati 
se (Bosna)«, raspacati, -am pf. (16. v., Perast, 
danas opcenito) »ukloniti smetnje, rasturiti, 
razdati, rasprodatk prema impf, na -va- 
raspacavatl, -palavam, -jen i, deprefiksacijom, 
bez ikakva prefiksa pacati, -am (se) = pan- 
catl se (Ston) »mijesati se u sto, immiscera«. 
S promjenom konjugacionog tipa (-Iti mjesto 
-ati}: paeiti, pacim impf, »smetati, prijeciti, 
skoditi, impedire, nocere«. Odatle apstrakti 
sa stranim sufiksima: lat. -menturn: pacdmet 
m (Lika) »pacanje, smetnja, mijesanje« < tal. 
impacciamento, u Rijeckoj nahiji zacudo mjesto 
tog ucenog sufiksa drugi jos uceniji gr.-lat. 
-ismus > -izam pacarizam, gen. -zrna »paca- 
nje« = pacariz m »damnum«. U slov. postoji 
pacati se impf pored pecati se »sich um etwas 
kummern«. Glede promjene a > e upor. 
veljatl pored hrv.-srp. valjati. Od korijena 
*pac- postverbal na -ka: packa f (Jambresic, 
Voltidi, Stulic) (s-} »smetnja, zapreka«. Radne 
imenice na -nik < -bn + -Ik pacnik »onaj koji 
paci«, na -uh (pejorativno) pacuh, gen. -uha 
(Istra) = pacuha m (Kurelac) »nespretnjak«. 

Lit.: ARj 3, 826. 848. 9, 410. 546. 613. 

550. 551. Pletersnik 2, 16. JF 11, 82. REW 
4296. DEI 1952. 

impediti, -im, potvrdeno samo part. perf. 
pas. impedin (17. v., cakavski) »nekoristan« < 
tal. impedito (sa zamjenom tal. nastavka -ito 
sa -in). Od tal. impedire prema 1. 1. sing. 
impedisco postoji impf, impediskati, -am (17. 
v., Kasic) »prijeciti, preprecivatk, od pes, 
gen. pedis »noga«. Upor. kao semanticku pa- 
ralelu nas izraz bacatl klipove pod noge. Apstrak- 
tum na lat. sufiks -mentum impedimentum > 
tal. impedimento ucena posudenica impedi- 
menat, gen. -entd (cakavac Budinic) = impe- 
dimento n (18. v., Dalmacija) »zapreka, pre- 
preka«. V. pacati. 

Lit.: ARj 3, 826. REW 4298. DEI 1957. 

imperij m (17. v., Kasic) = imperija f 
(u novije vrijeme, -ja < -um kao u gimnazija}, 
ucen latinizam od lat. > tal. apstraktuma na 
-eum od imperare »zapovijedati«: imperium > 
tal. imper(f)o. Odatle u 19. v. na -alis + -ismus, 



-ista imperijalizam, gen. -zrna, imperijalist(a). 
Radna imenica na -atore imperdtur, gen. 
-ura (16. v.) m prema f na -ica imperaturica 
(17. v.) = imperatur, gen. -ura (Rab) = 
iperatur (16. v.) = jinperatiir (Bozava) »car, 
cesar« = (mlet.) imperadur m (16. v.), ja- 
dranski talijanizam < lat. > tal. imperatore 
(14. v.). 

Lit.: ARj 3, 826. 848. 852. Kusar, Rod 
118, 21. Cronia, ID 6. 

impijeg m (Perast, Dubrovnik) = inpieg 
(Rab) = jinpjeg (Bozava) »sluzba«. Od tal. 
postverbala impiego m od impiegare < lat. 
implicare (prefiks in + plicarej > (odbaci- 
vanjem prefiksa) pjegat, -am impf. (Smokvica, 
Korcula) »sluziti«, s tal. prefiksom s- < lat. 
ex- spjegat, -am (Bozava) < tal. spiegare < 
lat. explicare. Tal. poimenicen part. perf. 
impiegato > impjegat, gen. -ata (Perast, Du- 
brovnik, Cavtat, Potomje) = inpiegat, gen. 
-ata (Rab) = jimpjegat (Bozava) »cinovnik«. 
Upor. slov. pfepegniti, -em pf. (Soska dolina) 
»nagnuti (kotao) < piegare. Latinizmi su: 
suplika t (Banovac) = supljika (ZK) »molba«, 
postverbal od supplicare (prefiks sub i plicarej, 
repllka f (Boka) (pravni termin) »utok, opet- 
nica, protuodgovor«, od replicare > repllkdn, 
-am (Kastavski statut, 1650) = na -iratl 
repllcirati, -pliciram impf. Latinizmi su pri- 
log implicite, ekspllcite, od lat. part. perf. 
implicitas. 

Lit.: ARj 3, 826. Budmani, Rod 65, 165. 
Cronia, ID 6, 110. REW 3 6601. Kusar, Rad 
118,21. 

imponjat, -am pf. prema impf, imponjd- 
vat, -ponjavom (Dubrovnik, Cavtat) »kociti 
se«. Dubrovacki je infinitiv stvoren prema -io 
u 1.1. prezenta *ponio = tal. pongo. Kao inter- 
nacionalna rijec preko njem. na -ieren > 
-Iratl imponirati, -paniram. Od lat. imponere 
(prefiks in- i panere). Ovamo ide i fr. part, 
prez. imposant prosiren na -bn impozantan, 
preko njem. Imposant (Goethe). 

Lit: DEI 1965. REW 4314. Weigand- 
-Hirt 1, 920. 

importati, -a (Dubrovnik, 17. v.) »stalo 
mi je, marim«. Od tal. importare (prefiks in- i 
portarej. Ovamo idu internacionalni trgo- 
vacki talijanizam i latinizam import m, eksport 
m, postverbali ci importare, exportare, preko 
njem., na -irati imponirati, eksportirati, -porti- 
rom. Imperativna tal. slozenica portalettera 



importati 



720 



(Budva) ima cudno znacenje »riba koja se 
hvata na parangal«. Internacionalni talija- 
nizam porto »postanski termin«. 
Lit: ARj 3, 826. REW' 6672. 

imra(h)or m (Vuk, narodna pjesma uz 
Nenad) »sinonim: konjusar«. Turcizam ar. 
podrijetla (ar. slozenica emirachor; glede 
drugog dijela upor. ahar > ar) > tur. imbrohor, 
mirahor) iz oblasti konjogojstva. Ovamo mozda 
pridjevski toponim Nahorevo kod Sarajeva. 

Lit.: ARj 3, 826. Skoljic* 346. 

imros m (u turskim pismima 17. v.) = 
imris »nekakvo tkanje, moze biti ogrtac, odi- 
jelo« = imris. Odatle deminutiv imroscic m 
(17. v., Mikalja) »sinonim: zubunic«. 

Lit.: ARj 3, 826. Maiuranu ATA. 

in 1 (Vuk), ie., baltoslav., sveslav. i praslav. 
pridjev, »danas sinonim: dragi, alius«, u 
odredenom vidu »m. Prvobitno znacenje bilo 
je isto koje i u jedan »unus« < jedbnz, od 
kojega -6«s sadrzi t kao sfepen prijevoja od /. 
Upor. jedini, jedinajst (ZK). To se znacenje 
ocuvalo u stcslav. pridjevu i imenici -inoki 
(1348), koji sadrzi sufiks -okb (upor. svjedokj. 
U stvari je to prevedenica (caique), kod nas 
samo u starim dokumentima pisanim crkve- 
nim jezikom, od gr. uovaxoc,. Taj je pridjev 
poimenicen s pomocu sufiksa -ia: inoca f »1° 
•druga zena, 2° prileznica (Slavonija)«, ali u 
znacenju »drugi«. Odatle: deminutiv na -tea 
inacica (Vuk) i pridjev na -ski inocki. Zna- 
cajno je sto pored inoca postoji i inoca (Ma- 
retic), koji se slaze sa stcslav. inasta. Moguce je 
da je postojala i izvedenica na -ia od apstrak- 
tuma *inota, na -ota. U starim knjigama pi- 
sanim crkvenim jezikom dolaze od inokz 
»monachus« jos ove izvedenice. Pored m je 
i f inokinja »monialis, kaluderica«. Stulic 
ima na -bnik inocnik »manastir«. Tu rijec 
oznacuje Budmani s pravom kao nepouzdanu. 
Znacenje »unus« jos je u prilogu bine »uvijek« 
> vinu (1275), vinure (cakavski), odatle 
i bug. vi'nagi kao i u pridjevu izvedenom od 
inokost (apstraktum na -ost) »stanje onoga 
koji je sam«, upor. inost (Bella) »ono sto je 
drugo«, inokos(j)an (17. v.) »sam, samac u kuci«, 
poimenicen sa -ik inokosnih i -ina inokostina 
(s mjesto s prema siromastina) — bez / (v. 
mati pored imati) nokostan, nokosna i nokostina 
(Lika). Upor. poslovicu inokostina siromastina 
(Bogisic). Od sintagme inb kup (inb »jedan«, v.) 
stvoren je pridjev inbkupan (15. v.) »universus, 
generalise Odatle na -ost: inokupnost, i prilog 



inbkupnice. Vaillant se vara kad proglasuje 
inokostina ucenom tvorbom. To se vidi po 
pridjevu nebkosan (Ston) »onaj koji nema 
dovoljno celjadi u kuci prema poslu koliko 
ga je«. Taj je pridjev stvoren po zakonu haplo- 
logije iz *nenokostan prema nokostan (Lika) 
bez i. Kao ucena kreacija mogu se oznaciti 
inovlad m »monarh« i inovlada f »monarhija«, 
sto ih je stvorio Sulek, kao i pridjev inostruk, 
sto ga je stvorio vjerojatno sam Stulic prema 
jednostruk; inorog m »monoceros = rhinoceros« 
(Divkovic, Margitic itd.) posudise Rumunji 
u znacenju »Einchorn«. Ovamo ide i prilog 
inostajno (1442) »neprestano«. Razlog pro- 
pasti znacenja im »unus« leze u tome sto je 
za unus postojao brojnik jedan koji je ma 
»unus« pored ma »alius« kao nepodnosljivu 
homonlmiju istisnuo iz saobracajnog govora. 
Danasnje opcenito znacenje »drugi« nije lako 
objasniti. U pridjevu izvedenom sa -w: -inji 
(Vuk) = inji (Kosmet) znaci »tudi«, i to samo 
u inja vera »islamska vjera«. Slozenice sa ma 
»drugi« brojne su: indvjerac, gen. -vjerca 
(14. v.) m prema f inovjerka (17. v., Vuk), 
inbvjeran; inostranac (1527) m prema inb- 
stranka, inostranica, inbstrankinja, inostranih; 
inostran(i), indstranski, inostranstvo, inbkrajan, 
inokrdjski, inbkrajac m prema inbkrajkinja, 
inbplemen, inbplemenac = (sa haplologijom) 
inbplemac = indplemenik, indputan, indrodac, 
inbrodan, inbselac (Bogisic), inozemac (Sulek, 
prema ruskom). Da bi objasnili promjenu 
znacenja unus > alius, mnogi lingvisti, kao 
Meillet, misle da se pod znacenjem »alius« 
krije druga rijec, kao sanskr. anyds »anderer«. 
Miklosic razlikuje inu 1 i inu 2. Za prvi daje 
uobicajene ie. paralele, za drugi ne daje jer 
ih ne zna. Od ma toga su znacenja ove izve- 
denice: sa sufiksom -ako (v., upor. drugak, 
drugaciji), sveslav. i praslav. pridjev inak 
(15. v.) »diversus«. Odatle prilog inace = 
inekle (Lumbarda, -je < -Lje prema dakle) i 
denominai inaliti (pre-); prema kakav inakav 
(17. v.), inakov (16. i 17. v.). Prema gdje 
prilog inde (Vuk, Dobrota) = indi (Vino- 
dolski zakon) = indje »alibi«; prema druguda 
Inud i odnud(a) (ZK). Sa komparativnim su- 
fiksom -iji kao u drukciji (drugaciji) i sa istom 
sinkopom: maji (Brae), prilog incite, (ibidem). 
Prilog sa -kida: inagda = inogda = inada 
(16. —18. v.) = sa sinkopom inda. I ovdje je t' 
nastao iz /b- kao u imati, igla, kako pokazuju 
jed-hnb > jedan i ot-bnqd- > odnud(a) (ZK), 
gdje je 6 po pravilu bez proteze /. Nalazi 
se i u dvoclanoj stslav. antroponimiji: Inos(l)av 
(13. v.). Odatle hipekoristik Inos. Ie. je ko- 



721 



rijen *ei-nos. To je izvedenica od ie. demon- 
strative zamjenicke osnove e-i- za m prema 
i-a za f (v. (', ja, je). To Brugmannovo izvo- 
denje dobro objasnjuje i dvostruko znacenje 
»1° unus, 2° alius«. Pokazuje se odijeljeno 
lice, to je »drugo i samo« u isto doba. Upor. 
sanskr. ena »on«. U toku vremena nastade 
odatle semanticka bifurkacija koju je kasnije 
uklonio brojnik jedan; inb »unus« ima potpunu 
paralelu u stprus. eins, lit. vienas i lot. viens, 
stlat, oinos > lat. i rom. unus; inokt u got. 
oinana. 

Lit.: ARj 3, 827. 835. 841. 851. 7, 935. 
8, 227. Elezovic 1, 232. Kusar, NVj 3, 338. 
Mazurami 434. 437. Miklosic 96. SEW 1, 
430-432. Holub-Kopecny 154. Bruckner 365. 
Vasmer 484. WP 1, 101. Trautmann 3. Brug- 
mann, Bern. 32. i si. 110. IF 28, 358. van 
Wijk, IF 30, 382. i si. Mladenov 222. Matze- 
nauer, LF 8, 12—13. Bolsacq 691. Osten- 
-Sacken, IF 26, 318. Tiktin 824. Meillet, 
MSLP 22, 144. si. (Ijfb 9, 28). Hirt, PBB 23, 
333-334. Schulze, KZ 45,333. Lang, GMF I, 
97-99 (cf. SRI 5,256). Baudouinde Courtenay, 
BZb 1921, 225. i si. (cf. Ub, 199). Buga, 
REV 67, 232. si (cf. RSI 6, 270). Vaillant, 
Sldvia 10, 673-674. 

-in 2 , baltoslav., sveslav. i praslav. imenicki 
sufiks za m. r. lica kao jedinice iz cjeline, 
danas samo stok. i cak. Pojavljuje se samo u 
singularu, nikada u pluralu, da se oznaci 
individuum pripadnika skupina (etnika). Zbog 
toga je vjerojatno istog podrijetla kojeg i 
pridjev tn »unus«. Upor. postpozitivni balto- 
slav. i, ja, je (v.). U cakavskom govoru, ako 
ga ima, zacijelo je posuden i prenosi se i u 
pi. Primjer: Furcin, pi. Furcim (ZK) prema 
stokavskom Furcin, pi. Furci. Veze se sa 
sufiksom za pravljenje etnika i imena pripad- 
nika skupina -jan (v.) i -can. Primjeri: a) indi- 
viduum od kolektiva: vlastelin od vlastela, 
gospodin od gospoda, b) imena naroda: Arna- 
utin, Bugarin, Srbin, c) imena stanovnika: Be- 
canin, Senjanin, Zagrepcanin, d) gradanin, 
goranin, ukucanin, seljanin, varosanin, krsca- 
nin = hriscanin, pucanin. Mocija se izra- 
zava ispustanjem -in i dodavanjem sufiksa za 
zensko -ica: Madfarin-Madzarica; -ka: Be- 
canin-Becanka, Bilgarin-Bugarka, gradanka, pii- 
lanka; -ki'nja: Srbin -Srpkinja. Deminutiv na 
-ce: Bugarce., Idtince. Drugu afektivnu vri- 
jednost i postanje ima -in od hipokoristika na 
-o: darin od doro, dorat, dogin, sarin. To je 
hipokoristicki sufiks koji ostaje i u pluralu. 
Nalazi se i u antroponimima : Milutin, Dra- 
gutin, Milasin. Razlikovati treba ova dva 
sufiksa od pridjevskog -inb koji je ie., sveslav. 



i praslav. kao i -in u gospodin. Znacenje mu je 
pridjevsko pripadanje. Iste je semanticke ka- 
tegorije kao -ov, upor, njegov i njezin. Tvori 
adjectiva possessiva od feminina, od masku- 
lina na -a i od hipokoristika na -a, -o. Primjeri: 
babin, materin, kabilin, zenin, vojvodin, gazdin, 
komsijin, miadozenjin, viadicin, gosin. Dolazi i 
u toponomastici, rijetko sam (poimenicen u 
sr. r. kao Kozino kod Zadra od Koze < Cosmos), 
najcesce u vezi s toponomastickim apelati- 
vima: Babina Greda; u imenima krajeva: 
Vojvodina. Taj pridjevski sufiks moze se 
rasiriti sa -ski i -lo. Za razliku od -in, koji 
ostaje uvijek u neodredenom vidu, ovi po- 
znaju samo odredeni vid -m/i, nije vezan za 
spomenuto pravilo o kategoriji rijeci, dok se 
-inski drzi toga pravila: dginski, gazdinski, 
papinski, komsinski. Sufiks -inji sluzi najcesce 
za tvorenje adjectiva possessiva od imena zi- 
votinja: goliibinji od golub, kokosinji, ali i od 
drugih rijeci: djetinji, ocinji. Nikakve veze s 
ovim sufiksom nema docetak -in u toponi- 
mima madzarskog podrijetla -in: Varazdin 
od madz. deminutiva vdrasd »gradic«, Ku- 
vezdin od madz. kovesd »kamenito mjesto«, 
(Petro- »Petiov<f)Varadin, od madz. vdrad 
»gradic«; Segedin prema madz. Szeged. Taj -in 
potjece od madzarske lokativne postpozicije 
-en, -on »u«. Upor. lit. -inas u kdiminas »su- 
sjed«. 

Lit.: Marette 282., § 337 h, i. 316., § 364 
h i j. Leskien §§ 535, 536. Holub-Kopecny 
461. Boskovic, JF 15, 37. si. KZ 58, 212. 
Skok, Quatrieme congres 496. 

-in 3 < lat. -ona, toponomasticki sufiks u 
predrimskim toponimima: Albana > labin, 
Aenona > Nin, Scardona > Skradin, Sa- 
lonae > Solin, Stelpona = Stalpona = Stol- 
pona (14. v.) = 2x6Xitov (Porfirogenet), upor. 
Stlupi Ptol. = Stulpini (Plinije) > Stupin, 
Narana > Norin, Norllj. Promjena o > y > i 
nastala je iz lokatlva -bnae > vlat. -one >-uni 
(Reichenkron). Najzapadniji je primjer Humin 
(Rezija) < Glemona > mlet. Gemona. Zna- 
cajno je sto se lokativ nije ocuvao kod Tali- 
jana. Ovamo ide Brioni (m pi., upravo / < tal. 
-as) od Breona u 6. v. Kod nas se lokativ 
nije ocuvao u imenu planine Promina koje 
predstavlja rimsko Promona. Tu -a moze 
biti sekundarno prema planina. Za Aemona = 
Ljubljana nema domaceg relleksa. Ribezzo 
uporeduje taj toponomasticki sufiks sa sikan- 
skim sufiksom -cov u licnim imenima i u 
hidronimima, upor. Ndptov, licno ime, antro- 
ponim, i Nam, hidronim. Kako pokazuje 



45 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



722 



epihorski oblik Eman za Aemona, -ona je 
rimska adaptacija predrimskog (ilirskog, ve- 
netskog?) sufiksa. 

Lit.: Skok, N'Vj 23,347. 11. Banali 2, 306. 
Ribezzo, RIO 1, 51. StudiE 1, 324. 

-in 4 , dosta produktivan deminutivni su- 
fiks u jadranskoj zoni, od tal. deminutivnog 
-ino < kslat. -inus. Nalazi se ne samo kod 
posudenica iz tal. (tip nevera-neveriri), nego 
je odatle prodro i na domace osnove : brcini pi. 
»kraji saka (Muo)«, brcin m (Ston) »gvozdeno 
zavinuto rebro od svjecala«, od brk (v.); 
burin, gen. -ina (Senj) od bura; ci(n)gulin (oto- 
cic Zverinac) »turdus musicus«; cucurin m pre- 
nmcucurinka »Gimpel«, curlefin »aegialitishiati- 
cola«, curlin (Dalmacija, Omis, Veli rat, 
Drvenik) »oedicnemus oedicnemus«, grim, 
gen. -ina (Vuk, Crna Gora, Dobrota, Prcanj) 
»grlic u tikve ili od arkula«, kdzlin, gen. -ina 
(Dalmacija, Pavlinovic) »1° kozle, 2° mjesina od 
jareta«, misarin (Krk) pored misar »ptica buteo«, 
od mis, naziv sto ta ptica grabilica lovi i jede 
miseve-, norin, gen. -ina m »velika vodena 
ptica«, od noriti (v.); ogrlin m = ogrlina f 
»rubac oko grla«, deminutiv ogrlinic (upor. 
ogrluk; sufiks prema kolarin, v.); papradina f 
(Perast) od paprada < paprat, upor. papra- 
dica (Prcanj); bozji petelin m (Veli rat, Dugi 
otok) »upupa epops« od pijetao (v.); Pijerin 
(Marin Drzic) od Pij ero; pilin, gen. -ina m 
(Dubrovnik) »pile, pilesce«; pizdiil'in, gen. 
-ina (Lika) »covjeculjak«; pohrastin, gen. -ina 
(Ston) »nekakav grah (upor. pohrast f »napola 
skuhan grah«)«, sjeverin, gen. -ina m (Boka) 
»bura« (sufiks prema neverin), staplin, gen. -ina 
m (Dubrovnik, Cavtat) »cesljugar, fringilla 
carduelis« (sufiks prema / r zelin) = gardelin 
(Korcula), grdelin (Boka); smigttn, gen. -ina 
m (Dubrovnik) »koji neopazeno oko zenski- 
nja obigrava« prema f smigtinica (Dubrovnik) 
»la civetta, koja kradom muskarcima se ozivlje«; 
vecerin m (Drnis) »vjetar koji se zove i malo- 
mlija, jer kad on puse, zemlja se susi, pa narod 
ima malo da melje«; maguttn, gen. -ina (Du- 
brovnik). Isto tako brojno je zastupljen i u 
slov. U Pletersnika se nalaze: bledin, brkolm, 
capin, ladin, dolgin, fantin, gizdalin, kapin, 
lezin (po-), mavrin, modrin, nagrlin(a), ogrlin 
(-fna), potepin, prezin, rezin, robatin, skakalin, 
Sarin, Siapin, tepin, vedovin (upor. vedovina; 
unakrstenje sa tal. indovino), vzgalin, zmrzh'n, 
zarin. cini se da nije ista efektivna vrijednost 
na Jadranu i u Sloveniji gdje je kadikad pejo- 
rativan, osim kod imena zivotinja. U sloven- 



skom se unakrstio i sa domacim -in. Na Ja- 
dranu veze se i sa lat. -ellus u gizdelin kao i sa 
-ulus vragulin. 

Lit.: ARj 3, 445. 5, 421. 6, 421. 769. 8, 
229. 778. 9, 840. 850. Zore, Palj 208, 215. 
170. 225. Hirtz, Aves 10. 39. 77. 80. 81. Zore, 
Tud. 21. Pletersnik 1, s. v. 2, s. v. DEI 2040. 

in- = = jin- (Bozava) = -im pred labija- 
lima, talijanski prefiks ili preverb koji je usao 
XL novije glagolske talijanizme u ucenom go- 
voru na Jadranu zajedno s posudenicama. 
Primjeri iz Perasta: imbriljati, imbuniti, impo- 
niti, imbatiti se prema induriti se, inkartati, 
inkastati, ingvazdati, inderiti se, inkarikati se 
itd.; u Bozavi: jingord, jinkatramat, jinkolat. 
Odgovara potpuno u ucenim latinizmima kao 
inftltracija, inkubacija. Primjeri su za taj pre- 
verb brojni. Ipak nije doslo do toga da se 
prenosi na domace osnove. Jezicna ga svijest 
smatra cesto suvisnim u posudenicama, zbog 
toga dolazi do deprefiksacije, v. pacati se, 
duSijati. 

-ina, baltoslav., sveslav. i praslav. imenicki 
sufiks veoma razlicitih znacenja: 1° kolek- 
tivno: druzina, skupina, omladina, 2° augmen- 
tativno: (u slucaju 2° moze dobiti pejorativnu 
intonaciju: hridina, glasina, junacina, ljudina 
lancina, lijencina, tmina prema tama itd.; u 
ovom znacenju upotrebljava se i u antropo- 
nimiji: brojna su prezimena na -ina Bre- 
berina, Guberina, Torbdrina; u toponimi)!: 
Kutina; pejorativnost se pojacava raznim 
sufiksalnim dodacima: zenetina, baburina; 3° 
koza ili meso zivotinje: teletina, govedina 
pored govedina (v. 7°), kozletina, piletina, 
ovcetina; 4° posao koji neko obavlja: pisdrina 
»pisarov posao«, prosjacina. I ovdje se moze 
prefiksalnim dodavanjem pojacati pejorativ- 
nost: premetacina. Ovu sluzbu vrsi obicnije 
tur. -luk (v.). 5° plata za posao, porez: ca- 
rina, vozarina, brodarina; neologizmi: do- 
hodarina, kucarina. 6° Rezultati iz onoga sto 
osnova znaci i sadrzina glagolske radnje (no- 
mina actionis): Ijetina, mjesecina, paucina, go- 
dina, dolina, krajina; razvalina, pomrcina, 
istresine, paderina, potrbusina, dubddolina, umo- 
tvorina, pustopoljina. Kako se vidi, u ovoj su 
sekciji moguce izvedenice iz sintagmi i slo- 
zenice. Stvara se i semanticka varijanta: pec f 
f »furnus« prema izvedenici pecina, koja je 
preuzela staro znacenje ocuvano jos u slov. 
pec »stijena«. 7° Veoma rasirena je morfo- 
loska sluzba poimenicenja pridjeva, tvorba tzv. 
pridjevskih apstrakta: bjelina, brzina, duzina, 
Ijutina, milina, toplina, trecina, petina. U ovoj 



723 



Indi 



se funkciji veze s pridjevskim sufiksima -ov, 
-ev: brezovina, jasenovina, ocevina, kraljevina, 
carevina, banovina. Posvojno je znacenje od- 
redeno pridjevskim sufiksom. Osnova izvo- 
denja je komparativ: visina (ZK); ili plural: 
nekolicina; -ski: siromaltina. U ovoj funkciji 
je i toponim i ime kraja: Dakovstina, Skadanj- 
scina. Veze se i sa -ba: otadzbina, postojbina. 

Lit.: Maretic 282., § 338. Leskien §§ 449. 
478. 496. 499. 501. 502. Holub-Kopecny 461. 
Belie, JF 3, 79-81. Stevanovic, NJ 1, 243. 
Bulahovski, JF 4, 115. 127-128. KZ 58, 
212. i si. Stojkovic, NVj 37, 351-354. Ub 
15, 307. Lohmann, KZ 56, 73. i si. Ivsic, 
HJ 1, 92. 

inad, gen. inada m (18. v. i u starim dubro- 
vackim spomenicima) »1° svada, 2° tvrdogla- 
vost, 3° prkos« = inada f (prema svoda ili 
postverbal od inaditi se). Odatle pridjev na 
-bn: inadan. Denominal na -iti: inaditi se 
(18. v.) (do-), doinadivati se (Stulic). Doccino 
-d je prema ar. i'nad. Dobro je potvrden -t 
mjesto -d prema turskom izgovoru: inat, 
gen. inata (18. v., Vuk) = inat (Kosmet), 
inatiti se, inatim = inatlt se (Kosmet). Odatle: 
radna imenica na -dzija inadzija m, f (Vuk, 
18. v.) = inadzija (Kosmet) »Svadljivac« i 
glagolski apstraktum na -luk inadfihk (Kos- 
met). Balkanski -turcizam arapskog podrijetla 
(tur. inat, inata) iz oblasti svagdanjeg zivota: 
rum., bug., arb. inat, ngr. Evcm. 

Lit.: ARj 3, 829. 834. Elezovic 1, 231. 
GM 159. JF 11, 82. Korsch, ASPh 9, 504. 

inas m (hrv.-kajk., Belostenec, Jambresic, 
Voltidi, Stulic) = inos (Jagic) = inosa m 
(16. v., sa a u docetku kao u madzarizmima 
bitanga, Kikindd) = inus (Pribic) = injus 
(ZK, sa -us kao u madzarizmu bind, v.) »si- 
nonimi: sluga, segrt = djetic«. Musko ime 
Inos 1348., potvrdeno sa -ovii Inosevic u de- 
canskom hrisovulju nece biti posudenica iz 
madzarskoga, nego od In- u Inos(l')av (13. v.), 
Inosava (1773), sa sufiksom kao u Milos, 
Nikos. Od madz. inas »idem«, ovo odjunosb (v.). 

Lit.: ARj 3, 834. 848. Mazuranic 437. 
Elezovic 1, 232. 

incef m (Dubrovnik, Budmani) »pred- 
otarnik (v. oltar), antependium«. Druge po- 
tvrde su zamrsene. Kasic (17. v.) ima incefo. 
Taj se oblik moze tumaciti na dva nacina, 
kao imenica o- deklinacije sr. roda, ili kao 
nominativ na -o, -ao, gen. -ala. Kod Belle i 
Stulica uz nominativ incef stoji gen. ince- 
fala koji pretpostavlja *incefao > incefo. 



Drugih potvrda, narocito iz danasnjeg go- 
vora, nema. Rijec je svakako dubrovacki 
romanizam crkvenoga podrijetla. Moze se 
objasniti postanjem od lat. sintagme ante 
faciem (se. altaris) > incef m i lat. izvedeni- 
com -ale, odatle antefaciale n > incefo, gen. 
-ala. Glede an- > in- upor. intela (v.), intijerna 
< lanterna (v.). Glede a > e upor. kod Filipa 
de Diversis chesa = casa, teta < tata, pen < 
pane, recna. Glede a > c nepca, parcogna i 5 
na Krku. Prema sp'anj. anfaz, enfaz »Schleier 
der Maurinnen« pokazuje dubrovacko incef 
metatezu/-c > c-f. Upor. i gr. dvnurjvpiov »xo 
EJii tnt; aviac, Tpajrf|J;ac,« te andekonnale 
(Napulj) za slozenice s prefiksom ante-. 

Lit.: ARj 3, 834. Banali 2, §§ 306, 386. 
Skok, ZRPh 41, 149. REVC™ 2399. 3130. 
Meyer, Ngr. 3. 

incensijer, gen. -jera m (18. v., Dubrov- 
nik) = incensir (Mikalja) = (odbacivanjem 
prefiksa i asimilacijom c-s > c-f) cimijer, gen. 
-jera (Prcanj) »(crkveni termin) kadilo, turri- 
bulum«. Od tal. incensiere < fr. encensier, 
izvedenica na -arius > fr. -ier > tal. -l'ere 
od poimenicenog ucenog part, perf od incen- 
dere (prefiks in- i candere). Glede gubitka 
prefiksa u cincijer v. centa. 

Lit.: ARj 3, 835. REW* 4M7 a. DEI 1984. 

incar, gen. -dra m (Vuk, udariti u - = 
udariti u bah, basiti, v.) »negirati«. Narodna 
je poslovica: od incara boljeg cara nema. De- 
nominal na -iti: incanti, incarim (Vuk). Bal- 
kanski turcizam ar. podrijetla (ar. inkdr) iz 
oblasti svagdanjeg zivota (tip jok): bug. 
inkjar, arb. inqdr. 

Lit.: ARj 3, 835. 

indat, gen. -ata m (Vuk, narodna pjesma) 
= indat (Kosmet) »sinonim: pomoc«. Bal- 
kanski turcizam ar. podrijetla (ar. imddd) 
iz oblasti svagdanjeg zivota: bug. imdat. 

Lit.: ARj 3, 835. Mladenov 222. 

indi (Belostenec, Slavonija, sjeverozapadni 

krajevi, 17. v.), zakljucni veznik »sinonim: 
dakle« = indi (Kosmet) »hajde, dede«. Bal- 
kanski turcizam (tur. imdi »donc« uz impera- 
tiv) iz oblasti sintakse: bug. indi. Ne cuje 
se u Bosni. Znacajan primjer za turcizam 
ove kategorije u sjeverozapadnim kajkavskim 
krajevima kamo je. mogao doci samo iz Sla- 
vonije za turskih vremena. 

Lit.: ARj 3, 835. -Elezovic 222. Deny § 
1044. 



indijot 



724 



ingvast 



indijot m (Vuk, Dubrovnik) »tukac, curak, 
puran«. Budmani stavlja u pitanje postojanje 
tog oblika u Dubrovniku za »puran«. Potvrden 
je f indijota (Bella, Stulic) »cura, pura, tuka«. 
Bella i Stulic imaju odatle sa sufiksom -ka 
indijoka i < *indijotka. Deminutiv je indi- 
jocica (Stulic). Maskulinum se izrazuje u 
Dubrovniku tal. sufiksom -one > -un (upor. 
fr. dindon) indijun, gen. -una. Prema tome se 
u Dubrovniku izrazuje mocija te domace 
zivotinje tal. sufiksima -one, -otta < gr. -oxnc,. 
Znacajno je da ta mocija nije potvrdena 
u Italiji. Jos je jedan specijalitet dubrovacko- 
-bokeljski u tome da se suglasnicka grupa nd 
zamjenjuje sa nt: intusa (narodna pripovijetka, 
Vrcevic), odatle m intusac (Vuk, narodna 
pjesma), sa madz. sufiksom -a > ov intov 
(narodna pripovijetka, Vrcevic) = (s prote- 
zom v) vintov (Budva) »tukan« = (na -one > 
-uri) imun, gen. -una (Prcanj) prema intusa 
(Vuk, Perast), vintusa (Dubrovnik) = vintusa 
(Budva) »tuka«. Puru su u Evropu donijeli 
Spanjolci iz zapadne Indije, iz Meksika. Zbog 
toga se u sjevernotal. zove pravilno s prijed- 
logom de dind(f)o, fr. dindon. U hrv. grado- 
vima puran se zove indijan. Sa tal. sufiksom 
-otto u Buzetu (Sovinjsko Polje) dindijot m 
»puran«. Sa tim de i dindijdn (cakavci) »lintei 
genus« < mlet. Indiana »sorta di tela bambagina 
dipinta a molte maniere«. Lat. pridjev na 
-anus kod Naljeskovica (stap od trsti) indijane. 
U Dubrovniku i Korculi postoji indijotski 
pored indijanski. Sa gr.-lat. sufiksom -icus 
indicum (folium) > tal. indaco, indico, mlet. 
indego, internacionalno indigo > indik (16. 
v., Dubrovnik) »civit«. 

Lit: ARj 3, 836. 837. 850. Budmani, 
Rad65,\64. Miklosie 96. SEW 1, 430. Bruckner 
192. Matzenauer, LF 8, 12. Strekelj, ASPh 
14, 521. DE! 1309. 2002. REW 3 43T7. 

indikat, gen. -kta (14. v.) = indiktq i 
(18. v.) = jendikat, gen. -kta (14. v.), lati- 
nizam prema indicium', talijanizmi indicija f 
(14. v.) < indizio, indicijon m (18. v.) = 
indicijom (15. v.) < tal. indizione', latinizmi 
indikcija f = indikcijon m = indikcijona f = 
indikcijun = indikcijone, grecizmi indiktijon m = 
jendiktijon (13. i 14. v.) < rvSixxicov uz 
(vSixTuov »1 ° hronologicki period od 15godina 
u dokumentima, 2° saziv koncila«. Od lat. 
apstraktuma indictio, gen. -oms > tal. indizione. 

Lit.: ARj 3, 837. REW 3 4374. DEL 2006. 

indudzati, -am impf. (16. v., Dubrovnik; 

danas se ne cuje) »odgadati«. Sa gubitkom 
prefiksa in- (upor. centa) duzijati, -am (Dalma- 



cija) »oduljivati, odgadatk (sa g >j i unakr- 
stenjem sa domacim komparativom dull). Od 
tal. indugiare, od lat. indutiae i pf. »primirje«. 

Lit.: ARj 2, 911. 3, 838. REW 3 4388. DEL 
2008. 

induldzencija f (17. v., Dubrovnik) »(crkveni 
termin) oprost«. Ucena rijec .od lat. indulgentia 
(g izgovoreno na talijansku), apstraktum od 
part. prez. na -ia od indulgere, indulgens, 
nepoznatog postanja. 

Lit.: ARj 3, 838. REW 4385. DEL 2008. 

indzirica f (Vuk, Uzicka nahija) »vrsta 
kruske«. Turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
> incir »smokva«) iz oblasti voca. [Ovamo u 
BiH indzir »smokva«]. 

Lit: ARj 3, 840. Skoljic 347. 

indzirlija m (narodna pjesma) kao epitet 
uz Turci i slaze se (rimuje) s epitetom topi 
sindzirlije (v.). Jedanput potvrdeno. Znacenje 
nejasno. 

Lit.: ARj 3, 840. 

inderiti se (Perast). Od tal. ingerirsi (pre- 
fiks in- i lat. gerere), odatie internacionalno 
gerirati se (uceno, Zagreb). 

Lit.: Brajkovlc 17. 

Infisat se, -am pf. (Dubrovnik, Cavtat, 
Cilipi) = infisat (u nekoga, Korcula) »zagle- 
dati se, zaljubiti se u nesto«. Od tal. prefiksa 
in- i flssare, od part. perf. fisso < lat. fixus 
od figere > tal. figgere). 

Lit.: REW 3 3335. DEL 1656. 1657. 

ingoiai, ingoiale impf, (subjekt vjetar, 
Split) »puse iz vale«. Od tal. ingolfare (prefiks 
ot- i gola, v. gula). 

Lit.: 4434. DEL 2031. 

ingvast m (16. v., Dubrovnik, Cavtat u go- 
voru starijih ljudi) = ingvost »mastilo, crnilo, 
tinta«. Od lat. encaustum < gr. Zyxavatov 
(sa av ili ov za lat. /gr./ dvoglas au, kao u 
Mavar, Movresa < Maurus) i metatezom, 
da se izbjegne troslozna suglasnicka grupa 
u ngr. ne > ng. Dalrnatoromanski leksicki 
ostatak. Odakle dalmatorom. varijanta sa 
umetnutim r poslije st (tip Spalatro, scheletro): 
ingvastar, gen. -stra (17. v., Kasic) = ingvos- 
tar (rukopis 16. v.), kao u tal. inchiostro. Odatle 
na -jenica ingvastenica (Bella, Stulic) »tintar- 
nica«. Varijanta u Bozavi jingdstar slaze se 
sa krcko-rom. inghiastro. Venecijanizam je 



ingvast 



725 



insalah 



indostar, gen. -stra (Dobrota) »mastionica za 
crnilo« = indostar, gen. -stra (Rab) »mastilo« 
< mlet. ingiostro, tosk. inchiostro > inkjostro, 
pored -star (Korcula) = njostra f (Hrvati 
u juznoj Italiji) < gnosta (Napulj). Upor. 
ces. inkoust. 

Lit.: ARj 3, 839. Budmani, Rad 65, 161. 
Kusar, Rad 118, 22. Cronia, ID 6. W^dkiewicz, 
RSL 6, 234. REW 2869. DEL 1472. 

inkanat, gen. -anta m (17. v., Dubrovnik, 

Cavtat) »(neologizam) drazba«. Ispustanjem 
prefiksa in- denominal na -ati kantati, -am 
impf, (objekt zemlju, 15. v.; primjer: zemlja 
ka se ne kanta, svagda se more odkupit, Trsatski 
statut; u Vinodolskom zakoniku Andrij Ra- 
dulovic ki kanta od nase strani tu zemlju), 
odatle s nasim prefiksom i skantati, -am pf. 
(ibidem, i kada se skanta svi 4 put, svaku 
drugu nedilju, to je termen 1 tjedan, slobodno 
ustaje, na cigovu instancu se skanta) »proda- 
(va)ti na drazbi«. Od tal. incanto < od lat. 
sintagme in quantum > srlat. inquantus. Upor. 
nasu sintagmu ko ce vece > rum. cachi vechi, 
madz. kotya vetye i slov. kdnt, gen. kanta m 
»Bankrott < njem. Ganu; kvanta f »Posse«, 
na -ac kvdntdc »Possenreisser«, kvantati (na-, 
pre-, pfi-} »possenreissen«, kvantura, na- 
kdntnik »Execut«, tal. tutti quanti. 

Lit.: ARj 3, 840. 4, 825, 3. Tiktin 381. 
Pletersnik 1, 385. 492. 643. 647. 2, 247. 314. 
REW 3 6933. DEI 1981. 

inkarai, gen. -arta m (Prcanj) »(zidarski 
termin) malter, koji dolazi na daske od muligina 
(v.)« = inkarat, gen. -arta (Dubrovnik, Cavtat, 
Korcula) »zbuka, mjesavina cementa i vapna«. 
Od tal. postverbala incarto, od incartare > 
impf, na -va- inkartavat, -kanavam. [V. [kartaj. 

inkvizito m (Potomje) »istrazni zatvor«. Tal. 
ucena rijec, poimenicen part. perf. inquisito, 
od inquisire < lat. inquisitus (od inquirere, 
prefiks in i quaerere). 

Lit.: DEI 2044. 

Inocenci) m (15. i 18. v., latinizam) = 

Inocencijo (17. i 18. v.) = (talijanizam) Inocence 
m (18. v.) = Inocenco (18. v.) = (grecizam) 
Inocentije m (kaluderske ime). Od lat. Inno- 
centius > gr. Ivvoxevtioc,, tal. Innocenza. 
Lit.: ARj 3, 841. 842. 

inomistrb, gen. -stra m (stsrp., 14. v.) = 
nomistn, gen. -stra (14. v.). Znacenje nije 
utvrdeno. Spominje se uz travninu, iz cega 



Danicic zakljucuje da se radi o danku u vinu 
i pretpostavlja slozenicu oivoc, + uroOoc, (pra- 
srodstvo sa mazda, v.), koja u grckom nije 
potvrdena. Vasmer pretpostavlja slozenicu 
oivouuoxpov, koja takoder nije potvrdena. 
Drugi bi dio bila ista rijec koja i mistrija (v.). 
Lit.: ARj 3, 844. Vasmer, GL 67. 

insaf m (Kosmet, objekt uz ima, nema) 
»dusa, srce, milost«. Odatle indeklinabilni 
pridjev s turskom postpozicijom -siz: insafslz 
»bez milosti, osjecanja«. Balkanski turcizam 
ar. podrijetla (ar. insaf, tur. insafsiz) iz oblasti 
psihologije: bug. insof. 

Lit.: Elezovic 2, 515. Mladenov 223. 

insan, gen. -ana m (Vuk) = insan (Kosmet) 
= hinsan (Bosna) = esan (Vuk) = iksdn 
(Banja Luka) »sinonim: covjek, celjade, pro- 
tivno: hajvan (v.)«. Odatle pridjev na -ski: 
insdnski. Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. insan) \z oblasti drustvenog zivota: 
bug., arb. insan. 

Lit.: ARj 3, 786. 855. Elezovic 232. Mla- 
denov 223. GM 159. Skok, Sldvia 15, 353., 
br. 339. 

insidija f (ju zna Dalmacija?, Slovinac) 
»litavica«. Metaforicko znacenje ucenog lati- 
nizma tal. insidia (od in i sedere). To zna- 
cenje ne donose talijanski rjecnici. 

Lit.: ARj 3, 849. REW 4460. DEL 2049. 

insula f (17. v., cakavski, Glavinic, lati- 
nizam) = izula (Rab, 17. v.) »otok, ostrvo«. 
Arb. izul. Od lat. insula > tal. isola »isto« 
(mediteranska rijec, srodno s gr. vnau;, gen. 
-tSoc > Nlslda ime otoka kod Napulja ili 
po drugom manje vjerojatnom ali starom 
tumacenju lat. kreacija od en salo »u solnoj 
vodi = moru«, pucka etimologija). Odatle 
internacionalno preko njem. na -ieren > -iratl 
Izolirati < tal. Isolare, fr. isoler. 

Lit.: ARj 3, 849. 4, 372. Kusar, Rad 118, 
16. GM 160. REW 4475. DEL 2116. Skok, 
Gioita 25, 217-222. 

insalah, uzvik (narodna pjesma) = isala 
(Kosmet) »ako bog da (ZK)«. Turcizam 
arapskog podrijetla (ar. sintagma in-sa-jafilah 
»ako bog hoce«, koja se upotrebljava u mo- 
litvi) iz oblasti islanda. Upor. spanj. ojald < 
ua-sa-allah »idem« i masala (v.). 

Lit: ARj 3, 849. Elezovic 1, 245. REW" 
9025a. 



inaenja 



726 



lutimela 



insenja f (17. v.) »cimer, znak nad duca- 
nom«. Od tal. insegna (13. v.) »isto«, od lat. 
n pi. insignia (prefiks in- i signum). Ucen 
latinizam insignije f pi. »znakovi vlasti, do- 
stojanstva«. 

Lit.: ARj 3, 849. DEI 2047. REW 4463. 

instromenat, gen. -nta m = instrumenat, 
gen. -nta (15. v.) = (gubitak n zbog disimi- 
lacije n-n > 0-ri) istrumenat (15. v.) = (gu- 
bitak prefiksa in- kao u centa) strumenat, 
gen. -entd (Hvar) »1° javan (notarski) spis 
(sudacki termin), 2° sprava za vadenje zubi«. 
Od lat. instrumentum (apstraktum od in- 
struere, prefiks in- i struere) > tal. istrumento. 
Pridjev na -alis prosiren na -bn > -an instru- 
mentalan (muzika). 

Lit.: ARj 3, 849. 4, 91. Hraste, JF 6, 186. 
REW 3 4473. DEI 2123. 

intaciti, -im impf. (Dubrovnik, Stulic, 
18. v., Slavonija) (za-) »raditi neprestano 
sto«. Stulic ima na -ati intacati, -am, koje 
ARj oznacuje kao nepouzdano. Od iste osnove 
postoji i pridjev na -bH > -an intaian (16. v. 
— 18. v., Dubrovnik) »neprestan, dosadan«. 
Rum. a inteti »anfeuern, antreiben«, refl. a 
sa inteti »heftig werden« ide zacijelo zajedno 
sa intaciti. Iz tog uporedenja bi izlazilo da je 
hrv.-srp. a nastalo iz poluglasa 6 > rum. e. 
Postoji jos paralela u tal. stizzire »reizen«, 
suzzare »ausloschen«, mlet.-furl, stitsar »isto«. 
Rum. i tal. paralele izvode se iz lat. titio, 
attitiare > tal. a(tt')izzare (14. v.) »podja- 
rivatk, extitiare. Ali se hrv.-srp. s nategom 
moze tumaciti i kao domaca slozenica od im 
(v. tra) i *tbk-, v. taknuti. Moze se pomisljati 
i na posudenicu od lat. incitare (metateza 
i-t > t-i). Sve su to neizyjesne etiomolo- 
gije. 

Lit.: ARj 3, 849. NJ 2, 58. Tiktin 834. 
769. 4356. 8758. 



intelet m (17. v., Kasic). Od tal. intelletto 
(13. v.) < lat. intellectus (prefiks inter- i 
legere). Internacionalne su rijeci cisti lati- 
nizmi pridjev na -alis poimenicen kslat. 
intelectualis > intelektualan > intelektualac, 
intelektualizam, part. prez. intelligens, gen. 
-tis > inteligentan, odatle na -ia apstraktum 
inteligencija f < lat. intelligentia > tal. 
intelligenza. 

Lit.: ARj 3, 849. DEI 2056. 

intendit, -im pf. (Rab) = (gubitak su- 
glasnika n zbog disimilacije n-n > 0-n) (ten- 
diti se »razumjeti, razumjeti se u posao«. Od 
lat. > tal. intendere (prefiks in- i tendere'). 
Apstraktum na -io, od part. perf. intentus 
intentia, gen. -orai > (latinizam) intencija — 
(talijanizam) intencijon, gen. -oni f (18. v., 
Dubrovnik, Cavtat) = intencijiin, gen. -uni f 
(18. v., cakavski) »namjera« < tal. intenzione 
(14. v.). Pridjev od participa perf. intensus na 
-ivus, prosiren nasim -bn > -an je internacio- 
nalno intenzivan. 

Lit.: ARj 3, 849. 

interes m (17. v., Dubrovnik, Potomje) = 
interes (Vuk, Vojvodina) = (Kjinteres (18. y., 
ZK, hrv.-kajk., Belostenec, Jambresic, sa 
-s < lat. -i prema madz. izgovoru) »1° zani- 
manje, korist, 2° kamata«. Odatle interesat 
(18. v., Rapic), pridjev, upravo lat. ili tal. 
part. perf. interessato; na tal. -oso < lat. 
-osus interesoz m »samoziv(ac), koristoljiibac«. 
Radna imenica na tur. -dzija intereSdzija m 
(Lika) = interescija (Bosna »1° kamataik, 2° 
koji gleda svoju korist«. Od poimenicenog lat. 
infinitiva interesse > tal.-njem. interesse. Inter- 
nacionalno na -irati interesirati, -restrain impf. 
(za-), part. prez. prosiren na -bn > -an inte- 
resantan. 

Lit.: ARj 3, 849. 850. Jagic, ASPh 1, 431. 
DEI 2063. 



intanto (Perast, Dubrovnik, Cavtat) = 
(disimilacijom n-n > e-n) jitdnto (Bozava), 
prilog »medutim, insomma, eppure«. Talija- 
nizam intanto (prijedlog in + tanto < lat. 
tantunt). Ovamo mozda denominal slov. otan- 
tati pf. "»iiberlisten«. 

lit.: Cronia, ID 6, 110. Pletersnik 1, 868. 
REW 3 8562. Prati 964. 

intela f (Dubrovnik) »vrata sa caklom«. Mlet. 
intela. 

Lit.: Zore, Rad 108, 230. Rosamani 507. 



intijer (Dubrovnik, Cavtat) = inttr (Po- 
tomje), pridjev »cjelovit, citav, cio«. Od tali- 
janskog francuzizma intern (14. v.) < fr. 
entier < lat. integer. Internacionalni je la- 
tinizam pridjev odatle na -alis prosiren na- 
sim -bn > -an integralan < kslat. integrdlis. 

Lit.: Ny 1, 288. REW* 4479. DEI 2065. 

intintela f (Dubrovnik, Korcula, Sibenik, 
istro-cakavski) »navlaka na tundeli, Ktis- 
sentiberzug«. Od trsc. -tal. -mlet.-furl. deminu- 
tiva na lat. > tal. -ella intintela »federa« od 



intintela 



727 



inje 



entima (istroromanski, Rovinj, mlet.) > intima 
od strdmaca < gr. £v5uua »vesta« unakrsteno 
sa lut. intimus. Od posljednjeg internacio- 
nalni pridjev na -bn > -an intiman. 

Lit.: Nemanic 2, 59. REW 4503. DEI 
2069. Strekelb DAW 50, 23-24. Ive 61. 

intonat (se), -am pf. (Dubrovnik, Cavtat) 
»1° zapoceti, 2° (refleksiv) obuci se (primjer: 
vii ga kako se intono'), 3° pretendirati na koga 
(primjer: zenska se intona)«. U Hrvatskoj 
na -irati preko njem. intonirati, -tonirdm 
»poceti pjesmu«. Od tal. < lat. intonare (pre- 
fiks in-tonus). 

Lit.: REW 3 8786. 

intrati, -dm pf. (Smokvica, Korcula) »uci« 
= intrati se (Perast). Od tal. entrare, intrare < 
kllat. intrare (od priloga intra). Moze biti i 
leksicki ostatak iz dalmatoromanskog. Odatle 
poimenicen part. perf. z. r. intrata f (16. i 
17. v., Dubrovcani, Potomje) = (t > d iz 
starijeg mletackog koje je potislo stari dalmato- 
romanski oblik) intrada f (16. v., Perast, 
Rab, Vrbnik) »dohodak, ljetina, plodina« = 
jintrdda (Bozava) < mlet. entrada. 

Lit.: ARj 3, 850. REW 3 4511. DEI 1488. 

2074. 

introi't m (17. v.) »(crkveni termin) po- 
cetak mise«. Latinizam introitus, gen. -us 
(od introire, prefiks inter i ire) »ulazak« > tal. 
intrdito. Lat. eo, ire zastupljeno je jos u posu- 
denici zacijelo dalmate romanskoj piriti, -im 
impf. (Stulic, Ljubisa, Vrcevic, Dubrovnik, 
Ston) (iz-) »rasti, napredovati«, kojemu od- 
govara arb. prin pri (Gege) »gehe vorne«, 
radna imenica pris (-s < -tio kao u tergitio) < 
praeire (prefiks prae- i ire > tal. gire). 

Lu.: ARj 3, 850. 933. DEI 1816. 2076. 
GM 353. REW 3 4545. 

inzinj m (Sibenik, Marulic) = (disimila- 
cijom ispalo h) izinj ,»1° um (Marulic), 2° 
ostroumlje« (Sibenik, Bukovica), primjer: izinj 
babu valja. Od tal. ingegno < lat. ingenium 
(prefiks in- i genius'). Odatle tal. ingegnate > 
indzenjat se, -am (Dubrovnik, Cavtat) »snaci 
se«, inzenjat (Kuciste: vaja se znat inzenjaf) = 
inzinjati, -am pf. prema impf, na -va- inzi- 
njdvati, -dm (Lika: sve ja inzinjavam kako 
bi to napravio) = izinjati (Bosanski Petrovac) 
»izmisliti«. Od iste je osnove fr. ingenieur > 
inzinjer, gen. -era (danas knjizevno), ifunir = 
uzunir = zunir (ZK). Ucene internacionalne 



rijeci genij(e), pridjev na -alis prosiren na 
-bn > -an genijalan, genijalnost. Te se rijeci 
govore i prema fr. izgovoru g° > z- 

Lit.: ARj 3, 851. REW 4419. DEI 2027. 

-inja, sveslav. i praslav. (-yrii), veoma plo- 
dan sufiks. Sluzi u dvije funkcije. U mociji 
tvori kod imena lica femininum za masku- 
linum. Kao sufiks za apstrakta rasiruje druge 
apstraktne sufikse (-ost, -ota) i poimenicuje 
pridjeve. U prvoj funkciji dodaje se osnovi 
kad se odbaci sufiks za maskulinum: gospodinja 
f prema m gospodar (v.). Najcesce se dodaje 
maskulinumu: beginja, prosjakinja, kneginja, 
robinja. Ovako se tvore i zenski etnici: Bo- 
snjakinja, Gfkinja, Vlahinja. Tada se odbacuje 
individualno -in: Turkinja od Turcin. Veze 
se u konglutinat -krnja kontaminacijom sa -ka 
(v.) istog znacenja: Srpkinja f prema Srbin, 
Arapkinja, Beckinja; odatle i ti apelativima: 
trgovkinja f prema trgovac, dojkinja, dvor- 
kinja. Znacajno je da se i plod biljke grama- 
ticki predstavlja (animira) kao zensko lice; 
gloginja od glog, smrekinja, kao i sama biljka: 
brekinja. Ovako se moze tumaciti i boginje 
»kozice« (ZK), bolest od boga poslana (prema 
Marelicu), od boginja »bozica«. Izvan mocije 
sluzi rijetko za tvorenje pridjevskih apstrakta: 
svetinja, grdinja, pustinja, mekinje f pi., (me- 
kine, ZK), slabinja (ZK), trginja (ZK). Ra- 
siruje -ost: milostinja prema milost; -ota: bo- 
sdtinja, golotinja, samdtinja, sirotinja. Vokal i je 
nastao iz y < ie. M, sto je prijevoj prema -un 
(v.) u begun* »bjegunac«, pelin < peiynh prema 
ces. pelun. Docetno -/ je preslo u deklinacijn 
-a zbog istog razloga zbog kojeg i crkva (v.). 
Nije germanskog podrijetla kako misli Vaillant. 
Lit.: Maretii 285., § 339 d. Leskien §§ 
461. 504. 505. Holub-Kopecny All. Vaillant, 
RES 10, 31. 24, 181-184. Zubatj), ASPh 
25, 355-366. Boskovic, JF 15, 29-34. Belicj 
JF 15, 237-238. 

Tnje n (Vuk, 'kol. na -je) = inj m (18. v., 
jedanput) »Reif«, baltoslav., sveslav. (osim u 
poljskom) i praslav. (inu). Nije opcenita 
hrv.-srp. rijec. Hrv.-kajk. i cakavski sinonimi 
sris, gen. sri'za (v.) i pruina (cakavski) (v.). 
Odatle inhoativ obinjiti, -im (Martie) »po- 
stati bijel kao inje«: i njem (tj. Novici) obinjili 
brci. Rumunji posudise inie »der erste Reif«. 
Sigurna je paralela lit. fynis »idem«. Drugih 
nema u ie. jezicima jer uporedenje Mladenova 
sa sanskr. eni »glanzend« ne uvjerava. 

Lit.: ARj 3, 85'. Miklosic 96. SEW 1, 
432. Holub-Kopecny 154. Vearner 483. Vaillant-, 
RES 26, 132-133. KZ ^45, 86-89 (cf. RSI 
6, 271). Trautmann 104. Tiktin 818. 



iperdulija 



728 



iperdulija f (Kasic) »cast koja se iskazuje 
bogorodick. Od gr. ijjTEpSouA^fa (slozenica 
od ujTEp- i apstraktuma SotjXeio:). 

Lit: ARj 3, 852. 

iplik m (Srbija, Milicevic) »konac, zica«. 
Turcizam (tur. iplik »Nahfaden«) iz oblasti 
tekstila. 

Lit: ARj 4, 852. 

ipokrit m (16. v.) = ipokrita m (16. i 17. v.) 
»licemjer« < tal. ipdcrita od gr. imoxpixric; (.slo- 
zenica od prefiksa xmo- i -xpixriQ od . xpivo- 

um »odgovaram«), v. kritika, kriza. Apstrak- 
tum ipokrifija f (16. v.), s aferezom pocetnog 
i pokrisija < tal. ipocrisia, internacionalno 
hipokrizija f < gr. ujioxpickx > lat. hypocrisia 

> ipokritstvo (16. v.). 

Lit: ARJ 3, 852. 10, 559. DEI 2098. 

Tpolit = Ipolito (16. i 17. v.) = (sa umet- 
nutim m pred labijalom) Impolit (15. i 16. v.), 
pridjev Impolitov (Hektorovic) = hipolit (Hek- 
torovic). Od gr. IjijioXutoc;. 

Lit: ARj 3, 826. 849. 853. 

ipostas f (14. v.), bug. ipostds »osoba«, 
personifikacija u teoloskoj terminologiji (Bog 
ima tri ipostasa), odatle pridjev na -bti > -an 
trijipostasbnb kod Domentijana. Od srgr. 
ujiootoxhc; »isto« (slozenica od prefiksa tuto 
»pod« i -axaaic,, v. ikonostas, od LO"rr|u.i »stav- 
ljam«). 

Lit.: ARj 3, 852. Mladenov 223. Vasmer, 
GL 67. 

-ir, veoma rijedak sveslav. i praslav. (-yeb) 
sufiks za nomina agentis u pastir, gen. -ira. 
Upor. lat. i panromansko pastor, -ore. Ovamo 
jos Vukov pla(K)ir »vo koji se plasi«. U na- 
zivima za stvari, kamo je dosao animizacijom, 
varira sa -ur: mjehir (Boka, upor. polj. 
mechyrz) pored opcenitog mjehur, vodir pored 
vddijer. U femininumu je samo sjekira < 
sekyra. Vokal i je nastao iz v. Mora se tacno 
razlikovati od -ir < gr. -fipiov u psdltir, 
cimitir i od -ir < tal.-fr. -iere u komandir, 
te od fr. -ieur u inzinir pored zniznjez. 

Lit.: Maretie 286., § 340. Meillet, E. 186. 
Vaillant, RES 24, 184. 



porodicom) »Weissleder«, ces., polj., gornjo- 
luz.-srp. Od stvnjem. irch »1° Bock, 2° (sineg- 
doha) Bockleder, Weissleder« < lat. hircus. 
Iz slavenskoga je rum. erhd i madz irha 
»isto«. 

Lit: ARj 3, 852. Pletersnik 1, 297. Miklostc 
96. SEW 1, 432. Bruckner 193. Tiktin 597. 
REW* 4140. 

irada f (Kosmet) = irada (Bosna) »ukaz 
sultanov; sinonim: ferman (v.)«. Balkanski tur- 
cizam ar. podrijetla (ar. trade »volja, zapo- 
vijest, zelja«) iz oblasti turske administraci- 
je: bug., cine, trade. Prijelaz -e > -a kao u 
kesa. 

Lit.: Elezovic 2, 515. Pascu 2, 145., br. 
673. Skoljic" 348. 

-irati, glagolski sufiks imperfektivnog vida. 
Prilicno je produktivan. Njemacko-francuskog 
podrijetla. Slozen od prvog elementa njem. 
-ier-en < fr. -ir ili -er < lat. -are. Upotreb- 
ljava se najcesce u strucnom govoru. Sinonim 
mu }e na istoku -isati (v.). Dolazi u hrvatskom 
gradskom jeziku najprije od glagola fr. pod- 
rijetla: pdrlirati, parllram < fr. parler, 
angazjratl, abonirati < s'abonner, odatle ap- 
straktum abonoman (Zagreb), bazirati, tna- 
sirati, kopirati (pre-), deplasirati, zenirati 
se < gener, politirati < polir (ti- je prema 
politura): ili od fr.-tal. imenica kao bankro- 
tirati od banqueroute > bankrot (ZK), ime- 
nica i indeklinabilni pridjev; i uopce na strane 
imenice: fotografirati, telegraflrati. Uslo je 
ovdje-ondje i u' narodni govor: traksirdt 
(ZK) < adresser, studirati = stundirat (ZK), 
spancirat (ZK), kumendirat (ZK). Zamenjuje 
i iat. glagolske -are, -ere: diktirati, negirati, 
abortirati od lat. abortus, abortare, dirigirati < 
dirigere, rezignirali. Rijedak je u domacim 
osnovama: urudzbirati (Zagreb, u uredskom 
govoru) »upisati u urudzbeni zapisnik«, skro- 
zirati (Donja Podravina: oplecki su onda bili 
skrozirani ko mereciiv). Veze se sa -iz- < fr. 
-iser: kritizirati, spiritizirati, narkotizirati. Do- 
sao je u zapadni jezik njemackim posred- 
nistvom. V. -isati, -ovati. 

Lit.: Marette 347., § 388. Isti, Savj. 194. 
Hamm, Rad 275, 22. Skok, Jezik 3, 25. Jer- 
nej, Filologija 2, 31—41. 



Ira pored ira f (Vuk) = irha pored irha irmos m (Obradovic) = ermosb »(pravoslavni 

»ovca koza ustrojena«. Nalazi se u slov. irh crkveni termin > himna «- ° d &■ el P^- 
m = irha = jer(i)h (sa vecom leksikologijskom Lit.: ARj 3, 853. Vasmer, GL 67. 



ironija 



729 



>skati 



ironija f (Sulek, internacionalno), pridjev 
na -bsk ironicki, od lat. ironicus > tal. irdnico', 
iranski (Sulek) stvoreno prema njem. ironisch 
zamjenom njem. sufiksa -isch nasim -bsk 
(nije prodrlo). Od gr. eipcovefa. 

Lit: ARj 3, 853. 

-isati 1 , veoma produktivan glagolski sufiks 
imperfektivnog i perfektivnog vida. Rasiren 
je u istocnom knjizevnom i saobracajnom govo- 
ru. Sinonim rnu je na zapadu -irati. Podrijetla 
je grckoga. Varijanta -sa (bez i-) nastala je od 
nastavka grckog aorista Upsati < gr. eXeiipa od 
Xefarai, malaksati < i[iaka^a, pedepsati od CTai- 
Seuaa od jtcuSeijco. Prvi (Upsati) je rasiren u 
istocnom govoru, drugi (pedepsati) u zapad- 
nom. Od grckog glagolskog sufiksa -i^w, koji 
sluzi za pravljenje denominala, aorist je -iaa. 
Odatle potjece -isati, kao sto je od grckog 
denominala na -ovco aorist -woa (tip p^ovtood 
pi^o: »korijen«) sto je stvoren -osati. Upor. 
bug: -os(v)atn. -osati nije ni izdaleka tako 
produktivan kao -isati. Oba se nalaze naj- 
prije u nasim glagolima grckog podrijetla: 
cerdisati, mirisati, metanisati, trdnosati. -isati 
dolazi daleko cesce kod glagola turskog pod- 
rijetla negoli kod grckih. Kod tin postoje 
dvije kategorije. U jednih dodaje se -isati 
turskom korijenu dobivenom odbacivanjem 
turskog infmitivnog nastavka -mak, -mek: 
begenisati, bitisati, nagrdisati/ogr-, osdnisati 
itd. Kod drugih dodaje se -isati turskoj aorist- 
noj osnovi na -d: kuldndisati. Tako nastadose 
dvije varijante -isati i -disati kod nasih gla- 
golskih turcizama, koji sluze za tvorenje gla- 
gola od imenickih turcizama: buddlisati od 
budala, kaldrmisati od kaldrma, satarisati 
pored saturiti, bojadisati od boja »sinonim: 
farbati« (po-, pre-), testerisati od testere, -osati 
i -isati mogu doci i na nase osnove: zigosati 
od zig, sakosati od saka, cigdnisati, -seni ili 
-sam = ciganlt (ZK) (is-), djeverisati, hva- 
lisati se, krunisati, majstdrisati, manisat od 
mana, sabdrisati, ugljenisati »sinonim: karbo- 
nizirati«, vragolisati. Ovamo ce jos ici sepasati 
pored sepesati (ZK) od sepav. Sa turskih 
glagola prenosi se i na ucene latinskog pod- 
rijetla: definisati, deklamisati, informisati, pre- 
numerisati, gdje je na zapadu zamijenjen sa 
-irati (v.), -osati, -isati je balkanizam koji se 
nalazi u rum., bug,, arb. i cincarskom. Isho- 
diste mu je kod turcizama cincarski govor. 

Lit.: Mdretii 347., § 388 a. Isti, Savj. 
194. Pascu, 'Sufixele 403-405. Mazon, Me- 
langes Vendryes 265 (cf Ub 11, 474). Stevo- 
vic, NJ4, 130-133. Skok, JISP/z 35,337-48. 



isati (se), -dm pf. (Perast, Dubrovnik, Cav- 

tat, Cilipi, Mljet, Voltidi, Stulic) (pod-) = 
isat, -am (Rab) = jlSat, -am (Bozava) prema 
impf, na -vd- isavati (se), isavam (Voltidi, 
Stulic, Mljet) »(pomorski termin, obratno je 
kalat, mainat) podignuti, uzdignutk. Odatle 
nomen actionis tsavanje (jedra) n (Mljet). 
Od gr. denominala uijioco = ui|>a) »lever, hausser, 
elever«, dvu\|)0) »hisser«, od to \j\|joc, »hauteur«, 
prilog (3\4jl »en haut« > tal. issare, fr. hisser, 
hoi. hijsen, koje je zacijelo iz francuskoga, 
juzno-tal. isare, Izare »alzare«. Krivo je izvo- 
denje kod romanskih etimologa da su ro- 
manski izrazi refleks holandeskoga. 

Lit: ARj 3, 855. Kusar, Rad 118, 25. 
Macan, ZbNZ 29, 213. Rohlfs, Di Z . Cal. 373. 
REW* 4149. Matzenauer, LF 8, 13. DEI 2118. 

Isidor m (15. v.) prema f Isidora monaha 
= Isidorija = Isidoro m (17. v.), odatle hi- 
pokoristik Tso m (17. v.), koje moze biti i od 
biblijskog imena Isak. S aferezom od /- Sidar, 
gen. -dra »sudac od Labina (Razvod istarski)«. 
Taj oblik pretpostavlja naglasak Isidor, s ko- 
jim se slaze krcko-rom. toponim San Sidro 
kod Krka. Naglasak na pocetnom i- pretpo- 
stavlja splitski toponim Sucidar, gen. -dra < 
*Sct + jidar od sanetus Tsidorus (sa gubitkom 
s zbog disimilacije s-s > s-0 i s protezom/). 
Odatle prezimena: Sidoric (Bihac, 1540), 
Sidrovlc. Ime je slozenica: prvi elemenat 
ime bozice his, drugi gr. 5cbpov »dar«. 

Lit: ARj 3, 868. 914. 16, 878. Skok, AHID 
1, 36. 

isijet m (Stulic) = isiot m (17. v., Vuk) = 
isiot (Kosmet) »1° biljka amomum zedoaria 
L.), 2° suho korijenje s istoka, od kojega 
prasak upotrebljavaju salepcije zbog mirisa 
i Ijutine«. Turcizam (slozenica od sintagme, 
pridjeva in' »vruc« i ot »trava«) iz oblasti bo- 
tanike. 

Lit: ARj 3, 869. Elezovic 1, 233. Skoljic- 
349. 

-isk- < tal. -he, inhoativni infiks u ko- 
njugaciji prezenta, prema kojem se u Dubrov- 
niku prave nasi infinitivi posudeni od tal. 
glagola na -ire (tip divertiskati < divertire); 
usao je jednom, i na nasu osnovu: namladinskati 
se, -am pf. (Lastovo) »izbiti djecu na mladijence 
(tj. 28. XII) .jer se na taj dan biju djeca«. 

Lit: ARj 7, 458. 

iskati, Tstem (1436, Vuk) (iz-, ob-, po-, 
raz-, za) = iskat pored iskat, istem pored 
tskam (po-) (Kosmet) = iskat (Lumbarda), 



iskati 



730 



islam 



ie., baltoslav., sveslav. i praslav. impf, »si- 
nonimi: 1° traziti, quaerere, petere, 2° za- 
htijevati« prema pf. od druge osnove dobiti 
(v.). U znacenju »traziti usi« mijenja se ak- 
cenat {skati, Tstem (se) i u narjecjima dobiva 
b- biskati, bistem (Vuk) = blskdt, btscen (Vo- 
dice) < obiskati, obistem (15. v., Vuk). U 
torn znacenju upotrebljava se u Kosmetu 
patskat = poiskdt (viisi, ZK). Dodatak b 
nastao je krivim rastavljanjem o-bi'skati. Upor. 
buliti pored ulju (ZK) »zaciniti uljem«. Upo- 
rediti ipak treba ces. viskati i polj wiskac 
(pocetno v- od ves »us«) u istom znacenju 
kao i ziskati (z- od zvati kao h- u njem. heischen 
< stvnjem- eiscon od heissen). Iterativ se 
pravi sa -va-: -iskavati; obicnije -kivati 
samo s prefiksima: iziskavati, iziskivatijobisk-, 
iziskujem pored -Ivom. U 17. v. mjesto -ivati 
i na -ovati iziskovati prema prezentu izisku- 
jem. Odatle radne imenice na -lac = -vac = 
-telj: iziskalac, gen. -aoca (17. v.) m prema f 
iziskalica = iziskatelj (16. v.) = iziskavac, 
gen. -vea (16. i 17. v., hrv.-kajk.), iziskavalac, 
gen. -aoca, iziskivalac, gen. -aoca m prema f 
iziskivalica. Podrijetlom je ie. inhoativni 
glagol na -sko kao cognosce', eissko. Ie. su 
paralele sigurne: lit. ieskoti »traziti«, lot. ieskat. 
Korijen *eis-j*ais- nalazi se u sanskr. esati, 
icchati (3. 1. sing.) »trazi, zeli« itd. Rumunji 
posudise iscali »potpisati«, odatle iscdliturd »pot- 
pis«. Taj glagol nacinise od formule: J a N. 
iskalb. 

Lit.: ARj 3, 874. Kusar, NVj 3, 338. Ri- 
baric, SDZb 9, 132. Mazurami 438-439. 
Miklosic 96. SEW 1, 432. Holub-Kopecny 
417. 436. Bruckner 193. Vasmer 488. Mladenov 
223. Trautmann 67. WP 1, 12. Vaillant, 
RES 22, 8-9. Fraenkel, KZ 61, 267-268. 
Sldvia 13,9. Porzig, IF 45, 157. Leumann, IF 
58, 129. Boisacq' 375-376. Endzelin, ZSPh, 
16, 107. 111. si. Hirt. PBB 23, 333-334. 
Scheftelowitz, KZ 56, 189-190. Perusek, 
ASPh 34, 27. ASPh 25, 491. Tiktin 854. 

iskra f (Vuk), sveslav. i praslav. (*jbskra) 
»1° scintilla, 2° (metaforicki prijenos na 
morsku skoljku) buccina (Dubrovnik)«. Odatle : 
deminutiv na -ica iskrica i pridjev na -ast, 
-av iskrast (upor. bug. iskresi) = iskrav 
(Stulic), na -en iskren (18. v.) = bug. iskren, 
danas opcenito u metaforickom znacenju 
»sinceras«; poimenicen sa -ost: iskrenosl. 
Po drugom tumacenju, koje ispravno identi- 
ficira taj hrv.-srp. i bug. pridjev s rus. iskren- 
nij »aufrichtig, wahrhaft«, to je izvedenica 
od stcslav. iskn »jt>o|afov, blizu«, o kome vidi 
iskrnji. Ali se prvobitno znacenje toga pridjeva 



»svijetao« vidi u poimenicenju na -ica iskre- 
nica (Fuzine) »sinonim: Blagovijest, Kande- 
lora«. Madzari posudise szikra, Arbanasi 
iskre. Denominai na -hi: iskriti se — bug. 
iskrja se. Litavski paralelni pridjevi aiskus, 
(episkus »deutlich, offenbar« objasnjavaju pri- 
rodu docetka -ra. To je z. r. pridjevskog ie. 
sufiksa -ro kao u dobar. Prema tome je iskra 
praslavenski poimeniceni pridjev z. r. Ie. 
korijen *ai-jai- »brennen, leuchten« zastupljen 
je pored jar »proljece« i jarac (v.) jos u iz- 
vedenici na -s jasan (v.), kao i u iskra koja 
prema tome sadrzi dva ie. pridjevska sufiksa. 
Vokal i- je nastao kao i u igla (v.) od jb-. 

Lit.: ARj 3, 896. 898. Miklosic 96. 101. 
SEW 1, 433. Holub-Kopecny 154. Bruckner 
193. KZ 45, 47. 306-307. Vasmer 488. 
Mladenov 224. WP 1, 2. Scheftelowitz, KZ 
54, 251. Iljinski, ASPh 34, 6-9. RFV 65, 
212. i si. GM 159. Uhlenbeck, IF 17, 95. 
Mikkola, ' RSI 1, 6. Boisacq 290. 1110. 

iskrnji (1497., Vuk, Dubrovnik, Medu- 
murje), pridjev odredenog vida, = iskrn 
(cakavci, 17. v., Voltidi, slov.). Nalazi se 
u svim slavinama bsim u ceskom i poljskom 
i praslavenskom, »sinonim: bliznji«, odatle 
mu odredeni vid. Izvedenica je s pridjevskim 
suiiksom -bn (upor. srebrn pored srebren glede 
-rn < -ebnb) od stcslav. priloga i prijedloga 
s gen. iskn »blizu« koji se upotrebljava kod nas 
samo utekstovima pisanim crkvenim jezikom; 
iskr je slozenica od prijedloga iz (v.) i -kr, 
nisticnog prijevoja od kraj (v.) ili korijen (v.) 
prema Vasmeru, a prema Bernekeru lot. 
krija »kora« = lit. krija »obruc sita«, prema 
Mazuranicu krv. Cini se da je iskr poimenicen 
sa -be u iskre m (Topolovac, upor. igre glede 
-ne > -re) »prodor u zivici na glavnom 
putu iz vinograda u polje«, ako je to »blizak 
put«. Glede iskren v. iskra. Kao i u iskra i 
ovdje je i- <jb-. 

Lit: ARj 3, 897. 902. Mazuranic 439. 
Miklosic 137. SEW 1, 434. Vasmer 488-489. 
Zubaty, RSI 2, 18. 

islam, gen. -ama m (narodna pjesma) = 
isljam (Kosmet) »1° naziv muslimanske vjere, 
2° muslimansko licno ime«. Toponim je u 
Islam (greco, latino), naziv sela kod Zadra, 
koja su oznacivala granicu izmedu mletackog 
i turskog posjeda. Odatle: pridjevi na -ov 
islamov, na -ski islamski. Opca evropska rijec 
ar. podrijetla (ar. islam, upravo inf. glagola 
salama IV »podvrci se /volji Allahovoj/«). 

Lit.: ARj 3, 913. Lokotsch 915. Elezovic 1, 
237. Skoljic* 350. 



isleisati 



731 



-1st 



isleisati, isleisem impf, (subjekt rana) »1° 
teci, curiti«. U Banjoj Luci je esleisati »upo- 
trebljavati«. U (gusli lijepo ne isleisu (Vuk, 
narodna pripovijetka) sadrzi znacenje »teci« u 
metaforickom smislu, kako misli Budmani. 
U Kosmetu za to se znacenje kaze isleisat, 
-Isem (subjekt oluk, rana, dim), koji se tacno 
slaze s tur. islemek »1° raditi, 2° gnojiti se, 
curitk. Prema tome je s-i u isleisem nastao 
na osnovu disimilacije s-s > s-s. S tim gla- 
golom pomijesao se tur. eslemek »ecouter, 
obeir«. Odatle u Banjoj Luci esleisati. 

Lit: ARj 3, 913. Elezovic 1, 245. Skok, 
Sldvia 15, 346., br. 246. Skoljic* 353. 

isop m (15. v., Marulic, Vetranie) = ieop 
(15. v., Marulic) »mirisna biljka hyssopus 
officinalis«. Od gr. ijaacojiov > lat. hissopum > 
tal. issopo pored isopo < hebrejski esobh. 
Ovamo takoder varijanta sipant, m (Parcic) 
»issopo«, sipant, Kod Dubrovcanina Iva- 
novica opant, sto Maretic smatra greskom 
mjesto sipant. Neobicno preinacenje koje je 
nastalo aferezom pocetnog i- i umetanjem n 
pred dentalom (upor. Krklant) i time nije 
objasnjeno. 

Lit.: ARj 3, 914. 371. 9, 22. 15, 47. 17, 
610. Parcic 907. DEI 2119. Miklosie, Lex. 

ispat m = ispat (Kosmet) »1° dokaz, po- 

tvrda, svjedodzba, 2° svjedok, 3° makovska 
karta, tref, spalat (Dubrovnik)«. Denominai 
na -iti ispaliti, ispatim (ob-), podispdtit (Kos- 
met) »1° potvrditi, 2° posvjedocitk. Bal- 
kanski turcizam ar. podrijetla (ar. ithbat > 
tur. isbat) iz oblasti turskog sudstva: bug., 
arb. ispat. Ngr. to anaOi »mac« kaze da je 
znacenje 3° turcizam samo u pogledu pro- 
teze i- koja u turskom dolazi pred pocetne 
suglasnicke skupine : islav < Slaven. U 
navedenom znacenju Ispat je grecizam. 

Lit: ARj 3, 918. 8, 358. Elezovic 1, 237. 2, 
90. 515. Mladenov 224. GM 159. Skaljic* 350. 

ispolakanije n (Vuk uzimlje ovu rijec u 
komicnom smislu kao oponasanje govora ka- 
ludera) »casa vina sto se poslije gozbe popije 
za plakanje usta«. Prema Vuku to bi bila 
nasa rijec isplakanje n koja se nalazi kod Stu- 
lica. U torn slucaju nejasno bi bilo o. Samo 
docetak -anije je uistinu oponasanje kalu- 
derskog govora, dok je osnova nastala od grcke 
nazdravicarske sintagme eic, no>Ad t,vr\ »(pre- 
vedenica) na mnogaja ljeta«, koja u Galicniku 
glasi spolajti. 

Lit.: ARj 3, 937. 



ispolin m (16. — 18. v.) »sinonim: div« = 
ispolina (Stulic, prema Budmaniju nesigurno) 
= orijasi ili spolloni (Belostenec) = bug. 
ispolin. Odatle pridjev na -ski: otb ispolimska 
rodn u prijevodu srpske redakcije Hamartola, 
ispollnski (Stolic i srpski pisci, kao Sapcanin). 
U stcslav. dolazi i bez proteze »'- 3poiinb. 
Za protezu i- jos je primjer izba (v.). Mjesto 
grape sp dolazi u poljskom si i stia: stoli'm, 
stwolin, stoiyn, stoliman, kod Kasuba. stolem 
»ein grosser, grausamer Mensch; sinonim: 
olbrzym < Obfl (v.)«. Identificira se s ime- 
nom naroda koji Jordanes zove 2jidXoi, 
Plinije Spalaei, Prokopije Sporoi. To su Sla- 
veni koje su Goti pobili u 2. v. nase ere u 
juznoj Rusiji. Kako za pocetnu grupu sp- 
ue treba u slavinama proteza i, mora se uzeti 
da je rijec usla u slavenske jezike preko sje- 
vernih Turaka (Tatara ili Avara?). Razvitak 
znacenja »div« < »ime naroda« je kao u Obrt (v.). 

Lit.: ARj 3, 938. Mazuranic 439. Miklosic 
318. Bruckner 517. ASPh U, 139. Vasmer 
489. Horak, ASPh 12, 299. Mladenov 224. 

Israel m, pridjev israelski, Israelevic »sin 
(potomak) Israelov« (18. v.) = Izra(j)el (18. v., 
zapadni pisci prema lat. citanju hebrejskog 
e), izrdjelski, odatle sa grckim suiiksom -ixri^ 
Izraelu = Izraelita m < lat. > tal. Israelita 
prema Izraelkinja, sa dodanim nasim suiik- 
som -janin Izraelicanin (18. v.) = (bez -ita) 
Izraeljanin, sa lat. -anus + -be Izraelitanac 
(18. v.), pridjevi Izraelov, iz/aelskl = (sa 
umetnutim d u suglasnickoj grupi zr, tip 
zdrak < zrak) lzdra(j)el (16. v.) = Izrael 
(17. v.) = Izdraelita (16. v.), Izdraelitanin, 
izdra(j)elski = (sa grckim izgovorom he- 
brejskog e, itacizam, danas samo na istoku) 
israil (Marulic) = Israilj m prema f Izrailjka, 
israiljev, Israiljlta = Izrail (Marulic i 18. 
v.), izrailski = Izrauj, Izrailjac, gen. -Ijca 
(Vuk), Izrailjev, izrailjski = izraioski (16. 
v.) = Izdrailj (vec stcslav. izdrailb), Iz- 
dralljev, izdrailjskl (14. v.) = (sa ukidanjem 
hijata s pomocu v) Izraviljev, izravlljski = 
Izdravilj (16. v., Antun Dalmatin), Izdravi- 
Ijev, izdraviljski. Hebrejski etnik Yisra'el od 
imena rodonacelnika Jakova (v.), od 1948 
ime drzave > gr. Iopari^, IapcmMxric, > lat. 
Israel. Prema Meilletu posudeno prije prijevoda 
sv. pisma. 

Lit.: ARj 4, 161. 286. 288. 372. DEI 2118 
Meillet, MSLP 20, 1-25. 

-ist pored -ista, produktivan internacionalni 
sufiks za muska lica ucenog, grckog podrijetla. 
Femininum se pravi dodavanjem -ica: -istica. 



-ist 



732 



ist! 



Sluzi za pravljenje nomina agentis od la- 
tinskih i grckih osnova. Znacenja su: onaj 
koji se bavi izyjesnom naukom, npr. filolos- 
kim disciplinama: slavist, germanist, romanist, 
lingvist itd. U torn slucaju veze se sa -ika (v.) 
takoder stranog (gr.-lat.) podrijetla za oznaku 
nauke : slavistika, germanistika itd. Odatle mogu 
se praviti pridjevi na -ski: slavisticki itd. 
Moze oznacivati i lice zabavljeno pri nekom 
poslu ili negdje: jurist, statist, novelist, kapita- 
list, kancelist, modistica itd. Tada moze doci 
i na francusku osnovu: iurnalist. Moze ozna- 
civati i pristasu izyjesnog uvjerenja, duhovno 
raspolozenje: komunist, materyalist, idealist, 
nihilist, pesimist, optimist. Vuk ima jevandelist 
ali i jurista, Danicic samo -ista prema gr. 
-lornc, > lat. -ista. Oblik -ist usyojise Ni- 
jemci, po njima i Rusi. Poljaci i Cesi imaju 
-ista. U zapadnom govoru uvijek je nagla- 
sen. Prema novijem naglasivanju taj se po- 
mice za jedan slog naprijed. Zamjenjuje se 
domacim -ar: dentist = zubar. Nijejosdosao 
na domace osnove kao u ceskom (houslista, 
mdjista). Apstrakta se prave rasirenjem sa 
njem. -eraj < -ie modisteraj, juristeraj (Za- 
greb), najcesce sa gr. -izam, gen. -izma (v.). 

Lit: Mdretie 286., § 340 d. Dordic, NJ 
2, 145-150.' Holub-Kopeiny 462. 

ista f (Miklosic, hrv., ARj nema) = jisto 
n (Cres) = obislo n ili obista f (prema gen. pi. 
obist, Proroci) = obistje n (hrv.-kajk.) = 
obisce (Kastavski statut, Lovran Istra »Schlacht- 
geld«), baltoslav., praslav., »sinonim: bubreg«. 
Slov. takoder s prefiksom ob- (pbist f »idem«) 
koji je dobio stcslav. isto, gen. istese da bi 
se uklonila homonimija sa TstT (v.). Odatle 
pridjev na -bn: abistan (Belostenec), slov. 
obistna pecenka »Nierenbraten«. Homonimijska 
kolizija sa obist f »obijest« skrivila je da je 
taj, leksem propao vec u starije vrijeme i 
zamijenjen turcizmom bubreg (v.). Od sla- 
vina jos bez ob- u strus. kao u stcslav.; i- je 
nastao iz /&- kao u igla. Rijec je praslav. -germ, 
leksicka paralela: u siisi, eista n »mudo«. Bal- 
ticke paralele sadrze nazalni infiks: lit. inkstas, 
lot. iksts, stprus. inxcze »bubreg«. Pripada 
mozda ie. korijenu *oid- »bujati«, kome i 
jad = ijed (v.) i jedar (v.). 

Lit.: ARj 8, 358-359. Tentor, JF 5, 205. 
Miklosic 96. SEW 1, 435. Vasmer 490. WP 
2, 166. Matzenauer, LF 8, 14. Wood, JEGPh 
13, 499. si. (cf. IJb 3, 104). ASPh 34, 306. 

istersum (Slavonija, 18. v., samo kod 
Matije Reljkovica) »ako ce«. Turcizam iz oblasti 
recenicnih izricaja (lokucija): tur. isterse', ister- 



ie aorisna tenia na r koja znaci navadnu rad- 
nju, od istemek »htjeti«. Reljkovicev -sum stoji 
u 1. 1. (upor. bujrum, v.) mjesto ispravnog 
-se sufiksa za hipotezu 3.1. : isterse »ako hoce«. 
U Kosmetu se kaze aorist ister- i u vezi s 
negativnim mez: istermez kao prilog »silom 
ili milom; upravo: htio nehtio« < tur. ister 
istemez »malgre tout«. 

Lit.: ARj 4, 30. Elezovic 1, 240. Deny § 
555. 614. 622. 

isti - (1485, Vuk) = jisti (Vrancic), sveslav. 
i praslav. pridjev, danas odredenog vida prema 
neodredenom stcslav. istt, »verus, purus«. 
Danas je to zamjenica identiteta »idem, ipse«. 
,Na zapadu u saobracajnom i pismenom govoru 
zamjenjuje »on«. Uistrocakavskomkonglutinira 
se s tal. stesso (v. isteso). Pojacava identifika- 
ciju demonstrativnih zamjenica taj, ovaj, 
onaj, on. Odatle srasteno slov. tisti, u Kastvu 
tisti. Stoji najcesce poslije demonstrativa, ali 
i pred njim. Prilog je 'isto (Isto tako) = Tsto 
(18. v.) s prijedlogom obista (Vuk), zaista 
pored zaista = zisto pored zista (Kosmet) = 
doista pored doista, odista. Veze se sa -r < -ze : 
istor (16. v., Martic). Tome obliku dodaje 
se na pocetku za pojacanje U (v.) : listo »samo, 
istom«, listom, listar (16. v., Frankopan), 
listare (16. v., cakavci), svi listom (danas 
obicno). Upori. slov. lestor. Za prilog i veznik 
istom (Vuk) = istom (Stulic, glede st > st 
upor. ostar) sinonimi su: samo, daj (budi), 
barem, tek, netom, jedva. Prilozi istom i isto 
vezu se sa da, ako, kad; istom da »samo da« 
(Vuk). U semantickom razvitku prilog i veznik 
isto i istom sjecaju na lat. ipse kao pronomen 
identiteta u romanskim jezicima: lomb. is(a), 
eng. uossa »sada < tek«, rum. insa »ali < 
barem, samo«, stfr. nets »nicht einmak. Ovamo 
ide jos prilog na istekar (Vuk) »nanovo, iz- 
nova« < na + iste + deikse -ka-r < -ze. 
Pridjev se umanjuje sa -ahan, -alan, -ahti, 
-ocat: isfahan (16. v., Dubrovnik) = istasan 
(18. v., jedanput). = istahti — istacat, sa 
opetovanjem da bi se dobio apsolutni super- 
lativ: isti istacat »posvema isti«. Dolazi vrlo 
cesto kao prvi elemenat slozenih pridjeva: 
{stoljetan (Stulic), istodoban (Stulic), istokra- 
can, istostran, istovremen, istowstan za ho- 
mogen, istoplemen, istorodan, istosmjeran za. pa- 
ralelan itd. Mnoge takve slozenice moderni 
su neologizmi. Dozvoljavaju poimenicenje su- 
fiksom -ost za tvorenje pridjevskih apstrakta 
i radne imenice na -nik: istomisljenik. Prema 
kakov, takov stvoren je s pomocu sufiksa 
-ov stari pridjev istov »isti, pravi, istinit« koji 



Isti 



733 



istitak 



se nalazi u stcslav. i kod nas u tekstovima 
pisanim crkvenim jezikom. U narodnom 
govoru i u knjizevnosti iscezao je, ali je ostao 
u slozenici istovet pored istov(j)etan »bas 
isti« sa dodatkom, -vet-an od razgovijetan, 
ciglovetan, bogovetan. Odatle apstraktum na 
-ost: istovetnost za identitet, denominali isto- 
vetiti (po-) i istovetovati (po-). Maretic kaze da 
se mogu podnijeti. Oblik isti se poimenicuje sa 
-be: istac, gen. istaca m (1487, 18. v., a ocuvan 
u gen. zbog suglasnicke grupe sr, Dalmacija) 
»1° onaj koji je jednake valjanosti, 2° (Bella, 
Voltidi) zakoniti sin«. Sa negacijom neistac, 
gen. -oca »nezakonit«, prilog neistacno »ne- 
zakonito«. Deklinira se i istac, gen. isca m 
»1° duznik, 2° krivac (13.-15. v.)«. Upor. 
bug. istec »tuzitelj«. Sa -ina: Istina f = istina 
(Kosrnet, 1275) »veritas«, sa negacijom neistina. 
Prilog uistinu = vaistinu (Piva— Drobnjak). 
Odatle pridjev na -bn: istinwiz, stcslav. i rus., 
istinan (1230), s negacijom neistin, ne govore 
se kao ni poimenicenja na -ost istinost f i 
istinoca. Na -it: Istinit, neistinit, poimenicen 
na -ost istinitost f. Na -ski: istinski (1.8. v.) = 
istinski, uz zistina »zaista«. (Kosmet). Na -jak: 
istinjak m (14. v., Radnic), ne cuje se danas, 
kao ni denominal na -iti: istiniti, -im (se) (17. 
v., do- 16. v.). Cuje se s prefiksom obistiniti 
se, -im pf. prema impf, obistinivati se pored 
-njivati i -njavati. Ne govori se na -ovati is- 
tinovati, -ujem (17. i 18. v.). Slozenice su 
brojne: istinoljubac itd. Rumunji posudise 
istbcb > istet, pridjev u znacenju »pametan, 
oprezan, domisljat, iznalaziv«. U rum. pri- 
djevu je slav. imenicki sufiks -be zamijenjen 
pridjevskim rum. -et < lat. -idus. Slavenska 
radna imenica istKb > rum. istet nije se 
ocuvalo u rumunjskom u slavenskom zna- 
cenju. Ali se rumunjski semantem ne moze 
drukcije tumaciti nego ako se uzme da se i 
u rumunjskom nalazio kao i u slavenskom 
juridicki termin istet »reus, parac, prituzi- 
telj, jamac« (v. Mazuranic 439). Kod tih 
pravnih radnji potrebna je inteligencija na 
koju upucuju rumunjski semantemi. Od pri- 
djeva istet tvore Rumunji svoje izvedeni- 
ce: apstrakta istelie = istetime = istetiune 
»Klugheit« i inhoativni glagol a (sa) isteti. 
I pridjeVsku izvedenicu istovz (upor. rus. 
istovyj = istij) posudise Rumunji; odatle 
njihov prilog istov »posvema« i glagol istovi 
»dovrsiti«. Ovamo ide i rum. prilog litit 
»upravo«. Od baltickih jezika pruza paralelu 
lot. ists (Tstens, istans) »istinit«. Ali Vasmer 
s pravom uzimlje da se taj lotiski oblik ne 
moze dijeliti od i'kst i od lit. yscias »jasan«, 



koji je od iste osnove od koje i jasan (v.). 
Prema tome, ne moze se kazati da je Lsti 
baltoslavenski pridjev. Berneker i Stang uzim- 
Iju da je u -si- isti korijen koji i u stati kao 
u stcslav. prisbnb < *pristbnb (v.), kod nas 
prisni (prijatelj) »pravi«, upor. rus. pristojascij 
»sadasnji > pravi, istinit«), ali sfa- ne pruza 
opravdanja zfljb- > i-. Tome su htjeli udovo- 
ljiti Mohl, Meillet, Fortunatov, koji izvode 
is-ti od ie. korijena es- > jesam; co- bi bio 
nizi prijevoj od es- + demonstrativna za- 
mjenica ia. To je gotovo najprihvatljivije tu- 
macenje. I Miklosicevo tumacenje stcslav. 
prisbnb od pri-jes-t-bnb je prihvatljivije. To je 
ie. particip na -to: *s-e-to, prosiren s opcim 
pridjevskim sufiksom -bn. Upor. gr. £tuu.6c, 
»istinit«. Odatle internacionalne rijeci etimon, 
etimologija. Ali postoji jos tumacenje Mache- 
kovo i Fraenkelovo, koji isti vezu za lit. justi, 
juntu »osjecati«, odatle lit. pa-justinas »isti«, 
upor. i lat. Justus. Za to tumacenje veli 
ispravno Vasmer da je neuvjerljivo. Prema 
tome isti je samo slavenska rijec, bez utvrde- 
nih ie. paralela. V. jos prisni. 

Lit.: ARj 3, 30. 31. 36. 62. 63. 24. 26. 
47. 45. 57. 90. 6, 115. 117. 7, 115. 8, 358- 
389. 12, 125. Elezovic 1, 210. 240. Tentor, 
JF 5, 205. Lukic, Bog. 4, 140-150. Mazu- 
ranic 439 — 440. Maretic, Savj. 31. Vukovic, 
SDZb 9, 381. Miklosic 105. SEW 1, 435. 
Holub-Kopecny 155. Bruckner 193. KZ 45, 298. 
Vasmer 491. WP 1, 203. Frautmann 105. Mla- 
denov 224. Fiktin 858. Strekelj, 50, 24. REW" 
4541. Mohl, MSLP 1, 355-358 (cf. AnzLF 
I, 80). Lewy, KZ 52, 310. Fraenkel, KZ 
60, 261. 

istibec m pored ustiibec (Kosmet) »bijela 
zemlja (mineral kao lijek za rane)«. Balkan- 
ski turcizam (tur. istibeq »olovna boja«) iz 
oblasti minerala: bug. istjubec »bijela so od 
kursuma«. 

Lit.: Elezovic 1, 240. Mladenov 224. 

istitak m (Hercegovina, Crna Gora, ge- 
nitiv nepoznat) = istintak (Bosna, Uzeti 
na ~) = istintak (Kosmet) »preslusavanje kod 
suda«. Balkanski turcizam ar. podrijetla (ar. 
istintak) iz terminologije turskog sudstva: 
cine, istintache f »interrogatoire«. Vrlo je 
vjerojatno da je nasa jezicna svijest rastavila 
iz-tit-ak i odatle stvorila u Kosmetu impf. 
utkat, -am »istrazivati potanko« (is-) i odatle 
iterativ istitkavat, -avam »vise puta ispitivatk. 

Lit.: ARj 4, 47. Elezovic 1, 241. 2, 323. 
Skok, Sldvia 15, 354, br. 347. Skaljic* 352. 



istiva 



734 



istiva pored istiva i (Vuk) »bijela zemlja 
za lule«. Turcizam: istife. 
Lit.: ARj 3, 47. 

istizan m (Kosmet) »nuzda, potreba«: 
kome je ~, neka trail; meni nije ~. Balkan- 
ski turcizam ar. podrijetla (ar. iktiza}: bug. 
iktizd »idem«. 

Lit.: Elezovic 1, 240. Mladenov 224. 

istorija f (15. v., pisano takoder historija 
kao latinizam) = (is > ft) istorija (16. v.) = 
(s aferezom i- u sandhi sa clanom, talija- 
nizam) storija (cakavci), slov. starla, arb. 
utori »1° povijest, 2° pripovijest«. Pridjev na 
-bsk istorijski (dogadaj, datum). Deminutiv 
istorijica. Radna imenica na lat. nenaglaseni 
sufiks -icus istorik (17. v.) = istorik (Belo- 
stenec), odatle na -jar < -arius istoricar, 
pridjev na -icus prosiren na -bsk istorlcki. 
Denominai na -ati istorijati, -am impf, (oko- 
lica dubrovacka) »saliti se, igrati se«. 

Lit: ARj 4, 62. 90. Pletersnik 2, 581. GM 
159. 

Istra f (1395), ime zemlje (horonim), od 
lat. Istria = (Plinije III, 129) Histria, prema 
puckom razvitku grupe n > r (upor. Kopara < 
Capraria), tako i u istrorom. Bistra (Rovinj), 
prema ucenim nazivima Istrija f (14. v., 
Belostenec) < tal. uceno Istria. Etnicum 
na -janin od puckog oblika Istranin, od 
ucenog Istrijan(iri) (17. v.) < tal. istriano. 
Pridjev na -bsk od puckog naziva istarski = 
(ar > r) istrski, odatle ime zemlje Istrska 
(Antun Dalmatin), od ucenog istrijanski, 
istrinski (16. v., iji > i). Naziv je pred-ie. 
Upor. juzno-fr. toponim Istres (Bouches- 
-du-Khone), 964. Ystro i ime donjeg Dunava 
Istros. 

Lit.: ARj 4, 63. 68. 69. 70. 91. Ive 20. 
Rostaing 66. 

Tsus m (Vuk, 13. v.), tako vec stcslav., 
opcenito kod Srba i Hrvata bez razlike vjere 
prema grckom izgovoru (r| > I, itacizam) 
hebrejskog imena rnootx; iz doba prije pri- 
jevoda sv. Pisma prema Meilletu = (s afe- 
rezom) Sus m (Vodice) prema Jesus (nije 
dosta pouzdano) = Jezus (15. v.) = Jezus 
(ZK, 17. v., prema madzarskom izgovoru 
docetnog -s lat. Jesus > tal. Gesil. Jezus se 
govori u ZK samo u psovci (Jezusa tf), inace 
kao crkveni termin samo Isus. Izvedenice po- 
stoje od oba oblika, od Isus pridjev Isusov 
(Vuk), poimenicen na -be > -ac isusovac, 
gen. -ovca (16. i 18. v.), prevedenica od Je- 



suita, na -tni isuSnji (jedna potvrda, 18. v.). 
Deminutivi na -bk > -ak Isusak, gen. -ska 
(18. v.) = na -ic isusio (18. v.) nisu usli u 
jezik. Slozenica 'Inootk; Xptoxoc, »pomazani 
Isus« > Isuhrist (16. v.), gubitak docetnog 
-s od Isus zbog disimilacije s-s > s-0 i izbje- 
gavanja grupe od tri suglasnika shr > skr 
ili prema gen. Jesu, pridjev Isukristov (18. v.), 
Isukrist (16. i 17. v.), Isukrst (15. v.), pridjevi 
Isukrstov, Isukrstovac, gen. -ovca »Isusov cov- 
jek«, pridjev isukrsti (18. v.), slozenica Isu- 
krstorodica (18. v.), (cakavski) Isiikarst (Mo- 
lat), prefiksalna slozenica Predisukrst (Kava- 
njin) »antikrist«, s aferezom i- Siikrst. Lat. 
oblik dolazi takoder u slozenici Jesukrst 
(18. v., Boka), Jesukrstov = Jezuhristov (18. 
v., Dubrovnik), Jezukrst, Jezukrstov. Na gr. 
sufiks -rrnc; JezuTta (16. v.) > jezuit m (18. v.), 
pridjev jezuitski, jezuvit (Dubrovnik) = je- 
zovit (18. v.), jezovitski = jezovit, gen. -ita 
(Vuk) = jezuvit (17. i 18. v.) = jezvitar 
(Kavanjin). 

Lit.: ARj 4, 74. 76. 627. 648. 650. 9, 450. 
Ribaric, SDZb 9, 73. 195. Meillet, BSLP 
19, 11. 

-2, neproduktivan sufiks m. r. Nalazi se 
i u drugim slavinama (ces, rus. -ys, polj. 
-ysz) pa se moze smatrati i praslavenskim. 
Kad taj izvodi imena nosilaca svojstava od 
glagolskih osnova, veze se s hipokoristickim 
-a: -isa. Tada ima meliorativnu boju. Kad 
-is sluzi za izvodenje od imenica i pridjeva, 
i od licnih imena, uz kolektivno .znacenje ima 
kadikad i pejorativnu boju. Od glagola: 
bliitts »blebetalo« od bliititi, nemaris »nema- 
ran covjek«, prema hvalisa, stedisa, radisa. 
Od imenica: dubrts »dubre«; od pridjeva: 
obh's »neka riba«, slatkis, plavi's m (ZK) »slaba 
rakija«, sis i goKs (Travnik) »raja«; od priloga: 
okolis, odatle okolisati; od licnih imena: Iva- 
nis, Nikolis, (prezime na Baniji), Radis od Rade. 
Pejorativan je u kurvis, gen. -isa (ZK) od kurva, 
steklis (hrv.-kajk.) »naziv politicke opozi- 
cije« od pridjeva stekel »bijesan«, jells, pills 
od participa perf. akt. jel i pit. Rumunji ga 
posudise i dodaju svojim osnovama lat. pod- 
rijetla: repezis »Absturz« od repede < lat. 
rapidus »brz«. Sluzi im i za tvorenje priloga: 
curmezH »koso«. Kod izvedenica od licnih 
imena moze stajati u vezi sa starim sufiksima 
-iha i -ihna: Vojihna (odatle toponim Vojnic). 
Varira s prijevojem u -u! (v.). 

Lit: Maretie 286., § 340 e, f. Leskien §§ 
369. 416. Vandrdk 1, 636., § 635-636. Holub- 
-Kopelny All . Pascu, Sufixele 352-359. 



isaret 



735 



-it 



isaret m (Vuk) = isaret, gen. isareta 
(Kosmet, objekt uz ucinit) »sinonim: mig«. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
isare > tur. isaret) iz oblasti dnevnog zivota: 
arb. isaret (Gege) = isare, sjaret »Wink, 
Zeichen«. 

Lit: ARj 3, 78. Elezovic 2, 516. GM 159. 
Skaljic* 352. 

iscil m (Vuk) = iscil (Kosmet, objekt uz 
begenlsat, pozndvat), u igri prstena u pi- 
tanju: Gdje je tvoj iscil (= gdje mislis da je 
prsten?). Turcizam arapskog podrijetla (ar. 
seal, isqal > tur. ijkil »sumnja, mucno pi- 
tanje«) iz terminologije igara. 

Lit: ARj 4, 85. Elezovic 1, 246. Skaljic" 
352. 

islijat m (Kosmet, subjekt uz sudit) »sud 
dobrih ljudi za mirenje zakrvljenih porodica«. 
Turcizam arapskog "podrijetla (ar. pi. Islahat, 
Islah) iz sudske turske terminologije. Sing. 
Islah (Banja Luka, Mostar) kao indeklinabilni 
pridjev »lijep, razabrat (hljeb)«. Glede si < si 
upor. iljlva < sliva. 

Lit.:Elez-ovic 1, 245. Skok, Sldvia 15, 353., 
br. 342. 

ispartati, -am p'f. (Vuk) »spartanjem zabi- 
ljeziti«, prespartati, -dm (Bosna) »precrtati«. 
Od lat. sportum < gr. ojidpxov, ajraptrj »te- 
sarska znora«. 

Lit: ARj 4, 86. Matzenauer, LF 8, 14. 
REW* 8122. 

istah, gen. -aha m (18. v.) = ista, gen. 
-da (Kosmet, subjekt dosao mu ~, objekt 
nemam ~) = iStal, gen. -ala (Vuk) »sino- 
nimi: apetit, tek«. Odatle indeklinabilni pri- 
djev istdli »sinonim: tecan«. Denominai za- 
istaliti se. Balkanski turcizam ar. podrijetla 
(ar. iStiha' > tur. istah) iz oblasti hrane: 
bug. istdh, arb. eshtdf. 

Lit.: ARj 4, 87. BI 2, 778. Elezovic 1, 
245. Skok, Slauia 15, 354., br. 350. GM 97. 
Skoljic 353. 

-iste n (stokavski) = -isce (cakavski) = 
-isce (hrv.-kajk., slov.), veoma produktivan 
sveslav. i praslav. sufiks, slozen od -isko 
(ovako ces. i polj.; upor. ces. ohnisko, polj. 
ognlsko prema u nas ognjiste) i kolektivnog 
-je (v.). Stoji u vezi s pridjevskim -bsk sa 
prijevojem b-i. Veze se s imenickim i glagol- 
skim osnovama. U posljednjem slucaju po- 
imenicuje particip perf. aktiva na -/. Tada 



nastaje konglutinat -aliste, -iliste. Osnovno mu 
je znacenje sadasnje ili nekadasnje mjesto 
neke stvari (biljke, gradevine) ili radnje. 
Primjeri: zemljiste, daniste, danas obdaniste, 
noc'lste, loviste, pristaniste »luka«, glediste, 
poclvallste, kazaliste, setaliste, gradiliste itd. 
Iz lokalnog znacenja, koje ukljucuje i kolek- 
tivno, razvija se znacenje mnozine i velicine. 
Tako sufiks dobiva augmentativno znacenje, 
cak i pejorativno: blatiste, coeciste (Crna 
Gora), godiste »cijelo vrijeme u godini« (upor. 
fr. annee prema ari) prema godina, deriste 
»zlo dijete«, twiste (Kosmet) od tiire »tursko 
dijete«, mesiste (Kosmet) od meso. Sufiks 
dozvoljava izvodenje pridjeva -bn: zemljlsnl 
(posjed), odatle zemljisnih (Dalmacija) = 
gruntovnica (Hrvatska). Rumunji posudise -iste, 
koji dodaju i svojim latinskim osnovama: 
rariite pored raris (v. -is) »cistina u sumi« 
od rar < lat. rarus. 

Lit.: Maretii 287., § 340. Leskien §§ 387. 
388. 455. Holub-Kopecny 462. Elezovic 2, 349. 
Boskovic, NJ 1, 275-278. Paunov, NJ 1, 
273-274. Kolman, NJ 2, 13-19. Bruckner, 
ASPh 29, 118. Pintar, ASPh 32, 131. i si. 
Pascu, Suf. 250. 254. 

isteso (Rab) »jednako«, istesi (istrocakavski) 
»idem«, unakrstenje od domaceg zamjenickog 
pridjeva isti i tal. stesso < vlat. slozenica 
iste -(- ipse. Bez z- (afereza ili cisti talijani- 
zam) stesi, stesi, steso, steson (istrocakavski, 
-on prema zdolon, smiron »semper« < pri- 
losko -om) »nihilominus«, steso (Bozava) sr. r. 
»lo stesso«. 

Lit.: Cronia, ID 6. Kusar, Rod 118, 25. 
Strekelj, DAW 50, 24. 

istuvati (se), -dm pf. (Perast, Boka, Vuk) 
»ugasiti«. Od mlet. stuar < lat. extufare. Lat. 
prefiks ex- > tal. s- zamijenjen nasim iz-. 

Lit.: ARj 3, 91. REW* 3110. Matzenauer, 
LF 8, 14. 

isumiti, isumim pf. (Cilipi) »podjetinjiti, 
rebambi je (Korcula)«, prema impf, isumje- 
kati, -am (Dubrovnik, Cavtat) kao sinonim 
od rebamttskat < tal. eimbambl(ni)ee. Izvjesno 
je samo da taj glagol sadrzi prefiks iz-. Samo 
*sumiti riije potvrdeno. Glagolski sufiks -ije- 
kat nije jasan. 

-it je vrlo rijedak neproduktivan sufiks, 
varijanta od -et, u giirit »glas praseck. Sasvim 
drugog je podrijetla u raklta f »drvo«, koplto 



736 



i korito. U sve te tri imenice ; je nastao iz y. 
Tu je sveslav. i praslav. (-yta, -yto) u prijevoju 
sa u (fluto, homut, mozda smudut); -ita, -ito 
posvema su neproduktivni i mrtvi (leksikali- 
zirani). Ziv je pridjevski -it, identican s part, 
pret. pas. glagola na -iti. Sveslavenski je i 
praslavenski. Pravi pridjeve od imenickih i 
glagolskih osnova: bremenit, cestit, -istinit, 
kamenit, ocit, zakonu itd., srdit, ljutit, teme- 
Ija, odjelit; od sintagmi: poglavit. Moze se 
vezati sa -ov: osnovit (ZK), vjekovit. Sve 
ove sufikse treba tacno razlikovati od -it 
pored -ita, ucenog internacionalnog sufiksa 
grckog podrijetla -rxnc,: arhimandrit, mi- 
tropdlit/metr-, jezuit = jezovit, kozmopolitdd). 
Taj dozvoljava pridjevske izvedenice na -ov 
i -sk . Uceni sufiks -it produktivan je u ke- 
mijskim, mineraloskim i drugim ucenim na- 
zivima: pint, teodolit, stalaktit, itd. Razli- 
kovati ga treba i od -it: apetit, gen. apetita 
»tek« i petit, gen. -ita »formulirani zahtjev 
u molbi«, gdje je latinskog podrijetla (part, 
perf. pasiva od petere) < -Uus. 

Lit.: Maretie 287., § 341. 317 § 364 1. 
Holub-Kopecny 462. Briickmer, ZSPh 2, 308. 

Italija f (15. v.), naziv zemlje (horonim) 
u cjelokupnom knjizevnom jeziku, od ucenog 
kllat. > tal. Italia. S aferezom, koja je sje- 
vernotalijanskog podrijetla, Talija (ZK, Lika, 
Vojna Krajina, Knezevic, Kavanjin). Etnik 
je u danasnjem zapadnom knjizevnom samo 
s aferezom Talijan, gen. -ana m < furl. 
taliana (lat. > tal. sufiks -anus), u istocnom 
knjizevnom Italijon, gen. -ana (16. i 17. v.). 
U knjizevnosti i na zapadu ima potvrda za 
Italijdnac, gen. -anca (17. v.), Italijanas 
(Pavlinovic). Na -janin Italijanin (Bella) nije 
prodrlo. Prosiruje se mocionim sufiksima 
-be > -de m prema f -ka Talijdnac, gen. 
-nca (Dalmacija) m prema Talijanka (upor. 
Slovenac prema Slovenka). Pridjev je takoder 
tai. na -ano prosiren sa -bsk talijanski na 
zapadu prema italljanskT (16. v.) na istoku < 
furl, taliana, (lij > Ij, hrv.-kajk.) Taljan, 
tdljanski (Hrvatsko primorje), upor. arb. 
talan. Na -as Talijands, gen. -asa »Slaven 
(Hrvat) koji je postao Talijan«. Denominali 
od Talijanac: potalijanciti (Pavlinovic); od 
Talijan: potalijaniti (Vuk). Poimenicen part, 
perf. pas. potalijanjenik (Vuk) »talijanas«. 
Naziv je ucenog (knjiskog) podrijetla jer 
Kozicic jos pise Vlah Hi halijdn. 

Lit.: ARj 4, 92. 480. 9, 109. Pirono? 1167. 
GM 423. Skok, Jezik 2 (1953-4), 60-61. 
DEI2124. 



-itat, gen. -di, tal. sufiks z. r. lat. podrijetla 
(kllat. -Has, gen. -atis koji sluzi za tvorenje 
apstrakta u prilicnom broju posudenica apstrak- 
tnog znacenja na Jadranu; dosao u dva slu- 
caja i na domace osnove u narjecjima na 
Jadranu: pomoritat, gen. -di f (Dubrovnik, 
Zrnovo) »pomor«, sloboditad, gen. -di f (Krtole) 
»sloboda« (primjer: hoce da ima sloboditad). 

itlak-, prvi dio slozenice itlak-bujruntija f 
(narodna pjesma, Jukic) »naredba kojom se 
pusta na slobodu«. Turcizam ar. podrijetla 
(ar. Mag »pustanje na slobodu«) iz turske ad- 
ministrativne terminologije. 

Lit: ARj 4, 98. Skaljic* 354. 

-iv, ie., sveslav. i praslav. pridjevski sufiks 
(upor. -av). Znaci sklonost, mogucnost, snab- 
djevenost onim sto znace imenicke ili glagolske 
osnove: milostiv, jeziv, pljesniv, plasiv, ne- 
pokolebiv (15. v.) itd. Veze se vec u staro 
(praslav.) doba sa sufiksom -hi' u -Ijiv stcslav. 
-6 i h: kasljiv, krmeljiv. Odatle se apstrahira 
-Ijiv. Ta se varijanta upotrebljava daleko 
cesce nego -iv. Narocito je cesta od glagol- 
skih osnova koje su u stvari bezvremenski 
participi: eutljiv, sutljiv, docekljiv, harcljiv (od 
tur. hare), pazljiv, govdrljiv (raz-) itd. Odatle 
se prenosi i na imenicke osnove: kisljiv, 
smjesljiv, mirisljiv (od grecizma miris), usljiv = 
vasljiv, svrabljiv itd. Od izvedenica kao sto 
su grabezljiv od grabez. apstrahira se -efljiv 
i prenosi na imenice: krmezijlv prema kfmelji 
(ZK), bolezljiv pored bolesljiv. Pred -Ijiv ve- 
lari postaju palatali, jer se nalaze pred b: 
brizljiv od briga. Pravilo nije ipak dosljedno 
provedeno, kako pokazuju docekljiv, potrdgljiv, 
pobjegljiv; siz redovno se asimiliraju u s i z: 
ponosljiv od ponos, prelazljiv od prelaziti, 
snosljiv itd. 

Lit.: Maretta 318. 319., §§ 364 m, 365 c. 
Leskien §§ 520 — 523. Havranek, Sldvia 8, 
103-108. Slavio. 7, 772., bilj 2. 779. 781- 
783. Vaillant, Sldvia 11, 38. Hirt, IF 31, 6. 
Holub-Kopecny 462. 464. Sojat, Filologija 2, 
93-110. 

iva f (Vuk), ie., baltoslav., sveslav. i pra- 
slav., »1° naziv za razne vrste vrba (salix), 
2° za trave koje imaju boju slicnu plodu ive: 
lythrum salicaria, teucrium montanum«. Naj- 
starija je potvrda 1252: ad arborem yva id 
est salix (zagrebacka nadbiskupija), iz kraja 
gdje je rijec danas nepoznata. Odatle demi- 
nutiv na -ica: ivica (1513). Pridjev na -ov: 
ivov, poimenicen sa -ina ivovina (Vuk) »ivovo 



737 



Ivan 



drvo«. Na -Ik, -jak: Ivik (Vuk) = ivljak (Vuk) 
».ivova suma«. Prvobitno je znacenje ploda: 
ie. oeua, ^ua, lud > gr. om, 6'oc, lat. uva 
»jagoda«. Po zakonu metonimije drvo je 
nazvano po jagodastom plodu. Kad je po- 
stalo sinonim za vrbu, izgubilo se u hrv.-srp. 
narjecjima. Toponim je: Iva (planina, Srbija), 
ivak, ivar, Ivik, ivljak. Balticke su paralele : 
lit. leva, lot. leva »prunus padus, cremusa«. 
Germanske i keltske usporednice slazu se i 
u nazivu drveta: stvnjem. iwa, nvnjem. Elbe, 
ir. eo < *ivos, kimr. ywen »tisa, iva«. 

Lit.: ARj 4, 98. Mazuranic 440. Mikldsie 
97. 424. SEW 1, 438. Holub-Kopecny 155. 
Bruckner 194. KZ 46, 200. Vasmer 467. 
Trautmann 68. WP 1, 165. Mladenov 196. 
Liden, IF 18, 502. Bezzenberger, BB 23, 
314. Suman, ASPh 30, 300-301. Bertodi, 
WuS 11, 145. si. 158. (cf. Ub 14, 20). Jokl, 
Unt. 199. Hirt, PBB 23, 334. Waillant, 
RES 22, 192-193. Boisacq 682. 

ivaljicar m »ptica fringilla spinus L., 
chrysomitris spinus: sinonimi: cajzic, cajzl, 
§iz, ciz, cizak«. Ne zna se gdje se govori. 
Kako se njem. zove Erlenzeizig, nije nemo- 
guce da je u osnovi izvedenica od iva (v.). 
Ali izvedenica ivaljica nije nigdje potvrdena. 

Lit.: ARj 4, 99. Hirtz, Aves 161. Fink Im. 
17. 

ivan m (Vuk, pravoslavci i katolici, stcslav., 
bug., rus. Ivan), najstarija potvrda luuanus 
(1100), deminutivi na -be > -ac Ivanac, gen. 
-nca (13. v., prezime i toponim), pridjevski 
toponim na j Ivanca, na -be + -be > -cac 
Ivancac, na -le Ivance (prezime Ivancevic), 
na -U Ivanic, Ivahan (1332), na -dk Ivak, 
na -ko Ivanko, na lat. -ulus > tal. > -ol 
Ivano! (13. v.) prema f Ivana, deminutiv na 
-ica Ivanica, na -ka Ivanka, na -ula Ivanola. 
Augmentativi Ivanda, na -is Ivanis (14. v., 
Vuk), prezime Ivanisevic prema f Ivanisa, 
na -sa Ivansa (14. v., decanski hrisovulj), 
na -us Ivanus (14. — 16. -v., prezime) = Iva- 
nusa (rstra). Pridjevi na / ivanj (dan, gen. 
ivanja dne, Vuk) = zvanja f = ivanje n »svet- 
kovina«, ivan-vece (Ljubisa, a < nj) »vece uoci 
sv. Ivana«, poimenicen na -ica ivanjica = 
ivanjeica »hypericum perforatum«, na -jaca 
ivanjaca (Vuk) = ivicica »jabuka«, prosiren 
na -bsk ivanjski (krijes, noc), ivano v (cakavski, 
odredeno Ivanovi), prezime Ivanovic. Hipo- 
koristici Ive, Ivo, iva, Iveta, Ivica, Ivic (ta- 
koder prezime), ivko m prema f ivka, Ivoje 
(14. v., decanski hrisovulj), Ivsa, prezime 



Ivsic, Ivaca, Ivcak (15. v.), Ivcin (15. v.), 
ivelja, prezime Iveljic, pridjevi Ivin, Ivovi 
prezime Ivovic (Boka). Reduciranje na jedaa 
slog Ika (Vuk). Sa protezom j- Jivan (Za- 
darski lekcionaf, Hrvatsko primorje, Vodice), 
Jive = Jive (Vodice, Cres), Ji'va (ZK), Jlvce 
(ZK), Jivica (ZK), f Jivka, Jivanis, porodica 
Jivamsovi, Jivamsovica, zena Jivaniseva, Ji- 
vanja f (ZK, Vodice, svetkovina), Jikola* 
jivandca »dva srastena sunovrata«. Ovamo ide 
i talijanizirano dalmatinsko prezime Gjivoje, 

Ime je hebrejskog (biblijskog) podrijetla od 
Johanan, stegnuto Jehochanan (haplologija) teo- 
forickog znacenja »bog daj« prema gr. iz- 
govoru 'Ioxavvric, > lat. Johannes; i <ji je 
nastao ili iz je- (upor. Isus i stfr. Jehan > 
sada fr. Jean) ili iz jo- >jb-, svakako prije 
prijevoda Sv. pisma. 

Drugi je oblik ocuvao pocetni slog grcki 
jo-, sa v, koji zatrpava hijat; ybvan m (kod 
pravoslavaca). Deminutiv na -be > -ac Jo- 
vdnac (ZK) prezime Jovaniic, Jovance, Jd- 
vdnce, gen. -eta prezime Jovanievic, f Jd- 
vanka. Pridjevi Jovanov, prezime Jovanovic, 
poimenicen Jbvanovica, zena Jovanova, na j 
Jovanj, poimenicen na -be > -ac jovanjac = 
na -sk + -jak jovanjstak »koji slavi sv. Jo- 
vana«, Jovankin. Hipokoristici Jovo (18. v.), 
pridjevi Jovin, Jovov, prezime Jovovic, pre- 
zime Jovic = Java m, Jove, Jovica, pridjev 
Jovicin, prezime Jovicic, Joveta (Novakovic), 
prezime Jovetic, Jovisa, prezime Jovisic, Jovas, 
pridjev prezime Jovasev, Jovca = Jovko, 
prezime Jovcic, f Jovka, Jovisa, prezime Jo- 
visic, Jovsa prema prezimenu Jovsic. Reduci- 
rano na jedan slog Jfao m, pridjev Jocov, 
Jocin, prezimena Jocic, jfocic, Jocovic; Jojo m 
prema f Jojka, prezimena Jojic, Jojkic; Jako 
(15. v.), pridjev Jokov, prezimena Jokic, 
Jokovic, f Joka (Dobroselo, Lika). Na -on 
Jokan, prezime Jokanovic, Jokica, Jokesa, 
Jole, Jolo, prezimena Jolic, Jalovic, Joso, 
Josa, Josan, Josovica »zena Josova«, prezime 
Josovic. Rijetke su kreacije Jakna (Vuk), 
Jovbna (Novakovic), ime zensko. Ovamo idu 
mozda jos Joksa i Joksim, prezimena Joksic, 
Joksimovic, Jota (obrazovano prema Mitai"), 
pridjev Jotin, toponim Jotina Pojata (Srbija), 
prezimena Jotie, Jotovic. 

Bez v za ukidanje hijata Joan m (13. v.) 
prema Joana, Joanica, stcslav. loanb. Oblik 
Jon je zacijelo rumunjski, odatle prezime 
Jonovic, koji je bio zacijelo Rumunj jer se 
zvao Lapadat. Oblik Jdnjo (narodna pjesma) = 
Janja (15. v., u Sterijinoj komediji Kir Janjci) 



47 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



738 



je novogrcki Jdnnis, odatle na gr. -cornc, > -ac 
Janai, Janacko. Taj se nalazi vec u srednjem 
vijeku u vezi s gr. xcdoc, »lijep« Kalojanj m 
(13. v., decanski hrisovulj, 1423), Kalojoan 
(Domentijan, grcki car) = Kdlojdn = Kalo- 
janic (Novakovic), toponim Kalujanjevci, selo 
sevastokratora Dijana. Kao u grckom, ste- 
zanjem oa > a, (upor. Acini) nastaje i kod nas 
Jan (13. v., Naljeskovic), Jan Vidali Krkranin 
= Korculanin, prezime Janovic (15. v.), 
oblik koji se nalazi u ceskom i poljskom. 
Odatle deminutiv na -be > -ac Janac, gen. 
Janca (13. v.), pridjevi na -/ Janac, gen. 
-anca (selo, Hercegovina), mozda i Janjce 
(selo, Lika), na -bsk janjsica (Strmac, kod 
Klanjca) »vrsta kruske«, deminutiv Janbce, 
ime musko, prema Janica »1° ime zensko, 
2° prezime«, na -ko Janko m prema f Janka 
(Novakovic), pridjev Jankov, prezime Jan- 
kovic, jankovcica (Zagreb) »vrsta grozda«, de- 
minutiv Janketa (Lika), Jandka, na rum. 
-ui Jdnkul = Sibinjan Janko, pridjev jfanku- 
lov, prezime Jankulovic, Jankiila (Vodice) 
pored Jenkula, Jinkula, deminutiv Jankic 
(ZK), na -lo Jankio, gen. -ita (Vuk), Jankole 
(Vodice), Jankiilja, Jdnkovica »zena Jan- 
kovat. Grcko stezanje oa > a nalazi se i u 
Janicije = Janicija = Janikije < 'IwavviKioc, 
(sufiks lat. -idus < gr. -ixioc,). Ovamo ide 
mozda i zensko ime Janisa = Janiseja = 
Janisija, svakako Janojla (narodna pjesma, 
Novakovic), Janjojka (narodna pjesma). 

Ime je uslo i u stari dvoclani sistem koji 
se dade potvrditi prezimenom Janosaljic kod 
Kacica. Nije izvjesno ide li ovamo zensko 
ime Janja, odatle na -usa Janjusa djevojka 
(narodna pjesma, Petranovic), Jdnjuska. Preko 
madzarskog dode Jdnos m prema f Jdnosa, 
prezime Janosevic, hrv.-kajk. Janus (15. v.) 
prema f Janusa, pridjev Janusev, poimenicen 
sr. r. Janusevo (ZK) »treci dan Bozica«. Preko 
njem. Hans u toponimu Sent Janz i u pre- 
zimenu Janzecic i Jan&ekovic. Ane ne ide 
ovamo. To je od Anzul (v.) < Angelas. Upor. 
slov. Janez, prezime Janezic, janzevka Hype- 
ricum perforatum-*, (sent) janfevec, gen. -yea 
»Johanniskafer«. Svi se ovi oblici osnivaju 
na grckom izgovoru hebrejskog licnog imena. 

Na zapadu poluglas i postaje suglasnik. 
Na toj se pojavi osnivaju oblici u Dubrovniku, 
Dalmaciji i Istri. U Dubrovniku Dzan m 
(12. v., pisano Zanb, takoder Zani), Deano 
(Dubrovnik, Zore, < tal. Gianni), hipoko- 
ristik od Dzanikola < tal. Gian + Nicolo, 
Dzanbatista (16. v.). Prezimena Zanic (Hrvat- 



sko primorje), Zanko (Dalmacija). Toponimi 
Zankovici (Sutomore), Zanjica (casale na 
poluotoku Lustici sa crkvicom sv. Ivana), 
Zanic (iza Rosa), Zdnjev do ispod Lovcena 
(Muo). Dzono (Dubrovnik) »Giovannino«. 
Dsove f (16. v.) »Ivana«. Ovamo ide dzovo 
(Dubrovnik) »budala« = Dzovo »Ivan«. Sa 
o > u Dzuho (Dubjovnik), Zuva (Marulic, 
Gazarovic) = Zuva (Cres), sa lat. deminutivom 
Zuvela (Korcula), zacijelo hrv. hipokoristik 
od dalmato-romanskog oblika = domina 
Zuvica de Berberio 1420. Ovako se moze 
tumaciti (prema judaeus > zidov) i dubro- 
vacki oblik Dziva (16. v., Dubrovnik) = 
Dzive, gen. Dzivetej-a (14. i 15. v.) = Dziva 
(16. v.), pridjev Dsivin, Dzivko (14. i 15. v., 
pisano takoder Zivko), s dvostrukim tal. de- 
minutivnim sufiksom Dzivulin (15. v.). Upor. 
lastovsko prezime Gjivoje. Prezime Dzivovic. 
Preko mletackoga Zuan uslo je u Istru Zdane, 
Zvanic, takoder u znacenju »budala«. Upor. 
slov. Zvan < furi. Zuan. Preko arbanaskog 
uslo je u stsrp. Gin (decanski hrispvulj), 
Gimt, Ginovic, Oino bci, Gon (decanski hri- 
sovulj, 14. v.), seliste Gona Beloga, Oonbc- 
Arbanasin (1348?), Brata Gonovicb (decanski 
hrisovulj), *Gonsa, pridjev Gonsin. Ovamo 
mozda i Gonoma (decanski hrisovulj). Upor. 
kao nasu prevedenicu Bozidar [kada nije od 
Theodorus]. 

Lit.: ARj?,, 133. 266. 270. 537. 540. 782. 
784. 4, 103. 451. 452. 453. 454. 455. 459. 
652. 654. 656. 663. 670. 671. 774. Pletersmk 1, 
358. Sturm, CSJK 6, 69. Ribaric, SDZb 9, 
64. 152. 154. Starine 42, 374. 402, bilj. 50. 
Jirecek, Romanen 2,40. SEW 1, 198. 438. Mla- 
denov 196. 

iver m (Vuk), sveslav. i praslav, »sino- 
nim: oscela (Dubrovnik) < astella, deminutiv 
od assula«. Prenosi se (metafora) na umjetno 
sareno tkanje: iver »narodno tkanje na torbi 
u dvije sare«, odatle denominal naiverati 
(Drnis) od iverati »sare utkivatk. Pridjev na 
-Ijiv: iverljiv »pun iverja«. Deminutivi na 
-bk: iver dk, gen. iverka; na -ic: iveric; na 
-de': ivercic. Kol. ivelje n (Vuk). Ie. veze 
nisu utvrdene. 

Lit.: ARj 4, 103. 7, 363. Miklosic 97. SEW 
1, 439. Bruckner 623. 45. 47. 46. 198. Vasmer 
468. Mladenov 196. Matzenauer, LF 8, 15. 

ivica f (Vuk, Milicevic, istocni krajevi) 
»sinonim: rub (na platnu, suknu itd.)«. 
Nije opca hrv.-srp. rijec. Nalazi se jos samo 



739 



izdat 



u bugarskom. Odatle denominal na -iti: ivi- 
cii'i, -im (o-). Deminutiv na -ica nepoznate 
osnove. ' 

Lit.: ARj 4, 104. 8, 500. Miklosic 97. SEW 
1, 439. Mladenov 196. Lukic, Spomenica 
Vise pedagoske skole Beograd (cf. JF 15, 265). 
Vaillant, RES 22, 192-3. 

iz, pred samoglasima = is, is, iz, asimila- 
cija prema kvalitetu pocetnog suglasnika ili 
suglasnicke grupe; tipovi ispitati, iscupati, 
izeci = iza pred suglasnickim grupama 
(tipovi izagnati) ili kad se sprecava asimila- 
cija (izdsati, izasebice, izasjati), ie, baltoslav, 
sveslav. i praslav (jbz-) prijedlog s gen. 
lokalnog i temporalnog znacenja i prefiks, 
»ex«. Kao prefiks sluzi za perfektiviranje 
imperfektivnih glagola i znaci da je glagolska 
radnja stigla do potpunog zavrsetka ili da 
je njom postignut neki dobitak kao rezultat 
(tipovi: iscijediti, izmoljakati). Veze se s 
drugim prijedlozima lokalnog znacenja: iz- 
nad = iznad, ispod, ispred, Izmedu pored 
Izjned (ZK), iza < *izza (dode iza kue'e, iza 
kise sunce), s prilozima izvan, iz.de zora 
(Dubrovnik, 18. v.) = iz dne zora (Dubrovnik, 
18. v.). U cakavskom kao prefiks izi: iziznati, 
izibrati (ZK). Kao sas (v.) opetuje se: ziz 
(Jacke). U torn opetovanju sadrzano je z 
(cakavski i hrv.-kajk.) < iz sa gubitkom po- 
cetnog i kao u mati < imati (upor. ces, 
slov, polj. z); zvan, zyun, pored izvan, zvanji, 
1275, Istra, pored izvanji, saki, zruciti, 
1453, Krk, vun spuditi /Pergosic/, zkupiti 
(Petrusevac, 1588) jer je i nastalo od jb- 
i od potpunog iz. Rumunji posudise taj pre- 
fiks zajedno sa brojnim glagolima i imeni- 
cama slavenskog podrijetla kao: isbuti, ispravi, 
izbdvi, izbi, izbindi, izbrani, izbucni, izgoni, 
izgori, izidi, izmeni, izumi, izvirsi, izvod, iz- 
laz, izyor, izvori, ali ga nikada ne daju svo- 
jim glagolima latinskog podrijetla. Balticke su 
paralele potpune: lit. is, lot. iz. Upor. arb. 
ith »hinter«. Druge ie. pokazuju e mjesto 
praslav. jb- > /-. To ■ stvara teskoce; z je 
nastalo iz gh. Ie. eghs. 

Lit.: ARj 4, 106. 371. Mazuranic AAA. 
AA1. 451. Miklosic 91. SEW 1, 439. Holub- 
-Kopecny 429. Bruchner 641-642. KZ 45, 
47. Vasmer ATS. Frautmann 105. Belie, JF 
18, 87-101. Fraenkel, AZ 54, 297-298. 
Maretic 351, § 392. Slonski, Sldvia 8, 689- 
727 (cf. Ub 16, 277). Meillet, MSLP 20, 
111 (cf. Ub 5, 259). JF3, 210. RSI 6, 126- 
127. Kuljbakin, JF 5, 329. Ljapunov, Sldvia 
7, 755-765. ASPh 42, 65. Iljinski, ASPh 
34, 9. i si. GM 158. Baudouin de Courtenay, 



Briicknerov Zbornik (Ub 13, 310). Uhlenbeck 
PBB 27, 1 14. Rozwadowski, RSI 2, 89-90 
Hermann, KZA8, 112. NJ 3, 81-83. Boisacq* 
259-260. 

izandati, -am pf. »pokvariti se (o suknu, 
kad dugo stoji)«. Osnovni glagol *andati nije 
zabiljezen. Govori se u Srbiji (Vuk, Mili- 
cevic). U Kosmetu je zabiljezen glagol pf. 
zaandat, -am »zauzeti se, zadrzati se zbog 
nekog posla«. Mjesto d tu stoji d. Mozda 
ta dva glagola stoje u vezi, iako semanticka 
veza nije posve jasna. Zbog toga treba jos 
potvrda iz narjecja. Budmani drzi prvi gla- 
gol posudenicom ali ne kaze odakle je. 

Lit.: ARj 4, 120. Elezovic \, 183. 

-izati, -izati, neproduktivan glagolski su- 
fiks romanskog podrijetla -idiare > tal. -eggiare 
od gr. -iQ^w koji tvori denominale: *goni- 
zati potvrden u nomenu actionis gonijanje n 
(Dalmacija, Pavlinovic), gondzizati, -am impf, 
(narodna pjesma, Hercegovina) »pupciti« od 
perz. gunca > tur. gonce, koje se nalazi ii 
svim. balkanskim jezicima; (o)tvarizati, -tvd- 
rizam (Slavonija), otvarizanje n, otvorizati 
(Lika, Slavonija) »vise puta, cesto otvarati 
vrata (frekventativ)«, napariziti se, -parizjm pf. 
(M'ostar, bez prefiksa. nije potvrden), prema 
Mareticu u vezi s parati, parakdti, pdrnuti; 
mozda idu ovamo i duzijati, -am impf, (sje- 
verna Dalmacija) »oduljivati, odgadatk (tu je 
-ijati < -idiare kao u dunijatise pored duniiati< 
< *domnidiare) ; kurbecati, kurbecam impf. 
(Brae) »psovati zenu, potvarajuci je da je 
kurba«. Tuje -idiare > -ecati kao u tal. -ezzare, 
varijanta od -eggiare. Kao postverbal od nekog 
glagola onomatopejskog podrijetla ide ovamo 
naziv sove »athene noctua« koji na Jadranu 
jako varira: kukuviza, -iza, -vjefa, (sa sin- 
kopom intertonike) kukveza, -vijeza, kukviza, 
kukvizuza, -iza, kukviska, kuviz(a), huhvijezfl, 
(-ija mjesto -iza kao naprijed, kukovija/ku- 
kuvija, kukuvijada f, (zamjena c za k) cucumija, 
cuc'uviz, cuviz(a) »vavellus«. Glas je ptice 
kyu. 

Lit.: ARj 2, 911. 3, 268. 270. 5, 810. 7, 
477. 9, 460. 469. Hirtz, Aves 76. 155. GM 
127. REW 4800. Rohlfs 806. 

izdat f (Srbija, Milicevic, termin medicin- 
skog folklora) »grc r. stomaku«. Odatle izdat- 
Ijivica f, epitet za travu koja lijeci od izdati. 
Prema Popovicu bio bi to arapski turcizam 
istirap »bol uopce, muka u stomaku«, sto 



izdat 



740 



izvintat 



ne moze biti ni fonetski ni semanticki ni 
morfoloski. Nijedan turcizam ne ide po de- 
klinaciji ». 

Lit.: ARj 4, 153. 

izijet m (Kosmet) = izijet (Banja Luka) = 
ezijjet (Mostar) »muka, trud«. Odatle deno- 
minal ezijjetit koga. Turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. ezijjet) iz oblasti svagdanjeg zi- 
vota. 

Lit.:'Ele Z ovic 2, 514. Skok, Sldvia 15, 351., 
br. 354. 

tzlempo m (Dubrovnik, Zore) = izlempo 
»eine gespensterhafte Person«. Glagol pf. iz- 
Umpat se (od straha, Dubrovnik, Cavtat) 
»jako se uplasiti, zihnuti od straha (Korcula) = 
zijehnuti (Cavtat)«, part. perf. izlempdn (Du- 
brovnik) »ausser sich vor Schrecken«. Mozda 
ide ovamo i slemo, na -onja slemonja (Du- 
brovnik) »Dummkopf«. Mozda je od osk. 
*lunfu < kllat. lumbus sa lat. prefiksom ex- > 
tal. s-, zamijenjenim nasim iz. 

Lit.: Resetar, Stok 239. 290. REW 3 5160. 



iznebriita (Smokvica), prilog »iznenada«. 
Unakrstenje domaceg i lat. priloga u tal. 
izgovoru ex abrupto zbog istoznacnosti. [V. 
iznebuha}. 

izun m (Vuk, objekt uz dati) = izum (na- 
rodna pjesma, m mjesto n kao u bedem) = 
izan, gen. izana pored izna (Kosmet, tur. i 
izmedu z i " zastupljen nepostojanim a) 
pored izwj »sinonim: dopustenje«. Balkanski 
turcizam ar. podrijetla (ar. iznlidn > tur. 
izin) iz oblasti administrativne terminologije: 
bug. izin, arb. izen m prema ize f. 

Lit,: ARj 4, 303. 305. Elezovic 1, 219. 
225. Mladenov 203. Skok, Slama 15,354., 
br. 356. Skoljic 355. 

izvintat, -am pf. (Kuciste) = zyentat se- 
(Rab) »izmisliti«. Od tal. inventare, ili lat. 
exventare s prijevodom ili zamjenom tal. 
prefiksa, od invenire, part, inventum, ili od 
ventus »vjetar«. Od posljednjeg i zyentuijica 
(istro-cak.) »Facher, ventaculum > ventaglio* 
< trsc.-tal. sventola, postverbal od deminu- 
tivnog * exventulare . 

Lit.: Kusar, Rad 118, 25. REW* 3112. 3113. 



J 



-j, ie. (-jto), baltoslav., sveslav. i praslav. 
pridjevski sufiks,, danas potpuno mrtav, u 
starijem hrv.-srp. produktivan. Sluzi za tvo- 
renje posjedovnih pridjeva od apelativa koji 
oznacuju zivo i od licnih imena. U z. r. i sr. r. 
poimenicuje se u znacenju svetkovina. U m. 
r. veze se s apelativom dan u slozenicu istog 
znacenja: Lvanj-dan prema Jivdnja (ZK) 
i Lvanje (stokavci), Miholj dan (stokavci) 
pored Miolja (ZK). Ocuvao se u toponimi)! 
u vezi s apelativima i u slozenicama i u poime- 
nicenju sva tri roda: Banja Luka prema 
Knezpolje (Bosna), Mededa (Bosna) prema 
AAedveja (Istra), Crnomelj (Slovenija) <*Grnom 
+ -lo prema Cernomerec (Zagreb), Dobrinj (Krk) 
< Dobrina od Dobroslav, Radimlja < Radim + 
-ia od Radimir, Jelenje (Istra, od jelen). Ziv 
je u nazivima krajeva: Slovinje > madz. 
Slavonija, Podrinje, Pdsavlje, Podunavlje, Za- 
gorje (u gr. Zagori = Pind) itd. Poimenicuje 
se s -be: Bokanjac (kod Zadra) »Bokanov 
zdenac«. Ziv je kao komparativni sufiks u 
odredenom vidu: visi od visok, duii pored 
dulji od dug, kraci od kratak, bolji, manji 
itd.; -y'je i imenicki sufiks iste starosti i rasi- 
renosti u ie. jezicima kao pridjevski sufiks, 
danas potpuno mrtav. Tip : mlad m u kojem 
je poimenicen pridjev mlad, vod m pored 
voda od voditi. Cest je u imenicama z. r.: 
rda, dusa prema dun, teza prema tezak, 
zelja, volja, placa od zeljeti, voljeti, platiti itd. 
U srednjem rodu polje, more (upor. hrv.- 
-kajk. morje). Kao -je pravi kolektiva. U vezi 
s part. perf. pasiva na -an, -en, -t ziv je i 
stvara bezbroj nomina actionis: imenovanje, 
govorenje, pouzece (neologizam). Veze se sa 
s + }o > s, u odredenom vidu -si. Tako 
nastaje komparativni sufiks: upor. hrv.-kajk. 
bolsi »bolji«. Veze se s imenickim sufiksom: 
-oca, -od, -aj, -dk, -ar, -ura, -usa, koje vidi. 
Ovamo ide i hipokoristicka funkcija: -jo, -ja: 



Kojo od Konstantin, odakle prezime na -ic 
Kojic, Joja (Lika, K) od Josip, maja f odatle 
majka od mati. 

Lit.: Maretic 288-293. 318., §§ 342. 343. 

344. 365a. Leskien §§ 389. 484. 459. 485. 
486. 438. 531. 532. 506. 515. Boskovic, JE 

15, 105-114. i si. Belie, JE 15, 242. i si. 
Holub-Kopecny 463. 

ja', sveslav. i praslav. zamjenica za 1. 
lice sing, za osobu koja za sebe kaze da govori 
ili radi. Znacajka je hrv.-srp. gubitak docet- 
nog -z prema slov. jaz i bug. az i cakavskom 

jaz (1454, Lovran). Tometici kod Kastva i 
stariji ljudi u Liburniji govore jas u samo- 
stalnom polozaju, umcsja, kajkavci u Bednji 

jBz pored jo. Nema obavjestenja o tome kad 
govore jedan oblik, kad drugi. Upor. opazanje 
Baudouinovo za Reziju: jaz (muskarci) prema 

ja (zene). Gubitak -z nalazi se i u drugim 
slavinama, ceskom, poljskom i ruskom pored 
stces. jaz i strus. dz. Prema ovome, z je ispao 
u toku vremena. Najvjerojatnije je tumacenje 
Solmsenovo toga gubitka. U sandhi *jaz 
znam, *jaz sam asimilacijom i krivim rastav- 
ljanjem dobilo se ja. Kako je to z deiksa 
identicna sa -zi (upor. u bug. ponovno do- 
davanje njeno u azi, tizeka, nazi, vazi <i nas, 
vas + zi), a gotovo svaka je deiksa fakultativna, 
taj gubitak ne pruza narocitih teskoca tuma- 
cenju. Teze je tumaciti_/a prema ie. *eghom > 
lat. ego, gr. eya) (odatle internacionalno egoista). 
Najjednostavnije je prijevojno produljenje 
*eghom. Upor. duljenje u ti < tu > ty. Ali i 
Brugmannovo je .uvjerljivo. On uzimlje da 
seja razvilo iz hie — deikse e-a i da je prvo- 
bitno znacenje bilo »ovdje«. Upor. amo (v.), 
bug. to-(v)a, rum. a-cel-a < a + ecce + 
ille-a i tom-e, kom-e, gen. pi. dugov-a (?). 
Nije uvjerljivo Bernekerovo tjjmacenje da je 
a uja nastalo stezanjem *aez < adverzativno 
a (npr. pisi ti, aja cu mu kazati) + e. Pocetno 

j- je proteza koja se razvila u sandhi, npr. i 

ja. Vokal e- kao u grckom i latinsko m ocuvao 



742 



jablan 



se i u baltickoj grupi: stlit. es > ai, lot. es, 
stprus. as. Zamjenica ja kao i ti pravi kose 
padeze singulara kao i plural od druge osnove 
(mt, mene, odatle moj, v„ mi, nas, nama, odatle 
nas, v.). Tako je i u svim ie. jezicima. To je 
arhaizam ne samo praslavenski nego i ie. Ti 
su se oblici razvili u praie. vrijeme dok jos 
nije postojalo mijenjanje padeza prema nas- 
tavcima. 

Lit.: ARj 4, 373. Ribaric, SDZb 9, 153. 
Mazuranii 463. MibloIU 5. 69. SEW I, 35. 
Holub-Kopecny 147. Bruckner 195. Vasmer 6. 
Trautmann 72. WP 1, 1116. Brugmann, 
BSGW H, 38. Belie, Priroda 53., §§ 42. 
46., bilj. 1. Meillet, MSLP 23, 141-145. 
Machek, Sldvia 16, 190. Zubaty, RSI 2, 6. 
Kuntsson, ZSPh 12, 94-102. Hujer, IF 
30, 49. i si. Rozwadowski, RSI 2, 98. Bolsac<f 
214. Baudouin de Courtenay, PF 14, 228 
(cf. RES 10, 92). 

ja 2 = jah (h prema ah v.), uzvik cuda i 
zelje (narodna pjesma: ja kakva je, jada ne 
dopala*. Opetuje se: ja ja (Kosmet). Bal- 
kanski turcizam iz oblasti sintakse: arb. ja, 
cine, ia »oui, si, certes«. Upor. jest ja (Bosna). 
Razlikovati treba uzvik od disjunktivnog 
veznika ja-jd u znacenju Hi. Dobiva i -li (v.) 
kao iti, oli.jali (Kosmet), jal-jal (Crmnica) = 
ja li'ja Sna;jal takojal ovako. I to je turcizam 
(ya musulman olmak ya Istamboldan cikmak 
»poturciti se ili otici iz Carigrada«). 

Lit.: ARj 4, 382. 440. Miletic, SDZb 9, 
448. 572. Elezovic 1, 251. 2, 516. Skok.Sbwta 
15, 354.. br. 357. Pascu 2, 144., br. 646. 
Deny §§ 976. 1035. 1036. GM 160. Korsch, 
ASPh 9, 505. SkaljiP 356. 

-ja', deklinacijski dodatak na imenice, naj- 
cesce turskog podrijetla koje se svrsavaju 
na naglasene turske samoglase -a, -i, -u. 
Nalazi -se i u bugarskom. Dodatak nema veze 
s turskim jezikom, nego je nastao iz teznje 
da bi turske imenice navedenih tipova mogle 
uci u imenicku deklinaciju. na -a m. ili z. r., 
prema tome da li znace muska lica ili predmete. 
Primjeri: odaja f < tur. oda prema m tur. 
sufiksi -dzi, -li kujundzija itd., odatle brojna 
prezimena na -id Kujundztc (i je nastao ste- 
zanjem od -iji-), Beilija, odatle prezimena na 
-ic MaglajKc od toponima Maglaj; kutija < 
tur. kutu itd. To rasirenje pokazuje i sla- 
venske rijeci: sudija pored sudac < stcslav. 
scdii, tepcija od tepti. I posudenica iz gr. 
cefallja (v.) < gr. xepa)r| kao i madz. pre- 
zimena na -i Erdeltja (ZK) < Erdody, Te- 
kelija < Tekeli i biblijski toponim Gethse- 
mani > Getsimanija (Vuk). 



jab ana m, f (Vuk, Bosna) = jobana (Kos- 
met) »l p tuda zemlja, tudi narod, 2° covjek 
iz tude zemlje, iz tudeg kraja, stranac (su- 
protno: svoj, poznat)«. Izricaj govoriti na 

jabanu »govoriti bez smisla« prevedenica (caique) 
je od tur. jabane soylemek. Docetno -a, koje 
se nalazi i u bug. jobana, nas je dodatak ili 
je stvoren prema turskom padeznom dodatku 
-a ili -e. Kako pokazuje bugarski naglasak, 
posljednja je pretpostavka vjerojatnija. Odatle 
pridjev jdbansk'i (Vuk). U znacenju 2° do- 
biva nas sufiks -be jabanac, -nca (Vuk, Sta- 
tut Knezine Grbalj, Boka) ili tur. -dzija ja- 
bandzija (Bosna) = jaband&lja (Kosmet) m 
prema ijabandzika i pridjev na -skijabandzijski. 
Pocetno ja- varira sa je- u Kosmetu kao u 

jesen pored jasen. Na -lija: jabanUja (18. v.). 
Sinonim/je tudinac. Balkanski turcizam perz. 
podrijetla (perz. pridjev i imenica yaban 
»1° divlji, 2° pustinja, planina«, perz. blydbdn 
»pustinja«) iz terminologije saobracajnog zi- 
vota; rum. iabangiu »Bummler«, bug. jabanec, 

jabandzija, arb. abanxM pored jabanxltt. 

Lit.: ARj 4, 383. Mazuranic 1540. Elezovic 
1, 248. 256. Lokotsch 921. Skok, Sldvia 15, 
354., br. 358. GM 160. Mladenov 701. NI 
3, 89. Matzenauer, LF 8, 16. skoljic 356. 

jablan m (Vuk) = jablan (ZK) = jablana f 
(cakavci, 15. v.), prijenos iz deklinacije i, kako 
je u stcslav. jablanb f, baltoslav., sveslav. i 
praslav. (*jabolnb) »1° jabuka (Belostenec, 
Voltidi), pomus, pyrus malus«), tako i 
1252. u dokumentu zagrebackoga biskupa 
ad arborem -jablan id est ponierium = fr. 
pommier); 2° danas prenijeto zbog jednake 
boje drveta (metafora) na populus nigra, py- 
ramidalis, platanu i cak na javor (acer) i 
na cvijet malva«. Nerazumljiv je oblik janj 
m (kotar Otocac) ako je od jablan. Vrlo rasi- 
ren toponim; odatle deminutiv Jablanac, gen. 
-anca i poimenicen pridjev Jablanica (vode 
uz koje raste jablan) < jablanb-nica, jedan 
od najstarijih toponomastickih tipova, kako 
pokazuje Aflenz, ostatak od alpskih Slavena, 
i lablanovec. Deminutiv na -ic Jablanic i 
prezime. Slog la osniva se na likvidnoj me- 
tatezi: polj. jablon, strus, jabolonb. Kad se rijec 
specijalizirala na populus, za pomus bila je 
upotrebljena izvedenica od iste osnove na 
-bko: jabuka n (cakavski, Istra, narodna pjesma 
i tekstovi pisani crkvenim jezikom), kao u 
ostalim slavinama jer se podrazumijeva drvo; 
f je prema kruska: jabuka. To je takoder 
praslavenska izvedenica; u je nastao od so- 
nantnog /, upor. makedonski toponim la- 



jablan 



743 



jad 



bolce, ces. jablko, polj. jablko. Brojne su izve- 
denice od jabuka: deminutivi na -ica/jabucica, 
na -be jabucac, gen. -cca »biljka cyclamen 
europeum«, nazvan po boji. Hipokoristik_/a/)a: 
f »ime ovci i kozi«. Pridjevi na -bn, -ast, -ov 
jabucan, poimenicen sa -jak jabuenjak »biljka«, 
jabucast, jabukov, poimenicen sa -aca jabu- 
kovaca »vino, rakija od jabuke«. Na -jar: 
jabucar m (17. v.) razlicita znacenja, medu 
njima »(sinegdoha) momak, djevojka kod 
ugovaranja vjencanja (Srijem)«. Na -Ho prema 
licnom imenu: Jabucilo »ime konja vojvode 
Momcila (naziv prema boji)«. Rijec jablan je 
baltoslav. pridjevska kreacija s pomocu sufiksa 
n: stprus. wobalne. Izvedenica na -bka je pra- 
slavenska kreacija koja je izvela semanticku bi- 
furkaciju. U baltickoj je grupi bez tog su- 
fiksa: lit. obuolas, abalas, -is, lot. dbela. Ie. 
korijen *abel-, koji se nalazi samo u sjever- 
nim i zapadnim ie. jezicima (lat, kelt., germ, 
i slav.), pripada mozda praevropskom supstratu. 
Budimir smatra a- u abel- prefiksom. 

Lit: ARj 3, 383. 387. 389. Mazuranic, 
455. CD 4, 519. Mikldsie 1. SEW 1, 22. 23. 
Holub-Kopecny 148. Bruckner 196. KZ 45,106. 
Trautmann 12. WP 1, 51. Vasmer, RSI 6, 
192. Vasmer 3, 477. Sobolevski, RFV 71, 431. 
i si. (cf. IJb 3, 156). Loewenthal, WuS 10, 
157. Fraenkel, KZ 63, 175. Popovic, NJ 3, 
121. Budimir, Rad 282, 17. 

jabusoliti, -im impf. (Lika, Bogdanovic) 
(do-} »tesko hoditk. Denominal na -iti od 
rum. priloga umbla de-a-busele{-slle »ici ce- 
tveronoske« (Muntenija, Banat), od apstrak- 
tuma na -eh > -eald busala od a busi »mit der 
Faust kraftig stossen« od busiti (v.), kod 
Cincara imnd t'abusila s glagolom ahufilaei 
»a merge de abuselea«. Rumunjski slavizam 
dosao natrag u jezik pokretnog pucanstva 
zvanog Vlasi. Upor. parlog, koje moze biti 
i iz madzarskoga. Stulic ima prilog pobuselice 
»puzuci«. 

Lit.: ARj 2, 581. 4, 390. 10, 153. Skok, 
ZRPh 41, 153. 3. Tiktin 492'. DLR 1, 706. 
Tagliavini, Mars. 149. 

jacera f (Molat) »ledenica«. Primjer: zlma 
je ko u jaceri. Od mlet. iazera < vlat. *gla- 
cerium, pridjevska izvedenica od kllat. glacies 
> vlat. glacia > tal. ghiacciaia. Odatle i 
njem. Gletscher, koja se i kod nas upotreb- 
ljava kao naucni termin. 

Lit.: DEI 1797. REW* 3771. Rosdmam 469. 



jacija f (Vuk, Bosna) »1° peta muslimanska 
molitva, 2° vece poslije aksama«. Znacenje 
1° razvilo se kracenjem (ispustanjem) opce 
rijeci u turskoj sintagmi yatsi namazi »priere 
de la nuit«. Turcizam (yatsi »lijeganje, spa- 
vanje« od yatmak, od istog korijena je jatak, 
v.) iz oblasti islama. 

Lit: ARj 4, 390. Skoljic 357. 

jacint m (17. v.) = jalint (Kavanjin), 
deminutiv jacintic = jacinto »1° cvijet ca- 
revic, zumbul, 2° dragi kamen«. Musko ime 
ladnto (17. v.). Od gr. udxivOoc, > lat. 
hyaclnthus > tal. giaclnto mediteranskog pod- 
rijetla zbog sufiksa -rvOoc,. Ovamo jos jakic 
m (Boka, Ljubisa) »kremik crvene boje, 
zenski nakit« unakrstenjem sa ar. > tur. 
yakut »rubin«, istog podrijetla. y 

Lit: ARj 4, 390. 391. DEI 1802. lokotsch 
930. 

jacu (Stulic) »io credo, ego puto, sentio«. 
Budmani tvrdi da je rijec nejasna postanja i 
sasvim nepouzdana, te da nije fajde traziti 
kako je Stulic do nje dosao. Od Resetara 
usmeno imam oblik jacun. Znacajno je da se 
poklapa s polj. jacy »tylko, samo« ili jarcy 
u vezi s upitnom zamjenicom: jacy komu, 
jarcy czyjq < stcslav. jaiti, -e, asti, aste 
ili mozda ja + imp. rei od reci (v.). 

Lit: ARj 4, 390. Bruckner 196. SEW 34. 

jaciti, -im impf, »sinonim: pjevatk, odatle 
na -bka jacke »pjesme ugarskih Hrvata«. 
Budmani izvodi od jak < djak < diaconus, 
sto nece biti ispravno. 

Lit: ARj 4, 392.. 

jad m »bol, brige« pored jad (opce cak. i 
slov.) »otrov, gnjev, Ijutina« — jada, gen. 
jade (Kosmet) »bolest stomacna« prema ijed 
»zuc, otrov, bijes« = jed, gen. jeda (Kosmet, 
ekavski) »1° bolest stomacna, 2° otrov (Obra- 
dovic)« = fid, gen. ji'di f (Vodice) »srdzba«, 
sveslav. i praslav. eah. Idu etimologicki Za- 
jedno. Prvi oblik pokazuje semanticku vari- 
jaciju u akcentu. U izvedenicama nalaze se 
obje akcenatske varijacije i oba razlicita re- 
fleksa za t Od jad su izvedenice: pridjevi na 
-bn: jadan »sinonim: bijedan«, poimenicen na 
-Ik m prema f -lea jadnik prema jadnica, 
odatle na -tjadnice (Kosmet); apstraktumyW- 
noca (Crna Gora). Pridjev na -ov samo uhidro- 
nimima lodova pored jfadava. Ova se rijeka 
po narodnom pricauju zvala Muova, ali je 
promijenila ime, kad se u njoj utopilo dijete 
(pucka etimologija). ladovno, zaselak kod 



jSd 



744 



Jadran . 



Gospica. Upor. objadoviti (16. v.; »ojaditi«. 
Pridjev na -bn moze se deminuirati: jadahan. 
Na -ovit: jadbvit; na -ovan: jodovdn (ta- 
koder rus., sufiks prema otrovan); -ov- moze 
bit! i od prvobitne osnove u. Denominali na 
-ati: jadati (se) »tuziti se«, na -ovati: jadiko- 
vati (iz-) = jadisati, -isem (18. v., Dubrovcani), 
odatle jadikovka, jddovati, jadujem (do-, iz-, 
raz-). Na -ic:. jadic »trava aconitum aquileia«. 
Kauzativum na -iti: jdditi, -Tin (na-, o-, ob-, 
s-). Odatle pridjev ojadeli (jugozapadni kra- 
jevi) »jadan, zalostan«, poimenican ojadelica f 
prema djadellk (Rva) »nesrecnik«, poimeni- 
cen part. perf. pas. ojadenih. U kletvi oja- 
diti se: bog, da se ojadi (ZK) »otrovati se(?)« 
prema iteratlvu na -va- izjadivati, izjadujem 
pored -Worn. Na -ika: jadika f »vrsta vrbe«, 
odatle jadikovina. Na -ulja: jadnija (Srbija) 
»jadnica«. Od jad je samo izvedenica: na 
-ati razjadati se (Lika) »iskazivati svoj jad«, 
na -iti jdditi, j adim (do-, na-, raz-) »sinonim: 
jediti«. Ovamo jos uzvik jatka (Vuk) »bijeda«. 
Od ijed = jed su ove izvedenice: pridjevi na 
-bn jedan (16. v.), na -ovan jedovdn »sinonim: 
kolerican«, na -ovdt, -ovit jedovat (Stulic) = 
jeddvit (Vuk) »pun ijeda«, na -bko jedak 
pored jedak, ijetka pored jetka (15. v.) »srdit, 
ljutit«, na -Ijiv jedljiv »koji se lasno jedi«; 
denominali na -ati: ledati se, -am (Lika) 
(raz-) »ljutiti se« prema ijediti (se), -Tm »srditi 
se«, jediti se, -itn (iz-, raz-, Dubrovnik) »srditi 
se«, na -ovati jedovati, jedujem »ijediti se«. 
Jos postoji jad u znacenju »jelo, jedivo« kod 
nas samo u tekstovima pisanim crkvenim 
jezikom. Ovo je evidentan postverbal od 
jesti (v.). I druga tri oblikujad, jad, ijada mogla 
bi se shvatiti tako prema romanskoj seman- 
tickoj paraleli lat. potto, gen. -onis > fr. 
poison »otrov«. U prilog bi takvom izvodenju 
govorio jekavski, ekavski i ikavski oblik ijed, 
jed, jid. U obim serijama nalazio bi se prijevoj 
duljine. Upor. variranje prijevoja po duljini 
u jesti < ie. *ed-ii i prez. ijem < ed-mb, i 
objed. Stvnjem. eiz- Razlika je samo u re- 
ileksu za e. U prvoj je seriji zastupljen sa 
starijim potvrdenim na Balkanu ja, upor. 
stcslav. jadz »ioc,«, ovako poljski i ruski; u 
drugoj obicnim hrv.-srp. refleksima. Ali se 
ovi relleksi izvode i od dvoglasa oi od ie. 
korijena *oid- »schwellen«. Fonetski moze 
biti i od ie. korijena *ed- »pridavati, pfibirati« 
(v. nevjesta i Mitgift »miraz«) prema njem. 
paraleli Gift »otrov« od geben. 

Lit.: ARj 2, 581. 4, 208. 210. 393. 405. 
489. 507. 512. 522. 7, 364. 8, 363. Ribaric, 
SDZb 9, 395. Elezovic 1, 249. 257. Tentor, 



JF 5, 204. Miklosit 98. SEW 1, 271. Holub- 
-Kopecny 150. Bruckner 196. WP 1, 119. 166. 
Osten-Sacken, IF 24, 242. Boisacq 688-689. 
Matzenauer, LF 8, 26. 

jadac. gen. jaca m (Vojvodina) »pticja, 
kokosja kost u obliku vila« = jadac (Kosmet) 
»podvala (objekt uz udariti)«. Odatle na -iti: 

jadaciti se »kladiti se«. Balkanski turcizam per- 
zijskog podrijetla (perz. sintagma yad ast 
»ima, postoji lomljenje« > tur. yadesjt/ »kla- 
diti se lomeci kokosju kost kao vile«, yadest 

gemigi): rum. iodes »Schlusselbein«, bug. 

jadec m »1° Brustbein (beim Gefliigel), 2° ein 
Wettspiel damit«. Znacenje 2° razvilo se 
ispustanjem opce turske rijeci gemik u na- 
vedenoj sintagmi. Odatle se razvilo znacenje 
»podvala« u Kosmetu. Zamjena perz. > tur. 
docetka -ast sa -be u hrv.-srp. i bug., u rum. 
sa -es prema lenes, culpes. 

Lit.: Elezovic 1, 249. Baric, Rec. 290. Doric 
428. Mladenov 702. Isti, Rei. 603. Tiktin 746. 
Pascu, Suf. 283. Skoljic 357. 

Jadran (najnoviji naziv), stvoren od pridjeva 
jadranski (Pavlinovic i Sulek) = Jadransko 
more, nije star naziv nego je uspjela moderna 
adaptacija antickih naziva mare Hadriaticum 
(Cezar, Livije i dr.) ili samo Hadriaticum 
kod Katula. Ljubisa ga zove Sinje more. Upor. 
u Ranjininu prijevodu Bernarda Tassa: i 
ono, ki brode strasne i pogibne dubine sinjega 
mora za lat. »i pericolosi seni del mar sol- 
candor Kod Ariosta (Orlando fur. 4, 11) 
zove se mar schiavo »slavensko more«. Mlecani 
ga zovu jednostavno Coifo = Golfo < gr. 
xoAjtoc,, odatle nasi otocani Kiilaf, sto se glo- 
sira u ARj »pucina mora daleko od kraja«. 
Taj je naziv vec bizantinski. Caru Konstantinu 
je to xoAjioc, tt|c, Acduatiac;. Stariji pisci i 
pjesnici zovu ga prema tal. imenu iz doba 
renesanse: adrianski, adriatik, adriatinski. Iz 
doba narodne dinastije ima naziv mare no- 
strum. Naziv dolazi u antici i za Mediteran, 
a nastao je po imenu grada ASpkx na terito- 
riju Veneta: gr. Aopiac; sJadransko more«. 
Pise se i Hadria oppidum na teritoriju Veneta. 
Aopia pisano i Atria dolazi i u Picenumu, 
danas Atri na uscu rijeke Vernano. Spominje 
se jos "ASpiov 6poc, i "A6pd oppidum (Dalma- 
cija). K tome na nasem kopnu Adra oppidum 
(Ptolomej) = Hadre (lat. lokativ, Tabula Peu- 
tingeriana) = (sa sufiksom -ense > vlat. -ise) 
Adrise (Ravennas). Vec u starom vijeku bilo 
je rasireno misljenje da je Jadransko more 
dobilo naziv venetskoga ASpkx. Kako se vidi, 
stari toponim i oronim po kojem je prozvano 



Jadran 



745 



jagla 



Jadransko more, nalazi se na obim obalama, 
i na zapadnom Balkanu i na Apeninu. Misli 
se (Ribezzo) da je etruscanskog podrijetla. 

Lit.: ARj 1, 33. 4, 405. 5, 768. Skok, Term. 
18 i 19. Burr, ZONF 12, 252. Pervanoglu, 
AT, n. s. 7, 290-301. Ribezzo, RIO I, 66. 
Krake 12. 

jSfta f (narodna pjesma, Kosmet, objekt 
uz isturiti) = javta »1° objava, 2° cedulja za 
stan > 3° stan uopce«. Turcizam (tur. yafta) 
iz terminologije turske administracije. 

Lit.: ARj 4, 405. 499. Elezovic 2, 518. 
Skaljic* 357. 

jag m »mirisno ulje, mirisna mast, parfem« 
= jag (Kosmet) »tursko masno ulje«. Odatle 
sa -luk: jdgluk (Vuk) = jaglbk (Kosmet) 
»1° marama, svileni ubrusac za znoj, 2° sal- 
vet« = jaglak (Vuk, Crna Gora; za tur. ; > a 
upor. tepelak u Makedoniji) = jakanica (Istra, 
interesantna zamjena turskog sufiksa -luk 
nasim -anica, trebalo bi znati koje pucanstvo 
istarsko tako govori, stari cakavci ili novi 
Slovinci) »sinonim rubac, ubrusac«. Na -ft': 
jaguja m i indeklinabilni pridjev (Kosmet) 
»mastan (sirenje) > (metafora) laskavac koji 
se izvlaci lijepim rijecima«. Slozenice: jag- 
-kutija f, inti-jagi m, indeklinabile (tur. -»' ocu- 
vano!) »ricinus«. Turcizam (tur. yag, yagh, 
hind-yogi) iz oblasti kemijskih termina (kozme- 
tike). 

Lit.: ARj 4, 405. 409. 429. Elezovic 2, 
516. Skok, Sldvia 15, 355., br. 359. Skoljic* 
358. 

-jaga 1 , neproduktivanirijedak sufiks augmen- 
tativnog i pejorativnog znacenja koje se gubi, 
slozen od -zo (v. /-) i -aga, koji sam nije po- 
tvrden: brljaga »bara, kaljuza« od brljati (v.), 

precaga »daska sto lezi poprijeko« od prijek 
(v.). Za vinjaga od vino (v.) postoji i drugo 
tumacenje, v. jagoda. Veze se i sa nastavkom 
-/ part. perf. aktiva u -ljag(a) : miltljag »mutez«, 
miiujaga m »koji mnogo govori i laze«, od 
mutiti (v.)«, prtljag m pored prtljaga f od 

prtiti. Veze se i sa -be u -caga: rupcaga od 
rupa (v.). 

Lit.: Maretia 289., § 342. i 297., § 348. 
Leskien § 444. Vaillant, RES 18, 78. 

Jaga 2 f (Vodice) = Jaga (ZK), zenski 
hipokoristik, deminutiv Jagica pored Agica 
(Hrvatsko Zagorje), odatle prezime Agio 
(Hrvatsko Zagorje), Jagic (1552, Hrvatsko 
Zagorje), Jagic, kako je u ARj 4, 408, nije 



zagorski akcenat. Augmentativ Jagetina pored 
Jigetina (Vodice). Toponim Jagetin Brig po- 
red Jegetin i Jigetin Brig (Vodice). Od gr. 
lat. Agatha. Postoji jos prezime Jagetic (1465) 
i toponim pi. t. Jagetici, iz cega se moze za- 
kljuciti da je postojalo ime *Jageta za Agatha 
ili hipokoristik Jage prema Mare, gen. -eta. 

jaga 8 f (Istra) »sinonim: lov«. Od njem. 
Jagd. Docetno -d ispalo prema radnoj ime- 
nici jagar m (sjeverni hrv.-kajk., ZK) »lovac, 
kao vlasteoski sluzbenik« < njem. Jdger, stv- 
njem. jagari. 

Lit.: ARj 405. 407. Mazuranic 455. 

jagaz m (Bosna) = jagrz (Vuk) »bijel 
konj sa ridastom pjegom«. Odatle pridjevi: 
-ost jagrast »bijel sa ridastom ljagom«, na -ov 
jagrzov »mrk«. Turcizam (yagiz) iz konjske 
terminologije. Zamjena tur. i > a, r je kao 
u krsla (v.), Kazlaraga pored Krzlaraga (v.). 

Lit.: ARj 4, 407. 416. Miklosie, ASPh 11, 
106. skoljic 358. 

jagizati, -zem impf. (Dalmacija, Pavlino- 
vic) == (sa umetnutim njjangizati, -zem (isti) 
»micati se amo-tamo«. Osim Pavlinovica nema 
drugih potvrda za taj glagol, koji bi mogao 
biti vazan sa gledista romanistickoga. Cini se 
da predstavlja izvedenicu na -idiare > tal. 
-eggiare, fr. uceno -iser, (narodski) -oyer, od 
lat. agere, koji postoji kao ucena rijec u fr. 
agir > tal. agire. U narodskom govoru Ro- 
manije agere je bio potisnut od facere. U 
ucenom govoru ocuvao se i kod nas kao i u 
internacionalnom: agent m, odatle apstrak- 
tum na nenaglaseno -ia agencija i, adzent 
m (Rezija, slov.), gerund agende f. pi. Ocuvano 
ge (kao u girica, galatina) upucivalo bi na 
posudenicu iz dalmatoromanskoga. Za su- 
fiks -iz/iti < -idiare upor. (o)tvarizati (v.). 

Lit.: ARj 4, 408. DEI 89. Sturm, CSJK 6, 

70. 

jagla f (Vuk) »kukuruzove zrno sto je 
puklo kod kokanja«. Bit ce isto i jagli pored 

jdgli m pi. (Hrvatska, Istra) = jagle f pi. 
(Posavina) »prosena kasa«. Isto znacenje kao 

jdgla ima deminutiv na -ica: jaglica (Srbija), 
a kao pi. t. deminutiv na -ic jaglici (Istra). 
Denominal na -iti: izjagliti se, -e (subjekt 
kukuruz, Srbija), razjagliti se (Vuk) »prsnuti 
kao jagla«. Deminativ na -be: jaglac (Lika) 
»zuti cvijet« = jaguc (sa / > u) »primula veris« 
(ne zna se gdje se tako govori). Na -tka: 

jaglika (Vuk, Crna Gora) »biljka bellis peren- 



jagta 



746 



jagnje 



nis«, odatle pridjev na -ov jaglikov, poime- 
nican sa -ina jaglikovina »idem« i deminutiv 
na -[ jeglice n (Srbija, Nis) »primula acaulis«. 
U bug. zastupljena je izvedenica na -iha 
pojavomy'a > ikaojagla — igla: ig'lika »idem«. 
Oblik sa J > u dozivio je razne varijante. Una- 
krstio se sa jagoda: jagudac »primula 
veris L.«; u je zamijenjen sa a: jagacevina = 
jagaana »primula acaulis«, sa o od jagoda 
jagocevina (Vuk), izvedenica odjagoca »idem«. 
Umece se r iz nepoznatih razloga: jagorce- 
vina (Vuk, Srijem) »primula veris«. Odatle 
jagorcika (Dalmacija), koja je usla u hrvatsku 
srednjoskolsku botanicku terminologiju. Sa 
umetnutim v mjesto r: jagavana (Vuk). Napo- 
kon jadotac, gen. -oca. Rijec jagla se nalazi 
u slov., ces., polj. i u oba luzicko-srp. jezika. 
Upor. jos rus. jaglica »aegopodium podagra- 
ria«, jaglit'sja »sich riihren, sich bewegen« 
i lit. uoglas »neka biljka, lot. uoglis »Zweig, 
Schoss, Trieb«. Cini se da je praslavenska 
rijec, srodna mozda s jagoda i igla. 

Lit.: ARj A, 208. 405. 408. 413. 416. 417. 
568. Miklosic 99. SEW 1, 443. Holub-Ko- 
pecny 148. Bruckner 197. Bernard, RES 27, 
32-33. 

jagma f (Vuk, 16. v., i kod cakavaca i 
kajkavaca, objekt iiz dati, Zanotti) = jagma 
(Kosmet) »1 "plijen, pljacka, grabez, 2° na- 
vala, juris, stiska«. Prilog: na jagmu. Deno- 
minali: na -iti: jagmiti, -im (se) (17. v., Vuk) 
(rar-) »grabiti, otimati se oko cega«, dojagmili 
(Jacke); na -ati: jagmiti (raz-). Sa metate- 
zom gm > ng: dojagancati se (Lika) »docepati 
se«, izjagancati, -am (Lika) (raz-) od jagancati 
»dobiti mukom«, nastalo je od *jagmacali 
prema tipu istancati od tanak. Balkanski 
turcizam (yagma elmek > yama) iz ratnicke 
terminologije: rum. iama (a da, aface), iagma- 
ladisi »pljackati«, bug. jama, jagmosvam »piller, 
saccager«, cine, jiama pored jiama »pillage«, 
ngr. 5iaYO\)|xi^co »piller«. 

Lit: ARj 2, 581. 4, 208. 405. 409. Elezovic 

2, 516. Mazuranic 455. Tiklin 747. Miklosic 

99. SEW 1, 443. Korsch, ASPh 9, 506. 

Matzenauer, LF 8, 16. ShaljW 358. 

jagnje, gen. -eta (Vuk, Kosmet) = janje 
(danas opcenito, Vodice) »agnus«. Prema 
Budmaniju nastao je prijelaz gnj > nj u ge- 
nitivu izvedenice na -be: jagnjac, gen. jagnjca 
> janjca, i to zbog teskoce izgovora suglas- 
nicke grupe. To tumacenje nije potrebno; 
gn > gnj je vjlo rasireno: gnj oj, gnjusan, 
gnjida. Dalja asimilacija te grupe u nj (upor. 
lat. gn > nj u romanskim jezicima) nije ogra- 



nicena na ovu rijec. Upor. njazlo < gnezdo 
kod cakavaca, zensko ime Jdnja < Agnes i 
Njeza, odatle prezime Nezjc. Sufiks -e je 
kao u tele, stene, magare, kljrne itd. Oznacuje 
mlado. Odatle pridjevi na -/: jagnjeci = janjeci, 
na -bn samo u zenskom rodu s prefiksom s- 
kao u skotna, skozna, zdjetna itd.: sjanjna 
(ovca) = sjanja (Vuk) pored sjagnja, u na- 
rjecjima sa disimilacijom nj-n >j-n (tip Ko- 
stanjicd) sjajna (Vodice), sjajna (Bosna, Kre- 
sevo) = sjanjana (srednja Dalmacija, Pav- 
linovic). Denominal na -M: jdgnjiti (se) (o-, 
ob-, s-) = d(b)janjiti (17. v., Lika). Upor. 
bug. bagni se i ces. bahniti se sa gubitkom o- 
kao u buliti (v.). Mjesto jagnjenja na -/to: 

jagnjilo pored jdgnjivo n. Deminutiv na -be 

jaganjac, gen. -dnjca (16. v.) je crkveni termin, 
stcslav. agnbcb, prema janjac, gen. janjca 
(Istra, 14. v.), takoder »vrsta morske ribe« 
(Hektorovic), sa n mjesto nj pored c (upor. 
za gubljenje palatalizacije pred c toponim 
Sinac, gen. Sinca od sinji, Lika) janac, gen. 

j anca (cakavski). Interesantan je pi. jagad 
od sing, jagnje (Kosmet) sa gubitkom nj pred 
c '< jaganjci. Odatle pridjevi na -/: janii 
(Istra), jance zelje »biljka«, i toponim Janjce 
(Lika), na -ev jancev jezik »biljka«, poimenicen 
sa -ina janjcevina »jagnjece meso«. Na -ic: 

jagnjic — janjic, takoder prezime. Sa dvo- 
strukim deminutivnim sufiksom -Sic: jagdn- 
cic (Vuk) janjcec (hrv.-kajk.),yanac [i prezime]; 
na -ence : jagnjence, gen. -eta = jagnjence (Kos- 
met); na -see', jagnjesce. Mocija se izrazava 
s -be m prema -ica f: jagnjac = janjac prema 

jdgnjica = janjica (Vodice) »od rodenja do 
sv. Jakova, kad se strize«. Radna imenica na 
-jarica: janjearica » zensko koje cuva janjce«. 
Augmentativ na -ina: janjeina (Istra). Na 
-etina: jdgnjetina = janjetina »1° biljka, 
2° jagnjece meso, 3° koza jagnjeca«. Saja > je 
(upor. toponim- Jesenice od jasen i ces.jehne 
potvrdeno je u Pivi-Drobnjaku objenjiti, -i 
»objagnjiti se«. Rijec je ie. *ogyhno-, sveslav. 
i praslav. (*agne). Nije potvrdena za balto- 
slavensku zajednicu kao ni u azijskim jezi- 
cima. Mozda pripada protoevropskom sup- 
stratu. 

Lit.: ARj 4, 208. 209. 407. 413. 456. 8, 
363-364. Medic, NVj *16, 190-194. 696- 
697 (cf. RSI 2, 276). Ribaric, SDZb 9, 152. 
Elezovic 1, 248. Vukovic, SDZb 10, 394. 
Mazuranic 455. Miklosic 1. SEW 24. Holub- 
-Kopecny 151. Bruckner 197. Vasmer 5. 
Trautmann 2. WP 1, 39. Boisacq 54. Meillet, 
B.SLP 24, 183. si. (cf. IJb 10, 51). Vaillant, 
RES 22, 6. Bulat, NVj 25, 273-291 (cf. 
IF 3, 202). ASPh 25, 435. 



jagnjed 



747 



jahati 



jagnjed m (1498) = jagnjeda f »vrsta 
topole, populus nigra«, praslav. *agntdt. 
Nalazi se u slov., slvc., ces. i rus. Da se govo- 
rila i u panonskoslav., dokazuje madz. slavi- 
zam jegenye »Espe«. Odatle pridjev na -ov: 
jagnjedov, poimenicen sa -ina jagnjedovina. 
Kol. jagnjede. Kao i kod janje, i ovdje pre- 
lazi gnj u nj, kako se vidi iz deminutiva na 
-ic: janjic »populus nigra L.«, od hipokoristika 
jdnja (Vuk, Hrvatska) »populus nigra L.«, 
odatle sa -be mjesto -ic janjac, gen. janjca 
(Bakar) »idem«, sa -ikovina janjikovina »jag- 
njeda«, koje pretpostavlja izvedenicu sa -ika 
*janjika, odatle janjienjak »biljka linaria vulga- 
ris Milk. Kako se vidi, doslo je do fonetskog 
unakrstenja sa janje < jagnje. To se vidi u 
pridjevu jdnjetnji »crn« (Istra) sa i mjesto d. 
Postanje nepoznato. Paralela nema u ie. Nije 
vjerojatno da je od jagnje (v.). 

Lit.: ARj 4, 411. 456. 457. 458. Maiuranic 
456. Miklosic 1. SEW 1, 25. Holub-Kopecny 
151. Liden, IF 18, 506. Specht, KZ 66, 56. 

jagoda f (Vuk), baltoslav., sveslav. i pra- 
slav. »baca«. Kao metafora igra ulogu u zenskim 
licnim imenima. Odatle hipokoristik laga, 
jagica, ime ovci (Bruvno) i jagodarica »ptica 
sylvia curruca«. U toponimiji u poimenice- 
njima: lagodnje, Jagodnjak, od pridjeva na 
-bn. Odatle ilagodna (17. v., strani putnici i 
Mon. serb. 571), u Jagodnoj, danas samo 
Jagodina (Srbija) sa umetnutim /, valjda zbog 
turskog izgovora suglasnicke grupe, kao i f 
Jdgodna (Kosmet) i n Jagodno vrlo cesto. 
U baltickoj grupi bez -oda: uoga, lot. uoga 
»Beere« od lit. augti »rasti«. Upor. augmenttim 
od augeo. Uzimlje se da se osnova *jaga, 
koja u slavinama nije potvrdena, nalazi kao 
dio slozenice u vinjaga f, rijec baltoslav., 
stcslav., hrv.-srp. i slov. »wilde Weinrebe«. 
U baltickoj grupi odrzalo se prvobitno zna- 
cenje »Weinbeere«: lit. vynuoge, lot. vinauoga, 
ali vinjaga dopusta i drugo tumacenje (v. -jaga); 
-oda u jagoda smatra se sufiksom kao u slo- 
boda, lagoda, razonoda, premda u jagoda ozna- 
cuje konkretum, ne apstraktum, ali u gr. -ac,, 
gen. -a6oc, (kxujrac, > lampa, vicpdc, »snijezna 
pahuljica«) ima konkretno znacenje. Upor. 
u prijevoju -ada u gromada (v.) i kol. -ad (v.). 
Ie. je korijen *og-, koji znaci »rast, (termina- 
tivno) plod > jagoda«. 

Lit: ARj 4, 405. Hirtz, Aves 164. Miklosic 
99. SEW I, 25. Holub-Kopecny 148. Bruckner 
197. KZ 45, 307. Vasmer 2, 481. Frautmann 
202. WP 1, 173. Mladenov 701. Iljinski, IF_ 
40, 145. Fraenkel, IF 50, 5. Liden, GHA 
1916 (cf. IJb 11, 131). Boisacq 682. 



jagurida f (Kosmet) »zeleno grozde sto 
poslije berbe ostane u vinogradu, koje djeca 
beru i jedu«, balkanska je rijec grckog pod- 
rijetla: drum, agurida f »unreife Weintraube«, 
biljka agurizar (od pi. agurizi) pored aguridar 
(Muntenija) »hedera quinquefolia«, bug. ago- 
rida = jagurida »isto«, arb. aguride. Od ngr. 
cr/oupiSa f, ak. od dcopic, od dyoupo^ = dtoipoc,, 
dYouptSo^ouftov »ocat od zelenog grozda«. 

Lit.: Elezovic 1, 249. 517. Mladenov 2. 
Fiktin 39. GM 4. Pascu 2, 8., br. 64. BB 12, 
62. si. 

jahati, jasem impf. (Vuk) (do-, iz-, ob-, 
od-, pro-, raz-, s-, sa-, uz-), sveslav. i praslav., 
»caballicare«. U narjecjima prema prezentskoj 
osnovi / na -iti: jdsiii (17. v., ZK) (ob-, s-); 
jdati (ZK) govore samo zene da u psovci 
zamijene opscenu rijec. U Kosmetu stvoren 
je analogijski infinitiv sa s mjesto h prema 
prezentu: impf, jdsat, jasem (na-, po-, pro-, 
uz-*) prema pf.janut, -em (uz-) ',= jahnuti 
(srednja Dalmacija, Pavlinovic) »uzjahati«, skup 
-aha- se steze u a: dojati, izjati. Iterativ se 
pravi sa -va-: -jahivatl pored -jasevati, samo 
s prefiksima. Radne su imenice na -lac m 
prema f -Ilea, -ac: jdhalac, gen. -aoca prema 
jahalica = jalica, jasilac, gen. -ioca prema 
jasilica, jahac. Pridjevi na -act < -at + -j: 
jahaci (Vuk) = jaeci (Piva— Drobnjak), po- 
imenicen sa -akjaecak m »jahaci konj«. Mjesto 
e stoji r u jaicak, gen. -akd »idem«, odatle 
ujaiciti (Hercegovina). U sufiksu -at a je shva- 
cen kao nepostojan a:jahat, gen. jahta, jahti 
konj (srednja Dalmacija, Pavlinovic). Post- 
verbal: joha f (1640, Bosna). Odatle neolo- 
gizam jdhovina »Reitgeld«, koji se ne govori. 
Glagoljahati je rasirenje s pomocu ie. korijena 
la-, koji je varijanta od ie. *ei- u ici. Od tog 
je korijena i stcslav. jati, koji' pravi prezent 
kao ///: jade. Za nj postoje balticke paralele: 
lit. joti, lot. jat »jahati«. Nalazi se i u sjever- 
nim slav. jezicima, u juznoslav. je propao. 
Rasirenje sa -i- je praslav. inovacija. U etimo- 
loskoj je vezi s jato (v.). Miklosic izvodi od 
istog korijena i jezditi (v.), dok Brugmann i 
Berneker rastavljaju jahati od jezditi. 

Lit.: ARj 2, 581. 4, 208. 416. 417. 419. 
441. 487. 7, 363. 364. Vukovic, SDZb 10, 
387. Elezovic I, 253. 436. 2, 94. 141. 385. 
Mazuranic 456. NJ 4, 159. Miklosic 98. 
SEW 1, 441. Holub-Kopecny 151. Bruckner 
196. 203. KZ 45, 54. 304. Vasmer 1, 392, 
393. Frautmann X06. WP 1, 104. Osten- 
Sacken, IF 33, 205. Matzenauer, LF 8, 
17-18. Mladenov 704. Boskovic, NJ, n s., 
1, 127. 



jahlica 



748 



jaj 



jahlica f (hrv.-kajk., Belostenec, Jambre- 
sic, Martic) »orude za cesljanje lana«. Odatle 
denominai na -ati: jahljati impf, »cesljati 
Ian jahlicom«. Izvedenica na -ica (v.) od srvnjem. 
Hachel, hachein, nvnjem. Hechel. 

Lit.: ARj 4, 418. 

jahni ja = janija (Vuk, narodna pjesma) = 
janija (Bosna) = janija (Kosmet) = janjija 
(Slavonija, J. S. Reljkovic) »jelo nacinjeno od 
mesa, vrsta paprikasa«. Balkanski turcizam per- 
zijskog podrijetla (perz. jachni) iz kulinarske 
terminologije : rum. iahnie »Ragout«, (sa {a > i) 
ihmeluta (rum. deminutiv na -uta od lat. 
-ucea), bug. jahnija. 

Lit.: ARj 4, 458. Elezovic 1, 252. Skok, 
Sldvia 15, 355 u br. 363. Mladenov 704. 
Lokotsch 926. Skoljic 359. 

Jahudija m = Jakudija (18. v.) = Jehudija 
(Bosna, u muslimanskim poslovicama) prema 
f na -ka Jahudinka (i < ijf), pridjevi jahiidijin, 
jahudinski (Mikalja), od ar. pridjeva jehudi, od 
hebrejskog licnog imena Jehuoa, cetvrtog sina 
patrijarhe Jakova. Po njegovu imenu nastade 
etnik (ime plemena) i horonim (ime kralje- 
vine) Juda < gr. IouSac, = Ijuda (prema gr. 
izgovoru, narodna pjesma, decanski hrisovulj) 
< babilonski asirski ja udu »koji je hvaljen, 
slavan«. Arapski je oblik dosao u hrv.-srp. i 
preko tur. ctfut, avutiti (v.). Upor. slican 
turski etnik Osmanlije prema rodonacelniku 
Osmanu. Pomocu gr. sufiksa -aToc, > lat. 
-aeus = ar. -r nastade gr. > lat. judaeus, 
odatle ucen horonim IouSaia > Judeja, 
ucen etnik Ijudej (16. v.), na -tc > -ac Ju- 
dejac, gen. -ejca m prema f Judejka, pridjev 
judejski = judajski (16. i 17. v.). Zensko ime 
'I0O816 > Judit (Marulic) = Judeta = Ju- 
dita = Juditka (18. v.), pridjev Juditin (Ma- 
rulic). Drvo albero di Juda > juda, judii, 
judika, judino drvo. Judejac se kroatizira Ju- 
dinac, gen. -nea, Judinovac, kod Kacica: 
Ispravnije je Judinovci nego Zuditi. Pridjev 
Ijudin — judin (18. v.) mjesto Zidov nije 
uslo u jezik. Prije prijevoda sv. Pisma ude u 
pucki govor lat. pridjev i imenica judaeus u 
tri vida: Zidov m, u kojem je gr.-lat. sufiks 
bio zamijenjen domacim -ov (mjesto -ev 
zbog tvrdog suglasnika d), sa individualnim 
-in stcslav. Zidovinb m prema f Zidovka = 
dzidovka divojka (narodna pjesma), na -ec 
hrv.-kajk. prezime Zidovec. Taj oblik preu- 
zese Rumunji jidov m prema jidofcd, pridjev 
jidovesc, apstraktum na lat. -imen > -ime ji- 
dovine »zidovski na.md«, jidan m piemajidanca 



(Moldavija, u Bukovini kukac), jidanime, 
jidancutd »vrsta plesa«, madz. zsido. Prema 
tome je Zidov ne samo balkanskoslavenska 
nego i panonsko-slavenska i dackoslavenska 
rijec. Kako nas pridjevski sufiks -ov nema u 
toj rijeci pravog smisla, odbacen je u hrv.-kajk. 
Zid (ZK, Bandulavic), suski, slov. Zid, gen. 
Zida. U ovom obliku lat., h > t' (poslije pala- 
tala) kao u mums > mir. Na Jadranu je mozda 
dalmatoromansko ili iz mlet. iudio potisnuo 
stari oblik Zid, Zidov: Zudij m = Zudija 
= Zudio sa analogijskim (prema dio: dijela) 
genitivom Zudjela (Dubrovnik) = Zudila 
(Kacic), pi. Zudjeli (Rosa), gen. pi. onijeh 
Zudjela, ak. pi. Zudile (Kacic), pridjev (crkva) 
zudimska (Im < ijin). Denominai pozudijiti se 
(Bandulavic) = pozudjeliti pf. (Stulic). 

Lit.: ARj 3, 535. 782. 4, 439. 674'. 9, 185. 
317. 11, 349. Pletersnik 2, 961. Budmani, 
Rad 65, 163. Sturm, CSJK 6, 69. Lokotsch 
949. Tiktin 871. Bohac, LF 35, 436-437. 
369-374. 432-444 (cf. RSJ 2, 261). ASPh 
33, 96. bilj. Endzelin, ASPh 33, 116. Schwartz, 
NV/21, 68-74 (cf. RSL 6, 298). Pereferkovic, 
ZMNP n. s. 47, 260. si. (cf. LJb 2, 165). 
Borno 824. Skoljic 359. 367. 

j aija m (narodna pjesma) »pjesak«. Turci- 
zam (tur. yaya). Iz vojne terminologije. 

Lit.: ARj 4, 419. Skoljic 359. 

jaiz m (Vuk) »vodena tica kao caplja«. 
Budmani uporeduje s rus. aist »crna roda«. 
Upor. polj. hajstar < dnjem. heistr. 

Lit.: ARj 4, 419. Hirtz, Aves 164. SEW 1, 
25. Vasmer 1, 7. 

jaj' (hrv.-kajk.) »uzvik boli i zalostk = 

jao = sa dodatkom -h (prema ah, oh, uh) 

jdoh — jaog (15. v.) = jaok (prema glagolu 

na -kati') = jaohi (16. i 17. v.) (upor. tal. 

ohime) = (sa dodatkom licnih zamjenica u 

dat. i ak., kao deikse) jaohsive > (metateza, 

ve »vas«) jaohvesi (upor. jao si ga vamaj = 

(sa stezanjem ao > o) jo (15. v., Marulic, 

ZK) = joh (16. v., Vodice, Istra), poimenicen 

joh, gen. joha = joj (17. v., Vuk) = jpjeh 

(narodna pjesma, Istra) = juj (Vuk). Ofor- 

mljuje se sa -kati: impf, jdokati, -cem (Srbija) 

prema pf. jaoknuti, -em', impf, jdukati pored 

jaukati, -cem prema pf. jauknuti, -em, s post- 

verbalom jauk m = jauka f i pridjevom na 

-av jdukav (Vuk, Dubrovnik), poimenicen sa 

-be m prema -ica fjaukavac (17. v.) prema 

jaukavica (Pavlinovic) = javkati, -cem (ugarski 

Hrvati) = javkati, javcem (ZK) — j okati, 



jaj 



749 



jaka 



jacem (Istra) = jokati (ZK) = j okati (Bosan- 
ska krajina) »vikati joooo, kad se sto prebije«. 
Sa -iti: jaociti, -im (18. v., jedanput). 

Lit.: ARj 4, 419. 655. 459. 656. 491. 496. 
653. 656. 676. Ribaric, SDZb 9, 154. Vaillant, 
RES 22, 190. Matzenauer, LF 8, 27. 

jaj 2 m (Kosmet) »pruglo, zamka, pero«. 
Balkanski turcizam (tur. yay »luk za strijelu«) 
iz terminologije oruzja: bug. jaj, pi. jajove 
»Feder am Wagen« itd. 

Lit: Elezovic 1, 250. Doric 428. Mladenov 
702. Isti, Rec. 603. 

jaje, gen. jaja pored jajeta (17. v., stokav- 
ski) = jaje, pi. jajca (Kosmet) = jajce, gen. 

jajca pored jajceta (zapadna narjecja, bug.) 
= jajce, gen. jajceta (1453, sa deminutivnim 
-de za -e), ie., sveslav. i praslav. *aje za ovum, 
s kojim je u prasrodstvu. Metaforicki je 
eufemizam u znacenju mudo (v.), koje se 
smatra nepristojnom rijeci. Nepristojnost se 
uklanja i turcizmom tasak (v.). Ponovno 
se deminuira u jajasce < jajacbce (kao 
sunasce). Docetno -e je deminutivni sufiks 
-f gen. -ete. Izvedenice su od oba oblika. 
Od jaje: pridjevi na -irgi: jdjinji (Vuk), poime- 
nicen u neologizmu jajinjak »ovarium« = na 
-akijajski, na -bn jajdn, sjajna (kokos, Srbija, 
Smederevo, Morava) »koja ima u sebi jaje«, 
poimenicen na -Tk jajnik »uskrsni kolac od 
jaja«, na -at jdjat, odatle Sulekov neologizam 

jajatnica »ovalna crta«, koji nije usao u jezik; 
na -ast: jajast (ob)-, slozen jajonos. Na -aca: 

jajaca = na -ara: jajara / »vrsta sljive«, ya/arica 
»hljeb za Uskrs«. Na -ar: jajar ra, gen.-ara »co- 
vjekkoji sporo ide«. Na -(j)ak prefiksalna slo- 
zenica Bezjak (v.). Na -usa:jdjusa »pita od kuku- 
ruzna brasna, jaja, sira i masti«. Denominai na 
-ati: jdjati se (Lika) »uzrigivati sesavonjem od 
smrdecih jaja«. Od jajce su ove izvedenice : na 
-jak : jajcak (Hrvatsko zagorje) »samac od svinje 
neskopljene«; na -jar: jajcar (ZK) »koji sa- 
kuplja jaja za prodaju«. Pridjev na -bn i -en: 

jajcan — jajcen (hrv.-kajk.), poimenicen sa 
-ica jajcenica »uskrsni' kolac«. Denominai na 
-ati: jdjcati se, -a (Srbija, Smederevo) »nositi 
jaja«. Toponim Jajce (Bosna), odatle pridjev 
na -ski jdjacki, etnik (takoder prezime) Jajca- 
nin. Toponim je prevedenica od napuljskog 
Castello dell' uovo. Ie. je korijen o-, odatle sa 
sufiksom -id praslav. *aj{, pored ou-, srodno sa 
korijenom auei- »ptica« > lat. avis itd. Zna- 
cajno je da se u slavinama nije ocuvao drugi 
korijen, nego prvi, dok za znacenje avis po- 
stoji praslav. korijen *pu-, koji u lit. pautas 



znaci »jaje«. Kako u svim slavinama naziv za 
jaje sadrzi deminutivne -e koje oznacuje 
mlado, nije nemoguce da je ie. oue znacilo i 
»ptica«, odatle jaje kao ptice. 

Lit.: ARj 4, 421. 422. 8, 363. Elezovic 1. 
250. Mazuranu 456. Miklosic 99. SEW 
1, 26. Holub-Kopecny 411. Bruckner 197. 
KZ 45, 300. Vasmer 3. Trautmann 202. WP lj 
22. 2, 76. Mladenov 702. Loewenthal, WuS 
9, 187. Boisacf 1082-1083. Prusfk, Krok 
6 (cf. AnzIF 3, 104). Pirana* 57. 

-jak, sufiks slozen od -io i -dk (v.), ziv je i 
produktivan. Tvori etnika od imena zemalja 
i naseljenih mjesta: Bosnjak, zemljak od zemlja, 
Zemiak m od Zenica prema f ZMcka, Gla- 
mocdk od Glamoc, Livnjak od Livno, Trav- 
njak od Travnik itd. Odatle prezimena na 
-ovic: Bosnjakovic. Poimenicuje pridjeve da 
izgradi nosioca svojstva: veseljak, bezboznjak, 
slobodnjak, crkvenjak, strucnjak, postenjak, pd- 
krstenjak itd. U ovoj funkciji moze znaciti i 
predmete i imena mjeseci: vocnjak, slivljdk 
(ZK), mdslenjak »lonac za maslo«, potkoznjak 
»cir pod kozom«, svecnjak (hrv.-kajk.) »fe- 
bruar« od svijeca »kandelora«, medmasnjak 
(ZK) »august« od masa »velika i mala gospa«. 
Kad znaci predmete ima i f prema radu glavne 
imenice: vdrenjaka »tikva koja se vari za 
jelo«, vodenjaka »tikva u kojoj se nosi voda«, 
poinjaka »vocka koja pozno dospijeva« itd. 
Kad poimenicuje pridjeve na -ski, znaci mje- 
sece, ljudi odredenog krsnog imena. Upor. 
imenjak m prema f imenjaka. Oblik je toga 
konglutinata -stak (stokavski), -scak (cakavski) 
i -scak (hrv.-kajk.): imena mjeseci: jakoscak 
(ZK) »srpanj« (od sveca Jakov), sesvescak 
(od svi sveti) »novembar«, mioljscak (ZK) 
(od miholja »sv. Mihael«) »septembar«, m- 
koljstak (slavi sv. Nikolu), mztrovstak itd. 
Znaci i stanovnike: gorstak. Pravi etnika od 
kojih su brojna prezimena (hrv.-kajk.): Dra- 
ganiscak (ZK, od sela Draganici), Polanscak 
(zagorsko prezime, od Poljana), Dolovcak (Me- 
dumurje). Upor. selo. Gorisek, Bezensek (od 
bezdbnb > bezdan). U mociji oznacuje musko 
lice: rodak pored rbdjak i rodijak prema f 
rodica (ZK) = rodaka = rodakinja; muzjak, 
mladak pored mlddijak, prosjak m prema 
prosjakinja. U ovom slucaju imao je pred 
sobom poluglas b. 

Lit.: Maretic 289., 9 342 j. Leskien 255., 
§ 402 b. 

f (18. v., Vuk) »ogrlica, kolijer« = 
(sa umetnutim r, nejasno) jarka (Crna Gora) 
»isto«. Balkanski turcizam ar. podrijetla (tur. 



jaka 



750 



jal 



yaka »Kragen« < ar. sakk »oklop«): rum. 
laca »Halskragen«, bug. jakd, arb. jake »Man- 
telkragen«. Na napadu sa deminutivnim su- 
fiksom -etta < vlat. -itta kao venecijanizam 
jaketa (Hvar, Brusje, Istra) »musko gornje 
odijelo« < mlet. jacheta, giacchetta, prosi- 
reno tal. sufiksom -one > -un jaketun, gen. 
-una (Molai) »kratki kaput«, isto preko tosk. 
giacchetta ili engl.-fr. jacket > dedket (Mos- 
tar), zaket (Zagreb). Ovamo jos dzak m (Dub- 
rovcani) »oklop spleten od gvozdene zice« < 
tal. giaco < spanj. jako. Odatle augmentativ 
na -ulja dzakulja f (Vuk). Upor. licko prezime 
Zakula, Dzakula. 

Lit.: AR) 3, 528. 4, 429. 471. Hraste, 
JF 6, 187. Corovic, ASPh 29, 509. GM 160. 
Mladenov, LF 8, 18. REW 1 7519 a. d. DEI 
1801. Skaljic* 359. 

jakija f (Vuk) »mehlem od sapuna, rakije 
i jaja za ranu koju je natrio sedlo«. Balkanski 
turcizam (tur. yaki) iz konjske terminologije: 
bug. jakija »Wundpflaster«, arb. jaki f »Zug- 
pflaster«. 

Lit.: ARj 4, 430. GM 160. Doric 428. 
skatjif 359. 

Jakin, gen. -ina m (15. v., narodna pjesma, 
Petranovic). Od tal. Ancona, a to od gr. aku- 
zativa od dyxcov gen. -orvoc, »ugao«. Upor. 
tal. (u narjecju) ancona f »angolo della strada«. 
Odatle etnici na tur. -// Jaktnlija (narodna 
pjesma), na -janin Jakinjanin (Mikalja, Bella) 
m prema fna -ka Jakinka (18. v., Dubrovnik), 
pridjev jakinski (17. v.). Grcki docetak -ona 
nalazi se tu u jednakom vidu kao i tzv. ilirsko 
-ona u Aenona > Nin, Scardano > Skradin, 
Stolpona > Stupin, Glemona > Humin, 
Salonae > Solin za razliku od Solun (v.), 
znak da su svi oblici jednake starosti, tj. iz 
doba prvog susreta na Jadranu (7. v.). 

Lit.: ARj 4, 430. DEI 190. 

Jakov, gen. -ova m (pravoslavci i katolici), 
biblijsko musko ime hebrejskog podrijetla 
prema grckom izgovoru docetnog hebrejskog 
Ja'akofi, prema f Jakov a »1° zensko licno 
ime, 2° jabuka«, pridjevi na -jjakovalj, poime- 
nicen f jakovlja (ZK) »svetkovina«, Jakovov 
(17. v.), Jakdvljev, prezime Jakovljevic, ja- 
kovski, poimenicen jakoscak (ZK) »juli«; Ja- 
kovlna (augmentativ, Vodice), prezime; de- 
minutiv na -be > -de Jakdvac, gen. -ovca 
(licno ime i prezime), jakovd »vrsta kruske« = 
jakof (Lika) = (prema lat. izgovoru) Jakob 
(13. v.), pridjev Jakabov, odatle na -ka ja- 



kobdvka »kruska koja dozrijeva o sv. Jakovu«, 
na -/ Jakoblje (18. v., Slavija) »dan sv. Jakova«, 
Jakobljev (18. v., -j + -ev). Deminutiv na 
lat. -uceus > -uc (daim.-rom. ?) Jdkobul (1406) 
= (-b > -p) Jakot (16. i 17. v.), jakopaljka 
»jabuka« = jakopovka, jakopscica = jakop- 
cica, jakopovscak (Habdelic) »juli« = (o > u) 
Jakup (narodna pjesma) muslimansko ime ar. 
podrijetla, Jahupov, toponim Jakupovci; sa 
k > g jagupaljka »jabuka«. Hipokoristici : Jako 
(13. v., Bosna), prezime Jakic, Jake, Jaketa, 
gen. -e (Vuk, Dubrovnik), J ace, Jaka f » zensko 
ime« (17. v.) < tal. Jdcobo; Jakoje (16. v., 
decanski hrisovul)), Jakota (14. v.), poime- 
nicen pridjev u z. r. kao toponim Jakotina 
(Bosna), na -usa Jakusa = Jakova ime zensko, 
na -fa (tip Ivsa, Luksa, Vuksa) Jaksa, Jakse, 
gen. -eta, prezimena Jaksic > Jahsic (Dub- 
rovnik), Jaksetic, Jdso = Jasa (Vuk). Sa b > m 
kao u tal. Giacomo, furl. Jacum > Jakom. 
Ovamo jos internacionalno jakobinac, gen. 
-inca (iz fr. revolucije) »pristasa ekstremnih 
nazora, ekstremista«. Naziv je nastao od sasta- 
jalista u samostanu sv. Jakova. Odatle prema 
tal. diakdbina f (Dubrovnik). 

Lit.: ARj 4, 437. 438. 439. 487. Sturm, 
CSJK 6, 67. Jagic, ASPh 31, 551. Ribaric, 
SDZb 9, 89. 

jakrep m (Vuk, narodna pjesma) »sino- 
nimi: skorpija, skrpijun, skorpijon (ZK), spu- 
rak (v.)«. Balkanski turcizam ar. podrijetla 
(ar. dqrab > tur. akrep) iz terminologije 
zivotinja. 

Lit.: ARj 4, 438. GM 409. Lokotsch 47. 
Skoljic 79. 359. 

jal m (hrv.-kajk. i slov.) »sinonim: zavist, 
nenavidnost«, hrvatski jal (uzrecica). Odatle 
pridjev na -bn: jalan (17. v., cakavci) = slov. 
jalen »dolosus«, poimenicen na -ik (Beloste- 
nec) jalnih, na -ost: jalnost (Belostenec, 
ugarski Hrvati). Miklosic, Lex. ime ah »ne- 
quitia« u neodredenom glagoljskom rukopisu. 
Martie ima jal u znacenju »jad, zlo, nesreca«, 
odatle pridjev jalan »jadan«. Sto se tice po- 
stanja MiMosic uporeduje sa tur. al »fraus«. 
Upor. jalan (v.). Tome se pridruzuje Berneker. 
Kako se taj toboznji turcizam ne nalazi u 
balkanskim jezicima u znacenju »zavist, za- 
vidan«, nego daleko u krajevima izvan turskog 
upliva (hrv.-kajk. i slov.), moze se sumnjati 
u ispravnost Miklosiceva uporedenja. Moglo 
bi se doduse raditi o avarskom posredovanju. 
Upor. Cazjna pored Cesma (ime rijeke i to- 



jal 



751 



jalov 



ponim) prema Dickenmannu. Uporeduje se 
jos s got. aljdn »zelus«. Budmani uzimlje isti 
korijen koji je u jalov (v.). 

Lit.: ARj 4, 439. Mazuranic 456. Miklosii 
99. Isti, Lex. 4. SEW 'I, 28. Boisacq 309. 
Bruckner 45. 298. Solmsen, IF 14, 436. 

jala(h) (narodna pjesma) »uzvik za soko- 
Ijenje, cudenje ili zalost« = jala pored jala i 
jala (Kosmet) »uzvik naglog pocetka neke 
radnje«. Upor. ala. Odatle impf, na -kati: 
jalakati, -cem pored --kam (Vuk) = halakati = 
dlakat, -am (Kosmet, subjekt deca) »larmati, 
grajati«. Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. ja allah > jalah »o, boze«) iz oblasti 
islama: bug. jattd > jala »hajde«, arb. alia. 

Lit.: ARj 4, 440. Elezovic 1, 11. 251. Mla- 
denov 702. GM 7-8. Skoljic 359. 

jalak m (Vuk, genitiv nepoznat) »sinonimi: 
jarak, jaruga«. Toponim (Srbija). Turcizam 
(tur. yalak »korito«) iz terminologije za teren. 

Lit.: ARj 4, 440. Matzenauer, LF 8, 19. 

jalan m (narodna pjesma, Petranovic) »si- 
nonim: laz«. Odatle radna imenica na -d&ija: 

jalandzija »lazivac, laza, lazov« = jalandzija 
m, f; na -ija < gr. -fa: jaldnija f (narodna 
pjesma, Petranovic) »laz«; na -li u slozenici 

jalanli-zeman »lazno vrijeme, u kojem nije 
dobro« (Travnik); jalan, odredeno jalni, je 
pridjev »lazan, neprav, pretvoren« u primje- 
rima jalan User (Sulek, hrv.-kajk.), jalna 
pecat »falsum sigillum«,y'a/«a vera »perjurium«, 

jalno »mala fide«. Drugih primjera iz stokav- 
skog narodnog govora nema. Kako su poznati 
f, n i deklinacija, islo bi ovamo kao nasa 
izvedenica od tur. pridjeva jala f (1452) u 
primjeru: breza vsake jale ili prehine, volja 
(»ili«) privarka, all hitrosti. Denominai odatle 
na -iti: jaliti se, -im (takoder hrv.-kajk i slov.) 
»pretvarati se, hiniti«. Belostenac ima jalnih 
u znacenju »laziv covjek«. V. jal, jalov i na- 
rocito jalovisce n (Istra, i jedan cakavac 16. v.). 
Izgleda da su se u ovom balkanskom turcizmu 
(tur. yalan »falsus, mendacium«) iz oblasti mo- 
rala unakrstile dvije osnove, starija, koja mozda 
i nije turskog podrijetla, i mladi balkanski 
turcizam: bug. jalan, jalandzija, arb. jallan 
»falsch«. Najvjerojatnije je da su jala, jalan, 

jalna (hrv.-kajk. i slov.) panonske posudenice 
iz madz. al »falsus, falsarius, dolosus«, odatle 
alt »tauschen« > jaliti. Madz. dl je posudenica 
iz turskog prije »honfoglalasa«, iz vremena dok 
su Madzari nomadizirali u drustvu turskog 



naroda. Tur. yalan »koji vara, laze« je obra- 
zovano kao calan, delen s pomocu participskog 
sufiksa -(y)enl-(y)an. 

Lit.: ARj 4, 440. 442. Elezovii 1, 25L 
Mazuranic 456. Skok, Sldvia 15, 355., br. 
360. GM 160. Matzenauer, LF 8, 19. Gombocz- 
-Melich 55. Deny § 733. Skoljic 359. 

jalapa f »biljka sto joj je smola lijek za 
zeludac«. Tal. ucena rijec ialappa, njem. 
Jalappaharz, lat. Lpomea jalappa, spanj. jalapo, 
od imena jednog meksickog grada. 

Lit.: ARj 4, 440. Dauzdt 417. DEL 1906. 

jaiduzli, indeklinabilni pridjev, epitet uz 

casa, stolac, pjena (narodna pjesma) »pozla- 

cen«. Balkanski turcizam (tur. yaldiz): bug. 

jaldaz »Goldstflck«, jaldazli »vergoldet«. Tur. 

; > u kao u hanuma, koduna. 

Lit.: ARj 4, 440. Dorii 428. Mladenov 702. 
Skoljic 360. 

jalito n (Lika) = jelito (Mikalja, Stulic) 
»djevenica, kobasica velika od najdebljeg 
crijeva, od krvi i brasna«. Cakavsko olito 
(Bakar) = olito n (Hrvatsko primorje, Rijeka, 
Krk, Istra, Buzet, Sovinjsko polje) = olito 
(Cres) »1° crijevo, 2° krvavica«. Slov. takoder 
olito pored jelita. Sveslavenska i praslavenska 
rijec. Danas nije opcenita hrv.-srp. rijec. 
Istisnuse je sinonimi: kobas(ic)a, krvavica, 
sudzun; a-, e- i o- su razliciti prefiksi. Bez 
njih je stprus. laitian »kobasica«, srodno sa 
lat. Uno, prema Briickneru sa ilia. 

Lit.: ARj 4, 442. 482. 8, 893. Tentor, JF 
5, 206. Miklosic 102. SEW I, 452. Holub- 
Kopecny 151. Bruckner 206. KZ 45, 301. 
46, 193-217. Vasmer, RSI 4, 182. Endzelin, 
ZSPh 18, 122. WP 1, 163. Scheftelowitz, 
KZ 53, 248. Matzenauer, LF 8, 28. 

jalkunici m pi. (Vuk, narodna pjesma, 
akcenat Budimirov), apozicija uz tici: tu se 
tici jalkunici legu. Hirtz ne zna kakva je to 
ptica. Izvjesno je da se apozicija svrsuje na 
-ic koji rimuje sa tic. Takovih primjera ima 
dosta: tic golubic, tic lastavic, orlovic, sokolic, 
zdralovic, smjelovic, jadovic. 

Lit.: ARj 3, 442. Hirtz, Aves 164. 

jalov (Vuk) = jalav (Kosmet, s promje- 
nom sufiksa -ov > -av), sveslav. i praslav. 
pridjev, »neplodan, sterilis«. Bez sufiksa -ov 
rus. jdlyj »idem« i hidronim Jala (Tuzla). 
Hidronim se moze i drukcije tumaciti. Poime- 
nicen sa -be: jalavae, gen. -ovca »neplodan 
ovan koji je uskopljen« prema -lea, -ka ja- 



jalov 



752 



jambo 



lavica = jdldvka »1° neplodna krava, 2° mlada 
krava«. Rumunji posudise ialovita (Molda- 
via) »fette Mastkuh«. U sjevernim slavinama 
poimenicenje na -be znaci »borovica«. I na 
romanskom podrucju smatra se borovica kao 
neplodno drvo. To dolazi odatle sto je to 
drvo dvodomna biljka, sa samim muskim ili 
zenskim cvijecem. Ovo znacenje odrzalo se 
mozda u starom toponimu Jelovice f pi. 
(Vodice, g. 1320. Geloiz), odatle pridjev _/'e/o- 
vacki, koji kaze da se prvobitno selo zvalo 
JelovbCb, a zatim zamijenilo sufiks -be sa 
-ica (upor. Mitrava prema Mitrovica). Li- 
vada jelovacka zove se Jelovista n pi. Na teri- 
toriji toga sela raste samo borovica. Sa topo- 
nimom Jelovista iste je formacije jalovisce n 
(Istra, i jedan cakavac iz 16. v.) »eska, meka, 
mamac«. Poimenicenje sa -ina : jalovina (Ozalj) 
»1° batvici koji se posijeku uz glavno batvo. 
kukuruze, 2° jalova zemlja (16. v., rukopis)« 
= (sa ja > je) jelovina pored jalovina (Vodice, 
kol.) »neplodne ovce«. Pridjev jalov rasiren 
je sa -bn: jalovan (18. v., J. S. Reljkovic i 
Nenadovic). Odatle toponim Jalovnica, s kojim 
se slaze rum. hidronim Jalamita, rijeka sto 
protjece pustim Teleormanom, deminutiv Ja- 
lomiciora, njezin pritok. Upor. gore Jala. 
Glede dodavanja suiiksa -o & upor. stcslav. 
istb i istovb. Sa -an (kao Milan): jalovan, 
gen. -ana (Lika) »covjek koji volove i konje 
jalovi, kopljar (ZK)«. Denominai na -iti: 
jdloviti, -Im »sinonim: kastrirati«, pf. izjaloviti 
(se\ -Im (17. v., Vuk) »ne uspjeti (metafora)« 
prema impf, izjalovljivati se, odatle izjalovce, 
gen. -eta n = jalovce, gen. -eta (Kosmet) 
»izmetak«, objaloviti, -Im (Brae) »obfezati sve 
prutice na cokotu«. Bez sufiksa -ov pridjev se 
moze oznaciti kao baltoslavenski : lot. jels 
»sirov, nezreo«, lot. paegle »borovica«, sa gl 
prema egle »jela« (v.). Za lotisko jels nema 
paralela u drugim ie. jezicima, dok za zna- 
cenje »borovica« ima. Machek svodi i pridjev i 
izvedenicu na -be na korijen *al-j*el-, s kojim 
veze oib »pivo« i prema lot. jels pretpostavlja 
i za jalov kao prvobitno znacenje »nezreo« > 
*neplodan. ja- je nastao prijevojem iz ie. 
e s ocuvanom prvobitnom diftonskom za- 
mjenom ja poslije /-. 

Lit.: ARj 4, 442. 8, 363. Miklosic 99. SEW 

I, 272 i 443. Holub-Kopecny 148. Bruckner 
198. KZ 45, 31. ZSPh 4, 215. Vasmer 2, 

488-9. Trautmann 69. 107. WP 1, 152. 
.Machek, Sldvia 8, 213-217. Fraenkel, ZSPh 

II, 36-39. Tiktin 747. Boisacf 237-238. 
Korinek, Sldvia 12, 353 — 356. Ettmayer, 
MIG 37, 646. 



jama f (1475, Vuk), sveslav. i praslav., 
»sinonim: graba, rupa, obrov, spilja, pecina; 
u toponomastici Istre Fojba < lat. fovea«. 
Veoma rasiren toponim u sing, i pi. Odatle 
pridjevi: na -bn jaman (Stolic), koji se u ARj 
oznacuje kao nepouzdan, ali dolazi u topono- 
mastici Jamno (selo, Varazdin) i poimenicen 
sa -ica Jamnica (jamn{cka kiselica), na -ost 
jamast, na- -ski janiski u toponimiji Jamski 
Lipar (Srbija) i kao noviji izraz (1950) 
jamski radnik. Deminutivi na -ica: jamica 
(Vuk), s pridjevom j amicasi i denominalom 
lamicati, -dm, na -ii jdmie (Vuk, Beograd), na 
-bka jamka (Rijeka) = janka (Brae) »rupica 
izdubena u zemlji u koju djeca uspu zita, 
prosa, kad napinju ploke (»plocice«)«. Cudne 
je tvorbe janncak, gen. -ika m (Slavonija) 
»sinonim: trnokop, budak«, jer izgleda kao 
deminutiv, a znacenje mu je drugo. Mozda 
je nastala zamjena sufiksa -icdk, gen. -iedka sa 
deminutivnim -icak, gen. -icka. Augmentativi: 
na -ina jarnina, takoder toponim, na -etina 
jdmetina (Vuk), na -urina jamurina (17. v., 
Vuk), na -uza (analogijski prema kaljuza) 
jamuza (Sibenik). Radna imenica na -ar: 
jatnar m »koji zivi u jami« prema f na -ica 
jamarica »1 ° biljka cortusa, 2° jegulja«. Denomi- 
nai na -iti: jdmiti, -im (Vuk) »kopati jame«. 
Ne postoji u baltickoj grupi, a ni u drugim ie. 
jezicima nema paralela koje bi posve odgova- 
rale znacenju praslavenske rijeci. Uzimlje se 
da je srodna s gr. aun »lopata« i odatle auapa 
»tranchee, fosse, conduite d'eau«, e^auaco 
»iskopavam«. Ie. korijen je *idm-jidm- »kopati«, 
toharski yarn yarn. Liden pretpostavlja ie. ou- 
ma> *6ma. 

Lit.: ARj 4, 444. 447. 448. 450. 453. Ma- 
iuranic 457. Miklosic 99. SEW 1, 444. Holub- 
Kopecny 148. Bruckner 198. Vasmer 2, 489— 
70. Mladenov 703. WP 1, 198. Jagic, ASPh 2, 
396. Liden, KZ 41, 395-396. Schneider, 
IF 58, 42. Scheftelowitz, KZ 56, 207. Solmsen, 
Beitrdge zur griech. Wortforschung 195. i si. 
Pereson, KZ 48, 128. Boisacq* 295. 1094. 

jamak m (Vuk, narodna pjesma) »barjak- 
tarev zamjenik«. Odatle' prezime na -ovio: 
Jamakovic. Turcizam (yamak »pomocnik«) iz 
oblasti vojnistva. 

Lit.: ARj 4, 447. Matzenauer, LF 8, 21. 
Skaljiff- 360. 

jambo (16. v.) = (danas uceno skolski) 

jamb »(metricki termin) u — (uzlazna stopa)«, 

od lat. iambus < gr. uxu^oc, nepoznatog 

(mozda azijatskog = maloazijskog) podrijetla. 

Lit.: ARj 4, 447. DEL 1803. 



Jan 



753 



-jamn 



jan, gen. jana m, pi. jdnovi (Kosmet) 
»zastirac za minderluk« = jan (tuzlanski 
kraj) »strana na camcu«. Odatle prilog jdndal 
(Vuk) = jandal (Kosmet) = jdndan (narodna 
pjesma, Bosna) »na stranu, na strani« = s 
prijedlogom na jandal(u). Prvi je element u 
slozenicama : janostup »nogostup = (meta- 
teza) gonostup (tuzlanski kraj«, jdnkesa t 
(17. v.), odatle na -dzija jankesedzijajjances- 
(Kosmet) »dzeparos«, janporoz, prilog (Kos- 
met) »na(h)ero, natraske, nabusito«. Balkanski 
turcizam (yan »cote, flanc«) iz terminologije 
za teren: bug. jankesediija. Prilog jdndan 
sadrzi tursku postpoziciju -dan za ablativ. 
Odatle jandal na osnovu disimilacije n-n > 
n-l; jandal odgovara po znacenju crnogor- 
skom m sompas < sam + pasti: pustijo stoku 
onako jandal (Kosmet). U prilogu janpordz 
prema tur. yanpuri »krivo, naopako« -oz nije 
jasno. Tur. yan nalazi se kod nas jos kao 
deminutiv na -dzik : jdndfik m (Vuk, Srbija) = 
jandzik (Kosmet) »seljacka, cobanska koznata 
torba, sto se nosi oko vrata; sinonim: zagrcik 
(v.)«. Sa reciprocnom turskom postpozicijom 
kojom se tvore inhoativni glagoli: - Us: janlis 
(Bosna) = janhs (Kosmet, uz bid, subjekt 
esap, sat itd.) »pogresan, netacan«. 

Lit.: ARj 4, 451. 452. 453. 454. Elezovic 1, 
252. 253. 2, 517. Korsch, ASPh 9, 506, 
Deny § 840. Skaljic 361. 

j angin, indeklinabilni pridjev (Travnik) 
»zestoke cudi (ili spolno) covjek, zivotinja«, 
metaforicko znacenje prema jdngija f (Bosna) 
= janglja (Kosmet) »pozar, goravica«. Balkanski 
turcizam (yangin »pozar«) iz terminologije 
obicnog zivota: bug. jangdn. Sufiks -gin je 
kao u siirgun (v.) ili cavkun (v.). Oblikyangya 
nastao je ispadanjem docetnog tor. -in na 
osnovu disimilacije n-n > n-0 i deklinacijskim 
dodatkom -ja (v.). 

Lit.: ARj 4, 452. Elezovic 1, ^ 252. Skok, 
Sldvia 15, 355., br. 361. Skoljic 361. 

Jangura (stsrp. spomenik), maloazijski grad, 
anticki lat. Ancyra. < gr. "Ayxupa, danas 
obicno Angora (novogr. nk >. ng), tur. Engii- 
riye. Stsrp. je preko biz. (ngr.). Znacajno 
zbog proteze. 

Lit.: ARj 4, 452. 

janicar (17. v., apozicija uz Turci) = 

(sa individualnim -iri) janicarin (18. v., Obra- 

dovic, Nenadovic), pridjev na -ski janicarskT 

(Mrnavic, Kavanjin), apstraktom na -stvo 

janicarstvo. Taj oblik sa dentalnim nazalom 



nije prodro u knjizevni i saobracajni jezik, 
nego s palatalnim nj, koji bolje odgovara 
turskom napola palataliziranom n: janjicar 
(16. v.) = janjicarin (17. v.), janjicarskT = 
(sa je kao u tor.) jenjicar (Vuk) = jenicar 
(Kosmet) = jemcarin (Kosmet) »1° clan 
nove turske vojske obrazovane od nemusliman- 
ske djece (ustanovio ju je Orhan, otac sultana 
Murata), 2° (metafora) nasilnik, 3° (janjicar 
Lika, Ostarije), bjeloglavi jastreb, gyps fulvus«. 
Odatle hrv.-kajk. prezime Jancer. Balkanski 
turcizam (slozenica od pridjeva yeni »nova« 
i ceri »vojska«) iz vojnicke terminologije:, bug. 
janiiarin = enicarin, arb. xhaniger. Evropski 
turcizam. Upor. pridjev yeni u toponimiji: 
Jenji-Pdzar i Jenji-Seher. 

Lit: ARj 4, 452. 458. 489. Elezovic 1, 
260. Hirtz, Aves 165. Miklosic 99. SEW 1, 
445. Holub-Kopecny 148. Bruckner 198. GM 
80. Korsch, ASPh 9, 506. Lokotsch 954. 
Skok, Sldvia 15, 355., br. 362. Mladenov 
703. Skoljic- 361. 

-janin m, pi. -jani, sveslav. i praslav. pro- 
duktivan i ziv sufiks, slozen od tri sufiksalna' 
elementa (konglutinat) : jo- > j (v.) + -an, 
prema kojem se pravi plural (tip Rimljanin, 
pi. Rimljani) + -in (v.), koji znaci individuum, 
jedno lice, i nedostaje u pluralu. Prvobitno 
oznacivao je samo muska lica. Stoga mu u 
mociji odgovara -bka (v.) ili -ica (v.) (tip 
Hvaranin prema Hvarka). Analogijom pre- 
nijet je elemenat -an i u z. r. Tako nastaje 
-janka. Danas se kaze f Rimljanka prema m 
Rimljanin. Buduci da i sufiks -be > -ac sluzi 
istoj funkciji, veze se od starih vremena -janin 
i s njime u -canin m prema f -canka. Tako se 
mjesto nekadasnjeg Zagrebec m prema f Za- 
grepka kaze danas opcenito Zagrepcanin m 
prema i Zagrepcanka. Sluzi za tvorenje etnika 
od imena zemalja i naseljenih mjesta, kao i 
od opcih rijeci koje znace zemlju, grad, selo, 
puk ili ljudsku grupaciju. Odatle i u prezime- 
nima: Jajcanin, Sidanin, Orescanin itd. Bis- 
can (Samobor) od Bihac i dalje Bicanic. Pri- 
mjeri: Hrvacanin (od pi. t. Hrvati kao oznake 
zemlje, koja se danas zove Hrvatska), Zecanin 
od Zeta i si., Kotoranin, brdanin, goranin 
(prezime Goran), gradanin, varosanin, se- 
Ijanin, pucanin, krscanin itd. Oznacuje i poje- 
dince iz ljudskih grupacija: kucanin, ukuca- 
nin, serefanin, goscan (ZK) »jedan od gostiju«. 
Moze se prosiriti sa -be na koncu: Krasicanac, 
gen. -anca, KeaplLLanec (hrv.-kajk.) od Kra- 
pina. U toponimiji u pi. Brckovljani, naselje 
oko crkve sv. Breka < lat. Briccius, Gracani 



4g F. Skok: Etimologijski rjecnik 



-janin 



754 



japad 



(Zagreb), kmetovsko naselje koje je nekada 
pripadalo Gradbcu, Varikasane kod Zadra, 
kmetovi zadarske porodice Varikasa. Rasi- 
ruje se sa -nica Gracanica, 1332. hram Bogo- 
rodice gradbcanbskije (Mon. serb. 562). Samo 
za svaki pojedini elemenat postoje ie. para- 
lele. Tako za -an: lat. -anus (Romanus od 
Roma), gr. -r|voc, (Aain|)axr|v6c, od Adin|)axoc,). 
Konglutinat je praslavenska tvorevina. [Usp. 
i -an in]. 

Lit.: Maretic 290., § 343 ab. Leskien 249., 
§ 391. Holub-Kopecny 450. Belie, JF 15, 239. 
Boskovic, JF 15, 37. si. 

jantar m »sinonimi: ambar (v.), celibar, 
agata (v.), okstan (v.)«. U novije vrijeme uzeto 
iz ruskoga. Odatle pridjevi na -bn: jantaran, 
koji nije usao u jezik; na -ov: jantarov, poime- 
nicen na -ina jantarovina', na -ski jantar ski. 
Na -un: jantarun. Sve Sulekovi neologizmi. 
Ruska je rijec posudenica iz ugrofmskog ili 
lit. gentiras, gintaras. Upor. jos madz. gyantar 
pored gyanta i bug. jantar. Vazna rijec iz 
kulture Baltika. 

Lit.: ARj 4, 455. Miklosic 99. SEW 1, 
445. Holub-Kopecny 149. Bruckner, KZ 45, 
28-30. Vasmer 2, 491. Mladenov 703. Ma- 
tzenauer, LF 8, 27. NJ 3, 158. 

januari) m (Viik, latinizam) = januar 
(18. v., takoder ime musko) = (prema gr. 
yevdpu; = Mb. jenar, Toske) jenar m (1100) = 
envar (1491, kalendar prvotiska glagoljskog 
brevijara) — jenvar (Zakon vinodolski, histo- 
rijski dokumenti 15. v.) = (prema tal.-mlet. 
gennaro /= gennaio/) cenar (15. v.) = dzendr, 
gen. -ara (15. v., zapadni krajevi) = denar 
(14. i 15. v.), denvar (unakrstenje sa envar, 
14. i 15. v.) = (latinizam) denvarije m (15. 
v.) = (mlet. g >j) jenar, gen. -ara (Bozava, 
Rab), u Reziji iendr = ianar < furl, zenar. 
Od kllat. januarius (se. mensi's) > vlat. jenu- 
arius, pridjevska izvedenica na -arius od imena 
boga Janusa. 

Lit.: ARj 1, 938. 4, 455. 3, 4. 533. Kusar, 
Rad 118, 23. Cronia, ID 6. Stefanie, Rad 
285, 93. GM 162. Sturm, CSJK 6, 67. ASPh 
14, 234. Putanec, JZb 4, 106. 

Janja f (Vuk, hipokoristik 17. v.). Odatle 
prezime Janjio (Bosna). Deminutiv na -ica 
Janjica. Hipokoristik na -sa Jasa (Lika). 
Hipokoristik ispustanjem pocetnog sloga Nefa 
(Hrvatsko zagorje), odatle prezime Nezic 
(Prigorje). Ancic ima: Jagica ali Janje ttti 
Jagnja, iz cega se vidi da bi Janja mogla 



predstavljati hipokoristik i od drugih svetica, 
kao Agatha (v.). Anna glasi u ZK Ana, Jana, 
deminutiv Janica, toponim Sveta Jana, s 
etnikom Svetojanac, svetojanski. Pridjevski je 
toponim Jdnjina (Peljesac). Na -ika Janika. 
Novakovic ima zenska imena Jagnija i Jagnita. 
G. 1459. potvrdena su prezimena Jagnetic i 
Jagnezic, iz cega izlaze varijante Jagneta i 
Jagnesa. Svetica se zove i sveta Janje. Gdje 
Janje, Janja predstavlja Agnes, tu je gnj > nj 
kao u jagnje > janje (v.); janincica f »vrsta 
kruske« u Samoboru je od Anna (kruska je 
flazvana tako jer dozrijeva na Anino, koje se 
slavi u Samoboru). 
Lit.: ARj 4, 410. 452. 453. 455. 458. 486. 

janjus m (Dubrovnik, 16. v.) = jdnkus 
(Dalmacija, Pavlinovic) »kolacica umijesana 
od kostiju svetaca (ostia papale), kojoj na 
dvije strane metnu staklo, a okrajke oklope 
srebrom i vjesaju o zazuku« = ognjusm (Hvar) 
»hamajlija«. Deminutiv na -id ahjusic = ja- 
njusic (cakavski, Istra) »amuletum«. Prvi dio 
od lat. sintagme agnus dei — agnus dea »jaga- 
njac bozji = Isus« > mlet. agnusdei. Prema 
Budmaniju taj se crkveni latinizam izgovara 
u Italiji i Dalmaciji (j)agnus, odatle meta- 
teza jankils, ali zacijelo i sa gn > n, odatle 
janjus. Upor. arb. metatezu od gn > ng peng, 
odredeno pengu < pignus i cindi (Zatrebac, 
Crna Gora) = kind pored cine (izgovor arba- 
naskih ribara u Ulcinju) = an = kini (Ses- 
tani) < *agniculus »mlado jagnje«. 

Lit.: ARj A, 407. 454. 459. 8, 759. Parac 
296. Strekelj, ASPh 14,514. REW*290. DEI92. 

japa m (hrv.-kajk.; prema Vuku ide u 
varoski jezik) »sinonim: tata, caca, otac«. 
Odatle: deminutivi na -zkjapek (hrv.-kajk.), na 
-ica jatica (Vuk, takoder slov. i slvc.). Iz 
madz. ata »idem«. Kako se nalazi i u arban- 
skom, ne mora biti posudenica iz madzar- ■ 
skoga, nego zajednicka rijec djetinjeg govora 
kao tata, koja je internacionalna. Upor. 
appa-n, appa (vokativ) »otac« u jeziku tamil. 

Lit.: ARj 4, 461. Miklosic 100. 414. SEW 1, 
29. Gombocz-Melich 106. Jokl, Unt. 39. 
UJb 7 (cf. Ub 13, 166). Trombetti, AA 3 3 89. 

japad f (Vuk) »mjesto gdje sunce ne grije; 
sinonim: osoje (v.)«. Odatle pridjev na -bn: 
jdpadan »schattig«. Deminutiv na -tk: ja- 
padak, gen. japatka. Toponim pi. t. Japodi 
(Srbija). Denominal na -iti: japaditi (objekt 
lozu »vinograd«) »ciniti hlad kome«. Slozenica 
sa rijetkim prefiksom ja- < ie. e- > praslav. 



japad 



755 



e-, od ie. prijedloga e\e. Taj prefiks je i u jdlita 
(v.) i prema Matzenaueru u jareb (v.), jastreb. 
i jaster (v.); -tad f je kao u zapad f. 

Lit.: ARj 4, 461. 462. SEW I, 441. Matze- 
nauer, LF 8, 21. 22. 

japaga f (srednja Dalmacija, Pavlinovic) 
»u sumi duboka jama medu skripima«. Topo- 
nim: zaselak u pozeskoj dolini, pi. t. Japage 
(Bosna, Donja Tuzla). S promjenom sufiksa 
-aga sa -jufa (prema kaljuza): japufa (Sibe- 
nik). Miklosic uporeduje s tur. glagolom 
jap-mak »pokriti«, v. japija; Matzenauer s 
dzagatajskim jap »fossa«. 

Lit.: ARj 4, 462. Matzenauer, LF 8, 21. 
Miklosic, Turk., Nachtrag 2, 133. 

japija f (Vuk, 18. v., Bosna) =. japtja 
(Kosmet) = apija (srednja Dalmacija, Pavli- 
novic) »1 ° grada za kucu, najcesce od drvljadi, 
2° materija uopce, 3° (metafora) jak covjek«. 
Odatle na -ar: japijar m (Pavlinovic) »koji 
dijeli japiju«. Balkanski turcizam (yapu pored 
yapi »Gebaude« od yapmak »pokriti«) iz oblasti 
gradevinarstva: bug. japija, arb. japi f. Od 
istoga tur. glagola je i Vukov jdpiti (od- se) 
»stajati otvoren (subjekt vrata, mna)«. Upada 
u oci da je turski glagol dobio kod nas pro- 
tivno znacenje od znacenja u turskom jeziku. 
To se moze objasniti time sto je japiti obra- 
zovano na -iti ne od tur. infmitivne osnove, 
nego od imperativa kapuju yap »zatvori vrata 
koja su bila otvorena«. Miklosic spominje jos 

japasiti, -im »uhvatiti, zgrabitk, ali ne kaze 
gdje se tako govori. To bi bila nasa izvedenica 
od tur. reciprocnog glagola yapismak »s'atta- 
cher, se coler« od yapmak. I ovdje upada u 
oci sto tur. glagol ne glasi kao obicno na -isati: 
*japasisati. Mozda je -osisati stegnuto haplo- 
logijom u -asiti. Za takvu pojavu nema drugih 
primjera. Upor. bug. japtdrdis(v)am. Od tur. 

yap- je prilog japma (Kosmet) »patvoreno, 
fabricirano«, takoder balkanski turcizam: bug. 

japma. Balkanski je turcizam iz oblasti nosnje 
i gerundi) na -incak: yapincak sa refleksom 
a ili u za tur. jery i -sa zamjenom tur. -dk 
sa -a ili -e, gen. -eta: japundza f = japandza 
(Kosmet) = japundze, gen. -eta n (17. v., 
Vuk) = japundze (Kosmet) »vrsta kabanice 
protiv kise«. Upor. rum. ipingea »Regenmantel«, 
bug. japandzak — Japanca, arb. (j)opanxhe 
(Gege), ngr. yicotouvt^ec,. - 

Lit.: ARj 4, 462. 463. 8, 598. Elezovic 1, 
253. 2, 517. Miklosic 100. SEW I, 445. Lokotsch 
934. Deny § 1392. Mladenov 703. GM 161. 
163. Matzenauer, LF 8, 21. Bruckner, KZ 
45, 293. Korsch, ASPh 9, 506. Skoljic* 362. 



japraklija f »(drvodjeljski termin) lenjir 
nalik na cirilsko slov T«. Budmani kaze samo 
da je rijec turska, a ne navodi koja. 

Lit.: ARj 4, 463. 

japuriti se (Banja Luka) (za- se, Krasic) 
»crvenjeti se«. Ovamo zacijelo i japraziti se 
(u amplifikaciji sa pufariti se) »crvenjeti se«, 
denominal od nepotvrdene imenice japraga 
obrazovane s pomocu sufiksa -jaga (v.). Tako 
se govori negdje u Bosni i Hercegovim. 
Upor. i zajapriti se. Ovamo bi mogao ici i 
naziv za lisaj japrika f (Sinj, Sulek) »lichen«. 
Nema na zalost opisa njegove boje. Mozda i 
hidronim Japra f pritok Save kod Bosanskog 
Novoga. Semanticka veza postoji sa jara (v.). 

Lit.: ARj 4, 463. ZbNZ 6, 156. 

jar, gen. jari f (i-osnova) »ljetni usjevi« = 

jar m »jecam sto se ljeti sije«; jar, pridjev 
(jaro zitoj. Prvobitno je znacenje »proljece ili 
ljeto«. To se dvoje ne razlikuje. Upor. lat. 
ver »proljece« prema rum. veard »ljeto« i 
primavara »proljece«, spanj. veruno »ljeto«. 
Sveslav. i praslav., bez paralela u baltickoj 
grupi. Pridjev i imenica poimenicuju se 
raznim sufiksima. Te se izvedenice odnose 
na proljetne i ljetne usjeve, plodove i mlade 
zivotinje sto se l^gu u to godisnje doba. Po- 
imenicenje: na -ih jdrik, gen. -ika »jaro zito, 
povrce, Ian sto se sije u proljece«, na -ica 

jarica (18. v., Vuk) = jarica (Kosmet) »pse- 
nica sto se sije u proljece«, na -ic jam = 

jaric »biljka sedum sexangulare«, na -ie jaric, 
gen. -ica »biljka«, odatle na -evica jaricevica 
»hljeb od jarica«, na -bkajarka (jarka) (Istra) 
»kukuruz sto se ljeti sije«, na -be jarac, gen. 
-rea »jari jecam«, na -ika jarlka (Korlevici, 
Istra) »kukuruz koji se sije po zetvi za krmu«. 
Odatle na -inica: jarcanica »muka od jarca«; 
na -sa: jarsa f »vrsta kruske«; na -ina: jarina f 
(Vuk) »proljetno i ljetno voce«. Pridjev jar 
prosiren s -bn, koji je potvrden samo u poime- 
nicenju sa -ik jarnik »jari jecam«, morao je 
postojati i u hrv.-srp., jer ga preuzese Arba- 
nasijarine »zreo« < jannz. Na domacu sitnu 
stoku odnose se ova poimenicenja : na -be m 
prema f -ica; jarac, gen. jarca m »Bock« prema 

jarica »mlada koza koja nije bila skozna«. 
Za zenku od jarca kaze se koza. Zbog toga je 

jarica zadrzala prvobitno znacenje. Kod sje- 
vernih cakavaca i kajkavaca jarac znaci i 
»ovan«, u ukr.. i rus. jarec »mlado od bebra, 
psa, ovce«. To je bilo prvobitno znacenje, 
koje se ocuvalo u hrv.-srp. samo u f na -ica, 
Ajarac je u mociji postao m za ikoza. Deminu- 



jar 



756 



jara* 



tiv na -ic: jarcii. Augmentativ na -ina: jar- 
ana. Odatle je uzvik jac jaco kojim se vabe 

jarci. Pridjevi su na j-: jarcjT; na -ski: ja- 
racki (17. v.) »koji pripada jarcu ili jarcima«; 
na -ev: jarcev (17. v.), poimenicen sa -ina 

jarcevim »jarcje meso«; na -en: jarcen (Ra- 
njina). Kol. jarcad f (Stulic). Radna imenica 
na -jar: jarcar »koji cuva jarce«. Denominai 
na -iti: jarciti se, -im »coire (uopce i kad se 
radi o drugim zivotinjama)«. Deminutivi' na 
-e gen. -eta: jare = jaric, pi. jarici (Vuk, 
15. v.) »mladi jarac ili koza«. Odatle pridjev 

jareci (Vuk), poimenicen sa -jak jaretnjak 
»mijeh od jareta (srednja Dalmacija, Pavli- 
novic)« — jarecak »jareca mjesina«. Na -ina: 

jaretina = jaretina (Kosmet). Od iste se 
osnove pravi kol. jdrad i = j ar enje, odatle 
na -ar jaradar (Lika) pored jaradar, gen. 
-ara m prema jaraddrica f »koji cuva jarad«, 
kao i ostali deminutivi jarecce (Kurelac), 

jarence (Vuk), jaresce. Od osnove jar- u istom 
znacenju postoji kod cakavaca i izvedenica 
na -uh: jariih, gen. -uha (Hvar) »sinonim: 
jarac« = jariih (Lovran, Vodice) = jdruh 
(zapadna Srbija) »mladi zec«. Odatle na -e: 

jaruse »janje od Jakovlje do Durdeva« prema 

jaruzica f »idem«. Odatle na -jak: jarusak 
»mladi zec«; na -ica: jaruzica »mlado dje- 
vojce do 12/13 g.«. Na -ic: jaric m prema 

jarica »kozle«. Denominai jarit se (Kosmet) 
»pariti se« (subjekt petao i kokosi). Na -ica: 

jarica (1628, Vodice, Rukavac) »mlada ko- 
kos«, odatle jaricica f (Lika) »1 "mlada koza, 
2° mlada kokos«. Upor. bug. jarica »junge 
Henne, die noch nicht gebriitet hat, pis- 
cenka (ZK)«, jaricka »pile«. Madzari posu- 
dise jerce = erce = jerke = yerke. Tesko je 
izdvojiti iz ove leksikologijske porodicejdrina f 
(Vuk) »jagnjeca vuna« = bug. jarina »1° 
Ziegenhaar, 2° zweite Wolle« pored jare- 
nica, u kojoj je poimenicen nepotvrden pridjev 
*jaren. Ta rijec dolazi jos u stcslav. i ruskom. 
Etimolozi rastavljaju pridjev jar i jarina. 
Pridjev izvode od ie. korijena *ai-lai- »grijati, 
svijetliti«, koji se nalazi s rasirenjem ujasan 
(v.), iskra (v.) i jesen (v.), a s rasirenjem r 
*al(e)r- u praslav. jarb, avesta ydr »godine«, 
gr. <Spx3 lat. hornus, stnord. ar »guter Ernteer- 
trag«, njem. Jahr, dok za imenicu jarina »jag- 
njeca vuna« vide paralelu u lit. eras, lot. 

jers »jagnje«, lat. aries. Prema tome bi jarina 
bila praslav. pridjevska izvedenica Aerina; ja 
je u obje rijeci nastalo iz e > la sa diftonskim 
izgovorom jata koji se odrzao poslije /. 

Lit.: ARj 4, 463. 371. 464. 470. 472. 467. 
390. 468. Elezovic 1, 254. ASPh 34, 306. 



Hraste, BJF 8, 20. Ribaric, SDZb 9, 152. 
Doric 429. Miklosic 100. SEW I, 441. Bruckner 
199. Trautmann 108. WP I, 3. 105. Mladenov 
703. SpBA 6, 73, br. 2 (cf. IJb 8, 198). 
GM 96. 161. Boisacq 279. 281. 1083. Bugge, 
PBB 21, 424. Joki, Stud. 26. Brugmann, 
IF 28, 386. i si. Schneider, IF 57, 202. 
Petersson, KZA7, 257—258. Sandsjoe, Strend 
philolog. Upsalensis 119 si. (cf. IJb 10, 215). 

jara' f (Vuk, sjeverna Dalmacija, Istra, 
dalmatinski otoci, Vrana, Tribanj, Obrovac, 
Jadrtovac, Pag; Tommaseo, Iskrice, XXVIII: 
kao ovce koje leze ujednojjari) »1° kao naslon 
gdje stoka zimi stoji, ograden zidom pred 
torom, pokriven kao mosuna na Krku, 2° to- 
ponim Jare (Mostarsko Blato)«. Na -iste 
jdriste n »mjesto gdje je vise jara«. S prefiksom 
pod- padjdra (Krk) »staja za goveda, sa dvije 
strane (sa bure i od sunca) suhi zid, krov 
potporom uzdrzan«. Od tal. (milansko na- 
rjecje) ara < lat. hara »stalla per ammali, 
porcile«. 

Lit.: ARj 4, 463. 10, 246. Bartoli 2, 189. 
Skok, ZRPh 38, 547. Maver, AR 6, 242., br. 
5. REW 3 4039. DEI 263. 

jara 2 f »vrucina u peci«, postverbal od 
janti, jarim impf, (od- Backa, srijemsko 
Podunavlje, Futog, pod-, s-, za-, objekt pec); 
(metafora) juriti se »bijesniti«, razjariti »ne- 
koga raspaliti, razbijesniti«, razjarati (Danilo); 
iter, na -va-: sjarivati, sjarujem (objekt glav- 
nje) (Vuk); podjarovat, -ujem (Kosmet); jdr- 
nuti, -em (Lika) »sinonim: jariti (vatru)«. De- 
minutiv jdrkati (Lika, s- Dubovica), odatle 
postverbal jarka (Bosna) »prijesan hljeb, tj. 
hljeb napola pecen zbog male vrucine«, v. 
jos japurili. Sveslav. i praslav. (jari), bez 
paralela u baltickoj grupi. Pridjev HIFB, koji 
postoji u bug., ces., polj., rus. i u luzicko-srp. 
jeziku, rasiren je u hrv.-srp. sufiksom -bk 
(tip sladak): jarak, f jarka, jarko (sunce) i 
jedanput -bn jaran, jarna (18. v.). Da je po- 
stojao i bez toga prosirenja dokazuje jarost f 
»1° vrucina, 2° (metafora) bijes, gnjev«. Odatle 
pridjev jarostan. Upor. jos slozenicu jar-ko- 
priva (18. v.). Poimenicen je sa -ic: jaric 
(Hrvatsko primorje) »nutarnja vatra od lju- 
bavi«. Poimenicenje pridjeva na -ica postoji 
samo u denominalu ojaricati se, -am (Buko- 
vica, Dalmacija) »okrasliti se oko usta«, (sa 
ja > je) najericat se (Kosmet, subjekt kraste} 
»kada kraste, bubuljice, izbiju u velikom broju 
poslije groznice«. U onomasiologiji (antropo- 
nimiji) dolazi jos kao prvi elemenat dvoclanih 
imena: Jaromir, Jaroslav (1060) = Jeroslaus 



757 



jaramaz 



(1259) = Jeroslav (16. v., Zoranie), Jaro- 
gnevb, odatle hipokoristik Janje, *Jarohna u 
toponimu Jarohlin do (disimilacija n-n > n-l). 
Uporeduje se s gr. epitetom za vino t,a>poq 
»fort, pur« i lat. ira. Upor. sa formantom / 
mjesto r: gr. tfyXoq (fr. jaloux) i jal (v.). 

Lit.: ARj 4, 471. 464. 467. 602. 8, 802. 
Elezovic 2, 90. 436. Aleksic, NJ 4, 89-90. 
Miklosic 100. SEW 1, 447. Holub-Kopecny 
149. Bruckner 199. Mladenov 704. WP I, 
197. Trautmann 108. Matzenauer, LF 8, 21 — 
22. Boisacf 376. 312. 309. 1097. Osten- 
-Sacken, IF 23, 380. Horak, ASPh 12, 299. 
Frohde, BB 20, 186. Matzenauer, LF 11, 
348. 

jarabi, uzvik (narodna pripovijetka, uz 
Boze) = jarabi (Kosmet, uz amdn) »ah, gospo- 
dine Boze moj«. Turcizam arapskog podrijetla 
(ar. ya rabim, pored ja rabbi, aman jarabbi 
»milost, o Gospode«) iz oblasti islama. 

Lit: ARj 4, 464. Elezovic 2,517. Skoljic 
362. 

jarak 1 , gen. -rka m (16. v., Vuk) = jarak, 
gen. jarka (ZK) »duga i siroka jama; sinonim: 
graba, brazda«. Odatle deminutiv na -ic: 
jarac. Govori se na citavom hrv.-srp. terito- 
riju, na hrv.-kajk. i slov. Potvrden je 1277: 
fossatum ark vulgariter dictum (CD 6, 191). 
Docetak -dk osjecao se kao deminutivni sufiks 
kojemu odgovara augmentativ na -uga: ja- 
ruga f (Vuk, Hrvatska). Odatle opet deminutiv 
na -ica jaruzica (Vuk) i augmentativ na -ina 
jaruzina. Rumunji posudise erugd = iruga 
»Muhlgerinne«, Arbanasi (Zadar) jerug m 
»potok«. Iba oblika nalaze se i u polj. i rus. 
u znacenjima koja suvise sa jarak i jaruga. 
Oba apelativa su rasireni toponimi, sami i u 
vezi s toponomastickim pridjevima. Sufiks 
-uga i -dk zamijenjeni su sa -oca: jaraca f 
(Sulek) »sinonim: splaka (u nju zapadnu 
kola), Regenpfiitze (u Sulekovu prijevodu)«. 
Kavanjin imajarca f. To bi bio postverbal od 
denominala na -iti od jarak: jar uti (Prigorje) 
(ob-) »kopati jarak oko cega« prema iter. 
objarcivati (19. v.). S odbacivanjem -bk, -uga 
postoji u bug., polj., rus. i samoy'ar. U turskim 
jezicima tome odgovara sjeverno-tur. yar 
»strma obala, provalija«, juzno-tur. (osman- 
lijski) yank »rascijep« i dzag. yarn"*,, koje se 
poklapa s osmanlijskim. To su izvedenice 
od glagola yarmak »rascijepati«. S tim rije- 
cima pomijesao se tur. (osmanlijski) arik »Was- 
sergraben, kanal«, odatle slov. i ukr. jarok 
»idem«. Ovamo idu i nase jarak i, jaruga, u 
kojima se zamjenjuje tur. jery sa (3 i u. Zbog 



starine turcizma i njegove rasirenosti u slov. 
i hrv.-kajk. mora se uzeti da potjece iz avarskog 
doba. 

Lit.: ARj 4, 464. 468. 8, 364. Mazuranu 
459. Miklosic 100. SEW 1, 445. Mladenov 
703. Gombocz-Melich 142. GM 163 335 
Vasmer, RSI 2, 28. Vulovic, ASPh 8, 137* 
Korech, ASPh 9, 506. Jagic, ASPh 2, 396- 
397. Tiktin 598. 854. Skaljis* 362. 

jarak 2 , gen. -aka m (18. v., Vuk, narodna 
pjesma) »sinonim: oruzje«. Odatle mozda 
denominai na -iti: jdraciti, -im (Vuk) »pripre- 
miti konja za trku«, najaraciti, -im (Srbija, 
Milicevic) »pripremiti sokola za lov«. Turci- 
zam (yarak] iz vojne terminologije. 

Lit.: ARj 4, 465. Skoljic* 362. 

jaram,,gen. -rma m (Vuk) = jaram,. gen. 
jarma (ZK) = (sa ja > je) jerom, jerma (Bu- 
zet, Sovinjsko polje), sveslav. i praslav. (*jan- 
mb), bez paralela u baltickoj grupi, »jugum; 
sinonim: igo (v.)«. Odatle deminutivi na -be 
jdrmac = na -bk: jarmok (Vuk, genitiv nije 
potvrden) »ono sto se zove vagir (ZK v.)«, 
na -ica jarmica (18. v.) »najgornje svecenicko 
odijelo, planeta, planila«. Pridjev na -bn: jar- 
man, fjarmna (14. i 15. v.) = na -en jarmen 
(Istra, narodna pjesma), poimenicen u m 
slov. Jemen »Riemen«, sa -ica jarmenica (Vuk, 
Srijem) »drvo u ladara preko prsiju kad vuku 
ladu« = jarmenica f pi. (ZU) = jermenice 
pored jar- (ZK) »Jochwiede«, sa -jaca jarme- 
njaca »donja letva na jarmu sto stoji volovima 
ispod vrata«, sa -jak jdrmenjak »svrdlo za 
probijanje jarma«. Na -ka: jarmenka (Pri- 
gorje) »gvozde za jaram«. Od sintagme pod 
jarmom: pddjarmica fVuk, Srijem) »podgrljaca, 
polica, puza kao dio jarma«. Denominai na 
-iti: jarmiti, jarmim (iz-, pod-, raz- Vuk) 
prema -jarmljivati samo s prefiksima. Madzari 
posudise jarom, Arbanasi jarm »plug« sa inte- 
resantnom semantickom specijalizacijom. Ie. 
korijen je *ar- »pricvrstiti«, upor. gr. ap^o^ 
»Fuge, Gelenk«, dp^ia, lat. arma. Sufiks je 
isti koji u jecam (v.), remen (v.): -bmy, gen. 
-mene, upor. lat. armentumi jaram je prema 
tome prvobitno znacio »pricvrscenje«. 

Lit.: ARj 4, 209. 465. 471. 10, 246. Skok, 
ASPh 33, 363. Popovic, Sintaksa 35. Mi- 
klosic 100. SEW 1, 31. Holub-Kopecny 149. 
Bruckner 199. KZ 38, 310. si. 43, 323. GM 
161. WP 1, 73. JoW. Stud. 26. Boisacq 79. 

jaramaz m (narodna pjesma) = jaramaz 
(Kosmet) »sinonim: zlikovac, zlocinac«. Odatle 
apstraktum na -luk: jaramdzluk »zlocinstvo«. 



j aramaz 



758 



j as an 



Bunjevacko prezime na -ovii: Jaramazovic. 
Balkanski turcizam (negativni aorist yaramaz 
na mez »ne« kao biljmez, pekmez} iz pravne 
terminologije: arb. (paramas »Ubeltater, Rauf- 
bold«. 

Lit: ARj 4, 467. Elezovic 1, 254. GM 161. 
Skoljic*-362. 

jaran, gen. -dna m (Vuk, narodna pjesma) 
= jaran (Kosmet) »sinonim: drug, prijatelj, 
ljubavnik«. Mocija se izrazava sufiksima -ik 
m prema f -ica, -ika, -a: jaranik m (Vuk) 
prema jararaca (18. v.) = jararaca (Kosmet) 
= jaranika (narodna pjesma) = jarana (18. v.) 
»sinonimi: drugarica, prijateljica«. Apstrak- 
tum na -luk: jaranluk = jaranstvo (Vuk). 
Prezime na -ovic: jfaranovic. Denominali na 
-iti jaraniti se, jaranim (Vuk) (s-, u-j »milo- 
vati se«. Na -atijdrati se (Zore, juzna Dalma- 
cija) »hitati se kamenom«. Taj denominal 
potvrduje da je i kod nas kao i u arbanaskom 
postojao jaran u liku jar. Balkanski turcizam 
perzijskog podrijetla (perz. sing, jar, pi. ja- 
ran > tur. yaran kao obicno kod arabizama 

fukara, eskija, koji su arapski plurali) iz 
oblasti ljubavnog zivota: bug. jaran, arb. 

jar pored jaran »Liebhaber, Bursch, Krieger«. 

Lit: ARj 4, 467. Elezovic 1, 254. GM 161. 
Mladenov 703. 'Zore, Rod 138, 59. Skoljic 
363. 

jardum m (Bosna) »pomoc« = jardwn, gen. 

jardzma (Kosmet, objekt uz ispratiti) »vrsta 
mobe«. Odatle, radna imenica na -dsija: 

jardundzija »zastitnik«. Balkanski turcizam 
(tur. yardim, yardimci) iz svagdasnje termi- 
nologije: bug. jardam. 

Lit.: ARj 4, 468. Elezovic 1, 254. Mladenov 
703. Skaljic* 363. 

jareb m (Vuk) »perdix saxatilis«; ptica bolje 
poznata u deminutivu na -ica: jarebica (Vuk) 
= (sa ja > je kao ujasen > jesen) jerebica = 

jerebica (Vodice, Kosmet) = orebica (Cres) = 
orebica (Lumbarda, Korcula, Dracevac na Bra- 
cu) = rebica (Krivi Put), baltoslav. (?), sve- 
slav. i praslav. C~eeebb). Toponim. Odatle 
ponovni deminutiv na -ica: jarebicica. Pri- 
djevi na -ji: jarebicjT = jerebicji; na -inji: 

jarebinji, poimenicen sa -jak jarebinjak, 
biljka. Sa zamjenom sufiksa -ica sa -usa i 
-be: rebusa i rebac (Vrgada) = jarebac (Pako- 
stane, Dalmacija). Denominal jarebiti se, -i 
(subjekti kokos i ptica kad gubi perje), ja- 
rcbavati se (Kosmet u zagoneci). Gubitak e > 

ja-, je-, o-, koje se tumacilo i kao prefiks 



(Matzenauer), dolazi u rus. rjabcik, u pridjevu 
rjabyj i u stcslav. eebb »saren«. Iz slave nskih 
jezicnih sredstava dade se prema tome utvr- 
diti da je jarebica dobila ime po boji perja. 
Upor. bug. pridjev jarebat »gefleckt, gespren- 
kelt, grau«. Vokal e je nastao iz nazala i: stcslav. 
jarebl, eebb, polj. jarzqb, ces. jaf ab i rus. 
rjabcik. Od baltickih jezika pruza paralelu 
lot. irbe »idem« i gr. pridjev opcpvoc, »taman, 
tamne boje«, s prijevojem e > o. Ie. korijen 
bi bio *erebh-. Nazalni infiks u *eeebb je 
praslavenska inovacija. Stcslav. eebb »saren« 
uporeduje se s lit. raibas »bunt«, stvnjem. 
erph, susi. iarpr, ir. riabach »buntgesprenkelt«. 

Lit.: ARj 4, 468. 13, 802. Elezovic I, 254. 
260. Ribaric, SDZb 9, 154. Jurisic, NVj 45, 
92. Hirtz, Aves 2, 412. Kusar, NVj 3, 324. 
Tentor, JF 5, 204. Doric 429. Miklosic 275. 
SEW 1, 274. Holub-Kopecny 152. Bruckner 
200. KZ 45, 318. ZSPh 4, 215. KZ 45, 295- 
296. Vasmer 2, 561. Mladenov 702. Trautmann 
104. WP 1, 146. Rozwadowski, RSI 2, 102. 
Vaillant, RES 13, 101-102. Matzenauer, 
LF 8, 23. Zubaty, ASPh 16, 409. Sobolevski, 
Sldvia 5, 439. Iljinski, Sldvia 2, 266-267. 
Strekelj, ASPh 28, 514. Petersson, IF 24, 
273. Mayer, KZ 66, 105. Mikkola, RSI 1, 
18. Bolsacq 719. Zupitza, KZ 36, 67. Much, 
ZDWf 2, 283. si. (cf. AnzIF 15, 104). 

jarma f (Kosmet) »krupno mljeveno zito 
za stoku«. Balkanski turcizam (tur. pridjev i 
imenica yarma »1° prosjecen, cijepan, 2° zito 
krupno samljeveno«, od yarmak) iz mlinarske 
terminologije: bug. jarma »grobes Mehl als 
Viehfutter«. 

Lit.: Elezovic 1, 254. Mladenov 704. Doric 
429. skoljic* 363. 

jasak, gen. jaska pored jasaka m (15. v., 
Vuk, objekt uz utinitj) = jasak, prilog (Kos- 
met) »sinonim; zabrana«. Odatle radna ime- 
nica jasakcija »kavaz, koji vice jasak«, s prid- 
jevom na -in jasakcijin. Balkanski turcizam 
(izvedenica na -dk kao jatak In. I od y as »red, 
pravilo, zakon«, takoder uzvik yasak »stoj«) 
iz vojne terminologije: bug. jasak, arb. 
jasak — jesdk = jasakt. Ovamo ide mozda 
na -11: jasllja, indeklinabilni pridjev »u za- 
losti« (subjekt zena uz biti) < tur. yash »oza- 
loscen, u crno zavijen«. 

Lit.: ARj 4, 474. Elezovic I, 255. Mladenov 
704. GM 161. Skaljic* 363. 

jasan, jasna (Vuk), sveslav. i praslav. 
(_*ensi) pridjev, »clarus«. Poimenicen u apstrak- 
tima na -ota, -oca, -ost: jasnost = jasnoca = 



jasan 



759 



jasmin 



jasnota; na -ina: jasmna (17 — 18. v.). Novi 
pridjev na -ovit: jasnovit. Inhoativ na -eti 

jasnjeti, -im; kauzativ na -iti: impf, jasniti, 
-im (iz-, ob-, raz-) prema iterativima na -va- 
-jasnivati, -ujem, -jasnjavati, -jasnjivati, -dm, 
samo s prefiksima. Postoji jos jas m, f (18. v.) 
s cistom osnovom bez sufiksa. Zbog toga po- 
stoji mogucnost da se ovamo stavi i impf. 
kdjasiti se (Vuk) »sresti se, javiti se, pozdra- 
viti se kod sretanja« s rijetkim prefiksom ko- 
(v.). Upor. jdsati, sties, jdsdvati. Pocetnoy'a- je 
nastao iz e (e), koji se razvio iz ie. diftonskog 
korijena ai-lai »gorjeli, svijetliti«. Taj je bio 
rasiren formantom sk-. Upor. lit. aiskus 
»jasan«. Praslav. je inovacija dodatak formanta. 
n. S drugim prijevojem i formantom je iskra (v.). 

Lit.: ARj 4, 474. 8, 364. Miklosic 101. 
SEW 1, 276. Holub-Kopecny 149. Bruckner 
200. Vasmer 2, 497. Mladenov 704. Trautmann 
4. WP 1, 2. Vaillant, RES 22, 32. Sobolevski, 
Sldvia 5, 450. ' Scheftelowitz, KZ 56, 195. 
Matzenauer, LF 8, 24-25. 186. 

jasen m (Vuk) = jasan (jedanput, upor. 
ces. jasan) = jasin (jedanput, 18. v., ikavski) = 
(sa ja > je) jesen (1427, Ozalj, Cres, Belo- 
stenec, Voltidi, Vuk) = jesen (Buzet, 
Sovinjsko polje), sveslav. i praslav. (*asent), 
»njem. Esche« (s kojim je u prasrodstvu). 
Odatle deminutivi: na -be jasenac, gen. -enea 
»dictamnus albus, L.« = na -bk jasenak, 
gen. -nka (Vuk) = jasenak = na -icjasenie = 
sa dvostrukim deminutivnim sufiksom jase- 
nic'ak, gen. -cka. Pridjev na -ov: jasenov = 
jesenov (Istra) pored jasenov, poimenicen sa 
-aca jasenovaca »jasenova batina« i sa -ina 
jasenovina »jasenovo drvo«. Na -ik: jasenik, 
gen. -ika »suma jasenova«. Na -iste: jasenlste n 
(Bella, Voltidi, Stulic, Piva-Drobnjak) = 
jeseniste (Voltidi) »mjesto gde su nekada 
bila jasenova drveta«. Kolektiv na -je: ja- 
senovlje (Jambresic), jasinje (18. v., Reljkovic). 
Veoma rasiren toponim i hidronim: Jase- 
novac, Jesenice (Poljica, Dalmacija). Za slov. 
Jesenice sinonim njem. Assling dokazuje po- 
stojanje starijeg Jasenice. Neobicni su Jasje- 
nice (selo, Bosna) kao jekavizam i Jaslnak 
(Srbija, Valjevo) kao ikavizam. Upor. gore 
jasin. Sa. jasan upor. Jasanica, voda u Herce- 
govini. Balticke paralele nemaju formanta 
-en: lit. uosis, lot. uosis, stprus. woasis < ie. 
*osis. Praslav. se poklapa u pogledu formanta 
sa lat. ornus < ie. osen-os, a germ, stvnjem. 
ask, langob. oska, nvnjem. Esche slazu se u po- 
gledu odsustva formanta n sa arb. ah »bukva«. 



Upor. u Iberiji toponim Huesca < ie. oska. 
Mozda pripadaju protoevropskom supstratu 
kao termin za drvece. 

Lit: ARj 4, 477. 480. Tentor, JF 5, 203. 
Mazurami 460. Vukovic, SDZb 10, 387 
Miklosic 100. SEW 1, 31. Holub-Kopecny 
149. Bruckner 200. Trautmann 203. Mladenov 
704. WP 1, 184. Bartolomae, IF 1, 304. 
Johansson, IF 2, 52. Uhlenbeck, PBB 30, 
262. Bolsacq* 107. 

jasika f (Vuk), baltoslav., sveslav. i praslav. 
(*oj-) »populus tremula« = slov. sa ja- > je- : 
jesika. Sufiks -ika je kao u imenima biljki. 
Bez tog sufiksa dolazi u izvedenici na -ik 
jasik gen. -ika (Vuk) »jasikova suma«. Vrlo 
cest toponim kao i izvedenica na -ika. Mjesto 
-ika potvrdeno je jesina f (18. v.: drvo jovina 
olid jesina). Olede -ina upor. polj. i rus. 
osina. Varijanta je- za ja- potvrdena je u 
toponimiji: lesikovac (brijeg, Srbija), le- 
sikovb doh (meda selu Vhcju kod Treskavca 
u Makedoniji). Suglasnik s nastao je iz 'grupe 
bs > ps. Upor. u baltickim jezicima lit. apsa, 
apse, stprus. abse, lit. apuse pored epusg, 
stvnjem. Espe. Razlika je izmedu sjevernih i 
juznih slavina u tome sto sjeverne imaju 
o- mjesto ja- : ces., slvc. osika, polj. osa, osika, 
rus. osina. Naziv mozda pripada protoevrop- 
skom supstratu. Upor. tur. apsak, cuv. ewes. 

Lit.: ARj 4, 480. 619. 621. Miklosic 100. 
SEW I, 31. Holub-Kopecny 257. Bruckner 
383. Vasmer, RSI 4, 151. Trautmann 11-12. 
WP 1, 50. Mladenov 704. Hirt, IP 1, 483. 
Loewe, PBB 60, 163. Uhlenbeck, PBB 26, 
295. Meillet, RSI 2, 70. Siitterlin, IF 25, 60. 
Matzenauer, IF 12, 168. 

jasla f (hrv.-kajk., slov., Belostenec, Volti- 
di, Stulic) »poganac, gnojnica, smrad koja 
tece iz rane«. Od njem. Aissl, Assel »Geschwtir«. 

Lit.: ARj 4, 480. Miklosic 4. Isti, Vgl. 
Gram. 1, 354. SEW I, 32. Strekelj, DAW 
50, 60. ' 

jasmin m (sinkopa samoglasa u interto- 
nici prema ucenom lat. jasmt'num) prema 

jasemin-cibuk (slozenica) = jasamin (Dalma- 
cija, balkanski oblik prema ngr. yiaazyl, arb. 

jasemi, asemin) = jelsamin (Brae) = jelze- 
min (Sulek, Sabljar) prema delsamln, gen. 
-ina (Vuk, narodna pjesma) < tal. gelso- 
mino »biljka jasminum officinale*. Od perz. 

jasamin > tal. gelsomino. Sa starijim c za 
tal. dz i sa ja- > je- kao u jenvar, cesmi'n m. 

Lit.: ARj 1, 946. 3, 3. 4, 474. 583. 584. 
REW 4577. DEI 1780. GM 161. Lokotsch 
942. Skaljic 363. 



Jasoflja 



760 



jaslja 



Jasofija f (narodna pjesma, u sintagmi, 
desetercu: - cara Kostadind) < ngr. Aja 
Sofia < "Ayta Zotpia, carigradska crkva. 

Lit.: ARj 4, 483. 

-jast, ziv pridjevski sufiks slozen od -\n i 
-ast (v.) istog znacenja, s kojim moze da se 
izmjenjuje, upor. kucast pored kukast. Sluzi 
za izvodenje pridjeva od imenica: siljast od 
silo, pepeljast od pepeo. [Usp. -as]. 

Lit.: Maretic 318., § 365 d. 

jastog m (Vuk, 16. v., Hektorovic, Ljubisa, 
Muo, Malinska, Mljet, Pucisce, Budva, Krtole, 
Senj, slov. iz hrv.) = jastok (Kavanjin, Perast) 
= jastof (Cres) = (sa umetnutim r poslije 
dentala) jastrog (Bozava, Rab, Ugljan) »mor- 
ski rak«. Nejasna je dubrovacka varijanta 
zastog. Odatle sa mlet. sufiksom -era < lat. 
-aria za oznaku mreze jastogera (Senj). Od 
lat. astacus (Plinije) < gr. ocoxaxoc; preko 
dalmatoromanskoga. Sa grckim akcentom u 
arb. stoko, stahiis, rum. stacds, rijec ie. pod- 
rijetla. Postoji u tal. isti grecizam i s promje- 
nom sufiksa *astax, gen. -dels = *astix, 
gen. -ids > tal. astice (18. v.), mlet. asteze > 
astez m (Korcula, skolovani ljudi) = dstize 
(Krk). 

Lit.: ARj 4, 484. Budmani, Rad 65, 161. 
Kusar, Rad 118, 14. Cronia, LD 6. Macan, 
ZbNZ 29, 208. Pletersnik 1, 360. Miklosic 
104. SEW 1, 449. REW 3 738. DEL 336. 339. 
Vasmer, RSL 4, 181. Isti, GL 69. Joki, LF 
44, 69. 

jastreb m (Vuk) = (pseudojekavizam) 

jdstrijeb (16. v., Vuk) = (sa s kao u ostar) 

jastreb (Boka), sveslav. i praslav. (*astrebb) 

»vultur, aquila«. Pridjevi : na -ji samo u poime- 

nicenju na -jak jastrebljak »biljka«, na -ov 

jdstrebov, na -ast jastrebast (Vuk) »boje kao u 

jastreba«. Deminutivi na -be: jastrebac, gen. 

jastrepca; na -it: jastrebic. Augmentativ: 

jastrebina. Na -aca: jastrebaca (Bastali) »ime 

puri«. Na -tisa: jastrebusa »jastrebasta kokos«. 

Radna imenica na -ar: jastrebdr, gen. -dra 

(14. v.) »feudalni sluzbenik koji hrani jastrebe«. 

Rasiren toponim i oronim u razlicitim izve- 

denicama; medu njima Jastrebarsho, skraceno 

laska. Vokal e je nastao iz nazala g, upor. 

stcslav. jastrebh, polj. jastrzqb. Paralela nema 

ni u baltickoj grupi ni u ostalim ie. jezicima. 

Ali se ipak tumaci iz ie. jezicnih sredstava na 

razne nacine. Jedni (Lang) vide u toj rijeci 

izvedenicu od ie. pridjeva *akros ili *okros > 

gr. utxvq »brz«, obrazovanu s pomocu rijetkog 

sufiksa -ebb < ie. *embho kao u galeb (v.) ili 



u prijevoju -ebb golub (v.) i lat. palumbes. 
Semanticka bi paralela bila lat. aedpiter = 
sanskr. asu-patvan »brzo leteck. Bruckner 
uzima isti sufiks s polj. pridjevom jastry < 
praslav. *astrb, »bistar«, ces. jastriti »ostro 
gledatk, slov. jastriti. Odatle su mozda i 
nasa imena ovaca jdstroka (Grbalj) = jastro- 
vka (Kurelac). Jagic, Vasmer i Uhlenbeck vide 
slozenicu od *jastb < estb + rebz, jerqt »koji 
jede jarebice«. Ostir, Meillet i Petersson 
pretpostavljaju relikt iz praslavenskog sup- 
strata. Matzenauer trazi u ja- prefiks, a u 
korijenu sanskr. srimbh »ferire« itd. 

Lit.: ARj 4, 484. Mazuranic 460. Miklosic 
101. SEW 1, 32. 429. Holub-Kopecny 152. 
Bruckner 201. Vasmer, RSL 4, 166. WP 1, 
172. Mladenov 704. Sobolevski, Slama 5, 439- 
440. Budimir, LF 15, 158. Korinek, Sldvia 
12, 194-202. Ostir, Razprave 8, 193 (cf. 
lift 16, 169). Loewenthal, WuS 11, 54. si. 
(cf. ijb 14, 200). Lang, LF 51, 20-28 (cf. 
LLb 11, 465. ZSPh 5, 214). Uhlenbeck, KZ 
40, 552-561 (cf. AnzJF 24, 116). Meillet, 
MSLP 11, 173. Petersson, LF 34, 246-247. 
Charpentier, LF 35, 253. Matzenauer, LF 8, 
23-24. Mikkola, RSI 1, 17-18. Mayer, KZ 
66, 104. si. Iljinski, RFV 60, 421-440 (cf. 
RSI 2, 239). 

jastuk m (Vuk) = j dstak pored j astia, gen. 
jastika i jastuk (Kosmet) »1° sinonim: blazina, 
vanjkus, 2° (metafora) drvo na osovini«. 
Odatle deminutivi na -ie: jastucic (18. v., Vuk); 
na -bk: jastucak, gen. -cka (18. v., Vuk); na 
-e: jastuce, pi. jastucici = jastbee — na -de 
jastucence (Kosmet). Nije opcenit hrv.-srp. 
turcizam, ali je tendencija da to postane. Tur. 
jery > h kao u koduna (v.). Balkanski 
turcizam (izvedenica s pomocu sufiksa -dik 
od yarmak »etre couche«: yazdtk pored 
yasttk) iz kucne terminologije: bug. jastak, 
arb. jastek, jashtek, jastek, jestek, jostik. 

Lit.: ARj 4, 486. Elezovic 1, 255. Mladenov 
.704. SEW 1, 449. GM 161. Vasmer, RSI 4, 
181. Deny § 1275. Shaljic* 364. 

jasak m (genitiv nije potvrden; ne kaze se 
gdje se govori, mozda na Bracu, jer je rijec 
saopcio Ostojic) »sud od zemlje slican vrcu, 
sa dva rucelja jedan prema drugome, amfora«. 
Upor. jos slov.jolek »Wasserbecken« < stvnjem. 
ase »Schlussel, Becken, Boot«. 

Lit.: ARj 4. 486. Pletersnik 1, 360. Miklosic 
4. SEW 1, 32. 

jaslja f, pi. jaslje, gen._/a;a//'(Istra, Korlevici, 
svi Slovinci zapadne i juzne Istre osim Vo- 
dka) »1° iver = jiver (Vodice), 2° mali iz- 



jaslja 



761 



rast na cjepanici, na orupku, koji treba od- 
sjeci da se orupci povezu u fas, u gocu«. 
Od lat. assula, deminutiv od assis. Upor. tal. 
aschia < vlat. ascia (Kasiodor). Taj vlat. oblik 
bio je prenesen u kllat. astiila. Odatle nastade 
puniji kslat. deminutiv na -ella astella > 
ostjela (Stulic) »assulae, segmenta, ramenta.« > 
osc'ela (Dubrovnik, Vuk, Vodopic) »ostru- 
zine od drveta, oblinje (hrv.-kajk.). = pla- 
njadura (Korcula)« = (unakrstenjem sa kostf) 
kostjele = kostile (Mikalja, odatle Stulic) 
»ostruge, strugotine«. Ovamo ide zacijelo u 
Klani (Istra) ascerica »cackalica«. Izmjena o > a 
\ I > r kao i akcenat nije jasno. Kod Istro- 
romana stiela, s aferezom a-. 

Lit.: ARj 5, 375. 9, 318. Ribaric, SDZb 9, 
129. 153. DEL 316. 337. Lve 5. REW 740. 

jasma f »sinonim: jaspis; kantas« (Popo- 

vic). Ruski turcizam arapskog podrijetla (ar. 

jasm > tur. .yesem). Upor. jaspar (15. v.), 

apozicija uz kamen. U pogledu vjerovanja 

o ljekovitosti upor. bojni kamen (Kosmet). 

Lit.: ARj 4, 487. Elezovic 1, 53. Lokotsch 
941. 

jasmak m (Vuk, Dalmacija, Lika) = 
jasmak (Kosmet) »koprena za lice muslimanke, 
kad izlaze na ulicu; sinonim: povezaca, za- 
bradak«. Turcizam (tur. yasmak) iz termino- 
logije nosnje. Odatle na -jar (v.): jasmacar 
(Vuk, Kotor) »postav za jasmake«. 

Lit.: ARj 4, 487. Elezovic 2, 518. Skoljic* 
364. 

jat' m (jedanput, narodna pjesma) = jdto n 
(Vuk, tako opcenito) »sinonim: mnozina (pti- 
ca)«. Odatle pridjevi: na -bn: jatan (18. v.), 
poimenicen na -ik jdtnik (Vuk, Crna Gora) 
»covjek od bratstva u kojem ima preko 50 
pusaka«; sa -ica: jamica (18. v.) »ptica koja 
pripada jatu«; sjdtan (sin) »onaj koji se zdru- 
zuje u jato«; na -ast: jdtast (Bella, Voltidi, 
Stulic, prema Budmaniju nepouzdan) »zbit, 
zbijen, sabit«; slozen prema sintagmi voditi 
jato: jatovodan (Dosen, 18. v.). Na -onja: 
jatonja (Bruvrio) »ime volu«; na -osa: jatosa f 
(Bosanska Krajina) »najstarija ovca, koza, svi- 
nja, koja vodi stado«. Vnlozijdtno — obicnije 
jatomice (Vuk) = jatmicg (18. v., J. S. Relj- 
kovic). Denominali: na -iti: jatitt, -Ttn (se) 
(Vuk, Kosmet) (s-f; na -ovati: jdtovati se, 
-ujem (Martie), prema bratimiti se analo- 
gijski jatimiti se, -im. Nalazi se jos u slov., 
bug. i rus. jdtvo. Kao izraz primitivne kulture 
(stado) rijec je praslavenska bez paralela u 



baltickoj grupi i u ostalim ie. jezicima, ali 
se postanje tumaci iz ie. jezicnih sredstava. 
Bruckner izvodi od korijena *ja-, koji je u 
jahati (v.), i dovodi u vezu sa sanskr. yatati, 
yatate (3. 1.) »reda, okruzuje«, yatani »hod, 
put«, avesta yat- »kretati se«. To je dakle ie. 
korijen *ei u obliku *ta-, koji je i u eo, ire i u. 
ici (v.), rasiren formantom t kao stir, ath 
»Furt«. Briicknerovo tumacenje za jato je 
prihvatljivo. Samo se mora rastaviti od jata 
(v.). Matzenauer uporeduje s lot. ada »grex«, 
za sto d cini teskoce. 

Lit.: ARj 4, 489. 490. Elezovic 1, 256. 
Miklosic 101. SEW 1, 410. Bruckner 201. 
Holub-Kopecny 149. Mladenov 704. WP 1, 
104. Matzenauer, LF 8, 26-27. 

-jat 2 , ziv pridjevski sufiks slozen od -\o i 
-at (v.) istog znacenja. Sluzi za izvodenje 
pridjeva od imenica: domlsljat od domisao f> 
i od sintagmi: umiljat od u milu upor. umilan. 

Lit.-: Maretic 318., § 365e. 

jata f (cakavski, Cres, Punat na Krku, 

Vodice) »1° zaklon od vjetra, kise, 2° krov, 
zid, stablo, kabanica« = jato n (Istra »zavje- 
trina. Izricaj daj se za jatu rece mati djeteta 
(Punat) »zagrnuti rupcem«, prilog zajatu 
(Cres) u recenici onje^, tuje'—'»u zaklonu od 
vjetra«. Odatle denominal razjdtiti dvor (Vo- 
dice) »otvoriti vrata staje, da unutrasnjost 
ne bude zasticena od vjetra», u znacenju, 
»koliba« nalazi se jata u slov., ces. i polj. 
Morala je postojati i na hrv.-srp. kopnu (terra 
ferma), jer u Lici postoji izvedenica odatle 
na -ara (tip: brvnara »kuca od brvana«, stra- 
cara »vrlo rdava kuca«): jatara f »vrlo mala 
seljacka kuca«, sa deminutivom na -ica: jd- 
tarica. Kako ne postoji denominal *pojatiti„ 
ne moze se uzeti da je pojata f postverbal 
odatle. Protiv shvacanja po- kao prefiksa 
govori i oblik pajata, koji se cita u doku- 
mentu iz g. 1566. (Izacic). Rijec pojata je 
vrlo stara. Nalazi se u stcslav. u znacenju 
»krov kuce«, u bug. »staja za ovce, obor, tor«, 
u slov. »Scheune«. Posudise je Dakorumunji 
» Stall, Kuhstalk, Cincari pueata i Madzari 
pajta (sa gubitkom a u penultimi kao u pre- 
zimenu Pozsgaj »Pozezanin« od Pozega). Bruc- 
kner izvodi jata i jato (v.) od korijena ja-,. 
koji se nalazi u jati, jahati (v.). Ne vidi se 
pravo semanticna veza. Po svoj je prilici 
pojata nastalo unakrstavanjem predromanske 
alpinske, juzno-fr. i pirenejske rijeci baita, 
(upor. baskicko baita »kuca«, v. posudenim 
bajta), koja se nalazi u sjeverno-tal. narjecjima, 



jata 



762 



javiti 



sa jata. Liden izvodiy'afa iz ie. *oita i upore- 
duje s fin. aitta. Matzenauer uporeduje pojata 
sa stprus. poyato »nomen predii« i proglasuje 
korijen kao nepoznat; jata se uporeduje i sa 
sanskr. jatam »hod, put« (od iste osnove od 
koje i ici, v.), sto semanticki ne odgovara. 
Upor. i tracku rijec baita, baite »1° sator od 
koze, 2° pastirska koliba«, gr. boites (natpis 
iz 1. v.) »erupta, krypta« = betes (Hesych) »sa- 
kriven dio hrama«, hebr. baith »kuca«. Vjero- 
jatno se radi o mediteranskoj rijeci, koja se 
rasirila i kod Slavena; jata je mogla nastati 
od pojata odbacivanjem po-, koji, shvacen 
kao prefiks, nije pristajao. 

Lit.: ARj 4, 488. Pletersnik 1, 360. 2, 115. 
Maiuranu 887. Tentor, ASPh 32, 191. 
JF 5, 205. Ribaric, SDZb 9, 153. Mikloiic 

101. 254. SEW 201. KZ 45, 54-55. Mladenov 
502. Skok, AA 4, 138-143. Vasmer, RSI 6, 

193. Liden, MOr 5, 195-207 (cf. RSI 5, 
256). Matzenauer, LF 8, 26. REW* 884. 
DEI 409. 

jatagan m (Vuk, narodna pjesma) = 
jatagan (Kosmet) »veliki turski noz malo na- 
krivljen s ostre strane (nosi se za pojasom)«. 
Balkanski turcizam koji je usao i u sve evrop- 
ske jezike (yatagan, izvedenica na -agan od 
yatmak, »etre couche«) iz terminologije voj- 
nog oruzja: rum., bug., arb. jatagan, cine. 
yiatagane f, ngr. yiaTayavL 

Lit: ARj 4, 488. Elezovic 1, 256. Lokotsch 
944. GM 162. Pascu 2, 139., br. 566. Deny 
569., § 865. Skoljic 364. 

jatak m (Vuk) = jatak, gen. jataka (Kos- 
mei) »1° sinonimi: postelja, krevet, leziste, 
2° (prema semantickom tipu camerata > fr. 
camarade) celjade koje sakriva hajduke ili 
kradljivce«. Odatle pridjev na -ov jatakov u 
drugom znacenju kao i denominali jatakovati 
(Srbija), sjataciti se (srednja Dalmacija, Pav- 
linovic). Unakrstavanjem s pojata (v.) pojatak 
m »Schlafgemach fiir ein Ehepaar«. Balkanski 
turcizam (tur. yatak »krevet« od yatmak »etre 
couche« sa sufiksom -ak kao konak od konmak, 
v.) iz oblasti pravne terminologije: rum. 
iatac »1° Schlafstube, Nebengemach,2"Hehler«, 
bug. jatak »1° leglo, 2° sakrivao«. 

Lit.: ARj 4, 488. Elezovic 2, 518. Mla- 
denov 704. SEW 1, 450. Lokotsch 945. Tiktin 
750. Skaljic 364. 

jatoran, f -rna (Vuk, Srbija, Stolid), 
pridjev »sinonimi: jak, snazan«. Kao jak (v.) 
i ta je izvedenica na -bn od zamjenice jeten, 



»irgend wer, pi. einige, manche« s prijelazom 
je- >ja- (upor. jaklo, v.) i komparativnim su- 
fiksom -ter, -tor kao sestero pored sestoro. 

Lit.: ARj 4, 490. SEW 1, 419. 

-jav, ziv pridjevski sufiks slozen od -jo i 
-av. Znaci snabdjevenost onim sto znaci 
osnova kao i -av i konglutinat od -ica + 
-jav > -icav. Osnove od kojih se izvode 
pridjevi s -jav i -icav obicno su imenicke 
izvedenice na -ica, -ik: susicav, groznicav, 
ospicav itd. 

Lit.: Mdretii 318., §§ 365f. 364c. 

j a vas, prilog koji se moze, kao u turskom, 
reduplicirati da se izrazi komparativ = javai 
(Kosmet), indeklinabilni pridjev (pejorativan, 
javas duan »blag duhan«, suprotno sen, v.) 
»sinonimi: sporo, polagano; spor, polagan«. 
Odatle pridjev na -ost (v.): javasast »sinonim: 
slab«. Apstraktum na -luk: javasluk (Bosna) = 
= javaslbk m (Kosmet) »sporost, polagan 
rad«. Denominai na -ati: javasati (Bosna (s-) 
»slabiti«. Stulic ima avas m »illiteratus«. Da- 
nicic s pravom sumnja da se tako igdje govori. 
Balkanski turcizam (tor. yavas od yav- 
»eitel, schlecht«) iz terminologije moralnih 
svojstava: rum. lavas, bug. javas »langsam, 
gemachlich, leicht (za pica)«, arb. javash. 

Lit.: ARj 4, 493. Elezovic 1, 516. Doric 
427. GM 162. Lokotsch 946. Deny § 369. 
Skoljic* T£A. 

javer m = javer, gen. javera (Kosmet) 
»sinonimi: pomocnik, pobocnik, adutant«. Bal- 
kanski turcizam perzijskog podrijetla (perz > 
tor. yaver) iz vojne terminologije: arb. javer. 

Lit.: ARj 4, 494. Elezovic 1, 248. GM 
162. Skaljic"- 365. 

javiti, javim (se), (1496/ Vuk) pf. (do-, 
iz-, na-, ob-, od-, po-, pre-, pri-), sveslav. i 
praslav. osnova *a b, odatle kauzativum, »1° 
nuntiare, 2° voditi stado (Crna Gora, Herce- 
govina),. 3° uputiti se, ici naprijed«, najaviti 
»natjerati, nagnali (stoku)«, prejaviti ovce 
(Vuk), sjaviti, sjavim (objekt ovce, blago) 
»1° povratiti s pase, s planine, 2° skupiti se«. 
Pf. je jdvnuti, -em (Vpk). Imperfektivi su 
na -a-ti, -va-ti: javljati, javljam, iterativ 
-javljivati, -jdvljujem (do-, ob-, pri-), samo s 
preflksima. Deminutiv na -kati: jdvkati (se), 
-am (Srbija). Prema Vaillantu znacenje 2°, 
koje je vezano na pastirsko kretanje, nastalo 
je deprefiksacijom prema prijaviti i odjaviti, 
koji znace »dolazak i odlazak stada«. Postver- 



javiti 



763 



JA* 



bal je sa sufiksom -afc: sjdvak, gen. sjavka m 
(Crna Gora) »zdig, slazenje stoke pod jesen 
s planine«. Znacenje T razvilo se iz priloga 
stcslav. javi >javi (16. v., Vuk) »otvoreno, 
ocito«, protivno »u snu«. Upor. kol. jdvlje n 
(Crna Gora, Boka, Ljubiia) »stanje kad co- 
vjek ne spava«: 1657. ne v jave, nev vu sne 
(Zagreb). Danes je propao taj prilog. Ocuvao 
se u bug. ave. U hrV.-srp. potisnuse ga sino- 
nimi, u Bosni turcizam perzijskog podrijetla 
asicare (v.). Odatle je/ab m (upor. polj./aai) = 
jav f = Java f (supremo san, v.). Postverbali 
su od prefiksalnih kauzativa: izjava, Sbjava, 
pojava, prijava. Praslav. je pridjev na -bn: 
javan job-); poimenicen na -ost: javnost 
(Stolid). Radne su imenice na -lac, -ac, -telj, 
-ah: javilac, gen. "oca, javhelj (ob-), javljac 
(do-),*javljalo. Sa sufiksom -vka (upor. plavka 
Nis): jdvka f (Leskovac, Srbija, Tetovo) = 
na -t: javle (upor. plovce) »mlada kokos, 
pilica == piscerika (ZK), koja prvi put pro- 
nese jaja«. Slozenicu potvrduju samo hrv. 
neologizmi brzojav m »telegram«, postverbel 
od sintagme brzojavni »telegrafirati«, brzojavka 
f »telegram«. Izvedenica bez j- avet f (v.) 
zbog gubitka j- i zbog sufiksa -et f izdvojila 
se iz te leksikologijske porodice. Rumunji 
posudise prilog ave > avea i javiti > ivi, 
odatle njihov apstraktum na -tala < -Sib 
iveala; Arbanasi: avis, avit (ToSke) »erscheine«. 
Prilog jave, stari lokativ od Java, koji smo 
oznacili kao ishodiste od javiti i avet f, aa- 
lazi se u lit. avyje u istom znacenju. Zbog toga 
se praslav. korijen *a 6 moze oznaciti i kao 
baltoslavenski, Ic. je korijen *<)#- »osjetiti, 
cuti«, koji se nalazi u um m. Taj zbog razlici- 
tog fonetskog razvitka i drugog sufiksa -mo 
cini posebnu leksikologijsku porodicu: pri- 
djevi -bn: (ne)uman, bezuman, bezumlje. Upor. 
sanskr. avati (3. 1.) »beachten«. Taj ie. ko- 
rijen bio je rasiren i formantom i u sanskr. 
avih, zend. avii »offenbar«, koji se samo u 
osnovi poklapa sjaviti. Nalazi se u pomenu- 
tom turcizmu asicare (v.) = bug. asikere < 
nperz. askar i u gr. cuoOdvoiiou, odatle este- 
tika, esteta, (ne)estetican, estetski i lat. audio, 
oboedio < *avisdio, odatle audijencija, auditor 
> avitor (ZK) = avlttor, gen. -ora (Kordun). 

Lit.: ARj 4, 2tO. 493. 496. 497. 8, 364- 
367. H, 540. JI/J 2,215. Skok, Sldvia 15,182., 
br. 31. Mazuranic 460-463. Miklosic 101. 
SEW 34. Holub-Kopecny 153. Bruckner 201. 
AZ46, 204-205. Trautmann 21. WP 1, 17. 
Mladenov 31. 701. Tiktin 862. Vaillant, RES 
22, 24. Joki, Stud. 105 (cf. RS15,322). Fraenkel 
ZSPh 11, 36, bilj. 3. Buga, IzvORJAS 17, 1. 
10. 35. si. Meillet, RES 6, 173. Boisaccp 31. 



javor, gen. javora (Vuk) = jahor (Crna 
Gora), sveslav. i praslav. (*a oeb) »naziv za 
razlicite vrste drveca kao : acer, 5rnus platanus, 
jasen i jablan«. Odatle pridjevi na -bn:jdvoron, 
poimenicen sa -ik u toponimu lavornik; na 
-ov javorov, poimejricen na -ina javor ovina 
(Vuk) »javorovo drvo«. Deminutiv na -tk: 
jdvorok, gen. -drka. Augmentativ na -ina 
javorina. Kolektiv na -je jdvorje. Cest topo- 
nim. Znacenje »lovor« nema nikakve veze s 
ovim drvetom, nego je javor < laurus isto 
sto i lavor, lovor (v.), samo je / ispalo jer se 
identificiralo sa romanskim clanom. Madzari 
posudise javor, juhar, ihor, ihar. Neki uzimlju 
(kao Schwarz, Vasmer) da je javor praslav. 
posudenica iz stvnjem. ahorn > bav. *dhor 
u 6. — 8. v. < okr sa gubitkom docetnog -n 
zbog 'toga ito se identificirao s opcim pridjev- 
skim -sufiksom -bn. Loewenthalu je iz ie. 
*atforos »ausflessend«. Prema Macheku javor, 
stvnjem. ahorn i lat. acer pripadaju pred-ie. 
supstratu. To je najvjerojatnije. , 

lit.: AKjA, 419. 407. MUdoSic 101. SEW I, 
TA. UIub-Kopecny 150. Bruckner 202. KZ 
46, 200. Mladenov 701. Kiparsky 229. Schwarz, 
ASPh 40, 284-292. Vasmer, RSI 3, 261. 
Loewenthal, WuS 10, 153. Machek, LP 2, 
154. ASPh 42, 300. 

javuklija f = jaukKja (Vuk, sa gubitkom v 
kao u TSukbasta, Pristina, za tur. tavuk »ke- 
kos») A jauklica (Boeaa, akcenat jaukiicai; i 
< -iji) »zarucnica« prema jaukia! m (na- 
rodna pjesma bosanska) »sinonim: zarucnik«. 
Turcizam (t. yavuk »Verlobung« > yavuklu 
yavuklt »Verlobt, der Verlobte«) iz svadbene. 
terminologije. 

Lit.: ARj 4, 499. Skoljic" 364. 

jaz» m (1499, Vuk) = jazf = (say'a- > 
je-) jez (1525, hrv.-kajk. i cakavski) = 
jaza f (prijelaz iz f deklinacije -/ u f deklina- 
cijii -a) = (sa sufiksom -(a) jaza (Vuk, ZK) 
= jaza (Kosmet), baltoslav., sveslav. i pra- 
slav. (*zzh) termin za primitivnu drenazu, 
»kanal za odvodenje vode kroz branu za mli- 
nove; sinonimi: starije romanske posudenice 
canalis > kimao, gen. -ala, novija kanal, gen; 
-ala (odatle kanalizirati, kanalizacija) , ca- 
nabula > ime kraja KonavK, gen. Kdnavala, 
konavaa, gen. -via (Crna Gora), perz. > tor. 
bento. Odatle pridjevi na -bn: jazan (17. v.); 
na -ovit: jazovit (17. v.), danas mrtvi. De- 
minutiv na -ica jdzica. Denominai na -iti: 
jaziti, jazim impf, »navracati vodu« (iz-, pre-, 
raz-, za-). Rumunji posudise iaz n »vjestacki 



jaz 



764 



jazuk 



kanal«, u Moldavi)! »ribnjak«. Upor. ngr. dyoc; 
»canalis, aquaeductus«. Slozenica vodojaza. U 
baltickoj grupi fonetski potpuno odgovara lit. 
eie, lot. efa, stprus. asy. Ali semanticki od- 
stupa od praslav. U baltickom je poljopriv- 
redni termin znacenja »okrajak, brazda, lijeha, 
granica«. Drugo ie. srodstvo, zajedno s jezero 
(v.), vidi Meillet u arm. ezr, od ie. *eg(K)-. 

Lit.: ARj 4, 210. 499. 502. 503. 634. Elezovic 
1, 190. 249. Mazuranic 463. SEW Miklosic 
102. SEW 1, 277. Holub-Kopecny 153. Bruckner 
202. KZ 45, 288-290. Trautmann 73. Char- 
pentier, ASPh 29, 9. Joki, ASPh 28, 8. 29, 
29 isl. Meillet, MSLP 10,282 (cf. KZ 5A, 240). 
29, 38-40 (cf. IJb 14, 260). Matzenauer, LF 
8, 27-28. 

jaz 2 m (ovako i polj. i rus.) = (sa _/a- > 
je-) jez (Sisak, ovako slov. i ces.), praslav. 

naziv ribe »idus melanotus«. Ista se riba 

zove sa sufiksom -ava: jazava f (Pancic); 
jaz = jez bit ce sporedni oblici prema ces. 
jezdik »Bars« i polj. jazde, jazgarz, jazgier 

»Kaulbars«, koji imaju paralelu u lit. ez(e)gys < 

ez + -dio. Madzari posudise _/a.sz. 

Lit: ARj 4, 500. 501. 503. 634. Miklosic 
102. SEW 1, 450. Holub-Kopecny 153. Bruckner 
202. Scheftelowitz, KZ 54, 247. Janzen, 
ZSPh 18, 29-32. Vasmer 2, 486. 

jazavac, gen. -avca m (Vuk) = (sa o 
mjesto a zbog v, upor. Uvoda za livada) ja- 
zovac, gen. -ovca (ZU) — jazvec (hrv.-kajk.) 
= jdozvec (Bednja) = jdzvac (Mikalja, topo- 
nim Jazvaci, Hrvatska, upor. hipokoristik 
Jazvo kao prezime u Livnu) = (sa zv > zb) 
j&zbac, gen. -aca (ZK, Vodice) = sa zv > zl 
jazlac (ugarski Hrvati) = jazbavac (Kosmet, 
unakrstenje jazavac + jazbac) = bez sufiksa 
-bcjazav, gen. jazva (Martie), sveslav. i pra- 
slav. (*ee b) »erinaceus, meles taxus«. Od 
jazvb su izvedenice na -elina jazvetina »kapa 
od jazavcje koze«, jazovina (17. v.) »jazavcja 
koza«. Od izvedenice na -be je pridjev na -j 
jdzavcjT (Vuk) i noviji neologizam na -jar 
jazavicar »Dachshund«. Rijec jazavac je izvede- 
nica na -be od jazva f (14. v., objekt uz ciniti) 
»rana, metafora od znacenja: fbvea«, stcslav., 
bug., rus. jazva, odatle objazviti (15. v.) 
»raniti«. Pavlinovic (srednja Dalmacija?) po- 
tvrduje ovu rijec u znacenju »zvijer (uopce)«, 
semantem prema zakonu sinegdohe od »zvijer 
koja zivi u jami«. U ovom znacenju je jazva 
potisnuta u zaborav od grecizma spilja, spila < 
anf\Xaiov (v.). Prvobitno se znacenje ipak 
ocuvalo u izvedenici na -ina: jdzvlna f, ta- 



koder toponim u sg. i pi., obicnije sa zy > 
zb jazbina (Vuk, Kosmet) »1° jama u kojoj 
zivi jazavac, 2° (metafora) zapustena prosto- 
rija u kojoj zivi covjek«, takoder toponim. 
Odatle jasbinka (Bruvno) »ovca«. Novogrci 
posudise ee b > 5°Po? sa makedonskog teri- 
torija gdje je danas slav. rijec pobijedio tur- 
cizam harsuk. Rumunji posudise [azulna, 
ezim, ezune, ezure, koje pominje Miklosic, 
ali je ne poznaju rumunjski leksikografi. 
Inace se u rum. i arb. za praslav. termin 
govori dacka i ilirska rijec rum. viezure = 
vjedhulle, koje su u prasrodstvu s *ee &; 
*ezvb je izvedenica s pomocu ie. sufiksa -uo 
kao krava, deva. Izmedu maskulinuma i fe- 
mininuma nastala je semanticka bifurkacija: 
*ezvb je postao termin za zivotinju, f *ezva 
za rupu u kojoj zivi. Femininum je baltosla- 
venski: lit. aiza »fissure«, lot. alza »pukotina 
u ledu«, stprus. eyswo »rana«. Jat se razvio 
iz ie. dvoglasa ai u korijenu *aig-. 

Lit.: ARj 4, 501. 502. 8, 367. Mazuranic 
463. Elezovic 1, 250. Ribaric, SDZb 9, 153. 
Miklosic 101-102. SEW I, 276-277. Holub- 
-Kopecny 153. 156. Bruckner 202. KZ 46, 
197. Vasmer 2, 484-5. Trautmann 68. WP 1, 
9. Mladenov 702. Scheftelowitz, KZ 54, 250. 
Osten-Sacken, IF 24, 242., bilj. 1. Matzenauer, 
LF 8, 27. Bolsacq 1079-1080. Hoffmann, 
BB 21, 137-144 (cf. AnzIF 7, 12). 

jazija f (Vuk, Bosna) = jddaja (Kosmet) 
»1° pisanje, rukopisanje, 2° na turskim novcima 
ona strana gdje nije tura (u igri djeca bacaju 
novae u vis, pogadaju i pitaju: tura mi jazi 
»da li je pismo ili lice« — odgovor: nije tura 
no taziia, Kosmet)«. Slozenica jdzi-edge n 
(Banja Luka) »papir za pismo«. Turcizam 
(yazi) iz kulturne terminologije. 

Lit: Elezovic 1, 250. Skok, Sldvia 15, 355., 
br. 367. Skaljic 365. 

jazuk m (Vuk, Bosna, narodna pjesma) = 
jdzak (Kosmet) = jazlk (Kosmet) »1° sino- 
nim: grehota, steta, skoda; najcesce uzvik 
sazaljevanja uz ono za cim se zali, cega se 
netko treba da stidi, zbog onog sto ne dolikuje; 
sinonim: avaj (v.)«. Uzvik je prosiren u Kos- 
meta jazbklarasumj-rosum od tur. sintagme 
yaziklar (pi.) olsun »bili ti oprosteni grijesi«: 
jazbkldrasum da tije i na tvoje godine. Balkan- 
ski turcizam (yaztk »grijeh« od yazjnak »grije- 
siti«) iz religijske terminologije: bug. jazdk. 
Samoglasi u pored a za tur. jery (r) su kao u 
koduna i tepalak. Turski sufiks -ik nije rijedak 



jazuk 



765 



jecati 



u nasim turcizmima: saruk »tarban« (v.) od 
sarmak, buljuk, besika od besik (v.), eksik (v.) 
od eksimek »umanjiti«. 

Lit.: ARj 4, 502. Elezovic 1, 249. Mladenov 
702. Deny § 1052. Skaljic 365. 

-je, stcslav. -bje, neobicno plodan sveslav. 
i praslav. sufiks za neutra. Od proslog parti- 
cipa pasiva na -an, -en i -t tvori apstrakta rad- 
nje (nomina actionis), koja mogu kadikad po- 
stati i konkreta: vjencanje od vjencati prema 
imanje od imati, proscenje (hrv.-kajk.) »sino- 
nim: hram« od prostiti, nosenje od nositi i 
bezbroj drugih. Po pravilu su glagoli imperfek- 
tivni, ali ima dosta izvedenica i od perfektiv- 
nih kao rodenje, postanje, narocito kod -ra> + 
-bje: uskrsnuce, uzece, ubice, ovamo i neolo- 
gizam pouzece, prevedenica od njem. Nach- 
nahme. Ako se radi o crkvenim izrazima, onda 
je kod pravoslavaca prema crkvenom jeziku 
-ije: bdenije, vaskresenije. U . starijem jeziku 
jos se nije sraslo -nu_e i -tue u -nje i -ce. Tako 
je danas djelomice u hrv.-kajk. i cakavskom. 
Nastavak -ije iz crkvenog jezika pejorativizi- 
ran je u -ija iz plurala: mostanija, jebdnija 
(Vuk), petljanija. U morfoloskoj funkciji sluzi 
-je u tvorenju pridjevskih i sintagmatskih 
apstrakata: postenje od posten, zdravlje, ve- 
selje od veseo itd., podgorje od pod gorom, 
pddgrade od pod gradom, predgrade. Ovamo 
idu i nazivi za krajeve uz rijeku, more, goru: 
Podrinje, Podunavlje, primorje, zagorje, vrlo 
stara izvedenica, jer se nalazi i u Grckoj 
(Pind) u krajevima gdje je nestalo Slavena, 
Prigorje (Hrvatska), Medumurje. Toponim Me- 
duric < Meduricje. U tvorenju kolektiva 
je takoder vrlo plodan i ziv: borje, brijesce, 
perje, groblje, vlace, klase (ZK) od klas, mlade 
(ZK) itd., takoder u toponimiji Bucje od 
bukva prema Bukdvje (ZK), Brusje (Hvar), 
Ordsje itd. U ovoj funkciji veze se sa -ov, 
-ev: grobovlje, valovlje, ugljevlje, zrnevlje po- 
red obicnijeg zf nje. Ovamo treba staviti i ime 
zemlje Slovinje od Sloven + -je za srednjovje- 
kovnu Slavoniju sa glavnim gradom Zagre- 
bom. Slavonija madzarska latinizacija odatle. 
To je jedini primjer za kolektiv od imena 
naroda. 

Lit.: Maretii 274., § 333g. 291., § 344b. 
305., § 354e.' Leskien §§ 389. 486. 515. Belie, 
NJ 1, 262. Holub-Kopecny 459. Mazurami 
1330. 

jebati pored jipsti (primarni razred), jebem 
impf. (Vuk) pored jebiti se, -im (Vuk, hrv.- 
-kajk.), ie., sveslav. i praslav., bez paralela 



u baltickoj grupi, »coire, futuere«. Upotreb- 
ljava se veoma cesto u psovkama. Odatle 
postverbal jeb m (Vuk, ZK) »sperma«. Radne 
imenice na -be m prema f -ica: jebac prema 
jebica (Vuk), s augmentativom na -ina je- 
bicina f (Vuk); na -ac: jebac, gen. -aca (Vuk). 
Apstrakta na -ina: jebacina f = jebdnija (Vuk). 
Deminutiv na -ucati: jebiicati, -am se (Vuk). 
Kako je glagol posvema prostacki, zene mu 
oduzimlju pejorativnost unakrstavanjem sa 
gr'epsti > grebati (ZK), a uljudne ga osobe 
zamjenjuju s lat. koitirati ili eufemistickim 
perifrazama kao spolno opciti itd. Paralele 
su u sanskr. yabhati (3. 1. sing.) i gr. oupeco. 
Ie. je baza *oiebh-: *iabh- »dotaknuti se, 
postaviti ruku na zenu« > »futuere«. 

Lit: ARj 4, 501. Miklosic 102. SEW I, 
432. Holub-Kopecny 150. Mladenov 158.- WP 
1, 198. Trautmann 107. Pick, KZ 42, 85. 
Brandt, RPV 74, 2, 251-356 (cf. Sldvia 3, 
580). Brugmann, IF 32, 323. Osten-Sacken, 
IF 33, 193. Pedersen, IF 2, 325. Bolsacq 
694. 1097. 1119. 

jecati, -am. impf. (Vuk, slov.) »singultire«. 
Odatle pridjev na -av jecav (Istra) »sinonim: 
mucav«, poimenicen sa -ica jecavica (upor. 
isti sufiks u stucavica) i u augmentativu na 
-cina < -be -\ — ina jecavcina m (Istra) = 

jecalo m (Grbalj, Istra) »sinonim: muco«. 
Deminutiv na -kati: jeckati, -am, s pridje- 
vom jeckav, poimenicenim sa -&c m prema 
-ica f: jeckavac prema jeckavica (Dubrovnik). 
Pored jecati postoji i oblik icati (v.), slov. 
ikati »schluchzen« itd., ali drukcijeg postanja. 
Upor. glede k > c mucati prema muk (v.) i 
micati prema cakavskom nukati (v.). Sa c < k 
mjesto c glagol je sveslav. i praslav. (*ekt) 
bez paralela u baltickoj grupi: jecati (< -eti), 

jecim impf, (iz- se) »resonare«, jeciti (Vodice) 
»jecati, stenjati«; c je nastao od k pred inhoa- 
tivnim -eti. Prema tome su postverbaliy'eA: m 
(takoder bug.) = jeka »echo«, odjek od impf. 
odjeklvatl[raz- , -jekujem prema pf. odjek- 
nutilraz-, -jeknem. Sa onomatopejskim sufik- 
som -et: jeket (17. i 18. v.), odatle jeketati, 

jekec m. S drugim akcentom i znacenjem 

jeknuti, jeknem (Dubrovnik) »1° pasti na tie, 
2" baciti na tie (hrv.-kajk.)«. Radna imenica 
na -lac, -lica: jecalac, gen. -aoca m prema f 

jecalica. Hipokoristik jeko m »covjek koji 
jeci«. Deminutiv na -tati (upor. drhtati): jek- 
tati, jekcem, jektjeti, -im (16. i 18. v.) »odje- 
kivati« = jehut, -im (Kosmet) »ubrzano disati 
od velikog placa« > jehtjeti, -im (Vetranie). 
Vokal e nastao je u oba glagola od nazala e. Upor. 



jecati 



766 



jedan 



pol), j\k, jeczec i rus. jecdtb. Onomatopejski 
korijen *enk- je ie. Upor. arb. gekonj, nekonj 
(Gege) = angoj »jecam, tuzim se«, s prije- 
vojem enk > onkj-g: lit. unga, stvnjem. anken, 
stir, ong »uzdah«. 

Lit.: ARj 4, 505. 569. 570. 571. Elezovic 1, 
259. Mikldsie 104. SEW 1, 267. Hoiub-Ko- 
pecny 150. Bruckner 208. KZ 45, 325. Vasmer 
476. Matzenauer, LF 8, 34. Trautmann 70. 
WP 1, 133. GM 94. 139. 304. Boisacq* 683. 

jecam, gen. jecma m (Vuk, danas opcenit 
oblik u knjizevnom i saobracajnom jeziku 
dobiven desuiiksacijom od pridjeva jecmen < 
jjcbmen + bm>, odredeno jecmeni, odbaciva- 
njem -em) = jecmen, gen. -ena (Vuk) = 
jecmen (Buzet, Sovinjsko polje) = jacmeh 
(kajkavski i cakavski, ZK) = jacmik (cakav- 
ski < jecbmy + -k, dodatak -k kao u kamik, 
da bi se imenica na -y > -i mogla deklini- 
rati), takoder bug. ecmik, sveslav. i praslav. 
(*jcbmy, gen. -ene) »hofdeum«. Izvedenice se 
prave od dvije osnove, od stare konsonantske 
na n jecmen- i od nove jecm- bez n. Od prve 
su pridjevi na -bn jecmen(i) = jecmen, f -ena 
(leb, Kosmet) = jacmeni, u kojem je -nbnb 
stegnuto u n kao u slran (v.). Taj je poime- 
nicen sa -ica jecmenica (Vuk) = jecmenica 
(Kosmet) = jacmenica (hrv.-kajk.) »1° jeemeni 
hljeb, 2° jabuka« = na -Tk jecmenik, gen. 
-ika »hljeb«, sa -ika jecmenika »jabuka«, sa 
-jaca jecmenjaca »kruska«, sa -jak jecmenjak 
»hordeolum«. Deminutiv na -be: jacmendc, 
gen. -enea (hrv.-kajk. i cakavski, ZK). Na 
-iste: jecmeniste n (Hrvatska) »polje na kojem 
je bio jecam*. Na -ka: jacmenka (ZK) »vrsta 
kruske koja dozrijeva kad i jecam«. Pridjev 
na -ov: jecmenov = jacnienov (~a kasa ZK) = 
jacmikov (Istra) od nominativa jecbmy pro- 
sirenog sa k. Od korijenajecm- su izvedenice : 
pridjev na -ov jecmov i imenice na -aia jec- 
maca, na -tk jecmik pored jecmek »sinonim: 
hordeolus > frcug, Gerstenkorn«, sa deminu- 
tivom na -bk jecmicak, gen. -cka (Vuk, Srbi- 
ja) = (sa gubitkom je- ") cmicak, gen. -cka 
(Vuk, Boka) = (sa metatezom) cimicek (Peroj, 
Istra), na -be cmicac, gen. cmicca (Vuk), na 
-Tak jecmak (Dubrovnik) = jecmik (Lika). 
Na -oca: jecmaca »kruska«. Na -ika jecmika 
»biljka«. Na -istejecmiste. Na -er = -ir (upor. 
vodijer): jacmer (Banja Luka, srednja Dalma- 
cija, Pavlinovic) = jacmir (Brae) »Augen- 
lidentziindung«. Denominal (faktitiv) jecmiti, 
-im »hraniti jecmom«. Suglas/je proteza, upor. 
bug. ecmik; e- = a- (cakavski) nastao je iz 
nazala e. Upor. polj. jeczmieri i rus. jacmem. 



Za vaznu praslav. kulturnu biljku, ecuny, gen. 
-ene nema ni baltickih ni drugih ie. paralela. 
Tumaci se ipak iz ie. jezicnih sredstava. Uzim- 
lje se da je -bmy, -bmene sufiks kao ujaram (v.), 
a *ec- da je redukcijski prijevoj nk od ie. 
anq- »savijati«. Taj se korijen nalazi u stcslav. 
okolb »uncinus« i u pauk (v.). Znacenje bi 
od jecbmy bilo »bodljikavost, bodljikava, ostr- 
Ijata biljka«. Taj se semantem uporeduje sa 
njem. Ahre »klas« i gr. axooTfj »jecam, jecmi- 
cak* < ie. nkostd, koje takoder sadrze onomasi- 
ologiju po podljikavosti, ostrljavosti. Ide dakle 
u isti red s proso (v.) i psenica (v.), koje su 
takoder samostalne praslavenske kreacije iz ie. 
jezicnih sredstava. 

Lit.: ARj 2, 55. 4, 392. 505. Elezovic I, 
262. Ribaric, SDZb 9, 141. Miklosic 104. 
SEW 265. Holub-Kopecny 150. Bruckner 208. 
Mladenov 163. Machek, LF 63, 129-133 
(cf. LJb 22, 325). Vaillant, RES 16, 82. Sldvia 
9, 495. Hirt, LF 37, 227. GM 165. Boisacq* 37. 

jecerma f (18. v., Vuk, narodna pjesma) = 
jacerma (Gornje Primorje, srednja Dalmacija, 
Pavlinovic) = decerma (Vuk, juzni krajevi) •= 
decerma (Kosmet) = gicerma (Kralje, »Turska« 
Hrvatska) = (sa gubitkom je- upor. grmiluk) 
cerma (Vodice, Istra) = cerma (Cilipi) »1° 
kratko odijelo do pasa, bez rukava i zapuca- 
vanja, 2° haljina za zenske od pleca do nogu 
iz ovcije vune, bez rukava (Vodice), 3° sino- 
nim: presomitaca (Cilipi), 4° vrsta dzema- 
dana (v.) (Kosmet)«. Deminutiv na -icajecer- 
mica = jacermica — cermica. Turcizam 
(geturme = yecurme) iz terminologije za odi- 
jela. 

Lit.: ARj 3, 2. 4, 506. 391. Elezovic \, 
166. ZbNZ 6, 108. Ribaric, SDZb 9, 138. 
Korsch, ASPh 9, 515. Skoljic 247. 366. 

jedamak m (Levanjska Varos, genitiv ne- 
poznat) »prazan klip kukuruza«. Mozda je 
izvedenica od jedan (v.) sa -bk nastala iz 
gen. *jedanka > *jedcanka. 

Lit.: ARj 4, 513. 

jedan, jedna (Vuk), sveslav. i praslav. 
(*eabnb) pridjevski brojnik »unus«. Emfaticni 
pridjev istog znacenja u odredenom vidu 
jedini sadrzi im (v.), tako da se danas jos 
vidi prijevoj duljine b > a prema ». Sa gu- 
bitkom d (upor. gospon): Jean (16. v.) > jen 
(ZK). Pojacava se svi do jedan (Kosmet). 
Postoji potvrda u starijem jeziku (1497) i 
u narjecju dnjejedin bez emfaze znacio »unus«. 
Upor. slozeni brojnik jedindjst (ZK) = jedino- 



jedan 



767 



jedan 



naest pored jedanaest u knjizevnom jeziku. 
Upor. bug. edin, edna oba oblika zajedno za 
»unus«. Izvedenice se prave od jednog i dru- 
gog oblika. Prilozi: jednom(e) = skraceno 
dn > n jenom (Istra), odatle po svoj prilici 
denominal jednonicit (m > n je asimilacija 
prema dri) (Kosmet) »postiti cijeli dan, tako 
da se samo jednom jede, i to uvece«; objedno 
(17. v.) = objedndm »odmah«, na(j)edno, 
ujedno, zajedno = zdjno (Kosmet), izjedno 
(Kosmet) »nepvekidno«, podjednojedno (Piva— 
Drobnjak, ZK) »oko, otprilike«, svedno (Lika, 
eje > e upor. pre), jedno na drugo (Kosmet) 
»prosjecno, ne birajuci«, prevedenica od tur. 
bir biri tistune »ukupno«. Apstrakta: na -ina 
jednina, na -stvo jednastvo (nije prodrlo). Kao 
inak (v.) i jed(d)n dobiva sufiks -ako: jednak, 
nejednak (Vukov akcenat) = nejednak, odatle 
apstraktum na -ost (nejednakost f. Denominal 
(kauzativum) impf, na -iti jednaciu, jednaci'm, 
(iz-, po-, ispo-, sa-, s-) prema iteratlvu na 
-va- -jednacivati, -nacujem, samo s prefiksima. 
Prilozi: jednako (na-} = jednak (Vuk, Crna 
Gora, Kosmet) : jeddnak (Vuk) (na-) »jedanput, 
odmah«, jedandkak (Vuk) sa dvostrukim su- 
fiksom. Kao ostali brojnici* (dvas, trisj do- 
biva ijed(a)n sufiks -sbdy u znacenju multipli- 
kacije u prilozima jednuz »jedanput« = jednuc 
= jednos (Vuk) = jednoc(e) (16. i 17. v.) = 
jednoc (c mjesto c analogijski prema sinoc) = 
jednust(i) u crkvenim tekstovima, s nejasnom 
promjenom s > c. Sa -aga kao u bug. vi'nagi 
»uvijek«: prilog jednaga (Dubrovnik, 16. v.) 
(ob-) = jednaga (Brusje) »odmah, skupa, u 
isti 6as«. U torn prilogu jedna- je n. pi. kao i 
vina-; -ga je deiksa koja se nalazi u prijevoju 
go (nego, na-go-vijestiti, raz-go-vijetari). Glav- 
nina izvedenica osnove jedn- nalazi se u 
slozenicama: sa ni: nijedan »nec unus«. U 
Krasicu izrazava u psovci nesnaga' nijedna 
odvratnost. Prilozi jeddred (Vuk) sa analogij- 
skim gubitkom n prema dvored, trired; jedno- 
krat, jedama pored -a i -amain) (Kosmet) < 
jedan mah »jedanput«. Pridjevi: jednolik, sa 
-bn jednolican, jednodusan (Vuk), prevedenica 
od unanimis, apstraktum je jednodusnost, 
prilog jednodusice (Lika), jednoplasan (16. v.), 
prilog jedndglasice, jednoruk, jednostavan (Vuk, 
18. v., Lika), jednostran, jednostruk (16. v.), 
jednovrstan (18. v.). Apstraktum jednoienstvo 
n prevedenica je od monogamia. Ovamo ide broj- 
nik 11, koji je nastao od sintagme jedbnb 
na desete, upor. rum. prevedenicu un spre 
zece < lat. unus super decern za undecim u 
zapadnoj Romaniji: jeddnadest(e) (15. — 17 v.), 
danas opcenito jedanaes(f). Odatle odredeni 



pridjevski brojnik jedanaesti, neodredeni jedd- 
naester, poimeniceno jedanaestinja = jeda- 
naesterical-tdrica. Prilog na -s < -sbdy je- 
danaestis »jedanaest puta«, oznacen u ARj 
kao nepouzdan. Emfaticki pridjev jedln(j) 
»unicus«, koji moze postati i deminutiv jedihan, 
-hna (16. —18. v., Vetranie i drugi Dubrov- 
cani) = jediktl (Boka, Ljubisa) < *jedihti > 
jediti (Vuk, srednja Dalmacija, Pavlinovic), 
jedit (Kosmet), a moze se i prosiriti sa -bn: 
jedinan, jedina (pisano jedinna, jedinno) (15. v., 
Pergosic) »slozno sjedinjen« i dobiti pojaca- 
nje emfaze sufiksom -cat (tip samcaf) jedin- 
cat; poimenicuje se sa -be: jedinac, gen. -inca ■ 
(17. v.) = na -ak jedinak (takoder ces., polj., 
rus.) = -jak: jedinjdk (Kosmet), odatle jedi- 
njajka (disimilacija Kk > jk) »atribut za majku«, 
na -bk jedinak, gen. -inka (17. v.) »1° jedini 
sin, 2° glava bijelog kruha (Samobor)«. Odatle 
kolektiv na -jad jedincad f i deminutiv na -e 
jedince n (Vuk), hipokoristiciyerfm^o, m (Lika) 
prema f jedinka. Ovamo pojedinac, obicno u 
pi. pojedinci, i pridjev pojedinacan i prilog 
pojedinacno. Na -ica:jedinicaf = jedinka (neolo- 
gizam). Apstrakta na -ost: jedinost (Vuk; na- 
lazi se u stcslav., slov., ces., polj., rus., ali 
se ne govori; mjesto toga na -stvo), = jedinstvo 
(Vuk, Boka), odatle pridjev na -en jedinstven i 
apstraktum jedinstvenost. Prilozi jedino »samo« 
(Poljicki statut), na ~(i)ak jedinak — jedinako 
(1490) = jedinjak = jedina (Ms). U slozeni- 
cama u jedinoroden, prevedenica od unigenitas 
u religijskom jeziku. Denominal (kauzativ) na 
-iti: jediniti, jedinim (iz-, o-, sa-, s-, u-) »uni- 
ficare«, inhoativ objediniti, -im »ostati sam, 
inokosan«, sjedinjati (Radnic, Matijasevic) prema 
iteratlvu na -va- s(d)jedinjivati (se), -njujem 
pored -njivom (16. v. 18. v.) i s(d)jedinjavati, 
-am (Ivekovic). Sto se tice etimologije, izvjesno 
je da jejed-bnb slozenica koja ne ide u balto- 
slavensku jezicnu zajednicu, nego je prasla- 
venska inovacija. Drugi elemenat je etimolo- 
gijski objasnjen u inb (v.). Ovdje treba istaci 
samo nizi prijevojni stepen -bnb. Kao ovaj 
sto je ie. pokazna zamjenica, tako je i pojaca- 
nje ed- istog podrijetla. Upor. lat. id, neutrum 
sing, pokazne zamjenice. Slozenica jedan je 
iste prirode kao u romanskim jezicima ecce 
ili eccum + istum > stfr. cest > nfr. cet, tal. 
questo, i ces. tento. Pojacanje sa *ed postalo 
je potrebno kad je prijetila homonlmija da 
inb »1° unus, 2° alius« postane nejasan i ne- 
zgodan za saobracij. 

Lit.: ARj 4, 412. 513. 524. 525. 527. 528. 
8, 367. 368. 7, 368. 867. Mazuranic 463. BI 1, 
881. Hraste, JF 6, 212. Vukovic, SDZb 10, 



jedan 



768 



jedro 



388. Elezovic 1, 143. 257. 2, 518. Miklosic 
68-69. 102. Kostic, NJ 7, 62-65. Holub- 
-Kopecny 150-151. Bruckner 204. KZ 45, 
290. si. 46, 202. si. Vasmer, RSI 4, 155. WP 1, 
99. Iljinski, Rodnd rec 6, 17. Sldvia 2, 267 — 
270. Belie, Po/Wa 309. Mladenov 159. Boisacq* 
691. Meillet, AISLP 22, 144. Hujer, LF 
49-50 (cf. ijfb 10, 372). van Wijk, IF 30, 
382-4. Osten-Sacken, /F 33, 270-271. 

jedar, jjedra (Vuk), praslav. (*eaeb) pridjev 
bez paralela u baltickoj grupi, »1° snazan, 
cvrst, 2° debeo, 3° brz«, ocuvan je samo u 
hrv.-srp. i bug. edar, u polj. ka.x\z?A\vxi jldrzyc 
i u rus. inhoativu ujadretb »ojacati, jacati se«. 
Poimenicenje u sr. rodu sveslav. je (osim u 
cakavskom): jedro »nucleus«, ces. jadro, polj. 

jedro, rus. jadro. U cakavskom taj pridjev je 
poimenicen sa -zka: jadrka (ZK) = jadrka 
(Krasic) »nucleus«. Upor. polj. jqderko n. 
U cakavskim narjecjima praslav. je pridjev 
prosiren sa -bn: jadrn = jedrn (narodna pjes- 
ma, Istra), poimenicen sa -ica jed(a)rnica 
»nezrela smokva« = sa -en jadren (narodna 
pjesma, Istra). Od jedar poimenicenja su na 
-ost i -oca: jedrost f (18. v.) = jedroca (Sulek). 
Denominali su na -iti: jedriti, -im (Lika, 
srednja Dalmacija, Pavlinovic) (na- se). Za 
najadriti se Maretic kaze da je krivo zabilje- 
zeno. Na -ati najedrati (Vuk). Vokal e = a je na- 
stao od nazala (. Upor. polj. jqdro, jjdrzyc 
i rus. jadro, ujadretb. Kako je pored jedro 
»nucleus« postojao i homonim y'erfro »velum«, 

jedro u znacenju »nucleus« propalo je u stokav- 
skom i nadomjesteno zamjenom grupe dr sa 
grupom zgr, u kojoj g < d potjece od kontami- 
nacije sa mezga (v.). U toj rijeci e potjece 
od e. Ali ni u jednom narjecju nije zamije- 
njeno sa / ili ije. Fo je odatle sto je torn konta- 
minacijom bio zamijenjen sa e; mezga je 
dobila odatle i r. Govori se i mezgra. Tako 
nastade jezgra f (Vuk) pored jezgro n (17. v.). 
Odatle deminutiv na -ica: jezgdrica (18. v., 
Vuk) »1° nucleus, 2° lijeska« i neologizam 

jezgarnica »kozica od jezgre, membrana«. 
Pridjev na -ovit jezgrovit (srednja Dalmacija, 
Pavlinovic). Zamjena dr sa gr nalazi se u 
Kosmetu: jegrat, -am (subjekt cir) (na-) po- 
red najedrdt (subjekt psenica), inhoativ najegret, 
-im »nabujali«. Ovamo ide jos hrv.-kajk. pridjev 
dederen (Belostenec) = dederan < jedrn u 
znacenju »hitar, valjan, agilis«. Ima vise mo- 
gucnosti kako da se objasni postanje. Najvjero- 
jatnija je da bi ie. korijen mogao biti indro-, 
iskonstruiran od gr. aopoc; »pun, izrastao, 
zreo, jak«. Fa je gr. tijec dosta izolirana medu 
ie. jezicima, ali upor. lot. idrs »jezgra«. Mogao 



bi se uzeti i ie. korijen *oid- »nabujali« s 
nazalnim infiksom, koji se nalazi u lit. inkstas 
«bubreg«, stprus. inxcze, srodno sa isto, 
istese, propali u hrv.-srp. Upor. stcslav. 
jedro »mudo« sa sanskr. anda- »Ei, Hode«. 

Lit.: ARj 4, 524. 560. 563. 640. 7, 368. 
Elezovic 1, 257. 436. Mazuranic 464. Miklosic 
104. SEW I, 455. Holub-Kopecny 148. Bruckner 
203. Mladenov 160. WP 1, 166. Machek, 
KZ 64, 261-262. Iljinski, ASPh 28, 453- 
454. Boisacq* 688-689. 1088. RES 23, 51. 
AO 12, 143-154 (cf. RES 23, 166). Schefte- 
lowitz, KZ 54, 241. Charpentier, ASPh 29, 4. 
Jokl, ASPh 28, 15. 29, 46. Matzenauer, LF 
8, 33. Bugge, IF 1, 442. 

jedek m (Vuk) »1° lijep konj, rezerviran za 
svecane prigode, 2° oruda: uze, alat na ladi, 
uzeta« = jedek pored j'edek (Kosmet) »re- 
zerva«. Foponim. Balkanski turcizam (yedek 
»1° povodac, prazan konj koji se za ular vodi, 
2° svaka stvar koja se u pripravnosti drzi«) 
iz terminologije svagdanjeg zivot'a: bug. edek 
»1° Ersatz, 2° Ersatzpferd«. 

Lit. : ARj 4, 525. Elezovic 1, 257. Mladenov 
159. Dorii 92. Skoljic 366. 

jedro n = jutro (stokavci, Istra; ikavski, 
Vodice, narodna pjesma) = Idro = (sa e > 
ia) jadro, pi. jadra (cakavci, Istra, i zapadni 
stokavci), stcslav., slov. i hrv.-srp. brodarski 
izraz »platno koje prima vjetar da goni ladu, 
velum«. Fo je sekundarno znacenje, prvobitno 
je »1° sinus kao dio tijela oko pasa, 2° (me- 
tafora) Meerbusen, x6Xjtoc;«. Fo je sveslav. i 
praslav. rijec (*edro). Odatle s prijedlogom 
bn (stcslav. vbnedreh, upor. rus. njama prema 

jama) krivim rastavljanjem (deglutinacijom) 
u vrijeme kad je vs »u« postao jedini oblik 
prijedloga, nastade vec u praslav. nova rijec 
nedra > njedra n. pi., gen. njedara (Vuk) = 
ikavski njidra = nldra, nidro (Vodice) = 
nddra (ZK) = nadre (Jacke) = nadra (Istra) 
bez j, kako je po pravilu nakon prijedloga, 
ali se govori u Istri i njadra pored njddra 
»sinus«; jedro, jadro »sinus« nalazi se samo u 
crkvenim tekstovima. Izvedenice su od obje 
rijeci. Od jedro deminutiv na -be jeddrac, 
gen. -rea (Ljubisa) = na -ce jeddrce (17. v., 
Vuk, Dubrovnik) = jidarce (ikavski, Bara- 
kovic), sa dva deminutivna sufiksa -see < 
-cbee jedrasce (Istra). Pridjevi na -nji jedamji 
»koji pripada jedru« = na -skijedarski. Neolo- 
\ogiztni: jedrenjak (Sulek) = jedrenjaca »Segel- 
schiff« = jedrinjak (Stulic). Denominal (fak- 
titiv) jedriti, -%m (15. v., Vuk) (do-, iz-, od-) = 

jddrit (cakavci, Istra) = jidriti (ikavski) = 



jedro 



769 



Jefrosim 



jadriti (15. v., cakavski) (do-). Na -Ho: jed- 
rilo »sinonim: katarka«. Od njedra je deminu- 
tiv njedarce (Vuk). Kolektiv na -je: njedarje. 
Pridjev njedrast (Stulic), na -bn postoji samo 
u izvedenici na -ica nadarnica (ZK) »dio 
kosulje koji pokriva njedra«. Na -«ia: njedresa 
»ime kozi«. Denominal na -iti: iznjedriti* 
-im (Stulic) »izvaditi iz njedara«. Fako se 
sprijecila vec u praslav. homonlmija s po- 
mocu prijedloga bn. Dva su tumacenja o 
postanju. Buduci da je prvobitno znacenje 
»sinus kao dio tijela«, koje se moze napuhavati, 
najvjerojatnije je vezanje prasi. *edro na ie. 
korijen *oid- »bujati«, koji, je zastupljen u 
armenskom aitnum »bujam«, gr. o'iooc, »otok, 
Geschwulst«, o(5da> »naduvam se«. Faj je ko- 
rijen bio rasiren formantom -ro. Upor. nvnjem. 
Eiter. Drugo, manje uvjerljivo tumacenje 
polazi od ie. korijena *eter- »Eingeweide«, 
gr. f|xop »coeur«, r|xpov »bas-ventre«, koje sa 
nazalnim infiksom postoje u utroba (v.). Ima 
ih koji rastavljaju jedro i njedra kao etimolo- 
gijski dvije razlicite rijeci: jedro »velum« 
izvode od korijena ja-, koji je u jahati, sa 
sufiksom -dro < ie. e-dhro. 

Lit.: ARj 2, 582. 4, 212. 275. 524. 562. 7, 
299. 8, 273. Ribaric, SDZb 9, 154. Maiecki, 
JF 11, 218. Miklosic 99. SEW 1, 270. 442. 
Holub-Kopecny 238. Bruckner 196. KZ 45, 
318. WP 1, 117. Brugmann, IF 18, 436. 
Sahmatov (cf. AnzJF 15, 121). Fraenkel, 
ASPh 39, 73. Iljinski, RSI 6, 225. Vaillant, 
RES 19, 301. Rocher, CMF 10, 14-16 (cf. 
IJb 10, 341). Jokl, IF 36, 117. Boisacq 330. 



jedva (Vuk) = jedva pored jedva (Kos- 
met) = jedva (Cres) = (sa deiksom -i) jedvaj 
(hrv.-kajk., Habdelic), sveslav. i praslav. 
prilog, »vix«, sa osebujnom komparacijom. 
Komparativ se pravi reduplikacijom i pri- 
loskim -ice: jedva jedvice »mit Genauer Not«. 
Superlativ se opisuje pridjevom jedvini i 
jad: u jedvine jade (Vuk). Sinonimi su u 
Bosni turcizam dtiz belajle (v.) i na velikom 
prostoru koma(j) (Hrvatska) = koma (Lika) = 
kuma (ZK) = komac (v.). Izmedu div ispao 
je b: stcslav. jedvsa. U sjevernim slavinama 
pojavljuje se / mjesto/: upor. ces. ledva prema 
partikuli leda < stces. jeda, upor. jedaGi) 
od zamjenice i, ja, je. Mjesto je- postoji o- u 
makedonskom odvd(j) pored bug. edvd, rus. 
takoder edva pored odva u narjecjima, isto 
tako slov. jedva pored odvaj. Upor. jomuza 
pored jemuza (v.) za promjenu je- > jo-, 
Za tumacenje postanja od vaznosti je bug. 



dava »wohl, vielleicht, etwa« i deiksa -va u 
tova »dieses«, ces. sotva, sotvic, sotvicko »jedva« 
prema pridjevu sotny »difficilis«, stces. sotne 
od sotona »davao« i rus. odi'n »jedan«. Iz ovih 
uporedenja izlazi da u jedva moramo razli- 
kovati dva elementa. Prvi je elemenat isti 
koji i ujed + -bnb, -inb. Uporedili samo ga 
sa romanskim ecce, eccum, kojim se pojacava 
znacenje demonstrativnih zamjenica: stfr. cest < 
ecce istu(m), tal. quello, questo < eccum iilu(m), 
eccum lstu(m). Drugi se dio -va uporeduje 
sa lit. prilogom vas »kaum«, koji se takoder 
reduplicira u osebujnom komparativu vosnevos 
»jedva jedvice«. Zabaciti se mora Bernekerova 
identifikacija prvog elementa jed- sa lat. pri- 
jedlogom od. Ali nije neprihvatljiva njegova 
identifikacija drugog elementa -b a < ie. 
*uas sa sanskrtskom pajtikulom za pojacanje 
vai, vd-va, i-va, e-va, e an »tako« od ie. de- 
monstrativa u-, ue-, yo i au »onaj«, koji se nalazi 
u ovaj (v.). Odatle deiksa -va u dava i tova. 
Nase tako, kad se reduplicira u odgovoru 
na pitanje kako ti jei — tdko-tdko, dobiva zna- 
cenje »tesko«. Nije prema tome nemoguce 
gledati ii jedva slozenicu od dva demonstra- 
tivna elementa. 

Lit.: ARj 4, 563. Elezovic 1, 257. Fentor, 
y F 5, 205. Miklosic 102. SEW 1, 452. Holub- 
-Kopecny 151. 200. 345. Bruckner 293. 45. 
302. 46. 201. Vasmer 391. Trautmann 343. 
Gorjaev 102. van Wijk, IF 30, 384. Jagic, 
ASPh 5, 579. 31, 543. Boisacq 691. 

jedzek m (Vuk, 18. v.) = jecek (17. v., 
Ancic, Dobretic, Lastric, Pavic, Radnic, c je 
starija zamjena za tur. c) »jelo, jestvina, hrana«. 
Furcizam iz oblasti hrane yeyecek obrazo- 
van s pomocu sufiksa -yecek, kojim se izra- 
zava buducnost i mogucnost, tako te yeyecek 
znaci »ono sto se moze jesu«, od yemek > 
jemek m (Bosna) »nourriture, repas« = jimek, 
gen. jerrieka (Kosmet). 

Lit.: ARj 4, 587. 5, 506. Elezovic 2, 518. 
Korsch, ASPh 9, 499. Deny §§ 698. 716. 
skaljir 367. 

Jefrosim m (15. v.) = levrosim (Nova- 
kovic) = Jerosim (Vuk), odatle prezime 
Jerosimovic = Jefrosen prema f jfefrosima = 
Jefrosina (15. v.) = Jevrosima (Vuk, narodna 
pjesma) = Jerosima (Vuk), hipokoristik Jevra 
(Vuk) = na -ka Jefrojka = Jevrosimija, 
musko i zensko kaludersku ime. Od gr. Ei>- 
eppoarrvoc, i Eucppoawn. 

Lit.: ARj 4, 567. 633. 



49 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



jegalj 



770 



jela 



jegai) m ptica »caprimulgus europeus« = 
leganj (Poljica, Dalmacija, promjena / > / kao u 
tal. luglio < Julius, nj < Ij kao u pedalj ~ 
pedanj ZK) = legar m (Nin, Dalmacija). Po- 
stoji jos prevedenica od caprimulgus sa po- 
sizkoze »leganj« (obje u Poljicima). Gen. 
sing, nije zabiljezen. Znacenjem slaze se sa 
gr. u Bovi"(.Juzna Italija) ega »koza« < ocr/a od 
ou§, gen. cuyoc,. Doceci -alj, -an/, -ar ostaju 
neobjasnjeni. Taj grecizam mogao je uci preko 
starodalmatskoga (upor. za takav put prcija, 
igalo). 

Lit.: ARj 5, 956. Hirtz, Aves 170. 171. 
Rohlfs 58. 

jegeraca f (Beograd) »vunena kosulja doktora 
Jagera«. Primjer za apelativum s nasim na- 
stavkom -aca od licnog imena iz novijeg 
jezika. 

Lit.: Kostic, NJ 1, 48. 

jegulja f-IMuo, Bogdasic) = jegulja (Krtole) 
= jeguja (Racisce), slov. jegulja = (sa umet- 
nutim n kao u /calendar) jenguja, bug. engulja 
(Gerov) pored eglda, denominali na -ati je- 
guljati se impf. (Ston) »(metafora) kaze se ra 
svilenu bubu kad odraste do najvece velicine«, 
na -iti slov. jeguljin »Fische fangen«, pridjevi 

jegulji, jeguljski, jeguljast, jeguljen, poimenicen 
sa -ik jeguljnik — na -jak jeguljnjak — angula 
(Voden, Devdelija, Jenidze) = angiilja (Ug- 
ljan, Bozava, Split) = jagula (Prilep, Bitolj, 
Skoplje) = jagulja (Ohrid, Stonga) = jangulja 
(Dubrovnik) = janguja (Split) = iogulja 
(Krusevo, Galicnik) = anguja (Split) — 
angvela (Malinska) »mala ribica srebrna« = 

janjula (Zore) »1° anguilla vulgaris, 2° coluber 
longissima, ugor«. Na -era (mlet.) < -aria 
angvelera (Malinska) »mreza za angvele«. 
Upor. arb. (Ulcinj) nal'a »jegulja«. Vokal e u 

jegulja nastao je od nazala; je- > je- 
presao je uja-, upor. cakavski jati < jeti; 

jegulja — jagulja je stara posudenica; angvela 
slaze se t istro-rom. angvela ( sa e < j); ja- 
njula slaze se sa krcko-rom. angiola; angulja — 

jangulja predstavlja metatezu "anguilla < 
anguilla. Na toj se metatezi osniva i jegulja. 

Lit.: ARj 4, 459. Hirtz, Aves 50. Pletersnik 
L 366. Ive § 106. Matzenauer, LF 8, 33. 
Sturm, CSjfK 6, 76. Banali 2, 170. Crania, 

m 6, los. 

jej, gen. jija m (15. v.) = jeja f (Herce- 
govina, Lika) = eja = heja (Varazdin) = 
veja (Asanja) »sinonim: buljina, cuk, kuku- 
vija, kukuvjeza, sova, sovuljaga«. Odatle de- 



minutiv na -id jejic (Split), augmentativi na 
-ina i -etina jejina (17. v., Plitvice, Rakovica, 
Stirovaca, Stinica, Kotari u Dalmaciji) = je- 
hina (Martie) = jeina = jejetina (Stulic). 
Postoji jos varijanta hrija (Varazdin). Onoma- 
topejski nazivi kojima se oponasa glas sove. 
Taj se cuje kao hi, he, hri, hui. itd. 

Lit: ARj 4, 570. Hirtz, Aves 103. 152. 
153. 171. 533. 

j eka j ek (Kosmet), prilog »ravno, taman«. 
Turcizam perzijskog podrijetla (perz. jeka 
jek »jedan po jedan«). Od perz. jek sa tur. 
postpozicijom za ablativ -den je i prilog jekten 
(Kosmet) »sasvim, odjednom«. Mozda ide 
ovamo i prilog jekan (16. v., Sasin) »domalo, 
do brzo, odmah«. Bez drugih potvrda. 

Lit.: ARj 4, 571. Elezovic 2, 518. SkaljiP 
367. 

jektenija f (Srbija) »(pravoslavni crkveni 
termin) molitva«. Od gr. exteveux. 

Lit: ARj 4, 573. Vasmer, GL 573. 

jektika f (Vuk, Vojvodina = jehtika (Lika) 
= -jetika (ZK, Istra, slov.) »suha bolest, 
susica, tuberkuloza«. Pridjev na -jav jekticav 
(Vuk) = jeticav, slov. -ast jeticast. Augmen- 
tativ jeticina. Sa je > (upor. jelito > olito) 
bktika (Leskovac, Srbija), upor. rum. oftica, 
-ga (Moldavija), pridjev ofticos, -gos i ngr. 
Sxxixoc,. Oblici sa kt > ht potjecu od gr. 
extixoc,, lat. hectica, tal. ettica, istrorom. 
jetico. 

Lit.: ARj 4, 569. 573. 630. 8, 877. Pletersnik 
368. Ive 48. REW* 4091. Tiktin 1083. SEW 1, 
454. Vasmer, RSI 4, 182. Strekelj, DAW 50, 

24. 

jela f (Vuk) = jela (Lika) = (sa -va mjesto 
-a prema bukvai jalva (hrv.-kajk.) = jelva 
(cakavci i slov.) pored jevla (sa metatezom 
kao zavla . ZK »zaova«) (Vodice) = jelva 
(ZK). baltoslav., sveslav. i praslav. (*edla) 
»abies«. Rasiren toponim sam i u izvedeni- 
cama. Odatle pridjevi na -ov jelov =jelov 
(Vodice) = jalov (hrv.-kajk.), upor. makedon- 
ski toponim Elovo, poimenicen sa -ina jelo- 
vina »jelovo drvo«, sa -aca jelovaca »bacva 
od jelovine«, sa -lea jelovica (Cres, toponim), 
na -ost jelast (Sulek, neologizam), na -in 

jetin pored jelin »sinonim: jelov«. Deminutivi 
na -icajHica »1° bozicno drvce, 2° biljka« = 

jalvlca (hrv.-kajk.), na -ic jellc. Augmentativ 
na -etina jeletina. Na -ik: jelik, gen. -ika 
»jelova suma«. Na -ika: j el ika (Vuk) »od- 



jela 



771 



jelen 



rasla jela«. Na -iste jeliste = jelov iste »sinonim: 
jelik«. Kol. na -je: jelje n < stcslav. jelije. 
Ovamo ide nadimak jelackinja (srednja Dal- 
macija, Pavlinovic) »djevojka visoka i tanka kao 
jela«. Suglas / je nastao iz dl. Upor. ces. jedle, 
polj. jodla. Paralela je u baltickoj grupi lit. 
egle, lot. egle (po deklinaciji e), stprus. addle; 
upor. i gr. z\6.tv\, koje govori za pred-ie. *edhlo 
sa lat. ebulus »zova«. Kod sumskog drveca 
ima slicnih semantickih divergencija koje se 
osnivaju na simbiozi drveca, pa se lako pre- 
nosi jedan naziv na drugi. Upor. bheh > 
zova, bazga i bukva. 

Lit.: ARj 4, 384. 573. 579. 580. Ribaric 
SDZb 9, 153. Tentor, JE 5, 204. Miklo'slc 
102. SEW 261. Holub-Kopecny 151. Bruckner 
208. Trautmann 66. Mladenov 161. Nitsch, 
LudSt. 2, A, 206-222 (cf. IJb 17, 259). 
Machek, LP 2, 148. Naie fee 30, 67. Matze- 
nauer, LE 8, 28. Boisacq 1091. 

jelek m (17. v., Vuk) = jilek, gen. -eka 
(Kosmet), deminutivi na -ejelece, gen. -eta n 
(Srbija) = jelece (Kosmet), na -ic jelecic 
(Srbija) »pamuklija bez rukava, decerma 
(pred kojom je indeklinabilni epitet na -11 
jeleklf)«. Balkanski turcizam (tur. yelek »Weste, 
minten bez rukava, vecinom s otvorenom 
prednjom stranom«) iz oblasti nosnje: rum. 
ilic »Tuchjacke«, bug. elek, elece, arb. jelek, 
ngr. y e ^exl Taj je turcizam postao i evrop- 
ska rijec u krojackim krugovima, gdje se 
rasirila preko fr, gilet > dzttet m (Dubrovnik, 
Cavtat) = dilek (Sibenik). 

Lit: ARj 4, 576. Elezovic 1, 259. Mladenov 
161. Lokotsch 951. Tiktin 753. GM 162. REW 3 
9582. DEI 1807. 1820. Skoljic* 367. 

jelen m (Vuk, Buzet, Sovinjsko polje) = 
(asimilacija j-l > j-l kao u jeljda, Jeljasiri) 
jeljen (Vuk, Hercegovina, 16. v., Dubrovcani) 
= (asimilacija j-l > 1-1 kao Ljeljena < Je- 
lenaj Ijeljen (Vuk, Hercegovina, Bosna, Ba- 
ranja, Dubrovnik) = (zamjena sufiksa -en sa 
-en > -in, ikavski) jelin (15. v., Marulic), 
ie., baltoslav., sveslav. i praslav. (po suglas- 
nickoj deklinaciji *ely, gen. elene, upor. Su- 
prasl. 223, 7 dativ eleni) »1° gr. EXacpoc; (s 
kojom je rijeci u prasrodstvu), 2" vo crvenkaste 
dlake kao jelen« = (sa e > ja u sufiksu -en) 
Ijeljan (Brae) »kukac cerambyx heros, Hirsch- 
kafer«. Femininum je na -lea: jelenica (Volti- 
dija) = jeljenica (16. — 17. v.) »kosuta«. Iz- 
vedenice su od svih pet oblika. Pridjevi na 
-bn: rogb eienbni (lekcionaf 13. v.) = odredeni 
jeleni (15. — 16. v.) = jeleni = jeljeni, na -bji 



jeleniji = jelenji (Vuk, 15. v.) = jetinji- = je- 
Ijenji. Taj je pridjev poimenicen sa -dk: 
jelenjak (Lobor) = jelinjak »biljka pastinaca 
sativa«. Nalazi se i u slozenicama sa n mjesto 
nj (upor. Banbrdo »banovo brdo«) Jelendo 
(toponim), jelen-rog (Vuk), jelen-gljiva, jelen- 
-buba »kukac lucanus cervus«, u sr. rodu 
Jelenje (toponim, Istra). Na -ov jelenov = 
jelinov (odatle prezime Jelinovic, Travnik) = 
Ijeljenov. Na -ski: jelenskl = jelinski. Deminu- 
tiv na -oc, -tk m prema -ka f: jelenac, gen. 
-enea (ugarski Hrvati, odatle prezime Jelen- 
iu) = jelenok, gen. -enka »kukac bozji vo; 
sinonim: jelen-buba«,_/e/;«a£, gen. -inka (16. v., 
Zlataric, Barakovic) = jeljenak (16. v.), sa 
dvostrukim deminutivnim sufiksom -cac je- 
lencac (16. v.) = jelincac (Mencetic) = je- 
Ijencac = jeljencak = jeljencic, jeljenic (upor. 
prezime Jelinic Dalmacija, Jelenlc Bosna), 
na -ce jelence (Vuk, 18. v.) = jettnie = Iji- 
Ijence, s kolektivom na -od jelencad f = Ije- 
Ijencad = jellncad (upor. jeljenad, Stulic, ne- 
pouzdano). Na -ina: jelenina »meso jele- 
novo«. Imena volova: jelen (Buzet, ZK), 
jelinka = Jelenko (takoder licno ime, Kosmet, 
i prezime na -ovic) = Ijeljanko (Pozega) = 
Ijeljenko (Vuk) prema Jelenka (Kosmet) »ime 
kravi« = jelinka »ime ovci«, odatle hipokoris- 
tici jelo, jelota »ime volova« (glede sufiksa 
upor. Likota »Licanin«). Ovamo jos na -ac 
od jelo (?): jelal m »kukac bozji vo«. Ista 
praslav. osnova zastupljena je jos u prijevoju 
*oln-i, stcslav. aibnuj, takoder ie. i baltoslav., 
gr. eAAqc,, stprus. alne, s kojima je u prasrod- 
stvu; po zakonu likvidne metateze i sa su- 
fiksom -e za mlado: lane, gen. -eta n (Vuk) 
»mlado od srne i jelena«. Odatle pridjev na 
-ji: laneci (16. v.). Deminutiv na -ce: ianece 
(16. .v.). Kolektiv na -od: lanad (15. v., Vuk). 
Prenosi se i na domace zivotinje kao i jelen: 
lanak (Kurelac) »ime volu« prema lonica »ime 
ovci«. U baltickoj grupi mjesto -en, -en stoji 
formant u nisticnom prijevoju: ht. elms, lot. 
alms, upor. gr. 5^ a( P°? < i e - *eln-bhos prema 
iX>6q < ie. eln-6s. Znacajno je da se i u 
jukagirskom za jelena kaze Hen. 

Lit.: ARj 4, 576. 580. 5, 897. 898. Miklosie 
2, 102. 160. SEW 1, 263. Holub-Kopecny 
151. 199. Bruckner 205. 306. KZ 45, 290. 
si. ZSPh 2, 299-300. WP 1, 154. Mladenov 
161. Trautmann 68-69. Mescaninov 71. Pe- 
tersson, KZ 47, 241. Mayer, KZ 66, 105. 
Mikkola, RSI 1, 14 Iljinski, Sldvia 2, 253- 
254. Lang, GMF 8, 97-101. 202-205 (cf. 
ZSPh 5, 215. IJb 10, 335). Niedermann, 
IF 26, 46. Boisacq 238. 245. 



jelha 



772 



Jelisej 



jelha f (samo u tekstovima pisanim crkve- 
nim jezikom) »alnus«, odatle pridjev *jeov, 
poimenicen na -ina jeovina (Sinj) < *jeohov, 
poimenicen na -&c Jeohovbc (1381) = Jelb- 
hovbc, selo izmedu Morave i Kuca, sa oho > o 
toponimi Jeovac (Srbija), Jeovaca (Bosna). 
Taj je oblik prosiren sa -ja: fliia (Vuk, Hr- 
vatska), odatle pridjev jelsov, poimenicen na 
-ka jesovka f (hrv.-kajk., Valjavec) »vrsta 
crvenkaste jabuke pjegave kao joha«. Ovamo 
idu stari hidronimi Jelsanica (13. v.), danas 
Josanica (rijeka, Srbija), Jelsenica (14. v.), 
Jelsevac (13. v.), Jelsevik studenac (14. v.), 
kol. jelbsije (14. v., Brod kod Prizrena) = 

jeldsje n (Vuk). Ovamo i Jelsa (Hvar), koja je 
danas zamijenila ispravno s sa i prema tal. 
izgovoru Gelsa. Ovamo jos ime ribe (Pancic) 

jelsovka »telestes Agasizii Heck«. Dvoglas 
eo steze se u E: jeha (ZU, Bojici); je- varira 
saja- joha > Java (ZK), s pridjevom jaov i 
poimenicenjem jaovina f »johovina«. U sto- 
kavskim govorima ja- moze se shvatiti i kao 
stezanje od jao-, sa o < I pred suglasnicima. 
Tako sa moze shvatiti i joha = Java s prid- 
jevom na -ov johov, poimenicenim na -ina 

johovina, na -oca johovaca »vrsta jabuke«, 
takoder toponim i hidronim* Odatle na -Tk 

josik »suma johova« = na -jak josljdk (Vuk, 
sufiks -Ijak analogijski prema slivljak), na 
-ika joslka (Gornja Krajina), odatle josiko- 
vina, augmentativ na -ina josina, kol. na -je 

josje. Ovamo jos josovicna »vrsta jabuke pje- 
gave kao joha«. Vokal o moze se shvatiti i kao 
kontrakcija dvoglasa eo > o. Upor. toponim 

jfosani (u zadarskom kraju), koji je potvrden u 
obliku Elsani, Gelsani, i gore hidronim Josanica. 
Rasirenje/eMa sufiksom -ja nalazi se na hrv.- 
-kajk. podrucju/at/a' f, s pridjevom/'a/sev (~ o 
drevo). Iz ovih potvrda izlazi da se na hrv.- 
-srp. teritoriju ne da dokazati postojanje dvaju 
praslav. likova: *ehha i prijevoj olbha kao u 
ruskom, premda bi i taj daojoha. Upor. slov. 

jolsa i ces. olle, polj. olcha pored olsza. Bugari 
imaju takoder samo elha pored elsa. U Kos- 
metu pored jeovina govori se jaovina i joo- 
vina »drvo odjove, ovdjeyoa, gen. joe (Drsnfk)«. 
Znacajan je pridjev Ivovo drvo (< lovo s 
umetnutim v za uklanjanje hijata) »drvo od 
jove«, gdje i moze biti samo od je (Kosmet). 
Prema rodu drveca brijest, jasen presla je 
praslav. *ehha medu maskulina (upor. rus. 
oleK): jelah je potvrdeno samo kao toponim 
Jelah (Bosna), odatle u pi. Jelasi, Jelas, Je- 
lalak, pi. Jelasci, Jelasca. U praslav. *ehha h 
je nastalo iz s, kako dokazuju usporednice 
kelt. alisa > fr. alise »sorbus«, mediteransko 



alisa »pioppo bianco«. Upor. i makedonsko 
oOii^a -XcvKobiv&pov i u tal. narjecjima kal. 
i luk. ausinu < alsino »joha«. U baltickoj 
grupi lit. alksnis, alksni (k je umetnuto) ne 
slaze se s praslav. ni u samoglasu ni u for- 
mantu. Kao lat. alnus < *alsnos lit. oblik 
pokazuje formant n (upor. jablan, v.), koji ne 
postoji u praslav. Samoglas e je praslav. 
zasebnost koja ne dolazi ni U germ. -got. 
aliso (upor. spanj. aliso), stvnjem. elira, nvnjem. 
Erie. Ta se zasebnost pokriva s ie. korije- 
nom *el-. 

Lit.: ARj 4, 414. 579. 584. 628. 655. 664. 
Elezovic 1, 217. 253. 260. Mlkldsle 163. SEW 
I, 453. Holub-Kopecny 254. Bruckner 378. KZ 
45, 301. Trautmann 6. Iljinski, Sldvia 2, 
258-261. Baric, AA 3, 213-221. Bonfante, 
KZ 64, 129. Kretschmer, Gioita 15, 305. si. 
(cf. IJb 13, 78). Scheftelowitz, KZ 56, 188. 
Matzenauer, LF 8, 29. Ribezzo, AGIT 35, 32. 

JeUn, gen. -ina m (Vuk), pi. Jelini = na 
-janin Jelinjanin (Stulic), stsrp., f Jeh'nka, 
etnik »Grk prema Grkinja«, pridjev jelinskT 
(Vuk, Pavlinovic), jelinska kuca (meda metoha 
Treskavca kod Prilepa, upor. s m mjesto n 
ilimi/Elitni (Makedonija, narodne price). Prema 
Vuku Jelini su, kako narod prica, gradili 
mnoge gradove po nasim zemljama. To mis- 
ljenje zastupljeno je i na Jadranu u toponimima 
(vala) Garska (Hvar) itd. Od stgr. "EAAnv, 
naziv koji je zivio samo u ucenim, krugovima 
kao «tnik, inace u narodu je dobio znacenje 
»poganin, div«. Nigdje nije kao u novogrckom 
zamijenio naziv Grk < Graecus (v.). 

Lit.: ARj 4, 580. Vasmer, GL 69. Skok, 
Slav. 182. 226. GM 94. 

Jelisaveta = Jelisavet f = Jelisava, zen- 
sko osobno ime, od hebrejskog E?aod|3£T 
preko biz.-grc. pisanja. Pokracuje se Jelisava, 
odatle na -ka Jelisavka (Vuk), (ispustanjem 
Jell-) Safta (Dobrinj, rum.) = Savia .(Vrbnik), 
prezime Savtic (1596, Grizani), Savka (15. v„ 
Bosna), Sdveta, Sava, Sovica (Lika, Krbava), 
na -qja Savdja, Savojka, Savuka, Savuna 
(Lika, Krbava). Prema Jat. pisanju Elisa- 
beth Jalzabeta (hrv.-kajk.), Jalzabet (selo, Va- 
razdin), Jalzabetina pusta, prezime Jalzabet id, 
hipokoristik Jalfa. Ispustanjem pocetnog e: 
Llzabeta (16. v.) < mlet. Lisabeta, hipokoristik 
Liza (18. v., Dubrovnik), tal. Lisa. 

Lit.: ARj 4, 501. 581. 6, 129. 

Jelisej m = Jeliseje m kaluderske musko 
ime = Jelesije (Vuk) ■= Jelisije, prezime Jelisld. 



Jelisej 



773 



jenjati 



Pridjevi na -/ Jellseji studenbc (toponim), na 
-in Jettsina poljana (Srbija). Od gr. 'EJuacraToc, 
= lat. Elisaeus. 
Lit.: ARj 4, 579. 581. 

Jeltruda f (17. v., cakavski), zensko licno 
ime germanskog (franackog) podrijetla Ger- 
truda preko tal. Geltrude (disimilacija r-r > 
l-r). Upor. slov. Jedri. Toponim Sveta Gera, 
najvisi vrhunac u Gorjancima, sadrzi nas 
hipokoristik od njem. oblika. 

Lit.: ARj 4, 584. 

jelj m (srednja Dalmacija, Pavlinovic) »sitan 
pijesak kojim se ceste posiplju; sinonimi: 
sodar, sudar (ZK, v.)«. Odatle denominal na 
-ati jeljati, jeljdm »pute posipati jeljem«. 

Lit.: ARj 4, 584. 

jemenija f (Vuk, narodna pjesma) »saro- 
vita obuca, sarovito tkanje (iz Jemena)« = 
jemenija »duga mahrama sto se ovija oko fesa 
ili druge kape i oko pojasa« = jemenija (Kos- 
met) »plitka obuca crvene ili druge boje, 
vrsta starinskih cipela koje i danas stari ljudi 
nose« = (disimilacija m-n > m-l jemelija 
(narodna pjesma) = demelija (Vuk, Sinj) = 
jemenlija (prema tur. yemenli »iz Jemena«). 
Balkanski turcizam ar. podrijetla (ar. pridjev 
yemeniyye > yemeni »jemenski«) iz termino- 
logije nosnje: rum. imlneu (Muntenija) »Art 
Pantoffeln der Bauern«, bug. emenija, najcesce 
u pluralu emenli kao i u hrv:-srp. jemenije f 
pi., arb. jamulli. 

Lit.: ARj 3, 3. 4, 587. Mladenov 161. 
Elezovic 1, 259. Tiktin 759. Novakovic, ASPh 
32, 387-388. Matzenauer, LF 8, 29. GM 
161. Skoljic 368. 

jemin 1 m (15. v., Dubrovnik) »1° cinovnik 
komu je sto predato u nadzor ili upravu, 2° 
upravitelj sela koja nemaju spahije, 3° konsul 
(Dubrovnik)« = emin: pridjev (Kosmet). 
»koji se ne boji, pouzdan, kome se sto poyje- 
rava«, odatle slozenice buljuk-emin »podoficir 
racunovoda«, sanduk-emin »blagajnik po kaj- 
makamijama (okruzima)«. Odatle pridjevi na 
-ov jemlnov, poimenicen sa -j>c jeminovac, 
gen. -ovca, na -ski jeminski. Apstraktum 
jemlnluk (Vuk). Turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. emin) iz turske administracijske 
terminologije. 

Lit.: ARj 4, 587. Skoljic 2 267-S. 

jemin , gen. -ina m (Vuk, objekt uz uciniti 
»zakleti se«, narodna pjesma) »zakletva«. Bal- 



kanski turcizam arapskog podrijetla (ar. yemin 
»desna ruka > zakletva«) iz sudske termino- 
logije: arb. jemin n »Eid«. 

Lit: ARj 4, 587. GM 162. Skoljic" 368. 

jemis (Vuk, Crna Gora) = flmi!, B . n . 
-zia (Kosmet) »1° voce, 2° suho voce«. Slo- 
zenica misana f (Srbija, gubitak pocetnog e-) 
»zgrada u kojoj se susi voce; sinonim: pusnica«. 
Balkanski turcizam (tur. yemu,, yemlshane) iz 
poljoprivredne terminologije: bug. emi'S. 

Lit.: ARj 4, 587. 6, 768. Mladenov 162. 
Elezovic 1, 85. 259. 

jendija f (Vuk) = endija = jenda (Vuk, 
hipokoristik odjendlja ili jendibuld) = enda = 
jengija (narodna pjesma) = enga (Poljica, Dal- 
macija) »zenska koja sa svatovima ide po 
nevjestu da joj bude pratilica medu muskar- 
cima«. Deminutiv na -lea: jendijlca (narodna 
pjesma). Apstraktum na -luk: jendiluk (na- 
rodna pjesma), s glagolskim datl, poci u. Slo- 
zenica : jendibula = endebula (narodna pjesma) 
»sinonim: jendija«. V. bula. Turcizam (tur. 
enge = yenge »strina«) iz svatovske termino- 
logije. 

Lit.: ARj 4, 588. ZbNZ 10, 81. Skaljic* 
368-369. 

jenorija (stsrp.) = Inorlja f (14. v., Du- 
sanov zakonik, Vuk, Crna Gora), odatle na 
-as inorai, gen. -asa (narodna pripovijetka) = 
Inurija (Vrcevic, narodna pripovijetka) = 
(bez »'-) norija (Dusanov zakonik) = nurija 
(Vuk, Srbija, Pastrovici, Divkovic:~oun'z«pa) 
»zupa, parohija«, niirijas, gen. -asa (Vuk, 
Srbija) »zupljanin, farnik (ZK)«. Od gr. 
evopia »isto«. 

Lit: ARj 3, 845. 851. 8, 229. Vasmer, 
GL 67. 

jenjati, jenjam pf. = jenjati (Vodice) 
»popustiti, umanjiti (osobito o kakvom zlu)« = 
enjati, -am pf. »1° sustati, umoriti se, 2° 
aufhoren (Megiser)« = henjati, -dm pf. (hrv.- 
-kajk., Habdelic 1711, 1743) »pustiti« = 
henjujem (Frankopan) = venjati = (s alter- 
nacijom je- >ja* kao u jasen > jesen i gu- 
bitkom /-) anjati, -dm pf. (Vuk, Danicic) 
»popustiti, prestati (ne smije se mijesati sa 
impf, prianjati od pf. priorati, v.)«. Prema 
Danicicu anjati je od "vnjem. anen, od stvnjem. 
ana, nvnjem. ohne, u prasrodstvu sa stcslav. 

bnb > van, hne > vani. Prema Budmaniju 
su to nase glagolske izvedenice na -ati od 
madz. pridjeva henye »besposlen, lijen«. Prema 



jenjati 



774 



Jerina 



Miklosicu su od slov. nehati (metateza n-h > 
h-n) = enjati (Megiser) »aufhoren«, prema 
Gruboru od ne hajati > *njajati (stezanje 
-eha- kao u slov. i hrv.-kajk. noj") > (meta- 
teza) *janjati > anjati (sa ja > je) jenjati, 
prema Matzenaueru od madz. enyhi't »mollire, 
lenire, levare«. 

Lit.: ARj 1, 94. 3, 29. 591, 4, 389. Ribaric, 
SDZb 9, 154. Maiuranu Jll . Miklosic 212. 
Matzenauer, LF S, 29. SEW 1, 382. Holub- 
-Kopecny 242. Bruckner 359. Weigand-Hin 
2, 335. 

jepitrop m = (sa aferezom e-) pitrop (14. i 
15. v.), odatle na -ija pitropija (15. v.) »posao 
pitropov« = (s anticipiranim r, upor. brnistra, 
mozda i unakrstenjem sa nasim prefiksom /)«'-,) 
pritrop (Skopska Crna Gora) = (umijesanje 
naseg preiiksa po-) potrop »koji cuva crkveni 
novae, crkvenjak«. Od gr. emxpojioc; (prefiks 
em i -xpojroc, od xpejico) »curator«. Upor. 
arb. pitrop. 

Lit.: ARj 4, 590. 9, 904. 11, 210. 12, 197. 
Vasmer, GL 70. GM 341. 

jSr m (Mrkonjic-grad, Bosna), u izrazu on 
je na jeru »na zgodnom mjestu«. Odatle sa 
-U: eriija = jerlija m »Turcin, gradanin 
koji se bavi zanatom, trgovinom« = jerlija 
(Kosmet) »domorodac (suprotno jabandzija, 
muddier, v.)«. Sa postpozicijom -He: prilog 
jerile u izricaju: jerile ga je udario (Mrkonjic- 
-Grad) »bas na mjestu gdje je najzgodnije«. 
Slozenica jerdlma f (Kosmet) »vrsta jabuke sa- 
svim niskog stabla«. Drugi je dio alma »ja- 
buka«. Turcizam (tur. yer »zemlja, mjesto«) 
iz svagdanje terminologije. Ovamo ide mozda 
i jerina pored jerinja (Kosmet) »starinske ru- 
sevine, gradine ili sto lici na starinske ruse- 
vine«, sa nasim sufiksom -ina (v.) za rusevine 
kao gradina, Crkvine, Manastirine. 

Lit.: Elezovic 1, 260. 261. 2, 518. Marja- 
novic, NJ 3, 216. skoljic* 370. 

jeran m (Bozava) »ime biljke geranium«, 
od gr. yepavoc, »zdral«, tako nazvane zbog 
toga sto joj plod nalici na zdralov kljun. 
Od tal. geranio prema zamjeni j za mlet. 

3 (ge-y 
Lit.: Cronia, ID 6. DEI 1789. 

m (14. v., stsrp.) = jerarha — 
jerarho (14. v.) od gr. Iepdpxnc; (slozenica 
od fepiic, »svet« i -apxf|c; od ctpxm »vladam«), 
pravoslavni crkveni termin za najvise crkvene 
poglavare. Apstraktum na -ia jerarhija. Prema 



lat. izgovoru x > eh > k jer drkija (15. v.). 
Belostenec i Voltidi imaju sa disimilacijom 
r-r > 0-r jejarkija f. 

Lit.: ARj 4, 569. 596. Vasmer, GL 70. 
DEI 1790. 

jerej m (pravoslavni crkveni termin) »sve- 
cenik« < gr. lEpcuc,. Slozenice protojerej, 
kraceno proto, prota m (u Dubrovniku proto 
je od protomajstor), arhijerej. Pridjevi jerejev, 
jerejski. Apstraktum -stvo jerejstvo. 

Lit.: ARj 4, 596. Vasmer, GL 70. 

Jeremija m (Vuk), musko licno ime pravo- 
slavaca, pridjev na -in Jeremijin — (iji > i) 
Jeremln = Jeremije m, Jeremijev. Prezime 
Jeremie (bosansko pravoslavno). Od hebrej- 
skog (biblijskog) Jeremias. Ovamo mozda na 
slozen deminutivni sufiks -cak < -be + -ik 
jeremicak, gen. -cka (Sulek) »biljka daphne 
blagayana«. Biljezi je Pancic za Srbiju i Sulek 
za Sloveniju. 

Lit.: ARj 4, 598. 

jeres f (Domentijan i u knjigama pisanim 
crkvenim jezikom, i danas na istoku) = (na 
zapadu) (h)eresija (Lastric, Kasic, Kanizlic, 16. 
i 17. v.) = jerezija (Kozicic, Kraljic) = 
herezija f = herezija, s apstraktumom here- 
zijarka (od lat. haeresiarcha) > herezijarstvo, 
danas hereza. Od gr. apstraktuma atpeaio f 
»izbor« je jeres, od cdpeoum »biram«. Na za- 
padu je grcka rijec upotrebljavana prema lat. 
hairesis = tal. eresia. Gr. pridjev .capextxoc, = 
lat. haereticus, tal. eretico poimenicen u m. r. 
jeretik m = jeretlk (Kosmet) = heretik (18. v.), 
izmjenom gr. sufiksa domacim -nik heretnik 
(17. i 18. v.), odatle pridjev na -bsk hereticki, 
apstraktum na -bstvo heretistvo. 

Lit.: ARj 3, 593. 4, 599. Elezovic 1, 260. 
2, 518. 

jergot m (Zagreb) = jergota f = jergud 
»biljka divlja zucenica, leontodon taraxacum«. 
Ide Zajedno sa slov. regrad = regrat = regvat 
= regvant, od njem. slozenice RohrGein)- 
kraut. Pocetno r- je ispalo zbog disimilacije 
r-r > 0-r, au > a, o. 

Lit.: ARj 4, 599. Pletersnik 2, 416. Strekelj, 
DAW 50, 52. 

Jerina f (15. v„ Vuk, Dubrovnik), pridjev 
yeeimn, prezime Jerimc (Dalmacija) = Jerena 
(Novakovic) = Jerini (prema grckom), hi- 
pokoristik J ere f (17. v.), zensko licno ime 
Etpf|vn, danas gradsko ime Irena (na zapadu), 



Jerina 



775 



jeser 



Irina (Kozicic), Irinja (Novakovic), Irene f 
(17. v.). Upor. m Ireneo (16. i 17. v.) = Irenej 
(18. v.) = Irineo (18. v., Kavanjin). 
Lit.: ARj 3, 853. 4, 600. 

jeriste n = eriste = jersitev m (Bosna ?) 
»sinonimi;. rezanci, satrica, tarana«. Turci- 
zam perzijskog podrijetla (perz. riste > eriste, 
s tur. protezom zbog r) iz terminologije 
hrane. Oblik jeristev nerazumljiv. Mozda 
stamparska greska. 

Lit.: ARj 4, 600. 603. Skoljic* 370. 

Jeronim m (15. v.), pridjev svetojeronimski 
= (disimilacija n-m > l-m) Jerolim, pridjev 
jerolimski (18. v.). Hipokoristici Jere m (Lucie, 
Hektorovic), Jero, pridjev Jerov, prezime 
Jeric, na -oje Jeroje (Novakovic), na -ica Je- 
rica, na -ko Jirko (Jerko), prezimena Jerkic, 
Jirkovu, Jerkula (Naljeskovic), prezime Jer- 
kulic. Ispustanjem pocetnog sloga (valjda u 
sintagmi *svetijerunim) Rumin (metateza n-m > 
m-n) Dobrinj 1321., Istarski razvod 1325, 
toponim contrata S. Rumini districtus Besehe, 
pridjev na -j Rumenj »Jeronimov« 1308. u 
Senju in ydiomate Sclauico Rumegna urata idem 
est porta sancti leronimi — Rumenja vrata 
1370; 1358. va vrime Rumina arhibiskupa 
splitskoga, odatle hipokoristik na -ko Runko, 
prezime Runkovic. Potvrden je i oblik Romin. 
Od gr. Iepcbvuuoc,. 

Lit.: ARj 4, 598. 599. 602. Rogic, ZA 1, 272. 

Jerosolim (14. v.) = Jerozolim (15. v.), 
pridjev jerozolimski (15. v.) = Jerusolim (16. 
v.) = Jerosolima f (16. v.), na -it < gr. -rxnc; 
etnik Jerosolimit (13. v.) = = Jerusalem 
(18. v.) = Jeruzolim (15. v., Marulic) = 
Jersolim, jersolimski, Jeruzolima (18. v.), Je- 
ruzolimitanin (17. v.), jeruzolimitanski, Jeru- 
zolimljan , jeruzolimski , prosireno na lat. -anus > 
-an Jerosolimitan (18. v.), pridjev (ktetik) 
jerosolimitanski (16. i 18. v.) = Jerusalem 
(15. v.), jerusalemski = Jerusalem (Vuk), Je- 
rusalemac, gen. -emea, jerusalimski = Je- 
rusalem (Belostenec), jerusalemski = Je- 
ruzalem (15. v.), Jeruzalemac, Jeruzalemov, 
jeruzalemski = Jeruzalim (15. v.), Jeruzali- 
mac, jeruzalimski pored jeruzalski (17. v.), 
Jeruzalem, jeruzalemski. Od gr. 'l£poao>uua 
pored IepouacdfiiJ., 'Iepoao^uinxnc,. 

Lit.: ARj 4, 602. 604. 

Jerotej m (16. v.), kaluderske musko ime 
= Jerotija = Jerotije m. Prezime Jerotijevic. 
Od gr. IepoBeoc;. 

Lit.: ARj 602. 



J rud m (Prcanj, prema lat. citanju tal. 
Erode) = (prema itacizmu) Irud m (14. v.) 
uz f Irudica (15. v.) = Irudovica, od gr. 
HpcoSnc, »kralj u Judeji« prema f 'HpcoSuxc,. 
Pridjev Irudov, Irudicin. Na -ianus herodianus 
»Irudov vojnik« > irudljanm ■— irudovac = 
irodjanin (16. v.). Herodijadino ime postala 
je opca rijec: irudica f »vjestica koja se po- 
javljuje za vrijeme oluje kao predznak grada«. 

Lit.: ARj 3, 854. Resetar, Stok. 240. Stoj- 
kovic, NVj 37, 177-179. (cf. JF 9, 353). 

jesen, gen. -/f(m dva puta, 18. v.), balto- 
slav. (?), sveslav. i praslav. (*esem) »autumnus«. 
Odatle pridjevi na -ji: jesenji (Vuk), poime- 
nicen na -aca jesenjaca (Vuk) »vrsta kruske«, 
na -ski jesenski. Prilozi jesenas = jesenas 
(Kosmet) (accusativus temporis od jesenb + 
pokazna zamjenica sb »ove jeseni« A odatle 
pridjev na -njT jesenasnji, sa deiksom -ke jer 1 
senaske = cakavski gen. temporis se jeseni 
(ZK), jeseni (stari lokativ). Deminutiv na -ca 
jesenica f (Vetranie). Apstraktum na -ina 
Jeseninq f (13. i 14. v.) »jesenska zetva«. Su- 
fiksi -ko m prema f -ka sluze za obrazovanje 
imena domacih zivotinja i voca: jesenko »ime 
volu« prema jesenka »ime kravk, jesenka »1° 
vuna koja se dobiva jeseni (Vodice), 2° vrsta 
kruske (Kosmet), 3° vrsta jabuke«. Pojam jesen 
se zamjenjuje na Grobniku (izmedu Rijeke i 
Karlovca) i u drugim slavinama sintagmatskom 
izvedenicom na -tk podzimak, gen. -mka. 
To se dogodilo zbog toga da se izbjegne ho- 
monlmija sa jasen > jesen (v.). Od baltickih 
jezika nalazi se samo u stprus. assanis »Herbst«. 
Bruckner misli da je to posudenica iz prus- 
koga. Poklapa se i sa got. asans r nvnjem. 
Ernte, iz cega izlazi da je prvobitno znacenje 
apstraktuma na -i stcslav. jesenb bila »berba«. 
Ako se uzme Briicknerova misao kao ispravna, 
jesem> je germarisko-slavenska leksicka uspo- 
rednica. Ie. je 'korijen es + -en »Erntezeit, 
Sommer«. 

Lit.: ARj 4, 621. Ribaric, SDZb 9, 153. 
Elezooic 1, 261. Miklosie 105. SEW 1, 265. 
Holub-Kopecny 152. Bruckner 206. KZ 45, 
290. si. Mladenov 163. WP 1, 161. Iljinski, 
Sldvia 2, 252-253. Boisacq 709. 

jeser (Kotor, u prijedloskom prilogu nd <—, u 
recenici jos je ono imanje na jeser) < tal. 
all' essere poimenicen iniinitiv essere < lat. 
esse. Ovamo ide kod Hrvata u juznoj Italiji 
pares »mozda« < iz dijalekta u Abruzzima 
po resse < pud essere. 

Lit.: ARj 3, 32. 4, 621. DEI 1546. 
Wedkiewicz, RSI 6, 234-235. 



jesetra 



776 



jesti 



jesetra f (Vuk), praslav. (jesetri), »slatko- 
vodna riba acipenser sfurio (> fr. esturgeon), 
schypa Guld«, riba vazna za dobivanje ka- 
vijara. Nalazi se u svim slavinama osim u 
slov. i ces. i muskog je roda. I u juznosla- 
venskom je bila maskulinum, kako se vidi 
iz bug. esitar pored esetra i iz rum. slavizma. 
isetru. U hrv.-srp. postala je femininum prema 
opcoj rijeci riba, premda su ostala domaca 
imena slatkovodnih riba maskulina (klen, 
Kpen, saran, okun, som itd., prema posudenici 
keciga f). Odnosi prema baltickim nazivima 
stprus. esketres, Jit. ersketas pored ersketras 
kao i prema stvnjem. sfurio > fr. esturgeon, 
nvnjem. Stor nisu jasni. Misli se da su se 
u lit. rijeci pomijesale dvije rijeci *esetra i 
erskltis »Dornpflanze, ckalj«, jer se riba od- 
likuje ostrim perajima na hrptu. Vec je Miklosic 
pomisljao na vezu s korijenom os- u ostar. 
Upor. rus. osetr; es bi bio prijevoj od os-, a 
sufiks kao u vjetar (v.). Macheku je pred-ie. 

Lit.: ARj 4, 621. Miklosic 105. SEW 1, 
265. Holub-Kopecny 152. Bruckner 206. KZ 
45, 31. 299. Trautmann 72. Mladenov 163. 
Buga, RFV67, 232. si. (cf. RSI 6,270). Iljinski, 
Sldvia 2, 256-258. Machek, LP 2, 150. 

jesir, gen. -ira m (Bosna, objekt uz uciniti) 
= jesir (Kosmet) »1° rob, suzanj, 2° ropstvo, 
suzanjstvo«. Turcizam arapskog podrijetla (ar. 
esir) iz vojne terminologije. 

Lit.: ARj 4, 621. Skoljic* 370. 

jesti (Vuk, jekavski, ekavski) = jes (Kos- 
met) = jisti (ikavski) = jasti (16. v., Antun 
Dalmatin), jem (jekavski, ekavski, Kosmet) = 
yem (ijekavski, ZU) = jim (ikavski, ZK) 
(do-, iz-, na-, o-, ob-, pre-, pri-, raz-, u-), ie., 
baltoslav., sveslav. i praslav. (estf) glagol 
primarne kategorije (ie. *ed-ti, *ed-mf). Sve- 
slav. i praslav. je korijen ed-, ed-, koji se 
pojavljuje pred samoglasnicima jedu = ikavski 

jidu (ZK) 3.1. pi., odatle analogijski u citavom 
konjugacionom sistemu jedem=idem (Bunjevci) 
za razliku od idem »idem, eo« (v.) itd. Upor. 
stcslav. jamt, jastb prema jadftb. Prema 
prezentu jamb stvoren zaujati, -am (Piva — 
Drobnjak) = zaujesti se, zaujedem se s kim 
(Vuk). Prefiksalna slozenica ujesti glasi prema 
prezentu uvijem, gdje v zatrpava hijat, u 
inf. analogijski iivjesti, uvjedem. Ovamo ide 
na -iti ijediti se (v. jad) i iterativ na -ati ledati, 

jedam, -ijedati (iz-, na-, raz-) — jediti se 
(na-). Taj se odnos upotrebljava samo s pre- 
fiksima iz-, iza-, o-, ob-, raz-, po-. Postverbali, 
jer su se i oni svrsavali na poluglas -»: jed f 
(Vodice) »jelo«; sveslav. objed = obed, gen. 



obeda (Kosmet) »Malzeit« (prefiks ob- se od- 
nosi na vrijeme), deminutiv obedec (hrv.-kajk.) 
= objedak (Stulic) > madz. ebed, pridjev 
objedno (vrijeme), odatle na -va- ili -ova- : obed- 
vati = obedvati (Krasic) = obidvati (hrv.- 
-kajk. i cakavski), obidvavati (Poljica), obje- 
divati, obidovati (Jacke), pridjev na -bn obje- 
dan, poimenicen na -ica objednica »trpezarija«). 
(obedvati prema objed moze se tumaciti i 
osnovom na -u, upor. medv-jed); objedovati 
-ujem = obedovat (Kosmet) (stokavski); ujed m 
= Sjid f (ZK), izijed f (16. v., Vuk) »kad 
koga iziju vjestice od izijedi« (v.); jad = jed, 
koji cini zasebnu leksikologijsku porodicu; slo- 
zenica medvjed = meded = medvlt (ZK), 
odatle pridjevski toponim na -j: Mededa 
(Bosna) = Medveja (Istra) = tal. Medvea. 
Na -ivo: jedivo (18. v.) »jelo«. Sa sufiksom 
-njak < -bn + -jak (upor. pbjedan od po- 
jedati se): jednjak, izmijenjen u Ijetnjak (asi- 
milacija j-nj > Ij-nj, upor. ljeljen < jelen) = 
Rjetnjak (Ljubisa) = Ijetnih (Vuk, Crna Gora). 
Deminutiv na -hati: jetkati, -am (Vuk). Zatim: 
obed, gen. obedi f (Cres) »obijest« = obijed f = 
objid = obljid f (Dubasnica, Krk), odatle 
pridjev na -bn: objidan = obljidan »1° obijestan, 
2° proksen«; obijest f »1° prozdrljivost, 
2° razuzdanost, nestasnost: sinonim: obijed« 
tumaci Jagic takoder kao apstraktum od objed 
obrazovan s pomocu -tb kao u vlast, s pridje- 
vom na -bn obijestan, f obijesna i denominalom 
izobijestiti se, -bbijestim, ali postoji i drugo 
tumacenje koje u toj rijeci vidi bez potrebe 
sufiks -estb u vezi s gr. ofcrrpoc, < ie. korijen 
eis-iois- »zestoko se kretatk. Prema Miklo- 
sicu i Bernekeru obijest je nastalo od bijes 
tako sto je pridjev bijesan »wutend« bio prema 
f shvacen kao *bijestbnt i odatle deprefiksa- 
cijom bijest. Ovamo naijest f »1° sitost, 2° la- 
komost«. Bez prefiksa. o- u Cromici je bljes- 
njoca f »1° ugoje'nost, 2° obijest«, komparativ 
bljesnjt. Jagicevo ' tumacenje je prihvatljivije 
i bolje odgovara primitivnom mentalitetu. Po- 
stoji jos izvedenica sa -fa od ed- :jeda, baltoslav., 
sveslav. i praslav., ocuvana kod nas samo u 
narjecjima. Dolazi i u slozenici nakojeda f 
(Vuk) »bolest na noktu«, sa v mjesto / nako- 
veda (Ston). Rasirenje s pomocu formanta. s 
(ie. ed-s) postoji u dvije izvedenice: sa -[a: 
jesa i (17. v., Dubrovnik) »jelo«, s pridjevom 
na -bnjesan, s prefiksom iz- izjesa m »prozderuh«, 
s pridjevom izijesan (Vuk). Sa -lo: jasle f, 
pi. gen. jdsdla (Vuk) = jdsli (po deklinaciji i), 
sing, jaslo n (16. v., Istra) = jdsla, gen. jdsola 
n pi. (Kosmet) = jdsla, gen. jasal (ZK). 
Ovako u bug., ukr. i polj. Taj sveslav. i 



jesti 



777 



praslav. leksem ima svoju leksikologijsku po- 
rodicu. Pridjev na -bn: jasion (14. v.), na -en 
jasien (Stulic), poimenicen na -jak jasle- 
njak (Sulek) »biljka asperula odorata«. De- 
minutivi na -ce: jdsaoce n (Divkovic) = 
jaselce (hrv.-kajk.) = jasalce (cakavski). Kako 
v. jasle nije nigdje potvrdena promjena/a- > je-, 
mora se uzeti da je ie. korijen *ed-s-lo, u pri- 
jevoju *od-s-lo. Glede rasirenja sa i upor. lat. 
esca »meka« posudena u primorskim narjec- 
jima jeska =jlcka. Tvoxba. jasle je samostalna 
slavenska inovacija, jer je lit. edzos pi. »jasle« 
drukcije obrazovano. Rijec jasle je kulturna 
i posudise je Madzari jdszol, jdszla i Ru- 
munji esle f pi. Jos postoje izvedenice od 
supina *Istun > *jestl- sa sufiksom -va jistva 
(Marulic), odatle na -ina : jestvina (15. v.) = 
jlstvina »razne vrste jela, kolektiv«, pridjev 
-iv jestiv i jestivan, poimenicen srednji rod 
jestivo »jelo, hrana«, odatle neologizam jes- 
tvenik »jelovnik« za njem. Speisezettel; jestivo 
tumaci se i sufiksom -two (upor. tetivo) od 
ed-. Apstraktum na -je : jesce n. Pridjev na 
-j: jesc, jesca, j see »koji mnogo jede«, jesci 
stol »trpeza« = jist (Vodice) »prozdrljiv«. 
Ovamo na -stvo: pojistvo (ZK) »sve sto se 
moze pojesti«. Sa sufiksom -ba (upor. gozba) 
jezba f (Dubrovcani, 17. i 18. v.) »jelo«. Odatle 
jezbina (Vuk) = jizbina »jelo, hrana«, demi- 
nutiv jezbinica, denominal jezbovati (17. i 
18. v.); odbacivanjem sufiksa (desufiksacijom) 
stvorio je Kavanjin jez. m (18. v.) »jelo«. Od 
supina je jos izvedena jestost (16. i 17. v.) i 
cudnovata tvorba jestojska = jestojka < 
jestost + -ska sa t > j kao u Captajka. De- 
minutiv jestojeica. Sa sufiksom -lo: jelo n = 
jllo (ZK), praslav. (f~ed-lo) je izvedenica. Upor. 
ces. jidlo. Odatle na -is (v.) jelis m (cakavci) 
»jelo«. Tu rijec posudise Arbanasi gjelle. 
Odatle neologizam jelovnik, jelonosa za Spelsen- 
trdger. Part. perf. aktiva poimenicen je sa 
-be: jelac, gen. jelca = jilac (ZK) »covjek 
koji jede uopce ili mnogo«, izijelac, gen. izioca 
(17. v.), na -ica izjelica m. Oblik jesti prema 
prezentu yem tumaci se prijevojem: jesti je od 
ie. *ed-tl, yem je od duljenja *ed-mi. Kori- 
jen je ie. ed-. 

Lit.: ARj 2, 583. 4, 214. 275. 303. 486. 
525. 565. 574. 622. 625. 628. 630. 5, 83. 6, 
256. 7, 361. 399. 404. 8, 367. 368. 371. 406. 
BL 2, 823. Mazuranic 466. Elezovic 1, 255. 
261. 436. 2, 2. Popovic, NJ 3, 151-152. 
Ribaric, SDZb 9, 154. Tentor, JF 5, 213. 
Miletic, SDZb 9, 367. Vukovic, SDZb 10,386. 
Miklosic 12. 98. SEW 1, 56. 272. 275. Holub- 
Kopecny 152. 154. Bruckner 207. 200. .KZ 46, 
209. Trautmann 66. WP 1, 107. 118. 119. 



Mladenov 704. Jagic, ASPh 30, 458. Maretic, 
Savj. 39. GM 138. Osten-Sacken, IF 23 
276-277. Matzenauer, LF 8, 30. 11, 336 
Boisacq 216. Tiktin 599. 

jeti (Vrancic) = jeti (na-, ob-, obu-, pre-, 
pri-, u-) = (bez/) sneti (ZK), odneti, izneti, 
zneti (Vodice) (prefiks sin-), oteti, zeti (ZK, 
Veprinac, 1618) (z- < ba-, &- odbacen) = 
uzeti (iz-, od-, na-, ob-,'pod-, pred-, pri-, 
raz-, sa-, za-), izeti (Ranjina), najeti (ZK), 
zajet (Cres) »posuditi«, najet se (Cres, kod 
kakve bolesti); jati (Marulic i drugi cakavci), 
prijati (Poljica), dojati se (Brae, srednja 
Dalmacija, Pavlinovic) »latiti se«, prijati (1465, 
Modruse), jamem, imem, jemljem (hrv.-kajk.), 
sndmem, zdmem (ZK) = zemem (Vrbnik), 
uzmem = uznem (Kosmet), obimem (Belo- 
stenec), jamem (cakavski), itd., ie., baltoslav., 
sveslav. i praslav. (*e-ti, bmd) »1° sumere, 
capere, auferre, 2° poceti (cakavci, Marulic)«. 
Danas ocuvan u knjizevnom i saobracajnom 
jeziku kao i u narjecjima samo u prefiksalnim 
slozenicama. Postoji jos analogijski infinitiv 
uzesti (Kastela, Travnik) = uzes (Kosmet)- 
prema sjesti (v.). Prema tome kakve reflekse 
daju stcslav. jbm- i je- postoji u hrv.-srp. 
devet osnova: jam-, am-, koja se izmjenjuje 
s jem-, em-, im-, bezvokalskim jm, m i vokal- 
ska e- = ja- pred t odnosno /. 

Osnova yam- nalazi se najprije u glagolima 
na -ati i -iti: jdmati, -dm (ob-) pored jamljem 
(Split, Vuk), sa infinitivom prema prezentu 

jamljatijdmljam, odatle jdmatva (Split) »berba«, 
prevedenica od vindemia > bandima (Istra); 

jdmiti, -im (Vuk, Dubrovnik, imperativ jami 
Mostar) (do-, ob-, od-, na-); pridjev odjamiv 
(Stulic). Sa sufiksom -be za radne imenice 
(tip sudac) jamac, gen. jamca (Vuk) = jamac 
pored jamac, prevedenica od dalmatinskog ro- 
manskog manupriso = tal. mallevadore < 
lat. monum levature »koji uzima, dize, daje 
ruku, uzimlje sto na se«. Odatle neologizmi 

jamcevan, jamcevina, jamcarina. Ovamo i 
pridjev jamdean i prilog jamacno »zacijelo«. 
Upor. za taj pojam drugi cakavski izraz poruk 
m (ZK) i talac (v.). Odatle denominal jamciti, 
-im (iz-, u- se), jamcivati s prefiksima, za- 

jamciti (Lika,Perusic) »sinonim: pribazdati,fer- 
eati« = jamciti »pricvrstiti dugim savom 
prije nego ce se zakrpati definitivno«, i-apstrakta 

jamstvo (15. i 16. v.) = jamscina. Brojni su 
postverbali s prefiksima: dojam, najam, objam, 
obujam, pojam, pri'im, lijam pored lijam »si- 
nonim: usur, vaganac (ZK)« = iijam, gen. 
ujma (Kosmet), zajam, gen. zajma itd. od 



jeti 



778 



jeti 



dojmiti se prvobitno »dodirnuti se« (srednja 
Dalmacija, Pavlinovic), danas »impressionner«, 
najmiti, odujmiti, pojmiti (se), pojmim (Piva — 
Drobnjak, subjekt goveda) »popraviti se« = 
pojmlt, pojmim (Kosmet) »poceti«: pcenica 
lepo pojmila da raste, postverbal pojma f, 
(ne)pojmljiv, zajmiti (po-, raz-), iterativ -zaj- 
mljivati, -zajmljujem s prefiksima; pozajmice, 
uzqjmice. Od tih je sveslav. i praslav. sajam, 
gen. sajma (16. v., Vuk) = sajam, gen. sajma 
(ZK) = sa/am (Krasic) = sejem (hrv.-kajk.) 
pored i = sbn senjem (hrv.-kajk., Vitezovic) 
= semlnj (toponim na Krku) = somSnj (Omi- 
salj) = samani, gen. samnjd (Bakar) (sve sa 
metatezom nj-m > m-nj) »sinonim: zbor, trg, 
pazar, panadur, vasar« s pridjevima na -en i 
-ski sajmen (dan), sajmeni — sejmeni dnem 
(hrv.-kajk.), sajamski (Sulek), na -iste saj- 
miste (hrv.), samnjisce (Istra). Taj je post- 
verbal potvrden i bez metateze nazala: ca- 
kavski sanam, gen. sanma (1490, Lika, Ve- 
prinac, Istarski razvod), odatle sanmica, san- 
misce (Korizmenjak) = sanjam, gen. sanjma 
(16. v., sjeverno primorje, hrv.-kajk.), posam- 
njic (Istra) od sintagme »dan poslije sajma«, 
pridjev sanjmen, denominai san/movati (Belo- 
stenec). Postoji jos metateza j < nj (disi- 
milacija) -m > m-j: santaj (Bakar, Gorski Ko- 
tar). Osnova yam- sa -bka: jdnka (Dubrovnik, 
Vela Luka, Blato, Korcula) = anka (Smok- 
vica) »mreza sa vrecom na drvetu za hva- 
tanje ribe«, s denominalom jankati, -am 
»vaditi jankom ribu iz sabakine vrece«. 

Osnova y'e/w- koja je nastala prema _/a-£/'e- u 
jasen > jesen, nalazi se u istim leksemima u 
kojima i /am-: jematva (Vuk, Dubrovnik, 
sufiks kao u molitva) = jemanje (.Boka) »berba, 
beridba, branje, vinober(je)« od jemati, je- 
mdm (Vetranic) pored jemljem (14. v., Vuk 
Dubrovnik, hrv.-kajk, obu-) (ob-, od-) »trgati«;, 
radna imenica na -ac: jemac, gen. -oca m 
»berac« prerna jemacica, pridjev jemacki i de- 
nominai jemdciti; jemac, gen. jemca (14. v., 
Kosmet) odatle jemciti (u-), takoder u zna- 
cenju »ingvazdati, f frcati«, jemstvo (13. v., 
Ljubisa), ujemak, gen. -mka »faufilure«, neolo- 
gizmijemcevan, poimenicen na -ina jemcevina; 
Pridjev jemacan i prilog jemacno »zacijelo«. 
Postverbal prijem, objem. Bez j osnova em- 
dolazi poslije suglasnickih prefiksa u prezentu, 
npr. zritmem (Vodice). 

Osnova am-, koja se izmjenjuje sa m- zbog 
nepostojanosti a, dolazi zbog gubitka / po- 
slije prefiksa: izam, gen. izma (13. v.) »izuze- 
tak«, postverbal od izeti, izjnem »uzeti iz nutra« 
< izjeli. To je i pravni izraz znacenja »uzi- 



manje, otimanje«. Upor. prilog izjni »osim« 
(16. v.), upravo imperativ. Ovamo ide vazan 
crkveni termin vdzdm, gen. vazma = vazam 
(ZK), postverbal od pf. vazeti, koji se ne 
govori u knjizevnom jeziku, nego u cakavskom, 
a odgovara posvema knjizevnom uzeti (za- 
mjena bz- > uz-). Upotrebljava se kao 
objekt uz (u)ciniti (subjekt Isus, Bernar- 
din, Zadarski lekcionaif, Ranjina) = uzjni pi- 
rn (Brusje) = uzma (Smokvica). Glede se- 
mantickog razvitka v. vazam. Ovamo ide i 
Hektorovicev gerund vazam »uzevsi« u rimi 
sa pram: Idosmo puzeci potiho kraju pramj 
Jedan njih vozeci, drugi ostan vazam »uzevsi 
ostve (v. ostan)«. U narjecjima dolazi am- 
poslije suglasnickih prefiksa u prezentu: sna- 
mem (ZK). U stokavskom u torn slucaju 
samo m: (ob)uzmem = uznem, otnem, odiiz- 
nem (Kosmet), disimilacija zmltm > znjtn ili 
analogija sa pocnem: otmica, odatle otmicar 
od oteti. 

Osnova im- (upor. stcslav. imo) nalazi se u 
imati = imeti, koji cirri zasebnu leksikolo- 
gijsku porodicu (v.). Ovamo ide gerund izim 
»osim«, upravo »izuzev(si), excepte, hormis« = 
izmi (imperativ) »isto«. Pored tog oblika pos- 
tojao je i prijedlog izam s gen. (~ lurske sile, 
1449) u istom zacenju i istoga postanja, ta- 
koder i kao imenica bez izma, preko izma 
»preko mjere«. Najcesce dolazi ova osnova u 
imperfektivnim prefiksalnim izvedenicama: do- 
imati, poimati, zaimati, obuimati, naimati, impf. 
primati prema pf. primiti, odatle pridjev na 
-bn: priman, impf, snimati, snimam pored 
pf. snimiti, odatle neologizam snimak, gen. 
-mka m, snimka f, snimati, smmljem (ZK) sa 
disimilacijom slimati, slimdm, uimiti, slimim. 
Ovamo prevedenica uzimanje-davanje (Kos- 
met) za tur. alil-verii; prema ovome (f)zni- 
mati (Brusje, 1500) i Marticevo podnimiti se 
(na lijevu ruku); impf, izimati od pf. izeti, 
iznimati (n prema snimati), odatle pridjev iz- 
niman, prilog iznimno, iznimka, obimati, -am 
pored obimljem »obuhvatiti«, odatle postverbal 
obim, radna imenica na -vac obimavac, gen. 
-avca; rdzimati pored razimiti, poimati se 
(Piva — Drobnjak, subjekt stoka), otimati (sa 
starijim ot- mjesto mlade analogije oa-), uzi- 
mati (iz-, obu-, pod-, pre-, pri-, za). U Kos- 
metu prema pf. prezentu otnem impf, je 
otinjat, -em, uz'injat pored postverbala uzma 
u kletvi uzma te uzela (Kosmet). Dolazi i u 
prezentu obimem od objeti (Marulic). 

Osnova je- pored e- poslije suglasnickog 
prefiksa = ja- (kod cakavaca) razvila se iz 
palatamog nazala e u stcslav. jeti. Nalazi se 



jeti 



779 



pred nastavcima -/, -/ (infinitiv, part. perf. 
pasiva i aktiva) jeti = jati, uzeti (obu-), objece 
(Belostenec), poduzece, pouzece, pred- (neolo- 
gizmi), sauzece (17. v.), s pridjevom sauzetan 
(17. i 18. v.), rukovet i < rckojetb (apstraktum 
deklinacije i; v mjesto j kao u lojisce za lo- 
vistej, upor. rus. ruko(v)jdtka, u Srijemu i 
Backoj riikoved f, odatle rukovedati, -am sa 
-l > -d zbog toga sto se krivo tumacila bez~ 
vucnost (fausse regression kod Dauzata), prid- 
jevi na -bn vjerojatan = vjerovatan (prema 
vjerovati) od sintagme vero jeti, neponjatan 
(rusizam), izecan »sinonim: izvrstan«, pre- 
vedenica od lat. eximiui, od apstraktuma izece < 
izet-je od izeti, izmemt poimenicen part, 
perf, pas. sa -bk izuzetak, gen. -etka od pf. 
izuzeti, izuzjnem prema impf, izuzimati, odatle 
izuzetan. Pridjev uzet upravo je part. perf. 
pasiva (tip nacitan) »paralyticus«; objeti'm (Krk, 
Vrbnik) »vrstavune«cuva/. Upor. o6/e?/»obuzeti« 
(Maruhc), objemati (14. v.). Jos treba spome- 
nuti zamjenu izecan sa izuc (15. v.), sa -bn 
izucan (Dubrovnik), prilog izucno, apstrak- 
tum izucnost f, u kojem je nastavak part, 
prezenta izeci zamijenjen sa -uci kao u imucan 
u orete. 

Rumunji posudise *w,bmb od ujeti, uimg: 
uium, oiem »monture«, a uimi »iznenaditi«, 
odatle rumunjska izvedenica a sa uimad, 
unakrstenjem a sa buimaci, apstraktum na 
-eala < -eh uimeald »zacudenje«, primiti > a 
primi, najmiti > a ndimi, odatle apstraktum 
na -eala naimala »najam«. Arbanasi posudise 
ujem »gemischte Getreide«, imete (Gege) 
»klein, fein« < hrv.-srp. im- + arb. te (?). 
Ie. i baltoslav. paralele su utvrdene i sigurne: 
lit. imu, imti »emere«, pri-imti, isimtis »iz- 
nimka«, lat. emere, itd. Ie. baza: *enemo, 
odatle gr. vento, got. rumdn, nvnjem. nehmen. 

Lit.: ARj 2, 581. 585. 4, 119. 166. 209. 
238. 269. 303. 309. 447. 448. 449. 453. 575. 
585. 586. 587. 629. 5, 302. 7, 361. 365. 8, 
355-356. 363. 367. 368. 373-374. 597. 
601. 9, 356. 371. 10, 892. 13, 111. 195. 264. 
269. 284. 461. Mazuranic 441. 457-459. 
BI 2, 437. 440. 685, 689. 726. Tentor, JF 5, 
204. NJ\, 100-110. 129-143. 2, 118-119. 
Belie, NJ 1, 66. Belie, Priroda 301. Jonke, 
Rad 275, 68. Stojicevic, ASPh 34, 113-124. 
Elezovicl, 190. 201. 259. 2, 20. 42. 384-5. 386. 
Vukovic, SDZb 10, 397. 399. Ribaric, SDZb 
9, 183. 205. Skok, Rad 292, 18., bilj. 17a. 
Unbegaun, RES 12, 25. Uiblobli 103. 
SEW 1,425-430. Holub-Kopecny 156-157. 
Bruckner 202. Isti, KZ 45, 305. Mladenov 
65. Trautmann 103-104. WP 1, 124. GM 
158. 456. 483. Baudouin de Courtenay, IF 



21, 196. Vaillant, RES 6, 81. 15, 236. 22, 
23. BSLP 24, XXII. Isti, Zlatarii 1, 235- 
255. Havranek, Sldvia 7, 782. Joki, Unt. 134 
Meringer, IF 18, 239. Boisacq 662-669. 

jetim m i indeklinabilni pridjev (Bosna) = 
jetim (Kosmet) »malodobnik, malodoban«. Pri- 
djev na -ski jetimski. Deminutiv na -ie jetimce, 
gen. -eta, pi. jetimciii (Kosmet). Balkanski tur- 
cizam arapskog podrijetla (ar. jetim »sirota«) 
iz sudske terminologije: bug. etim, arb. jetim. 
Kao indeklinabile stoji pred imenicom jetim- 
-sabiluci (muslimanska narodna pjesma). 

Lit.: ARj 4, 630. Doric 94. GM 163. Skok, 
Sldvia 15, 356., br. 371. Elezovic 1, 262. 
Skoljic 370. 

jetra f sg., n pi. (sing, jetro ne postoji, pi. 
zbog toga sto se sastoje od vise komada) = 

jdtra (cakavski), ie. (*iz-fro), sveslav. i praslav. 
(*etra), »foie«, bez paralela u baltickoj grupi; 
e je nastao od nazala e. Upor. ces. jdtra, polj. 

jqtrz/iica. U prijevoju o dolazi u utroba (v.). 
Upor. polj.-wqtroba »jetra«. Odatle su pridjevi 
na -bn, -en: jetren, jetrn(j), poimenicenja na 
-jak jetrenjak = na -ka jetrenka = na -jata 

jetrenjaca »jetrena trava«, na -ica jetrnica 
»djevenica«. Rijec je ie. izvedenica od prepo- 
zicije njen (v. vm »u«, upor. unutar, v.), s 
pomocu komparativneg sufiksa -tro, rusticni 
prijevoj od -tero, koji se nalazi u lat. inter, 
interior; jetra, utroba i unutra znace »ono sto 
je u nutrinji tijela«. 

Lit.: ARj 4, 630. Tentor, JF S, 204. Mi- 
klosii 104. SEW 1, 269. Holub-Kopecny 150. 
Bruckner 203. Isti, KZ 45, 49. Trautmann 69. 
WP 1, 127. Bugge, IF 1, 445. 459. Brugmann 
2, 111. Wirth, ZSPh 16, 95. Leskien 116. 
Resetar, ASPh 36, 544. Boisacf 258. 

jetrva f (Vuk) = jetrva (Vodice) = jetfva 
(Kosmet) = jetfva (ZK), ie. (*lengter), balto- 
slav., sveslav. i praslav. (*jjtry) »zena, su- 
pruga brata, belle-soeur«. Odatle deminutiv 
jetrvica (Vuk) = jetfvica (Kosmet), pridjev 
na -in jetrvin (Vuk) = jetrvin (Kosmet). 
Vokal e je nastao iz nazala e. Upor. polj. jqtrew i 
lit. jente, lot. ietala sa drukcijim sufiksom. 
Praslav. je inovacija deklinacija na w prema 
svekrva, stcslav. svekry, lat. socrus, gen. -us i 
sanskr. cvacrii. U ie. je ta rijec imala sufiks 
-ter koji je i u mater, disii > kc'i (v.), pater i 
frdter: ie. lena-ter. 

Lit.: ARj 4, 631. Elezovic 1, 262. Ribaric, 
ZDZb 9, 154. Miklosic 104. SEW \, 456. 
Bruckner 203. Isti, ASPh 11, 131. Trautmann 
107. WP 1, 208. Boisacg 250. 



jeverdetica 



780 



jezditi 



jeverdetica f = jevergetica (apozicija za 
Bogorodica, pravoslavni crkveni termin) od 
ksgr. EvcpytTiaaa = EriepYETtc,, gen. -1605. 
U Vita Savae prevodi se rekbse blagodatehnica. 
Slozeno od en »dobro«, Ejpyov »djelo«. 

Lit: ARj 4, 632. Vasmer, GL 71. 

Jevflenije m (Novakovic), hipokoristici Jen- 
da m. = Jevdo, ime musko, prema fJevdenija, 
liipokoristik Jevdija, ime zenske monahinje. 
Prezimena Jevdic, Jevdevic, Jevdenijevlc. Od 
gr. Evyivioq od Evyzvf\<; »blagorodni«, f Evys- 
virx. Na zapadu se cuje po gradovima prema 
njem. izgovoru Eugen. 

Lit.: ARj 4, 632. 

Jevrem = Jefrem m prema f Jefrema = 
Jefremija, pridjev Jefremov. Hipokoristici Jesa 
m (Vuk, Novakovic) = Jeso, koje moze biti 
i od Jefto (sa kao u Jaksa, Ivsaj. Augmentativ 
Jehila. Prezimena Jesic, Jesovic. Od hebrej- 
skog (biblijskog) Ephrem. 

Lit.: ARj 4, 567. 628. 629. 633. 

Jevtimije m (kaluderske ime), odatle pre- 
zime Jevtlmljevic, hipokoristici Jevta m (Vuk) 
= Jevto, odatle prezimena Jevtic, pridjevi 
Jevtln, Jevtov s prezimenom Jevtovic, na -an 
(tip Milan) Jevtan, odatle prezime Jevtanovic 
(Sarajevo), deminutiv Jevtica m (Vuk). Od 
gr. EuOijutoc;. 

Lit.: ARj 4, 634. 

jeza f praslav. (*izaj »1° bolest (u starijoj 
knjizevnosti), 2° sinonim: groza (istocni kra- 
jevi), 3° srdzba (zapadni krajevi, slov.) = 

jeza (Vodice) =jeza, gen. jeze (ZK) »srdzba«. 
Odatle pridjevi znacenja T i 2° jeziv (Vuk) 
»1° bolestan, slab, 2° pogibeljan, opasan«, s 
apstraktumom na -ost jezivost »pogibao«. Na 
-ina jezina »mrsavost sa unutrasnjom bolesti«. 
Na -H/a jeSnja (Vuk) »horror«. Od znacenja 
3° pridjevi na -bn jezan (Istra, Vodice) = 

jezan, i jezna (ZK) »srdit, ljut«, na -Ijiv jez- 
Ijiv (Rijeka) »koji se uvijek srdi«. Denominal 
na -iti jeziti (se) (ZK) »srditi (se)« (rar-), 
razjeziti se »razljutiti se«. Sa je- > ja- jaza 
(u tekstu pisanom crkvenim jezikom) »groz- 
nica« (mozda rusizam). Odatle na -ba jazba 
(Dobroselo, Lika) (objekt uz uzeti na nekoga} 
»rasrditi se na nekoga«, sa denominalima na 
-iti izjdziti se, izjaz'im »rasrdim se« (16. i 17. 
v., Vetranie) pored izjazbiti se, -im »ozlobiti 
se«. Vokal e = a nastao iz nazala t, upor. stcslav. 

jeza »uxxAa>d(x, voaoc,« i pol),jedza; z je nastao 



iz ie. palatala g. Imperativni kompozitum 
jezibaba (takoder ces.) »zenski demon, sla- 
venska Gorgona«. Kako je tabu, izopacuje se 
u baba jaga. Upor. ces. jedinka. U baltickoj 
grupi pruza paralelu s nazalom lit. engti »raditi 
s mukom i nespretno«, odatle pridjev ingos, 
angiis »lijen«, lot. Tgstu, idzu »trpim«. Nazal 
pokazuje jos ags. inca »doute, scrupule« prema 
lat. aeger bez nazala. 

Lit.: ARj 4, 210. 500. 501. 634. 635. 647. 
650. Ribaric, SDZb 9, 154. Mazuranic 466. 
Miklosic 104. SEW 1, 268. Holub-Kopecny 153. 
Bruckner 208. Isti, KZ 45, 318. Trautmann 
70. WP 1, 9. Mladenov 160. Brugmann, IF 
2'8, 364. Scheftelowitz, KZ 54, 250. Pogodin, 
RFV 33, 328-330 (cf. AnzJF 7, 161). GM 
157 (cf. Joki, Stud. 29-30). Matzenauer, 
LP 8, 35. Boisacq 371. 

jezditi, -im impf. (1275, Vuk) (do-, iz-, 

ob-, od-, na-, po-, s-} = jizditi (ikavski) = 

jazditi (u starijoj knjizevnosti i stcslav.) = 

jezdati (nova kreacija prema , postverbalu 

jezdaj, sveslav. i praslav. (fed-) »1° sinonim: 

jahati, caballicare, 2° voziti, vehere«. Iterativ 

-jezdivati (s-, Stulic), -jesdivati, -jezdujem samo 

s prefiksima; odjezdriti (Dubrovnik) »otpu- 

tovati«, s umetnutim r prema odjedriti. Odatle 

postverbali jezd m (Gundulic) »equitatio« = 

jezda f = jizda (Vinodolski zakon), najezda f 

(14. v.) »navala, napad«. Pridjev na -bn: jezdan 

(Vrbnik, hrv.-kajk., Pergosic, ~konf), na -iv 

jezdiv. Radne imenice na -be : jezdac = na -ak 

jezddk, gen. -aka = na -arjezdar = na -ik 

jezd'ik, gen. -ika (prema konjik = konjanikj = 

na -lac jezdilac = na -telj jezditelj. Na -ja: 

jezda (18. v., narodna pjesma); ndjeznik 

(Milicevic) je rusizam, rus. naezdnikt. U antro- 

ponimiji Najezda (12. v.), Pojezda, Prijezda, 

Jezdimir, prezime na -ovii Jezdlmirovic. Tri 

su tumacenja o postanju praslav. glagola. 

Brugmann pretpostavlja prefiksalnu sloze- 

nicu e > ja-, vrlo rijetku, i nisticni stepen ie. 

korijena *sed- > zd (upor. sbd-, isaoj : *e-zd > 

ezd- > jazd-, jezd-. Najstarije znacenje 

nije bilo »caballicare«, nego, kao u ceskom i 

poljskom »veho«. Berneker vidi u jezditi una- 

krstena dva glagola */oi- > jahati i iterativ 

gaditi, koji je prema lit. jddit, iterativ joti, 

jati. Bruckner uzimlje korijen "-ja- < ie. (a-, 

i -, ela-, koji je u idem, ieo, ire i u jahati, 

polj. jechac, stcslav. jado, ces. jeti, jedu i zd 

kao u u-zda (v.). 

Lit.: ARj 4, 635. 8, 375. Mazuranic 465- 
468. Miklosic 98. SEW 1, 450. Holub-Ko- 
pecny 152. 153. 156. Bruckner 202. Mladenov 
702. Tomanovic, JF 17, 202. Osten-Sacken, 



jezditi 



781 



jez 



IF 33, 218. Nehring, IF 4, 400. Brugmann, 
IF 15, 102. si. Scheftelowitz, KZ 56, 178. 
Rozwadowski, RSI 2, 102. 

jezero n, pi. jezera (1465, Vuk, Kosmet, 
ZK) = jezer, gen. jezera (16. v.), baltoslav., 
sveslav. i praslav. »lacus«. Odatle pridjevi na 
-in jezeran, fjezerna (15. v.), poimenicen na 
-lea jezemica »biljka«, na -ski jezerski (18. v.), 
poimenicen sr. rod u toponimu Jezerska. De- 
minutiv na -ce: jezerce n (1465) = jezerce 
(Vuk, Kosmet). Augmentativ na -iria jezerma 
(Vodice) »mocvarno udubijenje« = jezerina. Na 
-iste: jezerlste n (Kosmet) »mocvarno zem- 
ljiste«. S prijevojem e-o kao u rus. azero na- 
lazilo se i u juznoslavenskom, kako pokazuje 
toponim "OEjcpoc; u Epiru. Razlikovati treba 
jezero n (hrv.-kajk., ugarski Hrvati) u zna- 
cenju brojnika »tisuca, hiljada«, jezero vragl 
(ZK, u psovci). To je posudenica iz madz. 
ezer »idem«, koje je opet posudenica iz nperz. 
hazar = sanskr. sahdsram, rijec koja je srodna 
s gr. x'^tot »tisuca, kod nas odatle posude- 
nica hiljada, ' Iljade broji ZK, iljada vragov 
(neka ide sa iljadu vraga) < %\X\.a^, gen. -d8oc,. 
Docetak -0 u brojniku je zaista od jezero. Ru- 
munji posudise ezer, pi. ezere, odatle deno- 
minal ezeri. Danasnje rum. lac je latinizam. 
Znacajno je da u hrv.-srp. jezero zamjenjuje 
blato, tako Skadarska blato = arb. liqeni 
Shkodres i turcizam dol, pi. dolovi (Bosanska 
Krajina); jezero je rasiren toponim, sam i u 
izvedenicama Jezemica, Jezefane (Lika). U 
baltickoj grupi odgovara stprus. assaran, lit. 
ezeras, azeras, lot. ezers »idem«. Dalje veze 
s ie. nisu utvrdene. Rijec je prema tome za- 
sebnost baltoslavenska. Indoevropljani nisu 
imali jedinstven izraz za ovaj pojam, mozda 
zbog toga sto njihova pradomovina nije imala 
jezera. Gr. Muvn (> tur. Uman, v.) »udubina« 
ide zajedno s lat. umus < ie. *elel-, *lei- 
»savinuti«; lat. lacus srodno je s lokva (v.). 
Njem. See = got. saiws s formantom u od ie. 
se(i)-, sal-, se, »curiti« znacilo je prvobitno 
»mocvara«. Meillet i Iljinski uzimlju vezu iz- 
medu praslav. jazb (v.) < praslav. eeb i 
jezero. Prema tome bi' ie. korijen bio *egh-, 
*egh-, a -ero sufiks. Uzimlje se i srodstvo s 
imenom podzemne rijeke gr. Axepcov. 

Lit: ARj 4, 638. 639. Elezovic 1, 258. 
Ribaric, SDZb 9, 154. Mazuranic 465-466. 
Miklosic 105. SEW 1, 455. Holub-Kopecny 
153. Bruckner 207. Isti, KZ 45, 290. si. 46, 
236. Frautmann 73. Mladenov 160. Meillet, 
BSLP29, 38-40 (cf. IJb 14, 260). Loewenthal, 
ASPh 37, 383. Sobolevski, ZSPh 2, 52. 
Iljinski, Sldvia 2, 250-252. 



jezik m (Vuk) = jezik (Kosmet, ZK)-= 
(sa/e > jajjazik (cakavski) = (metateza/-g > 
Z-j} zaj'ik (Buzet — Sovinjsko polje), sveslav. i 
praslav, (*izykz) »1° (dio tijela) lingua, Zunge, 
2° (po semantickom pravilu sinegdohe) si- 
nonim: govor, Sprache«. Odatle pridjevi na 
-bn: jezlcan = jezican (Kosmet), danas obic- 
nije u odredenom vidu jezicni, poimenicen na 
-Ik jezicnih (18. v.) m prema f jezlcnica, na 
-osi jezicnost, na -jak jezlcnjdk »biljka«, na 
-ski jezlckt, na -jast jezican, na -jav jezicav 
(Lika), na -Ijiv jezie'ljiv. Deminutivi na -be: 
jezicac, gen. -cca = na -ic jezlclc = na -zk 
jezicak, gen. -icka. Hipokoristik jaze (ca- 
kavski, Brae). Augmentativ na -ina: jezicina 
(Vuk). Denominali: objeziciti, -im (Perast) 
»iskazati, izgrlitk, jezikati, jezikovati (Vuk), 
jezicati se (Bosna). S tur. -dzija: jezlcija 
(18. v., Kavanjin). Neologizam jezikoznanstvo, 
prevedenica od Sprachwissenschaft. Vokal e je 
nastao od nazala ;', upor. stcslav. jezykb, polj. 
jezyk, rus. jazyk. Iz tih se primjera vidi da je 
t nastao od jeryja. Prema tome je to osnova na 
"•' *j%zy (upor. stiran., avesta hizu, hi'zva, 
sanskr. jlzvaj koja je vec u praslav. dobila 
-k kao kamlk, kremik, plamik (v.); z je nastao 
od ie. palatala gh. Ie. usporednice pokazuju 
osobitosti. Lat. dingua > lingua i got. tuggo, 
nvnjem. Zunge zahtijevaju ie. korijen s po- 
cetnim d- *dnghu-. U praslav. i stprus. insuwls 
d je ispao kao u dug (v.) prema lit. Ugas i u 
nasem prilogu i prijedlogu yolak = palik (ZK). 
Ta se pojava moze oznaciti kao baltoslavenska. 
sto se tice -ykt, nema baltoslavenskog je- 
dinstva: lit. liezuvis (I- je analogija prema 
II ztl »lizati«). 

Lit.: ARj 4, 501. 642. 8, 375. Elezovic 208. 
NJ 1, 129. si. Miklosic 105. SEW 1, 270. 
Holub-Kopecny 150. Bruckner 208. Mladenov 
160. Meillet, RES 6, 173. Johansson, IF 
2, 1. Charpentier, ASPh 29, 2. Scheftelowitz, 
IF 33, 145. Vondrak, KZ 41, 135. Ehrlich 
(cf. RSI 4, 260). Buzuk, L7Z 2, 13. si. (cf. 
Ijfb 10, 336). Loewenthal, WuS 9, 190-191. 

jez, gen. jeza, jeza (ZK) m = jeza, gen. jeze 
(Kosmet), baltoslav., sveslav. i praslav. (*rah) 
»ericius« prema f na -lea jezlca (Belostenec). 
Prenosi se metaforicki na domace zivotinje: 

jeza »ime kozi«, jezak »ime prasca«; na morsku 
fauxm: jez »bo&\\&i«, jezina (Hektorovic) »isto«; 
na biljke: jezika, jezevika, jezevac, jezevina, 

jezinac, jefinak, jefinjak. Pridjevi na -ji jezjl 
(danas se ne cuje); na -ev jezev s poimeni- 
cenjem jezevac, jezevina; na -ast jezast »slican 
jezu«; na -in jezin, f jezina (Kosmet), s po- 



jez 



782 



jol 



imenicenjima jezinac »bodljar« = jezinak i 
jezinjak. Deminutiv na -id jezid (takoder 
prezime, upor. ces.jezek, opca rijec i prezime). 
Augmentati \jezina [i prezime]. Prijevoj r-okoji 
je u strus. ozb, ozikb nalazio se i u hrv.-srp., 
kako se vidi iz imena biljke ozevika = jeze- 
vika, veliko-rus. ozevika. Te nazive navodi 
Iljinski. Nema ih ARj. Denominal na -iti 
jeziti se, jezim (s-, na-). Glagolski deminutiv 
jezukati se i augmentativ jeziiriti se (na-), 
odatle postverbal jezur, gen. -ura, s demi- 
nutivom na -bk jezurak, gen. -urka. Una- 
krstenjem od jeza i jez nastade jeznja »horror«. 
Arbanasi posudise esh. Upor. bez j- bug. ez. 
U baltickoj grupi lit. ezys == lot. ezis »idem«. 
Suglasnik z je nastao od z + \o < ie. eghio. 
Upor. gr. exivoc,, njem. Igel. 

Lit.: ARj 4, 648. 649. Eleeovid 1, 258. 
ASPh 25, 436. Miklosic 106. SEW 1, 266- 
267. Holub-Kopecny 153. Bruckner 207. Isti, 
KZ 45, 299. Trautmann 73. WP 1, 115. 
Mladenov 160. Iljinski, 57a'v/'a 2, 254 — 256. 
GAT 97. Specht, KZ 66, 57. Boisacf 302. 

jica f (Vodice) »1° zestina, 2° uporno svoj- 
stvo«. Odatle na -kati: jicikati »hetzen, stanken«, 
s imenicom m ili fjicika »peckalo, Hetzer, Stan- 
ker«. Nije od njem. Hitze zbog toga sto proteze 
j- nema u novijim posudenicama iz njemackoga, 
a ni u starijim mjesto h (upor. Mza, v.), nego 
je od sttal. izza »Zorn«, koja ima svoju leksi- 
kologijsku porodicu u tal., u sjevernim tal. 
narjecjima . Meyer— Liibke je izvodi od ono- 
matopeje (Schallwort) its. Kao romanizam mo- 
ze dobiti j-, upor. jeska < esca, Jakin < 
Ancona. 

Lit.: Ribaric, SDZb 9, 154. REW 4558. 

jinputat -am impf. (Bozava) »pripisivati, 
predbacivati nekome nesto«, od ucenog tal. 
imputare (prefiks in- i putare). Kao evro- 
peizam preko njem. -ieren > -irati imputirati, 
-piltiram (nekome nesto). 

Lit.: Crania, ID 6. DEI 1972. 

Joakim m (Marulic, Novakovic) = Joakin 
(isti, glede -n upor. tal. Gioachinb) = (oa > o) 
lokin (Novakovic) = (prema gr. k pred pa- 
latalom > d) Joacim (isti) = (oa > a) Jakim 
(potvrdeno samo u poimenicenom toponomas- 
tickom pridjevu sr. r. Jakimovo) = Jacim 
(18. v.), pridjev Jadimov, prezime Jacimovic = 
(odbacivanjem / kao da je nasa proteza prema 
tipu ular-julur, upor. Osib} Acini (Vuk, nosioci 
vecinom pravoslavci), Adimov, Acimovid. Hi- 
pokoristik Aco m = Aca m (Srbija). Od 



hebrejskog (biblijskog) 'Icoaxtu = lat. Joachim. 
Ne zna se da H je usao u stcslav. dvoclani sistem : 
Jakimir (17. v., Palmotic), jer se prvi dio 
moze tumaciti i od Jakov (upor. kod Palmo- 
tica takvu tvorevinu Pavlimir). 

Lit.: ARj 1, 31. 4, 430. 653. 656. 

jogiin m prema f na -ica joguriica (Kosmet) 

»inadzija (v.)« = jogun, fjoguna, pridjev (srednja 

Dalmacija, Pavlinovic) »naprasit«, obicnije sa 

sufiksom -ast jdgunast (Vuk) »koji nece tudoj 

volji da se pokork. Sa -ica: jogiinica m, f 

• (Vuk, 18. v.), s augmentativom /ogwn/cwa m, f. 

Na -as (v.) jogunas, gen. -dsa m prema f 

jogunasica (Lika). Augmentativ na -cina: 

joguncina m (Lika). Apstraktum na -luk = 

-stvo: jogilnluk (Vuk) = jogunstvo. Denominal 

joguniti se, jogunim. Turcizam (tur. pridjev 

yogun »debeo, gust, nezgrapan«) iz svagdanje 

terminologije (ljudska svojstva). 

Lit.: ARj 4, 654. Korsch, ASPh 9, 506. 
Skoljic* 371. 

jok (Vuk, 18. v.) = jok(e) (Kosmet), prilog 
za odricanje »ne, nije«. Pojacava se sa vala (v.). 
Veoma je rasiren. Cuje se i kod cakavaca: 
a jok brojne (ZK) »to ne ide«. Dolazi jos u 
vezi jdktur (Vuk) < tur. yoktur »nema«, 
koje se u narodnim poslovicama upotrebljava 
kao indeklinabilna imenica i bez mogucnosti 
primanja pridjeva: udario joktur u kesu »nema 
novaca, prazna kesa«. Balkanski turcizam (tur. 
yok »inexistence« prema var »existence«, uvijek 
u predikatu, kao u tur. pjesmi u Pristini: 
evinda var, yaran yok »imam kucu, dragoga 
nemam«) iz sintakse: arb. joqe jo, gdje je 
pojacano jos s arb. jo. To jo posudise i Srbi 
u Kosmetu (Rasnik): jo vala »ne«. 

Lit.: ARj 4, 656. Elezovic 1, 262. 263. 
JF 14, 224-225. GM 163. Korsch, ASPh 9, 
498. 506. Skoljic 371. 

jol m (Banja Luka, ucerati u~) »put, red«. 
Odatle na -dzija joldzija m (Bosna) = joldzlja 
(Kosmet) »sinonim: putnik«. Odatle bosansko 
pravoslavno prezime Joldztc (Banja Luka). 
Turcizam yolci od tur. yol »put«, koje se 
nalazi u toponimu Dorc'ol (Beograd), sloze- 
nica od brojnika dort »cetiri« i yol »put« u 
znacenju »raskrsce, quadrivium«; yol dolazi 
i u drugim slozenicama: jSida! m (Vuk, 
narodna pjesma) »drug« = joldesa (srednja 
Dalmacija, Pavlinovic). Tu je -as zamije- 
njeno nasim sufiksom -esa. Takoder bug. 
joldas »drag upravo suputnik« i rum toldds =*= 
ghioldds, ngr. yloWkxotic; »Kamerad« < tur. yol- 



j6! 



783 



joste 



das; tava (v.) u drugom dijelu joitava f »put- 
nicka tava« < tur. yol tavast. U joltas, gen. 
-asa (Banja Luka) drugi je dio fr. tasse, koja 
je arapskog (perz.) podrijetla (tassa). 

Lit.: ARj 4, 657. Elezovic 1, 263. Skok, 

Sldvia 15, 356., br. 373 i 374. Korsch, ASPh 

9, 496-497, Matzenauer, LF 8, 30. Tiktin 
611. Shaljic 372. 

Jontulovic, prezime (Srbija), zacijelo od 
rum. unt, sa clanom untul »maslo« < lai. unetum, 
poimenicenpart. perf. od ungere »mazati«. Upor. 
nadimak smoljcar »Masiari« za zumberacke uni- 
jate, od njem. Schmalz. Od osnove ungere je 
uceno internacionalno ungvijenat, gen. -enta 
m (Dubrovnik) »pomast« < tal. unguento. 

Lit.rARj 4, 657. REW* 9057. 9070 Zore, 
Tud, 23. Prati 1020. 

j ordain, gen. -ama m (Vuk, narodna 
pjesma) = jardam, gen. -ama (Kosmet) »oho- 
lost, ponosito drzanje« = Jordan (Vuk, sa 
m > n, objekt uz prodavati »ponositi se necim 
pred ocima drugih«). Odatle na -dzija jorddm- 
dzija m (Vuk) prema f jordamdzlka (Kosmet) 
»zena koja umije da se ponosi«. Indeklina- 
bilni pridjev na -li jorddmli. Apstraktum na 
-luk jordamluk. Denominai na -iti jorddmiti, 
jordamim (Vuk) »oholiti se«. Balkanski tur- 
cizam (tur. yordam »1° moda, 2° gordost«) 
iz terminologije drustvenog zivota: arb. jer- 
dam. 

Lit.: ARj 4, 657. Elezovic 1, 264, Skok, 
Sldvia 15, 536., br. 375. GM 162. Skoljic- 373. 

jordija f == ordija (Vuk) »1° sinonim: 
logor, 2° vojska« = horda (evropski turcizam). 
Balkanski turcizam (tur. ordu »Heer, Lager, 
Tross, Schaar«) iz vojnicke terminologije: 
rum. ordie — urdie, (h)oarda »Heer, Lager«. 

Lit.: ARj 4, 658. 9, 161. .Miklosic 225. 
Lokotsch 128. Tiktin 1093. Skoljic 503. 

jorga f (17. v.) »konj kasac koji podize 
u jedan mah obje desne ili lijeve noge«. Turci- 
zam (tur. yorga) iz oblasti konjogojstva. 

Lit.: ARj 4, 568. Skoljic 373. 

jorgan m (17. v., Vuk) =jorgan, gen. -ana 
(Kosmet) »sinonim: poplun (v.)«. Odatle de- 
minutivi na -ie jorgdnce, pi. jorgancici, na 
-cic jorgancic. Na -dzija (v.) jorgandzija m 
»koji izraduje i prodaje jorgane«. Upor. ma- 
kedonsko prezime Organdfijev. Na -luk (upor. 
tepeluK) jorganluk (Vuk) »lice od jorgana«. 



Balkanski turcizam (tur. yorgan) iz kucne ter- 
minologije: rum. iorgan, lorgangiu, bug. jorgan, 
arb. jorgan = jergdn »Bettdecke«. 

Lit.: ARj 4, 658. GM 163. Mladenov 223. 
Elezovic 1, 264. 518. Skaifia* 373. 

jorgovan, gen. -dna m »syringa vulgaris« 
= jergovan (Vuk, 18. v.) »biljka dubacac« = 
jdrgovan (Vuk, Baranja). Balkanski turcizam 
perzijskog podrijetla (perz. drguwan < asirski 
argamannu »roter Purpur«) iz oblasti botanike: 
ram. iergovan, iorgovan, arb. jargavan, madz. 
orgovdny-fa. 

_ Lit.: ARj 4, 599. SEW 1, 454. GM 161. 
Skoljic 373. Lokotsch 97. 

Josef (18. v., Mikalja, prema lat. citanju 
hebrejskoga e, upor. tal. Giuseppe) = Josep = 
Jozef (16. v.), pridjev Jozefov, prezime Jo- 
zefovic = Jozev — Jozep (16. v.), Jozepov, 
odatle hipokoristik Jazo (18. v., Travnik) = 
Job (Dubrovnik), deminutiv Jozica, pridjev 
Jozov, prezime Jozovic, Jozin, odatle Jozinica 
»zena Jozina« (Travnik) = Ozep (bez proteze 
f) = Jozef (ZK, samo kao ime sveca), pre- 
zime Jozefic (s prema lat. Joseph, s > z prema 
Giuseppe i internacionalno), hrv.-kajk. hipo- 
koristik Jdza, Jdze (ZK), augmentativ Josce, 
gen. -eta (ZK) = (prema grckom izgovoru 
hebrejskog e = n, itacizam) Josif (kod pravo- 
slavaca), Josifov, prezime Josifovic — Josip 
(katolici, 16. v.), Josipov, prezime Josipovic 
(Turopolje), augmentativ na -enda Josipenda, 
hipokoristici Juso = Josa (18. v.) = (s shva- 
ceno kao proteza koja moze i ispasti, upor. 
Acini) Osib, gen. Os'iba (Hvar, Brasje, Ma- 
ralic, Terzic, Jerkovic), pridjev Osibov = 
Osip (Hrvatsko primorje, Istra, 1468, Vo- 
dice, Cres, Kavanjin) = Sip (Vodice, bez 
0-, koje je shvaceno kao vokativno o) = 
Sfbe, gen. Sibeta pored Sibe, gen. Sibetd 
(Brusje, Hvar) = Jozip. Od hebrejskog > 
lat. Joseph = gr. Ia>or|(p. 

Lit.: ARj 4, 659. 671. 9, 191. 197. 509. 
Hraste, JP 6, 184. Ribaric, SDZb 9, 81. 173. 

joste (Vuk) = josce = jdh (odbacivanjem 
-e kao ujur < ju + ze) = (asimilacijom do- 
cetnog -t suglasnickom pocetku u sandhi) 
jos, sveslav. i praslav. (*esce, s prijevojem e-o 
*osce) prilog bez paralela u baltickoj grupi. 
Sluzi za pojacanje trajanja, za dodavanje 
»adhuc, atque, usque ad«. Upor. slov. kra- 
cenje i.'ze > ise > se. Prvobitno je znacenje 
dodavanje u vremenu i prostoru > trajanje. 
Prijevoj o nalazi se samo u juznoslav., slov. 



joste 



784 



jug 



joiie, bug. oste, u sjevernim slavinama kao 
i u stcslav. jeste, ces. jeste, polj. jeszcze, rus. 
esce pored brus. josi. Pojacava se dodavanjem 
deikse -ie > -re: jostere. Docetno -e zamje- 
njuje se deiksom -a: joha (18. v.), jastera; 
e se ispusta kao u jur, zar jaster (Vuk) = 
jaster (Dubrovnik). Prema dosti (v.) govori 
se ijostii s deiksama -ica, -ice, -ka: jasterica, 
jasterice, josterka. Uzimlje se isti korijen kao 
u lat. et, at, ac, ad s dodatkom s kao u obs 
i usque < osane i ie. deiksom que: et-s-que > 
jesce, jeste i at-s-que > joite. Tumacenje je 
sub judice. Iljinski uzimlje ed-lod- + *tje 
(odatle da, tjd), Vaillant priloski neutrum od 
glagolskog pridjeva *jestb < ie. *es-to »bio« 
od bid (v.), izvedenog s pomocu io. Prvobitno 
bi znacenje imalo biti »reellement, vraiment«. 
To je tumacenje imaginarno i morfoloski i 
semanticki. 

Lit.: ARj 4, 664. 667. Miklosic 105. SEW 
454. Holub-Kopecny 152. Bruckner 105. Isti, 
ZSPh 2, 299-300. 4, 215. Isti, KZ 45, 301. 
WP 1, 45. Iljinski, Sldvia 2, 272-275. Isti, 
ZSPh 9, 78-82. Vaillant, RES 25, 104- 
106. Raid, ASPh 3, 721. ASPh 13, 631. Re- 
setar, ASPh 36, 542. 

jova f (Vuk, Srbija) »sinonim: bitanga; 
(Backa, Srijem) kljuse u selu bez gospodara« = 
Java (Macva) »konj bez gose«. Mozda je isto 
joha (Bosna) »sinonim: alavanta, ono sto se 
hoce dzabe, badava« u izrazu ubijati johu od 
svijeta. U ARj se izvodi od perz. jave »iz- 
gubljen«, sto ne odgovara fonetski. 

Lit.: ARj 4, 668. Skok, Sldvia 15, 180., 
br. 13 i 356., br. 372. 

ju, uzvik od zalosti (16. v., Zoranie), oform- 
ljen na -kati: jukatf, jucem impf, »vikati ju 
u zalosti«. Veze se s t': iju; opetuje se iju ju. 
Drugu afektivnu vrijednost ima uzvik ju 
(Srbija). Taj je zacijelo u vezi s tur. uzvikom 
yuf koji izrazuje negodovanje. U Kosmetu je 
juf uzvik u djecjoj igri klisa kad pokusaj 
igre ne vazi. To je ocigledni turcizam. 

Lit.: ARj 4, 672. Elezovic 1, 266. 475. 

judica f (Split, Vetranie-Cavcic, Vodopic) 
»Bachpieper, vodena ptica anthus campestris«. 
Od lat. pridjeva udus »mokar«, s nasim sufiksom 
-ica. Mozda dalm.-rom. leksicki ostatak. Upor. 
krcko-rorn. yoit »mokar«. 

Lit.: Hirtz, Aves 173. REW* 9030. 

jufka f (Vuk, Bosna, Srbija) = jufka 
(Kosmet) = jiipka (Baranja) = jupka (Zore, 
juzna Dalmacija?) = juhka (Bosna) = juvka 



(Lika) »tanki plat tijesta za rezance, pitu; 
sinonim: obga (v.)«. Balkanski turcizam (tur. 
pridjev i imenica yufka »1° tanak, 2° pita« 
od korijena yuf »reiben, kneten«) iz oblasti 
kulinarske: rum. ejca, pi. efcale »Art Kuchen«, 
bug. jufka, arb. jufk = jufek f »Art Nudeln«. 

Lit.: ARj 4, 674. 676. 701. Zore, Rad 138, 
59. Mladenov 700. GM 164. Lokotsch 76. 
Skoljic 373. 

jug m (1420, Vuk), sveslav. (osim polj.) 
i praslav. (*ugb pored *jugt), bez paralele u 
baltickoj grupi, »1° (prvobitno) polozaj sunca 
u podne kada je na najvisoj tacki > (sinegdoha) 
podne, 2° strana svijeta (opozicija sjever, 
upor. lat. meridies »1° podne, 2° strana svijeta, 
Siiden«), 3°- topao vjetar (opozicija hladnom 
sjevernjaku) koji duva s juznog sektora u Dal- 
maciji, posudeni sinonimi: silok = siroko, 
lebic (v.)«. Prema tal. ostro < lat. auster i 
scirocco dobio je -ojugo (Dalmacija). Pridjevi 
na -bn juzan, poimenicen na -jak juznjak 
»1° vjetar Siidwind, auster, 2° covjek s juga 
(Sulek)«, na -ov jugov (Vuk, uz snijeg, vihar, 
kraj), uz pridjev mrazov jedini primjer sa -ov 
od imena stvari. Taj je pridjev nastao rekom- 
pozicijom iz -ovina: jiigovina »sinonim: jugo«. 
Tu je upotrijebljen slozeni sufiks umjesto 
jednostavnog -ina da bi se uklonila homo- 
nlmija s juzina. Prosiruje se sufiksom -bn: 
jugovan (vrijeme jugovno, J. S. Reljkovic). Cest 
je u toponomastici: poimenicen s. r. Jugovo 
i Jugovo polje. Tu je po svoj prilici od licnog 
imena Jug, odatle prezimena na -ovic Jii- 
govic i na -ovac Jugovac (Istra, potalijancen u 
Meriggiali). Nije jasno kako je praotac Ju- 
govicd Jug-Bdgdan (u narodnoj pjesmi) dosao 
do tog imena. Upor. Sever i Severovic (ZU). 
Za nj narod misli da je vladao jugoistocnom 
Srbijom, tamo gdje je Hisar kod Leskovca. 
Mozda je to licno ime u vezi s dva Bogdana, 
od kojih je jedan Rumunj (u Togarasu) i 
osnivac rumunjske knezevine Karabogdanske 
(tur. Karabugdan) = Moldavije. To je sje- 
verni Bogdan. Za taj predikat nema potvrda. 
Hisarski Bogdan je uistinu prema ovom shva- 
canju Jug-Bogdan. "Prema njemu nastadose 
brojna nasa prezimena Jugovici i Jugovci, 
kao kod Rumunja prezimena Bogdanu i 
Bogdanescu. Odatle hipokoristik Juga (14. v.). 
Arbanasi posudise juge »Sud«. Ovamo ce ici 
jugavac, gen. -avca (Ston) »leptir zvan prndelj« 
i jugonja »ime volu«. Denominai na -iti: jti- 
siti (se), -Im »1° duhati, 2° kopnili, kraviti«, 
(o-), objuziti, -im (Mostar, Poljica) »ovlazili« 
pf. prema impf, objuzivati, -ujem (Stulic). 



jug 



785 



junak 



Odatle Sulekov neologizam juziste »Mit- 
tagspunkt«; sju&iti = sjuzniti (srednja Dal- 
macija?, Pavlinovic) »ugrijati kao jugom«. Kao 
prvi elemenat slozenica jugoistok, jugozapad, 
jugoistocni, jugozapadni, poimeceni na -jak 
jugoistoinjak, jugozdpadnjak »vjetrovi«, Jugo- 
slaven = Jugoslaven, jugoslavenski, Jugosla- 
via (Pavlinovic), Jugoslavac (Milutinovic, bug.), 
sve neologizmi. Sveslav. -i praslav. je izvede- 
nica na -ina: juzina f = ueina (ZU, Srbija, 
bug.) »1° (prvobitno) podne" (bug. narjecja), 
2° objed, rucak, jelo u podne (Lika K, Vo- 
dice), 3° jelo poslije podne prije vecere = 
mala juzina (Vodice), 4° jelo u jutro; sino- 
nim: rucak, gen. rucka (ZK), 5° jugovina 
(17. v., Vuk); sinonim: jugo«. Odatle uzinara 
(Vuk) »torba za uzinu«. Slozenica pbuiina 
»jelo u 4 sata« je postverbal od pouzinati = 
pausina »mala uzina«. Denominai na -ati jti- 
zinati (Lika K) (do-) pored usinati, -am (na- 
se) prema impf, u&inavati, ufinavam »1° ru- 
cati u podne, 2° jesti u 4 sata (hrvatski gra- 
dovi)«. Madzari posudise uzsonna, assonna; 
Dakorumunji ojina = ujina (Erdelj, Molda- 
via). Njem. Jause, koje je takoder njem. 
slavizam, posudeno je u hrv. gradovima jauzn 
m pored jduzna f i jduznati. Ie. paralele 
nisu posve izvjesno utvrdene. Tumaci se iz ie. 
jezicnih sredstava. Ako se uzme znacenje 
1° kao prvobitno i praslavensko, vrlo je vje- 
rojatno da se praslav. korijen nalazi u lat. 
augeo. Taj se odnosi na visinu i imaju ga 
mnogi ie. jezici. Takva interpretacija odgo- 
vara primitivnom mentalitetu u pogledu, od- 
redivanja vremena. Upor. mjesec. Uporeduje 
se i s gr. ctnyii »lumiere eclatante«, ariyd^co 
»sjati se« i sa sanskr. yogam »vezanje, rad« 
i s ie. korijenom eug- (?) »gorjeli«, odakle 
je oganj, viganj; s gr. uypoc, »vlazan«. 

Lit.: ARj 2, 717. 4, 674. 675. 701. 702. 
8, 375. 9, 710. BI 2, 693. Ribaric, SDZb 9, 
155. Mazurami 499. Miklosic 106. SEW 1, 
457. Holub-Kopecny 154. Mladenov 699. GM 
164. ,Jokl, Stud. 26. Tiktin 1085. Baudouin 
de Courtenay (cf. AnzIF 21, 132). Iljinski, 
^^^74,119-140 (cf. Sldvia 3, 580). Meillet, 
BSLP 23, 78. Loewenthal, WuS 11, 54. 
Sullerlin, IF 4, 103. Bruckner, KZ 45, 289. 
Zubaty, SbPil 189-239 (cf. LJb 1, 185). 
Kuzmic, NVj 25 (cf. LJb 6, 95). Boisacq 99. 

juha f »soupe« = jiiva (ZK) »(metafora) 
zitka tekucina od sljiva spremljenih za pe- 
cenje rakije«, baltoslav., sveslav. i praslav. 
»sinonimi: zupa < njem. Suppe, corba (v.)«. 
Odatle na -ar: jiihar, gen. -ara (Dubrovnik) = 
juhopija, denominai juhdriti. Sa sufiksom -ja 



sjufa f »sinonim: mlacenica«; sjuhnuti se, -em 
(Zore) »postali juhom«. Vokal u je naslao od 
dvoglasa au, upor. lit. jauti »sipati vrucu 
vodu na neslo«, lot. jaut »mijesiti«; h je naslao 
od formanla s. Upor. lil. jute »riblja juha, 
rdava juha« (rasireno sufiksom -ja), slprus. 
iuse »juha od mesa«, lai. jus. Ie. korijen *ieu- 
»primijesati kod priprave jela« bio je rasiren 
formantem i. Nijemci posudise Jauche u 
pejorativnom smislu. 

Lit.: ARj 4, 676. 15, 180. 181. Miklosic 
106. SEW 1, 458. Holub-Kopecny 154. Bruck- 
ner 208. Trautmann 110. Mladenov 760. WP 
1, 199. Kretschmer, Wortgeographie der hoch- 
deutschen Umgangssprache 242 (cf. RSI 8, 368). 
Meillet, BSLP 23, 78. Scheflelowilz, KZ 56, 
168. Boisacf 311. 

junta f = jufta »volujska koza iz Rusije«. 
Od rus. juht = juft, rijec turskog podrijetia. 

Lit.: ARj 4, 676. Korsch, ASPh 9, 495. 
Skaljti" 373. 

jukluk m = jiikluk, gen. -uka (Kosmel) 
»nepokretan ormar u starinskim kucama; si- 
nonimi: orman, kovceg«. Izvedenica je od 
juk, potvrdeno u bug. juk »leret«. Odaile 
na -K juklija m (Kosmel) »bogalas«. Balkanski 
turcizam (tur. juk »lerei«, yttkluk, ytiklti »ole- 
recen«) iz kucne terminologije: bug. jukluk. 

Lit.: ARj 4, 677. Elezovic 2, 475. 518. 
Mladenov 699. Lokotsch 954. Skoljic* 374. 

juksuk m (Bosna) »naprstak, naprsnjak«. 
Turcizam (tur. yukstik) iz terminologije svenja. 

Lit: ARj 4, 677. Skoljic* 374. 

jumak, gen. -aka m = jumak, gen. -dka 
(Kosmel) »mosuric, klupko konca za pletenje 
carapa, za vez«. Turcizam (tur. yumak) iz 
terminologije svenja. Osnova dolazi i u slo- 
zenici jumbasma f (Kosmel) »ikanina delin«. 

Lit.: ARj 4, 677. Elezovic 1, 265. 2, 518. 
Skoljic 374. 

junak, gen. -aka (1527, Vuk) »1° sinonimi: 
delija (v.), heroj« (opcenito), 2° suprug 
(u narjecjima, upor. bug. mlad suprug i kod 
meglenskih Vlaha tinir goni »vjerenik« < lat. 
tener i goni < lat. juvenis, upravo »mlad ju- 
nak«), 3° sluga, famulus (cakavski, 1611, 
Senj, Cres, Brae, junak, gen. -aka Smokvica, 
Korcula,/««e£ Lumbarda)«. Izvedenica je na 
-dk od sveslav. i praslav. pridjeva (juni), 
koji je propao u hrv.-srp. zbog homonimije. 
mlad (v.), a ocuvao se samo u izvedenicama. 



50 F. Skok: Etimologijski rleonik 



junak 



786 



jiirdisat 



U leksikologijsku porodicu od junak idu 
pridjevi na -MZ junacan, na -ov jundkov, na 
-ji junacji (16. v., jedanput), na -ski junacki; 
(mocija) f junakinja prema junacica (Stulic), 
deminutiv na -ic junacic, augmentativ na 
-ina junacina m, prezime na -ovii Jundkovu 
i apstraktum na -stvo junastvo (16. v.) = 
junastvo (Kosmet, upor. za -stvo mjesto -stvo 
drustvo Sarajevo). Stari pridjev junt postoji 
u izvedenicama junost = junota »mladost«, 
junos = junuS (jedanput) »mladic« (upor. polj. 
jiinoch) s pridjevom junoski = junosa samo u 
tekstovima pisanim crkvenim jezikom. Inace 
je taj pridjev presao sasma u terminologiju za 
mlado govece: na -be junac, gen. -nca = 
junac, gen. junca (ZK) = junoc, gen. junca 
(Buzet, Sovinjsko Polje) = junac, gen. junca 
(Kosmet) s izvedenicama: deminutiv junjcic 
(18. v., sa nj mjesto n pored K) = juncic = 
junicic = -be juncac (Stulic) = juncac, gen. 
-aca (ZK), augmentativ juncina, pridjev na 
-ev jiincev, na -ji junciji = juncjl (Vuk). Fe- 
mininum od junac je na -ica junica = junica 
(Kosmet) »mlada krava; sinonim: teli'ca (ZK)«. 
Augmentativ junicetina. Pridjev juniiin. Sa su- 
iiksom za mlado -;' (upor. tele) June, gen. 
jiineta (Vuk, 16. v.) = June, gen. jurieta (Kos- 
met) »musko ili zensko tele poodraslo« prema 
deminutivu junice, gen. -eta od junica. De- 
minutiv jiinesce. Pridjev na -ji juneci. Kol. 
na -adija (tip Srbadija, Sakodija") junadija od 
jundd f. Madzari posudise junosb > inas 
»sluga«, rijec koja se povratila kao inos i si. 
(v.). Za pridjev junt balticke i ostale ie. para- 
lele su sigurne i brojne: lit. jaunas = lot. 
jauns »mlad, svjez, nov«. I za junac i junica 
postoji lit. paralela jaunikis »1° mlado od zi- 
votinja, 2° mladic, 3° vojnik«. Ie. je korijen 
*/««- »mlad«, rasiren sufiksom -no prema 
seno-s »star«, lat. senex. Praslav. u je nastalo 
od dvoglasa: *iouno, prijevoj od ''leu-. Se- 
manticka je paralela tur. cigit »mladic > 
junak«. 

Lit.: ARj 4, 681. 685. Elezovic 1, 265. 
Tentor, JF 5, 204. Kusar, NVj 3, 338. Ma- 
zuranic 469. Miklosic 106. SEW \, 459. 
Holub-Kopecny 154. Bruckner 200. Isti, KZ 
45, 36. Mladenov 700. WP 1, 200. Trautmann 
106. Isacenko, ZSPh 13, 99. Jokl, Unt. 33. 
Machek, Sldvia 16, 166-167. 

junij m (15. v.) = ijunij = jutuje = jun 
(15. v., latinizmi) prema junj (15. v.) = diiinj 
(15. v., Dubrovnik pisano zuni) — iunj, 
gen. Hunja (Rab, Bozava, Cres) = dunj (Lastva, 
Mljet) »lipanj«. Od lat. Junius (od Juno, gen. 
-onis, »Junonin mjesec«) > tal. giugno. Licno 



ime Dzunj m (12— 15. v., pisano Zunb Du- 
brovnik), Dzunjko. Pridjev Diunjev, prezime 
Dzunjevic. Sa u > dalm.-rom. o (upor. La- 
croma) Didno (16. v., hipokoristik), Dionko 
(15. i 16. v., pisano Zonko). Upor. prezime 
Zunkovic. Rimski toponim na -anum Junianum 
(fundus, praedum) > Zunano > Znjan 
(Split, Gospa od Znjana), Zjan (Blato na 
Korculi). 

Lit: ARj 3, 539. 541. 4, 678. 685. Kusar, 
Rad 118, 23. Macan, ZbNZ 29, 208. Skok, 
Slav. 202. 

jur (1475, zapadni krajevi, ZK, Vodice) = 
jure (cakavci, 15. v. —18. v., Poljicki statut) = 
jurve (16. v., Vuk) = jura (Ranjina) »sinonimi: 
vec, jamacno, doista«, sveslav. i praslav. (*ue'e 
pored *juze) prilog, obrazovan od deikse 
-ie > r(e) i stcslav. ju, koje potpuno odgovara 
lit. i lot. jdu »vec, ta«. Dolazi i bezy- u slov. 
ure, uee > vie > ie »schon«. Upor. ces. 
uz pored jiz- Na uie dosla' je i proteza v-. 
Upor. brus. veo i rus. vie, s kojim se slaze 
hrv.-kajk. vre, sa deiksom -k verek. Sinkopa 
samoglasa u od *vuie opominje na sinkopu 
samoglasa t' u prilogu do sita > dosta. Upor. 
slicnu sinkopu rum. samoglasa a u lat. pri- 
logu de satullu > rum. destul »dosta«. Bal- 
ticki oblici kazu da je u nastao od dvoglasa. 
Ie. je korijen *{ou-, kojega se postanje raz- 
licito tumaci. Miklosic pomislja na postanje 
od anaforicke zamjenice i,ja,je (v.). Budmani 
vidi isti korijen koji je u ju-tro (v.), ju-nac 
(v.); jur se moze uporedivati i s got. ju i lat. 
jam; jurve sadrzi dvije deikse: ju + ie > r i 
-ve (upor. bug. tova). U jura -e je zamijenjeno 
s deiksom -a (v.). 

Lit: ARj 4, 686. 687. 688. 692. Maiuranic 
470. Ribaric, SDZb 9, 154. Miklosic 370. 
SEW 1, 456. Isti, IF 10, 157. Holub-Kopecny 
156. Bruckner 210. Brugmann, IF 33, 175. 

jiirdisat, -isem pf. (Kosmet) »navaliti, 
napasti«, sinonim je impfjurisati, -am (Vuk) = 
jurisiti, -im (Vuk), bez j- urisati (Crna Gora) 
prema iteratlvu na -va jurisevati, jurisujem 
(Crna Gora, narodna pjesma) = jurisivatil-sa- 
vati, jurisujem, jurisavam = bez/- urisivati. Ova 
dva glagola svojom osnovom postadose od 
tur. yiirumek »marsirati«; jurdisati sadrzi do- 
duse tur. yiirii- prema -disati, koje suglas- 
nikom d potjece od turskog aorista (upor. 
sevdisati i kulandisatf) , dok je -isati grcko- 
-slavenski konglutinat koji se bez izuzetka daje 
turskim glagolima; jurisati i jurisiti su, na- 



jurdisat 



787 



jutro 



protiv, nasi denominali (faktitivi) na -ati, 
-hi od imenice juris m (Vuk, objekt uz jul'ci- 
nitt) = juris (Kosmet) = uris (bez j~, Vuk, 
narodna pjesma 3, 273, Crna Gora) »navala, 
udarac«. To je balkanski turcizam (fax. yiiriiyus, 
glagolska imenica od yiirumek, kao nase 
obrazovane na -anje, -enje /v./ »navala, Vor- 
marsch, Sturm«) iz turske vojnicke termino- 
logije (kao granicarsko stiirm, sturmq, stur- 
mirati ili francuzizmi ataka, atakirati, mars 
uzvik /imperativ/, impf, marsirati): rum. 
iuru} = iures, bug. jurjus, arb. yrysh, cine. 
iuruse T »assaut, attaque«, ngr. yiovpovai. 
Tur. -iiyii- stegnuto je u i kao -iji- u MaglajHc. 
Turski glagol dolazi kod nas i u tur. impera- 
tivu: jurun (2. 1. sing.) = jurum (glede m 
mjesto n upor. bujrum) < tur. yiiriin u izrazu 
jurun kardas (Pjevanija Crnogorska«), jurun 
na kaure, jurunuz m < tur. yiiruniiz (2. i. pi., 
objekt uz vikati, Pjevanija Crnogorska). Tur. 
yiirii > jurlja f (Kosmet) »prazno polje, ne- 
obraden prostor«, toponim Jurija (jedan dio 
Skopskog polja). Od istog je korijena obrazo- 
vano ime makedonskih nomada u okolici Stip.a 
(podrijetlom iz Anadola, Male Azije) Juruk = 
yiiruk m, pi. Juruci (Kosmet). Jos prije Osman- 
lija zivjeli su pastirskim zivotom u solunskoj 
oblasti. Od njih potjece naziv planine Kajmak- 
calan »ukraden kajmak« (tako je nazvana 
planina zbog rdave trave). Tur. yiiruk »skit- 
nica« obrazovano je s pomocu istog sufiksa 
kao nasi turcizmi kapak, jatak, dusek, devrek, 
jasak. 

Lit.: ARj 4, 432. 690. 692. BI 2, 659. 
Mazuranic 470. Mladenov 702. Elezovic 1, 
265. 2, 475. 518. 519. Lokotsch 967. GM 461. 
Pascu 2, {46., br. 684. Miklosic 106. SEW 1, 
461. Skaljic* 374. 375. 

juriti, jurim impf. (Vuk, Srbija, Martie) 

(do-, iz-, na-, od-, po-, rai-, s-) »tjerati, go- 
niti« prema pf. jurnuli, jurnem (Vuk, Srbija) = 

jurnuli (Piva — Drobnjak) »turnuti«, nije opce- 
nit hrv.-srp. glagol.' Upor. jos bug. jurvam 
impf, prema pf. jurnd. Nalazi se jos u rus. 

juritb »zuriti se, tiskati se«. U drugim slavi- 
nama s drukcijim znacenjem. U zapadnm 
krajevima juriti znaci »hititi«. Nije potvrdeno 
primjerima. Odatle apstrakti jurnja, jurnjava, 

jurenica (Kosmet). Uporeduje se s lot. auret 
»loviti, tjerati pse, duvati u lovacki rog«. 

Lit: ARj 2, 585. 4, 214. 691. 692. Elezovic 

I, 265. Vukovic, SDZb 10, 388. Miklosic 

106. SEW I, 461. Bruckner 209. Mladenov 

702. Kuzmic, NVj 24 (cf. 2Jb 6, 95). 



j uro vika f (Lumbarda, Smokvica, Korcula) 
»sumsko drvo mirta za koje postoji u Dalma- 
ciji mnogo varijanata: mrta, mrca, mrtva«. 
Sufiks -ika (v.) za biljke je jasan. Upor. ce- 
merika, paprika < piper. Za konglutinat 
-ovika nema primjera. Svakako se jurovika 
nalazi u arei uup-roc, > lat. myrta, murta, 
*mu,nea. Zbog toga nije iskljuceno da suvisi 
s torn rijeci. Nije jasno kako. 

Lit: Kusar, NVj 3, 337. REW 5801. 

justo, prilog (Bozava, Smokvica, Korcula) 
= dusto (Perast) = diusto (Dubrovnik, Cav- 
tat) = justo (Bresca, sjevernocakavski, Istra), 
u Reziji just »upravo tako, tacno, pravo, 
uprav, zbilja«. Od tal. giusto < lat. Justus 
od jus. Licno ime Just (15. v.) = Justo, sa 
lat. > tal. deminutivnim sufiksom -ira« 
Justin m (Hektorovic) = Justin m prema f 
Justina (Glavinic, Kavanjin), na -ianus Ju- 
stinijan = Justinijan. Denominai justivati 
(Hrvati, Molise). Lat. jus govori se sa madz. 
izgovorom docetnog -f > -f yuf m (ZK: nimas 

jusd). Od jus izvedenica na -ar jusar m (Vo- 
dice, Istra) »seljak koji u seoskoj zadruzi ima 

jus da uziva zajednicko dobro«. Sa lat. s > r 
ide ovamo diiirat se, -dm pf. (Dubrovnik, 
Cavtat) »zakleti se« < tal. giurare < lat. 

jurare, sa dva prefiksa (nas s- i lat. con-) skon- 
durati, -om pf. (Marin Drzic) »obrlatiti koga« 
= (sa mlet. izgovorom z- < giu-) skonzurati, 
-am imp. (Vrbnik) »zaklinjali«. 

Lit.: ARj 4, 694. Sturm, CSJK 6, 67. 
Ribaric, SDZb 9, 127. 155. Wedkiewicz, RSI 
6, 233. REW" 4620. 4635. DEI 1823. 1824. 

1825. 

jutro n (1500, Vuk) »matutinum«, balto- 
slav., sveslav. i praslav. (Jutro pored *utro i 
*ustro). Znacenje »ral, gen. rali« je prevede- 
nica (caique) od njem. Morgen = srlat. diur- 
nalis, oznaka je za onoliko zemlje koliko se 
moze jednim upregom izorati za jedan dan, 
tj. jutro, kada se uprezu volovi, uzeto je po 
zakonu sinegdohe za cio dan. Oblik ustro nije 
se ocuvao u hrv.-srp. On se tacno pokriva s 
baltickim izrazima za zoru: lit. austra, lot. 
austrq »praskozorje, prva svjetlost danja«, lit. 
austa = lot. aust »razdanjuje se«. Suglasnik 
t kod "ustro ne pripada osnovi, nego uklanja 
tesku suglasnicku skupinu sr kao u ostar 
(consonne intercalee). Upor. stcslav. za ustra 
»to jtpoii« i makedonski zastra »id«. Izve- 
denice postoje samo odjutro. Prilozi : sintagma 
sjdtra (gen., Vuk, juzni krajevi), sjutravece 
(Vuk) > sutra (Piva-Drobnjak, ZK), opce- 



jutro 



788 



juzbasa 



nito sutra (i Istra, od utro), preksutra, izjutra 

(Kosmet) »u jutro« prema Izutra (Mikalja) = 

zjutra (Glavinic, Cvit) = hrv.-kajk. i cakavski 

(Korizmenjak, Vrbnik, Cres) ziitra. Razliko- 

vati treba prilog sutra od s jutra: kad bio 

danak s jutra svane (Vetranie 1, 14). Pojacava 

se s akuzativom vremena sjutradan = sjutradne 

(Martie) = sjiitradanek = sutradan. U istom 

znacenju ocuvao se i sam lokativ jutre (ovako 

stcslav., bug. i rus.): hrv.-kajk. jutri = jutre 

(Kosmet), jutredan pored jutredan = jutridan 

(cakavci, 14. v.). Unakrstenjem od sjutra i 

jutri nastade sjutri (Martie), sjiitredan = 

sjutridan (Vuk, Crna Gora). Prema ovima 

jiitrodan (Istra) mjesto sutradan. Od sintagme 

ak. vremena jutro + se »ovo« nastade jutros(e) 

s odbacivanjem docetnog -e kao u Ijetos, pro- 

Ijetos, jer se smatralo deiksom. Mjesto -e 

dodaje se nova deiksa -ka jutrosha, jutroske 

(Vuk). Pridjevi su: na -bn: jutrni (Brusje, 

1498) = jutarni (Voltidi) = jutram (Stulic). 

Na H/r'-: stcslav. utnnjb, jutarnji (ZK, Vuk, 

Crna Gora) = jutrnji. Upor. ces. jitrni. 

Mijesanjem s prilogom jutri i sjutra: jutrinji 

(Marulic), sjutranji (srednja Slavonija). Poime- 

nicenja su z. x.jutrna (Senj, 1380) »matutina«, 

jiitrnja i (13. v.) = jutarnja »ora canonica«, 

na -ica jutrnica (13. v.) = na -jak jutrnjdk 

(Stulic) = jutrnjica (18. v.). Pridjev na -en: 

jiitren (18. v.), poimenicen na -ica jiitrenica. 

Na -nji jutrenji (18. v. Vuk), poimenicen u 

sr. r. jiitrenje n (Vuk) = jutrenja = jutrinja f 

u religijskom jeziku. Od prilioga_/w?ras pridjev 

je na -nji: jutrosnji pored jutrosnji (17. v.) = 

sjutrasnji prema danasnji; od izjutra izjutras- 

nji, od sjutra sjutrasnji (Transit). Deminutiv 

na -ce jiitarce n (Vuk, 18. v.). Prenosi se na 

domace zivotinje jutronja »1° krava, 2° vo«, 

jutrulja »krava«. Slozenice su jutroklek m 

»stercus« {jutro + postverbal od kleknuti), 

jutrocel m »biljka achilea millefolium« (takoder 

ces., drugi dio je ceh »cio«). Ovamo jos neolo- 

gizam zajutrak, mozda iz ruskoga zavtrok; 

objutro n (narodna pjesma) postverbal od de- 

nominala (inhoativ) objutriti, -im (Boka, Ston, 

Lumbarda) »nastati jutro«; odjutriti, ojutriti 

i jutriti (se). Oblik jutro od ustro moze se 

tumaciti na osnovu disimilacije s-s > s-0. Pre- 



ma stcslav. za ustra > bug. i makedonski 
zastra, iz priloga *s ustra moglo je nastati 
sutra. Upor. polj. juslrzenka »stella matutina« 
s ocuvanim s. Ima ih koji tumace jutro kao 
posebnu rijec koja nije u vezi s *ustro. 
Ti vide u jutro poimeniceni sr. rod od lot. 
pridjeva jautrs »munter, lebhaft, frisch«. Pre- 
ma tome bi *jutrb znacio »cio, svjez po- 
slije nocnoga spavanja«. Prema ovom bi tu- 
macenju docetak -r bio stari ie. sufiks kao u 
dobar, mokar itd. Tada bi se jutrica (1487, 
Vrbnik) »matutina« moglo tumaciti kao poime- 
nicenje pridjeva na -ica. Uzimlje se prema 
ovom tumacenju da su se u praslav. utro i 
ustro pomijesala dva razlicita ie. korijena. 
Balticki oblici dozvoljavaju vezu s ie. korije- 
nom *aues- »svjetlost«, koji se nalazi i u lat. 
aurora i u nazivu vjetra auster, odakle i ime 
•zemlje Australia, od lat. pridjeva australis 
»juzni«. Vezalo se manje sretno i sa jug (v.). 

Lit.: ARj 4, 214. 307. 697. 699. 701. 8, 
375. Vukovic, SDZb 10, 400. Elezovic 1, 
224. Maturarne 471-472. Miklosic, Lex. 1077. 
373. SEW I, 462. Berneker, LF 10,156, Vasmer 
1, 437. NJ 5, 90. Holub-Kopecny 155. Bruckner 
209. Isti, KZ 45, 289. 46, 193-217. Isti, 
ZSPh 2, 297. Isti, ASPh 29, 119. Trautmann 
19. WP i, 22., bilj. 1 i 27. Gorjajev 389. 
Mladenov 657. Weigand-Hirt 2, 219. Meillet, 
Sldvia I, 197-199. BSLP 21, 32-33. Baric, 
Alb. 1, 59 (cf. JF 3, 199). Osten-Sacken, 
ASPh 35, 55-59. Brugmann, Zu den Wortern 
fur »heute«, »gestern«, »morgen« in den idg. 
Sprachen (cf. Ub 6, 52). Otrebski, LP 2, 
201-202. Vaillant, RES 15,78-79. Loewen- 
thal, WuS 11, 54. Mikkola, IF 23, 125. Fay, 
IF 33, 364. Prusik, Krok 7 (cf. AnzIF 5, 
260-261). Pedersen, 7F 5, 70. Thurneysen, 
KZ 48, 48-75 (cf. JF 3, 226). 

juzbasa m (Bosna, Srbija, Kosmet) »si- 
nonim: kapetan«. Odatle prezime Juzbasic, koje 
imaju krscani. Balkanski turcizam (tur. yiizbasi 
»komandir cete«, slozenica od brojnikay«<: »sto« 
i bas »glava«, upor. semanticku paralelu sthrv. 
sUbnikb u lat. dokumentima selenico, sitinico > 
satnik, v.) iz turske vojne terminologije: bug. 
juzbasija, arb. juzbdsh. 

Lit.: ARj 4, 701. Elezovic 2, 518. GM 164. 
Skoljic 375. 



SADRZAJ — SOMMAIRE 



strane 

pages 

Predgovor. V — VI 

Preface VII-IX 

Kratice - Abreviations XI — XXXVIII 

A 1-80 

B 81-232 

C 233-260 

C 261-346 

C 347-368 

D 369-467 

Dz 469-476 

D 477-484 

E 485-499 

F 501-539 

O 541-643 

il 645-699 

/ 701-740 

J 741-788 



Petar Skok 
ETIMOLOGIJSKI RJECNIK HRVATSKOGA ILI SRPSKOGA JEZIKA 

Knjiga prva, A— J, pretisak 

Izdavaci pretiska 

JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI - ZAGREB 

CGP DELO, OOUR GLOBUS, 

Izdavacka djelatnost — ZAGREB 

Za izdavace 

HRVOJE POZAR 

TOMISLAV PUSEK 

Izdanje pretiska 

sufinancirale su 

SAMOUPRAVNA INTERESNA ZAJEDNICA 

ZNANOSTI SR HRVATSKE i 

REPUBLICKA SAMOUPRAVNA INTERESNA ZAJEDNICA 

KULTURE SR HRVATSKE 

ISBN 86-407-0064-8 

Tisak 
Stamparski zavod OGNJEN PRICA, Zagreb, 1988. 



CIP — Katalogizacija u publikaciji 
Nacionalna i sveucilisna biblioteka, Zagreb 

UDK 801.322.2 = 861/= 862 

SKOK, Petar 

Etimologijski rjecnik hrvatskoga ili srpskoga je- 
zika / Petar Skok. — [Pretisak]. — Zagreb : Jugosla- 
venska akademija znanosti i umjetnosti, 1988. — 3 sv. 

25 cm 

ISBN 86-407-0064-8 (za nakladnicku cjelinu) 
Knj. 1 : A - J. - XXXVIII, 788 str. 
Novi otisak izdanja iz 1971. 



PETAR SKOK 



DICTIONNAIRE ETYMOLOGIQUE 
DE LA LANGUE CROATE OU SERBE 



Redacteur s 
MIRKO DEANOVIC et LJUDEVIT JONKE 



Collaborateur dans les travaux preparatories 
et l'etablissement du texte 
VALENTIN PUTANEC 



TOME DEUXIEME 



K — poni' 



ACADEMIE YOUGOSLAVE DES SCIENCES ET DES BEAUX-ARTS 

ZAGREB 1972 



PETAR SKOK 



ETIMOLOGIJSKI RJECNIK 
HRVATSKOGA ILI SRPSKOGA JEZIKA 



Uredili akademici 
MIRKO DEANOVIC i LJUDEVIT JONKE 



Suradivao u predradnjama 

i priredio za tisak 

VALENTIN PUTANEC 



KNJIGA DRUGA 



K — poni' 



JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI 

ZAGREB 1972 



Djelo se objavljuje uz financijsku pomoc Republickog fonda za naucni rad Socijalisticke Repubtike 

Hwatske 

L'ouvrage est pub/ie avec le concours financier du Fonds national pour la recherche scientifique de 

la Republique socialiste de Croatie 



Dio predradnja i priredivanje djela za tisak izvrseni su u Institutu za jezik Jugoslavenske akademije 

znanosti i umjetnosti u Zagrebu 

Une partie des travaux preparatoires et la redaction pour la publication out ete effectues a Vlnstitut 
philologique de VAcademie yougoslave des sciences et des beaux-arts de Zagreb 



K 



k = ka (pred suglasnickim grupama, upor. 
ces. ke, odatle generalizirano ka u srpskom 
dijelu knjizevnog i saobracajnog jezika) = 
ka (Kosmet) = (udvostruceno kao ias) kak 
(Kosmet, takoder bug.) = h (cakavski i slov. 
pred suglasnicima) , sveslav. i praslav. pri- 
jedlog s dativom bez paralele u baltickoj 
grupi. Izrazuje cilj. Kao prefiks dolazi u 
obliku ka- s glagolima kretanja (v. ko- 2 -). 
Kao lat. cum u mecum, tecum i -k je bila post- 
pozicija, iz koje se razvila deikticka sluzba, 
pojacana dodatkom deiktickog -a: -ka. Deiksa 
-k, -ka dodaje se dativu i akuzativu singulara 
i plurala (v. vaske) zamjenica za Li 2. lice: 
meneka, tebeka, tebika, gdje se pojacava jos 
sa -re, -ce: menekare (ZU), menekarce, meni- 
karce, tebikarce, vaske', prilozima mjesta i vre- 
mena: doljeka, tdrnoka, ovdjeka, vanka pored 
dolje, ovdje, van, dovljek(a) (ZK) pored dovije, 
dolika, gorika (1447, ZK), danaska pored 
danaske, jiltroske, nocaske, sinocke, veceraske. 
Ti oblici nisu prodrli u knjizevni i saobracajni 
jezik. Ovamo idu i nek, negli (ZK) = stcslav. 
nekili i bojske »mozda«, gdje je -ke dodano 
imperativu boj se. Znacajno je da se deikticka 
sluzba odrzala u baltickoj grupi: lit. duoki 
»daj«, tas-ka-t, sis-ka-t, tas-ka-jau »upravo taj, 
ebenderselbe«. U drugim slavinama varira 
deiksa: -ko, -ku, -ki, -kb, -ce, -ci, -cu. To 
su modalne partikule koje se dodaju zamje- 
nicama, imperativu i prilozima. Praslav. kb 
pored kbm nastao je iz prijevojnog stepena 
od ie. *qom »wohl« > kelt. kom, lat. cum, 
sanskrt. kam; -m > -n ocuvano je jos u bug. 
kam, u narjecjima kon, kun. Kao ostaci $bh- 
sto su ostavili traga u prefiksalnim slozenicama 
kao sto su snimiti, sneti, snamem (ZK), tako se 
kbn pored san ocuvao u k njemu, k njima 
zajedno s njim, s njima. U prefiksalnoj sluzbi 
ko- predstavlja ie. *qa. 

Lit.: AS/ 3, 866. 888. 4, 702. 888. 930. 
Elezovic 1, 266. Miklosic 152. 153. SEW 1, 
410. 463. 532. 658. Holub-Kopecny 158. 
Bruckner 278. 531. Mladenov 532. Vasmer 
493. WP 1, 326. Zubaty, Prdce Baud. 78 



(cf. Belie, JF z, 333. 9, 147). Trautmann 
111. 145. Solmsen, tfZ35, 463-472. Boisacif 
424. Vaillant, RES 33, 108-10. 

k ! , sveslav. i praslav. (-bkb, -bkb) sufiks, kao 
pridjevski sufiks danas je mrtav i leksikaliziran 
u sladak, uzak, lak < hgbkb. Izrazava pri- 
djevsku deminuciju nejacak, od nejak, iibo- 
zak od ubog. U ovom znacenju stavlja se 
udvojeno -acak < -bcbbl: slabacak od slab, 
suvacak od suh, punacak od pun. I augmen- 
taciju: velikacak »vrlo velik«. Kao imenicki 
sufiks izrazava deminuciju u cmjetak, dardk, 
gen. darka, golubak, sinak, oblacak itd. Mor- 
foloski sluzi u poimenicenjima pridjeva, pri- 
loga, participa i sintagmi: cetvrtak, gen. 
cetvrtka, suvisak (od suvise), dobitak, gen. do- 
bitka, pocetak, zavrsetak, naprstak od na prst, 
podzimak »prase koje se pod zimu goji« itd. 
Kada sluzi izvodenju od glagolskih osnova, 
izrazava nomina instrumenti : drzak, gen. drska 
od drzati, valjak od valjati, tocak od tociti. 
Tada se dodaje i postverbalima popravak od 
popraviti, doplatak, ispravak, odlomak, sa- 
stanak = stanicum (u dubrovackim doku- 
mentima) < slstanbki, itd. 

Lit.: Maretic 259-60. Leskien §§ 375. 
399. 469. 543. 546. Belie, Priroda 311. Holub- 
-Kopecni 455. 

-ka, sveslav. i praslav. (-tka, -bka) sufiks, 
ziv i produktivan. Sluzi u deminuciji imenica 
sva tri roda: (k)cerka od kci, humka od hum, 
resetka od reseto, itd. Deminutivnu se znacenje 
gubi i sufiks se leksikalizira u djevojka, majka, 
tetka prema tela (ZK). U zenka izrazava 
zensko kod zivotinja. Na ovo znacenje na- 
slanja se mocija. Prema hipokoristicima na 
-ko (tip Joko od Jovan) stvaraju se zenski 
hipokoristici na -ka: Jaka od Jovanka, Jeka 
od Jelena, seka od sestra, neka od nevjesta. 
Od muskih imenica na -bk macak femininum 
je macka. Od etnika na -bc, -in, -janin stvaraju 
se zenska etnika: prema Slovenac, Slavonac, 
Bosanac stoje Slovenka, Slavonka, Bosanka, 



-ka 



kabao 



od Konavljanin Kondvoka, Captajka prema 
Captacanin, Dubravka prema Dubrovcanin itd. 
Ovamo idu i tipovi kao Sarajka prema Sa- 
rdjKja, Zenicka »zena iz Zenice (Bosna)« prema 
Zenicak, gen. -aka. U ovoj sluzbi nastaju 
dvije varijacije. Elemenat jan- od -janin 
ulazi i u femininum: Zagrepcanin — Zagrep- 
canka, gradanin — gradanka (u Dubrovniku 
jos grajka < gradka), seljanka; -ka se spaja 
sa -inja < stcslav. -yhi'. Srbin — Srpkinja, 
Zagorkinja pored Zagorka, trgovkinja pored 
trgovka — trgovac. Odatle nastaje samosta- 
lan sufiks -kinja: dbjkinja od dojiti. U morfo- 
loskoj sluzbi poimenicuje pridjeve: bijelka »bi- 
jela kokos« = bclka (ZK) »bijela svinja«, 
cfnjka »crna djevojka« , plavka »sinonim: blon- 
dina« (u gradovima), cetvorka »1° bacva od 
cetiri vijedra, 2° neologizam za pies quadrille«, 
itd. U morfolosku funkciju ide prosirivanje 
postverbalija, u kojima se izrazuje rezultat 
radnje: psovka od psovati, pogrjeska od po- 
grijesiti, popijevka, pripovijetka, gatka. Ovamo 
idu i novije posudenice iz ruskoga: zakuska, 
prepiska. Prema ovima ostavka »sinonim: de- 
misija«, nabavka. Ovakva postverbalija mogu, 
uostalom kao sva apstrakta, postati konkre- 
tumi: dojka »sinonim: sisa«, vocke f pi. = 
vojke (ZK) »uzde«. Postao je posve nepro- 
duktivan u oznaci stabala :jabuka, kruska. Tu 
ie leksikaliziran. 

Lit.: Marette 293-5. Leskien 417. 435. 
439. 462. 487. Vandrdk 1, 551. 508. Vaillant, 
Melanges Vendryes 363-372 (cf. IJb 12, 
272.). Boskovic, JF 15, 37. si. 80. si. Kostie, 
NJ 3, 200-206. 229-236. Holub-Kopecny 
463. 

kabajet m i indeklinabilni pridjev = ka- 
bdjet, gen. -jeta (Kosmet) »krivica, kriv« = 
kibajet (Banja Luka) »zlocin«. Odatle na -//: 
kabajetlija m, f i pridjev (uz biti) »na kome 
je krivica, pogreska«. Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (ar. gabahat > kabahatli) 
iz pravne terminologije: bug. kabahat, -tec, 
-tlija, arb. kabahat, gabahet, cine, cabaete f 
»faute«. 

Lit.: ARj 4, 707. Elezovic \ 267. 2, 519. 
GM 164. Pascu 2, 116., br. 160. Mladenov 
226. 

kabak cicegi (Kosmet), indeklinabile, upra- 
vo turska sintagma »cvijet od tikve« > »kolac 
kao mavisi«. Turcizam kabak »tikva« je bal- 
kanski turcizam iz vrtljarske terminologije (tip 
bostan): bug. kabak »idem«. 

Lit.: Elezovic 2, 475. Mladenov 226. Vasmer 
494. 



kaban, gen. -ana m (16. v., Marin Drzic, 
Mikalja) = kaban (Bozava, Krk, Malinska, 
Pag) »kratka kabanica sa kapucom«. Deminu- 
tivi na -be + -ic > -cac kabancac, na -ii ka- 
bdnie, na -He kabancio, na -iga kabanica (ZK), 
kabanicica. Augmentativ kabanicina, kabanina. 
Femininum kabana (Voltidi). Sa a > o ka- 
banica (Lika),- kobanicica, augmentativ koba- 
nicina. Na -jar kabanicdr m. Nas deminutivni 
oblik na -ica posudise Madzari kabanica 
pored grbanica, Rumunji cabanita i Osmanlije 
kapaniqajkaban-. Sa tal. ca- > ga- kao u 
tal. grecizmima: slov. gaban, gabanica < tal. 
gabbano. Updr. srlat. cabanus. Rijec je dosla 
na Balkan iz perz. kaba »tunica dalle meniche 
lunghe« > ar. qabdja. Marulic ima kovad m = 
kavad < ngr. xa|3dSt = biz. xa|3dSr|C,. Updr. 
ces. kabdt. Rijec je dosla prema tome na Zapad 
dvama putovima, preko grckoga, u kojem je 
mjesto perz.-ar. docetka -a doslo -d6r|Q, i 
preko Zapada gdje je doslo do vezanja docetka 
sa sufiksom -anus. Prijelaz a > o dokazuje 
da se radi o starijoj posudenici iz bizantinskog 
doba. 

Lit.: ARj 4, 708. 5, 134. Pletersnik 1, 205. 
SEW I, 464. REW' 4648. DEL 1743. Lokotsch 
971. Asbdth, Nyt 3, 304. si. (cf. RSI 5, 248). 
Korsch, ASPh 9, 509. Marianovich, MNy 40, 
348. si. (cf. RSL 5, 323.). Vasmer, RSL 4, 
183-184. 

kabana f (Mljet) »obor, jara (Krk, v.)« = 
capanna (13. i 14. v., dubrovacki statut) 
»kucer na bastinama« = (sa umetnutim m 
pred labijalom) campana (Zadar, Pag, 11. v., 
na Pagu 1071. campants, u Zadru 1042. tres 
campanas) = gapana (Lastovo, 1495) »ri- 
barska koliba«. Od kslat. capanna (Izidor 
iz Seville u Spanjolskoj) = cabanna (8. v.) 
»tugurium«. Zbog docetka -anna rijec je me- 
diteranska. Varijantaje internacionalno kabina; 
preko fr. i engl., sa deminutivnim sufiksom 
-ittu > -et kabinet, gen. -eta. 

Lit.: Gusic, Mljet 26. 39., bilj. 32. Racki 
46. 89. REW 3 1624. DEL 648. 731. 

kabao, gen. -bla m (Vuk) — slov. kebel = 
kdbel, sveslav. i mozda praslav. *kbbbli (Ber- 
neker) = kiblz (Miklosie), »1° njem. Kiibel, 
od kojega po misljenju nekih (Kiparsky, 
Stender — Petersen itd.) i potjece, 2° u pi. 
toponim«. Deminutivi na -ic kablic (16. v.) = 
kabljic (Kacic), na -iga kablica (17. v., ZK), 
augmentativ kablina f (Vuk) = kablina (ZK). 
Radna imenica na -ar < -arius kablar, gen. 
-ara m (Vuk), s pridjevima kablarov, kablarskl. 
Vokal a je nastao iz 5 kako se vidi iz posude- 



kabao 



kacida 



nica u madz. kobol, arb. kabel »Melkkiibel, kab- 
lica*, u kojem se razlikuju oba poluglasa. Upor. 
bug. kdbel. Istaci treba cinjenicu da je meki 
poluglas nosio akcenat kako se vidi iz oblika 
slavina u kojima ispada 0: ces. kbel, polj. 
gbel. Postoje dva misljenja o postanju. Oni 
koji uzimlju da je postalo od stvnjem. nepo- 
tvrdenog *kubil, danas nvnjem. Kiibel, koje 
je posudeno u slov. kibla i hrv.-kajk. kibla f 
(ZK), ne objasnjavaju mjesto akcenta na 
6 > a: kabal, gen. kabla (ZK) = kabao. 
Oni koji uzimlju da je od vlat. deminutiva na 
-ellus, -ella ciipellus (> tal. cupello), cupella 
daim.-rom. copella, kao Meillet, objasnjavaju 
akcenat, ali ne objasnjavaju p > b. Takav 
prijelaz nalazi se samo u kobertuo (Boka) = 
krpatur < coopertorium, ali ta cinjenica ne 
objasnjava prijelaz u ostalim slavinama. Kako 
najstariji romanizmi ulaze u slavine u 5. — 
6. v. na dunavskom limesu, moze se uzeti da 
je doslo do unakrstenja izmedu ciipellus i 
xijp|3a kod Hesychija < semitsko qubbah 
»Becher«. Upor. i srlat. cubulus. 

Lit.: ARj 4, 709. 710. Pletersnik I, 376. 
416. Vulovic, ASPh 8, 137. MikloSic 154. 
SEW 1, 658. Bruckner 279. ASPh 42, 140. 
Mladenov 243. Kiparsky 243. REW* 2402. 
GM 193. IF 4, 330—331. Saturnik, Byzan- 
tinoslavica 2,42—46 (cf. IJb 16,274.). Schwent- 
ner, PBB 48, 303. DEI 1192. 

kabare f pi. (Vuk) »sinonim: toke (v.)«. 
Balkanski turcizam (tur. kabara »klinac, 
Schmucknagel mit grossem vergoldeten Kopf«) 
iz terminologije nakita: rum. gabara »Flitter, 
paillette«. 

Lit.: ARj 4, 709. Lokotsch 976. 

kabast, pridjev (Vuk, Srbija) = kabas, f 
kabasta (Kosmet) »debeo, krupan«. Tur. prid- 
jev kaba »grub, neotesan, nezgrapan« postao 
je kod nas pridjev dodatkom pridjevskog 
sufiksa -ast (v.). U slozenicama ga nema: 
kdbadahija m (Vuk) = kabadaija (Kosmet) »nizi 
od dahije«. Balkanski turcizam iz oblasti 
pridjeva znacenja oblika: bug. kaba kao 
indeklinabilni pridjev, kabadaija. S pomocu 
tur. sufiksa -er, -(i)r tvori se kauzativum i 
inhoativum od tog pridjeva kabarmak koji se 
nalazi u deminutivu na -dzik (v.) kabardzik 
m »crni prist« i pf. kabarisati, -sem (Srbija) 
= kabarisat (Kosmet) pored kabardisati, -sem 
= kabdrdlsat (subjekt curan) »nabubriti, oteci, 
naduti se«, od aorista na -di. I to je balkanski 
turcizam: bug. kabardis(v)am. 

Lit.: ARj 4, 707. 709. Elezovic I, 267. 2, 
519. Mladenov 226. 



kabil, ineklinabilni pridjev (Bosna, uz biti) = 
kabilj pored kabilj (Kosmet, ovdje i prilog) 
»sposoban sto uciniti«. Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (ar. qdbil) iz pravne ter- 
minologije: bug. kabil. 

Lit.: ARj 4, 709. Elezovic 1, 267. Mladenov 
226. Skok, Sldvia 15, 365., br. 379. 

kabile pored kabile, kabile, gen. -eta n 
(Kosmet, Makedonija) »pleme, rod; sinonim: 
fis kod Arbanasa«. Balkanski turcizam arapskog 
podrijetla (ar. kabile »zadruga pod upravom 
starjesine«) iz plemenske terminologije: arb. 
kabile »Verwandschaft, Verwandter«. 

Lit. : Elezovic I, 267. 

kabul m (narodna pjesma, objekt julci- 
niti) = kabul pored kabul (Kosmet, objekt 
ciniti) = kabuliti, kabulim (Bosna, obicnije 
nego kabul ciniti koje se ne cuje) = kdbulit 
pored kabulit (Kosmet) = kabuKsat, -isem 
(koga ili sto, npr. njinu veru, Kosmet) »prista- 
jati na sto, odobravati, primati«. Balkanski 
turcizam arapskog podrijetla (ar. kabul) iz 
pravne terminologije: bug. kabul, kabulja, arb. 
kabul m »Billigung«. Upor. magbul (v.). 

Lit.: ARj 4, 710. Elezovic I, 267. GM 164. 
Mladenov 226. 

kaceknuti se pf. prema impf, kaceknjivati 
se (Stulic) »maknuti se«, zacijelo ekspresivni 
izraz. Nije potvrdeno u narodnom govoru i 
ne zna se odakle je Stulicu. Mozda ide Za- 
jedno s ekspresivnim (= pejorativnim) Jic- 
kim glagolom dokacati se u znacenju »dovuci 
se, dosmucati se«. Bez prefiksa nije potvrden 
kacati se. Ne izgleda da je isto sto i deminutiv 
impf, kacati, kacdm (srednja Dalmacija, Pav- 
linovic) < *kapcati od kapati (v.). Upor. 
dokotati se doma kod kajkavaca (takoder ekspre- 
sivno) od kot-, v. kotrljati, s prijevojem kot-j 
kat- + cati. 

Lit.-: ARj 2, 588. 3, 710. 4, 710. 

kacida f (Vuk, Boka) = (Ranjina) kadcida 
od shranjenja = kacita od spasenja (= lat. 
galea salutis quod est verbum Dei) = kacita 
(Mikalja, 17. v.) = kaceta (Divkovic) = (sa 
gubitkom medusamoglasnickog i > d, mlet. 
pojava) kddja = (sa umetnutim n) kancija 
(crnogorska narodna pjesma) = kaciga (glede 
d > g upor. katriga < katrida), s pridjevom na 
-bn > -an kacizan, augmentativ kacizina (Stu- 
lic, nepouzdano?), danas obicna rijec u knji- 
zevnom jeziku = kaciga (Mikalja) = gaciga 
(18. v.) = kasika (Kavanjin, nepouzdano ?) = 
kocig m (17. v., o stamparska grijeska) »sljem«. 



kacida 



10 



kaca 2 



Od lat. cassis, gen. -idis = cassida pored 
cosila (grc. ak.) > tal. casside (Boccaccio) 
»elmo, casco di metallo«, etruscanskog pod- 
rijetla. Glede c < s upor. cijec (v.). Glede 
promjena d>t u proparoksitonama upor. ran- 
ketiv < rancidus u dubrovackom roraan- 
skom. 

Lit.: ARJ3, 82. 4, 710. 880. 5, 140. Mi- 
klosic 108. SEW 1, 465. DEI 795. 

kaca 1 f (Boka, Kuciste, Korcula, Zrnovo) 
»1° mistrija, Mauerkelle, 2° posuda za crplje- 
nje vode, seflja«. Deminutiv na -ica kacica f 
(Dubrovnik, Perast, Cavtat) »1° mistrija, 2° ve- 
lika kuhinjska zlica za juhu, sasvim obla, 
sa dugom rucicom«. Sa lat. > tal. deminutiv- 
nim sufiksom -olus/-ola: kacuo, gen. -ula m 
(Cavtat, Dubrovnik, 18. v.) »kotlic, kotao 
(visi na komostrama)«, usp. dubrovacku po- 
slovicu: alt lopiza k kaculu, ali kacuo k lopizi, 
sved lele lopizi. Deminutiv na -ic kaculic, 
na dvostruki deminutiv kaculicak, gen. -cka 
(Dubrovnik) = kacul m (Trpanj) = kacul 
m (Kuciste) »posuda od lima, rama s poklop- 
cem za kuhanje« = kacuo (Potomje) »bakrena 
posuda za kuhanje« i kacolic m (Smokvica, 
Korcula) »prsura, tava«. Mlada je posudenica 
sa c mjesto c: kacol m (Malinska), deminutiv 
kacolic (Vrbnik) »Sch6piloffel« = kacola f 
(Bozava, Rab) = kacjola (Korcula) = kacljola 
(Sibenik, prema mletackom izgovoru dvo- 
glasa uo > io). Od tal. cazzuola, deminutiv 
od cazza »mestola«, sic. kattsa »Sch6pfloffel«, 
a to od kslat. cattia, koje se izvodi od gr. 
xtjaOoQ sa metatezom palataliteta ili od gr. 
dxd-nov »navicella, coppa« (BattistiX Ovamo 
idu jos kdc m (Krtole) »lopata kojom se mi- 
jesaju masline pri mrvljenju«, upor. retorom. 
kats »Molkenloffel«, koca f (Brae) »pqtor 
(Vis), pritiir (Komiza«, skac m »drvena po- 
suda kao zban, kapaciteta od 100 1., u kojoj 
se prenosi ulje iz torkula i izlijeva u kamenicu 
Ijedan skac u pitar)«. Upor. u Reziji (slov.) 
caca »Kochloffel« < furl, ciazze. Unakrste- 
njem od cattia i coctura nastade calura f 
(Kuciste) »poklopac ispod kojeg se pece 
kruh« = (s < c zbog disimilacije ts-t>s-f) 
satura (Potomje, Peljesac) »zeljezna sprava za 
pecenje kruha na ognjistu«. Rijeci kaca i kacuo 
potjecu iz dalmato-romanskog, oblici sa c 
mjesto c iz mletackoga, dok kastrola f (Vuk) 
»sud od pokalaisane mjedi« = kastrola (Bela 
Krajina) iz francuskog talijanizma casserolle 
preko njem. Kastrolle, a kocija f (17. v., po- 
minje se uz potire, diskosi, kadilnice, ripidi) 



od ngr. deminutiva xajoi. Upor. arb. kaci 
(Ulcinj) »kresta oroza: darpen me kadu. 

Lit.: ARj 4, 71. 713. 883. Kusar, Rad 118, 
22. Cronia, ID 6. Rohlfs 963. REW* 2434. 
DEI 832. 833. 

kaca 2 f (Lastovo, Dubrovnik) »T petljica 
na udici« = kaca »lov« u izrazu dati kacu 
(Kuhacevic, Senj, 18. v.), prevedenica od tal. 
dar la caccia; kacati, -am impf. (Vuk, Dobrota, 
Muo, Budva, Boka, subjekt srdela, riba) »(ribar- 
ski termin) izlaziti na vrh vode da se vidi samo 
glava ribe«. Odatle postverbal kaca f (Muo) : 
palombici se love, kacom — kad kacaju »kad se 
bacaju po vodi«. Imperativna tai. slozenica ka- 
cadebicm (juzno Primorje) »suvrst vinove loze«. 
Upor. u Veloj Luci (Korcula) pagadebit m »crno 
grozde koje daje obilje vina, tako da se mogu 
pokriti dugovi« [< mlet. pagadebiti]. Glede -ic 
za tal. -it upor. Velebic pored Velebit. Upor. 
jos ede m (slov., Rezija) »lov« < furl, dace < 
lat. postverbal *captia. Sa c mjesto c: sloze- 
nica kacamorat, gen. -orta m »za dubrovacke 
republike nadzornik nad okuzenim ljudima 
sa zadatkom i vlascu da zaprijeci sirenje« = 
kacamot m (Boka) »povjerenstvo koje izvida 
i para tijela mrtvaca«, kacavide m (Bozava) < 
cacciavite. Od tal. sintagme imperativ caccia 
od cacciare i morte < lat. mors, vite. Ovamo 
jos s prefiksom pro- > por- : prkacat (Dubrov- 
nik) »trgovati« < * procaptiare , upor, fr. 
pourchasser. Glagol kacati, -am impf. (Veli 
Otok) »pritegnuti, stisnuti jedro, flok (po- 
morski termin)«. S prefiksom tal. s- < ex- 
Hi slav. si-: skacati se pf. (Hercegnovi) »uhva- 
titi se u skripcu«. Upor. skaca f »mjesto u 
skripima gdje sto raste, lastva (v.)«. Na -Hi 
kaliti, -im impf. (Vuk) (do-, rtat-, od-, pri-, 
s-, za-) u istocnim krajevima u znacenjima: 
dokaciti (rukom koga ili sto, Srbija) »dohva- 
titi«, okaciti (Vuk) »perstringo«, odatle okace- 
njak, gen. -aka (Srbija) »objesenjak«, takoder 
sa c > s okositi, okasim < otkaciti »otkop- 
cati«, natkaciti »(metafora) nadmudriti«, sko- 
citi, -im (pusku s klina) »skinuti«, zakaciti, 
-Im (Vuk) »kao zahvatiti kukama«, prema 
impf, na -va- kacivati, -kacujem, samo s pre- 
fiksima. Ovamo zacijelo na -kati kackati, -am 
impf, »plesti cipke, sinonimi heklati«, pridjev 
odatle kackav (bod) »koji pripada kackanju«, 
sa -alo kackalo n »orude za kackanje«. Post- 
verbal na -ka : zakacka /»kuka krojacka«, skackd 
f (Lika, Slavonija) »na cakiju ili klepalu 
onaj dio kojim je daska zakvacena«. Postoji 
jos u bug. kac(u)vam pored kaca (se). Danicic 
izvodi od kvaka, sto bi semanticki moglo biti, 



kaca 



kacipera 



ali fonetski ne. Prema Mladenovu u vezi je 
sa germ, hahdn, nvnjem. hangen, sto ne moze 
biti jer su te germanske rijeci u prasrodstvu 
sa sanskrt. cdnkate i lat. cunctor < concitar. 
Fonetski i semanticki poklapaju se sa rum. a 
aedtd pored agdtd »ergreifen, anfangen, han- 
gen* < lat. *adcapiare, intenzivum od part, 
perf. captus, capture, capitare od capere. 
Prijelaz iz razreda -are < -ati u -iti dogodio 
se prema analogy! impf, prikopcati prema 
pf. prikopcati, zakvaciti i impf, (za-, pri-) 
kaati prema pf. (pri-, za-) kaciti: Upor. 
jos rum. cata »pastirski stap sa kvakom (sluzi 
i za hvatanje ovaca)«. Lat. captiare uslo je 
prema tome u hrv.-srp. iz dvaju vrela: oblici 
sa c: kaca f itd. mogu biti relikt iz balkansko- 
-latinskog ili dalmato-romanskog, oblici sa c 
iz mletackoga. Ovamo bi mogao jos ici na 
-atore: skacatilr, gen. -ura (Dubrovnik) »sa- 
liscendi« od glagola oskacati »otvarati«, zaskacati 
»zatvarati«, od lat. *ex-captiare. Kako je s- 
bio shvacen kao nas prefiks s6-, zamijenjen 
je nasim prefiksima od-, za-, prema otvoriti, 
zatvoriti. Upor. tal. scoccatolo, scattatolo. 

Lit.: ARj 2, 588. 4, 710. 711. 712. 7, 690. 
8, 804. 810. 15, 184. BI 2, 409. 779. Zore, 
Tud. 20. Budmani, Rad 65, 165. Sturm, CSJK 
6, 53. REW 1 1662. SEW \ 465. WP 1,383. 
Mladenov 234. DEI 653. 

kacak (akcenat prema Belicu, Pravopis 
1950, 240, Kosmet) »sinonimi: hajduk, raz- 
bojnik« = kacak indeklinabilni pridjev (Kos- 
met, uz duan, mal) »svercerski, krijumcarski«. 
Balkanski turcizam (tur. kaqak »dezerter, sver- 
cer«) iz terminologije administracije: bug. 
kacak »dezerter«, arb. kaqak. Od iste je osnove 
sa -km (upor. caliskan) kackm pored -km 
(Kosmet) »zivahan djecak« (< tur. kaqkm). 

Lit.: Elezovic 1, 288. Doric 144. Boric 310. 

kacamak m (Vuk, Srbija) = kaqamak 
(Kosmet) »sinonimi: kulja, mamaljuga, palenta, 
pulenta, pura«. Odatle na -jar (v.) kacamacar 
m »drvo kojim se mijesa kacamak«. Balkan- 
ski turcizam (tur. kaqamak, infinitiv kao opca 
rijec poput jemek, v.) iz pastirske terminolo- 
gije: bug. kacamak, arb. kaqamak. 

Lit.: ARj 4, 712. Elezovic 1, 288. Mladenov 
234. GM 182. Deny § 871. 

kackamil m (16. v., jedna potvrda u 
Aleksandridi) »noj (?)«. Pridjev na -ov kacka- 
milov. Drugi je dio slozenice kamila (v.), 
prema lat. struthiocamelus. 

Lit.: ARj 4, 713. 



kackati, -am impf. (Vuk) (-is- se, Lika; 
ras-) »gaziti po blatu«. Odatle postverbal 
kacka (Dubrovnik) = kaska f (juzna Dalma- 
cija) »glib« i kackavica »vrijeme kad je blato«. 
U Kosmetu kaskat(se) (po kaljistvu) (ras-) 
»kaljati«, s pridjevom na -av kaskav »kaljav«. 
Deminutiv od gacati (Vuk, v. gaziti) obrazo- 
van s pomocu -bkati (v.). Promjena g > k 
osniva se na asimilaciji g-k > k-k. 

Lit.: ARj 3, 871. 4, 713. Elezovic 1, 289. 
2, 168. Mazuranu 474. 

kackavalj, gen. -alja m (ck < sk, Pirotski 
okrug) = kaskavalj (Hektorovic) = keskevalj 
»sir sto ga prave Crnovunci = Kucovlasi = 
Cincari (naucno Macedoramuni), nomadski pa- 
sting Balkanski turcizam juzno-talijanskog 
podrijetla (tur. kaqkaval < casicavallu = 
-addu casucavaddu > caciocavallo, Sacchetti, 
upor. duo paria de casicabalis, u Dubrovnik, 
poslani 1467. iz Apulije), iz oblasti sirarstva: 
rum. cascaval, bug. kaskaval. Apozitivna je 
slozenica od lat. caseus > tal. cacio i cavallo < 
caballus, prvobitno »sir ucinjeni u obliku ko- 
njica«. Lat. caseus nalazi se u jadranskoj zoni 
kao leksicki relikt iz dalmato-romanskog u 
imperativnim slozenicama : grataksz, gen. -keza 
(17. v., Dubrovnik, Cavtat) »strug za suhi 
sir, trenica« = (danas u Dubrovniku s meta- 
tezom t - k > k - t) grakatez (glede promjene 
a > e upor. skarambez) < grattare -f- kez < 
caseus (prijevoj a > e). Dubrovacko-romansko 
kez izmijenjeno u kaz < mlet. gratakaz, 
gen. -aza (Korcula) = gratakaza f (Split) = 
ragatdc m (Sibenik) = rakatac (metateza, 
Dalmacija, Istra, Korlevici) = rakatez, gen. 
-eza m (Lika) »ribez u obliku kvadrata za sir 
i repu« = raketac, gen. -aca (Arsenijevic). 
Jos su zabiljezene ove varijante: rakateza f 
(Mikalja, Kotorska Ijekarusa), rakataza f 
(Klana, Istra) »sprava za struganje sira, ribe- 
znik«. Glede imperativa grata v. gratati: tal. 
grattacacio, juzno-tal. f grattacasa. Na terito- 
riju kreko-rom. slican je toponim Manjakis 
(Krk) < manducare + kis, Fukis (Krk) < fac 
caseum. Upor. slov. kaspret m = kasprad 
»Kasesuppe«. 

Lit.: ARj 3, 391. 4, 886. Ribaric, SDZb 9. 
Jirecek, Romanen 1, 89. Rohlfs, Diz. Cal. 
167. Skok, Slavio. 15, 358., br. 403. Vusovic,. 
NJ 2, 190. Pletersnik I, 389. Mladenov 234. 
DEI 654. 1864. REW 1 1738. 4764. 

kacipera f (Vuk) = kaciperka (Vuk) »zen- 
sko celjade koje se rado kiti«. N. Andric 
prevodi Molierove Precieuses ridicules sa Ka- 
ciperke. Imperativna slozenica od *kaciti 



kacipera 



12 



kadena 



se = kacuniti se, kacunim (Vuk, Crna Cora) 
»kititi se«. Drugi je dio pero. Glagol je deno- 
minal na -iti od kacun (Vukov akcenat) pored 
kacun, gen. -una »biljka orchis«, s deminu- 
tivom a -bk kacunak, gen. -unka (16. v., 
Vuk) »trava satyrion«. Na -ica kacunica »ko- 
rijen kacuna«. Pridjev na -ov kacunkov. U 
Kosmetu kcunak (nesigurno zabiljezeno). Bal- 
kanski turcizam (tur. qakun »idem«): bug. 
kacun. 

Lit.: ARj 4, 714. Mladenov 234. Elezovic 1, 
337. 

kada f (Vuk, slov., Gorisko, i bug.), 
stcslav. po deklinaciji i kadb (tako i slov. kad, 
gen. kadi i rus.). Ta promjena deklinacije 
nalazi se i u rum cada i arb. kade. Prijelaz 
medu maskulina kad potrvden je kod Ljubise. 
Deminutivi: na -ca (upor. nojca < nocca) 
kaca f (Vuk) »badanj, cabar, postava, mastei 
(Lika), bure«, takoder bug. i rus., na -ic kadio 
(Slum, Istra), na -iga kadica. Unakrstenjem 
sa badnjic kadnjte, gen. -ica (Brae) »mali 
badanj kroz koji prolaze kotlene cijevi kada 
se pece rakija«. Izvedenice od kaca: pridjev 
Jtacan (Vuk), poimenicen na -ik kacntk »glavni 
cep na prednjem dnu bacve«. Na -jara : kacara 
f »zgrada za kace od sljiva«. Na -jar kacar m 
(Vuk) »koji pravi kace«, s pridjevima kacarev, 
-ov. Na -jar-iste kacariste. Slovenci imaju 
jos romansku augmentativnu izvedenicu na 
-onea kadilnja = kodunja »Mulde«. Na rom. 
deminutivni sufiks -uceus: kaduc m » 1 ° neka 
posuda, 2° slana riba« je zacijelo leksicki 
ostatak iz dalmato-romanskoga. Na rom. de- 
minutivni sufiks -ellus: kadio, gen. kadela 
m (Prcanj, Tivat, Lastva) »Waschtrog, korito 
za pranje rublja«. Deminutiv kadelce (Lastva). 
Madzari posudise kad, kadar, i kaca, kaci. 
Od lat. cadus < gr. xdfioc,, deminutiv xafiCov. 
Iste je starine kao korablja. Rijec semitskog 
podrijetla koja je dosla u slavine preko crno- 
morskih luka. Romanske izvedenice ocuvane 
u juznoslavenskom dokazuju da je postojala 
i balkanskolatinska rijec. 

Lit.: ARj 4, 713. 728. 732. Pletersnik 1, 
377. 419. Ribaric, SDZb 9, 19. SEZ 13, 
239. Miklosic 108. SEW 1, 467. Bruckner 212. 
Vasmer, RSI 4, 164. Mladenov 226. GM 164. 
REW* 1456. Marianovics, MNyo 40, 348. si. 
(cf. RSI 5, 324). 

kadar, f todra (18. v., Vuk, danas opcenito) = 
kadar pored kadar, f kadra (Kosmet) =■ kdder 
kao indekiinabilni pridjev = kadur (18. v., 
narodna pjesma, Jukic), takoder indekiina- 



bilni pridjev = (prosiren sa -bai) kaderan (Bu- 
kovica, Dalmacija) »sinonim: jak, sposoban, 
koji ima snage«. Odatle poimenicenje nekader 
(Lika) »slab covjek«, apstraktum na -sivo ne- 
kadurstvo (jedna potvrda, Dobretic). Balkan- 
ski turcizam arapskog podrijetla (ar. kadir > 
tur. kadir): arb. kader, bug. kadar kao prid- 
jev invariabile pored kadaren. U hrv.-srp. 
nepostojano a = e = ur nastalo je iz tur. a 
(jery). 

Lit.: ARj 4, 726. 733. 7, 876. ZbNZ 11, 
166. Miklosic 108. SEW i, 466. Mladenov 
226. Matzenauer, LF 8, 40. 

kadarka f (Brod, Slavonija) »vrsta bijelog 
vina«. Upor. madz. kadarka »idem«. 

Lit.: Miklosic, Mdgy. 2, 112., br. 738. 

kadarum m (Vuk, Danilo, Dalmacija) = 

kadarum (Lastva) = kadarun, gen. -una (Du- 
brovnik) = kadarun (Lepetane) = (disimi- 
lacija n - n > n - I i umetnuto n pred den- 
talom) kandaruo, gen. -ula (Dubrovnik) »crno 
grozde«. Upor. u oznaci mede kadarunbska 
kod Kupehnika > arb. Koplik. 

Lit.: ARj 4, 726. 

kadena f (Primorje, Dubrovnik, Cavtat) = 
kadena f (Sibenik, Stoliv, Buzet, Sovinjsko 
polje) = (sa e > r) kadina (Bozava sa f > d, 
stariji mletacki ili furlanski fonem, prema 
ocuvanom t iz dalmato-rom.) = katena (Du- 
brovnik, Cavtat) = kalina (Mljet), Catene = 
Verige (15. v., Kotor) »1° lanac, 2° veriga za 
vezanje brodova«. Lat. > tal. deminutiv na 
-ellus: kadinela f (Dubrovnik, Cavtat, Cilipi, 
Potomje) »muski lanac od sata« = katanela 
(Dubrovnik) = na -ica kalenica f (Dubrov- 
nik). Na lat. -aceu > tal. -accio zamijenjen 
sa -de < -be: kadenac m (Budva) »gvozde 
romanez (v.)« = katanac, gen. -dnca (Budva, 
Boka, Potomje, Prcanj, Solta, Brae) = ka- 
tanac, gen. -onca (Hvar) = katanac, gen. 
-anca m (Perast, Vuk, Bosna, Sibenik) = 
katanac, gen. -anca (Dubrovnik, 16. v.) = 
katanec, gen. -anca (Cres) = katanec (Debar, 
Pirot) »lokot, luket (Perast, Korcula)«. De- 
minutiv katancio (Lika). Augmentativ katan- 
cina (Lika). Denominal na -ili zakataniti 
(vrata, Sibenik). Od tal. catenaccio = istro- 
-rom. kadanaso < kslat. catenaceum. Bug. 
katinq < biz. xaxfjva »Anhangeschloss«, sa 
gr. deminutivom -apiov >taTr|vapi > bug. 
katinar »lokot« = katanec (Orhanie), dem. 
katance, ngr. xccuvdToov. Upor. arb. kainde, 



kadena 



13 



kadima 



gdje je d medu samoglasnicima ispalo, kao 
i u modernom mletackom. Istu pojavu po- 
kazuje kanjol m (Cres) = kreko-rom. el 
kanui »arpione dove s'infilzano i mastietti« < 
*cateniolu, deminutiv na -olus. Rijec catena 
je prema Battistiju etruscanskog podrijetla. 
Oblici sa f na Balkanu su iz balkanskog latini- 
tela. 

Lit.: ARj 4, 726. 893. Macan, ZbNZ 29, 
213. Hraste, Rad 272, 29. JE 10, 40. Tentor, 
JF 5, 206. Crania, ID 6. Miklosic 113. SEW 1, 
394. Mladenov 233. Romdnsky 111. Ive 115. 
REW 3 1764. GM 166. DEI 812. 

kadif m = kadija f (Vuk) = kadiva = 
kadi'pa (Vuk) »sinonimi: barsun, velut, samt«. 
Odatle indekiinabilni pridjev kadifeli = ka- 
difli (Vuk) = kadivli = kadipli, epitet za 
ru(K)o, decerma, odatle na -lija kadiflija, apo- 
zicija uz kapa. Deminutiv na -ica kadifica = 
kadivica (Vuk) »cvijet, biljka«. Balkanski tur- 
cizam evropskog podrijetla (ar. sing, katlfa 
»samet, cilim« > tur. kadife) iz terminologije 
tkanina: rum. cadi]"ea, dem. cadifeluta, bug. 
kadife. Arapski pluralis fractus kata'if > tur. 
kadaif je takoder balkanski turcizam iz ku- 
linarske terminologije: kadaif m (Srbija) = 
kadaif (Bosna) = kadaif (Kosmet) »slatkis 
pripravljen od tjestenih konaca zalitih ser- 
betom i kajmakom i specen«, rum. cataif = 
cadaif bug. kadaif. 

Lit.: ARj 4, 725. 728. 731. Elezovic 1, 
269. Mladenov 229. Lokotsch 1125. Skok, 
Sldvia 15, 256. GM 165. 



kaditi, kadim impf. (Vuk, do-, o-, ras-, 
za-} = kadit (Kosmet), ie., sveslav. i praslav. 
kauzativ bez paralele u baltickoj grupi, »fu- 
mare«, prema iteratlvu -kadivati koji se govori 
samo s prefiksima. Odatle postverbal kad m 
»djelo kojim se kadi«. Na -ilo kadilo na (-dio 
u ces. ipolj.) kao crkveni termin »thuribulum«, 
s pridjevom kadiorii, poimenicen n -ik, -ica, 
-jak kadilnik (cakavski, 1480) > kadionlk = 
kadiljnik = kadiljnjdk, kadionica = kadenica 
(Kosmet). Arbanasi posudise crkveni termin 
kalnice »Rauchfass«. Radne imenice na -lac, 
-telj kddilac, gen. kadioca (18. v.) = kaditelj. 
Na -ulja: kadulja (17. v.) »sinonim: zalfija < 
lat. salvia«, sa deminutivom na -ica kaduljica 
i augmentativom na -ina kaduljina, hipokoristik 
zelenkada (Vuk) »narcissus pseudonarcissus«. Po 
postanju isto sto i cad (v.), samo s prijevojem 
e-d, ie. *qod-. Upor. stprus. accodis »badza, 
Rauchloch in der Stube«, kadegis »tamnjan«, 
lit. kadagys »borovica«. 

Lit.: ARj 4, 725. 730. 13, 100. Miklosic 108. 
SEW 467. Holub-Kopecny 159. Bruckner 212. 
Vasmer 500-501. Trautmann 123. WP I, 
385. Mladenov 226. Boisacq 425. 479-480. 
GM 182. 

kadmen (Vrancic) = kedmen (hrv.-kajk. i 
slov., Belostenec) »sinonim: kozuh«. Od madz. 
kodmon. Upor strus, kidmant, rus. kodman 
»vestis genus«, azijskog postanja. 

Lit.: ARj 4, 731. 932. Miklosic 104. SEW 
I, 499. Vasmer I, 588. 



kadija m (Vuk, 1492) = kazija (18. v., 
Mrnavic) »sinonimi: sudac, sudija«. Pridjev na 
-in kadijin > kadin (Vuk, upor, toponim Ka- 
dina Voda, Bosna), poimenicen na -w: ka- 
dinac, gen. -inca (Vuk) »sluga kadijin«, na 
-ica kadijinica > (sa iji > r) kadinica (Vuk) = 
sa disimilacijom i - t' > i - e kadijenica »zena 
kadijina« , na -ski kadijinski > kadlnsk'i. Apstrak- 
tum na -luk kadiluk m (17. v.) = kadilak 
(Kosmet) »kadijin teritorij«. Slozenica sa 
asker (v.) kao drugi elemenat: kadiasker m 
(Kosmet) = kadleskijer (s krivim jekavizmom 
i arapskim clanom) = kadilesker (18. v., Ka- 
vanjin) »vojni sudac«. Balkanski turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. kadi, kadiju Taskar) 
iz turske sudske terminologije): rum. cadiu, 
bug. kadija, arb. kadi, cine, cali, catiluche 
f. V. kajda. 

Lit: ARj 4, 728. 731. 920. Elezovic 2, 
519. Pascu 2, 117., br. 180. Mladenov 226. 
GM 165. Mazuranic MA. 



kaduna f (Vuk, 17. v.) = kadana (18. v., 
narodna pjesma, Bogisic) = kodina (Kosmet) 
»(turska) gospoda, dama, matrona«. Hipoko- 
ristik kada (narodna pjesma) = kada, gen. 
kade (Kosmet, pred licnim imenom indekli- 
nabile: od kada Simone, Bozane) »naziv zaove 
od nevjeste«. Deminutivi na -ica = tur. -cik = 
-ka kadunica (Vuk) = kadundzika = kadandzika 
(Vuk) = kadunka (narodna pjesma); kalka 
od kada. Pridjev na -in kadunin = kadwiin 
(Kosmet), kadm, f kadina (Kosmet). Balkan- 
ski turcizam (sttur. hatun > kadin »l"naslov 
u seraju, 2° zena uopce«) iz terminologije 
naslova: rum. cadina, bug. kadana, arb. ka- 
dene. Turskaje rijec postala femininum prema 
gospoda (v.). Obrazovana je s pomocu su- 
fiksa -in kao nasi turcizmi jogun, butum, arsin, 
icoglan, tutun. 

Lit.: ARj 4, 725. 732. 789. Miklosic 108. 
SEW 1, 466. GM 164. Mladenov 226. Deny 
§ 1164. Skok, ASPh 35, 346. 



kaforka 



14 



kail 



kaforka f hrv.-kajk., 1562, Zablace) = 
kaferka (1743, Belostenec, Habdelic) »pocil- 
lum testaceum, urceus, acratophorum, cu- 
cullus«. Deminutiv na -ica: kafericica. Od 
madz. kaforka. 

Lit.: Mazurami 474. Strekelj, DA W 50, 24. 
Kiss, Nyelvtudomdnyi Ertekezesek 71, 35-6. 

kafra f (ZK, hrv.-kajk., jugoistocna Sta- 
jerska), slov. pridjev na -bn kafrn. Od ar. 
kdfur. Odatle je internacionalni arabizam (s 
umetnutim m pred labiodentalem) kamfor m 
< tal. canfora < srlat. camphora, njem. Kam 
fer. Denominal pokamforiti »pomijesati s kam- 
forom«. 

Lit.: ARj 10, 492.Pletersnik 1, 378. Lokotsch 
999. Vasmer, RSI 4, 184. DEI 719. 

kaftan m (Vuk) »svileno ili pamucno dugo 
gornje odijelo« = kaftan (Kosmet) »komadici 
od kakve bilo pamucne ili svilene materije, 
koje djeca dobivaju od terzija za lutke ili 
druge igracke«. Odatle na -dzija kaftandzija 
(18. v.) »koji pravi kaftane«. Balkanski i evrop- 
ski turcizam perzijskog podrijetla (perz. kaftan 
»uresena odjeca za svecane prilike«) iz termi- 
nologije nosnje: rum., bug., arb., ngr. xaepravi. 
Znacajna je degradacija znacenja u Kosmetu. 

Lit.: ARj 4, 734. GM 166. Elezovic 1, 
288. Korsch, ASPh 9, 507. Lokotsch 61. 
SEW \, 468. Holub-Kopecny 159. Vasmer 542. 

kahla f (hrv.-kajk.) »sinonim': pecnjak (v.)« = 
kalj, gen. kalja m, pi. kaljevi (Vuk) = kaflja 
(hrvatski gradovi) = slov. kahla »nocni lonac«. 
Deminutivi na -ica: kahlica, kafljica. Od njem. 
Kahel < lat. *caccalus. Takoder polj., rus. 
kafla i kahla. 

Lit.: ARj 4, 734. 781. Pletersnik 1, 378. 
Vasmer 542. 

kaliva f (Bosna, muslimani) = kdfa (17. v., 
Vuk, hrv.-kajk.) = kava (Vuk) = kava (Kos- 
met) »pice i biljka coffea arabica«. Na -dzija: 
kahvedzija m = kafedzjja = kafedz'ija (Kos- 
met) = kavedzija = kaftdzija »koji kuha i pro- 
daje kavu«, s pridjevima kahvedzijin = kavedzi- 
jin, poimenicen na-r'ca kahvedzijinica — kavedfi- 
jinica i muslimanskim prezimenom Kahvedzic. 
Pridjevi na -en: kajen (Kosmet) = kdvem 
(zlica, oiica, mlin, boja), poimenicen na -ica 
kafenica (Bosna) »mala kavana«, na -jak ka- 
venjak, gen. -aka »mlinac za kavu«, na -in 
kavin, na -imki kaftnski. Na -ar: kavar, gen. 
-ara (Lika) m prema kavarica f »ko rado 
pije kavu«, s denominalom odatle na -iti 



kavariti, kavarim (Lika). Slozenice kava-bd- 
zak, kave-odlak (Srbija, v. odlak) »soba gdje 
se pije kava«, kafana = kafana (Kosmet) = 
kavana \sa ea > a) = kafedna (Kosmet, Cr- 
na Gora) < kahve hane, s pridjevom na 
-ski kafanski i denominalom na -isati kava- 
nisati (Srbija) i raskavaniti se (Crna Gora) 
»razonoditi sec; kaverendi (Kosmet) indekli- 
nabilni pridjev »kafene boje«; kaftijal m (Kos- 
met) »dorucak, tj. prije jutarnje erne kave«, 
od turske sintagme kahve aid, od alt »ispod« = 
»iza kafe«. Djecji deminutiv kavica = kaflca 
(Dubrovnik). Denominai kahvendisati, -seni 
(Bosna, opcenito). Balkanski turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. kahwah prvobitno »vino«, 
u Jemenu dobilo danasnje znacenje jer je 
podrijetlom iz abesinske provincije Kaffa; 
tur. kahwe) iz terminologije pica: rum. cafe, 
cafea, bug. kahve = kdive = kafe, arb. kafe, 
ngr. xacpec,. Kako je to i evropska orijentalna 
rijec, dolazi i kafetarija (Dubrovnik, Crna 
Gora) kao posudenica iz tal. caffeteria (18. v.). 

Lit.: ARj 4, 903. 907. Elezovic 1, 268. 
287. 2, 521. PPP 18, 617-638 (cf. Ub 25, 
213. JE 17, 295). Mladenov 234. GM 165. 
NJ 1, 287 (cf. JF 12, 296). DEI 660. 

kaica f (Vuk) »nakit od novaca poredanih 
na glavi; sinonim: tarpos (v.)«. Deminutiv na 
-ica kaicica, u pripjevu. Upor. rum. caitd 
»Kinderhaubchen, Hazbe, Helm«, za koju 
se tvrdi da je iz hrv.-srp. 

Lit.: ARj 4, 734. Tiktin 258. DLR i, 2. 27. 

kaik (Vuk) = kdik (Kosmet) »sinonim: 
cun, camac«. Radna imenica na -dzija: ka- 
igdzija (Vuk) = kaickija m (Kosmet) »co- 
vjek koji vesla camac i od njega zivi«. Balkan- 
ski i evropski turcizam (tur. kaytk) iz brodske 
terminologije: bug. kaik, tal. caicchio (16. v.), 
odatle (preko mletackog kaico) kaic (17. v., 
sa ;' mjesto k, koje je nastalo odatle sto se 
je grafija eh = c identificirala s mletackom 
grafijom za nase -ich = ic) = kaic (Rab, Budva, 
Potomje) = kajic (Racisce) = kajic (Molai, 
Bozava, Perast, Kvarner) »(brodski termin 
na Jadranu) »1° camac, 2" toponim Na kaic 
(punta od Mogrena, Budva)«. 

Lit: ARj 4, 734. Elezovic I, 271. Miklo'sic 
108. SEW 1, 469. Vasmer 504. Lokotsch 1014. 
Mladenov 227. DEI 663. Korsch, ASPh 9, 
507-508. Resetar, S tok. 300. Kusar, Rad i 18, 
23. Cronia, ID 6. Pletersnik 1, 92. 

kail, indeklinabilni pridjev (Vuk, 16. v.) — 
kail pored kdilj i (sa / > o) kaljo (Kosmet) = 
kdio = kael (18. v.) = kajel (18. v.) »(obicno 



kail 



15 



kajati 



samo sa biti »esse«) rad, zadovoljan, spreman«. 
Taj pridjev daje Vuk i kao declinabile kail = 
kaio, kaila, -o. Tako i u 18. v.: mi smo na 
mir kaili (VHZA 16, 234.). Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (ar. add > tur. kau »zu- 
stimmend, zufrieden«) iz sudske terminologije : 
bug., arb. kail. 

Lit.: ARj 3, 735. 739. Elezovic 1, 271. 
Mladenov 227. GM 166. 

kain, m (Bosna, narodna pjesma, Jukic, Pe- 
tranovic) »sinonim: surjak, sura«. [Od tur. kaytm 
»Schwager (Bruder der Gattin oder des Gat- 
ten)«]. 

Lit.: ARj 4, 735. Skaljic 382. 

kais m (18. v., Vuk) = kais, gen. -isa 
(Dubrovnik, 18. v.) = kaisa f (Mikalja) = 
(unakrstenjem sapojas) kajas, gen. -asa (18. v., 
Vuk, »siroki kais«) = kajdsa f (Vuk) = kajaz 
(srednja Dalmacija, Pavlinovic) »1° sinonimi: 
remik, 2° kockarska igra, 3° daska za gradenje 
lade (2° i 3° su metafore)«. Deminutivi na 
-be kaisac, gen. -sea = na -ic kals'tc (Vuk). 
Na -lija: kaislija f pi. »vrst opanaka«. Prilog 
kaisce »na kaise«. Denominali: na -iti iskaisai 
»izbiti kaisem«, na -ati kaisati -am (iz-) »re- 
zati na kaise (kozu, daske, slaninu)«. Odatle 
radna imenica na -ar kaisdr, gen. -ara m 
(Srbija, danas prosireno i na zapadu) »(pejo- 
rativna metafora) kamatnik, tj. covjek koji reze 
covjecju kozu kao slaninu na kaise«, s deno- 
minalom kaisanti, kaisdrim i apstraktumom 
kaisdrluk (Srbija). Balkanski turcizam (tur. 
kayis »schmaler Riemen«, izvedenica od ko- 
rijena kay- »cvrst, tvrd > stijena« s pomocu 
sufiksa -yu, koji je u alis-veris, v.) iz termino- 
logije industrije koze (tip tabaci v.): rum. 
cdius, bug. kais. Unakrstenje sa pojas doslo 
je od promjene i > a. Neobjasnjen ostaje 
femininum i s > z- Semantem »kamatnik« 
mogao je nastati i tako sto srpski kais znaci 
»prevara pred sudom«, a i tur. kayis znaci 
»prevara uopce«. 

Lit.: ARj 4', 735. 736. 737. 739. Mikldsie 
108. SEW I, 469. Lokotsch 1015. Mladenov 
227. Korsch, ASPh 9, 508. 

kaja f »cement« (~ soli »grumen soli«, 
Srijem). Od tur. kaya »hrid, stijena, kamen«. 
Toponim Sdrikdja (Prilep), Kajaburma f = 
Kajaburna (predgorje pod Beogradom < tur. 
Kayaburun, drugi dio znaci »nos, rt«). Turski 
korijen je isti koji i u kais. 

Lit. ARj 4, 736. 



kajariti, kajartm impf. (Vuk). Popovic kaze 
za Vukovo znacenje »bazdariti« da je pogresno. 
Ispravno je, veli, »skinuti potkovu, ocistiti nju 
i kopito, pa nanovo pfikovati«. Indeklinabilni 
pridjev i imenica s tur. postpozicijom -siz 
»bez«: kajarsuz (Srbija) »konj koji nije potko- 
van«. Od turskog kauzativuma na -ar- kayar- 
mak »potkovati konja«, od korijena kay-, koji 
je u kais i kaja. 

Lit.: ARj 4, 737. Deny § 579. i 580. 

kajati, -jem (se) impf. (Vuk) (is-, po-, ras-, 
s-) »(krscansko znacenje) poenitere, bereuen« 
prema kajati, -em (o-) »(koga) osvetiti se ne- 
kome, rachen«, sveslav. i praslav., bez paralele 
u baltickoj grupi. Iterativ na -vd -kajdvati se, 
samo s prefiksima. Odatle postverbal kaj, gen. 
kaja (18. v., jedina potvrda Kavanjin). Apstrak- 
tum na -ba kajba (Ranjina). Pridjev na -bn 
kajdn »koji se kaje«, poimenicen na -ik, -ica 
u pokajnik m prema f pokojnica. Poimenicen 
part. perf. aktiva i pasiva na -be: kdjalac m 
prema kajalica f, na -ik, -lea kajanik prema 
kajanlca »covjek, zena koji se kaje«. U folklor 
idu pokajnlce f pi. »Klageweiber«. Ovamo ide 
i iti na pokajanje »ici na dacu (u mrtvacevu 
kucu)«. Taj termin je od vaznosti za utvrdenje 
prvobitnog znacenja kao i okajati koga »osve- 
titi mu se«. Kako je kajati se krscanski termin 
par excellence, posudise ga Rumunji bas u 
torn znacenju a sa cai, coese »1° zaliti, 2° ci- 
niti pokoru«, odatle njihovi apstrakti cdieald 
(sa - lb) = cdinta (sa lat. -entla) »pokajanje« 
i pridjev, cainic (sa lat. -icus dodan na slav. 
kajbnz) »jadan«. Madzarski slavizam kajalninpso- 
vati« slaze se semanticki sa slov. kajati »tadeln, 
verweisen« i rus. kajatb »vermahnen, tadeln«. 
Prvobitno (pretkrscansku) praslav. znacenje 
osvjetljuju i najblize ie. paralele koje se na- 
laze u sanskr. Hajdte (3. 1. sing.) »kazni, osve- 
cuje«, avesta caeiti »okajava«. Zbog ovih zna- 
cenja Miklosic je izvodio od kajati i kazan 
f, gen. kazni kao izvedenicu stvorenu s po- 
mocu sufiksa -zbn (upor. bojazan), a to je 
moguce. Ie. korijen *quei- »opazati« ocuvale 
su slavine samo u prijevojima, i to u prije- 
voju quei nalazi se u calati »paziti na sto, 
opazati«, u prijevoju ai < es formantom -na 
u cena < ie. *duoina, a u prijevoju quoi- u 
kajati se. Ie. psiholosko znacenje »opazati 
sebe i druge« dobro se vidi u slavinama. 
Vaillantovo izvodenje od zamjenickog adverba 
ka (= kaj »sto«) ne vodi racuna o paralelama 
i ishodi odvise od krscanskog znacenja. 

Lit.: ARj 3, 871. 4, 736. 739. Mikldsie 
107. SEW I, 469. Holub-Kopecny 166. Bruckner 



kajati 



16 



kajmakam 



213 Vasmer 545. Mladenov 235. WP 1, 
509. ZSPh 13 416. Vaillant, RES 22, 14, 
189-191. Suman, ASPh 30, 302. 

kajba f (17. v., Mikalja, Voltidi, Stulic, 
Kanizlic, Lika, Suba, slov., prezime) = hajjd 
(17. v.) = kajpa (16. v., Dubrovnik, Gundulic), 
deminutiv kajpica, augmentativ kajpina, de- 
nominal kajpiti, slozenica kajpodjelac — keba 
(Zelic; ne zna se gdje se govori) = keba 
(Sibenik), s glagolom kebati, kebam (u-) 
»vrebati« == hebiti (Kurelac) = (s umetnu- 
tim m pred labijalom) hempa (Prcanj, Dobrota, 
Bogdasic, Stoliv, Lepetane), deminutiv kern- 
pica (Ozrinici) = (sa ca- > ga-) gajba (Rab, 
Cres, ZK, Molat, na zapadu gotovo opce- 
nito, slov.), dem. gdjbica, slozenica gajbo- 
lovka =- gajpa (Belostenec) = (sa k > h kao 
u Mace, hastriti) hajba (Bella, Stulic) = gabija 
(18. v., Dubrovnik, takoder brodski termin) = 
ciba (srednja Dalmacija, Split) = ciba (17. 
v., Split, Radovic) = cajba (slov. narjecja) 
»kavez, krletka«. Od lat. cavea sa -vi > ih 
(upor. pluvia > plojba) kao leksicki relikt 
iz dalmato-romanskoga (kajba). Promjena b > p 
nastade umijesanjem rijeci gaifum istog zna- 
cenja, ali drugog postanja u Dubrovniku, upor. 
gaivu (Calabria) i waifa. Pod uplivom tal. 
gabbia izmijenjen je Augu gajba. Oblik hempa 
objasnjava se sa ai > e. To je bokeljski prijelaz. 
Upor. keba, koje je mlet. cheba < cavea > 
caiba (1335, Bologna) > cheba, upor. gieba 
(Rovinj). Izgovor cjc < mlet. ch je kao u 
Smokami < Smokovik, vardelin za gardeliu, 
hipervenecijanizam. Izgovor c u lajba je 
prema furl, sk'aipie. Upor. rez. scajpula 
»isto«. Oblik gabija je moderni talijanizam 
gabbia. Ovamo ide i njem. Kobe, odatle s 
augmentativnim sufiksom kabaca (slov.). Lat. 
cavea uslo je u jezik zapadnog juznoslavenskog 
teritorija iz cetiriju vrela: dalm.-rom., mlet., 
furi, i njem. Na istoku je preoteo maha tur- 
cizam kavez. Domaca je krletka (v.). 

Lit.: ARj 2, 20. 3, 81. 91. 551. 4, 739. 
740. 930. Pletersnik i, 92. 379. 415. Kusar, 
Rod 118, 20. Hirtz, Aves 61. 71. 175. Miklosic 
60a. 108. SEW \, 290. Ive 23. REW 1 1789. 
Sturm, CSjfK 6, 53. 54. Strekelj, DAW 50, 
19. Rohlfs, Diz. Cat. 329. Matzenauer, LF 
8, 40. 162. DEI 883. 

kajda f (Vuk) »sinonim: melodija, nota«. 
Narodna je poslovica: od hajde nema fajde. 
Denominai na -Hi', kajditi, -Im »sinonim: 
gadljati«, neologizam ukajditi »zabiljeziti me- 
lodiju, pjesmu notama«. Budmani misli da 
je ista rijec i gajde (v.). Balkanski turcizam 



arapskog podrijetla (ar. qa'ida > tur. kayida 
»temelj, pravilo, obicaj, zakon, ugovor«, od gla- 
gola kada »voditi, upravljati«) iz muzicke ler- 
minologije: arb. kaid »Art und Weise«. Od 
pomenutog arapskog glagola je i kadija (v.). 
Ovamo ide hajt m (Kosmet) »zapis, viza« 
(objekt uz uciniti, prema tur. kaydetmek). Odatle 
denominai na -iti potkajditi (Bosna) = pot- 
kajltit (Mostar) »potpisati«. Balkanski turci- 
zam arapskog podrijetla (ar. kajd »zavodenje 
u knjige«) iz turske administrativne termino- 
logije: bug. kaidl-it, cine, caide f »visa d'un 
passeport«. 

Lit.: ARj 4, 739. GM 166. Skok, Sldvia 
15, 487., br. 604. Pascu 2, 116., br. 168. 
Skoljic* 385. 

kajgana f (Vuk) »sinonim: cvrce (ZK), 
ajerspaj(i)z (hrvatski gradovi)«. Toponim. Pre- 
zime Kajganic. Balkanski turcizam perzijskog 
podrijetla (perz. chdjgine > tur. kaygane) iz 
kulinarske terminologije; bug. (jaica) kavgana, 
arb. kalkana f »Eierkuchen«. 

Lit.: ARj 4, 789. GM 166. 

kajkalo n (Blato, Korcula) »ptica malih ociju, 
a duga kljuna i nogu, crex crex L.«. Naziv 
stvoren od nepotvrdenog glagola kajkati, s 
pomocu sufiksa -ali. Glagol oponasa glas pti- 
ce hja, ki, ka. 

Lit.: ARj 4, 739. Hirtz, Aves 175. 

kajmak m (18. v., Vuk) = kajmak, gen. 
-aka (Kosmet) »sinonim: l"skorup,2° krema«. 
Denominai na -iti okajmaciti, -Im (Vuk) »1 ° 
skinuti kajmak, 2° (metafora) uzeti dobitak«. 
Odatle na -//: kajmakli (kava) (Bosna), in- 
deklinabilni pridjev »crna kava koja se pjeni 
kao skorup«. Toponim Kajmakcalan je tur. 
sintagma (v. jiirdisat). Balkanski turcizam (tur. 
kaymak, upravo isti korijen koji u kajis, kaja, 
kajariti, s nastavkom -mak kao basamak, 
kagamak") iz pastirske (jurucke) terminologije: 
rum. caimac, bug., arb. kajmak, ngr. xa'Q'\i&Ki. 
U Kosmetu je jos tur. sintagma, odatle kaj- 
makdlti n indeclinabile »mlijeko koje ostane 
ispod masla kad se kajmak izmete«. Rijec 
alti je tur. postpozicija »ispod« (v. s. v. 
kahva, protivno ust). 

Lit.: ARj 4, 740. BI 1, 881. Elezovic 1, 
271. 519. Mladenov 227. Tiktin 256. Vasmer 
505. GM 166. Matzenauer, LF i„ 40. SEW 1, 
469. 

kajmakam, gen. -ama m (narodna pjesma, 
17. i 18. v.) = kajmakam (Kosmet) = kaj- 
mekdm = kajmdkdn, gen. -ana (disimila- 



kajmakam 



17 



kalafat 



cija m - m > m - n, Gojbulja, Kosmet) »tur- 
ski sreski poglavar = kotarski predstojnik (srez, 
kotar = kaza)«. Pridjev na -ov kajmakamov, 
f -dva (Kosmet). Balkanski turcizam arapskog 
podrijetla (ar. slozenica od ka'im, part, pre- 
zenta aktiva od glagola kama »stajati« i imenice 
makam »mjesto«, upravo locum tenens > fr. 
lieutenant > lajtman) iz turske administra- 
tivne terminologije: rum. caimacan, bug., arb., 
»idem«. 

Lit.: ARj 4, 740. Elezovic 1, 271. Lokotsch 
1010. 

kajme n (Kosmet) = kaimq f (Banja Luka, 
Mostar) »turski papirnati novae iz god. 1876 - 
79, drzavni bon koji se mogao rezati na cetiri 
marijasa«. Apstraktum na -ma od glagola 
kajdisat, -isem (Kosmet, subjekt sree) »poteg- 
nuti, dopustiti«. Balkanski turcizam (kayime 
»billet, note«, tur. kayma, kayma »kliznuti se, 
nagnuti se na jednu stranu«): bug. kaima 
»geklopftes Fleisch«, bug. kajme, cine, caime f 
»papier-monnaie«; bug. kajdisvam »wagen, zer- 
hacken« sadrzi d od turskog aorista. 

Lit..: Skok, Sldvia 15, 357., br. 384. Ele- 
zovic 1, 271. 2, 519. Mladenov 227. Dorii 
138. Pascu 2, 118., br. 207. Vasmer 505. 

kajsija f (Vuk, 17. v.) = kais, gen. -isa m 
(Dubrovnik) = kaisa f (Mikalja) »sinonimi: 
natipijerka / natup- (v.), mandalica, marilica 
(v.)«. Indeklinabilni pridjev na -li kajersli 
(Vrcevic). Balkanski turcizam (tur. kayisi) iz 
terminologije kulturnih stabala: rum. cais 
(drvo) prema caisd (plod), pridjev caisiu »boje 
kao kajsija«, bug. kajsija, arb. (Gege) kanst, ngr. 
y.a'Q'ai. Dubrovacko kais i Mikaljino kaisa 
nastalo je zacijelo pod uplivom razlikovanja 
ploda i stabla. Zbog toga je odbaceno tur. -i 
i zamijenjeno samoglasom -a kao u rumunj- 
skom. Nejasna je zamjena tur. s > s. Vrce- 
vicev pridjev nastao je iz kajesli (upor. kael), 
s umetnutim r. Upor. arb. umetnuto n u 
kanst. 

Lit.: ARj 4, 735. 739. Mladenov 227. 
Miklosic 1C9. SEW 1, 769. Lokotsch 1012. 
GM 174. 

kaka f (Vukov akcenat) = kdka (Dubrov- 
nik), u djetinjem jeziku »excrementum, drek«. 
Denominai na -iti kdkati, -am impf. (Dubrov- 
nik), na -iti kakiti, -im impf. (Vuk) (po- se) 
prema pf. kuknuti, kaknem. Na -ilo kakilo 
m (Vuk). Varijanta sa e mjesto a: hekati, 
-am impf. (Bosna) (is- se, o- o- se, finije mjesto 
vulgarnog posrati se). Pokazuje reduplikaciju. 



karakteristicnu za djecje leksicke kreacije (lata, 
mama, nena). Moze se ipak raditi i o posu- 
denici koja ima da zamijeni domacu nepristojnu 
rijec (tip penis). Nalazi se i u romanskim kao 
i u drugim ie. ine-ie. jezicima: tur. kaka, arb. 
kake, ngr. xaxd, tal. caeca i cacare. Varijanta 
e je perz. keke. Posudenica je zacijelo kalmar 
m (dalmatinsko Zagorje, Pavlinovic) »1° smrad, 
gnjus, 2° tjelesna mana (Vrgorac)«, od caca - 
ar i -amen > *kakram (upor. Pistoia cacca- 
rame »Schmutz«). Bit ce leksicki ostatak iz 
dalmato-romanskoga. Ovamo takoder kakaraca 
f (Sutomore) »nezrelo voce uopce«. 

Lit.: ARj 3, 880. 4, 933. 8, 811. 10, 491. 
REW* 1443. GM 166. DEI 651. 

kakotati, -ce i pf. (Vuk, subjekt kokos) 
(is-, o-, ot-, ras-) = (sa c iz prezenta) kakocati, 
-ce (18. v., jedna potvrda) = kakocat (Kosmet) 
= kakoddkati, -hodace (Vuk) = kokoddkdt, 
-dee (ZK) = kokdtati, kbkace (Lika) (is-) = 
krdkofiti, -ri (takoder ces. i polj.) = rakoliti 
se, -i »glagol stvoren prema oponasanju ko- 
kosjeg glasa«. Trece je varijanta onomatopeje 
rakoliti (se), -i (raz-) (Vuk) pored rdkliti se 
(kad kokos snese jaje) (Hercegovina). Varijantu 
rakoliti uporeduje Matzenauer sa stcslav. ra- 
kati se »clamare« i lit. rekti »isto«, lat. raccare. 

Lit.: ARj 3, 871. 887. 4, 761. 758. 757. 5, 
168. 449. 13, 21. BI 1, 931. 882. 2, 302. Ho- 
lub-Kopecny 185. Bruckner, ASPh 11, 129. 
WP 1, 455. Matzenauer, LF 16, 165. 

kal m (Dobrota) = kU (Dobrota, stari 
ljudi koji govore bt>c a, supilj, chp, pilj »palj, 
sprava kojom se voda crpi iz camca«) = kali 
m pored kale f (Smokvica, Korcula) »kurje 
oko«. Od tal callo < lat. callum. 

Lit.: REW 3 1521. DEI 688. 

kalac, gen. kalga m (vucitrnski argot, Kos- 
met) »hljeb«. Izreka nare kolac u torn argotu 
»nema hljeba« (boskacki govor) pomaze nam 
otkriti postanje imenice; nera je ocigledno 
rum. ri are < lat. non habet. Prema tome kalac 
je od cine. pi. culat od culac = dakorumunj- 
ski slavizam colac < kolac (v.). Odatle bos- 
kacki denominai kalacovat, -ujem »jesti«. 

Lit.: Elezovic 1, 273. IF 14, 232. 

kalafat m (Dubrovnik) = kdiavat = ka- 
lafat (Rab, Bozava) »(brodski termin) majstor 
drvodjelja koji gradi brodove« = kalafat (is- 
tocna Bosna, Visoko, Sarajevo) »prosti radnik 
koji baca malter na zid«. Od gr. xoAcKpaTnc, > 
tal. calafato, mlet caiafd. Prezimena Kala- 



2 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



kalafat 



18 



kalam 



fade, Kalafatovic. Denominal kalafalati, -am 
impf. (Dubrovnik, Mljet) = kalafatat (Bo- 
zava) = kalavatiti, -im impf. (Vuk) »zatiskivati 
skripe na brodu medu daskama da ne ulazi 
voda«, madijeri kalafatani (Mljet), bug. ka- 
lafatja, arb. kalafatis, rus. konopatiti < tal. 
calafatare. Balkanske rijeci arapskog podrijetla 
(ar. qalfat »isto«, od gilf »kora«). 

Lit.: ARj 4, 767. Kusar, Rad 118, 21. 
Macan, ZbNZ 29, 212. Cronia, ID 6. SEW 1, 
470. Mladenov 228. REW 1 4643. Korsch, 
ASPh 9, 508. GM 167. Uhlenbeck, PBB 19, 
520. DEI 666. 

kalaj, gen. kalajq m (Vuk) = £a/o/ (Kos- 
met) »sinonimi: cin, kositar (potiskuju kalaj na 
zapadu)«. Pridjevi na -&«.- kdldjan (17. v.), 
na -//, indeclinabile, epitet uz sahani (narodna 
pjesma), odatle f kalajlija (Vuk, Srbija) »1° 
kositren tanjur, T ures za pletenice«, inde- 
clinabile obrazovan turskom postpozicijom 
-siz »bez« kalajsuz »neokalajisan«. Na -dzjja 
kalajdiija »P zanatlija koji radi kalajem, 2° 
torbar, torbicar, pokucarac, kuceber«, s pri- 
djevom na -ski kaladzjjski (Kosmet, rabota) 
i -in kalajdzyin, poimenicen na -iga kalajdzl- 
nica »ducan gdje se radi kalajem i prodaju 
bakreni sudovi« i prezime Kalajd&ic. Deno- 
minal na -isati (v.) kaldjisati, -sem (18. v.) = 
kalalsati (Kosmet). Odatle postverbal kala- 
jis m (Dubrovnik) »kalajdzija«, sto zacuduje 
u znacenju nomen agentis. Balkanski turcizam 
malajskog podrijetla (tur. kalay od imena grada 
Qualah na poluotoku Malakka) iz zanatske 
terminologije: rum., bug., arb. kalaj i ngr. 
xccXd?. 

Lit.: ARj 4, 764. Elezovic 1, 272. 2, 520. 
Mladenov 228. SEW 1, 471. GM 167. 

kalani m (Vuk, 18. v., Vinkovci, brodska 
granicarska pukovnija) = kalem m (Vuk) 
»navrt«. Na -iti kalamiti, -im impf. (18. v., 
Vuk) (is-, po-, pois-, na-} odatle postver- 
bal na -i>k nakalamak, gen. -dmka (Vuk) = 
kdlemiti, -im (18. v., Vuk) (na-, po-), odatle 
na -aca kalemaca (Lika) »kruska ili druge ka- 
lemljene vocke«. Balkanski turcizam grckog pod- 
rijetla (tur. kalem < ngr. xcdaur) :bug. kalem, 
arb. kailam. hat. calamus > tal. calmo »tralcio« 
< gr. xddccuoc, nalazi se jos sa sinkopom penul- 
time (upor. calmus »innesto«, 1264, Vicenza) 
u slov. kdlmez = kdrmus = komus < biljka 
njem. Kalmus, Kalmes (Luter), kao i ovim 
romanskim izvedenicama: na -arius > -ar, 
-ir: kalamar = kalamar, gen. -dra m (15. v., 
Perast, Dubrovnik, Bozava, Rab, Racisce, 



Lastva, Korcula, Sibenik) »1 "tintarnica, tapanj, 
2° podoenjaci, 3° oliganj« = kolomar (Beloste- 
nec, Jambresic, 'Voltici) »isto« = slov. kalamdris 
(preko madz.), slov. kalimar »Schreibzeug« = 
kalimar, gen. -dra (16. v., Lika) »divit«, dem. 
kalimaric, kalamar, gen. -dra (17. v., Divkovic, 
Glavinic) < furl, calamar. Od tal. cala- 
maro, -alo, hrv.-kajk., slov. kalamer = ka- 
lamir = kalamir (Belostenec, Bella, Voltidi, 
Stulic) »1° Bleilot, Senkblei, 2° dascica, 
po kojoj opancari opanke kroje« = ko- 
lomer m (slov.) »Zirkel«, kdldme f »Muster 
der Schneider zum Zuschneiden«, na -iti 
kolomeriti, okalameri(va)ti (Belostenec), od 
mlet. calamier, furl, calamir, ovamo mozda i 
kdlavdr (Vuk, Srijem) »u curcija klupa sa 
2 kose na kojoj se sjedeci struzu koze« (ne- 
jasno m > v , mozda prema bug. kalevre 
»Art Halbschuh«). Taj je oblik i u bug. ka- 
lavdr. Upor. tal. calmiere (Brescia), calmeder 
< xdXauoufxpov. Na -atus: kdldmat m (Crna 
Gora, Konavli) = kdldmat (Lastva »1° ka- 
mena ograda oko gumna, ili gdje se masline 
mecu da se melju, 2° dudova stica od koje 
se prave cunovi (Skadarsko blato)«, odatle oko- 
lomatlti, -lomatlm pf. prema impf, okolomaci- 
vati, -cujem (Crna Gora, objekt: haljinu, gum- 
no) »optociti, okruziti«. Upor. kaiamata u juznoj 
Italiji i ngr. toponim u Mesiniji. Upor. gr. 
xcdccuxoTf| »trsten plot«. Na -etum calametum 
u Kotorskom statutu »mjesto, zasadeno trsti- 
kom, koja sluzi za kolcenje vinograda (vlnea 
cum calamelo, incidere vel heradicare cala- 
metum), toponim Calametum = Trstenik 
(Split). Ovamo ide zacijelo ime dubrovackog 
otoka Kaiamata = Kolocep, etnik Kalamocanin. 
Glede e > o upor. gr. xcdaucoTr) i dubrovacko 
-rom. basolche < basillcae. Na deminutivni 
sufiks -uceus: kalamuca f (Dubrovnik) »1° 
trstika na kojoj je privezana udicna sprava za 
ribanje, 2° udica od mladog bora (Mljet)« = 
kalamuc m (Hvar) = kalamoc (Brae) »drvena 
ribarska sprava kojom se vabe lignje«. Sa gr. 
sufiksom -(trie, kalamlta (Bozava) = kala- 
mit m (slov., hrv.-kajk., Belostenec, Voltidi) 
»magnet«. 

Lit.: ARj 4, 764.. 765. 767. 769. 774. 5, 
212. 252. 7, 381. 8, 805. 837. 10, 466. 491. 
Macan, ZbNZ 29, 212. Budmani, Rad 65, 
162. Kusar, Rad 118, 82. Cronia, ID 6. Ple- 
tersnik 1, 380. 381. 426. 439. SEZb 13, 179. 
Mikloslc 109. SEW 1, 471. Tiktin 267. GM 
167-169. Sturm, CSJK 6, 72. 82. REW 
1485. Rohlfs 845. 855. DEI 666. 667. 689. 
Strekelj, DAW 50, 25. 31. Jirecek, Romanen 
I, 89. Skok, Slav. 272. Mladenov 228. Pi- 
rono? 92. Doric 139. 



kalancov 



19 



kalauz 



kalancov m (Backa, Banat) »kozne kite na 
hamovina; sinonim: salange (Leskovac)«. Bud- 
mani misli da je turska rijec, ali, sudeci po 
docetku -ov < madz. -0 i po lingvistickoj 
arei, izgleda kao madzarska. 

Lit.: ARj 4, 765. 

kalandra f (16. v., dubrovacki pisci) = 
kalandra (Zoranie) »seva«. Deminutiv kolan- 
drica »saxicola hispanica L.« i Kalandrlca 
(17. v.) »zensko ime u Dubrovniku«. Pridjev 
kalandrin (14. v.). Deminutiv na -ino > -in 
kalandrin (Cvet vsake mudrosti; Senj) = na 
-one kalandron »alauda calandrilla«. Od tal. 
calandra, calandrina < od gr. xcdavSpoc,, egej- 
skog podrijetla. 

Lit.: ARj 4, 765. 5, 182. Hirtz, Aves 175. 
201. REW" 1486. DEI 668. 

kalas, gen. -asa m (Vuk, 18. v., Dubrovnik) 
»1° nevaljanac, lopov, 2° skitnica, parasit 
(Cilipi)« = kalas m i indeklinabilni pridjev 
(Kosmet, kalas dete, cdvek) »besposlicar«. 
Augmentativ kalastura (Vuk, sufiks kao u 
zentur-ina) »psovka za psa«. Denominal na 
-iti kalasiti, kalasim (Perast, Cilipi) (s-, ras-, 
iz-) »jednako moljakajuci i ulagujuci se tra- 
ziti na dar sto u koga, znati na jeftin nacin 
i bez muke nesto dobiti, zaradivati«. U opcoj 
je upotrebi part. perf. pas. kao pridjev raskala- 
sen od inhoativa raskalasiti se pf. »postati 
kalas« = prema impf, raskalasavati, -Idsavdm i 
raskalasivati, -lasujem (Lika) na -bn raska- 
lasan (Vuk, Backa). Nepouzdana slozenica 
mjedikalasllo m (Stulic) »ko zna izmamljivati 
novac«. Turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
kallai = kalles »fraudulentus«) iz terminolo- 
gije morala. 

Lit.: ARj 4, 766. BI 2, 302. Skok, Sldvia 
15, 357., br. 385. Elezovic \, 273. Matzenauer, 
LP 8, 41. 

kalali (Gornja krajina) (ra-) »polaziti, za- 
putiti se, poci (zabiljezio Mazuranic)«. Za- 
cijelo je u vezi s rum. cdlator m »putnik«, 
izvedenica od cole »staza, put«, v. Kale. Ri- 
jec kalati stvorise Srbi od rum. cale < lat. 
callis. Glagol se ne nalazi u rumunjskom. 

Lit.: Mazuranic 475-476. Kadlec, Vaiali 
150. 155-157. Pmcaeiu 262. 

kalati 2 (se), -am impf. (Perast, Dubrovnik, 
Cavtat, Cilipi, Svirce, Hvar, kalat se u stivu; 
takoder slov.; s- koje moze biti i tal. prefiks: 
skolati od fita, popni se na pelar pa skalaj to, 



Budva) »1° (pomorski termin) obratno isati se 
v., objekt jedra, obratno gindati, v. : kalati 
se niz funjestru, (M. Drzic) prema impf, ka- 
lavati, kdlavam (Primorje, 16. v., Vuk, Boka) 
»1 ° spustati, silaziti, 2° crpsti, grabiti vodu 
(Lika, is-), 3° (Srijem) oslabiti poslije bo- 
lesti«. Postverbal kala f »osjeka«. Apstraktum 
skalavanje jedra (Mljet). Na -aca kolaca f 
(Lika) »posuda kojom se kala voda iz bunara«. 
Na -idla, postverbal od -idiare < gr. -i^etv 
skaleza f »kad morsko dno naglo opada« = 
skdlez m (Prcanj, Boka) »vrlo duboko mjesto 
u moru«. Apstraktum na-atura: kalatura (Mljet, 
bacanje prastice u kalaturu) = (sa / > d) 
kaladiira (Budva) »stajanje mreze svu noc u 
moru«; na -atione: Kolozun, gen. -una «(oro- 
nim) veliko brdo nize Kolovira uz Golis 
blizu Budve, izmedu Crne Gore i Primorja« < 
*calatione. Od tal. calare (13. v.), od gr. xakam. 

Lit.: ARj 3, 871. 4, 766-7. 5, 217. Macan, 
ZbNZ 29, 207. 213. Resetar, Stok. 288. Ple- 
tersnik 1, 380. REW 1487. Rohlfs 2383. 
DEI 669. Sturm, CSJK 6, 56. GM '167. Ma- 
tzenauer, LF 8, 41. Strekelj, DAW 50, 25. 

kalauz m (1590, Vuk) = kalauz (Kosmet) = 
kalauz (narodna pjesma) = kulduz (18. v. ) = 
kuluz (18. v., jedna potvrda) »1° kaziput, 
predvodnik, vodic, 2° (Kosmet) koji prednjaci, 
prvi covjek, mladic, 3° otpirac«. Odatle na -ce 
kalausce n (Vuk) »mladic koji pokazuje put«, 
s kol. na -od f kalauscdd; na -stina < -ski + 
-ina kalaustina (Vuk) »placa kalauzu«. Fak- 
titiv na -iti kalduziti (17. v., Vuk), nakald- 
uziti (Bosna) »sinonim: kanderisati (v.)«. Pre- 
zimena: Kalauzovic = Kuluzic, Kuluzovic. 
Balkanski turcizam (tur. kilavuz = prosto 
narodski kilauz »vodic, pilot«) iz turske voj- 
nicke terminologije: rum. cdlauz, bug. kalauz 
pored kalauz, arb. kallaus pored kullaus -zi 
(s clanom) »Kundschafter, Wegweiser«, ngr. 
xakaovt > ic„ madz. kalauz. Hrv.-srp. varijante 
a, o, u stoje mjesto. tur. r. Upada u oci da se 
hrv.-srp. refleks a nalazi i u ostalim balkan- 
skim jezicima. To znaci da se balkanski tur- 
cizam sirio prema hrv.-srp. izgovoru. To je 
moglo biti samo u vrijeme Mehmeda Soko- 
lovica. Znacajno je naime da se u dokumentu, 
koji se tice Vojne krajine, kalauzi identifici- 
raju s Vlasima i Martolozima. Tako 1590: 
Wallachen oder Callausen (Gradac); Martholosen 
oder Wegfiihrer (1637). Medu stanovnicima u 
Zazablju (Poljica) nalazili su se prema tvrde- 
nju Senjana Calauzy et Martolosi. Martolozi 
(v.) su turski i krscanski vojnici slavenske i 
albanske narodnosti. S kalauz nema nikakve 



kalauz 



20 



kalfa 



veze naziv sove kalus = kalaus (Mikalja, 
Stulic) < ces. zalous, stces. kalus. 

Lit.: ARj 4, 767. 5, 184. 769. 771. 7, 381. 
Mladenov 228. Mazuranic 476. Skok., Sldvia 
15, 357., br. 386. Elezovic 1, 273. Miklosic 
109. SEW 1, 472. GM 168-169. Lokotsch 
1276. Strekelj, ASPh 31, 198. Holub-Kopecny 
160. 5/to/y/c* 386. 

kalavet m (Srbija, Lj. Stojanovic) »ula- 
givanje, ulizivanje«, s denominalom na -iti 
kaldvetiti, -im »ulizivati se«, na -ilo kaldvetilo 
m»ulizica«. Ako je turcizam arapskogpodrijetla 
(ar. > tur. ghaluf), kako misli Budmani, 
moralo bi se uzeti unakrstenje s klevetati. 

Lit.: ARj 4, 767. 

kalavre, gen. kalavdrd f pi. (Vuk) »kratke 
nogavice; sinonim: pelengace (v.)« = kalavre 
(Kosmet) »stare cipele; sinonim: vlecki (Skop- 
lje)«. Postoji jos u bug. kalevri f »Schuh«, 
rum. calevri »idem«. Balkanska rijec kojoj 
postanje nije utvrdeno. Miklosic izvodi iz tur. 
kalura »alter Schuh«, Elezovic iz tur. kalavra 
»stare cipele«, Korsch iz gr. yakavpa »Ruine«. 

Lit.: ARj 4, 767. Elezovic 2, 520. Miklosic 
109. SEW I, 472. Korsch, ASPh 9, 508- 
509. Mladenov 228. Vasmer, RSI 4, 185. 

kaldaja f (Dubrovnik, Cavtat) = kaldjera 
(Korcula) »posuda za toplu vodu u sted- 
njaku«. Deminutiv na -ino', kaldjerin m 
(Boka) »1 ° posuda za pranje suda« = kal- 
dierin (Budva) »posuda koja se stavlja pred 
bacvu ispod kantule (v.)«. Od tal. caldaia = 
caldaro < lat. calidarium, izvedenica na -arium 
od cal(f)dus »topal«. 

Lit.: DEL 677. REW 3 1503. 

kaldrma f (Vuk) = kaldrma (Kosmet) = 
kddrma (Dubrovnik, bez / kao u otar < oltar 
prema disimilaciji I- r>0- r) = kazdrma 
(Bosna, narodna pjesma, Jukic, z mjesto / 
neobjasnjeno) »poplocenje > poplocen put; 
sinonim: trotoar«, sa denominalima na -ati 
kaldrmati, -dm = na -iti (po)kaldrmiti (Vuk) = 
na -isati kaldrmisati, -setn (Vuk) = pokal- 
drmisat (Kosmet). Deminutiv kaldfmica (Kos- 
met). Na -dzija kaldrmdzija (Vuk). Toponim. 
Balkanski turcizam (tur. kaldinm, glagolski 
apstraktum na -im kao u jordam (v.), od 
korijena kal »nabujali«, kaldirmak »podici«) iz 
oblasti urbanistike: bug. kaldaram, rum. 
cdlddrim, calddrimgiu, arb. kalldram »Stras- 
senpflaster«. Hrv.-srp. f je prema cesta. 

Lit.: ARj 4, 732. 768. 920. Elezovic I, 
273. 294. NJ 1, 202.-203 (cf. LJb 19, 264). 
Mladenov 228. GM 169. Lokotsch 82. Deny 552. 



Kale ak. pi. m, u Kalima, »polje na podanku 
Lovcena (Skaljari) u kojem ima blata kad je 
kisa = Kaliiza kod Kotora«. U 15. v. po- 
minje se Caile u Skaljarima. Oba toponima 
prema danasnjem izgovoru, deklinaciji i su- 
fiksu mogu biti u vezi s brojnim toponimima 
od kal (v. kao) »blato«. Ali se mogu interpre- 
tirati i kao unakrstenje sa lat. callis »ulica«. 
Toponim Skaljari dakako nije s tim u vezi, 
nego je izvedenica na -(j)ar < -arius od skala 
»pecina«. Od callis je deminutiv na -icella < 
-icula kamzela (Prcanj) »uska ulica izmedu 
dvije kuce« < lat. callicella (disimilacija / > 
n — I), trsc. kanizela. Rumunjska izvedenica 
na -atorem caldtor »putnik« nalazi se kao ter- 
min za Vlahe u stsrp. KK/tiTopb (cudno \^za 
rum. a) »Vlah, nomad koji ima da pase i vhnu > 
vunu da strize«. Ta rum. rijec je prevedenica 
od biz. oSiTnc, (od oodc, »ulica«), takoder naziv 
Vlaha = arb. udhetar od udhe »put«, rum. 
drumdtor, arb. rugetar, lat. viator. U ZK 
postoji jos kdldk m »momenat, put«, deminu- 
tiv od krcko-rom. cal = rum. cale »volta«. 
Naziv kala = calle kao uske ulice karakteri- 
stican je za Dalmaciju, Istru i Mletke. 

Lit.: Kadlec, Valasi 155. Bartoli 1, 292. 
Oemufianu 36. REW* 1520. DEL 685. 

kiilez, gen. -eza m (dubrovacki akcenat, 
Vodice, Bozava, Perast) = kalez (Hvar) = 
kalez (Vuk, Slavonija, Crna Gora) »putir kod 
pravoslavaca« = kaljez (narodna pjesma) = 
kaliz (Glavinic, Kavanjin). Od lat. cdlix, gen. 
-ids, ali preko mlet. i furi, izgovora -ze < -ce: 
mlet. kdleze pored cdlize, istro-rom. calege, kao 
u duce > duz(d'), cruce > kriz. U hrv.-kajk. 
i slov. iu Vodicama kelih (16. v.), od stvnjem. 
ehelich < calice, upor. polj. kielich. Budmani 
se s pravom opire Miklosicevu tumacenju 
da je kalez uslo posredstvom njemacke krscan- 
ske terminologije. Dubrovacki se akcenat bolje 
poklapa sa latinskim nego Vukov. 

Lit.: ARj 4, 770. 773. 782. 934. Hraste, 
BJF 8, 51. Cronia, ID 6. Ribaric, SDZb 9, 
155. Miklosic 109. ASPh 11, 110. SEW 1, 
472. -REW 1 1519. Bohac, LP 35, 435-436. 
Mikkola, MSNH 7, 261. si. (cf. LJb 11, 467). 

kalfa m (Vuk, Kosmet, Slavonci, Reljko- 
vic, narodna pjesma) = kalva (Vuk), danas 
kao kalfa opcenita i na zapadu, »pomocnik 
kod zanatlija i trgovaca; sinonimi: djetic, 
korni«. Apstraktum na -luk kalfaluk »njegova 
sluzba«. Prezime na -ic Kalfu. Pored toga 
postoji i kao evropski arabizam kalifm »naziv 
sultana kao nasljednika Muhamedova«. Upor. 



kalfa 



21 



kalkan 



naziv pape vicarius Christi in terra. Balkanski 
turcizam arapskog podrijetla (ar. halifa »nas- 
ljednik, zamjenik« > tur. kalfa, kalfahk) iz 
esnafske terminologije: rum. calfa, bug. kalfa, 
arb. kalfe »Lehrling, Geselle eines Hand- 
werkers«, cine, calfa »apprenti avance«, cal- 
fdliche, ngr. xdXtpac, »garcon de boutique*. 

Lit.: ARj 4, 171 .Elezovic 2, 520. Mladenov 
229. Pascu 2, 116, br. 171. Lokotsch 798. 
GM 169. Simcik, Sldvia S, 774-557. Korsch, 
ASPh 9, 508. 

kaiig m (Stulic) = kalj'ig (Stulic) = kaljigo 
m (Mikalja) »potkivac«. Budmani oznacuje kao 
vrlo nepouzdano i nejasno. 

Lit.: ARj 4, 111. 782. 

kaiiger, gen. -era m (Milna) = kaiiger, 
gen. -era (Molat) »postolar«. Od mlet. calegher 
= tal. caligaio, -aro (u sjeverno-tal.), izvede- 
nica na -arius od cdliga »rimska vojnicka 
cipela«. 

Lit.: REW 3 1515. DEI 683. 

kalimajdan m (18. v., Rajie) »polje oko 
utvrda«. Isto i toponim Kalimegdan (ulica 
u Smederevu, dio Beograda). Turska slo- 
zenica od kalemegdani (s ispustenim -i). 
Prvi je dio ar. > tur. gala »Schloss, Burg, 
Festung« > bug. kale, arb. kala, kale, vari- 
janta od kula (v.) = kaljaja f (Kosmet) »grad, 
tvrdava«, s dodatkom -ja kao u odaja (v.). 
Upor. i ime otocica Adakale »otocna utvr- 
da« < tur. sintagma ada kalesi. 

Lit.: ARj 4, 771. Elezovic 1, 275. GM 17. 
Mladenov 228. 

kalina f »biljka ligustrum vulgare«, sveslav. 
i praslav., bez paralela u baltickoj grupi i u 
drugim ie. jezicima. Toponim u sing, i plur. 
i u izvedenicama. Pridjev na -ov potvrden u 
poimenicenjima, toponim na -ik Kalinovik (Bos- 
na), i na -ica kalmovica (Kosmet, Drsnik) 
»sumsko drvo kao obzovka (v.)«. Rumunji po- 
sudise cdlin m »viburnum opulus«, calind f 
»plod, Beere das Schneeballs«, deminutiv 
cdlinuta, calinei »suma gdje raste kalina«. Iz- 
vodi se od kal (v.), jer to drvo voli vlazno 
tlo, kao i od kaliti (v.) zbog crvenih cvjetova 
biljke viburmum opulus, ali se uporeduje i s 
njem. Holunder > Holder. 

Lit.: ARJ 4, 771. Miklosic 109. SEW \ 
\77>. Holub-Kopecny 160. Bruckner 214. Vas- 
mer 509. Machek, NRec 11, 921. (cf. Ub 13, 
311). Jokl, Unt. 295. 



kalipcus m (Budva, Spic) »ili drvo od groz- 
nice, jer se veli da isusi malariju«. Ucena 
rijec gr. euxd?a)jTxoc„, od part perf. xoJoottoc, 
»pokrit« > lat. eucalyptus (globulus). 

Lit.: DEI 1562. 

kaliti, kalim impf. (Vuk, objekt gvoz.de, 
sjekiru) = kaljiti (jedna potvrda) (na-, o-) 
»1° ohladiti, tj. usijano gvozde turiti u hladnu 
vodu, 2° prvobitno: usjati (jedna potvrda)«, 
sveslav. (osim u polj.) i praslav. Metaforicko 
znacenje: pf. iskaliti s objektima srce, jed, 
mrinju prema impf, iskaljivati, -kdljlvam, -ka- 
Ijujem. Zoranie ima: kaljati svoj strii. Jedna 
je potvrda (18. v.) za n mjesto / iskaniti srcbu. 
Promjena je nejasna. Part. perf. pas. prekaljen 
»otvrdnuo« kao pridjev. Rumunji posudise 
a call »stahlen«, odatle sa lat. sufiksom ca- 
litura »Stahlung«. Postverbal kal m (srednja 
Dalmacija, Pavlmovic) »osobina nada, sto je 
postalo tvrdo i krhko tim sto, kad je vrlo 
rasijano, baci se u hladnu vodu«. Ovamo ide 
i postverbal prikala f (Dubrovnik) »sinonim: 
mraz« (prema Milasu prikala) pored prekala 
od prikaliti se, prikalini (Brae) »prehladiti se«. 
Balticke i ostale ie. paralele nisu utvrdene. 
Uporeduje se lot. inkoativom kalstu, kalst »ver- 
trocknen, verdorren, diirr werden«, stir, i 
srir. calath »tvrd«. Machek shvaca kaliti kao 
loncarski termin i veze ga s kal (v. kao}. Vail- 
lant pretpostavlja kaliti kao slav. paralelu za 
germ. *koljan, njem. kuhlen. 

Lit.: ARj 4, 762. 871. 872. 10, 942. 11, 
942. Miklosic 109. SEW 1,476. Holub-Ko- 
pecny 160. Vasmer 1, 510. Mladenov 229. 
Machek, LF 65, 414-319 (cf. LJb 24, 356). 
Vaillant, RES 19, 112. Reichelt, KZ 46, 
333. Matzenauer, LF 14, 82. Boisacq 3 510- 
511. IF 33, 208. Jokl. Unt. 268. WP 1, 357. 
2, 597. 

kalizdriti, -im impf. (Srbija, Lj. Stoja- 
novic) »protrkivati amo-tamo, prolaziti, ici 
za kim«, izvedenica na -ilo kdlizdrilo m. 

Lit.: ARj 4, 773. 

kalizina f (Milas, Ston, Trpanj ?) »zrak pun 
magle«. Od tal. caligine f, od lat. caligo, gen. 
-inis »magla, tama«. Mozda ide ovamo kao 
metafora kaliziti se, kalizim se (Vuk) »sramiti 
se, stidjeti se«. 

Lit.: ARj 4, 773. REW 1516. DEI 683. 

kalkan, gen. -dna m = kalkan (Kosmet, 
Srbija, Milicevic) »1° stit, 2° (metafora) oso- 
bita vrsta krova sa dvije strehe na kuci (Kos- 
met) i 3° (Bosna) kapa za zenske (fes s kal- 



kalkan 



22 



kalpak 



kanom)«. Na -luk kalkaluk (narodna pjesma 
bosanska, Petranovic; n ispalo zbog disimi- 
lacije dentala u grupi ni) »zabat na kuci«. 
Turski vojnicki toponim Kalkandelen »pro- 
busen stit« za Tetovo, nakon osvojenja. Bal- 
kanski turcizam (tur.- kalkan) iz vojne termi- 
nologije: rum. calcan, bug. kalkan »Vordach, 
Schutzdach, (riba) Glattbutt«, arb. kalikon 
»Panzer, herse de fer qui ferme une porte«, 
gr. xaXx&vi tou Tovjcpexiou »kundak«. 

Lit.: ARj 4, 773. Mladenov 229. Doric 
139. Elezovic 2, 520. Miklosic 109. SEW 1, 
474. 

kalma f (Kuciste) »bonaca«. Od gr. xauua 
»toplina« (od >taia> »palim«) > tal. calma < 
prov. caiima, sa au > al kao u audire > aldire 
(13. v. i 14. v.). 

Lit.': DEI 689. REW 3 1119. 

kaloper m (15. St., e < gr. v, Marulic 
razlikuje tal. oblik od talijanizma garufli) 
»kadulja, salvia officinalis* = kalaver (Pancic) 
= kalomperje 1 kalump- = kalafur (Istra, na- 
rodna pjesma; oboje pokazuje metatezur-p > 
p - r) = (bez te metateze) karopio, gen. -ila 
(Makarska, Pavlinovic) = karafllje n (-je 
prema smilje, kovilje) = karavil = karavilje 
n (Vuk) = karafal m = (sa m pred labioden- 
talom) karamfil (18. v.), odatle zensko ime 
Karamfila = karanfil (Vuk, 18. v.), odatle 
pridjevi karanfilast, karanfilov i zenska imena 
Karanfila, -Ika = karanfil] (Mikalja), demi- 
nutiv karanfiljak = karanfdje n (narodna 
pjesma) = u sinjskom rukopisu karamdil (d 
mjesto / nejasno) »klincic«. Oblici bez n po- 
tjecu od gr. xctpuocpuW^ov. Ostali su balkanski 
turcizmi iz oblasti botanike (tur. karanfil = 
perz. kare'nfil, iz sanskrta) : alb. karanfil po- 
red karafu = kairafil, rum. carofil. Mnogo 
varijanata pruzaju talijanizmi: galafur m 
(Istra, upor. sic. galofaru) = garofao, gen. 
-ala (16. v.) = garoto, gen. -ala (Dubrovnik, 
Potomje), sa deminutivima na -dk garofa- 
oka (16. v.), -Icic, -ic = gdroful (Kor- 
cula) = garafuo (Dubrovnik, Cavtat) = 
garqful (Rab) = garofuo, gen. -ula (18. v., 
Prcanj) = garoty (Bozava, Molat) = garufal 
(Marulic), deminutiv na -ic = garifu! (Split, 
18. v., Dalmacija) = garofan (disimilacija r- 
l > r - n, 17. v., upor. tal. garbfano) = garo- 
filje n (Vuk, Boka, Dubrovnik), deminutiv garo- 
filic (Bosna) = (sa/ > p kao kaloper itd.) 
garopalak (Marin Drzic). Na tal. -ata gari- 
jofilata f = garufala (Stulic) »mitrovica, 
blazenak, zecja stupa« < tal. gariofilata. Na 



tal. deminutiv -ino garofulin (Budva, Molat) 
»na kantunu Badije stavljen je da dadne znak 
pomorcima kuda moraju ici (pomorski ter- 
min, metafora)«. Denominali pogarofaliciti pf. 
= pokaranfiliti »napuniti mirisom karanfila«. 
Ovamo jos rarohuja f (Vrbnik) »karanfil« 
(sa rijetkom asimilacijom na distanciju. k - 
r>r-risaf>h kao u cehulja, v.). Na- 
rodna pjesma ima jos dz.endz.efil (Hercegovina), 
a to je < tur. zencefil »zingiber officinalis* 

Lit.: ARj 3, 533. 92. 104. 108. 109. 4, 
763. 853. 855. 856. 862. 870. 873. 10, 37. 
492. Resetar, Stok. 268. Cronia, ID 6. Kusar, 
Rad 118, 19. Budmani, Rad 65,164. Miklosic 
112. SEW 1, 488. GM 177. Lokotsch 1085. 
Korsch, ASPh 9, 510. Strekelj, DAW 50, 11. 
REW 1 1727. Skoljic 651. 

kales, gen. -oux m (Mikalja, 1650) = 
kolos (Sulek, Podravina) = kulas (Dubrovnik, 
16. v., nadimak) »cvijet donijet iz Orjjenta u 
2. polovici 16. v.; sinonimi: anemone, tulipan«. 
Deminutiv na -ic kalosie (Dubrovnik, Vodo- 
pic). 

Lit.: ARj 4, 775. 5, 770. 213. Resetar, 
ASPh 21, 608-9. 

kalp, indeklinabilni pridjev (Vuk, Kosmet) 
»neprav, nevaljao (para, covek), falsificiran«. 
Odatle kalpazan m (Vuk) = kalpazan (Kos- 
met) »lazljivac, varalica«, takoder s kompara- 
tivom po kalpazan (Kosmet). Balkanski tur- 
cizam arapskog i perzijskog podrijetla (ar. 
pridjev kalb, a u slozenici drugi dio perz. 
zan, prezentska osnova glagola zadan »uda- 
rati«: kalbzdn > tur. prostonarodski kalpa- 
zan) iz pravne terminologije; rum. calp, bug. 
sa -av kdlpav. 

Lit.: ARj 4, 775. 776. Elezovic 1, 274. 
Mladenov 229. Matzenauer, LF 8, 41. 



kalpak m (17. v., Vuk, narodna pjesma) = 
kalpak pored kalpak (Kosmet) »visoka kapa 
opkoljena krznom, na vrhu sukno ili svila; 
sinonimi: kauk, klobuk, skuvija«. Deminu- 
tiv na -ic kalpacic. Augmentativ na -ina kalpa- 
cina (Vuk). Radna imenica na -dzija kalpak- 
cija m (18. v., Vuk). Slozenica samur-kalpak 
(narodna pjesma). Balkanski i evropski tur- 
cizam iz oblasti nosnje: rum. calpac »Mutze« 
bug., arb. kalpak, ngr. y.aknay.v. Isti turcizam 
postoji u dva vida likvidne metateze: kla- \ 
klo- kao u rab j rob, rabota, Almus > Lorn 
latiti se prema latiti se. Prvi vid: klabuk. 
gen. -uka (Voltidi, ZK, Istra) »kapak od ra- 
kijskog kotla«, deminutiv klabucic (Istra). Taj 



kalpak 



?3 



kalusa 



se nalazi na krajnjem Zapadu i na krajnjem 
Istoku. Rum. clabuc, u Banatu sa zamjenom 
sufiksa clabat u metaforickom znacenju »Scha- 
um«, clabuci »schaumen«. Drugi: klobuk, gen. 
-uka (14. v.) »1° kapa, sesir (upor. Barakovicev 
klobuk hrvatski), 2° mjera za zito, 3° topo- 
nim*. Deminutivi na -be klobucac, gen. -ticca 
(16. v.) »1° kapica, sesiric, 2° biljka cyclamen, 
umbilicus Veneris, artanita, gljive, 3° topo- 
nim*, na -bk klobucak, gen. -cka (17. v.), na 
-ic k/obucic (17. v.), na -ica klobucica (apozi- 
cija uz z/nija). Augmentativ na -ina klobucina 
(Vuk) »1° veliki sesir, 2° oronim, 3° materijal 
od cega se pravi«. Pridjev na -ast klobucast. 
Radna imenica na -jar klobucar, gen. -ara m 
(13. v.) »1° sesirdzija, 2° ptica galerida eris- 
tata (Veli rat, Dugi otok), 3° prezime« prema 
f klobucarka. Na -ara klobucara (Dubrovnik) = 
klobucnica (neologizam) »kutija za sesir«. De- 
nominal na -iti: klobuciti, -klobucim »pokri- 
vati slamom krov«. Refleksiv klobuciti se ima 
metaforicko znacenje »bujati«. Metaforom pre- 
nijeto je na mjehure na vodi ili na kozi. Tada 
dobiva akcenat i onomatopejski vid (mijesa- 
nje sa buka, v.) : klobuk (Vuk, Kosmet) »mje- 
hur na vodi, kad vrije, kad kisa pada, kad se 
koza oprzi«. Odatle denominal na -ati klo- 
bucati (subjekt voda, Kosmet); sklobucatise »sa- 
viti se u klupko kao zmija«. Turcizam sa 
likvidnom metatezom je sveslav. i praslav. 
posudenica iz avarskoga (= sjevernoturskoga), 
dok'je oblik bez likvidne metateze balkanska 
posudenica iz juznoturskoga (osmanlijskoga). 
Upor. stras, naziv Cornii Klobuci (11 — 12. v.) 
za turkotatarsko nomadsko pleme neprija- 
teljsko Kumanima (Pecenezima). To je pre- 
vedenica turskog plemenskog imena Kara- 
kalpak. To je pleme bilo dio veceg, koje se 
zvalo Uzi < Oguz. 

Lit.: ARj 4, 776. 5, 21. 83. Elezovic 1, 
274. 295. 423. Hirtz, Aves 192. Mazuranic 
507. Miklosic 120. ASPh 9, 107-108. SEW 
1, 474. Holub-Kopecny 171. Bruckner 237. KZ 
45. 33. Vasmer 571. RSI 6, 199. Tiktin 370. 
Skok, JIG 2, 9. Tomanovic, / F 17, 204. 
Korsch, ASPh 9, 508. Lokotsch 1039. 

kaltak m (narodna pjesma, Jukic) »tatar- 
sko drveno sedlo«. Turcizam (tur. kaltak) iz 
terminologije sedla. 

Lit..- ARj 4, 116. 

kaluf = kalup m (Vuk, 16. v.) = kalup, 
gen. -ttpa pored -bp (Kosmet) = kalup 
(ZK) »crevljarski termin danas rasiren i na 
zapadu, »1° Schuhleisten, kopito (ZK), 2° ob- 
lik od metala za glacanje (peglanje) fesa (Kos- 



met)*. Deminutiv na -6c kalupac, gen. -pea, 
neologizmi na -ar, -arnica kalupar, kalupar- 
nica, pridjev na -ski kalupar ski (Vitezovic). 
Na -dzija: kalupaja (Kosmet) »covjek koji 
glaca (pegla) fesove«. Denominali na -ati ka- 
lupati, -am (srednja Dalmacija?, Pavlinovic; 
s- Makarsko primorje) »napraviti sto na 
jedan kalup, oblik« = na -iti kalupiti, -em 
(Vuk) (s-) = skaliipit (Kosmet) »sinonim: 
skatit (v. kat)«. Balkanski turcizam arapsko- 
-grckog podrijetla (ar. kallb > tur. kalip < 
gr. xcAojroui;, xa^ojroStov) iz zanatske ter- 
minologije : rum. calat = calib j -p, caldpciu, 
bug. kaldp, arb. kallup = kalle'p, cine, aalupe 
f, ngr. xaAoijm. Istog je izvora evropski ara- 
bizam kaliber, -ar, gen. -bra i fr. galose f pi. 

Lit.: ARj 4, 799. Elezovic 2, 232. 520. 
Mladenov 229. GM 169. 186. Lokotsch 1030. 
REW 3 1325. Pascu 2, 119., br. 213. Miklosic 
109. SEW 1, 475. Korsch, ASPh 9, 501. 

kaluma f (Vis) »tri vrse zajedno svezane 
koje se bacaju u more (ribarski termin, Zore)« = 
'kaluma (Budva) »tikva ili barilo! ili senjal na 
svakoj mrezi osim srdelare (dugacka je prema 
dubini mora)«. Od tal. caloma pored caluma 
»corda per gettar la nassa« = gr. apstraktum 
X&Xaaiia od xaXaw (v. kalati). Visko znacenje 
osniva se na semantickom zakonu sinegdohe. 
Denominai kaliimati, -dm pf. (Dubrovnik) 
»spustiti malo po malo u more uze, verige«, 
ukalumat (Dubrovnik, Cavtat) »naturiti«. Od 
tal. calumare »isto«. 

Lit.: ARj 4, 778. REW* 1535. DEI 690. 
Rohlfs 869. 

kalusa f (Kosmet) »ovca crna obraza, 
crna oko ociju«. Pastirski balkanizam: bug. 
kales, pridjev »sinonim: vakal, mit schwarzen 
Augen und Wimpern, mit schwarzen Fleck 
um die Augen (ovce, upor. rum. oaches)«, 
odatle vaklusa (ovca), kod Arbanasa s drukci- 
jim znacenjem kalesh »dicht behaart, blond«, 
zacijelo zbog umijesanja arb. lesh »Haar«. U 
rum. postoje jos pridjevske varijante: oacdr 
(pae, oacard, oacarut, deminutiv), oaches, demi- 
nutiv), oachesei m prema ioachesica »1 ° Schafe 
mit dunkleren Flecken im hellfarbigen Gesicht, 
2° hellfarbige Schafe mit schwarzen Ringen 
um die Augen, 3 ° (preneseno na ljude) briinett, 
(na zivotinje) braun«. Sve su ove varijante is- 
tog podrijetla. Bug. pridjev vakal, s ispusta- 
njem pocetnog sloga va-, nalazi se sa slav. su- 
ftksom -usa u kalusa = vaklusa, sa -es u bug. 
kales. Slog oa- u rum. nastao je unakrstenjem 
sloga va- sa oae < ovis. Rijec ide zacijelo 



kaliisa 



24 



kamara 



kao siqpanin, bai itd. u predslavenski supst- 
rat tracko-ilirski : *(v)acdlu. 

Lit.: Elezovic 1,274. GM 170. Tiktin 1066- 
1067. Mladenov 278. Doric 30. 

kalvara f (dalmatinsko Zagorje, Pavlinovic) 
»sud u kojem se krmama nosi lok«. Leksicki 
relikt iz dalm.-rom.' od lat. calvario, »lubanja, 
Schadel«. Upor. srfr. chauveau < *calvellu, 
6d calvus »ein Getreidemass«. Upor. trscanski 
toponim Chiarbola = Cdrvula u izgovoru 
Slovenaca, nekada Calvola do sv. Justa pri 
moru, padina kao predgrade Trsta. Topo- 
nim dokazuje da se u Trstu nekada govorilo 
furlansko narjecje (ka > ca). Slovenski je 
pendant furlanskom toponimu Golauka, 1/4 
sata udaljeno od Carvole. Upor. PljeSivica (v.). 
Ucena rijec Kalvarija (takoder toponim cr- 
kvenog podrijetla) lat. je prijevod biblijskog 
Golgotha = aram. gu/ga/thd < hebr. gul- 
goljth »tojioc, xpaviou«. 

Lit.: ARj 4, 780. REW* 1532. DEL 694. 

kalj m (Dubrovnik) »ljepilo za ptice; si- 
nonim: smola« = kelj m (Lika, Gornja Kra- 
jina) »sinonim: tutkal(o), kola«. Mikalja ima 
pridjev na -bn (na)kaljigan, f -gna sa nejas- 
nim -gan. Posudenica iz hrv.-kajk. kao i de- 
nominal na -iti Keljiti, -im (Lika, Gornja 
Krajina) = keljiti (ZK) (od-, s-, ras-, sa- 
»lijepiti« prema impf, skeljavati — skeljivati 
(Belostenec), s radnom imenicom skeljitelj, ras- 
keljivati. Sa 6 > a ska/iu, sa postverbalom 
skalj. Postverbal klija f (Hrvatska, ZK). Upor. 
hrv.-kajk. psovku: vrak te skelil. Slov. i hrv.- 
-kajk. keliti, -im. Budmani je bez potrebe 
rekonstruirao kaliti, sto bi bio homonim, da 
je jezik stvorio taj oblik. Upor. kaliti u dva 
znacenja, a ovo bi bilo trece. Isto je tako 
Budmani bez potrebe rekonstruirao *kalje za 
kelje n (hrv.-kajk. i slov., upor. slov. kelje) 
»ljepilo, tutkalo«. Da jezik izbjegne homonl- 
miju, posegnuo je radije za tudicama kola, 
tutkal(o), jer ni klij m (rukopis pisan crkvenim 
jezikom) = klija (17. v.) »gluten« nije uklonio 
homonimiju sa denominalom na -ati klijati, 
-am (Mikalja, Voltidi, Stulic). Posljednje je 
sveslav. i praslav. (*kuejb), koja nije usla u 
nas knjizevni i saobracajni jezik, zbog homo- 
nimije sa klijati »germinare« (v). Prijelaz cp > i 
je kao u prije prema prede, i pomaze nam 
objasniti kalj — kelj. Tu je a = e nastalo iz 
poluglasa a. Osnova kti- bila je rasirena su- 
fiksom -lo I -ea. Ne zna se kako se semanticki 
odnosi keljavac, gen. -avca m »kukuruz koji 
ne dospijeva s drugim«. Praslav. *klejb je 



kulturna rijec koju posudise Rumunji: cleiu, 
pridjev na -osus > -os cleios, Madzari kilih. 
Nema paralela u baltickoj grupi, nego s gr. 
x6M.cc, odatle posudenica kola, srdnjem helen 
»prilijepiti«. le. je korijen *qol(e)i- »ljepilo«. 

Lit.: ARj 4, 773. 781. 782. 935. 5, 66. 
Miklosic 154. SEW 1, 659. 763. Holub-Ko- 
pecny 170. Bruckner 223. Vasmer 566. Traut- 
mann 145. Mladenov 240. GM 3\%.Boisacq 4M. 

kalj a f (Hercegovina) = kalja (bosanski 
fratri) »kiseli kupus s pastrmom«. Turcizam 
arapskog podrijetla (ar. qalyd > tur. kalja 
»friture, ce qui est frit«) iz kuhinjske termi- 
nologije. 

Lit.: ARj 4, 781. Skok, Sldvia 357., br. 391. 

kam m (hrv.-kajk., Prigorje) »sinonim: 
mut u vinu«. Pridjev na -bn kaman »sinonim: 
mutan«. Od njem. Kahm »vinski cvijet«- 

Lit. :ARj 4, 782. Strekelj, DAW 50, 25. 

kama f = kama (Kosmet) »noz s obje 
strane ostar«. Balkanski turcizam (tur. kama) 
iz vojnicke terminologije: bug. kama. 

Lit.: ARj 4, 782. Elezovic 275. Mladenov 
229. 

kamara f (Vuk, Perast, Dubrovnik, Cavtat, 
Cilipi, Boka) »1° soba« = kamara »2° svod, 
3° gomila, hrpa, 4° toponim«, gamara (18. v., 
Slavonija) »gomila, hrpa«. Deminutivi ka- 
marica (16. v.), kdmarica (Vuk). Na tal. su- 
fiks -iere > -jer kamarjer (Potomje, Dalma- 
cija), kamarijer, gen. -era m prema f kama- 
rijera (Dubrovnik) »konobar«, na deminutiv 
-ino kamar'in (Korcula) »zahod«; -ono ka- 
marot m (Dubrovnik) »mrnar koji sluzi u 
sobi kapetanovoj«. Od gr. xauxxpa > lat. 
camera, mlet. cdmara, koje je postalo balkanska 
rijec: rum. cdmara, bug. kamara »zimnik«, 
kamara »1° Wandschrank oben der Tur, 2° 
Zimmer«, arb. kamare »Gewolbe«. Ovamo ide 
i spanj. kamarila preko njem. izgovora od 
spanj. camarilla. Preko njemackoga dolazi 
kumerad (ZK) < njem. Kamardd > kama- 
rad, sa sufiksom -ata > ada kamarada (18. 
v., Obradovic). Sa a > o kao starija posude- 
nica iz balkanskog latiniteta komora = komora 
(ZK, Rab) »1° sobica bez peci, 2° fourrage, 
vojnicki prtljag« (pod-), sveslav. posudenica, 
ali nije praslav., jer ne ide u praslav. kulturu, 
s leksikologijskom porodicom na -bn komoran 
(17. v.), poimenicen na -ik komornik (15. v.) 
(pod-) m prema f kbmornica »sobarica«, na 
-ski komorski, na -dzija komordzija (Vuk, 



kamara 



25 



fcamba 



Bosna) »Trainsoldat«, kemyero (Bednja) »isto«, 
deminutiv komorica. Na -jak komornjak »za- 
hod«, na -as kamorai »vojnik koji nije bio 
krajiski, tj. koji potpada pod carsku komoru« = 
kamora (Istra, Prekmurje), kamornik (nad-) = 
komara (18. v., Dalmacija), komamica (slov., 
Krn) »pastirska kuca na gorskim sjenoko- 
sima«, komornjak m »koliba u kojoj se sir 
pravi i maslo bucka, na 4 soje blizu struge. 
od tora« = komura f (18. v., Dalmacija). 
Sa sinkopom penultime kambrq f (Vodice) 
»soba« = slov. hdmra »izba«, kamrica, od 
furl. Kambrq = ciambra < fr. chambre. 
Preko gr. xdu.ccpa > perz. kdmdr > tur. 
kemer > cemer (18. v., Vuk, Dalmacija) »1 ' 
svod, luk, bolta (ZK), 2° pojas za kuburu, 
novae (Lika)« balkanski je turcizam: rum. 
chimir, bug. kemer »isto«. Odatle na -h cernerii, 
indeklinabilni pridjev epitet za kula, londza 
(narodna pjesma), cemerllja »(metafora) vrsta 
sablje«, slozenica cemermecit »svod«. Rijec 
kamara, koja je potvrdena vec u avesti ka- 
mara »cintura«, usla je prema tome na Bal- 
kanu raznim putovima (grckim, mletackim, 
furl., itd.) u balkansko graditeljstvo i u razli- 
cito doba. 

Lit.: ARj 2, 130. 131. 3, 98. 4, 783. 784. 
813. 5, 236. 238. 248. 249. 252. 11, 149. 
Krusar, Rad 118, 15. Budmani, Rad 65, 
165. Ribaric, SDZb 9, 155. Pletersnik 1, 384. 
631. 427. Miklosic 125. SEW 1, 556. Bruckner 
250. Vasmer, RSI 3, 278-279. 5, 144. Ro- 
mdnsky 109. Rohlfs 871. REW 1545. Trombetti, 
AA 3, 29. GM ill. Pogodin, REV 47, 207- 
209 (cf. AnzlF 21, 73.). Walde, AnzJF 29, 
32. Korsch, ASPh 9, 509. 

kamiistri, gen. -astara m pi. (Dobrota) = 
kamastre f pi. (Perast, Prcanj, Lastva, Tivat, 
Krtole, opcenito u Boki) = komostre, gen. 
-ara (15. v., Vuk, Marulic, Dubrovnik, Cavtat, 
Cilipi) = komostra (Cres) = (str > str kao u 
ostar) komostre, gen. -ara (Lika, Sibenik, 
Racisce, Kuciste) = komostre (Liburnija, Istra, 
Vodice, Premantura, nepoznato kod Brkina, 
Savrina i Bezjaka) = komastre f pi. (Zagvozd, 
Vrgorac, Istra) = komostra, gen. -ostar n 
pi. (sjeverni cakpyci, Istra) »verige nad og- 
njistem o kojima visi kotao, pinjata, lonac«. 
Toponim Komostrin (Krk). Dalm.-rom. lek- 
sicki ostatak (relikt) camastro, kreko-rom. ca- 
mustre, juzno-tal. sve do Abruzza kamastra 
»catena del focolare«, od vlat. cremastrum, 
od gr. pridjeva xpeiiaoxoc, (s umetnutim r 
poslije st, kao u Spalatro, scheletro), od xpe- 
lidvvuui »visim«. Gubitak suglasnika r je 
po zakonu likvidne metateze r - r > e - r. 



Upor. i arb. kamastre i ngr. xpe|idaxpa »isto«. 
Ujednacenje samoglasnika e - a je kao u 
galatina, salvaticus, dalmaticus, saljatur (Dub- 
rovnik) < serratorium. 

Lit.: ARj 5, 239. 249. Stojkovic, ZbNZ 27, 
232-243. (cf. JF 10, 258). Ribaric, SDZb 9, 
158. Miklosic 126. 426. Rohlfs 141. 147. Benvit, 
ZRPh 44, 437. REW 2310. GM 172. DEL 697. 

kamba f (cakavski, Istra, Buzet, Sovinjsko 
polje) = kdnba f (Marcelji, Kastavstina) »1° 
zavinuto drvo ispod vrata volu u jarmu, 
prievrsceno iglicom (iglica prievrscuje kanbu 
za jaram (v. jarme; jarmit' je gornji dio volu 
na siji, v. konablja), 2° kambe f pi., compedes 
equorum (Mikalja)«. Slov. kamba je rasirena 
rijec s polisemijom i leksikologijskom poro- 
dicom. U Beloj Krajini i Notranjskom je »sa- 
vinuti dio jarma volu oko vrata« kao u cakav- 
skom, u Sempasu (Gorisko) »sprava zalovljenje 
ptica, Tiirgriff, Schliesshacken, in welchem 
der Riegel des Schlosses schnappt«, u Reziji 
»Kinnbacken«. U furlanskom odgovara cianive f 
= cidnevd (Barcis) za slov. i hrv. komba. Pirona 
daje tocan opis. Kako je to sinonim za cianeule 
f, bit ce jos govora o etimologijskom postanju 
te rijeci. Bertoni, LD 42 stavlja kdmbu u isti 
red sa chanva = conua (Svicarska, Grisons), 
svicarsko-njem. Kdmme, svicarsko-rom. cama 
»collare del campano« i zakljucuje da se radi 
o keltskoj rijeci camb-, koja da se nalazi u 
gamba. Ali je gamba drugog podrijetla jer je 
kamba u ocitoj vezi s tal. canava (16. v.) 
»collare dei bovini«. Ide zajedno sa slov. luim- 
pica, kampicje, koje je iz srnjem. Kamb, Kambe, 
austr.-njem. Kampe = Kamm »Kamm auf 
dem Kopfe oder Halse eines Tieres«. Od gal- 
skog *camb ili od predrimskog caniba ili canipa. 
Od gamba su nasi glagoli gambuti se (Zore) 
»1 " turati se u svadi, 2° (hrvatski skolski 
izraz) gimnasticirati«, dogambati, progambati pf. 
(narodna pjesma) »gambajuci pristupiti, dock. 
Upor. rum. gamba, agdmba i arb. kambe. Upor. 
slov. kompeta (Ig) = kopeta (Dolenjsko) 
»Hackse« < tal. gambetta', gambeti = gabati 
»watscheln, waten, schlendern« (o-, pri-), 
gamball »tesko hodati«, nagambati, -am (Vuk) 
»offendere«, nagarnbdt, -am pf. (ZK, ZU) 
»naici na sto«. To je od tal. gamba »noga« < 
gr. xau.nfj, gambettare. 

Lit.: ARj 12, 292. 786. Zore, Rad 108, 232. 
115, 175. Pletersnik 1, 205. 382. 289. Skok, 
SLRev 3,352. Plrana 45. REW 1539. 1591. 1542. 
Strekelj, ASPh 12, 457. 206. 428. 434. 14,526. 
Grimm 5, 107. Miklosic 110. SEW All. 
Schuchardt, ZRPh 35, 79. si. (cf. RSI 5, 
263). DEL 713. 



bambijat 



26 



kamen 



kambiiat, -am impf. (Dubrovnik, Cavtat, 
Potomje) »mijenjati«. Romanski postverbal 
kombija f (sa -io > -ija kao u gimnazija itd.) = 
kdmbijo m (17. v., Dubrovcani) »promjena 
novca« = kambij (stavit na ~, Kuciste) 
»dobit u banci«. Na sufiks -ale < lat. -aus 
kambijdla f (Boka, Crna Gora, Hercegovina) 
»(prevedenice) mjenica«. Od tal. cambiare 
»mijenjati«, galskog podrijetla, cambio m »isto«. 

Lit.: ARj 4, 787. REW* 1540. DEI 698. 

kameia f (16. i 17. v., cakavski) = kamei 
m (prema lat. camelus) — (obicnije s z < e = 
T|) kamila (16. v., Vuk) = kamuja f (15-17. 
v.) = kamuija (15. v., Vrancic) = kamil 
m (18. v.) = kamilj (15-17. v.) = (sa c > g 
kao u sjev.-tal. gambello ill u hebr.) gamila 
(Belostenec, Jambresic, Voltidi) »deva«. Prid- 
jev na -j kamilji, na -ov kamilov, poimenicen 
na -be > -de kamilovac »klobuk od kamilovih 
dlaka«, na -ski kamilski, gamilski Na -ar gdmi- 
lar. Oblici na i su grecizmi Ka[ir\ka, deminu- 
tiv xauf)>a, x&unXoc,. Slozenica kamilj-ptlca, 
prevedenica od gr. aTpouOox&UT|Xog »noj«. Arb. 
gamilU. Slov. gomela (Bela Krajina) = ka- 
meia, pridjev kamelji. Na -onus > tal. -otto 
> hrv.-srp. -of je cambelot m (Mikalja) = cam- 
balot (16. v.) = cambolat (Belostenec) »sukno 
od kamilje dlake«, pridjev cambalotov (16. v.), 
od tal. ciambellano »isto« < fr. chamelot (mb < 
mm prema tal. cammelo). Rijec je usla u evrop- 
ske jezike preko biblije i preko industrije. 
Podrijetla je hebrejskoga gdmdl. Ovamo i 
kamilavka (v.). Kako je deva sluzila i u Evropi 
kao saobracajno sredstvo, nailazimo i kod nas 
na toponime Kamilariste (Srbija, okrug Beo- 
grad), Kamuja reka (1704). 

Lit.: ARj I, 754. 886. 3, 98. 4, 806. Pleter- 
snik 1, 382. REW 1 1544. DEI 703. SEW 1, 
477. Vasmer, Gi 73. GM 118. 

kameleon m = kamaleonat, gen. -onta m 
(17. v.), ucene rijeci, prva od lat. nominativa 
chamaeleon, gen. -otitis (Plinije) < gr. sloze- 
nica xauai^Ecov, gen. -ovroc,, prvi dio prilog 
Xauai »prema zemlji«, u prasrodstvu sa zemlja 
(v.), humus, i Xecov, gen. -ovroc, »lav«, »1° 
reptil koji mijenja boju, 2° (metafora) covjek 
koji mijenja stranke, misljenje«. Preko tal. 
camaleonte. Glede prvog dijela upor. kamilica. 

Lit.: ARj 4, 783. DEI 696. 

kamcn, gen. -ena m (Vuk, deklinacija o, 
u stcslav. deklinacija n: karny, gen, kamene, 
ak. kamenb prenijet analogijom u norm), sve- 



slav. i praslav., »1° petra, 2° (eufemizam, tabu} 
zmija, mis, 3° komad (kamen soli)«. Cest 
toponim. Licno ime Kamenko. Ostatak starog 
nominativa u slozenici kamivao, gen. kdmivala 
m (Vuk), koji se upotrebljava najcesce u liku 
kamivdlom, kad je rijec o vrhu planine kod 
oznacivanja granice »odakle bi se kamen va- 
ljao«. Rijec kami potvrdena je u dokumentima, 
danas u Crnoj Gori, Boki i juznoj Herce- 
govini. Taj oblik igra ulogu u folkloru: ka- 
mi ti u dom »sjeme ti se zatrlo«. Odatle prilog 
kami (Crmnica) »zlo, slabo, rdavo, jedva«. 
Kao u rus. kamyk, bug. kamik, slov. kamik, 
polj. kamyk sto je nominativ karny dobio -k, 
koje nije deminutivni nastavak, tako i u hrv.- 
srp. kamik m (dokumenti: 1275, 1493, itd., 
Vrancic, cakavci). Upor. jecmik (v.). Taj je 
dodatak nastao zbog toga sto su maskulina 
na -y rijetka. Da tako treba tumaciti taj do- 
datak, dokazuje odbacivanje -y u kam kao u 
plam pored plamen, pram pored pramen i 
krem pored kremen. Ovamo jos jecam (v.) i 
grm (v.). Upor. u kam udrilo, folklorni izraz 
znacenja »nesreca ili bolesti neka udari u ka- 
men, a ne u celjade«, jer u nekim dijelovima 
Crne Gore postoji obicaj da narodni Ijekari 
prenose bolest u kamen (opljunu prst pa ma- 
zuci dodiruju naizmjence oboljelo mjesto i 
kamen). Upor. kami te otkup'ijo (Kosmet). Tako 
treba shvatiti i zamjenu -enb sa -bn: kaman, 
gen. kamna (hrv.-kajk., Belostenec, slov.), 
odatle toponimi Kamnik = njem. Stein, kol. 
Kamanje kod Karlovca i ces. kamna n pi. 
»pec«. Od karny je i ime biljke kamika (ta- 
koder ces.). Deminutivi se tvore od kamik, 
kamenb i kam: na -be, -bk-. kami'cac, gen. -cca 
(takoder toponim, Hrvatska) = kamicak gen. 
-ika = kamicak pored kamicak (Kosmet). 
Denominal skamicati (Silba) »otjerati koga 
odakle kamenjem«. Jedna je potvrda za -id od 
kam: kamic. Od kamenb su kamenac, gen. -enea 
= kamendk, gen. -enka, sa -die < -be H — ic: ka- 
mencic; -cak,< -be + -bk',-iac < -be + -be: ka~ 
meniac, kamenCak, kamecak (EI. v., n ispao u gru- 
pi nek) — kamencak, gen. -nika (17. v.). Pridievi 
se prave samo od kamenb: na -bn kamemm > 
kamen, toponimi Kamengrad (Bosna), Ka- 
meno, Kameno Sijeno na Durmitoru, Kamena 
Glava (Kosmet), srea kamenoga, poimenicen na 
-ik kament'k', na -ica: kamenica (16. v.) »1° os- 
triga, 2° vjestica, 3° biljka«, sa deminutivima na 
-be i -bk: kamenicac, gen. -cca = kamenicak, 
gen. -cka »biljke« = kamenica (Kosmet) 
»zmija«, na -ika kamenika »trava«, na -jaca 
kamenjaca »kruska«. Pridjev na -it: kamenit = 
kamenit (Kosmet) pored kamenit (Vuk); na 



kamen 



27 



kamiz 



-ski: kamenski (18. v., u sr. r. toponim Ka- 
menska). Poimenicen na -jak: kamenstak (na- 
rodna pjesma, Crna Gora) »junak cvrst kao 
kamen«. Na -o toponim Kamenova. Ostale su 
izvedenice od kamenb: na -ar kamenar, gen. 
-ara (16. v.) »sinonim: zidar«; -ica: kamenica 
f » 1 ° kamen izduben kao sud, za ulje (Smok- 
vica, Korcula), 2° mjesto gdje se kopa kamen, 
3° (18. v.) kamen vrlo velik, 4° (kamenica, 
Vodice) prirodno udubljenje u kamenu 
vapnencu gdje se nakupi vode od kise, 5° 
toponim«. Na -ik: kament'k »mjesto gdje se 
kopa kamen«. Augmentativ na -ina: kamenina 
(Cres) »(metafora) suvrst vinove loze tvrda 
grozda«. Kol. na -je kamenje n = katninje 
(1475, Otocac) = kamenji pi. (Buzet, So- 
vinjsko polje) »kamenje za gradnju kuce«. 
Na -jak: kamenjak, gen. -aka (Vuk) »gdje ima 
kamenja«. Slozenica kamenolom je neologi- 
zam, prevedenica (caique) od njem. Stein- 
bruch. Denominali (kauzatw i inhoativ) na 
-iti kameniti, -im (o- se, s-, za-) »obracati u 
kamen«, zakdmenit (Kosmet) »(metafora) 1° 
zamuknut, 2" zaprepastiti se« = skame- 
njati (Crna Gora), skamenjivati se »postati 
kamen«, na -ovati kamenovati, -ujem »zasuti 
kamenjem«. Glagol okameniti se sluzi u psovci. 
Odatle eufemizam (tabu) za zmiju i misa u 
Grblju: okarnenica »zmija«,- jer se zaklinje s 
okamenila se', okamenjak »mis«. Balticke i os- 
tale ie. usporednice pokazuju varijante u 
pogledu pocetnog sloga. Dok sve slavine pred- 
stavljaju samo ie. * kamen \ ko-, svode se 
ostale na ie. *akmen i *akmen-, Upor. lit. 
akmuo, gen. akmens pored asmuo »kamen«, 
lot. asmens »ostrica noza, gr. &xutov, gen. 
oCxuxovoc,, sanskrt. aqma »stijena«, avesta asman- 
»kamen«. Glede pocetnog *ak- upor. ostar. 
Sa pocetnim slogom slavina slaze se stvnjem 
hamar, nvnjem. Hammer, u sjeverno-germ 
»stijena«. Zbog te varijacije treba pomisljati 
i na uporedenje s jezicima izvan ie. grupe 
tako s ugrofinskom madz. ko, finski km 
»kamen«, lezginski (kavska grupa) kvuan »ka- 
men«. 

Lit.: ARj 4, 788. 794. 801. 804. 806. Ri- 
baric, SDZb 9, 15 A . Mazuranu 478. Medie, 
NVj 15, 742. Vukovic, SDZb 10, 388. Miletic, 
SDZb 9, 437. Elezovic 1, 190. 275. 2, 22. 
232. KZ 43, 315 — 316. 46, 232. 234. 48, 
214. Miklosic 110. SEW 1, 470. Holub-Ko- 
pecny 161. Bruckner 215. Vasmer 514. Jagic, 
ASPh 20, 529. Belie, NJ i, 46-47. Boisacq* 
36. 403. Brugmann, IF 18, 423. Machek, 
Sldvia 16, 187. Guntert, WuS H, 170. Agrell, 
Zwei Beitrage u LuA 1918 (cf. Ub 8, 203). 
Fraenkel, KZ 63, 183. Hirt, IF 37, 217-227. 



kamfor m (18. v.) = kantor m = kamfora 
f od tal. canfora (1255), od kojega je -a bilo 
shvaceno kao nas genitivni nastavak = kafra f 
(hrv.-kajk., Belostenec, Voltidi, Sulek, ZK), 
od srvnjem. Gaffer. Pridjev kdmfordt (18. v.: 
— o vino} < tal. camforato. Varijanta sa m 
je zapadnoevropska, upor. sanskrt. kanpura 
prema ar. > perz. kdfur > tal. cafura > ngr. 
xacpoupd od sanskrt. kapur, prvobitno ime 
drveta na Formozi. Taj orijentalizam potjece 
od arapskih trgovaca u srednjem vijeku (upor. 
mogoris, orsan). 

Lit.: ARj 5, 734. 804. DEI 661. 719. 

kamilavka f = komilavka (Bosna) »kalu- 
derska kapa od kamilje vune«, parakamilavkai 
»crni veo na kamilavki«. Balkanska rijec grckog 
podrijetla (gr. xcurnXaiixa, xaunXauxt/ov/-/ 
-auxiov) : bug. kamttjdvka = (metateza) kalimav- 
ka, parakamilavka »capuchon«, arb. kamilafk. 

Lit.: ARj 5, 241. Mladenov 230. GM 172. 
Vasmer, GL 73. SEW 1, 477. Setka 1, 121. 

karnis m (Vuk, 18. v.) = kamis pored 
kdmis, gen. -Isa = kanis (ZK, slov., n mjesto 
m prema canna, v.) »1° cijev za cibuk (v.) 
ili lulu, 2° cibuk«. Na -ovina kamisovina 
(Drsnik, Kosmet) »sumsko drvo«. Balkanski 
turcizam (sjeverno-tur. i juzno-tur. kam is 
»trska«) iz duhanske terminologije: bug. kamis, 
kamas, arb. kamish. 

Lit.: ARj 4, 807. Elezovic 276. Mladenov 1, 
230. Miklosic 110. SEW I, 478. GM 172. 
Strekelj, DAW 50, 25. Matzenauer, LF 8, 42. 
Vasmer 516. 

kamiz m (Dubrovnik, 17. v.) »dugo prte- 
no odijelo katolickih svecenika« = kamsa f 
(18. v.) = kansa pored kama (Kavanjin) 
= kamza pored kamca (Belostenec, upor. 
madz. kamsza) »cotte, sopravveste«, kanies m 
(Pag, Kotor, Skaljari) ».1° gornje zensko 
odijelo, ljetno, s rukavima od bumbazina 
ispod jaketina (skopca se botunima, size do 
pasa), 2° spavacica (Kotor)«. Belostenec ima 
jos kamica koje Budmani oznacuje kao nepo- 
uzdano. Rijec kamiz je od tal. camice, kao 
mlada posudenica, dok komes (sa a > o) 
ide zajedno s cammissu u Kalabriji. Glede 
sinkope penultime upor. stfr. chainse. Ovamo 
ide na -t'a camisia, koja je postojala u balkan- 
skom latinitetu., kako pokazuje rum. camasa 
»kosulja«, arb. kemishe, kmishe (Ulcinj). Odatle 
lat. deminutiv na -ola : kamizula, pored kami- 
sulja (biljka), kamizula (biljka polion) pored 
kamizulja — kamizola (Mikalja, Dobrota, 



kamiz 



28 



kamuf 



Kuciste) »kratko prteno odijelo nad kosu- 
ljom, bluza«, dem. kamizolica, na dvostruki 
dem. sufiks -alino kamizolm (Cres, Valun) 
»prsluk, buric« == istro-rom. kamizulin »sorte 
di corpetto o panciotto senza maniche«. De- 
minutiv na -ottus > tal. -otto: kamizot m 
(Cres, Bozava, Sutomore, Rab, Krk, Vodice) = 
kamizot (Potomje) »1° suknja od domace fka- 
nine, 2° radnicka bluza (Potomje)«. Od mlet. 
camisola, krcko-rom. camisot. S dvostrukim 
dem. sufiksom kamizolet (Rab) »prsluk«. Slov. 
kamizola, kam^uja (Notranjsko), camazot (Re- 
zija) iz furi, ciamesot; *camisus > tal. camice (kao 
u calice) nastao je od gr. xd|iaooc, (5. v.) > 
camasus, s oslabljenjem penultime kao u 
xepaooc, > *ceressa, deklinirano prema cdlix, 
jer je rijec naziv crkvenog odijela. Ostalo su 
tal. deminutivi od camicia: camicibla (16. v.), 
camiciotto. Tvrdi se da je camisia keltskog 
podrijetla. Prema Battistiju je mozda medi- 
teranskog. 

Lit.: ARj 4, 804. 807. 814. 824. Kusar, 
Rod 118, 20. Ribaric, SDZb 9, 156. Crania, 
ID 6. Banali 2, 192. Ive 104. Tentor, J F 5, 
111. Budmani, Rad 65, 165. REW* 1550. 
DEI 701. Pletersmk \, 384. GM. 187. Sturm, 
CSJK 6, 53. 

kamka f »sinonimi: demasak < damast, 
izmet, samaladza«. Iz rus. kamka »idem« < 
sjeverno-tur. kamka, a ovo iz kineskoga; 
kamuka f (hrv.-kajk., Belostenec, Jambresic) 
»idem« iz madz. je kamuka. 

lit.: ARj 4, 807. 814. SEW 1, 477. Vasmer 
514. 

kamkati, -am impf. (Vuk) »dosadivati ja- 
ukanjem i jadikovanjem« = kdmciii, -im (Vuk, 
Dubrovnik) = kanciu (is-) »kad djeca placuci 
i drukcije dosadujuci jednako traze sto«. 
Budmani pomislja na denominai od kami 
majci (v. pod kamen) »zaludu«, izveden s po- 
mocu -kati kod onomatopeja. Vjerojatnije je 
da se radi o onomatopeji kojom se oponasa glas 
djece ili zivotinja, srodnoj s impf, skamutati, 
skamuc m prema pf. skamutnuti, -em (subjekt 
pasce), odatle postverbal skamut m »gannitus«, 
u Kosmetu skamukati (subjekt covek, kuce, 
za komdie leba) pored skamlicdt, -Kem »idem«. 

Lit.: ARj 3, 872. 791. 4, 808. BI 2, 531. 

Elezovic 2, 232. Matzenauer, LF 8, 42. 

kampanio, gen. -njela m (17. v., Dubrovnik, 
Cavtat) = kampanii (Kuciste) = kampdnjio (Pe- 
rast) = sa promjenom sufiksa -He sa -ellus 
kampdnjio, gen. -njela (Prcanj) = kampane 
gen. -ela (Molat) »zvonik«. Od tal. campanile 



»isto«. Deminutiv na -be > -ac kampanilac, 
gen. -ioca (18. v.). Na -ica kampanelica f 
»gewohnliches Sperberkraut« < tal. deminu- 
tiv campanella. Od lat. > tal. campana (po- 
imenicen pridjev, ktetik od Campania) > 
kambanja (Hrvati u Molise) < abruzz. cam- 
bagne, bug. kambane, pored kanibalo n (pro- 
mjena sufiksa), arb. kembone »zvono«, ngr. 
xaujtdva »zvono«. Bug. kambanarija »zvonik« < 
gr. xaujiavapio. Znacenje »vaga« stcslav. 
knpona > bug. kapana. Hrv.-srp. kupona nema 
ARj, byz. xaujtavoc,, kslat. campana »peso«, 
krcko-rom. campuona, arb. kembore stara je 
posudenica iz balkanskog latiniteta. Taj trgo- 
vacki termin posudise Madzari kompana i 
Rumunji cumpdna, s glagolom a cumpdni 
»razmisljati, neodlucan biti«. Denominai na -ati 
kampanan, -am »zvoniti«, onomatopeizirano 
umetkom / klampandti (Molat) »jako udarati 
(npr. po stolu)«, na -idiare > -izati kampani&at, 
-dm (Dubrovnik). Na -ata kampandta f (Ma- 
linska, Krk) »carillon« je leksicki relikt iz 
dalmato-romanskoga. 

Lit: ARj 4, 813. Wedkiewicz, RSI 6, 233. 
Pletersmk 1, 384. Miklosic 329. SEW 1, 
600. Romdnsky 117. REW 1556. DEI 705. 
706. Skok, ZRPh 50, 489. 54, 468. 

kamuca f (Mikalja) = kamoca (Rezija) 
pored cemurca, camurca »divokoza«. Od tal. 
cammozza »zenka od camoscio« < lat. camox, 
gen. -acis. Sporedni rezijanski oblici potjecu 
od furl, kiamorts, camorcia (Kalabrija), pred- 
romanska alpinska rijec mediteranskog pod- 
rijetla. 

Lit: ARj 4, 814. Pletersnik 1, 384. Sturm, 
CSJK 6, 53. REW 3 1555. 

kamuf m (Istra, narodna pjesma): postole 
erne od kamufa skrojene. Budmani upucuje 
ispravno na turcizam kumas m »tal. raso, 
fr. satin, njem. Atlas«, odatle indeklinabilni 
pridjev kumasli (narodna pjesma), epitet za 
jorgan. Dok je dosla ta rijec s narodnom 
pjesmom u Istru, koja je izvan turskog utje- 
caja, morala se izopaciti. Tako je u srednjoj 
Dalmaciji (Pavlinovic) izmijenila docetak -as 
u -»'i: kumis-anterija; pridjev kumisan pre- 
nijet je s odijela i na uredno jelo. Balkanski 
turcizam arapskog podrijetla (ar. > tur. 
gumas »tkanje, Zeug, Stoff«) iz terminologije 
odijevanja: rum. comas, bug. kumas, arb. 
kumash »manufacture«, ngr. xou|idai. 

Lit.: ARj 4, 814. 5, 777. 778. Miklosic 
147. SEW 643. GM 213. Matzenauer, LF 
9, 38. 



kamumila 






Kanajt 



kamumila f (Rab) = komdmila (Dubrov- 
nik) = kamumu m (Brae) = (haplologija, 
preko njem. Kamille) kamila, sa deminutivom 
kami/ica (slov., Hrvatska) = gamllica, (hrvatski 
gradovi, Zagreb) = komellca (slov.) = go- 
milica (slov.), = gumilica (18. v.) = (disimi- 
lacija m - n > I - m) kalumela (Sulek) = 
kalumala (Stulic) = (disimilacija m - m > 
g - m) kagomila (Veli Otok) »matricaria 
chamomila«. Od srlat. > tal. camomilla / ca- 
mara- < gr. slozenica xa\iai\n\Kov > %a]\,6- 
\a\kov »jabuka zemljina«. Prvi je dio prilog 
Xajiat »na zemlji«. Ovamo ide sa napusta- 
njem reduplikacije i zamjenom docetka -ila 
domacim sufiksom -ika komonika. Ta je pro- 
mjena nastala prema istoznacnom romanika (v.). 

Lit.: ARj A, 778. 806. 813. 814. 5, 246. 

14, 156. REW 1553. DEI 704. 

kamze f pi., gen. kdmaza (Vuk, narodna 
pjesma) »drzak u noza«. Turcizam arapskog 
podrijetla (ar. qamza). 

Lit.: ARj 4, 814. 

kana f (Vuk) = kina (Kosmet) = krna 
(Banja Luka) = knd (Mostar, Vuk) = 
knja (Pavlinovic), uz kina, kena (BiH) »1° 
prah od lisca biljke lawsonia alba, (u BiH i) 
balsamina hortensis (sluzi za bojenje kose, 
ruku, noznih nokata), 2° (metafora) zuckasta 
ili crvenkasta ljaga na lozovu liscu poslije 
padanja kise po suncanoj pripeci«. Denomi- 
nali krati, hnijem (Bosna) (na- Vuk, narodna 
pjesma o-), knjdti, -am (Pavlinovic, Dalmacija), 
krnati. Balkanski turcizam ar. podrijetla (tur. 
kina < ar. hinna) iz kozmeticke terminolo- 
gije: rum: cand, a cdni, apstraktum na -eald 
cdneala, bug. kana, kdnosvam, ngr. xvac,. 
Ovamo kana cicegi (Kosmet) »vrsta cvijeca« 
u tur. sintagmi. Na -/(': kwialija »okniven, 
koji sadrzi kanu«. Samoglasi a, poluglas 6 
(jedini uopce) i r zamjenjuju tur. / (poluglas 
izgovoren kao jery). 

Lit: ARj 4, 814. 5, 109. 117. 603. Skok, 
Sldvia 360., br. 438. CMP 6, 42. Mladenov 
265. SEW\, 530. ^£1^4135. Matzenauer, LF 
8, 184. Lokotsch 867. Skaljic 410-411. Ele- 
zovic' 2, 520. 524. ASPh 35, 346. Pascu 1, 
173. 

Kanajt m, toponim na otoku Krku kod 
Punta (biskupsko dobro), kre.-rom. od lat. 
cannetum, izvedenica na -etum od canna 
»trstika«. Taj sufiks odgovara znacenjem na- 
sem -Ik (trstik, sljivik). Deminutiv odatle na 
nenaglaseni sufiks -ulus je Kanttal (Rab) < 



lat. cannetulu »mali Trstenik«, u f pi. tal. 
Canidele = (hrv.) Srakane, otocic kod Lo- 
sinja. Deminutivi: na -uceu kanjusa (Volosko, 
Opatija, Istra), kanuca (Rab) »cibuk« < tal. -mlet. 
cannochia < cannucula; na -ittus > -et kdnet 
m (Smokvica, Korcula) »komad drva obicno 
izrezana na koje se kod pletenja stavi klupko«, 
na -icella > mlet. -esela kanizela f (Korcula) 
»zahodska jama u gradu bez kanalizacije«. 
Augmentativ na -one: kalun, gen. -una (Si- 
benik) »probuseno gvozde (termin u mli- 
nu, za ulje; disimilacija n - n > I - n) = 
kdnjuo, gen. -ula (glede n upor. mlet. cagnol, 
metateza odatle) »top« < cannone > kdnun, 
gen. -una (16. v.) > kalun (Dalmacija) = 
(metateza) kaniio, pi. kanuli (Stoliv), Pod 
kanuo (Muo, ribarska posta). Odatle tal. 
deminutiv na -dno kanuncln (Potomje) »muzar«. 
Rijec kanonlr (ZK) »artilerist« je iz austrijske 
vojske. Od lat. > tal. canna, posudenica iz 
gr. xdvva, a ovo asirsko-sumersko gin, ba- 
bilonsko qanu. 

Ova mediteranska biljka dala je i druge 
romanske izvedenice koje su se ocuvale u hrv.- 
-srp. jadranskim zonama : toponim na -etum > 
hrv.-srp. -et (upor. u Splitu Lovref) Kanete 
f pi. »dio polja u Baru (ovaki izgovor u Baru 
i Sutomoru; nalazi se kod zeljeznickog maga- 
zina)«. U Ulcinju Arbanasi izgovaraju knete, 
sto odgovara u arb. nenaglasenom a > e, koje 
ispada. Pridjev na -icius cannicius > tal. can- 
niccio poimenicen z. r. kanica (Boka) »1° od 
smokava nanizanih na tanko drvo kao lesica 
na 4 ugla, 2° toponim Kanice Spiljarske 
(kod Kotora)«, poimenicen m. r. konic m 
(Stulic) »sprava spletena od pruca u kojoj 
se drzi vinska komina kad je pod lijeskom«. 
Odatle denominai na -ati konicati, -am impf. 
(Vetranie, objekt plavca, deminutiv od plav). 
Deminutivi nenaglaseni -ula i naglasena vari- 
janta -ella zastupljeni su takoder: kanula f 
(Rab, Kuciste, Brae) »cijev, pipa«, kanela 
pored kalena (metateza, Bozava) »canna«, kanela 
(Lika) »pipa, slavina«, deminutiv kanelica. 
Arb. kenell »Brunnenhahn von Metall«, kaneli 
»Spund«, hangjele (Skadar), gr. fj xdvouXa tou 
|3apeXtoij. Ovamo ide s neobicnom zamjenom 
nn > nt (upor. kandala, Treviso) kdntula 
(Dubrovnik, Cilipi) »1 ° cijev za vodovod u 
gustijerni, slavina, robinetto, 2° pipa za vino, 
3° potkoljenica (Korcula)« = kdntula (Budva, 
Krtole, Bogdasic) = kantula (Kuciste, Brae) 
»1° cijev u kotlu za pecenje rakije, 2° pipa 
u bacvama za tocenje vina« = kamuija (Dal- 
macija, Pavlinovic) »suplje drvo kroz koje se 
na vodenici na uspor pusca voda na kolo« = 



Kanajt 



30 



kanap 



kantilla (Kuciste, Brae) »goljenica«. Inte- 
resantno je Budmanijevo tumacenje suglas- 
nika t u ovim oblicima. On ga tumaci na 
jednak nacin kao u assula > * astia, astella, 
tj. *kanla > vlat. *kantla > kantula sa na- 
knadnim latiniziranjem prema klasicno - la- 
tinskoj sintagmi carina ferula. Sam pri- 
mitivum carina nije zastupan u hrv.-srp. 
Nije mogao potisnuti domacu rijec trska, 
trstika. Nije izvjesno da li je (za)kaniti (Baska) 
»ograditi trnjem« denominal na -iti od canna. 
Rijec canna je od 10. v. bila mjera za duzinu. 
Odatle potjece zacijelo kanica f (Tivat) »za- 
vijutak, serpentina«, put na kam'ce (ima to- 
liko kamca do Njegusa). Docetno -ica moze 
biti nas deminutivni sufiks, a i lat. pridjevski 
nastavak -ictus, o kojem je naprijed bila rijec. 

Lit.: ARj 4, 826. 827. 764. 767. 5, 267. 
Jagic, ASPh 1, 159. Skok, ZRPh 46, 390. 
Skok, Slav. 24. 47. 61. 58. 260. Kusar, Aaa 118, 
22. Zore, Rod 115, 162. REW* 607. 1597. 
3263. DEI 721. 723. Tiktin 259. Miklosic 
109. SEW 1, 474. Putanec, Filologija 6, 148. 

kanal, gen. -ala m = kana, gen. -dla 
(Vodice), internacionalno od tal. canale, za- 
cijelo preko njera., s denominalom na -izirali 
kanalizirati, -liztrdm, deminutiv kanalcic, upor. 
arb. kanal, prema starijoj posudenici na a > o 
u nenaglasenom polozaju: kanal, gen. -ala m 
(Sibenik) »graba uz cestu kuda voda tece 
ako je presvodena« = konal, gen. -did (Cres, 
Rab) = kona (Bozava) = kano, gen-, -ala, 
(Veli Otok) = konao (Budva, Boka) = kono, 
gen. -ala (Dubrovnik, Prcanj) = konal, gen. 
-ola (Hvar) »1° zlijeb, prekop, cloaca, 2° 
pomorski prolaz, 3° cijev kroz koju se kis- 
nica hvata, 4° toponim, polje Na Kanalu u 
putu za Mogren, U Kanalu, Na po Konala 
I Stoliv / kad se ide put Perasta kod Boke 
Kotorske«. Deminutiv Konalic (18. v.) »ime 
predjela« (Veli otok). Na -ica kondlica (Lastva) 
»okrugla tigla«. U Stonu sa metatezom kolan. 
U Dobroti i Morinju dolina, potok u njoj i 
njive zove se Gandalj. Kad su velike kise, 
Gandalj poplavi sve i prodire u more. Rijec 
konao je leksicki relikt iz dalmato-romanskog 
od lat. candlis, izvedenica na -dlis od canna 
[v. i konaval]. 

Lit.: ARj 5, 261. Hraste, JF 6, 181. Ri- 
baric, SDZb 9, 156. REW 3 1568. DEI 711. 
Matzenauer, LF 8, 197. GM 173. Putanec, 
Filologija 6, 147. 

kanap, gen. -apa m (18. v., Vuk) »dretva« = 
kandv (Vetranie, uz presti) = (sa slablje- 
njem penultime) kdnef (Cres). Mlada posu- 



denica od tal. canapo (14. v.) »(pomorski termin) 
fune grossa fatta di canapa« < kslat. canapus. 
Rijec kanava f (Boka, Vukov akcenat kanava 
oznacuje Budmani krivim) »(kol.) konoplje«, 
od mlet. canava = tal. canapa (14. v.). Bellin 
deminutiv na -ce kanavce oznacuje Budmani 
kao nepouzdan. Augmentativ na -cina kanav- 
cina je dubrovacki. Deminutiv na -rJI > -ak 
kanavak, gen. -vka (17. v.). Upor. jos ka- 
navac, gen. -avea (v.). Stara posudenica po- 
kazuje a - a > 6 - o (kao Kotor, Mosor), 
potjece zacijelo iz balkanskog latiniteta: konop, 
gen. -bpa m (Vuk, 15. v., Marulic) = konop 
(Bozava, Vodice, Polzane, Istra) = konop 
(Rab) »uze, vrv, strik (ZK)«, slozenica polu- 
konop (Stulic) »polovina konopa«. Deminutiv 
na -be > -de konopac, gen. -pea (Vuk), na 
-cii > -be + -ic konopcic; augmentativi: 
konopcina, konopina; radne imenice na tur. 
-cija konopcija (Bella), na -ar konopar, gen. 
-ara (Vuk) »uzar«, s pridjevom konopdrev; 
konopedr, gen. -cam. Kol. na -je konoplje, 
Lat. izvedenica na -ia *canapia mjesto opce- 
-rom. canapa i kslat. canabius za cannabus < 
gr. x&vvafioc, potvrdena je u istro-rom. ganiepa 
(Rovinj) i u furi, cianaipe. Nalazi se kao sve- 
slav. u hrv.-srp. konoplja f = konoplje n, pi. 
konoplje, gen. kbnopalja (16. v.), sluzi za 
predenje uza. Nalazi se jos u stcslav., ces., 
polj. i rus. Pridjev na -wi > -an konopljan, 
poimenicen konopljanka »biljka«, na -en ko- 
nopljen, poimenicen na -ka konopljenka »krus- 
ka«, na -ast konopljast (Lika) »rascesljanog 
perja«, na -in konopljin. Deminutiv konbp- 
Ijica »1° ptica, 2° biljka«. Na -ika konopljika 
»biljka«. Na -ar konopljdr (Istra) = na -jak 
konopljak = konbpljdk, gen. -dka, na -ara 
konopljara (Srbija), konopljarica = konop- 
Ijarka »ptica cesljugarka«. Na -ina kbnopljina. 
Na -iste konopljiste. Balticki oblici su iz slav. 
U poredenju sa njem. Hanf i sveslav. pred- 
stavlja p kao u juznoj Evropi rum. canepa, 
arb. kanep (Gege) = k'erp (Toske). Upor. 
jos arm. kanap »konoplja«. Prema tome je 
maloazijski oblik bio kanap, koji je usao u 
balkanski i zapadni latinitet i odatle dosao Sla- 
venima i Germanima na rimskom limesu. U 
kasnom latinitetu dolazi can(n)apis u glosama 
za can(ri)abis kod Varona < gr. >cav(v)apT5, 
za koje se uzimlje skitsko posredovanje u 
5. v. Oblik sa b mjesto p nalazi se u ir. canaib. 
U juznotalijanskom ima reileksa za b mjesto p: 
cannavu, cannamu i spanj. kanama. Iz glasov- 
nog ispitivanja izlazi da su se na Medite- 
ranu unakrstile dvije struje koje su iz Orijenta 
donijele ovu vaznu kulturnu biljku u Evropu, 



kanap 



31 



kanat 3 



a to su najvjerojatnije maloazijska i skitska 
struja. 

Lit.: ARj 4, 815. 816. 5, 269. 273. 10, 
623. Pletersnik 1, 431. Ribaric, SDZb 9, 158. 
Kusar, Rod 118, 19. Cronia, ID 8. Lalevic, 
NJ 2, 78-81. 278-283 (cf. JF 13, 283). 
Miklosic 127. SEW 558. Bruckner 252. Vas- 
mer, GL 73. RSI 2, 29. Kiparsky 272. 
GM 174. REW" 1599. Korsch, ASPh 9, 
571. Gombocz, Symbolae Rozw. 2, 71. si. 
(cf. RES 9, 275. Ub 14, 279). Hirt, PBB 
23, 334. 343. Loewenthal, WuS 9, 181. 
Boisacq 407. Samsalovic, NVj 29, 374. DEI 
771. Rasanen, PUF 29, 198. Hubschmid, 
Schlauche 150. 

kanara f (18. v., Margetic) »sinonim: 
mesarnica«. Pridjev na -ski kanarski (pas) u 
Vukovoj narodnoj poslovici. Balkanski tur- 
cizam arapskog podrijetla (ar. qynndre > tur. 
kanara) iz mesarske terminologije: arb. ka- 
nare f »Schlachtstatte«, rum. canard (de piatrd) 
f »pecina, fette Weide, pasnjak za debljanje 
starih ovaca« = bug. kanara »Klippe, Fels«, 
pridjev na -ist kanarist »felsig« ne poklapaju 
se u znacenju sa hrv.-srp. i arb. 

Lit.: ARj 4, 815. Tiktin ITS. Mladenov 
230. Dorii 140. GM 173. 

kanarac, gen. -rea m (upor. arb. kanar, 
slov. kandrec) prema f slov. kanarka — (di- 
similacija n-r > n - /') kanalac, gen. -Ica 
(Zagreb) prema f kananca = (sa a > r kao 
u krletka) krnjolac, gen. -Ica = (kompro- 
misni oblik) karnalec (Sestine), sa tal. demi- 
nutivnim sufiksom -ino kanarin (Dubrovnik) 
prema f kanarma f, prosiren nasim deminu- 
tivnim sufiksom kanarinac, gen. -nca m (Za- 
greb) prema f kanarinka, rasiren dvostrukim 
deminutivnim sufiksom -cek < -be + -bk 
karulincek, upor. slov. kanarcek »ptica sa 
otoka Canarie = Kanarski otoci«. Preko tur. 
kamrikusa f (narodne pripovijetke), od tur. 
sintagme kanariekuiu. Od tal. canario (16. v.), 
canarino (17. v.). 

Lit.: ARj 4, 814. Pletersnik 1, 384. Hirtz, 
Aves 179. GM 173. 

kanat 1 , gen. -ata m (Vuk, Kosmet) = 
kanet (Vuk, narodna pjesma) »1° sinonim: 
krilo (od vrata, prozora), 2° pretin, pretinac, 
3° na kolima daske sa svake strane kao lotre 
(Kosmet)«. Denominal na -iti: kdnatiti, -im 
impf. (Posavina) »1° graditi kanat, 2° obalu 
graditi da voda ne premahne«. Balkanski tur- 
cizam (tur. kanat »aile, vantail, hattant«) iz 
graditeljske terminologije: bug. kanat, arb. 



kanale, cine, canata f, ngr. xav&TL Razli- 
kovati treba knatiti (Bosna) »zivotariti« = 
kanatlt se, -dtim (Kosmet) »suprotno: cicija- 
siti (zim i kanali se = budi zadovoljan)«. 
Taj potjece od arapskog kana'at »stednja, za- 
dovoljstvo s onim sto se ima«. Odatle bos. 
katolicko prezime Kandjet. 

Lit.: ARj 4, 816. 819. Elezovic 1, 277. 
Lokotsch 277. Mladenov 230. GM 173. Skok, 
Sldvia 15, 357., br. 392. Pascu 119, br. 215. 
Matzenauer, LF S, 42. 

kanat 2 , gen. kdnla (15. v., Marulic) »pje- 
vanje«; kantat (Perast) = kantat, -am impf, 
pored pivat (Rab, Bozava) = kantat, -am 
(Dubrovnik, Cavtat, objekt pjesan, misa) (is-, 
od-, pre-, ras-, za-, subjekt pijetao), apstrak- 
tum kdntanje n (Marulic), ironicka metafora 
iskantati (Lika, Dubrovnik) »izbrbljati«, skan- 
tati (Naljeskovic) »proglasiti, saopciti«. Sa 
tal. prefiksom in- inkantdti se pf. (Veli Otok) 
»prepasti se«. Postverbal jinkanat (Bozava) = 
inkdndl (Perast) »drazba« < tal. incanto. 
Radne imenice: na lat. -atarem > mlet. 
-ador > -adur: kantaduri m pi. »pocasna 
sluzba predvodnika pjevanja u crkvi (imaju 
posebno mjesto na crkvenom koru)«, poime- 
nicen part. prez. kantajuc = kantajoc (Vo- 
dice, Istra). Od tal. cantare, iterativ od lat. 
canere (prasrodstvo sa njem. Hahn), putem 
crkve. Upor. stari romanizam arb. me knu 
(Ulcinj) »1° citati, 2° pjevati«. Radna imenica 
na -or kantor m (u gradskom jeziku) »pjevac u 
zidovskim sinagogama«, kantur, gen. -ura m 
(16. v.) »pjevac u crkvi«. Apstraktum na -to 
cantio > ak. pi. kance (rima sa tance, Marulic), 
sa zamjenom sufiksa -one sufiksom -ola kan- 
cola f (Veli Otok, zamjena je izazvana, disi- 
milacijom n - n > n - /) »pjesma«, dem. 
na -ica kancolica (Bozava) »canzonetta«. Ovamo 
ide i kantuneta (Kastav) »narodna pjesma na 
jednu ariju« (asimilacija ts - t > i - i, 
valjda pod uplivom od kantun, v.). Upor. jos 
slov. skant, gen. skanta »Musikinstrument, 
Geige«, skantar »Musikant« < tal. discanto. 

Lit.: ARj 3, 872. 4, 815. 816. 824. 825. 
826. 11, 543. Pletersnik 2, 630. Kusar, Rad 
118, 25. Ribaric, SDZb 9, 117. Cronia, ID 
6. REW 3 1611. 1620. DEI 726. 1326. 

kanat 3 , gen. kanta m (Rab, Pag) »opcinsko 
nezasumljeno zemljiste koje uzivaju pastiri; 
obraslo kaduljom, jezinom, kojom se potpa- 
ljuje oganj«. Na Rabu se zove tako kamenit 
predjel (gorska kosa). Paski seljaci bi htjeli 
razdijeliti ga i posumiti (dilit kanti). Vjerojatno 
od tal. canto »lato, parte, banda«, od lat. 



kanat' 



32 



kancelar 



canthiis < gr. xavOoc, »ocni kut«. Ovamo ide 
kao deminutiv na -dlus gandeli m (Brae) 
»kut uopce, sakriveno mjestance«. Deminutiv 
na -ic gandeljic (Pavlinovic) »vrtanjak, mali 
prostor zemlje« = gandoj m (Hvar) »rupa 
u zivu kamenu pokraj mora« = gandej (Ku- 
ciste) »krug ucinjen mrezom bukvarom«. 
Budmani je uporedivao te srednjodalmatinske 
otocke rijeci sa prov. cantal, fr. chanteau, tal. 
canto »cerchio di ferro intorno alia rota, sinja 
(ZK)«. Prijelaz c > g kao u gatto < cattus i 
u tal. grecizmima. Na tal. deminutivni sufiks 
-ina kantina f, danas internacionalni talija- 
nizam. Na -one: kanton m (16. v., cakavci, 
slov.) = kantun, gen. -una (Dubrovnik, Cav- 
tat, Mljet) = kantun, gen. -una (Brae, Hvar, 
15. v.) »ugao«. Deminutiv na -ic kantunic 
(17. v., Dubrovnik) i pridjev kantunast (kamen). 
Na -aca kantunaca f (\ak, Boka) »sisana (v.)«. 
Od tal. cantone »angolo«. Odatle na -ale: 
kantunal m (Kuciste) = kantundo, gen. -ala 
(Cilipi) »nocni ormaric«. Na dvostruki demi- 
nutivni sufiks -in + -ella kantinela f (Gilipi) = 
kantin'ela (Buzet, Sovinjsko polje, Krtole, Sto- 
liv) »letva, stukela (Korcula)« = katnela (Bo- 
zava) »contraforte d'una imposta«. Na -ata > 
-ada: kantindda (Bozava) »cantonata di una 
via«. Upor. jos slov. kantaru = kanteric m 
»kleiner Kasten« < tal. cantera. Osnovno can- 
thus, koje je uslo u grcki i latinski, pred- 
rimska je rijec, prema Kvintilijanu africka ili 
iberska (upor. Cantabri u Iberiji sa sufiksom 
kao Calabri, od canto »pietra«), 

Lit.: ARj 3, 99. 4, 826. Kusar, Rad 118, 
22. Hraste, BJF 8, 22. Cronia, ID 6. Pleter- 
snik 1, 385. Sturm, GSJK 6, 54. Alessio, 
RiO 2, 48. REW" 1616. DEI 728. 

kanava f (16. v., Naljeskovic), dem. na 
lat. -itta > tal. -etta kanaveta f = kanave, 
gen. -eta (Vuk, interesantan je primjer y.a 
prijelaz u suglasnicku deklinaciju. zbog grupe 
-et u tal. sufiksu) »Flaschenkorb, bocnjak«, 
novija je posudenica mozda iz dubrovacko- 
-romanskoga za mlet. caneva, caneveta, tosk. 
canova, sic. cannava, istro-rom. canuvita, 
rrb. kanavete «Schublade, Geldschrank, Kas- 
se«, deminutiv na -ino kanav'm, gen. -ina 
(Milna) »podrum gdje se spremaju stvari«. 
Starija posudenica pokazuje o < a u oba 
polozaja kao Mosor, Kotor: konoba f (15. v., 
Vuk, zapadni krajevi, Prcanj, Krtole, Crmnica, 
Imotski, Vodice, Senj, statut kastavski) = 
konoba (Milna, Rab, Drvenik, Bozava, Buzet, 
Sovinjsko polje) = konoba (Ciovo) »1° piv- 
nica, podrum, 2° der ebenerdige Vorraum, 



Vorzimmer (Prcanj), 3° stala za zivo = pri- 
zemna prostorija (Krtole, Crmnica), 4° to- 
ponim«. Odatle konobar, gen. -dra m (16. v.) 
»1° kremar, 2° danas mjesto kelner u gra- 
dovima« prema f konobarica (Vuk) »kljuca- 
rica, krcmarica«. S prefiksom prikonoba (Du- 
basnica) »prostor pred vratima konobe«. Prid- 
jev na -bn > -an konoban. Deminutiv kbno- 
bica (Stulic) = konobica (Hvar), augmentativ 
na -etina konobetina (Dobro Selo). Leksicki 
je relikt iz balkanskog latiniteta. Slov. ko- 
noba ~ kanoba. Rezijansko caniba je iz furl. 
cianive. Ovamo mozda skunabiti, skunabtm 
pf. = skbnobit, -Im »opskrbiti, skunatoriti«. 
Od kslat. canaba = canapa »barake za zivezne 
namirnice za rimsku vojsku«. Prema Battis- 
tiju zbog alternacije -aba j -apa mediteranska 
je rijec. Znacajno je da u istro-rom. kanua 
(Bale) »canova, dispensa« pokazuje sinkopu 
penultime, dok je u mlet. ostavljena u e, 
a u toskanskom zbog labijala presla je u o. 

Lit.: AR} 4, 816. 5, 269. 12, 10. Pletersnik 1, 
385. 431. 437. Ribaric, SDZb 9, 106. Hraste, 
Rad 272, 23. 25. BJF 8, 27. Kusar, Rad 118, 
15. SEW I, 480. Vasmer, RSI 4, 185. Jagic, 
ASPh 1, 159. Ive 104. 

kanavac, gen. -avca m (17. v., Dubrov- 
nik, Cilipi, Vukov akcenat -avac) = kana- 
vaca f (Boka, Korcula) »kuhinjska krpa, opir- 
njaca, sudoper, rita«. Augmentativ kanavacina 
(Bella) = konovacina (Voltidi). Od mlet. 
canavazza »isto«, tal. canovaccio / canav- 
»tessuto grossolano«, od lat. cannabis, canapus, 
v. kanap. 

Lit.: ARj 4, 816. Zore, Rad 110, 213. 114, 
225. DEI 713. 725. 718. 

kancelar, gen. -ara m (18. v.), apstrak- 
tum na -ij'a kancelarija (15. v.) = (meta- 
teza) kancaralya (ZK) = kancilarija (17. v.), 
s pridjevom kancelarijski, od lat. cancellarius, 
ria -arius od lat. cancellus (v.), sa -arius > 
-er, -Her, -ir kanceler (15. v.), kancelijer, gen. 
-era (18. v.), s pridjevom kancelirski", kandier 
(15-16. v.), kancilijer (17-18. v.), kancilir (15. 
v.), s pridjevom kancilirski, kanceler (16. v.), 
kancelijer (17. v.), kancelir, kancilijer, kancilir 
(15 — 16 v.), kancilirija (Poljicki statut), (sa 
sonorizacijom nc > ndz) kandzilijer (Dubrov- 
nik) »sudski pripravnik«, kandzitijerski, kan- 
dzilijerstvo, kandzilijerstina, odatle hipokoris- 
tik kandze m (Dubrovnik), (sa nz) kanzalijer 
(15. v.), kanbzaltr, kanzelarija (15. v.), kan- 
silir (Dubrovnik, Kotor) = (sa disimilator- 
nim gubitkom n) kazaler (15. v.). Slov. 
kancelir, gen. -rja »voditelj pisarne«. Seman- 



kancelar 



33 



kandzija 



ticki znacajno je kancarelija (Susnjevo Selo, 
Cakovec) »sekret (ZK), zahod«.. Od tal. can- 
celliere (16. v.), od lat. cancelli »ograde«, pro- 
sireno crkvenom i sudskom administracijom. 
Od tog primitivuma je na -ist kancelista. 
Upor. glede semantickog razvitka fr. parquet. 

Lit.: ARj 4 l 816. 819. 827. 924. Pletersnik 
I, 385. ZbNZ 5, 185. Zore, Rad 110, 213. 
REW 1573. DEI 714. 

kancelo n (Vuk) »pasmo konaca, snopic 
konaca«. Od srlat. cancelli »vrsta konaca«, valjda 
preko tal. cancello koje u torn znacenju nije 
potvrdeno. Slaze se u znacenju sa tur. kan- 
gal > kangal (Vuk, narodna pjesma, Herce- 
govina), koje je od biz. xavxeMiov > ngr. 
xdyYE^a > cine, cangheld. 

Lit.: ARj 4, 817. 819. Matzenauer, LF &, 
42. REW 1573 a. DEI 714. 

kandalijer m (Perast) = kandalier (Prcanj) 
= kandalir m (15. v., Marulic) = kandllijer, 
gen. -era m (Dubrovnik, razlikuje se od 
kerosca, v.) = kandilir (Bozava, Korcula, 
Kuciste, Brae, Marulic) »(crkveni) svijecnjak«. 
Od tal. candeliere < stfr. chandelier, tosk. 
candelaio, uceno candelabro < lat. candelab- 
rum. Docetak -abrum zamijenjen obicnijim su- 
fiksom -arium (986: candelarium). Pucka eti- 
mologija shvatila je candelabrum kao izvede- 
nicu od candela (v. kandel), sto u stvari 
jest, ali je -brum mrtav sufiks, a -arium ziv. U 
Reziji je candalir iz furl, ciandelir. Talijani- 
zam je presao i na Balkan. 

Lit.: ARj 4, 518. 938. GM 173. Sturm, 
CSJK 6, 53. ZRPh 54, 184. 

kandel m = kandel (Cres) = kandil, 
gen. -ila (Vuk, narodna pjesma, bug.) = 
kandllj (Sutomore) = kandio, gen. -djela 
(Budmanijev rekonstruirani oblik prema herce- 
govackom kandeo, Bogisic), odatle deminutiv 
na -ce kandioce (Srbija, Milicevic, Ljubisa), 
maskulinum i stcslav. kanzdih, pridjev na 
-bn kandilbnb i tur. kandil; femininum kan- 
dela (15. v.) = kandila (Bozava) = kandjela 
(16. v., Dubrovnik) = kandila (Perast) = 
kandela (Cilipi). Upor. bug. cine, candita, 
arb. kandile, ngr. xavrr|Xa (pi.). Neutrum 
kandilo (takoder bug.) = kandelo (Crna 
Gora, Boka) »svjetiljka, vostana svijeca«. De- 
minutiv na -ka kandilka (Pancic, bug.) »biljka 
aquilegia vulgaris«. Deminutiv na tal. sufiks 
-otto: kandjelot m (16. v.). Na -arka kandi- 
larka i »zena na groblju koja pali kandila«. 
Ostatak vlat. gen. pi. festum candelorum, 



mjesto kilat, candelarum, je kandilora f (Bud- 
va) = kandelora (Bosna, K) = kandelora 
(Hvar, Brae, Vis, Solta) »prevedenica: svi- 
jecnica«. Posudenica je iz dvaju vrela. Oblici 
na i su zacijelo iz srednjogrckoga (bizantin- 
skog), na e = i su iz lat. candela. Ali i lat. 
e > vlat. e moze se zamijeniti sa t'. Mas- 
kulinum se objasnjava time sto je doccino -a 
shvaceno kao genitiv ili kao neutrum pi., od 
kojeg je stvoren zacijelo neutrum. Rijec 
kandil mogla je gdjegdje doci i preko ar. > 
tur. kandil. Ovamo jos panikandilo n (Stulic) 
»svijetnjak, candelabrum« < gr. jtoXuxdv5r|Xo( 
(prvi dio gr. jioMx; »mnogi«), disimila- 
cija I - I > n - 1. Izvor je lat. candela, 
odatle bizantinsko xav6fj>m (izgovori kan- 
dili). 

Lit.: ARj 4, 818-9. Budmani, Rad 118, 
165. NJ I, 84. Tentor, JF 5, 206. Hraste, 
BJF 8, 27. 51. Korsch, ASPh 9, 509. REW 3 
1578. Romdnsky 110. Miklosie 282. SEW 1, 
140. GM 173. Matzenauer, LF 8, 42. DEI 
716. 

kandisat, -isem pf. (Kosmet) »pristati« pre- 
ma impf, kandisovat, -ujem »pristajati«. Bal- 
kanski turcizam (tur. kanmak, d je od tur. 
aorista) iz terminologije svagdanjeg zivota: 
bug. kanis(v)am. Od tur. kauzativuma odatle 
s infiksom -dir- nastade pf. kanderisati, -Sem 
(Banja Luka, Mostar) = kandarisat, -isem 
= impf, kandarisovat, -ujem (Kosmet) »na- 
govoriti, nagovarati«. Ovo je takoder balkanski 
turcizam (tur. kandtrmak): bug. kandardisa- 
vam (od tur. aorista). 

Lit.: Elezovic 2, 520. Mladenov 230. Skok, 
Sldvia 15, 357., br. 393. 

kandza f (Vuk) »sinonim: cakija, pandza«. 
Balkanski turcizam (tur. ganqa > kanca) iz 
terminologije alata: rum. cange i, = canee, 
bug. kandza »sinonim: cengek, cine, cange 
»croc ou perche armee d'un crochet«, ngr. 
xdVj-^a/Ydvx^a. 

Lit.: ARj 4, 819. Mladenov 230. Tiktin 
75. Pascu 2, 117., br. 178. Matzenauer, LF 
8, 43. 

kandzija f (Vuk) = kancija (18. v., jedna 
potvrda) = kandzija (Bella, Dubrovnik) = 
kamdzija = kamdzija (Kosmet) = karnak 
»sinonimi: korbac, bic«. Denominal kandzijati 
(Vuk), iskandzijati, -am (Lika) »izbiti kandzi- 
jom«. Balkanski turcizam (tur. kamei) iz ter- 
minologije alata: bug. kamdzija pored kamdzik 
= kamsik i kamdzika f, arb. kamct pored 
kamqik = kamxik, ngr. xa|XT^ixt pored xa- 



3 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



kandzija 



34 



kanon 



ur^ta (iz bug. ili hrv.-srp.). Nejasno je 
postanje dodatka -k u balkanskim oblicima. 
Turska izvedenica na -ci rasiruje se bezizuzetno 
sa -Ja u hrv.-srp. i bug. 

Lit.: ARj I, 566. 4, 787. 804. 872. Elezovic 
1, 276. Mladenov 229. Lokotsch 1042. Miklosic 
110. SEW \, 477. 

kanela f (Belostenec) »papar« = kanela 
(Rab) «cimet« = (pseudojekavizam) kanjela 
(17. v., Dubrovnik) »darcin, korica«. Pridjev 
na -bti > -an kanjelan i kanjelar, koje ima 
Stulic, oznacuje ARj kao nepouzdano. Od 
tal. cannella f »isto«. 

Lit.: ARj 4, 819. 820. Kusar, Rod 118, 19. 
DEI 722. 

kanetan, f -tna (Dubrovnik ?) »slab« = 
kamkan, f -kna (srednja Dalmacija, Pavli- 
novic) »nezdrav«. Budmani, uporedujuci oba 
pridjeva, pomislja na tur. km »muka« i kina- 
mak »muciti«, cime se ne objasnjava ni tvorba 
ni znacenje . 

Lit.: ARJ 4, 819. 820. 

kaniti (se), kanim impf, (na-, po-, ras-, 
s-) = kamt (Kosmet) »1° nutkati, 2° namje- 
ravati, 3° (Kosmet) oklijevati / nuditi se /, 
zadrzavati se« = konati (Hektorovic), u zna- 
cenju 2°. Prefiksalne slozenice imaju specijalna 
znacenja pf. okaniti se, okanim se koga, cega 
(bez imperfektiva) »sinonim: proci se« = 
otkaniti se, otkdm'm (Vuk). Tu prefiks ot- > o- 
izrazava protivno od na-. Impf, skanjivati se, 
skanjujem »oklijevati« prema skaniu se, ska- 
m'm »1° nakaniti se, rijesiti se na sto, 2° oka- 
niti se« = skanjerati se (Srbija) »oklijevati«. 
Pf. je zadrzao prvobitno znacenie namje- 
re dok je impf, dobio znacenje neizvrsivanja 
te radnje. Slov. i hrv.-kajk. fkaniti = jkunuti 
(Bednja) = ukaniti (ZK) nekoga znaci »ne- 
koga prikratiti u mjeri > prevaritk. Tu 
prefiks u-, pomijesan sa &-, ima isto negativno 
znacenje kao u ubog, »ukidanje namjere da se 
dobro proda«. Iterativ kanjivati, kdnjujem, -warn 
(18. v.), danas samo s prefiksom s-. Postverbali: 
pridjev od nakaniti nakan, nakana f (Lika, 
Rijecka nahija), poimenicen na -ica naka- 
nica f (srednja Dalmacija, Pavlinovic) »okli- 
jevanje«, prilog nakanice »oklijevajuci«; ime- 
nice : kan m = kanaf = nakana f »sinonim : 
namjera«. Nalazi se samo u juznoslavenskim 
jezicima. Balticke ili ie. usporednice nisu 
se nasle. Prema Briickneru stces. kaniti (10. v.) 
»notigen«. Vjerojatno je prijevoj o - a kao 
u ladarskom terminu kaniti, okana od kom = 



prema -ceti (v.), kao u dokoncati impf, prema 
pf. okoncati (ZK). Hektorovicevo kanali je 
tada prema ces. konati, polj. konad, rus. ko- 
ndtb u konkretnom znacenju »raditi«, dok je 
kanati = kaniti u psiholoskom smislu. 

Lit.: ARJ 4, 814. 816. 820. 828. 7, 382. 
15, 199. 200. Elezovic 1, 277. 294. Mafuranu 
479. Miklosic 110. SEW 1, 483. Mladenov 
231. Bruckner, KZ 51, 227. Matzenauer, 
LF 11, 333. 

kankar, gen. -k(a)ra m (Dubrovnik, Krk) 
»rak (i kao bolest)«. Femininum kankara (Her- 
cegovina, Crna Gora). Od mlet. cancaro, tal. 
cdnchero. Pridjev na -osus > -oso kankaroz. 
Rijec graneim pi. (Stoliv) »raki« od lat. cancer, 
gen. -cri sa metatezom i cr > gr. Kao medi- 
cinski izraz kankra f (Vuk) »zla rana«, dok je 
canlar (Zagreb, hrvatski gradovi) doslo iz fr. 
chancre > preko njem. Schanker. Ovamo ide 
i lat. deminutiv na -iculus cancriculus > gran- 
cigula f (Lepetane), grdnceola (18. v., Dalma- 
cija, Palikuca) = grancevula (Sibenik) = 
grandula (Muo) < mlet. granze(v)ola; gran- 
apula (Budva) »isto« sa p mjesto v prema tal. 
granciporro, koje predstavlja sintagmu cancer 
pagurus. Od cancer je mozda grnac, gen. -aca 
»eine Art kleiner Seekrebse« i glagolska iz- 
vedenica gragdnjati, -am (Stulic) (r) »unguibus 
aliquem lacerare« < cancr-anea. Upor. jos 
kanoc (Budva) »vrsta raka«. 

Lit.: ARJ 3, 378. 386. REW 1 17 54. DEI 7 14. 

kankov, gen. -ova m (Vuk, Vojvodina) 
»kapavica, gonoreja, triper«. Od madz. kanko 
»idem«, a ovo od kapkati, kapati, kanuti (v.). 

Lit.: ARj 4, 821. Matzenauer, LF, 8, 43. 

kanli, indeklinabilni pridjev, epitet uz ka- 
banica (narodna pjesma), »kabanica crvena 
kao krv« i u toponimu Kanli Kula »krvava 
kula«, nekada kaznionica u Solunu, proz- 
vana i Bejaz Kula »bijela Kula« (Kosmet). 
Balkanski turcizam (tur. kan »krv«, kanli 
»krvav«): bng. kanlija »krvnik«. Imenica do- 
lazi i u tur. sintagmi kan tasi »jaspis«, odatle 
kantai (Beograd) »sinonim: jaspis, jasma (v.)«. 

Lit.: ARj 4, 821. 825. Elezovic 1, 278. 
Mladenov 230. 

kanon m (Vuk) < gr. xavmv > lat. ca- 
non, gen. -oras »pravilo, crkveni zakon«, iz- 
vedenica je od canna (v.) > ar., tur. kanun 
(arapski grecizam) > kanun, gen. -una m 
»zakon«, slozenica kanun-name f (15. v.) 
»zakonik« < tur., perz. kanun-name. Radna 
imenica na uceni sufiks -ist(a) kanonist(a) = 



kanon 



35 



kantijer 



kanonist(a) »covjek koji pozna crkveni zakon«. 
Na nenaglaseni pridjevski lat. sufiks -icus: ka- 
nonik, pridjev uz imenicu ure kanonike (17 — 18 
v.), crkovna all kanonlka zaprika (Dobretic), 
poimenicen m kanonik m (Bozava, Rab, ZK, 
15. v.) = (disimilacija n - n > I - n) kdlonik 
(Mikalja, Stulic, Cres) = kdnunik (13. v.) = 
(zamjena sufiksa na- ovnik prema redovnik, 
duhovnik) kanovnik (15 — 17. v.) = kalovnik 
(Vrbnik), pridjev na -bsk kanonicki = ka- 
novnickl (15—16. v). Poimenicen f kanonlka 
f (16. v.) »1° apostolsko pismo, 2° zup- 
nikova kuca (Dalmacija), 3° opatica plemenita 
roda«. Apstrakti na lat. -atta kanonikat / ka- 
nun- m (17. v.) = na -bstvo kanonistvo, na 
-ija kdnonija f (18. v.) = kanovnija (16. v.) = 
kanunija (18. v.) »cast kanonikova«. Deno- 
minai na -iz-ati < gr. - t^etv kanonizati, -am 
impf. = kanonicati (prema tal. -izzare) = 
na -izirati kanonizirati, -izirdm »proglasiti 
svecem«. Arb. kanon. V. kanjerisatl. 

Lit.: ARJ 4, 774. 822. 823. 824. 827. Kusar, 
Rad 118, 2. Cronia, ID 6. SEW 1, 479. Vas- 
mer, GL 73. RSI 4, 185. GM 174. 

kanpjun m (Potomje) »uzorak«. Od tal. 
campione »mostra, saggio di mercanzia, mo- 
dello«, .istog podrijetla kao campione = fr. 
champion < kslat. camp(h)io, gen. -oms < 
frc. *kampjo > stvnjem. chempho, nvnjem. 
Kdmpe(r). Od fr. champion > njem. Schab- 
lone > sablona. 

Lit.: REW 4671. DEI 708. 

kantar 1 m (Pavlinovic) »morska riba cantha- 
rus lineatus, tal. mangiamorti«. Sa a > o 
u penultimi: kantor (Dubrovnik, Sibenik, 
Muo). Homonlmija sa znacenjem »Nachttopf« 
uklanja se sufiksom: kantorica = kantara f 
(Ugljan) = (sa sinkopom penultime) kantra f 
(Senj, Malinska) »deblja morska riba sva ze- 
lena, slicna sarku, sparus cantharus«. Deminu- 
tiv na -id kdntorit (Budva; lovi se na paran- 
gal). Od lat. cantharus (Ovidije) < gr. k&v- 
•9-opoc,, tal. cdntaro. Mediteranska je riba. Sin- 
kopa penultime dolazi i u istro-rom. kantra 
(Piran, Vodnjan), kantru (Fazana), kantra 
(Sisan, Pula). Sinkopa je nastala preko oslab- 
Ijenja penultime a > e, srlat. canterus. Prema 
tome je kantor relikt iz dalmato-romanskoga. 

Lit.: ARj 4, 824. 826. REWA614. DEI 126. 

kantar m (hrv.-kajk., Belostenec, Jam- 
bresic) »sinonim: (j) u l ar , capistrum« < madz. 
kantar < tur. kantar »kurzes Leitseil«. Ta- 
koder ces., polj. i ukr. Razlikovati treba 
kantar m (Bosna) = kantar pored kantar 



(Kosmet) »vaga«. Deminutiv na -ie: kantarce 
n. Na -dzjja: kantardzija m (Kosmet), s prid- 
jevom na -in kantardzjjin. Balkanski turcizam 
romanskog podrijetla (tur. kantar < lat. 
centendrium > biz. KEVTnvdptov) iz admini- 
strativne terminologije: bug. kantar, (turska) 
sintagma kantar-pardsd »Wiegegeld«, kantar- 
dzija, prezime Kantardzijev, arb. kandar < 
ngr. xavxdpL 

Lit.: ARj 4, 825. Elezovic 1, 278. Mladenov 
231. Miklosic 111. SEW 1, 482. Vasmer 
519. GM 173. Strekelj, DAW 50, 26. Korsch, 
ASPh 9, 509. REW* 1810a. 

kantara f (Vuk, Crna Gora) »lonac od 
bakra«. Odatle prema tipu prezimena na -id 
kantaric (Vuk, Crna Gora) »cankoliz«. Na -nica 
kantarnica »lanx, tanjur na kantaru«. Sa pri- 
jelazom penultime a > o na -ica kantorica f 
(Dubrovnik) »nocna posuda, Nachttopf«. S 
prijelazom naglasenog lat. a > o, nt > nd 
(kao u planda, v.) i zamjenom docetka -ar 
sufiksom -mu > -i'jer (pseudojekavizam) > 
-ir (ikavski i jekavski < vlat. e) stara je po- 
sudenica: kdndijer, gen. -era (Dubrovnik, 
Vetranie, M. Drzic, narodna pjesma) = 
kondir, gen. -ira (narodna pjesma) = kon- 
der, gen. -era (1400, historijski dokumenat) = 
kundir, gen. -ira (15. v., cakavci Marulic, 
Zoranie, Barakovic, Mrnavic) = kondit m 
(Ston, nerazumljiva zamjena sufiksa) »sud za 
pice iz kojega se toci u case«. Deminutivi na -id 
kondiric (1441), na -zk > -ak kondi'rak (15. v.). 
Denominali na -iti pokondiriti se, na -ovati 
kondirovati, -njem (Pavlinovic, Dalmacija) »u 
sali provoditi«. Sve tri varijante potjecu od gr. 
K&vGapoc, > lat. cantharus »coppa con piede 
e due anse (u kretskoj kulturi)« > tal. cdntero, 
mediteranskog podrijetla. Zamjena nenagla- 
senog -arus sa -erium nalazi se vec u gr. xpov- 
xripi »holzernes 01ivenmass«, narjecje (Za- 
koni) krongiri, xpovxripi > bug. kondir, 
(disimilacijom) kondu, u kojem je slog kro- 
nastao unakrstenjem gr. xpu(fl(v)Tiiptov »Gefass 
zum Kuhlen von Getranken«, ngr. xpiEVTiipi 
»Tongefass«. Ovo posljednje osniva se na 
Vasmerovu tumacenju. 

Lit.: ARj 4, 825. 8-26. 5, 266. 265. 784. 
10, 532. Zore, Rad 138, 60. Medic, NVj 
12, 251. 366. SEW I, 55%.-Rohlfs 886. Vasmer, 
RSI 5, 145-146. 151-152. Isti, GL 81-82. 
ZSPh 5, 289. Matzenauer, LF 8, 43. REW 
1614. DEI 726. 727. 

kantijer, gen. -{/era m (Dubrovnik) — kdn- 
t'ir, gen. -ira — kantir, gen. -ira (Smokvica, 
Korcula) »greda sto se podmece da nesto 



kantijer 



36 



kanja 



stoji na zemlji, pod bacvu; sinonim: podval 
(ZK)«. Od srlat. canth rius (Vitruvije) »1° 
uskopljen konj, 2° (metafora) greda« > tal. 
canteo, cantiere < gr. xavOnkoc, ovoc, »ma- 
garac«. Slov. gantar, gen. -rja = gdntnar 
»podval« od bav. ganter, tirolsko-njem. gantner 
< tal. cantiere. Mediteranska rijec. 

Lit.: ARj 4, 825. Pletersnik I, 207. REW 
1615. DEI 727. 728. 

kanturaca f (Kosi, Perusic, Lika K) = 
konturaca f (Gospic, okolica) = konturata 
(Perusic, Sinac, Lijesce) = kunturata (Vrb- 
nik) = bez umetnutog n pred dentalom kota- 
raca (Grbalj) = koturaca (Brae) = kotoraca 
(Boka) = koloradq (Dubrovnik) = kotorata 
(Jelsa, Poljica, Pazin, Cetina) = koturata (Mar- 
celji, Kastavstina) »1° der mit Falltflr bedeckte 
Zugang in einen Keller vermittels einer Leiter 
(Lika, Brae, Vrbnik), 2° appertura nel sof- 
fitto (Jelsa), 3° kleine Offnung in der Mauer, 
nicht hoch vom Boden (Poljica), 4° Falltiir 
(Pazin, Marcelji), 5° canale sotterraneo per 
il quale scorre l'acqua, 6° am Ende der Was- 
serschleuse durchbohrte Steinplatte, welche 
mit einer Feige zugestopft wird (Boka), 
7° kleine Lache am Wege (zove se i kolac, 
cime je romanizam zamijenjen domacom ri- 
jeci)«. Od gr. xorcappdxTn (06pa) = lat. cata- 
racta (porta), od glagola xaxappdoow, > tal. 
cateratta, istro-rom. kataraca (et > c kao u 
kua'co, gua'co < coacticd). U oblicima koji se 
svrsavaju na -ca ct je kao u locika < lactuca, 
samo je c zamijenjen na c prema sufiksu -aca. 
U kotorada c je zamijenjen sa d unakrsta- 
njem sa vodovoda. U oblicima sa -ta < tal. 
-tta < -eta izvrsen je kasniji upliv tal. ca- 
teratta. 

Lit. ARj 5, 396. Zore, Tud. 11. Ive 23. Stre- 
kelj, DAW 50, 34. AGI 12,424-425. Skok, 
ZRPh 54, 425. SEW 587. 

kanura f (Vuk, bug.) »pasmo pamucnih 
konaca«. Nalazi se vec u stcslav. kao i u rum. 
canura, ngr. xdvoupa. Balkanska rijec perzij- 
skog podrijetla. V. kancelo. Zacijelo je u vezi 
sa carina (v. Kanajf). 

Lit.: ARj 4, 827. SEW 1, 482. Romdnsky 
1 10. DLR 2, 88. Matzenauer, LF 8, 43. 

kanj, gen. kanja, nom. pi. konji, gen. pi. 
konji (Senj) = kanj, gen. kanja (Krk) = 
kanj, gen. kanja (Rab, Cres) = kudnj, gen. 
kanja (Molat) »morska riba, serranus cabrilla, 
tal. cagnice«. Tal. docetak -ice je zacijelo 
hrv. podrijetla (upor. u krcko-mlet. canizza, 



u kreko-rom. caganls). On je nas domaci 
sufiks -be > -de: kanjac, gen. -njca (Hekto- 
rovic) »serranus scriba« = kdnoe (Ljubisa) = 
kdnjbc (Krtole) »mala sarenkasta riba«. Upor. 
kreko-rom. bos < aubbcb (v.). Odatle na -evaca 
kavjevaca f (Krk) »udica za lov kanja« = 
kanjeenica (Hektorovic) = (disimilacija) kanj- 
celica (srednja Dalmacija, Pavlinovic). Nije 
jasna veza s canis kao ni docetak -ice. Pretpo- 
stavlja se pridjevska izvedenica na -ius, *ca- 
nius, od kojega je poimenicen z. r. kanja f 
(Dobrota, Dubrovnik, Racisce, Molat) »morski 
pas, kucak, squalus«, u tal. apozitivu slozenica 
pescecane > pesikan (Perast), u Dubrovniku 
kaningula, kod Vuka kanigule Hi kanje »kucak«, 
cemu se Budmani cudi. 

Lit.: ARj 4, 827. 5, 719. ASPh 25, 435. 
Matzenauer, LF 8, 43. Bartoli 2, 191. Skok, 
Ferm. 45. 

kanja f (Berak, Begovo Razdolje, Delnice, 
Benkovac kod Fuzina, Vrata, Belo Selo) = 
konj (Lokve) »ptica grabilica milvius, buteo«, 
sveslav. i praslav., bez paralele u baltickoj 
grupi, a ni u ostalim ie. jezicima nema ade- 
kvatnih rijeci. Varijanta kajna (Delnice, Ge- 
rovo, Lie, Sestine, Vrapce), koliko nije hrv.- 
-kajk. zamjenica nj > jn (tip kojn), nastala 
je pod uplivom onomatopeje kaj kaj kako 
se glasi ta ptica. Odatle kanjug (Slavonija, 
upor. rus. kanjuk, glede docetka upor. branjug t 
piljugf. S promjenom sufiksa -ug s -uh 
(prema piljuh, v.) kanjuh (Belostenec, Voltidi) 
»vultur«. Izmjenjuje se taj docetak jos ovako: 
kanjac, kanjar, kanjes, kanjina, kanjo, kanjos, 
kanjuf = kanjuv (f = v < h), kanjur, kanjut. 
Varijanta skanj (Fuzine) = skanjac, gen. 
skanjea (ZK, Begovo Razdoije) = skanjac = 
skanjur (Podsused) »Sperber«. Ona je samo 
hrv.-srp. i nalazi paralelu u arb. shkabe f = 
shke'bonje »Adler, Geier«. Izgleda kao meta- 
fora denominal na -iti nakanjiti se -im pf. 
»1° namisliti se, 2° naoblaciti se« (od sintagme 
dati se na kanjuf). Rumunji posudise kanja > 
cae/(Erdelj) > gae, pi. gai s promjenom c > g 
prema gdind < lat. gallina, jer hvata kokosi, 
Madzari kdnya. Bit ce u vezi sa kobac (v.). 
Dovodi se u vezu sa cicdnia, conia (Preneste) i 
s njem. Huhn, lat. cano »pjevati«, xavd^ffl 
»zvucim«, tj. da je ptica dobila nazivposvom 
glasu. To moze biti, ali ce prije biti da je u 
vezi s lat. capus, etr. capis s formantom n 
(n < pn kao u san) i arb. shkabe (n < bri). 
Moze pripadati i ie. supstratu (Ostir). 

Lit.: ARj 4, 827. 828. 7, 383. Hirtz, Aves 
175. 179. 479. Miklosic 110. SEW 1, 483. 



kanja 



37 



ka«> 



Holub-Kopecny 162. Bruckner 216. KZ 51, 
227. Vasmer 520. WP i, 351. RSI 4, 165- 
166. TLUni 658. Geagea, JbRI 17-18, 113- 
176. Ostir, Rozprave 8 (cf. /Je 16. 169) i 
Ostir, Vogeln. Korinek, Sldvia 12, 194-202. 
GM 406. 

kanje f pi. (Vuk, Srijem) »kapci na ocima«. 
Prema Bernekeru postverbal od nakanjiti se 
»die Stime runzeln, sich umvolken« (v.). 
Nije posve uvjerljivo. Nema paralela. Vjero- 
jatno apstraktum na -nja od kapati (v.): 
*kapnje > kanje sa pnj > nj kao kanuti < 
kdpnuti. Ovako su nazvane zbog suzenja. 
Upor. sklapa, gen. sklapaca pored kapci < 
tur. kapak. 

Lit.: ARj 4, 828. SEW I, 483. 

kanjerisati, -sem impf. (Vuk, Manastir, 
Srbija) (iz-') »(termin pravoslavne crkve) po- 
juci kazati drugome kako ce pojati (u crkvi, 
gdje je malo knjiga, kad dak prenosi knjigu 
od jednih pjevaca k dragima i ujedno poje)«. 
Na -isati (v.) od gr. slozenice xavovapxco 
(nona > nje haplologija tipa zakonosa) »lego 
canones«. Prefiksalna slozenica iskanjerisati 
pf. dobila je metaforicko (pejorativno) zna- 
cenje »izmrdati«. Odatle na -alo m kanjerisalo 
(Lika). Upor. stsrp. kanarhanije / kaner- 
(13. v. 6 kanarhani; nom. kanerhana u ARj 
4, 819. je krivo), kanerati (18. v.) »pojati grc- 
kim nacinom«. Upor brus. kanarhac »na ras- 
pev prositb«. Srbug. kandeham je od canticumi 
u hrv.-srp. n/'mjesto n je ispravno prema gr. v. 

Lit: ARj 3, 819. 873. Vasmer, GL 73. 
SEW \, 479. 

kSo = ko, gen. kala m (Vuk), sveslav. i 
praslav., »sinonim: blato (koji prevladava u 
knjizevnom i saobracajnom jeziku, loncarski 
termin)« = kal (Mune, Liburnija) »lokva« 
= kalo n (18. v. -o prema blato, Dubrovnik, 
Boka, Ljubisa) = kal (Smokvica) »smetlje«. 
cest toponim i mikronim. Deminutivi na 
-ic i -cic: kalic = kalcic (Cres) »primitivan 
zdenac«. Denominali na -iti kaliti, kalim (se) 
(ras-) = kaliti (ZK) (s-) »mutiti vodu«, oka- 
lit se (Cres) u moru (za djecu koja ne znaju 
plivati), na -ja kaljati, kaljam (se) (is-, o-, s-) 
»muljati, gnusitk impf, (o-, H-) »sinonim: 
oprljati / upr-«. Po nekima ide ovamo i kaliti 
»stahlen« (v.). Slozeno kalamutiti. Pridjevi na 
-bn kolan, f koona »mutan«, odatle m kaon, s 
Ij mjesto / kaljan, kaljna (cakavci 17. i 18. v.), 
poimenicen na -ik kalnik m (Kosmet) »jama 
u grncarnici (loncarnici, gdje se gradi i cuva 
blato od grncarske zemlje)«, toponim Kal- 



nik > madz. Kemluk (u dokumentima). Na 
-ovit kalovit (17. v.) prema pridjevu na -jav 
kaljav (Vuk, Kosmet), poimenicen na -be 
kaljavac, gen. -vea (Srbija) »loncar« = ka~ 
Ijavac, gen. -avca (Kosmet) prema f kalja- 
vica. Pridjev na -en samo u poimenicenju 
kalenica f = kalenica pored kalenica (Drsnfk, 
Kosmet), sa deminutivom kalence, gen. -eta 
(Kosmet) »canak, prosta zdjela domace iz- 
rade«. Taj loncarski termin posudise Axbanasi 
kalenice »idem«. Pejorativan augmentativ na 
-(f)uga, -juza: kaljuga f (Vuk) = kalufa = 
kaljuza, praslav. izvedenica, po drugom tu- 
macenju slozenica *kaloluza (haplologija), jer 
se nalazi i u ces., polj. i rus., s pridjevom 
kaluzan, poimenicen na -ica kaluznica »biljka 
koja se zove i kaluga«, toponim Kalufa; aug- 
mentativ na -ina kalufina (»biljka«) = kaljufina, 
s hipokoristikom kaljafi denominalima na -ati 
kaljuzati se »valjati se u kaljuzi« i na -iti kd- 
luziti (is-) »sinonim: kaliti«. Ovamo jos beo- 
gradski neologizam koljace »galose« koji je 
nastao unakrstenjem kalosne < galosne i 
kaljati. Slozenice kalogafa m (Vuk) = ka- 
Ijogaza (Srbija, Milicevic) »sinonim: gaziblato«, 
promijenjeno na osnovi asimilacije k - g > 
g - g u prezimenu Galogafa; kaloser m 
(Split) »ptica phalacrocorax pygmacus«. Na 
-iste: kaljiste n (Kosmet) »blato«, s radnom 
imenicom kaljistar (Kosmet) »pomagac maj- 
storu koji nosi blato kad se gradi zid«. Na 
-Ho: kalilo n (Vuk, Srijem) »sinonim: ka- 
ljuza*. Osim kalenice Arbanasi posudise ka- 
ljuga > galige »Sumpf«, Madzari ko/ista 
(1292) »palus, Pfutze« < kaliste. Arb. karanec 
»Weinkiibel« cirri se kao da ide ovamo, ako 
je r nastao disimilacijom od I (I - n > r - n) 
*HIbnbCb. Posudenice govore u prilog tezi da 
je prvobitno znacenje praslav. kalu bilo »mo- 
cvarno, ilovasto blato (koje je sluzilo loncar- 
skoj kulturi)«. Zbog toga bi bilo uvjerljivo 
Meilletovo uporedenje s gr. Jin.^6^ = itoiXoc,, 
kad bi ta rijec predstavljala ie. qualos, ali 
je moguce vezanje i s rijecju pred-ie. supstrata 
palus, gen. -udis itd. (v. blato}. Uporeduje se 
i s gr. xotfac, , lat. caligo, rijecima koje imaju 
usporednice i u keltskom i sanskrtu. Prema 
ovima pretpostavlja se ie. korijen *qel- / ta/- 
za jasne i tamne mrlje. 

Lit.: ARj 3, 872. 4, 833. 770. 771. 773. 
774. 780. 781. 782. Hirtz, Aves 176. Ribaric, 
SDZb 9, 155. Elezovic I, 21 A. 275. 2, 520. 
Tentor, JF 5, 206. Kostic, NJ {, 47-48. 
Mazuranu 476. Mikldsie 109. SEW 1, 475. 
Holub-Kopecny 160. Bruckner 214. KZ 51, 
224. ZSPh 4, 216. Vasmer 506. RSI 4, 165. 



kao 






kapa 



Trautmann 113. WP 1, 441. Mladenov 227. 
Meillet, Sldvia 3, 673 - 674. Boisacq 3 693. 
779. Baric, AA 1, 138-160. Joki, SAW 169, 
108. (cf. RSI 5, 322). Isti, Unt. 75. i SW. 
43. Ehrismann, PBB 20, 64. bilj. Schulze, 
SAW 1910, 787. si. (cf. ^5/ 4, 934). Schefte- 
lowitz, IF 33, 166. GM 170. 242. Asboth, 
JVy? 3, 246. 

kap' (Kosmet) »uzvik, glas, kojim se pred- 
stavlja hitro uzimanje«. Turcizam, upravo tur. 
imperativ od kapmak »scepati, uzeti«. Arb. 
(Gege) kap »greife, fasse an, nehme gefangen« 
nije turcizam, kako je mislio G. Meyer. 

Lit.: Elezovic 1, 278. GM 174. Joki, Stud. 
33. WP 1, 342. 

kap 2 m pored deminutiva kapii i kapelj, 
gen. -pija, -peljna (slov.) »cottus gobio, gla- 
voc«. Uporedenje sa hrv. nazivom glavoc nuka 
na misljenje da je od kllat. caput = vlat. 
capus. Od tal. capo, koje je od istog vlat. 
lika, potjece kapo m (broda, drustva) (Molat) = 
kdpo m »mlinar uz makine za tiskanje ulja 
(Sibenik)«. U toponomastici dolazi u sloze- 
nicama u znacenju »rt«: Kantaflk / -ig m 
(Dubrovnik, 18. v.) < capite fici (1220) 
»rt Smokva«. Toponim je potvrda za ostatak 
kilat, deklinacije capitis. Za oblik capite kao 
relikt daim. -rom. upor. k'rcko-rom. kupto; 
*capu > mlet. cao, cal-: Kalifronat, gen. 
-onta (Rab) < caput frontis; Kalddnac, gen. 
-anca m (Rab) < caput de antiu > tal. di- 
nanzi »pocetni rt«; Kapljlva (Bar, nekada uz 
more) < caput Olivas »rt maslina«; kavdbanda 
f (Dubrovnik, Mljet) »drveni zidic sve oko 
krova od broda sto brani krov od valova 
(brodski termin)« < caput + banda (v.) »stra- 
na«. Prezime splitske plemicke porodice tal. 
Capogrossso = mlet. Kaogrosso > hrv. Kd- 

gruzovic, Kaogrosovica; kaposanto m ili kapo- 
santa f (Muo) »riba lijepa oblika koja se drzi u 
kuci za ukras (jede se, stranci je kupuju)«. 
Prezime Srba na Baniji FSrkapa, Forkapic = 
Vorkapic rumunjskog je podrijetla < rum. 

fdrd cap »bez glave« (fara < tat. foras*); rikapit 
m »(trgovacki termin) gdje hoce tko, moze 
naci« < tal. ricapito 1. 1. prezenta. Ovamo jos 

tal. moderna slozenica capovila m (Dubrov- 
nik, Boka) »starjesina, knez, muktar, koco- 

basa« < capo + villa »selo«. 

Lit.: ARj 4, 848. 

kapb 3 m, stcslav., »G6tzenbild«, s izvede- 
nicom na -iste (v.) kapiste, gen. -sta n »idem« = 
kapisce (1184, Povija, Brae) »oltar«. Ocuvano u 
imenu lastovskog otocica Kapiste. Ovamo mozda 



potkapina »slijepa pecina« od sintagme pod ka- 
pom. Tumaci se kao protobugarska (= avarska) 
rijec u stcslav. i rus. kapiste »G6tzentempel«. Za 
kapz postoje utvrdene paralele u jakutskom, uj- 
gurskom kep, mongolskom i juznoturskom kap 
»oblik, slika« < kap (u dunavskom bugarskom). 
Rumunji. posudise capiste »1° poganski hram, 
2° idol (nepravoslavna crkva)«. Iz istog je 
sttur. izvora i madz. kep »Bild, Gesiehtsform«. 
Ta rijec dolazi s jery u rus.-cslav. kypi, 
»imago«. U juznoslav. (slov., hrv.-srp. i bug.) 
sa / < y : kip, gen. kipa (Vuk), sa vrlo razgra- 
natim semantemima : »1° celjade, tijelo, osoba 
(1434, 1458, Senj: u kipih gospodina Miklousa), 
1' oblik, prilika, slika, 3° idol, 4° krinka, 
sinonim: cuvida, pelda«. Iz juznoslav. posu- 
dise Rumunji kip s neobicnim sufiksom u 
pi. -are (mozda tur. -lar): qipare »Gesichtzuge«. 
Odnos slav. samoglasa a - y > i prema tur. 
a, e, i nije objasnjen. Upor. ceremisko kap 
»K6rper, Statur«, syrjansko kab »kalup«. Ri- 
jec kip tvori u hrv.-srp. leksikologijsku poro- 
dicu, osobito u govoru zapada. Pridjev na 
-on tipdn (18. v., upor. u Zagrebu Kipni 
Frg) »personalan«. Deminutivi na -be: Upec 
(Belostenec) = kipac, gen. klpca (ZK), na 
-id kipic (srednja Dalmacija?j Pavlinovic). Kol. 
na -je kiplje. Radna imenica na -ar: kipar, 
gen. -dra »skulptor«, s izvedenicama kipar- 
ski, kipdrija, kiparnica, kiparstvo. Mnoge 
slozenice postoje zbog toga sto je rijec i re- 
ligiozni termin. 

Lit.: ARj 4, 844. 956-960. 5, 1-3. 11, 
145. Skok, Slav. 222. Mazuranu 486. 505. 
Paasonen, WuS 6, 143-144. (cf. JF 3, 214). 
Erdodi, IP 50, 218. Mladenov 231. Vasmer 
522. Bruckner, ICZ48,189. Iljinski, IzvORJAS 
23, 1, 125-182. (cf. Sldvia 5, 206. IJb 8, 
207). GM 227. Mermger, WuS 10, 188 (cf. 
IJb 13, 82). Matzenauer, LF 9, 177. Joki, 
UJb 7 (cf. IJb 13, 167). Fiktin 285. Ostojic 
43-4. Filipovic, IC 3, 265-6. 

kapa f (14. v.), sveslav., nije praslav., 
jer nije termin primitivne kulture, »1° po- 
krivalo glave, nema oboda (kao klobuk, sesir), 
2° morska kapa = meduza, 3° pokriv na 
kotlu za pecenje rakije, 4° Federbusch (Za- 
gorje, Strizivojna), 5° Kapa (brdo, Maini)«. 
Deminutiv na -ica kapica (18. v.), na -ic kapic 
(Vuk) »1° lastavica (Dalmacija, Pavlinovic), 
2° (Piva-Drobnjak) » u nametu snijega is- 
pupcenje sa zaostrenom ivicom«, na -be kapbc 
(15. v.) »poklopac« = kapac, gen. kapca 
(15. v.), na -ka kapka (Donja Kupcina) »Dohle«. 
Radna imenica na -ar kapar m »covjek koji 
i kape« prema f kaparica »Haubenlerche« 



kapa 



39 



kapaklis 



(Kosinj). Na -jar kapildr »opanak sa kapcima«. 
Pridjev na -at kapat. Augmentativi na -etina 
kapetina, na -ina kapina, na -ura kapura (Vuk, 
Grbalj) »1° vlasulja, pernica, 2° zir (Brac)« = 
na -orka kdporka »vrsta kokosi«, kapurica 
» 1 ° kapurasta kokos, 2° vlasulja, 3° zir (Brac)«, 
pridjev na -dst kapurast (~a kokos}. Augmen- 
tativ na -urina kdpurina (Vuk). Upor. ukr. 
i rus. kapor. Slozenica kapazandra f »skoljka, 
pecten jacobaeus, velika ostriga« < tal. sin- 
tagma cappa santa. Deminutiv na lat. sufiks 
-uceus > tal. -uccio kapuc (Belostenec) = 
kapuc m (16. v.) < tal. cappuccio, odatle na 
tal. -ino kapucin, gen. -ina (Dubrovnik) = 
kapucin, pridjev na -ski kapucinski, kapu- 
cinski < tal. cappuccino. S tal. prefiksom s- < 
lat. ex- skapui m (Mikalja) »kukuljica kapucina«, 
skapucin < tal. scappuccino. Deminutiv na 
tal. -otto tal. cappotto > istro-rom. kapuoto 
(Galezana) > kdpot m (Vuk, Crna Gora, 
Perast) »gunj s kukuljicom« = kapot (Hvar) 
»Winterrock«, augmentativ kdpotina f (Vuk, 
Crna Gora) = kaput, gen. -uta (Vuk, Crna 
Gora, Dubrovnik, danas opcenito), zacijelo i 
preko tur. kaput, jer rijec nije opcenita na 
zapadu. Kao predikativni indeklinabilni prid- 
jev bid kaput (hrv.-kajk.) »propasti«, od njem. 
ich bin kaputt. Denominali na -iti okapiti se 
pf. (Stulic) »dobiti kapu«. Upor. arb. kepag. 
Od lat. cappa 6. v.) »mantello con cappuccio«, 
internacionalno, 

Lit.: ARj 4, 835. 837. 839. 843. 848. 849. 
950. 8, 808. Hirtz, Aves 150. Ribaric, SDZb 9, 
156. Vukovic, SDZb 10, 388. Matzenauer, 
LF 8, 44. Hraste, BJF 8, 20. Budmani, Rad 
65, 165. REW 1642. GM 187. DEI 740. 
741. 

kapac (Rab) = kapac (Molai, Bozava) = 
kapac (Perast) = kapac (Dubrovnik, Cavtat; 
predikativni pridjev, npr. ti si kapac to ucinit) 
»kadar, u stanju«. Za Dubrovnik potvrden je 
f kapdea, u drugim krajevima nije. Potvrda 
za kose padeze nema. Slov. kapac, prilog 
kapac (Notranjsko) pored kopac »im stande«. 
Denominal ukapaciti se (Dubrovnik) »usuditi 
se«. Apstraktnim na -Has, gen. -itatis > tal. 
-tdjtej > kapacitat, gen. -i f (Dubrovnik) 
»sposobnost«. Od lat. capax ,A tal. ucena rijec 
capace, trsc. capase, apstraktum capacita. 

Lit.: Kusar, Rad 118, 24. Budmani, Rad 
65, 166. Pletersnik 1, 478. Sturm, CSJK 6, 
52. DEI 730. 

kapak, gen. kapka m (Vuk, 18. v.) = 
kapak, gen. -aka (Kosmet) »sinonim: 1° 
zaklopac, 2° kanje, vjede«. Na -lija: kapaklija f 



»saham sa zaklopcem«, kapakuja f (Kosmet) 
»turska vojnicka puska ostragusa .sa zaklop- 
cem, prije Martinijevih«. Na -iti raskapdeiti 
(Crna Gora) »skinuti kotlu kapak«. Balkan- 
ski turcizam (tur. kapak, izvedenica na -dk 
kao konak, jatak, od kampak »zudecken, ver- 
hullen«) iz terminologije alata; rum. capac, 
bug., arb. kapak. Tur. a identificirano u 
Vukovu obliku sa nepostojanim a kao u 
canak (v.). Tur. kapmak u pasivnom obliku 
kaplamak »futtern, polstern« zastupan je u 
kapldisati, -isem pf. = kaplaisat (se) (Kosmet) 
»1° obloziti, preko starog udariti novo, po- 
staviti, 2° (metafora) potplatiti, 3° navaliti na 
koga besjedom«. Odatle kaplaj m (Krajina) 
»okrugla opeka za pokrivanje vrha krova 
(Hohlziegel)«. Dodatak -j je kao u belaj (v.). 
Upor. arb. (Gege) kaplis »uberfalle, erdriicke«. 
Odatle skraceni infinitiv na -ma: kaplama (Kos- 
met) kao indeklinibilni pridjev »furniran, preko 
staroga prisiveno novo (opozicija nov)«. S 
gubitkom / u izvedenici na -dzija kapamadzija 
(18. v., Vuk, Obradovic) »covjek koji pravi 
pokrivace«. Takoder prezime. Balkanski tur- 
cizam (tur. kaplama »Futter, Verhullung«) iz 
terminologije odijevanja: bug. kaplama, arb. 
kapama (sa gubitkom /, jer se pomijesalo sa 
kapa}. 

Lit.: ARj 4, 837. 838. 845. Elezovic I, 
279. GM 174. Mladenov 231. Miklosic 11. 
SEW i, 484. Matzenauer, LF 8, 43. Deny 
§ 556. 

kapaklis m (Vulovic) »igra klis«. Svakako 
je slozenica. Nejasno je sto je njen prvi dio. 
Mozda tur. optativ kapa kao zamjena 3. 1. 
imp. od kapmak (v. kap) »neka se uhvati 
klis«. Drugi je svakako khs m = kllsa f »1° 
komad drveta ili kamena na obje strane zaostren, 
2° igra tim predmetom, 3° (metafora) jedna od 
dasaka kojima se pokrivaju kuce; sinonim: 
sindra, skudla^ < lat. scandula), 4° ostar ka- 
men, ostra hrid«. Na -oca: klisaca f »palica 
kod igre klisa«. Sa saljivim sufiksom -ah 
klisalo m prema f klisalica (Lika) »koji ne- 
prestano skace« od denominala impf, kusatl 
prema pf. kh'siti (Lika), klisam, klisim (18. v., 
Vuk) i klisnuti, -em (od straha) »skociti, od- 
skocitk. To se znacenje razvilo od bacanja 
klisa. Upor. i sklisiti se na zemlju (Bosna) 
»spustiti se«; k/isati se (Vuk) »igrati se klisa«. 
Varijanta je kfisnuti, -em (17. v., Barakovic) 
»poskociti«. Na -ica: klisnica (objekt uz izba- 
citi, vulgarno) »posrati se od straha«. Na -n/a: 
klisnjaf = klisanje n »skakanje«. Prilog naklls — 
naoklls (Vuk) »kad njiva ili jendek ide sve 



kapakHs 



40 



kapati 



na uze, u spic«. To znacenje suvisi sa zna- 
cenjem 4°. To je i u toponimu Klis. Kako je 
Klis kod Splita potvrden kao Clusan, nije 
identican sa Klis u Bosni i Srbiji. Postanje 
nepoznato. Bruckner i Specht misle da je od 
istoga korijena od kojega klip (v.), klin, samo 
s formantom s. 

Lit.: ARj 4, 837. 5, 79. 82. 7, 395. 470. 
551. Miklosic 119. SEW i, 520. Specht, KZ 
68, 128. 

kapama f (Srbija) = kapama (Kosmet) 
«kuhano jelo od janjetine, zelena luka i raz- 
nih zacinaka«. Balkanski turcizam (tur. ka- 
pama, »etuvee de viande«) iz kulinarske ter- 
minologije: rum. capama. 

Lit.: ARj 4, 838. Tiktin 282. Elezovic 2, 
521. 

kapar m = kapara f pored kapara »biljka 
capparis spinosa koja raste uza zid na kamenu 
(plod se stavlja u ocat i jede se)« = kapra f 
(prema njem. Kaper). Slov. kapara = ka- 
pera. Starija je posudenica sa a > o: kopar, 
gen. -pra m = slov. koper, kopre m, kapric, 
koprnina »anethum graveolens«. Arb. pakar 
pored koper (iz hrv.-srp.). Od lat. capparis. 

Lit.: ARj 4, 838. 848. GM 175. 198. 

kapara f (17. v., Vuk, Rab) = kapara f 
(stokavski) = kapara (ZK, Bozava, slov.) 
»novac kao zalog«. Denominal na -ati kapa- 
rati, -am pf. (Bozava, Vrcevic, Bogisic) = 
na -hati kaparisati, -sem pf. (Bosna) prema 
impf, na -va kaparisavati (Srbija), na -iti 
kapariti, -am impf. (ra-). Balkanski talija- 
nizam iz oblasti trgovine (tal. caparra, 14. v.): 
rum. capara f, bug. kaparo n pored kapara f, 
kaparos (tuk ima ~), arb. kaparr m pored 
kaparre f s glagolom kaparros »gebe Angeld«. 
Docetak -arra je identican s tal. -arra, skra- 
cenica od lat. arrobo, gen. -oras < gr. appa- 
|3cbv, gen. -orvoc, > aravuna (v.). Korijen cap- 
Battisti tumaci sa capo. Ako je tako, slozenica 
je nejasna. Upor. hebr. kappara »zrtva za 
pomirenje«, od glagola kippjr »siihnen«. 

Lit: ARj 4, 838. Kusar, Rad 118, 24. 
Pletersnik 1, 386. Cronia, ID 6. GM 175. 
Mladenov 231. Miklosic 111. SEW 1, 484. 
DEI 731. 

kapati, -Ijem, -am impf. (Vuk) (do-, is-, 
na-) prema pf. kdpnuti (u narjecjima) > 
kanuti, -em pored kdpili, -Im (do-, is-, pre-), 
sveslav. i praslav., bez paralela u baltickoj 



grupi, »stillare«. Iterativ kapljivati, -kapljuje sa- 
mo s prefiksom is-, pro- (subjekt kisa) = preka- 
ptnjat, -uje (Kosmet, subjekt kisa}. U prefik- 
salnim slozenicama metaforicko znacenje po- 
lazi od uporedenja »padati kao kap, odmah, 
dugo, propadati kao kap u vodi« : skapati, -pijem 
prema impf, skapavati, skapavam »umkom- 
men«, okapati, -pijem »namuciti se (okapati 
u tamnici)« = okapat, -pijem, -am (Kosmet) 
»dugo negdje ostati, probavitk, ukapiti, uka- 
pim (Vuk) »na mjestu ubiti, tj. da padne kao 
kap«, bez prefiksa kanuti, -em (Piva-Drob- 
njak, Dubrovnik) »nenadano dock. Imenica 
kap, gen. -i f (17. v., Vuk, Vodice) »apoplexia« 
moze biti i prevedenica (caique) prema tal. 
gotta, tur. damla. Upotrebljava se i kao fran- 
cuski negativni komplement goutte (n'avoir 
goutte, n' entendre goutte): nisam ni kapi spa- 
vao (Lika), nemam ni kapi duvana (ZK); kap rn. 
(hrv.-kajk., Vodice, i slov.) »voda sto kapa s 
krova«. Odatle kdpnica f »1° Stalaktit, 2° stre- 
ha«. Praslav. je izvedenica na -ea: kaplja f 
»1° u pravom znacenju i 2° apoplexia«. Pri- 
djevi na -dst kdpljast, na -av kdpljav, poime- 
nicen na -be kdpljavac, gen. -avca (Stulic) 
»1° covjek kojemu je pala kap, 2° cesma 
(Lepenica)«, na -ica kdpavica (Kosmet) »1° 
mjesto na strehi kuda kaplje kisa, 2° otopljen 
snijeg, 3° voda od kise (Vuk), 4° biljka«. 
[Ovamo i neologizam kapavac »gonoreja«]. 
Na -iv kdpljiv. Poimenicen part. perf. pasiva 
kapljenik »med«. Na -avina: kapljevina (Vuk) 
»mast iz brava«. Na -ilo kdpilo n »cijev kroz 
koju voda tece« = na -alo kapalo = na -ivo 
kapivo (Bella, Voltidi). Na -alica: kapahca 
(Vuk) »sud za hvatanje rakije iz kazana«. De- 
minutivi na -ca kapca f (Vuk) i kapcica, odatle 
glagol kackatl, -am < *kapcati, na -&c kapac; 
gen. -pea (Vodice) »1° kaplja, 2° streha«; 
na -ica: kapljica; na -bk: kapljacak, gen. -cka 
»vrsta paprati« od *kapljak. Na -ina: kapljina; 
bkapina (Backa) »na vrhu sijeno sto pocrni 
od kise; sinonim: povlata«. Koi. na -ei: 
kapez f. Prilog: ndiskap (Vuk) »do zadnje 
kapi«. Postoji jedna potvrda s umetnutim 
r kraplja (18. v.) za kaplja. Mozda unakrste- 
nje sa krdpati. Upor. i kropiti i ces. krdpe 
pored kape. Ie. paralele nisu utvrdene. Mla- 
denov uporeduje sa sanskrt. kaphas- »sluz«, 
zenda kafa- »pjena«, kurd. kaf, oset. %a/. 
To se uporedenje ne poklapa semanticki. 
Buduci da postoji osim kraplja jos varijanta 
kvap za kap-, moze biti tocno misljenje da 
je kapati onomatopejskog postanja. 

Lit.: ARj 2, 588. 3, 873. 4, 834. 838. 846. 
7, 363. 827. 837. 839. 842. 844. 845. Elezovic 



kapati 



41 



Kapitolij 



1, 233. 278. 288. 437. 2, 22. NJ 2, 215. Ma- 
zuranlc 488. Ribaric, SDZb 9, 156. Vukovic, 
SDZb 10, 388. Miklosic 111. SEW I, 487. 
Holub-Kopecny 162. Bruckner 217. Vasmer 
521. 523. Mladenov 231. RFV 71, 453-463. 
(cf. Ub 3, 160). Iljinski, RFV 73, 281-308 
(cf. Sldvia 3, 578-579. Ub 8, 206). Strekelj, 
DAW 50, 44. Vaillant, RES 22, 14. 

kapela f (15. v.) = kapela (ZK, Rab, 
Bozava) »1° mala (podrucna) crkva, 2° vojna 
muzika, 3° toponim«. Deminutiv na -ica: ka- 
pelica (16. v.). Radna imenica na lat. -anus 
(kao kapetan): kapelan, gen. -dna m (14. v.) = 
sa sinkopom e kapldn (hrv.-kajk., slov., Be- 
lostenec, Voltidi) preko njem. Kapldn. Na 
-ija kapelanija (16. v.) = na -stvo kapelanstvo 
<Y1. v.). Od kslat. cappella (deminutiv od 
cappa) »naziv bogomolje u palaci franackih 
kraljeva u kojoj se pohranjivala cappa sv. 
Martina Tourskog«. Tako je nazvan po se- 
mantickom pravilu i muzicki zbor koji je pje- 
vao u njoj. Odatle radna imenica na -nik 
kapelnlk m prema njem. Kappelmeister. 

Lit.: ARj 4, 840. 845. Kusar, Rad 118, 
21. Cronia, ID 6. REW 1644. DEI 743. 
NJ 2, 271. SEW 1, 485. 

kapelio m (Split) »zenski sesir«, tal. de- 
minutiv na -ino od tal. cappello < kslat. 
deminutiv na -el/us od cappa. Prosiren na 
dem. -Itta > -etta: kapellta (Rab, Novaija 
na Pagu, Kastel na Rabu), sa zamjenom tal. 
sufiksa nasim -ica kapelica (Jablanac) = -inka 
kapelinka (Stinica) »seva = sjev.-tal. lo- 
dala cappelluta providena, cupicom, Hauben- 
lerche«. Tal. pridjev na -uto zamijenjen je 
kod nas najprije tal. deminutivnim sufiksom, 
onda nasim. Tal. cappelletto > kdpile, gen. 
-eta (Mljet) »cep spleten od pruca ili trave u 
obliku kapice (ribarski termin)«. Interesantan 
je primjer zamjene tal. deminutivnog sufiksa 
prijelazom u deklinacijii -e < j. Upor. arb. 
kapell. 

Lit.: Kusar, Rad 118, 18. Macan, ZbNZ 
29, 210. Hirtz,, Aves 180. GM 175. 

kapesT (narodna pjesma, Bjgisic), si je tur. 
posesivna postpozicija, samo sa bre »bre 
kurvicu« = kape = (slozeno) kdpeogli (Kos- 
met), uzvici, »kurvin sine«. Imenica na -j: 
kaplja f u psovci kapljo U jedna (Cacak, Srbija), 
pored kahpija govori se kahpe, kafpe > kape. 
Deminutiv na -dSik (v.): kapedzik (Kosmet) 
»kurvica«. Balkanski turcizam (tur. kahpe 
»meretrix«) iz terminologije morala: bug. 



kahpe > kaplja, kahpeldk, arb. kahpe > kape 
(Gege) = kafpe, ngr. xa%ni. 

Lit.: ARj 4, 841. Elezovic 1, 279. Mladenov 
243. GM 166. Marjanovic, NJ 3, 215-217 
(cf. IF 14, 255). 

kapetan, gen. -ana m (Perast, Dubrovnik, 
Vuk, 15. v., narodna pjesma) = kapitan, 
gen. -ana (zapadni krajevi, cakavski i kajkav- 
ski) = kapitan, gen. -dna (13. v., Hektorovic, 
Rab) = kapitun, gen. -uana (Molat) m prema 
f kapetanica = kapetanovica, pridjevi na -ov 
kapetanov, kapetanski, poimenicen kapeta- 
novac, gen. -vca »momak kapetanov«, prezime 
Kapetan(ov)ic. Apstrakti na -ija kapetanija = 
kapitdnya (17. v.) = na -bstvo kapetanstvo = 
na -at kapetandt, gen. -ata »kotarski poglavar 
(Potomje)«, polukapetan, gen. -ana m (Srbija) 
»nepotpun kapetan, nepravf kapetan, koji je 
pod drugim kapetanom«. Od lat. > tal. capi- 
tanus > capitano. Sinonim je cefalija f 
(Vuk). Upor. u Zadru prezime Kotopanja < 
biz. xaxEitdvo), sto je istoznacno, ali drugog 
postanja. Upor. lat. izvedenicu na -ina: ca- 
pitina kao zamjenica za caput, odatle rum. 
cdpdtlna, arb. kaptlne-a »Kopf beim Zahlen 
von Vieh«. 

Lit.: ARj A, 841. 844. 10, 623. REW 3 
1634. Godin 227. 

kapija f (Vuk, 18. v.) = kaplja (Kosmet) 
»sinonim : 1 ° (velika) dvorisna vrata, 2° gradska : 
Bljogradu na Stambol-kapiji, Vuk, narodna 
pjesma, 4, 132)«. Toponim. Deminutiv na -dflk 
(v.) kapidzik (Vuk, Srbija, Bosna) »vratasca« = 
kapidzlk (Kosmet) »unutrasnja mala vrata iz- 
medu dvorista dvaju susjeda«. Na -dfija 
kapldzija m »vratar, vratarica«. Toponim i antro- 
ponim. Slozenice kapl-komslja (narodna pjes- 
ma) = kapl-konslja »najblizi susjed«, kapidzi- 
-basa m »starjesina nad vratarima«. Sa tur. post- 
pozicijom -stz »bez« kapisiz m (Kosmet) »1 ° uze, 
2° besposlicar«. Balkanski turcizam (tur. kapti) 
iz graditeljske terminologije: bug. kapija, arb. 
kaplxMk. 

Lit.: ARj 4, 843. Elezovic 1, 279. 2, 521. 
Mladenov 231. GM 175. Miklosic 111. SEW4M. 

bapimka f »biljka robinia pseudoacacia« 
= kapinska trava (17. v., Dubrovnik) = kapln 
(Stulli, Sulek; prema Budmaniju nepouz- 
dano). [I ces. kapinice, Sulek]. 

Lit.: ARj 4, 843. Sulek, Im. 139. 

Kapitolij m (Budrmuiijev akcenat) = 
Kapital], s pridjevom na -bsk kapitoljski, 
isto prema lat. capitolinus kapitolinski. Od 



Rapitoli) 



42 



kaprijun 



lat. Capitolium, najpoznatiji je brezuljak Rima, 
preinacen po tal. puckoj etimologiji unakrste- 
njem sa campus u Campidoglio > Kampldolij 
(17. Y-) = Kampidolija f (17. v.) = Kampidolj 
(17. v.), s pridjevom kampidoljski. 

Lit.: AR] 4, 813. 845. REW 1639. DEI 

707. 

kapitul (1484, Senj) = Kapitul m (to- 
ponim kod Knina) = kdpituo, gen. -ula m 
(Budmanijev akcenat) = kapituj (Poljicki 
statut, j < Ij) »1° zbor kanonika, fratara, 
dumana, 2° (prevedenica) poglavlje«. Pridjev 
na -bsk kapitulski > kapituoski, kapituljski. 
Od srlat. crkvenog capitulum, deminutiv na 
nenaglaseni sufiks -ulus. Pridjev na lat. -aris 
(varijanta od -aus) kapitular < srlat. capitu- 
laris, poimeniceh u ni. r. > kapitular, gen. 
-ara (16. v.) »skup franackih zakona«, odatle 
s nasim opcim pridjevskim sufiksom -bn 
odredeni kapitulami (npr. vikar). Odatle 
internacionalno kapitulirati, -tulirdm pf. »potpi- 
sati poglavlje mira > poloziti oruzje«. Od 
tal. capitolo > kdpita, gen. -ola (14. v.) = 
Kaptol m (Zagreb) »1° zbor kanonika, 2° dio 
starog Zagreba (toponim)«, etnik Kaptolac 
(Belostenec) »covjek koji pripada Kaptolu«, 
pridjev kaptolski (i~~>a gospoda), nastalo odba- 
civanjem madz. docetka -om < lat. -urn od 
Kaptolom (16. v., Belostenec, Jambresic, 
Vitezovic, historijski spomenici), toponim (Kra- 
pinaj, etnik Kaptolomac, kaptolomski. Od 
madz. kdptalan < lat, capitulum. Madzarski 
crkveni termin u Zagrebu objasnjava se cinje- 
nicom da je zagrebacka biskupija madzar- 
ska kreacija. Odatle dolazi i to da su crkveni 
izrazi za casti madzarski latinskog podrijetla 
kao prepost < praepos(i)tus, Paradizim (to- 
ponim, Krapina, groblje), Apatovac, vicijaspes. 
Latinske rijeci kao jus izgovaraju se prema 
madzarskom. 

Lit: ARj 4, 802. 848. 849. Strekelj, DAW 
50, 26. REW 3 1640. DEI 736. 



kaplan m = kaplan (Kosmet) = kaplam 
(17. v., jedna dubrovacka potvrda sa n > m 
kao u bujrum) »1° lavoris, tigar, leopard, 2° 
njegova koza«. Slozenice: kaplampost (17. v., 
jedna potvrda) »tigar«, ali upravo »koza ti- 
grova, jer post stoji mjesto perz. pust »koza«; 
drslan- i kaplan-jurnek (Peci) »vrste veza«. 
Toponim Katlanovo (ti mjesto pi) kod Skoplja. 
Balkanski turcizam (tur. kaplan, izvedenica od 
kapmak »ergreifen«) iz oblasti zoologije, upravo 



koza za odijevanje: bug., arb. kaplan, ngr. 
xamXdvi. 

Lit: ARj 4, 845. Elezovic 1, 250. Mladenov 
231. Lokotsch 1066. GM 176. Matzenauer, 
LF 8, 44. Miklosic 111. SEW 1, 485. 

kaposanat, gen. -anta (s = s') m (Molat) 
»groblje, cimitar (v.)«. Toponim Koposonda f 
(Hvar, nt > nd kao u planda). Tu je bilo 
groblje. Konsonant n je ispao zbog disimila- 
cije m - n > - n. Od tal. composante 
(14. v.). Rijec campus kao opca rijec posudena 
je u slov. kamp, gen. kampa m »1° Teil, 2" 
Feldlager« preko njemackoga. Samo jedina je 
potvrda u gen. pi. dvi Ujadq kanapa zemlje 
(18. v.). Nije izvjesno da li ide ovamo kao 
kanap, gen. kdnpa »mjera za zemlju«, kako 
izvodi ARj 4, 815. Na lat. -anea kampanja f 
(Rab) »selo, ladanje« < tal. campagna »isto«. 
U toponimiji jadranske zone postoji i kao 
internacionalna rijec kampanja »borba«. Rijec 
campus postoji kao toponim u sing, i u dva 
lika u pi.: Komp m (Krk); Kimp m (Krk) 
je krckoromanski pi. campi > Kimp u pri- 
jevoju. PI. campara (tosk., prema tipu tempora) 
Kdmpor (Rab; rom. -a otpalo jer je za hrvat- 
sku jezicnu svijest bilo jednako genitivu sing.). 
Ovamo mozda Kambur, it kod Visa = Kombur 
(Kotor) = Kimbor (Boka, mb < mp kao u 
planda < planta). Romanski deminutivi: na 
-ellus: Kampelje m ak. pi. (Krk, cf. fr. Cham- 
peaux'i, Kantelji m pi. (Krk) = Galletto (u 
dokumentima) < campittellu, cf. mlet. campiello. 

Lit.: ARj 4, 814. 5, 239. 777. Kusar, Rad 
118, 22. Pletersnik 1, 384. REW 3 1563. DEI 
707. 709. Skok, AG IT 24, 38., br. 32. 

kaprijun m (Brae, seljaci) = krpljun, 
gen. -una m (16. v., cakavski, Budmanijev 
akcenat) »greda, tignum«. Moze. potjecali kao 
dalmato-romanski relikt od deminutiva ca- 
preolu (Vitruvije) »bravicello«) > tal. caprluolo, 
rum. caprior sa disimilacijom r - I > r - n 
kao u linteolu > lancun (v.) ili od *capreone, 
izvedenice od pridjeva capreus < caper (sa 
metatezom suglasnika, upor. crabu na Sar- 
diniji i fr. chevron. Neobican je sufiks u 
krpljed 1 -et m (karlovacka okolica) »trijem 
(Ivsic), balatura (v.), koja je u Lici produljenje 
krova nad glavnim vratima«. Moglo bi biti 
da je i tu bio isti lat. sufiks -olu, samo je o > e 
poslije palatala, a a je rezultat disimilacije 
r - I > r - d. Ovamo ide kod austrijsko- 
-madzarskih Hrvata (»Wasser-kroaten«) hrpiet 
»Kflche«. Bez sufiksa arb. qeper m = qepere-a f, 
iepert e shpis (Ulcinj) = kshonzat e shpis 



kaprijun 



43 



kapuc 



(Zatrebac) = cepra (Ulcinj) »Schindellatte« 
< lat. caper. [Usp. i cdbrun]. 

Lit.: ARj 5, 630. GM 223. Godin 304. 
REW* 1650. DEI 746. Isacenko, SIRu 10, 
116. 

kaps, indeklinabilni pridjev (Kosmet) »za- 
tvoren, koji nema stolicu«. Apstraktum na -luk: 
kapshk m »konstipacija«. Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (ar. kabz, tur. kabzhk) iz 
Ijekarske terminologije: arb. kaps, kapslek. 

Lit.: Elezovic 1, 280. GM 176. 

kapsa f (juzno primorje) = kdvsa ~ kavsa 
(Bozava) = kasa mrtacka (Korcula) »mrtvacki 
odar, sanduk, lijes«. Od lat. capsa. Kao lek- 
sicki relikt iz dalmato-romanskoga. Upor. 
glede ocuvanog ps u balkanskom latinitetu 
arb. kafshe f »\° etwas, Sache, 2° Tier, leben- 
diges Wesen, 3° Ratsel«, znacenja koja su 
dobivena po pravilu sinegdohe. Deminutiv 
na -ellus kapseo, gen. -eia m (Dalmacija, Pav- 
linovic) od lat. capsella, u kojem je -a smatran 
kao genitivni nastavak. Na -one > -un: kasun, 
gen. -una m (Istra, Buzet, Sovinjsko polje) 
»velika kistra za spremanje zita« = kasun, 
gen. -una (Rab, Bozava, Kuciste, Potomje) = 
(sa s < mlet. s) kasun (Perast, Dubrovnik, 
Cavtat, Cilipi) »drveni sanduk« od kasa (Du- 
brovnik) »blagajna«, deminutiv na -ittus > 
-etta kaseta pored kaseta (Dubrovnik, Potomje), 
s dvostrukim deminutivnim sufiksom kase- 
tina (Dubrovnik). Sa sufiksom -lea kasica 
(slov.) »capsella bursa pastoris, na -ka kaska 
sv. Ivana (slov.) »spiraea aruncus«. U zna- 
cenju »blagajna« kasa f je dosla preko njemac- 
koga (tal. internacionalno cassa), odatle pridjev 
na -bn + -ni kasni (Lika) »koji pripada kasi«, 
na -iere > -ir kasir, gen. -ira »blagajnik«, 
takoder preko njemackoga, na -ator kasdtor m 
(Lika, Slavonija) »koji isplacuje radnike«, inka- 
sator m. Na -ella tal. cassetta > kdsela t (Istra, 
Hrvatsko primorje) »skrabija, cekmedze«. De- 
minutiv kaselica (18. v.), pi. f kasele »sprava 
od dasaka s ruckom na nosenje melta«. Ovamo 
jos ove izvedenice : kosil, gen. -ila m (Zrnovo, 
Korcula) = kasu, gen. -ila (Hvar, Vis) »mr- 
tvacki sanduk, kapica (Sibenik, ide mozda ta- 
koder sa zamjenom p < s unakrstenjem sa 
kapa)«. Ide zajedno sa naprijed pomenutim 
kapseo (sa e > i ikavizam). Slov. kositar, 
gen. -rja m (Ajdovscina) »kos s ruckom« < 
*capsa + -III + -ariu (?), bez primjera u 
romanskim jezicima. Bez paralele je i koslata 
(Budmanijev akcenat prema Stulicevu kos- 
latta) »rupa u gornjem dijelu bacve«, ako je 



od cappsula + -ata kao relikt iz dalmato- 
-romanskoga. Od pridjeva *capsea je mozda 
inkasa f (Dubrovnik) »niseste, skrob, stirka (v.)«, 
sa denominalom inkasati, -dm pf. prema impf. 
inkasavau, -kdsavam, »stirkati, poskrobiti«. Upor. 
u juznoj Italiji incasciare »connettere, com- 
baciare, adattarsi bene, raffreddarsi«. Dubro- 
vacki se romanizam unakrstio sa kasa (Brei)«. 

Lit.: ARj 4, 848, 908. 875. 880. 879. 883. 
884. 5, 363. Budmani, Rad 65, 161. 166. 
Cronia, ID 6. Hraste, Belicev Zbornik 153. 
Pletersnik 1, 441. REW 1658. 1659 a. 1659h. 
Miklosic 111. SEW I, 485. Strekelj, ASPh 12, 
458. Rohlfs 2, 78. 

kaptar m (Vuk) »od luba kapa sto se mece 
na kosnice da ih stiti ou kise (pcelarski ter- 
min)*. Od madz. kaptar »kosnica«. Upor. 
ces. kaptour, polj. kaptur »cucullus«. Potpuno 
isto znacenje kao u Vuka ima rum. kaptar = 
edptan. Biljka captalan »petasites officinalis* 
daje listove koji se upotrebljavaju mjesto 
kaptdra. Vjerojatnije je da je rijec kaplar u 
vezi s rumunjskom. 

Lit: ARj 4, 848. Vasmer, RSI 5, 133. 
Matzenauer, LF 8, 44. Bruckner 218. Tiktin 

287. 

kapuc m (Rab, Bozava) »glavato zelje«. Od 
tal. (cavolo) cappuccio, deminutiv na -uceus od 
caput, mlet. capuzjp. Ovamo ide s a > o i 
docetkom na -ina kapucina (sjeverna Dalma- 
cija, Pavlinovic) »komusina«. Domaca rijec i 
romanizam unakrstise se. Sa zamjenom -c > -s 
prema rijecima koje nastadose od conposta : 
kapus m (Voltidi, Sulek, Cres, slov., Galicnik, 
Makedonija) »gornje lisce na kupusu« = 
slov. kapus = kapus (Kranjska Gora), s iz- 
vedenicama, »Gartenkohl«. Upor. prezime Ka- 
pus, Kapusovic (16. v.). Sa a > o kopus m 
(Voltidi) »isto«. Upor. kopus (ZK, izraz u igri 
svinkanja). Mjesto tog oblika veoma je ra- 
siren kupus m (15. v., stokavski, istocni cakavci, 
Vuk, Dubrovcani, bug.) »broskva, cvjetaca, ka- 
volin, prokula, zelje (ZK), cavolo cappuccio*. 
Deminutiv na -be > -ac kupusac, gen. -sea 
(16. v.). Pridjev na -bn > -an kupusan, po- 
imenicen kupusnica, na -rak kupusnik m (Srbija) 
»mrsno jelo sa kupusom«, na -jak kupusnjak 
»vrt gdje se sadi kupus«. Na -iste kupusiste. 
Na -ar kupusar (Dubrovnik) »koji jede mnogo 
kupusa«. Na -ara kupusara »1° sud za kiseli 
kupus, 2° toponim«. U hrv.-kajk. (Belostenec) 
potvrdena je ista rijec sa -/: kupusi m »zelje« < 
stvnjem. kumpost < kllat. composita > kombos, 
kdmbost (Srbija, Vuk) »jelo od kupusa«, bug. 
kombos, kambus »salata« = kumbus (Vrcevic) = 



kapuc 



44 



kapunja 



= kumpasta < srvnjem. kumpost. Upor. jos 
.slov. hoste (Idrija) »ein Gemisch verschiedener 
.Speisen«. Unakrstenjem sa kapus govorilo se 
kapusta, tako i slov. kapusta. Tako slov., 
ces, polj. i madz. kdposzta = kapust (Belo- 
•stenec), prezime u Zagrebu Kapusta (1307). 
Denominai skupusiti, -im pf. (Pavlinovic, Zore) 
»skupiti, uciniti bez reda«. U hrv.-srp. una- 
krstise se dva romanizma cappuceu m i com- 
pos(i)i'a. 

Lit: ARj 4, 850. 5, 238. 777. 808. 809. 
238. 10, 571. Starine 7, 35. Kusar, Rad 118, 
18. Cronia, ID 6. Pletersnik 1, 387. Mla- 
aenov 247. 262. REW 3 1668. DEI 748. Mi- 
klosic 111. 126. SEW 1, 486. Bruckner 218. 
/CZ 48, 208. Strekelj, DAW 50, 23. Budimir, 
JF 15, 162. 

kapula f (Rab, Bozava, Cres, Veli Otok, Mo- 
lat, Liburnija) = kapula (Lika K i pravoslavni, 
Mikalja, Bella, Stulic) = kapula (Vuk, neobican 
akcenat, Hercegovina, Konavli, Dubrovnik, 
Lastva, 17. v., sibenski otoci), deminutiv 
kapulica = kapiilica (Stulic), na -iste kapullste, 
na -bstvo kapullstvo »crveni luk«. Dalmato- 
-romanski refleks od lat. cepulla (Thesaurus 3, 
549), izvedenica od cepa, vjerojatno medite- 
ranska rijec prema Battistiju. Ovamo jos na 
-dk (od cesnjak) kdpak m (Stulic) koje Bud- 
mani oznacuje kao nepouzdano i nacinjeno od 
Jiapula. Na tal. deminutivni sufiks -otta 
.kapulota f (Sulek) »biljka corydalis bulbusa«. 
Kako ocuvano k pored e pokazuje, kapula 
je bez sumnje dalmato-romanski relikt. Od 
furlanskoga cevole f pored zevale je cebula i 
(ZK) »isto« = cebula f pored cebul, gen. -ula 
(Gorensko) = abula (Vodice, Istra) = cgbula 
(Notranjsko) = ibiXla (Melnica kod Barbana). 
Glede furl, v > b upor. bolta, Bnonigla prema 
Vertenegtio. Bokeljsko apula (18. v., Tivat, 
Perast, Ljuta i Bijela) ide mozda zajedno sa 
cipuddu u Kalabriji. Znacajan je isti akcenat 
kao u dubrovackom kapula. U Pastrovicima 
•su nepoznata oba oblika. Tu se govori civula = 
'dula (Crmnica) »japradzik (v.)«. Ovamo idu 
jos s neobjasnjenim sufiksom: idpljan m 
(Vuk) »1° pras (Podgorica), 2° asphodellus 
albu§ (Pastrovici)«, prema Danicicu iz tal. 
•cipollino, cime se nikako ne objasnjava -Ijan, 
prije *cepull + -ianum, za koji opet nema 
potvrda u latinskim vrelima, ali je moglo na- 
stati i analogijski prema Ijiljan, brsljan (v.) od 
*capa, upor. rum. ceapd. Biljka capuljka 
»erodium«, nas deminutiv na -ka (upor. slov. 
cebulka), govori u prilog misljenju da je cepul- 
la postojalo i u balkanskom latinitetu. Biljka 



u znacenju »asphodellus« ima jos vise drugih 
varijanata: ceprlja f pored ieprlj m (rukopis, 
15. v.), ceprijez i (ikavski) cepris = ceplis 
(16. v., Dubrovcani, Zore) = (jekavski) cepljes 
m = capljiz, sa nejasnim umetnutim r i nejas- 
nim docetkom. I te varijante govore za po- 
stojanje cepulla u torn latinitetu. Upor. biz. 
xiiJiouWiov > cipuddo (Bova). 

Lit.: ARj 1, 889. 890. 941. 2, 39. 4, 837. 
849. Kusar, Rad 118, 15. Pletersnik 1, 96. 
Skok, ASPh 30, 307. Ribaric, SDZb % 141. 
Budmani, Rad 65, 162. REW* 1820. Sturm, 
CSJK 6, 49. Miklosic 111. SEW 1, 486. 
DEI 953. 

kapulja f (Pancic) = kapura (Crnogorac) 
»drugi zeludac na desnoj strani od jednjaka 
pred buragom«. 

Lit.: ARj 4, 850. 

kapun m, gen. -una (16. v., Dubrovnik) = 
slov. kapun »uskopljen pijetao«. Odatle na mlet. 

-era < -aria kapunera (Bozava) »kavez za 
pijetle«. Deminutiv na -ic kapunic. Denominai 
na -iti kapuniti, -im. Sa a- > o kopun (Rab, 
ZK) = kopun (16. v., Prigorje, Slavonija) = 
slov. kopun »isto«. Denominali na -iti kopuniti 
se, kopunim (Lika, Slavonija, 18. v.) »(metafora) 

1° razmetati se, baniti se, ljutiti se (na-, o-, 
po-}, 2° pariti se (kokos se kopuni s pivcem)«, 
na -ja- kopunjati se impf, (subjekt kokoti) 
»tuci se«. Od vlat. *cappo, gen. -onis — kllat. 
capo, capus (upor. cabo, gen. -onis »uskopljen 
konj«) > tal. cappone (13. v.), srvnjem. ka- 
pun, nvnjem. Kapaun. Kako pokazuje izmjena 
P i PP I b, rijec je mediteranska. Upor. arb. 
kapua -oni. 

Lit.: ARj 4, 850. J, 314. 7, 401. 8, 842. 
10, 534. Zore, Tud. 9. Kusar, Rad 118, 18. 
Pletersnik I, 387. 436. GM 176. Matzenauer, 
LP 8, 200. Sturm, CSJK 6, 55. 

kapunja (Boric, Vojvodina ?) »sud kao 
kacica«, deminutiv na -lea kapunjica »sud 
kojim se grabi iz kade«. Budmani kaze da je 
isto sto kopanja. Kako tog oblika nema u 
ARj, bit ce to zacijelo stamparska greska 
mjesto kopanja. Rijec kopanja f (15. v., 
Marulic) = kopanja (Brusje) = kopanja (Istra), 
pored kopdnj m (Vodice, 18. v., Slovinci) 
praslavenska je rijec. Nalazi se u stcslav, 
slov., bug., poli. i gornjoluz, znacenje »1° 
sud izduben iz jednog komada drva, 2° nacve 
(Korcula, Brusje, Hvar), 3° drvena kopanja 
za ciscenje zita (Vodice), 4° (Jambresic) 
camac«. U Skadarskom blatu je kopanja f 
od tesana kamena i sluzi za soljenje ribe. 



kapunja 



45 



kar 



Deminutiv na -ica'. kopanica (Molai) »nacve«, 
kopanca (Cres) = kdpanjica (16. v., Vuk, Crna 
Gora). Rijec kopanja je balkanski slavizam. 
Rumunji posudise copal f (Muntenija) »seoske 
nacve« = cupama (Cincari u Baru), Arbanasi 
kopaje i panice (s ispustanjem ko-*); kapunja 
ce biti iz madzarskoga. Rijec je, kako se vidi, 
kulturna. Miklosic i Berneker smatraju je 
izvedenicom od kopati (v.). Strekelj je veze 
sa kopa »Badetrog, Hohlziegel (Rezija)«. Prema 
Matzenaueru bila bi u prasrodstvu sa stvnjem. 
havan, waschehaven, nvnjem. Hafen, gr. xdjir| 
»Krippe« > gr. xcui&vri »Wagenkasten« i arb. 
kapase »Ohlgefass«. Ie. je korijen *qap- »obu- 
hvatiti«. 

Lit: ARj 4, 850. 5, 293. Tentar, JF 5, 
207. Pletersnik 1, 433. SEZb 13, 236. Miklosic 
128. SEW 1, 563. Strekelj, DAW 50, 81. 
Scheftelowitz, KZ 56, 176. Barie, Rec. 351. 
Mladenou 250. Matzenauer, LF 8, 199. Tiktin 
410. Dalametra 73. WP 1, 342. 

kapural m (Budva) »pluto na vrhu saka 
(kod trate), da se vidi gdje je sredina trate 
da nije u krivo posla (ribarski termin)«. Eti- 
mologijski ista rijec kao i vojnicki termin 
kapural, gen. -ala (Lika) = kapura, gen. -ala 
(Perast, Dubrovnik) = kapdra, gen. -ala 
(Vodice) = (u austrougarskoj vojsci) njem. 
Korporal > u granicarskom jeziku kaprdl, 
gen. -ola (ZK), prema austr.-njem. Kapral, 
odatle kaproRja f »cast« = kaprol (Sibenik) 
»mlinar ispred makine (kod tijestenja ulja)« = 
kapral m (18. v.), kaprdlstvo (18. v.) = kaplar 
(metateza r - I > I - r, Vuk, Vojvodina 
prema madz. kaplar) »desetnik (hrvatski do- 
mobranci)«, deminutiv kaplarcic, pridjev kd- 
plarov, poimenicen na -ica kaplarovica, prezime 
Kaplarovic, cast na -ija kdpldnja. Izvedenica 
na pridjevski sufiks -a/is > tal. -ale caporale < 
srlat. caporalis, od pi. capara, sing, capo < 
caput prema deklinaciji tempora. Od iste 
pluralske osnove je izvedeno s pomocu -idus > 
tal. -iccio'. komprec, gen. -eia u izrazu stoji u 
komprecu »ohola je ponasanja i zeli da se s njom 
drugi ne druze« = kompnc(\T. v., Dubrovnik, 
poslovice). Od tal. capriccio (sa sinkopom 
intertonike). Istog je podrijet'a internacionalni 
talijanizam kaprica f, s pridjevom kaprici- 
ozan, kapricirati se (preko njem.). Istu sin- 
kopu pokazuje i leksicki relikt iz bokeljskog 
romanskog kabruc m (Ljubisa, razbio bi 
glavu G kabruc) = kabruc (Krtole), koje Parcic 
prevodi »legno sporgente dalla gronda«, »drvo 
kojim su se u staro vrijeme pokrivale kuce 
kad nisu kupovali kantinele (= letve), nego 



u sumi sjekirom djelali kabruce (Krtole)«. 
U Kotorskom statutu caburtia n. pi. (CCCXV, 
128) < capor-ucea (deminutivni sufiks -uceus > 
tal. -uccio); p > b je u bokeljskom romanskom 
pravilno. Ovamo ide mozda i toprcm (Podgora) 
»sisarica«. 

Lit.: ARj 4, 850. 5, 251. Budmani, Rad 
65, 165. Ribaric, SDZb 9, 156. Skok, ZRPh 
54, 209. Strekelj, DAW 50, 32. REW 1668. 

kari m (17. y., Vuk) = kar, gen. kaara 
(Kosmet, uciniti se kar) »nevolja, muka, briga, 
Ijutina«. Na -U karli (Vuk), indeklinabilni 
pridjev, »brizan«. Pridjev na -bn karai, f 
-rna (Kosmet) = kdrni »tuzan, ljut, neraspo- 
lozen«. Ne zna se tocno kako ide ovamo kdrna 
pored kdrna (Kosmet), uzvik, neka vrst 
kletve ili posovke. Je li to uzvik sazaljenja, 
kao bortai Denominai na -iti', karili se (o-, 
ras-) = karit (Kosmet) »1° brinuti se, 2° 
pricinjavati tugu (Kosmet)«, nakariti, nd- 
karim pf. (Dalmacija, Lika) »namuciti«. Ovamo 
jos s arapskim sufiksom za apstrakta -et karet 
(Vuk) »kazna u igri prstena«, sa denominalom 
kdretiti, -im (Vuk) »kazniti kod te igre«. Glas 
a je nastao stezanjem od aha-. Upor. raska- 
hariti »rastuziti nekoga« = raskanti se (Bosna, 
narodna pjesma). Balkanski turcizam arapskog 
podrijetla (ar. qahr > tur. kahir, kahirh) 
iz duhovne terminologije: bug. kdhar. 

Lit.: ARj 4, 851. 864. 867. 870. 7, 384. 
Elezovlc 1, 282. 283. 284. ZbNZ 6, 138. Skok, 
Sldvla 15, 358, br. 399. SEW 1, 487. Mladenov 
284. Kipars 149. Vasmer 533. 

kar 2 m (18. v., Dubrovnik, Potomje, Krtole) 
»kola« = kara f (16. v, u izrazima staviti, vezati, 
privezati na karu) »vrsta kazne u dubrovackoj 
republici (krivac se veze na javnom mjestu 
da se izvrgne sramoti)«. Od tal. carro < lat. 
camim, galskog podrijetla (u prasrodstvu sa 
cursus), n. pi. carra u romanskom femininum. 
Dubrovacko kara odnosi se na srednjovje- 
kovno kaznjavanje vezanja na kolo. Rijec 
karan m (genitiv nepoznat) bosanski je rudar- 
ski termin koji je zabiljezio Jukic. Od njem. 
Karren istog podrijetla. Donijeli ga u Bosnu 
Sasi rudari (upor. ime sela Sasina). Od njem. 
Karren je i slov. gare f pi. »zweiradriger 
Handwagen (Koruska, Stajerska)« < korusko- 
-njem. Garre, deminutiv gdrice, radna imenica 
gornik. Od tal. carrozza f < srlat. carr + -otia 
(docetak -otia od birotium) > karoca f (Dub- 
rovnik, narodna pjesma i pripovijetke) = 
karoca (Bozava) = kdruce, gen. kdrucd f pi. 
(Vuk, Srbija) »hintov«, sa deminutivom ka- 



kar 2 



46 



karabaco 



rucice, pridjev na -bn > -an karucan, denomi- 
nal karucati se (Lika) = karbcat se (Dubrov- 
nik, Cavtat) »voziti se«. Od fr. talijanizma 
carrosse je karoserija i, sa slozenim sufiksom 
-er < -airu + -ia, < fr. carrosserie. Ovamo 
i brodski termin karoc, deminutiv karocic 
(Bozava) = karoc (Racisce, Brae, Smokvica, 
Korcula, Mljet; ~ od prove, od krme, prave 
se od cesvine) »becco prodiero d'una barca«. 
Od mlet. carezzo < carrotium. Deminutiv na 
-olus tal. carriola = carriula > karljol m 
(Bosna) »laka postanska kola« = karyola 
f (Dubrovnik, Cavtat, Potomje, Lika) = 
karjola (Bozava, Dubasnica, Rab), sa demi- 
nutivom karijolica — slov. karala (prema 
rj > r) »1 ° tacke, 2° kolijevka (Dubrovnik)«. 
Deminutiv na -ittus > -etta kareta (slov.) 
»Kutsche, kleiner Fuhrmannswagen«. Mozebiti 
i od bav. Karrete. Imperativna slozenica 
parakai, gen. -ala (Baska, Muo; disimilacija 
r - r > r - 1) »kolobran, tesano kamenje 
postavljeno u stanovitim razmacima uz cestu 
za obranu od kola« = barakai (istro-cakavski) 
< tal. paracarri. Upor. arb. posudenicu iz 
balkanskog latiniteta ctrre f (Ulcinj) »kola se- 
ljacka na dva tocka«. 

Lit.: ARJ4, 851. 855. 870. 874. Pletersnik \, 
207. 388. Crania, ID 6. Kusar, Rod 118, 22. 
Budmani, Rad 65, 165. Miklosic 112. SEW 1, 
488. REW* 1721. DEI 782. 783. 

kar 3 m (Gorensko) = ker (ibidem) »Fels, fel- 
sige Erhohung (Savinjska dolina)« = kir »felsige 
Klippe«, kol. kirovje »Felsenmassen«, pridjev 
kirovnat »felsig«. Nema potvrda u cakavskom 
i hrvatsko-kajkavskom. Od predrimskog *ca- 
rium > katal. quer »isto. Znacajni su prijevojni 
oblici ker = kir kao u dalmato-romanskom. 
Upor. tal. carra (a. 957) »pietra, roccia«, *car- 
ranto i Koruska (v.), kslat. caris, cararis, bask. 
hani »pietra«. Pripada mediteranskom sup- 
stratu. V. krn i krmiilja. 

Lit.: Pletersnik 1, 387. 389. 398. REW 3 
1696a. DEI 780. 

kara (Vuk) = kara pored kara (Kosmet), 
vrlo rasiren indeklinabilni pridjev »crn«, uz 
turske rijeci haber, aksam, biber (Kosmet), boja 
»vitriol, galica, katran«, zulufi (narodna pjes- 
ma). Uz domace rijeci vrlo rijetko: karakosa 
(djevojka, Vuk). Jednom uz nas hipokoristik 
od turske rijeci karakode f (od kaduna, sje- 
verna Dalmacija) »1° zensko gnjusno, 2° 
(pejorativ) vino uzbrsaceno (Pavlinovic)«. Prvi 
dio licnih imena i prezimena Karadorde, Kara- 
-Jovan, Kara-Mustafa, Kara-Fejzo (narodna 



pjesma) = Kara-fejza (Kosmet) »smijesan, ili 
smijesno odjeven covjek« (ime kondotijera po 
Rumeliji na kraju 18. i 19. v., koji je dotjerao do 
kapidzibase), Kara-Mahmud, Karaklajic, Kara- 
-Markovlc, Karapesic, Kaladurdevlc (selo tre- 
binjsko, disimilacija r - r > I - rj itd., 
toponimi Kara-Biinar, Karakaja (selo, Bosna), 
Karaburma, Kara Potok, itd.; imena zemalja 
Karabogdan (se. ili »zemlja«, sto se kracenjem 
ispusta), odatle Karabogdanija (Mrnavic) = 
Karabogdanska (Vuk, mjesto Moldavija), Ka- 
radag = Karaddk (Kosmet) »Crna Gora i 
zapadni dio okruga rudnickog«, odatle na -li 
Karadaglija m (narodna pjesma) = Karadak- 
lija (Kosmet) »Crnogorac« = Karadacanin, -can- 
ka, -dacki (Kosmet), u imenu Rumunja (pre- 
ma biz. Maijpo|3Mxoc,) Karavlah < tur. Ka- 
raiflak m prema Kdravlahinja, Kdravlaska, 
karavlaski. Vrlo cesto u slozenim imenicama : 
karagros (spanjolski) < tur. karagurus, ka- 
raslama f (Vuk, narodna pjesma, drugi dio 
aslama »tresnja«, v.), karaduzel (narodna pjes- 
ma) = karadiizen (Bosna) = karaduzen 
(Kosmet) »vrsta tambure«, karaddz (Kos- 
met) »1° koji nije skladan, 2° Ciganin, 3° lice 
koje izvodi komicne igre, 4° komicno kazaliste 
(drugi dio doz v. dozluke)«, karakol, gen. 
-07a (Kosmet) »nocna patrola« (kol »vojska«), 
karakondzola f (Vuk) = karandzula (Srbija) = 
karakondzolos = karakondzula m (Kosmet) 
»strasilo, avet, utvara, koja skace od Bozica 
do Krstova dne«. Ta je slozenica balkanski 
turcizam (tur. kara konculoz »vampir«, od 
korkunc »strasiliste, effrayant« od korkmak 
»strasim se«, odatle bosansko muslimansko 
prezime Korkut, od kork-ut-mak »effrayer«) 
iz oblasti folklora: bug. korokondzul = kara- 
kondzo, arb. karakanxholl (Gege), ngr. y.ah.- 
xcrtaapoc,. Ovamo jos kdradz(a') (Kosmet) m i 
indeklinabilni pridjev »1° vo erne dlake, 2° 
mrke boje, nacrn« < tur. karaca »srna«. 
Odatle prezime na -ie Karadzic. Apstraktum 
na -luk: karamluk m = haramidk m, augmenta- 
tiv karamlacina f »tmina, tama, mrak; u argotu: 
noc« < tur. karanhk. Indeklinabilni pridjev 
je balkanski turcizam: bug., arb. kara. 

Lit.: ARj 4, 851. 853. 854. 855. 858. 862. 
Elezovic 1, 28. 283. 2, 486. SEZb 5, 1200. 
GM 176-177. 179. Mladenov 251. 252. 
Lokotsch 1070. SEW 385. 488. Deny 581. 
582. Korsch, ASPh 9, 510. Grunenthal, 
ASPh 42, 316. 

karabaco m, n »pasji orasi, strychnos 
mix vomica L.«. Zove se i kargabucen, sto 
tocno odgovara tur. karga »cavka« + boken 
»zavijajuca« (particip od bokmeK). Prvi oblik 



karabaco 



47 



Karal 



predstavlja izopaceni turcizam. Rijec karga 
se nalazi u makedonskom toponimu Kargalak 
kod Skopja (-lak = -luk). Turska se rijec 
iskrivljuje unakrstavanjem slicnih turskih ri- 
jeci. Tako kargaburma f (Kosmet) »vrsta 
klijesta za upredenje i savijanje metalnih zica, 
kad se grade kopce i slicno« < tur. sintagma 
karga buruni »(doslovno) cavkin kljun«, gdje 
je burun »rt, klin« pomijesan sa burma (v.). 
Ko zna nije li Kara-Burma u Beogradu kara 
burun? Rijec karga je balkanski turcizam iz zoo- 
loske terminologije: bug. arga, ngr. xdpya. 

Lit.: ARj 4, 852. 864. Elezovic 2, 521. 
Matzenauer, LF 7, 176. Vasmer 530. 

karabe, gen. haraba fpl. (Vuk) = karablje 
f pi. (Vuk, Srbija) »I" frula pastirska, 2° 
trska na gajdama«. Deminutiv na -lea: kara- 
bice = karabljice (Vuk). 

Lit.: ARj 4, 853. 

karabulina f (srednja Dalmacija?, Pav- 
linovic) »1° velika smutnja, 2° (lovacki termin) 
dug i zamrsen trag kojim zade zee da hrte 
pomete kad ga gone«. 

Lit.: ARj, 4 852. 

karafina f (Brae, Kotor) »napravjelo (Du- 
brovnik), konciera (Dobrota, Perast), huilier, 
karanfmdl (hrvatski gradovi)«.- Kulturna rijec 
od nepotvrdenog tal. deminutiva na -inus od 
caraffa »boca«, evropskog arabizma (ar. gar- 
rafa). 

Lit.: REW 3690 b. DEI 715. 

karag, gen. karga m = karga (Hvar, Brusje, 
Solta, Racisce) = harag, gen. karga (Dubrovnik) 
»(pomorski termin) tovar broda«. Postverbal 
od krgati (Vodice) »tovariti« = slov. kdrgat 
(Notranjsko) = krgat »isto«. Od mlet. cargo 
(1431) icarico della nave«, sjeverno-tal. carre- 
gare > cargare sa sinkopom intertonike, 
bez nje toskanski caricare < izvedenica na 
-icare od camim. Od knjizevnog talijanskoga je 
inkarikati, -am pf. (Perast) i retrokarika f 
(Vrbnik) »puska ostragusa«. V. kreati. Upor. 
arb. ngarkonj = ngalkonj < incarricare, shar- 
kim »Ausflucht, Vorwand«, apstraktum na 
-imen od shkarkonj < excarrlco, koje nije po- 
sudenica iz mletackoga, nego iz balkansko-lat., 
upor. rum. incdrca. 

Lit.: Zore, Tud. 11. Ribaric, SDZb 9, 
161. Hraste, Rad 277, 35. Sturm, CSJK 6, 
55. REW 3 1719. DEI 767. GM 305. 



karagaca f (Dalmacija, Danilo) »vrst vi- 
nove loze bijela grozda«. Nema nikakve veze 
s arb. kalavesh (»Resttraube« prema Joklu). 

Lit.: ARj 4, 853. GM 167. Jokl, Unt. 
213. 

karagoj m (Risan) »biljka antirrhinum L.«. 
Mozda je isto sto i karagu/j, karah (Alschinger) 
»phaseolus caracalla L.« (Vodopic) < tal. ca- 
raco, caracollo, ukrasna biljka. 

Lit: ARj 4, 853. DEI 749. 751. 

karagiil), gen. -ulja m (Vuk, .Dubrovnik) 
»1° pomanji morski (s)puz, 2° (metafora) 
biljka u kojoj je cvijet nalik na spuza«. Upor. 
arb. kdravali »grosse Schnecke«. Od mlet. 
caraguol, tal. caragdlo, caracollo, caracb < 
spanj. caracol »chiocciola«, izppacenje od 
scarabeaus. [V. karagoj]. 

Lit.: ARj 4, 853. DEI 751. GM 111. REW 3 
7648. 

karakatnica f (Split, Zore) »hobotnica« = 
krakatica f (Podunavlje) = bug. krakatica, 
poimenicen pridjev krdkat »u koga su duge 
noge«. Zorin oblik je ili prema rus. karakatica 
(od korok = krak) ili je prekrojeno prema tur. 
pridjevu kara (v.). Ne zna se ima li kakve veze 
s tim ribarskim nazivom karakatica »sultan« 
(satrovacki u Pristini). 

Lit.: ARj 4, 854. 5, 448. Vasmer 526. 
Trojanovic, JF 5, 223. 

karakter m (17. v.) = haraktir (u crkvenom 
jeziku) »1° slovo, 2° cud, narav, znacaj, 3° 
moralni znacaj«. Pridjev na -bn karakteran 
»znacajan«. Poimenicenje na gr. > lat. ne- 
naglaseni pridjevski sufiks -ecus u z. r. karak- 
teristika, pridjev karakteristican < x a P cl > t ' rr l- 
picmxoc,. Na -isati okarakterisati, -sem pf.. od 
aorista prema japay.ir\pi\z\y . Internacionalna 
ucena rijec od lat. character, gen. -era < gr. 
Xapaxifip, gen. - fipoc, »upecatak«, od xctpdaaco 
»incido«. 

Lit.: ARj 4, 854. DEI 754. REW 1863. 

karakuc m (Brae) »stari noz ili britva koje- 
mu je otpala rucica odnosno korice«. 
Lit.: ARj 4, 859. 

Karal, gen. Karla m (15-16. v.) = Karla m 
(18. v) = Karlo m (14. v.) = Karle m (ZK), 
odatle prezime Kar/etlc, Kar/ic (Lika). Od 
njem. Karl = srlat. Carolus (srodstvo sa 
Kerl »Mann«). Pridjev na -ov Kar/ov, poime- 
nicen na -be < -de Karlovac, gen. -ovca, 
etnik Karlovcanin m prema Karlovcanka f, 



Kara! 



48 



Karal 



pridjev karlovacki, Karlovci, na -//' Karlovic 
prezime, kdrlovac »austrijski talir«, Karlo- 
bag < Karlov Bag pored Bag (v.). Od licnog 
imena najvaznijeg vladarau ranom srednjem vi- 
jeku Karla Velikoga ( = Charlemagne u Chanson 
de geste), koji je obnovio u neku ruku rimsko 
carstvo, stvorivsi marke na zapadu protiv Sa- 
racena u Hispaniji (Katalonija) i na istoku 
protiv Slavena, i to 789. pokofivsi Wilcae, koji 
su stanovali s druge strane Labe, 791. dopro 
do Dura (Gyor) u Madzarskoj, 806. pokorio 
Srbe i Cehe; protiv juznih Slavena furlansku 
marku i Korusku, protiv Ceha franacku marku 
u Nordgau, a protiv Luzickih Srba marku 
u Turingiji na Saali. Slavenima, koji u njegovo 
vrijeme nisu poznavali viseg stupnja drzavne 
organizacije osim plemenske zupe, njegovo ime 
moglo je znaciti imperatora uopce. Zapad- 
nim Slavenima on je bio ono sto je bio 
istocnim xcaoap > cesan, cbuieb u Bizantu, 
s torn razlikom sto su se s tim posljednjim 
upoznali Slaveni na dunavskom limesu vec u 
5-6. v. Zbog toga kralj ne ide u praslavensko 
doba, dok moze ici cesar, cuaeb. Rijec car 
zamjenjuje Slavenima na Balkanu lat. im- 
perator > rum. imparat = arb. mbret. Zna- 
cajno je u ovom pogledu da svi Balkanci po- 
suduju od juznih Slavena kralj > Bizan- 
tincima xpcdr|5 znaci bugarskog, srpskog 
i madzarskog vladara. Arbanasima je kral 
»fremder K6nig«, prema, vlastitom mbret. U 
Panoniji Madzari posudise kirdly. Osmanli- 
jama je kiral krscanski vladar uopce. Rumunji, 
premda imaju kao i Arbanasi svoj naziv 
imparat, posudise craiu m prema craiasa (-asa < 
gr. sufiks -issa) pored craita (regele i regatul 
su u rumunjskon neologizmi), denominal 
a crai < kraljiti (Stulic), apstraktum na -la 
craie < kraljija f »kraljevstvo«. Rijec kralj 
bila je prvobitno rasirena kod zapadnih Sla- 
vena na sjeveru i jugu, dakle u polapskom, 
ceskom, poljskom, kod aplinskih, panonskih 
i dackih Slavena. Nije se nalazila u ukra- 
jinskom i ruskom a mozda ni u bugarskom. 
To sve odgovara naprijed navedenim histo- 
rijskim cinjenicama. I francuska Chanson de 
Roland zove Karla u isto doba H reis i nostre 
emperere < imperator: Charles 11 reis, nostre 
emperere magnes pocetni je stih u Rolandu. 
Posudivanje licnog imena u znacenju vla- 
dara* nije rijedak slucaj. Upor. npr. lit. val- 
dimieras < Vladimir »vladar«, Bajan > ban. 

Leksikologijska porodica rijeci kralj velika je. 
Prema m kralj, gen. kralja femininum je 
kraljica (13. v.), s pridjevom kraljicin, na -bsk 
kraljicki (~i pjesme, Vuk) i prosireno na -Mia 



kraljicna = kraljca (18. v.). Pridjevi: na 
-ev kraljev (cest u zapadnoj toponomastici), 
poimenicen na -ina kraljevina (Vuk, 17. v.) 
»1° regnum, 2° biljka, 3° vrsta grozda«, s 
pridjevom (neologizam) kraljevinski, na -bo' -de 
kraljevac [ kralja- »1° biljka carlina (v.), 2" 
pristasa kralja«, na -ica kraljevica f »1" kra- 
ljica, 2° toponim«, na -cica kraljievcica »1 3 
kruska, 2° jabuka, 2° rana viridis«, prosiren 
na -ski kraljevski (14. v.) = kraljeski (Kava- 
njin), poimenicen kraljevsica (hrv.-kajk.) ja- 
buka*, kraljevstina (neologizam za regal) »nov- 
cani dohodak kraljev«, na -bn kraljevan (18. v.), 
poimenicen u f kraljevna »kci kraljeva« prema 
poimenicenju na -id kraljevic (Vuk), s pridje- 
vom kraljevicev prema f kraljevicna (sufiks 
prema gospodicna), na -ka kraljevka (Vuk, 
Sumadija) »ovca«, apstraktum na -sivo kra- 
Ijevstvo = na -Ija kraljija. Denominali kra- 
Ijevati, -aljujem impf. = kraljevstvovati, -ujem 
(14. v.). Pridjev na -bsk kraljski (Pavlinovic) 
postojao je jos u Napoleonovo doba (Kraljski 
Dalmatin = II Regio Dalmata) za tal. regio, 
danas se ne govori vise. Isto tako ni kraljstvo 
ni kraljnik (Kavanjin, 18. v.). Brojni su demi- 
nutivi: na -bk > -dk kraljak, gen. -l/ka (17. v.), 
na -ic kraljic, na dvostruki deminutivni sufiks 
kraljicac (Jacke), kra/jicak (Lukov dol) troglo- 
dytes europaeus«, pridjev kra/jicev, na -ic 
kraljic s pridjevom kraljicev, kra/jicak (17. v.). 
Prenosi se i na gmazove: gujski = zmijski 
kralj »Schlangenkonig«, kraljeva iablca = kra- 
Ijevcica, kraljevka = kraljica »lacerta major«. 
I u rumunjskom je leksikologijska porodica 
slavizma. craiu prilicno brojna kao i u hrv.- 
-srp. Naziv craita znaci u rumunjskom biljke, 
gljive, i termin je u igri karata, dok je craiasa 
»kraljica, kraljeva zena«. Deminutiv na slozen 
tracko.-lat. sufiks -i\or cmaifoe »1° kraljevic, 
2° ptica troglodytes = cartel; craesc »kraljevski«. 
Glagol a crai ima pejorativno znacenje »bum- 
meln, lumpen«. Nejasna je izvedenica craidon 
»pokvarenjak«. U najnovije vrijeme postoji i 
drugo tumacenje postanja rijeci kralj. Prema 
Budimiru rijec bi bila pelasticka, predsla- 
venska, u vezi s Malom Azijom. Tome se 
protivi cinjenica da je nepoznata ruskim ple- 
menima. Prema Lehr-Splawinskom rijec kralj 
upotrebljavali su prvi Polabljani i Luzicki 
Srbi. To se moze prihvatiti. Ne moze se 
prihvatiti da su juzni Slaveni culi tu rijec od 
Rusa. Slog kra- nastao je po zakonu likvidne 
metateze. Upor. polj. krdl (odatle brojna nje- 
macka prezimena Kro/i), rus. kora/o. 

Lit.: ARj 4, 854. 868. 867. 5, 449. Hirtz, 
Amph. 66. Ribaric, SDZb 9, 13. Miklosie 131. 



Karal 



49 



karatela 



SEW \, 572. Briifkner 269. ASPh 42, 128. 
138. 308. Ailadenov 255. Kiparsky 242. Tiktin 
430. Birkenmayer, IPol 23 (cf. ]Ib 24, 356). 
Budimir, Istoriski glasnik 2, 68 — 72. Lehr-Spla- 
wirlski, PF 12, 44. si. (cf. Ub 13, 311. Belie, 
JF1, 242). Melich, MMy 4, 24-29. 5, 133- 
134. 36, 410-415. 467-470. (cf. RSI 3, 321. 
396). GM 204. Schwarz, ZSPh 4, 360. Ivsic, 
Rad 187, 161. Putanec, Filologija 5, 111. 

karamanka f (Vuk) = karabanka (Kos- 
met, Banj) «vrst kruske«, na -ka prema m 
Karaman (Gundulic, 17. v.) »covjek iz Kara- 
manije gdje zivu Turci zakona krscanskoga«. 
Odatle dalmatinsko prezime Karaman, na 
-ic (18. v.). Na -// Karamanlija m (Vuk) »Tur- 
cin zakona hriscanskoga« = karamajllja f (ma- 
hala u Vucitrnu). Zemlja Karamdnskd, pridjev 
karamanski (1501). Na -ija Karamdnija (Mi- 
kalja) = Karamanovic. U narodnoj pjesmi 
karaman je »ime hrtu«. Dolazi i u toponimiji: 
Karamanac (Srbija), Karamansko brdo (Srbija). 

Lit.: ARj 4, 855. Elezovic \, 282. 

karantan, gen. -ana m (Vuk, Dubrovnik, 
Sarajevo, Mostar) = karantan, gen. -ana (Kos- 
met) = disimilacija kaldntdr, gen. -ara (Srbija) 
»1 ° prijasnji stari krajcar (austrijski novae), 
2° turski bakarni novae od dvije pare (Kosmet)«. 
Od tal. carantano, izvedenica na lat. sufiks 
-anus od horonima Carantana »Koruska (v.)« 
prema Alessiju. Svakako taj numizmaticki ter- 
min nije etimologijski identican s novijom po- 
sudenicom kvardntena (sufiks prema fr.) = 
kvarantlna (Dubrovnik, talijanizam) = ka- 
rantena (francuzizam) »kontumac«. Od tal. 
quarantina, izvedenica na pridjevski sufiks lat. 
-inus > tal. -ino u fr. na -anus > -aine poime- 
nicen u z. r. od lat. quadraglnta, vlat. quarranta 
»vrijeme od 40 dana«. Upor. arb. karantene. 

Lit.: ARj 4, 848. 857. Skok, Sldvia 15, 
357, br. 396. DEI 753. REW 3 6912. GM 127. 

karar, gen. -ara m (Bosna, srednja Dalma- 
cija, Pavlinovic: biti na kararu, doci svakoj 
besidi na karar) = karar (Kosmet) »mjera, 
stanje, jednakost, stalnost, trajanje«. Deno- 
minal na -iti: ukardrlt, -arim (Kosmet) »ude- 
siti, da nesto ide ravnomjerno«. Balkanski 
turcizam arapskog podrijetla: bug. karar 
»juste etat«. 

Lit.: ARj 4, 857. Elezovic I, 282. 2,387. Skok, 
Sldvia 15, 358., br. 397. Mladenov 232. 

karara f = (disimilacija r - 1) karala 
(Rab) »puteljak sto vodi u selu cijoj kuci«. 
Leksicki relikt iz dalmato-romanskoga od lat. 



carrarla (se. via) »kolnik«, poimenicen pridjev 
na -arlus od carrum »kola«, tal. carraia »strada 
per carri«. Francuska internacionalna rijec 
karijera f »(cinovnicki termin) zvanje < na- 
predak u zvanju«, odatle radna imenica na 
-ist(a) karijerist(d) m, od istog je postanja. 

Lit.: Kusar, Rad 118, 27. Strekelj, ASPh 
28, 516. DEI 780. REW 1718. 

karas m (Belostenec) = karas, gen. -asa 
m (Vuk), sveslav., »slatkovodna riba«. Pre- 
zime u oba lika. Upor. ces. prezime Kardsek. 
Deminutiv na -Sic < -be + -ic karascic. Nije 
baltoslavenska rijec jer je lit. karusls = ka- 
rmas zacijelo posudeno iz njem. karas, karis, 
srlat. carassius, nvnjem. Karausche, za koje 
se drzi da potjecu od fr. corassin, carassin, 
carousse, lotrinski karus. Rumunji posudise 
caras, Madzari kdrdsz. Nije opca juzno- 
slavenska rijec, jer nije potvrdena u sloven- 
skom, gdje se mjesto toga govori koreselj, 
gen. -sija = koroselj = kreselj. To je po svoj 
prilici posudenica iz kojeg njemackog dija- 
lektalneg refleksa od Karausche, dosada ne- 
poznatog. Uzimalo se kao vrelo lat. pridjev co- 
raclnus < gr. xopaxrvoc,, (od xopaJ; »gavran«) > 
tal. coracino »Rabenfisch«. Upor. glede zna- 
cenja corvus > krb. S tim pridjevom tesko je 
dovesti u fonetski sklad francuske, njemacke i 
slavenske oblike. Mozda ide u pred-ie. sup- 
strat. 

Lit.: ARj 4, 857. Pletersnik 1, 438. 440 
465. Medic, ZbNZ 27, 2. 54. 69. Miklosie 
112. SEW 1, 489. Holub-Kopecny 164. Bruck- 
ner 219. Vasmer 528. Mladenov 232. REW 3 
2218. 4677. 

karat m (Vuk, Crna Gora, Boka, Herce- 
govina) »plata kmetovima ili sucima od onih 
kojima sude«. Turcizam ar. < gr. podrijetla 
(ar. qirat > tur. ktrat sa i > a < gr. xepd- 
•j^ov > srlat. carratum). Ovamo ne ide na 
lat. -tal. deminutiv -ellus > -ello: karatei, gen. 
-eia rn (narodna pripovijetka, Mikulicic, Istra, 
Buzet, Sovinjsko polje) »mala uska, a poduga 
bacvica« = karatio, gen. kardtjela m (17. v., 
Dubrovnik) < tal. car(r)atello, upravo od 
part. perf. carratus, od denominala carrare 
»prevesti na kolima«, od kelt. > lat. carrus 
»kola«. [Usp. i karatela]. 

Lit.: ARj 4, 855. 861. REW* 4703 b. DEI 
752. 780. 

karatela f (Bozava) = kardtilo n (Racisce) 
= karatei (Malinska) = karatio (Perast) 
»bacvica od 200-300 l.«. Od tal. car(r)atello. 



4 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



karat'ela 



50 



karestija 



Deminutiv na -ellus od srlat. carratum, koje 
Alessio izvodi od carrus »kola«, upor. voza, 
karat. 
Lit.: Crania, ID 6, III. DEI 754. 

karaula f (18. v., Vuk, toponim) = ka- 
raula (Kosmet) = (sa metatezom r - I > 
I - r) kalaura (Vuk, crnogorska narodna 
pjesma), toponim Karaula (Bosna, Lika / 
tu i Karavlaj, Srbija), Karauliste (Srbija) 
te Kalaura, brdo u Perusicu, Lika, kod- vode 
Noscice (= *Novscice, od Novi) = kardul m 
(Stulic) = karavula (narodna pjesma) »stra- 
zarnica« = karakol m (narodna pjesma) = 
karakol, gen. -61a (Kosmet) »nocna straza«. 
Balkanski turcizam (tur. kara kol / gol > 
karavul > kardul, turska slozenica od prid- 
jeva kara (v.) i kol »vojska«; po drugom tu- 
macenju od korijena kar »oko, vidjetk, kao 
i kar + goz »gledam« > karadoz) iz vojnicke 
terminologije: rum. caraula, bug. kara(v)til 
pored karakol, arb. karauli > krauli, karali 
»Schildwache«. Znacenje »strazarnica« nastalo 
je ispustanjem opce rijeci hane (v.) u karakol 
hanesi. Femininum je samo hrv.-srp., na- 
stao prema strata, odatle rum. caraula f. 
Drugi elemenat slozenice hoi sa -dzija: kol- 
dzlja f (Kosmet, i bug.) »financ« < tur. 
kolci. 

Lit.: ARj 4, 766. 854. 861. 862. 7, 248. 
Elezovic I, 282. JF 14, 208-209. Lokotsch 
1078. GM 177. Mladenov 232. 

karazija f (hrv.-kajk., Belostenec) < madz. 
karazsia = karizija (17. v., cakavski) = 
karidza (16. v., Dubrovnik) »debelo, krupno 
sukno«. Od tal. < srlat. carisea (14. v.) »stoffa 
fatta di ramasugli di lana, fabbricata a Kersey 
(engleski grad)« > stfr. corize. 

Lit.: ARj 4, 862. 865. 867. DEI 770. 

karbun m (Bozava) = kdrbun, gen. -una 
(17. v., Dubrovnik, Cavtat, Korcula, Hek- 
torovic) = gdrbun (Budva) = (cakavsko 
ar > stokavsko r) krbun = (sa zamjenom 
sufiksa -un > -in) krbin (slov., Gorisko) = 
krbutn (slov.) »ugljen, kameni ugljen, cumur«. 
Radna imenica na mlet. -er < -arius karbu- 
ner (Bozava), ovamo karbdnar, gen. -ara 
(Vuk, Vojvodina, narodna pjesma u stihu 
U Svaiera karbonara nema »nekakva kabanica«, 
Budmani misli da je od mode karbonarskih 
kabanica, tal. carbonero »tajna politicka stranka 
u Napulju«) »carbone, carboniere. Od lat. 
> tal. carbone < gr. xdp|3wv (5. v.). Ovamo 



lat. deminutiv na -cuius: carbunculus > tal. 
carbonchio, preko mlet. izgovora krbohoc = 
karbone (18. v., Kavanjin) »vrsta rubina«. 

Lit.: ARj 4, 863. 490. Pletersnik 1, 460. 
Sturm, CSJK 6, 55. REW 3 1674. DEI 756. 

kardas (narodna pjesma), upotrebljava se 
samo uz uzvike ala, Jala, vala, gela, jurun 
(v.), nikada kao opca rijec (nom commun). 
Zbog toga smatra Budmani i kardas uzvikom. 
To je umetnuta rijec kao nasi vokativi brate > 
brte (Lika). Jedino u satrovackom se govori 
u znacenju »brat«. Odatle denominal na -iti 
prekardasiti, -kardasim pf. (Vuk) u metafo- 
rickom znacenju »pretjerati, prekantaritk. Bal- 
kanski turcizam (tur. slozenica karin »Bauch« -f 
das > kardas »Bruder, drug«, upor. pajdas, 
v., upravo »jednoutrobnik, drugar po utrobi«) 
iz terminologije srodstva: rum. carda'ue »Ban- 
de«, a si cardasi »dobiti pristasu«, bug. kardai. 
Vjerojatno ide ovamo kardasiti, -Im pored 
krdasim impf. (Lika, objekt boga, krsi, zakon, 
svece) »psovati«. 

Lit.: ARj 4, 863. 5, 498. 11, 544. Grii- 
menthal, ASPh 42, 316. Miklosic 112. SEW 
1, 490. Tiktin 293. 

kardinal, gen. -ala m (16. v.) = kardinao, 
gen. -ala, pridjev na -bsk kardinalski (17. v) = 
kardlnaoski, apstrakti na lat. -atus > -at = 
-stvo = -ija kardindlai, gen. -ata m = kardi- 
nalstvo n = kardinalija f = kardendl = kar- 
denao, -o, gen. -ala (16. v.), kardenalski, karde- 
nalstvo (-en- mjesto -in- je prema mlet.) = 
(sa ca- > ga-) gardinai (Cres) = gardlnao = 
gardenao = (sa ar > f) grdinal (Mirakuli). 
Od crkveno-lat. cardinali!, pridjevska izvede- 
nica, ovdje poimenicenje od carda, gen. 
-inis »stozer«, s pomocu pridjevskog sufiksa 
-afe, »(prevedenica) stozernik«. 

Lit.: ARj 3, 106. 401. 4, 863. Tentor, JF 5, 

208. DEL 761. GM 178. 

kardun, gen. -una m (17. v.) »badelj, 
osljebad« = gardim, gen. -una (Vuk, Dubrov- 
nik) »cynara scolymus, nasturtium officinale, 
Artischocke«. Deminutivi na -be > ac gar- 
dunac, gen. -nca, na -cac garduncac, na -ic 
gardunlc. Od tal. cardane = fr. chardon < 
lat. cardo, gen. -anis, od carduus. 

Lit.: ARj 4, 864. DEI 764. REW 1 1685. 

karestija f (cakavac, 17. v., Gledevic) = 
karestija (Bozava, Rab) »nestasica, skupoca«. 
Moderna posudenica u jadranskoj zoni od tal. 



karestija 



51 



karisik 



carestia »isto«, a to od gr. axapuma od X^pi? 
ili od *carestus (prema part, voleste) od carere. 

Lit.: ARj 4, 864. REW 1 (u 3. izdanju is- 
pusteno) 99. DEI 765. Crania, ID Ill.Prati 
232. 

karfulica (macja) /(Sulek) »biljka corydalis 
bulbosa« = (sa r < ar) krfuiica »anthriscus, 
bellis perennis, fumaria officinalis«' = krosu- 
Ijica pored krofulica (Sulek) = krozuljica 
»anthriscus cerefolium« (siz mjesto / nejasno). 
Slov. krebulja = kr(e~)biiljica — krefuljica. Ovi 
se oblici osnivaju na stvnjem. kervila, nvnjem. 
Karbel = Kerbel = Karfelkraut, a to na lat. 
caerefolium, sto je latinizirano gr. slozenica 
XdipccpuWiOV. Na tal. cerfoglio > cerfolj 
(rukopis, 15. v.) = cerefolj (divlji) »trifolium 
fibrinum«. 

Lit.: ARj V, 768. 944. 5, 530. 608. 613. 
615. 625. REW 1469. DEI 867. 

karginja f (Dubrovnik) »Art grosse Feigen«. 
Od lat. ficus carica »smokva iz maloazijske 
Karije, gdje su i danas dobre smokve«, pro- 
sireno sufiksom -ina: cdrlana. Upor. U Abruz- 
zima caracine m, cargine »fico secco«. Dalmato- 
-romanski leksicki relikt, kako pokazuje ocu- 
vani velar g pred ('. 

Lit.: Resetar, Stok. 240. DEI 161. REW 
1690. 

karic m (Skadarsku blato, Rijecka nabija, 
Crna Gora, ribarski termin) »kao bodac, 
mreza rijetka kao u griba (sluzi za lovljenje 
skobalja i krapa)«. Od arb. kariq (Mitkos) < 
ngr. xapvm »lange Stange an deren Ende 
das Netz gebunden wird«. 

Lit.: ZbNZ 21, 96. SEZb 13, 212-213. 
GM 178. 

kariga f (Bogisic) »nekakva sprava na konju 
(za sapinjanje)«. Denominal na -ati karlgati, 
-am impf, (do-) »hoditi sporo kao konj sapet 
u karige«. Na -alo karigalo m prema f na -aca 
karigaca = na -alica karigalica (Lika) »saljiv 
naziv za spore ljude i zene«. Na -ina karizma 
m (Istra) »isto sto karigalo«. Mozda je od 
quadriga, slozenica od quadrijuga »cetvero- 
sprega«. Ali se ne da nase znacenje potvrditi 
u romanskim jezicima. Prema qua- > ko- (v. 
korizma) i prema izmjeni guatn- u slozeni- 
cama na quadricornus (v. Catribum) moglo bi 
se vezati i kotrig m (sjeverni cakavci, hrv.- 
kajk., Pergosic) »1° Glied, Gelenk (dio ti- 
jela, zglob), upravo »ono sto veze, spreze«, 
2° (metafora) kolence pruca, 3° clanak vjero- 



vanja« = (pseudojekavski) kotrijeg, odatle 
pridjev na -bn kotrizan, poimenicen na -jak 
kotriznjak, mozda prevedenica od njem. Glied- 
kraut = slov., hrv.-kajk. kotriga »Glied, Ge- 
lenk*, kotrige f pi. »Skelett (zapadna Stajer- 
ska)«, pridjev kotrizen, poimenicen na ~ik 
kotriznik (Buce) »langbeinig, magerer Mensch«. 
Upor. ngr. xoTptxi »Knochel am Fuss«, xo- 
Tpfya rMalalas). 

Lit.: ARj 4, 865. 867. Pletersnik 1, 448. 
Mikldsie 134. SEW 1, 588. Meyer, Ngr. 2, 
35. Bruch, ZRPh 56, 376. si. 

karika 1 f (dalmatinska rijec prema Belo- 
stencu) »poveci sud u kojem se slana riba 
izvozi iz Turske«. Drugih potvrda nema. 
Cudno je da sluzi u tu svrhu za izvoz ribe 
iz Turske. 

Lit.: ARj 4, 865. 

karika 2 f »1° Kreis, 2° Reif, 3° Ring, 4° 
Reif oder Ring der das Rohr der Flinte be- 
festigt« = karik m (narodna pjesma, Petra- 
novic) »prsten, obliik, obruc, kotac, krug«. 
Od madz. karika, takoder slvc., ukr. i rum. 
carica. Na -aca: karikaca (Srbija Vuk) = 
na -// karik/ija f »crnogorska kapa koja se 
nosi i u Hercegovini i po zapadnim krajevima 
u Srbiji; sinonim: sisak, kapa«. Strekelj iz- 
vodi od gr. xpixoc, pored xipxoc, »krug, prsten«, 
ali ne kaze nista o umetnutom a u suglasnickoj 
grupi kr, koja je obicna i u hrv.-srp., ni o 
prijelazu medu feminina. Lat. circus > tal. 
cerco »cerchio, circulus« je mediteranski le- 
ksicki relikt. Ovamo i internacionalni latini- 
zam cirkus m > tal. circo. 

Lit.: ARj 4, 865. Miklosic 112. SEW 490. 
Strekelj, DAW 50, 26. REW 1948. DEI 
864. 956. 

karina f (Dubrovnik, 16. v., Vetranie) 
»brodski termin) kolumba, kobilica na dnu 
broda«. Denominal na -ati karindti, -am impf, 
prema iteratlvu na -va- karindvati, -rlndvdm 
»popravljati brad na kolumbi, dno broda«. 
Od lat. > tal. carina = carena »isto«, rijec 
grckog podrijetla (upor. xdpiov »orah«). 

Lit.: ARj 4, 866. REW* 1963. DEI 768. 

karisik m (Vuk) »1° vrst psenice (Lika, 
Vodopic za Dubrovnik), 2° mjesanija (Lika), 
zob i pir pomijesano (Lika), 3° (danas opce- 
nito u knjizevnom i saobracajnom govoru) 
muzicki komad sastavljen od razlicitih me- 
lodija« = karasik (Brae, tur. / > a) »triticum 
monococcum«. Na -wife: karislciste (Lika) 



karisik 



52 



karinma 



»njiva gdje je lani rastao karisik«. Prema ku- 
ruzovnica stvoreno kariskovnica (Lika) »kruh 
od karisika«. Bez sufiksa -ik karas'evina f (Kos- 
met tur. t' > a) »sve strmno (tvrdo) zito osim 
psenice«. Prilog karma kansSk (Kosmet) »sa- 
svim izmijesano, ispreturano« < tur. karma- 
kan§tk »in volliger Verwirrung, etc« sadrzi 
dvije turske rijeci od istog korijena. Turcizam 
(karmak i s reciprocnim infiksom -is- kansmak, 
odatle sa -ma karma i na -is karis, a sa -ik 
kao u acik, bozuk, jazuk, kacak, saruk, buljuk, 
besika > kansiK). 

Lit.: ARj 4, 858. 866. Elezovic 1, 283. 2, 
521. Deny §§ 860. 549. 

karita (nom. i ak., dva Dubrovcana, cist 

talijanizam) = kantat, gen. -/' f (16. v., 
Dubrovcani, Kasic, Istra) prema lat. oblikvusu 
caritate = hdritod, gen. -i f (16. v., sjeverna 
Dalmacija, Bokelji) < sttal. caritade = ka- 
ritas (17. v., Budinic, latinizam) = karitas 
(17. v., Budinic, latinizam prema madzar- 
skom izgovoru). Tal. < lat. apstraktum na 
-Has > -itate caritd < caritas, -tate »milo- 
srde, milost«, od cams. Crkveno-lat. uceni ter- 
min za milostinju, lemozinu, prijevod od gr. 
aYdjrn [> zensko ime u srednjovjekovnoj 
Dalmaciji (od starog vijeka do 14. St., Sa- 
lona, Split, Dubrovnik, Trogir, Zadar): 
Agap(p}e, Agapi, Agapis, Agapia, Agapita, Ga- 
pa, Agussa, Age, cesto ime i u Veneciji (14. 
v.). Imena prema svecima Agapius (mucenik 
4. St., 1. St.), Agapitus (papa, 5. st.)]. 

Lit.: ARj 4, 866. REW 3 1695. DEL 770. 
Jirecek, Romanen 2, 21. Nilles 1, 122. 140. 
281. 

kariti, -im impf. (Dubrovnik), djetinja 
rijec, denominal na -ire = -Hi od tal. < lat. 
pridjeva cam > carire. Apstraktum na -ities > 
-itia kdreca i < tal. carezza, denominai na 
-are = -ati karecati (se), -am (16. v., Dubrov- 
nik, objekti macka, celjade, dijete) »milovati« < 
tal. carezzare < srlat. caritia. Upor. u Reziji 
prilog acar »rado« < furi, a dar. 

Lit.: ARj 4, 867. REW* 1725. DEL 775. 
Sturm, CSJK 6, 53. 

karkasa f (18. v., Dubrovnik) »1° vrst 
lu(m)barde, bumbe, 2° stari brod koji ne moze 
vise jedritk. Talijanizam carcassa f u oba 
znacenja. Denominai na -Hi od znacenja 1° 
karkasiti, -im impf, (objekt grad) »bombardi- 
rati«. 

Lit.: ARj 4, 867. DEL 758. Prati 230. 



karlast, pridjev na -ast = karlav na -av 
(hrv.-kajk., slov., Belostenec, Stulic) »dupe 
zanemarene kose; sinonim: raskosmar.". od 
slov. karle f pi. »lange Haare«. 

Lit.: ARj 4. 867. Pletersnik 1, 388. 

karlica f (Vuk, Srbija) »1° poveca drvena 
zdjela, 2° toponim (Srbija)«. Deminutiv na 
-ica karlicica (Vuk). Od austrijsko-njem. 
deminutiva Karle, od stvnjem. kar »Gefass, 
Schiissek, stnord. kar »korb«. 

Lit.: ARj 4, 867. REW 1 4675. 

karlisati, karlisem (Vuk) »cesto izlaziti i 
ulaziti«. 

Lit.: ARJ 4, 867. 

karto m (Dubrovnik, Prcanj, Muo, Ra- 
cisce) »homarus vulgaris, hlap«. Nalazi se 
jos u istro-rom. (Piran) kaiirla »piccolo gran- 
chio«. Upor. gafar (Ulcinj, arb.) za sve vrste 
rakova. Deminutiv na -ulus od caburus < 
gr. x&Poupac,: *caburulus — gr. xapoupiov. 

Lit: ARj 4, 862. 868. Lve 86. REW 1442. 
Rohlfs 834. GM 117. 

Karmel m (14. v.) = Karmil (Danicicev 
prijevod, zamjena e > i prema lat. Carmelus) 
»planina u donjoj Palestini, oronim«, odatle 
sa gr. sufiksom -ixnc, (upor. tal. carmelita m) 
prosireno na lat. -anus karmelitdn (Sulek) »re- 
dovnik clan reda osnovanog u 12. v.«, na 
nase individualno -in karmeUtanin m prema f 
karmelitanka, pridjev karmetitdnski = kar- 
melitski = karmelski. Docetno je -/ izmije- 
njeno u -n: Gospa od Karmena prema tal. 
Madonna del Carmine (14. v.) [i skula od 
Karmina (18. St.)]; Gospa od Karmena (crkvi- 
ca) »ribarska posta Muljana«. 

Lit: ARj 4, 870. REW* 1699 a. DEL 111. 
772. 

karmetov m (Valpovo). Znacenje se daje 
ovom definicijom: podmece se pod potplat, 
kad se obrazuje obrezacem, da se ne poreze 
oglava. Nejasno. Izgleda postolarski termin i, 
prema docetku. -ov < madz. -6, kao da je iz 
madz. 

Lit.: ARj 4, 869. 

karmina pored karmina i, hrv.-kajk. rijec 
(koju biljezi i Vuk za zapadne krajeve) = 
karmine f pi. (Lika K) = karmtnja f (prid- 
jevska izvedenica na -/, ZK) = krmini, gen. 
pi. krmin (Istra, odatle Budmani rekonstru- 
ira stokavsko krmine, koje nije potvrdeno) = 



karmina 



53 



karsija 



krmme 7 pi. (Vodice, Istra) = (sa k > h 
kao u narltna, v., sa svarabaktickim a, oboje 
nejasno) haramine — haramine fpl. (na cijelom 
teritoriju juznocakavskom, Brusje, Hvar, sred- 
nja Dalmacija) »1° daca za mrtvim, 2° jelo 
koje se jede u kuci pokojnika dok je on jos 
mrtav u njoj (svrha je da ucesnici jela utjese 
pokojnikovu obitelj)«. Nalazi se jos u slov. 
karmina f »Totenmahl«, pi. karmine = krmine 
(Dolensko, istocna Stajerska). Odatle na -jak 
karminjak = karminscak m »Gast beim 
Leichenmahk. Obicno je tumacenje da je to 
lat. pi. carmina, od sing, carmen. U slovackom 
znaci isto sto u hrv.-kajk. koljina (ZK), kod 
Bunjevaca madz. dimoiar. Vjerojatnije je zbog 
toga tumacenje da je to izvedenica od krma, 
krmiti (v.) »hrana, hranitk, s pomocu istog 
sufiksa -ina kao i koljina. Buduci da je ar < r 
teritorijalno rasirenije od krmine nego sto je 
cakavsko ar < r, mora se uzeti da se nasa 
izvedenica unakrstila sa crkvenim lat. carmina, 
carmen < *can-men, od canere »pjevati«. 

Lit: ARj 4, 870. 602. Pletersnik 1, 388. 
473. Ribaric, SDZb 9, 160. Hraste, JE 6, 
212. Miklosic 112. SEW 1, 491. Stojkovic, 
NVj 37, 266. 270. (cf. Belie, JF 9, 332). 
Murko, WuS 2, 138-139. DEL 111. 

karne = karni (rod nije potvrden), u 
tajnom jeziku grncara u Pristini, »meso«. Od 
rum. came »idem« < lat. caro, gen. carnis. 
Tal. sintagma carnelevare m (staro-pizanski), 
poimeniceni infinitiv (14-16. v.) < srlat. 
carnem levare, carnislevarlum (obrazovano pre- 
ma carnisprivium) , skraceno (haplologija) u 
14. v. carnevale / carnovale (o < e zbog labijala 
v), postala je evropski talijanizam zbog glaso- 
vitih talijanskih pokladnih priredaba; odatle 
preko njem. karneval, gen. -ala m (18. v., 
u hrvatskim gradovima) = karnevo, gen. 
-dla (Dubrovnik) »pokladi, poklade«, odatle 
krnovdl: vidi krnovdla (podrugljivo, Kuciste, 
Brae) »vidi budalu!«. Arb. kalivar. Od pridjeva 
na -atus: *camata > krnata f (Istra) »koba- 
sica, kuljen, botulus«. Augmentativ na -ina 
krnatina (ibidem). Relikt je iz predmletackog 
istroromanskog, zbog ocuvanog / medu samo- 
glasnicima. Upor. Pican < Pelena prema 
Pedena. Drzeci se paralele krnik < krvnik 
(Boka), Budmani tumaci tu rijec pridjevom 
*krvnata od krv, koji nije nigdje jsotvrden. 
U hrv.-srp. postoji samo krvavica (ZK) »dje- 
venica« u znacenju »krnata«. Strekelj je tu- 
maci iz istarsko-rum. cirnat, koji takoder nije 
potvrden. Rum. cirnat < *carnacius ne objas- 
njava i. Izvedenica na -arium carnarium > 



tal. carniere < prov. carnier > srvnjem. 
kamier nalazi se u slov. i hrv.-kajk. : karner m 
(Belostenec, Trubar) = kdrnej (Prekmurje) = 
krnir »torbica« = kdrnar (Gorensko) »ossu- 
arium«. Ovamo jos tal. carogna < vlat. 
caronia > apstraktum na -bstvo karonjstvo n 
(Drvenik kod Solte, Korcula) »lijenost«. De- 
nominai s tal. prefiksom in- inkaronjalo se 
(Cilipi) »zastala je kuca, svaki posao, kad 
ne ide, doslo do mrtve tacke«. Upor. jos ime 
ribe kdrun (Muo), koja dolazi od Bojane. 

Lit.: ARj 4, 870. 5, 603. Pletersnik 1, 385. 
388. 474. Hraste, Rad 272, 25. Strekelj, 
ASPh, 28, 520. 521. Trojanovic, JF 5, 222. 
Griinenthal, ASPh 42, 316. Samsalovic, 
NVj 19, 605. REW* 1701. 1702. DEL 774. 
GM 170. 

karneol m »dragi kamen sarda rubra«, 
slov. ARj upucuje i na oblik kornijola, koji 
nije zabiljezen u ARj 5, 345. Od njem. Kar- 
neol pored Karniol, iz tal. corniola pored -uola 
(16. v.) < lat. comeolus od corneas »rogat«. 

Lit.: ARj4, 870. Pletersnik 1, 388. Weigand- 
Hirt \ 994. DEI 1115. 

karela. f (Muo) = karala (Lastva) »(ri- 
barski termin) tunja (v.) spletena od repova 
konjskih, od strunje (na dnu je saldospanja 
/Muo/, koja se kupuje i zove pingvin; nije 
velika razlika izmedu tunje i karale)«. Upor. 
u Languedocu carrolho. 

Lit.: REW 1726 (str. 164). 

karpit m (hrv.-kajk., Belostenec, Jambre- 
sic) »zavjes, perde«. Od madz. karpit. 
Lit.: ARj 4, 871. 

karpuz (Dalmacija, Sulek) = karpuz (Kos- 
met) = karpuza (Vuk, Bosna, varosi, Srbija) 
»sinonim: lubenica«. Slozenice: karpuz-dzeme- 
dan (Kosmet) »bogato uresen i srmom izve- 
zen dzemadan (v., izgleda kao lubenica)« kbs- 
-kdrpuz (Kosmet) »lubenica ozimaca (prvi dio 
tur. kts »zima«, v. krila)«. Balkanski turcizam 
perzijskog podrijetla (perz. slozenica harbuz od 
har »magarac« i buz »koza« > tur. karpuz) 
iz vrtljarske terminologije: rum. carpuz, -s, 
bug., arb. karpuz. 

Lit.: ARj 4, 871. Elezovic 1, 284. 2, 525. 
Mladenov 232. G M. 179. Lokotsch 824. 

karsija, prilog (Kosmet) »preko puta, 
preko«, slaze se s od: karsija od nase kuce. 
Udvostrucen prilog kdrsi karsija (Kosmet) »jedno 
prema drugome«. Na -luk: karsiluk m (Bosna) 
= kdrsihk (Kosmet, objekt uz nae) »sretanje, 



karsija 



54 



kartusi) an 



docek, odgovor«. Skraceni infinitiv kao nomen 
actionis karstlama f (Bosna, objekt uz uciniti) 
»sinonimi: dobrodoslica, ozdeldija«. Slozenica 
ime kraja Karsijaka (predjelokoVodna, Skopje). 
Balkanski turcizam (tur. karst »vis-a-vis«, 
karsthk, karstlamak »stajati suprot koga«, 
karst yaka »preko, predio, kraj preko puta«) 
iz oblasti sintakse: bug. karsaldk, arb. karshi, 
karshillek, cine, carsi »en face de«, carsilache 
»reponse, somme destinee a une depense«, ngr. 
xapai > arb. kars »wiederwartig, rauh«. 

Lit.: ARj 4, 871. Elezovic 1, 284. 2, 521. 
GM 179. Mladenov 232. Pascu 2, 117., br. 
186. 

karta f (Srbija) »drveni sud za vino nalik 
na bardak, cutura«. Budmani uporeduje sa 
madz. kdrtyus »kondir, ibrik« s pozivom na 
cantharus (v.). 

Lit: ARj 4, 872. 

kartofla f (Milutinovic, polj. i rus.) < 
njem. Kartoffel < tal.-mlet. tartufala »Triiffel«, 
deminutiv od tartufo (disimilacija t - t > 
k - t), bez deminutivnog sufiksa bug. kartof 
»krumpir, patata«. Talijanizam ocuvan bez 
disimilacije u istro-cakavskom trtofulja f 
»solani tuberosi genus«, (stezanjem ufo > o, 
upor. Sutomiscica , v.) trtol, trior, trtur (istro- 
cakavski) »helianthus tuberosus« (dragoga je 
podrijetla u znacenju »clematis vitalba«, v.). 
Isto stezanje sa pomenutom disimilacijom na- 
lazi se u krtola f (Vuk, Piva-Drobnjak, Crna 
Gora) = krtola (Kotor, Budva) »krompir«. 
Deminutiv na -ica krtolica »mali gomolj uopce«, 
na -iste krtolihe n, (Vuk). Upor. arb. kartolle f 
tartufula (Milje) = tartufai (Milano itd.'). Tu- 
maci se kao slozenica od terrae tuber (= tufer, 
oskicki) »gomolj u zemlji«. 

Lit.: ARj 4, 873. 5, 660. Vukovic, SDZb 
10, 399. Mladenov 232. REW 8966. GM 179. 
Strekelj, DAW 50, 67-68. ASPh 14, 550. 
Miklosic 112. SEW 1, 491. 

kartol m (Hvar) = krtol, gen. -old (Hvar, 
Kuciste, Brae) = krtol m (Korcula) = krto, 
gen. -ola (ZU, 17. v., Vuk, Mikalja, Stulic, 
Dobroselo, Potomje) = krtolj (Uzice, Srbija) 
»1° kotarica, rogozar, kofica, sepet, korpa, 
krosnja, u kojoj se drze zlice i viljuske (Uzice), 
naprava od drveta za kuhinjsko sude (visi o 
klinu), 2° kosarica od bukove kore za jagode; 
koziil (ZK), kuzlic (Lika, ZU), konistra, 
procunja (ZK), 3° toponim: Krtole (Stoliv) = 
Krtdli (Tivat) = Krtole (Lepetane, Boka), 
etnik Krtoljanin m prema Krtojka, Knoj- 



cina«. Deminutiv krtolic (Potomje, Korcula), 
na -be > -ac krtoldc, gen. -olca (Solta). Na 
-ar krtdlar, gen. -ara (18. v., Pavlinovic) 
»covjek sto plete krtole«. Od gr. xdpxcdXoc, > 
lat. cartallus »cesta«, mediteranskog podrijetla. 
Docetak -alius bio je latiniziran deminutiv- 
nim sufiksom -ellus: tal. cartella, -o < kslat. 
cartellus (u glosama), scartello, berberski agar- 
til »stuoia di palme«, katal. cartre »kotarica 
od vrbovih sibljika«. I ta varijanta nalazi se u 
cakavskom krtil m (Vrancic, Belostenec, pi- 
sano karta), s deminutivom na -be > -ac 
krtilac, gen. -Lea (nije potvrdeno iz danasnjih 
narjecja). Upor. arb. kartele »Handkorb«, 
koje je talijanizam. 

Lit.: ARj 5, 658. 659. 660. Popovic, Sin- 
taksa 36. Hraste, Rad 272, 35. Miklosic 157. 
SEW 1, 628. 

kartop m (Pancic) = kartop (Kosmet) 
»viburnum opolus L. (cvijet mu je velik i 
boje kao lopta od snijega, odatle turski na- 
ziv)«. Balkanski turcizam (tur. sintagma kar 

»snijeg« i topu »lopta«) iz oblasti raslinja: 
bug. kartop. 

Lit.: ARj 4, 873. Elezovic t, 284. Mladenov 

232. 

kartun, gen. -una m (Vuk, Vojvodina) 
»pamucno tkanje.« < austr.-njem. Karton 
(varijanta s umetnutim r zbog nastojanja 
da se izgovori geminata, tako i ces., polj. i 
madz.), od njem. Kattun > katun, gen. 
-Una (Sulek), odatle Sulekovi neologizmi ka- 
tunar, katunarnica »Kattunfabrik«, katunarski 
tijesak »Kattunpresse«. Od tal. arabizma co- 
tone > kotun, gen. -una m (Mikalja) »panno 
cotonato« = gotiin, gen. -una (Molat, Bo- 
zava) »1° pamucni konac, 2° cotone = gotiin 
(Bijela, Boka) »bijeli konac, za mreze«. Ovamo 
ide i nasa izvedenica na -ina kontenina (istro- 
-cakavski, s umetnutim n pred dentalom) 
»lintei genus« = slov. kortenina (disimilacija 
n - n > r - n) »Baumwollzeug« = (bez umet- 
nutog n) kotonina (Kras) »Cottonzeug«. Evrop- 
ski arabizam rasiren krizarskim ratovima (ar. 
qutun > srlat. cottonus 1282, Genova), u 
srodstvu s hebr. kettoneth = gr. %n(bv. V. 
kizlja. 

Lit.: ARj 4, 873. 901. 5, 403. Strekelj,, 
DAW 50, 33. ASPh 14, 528. REW 3 4796. 
DEI 1139. 

kartusij an m (18. v.) = kartuzijdn (17. v.)„ 
poimenicen lat. pridjev na -ianus (coenobium 
carthusianum) »redovnik reda koji je osnivao 



kartusij an 



55 



kasan 



sv. Bruno 1084. u planini La Grande Chartreu- 
se u francuskoj pokrajini Dauphine < lat. Cartu- 
sia (keltski toponim)«, odatle nas pridjev na -bsk 
kartusijansk'i 1 -tuzi-, prema talijanskom iz- 
govoru francuskog toponima certoz m < 
tal. certosa < Chartreuse, na tal. -ino certusin / 
-tuz- I -tui- m < tal. certosino. Red se bavio 
proizvodnjom likera. 

Lit.: ARj 4, 873. 945. DEI 873. Grohler 
388. 

kariiba f (Rab) = kartiba (Mikalja, Sulek) = 
haruba f (u dubrovackoj poslovici 17. v.: 
ne bih za to dao harubu) »rogac (dalmatinska 
biljka), ceratonia siliqua«. Od tal. carruba < 
ar. harub, iz asirskoga harubu. S mletackim 
sufiksom -arius > -er kaluber m (disimilacija 
r - r > I - r). Upor. tal. Porto Carober = 
hrv. Rogac (na Solti). Upor. jos harubcar u 
dubrovackoj poslovici 18. v., bez odredenog 
znacenja: mincar, harubcar, nisto 11 i gore. 

Lit.: ARj 3, 578. 4, 776. 873. Kusar, Rad 
118, 18. REW* 4059 a. DEL 783. 

karuha f »igra« u Aleksandridi Novakovi- 
ceva izdanja. Ngr. Kapov%a. Budmani upo- 
reduje sa koruca i karufe. Posljednje rijeci 
nema na mjestu u ARj. 

Lit.: ARj 4, 874. 

karvan, gen. -dna m (14. v., Vuk) = 

kdrvan (Kosmet) = krvan (Stulic) = harvana 
(15. v., jedna potvrda u historijskom doku- 
mentu) = karavana f (16. v., Hektorovic 
prema tal. caravana). Slozenica karvasarija 
(Mikalja) »zgrada gdje noce karavani« je is- 
kvareno tur. karvanseray, mozda prema tal. 
carvassaral (Sansovino). Balkanski turcizam 
perzijskog podrijetla (perz. harwdn — karwan 
> tur. karvan od sanskrt. karabha »kamila, 
deva«) iz prometne terminologije: arb. kara- 
van, ngr. xap|3d\'L 

Lit: ARj 4, 862. 874. 5, 698. Elezovic 1, 
283. Lokotsch 1075. Vasmer, RSI 10, 75. GM 
111. DEI 754. 777. 

karve f pi. (Vuk) »precage u lo(j)tre; 
sinonim: iglica«. Upor. madz. kard »klinac«. 
Lit: ARj 4, 874. 

karvica f (Sulek, 15. v., Dalmacija) »biljka 
saxifraga«. 

Lit : ARj 4, 874. 

kas', gen. -»' f (Istra) »dio zenskoga odijela 
(utega?)«, s primjerom: a skerlantne kasi ke 
njim dr&e boke. Nerazumljiv dodatak u za- 



gradi s upitnikom. Mozda je postverbal po 
osnovi na -i od kasati, koji nije zastupan u 
hrv.-srp., iterativ od kosnuti (v.). Upor. ces. 
kasati »schiirzen«, kasanka f »Scharze«, pri- 
jevoj prema cesati (v.). Upor. stcslav. kasa 
»Haarflechte«. 

Lit: ARj 4, 874. Miklosic 113. SEW 1, 
491. Holub-Kopecny 165. Bruckner 222. Vas- 
mer 537. Charpentier, IF 29, 392. 

kasa m (Mikalja) = kdz (15. v.) = kaz 
(17. i 18. v.) »(termin katolicke teologije) 
slucaj, (i gramatike, prevedenica) padez«. Od 
lat. > tal. caso, apstraktum, poimenicen part, 
perf. od cadere. 

Lit: ARj 4, 827. 908. 924. DEI 793. 

kasa f (Bosna, narodna pjesma, Jukic, 
Lika) »sinonim: kundak (v.)«. Budmani po- 
minje Miklosicevo misljenje da je od ar. 
qas'a »velika zdjela« > casa (v.), sto ne odgo- 
vara znacenju. 

Lit: ARj 4, 875. Lokotsch 1106. 

kasaba f (Vuk, Bosna, toponim) = kasaba 
(Kosmet) »varosica od 5—6 tisuca stanovnika 
sa carsijom; trgoviste; naselje ogradeno zi- 
dom«. Deminutiv na -ica: kasdbica. Na -li 
kasabdlija f »stanovnik kasabe« (ovako i bug.), 
odatle ispustanjem kasa- u Bosni bdlija. Upor. 
Jukiceve deseterce: a izasle livanjske baiile 
I mucno bilo livanjskim balijam. Balkanski turci- 
zam arapskog podrijetla (ar. qasaba »Festung, 
Zitadelle« > tur. kasaba, od glagola kasaba 
»sjeci, rezati«, »upravo: odsjeceno mjesto«) iz 
gradske terminologije: bug. kasaba, arb. ka- 
sabe f »Stadt, Dorf«. 

Lit: ARj 4, 875. Elezovic 1, 284. Lokotsch 
1108. GM 180. Skok, Sldvia 15, 184., br. 44. 
Korsch, ASPh 9, 510. ' 

kasan, f -sna = kasan, f kasna (kasni krum- 
piri ZK), pridjev, sveslav. i praslav. (ia>i65ir), 
»serus, tardus«, ziv u zapadnim narjecjima, 
pozna Vuk samo u prilogu kasno i u denor 
minalu (inhoativu) na -hi kasnjeti, kasnim 
impf, (za-), pored kojega postoji prema pre- 
zentu i kasniti (15. v.) (za-) prema impf, za- 
kasnjavati, -kaznjavam. U priloskim sintag- 
mama do + kbsbna (se. casa) = do + lok. 
kssiue dozivio je pridjev znatne fonetske iz- 
mjene koje su uzrok sto su izvedenice od 
dvije naoko razlicite osnove. Ispadanjem 
poluvokala 6 i metatezom ks > sk skmti, 
sknim impf. (Barakovic, Vila 204) > ck (glede 
s > c upor. cijec, cklS, cka, ckvara) nastade 



kasan 



56 



kasati 



osnova ckn > en. Odatle prilozi docna (16. 
v.) = docna pored docna (Kosmet') = dbckna 
(16. i 18. v.), dockdn (po- Vuk) = dockdn 
(Kosmet), dbene (17. v., Vuk), dockne (17. v.), 
s denominalom na -iti docniti se (Srbija) 
(pri-) = docmt (Kosmet) = doenjeti (Vuk), 
zaddenjeti, zadbeniti pf., bdocniti se, -im 
prema impf, zadoenjivati, -ddenjujem i novi 
pridjev ddcan, f docna (16-18. v.), poime- 
nicen na -ica docnica f »smokva koja docna 
zrije«. Prilog docno. Deprefiksacijom nastade 
odatle impf, ckniet St PH 7,182) > cknjeti, -im 
(15. v.) (do-, i-) = ckneti. Odatle poimenicen 
part. perf. aktiva na -be: cknilac, gen. cknilca. 
Pridjev kasan poimenicuje se sa -Tk m prema 
f -ica: kasnik prema kasnica »sinonim: krsmalac 
prema krsmalica«, na -arka kasnarka f »ime 
sto ga mlada pridijeva mladoj zeni« ; u apstrak- 
tima na -oca = -ost kdsnata (18. v.) = kdsnast. 
Deminutivni pridjev kasnjahan (Stulic). Na 
-ovit kasnovit. Denominali: na -ovati kas- 
nbvati, kasnujem; kasnuti, - m. Odatle apstrak- 
tum na -tje: kasnute pored kasnite (18. v.), od 
kasniti. Radne imenice na -lac i -telj: kasni- 
lac, gen. -Ica m prema kasnilica f = kasnitelj m 
prema kasniteljica. Madzari posudise keso 
»kasno« od kesni < ktsbneti, gdje je -neti 
zamijenjeno madzarskim infinitivnim nastav- 
kom -ni. Pridjev kasan u prijevojnoj je vezi 
sa kiseo, kisa i kvas, od ie. korijena *quat(K)- 
sa formantom -so. U baltickoj grupi ocuvana 
su jos prvobitna znacenja: lit. kusdt »wallen, 
sieden«, lot. kust »schmelzen, ermiiden, faulen«. 
Slavine prenesose to konkretno znacenje u 
dugotrajni vremenski proces s izvjesnim re- 
zultatima »ostajati, oklijevati, ispraviti se, ki- 
seliti se«. 

Lit.:AR) 1, 815. 2, 539. 4, 875. 880. 887. 
13, 865. Elezovic 1, 150. Miklosic 158. SEW 1, 
672. WP 1, 468. Mladenov 226. Lewy, IF 
32, 164. Buga, RFV 71, 50-60. 464-471 
(cf. JF 3, 201. Ub 3, 150). Iljinski, ASPh 
28, 457. Matzenauer, LF 9, 43. Leskien 98, 
§ 176. Resetar, ASPh 36, 541. 543. Strekelj, 
ASPh 27, 42. Balan, UP 26, 1082-1089 
(Ub 13, 31.0). Marette 71. § 85 a. Belio, LMS 
100, 185. 

kasap m (18. v.) = (s individualnim -in) 

kdsapin (Vuk) »sinonim: mesar«. Pridjev na 
-ski: kdsapski. Denominal na -iti: kasapiti, 
-im impf. (18. v., Vuk) (is- Lika, ras-, 1-). 
Toponim Kasapane f pi. (kod sela Bariljevo 
u opcini Babin Most) sadrzi mrsku slozenicu 
kasap + perz. hane »mesarnica, mesnica«. 
Docetak -ana zamijenjen je domacim sufik- 
som -nica: kdsapnica, koje je takoder topo- 



nim. Balkanski turcizam arapskog (semitskog) 
podrijetla (ar. qassab = hebr. kasaB) iz 
zanatske terminologije: rum. casap, bug. 
kasapin, arb. kasap, ngr. ya.oam\c,. 

lit.: ARj 3, 873. 4, 878. Mladenov 233. 
GM 180. lokotsch 1107. Miklosic 113. SEW 
1, 492. 

kasarina f (satrovacki govor, argot, Pris- 
tina) »kuca«. Augmentativ sa nasim slozenim 
sufiksom -arma (upor. kucarina) od rum. casa < 
lat. casa. Sa tal. sufiksom -ino casino »1° kucica, 
2° kuca za sastanke« > kasina f (Srbija) »ofi- 
cirska«, mlet. casin > kazjn »bordel«. To- 
ponim Potkazin (bosak, Skaljari). Na tal. 
slozen sufiks -atico < lat. -aticum, koji sluzi 
za znacenje poreza: kazatik m (Dubrovnik, 
Boka) »kucarina« < tal. casatico. Na lat. > 
tal. -ata > mlet. -ada (kol. znacenje) kazada f 
(Perast, Prcanj, Stoliv) < tal. casata (14. v.) 
»porodica«. Stara je posudenica (nenaglaseno 
a > o) kosal, gen. -did (Rab) = kazao, gen. 
-ala (Bella) »1° bunjiste« = kasao = koso, 
gen. -ala (Dubrovnik, 16. v., Mikalja, Stulic) 
»2° razorena kuca, kucistina«. Odatle kod 
Stulica na -iste kosaliste n = kosalistvo »bu- 
njiste«, kosalnosa »brljogonosa« (ovo Budmani 
oznacuje kao nepouzdano). Ovamo ide to- 
ponim Kazala (predgrade Rijeke). Vuk ima 
kozahna (Risan) »kaluza«. Ovamo moze ici i 
slov. kozalec, gen. -Ica = kozlac, gen. -aca 
(ZK) »pokrivena naprava za susenje sijena u 
polju i uz kuce«. Upor. u dubrovackom sta- 
tutu casale »domus in agro«. Nalazi se i u 
kreko-rom. kosuol, koje kao. i koresma pokazuje 
iste fonetske pojave kao i 1 nas romanizam. 
Upravo su posudenice iz cakavskoga. Arb. 
ksola (sa clanom, Ulcinj) »mala ribarska kucica 
uz obalu napravljena od slame«. Od lat. iz- 
vedenice na pridjevski sufiks -a/is > tal. -ale: 
casale (748). Dubrovacko znacenje nalazi se 
i u sjevernoj Italiji. 

Lit.: ARj 4, 880. 920. 5, 356. 414. 415. 
Trojanovic, JF 5, 224. MHISM 9, 429. 
Melik, Rozprave 10, 193. (cf. Ub 17, 273). 
Kusar, Rad 118, 15. DEI 788. REW* 1728. 
Muljacic, Radovi FFZ, 1. razd., I (I960), 
85-100. 

kasati, -a irnpf. (subjekt konj, 15. v., Vuk) 
(do-, is-, s-) »sinonimi: drusati, trusatk. Na- 
lazi se u torn znacenju jos u slovenskom i 
gornjoluzickosrpskom, ovdje s nejasnim sa- 
moglasom kejsac. Iterativ na -va- -kasivati 
(Vuk), samo s prefiksima. Deminutiv na 
-kati (v.) kaskati, -a (Vuk, Lika) (do-) prema 
impf. dokaskivati i na -ukati kasukati, kd- 



kasati 



57 



kastel 



sukam. Na -iti: iskasiti, -i pf. (Marulic). 
Imenicke su izvedenice postverbal kds m (17. 
v.), na -be kasec (hrv.-kajk.) = na -de kasac, 
gen. -aca (Vuk) = na -lac m prema f -lica 
kasalac prema kdsallca = na -vac kasavac, 
gen. -avca = na -alo kasalo s pridjevom na 
-ov kasalov (Vuk). Na -anka: kasanka (Ku- 
relac) »ime kucki«. Postanje se tumaci na dva 
nacina. Identificira se s' rus. kasatbsja »doti- 
cati se«, koje dolazi i u hrv.-srp. tekstovima 
pisanim crkvenim jezikom kao rusizam u 
18. v. (Rajic itd.) u znacenju »lacati se, do- 
ticati se«. To je prijevoj od lesati. Machek 
dijeli to znacenje od cesati i veze s prijevojem 
od cas (v.) < ie. *kesa kao u arb. kohe »vrijeme«. 
Jedno i drugo tumacenje jednako je moguce. 

Lit.: ARj 2, 589. 598. 3, 873. 874. 4, 874. 
879. 880. 883. Miklosic 113. SEW 1, 
491. Holub-Kopecny 165. Bruckner 222. Vas- 
mer 537. RSI 5, 133. WP 1, 449. Machek, 
ZSPh 18, 21-22. 

kasavet, gen. -aveta m (Kosmet) »briga«. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
kasawef) iz psiholoske terminologije (cuvstva) : 
rum. casaben, bug., arb. kasavet »Bekiim- 
mernis«. 

Lit.: Elezovic 2, 476. Mladenov 233. GM 180. 

kasivati, -am impf, (objekt ustamente) 
»brisati, ukidatk od pf. kasati, -am = s pre- 
fiksom 5 skasati (Vrbnik, 1643: da tistamenti 
i kundicilije budu skasani). Od kslat- > tal. 
cassare »cancellare«. Odatle internacionalno na 
njem. -ieren > -irati kasirati, kasiram, i na 
sufiks lat. -alio > -adja kasdeija f. Kahno- 
latinski glagol pomijesao se sa lat. quassare > 
casser, odatle s prefiksom ex- > tal. i- u tal. 
postverbalu skaso (Pistola, montalese) »Erd- 
rutsch« > skas m (Istra) »strmina, strmenit 
put«, deminutiv na -id skasic (Istra). U kas- 
tavskom, moscenickom i trsatskom statutu pi. 
tri skasi konopa je kazna. Ne zna se je li ista 
rijec s istarskom skas. 

Lit.: ARj 4, 878-80. REW 6939. DEI 794. 

kasnak m (Kosmet) »1° lub od sita, re- 
seta, 2° obod, vrsta derdefa«. Balkanski tur- 
cizam (tur. kasnak) iz terminologije alata: 
cine, edsnac »cercle de bois ou de fer sur 
lequel on tend les linges, les habits«. 

Lit.: Elezovic 2, 521. Pascu 2, 119., br. 224. 

kastaldo m (16. v.) = kastalad, gen. -Ida = 
(fr > n) kastalad, gen. -alda (Vinodolski 
zakon) = kastdlda m (Lika) »upravitelj do- 



bara crkve, crkveni otac, meznjar«. Ispus- 
tanjem docetnog -d (upravo zamjena sufiksa 
-aid domacim -ai) kastai, gen. -ala m (Lika) 
prema f na -ica kastalica (Lika) »zena kastal- 
dova«; pridjevi kastalov, kastalskl, kastallcln, 
apstraktum na -ina kastalina »njegova plata«. 
Denominal na -isati kastalisati, -isem. Od srlat. 
castaldus > tal. castaido od langob. gastald 
»upravnik drzavnih dobara«. Upor. slov. kas- 
tdvnik »Verwalter der Gemeindeweingarten«, 
u Reziji caira/ pored castali »poljar« < furl. 
aastaid. U Dubrovniku pokazuje langobard- 
ska rijec znacajnu izmjenu ca > ge kao Ge- 
taldic pored Gataldic: gestalad, gen. -aoda — 
(analogijski nominativ) gestod m »poglavica 
crkvene bratovstine, seoske brace u dubrovac- 
koj okolick, 1794. gesta/do, upor. lat. gas- 
taldus (7. v.), vjerojatno preko dalmato-ro- 
manskog. 

Lit.: ARj 3, 130. 4, 881. 889. MHISM I, 
186. Pletersnik 1, 389. Sturm, CSJK 6, 54. 
REW 4681. DEI 797. 

kaste (narodna pripovijetka) = kasten (Vuk) 
= (s tur. postpozicijom -He) kdstile (Vuk) = 
kasti/je (Kosmet) — (sa dodatkom pridjevskog 
sufiksa -ice) kastilice = kasnio pored kastilo 
i kastilom, rjede kastela pored kastelom (pseu- 
dojekavizam, promjena -e > -o je prema 
nasim prilozima; Crmnica) = ndkast — 
nakastice (na- je zamjena ar. prijedloga cant, 
prilog, »sinonimi: narocito, navlas, namje- 
rice«. Imenica kas m (Kosmet, samo kao 
objekt uz uciniti) »namjera, odluka«. Pridjev 
kast (Lika) »srdit, ljutit«. Promjena znacenja 
nejasna. Isto je tako nejasno i mijesanje toga 
pridjeva sa kasum (v.). Denominal (faktitiv) 
na -iti: kastiti, -im impf, (srednja Dalmacija, 
Pavlinovic) »zurno se spremati, nastojatk = 
nakastiti (Bosna) »namjeravati« = dkostiil; 
s prefiksom do-: dbkastiti, -Im »dosaditi, do- 
dijati«; s-: skdstiti (Zore, Imotski) »mniti, opi- 
nari« = skdstiti, -im (hrvatska narodna pjesma, 
Hercegovina, Mostar, Zaostrog, Makarska) »od- 
lucitk. Balkanski turcizam arapskog podrijetla 
(ar. kasd »namjera«, priloski akuzativ kasdan, 
s prijedlogom can kasdin > tur. kasden, en 
kasden »namjerno«) iz oblasti priloga: bug. 
enkast pored enkasten, arb. kast. 

Lit.: ARj 4, 883. 7, 384. Elezovic 1, 284. 
Miletic, SDZb 9, 254. 368. Zore, Rad 138, 
65. Skok, Sldvia 15, 366., br. 516. SEW 1, 
492. Mladenov 162. 233. Lokotsch 1110. GM180. 

kastel m (Srbija) = kasteo, gen. -ela 
(15. v., Marulic) = Zakastil, Kastu (Brae, 
Bol) = kastio, gen. -r a (Marulic, Pastrovici) 



kastel 



58 



kasula 



= Kastio za danasnji Petrovac, etnik Kasce- 
lanci = (sa st < st kao u ostar) kastel, gen. 
-eia (Rab; takoder toponim, Split) = kastelj 
(15. v.) = kasteo, gen. -ela (Divkovic, Ban- 
dulavic) = kasteia (Vodice) = kastilo n (15. 
v., Marulic) = kasteia n (17. i 18. v.), u pi. 
Kasteia, sela izmedu Splita i Trogira, etnik 
Kastelanin, kasteldnac, gen. -anca »vrst vi- 
nove loze bijela grozda« = kastiljanka »vrst 
vinove loze crna grozda« = kastuj (18. v.) = 
kostil (Hektorovic) = kastio, gen. -stjela = 
-sctla (Kotor, Dubrovnik) »gradac, grad, 
kula«. Novija posudenica od lat. deminutiva 
na -ellus castellum > tal. castello, od lat. cas- 
trum. Ta je posudenica potisnula stariju (sa 
a > o) kostel (hrv.-kajk. i Istra, toponim 
kod Dola u Hrvatskoj) = (13. v.) grad Hi 
kostel (Hrvatska, Istra) = stcslav. kostel* (-0), 
odatle prezime na -be > -ac Kostelac = Kos- 
telj (toponim Modrus, Rijeka, Varazdin), 
pridjev kosteljski = kostio, gen. -stjela (Ra- 
njina: od Betanije od kostjela Marije i Marte — 
lat. de castello Mdride et Marthae; u Vukovu 
prijevodu: iz Vitanije iz sela Marije i Marte). 
Upor iz Istarskog razvoda (1275, prijepis 
1546): zupani Petar i Mohor s Kostela. Inte- 
resantna je jos toponomasticka varijanta Kos- 
tol m (selo, Srbija, Krajina), odatle deminu- 
tiv na -be > -ac Kostolac, gen. -oca (selo, 
Pozarevac), 1380. Kostohcb na utoku Mlave 
u Dunav, pridjev na -bsk kostolackT. U torn 
toponimu izmjena -ellus > -alius sjeca na 
gr. xapjaXXoc, > cartellus (CIL 5, 349. 41) > 
krto, gen. -ola pored krtil. Upor. i Ampelum > 
madz. Ompoly za e > o. Tu zamjenu treba 
zacijelo pripisati uplivu grcko-trackom. Kostol 
je zamijenio rimski toponim Viminacium od 
vimen »vrbnik«. U ces. i polj. kostel znaci 
»crkva«. Upor. rus. kostel »katolicka crkva«. 
Mozda se to znacenje dade potvrditi i u Lici. 
Kod Lickog Lijesca nalazi se potok Kostelka 
kod zupne crkve. Izvire iz pecine. Ako je 
istoznacni hidronim od Crkvena (Banja Luka, 
koja protjece pokraj brda Laus, gdje je bila 
crkvica podignuta u cast Lamu < madz. La- 
jos), Cirkvenik ili Cirkvenica (do 14. v.) u 
Zagrebu (danas Medvescak, od 14. v.). Od 
castellum je izvedenica na -anus tal. castellano 
»grajscak« (v.): kastelan, gen. -ana (18. v., <~s 
kdstud) = kastelan, gen. -ana (15. v.) »za- 
povjednik kastela«. Stara je posudenica i u 
arb. kshtiell m (Godin) = keshtjel pored 
mlade posudenice kastjel. V. Kostre. 

Lit.: ARj 4, 882. 890. 5, 375. 394. Budmani, 
Rod 65, 165. Kusar, Rod 118, 20. Ribaric, 
SDZb 9, 70. Miklosic 133. SEW 1, 582. 



Bruckner 260. REW J 1745. DEI 799. GM 191. 
Janko, CCH 31, 164-5 (cf. JF 7, 258). 
Tkalcic I, L. 

kastig m (16. v., Dubrovnik, Cavtat, Po- 
tomje) = kastig (cakavski, Istra, Bozava, 
Brusje, Hvar) = kostiga f (15. v., Vojvodina, 
Vuk) = kastiga f (ZK, Moscenicki statut, 
slov.) = kostiga f (hrv.-kajk., Bednjal »1° 
kazna, pedepsa, 2° skolski zatvor (Hvar)«. 
Tal. postverbal castigo od cdstigare > kastigali, 
-am (Perast, Istra), kastigat (Dubrovnik, Po- 
tomje) = kastigat (Rab, Bozava, Zakon vino- 
dolski, slov.) prema impf, na -va- kastigavati I 
kast-, -am (Dubrovnik). Od postverbala je 
izveden na -ovati kastigovati I kasi-, -ujem 
(18. v., Voltidi) »kazniti, pedepsati«. U slov. 
i hrv.-kajk. (upor. kod Belostenca glagolsku 
imenicu nekastiganje) moguce je vrelo i 
stvnjem. chastigon < lat. > tal. cdstigare. 
Upor. arb. kastigoj. Izvedenica je od castus 
(v.). 

Lit.: ARj 4, 882. 890. 891. 7, 878. Cronia, 
ID 6. Budmani, Rad 65, 167. Kusar, Rad 
118, 25. Hraste, JF 6, 186. Pletersnik 1, 389. 
390. REW 3 1749. DEI 799. GM 180. 

kastor, gen. -ora m (Budmanijev akcenat, 
18. v.) = kastor (17. v.) »dabar«. Od lat. > 
tal. castore (-o) < gr. xdoxcop, gen.-opoc,, me- 
diteranskog podrijetla. Ta ucena rijec u 
hrv.-srp. ne govori se vise. 

Lit.: ARj 4, 883. 891. DEI 800. 

kasula f (18. v.) »jarmica«, novija posude- 
nica prema starijoj kosulja f (s je nastalo iz 
siu, upor. Poljudi < palude za u > zu) = 
kosulja (Bela Krajina), sveslav. posudenica iz 
balkansko-lat. casulla, rasirena preko crkve. 
Nije opcenita rijec na zapadu: kosulja (ZU) 
prema rubaca (ZK, hrv.-kajk., slov.), sto- 
manja (Istra) »Hemd, (slov.) srajca«. Bug., mak. 
(Galicnik) kosulja »grober Kleid«. Srgr. Jta- 
aovXa (Prokop 1, 522. 2.) »grober Kleid« i arb. 
kesule f »Kopfbedeckung, Haube, Miitze, 
Nachtmiitze« potvrde su za postojanje u 
balkanskom latinitetu. U Sutomoru je ko- 
sulja »zensko odijelo«. Pridjev na -bn > -an 
kosuljan (Mrnavic) nije usao u jezik. Demi- 
nutivi na -be > -ac kosuljac, gen. -Ijca (Vuk, 
Srijem), na -zk > -ak kosuljak, gen. -Ijka 
»zenska kratka kosulja«, na -ica kosuljica (Ma- 
rulic) »enveloppe za knjige, kucica, navlaka 
(metafora, Zore)«. Augmentativi na -ina ko- 
suljina, na -etina kosuljetina. Na -ar: kosu- 
Ijar m prema f kosuljarica »1° koji (-a) pravi 
kosulje« = kosuljar, gen. -ara (Smokvica, 



kasula 



59 



kasika 



Korcula) »2° pojedini katovi u gradnji klacine«. 
Hipokoristik kosa f (Vuk) samo u poslovici: 
u pose (= popadija) ni kose (Hrvatska kra- 
jina). Iz cinjenice da se nalazi u svim slavi- 
nama, ne slijedi da je posudenica iz praslaven- 
skoga. Rijec casulla, kojaje nastalahaplologijom 
(tip matutinu > *mattinu) iz deminutiva *ca- 
sulula, potvrdena je u glosama. Dugo u na- 
lazi se u fr. chasuble. Termin je za svecenicko 
odijelo i u germanskim posudenicama. Suflks 
lat. deminutiv *casulula bio je zamijenjen gr. 
-pula: *casupula > fr. chasuble. Arb. kesule 
poklapa se sa rum. caciuld > bug. kacul < 
balk. -lat. *catiula, koje je nastalo umijesa- 
njem gr. xotuXti »creux, cavite, tasse, ecuelle«. 
Upor. slicno mijesanje grcke i latinske rijeci 
u arb. fqolle prema poculica f < lat. fasciola + 
tpctta^oc,. 

Lit.: ARj 4, 883. 5, 381. Hirtz, Amph. 
63. Pletersnik 1, 446. Zore, Rad 110, 217. 
Belie, Galicnik 247. Miklosie 134. SEW 1, 
586. Bruckner 260. Vasmer, RSI 3, 277-8. 
6, 194. Mladenov 254. Romdnsky 116. GM 190- 
191. Maiecki, ANPh 1, 26. 30 (cf. Ub 16, 
285). 

kasum m (Bosna) »dan u koji se dijeli ljeto 
od zime, tj. 26. X. (= Dmitrovdan)«. Prezime 
Kasutn (Kosmet), Kasumovic (Lika K). Upor. 
stfr. Aucassin. Turcizam arapskog podrijetla 
(ar. qasim > tur. kasim »koji dijeli«). 

Lit.: ARj 4, 883. Elezovic 1, 285. 

kas m (Vuk) »oblik, oblucje, jabuka na 
sedlu« = unkas (narodna pjesma) »idem«. 
Nejasan je prvi dio un-. Kako se radi o balkan- 
skom terminu iz oblasti prenosnog sredstva, 
koje su upotrebljavali Vlasi kao balkanski pre- 
nosioci, nije nemoguce da je un- nastao iz 
unakrstenja sa rumunjskim slavizmom obline 
< oblckb »umbo sellae > obluk (v.)«. Bal- 
kanski turcizam (tur. kas »obrva«) iz termino- 
logije sedla: bug. kas; [unkas < tur. Snkas, 
Skaljic]. 

Lit.: ARj 4, 883. BI 2, 648. Mladenov 234. 
Skoljic* 399. 632. 

kasa f (Vuk), baltoslav. i praslav., »sino- 
nim: skrob, Brei, jelo koje se dobiva od jecma, 
(prosa) itd., ociscena u mlinovima«. Mikalja 
i Stulic imaju inkasa s nejasnim in-. Sa hi- 
pokoristickim akcentom kasa (Vuk), valjda od 
deminutiva na -ica kasica f (takoder stcslav.). 
Augmentativ na -ina kasetina. Pridjev na -bn 
kasan, kasican, kasiji (Stulic, nepouzdano). Slo- 
zenice kosojeda m (Stulic) = kasonja (Lika) 
»koji rado jede kasu«, kdsdmet (Punat, Krk) 



»kasa i kiselo zelje zajedno skuhano«. Deno- 
minal (faktitiv) na -iti kasiti, -im (Lika) (ras-) 
»mijesati, sinonim: skrobiti«. Imenica kasa kul- 
turna je rijec. Posudise je Madzari kasa, Ru- 
munji riicaia. Prvi dio ris- nejasan je. U 
baltickoj grupi, osim lit. kase, postoje glagoli 
koji objasnjavaju semanticki praslavensku rijec. 
To su lit. koliu, kosti, lot. kasu, kast »ci- 
jediti«. Prema tome je praslav. kasa apstrak- 
tum dobiven s pomocu sufiksa -za kao placa 
od platiti. Prvobitno je znacio »ostatak koji 
se dobiva pri cijedenju«. Ie. paralele izvan 
balticke grupe nisu poznate. 

Lit.: ARj 4, 884. 889. Miklosic 113. SEW 
1, 493. Holub-Kopecny 165. Bruckner 222. 
KZ 43, 312. Vasmer 543-544. Trautmann 
120. Iljinski, ASPh 29, 164. si. Zubaty, ASPh 
16, 395. 

kasalj, gen. kaslja (Vuk), ie. (*quos-lio), 
baltoslav. (*kaslia), sveslav. i praslav. *kasbh 
»Husten fs kojim je u prasrodstvu)«. Pridjevi 
na -av kasljav, poimenicen na -be kasljavac, 
gen. -avca, na -iv kasljiv — kasljiv (Kosmet), 
poimenicen na -be kasljivac, gen. -vca m 
prema f kasljivica = kasljivica (Kosmet) »zena 
koja kaslje i bez potrebe«, na -ev kasljev. 
Deminutiv na -be kasljec (hrv.-kajk.) = -zk 
kasljek (hrv.-kajk.), na -ic kaslj'ic, gen. - ica, 
na -ic kasljic, na -ica kasljica f (\1 . v., Kosmet, 
bug.). Augmentativ na -ina: kasljina (Lika) = 
kasljina (Kosmet). Denominal na -ati kasljati, 
kasljem impf. (Vuk) (is-, pro-, ras-, za-) prema 
iteratlvu -kasljivati, -kasljujem, samo s prefik- 
sima (is-, po-, pro-, ras-), na -ovati pokasljo- 
vat, -ujem (Kosmet) »cesce kasljati po malo«. 
Deminutivi na -ucati kasljucatl, -am, s prid- 
jevom na -av kasljucav i imenicama na -alo m 
prema f -alica kasljucalo prema kasljucalica, na 
-ukati kasljiikati, kasljukam (Lika, srednja Dal- 
macija, Pavlinovic). Osnovaje kas-, suflks -A < 
ie. -Ho. Promjena s > s nastala je zbog Ij. 
Ta se tvorba vidi u lat. kosulys, lot. kasli 
»hrapavac«, od glagola lit. kosiu, koseti, lot. 
kaset »kasljati«. Ie. korijen *quos- ocuvan je 
u sanskrtu kasate (3. 1. sing.) »kaslje«. Sufiks 
-la u arb. kole < ie. kas-la. Srodno je i njem. 
Husten < huosto. Tu stoji sufiks -to mjesto -h. 

Lit.: ARj 3, 873. 4, 884. Elezovic 1, 234. 
288. 2, 95. Miklosie H3. SEW 1, 493. Holub- 
Kopecny 165. Bruckner 222. Joki, Stud. 40. 
WP I, 506. GM 195. 

kasika f (17. v., Vuk, istocni krajevi) 
»sinonimi (od Slavonije dalje na zapad), lazica, 
ozica, zlica, lozica (Kosmet)« = kasika (Kosmet) 



kasika 



60 



kata 



»sprava za obuvanje cipela, Schuihloffel«. Za- 
mjena tur. / sa i je neobicna. Mjesto toga 
nalazi se a u kasaluk m (Srbija) = kasiluk 
(Vuk, k ispao zbog disimilacije k - k > k - 0) 
»ognjilo u pusci s kremenom« < tur. kasikhk. 
Hipokoristik kasa (Vuk) u slozenici simsir- 
-kdsa (narodna pjesma). Demin.utiv na -bk: 
kasicak, gen. -cka »biljka ozici.ca«; na -ica 
kasicica (Vuk). Na -jar: kasicar (Vuk) »1° 
covjek koji pravi kasike, 2° ptica« prema 
kasicarka na -ka pored -ar kasikar (takoder 
riba) prema kasikarka »ptica«. Na -jara kasi- 
cara f »1° vodenica s perima u kola, 2°- sud 
za kasike«. Femininum je nastao semantickim 
unakrstavanjem sa sprijeda pomenutim sino- 
nimima. Balkanski turcizam (tur- kasik, obra- 
zovan s pomocu sufiksa -ik kao jatak, kacak, 
od korijena kas- »trti, kopkati«) iz kulinarske 
terminologije: rum. called (preko hrv.-srp.), 
arb. kashik. 

Lit.: ARj 4, 886. Elezovic 1, 288. Miklosic 
113. SEW I, 493. GM 181. Lokotsch 1120. 

kasta f (ZKU) = kasca (Samobor) »sino- 
nimi: hambar, zitnica, granar (v.)«. Slov. 
kasta pored kast m. Toponim Kah m (ZU). 
Od srvnjem. Kaste, bav.-njem. Kaischl, Kaescht, 
danas Kasten. Takoder ces., polj., luz.-srp. 

Lit.: ARj 4, 885. Popovic, Sintaksa 36. 
SEW 1, 493. Bruckner 222. 

kastar, f -stra (Vuk), pridjev, »opor, opo- 
ran, koji ozimlje (osobito o vinu)«. Apstraktum 
na -ina kostrina. Miklosic uporeduje sa gr. 
xeoxpoc,. Nema vise potvrda iz zivog narod- 
nog govora. Mozda lat. castus unakrsteno s 
ostar. Lat. pridjev castus rasirilo je krscanstvo 
u ucenom obliku po romanskim jezicima. 
Zbog toga nije izvjesno da je odatle. Odatle 
ucena rijec incest m (prefiks in- iu privativnom 
znacenju). Drugu mogucnost pruza pridjevski 
postverbal od kas triti (v.). 

Lit.: ARj 4, 889. Miklosic 113. SEW 1, 
493. DEL 799. 

kastriti, -im (18. v., Slavonija) (o-, po-} = 
(sa k > h kao u Mace, hostuja, Hvar) -nastriti 
(o-, ob-, po-} prema impf, na -va- -hastrivati 
samo s prefiksima = bug. kasirh pored kastrja 
= (metateza od r) krasta (Bar) = (unakrstenje 
sa kUscc) kljastriti, -im = klSstrit (gubitak 
palataliteta od Ij zbog disimilacije sa s) klas- 
trit (ZK) = (sa ja > e) (ras)klestriti, -im 
prema rasklestrivati »1° obrezati grane, 2° 
obrezivati maslinovo drvo (Bar)«. Od lat. > 



tal. castrare > preko njem. na -ieren kastrirati. 
Na tal. augmentativni sufiks -one castrone > 
kastrun, gen. -una (Belostenec) = slov. kas- 
trun = kostrun »skopac«. Poimenicen part, 
perf. na -atus > tal. -ato *kastrat (18. v.), 
nekakva ptica u prijevodu Vjelo perje kastra- 
tovo (kopun ?). Odatle na lat. > tal. -ina 
kastradina f (Dubrovnik, Boka, Crna Gora) < 
mlet. castradina (kol.) »1° slano meso bravlje 
(prema Boeriju donose ga u Mletke Schiavonf), 
2° (metafora) mrsavo oveliko zensko celjade«. 

Lit: ARj 4, 883. 891. 5, 388. 8, 789. 9, 
52. 10, 438. 496. Pletersnik 1, 390. 446. Miklosic 
113. DAW 50, 26-27. Sturm, CSJK 6, 55. 
DEI 800. 

kat m (18. v., Vuk, Kosmet) »1° sinoni- 
mi: pod, boj (Bosna) = sprat (u ova dva 
znacenja opcenito hrv.-srp.), tavan, 2° slojevi 
cijevi u dubini, 3° red gajtana, nizovi bisera, 
4° cijelo odijelo« = kat »tug, konjski rep, 
pozlacen(srednjaDalmacija?Pavlinovic)«. Prid- 
jev je na -bn jedno-, dvo-, trokatan (kuca), 
poimenicen na -ica jednokatnica itd. Na -li: 
katali, pridjev indeklinabilni, epitet uz barjak 
(narodna pjesma, Petranovic) < tur. katli »boran 
nabran, saborit«. U grupi u dometnuto a zbog 
potrebe deseterca: kalali ga barjak poklopio. 
Denominal na -iti skatit -im (Kosmet) »saviti 
po nekom redu (odijelo, rublje) jedno na 
drugo«. Balkanski turcizam (tur. kat »redovi 
jedan na drugom i svaki od njih«, od katmak 
»anreihen, hinzufugen«) iz gradevinarske ter- 
minologije: rum. cat, bug. kat, arb. kate 
»appartamento«. Ovamo jos sa tur. sufiksom 
-ik kao u jatak, kacak: katak pored kdtbk m 
(Kosmet) »hrana, smok uz hljeb«. I to je 
balkanski turcizam (tur. kattk) iz terminolo- 
gije hrane: bug. katak »idem«. 

Lit.: ARj 4 891. 892. 893. Elezovic I, 
252. 285. GM 181. Mladenov 233. Doric 
143. Matzenauer, LF 8, 48. Lokotsch 112. 

kata (1481), indeklinabilni pridjev, »svaki«, 
uz godina, u bug. i mak. uz den, nedelja. 
Samo stsrp. : da ila posllajutb kata godinu 
»svake godine«. Danas ne zivi ni u narjecjima. 
Upor. i bug. posudenicu grcke slozenice kati- 
mera »svaki dan« < xaO' r|uepav, xaxd p.fjva. 
Grcko distributivno xaxd prosirilo se i u 
zapadnoj Romaniji u slozenici xaxd + unus 
»svaki pojedink > stal. caduno = cadauno, 
tako i u prov. i stfr. chailn. 

Lit.: ARj 4, 89 -Miklosic 113. SEW i, 
494. Mladenov 233. REW» 1755. Rohlfs 933. 
DEI 657. Vasmer, GL 75. 



katafic 



61 



Katarina 



katafic m (Istra, Volosko, Mikulicic, na- 
rodna pripovijetka) »zatvor«. Budmani, koji je 
dao akcenat ove rijeci, pomislja na tal. catdbu- 
gia, sto ne objasnjava -fie. Upor. katafetka (Co- 
senza) »Schafstall unter dem Hause« i arb. 
katapie f, gr. katapit »kleiner Holzriegel, der 
sich um einen Nagel dreht«. Slozenice sa gr. 
prefiksom xaxd. Drugi dio mozda jefictus (v.). 

Lit.: ARj 4, 892. REW 1755. -3280. Rohlfs 
932. 933. 

Katalani m pi. (Kacic dva puta u vezi sa 
Turci), stoji zacijelo u vezi s bug. katalanin m 
»bezboznik, ljut« i arb. katald s clanom -ni m 
»Heide«. Od srlat. catalanus, ktetik i etnikod 
Catalogne < Catalaunia. Na zapadu nije po- 
tvrdeno u pomenutom znacenju. Za veze 
Balkana sa Katalonijom upor. velenca. 

Lit.: ARj 4, 892. Mladenov 233. GM 181. 
REW 1758. DEI 804-805. Mafuranic 491. 

katalet m (17-18. v.) = katailt (Bozava) 
»mrtvacki sanduk, kapsa (Dubrovnik)«. Od 
tal. cataletto (14. v.), prvi dio je gr. prefiks 
xaxd, drugi lat. leetus, cime je napola prevedeno 
gr. xaxdxXixov »krevet, divan«, od xaxaxMvco. 

Lit.: ARj 4, 893. Crania, ID 6. REW* 
1759. DEI 805. 

katalog m (18. v., Budmanijev akcenat, 
danas obicniji katalog), internacionalni gre- 
cizam od gr. xaxdk>Yoc, (od xonaXiyw, pre- 
fiks kata-), denominal na slozeno -iz- < 
vlat. -idio < gr. -i^elv i njem. -ieren: kata- 
logizirati, -gizlram impf, pored katalogizovati, 
-ujem. 

Lit.: ARj 4, 893. DEL 805. 

katan m (Voltidi) = katana pored katana 
m (Vuk, 16. v., slov.) »1° vojnik, 2° muski u 
kuci nazvan ovako od nove mlade, 3° pastir 
konja (Krasic, Hrvatska), 4° jarac (Kurelac)« = 
katana f »1° velik konj, 2° (metafora) krupan, 
razvijen covjek«. Deminutiv na -ce, gen. -ceta 
katance (Jacke). Pridjev na -ski kdtanski (18. 
v.). Na -ica katanica (Brod) »vrsta loze«. Na 
-ija katdnija (Vuk), kol. Prezimena Katana, 
Katanie, Katancio. Balkanska rijec madarskog 
podrijetla (madz. katona): bug. katana »jedar 
konj«. Jos polj. i ukr. 

Lit.: ARj 4, 893. Elezovic I, 285. Mladenov 
233. Janko, Sldvia 7, 788. Mazuranic 491. 

katapetazmo n (stsrp., 1399. u historijskim 
dokumentima) »zavjes« = (danas) katape- 
tazjna (na ikonostasu). Od gr. xaxajiexaaua. 
Prijelaz u srednji rod prema clanu xo. 

Lit.: ARj4,'894. Vasmer, GL. 75. Setka 125. 



katari m (hrvatski gradovi) = (umetnuto n 
pred dentalom) kantar (ZK) »nahlada, nazeba«. 
Ucena riiec, koja je dosla preko tal. catarro 
ili njem. Katarch < gr. xaxdppoui; = kslat. 
catarrhus (gr. prefiks xaxa-peco »tecem«). 

Lit.: ARj 4, 894. DEI 808. 

katar m (18. v.) »pataren, bogomil«. Od. 
gr. xaO-apoc, »cist« > kslat. calharus > tal. 
cataro »isto«. 

Lit.: ARj 4, 894. REW* Y161. DEI 808. 

katarga f (Dubrovnik, Vodopic) »isto sto 
katarka« = (ar > r~) katrga (13-16. v., Do- 
r. entijan, historijski spomenici, srbug. katrtga, 
takoder ukr. i polj.) »galija, golija« = katurga 
(16. v.). Zamjenom docetka -ga nasim sufi- 
ksom -ka katarka f (17. v., Vuk) »arbuo, 
jambor, jedrenjak, jedrilo«. Nas sufiks -ka 
ispusta se u katar m »sprema na koju se preda 
snuje prije nego se navije na taru (stan), koja 
se zove snovac«. Docetak -ka zamjenjuje se 
sa -ica, -iste: katarica f (Dalmacija?, Pavli- 
novic) »»omanje kopisce, motka od osti, 
barjak«, katariste n (Vuk, Crna Gora, oko- 
lina Dubrovnika, Mljet) »kopljaca, koplje 
(barjaka, osti)«. Od srgr. xdxepyov »triremis«, 
ngr. xaxepyo, sjeverno-gr. xdxipYou (Velven- 
dos). Arb. katergar m »scelerato« < ngr. 
xaxEpydpn^ »Galeerenstrafling«. Promjena zna- 
cenja u hrv.-srp. (po zakonu sinegdohe) ob- 
jasnjava se unakrstenjem sa drugom suzvue- 
nom grckom rijeci srgr. i ngr. xaxdpxi(ov), 
xaxapxf| (Sophocles) »jarbol, Mastbaum«. Mik- 
losic pominje katarla kao stariji oblik, ali 
taj se ne nalazi u ARj 4, 895. Berneker daje 
rus. katartb. Upor. rum. calarga, -rg, -rt. 

Lit: ARj 4, 894. 901. Macan, ZbNZ 29, 
209. Miklosic 113. SEW 1, 494. GM 181. 

Katarina f (15. v.), s pridjevom na -in 
Kalorinin, odatle katarincica »P biljka bellis 
perennis«, katarinka »1° biljka, 2° vrsta ranih 
sljiva (ZK)«, nazivi prema svetkovini = (sa 
r > I nejasnog postanja) Katdlena (15. v., u 
Danicicevim historijskim spomenicima) = 
Katelina (ibidem) = Katallna (15. v., Nova- 
kovic) = Katalinja. Glede -ena mjesto -ina 
(hipergrecizam?) upor. Katarena (15. v.). Oda- 
tle biljka na -ka katalmka »flos S. Catha- 
rinae« i prezime Katalinic. Brojni su hipo- 
koristici: Kata (takoder ime biljke), s demi- 
nutivom na -ica Katica, odatle prezimena Ka- 
tie, Kallclci Kala (ZK), s prijedvima Katin = 
= Katin (ZK). Odatle na -ava Katdvd, odatle 
bosansko prezime Katavic i Katovic (Livno). 



Katarina 



62 



katin 



Na -inka Katinka, na -bna Katbna (Novakovic). 
Na -usa Katusa, s prezimenom Katusic, na 
-unce Katunce, gen. -ceta (ZK). Neobicna 
je izvedenica na -iste: Kdtiste (toponim, Vo- 
dicevo, Bosna, gdje je bila crkva sv. Kate). 
Ime je grckog podrijetla Atxaxepiva, ocuvano 
u rus. Jekaterina. Bez ai- vec u gr. KaGapivn. 
Lit.: ARj 4, 892. 895. 896. 897. 898. 901. 

katarma f (18. v., Vuk) »uzda«. Turcizam 
katirma »idem«. 

Lit.: ARj 4, 895. Matzenauer, LF 8, 48. 

kalasta f (17. v.) »kara, stratiste«. Od juzno- 
-tal. catasta »hrpa drva«. Od iste je rijeci i 
sjev. -tal. catastra (sa r poslije si kao u Spalalro, 
scheletro}, odatle njem. Kataster = fr. cadastre 
(15. v.) »popis nepokretnog imanja, gruntov- 
nica, zemljisnik, tapije« > moderna posude- 
nica katastar, gen. -stra, s pridjevom na lat. 
-aus + -bn > -alan katastralan (Hrvatska, - na 
izmjeraj. U 15. i 16. v. katastik m (Bijankovic: 
kazalo ali katastik od dobar od trpeze opcenej. 
U 15. v. i katastito n (zamjena grckog docetka 
latinskim na -ito}. Od mlet. catasto m (14. v.) 
pored catdstico (1185) < gr. -biz. xaxdoxotxov 
»registar«, slozenica od xaxd i axotxoc, »linija, 
stih«. 

Lit.: ARj 4, 895. REW* 1762a. DEL 809- 
10. 

katastih (stsrp., historijski spomenici, 1350) 
= katastigb (Danilo) = katastikb, od ngr. 
xaxdaxtxov »(na zapadu) registar« < biz. 
xaxdaxotxov (od prefiksa xaxd i axotxoc, »serija, 
linija«). 
Lit. ARj A, 895. Vasmer, GL 76. DEI 810. 

katastrofa f (akcenat Budmanijev, danas 
opcenito na zapadu katastrofa; Sulek) »1° 
prekret, prekretnica, 2° velika nesreca, uzas«. 
Pridjev na lat. -alls prosiren na -bn katastro- 
falan »uzasan«. Internacionalni grecizam xaxa- 
oxpocptj > kslat. catastropha (od prefiksa xaxd i 
oxpecpto). 

Lit.: ARj 4, 895. DEI 810. 

kategorija f, pridjev na gr. - txoc, = lat. 
-tons prosiren na -bsk > -icki kategoricki. 
Sulekov kategorski nije usao u jezik. Interna- 
cionalni ucen (filozofski) grecizam xaxnyopta > 
kslat. categoria. 

Lit.: ARj 4, 896. DEI 811. 

kateheta m, pridjev na lat. -icus + -bsk 
kateheticki, poimenicen lat. pridjev na -icus 
u z. r. katehetika (sa gr. izgovorom x) = 



(sa lat. izgovorom eh > k} kateheta (Sulek), 
kateketicki, kateketika = (sa t| > i, itacizam) 
katihet (Sulek) = katiket (Istra). Na uceni 
sufiks -ismus > -izam katehismus (1561) = 
katekizmo = katekiz/no = katekizam, gen. 
-zrna = katekizam (18. v.). Denominali ka- 
tekizati, -am (17. v.), impf, na -va -katekiza- 
vati, katekizovati (Sulek). Grcki apstraktum 
katihizis m (samo kod pravoslavaca). Inter- 
nacionalni uceni crkveni grecizam gr. xaxn- 
Xnxi^c,»profesor«,xaxr|xr|au;»poducavanje«(pre- 
fiks xaxd i -rixoc, »jeka«) > tal. catecheta, 
gr. xaxnxtouoc,, xaxnx(5ff>- tOvamo i na Jadra- 
nu katekista < tal. catechista /lat., Jeronim/]. 



Lit.: ARj 4, 



897. 



katekumen m (17. v.) prema f kateku- 
mena = katekumenica, pridjev katekumenski. 
Uceni crkveni grecizam izgovoren na lat. 
0l = e , X = °h = k} xaxnxouuEvoc,, (poime- 
nicen part. prez. pas. od xaxnxew »poducavam«). 
Stsrp. katihumeni pi. m (itacizam i hf »odje- 
ljenje u pravoslavnoj crkvi za njih« (Danilo); 
v. kateheta. 



Lit.: ARj 4, 
GL 76. 



896. 



DEI 811. Vasmer, 



katil m (Vuk) = katuj, gen. - Uja (Kosmet) 
»krvnik«, prema f katiljaca = katiljka = 
katiljdjka (Kosmet) »(metafora) nemilosrdno 
svirepo celjade«. Sa a, u za tur. r u slozenici 
katalferman = katulferman (oboje narodna 
pjesma) »naredba da se ko ubije«. V. ferman. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
pridjev qdtil »koji ubija« > tur. katil} iz 
turske administrativne terminologije: bug. 
katilin (s individualnim -in}, arb. katili »bose, 
grausam«. 

Lit.: ARj 4, 892. 897. 900. Elezovic 1, 
286. GM 181. Mladenov 233. Korsch, ASPh 
9, 510-511. 

katin m (Vrbnik, dalmato-romanski?) = 
kadin (Molai, Kuciste, Korcula) = hadin, 
gen. -ina m (Solin) »1° lonac, 2° lavor (Du- 
brovnik, Molat)« = Cadin = furl. Chiadin, obro- 
nak (pendio, u Trstu), prema furi, ciadin = 
(sa iscezlim d medu samoglasnicima kao u 
modernom mletackom) kain (Lepetane, Prcanj, 
Drivenik, Solta, Brae, Hvar, Vis) = kajin 
(Perast, Milna, Cres, Hrvatsko primorje, 
Krk) »lavor, umivaonik«. Od lat. catinus > 
tal. catino > stmlet. cadin > mod. -mlet. 
cain (cadinus, Padova 1455; cainus, 1225). 
Rijec catinus- zacijelo je u vezi sa cadus (v. 



katin 



63 



katrida 



kada}, mozda mediteranska rijec, kako misli 
Battisti. 

Lit: ARj 4, 729. Hraste, Rad 272, 25. 
REW 1 1769. DEI 813. 

katizma f (19. v.) = katisma (18. v.) = 
stsrp. kathismo »jedan od 20 dijelova psaltira«. 
Od srgr. xdOtauxx »isto«. 

Lit.: ARj 4, 897. Vasmer, GL 76. 

katljati, -am impf. (Cacak, Rudnik) »vrv- 
jeti«. Drugo znaci katlat, -dm (Kosmet) 
»preklapati, govoriti bez razumijevanja ili 
nesto nerazumljivo«. 

Lit.: ARj 4, 898. Elezovic I, 286. 

katmar m (dalmatinsko Zagorje, Vrgorac, 
Pavlinovic) »smrad, gnjus«. Budmani misli da 
je rijec turska, ali je nije nasao ni u jednom 
turskom rjecniku. Prije ce biti romansko-dal- 
matinska, koja se moze uporedivati sa tal. 
dijalektalnim (Montale, Pistoja) kakkarame 
»Schmutz«, izvedenica na -arius + -amen od 
cacare »srati«. Od *cacata (upor. part, ca- 
cada »starudije«) moglo je nastati sa sufiksal- 
nim konglutinatom -inus + -aria > *katnar > 
katmar, pretpostavivsi haplologiju *cacati- 
naria > *catinaria i disimilaciju tn > tm. 
Upor. u Kalabriji pridjev cacatu »sporco, 
lordato«, imenice cacata f »azione sciocca«, 
cdtalina »cacatura«, cacatinedda »schizzata«, 
-edda < -ella. 

Lit.: ARj 4, 899. REW 3 1443. Rohlfs, 
Diz. Cal. 131. 

katolik m (u 16. v. i pridjev prema tal. 
cattdlicoj = katulik (ZK) prema f katoliki- 
nja = katoHcanka (Sulek); an- prema prid- 
jevu na -bsk katolicaski (15.-17. v.) = katuli- 
caski (16. v.) = katolicanski / katu- (16. v., 
prema covjecanski}, apstraktum katolicanstvo. Na 
-stvo katolistvo. Slozenice : rimokatolik, grkoka- 
tolik. Od gr. xa6o?ax6c, »univerzalan« > crkve- 
no-lat. catholicus. Ucena rijec. Upor. Idtinin. 

Lit.: ARj 4, 899. DEI 818. 

katrabunac m (Maine) = katramunac 
(Budva) = katramunjaca (kaluderska, Pavli- 
novic, Dalmacija) = katramunoca (grcka, 
Boka) »kletvena bdenija (Bjelopavlici)«. Prvi 
dio stoji u vezi s arb. kateronj »iluche«, apstrak- 
tum na lat. -imen katerim »Fluch« < ngr. 
xaxap(a)a>um. Drugi dio -bunac(aj = -mu- 
nac sadrzi gr. deminutivni sufiks -o-.xr|(; > 
-ai; skracenica je nastala haplologijom tipa 



zakonosa od gr. Jtapauovf| > stsrp. paeamum, 
»vigilia«, na -arius > -ar > stsrp. paeamonaeb 
< srgr. jrapauovdpt(o)c, »vigil nocturnus«. 
Haplologija i sufiks nalazi se i u istro-rom. 
catramuraca, furl, catramurache. 

Lit.: ARj 4, 899. GM. 181. Strekelj, DAW 
50, 27. Vasmer, GL 110. 

katran m (Vuk, 17. v.), radna imenica na 
tur -dzija katrandzija »covjek koji pravi 
katran«. Na -ica kdtranica f »sud za katran«. 
Slozenica katrana f (Uzice) (haplologija tipa 
zakonosa} < tur. katranhanesi = na -iste 
katraniste. Denominai na -iti kdtraniti, -im 
impf. (Lika) (po-j. Balkanski (i evropski) tur- 
cizam ar. podrijetla (ar. katrd > tur. katran, 
od glagola katra »tropfenweise fliessen«) : rum. 
catran, bug. katran. Na Jadranu je to roma- 
nizam arapskog podrijetla koji je vec u sred- 
njem vijeku usao u romanske jezike, srlat. 
catranum (Genova, 1243). U talijanskom 
tur. docetak -an zamijenjen je tal. sufiksom 
-ame < lat. -amen catrame m > katram 
(Vuk, Crna Gora, talijanizam), denominai na 
-ati katrdmati, -am (18. v.). 

Lit.: ARj 4, 899. Mladenov 233. Pletersnik 

1, 122. 390. 2, 117. REW 3 4684 b. DEI 816. 

Miklosic 113. SEW 1, 494. Kusar, Rad 118, 
23. 

katrida f (16. v., sjeverna i srednja Dal- 
macija, Istra, narodna pjesma istarska, Vrbnik, 
Rab, Bozava, Kastavstina, Vis, Brae, Hvar, 
Pag, Kuciste, Veli otok) = katrida = katrida 
(Molat), deminutiv katridica = katraida 
(kreko-romanski) = (s umetnutim n pred 
dentalom) kantreda f (Plosna, Skrljevo, Ku- 
kuljanovo) = kantrlda (Kastav/grad/, toponim 
Rijeka) = (sa metatezom nj kdtringa f (Ra- 
cisce) »stolac, sjedalica, stolica«. Od gr. > lat. 
cathedra sa metatezom r, kao posudenica iz 
dalmato - romanskoga. Ovamo moze ici i 
zamjena na -dra- > -era u kslat. catecra > 
katriga (Dubrovnik, Glamoc, Bosna) = kan- 
triga f (Lika, Bruvno, Skradin) = (sa a > o) 
kontrega (slov., Kras) = kantrega (slov., 
Notranjsko). I taj se oblik moze smatrati 
kao posudenica iz dalmato-romanskoga, pret- 
postavivsi da je -ca > -ga nastalo pod kas- 
nijim uplivom mlet. carega (1339) sa fr > r 
(upor. Zdra, pdronj = istro-rom. karega 
(Rovinj) = kariega (Galezan) = trsc. cadrega 
> hareha (Caprin 63). Odatle deminutiv na 
-itta > -etta karegeta f .(Korcula) »djecji 
stolac« i pseudojekavizam kdrijega (Budva, 
istocna Hercegovina, Krtole) »stolica« = 



katrida 



64 



katura 



karega (Kotor). Kompromisni je oblik kariegla 
(Perast, Muo, Stoliv) = kariegla (Prcanj) = 
karigla (Sutomore) < catecra + katrega sa 
disimilacijom r - r > I - r ili r - I kal'ierga 
(Prcanj, Kotor, Dobrota, Bogisic, Lastva). 
Prvobitno 1 > d iz dr nastalo disimilacijom 
dr - gl > d - gl ocuvano je na Cresu kadegla. 
Moze biti i od catecra. Ali u Nerezinama kar- 
diegla »stolac s naslonjacem« (metateza tr > 
dr > rd). Ucene su posudenice katrida (15. 
i 16. v.) = katedra i iz crkveno-lat. jezika 
poimenicen pridjev na -alis katedrala (17. v.), 
s pridjevima katedralan (18. v.), katedralski 
(15. v.) »(prevedenica) stolna crkva«. Prezime 
Katridaric (1521) = (disimilacija) Katridalic 
(1509) < cathedrarius »stolar«. Upor. arb. 
kallthedre, iz cega se vidi da je r anticipirano 
iz docetnog sloga i disimilirano, cime se ob- 
jasnjavaju oblici kariegla \ kardiegla < staro- 
mlet. caregla < *cathrecca. Upor. rezijanski 
cadreja < fur. ciadree. 

Lit.: ARj 4, 826. 900. 896. 897. Pletersnik 1, 
370. 432. Cronia, ID 6. Kusar, Rad 118, 16. 
Resetar, JF 6, 255. Hraste, Belicev Zbornik 
153. REW 3 1768. he 4, 136. Sturm, CSJK 
6, 53. Skok, ZRPh 54, 476., br. 4. 

katun, gen. -una m (Vuk, narodna pjesma) »1 ° 
pastirsko selo nomadskoga karaktera u planini, 
2° selo uopce (Piva-Drobnjak: kfzijaj te 
stvari pa goni u katun)«. Najstarija je potvrda 
1278. u imenu Mirosclavus blacus de cotono 
Ladovich. Najstarije hrv.-srp. potvrde od 
13,00, zatim kod Vetranica, Zoranica i Hekto- 
rovica. Pored vlaskih i arbanaskih katuna 
spominje se i katun bhgarski 1313—1318. 
Planine koje pripadaju katunu omeduju se. 
Tako je meda planinama katuna Dragoljevaca 
isla: kako deli grede mimo sinju lokvu na cebni 
karnem (Glasnik 15, 301.). U Dusanovu za- 
koniku razlikuje se stalnosjedilacko selo od 
nomadskog katuna'. Ijudije vlastehscije koji 
sedetb po crbkovnyjihb selehb i po katunehb 
da pohodi vbsakb kb svojemu gospodaru. Nazivi 
stanovnika katuna svrsuju se na -ci, -ici, -evci 
u pi. u izvedenicama od slavenskih licnih 
imena. Potjecu prema tome od imena kneza 
katuna kojeg Vetranie zove knez ali katunar. 
Odatle u jadranskoj zoni toponimi i antropo- 
nimi kod naroda koji se seli : Katunar (prezime, 
Krk), Katundri (dva puta, zupa Brtonigla, 
Istra), Katun (mnogo sela u Istri u kojima 
su se nastanili dosljaci 16. v.). Prezimena: 
Katunar, Katunaric, Katunarevic. Izvedenice: 
na -janin katunjanin »stanovnik katunske 
nahije«, na -iste katumste (14. v., toponim) 



»mjesto gdje je bio katun«. Pridjev na -ski: 
katunski (~a nahija, Crna Gora, Vuk). Balkan- 
ska rijec najvjerojatnije arbanaskog podrijetla iz 
oblasti terminologije naselja: rum. cdtun »za- 
selak«, bug. katun »1° Hirtenhiitte, 2° Zigeu- 
nerzelt«, odatle katunin m (s individualnim 
-in) »Ciganin« prema katunka i »Ciganka«, ka- 
tunar »1° Wanderhirte, 2° Wanderzigeuner«. 
Vec u stcslav. katunt (1073) »Lager, Heeres- 
lager, castra«. Zasebno- treba istaci gr. oblik 
xaTouva f »Gepack, Zelt, Lager« zbog femi- 
ninuma, dok je u hrv.-srp., bug. i rum. mas- 
kulinum. Grcki femininum nalazi se i u ci- 
ganskom jeziku. Znaci da su ga Cigani primili 
od Grka. O postanju rijeci postoje cetiri tu- 
macenja: Miklosic je postavio, dvojeci, kao 
izvor sjeverno-tur. qatan \ qutan »obor«. To 
primaju Mladenov i Baric. Taj se turcizam 
ne nalazi u juzno-turskom (osmanlijskom). 
Prema torn tumacenju jedino bi Protobugari 
mogli donijeti rijec na Balkan jer se pominje 
katun bhgarski. Miklosic, Budmani i Mazuranic 
pomisljaju na tal. cantone »kut«. Ta je rijec 
doduse predrimska, ali u znacenju »kut, kraj« 
nije nikada dosla na Balkan i semanticki nema 
veze s pastirstvom. Na to se podrijetlo ne moze 
nikako pomisljati. Densusianu postavlja ima- 
ginarnu izvedenicu *kat-un od avesta kata- 
»Kammer, Keller«. To je pusta konstrukcija 
koja ni semanticki ne zadovoljava. Najuvjer- 
ljivije je objasnjenje dao Jokl koji je katun 
doveo u vezu s arb. katund-i »Gebiet, Dorf, 
Stadt«, odatle na -ar katundar = katunar 
(Skadar) »bauerischer, grober Mensch«, na 
-es < ie. -itio katundes »seljak, Dorfbewoh- 
ner«. Grcki femininum tumaci Jokl iz od- 
redenog arbanaskog akuzativa katun(d')ne, dok 
su ostali balkanizmi od arbanaskog neodrede- 
nog nominativa. Rijec katund je prefiksalna 
arbanaska slozenica od prefiksa ka- i parti- 
cipa na -to od ndej »sirim, sterem«, ie. *tnto. 
Semanticki odgovara arb. slozenica rom. 
*tendita > tenda. Ta interpretacija zadovoljava 
fonetski, semanticki, historijski i geografski. 

Lit.: ARj 4, 900. Vukovic, SDZb 10, 
389. Mazuranic 491. Miklosic 113. SEW 1, 
494. Mladenov 233. Doric 143. Jokl, IF 33, 
420-433. Isti, Unt. 172. 320. GM 183. Vas- 
mer, #57 5, 134. Baric, JF 3, 207. Densusianu, 
Graisisuflet 7, 85-94 (cf. Jokl, IJb 23, 222). 
Solovjev 96. REW 3 1616. DEI 729. 

katura f (narodna pjesma) = gddora (Bos- 
na) »sinonim: mazga«. Prezime na -ic Katuric. 
Balkanski turcizam (tur. kattr) iz terminolo- 
gije zivotinja za prijenos: rum. cattr = cattrd, 



katura 



65 



kaur 



bug. katar. Upor. gr. YcaSapoc; »magarac«. 
Tur. / > u kao u koduna. 

Lit.: ARj 4, 901. Miklosic 113. SEW (, 
495. Lokotsch 1131. 

kau »1° onomatopeja kojom se oponasa 
glas curadi, 2° kasljanja (Kosmet), 3° galeba 
(Jabalanac)«. Moze se opetovati (Srbija, Mili- 
cevic). Oformljuje se na -kati (v.): kailkati, 
kauce impf, prema pf. kauknuti, kdukne. 
Odatle postverbal kduk m (Vuk). Ovamo idu 
kaukq f »caska« pored kavka (v.) (Crni Lug, 
Martijanec), kaukavac, gen. -vca (Poljica, Dal- 
macija) »larus fuscus«, za narodno ime kaleb 
pored galeb klaukavac i k(l')aukal m (18. v., 
Kavanjin) »ptica morska«. Budmani dopusta za 
kaukai i tal. cacale (16. v.), mlet. cacai »gabbi- 
ano«, prov. caricala, sto moze, ali ne mora 
biti. 

Lit.: ARj 4, 901. 902. Elezovic 1, 287. 
Hirtz, Ayes 182. DEL 991. Holub-Kopecny 
166. 

kaucija f (Sulek) = hapcija (ZK) »jamce- 
vina«. Od lat. cautio, apstraktum na -io od 
cautus > tal. uceno cauto (part. perf. od ca- 
vere) > cauzione f (14. v.). 

Lit.: ARj 4, 901. DEI 832. 

kaucuk m (Sulek), s pridjevom na -ov 
kaucukov. Novija posudenica iz njem. Kau- 
tschuk, kulturna evropska rijec iz indijanskog 
jezika mainas (Ecuador). Ta je biljka otkrivena 
1751. 

Lit.: ARj 4, 901. Holub-Kopecny 166. 
Vasmer 541. 

kauk m (Vuk, narodna pjesma) = kduk 
(Kosmet) »sinonimi: calma, saruk, derviska 
kapa«. Augmentativ na -ina: kaukiina f (na- 
rodna pjesma, apozicija uz kapa). Balkanski 
turcizam (tur. kavuk »Miitze«, izvedenica na 
-ik od kav- »anschwellen«): rum. cauc »Mfltze, 
Samthut«, caucgiu »Hut- und Miitzenfabri- 
kant«, arb. kauk = kavuke f == ngr. xafiouxL 
»Turban«. 

Lit.: ARj 4, 902. Elezovic 1, 287. GM 
183. Lokotsch 1137. 

kaukq f (16. v., Kastela, Split, Trogir: 
di je kaukq nima jauka) »1° tonsura, 2° sve- 
cenik« = kavka (16. v.) = kaoka (~ oliti 
kruna na glavi, 16. St.). Od gr. xaSxoc;, xauxa, 
xauxiov »patera« ili, bolje, od lat. caucus > 
rum. cauc »Schale«. Leksicki relikt iz dalmato- 
-romanskoga. Upor. jos toponim Cauca > 
Kakma. Lat. deminutiv na nenaglaseni sufiks 



-ulus: kokula f (Cilipi) »1" pregrada u skrinji 
za vrednije stvari, 2° (Dubrovnik, kokula) 
Tonsura« = deminutiv na -ica kokulica 
(18. v., Vuk, Dubrovnik) »tonsura«. Upor. 
tal. dijai, cacala f »oggetto tondeggiante« 
u narjecjima i stcslav. kovkalb »pehar« < gr.- 
-biz. xoeuxcdov. Od iste rijeci na -en + -jak 
kavcenjak m (15. i 16. v.) »(katolicki) redovnik«. 
Metaforicki toponim Kakma (Zadar). Upor. 
i arb. kajks »Hirnschadel, Gehause von Schner- 
ken und Schildkroten«. 

Lit.: ARj 4, 834. 902. 905. 5, 175. Aranza, 
ASPh 22, 617. Budmani, Rad 65, 165. Matze- 
nauer, LF 8, 162. 193. Vasmer, GL 76. 77. 
DEL 997. GM 165. REW 3 1772. 

kaul m (Srbija) = kdul (Kosmet) »jamstvo«. 
Denominal na -iti kauliti, -im impf, »jamciti«. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
kavi »pogodba, ugovor«) iz pravne termino- 
logije: bug. kdul pored kavul, arb. kaul{ (Gege) 
»Vertrag, Wette«, ngr. xa|3ouXi. 

Lit.: ARj 4, 902. Elezovic 1, 287. Mladenov 
226. 233. GM 183. 

kaur m = kam (Kosmet) = (sa individu- 
alnim -iri) kcturin (Vuk) = ddur (Vuk) = 
damin (Vuk, 18. v., narodna pjesma) = ddvur 
(narodna pjesma) = jaurin (d > j cakavski, 
Mrnavic) = caur = cafir (arapski oblik, 
narodne pjesme i pripovijetke) = cafir pored 
cafir (Kosmet) = u Crnogorskoj pjevaniji 
zajedno arapski i turski oblik bre kaure i 
cafirski sine, »1° nevjernik, 2? pejorativni 
muslimanski naziv za krscane uopce (koji 
taj naziv od njih preuzimaju)«. Izvedenice 
su od oblika kaur; f kaurka pored kaurkinja, 
deminutiv na -ce kaurce, pridjev na -ski kaur- 
ski (\5. v.), denominal (faktitiv) na -iti kaurai, 
-im (Vuk) »ciniti kaurinom« (iz-, po- se). Pre- 
zimena Kauric, Kaurinovic (Bosna K). Od 
jaurin: jaurski, jaurstvo. Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (ar. kdfir, particip pre- 
zenta aktiva od kafara »negirati, biti nevjer- 
nik« > tur. kyafir I koji se pomijesao s perz. 
giibr »Feueranbeter«, odatle ime africkog ple- 
mena Zulu Kafri j > gyaver > gyaur) iz oblasti 
islama: rum. ghiaur, bug. kamin = gjaurin 
pored kjafir, kafri, arb. kaurr = xhaurr (Ska- 
dar). Glas k nastao je iz tur. narodskog gy, 
koje se nalazi u daur, caur, jam, kao hiper- 
turcizam na osnovi supstitucije k za c u 
caur < daur. Oblik cafir izasao je iz govora 
hodza. 

Lit.: ARj 2, 125. 958. 3, 2. 4, 492. 902. 
903. 963. Elezovic 2, 356. Mladenov 117. 
234. GM 184. Lokotsch 632. 997. 



5 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



kaurma 



66 



kavaz 



kaurma f pored kaurma (Vuk, Bosna, Lika) 
= kavurma = kavurma (Kosmet) »dzigerica, 
crijeva i drugo od droba isjeckano, na masti 
przeno i mascu zatopljeno, da se dugo uz- 
drzi«. Balkanski turcizam (tur. skraceni infi- 
nitiv kavurma { upor. sarma / od kavurmak 
»prziti«) iz kulinarske terminologije: bug. 
kavurma. Turski glagol se nalazi u dva vida: 
od kavur- je kaurisati, -sem = kavarlsat 
(Kosmet, objekt meso, kavuj; i od aorista na 
-di: kaurdisati, -isem impf. »1° prziti, 2° go- 
toviti kaurmu«. Takoder balkanski turcizam: 
arb. kauris pored kavardis »roste«, ngr. xafiovp- 
5i£;a>. 

Lit.: ARj 4, 903. 908. Mladenov 226. 
Elezovic 1, 268. Skok, Sldvia 15, 358., br. 
405. GM 184. Matzenauer, LF 8, 161. 

kausa f = kauza (17. v., Dubrovnik) 
»rasprava pred sudom«. Od lat. > tal. causa 
kao ucena rijec (prema narodskom cosa). 

Lit.: ARj 4, 903. DEL 922. 

kava f (Lastva, Lika, Potomje, Budva, 
Boka) »1° kamenolom, 2° toponim (Pod Ka- 
vom, Kava u Budvi)«. Od lat. > tal. cava, 
poimenicen femininum od pridjeva cavus. 
Radna imenica na -be > -ac kavac, gen. -vca m 
(Istra) »covjek sto radi u kavi«. Slov. Java 
(Rihenberk) »isto«, od furl, giave < cava. 
Na tal. -one > -un: gaun m = gavun (Ma- 
rulic, u krmi i u provi) »pajol od prove i krme 
(kod velikih lada)« < mlet. gavan. Glede 
ca- > ga- upor. gavuda (hrv., juzna Italija) 
»trou«. Imperativna slozenica kavatapi m pi. 
pored kavatapij, gen. -pija (Cavtat) »vadi- 
cep« / slozeno od cavare + tappoj < tal. ca- 
vatappi. Ovamo jos scamba (Dobrinj, Vrbnik) = 
sklamba (Dubasnica) »udubina u kamenu 
(»skar«, Omisalj) u kojoj se nakupi voda da 
bude pitka«. Od lat. *ex-cavula. 

Lit.: ARj 4, 904. Pletersnik 360. Strekelj, 
ASPh 12, 458. Sturm, CSJK 6, 84. Resetar, 
JF 12, 286. Skok, Pom. 135. 138. 140. Wend- 
kiewicz, RSI 6, 233. REW* 1796. 1788. DEL 
823. 827. 

kavadanja f (Hrvati ikavci cakavsko-sto- 
kavskog narjecja Materada, Lovrecica, Zam- 
bratija, Sv. Marija na Krasu, Kastel Krasica 
kod Buja, Sv. Ivan kod Umaga) »uzglavci, 
sing, uzglavac (Vodice), neizoran komad tla 
na oba kraja (= na obje glave) njiva« < istro- 
-rom. kavadana. Ive ne daje znacenja ove 
istro-romanske rijeci. Od lat. pridjeva sr. 
roda u poimenicenju *capitaneum »ono sto se 
odnosi na kraj«, od lat. caput, gen. -tits. Sje- 



verno-tal. cavedagna »(kao poljoprivredni ter- 
min) strada campestre lungo le testate dei 
campi«. Slovenski je izraz uzglavac prevede- 
nica odatle. 

Lit.: Ribaric, SDZb 9, 202. Ive 1. DEL 828. 

kavak, gen. -dka m (Kosmet) »granato 
drvo slicno jablanu, srodno topoli i trepetljici«. 
Balkanski turcizam (tur. kavak) iz botanicke 
terminologije: bug. kavak »topola«, toponim 
Kavakh. 

Lit.: Elezovic 1, 268. Mladenov 226. Matze- 
nauer, LF 8, 161. 

kavala f . (Kolombatovic) »riba corvina 
nigra, vranac«. 

Lit.: ARj 4, 904. 

kavaler, gen. -era m (18. v., Srbija) = 

kavdlijer, gen. -era (16. v., Dubrovcani) = 
kavaljiir (18. v.) = kavalir, gen. -ira (18. v., 
Dalmacija) »1° vitez (u srednjovjekovnom 
smislu), 2° postovalac dama, 3° koji ne vodi 
mnogo racuna o novcu, 4° nosilac ordena«. 
Odatle apstrakti kavalerija (libro od ~e, 17. 
v.) = na -stvo kavalirstvo. Od tal. cavaliere, 
izvedenica na -arius > -iere od lat. caballus 
»konj«, mozda mediteranskog podrijetla (ie. 
»equus«), upravo »konjanik«. Rijec svoler, gen. 
-era m (Slavonija) »dragan« je istog lat. pod- 
rijetla preko fr. chevalier. Toponimi: Kolo- 
vare f pf. (strma obala kod Zadra) < *cabal- 
laria (metateza v - I > I - v) = KolovTr, 
gen. -ira m (Vuk, Ljubisa) = KolovTr (Bud- 
va), najvise brdo u Lovcenu. Oba toponima 
predstavljaju metaforicke nazive. Ostatak su 
domaceg romanskog kao i kod Bara Monte 
Cavallo, danas Mukoval (brdo). Upor. nase 
toponime od osnove konj. Na tal. deminutivni 
sufiks -ittus > -it kdvdiet (Potomje) »cetvero- 
nozni stalak zidarski« = kdvaiet (Pastrovici) = 
kavaleti m pi. (Lika) »krevet od 2-3 daske 
na dva prijecnika« < tal. cavalietto, takoder 
metaforicki naziv (upor. konj u gimnastickim 
dvoranama). Na tal. -ino: toponim Na Ka- 
valin (Dobrota) »izvor zive vode«. Od arb. 
kal < lat. caballus sa nasim sufiksom -be > 
-ac je kalac »konj« u osacanskom govoru (argot) 
na Drini. Za dalje etimologijske veze v. konj i 
kobila. 

Lit.: ARj 4, 905. 5, 214. Jirecek, ASPh 8, 
102. REW* 1440. DEI 825. 826. 

kavaz, gen. -aza m (Vuk) = gavaz (Vuk, 
narodna pjesma) = gavaz (Kosmet) »1° rao- 
mak turskog pase, 2° pandur, 3° strijelac 



kavaz 



67 



kavetac 



(prvobitno znacenje)«. Slozenica kdvazbasa m 
»zapovjednik kavaza«. Balkanski turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. kawwas »strijelac« > tur. 
kavaz, izvedenica od kaus »luk, »strijela«, 
kavaz basi) iz turske organizacijske (vojnicke) 
terminologije: rum. ca'Jaz, bug. kavaz = 
(sa individualnim -in) kavdzin = gavdzin, 
arb. gavas »Polizeidiener«. 

Lit.: ARj 3, 114. 4, 905. Elezovic 1, 91. 
GM 121. Mladenov 226. Lokotsch 1140. 

kavedao, gen. -ala m (17. v., Dubrovcani) 
= kavedo (Perast) = kavldal, gen. -ala m 
(18. v., Cres, Istra, Dalmacija, Lika) »glavnica«. 
Od mlet. caveddl < lat. capitalis, odatle inter- 
nacionalno kapital kao termin ekonomije. Stara 
je posudenica, relikt iz dalmato-romanskoga 
kdptao = kopto, gen. -ala m (Dubrovnik) > 
kovtao (-to), gen. -ala (Stulic) = zamje- 
nom pt > kt (hiperklasicizam) kdktao (-to), 
gen. -ala (17. v., Mikalja, Bella, Stulic, Voltidi) 
»jastuk uzak i dug kako je siroka postelja, 
na kojem se, kad se lezi, drzi glava, ili, jos 
cesce glava stoji na sirem i kracem jastuku 
sto je naslonjen na koktao«. Deminutiv kok- 
talic (Mikalja). Sa h < pt: kblto, gen. -ala 
(Dubrovnik) »podglavak povrh koga se stavlja 
blazina«. Sa pt > t: kolali m pi. (Vuk, Boka, 
Krtole, Bogdasic, Pastrovici, Dobrota, Bijela, 
Lastva, Muo, Stoliv) — kolali (Skaljari) = 
gaj tali (Lustica) = koto, gen. kolala, pi. ko- 
tah (Prcanj) »kamena ploca povise zida koja 
ga stiti od kisnice, pola van zida a pola na 
zidu (ispod kotala je ranac / v. / »greda«; 
cim se svrsi zid, stave se kotali)«, »Steinplatte 
am Rande des Daches«, »kolali se stavljaju 
i za to da bi se od zida odbila voda, sto kaplje 
sa streha (na njih se naslanja ti'gla, oni su 
ispod tigala)«. Obje izvedenice su stare, i 
ona koja je termin iz kucnog namjestaja 
(jastuk) kao i ona koja je graditeljski termin. 
Sva tri izraza su poimenicen lat. pridjev na 
-alis od caput, gen. -ids: capitalis. Upor. tal. 
capezzalera (13. i 14. v.) < *capitialis od *ca.pi- 
tium > tal. cavezza, capezza (-a). 

Lit.: ARj 4, 905. 907. 5, 175. 394. 413. 
Budmani, Rad 65, 161. REW 1 1632. 

kavedaii, -am impf, (stari dubrovacki spo- 
menici) »krasti na mjeri, na kantaru». Part, 
perf. pas. skavedan. Mjera je skavedala. Od 
mlet. scavedar < srlat. excaviiare. 
Lit: JF 11, 82. 

kavela f (Drnis) »svirala« = kava! m 
(Kosmet) »prosta dugacka cobanska svirala 
od drveta«. Balkanski turcizam (tur. pridjev 



kavai »kome je sredina suplja kao cijev«) iz 
muzicke terminologije: rum. caval »grosse 
Hirtenfl6te«, bug., arb. kaval. Femininum 
kavela nastao semantickim unakrstavanjem 
sa svirala. Sa drugim znacenjem kaval (Vuk) 
»vrsta puske«, na -li kavalija, apozicija za top 
(narodna pjesma, Vuk), od tur. kaval tiifenk, s 
ispustanjem imenice. Ovamo mozda kavelica 
(Bosnjaci, Slavonija) »(metafora) kost od boce 
ili bataka«, nakdvalica (Lika) »gostionica« (od 
sintagme gostionica na kavelicif). Sa kavelica 
upor. gr. Kavkoc, »Stengel, Stiel«. 

Lit.: ARj 4, 904. 905. -7, 385. Elezovic 
1, 268. Skok, Sldvia 15, 358., br. 406. 
GM 184. Mladenov 226. Popovici, Sldvia 
I, 23. 

kavestar, gen. -stra m (Dubrovnik) »uze 
crevljarsko nalik na zamku«. Od mlet. cavestra 
(13. v.) = capestro < lat. capistrum »cavezzo, 
ular«. Bugarski oblici kapistra f (Vidin, Orhanie, 
Drame) sa domacim sufiksom -Ho kapistrilo 
»Stock an der Deichsel an dem man die 
Halfter anhangt« = na -ac kapistrac < srgr. 
i ngr. xaiuoTpiov, pi. xarriaTpa »isto«. 

Lit.: Zore, Tud. 9. REW 1 1631. DEI 733. 
829. Rosamani 196. 

kavetac, gen. -veca m (Sipan) »(ribarski 
termin) mreza razdijeljena na tri komada 
koji se zovu kavetac od skafa, od srijede ili 
srednji, vanji kavetac (potvrde iz 1466) = 
(17. v.) dva kaveca raza, sedamdeset i dva 
kaveca raza, jedan kavetac raza znaci »komad 
kao mjera za tekstil ili kao termin za tekstil, 
ustrizak od sukna«. Budmani bez potrebe do- 
nosi kao posebnu rijec kavec. Od mlet. caveso 
= tal. cavezza »misura di lunghezza di due 
metri« < lat. izvedenica na -eum od caput: 
capitium > capezza (upor. spanj. cabeca 
»glava«). Prema tipu nasih imenica tipa lapaci, 
sing, lapatak, pereci > peretak stvoren je od 
sjev.-tal. cavezzo sing, kavetac, gen. kaveca, 
kao da je cavezzo < *kavetzu. Odatle na lat. 
-alis > tal. -ale vlat. capitiale > tal. cavezzale 
> kavecal, gen. -ala (Split, Korcula) = kaveco 
(Perast) » 1 ° dio madraca za ,drzanje ispod 
glave, 2° (Sibenik) dio uzeta za mrezu po- 
tegacu, svrsetak uzeta (mntaj kavecal »dodaj«) 
= kavicua, gen. -uala m »ribarski alat od 
pluta ili drva kao znak gdje je bacena mreza i 
drugo (Molat)« = kavdcal (Sibenik) »jastuk 
koji se mece pod plahtu na krevetu zvanom 
koceta«. Ovamo ide zacijelo i skavedac, gen. 
skaveca m (Sibenik) »visi dio postelje« (s — 
tal. s- < lat. ex). Zamjena d mjesto t nastala 



kavetac 



68 



kazarnak 



je takoder prema analogiji bodac, gen. boca 
kao da je tal. cavezza = *kavedcu. Od vaz- 
nosti je kao starija posudenica sa a > o 
kapice f pi. »vrst vunenih bjecava« koje bi- 
ljezi Zore iz juzne Dalmacije kao relikt iz 
dalmato-romanskog sa ocuvanim p mjesto 
v kao/ u navedenim primjerima. 

Lit.: ARj 4, 905. 906. 4, 95. Zore, Tud. 9. 
i Rad 110, 216. Jirecek, Sporn. 92. REW* 
1637. DEI 733. 829. Rosamani 196. 

kavez m (Vuk, narodna pjesma) = kafez 
(18. v.) = kdfes, gen. -esa (Kosmet) = kafaz 
»1° resetka na prozora od kuce, dzamije, da 
se spolja ne vidi sto je unutra, 2° sinonimi: 
krletka, gajba«. Na -li kafazli, indeklinabilni 
pridjev, epitet uz devojka »djevojka odgojena 
iza resetke u kavezu« = kafazlija f, apozicija 
uz Ana, Ruzica', kafazli odaja = kafes-odaja. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
kafas > tur. -perz. kafes) iz terminologije alata: 
ram. cafas, bug. kafez, arb. kafas -zi = kafes 
»Gitterwerk am Fenster«, cine, cdfasa, ngr. 
xacpdaL 

Lit.: ARj 4, 733. 906. Elezovic 1, 287. 
Mladenov 234. Lokotsch 993. GM 165. Miklo- 
sic 108. SEW 1, 468. Matzenauer, LF 8, 
161-162. 

f (Vuk, 17. v., Slavonija, Ljubisa, 
narodna pjesma, danas opcenito) »sinonim: sva- 
da«. Pridjev na -in kavgin. Na -//' kavgdli, 
indeklinabilni pridjev (u ono kavgah doba), 
odatle toponim Kavgalija (Srbija). Na -dzija: 
kavgadzija m (Vuk, 17. v., narodna pjesma) 
= kavgadzija = (Kosmet) »svadljivac«. De- 
nominal: na -ati kavgati se, -am (18. v.) (po-), 
na -iti kavziti se (18. v., Vuk) = kavdziti 
se (hiperturcizam). Balkanski turcizam (tur. 
gavga > narodski kavga) iz saobracajnog 
zivota: bug. kavga. 

Lit.: ARj 4, 906. 908. 10, 496. Elezovic 1, 
268. JF 9, 200-201. Miklosic 113. SEW 1, 
495. 

kavi (Bosna, narodna plesma), indeklina- 
bilni pridlev »sinonim: jak«. Balkanski tur- 
cizam arapskog podrijetla (ar. > tur. kavi): 
arb. kavishim (-sim je arb. suftks kao u do- 
shem »mio«) »stark, standhaft«. 

Lit.: ARj 907. Skok, Sldvia 15, 358., 
br. 407. GM 184. 

kavija f (Racisce, Brae) »Pilock za pijum- 
bavanje konopa« = cavilja (Gorisko) = cevila 
= cebilja = cavyla (Rezija) »debel dolg zre- 
belj«. Od lat. deminutiva clavicula, od davis 



(v. klav) > (disimilacijom) *cavicula > *cavicla 
> tal. caviglia = furl, davile. 

Lit.: Sturm, CSJK 6, 76. Pirana 154. 
DEI 830. REW 1979. 

kavinjati, -am impf. (Hercegovac, Slavo- 
nija) »patiti (u zapecku)«. 
Lit.: ARj 4, 907. 

kavka f, gen. pi. kavaka (Dubrovnik, 
pored cavka, v.; Prigorje, Samobor, Crni Lug, 
Martijanec) »coloeus monedula« je sveslav. i 
praslav. (*kavtka) deminutiv na -hka prema 
polj. i rus. kava »idem«. Bolje poznata je 
hrv.-srp. varijanta cavka (v.). Kako se nalazi 
i u lit. kovas pored kova »idem«, rijec je i 
baltoslavenska. Oblik kavka stoji prema kava 
kao cavka prema cava, hipokoristik od cavka. 
Obje tvorevine onomatopejskog su podrijetla. 
Upor. onomatopeju kau. Ta je postojala za- 
cijelo i u ie. prajeziku. Stoga je moguce 
postaviti ie. onomatopeju u prijevoju *qeu- 1 
dau-. Ovamo mozda jos kavkadzlcak (Ms) 
»biljka delphinum consolida, zavornjak, mod- 
rica«, slozenica, ako je drugi dio, kako Bud- 
mani misli, tur. cicek »cvijet«, upravo »cavkin 
cvijet«. 

Lit.: ARj 1, 916. 4, 907. Hirtz, Aves 182- 
183. Miklosic 113. SEW 1, 495. Holub-Ko- 
pecny 166. Bruckner 223. Vasmer 497. 

kavra f (Popovic) »spona« prema kavraisati, 
-sent pf. (Vuk) »zaglaviti (npr. klinac)«. Tur- 
cizam (tur. kavramak). Ovamo kavrasunati, 
-am impf. (Bosanska Kostajnica) »motati 
glavom, pa htjeti ujesti (subjekt prase)«, 
prema Budmaniju od tur. reciprocnog glagola 
kavrasmak. Nejasna je tvorba na -unati od 
turskog glagola prema -isati u golemoj ve- 
cini. A i znacenje ne odgovara. 

Lit.: ARj 4, 907. 908. 

kaza f = kazaja (Kosmet, dodatak -ja 
kao u odaja, kaljaja) »kotar, srez«. Balkanski 
turcizam arapskog podrijetla (ar. gadd > 
tur. kaza) iz turske administracije: bug. ka- 
azd, kaza. 

Lit.: ARj 4, 908. Mladenov 226. Elezovic I, 
270. 

kazarnak m = kazarnak (Banja Luka) = 
krzamak »sinonimi: ospice, sarlah«. Turci- 
zam (tur. kizdrnak, cag. kizamuk »Masern«). 
Za zamjenu tur. r > a, r v. krila. 

Lit.: ARj 4, 909. Skok, Sldvia 15, 360., 
br. 440. ZSPh 46, 47. 



kazamat 



69 



kazati 



kazamat m pored kazamata f »1 ° u bedemu 
izgradeno mjesto sigurno protiv bombe, 2° 
tamnica«. Od tal. casamatta preko njem. 
Kasematte. 

Lit.: ARj 4, 909. DEI 789. REW 1867. 

kazan 1 , gen. -ana m (18. v., Vuk, istocni 
krajevi) = kazan, gen. -ana (Kosmet) = 
kazanj (18. v., Kacic) »sinonim: kotao, uzen- 
dija«. Deminutiv na -Hi < -be + -ic kazancic 
(Vuk), pridjev na -ski kazanski. Na -dzija 
kazandzija m = kazandz'ija (Kosmet) »koji 
pravi kazane«, odatle na -luk kazandziluk 
»njegov zanat«, s pridjevom kazandzljski. Na 
-ija (v.) kazdnija f (Vuk) »placa za pecenje 
rakije«, na -ica kazanica f »pecara rakije« (ta- 
koder toponim). Ovamo i kazdnisati, -sem 
(Popovic) = kazamsat (Kosmet) = kazdn- 
disati, -isem d (od tur. aorista) »dobiti, koristiti 
se, zaraditi«. Balkanski turcizam (tur. kazan, 
izvedenica na -an od kazmak »kopati«, v. 
kazma) iz terminologije alata (esnafa): rum. 
cazan, cdzdnarie, bug. kazan, kazan- disvam, 
arb. kazan pored gdzdn, kazanxhi »Kupfer- 
schmied«, ngr. xa^dvt. 

Lit.: ARj 4, 910. Elezovic 1, 270. Miklosic 
114. SEW 1, 496. Mladenov 226. GM 184. 
Lokotsch 1144. 

kazan 2 , gen. kaz/ii f (kod Vuka bez akcenta, 
Ivekovicev akcenat prema Pavicu Rad 59, 94), 
sveslav. i praslav. deklinacija i (tako u stcslav, 
ukr., rus. i u ostalim slavinama), govori se 
s prijelazom u deklinaciju. a kazna f »sinonimi: 
pedepsa, kastiga, pijena«. Rijec kazan f dosla 
je u uporabu u 19. v. uvodenjem hrvatskog 
sudovanja. Juristi stvorise odatle pridjev na 
-en: kaznen (< — o pravo), na -iv kazniv, ali 
se govori danas kaznjiv (sa znj mjesto zn 
prema kaznjen), poimenicen na -ost kaznjlvost, 
kaznjenih, kaznionica, od sveslav. i praslav. 
denominala kazniti, kdzni'm. U slov. je kazen 
usla u upotrebu 1850. Ipak je ziva u koruskim 
narjecjima u znacenju »najam — Zins«. Ru- 
munji posudise caznd f »Marter, Tortur«, 
cdzni »muciti«, sa lat. -atus > -at cdznat 
»ruzan«. Ne nalazi se u baltickoj grupi ni u 
ostalim ie. jezicima. Praslav. je tvorevina. Po- 
stoje tri mogucnosti izvodenja: od kazati (v.) 
(Berneker, Bruckner, Budmani, Mazuranic, 
Ramovs, Vasmer), od kazjtl (v.) s pomocu 
sufiksa -nb, od kajati (Miklosic, Holub i Preo- 
brazenski, dopusta i Vasmer) s pomocu su- 
fiksa -em kao kajaznb sa stezanjem -aja - > 
-a- kao u ces. kdti < kajati. To je manje 
vjerojatno i zbog potvrde u Dusanovu za- 



koniku, gdje skazali znaci »kazniti«: madijinikb 
Hi otrovbnikb koji se nade ohllcbno, da se skaze 
po zakonu svetihb ocbcb. mm 

Lit.: ARj 4, 928. 15, 209. BL 1, 520. Ma- 
retic, Savj. 41. Mazuranic 493. Ramovs, Slo- 
venski pravnik 35, 230-232 (cf. JF 3, 220). 
Miklosic 107. SEW 1, 496. Holub -Kopecny 
166. Bruckner 224. KZ 48, 228. Vasmer 504. 
RSI 5, 134. WP 1, 511. Agrell, LUA (1918) 
(cf. ryb 8, 203). Joki, Unt. 57. Leskien, IF 
13, 118. 

kazati, kazem impf, i pf. (Vuk) (is-, od-, 
op-, pot-, za-), sveslav. i praslav., bez paralele 
u baltickoj grupi, »dicere« prema impf, kazlvatl 
kazujem = kazlvatl, kazujem pored kazivam 
(is-, od-, ras-, za-) = kazlvat, -zujem pored 
-zujem i (Kosmet) kdzdvat = kdzdvati, 
kazujem (15 — 18. v., takoder ces., bug., 
danas opcenito imperativ kazuj) = kazevatl 
(16. v., Vuk, Dalmacija, Crna Gora, Hrvatska, 
ZK). Postverbali su kaza (Vuk) »njesto sto 
se kazuje«, iskaz m, f = iskaza f, otkaz m; 
ukaz »carska zapovijed« rusizam je. Prvobitno 
je znacenje bilo konkretno kao i od dicere 
»(prstom) pokazati > (preneseno na izraz usti- 
ma) sinonim: reci«. To se znacenje ocuvalo 
u narjecjima, upor. imperativ kazda (ZK) 
»pokazi« i u suftksalnim slozenicama pokdr 
zati, pokazem pf. prema impf, pokazivati, 
pokazujem = pokazovat, -zujem (Kosmet) »fr. 
montrer«, prikazati, prikazem »1° darbringen, 
2° (u narjecju) pokloniti (ZK, slov.)«, prika- 
zati se »pojaviti se« (takoder slov.). Ovamo iz 
crkvenog jezika prikdzanije n (Piva-Drobnjak) 
»nesto cudnovato za prikazivanje > mnozina 
necega«. Postverbal prlkaza f. Ovamo ide i 
dokazati, dokdzem (Vuk, 17. v.) prema impf. 
dokazivati, dokazujem, koji odgovara lat. 
demonstrare > fr. demontrer »prouver = 
ociglednim ucinitk. Odatle postverbal dokaz 
m »preuve«, rijec koja zacudo nije zabiljezena 
u ARj. Prema znacenju prefiksa. do- dokazati 
znaci »kazati sve« = dokazat, -kazem (Kos- 
met) »izvijestiti, dostavitk. Upor. postverbal 
nedokdz m (ZK) »covjek kojemu se ne moze 
nista razjasnitk. S prefiksom u: ukdzati (ne- 
kome pomoc). Prefiks pri- cini da prikazati, 
kad je kazati dobilo znacenje »reci«, znaci 
isto sto i »pripovijedati«. Glagol skazali zna- 
cio je u 13— 18. v. isto sto »pokazati«, odatle 
skazan f »indicij« = skazanje n (do-, 18. v.) 
»cin u dramk, skazalo = kazalo n, odatle 
skdzaljka = kazaljka »Zeiger > cagar (ZK)«, 
postverbal skaz m, f (15. v.) »rubrika, pravilo«. 
Pridjev skaziv »evidentan«; skaska »prica« 
je iz ruskoga. I kazaliste »1° ostensorium, 2° 



kazati 



70 



kazomajka 



teatar«, rijec koja se govorila vec u 17. i 18. v. 
(cakavski -isce, Kavanjin; Patacic na -uce) u 
znacenju 2' nije neologizam novijeg vremena, 
potjece takoder od prvobitnog znacenja »mon- 
strare« kao i kazac, gen. kasca = kazalac m, 
gen. -aoca prema kazahca, prema znacenju 
»recb, znaci »celjade koje kaze pripovijesti 
(Ljubisa)«. Tako i (s)kazatelj (16. v.) m 
prema f kazateljica, na -vac kazavac, gen. 
-vea (17. v.) = na -alo kazivalo m; kazavica 
titi istorija (18. v.). Znacenje »monstrare« 
nalazi se i u imperativnim slozenicama kazi- 
prst (Milicevic) = kaziput (17. v., Vuk) 
»1 J digitus index, 2° kalauz (v.)«, s hipoko- 
ristikom kaza (Sabac). Ovamo jos prilog kor- 
sem, tokorse (v.) »toboze, bajagi«, ako je na- 
stalo iz to kaze se sa promjenom ze > r i 
asimilacijom a > o prema to- [v. i s. v. kor- 
sem]. Rumunji posudise crkveni termin ca- 
zanie »propovijed«. Uzimlje se da je z nastao 
iz ie. palatala g, koje se izmjenjivalo sa k, 
i uporeduje sa sanskrt. kacate (3. 1. sing.) 
»pojavljuje se, svijetli«, avesta dkasat »opazio 
je«, s nperz. pridjevomagoA »vjest«, sanskrt. sa- 
sti »poucuje«, abhi-sasti »upucuje«. Ako je to 
uporedenje ispravno, ie. je korijen *qnol- »po- 
kazati se, vidjetk. Mjesto g > z, koje se 
nalazi samo u slavinama, u ostalim ie. jezicima 
je k. Prema tome je kazati samo slavenska rijec. 

Lit.: ARj 3, 550. 4, 909. 911. 920. 924. 

925. 5, 347. Elezovic 1, 269. 2, 94. 32. Jonke, 
Rod, 275. 78. Vukovic, SDZb 10, 398. Miklosie 
113. SEW I, 497. Holub-Kopecny 166. Bruckner 
223. Vasmer 503. Mladenov 227. Machek, 
Sldvia 16, 187. Agrell, Zwei Beitrdge 26. 
WP 1, 511. Meillet, BSLP 20, 28-31 (cf. 
IJb 5, 30). Buck, AJPh 36, 1 -18. 125-154 (cf. 
IJb 4,73). Osten-Sacken, IF 33, 251. Gebauer, 
ASPh 10, 558-559. Boisacq 3 950. 

kazaz, gen. -aza m (Vuk, Bosna) »koji pravi 
rojte, puceta, gumbar«. Prezime. Turcizam 
arapskog podrijetla (ar. qazzaz) iz oblasti esnafa. 

Lit.: ARj 4, 920. 

kazimlr m = kazimir = kazmir (Vucitrn, 
Kosmet) »vrst vrlo tankog vunenog sukna«. 
Od opce evropske (kulturne) orijentalne rijeci 
fr. cachemir, tal. casimir sanskrtskog podrijetla 
prema kraju i gradu Kasmir, sanskr. Kdsmiras 
usjeverozapadnoj Indiji. 

Lit.: ARj 4, 496. Elezovic 1, 270. JF 14, 
213-214. Lokotsch 1116. DEI 792. 

kazma f (Vuk, Vojvodina, Crmnica, Kos- 
met) isinonim: pijuk, okruglo gvozde nasa- 
deno na motku za kopanje rupa«. Balkanski 



turcizam (tur. kazma, skraceni infinitiv od 
kazmak »kopati«, v. kazati) iz terminologije 
alata: rum. cazma, bug. kazma, arb. kazme 
s glagolom kazmonj »hacke die Erde«. Od istog 
je tur. glagola i kazag'ija i (Pec) pored kbza- 
g'ija (t> mjesto a je hiperturcizam) »(zlatarski 
termin) turpija za vadenje necistoce iz bakre- 
nih sudova i uzlijebljenih mjesta prije kala- 
jisanja«. Glede sufiksa -agi(ja) upor. kasagija 
pored cesagija. 

Lit.: ARj 4, 922. Elezovic 1, 269. 270. 

349. Miletic, SDZb 9, 368. Mladenov 227. 

CM 184. lokotsch 1144. Matzenauer, LF, 
8, 162. 

kaznac, gen. -oca m (1249) »seoski sta- 
rjesina, knez, capovilla« prema f na -ica kaz- 
nacica i »njegova zena« (Konavli). Na -ina: 
kaznacina »dio opcine koja je pod kaznacem«. 
Pridjev na -j samo u toponimu Kaenbcb 
stlbp (14. v., Decanski hrisovulj). Prezime 
Kaznacic. Postanjem radna imenica obrazo- 
vana s pomocu -be kao pisac, tvorac itd., s 
torn razlikom da nije tocno poznata glagolska 
osnova kao u drugim nomina agentis na -be. 
Kao naziv dvorske sluzbe prevodi se u stcslav. 
sa gr. euvotixoc,, lat. cubicularius. Pominje se 
na bosanskom i srpskom dvoru zajedno sa 
tepcija (v.), drugim dvorskim sluzbenikom. 
Od 1405. zamjenjuje se nazivom dvorbskyj 
(se. knez), u Budvanskom statutu vrsi sluzbu 
opcinskog blagajnika. Zovu se kaznaci velikog 
bana bosanskog Matije Ninoslava: Grdomil, 
Semijun, Belbhan. Danasnje se znacenje raz- 
vilo kao u knez (v.) od dvorske (feudalne) 
upravne sluzbe do danasnje najnize seoske 
uprave. Najvjerojatnije je da je kao hrv.-srp. 
tvorevina postala od kazniti (v.), u prvobitnom 
znacenju kazati (v.) »odredivati«. 

Lit.: ARj 4, 923. Mazuranu 499. 

kazuk m »kolac, npr. za povezivanje bro- 
dova«. Odatle na -arino (v.) kazukarina (Sisak) 
= tur. slozenica kazukasce, gen. -ceta n (glede 
drugog elementa v. asce) »lucka taksa koja se 
placa kad lada pristane«. Balkanski turcizam 
(tur. kazik, sa sufiksom -ik kao jatak, kasika, od 
kazmak, od kojeg i kazma i kazan, v.) iz 
terminologije alata: bug. kazak. Glede tur. 
/ > u v. kadima. 

Lit.: ARj 4, 924. Miklosie 114. SEW 1, 
496. Matzenauer, LF 8, 162. Mladenov 227. 

kazomajka f (Istra) »zensko odijelo«. Stre- 
kelj navodi jos srp. kacavajka i cabajka, slov. 
kazamajka i kucamajka. U rum. cataveicd »si- 



kazomajka 



71 



kebar 



nonim: scurteica, Pelzjacke«. Glede sufiksa 
-ajka upor. porebnjajka »kosulja koja pokriva 
rebra (Skopska Crna Gora)«. Prema Stre- 
kelju od njem. Kutzboi »Kotzenartiger Wollen- 
zeug«, sto ne odgovara. 

Lit.: ARj 4, 925. 10, 849. StreKelj, DAW 
50, 27. 80. 

kcoj pored kcuj (Krasic, okolina Zagreba, 
Varazdin) te kcu (Krapina), hrv.-kajk. prilog 
»1° blizu, tik, uz(a), 2° kao prid, dodatak«. 
Primjer: 1° nisam mogla kcoj, 2° kcojdeti 
»zulegen« (Varazdin). Srasteno k (v.) i njem. 
zu i deiksa -i > -j (upor. tuj pored tu). 

Lit.: Jagic, ASPh 8, 323. Vinja, ZbRFFZ 
2 (1954), 205. 207., nota 23. 

kci, gen. kcere (arhaizam) = cere (ZK), 
kceri (-i prema stvari, tako zbog dote koja se 
daje u stvarima, upor. rus. doceri) (Vuk) = 
hci (upor. slov. hci) = ci, gen. ceri (15. v.) 
= sci, ie., baltoslav., sveslav. i praslav. *dtkti, 
gen. *dbktere »filia«. Ima zasebnu deklinaciju. 
kao i mati zbog toga sto pripada najstarijem 
sloju terminologije porodicnog srodstva. U 
torn je jedna crta arhaicnosti naziva. Druga je 
crta u tome sto u slavinama kao ni u drugim 
ie. jezicima ne postoji mocija za prvu descen- 
denciju, nego su termini za musko i zensko 
dvije razlicite rijeci. Kod ostalih ie. jezika 
kod kojih postoji mocija za ove pojmove, sluze 
noviji nazivi, kod Italika jilius m prema f 
filia od feldre »sisati«, kod Ilirotracana arb. 
bir »sin« prema f Me < HFe »kci« od ie. *bher- 
»nositi«. Tako i kod Kelta. Pored kci postoji 
jos analogicki nominativ kcer, koji dobiva -a 
(upor. ces. dcera, polj. cora) po analogiji fe- 
minina na -a: cera (Vuk) = cera pored cera 
(Kosmet). To -a doslo je zbog brojnih de- 
minutiva na -ka: kcerka (17. v.) = cerka (Vuk) 
= cerka, gen. cerkc (Kosmet), cerkica pored 
6 rkica, cerkana (Kosmet), s augmentativom 
cerketma (Kosmet) = ceresina (vuk), cerica = 
kcerica, kcercica. Odatle hipokoristik kiera, sa 
-ca cerca, i deminutiv cercica (Vuk). Sa kom- 
parativnim sufiksom -sa: cersa f (14-18. v.) = 
kcersa (Stulic) »neptis«. Upor. rus. cslav. 
dbsterbsi »necakinja«. Pridjevi su na -in: kce- 
rin = c'erln (Vuk), cerkln =- cerkin (Kosmet), 
na -inski cerinski, poimenicen na -stvo e'erinstvo. 
Denominai na -iti: pokceriti. Postoji i pocerka, 
prema pomajka, poocim. Slozenica pastorka 
(v.). Zajednicu baltoslavensku karakterizira gu- 
bitak docetnog -r u nominativu: lit. dukte, 
gen. -dukters prema mote, gen. moters kao i u 
slav. mati. Taj gubitak je i u sanskrtu dubita 



prema matd. Docetno -r moglo je ispasti zbog 
dva razloga, analogijom prema brati, gdje je 
ispao zbog disimilacije kao i tal. frate < lat. 
frdter. To je manje vjerojatno. Vjerojatnije 
je da je nastao u vokatlvu gdje je kracenje 
uobicajeno. Upor. mat i polj., luzicko-srp., 
polap, mac za mati. Zasebnost je slavenska 
zamjena docetnog -e sa -j u mati i kci. Ta se 
nalazi i u stprus. duckti i muti. Ta pro- 
mjena nije jasna. Hrv.-srp. je promjena teske 
konsonantske grupe dc, koja je nastala gubit- 
kom poluglasa u stcslav. d'isti, gen. dbstere, 
u kc > he > se > c. Ta je nastala djelova- 
njem zakona asimilacije i disimilacije u isto 
vrijeme: dts > us > gts > kts > hts > sts > ts. 
Ie. je slozen korijen *dhughater pored *dhuk- 
ter u kojem je -ter kao u pater, mater i frdter. 
Za prvi je dio paralela u sanskrt. ddgdhi (3. 1.) 
»muze, hrani mlijekom«. Prema tome je s 
onomasioloskog gledista ie. naziv identican 
s filia od felare. 

Lit.: ARj 2, 132. 133. 135. 4, 925. 926. 

Elezovic 2, 359. Mazuranic 499. Miklosie 
55. SEW 1, 243. Holub- Kopecny 97. Bruckner 
66. Slav/ski 107-108. Vasmer 366. Mladenov 
157. Frautmann 62. WP I, 868. Jagic, ASPh 
18,628. Wijk, ASPh 18,32. - 35. Resetar, ASPh 
36, 541. Boisacq 355. 

ke, u izrazu ke nova? (Smokvica, Korcula), 
upitna hibridna sintagma od tal. che < lat. 
quid »sto« i od hrv. genitiva neodredenog pri- 
djeva, »sto ima nova?«. Ovamo i perke (Du- 
brovnik), tal. veznik perche < lat. per quid 
»jer«. Odatle denominai prkelati, -am impf. 
(Bosna) »govoriti stranim jezikom«, prkeljati, 
-dm (Pavlinovic) = prketati, -am impf. (Zore) 
»blebetali«, onomatopeizirano \i prndecati — 
prndekati, -am impf. (Lika) »isto«. 

Lit.: ARj 12, 221. Zore, Rad 115, 148. 
Skok, ASPh 29, 480. REW 3 6953. 

keba f (Vuk, Backa) »nozic sto se nosi u 
spagu, Federmesser«. Deminutiv na -ica kibica. 

Lit.: ARj 4, 930. Muljacic, Radom FFZ 
3, sv. 3, 119. 

kebar, gen. kebra m (hrv.-kajk., sjeverni 
cakavci, 17. v., Istra) »sinonimi: gundevalj, 
kukac, strsen«. Odatle na -ac kebrac, gen. 
-aca (Lika) »kebar muskoga spola«. Upor. 
kembra. Mozda hipokoristik keca (ne zna se 
gdje se govori; sa -ca kao u Joca, Joco od 
Jovan) »neka buba«. Od njem. Kdfer, srvnjem. 
Kever, sa v > b kao u stibra (v.). 

Lit.: ARj 4, 930. 



kec 1 



72 



kegla 



kec 1 »uzvik (moze se po volji opetovati) 
kojim se tjeraju koze« = kel (Slovinci) = 
kec pored kel i lac (Kosmet) »idem«. Oformljuje 
se s pomocu -ati kecati, -am (Vuk) impf, 
pored pf. Kecnuti i deminutiv na -kati keckati 
»1 ° tjerati koze uzvikom kec, 2° (~se metafora) 
svadati se«, postverbal keca (Vuk, narodna 
pjesma) »jarac«, s pomocu -iti keciti, -im (Lika) 
»biti, tuci«. U arb. je od tog uzvika napravljena 
imenica: kets »koza (uopce«). Upor. tur. acki 
keci. U slovenskom se istim uzvikom tje- 
raju macke. Upor. njem. katz-katz — katzi- 
katzi- Promjenom e > i nastaje uzvik kic, 
kojim se tjera »1° medvjed iz jame, 2° bik 
na kravu, 3° koze (Kosmet), 4° goveda (Vo- 
dice)«. Odatle oformljenje uzvika s pomocu 
-kati klekati, -am (Lika, Vodice) (is-) »izgoniti, 
tjerati« = kiskati se, -dm (Dubrovnik, 16. v.) 
»svadati se, draziti se (cesto u sali)«, s pomocu 
-iti kiciti se, -i (Hvar, Brae, subjekt bik, krava) 
»coire«. Na Krku: kica na »za kozu«. Promje- 
nom c > s nastaje varijanta kis (Kosmet) 
»uzvik kojim se tjera 1° bivolica, 2° svinja 
(ZK)«. Odatle oformljenje s pomocu -ka: kiska 
f (Kosmet) »bivolica (kao junica kod krava)«, 
na -ce kisce (Kosmet) »tele od bivolice«. Upor. 
gore kiskati se (Dubrovnik, 16. v.) »sva- 
dati se«. Na -in kicin m (Ororovic) = kicin 
m (Bastaji, Daruvar) »sinonim: neraste, na 
-osa kicosa f (ibidem) »ime krmaci«. 

Lit.: ARj 3, 881. 4, 930. 931. 942. 943. 
945. 5, 12. Elezovic 1, 289. Ribaric, SDZb 9, 
156. GM 185. Strekelj, DAW 50, 27. Pedersen, 
KZ 38, 342. 40, 202. Deric, PPP 7, 26. (cf. 
IJb 13, 161). 

kec 2 , gen. kecd m (Vuk) »(kartaski termin) 
sinonim: as«. Upor. slov. kic »idem«. Prema 
Matzenaueru od madz. slozenice kit szem. 

Lit.: ARj 4, 930. Matzenauer, LF 8, 162: 

kecar m (Popovic, Fruska gora), pogrdna 
rijec neodredenog znacenja. Prema Budmaniju 
od njem. Ketzer < gr. xaOapoc; »cist« > tal. 
(Lucca) gassare (upor. daim, prezime Gaza- 
rovic). Ako je ispravna Budmanijeva etimolo- 
gija, /recar bi se odnosio na bogomile. 

Lit.: ARj 4, 930. Weigand-Hirt 1, 1027. 
REW 1767. DEI 1769. 

kecelia f (Vuk, Slavonija, Srbija) = kecelja 
(Donja Podravina) »prosta odjeca za radni dan; 
sinonim: pregaca«. Deminutiv na -be keceljac, 
gen. -Ijca m (Bosna), na -ka keceljica (Vuk). 
Od madz. kecela — kocelye. 

Lit.: ARj 4, 930. Hamm, Rad 275, 49. 
Bellosics, MNyo 38, 279-280 (cf. RSI 3, 394). 



keca f (Trstenik, Srbija ?) = ceca = kece, 
gen. -eta n (18. v.) »1° gunja kostretna ili 
od kostreti (jarine) i vune izatkane (nose je 
planinci, cobani protiv kise), 2° pust, pustina, 
Filz«. Balkanski turcizam (kege »Filz, Teppich«) 
iz terminologije nosnje: rum. checea. Takoder 
madz. kecse i polj. kieca. Za tur. docetno 
-e > a pored -e, gen. -eta kao u kesa i e'ebe 
(v.). Mazuranic stavlja ovamo i kec f iz 1679: 
radi keci i potplata (pismo iz Dubice). 

' Lit: ARj 2, 127. 4, 931. Mazuranic 500. 
Starine 11, 127. SEW I, 498. Bruckner 226. 
Lokotsch 1 148. 

keciga f = keiika. (Vuk) == kesega (Vuk, 
Pancic) = (sa gubitkom pocetnog sloga ke-} 
ciga (Vuk, Hrvatska, slov.) »slatkovodna riba 
accipenser stellatus, rufhenus, abramis, bai- 
lems Cuv.«. Slov. bez docetka -iga: keca. 
Deminutiv na -ica kesezica (Vuk). Balkanska 
rijec madzarskog podrijetla (madz. keszeje = 
kocsoge = kecsege »Lachs, Stor«: rum. ci- 
cluga = caciuga = aga, ngr. xzToiya. Upor. 
polj. czeczuga, czeczotka. 

Lit.: ARj 2, 22. 4, 931. 939. Miklosic 114. 
425. SEW 1, 498. Bruckner 74. Tiktin 320. 
Skold, LUA n. f. avd. 1, Bd. 20. (cf. IJb 11, 
168. Beke, ZSPh 15, 118-119). 

keciti', -Im impf. (Lika, objekt djeca} »no- 
sati, muciti se noseci djecu u narucajue.Eks- 
presivan izraz, koji stoji zacijelo u vezi s 
kekeciti, -im impf. (Lika) »tesko nositi nesto«. 
Nejasna onomatopeja. 

Lit.: ARj 4, 931. 933. 

keciti 2 , -im impf. (Vuk) »hvatati kod igre 
loptu, sto je drugi igrac baca, prije nego padne 
na tie; sinonim: trliti«. 

Lit.: ARj 4, 931. 

kefa f (18. v.) = kefa (ZK, hrv.-kajk., 
slov., Belostenec) = keva (Lika) = keva 
(Dobroselo) »sinonimi: cetka, cetica«. Deminu- 
tivi na -ica: kefica (Hrvatska) = kevica (Lika). 
Denominal na -ati kef ati, -am (is-, o-) = 
kevati (Lika) »1° sinonimi: cetati, cetkati, 2° 
(metafora) tuci«. Turcizam tur. kefe > madz. 
kefe. Nalazi se takoder u slovackom i ukra- 
jinskom. Rijedak slucaj sirenja turcizma preko 
madzarskoga. 

Lit.: ARj 3, 880. -4, 932. Pletersnik \, 394. 
Miklosic 114. 

kegla f (Lika) »1 ° lopta, 2° kugla«. Na -ana < 
perz. hane: keglana (Lika) »sinonim: kuglana 
(danas obicnije na zapadu)«. Denominai na 



kegla 



73 



keleuve 



-ati keglati se (Lika) = kuglati se (na zapadu)«. 
Od njem. Kegel, Kegelbahn s unakrstenjem sa 
Kugel. Primjer mijesanja dviju tudica. Slov. 
kegelj, gen. -gija, kegljdc, kegljalnica, kegljast, 
kegljati. Sinonim neologizam stofac, demi- 
nutiv na -be od stog (v.). 

Lit.: ARj 4, 932. Pletersnik 1, 394. 

keh m (18. v., Slavonci) »konjska bolest, 
sinonim: sipnja«. Od madz. keh, a ovo iz 
njem. Reiche, keuchen, srnjem. Kiche f, kichen. 
Ovamo sa -Ija kehlja f »sinonim : gljiva, glanda«. 
Upor. slov. kehlja »gusa«. Pridjev na -av 
kehljav. 

Lit.: ARj 4, 933. Weigand-Hirt 1, 1027. 

kehar m (18. v., Dalmacija, Bosna) — 
kejar = ker (ZK, Sulek) »sinonimi: fisekluk, 
fiseklija, pripojasnica, patrontas«. Deminutiv na 
-be keharac (Sulek). Od njem. Kbcher = 
srlat. cucurum, stfr. coivre, biz. xaVjxoupov > 
rum. cucurd, rus. kokor < nizozemski koker. 

Lit.: ARj 4, 933. 936. Weigand-Hirt I, 
1087. REW 4790. Vasmer 393. 

keisati, -s m pf. (sa e < tur. e, komu ili 

na koga, Vuk) = kidisati, -sem pf. (Vuk, 18. v., 
Srbija, narodna pjesma, s istim slaganjem, s 
objektom/um/ »nesrnuti« =.- (s umetnutim n 
pred dentalom) kindisati, -Sem (narodna pje- 
sma) = (sa r < tur. ^, upor. krsio) krdisati, 
-sem »udariti, navaliti na koga«. Turcizam: 
tur. kiymak, d je od tur. aorista. 

Lit.: ARj 4, 933. 946. 954. Korsch, ASPh 
9,511. 

kejavac, gen. -vca (Zore), s nejasnom de- 
finicijom »(velika) riba od vode«. Budmani 
uporeduje sa keljavac (Vuk, Neretva) »mala 
riba puna kostiju, scardinus scardafa«. Ele- 
zovic uporeduje s posljednjim kelja, gen. 
-kelje »budza, kepec«, zacijelo zbog toga sto 
je riba mala 

Lit.: ARj 4, 933. 935. Elezovic 1, 289. 

kekelis m (Valjevo) »smjesa od zaostala 
i raskuhana jela poslije krsnog imena«. Bud- 
mani drzi da je turskog podrijetla. 

Lit.: ARj 4, 933. 

keketati se, kekecem impf. (Lika) »smijati 
se i govoriti sa smijehom«. Od onomatopeje 
keka, kojom se oponasa glas smijanja. Odatle 
sa sufiksom -et keket m i dalje sa -alo m prema 
f -alica keketalo prema keketalica. Upor. 
onomatopeju ki ki ki (Kosmet), kojom se opo- 



nasa grohotan smijeh. Ta je oformljena sa 
sufiksom -ot: kikbt, gen. kikota m, odatle na 
-ati kikotali se, kikocem (Vuk, Srbija) (ras-} = 
(sa c iz prezenta u inf.) kikocat se (Kosmet) = 
(sa h mjesto K) kihotati se, kihocem se (Vrce- 
vic) = kihocati se. 

Lit.: ARj 4, 933. 947. 951. Elezovic 1, 290. 

kelec m (Lika) »kosa otrag glave«. Odatle 
denominal na -iti: iskeleciti, -im »izdrmati 
(Lika) za kose«. Turcizam (tur. kolce »cuperak«). 
Neobicna izmjena tur. o > e i metateza ce > 
> ee. 

Lit.: ARj 3, 881. 4, 934. 

keleraba f (18. v.) = keljaraba (18. v., 
Slavonci) = kordba (Slavonija) = kordba 
(ZK). Posljednje od austr.-njem. Kohlrabi 
(1691) > furl, colrabi - Kohlriibe (1678) > 
madz. kalardb, kalerdb, odakle su prva dva. 
Njemacka je slozenica posudenica iz tal. pi. 
cavoli rape (= fr. chou-rave, 16. v.). Taj je 
izmijenjen u kavarada i (Sulek) < cavolrapa 
na osnovi disimilacije v - p ' A v - d i s a 
h > r kao u kordba. Kultura kelerabe potjece 
iz Italije. Prvi dio njemacke slozenice Kohl — 
srvnjem. koel(e) — starije nnjem. Kal, juzno- 
nvnjem. kel < lat. caulis govori se u sjevernim 
krajevima (hrv.-kajk.): kelj m »sinonim: vrza < 
rum. varza< vlat. *virdia, od viridis = zelje«, 
upor. furl, verzerave. Od latinske rijeci po- 
tjece tal. deminutiv na -ino cavolino > kaulin, 
gen. -ina (Dubrovnik) = kavoltn, gen. -ina 
(Vodopic, Sulek) »cvjetaca (neologizam, upor. 
ces. kvetdk)«. Ovamo ide i tal. slozenica cavol- 
fiore (18. v.) = fr. choujleur > njem. Karflol 
(1587, metateza / - r > r - 1} > karfijol 
(18. v., Zagreb, takoder ces.) = karafijola f 
(Bejostenec) = karafiol (s umetnutim a, tako- 
der polj. kalafior'). Biljka karfiol potjece sa 
Cipra. Umetnuto a u karafiol i polj. kalafior 
prema gr. xapuocprAXov > ngr. yaptxpaXov > 
karanfil (v.). 

Lit: ARj 4, 864. 902. 907. 934. 935. 5, 
316. Weigand-Hirt 1091. DEI 831. Holub- 
-Kopecny 164. Bruckner 219. Pirana! 172. 

kelesica f (hrv.-kajk.) »panis cibarius, 
Kleienbrot, gemeines Brot«. Od madz. keles 
»Sauerteigbrot«. 

Lit: Strekelj, DAW 50, 27. 

keleuve, prilog (Srbija, Milicevic) u igri 
bacanja noza: bacati (objekt noz) keleuve, tj. 
drzeci se za desno uho lijevom rukom provu- 
cenom ispod desnog pazuha. Izgleda kao da 



keleuve 



74 



kentenarb' 



jc nastao od nepotvrdene slozenice kelcuho, 
koje Budmani tumaci od perz. kelle > tur. 
kjele »lubina, zatiljak« i uho. Upor. macka 
kcrenha (narodna pjesma), zacijelo od prid- 
jeva ti/ia kao u kara (v. ker). 
Lit.: ARj 4, 934. 939. 

kembra f (Sjenicak kod Karlovca) »der- 
mester lardarius L.; sinonimi: slaninar, gag- 
rica«. Upor. kebar. 

Lit.: ARj 4, 935. 

kcmuza f (Lika) »naziv za maleno zensko«. 
Deminutiv na -ica kimuzica. 
Lit.: ARj 4, 935. 

kcnda f (srednja Dalmacija, Pavlinovic), 
u prilogu uz igrati na ~e (igra nije opisana). 
Upor. kendat, -am (Split) »staviti zimsku 
robu da se provitri, lunati (Zagreb)«. 

Lit: ARj 4, 935. 

kenopot m (Sulek) »biljka pepeljuga«. 
Ucena rijec, od gr. slozenice x T l V0: ' I00l0 ' v 
(prvi elemenat sadrzi gr. %f\y, gen. %r\y6c, 
»guska«, s kojom je rijeci u prasrodstvu, a 
drugi -ouc,, gen. jioSoc, »noga«. 

Lit: ARj 4, 935. DEI 887. 

kenta (?) 

I. ceta f (14-16. v.) »novac Xenidy, xoSpdv- 
•:r|c,«. Glas e nastao je od palatalnog na- 
zala i u stcslav. ceta, cpoimstvo. Nalazi se u 
svim slavinama osim u slovenskom. Znacajne 
semanticne varijante pokazuje rumunjska po- 
sudenica iz stcslav. tinta f »Zielscheibe«, odatle 
pridjevi na lat. -atui > -at tintdt »mit einer 
runden kleinen Blasse an der Stirn«, na -es 
tintes (uz ochiul »oko«) »koji dobro gada«, 
na -ar tintar (Muntenija) »Brett zu einer 
Art Spiel«, na -ujo , -ovati > -ui a flntui 
»ucvrstiti«. Ovih znacenja nema u slavinama. 
Mozda je rumunjski jezik u ovom slucaju 
bolje ocuvao prvobitno latinsko znacenje nego 
slavine. Od lat. brojevnog pridjeva (radnog) 
-poimenicenog quinta, koji se ocuvao u zenskom 
rodu u zapadnoj Romaniji stfr. quinte »Burg- 
frieden«, u Bearnu kinte, kinde »Bergspitze«, 
spanj. quinta »Landhaus«. Uporeduje se sa 
got. kentus. Rumunjska znacenja slazu se sa 
romanskom izvedenicom na -anus lat. quintana'. ■■ 
tal. quintana > stfr. quintaine > kvintdna 
(Dubrovnik) »ljudska figura u koju se cilja 
pri turniru itd«. Slavensko znacenje moze 
se uporedivati sa lat. quadrans, gen. -tis > 
gr. xofipavrnc,, tj. cetiri uncije od as, gen. 



assis (3/12). Rijec ceta kao posudenica iz bal- 
kanskog latiniteta odgovarala bi lat. quincunx = 
got. kiutas, 5/12, tj. pet uncija od as, gen. 
assis. Novije su posudenice iz latinskoga 
preko njemackoga slov. kvint m, odatle kvin- 
tica (hrv.-kajk., Belostenec) = kvintlika (Sla- 
vonija) »mala mjera za tezinu« < njem. Quent- 
chen, Quintal. Na lat. pridjevski sufiks -alls 
kvintai, gen. -ala (19. v.) 

II. Od makedo-rum. glavnog broja tint > 
dako-rum. cinci < lat. quinque etnik na lat. 
-arius > -ar (tip Prijekar, Puntar) Ctncar(in) 
m (Vuk, narodna pjesma) = cincar (Kosmet) 
»1° oznaka makedorumunjskog naroda (ri- 
jetko u Kosmetu), 2" drobni trgovac«, cincar 
Hi kalajdzija (Blagojevic, Slavonija) prema f 
Cincarka, deminutiv clncarce, kolektiv cin- 
carcdd, f cincarija, pridjevi cincarov, -ev, 
-ski, tako i bug. cincarin, prezime Cincar 
(Vucitrn) koje stoji pred licnim imenom Cin- 
car-Marko, odatle na -ovic Cincar- Markovie. 
Denominal na -iti cincariti, cincarlm »tvrdo- 
vati«, od icncdr u znacenju »2° tvrdica«. 

III. Na lat. -fnus > tal. -ino, -ina: slov. 
kv^rityiina = kvandzina (Notranjsko) »pla- 
cilni dan (vsakih stirnajst dni)« < mlet. -trac. 
quindicina < lat. quindecim', agrokulturni ter- 
mini cikvatin (Rab) •- cinkvantin — cikutin 
(ZK) »vrsta kukuruza koji zrije za 50 dana« < 
tal. cinquantino < kllat. quinquaginta > vlat. 
cinquanta. 

Lit.: ARj 1, 775. 797. 5, 855. Elezovic 2, 
422. Pletersnik 1, 494. Sturm, CSJK 6, 51. 
Kusar, Rad 118, 18. REW 8 6963. 6959. 6966. 
6964. Miklosic 27. Prati 284. SEW 1, 122. 
Bruckner 60. Mladenov 697. Stender-Petersen 
(cf. Janko, Sldvia 9, 351). Hirt, PBB 23, 
337. Hamm, KZ 67, 120. Tiktin 1599. 

kentenar m (Dubrovnik) »sviletina, niti 
sa svilene bluze, sericum crassius, h. e. quod 
meliori extracto remanet«. Izvedenica je na 
-arium po svoj prilici od tal. cenione (15. v.) 
»rozzo panno cucito a ritagli«, od lat. cento, 
gen. -anis »veste popolare di piu pezzi o 
ritagli«. Nije od centendrium kako veli Budmani. 

Lit.: ARj 4, 935. DEI 856. 

kentenarb m (15. v.) = kentinarb »numerus, 
pondus centenarium«. Odatle njem. Zentner > 
cent m (ZK) = cenat, gen. -nta = centa f 
(Vuk, Vojvodina) »100 kg«. G. 1419. pet po 
kentenar »5%« = petb po kanbtinar (1427, 
1432) = kanuinarb (1427). Od srgr. >t£VTT|- 
vdpiov. Izvedenice na -arius od centum (pra- 
srodstvo, sa saio > sio). 

Lit: ARj 1, 768. 2, 131. 4, 825. 



kenuti 



75 



kesiti' (se) 



kenuti, - m (Lika) »1° udariti stapom, 
2° pasti na ledu«. 
Lit: ARj 4, 934. 

kenjaca f (Vuk) = kenjadza (Banat) »mast 
sto se uhvati na glavicini ili osovini«. Odatle 
denominal okenjaciti, -im pf. »kenjacom na- 
mazati, uprljati«. Bez prefiksa o- ne postoji. 
Od madz. kenocs »mast«. Madz. docetak -ocs 
zamijenjen nasim sufiksom -jaca, c > dz je 
turciziranje. 

Lit: ARj 4, 936. 

kepcija f (Slavonija, Bosna) = kevcija »1° 
tas, tasic, plitica, 2° kutlaca«. Balkanski tur- 
cizam (tur. kepge »Schaumloffel«): rum. chepcea, 
chipcea »durchlocherter Loffel zum Abschau- 
men«. [Usp. i pod cepce]. 

Lit.: Tiktin 335. Skoljic 407. 

kepec m (Vuk, Bosna ?) = kepedz (ne 
zna se gdje se govori) »sinonimi: manjo, ma- 
Ijenica, starmali«. Budmani pomislja na tur. 
kopek »pas«, sto ne moze biti ni fonetski ni 
semanticki zbog k mjesto c i zbog e mjesto 
u < tur. 6, i na madz. kep, sto opet ne moze 
biti zbog e mjesto i < madz. e i zbog znacenja. 

Lit: ARj 4, 936. 

kepenek (genitiv nepoznat) m (Belostenec, 
Jambresic, hrv.-kajk., slov.) = kapenak, gen. 
-nka (Bella, Voltidi, Stulic) = (a prema kapa) 
kapenka f (17. v., jedna potvrda) »vrsta ka- 
banice«. Balkanski turcizam (tur. kepeneg »Re- 
genmantel« od kap I kep »zudecken, verhtillen, 
kleiden«) iz terminologije odijevanja: rum. 
chepeneg »Regenmantel«, bug. kepeneg. Nalazi 
se u madz. koponyeg pored kopeny, polj., 
ukr. i rus. kobenjak. Cini se da se turcizam 
prosirio preko madzarskoga. Budmani stavlja 
ovamo i *kepentuh, gen. kepentua (1696- 
1703) m »nekakvo tkivo« kao slozenicu od 
madz. kopeny »kabanica« i njem. Tuch. 

Lit.: ARj 4, 840. 936. Miklosic 115. SEW 
1, 500. Bruckner 228. Vasmer 548. Lokotsch 
1159. Asboth, Nyt. 3, 304. i si. (cf. RSI 5, 
248). Marianovics, MNyo 40, 348. si. (cf. 
RSI 5, 223). 

kera. f (Dubrovnik, leksikografi, osim Vuka) 
»(terminiz odijevanja) resakaonakitnaodijelu«. 
Deminutiv na -ica kerica (Dubrovnik) »resa 
na haljinama«. Obje se rijeci govore najcesce 
u pluralu. Vec je Budmani uvidio da se radi 
o dalmato-romanskom leksickom reliktu. De- 
nominal na -ati nakerati, -am pf. (»Turska« 
Hrvatska) »nakititi resama«. Ovamo jos tako- 



der kao dalmato-romanski leksicki relikt po- 
rno rski (brodski) termin kirla f (Dalmacija, 
Pavlinovic, Parcic) »ratilo kojim kalafat maze 
brod, pennello da calafato«. Doccino -a u 
kera i kirla potjecu od lat. n. pi. (upor. tal. 
le mura) od cirrus > tal. cerro »ciocca di cappel- 
li, penero, bicerris«, vjerojatno mediteranskog 
podrijetla prema Battistiju, odatle cirrulus > 
kirla (u REW krivo krla, odatle preneseno 
i u DEI). 

Lit: ARj 4, 936. 5, 5. Parcic 333. REW 3 
1949. DEI 872. 

kerebeciti se, -im impf. (Vuk, Backa, na- 
rodna pjesma) »sinonimi: baniti se, sepiriti 
se, razmetati se«. Prema Matzenaueru bilo 
bi iz tal. ghiribizzare od ghiribizzo m (16. v.) 
»arzigogolo, capriccio, fantasia, musica, hir«„ 
nepoznatog postanja. To ne odgovara ni 
fonetski ni semanticki ni geografski. 

Lit.: ARj 4, 937. Matzenauer, LF 8, 163. 
DEI 1800. 

kerengov m (Belostenec, hrv.-kajk.) »krug, 
kolo, kruglja, lopta«. Od madz. kerengo »Kreis, 
Wirbel, Walzer« od kerengeni »vrtjeti se na- 
okolo«. 

Lit: ARj 4, 937. Strekelj, DAW 50, 28. 

kerep m (Vuk) = Kerep (Srbija) »1° si- 
nonim: skela, 2° lada na kojoj stoji vodenica 
(Srijem), 3° lada (Posavina), 4° pomicne ka- 
bine na vodi za kupanje (Lika)«. Odatle na 
-njak: kerepnjak (Vuk) »nesto oko vodenice«. 
Na -alica kerepasica (Slavonija) »vodenica na 
kerepu«. Denominal skerepiti = ukerepiti 
lade »svezati ih«. Od madz. kerep — kereb 
»Fahrschiff«, a ovo od kordbb (v.). 

Lit: ARj 4, 937. 

kerepuh (1584, Juraj Dalmatin) m »trbuh« 
= (s umetnutim m pred labijalom) kerempuh 
(Belostenec, hrv.-kajk.) »drob, intestina, vamp 
= famp (ZK)« = karapuh (18. v., Reljkovic) 
»drob (kao mesarski izraz)«. Poznatija je kre- 
acija kajkavskog humora Petrica Kerempuh. 
Prema Jagicu, Asbothu i Kostialu od madz. 
kerep sa nasim sufiksom -uh (tip potepuh) 
ili od madz. pridjeva kerek »okrugao«, i poh 
»vamp«. Nije se pomisljalo i na vezu sa kram- 
pus, (karnevalskim) pokladnim licem. 

Lit: ARj 4, 857. 937. Kostial, ZS 20, 
206. 

kesiti 1 (se), kesim impf. (Vuk, objekt 
zube) (is-) = iskestt (Kosmet) »1° pokazati 
zube, 2° (pejorativno) smijati se«. Odatle 



kesiti 1 (se) 



76 



ketiti 



keso m (Lika) = imperativna slozenica ke- 
sizub (Vuk. Risan) = kestdzub (Vuk, Crna 
Gora). Ta ekspresivna rijec pokazuje mnoge 
varijante, narocito u zamjeni suglasnika s. 
Sa s > z ke'ziti se, -Im ~ iskeziti se (Kosmet) 
»pokazati zube u smijehu i srdzbi«, odatle 
keza f (Lika) »saljiv nadimak za zensko koje 
uvijek drzi zube iskesene« prema m kezonja. 
Sa sufiksom -ea keza f (Lika) »malo zensko 
dijete«, sa deminutivom kezica (Lika). Sa i > 
dz (turciziranje) : kedfo m »saljiv naziv za 
omalena covjeka« prema f kedzfl (Lika). Se- 
manticki je razvitak ovih hurnoristickih na- 
ziva nejasan. Ovamo ide na -ina kefina f 
(srednja Dalmacija, Pavlinovic) »(metafora) 
izrest na drvetu s kojom drvo postaje cvoravo 
i nevaljale«. Saljiv nadimak za maleno celjade 
kezmelj (Lika) dovodi Budmani u vezu sa 
kezme (v.). Sa c mjesto s i z : keciti, kecim. 
Sa c mjesto s, c, z'- keciti, keclm impf. (Vuk) 
(objekt zube) (is- se) »1° sinonim: iskesiti, 
2° (metafora) iskriviti se u kakvoj bolesti 
(Dubrovnik), 3° o ladi koja dugo vremena 
na krivo stoji (Zore)«. Sa Ij mjesto s, c, z, c: 
keljiti se, keljim se impf. (Lika) »smijati po- 
kazujuci zube«, iskeljlli se (ZK) »(pejorativno) 
pokazivati zube u smijehu ili placu«. Odatle 
kelja (Lika) »sinonim: keza, malo zensko di- 
jete«. Sa i mjesto e: kiciti se, kicim (Lika) 
«sinonim: keciti (se) i kesiti se (objekt zube)«. 
Imperativna slozenica kicizub m prema ktci- 
zuba f (Ston) »covjek, zena koja se odvise 
smije«. Bez sumnje sve onomatopeje, kojima 
se oponasa radnja (smijanje i pritom jako 
isticanje zubi). Na takvo podrijetlo upucuju 
brojne varijacije kao i arb. gesh »smijem se«, 
i tur. kesinti »irrisio, sarcasmus«. Uz arb. 
glagol veze Elezovic prilog kese (Kosmet) 
»toboze, bajagi«. 

Lit.: ARj 3, 880. 4, 931. 935. 940. 941. 
942. 943. 944. Elezovic 1, 234. 289. GM 224. 
Matzenauer, LF 8, 163. 

kesiti 2 , -im impf. (Sipan) »ici za poslom« 
= Kesiti (Zore) »ici brzo, grabiti«. Vjerojatno 
hrvatski kauzativum na -iti od lat. accessus, 
od accedere, u romanskim jezicima potvrde- 
no samo u ucenom obliku, tal. accesso, fr. 
acces. 

Lit.: ARj 4, 940. Zore, Rod 110, 214. 

keteus m (Vuk, 18. v., Katancia) »vrsta 
plesa« = ketusa f (Vuk), u izrazu igrati se 
ketuse (u svatovima). Od madz. sintagme Ket- 
tos tdnc (upor. kod Katancica keteus igru 
•voditi) s ispustanjem opce rijeci tane, upravo 



»ples u dvoje«, od madz. pridjev kettos (od 
ketto »dva«). Madz. pridjev posuden je i kao 
imenica ketus m (1430, Zagreb, Belostenec, 
hrv.-kajk., Bistrac) »sinonim: ortak, pajdas u 
kakvu dohotku, socius« = ketos (Pakrac) »su- 
vlasnik u mlinu, kojj dijeli prihod od mlina«. 
Odatle apstraktum na -ina: ketusina f (1482, 
1495, Zagreb) »societas«. Ne zna se ide li 
ovamo sa zamjenom docetka -us sa -if ketii 
u naznaci mjere koze devet ketisa santijana 
(1679), ako znaci »marocke koze zvane sahtijan 
(upor. u Sarajevu ime ulice Sahtijanusa) 
za devet pari cipela« prema Mazuranicevoj 
interpretaciji. Zamjena madz. sufiksa -osl-os 

> -eus je kao u toponimu Mikleus < Miklos 
(Slavonija), a sa -us kao birus (v.). 

Lit.: ARJ 4, 941. 942. BIX, 941. Mazurami 
501. 

ketiti, -zm (Bosna, Banja Luka, sjeverna 
Dalmacija, Pavlinovic, Martic, Parcic) »ca- 
rnati, camiti, staisene ozioso, inoperoso«. De- 
nominal od tal. cheto < kllat. quietus > vlat. 
*quetus. Budmani ispravno uporeduje arb. 
get, qetem »mirim, mirim se«. Moze biti i 
posudenica iz dalmato-romanskoga. Ovamo 
mozda pridiev na -jav kecav (ne zna se gdje se 
govori) »slabunjav, bolezljiv (djeca)«. Zore ima 
kecevo n u izrazu stati na kecevu »1° cekati 
ribu s recijakom na ramenu (Cavtat), 2" da- 
nas toponim«. S umetnutim n pred denta- 
lom kentali, kentam (Lika, do-) »sporo raditi«, 
odatle pridjev na -av kentav »spor«, poimeni- 
cen na -esa kentesa m prema f kentavica = 
kenjati, kenjam (Lika) »isto«, hipokoristik ke- 
nja, odatle na -be kenjac, gen. -njca (Vuk, 
Hercegovina) »magarac«, na -alo kenjalo m 
prema f kenjalica = kenjo m. Uz metaforu 
kenjac i f kenjica (Vuk, Hercegovina) »oslica, 
magarica«, na -aca < tal. -azzfl < lat. -acea 
kenjaca (Boka) »magarica«. Ovamo i slozenica 
kenjeder »1° onaj koji dere kenje i tovare, 2° na- 
dimak cuskavcu (Vuk,Zagorci, Primorci)«. Na- 
ziv kenjac »magarac« uporeduje se sa gr. vTvvoc, 
»1 ° mlada mazga, 2° mali nevaljali konj« = 'ivyoq 

> lat. hinnus »mazga«, deminutiv hinnulus, 
denominal hinnire, deminutivni glagol hinni- 
tulare. Te su gr.-lat. rijeci zacijelo onomato- 
pejskog podrijetla, oponasanja glasa mazgi 
i magarca. Kako je area rijeci kenjac Hercego- 
vina, Boka i Ston, mogla bi biti dalmato- 
-romanskog podrijetla sa velarnim izgovorom 
k za gr. v (upor. igalo, v.), nn > nj kao u gunj. 
Odatle navedeni glagol kenjati »sporo raditi < 
raditi kao magarac, spora zivotinja« i na -tati- 
kao u onomatopejskih glagola ddkentati, dbken- 



ketiti 



77 



kihati 



tarn (Lika, s primjerom: ne salji ga, nece 
on nikad dokentati). Prema tome bi kenjac, 
kenjati i izvedenice valjalo odijeliti etimoloski 
od ketiti, kentali. Zacijelo je dalamato-ro- 
manski leksicki ostatak (e > i) kvito »mir« u 
Marulicevu jeziku u recenici: stahu kako dica, 
kad skulan di kvito. Ali moze. biti i latinizam. 
Upor. sttal. quite X u istro-rom. kuito. Bez 
sumnje je iz dalmato-romanskog puckog je- 
zika kicali, -dm impf. (Dubrovnik, Stulic, 
Ston, Parcic) »camiti, npr. cekajuci sto ili 
koga sto ne dolazi«. Stulic prevodi »ad fasti- 
dium usque expectare«, a Milas (Ston) »biti 
osamljen«, Parcic »star in attesa, aspettare a 
lungo«. Od vlat. denominala na -iare *quiellare. 

Lit.: ARj 2, 417 a. 589-590. 4, 932, 935. 
941. 942. 948. Parcic 331. REW 3 6957. 6958. 
GM 224. Ive 4., § 8. 

kev, onomatopeja kojom se oponasa glas 
lajanja. Oformljena je sa -kati kevkati, kevce 
impf. (18. v., Travnik, subjekt pasce, stene), 
sa -tati kevtali, kevce (Vuk, Lika, subjekt 
pudlica, kuja). Isti glagoli dolaze kao sinonimi 
i sa drukcijom onomatopejom za isti glas : 
stektati, stekce — stehtati, stesce (Crna Gora) 
= stecati. Odatle postverbal slehla. 

Lii: ARj 4, 942. BI 2, 538. 

kezme, -eta n (Vojvodina ?) »1° mlado 
prase, 2° kozle (srednja Dalmacija, Pavlinovic). 
Odatle kol. na -ad kezmad f (Banja Luka ?). 
Martiei ma bez -me keza f »prase godisnjace«. 
Budmani uporeduje kezmelj (Lika) »saljiv nadi- 
mak omalenom celjadetu«. V. kesiti se. 

Lit.: ARj 4, 942. Skok, Sldvia 15, 359., 
br. 413. 

kicnia f (18. v., Vuk, Slavonija, Lika, 
Sunja) = kicma (ZK) »hrptenica, dorsum 
(zooloski termin)«. Odatle pridjev na -en 
kicmen, poimenicen na -ica kicmcnica (Vuk) = 
na -jaca kicmenjaca (Vuk) = na -jak kicme- 
njak, gen. -dka »vertebrata«. Nalazi se samo u 
hrv.-srp. Miklosic pretpostavlja *kycbma. Ma- 
tzenauer uporeduje s lot. kukums »gibba«. 
Budmaniju je valjda od tur kig »straznja strana«, 
koje se nalazi u arb. prilogu kac »auf dem 
Riicken«. 

Lit.: ARj 4, 158. Matzenauer, LF 9, 94. 
GM 182. 

kidati, -am impf. (Vuk) (is-, ispre-, izot-, 
ot-, po-, pre-, ras-, u-, za-) prema pf. kinuti, 
-era (Vuk) (do-, is-, izot-, o-, pre-, ras-, u-, 
za-) sa dn > n kao u panem < padnem X ite- 



rativima -kidati, -dm s prefiksiima is-, ispre- 
po-, pre-, poispre-), na -va- -kidavati = -ki- 
divali (is-, ras- = raskidovali), ie., baltoslav., 
sveslav. i praslav. C'kyd-), »sinonim: (iz)- 
bac (iv)ati, kao prvobitni termin ciscenja staje, 
jer se u svim slavinama upotrebljava, s objek- 
tom gnoj, blato«. Sekundarna su znacenja 
»snimiti, iscupati, sici (s konja, s vlaka)«, s 
prefiksima: iskinuli, -em (18. v., Vuk) »iscupati«, 
skinuli (se) (glavu, s konja, Kosmet, prvobitno 
pripnul se), skinut (ZK) »sinonim.: sneti, sna- 
mem, v.), deprefiksacijom kinuti, -em (17. v., 
Vuk) »otrgnuti«, dkinuli (pusku) »odapeti«. Upor. 
kinuti dardu (Zrinski, Sirena). Postverbali : k. 'daf 
(Martic) »igra s kapom«, raskid (Srbija, Mi- 
licevic) = raskida f (srednja Dalmacija, Pav- 
linovic). Pridjev na -&«: neprekidan, na -Ijiv 
raskidljiv. Na -ac: skidac, gen. -oca m »rogalj 
cakljasti za skidanje dubra s kola«, raskidac. 
Na -avica: kidavica f »drzak ili badrljica u 
tresnje«. Na -avnica: kldavnica f (Vuk) »rupa 
na kosari kroz koju se dubre baca na polje«. 
Glas i je nastao iz jery-a (stcslav. kydali) koji je 
nastao iz ie. u. Upor. lot. pa-kudil ', pa-kudinal 
»tjerati«, lit. skudrus »okretan«, sanskr. skundale 
(3. L, s infiksom n) »zuri se«, khudali (3. 1. 
sing.) »tura unutra«. Jos postoje germanske 
paralele: njem. schiessen, Schuss. Ie. je korijen 
*squd-, u slavinama bez pokretnog s-, prijevoj 
od *sqeud- »baciti«. Upor. arb. heth »baciti« < 
ie. *sqeud-. 

Lit.: ARj 2, 590. 3, 885. 4, 945. 946. 955. 
959. 8, 23. Elezovic \, 234. 2, 124. 233. Ma- 
turarne 501. Miklosic 158. SEW I, 678. 
Holub-Kopecny 196. Bruckner 226. Mladenov 
237. WPX, 554. Vaillant, RES 22, 14. Machek, 
Sldvia 16, 171-172. Lewy, PBB 32, 143. 
IF 32, 165. Matzenauer, LF9, 46-47. Boi- 
sacq 529. 874. 

kifla f (Srbija, bug.) = kifla (Hrvatska) 
»zavinut hljebac kao rog«. Od austrijskog ili 
bavarskog njem. Kipfel, deminutiv od kipfe 
(13. v.) »feines Geback«, stvnjem. kipja »Runge«. 
Prema njem.-austr. pi. na -in kifljin (Rijeka) 
»idem« = kifljin m (ZK) »vrsta dugoljastog 
krumpira«. 

Lit.: ARj 4, 946. Weigand-Hirt i, 1037. 

kihati = kijati, kiham — kijam pored 
kisem impf. (Vuk) (is-) = kl(j)at, kijem (Kos- 
met) = kjihat, kjisen (Cres) prema pf. kih- 
nuti = kinuti, kihnem (is-) = kinut, - m 
(Kosmet), sveslav. i praslav. ( A kyh- prema 
kth-), »sternuere«. Glas f nastaje iz jery-a: 
stcslav. kyhati; a ovomu u prijevoju odgo- 
vara a > a: stcslav. kbhncti > kahnuti, -em 



kihati 



78 



kijerna 



pf. (is-) = kanut, -em (Kosmet, Pec) »na- 
kasljati se potmulo«; kod Marulica metafo- 
ricki iskahnuti besidu »reci«. Upor. slov. kehniti. 
Postverbal kiti m »kihanje« = na -be kihac, 
gen. -hca (Istra). Na -avka: kihavka prema 
kihavac m »biljka«. Na -avica kihavka f (Vuk) 
= kijavica (Kosmet), takoder bug. Osnova je 
onomatopejska kojom se oponasa zvuk kod 
kihanja. Zbog toga i variranje poluvokala 
b-b. Osnova cbh- nije zastupljena u hrv.-srp. 
Onomatopeja je samo slavenska, ali Machek 
uporeduje sa sanskrt. savasiti- »disati«. Ie. 
korijen *qseu- i *qsneu- j *qneu- 1 *sneu- s pri- 
jevojem eu i u i u kao oponasanje zvuka ki- 
hanja. 

Lit.: ARj 3, 871. 881. 4, 947. Elezovic 1, 
290. JF 5, 210. Miklosie 154. SEW 1, 165. 
658. Holub-Kopecny 196. Bruckner 226. Machek, 
IF 53, 96. Sldvia 16, 188. 

kijafet m = kijafet, gen. -feta (Kosmet) = 
kijavet (Srbija) »1° odijelo, 2° vanjski izgled«. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
kijafa od upitnog kaif »kako?« > tur. kiyafet, 
v. ceif) iz terminologije nosnje rum. caifet 
»Verkleidung«, bug. kajafet, arb. qafet. 

Lit.: ARj 4, 948. Elezovic 2, 521. Skok, 
Sldvia 15, 359., br. 415. Lokotsch 1173. Mla- 
denov 267. GM 219. 

kijak m = kijac, gen. kijca (cakavski) = 
kijaca f, baltoslav., sveslav. i praslav. (*kyjb) 
= kic < *kijic (hrv.-kajk., slov., Belostenec, 
sa iji > i) »1° danas: toljaga, 2° (metafoia) 
kao toponim naziv za poluotocice na morskoj 
obali (Krk)*. Kao praslavenska rijec naziv je 
za »malleus«. U torn znacenju istisnuse kyjb > 
kij (15. ili 16. v.) »cekic, maljic« iz upotrebe 
posudenice malj < lat. malleus i turcizam 
cekic (v.). Rijec kyj t dobila je sufiks -be, -ak, 
-aca, -ic, da bi se uklonila homonlmija sa 
upitnom zamjenicom kyjb > ki »koji«. Bez 
sufiksa dolazi kao denominal na -ati u kij ati, 
kijdm impf. (Vuk) (subjekt snijeg) »neprestano 
padati« i kao pridjevski toponim Kijevo (Dal- 
macija) = Kijevo (srez podrinski). Upor. 
Kiev na Dnjepru, ces. Kyjov, polj. Kijevio. 
Prema Vasmeru od licnog imena Kyjb, sto 
se ne moze znati jer, kako pokazuje cakavsko 
kijac, i formacija terena moze se metaforicki 
tako nazvati. Deminutiv na -bk kicak, gen. 
-cka od kijak »komad drva koji se oglavom 
zavezuje mazgi u gubicu kad je zla (Smokvica, 
Korcula)«, na -ica kijacica, augmentativi na 
-ina kicma f (Kosmet) »veliki panj, krlja«, 
kijacina. Pridjev na -ski kijacki. Glas i nastaje 



iz jery-a: stcslav. kyjb, a ovo iz ie. u. U bal- 
tickoj je grupi bez sufiksa lit. kujis — stprus. 
cugis »malj«. Ie. je korijen *qu- sa sufiksom 
-io. Isti se korijen nalazi u lavati (v.). 

Lit.: ARj 4, 943. 948. Elezovic 1, 292. 
Masuranic 501. Miklosie 158. SEW 1, 676. 
Holub-Kopecny 196. Bruckner 229. Vasmer 
555-556. Trautmann 123. WP 1, 330. Mla- 
denov 239. Buga, RFV 71, 50-60. 464-471 
(cf. Ub 3, 160. JF 3, 201). Durnovo, ZSPh 
2, 381-382. Matzenauer, LF 15, 161. 

kijamet m (Vuk) = kij amet, gen. -ameta 
»1° nevrijeme, 2° buka, 3° buna«. Na -dzija: 
kijamedzw m «ko na trgu svojom robom 
nabija pretjerane cijene«. Prezimena na -ovic 
Kijametovic. Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. > tur. kiyamet »strasni sud, buna, 
buka«) iz terminologije drustvenog zivota: 
bug. kajdmet, arb. qamet. 

Lit.: ARj 4, 948. Elezovic 1, 290. Mladenov 
267. Matzenauer, LF 8, 163. GM 220. 

kijariti, kijarim impf. (Lika, objekt drvo, 
djeca) »nositi teskom mukom«. 
Lit.: ARj 4, 948. 

kijaveto n ili pridjev sr. r. (narodna pjesma 

hercegovacka: kijaveto moje mjesto sveto) 

kijavito (Dubrovnik: kijavito sveto j od boga 
zaceto) »Isus« = kijabito (Dubrovnik). Od 
lat. sintagme qui habitat, pocetna rijec u stihu 
psalma Qui habitat in adiutorio altissimi. 

Lit.: ARj 4, 948-9. Zore, Tud. 10. 

kijerna f (18. v., Dubrovnik, Mljet, Prcanj, 
pseudojekavizam) = kiernja (Kotor) — kirnja 
(Sibenik, Krtole, Prcanj) = kerna (Dobrota) = 
kirna (Racisce) = kirnja (Dalmacija, bez 
naznake gdje se govori, Parcic) = krnja 
(Budva, Grbalj, Pastrovici) = (s aglutinaci- 
jom talijanskog clana i a > o) lokrnja (Krtole, 
Sutomore, Ljubisa) »jadranski ribarski ter- 
min za ribu serranus gigas«. U Krtolama 
lokrnja prenosi se na ribu slicnu skrtim (v.), 
koja ima otrovnih draca. Kolombatovic je 
zabiljezio bez naznake mjesta gdje se govori 
za »serranus gigas«: kraja f. Taj naziv sa j 
mjesto nj ide zajedno sa njegovom zabiljez- 
bom kirja prava. Ti oblici nisu jasni. Za kraja 
trebalo bi pretpostaviti likvidnu metatezu i 
1 ; > a kao u orah, praskva, a za nj > j upor. 
Zjan (Blato, Korcula) prema Znjan (Split) < 
^unianum. Za sve to nema dovoljno potvrda. 
Ribari Arbanasi u Ulcinju posudise kerme 
odredeno -a (sa rn > rm). Oblici sa rn slazu 



kijerna 



79 



kila 



se sa gr. axepva (Hesych) u juznoj Italiji, 
a rnj sa lat. aceraia. Posudenica je iz dva 
centra starog dalmato-romanskog govora : oblici 
sa ije — e (juzna Dalmacija, Dubrovnik), 
oblici sa 2 (Split, upor. Mirculatio). 

Lit.: ARj 4, 949. 5, 440. 605. Resetar, 
JF 12, 287. Parcic 333. 367. ZbNZ 29, 212. 
REW* 96. Rohlfs 285. Skok, Ferm. 45. 

kijokavac, gen. ~vca (Kolombatovic, Bru- 
sina) «ptica totanus calidris«. 

Lit.: ARj 4, 949. Hirtz, Aves 184. 

kika 1 f (hrv.-kajk., Prigorje, i slov.) -bolest 
kokosja kod koje pusta poseban glas; sino- 
nimi: pipik, popita (v.)«. Onomatopeja kik, 
kojom se oponasa glas kokosi koje imaju tu 
bolest. Upor. rus. kikatb zaviku ptica. 

Lit.: ARj 4, 950. Vasmer 556. Matzenauer, 
LF 8, 164. 

kika 2 f »sinonim: percin«, praslav. *kyka. 
Deminutiv na -ica kicica (Vuk), s raznim zna- 
cenjima kao »vrh na drvetu, kist (pinsi)« itd., 
zatim »biljka kantarijun«. Na -onja: kikonja m 
»ime volu«, na -Ho klkilo m (Vuk) »ime jarcu«. 
Na -asija kikasija (Martie) samo kao epitet 
uz (obrijati) sije kikasije »s percinom«. Deno- 
minali na -ati kikati se, -ant impf. (Vuk) 
»bijuci se s kim vuci jedan drugoga za kiku«, 
na -iti kiciti se, kicim (Lika) »(metafora) po- 
nositi se, razmetati se, baniti se, se pavaner« = 
kiciti se (Vodice) »kititi se« = kiceljati se, -dm 
(juzni krajevi) »razmetati se, baniti se kao 
kicos«. Umetak -elj nalazi se u pridjevu ki- 
celjiv (Vuk) »ohol, ponosan« = kiceljiv (Crm- 
nica) »prgav«, s asimilacijom k-c>c-cci- 
celjiv (Crmnica) »idem«. Deminutiv kukati se 
»svadati se, draziti se s kirn, ali cesto od igre 
i sale.« Sa kiciti se dovodi Budmani u vezu i 
kicos m (Vuk) »1° sinonim: gizdelin, ficfiric, 
2° (metafora) pasulj crveni i bijeli (Srijem, 
oko Beograda)«. Sufiks -os je ocevidno madzar- 
skog podrijetla. Nejasno je c mjesto c, moz- 
da parcijalna disimilacija c - s > c - s. Imena 
ptica kikas m »podiceps eristatus L.« prerna 
kikasica f »fuligula«. Samoglasnik ^ je nastao 
iz jery-a: stcslav. kykq, kyciti, kyep, ukr. i 
rus. kycitbsja. Ovamo jos dvije zanimljive iz- 
vedenice Kicma f (15. v., Ma A ulic) »1° kosa 
na glavi, 2° resa u kukuruze« analogijski sa 
sufiksom -bma mozda prema kucma (v.) ili 
kukma (v.), i na -er k'icer m (Vodice) »1° ime 
kamenite cestice, 2" zaokret ceste iz Tinjana u 
Beram, velika pecina pod selom Rusci kod 
Berma« = kicer (srednja Dalmacija, Pavli- 



novic) »u planini nakicen kuk«. Rijec kicer 
sadrzi prvobitno znacenje »s(a)vinut, kriv«. 
To je znacenje jos u nakicili se (srednja. Dal- 
macija. Pavlinovic) »nagnuti se odozgo« i u 
poimenicenju part. perf. pas. skicenac, gen. 
-nca m prema f na -ica skicenica (Istra) »grbav 
covjek, zena«. Mozda i toponim Okie (vrh i 
gradina na njem). S prijevojem 6 > e: kecka f 
(hrv.-kajk., Belostenec i slov., slovacki) »kosa 
spletena«, s pridjevom keckast, pored kicka 
(Zrinski, Sirena). Odatle keca (Lika) »saljiv 
naziv za coyjeka rudaste kose«. Rumunji 
posudise chica, deminutiv chiculita, pridjev 
na -osus > -os chicos. U rum. toponomastici 
nalazi se i Chicerd, koje se uporeduje s arb. 
qiqe(le) »Gipfel von Bergen, Baumen und 
Gebauden«. Rijec kika je sveslav. i praslav. 
Jery je nastao prijevojem duljenja iz ie. u > y 
> hrv.-srp. i. Prema tome je praslav. kykq 
prijevoj od kuka (v.) i kvaka (v.), od ie. ko- 
rijena *qeu- \*qou-\ *qu- »savijati, kriv«, rasi- 
renog formantom q. Upor. jos cucati. 

Lit.: ARj 4, 931. 942. 943. 944. 949. 950. 
5, 12. Miletic, SDZb 9, 369. NJ 4, 150. Ri- 
baric, SDZb 9, 157. Hirtz, Aves 184. Mazuranic 
500-501. Miklosie 158. SEW 1, 637. 676. 
659. Holub-Kopecny 192. Bruckner 224. Vas- 
mer 556. Urlic, NVj 21, 77. (cf. RSI 6, 300). 
GM 201. 226. Matzenauer, LF 9, 48. Draganu, 
DRom 1, 103. si. (cf. Ub 9, 68). Iljinski, 
ASPh 29, 488. Uhlenbeck, PBB 22, 541- 
542. Capidan, DRom 3, 152. (cf. Ub 11, 
200). Mladenov 237. Sldvia 5, 154. WP 1, 
371. 

kikidb m(?), kykydb (stsrp., 14-15. v.) 
»siske, sesarice, ingvast, crnilo od sisaka«. 
Nema drugih potvrda. Od gr. xnxCfiiov, od 
xr|x[c„ gen. - (6oq »isto«. 

Lit.: ARj 4, 950. Vasmer, GL 77. 

kiklja f (Gornja Krajina) = kiki j a (ZK) 
»sinonim: suknja«. Deminutiv na -ica kik- 
Ijica, augmentativ na -etina kikljetina. Od 
njem. Kittel > austr.-njem. Kickel. Upor. 
polj. kitlik i lit. kiklikas »Leibchen«. 

Lit.: ARj 4, 950. Jagic, ASPh 1, 157. 
Matzenauer, LF 7, 29. Holub-Kopecny 197. 

kila f (Vuk, Kosmet, ZK), sveslav. i pra- 
slav. (*kyla) »1° hernia (osjeca se kao prosta 
rijec i zamjenjuje s germanizmom briih), 
2° otok na tijelu, 3° (metafora) gruda snijega 
(Crna Gora), 4° nezreo plod od sljive (ZK)«. 
Odatle na -be kilac, gen. kuca m (Vodice) 
»nezreo plod od sljive«, pridjev na -av kilav 
(16. v., praslav.) = kilavi (Kosmet), poime- 



kila 



80 



klmak 



nicen na -be Kilavac, gen. -avca m prema f 
kilavica, na Cresu vrst cvijeca. Denominal 
(inhoativ) na -eti kilavjeti, -im, na -iti kila- 
viti, kilavim (Vuk) (is-, o-). Vokal ije nastao iz 
jery-a, stslav. kyla, a taj iz ie. u. Lit. kula 
«Auswuchs, Knorren« ocuvalo je prvobitno 
znacenje, a slavine metaforicko. I rus. kila 
znaci pored »hernia« jos »izraslinu na drvetu«. 
Rumunji posudise child i pridjev schilav 
(Erdelj, Oltenija) »krupelhaft« pored schilavos. 
Sa drugim prijevojem nalazi se u gr. v.f\kr\ 
(posudenicau romanskimjezicima) = stvnjem. 
hola < ie. qudld, dok u baltoslav. *qula > arb. 
kule, gdje znaci isto sto i praslavenska rijec. 

Lit.: ARj 3, 882. 4, 951. Elezovic 1, 23. 
234. 290. 2, 522. Ribaric, SDZb 9, 157. Miklo- 
sic 158. SEW 1, 677. Holub-Kopecny 196. 
Bruckner 230. Vasmer 556. Trautmann 144. 
fPP 1, 333. Mladenov 237. I^Mx 1380. 
flfW^ 4687. flon//* 986. Joki, Unt. 290. Buga, 
JXfT 71, 50-60. 464-471 (cf. JF 3, 201. 
IJb 3, 150). Boisacq 448. 

kiiicati, -am impf. (Perast) »golicati, skak- 
ljati«. Onomatopeja stvorena prema tal. delico, 
deliticare, dilicare, citticare < vlat. iterativ *ti- 
tillicdre, titillare, titulus. 

Lit.: REW 3 8775. DEI 1241. 1303. 

kilit m (narodna pjesma) = edit (Vuk) 
»sinonim: katanac, lokot«. Denominal na -ati, 
-iti: skilitati — skilititi (objekt ruke) »(me- 
tafora) poput kilita sklopiti«. Turcizam grc- 
koga podrijetla (gr. ak. Kktiba od kXeXq > 
tur. kilit) iz terminologije brava. U toponi- 
miji Cilitvar, turski naziv za Pletvar, i Cilit- 
Dervent (Makedonija). 

Lit.: ARj 2, 137, 4, 952. 15,216. 

kiljan m (Crna Gora) pored kiljen, gen. 
-ana, -ena »kamen ili kamicki izmedu dviju 
njiva u pravoj liniji kao granica, u duljini 
jedan od drugoga po jedan sezanj (za raz- 
liku od mrglina /v./ koji oznacuje neoran 
pojas izmedu dvije njive kao granicu)«. Bit 
ce u prasrodstvu preko ilirskoga sa fr. caillou 
< galski *caljoni, *caljavom, stnord. hallo 
»Stein«, got. hallus »Klippe«, stnord. hella 
»flacher Stein, Schiefer« < ie. *k r la, -11-, 
sanskr. cila » Stein, Fliess«, arm. sal, gen. 
sali »Steinplatte, Ambos«, praslav. *skala, ilir. 
*kiliana ili *kalianu, prijeglas a > i, cf. arb. 
kelcere (Zatrebac), kercele (Ulcinj) »vapno« < 
lat. calcaria. 

Lit.: ARj 4, 952. REW 3 1519a. WP 1, 
454. 



kiljer, gen. -era m (18. v., Vuk, Srijem, 
Banja Luka), dem. kiljerac, gen. -rea — kiiijer 
(Bogisic, Vojna Krajina) = ciler (Vuk, na- 
rodna pjesma) — cirelj pored kirelj (meta- 
teza Ij - r > r - Ij, Varcar - Vakuf) - ce- 
ra'i (Makedonija, Skoplje, cisti grecizam) »ko- 
mora«. Balkanski turcizam grckoga podrijetla 
(ngr. xeWidpi < lat. cellarium, moze biti 
i grcki deminutiv na -otpi, od lat. cella) : tur. 
kiler, rum. chelar, bug. kiler, kaldr > kerai, 
kiler, arb. qildr == qillar. Gdje je docetak 
-er za gr. -api, tu je turcizam ocit. U oblicima 
na -ar je opet grecizam ocit; keldar, gen. 
-dra (ZK) = slov. kelder, gen. -dra »podrum« 
potjece od lat. cellarium preko njem. Keller 
(u narjecjima Kelder sa H > Id kao u spioda, 
v.). Stsrp. kelarb »podrumar manastirski« je 
od gr. xeAAdpioc, < lat. celiarmi. Upor. Kelner 
»konobar« u hrvatskim gradovima koje je 
od njem. Kellner < lat. *cellenarius. 

Lit.: ARj 4, 952. 2, 137. Pletersnik 1, 394. 
Romdnsky 111. Mladenov 237. GM 221. 
Skok, Sldvla 15, 338., br. 142. ZbRFPZ 
1951, 467-71. REW 3 1804. Korsen, ASPh 
9, 517. Matzenauer, LEI, 287. Vasmer, GL 11. 

klmak, gen. kimka, pi. kimci m (16. v., 
Dubrovnik, Vetranie, Vuk, Mikalja, Bella, 
Belostenec, Voltidi, Stulic, Lastva, Budva, Po- 
tomje, Pastrovici) = (zamjena docetka -bk 
drugim domacim sufiksom deminutivnim -be) 
kimac, gen. kimca (Vasojevici, Crna Gora) = 
kimbk (Krtole) = kiinak, gen. kimka, pi. 
kind (Bogdasic), odatle kliiac (analogijski sin- 
gular), gen. -kinca, pi. kind (Peroj, Istra, 
doseljenici iz Crmnice). Deminutiv kimica. 
Augmentativ na -ina kincina — kimdna 
(Stulic). Pridjevi na -jav klmcav, na -jasi 
kimcast. Na -avica k'inkavica (Vuk, Pastrovici) 
»cicimak (v.)«, jer vonja po stjenici. Impera- 
tivnu slozenicu prezime Skocikimak Lopu- 
danin stvorio je Marin Drzic prema prezi- 
menu Skocibuha. Na sjeveru ide ovamo kin- 
kiroska f (Molat) »kozica morska, velika osa, 
koja zivi po skrapama«. Arbanasi u Ulcinju 
govore sa clanom kimka pored turcizma taf- 
tabiq. Arb. qimk poklapa se tocno sa klmak. 
Dubrovacko-romanski i bokeljsko-romanski re- 
fieks od lat. cemex, ak. cimicem, kako je vec 
Budmani dobro opazio. Ovamo moze jos 
da ide varijanta ki- > ci- c'imak (Bozava, 
Veli otok) = c'imak, gen. -aka (Vis, ako to 
nije zamjena za ci-). Oblik cimak, gen. cimka 
pocinje sa Bracem = dmak (Sibenski otoci) = 
cinka f (Rab) — cinka (Medulin). Deminutiv 
na -lea cimica (Biograd na moru), u kojem 



kiinak 



81 



kimenat 



je, kao naprijed u kimica, -ak zamijenjen sa 
-lea. Ili se -ak zamjenjuje sufiksom -avica 
cimavica (Mikalja, Bella, Stulic, Split, Mravince, 
Sibenik, Imotska Krajina). Znaci »1° stje- 
nica, 2° coriandrum sativum«. Upor. slov. 
cimavica. U Dubrovniku je cimavica »grozde 
koje smrdi«. Postoji jos lat. j > 6 > a u camak, 
gen. camka »nekakva mala us koja se jedva 
moze vidjetk. Ova varijanta poklapa se sa 
kreko-rom. cinko, u kojem je k pored i pala- 
taliziran, a docetno e > o kao na Cresu mlet. 
ci'mezo. Zamjene za poluglas i > 6 nalaze se 
i u mladim posudenicama iz mletackog cemez 
m (Omisalj) = comaz (Dobrinj) = camdz, 
gen. pi. comai, pi. tamil (Marcelji, Kastav- 
stina) = camza (16. v.) = canza (Senj) = 
danda (Podgora) pored ocuvanog t' u cinza, 
deminutiv dnzjca (Istra, Pazin), odatle cinga i 
(cakavski) nanovo stvoreno od tmia. Upor. 
istro-rom. seimiso (Rovinj). Odatle na -evina 
canzevina f (Hrvatsko primorje) »vinova loza 
koja zaudara na stjer.ice«. Da se i u Istri 
govorio oblik klmak, govori mozda istarsko 
prezime Kinkele vrlo rasireno u Kastavstini. 
Moze se uporediti sa saljivim prezimenom 
crnogorskim Kinkovic u desetercu Kinkovicu 
i s njim Drickovicu u Ogledalu 459. U okolici 
Pazina kinkela znaci »odrpanac«. U Kastvu 
se pominje sudac Kinkela i si da vragu tega. 
Taj se izricaj odnosi na napadaj nekoga 'Mo- 
rellija koji /- u 17. v. kupio danak. Obojicu 
bacise u mlaku. Kinkela reflektira deminutiv 
*cimicella. Sa lingvistickoga gledista klmak = 
cimak = comoz itd. je vazna rijec, jer nam 
kaze 1° da dalmato-romanski nije bio jedin- 
stven u tretiranju c pred l i pred e. Sjeverni 
dalmato-romanski ijuzni dalmato-romanski ra- 
zilaze se. Juznodalmatinski ne palatalizira u 
oba slucaja, sjeverni dalmato-romanski pala- 
talizira pred (', ne palatalizira pred e. Venecija- 
nizmij koji potiskuju stare dalmatinske roma- 
nizme, imaju takoder prilicnu starost. Idu jos u 
vrijeme kad se poluglas govori, dakle vec u 14. v. 

Lit.: ARj 1, 885. 888. 2, 25. 4, 953. 955. 

15, 254. Ribaric, SDZb 9, 141. 157. Budmani, 
Rad 65, 161. Kusar, Rad 118, 15. SEW 1, 

504. he 99. GM 227. Strekelj, ASPh 12, 
455. Banali, 2, 177. REW 3 1915. 

kimati, kimam rjede kimljem :mpf. (15. v., 
Miirulic, svi leksikografi osim Vuka, slov., 
bug.) prema pf. kimnuti (glavom) = kinuti, 
kinem (16-17. v., Vetranie, glede mn > 
n upor. oronuli od *ohromnuti i ces. pokyn) 
»sinonim: klimatk. Mjesto m stoji u stcslav., 
ces., polj. i rus. v: pokyvati, -kyvajo (glavc). 



Sa v je pridjev na -s« kivan, kivna (Vuk) 
»zloban, pizmen, mrzak«, od postverbala Iiy b 
koji je ocuvan u ukrajinskom i rus. klvok, 
kivka »mig«, sa metatezom kinjav f (objekt 
uz nositi, 18. v., dva pisca Bosnjaka) »zloba, 
mrznja«. Glagol kivati, od koga je *kiv post- 
verbal, ocuvan je u slov. kivati i bug. kivam 
»namigivati«. U hrv.-srp. je propao. Kako 
je zbog toga gubitka kivan ostao bez leksi- 
kologijske porodice, semanticki se razvijao u 
neprijateljskom smislu. Oblik kivati iterativ je 
od stcslav. kbvati »pokretati«, a i je nastao iz. 
jery-a < ie. u. Prijenos znacenja »mahnuti > 
zloba« osniva se zacijelo na ironickoj kretnji 
rukom da se izrazi neodobravanje. Ne nalazi 
se u baltickoj grupi. Ovdje bez va kuteti 
»aufmuntern«. Od ostalih ie. jezika pruza, 
mogucnost za uporedenje samo lat. ceveo 
»wackeln, wie ein wedelnder Hund schmeicheln« 
Praslavenska je kreacija sa tri razlicita sufiksa 
-va I -ma / -no od ie. korijena *q u, u pri- 
jevoju *qu- »wackeln«. Ovamo ide i kunjatl, 
kiinjam (Vuk) »spavati sjedeci, klimajuci gla- 
vom*. Odatle na -alo kunjalo m (Lika) prema f 
kunjalica = na -vac kunjavac, gen. -vea, na 
-iti pokunjiti se »objesiti nos«, part. perf. 
pas. pokunjen kao pridjev, skuniti (objekt 
glavu, sa n mjesto nj) prema skunjiti (se), -im — 
skunjit (Kosmet) prema sklndlt (se) (Kosmet,. 
s nejasnim umetkom d), ukunjlt se »skupiti se 
od sramote«, pokljuniti se »okljusiti se«. Na- 
lazi se u ukrajinskom, ceskom i poljskom 
te slovackom okuiiaf »pudet me«. Tu je ie. 
prijevoj *qou- rasiren formantom n. To se 
rasirenje nalazi u lot. kauneties »stiditi se, biti 
glup«, kduns »stid, sramota«. Ovamo moze ici 
i kumlti, -im (na koga) impf, (na-) (srednja 
Dalmacija, Pavlinovic) »nijemo koga glavom 
ali rukom k sebi prizivati«. 

Lit.: ARj 4, 953. 955. 5, 20. 779. 789. 
Elezovic 2, 237. 543. Mikldsie 147. 158. SEW 
1, 645. 680. Holub-Kopecny 194. 197. 253. 
Bruckner 231. WP 1, 376. Vasmer 553. Matze- 
nauer, LF 9, 38. 11, 351. 

kimenat, gen. -enta m (Dubrovnik) »(bro- 
dograditeljski termin) skrip medu dvije das- 
cice na ladi« = klimenat »isto« (nejasno kli < 
ci). Leksicki ostatak dubrovacko-romanski od 
lat. caementum »pietra tagliata«, apstraktum na 
-mentum od caedere »rezati«. Novija je posu- 
denica (od 2. polovine 19. v.) cement (gradi- 
teljski termin, prema njem. Zement) = ciment 
(ZK) = cimenat, gen. -enta (Molat) prema 
tal. clmento, glagol na -iratl cimentlrat (ZK). 

Lit.: ARj 4, 953. ^£1^1467. DEL 848. 939. 



g P. Skok: Etimologijski rjecnik 



Minera 



82 



kipjeti 



kiniera f (16. v., Dubrovnik) »1° (ucena 
rijec) nakaza, 2" izmisljotina, klapa, tlapnja«, 
sitnera (u danasnjem govoru skolovanih ljudi 
i himera). Dubrovacki oblik je talijanizam 
chimera < lat. Chimaera < gr. Xtumpa 
»koza (mitolosko bice)«, danasnji simera je 
prema francuskom izgovoru. 

Lit.: ARj 4, 953. DEI 901. 

timet, gen. kimeta m (Mostar) = kimet 
(Bosna) »1° cijena, 2° njega (biti na kimetu), 
3° red«. Na -li kimetlija (dete, stoka), inde- 
klinabilni pridjev, »cijenjen, njegovan«. De- 
nominal na -iti kimetiti, -im impf. »1° imati 
srca to uciniti (jedina potvrda, bez primjera, 
za to neobicno znacenje), 2° izdrzavati, hra- 
niti (krov, kucu kimetiti)«. Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (ar. > tur. kimet »Wert, 
Preis«) iz terminologije morala i zivota: arb. 
kymet »cijena». 

Lit.: ARj 4, 953. Elezovic 2, 522. GM 219. 
Skok, Sldvia 15, 359., br. 418. 

kimpija f (Vuk) »silno vrijeme, npr. kisa, 
snijeg, grad« = kimpija (Lepetane, Boka) 
»ruzno vrijeme, kisa, fortunao (kimpija je 
udarila)«. 

Lit.: ARj 4, 953. 

kin a f (Rab) »kora od drva iz juzne Amerike 
(Ande) cinchona, koja se upotrebljavala protiv 
groznice«. Odatle ucen medicinski naziv na 
suliks -iniis: kinin m (Rab, Zagreb). Skrace- 
nica iz jezika kisua (pretkolumbijski Peru) 
quinaquina preko spanj. quina. 

Lit.: ARj 4, 954. Kusar, Rod 118, 19. 
DEI 902. 

kinc m (16. v., slov., Jacke) »1° blago, 2° 
vijenac«. Denominal na -ati kincati, -am 
(ZK), nakincati »uresiti«, na -iti tanciti, -Im 
impf. (18. v., slov.) (na-) »kititi, resiti«. Mozda 
ide ovamo i (na)kinduriti (se), nakindurim 
(Srbija, Milicevic) »odvise ili nelijepo nakititi 
se«. Od madz. kincs. Upor. ipak furl, cuinza = 
cuincia »acconciare« < *comptiare. 

Lit.: ARj 4, 954. 7, 390. REW> 2107. 
Miklosie 116. SEW 1, 504. Pirana* 208-209. 

kiniti (se), kinim impf. (17. v.) (is- Lika, 
na-) = (sa nj mjesto n iz prezenta *kinjo) 
kinjiti, kinjim (Vuk) (is-) pored kinjati, kinjam 
(Topolovac) »sinonim: muciti (se), truditi (se)«. 
Postverbali kina f = kin[ m (17. v.) »muka, 
trud«. Sa -ba i -stvo kinjba (Vuk) = kinstvo 
pored kinjstvo »muka«. Nalazi se i u rum. 



chin m i glagol na -ui (< -ujc, -ovati) chinui. 
Po svoj prilici prije od madz. kin »odium« 
nego od tur. ktnamak »qwalen«. 

Lit.: ARj 4, 955. Miklosie 116. SEW 1, 
504. Tiktin 340. Matzenauer, LF 8, 164. 

kinkln, gen. - ina m (Dubrovnik, Korcula) = 
ktmkun, gen. -una (sela na Hvaru) = konkun, 
gen. -una (grad Hvar) == kunkun, gen. -Una 
(Sibenik) »kosa spletena i zavijena na potiljku«, 
kinkin s jjakom (Dubrovnik) kod male djece. 
U Sibeniku mletacki el konkon — el kinkin 
(Korcula). Upor. za pravljenje mletackih ri- 
jeci prema dalmato-romanskim el gavan < 
agon. Dalmato-romanski leksicki relikt (osta- 
tak) od lat. cincinnus »umjetna kovrcica u 
vlasima« > tal. cincinno »riccio, anello nei 
capelli« < gr. xtxivvoc,, mediteranskog pod- 
rijetla prema Battistiju. Zamjena r > u, o 
izazvana je reduplikacijom kao u onomatopeji. 

Lit.: DEI 942. 

kinovija f (14. v., Dusanov zakonik; u 
ARj cinovija, kako rijec nije potvrdena) »(pra- 
voslavni crkveni termin) coenobium, samo- 
stan«. Pridjev na -bsk kinovijski (ibidem). 
Balkanska rijec grckog, crkvenog podrijetla 
(grcka slozenica xoivo|3ioc, »opcina, samostan« 
> kslat. coenobium^ od xoivoq »communis« 
i pioc, »zivot«; rum. chinovie < bug. kinovija, 
stcslav., rus. 

Lit.: ARj 2, 137. SEW 1, 504. Vasmer, 
G L 78. 

-kinja, sufiks z. r. slozen od -ka (v.) i -inja 
(v.), veoma plodan i ziv. Sluzi u mociji za 
izrazavanje zenskog lica, narocito u etnicima, 
prema maskulinumima na -in: Arapin prema 
Arapkinja, Srbin-Srpkinja, boljarin prema 
bbljarkinja; na -be: trgovac, -kinja, na -janin 
ili -lija: Becanin = Beclija prema Beckjija; 
na -ak: vrsnjak - vrsnjakinja, zemljak - zem- 
Ijakinja; analogijski i od tudica: Francuz - 
Francuskinja, Englez prema Engleskinja stvo- 
reni prema rob - ropkinja, uskok - uskoc- 
kinja. Odatle se izlucuje samostalan sufiks i 
dolazi na glagolske osnove: dojkinja od do- 
jiti, dvorkinja od dvoriti, sluskinja od sluziti, 
nerothnja. Taj se sufiksalni konglutinat na- 
lazi i u ces. -kyne. 

Lit.: Maretie 295. 346 d. Leskien § 462. 

kipjeti, kipim impf. (Vuk) = kipet (Kos- 
met) (is-, pre-, ras-, us-, za-), baltoslav., sve- 
slav. i praslav. glagol na -eti »bouillir«, onoma- 
topeiziran na -teti u kiptjeti, kiptim (Srbija) 



kipjeti 



S3 



kirija 



»(metafora) vrvjeli« = kiptet, -im (Kosmet) 
»kad necega ima izobilno; sinonim: gamzdet 
v.)«. Praslav. osnova *kyp dolazi jos u part, 
prezenta kipuc »vruc«, koji je postao pridjev, i u 
praslav. pridjevu sa formantom r, koji se 
ocuvao samo u kipra f »psovka za staru zenu«; 
u prijevojima: kvap- (upor. ces. kvapiti): 
skvapiti pf. (Marulic, Judita 52) prema impf. 
skvapljivati (Ivancicev zbornik 1496: lonac na 
ogni razvrucen, ki skvapljuje vse, cakali je 
znutar); kop- u pridjevu kopan »bez snijega«, 
poimenicen u sr. r. kopno »astarca (u dubro- 
vackim dokumentima)«, na -ina kopnina f 
» mjesto bez snijega«, inhoativ na -eti kopnjeti, 
-im »topiti se (subjekt snijeg)«. Odatle je i 
sveslav. i praslav. naziv za mirisavu biljku 
»anethum« kopar, gen. kopra = krop (rneta- 
tezom r stavljeno u naglaseni slog), s pridje- 
vom na -bn Caparne (dalmatinski srednjo- 
vjekovni toponim), poimenicen sa -ik Koprnik, 
deminutivi na -be koparac — (s umetnutim m) 
komprc, na -ic kapric, augmentativ koprima, 
i poimenicenim pridjevom na -ov koprov. Vokal 
r je nastao iz jery-a a taj iz ie. u: lit. kvepeti 
»prevreli«, lot. kupet »pariti se, piisiti se«. 
Madzari posudise kapor < *'bopbZb. Ie. ko- 
rijen *qeuep, u prijevojima *quop-, *qop-, *qup- 
»kipjeti«. Prvobitno znacenje ocuvano je u 
slavinama, a lat. cupio »zeljeti« metaforicki 
je preneseno na psiholosku pojavu. 

Lit.: ARj 3, 882. 883. 5, 1. 3. 311. 351. 
611. Elezovic 1, 291. 2, 125. Starine 21, 74. 
Miklosie 138. SEW 1, 655. 677. Holub-Ko- 
pecny 197. Bruckner 230. 256. Vasmer 559. 
Mladenov 238. Trautmann 147. WP 1, 379. 
Jokl, Stud. 34. Buga, REV 67, 252. si. 270). 
71, 50-60. 464-471. (cf. JE 3, 201. i IJb 3, 
150). Pogodin, REV 33, 328. si. (cf. IF 7, 
162). Uhlenbeck, PBB 22, 541. Wiedemann, 
IF 1, 256. Iljinski, ASPh 29, 162. Boisacq 408. 

kirb m (13-15. v., 18. v.), indeklinabile 
pred licnim imenom vladara, episkopa itd., 
npr. arhijepiskopa kirb Nikodima, kirb Aleksija 
cesara, u Sterijinoj komediji Kir Janja < 
y.vpi(o)Q 'Iox&vvr|C,, upor. indeklinabilija tur- 
skog podrijetla Hadzi Risto prema hadzija, 
romanskog Don Luka, gen. Don Luke (Dal- 
macija), prema f kyra (14-15. v.), takoder 
indeklinabile, kad se nalazi pred imenom 
vladarice (npr. kyra Jelenoju, kyra Jelenomb 
itd. < srgr. xvpa < xvpia. Upor. Geriukq 
prezime u Gorskom vijencu (tekstovi) < 
*kyr (k > g, kako je cesce u talijanskim gre- 
cizmima, v > e kao u gesso) + Luka. Postoji 
jos v > u kur, cur, chiura, kurb i Vukov mas- 
kulinum c'irica (Beograd) »momce koje je u 



sluzbi kod kakvog gospodina«, koje Berneker 
stavlja pod arabizam kinja (v.) < ar. kira 
»Mete«, sto ne objasnjava ni semantiku ni 
izvedenicu. Ovamo i izraz kirbjeleiso (Teodo- 
zije) ~ kirilejson (17.v.) = kirales (narod- 
na pjesma, Turopolje, refren) = Kirije n 
(17. v.), slov. kerlejs »znamenje pri katerem 
z mrlicem postoje ter molilo pogrebci«. Od 
gr. crkvene sintagme xijpt£, fkir\ooy »gos- 
podine, smiluj se« (n > i itacizam). Oda- 
tle krlijesi m pi. (Vuk, Dubrovnik) »broja- 
nice« (Budmani nijece da je cuo tu rijec 
u Dubrovniku; za Boku daje Vuk znacenje 
»Schlusselbein, jugulum (metafora, upor.. 
ces. krles — krlesa) = kralijes, gen. -esa 
(Perast) == ikavski kratts, gen. -isa = kra- 
III (Potomje) »brojanice, krunica« = kra- 
Ijes, gen. -esa. (Dubrovnik, Cilipi) »1° krunica, 
2° (metafora) kraljeznjak« . Deminutiv kra- 
Ijesic. Odatle na -ar < -arius kraljesar, gen. 
-ara »covjek koji nacinja kralijese«. Skolski 
je neologizam zooloski termin kraljesnjaci 
»kicmenjaci«. Dubrovacko kralijes — kralis 
pretpostavlja posudenicu iz dalmato-roman- 
skoga *kerlesu ili *krialesu, upor. tal. (Arezzo) 
crialeso. 

Lit.: ARj 2, 138.5, 5. 596. 452. Jagic, ASPh 
12, 307. Pletersnik 1, 395. Miklosie 115. 
425. 449. SEW 1, 502. 505. REW* 4799. 
DEI 909. 1156. JF 12, 145. Vasmer, GL 87, 
Jagic, ASPh 9, 149-150. Putanec, Rad'il5, 318, 

kirija f (17. v., Vuk) = cirija (Vuk) = 
cirija (Kosmet, Crmnica) »sinonimi: 1° na- 
jam, 2" vectura, furinga«. Na -dzija kiradzija 
m = kirajdzija (Vuk) = kirajcija (Srbija, 
Milicevic; j anticipira iduci palatal j, upor. 
kitajlija, Durajlija, novajlija) = cira(j)dzija 
(Kosmet) »iznajmitelj stana«; kiridzija (Ci- 
lipi) »nadnicar koji goni grozde ili sijeno na 
konju« = kiridzija (16. v. i 17. v. sa i mjesto a 
prema kirija i kirijati) »iznajmitelj konja, vo- 
zac« = kiridzijas, gen. -asa (sa dodatkom 
nasega sufiksa na turski, Bosna) prema ki- 
rijas (Hrvatska, Istra) »sinonimi: furman, fu- 
ringas, vozac«. Odatle pridjev na -ski kiridzinski, 
kirtdzijski, kirijaski. U Kosmetu curijds i ki- 
rajdzija — ciridija znace isto. Denominal na 
-ati kirijati (Lika) (is-) = na -ovati kirid o- 
vati »raditi kao kiridzija«; cirijati (Ljubisa) 
»osloboditi (nejasan razvitak znacenja)«. Bal- 
kanski turcizam arapskog podrijetla (ar. kira' 
»najam«, od glagola kara »najmiti«) iz pravne 
terminologije: rum. chirie, chirigiu »Fuhrmann«, 
bug. kirija, kiradzija, kiradzilak, arb. qird, 
qiraxht »Pferdemieter«, cine, eh irie, Mra 



kiiija 






kisjeti 



chera, chiragi = cheragi »roulier«, ngr. xupdQ, 

Lit.: ARj 2, 138. 3, 883. 4, 4. Elezovio 2, 
365. NJ i, 202-204 (cf. IJb 19,264). JIIIIo- 

n'c 116. SEW 1, 505. P<mc« 2, 122., br. 267. 
268. GM 228. Mladenov 236. 

Kiril m (17. v.), takoder u toponimiji i 
antroponimiji (Kirilovic, Vojvodina) = Kirilo 
m (prema crkvenom jeziku), pridjev kirihvski 
(Vuk, - alfabet) prema njem. kyrillisch = 
(varijanta c za gr. k pred v) Giril (ZK). hi- 
pokoristik Ciro m pored ora, odatle pridjev 
cirilski (alfabet), cirilica f ~ (varijanta v > u) 
Kuril (15. v., cakavski), pridjev Kurilov (14. v., 
Svetostefanski hrisovulj), poimenicen na -be > 
-ee Kurilovec (Hrvatsko zagorje) = (pseudo- 
jekavizam) Kurijei (Bosna), upor. prezime Ku- 
relic (Pag), na -be > -ac Kurilac (15. v., upor. 
glede sufiksa Adamizo za narodne dinastije). 
Od gr. imena KijpiMiOC,. 

Lit.: ARj 5, 5. 812. 

Kirin, gen. -ina m (1491, prvotisk gla- 
goljskog brevijara), 1° licno musko ime, 2° 
hrv.-kajk. prezime, antroponim i 3° toponim*. 
Odatle prezime na -cic Kirincic (Krk) pored 
Kerincio (e moze biti "disimilacija i - i > 
e - i, ali i j - b > e u Vrbniku). Upor. u 
istro-rom. Kirein — Querino. Sa protonickim 
I > 6 > a (upor. avitate > Cavtat) Karin 
(1444, ime fratra), Karin Pervie 1495, 
Karin Surlic (1513), sin Karinov (1490), Ka- 
rincic (1592), Karin s Kaseg (Lika 1497). 
Sa qui > ku Kurin (knez dubrovacki 1265). 
Kult sv. Kirina < lat. Quirinus, sisackog bis- 
kupa (4. v.) osobito je jak na Krku (12-14. v.) 
zbog biskupske crkve posvecene tome svecu 
nakon propasti Siscije. Hipokoristik sa su- 
fiksom -be > -ac u imenu stanovnika u Vino- 
dolu (etnikum) Kirac, pi. Kirci (izgovor u 
Kastvu) m prema f Kir'ica (moclja kao u 
Sokac m prema f Sokica, Vuk). Kolektiv kao 
ime kraja (horonim) na -adija (tip Sokadija) 
Kiradlja »kraj od Kraljevice do Novoga 
(Grizane, Kaminjak)«, pored Kirija (Kastav: 
va Kirsken). 

Lit.: ARj 5,5. 813. 4, 855. 866. 879. Ive 
102. Jirecek, Romanen 2,54. 

kirka f (Sulek, Valjavec, hrv.-kajk. ?) 
»kestenov cvijet«. 
Lit.: ARj 5, 5. 

kis »uzvik kojim se dozivlje pas (Dubrov- 
nik i okolina, bug.)«. Oformljeno na -o kiso m 
(Cilipi) »pas«, na -kati klskati, -am impf. 



»zvati psa navedenim uzvikom«. Ovamo k'i- 
sdd f (Hercegovina), potvrdeno kao psovka. 
Lit.: ARj 5, 5. 6. 9. Mladenov 238. 

kisjeti, kisim (Vuk, 18. v.) »1° biti pomalo 
kisela okusa, 2° (o kisi) pomalo i tiho padati; 
sinonim: dazdjeti«, impf, na -eti od prasla- 
venskog (*kys-) prema k'isnuti, kisnem (o-, 
uz-) » 1 ° postati kiseo, skisnuti se (Gradiste, 
Varos, Slavonija)« i skisnuti »1° sinonim: iski- 
seliti se (Lika), postati kiseo Dubrovnik), 
2° postati mokar, vlazan (stokavski pokisnuli, 
is-, prek'isnuti Kosmet, upor. bug. kisna »1° 
postajem kiseo, 2° vlazan)«, 3° raskisnuti, - m 
»razmeksati«. Sva ta tri znacenja ne nalaze se 
u svim narjecjima. Imade narjecja koja ne 
poznaju .drugo i trece stokavsko znacenje. 
Praslav. *kys~ na -ati: kisati (Barakovic) »4° 
vreti (metafora: sree mu li kisa), 5° kuhati 
(Belostenec), 6° fermentescere (Dobroselo, 
Lika: ye li kruh dokisao?)«. Prefiksalni glagoli: 
nakisati se, -dm (Slavonija) »naplakati se (o 
djeci)«, skisati se (ZK) »postati kiseo«, raski- 
sati se, -dm (kukuruz od kise) »razmociti se«. 
Deminutiv na -kati kiskati je od kisati, -dm 
(Vuk) »kriviti i mijenjati licem kao sto biva 
kad celjade hoce da zaplace«. Upor. kiselo 
lice. Glavno dominantno znacenje »acerbus« 
zastupano je u pridjevskoj izvedenici na 
-el i -si: kiseo, kisela (sufiks kao u debeo, 
veseo) »acerbus«, ndkiseo (Kosmet) »prilicno 
kiseo« pored kisio, kisjela (Dubrovcani) sa 
sufiksom -eh i k'isao, kisla. Upor. jos izricaj : 
deveta voda kisela »nikakav rod« (metafora). 
U izvedenicama oba znacenja vide se u poime- 
nicenjima kiselina »ocat« prema kiselica »Iju- 
tina, Sodbrennen (Cres)«. Od znacenja »acer- 
bus« izvedenice su na -ica Kiselica, naziv raz- 
licitih kiselih stvari, odatle na -jar kiselicar 
(Srijem) »1 ° koji jede kiselicu, 2° dio casnog 
posta«, na -jak kiseljak', na -jaca', kiseljaca = 
na -ika: kiselika = na -ka kiselka = na -jaja 
kiseljaja »vrsta kisele jabuke« = na -ovnica 
(prema kuruzovnica) kiselovnica (Lika) = ki- 
sela kolombotnjica (Kosmet) »kiseo kruh«; 
na -io: klselj, gen. -Uja (Kosmet) »biljka nalik 
na zelje«. Oblici kiseli i kiszib mijesaju se, 
tako u Kosmetu prekiseo m prema f prekisla. 
Pored kiselina potvrdeno je i kinina (opca 
rijec i toponim). Denominai na -iti kiseliti, 
-im (18. v.) (u-) prema iskiseliti se, -im (Vuk) 
»napojiti se posve vodom«, rdskiseliti, -Im 
(Vuk) »1° razmociti, 2° uciniti da bude nesto 
posve kiselo (Lika)«. Hrv.-srp. kreacija istocnih 
krajeva je izvedenica na -ta od praslav. kor- 
rijena kys—.kisa f »sinonim: dazd, godina«, 



kisjeti 



85 



s pridjevom na -bn kisan (18. v.), poimenicen 
Kunica f »voda od kise«, na -jam kisnjara 
(Slavonija) »zaba«, na -jak Kisnjak »sinonim: 
duzdevnjak«, na -evit / -ovit kisevit — kiso- 
vit (18. v., protiv pravila) = kisovitan (18. v., 
jedna potvrda), na -Ijiv kisljiv (Boka). Neologi- 
zam kisobran stvoren je prema njem. Regen- 
schirm. Denominali na -iti kisiti, -i (uz- se) 
pored kisjeti na -eti »pada kisa, dazdi (upor. 
kod Martica dazdi kisa od krvi junacke)«, 
na -ati: kisati (Dubrovnik) »razmeksati,« ras- 
kisati se »dosta razvlaziti se«, raskisati se (Vo- 
dice) »razdrobiti«, na -ovati nakisnjovat, -ujem 
(Kosmet) »biti pomalo kiseo«. Praslav. korijen 
kys- bio je i pridjev, kako se vidi iz toponima 
Kisido, gen. Kisidola (Srbija, Pozarevac) 
»vlazni do«. Taj je poimenicen na -be kisac, 
gen. kisca — kisec = kisoc (Kosmet) »domaci 
hljeb od kisela tijesta«. Madzari posudise 
kiszil < kysilb i keszolce < kyselica. Znacenja 
praslav. kys- razvila su se iz opazanja fermen- 
tacije. U nasoj modernoj kemijskoj termino- 
logiji taj korijen ima svoju ulogu. Sulek je 
stvorio kisik (kao vodik i dusik) »oxygeniurm-, 
preokrenut kod Srba prema kiseo u ktseonik 
(Pancic), sa -nik, po ugledu na vodonik. Pri- 
jevojni stepen kvas- ima zasebnu leksikolo- 
gijsku porodicu. Glas T nastao je iz jery-a, 
stcslav. vz(s)kysnpti, kyslb, a taj iz ie. it, koji 
se nalazi u lot. kusat »kljucati, vreti«, husuls 
»vir«. Pridjevi na -eh>, -lb kao i glagol kisnuti 
sveslavenski su i praslavenski. Ie. korijen 
*qut- (upor. sanskrt. kuthita- »smrdeci«) bio 
je rasiren u baltoslav. formantom s: *kuts-. 

Lit.: ARj 3, 883. 5, 7. 9. 12. 7, 390. Ribaric, 
SDZb 9, 186. Elezovic 1, 234. 291. 437. 2, 
125. 387. Radojevic, NVj 34, 379. si. (cf. 
IJb 12,275). Tentor, JF 5, 210. Moskovljevic, 
NJ 4, 38-44. Micovic, NJ 4, 82-85. Miklo- 
sic 157. SEW 1, 678. Holub-Kopecny 197. 
Bruckner, KZ 48, 195. Vasmer 562. WP \ 
468. Mladenov 238. KZ 56, 205. Scheftelowicz, 
KZ 54, 248. Endzelin, JF 33, 116. 

kislica f (Vuk, Srijem) »postava na suknu 
ozdo iznutra; sinonim: sindzef«. Po misljenju 
Budmaiiijevu nije izvedenica od kysli > 
kisao (v.), nego od madz. kiszelni »izrezati, 
istrici«. 

Lit.: ARj 5, 9. 

kismet m (Bosna) = kismet pored kasmet 
(Kosmet, sa tur. r > a) = krsmet m (Bosna 
sa tur. r > r kao u krz) »dobra sreca, udes, 
sudbina«. Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. kismet) iz oblasti folklora (yjero- 
vanja): bug. kasmet »Gliick, Schicksal, kas- 



meilija »vom Gliick begiinstigt«. Ovamo ide 
jos kfsme, gen. krsmeta n (Srbija, Vuk) »danak 
sto se placa kad umre domacin, mrtvina«. 
Tu je ar. sufiks za apstrakta identificiran sa 
suglasnickom deklinacijom tipa tele, gen. -eta. 
Lit.: Elezovic 1, 284. 291. Doric 166. 

kiscica f (Vuk) »orude za saranje; sinonim: 
saraljka (v.)« je deminutiv na -ica od kiska f 
»Strauss« u bug. Sadrzi prema tome konglu- 
tinat od dva sufiksa -ka i -ica. Osnova kist- 
bez sufiksa ocuvana je vjerojatno u toponi- 
mima Kistanje (Dalmacija) i Kistacka (Srbija, 
Pozarevac) < kyst + -be + -ska; kist m 
»sinonim: pimzl (gradovi) < njem. Pinsel < 
stfr. pincel, fr. pinseau < lat. penicillus« posu- 
denica je iz rus. kistb f. Glas i nastao je iz 
jery-a jednako kao u kila (v.), koja ima za- 
sebnu leksikologijsku porodicu, a to iz ie. 
u od ie. korijena *qup-, prijevoj od *(s)qeup- 
sa sufiksom -sti. Sulekova kistaca »Kreuzbein« 
nije iz narodnog govora. Ne zna se ide li 
ovamo kisa (18. v., Katancic) »kist« i kisa 
(Vuk) = kisa, gen. kise (Kosmet) »surla, 
rilo u svinje (kao metafora)« jer se ne zna kako 
se odnosi s prema si. Zar *qu-s-ia~i 

Lit.: ARj 5, 10. 11. Miklosic 158. SEW 
1, 679. Bruckner 231. Vasmer 562. Mladenov 
238. WP 2, 556. Matzenauer, LF 9, 177. 
Weigand-Hirt 430. REW 1 6390. 

kisleginja m (18. v., rukopis, Vojvodina ?). 
Od madz. sintagme kis legeny »mali momak«. 
Takvog je izvora i kisur m (hrv.-kajk., pre- 
zime) »Junker, gospodicic«, od madz. kis ur 
»kleiner, junger Herr«. 

Lit.: ARj 5, 12. Strekelj, DAW 50, 28. 

ki'stra f (ZK, hrv.-kajk., s umetnutim r 
poslije t kao u prostrica v„ vltrice v., taL 
Spalatro, scheletro) — slov. kista f, deminutiv 
kistica »Kiste, Verschlag > frslok (ZK) > 
zaboj (slov. prevedenica), Kiste«. Od lat. 
cista > tal. cesta (14. v.) < gr. xioTU, medi- 
teranskog podrijetla ali preko stvnjem. Kiste. 
Od tal. deminutiva na -ellus (v.) cestella (14. 
v.) > cestjelica f (16. v., M. Drzic) = cescelica 
(Dalmacija) »K6rbchen«. Upor. njem. Zistel. 

Lit.: ARj 1, 956. PleterSnik 1, 399. Strekelj, 
ASPh 14, 520. REW" 1950. 1950 a. DEL 879. 

kit 1 m (stsrp., Vukov, danas opcenit, akce- 
nat; prema Vuku u Dubrovniku; Budmaniju 
nije to narodna rijec u Dubrovniku) =kit 
(Budmani), slov. kit, gen. kita, stcslav. (Su- 
pr.), rus., ukr. »balina (v.)«. Grecizam koji 



kit' 



86 



kj aro 



je usao u jezik preko Svetog pisma: gr. xfJTOc, 
> lat. celus. Radnic ima prema latinskora 
ceta f (17. v.). 

Lit.: ARj 1, 775. 5, 12. Pletersnik 1, 399. 
Miklosie 116. SEW 1, 509. Vasmer 78. 

kit 2 , »uzvik (onomatopeja) kojim se tjeraju 
jagnjaci od ovaca da se odbiju od sisanja«. 
Veze se s imperativom bez t' : kit luc (od luclti). 
Upor. uzvicnu varijantu kis (v.). 

Lit.: ARj 5, 12. 

kita f (Vuk, Kosmet, ZK, Vodice), sveslav. 
i praslav. rijec (*kyta), bez paralele u baltickoj 
grupi, »1° grancica s liscem = grana (Cres), 
2° svezanj, 3° zenska kosa, pletenica, 4° ki~ 
canka na fesu (Kosmet), 5° (eufemizam za) 
muski ud, 6° toponim«, pored kit m (dvije 
potvrde, 17. i 18. v.), stvorena prema pos- 
verbalu nakit, u Kosmetu kit m »vo«. U izvede- 
nicama nazivi biljki i domacih zivotinja. Prid- 
jevi na -bn kitan (17. v.), poimenicen na -jaca 
kitnjaca »vrsta jagoda«, na -jak kltnjdk »sino- 
nim: gorun (v.)«, neologizmi kunica »ornat«, 
odatle kitnicar, kunicarstvo (Sulek) »modisteraj«, 
rasiren sa -ast kiinast (Vuk), danas obicnije 
kitnjast (epitet za Srijem', nj od apstraktuma 
na -nja hitnja). Indeklinabilni pridjev na -li 
hitali (fes)) odatle kitalija »kapa« (Kralje) i 
cebe kitajlije. Na -as kitas »1° sijerak, 2° na- 
zivi za stoku«. Deminutivi na -ica kitica (16. 
v.), imena biljki, odatle jos jednom kiticica. 
U znacenju »strofa« kitica moze biti turcizam 
arapskog podrijetla (ar. qifa > tur. kita od 
glagola kata'a »rezati«). Budmani ispravno pri- 
mjecuje da se znacenje »strofa« moglo razviti 
kod nas od »struk odrezanog cvijeca« kao i u 
arapskom. Deminutiv na -hka\ kitka »1° 
kita cvijeca (Kosmet), 2° vjeridbeni sastanak 
(Srbija, Knjazevac), 3° kicena kapa, 4° topo- 
nim«. Na -ina: hitina (Vuk) »snijeg sto ostaje 
po drvecu«. Imena domacih zivotinja: kito =- 
kitonja »vo« = kitez, kitulja = kitiilja (Kosmet) 
= kitusa = kilava »krava«, kitan »prasac, ja- 
rac«, s hipokoristikom kita, kitesa »krava, 
koza, prasac«. Kol. na -je kice n = kice (ZK), 
raskice n. Slozenice: kitonosa, kitores »ures od 
kita«. Denominal na -iti: kititi, -Im (14. v.) 
(is-, na-, o-, ras-, sa-, s-, za-), odatle postver- 
bal nakit m. sakititi, -Im »skupiti (svatove)«, 
skititi, -im (ZK) »sloziti«. Part. perf. pas. ki- 
cena (Orahovica, Slavonija) »krmaca«, na -ka 
klcenka (Vuk) »1° kapa s kitama, 2° zenska 
kosa, 3° krava, ovca, koza, 4° vrst jabuke«, 
s promjenom sufiksa kicanka (Srbija) »kita 
na fesu«. Poimenicenje na -ica kicenica (Lika) 



»umrla sestra«. Rumunji posudise child »Biindel,. 
Biischel, Porzione, Madzari kita »Biischel«. 
Glas t' nastao je iz jery-a, upor. ukr. kyta, 
a to iz ie. n. Ie. je korijen *dup-, rasiren sufik- 
som -ta, za koji postoje veze u germanskim 
jezicima. To je prijevoj od *(s)qeup- »struk«. 
Bez sufiksa -ta od tog je korijena cupa (v.), a 
od posudenica skopa (v.). 

Lit.: ARj 3, 883. 4, 944. 5, 13. ZWVZ 6, 
258. Tentor, JF 5, 210. Ribaric, SDZb 9, 
157. Elezovic 1, 291. Miklosie 158. SEW 1, 
679. Holub-Kopecny 197. Bruckner 231. Vas- 
mer 562. WP 2, 556. Mladenov 238. Schefte- 
lowitz, IF 33, 142. 

kizlar-aga (17. v., narodna pjesma, Ka- 
vanjin, Sorkocevic) = kazlar-aga (Gundulic) 
= krzldr-aga (Vuk, narodna pjesma) m »zapo- 
vjednik nad hadumima, eunusima, na turskom 
dvoru; upravo: djevojacki aga«. Od tur. sin- 
tagme ktzlar agast, pi. od ktz (pi. ktzlar) 
»djevica, djevojka«. Apstraktum na -luk krzluk 
»djevicanstvo«. Glede zamjene a, i, r < i 
upor. j agr z (v.) < yagtz. Balkanski turcizam 
iz oblasti dvorskog i ljubavnog zivota: rum. 
cizlar-aga, bug. kdz, kazam, s tur. posesi- 
vnom postpozicijom -m »moja draga«, upor. 
dzanum. Od tur. ktz sa sufiksom -kan (kao 
u callskan v.) nastao pridjev kizkan »ljubomo- 
ran«. Odatle je kaskdn m (Kosmet) »ljubomora« 
(objekt uzimati na koga), glagol na -isati (v.) 
kaskanisat, -isem = (sa -d od tur. aorista) 
kaskandisat, -isem »biti ljubomoran, zavidjeti« 
i radna imenica na -dzija kaskandztja m prema 
f kaskandzika »celjade ljubomorno, pakosno«. 
Obje su rijeci balkanski turcizam (tur. ktskan- 
mak, ktskanct) : bug. kaskandztja, kdskdndisvam , 
arb. keskan = keskanlek »Eifersucht«. 

Lit.: ARj 4, 922. 5 V 21. "'712. Skok, Sldvia 
15, 360, br. 441. Strekelj, DAW 50, 34. 
ASPh 11, 106. Elezovic 1, 284. 2, 521. Mlade- 
nov 274. GM 190. Tiktin 318. 

kjaro (Dubrovnik), prilog »jasno«. Od tal. 
(toskanski izgovor) chiaro < lat. dams. U 
starim dubrovackim spomenicima part. perf. 
pasiva dikeran, od dikerati < tal. (tosk.) 
dichiarare. U Reziji (prema furl.) klar. Inace 
posvuda prema mlet. izgovoru: carom (Lika), 
prilog na -om (v.) u priloskoj sintagmi za 
pojacanje corom cisto (se. nebo) »posve cisto, 
vedro«, cow (Vodice) »jasno«, car pridjev (Rab, 
Bozava) = carl, -a, -o (odredeno Molat): 
more je cam kad se vidi stara riva od Rea 
(Risan); komparativ carije (Kuciste) »svjet- 
lije«, na -it (v.) ocdrit (Rijecka nahija) »P ve- 
dar, 2° prijatan«, acanto (Crmnica) prilog 



kjaro 



87 



kladenac 



»jasno«. Denominal ocarati, -am pf. (Lika) 
(prefiks o-) »izvedriti se«, rascaralo se, rasca- 
raje se vrime (Kuciste) »poboljsava se«. Po- 
stoji jos u jednoga pisca Sara f »lux, svjetlost«, 
ali u citiranoj recenici nije jasno to znacenje. 
Moze biti isto sto ces. cara (Stulic) »linea«. 
Na -ac (v.) iatac, gen. -aca (Dubasnica) 
»stap kojim se u peci drva prevrcu« = na 
-ica carica (Tivat) »stap od smreke ili drugog 
drveta za obranu«. Ne zna se pravo da li je -ica 
u carica (Lika, Konavli) »putni list, Legiti- 
mationsschein« nas sufiks ili je zamjena za 
tal. -ezza < lat. -ides, -itia, upor. i carica 
(Tivat) »cistina u sumi«. 

Lit.: ARj 1, 891. 2, 126. 8, 532. Budmani, 
Rad 65, 163. Ribaric, SDZb 9, 83. Crania, ID 
6. Zore, Rad 108, 122. Sturm, CSJK 6, 81. 
JF 11, 81. 

kjeraf, gen. -rfa m (Sipanska luka, malo 
se cuje) = (isto s augmentativnim sufiksom 
-one > -un) krfiin m »veliko mnostvo srdjela, 
vise basamara (v.) zajedno«, »maca (v.)«, »bas- 
tun (v.)«. Nigdje se drugdje u Romaniji ne 
govori taj ribarski termin. Vjerojatno od lat. 
acervus »mnostvo, masa, hrpa«. Dosada je 
potvrden samo u romanjolskom zerbel »Stock 
der- Strohmiete« < poimenicen pridjev sr. r. 
acervale, u juznoj Kalabriji cermaru, ciarmaru 
»palone« < *acervarius (palus). 

Lit.: REW" 97 a. DEI 35-36. 

klaca f (Dubasnica, Krk) »dio jarma sto 
.stoji volovima oko vrata, kamba«. Trebalo bi 
jos potvrda iz drugih narjecja. Sudeci prema 
.arb. kular »gebogenes Holz welches dem 
Ochse um den Hals lauft«, koje se slaze sa 
coddari, cuddari (juzna Italija) = slov. koler 
(jugoistocna Stajerska) »collare dei buoi« — biz. 
xoWidpiov »isto« i potjece od lat. collare 
(v.), klaca je izvedenica od collum s pomocu 
-acea. Upor. kuaso »vrat« u francuskim narjec- 
jima, koje predstavlja izvedenicu na -aceus + 
-one. Prijelaz nenaglasenog o > 6 je kao u 
klevretb, slar < solarium. 

Lit.: ARj 5, 93. Pletersnik \, 424. GM 
212. DEI 1011. 

klada f (Vuk), sveslav. i praslav. (*kolda), 
bez paralela u baltickoj grupi, »1° Block, 
2° panj u drveta, 3° toponim«. Deminutivi 
na -ica kladica, na -id kladie (Vuk). Augmen- 
tativi na -ina kladina — na -etina hladetina 
= na -urina kladurina. Na -ara: kladara 
(Posavina) »vodenica na kladama«. Na -cica 
kladarcica (Vinkovci) »piiska, potrkusa, mo- 
tacilla alba«. Na -usa kladusa »1° sinonim: 



kladara (Posavina), 2° toponim«. Deminutivi 
na -ica Madarica »1 mlin na izdubenim kla- 
dama, 2° gljiva« = kladusica »gljiva«. Pridjevi 
na -en samo u poimenicenju kladenac (v.), 
na -bn samo u toponimu Klana (Istra, dn > n 
kao u panem pored padnem), poimenicen na -/ 
klddanj, gen. kladnja (Dalmacija) »T' kladenac, 
studenac, 2° toponim (Bosna)«, na -jaca hlad- 
njaca »gljiva«, na -ica klanica f, s deminutivom 
klanicica (Vuk, Bosna) »kosara, staja«. Slog 
Ma- nastao je po zakonu likvidne metateze: 
polj. Moda, rus. kolada. Osnova je *kol, kao 
u klati (v.), rasirena formantom d vec u ie. 
vrijeme, kako se vidi iz usporednica gr. idd- 
5oc, »grana«, stnord. holt, nvnjem. Holz, i ir. 
caill »suma« < *kaldet. Upor. rasirenje iste 
osnove formantom 5 u klas (v.). 

Lit.: ARj 4, 22. 26. Miklosie 123. SEW 1, 
543. Holub-Kopecny 168. Bruckner 238. Vas- 
mer 601. Uhlenbeck, PBB 22, 545. Petersson, 
IF 34, 222. Bezzenberger, BB 16, 240. 

kladenac, gen. -enea m (Vuk) = hladenac 
(Dubrovcani), juznoslav. i istocnoslav. te pra- 
slav. (*koldez0 »sinonimi: studenac > zde- 
nac, stublina, puc, bunar«. U 13. v. kladezb. 
Slog hla- nastao po pravilu likvidne metateze, 
e iz nazala ?, rus. kdldden = kolodjazb. Do- 
cetak -ezb zamijenjen na osnovu semantickog 
unakrstavanja docetkom -enac. Zbog istog raz- 
loga zamijenjen je i slog kla- > hla- prema 
hladan. Danas se najcesce govori u bug. i u 
Makedoniji. U Makedoniji se razlikuje stublina 
od kladenca time sto je stublina »bunar s 
ogradom od drva«, a kladenec »kamenom ogra- 
den bunar«. Prema tome jezicni osjecaj smatra 
kladenac izvedenicom od klada, kldsti (v.l. 
Uzimlje se da'je praslavenska posudenica iz 
germ. *kaldingaz, izvedenica od got. kalds, 
nvnjem. kalt »studen« (semanticka paralela 
studenac). Ta izvedenica nije potvrdena ni u 
jednom germanskom jeziku. Razlog za to 
misljenje bio je docetak -czb kao u knez, 
vitez. Docetak -ingaz u te dvije rijeci ozna- 
cuje osobu, ne predmet kao u kladez. Kiparsky 
se pridruzuje misljenju Brucknera i drugih 
da je kladez izvedenica od klada. To ce biti 
vjerojatno, i to zbog toga sto u slavinama, 
koje stoje najblize germanskom, kao sto su 
ceski, poljski, oba lucizka srpska i polapski, 
ne postoji refleks od *kold'tzb. 

Lit.: ARj 5, 24. Miklosie 123. SEW I, 
543. Bruckner, KZ 48, 188. ASPh 42, 139- 
140. Vasmer 601. Kiparsky 38-40. Skok, 
GISND 2, 284. Ekblom, Mel. Pedersen 414- 
419 (cf. Ub 23, 352). Stender-Petersen 211. 
si. (cf. Janko, Sldvia 9, 947). 



klafrati 



klanac 



klafrati, -am impf. = klafrdt (Istra, slov.) = 
Ma/uriti (hrv.-kajk.) = klaprnjati (Vuk) = 
kldprati, -am (Lika, Vuk) »sinonimi: brbljati, 
blebetali«, pejorativna onomatopeja. Odatle 
klafura m »covjek koji klafuri«, s pridjevom 
na -Ijiv klafurljiv; klapralo m prema kldpralica 
f. Varijanta bez r semanticki izrazava drugu 
nijansu: klapati, -am »govoriti zlo, opadati, 
panjkati«, klapalo m, s hipokoristikom klapo =- 
klapesa i s pridjevom kldpav (Lika); klaprnjati, 
-am »buncati« kao i klapati, klapam (o-) pored 
-Ijem »brbljati«, naklapati s apstraktumom 
klapnja i postverbalom Mapa f < *tlapa na 
-alo (na-, pri-)klapalo m idu zajedno s vari- 
jantom tlapiti > hlapiti, -im (se) (Vuk) prema 
fonetskoj pojavi ti > kl. Ta onomatopeja, 
kojom se Nj pejorativnom pravcu oponasa 
zvuk ispraznog, govora, nalazi se ne samo u 
slavinama, nego i u rum. clapai, clapani, 
clampani, njem. klaffen, kldffen, klappern. Po 
svoj je prilici praslavenska rijec. Kad se pre- 
nosi i na drage zvukove kao hlapiti se »pjeniti 
se«, u lit. klabeti »cvokotati zubima«, gubi 
pejorativnost. Druge varijante u tim nepejo- 
rativnim znacenjima pokazuju onomatopejske 
prijevoje: klepati (v.), klopot (v.). 

Lit.: ARj 5, 35. Tomanovic, JF 17, 213. 
Miklosic 117. SEW \, 509. Holub-Kopecny 
168. Bruckner 236. Mladenov 239. Jagic, 
ASPh 1, 431. Vaillant, RES 22, 15. 

klaftar, gen. -tra (Istra, Sulek) = Klafter 
(hrv.-kajk.) = klovter (18. v.) = kloftor 
(18. v.) = klaftra f (ZK) »sinonim: hvat (v.)«. 
Od njem. Klafter »mjera za drvo«, od glagola 
koji u ags. clyppan znaci »obuhvatiti«, seman- 
ticka je paralela za hvat, postverbal od hvatati 
(v.). Prvobitno »mjera obuhvatom rake«. 

Lit.: ARj 5, 27. 86. 90. 



Klacina (Kotor, Skaljari, Risan, Dobrota, 
Ljuta)«. Na -ar Macinar »koji pali klacinu«. 
Na -ara < lat. -aria klacindra f (Dubrovnik) 
»otpaci od starog zida«. Jedna potvrda (Mi- 
kalja, Stulic) Mocnica gdje je romanski sufiks 
zamijenjen hrvatskim. Glas c mjesto ocuva- 
nog k (lat. cale-ina) slaze se sa krcko-rom. 
kalcaina, dok je ke u lat. calx, ak. calcem 
(rijec sumerskog podrijetla, odatle na Medite- 
ran) ocuvano u velarnom izgovoru. Leksicki 
je relikt iz balkanskog latiniteta kao mums > 
nar. Slog Ma- nastao je po pravilu likvidne 
metateze. Stoji u vezi sa posudenicama iz 
graditeljske terminologije za kamene gradnje 
koje Praslaveni nisu poznavali. Upor. i nvnjem. 
Kalk kao posudenicu iz rimskog zidarskog 
graditeljstva. Ovamo jos deminutiv na -ulus > 
tal. -o/o: konkiil (Sutivan na Bracu) »ostro 
kamenje za kaldrmisanje« = gungul (Korcula) 
»isto« < tal. calcolo. Toponim Kankul (Krk). 
Odatle kalkuldl (Bozava) »racunati« < tal. 
calcolare i internacionalno kalkulirati. 

Lit.: ARj 3, 883. 5, 21. 27. 7, 392. 8, 813. 
Budmani, Rad 56, 162. Miklosic 117. SEW 1, 
508. REW 3 1501. 1538. DEL 672. 674-676. 

klamat, -am impf. (Cres) »psovati«, upor. 
u krcko-rom. clamuar, -ur gdje uz »chiamare« 
ima i »gridare (?)«. Od lat. clamare > tal. 
chiamare. Dalmato-romanski leksicki relikt. 
Ovamo ide iz mlet. recam m »vabac ptica u 
lovu na njih; ptice pod bosketima u krlet- 
kama, koje svojim pjevanjem mame druge 
ptice da dodu na ljepilom namazana stabalca 
(= bosketi, v.)«. Od tal. richiamo m prema 
mletackom izgovoru postverbala od richiamare. 

Lit.: Novosti 34, br. 281., 13. (u clanku 

Pocela je ofelanda, v.). Hirtz, Aves 412. REW 

1961. Tentor, JF 5, 206. Isti, ASPh 30, 
192. Banali 2, 194. 



klSk m (16. v., Perast, Dubrovnik, Cavtat, 
Potomje, Sibenik, Biograd, Korcula) »vapno 
gaseno, krec« = (sa a > e) klek (Sibenik) 
»kupovno vapno (razlika prema domacem 
terminu japanj, gen. -pnja)« = klak (ZK) 
»smjesa od ilovace i isjeckane slame za prav- 
ljenje peci«. Pridjev na -bn > -an: Macan 
»vapnen«, na -ovit: klakova (kamen), neologi- 
zam. Denominal na -iti klaciti, -im (is-, na-, 
o-) prema impf, oklacivati »okreciti«, okla- 
caviti se (Pavlinovic) »uprljati se klakom«, od 
nepotvrdenog pridjeva klacav. Na rom. su- 
fiks -ina: Macina f (Vuk, Krtole, Crna Gora, 
Crmnica) = Macina (Potomje) »1° vapnenica, 
krecana, 2° toponim Pod Klacinom (Budva), 



klanac, gen. -nea m (Vuk) = klanac, gen. 
klanca (ZK) = klanac (Vodice), praslav. 
*kolnbCb, »tijesan put izmedu dva brda«. Hrv.- 
-kajk. toponim Klanjec (Zagorje, nj < n iz 
gen. pred c). Deminutiv na -ic kiancio (Lika), 
klanjcec (hrv.-kajk.), augmentativ na -ina 
Mancina. U bug. sa sufiksom -Ik mjesto -be: 
klanik »Raum zwischen Herd und Wand«. 
S tim sufiksom i u rum. cd/nic = colnic < 
*clanic »1° breiter Bergpfad > 2° Htigek. 
U istocnom hrv.-srp. posudenica dervent (v.), 
klisura (v.). Unutar slavenskih jezika rijec je 
juznoslavenska, ceska i polapska. Iz polap- 
skog se moze zakljuciti da je slog Ma- nastao 
iz likvidne metateze. U prasrodstvu je s lit. 



klanac 



89 



klas 



kalnas = lot. kalns »brijeg«, lat. callis i stvnjem. 
Holle, s istim znacenjem kao u bugarskom. 

Lit.: ARj 5, 28. 33. Ribaric, SDZb 9, 
157. Miklosic 117. SEW I, 547. Mladenov 
239. IFP 1, 356. Strekelj, ASPh 26, 417. 
Bruckner, KZ 48, 185. Z-SPA 8, 437. Jagic, 
ASPh 2, 397. Tiktin 392. Vasmer, A 5/ 5, 
143. Solmsen, PBB 27, 366. Scheftelowitz, 
KZ 53, 254. Bolsacq 1 431. 

klanfa f (hrv.-kajk., ZK, slov.) »Klammer«. 
Denominal sklamfati pf. »kukama sastavitk. 
Na -ar: kldmfar m (1495, hrv.-kajk., Bclo- 
stenec) = klanfar (ZK, slov.) = k/ampar 
(Lika) = klanfar (Sulek) »sinonim: limar«. 
Od bav.-austr. Klampferer > Clampfer — 
Klempner, od klempern »Blech hammern«. Nje- 
macka onomatopeja. 

Lit.: ARj 5, 28. Pletersnik 1, 401. Maluranu 
503. 

klaoka f (Mikalja, dopuna od grada) »pod- 
zemni prokop u gradovima za izvodenje na 
polje necistk. Poluuiena rijec. Nije potvrdeno 
u narodnom govoru. Od lat. cloaca. 

Lit.: ARj 5, 33. REW* 1994. DEL 985. 

klap m (Ston, Dalmacija) »mlijeko na 
smokvi koje izade kad se otrgne plod ili 
grancica«. Sa -be: klapac, gen. -pea »oljustine 
od smokve (Ston, Dalmacija)« = hlapac 
(Dubrovnik, glede kl > hi upor. hlace). 
Sa rijetkim sufiksom -or kldpor m (Ston) 
»sinonim: klap«. Postanje nejasno. Mozda u 
vezi sa ces. klapet, polj. klapec, ukr. Mapolb 
«komad krpa« ili s arb. glep = ge'lepe = sklepe 
= gloq (Godin) = igllbe »krmelji«, iglapur 
»krmezljiv«, oxkina »Kopfgrind«. 

Lit: ARj 5, 33. 35. SEW I, 510. Bruckner 
236. 

klapiti, -im impf. (Vuk) »eo aegre« = 
klapati (Lika) (do-) »hoditi«. Upor. fr. ono- 
matopeju clopin - dopant »sepajuci«, clopiner 
»sepati«. Onomatopeja za radnju hoda. U 
Kosmetu je klap uzvik koji se moze opetovati, 
njime se oznacuju stvari kad se redaju. U 
drugom znacenju klapit se (subjekt orasi) 
»Ijustiti«, okldpit (objekt usi) »objesiti, oboriti« 
(Kosmet) = oklapiti (Vuk). Glas p varira sa 
m: klamitati, klamwem (Vuk) »vacillare« prema 
klamati, -am (ras-) (Lika). Odatle na -alo: 
klamalo m prema f klamalica, iter, rasklamavati. 
Na -cati Mancati, -am »moriti se iduck je 
deminutiv od klamati: na Cresu: zub mi se 
klanca »trese«. Na -iati Mancati, -am (sred- 



nja Dalmacija, Pavlinovic) »(u mraku) iduci 
klapati zivotom«. Sa i mjesto a: Hem »uzvik 
kojim se oponasa hod«, oformljen klimati 
(ras- vezano uz znacenje koje se nalazi u 
klimav jv. nifeL, prema kiimnuti -nem (Srbija) = 
(sa mn > n) klinuti, -em (Kavanjin) (do-, 
is-, ras-) (takoder bug.), pridjev na -av klimav 
»kad predmet ne stoji cvrsto«, poimenicen na 
-ica klimavica »sinonim: drijemez«, odatle 
klimavnica (Mrka Poljana) »sprava za kretanje 
mijeha«. Rijec klam postoji u ceskom ipolj- 
skom u psiholoskom znacenju »obmana«, a 
onomatopejski prijevoj i klimam u bugarskom 
i bjeloruskom. 

Lit.: ARj 2, 590. 595. 3, 884. 5, 28. 29. 
34. 73. 74. 78. Elezovic \, 293. 2, 23. Tentor, 
JF 5, 206. Miklosic 117. 119. SEW 1, 50S. 
Holub-KopeZny 168. Bruckner 236. Mladenov 
241. Matzenauer, IF 8, 169. Scheftelowitz, 
KZ 54, 226. Specht, KZ 68, 128. 

klas m (Vuk), sveslav. i praslav. (*kohz), bez 
paralele u baltickoj grupi, naziv za »plod 
poljoprivrednih biljaka (kao psenice, kukuruza 
ita.), spica«. Pridjevi: na -bn Masen, gen. 
klasna (hrv.-kajk, 1653), poimenicen u m. r. 
za »juni« (17. v., pored lipanj, ivanjscak, 
slovacki, Belostenec, Habdelic, Patacic); na 
-at Masat »koji je pun klasja«; na -ast kidsdst. 
Deminutivi: na -be klasac, gen. -sea = -Ik 
Mdsak, gen. -ska, na -ac': klascic; na -unac: 
slasunac, gen. -nca (Istra) = klasundc (ZK) 
»klip od kukuruza, oklasina (Crna Gora), 
okomak«, s deminutivima klasuncic (Istra) = 
klasuncac (ZK). Augmentativ na -ina: Masina 
(Boka). Na -ulja klasulja »biljka«. Kol. na -je 
klasje = klase (ZK) = kldjse (Kosmet) = 
klasinje. Slozenica klasbber m (18. v.) »covjek 
koji bere klasje«. Denominal na -ati: Masati, 
-a (Vuk) (is-) = Masat, -a (Kosmet, ZK) 
(pre-) »sinonim: vlatati (subjekt psenica, ku- 
kuruz)«, prema iteratlvu isklasi'vati, isklastati 
(srednja Dalmacija, Pavlinovic, s nejasnim 
st za s, mozda unakrstenje sa vlatati). Ovamo 
mozda slozen denominal na -iti, -ati izmito- 
kldsiti, -toklasim (Stulic) = izmetokldsati po- 
red -siti (Dubrovnik) »izmijesati razne stvari 
tako da sve ostane u neredu« od sintagme 
izmi (imperativ od iz-jeti) i klas (upor. prezime 
Smiciklas) rastavljeno sa to (upor. razgovijetno, 
nagovijestiti, najtomanje). Promjena e-i na- 
stala prema mesti, metem, pometnja. Slog 
Ma- nastao je po pravilu likvidne metateze, 
upor. polj. klos, rus. kolos. Od ie. usporednica 
trebaistacinarocitoarb. £a//»idem« < ie. *kolso, 
tj. ie. korijen *qel »bosti« rasiren formantom 



klas 



90 



klasti 



s u prijevoju *kol-, v. klati. Rijec klas prema 
tome je slavensko-ilirotracki zajednicki leksem 
kao gomila (v.), gotov (v.). 

Lit.: ARj 3, 884. 5, 36. 37. 38. Elezovic I, 
293 2, 125. Jonke, Rad 275, 69. Ilesic, ASPh 
27, 143. Miklosie 125. SEW I, 238. 549. 
Holi/b-Kopecny 168. Vasmer 603. Trautmann 
115. HT 1, 435. Mladenov 239. Gorjajev 
161. GM 168. Jokl, C/iir. 329. Loewenthal, 
Jim./. «ord. /r/, h. /. 29, 79-131. (cf. 7/6 5, 
111). Solmsen, PBS 27, 366. Uhlenbeck, 
PBB 30, 288. Bmsacd) 487-488. 

klasa f »razred«. Od tal. ili njem. Klasse < 
lat. classis, mozda etruscanskog podrijetla. Prid- 
jev na odredeno -ni klasni (~a borba, ~a 
lutrija), slozeno prvoklasni. Na -j'cz/j > -t'A 
klasik, apstraktum klasizicam, pridjev na 
-6H > -an klasican, poimenicen na -ost kld- 
sicnost. Slozen glagol klasifikati, -am impf, 
prema iteratlvu klasifikovati, -fikdvam (Du- 
brovnik) — -ovati klasifikovati, -ujem = 
-irati klasificirati, -fiaram, apstraktum na 
-adja klasifikacija f. Ucena rijec. 

Lit.: ARj 5, 37. REW 3 1964. DEI 975. 

klasomunje m ili f pi., u poredbi zvo- 
kotati kao klasomunje (Ljubisa) »govoriti tu- 
dim jezikom«. Po tumacenju autora »neka 
soja ljudi kao ciganija«. 

Lit.: ARj 5, 38. 

klasti, kladem, sveslav. i praslav. impf. 
("kold-), zivi u cakavskim narjecjima, »1° 
metnuti (stokavski), vrci (zapadna narjecja, ZK), 
deti (hrv.-kajk.), 2° vaditi jelo iz zdjele u 
tanjure (Lika, Mikalja), 3° (subjekt med, gnoj, 
mozak, Vuk) teci, kad je rijec o necem gustom 
(to znacenje nije jasno)« prema pf. hlddnuti, 
-em (Lika) »metnuti«. Razlog nestajanju gla- 
gola klasti je djelomicna homonlmija sa 
klati, kaljem, narocito u part. perf. aktiva, 
gdje kldl ima dva znacenja »1° postavio, 
2° klao«. Impf, na -ati klddati, kladdm (15. v.). 
Praslav. *kolda je od druge osnove > klada 
»Block«, dok je klad m »sinonim: blago« = 
klada f (crnogorska narodna pjesma«) od klasti. 
Apstraktum kladanj, gen. -dnja (Lika) = 
kladnja (Vuk) = kladnica »krstina«. Praslav. 
je izvedenica na -ivo kladivo (slov., stcslav., 
ces.) »sinonimi: cekic, maljic, korac«. Ta ima 
paralele u keltskom. Odatle hrv.-kajk. kladivec, 
gen. -vr.a = kladlvac, gen. - vca (ZK). Prilog 
jaklad (Brae) »cini mi se, mozda«. Nije, kako 
Budmani misli, od jak (v.) »kako«, nego je 
kao_/o reku (ZK) »mislim, etwa«. Denominal na 
-iti kladiti se, kladim (Vuk) (o-, op-) »wetten; 



sinonim: na zapadu vadljati (ZK) s postver- 
balom vadija = oklada«, prema iteratlvu 
klddati se, kladom (Vuk) (o-, op), odatle neolo- 
gizam opkladionica »kladenje na sportskim utak- 
micama«. Rumunji posudise dadd, clddi,, 
cioe »grosser Haufen« < Haanja, dem. clditd 
»Getreideschober«, clai, cladarie. Prefiksalne 
slozenice s klasti, kladiti daju takoder brojne 
interesantne i stare izvedenice: isklasti, is- 
kladem (Lika) »izliti, isuti«, pored uklddati, 
isklddam, odatle postverbal isklad (Lucie) — 
{skladanje »sadrzaj drame«; od nakldsti pf. 
prema naklddati impf, postoje u zapadnom 
knjizevnom jeziku neologizmi uzeti iz ceskoga: 
naklada »Verlag« prema njem. Auflage, na- 
kladnik »Verleger«; od oklasti stari je postver- 
bal oklad m (Brae, 1250) »1° maceries > 
mocira, ograda od suhog zida, u historijskim 
tekstovima Muda longa, Muda bona, 2° to- 
ponim na jadranskim otocima«, kod Vuka oklad 
je isto sto i oklada; zatim: prijeklad (Vuk) = 
prijekladnik »kamen sa strane na ognjistu«, 
zaklad (juzni krajevi) = zaklada (Crna Gora) 
»1° lijepe haljine, 2° zalog«, od pridjeva pri- 
kladan (protivno neprikladan, odatle nepriklad- 
nost); ne postoje glagolske prefiksalne slozenice 
odakle su stvoreni ovi postverbali. Za post- 
verbal poklade = bug. pokladl postoji u - 
Vodicama glagol poklddati (zivini seno) »hra- 
niti stoku«. Od uklasti, ukladem (Lika) »met- 
nuti u sto« pored ukladiti se (Boka) »okladiti 
se« (Lika) postoji ukladd (Boka) »oklada«, 
ukladnica (backi obucarski termin) »komadic 
koze sto se metne u srijedu kad se siju sare 
ili usmine«. Od rasklad'ati, raskladam (Lika) 
»dijeliti na dijelove« postverbal je rasklad m 
»sinonimi: povaljenica, grebenica«, rasklada f 
(Brae) »jamica za lozu«. Pridjev raskladan »raz- 
licit« nije usao u jezik. Od sklqsti i skladiti 
(Mostar) »sloziti« postoje brojne izvedenice: 
pridjevi skladan (Dubrovnik, Smokvica, Kor- 
cula) »uljudan« (protivno neskladan), (ne- 
skladnost, sklad (nesklad, gen. -i u f Prcanj, 
pored nesklad m), skladnoca, neskladnih; 
skladiste, skladisnica; skladnja (Boka) »krst, 
Garbenschober«, s glagolom skladnjati (Ri- 
jecka nahija) »stavljati zito u stogove«, u 
pi. skladnje, gen. skladnji i skladanja (Sri- 
jem) = Manje (ZK, sa dnj > nj) — skladnjica 
(Istra) »naprava od dvije prijecke za prevo- 
zenje bacava«. Neologizam skladnja »sintaksa« 
napusten je. Zivi su: skladati »komponira- 
ti«, skladatelj »kompozitor«, skladba »kom- 
pozicija«. Ovamo mozda jos sklanik m (sa 
dn > n) »uzao za privezivanje vesla uz ca- 
mac; sinonim: strop«. Jos treba spomenuti 



klasti 



91 



I Jit 



zakladna (Hrvatski Grob, Slovacka) »gornji 
dio uzglavlja u postelje« = zlakanja (ZK, 
.dnj > n i premjesten / u naglaseni slog) = 
zaklanda (metateza za dnj > dn > nd), 
pridjev zakldddn (Piva-Drobnjak) »lijep, pri- 
kladan«; zaklada u znacenju »fundacija« smatra 
Maretic posudenicom iz ceskoga, ali postoji 
ista rijec u slicnom znacenju u Crnoj Gori. 
Balticke paralele objasnjavaju ie. etimologiju 
od klasti. Lit. kloti, kloju »razastrijeti, na 
siroko postaviti«, lot. klaju, klat »rasiriti« 
kazu da je ie. korijen *qlo - ili ala- »na siroko 
metnuti, postaviti jedno na drugo« bio u 
slavinama rasiren formantom dh. To rasirenje 
pozna i lit. klodas »sloj«. Prema tome ide 
klasti dijelom i medu baltoslavenske uspo- 
rednice. Slog kid- u klasti nije nastao po pra- 
vilu likvidne metateze prema rus. kladu, klastb 
i stnord. hlada »aufschichten«. Upor. za kla- 
divo stir, catti < Akaidet »suma« pored claideb, 
kimr. cleddyf »mac« i fr. / leve, unakrstenje 
od gladius i gal. * kladivo. To znaci da se 
ie. korijen *klo-dh pomijesao sa korijenom od 
klati (v.) < praslav. *kolti. 

Lit.: ARj 3, 884, 4, 430. 5, 26. 29. 39. 
41. 8, 31. 66. Elezovic 1, 292. NJ 2, 76-77. 
Mazurami 817. Maretic, Savj. 181. 132. NVj 3, 
192. Ribaric, SDZb 9, 178. Vukovic, SDZb 
10, 385. Ivsic, JE 17, 128-129. Unbegaun, 
RES 12, 25. Miklosie 117. SEW 1, 506. 
507. Holub-Kopecny 168. Bruckner 236. KZ 
46, 235. Vasmer 565. 603. RSI 6, 193. Mla- 
denov 239. WP 1, 439. 489. Trautmann 135. 
Jokl, Unt. 111. lsti, Stud. 74. Tiktin 371. 
Vaillant, RES 22, 15. 23. Hirt, PBB 23, 
334. GM 138. Petersson, Gioita 4, 294. (cf. 
RSI 6, 279-280). Matzenauer, LF 8, 168. 
Boisacq 464-465. Osthoff, IF 4, 267. 

klastriti, -zm (Lika, ZK) = kij ostrili (Du- 
brovnik) »sjeci sa drveta granje sto mu moze 
biti skodljivo; sinonimi: cistiti, kresati, re- 
zati«. Glas a stoji mjesto e kao arhaizam. 
Odgovara prema tome tocno slov. klestiti I 
klestreti, praslav. *klestiti. Ista je osnova i u 
klijesta (v.). Bez r je kljdstiti »mutilare«, v. 
kljast. Glas r je sekundarni umetak poslije 
it kao u prostrkd (ZK) za prostac (v.). Hrv.- 
-kajk. je klestriti, -im. Upor. jos ces. klestiti, 
klestiti i klestiti »behauen, verschneiden«, 
klest »odrezak drveta«, okleitek »komad grane«, 
polj. klescic, klesczyc »verschneiden, Wallachen«. 
Promjena str > str je kao u ostar. Isti glagol 
dolazi na velikom juznoslavenskom teritoriju 
bez /: kastriti, -em (18. v., Slavonija), okastriti 
(Vuk), iskastriti (1485), upor. bug. kdstrja — 
okastrit (Kosmet) »sinonim: okresati«. Sa k > 



h kao u hlace: nastriti, -im (18. v., o bjek 
granje, Dubrovnik) (do-, o-, po-, ras-) » dem 
i ohastriti. Budmani oznacuje hastriti kao 
rijec nepoznata postanja. Miklosie upor^duje 
nastriti i kastriti sa lat.-rom. castrare. Protiv 
tog uporedenja govori cinjenica sto romanski 
glagoli na -are nikada ne prelaze medu nase 
faktitive na -iti. Mislim da treba pretpostaviti 
gubljenje / ili Ij zbog disimilacije / (Ij) - r > 
- r. Romansko castrare ne igra ulogu u 
ciscenju drveca. V. jos kljast. 

Lit.: ARj 3, 581. 582. 874. 4, 891. 5, 42. 
56. 94. Elezovic 2, 23. Tornanovic, JE 17, 
202. Miklosie 86. 113. SEW 1, 492. 517. 
Holub-Kopecny 170. Vasmer 568. Mladenov 
233. REW 3 1749. 

klati, kaljem impf. (Vuk), baltoslav., sve- 
slav. i praslav. (*kolti, koljo) (do-, is-, iza-, 
o- se, po-, pri-, s-, sa- se, za-) »1 ° bosti, stechen, 
2° ubijati, schlachten«. Od prezentske je 
osnove radna imenica na -ac koljac, gen. -aia. 
Ima u danasnjem hrv.-srp. govoru upravo 
cetiri osnove: kla- pred suglasnicima, kol- 
pred samoglasnicima, prijevojne kal- i nis- 
ticnu la.'-. Prva je zastupana u morfologiji, 
u klac m, klanje n, zakldnje, u poimeni ce- 
nim part. perf. aktiva klalac, gen. klaoca (17. v. 
jedna potvrda), klaj u djetinjem govoru, u 
poirnenicenom part. perf. pasiva na -iqa k la- 
nica (Vuk, Dubrovnik) »1° ovca ili koza koja 
se hrani da se zakolje, 2° sinonim: pokolj, 
3° (Srbija) Schlachthaus, na zapadu klaonica«. 
Od klanje je klanjenjak »covjek koji se zakl ao«. 
Ostale u izvedenicama. Rijec koh »jidooa>toc,, 
klin, palus« je praslav. postverbal u z na _ 
cenju »sjekirom odsjecena grana«, odatle kj[ 
(Belostenec, Jambresic), pokolj i kolj m (lst rl ) 
koji nisu usli u knjizevni jezik. U izveden i s i 
sa deminutivnim sufiksom -be cine zaseb nll 
leksikologijsku porodicu, v. kolac. Postverbji 
prokola f (sjeci kupus na prokole), zakolj. A 
straktum na -ina koljina (ZK) = hrv.-kaj A . 
kolinje n = svinjbkolja; raskol m (Vuk), od d g _ 
nominala raskoliti »rascijepati«, s radnom im t _ 
nicom raskolnik; kolanac, gen. -anca (Buze t 
Sovinjsko polje) »cjepanica«. Denominal n ' 
-iti: koliti, -Tm (18. v.) (is-, ras-) »cijepati« 
odatle na -itati raskolitati »sinonim: raskl 3 
mati«. U djecjem govoru prema prezentu : ko _ 
Ijiti (Dobroselo, Lika). Deminutiv na -ka_ 
kbljkati se, -dm (Lika) = pejorativno kolju sira 
se s izvedenicom na -alo m prema f - c lie 
koljustralo prema koljustralica (Lika). Impe . 
rativna slozenica koljikonjevic »koji kolje konje« 
Rumunji posudise rodeol n »Sperrleisten 



klati 



klav 



Spannriegel, rdscoald ;'»buna«, takoder pridjev 
cu pdrul rascal »mit aufgelosten Haaren«, a 
rdscoli »buniti«. Dok je klati vezano na rad 
nozem, impf, kalati, kalam izrazuje rad sje- 
kirom »cijepati«, ali znaci i »cijepati uopce«, 
npr. kalati, kalam (is-, raz-) ribu (Vuk) »raspo- 
lavljati, rezati je da se osusi«, odatle na -dzija 
kaladzija (Vuk) i kaladzijinica »mjesto gdje 
se riba kala«, kaljati, -am (sa If od kaljem, 
jedna potvrda, Slavonac, 18. v.), raskaljati, 
raskdljdm (Stulic, J. S. Reljkovic) prema ras- 
kaljivati, raskaljujem. Poimeniceni part. perf. 
pasiva na -ka, -ica: kalanka = kalanica »vrsta 
breskve ili sljive«. Milas je zabiljezio u Stonu 
kalanka »vrsta sukna«. To je valjda druga 
rijec. Ovamo jos kalotine f pi. (Vuk, Srijem) 
»suho voce«. Prijevojni stupanj kbit »Eckzahn«, 
sa 6 > a zastupan je u kdljac, gen. kalica 
(Vuk, Ij mjesto / od kaljem ili od koljac} = 
kaljak, gen. -Ijka = kaljak (Ston, Milas) = 
kajak, gen. -aka (Smokvica, Korcula) »krajni 
zub kutnji u covjeka sto zadnji iznikne«. Tu 
sveslav. i praslav. rijec posudise Rumunji 
colt < klhcb (sa 5 > o). Prvobitno / ocuvano 
je u hrv.-kajk. kleh, gen. kleha m (Valjevac, 
Jagic) »Hauzahn des Schweines«. Sadrzi ri- 
jedak sufiks -ehi (kao peteh »pijetao«) mjesto 
-bcb, -bk u sluzbi radnih imenica. Sa -ica 
mjesto -be: klica »donji zub u nerasta«. Sa 
duljenjem 5 > bi (= y) > i samo u impf. 
iskiljat, iskiljam (ZK) »sekirati«. Druge iz- 
vedenice od kbl- I kol- v. pod kalj =■ kalja, 
klas, klada, klijati, klica, klatiti. One cine 
zasebne leksikologijske porodice. Slog kla- na- 
stao je iz likvidne metateze. Upor. polj. kloi, 
kluc, rus. koldtb, kolju. Balticke i druge ie. 
usporednice sigurne su. Lit. kdlti, kalu = 
lot. kult »udaram (maljem, sjekirom), ku- 
jem«. Semanticka razlika izmedu baltickih i 
praslavenskih usporednica je samo u tome sto 
praslavenske pretpostavljaju rad nozem i sje- 
kirom, a balticke rad maljem i sjekirom, ali u 
koliti - kalati sloga je baltoslavenska pot- 
puna. Ie. korijen *qel- »bosti«, u prijevoju 
*qol- i go/-. 

Lit.: ARj 2, 590 3, 119. 763. 725. 766. 
781. 871. 884. 888. 5, 27. 28. 33. 65. 142. 
176. 184. 185. 191. 205. 206. 219 230. 
231. 262. NJ 2, 81. Ribaric, SDZb 9, 155. 
Miklosii 123. 125. SEW 1, 551. Holub-Ko- 
pecny 168-169. Bruckner 237. Vasmer 603- 
604. Trautmann 114. 115. WP \ 435. 438. 
Gorjajev 152. Mladenov 245. 247. Tiktin 
1301. RES 22, 27. Boisaaf 464. 868-869. 
1115. Persson, IF 26, 61. AnzIF 10, 49. 
Petersson, IF 34, 226. KZ 33, 287. Jagic, 
ASPh 1, 429. Osten-Sacken, IF 33, 256. 



klatiti, kldti'm impf. (Vuk) (do- se, na-, s- 
Lika, ra-) = klatiti, klatim (Vodice) = kid- 
tit (ZK), sveslav. i praslav. *kolt-), »l"drmati, 
stresati, ljuljati, 2° tresti voce sa stabla (Vo- 
dice, ZK), 3° ~ se skitati se, 4° (metafora) 
brbljati (sjeverni cakavci, Lika)«; r.aklat'it se, 
nakldtim (Kosmet) »(pejorativno) dovuci se«, 
doklatiti se (Lika) »dosmucati se«. Na -ez 
klatez m = klatnica, pejorativ kldte&ina 
(Lika) »sinonim: vagabund«. Na -juh kla- 
cuh (Istra) m »skitnica« prema klacusa f 
(Istra), klacusina. Odatle odbacivanjem sufiksa 
-uh klac (Istra) »covjek koji se klati« = klac 
(Vodice) »1 ° prut za tresenje voca, 2° skitnica«. 
Apstraktum na -nja klatnja f »1° skitnja, 
2° sinonimi: tlapnja, klapnja«. Rasireno sa 
-ar- klatariti se (do-, is- Lika) »skitati se«. 
Odatle na -ija (kol.): klatdrija f (Belostenec, 
Jambresic, takoder stcslav., ces., polj., rus.). 
Ovamo klalo n (Vuk) »troje drvljadi krmetu 
oko vrata da se ne moze provuci kroz ogradu« = 
klatno (Dubasnica) »1 ° komad drva sto se 
metne skodljivoj ovci medu noge, 2° zvecak« — 
klatvo »kratko, debelo i okruglo drvo za svinju 
o vratu da ne moze bjezati«. Od skldtiti (Po- 
povic) »zu Boden schlagen« postverbali sklat 
m, f »1° nevrijedno celjade« = mozda ovamo i 
ime ribe sklat, gen. sklata = skldta i (Vuk) 
»1° budala (Srijem), 2° smjesa od zita (Her- 
cegovina), 3° kornjas«. Od posljednjeg demi- 
nutiv sklatic i augmentativ sklatina m. Slog 
kla- nastao je po pravilu likvidne metateze, 
polj. ktocic, rus. kolotitb, -cu. Rumunji posu- 
dise dati »micati«, cldtite f pi. »Eier-, Pfan- 
nkuchen«, a cldtina = clatana »prodrmati«, 
apstraktum s rum. sufiksom lat. podrijetla 
datinaturd, a datdri »isprati«. Praslav. *kolt- 
izvedenica je od ie. *qel- / *qol- (v. klati) 
prosirenog formantom t. To prosirenje na- 
lazi se i u lit. kaltas »dlijeto«. 

Lit.: ARj 3, 884. 5, 42. 45. 46. Elezovic 1, 
438. Miklosic 125. SEW 1, 550. Holub-Ko- 
pecny 169. Bruckner 237. Vasmer 603. Mla- 
denov 239. RSI 5, 143. Scheftelowitz, KZ 
56, 550. Tiktin 373. 

klav, gen. klava m (Prcanj, Krtole, Bijela, 
Risan, Bogdasic, Dobrota, Stoliv, Muo, Lastva, 
bokeljska rijec) »zapirac bez kljuca koji se 
pomice amo-tamo, Riegel«. Deminutiv klavic. 
Denominal zaklavati, -am (Prcanj). Dalmato- 
-romanski leksicki relikt od lat. davis, od 
claudere. Ucenog je podrijetla klavocimbao, 
gen. -ala (Mikalja) < tal. clavicembalo (17. 
v.) = fr. clavecin i clavier > njem. Klavier > 
klavir, gen. -ira (hrvatski gradovi), kroati- 



klav 



93 



kleci 



zirano u glasovir preko slovenskoga [Sulek 
uzeo iz Janezica, 1850-1851]. 

Lit.: ARj 5, 46. Resetar, Slok. 241. 310. 
Dukat, PPP 18, 308-309 (cf. i JF 17, 331). 

klavrn (Dubasnica, Krk), pridjev na -ue 
»obijestan« = kldvaran (Vodice) »glup« =- klavar, 
f klavarna (Cres) »lud, mahnit« = skolovaran, 
f -ama (Brae) »smusen, nastran, cudan«. 
Denominal na -ati pored -esali (glede infiksa 
-as- / -es- upor. sepasati / -pesati, v.) klavarndti 
(Istra Vodice) pored klavrnesati »bez cilja 
lutati«. Prema Strekelju bila bi posudenica iz 
srvnjem. klagbaere »zu beklagen, mitleidwiirdig« 
sa sufiksom -&« 6. Postoji jos slov. kldvern. 

Lit.: ARj 5j 47. Ribaric, SDZb 9, 157. 
SEW 1, 511. Strekelj, ASPh 14, 527. 

klavstro n (Dubrovnik) = klbjstro (Zore, 
Dubrovnik) »zatvor po redu manastirskom« = 
klaustar, gen. klaustra (rukopis, 16. v.) = 
klaustra (16. v., Dubrovcani, i danas) »dvo- 
riste manastirske« = klaustra n (18. v., Dal- 
macija) = klostar (Mikalja, Voltidi) = klo- 
star, gen. klostra (15. v., hrv.-kajk. i cakavski, 
slov.) »1 ° samostan, 2° toponim«, deminutiv 
klostric (Istra, 17. v.). Nalazi se i u ceskom i 
poljskom. Od stvnjem. chlostdr. Madz. kolostor 
> kolustar (hrv., prema Miklosicu). Dubro- 
vacko klavstro moze biti dalmato-romanski 
leksicki relikt sa au > av kao u Mavar < 
Maurus. Oblik klojstro kasnija je izmjena 
prema klostar ili prema tal. chiostro, furl. 
clostri, su dok klauster itd. uceni latinizmi. 
Lat. crkveni termin daustrum je od claudere. 

Lit.: ARj 5, 46. 90. 219. Budmani, Rad 65, 
161. Pletersnik I, 412. Miklosic 121. SEW 1, 
524. Schwarz, ASPh 40, 289-290. REW 3 
1972. DEI 907. 

klebecan m (Vuk, Srijem, Backa) »sino- 
nim: smokljan, budala«. 

Lit.: ARj 5, 47. 

klecati, -am impf. (17. v., Dubrovnik) »uda- 
rati u zvono samo s jedne strane, a sve jed- 
nako«. Oformljenje onomatopeje kle kle kle 
kojom se oponasa glas zvona. S umetnutim 
n klencati »zvoniti tako da klatno udara samo 
u jednu stranu zvona (Vodice)«. Samoglas e 
mijenja se u r i umece se n: klincati, klincam 
(Rijeka) »idem« = klingati (ZK). Upor. 
kucati (v.) i klepati (v.) jer se klecati moze 
objasniti i kao prosirenje osnove klep- s po- 
mocu -cati. Upor. i pod breknuti. 

Lit.: ARj 5, 47. 77. Ribaric, SDZb 9, 157. 



klecati, -am impf. (Srbija) »utkivati ru- 
kama, ne cunkom u pravo tkanje cilimske 
sare« (objekti prostirke, kecelje, torbe, termin 
iz cilimarskc industrije) = (sa kl > klj) 
kljccati, -dm »sarati pregacu«. Pridjev na -av 
kljecav »saren« = na -ast kljecast. Metafo- 
ricki se prenosi na zmije: na -an: kljecan = 
kljecatak, gen. -atka = kljecatica = klecatica 
(Suha planina kod Nisa) »vipera ammo- 
dites«. Part. perf. pas. poimenicen kl'ecanik m 
(Srbija) »cuim« = klecanica »klecano tkanje«. 
Kako je potvrden ijekavski oblik klijecati 
(Stulic) — kljecati (Krajina), e je nastao iz "k. 
Postoji i ikavski s umetnutim n *klincati po- 
tvrden u klimani citimi (18. v.). Upor. rum. 
denciu pored dincin »Stachel, Dorn, Knift«, 
pridjev clenciuros »stachelig, dornig« i deant 
»Felsen«, ako uopce ide ovamo. Prema Simciku 
od klijetka (v. klijet), kojom se oznacuje 
cetverokutna figura (kvadrat, romb itd.). 

Lit.: ARj 5, 48. 67. 94. Simcik, NVj 41, 
383-384 (cf. JF 13, 288. IJb 19, 265). 

kleci pored kleknuti (prema prezentu), 
kleknem (Vuk) (po-), sveslav. i praslav. ("klqk-) 
pf., »baciti se na koljena«, prema impf, 
na -eti klecati, -im (Vuk). Prema micati pored 
nukati, pucati, puknuti govori se klecati (ZK, 
15. v., slov.) (subjekt kolena) »ne moci ici«. 
Odatle na -alo klecalo (18. v., Vuk) = kle- 
cala n pi. (ZK) pored klecalo = kledlo (Istra) 
— klecionik »stolac za klecanje«. Prema srica 
pored sreca postoji pseudoikavizam klicali, -dm 
pored -cem u zapadnim krajevima (18. v.). 
To moze biti i irftpf. prema obecat — impf. 
obitat. (ZK). Iterativ se pravi na -va- pokle- 
civati, poklecujem. Prilog poklecke, klece = 
klececi (upravo part, prezenta akt). Grupa kl 
prelazi u klj: kljecati, -im (cakavci) prema 
kljeknuti, -em. Kod cakavaca dolazi i sa a < e 
(kao ujacmen ZK) : kljaknuti. Praslav. korijen 
klek- sa -ati klekati, -am (Belostenec, 17. v.). 
Taj je korijen ime drveta klek m = klekd f 
(Vuk) » 1° juniperus, sinonimi: fenja == venja, 
smreka, 2° toponim«, odatle pridjev klekov, 
poimenicen na -ina klekovina »drvo«, na -jaca 
klekovaca »rakija«. Na -avica kukavica (Kos- 
met) »1 ° guzva od lipova ili vrbova pruta za 
marvince, da ne moze daleko otici, 2° (me- 
tafora) smetnja koja se nekome cini«. Ovamo 
mozda i klj'eka f (Vodice) »kratka kriva zlica 
koju pastiri prave od tvrda drveta«. Pridjev 
na -ast kljekast (Istra), »cvoran«. Ista osnova 
vec u praslav. (*blecb) sa sufiksom -eo: klec 
(Stulic) »komad drva, cep, sto se mece u 
usta da se ne moze govoriti«. To isto sa -ka 



kleci 



94 



klen 



klecka (Vuk, Srijem, Kosmet, bug.) »drvo 
sto se mece govecetu oko noge da ne moze 
daleko otici, ili covjeku da se spotakne«. 
Ne zna se ide li ovamo klecak, gen. -cka m 
»kamen u igri mladica koja se zove ovako«. 
Glas e nastao je iz nazala e. Upor. polj. klek 
»krpeo«, rus. kljac »Knebel«, polj. klekac, 
kleczec, rus. kljakatb »klecati«. Balticke pa- 
ralele atklenkti, atklenkiu »brzo nadock, klen- 
keti »brzo ici« semanticki odstupaju od prasla- 
venskoga, ali nvnjem. gelenk »biegsam« ocu- 
vao je prvotno znacenje kao i slavenski 
refleksi od ie. korijen *qleng- / alena- »savi- 
nut«. 

Lit.:ARj5, 47. 48. 65. 94. 10, 510-11. Eie- 
zaini 1, 293. Ribaric, SDZb 9, 157. Miklosic 
118. SEW \, 514. Holub-Kopecny 169. Bruckner 
234. KZ 42, 353. 355. 48, 204. Vasmer 567- 
577. Trautmann 136. Mladenov 118. WP 1, 
499. Vaillant, Zlatane 1, 253-255 (cf. Re- 
setar, Sldvia 8, 637). CW 410. Matzenauer, 
LF 8, 181-182. Giintert, WuS 11, 137. 
Melich, Sldvia 6, 581-582. 

klek m (Konavli) »ptica caprimulgus euro- 
peus L., sinonim: leganj (v.)«. Odatle je 
mozda izvedenica klekovac, gen. -ovca (Istra). 
Zbog dodatnog s- skljekavac i zbog -avac 
mjesto -ovac to misljenje nije izvjesno, a ne 
zna se ni to da li su klek i klekovac = sklje- 
kavac iste ptice. 

Lit.: ARj 5, 48. 50. Strekelj, DAW 50, 
76. Hirtz, Aves 186. 256. 

Klemens (17. v.) = Klement (16. v.) = 
Klementa (18. v.) = Klimenat, gen. -enta 
(Dubrovnik, 14. i 15. v.) = Klemento (13. v.), 
licno latinsko krscansko ime Clemens, gen. 
-enlis. Hipokoristici Klimo (Dubrovnik), Kli- 
moje (14. i 15. v., upor. Maroje od Marin), 
pridjev Klimojev, Kllme, gen. -eta (Dubrov- 
nik, 14. i 15. v.), Klima (13. v.). Odatle prid- 
jev na -bn samo kao toponim Ktimno (16. v., 
kod Dobrinja, prozvano po crkvici sv. Kle- 
menta}. Ovamo mozda Klimenta m »covjek iz 
arb. plemena zvanog u pi. KHmente, gen. 
Klimenata (Arbanasi u Srijemu, 17. v.)«, 
odatle na -janin Klimencanin = Klimentanin 
(18. v.) m prema f Klimentasica »zena iz tog 
plemena«. Nazvani su tako zacijelo zbog 
patrona koga su slavili. Upor. Ceklici (crno- 
gorsko pleme) nazvano po sv. Tekli. Budmani 
tumaci e > I prema n u gr. KXrjirnc,, sto ne 
treba da je tocno. Moze biti i dalmato-romanski 
relikt, upor. Mirculano < *Mercuriano. 

Lit.: ARj 5, 50. 75. Jiricek, Romanen 2, 
31. 3, 19. 



klen , gen. klena m (Vuk) = klen, gen. 
klena (Kosmet) = (sa kl > klj) kljen (Bosna) = 
klijen (Vuk, Crna Gora, Skadarsko jezero) = 
klin (cakavski), sveslav. i praslav. (*klent), 
»riba squalius cephalus«. Ikavski oblik sa -ka 
kllnka (Split ?, Kolombatovic) »trigon braco«. 
Ovamo mozda sa sufiksom -so mjesto -no 
kllja f »riba, sinonimi: bijelka, bjelica, brzak, 
varavac, ritotrunci, povrhusica«. Taj se oblik 
slaze sa slov. klej m »der grosse Haberfisch« = 
klija i (Kostanjevica). Deminutivi na -ic kel- 
nic (Skadarsko blato), na -cii klencic (Vuk, 
Pancic). Da je sadrzavalo juznoslav. ife, 
dokazuje i rum. refleks clean. Ne postoje 
paralele ni u baltickoj grupi ni u ostalim ie. 
jezicima. Bruckner vidi u -en isti docetak 
kao i u lipen (v.) i tumaci od *klep-n (v. klepa- 
tlf. Po torn tumacenju bila bi to riba klapave 
glave. Mladenov uzima srodstvo sa ukljeva 
(v.) od korijena klej (v.) »ljepilo«, Loewenthal 
sa gr. xe^aivoQ »crn«, bila bi »ein Farbwort«. 

Lit: ARj 5, 51. 67. 78. 94. Elezovic 1, 
293. SEZb 13, 192. Pletersnik \, 405-406. 
Miklosic 119. SEW 1, 516. Bruckner 233. 
Vasmer 567. Mladenov 242. Loewenthal, 
ASPh 37, 381. WuS 10, 152. 

klen 2 , gen. klena m (1209, Vuk, Peroji, 
Slum) = klen (Vodice) = klijen (Vuk, Crna 
Gora) = (sa kl > klj) kljen, gen. kljena (Crna 
Gora, okolica Dubrovnika) = klin (Golac, 
Istra), sveslav. i praslav., »1° naziv za drvo 
acer campestre, acer pseudoplatanus, 2° to- 
ponim*. Pridjev klenov = kljenov (18. v.) = 
klenov (Vodice), poimenicen na -be klenovac, 
gen. -ovca = na -aca klenovaca »stap iz ovoga 
drveta«. Deminutivi na -ic klenic (Lika), na 
-icak klemcak, gen. -iha (Lika). Upor. kljenik 
(ili draga) »drvo 1,5—2 m. dugo i jako za 
koje je mreza (grib) privezan (Skadarsko blato)«. 
Na -tk klemk, gen. -ika (1209) = kljenik, 
gen. -ika »1° suma, 2° drvo na mrezi koje se 
drzi rukom kad se mreza baci u vodu«. Kol. 
na -je klenje n = klyenje (takoder toponim). 
Ista rijec dolazi jos u nisticnom prijevoju 
kirn (Stari Vlah, Nis), gdje je u nastao iz 
sonantnog /. Daleko rasirenija od toga oblika 
je slozenica sa nejasnim prefiksom ma- tnak- 
ijen (Vuk, Crna Gora) = makien = makien 
(ZK, slov.), s pridjevima na -ov mdkljenov, 
poimenicen makljenovina = (skraceno) mak- 
Ljevina (Bella, Stulic), na -ski mdkljenskl = 
makljevski. U istom kraju upotrebljavaju se 
oba oblika bez razlike u znacenju klen = 
makien (Kosmet). Upor. slov. meklen, gen. 
-ena pored makien, gen. -ena. Mjesto ma- 



kien 2 



95 



nip 



stoji u bug. braklen = suklenj = neklen, u 
ukr. i rus. neklen = naklen, ces. neklen, 
polj. nieklon, ukr. braklen = sukien = neklen, 
rus. paklen. Cini « da je prefiks dosao zbog 
uklanjanja homor "mije s imenom ribe. Ta 
se homonlmija mogla ukloniti sa tri prefiksa 
pa- (upor. jasen — pajasen), negativnim ne- i 
su- (v.). U neklen je nastala disimilacija n - 
n > m - n. Promjena e > a nastala je mozda 
unakrstavanjem sa pa- ili disimilacijom e - 
e > a - e. Tesko je uporedivati ma- sa sans- 
krtskom negacijom ma — gr. un, kad ta 
ne dolazi u slavinama. Miklosic jos uporeduje 
ma- ( me- sa slov. macesen, mecesen. To upo- 
redenje slabo pomaze kad cesen bez ma- j me- 
nije potvrdeno. Jedino ti prefiksi su slaven- 
ske inovacije. Sa sufiksom -no kao u slavi- 
nama nalazi se u makedonskom xXrvoTpoxov 
(Theophrast) i gr. y^e'ivov, stnord. hlynr, 
njem. Lehne, Leimbaum, u keltskim narjecjima 
kimr. kelyn, stkorn. kelin, dok litavski ima 
drugi sufiks -uo: klevas »javor«. Prema Macheku 
ide u pred -ie. supstrat. Ovamo bi mogao ici 
i kiln (Vuk, Crna Gora, Stari Vlah) »drvo kao 
makien«, ako je u nastalo od /, tj. od prijevojnog 
stepena *khn. Ali to bi moglo tocno odgovarati 
i makedonskom kXivo- i gr. y^ £ 'l vov - Prema 
tome bi kiin mogla biti ilirotracka rijec koja 
se ocuvala na teritoriju gdje se moze ocekivati. 
Upor. ime rijeke Kibnb kod sela Studencana i 
Hrastana (1348). Pridjev na -ov kiinov (Vuk, 
Crna Gora), poimenicen na -ina kilnovina 
(Vuk, Crna Gora) »1° kunovo drvo, 2° trislja, 
pistacia lentiscus L.«, toponimi Kunovo i 
Kunovica (Srbija, Nis). 

Lit.: ARj 5, 68. 94. 782. Pletersnik 1, 544. 
561!. Mazuranu 504. Miklosic 118. SEW 
1, 512. Holub-Kopecny 169. Bruckner 235. 
Vasmer 567. Mladenov 240. WP 1, 498. 
Machek, LP 2, 154. Sobolevskij, Sldvia 5, 
444-445. Kaspret, CZN6, 152-157 (cf. RSI 
3, 364). Meyer, IF 1, 325. Ostir, Don. not. 
Schrijnen 266-284 (cf. IJb 15, 195). Loewen- 
thal, ZSPh 7, 407. Matzenauer, LF 10, 59. 

klep (Bosna, Jacke, Kosmet) »uzvik (ono- 
matopeja) kojim se oponasa buka sto nastaje, 
kad se cim tvrdim udari«. Onomatopeja je 
prastara. Oformijuje se u svim slavinama od 
praslavenskog doba, u hfv.-srp. u prijevojima 
e-i, -ije- < ii, o-a. Varijacije nastaju s po- 
mocu onomatopejskih sufiksa -et / -ot kao i 
umetanjem suglasnika m pred labijal. Seman- 
ticko i morfolosko bogatstvo te onomatopejske 
osnove ogledat ce se prema tim znacajkama. 

I. Prijevoj e: klep f (Samobor) »ostrenje 
zrvnja«, klep m (Vodice, postverbal od klepatl) 



»ostrac sto nastane klepanjem«, klepa f (Vuk, 
Hrvatska) = klempe, gen. -eta (Vuk) »udarac 
prstom po uhu«. Sveslav. i praslav. impf. 
klepati, kl'epljem (Vuk, objekt kosu) (is-, a-, 
po-, i- se} = klepat (Kosmet) = kljepati (Krk) 
»1° lupati, kucati, tuci«, metaforicki isklepati 
»istesati«, isklepati se (Dubrovnik) »(metafora) 
izbaviti se«, oklepati se, -am »opiti se«, pokle- 
pati »gliihend machen und scharfen« prema 
pf. klepnuti, -em, (sa pn > ri) ot-, ras-, sklenuti, 
-em, zakleniti (ZK) pf. »zakljucati« = za* 
kljenati (Krasie) prema impf, rasklepati, -pijem 
(Belostenec), zaklipat »zatvarati«, otkleniti (ZK) 
prema otklipat »otvoriti«. Na -iti kiepit, -im 
(Kosmet) »udariti tako da se cuje udarac 
klep« prema klepnuti, -em (Vuk, Kosmet). 
Sa pn > n klenuti, klenem (Dubrovnik) »1° 
udariti samo jedanput u zvono, 2° uzdrmati, 
3° naostfiti kosu«; naklenuti, -em pf. prema 
impf, naklenovatl, -ujem »ujafmiti«, od na- 
kleplti »idem«. Ovamo klenut f (srca). Na -ka 
klepka »Kuhglocke«. Na -ah: klepalo »Laut- 
brett«, Na -be: klepac, gen. -pea m = klepac 
(ZK) »cekic kojim se otkivaju kose na babick 
= kljepac, gen. -pea (Vuk, Otocac) »sjecivica«, 
prezime Klepac m prema f klepcica f (ZK). 
Na -ija klepcija f (Grecanica, Moslavina) 
»kad se cijeli dan kose popravljaju«. Na -bk: 
zdklepak, gen. -pka »Ohrfeige«. Pridjev na 
-ost klepast (Lika, ~e use koje vise), na -av 
klepav »hrom«, poimenicen klepavac, gen, -vca 
»ptica vivak, vanellus«j na -bn oklepdn »(pejo- 
rativno) vrlo star«, oklepina i pi. (Crna Gora) 
»razena slama koja se izlomi vrseci«. Na -an 
klepdn (Lika) »covjek u koga su klepaste usi«. 
Na -anica klepanlca »prezrela smokva koja sama 
otpadne«. Na madz. -6 > -ov: klepov (srednja 
Dalmacija, Pavlinovic) »covjek koji jedva ide 
i radi«. 

II. S umetnutim m pred labijalom klempac, 
gen. -pea m (sjeverni cakavci) »sinonim klatno, 
zvecak«, klempav »u koga vise usi« = na -ost 
klempast, klempo m (Vuk) »zivina koja ima 
spustene usi«, klemponja (Ston) »prasac«. Na 
-ov < madz. 6 klempav »pas«. Na -es-ati 
(isp. sepesati pored sepati): klempesati, -esam 
(Dubrovnik) »ljuljati se viseck, sa -alo a 
kle(m)pesalo (Dubrovnik) »klatno, zvecak« = 
klepesalina. 

III. S onomatopejskim sufiksom -et klepet 
m (Vuk). Odatle klepetati, klepecem. Na -usa 
klepetusa (17. v.), na -alo klepetalo n (Vuk) 
»cegrtaljka«. Na -be klepetdc, gen. -Ica (Istra, 
ZK) = klepetalo n (Vuk, 17. v.) = klepetalo 
(Kosmet) = klepetalnica »(knjizevno) kio- 
potac«. Sa -ut-ati: kletitati, klepucem (Stulic), 



klep 



96 



klep 



deminutiv od klepati, skleputati (se) »kojekako 

sastaviti«. 

IV. Na -tati: kleplali, kietiem (s-) »sino- 
nim: klepati«. Prijevoj t' < dugo [ zastu- 
pan je osim u impf, zaklipdt i otklipdt (ZK) 
jos u sklip m (Vodice) »clanak«, upor. slov. 
sklep »Gelenk«. Prijevoj -tje < dugo A : pridjev 
na -in klijen (Vuk, 18. v.) < *kl p + -bm 
(sa pn > n), poimenicen na -ik kl'ijenik (16. v.), 
rasiren s pomocu sufiksa -it kujenit (covjek, 
Vuk, 16. v., Crna Gora) »paralyticus; sino- 
nimi: sakat, uzet«, da se ukloni homonlmija sa 
klijen za ribu i drvo, apstraktum na -stvo 
kl'inistvo (ikavski, Kasic, 17. v.), na -av 
klijenitav (Dubrovcani, 18. v.), poimenicen 
na -be klijenitavac (Dubrovcani, 18. v.) = 
(sinkopa /} kRjentav (Dubrovnik), sa -be klijen- 
tavac m prema f -ica klijentavica (Dubrovnik). 

V. Prijevoj klop- zastupan je isto tako 
bogato kao i prijevoj klep-. Na -ka klopka 
»Falle«. Na -be klapac, gen. -pea »Wasserblase«. 
Postverbal klop, oklop, odatle oklopiti (i oklo- 
piti konja »pojahati«), okloplje n, oklopnih 
»vojnik obucen u oklope«, poklop, sklop, odatle 
sklopnih =— sklopnice f pi. »dvije kasike posna 
i mrsna koje se sklope jedna u drugu«; i ostala 
leksikologijska porodica: sklopnica »1° skrinja, 
ormar, sanduk, 2° kapak ocni (Lika)«. Od 
sklop, gen. sklopa (Vuk) »1° spoj, 2° kotlina 
(u torn znacenju toponim)« jos su izvedenice 
na -be: sklopae, gen. -pea »klopka, klonja«, 
na -ica sklopica (Slavonija) »kutija, skatula«, 
sk/opicak, gen. -aka (Varos) »kozuh«, na 
-telj m prema -teljica f: sklopitelj prema sklo- 
piteljiea; pridjev na -iv sklopiv, zaklop »Schloss, 

Riegel«, rdsklop; na -be zaklopac, gen. -pea 
od klopiti, klopim, oklopiti, bklopim (Vuk, 
objekt obod u sesira) »spustiti na nize«; po- 
klopiti, sklopiti, sklopim, saklopiti, rasklopiti, za- 
klopiti = zaklopit (Kosmet) »zatvoriti«. S 
istim akcentom poklopiti se, poklopim »scunjiti 
se, scucuriti se«. Isto kldpnuti, klopnem »uda- 
riti sa bukom«. Na -ar-ati Motardti, -dm 
»bucati«. Na -ati: klapat, klopdm (Kosmet) 
»(metafora) jesti pohlepno i krupne zalogaje«. 
Sa umetnutim m: klompav (Vuk) = klompast 
»sinonim: klempav«. Ovamo klopac, gen. 
-pea m (Vuk) »1° crevlje od drva, 2° sinonim: 
klobuk (Crna Gora)«, sa deminutivom klopeic 
i radnom imenicom na -jar klopcar »koji ih 
pravi (crevlje)«. Metafore su mozda klop- 
canka »vrsta jabuke« i klopac, gen -pea m 
(Ston) »ono sto otece kad upekne buha ili 
komar«. Pridjevi na -asi klbpast (Vuk) = 
-av klbpav (18. v.) »sinonim: klempav«,, odatle 
bklopaviti, -im (Orahovica, Slavonija) »oklo- 



piti (npr. obod sesira)«. S onomatopej skim 
sufiksom -ot klopot m »sinonim: klepEt«. 
Na -be klopbtac, gen. -oca m »sinonim: kle- 
petac«. Na -usa klopbtusa f (Dubrovnik) »si- 
nonim: klepka«. Na -ar klopbtar, gen. -ara 
(Vuk, Crna Gora) »ovan sa zvoncem«. Na 
-ati: klapotati, klopocem = na -it-ati klopitati, 
-cem. Na -nja kldnja »stupica za lovljenje ptica; 
sinonim: klopka« < *klopnja = sklanja 
(J. S. Reljkovic), upor. sklop, gen. sklopa 
(Vuk) i sklopae »klopka«. 

VI. Prijevoj a zastupljen je u impf, od 
klopiti: -klapati, -klapam s prefiksima: po- 
klapati, raskldpati, sklapati, sklapam (Vuk), 
odatle pridjev nesklapan (- govor, Vuk), ne- 
sklapnost; zaklopali prema zaklopiti (ZK) 
»zakljucati«. Zatim u klapati, -am pored 
-pijem »klopfen«, klapati, -dm (do-j 1 ° »vacil- 
lare, 2° mukom ici«; klapati, -am »sinonim: 
ogovarati«, naklapati, naklapam = klatiti, 
kldpljem »sinonim: brbljati«, klapnja f »Ge- 
schwatz«, pri-, naklapalo m. Rijec klapa 
»Wahn« moze biti i od tlapa, pored naglabati, 
noglabam (Lika, gl < kl prema razglabati) 
»klaprnjati, plappern«, kldpiti »traben«, za- 
klapati (subjekt svijeca) »rinnen«, kldpiti se 
»schaumen, zudecken, schliessen«. Ovamo i 
pridjev kldpav »sinonim: klempav«. Isto: po- 
klapiti se (ZK) »spustiti sesir, uha«. Slov. slo- 
zenica klapouh (= bug. klepouh) »psovka: 
mit hangenden Ohren«, odatle hrv.-kajk. skla- 
povuhati = isklapouhati = sklapusati (Vodice) 
»povuci za uho«. Ovamo i: klapetac, gen. -eca 
(Vodice) »vrst cekica, njem. Charfreitagrat- 
sche«, sklap m (jedna potvrda) »sastavak«, 
postverbal od sklapati; sklapalica f (od skla- 
pati ruke »moliti«) »kukavica«. Vazna je rijec 
sklapa, sklapaca m (Duvno, Bosna) »kapci 
na ocima«, zbog arb. qepall'e i rum. pleoapd. 
Rumunji posudise reflekse prijevoja o i ilj. 
Rijec clopot »zvono«, deminutiv sa sufiksom 
lat. podrijetla -ellus clopotel »zvonce«; clopot- 
nita = clopotarnita »zvonik«, na -ar < -arius 
clopotar »zvonar«, dopatane »zvonareva ku- 
cica«, glagol dopati (Muntenija) »zvoniti«, 
dok su rum. onomatopej e clapdi, cldpdni, 
cldmpani njihove tvorevine. Znacajanje njihov 
slavizam pleoapd = plehupd »bug. klepac = 
klepka, Augenlid« < pohlopa mjesto *poklopa, 
rijec koja nije potvrdena u torn znacenju u 
juznoslavenskim jezicima. -Za kl > hi ima 
potvrda u klapavica (Crna Gora) > hlapa- 
vica > lapavica (Krk) »kisa i snijeg zajedno, 
susnjezica«. Arbanasi posudise qepalle »Augen- 
lid«, Rumunji clipeala = clipitura = clipitd ~ 
clipa od a clipi »blinzeln« pored a sclipi »blin- 



klep 



97 



kleti (se) 



ken, glanzen«, prilog ciipn »im Nu«, clipoci 
»blinzeln«, odatle apstraktum clipoceala. Ni 
klepalo ni klepati nije potvrdeno medu sla- 
vinama u rumunjskom i arbanaskom zna- 
cenju. Jedino bug. klepac = klepka »Augenlid« 
i sklapa, Mapaca u Duvriu »kapci na ocima« 
priblizujii se rumunjskom znacenju. Mora se 
uzeti da je clipoci rumunjska tvorevina od 
bug. klepac i da odbacivanjem sufiksa -ac > 
rum. -oc stvorise svoj clipi, jer klepati medu 
slavinama ne dolazi u znacenju »blinzeln«. 
Prema klijentav moze ici ovamo i rum. a 
(sa) clinti »ein wenig bewegen«, neclintit 
»nepomican«. Glagoli klepati i klapotati su 
sveslav. i praslav. onomatopejski glagoli za 
koje se nalaze usporednice u lit. kldptereti 
»laut zuschlagen«, lot. klapstet - u »klappern, 
bellen, plappern« i nvnjem. klappen, klopfen. 

Lit.: ARj 3, 884. 5, 35. 51. 52. 53. 56. 
68. 87. 88. 89. 95. 7, 327. 394. 395. 396. 8, 
67. 10, 524. Hirtz, Aves 186. 192-193. Ele- 
zovic \, 190. 293. 295. Ribaric, SDZb 9, 
157. 190. Fancev, ASPh 29, 387. Pletersnik 
1, 313. 2, 487. Mikldsie 117. 118. SEW 1, 
500. 512. 523. Holub-Kopecny 168. 169. 172. 
Bruckner 233. 238. KZ 43, 312. 51, 225. 
Vasmer 568. 572-573. Mladenov 239. 240. 
241. WP 1, 497. GM 223. Gorjajev 143. Tiktin 
375. 478. 1386. Strekelj, DAW 50, 11. Matze- 
nauer, LF 8, 171. 182-183 Boisacq 468. 
Specht, KZ 68, 124. Bugge, KZ 32, 51. 
Vaillant, RES 22, 27. Machek, Sldvia 16, 
210. Scheftelowitz, KZ 53, 257. 

kler m (15. v., prema lat. izgovoru, katolici) 
= kii'r (15. i 16. v., prema gr. izgovoru, pravo- 
slavci, tri puta i kod katolika) = kliros (u 
crkvenom jeziku) = kliris (14. v.), »svecenici, 
svecenstvo«. Crkveni termin gr. podrijetla 
tikf\poc, > lat. clems (Tertulian) »izabrani dio 
naroda«. Odatle na lat. sufiks -icus (nena- 
glasen) = gr -ikds clericus > klerig (1380, 
Senj) = klerik — klirik (15. i 16. v.) = cerik 
(Bozava, Rab, mlet. izgovor od tal. chierico) 
»bogoslovac dak«, odatle na lat. -alls klerika- 
lan = klirikalan »koji pripada svecenstvu ili 
svecenickoj stranci«. Na lat. -atus > -at kle- 
rikal, gen. -ata m »skola za svecenike«. Ovamo 
jos cirka f (Hrvati u Abruzzima) < tal. chierica 
»tonsura«. 

Lii: ARj 5, 56. 79. Kusar, Rad 118, 21. 
Wedkiewics, RSI 6, 231. Cronia, ID 6. Mi- 
klosic 119. SEW 1, 520. REW" 1985. DEI 
898. 980. Vasmer, GI 79. 

klesati, -sent impf, »kresati, tesati kamen«. 
Odatle Sulekove izvedenice na -ar klesar 
»kamenar«, na -arija klesarija = na -arnica 



Mesarnica »njegova radnja«, poimenicen part, 
perf. pas. klesanac, gen. -nca »otesan kamen«. 
Mozda je od iste osnove kiesen m (Srbija ?, 
Stojanovic) »komad mesa, sjanine«. Ta se 
rijec ne moze fonetski objasniti arapskim 
qysm »dio«, kako misli Budmani. Glagol 
klesati s izvedenicama potvrden je samo kao 
Sulekov termin, a u slovenskom kod pisaca, 
u znacenju »Steine bebauen«, u narodnom go- 
voru konj se klese »das Pferd schlagt mit dem 
hinteren Hufeisen an das vordere an«. Seman- 
ticki nije identicno sa ces. klesati i polj. klesnqc 
»pasti«. V. varijantu kresali. 

Lit.: ARj 5, 56. Pletersnik 1, 405. 

klesovina f (Sulek) »biljka ricinus commu- 
nis, sesamum silvestre«. Upor. rus. klescevina, 
polj. kleszczotaina »idem«. 

Lit.: ARj 5, 56. 

kleti (se), kunem impf. (1253, Vuk) (o- 
se, pro-, u-, za- se) = cakavski kljati = kumiti 
(prema prezentu, Zoranie), baltoslav., sve- 
slav. i praslav. (*kleti, bhno) pravni izraz 
»jurare«. Glas e nastao je iz nazala e: stcslav. 
kleti, slvc. kliat", polj. klqc, rus. kljasu; u 
iz sonantnog /: stcslav. bhnc, slov. kolnem, 
bug. kalnd, stces. kinu. Iterativ se pravi du- 
Ijenjem b - i klinati > klinjem (jedna potvrda, 
upor. stcslav. zaklinati) = (sa nj mjesto n 
prema prezentu klinjem) -klinjati, samo s pre- 
fiksima ispro-, o- se, pro-, za- se: isprokllnjam 
(18. v., Dubrovnik). Na -iti s istim prijevojem 
kliniti, ' klinim impf. (Vuk, Lika) »sinonim : 
nakricivati«. Taj je denominal nastao od 
postverbala *klin, koji nije potvrden, a morao 
je i propasti, ako se govorio, zbog homonimtje 
sa klin (v.). S prefiksom u- ocuvao se u Vu- 
kovoj izreci ostati za uklin »prokletstvo«. 
Apstraktum od infinitivne osnove na -tva je 
sveslav. i praslav. (*kl[tva) : 'kletva = kletav, 
gen. -tva (Bosna) = kletav, gen. -tvi (15. v., 
Vuk, Crna Gora) = klatav (u starijem je- 
ziku) = (sa kl > klj) kljetva (17. v.). Od 
proslog participa na rt je izvedenica na -stina < 
-ski + -ina okleslina (Crna Gora) < oklet + 
-stina »placa za kletvu ucinjenu za drugoga«, 
od bkleti se, okiinem se (Stulic) prema oklinjati 
se. Ovamo ide i bkletva (Stulic) »urota«, za-' 
kletva pored zakletva = zakletva (Kosmet). 
Jos postoji apstraktum na -ba od prezentske 
osnove: kunidba = klece (Ljubisa). Pridjevi 
na -5«; kletan (Stulic), poimenicen na -ik 
kletnlk m, krivokletnik m (18. v.) prema f 
kletnica; na -ovan kletovan samo u starom 
jeziku. Od kletva je pridjev na -en: kielven 



1 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



klici 



(Vuk). Od prezentske je osnove radna ime- 
nica na -telj kunitelj (Mikalja, Stulic) m prema 
f kuniteljica. Od zakllnjall radna je imenica 
na -ai: zaklinjao, gen. -aca, s pridjevom 
zaklinjacki. Part. perf. pas. na -i: kao pridjev 
oklet (Kosmet) »uklet«„ proklet i Sklet bijo 
(Kosmet) = proklet (Vuk) = prokljet (ZK). 
Odatle prokletnik m prema prokletmca f i 
prokletnice, gen. -ceta n, prokleuja »1° ukleto 
celjade, 2° toponim«, proklet'inja f = pro- 
kletma f »prokletstvo«. Prihvatljivo je Briick- 
nerovo misljenje da je osnova praslav. kle-ti 
u prijevoju -klon (upor. ukr. proklin, gen. 
proklonu »prokletstvo«) i da glagol kloniti 
sadrzi prvobitno znacenje od praslav kle-. 
Upor. semanticki razvitak od prised. Balticke 
su usporedmce : lot. klenlet »prokljinjati«, stprus. 
1. 1. pi. klantenmai »proklinjemo«. Drugih 
utvrdenih ie. usporednica nema. Mladenov i 
Gorjajev uporeduju neuvjerljivo sa sanskr. 
krandati (3. 1.) »vice«. Rumunji su posudili 
kao religiozni termin proclet, odatle njihova 
glagolska kreacija a procleti »prokleti«, sa lat. 
-ire > i. 

Lit.: ARj 4, 6. 5, 57. 63. 786. 788. Elezovic 
1, 190. 2, 23. 141. Mazuranu 504. Miklosic 
117. SEW 1, 525. Holub-Kopecny 171. Bruck- 
ner 232. Vasmer 576. Mladenov 265. Gorjajev 
145. Vaillant, RES 22, 15. 

kleveta f (1325, 1354, Budmanijev akce- 
nat, koji se ne slaze s bug., rus. kleveta; nije 
opcenita hrv.-srp. rijec; nije iskljuceno da je 
posudenica iz stcslav.), praslav., »sinonim: 
objeda (1354: kleveta Hi obada), panjkanje, opa- 
danje, ocrnjivanje«. Nalazi se u stcslav., bug., 
ces., ukr. i rus. Nema je u slov. i polj. De- 
no minal klevetati, klevecem pored -etam »1° 
brbljati (najstarije znacenje), 2° opadati 
(ZK), ocrniti, ocrnjivati, oblagati« = klevetat 
(Kosmet). Onomatopeizira se umetanjem n pred 
dentalom i s pomocu d < t: klevendati, kle- 
vendam impf. (Lika), sa radnom imenicom 
na -alo m prema -alica klevendalo prema kle- 
vendalica pored (u Lici) klevetalo m prema f 
klevetalica. Hrv.-kajk. je radna imenica na 
-avac m prema f -avka klevetavac prema f 
klevetavka. Pridjev na -hn klevetan, poimenicen 
na -nik m prema -nica klevetnik prema f klevet- 
nica. Glagol klevetati je tvoren kao ono- 
matopejski glagol tfepetati, tj. sa deminutivnim 
-et. Ali nema onomatopeje klevet m kao trepet. 
Rumunji posudise deveta, odatle njihove krea- 
cije glagol deveti na lat. -ire > rum. -i i 
pridjev devetnik < -t,n + -icus. Miklosic 
je drzao da je od klepati »udarati na nekoga«, 



ali nije objasnio p > v. Berneker, Mladenov i 
Vaillant uzimlju izvedenicu na -et-ati od 
stcslav. kljbvati, kljujo. Ali tada osnovu objas- 
njuje samo rus. infinitivni klevatb (b > e) 
prema kleveta. To ne moze da objasni ces. 
kleveta i slvc. klebeta. 

Lit,: ARj 5, 63. 64. Elezovic 1, 293. Mazu- 
ranic 505. Miklosic 118. SEW 1, 526. Holub- 
-Kopecny 170. Vasmer 566. Vaillant, RES 22, 
191. Tiktin 374. Uhlenbeck, LF 17, 95. Mla- 
denov 240. 

klevretb m (14. v., Danilo Jisus, klevretb- 
-vladika, eabb-caeb) »conservus, drug u sluzbi 
i ropstvu«, samo u spisima pisanim crkvenim 
jezikom. Nalazi se u stcslav. klevretb »carv6ou- 
>oc«. Od lat. collibertus > tal. nuverto, 
stlog. culivertu, stfr. cuilvert. Potjece zacijelo 
iz balkanskog latiniteta, kako pokazuje o > r, 
(v. star < solarium) i likvidna metateza (kao 
krisa < ceresia). [Usp. i komkati]. 

Lit.: ARj 5, 64. Starine 22, 216-217. 
Miklosic 119. SEW 1, 514. REW» 2M1. DEL 
1013.1189. Lukic"og"HO-lSO. Vasmer 566. 

klibiti se, -Im impf. (Backa) »sinonimi: 
keljiti se, kesiti se, smijati se pokazujuci zube«. 

Lit.: ARj 5, 64. 

klica f (Srbija, Uzice) »igra s nozem i ko- 
cicima«. Nije tocno opisana. Budmani izvodi 
odatle kao deminutiv na -bk klicak, gen. -cka 
m »1° drveni klin (u Lici) koji karigu konjsku 
za gnjat sapinje, 2° (u Stonu) komadic drveta 
kojim se sapinju plocice, 3° (U Dubrovniku, 
15. v.) na glavi plemenitih Dubrovkinja na- 
prava'koja se zove lat. reguletum«. Mozda od 
praslav. korijena ktl- u klati, v. 

Lit.: ARj 5, 65. 66. Skok, Resetarov zbor- 
nik 1931, 430-33. 

kuckati 1 -am impf. (Srbija) »cacare (za di- 
jete)« prema pf. oklicnuti, -em (Vuk) »pustiti 
malo necisti iz sebe«. Odatle klicak, gen. -cka m 
(Vuk) »djetinje govno«. Eufemisticke onoma- 
topeje. Upor. klisnica »izmetina«, v. klis. 

Lit.: ARj 5, 66. 8, 817. Pedersen, KZ 38, 342. 

klickati 2 -am impf. (Srbija) 1 »(pejorativno) 
na konju kaskati«. 
Lit.: ARj 5, 66. 

klici = kite (Kosmet, Crna Gora) pored 
kliknutl, kliknem pf. (Vuk, narodna pjesma, 
subjekt vile) (do-, is-, po-, us-) — (sa k > c 
zbog prethodnog r) klicali, -cem ~ kj'icat, 



klici 



klimen 



kjicen (Cres) pored -cam, baltoslav., sveslav. 
i praslav. onomatopejski glagol »(za)zvati 
vicuci«. Iterativ na -ovati klikovati, -ujem 
(Crna Gora, (16. v.) (do-). Na -ot klikotati 
(se), -cem »smijati se«. Deminutiv na -tati 
kllktall, klikcem (Vuk), na -eti kltktjeti, -im 
»zvecati«. Postverbali kllk (Vuk) = kite (Istra), 
poklik, poklic, uskllk, s neologizmom usklicnik, 
klika (17. v., objekt uz klikovati). Pridjev na 
-bn: isklicna (cijena). S umetnutim i kilikovati, 
-ujem »pjevati«. Sa varijantom r mjesto / krik- 
nuti, kriknem, na -eti kricati, kricim = kriciti, 
(16. v.) »idem«. Postverbali kric, krik (16. v.) 
Onomatopeja je internacionalna. Odatle klika 
f < fr. clique. Upor. fr. crier < *quiritare. 
Rumunji posudise die m i ellciti »jauchzen« 
< klikovati, Arbanasi hit. Lit. klikti, klinku 
»plotzlich aufkreischen«, kriksti, krikseti »kri- 
cati«. Upor. germ. *skri- u njeni. Schrei, arb. 
kercenj »rufe, schreie«. 

Lit.: ARj 4, 952. 5, 65. 70. 71. 533. Elezovic 
1, 295. Tentor, JF 5, 206. JV7 7, 248. Miklosic 
110. SEW 519. 616. Holub-Kopecny 191. 
Bruckner 275. KZ 45, 46. Vasmer 570. REW 
6967. WP 1, 497. Boisacq 316. GM 189. 
206-7. Jokl, Unt. 93. Uhlenbeck, PBB 26, 
288. (cf. AnzLE 15, 105). Tiktin 375. 

klijesta n pi. = (ikavski) klisca (ZK) = 
klijeste f pi. = (sa kl > klj) kljeste, gen. 
Mjesta (Kosmet; plurale tantum zbog toga 
sto se to orude sastoji od dva dijela), sve- 
slav. i praslav. (*klestia), bez identicnog iz- 
raza u baltickoj grupi, »forfex, Zange«. Upor. 
s umetnutim r poslije st: slov. klestra »Kum- 
metholz«. Deminutivi na -ca kljestaca n pi. 
(Lika), na -lea kljestica n pi. (Dubrovnik, 
glede naglaska upor. Poljlca), kljestice f pi. 
(17. v., Vuk) »kojima se vlasi skubu«. Augmen- 
tativ na -urine kljeslurine f pi. (Lika). Na -ar : 
klescar (Kurelac, Cres) »1° jakrep, skor- 
pija, spurak« = klescar (Istra, Nemanic) 
»2° bozji vo, jelenac, lucanus cervus«. Na 
-evina: kljestevina f (Srbija) »biljka morska 
kudelja, ricinus communis«. Denominal na 
-iti klljestiti, klijestlm (u-) »stiskivati klijes- 
tima«. Rumunji posudise clejte n pi. = cleaste 
= clesti = clesluri, slav. deminutiv na -lea 
clejtlfa pored deminutiva na slozen rum. su- 
fiks -{tor clesti\or. Glas cp nastao je iz ie. dvo- 
glasa oi > baltoslav. ai kao i u kljast (v.), 
kljastriti = hrv.-kajk. Mestrul, kUsngti, kle- 
sne > ces. sklesnouti »zusammen dr(icken«. 
Taj posljednji nije zastupan u hrv.-srp. Taj 
dvoglas ostavio je trag samo u slavinama. Bez 
t *klesa I *kllsa nalazi se u poljskom, ukra- 
jinskom i gornjoluzickosrpkom kao i u lit. 



klise, pi. klises »Krebsschere«. Prema tome 
klijesta se sastoje od tri elementa, od osnove 
kles- i dva sufiksa -i i -ra. Ie. je korijen *qloik-, 
prijevoj od *qleik-; s je nastao od ie. palatala k. 
Odatle st < stj. 

Lit.: ARj 5, 68. 69. 95. Elezovic 1, 295. 
Miklosic 119. SEW 1, 517. Holub-Kopecny 
170. Bruckner 234. Vasmer 568. 569. Traut- 
mann 137. Tiktin 374. Mladenov 240. WP 1, 
492. 

klijet m, f (Vuk; 1437: celarium vulgo 
kleth) = klet (zapadni dio Donje Podravine) 
= klljeta f (18. v.), ie., baltoslav., sveslav. 
i praslav., »casa, cella; sinonim: komora, kiljer 
> kijer«. Deminutiv na -Ika klijetka »1° 
mjesto gdje se hrani jelo, 2° sjenicarka, bun- 
deva namjestena za hvatanje sjenica, 3° si- 
nonimi: kavez, kajpa, gajba, kobaca«. Upor. 
bug. kletz »kavez«. To posljednje znacenje obic- 
nije je u krletka (i slov.) = skrljetka (Slavo- 
nija) = grletka (18. v., Stulic) = karietka 
(Stulic, kod njega je karietna valjda tiskar- 
ska grijeska). Umetnuto sonantno r je zago- 
netno. Prema Strekelju krletka je posudenica 
iz madz. kalitka > rum. calitcd (Alexi). 
Prema tome sonantno r zastupa madz. a. To 
donekle nalici na sonantno r mjesto rum. a 
u krpusa (v.) < rum. cdpusa. Madz. kalitka 
je zacijelo slav. *ki tbka. Na -ar: klhar m 
(srednja Dalmacija, Pavlinovic) »camarino«. 
Augmentativ na -ara kljetara f (Lika), s de- 
minutivima kljetarica (Lika) i kljetaricica. Iz- 
vedenica na -iste kljetlsle n (14. v.) bila je 
termin za vlasko (nomadsko) selo. U torn 
smislu uslo je u latinski pisane tekstove cle- 
tlsta (15. v.). Upor. kod Marina Drzica: 
Vlah Vlaha patlste a katunaru kletiste. Bal- 
ticke su paralele kletis = lot. klets »hambar«. 
Od ostalih ie. najinteresantnija je keltska pa- 
ralela: ir. cliath »crates« < gal. dela > fr. 
claie »crates, Hiirde«. Postoje jos germanske i 
latinske paralele. Bio je to naziv za kucu od 
pletera i ilovace. Glas cp nastao je iz ie. dvo- 
glasa oi, koji je zastupan samo u slavinama. Ie. 
je korijen *klei- \ *klol-, rasiren sufiksom -tl. 

Lit.: ARj 3, 444. 5, 69. 70. 95. 5, 595. 
Hirtz, Aves 189. BL 2, 533. Hamm, Rad 
275, 48. Miklosic 119. SEW 1, 517. Holub- 
-Kopecny 169. Bruckner 232. Vasmer 569. 
RSL 6, 192. Niedermann, LF 26, 48. Joki, 
Unt. 97-98. Loewenthal, WuS 9, 176. 
Strekelj, DAW 50, 34. 76. 82. REW 1988. 

klimen m, dvije potvrde kod Kavanjina: 
tu sjedeci kiimeni ... vidim pasti krotka slada ; 
na klimenu grada tvoga ima'u pobit turskl vucl. 



klimen 



100 



Klis 



Nije jasno znacenje. Nema potvrda iz narod- 
nih govora. Mozda je od lat. culmen, gen. 
-inis > tal. colmo »cima, sommita«, postverbal 
od colmare, colmegna i »trave del comignolo« 
< lat. pridjev culminem. Upor. arbanske 
latinizme kui'mi (s clanom, Ulcinj) »sljeme« = 
kurmi shpis »krov od kuce« (ibidem). 

Lit.: ARj 5, 74. REW 3 2376. DEI 1016. 1028. 

klin m (Vuk) = (id > kij) kljin (Zoranie), 
sveslav. i praslav., »cuneus«. Klin, gen. Klina 
(Vodice) «punta kod Crnikovice«. Pridjevi: na 
-ast klinast, na -ovdt klinovat, na -ovit kli- 
novit. Augmentativ Kiminq. Denominal na 
-iti: rasktiniti (Sulek). Rumunji posudise clin 
»1" Zwickel, 2° Keil«. Arbanasi qint-di' »Zwi- 
ckel«. Deminutivi: na -ic klinic, na -be klinac, 
gen. klinca (Vuk, Kosmet i u drugim sla- 
vinama) »sinonim: ekser, civija«, na -cbc klin- 
cac (Jacke, Sulek) = hrv.-kajk. klincec = 
na -cic < -be H— ic klincic »sinonim: karanfil«. 
Madzari posudise kolonc. Augmentativ kh'n- 
cina. Od klinac pridjevi su na -b« klincan, 
poimenicen na -ica klincanica (Sulek) »sino- 
nim: civiluk«, na -ik klincamk, gen. -ika 
(Vuk) »put, cesta za potkovane konje«, na -jav 
klincov, na -jast klincast. Na -jar klincar, 
gen. -ara »kovac klinaca ili koji ih prodaje«, 
s pridjevom na -ski klincarski. Na -jara klin- 
cara »kovacnica«. Na -arija klincarija — ■ klincar- 
nica (Sulekov neologizam). Na -en-jak: klin- 
cenjak (neologizam) »orude za pravljenje klina- 
ca«. Na -ak oklinak, gen. -iiika m (metafora) 
»1° komadiciskreene sume, pasnjaka ili livade 
nalik na klin, 2 toponim«. Denominal klincit, 
-im (argot, boskacki, Kosmet) »(metafora) 
sjediti, mirovati«. Upor. iz zidarskog argota 
u Sirinicu (Sar-planina) klinka »kuca«, klincar- 
nica »kuca«. Ovamo mozda na -ov < madz, 
6 klincov (Lika) »(saljiva metafora) muski 
djetic sto je istom odrastao, velika stasa« = 
(augmentativ) klincina (Lika) = klincija m 
(Lika) i klinci ti, -im (Vuk) »stajati bez posla, 
sve na jednom mjestu«. Prema Sobolevskom 
praslav. izvedenica na -im, od nisticnog prije- 
voja k hi- (v. klati], prema Vaillantu od iste 
osnove od koie je kljun, kljuka, kljuc, kljuvati. 
Prvo je tumacenje vjerojatnije. V. jos klip 
i klis. 

Lit.: ARj 5, 66. 75 — 8. 96. Elezovic 1, 
294. Ribaric, SDZb 9, 157. Trojanovic, 
JF 5, 224. MiMosic 119. SEW \, 519. Holub- 
-Kopecny 171. Bruckner 234. KZ 46, 228. 
Vasmer 570. Mladenov 241. Sobolevski, Sla- 
via 5, 447. Vaillant, RES 19, 104-105. 
GM 227. 



klindrac (Srbija ?, Lj. Stojanovic), uzvik 
nejasnog postanja znacenja »dip, skok, skoci«. 
Odatle klindrcnuti, klindrcnem pf. »dipiti, 
skociti«. Upor. kupiti (Vuk, Risan) »uzjahati«. 

Lit.: ARj 5, 77-8. 

klinga f (ZK) = klinga (hrv.-kajk.) »1 ' 
gvozde u noza, u sablje, 2° prisvarak (ZK)«. 
Od njem. Klinge, postverbal od klingen, sve- 
germanski, Upor. rus. kunok »Klinge«. 

Lit.: ARj 5, 78. Weigand-Hirt 1058. 
Vasmer 570. 

klip, gen. klipa m (18. v., Vuk, slov.) 
»1° klas, 2° batina« = kupa f (Lika) »1° 
batina, 2° prezime«. Deminutiv na -ok klipak, 
gen. -pka (18. v., Vuk). Na -an (pejorativno) 
klipan m (Vuk) »1° (psovka) besposlen mladic 
velikog uzrasta; sinonim: zavrzan, 2° ne- 
spretna Ijudeskara, 3° nespretan mladic« prema 
f klipanica (Vuk) »stogod kao klip«. Deminutiv 
na -ica klipica f, na -ic klipic. Augmentativ 
na -etina klipetina. Kol. na -je kliplje n. Prid- 
jev na -at klipat (kukuruz). Na -avac, gen. 
-avca klipavac »vrst sijerka«. Denominal na 
-ati kiipati, -am impf, (subjekt kukuruz) »kla- 
sati«. Arb. kallup (Hahn) »Maiskolben, klip« 
cini se da je unakrstio arb. kali »klas« i nas 
klip (u za z ostaje neobjasnjeno). Rijec klip 
nije rasirena medu slavinama. Uporedivati se 
moze rus. klipen »klin« i ces. klipati, klipu 
»schwer bewegen« (glede toga glagola upor. 
klapati, v.), lit. sklypas »krpa, komad zemljista« 
od sklypuoti »raskomadati« (prema Loewen- 
thalu, Bernekeru i Vasmeru). Prema Spechtu 
i Briickneru u prasrodstvu je sa klin (v.), 
od praslav. osnove kti- (v. klati). Ta bi bila 
ovdje rasirena sa p. Razlikovati treba kupiti, 
-Im (Vuk, Risan) »uzjahati« i kliptati, -cem 
(srednja Dalmacija Pavlinovic, subjekt ga- 
vran, ptica) »tesko se krilima vozati«. To su 
onomatopejski prijevoji od klepati, klapati (v.) 
i rum. cllpd, koji sa klip nemaju nikakve 
veze. 

Lit.: ARj 5, 79. Bulat, Sldvia 2, 619. Mi- 
klosic 119. SEW 1, 520. Bruckner 284. Vasmer 
570. Loewenthal, AS7%, 37, 385-386. Specht, 
KZ 68, 128. GM 170. 

Klis m, toponim kod Splita, ktetik kliski 
prema Klisanin, u latinskom tekstu 852. 
curtis quae Clusan dicitur, dalmato-romanski 
toponomasticki relikt sa u > i. Upor. rezijan- 
sko cyza »Zaun« < mlet. dusa = tosk. chiusa, 
rezijanski toponim Kliiza < furl. Cliise, 
Schise = tosk. Chiusa. Vlat. part. perf. dusus 



Klis 



101 



Miti (se) 



> tal. chiuso, kllat. clausus, od claudere. Upor. 
slov. cot (Rezija) »Schweinestall« < furl. 
ciot = ciout = ciut »stalluccio, stabbiolo, 
stalla, porcile«. Odatle apstraktum na -ura 
ucena rijec klauzura (Budmanijev akcent) = 
-ura »1° (samostanski termin) odio samostana 
zatvoren za zenske, 2° zakljucni pismeni rad 
na ispitu«. Vlat. clusura > tal. chiusura u 
srednjogrckom unakrstenjem sa xkeic,, x>xCco 
»zatvaram« ■xXeioovpa »Bergpass, Engpass«. 
Hrv.-srp. i bug. klisura f (13. v., Vuk, na- 
rodska rijec) = kljisura (17. v., Vitezovic) 
»1° klanac, zdrijelo (na istoku), 2° (na zapadu 
samo kod dubrovackih pisaca, te Boka, Lju- 
bisa) hrid, vrlet, rupes, 3° grad, utvrdenje 
(13. v., Danicicevo tumacenje), 4° toponim 
(od Bosne i Srijema na istok)« moze biti 
posudenica iz srednjogrckoga, ali i posudenica 
iz balkanskog latiniteta sa u > i kao u murus 

> mir. Srgr. xkeioovpa moze biti posudenica 
iz juznoslavenskoga. Cisto fonetskim razlo- 
zima taj se problem ne da rijesiti. Rijec kli- 
sura na Balkanu je kontinentalna rijec i za- 
mjenjuje kasniju posudenicu iz tur. denient 
(v.). Klis dovodi i car Porfirogenet u vezu 
sa avyy.)ziEi\ (xoAstxcu YJke'ioa 5ta to avy- 
■xkeiEiv toijc. Si epx6|XEV0UQ exdOrv). Pridjevi 
Misurasi (Pavlinovic), kusurat, klisurit, kli- 
surski. Augmentativ klisuretina. Deminutiv 
klisurica. U arbanskom je takoder sa i za u 
kao u grckom i hrv.-srp. i bug.: klisure »Eng- 
pass«. U pitanju odakle potjece hrv.-srp. i 
bug. 'klisura, od vaznosti moze biti Marulicev 
oblik klesura, u kojem se e ne slaze s i. Upor. 
cezura (Verona), mlet. -desura, srlat. clesura 
(1121, Bologna), chesura = chisura (Sardi- 
nia). Iz tih se refleksa vidi da je e-i mogao 
nastati i disimilacijom u - u > e, i - u 
na raznim tockama. Obicno je misljenje da je 
klisura grecizam na Balkanu, ali se vidi da je 
geografski vezan na sjevernu Italiju. Sa ne- 
naglasenim deminutivnim sufiksom -ula rijec 
je ucena: klausula (17. v., Dalmacija) = 
klauzula (Hrvatska) = klauzula (18. i 17. v.), 
kancelarijski termin. 

Lit.: ARj 5, 46. 56. 81. 96. Miklosic 119. 
SEW 1, 520. Vasmer, GL 79. RSI 3, 280. 
REW* 1973. 1974. DEI 912. 913. Sturm, 
GSJK 6, 79. 81. GM 192. Moravcsik 122. 

Klisa f, toponim kod Olova, istocna Bosna, 
nalaziste stecaka oko crkve. Od gr. ExxXnoia > 
lat. ecclesia »skupstina«, apstraktum od ixxa- 
X.EO) »sazivam«, panromanski grecizam koji se 
nalazi i u arb. kishe, za razliku od rumunjskoga, 
gdje je za isti pojam basilica > biserica i od 



germanskog i slavenskoga, gdje je xupiaxf) > 
crkva (v.), Kirche. U juznoslavenskom potvr- 
den je samo toponim Klisa. Upor. jos s turskim 
toponimom Kirkkilise u Traciji »cetrdeset 
crkava«. Potvrdena je crkva kao mjesto sabora 
u Ljetopisu dukljanskom 33 : skupscina u Petih 
Crikvah (upor. Funfkirchen = lat. Quinque 
ecclesiae — madz. Pecs- = slav. Peiuh < 
*Petbjuh crkbvi u Panoniji). Ucena izve- 
denica: na gr. -aaif\Q £XKXr\oiaoTf\c, > lat. 
ecclesiastes »govornik«: eklezijast m (17. v.), 
eklezijast (17. v.) = eklezijastes (17. v.). Pro- 
sireno na nenaglaseni sufiks -icus: eklesijastik 
(16. v. i 17.) = eklezijastik(o) = eklesijastik 
(17. i 18.) u znacenju slozenice (j)ekttsijarah, 
gen. -anha (Decanski hrisovulj) = klisija- 
rah, klisijarhov (17. v.) »kaluder koji upravlja 
sluzbom bozjom« — krisijarh (Sava), potkli- 
sijarah, gen. -arha < EX>Ar|OL,dpxilc, (kalu- 
derski termin), u bug. klisdr m prema klisarka, 
deminutiv klisarce, sa zamjenom -ar < lat. 
-arius za drugi dio slozenice -ap%r\Q Vuk 
ima klisara f u izrazu baba ~ »baba koja mijesi 
poskurice«, klisara m Hercegovina) »crkve- 
njak«. Odatle prezimena Klisaric, Klisarovic 1 
-revic. 

Lit.: ARj 3, 24. 4, 572. 5, 551. 11,148. Be- 
nac, Olovo, 1951. Grujic, GISUD 14,227-229. 
Sisic 396. Vasmer, GL 55. DEL 1412. 

kli'ti (se), -jem impf, (srednja Dalmacija, 
Pavlinovic, Martie, Kanizlic, J. S. Reljkovic) = 
(prema prezentu klij- i rasirenjem na -a-) 
klijati, -ant (17. v., Vuk) (is-, pro-, pri-}, 
sveslav. (osim ruskoga) i praslav. (*Meti, 
kblejo"), bez paralele u baltickoj grupi, »ger- 
minare; sinonim: nicati«. Izmedu k i I stajao 
je poluglas 5, kako pokazuje kolac, gen. -Ica 
(18. v., Vuk) »mlada trava«, deminutiv na -be 
od *kbh. Drugi je deminutiv na -ica klica 
(17. v., Vuk) »germen, nucleus; sinonim: 
pupoljak«, s pridjevom na -ost kllcast = na 
-av klicav. Pridjev na -jav klicav (Vuk) dobio 
je metaforicko znacenje »u koga su pocele 
sijedjeti kose«. Odatle hipokoristik klico. Na 
-as klicas (Gospic) »biljka taraxacum palustre 
DC.«. Denominal na -ati Micati, -am pored 
-cem (17. v., leksikografi) (w-) = klicat (Kos- 
met) »sinonim: klijati*. Deminutiv klicica. 
Augmentativ kliietina. Slozenka kljicogriz, 
Pavlinovicev neologizam za »phylloxera«. Po- 
imenicen part. perf. akt. klllo (18. v., Vuk) »1° 
Mistbeet, 2° sinonim: klica«. Moze se shva- 
titi i kao izvedenica s pomocu sufiksa -Ho za 
orude (plasilo, strasilo itd.) od osnove *ktl-. 
U prilog ovom misljenju govori oblik klivilo 



kli'ti (se) 



102 



kloniti se 



(J. S. Reljkovic) mjesto kulo, od nepotvrde- 
nog *kliviti (prema plijeniti, od pliti). Praslav. 
korijen *kbl- je nisticni prijevoj od klati (v.). 

Lit.: AR/ 3, 884. 4, 763. 5, 66. 67. 82. 73. 
65. 96. 70. Elezovic 1, 295. Miklosic 154. 
5i?JF 1, 661. Holub-Kopecny 170. Bruckner 
227. Mladenov 265. Matzenauer, ii 7 9, 42. 

klobaca f (Sulek) »biljka«. Kad bi se znalo 
kakva je to biljka, da li nalici na klobucac, gen. 
-cea (v.), koja oznacuje cetiri razne biljke, 
koje bilo u cem nalice na klobuk, moglo bi se 
pomisljati na isto postanje; -aca bi bila zamjena 
sufiksa. 

Lit.: ARj 5, 83. 

klobodan, gen. -ana m (Vuk) = klobodan, 
gen. -ana (Kosmet) »1° zica pfedena sa svi- 
lom ili pamucnim koncem na cekrku zvanom 
klap, 2 umeci tako predene svile sa bakar- 
nom zicom (veze sos klobodan), 3° sinonimi: 
varak, kozar, sik, zik, srma«. Balkanski tur- 
cizam (tur. kilabdan »filum auratum«) iz oblasti 
veziva: bug. k(a)labadan, klabodan »feiner 
Metalldraht, Lahn, Filigran«. 

Lit.: ARj 5, 83. Elezovic 1, 295. Doric 
147. Lokotsch 1275. Matzenauer, LF 8, 172. 
Mladenov 228. Skaljii* 410. 

kliicati, -am irapf. (Vuk, subjekt tetrijeb), 
onomatopejski glagol, »1° otvorati i brzo za- 
tvarati gubicu s nekom bukom, 2° (subjekt 
guska) sinonim: daktati, gakati« prema pf. 
klocnuti, -em (Vuk, subjekt tetrijeb, Lika) 
»udariti jedanput zubima o zube«. Odatle 
na -alica: klocalica »drvena sprava nalik na 
konjsku glavu koja se moze otvarati i zatvarati 
tako da kloca; u Dubrovniku je nosila ovakvu 
glavu turica (v.)« = (varijanta kl > klj) kljocnuti 
(subjekt ptica, objekt zrnce, Split, srednja 
Dalmacija, Pavlinovic). Onomatopeja dobiva 
i prefiks s, koji u vezi sa kl prelazi u s: skljoce 
pored kloce f pi. (Vuk, Hrvatska) »sinonim:: 
bukagije« = skloca f (Vuk, Otok, Trebarjevo, 
Srijem, Slavonija) »1° britva drvene kore, 2° 
stara puska (Lika, Srbija)« = skljdca (Sulek, 
Popovic) »idem«. Denominal na -ati skljocati, 
-am (Vuk, zubima) impf, prema pf. skljocmiti, 
-ein. Tom onomatopejom oponasa se glas koji 
nastaje od brzog sudara. 

Lit.: ARj 5, 85. 86. 17, 658. 660. BL 2, 531. 
Pedersen, KZ 38, 342. Hirtz, Aves 182. 193. 

klokuti m (Krtole, Lastovo, Cavtat, Mljet) 
= klokun (Dobrota, Lepetane, Tivat, Lastva) 
= kldkunj (Dubrovnik, Korcula) = klokun 



(Vela Luka) = kankun (cakavski, asimila- 
cija kao u sambun < salbun) — (s ispadanjem 
suglasnika n po zakonu disimilacije n - n > 
- n) kakun, gen. -una (Buzet, Sovinjsko 
Polje), slov. kolkun = koukyn »1° cep velike 
bacve, tapun (ZK), vranj, 2° cep na maloj 
ladi sto zatiskuje rupu kroz koju pusta vodu 
kad se rasusi«. Od sjev.-tal. calcane (14. v.) = 
cacone, furl, chalcon, srlat. cauconus, ngr. xoup- 
K0UVL (r < I kao u afiepcpoc, ili xapfidpi »Milch- 
gefass« < caldarium, »Spundloch«, u sje- 
vernoj Italiji), sa disimilacijom mlet. cocon, 
cocon, cucon < cancan, cancan, cacone > tosk. 
crochiume (zamjena sufiksa -ume mjesto -one), 
prema Battistiju od caucus »casa«, sto ne objas- 
njava znacenje. Slog klo- mogao je nastati po 
zakonu likvidne metateze kao u Almus > 
Lorn. Moze biti stari leksicki ostatakiz dalmato- 
-romanskoga "prema mladoj posudenici kan- 
kun > kakun. 

Lit.: ARj 5, 87. Pletersnik \, 424. Skok, 
ZRPh 38, 548., br. 16. Meyer, Ngr. 3, 30. 
Strekelj, DAW 50, 25. Schuchardt, ZRPh 
35, 76. Isti, Rom. Etym. 2, 367. Sturm, CSJK 
6, 55. Vasmer, ZSPh 14, 466. DEI 656. 676. 
992. 

kloniti se, klonim impf. (Vuk) »sinonim: 
okaniti se«, dobiva s prefiksima do-, is-, ispo-, 
na-, po-, pri-, s-, sa-, u-, za- razlicita znacenja 
koja polaze od »nagibati, nagnuti«. Prefik- 
salne su slozenice bolje ocuvale prvobitno 
znacenje. Tako i iterativ koji se praviprijevojem 
duljenja o - o > a klanjati, -dm »izvrsiti 
religiozni akt molitve (kod muslimana, objekt 
sabah, icindiju, aksam, aksam) = klanjati 
»prozigati proso« (o-), klanjati se kao izraz 
uctivosti, »sagibati se«: Dobiva takoder s 
prefiksima do- se, ispo-, o(t)-, po-, s- (se), 
sa-, u-, za- (se) razlicita znacenja, kao uklanjati 
»odstraniti« itd. Perfektiv klonuti, -em (Vuk, 
Marulic) (s-) znaci »pasti, nagnuti se, pognuti 
se, spustiti se« prema impf, kloniti. Odatle 
klonuo i apstraktum klonulost, klonuce (Zuz- 
zeri). Postverbal klon »grana« postoji samo u 
bugarskom. Od prefiksalnih slozenica post- 
verbali su naklon (u zagrebackom govoru 
izraz uctivosti: moj naklon), poklon »dar«, 
odatle na -nik poklonik, gen. -ika »hodocasnik«, 
sklon m »prebivaliste, dogovor«, zaklon, te 
zaklona (Mikalja) iz ceskoga. Ovamo idu 
pridjevi: sklon, naklon »voljan«, s apstrak- 
tima sklonost, naklonost; prikloni (kut) rasi- 
ren na -it sklonit, naklonit, sklonitost, na -iv: 
skloniv. Na -iste skloniste, zakloniste n (Piva- 
-Drobnjak) »mjesto gdje se moze skloniti od 



kloniti se 



103 



klupko 



nepogoda". Oblik klonuti se cega mjesto klo- 
niti se prema Mareticu nije dobar. Od pre- 
fiksalnih slozenica istice se semantickim raz- 
vitkom poklon (12. v.) »dar« sa denomina- 
lom poklon ili, -Im (13. v.) »darovati« i impf. 
ispoklonjivati, poklanjati, -am (14. i 15. v.), 
poklonite!] »iskazivalac casti«, znacenje »sa- 
gibati, savijati se (kao akt uctivosti) > daro- 
vati«. To se feudalno znacenje razvilo jednako 
kao i fr. hommage < *hominaticuni od homo. 
srlat. homagiitm (upor. nekadasnja homagijalna 
custva iskazivana vladaru ili moj naklon u 
zagrebackom govoru) »akt veselja feudalnog 
gospodara prema podloznicima«. Rumunji po- 
sudise juznoslav. feudalni poklon > plo- 
con, n pi, plocoane < poclon (Moldavija) 
»Geschenk« (metateza I'), denominal ploconi, 
odatle rum. apstraktum na -eala < slav. -eh 
ploconeala. Osnova klon- u dvoclanoj antropo- 
nimiji Klonimir vec kod Porfirogeneta. Ite- 
rativna osnova klanja-, koja se nalazi i u stcslav. 
polj. i rus., potvrdena je jednom kao postverbal. 
Odatle radne imenice na -as klanjas (jedanput 
potvrdeno) = klanjalac, gen. -aoca m (18. 
v.) prema f klanjalica, kod Vuka »vrsta narodne 
pjesme«, klanjatelj m prema i klanjatelj ica 
(Stulic). Odatle je stvorena klanjatelj nica. Hrv.- 
-kajk. radna imenica na -vac, -vica kldnjavac, 
gen. -avca m »sinonim: klanjalac« prema kla- 
njavica, posljednje »ptica ruticilla«. Neo- 
bicanje glagolski prilog prosli sklin (Marulic) = 
skljin (dva puta, Zoranie) sa t' mjesto o. Upor. 
iskiljdti impf. (ZK) od klati (v.). Varijanta 
je praslav. slon- (v.). Prvobitno znacenje vidi 
se jasno u baltickim paralelama: lit. klonis, 
gen. klonio »niedrige Stelle im Acker«, klonys 
»dolina«,fc/ono»Niederung«,a;fca/fli»naslonjen«. 
Got. hulls »milostiv«, njem. Huldigung (upor. 
naprijed poklon), lat. aus-cultare (upor. pri- 
kloni uho, Euchologium sinaiticum) sadrze 
formant t mjesto n u slavinama. 

Lit.: ARj 2, 590. 3, 885. 936. 5, 30. 87. 
88. 10, 516. Maretic, Savj. 42. 93. Japuncic, 
NVj 16, 526. (cf. RSI 2, 275). Vukovic, SDZb 
10, .185. Elezovic 2, 195. Miklosic 120. SEW 
1, 509. 523. Holub-Kopecny 168. 171. Bruckner 
238. KZ 43, 316. Vasmer 572. Trautmann 
H4. 136. Vaillant, RES 22, 15. Machek, 
Sldvia 16, 187. IF 53, 91. Joki, Unt. 98. 
Strekelj, ASPh 28, 518. 31, 200. Schefte- 
lowitz, KZ 56, 180. 

klop, gen. klopa (ZK, Istra, hrv.-kajk., u 
Krasicu uporedenje drzi se ga kak klop riti; 
slov.) »ixodes ricinus, sinonimi: cepela, krpelj, 
krpusa«. Nalazi se jos samo u rus. klop, gen. 
klopa »stjenica. kimak«. S prefiksom s, koji 



zbog grupe kl prelazi u s sklopac, gen. -opca 
»bianda, ujed buhe ili stjenice«. Buduci da se 
nalazi u cakavsko-kajkavskom i ruskom, mora 
se oznaciti kao praslavenska rijec. Nema ni- 
kakve veze sa krpusa (v.) < rum. capusd. 
Prema Sobolevskom u prasrodstvu je s lat. 
culex, prema Loewenthalu sa arm. mluku 
»stjenica«, prema Iljinskom u prijevoju prema 
ras. klepik, kljdpik »Knebelholzchen, kurzes 
breites Messer« (v. klepati, klopati). Posljednje 
misljenje mozda je najvjerojatnije. 

Lit.: ARj 4, 88. Loewenthal, ASPh 37, 
388. Sobolevski, Sldvia 5, 447. Iljinski, 
IzvORJAS (1918) 24, 1, 113-140 (cf. Sla- 
via 5, 657). Vasmer 572. 577. 

kluba f (17. v., svi leksikografi osim Vuka) 
»sinonimi: vinta, kolotur(a), skripac«. Deno- 
minal na -ati klubati (Stulic) »vlaciti klubama«. 
Nalazi se jos u poljskom. Od njem. Klobe(n), 
prijevoj od klieben, got. globa, koja se nalazi 
u romanskim jezicima. 

Lit.: ARj 5, 91. SEW 1, 524. Bruckner 
235. REW" 3790. ZRPh 39, 84. 

kliip, gen. klupi f (1475, sjeverni cakavci, 
kajkavci, ZK) = kliipa f (Vuk, 18. v., prijelaz 
iz deklinacije i u deklinaciju a zbog z. r.) = 
klup m (18. v.) = kloup (Bednja) »1 ° scamnum; 
sinonimi: katriga (v.), scemlija (v.), 2° (me- 
tafora) uledeno blato po kojem se moze voziti 
(Topolovac)«. Deminutivi na -be kliipac, gen. 
-pea »1° mala klupa, 2° (u pi.) toponim«, 
na -ica klupica (17. v., toponim), na -cica 
klupcica. Augmentativi na -ina kluplna, na 
-erina kluperina (Lika). Glas u nastao je iz 
nasala c: stcslav. blnpt, slov. klop. Premda je 
ogranicena na cakavski i na kajkavski hrvat- 
ski i slovenski teritorij, a nepoznata je 
ostalim juznoslavenskim i sjevernoslavenskim 
teritorijima, mora se ipak kazati da je bal- 
toslav. i praslav. (*blcpb), zbog toga sto za nju 
postoji u stprus. potpuna paralela dumpis 
»stolac«. Dalje ie. veze nisu poznate. 

Lit.: ARj 5, 91. 92. Mazuranic 507. Miklo- 
sic 120. SEW 1, 524. Trautmann 137. Petersson. 
ASPh 34, 383-384. 

klupko n, pi. klupka, gen. klubaka (Vuk) 
= kliivko (Crna Gora, Boka) = kliifko (Bosna) = 
kluko (Vuk, Primorje, ZK) = (sa kl > klj) 
kljupko (17. v.), sveslav. i praslav. (*klpbo), 
bez paralela u baltickoj grupi, »sinonimi: 1° 
lopta, 2° kugla, 3° glomus kao termin prelja«. 
Deminutiv na -e, gen. -eta kliipge, gen. -eta 
(18. v.), na -ence klupcmce (Srbija) = kliip- 



klupko 



104 



kljuc 



fence (Kosmet), na -ic klupcic (Vuk). Glas p 
nastao je od b, kako se vidi iz deminutiva na 
-ce klubasce n (16. v., Dubrovnik), na -ik 
klubak, gen. klupka (Rijeka), na -6* + -be 
klubacac, gen. -sea (Dubrovnik) i imena biljke 
klubajica f »fragaria« (Sulek), nazvana po slic- 
nosti ploda, na -ar-tk klubarak, gen. -arka 
(Vuk). Analogijom p mjesto b u kiutak, gen. 
klupka (Istra) = (sa bi > klj) kljupak, gen. 
-pka (Kanizlic) i klupasce (kod leksikografa). 
Denominal na -dti: raskljupcati se, -am (subjekt 

jez, kad se polije vodom), sklupcati se (Velika 
Kopanica, Slavonija) = na -iti sklupciti se, 
-im (Slunj). Oblik klupko deminutivna je 
izvedenica od praslav. klobo, ali se deminutivni 
osjecaj izgubio. Da je primitivum klgbo 1 -bb 
> *klubo i kod nas postojao kao u bug. kalba, 
polj. klab(o), rus. klub, ces. kloub, dokazuju 
navedene izvedenice na -dk, -acac, -arak, 
-ajiea, kol. na -je klubje (Mrnavic); u je nastalo 
iz nazala g: stcslav. kicho, polj. klqbo. Uzimlje 
se prasrodstvo sa lit. klambars »Klumpen« 
i engl. lump, niz. lompe »idem«. 

Lit.: ARj 5, 91. 92. 103. Miklosic 120. 
SEW \, 172. 524. Bruckner 236. KZ 45, 45. 
42, 321. Vasmer 573. Mladenov 264. Matzenauer, 
LF 8, 184. 

kljast, pridjev (15. v., Vuk, Marulic) »si- 
nonimi: uzet, klijenit, sakat-, s apstraktumom 
na -ost kljasnost (18. v.), poimeniccn na -ica 
kljastica »kljasto zensko celjade«. Pridjev se 
prosiruje sufiksom -av kljdttav (Stulic). Taj 
se poimenicuje na -be m prema f -tea: kltd- 
stavac prema kljdstavica. Jednom je potvrden 
s umetkom a kdijast (18. v.). Slozen pridjev 
sintagmatskog podrijetla klastoruk. Denominal 
(faktitiv, inhoativ na -iti) kljastiti »ciniti 
kljastim« (o-). Vazna je potvrda kljati se,_ 
kljdm (Srijem) »praviti se kljast«, iz koje se 
vidi da se -st smatrao pridjevskim sufiksom 
koji ne pripada osnovi, tj. da je osnova klja-. 
I zaista na klja- se dodavaju drugi pridjevski 
sufiksi -kav mjesto -st: kljakav (18. v., Vuk), 
-kast kljdkast (Rijeka). Upor. bug. kldkav. 
Odatle hipokoristik kljdko m (Vuk) i kij aj o 
(Lika, Dalmacija), s prezimenom Kljajic, 
koji se pise Klate (Hrvatska, Dalmacija). Na 
kija- se dodaje -pav: kljiipav (Lika), poimenicen 
na -ica kljapavica (Lika) »zensko kljasto celjade«. 
Odatle hipokoristik klapo m, sa deminutivom 
na -ica kljapica (Lika). Kao tlj sto prelazi 
u knj, tako u ovoj osnovi i klj > knj: knjdst 
(16. v., leksikografi osim Vuka) = knjast 
(Cres, slov.) = knast (16. v., cakavski) »sino- 
nim: kljast«. Kao naprijed, i ovdje se osnovi 



knja- dodavaju drugi pridjevski sufiksi mje- 
sto -st: tako -eh knjdk (Dubasnica na Krku, 
Hrvatsko primorje) »sinonim: kljakav« = -kast 
knjdkast, -av knjakav (Fuzine), odatle knjdkato 
(Dubasnica) »kojemu je ruka iznakazena«, -pav 
knjapav (Lika) = knjapav (ZK). Hipokoristici 
knjdpo m (Lika) prema knjapa, s deminutivom 
na -ica knjapica (Lika). Ovamo ide istarski 
hipokoristik knjdgo »sinonim: kljako«. Skup 
ja nastao je od k, kako se vidi iz slov. 
impf, klestiti »behacken, behauen«. Odatle post- 
verbal klest m »Abastung, abgehauer Ast«, 
s kol. na -je klestje. U stcslav. srodan je sbkles- 
tati se »cruciari«, a u rus. klestitb »driicken, 
pressen, klemmen«. Jos su od vaznosti pa- 
ralele ces. klest »odrezak drveta«, oklestek 
»komad grane«, polj. kleszczyc »verschneiden«, 
gornjoluz.-srp. klescic, a od hrv.-srp. kljas- 
triti i klijesta (v.); rt; zastupan je sa r u knjes, 
gen. knjesa (Istra) »sinonim: knjak = kljast«. 
Taj se oblik razvio preko *klest > *kljest > 
knjes, s gubitkom docetnog -i. 

Lit.: ARj 4, 781. 5, 93 118. 109. 117. 8, 
820. Tentor, JF 5, 217. Pletersnik 1, 405. 
Miklosic 119. 121. 426. SEW 1, 517. Holub- 
-Kopecnv 170. Bruckner 234. Vasmer 568. 
RSI 5/135. 

kljicati, -am impf. (Zagorje dalmatinsko, 
Pavlinovic) »nastojavati, upinjati se«. 

Lit.: ARj 5, 95-6. 

kljuc, gen. kljuca m (Vuk) = kljuc, gen. 
kljuca (Buzet, Sovinjsko polje), sveslav. i 
praslav., »1° clavis, 2° toponim«. Prvobitno 
znacenje »savinut predmet > Riegel« jos vid- 
ljivo u kljuc (Vodice) »zaokret ceste« = kljuc 
(Vuk) »f rog na kucama, kvaka, 2° krivu- 
danje rijeke i kraj«. Pridjevi na -6« kljucan, 
odredeno kljucni (~a kost, '—i problem), na 
-en samo odredeno kljucam (~a rupa), poi- 
menicen na -ica kljucanica (17. v., Vuk) = 
kljucanica (Kosmet, Vuk) = na -ka kljucanka 
(ugarski Hrvati) »sinonim: brava«. Na -or 
kljucar, gen. -ara m (1080: chtzaro) »cellari- 
arius (14. v., Regule sv. Benedikta)« prema f 
kljucarica »1° zena, 2° cvijet Schlusselblume«. 
Ta stara izvedenica nalazi se u stcslav., ces. 
i rus. Postoji jos kljucarskl, neologizam kljii- 
carnica »ducan za kljuce«, denominal kljuca- 
riti, kljucarim (Lika) »raditi kao kljucar«. 
Deminutivi na -ic kljucic (15. v.), na -ic klju- 
cic »1° mali kljuc, 2° toponim«, na -be kljucac, 
gen. -cca »3° kljucna kost, 4° Kljucec, hrv.- 
-kajk. prezime«. Augmentativ na -ina kljucina, 
na -erina kljucerina = -etina kljucetina. Rijec 



kljuc 



105 



klj iisa 



kljuc je kulturni A ermin koji posudise Madzari 
kulcs, kulcsdr, Rumunji clucer, Arbanasi klyq 
> kliq. Denominali na -ati kljucati, -ant 
(Stulic) (ot-, 'za-) »zatvorati kljucem«; klju- 
cati se (14. v.) »convenire« je zacijelo metafora, 
nejasna doduse, stvorena mozda prema sta- 
rom kljuciti (se) »dogoditi se« u tekstovima 
pisanim crkvenim jezikom (odatle priklju- 
cenija n »dogadaji« kod Obradovica) i kljuciti se 
»dotaknuti se«, prikljuciti se »pridruziti se«. 
Jedna metafora je u zakljuciti, koje odgovara 
njem. beschliessen, odatle zakljucak, gen. -tka. 
Dalje: ukljuciti »excludere«, iskljucit = iskljuciv 
prema njem. ausschliesslich, iskljucavati, -kljii- 
cdvam (18. v.). Prvobitno je znacenje jos vid- 
ljivo u pokljucati (Stulic) »curvare« = po- 
kljuciti, pokljucim (subjekt konj, objekt nogu) 
»nakriviti«, skljucati = skljuciti »zgrbiti, sku- 
citi« prema kljuciti (Marulic) »pregibati, kri- 
viti« = kljuciti se (Vodice) »kriviti se« prema 
skljucevati, -cujem = skljucivati, odatle sklju- 
cen (Vodice) »pogrbljen« i skljucenost (Belo- 
stenec), nakljucati, nakljucivati (Stulic) »prig- 
nuti, saviti«. Prvobitnom znacenju od kljuc 
»Riegel > rigai), gen. riglja (ZK)« blizu 
stoji kljuka f = kjuka (Buzet, Sovinjsko Polje) 
»kuka, kvaka, Haken, Schliissel, Klammer, 
Krummstab«. Pridjev na -ast kljukast »sino- 
nim: kukast« u kljukastonog (Belostenec, Jam- 
bresic) »krivonog«. Deminutiv kljiikica (Istra) 
= kljucica (Stulic). U znacenju »Krummstab« 
posudise kljuku Arbanasi kloke, heloke; kljuc 
u torn znacenju posudise Novogrci xMxgct i 
Arbanasi gliqe. Rijec kljuc je upravo izvedenica 
od kljuka s pomocu sufiksa -ro, a ta je od 
osnove kiju- s pomocu sufiksa -ka. Osnova 
klju- je baltoslavenska. U baltickoj grupi po- 
stoji 'glagol odatle kliiiti, kliuvu »vjesam«, 
kliauti »savijati«, dalje gr. xkr\ic, i lat. clavis, 
ciaudo, includo, u njem. sa nepostojanim i i 
rasirenjem na -t: schliessen. le. je korijen 
*qleu- I qlau- »kuka«. 

Lit.: ARj 2, 885. 5, 96. 7, 397. Ribaric, 
SDZb 9, 157. Elezovic 1, 296. 2, 125. 234. 
Mazuranu 506. Miklosic 120. SEW 1, 526. 
528. Holub-Kopecny 170. Bruckner 235. KZ 
42, 252. Vasmer 575. 576. Mladenov 242. 
Frautmann 137. GM 126. 193. Strekelj, DAW 
50, 28. Joki, Stud. 39. 43. 

kljucati, -a (17. v., Vuk, Kosmet, subjekt 
voda) (pro-), onomatopejski impf., »bullire; 
sinonim: klokotati, klokunjati«. = kljukati, -a 
(Boka, Ljubisa). Postverbal kljuc, gen. -ufa' 
m (Dubrovnik) =» kljuf (Vodice) = kljucanje, 
na -alo kljucalo n (Srbija) »vrela voda«. Na 



-ovnica (glede sufiksa upor. kuruzovnica) 
kljukovnica (Lika) »jelo od pogace polivene 
vrelom vodom i zacinjeno mascu«. Sa -bk: 
nakljucak, gen. -cka (Lika) »komad mesa koji 
se metne variti kad jelo vec kljuci i koje se 
pojede, a ne nosi se na sto«. Pridjev, upravo- 
part. perf. akt. kljucao »vrio«. Mozda je post- 
verbal od *pokljukati »dovreti, dovariti« prema 
kljukati »bullire« pdkljuka (Belostenec, Srup- 
mk, Slavonija) »zemljani sud za kuhanje, pe- 
cenje; sinonim: lopiza, crijepnja, crepulja«. 
To bi bio sud u kojem se jelo dovari, ako je 
ispravno ovo nagadanje. Nema potanjeg opisa 
lonca da bi se moglo pomisljati na postverbal 
pokljucati (Stulic) »curvare«. Postverbal kljuc 
nalazi se u bug. s istim znacenjem kao u 
hrv.-srp. i u rus., gdje kljuc, gen. kljuca znaci 
»izvor«. Glede onomatopeje klju- upor. osim 
klokotati jos fr. glouglou. 

Lit.: ARj 5, 100. 101. 7, 397. 10, 524. 
Elezovic 2, 141. Ribaric, SDZb 9, 158. Vas- 
mer 576. SEW 1, 529. Bruckner 236. Matze- 
nauer, LF 8, 179. 

kljukati, -am impf. (18. v., Belostenec,, 
Jambresic, Voltidi, Habdelic, Rijeka, slov.) »1 ° 
sinonim: kucati (na vrata), 2° rostro intru- 
dere« = kljukati, -am impf. (15. v., Vuk) 
(na-) »1° pritiskati, 2° turati silom da nesto 
ude, 3° napunjati, sopati (gusku i si.)«. To 
se znacenje razvilo iz prvog na osnovu seman- 
tickog zakona rezultata (sinegdoha). Odatle 
postverbal kljuk m (18. v.) »izgnjeceno gvozde, 
masulj, trkulj«; na -alo kljiikalo n (Vuk) 
»sinonim: muljalo«, na -avac kljukavac »ptica 
1 ° certhia familiaris, 2 ° sitta europaea caesia, 
Spechtmeise, blez«. Sveslav. i praslav. ono- 
matopejski glagol za koji se nalaze balticke i 
ostale ie. paralele. Upor. bav.-njem. klocken, 
klock(e)ln. Upor. varijantu kucati (v.). 

Lit.: ARj 5, 101. 7, 397. Hirtz, Aves 194- ' 
195. Miklosic 120. SEW 529. Bruckner 236. 
Vasmer 572. Strekelj, DAW 50, 28. Iljinski, 
ASPh 29, 491. 

klj iisa f (Vuk, Gorski vijenac, Kosmet,. 
bug.) »sinonimi: klopka, klonja, pastulja«. 
Prema Bernekeru onomatopejskog je postanja. 
Upor. gornjo-luzickosrp. onomatopeju klus ko- 
jom se oponasa zvuk pri padanju vode, polj. 
kluskac, klusnyc »baciti zvonko«. Ta onoma- 
topeja glasi u hrv.-srp. pljus (v.). Da je onoma- 
topeja kljus i kod nas postojala, za to govori 
skljusit se (Kosmet, subjekt magare) »srozati 
se, postepeno spustajuci se pasti« = skiju- 



kljiisa 



106 



kmet 



siti se, skljusim (16. v., Srbija, Milicevic) »pasti 
kao mrtav«. V. kljiise. 

Lit.: ARj 5, 103. Elezovic 1, 296. 2, 234. 
BJ 1, 412. 884. Mladenov 242. Sir 1, 530. 
Matzenauer, If 8, 180. 

kljiise, gen. -eta n (Vuk), u stcslav., u 
svim juznoslav. jezicima, ces., polj., praslav. 
»(pejorativno) konj«, obrazovano od osnove 
glagola kljiisatl, -a (Dubrovnik) »kasati«, s 
pomocu sufiksa -e, gen. -eta (kao tele, magare). 
Kol. na -od kljusad f (Vuk, Srbija). Radna 
imenica na -be kljusac, gen. -sea (Vrancic) = 
na -avac kljiisavac, gen. -avca »konj koji se 
cesto spotice«. Deminutiv na -see < -tc + 
-bee kljusesce. Augmentativ na -ina kljusina, 
na -etina kljusetina i na -erina kljuverina »rdavo 
kljuse; sinonim: kurada«, s nejasnom zamje- 
nom s > v. Denominal na -iti okljusiti se, 
bkljustm »(metafora) pokunjiti se od sramote«. 
Buduci da je prvobitno znacenje »kasati«, 
veoma je vjerojatno da je kljuse praslav. ono- 
matopeja kao njem. Klepper od Happen. Ako 
je s nastalo od ps, moguce je vezati kljuse 
sa fr. onomatopejom clopin dopant. Moglo 
bi biti u vezi i sa got. hlallpan, nvnjem. laufen, 
s torn razlikom da u germ, stoji formant bh, 
a u praslav. s. Matzenauer pomislja na vezu sa 
stvnjem. hros, skand, hryssa f, nvnjem. Ross, 
fr. roncin. 

Lit.: ARj 5, 103. 104. Miklosic 120. SEW 
1, 529. Holub-Kopecny 171. 172. Bruckner 
238. Mladenov 242. Matzenauer, LF 8, 180. 
Iljinski, ASPh 29, 491. 

kljuvati, kljuje impf. (Vuk, subjekt ptica) 
(is-, ras-) »udarati kljunom« = kljuvdt (se) 
(subjekt jajca, Kosmet) »kad pile probije ljus- 
ku : jajca se kljuvala, jos se pilici nesu kljuvalk, 
sveslav. i praslav. Infinitiv kljuvati prema 
stcslav. khvati nastao je analogijskim prije- 
nosom samoglasa u iz prezenta kljuje. Upor. 
istu promjenu u bljuvali. Odatle na -be: 
kjiivec (Cres) »sinonim: kljun«, radna imenica 
na -vac kljuvavac, gen. -avca (Peted ~ar>a, 
Marulic), na -ar kljuvar (Duboka, Velika) »astur 
palumbarius«. Imperativna slozenica kljujdrvo 
m »sinonim: drvokljun, crna zuna«. Mjesto 
-va- dolaze drugi glagolski infiksi: deminutiv 
na -ca kljucatl, -a (17. v.) (is-, ras-) »1 ° kljuvati, 
2° kucati« prema pf. kljiicnutl. -em (Vuk) 
»picken«. Odatle na -avac, kljucavac (Kutjevo, 
Hercegovina) m prema f kljucavica = na -ac 
kljuvac »picus«, na -ah kljucalo m (Vuk). 
Onomatopeja kljuc, koja se opetuje, »1° da 
se izrazi buka koju cine kokosi kljujuci, 2° 



rdavo sjeci«. Novi deminutiv kljiickati, -am. 
Mjesto -va- j -ca- / -cka - dolazi sufiks n: 
kljun m (slov., bug., ukr.) »Schnabel«, 
kljuna f (Vuk) »kuka, cakija«, kljuna »zensko 
kljunasta nosa«. Slozenica kljunbaba (Drivenik, 
Skrljevo, Tribalj) »ptica scolopax rusticola«. 
Pridjevi na -asi-, -at, -av: kljunast, kljiinat, 
kljunav. Deminutiv na -ic kljunic =~ na -be 
kljunac, gen. -nea, na -ica kljiinica » 1 ° sud 
od bakra, 2° ptica scolopax rusticola«, pridjev 
na -jast kljunicast. Na -aca kljunaca »1° sljuka, 
2° sjekira, 3° vrsta biljke«, deminutiv na -ica 
kljunacica (Istra) »ptica gallinago«. Izvede- 
nica na -bk od sintagme nakljunak, gen. -nka 
(Srijem, Slavonija) »ono sto se skida zivadi 
s kljuna«. Augmentativi na -da (upor. Srbenda) 
kljiinda (Uzice) »duguljast orah«, na -ina 
kljunina, na -etina kljunetina. Denominai na 
-iti kljuniti (Voltidi) (is-), skljuniti, skljuni'm 
(objekt nos) »spustiti«, na -uti < -oti kljii- 
nuti, -em (Vuk, rus., ces.) »sinonim: kljiic- 
nuti«. U svim ovim varijantama zamjenjuje 
se u samoglasom o: kljovati, -am prema kljoc- 
nuti (srednja Dalmacija, Pavlinovic), kljocati, 
-a (Zoranie) »rad vode kad kaplje«, kljonuti. 
Upor. ces. kljovati i kloun »kljun«. Ovamo 
ide kljova f (Babina Greda) »gornji zub u 
nerasta«, raskljovati, -avam. Ta zamjena je 
posljedica onomatopeiziranja. Rumunji po- 
sudise dont pored clanf (i cloanta f) »kljun«, 
s deminutivnim sufiksom -be i onomatopejskim 
promjenama. Glede a upor clobant »kljun«. 
Veze balticke i ie. nisu utvrdene. 

Lit.: ARj 3, 885. 5, 96. .101. 104. Tentor, 

JF 5, 207. Elezovic 1, 295-6. Hirtz, Aves 

193-196. Miklosic 120. SEW 1, 527. Holub- 

-Kopecny 172. Bruckner 253. Vasmer 566. 
Mladenov 264. Pedersen, KZ 38, 342. GM 

186. 229. Iljinski, ASPh 29, 490. Tiktin 
376-377. 

kmecati, -cem (Barakovic) = (na -eti) 
kmecati, -im (subjekti malo dijete, koza, zee) 
»kad place ili jeci«, onomatopejski impf, od 
kme prema pf. kmeknuti, -em. Postverbal 
kmeka {. Varijante: i mjesto e kmiciti impf. 
(Brae) »sinonim: kmecati«, km > knj knje- 
calo (Istra) »dijete koje mnogo place«. Upor. 
kmeza. V. meketati, mecati i vecati. 

Lit.: ARj 5, 104. 109. 117. 

kmet m (Vuk) »1° (najstarije znacenje 13. 
i 14. v. u historijskim spomenicima, danas 
ne postoji) boljar, velikas, 2° (Srbija, Make- 
donija) znatniji seljak (18. v.), koji se ne moze 
ni zakmetiti ni raskmetiti (Vuk), seoski knez, 



kmet 



107 



kmeza 



nacelnik, odatle dokmet (Rudnicka Morava) 
»knezev pomocnik«, stsrp. kmetije (deklinacija 
prema Ljudu'e) cerkovni, koji su naseljeni na 
kmetbstinl (v. dalje), 3° (Crna Gora, 15. v., 
sudac izabran od paraca, da konacno sudi, 
4° (Bosna, opozicija agi i spahiji) seljak koji 
sjedi na tudoj (aginskoj) zemlji, cifcija (v.), 
5° (hrv.-kajk. i slov., 14. v.) seljak uopce, 
podloznik, delopolec, selnik, paur (Belo- 
stenec), iobagio u madzarskim historijskim 
spomenicima (< madz. jobagy)«. Ovamo ide 
jos (o)hmet (Brusje, Hvar) »(pejorativno) sluga 
(necu bit tvoj ohmet)«. Femininum kmetlca 
(16. v.) »1° zenski podloznik, 2° kmetova 
zena« = kmetlca (Kavanjin) = kmetovica. 
Apstraktum na -ija kmetija f (tako i slov.) = 
na -ina kmetina »1° zemlja na kojoj su kmeti, 
2° pogodba pod kojom kmet drzi zemlju«. 
Deminutiv kmetijica (Istra). Na -stvo kmet- 
stvo. Deminutiv na -ic kmetic (14. v. 3 Vuk) 
»1° (Boka) koji sjedi na tudoj zemlji, 2° u 
staroj srpskoj drzavi opreka vlasteli, 3° u 
Poljickom statutu kmetic je opreka gospodaru, 
gospodinu, kod Ljubise poglavar kmetlca je 
knez«, u Valunu (Cres) i u Dubasnici (Krk) 
kmetic je «svinja«. Pridjevi na -ov kmetov 
(Vuk), na -ji kmeci (16. v., danas se ne govori), 
na -bsk kmetski, poimenicen na -ina kmestina 
(stsrp.) = kmescina (Istra) = kmetina (15. v.) 
»praedium beneficiarium«, na -ovski kmltovski 
(Bosna, ~o pravo). Denominal na -iti kme- 
titi, -im impf, (o-, ras-, za-) »sluziti kao kmet«, 
na -ovati kmetovati, -ujem (17. v.), okmetovati 
pf. (Stulic) »ocijeniti, procijeniti, prosuditi 
kao kmet«. Nalazi se jos u slovenskom, bu- 
garskom, ceskom i poljskom. Znacajno je 
sto se ne nalazi u oba luz.-srp. jezika ni u 
velikoruskom i sto nije posudeno ni u Pano- 
niji kod Madzara ni u Daciji kod Rumunja. 
U slovenskom znaci isto sto i u hrv.-kajk., 
a u bugarskom isto sto u Srbiji i Makedoniji 
»gradski ili seoski glavar, nacelnik«. Najsta- 
rije znacenje 1° nalazi se i u stpolj. kmetones 
regnl. Rijec je u najstarije doba isla po deklina- 
ciji i. Upor. polj. kmiec. To potvrduje i li- 
tavska posudenica i stprus. kumetis »seljak«. 
Etimologija nije stalno utvrdena. Prema zna- 
cenju 1° i 2° izgleda kao vrlo vjerojatno da 
potjece od franackog znacenja comes, gen. 
-ids (a to se razvilo od rimskog, koje je u 
suglasnosti s etimologijom, prefiks cum- i 
eo, ire »ici«) »pratilac cara, visih magistrata, 
prokonsula, > franackog vladara u srednjem 
vijeku, kada postaje namjesnik franackog vla- 
dara u upravi izvjesne zemlje, knez, (titula) 
grof«. U torn znacenju potjece i bizantinsko 



xout|c,, gen. xout|toc,. Glasovni razvitak nije 
bez teskoca. Za naglaseno o > b ima doduse 
primjer u Scadra > Skadar. Upor. u nena- 
glasenom polozaju Corinium > Karin, com- 
mater > kbmotri. Ali nema primjera za pri- 
jelaz nenaglasene penultime i u naglaseno e. 
To bi se moglo objasniti samo onda ako bi 
prvobitna posudenica potjecala od srednjo- 
vjekovnog cometla > kzmetija (hrv.-kajk. i 
slov.) i da je lat. rijec bila dovedena u vezu 
sa commitere »affidare un incarico, comandare«. 
Tada bi i dalji semanticki razvitak bio jasan: 
»kmetje onaj kome je vladar ili zemljoposjednik 
povjerio izvjesnu duznost, upravu sela ili 
grada, sudenje ili obradivanje zemlje«. S 
tim bi se slagao naziv comltatus u madzarskom 
i hrvatskom srednjovjekovnom latinitetu u zna- 
cenju »zupanija«. Imalo bi se uzeti da kimetb 
kao najstarija posudenica potjece iz franackog 
latiniteta na Balkanu i na sjeveru. Na Balkanu 
je dobio potporu i u bizantskoj posudenici, 
tako da je rijec mogla uci i u bugarski. Prema 
Otrebskom slile su se dvije rijeci slav. kbmetb 
»seljak« i. lat. comes »knez«. Lat. comes je i 
kasnije bilo posudivano. Iz madz. je latini- 
teta komes m (18. v., turopoljski komes). Sa 
s > s nalazi se i u Istri. Kao titula znaci komes 
ili knez, grof. Iz srlat. je i komitat m (18. v., 
(Istra) »zupanija«. Od tal. conte (Konte Lujo 
Vojnovic) je u Dalmaciji toponimi Pod Kan- 
tovo (ribarska posta u Orascu), Po konta 
Lva (ribarska posta, Muo), komija f (Bijela, 
Boka) »zemljiste koje pripada nekom kontu«, 
od tai. contea f (14. v.), od fr. conte (upor. 
horonim Franche Comte). Odatle na -ic kontlc 
(Istra) »bogati seljak«, na -as kontijasi (Pe- 
rasta, Prianja, Dobrote) zivjeli su na zem- 
ljistu u Stolivu. Od tal. pomorskog termina 
comilo »zapovjednik galije« < kumid m (Mi- 
kalja, Stulic) »covjek koji zapovijeda mornarima 
na ladi«. Od fr. comite (od lat. commettere, ne od 
comes") je komita m, odatle na tur. -ci komitadzi- 

Lit.: ARj 2, 595. 5, 105. 107. 240. 243. 
278. 778. 8, 821. Hraste, JF 6, 185. Pletersnik 
2, 413. Tentor, JF 5, 210. Miklosic 121. 
SEW 1, 661. Bruckner 239. REW 2078. 
Otrebski, Sldvla antiqua 1, 563 — 567 (cf. 
RES 25, 129). Karzniewicz, Ueber die Abstam- 
mung und Bedeutung des Wortes kmet, Zagreb, 
1895 (cf. Jagic, ASPh 18, 308). Raid, Kres 
1886, 362-369 (cf. ASPh 12, 522). Birken- 
majer, JPol 21, 174-176 (cf. JJb 22, 332). 
DEL 1029. 1074. Maiuranic 1, 508-12. 

kmeza f (Lika) »razmazeno zensko« prema, 
m kmezonja »razmazeno musko dijete«. Prid- 
jev na -av kmezav (Li':a) stoji u vezi s impf... 



bmeza 



108 



knez 



kmeziti se, -im (Vuk, Srijem, Ston, subjekt 
dijete) (ras-") = knjiziti se (Vuk) (na-) »sino- 
nim: plakati«. Kod Stulica i Voltidija knjiziti 
se kome »rugati se«, u Dubrovniku knjezusa 
»zensko koje odmah udari u plac«. Deminutiv 
knjezukatl, knjezukam (Stulic). Ovamo i Vukov 
'rasknjeziti. Na -Ho knjizilo m (DubrovnikX 
Bit ce takoder onomatopeiskog postanja kao i 
kmecati (v.). Upor. cmizdriti. 
Lit.: ARj 5, 109. 118. 7, 398. 

knaditi, -im impf. (Hercegovina, Bosna, 
objekt pjesmu) »stvoriti tekst narodne pjesme« 
= knaditi zacinke i pjesni (Martie) = kna- 
diti (Stulic) »sinonim: naknadivati, nakla- 
diti«. S prefiksom i- skndditi, -im (Vuk) »pri- 
baviti«, sknadit pismu (Sinj), kraj s krajem 
sknaditi (Otok, Slavonija) »sastaviti«. S pre- 
fiksom iz- isknaditi (pjesmu). Impf, sknadati, 
-am (Otok, Slavonija) »1° namicati, T urediti«, 
sknadivati, -dujem pored -vam (Varos, Sla- 
vonija). Na -ati sknadati impf, »sinonim: 
sknaditi«. S prefiksom raz- rasknaditi pf. 
(Makarska, Pavlinovic) »razgoditi, rasuti«. 
S prefiksom do- doknaditi pf. (Obradovic, 
Martie) prema impf, dbknadati (srednja 
Dalmacija, Pavlinovic) »dopuniti, dograditi«. 
U danasnjem knjizevnom i saobracajnom go- 
voru upotrebljava se vrlo cesto s prefiksima 
na-, nado- naknaditi (Vuk), nadoknaditi »si- 
nonim: nadomjestiti«, s postverbalom na- 
knada (Vuk). Odatle naknadan, naknadivati, 
naknadovati, nadoknadivati, nadoknadati, »sino- 
nimi: skunatoriti, skunabiti«. Odatle neolo- 
gizmi: pridjev na -bn naknadan, apstraktumi 
na -ba I -bina naknadba, naknadbina. Postanje 
nije lako objasniti. Miklosic rastavlja u k 
(prefiks) + naab < na + de- (v. djetj), sto 
doduse odgovara znacenju. Ali prefiks k- 
visi u zraku jer u knza (v.) nije izvjestan. 
Zbog toga se mora bez sumnje poci od prvo- 
bitnog znacenja knaditi »sastavljati > stva- 
rati«, jer Murko s pravom upucuje na polj. 
knowac, knuje pored knuc »abhauen, bebauen, 
zu etwas machen, anzetteln > stvoriti, uci- 
niti«, u ces. do kna nic »posve nista« = u 
polj. prilogu do kna »von Grund aus«, od 
kien j kieii, gen. kna »temelj, Klotz, Stumpf, 
Stamm«. Murkovo misljenje moze biti is- 
pravno. Moralo bi se samo uzeti da je pra- 
slav. korijen *'bbnh ili *kznb bio rasiren u 
hrv.-srp. rijetkim sufiksom -ada (upor. gro- 
mada) *k*nada »gomila panjeva«, odatle de- 
nominal na -iti knaditi »sastavljati panjeve u 
gomilu«. Praslav. korijen *kzn- nalazi se jos 
ti krnja (Slunj, ikavci) »sinonimi: pistalina, 



plostina (kod donjih Posavaca)«. Potvrdeno 
kao ime sume Megna (valjda Magna, Mazura- 
nic Megna = Menja = manja) knea 1228, 
potoka 1438. vallis et rivulus Stojszlava kneya, 
1380. Dulga (»duga«) knea, 1577. na Knye. 
Kneja je negdje pod Kle.kom, Knija kod 
Plaskoga na putu od Plavce Drage kod Pri- 
mislja. Knija Gora je rudina na pola puta 
izmedu Dakova i Piskorevaca. Rijec kneja 
pridjev je obrazovan s pomocu pridjevskog 
sufiksa -e/6, kako se vidi iz toponima Knija 
Gora, zatim poimenicen u z. r. Kao apelativ 
iscezao je, tj. zamijenjen sinonimima. Sa s > a 
u cakavskom ladarskom glagolu (Rab, Krk) 
kaniti, kanim (o-, sa-) (objekt ladu) »dati 
joj od dasaka nacinjen gornji drveni obrub«, 
s postverbalom okana. Isti korijen dolazi jos 
u polj. knieja »suma«, u rus. kneja »suma na 
osami okruzena poljima, grmlje« i u slov. 
knjacek, gen. -cka »knorriger Klotz«. Sva ta 
terminologija potjece prema tome od prasla- 
venskog sumskoga rada. 

Lit: ARj 2, 595. 3, 885. 4, 321. 5, 109, 
7, 397. S, 807. Murko, Zbornik Belica 225- 
229. Mazuranic 513-4. Skok, Term. 119. Mi- 
klosic 115. 121. 152. SEW 1, 663. Bruckner 
210. Vasmer 579. 

knez m (Vuk) = (sa kn > knj) knjez (Sla- 
vonci, 18. v.), sveslav. i praslav. (*kbnezb, 
*ktnjgz) »1° (najstarije znacenje) glavar ple- 
mena > svjetovni ili svecenicki glavar, 2° 
vladar uopce; (12. v.) sinonim: comes = 
sef drzave (Dubrovnik), 3° glavar knezi- 
ne (seoske administrativne jedinice, Srbija, 
Hercegovina) > seoski starjesina; sinonimi: 
muktar (Bosna), kmet (Srbija), kodiabasa 
(Srbija), 4' (metafora) vrsta jestivih i ljeko- 
vitih gljiva knjezi (Hrvatska, ZK, upor. njem. 
Kaiserling = Kaiserpilz) i 5° vrsta ribe: 
coris julis, duganj, vladika, kralj, dunzela«, 
prema f kneginja = kneginja (Kosmet) A 
(sa kn > knj) knjeginja (Vuk, 18. v.) = knje- 
ginja (Kosmet) »knezeva zena«. Pridjev stari 
na -/: knez (1472), vec praslav., Knezdvor 
(Krk) »dvor knezova Frankopana u Vrbniku« 

= poimenicen u sr. rodu knezje n (1185) u 
izrazu vladanja knezja otocbkoga (Lika), sa 
sufiksom -ak biezdk m (Dubrovnik, 15. v.) 
»knezev pandur«. Moze se uzeti da je poime- 
nicen s pomocu -ina i u knezina (Vuk, Srbija, 

1323) »1° dio nahije, 2° toponim«, s demi- 
nutivom knezinica (Ljubisa) i pridjevom kne- 
Zinski (Vuk) i na -stvo u knestvo = na -ija 
knezija »1° teritorija kojom upravlja seoski 
knez, 2° cast njegova«. Danas je ocuvan samo 



knez 



109 



knjiga 



u toponimiji Kneza Gorica (1532), Knez(e)- 
-polje (Peljesac), v Knezi vsi 1489. »u knezevu 
selu« u Gackoj (Lika), Knezreka (1777, Kos- 
met). Noviji pridjevi na -ev knezev (16. v.) — 
knezov, poimenicen na -it knezevic » 1 ° sin 
knezov, 2° prezime veoma rasireno prema 
znacenju 3°«, na -ina knezevina, na -stvo 
knezevstvo', na -evski knefevski, na -ovski 
knezovski (Vuk). Deminutiv na -ic knezic 
»1° knezev sin, 2° hrv.-kajk. prezime, 3° 
biljka arum maculatum«, na -cic < -be + -ic 
knescic (Vuk) »1° birov, 2° vikac = telai, 
3° policajac«. Mozda i knegic (pisano chnegich 
mletacki), ako se nema citati knezic, od knego. 
Hipokoristik Knego = Knjego (15. v., Dubrov- 
nik) »muski nadimak i prezime«. Rijec kneznica 
(sufiks -nica prema mljecenica, ugarski Hrvati) 
znaci »gljiva«. Denominali na -iti kneziti, 
knezim (Vuk, Nenadovic) (o-, ras-) »zvati 
knezom«, na -ovati I -evati knezovati, kne- 
zujem = knezevati, knezujem (Ljubisa) = kne- 
govati, knegujem »biti, raditi kao knez«. Ovamo 
jos knezinjak (14. v.) »glavar plemena Ladi- 
hovici i Smrckovici«. Od sintagme pod knezom 
= vicecomes > fr. viscuens > vicomte nastade 
prefiksalna slozenica podknezin (1309, 1381, 
Modrvise) < *podkbnezii prema sedii > 
sudija sa dodatnim -n kao u mercm (v.), da bi 
se rijec mogla deklinirati prema hrv.-srp. de- 
klinaciji na -o. Odatle na -ija potkne&inija 
(Statut krcki) »njegova cast«, naziv lickog 
plemena Potknezinici (15. v.). Rusizam je 
knjdz (Srbija, Crna Gora i bug.). Odatle 
toponim Knjazevac (Srbija). Vokal e je nastao iz 
nasala /: stcslav. kmezh, polj. ksiqdz, rus. 
knjazb. Razlika izmedu knez m prema f kne- 
ginja objasnjava se najlakse tako da se pretpo- 
stavi z < g poslije e i pred poluglasom b, 
dok g ostaje pred bi, jer je u f kneginja isti 
stslav. sufiks -yrii kao u pestinja (v.), gospo- 
dinja (v.), Srpkinja (v.). Protivno je misljenje 
Miklosicevo, koji uzimlje u ibneeb izvedenicu 
na -lo kao u kralj (v.). Rumunji posudise 
iz hrv.-srp. chinez (Banat) »Dorfschulze«, 
Madzari kenez, u novije doba, jer je ocu- 
vano e < j. Rum. cneaz »vladar Moldavije« 
nije rusizam, odatle cneajnd < pridjev na -bn, 
upor. ces. knefna »njegova zena«, kako se 
vidi iz cnezie = cnejie. Ngr. xve^tiT;. Rijec 
knez prema tome je balkanska rijec hrv.- 
-srp. podrijetla. Knez je po opcem misljenju 
praslavenska posudenica iz pragerm. *kunin- 
gaz, sto je vjerojatnije negoli od got. *kuniggs, 
nvnjem. Konig. To je germanska izvedenica 
s pomocu sufiksa -ing, koji izrazuje descen- 
denciju kao nase -ic, od osnove kuni »rod, 



pleme«. Ona je u prasrodstvu sa cedo (v.). 
Prema tome je pragerm. *kunlngaz seman- 
ticki isto sto nase plemic (v.), plemenit. Iden- 
ticnost znacenja objasnjava razlog za prasla- 
vensku pozajmicu. 

Lit: ARj 5, 110. 11, 148. Mazuranic 
514-516. Elezovic 1, 296. Grebenac, NJ 4, 
179. 183. Dordic, NJ 4, 253-255. Miklosic 
155. SEW 1, 663. Holub-Kopecny 173. Bru- 
ckner 277. Mladenov 243. Vasmer 581. Gorjajev 
146. Kiparsky 181. Janko, Sldvia 9, 348. i si. 
Ekblom, Studio neophil. 17, 24. (cf. RES 24, 
189). Taszycki, Sldvia 6, 265-266. Ulaszyn, 
Belicev zbornik 1937, 373-379. Brandt, RFV 
74, 2. 

Knin, gen. Knlna m (17. v., Barakovic) = 
Kntnj, gen. Kninja (Obradovic, Vuk), nj 
mjesto n je od etnika na -janin Kninjanin 
(1696-1703), kninopoljski (18. v., Obrado- 
vic). Stariji je oblik Tnin, potvrden u latiniza- 
cijama Tininium, Tyninium (v. CD), Tnena 
(Porfirogenet, od gen. Tnina), Tenenum. 
Taj toponim cini se da nije izoliran. Blizu 
Peci u starosrpskoj drzavi je voda i selo Knina 
(1251-1264), s izvedenicom na -be Kninac, 
gen. -nca (1293-1302). Za ta dva staro- 
srpska toponima nema starije potvrde sa tn > 
kn. Miklosicu je Knin slavenski toponim od 
stcslav. t{ti, hno »caedere«. Taj se baltoslav. 
i praslav. glagol nalazi u svim slavinama osim 
u hrv.-srp. i bug. Slov. t\ti, tnem »hacken, 
beissen«, ut[ti, utnem »abhauen«, ces. titi, 
tnu, polj. dac, lit. tinti, tinii »klepati kosu, 
dengeln«-, gr. teuvcd »rezem« (odatle interna- 
cionalna rijec torn »svezak«). Briicknerov drwo- 
ton je mozda drvotonj (govori se u Posavju 
kod Broda, iz Mafuranica 599, s. v. llsic, 
ton prijevoj od thn) »drvosjec«. Ako je ispravna 
Miklosiceva pretpostavka, Knin je izvede- 
nica od *thn- s pomocu sufiksa -in kao Ogulin 
(v.) i znaci »silva caesa, cistina«. 

Lit: ARj 5, 116. Mazuranic 1450. 1454. 
Pletersnik 2, 666. 739. Miklosic 350. Holub- 
-Kopecny 385. Bruckner 60. Osten-Sacken, 
IF 33, 262. Boisacq* 954. 

knjiga f (Vuk), sveslav. i praslav. (*h 
»1° nesto napisano (Marulic), 2° poslanica, 
1529, sinonimi: list, pismo, 3° sinonim: 
hartija, papir, 4° liber, Buch (1465), 5° 
u pi. (metafora) treci dio zeluca u prezivaca«. 
Pridjevi na -bn knjlzan (danas rijedak) »livres- 
que«, poimenicen na -ik knjiznih (Dubrovcani), 
neologizam na -ica knjiznica »biblioteka«, s 
radnom imenicom na -jar knjiznicar »biblio- 
tekar«, na -evan (kao u dusevan, ucevan) knji- 



knjiga 



no 



ko' 



Sevan (danas opcenit), poimenicen na -ik m 
prema f -tea knjizevnik m (Vuk, bug., pored 
knjizevnik) prema f knjizevnica »sinonim: li- 
terat, pisac«, na -ost knjiievnost »literatura«. 
Pridjev na -ski knjiski »kako je u knjigama, 
livresque«. Deminutiv na -ica knjiiica. Aug- 
mentativ na -etina knjizelina, na -jurina knji- 
zilrina »fr. bouquin«. Radna imenica na -jar 
knjizar (18. v.), s pridjevom na -ski knji- 
zarski i knjizarnica (18. v. Vuk); knjizari m pi. 
= knjizavci »jedan dio zeluca prezivaca«. Na 
-jara knjizara. Stara radna imenica kbmgtca 
»YpauuaT£ijc,« susrece se rijetko u tekstovima 
pisanim crkvenim jezikom: knjigocija (Do- 
mentijan). Neologizmi su brojni u termino- 
logiji o vodenju knjiga (Buchfuhrung, compta- 
bilite) : denominal na -iti knjiziti, -im (is-, 
u-}, s apstraktumom na -bha isknjizba, uknjizba, 
prevedenica knjigovodstvo, knjigovoda prema 
njem. Buchfuhrung, Buchhalter. Slozenice knji- 
goveza m, knjigoveznica, knjigoveznica, knji- 
gonosa, ovo potisnuto od listonosa. Obilje je 
jos drugih pravilnih i nepravilnih izvede- 
nica i slozenica. Pocetno knj- je nastalo iz kn- 
< stcslav. kiniga. Grcko x&p-ra, rum. carte 
ima takoder dvostruko znacenje »1 ° pismo, 
litterae, 2° liber«. O postanju postoji vise mis- 
ljenja. Najvjerojatnije je misljenje finskog sla- 
viste Mikkole, koji uci da je to iranska kulturna 
rijec, u vezi s asirskom kunukku »Siegel« = ka- 
niku »etwas versiegeltes« = arm. knik' »pecat«, 
oset. k'iunuga. Prema torn tumacenju odatle 
je madz. konyv i mordv. kohov. Ako je tako, 
u praslavenski je i mogla doci samo posredo- 
vanjem Avara, koji dadose i drugu rijec civili- 
zacije biljeg (v.), turskog podrijetla. U prilog 
njihova posredovanja govori mozda tur. suflks 
-ci u kbnigbcii > strus. knigocei. Munkacsi, 
Dobrovsky, Skold i Rasanen vezu slavensku 
i finsku rijec sa kineskom king, siking »knjiga 
kraljeva«, k'iien »Buchrolle«. Bruckner, Ji- 
recek, Gebauer, Sobolevski, Schrader-Nehring 
tumace iz slavenskih jezicnih sredstava. Sma- 
traju je slavenskom izvedenicom obrazovanom 
sufiksom -iga (upor. krug, v.) od slav. korijena 
*kznb / *ki,nb »panj«, lit. kunas, polj. kien, 
gen. kna, odatle cakavski ladarski termin 
okaniti j zakaniti ladu s postverbalom okana, v. 
knaditi. Pozivaju se na semanticku paralelu 
buky, gen. bukbve »1° bukva, 2° littera« i 
njem. Buche prema Buch. Miklosic pomislja 
na stisl. kenning »nota«, od kennen, kao vrelo. 

Lit.: ARj 5, 118. 124. NJ 1, 288. Mazuranic 
516. Miklosic 155. 427. SEW 1, 664. Holub- 
-Kopecny 173. Bruckner 277. KZ 45, 313- 
316. Vasmer 579. Mladenov 243. Kiparsky 



279. Capidan, DRom 1, 331. i si. (cf. IJb 9, 
331-336). Skold, LUA n. f. avd. 1., sv. 
19., br. 7. (cf. IJb 10, 343). Mikkola, MSFOU 
52, 137-190. Isti, Ursi. Gram. 1, 11. si. 
(cf. Sldvia 3, 563)). RSI 1, 14. Pogodin, 
IF 4, 185-187. Rasanen, PUF 26, 76. i si. 

ko 1 (I) upitna imenica za osobu, sveslav. i 
praslav. (kito), »quis«, nastala metatezom iz 
upitne zamjenice *kb i deikse -to dodane 
samo u nom. sr. rod pokazne zamjenice, 
upor. ces. tento »taj«. Kao neodredena (neu- 
pitna) imenica znaci »neko, aliquis«. Njom 
se izojegla teska i izolirana suglasnicka grupa 
kt na pocetku a dodatkom deikse imenica je 
dobila potpun vokal. Upor. sto. Deikse u tko 
i sto odgovaraju pokretu ruke pokazivanjem 
na predmet. U ostalim padezima kb se pojav- 
ljuje u prijevoju ko- (koga, komu itd.). Upor. 
cega itd. mjesto cbto > sto. Pise se i govori 
pored fonetskoga Ko jos i tko. Veze se s kon- 
cesivnim i, negacijom ni i neodredenim ne- > 
ne-, nje- u itko, nitko »nulius«, rastavljivo ni 
od koga, i netko pored njetko »ullus«. Odatle 
s madz. sufiksom -ov < -o nitkov, gen. -ova 
(Vuk, Ljubisa). Sa -ze > -r nitkor (17. v.). 
I u te slozenice prodire fonetske ko: iko, 
niko, neko. Fonetski je oblik prevladao zbog 
deklinacije koga (pisano i ikoga), ikoga, ni- 
koga, nekoga itd., iz koje se vidi da je za jezicnu 
svijest k- postao glavni nosilac znacenja (prema 
Grammontu interversion conservatrice]. Kako 
je suglasnicka grupa kt > tk izolirana i u 
sredini rijeci, kao i na pocetku, bila je zamije- 
njena sonornim gd prema gda, gdi, gdje u 
hrv.-kajk. (upor. ces. kdo}: .gdo > do (ZK) 
sa deiksom i do] (ZK, Kolici, Begi), nigdo »niko, 
neko« (ZK) = negdo (hrv.-kajk., cakavski), i 
sa deiksom -ze > re. Osnovno kb- u kuo je ma- 
skulinum, kako se vidi iz lit. kas »ko« < ie. 
*quos. U hrv. juzne Italije kona »mozda« nasta- 
lo je od ko zna. Kao u lat. cuius < ie. *queios 
nastade od *quos > *kb upitni posvojni pridjev, 
dodavanjem pokazne zamjenice i, ja, je (v.) : 
stcslav. cbjb, u odredenom vidu ciji, cija, 
cije = ciji, cija, lije (ZK), koji se veze sa ;' 
i- I ni- I ne- I nje- u iciji, niciji, neciji = niciji 
(ZK). Prema njegov izmjenjuje se u cigov 
(Dubrovnik), necigov i dalje icigov itd,. prema 
njihov u cihov (16. i 17. v.) = cijegov, pseudo- 
jekavizam u dubrovackim spomenicima, = ce- 
gov (13. v.), pseudoekavizam kod Save, Ko- 
zicica, Kasica, odatle poimenicenje na -ic 
cegovic (Vuk) »cujus filius«, prema ispravnom 
cigovic (Mikalja, Ljubisa). Od gen. koga ana- 
logno kogovic, nikogovic (Lika) »ciji sin«. 
Upor. spanj. posjedovni pridjev cuyo od lat. 



ko' 



111 



ko' 



cuius. Od komu s pomocu -kati dobiven je 
impf, komukati, komucem (srednja Dalma- 
cija, Pavlinovic) »dijeliti na srecu (u igri)«. 
[Usp. i kocevece]. 

Lit.: ARj 1, 920. 2, 22. 23. 3, 766. 5, 132. 
149. 7, 863. 8, 204. JF 11, 86. Aleksic, NJ 1, 
136-140. Maretic, NJ 1, 167-168. Miklosic 
151. SEW 1, 673. Holub-Kopecny 167. Bru- 
ckner 278. KZ 45, 41. Belie, Priroda 47-48. 
50. Solmsen, KZ 44, 176. Vaillant, RES 13, 
167. Grammont, Traite de phonetique, 1933, 
243. Otre.bski, LP 2, 283-287. Music, ZbJ 
543-546 (cf. RSI 2, 265). Resetar, Kol. 
172. Wedkiewicz, RSI 6, 233. Hujer, LP 
35, 214-219. Boisacq* 799. 

ko' (II) — ca (cakavski) = ka, kaj (hrv.-kajk., 
slov.) = sto (stokavski, bug. i rus.) - std n pi., 
a sta, rasta, zboksta (Kosmet) »zbog cega«, pra- 
slavenska upitna imenica za nezivo, »quid«. 
Odatle noviji nazivi narjecja: cakavac, gen. 
-vca i pridjev cakavski, kdjkavac, gen. -avca i 
kajkavski, kekavac, gen. -avca, s pridjevom 
kekavackl (Vuk), stokavac, gen. -avca i sto- 
kavski. Nastavak -kavac dobiven je prema 
bekavac, bukavac, drekavac. Upor. za takvu 
determinaciju u romanskim jezicima potvrdnu 
partikulu tai. si = oc, oil < hoc Me za jjtano- 
francuski i sjeverno-francuski i kod nas Mijaci 
(Makedonija) prema mije »mi«, Prieki prema 
prie »prije«. U antroponimiji Kdjkavac (pre- 
zime medu ZK, koji su cakavci), u toponimiji 
selo Cakavci (Pasman). Glas a u cd nastao je 
iz ie. z > stcslav. 0. Prema tome a odgovara 
posvema lat. quid i gr. tL Poluglas se ne 
pretvara u puni glas a, kad je u vezi s prijed- 
lozima ili sa ni; zac »zasto« — zas (ZK), krozac 
(Mencetic), sa hi ili ne nic (15.i 18. v.) — nel 
(Mikulicic) > nis (Vuk, cakavci ZK) (upor. 
slov. nic i ces. proc); zbog toga sto slog pred cb 
nosi akcenat, cb je sr. r. Puni glas a u ca nije 
isto sto u ka (ZK, Berdiki) i u kaj, jer ti oblici 
ostaju i u vezi s prijedlozima, s koncesivnim 
i i negativnim ni, ne\ Ikaj, zakaj, nikaj, nekaj, 
nego je to a iz plurala sr. r. od zamjenice 
kb (v. ko, I) sa deiksom i. Upor. kare (13. v.) i 
slov. kar. Jagic tumaci kaj kao bug. ka »wie, 
warum«. Razlika izmedu zac i ca tumaci se 
potrebom akcentiranja. Kao fr. e muet sto 
ne moze nositi akcenat, tako ovdje ni stcslav. 
poluglasovi b, b. Izmedu cb > ca i cbto > Sto 
razlika je samo u tome sto je cb u cbto dobio 
deikticko to, ta, (upor. ces. tento I ko) zbog 
istog razloga zbog kojeg je b u ca presao u a. 
Prijelaz c > i je isti koji i u stiti, stovati, za 
citati, cast (v.), tj. u s < c je zbog disimila- 
cije ispao dentalni elemenat i u fi u vezi sa 



-to. Postoji jos sr. r. od kb (upor. kbto > tko) 
ce u kajkavskim narjecjima (kao i u bug., ali 
u znacenju veznika »ako (v.), da (v.)«.), upor. 
fr. que < lat. quid ili quod u recenici // serait 
riche qu'il n'aurait rien a cra'mdre »Da je bogat, 
ne bi se trebao nicega bojati«. Preda se prima 
i, rii, ne, nje i prijedloge po-, za-: isto, nista — 
(bez deikse nis), nesto pored, njesto, nisto (ZK) 
»nesto«, posto, zasto. Analogno i kaj. Veza 
hi -1- cbto > nisto (13. v.) sa deiksom -ze > 
-r(e) nistor(e) = nistar govori se danas samo 
nista i cini za sebe leksikologijsku porodicu. 
Odatle na -alo nistalo m »sinonim: nitkov«, 
na -vac nistavac, gen. -avca »isto*, s augmenta- 
tivom na -ina nistavina (Piva-Drobnjak) »rdav 
covjek«, na -arija f nistarija (Vuk) »1 ° bespo- 
slica, 2° (kao maskulinum) nista-covjek (Crna 
Gora), niita-junak«. Na -ica nistica »nula«. 
Neologizmi na -oca nistoca, na -ina nistina 
i nistost nisu usli u jezik. Denominali na -ari- 
ti nistariti, -avati nistavati (u- po-), na -iti 
nistiti (po-, u-); posto i zasto u vezi postade 
prilog »jeftino« (dadosmo posto zasto, se. ku- 
pljeno, Kosmet) = posto poto. U cakavsKom 
postoji jos nisce »nihil« (15. i 17. v., Drnis, 
Marulic, Vrancic); e mjesto o je zbog prethod- 
nog palatala. To je hiperkorektni oblik. Samo 
sto ili sta veze se s enklitikom s < ces: stos = 
stas"? Prema tal. niente meno stvoren je nisce ma- 
nje, prema njem. nichtsdestoweniger: nis ne manje 
(Vezic). Sintagma kaj za = kaj za jedan je 
prevedenica od njem. was fiir (ein). Ovamo 
jos eufemizam markaj < makar fea/»quidquid« 
u znacenju »vrag«, koji je tabu. Zamjenica ca 
veze se s aoristom bi: cabi »zasto« (Vodice, 
Istra) u primjeru cabi da si to reka'? Stokavsko 
nis pored nista moze se uporedivati sa zac 
u toliko sto veza sa negativnim ni, koja moze 
nositi akcenat, ne treba pomoci deikse to. 
Deiksu t' sadrzi kaj. Deikse to, ta = i nema u 
deklinaciji: gen. cesa, cega, dat. cemu, instru- 
mental dim', a mjesto o (stcslav. ceso) je od 
imenicke deklinacije, a -ga mjesto -so je od 
slozene pridjevske deklinacije. Oblik ceso od- 
govara gotskom his, stvnjem. hwes, gr. teo 
(H..mer) = aticki tou za xivoc,. Tvrdilo se 
da su Arbanasi posudili cakavsko Cb >arb. 
ce »sto«. Priloski instrumental dim, s prijed- 
logom docim (16. v.) = dolinie (16. i 17. v., 
Dubrovnik) = dalima (Marulic) = dolin (17. 
i 18. v.) = pseudojekavizam docijem (Dubrov- 
nik) = dolijeme (Dubrovnik) = docem (Mi- 
kalja, Stulic) postadose vremenski veznici, s 
prijedlogom samo kod zapadnih pisaca. Vuk 
ne pozna docim. U Kosmem pocim. Isto su 
tako i sto, posto i zoifo (prevedenica, prema 



ko' 



112 



ko 1 



tal. perche) postali veznici u raznim funkcijama, 
cakavski zac »quia«, zasto (Kosmet) »jer«. Od 
genitiva cesa sa sufiksom -ou, -av nastade 
posvojni pridjev cesov = cesav, cesva (Martic) 
= ceo (narodna pjesma, Petranovic) »qualis«. 
Veze se s i, ni, ne: icesov, nicesov, gen. nicesvoga 
(Martic), nicesov i necesov »nekakav« (Crna Go- 
ra). Od nicemur postoji pridjev nicemuren (hrv.- 
-kajk., Belostenec, Jambresic) »nichtsnutzig, 
nevaljao«. Od sintagme bez nista beznisnjak 
(Ljubisa) »koji nista nema«. Od sto prave se 
glagoli: hakati, Uoceni (Vuk) »tuziti se«, od 
sintagme sto cu, istokati (iz-*) (Lika), nipo- 
dastavati (Vojvodina) od sintagme ni poda sto 
ostaviti, uzeli', iznistati, -am = iznis'taviti 
(Vuk). 

Oblik k* bio je i srednji rod sing, praslav. 
upitnog pridjeva. Upor. lat. quod. Ocuvao se 
u priloskom instrumentalu kom (14. v., Ma- 
rulic, Dubrovcani, Kavanjin) »netom«. Upor. 
dim. S prijedlogom dokom (Marulic) »dokle« 
= dokim (cakavci, 15. v.) = docim. U ak. sr. r. 
s prijedlogom do- dok (takoder bug., Vuk), 
veznik; doka (Vuk, narodna pjesma) moze se 
tumaciti na dva nacina, ili kao dodatak deikse 
-a ili kao sr. r. pi. od ki>. Ovako ce se tumaciti 
i bug. ka »wie, wann, wenn«, kdto, dokato. 
U prilog prvom tumacenju govore oblici doke. 
Oblik doku (pravni i historijski spomenici, 
13. v.) dobio je -u prema stcslav. kgdu, do- 
kolu. 

Lit.: ARj 1, 291. 271. 947. 2, 543, 590. 
736. 3, 766. 4, 90. 269. 736. 5, 251. 231. 8, 
97. 164. 165. 191. 673. 803. Budimir, JF 15 A 
158. NJ 1, 93. Roncevic, NJ 5, 135-152. 
Stojkovic, HJ 1, 20-21 (cf JF 17, 304. 
305). Vusovic, NJ 2, 103-105 (cf. JF 13, 
293.). Elezovic 2, 538. Surmin, NVj 3, 104- 
105. Milakovic, NVj 25, 123. 593-600. 
(cf. JF 3, 262). Lang, ZbNZ 19, 147. Bulat, 
JF 5, 148. Miklosic 152. 21. 271. 947. 736. 
SEW 1, 164. 673. Trautmann 133. Bruckner, 
ICZ 43, 322. Ribaric, SDZb 9, 138. Boisacq 
972. Baric, AA 1, 205. si. Jokl, Ub 10, 164. 
Iljinski, ASPh 28, 461-462. Osten-Sacken, 
IF 33, 250. Vaillant, Sldvia 11, 40-41. 
Jagic, ASPh 1, 432. Vaillant, RES 6, 77- 
78. 22, 190-191. ASPh 11, 448. Jagic, ASPh 
17, 84. Suman, Kres 1885, 268-273. 317- 
321. 372-275 (cf. ASPh 12, 518-519.). 

ko 1 (III). — Od upitne imenice Kr>, koja 
se nalazi u ko i kaj, pravi se vec u praslaven- 
skom upitni pridjev dodavanjem pokaznog prid- 
jeva ;, ja, je: stcslav. kyjb > ki (12. v.), kaja, 
koje > cakavski i kajkavski ki, ka, ko (slov., 
ZK) »qui, quae, quod«. Taj postaje i relativni. 
Lik ka i ko nastao je stezanjem aja > a, oje > 



(upor. Bogovic < Bogojevic, Predovic < Pre- 
dojevic ZK). I taj prima preda se koncesivno i, 
negativno ni i neodredeno ne u Iki, niki (ZK). 
U knjizevnom jeziku govcri se samo u vezi 
sa ne- neki pored njeki. U sr. r. neko (Kosmet) 
znaci »oko, cirka, od prilike«. Iz stcslav. ge- 
nitivnog oblika kojega i iz sr. r. koje, reformiran 
je kyjb u kojb vec u cslav. u odredenom vidu, 
odatle koji (13. v.), koja, koje = koji, koja, 
koje (ZK). Oba oblika, i stariji i noviji refor- 
mirani, mogu primiti preda se /, ni, ne nekoji 
(13 — 16. v.) i uza se god, god(e), goder, godijer, 
godir (v.), deiksu no, i sintagmu mu drago 
(17. v.): kojTgod (rastavljivo koji ga god), 
koji mu drago, kojino. Srednji rod koje veze 
se sa gdje, kakav = kaki, kako (18. v.), kano, 
kud, (t)ko, std (18. v.), da se oznaci neodre- 
denost drugog dijela slozenice. U cakavskom 

1 kajkavskom ki moze zamijeniti i upitnu 
imenicu tko. Analogno prema cigov pravi se 
na Cresu posvojni pridjev kinjev »ciji« . S 
pomocu sufiksa -dk (upor. svakojak) pravi 
se upitni pridjev kajak (Kosmet, Lika) 
»koliko je godina (konju)?«. Zaseban je slucaj 
kuj, gen. kogd, f koja, n koje, kuj mu drago 
(Kosmet), gdje je o > u u zatvorenom slogu. 
Kako se iz deklinacije vidi, kuj zamjenjuje i 
ko. 

Lit.: ARj 4, 955. 5, 150. 165. Elezovic 1, 
456. 339. fentor, JF 5, 210. Miklosic 152. 
18. SEW 675. Holub-Kopecny 167. 196. 
Vasmer, IF 40, 139-144. Belie, JF 3, 31- 
34. Durnovo, ZSPh 2, 381—382. Zubaty, 
SbFil 4, 232-262 (cf. Ub 2, 166). 

ko 1 (IV). — Od zamjenickog upitnog kori- 
jena k-, od kojeg je kb- u kuo > ko, s po- 
mocu pridjevskog sufiksa -cko izvodi se sve- 
slav. i praslav. upitni i relativni pridjev za 
izrazavanje kakvoce kakl. Taj je istisnuo iz 
hrv.-srp. jaki »qualis« zbog toga sto je jak 
dobio znacenje »potens«. Maskulinum kak na- 
lazi se samo u starijem jeziku, u slov. i hrv.- 
kajk. U stokavskom je dobio odredeni vid 
kaki, kdka, kako. Srednji rod kako upotreb- 
ljava se jos kao upitni prilog kako to u zna- 
cenju »wie« i kao veznik jednacenja. Dobiva 
deikse -i kakoj (17. v., Mrnavic), -no kakono, 
i god (-e, -er, ijer, -ir), mu drago ili drago. Kod 
kajkavaca docetno -o smatra se deiksom koja 
moze otpasti : kakl Dobiva jos ti, -lice: kakti — 
kakati = kakot(o), kdkonoti, kakolice (Kavanjin). 
Veze se s prijedlogom od: otkako > btko (Piva- 
-Drobnjak) u vremenskom znacenju. Jednom 
je potvrden (18. v.) veznik kakod (haplolo- 
gija) < kako da. U sluzbi veznika jednacenja 



ko 1 



113 



ko 1 



kracenjem gubi k : kao (prema preko > preo) > 

ka (Kosmet) > ko, kaono > kano (18. v.), 

kon(o), kaono god, kaonoti. Odatle kanda 

(18. v.) = kdndar (narodna pjesma) = konda 

(Lika), i kod Vuka naziv naroda Kdnovac, 

pi. -ovci, s pridjevom kanovacki (glasoudar). 

Sa ti: koti (Istra, ZU) = kat (kajkavci, sje- 

verni cakavci, 15. v., Marulic, ZK) = kod 

(istarski cakavci, ZK kod on, obratan govor 

prema rot, gen. roda) = kotno (ugarski Hrvati), 

sa deiksama -/ kaj (ZK, Kosmet) = ki (Lika, 

Perusic, Kosmet), -no kdjno (narodna pjesma) 

= kano (17. v., Vuk) = kdnoti. U Prigorju je 

ko pojacanje veznika da: kazi ko da vidim; 

ko da (ZK) »kao da«. Dobiva uza se god (ltd.) : 

kao god, kaono god = kogoc (Kosmet). Veze 

se s part, prezenta aktiva cine »cineci« kocinje, 

prilog, »sinonimi: bojagi / bajaga, toboz(e), 

doja, navlas«. U narodnoj pripovijeci kadob, 

prilog »upravo, zbilja« < iz sintagme kao da 

bi (to bilo u istinu). Praslav. upitni pridjev 

kaki rasiruje se u hrv.-srp. i bug. sufiksom 

-uo kakav, kakva; u odredenom vidu kakvi, 

kakva (ZK), u stokavskom ne postoji. Upor. 

slov. rasirenje kaksen, kakover. Dobiva uza 

se god (itd.), kakav god. Dobiva preda se i, 

ni, ne u ikakav, nikakav, nekakav = nekakav, 

odatle haplologijom nikvi, nekvi = nekaki = 

nekak (Istra). Isto tako i prilog kako: ikako, 

nikako, nekako. Oblik naki (Piva-Drobnjak) 

»nekaki« nastao je ispadanjem k i stezanjem 

ea > a od *neaki. Sufiks -5 > -av je prijevoj 

od sufiksa -ov, upor. njegov, njegvi (ZK, 

prema kakvi), kakov, kakovi, tako i u stcslav. 

i u rus. Ta izvedenica moze ici vec u prasla- 

vensko doba. I taj oblik dobiva god. Oba 

oblika poimenicuju se sa -ost, -oca u apstrak- 

tima kakvoca (18. v.), kakvost (kod starijih 

pisaca) = kakovost, na -stvo kakovstvo (17. v.) 

= kakojstvo (17. i 18. v., j prema svojstvo). 

U prasrodstvu je sa lit. koks »qualis«, ir. 

each = kimr, pav/b »svaki«. 

•Lit.: ARj 4, 732. 740. 741. 758. 761. 821. 
833. 834. 5, 143. 148. 265. 268. 400. 401. 
393. 7, 890. 8, 186. Rozie, NVj 3, 187. Kos- 
tic, NJ 1, 82-84. Stevanovic, NJ 5, 217- 
220. Vusovic, NJ 5, 220-222. Vukovic, 
SDZb 10, 394. Elezovic 1, 266. 271. 294. 
Miklosic 8, 151. SEW 1, 673. Vasmer 506. 
Trautmann 111. Sobolevski, REV 71, 21-26 
(cf. JF 3, 222). Music, JF 4, 153. Leskien \ 
97. Resetar, ASPh 36, 543. Vaillant, BSLP 
29, 43 (cf. Ub 14, 270). GM 1. 

ko 1 (V). — Rasirenje ie.* quoi- sa -ero (upor. 
lat. uter, neuter, odatle internacionalna rijec 
neutralan i neutralnost) nalazi se od juzno- 



slavenskih jezika samo u slov. upitnom i 
relativnom pridjevu koleri = kateri te u, 
hrv.-kajk. koleri (1588, Belostenec, Habdelic, 
Voltidi, Stulic, Budinic) = kolori (u knji- 
gama pisanim crkvenim jezikom i 1564. na 
hrvatskoj strani), u prijevoju *ktieryj > kleri 
i u hrv.-kajk. steri (sa razvitkom pocetne 
suglasnicke grupe kl > ht > st kao u sci 
< kci i steti < hleti) i dalje hrv.-kajk. teri 
»koji«, nested »neki«. U svim sjevernim sla- 
vinama zamjenjuje nase koji (v.). U prasrod- 
stvu s gr. jToxepoc,, lit. katras »lequel de deux«.. 

Lit.: ARj 5, 397. 401. 8, 96. Mazuranic 
529. Miklosic 2, 151. SEW 1, 674. Holub- 
-Kopecny 192. Bruckner 278. KZ 45, 48. 
Ramovs, CSJK 2, 274. (cf. Ub 9, 197.). 
Hofmann, IF 49, 304. Brugmann, IF 27, 
246. Boisacq 807-808. 

ko' (VI). — Upitna imenica *kb udruzuje 
se vec u praslavenskom sa sufiksalnim elemen- 
tom u lokatlvu -le > -le: -kile. Ta se slozenica 
ocuvala samo s prijedlozima do, od i sa ne: 
dokle o(t)kle, odakle (17. v.), odaklem = odaklen 
= odaklek (-m, -n, -k deikse) = (sa kl > klj) 
daklje (ZK), pokle = pokli = poklje (ZK), 
upitni prilog koji izrazuje »primicanje kraju«, 
sa ne, ni donekle, odnekle, nidokle »koporan 
(odijelo, v.)«. Docetno -e mogu zamijeniti 
-a, -i: ddkld (15-17. v.), -dm dokldm, -em 
dokiem, -en (deiksa ri) dokien, dbkli (15. v.). 
Moze se dodati i deiksa -k dokljek. Sa i > o: 
dokdle (Vuk, Pjevanija crnogorska) = otkale 
(Kosmet), otkale, sa ne- donekle, odnekle. Po- 
jacava se sa god, god(e), goder, godir, godijer. 
Praslav. prilog ktle pojavljuje se u prijevoju 
kole > koli u istom znacenju sam i s prijed- 
logom do dokole (13. i 14. v.) = dokole (18. 
v., Dubrovcani) = dokoli, nikoli »nigda«, na 
-ce nikolice (Istra), nekoli. Lokativno -e za- 
mjenjuje -a i -u dokola (Lucie), dokolu (15- 
17. v., Marulic). Cakavci ga ispustaju: dokol 
(15-18. v.). Prijevojni oblik sluzi i kao ime- 
nicka, pridjevska i glagolska osnova: nije mi 
kolje (i bug.) = nije mi kole (Pec, Kosmet) 
»nemam vremena«; sa -ica nekolica »neodre- 
deno mnostvo«, sa deminutivom na -bk ne- 
kolicak, gen. -cka (srednja Dalmacija, Pav- 
linovic), dokolica (Vuk) = dokolica (Kosmet) 
»otium«, sa -bn dokolan = dukolan (Kosmet, 
Drsnik), dokon, f dokona »koji ima vremena« ; 
nekolica = nekdlnica (Rijecka nahija) »stanje 
kad ko ima mnogo posla (protivno dokolica)«. 
Ovamo ide nidoklice f pi. (Vuk) = doniklice, 
rijec u sali za »dokoljenice«; prilog na -s < 
*sbd nekolis »nekoliko puta«. Prilog nekolikrdt 



8 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



ko 1 



114 



b6' 



moze se tumaciti i kao haplologija od nekoli- 
kokrat. Denominali na -iti doholiti pi. »do- 
vrsitk; na -eti dokoljeti, -im (Vuk) »dospjeti, 
uspjetk. Ovamo ide mozda i koliti, -im (Ma- 
rulio, Zoranie) »zeljeti, voljeti«. Osnova kol- 
sluzi i u daljem pridjevskom izvodenju. Sa 
sufiksoma -i/b, -bieb (prijevoj) tvori se upitni 
pridjev kvantiteta (sveslav. i praslav.): kolik, 
kolika (Vuk); -ik je kao u velik. Prilog ko- 
liko = kod cakavaca kolku, nekako (16. i 17. 
v.). Upor. taj nizi prijevojni stepen u bug. 
kolko, poll, kilka i rus. kohko. Bez sufiksa 
-ikh, -bkb u starijim knjigama i u cakavskom 
kol (-a, -e, -f) »quantus« uz upitnu zamjenicu 
ki kol, koliko kol, kada kole (16. v.). Prema 
ovome kol izmijenjeno je god > kot ZK. 
Ovamo idu prilozi koliskorje »koliko prije« 
od skoro (v.) i kolmi (14. v., samo u crkvenom 
jeziku u kojem je -mi kao u velmi > veoma. Za- 
mjenicka osnova ko- mijenja se u cakavskom i 
kajkavskom u ku prema akusativu f ku: nekull- 
ko (16. v.) = *nekulko > nekuko, nikuliko (ZK), 
kuRko (ZK), prilog kulik tulik (ZK), u Kos- 
metu koliko prema nom. fem. ka (< kqja). 
Pridjev i prilog prima preda se i, ni, ne: iko- 
Kko, nekoliko itd. Od pridjeva kolik cesto se 
s razlicitim sufiksima "prave deminutivi: 
dokaz koliko je vezan na afektivnost: sufiks 
-h + -bn > -han kdlihan, kolisati, -can < 
-ik + -bn kolican (18. v.), -can (c prema plu- 
ralu svi kolici, prevedenica od tal. tutti quanti) 
kolican (17. v.) = koucan (Kosmet), -icak 
< -ik + -bkb kolicak (Vuk) = kollcak (Kosmet) 
= na -ski kaliski. Hipokoristici su kojusan, 
kocuknl. Apstrakta su na -ina = -inja: kolicina 
(Boka, Hrvatska) = kolicinja »mnostvo«, sa 
ne- nekolicina (glede c upor. kolican) »neodre- 
deno mnostvo« = kolicina = kolicanstvo, 
nekolicina, na -oca kolikoca. Neologizmi kb- 
licnik »quorum«, na -ost kollkost; kolikojstvo 
— kolikojustvo nije uslo u jezik. Pridjevu i 
prilogu kolik(o) dodaju se i, ni, ne: ikoliko, 
ni koliko, mkoliko »nimalo«, nekoliko; i god 
(-e, -er, -ijer, -ir), god I goi, mu drago, deiksa 
no, krat »koliko puta«. Slozen pridjev kolikd- 
struk (18.). Denominali su na -ati kolikdti 
se (Lika), iskolikati (Lika) »1° cijelu kolicinu 
potrositi, 2° dobiti kod igre kolikanja«. U 
prasrodstvu su lit. keli »neki, koliki?«, gr. 
•jrnMxoc, »kako velik«, lat. qualis »kakav« i 
lit. kal »kako dugo«. 

Lit.: ARj 2, 588. 593. 596. 3, 887. 5, 64. 
177. 185. 190. 192. 205. 206. 7, 883. 890. 
8, 167. 183. Elezovic 1, 143. 159. 374. 303. 
2, 19. JF 14, 226-227. Miklosic 151. 9. 10. 
SEW i, 673. Holub-Kopecny 176. Bruckner 



229. Vasmer 599. Mladenov 137. 246. WP 1, 
521. Iljinski, Sldvia 9, 588. Fraenkel, IF 
41, 410. Belie, JF 3, 79. 81. Machek, Sldvia 
16, 168. Vaillant, RES 9, 8. Matzenauer, 
LF 8, 194. Boisacq 320. 779. 

kS 1 (VII). — Od upitnog priloga *k» (upor. 
upitnu imenicu kb u kito > ka) rasirena s 
pomocu sufiksa -da obrazovan je sveslav. i 
praslav. upitni prilog i veznik vremena *kida 
> kada (upor. sada) »quando«, u hrv.-kajk. 
i slov. ispadanjem poluglasa 6 gda (upor. 
slov. zdaj). Docetno -a shvaca se kao deiksa. 
Zbog toga otpada i zamjenjuje se sa loka- 
tivnim ifc > e, i: kade, kadi (zbog homoni- 
mije sa kadi < kide, vrlo rijedak u vremen- 
skom znacenju). Preda se prima prijedloge 
do-, ot-, i i-j ni- ne-. Odatle naporedni oblici 
s ispadanjem poluvokala i sa zamjenom 6 > a: 
ikad(a) pored Igda, mkad(a) pored mgda, 
nekad(d) pored negda (Vuk), nikade, nikadir. 
Uza se prima deikse -no, -ono, -ze > -r(e), 
-a, -vo, -k, -li, -koli, -kon (v. kom), god (itd.): 
kodno > = kano (17. v., jedna potvrda, sa 
dn > n kao u panerno), kdddno = kadono, 
kadar(a) = kodera, kadvo (18. v., Dosen), 
hddek (Crna Gora), kadli (Vuk), kadokoK 
(17. v.), katkon (juzna Dalmacija?) »netom«, 
kadgod = kade god I -d, kadigod = katkodi 
(18. v.). Prema sadasnji pravi se pridjev neg- 
dasnji pored negdanji = nekadanji = neka- 
dasnji (Vuk, 17. v.) = kadasanj = -snji (Kos- 
met). Opetuje se katkad(a) (18. v., Vuk), 
odatle pridjev katkadasnji, neologizam koji nije 
usao u jezik, kasto (Vuk). Paralele jasno po- 
tvrduju praslav. *kbda: lit. kada, kadu = 
lot. kad »quando«, stprus. kaden »veznik kad«, 
sanskrt. i avesta kada »isto«. 

Lit.: ARj 4, 714. 725. 726. 727. 729. 731. 
732. 733. 822. 891. 891. 898. Elezovic 1, 
266. 271. Miklosic 151. 3. SEW 1, 675. Holub- 
-Kopecny 167. Bruckner 138. 227. Vasmer 
587. Mladenov 244. Ramovs, GSJK 2, 274. 
i si. (cf. Ub 9, 197). WP \, 771. Kozlovski, 
ASPh 10, 658-659. Wiedemann, BB 30, 
207-208 (cf. AnzIF24, 118. 25, 55). Pruslk, 
Krok 6 (cf. AnzIF 3, 104.). 

ko 1 (VIII). — Od zamjenickog upitnog 
korijena k- (v. kuo > ko) s pomocu priloskog 
sufiksa -amo izveden je praslav. kamo, prilog, 
»1° za pitanje pravca (tako i bug.), (u Crnoj 
Gori gdje se ne razlikuje mirovanje i gibanje, 
znaci i) 2° gdje«. Kajkavci i cakavci mogu 
ispustiti -o: kam, upor. kak (v.). Tako i slov. 
i ces. Dobiva uza se K, god, mu drago, koli, 
ljubo. U Kosmetu je docetno -o 'zamijenjeno 



ko 1 



115 



ko' 



sa -a kama prema kada, sada i prilog je dobio 
vremensko znacenje »odavno«-; tako i u sloze- 
nici komakad pored kamokad »otkad(a)«, odatle 
pridjev kamokadasnji obrazovan prema sa- 
dasnji (v.). Preda se dobiva i, ni, ne: ikamo, 
nikamo, nekamo. Posljednji se u vezi sa li 
skracuje ispustanjem .samoglasa a nekmoll. 
Upitni prilog kamo stoji pod udarom tabua, 
na sto se odgovara: ako bog da (ZK). Osjecajna 
vrijednost dolazi do Izrazqja u pitanjima cu- 
denja: kamo te ja? Kamo ti vojskai Kamo 
novel? »oti au diable«. Od znacenja tabu 
nastao je glagol: Zakdmalo ti se ! Ne karnoj ! 
(Istra). Sufiks -amo u prasrodstvu je sa gr. 
ttiuoc,, ffuoc, 

Lit: ARj 4, 808. 7, 881. 889. Elezovic 1, 
275. Crnek, HJ 1, 61. Lalevic, NJ 2, 19-24. 
Miklosic 151. 11. SEW 1, 673. KZ 37, 371. 
Holub-Kopecny 167. Vaillant, Sldvia 9, 497- 
499. Hirt, IF 2, 350. Fraenkel, Sldvia 14, 
499. Kozlovsk;, ASPh 10, 657-659. 

ko 1 (IX). — Od upitnog korijena k- (upor. 
kbto > ko) rasirena s pomocu priloskog su- 
fiksa -oda nastade sveslav. i praslav. (*ked-) 
upitni prilog za pravac kretanja po povrsini: 
kud(a). Docetno a moze ispasti kud, a moze 
se i zamijeniti sa <?( ) (prema gdje) > -e, 
-i, -ije: kudije, kude pored kude (ZK), kudi, 
i sa -u kudu. Prema god d se zamjenjuje sa d, 
koji je nastao u sandhi : kud, kude, kuj (Crna 
Gora). Preda se moze primiti i-, ni-, ne- i 
prijedloge do-, ot-, s- ikud(a), n'ikud(a, -ar), 
nikudi, nikud, nikud(a) i ddnekud(a), otkud(a), 
skuda (Istra, Mikulicic) »odnekuda«, veze se 
sa -s od ces kudos, kudes (ZK), s deiksom -i 
kudaj, prima deiksu -ze > -r(e) kudar(a), 
kuder, kudijer, -n kudijen i god u znacenju 
koncesivnosti kud(a)god (14. v.), -d, -ar, -er, 
te mu drago u kud mu drago. Denominal na 
-cari kudecati, kudecam »teturati, vrludati« 
pored kulecati, kulecam (Srbija, Milicevic) 
pored kuljecati (Stulic). Zamjena I < d nije 
jasna. Mozda je ta zamjena nastala zbog toga 
sto pitanje kuda ces stoji pod tabu. Glas u 
je nastao iz c: upor. stcslav. kedu, kede; polj. 
kedy, dokqd, otkad. Slozen sufiksami docetak 
imade potpunu paralelu u stprus. isquendau 
»von dannen« i u lat. unde, quando, de-unde > 
fr. dont u romanskim jezicima, inde, gr. evOa. 
Kao i kamo, i kuda je podvrzen tabu. U Kos- 
metu zamjenjuje gdje i prijedlog kod. Eleme- 
nat -da je isti koji je u kada, sada, tada, 
nikada. Nalazi se u sanskrtu tada »dann« = 
avesta tadha. Nastao je od ie. demonstrativ- 
ne zamjenicke osnove de-, do-, koja se kao 



deiksa za 1. lice (ja) nalazi u razlicitim 
partikulama. 

Lit: ARj 5, 736. 742. 745. 8, 185. Lalevic, 
NJ 2, 19-24. Elezovic 1, 237. Miklosic 151. 
5. SEW 1, 674. Holub-Kopecny 167. Bruckner 
225. Meillet, MSLP 20, 89-94 (cf. IJb 8, 
215). Havers Festschrift Th. Siebs 1933, 
371-376 (cf. RES 14, 234). Zelenin, Sldvia 
8, 493. i si. (cf. IJb 15, 316). Ramovs, CSJK 
2, 274. si. (cf IJb 9, 197). Mladenov 267. 
WP I, 771. 

ko 1 (X). — Od upitnog priloga *kb (upor. 
imenicko kb u ktio > ko) dodavanjem deikse 
-de od ie. demonstrativne osnove nastade 
sveslav. i praslav. upitni prilog za mirovanje i 
veznik kide > gdje »ubi, itou«. Docetno -e 
varira sa lokativnim -«k > -e, -je, -I. Ikavski 
oblik govori se i medu ekavskim narjecjima 
gdje je nastao disimilacijom e — e > i — e 
u sintagmi, gde je > dl je prema de pored 
de (Kosmet). U narjecjima koja ne razlikuju 
mirovanja i kretanja, gdje znaci dvoje » 1° kamo, 
kuda, wohin i 2° ubi (prema romanskom ubi)«. 
Kao veznik uvodi ne samo priloske rece- 
nice mjesta, nego i druge priloske (kao uzrocne); 
muka mu de nema pare (Kosmet). U svag- 
danjem govoru cuju se fonetski oblici dje, 
dl, de, de, koji su nastali asimilacijom kao i 
ko. Postoji i metateza kao u kto > tko > ko 
u dge (14. i 15. v.) > ge (Vuk, Crmnica, 
Pastrovici, nahija barska), riige, svdge. Odatle 
naziv naroda, koji tako govori : Gege (Knske, 
sotonicke), prenijet na Arbanase, susjede Crm- 
mnice i Bara. Upor. tako nastale nazive na- 
rodnih grupacija: Mijaci (prema mije »mi«), 
Prieki (prema prie < prvlje »prije«), Goge 
(prema gu, gi »ih«), osim opce poznatih kajka- 
vaca itd. Kod cakavaca je 6 > a kade, kadi 
(14. v.) pored gdi > di. Prima preda se i [ 
ni-, ne-, sva: igdje, nigdje, negdje, svagdje a 
uza se god (itd.) gdje god (Vuk, 14. v.) pored 
gdjegod (16. v.), takoder s deiksom -no gdjeno, 
-ze > -r nigdjer, -li gdje/l. Opetuje se gdje 
(I) gdje = gdje ter gdje. Kao prvi elemenat 
slozenice veze se sa kad, tko, sto, kakav, 
koli (gdjekoli, Barakovic), mu drago. Sintag- 
mom gdje je sto »kazalo« prevodi se (caique) 
gr. ti Jtoij xei,Toc, od xeixai. Da je *kb pri- 
log, dokazuju arb. ku »gdje« = klmr. cw »isto«, 
lit. kurs »welcher«, kur »wo«. Demonstrativno 
-de kao deiksa upucuje na radnju rukom onoga 
koji odgovara na pitanje *£*? Paralele i za 
taj drugi elemenat postoje u sanskrtu kuha 
»gdje«, avesta kuda. 

Lit.: ARj 3, 119. Ele;ovic 1, 126. Miletic, 
SDZb 9, 434. Lalevic, NJ 2, 19-24. Miklosic 



kob 



151. 4. SEW 1, 674. Holub-Kopecny 167. 
Bruckner 138. Kasmer 264. Trautmann 144. 
WP 1, 521-523. 'GAI 122. Mladenov 98. 
Tagie, JISP/z 3, 214. Skok, IF 12, 130-131. 
Meillet, /F 31, 122. ArSXP 20, 89-94. 
(cf. /Je 8, 205). Boisacq 369. 

ko- 2 je rijedak prefiks, paralela za sveslav. 
i praslav. prijedlog k I ka, koji stoji uz neke 
glagole kretanja i neke imenice, kao u ko- 
prcati se, iskobeciti pored beciti, iskomoliti 
pored moliti, is-ko-beljati se, za-ko-vrnuti po- 
red vrnuti, kSvftdnj pored vrtanj, gen. 
-dnja (ZK), kovrtac, kotrljati, koturati pored 
turati, kovitlati, kovitlac pored vitlati, ko- 
mesati se = krmlsati se (Dubrovnik, sa r < o), 
kosuta pored suta (v.), skomraziti pored mra- 
ziti, slov. skomucati »beim Sprechen undeut- 
liche Laute von sich geben« prema mucati (v.). 
Nalazi se i u ces. i u lot. kovams »Kohlkrabe« 
prema lit. varnas »vran«. Nalazi se rijetko i 
u rumunjskim slavizmima: coviiji »strsiti« 
od virf < vrh, cobori pored dobori prema 
oboriti. I u bug. kotara = kotara pored 
tor. 

Lit.: Holub-Kopecny 174. Bruckner, KZ 
45, 34-35. 48, 168. 51, 225. Tomanovic,JF 
17, 211-212. Matzenauer, LF 8, 9-10. 20, 
190. Skok, ASPh 30, 303. SEW 1, 586. Va- 
smer i, 652. 

-ko 3 m prema -ka f je produktivan hipo- 
koristicki suilks za lica. Mociju izrazava u 
ogranicenom opsegu.. Maskulinum izrazava 
u debeljko, nestasko, srditko. U zelenko naziv 
je konju. U hipokoristickim skracenicama i 
s uzlaznim dugim akcentom u priko od prija- 
telj, od licnih imena Jako (Bosna) od Jakov, 
Joko od Jovan, liko od Ilija, Peko od Petar, 
Ranko od Hranislav, Bdsko od Bozidar itd. 
Kod feminina Jeka od Jelena, seka od sestra, 
neka od nevjesta itd. Od hipokoristika na -ko 
postaju prezimena kao Rankovic; -ko se moze 
vezati sa -an: Jokdn od Joko < Jovan. Odatle 
prezime Jokanovic. 

Lit.: Leskien 439. Marette 295. 347 e. Bos- 
ko vie, JF 15, 100-105. 

kob, gen. -i f = koba f (prijelaz iz deklinacije 
i u deklinaciju a zbog z. r., takoder bug.), 
maskulinum u starijem jeziku (17. i 18. v., 
cakavci, kao postverbal od kobiti), sveslav. i 
praslav. mitoloski termin (*kobb) iz gatanja 
pticaj »1 ° dobar znak, bonum augurium, bonum 
omen, 2° malum omen, rdava slutnja, 3° 
susret, 4° vanjski izgled (covjek lijepe kobi)«. 



Znacenje 2° razvilo se iz pozdrava: dobra 
kob. Upor. narodna pjesma: kad je bio car- 
daku na vrati, kob ga kobi Stevanova ljuba. 
Na prvobitno mitolosko gatanje po letu 
ptica odnosi se praslav. izvedenica na -be, 
upravo radna imenica kobac, gen. kopca = 
kobac, gen. -aca (Vodice) = (sa -ac zamjena 
za -be kod ugarskih Hrvata) kobac, gen -aca 
(upor. bosansko prezime Kobacic) »accipiter 
nisus, Sperber, upravo ptica koja kobi, najav- 
ljuje bonum ili malum omen«, s hipokoristi- 
kom kdba f (Vuk, Srijem, Backa). Bez -be u 
stces. koba »gavran«. Taj je oblik postojao 
i u panonskoslavenskom, odakle Madzarima 
kaba »kobac«. Arbanaska paralela pokazuje 
pokretno s: shkabe f == shkabonje' »Adler, 
Geier«; nije posudenica iz juznoslav. Rijec 
kobac bez sumnje je u srodstvu sa stvnjem. 
habuh, nvnjem. Habicht. Moze se vezati i 
s kslat. capus = capys etruscanskog podrijetla. 
Zbog toga naziv ptice moze biti i pred-ie. 
rijoc, a tako i sam praslav. kobb, za koji ne 
postoje balticke paralele. Rumunji posudise 
bez -be: coba »presage, augure«, cobe — coabe 
(-e < -b) »Unheilverkunder, Unglucksvogel'« 
pored cobet (kod istarskih Rumunja). Upor. 
arb. posudenicu iz hrv.-srp. kobe u kletvi 
te humple koba. Denominal na -ili kobili, 
kobfm (16. v., Vuk) »slutiti propast«, s re- 
fleksivom kobiti se (Zrinski, Sirena) »zlo slu- 
titi«, kobit se zdravljen (Lumbarda, Korcula) 
»zvati bolest«, impf, kobljevati = kobovati 
(Martie) »sinonim: kobiti«, dokobiti »doslu- 
titi«, dokobiti se »1° dobiti, 2° dogoditi se«, 
iskbbiti = iskobiti (Vuk) »kobljenjem uciniti 
da sto nestane« = iskoblt, iskobim (Kosmet) 
»pretkazati zlo, smrt, propast«, s radnom ime- 
nicom na -nik m prema f t-nica, n -nice: is- 
kobnik »onaj koji kobi« prema iskobnica f 
»zena koja svojim postupcima cini da nastupi 
nesreca u kuci«. Rumunji posudise a cobi = 
a cobai »Unheil verkiindend schreien«. Pridjev 
na -bn: koban (17. v.), poimenicen na -tk m 
prema -ica kobnih (18. v.) prema f kobnica 
»covjek koji vjeruje u kobljenje«. Deminutiv 
na -ca kopca f (Vuk, narodna pjesma dobra 
kopca). Na -iste kobiste (Martie) = kobniste 
(Stulic) »mjesto gdje se kobi«. Na -ivo kobivo 
(Martie) »sto se kobi«. S prefiksom s- sko- 
biti se, skobim se pf. »naici na koga«, sa su- 
sukbbiti se, sukobim pf. u neprijateljskom smislu 
»sudariti se« prema impf, skdbljati se, skobTjdm 
= skobljdvati se, skbbljavdm »sretati«. Praslav. 
se kobb smatra srodnim sa stir, happ »sreca«, 
engi. hap »slucaj« i stnord. cob »pobjeda«. Rijec 
kobac vezu kao naprijed sa kob Sobolevski i Po- 



kob 



117 



kobasa 



godin, dok Vasmer i Preobrazenski zabacuju tu 
vezu i isticu samo prasrodstvo s germ. Habicht. 

Lit.: ARj 2, 595. 3, 886. 5, 132. 133. 139. 
296. Elesovic 1, 234. Ribaric, SDZb 9, 158. 
BJ 2, 492. Kusar, NVj 3, 338. Mazuranic 
517. Miklosic 122. SEW 1, 535. Bruckner 
240. ASPh 11, 118. 42, 138. Vasmer 582. 
584. RSJ 6, 191. Mladenov 243. WP 1, 457. 
GM 183. 193. 406. Tiktin 379. Asboth, Nyt 4, 
135-142. (cf. RSI 6, 334). Joki, Unt. 303. 
Uhlenbeck, PBB 22, 540. Guntert, WuS 
H, 135. 

koba f (Vuk, Lika, Dobroselo) »drvena 
posuda duguljasta dna za maslo, skorup, mli- 
jeko«, deminutiv na -ica kbbica, augmentativ 
na -elina kobetina (Lika) = kova (Vuk) »sud 
za crpljenje vode = kofa (17. v., Backa) 
»1 ° isto, 2° vijedro«. Balkanski turcizam ar. < 
gr. podrijetla (tur. qogha, qova, gota < ar. kufa, 
quffa »corbello, fondo, cesta«, srlat. cofa, 
1453. Mleci »recipiente« < gf. xocptvoc, > 
tal. cbfano, kiifar < njem. Koffer): rum. 
cofa »Eimer, Holzkanne, secchia di legno«, 
bug. kofa, cine, cuva »galeata de purtat apa, 
kablica za vodu«. Upor. kova, kovja (Za- 
trebac, arb.). Glas b u koba nastao je una- 
krstenjem sa kobao. Na Jadranu je taj arabizam 
usao preko tal. coffa > kofa f (Dubrovnik, 
Istra, Dubasnica, Racisce, Krtole, Vrbnik, Pag 
i Bozava), deminutiv kdfica (Potomje, Tivat) 
»1° dublji kos, kotarica, kosara (za masline), 
pokrovaca (Vrbnik) = pokrivena duguljasto- 
-elipticka, kosarica otvara se sa dvije strane 
popola, 2° (brodski termin) cardacic na katar- 
ci«. [Usp. i kofan]. 

Lit.: ARj 5, 148. 133. 135. 404. Miklosic 
136. SEW 1, 537. REW 3 2207. 4789 a. Mla- 
denov 254. Tiktin 387. Lokotsch 1225. Dala- 
metra 75. 

kobacati, -cam impf. (17. v., Barakovic, 
subjekt val) »1° pfemetati, 2° (s refleksivom 
se, Vuk) strugati nogom po tlu« = kobacati 
se (ZK) »prebacivati se skacuck. S umetnu- 
tim m pred labijalom kombacati se »koprcati 
se«. S prefiksima iskobacati se, prekobaciti se. 
U vezi je licko ime macka kobdean. Cini se 
kao slozenica od prefiksa ko- (v.) i bacati i ba- 
citi (v.). Slov. kobacati, -am (subjekt otroci 
»djeca«) »puzati«, odatle kobacelj = kobacnik 
»dijete koje puza«, kobaciti se »koprcati se«. 
Upor. ukr. kobecaty ict = (s metatezom) 
kacabdty da. Taj se glagol onomatopeizira. 
Stoga moze dobiti i druga znacenja: kobe- 
cati se (Stulic) »sinonim: bekeljiti«. Druge su 
varijante kopeciti (se), kopecim impf, »kfivit 



(se), iskrivljivati se«, raskopeciti se (Herce- 
govina) »sinonim: rascepiti«. Upor. hrv.-kajk. 
prekopiknuti se »spotaknuti se padajuci«, 

Lit. ARj 3, 886. 5, 133. 228. 6, 297. Miklosic 
121. SEW 1, 532. Strekelj, DAW 50, 11. 

kobaca f/hrv.-kajk., slov., Vuk) »krletka, 
kavez, kokosinjak«. Izgleda kao denominal na 
-hi odatle kobaciti, -im impf. (Vuk, Hrvatska). 
Ovaj se upotrebljava samo u poslovici Ko 
jaci onaj i kobaci, koja se govori i sa varijan- 
tom kvaci mjesto kobaci. Vuk prevodi sa »an 
sich reissen, rapio (tj. metati u svoju gajbu)«. 
Za postanje od vaznosti je polj. kob m = 
koba f »»staja, svinjac«, ces. deminutiv kobka 
»mala soba, prodavaonica«. Prema Briickneru i 
strekelju te su rijeci posudenice iz njem. 
Kobe(n) »1° Schwelnestall, 2° Kleines schlechtes 
Gemach«, srodna sa gr. Yijjxri »orlovo gnijezdo, 
jama«. Upor. jos rum. cobac — gobac f (Molda- 
vija) »perad«. Na njemacku rijec dosao je 
nas sufiks -aca. Usp. i tal. covacelo »giaciglio 
del animale«, izvedenica na -aceus > tal. 
-accio od covo, postverbal od covare < lat. 
cubare. Odatle uceni termin inkubacija na 
-atio. Mozda je kobaca odatle, glede v > b 
upor. bolta < volta, konoba < canava. 

Lit.: ARj 5, 133. SEW 1, 533. Pletersnik, 

1,415. Matzenauer, LF 8, 190. DEL 1141. 

Bruckner 241. Tiktin 379. Weigand-Hirt 1087. 
Holub-Kopecny 174. 

kobasa f (dubrovacki pisci, Marulic, 15. v.) 
= kobasa (ZK) = klobdsa (hrv.-kajk., ca- 
kavski, slov., ces.), obicnije sa deminutiv- 
nim sufiksom -ica kobasica (koje se vise ne 
osjeca kao deminutiv) = kobasica (Istra) = 
klobasica (hrv.-kjak.) = klebastco f (Bednja, 
sa e < s kao u stcslav. khbasa i polj. kiet- 
basa), sveslav. i mozda praslav., »1° sinorm: 
djevenica, Wurst, 2° prezime Kobasica (Du- 
brovnik)^ Deminutiv na -ica kobasicica. Aug- 
mentativ kobasicina (Lika). Pejorativna me- 
tafora klobdsa (Primorje) »Tintenklex, schlech- 
te Schriftzuge«. Varijanta -ur- mjesto -lo- 
kurbaslca (Istra) nije jasna. Iz panonskoslaven- 
skoga potjece madz. kolbdsz. Radna imenica 
na -jar kobasicar. U obliku kobasa < klobdsa 
(upor. rus.' kolbasa i bug. kalbasa pored kal- 
basa) izgubio se / kao u otar < oltar zbog disi- 
milacije /-r>0-ru kobasicar, koliko 
se nije vokalizirao (I > o: koo- > ko-). Posta- 
nje nije utvrdeno. Mittwoch izvodi iz tur. 
kiilbasti > bug. kjulbastija »na zaru peceno 
meso«. To ne zadovoljava ni fonetski ni se- 
manticki. Isto tako r> Bernekerovo izvodenje 



kobasn 



118 



kocul 



od hebr. kolbdsar »meso, svaki zivi stvor« kao 
ni fr. calebasse »tikva«. Iljinski, Bruckner, 
Matzenauer i Mladenov vide u -asa sufiks, 
a u kolb- osnovu koju Matzenauer drzi pra- 
srodnom sa Sved. korj »farcimen«, Iljinski sa 
rus. kolob »okrugao hljeb«, Mladenov sa bug. 
kucam > kucam. 

Lit: ARj 5, 134. 810. Strekelj, ASPh 12, 
485. Miklosic 154. SEW \, 542. Holub-Ko- 
pecny 171. Bruckner 227. Sldvia 13, 275. 
KZ 45, 32-33. Vasmer 596. Mladenov 228. 
Mittwoch, UJb 8, 290. si. (cf. IJb 14, 298. 
.RES 9, 147). Matzenauer, LF 8, 175. Iljinski, 
IzvORJAS 24, 1, 113-140. 

kobelar m (Cres, Krk), kobilar (Krk) 
»vinova loza crna sitna slatkog grozda«. De- 
minutiv na -ic kobelaric (Cres). 

Lit: ARj 5, 135. Sulek 148-9. 

kobeljati, -dm impf. (Vuk) (is- se-, s- se) 
»1° sinonim: valjati, kotrljati, koturati, 2° 
(metafora) truditi se, muciti se (Lika)«, sa 
-va- iskobeljavati se (18. v.). Varijanta b > p 
iskopeljati se, -dm (Lika) »izbaviti se« mozda 
sadrzi prvobitniji suglasnik. V. peljati. Prefiks 
ko-. Konsonant b mjesto p onomatopejsko je 
variranje. 

Lit: ARj 3, 890. 5, 135. Tomanovic, 
JF 17, 205. 

kocelj , gen. -elja m (Vuk) = kocel (Dal- 
macija) »sinonimi: stipsa, tipsa, slanac, sap, 
olum«. Prema Elezovicu arb. kosej (Kosmet). 
To ce biti posudenica iz srpskog. 

Lit: ARj 5, 139. Elezovic 1, 318. 

kocelj 2 m (17. v., Divkovic) = kocalj 
(Divkovic) »1° rep, 2° pletenica od kose niz 
leda (Leskovac, Srbija), 3° kraj, konac (Jacke)«. 

Lit.: ARj 5, 139. 

Kocijan m (1275. Breg svetoga Kocijana) 
»licno ime«. Rasireno u istarskim prezime- 
nima na -ic Kocijanic i na slozeni -cic < -be + 
-it Kocijancic kao i u toponimiji Skodjan < 
Sanctus Cantianus (gubitak n na osnovi disi- 
milacije h - n > - n). 

Lit.: ARj 5, 140. Cadastre, reg. 72. 

koceta f (Sibenik) = koceta (Kuciste) 
»1° drveni krevet gospodski (ima kavacal, < 
tal. capezzale, mlet. cavezal < poimenicen 
pridjev lat. capitium + -alls) na kojem se 
lezi« = kuc'eta (Rab, Bozava) < mlet. cuceta, 

Lit.: Kusar, Rad 118, 20. Cronia, ID 6. 
REW 4789. 



kocija f (17. v., Vuk) = pi. t. f kocije 
»elegantna kola sa dva sjedala«. Radne ime- 
nice na -as kocijds, gen. -asa (Vuk) = kocis 
(17. v., hrv.-kajk., ZK) = na -ar kocijar, 
gen. -ara (18. v., < slvc. kociar') = na -dzija 
kocadzija (Kosmet), s pridjevom na -ski ko- 
cijdski (Lika) i denominalom na -iti kocija- 
siti, kocijasim (Vuk). Od kocija deminutiv je 
na -ice kocijice f pi. kociske f pi. »kocija« 
(u Radnica, nerazumljiva je izvedenica). De- 
nominal na -ati kocijati, -dm (do- se, Lika). 
Voltidin denominal kociti se »voziti se u kociji« 
nije potvrden ni u jednom narjecju. Mozda 
je stvoren prema koc m (16. v., Dubrovnik) 
»kola« < sjev.-tal. cdcio > tosk. cocchio. Na- 
lazi se ne samo u svim slavenskim jezicima 
nego i gotovo u svim evropskim. Na Balkanu 
je jos tur. koci, rum. code, arb. koci = kuci = 
koce. Sirila se po Evropi od 16. v. Tumaci se od 
imena sela Kocs u zupaniji Komorno (madz. 
Komarom), jer da su ljudi iz toga mjesta obav- 
ljali u 15. i 16. v. promet izmedu Beca i Budima. 
Ali to tumacenje ima teskoca. Madzarski 
sufiks -1 u kocsi znaci samo covjeka iz toga 
mjesta, ne njegova elegantna kola. To znace- 
nje je sekundarno i u madzarskom. Ljudi iz 
tog mjesta upotrebljavali su po svoj prilici 
ceski ili slovacki pridjev kotci (se. voz > 
vuzj > madz. kocsi »kocija«, odakle se rijec 
sirila po Evropi, njem. Kutsche itd. Taj pridjev 
je obrazovan od korijena glagola kolati (v.), 
odatle kotec (1440, Kosice) »kola sa sjeda- 
lima«. U polj. kocz i slvc. koc bez ;': stpolj. 
kotczy je pridjev: w kotczym. Radna imenica 
je na -ar: ces. kocdr, slvc. kociar ili kocfk. Da je 
rijec sirila madzarska aristokracija, to potvr- 
duje radna imenica kocis (ZK) = slvc. i rum. 
cocis < madz. cocsis. 

Lit.: ARj 2, 595. 5, 143. 144. Miklosic 
122. SEW l, 537. Holub-Kopecny 175. Bru- 
ckner 242. ASPh H, 133. Mladenov 254. 
Joki, UJb I (cf. IJb 13, 167). GM 203. REW 
4729. DEI 992. Tiktin 381. 

kocul, gen. -ula pored -ula m (Smokvica, 
Korcula) »karika od komostara«. Mozda je dal- 
mato-romanski deminutiv na -olus od lat. 
cattus »macka« (koja u denominaciji oruda 
igra izvjesnu ulogu): *catteolu. Ovamo ide 
kotiljdti (Prcanj) »rutteln«, koje se moze upo- 
redivati sa tal. gattigllare od gatto < cattus. 
Slov. kotdnja f »Vertiefung des Nestes, Grube, 
Mulde, Schlucht, Erdhohle (Dolensko)«, de- 
minutiv kotanjica »Griibchen« bit ce vjero- 
jatnije od kot = hrv.-srp. kut < stcslav. kgti 



kocul 



119 



k'oftor 



(v.). O vezi stslav. kotb i kotlti sa cattus v. 
SEW 1, 588. 

Lit: REW 1770. Vasmer, ZSPh 11, 
50-51. Pletersmk 1, 447. RSI 3, 272-273. 
Romdnsky 273 — 5. 

kocevece n (Hrvatska, 1577) = kicevece 
(Belostenec) »sinonim: drazba, licitacija«. Rum. 
cochi-vechi < madz. kdtya-velye, a ovo iz 
nase sintagme ki = ko ce vece (sc\ vecu svotu 
dati). Rijedak primjer poimenicenja glagolske 
licne sintagme u nasem jeziku. 

Lit.: ARj 5, 144. Tiktin 381. Mazuranic 
501. 518. 

kodasiti je potvrdeno samo u prefiksalnoj 
slozenici raskodasiti, -Im pf. (Makarska, Pav- 
linovic) »razdijeliti«. 

Lit: ARj 13, 116. 

kodik m (16. v., Budinic) »Justinijanov 
zakonik« = kodic m (Bella, Budmanijev akce- 
nat), prvo prema grckom (upor. port, cddigo), 
drugo prema tal. codice < lat. codex, gen. 
-mi. Lat. deminutiv codicillus > 1643, 1644. 
u vom kundiciliji, -e (umetnuto n pred den- 
talom) = kodicil »dodatak oporuck. 

Lit: ARj 5, 148. VHZA 12, 151. REW 
2122. DEI 1000. 

kodza u slozenici kodfabasa (Srbija, Bosna) 
= kodzobasa = kodzobasa (Kosmet) = koco- 
basa (Hercegovina, sa a > o kao u odobasa < 
tur. odabasi, tj. prema nasim slozenicama tipa 
nocobdija) »seoski knez, starjesina, muktar, 
kmet (v. basa)«. Sa c < dz koca (1393), inde- 
klinabilni pridjev kao epitet uz vojvoda', go- 
spodlna koca-vojvode »velikog vojvode« Petra 
Pavlovica', uz ime gospodina Koca-Ferizi. 
Oronim Kodfa-Balkan »Stara Planina«. Izve- 
denica s nasim pejorativnim sufiksom -an/a 
(tip lubanja) kodzanja f »lubina«. Upor. za 
takvo izvodenje, u kojem nas sufiks dolazi 
na tursku osnovu, kao protivan primjer gla- 
vudza, u kojem je turski sufiks -ca (upor. 
Karadza) dodan nasoj osnovi. Nas pridjev 
dolazi jos sa dodatkom -mit: kodzami:(i) 
»odrastao, mator, u razboritim godinama, sta- 
van«. Taj posudise Rumunji cogeamite kao 
indeklinabilni pridjev. U Kosmetu je kodfa- 
miti prilog »prilicno«, npr. kodzamili veliko 
dete = kodza misi — kodzp misi, dok je kodfa- 
mdn = kodzoman indeklinabilni pridjev »velik, 
krupan«. I samo kodza je u Kosmetu prilog 
»prilicno«. Tiktin i Mladenov tumace docetak 
-mite kao u pasamite, ili bug. takiva-mi-li, 



tj. kao zamjenicke dodatke pronominala (»An- 
hangsek) ili deikse mi + te. Upor. evo ti 
ga na. Sto se tice tog tumacenja, mora se 
upozoriti da je kodzamisi (Kosmet) obrazovano 
prema tur. sufiksu -msi koji semanticki od- 
govara nasemu -kast (v.) : tur. kocamsi. Nas je 
umetak r u -misi. To znaci da je turski sufiks 
nasa jezicna svijest krivo shvatila, kao da se 
radi o dativu eticusu mi + si u funkciji deikse. 
Zbog toga je sr zamijenjen sa ti, drugim prilic- 
nijim etickim dativom. Da se tako ima tu- 
maciti postanje od priloga i pridjeva kodzamili, 
to dokazuje izvedenica sa tur. sufiksom -man, 
koji semanticki odgovara lat. -aster > fr. 
-atre. Balkanski turcizam (tur. koca »velik, 
krupan«) iz oblasti pridjeva (tip kara): bug. 
kodza, kodzabasija, kodzamiti (npr. kodfamiti 
zor he vidi, dokle gi (= parite) vzeme »Ziemlich 
viele Anstrangung wird er brauchen bis er 
es (= Geld) nimmt«, rum. coscogeamite (apso- 
lutni superlativ) pored cogeamite. 

Lit.: ARj 5, 141. 144. 149. Elezovic 1, 
319. Tiktin 389. Lokotsch 1193. Skok, Sldvia 15, 
359., br. 424. Mladenov 244. Isti, Geschichte 
286. Deny §§ 519. 520. 

kofan m (Dubrovnik, 16. v.) »kovceg, kov- 
cezic«. Deminutiv na -be > -ac kofanac, gen. 
-anca. Od tal. cbfano (14. v.) < lat. cophinus < 
gr. xocpiv&c;. Obicniji je i rasireniji oblik 
kufer m = kufar, gen. -fra < njem. Koffer < 
fr. coffre istog podrijetla. Odatle na -as kufe- 
ras, gen. -asa (Bosna) »stranac«. Upor. arb. 
qipre. [Usp. i koba]. 

Lit.: ARj 5, 148. NJ 2, 191. Miklosic 122. 
SEW 1, 537. DEI 1002. GM 228. REW 3 2207. 

koftor m (Kosmet) »plehana furuna«. De- 
minutiv na -ce, gen. -ceta koftorce n pored 
-arce. Na -dzija koftordflja m. »limar«. Nalazi 
se jos u bug. koptor, kopiarce, koftor. Od lat. 
glagolskog pridjeva cocldrius »zn kuhanje, 
zum Kochen gehorig« (sc. furnus) > u rum. 
poimenicen u m. r. captar — cuptor »pec, 
Backoffen, zum Schmelzen von Metallen, 
Brennen von Topfen etc«. Juznoslavenska po- 
sudenica ne ce potjecati iz balkanskog lati- 
niteta nego iz rumunjskog. Odatle i u alb. 
koftor. Ali nije iskljucena mogucnost izvo- 
denja iz balkanskog latiniteta jer je u juznoj 
Italiji taj pridjev poimenicen u z. r. i u zna- 
cenju »kotao (sc. catillus coctorius)<i. Upore- 
denje cl > st, c. lactuca > locika govori vise 
u prilog posudenici iz rumunjskoga. 

Lit: Elezovic 318. JF 14, 220-221. Mla- 
denov 251. 254. Tiktin 461. REW 2019. - 



koguma 



120 



kokdrav 



koguma f (Perast, Krtole, Tivat, Boka, 
Kuciste), deminutiv kogumica = kbgoma 
(Mah'nska) = kukuma (Racisce, 15. v.) = 
(sinkopa penultime) kogma (Prcanj) = (na- 
pustanje reduplikacije) kumica (Veli otok) 
»kavnik«. Sa lat.-tal. deminutivnim sufiksom 
-ula kumula (Pag) • »posuda od latuna, rama, 
dolje sira, gore uza, za kavu«. Od kslat. > tal. 
cucuma, cuccuma > mlet. cbgoma nepoznatog 
postanja. Unakrstenjem sa coquus > kogo (v.) 
kogula (Veli otok) »posudica za kuhanje 
mlijeka ili caja« < tal. cbgolo (1335, Bologna) 
»cuccuma di rame«. Sa gr. deminutivnim su- 
fiksom -apt kukumar (15. v.) < ngr. xovxxov- 
jadpi. 

Lit.: ARj 5, 763. Cronia, ID 6. REW 3 
2361. DEI 1005. 1183. 

koliti, -im (Dubasnica, Krk, objekt konop 
od mreze) = kojit, kojin impf. (Cres) »(ri- 
barski termin) slagati u kolo konop od mreze«. 
Ako je od iste osnove od koje i ces. kojiti 
(objekt Mad, dite, »utaziti«, polj. ukoid, u hrv.- 
-srp. samo u prefiksalnoj slozenici pokoj, v.), 
znacenje je ribarska specijalizacija na sla- 
ganje konopa u kolo. 

Lit: ARj 5, 167 Tentor, JT? 5, 204. 207. 
Holub-Kopecny 175. 

kok' m (Dubrovnik, Dalmacija) »1° melia 
azedarach, tvrda koscica koja sluzi za kralijese 
i brojanice, 2° belutak (Srijem), 3° ribnja trava 
(Srbija)« = koko n (?) »isto«. Odatle na -ovci 
kakova m pi. (Ostojic, Brae) »krunice od 
koka«. Od lat. ucenog cocus nucifera, mozda istog 
podrijetla kojeg koka f (Istra) »nucleus«, od 
gr. xoxxoc, mediteranskog podrijetla > lat. 
coccum (coccus) »nocciolo dei fruttk, tal. 
cocco, coccia. Odatle deminutiv na -icd ko- 
kica f (Vuk) »jagla, isprzeno kukuruzno zrno«, 
na -ai kokac m »kukuruz koji ce dobro u vatri, 
tj. u jaglice pucat« [Usp. i kok 1 ]. Denominal 
kdkati, -dm impf, »prziti npr. kukuruze«. 
Budmani tumaci koka itd. kao hipokoristik 
od kokoska. Upor. koka »muliebria infantium«. 
Ovamo ide jos crkveni termin pravoslavni 
kutija f (13. v., samo u crkvenom jeziku, samo 
u sjevernim slavinama pucka, narodna rijec) 
»koljivo« < srgr., ngr. xouxxt(ov), pi. xoux- 
xtd »faba«, stgr. ' xoxxoc,. Upor. slov. kuc- 
kruh. 

Lit.: ARj 5, 167. 169. 175. 838. Miklosie 
149. SEW 1, 654. Bruckner 279. Strekelj, 
ASPh 27, 51. Vasmer 87. REW* 2009. 4732. 
DEI 994. 



kok m (Lepetane) »vrsta graha«; koka 
f = na -ad kokac = na -ica kokica »gerostete 
Mais, Maiskorner«, zacijelo isto sto slov. koka 
= koka (Istra) »Nusskern, nucleus«. Denomi- 
nal kakati, kokam impf. (Vuk) (is-, ras- se) 
»prziti kukuruz«. Na -oska, -uska, -iska ko- 
koska »isto« (takoder bug.) [v. i kok!]. Ovamo- 
mozda takoder kokocica (Nis, Srbija) »cory- 
dalis solida«. Takoder arb. koqe f »Saatkorn, 
Beere, Baumfracht, Hautausschlag«. Pravo- 
slavno prezime u Mrkonjic-Gradu (Bosna) s 
arb. deminutivnim sufiksom -xe > -za Kbkeza. 
Na -va kokvica f »kraj od mjendela (bajama, 
protivno od ostrica »ostro na vrhu od bajama«)«-. 
Varijanta na o > u kuhinja f »Schlehe« (glede 
-inja upor brekinja). Ne zna se ide li ovamo 
kokica »Maikafer«, jer bi moglo biti metafora 
od hipokoristika kokica od koka »kokos«. 
Ne zna se takoder ide li ovamo guga f (na- 
rodna poslovica) »svilena buba«. Izvjesnije se 
moze govoriti o vezi sa kokara (Istra, slov.) = 
na -ica kokorica »zavojak, kovrcica, Haarlocke«, 
pridjev kokoran »kovrcast, kudrav, rudast«, 
sa hrv.-kajk. varijantama kukurjav, kukurjast 
»kraus«. Upor. bug. kokorko m »Stutzer« i 
kukma (slov., hrv.-kajk.) »Schopf der V6gel« 
i istro-rom. (Rovinj) cugorouso »hinten am 
Scheitel aufgewundenes Haar«. Upor. arb. 
(Zatrebac) kokra e shtogut »zovino zrno« 
kokra e sheges »zrno od sipka«. Za uporedenje 
sluze coccum, cocca u romanskim jezicima, 
gr. xoxxoc, »nucleus«, lat. coccia, ali je tes- 
ko da su navedene rijeci posudene iz bilo 
kojeg vrela, jer odvise podsjecaju na tvorba 
karakteristicnu za djetinji govor. [Za kokora 
usp. i kokdrav]. 

Lit.: ARj 3, 495 887. 5, 168. 169. Zore, 
Rod 110, 215. Miklosie 122. SEW 1, 539. 
Strekelj, DAW 50, 29. 30. GM 194. Matze- 
nauer, LF 8, 193. Vasmer, RSI 5, 136. REW 3 
2009. DEI 991. 994. 

kokara f (Lika) »rdavo granje iz sikare«. 
Upor. lot. prijevoj ceceris, cecers »Stubben, 
Baumstumpf mit Wurzeln«, bug. dekor »grana«.. 
Ako su ova uporedenja ispravna, licka rijec 
ide zajedno sa kokdrica (v.), polj., rus. kokar(a) 
»im Flussbett angeschwemmter Baumstamm 
mit Asten«. 

Lit.: ARj 5, 168. Vasmer 593. 

kokdrav, pridjev na -av (Vuk, Crna Gora) = 
(na -Ijiv) kokorljiv »sinonim : kovrcast, kudrav,. 
rudast« = (sa u mjesto o zbog semantickog- 
unakrstenja sa kudrav i kustrav, hrv.-kajk., 
Mikalja, Belostenec) kukurav = kukurast 
(Stulic). Ovamo moze ici i part. perf. pas. 



kokdrav 



121 



kokos 



raskilkoren (Vuk, Budva) »covjek cupav, ne- 
pocesljan«, od nepotvrdenog glagola rasku- 
koriti. Upor. i ces. kucera »Haarlocke«. Poi- 
menicenje na -be: kokoravac, gen. -vca (Men- 
cetic) »momak kovrcaste kose«. Imenica od 
koje su izvedeni ovi pridjevi, potvrdena je u 
deminutivu na -ica kokorica (Istra) »zavojak, 
kovrcica« i kao ime musko i prezime Kokor 
i Kokorid (= arb. Kokand) i Kokorovic. 
Na -usa: kokorusa »1 ° kudravo zensko, 2° 
(Vuk) biljka paserka, aethusa cynapium L.«. 
Na -njak kokornjak m (18. v.) »matricaria 
chamomilla L.« nalazi se u ceskom i ruskom. 
Na -ajka kokbrajka (Vuk) »kokos cupava perja«. 
Na -osica: kokorosica f (Kotari, Bukovica) 
»kokos pecena«. Osnova kokora se nalazi i u 
drugim slavinama kao u slov., bug. i rus. 
Praslavenskaje. Prijevoj u ces. cecefiti »struppig 
machen, krauseln«. Paralele su lot. kakale 
»membrum virile«, cera »rasbarusena kosa« i 
lit. kakaflis »Ruhrbrett«. [Usp. i kok 1 ]. 

Lit.: ARj 5, 170. 764. Miklosie 122. SEW 
1, 138. 244. 540. Bruckner 244. 540. Vasmer 
593. Trautmann 124. WP 1, 452. Matze- 
nauer, LF 8, 193. 242. 9, 32. Scheftelowitz, 
WZKM 21, 141. (cf. RSI 1, 278). 

kokos pored kokos, gen. -/ f, sveslav. i 
praslav. (kao gnsb) po deklinaciji i za »gailus 
m i gallina f«, danas samo »gallina« = kokosa f 
(Slavonci, prijelaz u deklinaciju. a, upor. dat. 
kokosam ZK = kokosami Lastovo), sa su- 
fiksom -ka kokoska (Vuk, istocni krajevi) = 
kokoska (Kosmet, bug.) = kokoska, gen. 
pi. kokosaka (16. v.) »1° sljuka, 2° bena«, 
3° (metafora) klupko (Vuk), 4° jezgra oraha, 
5° biljka sedum telephium«. Docetak -ka 
se ne osjeca kao deminutivan sufiks. Taj 
je dodatak nastao iz potrebe da se tocnije 
oznaci mocija, tj. z. r., jer je i u juznoslaven- 
skom, kako pokazuju posudenice rum. cocos, 
arb. kokosh i madz. kakas »pijetao«, kokos 
znacilo i »pijetao«. Upor. isti sufiks u guska f 
prema m gusak, od praslav. gqsb »oboje«. 
Hipokoristik kdka f sa deminutivom kokica i 
pridjevom kokin. Rijec koka eufemizam je za 
»guzica«. U djecjem govoru koka (Vuk) je 
eufemizam za »musko i zensko udo«. Odatle 
denominai nakokiti se »sjesti tako da se vidi 
sramni dio tijela«. S promjenom /' mjesto o 
Kikos, gen. -t f (Vuk, narodna pripovijetka). 
Pridjevi na -/ kokos(i)ji (takoder ces., polj., 
rus.) = na -nji kokosnji = na -inji kokosinji 
(16. v.) = kokosinji (Kosmet), poimeniceni 
oba, na -jak kokosak, gen. -oka (Istra) = 
kokosinjak (17. v., Donja Podravina) = ko- 



kosnjak »staja za kokosi«, na -bk, -be kokosinjak, 
gen. -injka = kokostnjac, gen. -injea (Kosmet) = 
kokostnjac (donja Podravina), na -ica koko- 
sinjica »biljka taraxacum officinale*, kokosnica 
(Kavanjin) »sinonim: kokosinjak«. Radna ime- 
nica na -ar kokosar, gen. -dra (Vuk) m prema 
f kokosarica »1° musko, zensko, koje se bavi 
gajenjem kokosi, 2° sinonim: kokosinjak« = 
kokosjor, gen. -sjdra (Buzet, Sovinjsko polje, 
od pridjeva kokosji), kokosara (Stulic). De- 
minutivi kokoska (16. v.), kokoscica (Marulic), 
na -ce kokosce, gen. -eta (Kosmet), pi. -cici. 
Augmentativ na -ina kokosina. Apstraktum na 
-ina kokosina (ZK) = na -evina kokosevina 
(Lika) »meso od kokosk. Prilog kokoske po- 
red koke (Lika, Vuk, pasti ~) »da se ne zna 
tko je koga oborio«. Od tog priloga uzvik 
kokac, koji se govori kad dijete padne. Za 
musko »gailus«: kokot, gen. -ota (Vuk), pra- 
slav. »1° sinonimi: pijevac, pijetao, petej 
(ZK) < petehb — petuhz u drugim slavinama, 
oroz, 2° prezime na -id i -ovlc«. Hipokoristik 
kako (Dubrovnik) i odatle kokan (Vuk, Lika). 
Deminutiv na -be kokotac, gen. -oca (17. v.) 
= na -id kokotid (16. v.), na -leek kokoticek, 
gen. -cka (hrv.-kajk.). Augmentativ na -ina ko- 
kotina. Pridjev na -ev kokotov. Na -usa kokb- 
tusa »kokos koja nalikuje na kokota«. Na -njak 
kokotnjak »sinonim: kokosinjak«. Rumunji po- 
sudise cucot, Novogrci xoxotoc,. Denominal na 
-iti kbkotiti se, kokdttm impf, (na-} »sepiriti se«, 
isKokdtit, -atim (oci) »izbuljiti«. Ovamo jos ko- 
kono&ac, gen. -sea »trava gallic rus«, valjda 
prevedenica tog latinskog naziva. Praslav. 
kokos i kokot onomatopejskog su podrijetla. 
Onomatopejski je glagol na -ati: kokdtati, 
kakode pored kokatati, kokade (Lika) (ras- 
se), sa d u infinitivu iz prez. kokodati = ko- 
kodakati, kokodace (Lika, Cres, Vodice, ZK) 
(ras- se) »sinonim: rakoliti (raz-") (v.)«. Odatie 
kokodaljka f »vrsta kokosk. Onomatopeja se 
nalazi i u drugim ie. i ne-ie. jezicima. Zacudo 
nema paralele u baltickoj grupi nego u sanskrtu. 
Razlog za sto je kokos, gen. -(' f vazila za musko 
i zensko je isti kao u gesb. Lezi u primitivnoj 
religiji. 

Lit.: ARj 4, 950. 5, 168. 167. 169. 173. 
174. 7, 399. Elezovid 1, 235. 301. Tentor, 
JF 5, 207. Hamm, Rad 275, 43. Ribaric, 
SDZb 9, 158. Oblak, ASPh 16, 31. Lalevic, 
NJ 2, 78-81. 278-283 (cf. JF 13, 186). 
Miklosie 122. 426. SEW 1, 540. Holub- 
-Kopecny 175. Bruckner 24. ASPh 11, 132. 
KZ 51, 225. Vasmer 594. WP 1, 455. Strekelj, 
DAW 50, 30. Nitsch, RSI 8, 83-91. Boisacf 
395. GM 179. 194. Schulze, KZ 55, 137. 
(cf. Ub 13, 365.). 



kola 



\22 



Kolak 



kola f (Dubrovnik, Lika, Rab) ktila 

(Bozava) »skrob, kelj(a), klije, tutkalo«. De- 
nominal na -ati kolati, kolam impf. (Lika) 
(pri-, ras-) »lijepiti kolom«, s tal. prefiksom 
in- inkblati, -am (Perast) = jinkoldt (Bozava). 
Od tal. cblla i (14. v.) < gr. xoWtOi, mozda u 
prasrodstvu sa praslav. klejb > klija (v.). 

Lit.: ARj 5, 176. 184. 12, 10. Kusar, Rad 
118, 22. Cronia, ID 6. REW 1 2039. DEI 
1010. 

kolac, gen. kolca pored koca (14. v.) »palus; 
sinonim: stap, soha«, deminutivna izvedenica 
na -be od kol m (Belostenec, Jambresic) — 
(sa -to) kalj (Istra) »idem«, sveslav. i praslav. 
Deminutivni sufiks -be, koji se nalazi jos u 
bug. kolec (pored kol), dosao je zbog uklanja- 
nja homonimije s prijedlogom kol »kod« i s 
imenicom kolo. Danas je opcenito u knjizev- 
nom i saobracajnom jeziku i u narjecjima. 
Odatle se prave novi deminutivi na -be kolcec 
m (Jambresic, hrv.-kajk.), na -ic kocic = 
kolcic (Vuk) »u Srijemu ime ribi: aspro vul- 
garis*. Denominal na -jati koljcati, -am (Lika) 
»praviti rupe kolcem za sijanje kukuruza«, 
ukoclt, -ocim (Kosmet) »postati krut kao ko- 
lac* = ukociti se, ukocim (Vuk, objekt tocak 
kocem} »sinonim: upaociti«, ukociti se »sino- 
nim: ustapiti se, starr werden«. Rijec kolac 
kulturna je rijec, koju posudise Istroromani 
*kohcb > kolizo (Sisan, Bale, Pula) = koulizo 
(Vodnjan) = kulizo, koulizo (Galezan, Fa- 
zana) »arboscello, i semi del quale assomigliano 
al riso, e di cui si fanno anche i pali«. Ima 
jos dosta slozenica od primitivuma kol »kolac«, 
koji je nekada morao biti opcenit i u hrv.- 
srp. kao i u ostalim slavinama. Tako demi- 
nutiv na -ic: kolii (18. v.), augmentativ na -ina 
Mlina (Istra): »1° veliki kolac, 2° ligustrum 
vulgare (Brac)«. Od augmentativa zacijelo je 
na -be kolinac, gen. -nca (Vidovec, Varazdin) 
»mlada suma«. Kol. na -je kolje n = kolje 
(ZK), odatle denominal na -ati kaljati, kaljam 
(Hrvatska Krajina) »probijati kolcima zemlju« 
i na -iti kSljiti, -Im (Dobroselo) »metati sno- 
plje u zitne kolce (Ij mjesto / moze biti i iz 
prez. *kolje). Slozenice: kolosijek (16. v.) = 
kolosik (ikavci, ZK) »sumica u kojoj se sijece 
kolje«, kolozeg (srp., makedonski, Galicnik) 
»narodni naziv mjeseca januara«, prevedenica 
odgr. naooakox.avT^c, ili jTaXouxoxairrnc,; znaci 
upravo »mjesec u kojem je zima tako ostra 
da se i koljem mora loziti«. Radna imenica na 
-ic kolic (Zagreb) »tezak koji koli vinograd«. 
Odatle prezime Kolic (ZK, sa -ic < -ic kao 
u Ribic za ribic »ribar«). Denominai na -iti 



od kol »kolac« koliti, -iiu »postavljati kolce za 
grah, za vinograd«, s apstraktumom na -tva 
kolitva (Zagreb) »radnja kad se koli vinograd«, 
nakotiti, nakotim (Hrvatska) »zabiti kolje«. 
Taj se denominal semanticki tocno razlikuje 
od koliti — kalati »cijepati« (v.). V. klati i 
kaljac, rum. colt. Prasrodstvo s lit. kuolas 
»kolac«, gr. axcoXoc, »idem«. Prijevoj *qol- od 
ie. kor. *(s)qel- »rezati«. 

Lit.: ARj 5, 176. 219. 142. 184. 185. 191. 
206. 213. 222. 230. 7, 899. BI 2, 635. JTTJ 2, 
81. Elezovic 2, 388. NJ 6, 223. Veselinovic, 
GC 26, 229-238 (cf. RSI 1, 299). Miklosic 
125. SEW 1, 551. Holub-Kopecny 193. Bru- 
ckner 244. Vasmer 595. Meringer, IF 18, 229. 
si. Boisacq 1115. Ive 171. Simcik, RES 15, 
230-231. WP 2, 591. GM 196. 

kolacijon m (Kastavski statut) = kolacijun 
(17. v., Dubrovnik) »dorucak«. Od ta), cola- 
zione < lat. collatio, gen. -onis, apstraktum 
od part. perf. collatus, od con/erre, na -to, 
samostanski termin za obroke jela. Od lat. nom. 
je kalacija i(\l. v., Istra) »dorucak«. Ucena rijec 
iz crkvenih krugova. 

Lit.: ARj 4, 763. 5, 178. REW 3 2043. 
DEI 1007. 

kolac m (narodna pjesma), samo u izrazu 
skakati na kolace (Vuk) »galop > kalup (ZK)«. 
Mozda isto sto i kolac m (Bosna) »hvat«. 
Turcizam kulaq »idem«. 

Lit.: ARj 5, 180. 

kolaj prilog (opcenito Bosna, Srbija) = 
kblaj (Kosmet) »lako, lasno«. Apstraktum na 
-luk kolajluk m -»lakoca, lasnoca«. Uzvik u 
slozenici s turskim optativom gele od gelmek 
»ici« kolaj gele > kaladele (Vuk) > kblader 
(Semberija na lijevom brijegu Drine) »lak 
ti bio trud; sinonim: sirova ti (Bar)« = isko- 
ladele pored iskoladere (disimilacija I - I > 
I- r) »posao lak ti bio«; kolaj kao indeklinabilni 
pridjev kolaj rabota (Kosmet, Srbija, Mili- 
cevic) »lak posao«. Balkanski turcizam (kolay) 
iz oblasti priloga i pridjeva: bug. kolaj, arb. 
kollaj, cine, pridjev culae »facile« pored pri- 
loga culaina < -tur. kolayim (bulmuK) »faci- 
lement«. 

Lit.: ARj 5, 180. Elezovic 1, 245. 302. 
Mladenov 245. GM 195. Pascu 2, 127., br. 
358. 

Kolak (Vuk) »ime hajduka ili kesedzije u 
narodnoj poslovici«. U Lici kod katolika ra- 
sireno prezime Kolak (Pecine, 50 kuca). 



Kolak 



123 



kolar 



Odatle Koldkovac, gen. -ovca »ziva voda koja 
tece ispod zemlje kraj Gospica«, Kolakovica 
»zaselak (Virovitica)«, Kod Kolaka (Barje, 
Pecina, Lika), Kolakovic prezime (Teocin), 
Kolakovic (selo, Hercegovina), Kblakove Bare 
(= livade) »zaselak blizu Lesca (Lika)«. Tur- 
cizam kolak, izvedenica na -dk (v. sandzak, 
konak, jatak} od kol »ruka«, kolak »qui a un 
des membres anterieurs abimes«. Upor. Co- 
lakovic od tur. golak »manchot, kljast« i pre- 
zime Solak, Solakova kula od tur. solak 
»gaucher«. Od tur. kol »ruka« potjece demi- 
nutiv obrazovan turskim sufiksom -gak kolgak 
»izvezena latica koja se prisiva na rukav preko 
lakata« > kolcak m »1° gvozdeni rukav u 
oklopu (17. v., Dubrovnik), 2° muf (Vuk, 
Zagreb), 3° zakrpa na koljenima (Srbija)« = 
kolcak, pi. kolcazi pored -caci (Kosmet) »krpa 
koja se prisiva na rukav prema laktu na gornjoj 
haljini, mintenu, cepkenu, dolami«. Balkanski 
turcizam iz oblasti odijevanja: rum. colceag, 
bug. kolcak »Verzierung mit Schnur auf dem 
Gewande«. Tur. kol »ruka« u turskoj sintagmi 
kol tahtasi »rucna daska« > kaltakta f »(ter- 
min a'badzija i terzija) daska na kojoj se utija«. 
Upor. slozenicu klme-tahta (Banja Luka) < 
tur. sintagma ktyma tahtasi »daska za kosanje 
mesa«. Ovamo ce ici i koltuk, gen. kohuka 
(Kosmet) »fotelj«. Balkanski turcizam (tur. 
koltuk »1° pazuho, 2° fotelj koji sa obje strane 
ima naslon za ruke, 3° zaklonjeno mjesto«) 
iz oblasti kucnog namjestaja i dijelova tijela: 
bug. koltuk »1° Achselhohle, 2° Arm, 3° Ecke, 
Eckladen«. 

Lit.: ARj 5, 181. 184. 217. Elezovic 1, 
305. Skok, Sldvia 15, 359., br. 419. Miklosic 
123. SEW 1, 543. Mladenov 247. Doric 153. 
Matzenauer, LF 8, 194. Mladenov 247. Deny 
635. 

kolan m (Vuk) = kolan ( Kosmet) » 1 ° 
(sedlarski termin) sinonimi: poprug = pot- 
prug (za pricvrscivanje sedla, samara), 2° ko- 
nopac za Ijuljasku, 3° zenski pojas na paf- 
tama: sinonim: silav (Poljica)«. Deminutiv na 
-ic kolancic (Oblaj) »(metafora) saren grah 
koji ide uz kukuruz«. Augmentativ na -ina 
kolamna. Indeklinabilni pridjev kao epitet uz 
konj sa tur. postpozicijom -suz »bez« kolan- 
suz (dorat}. Balkanski turcizam (kolan) iz 
terminologije konjske opreme: rum. colan 
»Frauengflrtel«, bug. kolan »Gurt, Giirtek, arb. 
kollan. 

Lit.: ARj 5, 182. Elezovic 1, 302. ZbNZ 
8, 60. Miklosic 123. SEW 1, 542. GM 195. 
Korsch, ASPh 9, 512. Lokotsch 1195. 



kolana f (Perast, Dubrovnik, Cavtat) »ogr- 
lica«. Od tal. collana, izvedenica od qollum s 
pomocu -anus. Ovamo ide s nejasnim umet- 
kom i pored n kolaina f (Vuk) = kolajina = 
kolajna (Vuk, 16. v.) = kolajna (Pag, slov.) = 
kolajno n (Vrbnik) = kolanja (ZK) »1 ° grivna, 
verizica, ogrlica, cterdan, 2° (18. v.) nisan, 
medalja«. Deminutiv kblajnlca. Umetnuto i na- 
lazi se i u furi, gbldine pored golane »saljiv 
naziv za ures, ovratnik psu, macki«. Glede 
c > g upor. golar, golarin < collare. 

Lit.: ARj 5, 181. Zore, Rad 110, 216. 
Pletersnik 1, 421. Miklosic 123. SEW I, 
542. Strekelj, ASPh 28, 519-520. Pirana 1 393. 

kolap, gen. kolpa m (Perast, Dubrovnik, 
Potomje, Rab, Bozava, subjekt uz udariti) 
»1° sinonimi: kap f, damla, 2° morski val 
(Vodopic)«. Od tal. colpo < kslat. colpus < 
colaphus < gr. yidkaipoc, »pesnica, zausnica«. 
Ovamo mozda i dubrovacko prezime Jake 
Kolapovic 1374. 

Lit.: ARj 5, 182. Budmani, Rad 65, 166. 
Kusar, Rad 118, 19. Cronia, ID 6. REW 3 
2034. DEI 1021. 

kolar, gen. -dra m (Perast, Bijela) = kolar 
(Cres) = kular (15. v., Marulic, Budmanijev 
akcenat) = kular, gen. -ara (Bozava, Rab) 
»1° jaka, 2° kolijer (Mikalja, Dubrovnik), 
ovratnik, ogrljak, ogrlica, derdan (sjeveroza- 
padni stokavci, cakavci u Istri). Deminutiv 
na -ic kolaric (Dubrovnik) »kragna od odijela«. 
Na tal. deminutivnu -ino kolarln, gen. -ina 
(15. v, Dubrovnik) »1° ogrljaj, derdan, ogrije 
u pseta, 2° jaka«, na -ina kolarina f (Dubrov- 
nik, Cavtat) = kolarina (Boka, Bozava, Rab) 
»1° kravata, masna, 2° ovratnik«, kolarin 
(ZK) »ovratnik na kosulji«. Deminutiv na 
-be > -ac kolarlnac, gen. -incd (Istra). Na fr. 
-ier < -arms collier > njem. Kollier > ko- 
lijer, gen. -era m (Vuk) = kblier (Krivosije) = 
holier (TAJ) = kbler, gen. -era = kolir, gen. 
-ira = slov. koler = hrv.-kajk. galer (Beloste- 
nec, Jambresic) = (sa metatezom) gyriel 
(Bednja) »ovratnik«. Denominal na -iti skoli- 
jeriti, -im »circumsistere, cingere«. Od lat. 
> tal. collare, poimenicen sr. r. pridjeva 
collaris, od collum. Upor. jos slov: kolor m 
(zapadna Stajerska) »Art Mantek, unakrste- 
njem sa prijedlogom oko: okolor (ibidem) = 
oklor (Notranjsko) »Mantel der um den Hals 
geschlagen wird«. Ovamo ide jos kao una- 
krstenje domace rijeci sa romanskom ogrlin 
mjesto oglica, deminutiv ogrlinic. Upor. tur- 
cizam ogrluk. Lat. collum > tal. collo sa tal. 
deminutivnim sufiksom -i.tus > -etto kalet 



kolar 



124 



koleda 



m (16. v., Dubrovnik, Boka, Istra) = holet 
(Stoliv, Muo) »kolijer, ovratnik« < tal. colletto. 
Deminutiv na -//' koletu (Istra). 

Lit.: ARj 3, 251. 5, 182. 183. 191. 768. 
8, 778. 779. Pletersnik 1, 426. 810. Kusar, 
Rad 118, 19. 20. Cronia, ID 6. Skok, ZSPh 
33, 363. REW 2142. Matzenauer, LF 8, 
193. 20, 13. 

koldovati, -ujem impf, (hrv.-kajk., slov.) 
»prosjaciti«. Odatle sa madz. sufiksom -os, 
-us: koldus m (hrv.-kajk., sjeverni cakavci) 
»prosjak« prema f na -ica koldusica »prosja- 
kinja«. Apstraktum na -ija = -stvo koldusija 
= koldustvo »prosjacenje«. Pridjev na -ski kol- 
duski »prosjacki«. Od madz. koldulni > koldus 
»idem«. 

Lit: ARj 5, 185. 

koleba f (Vuk, pseudoekavizam tipa lenjir), 
deminutiv kdlebica (Vuk), pridjev na -nji < 
-6« + -j kblebnji = koliba (13. v.) = koliba 
(Kosmet, Knjazevac, Srbija) »1° cabane, 
holzerne Hiitte, 2° toponim«. Nalazi se jos u 
slov., bug., ces. i polj. U slov. sa k > g galiba f 
»1° armselige Hiitte, 2° Schenkhiitte«. De- 
minutiv na -ica kolibica, augmentativ koli- 
blna. Rumunji posudise colibd. Karpatski 
rum. pastiri prenesose tu balkansku rijec u 
ceski i poljski. Ngr. kalivi, arb. kolube, kalive< 
stgr. KaXv^r] od xakvmw; tur. kalive pored 
kdliba i koliba. Kako je to balkanska rijec 
grckog podrijetla, problem je odakle je b 
mjesto v, kako bi moralo biti u grckoj posu- 
denici. Glas b nalazi se i u ostalim slavinama 
kao u slov., bug., ces. i polj., tako i u turskom 
naporednom obliku, kao i u perz. kulbe, odatle 
i u tur. kiilbe, kiilibe. Analogno za v > b u 
posudenici iz lat. konoba (v.) Prema Baricu 
je to b iz jezika balkanskih starinaca, prema 
Tomanovicu od unakrstenja sa izba. Zabi- 
ljeziti jos treba da je koliba Turcima isto sto 
nas srednjovjekovni katun. Upor. Vlaske 
kolibe na Kajmakcalanu = tur. Soltojam ko- 
libalar. U Poljickom statutu cita se jos cudna 
varijanta polipa f »koliba, kucerica« (na selu 
polipa je stabulno ali negibuce), augmentativ 
polipina f (Pavlinovic) »kukavna stara kucica, 
kucerina«. Miklosic je mislio da je koliba 
istog postanja kojeg ces. i polj. chalupa. Prema 
Bruckneru je chalupa u vezi sa haluga (v.). 
Prema Romanskom b se ima pripisati turskom 
posredovanju. Protiv toga govori cinjenica 
da je koliba potvrdeno vec u 13. v., kad je to 
posredovanje nemoguce. Prema Vasmeru je 



posudenica iz starijeg perioda grckoga jezika 
kao kordb (v.). 

Lit: ARj 5, 185. 10, 601. Elezovic 1, 304. 
Pletersnik 1, 227. 423, Miklosic 125. SEW 
1, 546. Bruckner 176. Mladenov 246. GM 170. 
Rohlfs 868. Boisacq* 400. Baric, NJ 2, 43- 
47 (cf. JF 13, 283.). Joki, Unt. 286. Isti, 
Stud. 52. Kostie, NJ 1, 268-272. (cf. JF 
12, 306). Strekelj, DAW 50, 20. Tomanovic,. 
JF 17. 204. Vasmer, ZSPh 5, 285. RSI 4, 
139. 164. 5, 138-42. 6, 213. ASPh 38, 
282-283. Isti, GL 79. Meyer, Fiirk. 1, 44. 
Romanski, RES 2, 53. si. 

koleda f (Rab) »veliki bozicni hljeb, bo- 
zisnjak (ZK), libaca (ZK)« = koleda f (Bo- 
zava) »festa che si fa in campagna alia fine 
di un lavoro, bruciando della paglia e can- 
tando«. U stcslav. koleda »nova godina« po- 
klapa se sa lat. calendae januariae. U bug. i u 
hrv.-srp. narjecjima ocuvano je jos staro 
znacenje »bozic«, odakle je od 8. v. pocinjala 
nova godina. S umetnutim n pred dentalom 
kalenda (Dubrovnik) »cestitka i darovi na 
blagdan«. Na -ar < lat. -onus kol'edvari m pi. 
(ZK) »1° pjevaci oko bozica koji idu od kuce 
do kuce, kupeci darove«; koledar je i ime 
mjeseca (Srbija). Bugarski je ocuvao jos cisto 
prvobitno znacenje »bozic« *koluda, kolednja, 
po koleda »zu Weihnachten«, prez kolednite 
posti »wahrend der Weinachtstasten«? ko- 
leduvam »singe zu Weihnachten«, koledar 
»Sanger zu Weihnachten«. Dubrovnik i Bo- 
zava napustise vezu s bozicem. Dubrovnik 
zadrza »darove koji se daju prigodom (bozic- 
nih) svecanostk, Bozava zadrza samo »sve- 
canost poslije posla i pjevanje«. Na -arium 
koledar, gen. -ara = s umetnutim n kalendar 
(ZK), danas prema lat. kalendar, gen. -ara 
»domaci izraz: svecanica«. S istom fonetskom 
pojavom Kolendic, dalmatinsko prezime od 
licnog imena Kalenda »covjek koji se rodio o 
Bozicu«. Upor. licno ime Calendulus u Su- 
petarskom kartulam. Trubar (1575) je zabi- 
ljezio koleda i kod Slovenaca. Glas e nastao je 
iz palatalnog nazala. Juzni Slaveni posudise 
tu rijec iz balkanskog latiniteta. Od juznih 
Slavena posudise Rumunji collnda = corinda 
(Erdelj) »bozicna pjesma«, Novogrci xoXiavxa. 
Za kalenda ima podataka i u madzarskim iz- 
vorima. 

Lit: ARj 4, 769. Miklosic 280. 299. SEW 
1, 544. Mladenov 246. Kusar, Rad 118, 15. 
Cronia, ID 6. Jagic, ASPh 9, 352. Veselinovic, 
GG 26, 229-238. (cf. RSI 1, 299). Romdnsky 
112. Sufflaj, ASPh 28, 601-610. Asboth, 
ASPh 610-613. Oblak, ASPh 13, 153-156. 



kolegij 



125 



koliti 



kolegij m (17. v.) »1° skola, 2° predavanje 
na sveucilistu« (prema nasem izgovoru lat. col- 
legium) — (prema tal. izgovoru) koledz m 
(Dalmacija, 18. v.), koledzijo n (17. v.) = 
(sa zamjenom j za tal. dz) kolej (18. v., Ka- 
vanjin) = golec (18. v.) »zavod«; collegium 
je kol. od kolega (Budmanijev akcenaf), obic- 
nije danas kolega m, s pridjevom na lat. -alls 
od collegium kolegijalan »druzevan«. Ucene 
rijeci. 

Lit: ARj 5, 187. 250. 

kolera f (Rab, Bozava) = kolera (ZK) = 
kolera (Lika) = kolera (Bosna) = kolora 
(16. v., Dubrovnik, e > o prema tal. cdllera, 
od asimilacije o - e > o - o u pridjevu col- 
loroso) »1° zuc, jed, 2° kratelj«. Odatle na 
nenaglaseni. sufiks -icus kolerik (16. v.) = 
kblor'ik (17. v., Dubrovnik) »zucljiv«. Ovamo 
mozda i dubrovacki toponim Kolarina. Ucena 
rijec od tal. colera j collora = cdllera, a to od 
gr. x°^£p a »bile«, pridjev xo^epixoc,, od x°^m- 
Odatle nije na -icus i kolika (v.) < gr. ■aoh.y.oc,, 
od xoAov »crijevo«. 

Lit: ARj 5, 188. 213. Kusar, Rad 118, 
19. Cronia, ID 6. DEI 1009. .1010. 1013. 

koletati, -am impf. (Crna Gora, subjekt 

vjetar) »mahati, ljuljati«, iskoletati, -cem (Lju- 
bisa) (kline iz sovice') »izvaditi silom« = 
iskolijetati, -kolijec'em (Dubrovnik) = isko- 
litati (Lika) »iz nekoga nesto istisnuti, izmami- 
ti« = kalifati se (Stulic) »in praeceps ruere« 
prema kolijetati (se), kdlijetatn (18. v., Dubrov- 
nik, Stulic) »biti u velikoj smetnji ili neprilick. 
Postanjem mozda prefiks ko- kao kod glagola 
micanja i letjeti (v.). 

Lit.: ARj 3, 887. 5, 189. 191. 206. Matze- 
nauer, LF 8, 186. 

koii;a f (Srbija, Pirot, Milicevic) »zenska 
kosulja, bez rukava, na njedrima prerezana 
sa siritom i gajtanima, po dnu sa gajtanom«. 
Mozda je u vezi i koljaca f »kao zenska ha- 
ljina, samo sto je kratko po dnu vezena (Herce- 
govina izmedu Tare i Livna)«. 

Lit: ARj 5, 191. 219. 

kolijevka f (16. v., Vuk)' = (ikavski) ko- 
livka (Mikalja) »sinonim: zipka, besika, cuna«. 
Deminutiv na -ica kolijevcica. Na -jar koljev- 
cdr, gen. -ara (Vuk) »(metafora) psovka co- 
yjeku nejunaku«. Denominai na -ati kolijev- 
kati, -am nije usao u opci jezik da zamijeni 
»sinonim: ljuljati, zibati, culjatk. Glas v nastao 



je iz b: kolijepka, s deminutivom kolijepcica. 
Ni taj lik starijih leksikografa nije usao u 
knjizevni jezik. Korijen, je u impf, kolebati 
se, ekavizam u danasnjem knjizevnom i sao- 
bracajnom jeziku, mjesto koljebati se (Vuk) 
prema stcslav. kolebati, kolebajp > kulebati 
se (srednja Dalmacija, Pavlinovic) (po-) »lju- 
ljati se« = (ikavski) kolibati (Belostenec, 
Stulic) = (s umetnutim m pred labijalom) 
kolimbati (16. v., Krk, cakavci) *■* kalimbati se 
(Vodice) »ljuljati«. Na -ulja kolembidja (Istra) 
»Schaukel«. Upor. kolobetati se, -am impf. 
»culjati se«. U prijevodu Sv. pisma Vuk je 
stvorio po vlastitom priznanju nepokolebljiv 
»immutabilis«,. prema starijem nepokolebiv, odatle 
danasnji pridjev kolebljiv (Milicevic). Glagol 
je onomatopejskog postanja. Stara, mozda pra- 
slavenska onomatopeja izrazava radnju, nji- 
hanje. Nece biti prefiks ko- + Hebati, a ovo 
u srodstvu s lat. labor, kako misle Matzenauer 
i Holub. Glagol se nalazi jos u bugarskom, 
ceskom, poljskom, ruskom i u oba luzicko- 
-srpska. 

Lit: ARj 5, 192. 211. 222. 230. 769. Ri- 
baric, SDZb 9, 155. Havranek, Sldvia 7, 
872. Strekelj, DAW SO, 11. Tomanovic, 
JF 17, 205. Miklosic 124. SEW 1, 545. Holub- 
Kopecny 176. Bruckner 245. Vasmer 597. 
Matzenauer, LF 8, 187. Uhlenbeck, PBB 
26, 311. 

kolika f »(ucen medicinski termin) 1° 
griza (sjeverni i zapadni krajevi), 2° biljka 
inula conyza, grmika«. Poimenicen gr. pri- 
djev y.mkvKf\ (od xcbXov »debelo crijevo«, 
upor. kulen, v.) > kslat. > tal. colica, njem. 
Kolik. 

Lit.: ARj 5, 203. DEI 1010. 

kolinca f »trava Symphytum- officinale L.«, e 
deminutivom na -ica kalmaca (Sulek). Prid- 
jev na -ev: kolincevo zelje »biljka dictamnus 
albus L.«.. Budmani misli da bi po juznom 
bilo kolijenca ili kollenca, a ovo od koleno (v.), 
kao kolencica »genista« i kalenica (Vodopic) 
»delphinium junceum«. 

Lit: ARj 187. 205. 

koliti, -im impf. (Marulic, Judita 4, 180. 
vlast njega / = Olofernova j nesmerna da 
pozna ca kollm, kod Zoranica ni zivota kalim, 
niti smrti zelim, i pisma ma, poj k onoj, ku 
nada sve kolim) »zeljeti, biti na srcu«. Od lat. 
colere »onorare«. Glede prijelaza -ere > -iti v. 
skodit. 

Lit: ARj 4, 206. REW* 1510. DEI 1009. 



koli/itl 



126 



kolo 



koliziti, -na impf. (Bogisic) »zasramljivati 
(?), pedepsati (?)«. Budmani uporeduje sa 
kah'ziti se, kalizjm impf. (Vuk, Boka) »sramiti 
se, stidjeti se«. V. kallzina. 

Lit.: ARj 4, 773. 5, 206. 

kolo n = kolo, gen. -eta (Kosmet) = kol 
m (Vuk, Hercegovina, Hektorovic; danas ne- 
utrum po deklinaciji o, kod pisaca neutrum 
po deklinaciji s kao i slov. kolo gen. kolesa) = 
(odatle analogijski) koleso (Srbija, upor. rus. 
koleso), sveslav. i praslav., »1° Rad, rota; 
sinonim: tocak, kotac, 2° pies (= horo)«, 
pi. kola, gen. -kola = kolesa, gen. kolesa 
»carrus«. Pridjevi na -bn kolan (18. v., '-ra 
puf) = koni (Lika), poimenicen na -ik kol- 
nik (1348. colnich) = konik (Crna Gora) 
»1° via carri; sinonim: kolovoz, 2° zid okolo 
-ograde (Brae), 3° ukrasni zid na strani ceste 
(Primorje), 4° kocijas (Srbija)«, na -lea konica f 
(Baranja) = konica (17. v., Lika, ZK) »1° 
Wagenremise (kod Rumunja colnita), 2° klada 
na kojoj lezi kolo vodenice (Posavina)«, na 
-ski kolski (Srbija, Danicic, Milicevic), na 
-ast kolast (Vuk, ' — a azdija) = kolas, -sta 
(Kosmet), na tur. -li kolali, indeklinabilni 
pridjev epitet za mavluta »sa sarama kao kolo«, 
kolalije (toke, gace). Deminutiv na -de: kolce 
(ZK, Lika, upor. rus. kohco »Ring«), na -ance 
kolonce (Srbija), na -ice kolice, n, -ica pi. 
kolica (Vuk), na -ecke < -be + -bka kolecke 
f pi., gen. kolecdka (Vuk, Srijem) »dva kola 
na plugu«, odatle na -as koleckas, gen. -asa 
(Srijem) »vo do kolecaka«, na -ica kolica 
(Kosmet), na -asce < -be + -ce kolasce (Belo- 
stenec). Augmentativ na -etina koletina (18. v., 
Lika). Kol. na -je kolje n (16. v., Mencetic) 
nije se odrzao zbog homonimije sa kolje (v.). 
Nadomjesten je izvedenicom na -ija kalija 
(1592, ZK). Upor. odatle madz. kolya. Na 
-ut kolut m »ploca od kamena ili drva obla i 
plosnata«, sa deminutivom na -ic kolutic, s 
pridjevom na -ast kolutast, denominalom na 
-ati kolutati se (Vuk) »igrati se bacanjem 
koluta«. Upor. skoluciti, -im (objekt kosu, 
motiku) »dotjerati da vrhu drzalice dode«. 
Radna imenica na -ar kolar (17. v., Vuk, 
Kosmet) »1° koji pravi kola, 2° prezime«, 
kod Madzara kollar, s pridjevima koldrov, -ev, 
kolarski, na -nica kolarnica = kolarnica 
(Kosmet) »mjesto gdje radi«, na -ina kolarina 
»porez«, na -ce kolarce, gen. -eta »kolarov 
segrt«, kol. kolarcad f, na -ija kalorija /»njegov 
zanat«. Sveslav. i praslav. na -ac kolac, gen. 
-aca (metafora) = kolac (Kosmet, ZK) »tijesto 
u obliku kola«, hipokoristik kola f, na -jar 



koldcdr (18. v.), pridjev kolacarev, -ov, na 
-jard kolalara (Srbija, Bosna) »igla«, deminutiv 
na -li kolacic, deminutiv na -e, gen. -eta 
kolace (Kosmet), pi. kolacici, na -ica kolacica 
(Zagreb) »1° vrsta jabuke, 2° zensko koje 
prodaje kolace«. Augmentativ kolactna. Tu kul- 
turnu rijec posudise Rumunji colac m (novi 
sing., jer se colaci shvatilo kao plural, upor. 
tako bug. i u Nisu), Arbanasi kulac = kolac 
pored kulak, Cincari culac, Turci kolak i 
Madzari kaldcs. Odatle metafora iskolaciti 
oci »izbuljiti« koja je nastala iz uporedenja 
dva oka sa dva kolaca. 

Od lokatlva kole nastade cakavski prijedlog 
s gen. kol (16-17. v., danas Krk) = kola 
(14. v., Decanski hrisovulj, Dubrovnik kola 
kuce) > kala = kolak (16. v., Dubrovnik, 
Stulic) = iskoldk (prema poldk v.) »kod«. 

Slozenice: od sintagmi: voditi kolo > 
kolovoda m, f = kolovoja (cakavski) » 1 ° koji 
vodi kolo, 2° kocijas, 3° mjesto u vodenici 
gdje kolo stoji (srednja Dalmacija, Pavlinovic) 
= kolovodica (Vuk); s prijevojem voda > 
vada: kolovoda (Ston) »konal pokriven kroz 
koji se slijeva kisa«, augmentativ na -ina kolo- 
vadina, kolovdj m (ZK) »graba oko kuce«, 
kolovoz »1° august, nazvan od vozenja iz polja, 
livada itd. (Patacic), 2° kolovoz (1230) put 
kuda idu kola«, prevedenica kolodvor < 
njem. Bahnhof, kolobran »kamen na putovima«, 
kolomaz m (takoder ces., polj., rus., madz. 
kalamaz), kdlotur m = kolotura f, sa de- 
minutivom kolbturica (Vuk), koloturic (Istra) 
»skripac, kluba, skoljci, skokci«, kolovrat (*vort 
od vrtjeti) »1° Wasserwirbel, 2° Spinnrad, 3' 
drvo ili pluto oko kojega se ornata povraz 
(Cres), 4° valjkasti komad drva sa 4 rape za 
stiskivanje sijena na kolima (Buzet, Sovinjsko 
polje)« kolomija f (Vuk) »vagas u brdu« (upor. 
ukr. kolomyja), koloperka (Samobor) »da- 
tura stramonium«, kolosijek = kolotrag (Srbija) 
»vagas«, koloplet — kolosuk (Vuk) »preslica«, 
kolofec (Istra) = kolotecina (hrv.-kajk.) = 
kolotocina (Reljkovic) »brazda«. Denominali 
na -ati kolati, -a »1° vrtjeti mlinom (Dalma- 
cija, Zagora, Pavlinovic), 2° cirkulirati (kao 
neologizam)«, na -ovati kolovati, -ujem »igrati 
kolo«, na -iti koliti (ribarski termin koliti 
rice, Sipan) »ciniti kolace sa ricom (v.)«, koliti 
se »dogadati se kao u kolu«, upor. poslovicu 
cesto se koli, sto narod voli; iskaliti, iskalim 
»navrsiti, svrsiti, ispuniti«, najcesce u pravom 
znacenju, s prefiksima o-, op-: o(p)koliti pf. 
prema impf, opkoljavati. Ovamo obikoliti 
(Rijecka nahija, Srbija, Leskovac, Dalmacija 
obikoliti) = (s ispadanjem o- kao u bijest, 



kolo 



127 



kolomboc 



bilie, bistranica) bikoliti = (pseudojekavizam) 
objekoliti, -im (Vuk) = oblijekoliti se (Vuk, 
Ljubisa) »saletjeti, navezati se, navrsti se« 
(umetnuto ; je nejasno); sa f- skoliti, skollm 
(u kletvi bijes te skolio) »sinonim: opkoliti, 
skolijeriti, skucitk. Denominal kolicati, ko- 
licovati pozna samo Kavanjin. Ovamo ide i 
kolajiti impf, »pridrzavati kola straga da se 
ne prevrnu (Podunavlje, Futog, Srijem, Backa)«. 

Od osnove koles- ima vrlo malo izvedenica: 
tako slov. kolesar »kolar«, u starijem jeziku 
kolesnica (17. v.), poimenicenje na -ica od 
pridjeva kolesan = koTesnice f pi. (Kosmet) 
»seoska kola na dva tocka na kojima seljaci u 
gradu prevoze manji tovar«, skolesati »skoliti«. 
Od nejasne osnove kolob- (upor. rus. kolob 
»Kugel, Krauel, randes Brot«) izvedenica je 
od kolobdr (16. v., hrv.-kajk., Belostenec, 
ZK, slov.) »circulus, orbis, kruznica, Kreis, 
Reif, Scheibe, karike na komostrama«, s 
deminutivima na -ee -ic, -ic, s umetnutim 
m pred labijalom kolombar (ZK, Malinska, 
Vodice) = kolombar (Istra), kolombar [ -lom- 
bar (istro-cak.), deminutiv kolombaric (Istra), 
kolumbar (cak. u Dalmaciji), s deminutivom 
na -ic, prilog na kolumbar »naokolo«, s deno- 
minalom na -iti kolobariti, kollombar (Arba- 
nasi kod Zadra) »duga«. Prema Strekelju je 
od lat. columbarium »Taubenhaus, Art Fessel, 
Halseisen«, od columba »golub«. 

Mnostvo izvedenica praza prilog s prijed- 
logom o- okole (lokativ) > okoli = okol, izokol 
(ispusteno -i jer se osjecalo kao deiksa) > 
prijedlog s gen. oko (ispusteno K jer se osje- 
calo kao upitna cestica). Odatle na -be: okalac, 
gen. -Ica (Grizani) »put kojim se okolo ide«, 
na -iste okollste n, na -is kolis (Barakovic) = 
kollsje (Mrnavic) = okolis (17. i 18. v.), oko- 
lisnice f pi. »ona drveta sto stoje oko vodenicnih 
kamena, da se brasno ne prosipa kad se.melje«. 
Pridjev okomni (Pastrovici) < okolni, -nji, po- 
imenicen u okolnost f za koje se tvrdi da je 
cehizam. Denominal na -ati okollsatl, na -iti 
(o)kolisiti, -Im (17. v.), izokollsivati »opkolja- 
vati«, pridjev okolisnjt, imenice okollca, oko- 
lina. Prilozi izokola (17. v., Vuk) = izokola 
(17. v.), okolo (17. v.), naokolo. Praslav. okoH 
»tor« > oko pored okol i bkola (Crna Gora) 
»sinonim: logor«. Slozenice: okokucad f (Lju- 
buski), okolocep »trava centaurea calcitrapa«. 
Kulturnu rijec okol posudise Rumunji ocol 
»Umkreis«, odatle ocolas »sreski nacelnik«, a 
ocoli »izbjegavati«, Arbanasi okoll, akolie f 
»giro«. Ie. srodstvo je utvrdeno: stprus. u 
prijevoju e: malunakelan »mlinsko kolo«, 
stnord. hoel »kolo«, sanskr. carati (3. 1. sg.) 



»krece se«, gr. nokoc, »osovina«, lat. cob »tjeram, 
obradujem«, lit. kaklas = gr. xvxkoq > lat. 
cyclus < reduplikacija *kue-kl-. Ie. je korijen 
*quel-, u prijevoju *quol- »okretati se«. 

Lit.: ARj 3, 887. 5, 176. 177. 181. 182. 
184. 185. 188. 189. 190. 191. 207. 217. 218. 
219. 211. 213. 222. 267. 268. 7, 470. 8, 369. 
397. Mazuranic 519. 420. BI 2, 413. Maretic, 
Savj. 77. Ribaric, SDZb 9, 158. Aleksic,, 
NJ 4, 89-90. Elezovic 1, 302. 306. 442: 
Jonke, Rad 275, 69. Ilesic, NJ 2, 69-72. 
3, 77-80. JF 12, 176-178. Tentor, JF 5, 
207. Belie, NJ 1, 66. Strekelj, DAW 50, 31. 
Vusovic, NJ 2, 241-246 (cf. JF 13, 285). 
Tomanovic, JF 17, 204. Miklosic 124. SEW 
1, 548. Holub-Kopecny 176-177. Bruckner 
247. Vasmer 595. 598. Tra/utmann 125. WP I, 
515. Gorjajev 150. Tiktin 1079. GM 6. 212. 
315. 460. Cabej, RIEB 3, 555-566. Rohlfs, 
Biz. Cal. 97 (cf. IJb 25, 23). Matzenauer, 
LF 8, 196. Boisacq 531. 764. 980-981. 
Meringer, IF 17, 125-126. Kretschmer, 
Wortgeographie 112 (cf. RSI 8, 368). Brag- 
mann, IF 28, 364. Meillet, IF 5, 334. Norcen, 
IF 4, 322-323. 

kolokvij m (17. v., Budmanijev akcenat) 
»razgovor«. Od lat. colloquium > tal. colldquio, 
lat. postverbal na -ium od colloqui < prefiks 
con- i loqui, upor. z(do)govor, zbor. Ucena rijec. 
Pridjev na -alls kolokvijalan (~a svjedodzba). 

Lit.: ARj 5, 211—2. DEI 1015. 

kolokvinta f = kolokvintina (zamjena su- 
fiksa -ida s tal. -ina) = kokvintida (11. v., 
grcki akuzativ), ucena rijec, mozda u narod- 
nom obliku kolintica, »biljka, vrsta bundeve, 
citrallus colocynthis«. Od gr. KokoKvv&ic,, 
gen. -ifioc, pored xo^oxtivax) > lat. > tal. 
coloquinta, colocintina, naziv iz egejskog sup- 
strata prema Battistiju. 

Lit: ARj 5, 205. DEI 1020. 

kolomboc m (Vasojevici, starinom Arba- 
nasi) = kolomboc (Boka, prema Budmaniju 
nepouzdano) = kolomboc (Kosmet) »1° ka- 
camak, 2° kukuruz, frumetin = rametin (v.) 
= frmentiin (Korcula)«. Balkanska rijec, 
nalazi se jos u bug. kolombok »klip od kuku- 
ruza, carevicev kocan« i arb. kallambdq = 
kalamoc (Skadar), kolomoci (s clanom, Za- 
trebac) i u ngr. xcdaujraxi, -ovta. Izvedenica 
sa sufiksom -aceus ili gr. - dxnc, od columbus 
»golub«. U hrv.-srp. je usla iz arbanaskoga, 
a u arbanaski i bugarski iz novogrckoga. Na- 
ziv je metaforickog podrijetla. Upor. slicnu 
denominaciju. za kukuruz u bug. gdlabi i rum. 
parumb < palumbus = columbus. Mozda ide 
ovamo i goldkud m (18. ;., Vuk, Dubrovnik, 



fcolomboc 



128 



kolos 



Cavtat, Cilipi, Bosna) »kukuruz«. Pridjev na 
-bn > -an golbkudan, poimenicen golbkudnica 
»kruh«. Augmentativ na -ina golbkudina (Vuk). 
Danicic je pomisljao na slozenicu go + kuda 
»rep ili kudjelja«, sto nema smisla. Nalici na 
arb. gollogunge »Beere des Wachholderbaumes«. 
Ali i to semanticki ne zadovoljava. Ako je 
docetak -ud novogrcki deminutivni sufiks -udi 
(v. kupeluda), onda se moze poklapati sa de- 
minutivom - dxnc; > arb. -od, a golok- bi bilo 
izopaceno columbus. Ili je columbi (= golubj 
coda < lat. cauda (v. kuda). Misao ostaje na 
stepenu kombinacije. 

Lit.: ARj 3, 257. Elezovic, NJ 3, 275. 
IF 14, 225. GM 126. 170. Mladenov 247. REW 
2166. Meyer-Lubke, ASPh 36, 591-592. 

kolona f »1° stup, stupac na listu, 2° pan- 
dur (sjeverna Dalmacija)« = kolona (Racisce) 
= koluna (Kucisce, Brae) »stup za privezi- 
vanje lade«. Upor. toponim Na Kolonu (Muo) 
»lokalitet gdje je stup za vezanje brodova*. 
Od tal. colonna < lat. columna. Ovamo i 
internacionalno kolona f »grupa vojnika«. 
Odatle na lat. sufiks -ellus > tal. -elio (upor. 
capitellus > spanj. caudiilo) kolone! pored 
kolamo, gen. -ela (17. v.) = kolonii (Kava- 
njin) = koliineo pored kolunel (18. v.) »pukov- 
nik, upravo: komandant kolone«. Ovamo pre- 
zime Kolonie. Upor. arb. kollone. Lat. colu- 
mna ostavilo je u Dalmaciji vise refleksa iz 
dalm.-rom. : kelomna pored kelovna (upor. 
vnogo pored mnogo', Dubrovnik), deminutiv 
kelomnica = kilbvna (Perast) = kilovna 
(Prcanj, s disimilacijom o > o > e, i — o, 
upor. fr. quenoullle) = kblovna (Ivan Drzic) 
»stup«. U torn refleksu ocuvana je lat. suglas- 
nicka grupa mn kao u rum. columna. Ova- 
mo idi i brodski termin kblumba (Perast, 
Dubrovnik, Mljet, Potomje, Racisce) = ko- 
lumba (Bozava) = kbluba (Popovic) »1° kilj, 
Schiffskiel, hrptenjaca broda, 2° uzviseno 
mjesto na ladi, paluba (Hrvatsko primorje, o 
cemu Budmani s pravom sumnja)«. Taj 
termin poklapa se s mlet. colomba (16. v.) 
»chiglia« < srlat. columba (1270, u Mlecima), 
za koje Battisti misli da je vjerojatno postverbal 
od kslat. grecizma columbare < gr. xoVuu|3aro 
»ronim«. Za mb < mn postoji uporedenje sa 
palombli (Muo, v.). Sa nd < nn (upor. pan- 
dil, v.) kolonda f (Marulic, 15. v.) = klanda, 
lokalitet Po klondih (Marulic), odatle je Bud- 
mani restaurirao klonad, gen. -naa = klunda 
(Olib) »1° stup, 2° kriska kruha (01ib)«. 
Znacenje 2° nalazi se i u lunda (~ kruha, 
Lovran) »Schnitte«. Taj oblik nece biti refleks iz 



dalmato-romanskoga, premda moze biti vrlo 
star, jer pokazuje u nenaglasenom slogu o > b, 
nego predstavlja tal. asimilaciju mn > nn > nd 
(sa disimilacijom). Rijec kolumna je i inter- 
nacionalna. 

Lit.: ARj 4, 934. 5, 212. 87. 214. 217. 
219. Macan, ZbNZ 29, 212. Budmani, Rad 
65, 161. ASPh 34, 307. Resetar, Stok. 241. 
REW? 2069. GM 195. DEI 1018-1019. Puta- 
nec, Filologija 6, 47. 

kolonija f (Istra), poljoprivredno-pravni 
termin. Od tal. colonia, apstraktum na -la 
od colbno, od colere »kultivirati«. Ucena rijec. 
Odatle internacionalno kolonija f, s pridje- 
vom na -alis kolonijalan (takoder u trgovac- 
kom govoru, ~a roba), kolonizacija, apstrak- 
tum na lat. -alio > -adja od kolonizirati 
(prema njem.) < tal. colonizzare, izvedenica 
na -idiote < gr. -ftjerv. Od part. perf. cultus 
ucene su rijeci poimeniceno kult m, apstrak- 
tum kultura (Budmanijev akcenat) = kul- 
tiira f, pridjev kulturan, glagol kohivat, -dm 
(Dubrovnik, Cavtat) »njegovati« = kultivirati 
< tal. coltivare. Sve ucene rijeci. 

Lit: ARj 5, 212. 771. DEI 1019. 1020. 
1188. 1189. 

kolor, gen. -ara m (Istra) = kblur, gen. 
-ura (Dubrovnik) = kolur, gen. -ura (Bo- 
zava, Rab) = kulur (18. v., cakavski) = kolura 
f (Lika) »1° boja, farba (ZK), mast, 2° sara«. 
Pridjev lat. -itus > tal. -ito na -it koluril m 
(gen. -ita, Dubrovnik, Cavtat) »raznobojan, 
saren (cvijet)«, odatle i uceni internacionalni 
talijanizam kolorit, gen. -ita kao knjizevni 
umjetnicki termin, fr. colons. Od lat. color, 
gen. -om. Upor. arb. kolor. Apstraktum od 
glagola colorare na -atura kaldture t pi. 
(Trpanj, Milas, Zore) »ispod ociju modro od 
nespavanja, pod.ocnjaci, kalamari (u Dal- 
maciji« < (haplologija) coloratura (17. v.). 
Glede kala- upor. u Kalabriji colatura »pol- 
paccio (degli animali)«. Ovamo jos interna- 
cionalno na -ist(a) kolorist(a) m i kolorirati, 
-oriram. 

Lit.: ARj 4, 766. 5, 219. 771. Zore, Rad 
110, 216. Crania, ID 6. Budmani, Rad 65, 
163. REW* 2056. 2057. DEI 1020. GM 195. 

kolos m = kolos (16. v., Lucie H.), ucena 
internacionalna rijec, »gigant«. Od lat. colossus 
> tal. colosso, njem. Kolos, egejsko-malo- 
azijskog ili egipatskog podrijetla. Odatle prid- 
jev na -alis kolosalan < tal. colossale, njem. 
kolossal »prevelik, golem, ogroman«. Ovamo 
na gr. sufiks -atos > lat. -eus kolosej m < gr. 



kolos 



129 



koljeno 



xoXoaaa'i'oc, > colosseus u neutrumu na -eum 
»Flavijev amfiteatar«. 

Lit.: ARj 5, 213. DEI 1020. 

koltra f (Bozava, Prvic, Molat, slov.) = 
kulira (Budva) = (sa disimilacijom I - r > 
n - r) kuntra (Scepan, Pastrovici, Budva, 
Maini) »krpatur, kobertuo, jorgan, poplun«. 
Prezime na -dzija Kutrandzija (Budva), tako 
nazvanjerje praviojorgane. Natal, deminutivni 
sufiks -ina kultrma (Dobrota, Rab, Molat, 
Bozava) = kbltrlna (Perast, Dubrovnik, Cav- 
tat) = kontrina (Dalmacija) »zavjesa, zastor«. 
Od tal. coltre = coltra »coperta da letto« > 
coltrina (14. v.) < lat. culata, s umetnutim 
r poslije t u proparoksitoni culcitra (upor. 
Spalatro, sclieletro) > fr. contre. 

Lit: Pletersnik 1, 486. Kusar, Rad 118. 
20. Cronia, ID 6. REW* 2372. DEI 1023. 

koiudar, gen. -dra m (Cres; 1184, prijepis 
1250: Poruga i Smohcb koludra, Brae) prema f 
koludra (18. v.) = koludrica (Sibenik) = 
koludrica (Molat) = koludrica (12. v., Du- 
brovnik: kaludbrica oib Vntolomeja', Gradic, 
Gucetic, Posilovic, Mattei) »1 ° redovnik, pus- 
tinjak zapadne crkve (u Sibeniku koludrice 
su casne sestre koje su zatvorene, tj. pripa- 
daju strozijem redu, za razliku od manjarlca 
i svora ', koludrica zove seu Dubrovniku dumna, 
v.), 2° koiudar je vrsta vinove loze (Crikvenica), 
tako nazvana jer su je donijeli koludri paullnu. 
Pridjev koludrov, koludarski molstir (16. v.), 
nay koludric, koludricji, koludricin, koludricki. 
Toponim (3° znacenje): Koludrica (Prcanj), na- 
ziv zive vode u blizini zupnog stana, Kaliidrak 
(naziv vode, Budva), Kaludra, ime sela, za- 
selak (Jagodina, Toplica, Cacak). U Stolivu 
je koludrica »4° sjeme od zabe, malo, crno 
(metafora)«. Na -as koludras »soko sivi«. 
Denominal na -itl pokoludriti se. Od gr. xako- 
Yepoc, m prema f xcdoypid > koludra, kaludra, 
stara posudenica, kako pokazuje a > o. 
Maskulinum je stvoren prema femininurnu. 
Nije direktan nastavak od xedoyepoe,. Za- 
mjena grcke suglasnicke grupe yp > dr na- 
stalo je po svoj prilici na osnovu disimilacije 
k - g > k - d. Upor. obratno gr: dr > gr 
u cathedra > categra > mlet. caregla > 
kaherga (Boka). Ivsic pomislja na depalatali- 
zaciju d < d kao u leturdija < leturdlja, litur- 
gija. Protiv toga misljenja govori cinjenica da 
je grcko y pred e samo na istoku d, dok je 
koludrica na zapadu dosla u hrvatski jezik 
zacijelo preko dalmato-rom. kao Igalo (Bo- 
ka) < Kiyitikoq gdje je yi (= gi) > g. Kod pra- 



voslavaca je samo kaluder (Vuk) prema kaluderica 
(takoder ime ptice: vanellus) = kalujer (Ma- 
rulic, Hektorovic, Orbini) = kaloder prema 
kaluderica, u historijskim spomenicima kao 
balkanska crkvena rijec grckog podrijetla, bug. 
kaluger, rum. calugdr m prema f calugarita, 
arb. k(a)llojer. Pridjev kaluderov, kaluder- 
ski, odatle augmentativ kaluderstina, apstrak- 
tum na -kstvo kaluderstvo. Deminutiv na -be > 
-ac kaluderac, gen. -erea (18. v.). Odatle: pre- 
zime Kaluderclc (Bosna), pokaluderac (Kani- 
zlic) »nazovi-kaluder«, na -bk kaluderdk, gen. 
-rka (Vuk), kaluderce, pi. kaludercad f. Deno- 
minali kaluderiti, -rur (18. v., Vuk) (po-),kalu- 
derciti (po-). Dolazi i'u toponimiji: Kalude- 
rovac (Pastrovici). Ovamo ide iz satrovackog 
jezika (argot) kalgan »pop« (Vranje), od hipo- 
koristika kale. 

Lit: ARj 4, 776. 774. 769. 5, 217. 218. 

10, 491. 531. Hirtz, Aves 1, 176. Trojanovic, 
IF 5, 223. Jirecek, ASPh S, 102. Miklosic 

109. SEW 1, 474. Mladenov 229. GM 169. 
Christiani, ASPh 34,. 311. Ivsic, 3. medunar. 
Kongres slavista, Saops. i ref. 31. Rohlfs 863. 
Vasmer, GL 72. 

koljata f (Kavanjin, Mikalja, 18. v.) »usi- 
reno mlijeko« = koljada f »kravlje mlijeko 
poslije prvog dana telenja, mlezivo > m'izivo 
(ZK)« = kolada (slov.) »Biestmilch« = koljada 
(Istra) = kalada (Notranjsko) = kolada. Od 
furl, caglade, rnlet. cagiada < lat. coagulata, 
poimenicen part. perf. pas. od coagulare, koji 
preko tal. squagliare postoji u Bozavi raskvajat 
= raskvdjati (Molat, objekt mast) »rastopiti«. 
U Dalmaciji (Pavlinovic) zamijenjen je lat. pre- 
fiks co- < cum nasim prefiksom s: sjaglitl se, -i 
(subjekti zelen kuhana, krumpir) »zgusnuti 
se«. Rijec koljata i sjaglitl se leksicki su ostaci 
iz dalmato-romanskoga. 

Lit: ARj 5, 219. 220. Pletersnik 1, 421. 
424. REW 2005. Sturm, CSIK 6, 56. 80. 
Strekelj, ASPh 12, 358-459. Jagicev Zbor- 
nik 40. Matzenauer, LF 8, 193. 

koljeno n (Vuk) = (ikavski) kallno = 
koleno (ZK) = kaljen m (17. i 18. v.), sveslav. 
i prasiav. (koleno) naziv »1° za dio tijela, yovu, 
Gelenk, 2° (metafore) Absatz beim Stock, 3° 
generacija, rod (upor. semanticku paralelu 
lat. genu i genus, gr. yovu i yevoc, u istom zna- 
cenju roda)«. Deminutivi na -ce kbljence, na 
-bh koljenak, gen. -nka, na -ice koljenice n, 
na -cac < -be -\— sc koljencac (ugarski Hrvati). 
Denominai od deminutiva koljencitl, -Im (To- 
polovo) »1° vola ili kravu vezati za rog i nogu, 
2° ( A metafora) kollncili se (srednja Dalmacija, 



9 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



koljeno 



130 



kom 1 



Pavlinovic): tvrdo se razlozima opirati«. Prid- 
jev na -ost koljenast. Na -ika', koljenika = 
kolenika (Vuk) »strug, taslak za vreteno«. Od 
sintagme na koljenu, do koljena nakoljence, gen. 
-eta = nakolence (ZK) »dijete koje se mladoj 
mece na koljeno«, ddkoljena f (Vuk, Crna 
Gora) = dbkoljenica = dokoljenjaca »tibiale«, 
ddkoljenjak »noga do koljena«, pokbljenik = 
pokoljenjak »rubac koji se mece preko koljena«. 
Upor. arb. (Srijem) pokoine »Schiirze« < 
po koljenu. Od znacenja 3° koljenovic »od 
odlicna koljena, roda«, koljenscina (I486), 
pokoljenje n. Denominal na -ati koljenati, 
-dm (Vuk) »gnj'eciti koljeno«. Za botanicku 
terminologiju vidi kolinca. Rijec kljan i prid- 
jev kljanast (Vetranie, 16. v.) odvise su izoli- 
rani da bi se moglo pomisljati na vezu sa 
koljeno, prije sa clan, i to klj kao zamjenu za 
tesku grupu cl, upor. skljan (v.). Sufiks -eno je 
pridjevski sufiks kao u poleno (v.). U obliku n 
isti je sufiks u praslav. *celm > clan (v.). 
U baltickim jezicima dolazi isti korijen u 
prijevoju *kel bez tih sufiksa: lit. kelys, lot. 
celys »koljeno«, ali postoji u lit. i sa sufiksom 
kelenys »koljeno«. Ie. je korijen *qel-, u pri- 
jevoju *qol, »savijati«, koji se nalazi u gr. xco^ov, 
xcoAia (odatle mozda kuljen, v.), xa>W| »Hiift- 
knochen, sunka«. 

Lit.: ARj 2, 596. 5, 188. 223. 7, 399. Ma- 
zuranic 519. Miklosic 124. SEW 1, 545. 
Holub-Kopecny 176. Vasmer 598. Traut- 
mann 125. WP 2, 599. Mladenov 247. Durnovo, 
Sldvia 6, 229. GM 347. Meringer, WuS 11, 
122. 125. si. Lewy, PBB 32, 137. Wassely, 
Class. Phil. 1917 (cf. IJb 6, 53). Loth, 
RC 40, 143-152 (cf. IJb 10, 270). Specht, 
KZ 55, 20. Reichelt, KZ 46, 328. Petersson, 
IF 35, 270. 271. Iljinski, ASPh 29, 163- 
164. Suman, ASPh 30, 296-297. Boisacf 543. 
764. 

koljivo n = kolivo (1396 — 1502.) »(pra- 
voslavni crkveni i folklorni termin) kuhana 
psenica blagoslovena za dacu i slavu, panahija«. 
Nalazi se jos u stcslav., ukr. i brus. te ve- 
liko-rus, sa / mjesto Ij. Pridjev odredeni na 
-bn koljivni (Vuk, 16. v.). Balkanski grecizam: 
rum. coliva f, bug. kolivo < srgr. x6\(X)vfiov 
»isto«, Ta x6Wai|3a. 

Lit.: ARj 5, 230. Rad 94, 41-42. Kostie, 
NJ 1, 271. Miklosic 125. Vasmer, GL 79. 
Korsch, ASPh 9, 517-518. Mladenov 125. 
Murko, WuS 2, 89. 

kom 1 , gen. koma m (17. v., Vuk, Srijem, 
praslav.) = sinonim augmentativ na -ina 
komina (bug. takoder) »ostaci ispresana grozda 



za pecenje rakije, sinonimi: drop (v.) — trop, 
tropina (ZK), drozde (ZK) od drozga (v.)«. 
Pridjev na -ov kdmov (18. v.) = kornov (ko- 
mova rakija, Kosmet), poimenicen na -aia 
komovaca — na -ica komovica »sinonimi: 
tropovica, drozdenka«, neologizam komovnjak 
»kaca za kom«, od pridjeva komovan (19. v.). 
Kol. na -je kominje n. Na -jak kbminjak 
(Srbija) »vino iz komine«. Arbanasi posudise 
komine »vinaccia«. Denominal na -iti komiti, 
-im (Vuk) (o-) » 1 ° skidati mahune, 2° vaditi 
zrno« upucuje na drugo znacenje od praslav. 
komb, koje je u komuna f (Lika, Dobroselo), 
»mahuna«,fcomma»zelenaljuskaoraha«. Odatle 
na -ba komldba (Vuk). Radna imenica kbmilac, 
gen. -oca (Vuk). To je znacenje dalje razvilo u 
izvedenicama na sastavljene sufikse: -Isak, 
-uka, -oska, -uska: komoska (Jacke) = komiiska 
(ZK) »mahuna« = komisak, gen. -ska (Sri- 
jem) »goli klip kukuruza, sinonim: klasunac 
(ZK)« = komiska ("»Stulic) »ljuska«, s glago- 
lom komiskati. To su postverbali od komt- 
sati =- komusati »sinonim : komiti«. Odatle ko- 
misavac, gen. -vca »zreo orah koji se raspada«, 
okornak, gen. -omka m = okominja f»klas, tuluz«, 
komusa (Lika), komusina (Vuk) »oljvina, oko- 
rnak (Boka)« = komusklnja (Vuk, Boka). 
Botanicki neologizmi komusnice = komusnjace 
»leguminosae«. Olagol komiti je rasiren jos na 
-ititi komiciti se, komicim se (Vuk, subjekt 
suh orah}; na -inati, -unati -unjati: kominati 
(18. v.) = kominjat (Kosmet), -unati (Lika), 
-unjati, iskominjati (Lika) »istrijebiti grah iz 
komunja«, okominjat, -am (Kosmet, objekt 
pasulj) »izvaditi zrnje«. Upor. jos klasovl ne- 
komani kad Martica. Ovamo mozda furlansko 
scoma »battere a banco il frumento e spec, 
la segala, mlatiti«, odatle scomade f i scornadiz 
»rukovet«. Nerazumljiva je varijanta kapucina 
(sjeverna Dalmacija, Pavlinovic) »komusina«. 
U Orahovici (Slavonija) zabiljezena je va- 
rijanta ocemunjati, ~am »oljustiti«. Cini se 
da je ko- > ce- nastalo unakrstenjem sa cehnuti 
(v.) i ne treba pomisljati na prijevoj kao u lit. 
k muras »grozd«. V. cerniti. Ovamo ide prilog 
raskomus »odijeljeno, odjelito, svaki na svoju 
stranu« od raskomusiti, -Im »razvrci, razici se«. 
Samome komusiti nema potvrde, ali ima po- 
tvrda za raskomusati se, -usam prema komusati 
se, raskomusavati se, -usavam (Lika), raskomu- 
siti se, u znacenju sto ga ima prilog. Ta je 
metafora zacijelo nastala prema poljoprivred- 
nom radu sto ga predstavlja komiti s navede- 
nim brojnim izvedenicama. Osnovno znacenje 
od kom »drop« i komuna »mahuna« nalazi se u 
ukr. i rus. kom »Klumpen«. To se znacenje 



131 



komad 



ocuvalo u hrv.-srp. samo donekle u rasire- 
nju na -sati kdmsati (se), -am impf. (Dobro- 
selo) »zvakati, glodati, gristi, zderati« (ras-), 
i], »jesti u velikim komadima«. Mozda i u 
koma f (Lika) »1° ugrijana, neistopljena zmara 
od loja ili sala, 2° obilat zalogaj slanine«. 
Prvobitno znacenje ocuvano je u lot. kams 
»Klumpen, grossere Masse, Kloss«, kama 
»Scholle«, kamuols — lit. kamuolys »klupko«, 
gr. xd)|xuQ, gen. -ufioc, »svezanj«. V. prijevoj cest. 

Lit.: ARj 3, 888. 5, 231. 238. 241. 243. 
250. 251. 249. 253. 314. 8, 513. Elezovic 1, 
307. 2, 25. Miklosic 126. SEW 1, 557. Vas- 
mer 606. WP 1, 388. Trautmann 115. Mla- 
denov 248. Bruckner, KZ 45, 42. 51, 230. 
Matzenauer, LF 8, 195-196. Buga, REV 61 , 
232. si. (cf. RSL 6, 270). GM 196. Boisacf 
1117. Gorjajev 154. Pirana* 980. 

kom 3 , praslav, pridjev »strm, okomit«, ocu- 
van samo u oronimiji Kom, gen. Koma (14. v., 
Vuk, planine na razlicitim mjestima,' Vasojevici, 
Zrmanja, Likai, u slozenk'ama Komgora = 
Kongora (Bosna), Kompolje (Lika, upor. glede 
tipa slozenica KneSpolje), poimenicen na -be 
kbmac, gen. -mea (Dobroselo, Lika) »velika 
strmina«, odatle augmentativ na -ina komana 
(Lika). Poimenicen je jos sa -aga: Kaynaca, 
glavica, nize koje je selo Komie (16. v., Lika). 
Taj je pridjev rasiren na -it komit (nacinjen 
u nase vrijeme) = okomit, prilog okomito 
(Vuk) »nizbrdito«, na -ce komice — okomice 
(18. -v., Vuk), nakomice (Vuk) »sinonim: guri- 
mice«. Odatle okomica f »vertikala«. Odatle 
imenica nakomica (Bosna) »covjek nabodica, 
naletica«. Denominal na -iti komiti (18. v., 
jednom potvrdeno kod pisca Slavonca) »za- 
badatk, okomiti se, okom'tm se na koga (meta- 
fora) »osorno nasrnuli na nekoga«. Pravo zna- 
cenje u postverbalu okornak, gen. bkomka 
»strana, nizbrdica«. Prvobitno je . znacenje 
ocuvano u denominalu na -ati komati (se), 
-am (Vuk) impf, »mit der Hand stossen, 
dirati, gurati rukom« prema pf komnuti, -em 
(Vuk) »udarati cim okomice«. Nalazi se jos u 
ukr. prilogu komit' »kopfuber«. Dalje veze 
nisu poznate. 

Lit.: ARj 5, 232. 239. 243. 250. 7, 399. 
Maretic, Savj. 77. SEW 1, 552. 557. Matze- 
nauer, LF 8, 195. 196. Loewenthal, WuS 
10, 185. ASPh 37, 393. Bruckner, KZ 48, 

224. 

koma' prilog (18. v., Lika, Dobroselo, 
Martic) = (sa deiksom -i > -/) komaj (Hrvatska, 
hrv.-kajk., slov., jugoistocna Srbija, Pirot, 
vranjski okrug, bug.) = kome (Ozalj) = 



komac (Jacke) = komac pored komoc (Vodice) 
== kiima (ZK) = kiimaj (Jacke, marodna 
pjesma, -j < -i deiksa) = kumac (Jacke) 
»1° jedva, 2° otprilike (jugoistocna Srbija), 
3° pravo (slov.). U bug. jos komahaj pored 
kuma »fast, beinahe«. Samo juznoslavenska 
rijec. Koehler i Kostial identificiraju s prilo- 
gom stcslav. tbkoma, tzkimo, varijante tzkomo 
(Mihanoviceva krmcaja iz 18. v.) »solum«, 
bug. takmo »gerade, genau«, pridjev tzkomt 
»aequalis«, odatle glagol hbbmili > taknuti 
(v.). Oboje posudise Rumunji tocmai prilog 
»eben, gerade, juste« i tocmi »ordnen«. Znace- 
nju, fonetici (variranje o— u), morfologiji (do- 
cetak -ac, -ac) ne udovoljava Koehlerova i 
Kostialovaetimologija. "Nanism, kaum, stvnjem. 
chumo, koje zadovoljava semanticki, ne moze 
se pomisljati zbog fonetike, morfologije i 
geografije. Danicic je vec pomisljao na vre- 
menski prilog kom (14—16. v., Marulic, 
Dubrovcani, Kavanjin) »netom, subitocene, 
tostoche«. Za tu je pomisao Budmani rekao 
da nije dobra. Ali bi se ipak mogla pravdati. 
Mjesto -a stoji -e. Prema tome -a i -e mogu 
biti deikse. Glas u mjesto o moze se tumaciti 
unakrstavanjem s prilogom (s) mukom. Ostaje 
neobjasnjeno samo -c, -c. 

lit.: ARj 5, 231. 235. 776. 232. Ribaric, 
SDZb 9, 158. Pletersnik 1, 427. Mladenov 
247. Miklosic 125. All. Isti, Lex. 1017. Kostial, 
JF 2, 308-309. Koehler, ASPh 9, 150-51. 

koma 2 f (Belostenec, skolski termin) »za- 
rez (prevedenica od gr. rijeci), zapeta, skolski 
termin)«. Od gr. apstraktuma xou.|ia > lat. 
comma, od x6jrra> »rezem«. V. komad. 

Lit.: ARj 5, 232. DEI 1029. 

komad, gen. -ada m (15. v., Vuk), opcenit« > 
danas u hrv.-srp. sa docetnim -d prema stsrp. 
komatb (13. St.) = komati pi. (Timok), komat 
(Crna Gora, prilog »malo«) = komat (Kosmet) 
»Stiick«, deminutiv komatic (14. St.), augmen- 
tativ komatina. Od komad izvedenice: koma- 
dina (i prezime), komddac = komadah, na 
-esca > -eska komadeska (usp. soldateska') , 
kol. na -je komade, na -ara komadara f »ra- 
kija od komada kruha, hljebara«. Balkanski 
grecizam: bug. komat, cine, curnata »grand 
morceau de pain«. Denominal na -iti koma- 
dati, -am impf, (is-, ras-) prema iteratlvu na 
-va- raskomadavati, -adavam, na -iti rasko- 
mdditi, na -ovati komadovati, -ujem (Tomi- 
kovic). Potvrden je i oblik sa r: raskomatiti. 
Etimologijski opravdan je A blik sa t, jer je 
od ngr. xou.udTt(ov) »morceau«, deminutiv na 



komad 



132 



kombol 



-araov od xou.u.a, apstraktum od xojttcd »rezem« 
(prasrodstvo sa kopati). Ista se rijec upotreb- 
ljava kao ortografski termin koma (v.) »zarez, 
zapeta«. Glas -d mjesto -t nastao je u krajevima 
gdje docetni zvucni suglasnici gube zvuk, a 
u deklinaciji se opet pojavljuje, npr. rat, rada 
itd. Rijec se nalazi i u strus. te brus. 

Lit.:ARj3, 888. 5, 232-4. 238. 13, 118- 

9. Vasmer, GL 80. Miklosic 126. SEW 1, 
553. Mladenov 247. 

komanda f (18. v.) = komenda (18. v.) = 
kumanda (ZK) »zapovijed, zapovijedanje, za- 
povjednistvo«. Od tal. postverbala com(m)ando 
preko njem. Kommando n, od comandare (14. 
v., prefiks com- i mandare) < kllat. commen- 
dare. Na -ar komandor / komen-, gen. -ara 
(narodna pjesma), pridjev komandorski. Na 
-ante (poimenicen part, prez.) komandan(a)t, 
gen. -anta (narodna pjesma) = kumendanat 
(17. v., Reljkovic) »zapovjednik« < tal. co- 
mandante = (sa disimilacijom n <■ n > n - 0) 
komandai, gen. -ata m (Lika) prema f ko- 
mandatica (Lika) = (sa an > en prema lat.) 
kumendat, gen. -ata (17. v., Trsatski statut), 
upor. polj. kumendant. Na -ator komendator 
(neologizam) za *komtur (orden). Na -atar 
komendatar »isto sto prebenda« je izvedenica 
od lat. postverbala commenda »crkveno dobro« 
(etimologijski je isto sto komanda, ali nije 
znacenjem). Na -ir < fr. -eur komandir, gen. 
-ira, prosireno na -be > -ac komandirac, gen. 
-irca (18. v.) < fr. commandeur, o > i prema 
komandirati, -mandiram (Lika) = kumandlrdt 
(ZK) preko njem., zamijenjeno na -ovati ko- 
mandovati, -ujem. Etimologijski ide ovamo jos 
trgovacki izraz komandu < tal. comandita > 
fr. commandite, pridjev komanditan »povje- 
ren«, na -ist komandist m. 

Lit.: ARj 5, 235. 236. 240. REW* 2084. 
DEI 1025. 

komar, gen. -dra m (Vuk), obicnije sa demi- 
nutivnim sufiksom -be komarac, gen. -rea, 
sveslav.-praslav.;, »1° culex pipiens, 2° oro- 
nim Komar, toponim Komdrno > madz. 
Kamarom u Panoniji«. Pridjev na -ev komarcev. 
Deminutivi na -id komaric, na -ica komarica 
(17. v., prezime i toponim). Na -nik kbmar- 
nik (18. v.) »1° zavjesa protiv komaraca, 
2° planina (oronim)«. Osnova kom- rasirena 
je sufiksom -ar. To nece biti isti sufiks kao u 
gospodar, nego je varijanta sufiksa -or kod 
onomatopeja (upor. zamor, Zflgor, zugor). 
Upor. gornjoluz-srp. komor. Mjesto toga 
sufiksa dolaze drugi u baltickoj grupi lit. 



kamane., zemaitis karnime, kamine, lot. kamine 
— kamane »Erdbiene«, stprus. kamus »Hummel«, 
s kojim je komar takoder u prasrodstvu. Ni- 
sticni prijevoj *cbmb > cam (Boka) »mala 
muha«, u rus. sa sufiksom -eh cmeib »bumbar« 
= strmelj (takoder slov.) »Hornisse«, u pocet- 
nom slogu cm > str izmijenjeno zbog una- 
krstavanja sa strsljen (v.). Ie. korijen *qem-, 
u prijevoju *qom- »zujati« = srvnjem, hummen 
je onomatopeja. 

Lit.: ARj 5, 236. Miklosic 125. SEW 167. 
552. Holub-Kopecny 94. 177. Bruckner 249. 
KZ 45, 48. 51, 230. Vasmer 607. Mladenov 
247. WP 1, 889. Trautmann 115. Uhlenbeck, 
PBB 35, 174. 

komarca f (Vuk, Dubrovnik, Brae, Hekto- 
rovic, Risan) »morska riba chrysophrys aurata; 
sinonimi: podlanica (Istra), posudenice di- 
nigla (Peljesac i otoci juzne Dalmacije), 
(l')ovrata (Hrvatsko primorje), ovratnica«. Mozda 
od sintagme kon marca, tj. riba koja se lovi od 
konca mjeseca marta. V. marac. 

Lit.: ARj 5, 236. Skok, Term. 49. 

komarda f (14. v., Dubrovnik, Cavtat. 
Trpanj) = komarda (Muo) »1° ducan, 2" 
mesarnica, bekarija, 3° casae genus (istrocak.)« 
= komerda »4° (metafora) kresevo, ograsje, 
klanje«. Na -ar < lat. -arius kbmadar (16. v.) 
»mesar«, kbmardarev, -ov, kbmardarskl. Ap- 
straktum na -stvo kbmaddrstvo. Na -hi kb- 
marditi, -im impf. (Vuk, Dubrovnik, 18. v., 
Potomje) (is-, ras-) »(metafora) isprebijati«. 
U dubrovackom latinitetu camarda »mesar- 
nica«, chamardar (1348) »mesar«. Tako i u 
Splitu, Budvi, Krku i Rabu. Od biz. Kaudp6a 
(Sophocles). U juznotalijanskim grckim i ro- 
manskim narjecjima znaci »koliba, tettoia 
fatta di frasche e foglie«. Izvjesno je da je u 
vezi s gr. xa|xdpa, ali je tesko protumaciti 
docetak -da. Battisti naslucuje grcki deminu- 
tivni sufiks -ida, protiv cega govori potvrda 
iz 772. de camarada u Rimu. 

Lit.: ARj 5, 236. Jirecek, Romanen i, 89. 
Rohlfs 141. 872. Miklosic 125. SEW 1, 552. 
DEI 697. 

. kombol .m (Brae) »1° vjesalica (grozd, 
objesen), 2° prezime (Hrvatsko Primorje)« = 
kombol, gen. -bola (Istra) = kombol, gen. 
-bola (Cres) »oveci grozd«. Deminutiv na -be 
kombdlac, gen. -olca (Krk) »kitica sa vise 
grozdova koji se suse«. Jos na -ica kom- 
bolica (Cres) »prezrela smokva«, kombulica 
(Istra) »unda«. Varijanta sa mb > m ra- 
sirena je i u drugim slavinama, s raznim 



kombol 



133 



komizgati (se) 



znacenjima, medu njima kdmolac, gen. -oca 
» 1 c lakat, i to onaj dio koji strsi, 2° toponim 
(Rijeka dubrovacka)«. Takoder slov. komolec 
»lakat« i polj. Barakovicev komoliti, skomo- 
lili »pomaljati, pojaviti se«, iskomoliti »pomoliti 
se, izviriti«, iskomoljivati se (Zoranic) cini se 
kao slozenica s prefiksom ko- i moliti (v.). 
Variranje m > mb cesto je u arbanaskom i 
njemackom (upor. stvnjem. humbal > Hum- 
mel'), ali ovdje nije jasno, ako ove rijeci 
uopce idu zajedno, jer u slov., ces. i rus. 
komol- znaci isto sto sut (v.) »bez rogo- 
va«, sto upucuje na drugu rijec srodnu sa 
stvnjem. hatndl »verstummelt«. Mozda od tal. 
cdbbola = cabala (14. v.) > cabla < lat. 
copula »coppia« s umetnutim m pred labija- 
lom. Znacenje »unda« mozda stoji u vezi s 
kombulevdla, -alnica (istrocakavski) »Purzel- 
baume, za koje Strekelj predlaze tal. tombola 
»Purzelbaum«, tombolare. 

Lit.: ARj 3, 888. 5, 238. 246. Tentor, 
yp 5, 207. Miklosic 126. SEW 1, 554. Holub- 
-Kopecny 178. Bruckner 150. Vasmer 609. 
Machek, IF 53, 89. (cf. Sldvia 6, 187). 
Strekelj, DAW 50, 31. DEI990. 

komedija f (16. v., Budmanijev akcenat), 
deminutiv kdm.edijica (16. v., Marin Drzic) = 
sa lat, > tal. deminutivnim sufiksom -ola 
komedtjola (16. v., isti pisac) = (s umetnutim n 
pred dentalom) komendlja (Vuk). Na -as 
komedijas, gen. -dsa m prema f komedijasica 
(Lika) — komendijas, gen. -asa (Vuk), pridjevi 
kome(n)dijasev, komedijaski. Denominal na -ati 
komedijati, -am (Lika) (is- se, ras-I. Interna- 
cionalno od lat. comoedia < gr. slozenica 
jtcoucoSia, od xc6|ioc, »banket« i df;i5a> »pjevam«. 

Lit.: ARj 5, 239. 240. DEI 1030. 

komesati (se), -dm impf. (Vuk) »mijesati, 
mutiti, micati (se)«. Varijanta r mjesto o krmi- 
jesati se, khnijeSam (Dubrovnik, subjekt malo 
dijete) = (ikavski) krmisati se (Vetranie). Sa- 
drze zacijelo kao kovitlati itd. prefiks ko- i 
glagol micanja. Glas r mjesto o je onomato- 
peiziranje. 

Lit.: ARj 5, 240. 602. 6, 615. Matzenauer, 
LF 8, 187. 

kometa f (16. i 18. v., Budmanijev akce- 
nat) »repata zvijezda, repatica«. Od gr. xouiJTnc, 
»qui porte de longs cheveux« (se. ao-rr|p) > 
6 xoufJTnc, »astre chevelu«, izvedenica od 
k6|xt| »chevelure, kosa« = lat. Stella crinita. 
Ucena rijec. 

Lit.: ARj 5, 241. DEI 1028. 



kotum, gen. -ina m (Dubrovnik, Zagvozd, 
Vrgorac, Smokvica, Korcula, Racisce) = 
komin (Perast, Rab, Bozava, Split) = komin 
(Milna) = kamen (ZK) = kamen pored kumen 
(slov.) »1° kuhinja cijela (Dubrovnik, 2° og- 
njiste, 3° pec (slov.)«. Bug. komin »dimnjak«. 
Deminutiv na -id kominic. Na -dfija komindzija 
(Obradovic) »dimnjacar, odzacar«. Na -aia ko- 
minaca f (Lika) »badzenjaca, motka kojom se 
(Obradovic) »dimnjacar, odzacar«. Na -aca ko- 
mmaca f (Lika) »badzenjaca, motka kojom se 
badza zatvara«. Na -jaca sara kominjaca 
»vipera ammodytes (Valjevo, nazvana tako 
sto izgleda kao posuta pepelom od komina)«. 
Na lat. -ata: komlnata (Dubrovnik, Cilipi) 
»dimnjak, fumar«. Upor. ces. komnata »soba«, 
slov. komnata — cumnata = kemenata, od 
stvnjem. chaminata. Tal. imperativna sloze- 
nica: spacakomtn, gen. -ina m (Dubrovnik) = 
spacakamin (Korcula) »dimnjacar«. Arb. kamine. 
Od balkansko-lat. caminus > gr. x&uivoc,, 
mozda mediteranskog podrijetla, caminata (8. v.) 
»soba s ognjistem«. 

Lit.: ARj 5, 241. 242. Budmani, Rod 65, 
162. Hirtz, Amph. 60. Kusar, Rod 118, 15. 
Pletersnik 1, 117. 428. 487. Murko, Sudslavi- 
sches Haus 16. REW S 1549. DEI 702. Rohlfs 
876. Vasmer, RSI 3, 272. 5, 143. 

komisija f = komisija = kumesija (ZK) 
»povjerenstvo, sudsko izaslanstvo«. Od lat. 
commino, gen. -anis, apstraktum od committere 
(prefiks com- i mitlere). Glas e od tal. je parti- 
cipa commesso. Prema lat. akusativu > tal. 
commisione > komisijon m (16. v.), pridjev 
na -alis komisionalan (neologizam). Part. perf. 
prosiren na -arius > -ar: komesar, gen. -ara 
= komisar (Istra) = (pseudojekavizam) ko- 
rnjesar, gen. -ara — komesarij (15. v.) = 
komisari) (18. v.) = kumesar, gen. -dra (1445, 
ZK) »povjerenik«. Odatle na lat. -atus: kor 
misarljat, gen. -ata. Na -ija komesarlja (to- 
ponim, Donja Lastva). Ovamo jos sa i > 
b > a i zamjena sufiksa kumasur (15. v.) 
»izvrsitelj testamenta«. Taj pravni termin moze 
biti stara posudenica. Glagol committere na- 
lazi se u akomelivati, -am impf. (16. v., u 
sudackom govoru) »preporuciti« < tal. com- 
mettere, s prefiksom a- < lat. ad- (upor. 
spanj. acometer) prema tal. accomandare. 

Lit: ARj 1, 58. 5, 240. 243. 778. DEI 
1031. 

komizgati se, -am impf. (Slavonija) »jed- 
nako se micati, nemirno stajati« prema pf. 
komiznuti (subjekt lastavica, Pcsavina) »stre- 



komizgati (se) 



134 



komorac 



umice poletjetk. Upor slov. komizgati »die 
Achsel zucken«, s postverbalom komt'zg. Za- 
cijelo slozenica s prefiksom ko- i nepotvrde- 
nom onomatopejom znacenja »micati«, 

Lit.: ARj 5, 243. Pletersnik 1, 428. Suman, 
ASPh 30, 297. 

Komnen, bizantinsko prezime pisano sa e, 
ime musko (Vuk, narodna pjesma: junak 
Komnen barjaktar), pridjev Komnenov, pre- 
zime. Komnenovic prema f Komnena = Ko- 
mnenija, pridjev Komennijin, hipokoristik Kom- 
na (Novakovic) = (sa disimilacijom mn > ml, 
upor. mlogo < mnoga) *Komlen, prezime 
Komlenic (Hrvatska Krajina), Komlenici pi. 
(selo, Modrus — Rijeka) = (prema pisanju -fe 
za r|) Komijen (Novakovic), prezime Komljen 
(okolina dubrovacka, Hercegovina, Sratinska, 
Bosna, katolici), odatle Komljenovic — (sa Ij > 
j) Komjen (18. v., ime musko, narodna pjesma 
Dubrovnik, Hercegovina) = (ikavski) Komlin 
(Novakovic), prezime Komllnovic (15. v.) 
prema f Komijena, Komljenija. Upor. arb. 
prezime (Toske) Komnino. Od srgr. Kouvnvoc,. 

Lit.: ARj 5, 243. 

komod pridjev (Dubrovnik, 17. v.) »zgodan«, 
poimenicen komod m (18. v., Lika, Istra, 
Primorje) »zahod«. Tal. pridjev prosiren na 
-6« > -an kao svi drugi strani pridjevi ko- 
madan (Zagreb) pored komadan (16. v., Obra- 
dovic), prilog komadno pored komadno, ko- 
madno (Dubrovnik, Cavtat, Mljet) »pogodno«. 
Sa t mjesto d komotan (19. v., Zagreb, Lika, 
Srbija), prilog komotno (Srbija). Apstraktum 
na -itas, gen. -atis > sttal. -itate komoditad, gen. 
-i — komoditat, gen. -i f (Dubrovnik, 17. v.) 
= fr. preko njem komoditet, gen. -teta m 
(Zagreb). Denominal na -ati komoda me (Ku- 
ciste) »prija mi«, raskomadatise, s tal. prefiksom 
a- < od- akomodavati, -odavam impf. (I. 
Drzic, 17. v.) »potpomagati«, raskomoddvati, 
-odavam. Na -irati < njem. -ieren s prefiksom 
ad- > a- akomodirati se, -modiram (Zagreb), 
raskomoditi se (Hrvatska, gradska rijec). Ova- 
mo sa mletackim nestankom medusuglasnickog 
d: furi, comb I cumb »cassettone« > kbmo m / ? / 
(Dubrovnik, Racisce) = komo m (Bozava, Rab) 
= komo, gen. koma (Korcula) = (sa dodat- 
kom n kao uferturi) kornon, gen. -ona (Split) 
= koma, gen. komala (analogija prema kbno'.ko- 
nala, upor. bum : burala, Dubrovnik, Cilipi) 
»red ladica«, sa tal. deminutivnim sufiksom 
-dno komoncin, gen. -ina (Dubrovnik, Cav- 
tat) »nocni ormaric«. Ishodiste, posvuda ucena 



rijec od kllat. pridjeva commodus (od sintagme 
cum modo »sto je po mjeri, potrebi, zgodi«). 
Lit.: ARj I, 58. 5, 245. 249. Budmani, 
Rad 65, 165. Kusar, Rad 118, 20. Cronia, 
ID 6, 111. REW 2086 a. DEL 1033. 

komon;ika f (Bella, Sulek) = kombnika 
(Vuk, Backa) »biljka 1° artemisia vulgaris, 2° 
matricaria chamomilla (Dalmacija), njem. Bei- 
fuss« = komunika (Stulic ,i pisci) = (sa disi- 
milacijom n - n > m - I') komblika (Split, 
Sinj) = (sa nejasnim umetkom t, d) kombtljika 
(Vuk) = komodljika (Vuk, Crna Gora) »lopuh«. 
Nalazi se jos u slov., ces. polj. i ukr. Sufiks 
-ika varira sa -ica. Uzimlje se da je izvedenica 
od komonj u sjevernim slavinama = konj. 
Bila bi to biljka vazna za konjsku hranu. U 
bugarskom i ostalim slavinama znaci i »dje- 
telina«. Ako je tako, te izvedenice bile bi 
dokaz da je komonj »konj« postojao i u juzno- 
slavenskom. Glede t, d upor. stprus. camnet 
»konj«. 

Lit.: ARj 5, 245. 246. 250. 251. SEW I, 
555. Holub-Kopecny 178. Bruckner 245. Vas- 
mer 609. Matzenauer, LF 8, 197. WP 1, 348. 

komora f (Sulek) = na -ika kombrika f 

»(stablo) philyrea levis«, - divja »quercus 
coccifera«. Toponim, poimenicen pridjev sr. r. 
na -bsk Komorisko n (15. v.)., U okolini Zadra. 
na lat. -e'ium = hrv. -ik komornik < Co- 
maretum (a. 918). Dalmato-romanski leksicki 
ostatak od gr. xouapoc, > lat. comarum, mlet. 
gomera, sic. agumaru itd. 

Lit.: ARj 5, 248. 249. Pletersnik 1, 428. 
Skok, RLjfAZUZ 1, 49. Isti, Slav. 102. 107. 
REW 3 2072. DEL 1025. 

komorac, gen. -aca (16. v., Sinj) = ko- 
morac (Premantura) = komoraca f (Sulek), 
s deminutivom komoracica »laserpitium«, na 
-ika komoracika »pimpinella saxifraga«, aug- 
mentativ komoracina (Sinj) = komarac, gen. 
-rea (Belostenec, Stulic) = (metateza) koro- 
mac (Marcelji, Kastavstina, Istra), deminu- 
tiv koromacic, augmentativ koromacina, prid- 
jev Koromacna, -sna (nazivi uvala, sjeverni 
jadranski otoci), koromacnica = koromac 
(Belostenec) »slatki janus«, kromdt (Cres), (bez 
ko-) moral, koje se nalazi i u bug. i u arb. 
morat = merace »biljka chrithmum mariti- 
mum«. Postoji jos oblik konmorac, gen. -oca 
(Mikalja, Stulic, koji Budmani tumaci po sin- 
tagmi kon = kod mora prema puckoj etimo- 
logiji, iz koje je taj oblik nastao, ako se igdje 
govori; u danasnjim sjeverno-jadranskim na- 
rjecjima nije poznat). Drugi su srodni nazivi 



komorac 



135 



komraciti 



motor, gen. motra, na -ika matrika »Stein- 
breche, Meerfenchel« = matar = cslav. 
moiokh. Pletersnik ima komorac (Dolenji 
Kras) = koromac = morac »foeniculum offi- 
cinale*. U balkanskim jezicima nalazi se jos 
rum. marar, arb. maraj = meraje (Gege) = 
moraje (Hahn), cine, maral'u. Oblici bez ko- 
potjecu svi od gr. udpaOpov »fenouil < foeni- 
culum«, egejskog podrijetla. U torn obliku 
nastadose disimilacije r - r > I - r (moloieb), 
ispadanje ra - r > - r (molar, matar) — 
r-r>r-Oisath > z, upor. tal. zfo < 
Odoc, > c (morac, komorac) = r - d ■> r - I 
(cine, marul'u, arb. maraj, j < Lj) = zamjena 
sufiksa (rum. marar). Slog ko- nastao je una- 
krstavanjem grckih istoznacnih rijeci crithmon 
+ marathron > *kamarathron. Samo gr. 
xpf|0-uov, gen. -6s (Hipokrat) = kritamon, 
kritimon potvrdeno je na Siciliji crittimu, ngr. 
xorrce|iov, tal. cretano = creiamo = cretino. 
Unakrstenje dogodilo se samo na nasem 
Jadranu. Glede gr. > c upor. cubar < 
OiJIiBpoc,. 

Lit.: ARj 5, 246. 248. 268. 345. Tentor, 
JF 5, 213. Skok, Slav. 39. 37. 71. 146. 152. 
261. 121. 263. 214. Pletersnik 1, 440. 428. 
GM 259. Sturm, CSJK 6, 64. Miklo'sic 201. 
SEW 1, 73. 77. Boisacg 609. REW 3 2332. 
DEL 1155. 1166. 

kompa f (Vuk, Novi Sad) = kunfa (Po- 
savina) »plitka lada u kojoj se prebroduje 
rijeka, skela«. Na -asica kompaslca f (Kostaj- 
nica) »vodenica na kompi«. Od madz. komp. 

Lit.: ARj 5, 250. 785. 

komparativ, gen. -iva m (Budmani), poi- 
menicen pridjev (19. v., Sulek), gramaticki 
termin za drugi stepen pridjeva, ucena rijec, 
izveden na lat. -ivus od part. perf. od compa- 
rare »uporediti« (prefiks com- i parare, v. 
aparat, paricat). 

Lit.: ARj 5, 250. DEL 1034. REW 3 2094. 

kompas m (Dubrovnik, 17. v.) »1° sestar, 
sestilo, 2° (nauticki termin) busula, sjevernica 
(neologizam, 19. v., Sulek)« = kompas (Buzet, 
Sovinjsko polje) »sestar« < tal. postverbal 
compasso od compassare »mjeriti«, od prefiksa 
com i passare od passus »korak« = kompas 
(Belostenec) »suncanik (sahat)« < njem. Kom- 
pass (takoder od tal.) = kompan (Belostenec) 
»isto«. Docetno -r nejasno. 

Lit.:. ARj 5, 250. 251. REW 3 2095. DEL 
1035. 



komplesion, gen. -j f (Dubrovnik, 17. v.) 

»tjelesna narav celjadeta«. Od tal. ucene rijeci 
complessione < lat. complessio (14. v.), apstraktum 
na -io od part. perf. complesso (takoder poime- 
niceno u complesso psichico) < lat. complexus, 
od complecti, complettere. 

Lit.: ARj 5, 250. DEL 1038. 

komplikacija f (Sulek) »zamrsak, zamrsaj«. 
Od lat. complicatia, apstraktum na -atto, od 
complicare (prefiks com- »zajedno«, plicare > 
(prema njem.) komplicirati = na -ovati kom- 
pllkovati, -ujem, part. perf. pas. kao pridjev 
komplikovdn. Isti je glagol u multiplikacija 
»mnozidba«. V. muhi. Ucene rijeci. 

Lit.: ARj 5, 250. DEL 1038. 

komplita f (16. v., Dubrovnik) = kum- 
plita (15. v., deklinira se kao pridjev: na 
kumplltoj) = kumpltt m (16. i 17.: savrsnica 
iliti ~) »crkvena molitva«. Poimenicen part, 
perf. u z. r. completa (se. hora) od compiere > 
tal. compieta. Od istog je glagola apstraktum 
na -mentum kumplement (Bozava) = kompli- 
ment (Zagreb, gradski govor) < tal. compli- 
mento (16. v.) > fr. compliment ( i je prema 
spanj. cumplir). Ovamo takoder prilog kum- 
plet »posve«, kumplet dost (ZK) iz lat., upor. 
slov. kumplt. 

Lit.: ARj 5, 781. Cronia, ID 6. Sturm, 
CSJK 6, 82. DEL 1037. 1038. REW 2101. 

komponiti, -im pf. (16. v., cakavci) »slo- 
ziti, napisati knjigu«, sa njem. -ieren kompo- 
nirati, -am »skladati (muzicki termin, interna- 
cionalno)«, na -all komponjal (objekt verse, 
M. Drzic), skompbnjat, -am (Dubrovnik), ite- 
rativ skomponjavat »saliti se« = skompbniti se 
(Korcula). Od lat. > tal. componete (sttal.) > 
comporre (14. v., od prefiksa com- »zajedno« i 
panere »staviti«). Poimenicen particip (inter- 
nacionalno) komponenta f. Na -1st kompa, 1st 
m (19. v.) < componista »(prevedenica) 
skladatelj«. Apstraktum ba -ilio od part, com- 
posilus: kompozicija f »skladba« < compostilo. 
Od vlat. composlus > kupus (v.) i kompot m 
(gradski govor) < fr. compot preko njem. 
Kompott. 

Lit.: ARj 5, 251. DEL 1038. REW 2103. 

komraciti, -Im irnpf. (Vuk, Srbija) »ku- 
buriti, nevoljno zivjetk, s gubitkom s (de- 
prefiksacijom) od skomraciti, -Im »skrtariti«. 
Prema Matzenaueru bilo bi to slozenica s 
prefiksom ko- i mraciti (v.). To tumacenje 
ne zadovoljava semanticki. Uporedivati se moze 



komraciti 



136 



konak 



sa stcslav. skomrah, polj., rus. skomoroh < 
*skomorh »praestigiator«, prema Miklosicu i 
Kelemini od langob. scamareis m. pi. »ljudi 
koji vrse sramotan posao«. Ide li ovamo i 
skomutivati se impf, »oklijevati«? Taj bi 
doista mogao sadrzavati prefiks ko- prema ces. 
skomirati »languir« < ko- + mfiti »mrijeti«. 

Lit.: ARj 5, 251. Miklosie 310. Isti, Lex. 
847 Holub-Kopecny 333. Bruckner A9A. Matze- 
nauer, LF 8, 188. 191. 20, 9. Kelemina, 
SIRev 4, 191. 

komun m (13. v., Istra) = komun, gen. 
-una (Rab, Bozava) = komuna f (15. v., 
Dubrovnik, Cavtat) »opcina«, danas ponovo 
uvedena rijec u knjizevni jezik. Pridjev na 
-alis komunalan (posao), na -ski komunski 
(14. y.) = komunski (Bozava), poimenicen n 
Komusko (Bijela, Boka, toponim, ns > s). 
Od lat. communis (slozenica s preliksom 
com- i munis od munus »sluzba«) > tal. co- 
mune, pridjev i poimenicenje. Nas termin 
opcina upravo je prevedenica odatle. Na lat. 
-itas > sttal. -tade > -ta: komunitad, gen. 
-di f (Vuk, Pastrovici) = na fr. -te > -tet 
komunitet m (sjeverni krajevi vojne Granice). 
Na lat -ata > stmlet. -ada komunada (Krk, 
Vrbnik) »s.lina« = selska komunica (Rijecka 
nabija, Crna Gora). Na -icore (frekventativ) 
stcslav. komzkati (Euch, sin., Supr.), odatle 
postverbal bug. komka »Abendmahl«, na -al- 
nica komkalnica, komka(va)m se »gehe zum 
Abendmahk. To je posudenica iz balkanskog 
latiniteta *cumineca, arb. kunge »der den Laien 
verschlossene Teil der griechischen Kirche«, 
kungoj »gehen zum Abendmahl«, na -imen > 
-im kungim, na -ata kungate »Geweihtes Brot 
des Abendmahls«. Kao ucena rijec odatle 
komunijon f (Bokelji, 18. v.) < lat. communio, 
gen. -orai »pricest« i komunikati, -dm pf. (17. v., 
cakavac) »pricestiti«. Nasi crkveni termini pri- 
cest f, pficesce n, pricestiti prevedenice su 
odatle. Upor. kombkanije rekse pricestenije u 
rukopisu 13. v. Kao internacionalna rijec na 
lat. -alio > -adja komunikacija f »1° saopcenje, 
2° saobracaj«, komunicirati, -iciram »saobracati« 
nije usla dublje u saobracajni jezik. 

Lit.: ARj 5, 244. 251. 252. Mladenov 248. 
GM 214. Romdnsky 113. REW 3 2091. Ple- 
tersnik i, 428. Cronia, JO 6. SEW J, 557. 
Vaillant, I'ulletin linguistique 14. Stefanie, 
Slovo 6-8, 102-3. Kusar, Rad 118, 21. 
DEL 1041. 

komus m (17. v.) prema f kamusa, komusica 
(Kurelac) = komus (Voltidi) »veliki pas 
molossus«. Budmani pomislja na tal. pridjev 



camuso »plosnata nosa« nepoznatog postanja, 
ali koje u znacenju »molossus« nije nigdje 
potvrdeno. 

Lit.: ARj 5, 252. DEI 710. 

konablja f (Krk, Istra, oko Pazina) = 
konabje f pi. (Vrbnik, »za sputit zivo«) = 
kandbla (Vodice, Golac, Korlevici, Badema) 
»luk oko vrata ovce na kojem je zvono«. De- 
minutiv konabljica. Ovamo ide denominal 
skonabjiti, -im (Vrbnik, objekt volt). U mle- 
tackom grada Krka la conab(o)la »isto«. Na 
Krasu halamba (metateza). U istro-rom. ka- 
haula = furl, cianeule f, koje je sinonim od 
cianive f, kojem odgovara u hrv. (cakavskom) 
i slov. kdmba, komplje. Rijec konablja ocit je 
lat. deminutiv na nenaglaseno -ula *canabula 
i potpuno se poklapa s tal. dijalektalnim 
canaula j -naola f (mletacko-ladinski tip) = 
kana(v)ule (Rovinj, Fazana) »collare delle 
vacche«. Ta se rijec opetuje ne samo u Pie- 
montu, nego iujuznoj Francuskoji Spanjolskoj. 
Vec ta okolnost govori u prilog tvrdnji da je 
osnova rijeci canava (16. v.) »collare dei 
bovini« predrimska. Istaknuti treba fonetsku 
razliku u postupku izmedu istroromanskoga i 
furlanskoga s jedne strane i cakavske posu- 
denice s druge. Dok je b medu vokalima iscezao 
u furlanskom i istroromanskom, ocuvan je 
u hrvatskom i krckoromanskom gdje je penul- 
tima sinkopirana. 

Lit.: ARj 5, 254. DEI 713. Skok, SIRev 3, 
173, Banali 2, 196., § 405. REW 3 1600. 1. Lve 
FEW 1, 215. Strekelj, DAW 50, 32. ASPh 
11, 461. 14, 526. Letopis 1896 s. v. komplje. 
SEW 1, 477. 

konak m (16. v., Vuk) = konak, gen. -dka 
(Kosmet) »1° (pre)nociste, 2° stan, 3° dvor, 
palaca, 4° zgrada za drzavne urede, 5° gosti- 
njac«. Deminutiv na -ic konacic. Radna ime- 
nica na -jar konacar (Srbija, Milicevic) = 
na -dzija konakcija = kona(g)dzija (Vuk). 
Denominal na -iti konaciti, -im (Vuk) (h-) = 
konacit (Kosmet), odatle na -iste konaciste n, 
na -ovati konakovati (18. v.) »prenocivati«, 
odatle konakovina (neologizam) »placa za 
konak«, pridjev konakovan, slozen konakodajuc. 
Balkanski turcizam (turski apstraktum konak 
»nastamba« izveden s pomocu sufiksa -dk od 
konmak »nastaniti se« kao jatak, kacak, 
batak, sandzak, binek, dernek) iz terminologije 
stanovanja: rum. conac, conacar, -arie, bug., 
arb. konak. I sam turski glagol posuden je u 
aoristnoj osnovi na -d kondisati, -am pored 
-sem (narodna pjesma) = kondisati, -sam 



konak 



137 



konaval 



(Bosna, i iz prezenta) »namjestiti se, nastaniti 
se« = kondisovati, -ujem (srednja Dalmacija, 
Pavlinovic). Takoder balkanski turcizam: bug. 
konvam pored kondisvam, arb. komps (preko 
grckoga) pored kondis, cine, condisi, ngr. 
xovetjco. Isti glagol sa reciprocnim infiksom 
(modifikatorom) -us-, w,-, kojim se kaze da 
vise subjekata pravi glagolsku radnju, po 
imperfektivnoj osnovi na -t konust'isat (se), 
-isem impf, »biti u susjedskim = prijateljskim 
odnosima« = konustisati (s > s zbog disi- 
milacije u prezentu s - s > s - s"), -isem 
(Bosna) »sinonim: kondisati« < tur. kon-us-mak 
»naci susjeda, napraviti prijateljstvo«; bug. 
konustis(v)am. Od osnove istog glagola sa 
sufiksom -su, koji je u vezi sa reciprocnim 
-us-, je konsija m = komsija m (Vuk) = koj- 
slja pored konsija m (Kosmet) prema f kon- 
sika »susjed«. Odatle hipokoristici kono m 
(Vuk) prema f kana (Vuk, Srbija), s pridjevom 
konin = komo m (Vuk, Martie) prema f 
konsa = konse (sjeverna Dalmacija, Pavlinovic). 
Pridjev na -in konsijin, poimenicen na -ica 
konsi(ji)nica (Banija, Lika) »susjeda«, na -ski 
konsijski = konsiski (Kosmet). Apstraktum 
konsiluk (17. v.) = konsilak (Kosmet) = 
komsiluk. Denominal na -ati konSijati, -am 
(Piva-Drobnjak) »biti s kim u komsiluku«. I taj 
je turcizam (tur. konsu) balkanski: bug. komsija, 
komsuluk, arb. kompsM = koisht (Skadar). 
Lit.: ARj 5, 359. 360. 266. 280. 268. 276. 
Elezovic 1, 301. 307. Vukovic, SDZb 10, 
389. Zega, Sldvia 9, 579-581 (cf. RES 10, 
308). Miklosie 126. SEW 1, 556. 557. Mla- 
denov 248. Lokotsch 1201. 1202. GM 196. 
Deny §§ 574. 859. 

konastra f = kunastra (Poljica) »mljezivo 
> mizivo (ZK), Biestmilch«. Nalazi se jos u 
bug. kalastra, kalastra »prvo mlijeko poslije 
telenja, Biestmilch«. Ovamo ide u prenese- 
nom znacenju (sinegdoha) kulizdra (Lika) »sa- 
ljiv (pejorativan) naziv za najprostiji sir od- 
nosno basu«. Zacijelo od balkansko-rom. 
colostrum > pi. n. colostra mediteranskog 
podrijetla prema Battistiju > rum. cureasta, 
tal. colostro, colestra (Grosseto), culiestru (Astu- 
i'ija). Kako je to pastirski termin, mogao je uci 
u bugarski i hrv.-srp. preko rumunjskoga. 
Glas n je nastao po zakonu disimilacije l-r > 
n - r ili r - r > n -r, ako je preko rumunjskoga. 

Lit.: ARj 5, 770. Mladenov 261. Romdnsky 
112. REW 5 2052. DEI 1021. 

konat, gen. konta m (17. v., Perast, Rab, 
Bozava, Potomje, objekt uz davati, ciniti) = 
konta (Srbija) »racun«, dat u konat (Kuciste) 



»pricati svoje posle«, tornati konat (Istra, 
Primorje) »biti koristan«. Tal. conto < lat. 
computus. Postverbal od denominala komati, 
-dm (18. v., jugozapad) = kuntdt (Bozava) 
»racunati« < tal. contare < lat. computare, 
od lat. prefiksa cum i putare. S tal. prefiksom 
i- < lat. ex-: skonat, gen. skonta m (Potomje, 
Korcula) »kamata«, internacionalni talijani- 
zam skonto m »popust«, skontatl (Perast) < 
excomputare, odatle prema njem. -ieren skon- 
tirati, skbntiram impf. = skontovati, '-ujem 
»kupovati uz odbitak«, pridjev skontovan (1883). 
Razlikovati treba denominal s hrv. prefiksom 
s skontati se pf. (Vinkovci) »porefenati se, 
sloziti se u racunu«, skontot (Dubrovnik, 
Cavtat) »sracunati«. Glagol kantdti, -dm (Lika) 
» 1 ° govoriti pjesme u kolu, 2° govoriti ne- 
kome mnogo« moze da potjece i od cantare, 
s kojim se unakrstio contare. Odatle poime- 
nicen part. perf. akt. kontdlice f pi. (Lika) 
»pjesme koje se ne pjevaju nego se kontaju, 
tj. izgovaraju«. 

Lit.: ARj 5, 261. 277. Kusar, Rad 118, 
24. 25. Cronia, ID 6. REW S 2109. DEI 1073. 
1077. 

konatica f (srednja Dalmacija 111, Pavli- 
novic, Sulek) »planinska travica«. Upor. rus. 
kanatnik »abutilon Avicennae«. 

Lit.: ARj 5, 261. 

konaval, gen. -avla m (Bar, Sutomore, 
Crmnica) = konavao gen. -avla (Crna Gora, 
Stoliv) = konavo, gen. -avla (Budva) »jarak, 
kanal za natapanje bastine (sluzi i kao granica 
izmedu njih; da ne lezi voda izmedu dvije 
njive, dogovore se susjedi pa iskopaju jarak 
metar sirok i metar dubok : u konavluje zemlja 
pretilija)«. Kod arbanaskih ribara u Ulcinju zove 
se via, a u Boki kono, gen. -ala. U Sutomoru 
vise se govori i jendek (v.). Kao ime kra'-» 
(horonim) Konavli, gen. Konavald m pi. (14. 
i 15. v., najstarija potvrda 1378 = kolektiv 
na -je Konavlje (kao pridjev na -/), poime- 
nicen u z. r. prema zemlja Kbndvlja (crno- 
gorska narodna pjesma), pridjev na -bsk ko- 
navaoski (14. v.) = konavoska drzava (Pal- 
motic), poimenicen s pomocu -ica Konavaostica 
(potok u Konavlju), etnik na -janin Kondvlja- 
nin (14. v.) m prema f na -ka Konavaoka = 
Kondvoka = (analogijom prema djevojka) 
Konavojka, gen. pi. Konavojaka. Porfirogenet 
zove ovu zupu Kavd>o|, etnik KavoJaxoa = 
lat. Canale (tako i danas tal. kod Kavanjina 
Kanali, iz cega se vidi da je Konaval isto 
sto i canalis > kano, kao i daaas u Boki). 



konaval 



138 



konev 



Rijec konaval potjece od lat. cannabula > 
fr. chenaie. Prema tome je to kao i canalis 
izvedenica od canna (v.) s pomocu sufiksa 
-bulum < ie. -^dhlom. Upor. definiciju The- 
saurusa: »canalis od agros siccandos, quem 
gromatici inter signa terminalta referant«. 
Za razliku od konablja, konavao i Konavli 
predstavljaju sa romanistickog gledista is- 
pustanje suglasnika b pred velarnim vokalom 
kao u istroromanskom i furlanskom V. konablja 
i konao. Vlat. dvoglas au > hrv.-srp. av 
je kao u Maurus > Movar, Mavar (Dubrov- 
nik), Paulus > Pavdo, laurus > (l)avor, lovor. 

Lit.: ARj 5, 262. Zore, Rad 170, 210. 
Jovicevic, ZbNZ 23, 152-153. Budnlani, 
Rad 65, 162. SEZb 15, 434. REW 3 1566a. 
1600. Skok, NVj 29, 330. Maver, AR 6, 
240. Ernout-Melllet 136. 

konc, prilog (Lika) »posve«. Od njem. ganz. 
Unakrsteno sa konci (v.) koncl, prilog (Lika, 
Dobroselo) »sasvim, samo«. 

Lit.: ARj 5, 263. 

koncediti, -im impf. (15. v., Statut kastav- 
ski) »dopustiti«. Od tal. < lat. concedere, od 
prefiksa con i cedere. Apstraktum sa sufiksom 
-io, gen. -ionis koncesija f (1863) »dozvola sa 
strane drzave« < lat. concessici, pridjev na 
-alls koncesionalan (1863), na -ar < lat. -arius 
koncesiondr (1863). Ucena rijec. 

Lit.: ARj 5, 263. DEI 1041. 

koncept m (18. v.) »(uredski) sastavak«. 
Od lat. poimenicenog part. perf. conceptus > 
njem. Konzept, od concipere (prefiks con- i 
caperej > prema njem. na -ieren koncipirati, 
-cipirdm impf, »sastavljati«. Pridjev na -alls 
konceptualan. 

Lit.: ARj 5, 263. DEI 1045. 

koncili) m = koncilijo (14. v.) = koncuyum 
m (17. v.) = koncil; (14. v., Senj) = koncil 
(prema njem. Konzil), crkveni termin, ucena 
rijec, »crkveni sabor«. Odlat. concilium, apstrak- 
tum na -lum od con- »zajedno« i calare »zvati«. 

Lit.: ARj 5, 263. DEI 1046. 

koncijera f (Perast, Dobrota, Kotor) »ka- 
rafina za ulje« = konar m (Kuciste, Brae) 
»uljanica za zacin, so«. Na -/era < -arius 
od tal. conciare < lat. *comptiare, od part, 
perf. complus, prefiks co- »zajedno« i emere. 
Na -ar < -arius koncdr (Istra, cakavski) »ca- 
strator«. 

Lit.: Strekelj, ASPh 30, 473. DEI 1046. 



kondicija f (16. v.) »uvjet«. Od lat. conditio, 
apstraktum na -io, gen. -ionis od prefiksa con- 
i dicio od dicere. Prema tal. condizione > kon- 
dicijon, gen. -oni f (Dubrovcani, 16. i 17. v.) = 
gen. -ona m (16. v., Dalmacija) — kundicijon 
(16. v.) »isto«. Pridjevi na -alls, poimeni- 
ceni kondicional m (gramaticki oblik), pro- 
siren na -bn > -an kondiciondlem, na -atus > 
-at kondicional (18. v., Dalmacija). 

Lit.: ARj 5, 265. 784. DEI 1052. 

kondot m (Rab, Istra, Buzet, Sovinjsko 
polje) = kondot (Korcula, Dubrovnik) = 
kandot (Bozava) — kondiit (Boka) = kondut 
pored honduc pored hdndut, handuc (Smokvica) 
»zahod, nuznik, destro (v.)«. Od tal. condotto 
»cesso«, poimenicen part. perf. conductum od 
conducere (prefiks con- i ducere). 

Lit.: ARj 5, 266. Kusar, Rad 118, 20. 
Crania, ID 6. DEI 1052. REW* 1228. 

kondza f (Lika) »volja«. Mozda turcizam 
kine »naklonost«, prema Budmaniju. 
Lit.: ARj 5, 267. 

konda f (Vuk, Sumadija) »ubradac, po- 
vezaca udate zene« — (sa disimilacijom nd > 
ng) konjga (Srbija, Valjevo, Macva, Suma- 
dija) = (sa nejasnim t < k) tunjga (Vuk, 
Baranja) »zenski potkapak od krpe oko kojeg 
se veze ubradac; sinonim: dzega (v.) = (sa 
p mjesto k, t unakrstavanjem sa njem. Bund, 
hpor. punt, puntek) punda (Vojvodina, Srijem) 
»cvor od pletene kose na glavi«. Od madz. 
konty pored punty »Haube«, odatle i ram. 
conciu, conclura »frizura«, slvc. kont, ukr. 
kanty. Upor. hondelj (v.) i fanjak (v.). 

Lit.: ARj 5, 267. 285. 12, 663. BI 2, 601. 
Miklosic 127. SEW 1, 560. Tiktin 399. 

konev f (slov., ces.), stara posudenica 
od lat. canna (Venancije Fortunat) »sorta di 
vaso« sa prijelazom u deklinaciju ii (prema 
lagav, bacva v.), ne nalazi se u hrv.-srp., 
nego u njem. Kanne. Odatle deminutiv na 
nenaglaseni sufiks -ula cannula > slov. kanita 
f, dem. kanglica, takoder samo slov., vjerojatno 
preko njem. Kannel, Kandel. Opca juzno- 
slavenska posudenica iz balkanskog latiniteta 
je izvedenica na -ata za apstrakte kol. znacenja 
cannata f »upravo ono sto stane u posudu, 
Kanne« > kanata f (Vuk) »sud ili mjera za 
vino« = konala (Budva, Tivat, Kosmet), 
dem. kanahca (15. v., takoder toponim) »lon- 
cic od jedne litre, kreag, mjera za tekucine«. 
Nalazi se jos u arb. kenate, bug. kanata 



konev 



139 



korika 



»Weinfass, Tonkrug«, deminutiv kanace, cine. 
canata, ngr. xavvcVra »pehar, casa«, tur. kanata. 
Odatle je i njem. Kante > kanta f(ZK, 16. v., 
Vuk, slov.) »vodeni sud, krcag«, dem. kantica 
(Belostenec). Ovamo ide zacijelo i denominal 
na -iti od participa proslosti od cannare od 
canna »grkljan« (medicinski termin) raskona- 
titi »rascijepati«, skanatiti = raskanatati (Dub- 
rovnik) »mali beskot, tvrdi kolac rascijepati 
popola«, skanatlca (Mikalja) = skanata, ska- 
natica f (Dubrovnik) »tvrdi kolac rascijepljen 
popola«. Upor. iat. ex-cannare > tal. scannare 
»zadaviti«, od canna »Kehle«. Lat. cannata potvr- 
deno je od 9. v. kao mjera za tekucine. 

Lit.: ARj 4, 824. 825. 5, 261. Elezovic, 
JF 14, 229-230. Pletersnik 1, 385. 432. 
SEW 1, 479. GM 187. Mladenov 230. REW 3 
1602a. DEI 722. 

konfat, -a (Kuciste, s objektom u akuza- 
tivu: ne konfd me »ne prija mi«). Od tal. con- 
farsi < vlat. *confacere, kllat. conficere (pre- 
fiks con-). S prefiksom re refati, -am pf. (Hrvat- 
sko primorje, 1640, Vrbnik po stimi refat 
drugim blagom) »naknaditi, nadomjestiti«, od 
mlet. refar < vlat. *refacere, kllat. reficere. Part, 
perf. kao pridjev kontrafat (15. v.) »patvoren« 
< tal. contrafatto < lat. contrafactus. Poime- 
nicen part. perf. kunfet m (sjeverna Dalma- 
cija, Istra, 15. v., Maralic) »zahara, slatko«, 
odatle na -nlk kunfetnik m (1441) »zdjela 
na kojoj se hrani ili donosi slatko«, od tal. 
confetto (14. v.), internacionalni talijanizam 
konfeti m pi. S prefiksom re- apstraktum 
refectorium > latinizmi refektorlj m = rever- 
torije m (Zaostrog) »jedaca soba redovnika«. 
Sintakticke prevedenice : tal. fare u sintaktickoj 
upotrebi prevodi se u jadranskoj zoni pri 
tvorbi faktitiva u vezi s infinitivima: ciniti 
cekati nekoga (opcenito Dalmacija), da cini 
sjasiti citavu regementu (Tomikovic); fare s 
prijedlogom di i imenicom prevodi se takoder 
(fare di): ciniti od manovala »raditi kao (biti) 
radnik«, ciniti od advokata, od deputala »biti 
advokat, % poslanik«. Prevodi sefare kao objek- 
tivan glagol i na sjeveru kao i u njemackom: 
ciniti komplimenat nekome. 

Lit: ARj 5, 785. 

konferiti, -im pf. (Perast) = kunferit (Bo- 
zava). Od tal conferire < kllat. con/erre (pre- 
fiks con- »zajedno« i ferre »nositi«). Apstrak- 
tum na -entia (part. prez. gen. -entis + -ia) 
konferencija (Budmanijev akcenat, 1865) »1° 
diplomatski dogovor, 2° sastajanje, 3° pre- 
davanje (prema fr. conference)«. 



konfesija f (1874) »vjera«. Od lat. confessio, 
apstraktum na -io, gen. -ionis od part. perf. 
confessus od confiteri, prefiks con- i faterl. 
Pridjev na -alls konfesionalan. Od tal. con- 
fessione konfesijon, gen. -oni f (Istra) »ispovijest«. 
Radna imenica na -or, gen. -oris konfesur 
(17. v.). Denominal konfesati se, -am (Istra) 
»ispovjediti se«. Vidi nase prevedenice spovid, 
ispovijed, ispovijest. 

Lit.: ARj 5, 267. 

konfin m (Marulic) = kunfln, gen. -ina 
(Vuk, Primorje, narodna pjesma, Perast, Istra) 
= kilnfin (Bozava, Rab, Vodice) = (disimila- 
cija n - n > - n) kofin (18. v., Kotor) =t 
kuf in (narodna pjesma crnogorska, Sutomore) 
= kuvinj, gen. -inja ■ (Lika) »razvod (istarski 
prijevod, 1195, 1275), meda, sinor (Ma- 
kedonija)«. Od tal. < lat. confine (prefiks con- 
i finis). Istog je podrijetla prema njem. -ieren 
> -irati konfinirati, -finiram < tal. confinare. 
Arb. kuf t, s clanom -ini. 

Lit.: ARj 5, 149. 267. 746. 785. 841. Ri- 
baric, SDZb 9, 81. Kusar, Rad 118, 22. DEI 
1057. GM 210. 

konfundati, -dm pf. (Dubrovnik) »smesti, 
pomijesati, pomutiti« prema impf, na -va- kon- 
fundavati, -fundavam ~ konfundili, -im (Istra). 
Od lat. contendere > tal. confondere, prefiks 
con- i fundere. Apstraktum poimenicen parti- 
cip perf. confusus na -io > konfuzija f, prema 
tal. confusione > konfuzijon, gen. -oni f (Dub- 
rovnik, Istra, Potomje). Pridjev na -bn > 
-an konfuzan. 

Lit.: ARj 5, 267. DEI 1058. 1059. 

konic m »vas quoddam« - slov. kvinc »ein 
Fliissigkeitsmass (Primorje)« — kune (cedad- 
ski rakopis). Od furl, culnz < lat. congius > 
tal. congo, cugne (Abruzzi) »barilo«. 

Lit.: ARj 5, 267. Pletersnik \ 493. ASPh 14, 
230. Matzenauer, LF 8, 198. Sturm, CSJK 
6, 69. REW 2146. DEI 1004. 

konka f (17. v.) = kinka (Vuk, Rab) = 
kunjka (Gazarovic, 17. v., Rab) = kiiinka 
pored kunjka (Sibenik) »skoljka, skrinjica, 
banbalja«. Od tal. cdnca < lat. concha < gr. 
xovxn »isto«. Starija je, cini se, posudenica sa 
on > c u kuka (Stulic, Primorje) »vrst skoljke«. 
Ali taj oblik nije dovoljno potvrden i mogao je 
nastati od deminutiva kuc'ica (Split) odbaci- 
vanjem sufiksa -ica. O kucica < cozza v. 
Na mlet. -era < -aria kunkera f (Sibenik) 
»sprava za lov musula«. Na lat. nenaglaseni 
deminutivni sufiks -ula kunkulja f (Molai) = . 



kofika 



140 



konsul) 



kunkula (Veli otok) »skoljka«. Moze se tuma- 
citi jednako kao i congujje (Abruzzi) od gr. 
XOYx l J^ lov > tal. conchiglia sa gr. v > u. 
Akcenat kunkulja govori vise u prilog umije- 
sanju lat. -ula. Upor. jos slov. gungelj, gen. 
-gija »Baumknoten«, gungljaca »Knorrenstock« 
< tal. (mlet) gongola. 

Lit.: ARj 5, 268. 721. 754. 879. Pletersnik 
1 261 Kusar, Rad 118, 19. REW* 2112. 213. 
Matzenauer, LF 9, 39. DEI 1043. 1048. 1845. 

konobati se, -am impf. (18. v., Vuk, 
Lika) (do-, is-) »mukom zivjeti«, iskonobati se 
(Lika) »izbaviti se od kakva zla«. Na -iti ksd- 
nobiti, -Im pf. (Vuk) — skunabiti »sinonimi: 
skunatoriti, sknaditi, skucati«. Bez paralela u 
drugim slavinama. Budmani uporeduje sa 
kombati se, gambali se (v.). Ne zadovoljava 
ni njegovo »izvuci se iz konobe« za iskonobati 
se. Semanticki stoji daleko i od rus. konob 
»Becken« = stcslav. konobt. Mozda je blize 
izvedenica od kon m od -ceti (v.) sa sufiksom 
-oba (v.). Upor. znacenje u jedva cu godinu 
dokonobati »dovrsiti«. 

Lit.: ARj 2, 598. 3, 889. 5, 269. SEW 1, 
558. Vasmer 614. Uhlenbeck, PBB 26, 204. 

konsijencija (16. v., cakavci) = konsijenca f 
(Dubrovnik, 16. v.) = konsijencija = konsen- 
cija (cakavci) = kunsencija (16. v.) = kusenca 
(17. v., disimilacija n - n > 0- n vec tal.) 
= kusencija (14. v., Istra) = kusijenca (Istra) 
»savjest (prevedenica od lat. v.)«. Od tal. con- 
scienz(i)a = cosclenza < lat. conscientia, apstrak- 
tum na -enfia (part. prez. od seire + -id). 

Lit: ARj 5, 273. 276. 787. 834. 855. DEI 
1067. 1129. Matzenauer, LF 9, 40. 

konsistorij m (16. v., Budmanijev akcenat) 
»savjet kardinala«. Crkveni -uceni termin od 
lat. consistorium (Tertulijan), apstraktum na 
-zum od consistere (prefiks con Zajedno i sislere, 
reduplikativ od stare). Odatle apstraktum na 
-entra (part. prez. ens, gen. entis -f- -id) kon- 
sistencija, sa njem. -ieren > -irait sistirati, 
sistTrdm »odgoditi«. 

Lit.: ARj 5, 273. DEI 1047. 1069. 

konsolat, -am impf. (Dubrovnik, Cavtat) 
»tjesiti«. Od lat. > tal. consolare »isto«, pre- 
fiks con- i solari. 

Lit.: DEI 1070. REW* 2161. 



grckim nd < ni) Karistandm, prema tome 
Konstandinopol (15. v.) = (disimilacija n - 
n > n - 0) Konstadin = (n - n > - n) 
Kostadin (13. v.) m prema f Kostddina i 
prezime Kostadinic — sa izmjenom sufiksa 
Konstantije (1348) = Kostadije (13. v.) = 
Konstanco (17. v., prema tal.) prema f Kon- 
stantija — Konstancija (17. v.) = Konstance 
(17. v.), upor. Konstant-grad (Kavanjin), valjda 
prema Konbsta (otac Konstantina Velikog). 
Veoma brojni su hipokoristici tri glavna tipa: 
(kracenje prema disimilaciji n - n > - n) 
Kosta (14. v., Vuk) = Kosta i Kosto, prezime 
Kostovie, odatle sa grckim sufiksom -ai < 
-axr|c Kostacevic, (kracenje prema novogrc- 
kim nt > nd) Kanda pored Kondo (Novakovic), 
prezime Kondic (Bosna, pravoslavci), ru- 
munjsko prezime Coanda. Najraznovrsniji je 
tip prvi slog Ko- + dodavanje slogova -ca, 
-ca, -do, -jo (varijante sa -cin, -in, -adin, -an, 
-ak) Koca (Srbija, Milicevic) = Koco = 
Koca (Vuk, Srbija, 18. v.), pridjev Kocin 
cest u toponomastici, prezime Kocic; Kodo 
(Lika), Kojo (14. v.) = Koja (Vuk, 14. v.), 
prezime Kojovic, pridjev Kojin cest u topono- 
mastici, prezime Kojic; Kojcin (Lika, 15. v.), 
odatle toponim Kojcinovac (Bosna); Kojin 
(Novakovic), toponim Kojinovici; Kojadin (ob- 
razovano prema Stojadiri), Kojan m prema f 
Kojana, prezime Kojanovic; Kajak (Dubrov- 
nik), prezime Kojakovic. 

Lit.: ARj 5, 139. 143. 144. 148. 149. 166. 
167. 265. 271. 274. 371. 

konstelacija f (Sulek) »(metafora) situa- 
cija, raspodjela snaga (politicka konstelacija)«, 
latinizam od nominativa constelldiio, gen. 
-oras, od kslat. part. perf. constelldtus, tal. 
constellare »prosuti, snabdjeti zvijezdama« , prvo- 
bitno astroloski termin (1519), prefiks con- 
i stella »zvijezda«. 

Lit.: ARj 5, 275. DEI 1134. REW' 8242. 

konstitucija f »ustav (prevedenica)«. Od 
lat, constitutia, apstraktum na -io, gen. -ionis 
od constituere (prefiks con- i statuere) »odrediti, 
staviti«, odatle statuirati preko njem. na -ieren 
i na -ens, gen. -entis konstituanta preko fr. 
constituante — tal. costituente f, poimenicen 
part. prez. Prema lat. sufiksu je konstitucijbn, 
gen. -oni i (17. v.). 

Lit.: ARj 5, 275. DEI 1134. 



Konstantin, gen, -ina (14. v.), odatle sa 
•starim pridjevom na -j Konstatinj grad »Ca- 
rigrad«, prezime Konstantinovia = (sa novo- 



konsulj m (Stulic, Sulek) = konsuo, gen. 
-ula (Mikalja, Stulic, Sulek) = (uceno) kon- 
solida (Sulek), deminutiv na -ula konsoldula 



konsulj 



141 



kontra 



»biljka gavez, symphylum officinale«. Od lat. 
consolida (od consolidare, odatle internacionalnu 
sa njem. -ieren konsolidirati) , prevedenica od 
gr. ouucptAov. 

Lit.: ARj 5, 273. 275. 787. 

konsumat, -am pf. (Dubrovnik, Cavtat) 
»potrositi« = skonsumati (I. Drzic) = skon- 
sumat, -am (Istra, prefiks 55 = con, dvaput 
isti sufiks), prema njem. -ieren konsumirati, 
-sumiram. Postverbal sa ns > nz konzum 
(Zagreb). Od tal. consumare, unakrstenje od 
consumere, prefiks con- »zajedno« i sumere < 
subs-emere »uzeti« i denominala consummare 
od summa, odatle internacionalno suma — 
suma (ZK) »iznos«, sumirati, sumiram. 

Lit.: REW* 2178. DEI 1072. 

konsilj (Istra) = kunsilj (Istra) = konselj 
m (Marin Drzic, objekt uz slijediti) »savjet«. 
Od tal. conseglio, danas consiglio < lat. const- 
Hum, od consulere, odatle internacionalno kon- 
zultirati. Na -arius > -iere konsllijer m (Dub- 
rovnik) = konsiljer (Istra) < tal. consigliere < 
stfr. conseiller < lat. consiliarius. Denominal 
na -ati konsilj ati, -am (sjeverni cakavci) = 
kunseljati »savjetovati«, od tal. consigliare, mlet. 
consejar. Internacionalno consul govori se kod 
nas u dvije varijante: ns kao u tal. u jadran- 
skoj zoni konsol m (1417) = kunsol (15. v.) = 
konsuo, gen. -ula (Dubrovnik, 15. v.), prokon- 
suo (Kasic, Kanavelic) = kunsuo = konsula 
m (narodna pjesma crnogorska, prema tal. 
console, upor. arb. kushule) = \sa nz) konzuo 
(18. v.) = konzul, konzulov, konzulski, kon- 
sularan I -nzularan (1863), konzularskT, apstrak- 
ti konzularstvo, na -at konzulat, gen. -ata. 

Lit.: ARj 5, 227. 787. 273. 275. Budmani, 
Rad 65, 165. DEI 1069. 1070. GM 218. 

kontemplanje n (Gradic) = kontempla- 
cijon, gen. -oni f (17. v., teoloski termin), 
apstrakti na lat. -io, gen. -ionis = -anje od 
kontemplati, -dm prema iteratlvu na -va- kon- 
templdvati, -templdvdm (Dubrovnik, 16. i 
17. v., danas ironickfj »(prema Gradicevoj de- 
finiciji) razgledanje, pomno i prosvijetljeno 
razbiranje i razvidenje«. Pridjev na lat. -ivus 
kontemplativ, prosiren na -t>n > -an, poime- 
nicen na -be > -ac kontemplativac, gen. -ivea 
(17. v.) prema f kontemplativica. Ucena ri- 
jeci od lat. > tal. contemplare, denominal 
od templum (v.), upravo »uvesti nesto u vlas- 
titi horizont, gledanje«. 

Lit.: ARj 5, 277. DEI 1074. 



kontenat, f kontenta (Dubrovnik, 15. i 
16. v.) = (pseudojekavizam) kontjent (16. v., 
Dubrovnik) (ne-), apstraktum na -bstvo kbn- 
tenstvo = kontent (slov.) = (sa ispustanjem 
sufiksa -tus) kanten (17. v., ZK Zuretici) = 
(sa o > u) kunten (Jerkovic) = kunten (Lika), 
kiintenstvo (18. v.), kuntenat, f kuntenta (Rab) 
= kuntienat (Racice, Kraska visoravan, Istra) 
= kuntenet (Cres) = kuntint (pseudoika- 
vizam, Bozava) »zadovoljan«. Denominal na 
-ati kontentati, -am pf. (Vuk, Boka, Perast) = 
kuntentati se (13. v.) »zadovoljiti (se)«, nekon- 
tentanje (Gradic). Po zakonu haplologije kunta- 
ti (2 mjesta u rukopisu 16. v.) »platiti« (ni;e do- 
voljno potvrdeno). Od lat. contentus > tal. 
contento, part. pas. od continere, prefiks con- 
i tenere. Upor. suzdrzljiv. 

Lit.: ARj 5, 278. 787. 7, 885. Pletersnik 1, 
432. Kusar, Rad 118, 24. Ribaric, SDZb 9, 
40. Cronia, ID 6. REW 1 2182. DEI 1075. 

kontra (Dubrovnik, Solta, Brae, Hvar, 
Vis, Split) = kontra (Istra, Hrvatska) = 
kontro (Istra) = kuntra (Rab), prijedlog s 
dat., prilog (pro i kontra) »protiv (u nepri- 
jateljskom smislu)«. Od lat. > tal. contra, 
tal. contro (od cum extra). Odatle s prefik- 
som in- incontrare < kuntrat (Bozava), ex- 
tal, scontro »stratto, libro dei mercanti« > 
prema njem. -ieren skontrirati, skbntrlram 
impf, »pregledati blagajnu«, skontro (Istra), 
prijedlog »prema«, skbntrat (Dubrovnik) = 
skontrat (Korcula, subjekt vjetar, maistral) 
»sudariti se (o oblacima, vremenu, o promjeni 
vjetra)'«. Apstraktum na -atura skontradura T 
(Dubrovnik, Cavtat) = ikontradura (Kuciste, 
Brae, Korcula) »nagli preokret vremena«. Na 
-ino: skontrm (istrocak.) »talea« < furl, scon- 
trin »Kerbholz«. Na -ata: kontrada (Istra) = 
kuntrdda (13. v., Bozava, Rab) »kraj, okolina, 
ulica«. Prefiks u imenickim i glagolskim slo- 
zenicama: od germ, i srlat. bannum > tal. 
bando »propis« < mlet. contrabando > kuntrd- 
bando (Bozava), kontrdbanad, gen. -anda »kri- 
jumcarska roba«. Po torn tipu: kontrarevolu- 
cija, kontrapunkt (muzicki termin) i nase pre- 
vedenice protunamira, protuslovlje, u brodar- 
skoj terminologiji: kontracenta (Mljet, pribijena 
je na centi), kontrafiinj (Korcula) »kantir (v.)«, 
kontramadiri (v. madir), kontraranda (v. randa); 
kontroversija f (17. v), od kslat. apstraktuma 
na -io, gen. -ionis controversia »diskusija«, 
od part. perf. od controvertere. Ovamo ide i 
internacionalni francuzizam kontrola f < fr. 
controle (1611), radna imenica na -eur < lat. 
-atarem < -or kontrolor, gen. ■ ira < fr. con- 



kontra 



142 



konj 



troleur, od lat. contrarotulum »protiv registra«, 
od rola < fr. role < lat. rotulus »zamotak, 
smotak«. Ovamo ide jos kdntresl (Perast), 
kontrast m (Sulek) »oprecnost«, postverbal od 
kontrestati = kontrestdt (Cres), 1520. kontre- 
stanje n = kontrestanje (15. v.). Od tal. con- 
trasto, contrastare < lat. contra stare (v. 
stati). 

Lit.: ARj 5, 278. 279. 788. Kusar, Rad 
118, 29. Budmani, Rad 65, 167. Macan, 
ZbNZ 29, 212. Hraste, Rad 272, 35. Cronia, 
ID 6. REW 1 2187. 2191. 8231. Strekelj, 
DAW 50, 53. DEI 1078. 1084. 1082. 

kontrat m (Dubrovnik, Potomje, Lika, 
17. v., Smokvica, Korcula) = kuntrdt (Istra, 
Bozava) »ugovor, pogodba«. Od tal. contratto 
< lat. contractus, poimenicen part. perf. 
od contrahere, odatle prema njem. -ieren 
kontrahi'rati, -trahirdm, od lat. trahere, na 
-atus lat. tractatus > traktat, gen. -ata »ras- 
prava«. 

Lit.: ARj 5, 279. 288. Cronia, ID 6. REW 3 
2188. DEI 1082. 

kontribucija f (1866) »namet«. Od lat. 
apstraktuma na -io, gen. -ionu contributia, 
part. perf. contribuim, od contribuere, od 
tribus »pleme«. 

Lit.: ARj 5, 279. DEI 1083. 

kontricijoii, gen. -oni f (17. v., Budmanijev 
akcenat) »(teoloski termin) skrusenje, skru- 
senost«. Od tal. contrizione < lat. contrTtio 
gen. -bnis, apstraktum na -io od part. perf. 
contritas, od conterere. 

Lit.: ARj 5, 279. DEI 1084. 

kontutnac, gen. -aca (Sulek, 1865, i 
danas Hrvatska), od njem. Kontumaz m = 
kontumacija f (15. v., Dubrovnik, sudski 
termin) = kontumanac, gen. -anca (Srbija, 
Milicevic) = kontromanac »lazaret«. Toponim 
Za kontomacijom (Muo, ribarska posta u Lju- 
toj). Od tal. pridjeva contumace < lat. contu- 
max, gen. -acis »koji se ne pokorava odredbi«, 
apstraktum na -ia contumacia. 

Lit.: ARj 5, 250. Matzenauer, IF 9, 1. 
DEI 1089. 

kontus m (15. v., Marulio) = kuntos m 
(Vuk) = kiintus (15. v.) = kuntusa f (Mikalja) 
»curak, kozuh«. Kao balkanska rijec nalazi 
se u rum. contas, bug. kontos, arb. konddsh 
= kenddsh = knosh (Skadar) < ngr. xovto- 
otov, ali i u ostalim slavinama, u slov. kantus, 
slovackom i poljskom (16. v.) kao i u madz. 



kontos (16. v.), odakle je nas refleks kuntos, 
u njem. i fr. Uporeduje se sa xavutic, kod 
Ksenofonta (Kiropedija) »persijsko gornje odi- 
jelo sa sirokim rukavima«. Evropski je naziv 
za odijelo orijentalnog podrijetla. Ovamo 
moze da ide i cimer m (Vuk, Crna Gora), 
s deminutivom na -be cinterac »tunica pelli- 
cea«, ako se uporedi s bug. kintis, koje je 
prema Mladenovu blizu rijeci kontos. Izmjena 
o > i i zamjena docetka -is, -os sa -er ostaje 
neobjasnjena. 

Lit: ARj 2, 137. 5, 280. 788. Miklosic 
128. SEW 1, 559. Bruckner 253. Mladenov 
237. 249. GM 197. Suman, ASPh 30, 302- 
303. 

konvenat, gen. -enta m (Dubrovnik) = 
kunvenat (Perast) = (disimilacija n - n > 
e - ri) kuvenat (Kotor) = (nv > m) kumenat 
(Perast) = Kumenat (toponim, sjeverna Dal- 
macija) »manastir, samostan«. Od lat. conven- 
tus, gen. -us > tal. convento, od convenire, 
prefiks con »zajedno« i venire »doci«. Pridjev na 
-olis konventual(ari) (misa konventuala, Ka- 
sic), poimeniceno m fratar konventualac. Odat- 
tle konvenjati, -dm pf. (16. v., Dubrovnik) 
»pogoditi se, sloziti se, sporazumjeti se«. 
Odatle opet apstraktum na -ium tal. convegno 
> kunvenjo (objekt uz jeniit Bozava) »sasta- 
nak«. Oblik na vn > m je mozda leksicki osta- 
tak iz dalmato-romanskoga. Upor. rum. cuvant 
»rijec« iz balkanskog latiniteta. Apstraktum na 
-io conventia > konvencija f (1853) »pogodba, 
sporazum«, od tal. convenzione > konven- 
cijon, gen. -oni (Boka). Pridjev na -alls kon- 
vencionalan (Sulek). 

Lit.: ARj 5, 280. Skok, NVJ22, 442. Cronia, 
ID 6. REW S 2192. DEI 1090. 1091. 

konvikat, gen. -kta m (1868) = konvikt 
(Zagreb). Od lat. convictus, gen. -us »zajed- 
nicki zivot«, od part. perf. od convivere, prefiks 
con- »zajedno« i vivere. Ovamo ide i konvTt m 
(16. i 17. v., Dubrovnik) »gozba«, postverbal 
od konvitati, -dm (17. v., Dubrovnik) »zvati 
na gozbu«, od lat. > tal. convitare. 

Lit.: ARj 5, 280. DEI 1092. REW 2200. 

konvuls m (Rab) »trzavica«. Od tal. con- 
vulso < lat. convulsus, poimenicen part. perf. 
od convellere, prefiks con- i veliere. 

Lit.: Kusar, Rad J 18, 19. DEI 1093. 

konj, gen. konja m (1564, Vuk) = konj 
> kojn (Kosmet, hrv.-kajk.) = konj, gen. 
konja (Buzet) »1° equus, 2° na krovu dvi- 



konj 



143 



kon 



je kose grede spojene na kadenu (skare) (Bu- 
zet, Sovinjsko polje), 3' oronim, planina« 
prema f kobila (Vuk) »\* equa, 2' psovka 
za zensko«, sveslav. i praslav. rijec. Izvedenice 
su od svakog naziva posebice. Od konj: prid- 
jevi na -ev kbnjev, poimenicen Konjevic (pre- 
zime, toponim), na -ov u poimenicenju Ko- 
njovic (prezime), na -ski konjski (cest u ime- 
nicama bilja, kao toponim u sr. r.), poime- 
nicen na -jak konjstak, gen. -oka »prist«, na 
-ina Konjscina (nazvano po plemicima Konj- 
ski, toponim). Deminutiv na -be kdnjac, gen. 
konjca (Mencetic), na -bk konjak, gen. konj ka 
(Jacke), na -zc konjic (15. v., takoder toponim), 
sa dvostrukim deminutivnim sufiksom konji- 
cic (Vuk) = (hrv.-kajk.) konjicek, na -ik 
konjik (sjeverozapadni krajevi), na -ce konjce 
— konjce, gen. -eta (Kosmet). Augmentativi: 
na -ina konjina, na -etina konjetina »konjsko 
meso«. Radne imenice na -tuk konjik (1552, 
stcslav. i rus.), odatle pridjev na -ski konjicki 
(1545, stcslav. i rus.) < *konjb -1- -nik prema 
konjanik (Vuk) — konjenik (Bosna), odatle 
na -nica konjica (iz rus.), konjica (Rijeka) 
»hrpa od 4 — 5 oraha jedno na drugo«, odatle 
na -jar konjicar »vjest jahac«, na -bstvo ko- 
njanistvo (Belostenec) = " konjistvo; na -ar 
konjdr, gen. -ara m (15. v.) »covjek koji cuva 
konje« (razlikovati treba Konjari u Makedoniji 
»maloazijski Turci«, od Konia < Iconium) 
prema f na -ica konjarica »krupna okrugla 
sljiva«, konjarija (Belostenec) »konjanistvo«, na 
-nica konjarnica »staja za konje«; na -uh: 
konjuh m »1° koji cuva konje, 2° licno ime 
(1260, 1457), 3° toponim (staro ime za Elbasan 
u Albaniji)« = konjuk »konjski lijecnik« prema f 
konjuha (Dubrovnik, okolina) »zmija«, na -ica, 
-nica konjusica — konjusnica (18. v.) = kb- 
njuska, od pridjeva na -ski konjuskT, poime- 
nicen na -ica konjustica (Vuk) »smuk«, na 
-aca konjuvaca »vrsta jabuke«, na -ar konjuhar 
(Mikalja i drugi leksikografi) = na -jar ko- 
njusar m (18. v., Vuk) prema f na -ica ko- 
njusarica (Vuk), na -ka konjusarka »vrsta 
biljke«, denominal na -iti konjusariti; na -dfija 
konjddiija (Ljubisa) »sinonimi: konjar, ko- 
njusar«. Kol. na -od konjad f (Stulic, nepo- 
uzdano), na -adija konjddija (Belostenec) 
»konjanistvo«. Parasintakticka slozenica nd- 
kdnjce, gen. -eta n (Backa, Banat, Srijem) = 
nakonce (Kosmet) »musko dijete koje se mla- 
doj daje na konja«. Slozenica s glagolskom 
osnovom kao drugim elementom: konjdbdrka 
(Vuk, Srijem) »vjestica jaka, koja konje obara«, 
konjbder (Lika) »(u sali) koji crknutu kljusad 
dere«, konjogriz (Dakovo, Gospic) »biljka ci- 



chorium intybus«, konjdkradica m (Vuk), ko- 
njbmora (Vuk) »velika binjadzija (v.)«, neolo- 
logiznii konjotrka i konjotrzac, s imenicom 
kao drugim elementom konjorep »biljka equi- 
setum«. Denominal okbnjiti (se), bkonjim »do- 
biti konja«, obrazovano prema okuciti se, 
onovcili se. 

Izvedenice od kobila nisu ni izdaleka tako 
brojne; praslav. pridjev na -j kobilj vrlo je cest 
u toponomastici u vezama s toponomastickim 
imenicama do, glava itd., poimenicen na 
-njak kobiljnjak = -njaca kobiljnjaca »vrsta 
trave«. Prezime Milos Kobilic — Kobilovic, iz- 
mijenjeno u Obilie. To se prezime dovodilo 
u vezu i sa kopile (Kostic). Na -ar kbbilar 
(17. v.) = kobildr (Kosmet) »1° koji trguje 
kobilama, 2° vuga, 3° vrsta grozda (Cres)«. 
Augmentativi za psovanje kobiletina, kobiles- 
nica, kobilarda, -dija (Lika). Na -ica kbbilica 
f — kobllica (Cres) »1° skakavac, prug, saska, 
2° kost na prsima kokosi, 3° razna oruda«, 
na -it kobil'ii m (Brae) »drvena naprava na 
presi za ulje«. Rumunji posudise cobild (Mol- 
davia) »1° rdav konj, 2° Pflugschleife = 
madz. eke-kabala«, cobilitd (Muntenija) »kolac 
na kojem se na ramenu nosi voda«, Madzari 
kabala-Id »kobila« i kabocza »cicada, cvrcak«. 
GlasrufcoMaje nastao iz jery-a: stcslav. koby- , 
(a, rus. kobyla. Vazan je rus. komonb za etimo- 
logiju konja. Suglasniku m odgovara u lit. 
kumele — Kume »kobila« prema stprus. camnet 
»konj«. Iz tih uporedenja izjazi da je konj 
nastao iz nisticnog prijevoja *komnb, a m 
da se razvio iz b, kako se vidi ne samo iz 
praslav. kobyla, nego i iz karijske (ne-ie. jezik 
Male Azije) Kaxxdpu »pastuh«, gal. caballos > 
lat. caballus (u svim romanskim jezicima i u 
arb.), gr. xap&Mmc,, lat. cabo »pastuh«. Buduci 
da se mocija izrazuje na sasvim neuobicajen 
nacin u ie. jezicima, a s obzirom na to da je 
potvrdena i u jednom starom ne-ie. jez-ku 
Male Azije, mora se uzeti da konj i kobila 
pripadaju pred-ie. supstratu, i to sjevernom. 

Lit.: ARj 5, 135. 281. 7, 401. 8, 351- 
352. Mazuranic 517. 523. Ribaric, SDZb 9, 
159. Elezovic I, 297. 305. 310. 438. Tentor, 
JE 5, 207. Kostic, RIEB \, 232-254. JF 
12, 49. Miklosic 122. 126. 128. SEW I, 534. 
555. 561. Holub-Kopecny 174. 193. Bruckner 
241. 253. ASPh 11, 118. Vasmer 583. 609- 
610. 618. ZSPh 9, 141. Garjajeo 147. WP I, 
348. Brandenstein, PW, Supi. 6, 142. Tiktin 
379. Trombetti, AA 3, 26. Schwentner, 
PBB 62, 32. Mailin, RPV 76, 1. Markov, 
REV 5, 75. Dyneley- Prince, Sldvia 2, 638- 
640. Boisacf 388-389. Bohac, LP 33, 106- 
109. Pokorny, KZ 56, 133. J inker, KZ 50, 



konj 



144 



kopa 



249-59. Loewenthal, KZ 47, 146. (cf. Baric, 
JP 3, 208). ASPh 37, 378. Ostir, AA \ 78- 
138 (cf. JF 3, 214). 

konjado m (Istra) = kunjado m (Istra, 
Boka, Dubrovnik) = kunjado (Rab, Cres, 
Bozava) prema f kunjada (Primorje, Dubrov- 
nik) = kunjada (Liburnija, Bozava, Rab) 
»djever, surjak, svak, pasenog prema zaova, 
svast, jetrva«. Od lat. cognatus (slozenica, 
prefiks cum i part. perf. natus, od nasci, »consan- 
guineus = gr. avyyevr]q«) u znacenju krvnog 
srodstva, specijalizirano na pomenuto odre- 
deno srodstvo > mlet. cugnado > cugna. 
Arb. kunat ide zajedno s rum. cumnat. 

Lit.: AR) 5, 283. 783. Kusar, Rad 118, 

16. 18. Budmani, Rad 65, 164. Cronia, ID 
6. Ribaric, SDZb 9, 171. GM 214. 

konjeda f (Pancic, Sulek) »biljka glycyrrhiza 
echinata«. 

Lit.: ARj 5, 284. 

konjestar, gen. -stra m (Perast, Prcanj; 
e > je pseudojekavizam), s deminutivom na 
-ic (tip maljtc od malj, v.) konjestric m (Prcanj) 
= obicnije je f konestra (Bozava, Veli otok, 
Molai) = konestra (16. v., Hlijevno), sa de- 
minutivom konestrica = kanistra (15. i 16. v., 
Sibenik, cakavci), "sa deminutivom konistrica 
(15. v.) = konjestra (16. v., Ranjina), sa 
sumnjivim deminutivom konjestrik (M. Drzic) 
= (sa str > str kao u ostar) = konestra (Lika, 

17. v., Istra, Klana), s augmentativom kones- 
tretina (Lika) i deminutivom konestrica (Istra, 
Lika) = kanistra (15. v.) = konjestra (Lika), 
konjestretina, konjestrica (Lika, Istra) — ku- 
nestra (Krk) »kosarica, kos, sprta, krtol« = 
kanestra (Vodice, Istra) »platnena torbica«. 
Od lat. canistrum, n. pi. canistra, odatle hrv. 
femininum, cine, canestra = arb. kanistre, 
od gr. xdvaaxpov, jadranska posudenica mozda 
vec iz balkanskog latiniteta. Valjda je izvede- 
nica od canna (v.) 

Lit: ARj 5, 267. 268. 285. Ribaric, SDZb 
9, 156. Resetar, Stok. 242. Cronia, ID 6. 
REW 3 1594. Rohlfs 890. GM 174. DEI 718. 

konj us m (Cres, djeca idu na konjiis, kad 
ribari ulove mnogo ribe da i ona nesto dobiju 
od lova) = kanjiis (Dubasnica) »(ribarski 
termin kome je znacenje postalo prilicno ne- 
odredeno) moljakanje ribe poslije dobra lova 
u proljece i jeseni (u recenicama: gremo na 
kanjusj = ajdemo na kanjusu (Pavlinovic, Ma- 
karska)«, Parcicev prijevod »pesce che guizza 
fuor della tratta o rimane sul lido« = kanjus 



m (Muo) »riba koja se dijeli nakon lova onima 
koji potezu mrezu (to su ribe koje su ostale u 
magli, v.)«. Na -ar < -arius kanjusar, gen. 
-ara »koji moli ribu nakon lova (sreca je 
njihova u noci kad ima dosta palombica, Muo)«, 
prijevod Parcicev »persona che accoglie il 
kanjus«. Denominal na -iti konjusiti (Sibenik) 
»doci na ribe, u cilju da se dobiju« = kanju- 
siti, -im impf, »kad se mreza napuni ribe, 
svak pomaze istezati, te hvata za se ribe sto 
preko mreze bjeze (Pavlinovic)« = kanjoslti, 
-im (Bogisic) »vrst krade ribe kad ribar pro- 
daje ribu: djecaci odvrate paznju njegovu 
kakvim kazivanjem, onda zahvate saku ribe» = 
kanjusariti »(Parcicev prijevod) raccogliere il 
pesce rimasto sul lido«. Neispravno je Bud- 
manijevo i Mazuranicevo dovodenje tog sta- 
rog ribarskog termina u vezu sa kanjith »gra- 
bezljiva ptica«. U Zadru je zabiljezen 1749. 
taj termin u mlet. obliku cognusso. To je post- 
verbal od lat. > tal. cognoscere (n ocuvano u 
juznofr., furi, i retorom.). Prvobitno znacenje, 
koje je danas potamnjelo, jer se obicajno prak- 
ticira vise, bilo je »priznanje = dar u ribama 
onima koji su pomagali pri istezanju mreze«. 
Prvobitno se znacenje jos vidi u definiciji 
koju je dao ribar iz Malinske »dar gledaocima 
koji su pomagali ribaru, od ulovljenih riba, 
lokarde itd.«. Moze se uzeti da je konjus — 
toy'ws dalmato-romanski leksicki ostatak. Glede 

> a upor. sttal. scanoscenza. 

Lit.: ARj 4, 823. 828. Mazuranic 483 
Skok, Rad 222, 121. Farcii 323. Tentor, JF 
5, 206. REW 3 2031. DEI 1004. 

kopa f (1395, Vuk) = kopa (Crmnica, 
Skaljari, Vodice, Buzet, Sovinjsko polje, ZK, 
slov.), baltoslav., sveslav. i praslav. poljopriv- 
redni termin, » 1 " Getreideschober, 2° Holz- 
haufen, 3° (Tivat) plast sijena, 4° zljebnjak 
na krovu (Buzet), 5° 60 snopova slame, skop- 
nik za pokrivanje krova, 6° stog zita (Rijecka 
nahija, Crna Gora, Buzet)«. Deminutiv na 
-ica potvrden je od juznoslav. jezika samo u slov. 

1 u rum. capita = copita, s analogijskim sing. 
copita, pi. copiti »Heuschober« i arb. kapice = 
kapice »isto«. Na -ila kopila i »1° stog« 
zemlje i kamenja blizu kuca (juzna Dalmacija, 
2° oronim (Brae, Bosna)«. Na -iste kopiste 
(Vodice) »Ort wo Heuschober stehen«. Na 
rom. deminutivni sufiks -uceu kopnia (Toi- 
min) »skup Ijesnika na ljeskovoj grani«. Deno- 
minal skopiti (Rijecka nahija) »sadjesti pse- 
nicu«. Upor. stcslav. kopbeb »Hflgel«. Balticke 
su paralele: lit. kdpas = lot. kaps »Grabhugel«, 
i u prijevoju lit. kopa »Menge«, kopti »gomi- 



kopa 



145 



Kopar 



lati«. Iljinski predlaze vezu sa kup (v.), koje 
se mora drukcije tumaciti (Boisacq sa gr. 
xujiri ?). Upor. u historijskim spomenicima cap- 
pa loeni, na -ilo kotila, gen. -kopila pi. t. »stog 
zemlje i kamena ukraj kuce« i istocno-fr. 
kabot »Heuschober«. [Za kopiste v. i koplje]. 

Lit.: ARj J, 292. 15, 280. Skok, ASPh 
30, 308. 33, 363. ZbNZ 23, 162. Miletic, 
SDZb 9, 578. Mazuranic 525. Ribaric, SDZb 
9, 154. Miklosic 129. SEW 1, 562. Holub- 
-Kopecny 179. Bruckner 254. KZ 48, 208. 
Vasmer 618. Iljinski, ASPh 29, 162-3. 
Tiktin 285. GM 175. 198. Boisacq 536. 
REW 1648. Filipovic, IG 3, 265. 

kopan, f kopna, pridjev na -bn (Lika), 
sveslav. (osim rus.) i praslav., »1° na suhoj 
zemlji, 2° bez snijega«. Poimenicen je prema 
deklinaciji i kopan, gen. kopni f (18. v.) = 
u sr. r. kopno n (16. v., sjeverna Dalmacija 
i cakavci, danas opcenito u knjizevnom jeziku, 
se. mjesto, zbog toga sr. r.) »suho, continens, 
(u Dubrovniku) astarea (< f\ axeped ft\ — 
fjjietpoc, »kontinent)«. Nalazi se jos u stcslav., 
ces. i ukr. Poimenicuje se i s pomocu su- 
fiksa -ica kopnica (Lika) = -ina kopnina 
»mjesto bez snijega«. Denominal (inhoativ) na 
-iti kopnjeti, -im (do-, is-, o-, s-, subjekt sni- 
jeg) = kopnei, -em (Kosmet) = okopniti 
(Mencetic), skopnili, raskopniti, raskopnim »ras- 
topiti«, kopnuti, -em (18. v.). Samo juzno- 
slavenska rijec; (is)kopneti (Kosmet, Srbija) 
ima i metaforicko znacenje »(o)slabiti« : iskop- 
neo sam cekajuci te. Upor. slov. prekopa »1° 
toplina snijega, 2° mjesto bez snijega« i inho- 
ativ kopeti, -i »muffig werden«. Osnova je 
kop-, koja je prijevoj od kipjeti (v.), a upore- 
duje se i sa rus. kopot, gen. kopti »grah« i 
gr. xairvoc, »dim«, prema Bruckneru i sa 
polj. kopec. 

Lit.: ARj 2, 598. 5, 293. 306. 307. Mazuranic 
526. Lalevic, NJ 2, 279-280. Miklosic 129. 
426. SEW 1, 566. Bruckner 256. Mladenov 
250. Vasmer 620. 

kopar 1 , gen. -pra (Vuk), sveslav., ako nije 
posuden, kako misli Meillet, i praslav. naziv 
»mirisave biljke anethum graveolens L.« = 
(s metatezom r u naglaseni slog) krop (upor. 
ces. kopr) »sinonim: kmin (v.)«. Deminutivi 
na -be koparac (Sulek, upor. slov. kopre »Fenchel« 
i bug. koprec) = (s umetnutim m pred labi- 
jalom) kdmprc (juzna Dalmacija?) = na -bk 
koprk = na -id kapric. Poimenicen pridjev 
na -ov u m. r. koprov m »sinonim: komin (v.)«. 
Augmentativ na -cina < -be -f- -ina koparcina 
(Sinjski rukopisi) »biljka peucedanum«. S 



pridjevom kopar slatki »morac = komorac, 
motar (v.)«. Pridjev na -bn potvrden je u 
toponimu Coparno (Dalmacija), poimenicen na 
-ik Koprnik. Biljka je kulturna, Madzari po- 
sudise kapor, Arbanasi koper »sinonimi: me- 
raje i ac«. Ne zna se ide li ovamo rum. caprine 
f pi. = caprine (Muntenija) »narcissus«. 
Postanje nije utvrdeno. Dovodi se u vezu sa 
kopriva (?) (v.), sa kopnjeti (v.), rus. kopot, 
gen. -kopti »prasina«, sa kipjeti (v.), kao i sa 
lit. kvepti — kvepe »mirisati«. Posljednje je 
najvjerojatnije. Prijevoj o ostaje ipak ne- 
jasan. 

Lit: ARj 5, 251. 294. 311. 313. 314. 611. 
Miklosic 129. SEW l 504. Holub-Kopecny 
179. Bruckner 256. Vasmer 619. Tiktin 287. 
GM 198. Mladenov 251. Godin 95. WP 1, 
380. Meillet, Ft. 409. 

Kopar 2 , gen. -pra m = slov. Koper, gen. 
-pra (Istra), toponim od lat. lok. Capris. 
Pridjev koparski. U istro-rom. ocuvano po- 
red mlet. naziva Capodistrla »glava Istre«, 
u etniku Cauresan, pridjev izveden s pomocu 
dvostrukog lat. sufiksa -ensis > -ese i -anus. 
Zamjena lat. pr > ur nalici na kavre = furl. 
ciavre (pogrdan furl, naziv za Slovence i 
Hrvate) < capra. Hrv.-slov. oblik, u kojem je 
ocuvana grupa pr, od vaznosti je za lingvis- 
tiku istroromanskoga. Time se dokazuje veza 
tog jezika u 7. v. sa dalmato-romanskim. 
Rijec capra dolazi jos u imena otoka Ka- 
prije n (na ~)j etnik Kaprljanci (cakavci, 
koji govore cimjaja) < tal. Capri (upor. u 
juznoj Italiji Capri, Anticapri < capras ?). 
Zamjena romanskog docetka ■ -(' (pi. f) sa 
-ije je kao u Zirje < Zuri, Celje < Celelae, 
Scupi > Skoplje, Bibani > Blbinje. Ovamo 
ide zacijelo kaprice, gen. kaprlca f pi. (Ko- 
navli) »le convulsioni u celjadeta i u zivina«, 
Upor. kozice »Pocken«. Docetak -ice i-ije 
jasan, je li nas deminutivni sufiks -ica ili lat. 
-ictus ? Na nenaglaseni sufiks -ula caprula, 
u pluralu caprulae > mlet. Coorle, odgovara 
toponim Kopralj = Kopranj kod Zadra < 
Cdpruil nom. pi. (1076 — 1080). Na -aria: 
Kopara, otocic u rogoznickom zaljevu. Na 
-eolus: slov. krpulja »divlja koza, Gemse« < 
capreola. Ovamo ide mozda i etnik Savrini 
»Slovenci koji zivu na istarskoj visoravni u 
podrucju pjescenjaka (kotari Kopar i Piran: 
njihovo kajkavsko narjecje nije identicno sa 
narjecjima Brkina i Krasevaca, ali pokazuje 
zajednicu sa narjecjem Bezjaka i Fucaka)«. 
Savrini je izvedenica na tal. -ino (tal. caprino 
»stereo caprino)« od *savre < furl, ciavre < 



10 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



Kopar 2 



146 



kopca 



lat. capra. Ovamo ide mozda jos orlz na 
kavraman (Prcanj) »Lammfleisch mit Reis«. 

Lit.: ARj 5, 294. Sturm, CSJK 6, 55. Zore, 
Rad 110, 217. Pletersnik 1, 479. Skok, NVj 29, 
226. 331. Isti, CSJK 3, 24. 151. passim. 
Isti, GSND 15-6, 100. si. Isti, Slav. 150. 
REW 1647. 1649. Ribaric, SDZb 9, 7. 

kopati, kopam impf. (Vuk) (do- se, u-, 
,0-, ot-, po-, pot-, pro-, ras-, s-, u-, za-), balto- 
slav., sveslav. i praslav. poljoprivredni termin 
za obradivanje zemlje orudem (motikom, 
krampom itd.), »graben, hauen, hacken«. 
Glagol dokopati se ima metaforicko znacenje 
»docepati se«, tako i skapati, -am (Boka) »is- 
trositi kopanjem« prema skopat, -am (Kos- 
met) »uhvatiti«, iskopati »unistiti«. Iterativ se 
pravi prijevojem duljenja o — a: -kapati, 
samo s prefiksima; s pomocu infiksa -va- 
-kopavati, -kopavam, takoder samo s prefiksima. 
Izvedenice samo od kop-. Pridjev na -bn kopan 
»koji se lako kopa«, poimenicen na -ica kopnica 
(Kavanjin) »grob«. Postverbali: kop, gen. kopi 
f (1490, srednja Dalmacija, Pavlinovic), 
kop m, iskop m (Vuk, Crna Gora) »istraga, 
unistenje«, prokop m, raskop, ukop m. Radne 
imenice na -ac kopac, gen. -aca m prema f 
kopacica (Vuk), odatle na -ija kopacija f »ko- 
panje«, na -be kopac, gen. kopca (16. v.) = 
-telj kopateij (Stulic); od iskopati »unistiti« na 
-njak iskopnjak (Vuk, Crna Gora) = iskopa- 
nih (Boka) = iskopajnik (srednja Dalmacija, 
Pavlinovic) = iskopnik m prema f iskopnica 
»koji koga iskopa, unisti«. Na -aca kopaca f 
»asov«, s augmentativom kopacina. Na -ina 
kopacina f »placa kopacu«. Na -ka kopacka f 
»nekakav strug«. Na -alo kopalo n (Lika) 
»orude za kopanje zemlje«, na -alica kopalica f 
(Istra) »vrijeme za kopanje«. Na -anica kopa- 
nica »1° repa« = kopanica (Kosmet) »2° iz- 
raden kameni predmet iz cijelca kamena, kao, 
svjecnjaci u crkvi« = kopanica (Molat) »nacve«. 
Na -anik'. nakopanik, gen. -ika (Vuk) »put 
nakopan«. Na -nja kopnja f (Vuk). Na -bk 
skopak, gen. -pka m (Kosmet) »motika koja 
se skopa-la«. Na -ovina kopovina (Lika) »oko- 
pana njiva poslije krumpira i kukuruza«. 
Slozenica (humoristicka) kopogiiz m »slab 
i tup noz«. Deminutivne glagolske izvedenice 
na -cati kopcati, -am »gaziti po snijegu«, 
odatle kopcalica (Lika) »put nacinjen stopama 
kroz debeli snijeg«, na -kati kopkati. Nejasna je 
tvorba ukopiititi se, ukopisttm metaforickog 
znacenja »oprijeti se tvrdoglavo, ne popustiti 
se« = ukofistit se (objekt nos, krasta) »postati 
tvrd«. Ovamo ide i izvedenica na -anj kopanj 



(18. v., Slavonci), na -anja kopanja f (15. v., 
Marulic, slov.) »1° sud izduben iz jednog 
komada drva, 2° nacve«, s deminutivom na 
-ica kopanjica (Crna Gora). Upor. rus. kopano 
»Wassergrube«, bug. kopanka »kopanja«. Iz 
toponimije: Kbpaonik (Vuk) = Kopanik 
(Kosmet). Glagol kopati ide medu kulturne 
termine, koji se posuduju. Madzari posudise 
kapa »Haue«, kapacs »Grabmesser«, kapdlni 
»kopati«, Rumunji ciipaie < kopanja. Balticke 
su paralele potpune: lit. kopati, kapoju — 
lot. kapdt »kopati«. Dalja je veza u gr. oxcottco 
i xojitco (odatle internacionalni gramaticki 
termini koma, apokopa, sinkopa) i u arb. kmese 
= kemese = kames »Hacke, Hippe«. V. kopito, 
koplje i cijep (v.). 

Lit.: ARj 5, 294. BI 2, 635. Elezovic 1, 
438. Mazuranu 525. Miklosic 128. SEW 1, 
562-564. Holub-Kopeiiny 179. Bruckner 255. 
Vasmer 618-619. Mladenov 250. Reichelt, 
KZ 46, 338. GM 185. 386. Boisacq 492- 
493. 870-871. Vaillant, RES 22, 15-16. To- 
manovic, JF 17, 209. 

kopca f (17. v., Vuk, Kosmet, i slov.) = 
kovca (17. v., narodna pjesma) = kopce, 
gen. -eta n = skovce (narodna pjesma, Torlaci, 
Pirot u Srbiji, analogijski prema dugme, 
puce) = kofce f pi. »Haftel, Hacken und 
Ose daran« = kovca (Piva-Drobnjak) »(me- 
tafora) ovca savijenih rogova, tako da lice 
na kopce«, hipokoristik je od pridjeva kovco- 
roga. Pridjevi na -ast kopcast, na -li (Vuk) 
indeklinabile kao epitet za caksire. Deminu- 
tiv na -ica kopcica (Vuk) = kovcica (Du- 
brovnik). Na -ar kovcar, gen. -ara (Vuk) »1° 
muska kovca« = kopcar »2° koji gradi kopce«. 
Na -ak skopcaci, geb. skopcaka (Posavina) 
»vrst veza«. Denominali na -ati kopcati, -dm 
(is-, ot-, pri-, ras-, /-, u-, za-'), kopcati se 
»1 ° (metafora za kokosi) coire, 2° (djetinja 
igra, Vuk, Hrvatska) bacati kopcu«. Particip 
perf. pas. zakopcan kao pridjev je metafora 
»sutljiv«. Impf, na -va- raskopcavati / skop- s 
prijevojem duljenja o > a: prikapcati (ot-, 
s-); na -iti kopciti, -Im (ras-, za-) (Belostenec, 
Vinkovci, Dalmacija, Zagora, Pavlinovic) pre- 
ma raskopcivati, -kopcujem. Balkanski tur- 
cizam (tur. kopca od korijena kob- »debeo, 
okrugao«) iz terminologije odijevanja: rum. 
copcea s glagolom incopcia, bug. kopca, arb. 
kopshe = komqe (Skadar). Bilo je tumacenja 
i iz slav., dovodeci rijec u vezu sa lit. kabeti, 
kabii »visjeti« i sa skoba (v.) (tako Jagic i Zu- 
baty). 

Lit.: ARj 5, 146. 296. 297. 15, 300. Vukovic, 
SDZb 10, 289. Elezovic I, 313. Miklosic 129. 



kopca 



147 



kopil 



SEW 1, 564. Jagic, ASPh 2, 397. Zubaty, 
LF 28, 116. Matzenauer, LF 8, 199. Jokl, 
Unt. 93. GM 198. 

kopceg m (17. i 18. v.), deminutivi kdp- 
cezac, gen. m -sea, kopcezic, na -ar kopcezdr, 
denominal na -iti kopcezitl, -im = kovceg m, 
dem. kovcezac, gen. -sea (15. v.) = kovcezic 
(17. v., Vuk). Augmentativ kovceztna »1° 
kiifar, gen. -fra (ZK), kufer (Bosna), 2° raka, 
3° Bundeslade«. Nalazi se jos u bug. i u stcslav. 
Rum. co\dug, pi. -e = cosceiu, pi. -cee »Be- 
halter aus Latten zum Auibewahren von 
Mais« sadrzi unakrstenje sa kos (v.). Bez iz- 
vjesno utvrdene etimologije. Prema Mikkoli 
od tur. kofiurcak, prema Miklosicu izvedenica 
je od gr.-biz. xcnjxcdov »Schale eines Mu- 
scheltieres«, xauxedtov »pehar«, od xatixoc,, 
xchjxlov = lat. canea > rum. cauc »Schale«. 
Mozda je _od lat. caucellus (latinizacija od 
xauxedov, upor. K&pTaXXoc, > cartellus) > 
rum. chepcel (Srbija, Krajina, Ratkovo). Glas -g 
mjesto -/ objasnjavase unakrstenjem saprtljag, 
panjega (v.). Upor. istu zamjenu i ufrcug (v.) 
< hordiolus. 

• Lit: ARj 5, 297. 411. Miklosic 136. SEW 
1, 594. Mladenov 244. Bruckner, KZ 48, 
189-1-90. Mikkola, JzvORJAS 18, 1, 246. 

koperatur, gen. -urd m = kooperdtor 
(Zagreb) »(crkveni termin) zupnikov pomoc- 
nik«. Od lat. cooperator, gen. -oris (19. v.) > 
tal. cooperatore (13. v.) »suradnik«, radna ime- 
nica na -ator od glagola cooperare, prefiks co- 
i operare, denominal od opus, gen. operiis 
»djelo«. Odatle ucena izvedenica na -atio ko- 
operacija f »suradnja«. Pridjev na -ivus koope- 
ratlv m »(trgovacki termin) udruzenje za na- 
bavku robe« koje se izgovaraio u Zagrebu 
korporativ. 

Lit.: Kusar, Rad 118, 21. DEI 1094. 

kopija f (16. v.) »prijepis«. Denominal na 
-ati kopijati, -dm pf. (16. v.) prema impf, na 
-va-: kopijavati, -pijavam (Dubrovnik, s- 
Omisalj) = prema njem. -ieren kopiratl, 
kopiram impf. (pre-). Ucena posudenica od 
lat. > tal. copia, copiare. 

Lit.: ARj 5, 298. 15, 279. DEI 1096. 

kopTl m (cakavski, 17. v., Vetranie) — 
kopil pored kopilj (Kosmet) = kopio, gen. 
-ila (Ancic) »1 " izvanbracni sin; sinonimi na 
zapadu: facuk, spure, mule, mulac m prema 
mulica f, 2° objesenjak (Kosmet)«. U Sveto- 
stefanskom hrisovulju musko ime Kopiib z 



detiju, brat mu Kopih (15. v.). Odatle na -id 
Kopillce (selo, 1761, Kosmet) i Kopilovice 
(Kosmet). To se prezime identificiralo sa 
Kobilic > Obilie (v.). Femininum: zena ko- 
pila Theodora. Pridjev na -bn: kapilan (17. i 
18. v.). Sa sufiksom -e, gen. -eta za mlado 
kopile, gen. kopileta (17. v., Vuk, Kos- 
met) »1° izvanbracno dijete (od kurve ko- 
pile, narodna pjesma), 2° (metafora) za- 
krzljali klasic ■ kukuruza (Mikleuska)«. De- 
minutivi na -see < -be + -ce kopilesce, na 
-t>c kopilac, gen. -Ica. Na -an (kao Milan) 
kapilan (17. v., Vuk) = kopiljan (Vuk) »1° 
(psovka) nezakonit, 2° valjan momcic«. Na 
-jak kopiljak (Kosmet) »1° kopilan, 2° objese- 
njak*. Na -ica kopillca = kopllnica fvuk, 
Dobroselo, Lika) »ovca ili koza koja je postala 
sjanjna prije vremena«. Na -ac kopilac (Lika) 
m »odraslo musko kopile« prema f na -aca 
kopilaca = kopiljaca »1° djevojka koja rodi 
kopile, 2° ime ovci«. K61. na -ad f kopllad, 
gen. -i (Vuk). Denominal na -iti kopiiiti se, 
koptlt (subjekt ovca, koza) (o-) = kopiljlt se, 
-iljl (Kosmet) (o-). Balkanska rijec iz oblasti 
pastirstva i porodicnog zivota (uspor, stdpdniri) : 
rum. - copil (sa dodacima din flori, de lele, de 
la umbra gardului) prema i copila — sa slav. 
deminutivnim sufiksom -ica coplllta (nije pe- 
jorativno) »dijete, malo djevojce«, odatle prid- 
jev copilaresc = copilaros »djetinjski«. copila- 
rle »djetinjstvo«, augmentativ copilandru m, 
-dra f »velik djecko, djevojka«, copilari »pro- 
voditi djetinjstvo«, deminutiv copilas. Istaci 
treba da se rumunjski akcenat u svim znace- 
njima poklapa s akcentom u Kosmetu i s 
arb. kopil. Kad u rum. znaci »izvanbracno di- 
jete«, onda je akcenat isti kao u srp. kopile = 
rum. copil. U rum. moze znaciti jos copilet 
(-ef < -be) »Wurzelschossling des Mais« i 
»baglama«. Posljednja znacenja nema u hrv.- 
srp. Bug. pokazuje e mjesto i kao novogrCki 
i bizantinski: kapele, kopelce (koje se slaze u 
akcentu sa hrv.-srp. kopile), kopeldk,- kopeldce, 
kapelan. Arb. kopu ima drugo znacenje »sluga«. 
Samo kod Gega znaci isto sto i u hrv.-srp. 
Ali i u arb. pridjev znaci »aufgeweckt, schlau«. 
Isto znacenje kao u hrv.-srp., bug. i kod Gega 
pokazuje ngr- xojie^o^ »spurius«, ali u xojteXl 
»junger Mann, Diener«, xojieA.a »junges Mad- 
chen« < cine, capela nema pejorativnosti; de- 
minutiv xojie>iOt)5a. Ostir i Jokl tumace po- 
stanje te balkanske rijeci iz arbanaskoga. Oblik 
sa / potjece iz arbanskog akuzativa, dok vokal 
e mjesto r predstavlja arb. akuzativ. Ishodiste bi 
bila ilirotracka rijec ie. podrijetla, koja se ocu- 
vala u originalnom obliku u arbai.askom. Odatle 



kopil 



148 



kopnica 



je prenesena u doba rumunjsko-arbanaskog 
nomadiziranja po katunima u balkanskim 
planinama u ostale balkanske jezike. Osnovica 
je arb. glagol pjell »radam«, s prefiksom ko- = 
sanskrt. ka- »miss-, rdavo«. Prema tome *ko + 
*pelnos znaci »Missgeburt«. Hrv.-srp. kopile 
predstavlja stariji arb. akcenat, dok rum. 
copil — arb. kopil mladi. Rijec je putovala s 
rumunjskim pastirima rnedu Ukrajince. Zna- 
cajno je sto se nalazi i u strus. kopeh s istim 
e kao u bug. i bizantinskom. Iz toponomastike 
ide ovamo Kopilje (Crna Gora), Kopiljak i 
mozda Kapelnik / Kup- > Koplik (arb.). 

Lit: ARj 5, 298. Elezovic 1, 311. 2, 25. 
Miklosic 129. SEW 1, 564. Mladenov 2.5. 
Ostir, WuS 5, 220 (cf. JF 2, 311.) Isti, Anthro- 
pos8, 165-180 (cf. IJb4, 109). Jokl, Unt. 7. 
Tiktin 410. GM 198. Kuzmic, NVj 39, 219- 
226. 40, 51-60. 196-202. Gregoire, Etudes 
horatiennes, 1937, 14 (cf. Vaillant, RES 17, 
95). Kostie, RIEB 1 (1934), 23-254 (cf. JF 
14, 254). Baric, JF 2, 311. Skok, RSI 14 
(1938), 94. 

kopito n (Vuk) = kopito (Cres, ZK) = 
kopita f (18. v., Kosmet), sveslav. *kopyto, 
»1° ungula, papak konja, magarca, mazge, 
2° (metafora) kalup, 3° vrst ljustura, crna 
morska skoljka (Cres, Hektorovic), 4° biljka 
asaram, 5° toponim (Hercegovina, Crna Gora)«. 
Deminutivi na -be kopitec (hrv.-kajk.) »soccus, 
kalcina«, kopitac »biljka«, na -ca kapica f 
(Istra, Lika) »1° nazuvak, obojak, 2° dokolje- 
nica, 3° tanka crevljica, 4° carapa (Istra), 
5° natikaca (Lika)«, odatle na -jar kopicar 
»koji pravi kopice«, na -bk kopitak, gen. -tka 
»biljka«j na -ige kopilce (14. v.), na -ica kopitica 
»1° biljka, 2° orude opancarsko«, na -nica > 
-lica kopitnica, (sa disimilacijom tn > ti) 
kopitlica »biljka«. Na -nik kopitmk (Crna 
Gora) »1° biljka asanim europaeum, 2° 
(Srijem) put za konja«. Na -njdk kbpitnjak 
»1° skoljka, 2° orude za vadenje skoljki, 3° 
biljka«, odatle na -id kopitnjacic »biljka«. 
Na -njaca kopltnjaca »biljka«. Na -njara ko- 
pitnjara »sinonim: kopitnjak«. Na -ar neolo- 
gizam kopitar »kol. za konja i magarca«. De- 
nominai na -ati kapitali, -cent, -tarn »bacati 
se nogama«, skopitati se, -dem, -tarn (Trebar- 
jevo) »porazbacati« = na -ovati, -ujem kopi- 
tovati (Bella, Stulic). Nije sasvim razum- 
ljiva metafora u denominalu na -iti kopititi se, 
-im (Stulic, Lika) (ras-) »1° rasti, siriti se, 
2° bivati u boljem stanju«, ako je od kopititi, 
-im (Stulic) »1° kopita djelati, 2° cipele u 
kopita utisnutk = skopititi (se) »prevrnuti«. 
Upor. rus. kopytetb »im Galopp reiten«. 



Mozda je odatle nastala i licka metafora. 
Strus. kopysati »mit den Hufen ausschlagen« 
moze se uporedivati sa iskopislt pf. »(tjelesno) 
oslabiti (Brusje, Hvar)«, ako i nije seman- 
ticki posve identicno. Imenica kopito kulturna 
je rijec koja se posuduje: Madzari posudise 
kapcsa < kopit(i)ca »soccus« i kapta < kopyto 
»Leisten«, Rumunji copitd »konjsko kopito«. 
Glas i nastao je iz jery-a: stcslav., rus. kopyto. 
Docetak -yto sufiks je kao u koryto (v.). Zbog 
toga se moze smatrati izvedenicom od kopati 
(v.). Prema ovoj etimologiji prvobitno je 
znacenje »cim se udara o zemlju«. 

Lit.: ARj 5, 301. 302. Elezovic 1, 312. 
Tentor, JF 5, 207. Hraste, JF 6, 212. ASPh 
25, 436. Masuranid 525. Miklosic 128. SEW 
1, 565. Holub-Kopecny 179. Bruckner 256. 
ZSPh 4, 216. Vasmer 621. Mladenov 250. WP 
1, 346. 2, 561. Hirt, IP 32, 240. Agrell, Zwei 
Beitrdge 22. Machek, Sldvia 16, 187. 

koplje n = kopje (Baranja, Crna Gora, 
Lika, Belostenec, Mikalja, Jambresic) = 
koplje (Istra), sveslav. i praslav. (*kopbje) 
naziv »vojnickog oruzja, lancea, sulica«. Prid- 
jev na -bn koptjdn danas ne postoji, poimeni- 
cen na -ik kopljanik »vojnik sto nosi koplje«, 
odatle pridjev na -ski kopljanickt, na -en kop- 
Ijen (17. i 18. v.), poimenicen kopljenik, na 
-ast kopljast »nalik na koplje«. Deminutiv na 
-ice kapljice n, na -ica (sa pji > pi) kapica 
(sulek) »trava virga aurea«. Augmentativi 
na -itina kopljetina, na -aca kopljaca (17. v.) 
»1° sulica, 2° katariste, 3° strijela, 4° preslica 
(Zupanja)«. Na -iste kopljiste »drvo od koplja« = 
(sa pji > pi) kopiste (Korcula) »dugo drzalo 
od osti« [v. i pod kopa]. Ovamo i posudenica iz 
rus. kopejka (1866) »sitni novae (sa slikom cara 
na konju s kopljem)«. Imenica koplje kulturna 
je rijec koju posudise Madzari kopja, Rumunji 
copie. U srodstvu je sa gr. xojuc, »Schlacht-, 
Opfermesser«, stvnjem. heppa, nvnjem. Hippe 
i lot. kapdns »Hackmesser«. Praslav. je izve- 
denica od osnove glagola kopati (v.), vjero- 
jatno s pomocu pridjevskog sufiksa -«-. Prema 
tome je *kopue poimenicen sr. rod pridjeva 
kojem treba podrazumjeti orndije, tj. »oruzje 
kojim se udara«. 

Lit.: ARj 5, 302. 303. 297. Mazuranic 
525. Miklosic 128. SEW 566. Holub-Kopecny 
179. Bruckner 255. Vasmer 619. 621. Mladenov 
250. Tiktin 410. WP 1, 561. 

kopnica f (Tordinci, Slavonija) »kopca na 
zenskom haljincu«. 

Lit.: ARj 5, 305. 



koporan 



149 



koprena 



koporan, gen. -ana m (Vuk, Srbija, BiH, 
Dalmacija) »1° haljina od plavetne cone s 
rukavima do nize pojasa (Jadar), 2° veliki gunj 
postavljen kozom (Biograd), 3° muski gunj od 
sigava sukna (Beograd), 4° dolarna, size do pete, 
koparan je kratak (Dalmacija)«, balkanska je 
kopnena nosnja = koparan (Bosna) »kratka 
haljina (cekani koparan) kao nosnja djevo- 
jacka« = koparana f (narodna pjesma) = 
kapbran Hi aljok (Polaca, Dalmacija) »kaput 
od modra sukna« = kaparan, gen. -dna (oko- 
lica Zadra) == kaparan (Pag) »od vune ha- 
Ijetak za citavo gornje tijelo, s rukavima, 
domaci produkat« = (s umetnutim m pred 
labijalom) kumpdran (Zlosela, Murter). Na- 
lazi se jos u bug. koparan »kontos«, rum. 
coporan (Ialomita) »anterija«. Stoji u vezi s 
tal. capperone (14. v.) »cappa, cappuccio per 
ripararsi dalla pioggia«, prov. capairon, fr. 
chaperon > tal. ciaperone »sorta di cappuccio«, 
izvedenica od cappa (v.) »kabanica«, na dvo- 
struki sufiks- -ar- i -one. 

Lit.: ARj 5, 294. 308. Tiktin 412. Mladenov 
250. Ribaric, SDZb 9, 148. Banali 2, 292. 

koporati, kaparem impf. (15. v., zapadni 
krajevi, Marulic, Barakovic, Dubrovnik) (is- 
se) »micati se (najcesce ne ostavivsi mjesto 
gdje se stoji)«. Varijanta I mjesto o upucuje 
na onomatopejsko postanje: kopirati, -am 
impf. (Vuk, subjekt crvi: (neosobno) kopira 
u rani) »vrvjeti«. Na -iti kopiriti, -im (18. v., 
jedina potvrda iz Dubrovnika) »koporati«, 
mora se oznaciti kao pouzdano jer se govori 
i u Vodicama (Istra) : koporiti se. Odatle post- 
verbal kopor, gen. -l f (18. v.) ikopornuti, 
kopornem (16-19 v., Ljubisa) »maknuti se«. 
Upor. rum. a se cohort »hinabsteigen« s vari- 
jantom p — b. Onomatopeiziranjem uvode se 
novi suglasnici: Ij mjesto r i samoglasno r 
mjesto or: koprljatl se, -am (Bosna, Lika) 
(is-) = sa -call mjesto -Ijati koprcati se, -dm 
(19. v., Vuk) »1° micati se sa svim tijelom, 
2° (metafora) zivjeti kojekako« (is- se) = 
s-: skoprcati se (Srijem, Slavonija) »naglo se- 
srusiti« prema iskoprcdvati se, -prcavam (Lika) 
= (s umetnutim m pred labijalom) kompf- 
cati se (Dubrovnik). Odatle sa hipokoristickim 
sufiksom -an (tip kllpan) koprcan m (srednja 
Dalmacija, Pavlinovic) »nadimak djetetu«. Prid- 
jevi kopfsan (sjeverna Dalmacija, ~i«o di- 
jete, sac > i prema fern, en > sn) i koprcan, 
f -ina (momak, cura, Lika, sa c > c prema 
prclti se) »sinonim: kocoperan (v.)«, s prid- 
jevom na -bn i sa e za I Skoperan (Orahovica) 
»cvrst, zdrav«, okoprljati se = okoprljaviti se 



(unakrstenje sa krljati se, v.) »oporaviti se«. 
Tako nastade nova onomatopejska osnova 
kopr-, od koje kaprica f (Konavli) »sinonim: 
trzanje«. Ovamo jos okoplrkati se, -am (Vuk, 
Boka) »oporaviti se«, sa prefiksom o- okoprcan 
(Lika, BiH) »brz, okretan«. Ovujeonomatopeju 
moguce dovesti u vezu sa koparati, od kopati 
(v.). 

Lit.: ARj 5, 308. 251. 294. 300. 309. 313. 
311. 8, 841. Ribaric, SDZb 9, 159. Tomanovic, 
JF 17, 209. Matzeriauer, LP 8, 199. Skok, 
CMF 6, 41. si. (cf. IJb T, 124). Strekelj, 
DAW 50, 11. 

kopov m (18. v., Slavonija) »lovacki pas«. 
Od madz. kopd. 
Lit.: ARj 5, 309. 

kopralja f (Nis) »plosnato gvozde na ostanu« 
= kopralja (Kosmet) »dugacki stap sa pljosna- 
tom gvozdenom kasikom u obliku lepeze za 
ciscenje tockova na plugu, kad se ore«, bug. 
kopralja pored kopra! »Lenkstock, Treibstachel 
fur Ochsen«. 

Lit.: ARj 5, 309. Elezovic I, 312. Mladenov 
250. Doric 155. 

koprc m = (augmenativ na -ina) koprcina 
(srednja Dalmacija, Pavlinovic, Sulek) »smrad- 
na trava, lista narezana, duge stabiljke«. 

Lit.: ARj 5, 309. 

koprena f — (ikavski, Zoranic, Poljica) 
kbprina = koprjena (jekavski, Dubrovnik, 16. 
v.) » 1 ° tanko tkanje, 2° prozirna mahrama za 
pokrivanje zenske glave«. Toponim Koprine. 
Pridjev na -nbnb > n kopren (~o sito), od- 
redeno kopreni (15. v.), poimenicen u sr. r. 
u toponimu Kopreno. Deminutiv kbprenica 
(16. v., Mikalja), s pridjevom koprenlcan 
(Martic). U stcslav. i bug. kbprina »svila«. 
Prema ovoj potvrdi izlazi da je prvobitni 
oblik na i i da je koprena — koprjena sekun- 
darno jekaviziranje kao kupjena za kupina u 
juznoj Dalmaciji. U rum. caprina naziv je za 
biljku »narcisse« i nije u vezi s koprena nego 
sa kopri (v.). Nema utvrdene etimologije. 
Miklosic i Berneker izvode od istog korijena 
od kojeg su kopriva i kopar, pretpostavljajuci 
da se od vlakanaca ovih biljki dobiva koprena 
i vrst svile. Miklosic pominje jos iz Nestora 
kropijnyja vetrila. Iljinski misli da je od ko- 
rijena kop — kep (upor. cepoe, v. ces. cepec, 
polj. czepiec, rus. cepe), r kao u koporan (v.), 
sufiks -en kao u kamen. Skok uzima da 
je od lat. apstraktuma na -Imen (upor. rum. 



koprena 



150 



*kor 



-ime, arb. -ini) coopenmen, upor. cooperimen- 
tum, od cooperire (v.) iz balkanskog latiniteta. 

Lit.: ARj 5, 311. ZbNZ 8, 289. Miklosic 
29. SEW 564. Mladenov 251. Skok, Sldvia 
\, 488. Iljinski, JF 5, 185-186. REW* 2204. 

kopriva f (Vuk) kopriva (ZK), sveslav. 
i praslav., »1° urtica, 2 (u jadranskoj zoni 
/ Cres / prenosi se zbog slicnosti lisca na) 
ceitis australis, sinonim: kostjela (upor.'njem. 
Nesselbaum)«. Pridjevi: kopriv (jastuk) »na- 
cinjen od koprive«, na -ui koprivan (danas 
se ne govori), cest u toponimiji u z. i sr. r. 
Koprivno, poimenicen na -ica koprivnica 
(Karlovac, Bjelovar) »1° kopriva, 2° topo- 
nim« = na -ik koprivnik (rukopis, 15. v.) 
»1° kopriva« = koprivnik (Kosmet) »2° pita 
od kopriva«, na -jak koprivnjak (Vuk) »1° 
mjesto gdje rastu koprive, 2° kostjela«, na 
-III kbprivin. Deminutivi na -ica koprivica 
(takoder prezime), na -ic koprivu »kostjela«, 
upor. slov. koprivec »idem«. Augmentativ na 
-etina koprivetina, na -ina kbprivina (Sulek) 
»biljka cardiaca L.«. U drugim slavinama 
dolazi sa r u prvom slogu, rus. krapiva, ukr., 
slov. i polj. Taj se smatra prvobitnim. Prema 
njemu se postavlja etimologija. Tumaci se kao 
pridjevska izvedenica obrazovana s pomocu 
sufiksa -iv od krop m (v.) »vrela voda«, kro- 
piti (Rozwadowski). Semanticke su paralele 
za takvu denominaciju. njem. Brennessel, lat. 
urtica > rum. urzicd, od urere, i zerika (v.). 
Dragi etimolozi (Mladenov, Rudnicki) po- 
laze od kopr-iva kao prvobitnog oblika i do- 
vode ga u vezu s biljkom kopar (v.), od kop- 
»mirisati«. To je tumacenje manje vjerojatno. 

Lit.: ARj 5, 311. 612. Elezovic 1, 313. 
Schuchardt, ZRPh 35, 391. Miklosie 129. 
SEW 1, 602. Holub-Kopecny 179. 188. Brii- 
ckner 428. Mladenov 250. RFV 68, 373- 
388 (cf. RSI 6, 278. LJb 1, 184.). WP 1, 380. 
Rudnicki, MPKJ 5, 173-260. (cf. RSI 6, 
280. IJb 1, 182). Rozwadowski, Rospravy 
Ak. 23 (cf. AnzlF 12, 304. Zubaty, LF 27, 
67-68). Reichelt, KZ 46, 329. Solmsen, 
KZ 37, 594. 

kopsa f (Budmani, Dubrovnik), deminutiv 
na -ica kbpsica (od kastrad'ine) = kbvsa (Zore, 
Dubrovnik, Cavtat, Konavli) = (ps > s kao 
u pedlsat Cres < pedepsati) kosa (Potomje, 
Peljesac), deminutiv kosica »but, govede, 
jarece bedro, stegno krupne i sitne stoke«. 
Dubrovacko-romanski leksicki ostatak koji se 
poklapa s rum. coapsa i arb. kofshe = kofsha 
(Ulcinj sa clanom) < kosha (Zatrebao, Ulcinj), 
od lat. coxa, ie. podrijetla prema kosa < tal. 



coscia. Sa deminutivom vlat. -ittus > tal. 
-etto koset (Bozava, Rab) »meso od buta« < 
miet. eoseta =- tal. coscetto. Na -mus (prema 
pulvinus) kusin (Bozava, Lastva, Istra, Krtole, 
Korcula) = kusin (Malinska) = kusin, gen. 
-ina (Dubrovnik, Perast) »jastuk, blazina 
(Zrnovo, Split), uzglavlje, koktao (v.)«. Odatle 
deminutiv na -ellus > tal. -el kosunel m (Lika), 
deminutiv koiunelic, na -nica kosanelnica = 
kosunel m »jastuk, uzglavlje, uzglavnica«. Glas 
u mjesto i i z mjesto s ostaje neobjasnjeno. 
Upor. krcko-rom. cossain. Od tal. cuscino < 
srlat. coxinton (1 1. v.), koje je uslo i u stvnjem. 
vancussi, u kojem je prvi dio njem. Wange 
»lice«, odatle madz. vankos > vankus m (16. v., 
hrv.-kajk., Belostenec) = vanjku's (ZK) jas- 
tuk, uzglavlje, blazina«, na -nica vanjkusnica 
(1600, ZK) »prevlaka«. Nalazi se jos u slov., 
slvc. i ces. 

Lit.: ARj 5, 392. 427. 835. Kusar, Rod 
118, 19. 20. Budmani, Rad 65, 162. Masuranic 
1540. REW 3 2292. Banali 2, 197. Cronia, 
ID 6. Miklosic 375. GM 193. DEL 1129. 1197. 

koptisati, -sem pf. (Bosna) »1° navaliti,, 
nasrnuli« -= kopt'isat se (Kosmet) »2' otisnut 
se, oturiti se«. Balkanski turcizam (tur. kop- 
mak prema aoristnoj osnovi na r) iz vojne 
terminologije: bug. koptisam. Od kop- sa 
sufiksom -ik (kao saruk, jazuk) obrazovan je 
kopuk, gen. -uka m (Kosmet) »fukara, pro- 
palica«. 

Lit.: ARj 5, 314. Elezovic 1, 313. 2, 522. 
Mladenov 251. 

*kor m mjera za zito«, moze se rekonstru- 
irati iz tritici chori v. Upor. korb u Zograf- 
skom i Nikoljskom evandelju (Luka 16, 7). 
Odatle sveslav. (osim bug.) i praslav. deminu- 
tiv na -be: korac, gen. -rea m (1559, 1565, 
1580, hrv.-kajk., slov.) »daca zagrebackih kme- 
tova (od zobi, razi, prosa)«, prema Mazuranicu 
rijec ziva u sjevernim stranama. Madzari 
posudise korecz »Art Mass«, Rumunji coret 
m» Scheffel« . Nemaodredeneetimologije . Prema 
Brtickneru je izvedenica od kora, jer da po- 
stoji i skoncb. Prema Bernekeru u vezi je sa 
korito (v.). Kako kori odgovara posvema gr. 
xopoQ »Hohlmass« < hebr. kor, semantika 
se ne protivi izvodenju odatle. Machek do- 
vodi u vezu sa sanskrt. khdra »ein bestimmtes 
Hohlmass«. 

Lit.: Mazuranic 256. Miklosic 133. SEW \ 
579. Holub-Kopecny 180. Bruckner 258. KZ 
51, 224. Vasmer, Jagicev zbornik 271. 278. 
(cf. RSI 2, 257). Machek, Sldvia 16, 170. 
Tiktin 415. 



kora 



151 



kora 



kora f (Vuk, Kosmet), sveslav. i praslav., »1 ° 
corium, cortex (s kojim je rijecima u prasrod- 
stvu, 2° crusta«, kore f pi. u razlicitim specijal- 
nim znacenjima kao »noznice, drzak itd.«. Sve 
slav. i praslav. deminutiv na -ica korica s raznim 
znacenjima, koja se sva svode na 1° i 2°, 
odatle ponovni deminutiv na -ica koricica, 
na -jds koricas (Lika) = na -njak koricnjak 
»noz u koricama«, sa denominalima koricati, 
ukoriciti (knjigu), od pi. korice. Deminutiv na 
-ka korka »borova kora« (Dalmacija) moze biti 
identicno s romanizmom krka (v.). Kako u 
Kosmetu postoji korka, dozvoljeno je i iz- 
vodenje od kora. Pridjevi na -s« koran (Stulic) 
nije usao u jezik, ali je poimenicen na -jaca 
kornjaca (17. v., Vuk) »testudo«, s pridjevom 
na -in kornjacin. Stulic ima odatle kornjast, 
na -ast kdrast, na -av kdrav (Kosmet, bug.) 
»krut«. Odatle je mozda pridjev u kulinarskom 
nazivu korama pita (Kosmet) »gibanica, tj. 
pita od pecenih jufki naslaganih redom«. Glas 
m mjesto v je nastao iz disimilacije v - p > 
m - p. Kol. na -je korje n (16. v.) danas ne 
postoji. Denominali (inhoativ) na -eti kbrjeti, 
-im (Mikalja, Stulic) (s-, o-) = kbret se (Kos- 
met) »dobivati koru«, okbreti se, odatle pridjev 
(upravo particip perf. aktiva) okbreo, -ela 
(gresnik), skoret se, -im (Kosmet) = skbrjeti, 
-im (Vuk), na -iti iskbriti, -Im (Vuk) »izvaditi 
iz korica«, skoriti — okouti, odatle pridjev 
skorio (Kosmet, - lib). Od kora izvedena je s 
pomocu rijetkog sufiksa -uha koriiba f (Kos- 
met) »kora od lubenice, dinja«, sa denomina- 
lom koriibati, -am (Vuk, jugozapadni krajevi) 
(o-) »Ijustiti kukuruz«, skoriibati (Makarska) 
»dignuti koru sa voca«. Upor. ukr. pridjev 
zakorublyj »starr, steif«. U bug. postoji od 
koriiba leksikologijska porodica: koriiba »1° 
suplje drvo, 2° (metafora) l'interieur de la 
poitrine«, deminutiv na -ka korubka »lupina 
od jajeta«, denominal korubja (se) »1° faire 
un creux, 2° savijam se«. Mladenov uporeduje 
rijedak sufiks -uba sa -oba u utroba, sto nije 
isto, jer je -oba sufiks za pridjevske apstrakte 
(grdoba). Miklosic uporeduje s rum. curinih 
»1° sare = tureatcd (Moldavija), 2° u lojtrama 
dvije velike precage = draghina, 3° stap na 
kojem se biljezi visina pomuzena milijeka«. 
To uporedenje nije dobro jer u u koriiba, 
kako dokazuje bas bug., nije nastalo iz nasala p, 
koji se u rum. reflektira sa in. Od kora mozda 
je prema Budmaniju pridjevska izvedenica 
na -usav korusav (Lika, gad, kosa) »sinonim: 
grintav«, poimenicen u psovci na -be korusavac, 
gen. -avca m prema f na -ica korusavica. 
Stulicev korusati »skidati koru« i deminutiv 



korusica oznacuju se kao nepouzdani. U 
drugim slavinama (kao slov., polj., strus.) 
mjesto kora postoji skora (sa nepostojanim 
s-). Taj se lik govorio i u hrv.-srp., ali je 
dobio specijalno znacenje: deminutiv na -ka 
skorka f »bundeva tvrde kore«, na -be skarci, 
gen. skoraca m pi. (Bistrac kod Siska) »das- 
cica koja na vanjskom kolu mlinovu pravi 
pojedine razdjele, naljevaca«. Ne znaseide 
li ovamo kao deminutiv na -ice skorcice f 
pi. »lazni solufi ispred usiju od patkova repa« 
(ne zna se gdje se tako govori). Pored kornjaca 
postoji skornjaca (Poljica, Makarska), de- 
minutiv skornjacica, na -iste skornjaciste, s 
pridjevom skornjacast, skornjac m »covjek 
krastav«. Sa slozenim sufiksom -nja < -bn + -j 
(upravo poimenicen pridjev z. r.) skornja 
(Vrancic, Mikalja, Stulic) »cizma«. Upor. bug. 
skoren, pi. skorni »isto«. Prema tome sveslav. 
i praslav. Obicnije danas skornja (14. v.), . 
skornje f pi. Upor. jos i izvedenicu skorup 
(v.). Zbog toga se ne moze pod izvjesno znati 
nisu li glagoli skorcati se, -am (Crna Gora) = 
skoriti se »otvrdnuti«, skbrjeti, -im (Vuk, 
subjekt lice) = skoriti upravo izvedenice 
od skora, a ne od kora s prefiksom i-. Jezicni 
je osjecaj mogao naknadno shvatiti s kao 
prefiks, tako da je deprefiksacijom od njih 
stvorio inhoativ kbrjeti, -im. Stulic ima odatle 
pridjev na -iv skoriv. Imenica kora kulturna je 
rijec, koju posudise Arbanasi kore i Novo- 
grci xopa. Balticka grupa posjeduje kao i slav. 
oblike s nepostojanim *- i bez njega. Balticke 
usporednice nemaju isto znacenje, ali nam 
ipak pomazu pri utvrdivanju prvobitnog zna- 
cenja: lit. karna »liko, Lindenbast«, od kerti 
»odlijepiti, skinuti (kozu, koru)«. Prema ie. 
korijenu *(s)qer- »rezati«, u prijevoju *(s)qor-, 
odatle i lat. corium, cortex. Prema baltickim 
usporednicama kora < skara znaci »ono sto 
se odlupi«. Rijec skora ima jos usporednicu 
u lit. skara »abgerissener Lappen«, lot. skura 
»krause Wolle, Zotte, Biischel, Fetzen«,.k tome 
stvnjem. skara, nvnjem. Schere. 

Lit.: ARj 3, 894. 5, 315. 348. 349. BL 2, 
532. Masuranic 1428. Elezovic 1, 313. 2. 
235. Miklosic 129. 132. 303. SEW 1, 566. 
577. Holub-Kopecny 194. 334. Bruckner 495, 
KZ 45, 47. 51, 223. Vasmer 621. Trautmann 
117. 267. WP 2, 576. GM 199. 410-411. 
Lewy, PBB 32, 141. Loewenthal, WuS 8, 
176. i si. (cf. LJb 10, 270). Sobolevskij, RFV 
67, 212-218 (cf. LJb 1, 184). Fraenkel, ZLP 
59, 3, 295. 309. (cf. RES 26, 142). Joki, IF 
30, 197. Bugge, LF 1, 448. Kiihn, KZ 4, 14. 
Boisacq» 427. Romanski, RES 2, 52-53. 
Kuzmic, NVj 24 (cf. LJb 6, 47). 



korab 



152 



koravica 



korab m (15. v., Vuk, bug., ces., polj., 
toponim) = korab f (Martic), odatle korabnik 
(18. v.) = korabalj, gen. -ablja m (15. v., 
Vuk, Kavanjin, slov.), odatle korabujnlk u 
knjigama pisanim crkvenim jezikom = ko- 
rabljenik (Obradovic) »mrnar« = kbrablja f 
(15. v., Hektorovic, zapadni pisci, za »Nojev 
kovceg«), deminutivi na -ic korabljic (Domen- 
tijan), korabljica (Zoranic, Kacic), polukorablja, 
»brod, lada, monoksil«. Denominai na -iti 
korabljiti (Stulic). Nalazi se u svim slavenskim 
jezicima. Moze biti i praslav. posudenica, ali 
to ne treba da bude. Budmani zakljucuje da 
je posudenica nastala dok se gr. |3 izgovarao 
kao bilabijalni okluziv b. Ali ni taj zakljucak 
nije nuzan, jer se takav izgovor nalazi i u gre- 
cizmu koliba (v.) i u latinizmu konoba. Bru- 
ckner i Baric pretpostavljaju tracko posredo- 
vanje na Balkanu. Ali ni to misljenje nije 
nuzno, jer slav. b moze nastati i iz bilabijal- 
nog spiranta u, upor. arb. karaf, upor. bolta < 
furl, uolte f, Brtonigla < tal. Verteneglio. 
Znacajno je da ista posudenica dolazi u isl. 
karfl. Iz panonsko-slav. potjece madz. kereb / 
kerep »splav« < *korabb. Od madz. je kerep 
(Lika). Dako-rum. corabie f »lada« < juznoslav. 
"korabia. Izvor je gr. xdpafSoc, > kslat. ca- 
rabus, odatle port, deminutiv na -ellus cara- 
vella, sto predstavlja latiniziranje gr. deminu- 
tiva xapdpiov > ngr. xapdpL Odatle preko 
tal. caravella > kardvelja f (narodna pjesma 
crnogorska) = kardvila (u zagonetci) / -Ija. 

Lit.: ARj 4, 862. 5, 316. 5, 623. Pletersnik 
1, 436. Miklosic 129. SEW I, 567. Holub- 
-Kopecny 180. Bruckner 256. Vasmer, GL 82. 
ASPh 38, 282-283. (cf. JF 1, 267). RSI 4, 
163-164. Rohlfs 809. 1672. Tiktin 413. Baric, 
NJ 2, 46-47. Meillet, y F 5, 328. RSI 3, 
349. MSLP 20, 58-60. Rudnicki, SO 14, 
232-234. (cf. Ub 22, 299-300). Preveden, 
Language 6, 279. (cf. Ub 16, 272). 

korac, gen. korca (?) (niski okrug) »ptica 
pyrrhocorax alpinus, sinonimi colica, alpinska 
cavka, galica«. Upor. slov. karar »loxia, pyr- 
rhula«. Prema Hirtzu od gr. xopa^, prema Peli- 
vanovicu od korija (v.). Prema Matzenaueru 
slov. je naziv identican sa korar »canonicus« < 
njem. Chorherr. Sve troje neuvjerljivo. Mozda 
je isto arb. kordk »Rabe« < ngr. xopaxac, »isto«, 
deminutiv xopdxi »isto«. 

Lit.: ARj 5, 318. Hirtz, Aves 203. Matze- 
nauer, IP 8, 201. GM 199. REW 2221. 

korac, gen. -aca (Dubrovnik, Cavtat) = 
korac, gen. -aca (Vuk, 18. v., Crna Gora, 
Ljubisa, Cilipi, Potomje) = korac (Korcula, 



Krtole) »1° mali cekic (-if), kladivac, 2° 
zvekir, halka, 3° prezime«. Deminutiv na -ic 
koracic »kladivac«, koracic (Dubrovnik) »budak«.. 
Od gr. deminutiva na -wv xopdiaov, od xopa^, 
»Tiirklopfer«. 

Lit.: ARj 5, 820. Vasmer, GL 83. 

koram, gen. nepoznat (Levac, Srbija) »trbuh«. 
Balkanska rijec nepoznatog podrijetla: bug. 
korem, pi. kormi »Unterleib, Bauch«, s prid- 
jevima na -bn koremen, na -est koremest »dick- 
bauchig«, arb. kurm »K6rper, Leib«, ngr. 
xopui »Rumpf, Leib«. 

Lit.: ARj 5, 321. Miklosic 130. SEW I, 
570. Mladenov 251. Doric 155. GM 216. 

koran, gen. -ana (Vuk, Bosna, kod svih vje- 
ra) = kuran, gen. -ana (narodna pjesma) »musli- 
mansko sveto pismo« = alkdran, gen. -Una 
(17. v., Drzic, Kavanjin, Kacic, Kanizlic) = 
alkuran (Vukova narodna pjesma, jednom)- 
Pridjev na -ski kdranskl (Mrnavic). Balkanski 
(i evropski) turcizam arapskog podrijetla. 
(s ar. clanom ai- kur'dnu »citanje, predavanje,, 
knjiga«, upor. biblija, od glagola kora'a »citati, 
recitirati«, bez ar. clana u tur. kuran) iz: 
oblasti islama. Sa u > o i clanom u spanj. 
alcoran, port, algarao, fr. alcoran (danas le- 
coran kao Le Caire iz El Kdhira) — engi. alko- 
ran pored the koran, njem. Alkoran pored 
der Koran. 

Lit.: ARj 1, 75. 5, 321. 809. Lokotsch 
1250. Korsch, ASPh 9, 513. 

Korana f, pritok Kupe, hidronim, prema 
tumacenju Baricevu u vezi s predrom. karr- 
»kamen«, usp. bask, karri »krs«. Moguca je 
veza i sa trako-ilirskim *kron-: dorski xpdva, 
jonskoaticki xpfjvn »izvor«, xpouvoc, »jet d'eau«, 
upor. stnord. krpnn f, ags. hroen, hoern »flot«. 
Ovamo arb. toponim Kruj m (1415) = Kruja I 
(narodna pjesma crnogorska), uz koljeno pase 
Krujanina (Vuk, narodna pjesma), toponomas- 
ticka arb. sintagma Krujmada (1348 ?) »veliki 
izvor«. Prema Novakovicu danas Kremat, za- 
selak nize Siklje. Od arb. krua, s clanom kroi = 
krue, kroni, pi. kroja -t > Kroja (Kacic). 
Prema Thumbu arb.- je rijec posudenica iz. 
gr. sa a > o kao u mokere < unxavf|. 

Lit.: ARj 5, 666. GM 207. Godin 284. 
Boisacq 515. Baric, SIRev 3 (1950), 356—7. 

koravica f (Vuk, Sinj) »riba squalius,, 
phoxinus levis«. 

Lit.: ARj 5, 322. Fink 45. Hirtz, Pisces 
173. 



korbac 



153 



koridor 



korbac, gen. -aca m (Vuk, Hrvatska i Sla- 
vonija) = korbac (ZK) = korbas (Istra) = 
korobac (Istra) = karbac (18. v.) = kurbdc 
(sjeverni cakavci i Dubrovnik) = krbac (17. 
v., Mikalja, Stulic) = grbac (Kosmet) »bic«. 
Odatle na -isle korbaslsce (ZK, sa c > s 
prema disimilaciji c - c > s - c) »drzalo bica«. 
Balkanski i evropski turcizam (kirbac »kam- 
dzija od tvrde koze«), prosiren i u Arabiji i 
Perziji iz turske vojne terminologije: rum. 
carbaciu, bug. garbac, arb. gerbac, cine, gtrbace, 
madz. korbdcs. 

Lit.: ARj 4, 863. 5, 322. 490. 810. Elezovic 
2, 138. Mladenov 116. Miklosic, ASPh 11, 
105. SEW 1, 568. GM 123. Pascu 2, 138., 
br. 550. Lokotsch 1279. Korsch, ASPh 9, 
511. DEI 1147. REW 3 4798a. 

karbona f (17. v., jednom u prijevodu 
Vulgate) »blagajnica«. Od crkvenog lat. cor- 
bona < gr. xop|3av, gen. -at; »dar« < hebr. 
qorbdn »isto«. 

Lit.: ARj 5, 322. DEI 1104. 

korcija m (1808, Konatice?, okrug beo- 
gradski) < tur. kurti »oruznik, vojnik«. 

Lit.: ARj 5, 322. 

korda f (18. v.) = korda (Prcanj: objesi 
koto na kordu) = kdrda (Pag, »uze za dizanje 
cigla iz gusterne«) »1° konopac, uze, vrpca, 
odatle izraz drfatl koga u kordl, 2° fitilj cim 
se uzize mina (ZK, Lika), 3° feder na satu 
koji se navija (Potomje), 4° (hrv.-kajk., Belo- 
stenec) struna, zica, 5° prezime (odatle to- 
ponim Kordina Gdra ZU, Kardiei ZU, Barbat 
na Rabu)«. Deminutiv na -iga kordica (Stu- 
lic, 18. v.). Deminutiv na -ellus, -ella kbrdela 
(Bosna) = kordela (Istra), deminutiv korde- 
lica (cakavski) »tremola«, = kurdela = kurdela 
(Sibenik, Rab), kilrdelica (Lika) = (jekavi- 
zirano) kurdjela f (16. v., Dubrovnik), kurdje- 
lica = kurdela, kurdellca (Hercegovina, Cavtat, 
Dubrovnik, Cilipi, Korcula) = kurdlla (Ci- 
lipi) = (k > g kao u grckim rijecima) gurdjela. 
(Vuk, Bosna) = gurdela (Perast, Lepetane) 
»Dantljika, trak, bijela pletena vrpca, firidzel 
(Cilipk). Augmentativ na -one > -un: kordon 
m »bijeli lokvanj, nymphaea alba« = kordun, 
gen. -una (Rab, Bozava) = kordun (16. v., 
Risan, Potomje) = krdiin (Vodice, Istra), sa 
deminutivom -be > -ac kordunac, gen. -unca 
(Istra), »1° siroka pantljika, vrpca na sesiru, 
2° meda, granica, 3° lanac, 4° kraj na granici 
Vojne krajine gdje je bio postavljen vojni 
kordon protiv Turske (odatle etnik Kordunas, 



gen. -afo)«. Od lat. chorda < gr. x°P 01 1 > tal. 
corda, dem. cordella za lat. chordula, tal. cor- 
done. Ovamo jos korkoma t (Prcanj) »ein in 
einem Kreis gewundener Seil«, koje je nastalo 
unakrstenjem corda + ortama (v.). 

Lit.: ARj 3, 323, 234. 503. 811. Kusar, 
Rad 118, 20. Ribaric, SDZb 9, 160. Matze- 
nauer LE 8, 201. REW 1881. DEI 1104. 
Strekelj, DAW 50, 32. 

kordati se (s klmej pf. (Razvod istarski, 
1275, prijepis 1546, Statut veprinacki, 1507) 
»dogovoriti se, pogoditi se«. Od tal. accordarsi. 
Postverbal kord m »ugovor, pogodba« < tal. 
accordo. Unakrstenjem sa lat. concordla: kor- 
dija. Glede gubitka pocetnog a- < lat. ad- 
upor, iz suvremenog ■ govora paricat (v.), 
duperai (v.). 

Lit.: ARj 5, 323. Mazuranic 527. REW* 
71 a. DEI 31. 

kordovan m (17. v., Vuk) »fino ucinjena 
koza«. Pridjev na -ski kSrdovdnskt = -njski 
(—e cizjne, Jacke). Na -dzija kordovandzija m 
(Vuk). Arb. kurdhuvan »isto«. Od tal. cordo- 
vano (14. v.) »koza iz spanjolsko-arapske 
Kordove (< predrimsko Corduba)«, od ar. 
pridjeva konobani »iz Kordove«. 

Lit.: ARj 5, 324. GM 216. REW 2230. 
DEI 1107. 

koreziti, -im pf. (16. v., cakavci) »ispraviti, 
popraviti (kod stampe)«. Od tal. correggere < 
lat. corrigere, prefiks co- i regere. Prema lat. 
radnoj imenici na -or korektor m (Vuk) »is- 
pravljac«, apstraktum na -ura korektura f 
(Budmanijev akcenat), s pridjevom korekturan 
(1867), od lat. part. perf. correctus, odatle 
pridjev na -bn > -an korektan* Internacio- 
nalno. 

Lit: ARj 5, 325. 326. DEI 1121. REW 
2252 a. 

koridor m (19. v.) »hodnik, ganak, gen. 
ganka (ZK)« = korldur, gen. -ura m (Dubrov- 
nik, Cavtat) = koridur, gen. -ura (Rab) 
»hodnik, portig (Korcula), portik (Boka)« — 
(sa disimilacijom r — r > I — r) kolidur 
(Bozava) = koridur (Racisce, Brae) »strane 
koje stite da ne ulazi more u ladu kad se 
burdiza«. Od srlat. corretorium > mlet. 
condor (18. v.), tosk. corridolo, upravo vlat. 
glagolski pridjev na -torius poimenicen u sr. 
r. *curritorium, od lat. currere s promjenom 
konjugacije kao u modernom fr. courrir < 
stfr. courre. Od istog je lat. korijena radna 



koridor 



154 



korisma 



imenica od *curritus (upor. spanj. corrida »trka«) 
na -or kiindiir m pored kiindur prema kiindu- 
rica = kundurica (Dubrovnik) »sluga koji 
sluzi u razlicitim kucama, a upravo ne pri- 
pada ni jednoj« = (sa k- > g-) gundurica 
(Prcanj, Dalmacija, Pavlinovic) »brbljavac, 
pretresalo«. Denominali na -ovati kundurdvati, 
-durujem (Dubrovnik) » 1 ° raditi kao kundur 
ili kundurica, 2° mrmositi o iskrnjem, govoriti 
o tudim poslovima«, na -ati gundurati (Prcanj) 
»schwatzen« = na -iti kiinduriti, -Im (Stulic) 
»isto«. Apstraktum na -arija (v.) kundurarija 
f = kundurovanje (Dubrovnik) »zle vijesti 
o nekome«. Od tal.-mlet. corridore (14. v.) 
»chi corre«, sa disimilacijom r - r > n - r. 

Lit: ARj 3, 501. 5, 327. Resetar, JF 12, 
286. Isti, Stok 237. DEI 1123. 

korija f (jugoistocna Srbija, Makedonija, 
Bugarska) » 1 ° suma, 2 ° toponim Korija, 
selo i pusta kod Virovitice, suma kod Ku- 
kunjavaca u Slavoniji«, upor. bug. Cam-korija. 
Balkanski turcizam (tur. koru »Gehege, Wald«) 
iz sumske terminologije: bug. korija, arb. 
korie, (sa sh- od shkoze »bukva«) shkore f 
»dichter Wald, cesta«, shkorret (sa -et < lat. 
-Stani). 

Lit.: ARj 5, 327. Mladenov 254. 

korijander, gen. -andera m (hrv.-kajk., Be- 
lostenec) = korijandra (18. v.) »biljka cori- 
andrum«, pridjev korijandrov, = korijandol m 
(Sulek) == korijandula f. Od tal. coriandre = 
s disimilacijom r - r > r - I i time prouz- 
rocenom zamjenom sufiksa coriandolo < lat. 
coriandrum < gr. xopiavSpov, botanicki na- 
ziv egejskog podrijetla. 

Lit.: ARj 5, 327. REW 3 2232. DEI 1109. 

korijen m (Vuk) = ^ekavski istocni) ko- 
ren = koren (Kosmet, ZK / cakavski /, ko- 
ji su inace ikavci) = korin (ikavski, Kasic), 
sveslav. i praslav., »1° radix, 2° mrkva, sar- 
garepa (ZK) = slatka repa (koja se upotreb- 
ljava za pitu i ostavlja se za zimu, da se pece 
ili kuha, Kosmet)«. Deminutivi na -be kore- 
nec (hrv.-kajk.), na -ik korijenak, gen. -nka, 
na -id korjenic (takoder prezime), na -cic ko- 
rencic (Barakovic, toponim) = korjecic (Vuk, 
glede gubitka n v. korecak), na -ce korjence 
»biljka«, na -cak < -be + -bk korecak, gen. -cka 
(Vuk, Srijem, s gubitkom n u gen. -encka 
u grurji od tri suglasnika) = koricak , gen. 
-cka (Sapcanin). Pridjev na -bn (odredeni vid) 
korieni, poimenicen na -ica korjenica (18. v.) 



»1° sinonim: korijen, 2° trtor od kupusa, 3° 
toponim Korenica (Lika)« ; na -atast korjenatast 
(18. v., Slavonci), na -it korjenit, na -ski 
korijenski. Na -jaca korenjaca (Karlovac) »gljiva«, 
na -jak korjenjak = na -as korjenas (Pavli- 
novic, neologizam za radikal). Na -ika kore- 
riika (Istra) »sinonim: korijen«. Kol. na -je 
korijenje n = korenje (ZK) »mrkva, sarga- 
repa« = korenje (Kosmet). Denominal na -iti 
korijeniti (se), korijenim (16. v., Vuk) (is-, s-, 
u-, za-), potkoren'it, -ene (Kosmet) »uhvatiti 
koru«. U svim slavinama izmjenjuje se su- 
fiks -en i -en. Zbog toga i u ikavskim narjec- 
jima dolazi koren. Upor. koleno pored koljena 
(v.). U glagolu korijeniti zamjenjuje se sufiks 
-en sa nepoznatim - p: korijepili (16. v.), 
iskorijepiti, skorijepiti (16. v., Palmotic, Zu- 
zeri) »iskorijeniti, unistitk, skoripljivati (Kasic), 
na -ati korijepati. U baltickoj grupi odgova- 
raju refleksi s prijevojem e: lit. kereti »ukori- 
jeniti se«, keras »vieille souche«. S prijevojem 
o i suftksom -en I -en nalazi se samo u slaven- 
skim jezicima. Sa nisticnim prijevojem kbr-, 
koji je dobro zastupan u slavinama, dolazi 
u hrv.-srp. mozda u krlj (Krk, Dubasnica) 
»hrek u suhog stabla« = krija (Vuk), kol. na 
-ad krljad f (Vuk), odatle deminutivi krljddak, 
gen. -tka, krijadic, sa suliksom -/ + -eo. 

Lit.: ARj 3, 891. 893. 5, 327. 331. 343. 596. 
Elezovicl, 313. 180-181. Miklosie 130. SEW 
1, 570. 672.. Holui-Kopecny 168. 180. 181. 
Bruckner 258. Vasmer 1, 625. Trautmann \T) '. 
WP 1, 412. Mladenov 251. Meillet, BSLP 
23, 85-86. (cf. IJb 10, 341). Vaillant, Sldvia 
9, 492. 11, 33-36. Scheftelowitz, IF 33, 143. 
Matzenauer, LF 8, 189. 

korisma f (tri potvrde kod Radnica, Grli- 
cica i Matovica; Budmani je mislio da je 
sm mjesto zm stamparska pogreska, a to ne 
treba da stoji, v. nize.) = (sm > zm moze 
se shvatiti i kao u krzmati pored krsmati, 
krzmalj »borrago officinalis« od kosniz, ras- 
mostriti pored razmotriti) korizma (Perast, 
Dubrovnik, od 15. v. redovno, Vuk, katolicki 
crkveni termin, ali se cuje i kod pravoslavaca, 
koji kazu casni post) = korizma (Cres, Bozava, 
Brusje) = korizma (ZK) »post od 40 dana 
kao priprava za Uskrs«. Nalazi se jos u slov. 
kori'zem m pored korizma. Pridjevi na -en 
korizmen, poimenicen na -ik korizmenih = 
na -jak korizmenjak (16. v.) »quaresimale«, 
na -in korizmin. S prefiksom pri-, po- prikoriz- 
mic m = pokorizmic (Vuk, zapadni krajevi). 
Od lat. brojevnog pridjeva poimenicenog u 
z. r. Quadragesima (se. dies) > vlat. > tal. 
quaresima »cetrdeseti dan prije Uskrsa«, kao 



borisma 



155 



koriti 



prevedenica od gr. TeaoapaxoaTfj (se. fju£pa)., 
tj. cetrdeseti dan, kada post zapocinje. Po 
semantickom zakonu sinegdohe rijec je prene- 
sena na citavo trajanje posta. Nas oblik po- 
kazuje sinkopu penultime kao krcko-rom. 
koresma, istro-rom. tyarizma (Vodnjan) = 
kuarezma (S'isan) i arb. kreshem -mi, krezhmi-ja, 
dok je ne pokazuje rum. paresemi. Sto se 
tice varijacije izmedu sm i zm, ta moze potje- 
cali iz dvaju razlicitih romanskih vrela: zm 
upucuje na zapadno istroromansko i furlansko 
vrelo, na patrijarsiju Oglaj, sm opet na balkanski 
latinite! i dalmato-romanski (splitsku metro- 
poliju^). Upor. krcko-rom. coresma, arb. kre- 
shme i kershme , kreshmonj »postim«. Sto se tice 
qua- > ko- upor. rum. codru, arb. kodre < 
quadrus »suma«, stcslav. svetijb Kodratb < 
Quadratus = vlat. quodratus je potvrdeno 
{Romania 28, 63), gr. xoSpdvtric, »vrsta novca« 
< quadram, furl, toponim Codroip, tal. 
Codroipo < quadruvium »raskrsce«, katal. co- 
ranta < quadraginta. Ali je ta varijanta mogla 
nastati i na nasem terenu. 

Lit.: ARj 5, 341. 422. 12, 10. Pletersnik 
\, 439. Bartoli 1, 197. 354. Strekelj, DAW 
50, 33. GM 205. Godin 137. Barii 354. Bud- 
mani, Rad 65, 163. Hraste, JF 6, III. Miklo- 
sie 130. SEW 511. REW* 6911. Skok, ASPh 
37, 83. Ive 102. Krona' 833: 

kofist, gen. -i f (14. v., Vuk), sveslav, i 
praslav. apstraktum, »utilitas; sinonim: pro- 
bitak, hasan, gen. -sni (protivno: skoda, 
steta)«, slov. takoder u torn znacenju, dok u 
sjevernim slavinama »plijen«. To konkretno 
znacenje je prvobitno. Pozna ga Domen- 
tijan, koji pise crkvenim jezikom. Prilog za 
koris(t) (Cres, Punat, Krk) = ni koris »uza- 
lud«, npr. za koris prca mlis »uzalud je jarca 
musti«. To se znacenje razvilo iz ironije. Upor. 
fr. Vous avez beau parle (beau »uzalud«). 
Sintagma niskoristi (Cres, Krasic) »nistarija«. 
Pridjevi na -Ijiv korisljiv (18. v.), na -bn ko- 
ristan (16. v.) = korisan (prema z. r.), poime- 
nicen na -Tk korisnik m prema f na -tea koris- 
nica i na -ost korisnost (noviji neologizam). 
Apstrakta na -sk + -ina > -scina koriscina 
(17. v., cakavci), na -jaj koriscaj (Martie), 
od denominala na -iti koristiti (se), -im (is-, 
o-), na -ovati kdristovati, -ujem (o-). Sloze- 
nice od sintagmi: od ljubiti korist pridjev 
koristoljubiv, apstraktum odatle na -je ko- 
ristoljublje n, od nositi korist pridjev je koris- 
tbnosan. Nema utvrdene etimologije. Miklo- 
sie dopusta mogucnost da je apstraktuin na 
-st f od koriti (v.). Ako je tako, onda je para- 
lela za takav semanticki razvitak u rum. 



castiga < lat. edstigare, koji znaci »dobiti < 
kaznjavanjem nesto postici«. Takav razvitak 
odgovara semantickom pravilu rezultata (si- 
negdoha). Prema Briicknerovu ucenju izve- 
denica je od kora (v.), te znaci »ono irto se 
dade olupiti kao kora«. Odatle sjeverno-slav. 
metafora »plijen«. Miklosicevo je misljenje 
vjerojatnije, jer je prvobitno znacenje glagola 
koriti bilo »dobiti bitku«. Time se najbolje 
objasnjava prvobitno znacenje »plijen«. 

Lit.: ARj 5, 332. 338. Moskovljevic, NJ 1, 
31. Krasovski NJ 6, 87-88 (cf. JF 11, 291). 
Mazuranic 527. Miklosie 130. SEW \, 570. 
Holub-Kopecny 181. Bruckner .258. ASPh 29, 
116. KZ 48, 208. Vasmer 1, 638. Gorjajev 161. 
Kienle, WuS 14, 42. 

koriti, -im impf. (Vuk) (is-, ispo-, po-, 
pre-, u-j, sveslav. i praslav., »predbacivati«. 
Iterativ na -va- -korivati, samo s prefiksima 
ispokorivati itd. Stcslav. postverbal *korb m 
»contumelia« nalazi se u pridjevu na -bn 
koran »prekoran«, i u pridjevu dkordn (~nja 
rijei, Vuk), inace samo s prefiksima pokor 
»opprobrium (amplifikacija pbkor i sramota — 
spot i sramota ZK) sa glagolom pokoriti, -im 
»sramotiti« = pokorit (se), -Im (Kosmet) 
»osramotiti, poniziti«; prijekor (u bug. pre- 
kor = prekdr »nadimak«, Makedonija), s prid- 
jevom prijekoran (bes-, ne-), prijekornost , ukor. 
Apstraktum na -ba korba (18. v.). Vazna je 
jos prefiksalna slozenica nakor (srednja Dal- 
macija, Pavlinovic) »steta« za ustanovljenje 
prvobitnog znacenja od koriti. Od pokoriti 
»sinonim: 1° podvrci, 2° kazniti, 3° muciti, 
kinuti« sveslav. i praslav. postverbal je po- 
kora (Vuk) »1° podloznost, oboedientia«, 2° 
kazna, pedepsa, 3° bijeda, nevolja«, sadrzi 
prvobitno konkretno znacenje, dok koriti iz- 
razava radnju kaznjavanja rijecima. Od ovog 
vaznog krscanskog termina pridjev je pokoran 
= pokoran (Kosmet) »1° sto pripada pokoi., 
2° onaj koji cini pokoru, 3° poslusan, ponizan, 
smjeran«, poimenicen na -ik pokornik m 
prema f pokornica i u apstraktumu na -ost 
pokornost f. Vuk .ima od pokor denominal 
na -isati pokbrisati (se), -isem »sramotiti se«. 
Od korb postoji u Dubrovniku i Prcnju slo- 
zeni glagol kbrdekati se, -am (po-) = kordeko- 
vati se, -ujem »svadati se, karati se«, u kojem je 
-dekati se nejasno. Mozda je onomatopejskog 
podrijetla. Upor. pokarabdsiti se, -im (Kosmet) 
»pozavadit se«, u kojem je kar- jasno (v. kas- 
nije), a nejasno -basit se. 

Iterativ se pravi od koriti prijevojem du- 
Ijenja o — a: karati, karam (Vuk) (do- se-, 



koriti 



156 



Korkut 



rs-, j- se) »1° koriti, ruziti, 2° kazniti, pedsp- 
sati« = (s)karat (Kosmet), karati se (ZK) 
(po-) »svadati se«, na -iti hariti, -zm (18. v.). 
Odatle postverbal kdr f == kara = kar m 
»1° psovanje, prepirka, 2" ukor, kazna«, sa 
-ka karka f (Belostenec, Jambresic), na -ba 
(s)karba f (Vuk, Boka) — na -nja karnja 
(18. v.). Pridjevi od kar na -bti samo u od- 
redenom vidu karm »disciplinski«, odatle 
*karnost s pridjevom karnostan u istom zna- 
cenju (sve neologizmi), na -Ijiv karljiv (15. v.), 
poimenicen karljivac, gen. -vca »koji se cesto 
i rado kara« prema f karljlvica i u apstraktumu 
na -ost kdrljivosl i. Od karba pridjev je kar- 

ben, poimenicen na -ik karbenik karabnik 

(15. v., Rogovske regule). Radne imenice su 
na -be karac, gen. -rea (Hektorovic), na -ac 
harac, gen. -aca (Vuk) m prema f karaaca 
(17. v.), na -lac karalac, gen. -alca (18. v.) 
m prema f karalica = na -telj kdratelj, na 
-vac karavec, gen. -rica (16. v., hrv.-kajk.). 
Apstraktum na -ei karez m (Ljubisa) »ka- 
ranje«; pakaret / tok- m (Srbija ?, Jovanovic 
Batut) »nakaza« oznacuje Maretickao slabo po- 
uzdanu rijec (ne zna da li ide ovamo). De- 
minutivni glagol na -uhati karukati, -am. 

Glagol koriti posudise Arbanasi koris, pas. 
koriiem »sramotiti, psovati«; karati posudise 
Rumunji: akarati > a ocaze »psovati, sramo- 
titi, koriti«, odatle njihov postverbal ocara 
»sramota«, pridjev ocarnic »koji psuje«. Bal- 
ticke i druge ie. paralele dokazuju da su ka- 
rati 1 koriti bili vojnicki izrazi. Lit. karias = 
lot. kars »rat«, stprus. kargis »vojska«, odatle 
lit. kareivis »vojnik«, usp. got. harjis = nvnjem. 
Heer, stperz. kara »vojska«; kara je u stcslav. 
jos znacilo »bitka«. Odatle danasnja znacenja 
od karati se »1° prepirati se, rjeckati se, sva- 
dati se«, pokoriti »podloziti«, s raznim drugim 
nijansama. Ta se specijalizacija dogodila kad 
su za vojnicko znacenje dosle druge rijeci, 
kao biti se, bojevati, boriti se, vojevali, ratovati 
itd. Sinonimi su dali vec u praslav. doba 
tim dvjema rijecima, koje Berneker i drugi 
bez potrebe rastavljaju, drugi semanticki raz- 
vitak: koriti i karati znacilo je prvobitno »voje- 
vali > vojskom nesto postici«. Obje, izgu- 
bivsi vezu s vojevanjem, dobise danasnje zna- 
cenje. Prvobitno se znacenje ipak najbolje 
ocuvalo u praslav. i sveslav. apstraktumu ko- 
rist (v.) »plijen > dobitak«. 

Lit.: ARj 3, 937. 4, 850. 858. 852. 864. 
866. 870. 874. 5, 322. 323. 338. 7, 402. 8, 
30. 9, 495. 10, 493. 536. Mazuranic 984. 
Elezovic 2, 95. 233. 538. ZbNZ 10, 144. Mik- 
losic ill. 130. SEW \, 487. 578. Holub-Ko- 



pecny 164. 181. Bruckner 258. Vasmer 528. 
Mladenov 232. 252. Sldvia 10, 247. WP 1- 
353. Trautmann 118. GM 199. 200. Tiktin 
1075. Gorjajev 158. RES 19, 20-22. Boisacq 
414. 482. Scheftelowitz, KZ 54, 247. Osten- 
-Sacken, IF 22, 316-317. 

korito n (Vuk) = korito (ZK, Kosmet, 
Buzet, Sovinjsko polje), sveslav. i praslav. 
(^koryto) naziv za »1° Trog, alveus, 2° nacve, 
3° izduben brod (takoder bug.), 4° (metafora) 
rijecno korito, 5° toponim«. Pridjev na -ast 
korilast (Vuk), na -bit samo u poimenicenjima 
na -ik Koritnik (toponim), i na -jaca koritnjaca 
»sinonim: kornjaca«. Deminutivi na -ce korice 
n (Vuk, Lika) u raznim tehnickim znacenjima, 
na -see < -be + ice koritasce (Vuk), koritdnce 
(Kosmet) i koritico (Buzet, Sovinjsko polje) 
»korito po kojem tece voda na mlinsko kolo«. 
Denominal skorititi (Lukovdol, Ogulin) »do- 
biti oblik korita«. Radna imenica na -an 
kantar. Glas i nastao je iz jery-a: stcslav., 
rus. koryto. Kulturna je rijec, koju posudise 
Arbanasi u dva vida, u starijem karrute f 
(u < hi) »Garbottich« i novijem korite f »ge- 
hohlter Baumstamm, Wassertrog, Kahn, Krip- 
pe« i deminutiv karice f »Getreidemass von 
200 oka«, Novogrci xouptixa »Art Fischerkahn« 
i xdpou™ »Garbottich«. Od arb. karrute na- 
trag je posudeno s augrnentativnim sufiksom 
-ina harulina f (jugoistocna Srbija) »1 ° karhca, 
2° basen, 3° geografski termin« (Budmani 
pomislja na tur. koru »suma«, sto ne moze 
biti jer je koru > korija, v.). Docetak -ito 
sufiks je kao u kopito (v.). Osnova je kora (v.). 
Balticke uporednice ne poklapaju se potpuno 
sa praslavenskim u sufiksu: lit. prokartas, 
stprus. pracartis »Trog«. 

Lit.: ARj 5, 340. Elezovic 1, 314. Miklosic 
133. SEW 1, 579. Holub-Kopecny 180. 194. 

Bruckner 238. ZSPh 4, 216. WP 1, 576. 
Trautmann 119. Romanski, RES 2, 52-54. 

GM 200. Schwarz, ASPh 42, 280. Wedkiewicz, 

RES 7, 126 (cf. JF 3, 203). Posch, WuS 16, 
13-14. Persson, Beitrdge 1, br. 43. (cf. IJb 

1, 47). Jokl, Unt. 145. 291. 

Korkut m, muslimansko prezime (Bosna). 
Od/ interesa je da se plemicka porodica u 
Osom iz koje je frdter Augustinus Draconita = 
Zmajevic, zove Corqutt de Dalmazia. Turcizam 
arapskog podrijetla korkut »onaj koji strah 
zadaje, junak«, od korkutmak »zadavati strah«, 
od korku »strah«. 

Lit.: Skoljic* 416. Badalic, Inkunabule 223., 
bilj. 570.. i 227, bilj. 816. 



korlat 



157 



korona 



korlat m (hrv.-kajk.) »1° tor volujski, 
2° siroka cijev kuda se sijeno u staju spusta 
(Posavina), 3° toponim (Dalmacija)«. Prezi- 
mena -ovii Korlatovic. Od madz. korlat 
»ograda«. 

Lit.: ARj S, 344. Strekelj, DAW 50, 33. 

kormos m (Vuk, Backa, Vojvodina), u 
poslovici muti kao kormos (hormos) po sirku. 
Cini se da znaci »nekakva buba«. BuJmani i 
Matzenauer navode madz. pridjev kormos 
»1° cadav, 2° naziv jabuka Reinettenapfel 
(naziv po boji)«. Ako je tako, onda je i buba 
nazvana -po boji. 

Lit.: ARj 5, 345. Matzenauer, LF S, 202. 

Kornat m, sredisnji otok u skupu, pi. 
Kornate za cio otocki skup, tal. Incoronata 
prema puckoj etimologiji, na Izu zvao se 
Stomorin otok (1515) < insula Sanctae Ma- 
riae (1354). Incoronata bilo je prevedeno u 
Krunarski otok. Vjerojatno je izvedenica na 
-atus i toponomasticki ostatak iz dalmato- 
romanskog barem u pogledu sufiksa. Dalja je 
veza u imenu otocica (skoljica) Kornat, koji 
se odvojio od Plavnika (na Krku), i na kopnu 
u toponimima rum. podrijetla Kormata, njiva 
(Knezevac, Srbija) i na -ura (apstraktum) 
Kormatura, njiva (Pozarevac, Srbija) kao ostaci 
rumunjske toponomastike u sjeveroistocnoj 
Srbiji, od rum. a curma »razdrobiti« < vlat. 
*corrimare, part. pas. corrimatus, prefiks co- 
i rim a. 

Lit.: ARj 5, 343. Skok, Slav. 39. 127. 
Antoljak, RIJAZUZ 1, 110, n. 18. 113. 
Putanec, Slovo 13, 144. 167. 

kornlz m (Lika, Dubrovnik, Perast) »1° 
okvir, oplata slike, 2° ograd, vrh ormara, 
3° stolafsko, drvodjelsko orude kojim se 
saraju rubovi (Dobroselo, Lika)«. Na tal. 
-one > -un kornizun (Perast). Od mlet. cor- 
nise = tal. cornice, cornicione, od lat. cornix, 
gen. -ids. Odatle i fr. comiche > karnise f 
pi. (Zagreb). 

Lit.: ARj 5, 345. Zore, Tud. 11. REW* 
2247. Rohlfs 1090. DEI 1114. 

kornilkopije m (Dubrovnik) »zavinuta casa«. 
Od kllat. cornu copiae »rog koze Amanteje, 
odakle je tekao nektar«. Ucena rijec. 

Lit.: Zore, Tud. 11. DEI 1110. 

kdroman m (Mostar) »turski vojnicki 
hljeb, dvopek« = koromon (Kosmet). Balkan- 
ski turcizam iz vojnicke terminologije: bug. 



deminutiv na -ce koromdnce. Elezovic upo- 
reduje s korovelja f (Kosmet) »rdav hljeb sa 
debelom korom«. Taj je naziv identican s 
arb. karuvele = kravele »kleines Leibbrot, 
Soldatenbrot« i ngr. xap|3e?ti, koje su slaviz- 
mi < cslav. hrdvaj, bug. kr avaj »Art Kuchen, 
Kringel«, hrv.-srp. kravalj = hrdvaj, rus. 
horovaj. Mozda je tur. kdroman rusizam. 
Imenica korovelja potjece zacijelo od una- 
krstenja tur. rusizma i balkanskog sla- 
vizma.. 

Lit.: ARj 5, 487. Elezovic 1, 314. JF 14, 
231-232. Skok, Sldvia 15, 360. Mladenov 
252. GM 177. 

korona f (Istarski razvod 1275, prijepis 
1546), toponim Korona, dolina blizu vise 
manastira Sretenija, izvor (hidronim) Ve- 
lika Korona, Korunski do (pripovijetke o 
tome navodi Vuk). Upor. (s arbanaskom me- 
tatezom) Kunora, brdo prema Rumlji (Bar, 
Sutorman, Tudemu). Taj arbanaski oronim 
poklapa se s apelativom kunora (s odredenim 
clanom) »vjencanje (Ulcinj, Skadar)«, me ku- 
norue »vjencati«. Sa o > u koruna f (Vuk, 
15. v., narodna pjesma) »1° kruna, 2° zmija«, 
denominal na -ati, -iti (p)koriinati, -dm (17. v., 
Dubrovnik), (b)koruniti pf. (hrv.-kajk.) prema 
impf, okorunivati / -njivati = koruna (Istra) 
»agri extremi ea pars qua boves in arando 
reventuntur«, na -ina korunina (Varazdin) 
»nekakvo stablo«. Taj se oblik nalazi i u bug. 
korona pored koruna »1° kruna, 2° ein Teil 
des Webstuhls«, koronka »sare nasivene na 
odijelo«, u stcslav. i ces., slvc. koruna, rus., 
polj., madz. korona, nvgr. xopcova pored 
xoupoijva < stgr. xopcbvn > lat. corona, ie. 
podrijetla. Odatle deminutiv na -lea kbrunlca 
(Dubrovnik) »(crkveni termin) rosarium*. 

Opcenit hrv.-srp. oblik pokazuje sinkopu 
protonike kruna f (Bozava itd) »1° vijenac 
vladarev, 2° puco (Dubrovnik), 3° verruca 
rostralis viperae ammodytes (Kula, Brcko, 
Sanski Most, Metkovic, Gracac itd., takoder 
s naglasom kruna), 4° (tehnicki termin) dio 
u mlinu za masline (Mljet)«. Pridjevi krunat, 
na -asi krunast, krunski. Deminutiv na -be > 
-ac krunac (Srijem) »vrst graha«, na -ica 
krunica (Rab, Bozava itd.) »(crkveni termin) 
»cislo«, odatle krunicar (18. v.) »otica pupavac«, 
krunicica, kruncica »biljka«, krunka »zivotinja«, 
s pridjevom krunkast. Augmentativ krunetina. 
Na -aca krunaca. Na -os krunjas »muz kojem 
je zena nevjerna«, krunas (Tinj), krunasica. 
Na -esa krunesa. Sa hipokoristickim akcentom 
kruna »ime domacih zivotinja«. U antroponi- 



korona 



158 



korpa 



miji Krunija, zensko ime, odatle hipokoristik 
Kruna, Krunoslav m prema f Krunoslava (Gun- 
dulic, Palmotic, Kavanjin), pridjevski topo- 
nim na -j u sr. r. Krunoslavlje n. Neologizmi 
krunovina < njem. Kronland. Denominali na -iti 
kruniti, -Im impf, (o) = (razlika u akcentu) 
krunjitise, -Im (subjekt kukuruz, Babina Greda), 
iterativ kninjati (16. v.), na -Isati krunisatl, 
-seni (18. v.j Vuk), odatle apstrakta krunidba = 
krunisanje. Jedna potvrda krona (Gracac) »vi- 
pera ammodytes«. Taj je oblik opcenit u 
slov. krona, kronast, kronas, kromkl itd. Sin- 
kopa protonike nalazi se u germ.-njem. Krone, 
engi. caoesn; rijec ne moze biti posudenica iz 
njemackoga. Sinkopa se nalazi i u tal. cruna 
»usica na igli«, koje sa u mjesto 6 potjece iz 
oskickog narjecja. Imenica cruna dokazuje da 
je pored corona postojao i haplologijski vlat. 
oblik. Sinkopirani oblik postoji i u ces. 
kruna. 

Lit.: ARj 5, 346. 349. 667. 673. 674. 8, 
845. 870. Hirtz, Amph. 74. 76. Pletersnik 1, 
476. 817. 2, 390. Kusar, Rad 118, 21. Ribaric, 
SDZb 9, 48. Macan, ZbNZ 29. 45. Crania, ID 
6. Miklosie 132. SEW \, 574. Bruckner 257. 
Mladenov 242. REW 245. WP 2, 268. Ro- 
mdnsky 114. DEI 1118. 1179. 

koropincul m (19. St., Dalmacija, Visiani, 
Sulek) »biljka koprac, scaligeria eretica«. Ne- 
dovoljno potvrdeno. Budmani pomislja na tal. 
corbezzolo »arbutus unedo, maginja, planika« 
kao izvor. 

Lit.: ARj 5, 346. DEI 1103. 

korot m (16. v., Vuk, Dubrovnik, Crna 
Gora, Poljica, Zore kdrof) = korut (Korcula, 
objekt uz nositi, sinonim lut < tal. lutto < 
lat. luotus) = korota f (Zore) = korota (hrvat- 
ski gradovi, Potomje, Peljesac) »tugovanje za 
mrtvim, crnina (Kurelac), veste da lutto (Mi- 
kalja)«. Pridjev na -bn > -an kbrotan, poime- 
nicen na -Ik korotnik (18. v.), denominal na 
-ovati korotovati, -ujem (18. v., Dubrovnik) 
»kajati, zaliti koga, zaviti se u crno, porusiti se 
za kim, (Zore)«. Od tal. corrotto (13. v.) »isto«, 
poimenicen part. perf. corruptum, od corrum- 
pere, prefiks con i rumpere (prema dragom 
tumacenju od sintagme cor ruptura), apstrak- 
tum na -io corruzione < corruptio. Ovamo ide 
krucijdt (Cres) = krucjat (Bozava) < tal. 
'crucciare »affligere« pored carrucolare < 
corruptiare »tormentare«. 

Lit.: ARj 5, 346. Cronia, ID 6. Zore, 
Rad 110, 217. Jagic, ASPh I, 432. Murko, 
WuS 2, 140. Kurelac, Rad 24, 2. REW 
2261. 2262. 5149. DEI 1124. 



korov m (18. v., Vuk) »1° travurina, 2° 
toponim«. Kol. na -je korovlje n (Martie). 
Od madz. koro »diinner Unkraut der ein- 
und zweijahriger Pflanzen«. 

Lit.: ARj 5, 347. Miklosie 131. SEW I, 574. 

korovajta f (17. v., Dubrovnik) »patrola, 
ophoda«. Prema Budmaniju od srlat. corvata, 
conada, sto je latiniziranje fr. corvee »tlaka«, 
tal. corvata (Cattaneo). Prije ce biti ostatak 
iz dubrovackog romanskog ili latinskog corro- 
gata (se. opera), part. perf. od corrugare, pre- 
fiks co- i rogare »sazvati«. Umetnutoj nije jasno. 
Upor. rogadija. [Muljacic: 1302. scaraguayta 
> korovajta < frnc. skarwahta, preko tal.]. 

Lit.: ARj 5, 347. REW 2255. DEI 1123. 
1128.Muljacic,ZeFL4-5(196-12),217-224. 

korpa f (Slavonija, hrvatski gradovi, Belo- 
stenec, Vuk 4 ), deminutiv korpica = slov. 
korba, korbdca, korpic »kotarica, kosarica, kos«. 
Od njem. Korb m < lat. corbis »kotarica od 
vrbe«, mediteranska rijec. S prijelazom u lat. 
deklinaciju a mlet. corba > kdrbe f pi. (Du- 
brovnik, Mljet, Racisce, Cres, Punat) »rebra 
u lade na koje se pricvrste madirk, korba 
(Volosko, Istra) »kosarica koja stoji na jam- 
bora broda«. Kol. na -amen > -am korbdm m 
< mlet. corbame »ossatura di un battimento«. 
Sa likvidnom metatezom krabija f (Stulic) 
»kovceg«, deminutiv krabica, slov. kraba f 
»Schachtel«. Na -ulja krabiilja (hrv.-kajk., 
takoder slov., Bela Krajina), s pridjevom 
krabuljni (pies) »Maskenbal«, odredeno »larva, 
maska, maskara, obrazina«. Odatle mozda 
dubrovacki slozeni pridjev krabonos / -banos 
»koji nosi masku«. Odatle krabanosilac m prema 
na -ica krabanosica — krabanosnica (Mikalja) = 
krabonosica (Kavanjin) »cuvida«, denominai na 
-iti krabanositi se, -im »naciniti se cuvida«. 
Dolazi takoder u dubrovackom latinitetu car- 
banoss(J)us I corbon- (13. v.) pored crabanosus. 
Stbug. krabui < "korbbji, polj. krobia, ras. 
korob, lit. kdrbas. Ta se rijec pojavljuje u 
hrv.-srp. i slov. sa s > s (pred K) skrablja 
(slov.) > skrablja pored skrabelj, gen. -blja 
»Schelle«, skrabica (Bernardin, Vetranie) = 
skrabica (Hrvatsko primorje) »kutijica«, skro- 
biaca (Mikalja) »skatula«, skrabijica (Hekto- 
rovic) = skrobiqca (Lastric) = skrabionica 
(Dobretic) = skrabnica = skrabnica (Lika) 
»Almosenbuchse, sparavac (ZK>, skrabnicica 
(Mikalja) »mali kovceg, sanduk, skrinja«, skra- 
bica (Dubrovnik, Cavtat, Mljet) »ladica«, demi- 
nutiv od skrabija f (Vuk, Bosna, Crna Gora) 
»fijoka, cekmedze«, skrabijica f isto sto skrab- 



korpa 



159 



korun 



nica »skrinjica za milostinju«. Prefiks s = 
s je po svoj prilici romanskog podrijetla. 
Upor. skurbin (kanton Tessin) »Bienenkorb«. 
Podrijetlo oblika sa likvidnom metatezom 
nije utvrdeno. Prema Briicknera nije posu- 
denica, nego je praslav. rijec, u prasrodstvu 
sa corbis. 'Prema dragima (Buga) je od lat. 
corbis, ali preko keltskoga (Vasmer). Najvje- 
rojatnije je da je posudena na donjedunavskom 
limesu oko'5. v. Likvidna metateza vazi na 
Balkanu i poslije 7. v. Upor. Skradin, Labin. 
Na taj se nacin najlakse objasnjava' i prefiks 
s > s. V. jos krba, krbanj, krbulja. 

Lit.: ARj 5, 322. 347. 428. Pleterinik 2, 
437. 453. 633. Jkecek, Romanen 1, 89. Macan, 
ZbNZ 29, 212. Miklosie 34. SEW 1, 568. 
Bruckner 267. KZ 48, 200. 51, 224. Buga, 
REV 67, 233. si. (cf. RSI 6, 270). Vasmer, 
RSI 6, 197. REW 3 2224. DEI 1103. 

korsem, prilog (Vuk, Kosmet) = korse 
(Kosmet) = krsem (Kosmet) = tdkorse 
(Vuk, sa to, sr. r. pokazne zamjenice kao u 
toboze) »toboz(e), bajagi«. Pridjev na -a/r 
tokorsnjT = tokorsnji (Kosmet) »toboznji«. 
Arbanasi posudise korsem (Gege) »etwa, fal- 
schlich«. Pocetak ko u korsem je kao, upor. 
kodoja pored dojq. Docetno -m je kao u elem 
pored ele. Osnovno -rse je imperativ stcslav. 
ebd od reel. [Ali vidi i s. v. kazatl]. Pridjev 
znaci »to kao da kazes«. 

Lit.: ARj 5, 347. BI 2, 577. Elezovic 1, 
314. 332. GM 200. Deric, PPP 7, 29. 

korsov, gen. -ova m (18. v., Vuk, Vojvodi- 
ina, Slavonija, Reljkovic) »sinonim: krcag«. 
Radna imenica na -ar korsovar, gen. -ara m 
(18. v.) »koji gradi korsove«. U hrv.-kajk. -v 
zamijenjen sa -/ (upor. njem. Haube > halbicd) 
korsol »vrc«. Deminutiv na -id korso/lc (Be- 
lostenec). Kod Stulica zlo prepisano korsol 
i korzdl. Slov. krzol. Od madz. korsd, pod- 
rijetlom iz turskoga. Madzarsku rijec posu- 
dise i Uki-ajinci. Istog turskog podrijetla je i 
praslav. posudenica kreag, gen. -dga m (15. v., 
Vuk) »1° urceus, 2° toponim«. Samoglas a 
je nastao od \\, kako pokazuje ikavski demi- 
nutiv na -be hrciz.be (1468). Nalazi se jos u 
stcslav., bug., ces., polj., ukr. i ras. Praslav. 
je postidenica mozda iz avarskoga. Arbanasi 
posudise kercak — gercak = gershk = gerdak 
(d mjesto c prema bardak). Upor. tur. korcag 
»Schlauch«. Postoji i misljenje da je od iste 
osnove od koje i krema (v.). 

Lit.: ARj 5, 347. 393. 396. Miklosie 156. 
SEW 1, 665. Holub-Kopecny 186. Bruckner 
256. Mladenov 266. GM 190. Baric, Red. 365. 



korta f (Dubrovnik, 16. v., Istra, Buzet, 

Sovinjsko polje, Potomje, Peljesac, Mljet, 
Kuciste, Brae) »1° prohodiste, ulaz u kucu, 
dvoriste, 2° (ribarski termin) dio mora za- 
okrazen mrezom (Prcanj: ribe su u kartu) = 
3° vellka i mala korta (Mljet) za koju se veze 
vrsa, 4° (objekt uz Uniti) udvaratk. Odatle 
na -idiare > -Izatl tal. corteggiare > kurti- 
iati, -aju (subjekt ribe, Muo) »(metafora) 
kad je vruce more, onda ribe pliju, tj. kurti- 
zaju po povrsini mora«. Kod Hrvata u juz- 
noj Italiji kurta je prijedlog: kurta njeg »blizu 
njega« kao u Abruzzima cuna »ad«, odakle je 
posudeno. Od lat. cohors, gen. -tis > cors, 
gen. cortis »ogradeno, zatvoreno mjesto« > 
tal. corte (13. v.) »cortile, Hof«. Talijanska 
je posudenica. Nije iz balkanskog latiniteta 
kao ram. curie. Na tal. -ina cortina (14. v.) > 
kartina f (16. v., Dubrovnik, Cavtat) »zavjesa«. 

Lit.: ARj 5, 348. Macan, ZbNZ 29, 211. 
Wedkiewicz, RSI 6, 232. REW* 2032. DEL 
1125. 1127. 

kortuza f (Sulek, Sinjski rukopis) »biljka 
cortusa mathiolk. Od tal. cortusa, od imena 
talijanskog botanicara Cortuso (1513—1603). 

Lit.: ARj 5, 348. DEI 1128. 

koruga f (Lika) »naprava od drveta poput 
gobelje (sluzi za mlin, oko koga se mece da 
brasno ne odlazi okolo naokolo u rasap ili 
okolis, mlinarski termin)«. Bit ce mozda od 
galske izvedenice carruca (leksicki relikt od 
govora kelto-ilirskih Japoda ?), od carrus 
»kolo«; -uga mjesto -uca je prema hrv.-srp. 
augmentativnom sufiksu -uga (tip jaruga 
pored jarak). Dragog je postanja koruga f 
(Srijem) »tvrdi oklop od bundeve koji ostane 
kad se pojede salo (sluzi djeci za vucenje kao 
kola)«. Ta se rijec moze tumaciti kao augmen- 
tativ na -uga od kora (v.). Lat. deminutiv na 
nenaglaseni sufiks -ula je *carrucula > tal. 
carrucola (14. v.) > kdruklja = kariiklja f 
(Prcanj) »kolac kao dva kola u obliku broja 8«. 
Posudenica je stara. Leksicki je relikt iz 
dalmato-romanskog, jer pokazuje vlat. sin- 
kopu penultime. V. kar. 

lit.: ARj 5, 348. Resetar, Stok. 239. DEI 

783. 

korun m (Sulek; govori se vjerojatno u 
Bosni) »sinonimi: krtola, krompir (v.)«. Mozda 
od njem. Karunkei, koje se govori u narjec- 
jima. 

Lit.: ARj 5, 348. Sulek, Im. XXII, 161. 



Korutanac 



160 



Korutanac, gen. -nca m (Belostenec, 
Voltidi), etnik s pridjevom na -bsk korutdnski 
= slov. Korotanec, od lat. pridjeva na -anus 
rasirenog s pomocu naseg -be > -ac, koji 
izrazava mociju (tip Slovenac, Slovenka), od 
predrimskog karanto- (keltskog podrijetla) »ka- 
menit, pjeskovit«, odatle njem. Karnten, koje 
predstavlja oslabljenje penultime *carentano > 
*karintano. Lat. docetak -anus zamijenjen 
je domacim -bsk + -be > -scec > -sec (upor. 
za sc > s u slov. prezimena na -sek: Gorsek, 
Lendovsek, Lokovsek itd. prema hrv.-kajk. Cvo- 
riscec itd.) Korosec, gen. -sea m »1 ° stanovnik 
Koruske« prema f Korosica, Koroha, Korohnja, 
2" korosec, gen. -sea »neka jabuka«, 3° neki Ian, 
4° prezirne«, prema korosica »1° Handbeil 
(Gorensko), 2° Tabakpfeife, 3° neka kruska«, 
deminutiv korosicka »kleines Handbeil«. Iz 
slov. preko hrv.-kajk. Korusac, gen. -sea 
(Vitezovic). Pridjev slov. koroski > koruski 
(Sulek), poimenicen u imenu zemlje (horo- 
nim) slov. n. Korosko = Korosko n (ZK) — 
Koruska f. Keltska rijec kao opca rijec (apelativ) 
morala je biti rasirena uz Dunav, kuda su bila 
keltska naselja, kako se vidi iz korutina f 
(jugoistocna Srbija, Vukovik) »1 ° basen ili 
karhca, 2° predio medu planinama (npr. 
Zaplanje izmedu Suve planine, Krusevice, 
Babicko-Jasunjske planine i Silicevice)«. Ne 
zna se ciji je sufiks -ina. Moze biti nas (v.), 
a i lat. -ina. Korosec moze se tumaciti i prema 
stcslav. Kornstaninb, odakle pridjev *korpst-bsk. 
Lat. oblik sa p > u ima Nestor Horutane. 
Miklosic misli da je Korosec nastalo od *Ko- 
roc-bcb sa c < i/, sto izlazi na isto. Upor. 
mlet. caranto »tufo arenoso«. 

Lit.: ARj 5, 350. Pletersnik 1, 440. Miklosic 
131. 426. Sturm, CSJK 6, 40. Ramovs, 
Sldvia \, 28. Vasmer, ZSPh 9, 368-369. 
DEI 753. 

kos' m, pi. kosovi (Vuk), sveslav. i praslav., 
bez paralele u baltickim jezicima, »sinonim: 
drozd, menila« prema f na -ica kosica (Hrvat- 
sko zagorje) = kosulja (Srbija). Pridjev na 
-ov kosov, vrlo cest u toponimiji poimenicen 
u sr. r. Kosovo, poimenicen sufiksima kosbvica 
»zenka«, u deminutivu na -ic kosovic, na -ac 
kosovac, na -ac kosovac, na -ka kosovka »zenka«, 
na -ovlji kosovlji (Vuk), na -ji kosj'i (Istra). 
Deminutivi na -ic kosic = (neobicno) kostie 
(Severin, Hrvatska) = kosic (Plitvice, s > s 
nejasno); na -ek kosek (hrv.-kajk.), na -anac 
kosanac, gen. -nca (Srijem, Grgurevci). Stu- 
lic sa -hi: kosao, gen. -sia (prema Budmaniju je 
nepouzdano). Glas s je nastao iz ps, kako se 



vidi iz gr. xoi|nxoc, > xoooutpoE; »idem« 
(-UX05 je deminutivni sufiks kao u lat. mer-ula), 
jedna od vrlo rijetkih grcko- slave nskih uspo- 
rednica iz oblasti ornitologije. 

Lit.: ARj 5, 256. 363. 367. Hirtz,Aves 
203-206. Miklosic 134. SEW 1, 585. Holub- 
-Kopccny 181. Bruckner 259. Trautmann 117. 
WP 1, 457. Mladenov 252. Suman i Jagic, 
ASPh 30, 297. Paul, WuS 20, 42. Boisaaf 
505. 1116. 

kos 2 , pridjev (Vuk, razlika u akcentu prema 
kos m), prilog koso, sveslav. (osim slov. i 
bug.) i praslav., »sinonim: kriv (v.)«. Ne po- 
stoji u hrv.-kajk. Danas je opcenit zbog na- 
stave u geometriji. Odatle poimenicenje kosina 
(iz ces.). Pridjevi na -bn kosdn (17. v.) »strm«, 
poimenicen na -ik kosnik (Vuk) »direk u du- 
vara koji koso stoji«, nakosan »pomalo kos« = 
nakosil (Pavlinovic). Odatle prilozi kosimice 
(Lika), nakosce (Kljuc, Bosna), napokosce. U 
ostalim pridjevima kao na -ovan kosovan 
»ozlojeden, ljutit«, na -Ijiv kosljiv (Dubrovnik, 
Vuk) »celjade koje se cesto kosi«, na -it okosit 
»asper, vehemens, iracundus« konkretno je 
znacenje metaforom preneseno na psiholosko 
polje kao i u glagolskim izvedenicama. Slo- 
zen pridjev od sintagme kosbglav. Psiholosko 
znacenje je i u prijedloskom prilogu uskos, 
odatle pridjev uskosen (Dubrovnik) »rdave 
volje«. Prilog uskos je preinacen na nepoznat 
nacin, mozda prema prciti se (v.) u u(s)prkos 
»trotz«, odatle leksikologijska porodica prkos 
m, pridjev na -bn prkosan, denominal prko- 
siti — bez p fkositi se, -im (Lika). Upor. pfko- 
njiti se. Na -alj kosalj (konj) »koji se kosi, 
kosonog«. Apstraktum na -nja kosnja f »du- 
hovno stanje celjadeta koje se kosi«. Deno- 
minali kositi (se), -Im (Vuk) »1° biti protiv 
(to se kosi sa zakonom), 2° kidati, lacerare 
(tkanje, sukno se kosi, na Cresu nogavica, 
rukav se je okosillal), 3° uznemirivati, 
4° ljutiti se, 5° pretvoriti se (Martic), 6° 
doticati se (Ljubisa)«, iskositi se (Vuk, Lika) 
»mrko pogledati koga«, okositi se na koga 
(Dubrovnik, Crna Gora) »sinonim: okomiti se, 
osjeci se (v.)«. Ovamo i Zoranicev kositi skolje. 
Glagol kositi u psiholoskom znacenju tvori 
iterativ prijevojem duljenja o — a iskasati 
se (H. Lucie, subjekt sree), okasati se, okasdm 
se (Vuk) »osijecati se«. Na -oviti kosoviti se. 
Na -ngti > -nuti: kosnuti (se), -nem »dirnuti« 
je stcslav. kosneti, ukr. i rus. Ipak nije ru- 
sizam, kako misli Maretic, jer je potvrden i u 
pravom narodnom govoru kao u Pivi-D'ob- 
njaku, gdje kosnuti se znaci »1 ° naljutiti se, 



kos= 



161 



kosa 



2° poludjeti«. Budinic ima kosnovati, -ujem 
»ticati«. Rusizam je zaista pridjev odatle ne- 
prikosnoven (16. v.) »koji "be ne smije taknuti« 
< neprikosnovennyj »unberuhrt«. Rumunji po- 
sudise kositi se > a sa cosi (subjekt konji) 
»sich streifen, in die Eisen hauen«, odatle 
apstraktum na -eald < -cib' coseald (Olte- 
nija) »Streifen, Aneinanderschlagen der Fusse 
beim Gehen«, sa sufiksom -or (v. kosor) a 
casari »sticheln, nicken, zadirkivati«. Ovamo i 
rum. costaroava / costoroabd »1° vodoravni bal- 
van na kome pociva krov, 2° die elende Hutte« 
(za znacenje 2° v. pod kostrava). U rumunjskom 
se slavenska rijec unakrstila sa lat. costa > 
coasta u pridjevu costis (sufiks -is kao u okolis) 
»schief«. Upor. glede tog mijesanja i prilog 
kostice (Lika) »brzo, hitro«. Deminutiv na 
-kati: kaskati se (Vuk) »sinonim: karati se« 
(po-) = pokoskat se (Kosmet) »sporjeciti 
se« sa nejasnim sk > sk, mozda prema po- 
rjeckati se [uspor, pod kos]. Praslav. je pridjev 
u etimologijskoj vezi s kosa (v.). Tako hoce 
Miklosic. U obje rijeci osnovno je znacenje 
isto »krumm, gebogen, kriv«. Veze sa lat. 
coxa, sanskrt. kaksa »pazuho«, njem. Hachse 
nisu izvjesne. Upor. i kasati (v.), jer to moze 
biti prijevoj duljenja o — a od kos. Znacenje 
»lacerare« dozvoljava i prijevoj od cesati (v.). 

Lit.: ARj 3, 874. 895. 5, 350. 355. 356. 
359. 361. 362. 265. 367. 387. 7, 402. 504. 
8, 32. Vukovic, SDZb 10, 389. Elezovic 2, 
95. NJ 1, 147. Tentor, J F 5, 208. Havranek, 
Sldvia 7, 782. Maretic, Savj. 44. Miklosic 134. 
SEW 1, 585. Holub-Kopeiny 181. Bruckner 
259. Gorjajev 162. WP 1, 456. Matzenauer, 
LF 11, 349. 14, 164. Tiktin 421. 422. Boisacq 
418-419. 1074-1075. Petersson, ASPh 36, 
137-138. IF 35, 269-272. (cf. RSI 8, 300). 
Baltische u. slav. Wortstudien (cf. Ub 8, 199). 
Zubaty, ASPh 16, 395-396. GM 220-221. 

kosa' f (Vuk) = kosa (Kosmet), praslav. 
i baltoslav., »1° coma, 2° (metafora) dorsum 
montis, 3° tetiva u zivotinjskom tijelu, zila 
(Dubrovnik)«. U znacenju 1 ° nije opcenita 
rijec hrv.-srp. zbog izbjegavanja homonimije 
sa kosa »faix«. Zamjenjuje ju vlas, vlasi f pi. 
(v.), a kosa, koliko nije propala kao u ZK, 
dobila je specijalno znacenje. Rijec kosa, 
gen. kose (Hvar, Hraste) je »pletenica zene 
ili djevojke«, f pi. kose (Lumbarda) »plete- 
nica«. Na Korculi prema pi. vlasi kaze se i 
kose u pi. (crvene kose; capillus je vlas m). 
Na Cresu i u Vodicama kosa i deminutiv 
kosica f samo »pletenica«. Deminutiv na 
-ica kasica (Vuk), augmentativ na -etina kose- 
tina, na -urina kosurine (Lika). Pridjev na 



-bn kosdn je rijedak. Odatle je izvedena ko- 
sanjica (Vuk) »dorsum montis« < *kosbnbnica 
i hidronim Kosaonica (rijeka) < *kosbhnica 
(-hn- je disimilacija od -nbn-). Sa -at kosmat 
(Vuk) »pilosus«. Od tog je pridjeva poime- 
nicenog sa -be i prezime Kosancic (Ivan ~, 
narodna pjesma), od *kosbnbcb. Na -ast kb- 
sast = na -at-kasat (18. v.). Kao drugi ele- 
menat u slozenim pridjevima dugokos, pla- 
vokos, kardkos (< tur. kara) = crnokos, svi- 
lokos, odatle prezime Svilokosic, 'tankbkos, 
odatle prezime Tankosic (Srbija, -koko- > 
-ko- haplologija). Na -ara: kosara »korov«. U 
antroponimiji Kasan m prema f Kosana, 
Kosara, prezime Kosanovic. Obicniji je prid- 
jev na -at kosmat (Vuk) = kosmat (Kosmet, 
ZK) »pilosus«, od praslav. kosmz, koji je po- 
imenicen u z. r. kosma f »kosa« u tekstovima 
pisanim crkvenim jezikom. Poimenicenja i 
izvedenice tvore leksikologijsku porodicu. Na 
-ac: kosmac, gen. -aca (16. v., Istra) »1° kos- 
mat covjek, 2° toponim«. Na -oj < -»/ (upor. 
onaj ovaj taj) kosmaj (Cres) »vinova loza bije- 
log grozda« = Kosmaj (toponim). Na -ka 
kosmatka »biljka«. Na madz. -o > -ov kosmov 
»pas«. Na -elj kosmelj, gen. -elja (Ston) »1° 
morski rak« = kozmelj (Rijeka) »2° borrago 
officinalis* = (na -ec ili -ec) kosmec, gen. 
-eca. Augmentativ na -ina kbsmina = na 
-ura kosmura (18. v.) = kbsmur (Dubrovnik«) 
» 1 ° zamrsena kosa, 2° zamrsak, 3° zensko 
celjade takve kose«, odatle na -ica kosmurica 
»biljka«, na -ina kosmurina, na -oca kosmu- 
raca (Ston). Sa sm < sm kosmura f (Lika, 
Dobroselo) »stogod zamrseno«. Pridjevi na -av 
kosmeljav = kosmurav (Dubrovnik). Deno- 
minai na -ati kosmati, -am (s-) impf, »rascu- 
pavati«, part. perf. pas. skosman (Prigorje) 
»nepocesljan«, skosmanka f »zensko celjade 
nepocesljano«, kosmurati »mrsiti«. Arbanasi 
posudise kose »Haar«, Madzari kSszmete — 
poszmete »Stachelbeere« < *kosmata .(se. 
jagoda). Lit. kasa »percin«. Korijen kos- je 
prijevoj od cesati (v.) < ie. *qes- »grepsti, 
cesati«. 

Lit.: ARj 5, 351. Elezovic 1, 315. Tentor, 
y F 5, 207. Ribaric, SDZb 9, 159. Miklosic 
133. SEW 1, 580. Holub-Kopecny 181. Bru- 
ckner 259. Trautmann 120 WP 1, 449. Boisaccf 
443. 489. GM 201. 

kosa 2 f (Vuk) = kosa (Kosmet, ZK), sve- 
slav. i praslav. poljoprivredni termin, bez 
paralele u baltickoj grupi, »faix«. Pridjevi na 
-bk kSsak (Lika, Piva- Drobnjak) »koji se 
lako kosi«, na -bn kosdn (18. v.), odredeno 



P. Skok: Etimologijski rjeonik 



kosa 



162 



kositer 



kos'ni (Istra) »metendus«, poimenicen na 
-nica kbsajnica, epitet uz livada. Ne zna se 
ide li ovamo pridjev i imenica kosan »trava, 
juncus«. Deminutiv na -ica kosica (Lika), 
augmentativi kosurina, kosetina (Vodice). Na 
-iste kasiste n (Vuk) = kosisce (cak., 18. v., 
ZK) »1° drzalo od kose, 2° (hrv.-kajk.) put 
kojim kosci stupaju«. Slozenica kosabasa (na- 
rodna pjesma, Jukic) = kozbasa (Vuk, Vuci- 
trn, Lika, Dobroselo) »starjesina kosaca«. Pra- 
slav. denominal na -iti kositi, kosim impf. 
(do-, iz-, ispre-, na-, o-, at-, pre-, ras-, s-, 
za-); iterativi na -va- -kosivati i prijevojnim 
duljenjem na o-a -kasati, samo s prefiksima. 
Odatle postverbali iskos (Lika, Dalmacija), na- 
kos (Vuk), okos m (Vodice) »pokoseno mjesto 
u travi«, btkos (ZU) »Schwaden, vakal (ZK)« 
= okos (Crna Gora), zakos (Piva-Drobnjak) 
»pocetak kosidbe«, skosak m (Uzice) »dotrajala 
kosa«. Koi. na -je skosje (Vuk) »1° sitno granje 
kosijerom odsjeceno, 2° pokosena trava (Lju- 
bisa)«. Na -Ho kosilo n »orude za kosenje«. 
Radna imenica na -be kasac, gen. kbsca m 
(Vuk) = kosac (ZK), na -lac m prema -lica 
kbsilac, gen. -ioca prema f kosilica, na -de 
kasac, gen. -aca (Vuk) »1° koji kosi, 2° (riba) 
pelecus cultratus« = takoder sa sufiksom -alj 
kosalj (Pancic), s pridjevom na -ski kosackl = 
kosacki (Vodice). Apstrakti na -ba hasidba 
(Vuk, 17. v.) prema trgdba, vrsidba = kositva 
(Belostenec); na -nja kosnja (sjeverozapad, 
Lika, cakavci ZK) = kosivo n (Bogisic). Na 
-evina kosevina (Bosna, Lika) »1° livada, is- 
tom pokosena, 2° (kosevina, Kosmet) bijelo 
zito s travom pokoseno«. Na -anica kosanica 
f = kosenica. «livada«. Poimenicen part. perf. 
pas. na -jak kosenjak (skopaljsko, livanjsko 
i glamocke polje) »vrsta jecma«. Sveslav. i 
praslav. izvedenica sufiksom -yr, -er, -or: 
kosir (ZK), kod ekavaca takoder kosir, topo- 
nim Kosirb (Novakovic), odatle na -nj dk 
kosirnjak, gen. -aka »sinonim: zacrtnik, klin 
sto se pored crtala udara« = kosijer, gen. -era 
(moze biti i pseudojekavizam) »1° faix vini- 
toria, 2° (metafora) laloka, vilica, 3° prezime« 
= koser (18. v.j Rijeka) »4° ime ribi«, demi- 
nutivi na -ic kosjeric, na -ica koserica, kosje- 
ricak, gen. -tka. Augmentativi na -aca kosi- 
raca (17. v.), kosjeraca (Ston) »l"zavinuta 
britva, 2° silovita zena«; na -as kasiras, gen. 
-asa (ZK); na -acica kosjeracica' , kosar (16. v.) 
»1° sinonim kosir, 2° prezime«, pridjev na 
-an kosoran, deminutiv kosoric »1° (metafora) 
celjust, 2° prezime«. Augmentativ na -aca 
kosoraca. Rijec je kulturna. Rumunji posudise 
gotovo citavu leksikologijsku porodicu: coasd, 



glagol a cosi, odatle njihov apstraktum na -eib 
cascala, casalina (I - n < n - n) < kosenina 
»sijeno od zita pokosenog u zelenilu«, cosar, 
cosiriste, cosac »riba kosic (sa -c mjesto c, 
novi sing, prema pi. cosaci, upor. copac)«, 
Cincari cusor, Arbanasi kose, koshere, glagol 
kosis, Novogrci xoooia = xoaaa, xoaaapa 
»srp«, xoaot^co, Madzari kasza, kaczor »kosijer«. 
Ie. usporednice nisu utvrdene. Uporeduje se 
ipak s lit. kasti »kopati«, sto se ne slaze se- 
manticki, sanskrt. casati (3. 1.) »reze, sijece«, 
sto je semanticki nesto blize, lat. castrare. 
Arb. korr, kuarr »zanjem«, korre »zetva« ne 
slazu se fonetski, ali je semanticki najblizi. 
Ako je kosa metafora od kos (v.), moze biti i 
slavenska kreacija. Moze biti i prijevoj od 
cesati. Prema Brtickneru je identicna sa kosa 
»Haar« (metafora prema obliku). Bez osnove 
je Alessijevo misljenje da moze pripadati 
balkanskom supstratu. 

Lit.: AS/ 2, 598. 3, 874. 894. 950. 5. 350. 
358. 357. 380. 381. 386. 385. 417. 7, 402. 

8, 845. Elezovic 1, 300. 320. Ribaric, SDZb 

9. 159. 173. Vukovic, SDZb 10, 385. Soc, 
NJn. s. 1, 253-254. Miklosic 133. 2. SEW 1, 
580. Holub-Kopecny 181. Bruckner 259. Vas- 
mer, ZSPh 2, 58. Mladenov 252. ASPh 34, 
396. GM 200. 201. 385. Tiktin 422. WP 1, 
449. Pascu 2, 187., br. 115. Gorjajev 161. 
Resetar, Rad 134, 139. Jokl, IF 36, 151. 
si. Isti, Unt. 249, 331. Matzenauer, LF 8, 
205-206. Agrell, Zwei Beitrdge, LUA 1918, 
str. 9. (cf. Ub 8, 203). Georgiev, KZ 64, 
118. Machek, Sldvia 16, 187. Petersson, 
IF 25, 270-271. Boisacq» 425. Alessio, Ono- 
mastica 2, 204. 

kosati, -sent impf, (hrv.-kajk., Belostenec, 
slov.) (s-) »1 ° sitniti sjeckajuci, 2° fasirati 
(hrvatski gradovi)«. Budmani uporeduje s ko- 
siti (v.). 

Lit.: ARj 5, 357. 15, 293. 

kositer m (Vuk, Zoranie, zapadni pisci) = 
hrv.-kajk. kositer, gen. -tra (18. v., Belostenec), 
prema tome knjizevno kositar, gen. -tra — 
koster (Lika, sinkopa tipa iz Gosca < Gos- 
pica), bug. kositra, stcslav. i slov. kositer, 
gen. -tra »kalaj, cin«. Pridjev na -bn > -an 
kositran — kosilrn (bug. kositran), poimenicen 
kositernica, na -jak kositernjak (Sulek), na 
-ka biljka kositerka; na -en kosiiren. Deno- 
minal na -iti kbsiteriti, -Im = kositriti (po-) 
impf, »kalajisati (po-)« prema pokositravati, 
pokositrivati. Radne imenice na -telj kositritelj 
(po-) (Belostenec) = na -aritts > -ar ko- 
sitlar (Jambresic, disimilacija r - r > I - r) 
»kalajdzija«. Rumunji posudise cositor pored 



kositer 



163 



kost 



costar : upor. negustor). Kao u cuprum < 
ostrvo Ktrrrpoc,, bronza < grad Brundiisium 
tako se i ovdje uzimlje da gr. xaoanxpot; 
potjece od imena ostrva KaoaiTEpifiec,, prema 
Pisaniju iz keltskoga. U zapadnim rom. 
jezicima zove se taj metal stagnum. Kako se 
kositer nalazi u svim juznoslavenskim narjec- 
jima i jezicima na zapadu i istoku, prije ula- 
ska turcizma kalaj, mora se pretpostaviti 
da je usao u staro doba (a > o) iz grckoga 
preko balkanskog latiniteta. 

Lit: ARj 5, 374. 10, 542. Plelersnik 1, 
441. Miklosic 133. SEW 1, 581. Mlade- 
nov 253. Boisacq 1 419. Pisani (cf. Ub 21, 
239). 

koslata f (Stulic) = kosldta (Split) »visoka 
bacva s ovelikim otvorom u obliku cetvero- 
kuta, na gornjem dnu (u nju se stavlja most 
u vinogradu i karom vozi doma)«. Odatle 
hipokoristik kozla (Drnis). U Drnisu se zove 
i vozarica. Postoji jos sa -ata > -ada kosldda 
(slov., Brkini, Kosan, Vremi) »sud sa velikim 
cetverokutnim otvorom na vrhu (sluzi jeseni 
za prijevoz grozda, drugdje i za vodu)« — (s 
umetnutim k u grupi si) kosklada (Notranjsko) 
»traga«. Nalazi se jos u tal. castellata, u Nons- 
bergu (talijanski Tirol) kjazlada »Mastfass«, 
casiada, chiasteilada, kjaslada. U Dalmaciji je 
leksicki relikt iz dalmato-romanskoga. Sje- 
verno-tal. vinogradarski termin (1253), gdje 
je i mjera za grozde. Vjerojatno izvedenica od 
castellum, u koju se umijesalo i castula < 
scattila. 

Lit.: ARj 5, 363. Pletersnik 1, 442. Sturm, 
GSJK 6, 56. Battisti, Nonsberger Mundart, 
1908. DEI 798. REW* 1745. 4682. 

kost, gen. kosti f (Vuk) = kos f (Kosmet, 
rijetko u poredenju), sveslav. i praslav., 
bez paralele u baltickoj grupi, »os, ossa«. 
Pridjevi na -bn kostan, poimenicen na -ica 
kostnica (Lovran) »1 ' Totenkammer, 2° toponim 
Kosnica«, mozda ovamo i ime biljke kostan = 
koscan, na -jak kosnjak »tvrd orah«, na -en 
kosten, s poimenicenjima kosten »riba« (Statut 
kreki), na -ica kostenica »1° kostiste '(Belo- 
stenec), 2" biljka, 3 ' toponim«, na -ik topo- 
nim Kostenik, na -jaca kostenjaca A biljka), na 
-jak kostenjak (orah), na -ast kostast (Stulic) 
i na -av kostav (ne udose u jezik). Na -elj 
kostelj, gen. -elja »1° orah, 2' tvrd covjek 
(Dubrovnik), 3° riba«, odatle na -aca koste- 
Ijaca (cresnja, Belostenec). Na -es, -is: kostes 
(Stenjevac) = kdstis (Istra, Hrvatska) »kos- 
telj«. Na -Ho kbstilo »orude zidara; sinonim: 



sikalo«. U Kosmetu jos pokSsnica »1 ° bolest 
u kostima, 2° trava kao lijek protiv te bolesti«, 
kostunica pored kostirnica i kosturnica. Slo- 
zenice od sintagmi kostbbolja (Vuk), kostozder 
— kostozer »jastreb«, kostolom pridjev i ime- 
nica, odatle kostolomka »orao«, kostoloma», 
kostolomiti, kostomrazica »suh led od kojega 
se mrzne i zivu vodni mozag (Pavlinovic)«, 
u ornitoloskoj terminologiji kostober(a), -ina, 
kostogleda, kostokljun. [Za kostomrazica v. i 
kostromasj. 

Pridjevi sa st — sc mjesto st prema drugim 
izvedenicama kostan = koscan »koji je od 
kosti«. Na -Ijvu kosljiv, na -jat koscat — kos- 
cat = koscast. Pavlinovic ima koscadan. Kol. 
na -je kosce n = kosce (ZK), na -jak koscak 
(Klanjec) »orah«, na -en kosien, poimenicen 
na -ica koscenica (sjeverni cakavci) »voce sa 
cvrstom kosticom«, na -jak koscenjak (Brae) 
»morski rak«, kostenjak (Klanjec) »orah«. De- 
minutivi na -ika praslav. *kostbka > koska 
(takoder bug.) »1° osselet (narodna zagonetka), 
2' riba squalus, 3° rak« = (s prijelazom 
st > c kao u Cana < Stana, Cole < Stojan, 
cvolika < stvolika, dockdn) kocka f »zdrijeb« 
(17. v., Vuk), s citavom leksikologijskom po- 
rodicom: pridjev na -ast kockast, radne ime- 
nice na -ar i -as kockar = kockas (Vuk) »kar- 
tas«, denominal na -ati kockati se. Od kaska 
»sinonim: kost« (Kosmet) tvori se novi de- 
minutiv na -ica kostica (Vuk) = koscica 
(18. v.), s pridjevima na -jat kosticat (18. v.), 
na -jav kosticav - koscica (17. v., ZK) »gle- 
zanj, clanak na nozi«, s pridjevima na -jat i 
augmentativi kostina = koscina, na -jura 
koscura, koscurina (Lika). Ovamo ce ici i 
pridjev na -ast koscitast (~o voce, Slavonija, 
18. v.) sa neobicnom zamjenom c > t zbog 
disimilacije sa -st. Unakrstenjem sa spica (v.) 
nastaje kostica (Slavonija). Tako nastade os- 
nova kost-, od koje se prave nove izvedenice: 
na -unj kostunj (narodna pjesma) »tvrd orah«, 
s pridjevom na -av kostunjav (Vuk) = ko- 
stunjav (jednom potvrdeno), poimenicen na 
-be kostunjavac, gen. -vca m prema f -ica 
kostunjavica = kostunjara, koscunac (Slavonija). 
Na -ura kostura 1 koscura (pored kosiurina, 
Stulic) = koscurina (Ljubisa), kosturac, gen. 
-urea (Kosmet) »kostica od voca«, s pridjevom 
kosturav = kosturljav = kosturljiv (~ orah, 
Kosmet), augmentativ kostmina (Dubrovnik), 
kosturnica od kostur pored kosturnica (Vuk) == 
kosturnica (Kosmet) (danas opcenito u knji- 
zevnom jeziku prema kostur »skelet«, kosturast, 
za koji se ne zna da li je prava narodna rijec). 
Ovamo ide jos kostac (uhvatiti se u ~ > rvati 



kost 



164 



kostan 



se u kosti, Vuk) i kostak (Bosna) »kostobolja«, 
kostan »sorghum halepense; sinonim: cesljik«, 
kosteljka (Nis) »svaka skoljka«, kostulja (18. v.) 
»biljka«. Grupa st dolazi jos u pridjevu okost 
(Rijecka nahija) = okosc (Poljica) »mrsav, 
suh«, obrazovan s pomocu -io, odatle okostac, 
gen. okosca (Vuk), okostan, okosnost (Mikalja), 
okostina (Lika) »zivotinjski skelet«. V. jos 
kastret zbog etimologije. 

Imenica kocka kulturna je rijec, koju po- 
sudise Arbanasi koske = kocke = godzge 
»Wiirfel«, Rumunji cotcd (Erdelj) »1° isto, 
2° Betrug, Schwindel (Moldavija)«, odatle 
calcar (Moldavija) »varalica«, cotcarie »varanje«, 
Madzari kaczka »Wiirfel«. Upor. jos bizan- 
tinsko-grcko xoxxoc, »kocka« i ngr. xoxcu 
»osselet«. Praslav. kostb nema utvrdene etimo- 
logije. Dovodi se u vezu s kosa »falx« (v.) i 
s pridjevom kos »kriv (v.)«. Oboje neuvjerljivo. 
Uzima se da je prvobitno znacenje bilo 
»rebro«, koje je potvrdeno i zbog toga se 
uporeduje s lat. costa. Ako je u vezi s kos, 
onda je kostb apstraktum po deklinaciji i i 
znaci »ono sto je krivo« > »rebro, kost uopce«. 
Pokusalo se (Meillet) vezati praslav. kostb 
ne samo sa lat. costa, nego i s gr. oaxeov, 
sanskr. dsthi »isto«. Ovo je vec teze premda 
semanticki odlicno odgovara jer treba pret- 
postaviti da je k- prefiks (Schrijnen). Glede 
toga upor. k-oza (v.). Prema polj. ose »riblja 
kost«, slvc. ost' »kost« mora se zaista pretpo- 
staviti praslav. dubleta *ost / *kosu. 

Lit.: ARj 5, 140. 369. 363. 368. 385. 37i. 
372. 373. 387. 389. 383. 384. 386. 388. 8, 
846. Elezovic I, 314. 316. 230. 2, 95. ASPh 
34, 307. Hirtz, Aves 207. JF 14, 258. Miklosic 
133. 426. Isti, Lex. 305. SEW 1, 582-583. 
Holub-Kopecny 181. Bruckner 260. Mladenov 
253. Trautmann 120. WP 1, 180.464. Gorjajev 
162. GM 201. Belie, Priroda 590. Tentor, 
JF 5, 208. Resetar, ASPh 36, 541. Jokl, 
Unt. 75. 131. Machek, LF 56, 20-30. Giintert, 
WuS 1, 128. Schrijnen, KZ 42. Meillet, 
Prace Baud. (1921) 1-3. (cf. Belie, JF 2, 
336. IJb 9, 198). Milewski, SpSK mi, 
br. 10, 6-7 (cf. IJb 18, 261). Boisacq-723. 

kostan (1437) = (obicnije) kostanj m 
(Dubrovnik, Morinje, Boka, Prcanj) = ko- 
stanj (Lepetane, Boka, Vodice, ZK) = kostanj 
(Cres) = kostanja f (Budva) = slov. kostanj 
= (sa st < st kao u ostar) kostan = kostan 
(ZU) = kostanj (12. v.) = koscan »1° castanea 
vesca, 2° toponim«. Sulek ima kastanj (ne 
zna se gdje se tako govori). Upor. bug. kastan 
= kasten pored koStan, kbosten, kosten, kosten, 
kol. kostenje (Galicnik, Makedonija), cslav. 



kastam pored kostant, kostem. Pridjevi na 
-eu kostanjev (18. v.), na -ast kostanjast »coloris 
nueis castaneae«, kostanov, poimenicen u 
kostanovica (Stulic) »hljeb nacinjen od ko- 
stanova brasna«, kostanjski. Toponimi Kos- 
tanjani (blizu Prizrena), Kostajnik, Kostajnica, 
Koslajnovica (< edbnica = disimilacijom jn), 
poimeniceni pridjevi Kostanjevac (13. v.), 
Kostanjevica (Slovenija). Deminutiv kostanjeae, 
kostanjeic, kostanjic, Kostanjica (Budva) »suma 
od kostanja«. Kol. kostanjevlje. Na -iste ko- 
staniste. Na -ar < -arius kostanjar, gen. 
-ara. Od lat. castaneus (Grgur iz Toursa) > 
tal. castagno od pred-gr. xaaxavoc, (sufiks 
-anos kao u Jtldxavoc,, jrrJYavov, pacpdvri, 
cassamis itd.) > ngr. xaaxavid mediteranskog 
podrijetla. Stablo je prvobitno maloazijsku. 
Danas je kostanj provincijalizam. Knjizevna 
je rijec turcizam Kesten m (Vuk) =- kesten/ 
(StuSic, 16. v., Vuk, Boka, dubrovacki pisci) 
»drvo i plod« < tur. kestane. Leksikoloska 
porodica turcizma obimna je: pridjevi ke- 
stenov, toponim Kestenovac, k'estenovina, k%- 
stenast = kestenovast. Na -ar kestenar, gen. 
-ara (Vuk) »1° covjek koji prodaje kestene, 
2° vrst hrasta« = na -dzija kestendzija prema f 
kestenarica, kestenarka (Vuk). Kol. na -je 
kestenje (takoder toponim). Na -ik kestenik 
(Vuk). Na -jaca Kestenjaca »1° biljka, 2° vrst 
kruske«. Deminutivi kestencic (Lika) = keste- 
nic (Vuk). Varijante su turcizma kistenj (pseu- 
doikavizam) = klijesten = kljesten (Vlad- 
mirovic, pseudojekavizam?, sinjski rukopis). 
U dakorumunjskom je posudenica iz grckoga 
ili bug.: castan. U cine, castinu, castine, me- 
glenski castonu je iz balkanskog latiniteta. 
Isto tako i arb. keshtene. Madz. gesztenye 
je iz pauonskoslavenskoga, cine, gdstanye je 
iz ngr. xaoxavid. Ovamo jos kostunica =- kos- 
tanica »Lanzenspur« = kostajnica = kopje 
kestenovo (Miladinovi) = koplje kostunica = 
kostujnica ~ koplje kostanica, dzida kostunica 
— dzida kostblovka = koplje kostolomno 
(pucka etimologija). Miklosic misli da je to 
koplje napravljeno od kostanjeva drveta. Zna- 
cajan je jos rom. deminutiv na -olus kostanjula 
(Sulek) »kostjela (v.), ceitis australis«. Za to 
znacenje i tu izvedenicu bile bi potrebne 
potvrde iz narodnog govora. 

Lit.: AR/4, 881. 940. 5,. 10. 68. 95. 371. 
372. 386. 387. 388. Mazuranu 528. Pletersnik 
1, 443. Hirtz, Aves 63. 183. Belio, Galicnik 
86. 175. Ribaric, SDZb 9, 65. Miklosic 133. 
426. SEW 492. Bruckner 222. Mladenov 233. 
236. 253. Pascariu 308-309. GM 191. Sturm, 
CSJK 6, 55.' 74. Alessio, RIO 1, 249. DEI 
797. REW? 1742. 



kostati 



165 



kostrava 



kostati, -am impf. (16. v., Dubrovnik) = 
kostati, am (18. v., danas opcenito u saobra- 
cajnom hrv.-srp.), zamjenom glagolskog su- 
fiksa kostovati (Vojvodina) = kostovati, -ujem 
(18. v., Vojvodina), oblici sa si mjesto sf 
imaju dva znacenja: »1° stajati (o cijeni), 
vrijediti, 2" kusati (Bunjevci, Backa), 3° hra- 
niti«. Od drugog znacenja je postverbal kosta f 
(ZK, hrv.-kajk.) = slov. kosta »hrana« (biti 
na kosti). Oba znacenja slazu se s njem. kosten, 
postverbal Kost f. Bunjevacku znacenje nalazi 
se takoder u njemackom. Kod cakavaca sa 
c > g i o > u kao i inace u romanizmimag«.statf 
(16. v., Cres) = gusta 3. 1. sing. (Molat), 
zacijelo je dalmatoromanski leksicki relikt. 
Upor. arb. ktistonj i rum. a custa »zivjeti«. 
Od lat. constare kao trgovacki termin (upor. 
stacim, racun) > tal. costare, njem. kosten, 
slozenica od prefiksa con i stare. Nase stajati, 
stoji u istom znacenju prevedenica je latinske 
rijeci. Prvobitno znacenje od constare je ocu- 
vano u internacionalnom pridjevu konstantan 
»sto neprestano stoji«. To znacenje je i u od- 
redenoj robnoj cijeni koja se prikazuje kao 
utvrdena,konstantna. 

Lit.: ARj 3, 511. 5, 376. 387. 388. Pletersnik 
1, 446. MaSuranic 368. SEW 1, 586. GM 217. 
DEI 1134. 368. 

kostjela f (Vuk, 18. v.) = kostita (Martie) =*- 
kostuja (Vuk, Boka) = kostela = kostulja 
(zamjena sufiksa, Brae ?) = kostuja (Brusje, 
Hvar) =- kosc'ela f (dubrovacka krajina, Herce- 
govina, Crna Gora) = koscela (Risan, Crmni- 
ca) »1 ' koprivic, lodonja, ceitis australis, 2° 
toponim". Odatle poimeniceni pridjev kostje- 
lovina, na -iste koslje/iste. Deminutiv Kos- 
celica (toponim, Crna Gora), krijesva kostje- 
lica (Stulic) »Knorpelkirsche« (ako se tako go- 
vorilo, zacijelo je u vezi sa kost). Sadrzi ro- 
manski deminutivni sufiks -tclla * caccabustel- 
la. Upor. ngr. .xaxapid, sic. kaskamu »Ziir- 
gelbaum«. Glede ispadanja suglasnika b upor. 
karlo. Prva dva sloga stegnuta u jedan (ha- 
nlologija) - - "cacausiella. Dvoglas au > o 
je od unakrstenja sa kost i sa kostanjula (Sulek) 
< castaneola preneseno na kostjclu. 

Lit.: ARj 5, 373. 374. 379. Zore, Rad 138, 
60. Rohlfs 852. Schuchardt, ZRPh 35, 391. 
(cf. RSI 5, 291). 

kostrat m (Tivat, Lastva, Prcanj, Dobrota, 
Lepetane) = kostrat (Bijela, Kostanjica, 
Perast) »pod od dasaka u kuci, gornji i donji 
tavan (Bijela), petar (Crna Gora), Fussboden, 
plancher«. Taj bokeljski romanizam (u va- 



rosicama unutar Kotorskog kanala) nije poznat 
u Dubrovniku. Zacijelo je dalmato-romanski 
leksicki relikt (ostatak) od lat. constratum, 
poimenicen part. perf. od consternere, pre- 
fiks con- i sternere, odatle internacionalno na 
njem. -ieren konsternirati, konsternacija. U 
mlet. pi. castrai »pod u barakama«. 

Lit.: Resetar, Stok. 243. DEI 1135. REW* 
2172. 

kostrava f (Mencetic) = (sa str < sir 
kao u ostar) kostrava (16. v.) »biljka, trava, 
festuca«, bug. kostreva, ces., polj., zbog toga 
praslav. Na -eba mjesto -eva kostreba »riba 
smud(?)«j sa nisticnim prijevojem u sufiksu 
kostrba i bez sufiksa kostra (B ozjakovina) 
»biljka setaria venticillata«. Od posljednjeg 
oblika pridjev na -en kostren (18. v.) »sinonim: 
kostretan«. Odatle toponim Kostrena (Hrvatsko 
primorje). Mjesto sufiksa -eva dolaze drugi 
kao -et, gen. -eti kostrijet f (16. v., Vuk) 
»1° dlaka iz vune > 2° (po pravilu sinegdohe) 
tkanje, 3° biljka«, na -ica kostretica — ka- 
stret f, m = kastreta f (sa zamjenom, sufiksa 
prema kocet), s pridjevom na -bn kostretan, 
na -li kostretli, epitet uz torbica (narodna 
pjesma), kostretljiv (Stulic, nepouzdano), de- 
nominal nakosLr(ij)etiti se. Augmentativ na 
-ina i sa str < str kostretina (Kavanjin) = 
kostretina. Radna imenica na -ar kostretdr, 
gen. -ara. Na -e!: kastres (Vuk, Hrvatska) = 
koslres (Pec, Kosmet) »1° riba lucioperca, 
2° toponim«, odatle na -ica kostresica »biljka«, 
na -ka kostreska »svinja«. Denominal na -iti 
kostresiti se (Vuk), nakostrijesiti se »Haare 
strauben« = (ikavski) kostrisiti . = (e varira 
sa u, onomatopeizira se) kostrusiti se, kbstru- 
sim se (na-) pored kostrusati se (17. v.) = (e 
ispada prema strsiti) nakostrsiti se (Pavlinovic). 
I ovdje e zamjenjuje <]>, kako pokazuje kostrije- 
siti se (s-) pored ikavskog oblika kostris, -iz = 
kostrijes »1° biljka sonchus, 2° kostres riba lu- 
cioperca, 3 toponim u pi. Kastresit. Na -ica 
kostresica »biljka achilea millefolium«. U pisca 
Dalmatinca kostris »svinjac«. Sa -ec: kostrijec 
»biljka sonchus« = ikavski kostric (Smokvica, 
Korcula) »poljsko zeleno zelje«, s denominalom 
kostrijeciti se (na-) (Ston). Na -eib Kostrij = 
Kostrilj (1443, Vrbnicka draga, nece biti 
castrarti, kako misli Budmani, nego *kostrelb > 
rum. costretti »panicum, setaria«). Na -ika 
kbslrika (Crna Gora) = (sir > str kao u 
ostar) kostrika (Vuk) »ruscus aculeatus«, na 
-ava odatle kostrava (v. pocetak gore), sa 
varijantom kostrba, koja se moze uporedivati 
sa rum. cojtoroaba »armseliges Haus«, upor. 



kostfava 



166 



kos 



rus. kostrubatyj »rauh« [v. i pod kos]. Od na- 
rocitog je interesa kostrnica »biljka dianthus, 
jer pretpostavlja pridjev na -bn *kostrn prema 
kostren. Osim costreiu Rumunji posudise 
costruj »Hengstfullen« i costrdj = -es »perca 
fluviatilis«. Sve su to izvedenice od pridjeva 
kostri, od kojega je poimenicenje kostra. 
Taj nije-potvrden ni u hrv.-srp. ni u drugim 
slav. jezicima. Zbog toga nije izvjesno da je 
kostra bas poimenicenje, jer je moglo nastati 
i odbacivanjem sufiksa -ava. Cini se da je 
taj praslav. pridjev izveden od kostb s pomocu 
prastarog sufiksa -r kao ostar. Upor. rus. 
osf »ostan«, ostov »kostra«. Hi mozda bolje: 
kostrb je isto sto i ostrb > ostar, s prefiksom 
k- kao u kost, ako je ovo ooteov. 

Lit.: ARj 5. 376. 388. 379. 7, 402. Elezovii 
1, 317. Miklosic 133. 134. SEW \, 584. Bru- 
ckner 259. Matzenauer, LF 8, 189. Baric, 
PPP I, 231-237. (cf. JF3, 200. Ub 9, 199). 
Tiktin 423. 

Kostfe m (toponim, 13. v.). Mjesto je Ne- 
manja osvojio od Grka. Nalazi se kod Banje. 
Katun istog imena dan crkvi u Prizrenu. U 
Svetostefanskom hrisovulju selo Kostrbcb, ocu- 
vano do danas. Etnik na -janin Kostrbcane 
(katun). Pridjev kostrbcki. Prema Novakovicu 
to je nas deminutiv na -be od rimskog castrum, 
koji se nalazi u biz. i ngr. xdorpoc, i u cine. 
castru »Burg«, odatle i rus.-cslav. kastrb, strus. 
kost(b)rt »Barricade, Kastell«. Upor. arb. 
toponim Ginokastri = gr. ApyupoxaaTpo, na 
gr. -oxnc, Kastriot (1368), cefalija kaninski, 
najcesce 1459. Mi gospodinb Buebab Kastriotb 
recent Skenderbegb = Kastriota (Kavanjin), na 
-ic Kastriotic (17. v., Kacic, Vitezovic, To- 
mikovic, narodna pjesma). To je mozda grcka 
izvedenica od Kostur, gen. Kostura = gr.- 
lat. Castoria, tur. Kesrie (14. v.). Tako se 
zovu i razvaline na lijevoj obali Drine nize 
Zvornika: (si > s"r kao u ostar) Kostur (18. v.), 
pridjev kosturskt (~o polje, jezero). Grcka 
je slozenica kastrofllak (Dragoman), s prid- 
jevom kastrofttakov »castellanus« < gr. xaaxpo- 
cpuXa^ »£uvar grada«. Ovamo ide mozda i 
toponim Kastrat m (selo, Srbija, Milicevic), 
ime arbanaskog plemena Kastrdti. Kod naziva 
rta Kostrij va moru = Kostrilj 1443 (blizu 
Drage kod Vrbnika) Budmani pomislja na 
castrum. Prije ce biti od *kostrz »ostar« zbog 
sufiksa -ilj, koji je neobjasnjen sa castrum. 
V. kostfava, kastel = kostel. 

Lit.: ARj 4, 883. 5, 876. 378. SEW 1, 
582. Novakovic, Zemlj. 67. 



kostromas f (Lika) »jaki mraz«. Cini se 
da je isto sto i Pavlinoviceva slozenica sto- 
mrazica < kost + mraz (v. kost) »suhi led 
od kojeg se mrzne i zivu vodni mozag«. Od 
slozenice kostdmraz metatezom preslo je r u 
naglaseni slog. Zbog te metateze izgubila se 
veza sa mraz i nastupila zamjena docetka -dz 
jasnijim sufiksom -as. 

Lit.: ARj 5, 376. 

kos 1 »uzvik kojim se volovi nagone u jaram« 
(Kosmet). Oformljen sa -kati: kaskati (Srbija, 
objekt vola) »goniti«, iskoskati, -am (Srbija, 
Milicevic) »ispregnuti«. U boskackom jeziku 
(argot, Kosmet) iskoskat, -am (iz sela) »(me- 
tafora) istjeratk. Odatle i Vukov impf, kaskati 
se, -am »karati se, rvati se«. Budmanijevo 
izvodenje iz Vukova kositi, -im »kidati, mrcva- 
riti, uznemirivati« od . kos (v.) ne objasnjava 
dovoljno ni s ni znacenje. Upor. slican uzvik 
kat. 

Lit.: ARj 3, 895. 5, 361. 385. Elezovii 1, 
235. 

kos 2 , gen. kosa m, sveslav. i praslav. po- 
ljoprivredni termin, bez paralele u baltickoj 
grupi, »1° korpa za ribe, mlinska korpa, 
sacer = sepet za zito > korpa uopce, 2° 
veliki pleter za kukuruz, za dovoz kukuruza 
u klipovima, krumpira (ZK), korpa za no- 
senje sijena na ledima (ZK), 3° salas, cardak, 
od pruca spleten i pokriven, u kome se cuva 
kukuruz, u kome se sklanja stoka (Kosmet), 
4° (metafora) ruzna kuca, 5° toponim«. Prid- 
jev kosbnb poimenicen na -ica kosnica »1° 
sinonim: uliste, 2° toponim«, na -ja kosnja 
(18. v., Dubrovcani) »sinonim: kos, kotarica«. 
Odatle je moglo nastati i kaslje n »plot« (sa 
tnj > tlj disimilacija), ako nije kolektivum. 
Augmentativ na -un < tal. -one kosun, gen. 
-una (Dubrovnik). Deminutivi na -ic kosic 
(16. v., Vuk), odatle na -jar kosicar »koji 
plete kosice«, na -ic kosic = kosic (Buzet, 
Sovinjsko 'polje) »u kojem se nosi sijeno«, 
sa dvostrukim deminutivom kosicic (17. v.), 
kosicak (Jacke), kosincio (Vuk, Dubrovnik, s 
umetnutim n). Mozda ide ovamo kao metafora 
kosic (Srbija) »gljiva«. Deminutiv je i na -bk 
kosak, gen. koska (Vuk, Baranja) pored (s 
prefiksom za-, jer stoji straga) zakosak, gen. 
zakoska (Vuk) »kos u karucama gdje se prtljag 
sprema«. Izvedenica na -ar i -ara je praslav.: 
kosar m = kosara f (takoder stcslav., ces., 
rus., polj.), sa deminutivom na -ica kosarica 
(upor. isti sufiks u kotarica, v.), sa radnom 
imenicom na -dzija kosardfija (Sar-planina), 



kos 



167 



kosuta 



na -jar kosaricar »1° koji pravi kosarice, 2° 
vrsta cenara (v.)«. Augmentativi na -ina ko- 
sariria (takoder toponim), na -etina kosaretina. 
Najnoviji sportaski neologizam kosarka. De- 
nominal na -kati kaskati se, -am (Lika) »igrati 
se koskanja, u kojem se cesto govori ^oi(mravi, 
crvi, buva)«. Kos je kulturna rijec, koju po- 
sudise Rumunji u citavoj leksikologijskoj po- 
rodici coj »1° Korb, 2° (Muntenija) dimnjak«; 
odatle cosar »dimnjacar«, co'[ceiu, cornita, cosar 
»1° staje, 2° pastuh, 3° Meisspeicher«, cosarca 
(Moldavija) »flacher Korb«, cosaritd, Arbanasi 
isto tako kosh »Tragkorb, Getreidebehalter, 
Bienenkorb, Mehltrog«, koshiq »Getreidemass«, 
koshariqe f »Handkorb«; Madzari kas, ko- 
sar, kasornya = kosornya » Stall von Geflecht- 
werk«, kosolya < slov. kosulja »Geilochtener 
Behalter fur Haselniisse«. Sa gledista ie. 
uporedenja A os predstavlja italoslavensku lek- 
sikalnu zajednicu kao brasno i farina, lat. 
qualum < ie. *qas-lo »pletena korpa«, demi- 
nutiv quasillus. 

Lit.: ARj 5, 380. 381. 386. 392. Elezovic 
1, 319. Milosavljevic, GISND 3, 207. si. 
(cf. Ub 14, 94). Miklosic 135. SEW 1, 586. 
Holub-Kopecny 182. Bruckner 259. KZ 43, 
312. 48,-169. Trautmann 119. Mladenov 254. 
WP 1, 507. G M 201 A 202. Jokl, Unt. 286. 
Tiktin 420. Uhlenbeck, PBB 29, 333. Pe- 
tersson, LUA n. f, avd. L, sv. 18. (cf. Ub 
10, 339). Schwyzer, KZ 62, 13. Foy, IF 6, 
330. 

kosava f (Srbija) »jak i brz sjeveroistocni 
vjetar oko Dunava« = bug. kosdvd »isto«. 
Od tur. sintagme kos / kus »brz« i hava (v.). 
Balkanski turcizam kao i kosi > kosija f 
(Vuk, narodna pjesma) »trka konja«, bug. 
kosija, ngr. xoaf|, xoaiov. 

Lit.: ARj 5, 382. 385. Mladenov 254. 255. 
Miklosic 134. SEW 1, 586. 

kositi, -Im impf. (Lika, objekti kicene 
biljce, zenske suknje, sukno u kotu Hi bucnici) 
»uciniti da se kice ne odre«, iskositi, -Im. 

Lit.: ARj 3, 895. 

Kosljun, gen. -una m (narodna pjesma 
istarska, 13. v., gospodin Rodreg od Negri- 
njana i Kosljuna, fratri od Kosljuna 1639), 
otocic u zaljevu uz poluotocic Prnibu prema 
PUMU na Krku = Kosljun (Budva uz cestu 
za Cetinje) = izgovora se i Kosjun »brdo na 
ovoj cesti za Cetinje« = Kosljin (brdo na 
Velom Izu, Cvitanoviceve potvrde: coslin 1471, 
choslium 1456, Cosglun 1563) = Kosljun 
(Split uz Marjan) = talijanizirano u Val 



Cassione, zaliv na Pagu Kosim = Kasion 
iznad Perasta (lugar te opcine izgovara Monte- 
-Kasun, gen. Monte-Kasuna). Od roman- 
skog deminutiva na -tone od castellum, srlat. 
castellio, gen. -ionu > tal. castiglione »fortezza, 
paese cinto di mura«. Panromanski toponim. 
Da je stara posudenica, vidi se iz a > o i 
iz i > -os ispadanjem u intertonici. 

Lit.: ARj 5, 385. DEI 799. Cvitanovic, 
RIIAZUZ 1 (1954), 83. Putanec, Slovo 13, 
162. 

kosuta f (Vuk) prema mjelen (v.), takoder 
toponim, samo u juznoslav., stcslav., slov. i 
bug. Pridjev na -j kosuci u botanickoj termi- 
nologiji (uho, udo »gentiana«), u toponimiji u 
vezi sa lokva, luka, stopa', ovamo jos Kosujvrh 
(Srbija, Smederevo) < *Kosuc, na -in kosutin, 
koji dolazi i u toponimiji. Pridjev na -bn 
potvrden samo u izvedenicama na -nica 
kosutnica »biljka« i kosutnjak (Vuk) »1° mjesto 
gdje su kosute, 2° toponim«. Iz tri kosuta 
(narodna pjesma) moze se zakljuciti da je i u 
hrv.-srp. postojao i maskulinum kosut kao u 
sjevernim slavinama: ces., slvc. kosut »1° 
Bock, 2° Mensch ohne Uberlegung (meta- 
fora)*. Na nj upucuje i pridjevski toponim 
Kosutovo (14. v., Svetostefanski hrisovulj) kao 
i kosutovina (Sulek) »biljka erythronium dens 
canis«. Odatle madz. prezime Kosut. Deminutiv 
na -ica kosutica (takoder biljka i toponim), 
na -ka kosutka. Hipokoristik kosa f (Kurelac) 
»1° ime kravi, 2° zensko ime«, odatle kosava 
(Kurelac) »ime kravi«. Buduci da u arb. 
shi.t'e pored sute = rum. ciutd znaci »kosuta«, 
bez ko-, mora se pretpostaviti da je ko- preflks 
kao u kopile (v.). Osnovna rijec je pridjev 
sut (Kosmet, ~a ovca, koza, bug. »bez ro- 
gova«), koji dolazi jos u varijantama siisav i 
siikav, odatle suka = susa »koza bez rogova«. 
Rijec susa je i metafora za »malena, neugledna, 
neznatna covjeka«, deminutiv suska. Sa su- 
fiksom -alj (kao u bogalj) siitalj (Risan, Vuk) 
»noz u kojega su malene kamze«. Na -He 
iutile (Grbalj) »ime ovnu«, susilo »Bock ohne 
H6rner«. Pridjev sut nalazi se jos u bag., 
ces., polj. i ukr. Ovamo jos sutiila > slov. 
stula »krov bez rogova« = stiila (ZKU) »brijeg 
gore ravan«. Da li je pridjev praslav., to je 
tesko pod izvjesno tvrditi jer su ga na sjever 
mogli sa Balkana prenijeti rumunjski pastiri, 
a na Balkanu je to balkanska rijec, za koju 
neki misle da je arbanaskog podrijetla. U ru- 
munjskom dolazi u dvije varijante, kao u 
arbanaskom; sut i cint »bez rogova«, ciutd 
»kosuta« pored suta (takoder ime biljki), ciutac, 



kosuta 



168 



kota 



ciutalina = arb. shut »ohne H6rner«, shute 
»Hirschkuh<< pored sute (arb. i < c, upor. 
Sas prema Svac). Isto tako u madz. suta i 
auta »bez rogova« (-a je madz. dodatak 
u pridjevskim posudenicama). Tesko je uzeti 
Meyerovo misljenje kao ispravno, da su 
pridjev i imenicu donijeli Slavenima samo 
rumunjski pastiri. Prefiks ko- u vezi sa suta 
dolazi samo kod Slavena. Samo u slavinama 
dolazi pored ko- jos i prefiks a-: jasut, jesut, 
esut »frustra, vergeblich«. Mladenov, Petersson 
traze u sut ie. korijen *qseu- »prazan«, koji je i 
u supalj. Taj ne objasnjava oblike sa c u rum., 
madz. i u arb. / > s. Kako cuka pored giiko = 
sukd dolazi za »kozu bez rogova« i u alpskim 
narjecjima Svicarske, rijec moze pripadati pred 
-ie. pastirskom supstratu, to prije sto se iz ie. 
ne mogu objasniti s pored c. 

Lit.: ARJ 5, 381. 389. Elezovic 1, 489. BI 2, 
547. Miklosic 134. 345. SEW 1, 586. Bruckner 
558. .fCZ 43, 312. 46, 198. Mladenov 154. 
696. Gombocz-Melich 1228. GM 420. Giugela, 
Rev. fil. Cern. 2, 49. si. (cf. IJb 14, HO). 
Baric, Alb. -rum. Studien 1 (cf. JF 3, 199). 
Suman, ASPh 30, 303. Tiktin 369. 1541. 
Ostir, Anthropos 8, 165-180. (cf. IJb 4, 
108). Machek, Sldvia 16, 218. Endzelin, 
rCZ 44, 66-67. Trautmann 260. Petersson, 
ASPh 34, 381. Wedkiewicz, RSI 7, 113. 
(cf. JF 3, 203. IJb 5, 112.). Skok, SIRev 3, 
352. i si. 

kot', gen. kota m (Vuk, Osijek) »1° sinonim: 
kotac, 2° Art Fischfang«. Odatle sa deminutiv- 
nim sufiksom -be kotac, gen. koca m, sveslav. 
i praslav., »1° staja za svinje, sinonimi: livac, 
gen. Uvea (ZK), llbac, gen. lipca (Lika), 
2° drvena pregrada za ovce ili koze (Smokvica, 
Korcula)«. Ne osjeca se vise kao deminutiv 
od kot, jer je primitivum teritorijalno ogra- 
nicen. Imenica kotac balkanska je rijec sla- 
venskog podrijetla: rum. cotet, arb. kotec = 
= kutec, ngr. xotetol Odatle i madz. kotec 
»Hiitte«. Rijec kotac ima jos specijalnih zna- 
cenja. U Srijemu kao u rus. »u barama mjesto 
gdje se riba hvata«, u Posavini kao mlinarski 
termin »mjesto u vanjskom mlinskom kotacu 
gdje se krizi sastaju«, u juznoj Dalmaciji (?) 
»mjesto u njivi izmedu dvije grede«, dok je u 
stcslav. kotbcb znacio »cella«. Sa pejorativnim 
slozenim sufiksom -obanja (upor. muskoba- 
njd) < -oba + -nja: kotobanja /(Srbija, Srijem) 
pored kotoban m (Rudnicki okrug) »kos za 
kokosi, da pronesu jaja«. Slican slavizam po- 
javljuje se u rum. cotofana od kotbcb. Sa 
sufiksima -ora / -ara nalazi se u svim juznosla- 
venskim, od sjevernih slavina samo u slovac- 



kom: bug. kotara pored kotara »staja«, kotar 
m (Vuk) »1° plot oko stoga sijena za obranu 
od stada, 2° (hrv.-kajk.) mjesto ogradeno pod 
zemljom; sinonim: trap (ZK), 3° mjera za 
ukljeve (prema 1 ili 2 bagasa = 20—40 kg, 
Skadarsko blato)«, s izvedenicama na -ica ko- 
tarica »nesto spleteno od pruca«, na -ina ko- 
tdrina (Lika) »ogradeno mjesto u kojem je 
zdjeveno sijeno« (upor. kotarine »Scheume« kod 
Arbanasa kod Zadra), na -ka kotarka f »ambar«, 
na -nica kbtdrnica (Srbija) »porez spahijama 
od sijena«. Ovamo idu toponimi Kotor (Bo- 
sna), Kotor-Varos, pomenut vec kod Porfiro- 
geneta Kdrcepa. Zatim kotar m (1423) u vrlo 
starom znacenju »territorium, meda, kraj, srez« 
kao administrativni termin. Upor. lat. fines. 
To posljednje znacenje nastalo je mozda 
unakrstavanjem praslav. izvedenice sa katar (v.). 
Pridjev na -in kotami (1437). Denominal na 
-iti kotariti se (1586) »graniciti«. Ne samo od 
praslav. kot sto postoje brojne izvedenice, nego 
i od kotbcb: na -jak kocak, gen. -aka m (18. v., 
Vuk) = kocak (Istra) = kocak (Kosmet, 
bug.) »kosara, kobaca za zivad, psa« = na 
augmentativno -ina kocina (Vuk, Kosmet, bug.) 
»sinonim: kocak«. Upor. rum. cusca »Kafig, 
Laubhutte«, sa nejasnim o > u. Augmentativ 
na -janja kocanja »kotac« (Slavonei). Osnovno 
je kot od ie. korijena *get-, prijevoj *qot- / *qat-, 
koji znaci »pleterni rad, za stanovanje«. Pa- 
ralele su u avesti kata- »komora, kiljer«, 
nperz. kad »kuca«, got. hepjd »komora«, njem. 
Hiitte, stengi, cote, sanskrt. particip cotant 
»sakrivajuci«. 

Lit: ARj 5, 141. 143. 393. Mazuranid 
529. SEZb 13, 209. Miklosic 135. Holub- 
-Kopecny 182. Bruckner 244. Vasmer, RSI 
6, 174. 194. Mladenov 253. RPV 65 (cf. 
ASPh 34, 390). 66, 361. si. (cf. RSI 5, 258). 
Tiktin 469. 498. GM 202. WP 1, 384. Doric 
157. Mayer, NVj 41, 115-140. Loewenthal, 
WuS 9, 173. Kuzmic, NVj 24 (cf. IJb 6, 
96). Strohal, NVj 36, 49. si. Kunsic, lzy. 
Muz. dr. 7, 3, 97-100 (cf. AnzLF 10, 275). 
Reichelt, KZ 46, 340. 

kot 2 »1° uzvik (glas) kojim se tjeraju guske 
(Vuk), 2° (u djetinjem govoru, Srbija) kad 
se oblaci dijete, majka ili ko drugi, kaze dje- 
tetu kdt kdt, da ispruzi ruke«. Uzvik 2° ofor- 
mljuje se s pomocu -kati kotkati, -dm (Srbija). 
Upor. slican uzvik kos. 

Lit.: ARj 5, 394. 

kota f (14. v., Dubrovnik, Zore) »bijela 
mala svecenicka kosulja do po zivota«, de- 
minutiv na -ica katica. Tumaci se kota ali 



kota 



169 



kotao 



kosulja, naglavnik, svrhkosnica, raketa, kanjdza. 
U Hrvatskoj kiita (ZK). Na lat. deminutivni 
sufiks -ula > tal. -ola kotula f (Crna Gora, 
Perast, Dubrovnik, Cavtat, Bozava, Molat) = 
kotola (Istra) «Rock, suknja, donja suknja, bran 
(Dobrota), skuti, kiklja (ZK) < Kittel«, de- 
minutiv kotulica. Toponim Kotule f pi. (Krivo- 
sije). Kao zenska nosnja u Crnoj Gori oznacuje 
se rasa ili kotula bijela ili sarena (Baska, Kos- 
trena, Bakarac ), rasa (Crna Gora) »suknja«. 
Od tal. cotta franackog podrijetla *kotta, 
stvnjem. chozza "mantello di lana grossolana», 
mlet. colala. Deminutiv kotola latiniziran je 
njem. deminutiv Kiittel > kiklja. Postoji 
jos izvedenica sa keltskim sufiksom -nca 
(upor. carnica od cams') > -yga: kotiga f 
(cakavci, Istra, Cres) » 1 ° zenska suknja od 
krzna, 2° krzno za muskarce i za zene, 3 ' is- 
tarsko prezime, 4° toponim Kotigi f pi. 
(Zamask, Motovun)«. Deminutiv na -ica 
kotizica (Istra, narodna pjesma). Augmenta- 
tiv na -ina kotlzina f (Istra, Vodice) »pokladna 
muska krabuija u okrenutoj kotigi«. Na -jar 
kotizar »peilio (Vrancic)«. Glas (' nastao je od 
jery-a: koty ga (Suprasi.). Berneker ispravno 
usporeduje sa srlat. cotuca. Ta izvedenica 
dokazuje da franacka kotta vuce podrijetlo iz 
keltskoga. 

Lit.: ARj 5, 393. 397. 398. 400. 403. Zore, 
Rad 115, 161. SEZb 5, 552. ZbNZ 8, 61. 
Resetar, Stok. 287. Ribaric, SDZb 9, 159. 
Tentor, ASPh 30. 190. JE 5, 208. REW 47. 
Miklosic 135. SEW 1, 591. Bruckner, KZ 
49, 175. 

kotac, gen. -aca m (Hrvatska, Bosnai »1 ° 
kolo, tocak, Fzvrk (u djecjoj igri)«. Deminutiv 
na -id kotacic, augmentativ na -ina kotacina 
(Bosna). Denominal na -iti kotaciti se (Vol- 
tidi) »valjati se«. Sufiks na -ur mjesto -de 
kotur m (18. v., Vuk, Kosmet) »1° kolut, 
2° cigra, radis, zvrk, 3° (metafora) pogaca 
voska, 4° prezime«. Odatle f kotura (Kosmet) 
»mutavdzijska sprava kao koturi sa skripcima 
na razboju«. Denominal na -ati kotiirati, -dm 
(17. v., Vuk) (od- se, is-, s-") »valjati, kobeljati, 
kotrljati, kovrljati«. Deminutiv na -bk koturak, 
gen. -rka, na -ic koturu (18. v., Vuk), na -be 
kotiirac, gen. -rea »trava glechoma hederaceum 
L.«. Na -aca koturaca »1° mjesto gdje se 
mlinsko kolo okrece, 2° vrsta okruglih jabuka«, 
s pridjevom na -bn kdturdsan (~ tocak) »kad 
klamce i krivo ide« (s < c prema femininumu). 
Na -ulac kotulac, gen. -aca (Vuk, Podgorica) 
»sinonim: spara (v.)«. Na -oljak kotoljak (17. v., 
Divkovic) »kolo, kotac«. Sa sufiksima -iga < 



-juga, -is dolazi samo u rum. cotiga — co- 
tiuga »kola na dva kotaca«, sa rum. denomina- 
lom na -ire > -i a collgi »sich im Zickzack 
bewegen«, prilog cotis -»Zickzack.. Glagoli: 
na -ati je hrv.-kajk. i slov. kolati se (do- se 
doma), unakrstenjem sa takati se (ZK, v.) 
kotakaii se (Belosteiiec) »valjati se< ; na -iti 
kotiti, kot'c je praslav. U hrv.-srp. nije za- 
stupan zbog liomonimije sa kollti se (v.). 
Ne nalazi se u baltickoj grupi. Ic. veze nisu 
utvrdene. Machek uporeduje sa sanskrt. sa- 
tayati »pusta na zemlju«. Glagol se onoma- 
topeizira umetanjem sonantnog r u vezi sa 
Ij (prema vrij ati) kotrljati (se), -am (do-, 
at-, is-, s-) (17. v., Vuk) — kotrljat (Kosmet) 
»koturati, valjati« (takoder slov.). Postverbal 
kotrlj »cigra, radis, zvrcak«, na -ka kolrljha 
(17. v.) »valjak za novae (neologizam)«. Ovamo 
ide zacijelo na -an kotrljan »biljka ervngium 
campestre, zvana i kolotrk«. Mjesto // stoji 
deminutivni sufiks -de (upor. kolce) kotfee, 
gen. -eta, pi. kotfea (Kosmet) »mali kotur«. 
Prema trckatl stvoren je kotrskati se (Vuk, 
Srijem). Ovamo jos kotrsaljka (Lika, tromeda) 
»neko izvijanje kad se igra kolo«. Onomato- 
peizira se i na taj nacin da se nasilno izmje- 
njuju suglasnici, tako skombrljdt, -dm (Kos- 
met) »otkotrljati« - kovrljati, -am (Vuk) (pre- 
ma vrljati »schlendern«) (s- se) — koorijat 
(Kosmet) »1° valjati, kotrljati, 2 C sipati (Kos- 
met)«. Odatle na -jak kovfljak, gen. -aka 
(Vuk, Petrovo polje, dolina Cetine, Dalma- 
cija) »guzva pokrivena okrugom, koju nose 
udate zene, fanjak (ZK)«. Na -lea kovr- 
Ijica (Pozega) = (sa a mjesto r prema va- 
ljati) kovaljica (Slatina) »goli klip kuku- 
ruze«. Onomatopeizira se i na taj nacin da se 
unakrsti s glagolom slicnog znacenja kao 
vrljati, vrtati, vrnuti: kovrnuti, -em, kovrtac, 
gen. -aca (Vuk) »kolutic od gvozda za sije- 
cenje listova (jutki), Krapfenradl« — kovrtac 
(Kosmet) »poljsko zelje, nisko, polozenog 
lisca (sluzi za pitu i isjeckano za corbasta 
jela)«, kovftalj (Brae) »veliki oblaci prije silne 
bure«, kovftanj, gen. -vrtnja (Vuk) »savijeno 
sto u kolo (kosa na glavi)«. 

Lit: ARj 5, 400. 402. 408. 413. 394. 3, 
895. Elezovic 1, 317. 298. 2, 234. 236. Miklosic 
135. SEW 1, 591. Holub-Kopecny 182. Bru- 
ckner 242. Machek, IF 53, 93. Matzenauer, 
LF 8, 190. GM 201. Tomanovic, JF 17, 
209. 211. 

kotao, gen. -tla m = kotal (ZK), baltoslav., 
sveslav. i praslav. (?), »xoJodov«. Deminutiv 
na -be > -de kotdlac, gen. -Ica, -avca (Vuk) = 



kotao 



170 



kotiti (se) 



kdtlac, gen. -aca (Vuk) »1° Hohlung des 
Schliisselbeins, 2° (tkalacki termin, Ston, 
Lika) na niti ono kuda se provlaci osnova, 
3° toponim«. Augmentativ na -ina kotlina 
(17. v.) »1° (geografski termin) dolina, 2° to- 
ponim«. Na -oca kotlaca f »kotao od gvozda«. 
Na -enica kotlenica »1° mali kotao, 2° toponim«. 
Na -enka kotlenka f (Sisak) »prostor kamo se 
kotao namjesta«. Na -anica kotlanica »sosica 
na koju se nastavlja kotao kad nema veriga«. 
Na -usa kotlusa f (Vuk, Imotski) »bakra, 
lopiza«. Na -ovina kotlovina (18. v., Lika) 
»mjed, bakar, od cega se pravi kotao«. Na 
-or kotlar, gen. -dra m (17. v., takoder ces., 
polj.) »l"koji pravi kotle, 2° kotlokrp (ZK)« 
prema f kotlarica »zena kotlareva«, pridjev ko- 
tlarev, -ov. Na -orina kotlarma f »ispek, placa 
za rakij(n)ski kotao«. Denominal na -iti kot- 
litt, -lin »prekinuti zicu u koju se kotalac 
uvlaci«. Madzari posudise kotldn, s cime se 
slaze rum. cotlon »H6hlung, Nische, Kanal, 
Seitengang«, vjerojatno poimenicen pridjev 
*kotlovb s nejasnim prijelazom - 6 > -n, 
cotlet < kotlbcb »Litze des Webstuhles«. De- 
nominai a(sd) cocli (tl > a") »1° zusammen- 
ziehen, 2° sich mit Griinspan bedecken, den 
Geschmack von Griinspen bekommen, 3 ° (me- 
tafora) berauscht werden«, odatle apstraktum 
na -eh > eald »Griinspan, zusammenziehender 
Geschmack«. Arb. kotel »Holzschussel, schiis- 
selartige Hohlung in der Erde bei einem 
Kinderspiek. Obicno je misljenje (Kiparsky) 
da je balto-slavenska rijec (stprus. catils, 
lit. katilas) posudenica iz got. *katils (gen. 
pi. katile'), nvnjem. Kessel, a ovo od lat. de- 
minutiva catillus (od catinus, v. kadiri), koji 
se ne nalazi u romanskim jezicima. Akcenat 
od *kotllb ne govori u prilog posudenia iz 
gotskoga, gdje je akcenat bio kao u germanskom 
uopce na ka-. Berneker uzimlje da se kotbH 
prilagodio akcentu od *kozbh, *oebh. Ali v. 
dsao (v.). Zbog toga Meillet i Mladenov uzimiju 
da je direktno posudeno od deminutiva 
catillus, koje se poklapa u pogledu akcenta 
ii a sveslavenskom rijeci. Mora se uzeti da je 
got. *kalils posudeno iz balkanskolatinskoga. 
Slaveni su mogli posuditi u 5. v. iz istoga 
vrela *kotolt na dunavskom limesu. 

Lit..- ARj 5, 394-399. Ribaric, SDZb 
9, 159. Miklosic 135. SEW 1, 391. Bruckner 
242. Mladenov 253. Kiparsky 203. Tiktin 
381. 426. Trautmann 121. WP 1, 384. Boisacti 1 
502-503. Hamm, KZ 67, 120. Joki, Unt. 
154. Hirt, IF 23, 348. GM 202. Schwarz, 
ASPh 41, 125. 



koter m (Racisce), brodski termin od tal. 
catterd, cuttero < (prema engleskom u nas 
kilter} engi. cutter »piccolo veliero a carena 
molto affinata con randa, contraranda e 
trinchettina«, izvedenica od engl. glagola io 
cut »rezati«. 

Lit: DEI 1199. 

kotirikati, -tirwe (Sinj, subjekt jarebica). 
Oponasanje glasova jarebice. 

Lit.: ARj 5, 397. 

kotiti (se), koti (Vuk) (do-, is-, na-, o-, s-) 
»radati mlado (subjekt macka, pas, zivotinja)«, 
sveslav. i praslav. denominal na -iti od ime- 
nica kot, kotka »macka«, koja u hrv.-srp. po- 
stoji samo u tekstovima pisanim crkvenim 
jezikom. Iterativ -kocivati, -kocuje samo s 
preiiksima. Da je nekada postojala, dokazuju 
pridjev f skotna i deminutiv na -ce koce, 
gen. -eta (Kurelac) »mlado mace«. Po deklinaciji 
u kotva f »ancora; sinonim: sidro« (praslav. 
prema stcslav., ces., polj. i rus.). Odatle 
neologizmi kotvarina, kotvica, kotven, kotviste, 
kotviti (u-, za-), kotvokaza »sinonim: gavitio«. 
Imenica kotva nije nasa narodna rijec, nego 
je uzeta u novije vrijeme iz ces. ili rus. Inace 
se oruda rado nazivaju po zivotinjama. Upor. 
macak, gen. macka (ZK) »Klemmer (kod ra- 
lice)«.. Sto je kat »macak« kod nas propao, 
tome je razlog borba protiv hononimija sa 
kat, kotac (v.) i postojanje dobrih sinonima. 
Od kotiti postverbal su kot, gen. kota (takoder 
slov., 17. v., Vuk, Crna Gora, Ljubisa) »ono 
sto se okotk i iskat; kotilja f (sufiks kao u 
vezilja) = kotilica — kollca »animal foetans«. 
Na -ilo: kotilo (Vuk) = kotilo (Kosmet, u 
psovci pajse ~) = na -isle kdtiste. Slozenica 
kotolog (Sulek, Stulic) = kotoglog (18. v.) 
»trava telephium« nije dobro potvrdena. Pored 
nakotiti se postoji s umetnutim pejorativnim 
pi (pejorativiziranje tipa cusra ZK za cara) 
nakopititi se »isto«. Pridjev kotan (17. v., 
Dubrovcanin, upor. polj. kotny) = skotna, 
poimenicen na -lea skotnica. Mozda je izve- 
denica od *kotor (upor. njem. Kater) kotb- 
ranjke f pi. (Sv. Juraj kod Senja) »skoljke 
zvane pedoci (< tal.-mlet. pedocchio »us«. 
Rumunji posudise sa -zk > -oc cotoc »macak« 
i a sa cotirsi »sich begatten« (sa nejasnim 
-irfy prema kotiti se), Madzari kaczer (upor. 
ces. kocour). Praslav. imenica kot je baltoslav. : 
lit. kate = lot. kak'ls, stprus. catto. Uzima se 
da je rijec prvobitno orijentalna (sirski qatu = 
arm., tur. katu). Dosla je u Evropu u 5. v. 
nase ere posredovanjem balkanskih Gota (lat. 



kotiti (se) 



171 



kovati 



cattus, catulm »stene«, njem. Kater, Katze). 
Machek uporeduje kotiti se sa sanskrt. satayati 
(3. 1. sing.) »umwerfen«. 

Lit.: ARj 2, 599. 3, 895. 5, 141. 401. 398. 
393. 394. 397. 400. 401. Elezovic 317. Miklosic 
135. SEW \, 589. Holub-Kopecny 174. 182. 
334. Bruckner 261. Trautmann 120. WP 1, 
338. Mladenov 253. Gorjajev 163. Machek, 
IF 53, 93. Sldvia 16, 187. 

kotla f (Vuk, Gornje primorje) = kotlja 
(Vuk, Hrvatska) »(termin iz sastavina rala) 
ono sto je u plugu cimer, to je u ralu kotla, 
drvo provueeno kroz ralicu gore kroz gredelj«. 

Lit.: ARj 5, 598. 599. Bratanic 88. 

kotoman m (Kosmet) »(u Kosmetu argot = 
boskacka rijec) 1° velikas,- 2° bogatas, 3° 
gospodar (zidarski argot u Sirinicu)«. Tur- 
cizam: kotoman — kodaman »1° velik, krupan, 
2° glavar«. Docetak -man je tur. augmentativni 
sufiks koji kod nas dolazi u prezimenu Ka- 
raman < tur. kara (v.) + -man »tres brun« 
i u nazivu pogrcenjaka Grekomani. 

Lit.: Elezovic 1, 317. JF 14, 232-233. 
Deny 520. Trojanovic, IF 5, 224. Griinenthal, 
ASPh 42, 316. 

kotopanb (15. v., stsrp., i strus.) »pred- 
stojnik« = Kotopanja, zadarska i rapska pa- 
tricijska porodica (12—13. v.) = dalm.-lat. 
Catapanus (15. v.), tako i kotorski patriciji 
(1124), porodicno patricijsko ime dalmato- 
romansko iz bizantinskih vremena, identicno 
sa stsic. catapanu (tako i u Kalabriji, Abruzzi) 
»gradski sudac za trzne prekrsaje, itd.c. Od 
poimenicenog srgr. slozenog glagola xatejidvco 
(od xcrra i endvai) > 6 xaTaitdvoc, »capitaneus, 
superior, bizantinski guverner (975)«. Koto- 
panja je upravo hrv. pridjev na -/ z. r. (prema 
porodica). Rijec je vazna i sa fonetskog gledista. 
U gr. nazivu je nastala najprije asimilacija 
"~e > a-a > hrv. o - o kao u komostre (v.). 
Odatle toponim Kototanscina (1285—1364, 
u okolici Bibinje-Sukosani) < kotopan + 
-bsk + -ina »posjed te porodice«. 

Lit.: ARj 5, 400. Skok RIIAZUZ 1, 55. 
Cvitanovic, RIIAZUZ 1, 90. 73. Jirecek, Ro- 
manen 3, 21. 

Kotor, gen. -ora m (Vuk) = Kotor, gen. 
-dra (Drvenik kod Solte, Vis, Brae, Hvar) A 
Skdtar m (Vuk, narodna pjesma). S tal. 
Cattaro se akcentom ne slaze. Prema tal. 
akcentu trebalo bi da stoji Kotor, sto nije 
potvrdeno. Znaci da se u docetak umijesao 
sufiks -dr. Predslav. je toponim prvobitno pro- 



paroksitona, sto se vidi i iz Konstantinove 
grafije Aexdxepa, gdje je a u penultimi oslab- 
ljeno u e. Kdtera je zacijelo dalmato-romanski 
oblik na -a kao nixaupa < Epidaurus »Cavtat«. 

Lit.: ARj 5, 400-1. Hraste, Rod 272, 
25. Mayer 1, 182. Isti, ZHI 1, 95-109. 

kotorina f (Hrvatsko primorje, Krk) »prepe- 
lica« = kotorna (slov.) = katorna »Schneehuhn, 
bijela jerebica, lagopus«. Od mlet. (trscanski) 
cotbrno, furi, catbr, tal. coturnice < lat. co(c)tur- 
nix (onomatopeja prema Festu: a sono vocis, 
upor. putpuric). 

Lit.: ARj 5, 401. Pletersnlk 1, 390. 448 
SEW 1, 588. Strekelj, DAW 50, 34. REW S 
2289. DEI 1139. 

kotrova f (Crmnica) »zemljani sud sa 
dvije rucice, uskog grla, drzi vodu studenui. 
Od juzno-tal. cutrufo »ampolla, caraffa, orciolo, 
sorta di vaso di creta (Rieti)«, srodno lat. 
cutrufarus (1202, Bari), prema Battistiju od 
gr. - xfTpocpopoc,. Upor. jos gr. xoupouiuov, 
xouTpouAoc,. 

Lit: Rohlfs 126. H30. GM 218. DEI 1199. 

kovandzija m (Vuk, Srbija) »pcelar«, s 
pridjevima na -in kovandzijin, poimenicen na 
-ka kovandzijinka f »zena pcelarova«, na -ski 
kovandzijski, radna imenica na -dzija od tur. 
kovan »uljanik«, koja nije potvrdena. Mjesto 
kovan govori se apstraktum na -luk kovdnluk 
pored ko- (18. v.) »1° uljanik, 2' toponim 
(Srbija)« = Kuvdnluk, suma kod Pakraca. 

Lit.: ARj 5, 408. 

kovati, kujem — kujem (Dubrovnik) = 
kujem (ZK) = kovat, kujem pored kovem 
(Kosmet) = kovem (analogijski u istocnim 
krajevima) impf. (Vuk) (do-, is-, na-, o-, pod-, 
pri-, s-, sa-, za-, u-), sveslav. i praslav. (*ku-), 
»obradivati gvozde i druge metale cekicem«. 
Inf. kovati nalazi se jos u stcslav., slov., 
slvc., oba luzicko-srp. i rus., a osnova pre- 
zenta kuj u svim slavinama osim bug. Itera- 
tiv se pravi duljenjem osnovnog u - u > 
y > I: -kivatl, -ant, samo s prefiksima (do-, 
zs-, ispre-, ispri-, na-, o-, pot-, u-, za-), na 
o - a iskavati (Voltidi, Stulic). Pridjevi na 
-bn kovan,- vnd: -—a torba »u kojoj se nosi kov 
za kosu (Piva-Drobnjak)«, poimenicen na -ik 
kovnik »1° covjek koji kuje novce«, 2° meda 
vrlo duga sto dijeli zemlju od zemlje« (ju zna 
Dalmacija). Razvitak je znacenja 2° osebujan. 
Kako se u takvoj medi nalazi grobova i oruzja, 
misli se da su sluzili za sanceve. To treba jos 



kovati 



172 



kovrca 



prouciti. Na -ica kovnica (15. v., Vuk) »1° 
gdje se kuje novae, 2° kolajna«, na -osi kovnost 
= kovkoca (neologizmi). Pridjev na -ik 
kovdk »kojl se dade kovati«. Postverbali kov, 
gen. kova m (takoder stcslav., polj., rus.) »1° 
orade za potkivanje konja, 2° potkova (Kos- 
met)«, dkov, potkov m (Vuk) = potkov (Kos- 
met, Gojbulja) = potkova f, ukov m (Rva- 
-Drobnjak) »mjesto gdje se povrijedi konj pri 
potkivanju«, s pridjevom ukovan (- konj), 
upravo part. perf. pas. od ukovati. Odatle 
na -ina kovina f »metal« = kovovina, s prid- 
jevom na -ski kovinski. Na -ka kovka f (18. v.) 
»sprava za kovanje novaca«. Na -ica dkovica 
(na pusci). Denominal na -iti nakoviti se 
»nakititi se kovom«. Sveslav. i praslav. radna 
imenica na -de kovac, gen. -aca m »1° faber, 
2° toponim, 3° antroponim (prezime)«, s 
pridjevima na -ev j -ov = kovacev — kovdeov 
(Kosmet) i -ski kovdcki, na -nica kovacnica 
(15. v.) »njegova radionica«, na -ina kovacina 
»1° otpaci od gvozda, 2° zanat kovacev« = 
na -ija kovacija = kovastvo (Stulic). Demi- 
nutiv na -ic kovacii »ptica tottanus glottis«, 
s deminutivima -tc, -bk, -ic, -leek: kovaede = 
kovacec = kovacek, kovacic, kovacicek. Od 
radne imenice na -an potvrdene samo u ces. 
i luz.-srp. kovdr »Anstifter«, pridjev na -bn 
kavaran »lukav« (upor. rus. kovdrny}), ap- 
straktum kovarstvo »lukavstvo«. Na -alnica 
kovdonica > kovanica (Kosmet) »kovaceva 
radionica«. Na -alo: nakovalo (ZK) = -(a)nj 
nakovanj, gen. -vnja (Vuk), odatle deminutiv 
nakovnjic (Sulek) = ndkvalo (Vodice, sin- 
kopa nejasna) — nakov m, f = ndkova f = 
nakovalna (14. v.) = nakovdn m (Lika) »incudo« 
= ndkovalja f (Kosmet) »1° nakovanj za 
klepanje kose, 2° mali nakovanj u kujundzinici«. 
Glagol i izvedenice rijeci su kulturne. Ru- 
munji posudise covaciu (Erdelj, Muntenija) po- 
red lat. fierar, potcavd »Hufeisen«, odatle 
potcovar, potcovdrie, nocovand = nicovand = 
nicovala »incudo«, Arbanasi kovaq, patkua 
s clanom palkoni, Madzari kovdes = kacs, 
ako < okovi (stces.) »Eimer« (natrag posu- 
deno akov »vijedro« u istocnim krajevima, u 
Srijemu) »vas aquarum«, patkd. Iterativ -ki- 
vati < = *kyvati dokazuje da je i u hrv.-srp. 
morao postojati infmitiv kuti kao u ces. i 
polj. od osnove ku-. Ta je rasirena vec u 
praslav. s pomocu suiiksa za apstrakta -zn: 
kuznbcb, samo u Aleksandridi i prezimenu 
Johannes Kuznec (1428, Zagreb). Odatle to- 
ponim Kuznica (Pozarevac), gdje je nadeno 
mnogo zgura. U Rodopima je ocuvano kuznja 
i kuznica u znacenju »kovacnica«, u rum. 



cujnitd »kovacnica«. Sa zn > zm mozda pri- 
kuzmati se (subjekt jelo, Krasic, Bedekovcina) 
»prigorjeti, prismuditi se«. Upor. rus. kuznecb 
»kovac«. Ide li ovamo sa u > y kina »kovina« ? 
Ne zna se gdje se tako govori. Nedovoljno 
potvrdeno. Balticke i druge ie. uporednice 
kazu da je prvobitno znacenje bilo »udarati > 
kovati«, lit. kauti, kauju, koviau »schlage« > 
»schmiede«, kova »boj«, koveti »ratovati«, lot. 
kaut, kauju »udaram«, stvnjem. houwan, nvnjem. 
hauen, lat. cudd, ir. cuad »isto«. 

Lit.: ARj 2, 599. 3, 960. 876. 883. 4, 954. 

5, 408. 409. 824. 413. 7, 392. 403. 404. 471. 
Zore, Rod 110, 218. Tentor, JF 5, 208. Ele- 
zovic 1, 297. 2, 113. 438. Vukovic, SDZb 

10, 405. Ribaric SDZb 9, 170. Hirtz, Aves 
208-209. Miklosic 153. SEW 592-593. 655. 
Holub-Kopecny 183-184. Bruckner 279. 286. 

Vasmer 584. Trautmann 123. Mladenov 243. 
260. WP 1, '330. GM 203. 335. 349. Vaillant, 
RES 22, 16. Jagic, ASPh 1, 429. Tiktin 

1056. Joki, IF 36, 111. Buga, RFV 7, 51. 
(cf. Ub 3, 150). Bolsacq 424-425. 529. 

kovilj m (Konavli, Vodopic) »biljka anthyllis, 
2° toponim (Backa)«, odatle na -aca Koviljaca 
(Srbija) = kbvttje (16. v.) »stipa pennata«. 
Glede -e upor. stnilje, posudenice trandovilje 
i bosilje od bosiljak < fiacnXtxov. Zensko ime 
Koviljka. Glas (' nastao je iz jery-a, upor. 
ukr. kovyl' m pored kovyld, rus. kovyh 
pored kovyl, bug. kovel pored kovil. Praslav. 
Uporeduje se sa got. hdtai, stvnjem. herni, 
nvnjem. Heu »sijeno«, i sa rus. kovyljdtb 
»sepati«. 

Lit.: ARj 5, 411. Miklosic 136. SEW 1, 
594. Vasmer 587. WP 1, 381. Mladenov 244. 
Uhlenbeck, PBB 22, 188-193 (cf. AnzIF 
8, 272). 

kovrca f (jedna potvrda) = kovrk (Bosna) = 
(sa -ica) kovrcica (Vuk, Srijem) = skovrcica 
(Orahovica) »1° zavojak, uvojak, 2° znak 
patka«. U znacenju 2° skovrcak, gen. -cka 
(Orahovica, Slavonija) »zakovrcano pero u 
repu patkovu« = (sa fr < vr) skofrcak, gen. 
-cka »vrst veza« (ne zna se gdje se tako govori). 
Na -iti kovrciti, -im (objekt kosu, Vuk) »sa- 
vijati«, zakovrcati, skovrciti se = skovriti se 
»skovrljati se, smotati se (Makarska)«, isko- 
vrciti (objekt oil) (metafora) »izbuljiti«. Pridjev 
na -jasf. kovrcast (Vuk) = skovrcav »kud- 
rav«. U kovrcica i kovrciti dolazi jos dz mjesto 
c kovrdzati, -dm (Srbija, Milicevic) i kovrdfica 
(Srbija), iz cega se vidi da je doslo do una- 
krstenja sa tur. kivircik »kovrcast«. Od te tur. 
rijeci potjece kovrdzik (Vuk, Srijem) = ko- 



kovrca 



173 



koza 



vrdzak (Bosna) »obla kapa sto muskarci 
nose«. Prema Miklosicu i Bruckneru ko- u 
kovrciti, kovrcica prefiks je kao u kosuta (v.). 
Osnova *vrk- moze se uporedivati s perz. 
warkocz »Lock« i sa vrkoc (v.). Imenica 
kovrca u znacenju »kovrcica« dobivena je 
odbacivanjem deminutivnog sufiksa. 

Lit.: ARj 3, 895. 5, 413. Miklosic 152. 
SEW 602. KZ 48, 190. Matzenauer, LF 8, 
190. Tomanovic, JF 17, 212. 



kovrdija f (Istra, Sulek) 
kof rdi ja »trava«. 

Lit.: ARj 5, 149. 413. 



(sa vr > /?•) 



koza f (Vuk), sveslav. i praslav., »1' capra, 
2° prijenos na razna oruda«. Maskulinum se 
pravi s pomocu starog sufiksa, sveslav. i pra- 
slav., za nomen agentis -/ *kozblb (kao orao') > 
kazao, gen. kozla, u stokavskom vrlo rijetko 
ocuvan, potisnut od jarac (v.). Izvedenice 
su od oba lika. Od koza deminutivi na -bka: 
koska »vrsta raka«, prvokoska (Vuk) »koza 
koja se prvi put okozi«, na -ica kozica (pre- 
neseno i na druge zivotinje, biljke koj za 
pogaca I Kosmet / »siba sa plodom crnih bo- 
bica« i oruda kao kozica ZK »zemljana 
rajndla na 4 nozice«), pi. kozice (mozda pre- 
vedenica od njem.) »boginje, Kinderpocken«. 
Augmentativi na -ina kozina ~ kojzina 
(Kosmet) »1° kozje meso, 2° kozja vuna«, 
na -urina koztirina, na -etina kozetina »kozja 
koza« = koj zelina (Kosmet) »meso od koze«. 
Pridjevi na -ji kozji (praslav., cest u imenima 
biljki), poimenicen na -aca kozjaca »! ° biljka, 
2" toponim«, na -ah kozjak »1° biljka, 2° 
toponim«, na -aka kozjaka »kozja brada«, 
na -evlna kozjevina »1° kozje meso, 2° kozja 
dlaka«, slozen pridjev koybbrad (Vuk), na 
-anik kozjanik (Srbija, Nis) »kozje mlijeko«. 
Poimenicen femininum posudise Arbanasi 
gase »kozja pecenka«, Novogrci xo^t,d »kozje 
meso«. Pridjev na -bn sk'dzna — skozna (ovca) 
(Rijecka nahija). Na -in poimenicen na -be 
kozinac, gen. -nca »biljka astragalus«, s prid- 
jevom kozincev. Slozen pridjev kozonog. Na 
-ovina kozovina »kozje meso«. Radna imenica 
na -ar kozar, gen. -ara m prema f na -ica 
kozarica »zena koja cuva koze«. U znacenju 
"staja za koze« je deminutiv od kozara (Vuk) 
»r prenociste za koze (Lovran), 2°. mjesto 
gdje se koze kolju, 3° oronim«. Od kozar 
deminutiv je na -ce kozarce n »dijete koje 
cuva koze«, na -ic kozarcic, augmentativ ko- 
zarcina. Na -ina kozdrina »placa kozaru«. 
Pridjev na -ski kozarski. Denominal na -ati 



kozarati se (Brae) »igrati se kao kozari (subjekt 
djeca, koja se hitaju kamenjem)«. Slozenice: 
kozbder, kozbmor »rdavo proljetno vrijeme 
zbog kojeg koze pogibaju«; kozopasa m »kozar«, 
kozokradlca m, f »ko krade koze«, kozomaca = 
gusomaca (v.), kozorep »(metafora) sitna vrsta 
morskog raka«, kozodoj (takoder ces., polj., 
rus.) »ptica«, prevedenica od gr. aiyiQfikac, = 
lat. caprimitlgus i kozorog = kozi rog (16. v.), 
prevedenica od ouvoxepefl. Denominali na -ati 
kazati se (Lika) (is-) »igrati se grahom«, odatle 
kazaljka »igra sa grahom«, okozati (subjekt 
curici) »svrsiti bobanje«, na -iti kaziti (se), -t 
(16. v., Vuk) (is-) = okoziti se »ojariti se«. 
Madzari posudise kozak » vrsta gljive«. 

Od kozbi» ove su izvedenice: kozla f »drvo 
na plugu sto se ukopa u plaz i u gredelj«. 
Deminutivi na -ce kozlece (16. v., Dubrovcani), 
na -see koz/esce, na -ica kozlica (cakavci, 17. v.) 
»mlada koza«, na -leak kozlicak (18. v.), na 
-asce kozlasce (Belostenec), na -ic kozllc »1° 
mladi jarac, 2 D biljka arum, 3° prezime Co- 
sulich«, na -oc kozdlac (Smokvica, Korcula) 
»trava arum« = kozdlac, gen. -aoca = kozlac 
»1° jaric« — kozlac, gen. -aca (ZK, hrv.-kajk., 
slov.) »2 U zgrada za susenje sijena«. Ovamo 
mozda i kozuc, gen. -uca (Buzet, Sovinjsko 
polje) »okomit plosnat komad drva sa rupama 
na kolima, kad .se vozi sijeno«. Na -e kozle. 
Kol. na -ad kozlad f. Augmentativi kozuna 
(Vuk, Crna Gora) »sinonim kozina«, na -etina 
kbzletina = kozlevina (Lika) »koza od kozle.ta«. 
Na -inac kozlinac »biljka kozinac, astragalus*. 
Na -ac kozlac »trava dracunculus«, na -acica 
kozlacica »tanacetum«. Na -an kozlan »jarac«. 
Pridjevi: na -q: kozlijl (15. v.) = koz/i = 
ko&lji (cakavci, 16. v.), na -ov koz/ov, poimenicen 
kdzlovina = kozljevina (Lika) »kozje meso« 
i prezimena Kozlovic, Kozlovaci od kozle 
na -j kozlea. Denominal na -iti okozliti. Ma- 
dzari posudise kazla. Sto se tice etimologije, 
postoje dva tumacenja. Prema jednom uzima se 
prasrodstvo sa arb. keth, s clanom kedhi = 
stengi, haecen »kozle«, stnord. koken »jaric«. 
Meillet uzima prasrodstvo i sa sanskrt. cha- 
gas »jarac«. Drugo tumacenje polazi od lit. 
ozys »jarac«, lot. oska »koza«, stprus. woze, 
gr. al^, gen. ar/oc; »koza«, sanskr. ajak »jarac«. 
Koji tako tumace, pretpostavljaju za praslav. 
*oza s preiiksom k-, pozivajuci se na paralelu 
sa kost (v.). 

Lit.: ARj 5, 413. 421. 419. 363. 8, 849. 
ASPh 34, 306. Elezovic 1, 299. 300. Mazu- 
ranu 530. Miklosic 136. SEW 1, 595. Holub- 
-Kopecny 184. Bruckner 262. ZSPh 16, 81. 
Vasmer 589-590. Mladenov 244. Sldvia 10, 



koza 



174 



kraculf 



251. RES 4, 195-198. WP \ 336. Gorjajev 
149. Milewski, SpTNVC-' 1932, br. 10, 6-7 (cf. 
Ub 18, 261). Kors (cf. RSI 3, 337). Vaillant, 
RES 23, 156-157. Asboth, Nyt 6, 43-37. 
(cf. RSI 8, 367). Matzenauer, LF 9, 1. GM 
142. Joki, IF 37, 118. Isti, 5/«(f. 109. Ivsic, 
JF 2, 132. 

kozak m (17. v., Vuk, prema ukr. > polj.) = 
= kozak (Milutinovic, prema rus.) »1° Kozak, 
2° ime konju (Pozega)«. Pridjev na -ski kozacki. 
Ruska posudenica iz sjev.-tur. kazak »1 " freier, 
unabhangiger Mensch, 2° Vagabund«. U nas 
cesto za Ruse uopce, npr. kozacko kopito. Tur. 
je rijec izvedenica na -dk (kao jatak, kacak) 
od korijena ka- »umherirren«. 

Lit.: ARj 5, 414. Miklosie, ASPh 9, 511. 
Holub-Kopecny 184. 

Kozina (16. v.) = Kuzma (13. v., Istra, 
u Razvodu iz 1275, prijepis 1546). Pridjev 
Kuzmin. Prezime Kuzmic. Hipokoristici na 
-e Kuse m (15. v.), prezime na -jak Kusecak 
(16. v.), Koze (Zadra), odatle toponim Ko- 
zino (selo kod Zadra), na -an (tip Milan) 
Kuzman, na -ica Kuzmica m, prezimena 
Kuzmanic, Kuzmanovic. Ovamo ide toponim 
Sveti Vraci (= Kuzma i Damjan). 

Lit.: ARj 5, 421. 834. 842. Jirecek, Romanen 
2, 31. 1, 55. 3, 21. 34. 

kozmat, pridjev na -at (Kastel, Trogir) 
»bijesan (pas)«. 
Lit.: ARj 5, 428. 

koza f (1395, Vuk), sveslav. i praslav., 
bez paralela u baltickoj grupi i u drugim ie. 
jezicima, »pellis«. Pridjevi na -bn kozan, 
odredeno koini, na -en kozen (Bosna, upor. 
stcslav. kozenb i rus.), prosiren sa -at koznat 
(neologizam), na -ast kozast, na -evan koze- 
van. Deminutiv na -ica kozica (Vuk).Augmen- 
tativi ra -ina kozina (M. Drzic), na -etina 
kozetina. Denominali: inhoativ potkoz.it se — 
potkoz.it se, -ozim (Kosmet). Prema smezurati 
se stvoren je skozurati se pf. prema impf, 
na -va- skozuravati se. Odatle pridjev kozu- 
rast i deminutivi kozurak, gen. kozurka »svilena 
cahura«, kozurica, augmentativ sa sufiksom 
-urina koiurina. Radna imenica na -ar kozar 
m, s pridjevima na -ov j -ev i -ski: kozarov, 
-ev, kozarski, kozarnica »radionica«, kozarija, 
kozarstvo. Na -ka kozarka (Sulek) »lederica, 
Lederbirnapfel«. Sveslav. i praslav. je izve- 
denica na -uh kozuh (Vuk) = kozu (Kosmet) = 
kozun, gen. -ana (Lika, Bosna, zamjena su- 
fiksa -uh sa -un < tal. -one), odatle deminutiv 



kozunak, gen. -linka (ZK) »zensko odijelo 
bez rukava do pojasa«, kozuncic, augmentativ 
na -ina kozuncina. Od kozuh su deminutivi na 
-ok kozusak, gen. -uska (Vuk), na -ic koz; sic, 
na -Hi '" -be f -ic kozuscic, na -bee kozusce 
(Kosmet) = kozuhce. Augmentativ na -ina 
kozusina (18. v.) = kozusina (Kosmet). Radna 
imenica na -ar kozuhar m (16. v., Vuk, bug.), 
s pridjevima na -ov j -ev kozuharov, -ev, na 
-ski kozuhdrskT, prema f na -ica kozuharica = 
kozunar, gen. -dra (Lika). Slozenica kozoder 
»1° covjek, 2° vjetar, 3° vrijeme«. Ne zna se 
da li je izvedenica ili slozenica kozmiirka f 
(Kosmet) »ljuska od biljnih plodova«. Upor. 
kosmat. Rumunji posudise coaja, s pridjevom 
na -osus > os cojos i cojoc < koiuhb, cojocar, 
colocafie, deminutiv na lat. -ellus > -el cojo- 
cel, s promjenom sufiksa (prema -eljka, v.) 
cujeica, Madzari kosok i Novogrci xo^oxa. 
Uzima se da je koza praslav. izvedenica od 
koza (v.) s pomocu sufiksa -za. Bio bi to upravo 
poimenicen pridjev na -j od koza. Paralela 
je za to coa »Schafpelz« od otc, »ovca«. Prema 
tome je koza cista slavenska kreacija. Strekelj 
uzima da se *koza u znacenju »Haut, Rinde, 
Decke« ocuvala u slov. kozol, odatle na -cc 
kozelec = kozulj, kozulja, kozor — kuzd. 
kozara — koziira, polj. kobuz, koziil (ZK) 
»od kore ucinjena posudica za jagode«. Te se 
izvedenice mogu i drukcije tumaciti: v. kozul. 
Uporeduje se (Vendryes) i prasrodstvo sa 
gal. caen f »koza«, od ie. *kagh- »envelopper, 
saisir«. Prema ovom uporedenju bilo bi prvo- 
bitno znacenje »omot«. 

Lit.: ARj 5, 423. Mazuranic 531. Elezovic 
1, 299. 2, 113. SEW 1, 597. Holub-Kopecnv 
184. 195. WP 1, 336. Meyer, Ngr. 2, 32. 
Tiktin 388. Pick, Vgl. Wtb. 1, 231. 2, 317. 
Strekelj, ASPh 11, 462-463. Thurneysen, 
Festgruss an Osthojf (cf. AnzIF 5, 128). Ven- 
dryef, WuS 12, 242. Jagic, ASPh 17, 292. 
Zubaty, ASPh 16, 396. Uhlenbeck, PBB 29, 
332-333. Grubor, JF 8, 15. Meyer, IF 35, 
224-227 (cf. JF 3, 208). Boisaccf 418-419. 

kozutica f (Stulic, Sulek) »mahovina«. 
Lit.: ARj 5, 428. 

kracak m, genitiv nepoznat (Sulek) »biljka 
carlina acaulis; sinonim: kravljak«. 
Lit.: ARj 5, 428. 

kracuij m (Istra) »vrsta gljiva«. Deminutiv 
na -be kraculjac, gen. -Ijca (Sulek) »biljka 
gingidium«. S prvim oblikom ide zajedno 
krculi m pi. (Istra) »vrst gljive«. Ne zna se 
ima li kakve veze s bug. kracul »unterer Saum 



kracuij 



175 



kraguj 



von Beinkleidern, Hosenbein«, koje je izve- 
denica od krak s pomocu sufiksa -Jul. 

Lit.: ARj 5, 429. 497. Mladenov 256. 
Doric 159. 

Kracun' je u istocnom hrv.-srp. potvrdeno 
kao licno i porodicno ime u 19. vijeku (1834, 
Kladovo). Prema bug. znacenju kracon, po- 
red kracun »ein Tag um Weihnachten« i slo- 
vackom »bozic« odgovara lat. Natalis — Ndie, 
Naljeskovic u Dubrovniku preko mlet. Nadal > 
Nal, za zapadu. Sa slovackim znacenjem 
slaze se madz. kardcsony »1° Bozic, 2° pre- 
zime«. Iz slov. i madz. potvrde izlazi da je 
taj naziv svetkovina postojao u panonskosla- 
venskom. Bugarsko znacenje nalazi se u rum. 
craciun. Kako panonski oblik ne moze biti 
posudenica iz rumunjskoga, mora se uzeti da 
je rumunjski naziv posudenica iz bugarskoga, 
gdje postoji i deminutiv na -be > -ee kracunec. 
U bug. znaci i »der 8 Juni, def Teodorstag«. 
Nema utvrdene etimologije. U balkanskom 
latinitetu postojao je i drugi naziv lat. pod- 
rijetla za tu vaznu krscansku svetkovinu: 
arb. kershendele f > kshnela (Ulcinj) < Christi 
natale slaze se sa gr. xpiajovyEyva, odatle = 
1 ° rozdestvo (prevedenica, s ispustanjem prid- 
jeva Hristovo), 2° bozic (s ispustanjem ime- 
nice, deminutiv kao u -ec u bug. kracunec) = 
bozici na Jadranu u pi., jer je svetkovina tra- 
jala vise dana. Drugo bugarsko znacenje 
iskljucuje mogucnost tumacenja rum. cra- 
ciun < lat. creatia, gen. -onis, sto je sa teo- 
loskog gledista neprihvatljivo, jer apstrak- 
tum creatio nije nigdje potvrdeno za Isusovo 
rodenje, a i lingvisticki je nemoguce. S druge 
strane slog kra- u panonskoslav. i bug. na- 
stao je po zakonu likvidne metateze, kako se 
vidi iz rus, korocunb. Briicknerovo vezanje 
sa krace »schreite«, koracaj ne objasnjava 
semantiku. U cakavskom kracun (v.) znaci 
»mandal, poluga, kolac kojim se zatvaraju 
vrata«, denominal zakracunati »zamandaliti« = 
kracun, gen. -una (Cres) »mandal«. Rijec je 
mogla znaciti i »bozicno drvo, badnjak«. Ali 
to nije nigdje potvrdeno. Ta rijec moze da 
potjece od characium, characio, gen. -onis 
(v.) »kolac«. Na to znacenje upucuje i stari 
toponim Kracjuniste (1348 ?) [ostalo v. s. v. 
kracun']. 

Lit.: ARj 5, 429. Tentor, JF 5, 208. Mla- 
denov 256. Gerov 2, 411. SEW 1, 603. Ro- 
setti, BE 11, 56 — 63. Isti, Romanoslavica 
4 (1960), 65-71. Asboth, ASPh 9, 694- 
699. Baric, SKZ 304 (1943), 170-174. Srp- 
ski narod, bozicni broj 1943. (cf. JF 18, 363). 



Bruckner, KZ48, 164-165. KaJuzniacki, AST* 
11, 624-628. Marianovics, MNyo 31, 43- 
44 (cf. RSI 3, 320-321). Melich, MNyo 37, 
177-178 (cf. RSI 3, 320). Pintar, ASPh 33, 
618-622, Schuchardt, ASPh 9, 526-527. 
Vasmer, ZSPh 5, 286. Weigand, BA 3 (cf. Ub 
13, 310). ZSPh 2, 294. Budimir, JF 15, 161. 
Skok, ZRPh 54, 475-6. Vaillant, PPP 24 
(1958), 72-5. 

kracun 2 , gen. -una m (15. v., Lika, sjevero- 
zapad) = kracun, gen. -una (Rab, Malinska) = 
kracun, gen. -una (cakavizam, Cres, Pag) 
»mandal, zasovnica (moze biti i od zeljeza)«. 
Denominal na -ati zakracunati (of-): zakra- 
cundj vrata dobro (Pag). Postoji jos slov. u 
dvije varijante: kracon »1° grosser Zapfen, 
2° Turangek = kracun »Riegel« i koracun m 
»neko orude«, izvedenica od koraca f »roglja, 
zwei in einem Stiel stehende Spitzen«. Rijec 
koracun se slaze sa krcko-rom. carassaun 
»catenaccio«. Na Jadranu postoji jos varijanta 
sa k mjesto c: krakun, gen. -una m (17. v., 
Korcula) = krakun (Budva, Kuciste) »isto 
sto kracun«. Deminutiv na -Ho < -be + -ii 
krakuncic (Stulic) »romazincic (v.)«. Denomi- 
nal krakunati, -am (pi-, za-): zakrakunat 
(Korcula), zakrakuna (imperativ bez -j) vrdta 
(Budva) »zasajat (od sajatur, v.), zapriciti, 
romazinati«. Oblik krakun moze se tumaciti 
na dva nacina, unakrstenjem sa krak (v.) 
ili fonetski, ci > k kao u arkuo, orkulic pored 
vrc < urceus, urceolus (v.). Grcko-rom. ca- 
rassaun (= slov. koracun) izvedenica, je od 
lat. characium < gr. x a 9^ loy »kolac« (upor. 
karaci u juznoj Italiji) s pomocu augmen- 
tativnog sufiksa -one, upor. fr. escharecon. 
Slog, kra- u kracun / krakun nastao je kao u 
Spaletum j Spalatum > Split (v.), ceresia > 
krijesva, tresnja (v.). Kusar pozna mlet. (? valj- 
da u Dalmaciji) crazzon. Taj se osniva na 
hrv. kracun. Vidi Kracun' glede mogucnosti 
veze sa svetkovinom Kracun »Bozic« (v.) ; %apa- 
xtov je gr. od x«P«cjooi »incido« (v. karakter) 
> skarasse (Basilicata) »eine Tiir so schliessen 
dass nur eine Spalt bleibt«. 

Lit.: ARj 5, 429. Pletersnik 1, 436. 453. 
Kusar, Rad 118, 16. Banali 2, 193. REW' 
1862. Rohlfs 2405. 

kraguj, gen. -uja m (Marulic) = kraguj 
(Kosmet) = kragui (Crii Lug) = kragulj, 
gen. -lilja (1496, Vuk) = dragulj (hrv. u 
juznoj Italiji kr > dr prema tal. drago »zmaj«) 
»1° vrst sokola; sinonim: akmadza (v.), ptica 
za lov, epervier, 2° musko ime u oba lika«. 
Deminutivi na -be kragujac, gen. -ujca (14. 



kragu) 



176 



kraj 



v.) = kragidjac (17. v., takoder prezime Kra- 
guljac), na -6/r kragujak, gen. -ujka (Vuk, . 
narodna pjesma), na -ic kraguljic (Hreljin, 
Istra), na -ic kraguljic, na -ac krcguljcic. 
Augmentativ na -nia: kraguljcina, kraguljina 
(Skrljevo). Pridjev na -ev: kragiijev — -Ijev, 
poimenicen na -be toponim Kragujevac, gen. 
-vca (Srbija). Radna imenica na -ar kragii- 
jar, gen. -ara (17. v.) »sokolar« = -Ijar. Na- 
lazi se jos u slov., bug., ces. i polj. Prasla- 
venska rijec. Polj. krogulec dokazuje da je 
slog kra- nastao po zakonu likvidne meta- 
teze. Rus. kraguj bit ce prema tome posude- 
nica iz stcslav. Znacajno je sto u bug. pored 
kragui »soko« postoji bez likvidne metateze 
karguj »jastreb«. Nalazi se jos u madz. karvaly 
= karuly »sokos, ali nije posudenica iz pa- 
nonsko-slav., nego madz. i praslav. rijec 
potjecu iz istog sjeverno-tur. vrela: dzag. 
karahu »ptica za lov«. Medu Slavenima ra- 
sirila se za vrijeme Avara. Mladenov i Bruck- 
ner uzimaju da praslav. i slav. nije posudenica 
iz tur., nego da su i praslav. i tur. rijec ono- 
matopejskog podrijetla. To misljenje moze da 
stoji jer prirodnjaci (ornitolozi) opisuju njegov 
glas sa kirk kirk i mi wui (Naumann). Zabi- 
ljeziti treba da mjesto g dolazi v (kao u madz.) : 
kravuj (Krk) = kravulj (Grobnik), kravujac 
(Drivenik) — kraviiljac, gen. kravuljca (Vi- 
nodol) »astor palumbarius«. Upor. jos kra- 
voljac pored kravojac, gen. -jca »biljke impe- 
ratoria osthrutium L., carlina acaulis«. Glede 
izmjene j > Ij upor. kravaj pored kravalj. 

Lit.: ARj 5, 432. Elezovic 2, 523. Hirtz, 
Aves 211-212. 215. Maiuranic 535. Wed- 
kiewicz, RSI 6, 231. Miklosie 130. SEW i, 
570. Holub-Kopecny 184. Bruckner 268. KZ 
48, 178-179. ASPh 29, 116. Mladenov 232. 
254. Vaillant, RES 23, 155-157. GM 178. 
Joki, Unt. 304. Boisacq 443. 

kraj, gen. kraja m (Vuk), sveslav. i praslav., 
bez paralela u baltickoj grupi ili u drugim ie. 
jezicima, » 1 ° sinonim: konac, svrsetak, finis, 
2° regio, Gegend«. Amplifikacija: ni kraja ni 
konca. Pridjevi na -bn krajan, f krajna, odre- 
deno (s)krdjni (Istra) = -bn + -j krajnji 
(s-, do-, po-) = (sa disimilacijomy - nj > d - nj, 
tip tal. digiuno < lat. jejunium; moze biti i 
analogija prema zadnji} (s)kradnjT (Habdelic) 
= kradnjT (Piva-Drobnjak), najkrajni, -nji, naj- 
kranji (Lika) = najskradnji, skrddnja ura (ZK) 
= skrajna ura (Reljkovic) »smrt«, poimenicen 
na -ica skrajnica »zeljezni obruc u koji se 
utakne valj kod oranja«, skrddnjica (ZK) »smrt«, 
krajnica (Kosmet) »1° bocna prva daska koja 



se u pilani na strugu istruze, 2° desna ili 
lijeva strana u ribe«, na -ik krajnik = na -jak 
krdjnjak »u kosnici krajni sat«, na -ost (s)kraj- 
nost. Pridjev krajni dolazi i u nisticnom prije- 
voju iskrnji. Na -janin Krajanm (13. v.) »covjek 
iz Krajine«. Deminutivi: na -be krajac, gen. 
krajca, odatle na -iti dokrajciti (o-'), kricati < 
krajicati (termin duzicara) »od duzicne za- 
metice odsijecati bijel i srce«, krajcar »radnik 
koji to cini«, krajcarica »sjekira za taj posao«, 
krajcenica »siroka daska«. Na -ic(a)k krajicak. 
Na -bk krajdk, gen. krajka, okrajak, gen. 
-ajka »livada ili sjenokosa«. Na -ika (o)krdjika 
(do-) »kraj hljeba« = okrajak (Srijem) = dkra- 
jind (u hljepca). Vazna je stara izvedenica na 
-ina: krajina (1110), s pridjevom krajinski 
(1597) kao teritorijalni termin »1° zemlja na 
granicama (Bosne, Crne Gore), 2' ratovanje 
u toj zemlji«. Odatle denominal krajinni 
(Srbija, Vuk) »ratovati, vojevali«. Mjesto 
-ina stoji -iste krajiste (14. v.), s pridjevom 
na -bn krajistan, f -sna, na -ski krajiski (17. v.), 

na -nik krajisnik »stanovnik u Krajini« 

krajicnik (16. v.), krajisnicki pored krajicanin, 
krajinik (18. v.), krajistanin (Martic), kra- 
jinjanin (13. v.) i na -jak krajisnjak. Vazna 
je semanticka i fonetska (ai > ae) promjena 
u Kosmetu kraesnik »junak«, sa pridjevom 
kraesnicka pesma »junacka narodna pjesma«, 
jer nam pomaze objasniti arbanasku termino- 
logiju kreshnik - u »junak, junacka pjesma 
(kenge kreshnike = cantica heroica). U stvari 
su to pjesme koje opjevaju junacko ratovanje 
u Krajini. Taj izraz posudise od Arbanasa 
i Srbi u Kosmetu kr smca < *krajisnica 
»junacka narodna pjesma«. Arbanasi posudise 
krajina > Kraja (kao teritorijalni termin kod 
Bara), krahine. Upor. jos ukr. Ukrajina 
»Grenzland« i arb. ukraje »suma« < *ukrajina. 
Rijec kraj dolazi i u antroponimiji kao prvi 
elemenat dvoclanih staroslav. imena Krajinus 
(14. v.), Krajis(l)av, odatle hipokoristik Kraj- 
ko, Krajsa, Kraja i Kraja. Slozenica: od 
glagolske sintagme krajbber (Vuk) m »koji 
bere po kraju« prema f krajbbera, od imenicke 
pridjev krajeugalan, -aona (Vuk, Pavlinovic, 
~ kamen) »koji stoji na kraju«. Neologizmi 
krajobraz »mapa«, krajolik »paysage«, krajo- 
slikar »Landschaftsmaler« nisu se posve udoma- 
cili. Rijec kraj moze biti kao prilog i prijed- 
log sam i u vezi s prijedlozima na, po, sa, s-, 
u, uz i s pokaznom zamjenicom onkraj, krajce 
(Lika), krajimice (Stulic), prekdj (Kosmet) pri- 
jedlog s gen. »pokraj« (r je ispao zbog disimi- 
lacije r - > r - < *pred kraj. Tako se 
tumaci i makedonski prijedlog kaj »kod«, koji 



kraj 



177 



krak 



je r izgubio na jednak nacin kao cez < crez 
(v.). Jos treba spomenuti denominal na -isati 
iskraisat, -lem pf. (Kosmet) »izdrzati do 
kraja«, okrdjati, bkrajam impf, »okolisati, okli- 
jevati«, skrainjat(se), -am impf, pored pf. 
skrajniit (Kosmet) »zaklanjati se« = skranuti 
se (Trebarjevo). Rijec kraj se osniva na pri- 
jevoju o - a kod krojiti (v.), i prema tome 
prvobitno je znacila »odrezani konac > svrse- 
tak, finis«. Rijec je kulturna. Pored Arbanasa 
i Rumunji posudise crainic »Herold, Markt- 
schreier«, odatle rum. glagol a crainici »telaliti«. 
Madzari kraj »Rand«. 

Lit.: ARj 3, 897. 5, 433. 447. 445. 7, 379. 
404. Maiuranic 535. Marette, Savj. AA. Vu- 
kovic, SDZb 10, 389. Elezovic 1, 124. 235. 
321. 2, 236. Miklosie 137. 426. SEW 1, 605. 
IF 31, 410. Bruckner 263. Mladenov 255. 
227. WP 1, 585. Gorjajev 165. Godin 191. 
Joki, Unt. 175. Jagic, ASPh 31, 551. GM 
456. Lewy, PBB 32, 141. Buga, RFV 7, 50- 
60. 464-471 (cf. Ub 3, 150). Mikkola, IF 
23, 121. Tiktin 430. 

krajcar m (1585) = krajcara f (Lika, 
femininum prema para, Vuk, 18. v.) = krajcar 
(ZK, takoder hrv.-kajk. prezime) »sinonim : 
novcic«. Deminutivi na - bk krajcdrok, gen. -arka 
(Lika) = krajcarak (ZK), na -ic krajcanc. 
Augmentativ krajcarina (Lika). Na -as: kraj- 
caras (Vuk) »trgovac koji radi za krajcaru«. 
Na -usa kr aj cdruia (Lika) »rakijska casica za 
krajcaru rakiju«. Od njem. Kreutzer = lat. 
cruciger, denarius cruciatus, prvobitno novae 
sa znakom kriza kovan u Veroni i Meranu. 

Lit.: ARj 5, 441. Weigand-Hirt 1149. Ma- 
iuranic 535. 

krajegranesje n (rukopis, 15. v.), preve- 
denica od gr. slozenice dxpoavrxic, > tal. 
acrbstico (rijec internacionalna) »sastav sti- 
hova tako da poceci sacinjavaju rijec ili rece- 
nicu«. Pridjev dxpoQ prevodi se sa kraj, a 
otixoc, sa stcslav. gram = grano, gen. -ese 
»otixoc,, versus«, -je je kolektivni sufiks; 
granb = grano ne postoji u hrv.-srp., nego u 
ces. -hrany, u oba luzicko-srp. jezika i u polap- 
skom: hrono, grono »govor, recenica«, u pra- 
srodstvu s lat. gratia. 

Lit.: ARj 5, 442. SEW I, 332. Holub- 
-Kopecny 132. WP 1, 686. 

krak m (Vuk) »noga od boka do tabana«, 
baltoslav., sveslav. i praslav. (*korki); po- 
stoje jos dvije praslav. varijante krok, gen. 
kraka = korak (samo juznoslav.) »passus«. 
Izvedenice su od sve tri varijante. Od krak: 
sa -za krdca f (Hrvatska, ZK) »prednja sunka 



u svinje«, sa -ica kracica (Banija) »isto« ; skrdka f 
(Slavonija, Zoranie) »Gezweig, mjesto gdje 
se unakrstavaju dvije grane, rakija, racva 
(Zaistovac kod Krizevaca)«, augmentativ na -ina 
kracina (Lika) »noga«. Sa -io krai m (Martic, 
Pavlinovic) »sljaka, staka, scule«. Odatle s tal. 
sufiksom -olin < lat. -ulus + -inus: kracolin 
(Istra) »dijete sto je rano prohodalo«. Pridjevi 
na -Ijast krakljast »koji se dijeli u krake«, na 
-at krdkat = krdkat (Kosmet) »u koga su 
dugacke noge i pravi velike korake«, poime- 
nicen na -ica krakatica »sinonim: hobotnica« 
= kod Rumunja caracatitd (Mimtenija) = 
cracatitd (Moldavija) »sepia«. Na -nica kraknica 
»biljka leonurus cardiaca L.«. Denominai na 
-ati krdkati, krdcem impf. (17. v.) »koracati«, 
skrdcdt (Kosmet) »krupno koracati«, krociti, 
-im »koraciti«. Odatle radna imenica na -ai: 
krakac, gen. -aca m prema f krakaca (Lika) 
»koji dobro kra&«. Na -an (kao Milan) krdkdn 
(Lika) »saljiv naziv za covjeka dugackih nogu«. 
Na -ah krdkalo n (Vuk, Crna Gora) »prolaz 
na vodi s kamena na kamen«. Rumunji posu- 
dise crac »Schenkel« i craca »grana«, crdcan 
»Gabel«, glagol a crdci = a sa (rds)crdcdna = 
rascrdedra »raskoraciti«. Od krok: na -aj kro- 
kdj (18. v., Dubrovcani), skrok »korak« (ne 
zna se gdje se tako govori), skrdka f (Kosmet) 
»korak« = skrok, gen. skroka (Vuk, narodna 
pjesma sa skr > skr, kao u skrop za krop, v.). 
Na -ah krdkalo n (Vuk, Srijem) »musko ili 
zensko koje dolazi uoci svadbe i donese brasna, 
soli itd.«. Na -ilo krocilo n (Lumbarda) »kao 
nekakav konj od drva na kojem se beru masline 
(metafora)«. Prilog krocice (Zlataric) »dugim 
krocima«. Denominal na -iti: krociti, krocim 
(16. v.) (do-, o-, op-, s-) pf. »uciniti veliki, dugi 
korak«, impf. (Vuk, Dubrovcani), krocit (Kos- 
met) pf. »uciniti mali korak«, (s)krocit (Kos- 
met) »preskociti«, okreciti = opkrociti, bpkro- 
cim (objekt konja, kladu) »uzjahati«. Od korak: 
na -aj(f) kdrakaj prema koracaj = koracaj 
(16. v.) i korakljaj, apstraktum od koracati, 
-am (Lika sa -cati mjesto -kati prema micati), 
i koracati, -dm (18. v., Vuk) impf, prema pf. 
na -iti koraciti, kordcim (op-, pre-, ras-, za), 
s pridjevom (pre)koracljiv, na -nu- kordknuti, 
kordknem (Lika), raskoreciti se (Vodice, prema 
raskreciti noge). Iterativ na -va- -koracavati 
samo s prefiksima is-, op-, pre, upre-, pored, 
-civati. Na -nica: koracnica »Marsch« (mu- 
zika, neologizam, prevedenica). Samo za 
krak postoje balticke i ie. paralele: lit. karka 
»kraca« dokazuje da je slog kra- nastao po 
zakonu likvidne metateze. Upor. rus. dkorok 
»sunka«. Za praslav. *krok paralela je arb. 



12 P- Skok: Etimologijski rjecnik 



krak 



178 



Kranjac 



krahe < ie. *qrosqo »1° gornji dio ruke > 
ruka, 2 D rame, 3° krilo«. Petersson uporeduje 
jos s drugim sufiksom m sanskrt. kramas 
»korak«. Mora se pretpostaviti prasiav. ko- 
rijenska dubleta "krak- pored *kork- sa 'ba- 
zicnom varijantom na -dko *kordko prema ie. 
*qrosqo-, upor. sanskr. kisku »Vorderarm«. 
Lit.: ARj 2, 599. 3, 960. 5, 428. 447. 320. 
610. 448. 819. 429. Elezovic 1, 322. 2, 236. 
Ribaric, SDZb 9, 186. Kusar, NVj 3, 338. 
NJ 1, 223. Miklosie 131. SEW 1, 571. Holub- 
-Kopecny 188. Bruckner 268. KZ 42, 339. 
ASPh 11, 133. Vasmer 622. Trautmann 118. 
H7P 1, 488. Petersson, LL'/I n. f., br. 17!. (cf. 
JF 3, 216). GM 204. TrTrrni 289. 429. 1300. 
Mladenov 255. Gorjajev 238. 

kralitac m, gen. nije potvrden, (Brae) 
»vrst kamena sto se lako krese«. 
Lit.: ARj 5, 449. 

krama f (16. v., cakavci, Istra, Zoranie, 
ZK) »sitna trgovina«, stara krama (ZK) 
»danas neologizam: staretinarija«. Na -ar: 
kramar, gen. -ara (Vuk, 16. v., hrv.-kajk., 
prezime 13. v., toponim selo u Hercegovini), 
prezime na -ic Kramafic (16. v.), pridjev na 
-ski kramarski (Belostenec). Na -stvo kramar- 
stvo. Denominal na -iti kramafiti, kramafim 
(s-) »trgovati«. Iz slav. posudise Rumunji 
crama = cramba, Madzari direktno iz njem. 
karam i kalmar (disimilacija r - r > I - r, 
odatle zagrebacko prezime Kalmar). Femi- 
ninum krama je nastao iz srvnjem. krdme — 
krdm f i mozda prema kuca i hiia. Rijec se 
prosirila i na Balkanu: kramar (Kosmet). 
Tu je nastala slozenica krajmarbasa (Kosmet) 
»danas samo u metaforickom znacenju kolo- 
voda«. Nitko ne zna pravog znacenja. Zbog 
toga je unakrstena sa kraj- u pocetnom slogu. 
Na Balkanu prosirise njemacku posudenicu 
dubrovacki kramari, koji su dolazili u unu- 
trasnjost prodavajuci svoje izradevine za sitnu 
stoku i sir. Elezovic je nasao u jednom tur- 
skom fermanu 1622. kiramar, pi. kiramileri. 
Dubrovackim posredovanjem usao je germa- 
nizam i u turski. Prema Strekelju njem. 
Kramm je posudenica iz prasiav. mamb (v.). 
Drukcije Weigand - Hirt. Odatle srvnjem. 
krame f i Kramaer. Posudenica ide u sferu 
nasih rijeci iz trgovacke terminologije racun 
(v.) i steiun, i novijih germanizama kao stand. 
Njemacka rijec je usla u sve zapadne slavine 
na sjeveru i jugu. 

Lit.: ARj 5, 462. Mazuranu 536. Elezovic 1, 
322. 2, 523. Miklosie 137. SEW 1, 606. Holub- 
-Kopecny 185. Bruckner 264. Strekelj, CZN 
6, 30. Weigand-Hin 1135. 



kramola f »sinonimi: buka, buna, smutnja, 
nemir, kraval«. Govorila se do 14. v. Pokusalo 
se ozivjeti je, ali bez uspjeha. Istisnuse je 
sinonimi. Denominal na -iti kramoliti »buniti«, 
samo u tekstovima pisanim crkvenim jezikom. 
Radna imenica na -nik kramolnik (Danilo) 
»bundzija«. Nalazi se i u drugim slavinama, 
osim rus. i polj. Rus. kramola je iz njem. 
Krawall (14. v.). Slog kra- nastao je po za- 
konu likvidne metateze. Upor. ukr. koro- 
moly i polj. toponim Kromoldw. Izvor se 
nalazi u srednjovjekovnom lat. carmula, rijec 
koja je germanskog podrijetla. Upor. njem. 
Scharmiitzel. Potvrdeno je da Bavarci nazi- 
vaju seditionem quod Bojaru carmulmn dicunt. 
Prema tome, kramola bi potjecala iz vremena 
bavarske kolonizacije zapadnih slavenskih kra- 
jeva. 

Lit.: ARj 5, 463. Miklosie 131. SEW 1, 
573. Holub-Kopecny 185. Mladenov 255. 
Uhlenbeck, PBB 26, 300-301. Vasmer 1, 
655. 

kramp m (18. v., hrv.-kajk., Lika, ZK, 
slov.) = kramp (Istra) »vrsta objetelice, 
budak, krasna, masklin«. Deminutiv krampi- 
cak, gen. - oka (Lika). Augmentativ krampina. 
Od njem. Krampe, germanskog podrijetla. 
Germanska rijec rasirena i u romanskim 
jezicima. Istog je podrijetla krampalj, gen. 
-plja (Istra) »unguis, nokat, pandza«. Deminu- 
tiv na -ic krampljic (Istra). Na -de krampijal, 
gen. -aca »covjek ili zvijer s krampljima« = 
skrampalj. Nalazi se jos u slov. i ces. 

Lit.: ARj 5, 463. Miklosie 137. SEW 1, 
606. REW 1 4753. 4754. 7032. Strekelj, DAW 
50, 76. 

Kranjac, gen. -njca m (16. v., Vuk) = 
Kranjac (ZK) »1 ° covjek iz Kranjske, Carniolus, 
2° Slovenac, 3° katolik, Hrvat (Lika, kranjski 
bozic), 4° grah dug i saren (Bozjakovina)« 
prema f na -ica kranjica (17. v., narodna 
pjesma) prema tumacenjima 1° - 3° te »5° 
siroka sjekira (Zdralovo kod Bjelovara, Vrbov- 
sko)« = kranjica (slov.) »kruska«. Pridjev na 
-eu Kranjcev, poimenicen na -ina kranjee- 
vina (Lika) »miris od Kranjca«, kranjski /zna- 
cenja l°-3°«, poimenicen f kao ime zemlje 
Kranjska, Bela Kranjska, takoder topono- 
mastik Kranjski Vf (ZK), poimenicen na 
-jak kranjscak (slov.) »vrst sesira«, na -ica 
kranjscica »kleine Tabakpfeife mit hohem 
tiirartigem Deckel«, kranjscice »kurze Hosen«, 
Kranjsko selo itd. i prezime na -ic Kranjcic. 
Kolektivi na -ija Kranjija (Istra), na -adija 



Kranjac 



179 



kras 



(upor. Srbadija) Kranjadija, Kranjcadija (Lika) 
»katolici Hrvati«. Deminutiv na -ic Kranjcic 
(Lika), na -e Kranjce, gen. -eta (Lika). Aug- 
mentativi na -ina Kranjcina (Lika), na -etina 
Kranjicetina, sve u znacenju 3'. Denominal 
pokranjiti se pf. U Istri postoji lat. izvedenica 
na deminutivni sufiks -ellus ili -olus: Krnjel, 
gen. Krnj'ela pored Krnjea »1" Talijanac, 
2° talijanas«, upravo tal. Carniello ili Carnio- 
lus (ovo je mozda vjerojatnije). U Bellunu 
cargnel »tkalac« nalazi se i u slov. karnil (No- 
tranjsko, Gorisko). Upor. istarsko prezime 
Krnel i Krnjel i u furlanskoj fonetici Gargnel 
»astuto« i furlanske slavizme: cragnizze f 
»di tela che proviene della Carniola«, sa ro- 
manskim deminutivnim nastavkom cragno- 
lin »Kranjac«. Zabaciti se mora misljenje 
Danicicevo i Ilesicevo da naziv potjece od 
Krajina. Ispravno je mislio vec Miklosie da 
potjece od naziva keltskog naroda Carni, 
odatle ime mjesta Kranj, njem. Krain, furl. 
Ciargne, od cega lat. deminutiv Carniola, tj. 
»mala Kranjska« prema velikoj, koja seze 
dalje u izdanke Alpa prema Furlaniji i ostaloj 
Retoromaniji. Znacajno je da je u Lici i u 
narodnim pjesmama rijec dobila znacenje 
»katolika Hrvata«. To se objasnjava boje- 
vima na Krajini i krajisnickim narodnim pjes- 
mama. Slavenski Turci odvodili su roblje i 
iz Hrvatske i iz Kranjske, tako te je suzenj 
»zarobljenik« na taj nacin dosao iz hrv.-srp. 
u slov. Slog, kra- nastao je po zakonu likvidne 
metateze kao u Scardona > Skradin. Postoji 
i oblik sa r mjesto ar kao opca rijec (apelativ) 
kfn, gen. -;'/»! Bergspitze, 2'" Klippe« — 
km, gen. kfna »Kante«. Ovamo ide mozda 
i krmulja f (Koruska) » 1 ° Felsen, Vorsprung, 
2° Anhohne« = krmol m »isto«. 

Lit.: ARj 5, 461. 462. 10, 546. Pletersnik 1, 
388. 450. Murko, WuS 1, 110. Pirona* 137. 
193. Cadastre national 315. 380. 504. DEI 
774. Sturm, CSJK 6, 58. Ramovs, RES 3, 
54. 74. Ilesic, NVj 17, 692. (cf. RSI 3, 364). 

krap m (Vuk, jugozapadni krajevi, bug., 
slov.) »1° (slatkovodna riba) saran, 2° (Du- 
brovnik) morska riba corvina nigra«. Odatle 
hrv.-kajk. prezime na -be > -ac Krapac, 
gen. -pea (upor. prezimena od riba Saraka 
Dubrovnik, Girica Dalmacija), toponim i 
hidronim na -ina Krapina (12. St., Hrvatsko 
zagorje). Slog kra- nastao je po pravilu li- 
kvidne metateze, upor. rus. korop »krap«, 
ukr. koropavyj »rauh«, korop(avk)a = slov. 
krapavica »kornjaca«, krapoti f pi. »Art Rade 
bei Schweinen«. Upor. lit. karpa »verruca«. 



Ime ove ribe moglo bi se tumaciti iz slaven- 
skih jezicnih sredstava kako se vidi iz ukr. i 
slav. izvedenica, ali postoji i njem. Karp(f)o, 
srlat. i rom. carpa. Rom. f carpa je evropska 
rijec. Mikalja i Stulic imaju prema tal. carpa 
bez likvidne metateze karp »riba §arpana 
(upor. mlet. carpna, milansko carpen)*. Be- 
lostenec ima karpoc »morska riba aspratilis«. 
Docetak -oc po svoj prilici je deminutiv 
-uceus. Rumunji i Arbanasi posudise iz juzno- 
slav. rum. crap = arb. krap. Odnos prasiav.. 
*korpb prema njem. Karpfen nije jasan jer 
s fonetskog gledista moguce je shvatiti njem. 
rijec kao posudenicu iz prasiav. Iz tal. je 
garpijun — grapijun, gen. -una m (Stulic) < 
tal. carpione. Prasiav. *korpb — evropsko 
carpa, carpano, carpio, carpionare, nalici na 
gr. xanpTvoc,. Zbog toga Gustav Meyer 
ima pravo da je to pred-ie. rijec, tj. da nije 
posudenica iz germanskoga. 

Lit.: ARj 3, 389, 4, 870. 871. 5, 464. Pleter- 
snik 1, 456. Miklosie 131. SEW 1, 575. Bruck- 
ner 221. Mladenov 255. Vasmer 535. GM 204. 
REW 1708 DEI 111. 778. Boisacq 3 537. 
Matzenauer, LF 8, 203. Uhlenbeck, PBB 19, 
331. 26, 288. Hirt, PBB 23, 334. WP I, 457. 
REW 3 1708. Walde 133. 

krapljanica f (Dalmacija, Danilo, sulek) 
»vinova loza crnog grozda«. Mozda izvedenica 
od Krdpanj, gen. Krapnja (kotar Sibenik), 
na -bnica. »Vrsta vinove loze bijela grozda« 
zove se u istom kraju prema Suleku kropljenica. 

Lit.: ARj 5, 465, 612. 

kras, gen. krasa m (Istra, ugarski Hrvati) = 
kras (15. v., Krk) = kars ili kras »1° kamen 
ostar tvrde pecine (Belostenec), 2' toponim, 
horonim (juzna Kranjska, sjeverna Istra)« = 
krasa f (Istra) »zemlja kamenita, 2° (Kor- 
levici, Krnica, Slovinci istarski) los, kamenit 
pasnjak, koji se ne moze kositi, 3° toponim, 
dio Rijeke«. Deminutiv Krasica (selo, Hrvatska). 
Augmentativ na -ina Krasina (15. v., Krk).. 
Tal. carso, njem. Karst »isto (geografski ter- 
ming. Veze se sa Kap(u)ad5u)c, Opdc,. Nalazi 
se i u kreko-rom. i u arb. kursh. U istro-rom.. 
odatle izvedenica na slozeni sufiks gr. -Vxri^ + 
-ana karsedana (Bale) = karsadane (Rovinj) = 
skarsadana (Piran) < cars + it + ana (se. 
serpens). Postoji jos na teritoriju Dacana u 
horonimu i hidronimu Karai = hrv. Krasevo, 
odatle etnik Krasevci = rum. Carasoveni 
(Hrvati). Etnici od istarskog Krasa'. Kraseuc = 
Krasovac, gen. -ovca »ime za stanovnike 
trscanskog Krasa«, odatle slov. prezime Kra- 



kras 



180 



krasan 



sovec; na -janin Krasan m »stanovnik Bresta, 
Sluma, Klenovstaka, Crnjeha, Boljavaca, Pra- 
prota, Podgaca itd., koji zive na Krasu iznad 
buzetske zavale«. Razlikuju se od Krasovaca. 
Pridjev na -bn je poimenicen u z. r. krasna 
f (v.) (Hercegovina, Vis, okolica Sarajeva) 
»kramp, trnokop, masklin, objetelica, budak, 
Karsthacke«, deminutiv na -ica (sa kr > hr 
kao u kruska < kruska, hrasljiv / Istra / »kras- 
tav«, hrasta j Istra / < krasta, hrasovolj < 
krasovolj, Mace) krasnica (Rijeka, 18. v., Mi- 
holjice, 1734) = rasna (Nin, statut) = rasnica 
(sjeverna Dalmacija, Benkovac, Polaca, ninski 
statut, Braci »V kramp, 2' kljana, cakija, te- 
sla, moticica« — crasnizza (krcki dokume- 
nat, 1662), muslimansko prezime Hrasnica 
= (sa disimilacijom sn > si) rdslica (Dal- 
macija, Vuk) »trnokop«. Poimenicen je sr. 
r. krasno n (Dalmacija, Pavlinovic) »gvoz- 
deno ratilo kao pero od masklina kojim se 
potkivaju zile od gore, ostrije od pijuka«. 
Upor. sa zasebnim znacenjem u rum. crasna 
»Joch fur ein einzelnes Vieh«. U toponimiji 
Krasno Polje (Donja Tuzla) moze da ide ta- 
koder ovamo, ako nije od krasan »lijep«. 
Mozda je metafora rasllna m »covjek koji 
ima na vrhu tubasta nosa zljebic«. Postoji 
jos varijanta sa ar > r: krs m (18. v., Vuk, 
Crna Gora, Ljubisa, Korcula) »1 ° hrid, ka- 
men, kras, rupes, 2° toponim«. Postanjem 
nije ista rijec koja i postverbal krs, gen. krsa 
od krsiti (v.), od krhak. Pridjev od krs na -t>k 
krsak, f krska — na -bn krsan (Krsna Lika, 
17. v.) »1° pun krsa, 2"' (metafora) valjan, 
vrijedan, junacan«, na -evit krsevit (18. v.), 
krsovit (analogija prema brdovit) = krsljav 
(nepouzdano) »pun krsa«. Taj pridjev nije 
takoder istog podrijetla kojega je krsan »krhak, 
koji se krsi«. Ta se varijanta nalazi i u bug. 
kras »steiler Fels« i u rum. cdrsie »Geroll« < 
kol. krslje. Deminutiv na -le krsic (takoder 
toponim). Augmentativ krsina. Etnik Krsljak, 
gen. -aka, m (Pavlinovic opozicija Primorac) 
»covjek sa Krsa«. Odatle sa tal. sufiksom -ino 
krsin, gen. -ina m (Vodice) »vrst trave manje 
vrijednosti, vrlo rasirene na Krasu«. Varijanta 
krs mjssto kras nastala je zacijelo unakrstava- 
njem sa postverbalom krs. Upor. slicnu pojavu 
kod ljut f (v.). Slog kra- nastao je po pravilu 
likvidne metateze kao u Scardona > Skra- 
din. Iliro-dacka rijec carsus mediteranskog je 
podrijetla. U vezi je sa lat. (glose) caris, ca- 
nni »nomen saxi«, v. kar = kir (slov., v.), 
prosiren sufiksom -sa. U juznofr. toponomas- 
tici ekvivalent je Gars, od cega je izvedenica 
garsino m »nom de quartier qui s' applique a 



des lieux tres rocailleux dans les Alpes«. 
Varijanta krasa f potjece zacijelo od n pi. 
kolektivnog znacenja, a krasna je pridjev na 
-bn od kras (kao i krasno). 

Lit.: ARj 3, 687. 4, 871. 922. 5, 465. 467. 
468. 645. 651. NVj 23, 654. Mazuranic 1221. 
BI 2, 305. Ribaric, SDZb 9, 134. Skok, ZRPh 
54, 460., br. 2. Ive 104. Goetz, Thes. 1, 153. 
Petrovid, Graiul Carasovenilor 5. si. 13. 
Sturm, CSJK 6, 55. Ramovs, RES 3, 54. 
IF 17, 120. Tiktin 431. Ale ssio, RIO' \ 244. 
Rostaing 178. si. Matzenauer, LF 9, 4. DEI 
783. si. Weigand-Hin 1, 997. 

krasan pored krasan, f krasna (Vukova su 
oba akcenta), sveslav. i praslav. pridjev na 
-bn, »sinonim: lijep (koji istiskuje praslav. 
pridjev u danasnjem govoru)«. Deminutiv na 
-ahan, -asan krdsahan = krasasan (Stulic), 
od posljednjega haplologijom krasan (Lika, 
18. v., Dalmacija, zabiljezio Obradovic), sa 
zamjenom sufiksa krdsen (Lika). Apstrakta na 
-ota, -oca krasota (Vuk, i u drugim slavinama, 
naziv vola), s pridjevom krasotan i postverba- 
lom krasbtltl (Vuk) = krasoca = na -ost 
krasost, sve od osnove kras-, od koje je krdsa 
(po narodnom pricanju, naziv zmije, prije 
nego je Evu prevarila), na -ka kraska »biljka 
borrago officinalis«. Na -ulja krasulja (Bas- 
taji) »irne kravi«, na -ulj(a)k krasuljak, gen. 
-liljka (18. v.) »biljka«. Denominal na -iti 
krasiti, krasim (do-, is-, s-, u-) »resiti, kititi« 
(takoder i ukr.), s postverbalom kras m 
(Mencetic), ukras, na -ovati krasovati (ta- 
koder stcslav. i rus.). Pridjev se poimenicuje 
na -Tk krasnik, gen. -ika m = krasnik m (Kos- 
met) »lijep covjek, zivotinja« prema f na -ica 
krasnica (Lika) = krasnica (Kosmet) »zensko 
dijete«, sa deminutivom na -ce krasnice, gen. 
-eta (Kosmet) »dijete«, na -ic krdsnic (Lika) 
»musko dijete«. Apstrakti krasnoca (Stulic) = 
krdsnost (takoder ces., polj.) nisu usli u jezik. 
Na tal. -elin < lat. -ellus + -inus (upor. giz- 
delin) Krasnelin (1375) »ime musko«. U antro- 
ponimiji dolazi samo osnova kras- kao prvi 
elemenat starih slavenskih dvoclanih imena i u 
odatle izvedenim hipokoristicima : Kpaan- 
u£pr| (Porfirogenet) = Krasimir (13. i 14. v.), 
na -ic Krasimiric (Decanski hrisovulj), sa 
hipokoristicima Krasoje (upor. Krasojevic), 
Krasonja, Krasa (Decanski hrisovulj), Krasac. 
Pored tih likova varijanta sa e Kresimir 1059, 
upor. ukresiti, ukres kod dubrovackih pjes- 
nika 16. v. i resti pored rasti. Danas izmije- 
njeno u Kresimir, Kreso, jer se po svoj prilici 
mislilo da potjece od krese — kresi, od kresati. 
Korijen kras- je prijevoj od kfes- (v. kresati) 



krasan 



181 



krasti 



i krijes (v.). Prema torn tumacenju bilo je 
prvobitno znacenje »svjetlost od vatre > kra- 
sota«. Na to znacenje upucuje jos kras m 
»sinonim: lomaca«. S tim tumacenjem se slazu 
balticke usporednice: lit. krosas »boja« i lit. 
krosnis »pec«. Ie. korijen je varijanta od ie. 
korijena *ker- »gorjeli« rasiren s formantom 
sa u *kras-. 

Lit.: ARj 2, 599. 5, 465. 467. Elezovic 1, 
323. Resetar, Sldvia 8, 638. Miklosic 137. 
SEW \ 607. Hulub-Kopccny 185. Bruckner 
264. Mladenov 255. WP 1, 418. Charpentier, 
ASPh 29, 7-8. Joki, ASPh 28, 4-5. 29. 
21. i si. IF 27, 309-310. Endzelin, IF 33, 
117. Machck, Rech. 934. Fraenkel, IF 54, 282. 
Uhlenbeck, PBB 22, 541. 30, 265. Meringer, 
WuS 5, 150. (cf. Ub 1, 48). Boisacg 1 809-810. 
Kalaris, FBR 14, 118-119. (cf. IJb 20, 313). 

krasovolb m (stsrp.) »casa kao mjera u 
pravoslavnim samostanima« . Nalazi se u stcslav. , 
polj. i rus. U Kosmetu izmijenjeno u kreolja f 
»isto«. Od srgr. xpaoop6?aov »isto«. 

Lit.: ARj 5, 469. Elezovic 1, 335. Vasmer, 
GL 84. 

krasta f (Vuk) = hrasta (cakavski, Istra), 
sveslav. i praslav. (*korsta), »crusta, scabies«, 
f pi. kraste »kozice, variolae«. Pridjev na -av 
krastav, poimenicen u f krastava = na -ica 
krdstavica »1° biljka, 2° zaba, 3° penis (Kos- 
met, metafora)« = na -be krastavac, gen. 
-avca (14. v.) = krastavac, gen. -ovca (a > o 
zbog v kao -Q.jazavac = jazavac, v.) »1° biljka, 
2° ugorak, 3° vrsta krumpira (Vodice), 4' 
toponim«, s pridjevom na -ski krastavacki i 
izvedenicom na -jara krastavcara (Srijem) 
»posuda u kojoj se kisele krastavci«, na -ka 
krastavka »biljka«. Isti pridjev sa hr < kr 
(ekspresivna fonetska promjena ?) kao hruska 
pored kruska, krasnica pored krasna: krastav 
(Istra), krastavac (Istra) »biljka betonica«, na 
-Ijiv hrastljiv = hranjiv »crustosus«. Upor. 
ces. chrasta i chrastavec. Na -at samo u poime- 
nicenju krastatica »biljka kadulja«. Na -aia 
krastaca »zaba«. Deminutiv na -ica hrastica 
(Vuk), augmentativ na -etina krastetina (Lika). 
Hipokoristik na -onja krastonja m (Vuk) 
»covjek pun krasta«. Denominal na -ati krastati 
(se), -dm (Vuk) (is-, o-). Naziv krastavac je 
kulturna biljka. Rumunji posudise castra- 
vete = crastavete (Moldavija) < nrum. sing, 
prema starijem crastavef, Arbanasi kastravece. 
Rijec krasta stari je particip na -to od glagola 
koji se ocuvao u baltickoj grupi, lit. karsti 
»cesati vunu« = lot. karst »susiti vunu«, 
upor. lat. carro »cesem vunu« < ie. *qars- 



grepsti, cistiti vunu«. Prvobitno je znacenje 
od krasta »ogrebotina koja se dobiva kod tog 
posla«. Te usporednice dokazuju da je slog 
kra- nastao po pravilu likvidne metateze, 
upor. polj. krosta, rus. korosta. 

Lit.: ARj 3, 687. 688. 5, 470. 471. 473 
Ribaric, SDZb 9, 159. Elezovic 135. Miklosic 
132. 426. SEW 1, 575. Holub-Kopecny 142. 
Bruckner 270. W P 1, 355. Trautmann 118. 
GM 180. 484. Gorjajev 159. Charpentier, IF 
29, 393. Scheftelowitz, KZ 56, 209. 

krastel^ m (Domentijan, sa e) »prepelica«. Si- 
nonim je istisnuo stcslav. rijec iz svih juzno- 
slavenskih jezika. Da je postojala, to dokazuje 
rum. cristeiu (Moldavija) = carstetu »crex 
pratensis«. Slog, kra- nastao je po pravilu 
likvidne metateze. Upor. rus. korosteh. Izve- 
denica na -eh (kao u svirala, pogibelj) od 
onomatopejskog glagola ocuvanog u slvc. 
krastet »rasseln«. 

Lit.: Miklosic 132. SEW 1, 576. Tiktin 300. 

krasti, kradem impf. (Vuk) (o-, po-, u-) = 
kras (Kosmet) = (sa a > e poslije r) kresti 
(cakavci i zapadni stokavci, kao Slovinci u 
Istri), sveslav. i praslav., »xX£jiTeTA« (odatle 
od grcke rijeci internacionalna kleptomanija), 
sa se »dovuci se kradom«. Iterativ na -ati 
krddati, krdddm (Martie) (do-, is- se), sa 
a > e iskredati se (H. Lucie). Odatle post- 
verbal krada f (Mrnavic, Kavanjin), sa -ba 
krddba = na -ez krddez m, f. Apstrakta na 
-za krada (takoder slov., ukr. i rus. kraza) = 
kreja (Poljicki statut) = kreza (Slovinci, 
Istra, sa nejasnim di > z, upor. bug. krazba 
prema krazda < *kradm), odatle zakresati 
»(metafora) malo zadrijemati«, na -nja krad- 
nja = krddnja (17. v.). Radna imenica na 
-be kradac, gen. kraca (18. v.). Pridjev na 
-ovan kradovan (Ljubisa), na -Ijiv kradljiv 
(Vuk), poimenicen na -be kradljivac, gen. 
-e ca m (Vuk) prema f na -ica kradljivica = 
na -ka kradljivka »lupez, tat«, na -sa krdd- 
Ijivsa (Lika). Prilozi kradom, kradomice I kra- 
dimice (18. v.) = krldimice (unakrstenja sa 
semanticki istim prilogom krisom) = krimice 
(kriomice ?). Slozenice: od sintagme krasti 
konje: konjokradica, s imperativom kradikesa 
(Pavlinovic) »zepar (Zagreb)«, krddikoza (Vuk, 
Crna Gora), kradikonjica (Pavlinovic). Bal- 
ticke usporednice obavjescuju nas o prirodi 
praslav. glagola. Lot. krdt »skupljati«, s rad- 
nom imenicom krajejs »skupljac«. To znaci 
dvoje, 1° da je prvobitno znacenje praslav. 
glagola bilo isto »stavljati na kup > ici za 



krasti 



182 



kratak 



sticanjem«, 2° da je ie. korijen *qra bio 
rasiren sa d, koji je u prezentu kradem prema 
idem, jedem, kladem, odakle je prenesen u 
infinitiv. Isti korijen nalazi se jos u gr. xptjjrra) 
(odatle internacionalna kripta) i xpucpri »tajno, 
krisom«. Prema tome je u semantickom po- 
gledu krasti isto sto kriti (v.) < ie. *qrii- i 
tat (v.) od tajiti (v.). 

Lit.: ARj 2, 599. 3, 897. 898. 5, 471. 430. 
500. 534. Elezovic 2, 538. Ribaric, SDZb 9, 
160. Miklosic 136. SEW 1, 605. Holub-Ko- 
pecny 185. Bruckner 264. Mladenov 254. 
Trautmann 139. ^P 1, 477. Tomanovic, 
JF 17, 205. Zubaty, JlSP/r 16, 396. Wijk, 
/^ 28, 121. Vaillant, Zldtane 1, 253-555 
(cf. Resetar, Sldvia 8, 637). 

krat m (17. v., Dubrovcani, bug.), ie., 
baltoslav., sveslav. i praslav. (*kortb), dolazi 
danas samo u multiplikativnim prilozima 
dvakrdt, trikrdt itd. i u odatle izvedenim 
pridjevima na -bn jednokratan, dvbkratan itd. 
Zamijenjen je saput (v.) = via u tal.: jedanput, 
dva puta itd. Stari genitiv plurala ocuvao se 
u prilozima mno(gp)krat > nokrat (ZK), 
cestokrat. Odatle je prenesen analogijom u 
dvakrdt itd ; prema ovome i tri put, puno put. 
Balticka je paralela potpuna: lit. kartas »jed- 
nom«, trtskart »tri puta«, sesis kartus »sest 
puta« = lot. kart, winkart »jednostavan«, 
diwkart »dvostruk«. U baltickoj grupi rijec 
nije ni tako izolirana kao u praslav., jer karta, 
kartas znaci i »1° udarac, 2° polozaj, 3° na- 
slaga«. Upor. jos u sanskr. sa -krt »jedanput«. 
Slog kra- nastao je po pravilu likvidne meta- 
teze. Upor. polj. kroc. Korijen je isti koji u 
crtalo (v.) < ie. *qert- »rezati«, samo je *kortz 
prijevoj odatle. V. i kratiti. Osnovno je zna- 
cenje »rez, naslaga« kao u litavskom. 

Lit.: ARj 5, 474. Miklosic 132. SEW 1, 
576. Holub-Kopecny 136. Bruckner 267. Mla- 
denov 256. Trautmann 130-131. WP 2, 
579. Joki, Stud. 57. Loewe, KZ 47, 107. 
Brugmann, JF 27, 261. 

krata f (Mikalja, Budmanijev akcenat) = 
grata f (Mikalja, Dubrovnik) »Ijesa, rostilj 
(Vojvodina), ros, resetka (Dubrovnik)«. Nije 
dovoljno potvrdeno u narodnom govoru. Od 
lat. cratis > mlet. grada (Boerio). Upor. arb. 
gracke. Na lat. deminutivni sufiks -ellus 
gradele f pi. (Perast, Dubrovnik, Cavtat, 
Rab) = gradelle (Sibenik) = gradela f (Ma- 
rulic, Sutomore, Lika) = gradelj m (Belo- 
stenec) = gradilje f pi. (Sibenik) = Ij > j 
gradue (Kuciste) = gradile f pi. (17. i 18. v., 
bosanski pisci, danas Banja Luka) = gradilo 



n (18. v.) »rostilj za pecenje mesa i ribe«. 
Od lat. cratella > tal. gratella. Upor. arb. 
gredelle. Na lat. deminutivni sufiks -icula: 
krdtikula f (Mikalja) = grdtikula (Mikalja) — 
gradikule = gradikole f pi. (16. v.) = grd- 
dikulje (Dubrovnik) »rostilj« (Mikalja). Od 
lat. > tal. craticola I gra-. Istog je lat. podrijetla, 
ali je doslo preko fr. grille > tal. griglia > 
grilje f pi. (Dubrovnik, Cavtat, Lastva, 
Korcula) »vanjska krila prozora, skure (Budva,. 
v.)«. Upor. slov. gratune f pi. = gretune 
'(Ipava) = grtune (Ziljska dolina) = grtunje 
(Kras). 

Lit.: ARj 3, 361. 391. 5, 476. 481. Pletersnik 
1, 246. 257. REW 3 2303. 2304. GM 129. 
Miklosic 76. SEW 1, 608, Kusar, Rad 118,, 
20. Budmani, Rad 65, 165. 

kratak, f -tka, odredeno kratki (Vuk) = 
kratak, kratki pored kratki (Kosmet), sveslav. 
i praslav. (kortbkb) pridjev na -bk, koji se 
ne pojavljuje u komparativu kraci < *krat + 
-/j, »curtus > kurtav (posudenica iz tal., kao 
i njem. kurz, s kojim je u prasrodstvu)«, s 
prefiksom o- okratak, komp. okraci »dobrano- 
kratak, ne dug« = pokratak. Podvrzen je 
afektivnosti, zbog toga brojni deminutivi: 
krdtahan (17. i 18. v.) — kratasan (Ljubisa), 
prema komparativu kracahan, kracusan (Lika) 
= kracuhan, kratacak (Kosmet). Izvedenice 
su od krat, kratak i kraci. Od krat- : sveslav. 
i . praslav. denominal na -iti kratiti, kratini 
(Vuk, 1275) (po-, is-, pri-, sa-, s-, us-}, u 
uskratiti kome sto znacenje je prenijeto na 
duhovno polje »ne htjeti uciniti«. Postverbal 
skrata f »bolest kod djece i odraslih«, pokrala 
f (takoder stcslav., ces., polj., rus.), inhoativ 
kratjeti (rekonstrukcija Budmanijeva) ; ite- 
rativ kracati, skracali, -dm »uciniti sto krace«,. 
okracati (subjekt dan) prema iteratlvu na 
-va- kracevati, -ujem (18. v.), skracavati, 
-acavam = skracivati, skracujem, i prema 
skrativali (kod dva pisca). Na -eh kratelj m 
»1° pokraca njiva (Lika), 2° toponim«, s de- 
minutivom krateljic (Lika). Glede kratelj m 
u znacenju »bolest, kao kolera«, v. skratelj. 
Na -ica (neologizam) kratica f. Ovakvu iz- 
vedenicu posudise Rumunji cratita (Munte- 
nija) u znacenju »duboka tavica iz zemlje ili 
lijevana zeljeza«, ali se ne nalazi u slavinama. 
Imperativna slozenica kratiguz »onizak covjek«. 
Ovamo mozda i kratosija (Crna Gora) »crno 
grozde i crno vino«. Semantem je nejasan: 
»koje svojom jacinom krati siju«? Izvedenice 
od kratak: na -ica kralica f (Lika) »guzva od 
Ijeskovine ili udikovine smotana (drzi plug 



kratak 



18."; 



krava 



za kurelj zapet kolcem)«. Apstrakta na -ina 
kracina = na -oca kratkoca (15. v.) = na 
-ost krdtkost. Cest u slozenim pridjevima od 
sintagmi: kratkorocan, -doban, -vijek. Deno- 
minal (inhoativ) kracati, -dm < kratik + 
-jati (o-, s-) »postati kratak« prema iteratlvu 
na -va- skracavati i skracivati. Slog kra- 
nastao je po pravilu likvidne metateze. Upor. 
polj. krotki — rus. korotkij. Dodatak sufiksa 
-bk dolazi samo u slavinama. Paralela mu je 
sladak prema sladi, gladak prema gladi. Toga 
sufiksa nema u lit. kartus »gorak« (sa znace- 
njem prenijetim na osjetilo). Lat. paralela 
curtus potpuna je u pogledu sufiksa, samo s 
drugim prijevojem. Oblik *kortb < ie. *qorto- 
prijevoj od korijena *qer »rezati« upravo je 
particip na -to od tog korijena. Od nisticnog 
je prijevoja *qrt mozda Marulicev kftili, -i 
(subjekt pecal) »muciti« = kriiti, -Im (Dalma- 
cija, Pavlinovic, tako i kod pisca iz Slavonije, 
18. v.) — skrtiti (objekt nogu, Varos, Sla- 
vonija) »lomiti«. U metaforickom znacenju 
krtjeti (se), -im (16. v., Dubrovnik) »oklije- 
vati«, koje opominje na rus. kortetb »schmerzen, 
sehnsuchtsvoll verlangen«. Iterativ krcati, 
-am (Stulic). Ovamo kanit, kartin (cakavski, 
Nerezine) »sprecavati nekog«-, -akarfit se »za- 
kasniti«. Upor. bug. (na')kartja »abbrechen«, 

karti mi se nakratcva mi se »es verdriesst 

mich«. Kao u *krat(*kb) i u kriiti nalazi se 
particip na -to od *sqer- »rezati". 

Lit.: ARj 5, 476. 479. 480. 485. 486. 428. 
497. 659. Elezovic 1, 236. 323. Mazuranic 
537. Ribaric, SDZb 9, 156. Miklosic 132. 157. 
SEW 1, 576. 671. Holub-Kopecny 186. Bruck- 
kner 270. Trautmann 131. WP 2, 575. 579. 
Walde 216. Gorjajev 160. Tiktin 431. Skaric, 
A r ^/15,737.isi.(cf.^«z// ; '27,146./tS'/l, 
299). Vaillant, BSLP 31, 45. Mladenov 266. 
328. 

kratuna f (Stulic) »tikva za vodu ili vino« = 
bug. kratuna pored krahma i kartima »1 
Flaschenkiirbis, 2" Kopf«. Upor. gr. xpaxup 
»sud za vino i vodu«. 

Lit.: ARj 5, 486. Mladenov 256. Doric 159. 

krava f (Vuk), sveslav. i praslav. (*korva), 
femininum prema maskulinumu va, »vacca«, 
s hipokoristickim akcentom krava »mala krava«. 
U botanickoj terminologiji rasiren termin u 
izvedenicama. Pridjevi na -j kravlji = kravijt, 
poimenicen na -jak kravljak » 1 ° biljka, 2 ° 
goveda necist, 3° toponim«, na -jaca kravljaca 
(Vuk) = kraljaca (sa vlj > Ij, Vuk, Dalmacija, 
Hercegovina, Lika) = kraljeca (Lika, a > e 
nejasno) »drven sud u kojem se muzu krave 



ovce«. Na -in kravin, poimenicen na -be 
kravinac, gen. -nca »biljka«, na -ski kravski. 
Deminutivi na -ica kravica (Vuk) »1° mala 
krava, 2' biljke, 3° siska (Smokvica, Kor- 
cula), 4° skoljka, 5° toponim«, odatle kravi- 
cica, na -ce kravce, gen. -eta (Kosmet). Augmen- 
tativi na -ina kravina »kravlja koza«, na -etina 
kravetina (Lika), na -urina kravurina (Vuk). 
Na -alj kravalj, genitiv nepoznat, »biljka«. 
Na -dk krdvak »biljka«, sa deminutivom na 
-be kravacac, gen. -acca (Vuk, Dubrovnik; 
»biljka« = kravocac (sa o poslije v kao u li- 
vada) »biljka«. Na -oljac kravoljac, gen. -Ijca — 
kravojac, gen. -ojca »biljka«. Na -aca < -atica 
(?) krdvaca »velika pijavica«. Na -ar: kra- 
var m »1 koji cuva krave, 2° vo koji se ot- 
hrani medu kravama, 3° prezime« prema f 
na -ica kravarica prema kravara »1° zmija, 
jer se misli da cuva krave, 2' ptica«. Na -inac: 
kravarinac, gen. -nca (Jelsa kod Karlovca) 
»djecarac koji cuva krave«. Slozenice od gla- 
golskih sintagmi kravbder (Lika), (pejora- 
tivno) kravomuz = muzikrava, na -be kravb- 
muzac, gen. -sea, kravovod »biljka«, krdvu- 
sas — kravos'es (Omisalj) = kravbsis (Lika) = 
kravosica — krdosica (Vuk, 16. v.) — kra- 
vosac, gen. -Sea (sa zamjenom drugog dijela 
slozenice sisati — sasali = cicati sufiksom) = 
kravosac (srednja Dalmacija, Pavlinovic) = 
(s odbacivanjem tog sufiksa) kravas (17. v.) = 
kraos »zmija, z'a koju se misli da sisa krave«. 
Denominal na -iti krdviti se »lezati u bespos- 
lici«. Onomatopeja kravut (Kosmet) »glas 
kojim se vabi krava«. Slog kra- nastao je 
po pravilu likvidne metateze. Upor. polj. 
krowa i rus. korova. Lit. paralela je potpuna 
u znacenju i fonemu, samo se ne slaze u 
deklinaciji karve, karviena »kravlje meso«. Ie. 
je korijen *aorti-, prosiren pridjevskim sufik- 
som -ua kao lat. cervus = kelt. carw »jelen«, 
s kojim je praslavenska rijec u prasrodstvu. 
Razlika je u prijevoju. Kao kod sumskog 
stabalja, tako i kod naziva za kravu ie. jezici 
ne poznaju apsolutnog jedinstva. Jedna ista 
osnova oznacuje razlicite papkare. Gr. prid- 
jev yzpalot, »rogat« kaze sto je bilo prvobitno 
znacenje: krava je znacila »rogata«. Is i ie. 
korijen sa k mjesto k i s nisticnim prijevojem 
nalazi se u srna (v.). Upor. jos stprus. cunais 
»vo« kao i polj. karui »vo«, ocuvan u polj. 
toponimu Karmin. Ima i drugih tumacenja: 
kao prasrodstvo sa curvus (Budimir, Pisani), 
sa sanskr. carvati (3. 1. sing.) »zerkauen« 
(Machek), s arb. ka »vo« (Joki, G. Meyer). 

Lit: ARj 5, 486. 487. 618. 452. 464. Ele- 
zovic 1, 321. Miklosic 132. SEW 577. Holub- 



krava 



184 



krba 



-Kopecny 156. Bruckner 271. KZ 43, 313. 46, 
231. Vasmer, RSI 6, 192. Trautmann 119. 
Mladenov 254. WP 1, 407. Riegler, Wwi 1 7, 

140. Budimir, /F 6, 171-174. Petersson, 
Bait. u. si. (cf. Ub I, 114). Machek, KZ 64, 
262 — 263. Sldvia 16, 187. Pisani, ^4ce. reo/e 
<te' Lincei, scienze merali 6, 4, f. 5 — 6 (cf. 
Ub 14, 14). Matzenauer, if 9, 6 — 7. Joki, 

W^/5 12, 68. GM 164. Boisacq 429. 437-438. 

kravaj, gen. -a/a m (Dubrovcani, Srbija, 
Leskovac) = kravaj (Kosmet, bug.) = kravalj, 
gen. -alja (Vuk, Srijem, glede -j > Ij upor. 
kraguj pored kragulj), praslav. A korvajb), 
»1° kolac, pogacica, 2° babine, 3° jelo sto se 
porodilji nosi ili sto svatovi donose na svadbi«. 
Deminutivi na -be kravajac, gen. -jca (M. 
Drzic), na -ce kravdjce, gen. -eta (Dubrovnik, 
18. v.), na -ce kravdju, gen. -eta (Srbija, 
Kosmet, bug.), na -ca krvajca (ZU) »kuku- 
ruzni hljeb« — kravajica f (Zagorje) »kruh 
potrpac«. Slozenica iz glagolske sintagme 
kravajnosa (Backa) = kravaljnosa. Rijec je 
kulturna. Rumunji posudise cravaiu (Banat) 
»Gabe an Esswaaren und Getranken, die der 
Wochnerin gebracht wird«, Arbanasi kara- 
vele = kravele f »kleiner Brotlaib, Soldatenbrot 
(v. koromari)«, NovogrcP »capp£^i »tourte, 
pain«. Slog kra- nastao je po zakonu likvidne 
metateze: ukr. i rus. korovaj. Prema Brii- 
ckneru izvedenica je od krava s pomocu 
sufiksa -oj. Taj sluzi doduse samo za izvo- 
denje apstrakta od glagolskih osnova (tipovi 
obicaj, porodaj"). Ima doista paralela za tu 
misao u Kalabriji vakkarella »schiacciata 
che si fa ai bambini quando si fa il pane in 
famiglia, sorta di pane che si fa in occasione 
della mietitura con grano nuovo«. Iljinski i 
Zubaty uporeduju sa gr. xopcovoc, »kriv« i 
lat. curvus i stbret. cmon »okrugao«. Budimiru 
je srodno s krava u znacenju »grbara«. Se- 
manticka je paralela kolac. 

Lit.: ARj 5, 487. Elezovic 1, 321. Popovic, 
Sintaksa 37. MikKii 132. SEW 1, 571. Bruc- 
kner 257. GM 177. Tiktin 431. Loewenthal, 
ASPh 37, 3S6-387. Matzenauer, LF 9, 1. 
Sobolevskij, Sldvia 5, 447-448. Budimir, JF 
6, 179. Iljinskij, IzvORJAS 24, 1, 123-140. 
GM 177. REW 9109. Rohlfs, Diz. Cat. 355. 

kraviti (se), kravim impf. (Vuk) (is- se, 
Lika, ot-, ras-) »rastapati, rastopiti«. U bug. 
ima drukcije (metaforicko ?) znacenje kravja 
se, nakravjam »ojacavam se«, kraven »debeo«. 
Slicno u rum. a crdvi (Dosoftei) »starken, 
laben«. Jos postoji varijanta sa nejasnim b 
mjesto v krabiti, -im (kod svih leksikografa, 
osim kod Vuka, danas srednja Dalmacija, 



Pavlinovic) »rastapati«. Upor. jos rus. kra 
(zastarjelo, zapadna Rusija) »Eisscholle, Treib- 
eis« i kreja (sa a > e poslije r i sa sufiksom -2a, 
Posavina) »droban led sto po vodi kao ostaci 
santa pliva«. Cini se da je slog kra- u kravili 
nastao po pravilu likvidne metateze i da je 
glagol praslav. (*korviti), jer se nalazi u rus. 
narjecjima otkorovetb »otkraviti«. Nema jedin- 
stvenog tumacenja o postanku. Macheku je 
u srodstvu sa lit. sarvai »menstrua der Weiber« 
< ie. *korvo-, Matzenauer sa gr. xpvoc, »mraz«, 
Baricu je denominalna *korvb »kora«, Mlade- 
nov uzima prijevoj od krv (v.). Vaillant 
pretpostavlja kao prvobitno znacenje »de- 
tacher, demouler le pain au lait qui s'appelle 
r. korovoj = kravaj (v.)«. Kako se vidi, do- 
sadanji etimolozi ne vode racuna o krabiti, 
kra i kreja, kao ni o tome koje je znacenje 
prvobitno, da li hrv.-srp. ili bug. = rumunjsko. 

Lit.: ARj 3, 897. 5, 388. 428. 500. Miklosic 
132. SEW 1, 578. Mladenov 254. Vaillant, 
RES 22, 39. Tiktin 431. Baric, PPP 1, 231- 
237 (cf. Ub 9, 199. JF 3, 200). Matzenauer,. 
LF 9, 7-8. Machek, ZSPh 18, 23. 

krb m = grb (Split) »riba umbrina cir- 
rhosa, sciaena aquila« = korba f (Budva) 
»riba koja zivi uz kraj«. Na tal. -etto < 
vlat. -ittus korbet (Krtole) »riba koja zivi u 
sekama«. Arb. korb (Ulcinj) lovi se popuni- 
cama. Dalm.-rom. leksicki ostatak. Od lat. 
corvus (Plinije) »pesce di mare cosi chiamato 
per il suo color nero« sa rv > rb. Prijenos 
kopnenih izraza na morske ribe, upor. oslic. 
Dalm.-rom. leksicki ostatak sadrzi i deminu- 
tiv na -ellus bokeljski naziv za vrstu bran- 
cina kurjal (Boka, Dobrota, u Budvi korba) = 
kurjal (Lastva) = kurijai (Muo) = kurjoj 
(Risan) »1° kopafanag (Muo) (ima ih od 1 kg. 
tezine, Baosicani zovu pastrvu dtvlji kurjal, 
vrsta kurijala je ombra (Muo, od lat. ombrina, 
v. naprijed krb), 2° crnogorsko prezime Kurjaj, 
koje je nastalo odatle sto je Crnogorac toga 
prezimena dosao u Boku na rad i jeo kurjaje, 
upor. prezimena Saraka u Dubrovniku i Girica 
u Splitu«. Toponim Na Kurjale u Skurdi 
na Suranju (Kotor). Glede e > ia upor. to- 
ponim Criapis (Kotor). Nastalo od corvellus 
(srlat. corvelus) > tal. corbello, crovello, cor- 
vello, na Siciliji curveddu, cruveddu. 

Lit.: ARj 3, 392. Skok, Term. 47. 50. REW 3 
2269. DEI 1103. 1128. 1177. 

krba f (Vuk, Dalmacija, Pavlinovic) »sud 
od stare mjesine kojim se bravi iz lokve poje«. 
Budmani izvodi od tur. < ar. qyrba »mjesina 



krba 



185 



krcati 



za vodu«. Upor. arb. kerbe f »Butte, Vasser- 
kiibel«. Ali moze da bude u vezi i sa kfbanj, 
gen. -duja m »vrg (v.), tikva, Schopfgefass 
aus einem Kiirbis«, upor. ces. krban »urceus«, 

deminutiv krbanjickao i sa krbao, gen. krbla 

kfbo, gen. krbla (Sutomore) < krbblb (Da- 
nicic) »vas vinarium«. Upor. kod meglenskih 
Vlaha crobld f »veliki kabao (brenta) u koji 
se u berbi stavlja grozde«. Glede -anj pored 
-la upor. siganj i sigal < situlus (v.). Na -ulja 
krbulja f(Vuk, Glasinac) »K6rbchen aus junger 
Rinde zum Beerensammeln, posuda od omo- 
rikove kore za jagode; sinonimi: kozul (ZK), 
kuzo (v.)«. Upor. arb. kerbulle »isto sto kerbe«. 
Na -ockrbocm (narodna pjesma hercegovacka) 
»isto sto krbanj« — rboc, gen. -oca (Dalmacija) 
»cabar, kabao od koze (sluzi za vadenje vode 
iz bunara)«. Glede kr > hr > r upor. Mace > 
lace (ZK). Sufiks -oc moze da potjece od lat. 
-accus > tal. -accio. Sve su to izvedenice 
od mediteranske rijeci corbu'. *corba, corbula, 
srlat. corbacium (1310, Ravenna). Upor. tal. 
deminutiv corbello »cesta rotonda«. 

Lit.: ARj 5, 490. SEW 1, 568. Bruckner, 
KZ 48, 210. Joki, Sldvia 13, 281-325. 609- 
646. ci. Ub 21, 221-222). GM 188. REW 
2226. Vaillant, RES 15, 23. DEI 1103. 

krbina f (slov., Kras) »wilde Weinrebe«, 
stoji zacijelo u vezi s furl, cumin »vrst grozda«. 
Od lat. ciirvus (glede rv > rb upor. fr. Guil- 
laume atl courb nez) sa sufiksom -mus. Ne 
zna se idu li ovamo nazivi otocica u Komatu 
Kurba Vela (glavni otocic), na -ar < -arius 
Knrbar, predjel u Kornatu, jer moze biti 
oprecna denominacija od kurva »meretrix«. 
Takvih naziva ima u Kornatu. Na dem. su- 
fiks -dins Cnrvella > Kurilo (Dubrovnik, 
brdo, tako se zove i brdo kod Bara). Na izve- 
denicu od kuriti »loziti« ne moze se misliti 
jer je to hrv.-kajk. Ovamo ide sa likvidnom 
metatezom kravala f (slov., Kras) = kravala 
(Valjavec) — kravola (Pohlin) »krummer 
Hirtenstab«. 

Lit: ARj 5, 812. Pletersnik 1, 450. 2, 460. 
Skok, Slav. 48. 50. 130. Sturm, GSJK 6, 
40. REW 3 2323. DEI 1197. 

krbodjed m (Strizivojna) — krebededa f 
(Prkovci) sa varijantama kreba, krebeded(a) (Ba- 
bina Greda, Rokovci), krebodid(a) (Brod na 
Savi), krebedjed(a) ~ grebedjed i (odbaciva- 
njem prvog elementa) jednostavno dedek i deb 
(Pokuplje) »ptica upupa epops L., sinonim: 
pupavac (v.)«. Slozenica je nastala udruzenjem 
dviju onomatopeja kojima narod oponasa 



glas ove ptice. Te onomatopeje biljeze orni- 
tolozi »schnarrchendes cherrt, kad ptica po- 
zdravlja zenku, i »dumpfes qiieg queg«. 

Lit.: ARj 5, 490. 498. Hirtz, Aves 85. 215. 

kfe (Kosmet) »onomatopeja kojom se opo- 
nasa glas sto se stvara pri zakljucavanju ka- 
tanca (lokota), kad se nesto hitro prereze 
ostrim orudem«, oformljena u prilogu krce 
krce sve gi pasece, na -ati krcati, -am impf. 
(Vuk, objekt orahe) »hrskati«, kopfcat (Bu- 
garicc, Kosmet) »jedno po jedno polomiti 
sve«, prenijeto na gibanje ljudi (?) krcati, -am 
(subjekt ljudi, Lika) »stjecati se, strcavati se«. 
To oformljenje nalazi se u slov., bug. karcain, 
arb. kercas — krecas i ngr. xpnoavi^co. Na 
-kati krckati, -ant »puckati« — kfckat impf. 
(Kosmet, subjekti brasno, vrata, objekt ko- 
ricu) prema pf. krenut, -em (Kosmet). Pored 
krc onomatopeja ima i oblik krk. Odatle ofor- 
mljenje sa -eti: krcati, -im (Vuk) »ispustiti 
iz sebe glas krk«. Upor. dalju vezu onoma- 
topeje u skrgut (v.). 

Lit.: ARj 5, 492. 493. Elezovic 1, 335. 2, 
96. SEW \, 665. Mladenov 266. GM 189. 
Zupizza, KZ 35, 256. 

krcati, -am impf. (15. v., Vuk, Primorje, 
cijeli Jadran) - krcat (Rab, Budva) -- krcat 
(Perast, Prcanj) -- karcdt (cakavski, Hvar, 
Komiza) (is- / se /, na-, pre-, u- i se i »1 -) (prvo- 
bitno samo pomorski termin) tovariti barku, 
ladu, brod, drijevo, 2 ' (danas opcenita hrv.- 
-srp. rijec bez iskljucive veze s morem) to- 
variti na kopnu u vagon« (Srijem), impf, na 
-vd--krcdvati,-hacdvam (Lika, '18. v.), samo 
s prefiksima is-, na--, «-. I prefiksalne sloze- 
nice vezane su uz pomorska prevozna sred- 
stva: Iskarcuo se iz broda (Hvar), kal su se 
ukarcali (Komiza), nakrcati ladu (Vuk) prema 
impf, nakrcavati (Lika), ukrcat u barku, is- 
krcavat, ukrcavat (Budva) »metati u barku«. 
Na -aliste krcaliste (neologizam). Pridjevske i 
imenicke izvedenice izgubile su posvema vezu 
s brodom. Pridjevi na -at krcat (Vuk, Boka, 
Srijem) »pun novca, blaga ltd., nabijen«, na 
-ast krcdst (Lika) »trbusast (metafora)«. O'atle 
hipokoristici krca f (Lika) »zenska velika 
trbuha«, Krca m (Crna Gora, nadimak), 
Kreeta (ibidem, nadimak). Augmentativ na 
-ina krcina (Dalmacija, Pavlinovic) »trbusasto 
celjade«, na -onja krcanja m »krcast covjek«, 
Krcin (Crna Gora, ime musko), kraje f pi. 
(Lika, Bosna) »trbusina«. Odatle u svatov- 
skoj terminologiji krcan m (Srijem) = krc- 
kalo m (Srijem) = (mozda i) krtan i krtoprda 



krcati 



186 



krciti 



»varimeso, kukalo, sukalo, debeli svat, po- 
guzitelj (Pastrovici)«. Premda je ocita veza 
s tal. caricare > cargare > kargat, krgat (v.), 
nije lako protumaciti c mjesto k I g u talijan- 
skom izvoru. Vec su Miklosic i Budmani 
opazili da je to c cudnovato. Prvobitno se to 
c nalazilo samo u stokavskom i cakavskom 
jadranske zone i odatle se rasirilo na kopno. 
Da nije sinkope intertonike kao u kargat i 
krgat (v.), c mjesto k tumacilo bi se analogi- 
jom prema micati pored mikati, ticati pored 
tikati. Ali sinkopa samoglasnika i ne dozvo- 
ljava takvo tumacenje. Zagonetka je jos veca 
ako se uporedi ocuvan velar u arb. ngakonj < 
incarrico, shkarkonj < excarrico i rum. incarca', 
*krkati, koje bi ocekivali od carricare, nije 
nigdje potvrdeno. Nema druge nego uzeti 
mjesto -icore drugi sufiks glagolskih izvede- 
nica. To je -idiare > tal. -eggiare, -izzare. 
Tal. carreggiare »trasportare con carri«, carri- 
sciare (Tarante), srlat. carezare (13. v., Ra- 
venna), istro-rom. (Pula) skariza »dondolarsi«. 

Lit.: ARj 5, 492. 7, 404. Resetar, Stok. 
244. Hraste, BJF 8, 50. Belicev Zbornik 
154. Kusar, Rod 118, 16. Miklosic 155. Ive 
152. 

krcel m (Dubasnica, Krk) = krcel (ZK) 
»klin na jarmu koji ga spaja s ojama«; kfcele, 
gen. kfceld f pi. (Vuk) = kfpele, gen. krpela 
(Vuk) »sprava sto sastavlja jafmove volova na 
plugu i na kolima«; krcelo n (Lika) »kolcic 
koji drzi u savezu zagre (krpelce) s crnicama«, 
krcah n (Vuk, Sunja) »kao palica ili zavoranj 
za koji se uhvati kad se plug otiskuje ili pri- 
vlaci«; krcale f pi. (Stulic) »1 ° chiodo, attac- 
cagnolo, appicagnolo, 2° uncus, elavus« = 
(uporedenje, Vuk) razvalio vilice kao krcale 
»kad ko mnogo govori«. Ovamo idu krcelja f 
»prosta sprava nalik na djecje sanke za izvito- 
peravanje racava u drvetu od kojega se misli 
naciniti vile«. Taj se oblik slaze fonetski sa 
rum. cdrcee f »Kette oder Strick, womit Vor- 
derdeichsel (tinjala) und Hinterdeichsel des 
Ochsenwagens miteinanderverbunden wird«, 
koje Tiktin spaja sa cdrcel »Wickel, Ranke«. 
Slov. krcalo = krcel (Dolensko) »Forst- 
stecknagel«. U ZK krceli krpel su dva razlicita 
oruda. Prvo je »spojnica na jarmu« bez deno- 
minala, drugo je »palica na oju pluga kojom 
se regulira kod pluga (oranje)«, s denominalom 
na -iti krpeliti, -im + kfpeliti (ZU) »drzati 
za kfpele i ravnati pravac kod pluzenja«, 
potkrpeliti nekoga (ZU, metafora) »batinom 
osinuti« = slov. kr epei = kr ep el = krepelo = 
krpelj (Bela krajina) »1 ° Priigel«, krepeli 



»Pflugnarbe«, krpeljiti, -eljim impf. (Bela kra- 
jina) sa citavom leksikologijskom porodicom. 
U ovom terminu pluga i sprege unakrstile 
su se tri razlicite osnove krk- ili krc-, krep- 
i krp- koje se nalaze samo u slov. i hrv.-srp. 
Sufiks je -eh I -eib, odatle jednom -el i drugom 
-al. Mflrko drzi krcalo, -a, krcele = krcale 
izvedenicama od kbrciti »krummen«; krepel 
= krpel mozda je izvedenica od ie. korijena 
*yrep- »fest, stark«. V. krepak. Reichelt tu- 
maci slov. krepel »batina« ie. korijenom *qre-p 
»udarati«. 

Lit.: ARj 5, 493. 494. Pletersnik 1, 460 
463. 478. Elezovic 1, 336. Bratanic, Sprave 
79-81. 83 86. 87-88. Miklosic 138. 143 SEW 
1, 610. Murko, WuS 12, 331. Tiktin 292. 
Reichelt, KZ 46, 328. si. 

krciti, krcim impf. (15. v., objekti zemlju* 
njive, livade, put, drum, Vuk) (is-, o-, pro-,, 
za-), sveslav. (osim bug.) i praslav. poljopriv- 
redni termin, bez paralele u baltickoj grupi i 
u drugim ie. jezicima, »iskorjenjivati sumu, 
defricher, roden« prema iteratlvu na -va- 
-krcivati, -cujem, samo s prefiksima. Postver- 
bal kfc m (1433, hrv.-kajk., cest toponim) = 
na -evina krcevina (Vuk, 18. v.) = krcevina 
(Kosmet, ZK) = krcenica »1° sinonim: tre- 
bezina, laz, mjesto iskrceno u sumi, 2° to- 
ponim«. .Na -enikb: krcanlk, gen. -ika (Vuk, 
Srbija) = krcenik »put nacinjen krcenjem«. 
Apstraktum na -itba krcidba (Vuk). Na -iste 
kreiste, samo toponim. Radna imenica na 
-lac kfcilac (Vuk). Ovamo ide s nejasnim 
sufiksom krcana f (Brae)- »komad siljasta 
kojim se probija zemlja kad se sadi bob ili 
neko povrce«. Sufiks moze biti romanski 
-aria > -ara sa r > n zbog disimilacije 
r - r > r - n. Taj sufiks sluzi u nazivima 
oruda. Ne zna se ide li ovamo krc m (Posa- 
vina) »sredina lade zitarice«. Nije jasan primjer: 
u kreu se pocinje krc it lada. Znaci li tu krciti 
isto sto »istovarivati« ? Rumunji posudise cdrciu 
»Strauch« iz ukr. Tumacenja o postanju 
nisu jedinstvena. Prema Briickneru stoji u 
vezi sa krka (v.). Vaillant drzi da je u vezi sa 
ces. kef, polj. kierz < praslav. kbr-jb (prijevoj 
korijen, v.), prosiren s pomocu sufiksa -kio 
kao bic. Ako je u vezi sa stcslav. *krzcb »faber, 
Baumeister«, onda je srodno sa sanskrt. kar- 
»raditi«. 

Lit.: ARj 3, 898. 5, 493. 495. Mazuranic 
537. Elezovic 1, 335. Miklosic 155. SEW 1, 
665. Holub-Kopecny 168. 186. Bruckner 220. 
Gorjajev 161. Tiktin 414. Brugmann, IF 28, 
362. GM 189-190. Boisacq 809-810. Buga, 
RFV 71 (cf. IJb 3, 150). Vaillant, RES 22, 39. 



krema 



187 



kfec 



krema f (1543, Vuk), sveslav. i praslav. 
(*krbcbma), bez paralele u baltickoj grupi ni 
u drugim ie. jezicima, »tovijerna, konoba, 
birtija - bertija (ZK)«. Radna imenica na 
-aeb kremar, gen. -ara (takoder i u drugim 
slavinama) prema f na -ica kremarica »birta- 
sica, bjrtinja (ZK)«, s deminutivom na -ic 
kremafic (takoder prezime) i s pridjevom na 
-ov, -ev kremdrov, na -ski kremarski, na -in 
kremaricin. Denominali na -iti kremiti, -im 
(Vuk, Banja Luka) »prodavati na sitno«, is- 
kremiti (Martic) »dobiti iz krcme«; krciti 
(jedna potvrda, narodna pjesma) u primjeru: 
kremarica Mara krei vinom i rakijom. Na 
-luk kremaluk (18. v., Slavonija). Odatle inde- 
klinabilni pridjev kremi, epitet uz merdzan, 
»sitan, droban«. Na -ovati kremovati (Martic); 
kremafiti, kremafim (Lika, takoder ces., polj.) 
»krcmiti«. Rumunji posudise corcima = cdrci- 
umd — cracima, crasma, crijma (Erdelj), s iz- 
vedenicama odatle cdrciumar m prema cdr- 
ciumarita ■-- (sa gr.-lat. sufiksom -issa > 
-casa) carciumareasa i carciumari »voditi kre- 
mu«. Arbanasi posudise kergme, Madzari 
korcsma, Nijemci Kretscham m i prezime 
Kretschmer. Neki misle da je -ma poznati 
ie. sufiks (upor. suma, pridjev kosrnt) a ko- 
rijen krc- da je isti koji u kreag (v.). Mlade- 
nov ga dovodi u vezu s bug. karkom »jedem, 
pijem (sa sumom), schlucken, trinken«. Ta 
onomatopeja (v. krbkajq u SEW \, 667) nije 
sveslav. i praslav. kao sto je krema. 

Lit.: ARj 3, 898. 5, 497. Mazuranic 538. 
Miklosic 156. SEW 1, 666. Holub-Kopecny 
186. Bruckner 220. Mladenov 259. 265. Rodna 
rec 12. 152 (cf. IJb 25, 332). GM 207. Tiktin 
292. 

kreuli m pi. (Istra) »vrst gljive«. Od lat. 
deminutiva na -olus *cardiolum, od gr. 
xapSCa f »srce«. Upor. tal. garzuolo »Herz 
des Kohls«. Glede di > c upor. frcug, v. 

Lit.: ARj 5, 497. REW 1683 DEI 1768. 

kreumati se, -am impf. (Vuk) » 1 ° kao 
otimati se oda sta, 2° cupati se s kime«. 
Lit.: ARj 5, 497. 

kfdisati, -sem (Vuk, objekti vojsku, Turke, 
celjad) = krdisat (Kosmet, objekt paru) 
»unistiti, isjeci, polomiti, upropastiti«. Ovamo 
jos krma f (Kosmet) »lovacka puska, prela- 
maca«. Balkanski turcizam (tur. ktrmak »lo- 
miti«) iz vojne terminologije: arb. kerdis 
»niedermetzeln«, kerdi »Gemetzel«. 

Lit.: ARj 5, 498. Elezovic I, 325. 2, 523. 
GM 188. Lokotsch 1278. 



kfdzalija m (Vuk, 18. v.) »turski hajduk«. 
Pridjev na -ski kfdzalijinski. Na -ka kfdzali- 
jinka i »duga puska njihova«. Balkanski tur- 
cizam (tur. kircali »poljanac«, prema Vuku na 
-/i od varosi Krdza »poljice« blizu Vidina, 
prema Mladenovu i Miklosicu ktr »polje«, 
ktrca »poijice«, takoder toponim Kircali (u 
istocnoj Rumeliji u jedrenskom vilajetu): bug. 
kardzalija »okrutan Turcin«, arb. ge'rteli = 
kerxhali »isto«. Ovamo jos krdza (Srbija) »rdav 
duhan, eskija (v.)«, mozda ovako nazvan 
prema imenu mjesta kod Vidina. S arb. 
gercelt slaze se Grdzallja m (Kosmet) »Arba- 
nas iz sela Donje Sudimlje, dobar binjedzija = 
jahac« (srez vucitrnski), s pridjevom na -ski 
grdzaliski (konj, ~a zemlja). 

Lit.: ARj 5, 530. Elezovic 1, 114. GM 125. 
Doric 165. Mladenov 265. 

kreanca f (17. v., Dubrovnik) = krijanca 
(Potomje) = krijanca (Bozava, Rab) = kri- 
junca (Molat, bez krijunce »neodgojen«) = 
krjdnca (slov., Notranjsko) »dobar odgoj, 
uljudnost, uctivost«. Od tal.-mlet. (trsc.) 
creanza (16. v.) - spanj. crianza »isto«, ap- 
straktum na -ia od part. prez. creare (16. v.) 
»allevare«; kod jednog Dubrovcanina (17. v.) 
dobro, zlo krean »odgojen«. Ovamo ide zaci- 
jelo i prokrijatati (subjekti vrijeme, bolest) 
»kad okrene nabolje«, od part. pas. creatus. 
Internacionalno kreirali (ulogu). Apstraktum 
na -atio > -acija, s prefiksom re- rekreacija f 
(Kraljic) = regracija (Vuk, Vojvodina) = 
(unakrstenje sa igrati) igracija »skolski praz- 

Lit.: ARj 5, 498. Kusar, Rod 118, 24. 
Cronia, ID 6. Zore, Rod 115, 148. NJ 1, 
287. REW S 2305. DEI 1148. Sturm, CSJK 
6, 61. 

kreblja f (Fuzine, Hrvatska) == krivlja 
(slov.) »kriva lopatica za pec, Ofenkriicke«. Na 
-ica grebljica (ZK) »isto«; krevlja f (Rijeka) 
»isto sto pridjev krebljasn, na -ast kre- 
bljast = krevljast »kao malo hrom« = na -av 
kr'ebljav, poimenicen na -he krebljavac, gen. 
-avca (Fuzine), na -uga krefljiiga f »isto za 
zensko«. Upor. slov. krevel m » 1 ° Hacken, 
2° zweizackiger Karst, 3° Schurhacken«. Od 
njem. Kreuel »Art Gabel«. 

Lit: ARj 5, 498. 529. Pletersnik 1, 465. 
SEW 1, 611. 

kfec, gen. kreca m (Vuk, 18. v.) »vapno, 
japno, klak«. Pridjev na -in krocan, f -ina 
(18. v.) »vapnen«. Radna imenica na -ar kre- 



brec 



1188 



krek- 



cdr, gen. -ara (Vuk, 18. v.), takoder prezime 
na -ovie. Na -ana < tur. hane krecana (Vuk) 
»1° vapnenica, japnenica, klacina, 2°toponim«. 
Denominali na -ili kreciti, krecim (Vuk) (o-) 
'bijeliti krecom« — krecleisati, -sem (prema 
tur. pridjevu na -// kiregli). Balkanski tur- 
cizam (tur. kireg) iz gradevinarske termino- 
logije: bug. kirec, arb. aerei — gereg (Skadar). 
Prema tur. Kirit = Kreta turcizmu je odu- 
zeto i u prvom slogu (deturciziranje). 

Lit.: ARj 5, 499. SEW i, 505. GM 224. 
Mladenov 238. Matzenauer, LF 9, 8. 

kredenca f (Perast, Racisce) = kredenca 
(Prcanj, Rab) = kredinca (Bozava) = (me- 
tateza) kerdenca (s veltrinom, Vrbnik) »ku- 
hinjski, sobni ormar«. Od tal. credenza (16. v.) 
»armadio« < srlat. credentia, apstraktum > 
konkretum na -ia od part. prez. od credere. 
Preko njemackoga kredenc m (hrvatski gra- 
dovi). Apstraktno znacenje jos ocuvano u 
krdenca f (Zakon vinodolski; uciniti krdencu 
od svoga vina vlaSnjega) »vjera, yjeresija«. Bud- 
mani misli da je dalmato-romanska rijec. 
Ovamo bankarski termin kao ucena rijec kre- 
dit m = kredit »1° veresija, 2° (Crna Gora) 
hrabrost, junastvo«, od part. perf. ereditimi. 

Lit.: ARj 5, 498. 500. Kusar, Rad 118, 
20. Cronia, LD 6. DEL 1148. 1149. REW 
2308. 

krejt pored krejt (Pec, Pristina) i kret 
(G. Sudimlja, Drsnik, Dugonjive) i krec 
(jt > 6 kao u proci) prilog »vrlo, sasvim«. 
Lokalna posudenica iz arb. krejt. 

Lit.: Elezovic 1, 325. 326. Baric, Rec. 310. 
Godin 159. 

krek-, internacionalna onomatopeja kojom 
se oponasa glas zaba i ptica, oformljena je u 
krek m (Istra), u slozenici iabokrek, iabo- 
krecina »biljke« i sufiksom -et, koji je karakte- 
ristican za onomatopeje : kreket (svraka) i 
-ati kreketati, krekece pored krekecati sa c 
mjesto i iz prezenta. Na -usa kreketusa (zaba). 
Upor. varijantu regetau (v.). Kavanjin ima 
prijevoj e - o krokotati, -ce (subjekt zaba). 
Kad se torn onomatopejom oponasa i glas 
ptica, oformljuje se sa -eti krecati, -ci (Viik) 
impf, prema pf. kreknuti, krekne (Vuk). 
Odatle postverbal kreka f »vika peradi ili 
zaba«, s glagolom krekati, -a (Srbija) = na 
-tati krektati, -kce. S prijevojem o krdkati, 
kroce (subjekt kokos). Ta se onomatopeja 
pojavljuje i s drugim vokalima: a: krak (Istra) 
»sinonim: kreka (zaba)«, krakagutati (ugarski 



Hrvati) = kraketati »sinonim: kreketati«, 
krakelica »garrulm glandarius«, krdkati, krd- 
ce, -a »grakati (v.), sa -ot krakbtati, krakoce 
(subjekt zaba), sa -of krdkofiti, -ri (hrv.-kajk., 
Belostenec, upor. ukr. kerekority). S nistic- 
nim prijevojem cini ta onomatopeja leksikolo- 
gijsku porodicu: Krk (Istra) »sonus«, postver- 
bal od slov. krkati, upor. rum. a nu zjce »ni 
beknuti«, care s glagolom a careni; kfknuti. 
Rijec krk (Kosmet) je i onomatopeja kojom 
se oponasa iznenadni bod, udar, guranje. 
Oformljen je na -eti kreati, kreim (Vuk) 
»susurrare« impf, prema pf. kfknuti, -em 
(17. v.) »1° progovoriti, 2" krhko puknuti 
(Pavlinovic)«, krknjivati, -ujem (18. v.), krkati, 
-am (Kosmet) impf, (o-) »jesti pohlepno« 
prema pf. krknut, -nem = kfnut (Kosmet) 
»gurnuti«, zakfkat (Kosmet) »utjerati kola 
usred obora«, krktati, krkce (Vuk, subjekt 
vatra), na -Ijati kfkljati, -a (Vuk, subjekt 
lonac) »vreti«, na -oriti kfkoriti, -Im (Srbija) 
»krktati«, na -otati krkotati, krkoce pored 
krkocati (Ston) »sinonimi: 1° kreketati, 2° 
krkljati«. Upor. rum. corcata »sikana«, cdrcotas 
»cangrizalo«. Postverbali krk, krka (Vuk, 
Vojvodina) »corba od slatka vina« i kfkac 
(Vuk) »pad s bukom«. Odatle na -avac krka- 
vac, gen. -avca »mjesto uvijek mokro i meko 
u bari (kad se stane, voda krci)«, na -anac 
krkljanac, gen. -anca (Vuk) »kad se mnogo 
svijeta gdje zajedno zatrpa«, hipokoristik 
kfkljo (Dobroselo) »covjek u kojem sve nesto 
krklja«. Suglasnik -k zamjenjuje h: kfhati (v.) 
»oponasanje konjskoga glasa pri kasljanju«. 
To je zasebna onomatopeja. Pri oponasanju 
ljudskog zvuka e mijenja se u i: krik (16. v.), 
krtka, na -eti kricati, -am (Vuk) (pri-) impf. 
»1° vikati, 2° vorpredigen« = na -iti kriciti, 
-Im prema pf. kfiknuti, kriknem (Vuk) »vik- 
nuti«, na -bk kricak, gen. -cka (17. v.) »covjek 
sto krici«. Varijanta te onomatopeje pojavljuje 
se i sa r > /: klik (Vuk) »clamor« (takoder 
stcslav., rus.) = klika f, s glagolima klicali, 
klicem pored -om (18. v., c sa t kao u micati) 
impf, prema pf. kliknuti pored kh'ci, kuknem, 
kl'iktati (subjekt orao); sa sufiksom -to klic 
(takoder stcslav. i rus.), poklic. Sve su ove 
onomatopeje baltoslav., sveslav. i praslav., a 
dolaze i u drugim ie. jezicima: lit. krakti 
»grunzen« = lot. krdkt »schnarchen*, lit. 
karkti »quarren, schnarren, gackern«, kirkti 
»kreischen«, klykti »kreischen«, lot. kliegt 
»schreien«, lit. kurkti »quaken (vom Frosch)« = 
lot. kurkt. Samoglas e u prijevoju duljenja 
okrijek (Vuk) »biljka Wassermoos«, zabokrijek 
m, na -eti krijecati, -cim (Lika, subjekti co- 



krek- 



189 



kremuc 



vjek, pijetao), krijekati, -a (16. v., Dubrovcani) 
»oponasati glas zdrala«. S istim prijevojem i 
sufiksima -sk + -eti krijestati, -sti (16. v., 
Vuk) = krestati, -i (Srbija) pored krijestjeti 
i krijestili »za glas od garrulus glandarius«, 
s pridjevom na -av krijestav (Dubrovnik, 
Ston), poimenicenim na -sc krijestavac, gen. 
-avca (Vuk) »cvrcak«. Upor. stcslav. krecetb 
»cicada« i bug. kfec »cicada« i kreskam i slov. 
kreg. Ovamo jos krestelica (18. v., Vuk) = 
krestalica — kresteli (Racinovci, Slavonija), 
hipokoristici kreja (Vuk) = kreka (Bosna i 
Hercegovina, akcenat nepoznat), s pridjevom 
na -ji krestelicji. Onomatopeja gubi pocetni 
suglasnik u reketati, -ce = kreketati, krekati, 
krektati za pticje glasove. Onomatopeja pre- 
nosi se i na buku sto je cini izvjesna radnja, 
kao plakanje: kreveljiti se, krevelji (Vuk, su- 
bjekt dijete) »plakati kriveci ustima«. Voltidi 
ima za istu radnju kreciti, -ci. Sirenje ustiju, 
koje kod te radnje biva, omogucuje prijenos 
onomatopeje na drugo sirenje, kao nogu, 
pera: iskreciti, iskrecim — raskreciti se pf. 
prema impf, na -va- raskrecivati j iskrec-, 
Bella i jedan Dubrovcanin 18. v. imaju iskre- 
citi u znacenju »iskesiti«. Upor. jos svraka i 
rasirenje sa p kropiti i g skrgut (v.). Sa slov. 
kreg(a) »Zank, Hader«, kregati »svadati se« 
upor. krezetati, -am impf. (Stulic) (is-) »stri- 
dere«. 

Lir. ARj 3, 898. 899. 5, 500. 529. 520. 501. 
610. 532. 448. 449. 499. 526. 529. 534. 537. 
594. 953. 595. Hirtz, Aves 216-218. 413. 
Pletersnik 1, 461. Elezovic 1, 328. Miklosic 
139. 140. SEW 1, 605. 609. 613-614. 620. 
667. Holub-Kopecny 191. Bruckner 275. ZSPh 
4, 216. KZ 48, 179. Matzenauer, LF 9, 6. 
8. 9. 17-18. 26. Strekelj, ASPh 11, 463. 
Sutterlin, LF 25, 64. Traiitmann 128. 136. 
139. 145. WP 1, 413. 414. 416. Boisacq 440- 
441. Scheftelowitz, KZ 56, 200 Mladenov 
260. 265. Tiktin 203. 292-293. Iljinski, ASPh 
29, 491 

krelje f pi. (Vuk) = krije (Lumbarda) 
»skrge, brenke«. Sa drugim sufiksom (ili prema 
ljuska sa sufiksom -e) kreljust f (Vuk) = kra- 
Ljust (Vuk) = krljust (narodna pjesma) »isto«, 
s pridjevom na -av krljustav. U stcslav. creljus- 
tbnja »branchia«, od pridjeva na -bn cr I'tistbnl. 
Najvjerojatnije je izvodenje od iste osnove 
od koje i krilo (v.) s istim vokalom koji je u 
kreljut (v.) i sufiksom -za, tj. od ie. prijevoja 
ei > oi *sqeroi 4- -lo -■- -i(a). Nalazi se jos 
u ces. skfele i polj. skrzele »isto«. Praslav. U 
hrv.-srp.' gubitak pomicnog s-. Upor. lit. 
skrelas »Flederwisch« (posudeno iz polj.). 



Ovamo mozda jos kao ekspresivan izraz is- 
krljestiti ocima (jednom potvrdeno u narod- 
noj pripovijetki) »izbuljiti oci«. Bez prefiksa 
iz- nije potvrdeno. 

Lit : ARj 3, 901. 5, 501. 401. 596. Kusar, 
NVj 3, 338. Hirtz, Amph. 74. Miklosic 33 
303. 432. SEW 145. 609. Holub-Kopecny 
334. Bruckner 497. KZ 45, 36. 47. Matzenauer, 
LF 20, 20. Bernard, RES 27, 38. 

kfemen m = krem (upor. kam od kamen) = 
kremi'k (cakavski, upor. kamik, stcslav. kre- 
mykb, bug. i polj.), baltoslav., sveslav. i pra- 
slav. po deklinaciji y, gen. -ene kremy, gen. 
kfemene kao karny, danas samo po -o, »silex, 
Feuerstein». Pridjevi na -bn kfemenuLt (ces., 
polj., rus.) > odredeno kfemeni, poimenicen 
na -jak kremenjak (srednja Dalmacija, Pav- 
linovic) »(metafora) covjek jak kao kfemen«, 
na -jaca kremenjaca (Lika, Kosmet) »puska 
na kfemen«, *kreman samo u toponomastici 
Kremna n pi. i u poimenicenju Kremjaca, 
na -h kremenit (17. v.), na -ast kr'enicnast 
(Dalmacija, Pavlinovic). Deminutivi na -cic 
kremencic (Vuk), na -cbk kremencak, gen. -cka 
(Jacke), (s ispustanjem n u grupi od, 3 suglas- 
nika) kremecak, gen. -cka (Vuk, Srijem) 
»plocica koja se zvace za kasalj«, na -bk kre- 
micak, gen. -cka od kremik (toponim sam i u 
izvedenicama). K61. na -je kremenje. Rumunji 
pisudise creamene. Lot. krems pored (s prije- 
vojem) krams »isto«, ali po razlicitoj deklina- 
ciji. Ie. korijen baltoslav. rijeci razlicito se 
uporeduje. Bernekeru je ie.* (s)qer- > *(s)qre- 
-■- m »sjeci« (upor. saxuin od secare), Osten- 
-Sackenu je od ie. ker »gorjeti, sjati, loziti«, 
trecima je od kresati (v.). Upor. i gr. -/epaac, 
gen. _ -dfio; »kamencic za pracku«, /epua. 
Xcd',T (Hesych). 

Lit.: ARj 5, 502. Elezovic 1, 325. Miklosic 
137. 303. SEW 1, 609. Holub-Kopecnv 190. 
Bruckner 275. KZ 51, 234. Mladenov 256. 
WP 1, 419. 2, 483. 583. Hirt, IE 37, 227. 
Osten-Sacken, IF 33, 201-202. Specht, 
KZ 68, 126. Tiktin 434. Boisacu* 1055. 

kremencija f (18. v., Slavonac) »novac« — 
krmencija pored krmencija (Vuk) »madzarski 
zlatni novae, madzarija«. Balkanska rijtd nje- 
mackog podrijetla (njem. Kremnitser Dukaten. 
Miinze, od toponima Kremniiz, madz. Konnoc 
• ' Keememca, gdje su se kovali) : bug. karme- 
nec »vid zaltica«. 

Lit: ARj 5, 503. Mladenov, 266. 

kremuc rn — kremus m (Sulek) » b i 1 j k a 
lucica, lucina, alliaria officinalis«. 
Lit.: ARj 5, 505. 



krena 



190 



kresati 



krena f (Mljet) »(kod kalamuce) udice 
vise na kreni koja se veze na spag«. Od tal. 
crema «struna«. Drugog je podrijetla slov. krinja 
f »Einschnitt, Kerbe« < njem. Kriime < 
lat. crena »tacca, incavo«. 

Lit.- Macan, ZbNZ 29, 212. Pletersnik 1, 
468. REW 3 2311. DEI 1151. 

krendula f (Bosna, 1730, Sulek) »biljka 
mlijec, euphorbia lathyris L.«. 

Lit.: ARj 5, 505. Sulek XVII. 171. 

krenta f (Krusevac, Uzice) »kvaka na 
bravi na vratima« = krenta (Kosmet) »(me- 
tafora) klopka, zavjera«. 

Lit.: ARj 5, 505. Elezovic 1, 326. 

krepak, f -pka (Vuk) = krjepak (16. i 
17. v., Dubrovcani) = krlpak (ikavski), sve- 
slav. i praslav. (*krept) pridjev na -tk (kao 
sladak'), »1° cvrst, 2° postojan« = bez tog 
sufiksa krijep (18. v., Kavanjin, takoder ime- 
nica u maskulinumu), sa -bn mjesto -bk kri- 
jepan (Bella) = kripan (Glavinic), na -tv 
krjepiv (Stulic), na -Ijiv krepljiv, deminutiv 
kr'epahan (Istra) »validus«, na -en krepen (16. 
v., hrv.-kajk., Dalmacija, Pavlinovic, i slov. 
ces.) »krupnih uda«. Izvedenice su od *krep- 
krepak .i krepen. Od *krep- apstrakta su na 
-ost krepost" gen. -osti — kripost f (ZK) »1° 
jacina, 2" virtus (krscanstvo prenosi na mo- 
ralno polje)« — na -ea kreposca, na -scina kre- 
poscina (Kavanjin). Upor. rus. krepost »tvr- 
dava«, u konkretnom znacenju. Od moralnog 
znacenja pridjev na -bn krepostan, kreposna, 
odredeno krlposnjT (takoder stcslav. i rus.), 
pcimenicen na -ik krepbsnik m prema f na 
-ica krepbsnica, na -ski kreposki (Radnic), 
na -iv krepbstiv. Denominal na -hi krijepiti 
(se), krijepim (o-) = kriplti (ZK) (takoder 
stcslav. i polj.), s postverbalom okrepa, kri- 
jepljati (Stulic). Od krepak apstrakta su na 
-oca, -ost i -ina: krepkoca (Pavlinovic) = 
kfepkost (takoder ces. i polj.) = krepcina. 
Od krepen inhoativ je na -eti krepenjeti, -nim 
(takoder slov., ces.) »postajati krepen«. Ie. 
korijen *qre- rasiren je s pomocu p: *qrep- 
»stark, fest«. Taj se nalazi u stisl. hraefa »pod- 
nositi« i kimr. craff »jak«. Bez tog rasirenja 
nalazi se u stcslav. krejati, ces. okfdti. V. 
krpel i krevati. 

Lit.: ARj 5, 509. 514. 515. Miklosic 139. 
SEW 1, 614. Holub-Kopecny 191. 254. Bru- 
ckner 275. KZ 42, 340. 46, 238. WP 1, 487. 
Mladenov 256. Vaillant, BSLP 31, 43. Zubaty, 
ASPh 16, 397. 



krepati, -am pf. (Vuk, 17. v., Perast, Du- 
brovnik) = krepati (ZK, Bozava, Rab) prema 
iteratlvu na -va- krepavati, krepavam (Vuk, 
17. v.), deminutiv krepitcnuti, krepucnem (Lika, 
prezirno za celjade) »(o zivotinjama) lipsati, 
crknuti«. Nalazi se jos u slov., polj. i ukr. 
Pridjev krepan (o zivotinjama), upravo part, 
perf. pas. »crkao«. Postverbal krepa f (Lika) 
»izor (bolest na blagu, kad krepava)«. Poime- 
nicen part. perf. akt. na -ina krepalina f (18. 
v., Istra, slov.) »strvina, mrcina, les«. Uvred- 
ljivi hipokoristici krepa f (Lika) »mrtvo zensko« 
prema m krepo, krepaja m. Na -aca kre- 
pdca (slov.) »Viehseuche«. Od lat. > tal. ore- 
pare. 

Lit.: ARj 5, 509. 513. Miklosic 138. SEW 1, 
610. REW 1 2313. DEI 1152. 

kres m (Belostenec, Stulic, Sulek, Sabljar), 
deminutiv na -ica kresica = kreslica = kres 
m = slov. kresa f »nasturtium officinale, 
garboe«. Od stvnjem. chresso > njem. Kresse. 
Sufiks -one > -un kresan m = kresun, gen. 
-una upucuje na tal. izvor crescione »isto« < 
fix. *kresso prema lat. deklinaciji -o, gen. 
-onis. Slov. kresa, rus. kres. Znacajno je da 
je i arb. kreselje »Hundegras, Quecke«. 

Lit.: ARj 5, 522. 524. 525. Miklosic 139. 
SEW \ 610. REW 1 4770. DEI 1154. GM 
205. 

kresati, kresem impf. (Vuk) (is-, o-, s-, 
sa-) = kresati (objekt drvo, kamik, iskre, 
Vodice), sveslav. i praslav., »1 ° ognjilom iz 
kremena praviti vatru, 2° sijecenjem dati 
oblik drvu ili kamenu, granje sjeci; sinonim: 
hastriti, 3° (metafora u prefiksalnim sloze- 
nicama) reci bez okolisanja neugodnu istinu«, 
deminutiv odatle na -ka- kreskati, -am (18. v., 
Vuk) = kresati se 4° (subjekt konj) kad udara 
straznjim nogama jednom u drugu; (zvizde, 
Vodice) »zvijezde se prosiplju«. Prema pf. 
kresnuti, -em (Vuk) i iteratlvu na -va- -kresi- 
vati (Belostenec, Voltidi) = -kresavati samo 
s prefiksima; na -ovati potkresbvat, -ujem 
(Kosmet). Postverbali kres (Lika) = na 
-otina kresotina (Dalmacija, Pavlinovic), s aug- 
mentativom na -ina kresina (Lika) »granje«, 
bkresine (Vuk) »otpaci od granja« i uzvik 
(onomatopeja) »glas puske«, samokres »1° 
Feuerschwamm, 2° revolver (neologizam)«. 
Pridjev na -bn kresan = kresatan (Belostenec). 
Na -alo kresalo »ognjilo« = na -Tvo krbivo 
(18. v., Vuk) »sprava za kresanje«. Na -jevo 
kresevo« (s mjesto i prema kresem) »1 ° borba, 
okrs, okrsaj, ograsje, 2° toponim«. Radne 



kresati 



191 



kretati 



imenice: na -lac kresalac, -aoca, na -acica 
kresacica — kresavka (Belostenec, Jambre- 
sic, Voltidi) = kresalka »svilac, krijesnica« 
= krestovala f (Veliko Trgoviste, hrv.-kajk.), 
s nejasnim umetkom t. Slozen pridjev kresb- 
zub (Dubrovnik), poimenicen na -be kresb- 
zubac, gen. -pea, s hipokonstikom kreso = 
(sa haplologijom sozu > zu) krezub (Vuk, 
Dalmacija) »koji je bez prednjih zuba, skrbav 
(ZK)«, poimenicen na -iga krezubica (Vuk) 
»1 ° musko ili zensko bez prednjih zuba, 
2 D biljka cirsium erisithales (u Delnicima, 
usp. slov. brezzobkd). Rasiren na -ast kre- 
zubast (Pavlinovic), denominal na -iti kre- 
zubiti, -tm (17. v., Maretic) (o-) »gubiti zube 
od starosti«. Kad se zaboravilo da je slozenica 
sa -zub, zamijenjen je docetak -ub sufiksom 
-av krezav (Vuk, Milicevic). Miklosic upo- 
reduje sa rus. karzubyj, sto se glasovno ne 
slaze. V. drukcije tumacenje rus. pridjeva 
kod Vasmera. Tumacenje iz ie. nije jedin- 
stveno. Kako izgleda da je prvobitno znacenje 
»praviti vatru iz kremena«, veze se sa krasan 
(v.) i lit. krosnis — lot. kresns »pec«. Ali se 
uporeduje i sa lit. kirsti »tesati, sjeci« i gr. 
xpExco »udaram«, uzimajuci da je ie. *qrek- 
pored *qrek-. Moze stajati u vezi i sa kremeh 
(v.) rasirenjem *qr-es. 

Lit.: ARj 3, 899. 5, 523. 525. 530. Ribaric, 
SDZb 9, 160. Miklosic 138. 139. SEW 149. 
611. Holub-Kopecny 191. Bruckner 275. Gor- 
jajev 167. WP 1, 483. Matzenauer, LF 9, 
28. Reichelt, KZ 46, 329-330. WP 1, 483. 
Vasmer 532. Sulek 509. 

kresta f (Vuk, istocni krajevi) »huhor, 
ober« = kresta f (Valjevo, Sabac) »verruca 
rostralis viperae ammodytes«. Prenosi se na 
biljke: kresta curanova »tratorak«, curcija kresta 
»polygonum orientale«, pijetlova kresta (Vuk, 
Srijem, Milicevic) »biljka rhinantus, crista 
gallic. Deminutiv kreslica (Valjevo, Crnilovo 
u podrinskom okrugu). Na -ar-ka krestarka 
(Valjevo) »vipera ammodytes«. Sa cr > gr 
(upor. grespa) gresta (Trebinjska nahija) »guzva 
ili vijenac bijelog ili crnog luka«, greita (Sali 
na Dugom otoku) >>Kamm«. Slov. kresta 
»Erdscholle« = gresta »Kranz (von Zwiebeln, 
Knoblauch)«, resta »Kranz von Feigen« ide 
pod restis (v. rest). Ovamo i krasta (Debar, 
SR Makedonija) »utes, skala«, za e < ea 
upor. rum. creasta. Naziv crista oznacuje i 
terenske uzvisine. Ovamo ide Krstac (Dubrov- 
nik), potvrdeno Crista. Od lat. crista > tal. 
cresta, rum. creasta, arb. kreshte f, ngr. xpeaxa. 
Buduci da srp. oblike ne govore cakavci u 



jadranskoj zoni, moze se uzeti da je kresta 
posudeno iz balkanskog latiniteta. 

Lit.: ARj 3, 415. 5, 525. 9, 842. Hirtz, 
Aves 139. 771. Pletersnik 1, 286. 2, 422. 465 
GM 205. Seliscev 215. REW 2330. Miklosic 
139. SEW 1, 610. 

krespati, -am impf. (16. v., Dubrovcani, 
Vetranie) »kovrciti (objekt koiu)« (na-). Od 
tal. crespare < lat. crispare, pridjev eristus. 
Na dem. -inus > tal. -ino: krespin m »mali 
cepcezac, berberis vulgaris« < tal. crespino. Upor. 
arb. kreshp'eronj »erziirne, mache wiitend«, 
prema kojem se taj pridjev govorio i u balkan- 
skom latinitetu. Kod Rumunja je bio iz ne- 
poznatih razloga obrnut u cret, odatle licno 
ime Krecul u Decanskom hrisovulju, odatle 
hipokoristik kao prezime Kreco (Bosanski 
Petrovac, pravoslavci). Upor. jos Krec u 
Decanskom hrisovulju. Pridjev na -av kr'ecav 
(Vrsac) »kovrcast« je iz rum. cret »isto«, s 
nasim sufiksom. Kod Slovenaca knlpa f 
»Runzel«, krispavec, krispati (na-, o-, s-). 
Inace je rasireno sa cr- > gr- kao u mlet. 
grespa, istro-rom. grespe (Bale): grespa f 
(17. v., Dubrovnik, Perast, Crna Gora) = 
grispa (Smokvica, Korcula: ~ na pandilu;. 
Ugljan, Veli otok, Bozava) »bora na lieu 
ili u tkanju«, gresp'in, gen. -ina m »smanjak, 
ribes grossularia, gres«. Denominal grespat (Ci- 
lipi) = grespali, -am impf. (Dubrovnik, Pe- 
rast) (na-, po-) = grispali (Stulic) (na-) prema 
iteratlvu nagrispavati — (sa sp > sb, upor. 
mazgo) grezbati, -am (Lika). 

Lit.: ARj 3, 23. 422. 436 5, 422. 498. 
525. 7, 347. 405. 10, 425. 8, 225. Pletersnik 
1, 250. 468. 646. Miklosic 137. SEW 1, 611. 
GM 205. REW 1 2329. DEI 1154. 

kreta (18. v., Belostenec) = kreda f (18. 
v., sjeverni krajevi) -= kreda (slov.) = krega 
(Lika), s denominalom kregati, kregam (Dobro- 
selo, objekt opanke). Od lat. > tal. creta. 
Prijelaz t > d pretpostavlja mletacki izvor. 
Tako i ces., polj. Docetno -da > -ga sjeca 
na disimilaciju katrida > katriga (v.). Preko 
njem. Kreide istog podrijetla hrv.-kajk. ^rajda 
(ZK, 18, v., slov. krdjda). 

Lit.: ARj 5, 500. 526. Pletersnik 1, 454. 
Miklosic 137. SEW 1, 608. Bruckner 265. 
REW 1 1219. DEI 1155. 

kretati, krecem impf. (Vuk) (do-, is-, 
izo-, po-, pre-, s-, za-) = krecat pored krecat 
(Kosmet, sa 6 iz prezenta), sveslav. i praslav. 
(*kre_t-), bez paralela u baltickoj grupi, »mo- 
vere«, kretati, -am (Lika) »hoditi kao guska«. 



kretati 



192 



kfga 



prema pf. krenuti, krenem (is-, izo-, o-, po-, 
s-, za-), prickrenut (objekt vrata, Kosmet) i 
prema iteratlvu na -va- -krecivati, -cujem, -kre- 
njivati, -krttati (ZK) samo s prefiksima. Demi- 
nutivi kr'ecnuti, -em (Srbija), kretukali (Stu- 
lic), kretkati, -dm (18. v.). Postverbali kret 
m (neologizam), pokret, zakret, s pridjevima 
na -in kretdn (Srbija), poimenicen na -ik 
kfetmk, na -ica kretnica (neologizam), okre- 
tan, na -ovan kretovan, poimenicen na -Ik 
kretovnik. Apstraktum na -anj skretati], gen. 
-inja, na -je kremce n (Mikalja, Bella, Stulic). 
Na -alo kretalo n (neologizam). Na -aljka 
kretaljka (Borovo, Slavonija) »ptica vioglava, 
jynx torquilla«, okretalja (Srijem, Vuk), 
okretaljka »alat na vratima«. Na -aortica kre- 
taonica. Na -ivo kretivo. Na -nica skretnica 
(zeljeznicarski termin, neologizam), s rad- 
nom imenicom na -jar skretnicar. Radne 
imenice na -ac kretao, gen. -aca »konj koji 
dobro krece kola«, na -lac kretalac, -aoca m 
prema -ica kretalica. Glas e nastao je iz na- 
zala /. Upor. polj. krzqtac slj, rus. krjatit. 
Rumunji posudise a scrinti (piciorul) »den 
Fuss ausrenken«, scrtntitura, scrintoare f »po- 
tentilla anserina«. Ista je osnova u prijevojnom 
stepenu o > u: sveslav. i praslav. pridjev 
(*krgtb) krut, f kruta (Vuk) »debeo, tor- 
tus, durus itd.«, prilog kruto (1497, Boka) 
»1" vrlo, 2° cvrsto«, poimenicen u f kruta 
(Cakavski) »ruga fili«, na -ost krutost f (16. v.), 
rasiren sa -bn kriitan, krutna (takoder rus., 
polj.), okrutan, poimenicen na -ik okrutnih m 
prema f -ica okrutnica, s pridjevom na -ski 
okrutnicki, na -osi krutnost (o-), na -ovan 
krutovan (ugarski Hrvati), na -uljav krutu- 
Ijav — krutimjav (Piva-Drobnjak). Denomi- 
nal (faktitiv) krutiti, krutim (16. v.) (pri-, 
ti-') — ukrunt (Kosmet) »1° ciniti krutim, 
2 jesti (argot, satrovacki, Pristina)«, skrutnuli, 
skrutani puti (Belostenec) »viae praeruptae«. 
Apstraktum na -in , krucina (Vuk, sa c iz 
inhoativa okrucati, -am »postati krut«). Ovamo 
jos okrut (cakavski) »doliolum«. Glas u nastao 
je iz nazala o. Upor. stcslav. krotb, polj. 
krtty, i lit. krautas »hohes Teilufer«. Ie. ko- 
rijen *qert- »okretati«, u prijevoju *qort- bio 
je nazaliran *qrent- I *qront- i nalazi se u 
nisticnom .prijevoju u cvrst (v.) < grt-tn-os 
bez nazala. 

Lit.: ARj 2, 599. 4, 278. 7, 526. 505. 498. 
499. 5, 660. BI 2, 638. Trojanovic, JF 5, 
224. Strekelj, ASPh 28, 503. Maiuranu 
546. Elezovic \, 326. 2, 138. 388., Maretic, 
Savj. 46. Vukovic, SDZb 10, 389. Miklo- 
sic. 138. SEW 1, 612. 627. Bruckner 267. 



KZ 42, 354. WP 1, 422. Trautmann 142. 
KZ 46, 265. Mladenov 257. Gorjajev 171. 
Boisacq 416-417 '. Jokl, Stud. 42. Petersson, 
Zwei sprachl Aufsatze mi (cf. Ub 8, 206). 
GM 434. Charpentier, IF 29, 392. 396. Tik- 
tin 1393. Osten-Sacken, IF 23, 381. Reichelt, 
KZ 46, 341. Walde, IF 25, 162. 

kretus m (Sulek, Srijem) »biljka mokris, 
selen, apium graveolens L.«. 

Lit.: ARj 5, 529. 

krevati (Dubasnica, Krk) »oporavljati se«. 
Bug. krevam »heben, anbrechen zur Reise 
(krena)« pokazuje unakrstavanje (mijesanje) 
sa krenuti (v.). Slov. ohfivati »oporavljati 
se«. Glagol krevati (1189) ima drago znacenje: 
»morari«. Na -va- prema okdrjati, -dm (Vuk, 
Risan) = okarljati (Ljubisa) = okrljati se, 
-dm (Vuk, Lika), okrljaviti se, -krljdvirn (Lika) 
»oporaviti se, ozdravitk, praslav. < *km\.ati 
(ar nije cakavizam); okrljati se i okrljaviti se 
mogu se i drukcije tumaciti. V. krljav. Ie. 
veze su iste koje i za krepak (v.), tj. krevati 
sadrzi praslav. kre- bez rasirenja sa p; ovdje 
sa sufiksom -va- za imperfektiva. Uporeduje 
se i sa sanskrt. abhi-srl-nati (3. 1. sing.) »oja- 
cava«, irih »ljepota«, Sri- »lijep izgled«. 

Lit.: ARj 5, 538. 8, 809. 862. 9, 809. Ri- 
baric, SDZb 9, 160. Miklosic 140. SEW 1, 
613. Holub-Kopecny 254. Machek, IF 53, 
94-95. Sldvia 16, 187. Matzenauer, LF&, 45. 

krevet m (18. v., Vuk, istocno, danas 
knjizevno i na zapadu) »odar, postelja«. De- 
minutivi na -be > -de krevetac, gen. -ica 
(Srbija, Sapcanin), na -bk > -dk krevetak, 
gen. -etka (Lika), na -ic krevetlc m (Vuk). 
Augmentativ krevetina. Balkanski turcizam 
grckog podrijetla (tur. kerevet < ngr. xpa- 
|3d- l. < dem. xpa|3|3dxu5v): bug. krevet pored 
krevdt, arb. krevet, ngr. xpeppdxL Stgr. 
xpd|3[3axoc, je kao kulturna rijec uslo i u lat. 
grdbdtus, odatle kao ucena rijec u romanske 
jezike (tal. grabato, fr. grabat), a preko bizan- 
tinskoga u stcslav. krovatb, odatle u ukr. 
i ras., prema Boguslawskom je mozda tracko- 
-ilirskog podrijetla. 

Lit: ARj 5, 529. Miklosic 142. SEW 1, 

625. Mladenov 256. -Vasmer, GL 84. GM 

205. REW 3827. DEI 1851. Boguslawski, 
AnzJF 26, 17. 

kPga f (Vuk, Srijem) »1 ° cucurbita lagenaria, 
Trompettenkiirbis, 2° krbanj (Crna Gora), 
trupina oko koje se mlin salijeva i u koji 
zito iz kosa kaplje (Lika)«. Slaze se fonetski 



kfga 



193 



krhak 



sa fr. courge. Upor. ces. krhanice »Rahmtopf« < 
stces. karhan »Gefass«, slvc. krhla »Kufe«. 
Ovamo ide mozda mortubaka f (Vuk, Grbalj) 
»tikva ~«, koje izgleda kao izopacenje od 
cucurbita > njem. Kiirbis, rum. curcubetd = 
curcurbeata, deminutiv curcubetea < lat. *cu- 
curbitella, pridjev curcubetos. Ovamo ide mozda 
i hrv.-kajk., slov. buca f = buca (ZK) »1° 
Kiirbis, Flaschenkiirbis, 2° Weinheber, 3° 
Schadel, 4° Beule«, ako JE skracenica od *cu- 
curbitea, lat. pridjev na -eus. Oblik krga pret- 
postavlja *cucurbica > fr. courge. Ovamo ide 
jos slov. koca f (Gorisko) »Kiirbis« < furl. 
coce »Kopf«, koje je nastalo napustanjem re- 
duplikacije od tal. cocuzza < kslat cuculia 
(anno 1025) »zucca«. Glede cukun m (Split) 
»lud, tikvan« = istarsko prezime Cukdn v. tikva. 

Lit.: ARj 5, 530. 7, 15. Skok, ZRPh 42 
149., br. 10. SEW 1, 666. Tiktin 464. REW 3 
2365. Sturm, CSJK 6, 61. DEI 998. 1185. 

krhak, f krhka, pridjev na -bk (Vuk) = 
krk (ZK) = na -be krhat, f kfhta, od sveslav. 
i praslav. korijena (*krbhz), »lomljiv« = krto 
(meso) (Vuk, Kosmet, ZU) »lose (ZU)«, 
odatle sa -ik kftak (17. v), poimenicen kr- 
hetek (hrv.-kajk.) = krhat'' m. Apstrakta na 
-ina krhcina = krtina = krhtina (Mikalja), 
na -oca krhkoca. Na -avlnq kfliljavina = 
krhljevina »lomljenje«. Na -Ijika krhljika (Su- 
lek) »salata koja se lomi« (mozda neologizam). 
Na -otina krhotina. Na -olj(a)k krholjak, gen. 
-oljka »mrvica«. Na -ic krtic »komadic stroja 
(npr. sata)« (Dalmacija?, Pavlinovic). Deno- 
minali na -ati kf(K)ati, -dm (18. v., Vuk, 
Kosmet, slov.) (is-, na-, o-, po-, ras-, sa-, s-) 
»lomiti«, nakrhati se »(metafora) napiti se«, na 
-iti kfhtiti (se), -im (Mikalja, Stulic) prema 
pf. krhnuti, -em (is-, o-). Pored krtak ima 
Radnic krhak i kritina. Upor. nize kriska. 
Isti praslav. korijen sa sufiksom -eo: krs m 
(Kosmet) »Fels, Stein, kras, njem. Karst«. Pri- 
djevi na -bn krsan »steinig, fest, wacker« 
(Vuk, Kosmet, ZK), na -evit krsevit, na -iv 
krsiv (pre-, s-), poimenicen na -ost krsivost, 
na -Ijiv krsljtv, odatle krsljivost. Augmentativ 
na -ina krsina (Voltidi) »komad ili gomila 
komada«, kol. krsevlje (Brae) n »prilomci 
osusenih grana«. Na -alina skrsallna — skrsao, 
gen. -sia (Stulic) »trava prunella vulgaris, 
symphitum minus« na -an(a)c krsanac, gen. 
-nca »1° trava linaria reticulata, 2° ceitis 
australis«. Na -in krsin (Istra) »trava za pasu, 
milium effusum L.«. Denominal (faktitiv) 
krsiti, -Im (Vuk, bug.) (is-, pre-, raz-, s-) 
»lomiti« prema skrsivati (pre-), na -ati iskrsati 



(s-) (16. v., jedna potvrda), deminutiv krskiti 
se (Kosmet) »tucati se jajima na Uskrs«. De- 
verbali skrsak (Stulic) »odlomaK«, okrs = na 
-aj okrsaj »zestok boj«. Apstrakta okrsanj, gen. 
-inja m (Baranja) »nanos, olos«, ktsnja (17. v.), 
na -itbba krsidba. Radne imenice na -telj 
krsitelj (pre-, s-), na -nbk iskjsnik (Kosmet) 
»1 ° onaj koji zivi u krsu, 2° davo, sotona, 
3° ko mu lici«, sa deminutivom na -ce iskrsnice 
n »dijete takvo«. Ovamo zacijelo ne ide na -el 
krsijelj = krsclj »Art Filzlaus« zbog toga sto 
dolazi i sa p mjesto S krpelj (takoder slov.) 
»klop (ZK)« = s metatezom krljep i krlja 
(Vuk) (~ goveda, ovcija). [V. krlj'J. Rumunji 
posudise corsie »Geroll« < *krzs + -je i 
cdrcel »ixodes« < krselj (zamjena s > c ne- 
jasna), Arbanasi karsh,kersh,kersh (Gege) »Fels«. 
Sveslav. i praslav. prijevoj (*kruhb): kruh 
m »(zapadni krajevi od Bosne dalje za) hljeb 
(na istoku)«. U torn znacenju je samo u hrv.- 
-srp., u ostalim slavinama znaci »komad«. 
Osnovno je znacenje »ono sto se krsi«. To je 
znacenje u skruhati, -sem (Belostenec) = 
skrusali, -am (stcslav.) = krusiti (se), krusi'm 
(s-, sa-) »1 ° pestare, 2° mrviti (so)« preneseno 
u crkveni teoloski jezik u pridjevu na -bn 
skrusan (upravo part. perf. pas.) = skrusen 
(duh, sree) = skrosan, -sna (—ne suze, Istra) 
»contritus«, poimenicen na -ost skrusenost = 
skrusenstvo »contritio«, na -ik skrusenik, gen. 
-ika »pokajnik«, (s)krusevati se, -krusujem 
»kajati se« = skrusivati (se), prilog skruseno. 
Rijec kruh ima svoju leksikologijsku poro- 
dicu. Pridjev na -bn kriisan (16. v.), poimeni- 
cen na -ica krasnica (Lika) »(metafora) njiva, 
usjev«. Deminutivi na -be kriisac, gen. -sea 
(15. v.j Vuk) od kruh = sa razlicitim akcentom 
kriisac (Kosmet) »so u krupici« (upor. bug. 
kruh »Klumpensalz«) = kriisac, gen. -sea 
(Vuk) »zrno grada, soli«, na -cii < -be + -ic 
kruscic pored kruscic s istom razlikom u 
akcentu i znacenju. Augmentativ na -ina 
krusina (Lika) »biljka rhamnus frangula L.« 
(Krizevci). Radne imenice na -ar kruhar, 
m (17. v.) prema kruharica — sa s mjesto h 
od glagola krusarica (Vpdice) »koja prodaje 
kruh«. Na -arnica kruharnica. Na -orina krii- 
sarina (Lika) »placa za kruh«. Slozenice: 
kruhopek m (hrv-kajk., Belostenec) prema f 
kruhopecica — kruhopekovica »kruharica« = 
kriihopec (Lika) = kruhopeca (17. v., dva 
Bosnjaka) »vrijeme potrebno za pecenje kruha«. 
Denominali na -iti krusiti, -Im »jesti sto s 
kruhom«, dokrusiti (Lika, Dalmacija, Pavli- 
novic) »istrajati s jednim kruhom«, kruharlti 
(hrv.-kajk., Belostenec) = krusnariti »ciniti kruh«. 



13 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



krhak 



194 



krijes 



Glagol krkati, -dm (Vuk, Dubrovnik) do- 
lazi od onomatopeje kojom se izrazava »jako 
kasljanje« prema pf. kfhnuti, -em (Vrcevic) 
»(metafora) umrijeti«. Upor. ces. krchlati 
»kasljati«. Odatle na -itati krhicati (c iz pre- 
zenta, Lumbarda, glede -icati upor. razgoli- 
catj) »jako kasljati«. Mjesto h sa k krkati, -am 
(Vojvodina ?) »zagusljivo i cesto kasljati«. I 
kod kasljanja se osjeca lomljenje. Za to ta 
onomatopeja moze da ide zajedno sa krkati 
»lomiti«. Mogla je doduse nastati i nezavisno 
od praslavenskoga, upor. slicnu arb. onomato- 
peju gerhas »schnarchen, hrkati«. Balticke us- 
porednice predstavljaju prvobitno znacenje 
mrvljenja: lit. krusti = lot. krauset »stampfen, 
zerstossen«, lit. krusa = lot. krusa »grad, 
tuca«, lit. pakrusis »praeceps, ripa«. Iz ovih 
se usporednica vidi da je h nastalo iz s. Gr. 
xpoijci) < *xpoijaco »schlage, stosse«, xpocuvco 
»stampfe«. Prema tome je ie. korijen *qreu- 
bio rasiren s pomocu -s-. U slav. pojavljuje 
se *qrus- osim u prijevoju *qrous- mozda i 
u prijevoju duljenja u > y > i, ako ide ovamo 
kriska (kruha}, upor. ukr. kryska. Tako bi 
se tumacilo i kritak, kritina. Ali se kriska 
moze izvoditi i iz kriz*-: cruce (v.). Ne zna 
se, takoder, ide li ovamo kruljav (cak., Istra) 
»hrom, kljast, lahm«, poimenicen na -be kru- 
Ijac, gen. -Ijca (Istra) »1° hrom covjek, 2° 
prezime«, na -ast kndjast (Istra) »hrora«, na 
-e krulje m (Istra) »hromo celjade«. U slov. 
krutiti (o-) »truncare«, kruljav »hinkend«, kru- 
Ijavec. Upor. polj. krolic »runzeln«. Te bi 
rijeci predstavljale ie. *qrou- sa -lo mjesto 
rasirenja s. 

Lit: ARj 3, 899. 903. 5, 531. 651. 496. 
532. 554. 556. 652. 656. 646. 647. 663. 666. 
681. 682. 684. 679. 7, 405. ASPh 11, 448. 
Kusar, NVj 3, 338. Elezovic 1, 336. 236. 
333. 334. 2, 538. 237. Ribaric, SDZb 9, 160. 
Miklosic 143. 144. SEW 1, 628. 631. 630. 
667. Holub-Kopecny 190. 189. Bruckner 271. 
Mladenov 259. 378. ASPh 34, 394. 36, 123. 
Gorjajev 170. Tiktin 292. 300. GM U3-UA. 
207. 409. Baric, Rec. 376. WP 1, 481. Traut- 
mann 143. Matzenauer, LF 9, 13—17. 23—4. 
Joki, ASPh 28, 5. Boisacq 1 522. 512. Osten- 
-Sacken, IF 24, 247-8. si. Scheftelowitz, KZ 
56, 167. 191. 

krhat, gen. -ata m (Srbija, Milicevic) = 
= krat (dva sloga, Vuk, narodna pjesma) 
»sinonim: zelenko, sivac (konj)«, od tur. kirat, 
tur. sintagma ktr + at (v. at), od tur. pridjeva 
ktr »siv, siv(k)ast«. Upor. dorat (v.). 

Lit: ARj 5, 476. 531. Skoljic* 417. 418. 



kricelj m (Srbija, Cacak) »cesan, cesanj, 
bijeli luk«. 

Lit.: ARj 5, 532. 

kricka f (Ljubisa, Boka ?) »obla i glatka 
plocica sto se nalazi po kraju mora, plo(v)ka«. 
Lit: ARj 5, 533. 

krida f (19. v.) »(trgovacki termin) postra- 
danje trgovca koji ne moze da plati dugove«. 
Pridjev na lat. -alts kridalan (^Ina istraga). 
Radna imenica -atar < lat. -atus + -arius 
kridatdr, gen. -ara. Od tal. crida — grida, 
cridare — gridare, i srlat. preko njemackoga. 

Lit: ARj 5, 534. DEI 1157. 

krijes m, pi. kresovi (Vuk), kres (Vodice) = 
iris (Golac, Istra), sveslav. i praslav. (*kresi), 
»1° Johannisfeuer > 2° najveca ljetna pri- 
peka, 3° (kris, (Cubranovic) cvrcak, cicada« = 
krijest m (Peroja, Istra, glede dodatka t upor. 
duzd < doge i dubrovacko vlas, gen. vlasti)«. 
Slov. kres »Sonnenwende, tj. kad sunce 
postaje ljetno« ocuvao je prvobitno znacenje. 
Taj praslav. poganski termin bio je kristi- 
janiziran vec u stcslav. vtskresiti > (ikavski) 
uskrisiti (ZK) »&vaaxr|acu«, u nisticnom pri- 
jevoju uskrsnuli, -cm, stcslav. vtskrksncti = 
vdskrsnuti, postverbal uskrs ~ vaskrs — 
uskrsenje.CVTUC) »sinonim: vazam, gen. vazma 
(v. jamiti)« = apstraktum na -bje uskrsnuce n, 
iz crkvenog jezika vaskrsenje = vaskrsenje = 
uskfsenje pored -enje = voskres'enije = vellgdan 
(Kosmet), Iskrsmiti, -em (Vuk) »pokazati se«, 
skrsnuti »nestati«. Na -nik (s)krsnik (Istra) = 
kresnik (Krk) (prvobitno kudlak). Sa gubitkom 
pocetnog u- skrsnuce (Istra) i skrsnuti (1426, 
1533) »uskrsnuli«. Naziv uskrs ima svoju 
leksikologijsku porodicu. Pridjevi na -bn od- 
redeno uskrsni = na -ji uskrsnji (~r post, 
~e jaje), poimenicen na -jak uskrsnjdk (Crna 
Gora) »uskrsno jaje«, na -jaca uskrsnjaca 
»uskrsna kosulja«, na -ov iiskrsov (~a jaja). 
Impf, na -va- vaskrsdvati, -krsdvdm = uskr- 
savati (s > s prema uskrsnji), na -ovati.uskrsa- 
vati, -ujem (Vuk) »provoditi uskrs«. Od krest 
pridjev je kresni (Istra), odatle prema zna- 
cenju 1 ° poimenicenje na -ice krijesnica = 
kresnica (18. v., hrv.-kajk.) »Johanniswurm- 
chen« — krijesavac, gen. -avca = kresalka 
»svitac, svitaljka (od svijetliti v.)«. Upor. to- 
ponim Krisnik (ZK). Denominai na -iti 
krijesiti, krijestm (18. v.). Ostatak praslav. 
svecanosti uz krest »Sonnenwende« je paljenje 
uskrsne lomace = vazmenka (ZK). Ovamo ide 
i kras (folklorni termin ugarskih Hrvata, 



krijes 



195 



kril 



Jacke) »krijes«: vatra sto se lozi u oci Ivanj- 
dana zove se kras (u izrazu na krasu zgoreti). 
Glas a je stara zamjena za -fe poslije r. Ime- 
nica krijes (Martic) u znacenju »kresanje« je 
pseudojekavizam od postverbala kres (v.), od 
kresati dok se krijes »cicada« (Dubrovnik) 
dovodi u vezu s onomatopejskim glagolom 
krijestiti (v.). Palmotic: (huda zena) krijesti 
kako krijes sred Ijeta. Semanticka je paralela 
za Uskrs kao leksicki ostatak iz praslav. pa- 
ganizma prema perifrazi vazam njem. Ostern 
prema perifrazi Auferstehung. Imenica Ostern 
ostatak je iz germanskog paganizma: ags. 
eostre = slav. vesna, easturmonath »vesnin 
mjesec > uskrsna svetkovina«. Balticke pa- 
ralele objasnjavaju dvoje: s < ps i da je pra- 
slav. kresb po postanju postverbal od gla- 
gola koji je nestao u slavinama, a u lit. se 
ocuvao: kreipti »wenden, kehren«, iterativ 
kraipyti, u prijevoju kypti »sich unwillkiirlich 
wenden«. Prema tome je tp u krijes od ie. 
dvoglasa u prijevoju *qroip- rasirenog s po- 
mocu -s. Naziv kresb oznacuje dakle »1° vri- 
jeme sunceva obrata u ljetu, 2° pogansku 
vatru, krscanstvom prenesenu na Ivanjdan«. 
Ie. korijen *(s)qer-, u bazi *sqerei- s prosire- 
njem na p. 

Lit.: ARj 3, 903. 5, 536. 465. BI 2, 663. 
701. Ribaric, SDZb 9, 160. Elezovic 1, 85. 
Miklosic 138. SEW 1, 615. 633. Holub-Ko- 
pecnv 191. Bruckner 275. Trautmann 140. 
WP 2, 571. Weigand-Hin 350. Kostiai, IF 
5, 190-192. Vaillant, RES 22, 25. Hamm, 
KZ 67, 126. Joki, Stud. 41. Matzenauer, 
LF 9, 25. Boisacq 506. 

krik m (slov.) »cekrk, Hebemaschine, Hebe- 
zeug«. Od tal. eric, cricco, cricca, trsc. erico < 
srvnjem. kri'ec. 

Lit.: Strekelj, DAW 50, 34. DEI 1156. 

kril m (16. i 17. v.) = krilo n (Vuk) = 
krilo (Kosmet), sveslav. i praslav. *(s)kridlo, 
»1° sredstvo za letenje, ala, 2° (metafora, 
16. \.) Schoss (> sos u hrvatskim gradovima, 
Vodice), 3° suknja (ugarski Hrvati, Hrvatsko 
primorje, Krasica, Susak, slov.), 4° toponim«. 
Pridjevi na -bn krtlan, krtlnt (neologizam), 
krilovan (neologizam), na -ast knlast (Vuk), 
na -ovit krilovit (18. v., Kavanjin) = na -at 
krilat (stcslav. i rus.) poimenicen na -ica 
krilatica »1° ptica, 2° zmija, 3° parola, 4 D 
kao neologizam predlagano za avion, nije 
prodrlo«. Denominai (inhoativ) okrilatiti -Im 
(Vuk) »postati krilat«. Slozen pridjev krilonog, 
prevedenica od alipes. Deminutivi na -ce krioce, 



(Vuk) = krike (Zoranic) = krilce (Istra), 
krilance, gen. -anca (Srbija, Milicevic), na 
-asce < -bebee krilasce (18. v.) = na -ajce 
krilajce (Vodice, glede ; < s upor. Sujcani < 
Suscani »stanovnici otoka Suska«), na -ascic 
krilascic (Vuk) »austrijski dukat (upor. krilas)«. 
Na -ka krilka f »ljestve«. Na -oca krilaca 
(Vuk, Crna Gora) »ptica«, kriljacica »suk- 
nja (?)«, na -as krllas »1° ime domacih zivo- 
tinja (Bosna), 2° epitet za orla, zmaja, 3° 
talijer u kojem je orao, 4° vrst lade na Dunavu 
od Beograda nize«, na -jak kriljak (1670, 
ZK, Susnjevo selo, Cakovac kod Ogulina) = 
skriljak, gen. -aka (Lika) = krljdk (ZK, Lika, 
Sinac, Lesce) = skrlak (hrv.-kajk.) = sker- 
Ijok (Bednja) = skrljdk, gen. -aka (Hrvatska, 
Bela krajina), odatle hipokoristici skflja f 
(narodna pjesma), na -ka skrljka (narodna pjes- 
ma, Hrvatska) = siljak (Kordun, unakrstenje 
sa siljast, v.) »sesir«, na -Java kriljava »isto« 
(ZK). Na -avica kriljavica (Stojdraga) »izat- 
kani vez«. Na -utic (andeo) krilutic (Imotska 
krajina), deminutiv od krilut u crkvenom 
jeziku. Upor. nize kreljut. Od sintagme o 
krilu > okriliti »pokriti krilima« > okrilje 
(Vuk) »obrana, zastita«. Denominali na -ati 
uskrilat, -am (Kosmet, subjekt deca) »(me- 
tafora) jako se obradovati«, na -iti kriliti 
(se), krilim (nat-, o-, za-), s posiverbalima 
natknlak, gen. -Ikd, potkrilak. Pored krilo 
postoji prijevoj sa e mjesto i: (cakavski) krelo 
= krelo n (17. v., Vodice) »1° krilo, 2" obod 
na sesiru« = (sa hr < kr kao u hruska. Mace) 
hrelo, gen. pi. hrel pored hreleh (Hvar, Bru- 
sje) = na -ea krelja »skrge«. Deminutiv na 
-ica krel'ica »ala, pinna«. Odatle antroponim 
Hrelja > Relja Krilatica, hipokoristik Hreljko, 
odatle Reljkovic = Relkovic, pridjevski topo- 
nim Hreljin (Hrvatsko primorje) = Hierin > 
Fiorina (Grcka). S umuknutim h reljin (na- 
rodna pjesma, Marjanovic) »ptica«. Na -ut < 
participijalni nastavak -pf. kreljut f (15. v., 
Marulic, ZK), sa deminutivima na -be krelju- 
tac, gen. -"ca (Jacke), na -ic" kreljut'ic (Istra) 
pored kr'eljutic » 1 ° ala, 2° homunculus« i s 
pridjevom na -ast kreiiutast (18. v.). Glas / 
nastao je iz ie. ei. Tako u svim istalim sla- 
vinama, osim u polj. skrzydlo, brus. skrydlo 
i rus. krylo, kryl'ca, gdje je jery prema kryti > 
kriti (v.). U tim je jezicima nepostojano s-, 
koje se nalazi jos samo u hrv.-kajk. skrlak. 
Balticke usporednice obavjescuju nas o ko- 
rijenu praslav. izvedenice dobivene s pomocu 
sufiksa za oruda -dio > -lo (v.). Lit. skrieti 
»in Bogen fliegen, sich schnell bewegen« = 
lot. skriet »rennen, eilig laufen«. To je ie. 



kril 



krisma 



baza (s)qerei-, koja je u hrv.-srp. dobro za- 
stupana: upor. kriv, skrctti > zgrclti, kri- 
nica, krljes i uskrsnuli. Oblik krelo nastao je 
po zakonu likvidne metateze iz ie. *(s)qer-dlo. 

Lit.: ARj 5, 539. 541. 501. 502. 550. 548. 
7, 691. Ribaric, SDZb 9, 160. Hirtz, Aves 
153 Elezovic 1, 328. 2, 395. Mazuranu 507. 
538. Jovanovic, NJ 6, 85-86. Tentor, JF 5, 
208. Miklosic 304. SEW 1, 615-616. Holub- 
-Kopecny 191. Bruckner 497. XZ 41, 223- 
224. 45, 47. Trautmann 267. WP 2, 570. 
Mladenov 257. Vaillant, AF-S 22, 16. Matze- 
nauer, LF 20, 22-23. Gorjajev 171. 

kriminal m ( 15. v.) »kazneni sud, krivicno 
djelo«. Poimenicenje lat. pridjeva na -alls 
od erlmen, gen. -rail »zlocin« crlminalis, od 
cernere. Odatle pridjev na -tit > -an kri- 
mlnalan. U Krckom statutu (15. i 16. v.) 
krmenal, valjda preko mlet. izgovora. Ucene 
rijeci. 

Lit.: ARj 5, 548. 601. DEI 1157. 

krin m (Vuk, Vojvodina) »ljiljan, lijer, bo- 
gorodicino cvijece«. Deminutiv krlnac, gen. 
-nca. Pridjev krinov (Srbija). Nalazi se jos 
u stcslav., bug. krin pored varijante krem, 
arb. krine. Mozda ide ovamo i krenka f »biljka« 
pored krinka, koja se citira u ARj, ali se 
(na str. 549) ne daje znacenje ove biljke. Bal- 
kanski grecizam xpivov, rasiren preko evan- 
delja. 

Lit.: ARj 5, 505. 549. Miklosic 140. SEW 
617. Mladenov 256. 257. CM 206. Vasmer, 
GL 84. Sulek 173. 

krina f »1° mjera za zito, 2° casa«, sveslav. 
i praslav. rijec, ziva do 15. v. Deminutivi 
na -ca krlnca (16. v., Dubrovnik), s radnom 
imenicom krlncar (Stulic) »zanatlija koji gradi 
krinice«, krlnclca (Dubrovnik, Vuk) »zemljani 
sud za juhu, kavu s mlijekom«, na -lea kriniea 
»zemljana zdjela, canak, cinija«. Toponim Kri- 
njlca (Crna Gora). Sa varijantom hrl > kr: 
kmica (Krk, Belostenec, Stulic) »1° isto, 
2° toponim«. Slov. krnjlca »(metafora) tiefe 
Stelle im Wasser, Wasserwirbel«. Kulturna je 
rijec. Rumunji posudise crimd »Kasepresse«, 
Novogrci jcpivi »Bienenkorb, kosnica«. U 
prasrodstvu sa scrlnium > skrlnja. Od ie. 
baze *(s)qerel- rasirene formantom n. Od te 
je i kriv, krllo. 

Lit.: ARj 5, 549. 604. Miklosic 140. SEW 
1, 617. Holub- Kopecny 254. Bruckner 276. 
KZ 46, 235. Gorjajev 168. WP 2, 570. Mla- 
denov 257.'Joki, ASPh, 2S, 5. Tikttn 439. 



krinka f (Dalmacija?, Pavlinovic, danas 
obicno) »obrazina, krabonosica, krabulja, larva«. 
Ikavska izvedenica na -ka od stcslav. skrenja 
»scurrilitas, Spott, Schimpf« = skrenjeva- 
nije n »isto«, bez pokretnog s-, a ovo srodno 
sa stvnjem. seem »Scherz, Mutwille, Spott« ili, 
bolje, posudeno odatle kao tal. scherno »ruglo, 
ismjehivanje«, od ie. korijena *(s)qer- »ska- 
kati«, koji je zastupan u baltickoj grupi, a 
nema ga u slavinama. 

Lit.: ARj 5, 549. Miklosic, Lex. 853. 
Bruckner, KZ 46, 235. 51, 239. WP 2, 566. 
REW 1 7999. 

krip m »sol«. Nije oznaceno narjecje gdje 
se govori. Ocito je arb. kryp, kripe »isto«. 

Lit.: Vukicevic, 5>IFT 1895, 42-45. GM 
206. (cf. AnziFS, 199). 

kripta f (Kasic) »podzemna crkvica«. Ucena 
rijec od lat. crypto < gr. xptOTTn u krscanskom 
znacenju. Kao pucka rijec dolazi odatle sa 
cr > gr (upor. crassus > grassus) grot m 
»posuda kod mlina«, deminutivi na -be > 
-ac grotac m (Perast) »dubak«, na -cii < -be + 
-ie grocic »eine kleine holzerne Kufe, inwelcher 
gesalzene Sardelen gehalten werden«,gro?, gen. 
grota (Prcanj) »die (in der Form eines runden 
unten breiteren Stuhles verfertigte) Geh- 
schule«; grota f (Dalmacija, Bozava) »pecina«, 
morfologijski neobican augmentativ na ulj- i 
-ata > -ada grotuljada »velika grota«. 

Lit.: ARj 3, 463. 5, 551. Resetar, Stok. 
236. REW 2349. DEI 1159. 

krisma f (Voltidi), denominal krismatl, 
-mn, apstraktum krismanje n — (sa sm > zm 
kao u korizma, v.) krlzma f (Vuk, Boka, danas 
opcenito) = krlzma. (Rab, Bozava, Cres), krlz- 
matl (se), -dm (Vuk) »1° dijeliti potvrdu, 2° 
(metafora) udariti (Marulic, Cres, Krasic)« 
prema impf, krizmavati, krlzmavam (18. v.), 
na -ovati prekrizmovatl pf. »nanovo se kriz- 
mati«, pridjev krlsmen (16. v.), poimenicen 
na -Ik krizmenlk, gen. -Ika, krtzmant (kum), 
krizmanje n, poimenicen part. perf. akt. krlz- 
malac, gen. -aoca (18. v.), krizmalic (Kasic) 
»bijeli ubrus sto se postavlja na glavu krste- 
noga«, na -avac krizmavac, gen. -avca »koji 
krizma«, particip perf. pas. Krlzman, Krlzma- 
ntc, istarska prezimena = (sa zm > im) krizma 
(17. v., slov.), krizmatl, -am (17. v., Ancic, 
Glavinic), prezime Krlzman, na -be > -ac 
krizmanci, gen. -aca m pi. (Istra) »biljka 
polygala vulgaris«. Od lat. crkvenog termina 
chrisma za conslgnatia < gr. apstraktum 



krisma 



197 



Krist 



/p'ioua (od XP' ro »mazem«) > tal. cresima, 
fr. creme > krema (francuzizam, hrvatski 
gradovi). Stara posudenica u svim slavinama 
osim bug. i rus., iz vremena prije prevodenja 
Sv. pisma (Meillet). Iz panonsko-slavenskoga 
dolazi madz. korozsma »Patengeschenk«. Ide 
u balkanski latinitet, upor. arb. krezmonj 
»salbe«. 

Lit.: ARj 5, 584. 591. 11, 569. Tentor, JF 5, 
205. Kusar, Rad 118, 21. Cronia, ID 6. Ple- 
tersnlk 1, 472. Miklosic 141. SEW 1, 619. 
Holub- Kopecr.y 143 Bruckner 276. Meillet, 
MSLP 19, 11. 20, 1-25. GM 206. REW* 
1887. DEI 1154. 

Krist m (16. v., prema lat. citanju gr. x, 
govore samo katolici), pridjev Krlstov (Ka- 
sic) = Kristos (16. v.) = Krtstos (16. v.) = 
Krtstos (18. v.) = Krlstus (16. v.) = Krlstus 
(hrv.-kajk., ZK) = (prema grckom citanju %) 
Hrist m (14. v., kod katolika, pridjev Hristov) 
— Hristos (govore samo pravoslavci), pridjev 
Hristosov = u slozenicama hrlstoljubac = 
-Ijuban, -Ijublv, hrlstoljublje, hristonosan, -ime- 
nit, -darovan, prevedenica od a Christo datus, 
Hristodul < xpioto&ovXoc, = (sa I, > 0) 
Krst -(Novljanski blagdanar, 1506), pridjev 
Krstov (~ dan, 13. v. i ime 14. v.), odatle 
slozenica (spoj licnog imena i epiteta) Isukrst 
(15. v.) = Jezilkrst (Prcanj), koja se i danas 
govori, Krstorodlca (18. v.) »Marija«, biljka 
krstoruka »palma Christi« (prevedenica), Krstos 
(dubrovacki rukopis, 16, v.) = (sa sonantnim 
r) Hrst (14. i 15. v.), pridjev hrstov (15. v.), 
slozenica hrstoljublv (14. v.). Od kslat. Chris- 
tus < gr. xpl<Jt6<; »pomazan«, od xpio> »mazem«, 
upravo prevedenica od hebr. messla. 

U starijoj posudenici grckog epiteta r je 
presao u palatalni poluglas 6 (odatle sonantno 
f) kfst, gen. krsta m, sveslav., ali nije praslav., 
kako je tvrdio Budmani, »1 ° akt primanja 
u krscansku crkvu, Taufe = baptismus«, 
odatle sveslav. denominal na -iti krstltl, -Tm 
impf. (Vuk, is-, po-) »taufen = $amitfi>»„ na 
-ja- krstatl, -am (16. i 17. v., takoder rus. 
i stcslav.), iterativ na -ava- (po)krstavatl, 
-krstavam. U torn znacenju posudise i Madzari 
kereszt i keresztelni, dok Rumunji i Arbanasi 
ostadose kod gr. > lat. naziva botez = arb. 
pagezqj < *baptldlo. Te lingvisticke cinjenice 
pruzaju dokaz za tvrdnju da rijec krst, koja 
reflektira latinski izgovor grckoga epiteta, ne 
predstavlja narodni latinski govor Balkana, 
nego je kasnije teolosko prosirenje u seman- 
tickom pravcu, koje je zacijelo doslo sa zapada 
(iz Ogleja ?). Ne treba da bude posudenica 



iz stvnjem. chrlstenen < srlat. christlanare > 
stfr. cresttener, od cega bi krst bio postverbal. 
Rumunjsko i arbanasko krscanstvo je starije 
od slavenskoga i termini za akt primanja u 
crkvu predstavljaju balkansko-lat. rijec. N. 
pi. krsta (Vuk) u izrazu nostti krsta (Srbija) 
»zavetine, opcinska slava krsta« i pridjev na 
-bn kfstan, krsna (~sna slava 14. v., / — o 
Ime, ~i list) odnosi se na krstenje. Poimenicen 
pridjev na -ik krsnlh (Kavanjin) »krscanin«, 
krsnlca f »1° krsno ime, 2° kolac za nj«, na 
-jak krsnjak (18. v., Vuk) »1° krsno ime, 2° 
krsni kolac, 3° lonac u kojem se kuha o krs- 
nom imenu, 4° covjek koji slavi krsno ime«. 
Apstraktum na -it-bk krsticl, gen. krstitaka — 
krstitke f pi. (Hrvatska) — hrv.-kajk. krstltki 
»svecanost o krstenju«, s odredenim pridjevom 
(dan) krstitnjl (14. v.). Radna imenica na -telj 
krstltelj. Part. per. pas. kao pridjev krsteni 
(kum), poimenicen na -ik, -lea krstenik m 
(ne-), krstenica (ne-) »krsni. list«, pokrstenih 
prema pokrstenlca, na -jak nekrstenjak, gen. 
-aka (Srijem). Na -il-nica > -ionica krstlo- 
ntca — krsttonica = krstinica = krstajka = 
krstavlje n = krstlomk »zgrada u kojoj se 
krsti«. Na -ak krstak, gen. -aka (Srbija, Ba- 
nija) »hljeb za krsno ime«. Imperativna slo- 
zenica krstl-kume-dljete (Vuk) »biljka trifolium 
repens«. 

Ovamo ide lat. pridjev na -ianus Christianas 
> gr. xpLottcvoS, u kojem je gr.-lat. sufiks 
bio identificiran sa -janin: krscanin (polu-*) 
(prema lat. izgovoru gr. x) = krscanin (Molat, 
Rab na selu, u gradu krstjdnin, -janin, akcenat 
prema tal. cristtano) = (h)rlscanln m (prema 
grckom izgovoru x i bez sonantnog r) prema f 
krscanlca = kfscanka (Vuk) = (h)rlscanka. 
Odbacivanjem sufiksa -janin kfst (Bosna, na- 
rocito kod Muslimana, ZK kao neodredeni lic- 
ni subjekt »man, on«), s negativnim prefiksom 
nekrst m, f = kol. nekrst, gen. -i (Vuk, Crna 
Gora). Kao posudenica bez identifikacije su- 
fiksa krstijan (ZK) = kerstijan (Cres) »covjek«, 
upor. u mlet. cristtano »uomo«, f krscana 
(Vodice) »zena uopce«. Pridjev krscanskl. 
Apstrakti na -luk krstjanluk (Pavic) = krscan- 
luk m (18. v., Bosna) = krscanstvo. Denominal 
pokrscanlti, -im pf. (Pavlinovic) ptema impf. 
pokrscanivatl, -vam (Bella) = pohrtscanltl pf. 
(Stulic) »uciniti koga krscaninom«. 

Latinski izgovor Isusova epiteta sa sonant- 
nim r dobio je i znacenje »crux« kod pravo- 
slavaca. Ta cinjenica zacuduje. Znacenje 
»crux« bilo je zacijelo sugerirano oblikom 
gr. x> koje je i kratica za Chrlstus, ali • grcki 
izgovor epiteta nije dao to znacenje nego 



Krist 



198 



krisa 



latinski. Metafora pi. n (?) krsta = krsti f, 

m (pi. prema prsi, Vuk) »lumbus, kriza«. 

Augmentativ na -ina khtine, gen. khtina 

»dio tijela i druga znacenja kao plast, dio 

samara«. Ovamo i slozenica krstbbolja. Kad 

je rijec o metaforickim znacenjima, gubi cesto 

religioznu patinu. Na -eljac: krsteljac, gen. 

-Ijca (Boka) = krscica (Ljubisa) »vrst veza«. 

Deminutivi na -ic krstic, na -eh > -ak 

kfstak (17. v.), na -be > -ac krstac »na straz- 

njoj strani samara«, Krstaci (Lika, toponim), 

na -acic krstacic »orude na brodu kod male 

katarge«. Na -as krstas, s augmentativom 

krstasina -■■= -de krstac »1 ' (epitet za) orao«, 

krstas, gen. -asa »2° krizar, Kreuzfahrer«, 3° 

barjak, 4" talir, 5° vrst prsluka«. Pridjevi 

*krsni samo u krsnice f pi. (Vuk) »balcak«, 

krsnara (Matevac kod Nisa) »zmija Kreuz- 

schlange«, ki-staski, na tur. -li krstali (epitet 

za barjak, narodna pjesma), na -at kfstat 

(takoder toponim). Znacajno je krstasica ~ 

krstijez — krstaca »1 ' vjestica, 2' cuvarkuca 

(Rudnik)«. Na -ac < - axr|i krstac, gen. -aca 

»krstas«. Kol. krsce, slozenica krscersa (15. v.). 

Slozenice, pridjevi krstbnosan, krstopokloni, 

imenice krstonosa, prezime Krstonosic, pridjev 

krstonosin, f pi. krstonose — krsta »zavjetina«, 

vodokrsce »bogojavljenje«. S prefiksima pre- 

krstica =-- raskrsnica, raskrsce. Za brodski 

termin latinski neologizmi su prekrstac = 

prekrstah. Denominali s prefiksima skrstiti, 

-Im pf. (Vuk, Otok, objekt ruke: skrstenih 

ruku) prema impf, skrscati, skfscam, na -va- 

ukrstavati, skrscavam, prekrstiti (se), -im »pre- 

kriziti (ZK«, isprekrstati, -prekrstam »sloziti 

jedno po jedno sve unakrst (prilog)«, deminutiv 

krstariti, krstarim »krizaliti«, na gr. -os-ati 

krstosati, -sem (objekt vrata i pragove protiv 

vampira, Srbija). Prilozi nakrst, nakrstice, 

unakrst, odatle nakrsnica »vez unakrst (mozda 

prevedenica od Kreuzstich)«, nakrsnik (Srbija) 

»kolac koji se pece za dacu«, nakrst m »(Su- 

lekova prevedenica za) Kreuzband«. Znacajna 

je jos izvedenica na -us krstus za madz. kuruc. 

Madzarski slavizam kereszt ponovno je usao 

u jezik u toponimu Kerestinec, deminutiv na 

-ec od lokatlva *Kereszten, upor. Varazdin 

glede madz. lokatlva; u imenu biljke kere- 

stovnik m (Sulek) »trava Kreuzwurz, madz. 

kereszt/m, krestusac, gen. -Sea = krestusak, 

gen. -ska (Stulic, Orfelin) »polygala vulgaris«, 

upor. polj. krzyzownik, ces. kfizek. 

Lit.: ARj 3, 1. 697. 708. 4, 937. 5, 637. 
638. 644. 649. 7, 407. 889. 10, 455. 563- 
4. 624. Hirtz, Amph. 74-5. Ribaric, SDZb 9, 
160. Resetar, Stok. 240. NJ 2, 89-79. Ten- 



tor, JF 5, 209. Lalevic, NJ 2, 78-81. 278-283. 
Miklosic 144. SEW 1, 684. Bruckner 185. 
Mladenov 259. Kiparsky 233. Lohmann, 
KZ 58, 208. GM 191. Meinet, BSLP 19, 11. 

kristalad, gen. kristoda m (16. v., Dubrov- 
nik), deminutiv na -bk > -ak kristaodak 
(18. v.) = kristod (Kasic, analogijski nomi- 
nativ) = kristalad, gen. -alda = kristal (17. 
i 18. v.) = kristal (hrvatski gradovi) = kristao, 
gen. -ala (15. v.) = kriscal, gen. -ala (ZK) — 
kristao (Banovac) = (sa cr > gr) gristalad, 
gen. -aoda (Dubrovnik, 15. v.) »biljur, kristal, 
golot«. Pridjevi na -bn > -an kristalan (19. v.) = 
kristodan = kristalden, na -bsk kristalski (Be- 
lostenec) = kristalski (18. v.). Denominali 
na -iti kristalui (Sulek), na -ovati kristalovati, 
-ujem (19. v.), na -isati kristalisati, -sem, na 
-irati < njem. -ieren dodan na -iz- < -idio 
< -CQeiv kristalizirati, -iziram, kristalizovati, 
-izujem. Internacionalno od lat. crystallum < 
gr. yipvaiaXXoc, »led« (prasrodstvo sa crusta). 
Dubrovacki oblici pokazuju disimilaciju Id u 
geminati 7/ kao spioda < spilla < spinula, 
keldar < njem. Keller < cellar ium. 

Lit: ARj 3, 434. 5, 551. 554. DEI 1165. 
Budmani, Rod 65, 165. Strekelj, DAW 50, 33. 
SEW 1, 630. REW 3 2350. 

krisa f (ikavski, 16. v., Mikaija, Korcula), 
toponim Krisev Do (Crna Gora), Krisevina 
(Srbija, Krusevac) = krisa (Smokvica, Kor- 
cula), poimenicen pridjev na -jak krisnjok 
(Brusje) »7. mjesec, srpanj« = kresa, gen. 
pi. kresi (ekavski, Lastovo) = (sa docetkom 
-va kao murva, blitva, metva od deklinacije u) 
krisva = krischya (Belostenec, nejasno, jer 
se moze citati i krisca, sto opet nema smisla) = 
(ijekavski) krlesa (Dubrovnik, 16. v.) = (sa 
docetkom -va) krljesva (Vuk, Dubrovnik, 
Trpanj, Cilipi), na -ar kriesvar (Zore), epitet 
za skvrlj »sturnus roseus«. Dalmato-romanski 
leksicki relikt (upor. kreko-rom. kfis) od 
vlat. ceresea, pridjev na -eus od ceresus < 
cerams < gr. XEpaooc,, egejsko-maloazijskog 
podrijetla prema Battistiju, Slog kre- nastao 
je po pravilu likvidne metateze. Navedeni 
oblici pripadaju jadranskoj zoni. Kopneni 
oblici pokazuju ne samo likvidnu metatezu 
nego i prvu palatalizaciju : cresnja (slov.) = 
cresnja (Istra, ZU) = crlesnjo f (Bednja), 
na -jak cresnjak (Hrvatska) = cresnjavec 
(hrv.-kajk.), cresnjavka »kruska), pridjevi cres- 
njev = cresnjov, cresnjan, na -iste cresnisce = 
cresnjar (sv. Jelena kod Crikvenice) »enteriza 
melanocephala«, cresnjarka (Drivenik), cres- 
njartca (Lie) = cresnjavac (Gerovo) = crisnja 



krisa 



199 



kriti (se) 



f (Rab, Bozava, Mune) = ceresnja (Galicnik) 
= slov. ceresnja, cerisnja (ZK, Vodice), na 
-jak cerisnjak gra(h), ceresnar (15. v.) »mjesec 
u kome se beru tresnje« = cresnja (14. v., 
Cres), pridjev cr'esnjev, poimenicen Cresnje- 
vica (Srbija, Homolje), Precresnja (Srbija, 
Toplica) < pred cresnjom, upor. Prijepolje = 
(sa cr > tr) tresnja (danas knjizevno i opce- 
nito), pridjev trcsnjev pored tresnjov (Vuk), 
poimenicen tresnjevac (pasulj), treSnjovica, Tre- 
snjavina, toponim, Po tresnju (ribarska posta, 
Muo), Tresnjevo, tresnjarica = trisnja (Sibenik, 
Brae, Hvar, Vis). Ovamo jos izolirano trljesla 
(Boka, Vuk) »prunus austera« < (mozda) 
*ceresula, cirulic m scresnjar« (sjeca na tal. 
ciliegia). Docetak -nja dosao je unakrstavanjem 
sa visnja (v.). Oblik bez -nja cresa, koji bi 
se poklapao sa krisa itd., nije u hrv.-srp. 
potvrden. Upor. bug. ceresa. Vlat. oblik ce- 
resea pripada i balkanskom latinitetu kao i 
svim romanskim jezicima i njem. Kirsche. 
Upor. rum. cereala, arb. qent — cersi (Ulcinj), 
koji pokazuje prijenos akcenta kao i shtepi > 
shpT »kuca« < hospitium, ngr. ojiitl Sa Bal- 
kana ta se rijec prosirila i u sjevernim slavi- 
nama i postala tako sveslavenska. Njemacko 
posredovanje, kako misle Miklosic i E. Schwarz, 
nije nuzno za sirenje te mediteranske biljke 
medu Slavenima. 

Lit.: ARj 1, 822. 2, 78. 590. 5, 537. 538. 
553. 11, 454. Dulcic, HJ \, 61. Oblak, ASPh 
16, 441. § 27. Mon. serb. 442. Belie, Galicnik 
113. Ribaric, SDZb 9, 41. 82. Pletersnik \, 
100. Veselinovic, GG 26, 229-238 (cf. RSI 1, 
299). Hirtz, Aves 68. 74. Hraste, JF 10, 44. 
Zore Tud. 11. Radojcic, NJ 6, 217-223. Mi- 
klosic 34. SEW \ 149. Bruckner 581. Mla- 
denov 682. Schwarz, ASPh 40, 284-292. 
REW 1 1823. GM 225. 

kriti (se), krijem impf. (Vuk) (do-, ispo-, 
ot-, po-, pre-, pri-, ras-, raza-, raso/i/-, s-, 
salti-, sa-), sveslav. i praslav. (*kryti), »caelare«, 
prema iter, na -va- -krivali, -krivam, samo s 
prefiksima, part. perf. pas. (of)kriven, u stcslav. 
u nisticnom prijevoju peiheb em, u Decanskom 
hrisovulju skriven. Radne imenice na -ac: 
pokrivac, gen. -aca, skrivac, na -lac, gen. 
-aoca skrivalac. Na -alo: po-, prekrivalo n. 
Postverbali pokriv »krov«, na -ka pokrivka 
(Kosmet). Prilozi iskrivice (18. v.) = skrivice 
(Dubrovnik, igra ~), krijimice > krimice, 
kr'iom(a), kriomice, skrivec (gerund prezenta) 
= skrivsi (gerund preterita) = (na) skrivaj > 
skrvaje (gerund prezenta) (Vodice) »potajno«, 
odatle radna imenica kriomcar = krijumcar, 
gen. -dra obrazovana prema zulumcar (pored 



(-car), s pridjevom na -ev, -ski kriomcarev, -sfo', 
kriomcarstvo n, denominalom na -hi krijom- 
cariti. Ovamo mozda krionica »mrtvacki po- 
krov (?)«. Od osnove *kry- > kri- postoji jos 
rus. izvedenica krysa »krov«, kod nas kris m 
(18. v., Kavanjin) »zalaz sunca«, prilog krisom 
»kradomice«, s pridjevom na -bn krisan (Mar- 
tic) »sakriven«. Glas i nastao je iz jery-a < 
ie. «. Praslav. prijevojni stepen za perfektum 
je nomen actionis krov, gen. -krova — krov, 
gen. krova (Buzet, ZK), s prvobitnim zna- 
cenjem »ono cim je sto pokriveno > \° tectum 
(po semanticnom zakonu rezultata), 2° palu- 
ba, kuvijerta« 3° djelo kojim se sto sakriva«. 
Pridjevi na -bn krovan (17. v., Kavanjin), 
s izvedenicama na -ica krovnica »1° ceramida, 
kupa, 2° kovceg pokriven zaklopcem«, krov- 
riica (Istra) »lisnata grana«, na -jaca krov- 
njaca »kuca pokrivena krovinom«, krovinjara 
»Strohhutte«, na -nat krovnat »pokriven kro- 
vinom«, na -en (s)krSven = na -it skrovit 
»sakriven«, skrovitost, na -an skrovan, skrov- 
nica »spremnica« (upor. stcslav. sbkrovb »abscon- 
ditum« > skrov), na -at krovat »podoban za 
krov«. Deminutiv na -ic krovic, -ica (Lika). 
Augmentativ na -ina krovina (18. v., Vuk) 
»nevaljalu sijeno za krov«, odatle na -jak krb- 
vinjak »krov od slame«. Kol. na -je kravlje 
n. Radna imenica na -be krovdc, gen. krSvca 
(ZK) = na -ar kravar (neologizam) »pokrivac«. 
Na -iste (s)kroviste (13. v., Vuk). Na -arka 
krovarica »ptica cettia altisonans«. Stcslav. po- 
krov b > pokrov »mrtvacko pokrivalo« usao 
je u crkvenu terminologiju: pokrov Bogoro- 
dicin — pokru, gen. -ova (Buzet, Sovinjsko 
polje) »poklopac« — pokrof, gen. pokrova 

(Cres) »Deckel«. Prilozi krovom u krovu 

»tajno« (prema znacenju 3 C ). Deminutiv na 
-be pokrovac, gen. -ovca, s augmentativom na 
-ina pokrovcina »Pferdedecke«, na -ic pokrovlc 
(Buzet). Naziv *poleeo beb »pokrivalo« kulturna 
je rijec koju posudise Rumunji u razlicitim 
varijantama pracovitd — proskovita »Decke, 
Kotzen« = provdt = -vet »pokrov za kalez«, 
Arbanasi pokrove »ein Tuch« = Novogrci 
mopxopa (Tesalija) »Decke«, Madzari pokrocz. 
Neologizam pokrovitelj je prevedenica od 
protector »patronus«, s apstraktumom pokro- 
viteljstvo »protektorat« usao je u saobra- 
cajni i knjizevni jezik [za Maretica rusizam, 
rus. pokroviteh}. Stvoren je od pokroviti = 
pokriti. Ima i pridjev pokrovit »nejasan« 
(prema skrovit). Balticke usporednice sadrze 
prvobitno ie. znacenje od praslav. kryti — 
krovT: lit. krauti, krauju »postaviti jedno 
na drugo« = lot. kraut »metati na kup«, 



kriti (se) 



200 



kriv 



odatle krava »kup«. Praslav. znacenje »caelare« 
razvilo se prema tome iz potrpavanja (ra-). 
Upor. bosanski izraz potrpaj to = zataji U gr. 
xpujiTCO. Ie. je korijen *qrau- 1 *qru- i am- »1° 
gomilati na hrpu > 2° pokrivati« bio rasiren 
formantom p. V. krasti. 

Lit.: ARj 2, 599. 3, 937. 900. 5, 550. 554. 
538. 548. 553. 617. 618. 10, 562. Elezovic 2, 
43. 538. Tentor, JF 5, 209. Ribaric, SDZb 
9, 191. Miklosic 143. SEW 1, 625. 632. Ho- 
lub-Kopecny 189. 190. Bruckner 273. WP 1, 
477. Trautmann 140. Mladenov 258. GM 347. 
Tiktin 1267. Belio, Priroda 299. Horak, ASPh 
12, 299. Boisacq 522-523. Fraenkel, H"hS 
12, 187. Uhlenbeck, PBB 27, 122. Wiedemann, 
/F \, 194. Maretic, Savj. 94. 

kritik m, poimenicen kslat. pridjev criticus 
< gr. xpmxoc, = na -./UT < -arius kriticar, 
pridjev na -bsk kriticki = kritican (19. St., 
Sulek), imenica kritika, upravo poimenicen 
gr.-lat. pridjev critica. Apstraktum na -izam 
kriticizam, gen. -zrna. Denominal na -ati 
kritlkati, -am impf. (Perast) = prema njem. 
-ieren < gr.-lat. -izare < -idiare kritizirati 
-tizirdm — (zamjena sa -ovati) kritikavau, 
-ujem. Ucene internacionalne rijeci. U srodstvu 
s apstraktumom xpiaic, > kn'za f (od xpivco). 

Lit.: ARj 5, 556. DEL 1161. 1166. 

krTv, kriva (Vuk), baltoslav., sveslav. i 
praslav. pridjev (opozicija: prav, v.), »1° 
obliqmis, krumm (konkretno znacenje), 2" 
sakat, hrom, sepav (Korcula, Kosmet), 3 
(moralno znacenje) reus, schuldig, 4° neprav, 
neispravan, 5° (u narjecjima, Cres) lijevi«, s 
prefiksom nakfiv (Kosmet) »1 J dosta kriv«. 
Izvedenice su najcesce od znacenja T i 3°. 
Od prvog je znacenja poimeniceno f kriva 
»1 kriva sablja, 2° krivo drvo u straznjem 
kraju kukuruzane koje sapinje dolje podu- 
mijente. a gore vjencanice (Dobroselo, Lika), 
3 L stap na donjem kraju kriv poput srpa 
(sluzi u igri krivanja s denominalom iskrivati, 
iskrivom »dobiti kod te igre«, deminutivom na 
-ica krivica i augmentativnom krivetina), 
4 (kriva, Vuk) svinjska bolest od koje se 
svinjce obrce, odatle denominai bkrivati se 
(subjekt svinje), 5° (kriva, Posavina) rebro u 
lade (v.)«. Poimenicenja s pomocu sufiksa na 
-aca krivaca »1° nesto krivo (sablja), 2° seoska 
plemija, koliba (Kosmet), 3° puska (satrovacki, 
Sirinic), 4" toponim«, s prilogom na -ski 
krivackT (udariti puskom), na -be krivac, gen. 
-vca (Vuk, Hrvatska) = krivivjetar »jugoistocni 
vjetar (valjda prema znacenju 5°) = rum. 
crivet »Nordwind«, na -adak, gen. -atka 



krivddak »nesto krivo (drvo)«, na -alja kri- 
valjei pi. (Ljubisa) »1° roguljice, 2° (sing.) 
bijelo grozde kriva zrna«, na -aljica kri- 
valjica »epitet sablji«, na -aljka krivaljka »vrst 
kruske«, na -ulja krivulja »1° kriva crta, 2° 
smokva (kriviija, Cres), 3° zensko hromo 
(Kosmet)«, -uljica krivilljica (Dobroselo) »sara 
na carapama«, na -anja krivanja »krivljenje«, 
na -ca krivca, s deminutivom krivcica »1° 
biljka anagallis, 2° toponim, 3° (Brae) bijelo 
grozde«, na -icica krivicica »biljka«, na -aja 
krivaja »veliki noz sto se nosi za pojasom«. 
Ovamo mozda krice (Kosmet) »krivenje«. Na 
-elja krivelja m »saljiv naziv za covjeka krivih 
nogu«. Slozenice od sintagmi sa kriv u prvom 
dijelu, a u drugom s nazivima predmeta koji 
mogu stajati nakrivo, cesto s humoristickom 
tendencijom: krivisa-kapa »koji nosi kapu 
nakrivo« = krivokapa, takoder prezime na 
-ic, krivobel (Hrvatsko primorje) »vinova 
loza«, krivodo, gen. -dola »1° krivi do, 2° 
toponim«, krivodrska (Vuk) »kruska s krivim 
drskom«, krivdglav, s poimenicenjem krivb- 
glavica, krivbgled, krivoguz m prema f krivb- 
guza (Lika) = krivogiiza (Kosmet), krivb- 
kura, krivbkur m = krivokiir (Kosmet) prema 
krivopizd (za zensko, Vuk), krivomiga »biljka 
jynx torquilla L.«, krivbnog (Vuk), krivbok 
(18. v.), krivbputica, krivbstruk (16. v.), krivb- 
ruk, krivostran, krivosija (odatle prezime Kri- 
vosTc; takoder toponim), krivoust = krivous 
(Kosmet), krivbvrat. Denominali (inhoativ) na 
-ati krivali, krivam »postajati krivim« = na 
-iti, -eti kriviti (se) — krivjeti, krivim (Bella, 
Ljubisa) »bramati«, okrimt (Kosmet, subjekti 
tele, ovce) »ciniti da je sto krivo«, kriviti se 
(Smokvica) == kfivit se (Kosmet) »plakati«. 
Odatle krivnja (Dubrovnik) = krivnjava 
»krivljenje« =-= krivljat, krivljem (Kosmet) = 
krivdh, -vjen (Korcula) »sepati«, na -udati 
(prema vrludati) krivudati, -am (Vuk, Boka) 
(is- Piva-Drobnjak), s pridjevima krivudan, 
krivudast, -av (Srbija), krivudalo m, krivudina 
»mjesto gdje je sto krivo«, iskrivljivat, -ujem 
(Kosmet). Toponimi na -aj, -aja, -ajica Krivaj 
itd. mogu da potjecu samo od konkretnog 
znacenja. Vrlo je malo posudenica u okolnim 
jezicima. Upada ipak u oci xpuptxaa (Grcka, 
otok Thera) »koza«, nazvana ovako po krivim 
rogovima. Od moralnog znacenja nahode se 
takoder brojne izvedenice, koje se u najvise 
slucajeva slazu u sufiksima s izvedenicama 
od prav. (v.). Pridjev je rasiren sa -bn krivdh, 
-mia (17. i 18. v.). Koliko je toponim, kao u 
Srbiji, ide u prvu grupu. Poimenicenica na 
-Tk krivntk (16. v.) nije usla u jezik, nego na 



kriv 



201 



kriz 



-be krivac, gen. -vca (12—13 v., Vuk) »reus« 
prema f krivica (17. v.). Apstrakta su na -da 
krivda (prema pravda) s pridjevom krivedan 
(16. v., prema pravedan) i denominalom 
krivditi (Stulic), na -ica krivica pored krivica 
»1° opozicija: pravica, 2° smokva (Marulic, 
prema m krivac, konkretno)«, s pridjevom na 
-bn krivican (17. v.) i apstraktumom krivicnost, 
na -ina krivina sa deminutivom krivinica, 
krivinja (cakavci, 16. v.), na -nja krivnja, 
na -ost kfivost (prema pravosf}. Denominal na 
-iti kriviti, krivim (i u drugim slavinama) 
(is-, o-, s-, sa-) prema iteratlvu -krivljivati, 
-krivljtijem, samo s prefiksima. Odatle kri- 
vitelj, okrivljenik, gen. -ika (poimenicen part, 
perf. pas.). Mnogo imenickih i pridjevskih slo- 
zenica od sintagmi sa kriv u prvom dijelu, 
a u drugom imenice moralnog znacenja: 
krivobog (18. v.), s pridjevom krivoboski, krivo- 
bozan i apstraktum krivobostvo, na -bc krivb- 
boeac, krivocasce (17. i 18. v.) »praznovjerje«, 
krivodusan (18. v.), krivbkletan, s poimenice- 
njem na -Ik krivokletmk — krivozaklinjalac 
(17. i 18. v.) i krivbkletva (18. v.), krivbrota 
(Stulic) i krivbrotnik (16. v.), krivbstovlje, 
krivotvorac, gen. -rea, krivotvorina (neolo- 
gizam) »falsifikat«, krivbvjerac, gen. -rea, 
krivovjerje itd. Prilozi krivo, ukrivo (Piva- 
-Drobnjak). Od znacenja 4° krivci m pi. (Kos- 
met) »pijetli koji kukuricu nocu ili prije pola 
noci«, opozicija pravi »koji objavljuju zoru«. 
Prvobitno je znacenje konkretno. To pokazuju 
i balticke usporednice koje znace samo to: 
lit. kreivas = lot. kreiss »obliquus«. Moralno 
je znacenje praslavenska inovacija, stvorena 
po semantickom zakonu metafore. Balticke 
nam usporednice objasnjuju i podrijetlo sa- 
moglasa i u pridjevu. Taj je nastao iz ie. dvo- 
glasa u bazi *(s)q(e)rei- sufiksom -uo. Upor. s 
drugim prijevojem, a istim sufiksom lat. curvus. 

Lit.: ARj 3, 900. 5, 556. 563. 566. 583. 
Vukovic, SDZb 10, 387. 389. Elezovic 1, 
326. 328. 236. 428. Tentor, JF 5, 208. Troja- 
novic, JF 5, 224. Miklosic 141. SEW 1, 618. 
Holub-Kopecny 191. Bruckner 21 G. ASPh 29, 
115. Trautmann 141. WP 2, 570. Mladenov 
257. Meyer, IF 31, 466. Sutterlin, IF 25, 
66. Uhlenbeck, LUA n. f., avd. 1, Bd 18., 
br. 2 (cf. LJb 10, 340). Uhlenbeck, IF 30, 
292. Scheftelowitz, IF 33, 162. Tiktin 440. 

brizolit m (Bella) = krizalit (Belostenec) 
»vrst dragog kamena«. Od lat. chrysolithus 
preko tal. crisblito < gr. slozenica xpvaoXiQoq, 
od xpuoog »zlato« i MQoc, »kamen« (v. litica). 
Ucena rijec. 

Lit.: ARj 5, 551. DEI 1163. 



kriz, gen. kriza m (zapadno, katolici) = 
kriz (Bozava) »1° sinonim: krst (pravoslavci) 
kao crkveni termin«, pi. m krizi »2° svetkovina 
Spasovo«, kriza n pi. (Istra) »3° krsta, leda 
(Molat), 4° macula in crucis formam (kod 
zmije) (Sv. Simun, Zagreb), 5° toponim s 
pridjevom. Sveti«. Deminutivi na -ic krizic 
(ZK), na -ic krizic (Vuk), krizicak (ugarski 
Hrvati), krizica »vinova loza, biljka«, na -be > 
-ac krizac, gen. -sea, takoder biljka; na -bk > 
-dk kfizdk, gen. -ska. Postverbal na -ka kriska 
f (Vuk, ~ jabuke, lubenice, sira, hljeba) »Schnit- 
te > snjita (ZK)«, s deminutivom kriscica 
(Vuk). Augmentativ kriscina (Srbija). Odatle 
na -ara kriskara (Macva) »kapa od vise ko- 
mada«, od krizati »zerschneiden«. Hipokoris- 
tik kriza (Kurelac) »ime ovci«. Pridjevi na 
-bn > -an krizan (~ni put), poimenicenja na 
-ica kriznica »dva drveta sto stoje unakrst« = 
kri'znica (Vuk) »kapa katolickog svecenika«, 
kriznik (17. v.) = krizar = kriznjak = kri- 
zonosa (18. v.) »krstas«, odatle pridjev na 
-bsk kriznickT (17. i 18. v.) »krstaski«, i na -ija 
kriznicija, na -jacca kriznjaca (Brae) »morska 
zvijezda«, na -ev krizev, poimenicen na -dk 
krizevak, gen. -aka, na -be > -ac Krizevac, 
m pi. Krizevci, sr. r. Krizeve (18. v.) »isto 
sto krizi«, na -ka krizevka »kruska«, krizovka 
(Sv. Ivan Zelina) »vipera berus«, na -evat 
krizevat (~ kum), na -at krizat = krizevan, 
poimenicen krizatica »gentiana cruciata«, na 
-ast krizast, na -iste krizisce (Istra) = kri- 
etna = krizanja (ZK) = krizanja (Krasic) = 
na -ur krizur (Istra) = krizopuce = krizepuce 
(hrv.) = prekrii (Cres) — zacijelo i toponim 
Prekrisje (15. v., Zagreb) = Prekrize pi. 
(ZK) »raskrsce«. Na -ol: krizo, gen. krizala 
(Lika) »kriska«. Na -ulja krizulja (Istra) »zve- 
cac, briza media«. S prefiksom pokrizak, gen. 
-ska m (Vuk) »nekakav svetacac oko Spasova 
dne kojega nema u kalendaru, ali ga narod u 
Jadru (Srbija) svetkuje ili je nekada svetkovao«, 
zajedno sa kriska dokazuje da rijec kriz. prvo- 
bitno nije rijec katolika nego i pravoslavaca 
i da je religiozno obiljezje rijeci nastalo kas- 
nije. Upor. jos ukr. kryzka. Na -al krizao 
(genitiv nije potvrden) »sonchus«. Na -alina 
krizalina f »ciklama«, na -alj Lfizalj »biljka«. 
Na -T krizar, gen. -ara m (18. v., Vuk) 
»1° krstas, 2° talijer« prema ikrizarica (Trpanj) 
»vjestica koja ima pod nosom krizic«, s prid- 
jevom krizarski. Na -ak krizah, gen. -aka m 
(Vuk) »1° talir, 2° vrsta pauka«. Denominali 
na -ati krizati, -am »uciniti nesto na kriz, 
precrtati« (is-, ispre-, pre-, s-), na -iti prekri- 
ziti se (ZK, hrv.-kajk., Belostenec, Voltidi. 



kriz 



202 



Krk 1 



Stulic) »prekrstiti se«, impf, prekrizivati, -am, 
na -anti krii&riti, krizarim »krstariti po moru«. 
Odatle prilog prekrizice. Neologizam na -ala 
skrizala = -aljka skrizaljka (iz rus.), stvo- 
ren je prema stcslav. i rus. skrizah f »tabula«. 
S prefiksom s je skriska f i skriz •= skfz (sa 
kri > kf) »(s)krizalina, miholjica, klobucac, 
ciklama, cyclamen europeum«, na -an skizan 
m »rusomaca, skrizao »vrsta trave«, skrizar 
m »kolut, discus«, skrisisce = raskrisce. Prilozi: 
skriz (Istra) »razroko, skiljavo«, nasokriz (Lika) 
»unakrst« — nasukriz (Lika) »prekonoz sapeti 
konje«, nasukrizice »nasukrstice«. Upor. slov. 
navzkriz, nakri&ce -- nakriz (hrv.-kajk.) = 
naokriske. Naziv kriz gotovo je sveslav. (ne 
praslav.) posudenica iz lat. crux, gen. -cis 
kao krscanskog termina. Nema jedinstvenosti 
u pogledu posrednika. Prema Miklosicu rijec 
je posudena u Panoniji u 9. v. iz stvnjem. 
chriuze < lat. cruce, nvnjem. Kreuz. Kiparsky 
uzima kao vrelo istro-rom. kruze (Atlante 
italosvizzero karta 790, punkt 398). Ali istro- 
romansko krscanstvo nije moglo biti izvor, 
nego nastojanje oglejskih patrijarha u po- 
krstavanju juznih Slavena, narocito Hrvata i 
Slovenaca. Zbog toga kriz kao krscanski ter- 
min ide zajedno sa korizma. Vrelo je furlanski 
croz. Glede prijelaza ro > n upor. Kims < 
Roma, tj. zatvoreno lat. dugo o bilo je reflek- 
tirano sa M i u vezi s rom. r, koje je bilo mek- 
se, palatalnije nego slav. r, dalo je r'u. U toj 
vezi razvilo se *riu jednako kao judaeus > zi, 
dovinb. Ne rnoze se uporedivati s arb. kryq = 
kruc (Ulcinj) = kruct »krsta (dio tijela) «(Ulcinj). 
Ribarska posta u Ulcinju Ada Krucu je za- 
cijelo mlada posudenica. Arb. kryq ide Za- 
jedno s rum. cruce. Iz balkanskog je latiniteta. 
Stoji na stepenu vulgarnog latiniteta, dok slav. 
krizb iz 9. v. sa z ide zajedno sa kalez < calice, 
comoz (v.), tj. pretpostavlja sonorizaciju cru- 
ce > *cruge > croie. Glas z nije refleks za 
stvnjem. z- Prezime Cruce 1283. == 1124. Crasi, 
de Crono, de Crasi, Crose 1330, u Dubrov- 
niku 12—17. v. Crasi, Crosio 14. v., Crusi 
glasi sa -ic Krusic 1253, predstavlja dalm.- 
-rom. refleks s za -ce. Upor. Valdanos (Ulcinj) 
< vallis de nuce. Preko madzarskoga je kuruc 
{1514, 1697, 18. v.) < lat. cruce »1° vojnik, ko- 
njanik, 2° malen covjek (Lika)«, madzarski 
apstraktum kurusag m »ustanak, buna«, od 
madz. kurucsok »seljaci pobunjenici«. 

Lit.: ARj 4, 1. 5, 553. 471. 678. 818. 901. ' 
7, 406. 471. 666. 639. 10, 559. 11, 569. 570. 
Pletersnik 1, 666. 678. 680. 771. 816. Maretic, 
NVj 3, 192. Tentor, JF 5, 208-209. Miklosic 
141. 304. ASPh 11, 110. SEW 1, 619. Holub- 



-Kopecny 191-192 Bruckner 276. .KZ 48, 182. 
Kiparsky 114-115. Mikkola, MSNH 7, 261. 
si. (cf. IJb 11, 467). Bohac, LF 35, 223-226. 
432-435. Matzenauer, LF 9, 10. RFW'234S. 

Krk 1 , gen. Krka m (Budmanijev akcenat) 
»1° otok u Kvarneru, 2° glavno mjesto na 
njemu«. Potvrde od 1388. z Krka, v Krci 
1466, 1470. v Krk. Pridjev (ktetik) krcki 
(13. v., Zakon vinodolski), knezija krcka. 
Etnik na -janin Kfcanin (14. v., Statut krcki, 
pi. m Krcane) m prema f na -inja Krkinja. 
Tal. je naziv sasvim drugi Veglia, koji govore 
i Hrvati Veja. Taj se osniva na Porfirogene- 
tovu BexXa < vlat. veda < vetula, pridjevski 
deminutiv od kllat. vetus, gen. -eris. Na torn 
se osniva i krckoromanski Vikla i ktetik 
veklesun < vlat. vekl- sa dvostrukim pridjev- 
skim sufiksom kllat. -ensis > vlat. -esis + 
-anus > krcko-rom. -un. Mlet.-tal. Veglia na- 
stao je iz suglasnicke grupe cl > gi (furi.), 
upor. Mutula > Muda > Mugia > Muggia. 
Ktetik je na -otto (upor. cozot od Chioggia < 
Claudia) < gr. -axf|c, vegliato. Bexka > 
Vikla je poimenicen pridjev z. r., jer se pod- 
razumijeva civilas »Stari grad, Citta vecchia«. 
Krk tocno reflektira anticki toponim Curicum. 
Problem je dvostruk: 1° kako to da su anticki 
toponim ocuvali Hrvati, koji su ga morali 
cuti u 7. vijeku od domacih Romana (ti su 
se odrzali sve do konca 19. v.), a i oni su ga 
napustili, 2° ako je Vekla = Vikla po zna- 
cenju »stari grad«, pita se da li je postojao 
na otoku Novi Gradi Oba se problema danas 
jos ne mogu rijesiti. Moguca su samo na- 
gadanja. Istaci treba da se iz starine na 
natpisima ocuvao i etnikum Curicta, koji je 
obrazovan s pomocu ilirskog sufiksa -ta 
(upor. Delmata). Moze se nagadati da se 
Curicum odrzao u toponomastickim izvede- 
nicama Kakarajne f pi. i Kokorece n, nazivi 
krckih njiva. Reduplikacija pocetnog sloga 
upucuje na jaku onomatopejsku izmjenu, 
ako je nastalo od pridjeva Curie + -ina ili 
-ena i Cur'icticum, u krcko-rom. *Corecaina, 
*Corececo sa metatezom i asimilacijom *Ka- 
rakaina, Cocorece. Kako za te promjene nema 
dokaza u historijskim tekstovima, ostaju samo 
lingvisticke kombinacije. Vekla = Vikla 
mogla je nastati prema tipu Civilas vetus 
ragusina > Cavtat, tal. Ragusavecchia, u 
krcko-rom. * Vikla corecaina ili *corececo. Novi 
(krcki) grad mogao je biti ondje gdje je danas 
Punat »Most«, koji je Punat spajao preko 
Prnibe sa Krkom. 

Lit.: ARj 5, 594. Skok, Slav. 21-3. AGL 
25, 132-135, §§ 121 i 122. 24, 23, § 21. 



krk 2 



203 



tekija 



krk 2 (narodna pjesma), indeklinabilni prid- 
jev kao epitet za coja (krk-coje, caksire) = sa 
tur. -li krkli (derdan od krkli merdzana, Pav- 
linovic) = na.krk.li dolama (Relkovic). Rapic 
ima (patiti od) krkli pantofola iliti cipela za- 
cijelo u znacenju »tijesan«. Martic ima: 
krklom gorom zaci u nejasnom znacenju. 
Mozda je u vezi s tur. kirkmak. V. krkma. 

Lit.: ARj 5, 593. 594. 7, 406. Skoljic? 
418. 

krk 3 m »Hals«, ces., polj., gluz. praslav. 
rijec (*ktrkb), istisnuta je u hrv.-srp. od 
grlo (v.). Da je nekada postojala i u juznoslav., 
dokazuje rum. cared »Buckel, Riicken« i 
nase izvedenice na -aca kfkaca (18. v.) »leda, 
hrbat« s prilozima hrkace, nakrkace (nositi, 
Vuk) = na krkace (Kosmet) = nakrkac 
(Bakar, Grizane), u deminutivu krkacice, 
krkacke (Crna Gora, Ljubisa), krkica nosit 
(Istra), s denominalom na -iti krkaciti, -im 
»tovariti na krkace«. Bez sufiksa glasi prilog 
krke = na krke (Stulic, Pavlinovic) = (uzeti 
dite u) krke = kfkice (Vodice, Istra). Naziv 
kfkaca (Dobroselo, Lika) i bacvarski je ter- 
min »dva obruca shvatnjaka«, krkace f pi. 
»dvije zice uvedene izmedu zubaca«. Ovamo 
ide zacijelo i krkljati, -am (Lika) »nositi di- 
jete« i kfkiti, krkim (Dobroselo, Lika) »tjesiti 
rasplakano dijete«. V. jos grciti = kreiti. Ie. 
je korijen *(s)qer- »okretati, savijati« rasiren 
na q. Prema tome je u prasrodstvu sa stvnjem. 
hrukki > Rucken, sanskr. kfkatam »Hals, Ge- 
lenk«. 

Lit.: ARj 5, 592. 594. 593. 7, 406. Ribaric, 
SDZb 9, 160. Elezovic I, 329. Miklosic 156. 
SEW \, 667. Holub-Kopecny 187. Bruckner 
220. KZ 48, 175. GM 135. WP 2, 569. Tiktin 
292. 

krk 4 (Bosna) »cetrdeset«, brojnik u krk vizii- 
no, u slozenicama u kojima oznacuje vojne za- 
povjednike: krk-gazija (v. gazila) od dva pa- 
saluka, krk-serdar sa Gacka = kfserdar, gen. 
-dra (Srbija), v. serdar. Turcizam (tur. kirk 
»40«). 

Lit.: ARj 5, 593. 630. Skok, Slavic 15, 
360., br. 433. 

krka (Vela Luka, Muo, Korcula, Pavlinovic, 
Ostojic) = krga (Sv. Stefan, Pastrovici, Budva) 
= krjka (Mljet) = korka (Zore, Slovinac, 
Dubrovnik) »(ribarski termin) borova kora 
koja se stavlja u pilo od ulja, pa se tuce i vari 
(sluzi za tanganje /v./ ribarskih mreza)«. 
Dalmato-romanski leksicki ostatak od lat. 
cortex, gen. -zas, s ocuvanim k > g pred -e 



u *cortice. Upor. arb. korqe f »Rinde«, Logu- 
doro (Sardinija) corteghe, tal. cbnice, corteccia. 

Lit.: ARj i, 344. 593. Zore, Rad IIO, 
217. 116, 217. Skok, Term. 72. Macan, ZbNZ 
29, 206. GM 200. REW 2263. DEI 1126. 

krkala f (Ston) »balega« = krkalo n (Zrnovo, 
Korcula) »necistod mazge«. S augmentativnim 
sufiksom -ina kfkalina (Ston, Pavlinovic) = 
krkaljina (Kurelac) = krkovina (Stulic) = 
krkolina (Lika) »konjske izmetine«. Denominal 
na -iti kfkaliti (u jasle, subjekt koitj") »gnusiti«. 
Upor. krkavina »biljka rhamnus frangula L.« 
i krkovina (Dalmacija, Danilo) »vinova loza 
bijela grozda«. Za tu biljku daje se u ARj i 
oblik krhlikovina (Sulek). To je slov. krhlika, 
krhlikovec, krklikovina »Faulbaum, rhamnus 
frangula«. U torn znacenju je krkavina = 
krhlikovina zacijelo izvedenica od krhak > 
krk (v.). Da li je odatle i naziv zivotinjske 
necisti, ne zna se. Mozda je dalmato-romanski 
leksicki ostatak od pridjeva na -alis corbicale, 
od *corb'icus. 

Lit.: ARj 5, 593. 594. 595. Pletersnik 1, 
472. SEW 1, 630. REW S 2223. 

Kfkar, gen. Kfkra (Budmanijev akcenat),. 
danas Korcula, poklapa se posvema sa Porfi- 
rogenetovim xa Koijpxotjpa, n Kotipxpa fjxoi 
xo KCxep u polovici 10. v. U 16. i 18. v. Krkar. 
Od Dubrovcana 'upotrebljavaju Krkar Na- 
Ijeskovic i Marin Drzic. Krkar se zvao i 
poluotok Peljesac = Pelisac, gen. Pelica. 
Pridjev (ktetik) na -bsk krkarski kod dubrovac- 
kih pisaca. Etnik na -janin Krkranin (16. v.). 
Danas nema traga torn nazivu. Zamijenio 
ga u narodnom govoru Korcula < mlet. 
Curzola, koji pravilno reflektira predrimsko 
Kopxvjpa, zacijelo mediteranskog podrijetla. 
Upor. isti naziv za Krf (v.). Porfirogenet raz- 
likuje dva romanska naziva, u kojima je, kao 
i u mlet., ipsilon zamijenjen sa u, ali je pred 
njim ocuvan velar u Koijpxoupa = Kotipxpa 
(sinkopa penultime), dok je u mletackom 
palataliziran po pravilu (v = ni) Curzola. 
Treci Porfirogenetov oblik Kb-cep interpreti- 
ran je kao oblik neretljanskih Hrvata, u kojem 
je sonantno r biljezeno s ir, s :mo je r ispalo 
zbog disimilacije, dok je u zamijenjen polu- 
glasom b > e. Pridjev (ktetik) na -bsk korcu- 
lanski stvoren je prema tal. na -ano curzolano. 
Lit.: ARj 5, 595. 

krklja f »ein Block Holz, caudex«, prema 
Strekelju ide zajedno sa slov. kflj (Dolina 
Soce, Gorensko, Notranjsko, Istra) »Baum— 



brklja 



204 



kfljav 



klotz« = krija i »isto«, odatle na -aca krljaca 
(Gorensko) »Priigel« i gflj m (Skrilje) A Knor- 
ren«. Kol. na -ad kfljad f, gen. -i. Strekelj 
predlaze kao izvor mlet. carlo »toppo, pezzo 
di legno grosso e talvolta informe nel quale 
sta ficcato il fuso, e serve di piedestalio e 
base dell'arcolaio«. Taj etimon ne objasnjava 
k u krklja. Mlet. carlo moze biti ista rijec 
koja i tal. carlo »rullo«, deminutiv na -ulus 
od currus »kola«, koje ne objasnjava znacenje 
hrv.-srp. i slov. rijeci. [V. i s. v. krlfj. 

Lit.: ARj 5, 596. Strekelj, ASPh 12, 460. 
DEI 1112. 

kfkma f (Kosmet) »1° vrsta solura, 2° po- 
strizena kosa na glavi zena oko sljepocica i 
cela« = krkmeta n pi., gen. krkmeta (Vuk) 
»kovrcice, uvojci, zulovi« = kfkma »Locke«. 
Ovamo apstraktum krklama f (Vuk, Srijem) 
»(krznarski termin) ostrizine, vuna ostrizena 
sa sivenih kozuha«. Denominai krklaisatl 
»raskasapiti« = krklelsati, -isem (Vuk) »sa- 
strici vunu u kozuha oko rukava i unaokolo«. 
Balkanski turcizam (tur. kirkmak »strici«, pa- 
sivni oblik kirklamak »tonderi«, skraceni infi- 
nitiv kirkma »strizenje«) iz oblasti zanatskih 
izraza: bug. perce kdrkmallja, arb. kerkma 
»kurz abgeschnittene Vorderhaare der Frauen«. 
Nastavak -lalsatl — -leisati sadrzi tur. pasivni 
sufiks -la i -isati. V. krkli. 

Lit.: ARj 5, 594. Skok, Sldvla 15, 360., 
br. 435. i 436. Elezovic 1, 329. GM 188. 
Matzenauer, LF 9, 10. 

krkocitac, m, gen. nepoznat (Sulek) »biljka 
marrubium vulgare L.«. 
Lit.: ARj 5, 595. 

kfkusa f (Vuk, Srbija, Zagreb) »1° rijecna 
riba gobio fluviatilis Flem., 2° ime ovci (Bruv- 
no)«, sa deminutivom na -lea kfkuslca »isto«. 

Lit.: ARj 5, 595. 

krluc m (Sarajevo) »mac«. Slozenica kii- 
luckesa (Vuk) »husarska kesa o ramenu«. Bal- 
kanski turcizam (tur. ktltg) iz vojne termino- 
logije: bug. kalac, arb. kele'g »isto«. Glede 
zamjene tur. z > r / u upor. krz i kadima (v.). 

Lit.: ARj 5, 771. Skok, Slama 15, 360., 
br. 437. GM 192. 

krlj' m (Vuk, Srijem) »1° biljka cepceg, 
(v.), sonchus oleraceus L., 2° (prema Vuku) 
ricinus communis«, deminutiv na -16 krllc 
(Sabljar) »isto kao 1°«. U bug. je karlez »1° 
Zecke, 2° ricinus communis« = krles (Kos- 



met) "(prema Elezovicevim primjerima je) 
Zecke ili sonchus oleraceus«. Isti je korijen u 
krlja f (goveda i ovcija] » 1 ° tabanus bovinus 
L., 2 melophagus ovinus L.«. Ti se crvi 
zovu krljep i krpelj, gen. -elja (Vuk, 18. v., 
Dubrovnik) »ixodes ricinus, klop (ZK)« = 
krpelj (Kosmet) = krpijel (Crna Gora). Vje- 
rojatno je krpelj nastao od krljep metatezom, 
koja je nastala unakrstavanjem sa krpusa (v.), 
a krljep je, cini se, slozenka od krlj i lijepiti, 
jer postoji poredba: prionuo je kao krpelj 
[Usp. i s. v. krpusa']. Po srijedi je mozda i 
unakrstenje sa krpa, jer krpelj, gen. -elja 
oznacuje i biljku koja se zove u imperativnoj 
slozenici krpiguz (Vuk) »seteria verticillata 
Beauv.«. U Boci prema Vuku mali krpelj u 
usima psa zove se krsijelj, sa nerazumljivim 
s mjesto p. V. krhak. 

Lit.: ARj 5, 596. 652. 628. 629. Mladenov 
265. Doric 165. Elezovic \, 329. 332. 

krlj 2 m. (Dubasnica, Krk) »hrek u suhog 
stabla« = krlja f (Vuk, Kosmet) »1° hfeb, 
hrek, 2° cokot (vinove loze; Srbija izmedu 
Morave i Timoka)«. Kol. kfljad f (Vuk), sa 
deminutivima na -bk krljddak, gen. -tka i 
na -16 krljadic (Vuk). Kol. na -je krije. Zacijelo 
je izvedenica na -/ -f -to od praslav. *kvr-jb\ 
stcslav. kbrjb, ces. kef, polj. kierz. Upor. lit. 
keras -»parijez« i klrstl -sjeci drva«. To je nis- 
ticni prijevoj od korijena (v.). [V. i s. v. krk- 
IjaJ. 

Lit.: ARj 5, 596. Novakovic, ASPh 20, 
62. Miklosie 157. SEW 1, 672. Holub-Kopecny 
168. Bruckner 274. Scheftelowitz, IF 33, 143. 
Bolsacf 509. 

kfljav (Lika), pridjev na -av — kfljast 
(Lika) »krezub«. Hipokoristici kfljo m prema 
f krlja (Dobroselo, Lika) »musko, zensko 
krljastih zuba« = na -an (kao Milan) kfljan 
m (upor. rum. carlatl) — na -esa kfljesa (Lika) 
= krljozub m prema f krljbzuba. Semanticki 
odnos krljatl, -am (Ljubisa) »bolovati« postaje 
jasan ako se pretpostavi da je bolovanje na- 
stalo od krnjeg zuba. Od tog znacenja moglo 
je nastati s prefiksom od: okfljatt (se), -am 
(Vuk, Lika) »oporaviti se« < *ot-krljati se 
»tj. rijesiti se bolovanja«. V. krevati. Osnova 
krlj- zaista je mogla nastati na osnovu disi- 
milacije r - nj > r - //' od krnj (v.). To se 
vidi u bkrljak, gen. bkrljka (Lika) »1° krnj 
zub, 2° krnj lonac (Dalmacija)« = okrljanclna 
(Citluk, Bosna) = bkrnjak, gen. okrnjka 
(Lika) »isto«, okrljati »okrnuti«. Ali to tuma- 
cenje nije izyjesno, jer u polj. postoji takoder 



krljav 



205 



krma 8 



/ mjesto n: karlec »krnjiti«, kar/owaty, karlik, 
a u lit. takoder kurlas — lot. kurls »gluh«. 
Moze se raditi vec u prajeziku o sufiksu -lo 
mjesto -no. Nije jasna veza sa Iskrljati, -am 
pi., jednom potvrdeno u stihu narodne pjesme 
crnogorske: jer se hoce iskrljati kula. Danicic 
stavlja u isti red sa krhati (krstti, .krsan) sa 
gubitkom h. Ne vidi se ni veza korijena krl- 
u bug. karlez »ovcarska gega«, karllci f »drvene 
kuke«, karilgj-k »Wandhaken, Schafcrstab (ko- 
jim se hvataju ovce)«, kdrljdk »Heugabel«, karlug 
»Hirtenstab«. Oblik karilg i harlng posudise 
Rumunji carllg »1 ° Haken, Hakenstange, 2° 
Legeangel«, incdrliga, cdrligat »hakenformig, 
gekrummt«. Upor. toponim Krljtig (Srbija). 

Lit.: ARj 3, 901. 5, 596. 8, 862. Danicic, 
Kor. 269. Tiktin 296. Mladenov 255. Doric 
165. 

krma 1 f = krma (Crmnica) = karma, gen. -e 
(Hvar), praslav. brodski termin, < > 1 ~ (na Ja- 
dranu) straznji dio broda, puppis, 2° (Vuk) 
Steuerruder, veslo, timun (v.) > dumen 
(v.)« = krma (Istra) »gubernaculum«. Sa lat. 
sufiksom za oruda -arlum »-ilo« *krmar > 
(sa disimilacijom r - r > r - n, upor. orman 
pored ormar <. armarium) kfman, gen. 
-dna (18. v., Dosen) == krmilo n, s denomina- 
lom na -iti krmdniti, krmanim. Ova izvedenica, 
koja je slabo potvrdena u hrv.-srp., mora se 
pretpostaviti za panonsko-slav. prema madz. 
slavizmu kormdny »1° veslo, 2° vlada«, s rad- 
nom imenicom kormdnyos i glagolom kormd- 
nyozni »1° veslati, 2° vladati«. Madzarski sla- 
vizam ponovno je usao u hrv.-srp. : karman, 
gen. -ana (18. v.) »krmilo«, kormanos = 
krmdnos (Srbija, Milicevic), s pridjevom kbr- 
manosev, »krmar, dumendzija«, kormanlti, kbr- 
mamm (Vuk, Vojvodina) »veslati«. U znacenju 
»vlada« madz. je slavizam prevedenica od gr. 
xupepv&a) = lat. gubernare. Sa lat. sufiksom 
-arius za radne imenice kfmar, gen. -dra m 
(Vuk) »kormanos, dumendzija, pilot«. I u 
toj izvedenici postojala je disimilacija r - r > 
r - n, kako se vidi u radnoj imenici na tur. 
-dzija: krmandzija (crnogorska pjesma), u 
saljivom nazivu kfman (Lika) »covjek koji 
ima veliki nos«. Od krma jos su ove izvede- 
nice: pridjev na -&« krman (Stulic), deminutiv 
na -lea kfmnlca (Vuk), na -ilo krmilo (takoder 
stcslav. i rus.) »veslo, timun, dumen, korman«, 
s deminutivom krmlllca f »argutla, ribola«. 
Kod Stulica je zamijenjen r > or (prema 
kormdn") kormilo, s radnom imenicom na -ac 
kormilac, i pridjevom kormllan i deminutivom 
kormilce. Te Stuliceve rijeci oznacuje Budmani 



kao nepouzdane. Stara izvedenica na -elja 
(upor. tepcija): krmclj »krmar«, krmcija = 
kromcija (Crna Gora, Bogisic) je termin pra- 
voslavne crkve za nomokanon. Denominai na 
-iti krmitl, krmim »veslati, krmaniti«, iskfmiti, 
iskfmim pf. (Vuk) prema impf, na -va* iskmi- 
Ijivati »vodu iz camca izbaciti« = skrniiti, 
skfnam, prikrmiti »links steuern«. Praslav. 
brodski termin, koji se nalazi i u drugim 
slavinama osim u ces. i polj., posudise u cije- 
losti Rumunji cdrmd — corina, radna imenica 
cdrmaciu — cdrmas, -r; i glagoli cdrmaci, 
cdrmui, cormeni, carman. Sto se tice etimolo- 
gije, nema jedinstva. Dok Boisacq i Meillet 
vide prasrodstvo u gr. Jipijuvri »puppis« (po- 
sudeno u Dubrovniku prudijes, v.), drugi 
(kao Matzenauer), s vise vjerojatnosti, u gr. 
xopuoc, »tronc d'arbre, buche, rame«, koje je 
od ie. korijena *(s)qer »rezati« sa sufiksom -mo. 
Od istog je ie. korijena i krnj (v.). Prema toj 
etimologiji bi bilo prvobitno znacenje »1° od- 
rezana prijecka > timun, veslo«, onda (po 
semantickom pravilu sinegdohe) »2° onaj dio 
primitivne lade gdje je stajalo krmilo za uprav- 
ljanje«. 

Lit.: ARj 3, 901. 5, 597. 602. 344. 599. 
610. Miletic, SDZb 9, 614. Hraste, BJP 8, 
27. Tentor, JF 5, 210. Miklosie 156. SEW 1, 
668. Mladenov 266. WP 2, 577. Matzenauer, 
LF 9, 20. Meillet, BSLP 23, 85-86. (cf. 
lib 10, 341). RES 7, 5-8. Boisacq* 818. 

krma 2 f (16. v., Hrvatska, Buzet, Sovinjsko 
polje), sveslav. i praslav. (*kvrma), »1° hrana 
uopce, 2° (specijalizacija) hrana za stoku« = 
krma (Kosmet) »jarma, trice«. Na -be kfmac, 
gen. -mea (Istra) = na -bk krmak, gen. -mka 
m (Vuk) »verres« prema f na -aca krmaca 
(Vuk) »scrofa«, s pridjevom na -in krmacm, 
deminutivom na -lea krmacica, augmentati- 
vom na -Ina kfmacina = na -etina krmacetlna, 
radnom imenicom na -jar krmacar (Vuk) »koji 
goni krmace kod igre«. Deminutivi na -e 
krme (18. v.), s pridjevom na -/ kfmect (17. 
v.), poimenicen na -jak krmecak, gen. -aka 
»1° svinjska staja, 2° pi. opanci od krmece 
koze«; ovamo mozda i krmecara (Vocin) »rana 
esculenta«; kfmce, gegn. -etl (18. v.), na 
-ie kfmcic, na -see kfmesce, gen. -eta. Kolek- 
tivi na -ad f krmad (18. v.), -adija krmddija, 
krmcad = krmcadija. Na -etina krmetina (18. 
v.) »krmece meso«. Pridjevi na -ast krmast 
(Lika), na -en krmen (Istra) »tovan, ugojen«, 
na -ski krmski (Crna Gora) »1° krmeci, 2° u 
imenicama biljki«, na -bn sarao u krmnjak 
(Stulic) »majalis« i krmnih u starijem jeziku = 



kfma 



206 



krn 



na -ar kfmar, gen. -dra m (Lika) »svinjar« 
prema f na -ica krmarica, s pridjevima krma- 
rov, krmaricin, deminutivom na -ce krmarce, 
gen. -eta »svinjarce«. Na -kinja: krmkinja 
(17. v., jedna potvrda) »krmaca«. Denominal 
na -iti krmiti, kfmim (Vuk) (do-, is-, na-, 
pre-) »hraniti«, nakrmiti, nakrmim (Orahovica, 
Slavonija) »napiti se«. Odatle radna imenica na 
-telj krmitelj m prema f krmiteljica. Postverbal 
prekrmak, gen. prekfmka m (Vuk) »musko 
June od godinu dana«, deminutiv na -e prc- 
kfince, gen. -eta (Drsnik, Kosmet). Ovamo iz 
folklora izvedenica na -ina (apstraktum) 
krmlni (Istra) = karmlnje fpl. (ZK) = kar- 
mina pored karmina (obicnije u pi., hrv.-kajk., 
Belostenec, Jambresic, Vuk) »daca, pogrebac 
(Krk)«. Nema nikakve veze s lat. carmina, 
jer se tu ne pjeva, nego se drze molitve za 
pokojnike i jede. [Usp. i s. v. karmina]. 
Praslav. Lezma moglo bi biti i baltoslav. 
rijec prema lot. harms »wohlgenahrt«. Upo- 
reduje se i sa lit. serti, seriu »krmiti«, sef- 
mes »daca« < prema Briickneru od ie. *sker-. 
Ali moze biti i od istog korijena od ko- 
jeg je i krnj (v.) jednako kao cam, gen. 
carnis, gr. x£pu.a »petite coupure«, od XEipco. 
To bi znacilo da je specijalizacija rezanja na 
»hraniti« kao u ponio, gen. -onis > porcija, 
tj. »odsjecen komad za ishranu«, kao u lat. 
cena (upor. kanata) < ie. *aeri-sna. U po- 
redenju sa znacenjem u ostalim slavinama, 
specijalizacija na svinju je samo stokavska, 
slovenska i ceska. 

Lit.: ARj 2, 599. 3, 910. 5, 597. 698. 599. 
603. 7, 407. Maiuranic 489. Elezovic 1, 329. 
438. 2, 125. Miklosic 156. SEW 1, 668. Holub- 
-Kopecny 187. Bruckner 220. KZ 51, 232. 
WP 1, 408. Mladenov 265. Suman, ASPh 
30, 303. Petersson, IF 24, 269. Agrell, Zur 
b.-sl. Lg. 24. Isti, Zwei Beitrdge, LVA 31 
(cf. Ub 8, 203). Machek,' Sldvia 16, 187. 
Buga, RFV 71 (cf. Ub 3, 150). GM 216. 
Schwyzer, KZ 63, 59. i si. 

krmaiikati, -ance (Vuk, subjekt macka) = 
krmavkati (ZK) = krnjaukati, -ance (Vuk) = 
krmetikati, -euce (Lika, subjekt dijete), impf, 
prema pf. krmeuknuti, -eukne (Piva-Drobnjak), 
onomatopejski glagol kojim se oponasa glas 
macke ili djeteta, od onomatopeje man »uzvik 
kojim se oponasa glas macji«. Oformljeno u 
imenicama mauk m = mjauk (Lika), maukava 
(Grbalj), maukavac m prema na -ica maukavica 
(Stulic), mjaukalica, mjaiikalo (Lika), mjaii- 
kanja. Odatle glagoli. Takoder s ispustanjem 
prvog sloga: mijaukati, -ce (Vinkovci) = 
mjaukati, -ce (Lika) impf, prema pf. mijauknuti; 



mijenjanjem mj > nj: njaukati, -ce — njuciti 
(Vitezovic) = njavrkati. Onomatopeja je 
ne samo sveslavenska nego i romanska i ger- 
manska. 

Lit.: ARj 5, 599. 605. 601. 6, 536. 535. 
653. 782. 783. 8, 273. 285. Vukovic, SDZb 
10, 389. Miklosic 184. SEW 2, 21. Bruckner 
330. Mladenov 313. 

krmegusa f (Crna Gora) »neka ptica«. 
Hirtz i Broz-Ivekovic uporeduju sa grmusa 
»Sylvia«, grmuska, grmusica. 

Lit.: ARj 5, 600. Hirtz, Aves 146. 226. 

krmelj, -elja f (Vuk, ZK, slov.), m (17. 
v.) — krmezelj, gen. -zija m (hrv.-kajk., Be- 
lostenec, Jambresic, slov.), oba oblika naj- 
cesce u pi. krmelje f pi. (Vodice), praslav. 
*grbmedb, »1 D gramiae, 2° (metafora) slijepo 
oko na trsu (Zagorje)«. U stcslav. i rus. sa 
g mjesto k: grbmezdb, s pridjevom gremezlivyjb. 
Izvedenice su od oba oblika krmelji i krmezelj. 
Pridjevi na -in krmeljan (Kavanjin), na -av 
krmeljav (Lika), poimenicen krmeljavac, gen. 
-avca m prema f krrneljavica, na -sa krmeljavsa 
m (Lika), na -ast krmeljast (Stulic), na -iv 
krmeljiv (17. v.) = krmeljiv (Vodice), poime- 
nicen na -be krmeljivac prema f krmeljivica, 
slozen pridjev sa oko u drugom dijelu krme- 
Ijok i krmeljokast. Augmentativ na -ina krtne- 
Ijina. Denominal na -ati krmeljati, -am (Vuk). 
Od krmezelj: pridjev na -iv , krmezljiv (ZK, 
Vodice), poimenicen na -be krmezljlvac, gen. 
-ivca m prema f krmezljivka. Taj se pridjev 
govori i na teritoriju gdje je imenica krmelji f, 
kao ZK i u Vodicama, tako da je area oblika 
kemelji daleko veca od aree krmezelj. Promjena 
gr > kr u hrv.-srp. i slov. nije objasnjena. 
Ovamo ide zacijelo i krmeciti, krmeclm impf. 
(srednja Dalmacija / ? /, Pavlinovic) »loza 
krmeci kad ostaje pri krmelju, tj. pri slije- 
pom oku na trsu«. Prema stcslav. rijedak su- 
fiks -edb < ie. *-edio zamijenjen je cescim -el 
(upor. pogibelj'). Prijelaz -edb + -Ijiv > -zljiv, 
razumljiv u stcslav., izoliran je u hrv.-srp. 
Uzimlje se prasrodstvo s lat. gramiae i got. 
grammipa »mokfina«. Ie. je korijen *qrem- 
»vlazan« . 

Lit.: ARj 5, 600. 601. Ribaric, SDZb 9, 
160. Pletersnik 1, 473, Miklosic 80. SEW 1, 
360. Bruckner, KZ 45, 42. Matzenauer, LP 
I, 198. Iljinski, RSI 6, 222. 

kfn, kfna, ie., baltoslav., praslav. 
pridjev, »mutilus« = krnj, krnja (Vuk, prema 
odredenim pridjevima tipa danji i prema iz- 
vedenicama s pomocu sufiksa -ra, -jaga, -jaca). 



kfn 



207 



krojiti 



Izvedenice su od oba pridjevska lika. Od km: 
poimenicenje z. r. krna (Dubica) »biljka bal- 
samina hortensis Desp.«, veoma cesto u to- 
ponimima, kao Krn (vrh), Kfna jela (selo u 
Hercegovini), Krnaja (suma, Daruvar), u slo- 
zenicama krnbnos (17. v.) = kriwnosan, krnb- 
ruk (17. v.), krnbzub = krnozuban, poime- 
nicen na -be krnozubac, prezime Krnic, krno- 
braniste »bedem«, denominal kfniti, kfnim impf, 
prema pf. ohrnuti, -em (Risan) »naceti«. 
Tako i u rum. earn »stumpfnasig«, deminutiv 
na lat. -icellus camice!, a carni. Izvedenica 
na -za krnja f (ZK) »1 ' ostatak okrnjenog zuba 
u vilici, 2° zena krnjastih zuba (Ston)« == 
krnje (srednja Dalmacija, Pavlinovic), »3 ime 
domacim zivotinjama« . Poimenicenja s po- 
mocu sufiksa od krnj: na -be krnjac, gen. -njca 
(Istra) »(oljusten) kukuruzni klip«, na -jaca 
krnjaca (Vuk, Banija) »kukuruzan hljeb ukiselo 
(zacijelo tako nazvan zbog toga sto se lako 
lomi), na -adbkb krnjadak, gen. -atka (Boka) 
»ostatak okrnjenog zuba u vilici«, na -jaga 
krnjaga »komad od razbijenog suda«, na 
-jak: krnjak, gen. -aka (18. v.) »majalis«. 
Hipokoristik krnjo. Na -ivica krnjivica »biljka 
ajuga reptans«. Slozenice kfnjonos, kfnjorog, 
kfnjoroga »koza bez rogova«, kmjbzub (Ston), 
s prilogom krnjezubacki (govoriti). Pridjevi 
rasireni na -av, -ast kfnjav (18. v., Vuk, 
Kosmet), poimenicen na -be kfnjavac, gen. 
-avca (Istra), s glagolom okrnjavlt (Kosmet), 
krnjast (Vuk). Denominal na -iti: krnjiti, 
krnjim (Vuk) (o-) prema okrnjivati, okrnjujem 
(s-), s postverbalom bkrnjak, gen. bkrnjka, 
s augmentativom okfnjcina, na -ati ckrnjati, 
-am (Vuk) »strugati koze kad se cine« < *skr- 
njati > *skrnjati (upor. skopiti za skopitf). 
Ovamo ne ide krnja = krnje f pi. (Vuk, 
Hrvatska) »korice od noza, od sablje«. Miklosic 
uporeduje sa ces. krne »Klinge«. U baltickoj 
grupi prenesen je ie. pridjev na druge dijelove 
tijela, u lot. narjecjima kuorns »gluh«. Potpuna 
je usporednica u sanskrt. kirnas »verletzt«, avesta 
karna- »gluh« kao u lotiskom. Ie. je korijen 
*(s)qer- u nisticnom prijevoju rasiren su- 
fiksom -no. v. krlja. 

Lit.: ARj 2, 53. 5, 603. 605. 604. 606. 
Elezovic 1, 25. 330. Miklosic 113. 156. SEW 
1, 669. Holub-Kopecny 187. Bruckner 229. 
Gorjajev 157. WP 2, 577. Trautmann 146. 
Tiktin 298. Matzenauer, LF 9, 20-21. Boisacq 
747-748. 

kfndija f (Vuk, 18. v., narodna pjesma) 
»1° velika gomila cega bez reda, 2° oronim: 
planina (Slavonija), suma (Pakrac) i toponim 
(Travnik)« = krntija (Kosmet) »starudija«. De- 



nominal na -ati krndijati, -am (Lika) »zbijati, 
sabijati u sto«, skrndijati, -dm »oboriti, strova- 
liti, stropostati«. Turcizam (tur. kinnti, od 
ktrmak sa sufiksom -mti, koji izrazava poraz- 
bacanost). 

Lit.: ARj 5, 604. Elezovic 2, 160. 523. 
Deny 556. 

krocanja f (Gornja krajina) »kotarica za 
zlice«, deminutiv na -ica krocanjica, ide zaci- 
jelo zajedno sa prbcanja (ZKU) »pletena okru- 
gla kosara od sibljika vrbe za kruh (nosi se na 
glavi)« = slov. procajna (Bela krajina) »isto«, slo- 
zenica od njem. Brot »kruh« i stvnjem. zaina > 
slov. cajna, canja »Korb«. Upor. istro-rom. 
zaina »cesto rotondo di vimini« = tal. zana, 
zaina < langob. zain(j~)a. Izmjene pr > kr 
unakrstenjem sa kotarica, kos, krosnja. 

Lit.: ARj 5, 609. Pletersnik 2, 346. Skok, 
ASPh 33, 368. Gamillscheg 2, 172. REW 1 
9596. Pratt 1059. Miklosic 27. Ive 73., § 19-20. 

krocula f (Dubrovnik) = krdcule f pi. 
(Potomje) — krbculji (istrocakavski), sa do- 
datkom tal. prefiksa s- < lat. ex- skroculji 
(istrocakavski) »sljaka, staka, grallae«. Od mlet. 
crbzzola, deminutiv od tal. crbccia < germ. 
krukja, nvnjem. Krticke. Ovamo denominal s 
umetnutim n pred dentalnom afrikatom kron- 
cujati, -am (Potomje) »natuci nekoga«. 

Lit.: ARj 5, 607. Strekelj, DAW 50, 76. 
REW* 4785. DEI 1168. 1178. 

krojiti, -Im impf. (Vuk) (is-, ispre-, o-, 
ot-, pre-, ras-, s-, sa-*), sveslav. i praslav., 
»schneiden«, raskrojlt (Cres) »razderati«. Post- 
verbal kroj, gen. kroja (i u drugim slavinama). 
Radne imenice na -ac krojac, gen. -aca, s 
pridjevima krojdcev, na -ski krojacki, na -ija 
krojacija f, »zanat krojacki«, prema f na -ica 
krojacica = na -Ilea krbjilica = na -Ija kroji- 
Ija > kralja (srednja Dalmacija, Pavlinovic). 
Na -Ivokrbjivo »krojenje i tkanje«. S prijevojem 
o — a kraj (v.) cini zasebnu leksikologijsku 
porodicu. Radna imenica na -ac dolazi i s 
tim prijevojem krdjac, gen. -aca m (hrv.-kajk.) 
»1° krojac, 2° orude kojim cizmar kroji (Va- 
Ijevo), 3° prezime Krdjac i Krajacic« prema f 
krajacica, na -ija krajacija »zanat krojacev«. 
Upor. ces. krdjeti i krejii < stces. krajci. 
Iterativ -krdjati upotrebljava se samo u vezi 
s prefiksima. Prvobitno znacenje rezanja ocu- 
valo se u izvedenici na -sa okrojsa m (Vuk) 
»obrezan (= Turcin, Civutin)«; okrojit, okrb- 
jim (Kosmet) »kod cinjenja zita sakama kupiti 
u resetu, necist i izbacivati« sadrzi znacenje 



krojiti 



208 



kronika 



koje priblizuje lit. kriet »uzimati skorup sa 
mlijeka, tj. izlucivati«, upor. gr. xptvco i kri- 
tika. Ie. je korijen *(s)qer- »rezati« u bazi 
*(s)qerei-, koja je u baltickoj grupi ocuvana, 
a u slavinama u prijevoju *sq(e)roi-. Miklosic 
stavlja ovamo i nisticni. prijevoj od sqer- sa 
sufiksom -no iskrnji »bliznji« . Ie. korijen *(s)qer- 
neobicno je dobro zastupan u slavinama: 
v. crijep, crijevo, crtati, crijeslo, kratak, kora, 
krnj, skrbav, okromine, kronen. Ovamo idu i 
toponomasticki relikti Cres < Crepsa, posu- 
denica iz arb. karpe > karpa (Makedonija) 
i skare, skarice iz njemackoga. 

Lit.: ABj 3, 960. 903. 5, 608. 610. 440. 
Elezovic 1, 25. Tentor, JF 5, 209. Miklosic 
137. SEW 1, 434. 605. 620. Holub-Kopecny 
184. 188. Bruckner 268. 263. WP 2, 584. 
Mladenov 258. Gorjajev 169. 

krok 1 m (Sulek) »biljka safran, cafran, 
coforan (v.)«. Ucena rijec od lat. crocus < gr. 
xpoxoc,; > tal. crbco, istocnog podrijetla. 

Lit.: ABj 5, 610. DEI 1171. 

krok 2 , gen. -ka m (Bella, Belostenec, 
Stulic, Prcanj, Hvar, Racisce, Cres, Dubrov- 
nik, Mljet) »(ribarski termin) pojas pleten od 
konopa kojim se opasu ribari kad vuku mrezu 
na kraj«. Odatle skrokati »versagen (von der 
Flinte)« = skrokat, -a pf. (Dubrovnik, Cavtat). 
Primjeri: noga mije skrokala; nesto je skrokalo 
»omaknuti se, izmaknuti (o puski)«. Glas s 
tal. je prefiks s- < lat. ex-: tal. scroccare, 
denominal od crocco »uncino, gancio« < kslat. 
croccus od franackog *krdk (upor. stnord. krdkr 
»isto«), incroccdre (Lex salica). 

Lit.: ARj 5, 610. Resetar, ASPh 36, 541- 
542. Isti, Stok. 244. 267. Tentor, JF 5, 209. 
Macan, ZbNZ 29, 209. REW S 4780. DEI 1168. 

krokanat, gen. -anta (Dubrovnik, Cavtat) 
»kolac od przenih bajania i secera«. Od tal. 
poimenicenog part. prez. croccante, mlet. cro- 
cante »isto«, od croccare < fr. croquer. 

Lit.: DEI 1167. Pirana? 198. 

krokodil m (hrv.-kajk., Belostenec, danas 
opcenito u knjizevnom jeziku, preko nvnjem. 
Krokodil) = krokodio, gen. -ila = (metateza 
suglasnika r) kokodril = kokodrio, gen. -ila 
(17. i 18. v., preko tal. coccodrillo} = korkodil 
m (prica o Aleksandru Velikom), pridjev 
korkodilov, upor. arb. korkodhil < gr. xopxd- 
Hikoc, = (o > k) kukudril (16. i 17. v., Stulic), 
kukudrilski = kukudrilj (17. v., Mikalja) = 
kukudrio, gen. -ila (Voltidi) = kukudrilo 
(18. v.) = lomazdril (Mikulicic). Internacionalni 



grecizam stgr. xpoxootAoc,, xpox65£i>iOC,, koje 
se tumaci kao slozenica od xpoxn »pijesak« 
i opVXoc, »crv«, jer se sunca na pijesku, kod 
Herodota u egipatskom jeziku yd.)!Lq>a. (od 'msh). 

Lit.: ABj 5, 169. 344. 610. 760. 762. Boi- 
sacq 3 520. GM 200. DEI 994. 

krokosna f (srednja Dalmacija, Pavlinovic) 
»vrsta zagorske bijele loze«. 
Lit.: ABj 5, 610. 

krom (14. v.), prijedlog s gen., »osim«. 
Nije narodna rijec nego rusizam ili iz stcslav. 
Slozenica s prijedlogom o (upor. osim) okrom 
(Vojvodina, upor. slovacki, polj. okrem, rus. 
ukrom). Lokativ kromje (srpski pisci). Od 
kroma »kraj, Rand«, stcslav. i u svim sjever- 
nim slavinama, u danasnjim juznim iscezao. 
Od krome je pridjev kromjesnji (Domentijan, 
Danilo) »spoljasni, vanjski«, samo u tekstovima 
pisanim crkvenim jezikom. Imenice na -ina 
okromina (Ston, Pavlinovic, Zore) i augmen- 
tativ na -Una okromcina (Ston) »kraj od koze« 
dokazuju da je imenica kroma zivjela i u 
hrv.-srp. Pridjev slozen s prefiksom su- (v.) 
sukroman »privatan« neologizam je uzet iz 
ces. soukromny »particulier«. V. pridjev skro- 
man. Ie. korijen *(s)qre-m, upor. rus. Kremlj, 
je s pomocu formanta. m rasiren *(s)qer- 
»rezati«, koji je u svim slavinama vrlo dobro 
zastupljen (v. krojiti], u prijevoju *qrom- na- 
lazi se jos u njem. Schramme, Rahmen > rama. 

Lit.: ARj 5, 610. 8, 869. Maretic, Savj. 
147. Miklosic Iff. SEW 621-622. Holub-Ko- 
pecny 188. 334. Bruckner 269. WP 1, 488. 2, 
583. Gorjajev 169. Torp, NFF 16, 143-150 
(cf. BSI 2, 256). Schrijnen, KZ 42, 106. 

kromid m (Vuk, Podgorica, Crna Gora, 
stsrp. kromidb beli 14. i 15. v., Kosraet, Make- 
donija) = krom'it m (Crmnica, Timok) = 
krumit (juznomoravsko narjecje) »crni luk«. 
Odatle odredeni pridjev kromiti luk pored 
lilk kromiti (Vuk, Boka, upravo apozitivna 
slozenica tipa sicilijanskog Lingua glossa, Punta 
d'Ostro Boka). U 16. v. odatle personificirano 
lice Kromidije, kojemu je brat Cesbnoluk beli. 
Balkanski grecizam. Od gr. deminutiva xpouu- 
Siov od xp6|X|xiov »luk« (prasrodstvo sa 
cr emusa, v.). 

Lit.: ABj 5, 610. 6, 206. Miklosic 142. 
SEW 1, 622. Vasmer, GL 84. Mladenov 
258. Rohlfs 1160. 

kronika f (17. v.) = koronika (u glagoljskim 
knjigama 16. v., zapadni izgovor prema lat.) = 
kronika (istocni izgovor prema grckom) »anali, 



kronika 



209 



krosnja 



ljetopis, dnevne biljeske«. Pridjev na -bn 
kronican (" — icno oboljenje), na -bsk kronickT 
(katar). Ucena rijeci od kslat. chronica (9. v., 
n. pi.), od gr. xa %povvx.a (poimeniceno) od 
gr. pridjeva na -icus = -ixoc, %povvx.6c, »vre- 
menski«, od xpovoc, »vrijeme«, koja se nalazi 
i u slozenici kronologija = kronologija, s prid- 
jevom kronoloski / kronoloski (red), izvede- 
nica s pomocu sufiksa -logia, kojim se ozna- 
cuju nauke (v.). 

Lit.: ABj 5, 346. 611. Dordic, NJ 3, 86-87. 
DEI 1174. 1175. 

kropiti, -zm impf. (Vuk) (o-, na-,po-), pored 
skropiti (na-) = kropit (Kosmet) = skropit, 
-im (Kosmet) (po-) = (sa skr > skr) skropiti 
(na-, po-), sveslav. i praslav., »aspergere«, 
prema pf. skromni, -e (subjekt kisa), itera- 
tlvu na -va- -skropljivati, -Ijujem, samo s 
prefiksima. Postverbal krop m (18. v.) »1° 
vrela voda, 2° (Cres, slov.) nagla kisa velikih 
kapljica«, ukrop »juha«, naskrop (Sulekov neolo- 
gizam) »Spritzwurf«, skropac, gen. -pea »plaha 
kisa« = skropac, gen. -pea (Lika) »vjetar sa 
planine koji donosi pogdjekoju kap kise«. 
Na -ilo kropilo n = skropilo »crkveni termin« = 
na -nica (s)kropionlca, na -ica skropilica f 
»nekoliko struka ukicenog bosioka kojim se 
skropi pri sv. vodici«. Iterativ se pravi prije- 
vojem duljenja o — a < ie. 6 krdpati (Vetra- 
nic) = skrdpati (Stulic) = skrdpati, -a = 
-pije (ZK, subjekt godina »kisa«) (na-). U 
stokavskim narjecjima prema skrbav > strbav 
grupa skr postaje str: Stfdpati, -a — -pije 
(is-, za-, po-), s deminutivom straptali, -pie 
(Vuk, Grbalj) pored kfapati', s Ij iz prezenta 
prenesenim u inf. naskrapljati (Jambresic); 
nastratati se ima i posebno znacenje : za onoga 
tko stane na smece, kaze se da ce dobiti cire 
ili drugu bolest, jer su coprnice (v.) zagadile 
smece; r se gubi zbog disimilacije prema Ij: 
kisa poskaplje (Grubor, Banija) »polazi pa 
dode«. Mjesto o jednom u u pf. krumai, -e 
(subjekt kaplja; Pjevanija crnogorska, Pav- 
linovic). Rumunji posudise a da in crop — 
incropi »1° lauwarm machen, 2° abkiihlen«. 
Glagol je onomatopejskog postanja, sto se 
najbolje vidi. u znacenju postverbala krop. 
Ie. onomatopejski korijen *ker / -kor- / kr- 
rasiren je formantom p, s prijevojem o, dok 
je u lot. krepet = krepet »schmutzig werden«. 
Uporeduje se sa sanskrt. srapayati (3. 1. sing.) 
»kuha«. V. jos kopriva. 

Lit.: ABj 4, 191. 5, 611. 465. 674. 7, 673. 
675. 17, 844. Elezovic 1, 331. 2, 96. 237. 
Tentor, JF 5, 209. Miklosic 142. SEW I, 



623. Holub-Kopecny 188. Bruckner 270. Re- 
setar, S tok., 299. Gorjajev 169. W P 1, 415. 
Agrell, Zur b. -si. Lg. 5. Machek, Sldvia 16, 
187. /F53, 89. Boisacq 506. Wood, AJPh 21 
178-182. (AnzIF 13, 195.). Fiktin 441. " 

krosna, gen. krdsana pored krosnj n pi. 
(Vuk, Marulic, Hrvatska, Samobor, Istra, ZK, 
zapadna area) = krosnja (Cres, hrv.-kajk., 
glede snj mjesto sn v. krosnja) = krosna f, 
sing, (jedna potvrda), sveslav. i praslav., 
»1° stan, razboj, tara, 2° vrsta domaceg sedla 
(Cres)«. Na -ica krasnica (1393) »nekakvo 
tkanje«. Denominal na -ati krosnati (srednja 
Dalmacija, Pavlinovic) »tuci praznim kros- 
nama«. Bug. su znacenja specijalizirana: krosno 
»1° Aufzug beim Webstuhl, 2° Torriegel«, 
krosna f »Schaukel, zipka«. U prasrodstvu je 
sa lit. krase »stolac«, iz cega se vidi da je praslav. 
tkalacki termin pridjevska izvedenica dobi- 
vena sufiksom -no. Lit. rijec kaze i prvobitno 
znacenje »stolac«. Znacajan je u torn pravcu 
izraz krosna (Vodice, Istra): pustiti kadi krosna 
»negdje izgubiti zivot, svrsiti, umrijeti«, iz 
cega se razabire znacenje »lezaj, stolac«. Upor. 
i srodstvo sa kreslo »stolac« koje se ne nalazi u 
hrv.-srp. Hrv.-srp. je inovacija plurale tantum 
jer se krosna sastoji iz mnogo rastavljivih 
dijelova. Rijec krosna moze se vezati i sa 
stcslav. krada »lomaca« < ie. *kroda, prijevoj 
od ie. *qrcd- »Gebalk«, s prijevojem e — o 
*qrod + s + no. Boisacq i Mladenov upo- 
reduju sa gr. xp£xu> »tkati« i s prijevojem 
xpoxn »potka« < ie. *qrek- + no. V. krosnja. 

Lit.: ARj 5, 612. Ribaric, SDZb 9, 160. 
Tentor, JF 5, 209. Miklosie 142. SEW 1, 
612. Holub-Kopecny 188. Bruckner 270. ZSPh 
4,213. Mladenov 258. WP 1, 433. 485. Torp, 
A\Ph 24, 90-94 (cf. RSI 2, 256-257). 
Reichelt, KZ 46, 330. Boisacq 513. 

krosnja f (Vuk), praslav., »1° kos za sijeno 
(Dobroselo), 2' kosnica, 3° kotarica, kosarica 
(Dubrovnik, Kosmet), 4° (Bosanska krajina) 
sprava u vodi za hvatanje divljih pataka, 5° 
razgranati dio stabla«. Deminutivi na -ica 
krosnjica (17. v., Dobroselo) i na -ce krosnjence 
(Kosmet). Augmentativ na -etina krosnjetina 
(Lika) = -una (Kosmet). Prijjev: krosnjast 
(~o drvo) »1° s mnogo grana (Srijem), 2° (me- 
tafora) zensko celjade maleno i posiroko« = 
na -at krosnjat = krosnat (sa sn mjesto sn) 
(Rijeka) »sirokih pleciju«. Na -ar: krosnjar, 
gen. -dra »1° koji plete krosnje, 2° vrsta 
hrasta«. Hipokoristik krosnjo »(metafora) covjek 
trbusat«. Naziv krosnja kulturna je rijec. 
Arbanasi posudise kroshnje (Skadar) »Korb«, 



14 P. Skok: Etimologijski rlecnik 



krosnja 



210 



krpa 



Bavarci Krachse, nvnjem. Krachse. Ovamo ide 
i rum. crosna »1° Tragereff, 2° teret koji se 
nosi na ledima, 3° butora drva«. Znacajno 
je da se rum. slavizam pojavljuje i sa sn pored 
sn crosna (Neculce), crosne. Takva izmjena 
vidjela se i kod naziva krosna n pi. »stan, 
razboj« (v.). Zbog toga se mora uzeti da su 
obje rijeci istog etimologijskog postanja; kros- 
nja je samo sa sufiksom -ea. Nalazi se jos u 
bug., ukr. i rus. 

Lit.: ARj 5, 613. Elezovic 1, 331. Miklosic 
142. SEW 1, 624. Mladenov 258. Tiktin 441. 
GM 207. 

krotak, f -tka (1496, Vuk), sveslav. i 
praslav. (*krotbkt) pridjev sa sufiksom -tk 
(kao kratak, sladak}, »mansuetus«. Deminutivi 
od osnove krot- na -(j)ahan krocahan = na 
-jahat krocahat (16. v.), krotahan (17. v.). 
Na -tn neukrotan (Jambresic), na -iv neukro- 
tiv = neuhvatljiv (Belostenec, Jambresic). 
Slozen pridjev od sintagme krotkocudan. 
Apstrakta na -ina kraana (18. v.), na -oca 
kratkoca i na -ost krotkost. Denominal na 
-iti krociti, krocim (17. i 18. v.) nije usao ni 
u knjizevni ni u saobracajni jezik zbog homo- 
nimije sa krociti »koracati« od krok (v.). Prvo- 
bitno se znacenje vidi u sveslav. i praslav. 
denominalu na -iti krotiti (se), -Im (o- se, 
u-, s-') »domare«. Odatle pridjev (upravo 
part. prez. pas.) kratom (16. v., jedna potvrda 
iz Dubrovnika), kao pitom. Radne imenice 
na -telj krotitelj i na -nik krotnik (18. v.). 
Rumunji posudise a ocroti »stititi«. Njihov 
je apstraktum na -eh: ocroteald »zastita« i 
na lat. -torius ocrotitor »zastitnik«, s interesant- 
nom promjenom znacenja. Ie. veze nisu posve 
jasne. Ako je prvobitno znacenje bilo »pito- 
miti — krotiti zivotinje kastriranjem', a to se 
cini udaranjem (upor. njem. Pferde klopfen), 
onda je prasrodstvo s gr. xpoxEco »udarati« 
ocito, a ovo od ie. korijena *qret- »schlagen«. 
Mladenov izvodi od ie. *(s)qer- / *qr- »rezem«. 
Uporeduje se i sa sanskrt, srathndti (3. 1. 
sing.) »podaje se«. 

Lit.: ARj 5, 607. 608. 613. 615. 8, 109. 
BI z, 637. Mazurami 542. Miklosie 142. 
SEW 1, 624. Jagicev zbornik 597-603. (cf. 
RSI 2, 226). Holub-Kopecny 188. Bruckner 
270. Mladenov 258. Gorjajev 170. WP t, 484. 
Tiktin 1079. Agrell, Zur b. -si. Lg. 11. Ma- 
chek, Sldvia 16, 187. IF 53, 89. Reichelt, KZ 
46, 330. 

krovata f (Dubrovnik, Cavtat, Stulic) 
»ovratnik, masna, k51arina (Korcula)«. Od 
mlet. cravata = tal. cravatta. Danas opceniti 



francuzizam koji je dosao preko njemackoga: 
kravata (gradska rijec) < fr. cravatte (1651), 
a u fr. preko njem. Krawat — Krabaten < Hr- 
vat (v.). Rijec je, kao moda odijela, postala in- 
ternacionalna vec u 17. v., kada su je po op- 
cem misljenju nosili konjanici placenici Hrvati. 
V. Hrvat. 

Lit.: ARj 5, 816. REW 2334. DEI 1147. 
1167. 1177. 

kfpa f (Vuk), ie., baltoslav., sveslav. i 
praslav. (*kvrpo), »1° Fleck, 2 J Stuck Lein- 
wand«. Pridjevi na -bn krpan, poimenicen na 
-jaca krpnjaca »igla za krpljenje«, na -ast 
krpasl »1 ' pun krpa, 2° cicatricosus«. Deminutiv- 
na -ica krpica (Vuk, Kosmet, ZK). Augmen- 
tativi na -ina kfpina, na -dina krpetina = 
-tma (Kosmet), na -urina krpurina. Radne 
imenice na -ar krpdr, na -de krpac, gen. -aca 
m prema f na -ica krpacica, s pridjevom na 
-ski krpacki — na -be krpac, gen. -pea (jedna 
potvrda, 17. v., upor. ces. krpec), na -dzija 
krpedzija, na -enicar krpenicar, na -jac krpljdc 
m prema f krpljacica, slozeno kotlbkrp, odatle 
hipokoristici krpo = krpa m »cipelar, posto- 
lar«, na -an Krpan (licko prezime). Apstrakta: 

na -nja krpnja, na -ez krpcz m, f kfpes 

(Kosmet). Na -Hica kfpilica »velika igla«. Na 
-at krpat m (~ sukna, zemlje) »komad«, sa 
pridjevom krpdtan (Lika, kamen) »koji se 
drobi«, deminutivom na -bk krpatak, gen. 
-alka i denominalom na -iti krpatiti (se) (is-) 
»mrtviti (se), drobiti (se)«. Od krpa dva su 
denominala kao obucarski termini, na -ati i 
-iti istog znacenja, ali dijele narjecja krpati, 
-am (s-) na zapadu (cakavski i hrv.-kajk.) = 
(stokavski) krpiti, -im na istoku (do-, is-, izo-, 
na-, o-, s-, ea-), iterativi -krpljati, -krpljivati — 
-krpljavali, -krpavati, samo s prefiksima. Post- 
verbali okfp m (Vuk) »krpez«, zakrpa = za- 
krpa (Kosmet). Odatle imperativne slozenice 
krpikoile m »licki naziv za Slovake« = kr- 
piloncija m, krpiguz »1 ° igra (Srbija, Vuk) 
2° krpelj, biljka setaria verticillata«. Glagol 
krpati, krpam (Kosmet) na istoku ima meta- 
foricko znacenje »1° habati, 2° muciti se«, 
pokfpat »uznemiriti«, nakrpati, ndkrpdm »na- 
tucati, rdavo govoriti« [v. Arbanasin, drugacije]. 
I prefiksalne glagolske slozenice idu seman- 
ticki (metaforickim, afektivnim) putem: na- 
krpati »naknaditi«, nakrpdriti (Lika) »mukom 
i nategom sastaviti«, bkrpiti (Vuk) »udariti«. 
Particip perf. pas. krpljen kao pridjev krpljena 
(torba) = poimenicen na -ica krpljenica. Ne- 
jasan je denominal iskrpecati jedra (Ljubisa). 
Naziv krpa kao obucarski termin kulturna je 



krpa 



211 



krsmati 



rijec, koju posudise Arbanasi kerpe, Rumunji 
carpa »1° krpa, 2" (Moldavija) Kopftuch der 
verheirateten Bauerinnen«, carpaci» »obucar« 
< krpac, s rum. glagolom odatle a carpaci = 
a carpi < krpiti, mozda ovamo i cdrpdnos 
»skrt«. Stara je (praslav.) izvedenica na -ja: 
kfplje, gen. krpalja f pi. (Hercegovina) »1° 
stare cipele, 2° cipele, hodaljke za snijeg«, 
koja se u znacenju slaze sa stprus. kurpe, 
lit. kurpe, kurpius »postolar«, lot. kurpe »cipele 
uopce«, kirpti »krojiti«. Odatle na -anik krplja- 
nik, gen. -ika (Vuk) »put napravljen od krpalja«. 
Ie. je korijen isti koji i u krnj (v.), tj. *(s)ker- 
»rezati«, u nizem prijevoju rasiren s pomocu 
p: ie. *qerep- »krpa, obuca«. Paralele su u gr. 
xpnjiic, »crevlje«, lat. carpere i u keltskim 
narjecjima stir, cairem »obucar«. Upor. jos kro- 
jiti i skornje iz terminologije odijevanja i ta- 
lijanizam skarpa (v.), od ie. *sqer-. 

Lit.: ARj 2, 599. 4, 278. 5, 625. 630. 7, 
407. 9, 903. Maretic, Savj. 46. Elezovic 1, 
191. 331. 2, 96. Tentor, JF 5, 210. Kosak, 
Etnoloska biblioteka 21. Miklosic 143. 157. 
SEW 1, 669. Holub-Kopecni 189. Bruckner 
229. Mladenov 266. Trautmann 146. WP 1, 
425. Gorjajev 169. Joki, Unt. 141. GM 189. 
Tiktin 299. Buga, RPV 71. (cf. IJb 3, 150. 
JF 3, 201). Boisacq 515-516. Machek, ZSPh 

18, 23-24. Matzenauer, LF 9, 12. Reichelt, 
KZ 46, 339. Dimitrijevic, Njf n. s., 8 (1957), 

19. ss. Micovic, NJ n. s., 9 (1958), 54-8. 

kfpeta f (Perast, Dubrovnik) = krpila 
(Prcanj) »1° pokrivac, prostirka izatkana od 
krpa 2" ime Diuho Krpeta u Drzica« = karpit 
m »1° trpeznjak, 2° zastor, zaslon, zavjesa 
(Belostenec, Jambresic)«, deminutiv krpetica. 
Od tal. carpita (13. v.) »1° sorta di parmo 
peloso per far coperte, 2° (na Siciliji i u Kalab- 
riji) coperta pesante di lana rustica«. Upor. 
ngr. xapjrexa »giubba, tappeto« i istro-rom. 
karpiela (Rovinj) »sorta di veste donnesca«, 
(Galezan) » 1 ° coperta greggia da coprire 
il pane per farlo lievitare, 2° sorta di gonna«. 
Vjerojatno dalmato-romanski poimenicen part, 
perf. od vlat. *carpire > tal. carpire < kllat. 
carpere, u Boki i Dubrovniku (T > e) dovedeno 
u vezu sa krpa. Rasireno i u juznoj Italiji pa 
je mozda odatle. 

Lit: ARj 4, 871. 5, 628. Rohlfs 917 (a). 
1712. DEI 778. 779. Ive 136. 

krpusa 1 f (Dubrovnik, Boka, Bakar) = 
krpiisa (Vodice, Istra) = (zamjena sufiksa -usa 
sa -uza) krpuza (Slunj, Rakovica) = (zamjena 
sa -uca je nepouzdano) krpuca (Stulic) = 
(zamjena sufiksa -usa sa -elj prema smrdelj) 



krpelj, gen. -elja m (Vuk, 18. v.) = kfpijelj 
(Vuk, Crna Gora) = (metateza p -1 > Ij - p) 
krljep = (odatle ispustanjem docetka -ep, 
hipokoristik ?) krlja f (goveda, ovcija, Vuk) = 
skrpelj (Vodice, Istra) = (zamjena p > / 
nije jasna, prema Bernekeru *krbha) krselj = 
krsijelj »ixodes ricinus, Schaflaus, tabanus 
bovinus, melophagus ovinus«. Denominal na 
-iti skrpeljiti se »skopcati se, svezati se (meta- 
fora)« [V za krpelj i s, v. kfljj. Capidan i 
Scheludko imaju jos oblik kapus m (bug.). 
Rijec je pastirski termin, zacijelo leksicki 
relikt iz jezika srednjovjekovnih Vlaha (upor. 
kjelator). Nalazi se jos u arb. kepushe f. Prema 
torn refleksu hrv.-srp. r je nastao iz rumunjskog 
reduciranog glasa a, koji je zamijenjen u bug. 
sa a. Takova zamjena postoji i za tur. reduci- 
rani glas i: krluc < kilig, krzluk < kizlik 
(v.). Rum. istoznacna rijec glasi capita, izve- 
denica stvorena s pomocu sufiksa -us, -usa 
ilirotrackog podrijetla, od lat. *cap »glava«. 
Nije iskljucen ni nas sufiks -usa (v.). 

Lit.: ARj 5, 628. 630. 652. 596. 651. Ri- 
baric, SDZb 9, 197. SEW 1, 631. Capidan, 
DR 3, 204. (cf. IJb 11, 200). Scheludko, BA 

2, 113. si. (cf. IJb 12, 148). Giuglea (cf. IJb 

3, 226). Puscariu, DR 2, 592. si. (cf. IJb 10, 
182). GM 188. REW 3 1668. 

krpusa 2 f (Dubrovnik, 16. v., Zlataric) 
»zvrcka (prstima)«. 

Lit.: ARj 5, 630. 

kfpusar (Split / ? /, Kolombatovic, Bru- 
sina) »ptica glareola pratincola L., zijavac, 
cicavac (ima kao krpu pod vratom)«. Prema 
ovoj indikaciji izvedenica je od krpa. Ali 
*krpusa nije u torn znacenju nigdje potvrdena. 

Lit.: ARj 5, 630. Hirtz, Aves 227. 

krsmati, -am impf. (13. v., 16. v. dubro- 
vacki i dalmatinski pisci) = (danas vrlo 
cesto sa sm > zm, upor. korizma, krizma) 
Krzmali, -am = (sa metatezom) krmsali, 
-am (16. v., rukopis) »cekati, oklijevati, tar- 
dare«, brez pokrmsanje (1490), pokrsmali 
(14. v.) = pokrzrnati (Mencetic, Lucie, Na- 
Ijeskovic) »pocekati«. Nalazi se -'os cslav. srp- 
ske provenijencije krbsmati. Pridjev na -bn (16. 
v., Stulic) krsman »koji krsma«. Upor. u 
antroponimiji Krsman m, Krsmanija f i pre- 
zime Krsmanovic »Cunctator«. Radna imenica 
na -lac kismalac, gen. -aoca m prema f krsma- 
lica. Nije potvrdeno ni u Vukovu Rjecniku 
ni u narjecjima. Berneker uporeduje s upit- 
nikom ces. krosmati »drangen, zwangen«, koje 



kfsmati 



212 



krsljav 



se semanticki nikako ne slaze. Mozda stoji 
blize kfzma f (Bela krajina), otroke v krzmi 
imeti »nudo, ostro jih imeti«. Mazuranic po- 
mislja na crastinare, crastinatio od lat. pridjeva 
craslinus «sutrasnji«, tj. »odgadati na sutra«, 
koje nije potvrdeno u romanskim jezicima. 
S vecom vjerojatnoscu Matzenauer upore- 
duje s lit. karsinti »moram facere, retardare«, 
koje komparatisti stavljaju u vezu sa kfsljav > 
krzljav (v.). Ako se uzme to uporedenje kao 
ispravno, onda treba krmsati = krsmati upo- 
redivati i sa ces. krsati, krsnouti »abnehmen« i 
pretpostaviti daje *krsamti izvedeno od nestalog 
pridjeva *krsan (upor. ces. krs »Zwergbaum«, 
ukr. kors »krcevina«) > *krsnati > (sa m > 
sm, upor. bemz'tn Bosna < benzin} > krsmati, 
krzmati, krmsati »stariti, krzljaviti na istom 
mjestu > (metafora) oklijevatk. Upor. krtiti, 
krtjeti (v.) »lomiti > oklijevatk. 

Lit.: ARj 5, 631. 603. 10, 563. 559. Mazuranic 
542. Pletersnik 1, 483. Miklosic 144. Isti, 
Lex. 311. 611. SEW 1, 631. Matzenauer, 
LF 9, 23. WP 1, 420. 

Krsogon m (1275, prijepis 1546, prvotisak 
glagoljskog brevijara 1491) = Krsevan, gen. 
-ana (Budmanijev akcenat) = Krsevalj (18. 
v., Kavanjin), veoma dobro potvrdeno licno - 
ime u srednjovjekovnim dalmatinskim gra- 
dovima. Od gr. slozenog imena Xpwoyovoc, 
»u zlatu rodeni« preko dalmato-romanskoga. 
Hipokoristik s pomocu nenaglasenog lat. 
deminutivnog sufiksa -ulus Cressulus isto je 
tako dobro potvrden u dalmatinskim grado- 
vima u srednjem vijeku. Ocuvalo se do danas 
kao prezime Grlzogono (Zadar) i Krsul (1422) 
na Kvarneru i u Hrvatskom primorju. 

Lit.: ARj 5, 632. 651. 657. Jirecek, Romanen 
2, 30. 3, 32. Stefanie, Rad 285, 91. 

Krstencije m (Hrvojev misal) = Kr'stancie 
(Baromie) = Rkstencija (metateza rks < krs) 
pored Krstencija i Krstancija (prvotisak gla- 
goljskog brevijara iz 1491), Krstanice (Asemanov 
evandelistar mjesto Krstanaej. Od lat. Crescen- 
tius (mozda prema dalmato-romanskom iz- 
govoru). Znacajna je disimilacija u suglasnickoj 
grupi sis > st. Ista pojava nalazi se i u krstijenta 
f (18. v., Dubrovcani, Zuzeri, Stulic), de- 
minutiv na -ica krstijencica »kruh sto se mijesi 
na krsno ime (Srbija, Banat), za neku oso- 
bitu priliku, kao krstenje, krsno ime, kruh 
potpepeoni (Zuzeri), placentae species quae 
sub cine re tantum coquitur«. Budmani veli 
da nije cuo tu rijec u Dubrovniku ni u okolici. 
Upor. krstak. Docetak -enta upucuje na po- 



stanje od part. prez. crescente. Pojava st za 
lat. se mogla bi se tumaciti i preko daim. -rom. 
sk < lat. se ako se uzme da se unakrstila lat. 
crescente, Crescentius sa krst. Upor. carsainta, 
carsenta (Pontremoli) »focaccia cresccntina«. 
Inace je lat. crescere posudeno u Dalmaciji 
(Pastrovici, Dubrovnik, Perast, Bozava, Rab) 
samo prema toskanskom izgovoru kresiti, 
-im pf. (Vuk) prema impf, na -va- kresi'vall, 
kresi'vam (Vuk, Boka) »povisiti (placu, afit, 
fit), napredovati (subjekt kruh, tezina)«. 

Lit.: ARj 5, 525. 640. Miklosic 139. SEW 
611. REW 3 2317. DEL 1153. 

krsfir, gen. -Ira m (Mikalja) = krister 
(hrv.-kajk.) = kiistfr (hrvatski gradovi) »ustr- 
caj, strcaljka« = glistir (rukopis 14. i 15. v.). 
Od tal erislere = cristeo — cri'stero (14. v.) = 
fr. cllstere (14. v.) < kslat. clyster, gen. -eris < 
gr. x^riaTfjp, gen. - ripoc,, od xkv'Qw »perem«. 
Medicinska ucena rijec grckog podrijetla. 

Lit.: ARj 3, 199. 5, 641. Jagic, ASPh 8, 
319. DEL 984. 1165. 

krsla f (Bosna) = kfsla (Kosmet) »1° vo- 
jarna, kasarna«. Balkanski turcizam (tur. kisla 
»zimoviste«, izvedenica od kis »zima« s po- 
mocu -la kao u damla, Tuzla) iz turske vojne 
terminologije: bug. kasla »1° caserne, 2° 
quartier d'hiver, 3° hivernage«, arb. keshla 
»isto«, cine, calla f »caserne, lieu oil Ton fait 
paitre les troupeaux pendant l'hiver«. Upor. 
jos slozenicu kis-karpuz (Kosmet) »lubeni- 
ca ozimaca«. Glede tur. e > r upor. krz (v.). 

Lit.: Skok, ASPh 35, 346. bilj. Elezovic 1, 
336. 2, 525. GM 189. Mladenov 267. Pascu 2, 
119., br. 225. Deny 582. 

kfsljav, pridjev na -av (18. v., Vuk), »sto 
slabo raste te ispusta malene grane«, na -at 
krsljat »neprocvacen«, sa z mjesto s krzljav 
(Vuk, Dalmacija, slov.), poimenicen sa -sc 
kfzljavac, gen. -avca m (Lika) prema f na 
-ica kfzljavica, s hipokoristikom kfzlje m 
prema f kr zija (Lika). Denominali (inhoativi) 
na -eti kfsljavjetl, -Im (Stulic), na -ati kfzljatl, 
-om (Piva-Drobnjak) »sporo rasti«, zakrflja- 
viti, -Im pored, zakrzaviti, -im, zakrzljali 
pored zakrzljali, zakrsljavlti. Mjesto sonantnog 
m pojavljuje se u zakusljaviti, -Im. Pored krs- 
Ljav u Srbiji krdzav. Olas u mjesto ris mjesto 
Z objasnjuju se unakrstavanjem sa krsiti (v.), 
kruh (v.) »mrvica«. Glas dz mjesto z je tur- 
ciziranje kao u krdza mjesto krza (v.). Osnova 
krz- izvedenica je na -jo od praslav. kwga > 
rus. korga »verkriippelter Baum«, s pridjevom 



krsljav 



213 



krug 



koridvyj »verkiimmert«. Ovamo ide i sa -za 
krza f (Lika) »kvaka na cekrku«. Rumunji 
posudise cdrjd »1° staka, 2" Krummstab 
des Bischofs«, cdrjancd »crnomorska riba 
abramis vimbla«, na -av > -ob cdrjob — 
rasiren sa lat. -alus > -at cdrjobat »krumm, 
gekriimmt«. Ne zna se ide li ovamo krzljatl, 
-am (Piva-Drobnjak) u znacenju »tovariti i 
prenositi stvari na konju«. Mozda je una- 
krstavanje sa krcati (v.) < *carrldiare > 
*krzatl, ali se ne zna kako je do toga una- 
krstavanja doslo. Matzenauer uporeduje krs- 
ljav, zakrsljati sa lit. karsti, karstu »tenescere«, 
sanskrt. kars »attenuare«, ir. creas. To je upo- 
redenje suvisno, kad se krsljav ne moze dije- 
liti od krzljav, a ovo se vrlo dobro tumaci 
iz slavenskih sredstava. Dopustiti se ipak 
mora da je s > s mogao nastati u vezi sa -Ijav, 
a slj > zlj moze biti asimilacija zvucnih su- 
glasnika. Ako je tako, onda bi korijen bio 
isti koji u ces. krs »Zwergbaum«, zakrsly 
strom »verkummerter Baum«. 

Lit.: ARj 5, 531. 654. 713. Vukovic, SDZb 
10, 389. Loewenthal, ASPh 37, 390. Matze- 
nauer, LF 9, 22. SEW 1, 667. Tiktin 296. 
WP 1, 420. Holub-Kopecny 189. 

krt m (Vuk, Kosmet) = kft, gen. kfta m 
(ZK) prema f na -lea krtica (17. v.), sveslav. 
i praslav. (*kri,tb), »talpa«. Augmentativ na 
-ina: krtina (Piva-Drobnjak) = krtlna (Vuk) 
»P krt, 2° krticnjak« [usp. i od krtnlca > 
reketnica, v.]. Na -njak krtnjdk (18. v.) = 
na -injak krtinjak (18. v., Slavonac) = 
krtmjak, gen. -inka (Kosmet) = krticnjak (od 
krtica, Vuk), zamijenjeno slozenicama krto- 
rbvina = knorovnjak (Ludbreg) = skraceno 
(haplologija) kriovina (sjeverna Hrvatska, Ve- 
lika Gorica) = krtovinec (Ludbreg). Na -aia 
krtaca (Kosmet, argot, boskacki) »(metafora) 
krmaca«, s pridjevom na -in krtacln. Na -og 
(upor. brlog) krtog m (18. v., Vuk) »smetliste, 
dubre«, s denominalom na -id krtoziti, -im 
(Vuk) = zakrtoziti (Vuk) = zakrtoz.ll (Kosmet) 
»naciniti nered u kuci«. Rumunji posudise cdr- 
tita »\ Maulwurf, 2° (metafora) Geschwiir« 
u dva znacenja kao u bug. kraticina »Skrofel 
(metafora, pored pravog znacenja)«. Litavske 
usporednice objasnjavaju postanje praslaven- 
skog naziva za zivotinju. Lit. pridjev krutiis 
»riihrig, beweglich, regsam« s denominalom 
kruteti »sich regen« veli da je praslav. naziv 
bio prvobitno pridjev koji je, poimenicen, 
prenesen na zivotinju. Lit. naziv kurmis »krt« 
pokazuje drugi sufiks -m i ne slaze se ni u 
deklinaciji sa praslavenskim; krt »talpa« je 



praslav. inovacija. Dalje ie. usporednice nisu 
utvrdene. Zacijelo je to prvobitni particip 
na -to. Mladenov vidi u ie. *qert 1 art korijen 
*(s)ker- »rezati«. 

Lit.: ARj 5, 657-658. Vukovic. SDZb 10, 
389. Elezovic 1, 333. Miklosic 144. SEW 1, 
631. Holub-Kopecny 189. Bruckner 266. ZSPh 
4, 216. Mladenov 259. Trautmann 143. Tiktin 
301. Hirt, PBB 23, 334. Lekov, Sldvia 13, 412. 

*krucina f »zuc, jed« (iskonstruirano od 
Budmanija prema pridjevu na -bn krucinbtib 
kod Danila). Nije potvrdeno u modernim na- 
rjecjima: u je nastalo iz nazala, c: upor. polj. 
krecz »Kopfdrehen«, slov. ukrokniti, ukrdcili 
»saviti«. Rum. ertneen =■- crincenit (sa -it < 
lat. -itus) »grausam, grimmig, morderisch, 
blutig«, crincenie »okrutnost«, a se incrincena 
od stcslav. krnclna »Galle, Zorn« dokazuje 
da je postojala u juznoslavenskom. Praslav. 
je od ie. korijena *(s)qcr- »okretati, savijati», 
nazaliziranog i u prijevoju i rasirenju s pomocu 
-ko *(s)qrenq- / *sqronq-. 

Lit.: ARj 5, 660. Tiktin 438. Miklosic 142. 
SEW 1, 625. 

krudeo = krudel pridjev (15. v., Marulic: 
ta knidela dud) »okrutan«, s prefiksom pre-: 
prekrudcl »u prevelikoj mjeri«. Od lat. > 
tal. crudele, ucen pridjev izveden na -elis od 
lat. crudus. Odatle apstraktum na lat. -itas > 
tal. -tade > -ta krudelltad f (16. v.), krudeltat 
(16. v.). 

Lit.: ARj 5, 660. 661. II, 573. REW* 2341. 
DEL 1178. 

krug m (Vuk), sveslav. i praslav. (*krpgz), 
bez paralele u baltickim jezicima, »1° okruglo 
mjesto, 2° Kreis, cercle, 3° Scheibe, okrugla 
daska preko neiscijedena sira, kisela kupusa 
(Kosmet), 4° zaokruzena zemlja, 5° ravnica, 
6" brezuljak, 7° pecina (Vodice), 8° vrh gore, 
9° toponim«. Pridjevi na -bn krufan (17. v., 
cakavci), kruzni, poimenicen na -ica kruznlca 
(geometrijski neologizam), na -&/ krugao, 
7 krugla (stcslav. i rus.) poimenicen na -aia 
kruglaca »sitna okrugla sljiva«, na -ica krugllca 
(Belostenec, Zagreb) »brassica rapa saliva«. 
Na -jak Kriigljak (ZK) »oronii i«. Deminutivi 
na -id krufic (Stulic), na -bk kruzok, gen. 
-ska (Stulic), na -sc krufac, gen. -sea, odatle 
na -id kruscic, ovamo i najnovija posudenica 
iz rus. kruzok. Augmentativ na -ina kruztna 
(Bistrac, Samobor) »nutarnji dio mlinskog ko- 
la*. Na -allca krugatlca »zmija«. Slozenica od ■ 
sintagme crnokrug. Prilog na -bee krusci 
»u krugu, naokolo«. Denominal (faktitiv) na 



krug 



214 



krumpak 



-iti kruziti, kruzim (i u drugim slavinama) 
»1° praviti krug, circumdare , 2° (objekt zito, 
na reseto) cribrare«, odatle imperativna slo- 
zenica kruzipostelja f »zavjesa oko postelje«. 
Vrlo cesto s prefiksom o- kao u vecini sla- 
vina, jer se o- spaja s predodzbom »okolo«: 
okrug (prevedenica) »arrondissement, kotar, 
Bezirk«, s pridjevima na -bn okruzni (~ pred- 
slojnikj i prevedenicom okruznica »Zirkular«, 
na -bi bkrugao, f -gid, poimenicen na -jak 
Okrugljak »oronim (Zagreb)«, na -ica okrug- 
lica »vrsta kruske«, na -ost okruglast, na -jast 
bkrugljast. Denominali: okruziti, okruzim, s 
postverbalom okruga f »jasmak« i impf, na 
-va- okruzivati, okruzujem pored okruzavati, 
-vam', kruziti, kruzim (Vuk) »resetanjem odije- 
liti pljevu od zita« = skru&it (Kosmet) »saviti 
se u krug« = skruzit (Smokvica, Korcula) 
»zlicom pokupiti skorup ili pjenu« prema 
impf, na -va- skruzivati, skruzavati se (Ba- 
ranja) »ustrucavati se«. Odatle postverbal skruz 
f »korniz«. Deminutivi na -bk skriizak, gen. 
-ska »ono sto se skupi na vrhu kad se zito 
skruznje«, na -be skruzac, gen. -Sea (srednja 
Dalmacija, Pavlinovic) »konj kratak ali jedar«. 
Pridjev na -ast skruzast (Pavlinovic) »zdepast«. 
Prilog naokrusce (Relkovic). Glas u je nastao iz 
nazala G: upor. stcslav. kregz, polj. krqg. 
Rumunji posudise u dva lika: cring »1° Kreis, 
2° Kugel, 3° Busch, Geholz, Hain«, iz sta- 
rijega Krp A 6, i mlade krug »put planete (astro- 
nomski termin)«; Madzari isto tako u dva: 
korong = kuruzslo. Postoje germanske pa- 
ralele: stvnjem. hring, nvnjem. Ring, s gla- 
golom hringan = ringen i got. hrugga, nvnjem. 
(Wagen)runge, U prvoj je usporednici ie. 
korijen *(s')qer »okretati, zavinuti« nazaliziran 
i rasiren s pomocu gh: *sqrengh-, a u drugoj, 
kao i u slavinama, u prijevoju *sqrongh-. 

Lit.: ARj 5, 661. 662. 663. 679. 699. 7, 
471. Ribaric, SDZb 160. Elezovic 1, 334. 2, 
237. Maretic, Savj. 46. Miklosic 142. SEW 
626. Holub-Kopecny 189. Bruckner 265. KZ 
45, 46. Trautmann 139. WP 2, 570. Mladenov 
260. Tiktin 438. Unbegaun, RES 12, 24. 
Uhlenbeck, PBB 22, 541. 

krugla f (hrv.-kajk., rukopis 15. v.) »ne- 
kakav sud« = krugla (ZK) »zemljani sud za 
oeat«, slov. krugla pored krogla, -Ija. Od stvnjem. 
crugela, nvnjem. Kriigel, madz. koroglya. 
Ovamo jos krugla f (rukopis 16. v., Aleksan- 
drida) »kugla, lopta« < unakrstenje njem. 
Kugel i domace krug (v.). Noviji germanizam 
, hrv. gradova krigl (sa /) pored krigla. 

Lit.: ARj 5, 628. 663. Miklosic 142. SEW I, 
628. Schuchardt 19. Strekelj, DAW 50, 31. 



kruliti, -i impf, (sjeverozapadni krajevi, 
Rijeka, subjekt svinje, creva) = kriillt (ZK) = 
kruljiti (Jacke), creva krule (Cres), svinje kru- 
liju (Krasic), slov. kruliti pored kroliti, »1 gu- 
ritati, 2° zavijati u trbuhu«. Onomatopejsko 
podrijetlo glagola vidi se po varijacijama : kr > 
gr: gruliti (slov., slvc.) »sonum edere, murmu- 
rare«. Ista promjena i u lat. grunnio, gr. Ypu- 
XvQin. Sap mjesto / krupati, -a impf. (Belostenec) 
»guritati«. Ta se onomatopeja nalazi i u polj- 
skim narjecjima. Zamjena kr > r (preko kr) 
ruliti impf. (Mikulicic, cakavski ?) »rukati, 
roktati«, s augmentativom rulina »puer plorane«. 
Ovamo ide i termin za skidanje kukuruza 
s klasova: rulliti, ruljim impf. (Hrvatska, 
Kosinj Donji, Bjelovar, Slavonija) »sinonim: 
runiti, kruniti« i izvedenice na -ac i -aca 
ruljac, gen. -aca = ruljaca »sprava za ruljenje 
kukuruza«. Da je tako, dokazuje varijanta kru- 
niti, krumm impf. (18. v., Vuk) »runiti, dro- 
biti, mrviti«, okruniti, okrunim pf. (objekt 
kukuruze, suho cvijece) prema impf, okrunji- 
vati, -kriinjujem. Kad je izvedenica od kruna, 
akcenat je drugi: okruniti, -im. Odatle na 
-jaca krunjaca »masina za krunjenje kuku- 
ruza«. U Lici u istom znacenju krusiti, krusirn. 
Tu je unakrstenje onomatopejskog glagola 
sa trusiti (v.). Sa r- mjesto kr- rimili, runim 
(Vuk, Boka, Virovitica) (oh-"). Prema samiti < 
sapnuti od sapat kruniti u znacenju »mrviti, 
drobiti« moglo bi se shvatiti i kao perfektivni 
denominal na -nuti od krupa >>mrvica (v.)«. 

Lit: ARj 5, 666. 677. 673. NJ 6, 85. Tentor, 
JE 5, 209. Miklosic 143. SEW 1, 629. Maize - 
nauer, LF 7, 194. 9, 15. 

krumpac m (Belostenec, hrv.-kajk.) = 
krompdc =— krampac (Lobor, Josipdol, Hrvat- 
ska) = krumpak (Hrvatsko zagorje) = krom- 
pdc (Martijanec, Hrvatsko zagorje) »gavran, 
corvus corax«. Izvedenica je na -ac i -dk od 
onomatopejskog glagola krumpati »grakati«, ko- 
ji opominje na slov. onomatopeju bez umet- 
nutog m pred labijalom krdpati, -a, -pije 
(Stajerska) »glucken« i na onomatopeje kro 
(Bukovica, Dalmacija) »clamor bubonis« i 
kruk, krokar (Gerovo) »corvus corax« = krok- 
tac (Donji Miholjac), krokati (o vrani) = kro- 
ktati = groktati (v.), krokotati = krkati, krokota- 
vac. Sve oformljene onomatopeje, koje opona- 
saju glas ptica koji ornitolozi pisu krack, kruck. 

Lit.: ARj 5, 666. Pletersnik I, 476. Hirtz,. 
Aves 214. 226. 229—230. 

krumpak m (Belostenec, hrv.-kajk.) »hrom, 
krivih nogu, santav«, zacijelo izvedenica na 
-ak (upor. gluhak) od krumpati, -am »hramati«. 



krumpak 



215 



kruska 



Upor. slov. pridjev na -ast krumpast »santav«. 
Od austrijsko-njem. Krumpe, stvnjem. krump, 
nvnjem. krumm. 

Lit.: ARj 5, 666. Pletersnik \, 481. 

krumpir, gen. -ira m — krumpir (ZK) = 
krompir (Srbija, Vuk) = (pseudojekavizam) 
krumpijer, gen. -era (Lika) = (metateza i 
disimilacija r - r > I - r") kumplir, gen. -ira 
(Solta) = (zamjena docetka -ir sa -iS) krumpis 
(Valjavec, hrv.-kajk; ta je zamjena nastala 
prema slov. deminutivu krumpirckd) = (sa 
disimilatornim ispadanjem prvog r) kumpir 
(Lika) = kumpijir (Lika) = konpir = kum- 
pir, gen. -ira (Solta, Cres, Hercegovina) = 
kumpir (Moscenica, Istra) = kornpir (Brusje) 
= kornpir (Kosmet) »sinonim: krtola, pomme 
de terre, patata«. Balkanska rijec njemackog 
podrijetla nvnjem. Gruntbir = Grundbirne : 
rum. crumperm, arb. kampir = vampir, bug. 
kamperi. Takoder slov., ces., polj. i ukr. 

Lit: ARj 5, 250. 273. 611. 666. 781. Hraste, 
Rad 272, 18. JE 6, 187. Ribaric, SDZb 9, 

170. Elezovic 1, 307. Tentor, JF 5, 209. SEW 
1, 622. Schwarz, ZSPh, 5, 125. GM 172-173. 

Tiktin 444. Niedermann, WuS 8, 33-97 
(cf. JF 3, 214). Spitzer, WuS 4, 147-165. 

kriip m (1671, u cakavskom tekstu) = 
krupa f (Marulic, Vuk), sveslav. i praslav. 
C~krqp- i *krup-), »1° (sitan) grad, solika, 
sugradica, 2" djeteca bolest (tjera napolje 
vrlo sitno), 3° toponim (Krupa) i hidronim 
(Krupajd)«. Pridjev krupan (~pno vrime, 
Banovac) = krupen (?, Barakovic). Etimolo- 
gijski nije identican pridjev krupan (Vuk) 
»velik, crassus (covjek, riba, konj, vo, pitanje; 
opozicija: sitan), korpulentan«, rasiren na -icav 
krupnicav (hljeb). Poimenicenja na -ic krup- 
nic »trava«, na -ik krupnik (Vuk) »1° biljka, 
2° strmno zito, zrno krupnije od jecma (Kos- 
met), 3° toponim«, apstrakta na -ina krupnina 
(18. v.), na -oca = -ost krupnoca = kriip- 
nost = na -ea krupnja, na -jaca krupnjaca 
(Kupcina) »vrst sljive«, na -jak krupnjak 
(juzna Dalmacija 111) »biljka salvia ver- 
benaca L.«, na -ica krupnica (Bastaji) »vrst 
jabuke«. Inhoativ krupnjati »postajati krup- 
niji«. Slozen pridjev od sintagme krup(n)o- 
stasan (Bella, Stulic). Deminutiv na -ica 
krupica »mrvica« = krupica (Kosmet), s prid- 
jevom krup'icav (Lika) »pun krupica«, na 
-zk krupak, gen. -pka (upor. rus. krupka) 
»lychnis coronaria«, (odatle izvedenica na -eo 
?) krupac (Nis) »divlja sparga; sinonim: zecji 
lan« = krupavce, deminutiv na -ce od pridjeva 



na -av, koji je poimenicen na -ica krupavica 
(Pirot) »grad«. Na -atica kriipatica (Vuk) = 
kriipaika »riba cyprinus«. Ovamo mozda na 
-is krupis »biljka aconitum napellus, nalijep«. 
Denominal od krupa na -iti krupili, krupi 
(18. v.) »padati kao grad«, preknipiti, pre- 
krupim »krupno samljeti, bunguratk, s post- 
verbalom prekrupa »istucan nesamljeven u 
brasno jecam; sinonim: bungur«. Ovamo 
zacijelo kao izvedenica od nepotvrdene ime- 
nice na -ilo krupiliti (Brod) »tesati kamen«. 
Glas u je nastao iz dva praslav. samoglasa Q u 
krupa »grad« i od M u krupan »velik«. Rumunji 
posudise oba vrela: od o > in crimpeiu < " 
*kropelb »kurzes Stuck, Endchen«, sa svojim 
denominalom na -a < lat. -are crimpeia 
»zerstiickeln« = na -ot crimpoti = crapati, 
na -ica crimpita »Stelle, wo di Kettenfaden 
sich verwirrt haben«, crupi m pi. »Griitze« = 
Madzari korpa. Posredstvom velebitskih Vlaha 
rum. imenica crimpotd, odakle je izveden 
glagol a crimpoti na -i < lat. -ire ili crampot 
»Stiick, Bruchstuck« ocuvala se u imenu 
velebitskog (bunjevskog) sela Krmpote f pi. 
(Hrvatska, Modrus, Rijeka), s pridjevom 
krmpotska (satnija = kumpanija granicarska), 
krmpotski uskoci (1657) i u prezimenu Krmpo- 
tic. Kako je vec receno, u izvedenicama slila 
su se dva praslav. korijena, pa ih je danas 
bez posebnih semantickih studija tesko raz- 
likovati. U praslav. nisu bili homonimi. 
Jedan sa g > u upor. polj. krepy prema krupa, 
od ie. *(s)qerebh 1 -p-, nazalizirano *(s~)qremb-, 
s prijevojem *(s)qrombh- i drugi sa h < ie. 
ou od ie. *qreup-, s prijevojem *qroup- »sich 
verkrusten«, prema Meilletu od baze *(s}qereu-, 
od *sqer- »rezati«. Oba ie. korijena pokazuju 
u slavinama isto rasirenje s pomocu p kao i 
arb. kripe — krype f »so«, koja nije posudenica 
iz hrv.-srp. Upor. lit. grubas »krupa«. 

Lit: ARj 5, 603. 674. 677. 11, 573. Elezovic 
1, 334. AA 2, 315. ASPh 8, 255. Miklosic 
142. 143. SEW 1, 626. 630. Holub-Kopecny 
188. Bruckner 267. 272. KZ 42, 354. 51, 
234-235. Mladenov 258. ASPh 36, 122- 
124. Tiktin 438. 461. WP 1, 482. 2, 590. 
Persson, IF 35, 207. Buga, RFV 71, 50-60. 
464-471. (cf. JF3, 201. IJb 3, 150). Schefte- 
lowitz, KZ 56, 166. GM 206. 

kruska f (Vuk, danas opcenito u knjizev- 
nom jeziku sa sufiksom -bha kao u jabuka, 
s tim sufiksom stcslav., slov. i ces.) — (arha- 
izam bez tog sufiksa) krusa (rukopis 16. v., 
Kosmet, bug., toponim) = krusva (Vrancic, 
Mrnavic, Primorje, nekada deklinacija h > y, 
gen. -vue) — (sa kr > hr, upor. hlace} hruska 



kruska 



216 



krv 



(sjeverozapadni hrv.-kajk. krajevi, Vodice) = 
hreysko f (Bednja) = hrusva (sthrv., sjeverni 
cakavci) = ruska (ZK) = (sa hr > fr) fruska 
(Vodice), baltoslav., sveslav. i praslav., »piras«. 
Izvedenice od svih tih tipova nalaze se, ako 
ne u opcim rijecima, a ono u toponimima. 
Od kruska: pridjevi na -in kruskin (potvrden 
i u toponomastici), na -ov kruskov (Vuk), 
poimenicen na -he kriiskovac »stap«, na -ala 
kruskovaca »1° batina, 2° toponim«, na -ica 
kruskovica »rakija«, sa hipokoristikom kruska 
»rakija od divlje kruske«, deminutivi na -ica 
kruscica, »1° mala kruska, 2° toponim u sing, 
i pi., Krucica (dubrovacki kotar, glede sc > c 
upor. ubrucic), na -ic kruscic (Vuk). Od krusa: 
na -ik krusik (Vuk) »F mjesto zasadeno 
kruskama, 2° toponim«, na -ar toponim 
Krusar (Srbija), pridjevi na -/ toponim Kruse- 
dol (prvi dio lokativ), na -ev toponim Krusevo 
(Makedonija, Kosmet), poimenicen na -he Kru- 
sevac, gen. -vca, na -ica Krusevica, kol. na 
-je Krusevlje (Kosmet). Od krusva: deminutivi 
na -ica krusvica (Primorje), na -ic krusvic 
(Cres, Istra) »biljka«, na -jak Krusljak (to- 
ponim, Srbija, upor. slivljdk ZK glede sufiksa). 
Od hruska : deminutiv na -tea toponim Hruschi- 
ca (1395), pridjev Hrusevo (Slavonija). Od 
ruska pridjev ruskov (Varos, Slavonija, Brod), 
poimenicen na -he toponim Ruskovac (Gares- 
nica). Od fruiva: deminutiv Frusvica (topo- 
nim, Vodice). Sa g- mjesto k- graska (slov., 
polapski, ces. /g > hi, poll', i ms -) ne 
nalazi se na hrv.-srp. teritoriju. Osciliranje k/g 
upucuje na pozajmicu. Voce dolazi s istoka: 
kod Kurda koresi = kurest. Posrednici bi 
bili Avari (?). U baltickoj grupi potvrdena 
je u stprus. crausios »kruske (pl.)« prema sing. 
crausy, lit. kriause- pored grause, lot. krausis. 
Pomislja se i na evropski supstrat kao izvor, 
protoevropska ili praevropska rijec. 

Lit.: ARj 3, 719. 5, 683. 684. 678. Jagic, 
ASPh I, 431. Ribaric, SDZb 9, 152. Elezovic 
1334. Mlklosic 80. SEW \, 358. Holub-Ko- 
pecny 134. Bruckner 160. KZ 45, 53. ZSPh 4, 
215. ASPh 29, 119. Vasmer 314. Trautmann 
258. Lowenthal, WuS 10, 151. 

kruzat, gen. -ata m (Vuk, Risan, Ljubisa, 
Mikalja, Bokelji) »cohana kratka haljina, sa 
srebrnim pucetima s obje strane (presamiti 
se i po njoj se opase)« = kruzat (cakavski, 
Istra) = krozat (Malinska) = krizSt (Bozava) 
= krdzet (Sibenik) = krofet (Dalmacija) 
»zenski prsluk koji se veze straga«, »vesti- 
mentum sine manicis minus, panciotto«. Od 
mlet. erosalo (deminutivni sufiks -atto = 



-etto), tal. corsetto (14. v.), kreko-rom. corsalo, 
krodato (Piran, istro-rom.), corsaletto < fr. 
corselet, deminutiv na vlat. -ittus > -et od 
fr. cors (pisano danas corps') < lat. corpus. 
U tal. nastalo je unakrstenje sa crux > croce, 
crose, prema Budmaniju incrociato, jer vez iz- 
gleda kao krst. Upor. semanticku paralelu 
njem. Leibei > lajbak od njem. Leib »corpus«. 
Od tal. corpo sa dvostrukim deminutivom 
-ett + -ino korpefin, gen. -ina m (Dubrovnik, 
Cavtat) < tal. corpetto + -ino. Ovamo ide 
korosame f pi., gen. korosanata (Dubrovnik, 
18. v.) = (haplologija) ki-osante »Brasancevo, 
Tijelovo«. Dubrovacki pisci prevode »aliti 
tijelo gospodinovo = tijelo slavno (Budva)«. 
Upor. kod katolika Arbanasa korbi Krishtit 
(Ulcinj) »Tijelovo«. Od lat. corpus sanctum. 
Upada u oci f pi. i ispadanje p. Od plurala 
corpora poimenicen pridjev na -alls korpdrao, 
gen. -ala (16. v.) »misna prostirka pod kalez 
(crkveni termin)« — korpurao, gen. -ala (15. 
v.) < lat. > tal. corporate. Na -acija korpo- 
racija f (19. v.) < lat. corporatia preko njem. 
Korporation, tal. corporazione. 

Lit.: ARj 5, 346. 347. 688. 11, 696. Crania, 
ID 6. Strekelj, ASPh 14, 529. he 75. Ban all 2, 
197. REW» 2248. DEI 1119. 1124. 

kruzati, -am impf. (Slavonija, mlinarski 
termin, objekti psenica, jecam) »sinonimi: 
mlatiti, grusiti, grusim (od gruh, v.); das 
Getreide spitzen«. 

Lit.: ARj 3, 483. 5, 688. 

krv, gen. krvi (Vuk), danas po deklinaciji 
f, nekada po deklinaciji u, upor. slov. krt — 
krv, gen. krvi pored krva m, f (Kosmet) = 
kri, geri, krvi i (Cres, Poljicki statut), ie., 
baltoslav., sveslav. i praslav. (*krtvb, kry, 
gen. kwve), »sanguis«. Pridjev na -hn kfvan 
(1453, 1585, sveslav. i praslav., A ~vna osveta, 
<~~ni neprijatelj), odredeno krvni, poimenicen na 
-ik krvnik, gen. -ika m = (sa vn > n) krmk, 
gen. -ika (Boka) prema f na -ica krvnica (16. 
v.) = (sa vn > mri) khnnica (Crna Gora, 
upor. Crmnica), s pridjevom na -hn krvnican 
i na -ski krvnicki i denominalom na -iti 
krvmciti, krvnmm (Vuk, Crna Gora) »duziti 
nekoga za krv«, uskrvnicit se (Kosmet, subjekt 
pas) »biti krvav« i apstraktum na -ina krvnina 
»Blutgeld«; na -en (kao u erven) kfven »crven 
kao krv«, na -av krvav (i u drugim slavinama), 
odredeno krvavi (Kosmet), rasiren sa -hn 
krvavan i na -ast krvavast (Istra) »crvenkast«, 
s poimenicenjem krvdvnica »suljevi«, poime- 
nicen krvdvac, gen. -avca m »1° razlicita 



kfv 



217 



kfzati (se) 



znacenja, 2° toponim«, na -ica krvavica (Istra) 
»1° razlicita znacenja, 2° Blutwurst, 3° biljke, 
4° crvena zemlja, 5° u pi. suljevi, 6° toponim« 
= krvavica (Kosmet) »travka od koje se klas 
mece u nos da bi isla krv, jer se misli tako 
izlijeciti glavobolja«, (haplologijom) krvica »rana 
konja na vratu«, s pridjevom na -jast krvavl- 
cast (Istra) »subruber«, apstraktum na -ina 
krvavina (Istra) »crvenilo«, s faktitivom krva- 
viti, krvavim (nalazi se i u drugim slavinama) 
'(-is, o-) prema iter, iskrvavljivati, na -usa 
krvavusa »vrst breskve«, na -ka krvavka 

• »biljka«, slozenica od sintagme krvavoca m, 
f (sa oo > o, srednja Dalmacija, Pavlinovic) 
»celjade izbuljenih ociju«, denominal krva- 
viti, krvavim (o-, s-). Imenice izvedene od 
krv: krvezdina (Dubrovnik) »krv pomijesana 
s gnojem iz rane« je augmentativ na -ina 
(sa nejasnim id) kao i krvuscina (iz cira, 
Poljica), krvina i krvusina. Deminutivi na 
-ca krvca f (17. v.), na -ica krvica (Istra), 
s prefiksom su- sukrvica (Vuk) = sii- f (Vo- 
dice) »Bluteiter«. Radne imenice na -be (tip 
krovac) krvac, gen. -vca »ubilac, ubica, krv- 
nik*, na -ar kfvar (Glina) »barbir, berberin 
koji pusta krv«, prosiren na -nik krvarnik 
(hrv.-kajk., Jambresic). Upor. toponim Krva- 
rici (Krasic, Zagreb). Na -nica krvarnica 

• •straliste«. Na -arina krvarina (18. v.) »krvnina«. 
Na -ara krvara (Sulek) »biljka sanguisorba 
officinalis L.«, na -ica krvarica »1 " biljka 
androsaenum, 2 J (Brae) cmar, kuljen, sli- 
jepo crijevo«. Nejasna je tvorba krvosnica — 
-silica f »sanguisorba«. Mozda je slozenica 
od sisati (usp. latinski naziv) *krvosbsnira 
(haplologija). Denominai na -iti krvariti, 
krvarim (18. v.). Od nepotvrdene radne ime- 
nice na -ac je reciprocni denominal krvaciti 
'ie, kreaci'm »biti se do krvi, ubijati se medu 

sobom'. Na -elj krvelj (?) »biljka«. Na -injak 
krvi ujak »trava«. Apstraktum na -luk krvo/uk 
(Kacic) »krvno djelo«. Denominai na -iti 
od krv je krviti se, -Im (18. v., Vuk) (is-, o-, 
po- se, s-, za-) »klati se«, s razlikom u akcentu 
skrviti, skrvim (Vuk, objekt krsno ime) »okrva- 
viti'-, iter, skrvljivati se, nakrvljat, -am (Kos- 
met) »pustiti krv ovcama da bi ozdravile«. 
Brojne su slozenice od raznih sintagmi: 
krvolija m (Vuk, 17. v.), krvolok m, s apstrak- 
tumom krvolostvo, krvoloka (prevedenica, cai- 
que) »biljka sanguisorba«, krvamok (Sulek) 
»biljka tormentilla erecta L.«, pridjev krvo- 
mocen (hrv.-kajk., Belostenec) = krvomosan 
(ZK) »koji mokri krvlju (krava)«, krvomutan 
(Ljubisa) »koji zamece svadu«, poimenicen 
na -ica krvomutnica f (Ljubisa) »svadljivo 



zensko«, od krvomutiti »mokriti krvlju«, krvo- 
ocan, krvopija m = krvopilac, s pridjevom 
krvopttan (Lika), s apstraktumom na -ija 
krvopilija f »tezak posao« i glagolom krvo- 
piliti »s velikom mukom zivjetk, krvosalija f 
(Vuk) »tezak posao« od sati »sisati« i tur. 
-lija (v.), krvbser (Vuk) »los duhan« = krvljo- 
ser m (Kosmet), s izvedenicama na -ija, 
krvljosernik m prema f -nica, krvotezan (Lika) 
od krvoteziti, -im »tesko zivjeti«, s apstraktu- 
mom na -luk krvotezluk, krvotok m = krvo- 
tocina »bolest« = krvotocje »menstrua«, s 
pridjevom krvolocan, krvofedan, krvoprolice 
(Vuk). Ovamo jos sa sati < sbsaii krvljosance, 
gen. -eta (Kosmet) »dijete« prema f krvljo- 
sanica. Balticki se jezici slazu u potpunosti 
samo u praslavenskom pridjevu: na -hn 
hn hnh = lit. kruvinas, dok u imenici raz- 
lika je u prijevojnom stepenu i u docetku: 
stprus. krawian, lit. kraujas pokazuju dvoglas 
i izvedenicu s pomocu sufiksa -to; u svim 
slavinama je prijevojni stepen u > y i po 
suglasnickoj deklinaciji. S istim prijevojnim 
stepenom nalazi se u lat. cruor, crudus, cru- 
entus, u sanskr. kruva, avesti xrura- »krvav«, 
le. je korijen *qreu- »dickes stockendes Blut, 
blutiges rohes Fleisch«, gr. xpeac,, njem. roh. 

Lit.: ARj 3, 903. 5, 604. 689. 705. 706. 
697. 6, 17. BI 2, 492. Mazurcmic 546-554. 
Tentor, JF 5, 209. Elezovic 1, 438. 2, 96. 
395. ZbNZ 8, 238. Ribaric, SDZb 9, 195. 
MMosic 144. SEW 1, 632. Trautmann 142. 
KZ 43, 174. W P \, 478. Bruckner 266. KZ 
46, 236. Mladenov 259. Mazon, RES 13, 102- 
104. Osten-Sacken, IF 33, 202. Boisacq 
512. 

krvaja f (srednja Dalmacija, Pavlinovic) 
»korice, drzak od noza«. Mozda od krivi 

Lit.: ARj 5, 697. 

Krvas m (Dubrovnik, 12. i 13. v.), licno 
musko ime od lat. Gervasius. Budmani is- 
pravno tumaci ocuvanje velara g pred e upo- 
redenjem sa kimak < cimice i unakrstanjem 
sa krv (pucka etimologija slicna sv. Vratolo- 
mije < Bartholomaeus). Drugi lik Jervaz 
(17. v.), istog podrijetla, dosao je preko mle- 
tackog izgovora dz > -j. 

Lit.: ARj 4, 604. 5, 698. Jirecek, Romanen 

2, 38. 

kfzati (se), -am impf. (Vuk, Srbija) (f- 
se, Slavonija) »1° abwetzen, detero, 2° oti- 
mati se«, bkrzati se (Srbija, Lika) »izlizati se, 
iskositi se«. Upor. otrzati se (Vuk). Pf. okrz- 
nuti, - m ima drukcije znacenje »dirnuti, 



Mrzati (se) 



218 



kuba 



zahvatiti«, s postverbalom okrz (Crna Gora) 
»Seitenhieb«. Ovamo ide bez sumnje i okre- 
zali se, -am (Vuk, subjekt svigar na bicu) 
»sinonim: iskrzati se«. Pridjev na -av krzav 
»gefranst, gekraust (?)«, od kojeg G. Meyer 
izvodi arb. (mediopasiv) krezhavitem »kosa mi 
se jezi od bijesa«. Taj se pridjev ne nalazi u 
rjecnicima. Izolirano unutar slavina. V. trzati. 

Lit.: ARj 4, 904. 5, 712. 8, 876. Petersson, 
Bait, und slav. Wonstudien 1918 (cf. IJb 8, 
199). GM 205—206. 

krzno n (15. v., Hrvatska) »P perde, 
zavjesa nad posteljom (Marulic), 2° odijelo, 
haljina, 3° kozuh« = krzan, gen. krzna m 
(upor. strus, korzem) = (sa zn > zm) krbzjno 
(Aleksandrida). Praslav. *kwzno. Nalazi se 
jos u slov., ces. i rus. Deminutiv na -ce krzence 
(hrv.-kajk.). Radna imenica na -or krznar, 
gen. -ara (1504) »1° kozuhar, curcija, 2° pre- 
zime na -ic«. Na -ica krznica f »1° bijela ha- 
ljina na celjadetu sto se krsti, 2° bijela ma- 
rama sto se niece na dijete kad se krsti« = 
krznica (Kosmet) sadrzi unakrstenje sa krsnica 
»krsno ime, kolac«, od krstiti (v.). Ovamo za- 
cijelo i krgnoka (Bastaji, Daruvar) »ime kozi«. 
Da je praslav. rijec postojala i u Panoniji, to 
dokazuje madz. gerezna »odijelo od krzna«. 
Etimologija te kulturne rijeci nije utvrdena. 
Izvjesilo je da je u vezi sa srvnjem. kursina, 
kursen > srlat. crusna, cru-sina, odatle nvnjem. 
Kurschner, za koje Schwarz tvrdi da je sla- 
venskog podrijetla, jer je njemacka rijec dosta 
izolirana unutar germanskih jezika. Nalazi 
se jos u stfriz. i kasnijem anglosaskom; 
krzno se uporeduje i sa keltskim rijecima koje 
znace »koza«: srir. crocenn itd., a svode se na 
ie. *krokno. Ako je to uporedenje ispravno, 
onda bi trebalo za praslav. rijec pretpostaviti 
*qrgno. Za to nema drugih potvrda. Kiparsky 
izvodi od izolirane slavine krzati (v.). Docetak 
-no upucuje na pridjevsko postanje. Nije is- 
kljuceno ni prasrodstvo sa tur. kiirk, od koje 
je hrv.-srp. curak (v.). Moze se pomisljati 
i na nisticni prijevoj od kora sa sufiksom -zno 
(v. -zan). 

Lit.: ARj 5, 712. Elezovic 1, 326. Mazuranic 
554. Miklosic 157. SEW I, 671. Holub-Ko- 
pecny 190. Kiparsky 97. WP 2, 573. Peters- 
son, LUA n. f., avd. 1., sv. 18., br. 2. (cf. 
IJb 10, 340). Loewenthal, WuS 11, 58-59. 
Schwarz, ASPh 40, 292. Buga, RFV 71, 
50-60. 464-471 (cf. JF 3, 201). Boisacq 137. 

krza f (Lika) »kvaka (krza na cekrku, v.)«. 
Poklapa se sa rum. carja »Kriicke, Krummstab 
(pastirski termin)«. Ne zna se tko je od koga 



posudio, Rumunji od juznih Slavena, ili 
juzni Slaveni od srednjovjekovnih Vlaha. 
Naziv krza moze se protumaciti i iz *kzrga 
s pomocu sufiksa -ja. 

Lit.: ARj 5, 713. Tiktin I, 296. SEW 1, 
667. 

krzulja f (Vuk, Ljubisa) = skrsulja »mala, 
divlja patka«. Deminutiv na -ica krzuljica i 
hipokoristici krza = krdza (Vuk, Srijem) 
»1° isto, 2° (metafora) nadimak za malu zensku 
(Dalmacija, Pavlinovic)«, s deminutivom kr- 
dzica. Istim korijenom nazivaju se i druge 
ptice: skrza »anas crecca, Krieckente« = 
krdza, skrz m (Dubrovnik) = krcuga (Pro- 
kuplje, Srbija) »querquedula«, jarebica krza 
(Zrmanja), skrza (Mostar), krdfica (Mostar) = 
skrfula (Stulic) == krzulja = skvrzulja (Du- 
brovnik), s deminutivom skvrzuljica jare- 
bica* = skrga »perdix«. Miklosic uporeduje 
jos ukr. kryzna utka = kryzanka »Stockente«. 
S tim uporedenjem se slaze krizevka (Marti- 
janec) = krizulja (Bosnjaci, Vrbanja) = 
krizuljica (Glavaticevo, Hercegovina) »anas 
crecca«. Postoje jos i druge varijante krkavac, 
gen. -avca (Srbija, Milosevac) »anas crecca«, 
krlja (Split /?/, Kolombatovic) »1° anser 
silvestris, 2° sturnus vulgaris (Tordinci, Vu- 
kovar)«, krsuljica »Ruderente«, krz (Herce- 
govina), krzak (Pusti Zid), krfica. Ovamo ide 
i skrga (Poljica, Mostar, Brae, Split, Vuk) 
»mala poljska jarebica«, deminutiv skrgica 
(Mostar), skrguja (Sibenik). 

Lit.: ARj 5, 713. Hirtz, Aves 165. 215. 
224-225. 229. 232. 233. 437. 438. 481. Miklo- 
sic 144. SEW 1, 667. 

ktitor m (stsrp., 12 — 14. v.) »(crkveni ter- 
min) utemeljitelj samostana«. Apstraktum na 
-ija ktitorija f = (kt > lit kao u novogrckom) 
htitar, apstraktum na -bstvo htitorstvo. Od srgr. 
XTrJTCDp = ngr. xpirxopac,. . 

Lit.: ARj 3, 715. 5, 714. 

kuba f (17. v., Vuk) = kube, gen. kubeta n 
»1° svod, bolta, kupola, 2° (Baranja) svod nad 
ognjistem, 3° (Dobroselo) kapak za pecenje 
rakije, 4° (Jagodina, istocna Srbija) pec«. 
Upor. slov. komba »Kuppel« < tal. cuba. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
kubba »Gewolbe«, ar. kubbet > tur, kubbe), 
termin iz oblasti arhitekture: rum. cubea, 
bug., arb. kube, ngr. xovu,jiec;. 

Lit.: ARj 5, 714. Pletersnik i, 427. SEW 1, 
635. Korsch, ASPh 9, 512. REW* 4788 b. 
GM 209. Matzenauer, LF 9, 31. DEI 1180. 



kubeba 



219 



kucice 



kubeba f, kubebi m pi. (Stulic) »vrst pa- 
pra«. Od tal. cubebe (14. v.) < ' ar. kubaba, 
malajska biljka koju donesose u Arabiju 
kineski trgovci, poznata u Evropi vec u sred- 
njem vijeku. Evropski arabizam. 

Lit.: ARj 5, 715. REW 4788a. DEI 1181. 
Lokotsch 973. 

kubur, gen. -ura m (Vuk) = kubura f 
(prema puska, 18. v., Vuk, Ljubisa, Lika) 
» 1 ° na sedlu korice u koje se spremaju male 
puske, 2° pistolj, 3° puska« = (s umetnutim 
m pred labijalom) kiimbura f »puska« = kutn- 
bura pored kubura (Crmnica). Deminutiv na 
-ica kuburica. Augmentativ na -etina kubure- 
tina. Na -as kuburasi m pi. »pistolji sto se 
nose u kuburama na sedlu«. Na -njak kubur- 
njak, epitet za pistolj. Na -lija kuburlija f 
(Vuk) = kumburlija, epitet za puska = ku- 
burija »2° nekakva haljina«. Balkanski tur- 
cizam (tur. kubur »sprema, tok, tul«) iz ter- 
minologije oruzja: rum., bug. kubur, arb. ku- 
bure f = kobure, ngr. xouu.JTOijpi, cine, cum- 
burd, cuburgi »fabricant de pistolets«. 

Lit: ARj 5, 716. 777. Miletic, SDZb 9, 
391. SEW 1, 636. GM 209. Lokotsch 1223. 
Pascu 2, 127., br. 367. 

kubura f (narodna pjesma) » 1 ° mracno 
mjesto, 2° (metafora, Vuk) nevoljno stanje«. 
Pridjev na -s« kubaran »nevoljan, siromasan«. 
Denominai na -iti kuburiti, -Tm impf. (Vuk) 
»nevoljno, siromaski ziyjetk. Turcizam arap- 
skog podrijetla: ar. > tur. pi. kubur, od sing. 
kabr »grob«. 

Lit.: ARj 5, 715. 

kubus m »(matematicki termin) treca po- 
tencija broja«. Ucena rijec od lat. cubus < 
gr. xvfioc, »kocka«. Odatle poimenicen pridjev 
kslat. cubicus > kubik m, na -bn > -an ku- 
bican (—ni metar) »kockast«. Ovamo ide slov. 
kufa f »1 " Quadrat (z. B. in farbigem Kleider- 
stoff) A Carreau (= karo, v.) im Kartenspiel, 
2° spletena kosa na glavi« = kupa »kocka«. 
Neologizam kubizam < fr. cubisme »slikarska 
skola koja radi geometrijskim likovima«. 

Lit: ARj 5, 715. Pletersnik 1, 487. DEI 
1181. 

kubusiti, -Tm impf. (Lika) »piisiti (lulu)«. 
Lit: ARj 5, 716. 

kucati, -am impf. (16. v., Vuk) (is-, ot-), 
praslav. glagol onomatopejskog postanja, »1° 
udarati, lupati, 2° stjecati novae (u torn zna- 



cenju s prefiksom s-), 3° kucat (Cres) stucatk 
prema pf. kucnuti, - m (ugarski Hrvati, 
danas opcenito) pored kuknuti, skucati »ski- 
nuti obruce s kace«. Odatle onomatopejski 
uzvik koji se opetuje kuc kuc, kiic vue (s va- 
rijacijom pocetnog suglasnika) »1° (prilog) 
amo-tamo, 2° skitnica«. Apstraktum na -bnj: 
kucanj, gen. -enja — kucanja f »kucanje«. 
Na -ah kucalo (Dubrovnik) n »halka, orude 
cime se kuca«. Sa romanskim sufiksom -ata: 
kucala f (Dubrovnik), u djecjem govoru i 
samo s prijenosom na saljivo: dobiti novae 
na kucatu. Pridjev kucav, poimenicen na 
-ica kucavica »1° (zila), 2° stucavica«. Radna 
imenica na -lac kucalac m prema f kucalica. 
Na -iti kuciti, -im (15. v., Marulic, cakavci, 
sjeverozapadni krajevi) (s-) »kucati«, skuciti 
»steci (svotu, hranu)«. Deminutivi na -kati 
kuckati, -am (Vuk) (is-, s-, objekt glavnicu), 
na -ukati kucukati, -dm (Dubrovnik) (is-). 
Glas u nastao je iz sonantnog /, kako se vidi 
iz kelcat (Cres: kica mi se), bug. klacam »zer- 
stossen« i slov. kolcati, kolca mi se. Upor. i 
bug. hldcam »schluchzen«. Ie. onomatopeja, s 
raznim varijantama. 

Lit: ARj 5, 716. 722. 760. 762. Tentor, 
JF 5, 207. Miklosic 121. SEW 1, 525. WP 1, 
497. Vaillant, RES 22, 12-13. Fraenkel, Sld- 
via 14, 507. Pedersen, IF 38, 342. Matze- 
nauer, IF 8, 176. Mladenov 265. 673. 

kuc m (Dalmacija, Danilo) »1 ° vinova loza 
bijela grozda, 2° crljeno grozde (zacijelo 
prvobitno znacenje; prijenos na bijelo grozde 
zacuduje)«. Od lat. pridjeva cocceus »skrletan«, 
kao leksicki refleks dalmato-romanski ili iz 
balkanskog latiniteta. Ovamo ide ime crno- 
gorskog plemena Kuc (Vuk, narodna pjesma), 
najcesce u pi. Kuci, kraj u crnogorskim Brdima 
(17. v.), pridjev kucki, kao pastirski termin. 

Lit: ARj 5, 718. 723. REW 3 2007a. 

kucice f pi. (Split) »conchiglie mangerecce 
nere«. Od vlat. 'coda < cochlea > tal. cozze 
(Rim). Istog je podrijetla koca f (Vodice) 
»crijepina, Scherbe« < tal. coccia »Schale«. 
Na tal. sufiks -uto < lat. -utas je cocciuto > 
kocut, pridjev (Dubrovnik, Cavtat, Korcula, 
uz dijete) »tvrdoglav«. Na tal. deminutivni 
sufiks -etta < vlat. -itta je koc'eta f (Korcula, 
Split, Cilipi) = kuceta f (Molat) »cijeli drveni 
dio postelje«. Od furi, cadete »lettiera«. Ta- 
lijanski (Kalabrija) cozze »guscio della chioc- 
ciola« > goca f i goc m (s clanom, Ulcinj, 
ribari Arbanasi) »skoljka«. Zbog toga moze 
da ide ovamo skoljak, gen. -Ijka (Dubrovnik) 



kucice 



220 



kucma 



= skojak, pi. skoljci (Mljet, Jama), kao i skoljka 
»espece de coquilles« kao leksicki relikt dalmato- 
-romanski < lat. cochlea, od gr. tioyXiac, > 
kslat. clocea > *koklja > *koljka, s metatezom 
i protezom s-. Ali je moguce i drugo tumace- 
nje, o kojem v. skoljka f. Ovamo ide i mletacki 
ribarski termin za mreze i na nasem Jadranu 
poznat, ali ne pripada domacim terminima o 
mrezama: koca f < mlet. i trsc. coda -■' redu- 
cirano lat. cochlea, napustanjem Romanima 
neobicne suglasnicke grupe. Upor. i nas 
noviji termin (propisi o) kocarenju (na Jadran- 
skoj obali, Vjesnik 12, od 6. I. 1952., br. 2075). 
U cochlea sa zamjenom docetka -lea lat. 
deminutivnim nenaglasenim -ula *cocula, co- 
culca > mlet. cbgolo > gunguliin, gen. -una 
(Korcula) »veliki kamen, krug (Sibenik)«. 
Ne zna se ide li ovamo pomorski (brodski) 
termin kocula f »gvozdena kljuka sto drzi 
jarbol od broda«. Zasebne i dosada neobjas- 
njene je prirode zamjena gr.-lat. cochlea sa 
karagiil], -ulja (Dubrovnik, Stulic) »cochlea 
marina, narikla / nanarikla« = kar ago] (Prcanj) 
.mala skoljkica, sitna«, mlet. caragoio — ca- 
racoiu (Acquafredda, Potenza, Atlante italo- 
svizzero e. 459., str. 742) = karakoc (Arbanasi 
kod Zadra) »chiocciola« = caracuero (Tarante) 
«nacchera«. Mozda se umijesao scarabeus ? V. 
koka, kukir, kucarin. 

Lit.: ARj 3, 858. 5, 145. Ribaric, SDZb 
9, 158. Matzenauer, LF 8, 44-45. REW 
2011. Deanovic, BSLP 39, br. 91. Rohlfs, 
Diz. Cal. 228. Pratt 294. DEI 751. 905. 992. 
Pirona " 1 64. 

kucic m (Babina Greda, Varos, Slavonija) 
»zaba koja se odlikuje kucanjem.«; kukavica 
(Split) »jer kuka« = kunkac = kunkac m 
(Martijanec, Koprivnica, prema kunjkati, Gor- 
ski kotar) = skunkac (Ludbreg) = kum 
(Pusca Bistra, Zagreb) = kumac (Vinica) = 
purikae —. punjka (Vidovec, Varazdin) — 
mukac (Valjevo, prema glagolu mukati') — 
mukica (okolina Zagreba, onomatopeja mu) — 
zaba mukalica (Susnjevo selo, Cakovac kod 
Ogulina) = munkai (Hrvatsko zagorje) = 
imkac (Lika ?) pored unjkavica (prema gla- 
golu unjkati i pridjevu unjkav za glas te zabe) 
>ognjena zaba (tako nazvana jer je crvena 
kao oganj), bombinator igneus«. Interesantan 
primjer kako se onomatopejom razlicitim 
fonemima oponasa glas te zabe. Hirtz daje 
jos seriju sinonima pod bucolica. 

Lit.: ARj 5, 721. 776. Hirtz, Amph. 1, 
13. 77. 125. 126. 



kucine, gen. kucina f pi. (17. v.) = kucine 
(Kosmet, ZK) »Werg, stuppa« je augmentativ 
na -ina od kuk m (Marulic) — kuke f (Vetranie). 
Sufiks je dodan zbog uklanjanja homonimije 
sa kuk, gen. kuka »coxa«. Sveslav. i praslav. 
(*khkb) termin je iz kulture konoplje bez 
paralele u baltickim jezicima. Izvedenice su 
od obiju osnova: od augmentativa: pridjev 
na -jav kucinjav (Dobroselo, Lika) i -ski 
kucinski. Na -jaca: kucinjaca (Lika) »plahta 
od kucina, ponjava«. Od kuk je deminutiv 
kucica (18. v., Lika) »snop lana ili konoplje« i 
augmentativ na -erine kucerine (Lika) »kucine«; 
mozda i pridjev na -jast zakucast, koji nema 
Vuk, ali se taj moze tumaciti i od kuka', sva- 
kako na -Ijiv kucljiv (konac) »koji nije dobro 
upreden«. Slozenica kukotrep (Slavonija) »orude 
za priredivanje kucina za predenje«. Drugi je dio 
od tfepati (v.). Vokai u je nastao iz sonantnog 
/, upor. stcslav. khkb »trama«, bug. klaciste, 
slov. klk, ces. kluk, rus. klok. Lik kucine je 
kulturna rijec. Posudise je Rumunji: caiti, s 
pridjevom na lat. -osus > -os cdltos i glago- 
lom na -ovati, -ujo caltui, incalci »pomrsiti«, 
apstraktum na -eala < -el inculcala — incil- 
citura; Madzari: kocz. Uporeduje se s lat. 
culata »jastuk (odatle talijanizmi kdlira, kol- 
trina)«, sanskrt. kurca- »svezanj«. Pretpostavlja 
se i veza s baltoslavenskom dubletom klekti, 
klenkii »gerinnen«, krekli prema krciti se 
(grciti se) (v.), kao i mogucnost disimilacije 
na distanciju. p - k > k - k prema floccus, 
stvnjem. floccho, njem. Flocke i lit. plaukai 
»vlasi«, lot. plaukas »niti« i lat. pluma. 

Lit.: ARj 5, 720. 759. 724. 761. Elezovic 1, 
348. Miklosic 121. SEW 1, 525. Holub-Ko- 
pecny 172. Bruckner 236. Vasmer 571. Mia- 
denov 257. Tiktin 786. Petersson, LUA n. f., 
avd. L, sv. 18 (cf. Ub 10, 340). Asboth, Nyt 3, 
277-280 (cf. RSL 5, 320.). Matzenauer, LF 
8, 176. REW 1 3375. 

kucma f (15. i 16. v., hrv.-kajk., Belostenec) 
»vrsta subare«. Moze biti praslav., jer se na- 
lazi u slov., polj., ukr. i rus. Kao kulturna 
rijec iz oblasti pokrivanja glave posudise je 
Rumunji cusma »Pelzmutze«, cujma (Banat) 
»Decke aus Ziegenwolle«. Upor. slov. sits- 
mara »kosmata kapa, Pelzmutze« < cucinara < 
cucma < kucma (prema Strekelju), i Madzari 
kucsma »Pelzmutze«. Sudeci prema docetku 
-ma, mogla bi se, kao kakva sjeverno-turska 
rijec, uporedivati sa calma (v.). Ali postoji i 
varijanta kukma f (Vuk, Slavonija) <cuba, 
huhor«, naziv koji kod peradi igra ulogu: 
pridjev kukmast (18. v.), deminutiv kukmica, 
na -aca kukmaca = na -orka kukmorka »na- 



kucina 



221 



kuca 



ziv kokosi«, (s umetnutim u u grupi km) kuku- 
mica (18. v.) »mala kukma«, na -be kukumae, 
gen. -kumca (Ston) »navrh glave izdignute 
kose ili perje« = (sa km > kv) kukva (srednja 
Dalmacija 111, Pavlinovic) »kokos kapurasta«. 
Ovamo moze da ide i part. perf. pas. raskuko- 
ren (Vuk, Budva) »covjek cupav, nepocesljan«, 
od raskukoriti, koji nije potvrden, a taj od 
*kukor, upor. ces. kucera. Ali v. i kukurav. 
U turskom postoji jos kuka »kapa s perjani- 
com«. Uporedivati se jos moze sa slov. kuca 
»Btischel, Schopf, Quaste, cuperak« i ces. 
kucera »Haarlocke« i sa got. hiuhma (izvede- 
nica od stvnjem. holi) »hrpa«, kuhjan »trpati 
na hrpu« i lit. kaukas »vrsak«. Ako su posljed- 
nja uporedenja pouzdana, ie. bi korijen bio 
*aeu-q, u prijevoju *qou-q. V. kika. 

Lit.: ARj 5, 724. 763. 759. 767. BI 2, 305. 
Miklosic 145. SEW 1, 279. 637. Holub-Ko- 
pecnv 192. WP 1, 371. Tiktin 469. Matze- 
nauer, LF 9, 32. Scheftelowitz, WZKM 21, 
141. (cf. RSI 1, 278). Stiekelj, DAW 50, 64. 

kucmorka f (Mikalja, Stulic) »mrkva« = 
kucmorka (hrv.-kajk.) »mrkva bela, siler« = 
kuzmorka (Bella, Stulic), slozenica koja u 
drugom dijelu sadrzi mrkva (v.). Kao polj. 
kuczmerka, posudenice su iz njem. Krotzel- 
more. 

Lit.: ARj 5, 718. 724. 842. Bruckner 279. 

kucuk, indeklinabilni pridjev, u musliman- 
skim prezimenima Kucuk -Alic od Kucuk- 
Alija »jedan od 4 dahije«. Turcizam perzijskog 
podrijetla: tur. kiiquk < perz. kucik »malen«. 
Upor. za tip ovakvih prezimena koja dolaze 
i kod krscana: Uzun-Mirkovic i Uzunovic 
(Srbija), Uzun (Dalmacija). 

Lit.: ARj 5, 724. 

kuca f (Vuk), praslav. (*kptta), »1 ° domus, 
2° svi ukucani, 3° domacinstvo, 4° domovina, 
5° kuhinja (Cres, Srbija, Kosmet, Crna Gora, 
Nefezi, Kumanovo, SR Makedonija), 6° to- 
ponim«. Nije sveslav., jer se ne nalazi u 
ces., polj. i rus., nego samo u stcslav., slov., 
bug. i ukr. U znacenju »1 ° domus« nije ni 
opca hrv.-srp. rijec (to je samo u knjizevnom 
i saobracajnom jeziku), jer je zamjenjuju u 
hrv.-kajk. i cakavskom dom (v.) i stara posu- 
denica iz stvnjem. hus > (Kjiza, (li)is (v.). Prid- 
jevi na -bn kucan, odredeno kucni, poimenicen 
na -ik kucnik = kutnjik (Kosmet) m »dobar 
domacin« prema f na -ica kucnica (14. v.), 
zamijenjeno danas izvedenicama na -janin 
kucanica prema kucanin, kucanka; od tog 



pridjeva apstraktum na -stvo kucanstvo (18. v.) 
i nekutnjica (juzni krajevi) »zena koja cesto 
bjezi iz kuce muza«. Pridjev na -evan (prema 
tipovima ucevan, knjizevan) kucevan (Vuk) = 
kucevan (Kosmet). Deminutivi na -ica ku- 
cica »1" mala, lijepa kuca, 2 D kutija (Dubrov- 
nik)«, s denominalima na -jati kucicati (Lika) 
»praviti kucice«, na -iti kuciciti »kopati kucice 
za povrce«; sa deminutivnim -ic, koji znaci 
podrijetlo (tipovi plemic, Mlecie) kucic (18. v.) 
»od dobre kuce«, na -ar kucar, gen. -dra m 
»1° klijet«, 2° Art Speisekammer, 3" Abteilung 
• im Hause fur das Ehepaar«. Na -ara kiicara 
»koliba«, sa deminutivnim izvedenicama ku- 
carak, gen. -drka i na -ica kucarica; na -er 
kucer (Vuk) »1° komorica, 2° Kucer (to- 
ponim, selo Krasic, ime sume ZK>, s izvede- 
nicama kucerak, gen. -erka = kucetak i ku- 
cirica. Augmentativi na -ina kucerina = 
kucetina (Vuk, toponim) = kucina = ku- 
ci(n)stina — kucurina. Radna imenica na -ar: 
kucar »1° koji cuva kucu, 2° vrabac (Cres)«. 
Odatle: kucarina »porez na kucu« i noviji 
neologizam (po)kucarac, gen. -area »Hausierer, 
kuceber«, sa denominalom kucariti »hausieren«, 
koje Maretic ne odobrava i preporuca zamje- 
nu torbar i torbariti. Na -iste kuciste. Ovamo 
ne ide na -ov < madz. -o kucov (Brae) 
»pas«, jer glasi i cukov. Slozenice od sintag- 
me oko kuce: okucnica (Srbija, Sumadija, 
Rudnik, okoku > oku haplologija) »njiva 
oko kuce«; od po kuci pokucstvo; na -ar 
pokucar »1° Haushund, 2° Hahn«. Deno- 
minal od kuca glasi na -iti kuciti (se), -im 
(Ljubisa) (is-, o-, fas-, s-, za-). Prvobitno 
juznoslavensko znacenje bilo je zacijelo »skro- 
viste s ognjistem oko koga se kupila velika 
porodica«. Ostatak toga znacenja je pod 5°. 
Paralela za to nalazi se i u arb. shtepi > shpt 
»1° ognjiste, 2° kuca«. Od sjevernih slavina 
posjeduje samo ukr. kuca »kotac« (upor. pe- 
jorativiziranje lat. *mansione > fr. maison 
a u nas > rnosuna Krk »kotac«). Ukr. demi- 
nutiv kucka posudise Rumunji cuscd »Schweine- 
stall, Koben«. Naziv kuca nije ni baltoslav. ni 
ie. rijec, nego je praslav. izvedenica stvorena s 
pomocu -ea (tip placa od platiti) od stcslav. 
glagola kptati koji je znacio »umoriti, njegovati, 
odgajati, skrivati«. Upor. rus. zakut(a) »Zu- 
fluchtsort, Stalk. Taj glagol postoji u hrv.-srp. 
samo s prefiksom s- skiltati, -am »verbergen«. 
Prema tome je kuca znacila prvobitno »skro- 
viste, (ili) njegovaliste«. Stcslav. kpsta zna- 
cilo je i »sator«, slov. koca »Hiitte«. Glas u 
nastao je iz nazala p: bug. kasta, slov. koca, 
stcslav. kesta. Nema veze sa kut, kako se 



kuca 



222 



kudjelja 



prema Miklosicu cesto tvrdi (v.). Prvobitno 
znacenje glagola dobro se vidi u stprus. pa- 
kunst I po- »cuvati«, kiinti »pflegt«. Prema 
Bernekeru ie. je korijen *(s)qeu-, rasiren sa 1 
i nazaliziran u prijevoju *(s)qon -t »verbergen« > 
skiitatl. 

Lit.: ARj 3, 904. 5, 724. 737. 7, 890. 8, 
878. Tenter, JF 5, 208. NJ 1, 32. Maretie, 
Savj. 47. Elezovic 1, 191. Miklosic 128. SEW 
601. 603. Holub-Kopecny 195. Bruckner 225. 
KZ 47, 351. 45, 325. ASPh 38, 51. Trautmann 
145. WP 2, 550. Mladenov 268. Gbtfo/ev ///. 
Ivsic, JF 17, 116. si. Reichelt, KZ 46, 340. 
Stender-Peterssen i Janko, Sldvia 9, 346. 
Murko, MWAG 36, 92. 

kiidaf(16. v., Dubrovnik, Konjic) »1° rep 
u ptice, ribe, zmije, 2° dugi skut, povlaka, 
slep«. Neobican je dugi uzlazni akcenat. Na lat. 
-atus: kudatica (Kanavelic) »repatica«. De- 
minutiv na -ica kiidica (16. v., Vetranie). 
Slozenica kudonosa m (Bella, Stulic) = ku- 
donosac, gen. -sea (Voltidi), apstraktum kudb- 
nosenje, sve prevedenice od tal. caudatario. Od 
tal. sintagmi kodalba (Zminj, Istra) »ime za 
bijelu kravu« < coda alba, kodiras m (Rijeka), 
na -ic kodorosic m (Vuk, Crna Gora) < tal. 
codirosso »(ptica) Sylvia«, furl, codaross. Bud- 
mani je ispravno primijetio da je kuda lek- 
sicki relikt iz dalmato-romanskoga < vlat. 
coda — kllat. cauda, rijec prema Battistiju 
mozda mediteranska. 

Lit.: ARj 5, 148. 741. 745. Matzenauer, 
LF 9, 33. Ribaric, SDZb 8, 192. 9, 158. Stre- 
kelj, ASPh 14, 528. REW 3 \114.DEIS\9. 1001. 

kuditi, -Im impf. (Vuk) (o-, po-, pro-, s-J = 
na -ati kudati, -am (17. v., jedna potvrda), 
praslav., »calumniari, klevetati; protivno: hva- 
liti« = (sa h mjesto k) huditi, nudati (v.). 
Nalazi se u stcslav., bug., u polj. narjecjima 
i rus. Postverbali prokiid m (Kosmet) »koji 
je kuden, prezren«, prokuda m, f (Kosmet) 
»nevaljanac«, pokuda f, apstrakti na -bha 
kudba f, na -bnja kudnja. Pridjev na -iv kudiv. 
Radna imenica na -lae kudilac m (Vuk) prema f 
kudilica. Poimenicen part perf. pas. kudemk. 
Vokal u je nastao iz ie. dvoglasa ou, kako 
se vidi iz lit. skaudeti »wehe tun«, pridjeva 
skaudus »schmerzhaft, heftig« prema skusti 
»Beschwerde fuhren«. U sanskrtu, perz. i 
gr. xufioc, dolazi u nizem prijevojnom ste- 
penu. Upor. iz germ, jezika engi. to hoot 
»vikati«. Ie. je korijen *qeud-, u prijevoju 
*qoud-. 

Lit. : ARj 5, 743. Elezovic 2, 142. Miklosic 
145. Bruckner, KZ 46, 235. 51, 231. Zubaty, 



ASPh 15, 479. Holthausen, IF 25, 149. 
Matzenauer, LF 9, 33. Boisaccf 529. Gorjajev 
173. Zelenin, Sldvia 8, 493-502. WP 1/378. 

kudjelja f (Vuk, u juznoslav. po deklina- 
ciji -a, a u sjevernim slavinama po deklinaciji 
/, tako i stcslav. kfdeh} = (ekavski) kudelja — 
kudelja (Kosmet) = (ikavski) kudilja (ZK) 
»1° konoplja, 2° preslica, 3° biljka, 4° toponim«. 
Sveslav. i praslav. je apstraktum na -nb > 
rum. -eala od korijena kod-, od kojega je 
pridjev na -r (tipovi mokar, dobar, hrabar 
itd.) u kudar (v.). Pridjev na -bn kudjeljan 
(Srbija) = kiid Ijni (Kosmet), poimenicen na 
-iga kudelnica (14. v.) »prelja«. Deminutivi 
na -ica kiideljica (vunej »1 ° pennachio, 2° hmelj, 
humulus lupulus (Danilo, Dalmacija)« = na 
-bka kudjeljka (Vuk). Ovamo zacijelo na 
-as kudlds (Virovitica, nejasna sinkopa e mo- 
zda prema kuzalj, gen. kuzlja i / mjesto Ij) 
»platno tkano predu po predu«, upor. polj. 
kudla, kudlaty »glup«. Cudna je praslav. va- 
rijanta sa e mjesto d kuzelj m, gen. -zija, 
koja je zastupana i u slov., bug., ces. i rus., 
»1° kudjelja, 2° dva povjesma ujedno vezana, 
3° prezime« = kuzalj, gen. -zija (Kosmet) 
»kukuruzni klip, stiirac, gen. -rea (Vuk), 
kucina«. Deminutivi na -cic kuzeljcic, na 
-ica kuzljlca (Kosmet). Denominal na -ati ku- 
zlja/, -a (subjekt kolomboc »kukuruz«, Kosmet 
»kad isturi klip«. Glas z dolazi i u pridjevu 
kudrav kad sluzi za pogrdu kiizdrav (Vuk) i 
u imenici odatle kiizdra f. Vokal u je nastao 
iz nasala g: slov. kodela, bug. kddelja, kazel, 
polj. kqdziel. Pridjev kudar (14. i 15. v.) 
(~ konj, ~a tamnica, ~a macka) danas se vise 
ne govori nego sa sufiksima -av kudrav (Vuk, 
~a dlaka, ~a kosa) »kraus«, -ast hudrast 
(Dalmatinsko zagorje, Pavlinovic), -atast kud- 
ratast (18. v.); kudrav je poimenicen na -be m 
prema f na -ica: ktidravac, gen. -avca, sa 
hipokoristikom kudre m, prema kudravica. 
Na -an kudran (pas) = na -ov < madz. -6 
kudrbv, gen. -ova (Vuk). Prvobitno pridjev 
na r poimenicen je u z. r. kudra »1° kokos, 
2° (Lika) zensko kudrave kose«. Denominal na 
-ati zakudrat, -a (subjekt kolomboc, Kosmet) 
»prestati napredov L ti, opadati u napredovanju«. 
S umetnutim n pred dentalom: kundra f 
»1° ime krmaci, 2° cunnus«, kiindrav (Gradac, 
Slavonija) »kudrav«, kundrac (Vuk) = kudrac 
m »macak«, kimdrov (Vuk) »kudrov«. Prema 
Strekelju kundra je od madz. kondor, ali i 
ovo je slavizam. Na -is kudris (pas). Grupa 
dr pejorativizira se zamjenom str kiistrav (ta- 
koder slov. i u drugim slavinama) »1 ° kudrav, 



kudjelja 



223 



kugla 



2° nazivi kokosi i volova kustrava, kustrica, 
kustronja, kustras«; kustra f (hrv.-kajk.) »dla- 
ka«. Prema Strekelju kontaminacija od slov. 
kuca »Biischel« i koder »kudrav«. Pored ove 
postoji i varijanta slj kusljav (Vuk) »zamrsen 
(Ian, ~a vuna)«, sa hipokoristicima kiisljo m 
»konj« prema f kaslja »zensko celjade, kokos, 
kobila« i denominalom kusljati, -am (Vuk, 
objekti Ian, vuna). Prema Matzenaueru, koji 
uporeduje sa lot. kusli pi. »runjava dlaka«, 
posebna rijec. Ove varijante, koje fonetski iz- 
opacuju istoznacne rijeci, slicne su pejora- 
tivu ciisra (ZK) za neutralno cura. Glas u i 
u pridjevu nastao je iz nazala g; upor. stcslav. 
kgdrjavb, slov. kodra, bug. kadrav, p. kedziory 
i madz. kondor. Praslav. pridjev *kgdrt kao 
i praslav. imenica kgdelb nalaze se samo u 
slavinama. Ti su leksemi slav. kreacije u 
oblasti kulture konoplje i vune. Nema dosa- 
da poznatih ni baltickih ni drugih ie. uspo- 
rednica, dok se za kudjelja u baltickoj grupi 
nalazi paralela u lit. kodds »cupica pticja«, kuo- 
delis »bic vune«, bez nazala, u prijevoju kedenti, 
kedenu »zupfen, Wolle krampeln«, za koje 
nema ie. paralela. 

Lit.: ARj 5, 773. 745. 844. 836. 835. 784. 
Elezovic 1, 191. 338. Miklosic 127. SEW 1, 
598. Holub-Kopecny 182. 192. Bruckner 224. 
225. KZ 42, 350. Mladenov 267. Schuchardt, 
ZRPh 35, 79. i si. (cf. RSI 5, 263). Vaillant, 
PPP 18, 228-291. (cf. Ijfb 24, 262-263). 
Matzenauer, LF 9, 40-41. 179-180. Stre- 
kelj, DAW 50, 29. 35. 

kuf m (16 — 18. v., dubrovacki pjesnici) = 
kup (Dubrovnik-Rijeka, Hercegovina, Split 
/ ? /) = guf (Mikalja, Stulic) = gub »\° 
cygnus, danas pelecanus onocrotalus, labud, 
2" (metafora) pjesnik«. Deminutiv na -ic 
kufic »mladi kuf«. Kad ne bi bilo teskoca sa 
/, p i b za gn, moglo bi se pomisljati na po- 
sudenicu od gr.-lat. cygnus < xtjxvoc,. Ali 
se nadaje i uporedenje sa gornjo-luz. kolp', 
gen. kopja, sa slovinskim u baltickom Po- 
morju kbup, gen. kbupja, kasupskim kelp i 
rus. deminutivom kolpik. Ove slavine upo- 
reduju se opet sa stprus. i lit. gulbis i 
gulbe, koje se i semanticki slazu sa dubrovac- 
kom pjesnickom pticom i s varijacijom pocet- 
nog k- i g-. Ako je to uporedenje ispravno, 
u je nastao iz sonantnog /. Ostaje neobjasnjena 
varijacija u docetnom suglasniku: / za -b / -p. 
Ta bi se izmjena mogla objasniti mijesanjem 
(unakrstavanjem) sa tal. gufo (14. v.) »sovuljaga, 
asio« onomatopejskog podrijetla, uza sve sto 
su to razlicite ptice. Matzenauer pomislja i 



na tur. kugu. Ie. korijen *ghel-, rasiren sa 
p I b u imenima zivotinja. [V. i guf}.. 

Lit.: ARj 3, 495. 5, 746. 790. Hirtz, Aves 
148. 234. 243-244. Miklosic 154. SEW 1, 
660. Bruckner, KZ 45, 43. Trautmann 101. 
WP 1, 628. Skok, Sldvia 10, bilj. 4. Vaillant, 
RES 9, 271. DEI 1890. Matzenauer, LP 9, 34. 

kiifar, gen -fra m (hrv.-kajk., ZK, Belo- 
stenec) = slov. kiifer, gen. -fra »mjed, bakar«. 
Pridjev na -en kufren. Od lat. cyprum < gr. 
KCmpoc,, otok, preko njem. Kupfer (gr. u > u). 
Preko tal. apro »vino dell'isola di Cipro« > 
apar, gen. -pra (Sulek, Dalmacija, Bozava) = 
cipar (Rab) »vinova loza crna grozda, vino 
di Cipro«, sa tal. augmentativnim sufiksom 
-one slov. cipron »Cyperntraube«. Preko tur. 
Kibris < Ktmpoc, ktibruz m (Vuk, Srijem) 
»(veziljski termin) vrst veza, supljika, cesma«. 
Odatle denominai kiibruzati, -dm impf. (Vuk) 
»cesmati«, kiibruzanje n. 

Lit.: ARj 5, 715. 746. Cronia, ID 6. Kusar, 
118, 19. Pletersnik 1, 85. 484. REW* 2445. 
DEI 955. 

kuga f (14. v., Vuk, slov.) »1° buba, cuma, 
morija, 2° biljka (u torn znacenju i rus.) « = 
(sa gr.-lat. sufiksom -ija, v.) kuzlja (ZK) = 
ku&a (18. v.j Kavanjin, z mjesto g prema 
pridjevu, ili deminutivu ili glagolu, kao post- 
verbal)«. Deminutiv na -ica kuzica (Vuk). 
Augmentativi kuzetina, na -aca kugaca f 
(Gospic) »biljka orvala lamoides DC.«, kuzina 
(Bakar) »vrst morske ribe«. Pridjevi na -bn 
kuzan (16. v.), poimenicen na -ik kiiznik m 
(Dubrovnik, 18. v.) prema f kuznica (Stulic) 
»kuzan covjek, zena«, na -jak kuznjak (Su- 
lek) »biljka datura stramonium-?, prosiren na 
-av kuznav (Dubrovnik), na -in kagin (Senoa, 
takoder u imenima biljki), prema Budmaniju 
pravilnije kuzin, ali taj nije potvrden u govoru; 
slozen pridjev od sintagme kugbnosan. Na 
-Ijivac: kuzljivac, gen. -ivca m »kuznik«. 
Denominal na -hi kuziti, -im (o-, ras-). Na 
Balkanu se zamjenjuje sa gr.-lat. xuua > 
cuma. Od bavarske i vestfalske Koge »isto«, 
kojoj se ne zna postanje. Cudno je, ako je 
tako, da se ne nalazi u sjeverozapadnim slavina- 
ma, u ces. i polj. Upor. madz. guga »Schwulst«. 

Lit.: ARj 5, 746. 843. 845. 748. Miklosic 
145. SEW 1, 638. Marianovics, MNyo 40, 
348. i si. (cf. RSI 5, 323). 

kugla f (Vuk, Vojvodina) = kiiglja (18. v.) 
»globus«. Deminutiv na -ica kuglica, s tal. 
-ino > -in kuglin m (Belostenec) »cunj«. Sa 
tur.-perz. hane > -ana kuglana »Kegelbahn«. 



kugla 



224 



kujisati 



Denominal na -ati kuglati se = kugljati se. 
Od srvnjem. Kugele f, njem. Kugel, v. krugla. 

Lit.: ARj 5, 748. Miklosic 145. 

kuhati, -am impf. (Vuk, 16. v., slov.) = 
kiivati, -dm (ZK i inace, gdje god je h > v 
poslije u) (is-, na-, sa-, s-, pre-, ras-), iterativ 
na -va- skuhavati, -am, »1° gotoviti jelo na 
ognju, 2° variti (sveslav. za »kuhati«, upor. 
njem. sieden za lat. »coquere«), 3° peci kruh 
(Srbija)«. Apstraktum kuvanje n »kuvano 
jelo«. Upor. pecenje n »pecenka«. Na -ar < 
-arius kuhar m prema f na -ica kuharica = 
kiivar, kuvarica = na -ka kuharka, na -de 
kuhac, gen. -aca (15. v., Marulic), takoder 
prezime Kuhacevic. Pridjevi kuharov, -cv, 
kuharski, kuharicin, kuhacev, kuharnica (Grbalj). 
Rijec kuhar nalazi se u svim slavinama osim 
u ukr. i rus. Znacajno je da je area radne 
imenice na -ar veca od aree glagola. Part, 
perf. pas. poimenicen na -ica kuhanica 
(Hvar) »vrsta tikve«. Na -ia. kuhanja. Post- 
verbal ktiva f (ZK) »(kolektiv) kiseli kupus i 
kisela repa« = slov. kiiha, skuha f »svar«. 
Na -aca kuhaca f »varjaca«. Radna imenica 
hipokoristik na -ta (upor. Franta) kulita m 
(hrv.-kajk.) »1° sluga koji pomaze kuhacu, 2° 
prezime na -ic Kuhtic«. Nalazi se jos ces., 
polj. U poredenju s njem. Koch < vlat. 
CGCUS < kilat, coquus, radne su imenice sa- 
mostalne slavenske kreacije od njem. Koch. 
Slov. i hrv.-srp. kuhati je posudenica iz 
stvnjem. kochan < vlat. cocere = kllat. coque- 
re, koja je samo u hrv.-srp. i slov. istislo 
praslav. variti. Mjesto, gdje se kuha, kuhina 
(15. v.) = kuhinja (15. v.) = kuinja = kujna 
pored kunja (ZK) ima istu areu kao i radna 
imenica na -ar, tj. sveslav. je, osim ukr. i 
polj. Ne treba da bude praslav. Pridjev je 
na -bsk kuhinskt (Vuk). Posudenica je iz 
stvnjem. chuhhina < vlat. cocina — kllat. 
coquina. Sveslav. posudenicu posudise Madzari 
konyha (metateza), Rumunji cuhn(i)e i Novo- 
grci -novyyt]. Imenice kuhar i kuhina zapadno- 
slavenske su posudenice iz stvnjem. Na torn 
teritoriju istisle su praslav. variti na nejednak 
nacin. Oznacuju savrseniji stepen kulinarskog 
rada nego praslav. variti na ognjistu. To su 
latinizmi koji vidose u slavine oko 9. v. preko 
stvnjem. U jadranskoj zoni vlat. coct4s i cocina > 
mlet. ensina udose mjesto posudenice iz stvnjem. 
iz mlet. cago (Boerio) > kogo m (Bozava, 
Dubrovnik) »kuhar na brodu«, kuzina, upor. 
arb. kusi, kusi, kiisija (sa clanom, Zatrebac) 
»kotao«. Znacajno je da je kuzina u Imotskoj 
krajini odijeljena od stojne kuce, koja je kat- 



nica i ima konobe za spavanje, i od pojate, 
u kojoj je stoka, dok su svinje u oboru. Rijec 
lisa (v. Ijesa) pokriva kuzum i sluzi za susenje 
mesa i kukuruza. To dijeljenje mletacke ku- 
zine od stojne kuce zacijelo je staro. Ima se 
pretpostaviti da je vazilo i za kuhinju njemackog 
podrijetla. Lat. part. perf. poimenicen u femi- 
ninumu mlet. kota > kota (Bozava) »la prima 
cottura« nalazi se jos u slov. kota (Gorensko) 
»der geschmolzene Eisenklumpen im Koch- 
ofen«. Narocito treba istaci jos kosnja / (Stu- 
lic), kod Mikalje s apozicijom kosnja kuca 
»kuhinja«. Ta rijec nije dovoljno potvrdena 
ni kod leksikografa ni iz narjecja. Izgleda da 
predstavlja pridjev na j od vlat. cocina bez 
njemackog posredovanja: *kocuija. 

Lit.: ARj 3, 905. 5, 356. 750. 751. 752. 
845. Miklosic 146. SEW 1, 638. Holub-Ko- 
pecny 193. REW' 2213. Romdnsky 116. GM 
217. DEI 1191. NJ 2, 269. Budmani, «aa 65, 
165. Cronia, ID 6. Pletersnik 1, 446. 485. Mla- 
denov 264. Bruckner 279. 

kuja f (Lika) »1° vrsta planje, oblica, 
Hobel, 2° stap u tari (— krosna), da se vra- 
tilo ne okrece«. Deminutiv na -ica kujica 
(Lika) »noz sa drvenim koricama, keba, pi- 
pac, gen. pipca (ZK)« = na -jar kujicar m 
»isto«. Upor. kuljica (hrv.-kajk., Prigorje) »pa- 
stirski noz sto se otvoriti i zatvoriti dade«. 
Mozda od glagola kuljati »sjeci, rezati poteskoc. 

Lit.: -ARj 5, 752. 778. 773. 

kujati se, -am (16. v., hrv.-kajk., Belostenec, 
Voltidi) »1° pretvarati se, 2° spustati krila 
(Stulic)« (za-) = kujati se »duriti se« = 
raskujati kokose (Vodice) »rasplasiti kokosi da 
stanu gakati i boje se povratiti« = on kuja 
(Cres) »kunja, drijema«. Upor. slov. kujati se 
»schmollen«, ukr. kujaty »saumen«. Mozda 
je u vezi sa stcslav. kujati »murmurare«, 
onomatopejskog podrijetla, u istom znacenju 
u ukr. i rus. Kod nas dolazi isti onomatopejski 
korijen u cavka = kavka (v.). Upor. arb. 
onomatopeju kuja f »Verwirrung«. 

Lit.: ARj 5, 752. Ribaric, SDZb 9, 160. 
Tentor, JF 5, 209. Miklosic 146. SEW 1, 
638. Boisaca* 422. GM 210. 

kujisati, -sera pf. (narodna pripovijetka, 
subjekt hodza, sa munare) = okujisati = kuji- 
siti, -im (srednja Dalmacija, Pavlinovic) »po- 
zivati pravovjerne muslimane pet puta na 
dan na molitvu«. Glas se oponasa kujusi 
kujusi. Nerazumljiv semanticki prijelaz u sko- 
jisati, -sem (Ljubisa, subjekt krava) »uginuti«. 
Upor. arb. onomatopeju kuis »von der Stimme 



kujisati 



225 



kuka 



des Schweines und des Hundes« i ngr. xo'U^O) 

»isto«. Budmani pomislja na turski glagol, 

ali ne zna koji. [Upor. tur. okumak »uciti, 
citati«]. 

Lit.: ARj 5, 752. GM 210. Skoljic* All. 501. 

kujon, gen. -ona m (hrvatski gradovi) »bu- 
dala, covjek koji zanovijeta« < fr. coion m 
(prosireno u bivsoj austro-ugarskoj vojsci preko 
njem. Kujon), odatle kiijontrati, -jbniram impf. 
= kojim m (Bozava) »budala« = slov. kujon 
•>Schurke« = kajdin, kajun (Notranjsko) < 
furl, colon, trsc. coion; denominal kojunati 
»prevariti« < furl, cojond, trsc. coionar. Od 
tal. coglione, augmentativ na -o (tip Nato, 
-onis), od lat. coleus »mudo«. Ovamo ide kao 
stara posudenica mozda iz balkanskog lati- 
niteta skulj m (Vuk, Hercegovina) »(pastirski 
termin) uskopljen ovan, Schops, vervex«, 
kao pokraceni part. perf. od tal. scagliato < 
excolealus »uskopljen«. Upor. prov. colhart. 
U Istri (Dane) odatle nadimak Skiilje, gen. 
-eta, pi. Skuljini m prema f Skuljinica. 

Lit: Strekelj, DAW 50, 61. Pletersnik 1, 
485. ASPh 11, 461-462. Ribaric, SDZb 9, 
197. REW 2036. 2038. Sturm, CSJK 6, 77. 
DEI 1003-04. 3407. 

kujundzija m (Vuk, 17. v.) = kujiim- 
dz'ija i kujundzija (Kosmet) »zlatar«, prema f 
kujimdzlnka. Pridjev na -in kujimdzijin, poime- 
nicen na -ica kujundzijinica = (iji > i) -dzi- 
nica (Vuk) »njegova zena«, na -ski kujundzijski 
(Vuk) = kujumdztski (Kosmet). Na -luk 
kujundziluk m (Vuk) = kujundz'ihk (Kosmet) 
»njegov zanat«. Prezime na -ic. Varijante sa 
u > o i j > I: kolundzija m = kulundzija 
(18. v., Vuk). Prezime. Balkanski turcizam 
(tur. kuyumcu) iz oblasti zanata: bug. kujum- 

Hja, arb. kujunxhl. 

Lit.: ARj 5, 219. 771. 753. Mladenov 264. 
GM 210. Elezovic 1, 339. 

kujus m »luda, budala«, kod Marina Drzica: 
kazu jesu njeki ki mi se razumiju', »s dva ku- 
jiua..ji. Od lat. genitiva cujus, od qui. 

Lit.: StPH 7 r 2. iza., 1930, p. 338. DEI 
1186. Ratkovic, M. Drzic, 1962, 267. 

kuk, gen. kuka m, pi. kukovi (Vuk) = 
kuk (Kosmet, Istra, ZK) = kalk (Nerezine, 
Losinj), praslav. *klbkz, »1° coxa, femur, 
but, 2° saxum, 3° toponim prema 2°: Kiik 
(Milna, Brae, poviseno mjesto vise obale; 
najstarija potvrda Pat Cilco 1144, danas Ku- 



cine kod Splita, augmentativ na -ina za oznaku 
razvalina)«. U stcslav. i bug. kalka f. Deminu- 
tiv na -be klcac (1395, Istra) »kamen (kao 
oznaka mede)«. Augmentativ na -ina kucina f 
(Selce, Dakovo) »1° goli klip kukuruze, 1° to- 
ponim«. Kol. na -je kucje n (Cilipi, Dubrov- 
nik) »kamenje«. Na -ovina kukovina (ZK) 
»sunka (meso)« = na -enjbk kucanjak, gen. 
-anjka (ZK). Mozda ide ovamo i kuknjak 
»vrsta opanka«. Slozenica kiikotres (Vuk) »but 
od bedevije«. Glas u nastao je iz sonantnog /, 
upor. bug. kilka, slov. kolk. To utvrduju i 
balticke usporednice: stprus. eulezi, lit. kulse, 
kulsis pored kulksnis »Knochel« i kulnus, kulnis 
»Hacke, Ferse«. Te su usporednice dragocjene 
jer pokazuju da je pored ie. *klk- postojao i 
*klk-. I lat. calx stoji na istom prijevojnom 
stepenu od ie. korijena *(s)qel- »kriv« u nazi- 
vima dijelova tijela. Upor. vise prijevojne 
stepene u koljeno (v.) i clan (v.). 

Lit.: ARj 5, 760. 753. 719. Elezouic 1, 
340. Belie, NJ 1, 45. Jagic, ASPh 4, 390. 
Strekelj, ASPh 11, 44. Skok, NVj 23, 341 - 
343. Miklosic 164. SEW 1, 660. Bruckner, 
ASPh 11, 133-134. Trautmann 145. Mladenov 
265. Loewenthal, ASPh 37, 386. Reichelt, 
^46, 328. Scheftelowitz, KZ 54,224. Machek, 
LP 51, 125-131. (cf. Ub 11, 465). Isti, 
Rech. (cf. Lekov, Sldvia 13, 412). Matzenauer, 
LP 8, 176. Boisacq 484. 

kfika f (Vuk, Kosmet, bug.), praslav., »1° 
Haken, fibula« 2° (pi. f kuke, Dubrovnik) 
biljka bljust, 3° (u vezi podici kuku i motiku 
na nekoga — sis i golis, Bosna) massa«. U para- 
sintaktickoj ciozenici okuka »zavoj rijeke«. 
Odatle toponim Okucani »ljudi koji se nasta- 
nise na okuci«, na -jast kucast (po-j »nakriv- 
ljen kao kuka«. Pridjevi na -ast kukast, na 
-ov kitkov dan, <~o Ijeto (Vuk, Kosmet, bug.) 
»ad calendas graecas, nikada«, upor. bug. 
kukiikir, -re »Spassmacher, Maske« i na konski 
veligden', kukova kruska »vrst kruske«, ne- 
jasno, mozda prema biljei koja je poimenicenje 
na -ina kukovina (Dubrovnik, Vuk) »vitis 
nigra«, na -ic kukavica (Grobnik) »orchis 
coriophora«. Deminutivi na -ica s palataliza- 
cijom kucica (16. v., Istra, Vodice) »1° fibula 
(glagol zakucicaf), 2° (biljka, Cres, Sulek) 
ornithopus scorpioides L.« = bez palatali- 
zacije kukica, na -bk kucak, gen. kucka (Istra) 
= kucak (Vodice) »fibula, kovca«, na -ic 
kucic (Istra) »kucica«, na -be kukac, gep. 
-kca (Vuk, Hercegovina, bez palatalizaciie 
prema istoznacnom kukac) »fibula, kovcar« = 
kukac, gen. kiikca (hrv.-kajk.) »crv, buba, 
danas skolski termin za insekt, kebar«, koji 



15 P. Skok: Etimologijski rjeonik 



kuka 



226 



kukljati 



posudise i Madzari kukacz »Made«. Na -al 
kukac, gen. -aca (Bosna) »kuka koja sluzi za 
hvatanje necega«. Na -ara kukdra (Vuk) 
»ojiste«. Na -ez kukez (Istra) »ovan zakucenih 
rogova«. Na -ija kukija (nadimak) »kukonos«. 
Na -dnja kukonja (Lika), hipokoristik od ku- 
konos. Na -biio (upor. cesalj) kukalj, gen. 
-klja m (Lika, Dobroselo) »1° uzao, sveza 
na ~, zamka, smfsak, 2° toponim (Kukljica)« 
[v. i pod kiikulj], na -ast kukljast »zavinut«, na 
-uljic vezati na kukiiljic (Dubrovnik), kuku- 
Ijica (Stulic) = kukuljlvac, gen. -ivca (Kos- 
met) »kulaca pri vrhu igle za pletenje carapa 
ili za cipke«. Na -ic kukli'c »kucica na vrhu 
pletice igle«. Na -ika kucika »biljka Pulsatilla 
Mill.«. Na -eo: Mc f (Prigorje, Zagorje, Ba- 
rilovic, ZK) »zeljezo cim se vo u jaram za- 
tvori« [i kucine f pi. (Krk) »staka, drvo za pot- 
poru hromu covjeku«]. Ovako i u "parasintak- 
tickoj slozenici Skuc (Vuk, Dalmacija) »okuka«. 
Na -alica kucallca f »kuka, kvaka«. Na -en: 
kucen (Vuk, Boka, upravo part. perf. pas.) 
»kosijer«. Na -ava kucava »ime krave«. Slo- 
zenice od sintagme: kukonos (Lika), koji 
posudise Rumunji cuconas, s pridjevom na 
-ast kukonosast, kukonosa m (Backa), kukb- 
roga (Uzice) »ovca«. Denominal na -ati kukati, 
-am impf. (Dubrovnik) »cackati zube«, na 
-iti kuciti, kucim (18. v., Ljubisa) (do-, is-, 
na-, nat- se, pri-, s-, za-) »1° kriviti, prigi- 
njati, naginjati, 2° (s prefiksima) satjerati u 
tijesno, nadnijeti se«, s pridjevom skucen 
(zivot, —a pamet) i (ne)dokuciv, dokucljiv, 
dokucit (Pavlinovic), skuciv, ovkuciti, bvku- 
cim (< op-) (Piva-Drobnjak) »saletjeti«, ite- 
rativ na -va- skucivati, samo s prefiksima, sa 
zamjenom -ati za -iti kucati, kucam (16. v.) 
(do-, s-) »rukom privlaciti«, iterativ na -va- 
zakucavati j skuc- »(termin sivanja) hvatati«, 
s pridjevom na -ast zakucast (Stulic), na 
-ovati zakucovat, -ujem (Kosmet). Ovamo 
jos sa nejasnom zamjenom o za u\ kokulj m 
»rostrum viperae ammodytae«, s izvedenicama 
na -a, -aca, -Ijin, -Be. Na -bnjak kuenjak 
(Vrbovsko) »zub na pili koji baca piljevinu 
van«. Zacijelo i m kuk (Sulek, Visovac) »1 
humulus lupulus, 2° tamus communis, 3° son- 
chus oieraceus«, koje se, kako se cini, slaze sa 
kuka, 2° znacenje. Vokal u je nastao iz ie. dvo- 
glasa ou, kako pokazuju balticke paralele, koje u 
znacenju nisu posve identicne sa praslav.: lit. 
kaukas »1° cir, 2° patuljast duh«, kaukarq 
»brezuljak«, lot. kiioks »stap, drvo«, stprus. 
cawx »vrag«. Ie. je korijen *qeu- »zavinut«, u 
prijevoju *qou-, rasiren formantom q. Upor. 
kvaka (v.) i kika (v.) i cucati (v.). Upor. arb. 



cyk »Stiel der Hacke« i arm. k'uk' »baton a 
noeuds, verge de fer«. 

Lit.: ARj 2, 600. 3, 904. 5, 724. 754. 755. 
759. 761. 718. 720. 721. 722. 719. 724. 756. 
763. 759. 7, 691. Hirtz, Amph. 59. BI 2, 417. 
Elezovic 1, 191. 340. Vukovic, SDZb 10, 
395. Miklosic 146. SEW 1, 639. Bruckner, 
KZ 43, 350. Trautmann 121. WP 1, 371. 
Buga, RFV1X, 50-60. 464-471. (cf. JF 3, 
201. Ub 3, 150). Mladenov 260. ASPh 34, 
397. SpBA 6, 73, si, br. 4 (cf. Ub 8, 198). 
Ub 9, 69. Uhlenbeck, PBB 22,539. Matzen- 
auer, LF9, 32-33. 180. Gorjajev 173. Dorii 162. 

kukinja f (18. v.) »1° trnjina, prunus 
spinosa, 2° (metafora) sacma, nalik na plod 
trnjine«. Pridjev na -ov kilkinjov (18. v, Sla- 
vonac). Od madz. kokeny. Odatle i toponim 
Kikinda < madz. deminutiv Kokend. 

Lit.: ARj 5, 759. Matzenauer, LF 9, 35. 

kukir m (Bozava) »(zidarski termin) caz- 
zuola per la malta, mistrija, kacica (v.)«. Od 
lat. cochlearium, izvedenica na -arius > tal. 
-aio, -ier > -ir od cochlea : *kiiklir > *kiikljir > 
*kukjir. Moze se smatrati i dalmato-romanski 
leksicki relikt. Tal. deminutiv na -ino s mlet. 
izgovorom chia = ca: kucar'in, gen. -ina m 
(Veli otok, Molai) = kucarin, gen. -ina (Ra- 
cisce, Brae) pored (metateza Fk > k - c) 
cukarin »zlicica«. Prema kuhaca izmijenjen je 
taj talijanizam na Cresu u kuharica » velika zlica« . 

Lit: Cronia, ID 6. Tentor, JF 5, 209. 
REW" 2012. DEI 1182. 

kukla f (istocni krajevi) » 1 ° lutka, 2° topo- 
nim*. Nalazi se jos u ukr. i rus. Balkanska 
rijec: bug, ngr. kovxXol i tur. 

Lit.: ARj 5, 759. Miklosic 146. SEW 1, 
640. Mladenov 261. Vasmer, GL 85. 

kukljati, -a impf. (Vuk, Srijem, subjekt 
crijeva) = kukljati, -am (Lika) »tesko disati, 
hropiti (na umrcu)« onomatopejskog su po- 
stanja. Dok se u Srijemu oponasa glas crijeva, 
u Lici disanje. S prefiksom iz- iskukljati 
prenosi se na vrenje »izavreti« kao i sa samo- 
glasom r mjesto u (ZK) krkldti »vreti«. Srodna 
je onomatopeja kuljati, -a (Vuk, subjekti dim, 
voda, oganj, krv Lika, Kosmet) (is-, na-, pro-), 
kojom se oponasa zvuk koji nastaje kad dim 
itd. suklja, kad se vreca napunja, zbija. S 
prefiksom sa- sakuljati se (Crna Gora) prenosi 
se onomatopeja na hod »hodati amo-tamo, 
vardati se«. 

Lit.: ARj 3, 905. 5, 772. 759. Elezovic 1, 
341. Vaillant, RES 22, 16. Matzenauer, LF 
9, 37. 



kukolj 



227 



kuku 



kukolj m (Vuk) = kukolj (Kosmet), sve- 
slav. i praslav. *kckolb, »travurina agrosthema 
githago L.«. Pridjev na -iv kukoljiv, f -ha 
(Kosmet), na -ski kukoljskt (17. v.). Deminutiv 
na -ica kukbljica (Drsm'k, Kosmet) = kuku- 
Ijica (15 — 17. v, takoder rus.) »biljka melan- 
drium pratense«. Varijante: gugolj (Sulek) i 
unakrstenjem sa miika »brasno« miikolj, u 
poslovici: kukolj do vodenice, mukolj od vode- 
nice. Vokal u je nastao iz nasala p: slov. kokolj, 
polj. kqkol. Madzari posudise konkoly, No- 
vogrci Koyxokt] »Art Unkraut im Getreide«. 
Tumaci se kao reduplicirana onomatopeja *kol- 
kolb (upor. rus. kolokol »zvono«) > knkoh na 
osnovu disimilacije / - / > n - I i uporeduje 
sa lit. kankalas »zvono«, kankalljos »aquilegia 
vulgaris« i sanskr. kankani »ukras sa zvoncem«. 
Upor. semanticke paralele Glockenblume i lat. 
campanula. 

Lit.: ARj 3, 495. 5, 760. 7, 145. Miklosic 
127. SEW 1, 599. Holub-Kopecny 183. Bru- 
ckner 224. Vasmer 1, 602. Mladenov 267. Hu- 
jer, LF 35, 219-221. Solmsen, PBB 27, 
365. 

kiikriea pored ku- i -Ica f (Bosna, Vuk) 
»1 ° pupoljak lisni na gori, 2° toponim«, s 
pridjevom na -jast kukricast (Boka, Vuk, ~a 
vodka, ~o drvo) »zakrzljao, neociscen, nepot- 
kresan«. Deminutiv je na -ica od osnove koja 
je u deminutivu na -li kukric, gen. -ica (Lika) 
»komad osjecenog kukricastog drveta« i u 
izvedenicama na -ik kilkrlk, gen. -ika (Lika) 
»grm niskog, krzljavog drveca, niklog iz pa- 
nja«, na -ika kukrika (Vuk, Dalmacija, Pav- 
linovic) »1° cesta, sevaric, grm, 2° carpinus 
duinensis (Bosna)«. 

Lit.: ARj 5, 761-762. 

kuku » 1 " reduplicirana onomatopeja (uzvik) 
kojom se oponasa glas kukavice, 2° (18. v, 
Vuk) metaforicka onomatopeja kojom se iz- 
razuje velika zalost (kuku meni »jao si ga meni«)«. 
Oformljena na -ati kukati, -am (do-, is-, o-, 
s- se, za-) impf. (Vuk), baltoslav, sveslav. i 
praslav, »1° pjevati kao kukavica, 2° (meta- 
fora) jadikovati« prema pf. kuknuti, -e, na -ovati 
kukovati, -ujem (Bosna, Belostenec). Postverbali 
kuk (Neretva, Pavlinovic) »gak«, skuk m 
(Marulic, Zoranic), skuka f »jauk, patnja« 
od skuhati, -am pored -cem »stenjati, patitk, 
kukolju (Kosmet) »kukati, kukajuci pricati«. 
Apstraktumi na -njava kuknjava = kuknjavina 
(Bosna), kilkanja = kiikljevina (Bosna) = 
kukuvanje (hrv.-kajk.) = kukatanja »kuka- 
nje«. Deminutiv na -tati kuktati — na -utati 



kukutati, kukuce (18. v, Vuk, subjekt kuka- 
vica). Odatle kukutka = kokutka »kukavica«. 
Pridjev na -av kukav (Vuk, Crna Gora) 
»jadan«, poimenicen na -be kiikavac, gen. 
-avca m sa deminutivima na -ce kukavce 
(Kosmet) »bespomocno dijete«, kukavcica, 
na -bk kukavicak, gen. -cka, na -ic kukavcic 
i pridjevom na -ev kukavcev, hipokoristi- 
kom kuko »malen«, kukavicka trava (Kosmet) 
»vrsta trave« prema f kukavica »ime ptice«, sa 
deminutivom kukavicka »biljka« i pridjevima 
na -bn kukavimo perje u imenu biljke »orchis 
maculata«, na -j kukavicji i na -ski kukavickl, 
poimenicen na -ina kukavstina i apstraktu- 
mima na -luk kukavicluk = na -stvo kukavstvo; 
denominal (inhoativ) skukaviciti; na -aca ku- 
kovaca (sjeverozapadni krajevi, ugarski Hrvati, 
Primorje, ZK, a > o zbog v), skukavlca 
(Karlovac, Ribnik) »napitak za tezak posao 
od kojeg se skuka«, s pridjevom na -in kuko- 
vacina sol »biljka oxalis acetorella«, poimeni- 
cen z. r. kukovacina »arum maculatum«, na 
-ica kukavica (Grobnik) »orchis coriophora«. 
Varijanta u mjesto o : ' kukuvaca (Lobor, 
Samobor, ' Belostenec, Stulic, Voltidi), pre- 
ma uzviku; na -elj kukdvelj m prema f kuka- 
veljica, kukavelja = na -esa kukavesa m, f 
»bijednik«. Pridjev kukav prosiren je u knjizev- 
nom jeziku na -bn kukavan, odredeno kukavni. 
Na -aljka kukaljka = kukalica (Nova Gra- 
diska) = na -ovija kukovija (Martijanec) »ku- 
kavica«. Onomatopeja kuku vazi i za glas 
sove: kukuvija (Svilajnac, Kosmet, bug.) = 
kukubavce, gen. -eta (Kosmet) »cuk, sova« = 
kukuvika (17. d.) = kukumavka (Kosmet, Vra- 
nja, Srbija) = kukunjaulica = kukunjavica 
(Sali, Zverinac). To oformljenje predstavlja 
onomatopejsku slozenicu od kuku- i vlju, 
od dva glasa sove: kuk (upor. recenicu cuk 
kuka) i viju viju. Zbog toga se ta slozenica 
nalazi ne sarno kod nas, nego i u romanskim 
jezicima, odakle dolazi na Jadranu opet k 
nama (v. kukuvija). Onomatopeja glasa kuka- 
vice je veoma stara, vec ie. U lit. odatle kaukti 
(subjekt covjek, zivotinja) — lot. kdukt »za- 
vijati, vikati«. Baltoslavenska je zajednica u 
prosirenju ie. onomatopejskog korijena kau- 
s pomocu q. To prosirenje nalazi se jos u 
kvaka (v.) i cavka (v.). Upor. jos skuncati (v.) 
i hujati (v.). Upada u oci da se i ovakvi ter- 
mini posuduju: arb. kukavice = kukavace iz 
hrv.-srp, kukumavka < tur. kukumau bw,u 
i kukvjeza. 

Lit.: ARj 2, 602. 3, 905. 5, 755. 775. 756. 
760. 761. 762. 766. 753. Hirtz, Aves 235- 
239. 241-243. Elezovii 1, 340. 2, 523. ASPh 



kuku 



228 



kukuruz 



11, 448. Miklosic 146. SEW 1, 639. Holub- 
-Kopecny 193. Bruckner 280. ZSPh 4, 216. 
Vasmer, RSI 2, 29. WP 1, 331. Trautmann 
P2 Bulat, K/EB 3, 531-37 (cf. 7/6 24, 
232). Machek, IF 53, 90-91. GM 210. 
211-212. 5o«ae ? J 483. Mladenov AxBJl 6, 
73. si. (cf. lib 8, 198). -fl5ffl A 1898. DEI 995. 

kukulj m (Vuk, Risan) »guka sto zene nose 
navrh glave ispod marame, Haarflechte*. 
Upor. bug. kukul, arb. kukul » 1 ° Miitze, 
Kapuze, 2' Kokon der Seidenraupe«, ngr. xou- 
xoij?a, slov. kukula — kukulica »Kapuze«; 
kukulja f, rasireno deminutivnim sufiksom ku- 
kuljica (Vuk), dem. kukuljlcica »dio gornjeg 
odijela koje moze pokriti cijelu glavu osim 
lica« = (na Bracu sa zamjenom -ulja istim 
deminutivnim sufiksom -uceus, upor. Kapuze 
• : tal. cappuccio, odatle kapucini) kukne. Odatle 
dem. na -tc > -ac kukuljac, gen. Ijca (18. v.) 
»isto«. Na -oca kukuljaca (Srbija) »isto« = 
na -ava kukuljava (16. v.) »seva«. Radna ime- 
nica na -or kiikuljar »covjek sto gradi kukulj e«. 
Na -as kukidjas, gen, -asa sfratar«. Upor. kod 
Marina Drzica vlase kukuljase, sto upucuje 
na nomadsko odijelo Vlaha. Pridjev na -asi 
kukuljast »l c slican kukuljici, 2 pokriven 
kukuljicom«, kultuljicast. Ovamo ide kokulica i 
(Dubrovnik) »kolutic navrh glave u svece- 
nika«. Sa sinkopom penultime *kuklja u izvede- 
nici na -ica, slov. kukljica »Kapuze« == Kukljica, 
toponim na Ugljanu [v. i pod kuka]; i u polj. 
kukla. Upor. bug. kuklicka »Art Kopfbedeckung, 
Kappe«. Denominal zakukuljiti se — kukulijall, 
-am (Voltidi). Postoji jos varijanta c > g 
hrv.-srp. gugla f »Kapuze«, koje je balkanska 
rijec, rum. gluga, bug. gugia. Od lat. cucullus > 
tal. cocolla = cuculio »cappuccio«, sa // > Ij 
kao u kosulja < casulla, jegulja < anguilla. 
Prenosi se i na ribarsku mrezu: kogu (Bo- 
zava) = kogu, gen. -ula (Veli otok) »vrsta 
mreze« < mlet. kogolo = tal. cogalana (1147). 
U Smokvici (Korcula sa Ij > j) kbgoj pored 
kokun (sa zamjenom docetka -oj poznatijim 
sufiksom -un) »vrsta male mreze za povla- 
cenje i hvatanje raznovrsne ribe«. 

Lit.: ARj 5, 762. Pletersnik I, 260. 486 Gro- 
ma, ID 6. Miklosic 146. SEW 1, 640. Bruckner 
289. GM 211. REW* 2359. Strekelj, DAW 
50, 29. DEI997. 1005. 1184. 

kukumar m (15, v., Dubrovnik, Cavtat, 
Perast) = kukumar (Vuk) = kukumar (Bo- 
zava, Rab) = (napustanje reduplikacije) ku- 
mor (Lika) = kumara f (Lika, slov., Celje) = 
komor (Smiljan) »krastavac, ugorak«. Upor. slov. 
kukumer, gen. -mra = kukumra f. Od lat. 



cucumis, gen. -eris > tal. cocdmero > mlet. 
cuciimaro, mediteranskog podrijetla. Docetak 
-ero zamijenjen grckim deminutivnim su- 
fiksom -apt, upor. kukumaric (Dubrovnik). Ob- 
lik cucumis stoji li vezi sa gr. xuxtiov »bundeva« 
i Kux.ijuja »coloquinta«. Sa disimilacijom *-:u- 
xuov > stcslav. tyky, gen. tykbve > tikva (v.). 
Upor. jos arb. kokomare f (Tirana) »pipun« 
pored kunkuli (sa clanom, Zatrebac) — kunguli 
(Ulcinj) »tikva«. 

Lit.: ARj 5, 763. 780. Budmani, Rad 65, 
164. Kusar, Rad 118, 18. Cronia, ID 6. Pleter- 
snik 1, 486. REW* 2364. GM 194. Miklosic 146. 
SEW 1, 640. Matzenauer, LF9, 36. DEI 997. 

kukurijeku (jekavski) = kukuriku (ikav- 
ski, ZK) «onomatopeja kojom se oponasa 
glas pijetla«. Oformljena na -ati kukurijekati, 
kukurijece(m) pored -kdini) (17. v.) impf. = 
knkurikat (cakavski) = kukurikat, -rice (ZK) 
»! subjekt pijetao, 2° (metafora) kasljatk, s 
postverbalom kukurijek, gen. -jeka prema pi. 
kukurijeknuli, -kurijebie (18. v.). Deminutiv 
na -utati kukurijekiitati (Stulic, je li pouz- 
dano 'ft. Odatle kukurijekavac, gen. -avca 
(Lika) »kasalj hripavac«. Zbog cvijeta slicnog 
pijetlovu perju (upor. rum. cutcurig pored cu- 
atrig ! Oltenija / »hellcbotus niger« preve- 
deno u srp.-rum. rjecniku petlovo perie) pre- 
nesena je onomatopeja na tu biljku: kukurijek, 
gen. -jeka m (Vuk) — kukorijek (Slavonija, 
takoder slov. i bug.) = kukujnak = kukurjak, 
gen. -jaka (Vuk, Hrvatska, otocka regimenta). 
Zbog jake crvene boje prenesena je i na crveni 
mak koji se zove i turcinak (v.). I druge se 
biljke zovu ovako: kukuri(je)kovina (Sulek, 
Sinj) »evonimus europaeus L.«, s haplologi- 
jom kurika (Lika, Visovac) i kurikovina 
(Vuk), kukurjeka »galega officinalis*. Ovamo 
kukuj m (Istra) »agrostema githago, galium 
infestimi«, kiikucnjak (Slavonija) »physalis al- 
kekengi L.c. Sjevernim slavinama nepoznat je 
ovaj prijenos. U stcslav. -c kukurecb. 

Lit.:ARj5, 764. 761. 765. 766. 762. 815. 
Tentor, JF 5, 209. Miklosic 146. SEW i, 
640. Mladenov 261. WP 1, 456. Matzenauer, 
LF 9, 36. Strekelj, DAW 50, 29. 

kukuruz m (18. v., Vuk) = kokuruz (Mar- 
tic) = kokoruz (sjeverni cakavci) = kuku- 
ruza f = kukuriza (Petrusevac, Zagreb, upor. 
polj. kukurydza) = (sa haplologijom (kuruza 
(Zagreb) = (sa zamjenom docetka -uz sufik- 
som, -ica) kukurica (ugarski Hrvati, upor. 
madz. kukoricza, slov., ces., polj. kukorica) 
»zea mais, golokud, kolomboc«. Pridjevi na 



kukuruz 



229 



kulaf 



-6H kukiiruzan (18. v., Vuk) = kukuruzan, 
-rufna (ZK), poimenicen na -ica kukilruz- 
nica: »1° kruh, 2° kukuruzna slama, stablo«, 
na -jak kukuruznjdk »1° kukuruzni kos, 2° 
kukuruzni kruh, 3° (ZK -dk) spremiste za 
kukuruz«, na -ov kukiiruzov, poimenicen na 
-ina kukuruzovina »slama« — kuruzovina 
»batvo kukuruze«, prosiren na -6« kukuru- 
zovan, poimenicen na -ica kukuruzovnica, na 
-iste kukuruzoviste (Lika), kukuruziste. Na 
-ana < perz. hane kukunizana »spremiste za 
kukuruz«. Na -ar kukuruzar (Bozjakovina) 
»saren grah«. Postoji jos zamjena reduplika- 
cije kuku- drugom mumu-: mumuruz (Srbija, 
bug.), s pridjevom na -bn mumuruzan i na -iste 
munmruzisie i haplologijom muruz m (Srbija) 
i toponim Muruziste. Domovina je kukuruzu 
centralna Amerika. U Evropu je dosao pred 
400 g. Kultura se rasirila u 17. v. Slavenima 
je dosla preko turskoga: tur. kokoroz — mo- 
moroz. Nikolic vidi u -oroz tur. uruz »riza«, a 
koku- i mum- -smrad«, dakle kao »riza nizeg 
svijeta, raje«. Upor. nazive slov. turscica (po- 
imenicen pridjev na -ica od turski) = tal. 
gran turco. Rumunji u Erdelju govore takoder 
cucuruz mjesto lat. porumb = kolomboc < lat. 
columba (prema boji goluba). 

Lit.: ARj 5, 170. 175. 764. 765. 766. 818. 
7, 151. 162. Elezovic, NJ 3, 273-277. (cf. 
IF 14, 253). Bruckner 280. Mladenov 261. 
308. Lokotsch 1230. Tiktin 448. Strekelj, 
ASPh 14, 528. Korsch, ASPh 9, 512. Pascu, 
Homenatge Rubio i Lluch (Estudios Univ. 
cat. 21, 1936) (cf. lib 22, 201). Nikolic, 
Agronomski glasnik 1930. i 1931. (cf. To- 
dorovic, N74,8-ll). Spitzer, WuS 4, 122- 
146. 

kukuvija f =— kuki/vika (17. v.), upor. arb. 
kukiivaje sa mnogo varijanata i rum. cucuvae, 
cticuveica »sova«. Sa z mjesto j kukvizuza (Ko- 
lombatovic) i z za lat. j (upor. raja > rata, 
mat <■ majus) kukuvjeza f (pseudojekavizam, 
18. v., Dubrovnik) = kukuviza, kukvifa 
(Dalmacija, Pavlinovic) »sova, cuveta (Rijeka, 
Dubrovnik), cuk (Zadar), utina (Bosanska Po- 
savina)« = (sa zamjenom docetka -efa de- 
minutivnim sufiksom -cila) kukuvjela (Dub- 
rovnik, Zore). Od tal. coccoveggia, u juznoj 
Italiji cuccuveja < vlat. cuccuveia, rijec ono- 
matopejskog podrijetla. I ngr. xonxoupdyia = 
arb. kukuvaje — rum. cucuvaie. Mozda je 
dalmato-romanska. Primjer je kako se i rijeci 
onomatopejskog podrijetla posuduju. 

Lit.: ARj 5, 767. 766. 768. REW 3 1898. 
DEI 995. 1183. Rohlfs 1107. SEW 1, 641. 



kukuviljaca f (Split, Dalmacija, Sulek) 
»biljka stipa pennata«. Budmani uporeduje 
sa sinonimom kovilje (v.). 

Lit.: ARj 5, 767. Sulek XIX, 183. 557. 

kula f (Vuk) = kula, gen. kule (Kosmet) 
»1° toranj, 2' kastio, 3° gradac, 4'- dvor, 
kuca od kamena (Hercegovina, Kosmet)«, 
jedan od najranije potvrdenih turcizama i kao 
toponim od 1382. i 1326. i u Dusanovu za- 
koniku. Prema Budmaniju to je kasnija glosa. 
Pridjev kuhki. Deminutiv na -ica kitlica. 
Augmentativi na -ina kulina (takoder topo- 
nim) -- kulina (Lijesce, Lika) »palaca, dvor 
grofovskk, na -etina kiiletina, na -aca kulaca 
(Vuk, Zlatibor, Srbija) »1 ' koliba, savrndak, 
2" toponim«. Na -iste Kuliste (toponim). 
Slozenice: kulaga (bosanska narodna pjesma) 
»zapovjednik kule« < tur. kule agasi; Jedikula 
(18. v., Gundulic) »tamnica u Carigradu« = 
ledikule (Rajic) < tur. yedi kule »sedam tor- 
njeva«; Cele kule kod Nisa. Na zna se sta je, 
izvedenica ili slozenica: kulasa (pastirska, 
Tekelija) »sator, koliba (i)«. Ovamo ce ici 
prilog na kule na vile (razbiti, Vuk) »kojesta 
reci ili govoriti, ne pristati na sto, tj, govoriti 
sad o kuli, sad o vili«. Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (ar. kulla > tur. kule, 
varijanta od ar. kal'a) iz oblasti turskog utvr- 
divanja: rum. cula, bug. kula, arb. ktille. 
cine, cula »tour, donjon, chateau«, ngr. xouM. 
Ar. kal'a, koje je zastupljeno u spanjolskoj 
toponomastici s arapskim clanom at u Alcala., 
zastupljeno je u Jugoslaviji sefardickim pre- 
zimenom Alkalaj i nazivom kalaj »Zinn« (v.). 

Lit.: ARj 4, 525. 5, 767. 790. 769. G M 
111. Mladenov 261. Elezovic 2, 523. SEW 1 - 
641. Pascu 2, ill, br. 360. 

kulab, gen. -oba m (Vuk) »(mlinarski ter- 
min) greda koja drzi kamen vodenickk. Tur- 
cizam arapskog podrijetla (ar. kullab »kvaka, 
stozer«). 

Lit.: ARj 5, 768. 

kulaf, gen. kiilfa pored kufa m (Dubrovnik, 
Mljet, Bozava, Veli otok) = kulf (Cres, 
Smokvica, Korcula) »pucina, otvoreno more 
(protivno u Smokvici je asprm »more blizu 
obale, uz obalu«)«. Dalmato-r A manski refleks 
od gr. x6?jioc, »sinus« > tal. coifo (Bembo) — 
golfo > giilaf, gen. gulfa (Mikalja) = fo/a/ 
(Perast). Dubrovacki oblik potvrden je 1371. 
chulfo. 

Lit.: ARj 3, 497. 5, 768. Macan, ZbNZ 29, 
211. Cronia, ID 6. Resetar, IF 12, 286. REW* 
2059. DEI 1009. 



kulak 



230 



kulete 



kulak m, gen. nepoznat, (Lika) »I° gradi- 
teljski termin: stupac oko vrata sto se ureze 
u podumijentu (opis u ARj), 2° (najnoviji 
rusizam) bogat seljak«. Balkanski turcizam 
ftur. kulak ■>! uho, T drzak«): bug. kulaklija. 

Li;.: ARj 5, 768. Mladenov 261. Korsch, 
ASPh 9, 513. Vasmer 1, 687. 

kulanisati (Mostar) kulamsat, -isern (se) 

( Kosmet i kulandisati (Banja Luka) »upo- 

tfebiti«'. Ovamo jos na -is f- -ovati kulan- 
dbrisovat, -ujem (Kosmet, objekt ljude, bisage) 
»iskoriscivati nekoga ili nesto«, kulendisati 
(Bosna, objekt odijelo) »dotjerati do sivanja«. 
Balkanski turcizam (tur. kullanmak, kullandir- 
mak] iz svakodnevne terminologije: bug. 
kollandisvam, kolandrisvam »prunken mit etwas, 
gebrauchen«,arb.A:w//<3«rfra»verwenden,behan- 
deln". Oblik sa -disati sadrzi d od turskog 
imperfekta i -isati, nas obican infinitivni 
nastavak kod turcizama (v.). Oblici sa -dvr- 
-isati — arb. -dris sadrze kauzativni ili fakti- 
tivni modifikator -dir-. Tur. kullanmak »faire 
usage, se servir, employer« pasivni je ili re- 
fleksivni glagol obrazovan s pomocu sufiksa 
-in od korijena kul-, koji postoji u ime- 
nici kul m (17. v.) »narod, vojska«, s apstrak- 
tumom na -luk kuluk m (Vuk, 18. v., Srbija) 
»tlaka, robija«. Odatle slozenica kuluglija m 
(narodna pjesma) = kuloglija (Erlangenski ru- 
kopis) '»pjesak« < tur. kul oglu; nasi glagoli 
na -iti kuluciti, -fm (Vuk, Srbija), na -ovati 
kulukovati, -ujem (17. v.), s radnom imenicom 
na -jar kulucar (Srbija, takoder toponim); 
kuluk je takoder balkanski turcizam iz turske 
vojnicke organizacije: rum. culuc, culucciu, 
bug. kolluk, arb. kuluk, kulukqi (Skadar) 
»strazar, zandar«, cine, culuche »corps de garde, 
patrouille, sentinelle«. 

Lit.: ARL 5, 111. 767. Elezovic 2, 523. 
Skok, Sldvia 15, 361., br. 446. 447. GM 
212. 213. Deny §§ 577. 572. Lokotsch 1239. 
Pascu 2, 127., br. 361. Matzenauer, LF 9, 
38. Mladenov 246. Doric 152. 

kulas, gen. -dsa m (Vuk, narodna pjesma, 
Srbija) »equus coloris murini« prema f ku- 
lasica »1° mlada kobila te boje, 2° toponim«. 
Na -usa mjesto -asica kulusa (Vuk) »stara 
kobila«. Pridjev na -ost omogucava rekon- 
struirati prvobitni oblik turcizma : kiilalast (Vuk) 
»konj misje boje«, iz cega izlazi *kulat < tur. 
sintagma (kao dorat) < kula at (v. at), tur- 
ski pridjev kula »isabellfarben«. Upor. bug. 
pridjev kulesi. Hipokoristik od *kulat je kule, 
upor. doro od dorat. Docetak -at shvatila je 



jezicna svijest kao pridjevski sufiks i zamije- 
nila ga drugim izrazajnijim (ekspresivnijim) 
kao -asi -in : kulas, kulin (Vuk, narodna pjesma). 
Pridjev kulatast izmijenjen je tada u kulasast. 
Slozenica mis-kulas »konj misje dlake«. 

Lit.: ARj 5, 771. 770. 773. SEW 1, 641. 
Korsch, ASPh 9, 513. Matzenauer, LF 9, 36. 

kulen m (Lika) = kuljen (15. v., Dubrovnik, 
Srijem) = kulijen (Lepetane) = kulin (Budva) 
» 1 ° trbuh, drob, 2° djevenica, kobasica, 
krvavica od zaklana zivinceta, crijevo u koje 
se nadjene svasta, brasno kukuruzno (Budva)«. 
Na -ica kulQjenica (Vuk, Sinj). Pridjev ku- 
Ljenov. Odatle arb. koie, pi. kolenj »Wurst«. 
Bit ce prema Matzenaueru od gr. -xcoXov 
»Dickdarm« nepoznatog podrijetla. Strekelj iz- 
vodi od kiilja f (Ljubisa, Istra) »Bauch, Magen«, 
ali ne kaze odakle potjece taj primitivum. 
Pridjev na -av kiiljav »1° trbusat, 2° gravidan 
(Benkovac)«. Odatle inhoativ bkuljaviti, -Tm 
»postati kuljav«. Poimenicen na -ica kiiljavica 
(Lika). Na -esa kuljesa (Lika). Augmentativ 
kuljetina f. Hipokoristik kulja »zenska koja 
je trbusasta« prema m kuljo. Ovamo mozda 
na -ar kiiljar gen. -ara m, (Vuk, Crna Gora) 
»kesa na mrezi grib, sacculus«, v. kulete f 
(v.). Upor. s arb. sufiksom -ze > -za (v. 
Lvezic) prezime Kulize (Gornja Sabanta, Pri- 
boj), Kuleze, Kulizici (selo u okolici manastira 
Dobrilovine na Tari, 17. v.), Kulezici (koji 
slave sv. Mratu, mratinci su, oko Kopaonika, 
koji su starinom mozda od Bojane). Upor. 
Kulizino selo (srez Ivanjica). Ovamo ide mozda 
impf, kuljati, am (na-j »slagati na svu silu u 
sto usko (vrecu, spag)«. Korijen kul- nalazi 
se u svim slavinama osim slov., bug. i ces.: 
polj. kul, rus. kulb »Sack«, odatle lit. kiiiis 
»Sack«, prema WP 'iz lat. culleus, od ie. kel- »ber- 
gen, verhiillen«, dok Bruckner uporeduje sa 
lit. kulti »zbijati«. 

Lit.: ARj 5, 771. 8, 879. Miklosic 147. 
SEW 1, 642. Bruckner 280. Gorjajev 174. 
WP 1, 433. Boisacq 484. Scheftelowitz, KZ 
56, 178. Strekelj, ASPh 26, 412. Rohlfs 1060. 
Matzenauer, LF 9, 37. GM 195-196. Joki, 
Unt. 291. Pavlovic, SEZb 30, Zbornik za isto- 
riji{ juzne Srbije 1, 90. 

kulete, gen. kiileta f pi. (Vuk, Crna 
Gora) »pripojasnice, fisek-cesa«, slaze se s 
arb. kulete f » 1 ° kleiner Sack, Beutel, Brotsack, 
Hodensack, 2° Patrontasche, 3° Kocher fur 
Pfeile« u znacenju, glasovima i obliku. Kao 
dreteza (v.) posudenica je iz arbanaskog. 
Prema Miklosicu arbanaska rijec potjece iz 
tal. colletta < lat. collecta »zbirka«, sto se sa 



kulete 



231 



kum 



znacenjem nikako ne slaze; prema Jokiu od 
tal. deminutiva na -etta < lat. -ma od coglia 
»borsa dei testicoli« < lat. pi. colea, ali taj 
nije potvrden, ne od kule »hernia«, koje je 
od slav. kyla > kila (v.). 

Lit.: ARj 5, 769. Jokl, Unt. 290-291. 
DEI 1003. 1003. 1013. GM 213. 

kuligat, -am pf. (Kuciste, Brae: kuligaj 
ga na posteju) »poloziti«. Od lat. collocare (od 
con- i locare od locus) > tal. coricare, calcare. 

Lit.: DEI 1007. 1109. 

kulijes, gen. -esa m (Vuk, Crna Gora) = 
(ikavski samo u prezimenima Kulis i Kulisic, 
18. v.) »mamaliga, kacamak od sitna bungura«. 
Hipokoristik kulja (Vuk) »isto«. Pridjev na 
-bskt kulijeski. Rijec postoji- i u rum. coleasa 
f »Brei«, s izvedenicom na -er < lat. -arius 
coleser »Rflhrholz (koji sluzi za pravljenje 
tog jela)«, a colesi »zu Brei erweichen«. I ces. 
guluse »Mehlbrei« Budmani uporeduje sa ku- 
ljen »djevenica«. 

Lit.: ARj 5, 769. Matzenauer, LF 9, 37. 
Tiktin 391. 

kulkuma f (narodna pjesma muslimanska) 
»tintarnica, kalamar« = kunkula f (Kosmet) 
»sud u kojem se drzi tinta i sitan pijesak koji 
je zamjenjivao upijac«. Turcizam arapskog 
podrijetla (ar. kunkuma), sa disimilacijom n - 
m > / - m ili n - 1. 

Lit.: ARj 5, 770. Elezovic 1, 343. 

ktilmis m = kolmes (Sulek) »biljka calamus 
aromaticus, acorus calamus«. 

Lit.: ARj 5, 770. 

kulovac, gen. -ovca (Sulek, Konavli / ? /) 
»biljka scolymus hispanicus«. 
Lit.: ARj 5, 770. 

kuiva f (Volosko) »lanac«. Dalmato-roman- 
ski refleks (leksicki ostatak) od lat. copula > 
tal. coppia sa sinkopom penultime i meta- 
tezom pi > Iv. Denominai na -are s prefiksom 
ex- > tal. s- > s- skopjdt (Bozava) < tal. 
scoppiare < *ex-copulare. Gramaticki termin 
kopula je cist latinizam. 

Lit.: Ribaric, SDZb 9, 160. Cronia, ID 
6. REW* 2209. DEI 1097. 

kiilj m (Sutomore, Budva, Maini) »sino- 
nim: bistierna (v.); nalazi se u bastinama, 
kao cisterna u dubini 2—3 m (govore stariji 
ljudi, a mladi bistierna; okruzen je kamenom 



kao jaza; na njivama se kupi voda u njima; 
ima skaline do vode)«. Govori se u ovakvim 
recenicama: otegose mi se ruke potezuci vodu 
iz kulja; vadi nekaki kiilj za vodu. Sinonim 
je i ubli, koji su kao bistierna, nemaju izvora. 
Zacijelo je u vezi i impf, kuliti (Sutomore; 
subjekt voda: voda ne kuli »ne tece«). Dalmato- 
-romanski refleks od lat. colore »curiti, teci«. 
Promjena konjugacije na -iti mjesto -ati 
prema kuriti (v.) < tal. correre < lat. currere. 
Rijec kiilj postverbal je odatle. Prvobitna 
konjugacija na -ati kulati, kulam impf. (Lika) 
(do-) »sporo hoditi«, kulati se (Dubrovnik) 
»vuci se polako za kakvim lovom«. Odatle 
radna imenica na -alo kulalo m prema f ka- 
lalica. Ti su glagoli iz balkanskog latiniteta: 
rum. a cura »fliessen, laufen, stromen«, arb. 
kullonj »seihe durch, lasse durch«. Vuk ima 
varijantu sa Ij mjesto / kuljati, -am impf, »pro- 
dirati silovito iz cega (o zitkom ili o dimu)«. 
Ovamo ide iz talijanskoga skoladura f (Si- 
benik) < tal. scolatura »prvi dio makine, kuda 
curi ulje (uljarski termin)«. Glas s tal. je 
prefiks i- < lat. ex-. Toponim Kuratura 
(Srbija, Krajina) rumunjski je apstraktum 
u znacenju rum. curdturd »cistina«, kako je 
vec Budmani opazio. Od istog lat. glagola je 
francuzizam kuloar, gen. -ara u kazalistu < 
fr. couloir < culatbrium, tal. colatoio. 

Lit.: ARj 5, 768. 769. 772. 810. REW 3 
2036. DEL 1007. 

kum m, pi. kumovi, prema f kuma (Vuk, 
bug. kuma) »1° compater prema commater 
(cognatio spiritualis), krsteni, vjencani kum, 
sutai, sutla (Krk), slov. boter, 2° (eufemizam, 
Dubrovnik, 16. v.) vjestica, 3° (eufemizam) 
kuga, 4° (hrv.-kajk. naslov) seljak, susjed 
(Kum Pera")«. Pridjevi kumov, prosiren na -an 
kumovan = kumovski (Ljubisa), kumin. De- 
minutiv na -ce kumce, gen. -eta »filiolus«. 
Odatle kol. kumcad, gen. -i (Vuk). Na -ic 
kumic (18. v., Vuk). Hipokoristici na -6k > 
-ek kumek (hrv.-kajk.) »seljak (naslov koji mu 
daje gradanin)«, kumak, gen. -mka (VvK), priku- 
mak, gen. umka m prema prikumica f (Vuk, 
Srbija) »koji je pri kumu na krstenju, vjenca- 
nju, koji mu pomaze« = preokumak (Vuk) < 
preko-, na -ica kumica (naslov seljakinji), na 
-an kuman = na -asin kumasin (18. v., Vuk, 
bug.). Glede -as upor. rum. nas »Taufpate« < 
nunas < lat. nonnus. Na -aca kumaca f (Vuk) 
»1° druga, posestrima, 2° druzicalo«. S nega- 
tivnim prefiksom ne: nekurn (Vuk) »zao kum«. 
Indeklinabile kuma koji je nastao generali- 
ziranjem ak. sing, u vezi s licnim imenom kao 



kum 1 



232 



kumbulj 



proklitika na Krasu (Istra) je naslov svakom 
covjeku: kuma-Stipe, Kuma-Jadre, Kuma-Pir- 
ko, kuma-Bucalo, kuma-Pilin. Upor. ilea > 
£a (v.)- Apstraktum na -bstvo kumstvo pored 
kumovstvo — kumostvo (Ston). Denominali na 
-iti kumiti (se), kumim impf. (16. v.) (o-, po- 
se Srijem, s-) »zakljinati«, na -va- okumivati, 
odatle poimenicen part. perf. pas. na -ik okutn- 
Jjenik m prema f okumljenka, na -ati kurnati 
se, kumam (Vuk) »pozdravljati se sa kum«, 
na -ovati, -ujem kumovati, kumujem (pri-). 
Madzari posudise koma. Nastalo kracenjem 
kao hipokoristik od lat. commater > cslav. 
kbmotrb, koje se nije ocuvalo kod juznih 
Slavena, nego na sjeveru ces. i. polj. Prema 
akcentu computer > arb. kumpter bio je u 
balkanskom latinitetu akcenat povucen na 
commater > rum. cumatra. Z. rod se izrazava 
samo sa -a cdmatra > rum. cumatra za raz- 
liku od zapadne Romanije, gdje je akcenat 
compater m prema f commater > mlet. com- 
pare m prema comare, sto posudise Hrvati na 
Jadranu kumpdr / kunpdr m (Bozava, Vrbnik, 
Pag, Istra, Konavli) prema kuma (Liburnija), 
moj kampare Kuzma (Smokvica, Korcula), kom- 
pare prema botra (Brkini), u kumparu (ZK) »u 
drustvu«. Od compater stvoren je f u stcslav. 
jeziku kupetra f i kupotrb u glagoljskoj knji- 
zevnosti. Slovenci posudise njemacku preve- 
denicu od compater Gevater > boter m, botra f. 
Upor. kod Arbanasa u Ulcinju kumar m 
prema kumara »kuma«, od mlet. comare. 
Lat. compater, gen. -tris m (7. v.) prema 
commater, gen. -tris (Grgur Veliki), sadrzi pre- 
fiks con, »suotac, sumajka«, te izrazavaju du- 
hovno srodstvo steceno pri krstenju. Stvnjem. 
prevedenica givataro m prema f givatara za- 
stupljeno je pored slov. i u hrv.-kajk. botar, 
gen. -tra (15. v.) = bufar m prema f butrica 
(Hrvatsko zagorje) pored boter. 

Lit.: ARj 5, 113. 111. 781. 7, 890. 10, 

568. 11, 648. 12, 16. Mazuranic 556. 924. 

1406. Boskovic, NJ, n. s., 1, 130. Pie- 

termik 1, 47. 486. Ribaric, SDZb 9, 161. 

Miklosic 326. SEW 1, 662. Bruckner 239. 

KZ 46, 233. 48, 214. Vasmer, RSI 3, 279. 

6, 197. Mladenov 261. 262. Romdnsky 116. 

Budimir, JF 15, 160. REW 3 2082. DEI 1025. 

1034. ZRPh 50, 486. Pintar, ASPh 30, 310- 

311 (cf. RSI 2, 266). G M 214. Skok, RES 
I, 186. si. 

kum 2 ni (bosanska narodna pjesma) »pi- 
jesak« = kumsal, gen. -ala (Vuk, Uzice) »1° 
sitan pijesak, 2° Kumsale f pi., toponim (Banja 
Luka, polje uz obalu Vrbasa)«. Ovamo mozda i 
kitmsul (Valjevo, a > u nerazumljivo) »na- 



nos koji voda pri izlivu rijeka i potoka nanosi 
te cini zemlju rodnom«. Balkanski turcizam 
(tur. kum »pijesak«, kumsal »Sandbank«, -sal 
je sufiks) iz terenske terminologije: arb. kum, 
kumsale (Berat) »Sandufer«. 

Lit.: ARj 5, 775. 781. 782. Deny § 582. 
GM 213. 

kumas m (18. v., Vuk) »1° tkanina atlas, 
2° (Srijem) crna pantljika od kadife oko vrata 
djevojaka«. Indeklinabilni pridjev na -li ku- 
masli, epitet uzjorgan (narodna pjesma), mozda 
(sa b < m) i kubaslija f (Kacic), epitet uz 
kapa. Balkanski turcizam arapskog podrijetla 
(ar. > tur. kumas »tkanje, etoffe precieuse«) 
iz zanatske terminologije: rum. curnas »Zeug, 
Stoff«, bug. kumas, kumasHja, arb. kumdsh 
»manufacture«, ngr. xoun&ot, cine, cumasa. 
Ovamo ce ici po svoj prilici i dva leksema 
koje je zabiljezio Pavlinovic (srednja Dalma- 
cija ?): slozenka kumls - anterija, koje' pod- 
sjeca na slicne epitete u narodnoj pjesmi 
(glosirano »uredna anterija«) i pridjev na -tn 
kmnisan (~sno odijelo, jelo) »uredan«. Za- 
mjena docetka -as sufiksom -is nastala je u 
turcizmu udaljenom od svog centra zbog 
toga sto je -as jezicna svijest vidjela u turskom 
docetku kao sufiks -as od radnih imenica 
tipa glavas, pa je izgledalo da je kumas izve- 
denica od kum »compater«, sto je za tu svijest 
bila besmislica. 

Lit: ARj 5, 714. 777. 778. GM 213. Mla- 
denov 262. Tiktin 435. Pascu 2, 127., br. 366. 

kumbara f (18. v., Vuk) »lu(m)barda, 
bomba« = kunbara = kumbra (18. v., Kava- 
njin) = kumpara (narodna pjesma). Pridjev 
na -ski kumbarski. Na -duja kumbaradzija m 
»1° vojnik sto pali kumbare, 2° prezime 
(Skoplje)«. Na -usa kumbarusa (suma, Sratin- 
ska, Bosna). Balkanski turcizam arapskog 
podrijetla (ar. kambara > tur. kumbara) iz 
oblasti oruzja: bug. kumbara, arb. kumbara. 

Lit.: ARj 5, 111. 751. Elezovic 2, 524. 
JF 14, 221-223. Miklosic 147. SEW 1, 643. 
GM 213. Matzenauer, LF 9, 38. Lokotsch 
1244. 

kumbulj m (Dubrovnik) »(pomorski termin) 
skup brodova kad je tisina morska, pak idu 
zajedno«. Denominal na -ati kumbuljati se. 
Danas obicnije konvoj m prema mlet. convoie. 
Od tal. convogllo (17. v.); mb za tal. nv pojav- 
ljuje se i u ngr. xo|XJi6yio (citaj komboio) i u 
tur. konbol. Neodredena etimologija, prema 
Battistiju od *convollare, od kllat. convolutus, 



kumbulj 



233 



kuna 



part. perf. convolvers, prefiks con- i vaivere; 
prema Bezzoli i REW od conviare. 

Lit: Zore, Tud. 11. REW 3 2\99. Bezzola 
61. DEI 1093. 

kumerekb (1253, Dubrovnik), gen. ku- 
merbka (1254—56) = kumenkb (1265), 
odatle Budmani restituira jekavsko kumjerak 
(sto nije potrebno jer se danas ne govori) = 
kumirbkb (1356 — 1367, upor. Mirculano Split, 
pirka < perca) » 1 ° carina, telonium, 2° sto- 
variste, trziste«. U 13. i 14. pise se comerchium 
i comerclum (hiperlatinizam prema toskanskoj 
redukciji kllat. ci > eh: darus > chiaro). 
Od lat. commercium (prefiks com i merx, gen. 
-cis »roba«, sufiks -ium). Budmani uzima 
da je to dalmato-romanski leksicki ostatak kao 
kelomna i kimak, koji primjeri nisu dobro 
uzeti u ovom slucaju jer se radi o kl > k. 
To moze biti samo orkulic < urceolus (v.). 
Ali je moguce i drugo tumacenje. Lat. 
commercium je uslo i u bizantinski xo(u)nu.ep- 
kwv > ngr. xouuepxi > arb. kumera, pa 
je iz bizantinskog moglo uci i u dubrovacki 
romanski, jer je do 11. v. Dubrovnik kao i 
cijela Dalmacija bila pod vlascu Bizanta. Iz 
bizantinskog je taj trgovacki "termin usao i u 
tur. gumriik. To je balkanski turcizam bizan- 
tinskog podrijetla: rum. giumruc, bug. gjumruk, 
cine, vimbruche f, u Bosni dumruk = na -ina 
dumrucina (Srbija), pridjev na -bsk dumruckl, 
na tur. -dzija dumrukcija < tur. gumrukcii, 
muslimansko prezime DumrukcU, pridjev dum- 
ruckij(i)nskt = -ajski, slozenica dumrukana 
f (Vuk) »carinski ured« < tur. giimriikhane. 

Lit: ARj 3, 13. 5, 714. 779. Jirecek, Ro- 
manen 1, 90. Mladenov 117 Korsch, ASPh 
9, 519. Pascu 2, 139., br. 568. GM 82. 213. 
Isti, Turk i, 62. Matzenauer, LF 9, 38. DEI 
1030. 

kuminati, -am (Veli otok) »prekoravati«. 
Od tal. ucenog comminare < lat. commlnari 

»prijetiti«. 

Lit: DEI 1031. 

kumir m »kip poganskog bozanstva, idol«, 
stcslav. rijec kumin, -zh istocnog podri- 
jetla, u tekstovima pisanim crkvenim je- 
zikom, preuzeta u 19. v. od nekih purista i 
ljubitelja neologizama (kao Pavlinovic). Mla- 
denov uporeduje semitsko, sir. kumra »sacer- 
dos«, arm. k'urm, pi. k'rmac »pfetfe des payem« 
i fin. kumartaa »klanjam se«. Po njegovu mi- 
sljenju Protobugari su Slavenima predali ovu 
rijec. Mora se ipak uzeti da je naziv zivio u 
narodu. To se vidi iz hrv.-kajk. kumer »gad, 



necist, gnjus« sa semantickim razvitkom kao- 
paganus > pogan (v.) pod uplivom krscanstva. 
Od kumer je nastao toponim Kumrovec kod 
Klanjca. Docetak -ir > -er je kao u Gojmer, 
Vukomer mjesto -mir, upor. Gojmerec prema 
Gomirje, Vukomerlcke gorice. Glede -er, gen. 
-ra u pridjevu *Kumrov upor. slov. kutner, 
gen. -mra m »1° mrsavost, 2° mrsav covjek«„ 
koje je mozda od kumiri. 

Lit.: ARj 5, 778. Mazuranic 556. Pletersnik 

1, 487. Miklosic 147. SEW I, 664. Mladenov 

262. Isti, Rec. 291. Sbornik I. D. Sismanov 
(1920), 87-88. 

kumpiitit, -im impf. (Kuciste) = kumpa- 
tlskat, -am (ibidem) »trpjeti (vaja ~)«. Prvi 
je oblik od tal. infinitiva compatire, drugi od 
prezenta compatisco, kslat. compati (Tertu- 
lijan), prevedenica od gr. auujidaxco. Upor. 
glede prefiksa suosjecall, sucut, saucesce, glede 
osnovnog glagola glagol patiti. 

Lit.: ARj 5, 781. DEI 1035. 

kumrija f (Vuk) = giimrija (Kosmet) 
»1° vrst goluba, gugutka, 2° ime robinje«. 
Pridjev na -in kumri(jf)n u nazivu trave kum- 
rino grozde. Slozenica od tur. sintagme kumru 
kum > kumrlkusa »kumrija«. Balkanski tur- 
cizam (tur. kumru, -i) iz ornitoloske termino- 
logije: bug. kumrija, arb. kumrt (Gege). 

Lit: ARj 5, 781. Elezovic 1, 115. Baric, PPP 
15, 274. Mladenov 262. GM 214. Skaljic- 425. 

kuna f (Vuk) prema kiinac, gen. -rica m 
(16. v.), baltoslav., sveslav. i praslav, »1° 
mustella«. Maskulinum kunac ima metafo- 
ricko znacenje »2° lukav covjek (Dubrovnik), 
3° lepus cuniculus L., 4° (nadimak) malen 
covjek nastrsenih, rijetkih brkova (srednja Dal- 
macija, Pavlinovic) i 5° beskot (Dubrovnik, 
Zrnovo, Korcula, metafora prema 3°), 6° 
(kako je koza kunina bila sredstvo placa- 
nja, nastade znacenje) »novac« (1499, Senj), 
7° porez marturina (1364)«. Pridjev na -in 
kiinin, na -ovit kunovit (17. v., Dubrovnik) 
»lukav kao kuna, lisica«; na j: kunji (takoder 
ces., polj. i rus.) = kujni pored kuni (ugarski 
Hrvati), kunja kosa 1623, poimenicen u 
z. r. kunja »biljka achilea ml'lefolium L-.«, 
upor. kunji rep (17. v., Vuk, Dubrovnik) 
»mUlefolium« i toponim Kunja Ljut (Dubrov- 
nik). Na -ov < madz. -o kunov, gen. -OL-* 
«ime psa«. Deminutiv na -ica (i6. v.) kunica 
»1° zivotinja, 2° krzno, 3° biljka millefolium, 
paprac (Vuk, Srijem)«. Augmentativ na -ina 
kunina = na -etina kunetina »1° koza, 2° krzno, 



kuna 



234 



kunfet 



3 kozuh«. Naziv kuna kulturna je rijec, 
koju posudise Novogrci xouvdSi »Marder 
Kaninchen« > Arbanasi kunadhe — kunavje 
»wildes Kaninchen«. Glede sufiksa upor. bug. 
pridjev kunadeci »od kune«. Prema tome je 
sufiks od gr. xotrvdfit kolektivno -ad f. Glas 
u nastao je iz dvoglasa kako se vidi iz bal- 
tickih usporednica: stprus. canne = lit. 
kiaune = lot. caune »isto«. Uporeduje se jos 
sa xauvaxn = lat. gaunacum »perzijsko, ba- 
bilonsko odijelo«. Ako je to uporedenje is- 
pravno, kuna bi bila istocna rijec kao 
knjiga. Druge ie. paralele nisu pouzdano utvr- 
dene, ali se stavlja pod ie. korijen *keuq- 
»svijetliti, bijeliti se, zariti«, s prijevojnom 
varijantom *qouq-, a uporeduje se s hetit. 
kusan »cijena, plata« < *kousna s fonetskim 
razvitkom kao luna. Pomislja se i na to da 
pripada predindoevropskom supstratu. [Usp. 
i pod kunic}. 

Lit.: ARj 5, 782. 785. 789. 788. Maiuranu 
557. Miklosic 146. 149. SEW 1, 644. Holub- 
-Kopecny 193-194. Bruckner 281. Sldvia 13, 
275-276. Loewenthal, WuS 10, 168. Traut- 
mann 122. WP 1, 378. Mladenov 262. 

kunadra f (Vuk, Srijem, Lika) »1° termin 
iz kulture prede: ono od prede sto se uhvati 
u niti kao pamuk, floccus, 2° palacka od rogoza 
kad se iscupa kao perje«. Budmani uporeduje 
sa kundrav za kudrav (v.) 

Lit.: ARj 5, 783. Matzenauer, LP 9, 38. 

kunatoriti, -Im impf. (Vuk, Srbija) »kubu- 
riti«, skunatoriti (Vuk) = natorit (Kosmet) »s 
mukom spremiti, kako tako naciniti sto«. Ma- 
tzenauer izvodi iz madz. kontdr »Stumper, 
kvarizanat«. 

Lit.: ARj 5, 784. Elezovic 2, 237. Matze- 
nauer, LF 9, 38. 

kuncina f (Sulek, Bakar) = koncina (Trst, 
Bakar) »biljka parietaria officinalis L.«. 

Lit.: ARj 5, 784. 

kiinda f (Vuk) »kusa (kokos)«, poimenicen 
gr. pridjev u z. r. xovxoc, (sa ngr. izgovorom 
vt > nd) koji je prosiren na -ost kundast 
(Vuk). Odatle srgr. deminutiv na - dxt(ov) > 
stsrp. kondakb »brevis hymnus (crkvena pjesma, 
Obradovic)«. Nalazi se jos u stcslav., bug. i 
ukr. kao crkveni termin. Ovamo ide i kun- 
dak (v.). 

Lit.: ARj 5, 265. 784. Miklosic 126. SEW 
1, 557. GM 197. Mladenov 248. Vasmer, GL 
81. 86. 



kundak m (18. v., Vuk, narodna pjesma) 
»1° Flintenkolben, 2° lafeta« = kundak, gen. 
kundaka (Kosmet) »1° pantljika, povoj za 
pelene, 2° (metafora) granica morala i drzav- 
nog zakona«. Denominal na -iti kundaciti, 
-im (Vuk) »1° nasadivati pusku u kundak, 
2° (danas) tuci kundacima«. Balkanski turcizam 
grckog podrijetla (tur. kundak < gr. xovrd- 
xtov) iz vojnicke terminologije: rum. condac, 
bug. ku(n}dak, arb. kondak »Flintenkolben«, 
bug. kundakhja, ngr. xovxdxt. 

Lit.: ARj 5, 754. Elezovic 1, 343. GM 
197. Doric 154. Mladenov 248. 

kundanat, -am pf. (Rab, Bozava) = kon- 
denati, -am (15. v., Marulic) »osuditi«. Post- 
verbal konduna f (Lika) »robija«, odatle na 
-as kondunas, gen. -asa m (Lika) »robijas«, 
denominal na -ati kondiinati, -dm (Lika) 
»robovati«. Od tal. condannare pored conden- 
nare < kllat. condemnare, prefiks con- i dem- 
nare. 

Lit.: ARj 5, 265. 266. Kusar, Rad 118, 
25. Cronia, ID 6. DEI 1050. 

kiinclis m = kandis (Sulek) »oleandar, ne- 
rium oleander L.«. 

Lit.: ARj 5, 784. 

kundura f (Bosna) = kbndura (Bosna, 
Lika) »cizma« = kondura pored kiindra (Kos- 
met) »starinska plitka cipela«. Radna imenica 
na -dzija kondurdzija = kun- — kundra- 
dzlja m (Kosmet) »obucar«, s pridjevom na 
-in kundurdzijin i poimenicenjem na -ica 
kundradzinica (Kosmet) »radnja gdje se iz- 
raduju i prodaju kundre«. Apstraktum na 
-luk kundradzlhk »zanat«. Slozenica kon- 
durboja i (Bosna) »crnilo za cipele«. Balkanski 
turcizam po svoj prilici grckog podrijetla 
(tur. kundra I kondura < gr. xoOopvoc.) 
iz oblasti obuce (tip. ciztna): rum. condur, 
bug. kondur, arb. kondure »Frauenpantoffein 
mit Absatzen«, ngr. xotrvxoijpa. 

Lit.: ARj 5, 266. Elezovic 1, 308. 2, 524. 

Skok, Sldvia 15, 261., br. 449. Lokotsch 

1245. GM 197. Mladenov 248. Novakovic, 

ASPh 32, 387-388. skaljW 425. 

kunfet m (Rab, Bozava) »slatkis«. Od tal. 
confetto, poimenicen part. perf. od conficere 
(prefiks con- i facere) confectus > konfekat, 
gen. -kta (Belostenec, Voltidi). 

Lit.: ARj 5, 267. Kusar, Rad 118, 19. 
Cronia, ID 6. DEI 1056. 



kunforat 



235 



kup 



kunforat, gen. -orta m (Bozava) »utjeha«. 
Tal. conforto, postverbal od konfortati, -dm pf. 
(15. v., Vetranie) < tal. confortare, prefiks 
con-, pridjev fortis »jak«. N . fort. 

Lit.: ARj 5, 267. Cronia, ID 6. DEI 1058. 

kunic m (Lika, danas opcenito u knjizev- 
nom i saobracajnom govoru gradskom) »lepus 
cuniculus«. Od mlet. cunico < lat. cuniculus. 
Mlet. -iclus > -ico zamijenjeno nasim demi- 
nutivnim sufiksom -ic, koji je opet zamijenjen 
nasim deminutivnim sufiksom -be > -ac ku- 
nac, gen. -nca m (17. v., Dalmacija, Pavlinovic) 
prema f kunica (Mikalja) = slov. kunec, »1° 
kunic, 2° (metafora) malen covjek, 3° komad 
hljeba kao beskot (Dubrovnik)«, s deminu- 
tivom kuncic kruha (Dubrovnik). Sa tal. za- 
mjenom -iclus > -iglio (upor. u Piranu kunigo 
< cuniglo), u kojoj je u Dubrovniku r pojekav- 
Ijen: kimijelj, gen. -elja m (16. v., Vetranie) = 
kunilja f (Rab), deminutiv kunjeljic (Vuk). Stu- 
lic ima odatle kunjelarnica, kunjelarniste, ku- 
njelarnistvo. Te je izvedenice jamacno sam 
stvorio. Zamjenom sufiksa -iglio sa -arium > 
-ier kumer (Lepetane) ; cuniculus bilo je puckom 
etimologijom obrnuto u njem. KumgelQiaas) = 
Konighase. To se prevodi u slov. kraljik; 
upor. arb. kunavje; cuniculus je latinski de- 
minutiv od iberske rijeci koja se cuva u bask. 
kui < *kuni i untxi. [Usp. i pod kuna]. 

Lit.: ARj 5, 783. 784. 785. 786. 789. Kusar, 
Rad 118, 18. Pletersnik 1, 487. SEW 1, 644. 
Strekelj, DAW 50, 34. GM 214. AGI 13, 
434. REW 2397. DEI 1063. 

kunpan (Bozava) = kumpanj, gen. -anja 
(Rab, Cres) = kompanj (Istra) = slov. kum- 
panj (slov., Notranjsko) »drug«. Od tal. com- 
pagno < lat. compania, prevedenica od got. 
gahlaifs (hlaifs = hlebi, v.) od panis, »koji 
jede zajedno hljeb«. Apstraktum > konkretum 
na -ija < gr. -a kunpanjlja (Bozava), od tal. 
compagna > — mod. tal. compagnia, furi. 
companie = kumpanya / kunp- (18. v.) = 
kumpanya (ZK, Rab, Notranjsko) = kom- 
panija »satnija, ceta« < preko njem. (< tal.) 
Kompagnie = kumpanya (ZK) »veliko trgo- 
vacko drustvo« < engi. (Amerika) company 
(kumpantsko delo ZK). Na -aticus > tel.. 
-atico kumpanadih (Cres) < tal. companatico 
»sto se jede zajedno s kruhom«. Denominal 
na -ati kumpanjati, -dm (Istra, 18. v.) »pra- 
titi« < tal. accompagnare > akonpanati (16. 
v.). 

Lit.: ARj 1, 58. 5, 781. 787. REW 3 2093. 
DEI 1034. Sturm, CSJK 6, 74. 75. 



kuntlno, prilog (15. v., Budmanijev akce- 
nat), »svejedno, jednako, neprestano«. Od tal. 
< lat. priloga (uceno) continuo = contino, lat. 
pridjev continuum. Odatle internacionalno sa 
sufiksom -tet < lat. -tas, gen. -tatis, a > e 
prema fr. a > e (tako i u njem.) kontinu- 
itet, gen. -eta m. 

Lit.: ARj 5, 788. DEI 1077. 

kuntrat, -am pf. (Rab) »sresti«. Od tal. 

incontrare, od priloga incontra (slozenica od 

in i contro). Glede gubitka prefiksa in- v. 
centa. 

Lit.: Kusar, Rad 118, 25. REW 1 4361. 
DEI 1994. 

kup 1 m (Dubrovnik, Rijeka dubrovacka, 
Zore) »cetverokutna mreza«. 

Lit.: ARj 5, 790. 

kup 2 m (15. v., hrv.-kajk., ZK, slov.,) 
»kupovina«, raskup (Lovran) »Verfall eines 
Kaufvertrages«, postverbal od pf. kupiti, 
kupim (Vuk) »napraviti jedno kupovanje« (is-, 
ot-, pre-, za-). Nalazi se u stcslav., slov., 
ces. i polj. Opcenito u hrv.-srp. Deverbali: 
otkup, zakup od otkupiti, zakupiti. Slozenica 
dragokiip m dokazuje da je postverbal bio 
nekada rasireniji. Radna imenica na -be > -ac 
(tipovi pisac, kosac) kupac, gen. -pea (pre-, 
za-), nekada isto sto trgovac, nalazi se u mno- 
gim slavinama. Impf, je na -ovati kupovati, 
kupujem, takoder stcslav., bug., polj., gornjo- 
luz. Nastao je zbog izbjegavanja homonimije 
sa impf, skupljati, skupljam od kupiti, -im, 
u kojem je homonlmija uklonjena akcentom 
(kupiti prema kupiti). Apstraktum je na -ea 
kupija f (do 17. v.) zamijenjen sa kupnja. 
Odatle pridjev na -iv kupljiv,. koji postoji 
samo u slov., u hrv.-srp. samo s prefiksom 
pot-, ot-, za-. Drugi je apstraktum, koji je 
zamijenio kup, stvoren na -ovina prema trgo- 
vina: kupovina. Od zakup na -bsk + -ina 
zakupstina. Prema gr. E\ayopa'Qa> = lat. 
redimere stvoren je iskupiti (razlika prema 
iskupiti) prema impf, iskupljati i iskupljivati, 
-kupljujem, dok je iskupovati, -kupujem (Du- 
brovnik) »mnogo kupovati«. Rijec je baltoslav. : 
stprus. kaupiskan, dok je lit. kupcus iz slav. 
Rasireno je misljenje, u koje s pravom sumnja 
Mladenov, da je kupiti posudenica iz got. 
denominala kauton, sto ne moze biti jer 
kupiti pretpostavlja *kaupjan, koje se nalazi 
u stsas. kopidn, stengi, cypan. Ako se opet 
uzme da je kup prvobitna rijec, a kupiti i 
kupovati da su denominali odatle, imalo bi 



kup 2 



236 



kup* 



se uzeti da kup predstavlja posudenicu iz 
stvnjem. kauf (ou > o kao u coparnjica, v.), 
a kupac da je stvnjem. koufo »Handelsmann« < 
lat. caupo »Kramer, Schenkwirt, kuceber«, 
odatle caupona »birtija«, deminutiv caupon- 
cula = cauponula, glagol cauponari »schachern«, 
pridjevi cauponius, cauponarius. Te lat. rijeci 
pripadaju vojnickom latinitetu. Slaveni ih 
nisu mogli posuditi jer se lat. dvoglas au 
zamjenjuje sa -av-, -ov- (upor. lovor, javo- 
rika < laurus). Kako te rijeci pripadaju 
najnizem sloju trgovaca, izgovarale su se u 
vulgarnom (= vojnickom) latinitetu kao i 
cauda > coda (tako u svim romanskim je- 
zicima, v. kuda) i sa dijalektickim lat. o: 
fopo(nd), itd. Taj zatvoreni glas Slaveni 
redovno reflektiraju sa u. Prema tome kup 
i kupovati ne treba da su posudenice iz got. 
ili stvnjem., nego iz vulg. = vojnickog lat. 
jezika na dunavskom limesu u 5. v., jednako 
kao vojnicki lat. termin caesar > cesan, 
cbsarb > can. Iz bslkanskog latiniteta ima 
hrv.-srp. jos dva trgovacka termina rations > 
racun (v.) i slacun (hrv.-kajk.) = stacun < 
statione. Drugi trgovacki termini kao comparare, 
negotiator, negotium nisu usli u hrv.-srp., ne- 
go rum. negustor i arb. mebbe < ablevare = 
cr/opdEjo). Rumunji posudise prekupet m prema 
f precupeata »piljar, piljarica«, a precupi 
»piljariti«, precupie, precupetie, pricupeti. [Za 
sve ovo v. jos i pod kupiti]. 

Lit.: ARj 3, 905. 5, 801. 805. 803. 790. 
Pletersnik 1, 488. 647. ASPh 34, 305. Miklosic 
148. SEW 1, 646. Bruckner 282. Mladenov 
262. Kiparsky 204. Tiktin 1239. Hamm, KZ 
67, 125. 

kup 3 , pridjev, prilog kupo u amplifikaciji 
kupo i prikriveno reel, nositi se kupo i himbeno 
(Budinic, cakavci) »podmuklo«. Prema Bud- 
maniju od tal. pridjeva cupo »oscuro, chiuso«, 
od imenice cupa »tina, botte«. 

Lit.: ARj 5, 790. DEI 1192. 

kup 4 m (Vuk, Kosmet, ZK) »gomila, hrpa« = 
kupa f (Vuk) »1° acervus, 2° gomila od 4 ora- 
ha, 3° snopovi trske (Srijem)«, baltoslav., sve- 
slav i praslav., sa denominalom na -Hi kupiti, 
-Im impf. (1527) (do-, is-, na-, o-, s-, sa-, 
sav-, u-, rao-), s postverbalima iskup, sakup 
pored skup (15. v., Vuk), lok. skupa (Vuk) i 
skupa f (Lapovci, Dakovo) i iterativima na -ja- 
-kupljati, -kupljarn (do-, o-, s-), na -va- -kup- 
Ijivati, -Ijujem (l-), -kupljavati, -am, -kup- 
.Ijevati, -ujem, samo s prefiksima. Izvedenice 
se tvore od osnove bez prefiksa i s prefiksima. 



Od kup- deminutiv na -be kupac, gen. -pea 
(Vuk) »1° mjera sa drskom u vodenicama, 
2° mali kup (Istra, ZK)«, s razlicitim akcen- 
tom kupac, gen. -pea (prema kupa, Bosna) 
»1° ojnak koji se zove i bojac ili bojear, 2° 
koritasce u mlinu (Brod)«, na -cbcb kupcac 
(hrv.-kajk.), na -cic kupcic (Istra) »vrsta gljiva«, 
sa denominalom na -jati kupcati, -am. Pridjev 
na -bn kupan (1487). Radne imenice na -ai 
kupac, gen. -aca »ojnak u igranju kupe«, kup- 
Ijac, gen. -aca = na -ar kupljar (srednja 
Dalmacija, Pavlinovic) »koji kupi masline«, na 
-lac, gen. -oca kiipilac m (Vuk, Lika) prema 
f kupilica = na -telj kupitelj m prema kupi- 
teljica. Na -iste kupiste n (Cuh, Mrka Poljana) 
»gomila sljakne od istopljenog zeljeza«, ku- 
piliste (neologizam). Apstrakta na -ba kupidba, 
na -Ijavina kupljavina »skup, mnostvo«, kup- 
Ijevina (18. v.) »kupljenje«. Poimenicen part, 
perf. pas. na -ik kupljenih »covjek koji kupi« 
(neobicno je aktivno znacenje)«, na -ica kiip- 
Ijenica (Dubrovnik) »maslina sto je pala sa 
drveta na zemlju, te se kupi, a ne bere«. Slo- 
zenice od imperativnih sintagmi: kupimrav m 
»biljka jynx torquilla«, kiipivojska (Crna Gora, 
Vuk) »covjek koji kupi vojsku«. Prilozi: kupno, 
na -ice kupnice (15. i 16. v.) »ujedno«. Slozenice 
koje nisu usle u knjizevni i saobracajni jezik, 
kao kupnodusan, kupnovlada »mletacka re- 
publika«, kupnokrivac itd. Od prefiksalnih 
slozenica najcesce su izvedenice od skup-, 
jer su vazne za pravnu terminologiju. Pridjev 
skupan, skupni »zajednicki«, poimenicen na 
-ik skupnih = na -jak skupnjak (15—19. v., 
Ozalj, ZK) »zadrugar«, na -ost skupnast »agre- 
gat« (Sulekov neologizam). Radne imenice 
na -ac skupljac, gen. -aia = ria -lac skupilac = 
na -telj skupitelj. Na -stvo skupstvo (1552) 
»imovinska zajednica«. Na -ina skupina (neolo- 
gizam iz ces. za internacionalnu grupa). Na 
-itina < -sk + -ina: skupstina (15. v.) »1° 
skup, zbor, 2° toponim (Gospic)« = skup- 
cina (kajk.), s pridjevom skupstinski i na -ar 
skiipstinar. Poimenicen part. perf. pas. skupljen 
»cedan«, skupljenost »cednost, umirenost, po- 
boznost«, na -r'ca skupljenica (prevedenica) »mo- 
litva collecta«. Prilozi skupa [v. gore] = nau- 
kup (15. i 16. v.), naskupno, skupno, ukupno od 
pridjeva ukupan, savkup (1527, Posedarje). Slo- 
zenice kao skupnovladanje »republika« (Stu- 
lic, Dordic, Kanizlic itd.) nisu usle u jezik. 
Arbanasi posudise kup »Haufe von Hiilsen- 
friichten«. Vokal u je nastao iz ie. dvoglasa ou. 
Balticke su usporednice potpune semanticki i 
fonetski: lit. kaupas »kup«, kaupti »skupiti«, 
kuopa »gomila ljudi«, lot. kuops i kudpa, lit. 



kiip" 



237 



kupati (se) 



kuopti »cistiti«, lot. kilopt »njegovati«. Njem. 
Haufen. Upor. jos Treimerovo tumacenje 
arbanaskog narodnog imena Shaipetar, prid- 
jev shqipe > Siptar od *s(e)m-kupo »clan 
grupe«. Upor. za takve slozenice hemserija < 
perz. hem sehri »sugradanin«. Ie. je korijen 
*qeu-, u prijevoju *qou- »savijati«, rasiren s 
pomocu formanta. p. Upor. (o)kuka, okuc, 
cucati, gdje je rasirenje s pomocu q. 

Lit.: ARj 2, 602. 3, 906. 5, 789. 791. 792. 
793. 794. 796. 798. 802. 7, 617. 722. 5/2, 
799. Maretic, Savj. 133. Elezovic 1, 343. Ma- 
zuranic 559. Miklosic 148. SEW 1, 626. Holub- 
-Kopecny 194. Bruckner 282. WP \, 373. Traut- 
mann 138. Mladenov 262. SbNUN 25 (7), 
69-70. Sldvia 10, 249. ASPh 33, 10. Treimer, 
IF 35, 136. si. Meilet, Et. 2, 236. i Mi, Intr. 
127. (cf. ASPh 34, 388-389.). Iljinski, ASPh 
29, 487-488. Brugmann, IF 21, 11. Specht, 
KZ 68, 123. GM 175. Boisacq 536. Fraen- 
kel, WuS 12, 187. Hirt, PBB 23, 334. 350. 
Jokl, Stud. 43. 110-111. 

Kupa 1 f, hidronim, rijeka (savski pritok) 
i selo koje se zove i Cedan; (Modrus-Rijeka), 
pridjev kiipski, poimenicen na -ina Kupiina 
->1" potok koji utjece u Kupu, 2° (toponim) 
Kupcina (Gornja i Donja) = Kuvcina (ZK), 
etnikum Kuvcinac, gen. -ilea m prema f 
Kuvcinka«; toponim Pokupsko n, horonim Po- 
kuplje n. Deminutiv na -r'ca Kupica »1° pritok 
Kupe, 2° Brod na Kupi (upor. Murica > 
Marz}«. Vokal u je nastao iz /. Upor. slov. i 
njem. Kulpa, Culpa 1202. Strabo pise Ko^a- 
Tud, od cega je glasio vlat. *Colepis, s osla- 
bljenom penultimom a > e kao u racanu > 
*rakenu > rakno (v.), Arbanum > *Arbenum 
(upor. cine. Arbines) > Kabbnb. 

Lit.: ARj 5, 791. 794. Mayer 1, 194-195. 

kupa 2 f (Vuk, Krtole, narodna pjesma, 
slov., bug.) »1° casa, zmuo (dolazi u histo- 
rijskim spomenicima od pocetka 15. v., od 
srebra i zlata), 2° (18. v.) kalez, 3° (metafora) 
nakit slican casi, 4° biljka amaranthus spe- 
ciosus (Hvar), 5° toponim Vrdnja Kupa 
(Krtole), brezuljak koji slici kupi«. Upor. arb. 
kupa (s clanom) dumlt (Ulcinj) »okruglo od 
koljena«. Simpleks kupa zbog homonimije sa 
kupa »crijep« izbjegava se. U obicnom go- 
voru uvijek sa deminutivnim sufiksom -r'ca 
(prema casica) kupica f (Vuk, ZK, Dubrov- 
nik, Cavtat, Cilipi, Potomje, slov.) »1° mala 
casa, 2° gornji dio od kaleza, 3° vrst tikve, 
4° (metafora) skupljeni prsti rake«, s novim 
deminutivom kupicica (ZK, Jacke) »bicerin«. 
Od vlat. cuppa < kllat. cupa, koje je preslo 



i u bizantinski grcki. Stoga kupa moze da 
potjece i iz balkanskog latiniteta. 

Lit.: ARj 5, 790. 795. 796. Budmani, 
Rad 65, 162. Pletersnik 1, 487. REW* 2409 
DEI 1096. Romdnsky 119. Capidan, DRotn 3 
(cf. IJb 11, 200). 

kupa 3 f (Vuk, Dubrovnik 14. v., Mljet, 
Molat, Rab, Bozava, Hercegovina) »crijep, 
opeka, kao zlijeb, ceramida, tikula, cigla«. 
U pi. f kupe (Molat) po semantickom pra- 
vilu sinegdohe »krov«. Deminutiv na -r'ca 
kupica f (17. v.) rijedak je jer se izbjegava 
sinonlmija sa kupica »zmuo«. Augmentativ ria 
-ina kupina (Dubrovnik) »razbijena kupa«. 
Radna imenica na -ar < -arius kupar (14. v., 
Dubrovnik), toponim Kupan, prema f kii- 
parica (Dubrovnik) »pec za gradenje kupa«. 
Od znacenja »krov« potkupile n (Dubrovnik) 
»tavan« = potkupje (Konavli), stvoreno prema 
potkrovlje. Nalazi se jos u slov. kop m, kopa 
(Rezija) »Hohlziegel« pored kupa »viereckiger 
Ziegelstein«. Rijec kupa »tiefer Teller«, ku- 
pica (Orhanie) »ein spitzes Glasgefiss zum 
Servieren von Siissigkeiten« ide zajedno sa 
hrv.-srp. kupa, kupica, tur. kupa »Trink- 
becher«. Ovamo ide jos opuka (Vrbnik, Istra) 
»crijep, opeka«, u kojoj se kupa unakrstila 
sa opeka, odatle promjene e > u. Na zapadu 
kupa ide zajedno s murus > mir. Moze biti 
posudenica iz balkanskog latiniteta zbog toga 
sto je femininum, za razliku od tal.-mlet. 
coppo, koje je maskulinum, tako i furl, copp 
»tegola«. 

Lit.: ARj 5, 794. 795. 797. 9, 149. 11, 156. 

Rad 118, 20. Macan, ZbNZ 29, 206. Ple- 
tersnik I, 433. Strekelj, DAW 50, 32. REW 
2409. DEI 1097. 

kupati (se), kupam pored kupljem impf. 
(Vuk) (o-) = kupat (ZK), sveslav. i praslav. 
*kgpati, »baden, lavare, banjatk. Sveslav. i 
praslav. apstraktum na -eh kupelj, gen. -elji f, 
m (cakavski) »prvobitno kupanje > mjesto 
kupanja«, s pridjevom na -bn kupeljan, na -iste 
kupeliste (14. v.), na -raca kupeljnica (Jam- 
bresic) i toponim Kupeljnik > arb. Kopllk. 
Zamjena sufiksa -elj > -alo (< -dio) kupalo 
»isto«, nalazi se i u drugim slavinama. Upor. 
sv. Jovan Kupalo. Odatle na -iste kupaliste n 
(16. v., hrv.-kajk., cakavski, danas u knjizev- 
nom jeziku zapada) »morska banja, ilidia« = 
kupatilo n (na istoku), na -nica kupaonica 
(18. v.) »banja u kuci«, kupallna (Sulekov 
neologizam) »taksa za kupanje«. Radna ime- 
nica na -lac kiipalac, gen. -aoca (Mikalja). 
Na -ka kupka f (neologizam, stvoren oko 70. 



kupati (se) 



23H 



kupijerta 



godina 19. v.) »ilidza«. Glas u nastao je iz 
nazala p, upor. bug. kapdl, polj. kqpac. Nema 
utvrdenih ni baltickih ni drugih ie. uspored- 
nica. Rijec je samo slavenska. Kako je za 
Skicane potvrdeno da su se konopljinim 
sjemenom omamljivali u parnim kupeljima, 
Meringer misli da je kcpati u vezi s konop- 
Ijom, prema nisticnom prijevoju *kanp- od 
cannabis (v.). Matzenauer uporeduje sa skand. 
kafa »immergere« i sa danskim kampen sig 
»sich baden«. 

Lit. ■ ARj 5, 795. Maretic, Savj. 47. Moskov- 
Ijevic, NJ 2, 234-238. 3, 118. si. Ilesic, 
NJ 3, 80. Miklosic 126. SEW 1, 600. Holub- 
-Kopecny 183. Bruckner 224. Mladenov 267. 
Bulat,/F5, 141. Kahrzniacki, ASPh 16, 608- 
609. Meringer, ZoG 1903., sv. 5. Samsalovic, 
NVj 29, 374. Matzenauer, LF 9, 181. 

kupijerta f (Dubrovnik, Cavtat) = kilp- 
jerta (Dubrovnik, Cilipi) »krov od kuce«. 
Dalmato-romanski leksicki relikt, poimenicen 
part. perf. z. r. od lat. coopertus, od cooperire 
(prefiks co- i operire »zatvoriti«). Sa sjeverno- 
tal. (mlet.) prijelazom p > u: koverta f (Boka, 
Istra) »deka, pokrivac na postelji« = kuverta f 
(Hvar, Korcula, Bozava, Rab, Brae, Hvar) = 
kilvijerta (Perast, Dubrovnik 16. v., Mljet) 
»krov od broda, paluba (brodski termin)« = 
(sa v > I) kuf erta (ZK) »zakrpa na cipeli«, 
denominal zakufertati, -am. Poimenicen m. r. 
kdjerat, gen. -rta = kuverta f »enveloppe« < 
fr. couvert. U znacenju »plahta kojom se 
pokriva krevet, Bettdecke«: koperta f (hrvatski 
gradovi; u Dubrovniku sinonim fersata), od 
tal. coperta (13. v.) »panno per coprire« (taj 
se talijanizam nalazi i u poljskom); soprako- 
perta (Dubrovnik, Cavtat) sadrzi prefiks supra; 
koperta znaci i »zavitak pisma, enveloppe«; 
koveric (Bozava) predstavlja kroatiziranje s 
pomocu -id mlet. coverco = coperchio < lat. 
deminutiv *cooperculum. Poimenicen neutrum 
glagolskog pridjeva na -orius coopertorium dao 
je interesantne reilekse kao leksicki ostatak 
iz- dalmato-rom. : krpatur, gen. -lira m (Dub- 
rovnik, Rijeka; prijenos suglasnika r u slog 
sa sporednim akcentom) = krpatur, gen. 
-ura (Rab, Kuciste, Krk, Pazin, Lika) »po- 
krivac i prostirka izatkana od krpica« = (sa 
cakavskim ar = r) karpatur (sibenski otoci) 
»biljac, jorgan« = (metateza ar > ra) kra- 
patur, gen. -lira (Lika, Gospic, Medak), 
deminutiv krapaturic, augmentativ krapa- 
tiirina = (metateza na distanciju.) kapartur 
(Cres) = krepatur (Cilipi) »jorgan« = krtur, 
gen. -lira (ispusten samoglas u intertonici 
*krpetur). Veoma znacajne su potvrde bo- 



keljske, iz kojih se vidi da je dalmato-romansko 
narjecje imalo u Kotoru druga fonetska obi- 
ljezja negoli u Dubrovniku i u ostaloj Dalma- 
ciji: korbatuo, gen. -ula < -ula pored ko- 
barttio (Boka, Skaljari, Muo, Budva, Bijela, 
Risan) = korbetuo (Grbalj) = korbetur (Krtole, 
Grbalj, Crna Gora, Lovcen, Cetinje) »zimski 
pokrivac, poplun« = kobatiira f (Herceg-Novi, 
Krivosije) = kobartiir pored kobertuo, gen. 
-ura (Dobrota). Rijec korbatuo je prema tome 
nastala po pravilu disimilacije r - r > r - 1. 
U bokeljskom romanskom doslo je do sono- 
rizacije medusamoglasnickog p > b. Postoje 
jos refleksi za p > v prema sjeverno-tal. 
(mlet.) kovertur (Sibenik, Brae), iz cega se 
vidi da je prvobitni dalmato-romanski oblik 
bio fonetski izmijenjen prema mletackom, ka- 
ko se obicno dogada u Dalmaciji. Upor. Ma- 
ralicevo prsura danas istisnuto u Splitu od 
mlet. fersSra. Upor. tal. lovacki termin co- 
pertoio < srlat. copertorium. Drugu je sud- 
binu imao part. perf. na balkanskom kopnu. 
Tu je doslo do ispadanja sufiksa -tus (upor. 
kanten, v.): kober m (hrv.-kajk., Belostenec) 
»plahta od debela platna«, sa v > b (preko 
furl, if, v. bolta), koje se nalazi u ces. koberec 
i polj. kobierzec »sag«. U hrv.-srp. (istocnom) 
i bug. sa c > g giiber m (Vuk, Srbija) »1° 
grosse Bettdecke, 2° Teppich (bug.)«. Taj oblik 
stoji zacijelo u vezi sa arb. guverta. Upor. 
jos bug. na -ka guberka f »Packnadel«. Mozda 
ide ovamo i rum. coverga »Schutzdach der 
Jager und Matte«. Arb. guverta jasno kaze 
da je izvor *cooperta, mozda prema grckom 
izgovoru. U arb. postoji takoder oblik bez 
-ta gubere f »Mantel«. Ima i: gubera f (Bella, 
Stulic), sa deminutivom guberica, na -njaca 
gubernjaca f (Vuk) »kapa sto nose zenske«. 
Postoje jos oblici bez -r guba, gen. -gube 
f (hipokoristik ?) »tepih od vrlo proste ko- 
noplje (sluzi i za ciscenje zita, Otok u Slavo- 
niji; u Banatu »bijelj, cebe«), koje je zacijelo 
posudenica iz madz. guba »Mantel aus zotiger 
Wolle«. Deminutiv gubica f (cakavski, Ma- 
rulic) »pokriv za krevet, cebe, scavina«; guber 
»Mantel« je bila nosnja balkanskih pastira. 
Odatle antroponim (prezime) Guberina (Si- 
benik), toponim Guberevci (Srbija). 

Lit.: ARj 3, 485. 487. 488. 5, 135. 297. 
465. 627. 411. 796. 841. Hraste, BJF 8, 27. 
Cronia, ID 6. Zore, Rad 110, 219. 115, 165. 
Macan, ZbNZ29, 214. ZbNZ I, 110. Budmani, 
Rad 65, 165. Kusar, Aaa 118, 16. 23. Miklosic 
136. SEW I, 592. Bruckner 241. Tagliavini, 
REB 1, 169. Tiktin 428. GM 133. Budimir, 
JF 15, 162. REW* 2205. 2206. DEI 1095. 
1096. 1098. 



kupina 



239 



kuplica 



kupina f (Vuk) = kupina (ZK) = (pseudo- 
jekavizam) kupjena (16. v., Dubrovnik), sve- 
slav. i praslav. izvedenica na -ina od *kcpa, 
»1° rubus, 2° rasiren toponim u sg. i pi. i u 
izvedenicama«. Pridjevi na -in kupinin, na 
-ov kupinov, u toponimima Kupinovo i po- 
imenicen na -be Kupinovac, -ica Kupinovica. 
Deminutivi kupinica = kupjenica, na -bk 
kupjenak. Augmentativ na -oca, -jaca kup- 
jenaca, -njaca (18. v.) = kupinaca, -njaca 
(17. v.). Na -jak kupinjak (Srbija) »mjesto 
gdje rastu kupine«. K61. na -je kupinje (15. 
v.). Primitivum *kppa potvrden je samo u 
polj. i u oba luzicko-srp. u znacenju »Biischel, 
Schaft, Werder, Flussinsel mit Gestrauch und 
Gebiisch bewachsen«. Znacenje »grm« bi 
bilo i prvobitno znacenje, koje se dovodi u 
vezu sa gr. xaujni,, lat. campus, lit. kampas 
»kut, kraj«. Specijalizacija znacenja »grm« na 
»rubus«. (prema semantickom zakonu sineg- 
dohe) nije provedena u polj. i rus., gdje znaci 
»cesta, grmlje, kita cvijeca«. Glas u nastao je 
od nazala o, upor. bug. kapina, polj. kepa, 
kjpina. Ie. je korijen *qamp- »savijati«. 

Lit.: ARj 5, 796. 803. Miklosic 126. SEW 1, 
600. Bruckner 225. KZ 42, 340. 350. Mlade- 
nov 267. RFV 62, 260-267. (cf. RSI 3, 
339). 

kupiti, kupim pf. (1382, Vuk) (do-, is-, 
ot-, pot-, pre-, pri-, za-) = kupit (ZK) prema 
impf, kupovati, kupujem (Vuk) (do-, is-, 
na-, po-) =— kupovat I kupuvat (Kosmet), 
baltoslav., sveslav. i praslav., »emere«. Ite- 
rativ na -va- kupljivati, kupljujem samo s pre- 
fiksima {na-, pre-, ot-, za-). Pridjevi na -bn 
klipan (takoder rus.), poimenicen na -tk kup- 
nik (18. v.) »kupac«, rasiren na -en kupnen 
(~ zakon, ~o imenje 1478, 1572, Rmanj, 
Ozalj), na -ovan kupovan (18. v.), poimenicen 
na -ina kupovina (neologizam za kapara), 
na -ovit kupdvit (16. v.). Radne imenice na 
-lac kupilac (17. v.) = na -telj kupitelj m prema 
f kupiteljica, i sveslav. na -be kupac, gen. -pea 

'm, s apstraktumom na -ija kupcija (17. v., 
cakavski) »ono sto se kupi« i s pridjevom na 
-ev kupcev i starim pridjevom na -/ u topo- 
nimu Kupecdol; prekupac, gen. -pea = pre- 
kUpac (Kosmet) »pretrglija«. Tu izvedenicu po- 
sudise Rumunji precupet m prema f precu- 

peata »zerzevatcija«, s glagolom na lat. -ire > t' 
a precupeti i s apstraktumom na -la > -ie 

precupetie i a precupi »trgovati« i odatle precupie 
f »trgovina«. Madzari posudise kupee. Od 
kupov- je radna imenica kupovac, gen. -ovca 
(18. v.) = na -lac kupdvalac, gen. -aoca. 



Apstrakta: postverbali kup m, slozenica od 
sintagme dragokup; otkup, koji posudise i 
Rumunji, zakup; na -id kupija f (1392, ta- 
koder ces., polj. i rus.) = kuplje (1613) = 
na -nja kupnja (14. v.) »roba, trg, espap, 
zakup«; na -evina kiipljevina (14. v.) »kupljena 
njiva«, na -'do kupilo (Kosmet) »sredstvo cim 
se sto kupuje«, na -itina < -sk + -ina zakup- 
stina. Poimenicen part. perf. pas. na -je kup- 
Ijenje (1461) »bona empticia«, -ica kupljenica 
(14. v.) »kupljena zemlja ili njiva«, na -jk 
kupljenlk (16. v.) »placenik«. Glas u nastao 
je od dvoglasa, kako se vidi iz baltickih uspo- 
rednica: stprus. kaupiskan »trgovina«. Uzimlje 
se opcenito da je praslav. rijec posudena iz 
germanskoga, cemu se protive Budmani i 
Mladenov. Kao germanska osnovica rekon- 
struira se got. *kaupjan prema potvrdenom 
kaupdn, germanskom denominalu od naziva 
za latinskog vojnickog trgovca cauto, koji je 
u rimskim logorima (castra) prodavao voj- 
nicima uz pice i razne stvari, odatle caupona 
»vojnicka kantina«, s pridjevom cauponarius. 
Od *kaupjan prema kusati < got. kausjan 
ne bismo ocekivali kupiti, pa to pretpostavlja 
posudenicu od germanskog postverbala stv- 
njem. kouf > njem. Kauf > *kupi>, odatle 
na -iti, -ovati kupiti, kupovati. Upor. fin. 
kauppa »mercatura«. Tipu kupiti — kupovati 
od kup odgovara trziti — trgovati od trg (v.). 
[Za sve ovo v. i pod kup 2 ]. 

Lit.: ARj 2, 602. 5, 836. 790. 791. 793. 
794. 795. 796. 798. 804. 805. Elezovic \, 
236. 343. 439. 2, 126. Mazuranic 559-576. 
Miklosic 148. SEW 1, 646-647. Holub- 
-Kopecny 183. 194. Bruckner 282. Mladenov 
262. Kiparsky 204. Trautmann 123. 

kuplaca f (dvije potvrde iz narodnih 
pripovijedaka, oba puta neizvjesno: dopusta 
se i mogucnost stamparske greske mjesto kut- 
laca) »varjaca«. 

Lit: ARj 5, 803. 

kuplica f (16. i 18. v., Dubrovnik, Naljes- 
kovic) »dubrovacka nosnja; prteno sto se pere, 
a nosi se na glavi«. Budmani misli da je ro- 
manska (dalmato-romanska ?) ili talijanska 
rijec. Uporeduje je s deminutivom coppella. 
Ne kaze, na koje znacenje talijanske rijeci 
misli: da li na »1° casica«, ili na »2° vrsta 
kopce itd«. Danicic pomislja na coppa »za- 
tiljak.«. Znacenje dubrovacke rijeci nije p A sve 
jasno. Ne zna se pravo svrha te nosnje. Mo- 
gla bi potjecali i od lat. copula > tal. coppia 
»spona«. 

Lit: ARj 5, 803. DEI 1097. 



kiipljenik 



240 



kura 1 



kiipljenik m (Kordun, karlovacka okolica) 
= kuplmik (ZK) = kupnenik (Belostenec, 
Stulic, Voltidi) »mjera za vino i zito, cetvrtinka 
(hvata 24 pozunca / v. /, tj. tri cetvrtine po- 
zunskoga vijedra)«. Budmani uzimlje poime- 
nicenje na -ik part. perf. pas. od kupiti, sto 
ne moze biti, kako pokazuju oblici na pi i 
pn. I Mazuranic uzimlje slicno izvedenicu od 
kup. Prije ce biti poimenicenje pridjeva 
kupnen (v.) na -ik »sto je u vezi s kupovnim 
poslom, mjerom*. Drugi se oblici objasnjuju 
disimilacijom n - n > i (Ij) - n. 

Lit.: ARj 5, 805. Mazuranic 575. 

kupris m (Sulek, sinjski rukopis) = krupis 
»biljka nalijep, aconitum napellus L.«. 

Lit.: ARj 5, 807. 

kiipula f (Belostenec) »kube«, interna- 
cionalno lat. cupula od cupa »tina« > tal. 

cupola kupla (slov.), preko njem. Kuppel 

»kube, bolta». Ovamo: tabernakul na kopul 
(Modrus, 1589). Ucen graditeljski termin. 

Lit: AKI 5, 314. 807. Pletersnik 1, 489. 
DEI 1192. Will" 2411. 

Mr m, praslav., »kokot, pijetao, petej (ZK)«, 
pi. kuri »pilad, kokosi«. Rijec je istisnuta iz 
knjizevnog i saobracajnog govora zbog toga 
sto je deminutivna izvedenica na -be kurac, 
gen. kurca dobila znacenje »penis, mentula«. 
Upor. isto znacenje od kur u bug. kurio, 
dokjeslov. kt'irec "kopun« prema ikurica »ko- 
kos«. Deminutiv na -bk kurak, gen. -rka (okolica 
dubrovacka) ima samo metaforicko znacenje 
»kukuruzni klip«. Tako i izvedenica na -elj 
kurelj (Stulic) »golokud«. Prvobitno znacenje 
jos je ocuvano u kurica (Primorje) »1° mlada 
kokos, piscenka (ZK), 2° biljka cyclamen 
europaeum«, kuric (Primorje) »musko pile«, 
kure, gen. -eta (Primorje) »pile«, na -njak 
kurnjak m (18. v., Hrvatska, Prigorje, Za- 
gorje, Vodice) = kurnjik (Krasic) = kurnik 
(Lepoglava, Ivanec, Mihovljan, Zlatar) »ko- 
kosinjak« = kurnjak (Lobor) »astur palum- 
barius«, u pridjevu na-/kurji: kurje oko (18. v., 
i u drugim slavinama; vec u 7. v. zabiljezena 
je ova metafora kao oculum pullnurn), kur(j)i 
cvijet »helleborus«, kurja vojska (Brod na Kupi) 
»ptica parus caudatus L.«. Slozenice iz sin- 
tagme kuronos m »slanutak, slani grah«, jer 
mu je zrno slicno kokosjoj glavi, i kuroslijep 
(Karlovac, takoder rus. i polj. kurzyslep 
»anagallis«) »helleborus«. Brojne su izvede"- 
nice od pejorativne metafore: hipokoristici 
kura (Vuk) i na -an kuran »dijete«. Deminu- 



tivi: na -e kiire (Vuk) »eufemizam: kita«, 
kurence, gen. -eta (Vuk), na -ac kurcic (Vuk). 
Pridjevi na -ev kurcev, na -at kurat (Vuk) 
»mentulatus«, na -ov < madz, -6 kurcov, 
gen. -ova (Lika) »klincov, odrastao djecak«. 
Augmentativi: kurtina — kurcekanja, na 
-isle kuriste (Kosmet), kurcbvina, na -onja 
kuronja (Vuk) »vir mentulatus«, na -ala ku- 
raca (Srbija) »udovica koja sitnu djecu is- 
hrani, a sve imanje odrzi«, s pridjevom na 
-in kuracin. Sa rumunjskim sufiksom kumda 
m (Kosmet) »ko se pravi vazan«. Prilog do 
kurca (Kosmet) »bez traga«. Od slozenica 
oronim Kuruzeb (Lika) »kamenit vrh vise 
Crnoga Dola, tako nazvan zacijelo zbog toga 
sto je tu velika studen«, kurcoglavac »biljka 
senecio vulgaris L.«, kilrcokret (Vuk) »celer«. 
Denominali na -ati kurcati se (Vuk) »penis 
vocabulo abuti«, na -iti kurciti se (Vuk) »penem 
imitor«, opscene metafore ukurcit se (Kosmet) 
»opiti se«, na -etati kuretati, kur c tn (Vuk) 
»brbljati«, na -licati kurllcati, -cam (Lika) = 
kurljati (Lika) »sporo hoditk, odatle kurlicalo 
m prema kurlicallca f. Ne zna se ide li ovamo 
kurljati, -am (Lika) »igrati se kurljanja (co- 
banska igra)«. Rijec kur onomatopejskog je 
postanja. Zbog toga je prirodno sto dolazi i 
za tuku: bug. kurka, odatle rum. cured i 
ngr. xoupxa (takoder lit.); u hrv.-srp. sa c 
mjesto k curak, gen. curka, c'uran m prema f 
cura (v.). Vjerojatno i sa p mjesto k: puran, 
gen. -ana prema f pura, ako nije od pridjeva 
peruano od juznoamericke zemlje Peru. le. 
je korijen onomatopeja kojom se oponasa glas: 
kau I kau koja se nalazi i u kukati (v.), kav- 
ka (v.), cavka (v.), i sa varijantom k u sova (v.). 
Nepotrebna je hipoteza (Schrader, Niederle, 
Meillet) da je praslav. kurz posudenica iz 
iranskoga. 

Lit.: ARj 5, 809. 810. 811. 815. 816. 818. 
Hirtz, Aves 245. Elezovic I, 344. 2, 388. 
Ribaric, SDZb 9, 161. Miklosic 148. SEW 1, 
650. Holub-Kopecny 194. Bruckner 282. Mla- 
denov 262-263. RES 4, 191-194. Sldvia 
10, 208. WP 1, 332. Unbegaun, RES 12, 
70. Debeljak, ZS 14, 33. Vaillant, RES 19, 
278. Petersson, KZ 46, 133. Kretschmer, KZ 
31, 450. Nitsch, RSI 8, 83-91. Strekelj, 
ASPh 27, 50-52. Kostial, ASPh 37, 398- 
399. Iljinski, ASPh 29, 495. Matzenauer, 
LF 9, 39. 

kura 1 f (16. v., Kastavski statut, dubrovacki 
makaronski govor; nije potvrdeno u narodnom 
govoru) »briga, skrb«. Od lat. > tal. cura 
»isto«. Od lat. > tal. curare poimenicen part, 
perf. (lat. crkveni jezik) curatus > kurat m 



kura 1 



241 



kurali 



(17. v., zapadni krajevi) »zupnik«. Odatle 
na -ija kuratija f (17. i 18. v.) »zupa«. Pridjevi 
kuratov, kuratskl. Radna imenica na -or ku- 
rdtor m »(sudski termin) skrbnik, upravnik 
imanja imenovan od suda«. Apstraktum na 
-eia kuratela f »skrbnistvo«. S prefiksom lat. 
ad accurare part. perf. tal. accurato u hrv.- 
-kajk. prilogu akordt »tacno« = (zamjenom 
nasim prefiksom) ukurat (ZK) »tacno«, prid- 
jev na -bn > -an akuratan. Lat. pridjev na 
-iosus curibsus > tal. uceno curloso > ku- 
rijoz, f -oza (17. v., Dubrovnik) = kurioz 
(Rab) = kurijoz (Istra) = kurioz (Bozava) = 
sa nasim opcim pridjevskim sufiksom -bn > -an 
kurlozan (Dubrovnik, Cavtat, 18. v. Obradovic) 
»1° radoznao, 2° cudan, cudnovat«. Apstrakti 
na -ost kurioznost f (Potomje) — na lat. -itas > 
tal. -tade > -ta kurjozita, gen. -zitati (17. v.) = 
kurjozjta = kurjozitat = kuriozitad, gen. -ddi 
(Rab) »radoznalost«. 

Lit.: ARj 5, 809. 810. 812. Kusar, Rad 118, 
24. Cronia, ID 6. DEI 1193-1195. 

kura 2 f (Hercegovina) »biranje na srecu, 
brusket (Crna Gora, v.)«. Turcizam arapskog 
podrijetla: ar. aura »zdrijebanje, zdrijeb«. 

Lit: ARj 5, 809. 

kurada f (Vuk) »rdavo kljuse, kljuverina«. 
Budmani pomislja na tur. kir at »grosast 
konj«, sto nije moguce. Ta je turska sintagma 
posudena kao krhat, a tur. t ne prelazi nikada 
u d [< tur. kurada beygir »rdav konj«]. Upor. 
ngr. xoupdSi(ov) »1° Herde, 2° dubre, 3° 
crni hljeb«, arb. pi. kuredhe »Baumstamme, 
tronchi«. 

Lit: ARj 5, 809. GM 216. Rohlfs 135., 
br. 1118. Skaljie* 425-426. 

kuraj m (Bozava), od tal. coraggio (13. v., 
prema stmlet.y' = g, mlet. ceraio') < prov. co- 
ratge < vlat. coraticum, izvedenica, upravo po- 
imenicen pridjev na -aticus, od cor, gen. cordis 
»srce« (v.) > fr. courage > kurdz. m, kuraza 
f, s pridjevom na -bn > -an kurafan, korazan 
(ZK). Na tal. deminutiv -etto < vlat. -ittus 
koret m (16. v., Dubrovnik, Marin Drzic, 
Vuk, Crna Gora, Konavli, Cilipi) = koret 
(Malinska, Vodice, Istra »istarska nosnja za- 
kopcana s azulicama, prsluk, kurzer Manner- 
rock«, slov., Notranjsko) »cerma < jecerma, 
s rukavima, zubun zenski bez rukava, kaput 
od ovcjeg domaceg sukna, musko ili zensko 
odijelo«, deminutivi na -be > -ac kbretac, 
gen. -eco (16. v., Stulic, Ljubisa), koretic, 
augmentativ koretina, istro-rom. kurieto (Ga- 



lezan), kurilo (Rovinj, Vodnjan, Fazana, Piran, 
Sisan, Pula), sttal., mlet. caretta »Leibchen, 
sorta di giustacuore«. Na -atum corata i dem. 
na -ella koradelica (istrocakavski) »exta agnina« 

< tal. coratella, mlet. coraela, furl, coradele. 
Od korijena lat. kosih padeza cord- poime- 
nicen pridjev na -talis kardijai, gen. -ala 
(Vuk, 18. v., zapadni krajevi, Pastrovici) = 
kordla, gen. -ala (Dubrovnik) »lijek ili pice 
za okrepu slabim, corroborante«. Ucena rijec 
tal. cordiale. Prilog dakordo (uz budi) »budi 
slozan« (Dubrovnik, Cavtat) < tal. d'accordo 

< prijedlozi de, prefiks ad, postverbal odatle 
akbrdati, -am (Perast) < tal. accordare, za 
kllat. concordare. 

Lit.: ARj 5, 324. 325. Ribaric, SDZb 9, 
159. Cronia, ID 6. Pletersnik 1, 438. REW 3 
2217. 2220-2251. Strekelj, DAW 50, 32. Ive 
137. DEI 31. 1102. 1104. 1105. 

kurali m pi. (Rab) = kural m (16. v.) = 
kurel (17. v.) = koral (sjeverozapadni cakavci), 
deminutiv na -be > -ac koraki m pi. »crveni 
okrugao pasulj (metafora)« = (metateza) 
kolan (istrocakavski) = kurdlj (16. v.) = 
kurdlja f = koralj (Racisce, Dubrovnik), 
pridjev na -bn > -an koraijdn (16. v.), na 
-ast koraljast, koraljski, deminutivi kbraljic, 
koraljcic, koraljcac, kol. koralje, na -as kora- 
ijai, gen. -asa, kdraljar, dubrovacki pjesnicki 
izrazi 17. i 18. v., koraljka. (Gundulic, Pal- 
motic, Durdevic), odatle neologizmi kora- 
Ijevac, koraljiste, = koralja (Vuk, narodna 
pjesma, Mikalja) = (Ij > j) karaj (Split, 
18. v., Kavanjin), odatle kbrajica f (Potomje) 
»1 ° morski kameni struk, jantar, ambra, 2° 
jaja u morskog jeza, 3° niz zrna oko vrata, 
zenska ogrlica, derdan«. Ovamo ide sa U > Id 
(disimilacija, upor. gristalad < crystallum i 
spioda < spilla) koraldi m (Istra), koralde 
f pi. (ZK) pored koldrde (metateza, Milici 
ZK, Krasic) = koldrdl (Istra) = koralda 
(slov.) »nizovi zrna oko vrata« ; hrv.-kajk. Maris 
(takoder Prekmurje) pored klarus je iz madz. 
kaldris, Maris istog podrijetla. Slov. graia 
je iz korusko-njem. Grolle < njem. Koralle. 
Nedovoljno potvrden je oblik korablje f pi. 
(Sutomore) »zenska odjeca« (ne zna se pravo 
ide li ovamo). Izvor je kslat. corallum > tal. 
corallo pored coralllum < gr. xopdAAtov. 
Upor. arb. kurale. 

lit.: ARj 5, 36. 183. 320. 321. 809. Ml. 
Kusar, Rad 118, 20. Pletersnik 1, 255. 402. 
436. REW* 2219. GM 215. Matzenauer, 
LF I, 193. Strekelj, DAW 50, 32. 33. Forster, 
ZRPh 22, 513. DEI 1102. 



16 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



kurban 



242 



kuriti 



kurban, gen. -ana m (18. v., Vuk, objekt 
uz uclnltl) »zrtva«. Slozenica kurban - barjarn 
(Srbija, Bosna, Dubrovnik, v. bajram). Pre- 
zime (Slavonija, K) Kurbanovlc. Balkan- 
ski turcizam arapskog podrijetla (ar. kurban 
»isto«) iz oblasti islama: rum., bug., arb. kur- 
ban, ngr. xoupfidvi. 

Lit.: ARj 5, 810. Lokotsch 1208. GM 215. 

kurcela f (Vuk, Crna Gora) »1° veliki noz 
ostar s obje strane, 2° toponim u pi. (Bosna)«. 
Augmentativ na -ac < tal. -accio korteldc 
(slov., Kras) »gekrammtes Hackenmesser«. 
Od tal., mlet. cartello, cortellazzo sa disimila- 
cijom 1 - I > r - I, od lat. deminutiva na 
-ellus cultellus od culter. Upor. arb. kultiel 
»Messer«. Semanticki je nejasan, prilog na 
kurtio (Dubrovnik) »uspravno«. Prijelaz ta- 
lijanskog maskulinuma medu femmina nije 
jasan. 

Lit.: ARj 5, 819. Pletersnik 1, 440. REW 3 
2381. DEL 1126. 

kurdei) m (Vuk) »1° klin za koji je zapeta 
guzva oracica« = kurdelj (donja Podravina) 
»2° kolski termin zvan dedak, palac, strmo- 
glavac, fuzov«. Taj alat zove se i kurelj (Hrvat- 
ska, Sunja, Crna Gora) »drveni klin u plugu 
za oracicu da ne padne«. Taj oblik moze biti 
od kur (v.). Ako je tako, ne zna se odakle 
d u prva dva oblika, koji se ne mogu dijeliti 
od trecega. 

Lit.: ARj 5, 811. Hamm, Rad 275, 50. 
Bratanic 61 — 8. 

kurSnt m (hrv.-kajk., slov., ZK) = kurent 
= kordnt (Notranjsko) = kore, gen. -eta (Sol- 
kan, Gorisko) »ein wild aussehender Mann in 
Ruheplatz mit Hornern als Faschingsnarr, 
Strohmann, der nach Ablauf der Faschingszeit 
verbrannt oder begraben wird«. Ide u ter- 
minologiju poktada kao fasinak (v.). 

Lit.: Pletersnik 1, 436. 437. 489. Strekelj, 
DAW 50, 33. 81. Biftckner, KZ 46, 222. 

kures m (Dubasnica; Krk) »uzao kojim se 
guzva veze da se ne razveze«. 

Lit: ARj 5, 811. 

kurija f »1° biskupski dvor, 2° stan kano- 
nika zagrebacke stolne crkve«. Od kllat. curia. 
Ucena rijec. Pridjev na -alls kurijdlan (~ stil) 
< lat. curialis. Akcenat danas kurija (Dea- 
novic). 

Lit: ARj 5, 812. DEL 1195. 



kurisati, -sent pf. (Bosna, objekt cesmu, 
tolu) = kurdisati (Srbija, objekt cador) = 
kurdkat (se) (Kosmet, objekt sat, plan) »1° 
zgotoviti, postaviti trpezu, 2° naviti sat, 3° 
zamisliti, 4° namjestiti se« = kurdisovat, 
-ujem (se). Balkanski turcizam (tur. kurmak 
»tendre, dresser, disposer*, -d pred -isati od 
imperfekta) iz svagdanje terminologije: bug. 
kurdisvam, arb. kurdis, cine, curdisire »naviti 
sat«, ngr. xo(u)p6i5(o pored cine, culursire = 
curuldlsire »repasser un linge, refl. s'enorgueil- 
lir«, ngr. Kovkovpiat^m »rouler, tortiller« < tur. 
kurdurmak »faire monter une montre«, s in- 
fiksom -dur- (modifikator kauzativa ili fakti- 
tiva), sa disimilacijom r - r > l-r. 

Lit.: ARj 5, 811. 813. Elezovic 1, 344. 2, 
524. GM 215-216. Mladenov 263. Pascu 2, 
128, br. 378. SEW 1, 647. Deny 572. 

kuriti 1 , kun'm impf, (pot-, za-), sveslav. i 
praslav, danas ogranicen na zapadni teri- 
torij, »loziti (v.)« = kuriti, -in (Vodice) »pra- 
siti«, kuriti se »dimiti se«, kurit se (subjekt 
snijeg, morski valovi po vjetru, tramontane) 
»prsiti«. Na -njak kurnjdk »dimnjak«. Prvobitno 
je znacenje »dimiti se, pusiti se«, koje se nalazi 
u nepotvrdenoj izvedenici na -Java kurnjava, 
od koje je na -iti kurnjavltl (Vuk, Crna Gora). 
To znacenje ima jos kuriti u Hrvatskoj (Lika). 
Neologizam kmitelj »Heizer« zamijenjen je ri- 
jecju hide. Na -ez kiirez m (Vodice) »vija- 
vica prasine i snijega«. Glagol skuriti, -in 
(Vodice) »otjerati«, nema veze s tim glagolom, 
nego je od tal. (s)correre. Na -Ho Kurilo 
sg. i pi. (toponim). Nerazumljiva je izvede- 
nica i znacenje kuresevo n (Lika) »celopek«. 
Glas u je nastao od ie. dvoglasa, kojemu u bal- 
tickom odgovara u nizem prijevojnom stepenu 
u: kilrti, kuriu = lot. kun »loziti«, got. hauri 
»ugljen«, stnord. hyrr »vatra«. Ie. je korijen 
*ker- »gorjeli, lozitk. 

Lit: ARj 5, 816. 811. 813. Ribaric, SDZb 
9, 161. 191. Miklosic 148. SEW 1, 651. Ho- 
lub-Kopecny, 183. Bruckner 284. WP 1, 418. 
Trautmann 145. Meillet, Sldvia 3, 676. Joki, 
Unt. 116, Bugge, KZ 32, 51. Bolsaca* 393- 
394. 436 

kuriti', -r impf. (16. v, Dubrovnik, Ku- 
ciste, Brae, Perast, Rab) »1° o novcu, kad 
vrijedi i promece se, 2° teci (subjekt voda), 
trcati za cim (objekt foriuna)«, kuruzl kure 
(Lika); sa is-: vec je iskurio (Kuciste) »od- 
makao«; skurlt, -im pf. (Perast, Rab) = sku- 
riti (Perast) »proteci«, skuriti (juzna Italija, 
Hrvati u Molise) »roder«. Od tal. correre, scor- 
rere < lat. currere, s prefiksom lat. ex- > i-. 



kuriti 2 



243 



kursar 



Ovamo i kurlr m (ribarski termin, Smokvica, 
Blato, Vela Luka, Korcula) »vrijeme kad se 
riba« (primjeri: Gere se najboje lovu u jutro 
kurirom. Jutros smo zavrgll kurlr I nismo ga 
capali nl mrve. Kurlr je najpogodnije vrime 
za g'ere I svu ribu sto se lovi sabakunomj.Usp. 
tal. corrente > kurenat (v. nize).U Vodicama 
kuriti u izrazu meni kuri beci »trebam novaca« 
sadrzi tal. occorrere, u kojem je lat. prefiks 
ob- ispao u sandhi. Ribaric ima iz Vodica s 
drugim akcentom skuriti, -in pf. »otjerati« i 
kuriti »1° trcati, 2° prasiti (\. kuriti')*. S re-: 
pravni termin rekuriti, -im pf. (Moscenicki 
statut) »prizvati, pozvati se na koga, apeliratk, 
sa njem. -ieren > -irati rekurirati, -kurirom, 
poimenicen part. perf. rekurs m »zalba«. S lat. 
prefiksom con- mte,ma.c\on&\no konkurlrati, -ku- 
rirani impf, apstraktum konkurencija f = 
konkurencija (Potomje), poimenicen part. perf. 
konkurs »1 ' (prevedenica) natjecaj, 2" stecaj«. 
Tal. poimenicen part. prez. corrente y ku- 
renat m (Budva, Bozava) »morska struja« = 
kurenat, gen. -enta, na -ija kurcntija f (16. v, 
Dubrovnik, Vetranie). 

Lit: ARj 5, 811. 813. Kusar, Rad 118, 16. 
Ribaric, SDZb 9, 161. 191. Wedkiewicz, 
RSL 6, 235. REW 2415. 2992. DEL 1122. 

Kurjak 1 m (1300), ime musko (katolici), 
odatle pridjevi na -j kurjac (Svetostefanski 
hrisovulj) ocuvan kao poimenicen toponim 
m. r. Upor. Kurjak Brdo (Lika-Krbava), 
mozda mjesto *Kurjac-brdo, upor. Ban- 
brdo mjesto Banje Brdo »banovo brdo«. Prid- 
jev Kurjakov, odatle prezime Kurjakovic 
(15. v.). Grcki genitiv Kupiaxoti prevodi se u 
prvotisku glagoljskog brevijara (1491) Kireka 
pored dreka. Varijanta c za gr. k pred v 
Cirjak m (Vuk, narodna pjesma), pridjev 
Cirjakov. Hipokoristik na -ko Cirko. Ovamo 
mozda i hrv.-kajk. prezime Cerjdk. Toponim 
na otoku Premudi (= Dlacniku) Krijal < 
*Krijakalm, pridjev na lat. -alls. Kurjak nema 
nikakve veze sa kurjak »vuk« nego je gr. sve- 
tacko ime Rupidxoc, pridjevskog podrijetla, 
kojemu odgovara na zapadu Dominicus, za- 
stupljeno u Dalmaciji u mnogo varijanata (v.). 
Upor. sintagmu Kvpiaxov naa%a > kyr(i)- 
opasha f (16. v.) »Uskrs, kad pada na Blago- 
vijest«. V. crkva. 

Lit.: ARj 2, 139. 5, 813. 815. Stefanie, 
Rad 285, 68. Vasmer, GL 87. Skok, Slav. 92. 

kurjak 2 m (17. v, Vuk), prema f kurjacica, 
» 1 " vuk (prema vucica), 2° (metafora) krvo- 
locan covjek, 3° riba, 4° leptir skodljiv za 



kosnice, 5" toponim«. Pridjev na -ji kurjacji 
(18. v.), kurjacja jabucica »atropa belladonna-?, 
na -ski kurjackt u imenima biljki i u toponi- 
mima. Deminutiv na -ic kurjacic (Vuk). 
Augmentativi na -ina kurjacina »koza vukova«, 
na -aca (od osnove kurj-) kurjaca »biljka 
Wolfskraut«, f pi. kurjace — na -use kurjd- 
kuse (Vuk, Srijem) »zene koje se skicu po 
selu pred bijele poklade da traze kome sto 
treba«. Denominal na -iti kurjaciti, kurjdcim 
(Dubrovnik) »skitati se«, nakurjdeiti se, na- 
kurjaci se »1° naoblaciti se, 2° namrstiti se«. 
Odatle uzvik ruzenja kurja (Vuk). Od sla- 
vina nalazi se samo u hrv.-srp. Vjerojatno 
je ista rijec koja i madz. kurya »vuk«. Dodatak 
-k je od semantickog unakrstenja sa vuk. 
Upor. jos u ne-ie. jezicima jukagvisko korie 
»vuk«, mongolsko qorokai »crv«, koje se veze 
s tur. kurt »vuk« kao tabu za cono »vuk«. Neka 
se ne mijesa s krscanskim imenom Kurjak 
(v.) < Cvriacus. 

Lit.: ARj 5, 814. 818. 7, 409. Bazin, BSLP 
45. XXVII. SEW 1, 648. 

kurjuk m (Vuk) — kiijruk, gen. kujruka 
(Kosmet) »1° rep, 2° ovnujsko meso oko repa, 
3" (metafora) pletenica, percin, kika, 4° 
ognjiste na pusci«. Deminutiv na -ic kurjucic. 
Denominai na -iti kurjuciti, -Tm (objekt pusku, 
cijev puscanu) »zastupati, zasukijati, den Boden 
des Flintenlaufs ausschauben«. Turcizam (tur. 
kuyruk »isto«).' Glede oscilacije rj < jr upor. 
barjak (v.). 

Lit: ARj 5, 815. Elezovic 1, 339. Skok, 
Sldvia 15, 361, br. 445. 

kurmija f (Marin Drzic) »truba (Apolon 
pozvonl u kurmiju)«. Postanje nepoznato. 
S arb. kurm »1° Korper, Leib, 1° 2° tronco 
d'albero« < ngr. xopuf ne slaze se semanticki. 

Lit.: ARj 5, 816. StPH 7, 1875, 416. 

kursak m = kursuluk (Kosmet) »zadnji 
siroki dio u dimijama, u abadzijskim caksi- 
rama«. Balkanski turcizam (tur. kursak »vo- 
ljka, gusa u ptica, burag«) : arb. konsdk »Magen 
oder Kropf der Vogel«. U Kosmetu je to 
znacenje preneseno na dio dimija (metafora). 

Lit: Elezovic 1, 345. GM J97. 

kursar m (13. v., Dubrovnik i danas; 
Marulic razlikuje kur sar, gusar i tat u istoj 
recenici, iz cega izlazi da te rijeci izrazavaju 
semanticke nijanse; slov.) »zao covjek« = (di- 
similacija r - r > r - n) kursem (1704, 
takoder tur.). Upor. ngr. xoupa&poc;. Odatle 



kursar 



244 



kiirtast 



apstraktum na -ija kursarija i »pomorsko ce- 
tovanje«. Sa c > g i disimilacijom r - r > I - 
r guisar (18. v., narodna pjesma, Bogisic) = 
gursar (rukopis 16. v., crkveni jezik, upor. 
ngr. Yovpactpri^) = (disimilacija r -r > e - r) 
gusar, gen. -dra m (Vuk, Mrkojevici, Crna 
Gora, Dobrota, danas opcenito) prema f 
gusarica, »hajduk, lupez (femininum epitet 
za galiju)«, s individualnim -in gusarin (16. i 
17. v.). Na -ina gusdrina = gusara (narodna 
pjesma) »navis piratica«. Pridjev na -Ijiv gu- 
sdrljiv (Vuk, uz gora) »pun gusara«. Upor. 
arb. s istom disimilacijom kusar. Denominal 
na -iti gusariti. Sa k > h (kao u Mace, hruska) 
i s istom disimilacijom vec u Dusanovu za- 
koniku husar. u kojem se sele obrestetb tatb 
Hi husan, tozi selo da se raspe (upor. biz. 
Xfflodptoc, = s disimilacijom r - r > n - r 
Xcovadpcov, xwvaiapioq »1 ° eclaireur militaire, 
2° pillard, brigand«) > (h)ilsar, gen. -dra 
(Vuk, narodna pjesma) »1° 13. i 14. v., isto 
sto gusar, 2 C lako oruzan konjanik« < madz. 
huszdr (16. v.) = hursar u knjigama pisanim 
crkvenim jezikom. Kod Kavanjina postoji 
jos izmjena k > m musar, gen. -ara m prema 
f musarica »isto sto gusar«, sa tur. sufiksom 
musarcija, apstraktum musarstvo, pored cega 
kod istog autora i mufar, mufarstvo. Za tu 
i/mjenu nema paralela u drugim jezicima. Sve 
su to izvedenice na -ar < lat. -arius od kursa f 
(15. v.) »ceta, cetovanje« < tal. poimenican 
part. perf. corsa (14. v.) od correre = (sa c > g) 
gusa f »isto«; kod Vuka je gusa m, f (14. i 
15. v.) isto sto gusar, odatle je moglo nastati 
na osnovu disimilacije r - r > r - 0. Upor. 
tal. corso > ngr. xoupaoc, »cetovanje, piratica«. 
Takoder sa k > h husa f (Dusanov zakonik, 
14. i 15. v.) »krada«. Denominal na -iti gusiti, 
-im (14. i 15. v.), na -ovati husovati, -njem 
»latrociniari«. Doslo je u toj rijeci i do una- 
krstavanja sa turcizmom busija (v.) : busa »gu- 
sar«. Upor. jos slov. korsdr = korzdr. Izvor 
je tal. corsaro = corsare = corsale < srlat. 
cursarius. Talijanizam je postao internacio- 
nalan; c > g je kao u grecizmima. Promjena 
k > h, koja se nalazi i u biz., nije objasnjena. 
Upor. jos prezime Kursula (Srbija, Milice- 
vic) < rum. cursul. Na -ija kursija f (Mikalja) 
»put posred galije« < tal. corsia »1 ° corridoro 
di nave, 2° pomorski tjesnac (toponim)«. Prid- 
jev na lat. -rats kurs'ivan (slagacki termin, 
1854) < tal. corsivo. 

Lit.: ARj \, 744. 3, 498. 504. 505. 736. 
737. 5, 816. 7, 163. 189. Pleter'snik 1, 261. 
440. 490. Resetar, Stok. 237. Miklosic 148. 
ASPh 11, 111. SEW 1, 649. Bruckner, KZ 



45, 25. 311-321. GM 111. Gregoire, Mel. 
Boisacq 1, 334-451. (cf. Ub 23, 352). Byzan- 
tion 13, 279. si. (cf. Ub 24, 355). REW 3 2417. 
Maretic, ASPh 6, 418. Leger, BSLP 23, 
XCVIII-XCIX. DEI 1124. 

kursum m (narodna pjesma, Srbija) = 
kursum pored kursum, gen. kursuma (Kosmet) 
»zrno iz puske, tane«. Na -//' kursumhja (to- 
ponim), Kursumli an (Skoplje). Balkanski tur- 
cizam (tur. kursun »olovo«, kursunlu »olovan«) 
iz ratne terminologije: bug. kursum, arb. 
korshum, ngr. xoupooijui. Glede docetka tur. 
-n > -m upor. bedem i bujrum (v.). 

Lit.: ARj 5, 816. Elezovic 1, 346. Mlade- 
nov 263. UM 200. Miklosic 148. Lokotsch 
1259. Korsch, ASPh 9, 514. 

kurt»risati (se), -isem pf. = (sa disimi- 
lacijom r - r > 0-1) kurtdlisati (se) 
(Vuk) pf. prema impf, na -va- kurtalisavati, 
-am = kurtallsat (se) (koga, Kosmet) prema 
-savat = kurtalisovat, -tijem (Kosmet) = (sa 
disimilacijom r - r > - r) kutarisati 
(Bosna) prema -avati = kotdrisati (Piva- 
-Drobnjak) = kurtelisiti, -im (17. v., Mrnavic) 
»izbaviti, osloboditi, spasitk == kutdrisiti (Brae) 
»zivariti«. Odatle uzvik kurtala (Vuk) »1° 
aratos (v.), 2° ladarski uzvik, kad jedek (v.) 
zapne, tj. da se odstrani ako je zapeo«, po- 
imenicen kartala f (Vuk) samo u izreci biti 
na kurtali »paziti da jedek ne zapne«. To je 
upravo 3. 1. tur. optativa. Postoji jos kurtu- 
lisat, - 'isem pf. (Kosmet) »isto« i kurtaKs (Kos- 
met) »spas, izbavljenje, oslobodenje« = kurta- 
ris (srednja Dalmacija) »utociste«. Odatle 
Mrnavicev faktitiv na -isiti. Balkanski turci- 
zam (tur. kurtarmak, pasivni i refleksivni 
oblik s infiksom -ul- kurtulmak = kur- 
tanlmak, koja su se oba pomijesala, imenica 
na -w, kurtulus) iz terminologije svagdanjeg 
zivota: bug. kurtulisvam. 

Lit.: ARj 5, 817. 837. 838. Vukovic, SDZb 
10, 384. Elezovic 1, 345. Skok, Sldvia 15, 
361., br. 450. Mladenov 263. Korsch, ASPh 
9, 514. 

kiirtast, pridjev na -ost (hrv.-kajk., Belo- 
stenec, slov., ZU) = na -av kiirtav (ZK, 
hrv.-kajk., slov., Vugrovec kod Zagreba) 
»kus, okusfn, okrnjen«. Slov. izvedenice kur- 
tac = kurtdnjek = kurtek »Tier mit gestutz- 
tem Schweif«. Denominal na -ati skurtati, 
-am pf. (nas prefiks Sb- kao u) »skratiti«, ali 
se slaze i sa sttal. scortare < excurtare. Od 
tal. corto < lat. curtus. Pridjev sa lat. prefiksom 
ex- > tal. i- nalazi se od starine u pridjevu 



kiirtast 



245 



kiis 



skart (cak., Bozava) = skrt (Malinska, opce- 
nito) -skup, geizig, karg, interesuz (Vrbnik)«, 
slov. skrt, skrtav, poimenicen skrtavec, skrta- 
vost, skrtljav, skrtez »Geizhals«. Upor. rum. 
a cruta < *excurtiare. Lat. deminutivni prid- 
jev na nenaglaseni sufiks -ulus je mozda u 
pridjevu krkao, f krkla (~e pantofole Rapid, 
~<z gora Osvetnici) < *cunulus. Upor. tal. 
cdrtola »martello da orefick. 

Lit.: ARj 5, 593. 817. Pleter'snik 1, 490. 

2, 637. Hirtz, Amph. 79. Resetar, Rad 248, 

219. Cronia, ID 6. Skok, ASPh 33, 364. 
REW 3 2421. 2994. DEI 1128. 

kurteloska f (Sulek, Danilo, Dalmacija) 
»vinova loza bijela grozda«. 

Lit.: ARj 5, 818. 

kurva f = (sa rv > rb) kurba (Cres), sve- 
slav. i praslav. *kurt,va, pejorativno za eufe- 
mizam .'bludnica, meretrix«, kod St. Margi- 
tica vok. kirvo kandava (od tur. kanak »kucka«, 
upor. kando j Beograd / »corav«), s izopa- 
cenjem u > I (nejasno). Okolni narodi po- 
suduju tu rijec da bi dobili izraz koji im nije 
pejorativ. Upor. penis u nasem saobracajnom 
govoru. Rum. curva u leksikologijskoj poro- 
dici curvar, pridjev lat. -idus > -el curvarel 
»hurerisch«, -arte, curvie, glagoli a curvi i cur- 
vasdri, arb. kurve takoder s mnogo izvedenica, 
cine, curvaru, ngr. xoiip|3a i madz. kur(v)a. 
Radne imenice: na -is kurvis (ZK), na -ar 
kilrvar, gen. -ara (Vuk, i stcslav., ces.) = 
kiirbar (= slov. kurbir), s deminutivom na 
-be kurvarac, gen. -rea m (17. v.) prema 
f kiirvarica, pridjev na -bn kurvaran, na -ev, 
-ov kurvdrev \ -ov, na -ski kurvarski, apstraktum 
na -stvo kurvarstvo (17. v.) = kurvdstvo (di- 
similatorni gubitak r) = na -luk kurva(r)luk = 
kurvdrhk (Kosmet), denominal na -iti kur- 
varlti, odatle neologizam na -nica kurvarnica 
»bordel«. Deminutivi na -lea kurvlca, na -ic 
kurvic »kurvin sin«. Augmentativi na -enda 
kurvenda = na -enta kurventa (Stulic, Gundu- 
lic), na -etina kurvetina = kurbetina (Istra). 
Pridjevi na -in kurvin = kurbin, na -inski 
kurvinski (18. v.), kurvdnjski (Lika, Bosna). 
Denominal na -ati kurvati se, na -ovati kur- 
vbvati, -ujem (cakavski, 16. v.). = kurbovati 
(s-), na -osati (v.) kurvosat se, -sem (Kosmet) 
»za zensko celjade koje se previja, umiljava«. 
Praslavenska rijec nije etimologijski sigurno 
objasnjena. Zbog znacenja tesko je ne misliti 
na prasrodstvo sa njem. Hure, ako se i ne 
slazu glasovno. Loeventhal i Rudnicki uzimlju 
praslav. kurz »pijetao« (v.), s pozivom na 



paralelu s fr. cocotte. Ostir predlaze alarodski 
etimon. 

Lit.: ARj 5, 818. Tentor, JE 5, 209. Ivko- 
vic, PPP 18, 302-305. Elezovic 1, 344. 
Miklosic 149. SEW 1, 651. Bruckner 685. 
Mladenov 265. Loewenthal, PBB 52, 459. 
ZSPh 7, 407. Hirtz, PBB 23, 334. 343. Ostir, 
Etnolog 1, 1-35. (cf. Ub 13, 175). Rudnicki, 
SO 7, 85. si. (cf. Ub 14, 274). GM 217. 
Joki, Stud. 43. KZ 52, 10. Tiktin 468. 

kurzap (Klenovnik) »slijepi mis, sismis, 
ljiljak, u kojeg je na nosu kao potkova, rhino- 
lophus ferrum equinum«. 

Lit: ARj 5, 822. 

kiis m (1450.) »l u komad (kus meda »sat«), 
piece, 2° sto se jednom odgrize > zalogaj; 
sinonimne posudenice: hrv.-kajk. falat (ZK 
v.), komad (v.), top (v.)«, postverbal od sveslav. 
i praslav (*kcsb) kusati, kusam impf. (18. v., 
Vuk) »1° gristi, 2° naglo jesti, 3° zvakati«, 
koje se nalazi i u drugim slavinama, = kusati, 
-am (Ston) »nejednako strici«, prema pf. kus- 
nuti, kiisnem (Vuk) »zaloziti se punom lazi- 
com«. Sveslav. i praslav. pridjev kiis, f kusa 
(Vuk) »cauda truncata«, poimenicen u z. r. 
kusa »kusasto zensko zivince«, u odredenom 
m. r. kusi (Srbija) »vrag«, slozen od sintagme 
kusorep (17. v.), u z. r. kusorepa kobila, po- 
imenicen na -be kusorepac, gen. -pea »1° zi- 
vince, 2° biljka« prema f na -lea kusdrepica, 
na -ast kusorepast, s faktitivom na -iti kusiti, 
kus'im impf. (Vuk) (o-) »caudam truncare«, 
iskusiti, iskusim (objekt hljeb) »f- isjeci na 
komade, 2° essend einen Loffel ausleeren«. 
Pridjev je rasiren na -ost, -at kasast = kusat 
»bez repa«. Deminutivi ili poimenicenja prid- 
jeva na -bk kusak, gen. -ska = kusatak, gen. 
-atka (upor. curetak) — kusic (18. v.) = 
kus'cie, s augmentativom na -ina kuscina, na 
-be kusac, gen. -sea (15. v.) »1° komadic (kru- 
ha), 2° covjek sto kusa« = kiisac, gen. -sea 
(17. v.) »3° kusasto musko zivince, 4° zmija, 
crnokrug« = na -de kusac, gen. -aca, na -ica 
kuslca »nazivi ptica i riba«. Na -aca kusaca 
(Goljak) »1° gljiva, 2° toponim«. Na -aca (ri- 
jedak sufiks, jos samo mokraca, v.) kusaca 
»vrsta tikve«. Na -aja (tip Krivaja) Kusdja, 
toponim. Radna imenica na -'.ac kusalac, gen. 
-aoca m prema f kiisalica (Stulic) »koji kusa« = 
na -vac kusavac, gen. -avca (Vuk) = na -alo 
kusalo m (Dubrovnik) »prednji dio kasike«. 
Na -ali (upor. putalj) kasalj (Vuk) »kus konj«, 
na -an kusan »kuso zivince«, s hipokoristikom 
kuso = na -on/a kusanja »kusasta domaca 
zivotinja«. Na -ov < madz. -6 kusov, gen. 



kiis 



246 



kusulati (se) 



-ova, s pridjevom kusbvljev =■ na -ija (upor. 
Pedja od Petar) kiisija (Lika) »kusast pas«. 
Nejasna je tvorba augmentativ kusincina »osa« 
(mozda -icina s umetnutim n); kusra (Lika) 
»malena zena« < kusa, s umetnutim r (prema 
srati) kao cusra < cura (ZK) je pejorativi- 
ziranje. Na -ulja (obican sufiks u imenima 
krava) kusulja (Vuk) »kusasta krava«, s prid- 
jevom na -in kusuljin. Ovamo jos sa -ta kusa 
(Srbija, Cuprija, Slavonija, Orahovica, Sla- 
tina) »kuso zivince«. Na -jdk kusak, gen. -aka 
(Hrvatska, hrv.-kajk.) »tftina, biskup (me- 
tafora)«. Glas u je nastao iz nazala g (upor. polj. 
kes i kqsac), ali je prastav, imenica postojala 
i u dubleti kust. Da je to bilo i na Balkanu i u 
Panoniji, potvrduje rum. cus i ngr. y.ovt'Qoc,, 
odatle balkanski naziv za Cincare Kucovlasi 
»Vlasi bez repa« = Mali Vlasi, za razliku od 
Dakorumunja na sjeveru. Madzari posudise 
sa nazalom g: koncz »komad« i bez nazala 
kusza. Balticke usporednice utvrduju prvo- 
bitno znacenje: lit. kqsti, kandu = lot. kudst 
»gristi«, lit. kandis »zalogaj« < ie. *kh3hdeti. 
Razlika je izmedu baltickog glagola i praslav. 
kpsb u tome sto je u slavinama ie. korijen 
prosiren formantom -so < ie. *qon-d-s-os 
ili *khnd-sos. Ie. je korijen u prijevoju *qen / 
*qon- »grepsti«. Taj nije posve pouzdano 
utvrden. Upor. cest-i (v.). Kako bilo, seman- 
ticka je paralela fr. morceau < vlat. *morsi- 
cellu, od mordere. 

Lit.: ARj 3, 908. 5, 826. 827. 822. 125. 
829. 834. Mazuranic 576. Miklosic 127. SEW i, 
601. Holub-Kopecny 183. 195. Mladenov 268 
Bruckner 225. KZ 42, 351. 48, 211. Trautmann 
116. WP 1, 393. Meillet, Sldvia 3, 674. Matze- 
nauer, LF 9, 181-182. Stitterlin, 7^25, 61. 
Petersson, ASPh 36, 138. Osten-Sacken, IF 
23, 381-382. 

kusati, -am impf. (Dubrovnik) »ne izgova- 
rati dobro s, z, tj. izgovarati ih ne kao den- 
talne, nego kao interdentalne spirante« = 
na -etati kusetati, kusecem (Brae). Pridjev 
kusan (17. v.), poimenican na -be kiisavac, 
gen. -vea m prema f na -ica kusamca. Onoma- 
topeja, kojom se oponasa izgovor, kao suskati 
(v.), tepati (v.) i spanj. seseo. 

Lit.: ARj 5, 826. 

kuserba f (Trogir, Seget) »zajednicka upo- 
treba broda (pomorski termin)«. Od tal. con- 
serva (14. v.) »navi di piu armatori che viag- 
giano insieme«. Moze biti dalmato-romanski 
leksicki ostatak kao postverbal od lat. conser- 
vare (prefiks con- i servare »sluziti«). Istog 
podrijetla je i kunserva (Bozava) = konzerva 



(gradska rijec, Zagreb), internacionalna rijec, 
takoder konzervirati »sacuvati«. Odatle radna 
imenica na lat. -ator konservator »cuvar spo- 
menika«. 

Lit.: Vinja, SRAZ 7, 22. Finka, Morsko 
ribarstvo 7, 261. Gavazzi, Ivsicev zbornik 
1963, 78. Cronia, ID 6. DEI 1068. 

kuskun m (Vuk) = kuskun (Kosmet) = 
kiiskiine f pi. (Vuk) = kuskur (Stulic, nepo- 
uzdano) »kolan od koze kojim se prievrscuje 
samar na konju, mazgi ili magarcu, a stoji 
pod repom, podrepina«. Balkanski turcizam 
(tur. kuskun) iz opreme konja itd. : bug., arb. 
kuskun »Sattelgurt«. 

Lit.: ARj 5, 827. Ehzovic 1, 346. Mla- 
denov 263. GM 217. Matzenauer, LF 9, 40. 

kustos m »jedan od kanonika«. Od lat. 
custos (s > s prema madz. izgovoru, upor. 
jus »pravo«, plebanus = prebanus »zupnik»). 
Odatle na naglaseni sufiks -ija Kustosija f 
(Zagreb, predgrade; tu je bilo imanje kano- 
nika kustosa). Od lat. kosog padeza custodis: 
kustod m (17. v., crkveni termin) = kustod m 
(15. v.) »starjesina, cuvar vise fratarskih sa- 
mostana«, ktistodija (17. v., Dubrovnik) = 
kustodija »predio u kojem je vise samostana«. 
Izvedenica na nenaglaseni sufiks -ija < lat. 
-ia. 

Lit.: ARj 5, 828. 836. 

kustura f (Vuk, Dalmacija, Pavlinovic) = 
kostura (ZK) = kostura (jugoistocna Stajer- 
ska), dem. kosturica, kostirnica »noz sa drskom 
od kosti, grosser Schnappmesser mit beinernem 
Griff«. Od rum. custurd < (haplologija) cu- 
titurd, od lat. cos, gen. cotis »upravo: sto 
je nabruseno«. Rumunjski nomadski pastiri pro- 
sirise tu rijec i u madz. kusztora. Licko kujica 
je zacijelo hipokoristik odatle. Lat. cos ie. 
podrijetla ocuvano je jos u dalmato-romanskom 
toponimu Kcara = Cara (selo na Korculi) 
< lat. cotiaria. Upor. Brus, Brusje, nase isto- 
znacne toponime u Dalmaciji (Hvar). Vlat. 
*cotarium (u pi. na -a) »tobolac za brus« 
ocuvalo se kao dalmato-romanski leksicki 
ostatak u kutdra (Ston) »jama na ognjistu u 
koju se smece pepeo«. 

Lit.: ARj 5, 828-9. Pletersnik 1, 444. 
Skok, Slav. 202. 208. REW» 2275. 2283. DEI 
1136. 

kusulati se, -dm (Uzice, Srbija) »zagnju- 
ravati se silom pri kupanju«. 

Lit.: ARj 5, 829. 



kiisur 



247 



kuskuta 



kiisur m (18. v., Vuk, Kosmet, Bosna) 
» 1 ° ostatak od duga, 2° povracen novae od 
krupnog novca prilikom placanja« = kosur 
(srednja Dalmacija, Pavlinovic), u izrazu 
mi smo kosur »nase smo racune smirili«. Na 
-ati kiisurati se s kirn »dovrsivati racune«, 
na -iti dokusuriti »potpuno isplatiti« pf. prema 
impf, na -va- dokusurivati, -ujem. Apstraktum 
na -luk (18. v.) kusurluk m »isplacivanje duga«. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
kusur »Fehler, Rest, Auslosung«) iz facun- 
ske terminologije: rum. cusur »Fehler, Rest, 
Mangel«, bug., arb. kusur, ngr. xouooijpi. 

Lit.: ARj 5, 381. Elezovic 1, 346. Miklosic 
149. SEW 1, 652. GM 217. Mladenov 263. 
Lokotsch 1268. Matzenauer, LF 9, 40. 

kus m (Vuk, Hrvatska, Perusie, Istra, Pri- 
morje, Cres, samo cak. i stok. jadranske zone) 
»sinonim : kadulja, salvia«. 

Lit.: ARj 5, 829. 

kusac, gen. -Sea = kusec (hrv.-kajk., 
17. v.) = kusljaj (slov.) »cjelov, poljubac«. 
Od njem. deminutiva Kiisschen, od Kuss ger- 
manskog podrijetla. Odatle denominali ku- 
sevati, kusujem (ZK) impf, prema pf. kusniti 
{ZK) = kiisnuti, ~em (sjeverozapadni krajevi, 
Hrvatsko primorje i otoci) = slov. kusevdti 
prema kusniti, kusnem < njem. kiissen. 

Lit.: ARj 5, 829. Pletersnik 1, 491. Weigand- 
-Hirt 1181. 



kusak, gen. -aka 
{Kosmet) »1 ° pojas. 
povise tkanice, 2° 
dunderski termin, 
nija (Makedonija)« 
Balkanski turcizam 
kursak) iz terminol 
sac »Riegel«, bug. 

Lit.: ARj 5, 829. 
1265. Matzenauer, 
SEW 1, 652. 



m (Pirot, Sabac) = kusak 
sal, velika uvijena marama 
(metafora) precanica kao 

3° porodicno koljeno, li- 
Prezime na -ovic (Sabac). 

(tur. kusak »Leibgurtel« < 

ogije odijevanja: rum. cu- 

kusdk »Gurt«. 

Elezovic 1, 349. Lokotsch 
LF 9, 40. Miklosic 149. 



kusama f (Vuk, Sarajevo i bosanske va- 
rosi) »1° svecan docek kod vezira, 2° parada«. 
Turcizam prema Popovicu kosisma »hodanje, 
trkanje«, sto se fonetski ne slaze. [< tur. kusan- 
ma »svecanost«l. 



Lit.: ARj 5, 



Skaljic* 428. 



kusati, -am impf. (1586, Vuk) (is-, o-, 
po-, s-) »1° degustare, 2° experiri, tentare« 
prema iteratlvu na -va- -kusavati, -kusdvdm, 



-kusevdti (s-), -kusivati, -kusujem, samo s 
prefiksima i prema ktisiti, -im impf. (16. i 
17. v.) (o-, is-, za-), prekuslt, -kusim (Kosmet) 
»doruckovati«, prikusit (Kosmet) »malo jesti«, 
skusili (hrv.-kajk. i cakavski), iskusati, okusat 
(Kosmet) i pf. kusnuti, -em (za- Kosmet) = 
kusevdti, kusujem (Jacke) i kusnuti pf. (Martie) 
»jednom pokusati (sa s iz prezenta kusc kao 
i u iskusiti). Izvedenice su od dviju osnova: 
kus- i kus-. Od kus: pridjev iskusan (18. v., 
jedna potvrda), radne imenice na -de kusac, 
gen. -aca »Versucher«, s pridjevom na -ev 
kusacev, na -lac kusalac, gen. -aoca = (s)ku- 
savac (hrv.-kajk.), skusitelj »na\>asa\k« . Apstrakta 
na -nja (s)kusnja, iskusnja (cakavski), (i)skus- 
njava, kusa, gen. kuse (Kosmet) »eufemizam: 
davo«. Poimenicen part. perf. pas. iskusenlk, 
gen. -ika. Od kus- pridjev kusan (Smokvica, 
Korcula) »dobrog apetita«, iskusan »vjest«, uku- 
san. Postverbali na -tk okusah, gen. -ska, 
prekiisak, gen. -ska = prikusak (Kosmet) »do- 
rucak«, skusa f »napast«, iskus = pokus (iz 
ceskoga), zakuska (iz rus. kao i rum. zacusca), 
okus, ukus. Radne imenice na -telj skusitelj 
»napasnik«, na -lac iskusilac, gen. -oca, is- 
kusitelj m prema f iskusiteljica. Apstraktum 
na -stvo iskustvo. Tumaci se kao praslav. 
posudenica iz got. kausjan »Y£uea9-cu, ooxi- 
[ia'Qziv», koji posudise i Romani u Galiji, 
(danasnji) Francuzi choisir. Da se rijeci za 
ovakve pojmove i danas posuduju, dokazuju 
nase novije posudenice gust(o), (dizjgustirati, 
kosta, zma m i pridjev zman (ZK, v.). Da 
je stara posudenica, to dokazuje zamjena u 
za dvoglas au kao u rijecima bastinjenim iz 
ie. ; s je nastao iz germ, sj kao i u rijecima iz 
ie., upor. pasa, kasa (v.). Prema tipovima 
prositi - (is)prasati, nositi - (u)nasati stvoren je 
od kusati kusiti (is-, o-) kao praslavenska 
kreacija. Germanska je rijec ie. podrijetla, 
od ie. korijena *geus- »jesti«. Odatle je i njem. 
Kost > kosta, lat. gustare, tal. postverbal 
gusto. 

Lit.: ARj 3, 909. 911. 5, 829. 827. 836. 
830. 835. Mazuranic 597. Elezovic 1, 126. 
191. 349. Maretic, Savj. 181. NJ 2, 217. 
Miklosic 149. SEW 1, 652. IF 31, 409. Holub- 
-Kopecny 195. Bruckner 284. Mladenov 70. 
Kiparsky 204. Gorjajev 177. Stender-Peters- 
sen (cf. Janko, Sldvia 9, 251). Hamm, KZ 
67, 120. REW 1 4685. 

kuskuta f (Sulek, Stari Grad) »neka bii^ka«. 
[Tal. ctiscuta, vlat. cuscuta < ar. kusut]. 

Lit.: ARj 5, 835. Sulek 187. 512-13. 
DEI 1197. 



kiisliik 



248 



kiitriti 



kusluk m (narodna pjesma, Bosna) »ru- 
cak u jutro«. Turcizam, apstraktum na -luk 
od kut »ptica«, kusluk »pticje doba, doba 
rucka« . 

Lit.: ARj 5, 835. Skoljic* 428. 

kut, gen. kuta m (Vuk), sveslav. i praslav. 
*kotz, »1° ugao, nugao, 2° toponim u sing, 
i pl.«. Pridjevi: na -bn kutan (18. v.), poime- 
nicen na -jak kutnjak = kutnjak., deminutiv 
kutnjacic (Istra) = na -ik kiitnlk »1° kutnji 
zub, 2° mjesto ili celjade u kutu«, odredeni 
na -nji kutnji = kutnji = (sa regresivnom me- 
tatezom palatalizacije) kucni zubi (Mostar), 
na -ski kujski od toponima Kuti (Boka blizu 
Herceg-Novog, glede t > j upor. Dobrojka od 
Dobrota). Deminutivi na -be kutac, gen. kuca 
(takoder toponim), na -ic kutic (18. v., Lika, 
toponim). Augmentativ na -ara kiitdra f 
(Ston) »jama u ognjistu za smece«. Slozenica 
od sintagme: kutoleza m (17. i 18. v.) »macak 
u kutu«. Glas u je nastao od nasala g., upor. 
stcslav. kgtb, slov. kot, bug. kat. polj. kqt. Ie. 
veze nisu pouzdano utvrdene. Semanticki od A - 
govara lit. kampas »Ecke, Winkel, Gegend«, gr. 
x&ujtcd »beuge«, ali semanticki i fonetski bolje 
odgovara gr. x&vOoc, »Augenwinkel«, koje 
dolazi u romanskim jezicima i u nasoj posu- 
denici odatle kantun (v.), a smatra se i medi- 
teranskom rijeci. 

Lit.: ARj 5, 837. 840. Corovic, ASPh 29, 
510. Miklosic 128. SEW 1, 602. Holub-Ko- 
pecny 183. Bruckner 225. ZSPh 4, 216. Mla- 
denov 268. Zubaty, ASPh 16, 396. Guntert, 
WuS 11, 139. Uhlenbeck, PBB 30, 285. 
Boisacq 406. WP 1, 351. REW' 1616. DEI 
728. 729. 

kuta f (Mikalja, Stulic) »cavka«. 
Lit: ARj 5, 837. 

kutal, gen. -tla (zadarski otoci) = kiitao, 
gen. -tla m (15. i 16. v., Dubrovnik)) = kuto, 
gen. -tla (Dubrovnik, Krtole) »1° casa mje- 
dena, drvena ili limena sa rucicom i poklop- 
cem (sluzi za crpljenje vode iz zdenca, moze 
se njome piti i vino, Krtole), 2° kuto od mlina, 
u koji seusipavaju masline, 3° mjera od lima 
za vino i drugo zitko«. Deminutiv na -be > -ac 
kutlac (17. v., Barakovic) = kutalac, gen. -aoca, 
na -ic kutlic (16. v., Vuk), na -ica kiitlica 
(Prcanj, Kuciste) »1° loncic za vodu, 2° voj- 
nicka posudica od lima za vodu«. Augmen- 
tativi na -ina kiitlina (Vuk, pogrdna metateza 
za covjeka), na -oca kutlaca (Mikalja, Crno- 
gorsko primorje, Ulcinj) »ozica«, kutlacina 



(Lika, saljiva metafora za covjeka). Pridjev 
na -ast kullast (Lika) »nalik na kutlacu«. De- 
nominal na -jati kiitljati, -a impf, »tociti se 
iz rape kao iz kutla«. Nalazi se jos u bug. 
kiitel »1° Morser, 2° Getreideschaufel, 3 J 
Getreidemass, 4° Kupferkessel«. Odbaciva- 
njem docetka -al, koji se osjeca kao nastavak 
part. perf. akt., nastade kuta f (Lika) »1 badnjic 
siri u dnu nego u vrhu, za basu, 2° drvena 
mjera (Hercegovina)«. Upor. prezime Kut- 
lovic. Ngr. xour&Xa »Schopfloffel«. Posude- 
nica iz balkanskog latiniteta cotylus < gr. xotu- 
kot,, egejskog podrijetla. Ta rijec postojala je i 
u metatezi cytulus sa y > m, odatle ram. 
ciutura, koja zbog kretanja srednjovjekovnih 
nomadskih Vlaha postade svebalkanska rijec: 
cutura f, dem. cuturica, prezime Cuturic = 
ceytyro (Bednja, hrv.-kajk.) = Centura (ZK) = 
slov. cutara, bug. cotura = cutura, coira, arb. 
coire, future (Gege), ngr. xatoxpa, tur. go- 
tura. 

Lit.: ARj 5, 837. 839. Pletersnik 1, 117. 
Miklosic 150. SEW 1, 633. REW 5 2290. 4749. 
Meringer, WuS I, 4-5. GM 449. Raic, 
ASPh 1, 621. Seineanu, IJb 12, 146. Sturm, 
CSJK 6, 64. 

kutija f (Vuk, 17. v.) = kutija (Kosmet) 
»skatula (Lika, ZK), 2° tabakera«. Deminutiv 
na -ica kutijica (18. v.). Balkanski turcizam 
grckog podrijetla (tur. kutu, kuti, gr. xtrroc, 
»urna«, ximc, »kutija«) iz terminologije oruda: 
rum., cine, cutie, s deminutivima na lat. su- 
fikse -ucea > -uta i -ola > -oara cutiuta, 
cutioara, bug. kutija, arb. kutt, ngr. xoxm 
»boite«. 

Lit.: ARj 5, 838. Elezovic 2, 524. Mladenov 
263. Miklosic 149. SEW \, 653. GM 218. 
Meyer, Turk, I, 50. Pascu 2, 31., br. 520. 
Lokotsch 1271. Korsch, ASPh 9, 514-515. 

kutiania f (Istra) »buka u veliku srijedu, 
cetvrtak i petak u kotolickim crkvama«. Za- 
cijelo onomatopejskog podrijetla, uza sve sto 
je onomatopeja neodredena. 

Lit.: ARj 5, 839. 

kutriti, -im impf. (Lika) »slusati, osluski- 
vati, nista ne govoreci«. Odatle kutre m prema 
f kutra »musko, zensko, koje uvijek muci«. 
Bit ce s time u vezi skutriti se (Kutjevo, subjekt 
pticaj »scucuriti se, pritotuljiti se, skljuniti se, 
scuriti se«. Etimoloski je vjerojatno isto sto 
kutiti, kuti impf, (subjekt bolezljivo dijete, 
Srbija ?) »zamisljeno u bolesti cutati«. Upor. 
jedinog j-eprezentanta od praslav. kut'p u 
juznoslav. jezicima stcslav. kutiti »machinari«, 



kutriti 



249 



kuzan 



koje se nikako ne slaze u znacenju. [Etimologija: 
kutiti, kutriti < kut, »lezati u kutu > bolovati 
> sutjetk] . 

Lit.: ARj 5, 840. 839. Hirtz, Aves 437. 
Miklosic 149. SEW 1, 654. Holub-Kopecny 
195. 335. Boisacq 874. 

kuturaca f (Sulek, Podravina) »vrsta jabuke«. 
Lit: ARj 5, 840. 

kuvac, gen. kiivca m (Istra) »prunus rami- 
cosus, trnjina (?)«. 

Lit.: ARj 5, 840. 

kilveo, f ktivela, pridjev (Vuk, Dubrovnik, 
Boka) »prezrio (o smokvi i o drugom vocu)«, 
poimenicen na -ica kuvelica, na -ka kiiveoka 
(Dubrovnik, 16. v.), odatle denominal (inho- 
ativ) kuveociti se, i (subjekt smokva) »postajati 
kuveokom, prezrijavati«. Upor. u juznoj Ita- 
liji kuffedda »pula di grano«, izvedenica na 
-ellifs od gr. xoucpoc, »leicht, nichtig, leer« i 
ciixxara »castagna vuota« te bug. kuf, kuh 
»hohl, leer« od pomenutog grckog pridjeva. 
Drukcije Miklosic, koji tumaci od kn + veo 
< ved-lo, ali ne objasnja.va izvor od ku-. 

Lit.: ARj 5, 841. Mladenov 264. Skok, 
ZRPh 54, 471., br. 3. Rohlfs 248. 1135. Miklo- 
sic 152. 380. 

kiivet m (narodna pjesma, Bosna) = kiivet, 
gen. -eta (Kosmet) »snaga, moc«. Na -lija 
kuvetllja (Kosmet) »koji daje snagu«. Balkan- 
ski turcizam arapskog podrijetla (ar. quvve = 
quvvet > tur. kiivet) iz svagdasnje termi- 
nologije: bug., arb. kuvet = kovet; bug. ku- 
vetlija, eine, cuvete f »vigueur, force«, cuvetli 
»fort«. 

Lit: ARj 5, 841. Elezovic 1, 337. 2, 523. 
Mladenov 260. Pascu 2, 129., br. 387. GM 
219. Skok, Sldvia 15, 361., br. 451. 

kuviza f (Split ?, Kolombatovic) = kuviz 
m (Ivancani, Bjelovar) = kuvica (Gornji 
Sjenicak, -Topusko, Gomirje) = kuvaca (Lo- 
nja) = kuvizac (Split ?, Kolombatovic) = 
ovizac (Danicic, Dubrovnik ?) = kavijuza 
(Jazavica, Novska) = kavijuga = (metateza) ka- 
jivuga (Sumanovci) = cuviza (Neretva) = 
cuviz (Neretva) = skovijuza = (sa meta- 
tezom) skojivuza (Cazma) »ptica vanellus va- 
nellus«. Oformljena onomatopeja kiizvitt, ko- 
jom se oponasa glas te ptice. 

Lit.: ARj 5, 841. Hirtz, Aves 82. 209. 
245. 436. 



kuzla f (Prigorje, Zagorje) = kuzla (ZK) 
»kuja, kusa«, takoder slov. kuzelj — kuzej m 
prema f kiizla = kuza, kuzek, kuzej »canis«. 
Matzenauer uporeduje sa oset. khug = khudz, 
khuds »canis«. 

Lit: ARj 5, 841. Pletersnik 1, 491. Popovic, 
Sintaksa 37. Matzenauer, LF 9, 41. 

kuzlac m (Posavina, ladarski termin) »klin 
kojim se pricvrscuje klupa na ladu«. 

Lit: ARj 5, 841. 

kuzo, gen. -ola m (18. v., Lika) = (sa 
metatezom) kozu! (ZK) »posudica od kore za 
jagode, krbulja, lubica (pastirski izraz)«. De- 
minutivi na -be kozlac (Prigorje) »pastirska 
posuda za jagode«, na -ic kuzlic (Janjce, 
Lika) = kuzolic (Lika), na -iga kuzolica (Vuk 
Hrvatska) = kilzalica (Lika, Lijesce, Covice, 
Sinac) »vodijer, tobolac«. Na -as kuzolas 
(Banat) »(metafora) opanak«. Nalazi se jos u 
slov. kozol, kozolec, kozulj »K6rbchen aus 
Baumrinde«. U drugim slavinama stoji b j v 
mjesto /: polj. kazub = kozub, ukr. kozub, 
rus. kuzov. Madz. kazu(p) dokazuje da se 
s tim suglasnikom na kraju govorila ova rijec 
i u Panoniji. Zamjena sa / i oscilacija u — o 
nastala je unakrstenjem sa hoebib (v.). Upo- 
reduje se sa tatarskim (u Kazanu) kizau »po- 
suda iz brezove kore«. Ako je to uporedenie 
ispravno, a semanticki jest, isla bi rijec u 
isti red sa biljeg, klobuk, tj. u turcizme pro- 
sirene jos u avarsko doba. 

Lit: ARj 5, 419. 842. Pletersnik 1, 451. 
Miklosic 136. SEW 1, 596. Bruckner 263. 
GM 408. Vasmer, ZSPh 9, 367-368. Baric, 
FPP 1, 233 (cf. IJb 12, 121). 

kuzun (sa n mjesto m, obratna pojava u 
bujrum, v.) »uzvik od mila: devojko, kuzun, 
u narodnim pjesmama uz licno ime starac 
Janjo = Jano, knez Srijema < Johannes 
prema novogrckom kao u Kir Janja« — kuzum 
(Kosmet) »uzvik koji upotrebljava musliman 
kad govori krscaninu: Kuzum Spiro«. Balkanski 
turcizam (tur. kazum »janje moje« od kusu 
»janje«, s posesivnom postpozicijom kao u 
dzanum, v.) iz osjecajne terminologije: bug. 
kuzum . 

Lit.: ARj 5, 843. Elezovic 1, 339. Mladenov 
260. 

kuzan (16. v.), part. p=rf. pas., u izrazu do 
slova do slova kuzan (rijec je o knjixi.i. Zna- 
cenje nije jasno: prema Jagicu mozda «pre- 
veden«, prema Pintaru »kompiliran, impressus«. 



kuzan 



250 



kvaka 



[Etimologiju vidi pod glosa. Stefaniou je »is- 
pravljen, revidiran«, u brevijaru iz I486]. 

Lit.: Pintar, ASPh 31, 315-316. Jagic, 
ASPh 31, 316. Stefanie, Rkp. 149. 152. 

kiizelj m (16. v., Zoranie) »1° tok vode u 
paraboli bez zlijeba, 2° kolovrat, vrtlog (Be- 
lostenecl«. Denominali na -ati kuzeljati 
(subjekt voda, Pavlinovic, Sibenik) »vreti«, 
na -iti kaieliti (Mrnavic, 17. v.) »brzo teci*; 
ki/zelja mi u drobu (Sibenik). Ovamo kiizalj, 
gen. -zija m (Istra) »unda«. Sa znj < zlj 
(upor. siganj < sigalj < lat. situlus) kuzanj; 
gen. -snja (Boka, Ljubisa). Sinonim je glogolj 
(v., Sibenik) = glbgoj (Korcula). Bit ce ono- 
matopejskog postanja. Uza sve to je rijec izo- 
lirana medu slavinama. 

Lit.: ARj 5, 843. 844. Gavazzi, Ivsicev 
zbornik 81-83. 

kuzin, gen. -ma m prema f kuzlna (Perast, 
Dubrovnik, Dalmacija) prema mlet. cusin, cu- 
gino == kuzen m prema f kuzina (Zagreb, 
gradski govor) prema fr. cousin, -e »bratuced«, 
od kllat. consobrinus > vlat. cosinus. Upor. 
kosobrin, gen. -ina (Kranjska gora) »zmerja- 
len priimek nerodnezu«. Od prefiksa con- 
(upor. consocer > arb. krushk »djever«) i so- 
brinus (tako u spanj. i port.), izvedenica na 
-Imts od korijena od soror »sestra«. 

Lit.: ARj 5, 845. Budmani, Rad 65, 164. 
Pletersnik I, 443. REW' 2165. DEI 1069. 
1186. 

kva »glas (onomatopeja) kojom se oponasa 
glas patke (ugarski Hrvati), vrane (Otok, Sla- 
vonija)«. Oformljen sa -kati kvdkati, kvace, 
-a (hrv.-kajk., ugarski Hrvati, subjekti patka, 
vrana). Na -ac: kvakac »ardea nycticorax« = 
kvakva f, na -avac kvakavac, gen. -avea (Livno, 
Bosut, Mostar). 

Lit.: ARj 5, 845. Hirtz, Aves 246. 

kvadar, gen. -dm m (Perast, Boka, Bozava, 
Rab, Dubrovnik, Cavtat) = kvdder, gen. -dra 
(Vrbnik) = kvddro, gen. -dra m (Buzet, So- 
vinjsko polje) »uokvirena slika«. Jednom je 
(16. v.) potvrden kvadar kao pridjev »cetvero- 
uglast«. Oboje talijanizam quadro < lat. qiia- 
drum, quadrus. Odatle glagol quadrare, od 
cega poimenicen part. perf. kvadrat m (18. v.), 
pridjev na -bn > -an kvadratan', kvadra f 
(Racisce) = kvadra (Potomje) »(brodski ter- 
min) straznji dio krme na malenim ladama 
ravno odsjecen«. Ovamo ide kao venecijanizam 
(dr > r upor. Zara) kara (Mljet) »kraj jedra 



obrnut put prove, vezan za vrh Iantine (ponta 
od kare), za koju su vezana dva konopa«. 
Upor. dr > r u mlet. kuara (Verona). S tal. 
prefiksima re- > -ri: riquadro n (Buzet-So- 
vinjsko polje) »debela greda nad otvorom od 
vrata mjesto kamenog luka« < furi, requadro, 
tal. riquadro; s- < lat. ex-: *skvadro (potvrdeno 
samo biti u skvadru, protivno sunulan, Crm- 
nica), postverbal od squadrare < lat. exquad- 
rare »uciniti na 4 ugla«, odatle deminutiv na 
-ellus > tal. -elio skvadre, gen. -ela (Cozava) 
»pifferello«. Ovamo ide iz dalmato-romanskog 
na kurtio (Solta). Primjer: nemoj lee na skinu, 
nego na kurtio; ako se cini tanka travatura, 
matuni se stavljaju na kurtio = na bandu. 
Od vlat. *quadrellu (upor. kat. desgayrell 
»schief«); tr mjesto dr nalazi se i u toponimu 
Calribum (Rab) < quadridium i kod Grka u 
juznoj Italiji krateddi = kroteddi = kolreddi 
»grosser langer Tuffsteinblock«. Metatezair >rt 
izazvana unakrstenjem sa quartus, u ngr. xdp- 
xov »Viertel«. Glede qua- > ko- u balkan- 
skom latinitetu upor. korizma i rum. codru 
< quadrus »suma, arb. toponim Kodral 
(pokraj solane u Ulcinju), Kadra qershis, pej 
Kodrash, Kodreza (kod sv. Durda, selo Mi- 
Ijevci) < arb. deminutiv kodreze »sumica«. 
Iz dalmato-romanskog potjece mozda padro 
m (Poljica) »covjek gverok, razrok« < *quadro- 
(culus), sa qu > p kao u rum. patru < quattuor. 

Lit.: ARj 5, 846. 9, 557. Macan, ZbNZ 29, 
213. Cronia, ID 6, 113. 120. Kusar, Rad 118, 
20. REW" 6921. Rohlfs 921. 

kvaderna f (13. v., Zakon vinodolski), 
odatle kvadernica (Kastav, statut) = kvadir- 
nica (venecijanizam) = kvatiran, gen. -irna 
(14. i 15. v., moze biti i dalmatc-romanski 
leksicki ostatak) »notarska knjiga«. Od lat. 
brojevnog pridjeva quaternus u distributivnom 
znacenju. Ovamo ide internacionalna rijec pro- 
vansalskog podrijetla fr. caserne »prvobitno 
kucica za 4 vojnika, danas vojarna« preko 
njemackoga: kasarna (18. v., Srbija, Slavonija, 
Backa); ispustanjem docetka -na, koji se 
osjecao kao nas pridjevski sufiks: kasar, 
gen. -ara (Backa, Lika) = kasar (ZK); prema 
tal. easerma > kasarma (Vuk, Crna Gora), 
kasara (ugarski Hrvati, Crna Gora). Prema 
kasarna stvoren je neologizam vojarna. 

Lit.: ARj 5, 854. 878. REW 3 6954. DEI 

792. 

kvaka f (18. v., Vuk), praslav., »1° uncus, 
2° mandal, zasovnica, 3° (Posavina) bat za 
zabijanje stika u drvo da raspukne, 4°-(Cu- 



kvaka 



251 



kvarnar 



curje) drzak u kose«. Posljednje znacenje i u 
kvacelj (Kupcina Donja, sufiks -elj kao u 
rucelj, v.) = deminutivi na -bk kvdeak, gen. 
-ika (Levanjska Varos) »isto«, na -ica kvacica. 
Denominali na -iti kvaciti, -im (18. v.) (do-, 
za-, s-), iterativ na -va- -kvacivati, -kvacujem 
pored -vam samo s prefiksima. Postverbal (?) 
odatle kvak m (Vuk) »1° (u nejasnom izrazu) 
ja njega ni u kvak »ignoriram ga«, 2° klicak u 
voca (Toran, Slavonija)«. Prema prijevojnom 
tipu y — va (kyst — kvasl) kvaka je prijevoj 
prema kika (v.) i kuka (v.). Upor. istoznacnost 
dokvaciti = dokuciti kod pisaca, ces. kvaciti 
»frapper, juriti« i kuka »baton« ; kvaka se na- 
lazi jos u slovenskom, slovackom i u gornjev 
luzicko-srpskom. 

Lit.: ARj 5, 846. 845. Miklosic 146. SEW 
1, 655. Holub-Kopecny 195. 301. Machek, LF 
65, 314-319 (cf. LJb 24, 356). 

kvalitat, gen. -adi f (Ra6) = kvalitdt, 
gen. -i (Dubrovnik, Potomje), talijanizmi 
qualita (sttal. -ade) = kvalitet m (francuzi- 
zam preko njemackoga), danasnji pridjev na 
-bn > -an kvalitetan (r^ina roba). Ucene rijeci 
od lat. apstraktuma na -tas od qualis »kakav«. 

Lit.: Kusar, Rad 118, 24. 

kvar f, m praslav., »1 ° detrimentum, skoda 
(15— 17. v.), 2° steta«. Pridjevi na -bn kvaran 
(1595, Vuk) = kvaran (ZK) »1° koji trpi stetu, 
gubi, 2° pokvaren«, na -Ijiv skvarljiv (po-, s-, 
ne-), poimenicen na -osi skvarnost f. Apstrak- 
tum na -ez kvarez f, m. Denominai na -iti 
kvariti, kvarim (16. v., Vuk) (is-, po-, s-), 
iterativ na -va- (is)kvarivati, -ujem, na -ovati 
kvarovali, kvarujem (18. v., Slavonija) = 
kvarovati (ZK). Nalazi se jos i u drugim sla- 
vinama, osim u ceskom, poljskom. Postverbal 
od skvafiti je Vukov ckvar (Risan) < *skvar > 
*skvar. Madzari posudise kor »Schaden, Nach- 
teil«. Najvjerojatnije je da je prijevoj od pra- 
slav. korijena *skvbr-, koji je u skvrna, oskvr- 
nuti (v.). 

Lit.: ARj 5, 847. Ivsic, HJ 1, 124. si. Ma- 
zuranic 577. Miklosic 150. SEW 1, 655. Mla- 
denov 235. 

kvarat, gen. kvarta m (17. v., Vuk, Istra, 
Vodice, Perast, Boka, Tivat, Bozavay Rab) 
»cetvrti dio, cetvrtina, cetvrt (mjera za teku- 
cine, vrijeme, meso)«. Deminutivi na -ic kvar- 
ni (Istra), na -icic kvartlcic (Istra), na tal. 
-ino kvartin (Istra), na slozen tal. sufiks -icino 
(paf)kvartezm »mjera za vino«, na dalm.-rom. 
-uc < lat. -uceus kvartuc (18. v., Rab, Dalma- 



cija). Poimenicen u m. r. lat. > tal. brojevni 
pridjev redni quartus > quarto, u z. r. kvarta, 
gen. pi. kvarat pored kvdrt (14. v., Marulic, 
Istra) »mjera za zito«, deminutiv kvartica 
(cakavci, 16. v., sadrzi 4 kvartarola, = 5 kg, 
Malinska). Deminutiv kvartarai ima dva su- 
fiksa -arius + -olus. Na -arius > fr. -ier > -ir 
(preko njem. ili tal. -iere): kvarter (kajkavci, 
Belostenec), slozenica kvartermester < njem. 
Quartiermeister, kvartirmor (ZK) »Quartier- 
macher«, kvartijer, gen. -era f »1° cetvrtina, 
2° nekadasnja kazna«, kvartijer od krme, kvar- 
tijeric »cetvrtina ovna« = kvaftir, gen. -ira (18. 
v.) »stan«, kvartirnik »ukucanin«, pridjev kvar- 
tirskli, kvartir (Kuciste) »zadnji koset od brava«, 
(disimilacija r - r > r - Ij) kvartilj (19. v.) 
»isto sto kvartir«, pridjev kvartiljski. Deno- 
minai na -ati kvartali, -am impf. (18. v., 
Vuk) »1° rastrgati na cetvero« < tal. squar- 
tare (prefiks s- < ex- ispusten zbog toga da 
glagol moze dobiti imperfektivno znacenje), 
kvartali se u sto (Bosna, Banja Luka)» 2° mije- 
sati se u sto, pacati se«, s nasim prefiksom ras- 
kvartati = raskvartat (Perast) < raz- + 
squartare < *exquartare. Slov. kvarta »Spiel- 
karte«-, kvarta t »rogusa« < njem. Quarte, 
kvdriac »Kartenspieler« od kvartali (pri-) 
»igrati na karte«, kartovna < njem. Kartaune 
< quartana. 

Lit.: ARj 5, 848. 850. Pletersnik 2, 413. 
389. Kusar, Rad 118, 23. Ribaric, SDZb 9, 
138. 139. REW* 3061. 6936. Matzenauer, 
LF 9, 44. 

kvaritac, gen. -ica m (Dubrovnik, okolica, 
Stulic, Budmani) »bjelutak, neka vrst bijelog i 
tvrdog kamena«. Od tal. quarzo < njem'. 
Quarz, nastalo na jednak nacin kao peretak 
od perec (v.), tj. analogijom od gen. kvarca < 
kvarlca novi nominativ *kvartac, kvaritac. 
[Usp. kralitac, na Bracu]. 

Lit.: ARj 5, 849. 

kvarnar pored krnar (tiskarska greska 
mjesto kvmdr ?) m (sredisnja Istra, Vodice, 
Slovinci) »cetrdesetina (ovce se broje samo 
na kvarnare; primjeri: 60 ovaca = kvarnar 
i po ovdc; 85 ovaca = dva kvrndra i pet 
glav)«. Istroromanski leksicki ostatak od 
lat. quadragenarium »sto se sastoji od 40«. 
Nije potvrdeno dosada ni u danasnjem istroro- 
manskom ni u ostalim romanskim jezicima. 
Mozda je u vezi s ovim brojnikom ili sa quater- 
nus ime zaljeva Kvarnar m (17. v., Barakovic), 
danas sa mletackim -ariu > -er Kvarner, 
gen. -era (narodna pjesma, Istra) = Karner 



kvarnar 



252 



kverela 



(Mikalja, Belostenec), tal. Carna.ro, kslat. 
Chiamarti culfus (9. v.), lat. sinus flanaticus 
(od Flanona > Plomin, tal. Fiamma) »plo- 
minski zaljev<«, tal. deminutiv Quarnerolo, 
kroatizirano u Kvarneric. Od naziva Kvarnar 
potjece mozda ime plemicke (patricijske), po- 
rodice (13—16. v.) u Zadru Krnaruri (Ba- 
rakovic) = Krnarutic (17. v.), lat. (dalm,- 
-rom. ?) Canaruta, de Canarino pored Cama- 
rilla (1347, gubitak prvog r zbog disimilacije), 
ako je izvedenica na gr. -OTnc, > tal. -otto: 
Carnarotlo »covjek sa Kvarnera« (upor. Perza- 
gnotto, vegliatit/o od Veglia). 

Lit.: ARj 5, 850. 870. Skok, Slav. 19. 
Ribaric, SDZb 9, 115. 161. Ive, AT a. s., 1, 
177. Isti, AM e memorie di Societa istriana 
di archeologia e storia patria 18, 161 — 167. 

kvas f (Vuk), sveslav. i praslav., »fermen- 
timi, Sauerteig, Germ*. Deminutiv na -be 
kvasac, gen. -sea m (15. v.), danas domaca 
zamjena za germanizam germa f. Augmentativ 
na -ina kvasina f (Dalmacija, Istra) = kva- 
sina (Smokvica, Korcula, Okruk, Ciovo) »ocat, 
sirce*. Pridjev na -s« kvasan (17. v.), poime- 
nicen na -ik kvasnik »pijanac« (u tekstovima" 
pisanim crkvenim jezikom), na -ica kvasnica f 
•pogaca u kvas«, skvasnica f »podroba, umocen 
kruh u vino ili juhu«, na -ost kvasnost f (16. 
v., jedna potvrda). Na -ilo kvasilo n (18. v.) = 
kvasilica (Vuk) — kvasilica krpa (kojom se 
kosa kvasi). Na -elj kvdselj m (juzna Dalmacija) 
••vrsta loze koja daje grozde rdavo i ljuto 
(— kiselo)«. Denominal (kauzativ) na -iti 
invdsiti, -im (H. v., Vuk, Kosmet) (is-, o-, 
po-, ras-, s-, sa-} »humecto, viaziti«, u Dubrov- 
niku razlika u akcentu kvasiti = kisnuti »po- 
srali kiseo« (inhoativ), odatle poimenicen 
part, peri', pas. na -ica kvasenica (Istra) »1° 
kiseli kupus, 2 3 jelo napravljeno od kriski 
kruha, jaja i masti (Vuk)«, odatle impf, skva- 
saii, -am (nije uslo u jezik); na -ati kvasati 
(se), -am -»bujati (o tijestu kad je u njemu kvas)«. 
Rijec je kulturna. Rumunji posudise a covasi 
»kiseliti«, s apstraktumom na -eh > -eald 
covaseald »Sauerteig«, covala f »kiselo pice 
priredeno iz kukuruzna brasna« < *kvas -f- -ea, 
koje je potvrdeno u ukr. i rus. kvasa. Kako 
dokazuje slov. kvasa »Beize«, izvedenica je po- 
stojala i u juznoslavenskom, odakle je rum. 
eovaia (o je svarabhakiicki samoglas zbog grupe 
kv- koja ne postoji u rumunjskom). Madzari 
posudise kovdsz »Sauerteig«. Praslav. kvasi 
je prijevoj od *kys-. Uporeduje se s lat. caseus 
»sir« i prakritski chasi » Butte rmikh«, arb. kos. 
Ie. je korijen *quat(K)-, rasiren formantom -so, 



a prvobitno je znacio »pjeniti se u procesu 
fermentacije«. V. kiseo, kasan. 

Lit.: ARj 3, 912. 5, 851. 853. Elezovie 1, 
289. Hraste, Rad 272, 23. Miklosie 157. SEW 
1, 655-656. Hohtb-Kopecny 197. Bruckner 286 . 
WP 1, 468. Trautmann 147. Mlade/iov 235. 
Gorjajev 138. Ehrlich, RSI 4, 260. GM 201. 
Joki, Unt. 273. IF 30, 204. Charpentier, 
Gioita 9, 33. si. (cf. IJb 7, 35). Boisaaf 750. 
Tiktin 427. 

kvatre, gen. kvatdrd f pi. (ZK, Rab, Bo- 

zava) = kvdtri, gen. kvdtri (16. v., Dubrovnik), 
slov. kvatre f pi., kvdtri m pi. »post sto biva 
cetiri puta na godinu«. Od lat. sintagme 
qiiattiior tempora (bozicne, grgurevske u ko- 
rizmi, uskrsne, duhovske) kao crkvenog ter- 
mina = tal. Ie quattro tempora, ispustanjem 
opce rijeci tempora i prijenosom pi. na lat. 
brojnik. Pridjev -s« > -n kvatrn, kvatrni 
(Istra), kvatrerii (sjeverozapad), poimenicen na 
-ica kvdtrnica (Notranjsko), na -en kvdtren 
(post). Stezanjem dva elementa sintagme 
nastaje kantore f pi. »isto«, takoder madz. 
kantor, upor. njem. Quatember »isto«. Talija- 
nizara na dem. -inus: kvatrin, gen. -ina (17. v.) 
»vrlo mali novac«. 

Lit.: ARj 5, 844. 854. Pletersnik \, 493. 
Kusar, Rad 118, 21. Cronia, ID 6, 113. SEW 
1, 482. 

kvazi (Perast) prilog, »kao da, ko bajagi, 
gotovo«. Od tal. latinizma quasi »kao da«. 
Ovamo mozda kao dalmato-romanski lek- 
sicki ostatak kozar, gen. -dra m (18. v., 
Vuk, Dubrovnik), cesto u vezi sa zlato: slato- 
kozar (Stulic), zlato od kozara, od sintagme 
* quasi aurum. 

Lit.: ARj 5, 415. Zore, Tud. 10. 

-kveciti se, samo s prefiksom na-, -nagnuti 
se«. Varijante natkvesiti se, -im (zaplanjsko- 
sirljisko narjecje) »objesiti se, spustiti se, 
viseci« = sa na- nakvesil se (Kosmet) • 'nagnuti 
se, naeriti se«. 

Lit.: ARj 7, 692. Elezovie 1, 437. 449. 

kvenda f (hrv.-kajk.) »nardus spicinardus, 
neka mirisna trava«. Od njem. Quendel »thymus 
serpillum L.«. 

Lit.: ARj 5, 854. 

kverela f (17. v.) »tuzba na sudu«. Denomi- 
nal na -ati kverelati, -am (18. v.) »tuzili na 
sudu«. Ucena rijec koja nije prodrla u jezik, 
od lat. querel(l)a, od queror, qiieri, qiiestus. 
Odatle poimenicen part. prez. kverulant m 



kverela 



253 



kvo 



(Zagreb) »tuzakalac«, od querulus. Apstraktum 
na -to od part. perf. questio, gen. -onis > uceni 
talijanizam kvestijon, gen. -i f (Istra, 16. v.) 
= kvestijun (Vrbanski statut) »pitanje, raspra«. 

Lit.: ARj 5, 854. 

kvicati, kvicim impf, (s-), baltoslav. i pra- 
slav. onomatopejski glagol na -eti, »winseln«, 
prema pf. skviknuti, -em, skvikati, -cem. Post- 
verbali kvic, gen. kvica (Istra) »ko kvici« 
(upravo radna imenica na -eo), (s-)kvika t 
»kvicenje«. Na -ela kvicela (Mikalja) »vrsta 
drozga, turdus pilaris L.« (naziv prema glasu 
quiqui). Upor. i kvrceo, gen. -ela (? Bozjako- 
vina) »bombinator igneus«. Na -jukati kviju- 
kati od imenice kvijuk, obrazovane kao pijuk 
(v.). U lit. kvykti = lot. kvikt. Ista onomatopeja 
dolazi jos u varijacijama: sa / mjesto k I c 
kviliti (ZK, Fuzine, subjekt prase). U Istri 
je kulle, gen. kvileta na hipokoristik od kvic. 
Sa n mjesto k / c: kvinac, gen. -nca »kvicela, 
parus major L.« zvan i cvinjak, evinjeic, cvincic, 
cvitak, sve prekrajanje pticjeg glasa na razne 
nacine. Sa e mjesto i: kvecati, -im impf. (Vuk, 
subjekti dijete, zee) = kvekati (15. v.), s 
postverbalom kveka i (Vuk), prema pf. klek- 
nuti, kveknem (Vuk), od onematopeje kvik, 
Upor. kvdkati (v.). Sa r mjesto k / c: kvrliti, 
-im impf, »kvicali«. Sa kvrcaci, skvrcati = 
creati (subjekt utva, kos) prema pf. kvrknuti, 
-e (Dalmacija) upor. pticju onomatopeju 
k-vr. Postverbal kvikd. Iterativ kvrknjivati. 
Deminutiv na -otati kvrkotati, -ce. Na -vac 
kvfkavac, gen, -avca »krestelica«. Sa c- mjesto 
k- cviljcti, cvilim »weheklagen)«. Isto sa ^ 
mjesto i: cvrcati, -ci (ZK, subjekt led pod 
cipelama), s postverbalom evre, gen. -i (ZK) 
»ostra /irna«. Ovamo jos za oponasanje pticjeg 
glasa ceekutati, cvrkal m i cvrkd f, cvrknuti, 
cvrkac m »Zaunkonig«, cvrljak (Marulic) »stur- 
nus vulgaris L.«, cvrcak. 

Lit.: ARj 5, 854. 855. 857. Hirtz, Aves 
48. 49. 71- 72, 247. Isti, Ampd. 80. SEW I, 
656. 657. Boisacf" 480-481. Matzenauer, LF 
9, 45. 

kvljer, gen. -era (Dubrovnik, Potomje, 
Peljesac, jekavski, Orbini) = (ikavski) kvir, 
gen. kvira (17. v., Mikalja, Bella, Stolic, 
Voltidi) »teleca, oveja, kozja, svinjska, ma- 
gareca koza, sto nije upravo ucinjena, nego 
ociscena, vapnom zaluzena, kamenom pa- 
licom izgladena, te se na njoj pise, ili se u 
nju vezu knjige, sluzi za bubnjeve, kao opnica 
za pisanje (Zore)«. Prema Suleku hrvatski 
naziv za lat. pergamena, njem. Pergament. 



Pridjev na -sn > -an kvijeran (Stulic). Prvo- 
bitni je dubrovacko-romanski oblik bio kvir, 
u kojem je u Dubrovniku r zamijenjen kao 
u lijer, kupjena. Ima se prema tome pretpo- 
staviti kao dalm.-rom. *kueir (sa c > ue) > 
*cmr > *kuir > kvir od lat. corium, ie. rijec, 
korijen *sker, tal. cuoio. Glede rom. ui > vi 
upor. mlet. soaza > svaza (Bosna, v.). Ovamo 
ide jos okvir, gen. -ira m (Vuk, Srbija, Dal- 
macija, Pavlinovic, Slavonija, Kanizlic, danas 
opcenito, odatle slov.) »cercivo, oplata, Rah- 
men > rama (ZK)« ; o je dosao od denominala 
na -iti okviriti, okvirim (Vuk) (u-, za-), s pre- 
fiksom o, ob kao u okrug od okruziti, ogrije 
od ogrliti. Sa -amen u kolektivnom znacenju > 
tal. -ame koram m (Smokvica, Korcula, 
Dubrovnik, Cavtat) = korom, gen. -ama = 
kordn (Bozava) (cakavski) »1° koza ustrojena, 
za donove, 2° laneno platno (Dubrovnik)«. 
Denominal na -iti koramiti se, -im impf, »(me- 
tafora) kociti se«. Na -ellus karamela f (Kor- 
cula) »pojas od koze«. Od lat. cdriamen > 
tal. corame, coramella Ovamo ide karacada f 
(Potomje) »ratni brod, oklopnjaca«, izvedenica 
na -ata > stmlet. -ada od tal. corazza (14. 
v.) < lat. coriaceus »koznat«, corazzata (1878). 
Ovamo ide sa o > b, (upor. kruna) kracina f 
(Dalmacija, Pavlinovic) »1° slijepljeno vino 
na bacvi, 2° vodeni talog pri sudu ili pri lokvi, 
poput kore (sluzi kao lijek kad se celjade 
opari)«. Izvedenica je na lat. -inus od pridjeva 
coriaceus: *coriacina. Upor. tal. corazzina »co- 
razza senza panciera«, srlat. corazine (1293). 
Lit.: ARj 5, 429. 321. 8, 855. 887. Pletersmk 
1, 818. NJ 3, 252. Cronia, ID 6, 112. Banali 
1, 279. REW* 2233. DEI 1102. 1103. 1191. 

kvo (Srbija), onomatopeja kojom se opo- 
nasa glas kvocke; kvoc (Dobroselo, Lika) 
»isto«. Oformljena na -cali kvocati, -ce, -ca 
(16. v.. Istra) impf, (ras- se). Odatle subjekt 
kvocka f na -bka. Augmentativ na -etina kvo- 
cetina. Na -jak kvocak »kokosinjak«. Sa steza- 
njem vo > o (kao u skorac < skvorac za skvo- 
rac) kocati, -ce (Rijeka) (ras- se), kocka (Dal- 
macija, ZK). Varijanta / mjesto v: klocka, 
tako bug., rum. closed, closnitd »Brutstatte«, 
clacd, a cloci ~ c/ocdi, arb. klloqis. Upor. 
stcslav. klokotati »glucken, gackern«. Onoma- 
topeja se upotrebljava za radnju ucinjenu kao 
kvocka : kvoknuti, -knem »na po sjesti, na po 
kleknuti«. 

Lit.: ARj 5, 139. 96. 855. Ribaric, SDZb 
9, 161. Miklosie. 150. SEW I, 521. Holub- 
-Kopecny 196. Bruckner 288. KZ 43, 304. 
326-327. Mladenov 242. WP 1, 496. GM 
191. Tiktin 378. 



kvoga 



254 



kvfc 



kvoga f (Lika) = kvrga (18. v.) »cvor, guka«. 
Pridjev na -av kvogav (Lika) = kvrgav. De- 
minutiv na -ica kvrzica. Na -aja kvfgaja f 
(Vuk, Sumadija) »kruska po kojoj su kao 
male kvrge«. Na -bnja kvrznja (18. v., Ka- 
nizlic) »kvrga«. Upor. hrga, pod grc. 

Lit.: ARj 5, 856. 



kvfc (Lika), onomatopeja kojom se opo- 
nasa zvuk pri radnji, udaranju. Oformljen na 
-ati kvfeati (se), -am impf. (Lika). [Odatle gla- 
golska imenica kvfcanje n, a mozda i kvrcka 
f iz zagonetke: sprijeda kvrcka, straga kocka 
a u srijedi kroz vodu tece (= kazan za rakiju)}. 

Lit.: ARj 5, 856. 



-la 1 , postpozitivna cestica u prilogu onud(a) : 
onudla (Istra, cakavski). Maretic s pravom 
istice da tome -la odgovara u drugim primje- 
rima -r, -j, -ka: onudar, onudir, onudakaj, 
onudej, ali mu je postanje nejasno. Tim -la 
ocito se pojacava znacenje. Potjece od tal. 
priloga la »ondje« < Mlat. iliac. 

Lit.: ARj 9, 10. 

la 2 3. 1. sing, prez., u izraza ko sto la (govor 
Turcina u narodnim pripovijetkama) »ko sto 
voli«, od glagola lati »voljeti«, koji postoji jos 
u govoru Krasovana (Rumunjska), sa gubit- 
kom pocetnog vo-, V. voljeti. 

Lit.: ARj 5, 859. Skok, JF 18, 257. Petro- 
vici, Graiul Carajovenilor 181. 

la 3 (18. v., jedna potvrda), u izrazu la la la 
govoriti »onomatopeja (glas) za oponasanje ne- 
razgovijetnog djetinjeg govora«. Oformljena 
lalati (subjekt dijete) impf. (Belostenec, Stu- 
lic, Voltidi). Upor. njem. onomatopeju lallen. 
Ovamo lale m »qui stulta loquitur«. Odatle 
labdra f (Dubrovnik, Korcula) = labdra 
(Lumbarda) »zensko (sluskinja) koje mnogo, 
nerazgovijetno i bezobrazno govori« = na -ica 
labanca prema m. na -be labarac (Stulic), 
pridjevi na -av labarav i na -ast, denominal 
labarati (Dubrovnik) = na -iti labariti, -Im 
(od-) »govoriti mnogo i bezobrazno«. Onoma- 
topeja se prenosi i na zvuk sto ga cini pas 
kad jede. Upor. rus. lopatb »fressen« i gr. 
XatpiJoaa>»verschlingen«. Odatle pejorativ/aAaft' 
-dm impf, »nepristojno jesti i piti«. Upor. 
hlapnuti > lapnuti (v.). Ovamo lapsati (Lika, 
subjekt kuja) »lokati«. Na -tati laptati, -ce 
(Krasic, subjekt pas, objekt vodu), dok kod 
Marulica ista onomatopeja znaci »tesko disanje 
psa od umora«. Od zivotinja prenesena je 
onomatopeja na covjeka: labrnja f (Lika) 
»(pejorativno)usna«,savarijantom/a6/-rfa. [Usp. 
i labra}. Ne moze se pomisljati na posudenicu 
od tal. labbro, kako dopusta Budmani. Upor. 
za pejorativne prijenose izraza za zivotinje 
na celjade hrv.-kajk. gubec i gubica (Vuk). 



Pred labijal umece se IH iambarlt, -arint 
impf. (Kosmet) »govoriti sto mu drago« = 
lapardati, -am impf. (Dubrovnik) »govoriti bez 
smisla«. Ovamo i uzvik lam (Kosmet) » 1 ° glas 
(onomatopeja) kojim se oponasa lajanje psa, 
2° (kao metafora) za neprijatnu tudu rijec«. 

Lit.: ARj 5, 859. 860. 892. 901. 902. 8, 
604. Elezovic 1, 353. Kusar, NVj 3, 538. 
SEWl, 681. Budimir, NJ 4, 165-169. Uhlen- 
beck, IF 17, 94. WP 2, 383. 

Lab m (akcenat Elezovicev) = Lab, gen. 
Laba (Vuk) »1 ° desni pritok Sitnice (izvire 
iz jugoistocne padine Kopaonika), 2° zupa 
(13. v., pripada Hvosnu, v.)«, odatle etnik 
na -janin, -janka Labljanin prema f Labljanka 
»zitelj, -ica te zupe«, u pi. Labljane (toponim, 
1765, selo, Gracanica, glavicica, Pec), prid- 
jev na -ski Lapske njive (Priluze, Kosmet). 
S obzirom na druge hidronime kao Laba = 
njem. Elbe < Albis zacijelo pred-ie. Upor. 
jos castrum Laab 1431. negdje u Lici'ili sje- 
vernoj Dalmaciji. Na Balkanu je od vaznosti 
zbog toga sto je vjerojatno odatle toponim 
Albanus > Arbunus, (I > r novogrcki fone- 
tizam) > stsrp. Kabbiib (danas Kruja), odatle 
etnik s arbanaskim sufiksom -as, -es »-janin«: 
Arbanas — Arbines (cincarski) — Shqipetar 
> Siptar = arb. arbe'nesh od Arbe'n (juzna 
Italija), Arbe'r (Toske), i Lab < Albi (srednji 
vijek), arbanasko pleme oko Valone. V. Arba- 
nasin. 

Lit.: Elezovic 1, 349. Mazuranic 579. Holub- 
-Kopecny 191. 

labav, pridjev na -av »slab, sto ne stoji 
cvrsto«. Denominal olabaviti, - em (raz-). Bella 
ima razlabati. Varijanta sa E i s prefiksom ko 
u kolebati se (v.) i u lebetati (se), lebecem impf. 
(s-) (18. v., Dubrovnik) »isto, teturati, poko- 
lebati se«. Stulicev labecati, koji oznac'ije 
Budmani kao nepouzdano, sadrzi c iz prezenta 
— lebecat se, -betem (Kosmet) »lelujati se, 
drhtati, talasati se (od pretiline)«. Ta varijanta 
je dokaz da je glagol onomatopejskog postanja. 



labav 



256 



lab lira 



Isto dokazuje i sufiks -et- (v.). Arbanasi 
posudise lebetis »zittere«, leheti f »Schrecken«. 
Ovamo idu mozda i lebediti se (srednja Dal- 
macija, Pavlinovic) »ici dragovoljno (znacenje 
slabo odredeno)« i lebdjeti, -Im impf. (Vuk, 
subjekt ptica) »1° schweben, 2° (metafora) 
stajati nad necim. > brinuti se, zeljeti, cez- 
nuti«. Upor. jos lepetati (v.) i leptir. 

Lit.: AR) 5, 859. 944. Moskovljevic, NJ 1, 
19. Miklosie 162. SEW 1, 698. Matzenauer, 
LF 9, 192. GM 239. 

Labin, gen. -ina m (toponim, Istra, 1275). 
Odatle etnik na -janin Labinjanin (istarska na- 
rodna pjesma) prema f na -ka Labinka (ibidem), 
pridjev na -ski labinski. Slog la- nastao je po 
zakonu likvidne metateze, kako se vidi iz pred- 
rimskog Albana, koje se ocuvalo u tal. izgo- 
voru do danas. Docetak -ona, koje moze biti 
sufiks za izvodenje ili kao sufiks deklinacije s 
padeznim nastavkora, razvio se u -in, zaci- 
jelo preko -yn jednako kao u Scardona > 
Skradin, Plomm < Flanona, Nona > Nin, 
Salonae (f pi.) > Solin, slov. Krmin prema 
furl. Cormons, Humin < Glemona. Za -yn 
govori Konstantinova potvrda tou xdoxpon 
'AA|3oi5vou, gdje je o prikazano kao u. Taj se 
razvitak mogao dogoditi u lokatrvu vlat. Al- 
bone > *Albuni po zakonu metafonije (pri- 
jeglasa). Ne moze se pod izvjesno znati da li 
ide ovamo i Labin kod Splita, koji se pise 
Lahena. Ali bi moglo biti, jer se g. 1078. cita 
u Zvonimirovoj charta spuria u popisu sela i 
zemalja koje pripadaju crkvi Sancii Georgu 
de Pillalo (danas Sucurac) : Cosice, Lasant, Os- 
trog, Biachi cum tota iurisdiccione castri Al- 
bana, Radosici et Smine qui site sunt circa 
montes, in montibus et sub montions Dubrave. 
Kod Ptolomeja i Plinija mjesto b cita se v.- 
Aivona = A)iOTjcova prema Albana na Tabuli 
Peutingeriana, kod Ravennata i Guida. To 
moze biti hiperkorektno prema vulgarnom lat. 
lb, rb za kllat. Iv, rv. Potvrden je jos lat. etnik 
na -ensis u vulgarnom izgovoru -ese: Albo- 
nessium gen. pi. (CIL III, 3049). Plinije ima 
sufiks u klasicnom liku Albonenses, ako je to 
isto. Korijen alb- »mons (?)« dolazi i inace u 
predrimskoj toponomastici i na Balkanu kao 
i na zapadu. 

Lit.: ARj 5, 860. Krahe, GN 13. Racki, 
114. CD 2, 11. 250-1. Mayer 1, 38. 

labirinat, gen. -Tnta m (16. v. i danas kao 
ucena rijec prema lat. citanju gr. v), pridjev 
labirintskl (18. v.) = laberinat, gen. -into 
(prema tal. zamjeni e < u), u pravom smislu 



i kao metafora. Gr. Xa.fivpi.v8oc, > tal. la- 
birinto = laberinto, egejska rijec izvedena na 
predgrcki sufiks - CvOoc,, od *labur »kamen« 
(v. dalm.-rom. lau, latlcelle). 
Lit.: ARj 5, 860. DEI 2145. 

labra f (Dubrovnik) »usna«. Upor. slov. 
labrac m prema f labraca, labra »geschwatziger 
Mensch«, labrati < njem. labern. Ovamo ce 
ici kao pejorativno rasirenje labrda f = la- 
brnja (unakrstenje sa brnja, v.) »die Schlamme, 
Lefze, Lippe, usna«. Od lat. labrum > tal. 
labbro, furi, lavri [usp. i /a 3 ]. 

Lit.: ARI 5, 860. Budmani, Rad 65, 164. 
Strekelj, DAW 50, 35. REW 1 4863. 

labud m (Vuk) = labiit (Dubrovcani) = 
lebut (16. v. — 18. v., Lucie, Zoranie, Vetra- 
nie) »cygnus« prema f labiidica (Vuk) »zenka«, 
sveslav. i praslav. *olbndb (prvobitno po dekli- 
naciji r). Pridjevi na -ue labudan (B. Radice- 
vie) »bijel kao labud«, poimenicen na -jaca 
labudnjaca (Plitvice), na -jak labudnjak »staja 
za njih« , na -ov labudov = labutov, na j la- 
budji (hrv.-kajk., Jambresic) = labuti (-r/ > 
-c), na -ski labudskl (Obradovic), na -ast la- 
budast. Deminutivi na -li labudic (18. v.) = 
labutie, na -cie labucic (Stulic), na -ce labuce 
(Bosna). Prenosi se na imena domacih zivo- 
tinja: labuda, labudaca, labiidica. Postoji jos 
varijanta u sufiksu labed (Ohrid) kao u bug. 
i polj. labedz, s pridjevom labedov. Sufiks 
-ud nalazi se u lit. -andis: balandis »isto«, s 
razlicitim korijenom. Variranje le- mjesto la- 
nalazi se i u rus. lebedb i stc'slav. labedb. Kako 
se odlikuje izrazitom bijelom bojom, opcenito 
se uzimlje srodstvo s lat. l albus, ie. *albho. 
Slog la- nastao je po zakonu likvidne meta- 
teze. Varijanta sa -t mjesto -d nalazi se u 
ces. i slvc. labuf. Upor. za tu varijantu u 
sufiksu smudut (v.) i germ, albutis > stvnjem. 
alfiz = elfiz. Germansko-slavenska leksicka 
paralela. 

Lit.: ARj 5, 860, 944. Hirtz, Aves 248-249. 
Miklosie 162. Holub-Kopecny 197. Bruckner 
304. KZ 45, 44. Mladenov 268. WP 1, 93. 
Trautmann 5. Charpentier, KZ 47, 175. Uhlen- 
beck, PBB 22, 540. Jokl, Unt. 298. 300. 
Boisacq 48. 1092-1093. Wijk, ZSPh 14, 9. 
Schulze, KZ 45, 287. 

labura f (cakavci, 18. v.) = (sa meta- 
tezom) rabula (Istra) = labora (Istra) = 
labor m (Istra) »stupica za hvatanje ptica, 
sklopica, klonja, klopka, misolovka, spruznica«. 

Lit.: ARj 5, 861. 860. 12, 845. 



lac 



257 



lacimija 



lac m (Dubrovnik, Zore, Bozava, Vodice) 
»zamka, Fallstrick«. Od tal. lazzo (mlet.) = 
lacclo (toskansko), od lat. laqueus > vlat. 
*laceiis »isto«. Zbog c Budmani je mislio da 
je posudenica iz rum. lat, sto je za Bozavu 
nemoguce. Upor. arb. laku (sa clanom, Ul- 
cinj'i, pi. legt e kalit »konop« -(Zatrebac). 

Lit.: Ribaric, SDZb 9, 161. Budmani, Rad 
65, 162. Cronia, ID 6. REW 4909 DEI2U7. 
2189. 

lacmanin m (Vuk, 18. v., Crna Gora, 
Boka, -in sufiks za individuum) = laeman 
(Cres) prema f lacmanka (Crna Gora) »1° 
Nijemac, 2 3 Talijan, 3° stranac, 4° (Dubrov- 
nik) psovka lukavu djetetu, 5° varoski ducan- 
dzija«. Deminutiv na -ce laemdnce. Kol. na 
-od lacmancad f Apstrakta na -ija lacmanija 
(18. v.), na -stvo lactnanstvo »tudinstvo«. Prid- 
jev na -ski: lacmdnskt. Od njem. Landsmann, 
sa disimilatornim ispadanjem n - n > 0-n. 
Germanizam je dosao u juzne primorske kra- 
jeve preko saskih rudara u Bosni. 

Lit.: ARj 5, 862. Tentor, JF 5, 210. SEW 
1, '682. Strekelj, DAW 50, 35. 78. 

lacan, f -cna, pridjev na -an (1463, Vodice, 
Istra, hrv.-kajk., cakavski, slov.) »gladan«, u 
stokavskom samo za pseto (Vuk), poimenicen 
na -ik lacnik (Stulic), denominal lacnivati, -nu- 
jem (jedna potvrda) »gladovati«, apstraktum na 
-osi lacnost; deminutiv lacahan (16. v.) = 
lacasan (Stulic). Ovamo na -en lacen (Lika) 
»(metafora) visok, tanak, covjek«. Stulicev 
lacati oznacuje se kao nepouzdano = lakati, 
lacem »gladovati« samo u tekstovima pisanim 
crkvenim jezikom i u lakati se na sto, za nicin 
(po-) (Vodice) »polakomiti se«. Vjerojatno ide 
ovamo laktet, -im (za necim, subjekt sree, 
Kosmet) »imati sklonost, privlacnost k ne- 
cemu«. Apstraktum na -ota lakota f (Vodice) 
»glad«. Postverbal lac m (Stulic) »glad«. Pra- 
slav. korijen *alk- istisnuse iz hrv.-srp. upo- 
trebe sinonimi glad i gladovati. Ocuvao se i 
stvorio leksikologijsku porodicu samo sveslav. 
i praslav. particip prezenta na -omb *aM-omb: 
lakom (Vuk) = lakom (ZK) »habsiichtig, 
avarus«, prosiren na -sn lakomdn (Crnogorska 
pjevanija) i na -it lakomit (Vetranic). Poime- 
nicenja: na -be lakomac, gen. -omca pored 
lakotnac, gen. -omca (Vuk) »1° lakom covjek, 
2° pretili cetvrtak (Hrvatska), 3° veliki lijevak« 
prema na -ica lakomica f (takoder slov., pod- 
rumski termin, 17. v., ZK, Smokvica, Kor- 
cula, hrv.-kajk.) »1° lakomo zensko, 2° lijevak 
(Crmnica, Krasic), 3° vranj, 4° zlijeb za vodu 



u mlinu, 5" veliki prozor na staglju kroz koji 
se sijeno baca, 6° vrh raonika, T korito za 
pretocivanje vina, 8' (metafora odade) pija- 
nica, 9 ' flaches Holzscheit (Volosko)«, demi- 
nutiv lakomicica. I dalja pridjevska izvedenica 
lakomdn poimenicena je na -ica lakomnica 
(Hrvatska) »transfusorium« = (sa mn > vn~) 
lakovnica (slov.)) na -ik lakomnik (Vodice) »lako- 
mac«. Augmentativ na -ina lakomima. Apstrakti 
na -ija lakomija, na -osi lakomost = lakomnost 
(M. Drzic), na -stvo lakomstvo, na -itina < 
-sk + -ina lakomstina (18. v.). Denominal 
na -iti lakomiti se, -im (Vuk) (ob-, po-), ite- 
rativ na -va- -lakomivati se, samo s prefiksima. 
Praslav. pridjev posudise Rumunji: lacom = 
s lat. -osus > -os laqamos, pril'o'g lacomeste, 
glagol a lacomi, apstraktum na -ie lacomie, 
Arbanasi lakemes »lakom«, s arb. sufiksom 
-es < -elio, lakemonj (glagol na -onj), apstrak- 
tum lat.e.ni = lakemim (s lat. sufiksom 
-imen), lakomice »Trichter«, Madzari lakoma 
»gozba«. Slog la- nastao je po zakonu likvidne 
metateze. Glagol je baltoslav. i praslav. *olk-, 
lit. alktl »gladovati«, pridjev alkanas »gladan«, 
isalkis »glad«, stprus. alkins. Uporeduje se 
sa stir, ole j ele »rdav«, protiv cega je Meillet, 
koji uporeduje s arm. khalicnam »gladan sam«, 
khalc »glad«. le. je korijen *elk- »gladan, 
rdav«, s prijevojem *olk. 

Lit.: ARj 5, 863. 884. 887. 888. 8, 383. 
Mazurami 579. Ribaric, SDZb 9, 162. Ele- 
zovic \, 353. Miklosie 159. Holub-Kopecny 
198. Bruckner 306. GM 236. W P 1, 159. 
Matzenauer, LF 9, 186. Meillet, MSLP 19, 
174-177 (cf. IJb 4, 72). Uhlenbeck, PBB 
22, 540. Ljapunov, IzvORJAS 31, 31. si. (cf. 
IJb 12, 261). AnzIF 10, 49. Tiktin 884. Joki, 
Stud. 76. Trautmann 6. 

lace, prilog (Budva, Ljubisa) = lati (Vuk, 
Pastrovici) »uzalud«. Od istog je korijena od 
kojeg ces. lace »jeftina roba, bon marche, 
economie« < *latja, odatle pridjev laciny < 
*laL\bnb »jeftin«, polj. lacny, prema Briickneru 
od lat- (v. latiti) sa sufiksomy, prema Zubatom 
od lajati (v.). Uporeduje se s lot. lets »jeftin«. 

Lit.: ARj 5, 864. Miklosie 161. SEW 1, 
694. Holub-Kopecny 198. Bruckner 307. 

lacimija f (Kosmet) = stsrp. lakimija 
(Decanski hrisovulj, crkvena vrela, Aleksan- 
drida) = lakinija (Domentijan) »hergela«; m 
mjesto n nastalo je zbog disimilacije tipa / - 
-n > I - m. Ucena rijec. Od lat. lacinia > 
srgr. Xaxivia, ngr. - td »isto«. 

Lit.: ARj 5, 884. DEI 2148. 



17 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



lad 



258 



ladvica 



lad m (17. v., jedna potvrda) = (sa demi- 
nutivnim sufiksom -iga) ladica (Hrvatska, ZK), 
od lada (takoder ces., polj. i madz.), »kovceg, 
skrabija, fioka, cekmedze, skrinjica, sanduk, 
kofan, skopnica«, odatle novi deminutiv s is- 
tim sufiksom ladiaca. Ovamo i ram. lada 
i deminutiv na lat. -uceus > -uta ladutd. Od 
njem. Laai, deminutiv Ladel > ladljin m (ZK) 
»fioka«. 

Lit.: ARj 5, 864. Miklosic 159. SEW \, 
682. Tiktin 885. 



lada f (dubrovacko-dalmatinski pjesnici, 
cubranovic, Lucie, Gundulic) »pjesnicki naziv 
za udatu zenu, upor. prema pjesnickom na- 
zivu za ozenjenog muza vojno«. Ime zensko 
Lada pored Lade moze biti i hipokoristik od 
Vladislav, upor. staro licko prezime Ladisic 
za Vladisic od Vladisa. Denominal na -ati 
ladati, -am impf. (Vuk, Hrvatska, Karlovac, 
subjekt djevojka) »pjevati uoci Durdeva dne 
iduci od kuce do kuce«, nastao je zacijelo od 
prijevoja (refrena) /ado (m)oj (Vuk), lodo le. 
U znacenju »suprag, -a« nalazi se u ukr. i 
ras." lado, lada i ukr. laduvdty »pjevati svad- 
bene pjesme«. Rijec je praslav. Slog la- na- 
stao je po zakonu likvidne metateze, upor. 
lit. nu-aldeti »erschallen«; lada se tumacila 
i kao praslavenska boginja ljubavi. Naziv 
potjece iz folklora. Dovodi se u vezu sa ces. 
laska »ljubav« (Miklosic), sa lagoda (v.), sa 
ces. ladny, sa lat. Latana i sa lik. lada »gos- 
spoda«. 

Lit: ARj 5, 895. Miklosic 159. SEW 1, 
682. Holub-Kopecny 198. 199. Bruckner 305. 
ASPh 11, 118. KZ 51, 229. Liden, KZ 56, 
223. si. KZ 42, 224. RES 19, 67. 68. Budimir, 
AHLD 3-4, 181-211. 

ladanje n (Zagreb, hrv.-kajk.) »selo (opo- 
zicija: grad, varos)«. Pridjev na -ski ladanjski 
»seoski« (upor. naslov Derencinove drame 
Ladanjska opozicija). Provincijalizam koji je 
neko vrijeme bio knjizevna rijec zapada (osim 
Dalmacije). Toponim Ladanje Donje i Gornje 
(selo, Hrvatska, zupanija varazdinska). Pocetno 
/- je nastao iz vi-, upor. lada, ladati (ZK), Ladi- 
sic (Lika) < Vladisic; vladanje je obilno potvrde- 
no u historijskim spomenicima kao prevedenica 
(caique) od srlat. feudalnog dominium (> fr. 
domaine > domena, demonija /Dalmacija/), za 
naziv teritorija (upor. oblast, v.) kojom uprav- 
lja grad »castellum«: 1450, 1457, 1486. 
modrmko, ozaljsko, jastrebarsko (v)ladanje, 1472. 
v ladanju grada nasega Ozlja meju Kupom i 



Dobrom, sudci ovoga vladanja (1511, Buzani, 
Lika). 

Lit: ARj 5, 865. Mazuranu 579-580. 

Skok, ASPh 35, 343. si. Strohal, NVj 36, 

49. si. Belie, NJ 1, 34. Surmin 350. Maretic, 
Savj. 48. 

ladonja f (Istra, narodna pjesma: Mosce- 
nice gradu, pred vama j' ladonja) = ledona 
(Istarski razvod, prijepis 16. v.) = ledonja f 
(Cres) = lodonja (istrocakavski) »koscela, 
koprivic, fanfarikula, ceitis australie«. Od istro- 
romanskog lodano pored ledono, od zapadno- 
-romanskih jezika jos u kat. lledo. Upor. jos 
slov. landon m (Sulek). Izvodi se od gr. fao- 
toc, > lat. lotus > tal. uceno loto »isto« s 
pomocu augmentativnog (pridjevskog) su- 
fiksa -cneus: *lotoneus; -eus je kao u *{ageus > 
tal. faggio. S tim sufiksom potvrdeno samo u 
Istri, dok kat. lledo < lat. *lotonem sadrzi 
cist augmentativni sufiks -o, gen. -onis. Prema 
(p)lidone, port, lodao moguce je izvoditi istro- 
-romanske oblike i njihove cakavske reflekse 
i od lat. unedo, gen. -onis, prosireno sufiksom 
materije -eus (tip *fageus > faggio}: *unedonea 
(disimilacijom n - n > I - n). 

Lit.: ARj 5, 866. Tentor, JF 5, 210. Surmin 
33. REW 1 5131a. 9068. Schuchardt, ZRPh 
24, 420. 35, 76. Strekelj, DAW 50, 36. DEI 

2272. 

ladrija f (Istra) »ulaz u kudu (?)«. Znacenje 
bi trebalo bolje utvrditi. Ucena tal. rijec sa 
srastenim clanom I'atrio < lat. atrium »glavni 
dio rimske kuce«, rijec etruscanskog podrijetla, 
unakrstena sa ater > tal. alerd »taman, skur«; 
dr < tr predstavlja mletacku sonorizaciju. 
Nesigurna je etimologija. 

Lit: ARj 5, 866. DEI 351. 

ladrun m (Istra) »neka bubuljica sto zivi 
na brezama, rhynchftes betuied«. Prema 
Budmaniju od tal. ladrone < lat. latro, gen. 
-onis »lupez«. Semanticki razvitak nije jasan, 
ako je etimologija ispravna. Na -ositi (v., 
tip tetositi) u satrovackom jeziku (argot, zidari 
u Sirinicu) pored -osati (tip zigosati) impe- 
rativ Ijadrosi »ukradi«, part. perf. akt. Ijadrosao 
»ukrao«. Zabiljezena je i varijanta Ijadroziti. 
Denominai od tal. ladro. 

Lit.: ARj 5, 866. Trojanovic, JF 5, 224. 
Griinenthal, ASPh 42, 317. REW* 4931. DEI 
2150. 

ladvica f (cakavski v Istra, Kastavstina, Fu- 
zine, Vrata, Hreljin, Skrljevo, Grobnik, Bakar, 
Krizisce, metateza prema slov.) = slov. lav- 



ladvica 



259 



dica, deminutiv lavdici-.a »seva koja ima kra- 
nicu na glavi, za razliku od strnad (»seva koja 
pravi gnijezdo na zemlji od smrike«)«. Stara 
posudenica iz dalmatsko-romanskoga i istar- 
sko-rom. alauda, dok je jos postojao dvoglas 
au prema novijoj lodula (Poljica, Dalmacija), 
od tal. allodola, furl, lodule (sa au > o). Sta- 
riji oblik istisnut je od mladega i u slov. Io- 
dica, kako cesce biva kod nasih starih roma- 
nizama; alauda je prema Marcelu Empiriku 
galska rijec. Upor. glede deminutivnog su- 
fiksa -ica fr. alouette, tal. allodola. 

Lit: ARj 5, 866. Hirtz, Aves 250. 264. 
Pletersnik 1, 502. 528. Miklosic 161. SEW 
1, 695. Strekelj, DAW 50, 65. REIV 313. 
DEI 133. FEW 58. 

ladz m (Dubrovnik) = lad (Perast) »prid, 
tal. agio (koja se kod nas obicno izgovara na 
fr. alio kao i kod Nijemaca)«. Iz tal. dggio 
(1556) — . fr. agio (1679), sa aglutinacijom 
clana. Trgovacki termin iz tal. kao skontro, 
skontracija, u stnjem. takoder sa srastenim 
clanom lagio (1694). Tal. aggio potjece iz gr. 
a^ayfi »echange«, od aKka™ »echanger«, od 
aXkoq »drugi«. 

Lit: Zore, Tud. 12. DEI85-6. 89. Weigand- 
-Hin 28. 

lada f, ie., baltoslav., sveslav. i praslav. 
*oldija, »1° prvobitno iz jednog drveta izdu- 
ben camac, monoksil (Pliva, Bosna), 2" loja 
(Jelsa, Hvar, Vis) gajeta, bocka, ribarska 
brodica za ljetni ribolov tratama, sa jednom 
palubom na pramcu (Hraste)« = laja (Kor- 
cula) »camac plosnatog dna« = lada (Krk) 
»iz trupla drveta, monoksil« = (po deklinaciji 
u) ladva (Belostenec, Hrvatsko primorje). Gle- 
de znacenja upor. copul. Deminutivi na -ica 
lajdica (Gospic, Perasic, tkalacki termin) »cu- 
nak« = ladica (Vuk), ladica (takoder bug. 
ladiica) < *ladijica (propalo zbog homonimije 
sa ladica (v.). Lada je i toponim, kao i poime- 
nicenje na, -jak Ladvenjak od nepotvrdenog 
pridjeva *ladven. Tu moze biti i terenski naziv, 
metafora »kopanja«, jer je i to lada prvobitno 
znacila (u ie.). Upor. polj. Lodz. Augmentativi 
na -ina ladina, ladurlna. Pridjevi: na j ladjl, 
na -bn ladan (jedna potvrda, 18. v.), na -eri 
ladeni (Vuk), poimenicen na -ica Lodenica (to- 
ponim), na -jak ladenjdk (neologizam) »most 
na ladi«, na -in ladin. Radna imenica na -ar 
ladar, gen. -dra (Vuk, 18. v.), s pridjevima 
na -ev ladarev, na -ski ladarski. Sinonim 
brod potiskuje ladu iz upotrebe. U Kosmetu 
se lada govori jos samo u poredbi krava, zena 



kaj lada. Rijec je kulturni izraz. Arbanes; 
posudise iz hrv.-srp. lagje f, Madzari ladik. 
Postoji lit. eldija »camac«, dan. i norv. olde 
»kopanja«. le. je korijen *aldh- »Trog, Welle«. 
Upor. stnord. alda »Welle, Wellenflut«. 

Lit: ARj 5, 866. Elezovic 1, 350. Miklosic 
221. Berneker, JF 31, 407. Holub-Kopecny 
209. Bruckner 310. WP 1, 92. Trautmann 6 
GM 231. Meillet, RES I, 5-8. Rudnicki, 
SO 14, 232. si. (cf. Ub 22, 300). Scheftelowitz, 
KZ 56, 175-176. Mikkola, REV 49, 270- 
280. (cf. AnzIF 21, 86). Liden, AnzJF 21, 
133. 

laf m (Vuk, narodna pjesma, Kosmet, 
Hercegovina, objekt uz metati, uzeti) »razgovor, 
hvastanje, laganje«. Slozenica lak mudbet (Kos- 
met) »lakrdija«. Denominal na -iti lafiti (se), 
-im impf, (po-) »voditi nevazan razgovor«. 
Balkanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
laf, u prasrodstvu sa sanskrt. lapati, 3. 1. 
sing., »brblja, tiho govori«) iz terminologije 
drustvenog saobracaja: ram., bug. laf, arb. 
laf m, lafe f, cine, lafe f, ngr. Xctcpi. Fraza 
laf metati (Hercegovina) prevodi tocno ngr. 
xocpxerv Jidcpia »brbljati«. 

Lit: ARj 5, 868. Elezovic 1, 356. 2, 97. 
Miklosic 159. SEW 1, 683. GM 233. Lokotsch 
1287. Matzenauer, LE 9, 186. Mladenov 271. 
Pascu 2, 146., br. 687. 

lafa f (narodna pjesma, Boka) = ulafa = 
uleva — ulcfa »plata za sluzbu«. Deminutiv na 
-ica iilaflca »kleiner Gewinn«. Balkanski tur- 
cizam arapskog podrijetla (ar. pi. "ulufa od 
sing, alef, tur. uliife, alafa) iz turske sluzbene 
terminologije: rum. leafa, bug. lefe pored 
. ulefe, arb. ylef pored He}, ngr. XotKpec,. 

Lit:' ARj 5, 868. Miklosic 159. SEW 1, 
683. Lokotsch 2132. Mladenov 273. 

lafar, gen. -fra m pored latra f (Belostenec) 
»avis allectrix«. 

Lit: ARj 5, 868'. * 

lafor m = lajfer (Bastaji, Daruvar) »ime 
psu«. Od njem. Ldufer. 

Lit.: ARj 5, 868. 877. 

t 

lagab pored lagdp m (Kosmet) = galablja 
f (Skopsk. crna Gora, Skopsko polje, s me- 
tatezom l-k >g- 1) »1° nadimak, 2° pre- 
zime*. Bf.lkanski turcizam arapskog podrijetla 
ar. lakab > tur. lagap) iz sluzbene termino- 
logije: arb. lagdp pored galap. 

Lit: Elezovic I, 350. GM 234. 



lagati 



260 



lagoda 



lagati, laz m impf. (Vuk) == lagati (Kos- 
met, ZK) (do-, iz-, na-, ob-, po-, pro-, s-, 
sa-), sveslav. i praslav *hg-, »mentiri«, prema 
pf. lagnuti, -em (narodna pjesma, 16. v., jedna 
potvrda), Ialiti, -im (saljivo, Vuk). Iterativ 
-lagivati, -lagujem, -lasujem (Vuk), -lazivali, 
samo s prefiksima. Ovamo deminutiv na 
-kati laskati (Stulic) »krasti*. Radne imenice, 
na -io\ stcslav. loib m »jiMoTr|c,, fictor«; pro- 
sireno sufiksom -be laiac, gen. lasca m prema f 
na -lea lasica, laiica »J jasterica, 2° cibu- 
Ijica na jeziku od laganja (Sarajevo)«; na -ov < 
madz. -6 lazov, gen. -ova (Srbija) = laiov 
(Kosmet), s augmentativom laiovma (Kos- 
met) i pridjevom laiovski = laiovski', na 
-am lazara (juzna Dalmacija), hipokoristik 
laid = laza m (18. v., Vuk; < stcslav. 
heb + hipokoristicki nastavak o-l-d), s grckim 
prefiksom za pojacanja paralaia', na -hk la- 
zak, gen. -ska m (Dubrovnik) »marac, mare, 
marac, marat«, na -ac oblagac (Crna Gora, 
Rijecka nahija). Pridjevi na -bn laian (Vuk, 
i u drugim slavinama), prosiren na -jiv lainjii' 
(Istra), na -iv laiiv, poimcnicen na -be laiivac, 
gen. -Tvca m (takoder stcslav. i rus.) prema f 
lazi-cica (takoder m), s augmentativom laiiv- 
cina, i na -ost laiivbst f, na -Ijiv lailjiv (Vuk, 
takoder slov. i bug.), poimcnicen lailjlvac, 
gen. -ivca m prema f lailjivica i lazljivko m 
(Kosmet), na -av lazav (Vuk, Crna Gora). 
Na -ah lagala n pi. »orude za laganje (iz- 
misljena rijec u narodnoj poslovici)«. Apstrak- 
tumi: laz, gen. laii f (po deklinaciji i; a je 
generaliziran u svim padezima, prema ces. 
lei, gen. Izi) = lata f (Marulic, Dubrovcani, 
Hektorovic) = laza (Kosmet), laska f «djeti- 
njarija, lakrdija«, lastvo (16. v.), na -arija la- 
ganje f pi. (Vuk) »lazi«. Postverbal laga f 
(19. v., samo u poslovici). U imperativnim 
slozenicama laiitorba (Istra, Hrvatska) »la- 
zac« i lazi- »pseudo-« u laiibiskup, laiibog, la- 
licar (Njegos, Ljubisa, 18. v.). Glas a je nastao 
iz poluglasa h. To se vidi i iz oiujak, gen. 
ozujka m »lazak, mart«, gdje je o nastao iz 
/ < *loiuj, pridjev poimenicen na -bko. Glede 
pridjevskog sufiksa -uj upor. voluj-ski (v.) i 
ces. lei prema Ihdti. Mart je nazvan tako zbog 
nestalnog vremena. Upor. laga prblagd (Otok, 
Slavonija) »ozujak«. Praslav. je glagol nizi pri- 
jevoj hg- prema ie. *leugh- a got. liugan, 
nvnjem. liigen. Slavenski se prijevojni stepen 
nalazi i u stvnjem. lugi, nvnjem. Luge, cemu i 
po deklinaciji tocno odgovara /526. Germansko- 
slavenska leksicka paralela. 

Lit.: ARj 2, 603. 4, 214. 5, 918. 939. 871. 
935. 940. 938. 868. 870. 942. 943. 8, 386- 



381. 391. Elezovic 1, 351. 2, 97. ZbNZ 2,96. 
Mikldsie 174. SEW 1, 751. Holub-Kopecny 
204. Bruckner 309. WP 2, 415. Trautmann 
163. Auadenov 281. WuS 12, 60-61. Jagic, 
ASPli 4, 386. Matic, HJ \, 14. Hirt, PBB 
23, 335. 

Lagator m (Srbija, Podrinski okrug), naziv 
cestice (njem. Flurname, fr. Heu-dii). Docetak 
-ator je kao u Palator, prijelaz na Drini, i 
kao -itor u Durmitor (v.), naziv uzvisine (oro- 
nirn). To su rumunjski glagolski 'pridjevi 
-ator m prema f -aware, -itor m prema f 
-it.oare < kllat. -atorius, -itorius, od glagola 
a lega < kllat. Ugare (v. Ligdiig, a pala < 
kllat. perlavare, a durmi / dor- ■ ' kllat. 
dormire. Ti se nazivi objasnjavaju kretanjima 
srednjovjekovnih Vlaha. 

Lit.: ARj 5, 873. 

lagav, gen. -gva m (hrv.-kajk., Istra; pored 
lagva f »sud, bacva, bure«, slov. lagcv, gen. 
lagve f »Flasche«, lagev, gea. -gva m (istocna 
Stajerska) »Weinfass« pored logva. Deminutivi 
na -ica lagvica, na -id lagvic, slozen sufiks 
-ic •'.- -bk > -icak lagvicak, slov. lagvicek. 
Radna imenica na -ariiis > -ar lagvar. Na- 
lazi se u svim slavinama osim u bugarskom. 
U hrv.-srp. nepoznata je rijec u stokavskim 
narjecjima. Kao leden (v.) potjece iz gr. Xayj- 
voc, > lat. lagena (za e < gr. v upor. tal. 
gesso), deminutiv lagellum, mediteranskog pod- 
rijetla preko bav. Idgen, -njem. deminutiva 
Lagi, Lagel, Legel < stvnjem. lagello iz doba 
Karolinga. Izmjena docetka u slavinama -y, 
gen. -6 c prema njem. -en, -el nastala je odatle 
sto je posudenica po analogiji istoznacne bbcy, 
gen. bbcb e > bacva usla u deklinaciji; u. 
Upada ipak u oci prijelaz femininuma u masku- 
linum lagva > lagav. 

Lit.: ARj 5, 873. Pletersnik 1, 496. Aiiklosic 
159. SEW 1, 685. Bruckner 305. Jagic, ASPh 
\, 159. DEL 2150. 

lagnjica f (Rijeka) »goruce drvo«. Mozda je 
poimenicen pridjev na -tea. Upor. slov. lagen, 
f lagna »leicht, bequem« i imena otocica 
(skoljeva) Laganj, Lagnjici. 

Lit.: ARj 5, 873. Pletersnik 1, 495. Skok, 
Slav. 63. 122. 



lagoda f (17. v., Istra, upor. slov. 
f i lagot f), nelagod f (Vuk), praslav. apstraktum 
na -oda (upor. sloboda, razonoda, v.) »udob- 
nost, komotnosu. Pridjev na -;': lagoj (hrv.- 
-kajk. i slov.) »rdav«, na -bn lagodan (Bara- 
kovic) (ne-) »ugodan, udoban« = logeden, 



lagoda 



261 



lajati 



odredeno logyedni «zao« (Bednja), poimenicen 
na -osi lagodnost (17. v.) (ne-), (sa ; mjesto 
d prema dobrota, divota, ukr. i slov.) lagotan 
= (sa g > h) lahoten (hrv.-kajk.). Denominal 
logoditi (pri-), ulagoditi (Vrbnik). Ovamo za- 
cijelo ime lickog plemena i sela u Lici (15. 
i 16. v.) Lagodusici, na. -id od *lagodus, na 
-us (v.). Rumunji posudise a logodl «spendere, 
zaruciti«, s poimenicenim pridjevom z. r. 
ina f = sa lat. sufiksom -entla > -inta 
iinta »zaruke«, logodnlc »zarucnik«. Ru- 
munjski Semantem je znacajan, razvio se iz 
znacenja »convenire«, kakvo je u vrbnickom 
statu tu: Krcane i otocane se jesu tilagodili 
»nagodili«. Ie. veze nisu pouzdano utvrdene. 
Korijen lag- mozda je u vezi s lat. langueo, 
laxus, koji je dobro potvrden u ie. jezicima. 
Prema Briickneru sadrzi korijen la- koji je u 
ces. laska »ljubav, laskati (v.). Prema Schefte- 
lowitzu je u prasrodstvu s lit. palugnas 
»schmeichlerisch, gefallig«. 

La.: ARj 5, 873. 7, 890. Mazurami 581. 
Pletersnik 1, 496. Miklosic 159. SEW 1, 684. 
Holub-Kopecny 198. Bruckner 305. Mladenov 
268. WP e, 713. Zubaty, ASPh 16, 397. 
Scheftelowitz, KZ 53, 257. Tiktin 921. Buga, 
RFV71, 50-60. 464-471 (cf. LJb 3, 150 i 
JE 3, 201). 

laguc m (Brod) »(mlinski termin) dolnjak, 
zrvanj«. 

Lit.: ARj 5, 874. 

lagum m (Vuk, narodna pjesma, 18. v., 
Kosmet) »1" podulji prokop ispod zemlje, 
2° mina, 3 3 u brdu iskopani podrum za vino 
(Srijem)«. Denominal na -ati lagimiati, -am 
»minirati, dizati u zrak«. Radna imenica na 
-diija lagumdiija m (18. v.). Balkanski tur- 
cizam grckog podrijetla (tur. lagim < gr. 
Xaycov »H6hlung«) iz vojnicke terminologije: 
rum. laguni, bug. lagam, arb. lagern — lagam 
(Gege), cine, laganie f, ngr. Xayov^ii. 

Lit.: ARj 5, 874. Elezovic 2, 525. Miklosic 
159. SEW 1, 685. Mladenov 268. Lokotsch 
1288. GM 231. Matzenauer, LF 9, 186. 
Pascu 2, 146., br. 691. 

lahati, lakam impf. (Stulic, Dubrovnik) 
(do-, iz-) »1° celeriter egredi, 2' brzo hoditi 
uopce (podrugljivo), 3° pretjeravat!, 4' (refl.) 
lakomiti se (Hercegovina)« prema pf. lahmiti 
(se), -em (Barakovic) »uhvatiti, uzeti, zgra- 
biti« = lahniti, -im (Vodice) (za- se) »nag- 
nuti se, vinuti se, pasti«. U Vodicama s vari- 
jantom a — e lehati (se), -sen pored -han 
(objekti granu, okno, vrata, travu, dasku, 



Z-, za-) »amo-tamo tresti, gibati, njihati«. Na 
-alo tahalo m (juzna Dalmacija) »koji pretje- 
ruje«; lehalo m prema f lehalica (Vodice). 
Marticu lehati se znaci »draziti se«, Vuku na 
-injati le(h)injati, Uhtnjam »camiti, carnati, ca- 
minjati, -unjati«. U jednom pismu P. Bakica 
(1539) 3. 1. sing. prez. loha »hoce, zeli« (su- 
bjekt car): laha sinu na pomoc poci. Kako se 
na torn mjestu laha moze prevesti i sa »hiti«, 
ide zajedno sa lahati u Dubrovniku. Oscilacija 
la-, le- upucuje na onomatopejsko postanje. 
Zbog toga ide ovamo na -or (upor. iamor, 
iagor) lahor m (19. v.) »tihi vjetric, povjetarce, 
brise«, s denominalom Infioriti, -im (Vuk) = 
(sa h > v) lavoriti. 

Lit.: ARj 4, 214. 5, 875. 959. Ribaric,. 
SDZb 9, 164. Ivic, JE 18, 319. PPP 5, 136. 

laik m (16. v.) = lajik (Dubrovnik) »1° 
svjetovnjak, 2° sluga fratarski, 3° idiota, 
4° (kao internacionalna rijec) nevjest u zna- 
nosti«. Ucen poimenicen gr. pridjev na - ixot; 
Xa'iKoq (od Xaoc, »puk«) = lat. laicus > tal. 
laico. Pridjev na -bsk la(j)lcki. 

Lit.: ARj 5, 875.' DEL 2153. 

laja f »ime crnoj ovci (Bruvno, Bosna, 
Dobroselo, Lika), crnoj kozi (Bastaji, Daruvar)«. 
Posudenica iz rumunjskog: rum. laiu »crn«, 
slozenica) (pae) bucalae »crna usta«. Vjerojatno 
ostatak iz govora srednjovjekovnih Vlaha u 
nasim zemljama. Pridjev Idjast (ovca) (Dobro- 
selo) »crn«. Na -in lajin m »ime ovnu (Kure- 
lac)«, na -is ni, -isa laji'm, na -ica lajica »ime 
ovci« (Vetovo, Pozega), na -ka lajka »ime ovci 
(Kurelac)«, na -ko lajko m »ime konju«, hipo- 
koristik na -o lajo »ime ovnu« (Istra, Kurelac), 
na -can lajcan (Vetovo). Balkanska pastirska 
rijec vjerojatno ilirotrackog podrijetla: arb. 
laj. Taj pastirski naziv prosirise rumunjski 
pastiri preko moravskih Valasa u ceski i 
preko Moldavije u ukrajinski. 

Lit.: ARj 5, 877. Deric, PPP 7, 23. si. 
(cf. LJb 13, 161). Skok, ZRPh 36, 641. si. 
Jokl, Unt. 172. 236. REW* 4806. GAL 235. 
Miklosic 159. SEW I, 686. 

lajati, -em impf. (Vuk, subjekt pas) (do-, 
iz-, na-, o-, ob-, za-), sveslav. i praslav., 
»1° latrare, 2 D (preneseno na celjade, pejora- 
tivno) brbljati, calumniare«, iterativ na -va- 
-la javati, samo s prefiksima, prema pf. 
lanuti, lanem (iz- se). Pridjevi na -av Vajav, 
poimenicen na -be m prema -ica laja'OC 
(ob-) prema lajavica (17. v.) = na -ka obla- 
javka, na -ce lajavce n (Kosmet) »1° pseto, 
2 D opako celjade«, na -ast Idjast. Postverbali 



lajati 



262 



lak 2 



laj, gen. laja (18. v., jedna potvrda, Kava- 
njin) i laja f (Vetranie) nisu usli u jezik. Apstrak- 
tum na -ei lavez pokazuje v mjesto _/' od *lajes, 
koje nije nigdje potvrdeno. Ostale se izvede- 
nice prave od dviju osnova laj- i lav-. Od prve 
je jos radna imenica na -lac, gen. -aoca lajalac 
prema f lajalica, upravo poimenicen part. perf. 
akt. •— augmentativ na -otina lajotina (Istra) 
= lajotina m, f = na -us (upor. gladus) lajus, 
gen. lajusa (Istra). Na -ka lajka f (narodna 
zagonetka) »nesto sto laje«. Od lav-: lav f 
(16. v., Dubrovnik) = lava f (16.). Ti apstrakti 
dobiveni su od lavez ispustanjem sufiksa -ei 
Radna imenica na -tc lavac, gen. -vca (Stu- 
lic) »brbljavac«, denominal na -iti laviti »brb- 
ljati», deminutiv na -kail lavkati, -cem, od 
lajati. Osnova lav- je samo hrv.-srp. Nastala 
je zamjenom / > v kao u rukovet < *rukojet 
i kao oscilacija u toponimima Lojisce za Lo- 
viste (Dalmacija), Motajica za Motavica. U 
nasim tekstovima pisanim crkvenim jezikom 
lajanje znaci »zasjeda, busija«. Znacenje te 
rijeci ocuvano je jos (na -kati) u ces. lakdra i 
lakac u oba luzicko-srp. U nas je propala zbog 
homonimije sa lajanje »lavez«. Balticke se 
paralele razlikuju od praslav. time sto nemaju 
rasirenja -ja-: lit. loti, lot. lat »lajati«. Ie. 
korijen */a- oponasa zvuk. Onomatopeja je. 
upor. lat. lamentare, kod nas internacionalna 
rijec lamentirati. 

Lit.: ARJ 2, 604. 4, 214. 215. 5, 876. 877. 
878. 899. 927. 8, 381-382. Elezovic 1, 224. 
Miklosic 158. 427. SEW 1, 686. 687. Holub- 
-Kopecny 199. Bruckner 305. WP 2, 376. 
Traminomi 148. Mladenov 271. Vaillant, 
RES 22, 190. Scheftelowitz, KZ 56, 173. 
209. Obnorskij, ZSPh 4, 260. Hirt, PBB 23, 
334. GM 240. Bolsacq 550. 

lajbac, gen. -pea m (Bosanska Krajina) = 
lajbak, gen. -aka pored lajbac, gen. -aca (ZK, 
Lika) = lajbic (Vodice) = lajbek pored -ec 
(hrv.-kajk.) = slov. lajblec »prsluk, krozat 
(Dalmacija), fermen«. Od njem. deminutiva 
Leibel -- = fr. corset < lat. corpus > corps + 
deminutiv -ittus > -et > krozat. Interesantna 
je zamjena njem. deminutivnog sufiksa -el > -be. 

Lit.: ARj 5, 877. Ribaric, SDZb 9, 162. 
SEW 1, 717. 

lajha f (glagoljski rukopis, 15. v.) »prijevara«. 
Radna imenica na -ar lajhar (hrv.-kajk.) 
»varalica«. Apstraktum na -arija laj harija f. 
Denominali na -atilajhati, -am (15. v.) »varati«, 
na -anti lajhariti, -im. Nalazi se jos u slov. 
i ces. Od srvnjem. leichen, leichoere »isto«. 

Lit.: ARj 5, 877. Miklosic 159. SEW 1, 686. 



lajno n (Istra, cakavci) = lajan, gen. -jna 
(15. v.) = lanje (gusklno ~, Miklousic, 1821), 
sveslav. i praslav. *lajbno, »pogan (goveda), 
balega«. Od juznoslavenskih jezika jos u slov. 
i bug., u hrv.-srp. potisnuto od sinonima 
balkanskog podrijetla balega (v.). Pridjev 
lajnen (16. v., Dubrovcani). Prvobitno je prid- 
jev na -bn poimenicen u m. i sr. rodu od ie. 
korijena *lei- »mazati«, u prijevoju *loi- : *loi* 
Ino »ono sto se slijepilo«. Upor. sanskrt. 
loyale »lijepi se«, stprus. laidis »glina«, lat. 
Umus »blato« i njem. Leim. 

Lit.: ARj 5, 878. Miklosic 159. SEW 1, 
687. Holub-Kopecny 201. Bruckner 306. Mla- 
denov 269. 

lajt m (ZK, ZU, Banija) = Idjt (slov., Bela 
krajina) »velika vinska bacva«. Deminutiv na 
-ic lajtic (Samobor) = /d/r/c (slov.). Od srvnjem. 
Leite f, Leitfass. 

Lit.: ZbNZ 17, 20. Pletersnik 1, 497. Skok, 
ASPh 33, 364. Weigand-Hin 2, 52. 

lak' m (japanski ~, kitajski ~, Sulek), inter- 
nacionalna rijec koja je prodrla preko njemackog 
u nase gradove u 19. v., = laka f (Marulic) < 
tal. lacca »vrsta pokosta. od smole«. Podrijet- 
lom iz sanskrt. laksa »naziv bezbroja kukaca 
cocca ilicis, od cega se dobiva«. Sanskrtska 
rijec je brojnik 100.000. U Evropu je doslo 
preko perz. iakk, lak, odatle njem. Lack, a 
odatle opet k nama. Slozenica lakmus m (Su- 
lek) »crvenkasto-plava biljna boja« je njemacka 
rijec koja sadrzi u drugom dijelu nizozemsko 
moes = njem. Mus »kasa, jer se bilje svari 'u 
debelu kasu da se dobije boja. Denominali 
na -ovati lakovati . = na -irati lakirati. 



Lit: ARj 5, 882. 
Weigand-Hirt 2, 4-5. 



Lokotsch 1295. 



lak 2 (Vuk) pored lagak, sveslav. i praslav. 
pridjev *lbgokb, »levis, facilis (protivno tefak, 
v.)«, obrazovan sufiksom -tk (kao sladak), 
od praslav. korijena hg- > lag-. U kompara- 
tivu se gubi sufiks: laglji pored laksi, polaksi 
i Marulicev prilog klanje (dva puta) < *lahnje 
(s metatezom i gn > hn). Docetno -k u lak 
nastalo je iz gk > hk. Deminucija je bogato 
razvijena: na -altan > -an, -ahna lagahan 
(15. v.) > lagaan ■> lagan, s apstraktumom 
lagahnost f i prilogom poldgahno, na -ahat, 
-ahta lagahat (16. v., cakavci), na -asan, -asna 
lagasan (18. v.), na -bk lagacak, -cka (Vuk) = 
(sa k mjesto g analogijom od lak) lakacak, 
-cka (Kosmet), na -acak, ocka lagacak (Srbija), 
na -uhan, -uhna laguhan (Vuk, Hercegovina = 



lak 2 



263 



lakat 



(sa hwi > n) lagun, na -uSan, -usna lagiisan 
(Vuk) = lagiisan (ZK). Apstrakta na -yhi: 
lagmja f (cakavski, takoder prezime, Istra) = 
laginja (Vodice) »polaksanje, polastica« (pro- 
tivno teginja, ZK) = stcslav. lagyiii, na -oca 
lakoca (17. v.), na -ota potvrden u pridjevu 
lakatan (olakotna okolnost) i u denominalu pf. 
lakotiti (iz-, o-, ob-) prema impf, na -va- 
izlakoclvatl, -kocujem, -civam (Dubrovnik, 
Stulic); olakotan moze se tumaciti i od ola- 
koc'an, -ena prema tn < en. Apstraktum na 
-ina od komparativa laksina (17. v.) »lakoca« = 
lahuna = (sa ks > kc) lakelna (15—17. v.). 
Apstraktum na -si (upor. vlast) lakost f (iu 
drugim slavinama) pored *last, koji je po- 
tvrden samo u pridjevskoj izvedenici na -bn 
lasan, lama, komp. laSnji (Kosmet) i u pri- 
logu i lasc'u (Crmnica) »s lakocom«. Praslav. 
korijen hg- poimenicen je na -be u lafac, 
gen. lasca (Buzet, Sovinjsko polje) »drvca na 
prednjem i zadnjem kraju samara da bi iz- 
medu njih teret lakse i ljepse stajao«. Od 
lak je lakac, gen. -kca (Crna Gora, Vuk) = 
na -it latac, gen. -Ud »covjek brz na nogama« 
(takoder prezime). Upor. komp. prilog laze = 
lazj »lakse«. Od imenice *hga u drugim sla- 
vinama u stcslav. lokatlvu Lbee nastadose (kao 
u tribe = trijebe mije) ces. nelze i polza »korist« 
(Obradovic) u crkvenom jeziku, u narjecjima 
pridjev na -bn u sr. r. laz.no (u nimam ~ ZK, 
cakavci 16. v.) »nemam vremena« = m mi 
lazno (Cres, Krasic, Hrvatska) = lezno (Omi- 
salj) = lozno (Dobrinj i na Krasu) = (Zo- 
ranic) nalazno »na dokolici, na tenani«. Odatle 
poimenicen sr. r. lazno (Istra) »otium«, m 
pi. lazni (dva Dubrovcanina, 16. v.). Prilozi: 
lako, lagano, polako, polagano, odatle na -lea 
polakica (Kosmet) »sporo zensko celjade«, 
deminutiv polagacko (Kosmet) = palacko, po- 
polako, najlak, ponajlak, polagigano, polaga- 
cice, lakom (Vuk Boka) »umalo«, slaka (ZK) 
»jeftino«, odatle pridjev slak (ZK) »jeftin«. 
Denominali: inhoativ na -nuti lagnuti, -nem 
(ugarski Hrvati, Jacke) = laknuti, laknem 
(Srbija, Sapcanin) »postati lakim« = (sa gn > 
kn > hn, upor. lahka) odlahnuti pored odlaknuti, 
odlakne = laknuti (Piva-Drobnjak) = (sa 
hn > n) odlanuti, odlane. Denominal na -ati 
tvori se od komparativa laksi: laksati, -dm 
(18. v.) (o-, ob-, od-) = laksati prema itera- 
tlvu na -va- -laksdvatl, -laksavam sa citavom 
leksikologijskom porodicom oblaksaj, oblak- 
salac prema -Ilea, oblaksavati, oblaksavalac itd. 
i s postverbalom laksa f (18. v.) »oblaksava- 
nje«, rasirenim na -lea olaksica (ob-, po-), (sa 
ks > kc) lakcati, -dm (16. v.) pored oblakciti. 



Pridjev lak kao prvi elemenat veoma je ra- 
siren u slozenicama od sintagmi: lakonog 
(Stulic), lakoruk (Sulekov neologizam), lako- 
kril, odatle vila lakdkrilka, lakosrd (Srbija), 
lakouzd, lakomislen, s apstraktumom lakb- 
mislenost, lakouman, odatle lakoumnost, lako- 
vjeran (18. v.), odatle lakovjernost. U baltic- 
koj je grupi praslav. korijen hg- zastupljen 
nazalnim infiksom i sa E mjesto b: lit. lengvas, 
lengvus »lagan, spor, blag«, lot. liegs »lagan, 
leicht«. Ie. korijen *leguh- nalazi se u arijskoj 
i evropskoj grupi: lat. levis. Prema gr. fkayvc, 
predstavlja hg- nisticni prijevojni stepen. 
Praslav. je inovacija dodatak sufiksa -ko prema 
sufiksu -to u arb. leh, lehete »isto« i njem. 
leicht, sanskrt. raghii- »lak, brz, neznatan«. 
Prilog polagano izgledao je Mlecanima karak- 
teristican za nase Hrvate iz Dalmacije. Odatle 
polegano u sjevernotalijanskim narjecjima, jed- 
nako kao i greben za skolje. U Dubrovniku 
olaksati zamijenjen je romanizmom iz starog 
dalmatskog od(d)llbati < *adlevlare > fr. 
alleger. 

Lit.: ARj 3, 627. 5, 878. 873. 874. 875. 
882. 891. 884. 887. 931. 7, 371. 413. 8, 382. 
383. 385. 554. Mazuranic 586. Mileticy. SDZb 
9, 407. Vukovic, SDZb 10, 390. Elezovic 
1, 352. 355. 357. 2, 97. Maretic, Savj. 11. 
Vusovic, NJ 1, 118-119. ASPh 11, 448. 
Tentor, JE 5, 212. Ribaric, SDZb 9, 163. 
Miklosic 163. SEW 753. Holub-Kopecny 201. 
Bruckner 293. WP 2, 426. Trautmann 158. 
REW 6633. ' Gorjajev 183. Lewy, IF 32, 
163. Osthoff, IF 4, 270. 27, 169. Mikkola, 
RSJ 1, 16. Hujer, LF 42, 21-23 (cf. JF 3, 
227. RSI 8, 291). Boisacq 238-239. GM 
239. Zubaty, NR 10 (cf. Ub 12, 290). WP 2, 
427. 

lakat, gen. lakta m (Vuk) = lakat, gen. 
lakta (Kosmet) = lakat (ZK) = (sa meta- 
tezom) latak, gen. -tkd (18. v., Martie), balto- 
slav., sveslav. i praslav. *olkUb, po deklina- 
ciji i, »1° naziv za dio tijela, nr\jv<;, 2° naziv za 
primitivnu mjeru duljine«. Na -be laktac 
»1° biljka, polj. lokietka, 2° Laktec, hrv.-kajk. 
toponim (Zagreb)«. Na -ar laktdr, gen. -ara 
(Brae) »vise vrsta gusjenica, njem. Spanner«. 
Na -a! toponim Laktasi (Bosna); od sintagme 
dolaktas m »kozuh s rukavima samo do lakta«. 
Prilog u vezi: udarati laktom lakomice (mjesto 
-kto-). Denominal na -iti idaktiti (ruke u 
dzepove} (Vuk, narodna pjesma) »svezati ruke 
po laktovima«. Slog la- nastao je po zakonu 
likvidne metateze. Upor. polj. lokiec, rus. lo- 
kotb. Balticke paralele pokazuju dvije vrste ie. 
korijena, oik-: lit. uolektls = lot. uolekts, stprus. 
woltis pored stpms. na n alkunis = lit. alkiine 



lakat 



264 



laia 2 



= lot. elkuons elks. Rasirenje na H u baltickoj 
grupi doslo je na osnovu na u. Ista osnova 
bila je rasirena u praslav. na /, kao u lat. 
cap-ut, gen. -Ms. Tog rasirenja nema ni u 
jednom drugom ie. jeziku. Balticko rasirenje 
na n nalazi se jos u gr. coXevti »lakat« pored 
a\a^, lat. ulna, stir. = uilenn, got. oleina, 
stvnjem. elina, nvnjem. Elle, arb. Here, arm. 
ein »Riickgrat« pored olok' »Schienbein«. Pra- 
slavenska je inovacija izolirana. Mladenov 
uporeduje jos iz altajske jezicne grupe arsin, 
koje dolazi kod nas kao turcizam za mjeru 
duljine. Ie. je korijen *elei-, *lei- »savijati«, 
koji se na prijevojnom stepenu *el-, *ol ra- 
siruje formantima u, k, g, t. Isti korijen na- 
lazi se u lanita f pored lanito n < praslav. *ol- 
nita, »obraz, jagodica«, koje se nalazi u stcslav., 
rus. i kod nas u tekstovima pisanim crkvenim 
jezikom. 

Lit.: ARj 2, 604. 5, 882. 887. 891. 919. 
Elezovii \, 352. Miklosic 221. SEW \, 689. 
Holub-Kopecny 209. Bruckner 311. ZSPh 4, 
216. Vasmer, RSI 6, 177. Mladenov 269. 
Trautmann 202. WP 1, 157. Loewenthal, 
ZSPh 7, 407. Scheftelowitz, KZ 54, 244. 
Boisacq" 555. 1081. 

Lakijan m pored Jakijdn = Lakjan (Sipan), 
dubrovacki otocic u elafitskoj grupi, = 
Lichignana (prema raznim grafijama u his- 
torijskim spomenicima) < kllat. *Liciniana (pod- 
razumi insula ili villa), poimenicena pridjev- 
ska izvedenica z. r. na -anus od rimskog gen- 
tilicija Licinius. Ide kao dalmato-romanski 
toponomasticki ostatak (k pored i kao u ki- 
mak, v.) u red dalmatinskih toponima iz 
rimskog perioda kao Ugljan, Znjan, Bibinje. 
Upor. u juznoj Francuskoj Lezignan, u Sirmi- 
umu Thermae Licinianae i u Istri Liznjan = 
tal. Lisignano di Pola. 

Lit.: Jirecek, Romanen 1, 61. Skok, Slav. 
229-233. 

lakora f (Ston) »1° tvrdi vrh na mesu, 
2° kao kozica od sama mesa«. Augmentativ 
na -ina lakorina f »opnica oko misica i zlijezde, 
praeputium (Dubrovnik, Ston)«, sa deminu- 
tivom na -tea lakorinica »isto«. Posudenica iz 
arb. lekure = likme — Ikur f (Skadar) »Haut, 
Fell, Leder, Baumrinde, Schote«. 

Lit.: ARj 5, 889. GM 236. 

lakrdija f (Vuk) = lakardija (Dubrovnik) 
»1° (pejorativno) besposlica, trice, sala, 2° 
(danas, tako vec kod Suleka) dramatski komad 
zvan farce, njem. Posse, Possenspiel« = la- 



- krdija (Kosmet, Skoplje) »(neutralno) rijec 
(lakrdija starinska)«. Na -as lakrdijas, gen. -asa 
(Vuk) »koji zbija sale«. Prezime (muslimansko, 
Bosna) na -ic Lakrdic. Denominal na -isati: 
lakrdisati, -isem »zbijati sale« = lakrdisat 
(Kosmet) »1° (neutralno) razgovarati o ozbilj- 
nim stvarima, 2° zabavljati se razgovarajuci«. 
Balkanski turcizam onomatopejskog podrijetla 
(tur. lakirdi, od onomatopeje lak-, s kojom 
upor. ngr. Xakw »govorim« i nase lajati te 
tur. lanl-da-mak, »govoriti«, obrazovane su- 
fiksom -di) yl terminologije obicnog govora: 
bug. lakardija, arb. /a&era?7'»Unterhaltung«, ngr. 
Xcwpifitov — ^axepoiov. 

Lit.: ARj 5, 882. 891. Elezovic \, 353. 
Lokotsch 1297. Deny §§ 850. 858. Mladenov 
269. GM 236. SEW 1, 687. 

laksiti (subjekt sunce) u izrazu sunce laksi 
»ide blize zapadu«. Potvrda iz Podunavke 
(1848). Valjda se govori na istoku. 

Lit.: ARj 5, 891. 

lal (Vuk, narodna pjesma) indeklinabilni 
pridjev, epitet uz papuce, rasiren na -li laleli, 
takoder indeklinabilni pridjev i epitet za 
istu obucu (hercegovacka narodna pjesma) '»sa- 
ren, sarenkast« pored lala »saren« (narodna 
pjesma hercegovacka). Mozda srodno sa al 
(v.). Turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
la'l > tur. lal »rubin, crven«). 

Lit.: ARj 5, 892. Miklosic 160. SEW 1, 
687. Matzenauer, LF 9, 187. 

lala' f (17. v., Dubrovnik) = lale, gen. 
-eta n (18. v., Vuk) »1° tulipan« = lala, gen. 
lale (Kosmet) »2° otac, 3° (metafora) ime 
sto ga starije musko daje mladem 4° svaki 
covjek« = bijela lala »mlade zensko u govoru 
s mladim«. Pridjev na -in laltn, f -ina (Kosmet). 
Deminutiv na -ica lattea »tulipan«. Balkanski 
turcizam perzijskog podrijetla (perz. lala > 
tur. lale »tulipan«) iz terminologije srodstva, 
ovdje prema cvijetu: rum. lale »tulipan«, 
lalea, bug. lale, arb. lale-a »pere, oncle«, 
lalo-ua m »Vater, Grossvater, Vatersbruder, 
stariji brat«, cine, lala »ujak«, Illee »tulipe«, 
ngr. X&Xzq »tulipe«. 

Lit.: ARj 5, 892. 893. Elezovic 1, 353. 
Miklosic 160. SEW 1, 688. Lokotsch 1300. 
Matzenauer, LF 9, 187. Pascu 2, 146., br. 
689 i 690. 

lala 2 m (Vuk, narodna pjesma) u vezi lale 
i veziri »dvoranin«. Balkanski turcizam per- 
zijskog podrijetla (perz. > tur. lala »major- 



lala 2 



265 



lampa 



domus«) iz dvorske terminologije: bug. lala, 
arb. lale, ngr. k&Xac, »gouverneur«. 

Lit.: ARj 5, 892. Miklosic 160. SEW 1, 
688. Lokotsch 1269. GM 236. Pascu 2,146., 
br. 689. 

laloka f = laloga (16. v., jedna potvrda) = 
laluka (Vrancic) = lahka (Vodice, ZK), sve- 
slav. (osim bug.) i praslav., »celjust, vilica, 
kosijer kao dio tijela, 2° (dio rude) jezicac 
kojim se svrsuje ojic (Vodice)«. Pridjev na 
-bn lalocan. Sufiks i znacenja variraju u sla- 
vinama. U svim znaci »neki dio tijela*. U ie. 
jezicima ne nalazi se refleks koji bi posvema 
odgovarao. Bruckner i Machek pretpostav- 
ljaju udvojenu osnovu od lokati (v.). Matze- 
nauer uporeduje sa holandeskim lei f »lobulus«, 
letten pi. »Kehllappchen der Hahne«. 

Lit.: ARj 5, 893. Ribaric, SDZb 9, 162. 
Miklosic 160. SEW 1, 688. Holub-Kopecny 
198. Bruckner 306. Machek, LF 52, 109 - 

110 (cf. Ub 11, 465). Matzenauer, LF 9, 187. 

lama f (Budva, Dubrovnik, Crna Gora) 
»1° pleh, tenece, lim, 2° karika, pavta na 
puski (Crna Gora), 3° tenecni = limeni sud 
za kameno ulje, petroleum, 4° turpija, pila 
(Istra)«. Radna imenica na -ar < -arius lamar 
(Cavtat, Dubrovnik, neologizam, 19. v.). Na 
tal. -ino < lat. -inus lamin, gen. -ina m (Ra- 
cisce) »posuda za vodu«. Od tai. francuzizma 
lama < fr. lame < lat. > tal. lamina = lomnd, 
nepoznatog podrijetla. Odatle ngr. deminutiv 
Xauva xov xoutpexioij »canon de fusil« > arb. 
lanini f > nanul = navit (Gege) »Flintenlauf, 
Pistollenlauf«. Ovamo ide I'ima f (Vuk, Lika) 
»karika, pavta, lama«, lim m (18. v., Vuk, 
danas opcenito u knjizevnom jeziku, Dalmacija, 
Pavlinovicj narodna pjesma) »pleh,tenece«. Prid- 
jev na -ov liniov. Radna imenica na -ar: limar, 
gen. -ara (Dubrovnik, Cavtat) »spengler«. 
Denominai nalimati, -am pf. (narodna pjesma) 
»okovati limom pusku«, odatle nalimanka (na- 
rodna pjesma). Dva se problema postavljaju 
kod ovih varijanata. Zbog cega prijelaz iz 
femininuma u maskulinum? Vec je Budmani 
ispravno istakao zagonetku a > t' u naglasenom 
slogu. Ta zamjena sjeca na dalmato-romanski 
prijevoj tipa Kimp < campi (Krk), linp < 
lampa. Za nj nema potvrde u lamina. Prema 
dumna > duvna < domina ocekivali bismo mn 

111 vn, kad bi lim bio dalmato-romanski osta- 
tak; v. landa. 

Lit.: ARj 5, 894. 6, 93. 94. I, 419. Budmani, 
Rod 65, 164 GM 231. SEZb 13, 185. Matze- 
nauer, LF 9, 187. REW* 4869. DEI 2155. 
2156. 



lamariii, gen. -ina (Perast) [< mlet. la- 
marin »lim, pleh« < lat. lamlnaj. 

Lit.: Brajkovic 16. Pirana 498. Rosamani 
523. 

lamba f »zlijeb na stupu u koji ulazu daske 
od hambara (Slavonija?)«. Denominal na -iti 
lambiti, -im »graditi lambu«, zalambiti dasku 
na krovu (Radevina). Balkanski turcizam 
(tur. lambd) iz terminologije gradevinarstva r 
rum. lamba »Einschnitt, Falze«. 

Lit.: ARj 5, 894. Lokotsch 1303. 

lambik (17. v.) = lamblk m (Rab, Buzet, 
Sovinjsko polje) = linbik (Bozava) »kotao za 
pecenje rakije«. Evropski arabizam (ax.'anblq) 
upravo grckog podrijetla (d|xfk|, gen. - txoc, 
»posuda«); /- je ostatak arapskog clana koji se 
jos vidi u tal. alambicco (13. v.) pored lambicco, 
limbicco. 

Lit.: ARj 5, 894. Kusar, Rad 118, 22. 
Cronia, ID 6, 113. REW 3 442. DEI 105. 

lamb ura f (Prigorje, Posavina) »lonac u. 
kojem se kiseli (grusa) mlijeko«. Usp. Idbura. 

Lit.: ARj 5, 894. 

lamentat se, -am impf. (Bozava), od 
lat. > tal. lamentare, internacionalno na 
njem. -ieren > -irati lamentirati, -entirdm 
(hrvatski gradovi) = lamantirati (sjeverni ca- 
kavci). 

Lit.: ARj 5, 893. Cronia, ID 6. DEI 2155. 

lamnja f (Vranja) »1° azdaja sto jede ljude 
(Leskovac), 2° riba koja je progutala Jonu 
proroka« = lama f (16. v., jedna potvrda, 
m < mj nejasno) »vjestica, coprnjica«. Bal- 
kanski grecizam (gr. Xa^iia > lat. lamia 
»pesce vorace«, od XauoQ, > tal. /am/m/m): 
bug. lamia, arb. lamje »Gespenst«. 

Lit.: ARj 5, 894. Miklosic 160. SEW \ 
688. Mladenov 270. Boisacf 553-554. DEI 
2155. Vasmer, GL 88. 

lampa f (Dubrovnik, Cavtat, Cilipi, Rab, 
Korcula, sjeverzapadni krajevi, Hrvatska, ZK) 
= slov. lampa = lanpa (Dubrovnik) = 
bug. lamba (< ngr.) »svjetiljka na petrolej, 
fenjer«. Deminutiv na -ica la-npica. Od njem. 
Lampe ili tal. lampa < fr. lampe. Ovamo 
hrv.-kajk. i slov. lampdsm < madz. lampas < 
gr. ka^nac,. Pridjev na -in lampin. Augmen.a- 
tiv na -ina lampina (Istra). Obje od lat. lam- 
pada (upor. mlet. Idmpedd) = tal. lampada 
< ngr. Xa|XJT&6a < stgr. Xaujrdc,, gen. -na- 



lamp a 



266 



lanca 



80c, koje je balkanska rijec: lambada f (u 
crkvenom jeziku, bug.) »kandilo, svjetlost 
u crkvi«, lampada (18. v.) »isto«. Upor. arb. 
llambadhe = tal. deminutiv na -ina lanpa- 
dina f (Dubrovnik, Cavtat) »elektricna svje- 
tiljka«. Denominai na -ati lampati, -am impf. 
(16. v., Sibenik) = liinpati (Dubrovnik) = 
lampdt (Bozava, Rab, Mah'nska, Pag, Hvar) = 
lanpat (Bozava, Cres), krckoromanski lanpua 
»sijevati, lampeggiare«, part. perf. kao pridjev 
zldmpan (Rab) »vjetrenjast«. Od kslat. > 
tal. lampare. Postverbal lamp (Vetranie) = 
lanap, gen. Idnpa m (Dubrovnik, Cres) = 
lanp (Bozava) = lamp (Hvar: lamp oka »tren 
oka«) »blijesak«. Odatle deminutivni toponim 
Ldmpii (rt, Hvar). Odatle na -avica prema 
sijevavica: lanpavica (Potomje) »isto«. Ovamo 
jos toponim Lampesa f (Hvar, uvalica iza Gra- 
cisca prema Starom Gradu), koji sadrzi mozda 
lat. pridjevski sufiks -tcea (se. vallis}. Ako 
je tako, taj je toponim dalmato-romanski 
leksicki ostatak. 

Lit.: ARj 5, 894. 896. 899. Pletersnik 1, 
498. Kusar, Rad 118, 20. 25. Zore, Rad 114, 
234. Crania, ID 6. Miklosic 160. SEW 1, 
689. Mladenov 270. REW 4870. GM 232. 
Banali 2, 200. DEI 2156. 2157. 2158. Vasmer, 
GL 88. 

lampuga f (Dubrovnik, Zore) = lampuga 
(Muo) »morska riba stromateus iiatola«. Od 
lat., cf. lampuga (Nizza), lambuga (Tarent), 
sic. alampuca, lampuca (Napulj), prema Bat- 
tistiju od gr. pridjeva Xaujtaooijxoc, »che ha 
fiaccole«, od Xaujictc,, gen. -dSoc,. 

Lit.: Zore, 50, 524. Skok, ZRPh Tud. 12. 
DEI 2159. 

Ian, gen. Idna m (Vuk)., ie., baltoslav., sve- 
slav. i praslav. (*hm>), »linum, ceten, predivo«. 
Pridjevi na -en: stcslav. hnem, = lanen (ta- 
koder i u drugim slavinama), na -ov lanov 
(17. v.). Deminutivi na -bk: lanak, gen. 
lanka (ugarski Hrvati) »1° Ian, 2° nekakva 
trava koja raste po njivama (Kosmet, takoder 
toponim A «, na -ne lancac — na -cic lancic 
»biljka linaria« = na -ika lanika »1° isto« = na 
-uga lanuga = slozenica (od hnbni) lanilist. Na 
-ika lanika (17. v., Barakovic) »2° laneno platno«. 
Na -ar lanar, gen. -ara m prema f lanarica 
»covjek, zena, koja se bavi lanom«. Slozenica 
od sintagme lanprelja f (dubrovacka poslo- 
vica, i danas). Glas a je nastao iz palatalnog 
poluglasa b. Ostaje i u deklinaciji, jer je kod nas 
moguca pocetna grupa In, ali upor. ces. i 
polj. len, gen. Inu, rus. len, gen. Ina. Madzari 
posudise len, lenaros. Poluglas 6 nastao je iz 



f j kako se vidi iz baltickih usporednica: lit. 
linai = lot. lini »Flachs«, stprus. Unno. U 
drugim ie. jezicima i je u prijevoju duljine 
f: lat. h'num, kimr. Ilin, arb. // - nl, gr. Xivov, 
stvnjem. h'n, nvnjem. Leinen. Refleksi se 
nalaze samo u evropskoj grupi, ne u arijskoj, 
kako bi se ocekivalo prema tvrdenju da ta 
kulturna biljka potjece sa Istoka, .iz mocvara 
nilskih, iz Araxesa, Phasia itd. Machek je 
stavlja u pred-ie. supstrat, s podrijetlom sa 
Istoka kao konoplja (v.). 

Lit.: ARj 5, 895. 899. 896. Elezovlc 1, 

354. Miklosic 178. SEW 1, 754. Holub-Ko- 

pecny 202. Bruckner 295. Trautmann 162. 

WP 2, 441. Mladenov 212. Machek, LP 2, 

158. Boisacq 582-583. 

lanac, gen. -nca m (17. v., Vuk) = lanac, 
gen. lanca (ZK) »1° veriga, catena, 2° (mjera 
za povrsine) jutro, ral f, dan (oranja), jugerum«, 
bug. lanec. Prvo znacenje dolazi u sjevernim 
slavinama sa sufiksom -uch ces. lancuch, polj. 
lancuch. Madzari posudise lane u oba znacenja, 
Rumunji lant, deminutiv lantisor, -usor, lantui 
»fesseln« u znacenju 1° pored cega i lancuh, 
-ug »veriga«, zacijelo iz poljskoga. Znacenje 2° 
stoji zacijelo u vezi sa ces. Ian i polj. Ian »od- 
redena povrsina zemlje«, ukr. i rus. Ian 
»Ackerland«. Rumunji posudise i taj poljo- 
privredni termin Ian, pi. lanuri »Ackerfeld«, 
deminutiv lanisoard, iz cega izlazi da je posto- 
jala i u juznoslavenskom. Oblik lanac je prema 
ces. Ian ocit deminutiv na -tc, odatle novi demi- 
nutivi na -bk lancek (hrv.-kajk.), na -be lancee 
(18. v., hrv.-kajk.) = na -cic lancic (Vuk, 
17. v.) »verizica«. Postoji i toponim Lancug 
(Mohac). Znacenje 1° Miklosic objasnjava 
sa srvnjem. Ian, lanne »veriga« i stcslav. Ianb- 
cugt. Zbog docetka -cugl, koji se nalazi i u 
biocug i be/enzuke, Budmani pomislja na tursko 
vrelo. Tada dakako ostaje neobjasnjena osnova, 
osim ako se ne misli na ispadanje be- u belen- 
zuke, za sto nema objasnjenja. Uzimlje se u 
pomoc i njem. slozenica *lannzug, koja nije 
potvrdena kod Nijemaca, nego kod Slavena, 
ako je supozicija ispravna. To bi bio izoliran 
slucaj kod slavenskih germanizama; lan(ri) u 
znacenju »Ackerfeld« tumaci se kao posudenica 
iz njem. Lehen. To tumacenje ne objasnjava 
e > a. 

Lit.: ARj 5, 895. Miklosic 160. SEW 1, 
686. Holub-Kopecny 199. Bruckner 306. Mla- 
denov 270. Jagic, ASPh 3, 751. Tiktin 888. 

lanca f (Lastva) »1 ° koplje, sulica, drvo na 
kojem stoji zastava, 2° (metafora) Iantina, 3° 
mala lada (Kacic)«. Tal. deminutiv na -etta < 



lanca 



267 



lani 



vlat. -itta, lanceta (Potomje) »silo«, upor. 
polj." lanca = lanca (17. v., Bozava, Du- 
basnica) »koplje, sulica, ostilj na kojem su 
osti« = slov. lanca »Lanze«, upor. ces. lance = 
(a > o) lonca (Ugljan) »drzak od zastave« = 
slov. -lonca (1607). Starija posudenica je 
stcslav. Icsla = rus.-cslav. luha, lusca sa an 
pred suglasnikom kao u sanctus > sut. Od 
lat. lancea > tai.'lancia, lama, prema Battistiju 
iberskog podrijetla, upor. gr. K6y%r\. Rijec je 
zapadnoevropska, njem. Lanze, engi. lance, 
ngr. ^ayxia. 

Lit.: ARj 5, 896. Crania, ID 6. Pletersnik 
1, 499. 530. REW* 4878. Uhlenbeck, PBB 
26, 302. Hirt, PBB 23, 334. Boisacq 586. 
SEW 1, 740. DEI 2160. 2165. 

lancana f (Rab, Bozava) = lancana (Ra- 
cisce) »(brodski termin) konop za vezivanje 
velike lade«. Od tal. alzaia »fune in cui si 
trascina una barca contra la corrente d'un 
iiume«, sjeverno-tal. anzana = (sa srastenim 
clanom) lanzana, pridjevska izvedenica na 
-arius helciaria (se. funis), od lat. helcium od 
gr. t,Xma »vucem«, unakrsteno sa *altiare > 
tal. alzare i sa / > n kao u montone < multane 
i promjenom sufiksa -ara > ana. 

Lit.: Kusar, Rad 118, 23. Crania, ID 6. 
REW* 4099. DEI 148. 

lanci, gen. lanaca m pi-. (16. v., Dubrovnik, 
uz Alemani, u maskerati). Od njem. Lands- 
knecht (15. v.), kracenjem preko tal. lamo < 
lanzichenecco (16. v.). 

Lit.: ARj 5, 896. DEI 2165. 

landa f (17. v., Mikalja, Belostenec, Stulic, 
Kavanjin: jedna mala landa kruha; Fuzine: 
landa kruha) »kriska, filja = hvjela = hvila, 
iila, rezanj«. Deminutiv na -ica landica (Istra). 
Denominai na -ati landoti, -dm impf, »dijeliti 
na lande«, iterativ na -va- razlandavati »cije- 
pati na dijelove«, apstraktum na -anje landanje 
n. Upor. u Bergamu terra lameda, len lamed, 
od lat. lamina; landa je, prema tome, ako je 
ispravno ovo uporedenje, dalmato-romanski 
ostatak od lat. lamina prema tipu disimilacije 
m - n > m - d. Moguce je i unakrstenje s 
istoznacnim klunda < columna > tal. colonna. 
V. lama i lima. Nalazi se jos u arb. lande 
»Scheibe, Schnitte«. 

Lit.: ARj 5, 896. REW 4869. GM 336- 
237. Matzenauer, LP 9, 187. 

laudati, -am impf. (15. v., Marulic, Vuk) 
»tumarati, vrljati« = landoti se (Dubrovnik) 
»hoditi bez potrebe po zimi«. Rijec landiste < 



plandlste (v.) (Crna Gora) izgubila-je p zbog 
unakrstenja s tim glagolom. S umetnutim r 
poslije dentala landrat, -am (Kosmet) »tuma- 
rati«, u Frankopanovoj Trumbiti (Gradja 8, 
228): (svecenici) landraju (s puskam i oruz- 
jem). Na -avac, gen. -avea landravac (ZK) 
»lutalo, Herumschlenderer«, slandrdt (ZK) 
»zgaziti«. Drugo znacenje imaju: landdt, -am 
(Kosmet) (sas svecom, subjekti resa, kosulja, 
rukavi) »leprsati se, lelujati se, ici onako amo- 
tamo, da se zbog vjetra odjeca leprsa«, landoti 
s kin (Vodice) »vladati nekim, drzati nekoga 
na uzdi«, landoti se »vladati se« (Vodice) i 
landati, -am (objekt dijete, Dubrovnik) »biti 
po straznjick.Usp. i landati, -dm impf. (18. 
v., Vuk) (iz-} »svasta govoriti, brbljati«. Prid- 
jev na -av: landav (Vuk) »garrulus«. Na -arati 
landarati, -dm (Vuk) »garrire«. 

Lit.: ARj 5, 897. Elezovic 1, 334. Krcek, 
ASPh 31, 626. Ribaric, SDZb 9, 162. 

landra f (Vuk, Srijem) »tanka kozica na 
salu« = lantrnja (hrv.-kajk.) »isto«. Od madz. 
lanterna. 

Lit.: ARj 5, 897. Strekelj, DAW 50, 36. 

hindi in, gen. -ina m (Brusina, Dubrovnik, 
Cavtat, Konavli) »ardea cinerea, ciconia nigra, 
Schwarzer Storch, roda«. Zacijelo od tal. 
ardea (15. v.) < gr. epcoStoc, > roda, germ. 
haigiro > tal. alrone, fr. heron, sa srastenim 
clanom i tal. deminutivnim sufiksom -ino <, 
lat. -Tnus i umetnutim n pred dentalom. Na" 
zalost nema potvrda za to izvodenje u talijan- 
skom. Cini se da ide ovamo i sakrta = saketa 
»ardea purpurea«, na -ar saketar »circus aeru- 
ginosus«, ako je izopaceno tal. sgarzetta, 
scarzetta, arzetta < spanj. garza i tal. demi- 
nutivni sufiks -etta < lat. -itta. 

Lit.: ARj 5, 897. Zore, Tud. 12. Hirtz, 
Aves 251. DEI 278. 

lani (ZK) = lani - lani (Kosmet) = 
lani (Dubrovnik) = lanih pored lanik (Crna 
Gora, -ih mjesto -j po analogiji genitiva 
plurala) = lane pored lane (Istra, analogijska 
zamjena lokativnog -/' sa -e), praslav. prilog 
(*olni < ie. *ol-nei) »anno elapso«. Pridjev 
na -ski lanski — lanjski (nj mjesto n kao u 
stranjski, v.) = lanjski pored Idjnski (Kosmet) 
(i u drugim slavinama). Kao onomadne »ovih 
dana« moze taj lokativ dobiti preda se i \Be- 
rnenski instrumental bnomlani »pred dvije 
godine«. U Kosmetu poldni. Slog la- nastao je 
po zakonu likvidne metateze. Upor. polj. 
fora. Prema Meiliem slozenica je od zamje- 



tani 






nickog korijena *al-, *ol- (upor. lat. alius) 
»onaj« i od imenice *en »godina« kao lit. pernai 
paralelno sa gr. Jiepuoi. U prasrodstvu je 
s lat. olim. 

Lit.:' ARj 5, 900. Elezovic I, 352. 2, 97. 
Miklosic 221. Holub-Kopecny 210. Bruckner 
312. WP 1, 84. Trautmann 1. Mladenov 270. 
Meillet, Zbornik Hrusevskoga, 1928. (cf. RES 
9, 131). Rozwadowski, IF i, 268. 

lanta f (Buzet, Sovinjsko polje) »1 ° sta- 
klena ploca, 2° krilo od prozora«. Sa srastenim 
(aglutiniranim) clanom od tal. anta = furl. 
ante i »stipite della porta o della finestra«, 
mlet. lanta < lat. ames, amite, bolje anta f, 
Ovamo intela f (Dubrovnik, Zore) »staklena 
vrata, obicno dvostruka«. Upor. tal. deminutive 
na Korsici antula, antila (Irpino, Kampanija) 
»Flugeltur«. Glede an- > in- upor. intijerna 
(v.), linterna (Kalabrija), incefo; intela je 
zacijelo iz dubrovacko-romanskoga. Lat. antae 
je prema Ribezzu pred-ib. rijec, koja stoji u 
vezi sa ocv-touxh (Sicilija, Tarante) »pali, pa- 
lizzata«. U vezi je s torn osnovom lat. ter- 
min antemna »trave della vela«, koji se 
ocuvao bez asimilacije sufiksa -mna u dubro- 
vackom otijemna (Vetranie), inace u ostaloj 
Dalmaciji s asimilacijom mn > nn, koja je 
vec latinska antenna (internacionalno), sa sras- 
tenim clanom Iantina (16. v., Dubrovnik, 
Mljet, Racisce) = Iantina (Bozava, Cres, 
Budva, Lepetane) < tal. I'antenna — lantena 
(Istra, 17. v.), deminutiv na lat. -ellus > -el 
Iantine (Bozava). Ovamo ide i izvedenica na 
lat. -aus od deminutiva na -icellus: lantizo, 
gen. -zala (Mljet) »1 ' zadnji kraj jedra uz 
lantimi, 2° vrh Iantine«, punta od lantizala. 
Slog -ni- ispao je zacijelo zbog kracenja i 
disimilacije. 

Lit: ARj 9, 170. DEI 217. REW 419. 
492. FEW 87. Rohlfs 415. Ribezzo, Onomas- 
tica 2, 44. Skok, Term. 1. Macan, ZbNZ 29, 
213. Cronia, ID 6, 113. 

lantisk m (Rab, Bozava, Molat) = (za- 
mjena docetka -isk domacim sufiksom) lantic 
(narodna pjesma istarska, an < en upor. 
Idncun) »trislja, pistacia lentiscus«. Od tal. 
lentisco, lentischio < lat. lentlscus, mediteran- 
skog podrijetla. 

Lit.: Kusar, Rad 118, 18. Cronia, ID 6. 
REW* 4982. DEI 2202. 

laor m (narodna pjesma, Petranovic) = 
laur (16. v.) = lavor (18. v., takoder slov.), 
odatle na -ika lovorika, = lovor, gen. -ora 
(16. v., dalmatinsko primorje), odatle lovorika 



= lovorika (Lastva) »vrsta grozda elipticasta 
zrna, ni bijela ni crna«; Pod lovoriku (ribarska 
posta, Muo). Taj oblik je postao danas opce- 
nit u knjizevnom jeziku. Pokazuje veliku lek- 
sikologijsku porodicu: deminutivi lovorac, gen. 
-orca, lovorak, gen. -orka (16. v.), lovorcac, 
lovorcic, lovoric. Pridjevi na -ov lovorov, 
poimenicenje lovbrovina, na -hn > -an lovo- 
ran (16—18. v., gaj, kruna, drvo, vljenac), 
poimenicenja lovbrnica (Vuk) » 1 ° plod, 2° 
vijenac«, toponim Lovorno; lavorasi, lo- 
vorav, lovorikov, lovorikovina, na -bsk lovorski. 
Na -ik lovorik. Na -iste lovoriste. Na -je Idvorje, 
Lovorlcje (Risan). U pastorali licna imena 
Lovorko m prema f Lovorka. Odbacivanjem 
pocetnog /- shvacenog kao romanski clan, 
proteza /-: javor (dalmatinski pisci, Ranjina, 
Lucie, Kuhacevic), odatle javorika (16. i 18. 
v., slov.), javornica (Sulek) = (v > b) lobb- 
rika (18. v., pisac Bosnjak) = lovarika f 
(Belostenec, Stulic), odatle lovariste, pridjev 
lovarican = (stezanje, haplologija ovo > o) 
lorika (18. v., Tivat) pored rolika (metateza, 
ibidem), toponim Lorojk (Spic) < *lovorik = 
lavrika (Vodice, Istra, upor. bug. pridjev 
lavrov od lavar, upor. rus ; lavr). Ovamo 
mozda lavranke (Primorje, Sulek) »tresnje«. 
Postoji jos nejasno lavra (18. v., upor. lafra 
u Kalabriji), jer se moze shvatiti, kako is- 
pravno kaze Budmani, kao Lavra (v.), pridjev 
lavrov (Milicevic). Sa a > e levorlka (Muo), le- 
vornica. Sa v > g preko y (upor. ajdguru u juz- 
noj Italiji) jagorika (Cres) = (sa d-) davorika (ni- 
je potvrdeno u narodnom govoru, nego kod mo- 
dernog pisca; ne zna se gdje se tako govori). 
Sa lat. sufiksom -etum, koji odgovara znacenjem 
nasem -ik ili -iste lat. lauretmn > Lovret 
(Split, takoder za tal. Loreto kod Belostenca), 
na lat. -iana Lauriana > Lovran (Istra). 
Kako je oblik javor homonim sa javor »drvo 
acer«, Kacic upotrebljava gusle lavorove mjesto 
gusle javorove. Ovamo ide jos slozenica lorber 
(Belostenec, Stulic) = slov. lober = labor 
(ZK) = (disimilacija r — r > m — r) lumber 
(istrocakavski) = lumber (Rijeka) = lombra 
(slov., Prekomurje) = (isto snj — r) slov. lojber 

< stvnjem. lorberl, nvnjem. Lorbeer, koje je 
u drugom dijelu prevedenica od lat. sintagme 
laurl bacca > tal. orbacca, odakle opet una- 
krstenjem njem. Lorbeer i talijanske rijeci slov. 
lorbek, gen. Urbega m. Ishodiste je lat. laurus, 
koje odgovara gr. Saupefa, a koje je opet prema 
Battisti-Alessiju u vezi s mediteranskim *dauru- 
pored *tauro- »pecina, brdo« (upor. panonski 
toponim Taurunum, danas Zemun, perz. Tabn's 

< Taurus), tal. allbro (al- od srastenog clana 



laor 



269 



Lapad 



krivim rastavljanjem la laurus), lavor (Parma, 
Milano), lovere, lavoro (Marche), u juznoj 
Italiji bez / ajdvuru, ajouru, ajdguru < *allau- 
rus. Upor. toponim Laurentum u Laciju. Ri- 
jec laurus je pripadala i balkanskom latinitetu 
kako se vidi iz arb. lar (Zatrebac, Ulcinj) 
pored lari i luvart (posljednje posudenica iz 
hrv.-srp. lovarika, i < sufiks -ia). 

Lit: ARj 2, 318. 4, 498. 499. 5, 900. 928. 
925. 930. 929. 6, 133. 166. 170. 217. 7, 157. 
Pletersnik 1, 360. 502. 530. Tentor, JP 5, 
203. 211. NI 2, 223. Resetar, Stok. 246. 
Ribaric, SDZb 9, 163. Miklosic 161. SEW 1, 
695. Bruckner 291. Mladenov 268. GM 237. 
Strekelj, ASPh 12, 458. 28, 521-522. REW 5 
4943. Vaillant, RES 12, 91. Alessio, RIO 1, 
236. DEI 135. Rohlfs, Diz Cal. 7S. 

lap' m (Vranjic) »veliki rak, karlo (Dubrov- 
nik)*. fUpor. u Dubrovniku Map (v.) »ho- 
marus vulgaris*]. 

Lit: ARj 5, 627. 900. 

lap 2 m (Vuk) »gipka zemlja u ritu«. Topo- 
nim Lap, bara u vracarskom srezu, te 
mjesto u okrugu beogradskom, mozda isto sto 
apelativ lap. Mozda je u vezi sa lapor (v.). 

Lit: ARj 5, 627. 900. 

lap 3 = tape (Kosmet), onomatopeja kojom 
se oponasa glas pri hitrom gutanju, lizanju, 
takoder tur. lap »isto«. Oformljena je na 
-nuti lapnuti, -em (Vuk) »avide deglutire, vo- 
rare«. Taj onomatopejski glagol glasi i Nap- 
nuti (v.). Sa vokalskom varijacijom a-o lopnut, 
-em (Kosmet) »progutati«. Dolazi i u tur. lob 
»krupan i mekan zalogaj, naglo progutati ve- 
liki zalogaj«. Bug. lopam, Upne, lop(riu)vam = 
lapam »gierig essen, fressen«. Stulicev lopsti, 
-am »vehementer flare« koji se oznacuje kao 
nepouzdano, glasi kod Pavlinovica u istom 
znacenju lopiti (subjekt vjetar). Sa pn > n 
lanuti, -Im (srednja Dalmacija, Pavlinovic) 
»kao plamenom dignuti (nekome cordom 
glavu)«. Kavanjin ima lapati, -pijem »klimati 
(?)« i lapkati, -ce »kad sree jako kuca«, Bara- 
kovic lapdt m (17. v.) »zvuk ili udarac koji 
se ponavlja«, Vuk slaplti, -Im »zgrabiti, sce- 
pati«. Upor. slov. lapiti »schnappen«. Sa va- 
rijantom a— o lopiti, -i (Vuk) »1° teci, (o cem 
zitkom, 2° sikljatk = loptlti (subjekt krv). V. jos 
hlo(p)tati, klopot, lepetati. Sa samoglasom a 
ta se onomatopeja nalazi i u arb. lap »lecke 
Wasser, fresse (von Hund und Katze)«. 
Ona je ne samo sveslav., nego je i romanska, 
a imaju je i drugi ie. jezici. Prenosi se i na 



govor: pridjev na -Ijiv lapdtljiv (Vuk, Srijem) 
»govorljiv«. 

Lit: ARj 5, 900. 902. 6, 154. 155. 156. 
Elezovic 2, 525. 526. Miklosic 174. SEW 1, 
732. 690. Holub-Kopecny 210. Bruckner 309 
KZ 48, 217. GM. 237. Mladenov 270. 

lapa f (Kosmet) »oblog u kasastom obliku«. 
Balkanski turcizam (tur. lapa »potage epais«) 
iz oblasti hrane i lijecenja: rum. lapa, bug. 
lapa »breiiger Umschlag«, arb. lape f »schlecht 
zubereitete, unappetitliche Speise«, ngr. tazjiac; 
»bouillie«, cine, laya »cataplasme«. 

Lit: Elezovic 1, 354. GM 237. Mladenov 
270. Pascu 2, 146., br. 693. 

Lapad, gen. -ada m (13. v., Dubrovnik), 
poluotok i mjesto (toponim), pridjev na 
-bsk lapadskl, 1272. Lapido, 1282. Lapedo, La- 
pado (14. i 15. v., docetno -o mjesto lat. -e 
je venecijanizam). Vokal a u penultimi je nastao 
od lat. i. Toponim je dalmato-romanski lek- 
sicki ostatak od lat. lapis, gen. -idis »kamen«. 
Odatle i ucena rijec tal. lapis > lapis m (Po- 
tomje, Dubrovnik, Cavtat) = lapis (Korcula, 
Rab, Bozava) »olovka, plajvaz« = tapes (Istra) 
»bjelilo«, deminutiv lapesic. Ostaci su iz dal- 
mato-romanskoga : na -arium > -ar, -ir Lab- 
dara f (otocic, uz Veli otok) = Labdir, 
pi. -iri (zamljista kod Trogira) < lat. lapi- 
daria, lapidarium. Vazan je ostatak iz dal- 
mato-romanskoga i kulturni termin loplz m 
(16. v., Marin Drzic, Barakovic, Medulin, 
Volosko, Istra, Pag, Lika) = loptz, gen. -iza 
(Rab, Dubasnica, Bozava, Ugljan, Istra) = 
slov. lopis (-z) »1° lonac zemljani ili od lije- 
vanog zeljeza, bez provesla, 2° kotlic od zemlje 
za palentu ili kasu«, pridjev na -bn > -an 
lopizan, radna imenica na -ar lopifar, apstrak- 
tum lopizarstvo (Stulic) = lopifa f (Vetranie, 
Dubrovnik, Cavtat, Sridnje Selo, Solta, Lju- 
bisa) = loplza (Crmnica, Dobrota, Grbalj, 
Iz) »1° lonac posiri prema dubini, pinjata, 
kao okrugla teca bez rucica, zemljani sud 
za kuhanje ili vodu (zemljana zdjela sa 2 
rucice, stoji na trpjelji »tronogu« i ne moze 
se objesiti na kamastre)«. Upor. dubrovacku 
poslovicu: lopiza se povrijeslom ruga. Varijanta 
s ocuvanim a pred naglasom: lapiz (Vrbnik, 
Krk) = (sa p > v prema rr'et.) lavez (Ma- 
rulic u stihu: svih jistvin lavefi bihu trbusi 
njih) = (zamjena docetka -ez nasim sufiksom 
-ec) lavec (Volosko, Cres, Iz) = (zamjena sa 
nasim -ic) lavic (Pula). Zamjena docetka -iza 
nasim sufiksom -uz, -ufa (tip kaljuza) lopuza 
f (18. v.) = lopuz m (Premantura) »zemljana 



Lapad 



270 



lapor 



poduza posuda, ima povfzlo od zice«. Oblici 
sa ocuvanim p dalmato-romanski su ostatak 
od lat. pridjeva na -eus (pridjev materije) 
lapideus, lapidea (se. vas, olla), sa di > z 
kao u modiolu > zmulj. Oblici na p > v 
posudenice su iz mletackoga (trsc.) : mlet. 
laveza (Boerio), tal. laveggio. Znacajno je 
da je u istroromanskom lupisu (Rovinj), lu- 
pez (Pula) hrvatski romanizam lopiz ponovno 
posuden. 

Lit.: ARj 5, 901. 902. 927. 6, 156. Pletersnik 
\ 531. Sturm, CSJK 6, 69. Mazuranic 610. 
ZbNZ 15, 191. Strekelj, DAW 50, 37. Riba- 
ric, SDZb 9, 164. Kusar, Rad 118, 14. 22. 
Hraste, .Rad 272. REW' 4899. DEI 2162. 2166. 
2187. Skok, Slav. 248-9. 

Iapara f (Pancic) »riba abramis brama L.« 
(Drina). 

Lit.: ARj 4, 901. Hirtz, Pisces 193. 204. 
Fink 35. 

lapat, gen. -ptd m (Mikalja, Bella, Stulic) 
»1° komad, dronjak« = lapat (Krk, Baska, 
Lika, Jacke, 1413) »2° komad zemlje, polje« = 
(s odbacivanjem sufiksa -be) lap (Belostenec, 
Stulic) »plat zemlje« = (sa zamjenom sufiksa 
-U na -iK) lapdk, gen. -pka »jezicac u pisku 
na gajdama« = lapdk, gen. -pka (cakavski, 
srednja Dalmacija, otoci?) »plostica«. Demi- 
nutiv na -bk lapatak, gen. -tka (Dubrovnik) 
»1° dronjak, 2° u pi. lapaci, gen. lapatdkd m 
(Dubrovnik) = lopatke f (Vuk, Dubrovnik) 
»tripe«, s radnom imenicom na -ar lapdtkor 
»koji ih prodaje«. Augmentativ na -ina laptina 
f »komad izderane haljine«. Mozda ide ovamo 
i mlinarski termin lapacke f pi. (Vuk) »u 
vodenice prekaje, one daske na kolu sto uda- 
raju vodu, a pribijene su na motoruge«, (sa 
zamjenom -ti na -ica) latica (16. v., cakavci 
»nekakav nakit na zenskom odijelu« i izvede- 
nica na -jun lapacun, gen. -Una (Lovinac, 
Lika) »velika pahulja snijega«. Kako ovamo 
ide bez sumnje rus. Iapoib, gen. lapti »obuca 
od lika, lipove kore«, treba staviti ovamo 
lapgina (Kosmet) »starinske cipele, prosta du- 
boka obuca« = bug. lapcini m, laptiste »velike 
crevlje«. Tu rijec posudise i Turci: lapfin »mes- 
tve, koje se vezu vrvcama«. Glas c mjesto ?pret- 
postavlja zamjenu sufiksa na -be, upor. brus. la- 
pocb,po\j. lapec. Zbog toga bi bilo moguce sta- 
viti ovamo i toponim Lapac, gen. Lapca (11. v., 
Donji ~, Lika), s etnikom Lapcanin i pridjevom 
lapackl (1448), Podlapac = Podlapaca (na- 
stalo od pridjeva na -j), selo blizu Udbine 
pod brijegom, s etnikom PBdlapcanin. I 
pleme se zvalo tako. Znacenje bi bilo »komad 



zemlje«. Ne moze se pomisljati na izvedenicu 
od Map (v.) zbog toga jer nije potvrdeno sa 
h. Rijec lapub je praslav., upor. lit. lotas 
»Flick«, lopyti »flicken«, arb. tape »krpa«. Ie. 
je korijen "lop. 

Lit.: ARj 5, 900. 901. 903. 10, 253. Mazu- 
ranic 584. Elezovic i, 355. Miklosic 160. SEW 
1, 691. Bruckner 307. KZ 46, 210. Mladenov 
270. WP 1, 430. Jagic, ASPh 2, 397. Meringer, 
IF 17, 161. GM 237. 

lapistov m = lapisdo — lapist (Asanja, 
Kupinovo, Zemun) »ptica phalacrocorax py- 
gmeus, vranac, gujinac, pelecanus carbo«. 

Lit.: ARj 5, 902. Hirtz, Aves 251. 

Lapkat m (Pasman, 17. v.) = Lavkdt, 
etnik Lavkacane (Sali), ime otoka koji se danas 
zove Vrgada, etnik na tal. -ino Vrgadini. 
Danas je naziv Lapkat posve istisnut od mlet. 
Vergada. Oba oblika i stari hrv. Lapkat i 
mlet. Vergada potjecu od lat. pridjeva rubricus, 
prosirenog na -atus: rubricata (se. insula), 
kod Porfirogeneta Aou|x|3uxdTov, koji pred- 
stavlja grecizirani izgovor zadarskih Romana 
u polovini 10. v. (s umetnutim m pred labi- 
jalom, upor. dumbok) = Lubricata (1096). 
[Pridjev rubricata dao je s jedne strane, preko 
mletackoga, sa k > g Levigradae insulae (po- 
tvrdeno 998) > Vrgada, a s druge strane 
s ocuvanim k, preko ru- > Lubricata (po- 
tvrdeno) > *lbbrbkat > *hbkat > *hpkat > 
Lapkat/. Poimenicen f rubricus je interna- 
cionalna rijec rubrica (15. v.) iz crkvenog la- 
tiniteta, kod Kraljica prevedenica: po opcin- 
skoj razumnosti crljenice misala. Pridjev ru- 
bricus je izveden s pomocu nenaglasenog su- 
fiksa -leus od lat. ruber »crven«. Odatle s 
pomocu lat. -ina (por. helvus helvina > arvina 
Puglia) rubrlna (se. uva) > brina f (ZK) 
»crvenkasto grozde« = brina (Hrvatska) »ne- 
kakva vinova loza« koja se zove i imbrina 
»rother Portugieser«, takoder slov. imbrina. S 
istim sufiksom je kslat. rubinus, od glagola 
rubere, > rubin (16. v., Marulic), deminutiv 
rubinie (1466, Dubrovnik), internacionalna rijec. 

Lit.: ARj 14, 211. 213. Skok, Slav. MO- 
MI. REW* 7405a. Aebischer, VR 2, 353- 
360. Jurisic, Rad 293, 235-242. 

lapor m (sjeverna Hrvatska) »marga, Mer- 
gel«. Tu je rijec uveo Sulek u naucnu termi- 
nologiju za vrstu zemlje. U slov. lapor »isto«, 
s pridjevima laporast, lapomat, laporjev. U 
slov. postoji jos varijanta sa b mjesto p: la- 
bora f = kol. na -je laberje n »Schutthalde, 
Gerollhalde«. Na Krku je lopar m »zapusteno 



lapor 



271 



lasica 



zemljiste gdje je prije trsje raslo, uopce pusto 
zemljiste«, tako vec u Stasicevoj notarskoj 
knjizi. Nije iskljuceno da ovamo ide i topo- 
nim Labor u Hrvatskom zagorju. Upor. 
madz. Laborec, Laborcz, Laborfalva. Radi se 
zacijelo o praslavenskoj i predrimskoj rijeci 
albarus, u kojoj prema predrimskom Alpes 
moze da postoji varijacija p / b._ Ta je u vezi 
sa galskim albuca »mergelartige Erde«, sve 
izvedenice od keltskog korijena alb- — lat. 
albus', albarus znaci u zapadnoj Romaniji »Weiss- 
pappel, topola«, *albaris »bjelkast«. Upor. jos 
toponim Alber 1211 (Kos, Gradivo 5, 186), 
gradina Lopar u Hrvatskom primorju, koja 
seze u rimsko doba. Slog la-, lo- nastao je po 
zakonu likvidne metateze, upor. Labin, Lorn. 

Lit.: ARj 6, 902. Mazuranic 607. 610. 
Pletersnik 1, 494. ZbNZ 16, 283. REW' 325. 
317. 318. FEW 59. 60. 61. DEI 107. 

lapot m »nasilna smrt staraca«. Ako stoji 
uporedenje s lit. alpti, alpstu, alpau »ver- 
schmachten, ohnmachtig werden«, alpnas 
»schwach«, slog/o- nastao je po zakonu likvidne 
metateze. Sufiks -at (v.) dolazi obicno kod 
onomatopeja. 

Lit.: Medic, GLSND 15/16, 349-352. (cf. 
Up 23, 362). ZbNZ 26, 257-275. (cf. RES 9, 
191). Paudler, WuS 17, 48-51. WP 1, 92. 
Jagic, ASPh 7, 396. 

lapsan m (Slavonija) = /z/o/«/»Knieriemen«. 
Od madz. lab »noga« i szij »remen«. Prvi 
oblik pokazuje n u docetku koji je mogao 
nastati iz disimilacije / - / > I - n. Drugi 
je germanizacija madzarske rijeci. Slavonski 
je oblik dosao preko njemackoga. 

Lit.: Jagic, ASPh 35, 318-319. 

lapusa f (Pancic) »(botanicki termin) sla- 
dun« (v.). 

Lit.: ARj 5, 903. 

larad, gen. tarda m (16. v., Dubrovnik, 
Dalmacija), deminutivi na -be > -ac lardac, 
gen. larca (Stulic), na -id lardic, na -ica 
lardica (16. v., Dubrovnik) »kriska slanine« = 
(ocuvan tal. -o i identiflciran s nasim neutru- 
mom, upor. libro) lardo n (Dubrovnik, Cavtat) 
»slanina, spek«. Denominai na -ati lardati, -am 
impf. (Bella, Stulic) (na-), na -va- nalardavati, 
-am, pored nalarditi, -im (Stulic) »natopiti ra- 
stopljenom slaninom«. Od tal. lardo »isto« < 
kllat. laridum > vlat. lardum > gr. X&pSoc, > 
ngr. XapSi. 

Lit.: ARj 5, 903. 7, 411. Budmani, Rad 
65, 164. REW 3 4915. DEI 2169. 



largo (Perast, Dubrovnik, Cres, Vodice, 
Smokvica na Korculi) pored largo, prilog »da- 
leko« (npr. stoj largo od mene), takoder s pri- 
jedlozima iz larga (Korcula), na largo, iz 
larga, z larga »izdaleka«, komparativ largije, 
pridjev larg kod Hrvata u juznoj Italiji. De- 
nominali na -ati odlargati se, -am (Perast) 
»odmaci, udaljiti se«, na -ariti olargari se 
(imperativ, Dobrota) »odstrani se od mene«. 
Balkanski talijanizam (tal. largo »sirok« < 
lat. largus, prijenos znacenja na longe): arb. 
large =lark (Gege) »weit, fern«, ngr. cddpyou, 
aX&pya > tur. alarga. 

Lit.: ARj 5, 458. 903. 8, 606. Ribaric, 
SDZb 9,163 REW*4912. DEI 2169. Wedkiewicz, 
RSI 6, 233. 

larva f (Belostenec) »obrazina, krinka, 
krabonosica, maskara«. Ucena rijec lat. > 
tal. larva (14.), rijec mozda etruscanskog pod- 
rijetla, koja stoji u vezi sa Ear, pi. Lares 
»domaca bozanstva« (v. dubrovacko Lerb). Gle- 
de predrimskog (predlatinskog) sufiksa -ua 
upor. .Minerva, toponim Kastav < Castua, 
Budva. Preko njem. Larfe > slov., hrv.-kajk. 
lafra, larfa (Krasic) f »isto«. 

Lit.: ARj 5, 903. Pletersnik 1, 495. 

lasica f (Vuk), sveslav. i praslav. deminutiv 
na -ica, »1° mustela vulgaris, nevjestica, bug. 
nevestulka, ngr. nifitsa (od vtj|X(pr|), tal. donnola, 
2° (prenosi se na ribu) tal. pesce donnola«. 
Hipokoristik lasa (Vuk), takoder preneseno na 
kozu, »zensko spolovilo«. Deminutiv na -ica 
lasicica (Vuk), na -ic lasicic — lasic »mlado«, 
na -be lasac, gen. lasca »vo«, na -bk lasak, 
gen. laska »pas«. Pridjev na -bn lasan, gen. 
-sna (Dobroselo, Lika) je ime jarca, na -ost 
lasast (Vuk) »subjelast«, u z. r. ime kozi. 
Na -onja lasonja (Bastaji) »lasast jarac«. Na 
-ko lasko (Lika) »lasastpas«. Na madz. -o > -ov: 
lasov »lasasta domaca zivotinja, pas, prasac«. 
Na -inja: lasinja (Sulek) »biljka 1° lithopernum 
L., 2° toponim«. Dolazi i s prefiksima pod-, 
u-: podlasica (Mikalja, Stulic) = podlaska 
(Vodice) »lasica«, s tim sufiksom i u slovackom; 
ulasica. Pavlinovic ima denominai nalasnuti 
»meknuti kao lasica«. U ie. jezicima nema 
naziva koji bi odgovarao slavenskom. U bal- 
tickim jezicima postoji pridjev koji bi odgo- 
varao: lot. loss »zut (o konjima)« i polj. l-lsy 
»prozdrljiv« = ukr., rus. lasyj. 

Lit.: ARj 5, 904. 906. 908. 7, 411. 10, 
253. Ribaric, SDZb 9, 174. Miklosic 160. 
SEW 691. Bruckner 307. Mladenov 270. 



laska 



272 



laskati 



laska f (Mikalja, Stulic, Belostenec) »alosa 
vulgaris, ciupea, telestes Agassizii«. Od tal. 
lasca »leuciscus roseus«, rijec longobardskog 
podrijetla *aska (njem. Asche) sa srastenim 
clanom, arb. lashk ' i »Barbe«. Ovamo mozda 
zamjenom docetka -ka nasim sufiksom -lea 
lasica »riba petromyzon fluviatilis«, v. lasica. 

Lit.: ARj 5, 904. DEI 2172. GM 238. 

laskac m (Duga Resa, Hrvatska) »nemiran 
ziv decko«. Upor. laskiic pored laskuc m (Kos- 
met) »beskucnik, propalica«. 

Lit: ARj 5, 904. Elezovic 2, 525. 

laskat' impf, (juzni cakavci) »goniti mazgu 
i tuci je da brze ide«. Upor. al ga je lasiknal 
po glavi »udario« (Volavje kraj Jaske). Ovdje 
je lasiknati »zabljesnuti« = lasice se (Krasic) 
»bljeska«, gledekojeg upor. laskatati, v. laskat'. 

Lit.: ARj 5, 906. 

laskat 2 , pridjev na -at (17. v., jedna po- 
tvrda) »svijetao«, prosirena na -bn laskatan »isto«, 
poimenicen u maskulinumu laskat (17. v.) 
»sijevanje, munja«, denominal na -ati laska- 
tati, -dm pored -cent (17. v., takoder slov.). 
Osnova lask- nalazi se jos u laskati, -am 
(cakavac, 17. v.) »laskatati«. Zbog homonimije 
sa laskati »adulari«, taj je djelomice propao. 
Ocuvao se u Vodicama (Istra) laskati se (za-} 
»sijevati bez groma, wetterleuchten«. Tu ne 
postoji laskati »adulari«. U Krnici, Marcani 
(Istra) i hrvatskim kolonijama u juznoj Ita- 
liji prosiren na -itati: laskitati. U svim sla- 
vinama nalazi se pf. lasnuti, -em (skn > sri) 
»sinuti«. Vokal a je nastao iz poluglasa b, koji 
prema samoglasu a, sto slijedi, varira sa s. Upor. 
bug. laskam, slov. Ieskati se, lesei (Cres), rus. 
losk, polj. Is'nic sie, stpolj. Lszczec. Praslav. 
je korijen *hskb. Sa prijevojem duljine 6 > 
u > y > i upor. stcslav. ulyskati se: liskati, 
-am »blijeskati«, liskatnuti, liskatnem (16. v., 
Dubrovnik), lisketati, -cem (Belostenec) = lis- 
katati (16. v.), liskati se (ugarski Hrvati). Demi- 
nutiv na -be lascac, gen. -aca (Istra, cakavski) 
»(metafora) oko«. Od osnove lask- neologizmi: 
lastilo »biks < Wichs«, lastina »politura A 
Inhoativ na -eti: lascati se (Vrancic) = lastiti 
(se), -im »sjati se« = (sa umetnutim r poslije 
st upor. protrica ZK prema stokavskom prostac) 
lustriti se (18. v.) = lastet, -im (Kosmet) 
pored LjdStlt = lescet se, lesct (Cres) = llsclti 
(prijevoj y > r) (ugarski Hrvati). Praslav. 
*hski nastalo je od *Hk- rasirenjem s po- 
mocu inhoativnog sufiksa -sk. Isti se korijen 
nalazi jos u luca, luna i lisast (v.); *Hk- je 



nizi prijevoj ni stepen till rijeci. Upor. lot. 
lalstities »sjati se« i lit. llpst »gori«. 

Lit.: ARj 5, 905. 918. 6, 32. 109. Elezovic 1, 
357. Ribaric, SDZb 9, 162. Tentor, JE 5, 
212. Miklosic 178. SEW \, 750. Holub-Kopecny 
202. Bruckner 302. KZ 56, 206. Mladenov 282. 

laskati 1 , -am impf. (Dalmacija, Pavlinovic) 
»(nauticki termin) jedro laska kad se uvija i 
hoce da nadusi na drugu stranu« = (sk > s k) 
laskati, -am impf. (Dubrovnik, Vodopic) (po-) 
»popustiti«. Od tal. (mlet.) lascare »allentare 
una fune«, allascare, denominal od pridjeva 
lasco < vlat. lascus < kllat. laxus, sa neobicnom 
metatezom x > se izazvanom analogijom 
prema cascus, vascus. 

Lit.: ARj 5, 906, 918. 10, 589. REW 3 
4918. DEI 2172. Rosamani 527. 

laskati 2 , -am impf. (Vuk) (ob-) = (sa s > 
c pred suglasnikom, upor. ckvare) lackati 
(Vuk) = lackat (Kosmet), baltoslav., sveslav. 
i praslav., »adulari, ulagivati se, smajhlati 
(germanizam hrvatskih gradova), uvlaciti se 
u straznjicu«. Postverbal laska f (Budinic, 
jednom kod Vuka) rjede se upotrebljava, u 
stcslav., ces., polj. i rus. »ljubav«. Pridjev na -av 
laskav (i u drugim slavinama), poimenicen na 
-be laskavac, gen. -avca m (17. v.) prema f 
laskavica, rasiren na -bn laskdvdn (17. i 18. v.), 
koji nije prodro. Na -lac laskalac m prema 
laskallca f (Stulic) = na -telj laskatelj (Stulic). 
Unakrstenjem sa last (v.) stvoren je pridjev 
lastly »laskav« i denominal na -Isatl lastisati 
(Vuk, upor. hvalisati) pored lastiti, -int »las- 
kati«, lastiti se (Vodice) ■= lastu se (Kastav) 
»ulagivati se«. Baltoslav. osnova lask- nalazi 
se u lit. pridjevu loksnus »cuvstven, njezan« < 
ie. *lask-nus, lot. lakstiba. Ie. korijen *las- 
»gierig, lascivus (kod nas internacionalni prid- 
jev lascivan), mutwillig, ausgelassen« rasiren 
je formantom -qo, u grckom na -to \aair\. 
Upor. arb. larunj »laskam«. Veoma je vjero- 
jatno Briicknerovo misljenje da je i ovdje 
osnova la- koja je i u ulagivati se (v.), lagoda. 
Ta osnova dolazi u prijevoju le- u lljen i u 
njem. Lust. 

Lit.: ARj 5, 904. 862. 915. 8, 386. Elezovic I, 
356. Ribaric, SDZb 9, 162. Miklosic 160. SEW 
1, 691. Holub-Kap.ecny 199. Bruckner 290. 
307. KZ 51, 240. Trautmann 150. WP 2, 
386. Mladenov 370. Vaillant, RES 12, 89-90. 
Joki, Unt. 205. Ub 10, 164 (cf. Baric, AA 1, 
138., br. 20). Scheftelowitz, KZ 56, 200. 
Kirste, ASPh 12, 309. Boisacq 581-582. 
Bug'a, RPV 71 (cf. Ub 3, 150). Ljapunov, 
IzvORJAS 31, 31-42 (cf. Ub 12, 261). 
GM 235. 



last 1 



273 



lastavica 



last f (Vuk, Marulio), praslav. *lbstb, 
»lakoca, komodnost, besposlica (protivno trud, 
muka)« (ob-), kadikad u amplifikaciji u lasti i 
slastl »u bogatstvu«. Pridjev na -bn lds(f)an, 
lasna (Marulic, 14. v.) »lagan, besposlen« 
(bug. lesen), prilog lasno, poimenicen na -oca 
= -ost lasnoca (17. v.) = laskoca prema 
lakoca (17. v., jedna potvrda) = lasnost. 
Rumunji posudise prilog: lesne (sa -e prema 
calare). Deminutiv na -be lastac, gen. lasca m 
(Vuk, Backa) »last«. Apstrakta na -ina lastina 
(18. v.) = na -stvo lastvo n (Pavlinovic). S 
promjenom s > s prema komparativu lasnje: 
lasnjina (18. v., jedna potvrda), prema tome 
lasnjoca (18. v.) = lastina (Pavlinovic) = 
lasclna (18. v., Pavlinovic) »sollievo«. Denomi- 
nai na -ovati: lastovati, lastujem (16. v.) 
»besposliciti« (na- se). Kako se vidi iz bug. 
lesten, rum. lesne i iz so les (Povardarje) »s 
lakocom«, a je nastalo iz 6. Vjerojatno je 
Osten-Sackenovo izvodenje od osnove Ibgzk 
(v.) sa sufiksom -5i: *lbkstb. 

Lit.: ARj 5, 908. 910. 907. 8, 389. Petrovic, 
JE 17, 289. Miklosic 179. SEW 1, 755. Mla- 
denov 273. Vaillant, REB 3, 252-254 (cf. 
Ub 23, 354). Iljinski, IzvORJAS 23, 125. 
si. (cf. Ub 8, 207). Osten-Sacken, IF 17, 
189-197. 

last 2 , gen. lasti f (najprije u tekstovima 
pisanim u crkvenom jeziku, na zapadu u 
Mirakulima, u narodnom govoru Pranjani, 
Rudnik, Srbija), sveslav. i praslav. *hstb, 
»prijevara, lukavstvo, laz«. Zbog homonimije 
sa last' (v. gore) nestale su u knjizevnom i 
saobracajnom govoru obje rijeci, zajedno s 
izvedenicama. Knjizevnici, kao Dalski, upo- 
trebljavaju posudenicuprete? f »volupte«. Rad- 
na imenica na -be lastac, gen. -sea (stcslav. 
i rus.) »lazac, lazivac«. Pridjev na -bn lastan 
= na -iv Icistiv (upor. rus. lestivyj), poimenicen 
na -be lastiveo (Vrbnik, Krk), prosiren na 
-bn lastivan »laziv, varav«. Denominai lastiti 
(se), -im »varati«, s prefiksom preldstiti, pre- 
lastim (Vuk) »prevariti«, s pridjevom prelastan 
(Obradovic) i iterativem na -va- prelasclvatl, 
prelascujem (Vuk), prelastitelj (Popovic) »Be- 
trflger« = prelbstnlk (16. v.) od stcslav. prehstb 
»prijevara«; na -ovati lastovati (16. v.) »varati, 
lagati«. Rumunji posudise a prilesti, -osti »ver- 
fiihren«, na -be prilestet m prema f -teafa 
»Verfuhrer«. Vokal a je nastao iz b, upor. bug. 
last, ces. lest, polj. lese. Praslav. posudenica iz 
got. lista, nvnjem. List. Ali se dopusta i moguc- 
nost prasrodstva (Kiparsky). Njemacka rijec je 
u prasrodstvu sa lijeka (v.) i lihi (v.). le. je 



korijen *leis- »Spur«. Gotska rijec nalazi se 
kao posudenica i u romanskim jezicima. Vrlo 
je vjerojatno da ovamo ide i »nadimak pjesmi 
sastavljenoj za smijeh i maskaru« lastrica^ 
koji je zabiljezio Pavlinovic (srednja Dalma- 
cija). Glede umetnutog r v. lastra, a glede 
str- > str- ostar. 

Lit.: ARj 5, 908. 919.11, 577. ZbNZ 5, 83. 
Miklosic 179. SEW 1, 755. Holub-Kopecny 
203. Bruckner 296. Mladenov 282. Hamm, 
KZ 67, 125. Stender-Petersen (cf. Janko, 
Sldvia 9, 348. si.). Kiparsky 207. WP 2, 
404. Meillet, LE 26, 200. Hirt, PBB 23, 
334. REW 3 5083a. 

lastar, gen. -dra m (16. v., Vuk) »mladi 
listic na lozi«, bug. lastar i s promjenom do- 
cetka lastun i lastina, sto dokazuje da se 
-ar osjeca kao slavenski sufiks. Tako je stvo- 
rena nova osnova, od koje opet denominal 
na -ati idstati, -dm impf. (Vuk) »listati« (su- 
bjekt loza). Gubitak v nalazi se ne samo u 
hrv.-srp. i bug. nego i u rum., arb. lastar 
»Spross«, i u tur. lastaria pored rum. vlastar, 
arb. vllastar > filastar »Spross, Keim, griiner 
Zweig«. Gubitak pocetnog v nije nastao kao 
u slov. Eah < vlah, ladanje (hrv.-kajk.) < 
vladanje, mozda preko mrskoga, gdje nema 
druge mogucnosti nego proteza i- (upor. iflak 
< vlachb). Balkanska rijec grckoga podrijetla, 
ngr. pXaoxdpi (deminutiv od pXacrroc,), usla 
u balkanske jezike preko manastirskog vino- 
gradarstva i vrtljarstva. Na zapadu je nepo- 
znata. 

Lit: ARj 5, 914. 915. Miklosic 161. SEW 
I, 692. GM 476. Vasnter 88. Jokl, IP 44, 34. 

lastavica f (Vuk, Kosmet, ZK) = lastavica 
(Vuk) = (s umetnutim r) lastrovica (Novaija, 
Pag), sveslav. i praslav., »1° hirundo, 2° (me- 
tafora) rogovi u kuce za sljeme (Crna Gora), 
3° morska riba exocoetus volitans (Primorje, 
Crna Gora), 4° (stolarski izraz) jama u 
spice u glavcini kola, krajevi od kuke u kola 
(Kosmet, Drsnik), prema lastac m (Vrcevic) 
i lastarka«. Oblik sa o mjesto a je sveslavenski, 
a je hrv.-srp. inovacija koja nije prodrla u 
sva narjecja. Hipokoristik lasta, od kojega se 
izvedenice prenose i na domace zivotinje: 
lastos(a) »ime jarca«, lastusa »ime kozic. Bez 
sufiksa -lea, koji je takoder sveslav. i praslav., 
u Ranjine lastava. Odatle lastovka »biljka«. 
Deminutivi na -ica lastoviclca, na -ic lastovclc 
pored lastavcic, lastic, lastavic »mlado«. Prid- 
jev na -in lastin (Vuk), na -bn lastovicln (14. i 
15. v.), poimenicen na -jak lastovienjak (Vuk) 
»1° svrdao kojim se vrti kad se grade lastavice 



18 



Skok: Etimologijski rjecnik 



lastavica 



274 



latifa 



na glavcini, 2° biljka vincetoxicum, rus. las- 
tovec«, na -ski lastovackl, na -ji lastovicjT. 
Kol. na -jad lastovicad. Na -jarka lastavicarka 
(patka). Denominal na -iti lastoviciu (Vuk) 
»graditi lastavice na glavcink. Bez paralele 
u ie. jezicima. U slovenskom dobiva jos h 
hlastavica (upor. Mastati, v.), u ceskom u 
vlastovka pored lasfovka. Dodaci h-, v- 
su mlade inovacije, upor. 'polj. jaskotka za 
stpolj. lastavica. Hipokoristik lasta dobio je 
sufiks -un, koji se nalazi u cslav. -rus. redakciji 
lastunb i u rum. lastun. Miklosic uporeduje 
sa lit. lakstyti, lakstau »umher fliegen«, lakstus 
»brz«, Rozwadowski sa ir. los = bret. lost 
»rep«, Fraenkel uzimlje osnovu od letjeti. 

Lit.: ARj 5, 909. Elezovie \, 355. Hirtz, 
Aves 252-253. Miklosic 161. SEW \, 692. 
Holub-Kopecny 419. Bruckner 200. Mladenov 
271. Mayer, KZ 66, 95. Fraenkel, ZSPh 11, 
45-50. Machek, ZSPh 20, 29-51 (cf. RES 
26, 147). 

lastva f (srednja Dalmacija, Pavlinovic) 
»skaca, zaskok, mjesto medu ratovima (rtima, 
puntama), gdje sto raste«. Identican s time 
bit ce toponim Lastva (Dalmacija, Hercegovina, 
Crna Gora). Vjerojatno od korijena glagola 
laz-iti, sa sufiksom -Lva kao Ijestve (v.). 

Lit.: ARj 5, 917. 

lasulja f (Sulek) »biljka cuscuta epithymum«. 
Mozda isto sto morska zivotinja vlasulja (v.). 

Lit.: ARj 5, 917. Sulek. 512. 

lascet divlji m (Hvar) »biljka ornithogalum 
umbellatum L.«. Deminutivi na -bk: lascetak 
luk (Pavlinovic) »vrsta divljeg luka«, na. -ica 
lascetica f (Vis) »andropogon pubescens«. Mozda 
je od lat. ascalonia > fr. echalotte, tal. sca- 
logno sa romanskim clanom /' i zamjenom 
-alogno sa romanskim deminutivnim sufiksom. 

Lit.: ARj 5, 917. REW* 694. FEW 1, 
151. si. DEL 3366. 

lastra f (Krasic, Hrvatska) »Kopfteil des 
Bettes, zlakanja (ZK)«. Zacijelo isto sto 
slov. lasta »Leiste«, sa deminutivom na -ica 
lastica. Glede umetnutog r poslije si upor. 
prostrica (ZK) prema stokavskom prostac i 
tal. listra pored lista. Od njem. Leiste, stvnjem. 
lista, posudena i u romanskim jezicima. Glede 
zamjene njem. dvoglasa at > a upor. ratalj 
(v.). Upor. jos toponim Lastre f pi. (Istra). 

Lit: ARj 5, 919. Pletersnik 1, 501. REW* 
5083. 



lata f (Krtole, Potomje, Sibenik, Rab, 
Bozava, Molat, Cres) »1° pleh, lim, 2° li- 
mena kanta«. Odatle na rom. augmentativni 
sufiks -one > -un: ILLun, gen. -una m (Pe- 
rast, Dubrovnik, 17. v.) = laiun, gen. -una 
(Cres, Vodice) »mjed«. Varijanta s aferezom 
clana i nejasnim a > o (upor. lotun u Pimontu) 
kao u tal. ottone > otun, gen. -una (Rab, 
Bozava) »mjed, mesing«. Od germ. > srlat. 
latta, nvnjem. Latte, sjeverno-tal., mlet., lomb. 
lattone (1585). U lattone = ottone mijesa se 
(unakrstava) i ar. latan »bakar« > tur. altan. 
Germ, latta nalazi se i u staroj posudenici 
letva (v.). 

Lit: ARj 5, 925. 9, 457. Kusar, Rad 118, 
19. Cronia, ID 6. Tentor, JF 5, 212. Ribaric, 
SDZb 9, 163. REW 3 4933. DEI 2178. 2181. 
2707. 

iiitak, gen. -tka m (narodna pjesma) »ne- 
sto izatkano, tkanje, Stoff, Zeug«, deminutiv 
na -b"b od sveslav. i praslav. lata, na -ica 
latica (Vuk) = latica (Kosmet) = latica 
(Istra, Vodice, ZK) »1° klincic u kosulje pod 
pazuhom, 2° biljka ovsik, divlja zob, bromus 
arvensis«. U ostalim slavinama bez deminu- 
tivnog sufiksa -ica. Arbanasi posudise rrecke 
(veza nejasna). Na -juh: lacuh, gen. -uha 
(Vuk, Risan) »odsjecena loza sa nekoliko 
grozdova«. Ista rijec sa zamjenom -h > -n 
(upor. fertun < Furtuch, i kozun ZK < 
kozuh) lacunl m pi. (Vrbnik, Sulek) »cycla- 
men europaeum L.«. Upor. bug. latina, 
latinka, latince pored latif (v. latifa) »Kresse, 
Kapuzinerkresse«. Upor. latinka (Sulek, Gospic) 
»bellis perennise. Tu se radi i o unakrstenju 
sa Latinin (v.). Prema Briickneru od lat- u 
latiti (v.) i ces. Idtati »krpiti, rapiecer, ravauder«. 
Kako se latok nalazi u Vukovoj narodnoj 
pjesmi, ne moze biti posudenica iz ces. lalka. 

Lit.: ARj 5, 864. 919. 922. Miklosic 161. 
SEW 1, 693. Holub-Kopecny 199. 200. Bruck- 
ner 307. Mladenov 271. Maretic, Savj. 48. 
Iljinski, RFV 73 (cf. IJb 8, 207). Matzenauer, 
LF 9, 190. GM 373. 

latifa f (narodna pjesma) = latif m (Kos- 
met) »(cvijet) dragoljub«. Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (ar. > tur. latif »aimable«) 
iz botanicke terminologije: bug. latif pored 
latina »Kapuzinerkresse«. Pridjev na -ov la- 
tifov (lis) (Kosmet). Kako se iz bug. latif 
pored latinka vidi, radi se o unakrstenju arap- 
ske i hrv.-srp. rijeci. V. latak. 

Lit.: ARj 5, 920. Elezovie 1, 356. Bernard, 
BSLP 44, 98. Vaillant, RES 25, 124. Mla- 
denov 111. 



Latin 



275 



III 



Latin m = (s individualnim -in kao Srbin) 
Latinin m (Vuk, Crna Gora) = (na -janin) 
Latinjanin (jedna potvrda) = (na -be > -ac, 
mocrja prema f) Latinac, gen. -nca (14. v.) 
»1° covjek rimskog zakona, katolik (Crna 
Gora, Bosna, tako i tur., bug. i arb., balkanski 
turcizam), 2° opreka Vlahu, 3° covjek obucen 
u talijansko odijelo, Talijan, 4° vrsta vinove 
loze (latin, Samobor), 5° (16. v.) prijevod 
na latinskijezik, 6° toponim«, prema f Latinka 
(16. v., Vuk) »1° Talijanka, 2° vrsta kruske, 
3° kod pravoslavaca, zensko ime, 4° biljka 
(upor. bug. latina, latinka »tropaeum majus)«, 
prosireno na -yrii Latmkinja, hipokoristik Lata 
(narodna pjesma). Pored toga sto je taj etnik 
u vecini slucajeva ucenog podrijetla, na istoku 
turcizam (bug. latinin, -ineg m prema f latinka 
»katolik«), u Istri je Latini m pi. prema La- 
tinka f pucki naziv za Istroromane u Rovinju, 
Vodnjanu, Balama, Galezanu, Sezanu, ovako 
potvrdeno 1820 (Stankovic), danas kod Kas- 
tavaca. Nadimakjenjihov Bumbari nepoznatog 
slav. ili rom. podrijetla. Pridjevi: latin (16. i 
17. v., prema lotinus), na -bsk latinski (Vuk), 
poimenicen z. r. Latinska » 1 ° zemlja, 2° to- 
ponim (Kragujevac, mozda za Rumunje ili 
ostatak dubrovackih kolonista)«. Antroponimi 
Latinlc, Latincic, Latinovic (hrv.-kajk., pra- 
voslavci). Deminutiv na -ce Latince, gen. -eta 
(bug., takoder pored Latinence). Kol. na -ija 
Latinija (Vuk, narodna pjesma), na -cad < 
-be + -jad Latincad f, na tur. -luk Latinluk 
(dio Sarajeva gdje su stanovali katolici). Na 
-as latinas, gen. -asa. Na -ica latinica »latinsko 
pismo«. Apstraktum na -bstvo latinstvo. De- 
nominal na -iti latinlti, latinim (Vuk, Boka) 
(po-). Nalazi se u svim slavinama kao i u 
stcslav. Pogresno zakljucuje Budmani odatle 
da je praslavenska posudenica. Od lat. lotinus, 
pridjev na -Inus zn etnike od horonima La- 
tium. 

Lit.: ARj 5, 919. 922. 924. Ribaric, SDZb 
9, 6. Stanco vich, L'aratro, Venezia, 1820, 
str. 9. Miklosic 161. SEW 1, 693. Bruckner 
305. Mladenov 271. GM 238-239. REW 
4927. 

latiti se, -im pf. (Vuk, Cres, Hvar, slov.) 
(do-) »1° uhvatiti, uzeti, spopasti, zgrabiti, 
2° baciti (Cres)« = latiti se (posla, Vodice), 
razlatiti (Vetranie, Stulic, Rosa, Andrijasevic) 
»rasiriti«, latit (po-, iz-) (Korcula) »potjerati« = 
letit (Lumbarda, e = a) »tjerati«. Iterativ na 
-a: lacati (se), -am (Vuk), na -eva- lacevati, 
-ujem (objekt ftice, fticine, Istra). Za varijantu 
a-o (prijevoj?) latiti se (posla, ZK, Krasic) = 



slov. latiti se, upor. polj. lotok »korytko«. 
Hrv.-srp. i slov. rijec. 

Lit: ARj 5, 864. 924. Ribaric, SDZb 9 
163. Kusar, NVj 3, 338. Tentor, /F 211 
Pletersnik 1, 502. 533. SEW 1, 694. Bruckner 
307. 312. KZ 48, 217. Matzenauer, LF 9 
190. 

latov m (Vuk, Srbija, slov.) »carinski nad- 
glednik«. Pridjev na -jev latovljev (Vuk), 
poimenicen na -ica latovljevica (Vuk) »zena 
njegova«, na -ski Idtovski. Antroponim: pre- 
zime na -Ijevic. Od madz. lata. 

Lit.: ARj 5, 925. Miklosic 161. SEW 1, 694. 

laut m (17. v.) = leut (15. v. — 18. v., 
dubrovacki pisci) = levut (16. v.) = ttjut 
(Mrnavic, Voltidi) = lutnja (19. v., ne zna. 
se gdje se tako govori, upor. polj. lutnia, 
ces. lutna, rus. ljutnja < polj. lutnia preko 
srvnjem.) »poveca tambura«. Odatle na -ar 
leiitar, gen. -ara (16. v.) = na -as leutas, 
gen. -ara (15. v., Marulic). Pridjev Uutski. 
Denominal na -ati leiitati, -am impf. (Dubrov- 
nik) »udarati u leut«. Nalazi se jos u slov.. 
lavta (< nvnjem. Laule, stvnjem. lille), lavlar, 
gen. -rja, bug. lauta, arb. lahule f »gusle«, 
rum. (Erdelj) lauta pored a lauta, lautar = 
lautas, ngr. "Kaovia. Ista rijec dobila je na 
Mediteranu i Jadranu znacenje »vrst lade«: 
Iegul m (Cres, Veli otok), leiili ill gaele (Muo), 
levut (Vis, Zore) »ribarska lada«, leut — levut 
(Bozava, Barakovic) »barca larga«. Potjece 
od ar. atud »drvo«. Za znacenje »lada« upor. 
tal. legno < lat. lignum u istom znacenju 
(al je arapski clan). Arabizam je dosao preko 
Spanjolske i rasirio se po citavoj Evropi, svagdje 
sa gubitkom pocetnog a- od clana. Balkanski 
oblici stoje u vezi sa prov. laut i tal. leiito, 
Kuto. Znacajan je oblik lapat, gen. -ptd = 
lapt (Belostenec) »leut, lyra, dicitur etiam 
vulgo testudo«, koji Budmani izvodi iz njem. 
Laute. To moze biti samo preko slov. lavta f, 
sto se osjetilo kao gen. *lavta > *lapta, od 
cega je stvoren novi nominativ lapat. Upor. 
libac, gen. lipca (Lijesce, Lika) < He 6. 

Lit.: ARj 5, 901. 6, 22. 23. 25. 88. 229. 
Tentor, JF 5, 211. Pletersnik 1, 388. Miklosic 
161. SEW I, 696. Holub-Kopecny 211. Bruck- 
ner 304. Vasmer 2, 79. Mladenov 271. REW 3 
30. 388. FEW 79. Lokotsch 16o. 2127. Tiktin 
985. 

ISv, gen. lava m (Vuk) = laf (Crna Gora 
Njegos) prema f lavica, sveslav. i praslav, 
*h b, »1° leo, arslan, 2° antroponim (nije 
narodan, nego prema lat.)«. Pridjevi na -ski 



lav 



276 



Lavrentije 



lavskT = -ovski lavovski, na -ov lavov (upor. 
polj. toponim Lwdw = ukr. Lwiia), na -ji lavlji, 
na -oviji lavovlji, na -ast lavast. Deminutivi 
na -be lavac, gen. -vea, na -r'c' JIbIc' (16. v.), 
na -ovie lavovic (narodna pjesma), na -ce 
lavce, gen. -eta, s koi. na -od lavcad, gen. 
-/ i augmentativom na -elina lavcetina »lavska 
koza«, na -cic lavcic, na -ica lavicica. Augmen- 
tativi lavetina (18. v.), na -ina lavina = biljka 
lava = lavina = lavska noga. Kol. na -/e 
touZ/i n (Kavanjin). Hipokoristik lavo. Antro- 
ponimicki neologizam Lavoslav je krivi pri- 
jevod od njem. Leopold = u narodnom govoru 
Paide, Foldie (ZK). Vokal a je nastao iz 0. 
Generaliziran je u deklinaciji jer ne postoji 
pocetna suglasnicka grupa Iv (osim unutar 
rijeci, upor. balvan). Kao slon, iako nije zivio 
u pradomovini, postoji u svim slavinama 
prema narodnoj fonetici. Uzimlje se bez 
potrebe da je posudenica iz got *liwa < gr. 
Xecov, gen. -ovxoc,. Paralela je za takvu posu- 
denicu velbpdb »kamila« < got. ulbandus < 
elephantus. Mora se pak dopustiti i mogucnost 
da je vec u pradomovini rijec bila u obicaju 
u zivotinjskom eposu. Zbog toga je moguce 
i Ostirovo misljenje da nije posudena iz 
nepotvrdenog gotskog oblika, nego da je pra- 
slavenska. Kako lat. leo potjece iz staroegipat- 
skoga, rijec je mogla postojati i u praevrop- 
skom supstratu, odakle je usla i u germ, i 
slav. kao i u ie. prajezik. 

Lit.: ARj 5, 865. 930. Mikldsie 179. SEW 
1, 755. Holub-Kopecnj/ 203. Bruckner 296. 
Ostir, Symbolae grammaticae Rozwadoiaski 2, 
295-379. Mladenov 271. Boisacq 575. Char- 
pentier, KZ 46, 176-177. Hirt, PBB 23, 
334. Stender- Petersen (cf. Janko, Sldvia 9, 351). 

lavanda f (18. v., akcenat Budmanijev) 
»despik«, lavenda (18. v., upor. polj. lawenda) = 
(metateza a - e > e - a) levanda (Cres, 
prema mlet.) »isto«. Sa lat. deminutivnim su- 
fiksom nenaglasenim -ula lavendula f, upor. 
njem. Lavendel. Zamjenom lat. sufiksa -anda 
domacim -enje levenje n (narodna pjesma, 
Primorje, Istra) »hel-tchrysum bracteatum«. 
Rijec je i balkanska: arb. levande, ngr. Ae|3cVv- 
Ta, AapdvTu;. Od lat. > tal. lavanda > 
mlet. levanda, poimenicen gerund (tip. be- 
vanda) od lavare, jer se esencija od nje upo- 
trebljava pri kupanju za miris vodi. 

Lit.: ARj 5, 927. 6, 23. 24. Bruckner 291. 
DEL 2186. 

lavei m (Milna) = laveu, gen. -ela (Buzet, 
Sovinjsko polje) »1° posuda od kamena za 
pranje suda, 2° u kojoj se drzi uljee.Deminu- 



tiv na -ellum > tal. -elio lat. Idbellum od lab- 
rum < lavabrum (od lavare) > tal. (favello. 
Od lavare je na -atoriwn lavatorium > tal. 
lavatoio > fr. /avoir > francuzizam lavar, 
gen. -dra (gradska rijec). 
Lit.: REW 4804. DEL 2187. 

lavi m. pi. (narodna pjesma), u izrazu lavi 
i timari. Budmani, sudeci prema drugom 
dijelu izraza, trazi znacenje slicno njem. Lehen 
(od leihen »posuditi« > ces. leno, i u nas ce- 
hizam), stces. Ian, polj. Ian. Mjesto nase novije 
tudice leno n (19. v.) postoje, osim timar, 
gen. -ara (v.), jos turcizmi spailuk i lijamet (v.). 
Sulek ima jos len m i izvedenice lenar »Lehns- 
herr« = lenovac, gen. -vca »Lehnsmann«, 
pridjev na -ski, lenski, apstraktum na -stvo 
lenstvo »Lehnswesen«. Ta rijec odgovara srlat. 
feudum > fr. fief < frnc. *fehu - od »posjed 
stoke«. Sveslavenskog izraza za to nema, 
jer tog zapadnog drustvenog uredenja nije 
bilo u slavenskim zemljama; u historijskoj 
literaturi postoji pridjev na -bn feudalan < 
srlat. feuddlis > fr. feodal; leno podjeljuje 
lenski gospodar (fr. seigneur) vazalu pod iz- 
vjesnim uslovima (vazal, gen. -ala potjece 
od fr. vassal krivim izgovorom s > z kao u 
bazen mjesto basen < fr. bassin, prema njem. 
Vasall, srlat. vassallus od kimr. / keltskog / 
gwasawl »koji sluzi« > gal. vassallus »Le- 
hensmann«. 

Lit.: ARj 5, 928. 6, 8. Holub-Kopecny 
199. 202. 408. REW 3 9166. 

lavra f (Vuk, stsrp.) »(pravoslavni crkveni 
termin) veliki manastiruistocnoj crkvk. Nalazi 
se jos u stcslav. (Supr.), ukr. i rus. Odatle na 
-janin lavranin m »kaluder' iz lavre (samo u 
knjigama pisanim crkvenim jezikom)«. Pridjev 
na slozen sufiks -iotski < gr. - ubxnc, + -bsk 
lavriotski u istim vrelima. Od gr. (biz.) tarupa 
»1° cella monastica, 2° prvobitno put isklesan 
u pecini, y gradska cetvrt« > kslat. laura 
»fratarska kolonija u pustinji (4. v.)«. Rijec 
je egejska, u srodstvu sa gr. Xcctpac,, lat. lapis, 
dalmato-rom. lau, laucellae > Lovcen (v.), 
Lavsa (v.). 

Lit.: ARj 5, 929. Miklosic 161. SEW 1, 
695. Vasmer, GL 88. DEL 2183. 

Lavrentije m (14. v.), od gr. Aaupevxioc, < 
lat. Laurentius, hipokoristik Lavro m (15. v.) = 
Lavrtije (Novakovic) = Ldvrenac, gen. -enea 
(17. v., Istra, lat. dvoglas au > av kao u 
Mavar), toponim Ldvrenac u Barskom polju 
(voda, katolicka crkva), prezime Lavrencic — 



Lavrentije 



277 



Lazar 



slov. Lamencie < lat. Laurentius (sa U > c), 
hipokoristik Lavre, gen. -eta (14. i 15. v., 
Dubrovnik), Lavrca (1427, Dubrovnik) = 
(docetak prema lat.) Lavrencio (Glavinic) = 
(tai.) Lorenco (18. v.), ovamo pridjevski topo- 
nim Pod Rolencevo (ribarska posta Muljana; 
metateza I - r > r - 1) = '(lat- dvoglas 
au > ov kao u lovrata < aurata) Ldvrenac = 
1491. oktaba Lovrenca (u kalendaru prvotiska 
brevijara iz 1491), toponim Lovr'enac, brdasce 
(brdajce) nasred Barskog polja blizu Popovica, 
katolicka crkva, pridjev na -j Lovrenca f (ZK) 
»svetkovina sv. Lovre«, pridjevi na -/ Lovrjenac, 
Lovrjencev, prezime Lovrencic, lovrencica »krus- 
ka« = (jekavski) Lovrijenac = ikavski Lovri- 
nac (po Lovrinca, Hektorovic), Ivan Lovrin- 
cevih Hvar, sluzbeno Lovrincevic). Hipoko- 
ristici: Lovre, gen. -eta (17. v.) = Lovro, 
prezime Lovretic, Lovrovic, Lovric, pridje- 
vi na -in Lovrin, Lovretin, na -ek Lovrek 
(16. v., hrv.-kajk.) = prezime Lovrak, odatle 
pridjev na -j Lovrec, toponim Lovreca sela, 
poimeniceno na -ina Lovrecina, prezime Lo- 
vrecic, Lovrekovic, na -janin Lovrecani, na 
-en Lovren = (ikavski) Lovrin, pridjev Lov- 
renov, poimenicen na -ka lovrinka »vrsta vinove 
loze« = (docetak prema lat.) Lovrencij (17. v., 
Hektorovic) = (docetak prema tal.) Lovrjenco. 
Postoji i en pred suglasnikom > e kao u 
najstarijim posudenicama i sa ti > c, (tip 
Parentium > Pored}; Lovrec m (13. v., zupan). 
Ovamo moze ici i naprijed spomenuti pridjev 
Lovrec, Lovreca sela, Lovrecica (Istra), Lo- 
vrecina. Iz Cresa toponim na -bsk Lovreski, 
po Lovreskeh. U Dubrovniku crkva Petilovrijenci, 
gen. -Idvrijenaca, iz lat. genitiva, u sintagmi: 
(ecclesia) Petri Lamentii stvoren nas plural. 
Iz slov. : lovrek, gen. -vreka (jugoistocna Sta- 
jerska) »kostura«. 

Lit.: ARj 5, 929. 930. 6, 157. 172. 173. 
9, 814. Pletersnik \, 534. Hraste, BJF 8, 49. 
Stefanie, Rad 285, 88. 

Lavsa = Lavsa (izgovor u Sibeniku, Prvic- 
-Luka) = Lavca, jedan od glavnih otocica u 
Kornatu. Ime stoji u vezi s predrimskim 
lapides lausiae, a ovo sa (za s > r upor. lader 
i Ldassa, jadestinus) biz. Xavpa (v. lavra) > 
kslat. laura egejskog podrijetla, upor. gr. 
"Ka(T)ac^ lat. lapis, gen. -dis, u Rovinju laura. 

Lit.: Skok, Slav. 125. 128. 259. Ive § 
19-20. REW* 4946. DEL 2183. 

lavur, gen. -ura f (Hvar, Rab) »radnja«. 
Denominal lavurat, -dm (Racisce) = lavurat, 
-am impf. (Rab, Bozava) = lavurot (Hvar) = 



lamati, -dm (Vuk, samo u poslovici) »truditi 
se, raditi«. Tal. lavorare »raditi«, lavoro »rad«. 

Lit.: ARj 5, 925. Hraste, BJF 8, 13. 50. 
Kusar, Rad 118, 24. 25. Cronia, ID 6. REW 3 
4810. DEI 2187. 

lazanje f pi. (16. v., Dubrovnik) = lazanje 
(Smokvica, Korcula) — lazanje (Bozava) = 
(a > o) lazanja f (cesce u pi. f) = lazanje 
(18. v., Primorje, Lika, Ston) = lezanji m 
pi. (slov., Notranjsko) »rezanci, tagliatelle«. 
Odatle na -ka lazanjka f(Lika) »(orude) valjak 
za tijesto, valjar za mlince, takaca (Lika)«, 
na -ar lazanjdr, gen. -ara (Korcula, Smokvica) 
= lozdnjdr, gen. -ara (Trpanj) m »trlica«. 
Od tal. lasagna f (14. v.), pridjevska (?) iz- 
vedenica na -ia od lasanum »lonac, pentola« < 
gr. Maavov »kuhinjski tronog«, prema Battistiju 
egejskog podrijetla. Cini se da se talijanizam 
(moze biti i stariji zbog a > o pred naglasom) 
unakrstio sa licnim imenom Lazo (Dubrovnik) 
»celjade sto laze« < Lazar i sa lagati. Zbog 
toga lazanja f (Istra) znaci »brbljanje«, la- 
zdnjati, -am impf, »brbljati« = lazanja (Dub- 
rovnik ako z nije stamparska greska mjesto 
z), lazanja Hi mazalo m (Poljica) »covjek koji 
rasteze beside i navija na slatko govorenje«. 
Interesantan primjer pucke etimologije. 

Lit.: ARj 5, 931. 6, 176. 540. Pletersnik 
1, 515. Cronia, LD 6. Sturm, CSJK 6, 74. 
4917. DEL 2171. 

Lazar m prema f Lazara, pridjevi Ld- 
zarev pored Lazdrov, prezimena na -ic, 
-evie Lazaric, Lazarevic (Srbi) = Lazor 
(1348?, samo u jednoj potvrdi, upor. bug. 
Lazor pored Lazar, stcslav. Ldzon). Brojni 
hipokoristici Laza m (Vuk) = Lazo, pridjev 
na -in Lozin, prezime Lazic, Lazovic, augmen- 
tativ Lazurda (Lika), reduciranje na pocetni 
slog kojemu se dodaju hipokoristicki sufiksi, 
-ko; Lako (Vuk) = Laka (Vuk), pridjev na 
-ov Lakov, prezime Lakovie, Lakie (crnogorsko 
pleme), *Lake, gen. -eta prema prezimenu 
Laketic; -lo; Ldla, ime musko ili zensko (13. v., 
Decanski hrisovulj) = Lale (Vuk, Crna Gora), 
odatle prezime Lalie (takoder toponim), na 
-ica Lalica m, Laloje (14. v.), na -os Lalos 
(14. v.). Na -ica lazarica f "narodna pjesma 
o knezu Lazaru«, f pi. l&zarice »1° djevojke 
koje idu uoci Lazareve subote, 2° biljka«. 
Na -kinja < -ka + -yni lazarkinja »aspeiola 
odorata«. Na tal. deminutivni sufiks -ino 
lazdrin, gen. -ina »pucanin dubrovacki koji 
pripada bratovstini sv. Lazara«. Drugog je 
postanja lazarin m = lazdrija f »vrsta puscane 



Lazar 



278 



laziti 



cijevi«, nazvana po izumitelju Lazzarini (tal. 
prezime na pluralsko -i). Od hebrejske (ara- 
mejske) sintagme EU ezer »bog je pomoc« > 
lat. Lazarus. Postalo je i kod nas kao i na 
zapadu opca rijec: lazar m (Cres) »jadan 
covjek« = lazar (Krasic) »bogac, bogalj, 
kljast«, deminutiv na -ce lazarce n (ZK, Lika 
K) »kljasto dijete koje ne moze hodati«, slov. 
lazar, gen. -rja »1° Kind das noch nicht 
gehen kann, 2° spuz, limax«, lazarica (Drez- 
nica, Kranjska) »jabuka«. Ovamo ide lazanjka 
j laz- 1 -njka (Dakovstina) »kruska, nvnjem. 
Lazarinblrne«. Od internacionalnih rijeci ide 
ovamo na tal. -etto < vlat. -ittus lazaret m < 
tal. lazzaretto (17. v., karantena u Mlecima). 

Lit.:AR]5, 832. 882. 884. 885. 891. 893. 
931. 939. Pletersnik 1, 503. Tentor, JF 5 
211. SEW 1, 696. Mladenov 269. REW 
4958. Spitzer, WuS 6, 204. DEI 2188. 



laziti, -Im impf. (Vuk) = lazet, -im (Kos- 
met) (do-, iz-, iza-, izna-, na-, nad-, ob-, po-, 
pod-, pri-, pre-, pro-, prona-, raz-, raza-, s-, 
sa-, u-, za-) prema iterativu lazati, lazam 
(Martie, subjekt guja, iz- Kosmet) (s-) i pf. 
slaznuti se »uortaciti se«, sveslav. i praslav., 
»1° kriechen, 2° gehen, 3° bahuljati (Kosmet), 
4° (s objektom med') vaditi sace iz kosnice 
(Brac)«. Sveslav. i praslav. ■ postverbal laz m, 
f »1° uski put, staza (Stulic), 2° laz (Istra) 
mjesto kuda se prolazi, 3° iskrceno mjesto 
u sumi (i u drugim slavinama, praslav., po- 
tvrdeno 1296) = mjesto gdje je mnogo sume 
isjeceno (Crna Gora), 4° mala njiva« = laz, 
gen. lazif(V odice, Cres) »1° otvor kod ograde, 
2° proplanak, cistina u sumi« = laza (Istra, 
cakavci, 16. v.). Iz knjizevnog i saobracajnog 
govora laz je potisnut u zaborav od sinonima 
krc, krcevina. Taj poljoprivredni termin po- 
sudise srednjovjekovni dalmatinski Romani, 
Rumunji, Madzari i Arbanasi: laz- »krcevina«. 
Odatle deminutiv na -&c lazac i Lazac, gen. 
-sea (toponim), augmentativ na -ina loz'ina 
(Crmnica) »1° terasasta kultura nastala kree- 
njem sume (Mljet), 2° rasiren toponim«, 
odatle denominal na -all lazinati (Mljet) »krciti 
sumu paljenjem«. UArbanasaje Hazine »Lich- 
tung«. Znacenje »krcevina« razvilo se od prav- 
ljenja puta. Paralela je za to tal. debbio (Gal- 
ium) »Abforstung« od lat. devius, cf. devia, 
gen. -omum »Schleichwege, ungewohnte, entle- 
gene Wege«. Odatle na -nica laznica »1° 
motika kojom se kopaju (upor. krasnica) tanke 
zemlje gdje su lazi, 2° ljestve (Stulic)«. Sa 
drugim akcentom f pi. lazi, gen. Uzi sadrzi 
prvobitno znacenje »prijelaz preko vece rijeke«. 



Postverbal prilaz = prilaz (ZK) je takoder 
kulturna rijec koju posudise Rumunji pirleaz. 
Postverbali od drugih slozenica s pretiksima 
mogu dobiti jos sufiks -bk: izlaz — izlazak, 
dolazak, polazak, oblazak, pored Sblaza sa 
citavom leksikologijskom porodicom, ulaz — 
ulazak, pronalazak, salazak, slaz pored sia- 
zak, razlaz = rdzlazak, prolaz, zalaz. Izraz 
zalaz sunca izrazava se u rum. i arb. na re- 
ligiozan nacin: rum. soarele asfinteste »sunce 
se posvecuje«, arb. dieli perendon »sunce go- 
spodari«. Upor. takvo shvacanje za izlaz 
sunca u slavinama: sunce se rada. Odatle prid- 
jevi na -bit', ulazni, uzlazni, prelazan (ne-), 
poimenicenje oblaz/iica. Na -jqj Sblazaj »po- 
hode« = na -a/a oblaznja (Lika). Na -ilo: 
lozilo m (18. v.) »covjek sto lazi«, n pi. lazila 
(Vuk, Kosmet) »1° skele, 2° koze«. Na -iste: 
izlaziste, ulazlste, razlaziste, salaziste. Na -jqj 
pdlazaj (Vuk) »pohode na Bozic«. Unakrste- 
njem poleci i poloziti mijenja se u polezaj, 
polozaj, jer se lice koje dode, nasadi na slamu, 
na stocic kao kokos na polog. Imperativ laz 
laz postaje onomatopeja, glas kojim se malo 
dijete uci da »hahulja«. Radna imenica na 
-nik: polaznik (Vuk) = polaznik (Kosmet) 
»onaj koji ucini kome prvi pohod na Bozic«, 
izvedenica koju narod svakako prekraja: po- 
lazajmk (Vuk), polazenik (Ripanj), polazonlk» 
polazavnik, polozavnik. Glagol laziti se una- 
krstava sa biblijskim imenom Lazar (v.) : lazarce 
(ZK) »dijete koje ne moze hodati«. Na -Una: 
lazbina (srednja Dalmacija, Pavlinovic) » mjesto 
(ili nacin) kuda se ulazi (nejasno)«. Na -use 
lazuse f pi. »izdanci pod zemljom, stolones«. 
Izvedenice na -to, -la: laz f (Vuk, Dubrovnik) 
u izrazu otisao u laz »nubere uxori«, uholaza. 
Na -stvo: laitva (Bogisic): u lastvo zeta uzeti. 
Kako je na stokavskom teritoriju dolaziti imper- 
fektiv za pf. doci, nalaziti za naci, glagol ici 
unakrstio se u prefiksamim slozenicama sa 
laziti, pa se govori nailaziti, nadilazjti pored 
nadolaziti, obilaziti prema obici, izilaziti (18. 
v.), razilaziti se. Prema ovima sllaziti — sni- 
laziti (upor. snicl). Odatle postverbal na -bk: 
izilazak, gen. -ska pored izlazak, obilaz = 
obilazak, razllazak, s pridjevom obilazan (ra-). 
Deminutiv na -kati laskat impf. (Brusje, 
Hvar) »bjezati zbog straha pred kim«, na 
-ukati lazukati (Stulic) nije sigurno. U prije- 
voju na stcslav. lesti, Uzo > listi, Uzen (Vo- 
dice) »puzati« (upor. slov. Usti, lezem), u 
pravilima rogovskih benediktinaca (15. v.) part, 
prez. aktiva gori Kzuce (subjekt anjeli), u. 
knjizevnom i saobracajnom jeziku Ijesti samo 
u preAIksamim slozenicama ddljesti, doljezem, 



laziti 



279 



le 



naljeci, naljegnem pored naljesti, naljezem 
iiljesti, itljezem pored ulject, uljegnem (ana- 
logijom stvoreno prema pomoci, pomognem), 
sljesti, sljezem = (ikavski) slisti, razlesti se 
(Trebarjevo). Na -ovati sljezovati, -ujem u Za- 
darskom lekcionaM. Ovamo jos na -ati oblje- 
zati, -am (Stulic) »prikradati se«, naljeci, izljesti 
pored izljeci, izljegnem (Vuk) = izljec'i, Iz- 
ljesti prema iterativu izlaziti (16.. v.), izlljezati 
(Stulic), ulizivati (17. v., Split). I taj je sveslav. 
i praslav. Odatle postverbal u znacenju radne 
imenice uljez »ko se pfizeni u kucu svoje 
zene«, augmentativ na -ina uljezina »vrsta 
ospica«. Sa sufiksom -za, -eo naljez (Prcanj, 
Stulic, Bogisic) = naljefa (Zlataric), odatle 
na -ba naljezba (Vuk, Dubrovnik) »Finderlohn« 
kao pravni izrazi. Iz narodnog (folklornog) 
prava jos naljese n (Boka, Vuk) »dar soku 
(v.), sodzbina«. Na -tva: ljestve f pi. (16. v.), 
sa deminutivom Ijestvice (13. v.). Augmentativ 
na -ina Ijestvina (Stulic). Deminutiv Ijestvica 
je usla i u administrativnu terminologiju u 
znacenju »scala«. Odatle pridjev na -bn Ijestvican 
(neologizam. 1853, uz pristojba). Ovamo ide 
jos Ijestva (Sisak) »kolac sa vedricom kod zdenca 
na vagu«. Glede takve izvedenice od laz- v. 
lastva. U baltickoj je grupi potvrden samo 
praslav. prijevoj e > -fe : lot. lesetis »mit 
Schlittchen vom Berge fahren«, leschat »rut- 
schen«, stprus. Use »kriechen«, sto je i prvo- 
bitno znacenje od laziti (rad reptila, puza, 
v. plaziti), lit. lekstas »flach« = lot. Uzus, 
srvnjem. loege »plosnat«, Homerov pridjev Xa- 
%vq (vrjoo^) »nizak«; z je nastao od ie. gh. 
Ie. je korijen nigh- potvrden u grckom, ger- 
manskom, i baltickom. Prijevoj 5 > a je 
praslavenska inovacija. 

Lit.: ARj 2, 605. 612. 4, 195. 215. 220. 
225. 259. 5, 933. 919. 930. 933. 934. 935. 
6, 250. 251. 7, 361. 424. 425. 426. 8, 390- 
392. 406. 10, 591. ASPh 32, 470-471. Males 
Prosvetni glasnik 58, 43-57 (cf. JF 18, 367). 
Miletic, SDZb 9, 610. Tentor, JF 5, 211. 
Hraste, JF 6, 212. Ehzovic 1, 144. 2, 97. 
388. Gusic, JS 10, 165. Mazuranu 586 -587. 
Stojkovic, NVj 37, 135-136. Miklosic 161, 
16. SEW 1, 696. 697. 715. Holub-Kopecny, 
200. 204. Bruckner 297. 308. KZ 46, 229. 
Mladenov 269. 282. WP 2, 426. Trautmann 
161. Jagic, ASPh 37, 532. Tiktin 895, 1170. 
Pedersen, IF 26, 293. Osten-Sacken, IF 
26, 234. Charpentier, ASPh 29, 5. 37, 53-54. 
Scheftelowitz, KZ 54, 228-229. 243. Oester- 
reicher, Symbolae Rozwadowski 2, 389. si. 
(cf. Ub 14, 274). Machek, GMF 26, 461- 
467 (cf. IJb 25, 8). KZ 56, 202-203. (cf. 
RSI 5, 322-323). Jokl, ASPh 29, 14. si. 
Czubek, J Pol 11, 20. si. (cf. IJb 12, 299). 



Gradecki, JPol 10, 180. si. (cf. IJb 11, 519) 
GM 231. 352. Jokl, Stud. 111. ASPh 28, 2 
Meillet, RES 6, 171. 

lazum, prilog (Bosna) = Uzun = Iaebm 
(Kosmet) »potrebno«. U Kosmetu jos neme 
Ijazbm »sto me se tice«. Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (ar. lazlm > tur. laztrn, 
nem-e lazim »que m' importe«) iz saobracajnog 
govora: arb. laz'em m »Bedurfnis«. 

Lit.: ARj 5, 935. Elezovic 1, 373. 2, 532 
Skok, Sldvia 15, 361., br. 453. GM 239. 

le = Ije (Vuk) = /;', stcslav. -le, ie., sveslav. 
i praslav. rjecica (partikula) koja sama moze 
nositi akcenat. Sluzi za potvrdivanje, narocito 
negacije: on mu Ije ne ce pomoci (Lika). Slov. 
le »ipak«. Prilog leh (sjeverozapadni cakavci, 
Rijeka, Istra), lekmestu »odmah« (Belostenec, 
cakavci, 17. v.). Varijanta K u znacenju ali 
u stsrp. isthrv., kod Marulica, moze stajati na 
pocetku recenice. U slov. tako le. Uz vokativ 
u bug. Odatle u refrenu dodo le, koje se pise 
i zajedno. Varijanta K veze se sa a (v.) u ali i 
sa / (v.) u ili. Ovamo se stavlja listom (akcenat 
od list), listar »saltem, tantum, tantummodo, 
besonders«, koji sluzi za pojacanje pridjevu 
totaliteta svi. Slov. lestor < le + isto + ze = 
Ijesto (17. v., dubrovacke poslovice) »sada«. 
V. isti. Kao sufiks sluzi u pravljenju priloga 
od korijena upitnih i pokaznih zamjenica za 
izrazavanje micanja prema lieu koje govori: 
od kh (v. tko > ko) dokle < do + kiis, -koli, 
od o 6 (v. bvaj) davle »hucusque«, od ft (v. 
taj) dotle, od onb (v. onaj) donie (Baranja), 
unakrstavanjem sa donde (v.) dondolen (Risan),. 
od nekb (v. neki) donekle. Svi ti prilozi sa- 
drze prijedlog do kao prvi elemenat i zamje- 
nicki korijen kao drugi. Ista takva slozenica 
biva i s prijedlogom ot- > od-: sa kb: btkale 
pored odakle = Skle i sa deiksom -n, -m 
oklen > oklem; sa o h: odavle, odavle; sa 
onb odanle, odanle = odanle; sa tt: odatle = 
ode pored oden, odem i dtale, otole, atolem, 
otolen (Crna Gora). Samoglasi o i a izmijesani 
su zbog analogije i slicnosti u znacenju. Kao 
sufiks dolazi jos u zakljucnom vezniku dakle 
pored daklen = daklem. Jat je nastao u parti- 
kuli iz dvoglasa ai kako se vidi iz lit. koncesivne 
partikule lai — stprus. i lot. lai »neka«, sto 
zabacuje Berneker koji navod« lot. -le u nu-le 
»upravo«, je-le »ipak«, ne-le »geschweige denn«. 
Sa gledista komparatista K sadrzi ie. demonstra- 
tiv / (v. lani, lat. Me). Upor. jos arb. pAi 
»or bene, dunque«. 

Lit: ARj 1, 235. 5, 958. 6, 1. 234. Belie, 
Priroda 140. BI 2, 932. 938. Mikldsie 162. 



Ie 



3 



lecati se 



SEW 1, 697. Holub-Kopecny 200. Bruckner 
292. KZ44, 33. 45, 203. 46, 200-201. Brug- 
mann, IF 24, 163. si. Music, Rad 231, 1-37 
(cf. lib 16, 286). GM 319. Ehrlich, KS/ 4, 
260. 

lebic m (Korcula) = leblc (Rab, Bozava, 
Molat) »mediteranski (jugozapadni) vjetar«. 
Odatle na lat. -ata > mlet. -ada lebtcada 
(Korcula) = lebicada (Bozava) »isto«. Od 
tal. libeccio (14. v.), libecciata (16. v.) < gr. 
pridjev Aalxoc, (6. v.) »zapadni« > ar. lebek, 
prosiren s lat. -ius. Za etimologiju v. liva. 

Lit.: Kusar, Rad 118, 23. Cronia, ID 
6. REW 3 4959 a. 5016. DEI 2220. 

leblebija f (Srbija) = leblebija (Kosmet) 
»prznica, przeni naut (grasak) koji se uz ra- 
kiju griska«. Na -dzija leblebidzlja (Kosmet) 
»koji ga przi i prodaje«, odatle na -nica leble- 
bidzlnica »ducan gdje se przi i prodaje«. Bal- 
kanski turcizam nepoznata podrijetla (tur. 
leblebi »cicer aretinum«, leblebici) iz termino- 
logije hrane: bug. leblebija, arb. neblebt = 
cine, nibllbie, nibllbigi (s disimilacijom l- 
l > n - Ij. 

Lit.: ARj 5, 944. Elezovic 2, 525. Mladenov 
271. GM 302. Pascu 2, 154., br. 819. NI 3, 
151. 

lebrak, gen. -aka m (Budva, pored lebraK) 
= lombrak (s umetnutim m pred labijalom 
kao u dumbok; Dubrovnik) = lumbrak (Vra- 
njic, Split, Prvic, Zlarin) = (zamjena docetka 
-ak deminutivnim domacim sufiksom -ica) la- 
brica f (Stoliv) »dracava riba«, odatle odbaci- 
vanjem toga suvisnog sufiksa labar, gen. -bra 
m (Muo, Stoliv, zelene je boje, vrsta labra 
je grozdovac) = labra f. Balkanska rijec 
kao naziv ribe gr. M[3paJ;, gen. - axoc, > kslat. 
labrax, gen. -ads, arb. labrik, levrek (Ulcinj) 
»brancin, smudan (Sutomore)«, cine, labricu, 
ngr. taxPpdxi. Odbacivanjem pocetnog /-, kao 
da je romanski clan: embrega (Krtole) == 
embrega (Lepetane) = (sa protszomj-) jembrega 
f (Prcanj, Muo) = jembreg (Dobrota) »malo 
veca gavica, sardela, mezzo sardo«. Upor. kat. 
llambrega. Sa lubrica upor. sic. vuraccia. 

Lit.: ARj 5, 944. 6, 144. 217. Resetar, Stok. 
240. Matzenauer, LF 9, 185. Schuchardt,ZRPh 
31, 642. 645. 643. 646. GM 233. REW 4811. 
DEI 2145. 

lebrica f (Ljubisa, Pastrovici) »vrsta veza«. 
Nema opisa toga veza. Mozda deminutiv na 
-ica od rebro (?), ako je metafora. 

Lit.: ARj 5, 944. 



lebrnjl, odredeni pridjev, samo u vezi s 
prozor (Vuk) »koji nije sa sokaka, nego iz 
avlije«. Budmani pomislja na pridjevsku iz- 
vedenicu od perz. > tur. leb »usna, kraj, 
strana«. Nije uvjerljivo. Nema opisa takvog 
prozora. Mozda od rebro. 

Lit.: ARj 5, 944. 

lecati se, lecam impf., baltoslav., sveslav. 
i praslav. (*lek-), » 1 ° plasiti se, 2° neckati se 
(ZK)« = lecati se (Vodice) »bojati se« prema 
pf. lecnuti se »poplasiti se«. Suglasnik c, koji 
je postojao i u stcslav. lecati se (Supr. 328, 24) 
»fallen, fangen«, nastao je sekundarnom pala- 
talizacijom iz k poslije e, i (upor. micati prema 
nukati ZK), kako se vidi iz ulekmti se (ZK) 
»saviti se u grmu« i iz slov. Ukniti »biegen«. 
S prefiksima: s-: slecl se, -em, potvrden samo 
part. prez. slece, sieksi se (Barakovic), slecen 
»kriv, pognut od bolestk, u postverbalu sleka 
(Vuk) »1° plima, 2° mjesto gdje se zemljiste 
sleze, preslijez, previja« = sleka (Istra) »vallis 
oblonga«, zlacol (ne budi go <~) (Bednja) »ne- 
moj ga uplasiti«, na- nalecati (se) »postavljati 
(dragome pogibelj, lecku, mamu)«, polece 
(Marulic, ludita 6, 68): prirocno ~ Nabu- 
kodnosoru (u ARj nije zabiljezeno); sa"n-: 
prisleci, prisleknem pf. »ustupiti, uzmaci«; sa 
od-: bdsleka (Vuk) »osjeka«. Pridjevi: na -Ijiv 
lecljiv (Belostenec) »plasiv«. Upor. bug. sle- 
kav »grbav, iskrivljen«. Na -enik: lecanik m 
(Srijem) »cekrk«; na -bka lecka »Schlinge«. Vokal 
e je nastao iz nazala e, upor. stcslav. Iteati i 
balticke oblike, koji su ocuvali prvobitno 
konkretno znacenje, lit. lenkti »beugen, biegen«, 
linkti »sich biegen«, lot. li(e)kt »beugen«. 

Nazal i glasi u prijevoju c > u: liik m 
(18. v.), baltoslav., sveslav. i praslav (*lckb), 
»naziv oruzja za strelicu«. Odatle na -jar + 
-ica: Incarica — (s umetnutim n) luncarica 
(18. v.) = lucalica (jedna potvrda) »praca, 
t6E;oc,«; deminutiv na -be lucac, gen. Iucca = 
lusca (Srijem; najstarija potvrda Na Luzaz 
za Arcuzo, Split); na -ic lucid. Tu je takoder 
ocuvano prvobitno konkretno znacenje; obluk 
m »Vorders'attelknopf«, s leksikologijskom po- 
rodicom oblul f, oblucac, gen. -Ica (Vuk), 
oblucak »Wiegenspindel«, oblucje n »unkas, ja- 
buka«, obluckinja »puska koja se nosi konju 
o obliiku«, obliika, naoblaciti, naoblucim »met- 
nuti obluk na kapu«; obluk je kulturna rijec 
koju posudise Rumunji obline = (meglenski) 
ublong »Sattelbogenknopf«. Tu je doslo i do 
unakrstavanja s pridjevom obh (v.). U Sinju 
je obluk isto sto i fanjak (ZK) » 1 ° guzva od 
krpa, za isprosenu djevojku, 2° tvorilo od 



lecati se 



281 



sira (Ston), 3° obod od sita i reseta«. Stulic 
ima lukomet (kao puskomef) i lukotvorac. Ova- 
mo ide lucanj, gen. -cnja (Zagreb, 18. v., ZK) 
»luk na pletenoj kosarici« i liikno u (Prigorje, 
Posavina, Podravina) »1° mjera za zito, 2° 
desetina crkvi, zupnicki bir« = slov. lokno. 
Nalazi se jos u ces., ukr. i rus. Tu rijec 
posudise Madzari lukma. Glede kn > km 
upor. szohzsma < sluzno (v.). Docetak -no 
dosao je analogijom prema sluzno. Zbog toga 
nema palatalizacije suglasnika -k. U pogledu 
razvitka znacenja paralela mu je lat. sportula 
»kotarica > porez«. To upucuje na primitivno 
podavanje u naravi, ne u novcu. Ovamo jos 
sklucen (Miklosic) »inclinatus, curvatus«, upor. 
slov. slok »mrsav«. Kao lecati i ovaj prijevoj 
moze imati psiholosko znacenje koje se vidi 
u pridjevu na -av lukav. Upor. konkretno 
znacenje u slov. slok »krumm«. Prvobitno 
znacenje »savinut« nalazi se jos u baltoslav., 
sveslav. i praslav. liika »1° morski zaljev (to 
jos u stcslav.), 2° dolina, 3° livada (cest to- 
ponim)« = luka, gen. luke (Kosmet) »zemlja 
pored rijeke«. Pridjev na -ski lucki. Deminutiv 
na -ica lucica (Vuk, 17. v.) = Lucica (ZK, topo- 
nim, uvijek uz vodu). Prvobitno je znacenje »za- 
vinut teren uz rijeku ili obalu«; luka je kulturan 
termin koji posudise Madzari lanka, Rumunji 
lunca i Novogrci Xayxdfit (-aot je novogrcki 
.sunks). Na -evlna: lucevina (Fuzine) »trava, 
sijeno iz luke kraj vode«. Na -bka lucka f 
(Voltidi) »morski gat, muo (nepouzdano)«. 
Moze biti i poimenicen pridjev z. r. Na -inja: 
luklnja (Kosmet) »vrsta zemlje koja ne moze 
drzati vode, zuckasta zemlja«. Glagol sltlciti, 
sluci'm (16. v.) »iskriviti, savinuti, prignuti« 
je denominai od luk, slov. pridjev slak »krumm«. 
Ovamo ide sincica »drvena sprava za nadijevanje 
djevenica slicna kljucu«. Glagoli sluciti, raz- 
lucili, poluciti naprotiv cine drugu semanticku 
porodicu, ako i jest cinjenica da njihovo u 
potjece dijelom od velarnog nazala c kao i u 
luk, luka. Vokal u nastao je iz c, upor. stcslav. 
lokb »arcus«, polj. Iqczyc pored lek, slov. 
loka »luka«. I u torn prijevoju rijec -je balto- 
slavenska: lit. lankoti »savinuti nesto tvrdo«, 
lot. luozi'i »beugen, lenken«, lit. lankas »nesto 
savinuto, luk«, lankus »biegsam, savitljiv«, lanka 
»luka, dolina«. Od drugih ie. jezika upor. 
gal. lanca, stvnjem. chrumbelingun »in krummer 
Richtung«, nvnjem. entlang i arb. lengor 
»savitljiv«. Ie. je korijen *lenq- »savijati«, ne- 
nazalirano *leq-, u baltoslavenskom jos s pri- 
jevojem *lonq-. 

Lit.: ARj J, 185. 944. 6, 188. 191. 206. 
213. 7, 413. 469.8. 134. Ilesic, JF 17, 132- 



137. NI 3, 122. Ribaric, SDZb 9, 164. Medic 
NVj 12, 251. 366. Elezovic 1, 371. Miklosic 

165. 173. 175. 306. 308. SEW 1, 707. 738 
739. 740. Holub-Kopecny 201. 210. 211. Bruck- 
ner 297. 308. 309. Irautmann 159. WP 2 
435. REW* 4877. ZRPh 39, 217. Matzenauer, 
LF 9, 193. Mladenov, IF 42, 187. Osten- 
-Sacken, IF 33, 221. Joki, Stud. 50. Zupitza, 
KZ 36, 56. Tiktin 931. 1071. Boisacq* 404- 
405. 553. 1117. Guntert, WuS 11, 133. 137. 
Kiihn, Die Romanische Spr. 17. Hubschmied 
34-39. 

leca f (Vuk, Kosmet) = leca, gen. lece 
(ZK, Buzet, Sovinjsko Polje) = lece n (Herce- 
govina, n od unakrstavanja s turcizmom /v. 
lece t ili sa sinonimom socivo), praslav. *letia. 
Prenosi se od biljke i na znacenje »staklo«. 
Upor. fr. lentille. Deminutivi na -be lecac, 
gen. -cca »biljka, lemma palustris«, na -bk 
Ucak m (Vuk, Crna Gora) »vrst lece«. Da bi 
se razlikovalo staklo od sociva, u 19. v. stvo- 
rena je izvedenica lecak, gen. -cka (Sulek), 
na -ice leci'ce f pi. (Baranja, sa c mjesto c 
prema madz. slavizmu) »socivica«, lecica (Be- 
lostenec) »biljka«. Na -ika lecika »biljka«. 
Pridjevi na -in leian (Stulic, sumnjivo), na 
-ev lecev (15. v.), poimenicen u Lecevica (to- 
ponim). Vokal e je nastao iz e, upor. stcslav. 
l{sta i madz. slavizam lencse. Za arb. lldxht 
nije izvjesno da je od leca. Od ie. jezika nalazi 
se u lat. lens, gen. -tis, odatle u romanskim je- 
zicima i u nvnjem. Lime. 

Lit.: ARj 5, 945. 948. Elezovic 1, 362. 
Miklosic 165. SEW 1, 708. Mladenov 274. 
GM 245. Machek, LP 2, 158. 

lece n (Vuk, Srijem) = leca f (Kosmet) 
»1 " zuckasta pjega, mrlja na lieu, somersprosn 
(ovo u hrvatskim gradovima, 2° (metafora) 
mrlja na casti, zig, sramota (Kosmet)«. Prid- 
jev na -ajiv lecajiv, na -lija (indeklinabile) 
lecelija »pjegav« (Kosmet). Denominai na -le- 
isati (v.) lecele'isat se, -sem (Kosmet) »dobiti 
pjege, umrljati se«. Balkanski turcizam (tur. 
leqe »1° mrlja, 2° moralni defekt«) iz svagdanje 
terminologije: rum. lichea, bug., arb. leke = 
lece (Skadar), nvgr. Aexec, / -xfec,. 

Lit.: ARj 5, 945. Elezovic I, 362. Troja- 
novic, N3f 3, 150. Miklosic 164. SEW 1, 
699. Mladenov 272. GM 240. » 

leci, lezem pored legnem pf. (Vuk) = lee, 
legnem (Kosmet) (do-, iz-, na-, ob-, po-, pil-, 
raz- se, s-, za-), sveslav. i praslav. (u prezentu 
nazalni infiks lego, leg-ti > stcslav. lesti), 
pored (na)legnuti, slegnuti se (Srbija), poleg- 
nuti = polenutl, -ne (mi) (Korcula), sijeci = 



leci 



282 



leci 



Sijeci (unakrstavanjem sa sljesti, v.), ul'egnut 
(Kosmet »uci«), »sich legen (odatle germanizam 
legni se, Hrvatska)«. Iterativ na -va- lezi-vati, 
-vain (16. v., jedna potvrda). S akcenatskom 
varijacijom u prefiksalnim slozenicama iz- 
lecl, -lefe (kokajaje), naleci, poled, oleei (Lika), 
sleti (objekt stence), uleci se (Vuk) »useliti se«, 
zaleci i specijaliziranjem znacenja kao u fr. 
couver < lat. cubare. Tuje homonlmija uklo- 
njena akcentom. Osnova leg- pojavljuje se jos 
u tri prijevoja: log-, i duljenjem *leg- > leg- > 
lijeg- i Hog- > lag-, vec u praslavenskom. 
Izvedenice i semanticke varijacije u leksiko- 
logijskim porodicama prikazat ce se prema 
prijevojima. 

I. Osnova leg- u pridjevskom neologizmu 
na -bn: nadlezan (ne-), poimenicenju nadlez- 
nost, prinadlefnost, nadlestvo. Pridjev na -bn 
potvrden je samo u izvedenicama leznjak m 
»log zeceva« (juzna Dalmacija), leznost (18. v., 
Kavanjin). Na -lo: leglo, (18. v., Vuk) »gnijez- 
do«, s deminutivom legllc. Na -alo: legalo n 
(Vuk) »loza« = legalo (Kosmet). Na -allca 
legalica (Pancic) »rod izrasli kod insekta«. 
Na -Ivo legivo (Slavonci, 18. v.) »lezenje«. 
Na -ak: Uzak, gen. -aka (17. v., Vuk, Piva- 
Drobnjak) »1° lijencina, 2° (u novije doba 
prevedenica) Lagerbier«, s pridjevom lezacki, 
f lezakinja — lezavklnja i augmentativom 
lezaclna > madz. lezsak. Na -anka lezanka 
(Istra) = lecka (ZK) »postelja«. Na -nlca 
leznica »Lagerstatte«. Na -eti lezati, lezim 
impf, (iz-, ob-, od-, pri-, raz-, za- se), itera- 
tiv na -va- -lezavati, -Uzdvam (Lika), samo 
s prefiksima. Na -evali Uzivati (Vodice), 
razlezavati se, razlezat, -eze (Kosmet) »od- 
jekivati«. Odatle apstraktum na -aj lezaj (18. 
v.), zalezaj »zapusteni vinograd«. Na -aja 
lezaja (18. v., srednja Dalmacija, Pavlino- 
vic). Na -avka lezavka (Jambresic) = prilez- 
nica »(prevedenica, caique) concubina«. Na 
-wij leganj, gen. -legnja (Istra) »lijen covjek«. 
Na -de legac, gen. lekca (Kurelac) »konj koji 
rado leze«. Na -an: legan (Bruvno) »ime volu«. 
Deminutivni glagol na -kati Ieskati, -am (18. 
v., Vuk), s postverbalom leika (18. v.) »kvoc- 
ka«, na -karili USkdriti, leskdrim (Vuk) »ljen- 
cariti«. Izvedenice od part. prez. na -edi: na 
-t>c lezecac mlln (17. v., Dubrovnik), prid- 
jev na -Iv lezeciv, prilog lezecke. Na -ivo 
lesivo n (18. v., jedna potvrda) »mjesto gdje se 
sto leze*. Na -ika lefika (Danilo) »biljka«. Na 
-iste leziste (14. v.). Slozenka lezorad (18. v., 
jedna potvrda), lezbser m (Bosanska krajina) 
prema lezoserka »lenjivac, -vka«, hidronim Le- 
zejac »ime stajace vode pod Prosarom«. Dva 



imperativa lestedaj »(opscena metafora) pri- 
mula veris«. Rumunji posudise prilej »occasio«, 
postverbal od a prileji < bug. prilefa, kod 
nas samo pridjev prilezan »marljiv«. 

II. Praslavenski prijevoj duljenja leg- > 
leg- > lijeg- nalazi se u impf, razlijevati se, 
rdzlijega, -ze »wiederhallen, odjekivati« od 
pf. rozleci se, lijegali, lljezem pored lljegatn 
(takoder ces. i polj.) impf, od Uci, razh'gati 
(Kavanjin), zalijegati »hinreichen, die Schuld 
decken«, ulijegati se, iz- nalijegali (Vuk) » 1 ° 
vrvjeli, grnuti, naslanjati se, 2° spustati se 
(Vetranie, Barakovic), 3° pripadati, trebati 
(Crna Gora)«, naljegovati, -ujem (Prcanj) 
»trebati«, oblijegati, prilijegati »sich niederbii- 
cken«, ligali, ligdn pored Uzen (Vodice) (po-), 
slljegati se. Analogijom se prenosi u Ujeti, 
lijezem impf. (Boka). Odatle postverbal lijeg 
(Ljubisa), lijego n (srednja Dalmacija, Pav- 
linovic) »ono sto se izleze«; preslljez f (Stulic, 
Lika) »udolica, dolina izmedu dva brda (opo- 
zicija: previja)«, toponim Presliza. 

III. Praslavenski prijevoj log- vazi kao per- 
fektum. Odatle nomen actionis (postverbal) 
log, gen. loga »1° lezanje, 2° mjesto gdje se 
lezi (po semantickom zakonu sinegdohe)«. 
Upotrebljava se u instrumentalu za pojacanje 
imperfektivnom aspektu glagola lezati: logom 

je lezala pet ddni (ZK). Denominal na -Iti: 
loziti (objekt vatru, oganj) »heizen«, odatle 
radna imenica na -de lozac, gen. -aca m »Hei- 
zer« (neologizam), s prefiksom iz-, na-, od-, 
po-, pre-, pred-, pri-, raz-, s-, sa-, u-, za-. 
Odatle brojni postverbali: izlog (neologizam, 
prevedenica za Auslag), s pridjevom izlozan 
1265, s apstraktumom na -bba Izlozba i 
pridjevom izlofben; nalog »naredenje« (takoder 
prevedenica za Auf trag) ; oblog »1° Master, 2° 
oklada«, od obloziti se »okladiti se«, prijelog 
»neugarena njiva« = praslav. prelogi, pra- 
slavenski poljoprivredni termin »Gereut, ugar«, 
koji posudise Rumunji: pirlog i Madzari par- 
lag, parrag, pallag. Madzarski ili rumunjski 
slavizam usao je ponovo u hrv.-srp. na istoku: 
parlog »zanemaren vinograd, zemlja« = odatle 
zaparlozen — parlog, gen. parloga (Kosmet), 
od parloiit (Kosmet) »praviti dubre«, topo- 
nim Mali Parlasi (Srbija, Beograd); Prelog 
je i toponim, odatle Preloscica (kod Siska); 
polog = polog, gen. pologa (Kosmet) je opca 
imenica i ime kraja (Makedonija) »1° sto se 
polozi (novae u band), 2° poleglo zito (Vuk), 
3° jaje koje se podmetne kokosi (Kosmet)«; 
odlog (1635, Karlovac, pravni termin), pri- 
jedlog, prilogs razlog »1° ratio, 2° racun«, s 
pridjevima razloz.it, rozloziv, razlozan (bez-), 



leci 



2Kj 



led 



s deminutivom razlofac, gen. -sea, razlostvo = 
razloznost, razloznih »govornik«; slog »1° 
stilj 2° akrobat, 3° svota novaca koju daju 
seljaci za svoje zajednicke (zadruzne) izdatke, 
4° ogon, lijeha, u njivi ono izmedu dva ra- 
zora«; zalog Pfand« = zalog (Kosmet), 
zalogaj, ulozi, gen. uloga »Gicht« = vulogi 
(Habdelic, hrv.-kajk.) »podagra«. Taj po- 
sljednji posudise Arbanasi i Rumunji kao 
pridjev olog m prema f oloagd »sakat, hrom«, 
a oloji, a zalog kao pravni termin »Pfand« 
Madzari: zalog pored zalag i Rumunji zalog. 
Nalaze se i postverbali u f obloga, s augmenta- 
tivom oblozina, naloga (Vuk) »hrpa«, podloga, 
sloga (ne-), s pridjevom na -bn slofan (ne-), 
(ne)sloznosl, (ne)slostina (Vodice), s mnogim 
prevedenicama i neologizmima kao sloznik 
»kompozitor«, sloznoglasje »simfonija«, sloz- 
nopivalac (Kacic) »musicus«. Deminutiv slo- 
zukati »sricati, syllabicates Poimenicen prid- 
jev fin pi. slozna »podavanje koje pripada 
feudalnom gospodaru«. Taj pravni izraz po- 
sudise Madzari szolozsma. Postoji i naloga 
»Oedrange«, zaloga (Kosmet) »zakrpa«, obloga 
(Kosmet) »opklada«. Neki postverbali mogu 
se prosiriti sufiksom -bk: prilozak, predlofak. 
Apstraktum na -aj zalogaj. Na -bnj podlozanj, 
gen. -znja »Reibscheit«. Izvedenica na ^o 
loze n (cakavci, 15—17 v.), na -za loza f 
»1° Lager des Hasen, 2° plodva kod zivotinja, 
3° posteljica kod zene (Vodice)«. Tu izvede- 
nicu posudise Arbanasi. Odatle na -nica loz- 
nica »Lagerstatte«, koji pretpostavlja pridjev 
*loebnb. Odatle posudenice kod Madzara 
lazsnak »Decke«, polozsna, polozsnyak, po- 
rozsnyak, arbanaski loznik (losnik) »manto«. Ru- 
munji posudise pored pirlog jos zalog razlog 
i podlog = plotog od podlog m (Vodice) »1° 
podloga od domaceg sukna u opanku, 2° 
podmetnuto jaje u kokosjem gnijezdu« = 
podlog (Cres) »hipoteka«, odatle izvedenica 
na -ina podlofina f »goscenje poslije ponocne 
mise na Bozic«. Particip prezenta odloze ako 
(Poljicki statut) = odlozec »osim ako«. 

IV. Praslavenski prijevoj b > a lag- nalazi 
se u iteratlvu na -ati -lagati, -lazem, koji 
dolazi samo s prefiksima iz-, na-, ob-, po-, 
pri-, pre-, pred-, raz-, s-, u-, za-. Izvedenica 
ima i odatle zalag = zalogaj (Kosmet) »za- 
logaj«, podlazanj, gen. -znja »Reibscheit«. 
Radna imenica na -telj izldgatelj. Na -ina 
slazina f (Sulek) »kovceg, sanduk, skrinja«. 
Ie. je korijen legh-; nalazi se u gotovo svim 
ie. jezicima. Znaci lezanje za spavanje (upor. 
lat; leetus »krevet«) ili u grobu (upor. stir. 
llge »krevet, grob«). Praslavenski prijevoji 



nalaze se i u drugim ie. jezicima. Upor. lit. 
pa-legis »slegnuti«, got. lagjan, gr. W>xoc, po- 
red Xoxoc, za praslav. *logb, ags. Idgian »dis- 
ponere« i stvnjem. laga, nvnjem. Lage za 
praslav. *-lagatl. Prezentski infiks lego je 
slavenska inovacija. 

Lit.: ARj I, 275. 2, 606. 4, 218. 223. 5, 
946. 957. 958. 6, 15. 25. 26. 61. 87. 134. 413 
414. 418. 421. 422. 425. 621. 7, 564. 8, 71* 
392. 402. 397. 404. 380. Elezovic I, 18. 99. 
191.192.224.231.241.439.459.2,4.388. 
525. Vukovic, SDZb 10, 390. 397. 400. Ri- 
baric, SDZb 9, 164. 165. 174: Jagic, ASPh 
20, 529. 31, 550. Skaric, NVj 20, 45-49. 
NJ 2, 27-28. 191. 269. Tentor, JF 5, 211. 
Mikloslc 162. 428. SEW I, 638. 706. 708. 
728. 737. IF 31, 411. KZ 57, 248. Holub- 
-Kopecny 204. Bruckner 292. Vasmer, ZSPh 
17, 122. Trautmann 158. Mladenov 272. 412. 
WP 2, 424. Tiktin 1087. 1170. 1254. 1315. 
1790. Vaillant, RES 22, 15. 23, 24-25. 
Wijk, ZSPh 13, 319-329. PF 17, 59-65 
(cf. RES n, 98). Wissenschaftliche Mitteil- 
ungen aus BH 12, 358. Jokl, ZF36,145. Liden, 
KZ 61, 28. Schwyzer, KZ 57, 271. bilj. 1. 
Buga, RFV 71 (cf. IJb 3, 150). GM 232. 
249. 457. Petersen, IF 34, 282. 284. 
Scheftelowitz, KZ 54, 233. 252. Erti, N Rec 
3, 261. si. (cf. IF 8, 244). Boisacf 574- 
575. 589. 

led, gen. Udd m, lok. ledu (Vuk, Kosmet, 
ZK), danas po deklinaciji o, prvobitno po 
deklinaciji u kao lat. gelu, odatle osnova 
ledv-, iskljucivo baltoslav., sveslav. i praslav., 
»1° gelu, 2° psovka: ub'ijo te led (Kosmet)«. 
Izvedenice su od dviju osnova led- i ledv-. 
Od led- pridjev na -bn Uddn (takoder ces., 
polj., rus.), obicnije na -en leden (i u drugim 
slavinama), poimenicen na -lea ledenica (ta- 
koder toponim) »Eiszapfen« = ledenica (Kos- 
met) »vrsta poljske trave«, na -ik, -ika u imenu 
biljke ledenik (toponim Ledenik, Kosmet), 
ledenika, ledenici, na -jak ledenjak (nerlogi- 
zam), inhoativ na -etiledenjeti se (takoder rus.) 
(ob-, s-) »postati leden«, na -ovit ledovit (jedna 
potvrda, 18. v.), Udusti (Stulic) »studen kao 
led«, sa nastavkom iz crkvenog jezika. De- 
minutiv na -be: ledac, gen. leca (Sulekov 
neologizam, mineraloski termin) »1° kristal, 
2° kao ime biljke (nece biti neologizam)«, 
na -ik ledak, gen. letka »meserr bryanthemum 
crystallinum L.«. Na -ar Udar, gen. -ara m 
prema f na -ica ledarica. Na -isle fediste, 
neologizam 19. v. za »point de froid«. Hipoko- 
ristik leda, gen. -lede (Kosmet) »bolesno 
dijete« (rijec od sazaljenja u govoru majke). 
Prema djevojka obrazovana je ledojka ( hK> 



led 



284 



leda 



»rijec od sale za djevojku«. Slozenice: ledana 
(Zagreb, neologizara sa nastavkom -ana < 
per. > tur. hane, v.), Ledoguz (Vuk) »ime jed- 
noj glavici«. Denominali na -iti lediti se impf. 
(16. v.) (s-) prema pf. lednuti, -em (jedna 
potvrda), s prefiksom olediti se (Vuk) »(me- 
tafora) rdavo ozeniti se«, polediti se s prefiksom 
po- u istom znacenju kao u polezali »malo 
lezati«. Odatle poledica — poledica (Kosmet) 
»verglas«, zvana zbog klizavosti u impera- 
tivnoj slozenici razbiguz. Sufiks -ica (v.) ima 
znacenje apstraktuma. Osebujna je tvorba 
pazied m (Vodice) »1° poledica, 2° ledene 
padaline zimi«. Umetnuto je z kao u nazocan 
(v.). Osnova /erfv- A zastupijena je samo u hrv.- 
kajk. narjecju: pridjev ledven (18. v.), poime- 
nicen na -ica ledverilca (ZK, Zagreb), ledve- 
nost, ledveniti se. Rumunji posudise poledica 
u dva vida: poledita i zamjenom §n za d po- 
legnila »Glatteis«. Grupagrt nastala je zacijelo 
od dn, tj. taj slavizam predstavlja poimenicenje 
pridjeva poledan; dn je zamijenjen i sa jn 
polejnita i sa g polighitd. Postoji jos zamjena 
sa v. polevila — polivita. Taj se oblik objas- 
njava osnovom ledv-. Postoji jos rum. polein 
»Glatteis«, koji Tiktin izvodi od polijati, sto nije 
moguce zbog e, nego ce biti unakrstenje 
prema povoiu < povodanj. Balticke su para- 
lele lit. ledas pored ledus, lot. ledus, stprus. 
ladis. U ostalim ie. jezicima nema paralela. 
Tagliavini proglasuje stcslav. leab za najsta- 
riju alpinsku rijec. Ne zna se zbog cega. 

Lit: ARj 5, 948. 949. 952. 954. 8, 392. 
Elezovic 1, 358. Ribaric, SDZb 9, 182. Miklosic 
162. SEW 1, 699. Holub-Kopecny 200. Bruck- 
ner 301. WP 2, 428. Gorjajev 184. Uhlenbeck, 
PBB 26, 295. Tagliavini, ZRPh 46, 27. si. 
(cf. JJb 13, 95). 

lederkinja f (Valpovo) = lederica (hrvatski 
gradovi) »vrsta jabuke debele koze i tvrdeg 
mesa«. Od nvnjem. Lederapfel. Samo Leder 
(keltsko-germanska leksicka paralela) kao obu- 
carski termin glasi Mer (ZK). 

Lit.: ARj 5, 952. 

ledina f (Vuk), praslav. *led-, augmentativ 
na -ina (takoder rus.), »1° neorana zemlja, 
2° toponim u sg. i pl.«. Bez sufiksa -ina ledo 
nalazi se u bug. leda, ces. lado brus. Ljada 
i luz. -srp. Pridjev na -bn HLinbnb (1193), 
poimenicen na -jak ledinjak, gen.-aka (Vuk) 
»1° biljka, 2° toponim«, na -cica ledincica 
»bellis perennis«. Deminutiv na -ica ledinica 
(narodna pjesma). Denominal (inhoativ): na 
-eti obledinjeti, -im »postati ledina«, na -ati 



izledinati (Lovran, Istra) »Neubriiche machen«. 
Vokal e je nastao iz e: rus. Ijadina. Rumunji 
posudise lindina, Arbanasi lendine, Madzari 
lednek »Walderbse« = ces. lednik, slvc. Vadnik. 
Od baltickih jezika pruza paralelu samo stprus. 
Undan »dolina«, od ostalih ie. samo germanska 
i keltska grupa: Sved. linda »ugar«, s istim 
vokalom kao praslavenski, sa prijevojima 
nvnjem. Land, stisl. lunar »gaj«, fr. lande. 
Prema Miklosicu od praslav. korijena led- 
izvedeno je i ime Poljaka, kako dokazuje rus. 
pridjev Ijadbskb »poljski«, madz, lengyel, koji 
upotrebljavaju i hrv.-kajk. pisci kao Vitezovic 
i lit. lenkas »Poljak«. Vjerojatno je Briicknerovo 
misljenje da je Lech hipokoristik od *leaeninb. 
Sa madz. lengyel, u kojem je doccino -/ 
nastalo disimilacijom iz n te moze potjecali 
od *ledemnb, slaze se nase Leden i Legen 
pored Ledan (narodne pjesme, grad latinski), 
Ledanin, pridjev (kralj) ledanski ( — Varnencik). 
To bi bila izvedenica na -janin u oba jezika 
od praslav. led-. Pridjev glasi u narodnoj 
pjesmi prema Leh lehanski i I'eski, potvrden 
je kod leksikografa (osim kod Vuka) i kod 
Gundulica. Izvedenica na -be Lesci kod Palmo- 
tica. Ima i drugo tumacenje poljskog narodnog 
imena koje polazi od hipokoristika na -ech 
od Poljanin > njem. Pole, Polen > '^Polech. 
Odatle dekompozicijom Lech. Upor. Ceh (v.). 
Nasa prezimena Lah mogu potjecati od 
Vlah (preko slov.). Upor. jos arb. Lahi 
»Poljska«. 

Lit: ARj 5, 952. 953. 955. 958. 6, 7. 15. 
8, 392. ASPh 34, 307. Miklosic 164. SEW 
1, 705. Holub-Kopecny 198. 201. Briickner 
289. KZ 43, 306. Vasmer, RSI 6, 191. 192. 
Trautmann 157. Mladenov 272. W P 2, 439. 
Charpentier, ASPh 29, 5. Joki, ASPh 29, 
15. si. Guntert, WuS 11, 124. si. (cf. IJb 

14, 18). GM 243. Tiktin 912. Novakovic, 
ASPh 3, 124-130. Melich, ASPh 40, 278- 
284. GM 234. 

leda n pi. (16. v., Vuk) = lede n (Voltidi, 
nepouzdano, upor. slov. lede), sveslav. i pra- 
slav. *led-), bez paralele u baltickoj grupi, 
»1° dorsum, pleca n. pi. u zapadnim kraje- 
vima, krsta, hrbat, 2° bubreg (Mikalja, Bella)«. 
Augmentativ na -ina ledine f pi. (Vuk). 
Deminutiv na -see: ledasca n pi. (Vuk). 
Bez -je ledifpl. (16. v., M. Drzic). Prvobitan 
oblik ledva n pi. (16. v., jedan cakavac). 
Zamjena sufiksa -va sa -ua nalazi se jos u 
slov. lede n pored ledevje. Suglasnik d nastao 
je ispadanjem v u du, kako je bilo u stcslav. 
lidviie f pi. »lumbi« = lidvije f pi. (rukopis- 

15. v., pisan crkvenim jezikom). Oblik sa dv 



leda 



285 



lekana 



ocuvan u ledvice (Varvari kod Poreca, Istra) = 
letvice f pi. »pecenje od bubrega, bubreznjak, 
Nierenbraten« = ledvenice (Moscenice). Hrv.- 
-srp. je inovacija prema ostalim slavinama, 
morfoloska i semanticka. Dok u njima znaci 
»lumbus, Lende, Niere (v. turcizam bubreg)« 
kao i u ie. jezicima, kod nas je specijalizirana 
na »hrbat«. Ne nalazi se u bug. Vokal e je 
nastao iz nazala e, upor. stcslav. i polj. l[dzioie. 
Korijen led- dolazi u pridjevima na -ovan 
ledovdn (bol, Belostenec, Jambresic), poime- 
nicen na -ica ledovnica (hrv.-kajk.) = na 
-ovlji ledovlja f »isto«, u hrv.-kajk. slozenom 
pridjevu ledobolen (Jambresic). Ti sadrze prvo- 
bitno znacenje »bubreg«. Ovamo jos ledosa 
»ime svinji« (Terezovac, Virovitica). Homo- 
nimija sa led, leda bila je uzrok da je u ovom 
znacenju praslavenska rijec bila zamijenjena 
turcizmom (v. bubreg). Od leda je pridjev 
na -bn ledati (18. v.). Poimenicen je u ledanica 
f »trava koja, poput jecma, raste iz konjske i 
magarece krkaline, te mlad od nje zaleda« 
(srednja Dalmacija, Pavlinovic) — ledenica 
(Kosmet, Drsnik, Klina) »1° stocna bolest, 
nazvana tako, jer goveda, koze, ovce od nje 
padaju na leda, 2° vrsta trave« = ledevica 
(18. v.) = ledavica »bolest brava« (zamjena 
sufiksa -anica sa -amca, -evica). Denominali 
zaledati (subjekt brancej, izledati (18. v.) »biti 
pod ledima«. Prilozi: nalecke — naledask 
(Vuk) »na leda, na ledima«. Od leda prave se 
neologizmi kojima se prevodi endossement (bur- 
zovni termin): naleda, naledba, nalede, na- 
ledica, nalednica i radne imenice naledilac, 
gen. -oca, naledovnik, denominal nalediti. Ie. 
je korijen *lendh-, koji se nalazi u njem. Lende 
s istim vokalom kao i u praslavenskom i 
u prijevoju e-o u lat. lumbus < ie. *lond- 
huos. 

Lit.: ARj 4, 218. 5, 954. 952. 953. 955. 
956. 7, 414. Ribaric, SDZb 9, 164. Elezovic 
1, 359. Miklosic 164. SEW i, 705. Holub- 
Kopecny 200. Briickner 297. Trautmann 157. 
WP 2, 438. 

leganj, gen. legnja m (Dubrovnik, Split) 
»ptica kozodof (v.)« = leganj, gen. -gnja 
(Srbija, Pozarevac) »sljuka«. Ima jos mnostvo 
varijanata: legan (Dakovo), legalj (Nin), legar, 
legen (Strmec kod Pregrade), legen; (Rusevo, 
Slavonija), legin (Martijanec), legnar (Lukov- 
dol), legiin (Vrapce, kraj Zagreba),jegar (Nin) i 
drugih izvedenica od leci, lezem kao lijegavac, 
polegusa, poljegaljka, prelegusa, prilegusa, pri- 
Ijepaca, kao i od gluha. 

Lit.: ARj 5, 956. Hirtz, Aves 256. 



legjjon f, m (17. v., latinizam sa docetkom 
kao u tal.) = ledzijon, gen. -i f (17., talijanski 
izgovor lat. ucene rijeci) = (dz > j, cakavizi- 
ranje tal. izgovora) lejijon f, m (16. v., cakavci) 
= lejijun m (17. v., cakavac) = (haplologija) 
lejom (16. v., cakavac) = legija f (19. v., 
Sulek, danasnji uceni oblik lat. nominativa). 
Od lat. legio, gen. -onts (apstraktum od legere 
»skupljati pod oruzje«) > tal. legione. 

Lit.: ARj 5, 957. 959. DEL 2195. 

lejlek m (Hercegovina) = lelek (17. v., 
Bosna, Kolasin, Levac, Vuk) »1° roda, strk, 
caplja, bocan, 2° (narodna pjesma) erven ca- 
dor«. Balkanski turcizam onomatopejskog pod- 
rijetla (tur. leklek s promjenom k > j kao u 
bey < beg) iz ornitoloske terminologije: bug. 
lelek, arb. lelek pored leilek, ngr. 'ksteta. 
Ta se onomatopeja nalazi u ces., polj. lelek, 
rus. lelek »nocna sova«, ukr. leleka »Bachstelze«, 
lit. lelis »sova«, lit. lela »Nachtrabe«, od onoma- 
topejskog korijena la- le-, koja je u lajati, 
kelijati, ljuljati. 

Lit.: ARj 5, 959. Hirtz, Aves 256. Miklosic 
164. SEW 1, 700. Holub-Kopecny 202. WP 
2, 377. GM 241. Strekelj, DAW 50, 51. 

lejluk m (Bosna) »vojnicka placa za doba 
okupacije«. Od njem. Lohnung, unakrstava- 
njem s turcizmom ajluk (v.). 

Lit.: Budimir, NJ 4, 165-169. 

lejturgija f (Stefan Kralj 66: tvoriti lej- 
turgiju) = letargija (Vuk) = liturgija (Kos- 
met), odatle na -isati letiirgisati, -sem impf., 
pf. (priblizni izgovor prema stgr.) = (novo- 
grcki y pred palatalnim samoglasom kao u 
kaluder) leturdija (17. v., Vuk) ■= leturdzija 
(Timok) = leturdija (Kosmet)'=(ss prema 
novogrckom izgovoru) liturgija (15. v.), prid- 
jev na -bski liturgijski (18. v., i kod katolika), 
liturgisati, -sam pored -sem, liturgika f, po- 
imenicen grcki pridjev na - ixoc, = liturdija 
(18. v.) »1° misa kod katolika, 2° poskurica 
(Crna Gora, Kosmet), hostija«. Od gr. >xiToup- 
yia, ?t£iToupYCO. 

Lit.: ARj 6, 21. 126. Vasmer, GL 89. 

lek m »kamen u igri na buce (v.) ili ploke 
(v.), u sto se smijera«. 

Lit.: ARj 5, 960. 

lekana f (stsrp., 1685) = likanija f (stsrp., 
1441, itacizam, dodatak na gr. -i < u kao 
u cefalija) »Schiissel, Becken«. Od gr. XExdvn 



lekana 



286 



lele 



»isto«. Ovamo mozda i Kkva pored lika f 
(Budva) »na dugoj motki kao kabao kojim se 
zahvata voda da se pere bacva i da se priredi 
za tocenje vina u bacvu«. Ovamo trebastaviti 
i balkanski turcizam od iste grcke rijeci (tur. 
leken, legen, Uyen < >i£xdvr|) : legen m (Vuk) = 
legenj (Mikalja) = leden m (18. v.), deminutiv 
na -cic ledencic, augmentativ Udenina (Vuk) = 
(izmjena docetka -en u -er) leder (narodna 
pjesma, Hercegovina) »umivaonica«, rum. 
lighean, bug. legen, deminutiv legence, arb. 
lagen, legen, lejen, le s clanom leni (Gege), 
eine, leene. 

Lit.: ARj 5, 955. 957. Miklosic 163. SEW 
1, 699. Mladenov 271. GM 234. Rohlfs 1238. 
Lokotsch 1290. Vasmer 89. 

lekcijon, gen. -r f (17. v., latinizam lectionem 
od lectio, apstraktum na -io, gen. -onis od 
legere} — lekcyun, gen. -i. Prema tal. ucenoj 
rijeci lezione > Udun, gen. -uni f (Rab). 
Latinizam prema nominativu lectio f > lekcija 
f (Vuk, skolski termin, 16. v., danas opcenit). 
Upor. slov. leca f (Kranjska) »Kanzel, Predigt- 
stuhl« preko srvnjem. Letze < lat. ledio 
»Vprlesung eines Abschnittes der Bibel in 
der Kirche«. Ovamo jos latinizam prema fr. 
izgovoru u > u lektira f (skolski termin) < 
lat. ledum > lektura, apstraktum na -ura 
od part. perf. leetus od legere. Sam glagol legere 
je presao u tip -ati sto se dogodilo prema 1. 1. 
prez. lat. lego > tal. leggo ili je ocuvan dalmato- 
romanski g pred e (upor. alegar kod Bartolija) : 
legati, -dm (Perast, Dubrovnik, Potomje; sa 
nasim prefiksima pro-, pre-, s-, sto je rijedak 
slucaj kod talijanizma), prelegati pf. »nanovo 
opet citati Gegajte i prilegajte, imperativi 
u Gradica), prolegati pf. (dubrovacki pisci) 
»procitati«, slegati, -am (Dubrovnik) »procitati«, 
odatle apstraktum na -anje leganje n »citanje«, 
radna imenica na -avac legavac (17. v., Du- 
brovnik) »citalac«. Upor. u Reziji lajat < 
furi, lei < lat. legere. Prema Budmaniju le- 
gati je dalmato-romanski leksicki ostatak. 
Ucena je rijec naprotiv poimenicen gerundiv 
legenda (17. v.) »1° pripovijest iz zivota sve- 
taca, 2° prica, 3° biljeska uz kakvu kartu« < 
srlat. legenda, odatle na -arium > -ar legenddr, 
gen. -dra < srlat. legenddrium, pridjev na 
-bn > -an legendaran. Lat. radna imenica na 
lat. -or lektor m = lektur (18. v.) »r ucitelj 
fratarski, 2° stioc«. 

Lit.: ARj 5, 944. 957. 960. 7, 1. 11, 579. 
12, 339. Budmani, Rad 65. 162. Kusar, Rad 
118, 24. REW 3 496X 4970. Z>£7 2818. Bartoli 
2,265. Sturm, CSJK 6, 70. Pletersnlk I, 503. 



leken m ili f (?) »biljka nymphaea alba L.« 
(Sulek). Budmani ispravno uporeduje sa ces. 
lekni'n, stces. i slvc. lekno. Od iste je osnove 
zacijelo i lekuta »nuphar luteum L.«, takoder 
ces. Ceski botanicki nazivi uporeduju se sa 
lokvanj (v. lokva), lit. lukne. Prema torn upo- 
redenju bila bi to »kaljuzna biljka«. Nedostaju 
bolJL hrv.-srp. potvrde. 

Lit.: ARj 5, 960. 6, 1. Holub-Kopecny2Q2. 

leksik m (Danicic) »rjecnik (prevedenica), 
Vokabular«. Ucen poimeniceni grcki pridjev 
u sr. r. Tx^imv (se. [ScrAiov »knjiga«), na -txoc, 
od Xe^u; »rijec«. Odatle pridjev na lat. -alts 
prosiren na -bn > -an leksikdlan (Danicic), 
pored leksicki na -bsk. Slozenice: leksikograf 
m < ^e^xoypdcpoc, (drugi dio od ypdcpco 
»pisem«), apstraktum leksikograflja f, leksi- 
kolog m, apstraktum leksikologija, pridjev 
leksikoloski. 

Lit.: ARj 6, 1. DEL 2209. 

lektika f (16. v., Vrancic, Belostenec) »no- 
siljka«. Latinizam, od lat. lectica »isto«. Preko 
tal. lettiga, lettica istog podrijetla i znacenja 
(izvedenica na -lea od leetus »krevet«) > letiga 
(Kasic). Izvedenica na -aria > tal. -iera 
(preko fr.) letljera f (Dubrovnik) »odar« < tal. 
lettiera < stfr. litiere. Ovamo ide i tal. impe- 
rativna slozenica scaldaletto > disimilacija 
I - I > n - I skandalet m (Dubrovnik, Cav- 
tat) = skandalu (Korcula) »bakrena posuda 
sa poklopcem u koju se mece vatra za grijanje 
kreveta«. Prvi dio sadrzi imperativ od seal- 
dare (prefiks s- < lat. ex- i denominal od caldo < 
lat. calidus), drugi dio (objekt) tal. letto < lat. 
leetus »krevet«. Ovamo jos Utvana f »W6chne- 
rin« < tal. Uttuana. 

Lit.: ARj 6, 1. 16. Budmani, Rad 65, 
165. REW 4962. 4965. DEL 2212. 

lela f (1844) »ime sto ga mlada pridijeva 
starijem zenskom« = Ilia (Vetranie) »1° ime 
sto ga mlada pridijeva mladem zenskom, 
2° ime zensko« = Ljelja (Vuk, valjda u blizini 
bugarske granice, upor. bug. Ulja) »tetka«, sa 
deminutivom na -ka Ijeljka (Stulic) »starija 
sestra« = Ijeljna (nema ARj). Djetinja rijec 
(Lallwort), koja se nalazi i u drugim slavenskim 
i neslavenskim jezicima. Upor. arb., rum. 
lele »altere Schwester, altere Frau«. 

Lit: ARj 6, 1. 91. 242. SEW \, 700. W P 
2, 377. 

lele, uzvik zalosti (16. v., Vuk, Kosmet), 
»jaoh, kuku«. Oformljen sufiksom -k lelek m 
(17. v., Vuk), denominalom odatle na -ati 



Hie 



287 



lemon 



klekati (raz- se, Lika) pored leiekati, lelecem, 
-kam (Vuk) impf, prema kleknuti. Postverbal 
leleka f (Martie). Apstraktum na -onja (v.) 
lelekanja. Ovamo mozda i -usa lelekusa (Dal- 
macija, Danilo) »vinova loza crnog grozda« 
i lela f »rijec kojom se djeca plase da se umire 
kad placu (Vodice: lela ce te pobrati; psovka: 
lela te zalelala)«. Posljednje je kao-neko mito- 
logijsko bice. Zbog toga moze ici ovamo i 
dubrovacki bog ljubavi Leljo »Amor« (u nji- 
hovoj renesansnoj poeziji i narodnoj pjesmi), 
s cime upor. rus. Leljo — Paleljo, polj. uzvik 
lelum polelum »vrag(?)«, kao i opetovanje 
kolalom lalom u ARj. Uzvik lele upor. s bug. 
dlele, stcslav. ole, ukr. prilog lele »na zalost«, 
i novogrcki i bugarski dodatak le u refrenu 
vojno le. [Usp. pod dolerljaj. 

Lit.: ARj 6, 2. Elezovic 1, 359. Mladenov 
379. ASPh 9, 381. Miklosic 221. Bruckner 
294. Bulat, JE 5, 149. RFV 1882, 226. ASPh 
6, 629. si. Ribaric, SDZb 9, 164. 

lelija f »bogisa, perunika, iris«.-Upor. polj. 
lelia, leliwa i pripjev lelja (Vuk, v. Ula). 
. Lit.: ARj 6, 3. Bruckner 294. 

lelijati (se), -am (18. v., s- se Mencetic) 
pored leljati, Uljam (18. v.) = Uldti se, impf., 
djetinja onomatopeja reduplikativnog tipa za 
oponasanje radnje, gibanja amo-tamo, pri 
uspravljivanju, kod zibanja, »wiegen, baumeln«. 
Upor. ukrajinsko znacenje »zibati« i rus. »ma- 
ziti«. Varijante Movati (se), -ujem (17. i 18. 
v.), lelujati (se), -am (Mikalja, Stulic), na 
-etati Uletati se, -cem (18. v., Dubrovcani), 
deminutiv na -ukati Uljukati, leljukam pored 
-cem. Suglasnik j zamijenjen sa h i ispusten 
leljeati, -am (Srbija). Napustena je reduplika- 
cija u leljka (Stulic, nepouzdano?) »kolijevka«, 
razlejatl (Stulic) »razljuljati«. Sa samoglasom 
i mjesto e lliati, -am »ljuljati, klimatk, odatle 
u djetinjem govoru lile »kolijevka«. Ovamo 
mozda kao metafora Ijlljak »Fledermaus«. U 
saobracajnom i knjizevnom govoru obicnija 
je varijanta sa samoglasom u. Zbog toga je 
lelyati dobilo pjesnicku intonaciju: ljuljati (se), 
ljuljam impf, »einwiegen« = Mat (Cres) = 
Mali, Mam (Voltidi) = luljati prema pf. 
Ljuljnuti, -em. Deminutiv Ijuljkati, -am, Lju- 
Ijukati = Ijuljuhati = Ijuljuskati (Srbija). Sa 
napustanjem reduplikacije Ijuskati (se), -dm. 
Pridjev na -av luljav — Ijtiljav (Stulic), na 
-evan Ijuljevan (Istra) »koji se nije rastrijez- 
nio od pijanstva (eufemizam)«, na -bn ljuljan 
(15. v., Dubrovnik) »dremljiv«. Na -ka Mjka 
(Stulic) »kolijevka, zipka« = Ijuljka (Srbija). 



Na -acka, -ajka : Ijuljaska, ljuljajka = (Vuk, 
Dubrovnik) = ljuljacka (ZK) »sprava za 
ljuljanje«. Sa vokalom e onomatopeja je bal- 
toslavenskadit./eutoioiz »wiegen, schaukeln« = 
lot. leluot »zibati, uspavljivati djecu«. Ie. 
onomatopejski korijen (Schallwurzel) je *la 1 le,. 
koji je u lajati, ovdje kao djecja rijec (Lallwort). 
Onomatopeja je sveslavenska. 

Lit.: ARj 6, 3. 4. 91. 318. 319. 322. Tentar, 
JE 5, 212. Miklosic 172. SEW 1, 699. 759. 
Bruckner 303. Mladenov 272. 283. Trautmann 
156. WP 2, 376. Matzenauer, LE 9, 199 
Buga, RFVll, 150. (cf. LJb 3, 150). 

lem m (Vuk) = lim (slov.) = leem m (Kos- 
met) »lijep (v.), Ijepak, kalaj za sljepljivanje 
metala«. Denominal limiti, -Im (Vuk) = slov. 
limati »lijepiti lemom«, zalemit pf. (Kosmet) 
»radnja koju vrsi tenecedzija«. Upor. ces. 
lemovati »einfassen«. Vokal e u lem i Urniti 
je iz ee, kako pokazuje oblik u Kosmetu. Zbog 
toga je to postanje turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. lehim) iz zanatske terminolo- 
gije. Slov. je oblik od srvnjem. Km, nvnjem. 
Leim. 

Lit.: ARj 6, 4. Elezovic 1, 191. 359. Miklo- 
sic 170. SEW 1, 721. Bruckner, KZ 46, 211. 

leme, gen. -eta n ili Iemeta f (Vuk, narodna 
pjesma, posljednje moze biti i n pi.) = hrnete 
f pi. (ako nije stamparska grijeska) »jabuka 
na vrhu munare«. Turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. lem'a »svjetlost«, perz. > tur. pi. 
Uma'at) iz oblasti islama. 

Lit.: ARj 6, 5. 

lemon m (Belostenec) = lemun, gen. - Una 
(16. v., Vuk, Perast, Dubrovnik), deminutivi 
na -be > -de lemunac, gen. -unca (Stulic), 
na -le lemunlc (Dubrovnik, Stulic), slozeni 
deminutivni sufiksi -be + -be > -cac, -be + 
-ic > -He lemuncac, lemuncic (Stulic) = limun 
(16. v., Vuk, Srbija, danas opcenito), pridjevi 
limunov, limunski = limun, gen. -Una (Rab), 
sa tal. sufiksom -dno limuncin (18. v.) = 
limoncin (18. v.) = llmdna f (Zagreb), »cetrun 
(v.), citrona«. Na lat. sufiks -ata > mlet. 
-ada: lemilnata (Dubrovnik) = limunada (Vuk) 
= limondda (Zagreb). Na tur. deminutivni 
sufiks -cik llmundzik m »biltra ambrosia«. 
Na -ika limunika f (Sulekov neologizam) »Zi- 
tronenkraut«. Ovamo jos limunije m (17. v., 
rukupis basana), u znacenju personificira- 
nog limuna. Od tal. limdne, internacionalna 
rijec istocnog podrijetla: perz. limun > ar. 
laimun, ngr. A.etudvt, upor. rum. lamie f 



lemon 



288 



lepen 



»citrona«, srlat. i polj. Umonio., madz, lemonya. 
V. lumija. 

Lit.: ARj 5, 5. 7. 94. 95. Jagic, ASPh 8, 
319. Budmani, Rad 65, 164. Kusar, Rad 118, 
17 Tiktin 887. Korsch, ,467% 9, 520. 6W 
246. Sobolevski, RFV 71, 431. si. (cf. lib 
3, 157). AfiJfcMc 170. SE11 A 1, 721. 

lenga f (Dubrovnik) »1° blato na dnu mora, 
2° toponim (Mljet)«. Taj dalmato-romanski 
leksicki ostatak stoji u vezi s tal. lecca (Marche, 
Romagna) »melma«, istro-rom. lieka (Rovinj), 
lekd (Fazana), mlet. lea = leda »fango«, Utta 
»limo di fiume« = lidga (Emilia). Mjesto 
suglasnicke grupe tg pokazuje daim.-rom. oblik 
ng kao u istarskom toponimu tal. Corrldlco > 
hrv. Kringa, kllat. poimeniceni pridjev *co- 
ryl ticum, izvedenica od corylus »lijeska«, sa 
slozenim sufiksom -et od -etum -}- -icus koji 
odgovara nasem -ik. Milas ima iz Trpnja 
venga »trava u moru«, kod Parcica venga 
»specie di salice«, zacijelo netocno; v mjesto / 
objasnjava se time sto je /- u lenga bilo ispus- 
teno zbog identifikacije sa clanom, a *enga 
je dobilo protezu v kao voga < alga. Osnovno 
*ligita = (metateza) *litiga ide u pred -ie. 
supstrat. Upor. lekeda kod Baska. 

Lit: ARj 6, 7. Skok, Slav. 194. 216. 211. 
Isti, ZRPh 54, 433. Panic 1105. Banali I, 
237., § 140. Ive 6. REW 3 5029. DEI 2190. 
2192. 2253. 

lenta f »svilen pojas ordena prvog stepena«. 
I bug. tako. Nalazi se jos ukr. i rus. lenta 
pored lenda u narjecjima (prema ngr. iz- 
govoru). Danas opcenito. Rusizam. Od gr. 
Xcvt',(ov) < lat. linteum, pridjev od Unum. 
Ne zna se ide li ovamo lenta f (Posavina) 
»kormilo na dugom brvnu«. 

Lit.: ARj 6, 8. Mladenov 272. Miklosic 
165. SEW 1, 701. REW* 5072. DEI 2242. 

lenuti, -em pf. ili impf. (18. v., cakavski) 
»1° pokvariti se ili kvariti se, 2° (danas, Herce- 
govina) nejasna znacenja (Pavlinovic)«. 

Lit.: ARj 6, 8. 

lenjam m (Krtole) »japija«. Od tal. legname 
»isto« < lat. lignamen, apstraktum na -amen 
od lignum. Ovamo ide (preko rum. lemn 
»drvo« < klat. lignum) lemnja (Kosmet) pored 
elemije (Kosmet, termin prelja). 

Lit.: Elezovic 1, 173-4. 360. JF 14, 223. 

leoparad, gen. -arda m (17. v.) »kaplan, 
felis pardus«. Od kslat. leopardus < gr. Xeo- 
•jtapSoc,, slozenica od leo »lav« (v.) i pridjeva 



pardus < iransko *parda, upor. sanskr. 
prkakuh »tigar«. Pridjev znaci u romanskim 
jezicima »siv, grigio«. Iz ceskoga je levhart 
pored levrhrt »pantera«, koje ARj oznacuje 
kao nepouzdano. Stariji leksikografi prevode 
leopardus kao lavoris m, pridjev lavoriski 
(Stulic). Bez prvog dijela slozenice: pard m = 
pardus (latinizam ili grecizam u nekoliko pjes- 
nickih primjera, takoder ces., rus., polj.) 
»pantera«. Odatle denominal popardusiti se pf. 
(inhoativ) »pogoropaditi se«. Prijenos na ribe 
zbog boje: parda f (Bozava) »pesce del color 
del leopardo, simile alia murena«. 

Lit.: ARj 6, 9. 24. 929. 9, 646. 10, 781. 
Cronia, ID 6, 117. SEW \, 704. DEI 2204. 
2773. REW 3 6232. Boisacq 747. Vasmer 2, 
315. Isti, GL 111. 

lepcuj m »biljka balsamina hortensis Desf., 
lijepi covjek«. 
Lit.: ARj 6, 10. 

lepe (Vuk, Srbija, Bosna) »uzvik kojim se 
ozivlje ko kad zove stariji ili veliki gospodar« = 
lepe (Kosmet, Vucitrn u govoru Turaka i 
Arnauta), odaziv »cujem, izvolite«. Vrcevic kaze 
da je rijec arbanaska. Elezovic ne zna cija je 
[usp. arb. lepe »evo me, odmah«]. 

Lit.: ARj 6, 10. Leotti 564. 

lepen m (18. v.) »1° biljka nymphaea alba 
L., 2° cvijet« = slov. lepen, gen. -ena »list«. 
Na -ica lepenica »1° vinova loza bijela grozda, 
2° toponim (kod Sarajeva), u sing, i pl.«. 
Na -de Lepenac (toponim). Na -jaca lepenjaca 
»biljka (?) lychnis otites«. S istim sufiksom u 
polj. lepien. Od iste je osnove izvedenica na 
-uh I'epuh (Istra, Vodice, ZK) »P biljka si- 
rokog lisca, 2° toponim« = I'epuk (Dalmacija) 
»osuseno iverje« = I'eput »nadimak otegnutom 
i slabom celjadetu« (upravo postverbal od 
leputatl »letjeti« unakrsten sa lepuh). Izvede- 
nice su samo od lepuh: deminutivi na -be 
lepusac, gen. -sea »verbascum phlomoides«, 
na -ica lepusica (Brae) »petasites officinalis«, na 
-ic lepusic (Krk) »1° plantago, 2° (metafora) 
ime nerastu zbog sirokih uha, 3° zbog istog 
razloga, prezime«. Na -ika lepusika »lepusac«. 
Augmentativ na -ina lepusina »1° biljka, 2° 
kukuruzna slama«. Pridjev na -ski lepuski 
(stavelj), poimenicen u z. r. lepuska. Upor. 
arb. lepjete. Biljka lepuh dolazi i s prijevojem 
o lopiih, gen. -uha m (Vodice, Istra, i u ces., 
polj., rus.) = lopuha f (takoder rus., polj.) = 
lopuk (Sulek), sa deminutivima na -be lopusac, 
gen. -sea (Dubrovnik), na -bk lopusak (topo- 



lepen 






lepurika 



nim), na -ica lopusica »1° tanki list cvijeta, 
2° (neologizam) list za pozlachanje-, augmen- 
tativima na -ina lopulina, na tal. -one > -un 
lopuhun, gen. -una (Stulic). Na -nik lopusnik, 
na -njak lopusnjak. S prijevojem a i sufiksom 
-ih u hidronimu Lapisnica (pritok Miijacke 
kod Sarajeva). Sufiks varira: -oc mjesto -uh: 
lapoc m (Sulek) = lopoc »lokvanj, repuh«,. na 
-ika lopocika = ropotika »viburnum«. Upor. 
polj. lopusznyca. Madzari posudise lapu. Ko- 
rijen lep- je sveslavenski i praslavenski. Pa- 
ralela mu je u baltickim jezicima s drugim 
prijevojem lit. lapas »list na drvecu, zelju, 
list u knjizi« = lot. lapa »isto«. Glede istog 
korijena u prijevoju a v. lapai. Kako lopuh 
oznacuje biljku sirokih listova, ovamo ide 
mozda i lopov (Lika) »vrsta graha siroka i 
sarkasta«; lopuh u Vodicama znaci »cicak«. V. 
lopata. 

Lit.: ARj 5, 902. 6, 13. 10. 154. 155. Ri- 
baric, SDZb 9, 165. Miklosic 165. 174. SEW 
1, 710. 733. Bruckner 312. KZ 46, 211. 48, 
217. WP 2, 430. Trautmann 149. GM 241. 
Mladenov 279. Griinenthal, hvORIAS 18, 4, 
127-147 (cf. JF3, 204. IJb 3, 152). 

lepeza f = lepeze, gen. -eta n (Vuk) »(u 
hrvatskim gradovima germanizam) feher, ma- 
hac (Vuk)«. Balkanski turcizam (tur. jelpeze) 
iz terminologije nosnje: bug. elpeze. 

Lit.: ARj 6, 11. Mladenov 271. 

lepina f (Vuk) = lepinja (sjeveroistocni 
krajevi Srbije, Milicevic) »hljeb dug i tanak« = - 
slov. lepenj, ces. lepenec = rum. lipie f »Brot 
in Fladenform in der Mitte diinn, am Rande 
dicker«. Od madz. lepeny. 

Lit.: AR) 6, 11. Miklosic 428. Tiktin 916. 

lepir m (16. v., Dubrovcani, Ljubisa) = 
(pseudojekavizam) Vepijer (16. v., Dubrovcani) 
= lepir (ZK) = leper (Crna Gora) = (ikav- 
ski) lipir (Mikalja) »papilio«. Unosenje jata 
nastalo po puckoj etimologiji unakrstavanjem 
sa lijepiti (v.), jer se prah od leptira lijepi na 
rukama, kad mu se drze krila. Deminutivi na 
-bk leplrak, gen., -rka, na -be leplrac, gen. -rea, 
na -ica lepirica T (18. v.) = ieperica (Vuk, 
Crna Gora), na -ic Upiru = Ijepiric »1° mali 
leptir, 2° (metafora) ime nerastu (Vetovo, 
Pozega)«. Augmentativ leplrina = Ijepirina. 
Pridjev na -ast lepirast. Rasiren je i danas 
knjizevan oblik sa p: leptir (Vuk, sjevero- 
istocni krajevi, Vojvodina). Deminutivi na -ica 
leptirlca, na -ic leptlrlc, augmentativ leptiri- 
cetina. Odatle hipokoristicki deminutiv na -ie: 



lepce, gen. -eta (16. v.). Umetnuto p upucuje 
na vezu s onomatopejskim glagolom lepetati, 
lepece (s-), lepusiti (Stulic) (raa- se), leptati 
(18. v., jedna potvrda, Slavonac) = lepetiti, 
-pece (takoder slov. i polj.) = lepusati, -sa »ciniti 
buku krilima«. Tom se onomatopejom opo- 
nasa siian lijet leptirov. Pridjev na -jav le- 
pecav (Pavlinovic). Onomatopeja se izrazava 
i varijacijom leprsatl (se) (s-, raz- se), leputati 
(se) (s-) (subjekt ptica) (Kutjevo, Ston, 18. v.) 
»letjeti malo i ne visoko od zemlje«, razlepu- 
titi se, -Uputim (Orahovica, Slavonija) »raspuci 
se, razbiti se«, leprcati, -a (18. v., Kavanjin). 
Ovamo i metaforicki lepiihnutl, lepuhnem 
pf. (Vuk, Srijem) »izginuti, umrijetk. Od 
onomatopejske osnove bit ce i lepica (Posavina) 
»ephemera L.«. Upor. vezu izmedu imenice 
i onomatopejskog glagola arb. jluture 
»leptir«, glagol fluturonj, rum. fliitun, cine. 
fliturd. Jos postoje tri varijante, koje nije 
lako objasniti: slov. letoplr (upor. poij. lato- 
pierz), metopir, netoplr, slov. matopir »sismis«, 
upor. polj. melopyrz. Music polazi od leptir 
kao prvobitnog odlika, koji rastavlja u *le- 
pbtyn. Drugi dio te slozenice sadrzi isti ko- 
rijen kao ptica (v.); *le- mu znaci »kao«. Oblik 
neto[>ir mu je nastalo metatezom od *nepuyzb. 
I tu je ne — le »kao« = ma u sanskrtu, zendu, 
stperz. = gr. |in »kao, ne«. Upor. slov. makien 
= meklen = hrv.-srp. makljen (v.). Znacenje 
je te slozenice »kao ptica«. Oblik bez p lepir 
nastao je po puckoj etimologiji prema onoma- 
topejskom glagolu (= unakrstavanjem). Briick- 
neru znace leptir i netopir isto. To je sloze- 
nica: jele + pir »poluptica ili jedva ptica«. 
Miklosicu i Vaillantu je netopir nastalo iz 
*notopirb, *per-, »qui vole de nuit«. Bruckner 
s pravom zabacuje Vaillantovo misljenje, upu- 
cujuci na cinjenicu da je /' = y *neiopyeb i da 
*noto ne postoji nego *nokti. 

Lit.: ARj 6, 16. 12. Miklosic 165. SEW 
I, 702. Holub-Kopecny 244. Bruckner 360. Isti, 
Stavia 13, 278-279. Vaillant, Sldvia 10, 
678. Music, JF 6, 98-101. Rad 222, 278. 
231, 3-4. Matzenauer, LE 9, 200. 

lepta f (14. i 15. v., stsrp.) »grcki novac«. 
Od gr. pi. Aejrrd, sing, ^ejitov, poimenicen 
pridjev sr. r. Xejitoc, »sitan«. 

Lit: ARj 6, 12. Vasmer, GL 89. DEI 

2207. 

lepurika f (Sulek, Visovac) »vrst musmule, 
nespolo secondo«. 

Lit.: ARj 6, 13. 



19 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



lero 



290 



letva 



lero m (Dubrovnik) »(pejorativna rijec) bi- 
rikin«. Prema Budmanijevu, zacijelo isprav- 
nome, misljenju isto sto mitolosko lice Lero 
u refrenu uz Dolerija Hoja. U Gundulicevoj 
pastorali odgovara kao slavenski pandan kla- 
sicnom Panu ili Erosu. Pridjev Lerov (crkva, 
stup). Upor. jos u dubrovackoj poslovici: 
tesko ti Lera i Hoju na kletve prisivat. Usp. 
dolerija. [Muliacic: < lat. latro]. 

Lit. : ARj 6, 13. Muljacic, Studi E. Lo 
Gatto e G. Mover 1962, 491-498. 

les 1 , gen. lesa m (Vuk, Srbija, Kosmet i 
drugi istocni krajevi, 18. v.) = (pseudojeka- 
vizam) Ijes »strvina, mrtvac«. Augmentativ na 
-ina lesina f (18. v.) = Ijesina (Ljubisa), odatle 
na -ar Usinar (Vuk) »vultur«. Denominal na 
-iti I'esiti, -Im (Vuk) »ckrnjati (v.)«. Balkanski 
turcizam perzijskog podrijetla (perz. las / les > 
tur. les] iz svagdanje terminologije: rum. les, 
bug. les, arb. lesh, ngr. Xiai. 

Lit.: ARj 6, 15. 252. Elezovic 363. Mikldsie 
166. SEW 1, 702. GM 241. Mladenov 274. 
Lokotsch 1306. 

les 2 m (Topolovac) »mjesto na kojem lovac 
ceka divljac«. 

Lit.: ARj 6, 15. 

lescerba f (hrv.-kajk.) = slov. / scerba 
»f »zemljani zizak, 2° seljacka lampa«. Od 
njem. slozenice Lichtscherbe. 

Lit.: ARj 6, 15. Miklosic 165. 428. DEI 
1, 703. 

leso, prilog (Perast, Potomje, Bozava), 
»obicno skuhano (riba, meso; opozicija: pe- 
ceno)«. Denominal na -ati lesati, -dm impf. 
(Perast) = lesat (Bozava). Od tal. lesso < lat. 
elixus. 

Lit.: Cronia, ID 6. 

lesurati, -am impf, (srednja Dalmacija, 
Pavlinovic) »krilima micati«. Mozda varijanta 
od leprsati (v.), ako je s nastao iz ps. 

Lit.: ARj 6, 16. 

letjeti, Uiirn impf, -eti (Vuk) (do-, iz-, 
na-, ob-, od-, po-, pro-, raz-, s-, sa-, u-, za-), 
sveslav. i praslav., prema pf. Iemuti, - m 
(Vuk, Kosmet) (do-, s-), s praslav. prijevojem 
duljine > ije u iteratlvu lijetati, lijec m pored 
-am (do-, iz-, na-, ob-, od-, s-, sa-), pfelitati, 
-lice (snig) (Vodice) »na mahove leti u prvim 
snjeznim pahuljicama«, oblicat (16. v., subjekt 
ptica, Smokvica, Korcula), na -va- oblecivati 



(fa-), -ujem (Kavanjin) = obletivati — oble- 
tavati (18. v., Gundulic, Ljubisa), »volare«. 
Postverbali let m (i u dragim slavinama), slet, 
izlet m (prevedenica / caique / za njem. Ausflug), 
s pridjevom izletnt i radnom imenicom iz- 
letnik, ndlet m, s radnom imenicom na -ica 
naletica m »Stanker«, naletac, od prijevoja 
duljine lljet m, prolij et m -»Windbeutel«, lije- 
tavac, gen. -vca »anchus paniculata«. Druge 
su izvedenice od korijena let- : Uto n » Flugloch 
am Bienenstock) = leto (srednja Dalmacija, 
Pavlinovic) = leto (15. v.) »1° krilo, 2° (meta- 
fora) dio na odijelu, obod na sesiru«, po dekli- 
naciji u letva (srednja Dalmacija, Pavlinovic) 
»pola laganih vrata«. Na -ija letija m (Vuk, 
Backa) »vjetrenjak«. Na -aj letaj (narodna 
pjesma, Bosna) »let«. Pridjev na -Ijiv letljiv, 
na -bn Utan (18. v., danas samo poletan), 
poimenicen na -jak I'etnjak m »cekrk, Haspel«. 
Upor. jos ujetnjak »jednjak«, jer se shvaca 
kao da je postao od lijetati. Part. prez. s nas- 
tavkom iz crkvenog jezika Utustt (cakavci, 16. 
v. i Dubrovcani) = letuste zivotinje (Vuk), 
poimeniceno u sr. r. letuste = letusto. Radna 
imenica na -ar poletdr m »ptica koja pocinje 
letjeti«, poletarac, gen. -area »literat pocetnik«. 
Prilozi na -imice letimice (18. v., Srbija), odatle 
pridjev na -bn letimican (pogled). Imperativne 
slozenice: Utivjetar = letipas, gen. -psa (Vuk) 
»letija«. Deminutivi na -ukati letukati, letu- 
kdm (Stulic), na -kati Utkati, -dm (18. v.). 
Prema uporedenju s lit. lekti »letjeti«, lakstai 
»polipetali«, lot. lekt »skakati«, lat. locusta, 
njem. lecken suglasnik t u letjeti nastao je iz 
kt pred velarnim samoglasnicima, odakle je 
generaliziran. Ie. je korijen *Uq-, koji je u 
praslavenskom bio prosiren na t, upor. lat. 
plecto. Suglasnik t dolazi cesto u rasirenjima 
glagola onomatopejskog podrijetla. Varijantu 
ie. onomatopeje *leq- v. u lepetati, leptir (v.). 

Lit.: ARj 2, 606. 4, 218. 220. 5, 16. 21. 
22. 82. 8, 392. 398-399. Ribaric, SDZb 9, 
183. Elezovic I, 361. Unbegaun, RES 12, 
28. Miklosic 166. SEW 1, 703. Holub-Kopecny 
203. Bruckner 292. W P 2, 421. Uhlenbeck, 
PBB 30, 297. Brugmann V- 585. 

letrat m (Lumbarda, Korcula, disimilacija 
r - r > I - r) »fotografija«. Od tal. ritratto 
(prefiks re- prema mlet., part. perf. od traere < 
kllat. trahere). 

Lit.: Kusar, NVj 3, 337. 

letva f (18. v., Vuk, Slavonija, ZK, Srbija) 
»zioka«. Pridjev na -en letven, poimenicen na 
-jak letvenjak »cavao kojim se pribija letva«. 



letva 



291 



Leverm 



Deminutiv na -ica letvica (Hrvatska, Srbija). 
Denominal na -iti letviti, -im impf. Docetak 
-va pretpostavlja deklinaciju. u kao i dretva 
(v.). U izvedenicama zastupljena je i osnova 
let- po deklinaciji a: na -ka letka (Vuk, ta- 
koder bug., slov., ces.) »gvozdena sipka na 
cekrku«, takoder pomorski izraz letka »tal. 
draglia, Kliiverleiter, Kliiverstag«. Odatle is- 
pustanjem sufiksa -ka leta u zapiscima ka- 
petana kao hrvatski izraz za veletta = flok, 
s pridjevom letno jedro »tal. vela di straglio, 
Stagsegel«, leto n »straglio (kod B. Babica)«. 
Ovo posljednje v. i pod letjeti. Na -ika Ietika 
»baglama, sarke (Slavonija)«, na -enica letenica 
»letka«. Miklosic pominje i oblik latva, koji 
se ne nalazi u ARj. U slov. pored letva postoji i 
latva. Ces. lat', polj. i oba luz.-srp. imaju 
lata, koja odgovara stvnjem. latta (od laden), 
koje posudise i romanski jezici. Promjena a > e, 
koja se nalazi i u dretva (v.) i deklinacija it 
inovacija je u hrv.-srp. Ta je promjena nastala 
identifikacijom a poslije / slabe palatalizacije 
sa > e. 

Lit.: ARj 6, 16. 17. 20. 22. Babie 74. Miklo- 
sic 161. SEW 1, 694. Holub-Kopecny 199. 
Bruckner 307. Bernard, RES 27, 34. 

leuka f (17. v., jedna potvrda) »milja«. Ucen 
latinizam Kasicev. Od lat. (galskog) leuca > 
fr. lieue > tal. lega. 

Lit.: ARj 6, 22. DEI 2192—93. 

leunkorno m (s umetnutim n pred velarom) 
»inorog (prevedenica od lat. unicornis, sloze- 
nica od unus i cornu)«. Od tal. liocbrno, leo- 
corno »mitski konj sa jednim rogom na celu« 
< lat. unicornis, sa srastenim clanom, preve- 
denica od gr. uovoxepcoc,. 

Lit.: ARj 6, 22. DEI 2242. 

leusa f (Krajina) »kolac od brasna, mlijeka i 
secera pecen u plehu«. 

Lit.: ARj 6, 22. 

leva f (Posavina) »1° drzak u klijestima« = 
liva f (ZK) »2° poluga u. kljucanici sto ulazi 
u udubinu i tjera se kljucem (zbog t > i 
stara posudenica) = leva (Primorje) »3" »no- 
vacenje«. Postverbal tal. leva f, od lat. > tal. 
levare, od pridjeva levis »lagan«. Glagol se 
nalazi u satrovackom jeziku levati »uzeti« u 
rumunjskom znacenju (a lua < lat. levare). 
Poimenicen part. prez. levonat, gen. -anta (16. 
v., Dubrovnik, Cavtat) » 1 ° istok, 2° istocni 
vjetar, 3° istocne zemlje«, na -inka levaniinka 
(Martie) »rakija«, pridjev na -bsk levantski = 



levanat, gen. -anta (Rab) »istocnjak« = livana:, 
gen. -anta (15. v., cakavski) = levante, de- 
levante, polevante (Bozava). Na -aria > -ara 
levantara f = levantara (Veli otok) »iitocni 
vjetar«. Preko turskog talijanizma (tur. le- 
vend »vojnik uopce, dobrovoljac, franc-tireur, 
< tal. levantino) : leventa m »1° mornar ili 
vojnik na turskoj galiji, 2° junak, 3° kavaljer- 
ski besposlicar, 4° vjetrenjak ili hvalisa (Du- 
brovnik)«. Ta je rijec balkanski turcizam ta- 
lijanskog podrijetla: rum., bug. levent »1° 
dobrovoljac, 2° marodeur«, ngr. XePevtuq »1° 
dobrovoljac, 2° hajduk«, arb. levant s clanom 
-di, cine, livendu »elegant, brave, leste, agile«. 
Nalazi se jos u madzarskom i ukrajinskom. 
Pridjev na -bsk levenski (18. v., Kavanjin) < 
leventski, odatle nov pridjev stvoren odbaci- 
vanjem sufiksa -ski levan m prema f levna 
(Dalmacija, Pavlinovic) »okretan za rad« = 
leven (18. v., Kavanjin samo u izrazu Rus 
leveni), i apstrakta levnost f »cvrstina, Litrost«, 
levenstvo n (18. v., Kavanjin). Na -arius > 
fr. -ier > slov. -er lever m (slov.) < fr. levier. 
Na lat. slozen pridjevski sufiks -at + -idus 
preko mlet. -aizzo: skdla levajica (Dubrovnik) 
= skala lajavica (Prcanj) »otvorene stepenice 
sa naslonom«. Mozda ide ovamo na lat. -aneus 
Levanji (Kotor, ispod brda kod Skaljara), 
odatle Levanjska ulica (probijena uz brijeg, 
Skaljari, s druge je strane Lovanja glavica). 
Na lat. -iare *leviare za levare > libati impf. 
(Vuk, liba voda, covjek) »ljuljati se«, s nasim 
prefiksom pre prelibati pf. (Vuk, Crna Gora) 
»polijevati« (glede znacenja upor, u Logudo- 
ru / Sardinija / leare »eine Flussigkeit auf- 
nehmen«), s prefiksom odalibati (Dubrovnik). 
Glede vi > ib upor. Olib < alluvium. Glagol 
libati je dalmato-romanski leksicki ostatak. 

Lit: ARj 6, 23. 38. 128. 11, 580. Sturm, 
GSjfK 6, 72. Cronia, ID 6. Kusar, Rad 118, 
23. Elezovic, JF 11, 83. Spitzer, REB 2, 
225-226 (cf. / F 14, 259). Miklosic 166. 
SEW 1, 704. Grflnenthal, ASPh 42, 316. 
Lokotsch 1316. GM 241. Korsch, ASPh 9, 
520. Pascu 2, 147. 701. REW 3 4998. 5000. 

Leveri'n, gen. -ina m (17. v., Dubrovnik, 
metateza r - I > I - r) »istocna tvrda koja 
brani gradska vrata s Ploca«, pridjev levertn- 
ski, = revelin, lovorin (Budva) »pred grad- 
skim vratima cetverouglasta ili okrugla ograda 
od kamena«, lorin (stezanje ovo > o, Scepan, 
Pastrovici, sluzio je za hladovinu i za stova- 
riste, danas dasaka (to su dvije male kamene 
trpeze sa pizulom, v. pizuo; stari Pastrovici 
sastojali se tude)«. U Skaljarima lavorio n 
(zamjena sufiksa -in sa -io < -ellius, Kotor, 



Leverin 



292 



libati 



kod Kali'sta ispod Spila). Danas su to topo- 
nimi koji su izgubili prvobitno znacenje ne- 
kadanje opce rijeci koja je znacila u tal. ra- 
vellino = rivellino «opera di fortificazione co 
scarpe«, fr. ravelin. Postanje te rijeci 
tumaci se razlicito, prema Pratiju je od riva ■ 
ripa, prema Gamillschegu od nizozemskog re- 
geling »Riegelwerk«. 

Lit.: ARj 6, 24. Vjesnik 9. VI 1955. Prati 
836. Gamillscheg, RG 743. DEI 3268. 

levhart m (Mikalja, Bella, Belostenec, 
Stulic) »panter«. U Mikalje: levrhrt. Prema 
Budmaniju i Strekelju iz ces. levhart ■■ stvnjem. 
lewhart < leopard. Nije izvjesno da se kod 
nas govorilo. 

Lit.: ARj 6, 24. Strekelj, ASPh 31, 198. 
Hohib-Kopecny 203. 

levin m (Sulek, Istra) »biljka divizma, 
verbascum thapsus L.«. 

Lit.: ARj 6, 24. 

levrija f (17. v., I. Drzic, rijec spomenuta 
uz igre, bofimi (v.), feste i druge zalisne spense, 
Znacenje neodredeno. Rijec nedovoljno po- 
tvrdena. Nezrela za etimologiju. Budmani mi- 
sli na tal. allegria, apstraktum od pridjeva 
allegro < lat. alacer. Grupa vr nije time pro- 
tumacena. Talijanizam allegro kao muzicki ter- 
min postao je internacionalan. 

Lit.: ARj 6, 25. REW 307. 

lezet m (Bosna) = lezet (Kosmet) = (disi- 
milacija dentala) nezet '(Rijecka nahija, Crna 
Gora) »volja, ukus, slasti-. Odatle indeklina- 
bilni pridjev na -li lezeni =-- na -Uja lezetllja 
(jelo, biti) »ukusan«, sa tur. postpozicijom 
sbz »bez« : lezetsbz »neukusan, neprijatan«. Bal- 
kanski turcizam arapskog podrijetla (ar. lezzet) 
iz prehrambene terminologije: bug., arb. lezet, 
bug. lezetlija, cine. Uzete f »gout, saveur«, 
lizetli. 

Lit.: ARj 8, 151. Skok, Sldvia 15, 362. 
Elezovic 2, 525. Mladenov 272. GM 242. 
Pascu 2, 147., br. 702. 

li, sveslav. i praslav. nenaglasena (enkli- 
ticka) partikula u upitnim recenicama tipa 
imas li. Veze se sa veznicima a, ako, da, 
i, ma, nego, nu, pace, o < lat. aut: ali, ako li, 
dali, Hi, ma li, nego li, nuli, oli (Dalmacija), 
pace li, s prijedlogom do doli, s prilogom 
sad, sa zamjenicom tko tko li, ti --=-- taj (u 
tili cas), to tali— toll »isto tako — kao«, upit- 
nim prilozima gdje, kad, kamo: a kamo li, 



(d)nekmoli, tamo li, jeli. Ne pise se uvijek 
zajedno. U tim slozenicama docetno -i moze 
ispasti: konstrukcija je djelomice ista kao 
u deiksama -i, -ka, -va, -sekoje se pisu zajedno 
kao enklitike i koje su zamjenickog podrijetla. 
Zbog toga treba i u A"traziti zamjenicku osnovu, 
koju pruza al-, ol-: stlat, ollus > iillus, Hie, 
alins, A koja je ocuvana u slav. lani (v.). Bal- 
ticke paralele dokazuju da je -li deiksa: lit. 
nuli = lot. nule »sada«, lig »do«, ke-li »kolik«, 
u prijevoju lit. koncesivna partikula lai, stprus. 
lai', bau-lai »kad bi bilo«, koje stoji u vezi 
sa gr. kf\v »hotjeti«, Xr|ua. Ako je tako, onda 
ima Brugmann pravo kad stavlja li pod istu 
ie. osnovu kao i lat. vel. U ces. i polj. pored li 
obican je le: ces, ale, u hrv.-srp. samo u ele, 
elem. Kao prvi elemenat u slozenici libo (v. 
bo) dolazi samo u tekstovima pisanim crkve- 
nim jezikom. Tako zbog toga sto je u stcslav. 
// imalo svoj akcenat i moglo je stajati na po- 
cetku, tako i u Transitu 284 : li svak se razbise, 
Jerolim osta sam. Prema Miklosicu i drugima 
libo je od ljubo (v. ljubiti). 

Lit.: ARj 6, 30. 39. SEW 1, 716. Holub- 
-Kopecnv 200. 204. 205. WP 2, 394. Mladenov 
274. Buga, REV 71 (cf. IJb 3, 150). Brugmann. 
IF 15, 339-340. Vandrdk 2, 288. Zubaty, 
RSI 2, 16-17. Music, Sldvia 8, 38-49. 

liba f (18. v., Slavonac, jedna potvrda, 
slov.) »mlado gusce«. Od madz. liba, postanjem 
od glasa kojim se vabe guske u Slavoniji 
/;' bi, li bi = bil bit — liga liga (ZK). 

Lit.: ARj 6, 37. 

libada f (Bosna, narodna pjesma) = libade, 
gen. -eta n (Srbija) = lilibade, gen. -ddeta 
(Kosmet) »kratka zenska haljina do struka«. 
Balkanski turcizam (tur. Ubode) iz terminolo- 
gije nosnje: rum. libadea, bug. libade. Prijelaz 
u deklinaciju i kao u cehe i u deklinaciju. a 
kao u kesa. 

Lit.: ARj 6, 37. Elezovic 1, 363. Mladenov 
274. Lokotscli 1317. 

liban, gen. -ana m »pas od trave kojim se 
steze drop u vinskom trijesku (presi)". Od 
mlet. liban(o), pepoznatog podrijetla. 

Lit.: ARj 6, 37. DEI 2219. 

libati, dm impf. (Vuk, Crna Gora, subjekti 
voda, covjek). Onomatopejskog podrijetla kao 
i madz. libegni »oscillare«, s kojim uporeduje 
Miklosic. Nalazi se jos u ces. i u oba luz.-srp. 

Lit.: ARj 6, 38. Miklosic 168. SEW 1, 
716. Matzenauer, LP 9, 203. 



liber 



293 



Uciti 



liber (Rab; Novi, 1460: Uber i franak od 
vsake gospocke sluz.be) »slobodan« = ubar (16. 
v., cakavac Senjanin: svoj libar arbitrij). Uceni 
lat. pridjev liber ie. podrijetla (u prasrodstvu 
sa ljudi) > tal. libero. Odatle liberare > li- 
bera li se (Budva: code bozji, libera] se od mene), 
pridjev na -afe prosiren na -bn > -an libera- 
lan, poimenicen na -be > -ac liberalac, gen. 
-lea (19. v.), apstraktum na -izam liberalizam, 
gen. -zrna, na -ski libera/ski (~ nauci, 15. 
v., < tal. arti liberalii < lat. artes liberates 
= filologija i filozofija). Apstraktum na lat. 
-tas > tal. -ta(de) libenad, gen. -i f (15. v.) 
»sloboda«, libertus na lat. -inus > tal. -ino 
libertin (~ o/iti raspustjen), takoder poime- 
nicen libertin m. U arb. je lat. liber pucka 
rijec kao i u Logudoro, Siciliji, prov. i katal. : 
arb. Kr »schlaff, wohlfeile, shlir »frei«, lironj, 
apstraktum na -i < -ea liri »oslobodenje«. 

Lit.: ARj 6, 37. 38. Kusar, Rad 118, 24. 
GM 247. DEI 2221. 2222. 

libiti se, libim impf. (Vuk) (do-, 18. v.) 
»T vuci se, dovlaciti, 2° kloniti se, bjezati, 
stiditi se«. Berneker nalazi vezu s ukr. lybaiy 
»Naphtha von der Oberflache einer Lache 
abschopfen«. Izgleda da je u prasrodstvu sa 
stvnjem. slifan »schleifen, gleiten«. 

Lit.: ARj 2, 607. 6, 38. SEW I, 717. 

libiv, hrv.-kajk. pridjev, sveslav. i praslav., 
»mesnat, krt«. U izvedenicama sufiks -iv 
vanra sa -ov, -av: lihovina (Fuzine) »meso 
od buta, slegl (u hrvatskim gradovima)«, 
upor. ces. libovy i libovd »ime kravi«; libavina 
(18. v., Kavanjin) »debljina«. U imenima do- 
macih zivotinja: libon »ime psu«, libonja 
»ime volu (Bosna)«, libesa »ime kozi«. Osnova 
se rasiruje i s pomocu starog sufiksa -r: librasi 
(Vuk), pridjev na -ast (~o svince) »koje se 
ne moze lako ugojiti«. Odatle ime ovci librica. 
Osnova se nalazi u baltickom: lit. liebas = 
liesas »mrsav«, leinas, »schlank«, u prijevoju 
laibas »schlank« = lainas, ags., stsas. /e/'»slab«. 
Samoglas t' nastao je iz ie. ei u korijenu *lei- 
»mrsav«. Suglasnik b potjece od ie. rasirenja bh. 

Lit.: ARj 6, 39. Miklosic 168. SEW 1, 
716. Holub-Kopecny 205. Bruckner 302. Hort- 
hausen, KZ 48, 239. Boisacq* 567, 

libra f (13. v., Vuk) »1 ° novae (Zakon vino- 
dolski), (u Dubrovniku) engleska funta, 2° 
mjera za tezinu (narodna pjesma Istra)«, 
slov. libra »I° Pfund, 2° novac«, librnica 
»Pfundbirne«, (pejorativna metafora) librati 
»priigeln«. Na slozen sufiks -enjak < pridjevski 



sufiks -en + -jak librenjak m »kratka postava 
koje se lakat prodaje po libru«. Deminutiv 
librica f (15. v.). Od tal. libbra < lat. libra 
»1° vaga, 2° tezina, piz« < pred-ie. lithra, 
odatle internacionalno litra, hektolitar itd. 
Deminutiv lat. > tal. -ella livella = lat. libella 
»instrumenat za verifikaciju horizontalnostk, 
odatle denominal livellare > poliverati, -dm 
pf. (Lika) »poravnati, npr. zid od kuce«, Uve- 
rati (disimilacija / - / > I - r). Odatle post- 
verbal livello m < stfr. Uvei, disimilacijom 
(/ - / > n - I') niveau > nivo, internacionalni 
francuzizam, odatle fr. niveler > nivelirati. 

Lit.: ARj 6, 39. 10, 604. Pletersnik 1, 516, 
648. REW' 5009. 5015. 

Ilea f (Sutomore, Budva, Krtole, Boka, Ska- 
Ijari, Bijela, Dobrota, Muo, Lastva, Dubrov- 
nik) »1° riba lichia amia, lichia glauca, scomber 
glaucus (ima ih dvije vrste: dupla lica, koja 
se zove igof/\./, unjula lica, koja je tanka; 
Muljani zovu duplu lieu olfan, u Bijeloj vilun, 
gen. -una; dobra je za jelo, kad je velika, 
skace iz mora), 2° prezime«. Od mlet. liza. 
Taj mletacki oblik je zacijelo dosao iz Dalma- 
cije. Drugi su talijanski oblici, koji vise odgo- 
varaju fonetici: leccia (Nizza), (alliccia, lecchia, 
leda (Genova), a istro-romanski lizza, lissa < 
lat. lichia. 

Lit.: ARj 6, 40. Zore, Tud. 12. DEI 122. 
2191. 2256. Matzenauer, LF 9, 203. 

licej m (19. v., Sulek), odatle pridjevi na -bn 
licejnt, na -bsk licejski, na lat. -aus prosiren na 
-bn > -an licealan, »nekadanja srednja skola 
za zenske (Zagreb)«. Ucen grecizam prema 
lat. izgovoru Mjxeiov (= humanisticko lat. 
lyceum > tal. liceo, fr. lycee), atenska skola u 
kojoj je poducavao Aristotel. 

Lit.: ARj 6, 46. DEI 2225. 

licencija f (17. v., Dubrovcani, talijanizam, 
docetak prema lat.) = licencija f (16. v., 
latinizam) »dopustenje«. Od lat. licentia (ap- 
straktum na -ia od part. prez. licens, gen. 
-tis na -ia) > tal. licenza. Na lat. -atus > -at 
licencijai m (19. v., Sulek). Na -uns (upravo 
part. perf. od licere) licito prilog (Bozava) < 
tal. lecito. 

Lit.: ARj 6, 47. Cronia, ID 6. DEI 2224. 

liciti, -im impf. (Lika, objekt vodu) (no- 
se) »piti kao lokati, pf. napiti se, nalokati se«. 
Budmani izvodi od tal. leccare »lambire colla 
lingua« < lat. *Kgicare (intenzi'v od Ungere, 
ligula, ligurrire), sto ne moze biti, jer talijan- 



liciti 



294 



lfh 



ski glagoli na -are ne prelaze nikada u kate- 
goriju nasih glagola na -iti. Korijen naseg 
glagola *lik- moze biti u vezi s onornatopej- 
skim podrijetlom tal. glagola. Upor. nvnjem. 
lecken, gr. Xeixco, takoder onomatopejskog pod- 
rijetla. 

Lit.: ARj 6, 52. DEI 2190. REW 3 5027. 

lifanjka f (Sulek) == ilifanka = elifanjka 
(Sulek) n-elika slatka jabuka, zrela u kolovozu, 
dobra za osap«. 

Lit.: ARj 6, 54. 

liga 1 f (Banija) »lapor, Mergel«. 
Lit.: ARj 6, 54. BI 1, s. v. 

liga 2 f (16. v., Poljicki statut, voditi lige) — 
liga (takoder liga, 18. v., internacionalno) »sa- 
vez medu drzavama« < sjeverno-tal. liga 
(—-■ tal. lega), fr. ligue, preko njem. Ovamo 
apstraktum na tal. -anza < lat. -antia (upravo 
izvedenica na -ia od lat. part. prez. ligare > 
tal. Ugare) liganca f (14. i 15. v., zginut, vineti 
ligancu) »duznost, kazna, globa«. Ovamo di- 
jelom slov. linga i »Tiirnarbe« — venga (Ri- 
henberk, Gorisko) »Kesselkette, nekaka ze- 
ljezna veza jeziku podobna (sluzi za zapor na 
vanjskoj strani vrata)« < unakrstenjem od tal. 
lega i lingua. Glede izmjene / > v v. lenga 
pored venga. Rijec lega je postverbal od tal. 
legare < kllat. Ugare. Upor. Ligatic. 

Lit.: ARj 6, 54. Plelersnik 2, 519. Miklosi c 
380. REW* 5024. DEI 2192. 2193. 

liganj — bliganj, gen. -gnja pored -onja m 
(Vuk, Dubrovnik, upor. dubrovacko prezime 
14. v. Olignic) — aligna f (Mikalja) = uliganj 
(Boka, Perast, Risan, Kostanjica, Bijela, Du- 
brovnik) = uliganj, gen. -gnja (Budva, Stoliv, 
Muo, Prcanj, Rab) = uligna f (Bozava) — 
ullgbnj (Krtole) = uligunj — (gubitak pocetnog 
lat. sloga lo- koji je bio identificiran sa rom. 
clanom, gubitak o — u mogao je nastati i u 
sandhi) liganj, gen. -gnja (Mljet, Malinska, 
Cres, 16. v., Statut krcki) = ligan =— lignja f 
(splitska okolica, Rab, Racisce, Brae, Sibeni';, 
Senj) = ligna f (16. v., Mikalja, Rab) = 
Kgunj (Mikalja) = (odbacivanjem docetka 
-anj koji je bio identificiran nasim sufiksom 
-am/) olig »kalamar, tal. calamaro, loligo vulgaris 
ili sepia loligo (riba)„ (lovi se sabakom ili 
traktom, migavicom na skaramblu ili puscu 
/Malinska/, tj. malo drvce na koje se metne 
udica ili igla, a na nju mala ribica ili svijeca 
od voska; barka se pomalo vozi)«. Na lat. 
-aria > -ara uligniara i (Muo) »mreza kojom 



se hvataju sipe (sadrzi 3 udice vezane tankom 
uzicom)«, I'ignjarica f (Brae) »tunja koja mjesto 
udice itnade vezanu ribicu, pluskavac (njome 
se matajii ribe dok se ne zakucaju trkmarom)«. 
Dalmato-romanski leksicki ostatak od lat. lol- 
ligo, gen. -ginis, kako pokazuje ocuvam velar 
g kao u galatina, tal. uceno lolligine f. Prema 
puckom razvitku jos samo u starom istro- 
-rom. lulina f (14. v., Pula). Iz dalmato-ro- 
manskog je jos deminutiv na lat. -uceus > -oc 
(upor. saloca) ligoc »isto«. 

Lit.: ARj 6, 54. 8, 891. 892. Pletersnik 1, 
517. Tentor, JF 5, 211. Macan, ZWVZ 29, 
209. Zore, Tud. 15. 22. Budmani, Rod 65, 162. 
Kusar, Rad 118, 15. Jirecek, Romanen 3, 16. 
Miklosic 168. SEW I, 707. DEI 2265. 

ligure f pi. (Srbija, Uzice) »malene saonice 
sto se djeca vozaju na njima po ledu i snijegu«. 
Vjerojatno u srodstvu sa rus. lyza »Schne- 
eschuh, Schlittenbalken, Balkanstiel«,odie. pri- 
jevoja *(s)luga od korijena *sleul- »sklizati« 
zastupljenog u germanskom i baltickom. 
Rus. lyza pretstavlja izvedenicu na -za, a 
ligure augmentativni sufiks -ura. Mozda ide 
ovamo linga f = lika (Kosmet, objekt uz 
uzeti) = likasat, -sent (Kosmet, argot, boskacki 
govor) »pobjeci, odmagliti«. 

Lit.: ARj 6, 54. Elezovic 1, 364. JF 14, 
192-193. WP 2, 711. Uhlenbeck, PBB 2\, 
98-106 (cf. AnzIF 8, 265). 

lih, sveslav. i praslav. pridjev, »1° suvisan, 
nepotreban (samo u najstarijim tekstovima), 
2° neparan, kod brojeva (obratno tak, Vuk, 
Bozava)« = po lik (Vodice, h > k prema kolik) 
— Uho rebro (16—18 v.) »vito rebro«, lihi 
prst »mali prst«. Komparativ (najllsi (18. v.) 
»najvisi«. Prema Budmaniju srodan je pridjev 
lis (dva Dubrovcana, 16. v.) s prilogom liso, 
neizvjesna znacenja »ohol, ponosit, tast«. Prid- 
jev na -6H s ocuvanim h prema Uhati Uhan, i 
lihna (16—18 v.) »lih«. Prilozi: liho (Vuk) 
ina-} »impariter«, kao prijedlog »praeter«, kao 
veznik »sed« komparativ (najus(e) (14. v.) 
»najvise, najpace, osim, samo, nego, narocito« 
= llkse (Piva-Drobnjak) prilog i prijedlog 
»osim, osobito«, najlisno (16. v., Gundulic), 
Usma (analogijom prema veoma) »osobito, 
narocito«, s prijedlogom nails (Rijecka nahija, 
Crna Gora) = nalise = sa -ze > -r lihor 
(17. v., cakavci); prilozi od poimenicenja 
sr. r. Uho s prijedlozima iz-, za-: izlika »povrh 
toga« (1334), odatle pridjev na -bn izlisan 
»suvisan« = izlisnjt (18. v.), izlisnost, zaliha f 
»roba«, s pridjevom zalisan »preobilan«, zalih 
(Vuk) »bez posla«, zalihan = zalisan s ap- 



lih 



295 



lijeha 



straktumom zalihnost »luxus« (Bella). Slozen 
pridjev Khoper (~<j daska, vrata) sadrzi u 
drugom dijelu osnovu od isperiti. Denominali 
na -ati lihati se, liham (Vuk) »1 ° igrati se na 
lih i tak, 2° nemati dosta« (1 8. v., jedna potvrda), 
lihnuti, -em pf. (Stulic, Voltidi) »izuzeti, izo- 
staviti«, odatle iterativ na -va- lihnjivati 
(Stulic). Na -ovati oblikovati, -ujem (14. v.) 
»lisiti«. Kauzativum na -iti: lisiti (se), lisim 
impf, »privare, praeterire« (Vuk) (iz-), Usati, 
-am impf, samo u crkvenom jeziku, ali na 
-va- lisavati, lisavam (i u Vuka, i danas obic- 
no) = lisevati (16. v., cakavci). Kao prvi 
elemenat u praslavenskoj antroponimiji Li- 
homil, Lihomir. Rumunji posudise lahdi »be- 
rauben«, davsi posudenici oblik onomato- 
pejskog glagola. Pridjev lih, kome nema para- 
lela u baltickoj grupi, nastao je od ie. korijena 
*leiqu- »ostaviti, preostati« rasirenog forman- 
tom -io. S tim formantom nalazi se samo u 
slavinama. To je slavenska inovacija. U bal- 
tickoj grupi lit. likti »ostaviti«, lot. lieks »sto 
ostaje«. Gr. Xeutcg) (odatle Upsati, v.). 

Lit.: ARj 4, 221. 6, 55. 118. 119. 121. 7, 
419. 371. 8, 397. Mazuranu 596. Vukovic, 
SDZb 10, 390. Ribaric, SDZb 9, 164. NJ 1, 
255. Miklosic 168. 428. SEW 1, 718. Holub- 
-Kopecny 206. Bruckner 298. Mladc'iov 276. 
WP 2, 397. Matzenauer, 1^9,212. Uhlenbeck, 
PBB 30, 298. Wood, MLN 18, 17. Scheftelo- 
witz, KZ 56, 186. 193. Sutterlin, IF 25, 61. 

lihtar m (16. v., Medumurje) »sudac, 
sudija«. Pridjev na -ov lihtarov. Disimilacija 
r - r > l-r. Od njem. Richter > slov. 
rihter. 

Lit.: ARj 6, 58. 

lihva f (sjeverna Hrvatska) »uzura, ozura, 
kamata«. Pridjev na -ti b'hdvit (16. v., ("akavci) 
»koji pripada lihvi«, na -en lihven. Radna 
imenica na -ar lihvar, odatle pridjev na -ski 
lihvarski, s apstraktumom na -stvc Lihvar- 
stvo i denominalom na -in '"aianii lihvarim 
pored lihvovati, lihvujem. Slozenica liltvojemac, 
gen. -mca, u stcslav. lihvoim, u drugom dijelu 
gerund od jeti »uzimati«. Obicno se a~'ima 
da je praslavenska posudenica iz got. glagola 
leihvan = nvnjem. leihen. U torn .jeziku ime- 
nica leiha nije potvrdena. Po misljenju Mla- 
denova nije posudenica odaile, nego je prasla- 
venska izvedenica od lih s pomocu sufiksa 
-ua i slucajno se podudara sa gotskim glago- 
lom. I Kiparsky iznosi takoder teskoce pri 
tumacenju iz gotskoga. 

Lit.: ARj 6, 58. Miklosic 168. SEW 1, 
717. Holub-Kopecny 206. Brii 'kner 298. Ki- 



parsky 206. Jagic, ASPh I, 431. Hirt, PBB 
23, 338. Stender-Petersen (cf. Janko, Slama 
9, 348. si.). Schwarz, ASPh 40, 286. 

-lija, ziv imenicki sufiks m. r. (rijetko f) 
turskoga podrijetla. Nastao je dodatkom -ja 
na tur. h, li, lu, da bi mogao uci kao imenica 
m. r. u deklinaciju. -a. Najcesce sluzi za tvo- 
renje etnika m. r. od imena gradova (ne sela) 
i zemalja, zamjenjujuci nase sufikse -janin i 
-de < -be (v.): Beclija, Sarajlija, Nislija, 
Biogradlija (muslimansko prezime u Bosni) itd. 
Od takovih etnika nastaju prezimena na -id 
stezanjem -r/r > -;: KanizKc, Maglajllc? 
MisirlTc, itd. Zenski etnik nastaje (rijetko) do- 
davanjem -ka (v.) : Beclika. Sluzi i za tvorenje 
nomina agentis, zamjenjujuci nase -telj, -(l)ac: 
zanatlija, haraclija. Znaci i onoga, koji je 
snabdjeven necim, svrsio kakvu skolu, pripad- 
nika nekog smjera: beratlija, fakultetlija, re- 
zimlija, kompromislija. Kako se vidi, i danas, 
se mogu praviti takve izvedenice. Moze imati 
i pejorativno znacenje: odrlija, pretrglija. U 
torn znacenju prosiruje se na -ajlija: dugaj- 
lija »dugonja«, novajlija, tocajlija. U narod- 
nim pjesmama bez dodatka -ja upotrebljava 
se indeklinabilni pridjev materije (Stoffadjek- 
tiv) pred imenicom, na koju se odnosi, naj- 
cesce kao epitet: pamukli-kosulja, kadifli-ha- 
Ijina. Kad se ispusti imenica, postaje dekli- 
nabilan. Zbog toga dobiva -ja', kadiflija, 
pamiiklija. Moze doci i na domace osnove:. 
uzvodlija. 

Lit.: Maretic 295. 259. Vandrdk 1, 670. 
Leskien 318. Skok, Rad 272, 39-48. Putanec, 
Ivsicev zbornik 1963, 295-302. Vaillant, 
BSLP 58 (1963), 179-80. Stachowski, Roz- 
prawy i studia 27, 41. 

lijeha f = (ikavski) lija =* (ekavski) lea, 
gen. lee, gen. pi. lea (Kosmet) — Uja, gen. 
leje (Glavotina, Kosmet), praslavenski poljo- 
privredni termin (*leha), danas ogranicen, za- 
mijenjen sa (hrv.-kajk.) greda, gredica, jantla, 
(v.), aria (v.) < lat. areola. Deminutiv na 
-iqa: IjeSica (Vuk) = leslea (Istra) — letca. 
(Kosmet). Denominal na -ati nalijati, -am 
(ikavski) pf. »naciniti lijehe« (Dalmacija). 
Arbanasi posudise: lehe f »Gartenbeet«, dal- 
matski Romani lizza (ts < s od ikavskog 
lokatlva *lisi, upor. Valcekn. < vallis sicca 
kod Krka) u toponimu Llcemavre f pi. (ime 
cestica na Susu kod Punta na Krku) »velike 
lijehe«. U baltickim jezicima, u germanskom 
i latinskom dolazi u prijevojnom stepenu r: 
stprus. lyso »gredica« = lit. lysia, Use. Njem. 
Geleise ocuvalo je prvobitno ie. znacenje »trag 



lijeha 



296 



lijen 



u zemlji, brazdu«. Lat. Ura »brazda, gredica«. 
Praslav. -k (jat) je nastao iz ie. dvoglasa oi 
od korijena *leis-, u prijevoju *lois-. Suglasnik 
h je nastao prema tome iz ie. s < *loisa. U 
prasrodstvu je internacionalni latinizam de- 
lirium. 

Lit.: ARj 6, 252. 7, 416. Elezovic 1, 357. 
Miklosic 167. SEW 1, 708. Holub-Kopecny 
206. Bruckner 2)2. Vasmjer, ZSPh 1, 64. 

WP 2, 404. Trautmann 163. GM 240. Meillet, 
/F 25, 231. Scheftelowitz, KZ 54, 231. 56, 

193. Boisacq 3 534-585. 

lijek, gen. lijeka m = (ekavski) lek = 
(ikavski) lik, sveslav. i praslav. (*lekb), nomen 
actionis koji je po semantickom zakonu re- 
zultata (sinegdoha) dobio znacenje »Arznei, 
vrastvo (ZK), Hac (v.)« = lek m (Kosmet) 
»vrlo malo, mrvica, trunak«. To se znacenje 
razvilo iz negativnog izricaja: nema ni za lijek. 
Odatle deminutiv na -bk lijecak (Vuk) »ni za 
lijek« i prijedlozni prilog za lecka (Kosmet) 
»za malo«, palecka (Kosmet) »pomalo«, odba- 
civanjem prijedloga lecka (Srbija) = lecka 
(Srbija, nejasan prijelaz ck > ck, valjda prema 
malacka od malen, v.). Sa deiksom -na lena 
(Kosmet) < lek-na »malo», polena (Goj- 
bulja, Kosmet) »pomalo«. Pridjev na -avit 
Ijekovit, na -bn Rjecan (17. v.), apstraktum 
na -bha lijedzba u tekstovima pisanim crkve- 
nim jezikom, s pridjevima lichen (18. v.). 
Denominal na -hi lijechi, lijecim impf, (iz-), 
s iterativem na -va- izljecivati, -Ijecujem pored 
-ivam, na -ati lijekati (sjeverna Dalmacija), 
s radnim imenicama na -ar lj'ekar, gen. -ara 
(istocni krajevi; i u drugim slavinama) = 
likor (cakavci, zadarski arhipelag) = liker 
(Lumbarda) prema f Ijekarica — na -nik 
lijecnik (16. v., zapadni krajevi), s pridjevom 
na -ov Ijekarov — lijecnikov, na -ski Ij'ekarski = 
lijecnicki, modernim na -bn Ijekaran, odatle 
poimenicenje Ijekarna, Ijekarnica (18. v.) »apo- 
teka, farmacija«, neologizmom Ijekarnik »far- 
maceut«, s pridjevom na -ov i -ski Ijekarnikov, 
Ijekarnicki, apstraktumom ijekarntstvo, na -ifa 
Ijekarija (13. v.), Ijekarstvo. Neologizam 
Ijecidba, s pridjevom na -en Ijecidben. Na -iliste 
Ijeciliste. Biljka likarica = licarka = licarica ■ — 
Ijecura »medicago«. Pridjevi na -iv Ijeciv (iz-, 
neiz-'). Rijec je kulturna. Rumunji posudise 
leac, glagol lecui = kod Arbanasa lekovas 
»artzlich behandle, pflege«. U rum. se nalazi 
i znacenje »malo (nitel)«: leacd f, lecuta, lecu- 
tica, lecsoard. Obicno se uzimlje da je prasla- 
venska rijec posudena iz gotske radne ime- 
nice lekeis »taxp6c,«. To nije izvjesno, jer 



gotska rijec ne znaci »lijek«, koje je ocito 
postverbal od lijechi, koje se posvema po- 
klapa sa got. denominalom lekindn. Misao Mla- 
denova je mnogo jednostavnija. On uzimlje 
ie. korijen He- / prijevoj *lo-, koji je u loquor, 
gr. XnxECD, ngr. Xakw »govorim«, rasiren for- 
mantom -k-, -g- u oba jezika. Prema ovom 
misljenju praslavenska je rijec u prasrodstvu 
sa got. i sa ir. Kdig, gen. lega »Ijekar„ svecenik«. 
Prvobitno folklorno lijecenje vrsilo se dotica- 
njem rukama, vracanjem, tajnim rijecima, 
rijecju. Upor. Isusov postupak. Upor. i tu- 
macenje rijeci vrac, ako pripada korijenu 
*uordh\ lit. vardas »rijec«, njem. Wort. 

Lit.: ARj 4, 219. 225. 5, 945. 6, 62. 59. 
241. Elezovic 1, 359. Kusar, NVj 3, 338. 
Moskovljevic, NJ 1, 171-173. 4, 40-41 
(cf. y F 12, 303). Strasek, NVi 44, 122-124 
(cf. IJb 22, 311). Lalevic, A;7 7, 171-172. 
Miklosie 167. SEW. 1, 750. Holub-Kopecny 
201. Bruckner 293. Kiparsky 205. Mladenov 
282. ASPh 33, 14-16. GM 240. Hirt, PBB 
23, 338. Stender-Petersen (cf. Janko, Sldvia 
9, 348). Uhlenbeck, PBB 27, 127. Tiktin 896. 

lijen, f lijena (Vuk) (OR-) — lenj (istocni 
govor, Kosmet, uspor. slvc. lien, rus. lenb, 
polj. len, ostatak deklinacije z', dok je lijen 
po analogiji pridjeva na -bnb) — len, lena 
(Kosmet, ZK), baltoslav., svesiav. i praslav. 
(*lenb) pridjev, »piger, dernbel (v.)«. Rasiruje 
se sufiksom -iv lenjiv (18. v., stcslav., ces., 
polj., rus.), na -ast Ijenast, na, -av Ijenav — 
(ikavski) Unav (18. v., Kavanjin), na -ivem 
ljenivan (u prilogu, 13. v.). Poimenicenja: na 
-be lijenac, gen. lijenca (Marulic, 15. v.), pre- 
zime Letiac, gen. -nca, prema f Ijenica (Pavlino- 
vic), s augmentativom na -ina lijencina (15. v.) = 
na -stina lijeristina (Vuk) — lenjstina m, f 
(18. v.) ~ Ijenivac, gen. -ivca (18. v.), na 
-jak lenjak (Belostenec), na -juh lenjuh m 
prema f lenjuha m, f (Istra). Apstrakti na 
-ost lijenost (cakavci, 17. i 18. v.) — lenjost = 
Ijenost, s pridjevima Ijenostan (takoder stcslav., 
rus.), Ijenostiv i Ijenostivan, Ienjivost, lenjsti- 
vost, na -oba Ijerioba f — (sa metatezom) neloba 
(Istra) = Ijenobija (d\'a apstraktna sufiksa 
-oba -\ -ijd). Slozenica ljenguz m prema f 
Ijenguza (Lika), Ijenovlad m (cakavac, neolo- 
gizam, 18. v.) »lijen vladar«. Denominal na 
-hi: lijeniti se, lijenim (iz-, o-, ob-, raz-, za-) = 
lenjiti se (Kosmet) (o-) prema iteratlvu oblije- 
njati se, obljemvati (-nj-), na -jarhi Ijencariti — 
Ijencevati (upravo denominali od lijenac), na- 
Ijencovati se, o(d)lenkovat, -ujem (Kosmet) 
»oklijevati«, Ijenovati se (13. v., u crkvenom 
jeziku i u drugim slavinama), prema plandovati 



lijen 



297 



lijepiti (se) 



obrazovan je lendovati, -ujem = (ikavski) 
lindovati »besposliciti«, s imenicom na -an 
lindovan (18. v., Slavonac). Slozen Ijenkodaniti 
(Bosna). Deklinacija na i u stcslav. odgovara 
lat. pridjevu lenis iste deklinacije. Tu deklina- 
ciju preuzese Rumunji lene »lijenost«, odatle 
pridjevi lenes, lenevos »lijen«, lenevie »lijenost«. 
U baltickoj grupi isti pridjev postoji sa dva 
formanta.: lit. linos »1° miran, pitom, 2° spor, 
3° budalast« = lot. Uns »spor, lijen« pored 
letas »budalast, spor, lijen, rdav« = lot. lets 
»lagan, jeftin«. Upor. got. Utan = nvnjem. 
lassen. Ie. je korijen *le(i)- »popustiti«. Jat 
je nastao od ie. e. 

Lit.: ARj 6, 1. 8. 64. 96. 7, 892. 8, 397. 
398. 406. Elezovic 1, 360. 2, 18. 26. Miklosic 
167. SEW 1, 711. Holub-Kopecny 207. Bruck- 
ner 295. WP 2, 395. Mladenov 273. Gorjajev 
196. Boisacq 576. 1108. Scheftelowitz, IF 33, 
158. KZ 56, 188. Durnovo, Sldvia 6, 229., 
bilj. 4. 

lijenac, gen. lijenca m »stup na kojem 
lezi krov, trijem« = lijenka (16. v.) = linka 
(ikavski) = (ekavski) lenka = lienka (Cilipi) 
»prut ili letva, kao drvena vjesalica preko koje 
se prebacuje roba«. Deminutiv na -ica lijencica 
(Stulic) »parva pertica«, augmentativ na -ina 
lijencina (Stulic) »pertica longior«. Rumunji po- 
sudise leaned (tkalacki termin). Prema tome 
je -be > -de mjesto -ka sekundarna zamjena 
sufiksa. Nalazi se jos u poljskom. Postanje 
nije utvrdeno. Iljinski pretpostavlja praslav. 
*lenbcb, od korijena koji je znacio »rezati« i 
bio u prasrodstvu sa leniti i leviti. Budimir 
uporeduje sa lit. lainas »schlank«. 

Lit.: ARj 6, 66. 68. Tiktin 47. 897. Iljinski, 
RFV 78, 187-211 (cf. Sldvia 3, 585. IJb 
8, 207). 

lijep, f lljepa (Vuk) (ne-), prilog lijepo = 
nalijepo ( Piva- Drobnjak) , lepo pored lepo (Kos- 
met), sveslav. i praslav. pridjev *lepb, »1° 
pulcher, krasan, 2° dobar, 3° (ironicki, s 
izrazima srodstva, npr. moj Upi zet itd., ZK) 
rdav«. Upor. lipa bela »ironicki uzvik kad 
neko nesto predlaze (Korcula, Zrnovo)«. Kom- 
parativ Ijepsi. Osnova se njegova prosiruje su- 
fiksom -av lispav (ZK) »wahlerisch, izbirljiv« 
(sa metatezom ps > sp kao u slov. Uspav, 
Kspati). Glagoli (u)ljepsati, -dm (po-) (Vuk) = 
Ijepshi (Stulic). Pridjevski je toponim: Lepa 
Ves, Lepa Vina. Deminutivi na -afian Ijepa- 
han (17. v.) = na -asan IjepaSan (Ljubisa) = 
na -usa Ijepusan (Dubrovnik), na -usdt Ijepusat 
(18. v., Bosnjak). Prilog lepacko (Kosmet). 
Rasiren je u muskoj i zenskoj antroponimiji: 



Ljepoje, s prezimenom Ljepojevic, Ljepcin, s 
prezimenom Ljepcinovic i toponimom Ljep- 
cinovci, Ljepava, Ijepova »ime kravi«, Ijepovka 
»ime ovci«, Lepa, hipokoristik od Leposava. 
Ovamo Nelepii. Upor. rus. Nekrasov. Od 
komparativa prave se imena zivotinja IjepSi 
(pas) i Ijepsic, Ijepsa prema Ijepsa »ime kucki«, 
Ijepsan »ime ovnu«. Apstrakta na -ost lijepost, 
s pridjevom Ijepostan »lijep« (16 — 18. v., Du- 
brovcani), = na -ota Ijepota (stcslav., rus., 
takoder ime volu, Vuk), s pridjevom Ijepotan 
(15. v.), i sa dva sufiksa za apstrakta Ijepo- 
tinja, odatle i na -ica Ijepotica = na -usica 
Ijepusica »1° djevojka, 2° vrsta jabuke« = 
Ijepuska »lijepa zenska«, s pridjevom na -ast 
Ijepuskast — Ijepuskat. Prema djevojka obra- 
zovano je Ijepojka (Vuk). Slozeni pridjevi: 
nepotreban rusizam velikolepan (takoder bug., 
samo u knjizevnom jeziku) »prekrasan«, sa 
osnovom glagola reci u sintagmi Ijeporek = 
Ijeporijek, Ijeporjeciv (Vuk) »krasnorjeciv«, po- 
imenicen u neologizmu na -be Ijeporjecac »re-*- 
torik« i denominalu Ijeporijechi, Ijeposlovan, 
poimenicen na -ka Ijeposlovka. Denominal (kau- 
zativum) na -hi lijepiti, lijepim (18. v.) danas 
se ne upotrebljava zbog homonimije sa lije- 
piti »agglutinare« = na -eti lijepjeti (Stulic). 
Kao u hrv.-srp. i u drugim slavinama zamje- 
njuje se drugim pridjevima. Upor. ces. hezky 
(od iste osnove od koje goditi, v.) = lepsi. 
Semanticka veza izmedu pridjeva lijep i 
etimologijskog podrijetla od lijepiti »aggluti- 
nare« danas je prekinuta. Prvobitno je zna- 
cenje pridjeva bilo »sto se lijepi > sto pris- 
taje > sto je dobro, umjesno > lijepo«. Vje- 
rojatno je taj semanticki razvitak u vezi sa 
staroslavenskom kulturom zemlje, blata: lon- 
carstvom, gradnjom kuca (pletera) od blata, itd. 

Lit.: ARj 6, 68. 246. 248. 7, 892. Vukovic, 
SDZb 10, 392. Elezovic 1, 361. Miklosic 178. 
SEW \, 711. Holub-Kopecny 202. Bruckner 
296. Mladenov 273. WP 2, 404. Gorjajev 187. 
196. Meringer, WuS 5, 129-171 (cf. IJb 1, 
48). 

lijepiti (se), lijepim impf. (Vuk) (iz-, na-, 
o-, ob-, od-, po-, pri-, raz-, s-, sa-, za-), sve- 
slav. i praslav. (*/<!/>-) = salijepati (Pavlinovic) 
»agglutinare«, iterativ na -va- -Ijepljtvati, 
-Ijepljujem (ispri-, ob-, s-), srmo s prefiksima, 
zalepljovat (Kosmet). Praslav. nomen actionis 
lijep m = lep (ekavski, Kosmet), stcslav. 
Iept znacio je prvobitno »1° ono sto je prioi.ulo 
za nesto, 2° blato, malter, najcesce blato 
izmijesano s pljevom kojim se lijepi, maze 
(Kosmet)«. [Usp. i polipaj. Kao postverbal 



lijepiti (se) 



298 



lijeska 



dobiva jos -bk: Ijepak, gen. -pka (Vuk) »lje- 
pilo za ptice«;, priljepak, gen. -pka, deminutiv 
na -ica Ijepica »biljka«, Madzari posudise lep 
»Vogelleim«; Prilep — (ikavski, Kacic) Prilip, 
Prilepec (Makedonija). Pridjevi na -Ijiv Ijep- 
Ijiv (17. v.), na -kast Ifipkast (18. v.), na -iv 
priljepciv. Na -Ho Ijepilo n. Neologizam Ije- 
penka »Pappendeckel« je iz ceskog. Rumunji 
posudise Up, a lipi, s pridjevom lipicios »ljep- 
ljiv«, a lipi »ankleben«, Kpeald, lipea, lipan. 
Ista praslavenska osnova postoji jos u prije- 
voju *lbp-eti, to je lepiti kauzativum od *lbpeti, 
ces. Ipiti. Taj je ocuvan samo u pf. prihncti 
»kleben bleiben« > prionuti (glede / > o 
upor. oiujak) = priunuti (Kasic) = prijo- 
njati impf. (Piva-Drobnjak) = (prijevojem 
o-a) prianjati, prianjam u metaforickom zna- 
cenju »pristajati uz nesto svim zarom«. Taj 
glagol pokazuje semanticku varijaciju zbog fo- 
netske promjene / > o, koja ga je odvojila 
od leksikologijske porodice lijepiti. Jat je 
nastao od ie. dvoglasa oi u korijenu *lei- 
prosirenom s pomocu formanta./).' *loip-. Tome 
prijevoju, koji je dobro zastupljen samo u 
slavinama, odgovara u baltickoj grupi *lbp- u 
lipti = lot. lipt »kleben bleiben«, kauzativum 
odatle lipyti »kleben machen«, pridjev lipus 
»ljepljiv«, s prijevojem lot. laipns »prijazan«. 
Bez formanta. p ie. korijena lei- dobro je za- 
stupljen u slavinama, upor. Ujati, h'n, slina, 
lipa. Sa formantom p nalazi se jos u sanskrtu 
lepayati »maze«, sto tacno odgovara slav. 
lepiti. Isto tako i got. bilaibjan, stvnjern. 
leiben Ie. je znacenje »masna materija, pri- 
Ijepljiva masa koja se moze upotfebiti za 
mazanje i narocito u loncarstvu«. Od ie. 
prajezika lijepiti je termin koji se upotrebljava 
u kulturi zemlje. 

Lit.: ARj 4, 4. 6, 77. 7, 418. 8, 398. 406. 
Vukovic, SDZb 10, 398. Elezovic 1, 360. 
Divkovic, NVj 18, 283 (cf. RSI 3, 295). Jagic, 
ASPh 4, 386. Miklosic 178. SEW 1, 712. 
757. Holub-Kopecny 212. Bruckner 297. WP 
2, 404. Trautmann 161. Specht, KZ 68, 125. 
Boisacf 554. 583. Jokl, ASPh 28, 5. 

lijer, gen. lijera m (16. v., Vuk, Risan, Drzic, 
Vetranie, Kavanjin, pjesnicka rijec, pseudo- 
jekavizam), deminutivi na -be > -ac lijerac, 
gen. -rea (Stulic), na -te Ijeric, na -die Ijercic. 
Na -iste Ijeriste (Stulic). Pridjev na -bn > -an 
lijeran. Dubrovacko Kr (dubrovacki pisci, 
Mencetic, Lukarevic, Naljeskovic, zatim Mi- 
kaila, Belostenec) nije ikavski oblik, nego prvo- 
bitni izgovor grcke rijeci, »ljiljan (danas op- 
cenito), krin (na istoku), zilj (Dubrovnik)«. 



Od gr. Xcipiov, kao i lilium mediteranskog 
podrijetla. V. liljan. 

Lit.: ARj 6, 79. 248. Miklosic 170. SEW 1, 
721. Zore, Tud. 12. 

lijes m (Vuk) = (ekavski, i cakavski) lis 
(ZK, Buzet, Sovinjsko polje, Vodice, Bunic- 
-Vucicevic) = (ikavski) III, ie., sveslav. i 
praslav. *lesb, bez paralele u baltickoj grupi, 
»1° suma (Hercegovina), 2° gradevni mate- 
rijal, japija, 3° mrtvacki sanduk, 4° rasa 
(ZK: dobrog je lesa), 5° sljeme (Lumbarda)«. 
Pridjevi na -bn lijesan (17. v., danas se ne 
upotrebljava), odatle starodalmatski i mletacki 
Liesena (11. v.) = Lesina (1358) »Hvar (otok 
i grad)«, prema Jireceku upravo lesbno ostrvo 
»sumovit otok«. Upor. Silba. Na -en lisen (Sinj, 
Vuk) »od lijesa«, na -it lisit (Krnarutic), na 
-ovit Ijesovit »(suma) u kojoj ima lijesa«. Kol. 
na -je lljesje, poimenicen pridjev lisnje (17. 
v.). Arbanasi posudise les »Trage, Bahre« 
i Us »hrast, drvo«. Posljednji oblik izgleda 
kao ikavski, ali nije nego je i mjesto e kao u 
nip, tj. iz akuzativa les + ne > lis(ne}. Ie. 
je izvedenica s pomocu sufiksa -s od korijena 
*le(f)- »steci, posjedovati«. Znacajne su ger- 
manske paralele -lar u njemackim toponimima 
(Wetzlar, Goslar ita.J, Svedski -losa takoder 
u toponimima i ags. loes, gen. -loeszve < ie. 
*lesua »pasnjak«. Reichelt uporeduje i sa lat. 
larix »aris« (drvo), Pedersen sa gr. akaoc, 
»enceinte, bois sacre, bois«. Kao u ostalim ie. 
jezicima, tako ni u slavinama nema jedinstve- 
nog izraza za »suma«. V. gora, suma, loza. 

Lit.: ARj 6, 80. 82. 248. Ribaric, SDZb 
9, 164. Kusar, NVj 3, 326. Miklosic 167. 
SEW 1, 712. Holub-Kopecny 202. Mladenov 
273. WP 2, 394. Uhlenbeck, PBB 26, 573. 
Baric, AA I, 205 (cf. IJb 10, 164). GM 247. 
Jokl, Unt. 187. 323. Reichelt, KZ 46, 350. 
Boisacif 47. 1092. Skok, Slav. 182-184. 
190. 

lijeska f (Vuk) = (ekavski, takoder kod 
cakavaca) leska (ZK) = (ikavski) liska = 
(prijelaz u maskulinum prema orah} lesdk, 
gen. leska (Istra), ie., sveslav. i praslav. *lesbka, 
bez paralela u baltickoj grupi, »1° styrax, 
corylus, Haselnuss, 2° toponim«. Pridjevi na 
-ov Ijeskov (Vuk) = leskSv (ZK) = leskov, f 
-ova (Kosmet), poimenicen na -ak leskovak 
(Kosmet) »stap od ljeskova drveta«, na -oca 
Ijeskovaca »1° ljeskova batina, 2° toponim 
(ZK)«,na -ina Ijeskovina (18. v., Vuk) = les- 
kovina (Drsnik, Kosmet) = na -evina lesce- 
vina (Istra), na -be > -ac Ijeskovac »stap« 



lijeska 



lik 1 



i u brojnim toponimima Leskovac (Hrvatska, 
Srbija). Pridjev na -bn potvrden je samo u 
izvedenicama na -tk Ijesnik (14. v., Srbija, 
Milicevic) = na -jak llsnjak (Marulic, ZK, 
Lika K) = Ijesnjak (16. v.), sa deminutivom 
na -ic lisnjacic »biljka cyperus esculentus L.«, 
na -ica Ljesnica < Lestbnica = Lisnica na 
Usori (1399), toponim, na -ka Ijestanka »vrsta 
kruske«. Na -jak Ijestak, gen. -aka »ljeskovo 
grmlje«. Na -jarka Ijestarka (Vuk) »ptica«. 
Kol. na -je Lijesce (toponim). Deminutiv na 
-ica lijescica »vrsta kruske«. Ie. korijen *ulei-, 
u prijevoju *uloi- prosiren je formantom s, 
odatle s prijevojem *ulis u stir, flesc »prut«, 
gal. ulisca > fr. fleche »strelica« i furl, viskle. 
Ie. korijen *uel- znaci »savijati«, nalazi se u 
slavinama u valjati, izvaliti. U prijevoju ulois- 
nalazi se samo u slavinama, sa sufiksom -ka 
specijaliziran naljeskovo drvo, koje je kulturno. 
Daje najbolje pruce (upor. polj. laska »stap«), 
koje se daje lako pregibati i guliti. Sluzi u 
kosarastvu i gradenju pletera, plota i torova 
za ovce. Upor. ukr. lisa »tor, obor«. V. jos 
Ijesa i lijes. Ali se tumaci i iz *koslo > stvnjem. 
hasal, danas Haselnuss, ir. coll i lat. corulus > 
corylus. Ovo tumacenje je manje vjerojatno, 
jer treba pretpostaviti metatezu i unakrstenje 
sa lesk-, Machek je stavlja u protoevropski 
supstrat. 

Lit.: ARj 6, 81. 253. 254. 249. 252. Hirtz, 
Aves 268 - 9. Elezovic 1,361. Miklosic 167. SEW 
1, 713. Holub-Kopecny 207. Bruckner 291. KZ 
45, 42. Vasmer, RSI 6, 191. Mladenov 273. 
WP i, 303. REW* 9425. GM 234. Jokl, Unt. 
205-206. Scheftelowitz, KZ 56, 175. Machek, 
LP 2, 154-155. 

lijevca f (Vfik) = leuca (istocni govor, 
Slavonija) = = levia (Srijem) = ttvca (Dri- 
novci, Samac) — lecva — lecva = licva (Sapti- 
novac, metateza vc > cv) »sprava sto drzi 
zadnji dio kola na osi, lukoca (v.), stupac 
(ZK, v.)«. Od madz. lose. Glede madz. 6 < 
stmadz. eu > hrv.-srp. ev upor. arnjevi < 
madz. ernyo, a glede z. r. u madzarizmima 
upor. kompa < madz. komp, bitanga < madz. 
bitang. Ta je madzarska rijec rasirena jos u 
slovackom levca — lieve = lovi, ukr. (pri- 
karpatskom) I'ove = livi pored levia, rum. 
leuca = levka (Nis, Srbija). Katancic ima u 
Pravoslovniku lie (pisano lies} kao direktno 
posuden madzarizam. Nije nemoguce tu- 
maciti i madzarsku rijec iz Ie bca, a ovo kao 
nasu izvedenicu od levb »kriv«. 

Lit.: ARj 6, 25. 87. Hamm, Rod 275, 43. 
Miklosic 167. SEW 1, 704. Tiktin 907. 



lijevt (Vuk) = levi (ekavski, dijelom i 
kod cakavaca) = livi (ikavci) (opozicija desni), 
danas najobicnije samo u odredenom otiliku, 
dok je u stcslav. i u neodredenom Ie b, ie., 
sveslav. i praslav., »laevus«, prilog lijevo (na-}. 
Rasiren sufiksom -ast livast (srednja Dalma- 
cija, Pavlinovic) »senut, nakfiv«. Kao hidro- 
nim uz rijeka. Stari odredeni z. r. Ljevaja 
je toponim. Poimenicenja na -ac Ijevac, gen. 
-aca (takoder rus.) = na -ak Ijevak, gen. 
-aka = levdk (Kosmet) »suvak, suvaklija«, prid- 
jev Ijevakov, na -oka Ijevaka »1° lijeva ruka., 
2° kckos u koje je huhor na lijevoj strani« = 
na -ica Ijevica (opozicija desnica} = na -ajica 
(Stulic). Slozeni pridjevi od sintagmi Ijevoruk 
(Vuk, takoder rus. i ces.), Ijevostran. Jat je 
nastao od ie. dvoglasa *laiuo, prijevoj sa su- 
fiksom -uo (upor. mrtav} od ie. korijena *lei- 
»savijati«. Prvobitno je znacenje ocuvano u 
lit. islaivoti »ciniti kretnje« i u lat. laevi boves. 
»volovi sa unatrag zavinutim rogovima« i u lije- 
vca (v.), ako je ispravno postavljena etimologija. 

Lit.: ARj 6, 85. 128. 263. Vukovic, SDZb 
10, 390. Elezovic \ 357. Miklosic 168. SEW 
I, 714. Holub-Kopecny 203. Bruckner 297. 
WP 2, 378. Trautmann 148. Mladenov 282.. 
Boisacq 551-552. 

lijun, gen. -una (17. v., Primorje, Istra,, 
Vodice) »1 ° lav, 2° ime musko«. Od tal. leone < 
lat. leo, gen. -oras < gr. Xemy, gen. XcovtOQ, 
pred-ie. rijec. Upor. egipatsko labu, asirsko 
labbu, hebrejsko labi, »isto«. Na te se oblike 
nadovezuje skitsko ili tracko *livu, *levu > 
stcslav. lb s (upor. Graecus > Grk} > rum. leu 
m prema f levaicd, u starijem jeziku leoae < 
*leonia pored leita, deminutiv leusor i leut. 
U rumunjskom se obliku unakrstilo slav. 
Ih b i tracko *levus. 

Lit.: ARj 6, 87. Ribaric, SDZb 9, 163. 
REW 8 4984. DEI 2203. Tiktin 906. 

lik 1 m (Crna Gora, Gorski vijenac) »hip« 
je postverbal od slov. likati »schluchzen, 
schliirfen«, kome nema potvrde u hrv.-srp. < 
praslav. iterativ *lykati od *hkati, koji ta- 
koder ne postoji u hrv.-srp, nego u slov., 
ces., polj. i brus. Vokal i je nastao od y, upor. 
brus, lyk »Schluck«. Znacajanje prijenos znace- 
nja na vrijeme. Vjerojatno id .* ovamo i onoma- 
topeja lik (Lika, Gornja Krajina) »udarac, 
sum«, oformljena u llknuti, *em pf. »udariti, 
jeknuti (hrv.-kajk.)«. V. lokati. Ie. je korijen 
*(s)luk-, njem. schlucken. 

Lit.: ARj 6, 88. Miklosic 177. SEW 1, 749. 
Holub-Kopecny 290. 284. Hirt, PBB2 3, 334. 



lik 2 



300 



lik' 



lik 2 m »zbor ljudi sto igraju, plesu, a moze 
biti usto i pjevaju (samo u tekstovima pisa- 
nim crkvenim jezikom i kod nekih pisaca)«. 
Postoji u stcslav., bug. i rus. U narodu se, 
cini se, govori lika (crnogorska narodna pjesma, 
samo u jednoj potvrdi) »radost, veselje«. Prid- 
jev na -ovan Ukovdn (Stulic i stcslav.). Ap- 
straktum na -ovstvo, s denominalom likov- 
stvovati = likstvovati. Iz crkvenog jezika 
dosao je denominal na -ovati (pisci na is- 
toku): likovati »veseliti se«, bug. likuvam. 
Semanticki se slaze sa got. laiks »plese i ~sa 
got. denominalom laikan »skakati«. Za got. ai 
ocekivali bismo e, ne i. Zbog toga bolje je 
pretpostaviti prasrodstvo s torn rijeci i sa lat. 
obliquas; i je nastao od ie. dvoglasa ei od ko- 
rijena *elei-, lei- »savijati«, rasirenogformantom 
k. 

Lit.: ARj 6, 88. 93. Miklosie 169. SEW 1, 
719. Mladenov 275. Brisacif 1117. 

Iik 3 m (Vuk, Kosmet) = uk (Kosmet) »slika, 
ligura«, sveslav. i praslav.,»!' vuHus, fades, 
2° forma, 3° izgled, fizionomija jednog lica 
(Kosmet)«, pridjev u slozenicama jednolik, 
Ijepolik, raznolik, crnolik, mladolik, razlik 
(14—19. v.), s apstraktumom rdzlikost (16 — 
18. v.) = razlistvo (15 — 18. v.), (prilog) 
nalik — nalic (Hercegovina), s prefiksom ob- 
dblik m, odatle obiistvo (17. v.), ndlik m (li- 
kom i nalikom, 15. v.), silk »1" slicnost, 2' 
srok, rima« ; kao f lika (Slavonac, jedna potvrda) 
»facies«, inace samo s prefiksima izlika (Su- 
lek, Pavlinovic) »praetextum, Vorwand, iz- 
govor«, oblika, odlika »1° Auszeichnung, 2° 
placa rodbine ubijenog da se ne treba bojati 
osvete (kao postverbal od odliati se »odreci se«), 
prilika, (unakrstenjem sa razni, v.) razlika (Vuk, 
14. v.), sa velikom leksikologijskom porodicom, 
suka (ne-); kao n lice (Vuk) = lijece (pseudo- 
jekavizam, Kasic), takoder sveslav. i praslav. 
(*Kko), »facies«. Pridjevina-of/fta((Pavlinovic), 
na -bn lican (19. v., stcslav., rus.), odredeno 
licni (14. v.), s poimenicenjima na -ica llcnica 
(Istra) »facies«, na -ik Kinik (Ljubisa) »telai« 
(od licati »telaliti«), oblicmk (Lika) »koji tajno 
i zlobno tuzi koga«, na -jak Konjak (Risan) 
»ubrus, peskir (prevedenica, caique od tal. 
fazzuolo)«, na -ost licnost (neologizam) »Per- 
sonlichkeiU, nalican, oblican »1° koji je lijepa 
oblika, 2° koji se oblici = uhvati na djelu 
(Dusanov zakonik)«, s poimenicenjima oblic- 
nica (Stulic, 18. v.), oblicnost (Stulic, Bella), 
odlican »ausgezeichnet«, prilican (ne-*) (Vuk, 
14. v.), s poimenicenjern neprtticnost, razlican, 
razlicnost, slican, slicnost, na -ov razlikov (16 — 17. 



v., Marulic, Barakovic) »varius«, na -ovan 
likovni (umjetnik, neologizam), na -it razlicit 
(15. v.), razlicitost, na -ovit razlikovit, na -iv 
oblicv (Stulic). Deminutivi: na -be > -ac 
licac (Pancic, Sulek) »biljka«, na -bee licee n 
(16—18. v.) = lijeice (Kasic, pseudojekavizam) 
= Usee (Vuk, Gornje Primorje) = lihee (Vuk 
Gornje Primorje, Boka) = likce (narodna 
pjesma). Augmentativ na -ina licina »Larve« 
(rusizam), odatle (rus.) deminutiv licinka »gu- 
sjenica«. Na -lo pridjev razlic (Divkovic), 
poimenicen na -zk razlicak, gen. -cka = 
razlicje »centaurea cyanus«, oblic m, f = oblii 
(Vodice) »lice« = obilie ibi- od biljeg) = bilie 
(o- ispusteno kao u buliti), oblicje, nalicje, 
odlicje, razlicje. Na -isce: licisce n (17. v., 
cakavci) »lice«. Na -aj licaj m (Istra) »lice«, 
na -jaj oblicaj »oblicje«. Na -II3 licilo n (Sulek) 
»sminka«, s radnom imenicom licilja f »Schmin- 
kerin«, licionik »kutijica za sminku«, licilac 
»moler (na istoku)«. Denominal kauzativum 
na -iti li'citi, licim (Vuk) (iz-, izob-, na-, 
pri-, o-, ob-, s-)»l "biti slican, nalik (ressembler), 
2 3 (pravni termin, od lik u znacenju »da nesto 
izade na javu«) prodavati na licitaciji (14. v.), 
telaliti, 3° napravljati, tvoriti, mazati lice«. 
Znacajna je razlika u akcentu naliciti od nalik 
prema naliciti (namazati) kao i na -ati ndlicati, 
nalicem impf, »biti nalik«, razlicati, -cem. Od 
pravnog termina, koji glasi i licati (Ljubisa) a 
posudise ga i Arbanasi lecis »6ffentlich aus- 
rufen«, s imenicom odatle ma -ia > -e legt 
(Skadar) »proibizione«, izvedenice su lie (Mi- 
kalja) = licnik (16. v.) »telai« = Hear, gen. 
-ara (Dubrovnik), s apstraktumom na -bba 
Heba (14. v.) »javna prodaja«, licenje (13. v.) 
»prodavanje lidzbom«, pridjev na -en lidzben 
(neologizam). Semanticki znacajan je refleksiv 
Uciti se, licim cega (Crna Gora) »odricati se, 
cuvati se;<. To je dalji razvitak pravnog ter- 
mina obliciti > kod Rumunja oblici »anklagen«, 
izobliciti, izobllcim (takoder stcslav. i rus.) 
»izjaviti cije zlo«, danas »izici iz oblika«. 
Deprefiksacijom odatle bilii, biliciti, koje je 
izgubilo vezu sa leksikologijskom porodicom. 
Na -ovati: oblikovati (kalk za formirati), 
dolikovati, nalikovati, (is)prilikovati, odliko- 
vati, odlicovat (Kosmet), razlikovati. Na -ivati 
odlicivati se, na -ava- oblicavati. Na -ati: obli- 
cati, razlicati od razlic, deminutiv nallckat se, 
-am (Kosmet) »udesiti se da bude lijepo«, 
slikati, odatle slikar, slikarski, slikarstvo, neo- 
logizmi za maljati, malovati. Slozenica lice- 
mjer m (stcslav., rus. i polj.) pored licedej 
»simulant« mozda je stara prevedenica, ali to 
ne mora da bude, od stvnjem. Hphazari 



ltk J 



301 



liksija 



»Heuchler« (Dobrovsky), gclichhison, ima mno- 
go varijanata licumjer (17. v., u prema umje- 
riti, Budmani), licomirac (17 — 18.- v.), s prid- 
jevima na -ski licumjerski, -acki, na -bn lice- 
mjeran, apstraktum licumjerstvo. Kako je ta 
tvorba danasnjem jezicnom osjecaju nerazum- 
ljiva, izopacuje se u licumjerstvo, licumjerac 
(Perast), prema liciti, lisimjer (prema lisiciti), 
lizimjer = lizimir, lizomjerstvo, lizumjerac 
(18. v., dubrovacka posloviea) prema lizati. 
Sporedni oblik licedjej »koji pravi lijepo lice« 
pokazuje da je slozenica nastala od sintagme 
lice meriti (v.) »popravljati«. Slicna je denomi- 
nacija rum. fatar, s pridjevom faternic »isto« 
od lat. facies. U etimologijski opseg rijeci 
likt ide jos stcslav. konjunkcija leky »uti« > 
leki (Budinic, slov.) »kao, kako«. I ova se 
rijec tumacila (Hirt) bez potrebe kao pra- 
slavenska posudenica iz germanskoga: got. 
galeiks »slican«, njem. gleich. Za lice nalazi 
se potpuna paralela u stir, leccon »facies«, sto 
je od ie. korijena *leiq- »lice«; 1 je prema tome 
nastao od ie. dvoglasa ei = u keltskom e. 
Semasioloska je jos paralela za naprijed spo- 
menuti pravni termin lat. licere, liceor, licet, 
polliceri i lot. likt »handelns eins werden«. 

Lit.: ARj 2, 60S. 4, 4. 218. 220. 6, 1. 40. 
49. 51. 54. 53. 131. 89. 108. 7, 419. 416. 534. 
8 70. 393-396. 399. 13, 576-588. Maiuranu 
1229. iV7 2, 95. Ribaric, SDZb 9, 172. Elezovic 

1, 440. 2, 18. Belie, NJ 1, 66. Maretic, NVj 
3, 192. Miklosie 169. SEW 1, 719. 720. Holub- 
Kopecny 205. Bruckner 298. 464. Vasmer 

2, 41. Mladenov 274. Kiparsky 43. GM 242. 
WP 2, 396. Trautmann 154. Vaillant, RES 
22, 7. 16. Hirt, PBB 23, 334. Machek, ZSPh 
7, 378. Jagic, ASPh 20, 537. Boisacq 44. 

Lika f, hidronim i horonim, odatle etnik 
na -janin Licanin, na -ota < -cornc, (preko 
tal. -otto chioggiotto, vegliotto, poliziotto) Li- 
kota m (augmentativ), pridjev na -bsk Ucki, 
na -j Lie m (toponim). Naziv je pred-ie., 
upor. Licus > Lech. Uporedivao se (Loewen- 
thal) sa leikos »geil«. 

Lit.: ARj 6, 49. 50. 51. 53. 89. 90. Loewent- 
thal, WtiSlO; 186. Mayer 1, 140.2, 71-2. 
Isti, NVj 43, 41. ss. 

likarije f pi. (Primorci) »stvari koje se 
svjetlucaju«. [Usp. lat. *lucor » s j a j « , sttal. lu- 
core, rum. lucoare »isto«]. 

Lit.: ARj 6, 89. DEI 2278. 

llko n = LIk m = Rka f (Kosmet; prijelaz, 
medu maskulina i feminina omogucen prid- 
jevom na -ov), sveslav. i praslav. *lyko, »carex. 



Linden-jWiedenbast«. Pridjev na -ov likov, 
poimenicen na -ina lihovina — na -be likovac. 
Na -jar Ucar (Vuk, Crna Gora). Augmentativ 
na -ina licina (17. v., Dubasnica, Istra, Vrgada) 
»uze, uzica od lika«, odatle deminutiv llcinica, 
na -ar llcinar = licinas. Kol. na -je llcje n 
(Belostenec). Postoji jos neobicna varijanta lu- 
zina (Bella, Stulic) »licina« i liimina (Solta, 
Brae, Hvar, Hektorovic, zacijelo poimenicenje 
pridjeva Iycbnt sa -ina i prijelaz en > an kao u 
pocmem) = Ijecmina (pseudojekavizam, juzna 
Dalmacija). Denominai nalikati, -am (Lika) 
»naguliti lika«. Vokal (' je nastao iz ie. u, 
upor. polj. lyko. Od ie. jezika postoje paralele 
samo u baltickoj grupi, ali s umetnutim n, 
cega nema u slavenskim refleksima: lit. lun- 
kas — lot. liiks = stprus. lunkan. 

Lit.: ARj 6, 88. 50. 53. 90. 232. 237. 7, 
419. Elezovic I, 364. Miklosie 177. SEW 1, 
751. Holub-Kopecny 213. Bruckner 315. KZ 
42, 339. 345. Trautmann 163. Mladenov 274. 
WP 2, 352. Lorentz, ASPh 18, 89-90. 98. 

Hkof m (Istra, Cres) = likof, gen. -ova 
(Krasic) = likov (Slavonija) = likuf (13. v., 
Zakon vinodolski) = likova n (ZK, Lika) 
»aldomas (v.), alvaluk (v.), kanata (Dalmacija), 
prandium pro fine (Supetarski kartular), pi- 
jaca ili gozba poslije prodaje ili pogodbe«. 
Od stvnjem. litkouf = likouf (1380), nvnjem. 
Lei(f)kauf ili Leutkauf, slozenica od stvnjem. 
lit i Ud m, n »starkes Getranke« i od Kauf 
»kupovina«. Slozenicu posudise i Furlani 
licof (15. v.) »il vitto in natura dato ai lavora- 
tori, o un' indennita corrispondente« = u trs- 
canskom statutu licofium (1350). Odatle de- 
nominal na -ati likovati (ZK). Prvi dio sloze- 
nice /// m nalazi se u slov. i hrv.-kajk. (Samo- 
bor) u znacenju »sira od grozda, most, sok od 
voca, sira, jagode«. Mozda ide ovamo i lihovina 
(Lika) »zla sljivovica poput plavisa«. 

Lit.: ARj 6, 90. 122. Tentor, JF '5, 211. 
Miklosie 169. SEW 1, 724. Kostial, ASPh 
34, 296-297. Weigand-Hirt 2, 50. Pinna 2 
521. Strekelj, ASPh 28, 522. 

likorica f (Dubrovnik) = rekorica (Mikalja) 
= regolicija (Mikalja) »biljka sladic«. Od stgr. 
ykvxvppiQa., ngr. ykvKopi'Qa > tal. liquirizia. 

Lit.: ARj 13, 853. 861. Zore, Turf. 12. 
REW 8 3811. DEI 2245. 

tiksija f (17. v., Perast, Dubrovnik, Cavtat, 
Cilipi, kod Hanibala Lucica pisano lixije, sto 
se ima citati liksije, ne Uzije) — (x > fa) 
lihsija »cijed, lug, luznja«. Dalmato-romanski 
leksicki ostatak od kslat. pridjeva na -ivus 



liksija 



302 



liljak- 



(tip tardivus) lixiva (sc. aqua) od llxa agua, 
izvedenica u vezi s liquor, liquidus (v.), Kx'ivum, 
odatle gubitak v ispred u (upor. tal. llscla 
pored lisciva, istrorom. leisiq, Rovinj). Oblik 
lixivum je ocuvan u kimr. leisw. Unakrste- 
njem dalmato-romanske rijeci i hrv. lug (v.) 
stvoreno je s prijelazom ks > ks luksija f 
(18. v., Lika, Dalmacija, Bosna) = luksija 
(ZK). Treba ipak opaziti da se i > u nalazi 
i u Ostuni (Abruzzi). Odatle denominal na 
-ati poluksijati -am pf. »luksijom oprati«. 
Reduciranjem ks > s (sto moze biti i talija- 
nizam) liilija f (16. v., Vuk, sjeverno Primorje) 
= Insija (Cres, Rab, Bozava, Krk) = lusija 
(Vodice), odatle lusijati, -am impf. (Brae) »prati 
u luksiji« i lusnica (Bella). Talijanizam je 
lisjat (Rab) = lisijat (Bozava) < tal. lisci(v)are, 
unakrstenje s talijanizmom luzija f (18. v.) 
»cijed«. Talijanizam je postao balkanska rijec: 
bug. lisfja -= lesija, lisiva, upor. ngr. dXuai(3a > 
arb. alsive. 

Lit.: ARj 6, 57. 132. 201. 215. 224. 228. 
10, 624. Budmani, Rod 65, 161. Kusar, Rad 
118, 25. 27. Zore, Rad 108, 217. 110,221. 
223. Mladenov 274. 277. 276. Tentor, JF 5, 
212. Ribaric, SDZb 9, 165. SEW \, 744. 
Ive § 137. GM 9. REW 5089. Strekelj, ASPh 
12, 461. Vasmer, ZSPh 5, 289. DEI 2248. 

HkvTdan, pridjev, uceni noviji latinizam 
prosiren nasim sufiksom -bit > -an, lat. 
pridjev na -idus liquidus od Hquere, odatle 
apstraktum na -ost likvidnost f, uceno interna- 
cionalno na njem. -Ieren > -irati likvidirati, 
-kvidiram pored likvidovati, -ujem, admini- 
strativna posudenica u poreznim uredima i 
bankama, danas eufemizam za »smaknuti«. 
Apstraktum H.-atio > -adja likvidacija = 
likvidovanie (19. v.) prema njem. Liquidation, 
pridjev na -alis prosiren na -bn > -an likvi- 
dacionalan, na -atura likvidatilra f. Radna 
imenica na -ator llkviddtor m. 

Lit.: ARj 6, 91. 

lila f (Vuk) »(folklorni termin) ono sto se 
oguli sa brezove ili tresnjove kore«. Upor. 
slov. Klek »abgelegte Haut, feiner Birkenbast« 
i arb. lila f »Handfesseln«. Dolazi od istog 
korijena od kojeg je linjati (v.). 

Lit.: ARj 6, 91. Matzenauer, LF 9, 211. 

lilac, gen. -Lea m (Sulek) »biljka moringa 
oleifera«. Zacijelo stvorio Sulek s pomocu 
sufiksa -6C > -oc od tal. lila, lilla, fr. Klas 
»syringa vulgaris«. Odatle pridjev na -ost li- 
iast »ljubicast«. Od perz. lildg > ar. Ulak. 

Lit.: ARj 6, 91. DEL 2230. 



Ille-mile, prilog (Vuk) = mile- lale »gladeci 
i milujuci«. Zasebna vrst reduplikativne ono- 
matopeje turskog tipa kitab mitab i naseg 
sismis, samo drukcije funkcije, u kojoj se 
mijenja pocetni suglasnik. U turskom jeziku 
je imenicka funkcija: »knjiga i sve sto je s 
njom u vezi«. 

Lit.: ARj 6, 91. 

lilj m (16. v., Belostenee) = (prosireno 
nastavkom -an prema brsljari) liljan m (Vuk, 
Srijem), pridjev uljanov, ime musko i zensko 
Liljana, hipokoristik Ulja f = (asimilacija / — 
b > U ~ II) ljill an (17. v., Vuk), pridjevi Ijiljanov, 
Ijiljanski, stajace rijeci slozenice Ijiljan-gara, Ijl- 
Ijan - listdk. Od lat. lilium kao pucka posudenica 
(li > lj~), nazivmediteranskogpodrijetlakao igr. 
Xtvpvoy > Kr, Kj er (v.). Preko njem. Lilie ili 
preko lat. kao ucena posudenica lilija. Upor. 
slov. Klija, polj. Kija. Upor. rum. lilie. Preko 
madz. liliom > lilijiim (16. v., cakavski). Preko 
tal. giglio po mlet. izgovoru (upor. i furl, dzi) 
uvedeno od pjesnika petrarkista > iil{ (zuti, 
vodeni, Stulic) »cyperus, juncus«, dzili (16. v., 
Dubrovnik) »ljiljan, lijer, bogorodicino cvi- 
jece, (danas) trandofilj, crveni sljez, althaea 
rosea«, deminutiv dziljak, gen. dziljl-a (16. 
v.) = sij (Cres). Pridjevski toponim Z'ttjevo 
(vise Plaginata blizu Ripe, Dobrota), poime- 
nicen Ziljevina (Tivat pri moru, uz kanal, 
Krtole), Ziljev kam (u Pestinj-gradu, Ska- 
Ijari). 

Lit.: ARj 3, 537. 6, 91. 92. 264. 7, 92. 
264. Pletersnik I, 519. REW> 5040. Matze- 
nauer, LF 7, 171. Miklosic 170. 411. SEW 
1, 721. Bruckner 299. Boisacq 567. DEI 
1807. 

liljak', gen. -Ijka m (Vuk) »1° hrpa sijena., 
2° (metafora) medasni rt sto iz mora viri 
(Podgora, Pavlinovic)« = (sa asimilacijom) 
Ijiljak, gen. -Ijka (Vuk, Srijem) »onoliko sijena 
koliko se moze vilama ujednom baciti u plast«. 
Upor. naviljak od vile (v.). 

Lit.: ARj 6, 92. 263. 

liljak' 2 , gen. -Ijka pored -Ijaka m = (s 
asimilacijom) Ijiljak, gen. -Ijka (15. v.) »slijepi 
mis, sismis, vespertilio«. S istim osnovnim 
vokalom u stcslav. lilijakb, rus. lilok; u drugim 
slavinama stoji e mjesto i. Javlja se liljak 
s disimilacijom I - Ij > r - Ij riljak, gen. 
-Ijka »sismis«. Ovamo ide zacijelo i slozenica 
liromis = Ijeromis (Mikalja) (Ije- mjesto li 
je pseudojekavizam) u kojoj potjece prvi dio 
zacijelo od disimiliranog oblika. V. jos raz- 



Hljak 2 



303 



limski 



licita imena za sismis: nadopir, netopir, pircac. 
Medic iznosi da Ijiljak znaci jos biljku koprivic 
»ceitis australis«. 

Lit.: ARj 6, 92. 248. 263. 13, 23. Medic, 
NVj 12, 550. 712. Miklosic 164. SEW 1, 
700. Holub-Kopecny 202. Bruckner 294. 

Lim, gen. Lima m (Vuk, 1234—1240), 
rijeka koja tece iz Hercegovine i utjece u 
Drinu kod Visegrada. Prema prvoj potvrdi 
iz 13. v. i je nastao iz jery-a. Stoga je identi- 
fikacija Miklosiceva s arb. /«m/»rijeka« ispravna, 
o cemu sumnja Budmani, misleci da arbanaska 
rijec potjece od lat. fiiimen, sto nije ispravno. 
Jokl izvodi ime hercegovacke rijeke od ie. 
korijena *lei- (v. liti) sa formantom m i nije u 
vezi s arbanaskom rijeci. Odatle na -u: limac 
gen. -mca (Nis) »biljka triticum monococcum, 
jednozrnac,krupnik«. 

Lit.: ARj 6, 93. Jokl, Stud. 52. 

lima 1 f (Muo, Prcaiij, Boka) »(ribarski 
termin) 1 " na trakti odozgo konop na kojem 
su petrovci objeseni, u Bijeloj se zove grdtivo, 
armadura, 2" donji konop koji ide po blatu 
(za nj je privezana mreza, Prcanj), 3 (Lika) 
karika, pavta, lama«. Od mlet. lima, istro-rom. 
leima »funicella che orla la rete da pesca«. 
Vjerojatno je od lat. Kmen. 

Lit.: DEL 2230. REW 1 5047. 

lima 2 (Vuk, Crna Gora, Dubrovnik, Rab, 
Bozava) »turpija, pila, raspa«. Denominai li- 
mdt (Bozava). Deminutiv umica (Srbija). 
Od lat. > tal. lima »isto« nepoznatog pod- 
rijetla. Arb. lime f »Feile«. 

Lit.: ARj 6, 93. 94. Budmani, Rad 65, 
165. Kusar, Rad 118, 22. Cronia, ID 6. GM 
246. REW* 5044. DEI 2230. 

liman, gen. -ana m (15. v., Vuk, Crna 
Gora: liman Rijeke Crnojevicd) »1° luka, 
pristaniste, porat, 2° (Posavina) mjesto gdje 
je duboka voda, 3° ime vrelu (hidronim, 
bara, Novi Sad), 4° toponim, 5° kolovrat, 
vrtlog (nije dobro potvrdeno, kod Vuka)«. 
Balkanski turcizam grckog podrijetla (tur. 
Uman < gr. >auf|v., ngr. ?auevac,): rum. 
liman »See, Teich«, bug., arb. liman »Hafen«, 
ngr. ?a|i&vi, stsrp. Iimenb, tako i u starijim 
dubrovackim spomenicima. Ovamo mozda i 
slozen toponim Kaliman, ako je prvi dio 
xaXog. Postoje tri varijante koje idu takoder 
ovamo: iliman, gen. -ana, villmdn, filiman m 
(Vuk) »veliki vir«, koji sadrze t' >' vi (v kao 



proteza ili prema Miklosicu unakrstenje sa 
vir, ali F > / ostaje ipak neobjasnjeno). 

Lit.: ARj 3, 54. 93. 792. 718. Elezovic, 
JF 11, 83. SEZb 13, 248. Miklosic 170. 381. 
SEW 1, 721. Mladenov 275. GM 246. Vasmer, 
G L 89. Matzenauer, LF 8, 11. 

limb 1 m (16. i 17. v., cakavski) = limba f 
(18. v., -a < lat. -u od -us, -urn identificirano 
sa docetkom -u u ak. z. r. imenica) = linba 
(17. v.) = limbo m (15. v., Marulic, cist 
talijanizam) = limbao i limba (tal. o shvaceno 
kao al > ao) »(teoloski termin) predvorje 
raja«. Od lat. limbus »zona« > tal. limbo. Arb. 
limb. 

Lit.: ARj 6, 93. 95. DEL 2232. 

limb 2 m (Dalmacija, 18. v.) »oluja«. Od 
lat. nimbus > tal. nembo »temporale, tempesta*. 
Zbog en > in (upor. lincun) moze biti i dal- 
mato-romanski leksicki ostatak iz oblasti me- 
teorologije. Promjena / mjesto « objasnjava se 
na osnovi zakona disimilacije n - m > I - m, 
upor. spanj. limela »isto«. 

Lit.: ARj 6, 93. REW 1 5924. 

limbati -am impf. (Dalmacija, Pavlinovic) 
»slatko piti«. Nema potvrda u primjerima. 
Od tal. lambire — lambere < kllat. lambere. 
Upada u oci prijelaz u konjugaciju -are > -ali 
(upor. kreko-romanski), te a > i. Ta promjena 
moze da potjece od dalmato-romanskog pri- 
jevoja a > i, upor. Kimp = tal. Campi na 
Krku, Bibinje < Vibiani < Bibianum kod 
Zadra), izazvanog od -ro u 1. 1. prez. i u impe- 
rativu. 

Lit.: ARj 6, 94. REW 3 4865. DEI 2154. 

limfra f (16. v., Vetranie, dubrovacka 
maskarata 16. v.). Izopaceno gr.-lat. nympha 
= vi5u(pr| prema tipu cusra (ZK) < euro. 

Lit.: ARj 6, 94. 

timski ( A kanal, Istra) = tal. Canale di 
Leme, istroromanski prijevojni plural feme od lat. 
lama »terreno paludoso, campagna allagata«, 
mediteranskog podrijetla. Upor. kod Hrvata u 
juznoj Italiji lama f »ecroulement« < (Abruzzi) 
lama »s'ecrouler«. Ovamo deminutiv na lat. 
-uceus: na loki Lamuca (gen.), na Lamuci 
(1275, prijepis 1546, Istra). Paralelna je 
varijanta l/r *rama u alpinskim romanskim 
narjecjima, upor. Hesychijevu glosu dpaua- 
|36p|3opoQ »blato«. Ovamo ce ici kao ilirski 
toponomasticki ostatak (relikt) Rama (Bosna, 
toponim i hidronim), u srednjem vijeku (rex) 



limski 



304 



linca 



Kaiiiae. Etnik na -jak Ramljak, na -Janin, 
Ramljani m pi. (Lika). 

Lit.: ARj 5, 895. 13, 29. 37-8. Alessio, 

StudiE 18, 134. 19, 160. Archivio Alto Adige 

28, 450. RIO 2, 98. DEI 2153. Wtjdkiewicz, 
RSI 6, 233. 

Un 1 m (iu drugim slavinama tako) == Rnj, 
ie., baltoslav., »slatkovodna riba tinea vulgaris«, 
zvana izvedenicom na -jak Unjak, gen. -oka 
(17. v., Vuk), sa deminutivom linjaiic. Glede 
oscilacije -w prema -nj upor. tigan pored tiganj. 
Madzari i Rumunji posudise tin. U lit. lynes = 
lot. linis = stprus. Unis. Baltoslavenski i na- 
stao je iz ie. dvoglasa ei u korijenu *lei- »slu- 
zav«, upor. gr. dXivco »bestreiche, salbe«, 
lat. lino i linius »blato«. Riba je prema tome 
nazvana po svome sluzavom tijelu. Specijali- 
zacija na ribu baltoslavenska je inovacija. 

Lit.: ARj 6, 95. 96. Miklosie 170. SEW 1, 
722. Holub-Kopecny 207. Bruckner 299. WP 
2, 389. Boisacq 565. 

lin 2 m (sinjski rukopis) »biljka Hgustrum 
vulgare, kalina (Vuk)«. 

Lit.: ARj 6, 95. 

linar, gen. -dra m, slov. linar, gen. -rja 
»ptica carduelis cannabina, konopljasica, slov. 
konopljiscica«. Od lat. pridjeva na -anus od 
Unum »lan« : Unarms. 

Lit.: ARj 6, 95. Pletersnik 1, 519. REW 3 
5059. 

Linard m (17. v., Vitezovic), licno ime, 
prezimena Linardic (Krk, toponim u pi.), 
Linardovic = Unart (16. v.) = Liinarad, 
gen. -drda (Dubrovnik) = Lunardo, na Pilama 
put Lapada, toponim Na Lunardu (tu je bila 
crkva sv. Lunar da). Hipokoristik Luno (18. 
v.). Upor. Lun na Pagu, tal. Puntaloni. Od 
germ. > lat. Leonardus, mlet. Lunardo. 

Lit.: ARj 6, 95. 218. 

lincun (18. v., sjeverocakavski krajevi) = 
Uncun, gen. -una m (sibenski otoci, Kuciste) = 
(disimilacija n-n>n-l>oJ> lincul, gen. 
-ula (Rab) »ponjava« = lincuo, gen. -ula m 
(16. v., Dubrovnik, Cavtat) »plastenica, plah- 
ta« = lencun (ZbNZ 8, 67) = leneiil (Split, 
rijetko) = lencuo, gen. -ula (17. v., Perast, 
Crna Gora, Lovcen, Krivosije, Bijela, Risan, 
Vrcevic) = lencuo, gen. -ula (Dobrota, Budva, 
Scepan, Krtole) »carsaf, tanka bijela plahta, 
ispod koje je stramac« = lenucn (Korcula, 



Hrvati u juznoj Italiji) = (en > ail) lanciin 
(Sibenik, grad) = lancun (15. v., Marulio, 
Korcula, Vis, sibenski otoci, Split, Vrbnik, 
Bozava, Cres, cakavci) »plahta«. Rijec plahta 
(sjeverna Hrvatska) ne postoji u Dalmaciji. 
Tu je lancun itd. opcenit naziv. Na Cresu 
znaci i »stonjak, pokrivac stola, kad se jede«. 
I u Arbaniji lencite, lencu! — liincol »Bett- 
tuch«. Nalazi se i u istro-iom. linsol pored 
(disimilacija / - / > n - i) ninsiol (Rovinj). 
Dalmato-romanski leksicki ostatak kategorije 
krpatur (v.), od lat. deminutiva na -olus linte- 
olum, od pridjeva linteum »platno« (v., upor. 
tal. lenza) od Unum, tal. lenzuolo. 

Lit.: ARj 5, 896. 6, 96. 7, 7. Budmani, 
Rad 65, 165. Kusar, Rad 118, 20. Cronia, 
ID 6. ZbNZ 6, 47. 8, 67. Wedkiewicz, RSI 
6, 233-234. Ive 28. GM 241. 249. REW* 
5070. DEI 2203. 

lincura f (Vuk, Pancic, Vodopic) = lincura 
(Kosmet) »biljka gentiana, njem. Enzian«. Na- 
ziv te ljekovite biljke rasiren je u evropskim 
jezicima u ucenom vidu. Izvodi se po puckoj 
etimologiji od imena ilirskog kralja Gentija. 
Ako je lincura od lat. ili gr. naziva, sto je 
vrlo vjerojatno, ostaje da se objasni / u Srbiji 
i docetak -ura', I se pojavljuje kao srasten 
romanski clan u slov. lec(i)jdn (Notranjsko), 
od furi, I'anziane pored genziane, tal. I'en- 
ziana, 'ali Srbija je daleko odatle. Talijanski 
je clan mogao doci u Srbiju preko Kosmeta; 
-ura je nasa zamjena za -iona. 

Lit.: ARj 6, 96. Elezovic, JF 14, 229. 
DEI 1786. ' REW' 3735a. 

lind, f linda pored linad (Korcula, uz roba), 
pridjev, »istrosen, istanjen, logoro«, part, 
perf. pas. od pf. izlindati, izlindan »istrosen«. 
Od mlet. Undo »logoro« < stvnjem. lindi, 
nvnjem. linde. 

Lit.: DEI 2236. 

lindra f (Malinska) »Gesims«, s umetnutim 
r poslije dentala (upor. kistra) prema slov. 
linda f »prostor pred kucom, koji je jos pod 
strehom« < furl, linde »Dachtraufe«, kreko- 
-rom. lainda »orlo del tetto«, od lat. limes, 
gen. -mitis »meda«. 

Lit.: Pletersnik 1, 519. Banali 2, 200. REW* 
5048. 

linea f (18. v., Belostenec, cist latinizam) 
deminutiv lineica = linija f, pridjev linijski 
deminutiv linijica, »1° crta, 2° redovita vojska« 
Odatle poimenicen pridjev na -alls lineal, gen 



linea 



305 



Lipljan 



-ala = (zamjenom sufiks -arius > ir. -ier, 
nastalom zbog disimilacije / - / > I - r) 
u austrijsko-njem. Lenier > Knir (hrv.-kajk.) 
= lenj'ir, gen. -ira m (Vuk), odatle na -isati 
lenjirisati, -lern (Vuk) — Unirati (iz-, hrv,- 
-kajk.). Od lat. > tal. linea, ucena rijec, 
upravo pridjevska izvedenica na sufiks mate- 
rije -eus od Unum, prvobitno znacenje »uzica 
od lana«. 

Lit.: ARj 6, 8. 96. DEI 2236. 

Unica f (Posavina) »soha, naslon od klupe«. 
Od stvnjem. Una »1° Lehne, 2° Fenster mit 
herausgehendem Gelander, Gallerie«. Sa zna- 
cenjem 2' ide zajedno slov. lena »Dachfenster, 
luknja«, deminutiv na -iea Unica »Dachfen- 
sterchen«. 

Lit.: ARj 6, 96. Pletersnik 1, 519. Miklosit 
170. SEW 1, 722. 

linjati (se), Imja impf. (Vuk) (iz- 15. v., 
o-), sveslav. i praslav., »1° nestajali, gubiti se. 
2" (o boji) blijedjeti, 3° mitariti se, gubiti 
dlaku (prema Vuku u znacenju 3° s akcentom 
tinjati se), 4° (metafora) biti, tuci, derati«. 
Iterativ na -evati, -i-vati samo s prefiksima: 
izlinjevati, -njivati, Knjujem pored -linji- 
vam prema izlinjati (Stulic) »izadrijeti se na 
koga«. Od iste glagolske osnove je zacijelo 
Unja f »biljka althea officinalis*. Uporeduje 
se sa lit. pridjevom leinas »vitak, slab«. Ie. je 
korijen *lei-, koji se nalazi u sanskrtu, grckom, 
latinskom i irskom; -n je formant. Od tog 
je korijena internacionalna rijec politura od 
lat. polio, -ire »gladiti«. 

Lit.: ARj 4, 221. 6, 96. 97. Miklosit 190. 

SEW \, 722. Holub-Kopecny 207. Bruckner 

295. Mladenov 275. WP 2, 389. Matzenauer, 
LP 9, 211. 

Hpa f (Vuk, ZK) baltoslav., sveslav., pra- 
slav., »1° tuia, Linde, 2° toponim sam i u 
izvedenicama (i s pridjevima u sing, i pl.)«. 
Pridjevi na -in Kpin, na -ov lipov, toponim 
uz. r., poimenicen na -ina lipovina »1° lipovo 
drvo, 2° vrsta grozda (ZK)«, na -aca upovaca 
[Vuk) »1 ° lipova batina, 2° toponim«, na -be 
lipovac, gen. -ovca »1° stap, 2° lipov med, 
3° toponim«, na -cina lipovcina »vrst grozda«, 
na -j,n lipan (18. v., jedna potvrda), poimeni- 
cen na -lea lipnica »biljka onomis spinosa L.«, 
isti pridjev sa sufiksom -j lipanj = lipanj 
(ZK), gen. -pnja, poimenicen u znacenju 
»juni« (upor. slvc. Kpen), odatle odredeni prid- 
jev lipnji (Stulic). Deminutivi na -be Kpac, 



gen. -pea, na -ica tipica »1: razne biljke, 2" 
toponim«, na -ic Upic »mlada lipa«. Na -ar 
Fepae m »1° mladica na lipi, 2° toponim«. Na 
-avica lipavica »biljka asta regia«. Na -ascina: 
lipascina »vrsta grozda (Kranjska Ves kod 
Klanjca)« = lipusina (Strmec, Klanjec). Na 
-otka lipotka (Sulek) »biljka«. Na -uskin li- 
puskin »tulipa L.«. Na -ik lipik, gen. -ika 
»1° lipova suma, 2° toponim«. Na -ika lipikq 
»vrsta gljive«. Slozenica od sintagme Kpo- 
list < *lipovlist »1° vrsta lipe, 2° grozda, 
3° toponim«. Balticke usporednice su jasne: 
lit. lepa = lot. lepa = stprus. lipe. Kao led 
(v.) ide u seriju rijeci koje su ogranicene na 
baltoslavensku jezicnu zajednicu, karakteris- 
ticne su za nju i ne nalaze se u drugim ie. 
jezicima. Upor. ipak gal. (keltski) llwyf < 
*leipma i gr. aXiipaXoq (Hesych). Od vaznosti 
je za odredenje pradomovine Baltoslavena. 
Miklosie je izvodio od praslav. korijena *hp-, 
kao prijevoj na i. Taj smo korijen vidjeli u 
prionuti, lijepiti, lijepak, lijep, sto Berneker 
napusta. 

Lit.: ARj 6, 97. 100. 102. 104. Ilesic, ASPh 
27, 143. Miklosie 178. SEW \ 723. Holub- 
-Kopecny 207. Bruckner 299. WP 2, 404, 
Trautmann 155. Mladenov 21 S. Gorjajev 187. 
Loewenthal, ASPh 37, 381. WuS 10, 152. 
Boisacq 45. 

lipacur, gen. -lira m (18. v., Vuk) »dronjci 
sto vise na razdrtom odijelu«. 

Lit: ARj 6, 98. 

lipan, gen. lipna (?) (Vuk), gen. lipana m 
(Patacie) = lipeh (Hercegovina) = lipen 
(Banja Luka, Sarajevo) = lipen (Kosmet, 
Festovo) = Upijan = Upijen, slov., ces., 
polj.j praslav. *lipem>, »slatkpvodna riba thy- 
mallus vexilifer Agas«. Madzari posudise le- 
peny, Rumunji tipean, Upeni, Novogrci \f\nai- 
VTI. Te posudenice zajedno sa -ijdn (-ea < 
•k) i -Ijen govore za to da je docetak (sufiks?) 
glasio u praslav. -em', -an i -en su kasnije 
zamjene toga docetka. Nema utvrdene eti- 
mologije. Loewenthal uporeduje s lit. lepsna 
»Flamme«. 

Lit.: ARj 6, 98. 100. Elezovic I, 365. Jonke, 
Rad 275, 72. Miklosie 170. SEW 1, 723. 
Bruckner 299. Loewenthal, ASPh 37, 381. 
WuS 10, 194. Rohlfs 1247. ZRPh 31, 645. 
WP 2, 383. 

Lipljan m (Kosovo) = Lipljan (Vuk) = 
stsrp. Lipljanjb (1198), toponim (varosica na 
pruzi Skoplje— Mitrovica), pridjev na -bsk 



20 P- Skok: Etimologijski rjecnik 



Lipljan 



306 



ITs 1 



lipljanskT (~ct jepiskopija). Akcenat govori 
protiv pretpostavke da bi to mogla biti izve- 
denica od lipa (takoder toponim Lipa, opcina 
novoselska, Malo Nagoricino < Nagoricane). 
Da je izvedenica na -janin, bilo bi pi. t. kao 
Ldbljane (2 sela), Luiane pi. Nema druge 
nego uzeti da Lipljan predstavlja rimski to- 
ponim Ulpianum, koji je potvrden (rimski 
castrum), izvedenica na lat. sufiks -anus (upor. 
Jakijdn, v.) od gentilicija Ulpius. Femininum 
znaci da se pridjev Ulpiana odnosi na villa. 
Prema Ultinium > Ocinj (v.), ocekivali bismo 
i ovdje za pocetni slog ul- > o. Sto mjesto 
toga nalazimo U-, mora se uzeti da se rimski 
toponim unakrstio sa lipa, kojih je tamo mo- 
glo biti. 

Lit.: ARj 6, 99. Mayer I, 349. 

Upsati, -sem pored -sam pf. »1° (Vuk, 
Danicic, na istoku) crknuti, krepati, nestajali, 
2° (dubrovacki pisci) umanjiti se, nestati, (po)- 
manjkati (Voltidi, Bella, Stulic), 3° pogrijesiti« 
(po- 15. v., iz-} prema lipsdvati, lipsavam 
(Vuk) pored lipsivati, Rpsuj m (Vuk). Part, 
perf. pas. poimenicen na -ica lipsanica f »zi- 
vince koje ce da lipse«, odatle hipokoristici 
lipso m (Vuk) »vo koji je gotovo crkao« prema 
f lipsa (Vuk) »krava koja malo da nije krepala«. 
Na — ac (v.) lipsac m »(pejorativ) izgladnjela 
sirota«. Balkanski grecizam (aorist iXen^a od 
keina) »ostavljam«): rum. lipsesc »manquer, etre 
absent«, poetverbal lipsa f, bug. lipsa, lipsam, 
Upsand »relikvija«, arb. lipsem (Gege), lypsem 
»bin abwesend, fehlen etwas«, na -ia lipsi »ne- 
stasica«, cine, lipsire. S prefiksom 5- sklipsati, 
-am pf. »smalaksati, poginuti« prema impf. 
sklipsavati, -am (Stulic); k je umetnuto kao 
•u skliz (ikavski) = sljez. Deprefiksacijom 
odatle klipsati (Stulic). Ta tri oblika nisu po- 
tvrdena u zivom narodnom govoru. Od istog 
su grckog korijena internacionalni grecizmi 
elipsa, pridjev na -icus prosiren na -b« > -an 
eliptican < lat. ellipsis > gr. eWxu|nc, (pre- 
fiks ev-) 3 eMtEijmxoc,. Ovamo ide jos za- 
mjenom' -sati sa -uniti (pejorativiziranje) iz- 
lipiiniti, -lipunlm pf. »umrijeti«. 

Lit.: ARj 4, 221. 6, 102. 103. 10, 601. 
602. Miklosie 170. SEW 1, 723. Mladenov 
275. Vasmer, GL 90. GM 247. 

lira f (Vuk, Boka) = lira (16. i 17. v.), 
akcenat prema deminutivu lirica (Vuk, na 
Ratu?) = (pseudojekavski)/i/erica f (Dubrovnik, 
Cilipi; Vuk ima primitivum lijera za 
Dubrovnik, koji Budmani nije cuo) »narodni 
instrumenat s 3 zice slican guslama (Kuba 



kaze da se govori i vijalo, a ni te rijeci Budmani 
nije cuo)«. Dalmato-romanska posudenica iz 
gr. kvpa > lat. lyra > tal. lira prema lat. 
izgovoru gr. u (upor. njem. Leier). Grcka rijec 
nije ie. Odatle i ucene internacionalne rijeci 
lirika, gr. pridjev na - ixoc, Xupixri (se. \izki\), 
apstraktum lirizam, gen. -izma, pridjev lirski, 
poimenicen link — liricar. 

Lit.: ARj 6, 80. 104. DEI 2246. 

Its' m (18. v., Vuk) prema f lisica (Vuk) = 
lisica (Kosmet, ZK) = (hrv.-kajk., Cres) 
lesica (disimilacija i - i > e - i), prema ovom 
femininumu stvoren novi maskulinum lisac, 
gen. -sea (Vuk), sveslav. i praslav., bez bal- 
tickih i drugih ie. paralela, »1° vulpes, 2" 
(metafora) negve (i u drugim slavinama), 3° 
lukav covjek«. Osnovno Us nije uslo u saobra- 
cajni i knjizevni jezik. Nalazi se i u stcslav. 
lisb »Fuchs«. Oblik lisac je hrv.-srp. kreacija, 
lisica sveslavenska. Maskulinum glasi jos na 
-jak lisjak, gen. -aka — lisak (ZK), f liska 
(Belostenec). Hipokoristici: liha > Uja (Vuk, 
18. v.) od lisica, prema ovome m lih > Kj 
(18. v., Vuk), odatle na -ac lljac, gen. -aia 
(Srbija) = lijac (Kosmet) »lisac«, deminutiv 
lljic (Hercegovina) »lisicic«, denominal Ujati, 
lijam (17. v. ?) (Vuk) (do- 16. v.) »raditi lu- 
kavo«, na -e Use f. Ces. i polj. USka »lisac« 
dokazuje da je s > h postojalo i u drugim 
slavinama. Deminutivi na -ie. lisicic = na -e 
lisice, gen. -eta (Kosmet) »mlado«, na -ica 
lisicica f (Vuk). Augmentativ na -ina lisicina 
»1° velika lisica, 2° ustavljena lisicja koza 
(runo) kojom se postavljaju bunde, 3" bijelo 
slatko grozde zuckaste boje kad sazre, 4° u 
pi. negve (Kosmet)«. P,ridjevi na -j lisicji, 
na -in lisicin, Usin (od hipokoristika), na -s« 
Hsican (17. v.), poimenicen na -jak lisienjak 
»ranunculus sceleratus«. Na -jar lisicar »1° 
koji prodaje lisice, 2° prezime«. Denominal 
na -iti lisiciti, -im »varati«, od lis (upor. ces. 
lisati se) nalisnuti, -em (Pavlinovic) »zalajati 
kao lisac«. Upor. jos unakrstenje licemjer (v.) 
u lisimjer, -ac, -an, lisimjeriti (18. v.), -erstvo. 
Ie. istoznacne rijeci ne slazu se ni u vokalu 
ni u konsonantu sa praslavenskom rijeci: lit. 
lape = lot. lapsa, sanskr. lopdsa - s, srednjo- 
-perz. rdpds, gr. &A.c6tt|§, bret. louara, lat. 
vulpes < ie. '^uhps-. Praslav. pretpostavlja ie. 
*leip-so. 

Lit.: ARj 6, 56. 58. 87. 104. 105. 107. 
108. 7, 419. Jagic, ASPh 8, 319. Tentor, 
JE 5, 211. Elezovic \, 364. Afi'klosic 170. 
SEW 1, 724. Holub-Kopecny 208. Bruckner 
299. WP 1, 317. Loewenthal, ASPh 37, 380. 



lis 1 



307 



list 



Uhlenbeck, PBB 26, 302. Schulze, KZ 45, 
287-288. 

lis 2 , pridjev (narodne poslovice), sveslav. i 
praslav. (*Iysb), bez paralela u baltickoj grupi, 
»calvus, celav, pljesljiv«. Danas samo u prosi- 
renju na -ast lisast (17. g., Vuk) = na -at 
lisat. U toponimima je ocuvan stari pridjev 
Lisa Gora (14. v.), Liso Polje kao i u poimeni- 
cenjima Us »ime vola«, lisa »ime domacih 
zivotinja«, opca rijec Us »biljeg na celu u 
zivotinja i ljudi«, na -be lisac, gen. -sea »1° 
koji ima takav biljeg, 2° ime biljke, 3° topo- 
nim«, na -dk lisak »1° lisast konj, 2° grm, 
erven cvijet, kojim se konj lijeci«, na -an 
lisan (tip Milan) »1° konj, 2° jarac«, na -ava 
lisava »krava« = liseka, na -ica lisica » 1 ° li- 
sasta macka, 2° biljka«, na -icina lisicina »biljka 
(moze biti i od lisica, jer se danas ne moze 
fonetski razlikovati praslav. t' i y), na -in 
lisin »ovan«, na -ina lisina »mjesto po vrhovima 
planina koje nije obraslo sumom; sinonimi: 
cistina, proplanak«, kol. na -inje lisinje n »goli 
vrh, golo brdo«, na -jac lisjac = na -jaca lis- 

jaca »biljka«, na -anka Usanka »skoljka koja 
se zove gajun, puzica, kucica«, na -ka liska 
(takoder ces., polj., rus.) »1° fulica atra, 2° 
lisasta zivotinja«, na -ko lisko »1° konj, 2° 
prasac, 3° pas, 4° covjek sa biljegom na lieu 
(ZK)«, na -uga Usuga »svinja«, na -ulja Usulja 
»krava«, na madz. -o > -ov lisov »Hund mit 
einer Blasse«, na -otina lisotina »mjesto izli- 
zano«, hipokoristik Uso »lisast vo«. Slozenica 
lisoresa = lisosara »koza«. Ptica fulica atra 
zove se pored liska i lisarka. Odatle ispusta- 
njem prvog sloga (kao u keciga prema ciga, v.) 
sarka (Vuk), a ovo se izmjenjuje u zarka i 

jarka. Tu skracenicu posudise Madzari szarcza 
i Rumunji sarce f. U rum. liska ima sufiks -ica: 
Ulitd (Moldavija) = Iesita (disimilacija ^ - / 
> e-i kao u vecin < vicinus), sa nejasnom 
promjenom s > j. Vokal i je nastao iz jery-a < 
ie. u. Upor. polj. fysy, rus. lysyj, stcslav. 
mslysb. Ie. je korijen *luk-, koji dolazi u 
prijevoju *louq- u luc, luca (v.), luna, u lit. 
laukas »lisast«; k se nalazi u sanskr. ruqant 
»bijel, svijetao«. Upor. jos ris. 

Lit.: ARj 6, 105. 109. 110. 118. Skaric, 
NVj 15, 737 (cf. AnzIE 27, 146. RSI I, 249). 
Miklosie 111. SEW 1, 752. Holub-Kopecny 
213. Bruckner 315. Mladenov 275. Tiktin 
905. Pedersen, IF 5, 39. 61. Boisacq 571- 
573. Matzenauer, LF 9, 224. 

list 1 m (Vuk) = Us, gen. lista (Kosmet), 
sveslav. i praslav., »1° folium (na drvetu), 
2° (metafora) papir, pismo, 3° (morska riba, 



Dubrovnik) solea vulgaris (mozda prevede- 
nica unakrstenog romanizma solea + folia > 
svdja, v.)«. Pridjevi na -bn listan, f lisna pored 
Ustana (Pancic, uz drska), lisni (vlasi, Mencetic), 
poimenicen na -Ik I'isntk »1 ° hrpa hrastova 
granja za hranu kozama zimi, 2° toponim«, 
na -ica lisnica »portefeuille (neologizam)«, na 
-ov listov (pup, J. S. Reljkovic, Obradovic), 
na -ovit Ustavit, na -ast listdst, na -at listat, 
lisnat, -ovan Ustavan (uz posta, neologizam), 
poimenicen u neologizmima listdvnica, listovka. 
Deminutivi na -be > -ac Hstac, gen. Usca 
(Cres) »biljka«, na -tk > -dk listdk, gen. 
liska, podlistak (neologizam, prevedenica od 
feuilleton), zdlistok, gen. zaliska (Srijem) 
»apkalo = cpkalo, poklopac = zaklopac na 
dulcu«, na -ie listic, pi. listici »Schneeballen«, 
sa dva deminutivna sufiksa -leak listicak. Aug- 
mentativ na -ina listina (Vuk) »1 ° list u kupusu, 
2° lista < Liste, 3° historijski dokumenat«. 
Na -avac listavac, ,gen. -avca »knjiga desna 
od buraga«. Kol. na -je Usee n (Vuk) = Ksje- 
(Vuk, od lis) = lijse (metateza, Kosmet) cini 
leksikologijsku porodicu : izvedenice na -od Ks- 
cad (18. v., Kavanjin), deminutiv lucice n 
(17. v.), na -njak lisnjak (Dalmacija) »rpa lisca«, 
na -bnka liscanka »vrsta grozda«, pridjevi na 
-ahan liscahan (Istra), na -ast liscosi, na -avinq 
liscavina (Kavanjin) »lisce«, denominal razlisci- 
vati se. Na -or: listar (Belostenec), odatle na 
-ina listarina (neologizam za danasnje posta- 
rina »porto«). Slozenice od glagolskih sintagmi: 
listonosa (14 — 15. v.) »Brieftrager«, listober, 
listoberac, gen. -rea listonos (17. v.) »travanj, 
april«, listoplodan, listorodan, listopad (Pa- 
tacic, Belostenec, Jambresic), s pridjevima 
listopadan, listopadski »oktobar«, govori se i 
oko Morave i Vardara, u Galicniku, u ceskom, 
kod Hucufa padolyst, u lit. lapkritys. Denomi- 
nali na -ati Ustati, -a (iz-, o-, ob-, pro-, raz) 
prema iteratlvu -Ustdvati se, -listava, samo s 
prefiksima (Bukovica, Lika), na -iti razlistiii 
se, -e (Pavlinovic). Prilog listom dovodi se 
zbog akcenta u vezu sa list, ali se veze i sa 
lista (v.). Vokal i je nastao iz ie. dvoglasa ei, 
koji u lit. dolazi u prijevoju ai laiskas » list 
kupusa, drveta, cedulja«, stprus. laisken »knji- 
ga«. Druge ie. paralele nisu izvjesne. Prema 
litavskoj paraleli pretpostavlja se ie. *lisk-to, 
tj. praslav. izvedenica na -to. 

Lit.: ARj 4, 221. 6, 109. 110. 120. 119. 
122. 8, 399. ASPh 2, 716. Jonke, Rod 275, 
70. Elezovic 1, 366. Belie, NJ 1, 45. si. JIJ 
6, 223. Veselinovic, GG 26, 229-238 (cf. 
RSI 1, 299). Miklosie 170. SEW I, 723. Holub- 
-Kopecny 207. Bruckner 300. Trautmann 



list' 



308 



lit 7 



148. Mladenov 276. Scheftelowitz, KZ 53, 
268. 56,196. Uhlenbeck, PBB26, 302. Schulze, 
KZ 57, 173. Kaluzniacki, ASPh 27, 272. 
Prati 789. 

list 2 m (Vuk) »Wade, vadii (hrvatski gra- 
dovi)«. Nije etimologijski ista rijec koja i 
list »folium* (v.), u kojoj nije t' postao od jery-a 
nego od ei. Upor. stcslav. lystb, polj. /vsi. 
Prema ces., polj., rus. lytka grupa -st nastala 
je od d > t + tb. Odatle Kstanjm »gornji dio u 
bjecve«, sa deminutivom na -ik > -dk lista- 
njak (Prigorje, slov. i hrv.-kajk.). Rijec je 
sveslav. i praslav. Upor. lit. bliauzda »llst« i 
lutka (v.). 

Lit.: ARj 6, 114. Miklosie m. SEW 1, 
752. Holub-Kopecny 213. Bruckner 315. KZ 
46, 197. Sldvia 13, 275. 

list 3 (16. v., Vuk, Primorje, Crna Gora, 
Perast), pridjev »brz«. Prilog listo (Dubrovnik, 
Bozava) = listo (Cres) »brzo«, sa nasim prilos- 
kim sufiksom -om listom (Dubrovnik, Crna 
Gora) »brzo« = (sa st > st') listo (Vrbnik) = 
lesto (18. v., Kavanjin, Rab, Istra) = Usto 
(Molat) = lesto (hrv., Istra) »cito«, kompara- 
tiv lesce (Poljica kod Omisa) »brze«. Pridjev 
na -r (tip dobar, hrabar} lestar m prema f 
hitra (Istra) »brz«. Deminutiv na -jahan 
liscahan (Istra). Od tal. lesto < langob. list. 
U frazi svi listom »alle insgesammt« ne ide 
ovamo, jer je od list' (v.). Prilog listo (15. v.) 
»istom« = listar (sa r < ze, 16. v., cakavci) = 
listare »samo, barem« = listar da (Jacke) 
»samo da, ako« ne ide takoder ovamo nego je 
slozenica od li -f istom. 

Lit.: ARj 6, 15. 16. 110. 115. 116. 119. 
ZbNZ 6, 13. Budmani, Rad 65, 167. Kusar, 
Rod 118, 25. Miklosie 167. 428. SEW 1, 
723. Gamillscheg 2, 149. REW* 4152. 

Hsta f »popis, spisak«. Augmentativ na -ina 
listina f; pi. f liste »rese na odijelu« (stariji 
leksikografi), odatle deminutiv listice f pi. Sa 
dodanim r poslije st (upor. prostricd) ustre 
f pi. (ZK) »popisi«. Od tal. Hsta pored listra < 
srlat. lista, germanskog podrijetla, nvnjem. 
Leiste. 

Lit.: ARj 6, 114. 118. DEI 2240. 

lis (Perast, Primorje, Bozava, Istra), pridjev 
»gladak«, prilog liso. Na -ati < -are Usdt 
(Bozava), usati (Perast). Apstraktum na -erge 
alisenje n (potvrdeno samo u gen. u rimi sa 
poniienje« kod M. Pelegrinovica, oblik nesi- 
guran, znacenje nejasno). Danicic tumaci iz 



tal. allisciare »gladiti« (prefiks ad- > tal. a-), 
sto s; ne slaze u pogledu -enje. Od tal. prid- 
jeva liscio — lisciato od lisciare < srlat. lixare, 
od gr. infinitiva aorista tefiJja'., od Aeixco 
»lizem« (v. liciti, i mjesto gr. ei prema bizant- 
sko-novogrckom izgovoru). 

Lit.rARj 1, 75. 6, 118. Cronia, ID 6. 
REW 8 5081. DEI 132. 2218. 

l'isaj m = (u narjecjima- nepostojano a, 
j > Ij kao obratan govor) lisalj, gen. -sija 
(Istra) = (Ij > nj kao u siganj za sigalj < lat. 
suulus) I'iianj, gen. -inja =- (odbacivanjem -j) 
lisa f (Kosmet), sveslav. i praslav., »1° biljka 
lichen, 2° (metafora) kozna bolest, krasta«. 
Deminutivi na -1c lisajic, mozda na -be > -ac 
lisac, gen. -sea »trava«. Pridjevi na -iv lisajiv, 
na -av lisav (takoder bug.), odredeno Usati 
(Kosmet), poimenicen na -ica Tisavica f prema 
m lisavko (Kosmet), lisajevac trava =■ lisajvac; 
neologizam lisajnici. Denominal (inhoativ) li- 
sajiviti te (Vuk), oblisajevit se (Lika). Praslav. 
izvedenica na -ej od Uh (v.), upor. bug. Use]. 

Lit.: ARj 6, 118. 8, 400. Elezovic 1, 367. 
Miklosie 170. SEW 1, 724. Holub-Kopecny 
208. Bruckner 300. Mladenov 277. 

lit 1 f (16. v., Dubrovcani) = Kto n (Mikalja) 
»udarac plosnom stranom maca ili sablje«. 
Prilog na -imice : Utimice (narodna pjesma, samo 
uz udariti, 18. v., obratno sjecimice) = lici- 
mice (Risan, Vuk). V. tilut. 

Lit.: ARj 6, 53. 122. 125. 

lit 2 , gen. -/ f < 17. v., Ivan Drzic, Dubrov- 
canin) »parnica«. Od tal. ucenog lite f < lat. 
lis, gen. litis, pred-ie. podrijetla. Femininum 
kao u universitad, gen. -i itd. 

Lit.: ARj 5, 123. REW* 5079b. DEI 2250. 

lit 3 , gen. -/ f (m prema Vuku) (Gornje 
primorje, Crna Gora, Ljubisa, Dubrovnik 
okolica) »1° hrid, stijena, f npr. visoka lit, 
2° toponim Glatka lit (Sutomore; u toj liti 
ima dva komadica zemlje)«. Deminutiv na -ica 
litica f (Vuk, 16. v.) »1° isto sto lit, 2° toponim 
(Srbija)«, pridjev na -ev liticev (Martie). 
Prema toponimu Lita stena (1330, Peci, 
meda selu Grcarevu i Dosudu) cini se da je 
lit bio i pridjev, ali se ta sintagma moze tu- 
maciti i kao apozitivna slozenica tipa sic. 
Lingua glossa. Mozda od gr. MO-oc, »kamen«. 
Nije objasnjen prijelaz od grckog maskuli- 
numa medu apstrakte deklinacije i. U ucenim 
terminima kiQoc, ulazi u slozenice kao prvi 



lit 2 



309 



liti 



ili drugi clan: megalit, litograf, litografija, 
litografirati. 

Lit.: ARj 6, 122. 123. 125. Vukovic, NJ 
3, 185. Rohlfs 1254. DEI 2251. Vasmer, GL 
90. 

litak, gen. -tka m (Srbija, Vranjski okrug) 
»zenska haljina povrh kosulje od vranoga 
sajka«. Prema pridjevu i prilogu lito (Kosmet, 
protivno cetvor, uz sukno) »vrsta tkiva, rijetko 
platno, sukno«, litak je poimenicen pridjev na 

-bkb. 

Lit.: ARj 6, 123. 

litanije f pi. (16. v.) — litaniji (Istra) = 
litanije (Rab) = letanije (17. v., talijanizam) 
»(katolicki crkveni liturgijski termin, inter- 
nacionalno) molitve u nizu«. Od lat. krscan- 
skog litania > tal. litania, letame f pi, (Pisa) < 
gr. apstraktum Xi-:aveia od Xixavoc, »ponizna 
molba«, izvedenica od Xitu f > litija i (tako 
u stcslav., bug. i ukr., glede dodanog -ja 
zbog deklinacije upor. cefalija) »(pravoslavni 
crkveni termin) procesija (kod katolika)«. 

Lit.: ARj 6, 16. 123. 124. Kusar, Rad 118, 
21. DEI 2210. 250. Vasmer, GL 90. 

lltar 1 m (17. v., Vuk, Dalmacija, Divkovic) 
»1 ° licina, konopac, ogrljak, 2° kajis kojim se 
zenske opasuju«. Od srgr., ngr. >a-T&pi(ov) 
pisano i k\]iapi (od eOiUtov) »isto«. Znacajno 
je sto se taj grecizam upotrebljava u Dalma- 
ciji. Ide prema tome u isti red u koji i koludrica, 
pedepsati. To znaci da je posuden u bizan- 
tinsko vrijeme dok su dalmatinski gradovi sa- 
cinjavali bizantinsku temu. Ovamo ide kao 
pseudolatinizam (ili kao krivo uceno prema 
lat. et > tal. fi) liktar m (narodna pjesma, 
18. v.) »uze sto se njim vezu i vode lovacki 
psi u lov«. ARj dodaje da to znacenje nije 
izvjesno. Grecizam je balkanski: arb. /<taV»istot. 

Lit.: ARj 6, 123. Miklosie 170. SEW \, 
725. Vasmer, GL 86. GM 247. 

Htar 2 , gen. -tra m (Rab, juzni krajevi) = 
litra f (Vuk, Kosmet, sjeverni krajevi, ZK) 
»1° mjera za tekucine, 2° staklenka te mjere, 
3° mjera za tezinu«. Slozenica decilitar, hekto- 
litar. Pridjev na -en litren, poimenicen litre- 
njaca f (Vuk) »sud sto sadrzi litru«. Deminutiv 
na -ica Ulrica (Vuk) »mjera za tezinu«. Od 
srlat. litra < gr. Mxpa, Wxpov > tal. litro. 
V. Ubra. Grecizam je balkanski: bug. litra f 
»Mass oder Gewicht 1/4 oka«, arb. litre. 

Lit.: ARj 6, 123. 125. Kusar, Rad 118, 
23. DEI 2253. Vasmer, GL 90. GM 247. 



litera f »slovo«, deminutiv na -ica (upor. 
cirilica, latinica) literka »minuskulno pismo u 
tisku« (Belostenec). Radna imenica na lat. 
-atus > -at literal m, na -Mor /iterator (jedna 
potvrda, 1866) »knjizevnik«. Pridjev na -arius 
> -ar + -tin literarni (odredeni, uz kritika). 
Apstraktum na -atura literatura f (Budma- 
nijev akcenat) »knjizevnost--. Uceni latinizmi. 

Lit.: ARj 6, 123. DEI 2253. 

litencija f (Rab) »zutica«, od tal. medicin- 
skog termina itterizia (uceno, s clanom), od 
gr. CxTepoc, > lat. icterus »zutica«; zutica ie 
kao i njem. Gelbsucht prevedenica (caique). 

Lit.: Kusar, Rad 118, 19. DEI 2126. 

liti, lijem impf. (Vuk) (do-, iz-, ispo-, ispre-, 
ispro-, na-, nasa-, oh-, oba-, od-, pre-, pri-, 
raz- i se I, s-, sa-, u-, za-} = let, lejem 
(Cres) prema pf. linuti, - m (Vuk), u narjec- 
jima Ujati, ujem (ZK, cakavci, kajkavci, upor. 
stcslav. Ibjati), blijali (sa gubitkom o- u pre- 
fiksu ob-), baltoslav., sveslav. i praslav., 
»tundere, giessen«. Iterativ se pravi s pomocu 
-va- u dva vida, prijevojnim duljenjem -Hvati, 
-Uvam --= (i sa unosenjem jata iz stcslav. 
Icjn, pored hjn, moze biti i pseudojekavizam) 
tijevati, lijevam (Vuk) pored -Ijevati, hrv.-kajk. 
-levali, najcesce samo s prefiksima. Prvi oblik 
dolazi ne samo kod ikavaca nego i kod eka- 
vaca. Od obaju prave se izvedenice.Postverbali : 
zaliv, rdzliv »1° Wasserscheide (u odredi- 
vanju granica, pravni termin), 2° toponim«, 
izliv, odliv, naliv (danasnji neologizam naliv- 
-pero), poliv, pfeliv, nalivd »poplava«, Vivo n 
(Mrnavic, Kavanjin), zaljev, lijev (18. v.), 
slijev, naljev. Odatle izvedenice na -be livac, 
gen. -vca (Danicic, Milicevic), nalivak, na -ica 
nalivica (Vrbnik) »jaka kisa«, na -tk lijevak, 
gen. -vka m pored lijevka f, s deminutivom na 
-ic Ijevcic (Vuk), naljevak, gen. -vka (Vuk), 
dbljevak (Vuk) »Fiillwein, vino kojim se bure 
doliva«, proljev »Durchfall«, zaljeva f »Art 
sauere Milch«, obljevaca (Mrka Poljana) »is- 
polac«, slijevalac, slijevaliste, slijevalo (Sulek), 
razljeusa (v ispalo) = razljevaca, izljevaca. 
Toponim Razljevi, Razljevo. Na -ka polijevka 
»juha« (upor. ces. polivka pored polevka), 
slijevnica, neologizam Ijevarnica (Sulek), po- 
imenicen part. perf. pas. Ijevenik (narodna 
pjesma) »sacma«, sa crkvenim sufiksom pro- 
Ijevenlje a (Piva-Drobnjak) »velika kisa«. Ova- 
mo ide i metaforicki naziv sliv (Vrancic »zmija, 
biscia«, Vitezovic »vodena zmija«; Bozava, 
Barakovic) »blavor, tri puta veci od mula- 
vara (v.)«, koji se tumaci kao sliven ili zauljen, 



liti 



310 



livada 



»kao mijeh zauljen«, ako se pod torn narod- 
nom etimologijom ne krije nesto drugo. Prid- 
jev na -bn livan (jedna potvrda, 17. v.), poi- 
menicen na -ica livnica (Vuk), topoUvnica (neo- 
logizam). Postoje jos izvedenice od liti, Ujati: 
na -je izlice, prolice., slozenice krvoprolice, 
krvolija m »Blutvergiesser«, salitak, gen. -tka, 
na -avica ujavica (Vuk) »dijare, bujanje« = 
lijavina (Istra), lej (Cres) = Rj m (Buzet, 
Sovinjsko polje) = Ujak, gen. lij ka (Istra) 
»lijevak, tratur«. Izvedenica od liti na -tati: 
litati, litam impf. (Vuk) (iz-, po-, u- se, Ko6- 
met) »1° ispustati meku ili zitku necist, 
bujati, 2° (pejorativna metafora) svasta govo- 
riti (Ston)« prema pf. lanuti, -em (Vuk). Odatle 
na -onja Utonja m (Vuk, Ston) »1° vo, covjek, 
koji ima diare, 2° koji mnogo govori (Ston)«. 
Na -avica Hlavica = Ujavica »diare«. Ovamo se 
jos stavlja Marulicev pridjev na -iv sklitiv 
»dysentericus, elend aussehend« < *slitiv (s 
umetnutim k kao u skliz, skljez < sljez, v.). 
Taj pridjev moze se i drukcije tumaciti. Na 
-enica sklitenica »ricinus, zlatenica, zlatenic- 
njak« = sliterac, gen. -rea. Rijec lejbka > 
Ujak »lijevak«, lejka (Nis, Srbija) »tikva« je 
kulturna rijec, koju posudise Rumunji leicd, 
sa deminutivom leicuta, Madzari liu = lejii = 
lejd = lehd. Rumunji posudise i glagole a 
siei »liti«, a polei »pozlatiti« < politi, odatle 
poleiald »pozlacenje«. Vokal j je nastao od ie. 
dvoglasa ei u korijenu *lei- »liti, teci, curiti«. 
Upor. gr. Xeipoo, got. leiba »vino od voca«, 
lit. lieti »kisiti« = lot. liet »liti«, lit. lietus 
»lijevak«. Sveslavenski je prijevoj loj m »sebum, 
Talg«, praslav. nomen actionis od prijevoj- 
nog korijena za perfektum od liti. Prvobitno 
mu je znacenje »ono sto je izliveno > istop- 
ljeno«. Po zakonu rezultata postao je konkretum. 
Dolazi jos s prefiksima poloj m »vadum, der 
Uberschwemmung ausgesetzter Ort« od po- 
liti »begiessen«, polojac m »nizina gdje se 
voda zadrzava« (Drenovci), sloj, gen. sloja 
»Schichte« od sliti, koji posudise Rumunji 
sloiu (de ghiaia) »1° angefrorener Regen, 2° 
Wachs-, Talgbrot«, pored a sloi (ceara) »das 
Wachs in Brote giessen (pcelarski termin)«, 
deminutiv sloisor. Odatle pridjev na -bn 
lojdn, f lojana (17. v.) pored f lojna, poime- 
nicen na -ica lojanica pored lojenica »svijeca«, 
na -anski lojanskT (Ston), na -av lojav. Na 
-ar lojdr, gen. -ara (Boka) prema f lojarica 
(Boka) »zgrada gdje se topi loj«. Denominal 
na -iti Idjiti, -Im (Vuk, i u drugim slavinama) 
»mazati lojem«. I za ovaj prijevoj postoje bal- 
ticke paralele stprus. sloyo, lit. lajas. U dru- 
gim ie. jezicima nema mu paralela. Baltosla- 



vensko znacenje je jedinstveno. U drugim ie. 
jezicima je preneseno na rijeku itd., arb. lume 
(odatle toponim Ljuma), luse »potok«, kimr. 
lliant »rijeka, more«, lat. litus »obala« (odatle 
kod nas Litoral za Primorje). Ovamo i Litva 
< lit. Lietuva, lot. Le'itis »Litvanac«. 

Lit.: ARj 2, 613. 607. 3,-938. 4, 1. 22. 
226. 221. 222. 5, 959. 58. 85. 6, 59. 85. 96. 
136. 138. 123. 125. 126. 127. 128. 7, 418. 
420. 425. 604. 8, 397. 399. 400. 406. 13, 521 -3. 
247-52. 578. Mazuranic 1229. Vukovic,. 
SDZb 10, 399. Elezovic 2, 389. BI 2, 423. 
Tentor, JF 5, 211. NJ 2, 218. Miklosic 168. 
307. SEW 1, 709. 729. Holub-Kopecny 208. 
339. Bruckner 289. 311. 500. Vasmer 2, 46. 
Trautmann 156. 306. WP 2, 392. Belie, Priroda 
299. Mladenov 278. 591. Tiktin 1439. 1440. 
1442. 1204. Jagic-Leskien, ASPh 5, 85. Schef- 
telowitz, KZ 53, 268. GM 251-251. Boisacq 
564. Machek, Sldvia 16, 189. 

utrositi, -im pf. (koga, cega, Vuk, bokeljski 
grecizam) »oprostiti, izbaviti, osloboditi«. Od 
gr. aorista eXuxpoiaa od Xviprnva »isto«. Upada 
u oci glagolska kategorija na -iti prema -osati 
(v.) u zigosati itd. 

Lit.: ARj 6, 126. Vasmer, GL 90. 

liva f (Stulic, koji veli da je uzeo iz misala) 
»vjetar jugozapadni, lebic«. Za Budmanija 
nije dosta pouzdano. Nije potvrdeno u narod- 
nim govorima. Nalazi se jos u arb. live u 
istom znacenju. Od srgr. i ngr. Atpac, < stgr. 
Xhjj »isto«. Vasmer uzimlje vezu s imenom 
zemlje (horonimom) Ai|3un kako se pretpo- 
stavlja i za lebic (v.). 

Lit.: ARj 6, 126. GM 247. Vasmer, GL 91. 

livada f (14. v., Vuk, danas opcenito) = 
(a > o pod uplivom labiodentala) Uvoda = 
(pseudojekavizam) Ijevada (sjeverna Dalmacija) 
»1° polje, sjenokosa, luka, 2° rasiren to- 
ponim u istocnim stranama i u Makedoniji«. 
Deminutiv na -ica livadica. Pridjevi na -bn > 
-an livadan, poimenicen na -jak livadnjak 
»biljka«, na -bsk livadski. Kol. na -je livade n 
(13. v., takoder toponim). Radna imenica na 
lat. -arit« > -ar Uvadar. Balkanski greci- 
zam (srgr. i ngr. Xt|3d6t/ov/, augmentativ ki- 
P&5a »isto« pored AoupdSi): rum. livada 
pored livade, bug. livada (tako i ukr. i rus.), 
arb. luvadh, .s clanom luvadhi. Hrv.-srp. i 
bug. femininum nastao je mozda od grckog 
augmentativa. Mogao je nastati i odatle sto 
je srgr. AtpdSt bio identificiran sa dat. (lok.) 
z. r., odakle je stvoren nom. na -a. 

Lit.: ARj 6, 126. Mikldsie 171. SEW 1„ 
725. Mladenov 274. GM 254. 



livan 



311 



-lo 



livan m (stsrp., u knjigama pisanim crkve- 
nim jezikom, stcslav., rus., Aleksandrida) 
»tamnjan«. Od gr. Aipavoc, »isto«, semitskog 
podrijetla. Crkveni balkanski grecizam: arb. 
livan. 

Lit.:ARj6, 128. SEW\ 72.5. DEI2219. 

Vasmer, GL 91. GM 247. 

livel m (15. v.) »1° kamata na novae uzaj- 
mljen na osnovu zaloga bez odredenog roka 
placanja, 2" (od Neretve do Velebita) svota 
sto se na godinu placa za tudu zemlju uzetu 
na livel« = livio, gen. -vjela (Dubrovnik) 
»nasljedna daca«. Od tal. livello < lat. libellas 
(deminutiv na -ellus od liber »knjiga«) »forma 
di contratto«. Tal. primitivum libro < lat. 
Uber, gen. -bri ocuvan je kao cist talijanizam 
Koro n (Perast, Boka, Dubrovnik, Potomje, 
Smokvica, Korcula Marulic) pored libar, gen. 
-bra m (Hvar, Rab, Cres) = libar, gen. -bra 
(Hrvatsko primorje, sjeverna Dalmacija, Istra) 
»knjiga«. Deminutivi na -ic librlc m (Hvar, 
Istra), na -ce libarce n (Boka, Dubrovnik), 
na -be > -de librae, gen. -aca (17. v.). Augmen- 
tativ na -ina librina (Istra). Pridjev Rbrov (16. 
v.). Na slozen sufiks -ar + -i/a: librarya f 
(18. v., Primorje, Cavtat, Dubrovnik) »1° or- 
mar za knjige, 2° knjizarnica, 3° knjiznica« < 
tal. Ubrana (1558). Budmani misli da je 
libro zbog kratkog silaznog akcenta dalmato- 
-romanskog podrijetla. Kako je rijec ucena, 
to je tesko znati. Deminutiv na tal. -etto < 
vlat. -ittus libretto m (kazalisni je termin) ta- 
koder je potpun talijanizam. 

Lit.: ARj 6, 37. 39. 128. Urlic, NVj 15, 
139. Budmani, Rad 65, 165. Kusar, Aedil8, 
22. Hraste, BJF 8, 20. REW 5009. DEI 
2223. 

lfzati, litem impf. (Vuk) (do-, iz-, o-, ob-, 
po-, raz-, u-, za-), baltoslav., sveslav. i pra- 
slav., »lambere, ungere«. Iterativ na -va- 
-lizavati (Jambresic, Belostenec), -Uzivati, 
-Kzujem pored -Uzivam, samo s prefiksima 
(do-, iz-, M-), na -ovati oblizoval, podlizoval 
(se), -ujem (Kosmet, Crna Cora). Pf. se pravi 
s prijevojem b > a laznuti, -em (Vuk, Kos- 
met i Slavonija) (ob-, u- se, za-}, slov. oblez- 
noti, prema Uznuti (Bella, Stulic) (ob-}, od 
kojeg se opet pravi iterativ liznjivati, liznju- 
jem, obalznivati. Oblik laznuti se onomato- 
peizira mijenjanjem z > c lacnuti (Srbija). 
Deminutiv na -kati laskati, -dm od laznuti. 
Izvedenice se prave od korijena Viz-. Post- 
verbal na -tk: oblizak m »ono sto se oblizne«. 
Na -vac oblizavac (Jambresic, Voltidi), li- 



savae, gen. -avca »1° sladokus, 2° riba koja 
se u Dubrovackoj rijeci zove i slinavac (Belo- 
stenec)« = lizalac, gen. -avca. Na -ija m, f 
lizija »pogrdna rijec« = oblizija m (Lika). 
Oblik lizdra (Brae) pejorativna je tvorba 
(upor. cusra za cura) »lukava, prevejana cura 
i zena koja laze i maze«. Na -ulja obliziilja f 
(Istra) »zena koja oblizuje«. Femininum Kza f 
(Ston) »zensko celjade koje sesvakomeulagiva«. 
Slozenice prema sintagmi: cankoliz = lizozdel 
(Belostenec) = lizozdelac (Voltidi) = impe- 
rativne slozenice lizipjate (18. v., jedna po- 
tvrda) = oblasni-prst m (Jambresic) = lizi- 
sdhan (17. i 18. v.), lizibaba f (Poljica) »sitna 
riba«; dva imperativa liziotar (16. v., Dubrov- 
nik) < lizi i ozari. Unakrstenjem izmjenjuje 
se licemjer u lizimir, -de, -an, -cina, -nost, 
-sivo kod hrv.-kajk. pisaca. Vokal i je nastao 
od ie. dvoglasa ei, koji se nalazi u gr. XeCxco. 
Prijevojni stepen i nalazi se u njem. lecken, 
lat. lingo. Ie. je korijen *lei-gh pored *li-gh; 
z je nastao od palatalnog gh: u lit. liezti, 
liezuvis »jezik«, iterativ laizyti = lot. laizit. 
V. zlica. 

Lit.: ARj 2, 609. 222. 5, 862. 935. 6, 129. 
109. 131. 132. 7, 420. 8, 391. 401. 402. 491. 
Elezovic 1, 191. 192. 352. 2, 90. 98. ZbNZ 
8, 217. Miklosic 171. SEW 1, 725. Holub- 
-Kopecny 209. Bruckner 301. Trautmann 
155. WP 2, 401. Gorjajev 186. Osthoff, IF 
27, 163. Boisacq 568. 

lizdekaca f (Vuk, Boka), obrazovana s 
pomocu istog sufiksa sa istoznacnim opregaca, 
»opregaca sa dugim resama«. Osnova kao da 
je arbanaska rijec, koja opominje na prezimena 
Lizdeka (pravoslavno, kod Sarajeva), Miizdeka 
(pravoslavno, Hrvatska Krajina), Cekrdekovic 
(katolici, Boka). 

Lit.: ARj 6, 131. 

lizgar, gen. -ara m (Budmanijev akcenat, 
Srbija, Leskovac) »gvozdena lopata«. Balkanski 
grecizam (gr. deminutiv na - doiov Mayapi, 
od Xiayoc,): bug. lizgar »isto«, Mayoc, > bug. 
liskd. 

Lit.: ARj 6, 131. Mladenov 131. 

lizimaca f (Sulek) < lat. biljka lysimachia 
(Plinije), koja je tako nazvana po Lysimachosu. 

Lit.: ARj 6, 131. Sulek, 201. 531. DEI 
2248. 

-lo, ziv sufiks sr. r., sveslav. i praslav., 
postao od proslog participa aktiva : bilo n (Vuk) 
od biti u cetiri znacenja, vrelo n od vreli, 



-lo 



312 



locnjak 



djelo n od djeti (v.), selo od sjesti itd. Prvobitno 
je tvorio apstrakta koji postadose konkreta. 
Stoji i mjesto praslav. -dio: grlo — ces. hrdlo, 
salo — ces. sddlo, silo — ■ ces. si'dlo itd. Hrv.- 
-srp. je inovacija u tome sto tvori i nomina 
agentis m. r. pejorativnog znacenja od glagol- 
skih osnova: hajalo »Zauberer« od hajati, be- 
netalo in od benetati »langweiliger Schwatzer«, 
blebetalo od blebetali, naklapalo od naklapati, 
bfgljalo m od brgljati »der schnell und unver- 
standlich spricht«, bubalo m »biflant« (u dac- 
kom govoru) od bubati »uciti napamet«, itd. 
Medu ie. jezicima je samo slav., ali mu ima 
traga i kod starinaca u Anadolu, kod Etruraca. 
Usp. -Ho. 

Lit.: Maretic 295-6. Leskien §§ 371. 
378. Vandrdk 1, 564. 569. 572. 573. Belie, Pri- 
roda 301. Budimir, Rad 282, 22. 

lobizati (prez. -am, -zem nije potvrden, 
nego ga je rekonstruirao Budmani) (ob-, 13. 
i 14. v.) iterativ prema lobzati, -am, -zem 
impf, (u tekstovima pisanim crkvenim ili 
mijesanim jezikom) = danas lobzat (Cres, 
Beli, takoder i kod Feretica u prijevodu 
Pjesme nad pjesmama') = (sa metatezom) loz- 
bat, lozbe (Cres) prema iteratlvu lobizdt, 
lobi'ze, praslav., »cjelovati«. Nalazi se ustcslav. 
i rus. U lobzati ispao je s izmedu b i z, koji 
pokazuje da je f u -izati nastao od jery-a, 
tj. od duljenja r, — bi < ie. h. Korijen lob- 
it u prasrodstvu s lat. lambo, -ere »lizati«, 
njem. Loffel, od ie. korijena *ldb- / *labh- / 
lap(K)- »srkati«, koji je onomatopejski (opona- 
sanje zvuka). Nije posudenica iz german- 
skoga. 

Lit.: ARj 6, 132. 133. 8, 402. Tentor, JF 
5, 211. Miklosic 172. SEW \ 726. WP 2, 
384. Kiparsky 44. Boisacq* 561. 

loboda f (Vuk) = loboda (Kosmet, ZK), 
sveslav. i praslav., »biljka dobra za jelo, atri- 
plex hortensis L., chenopodium«. U slavinama 
variraju oba o sa e, rus. lebeda, u hrv.-kajk. 
labuda.- Biljka je kulturna. Posudise je Madzari 
loboda, Rumunji loboda, Arbanasi lehote. Zavrs- 
no -da je kolektivni suiiks, prema Mladenovu 
-oda je sufiks. Slog lo- nastao je po zakonu likvid- 
ne metateze. Upor. bug. ime rijeke Lorn, od 
predrimskog Almus. Prema Brflckneru potjece 
od korijena olb- »bijel« = lat. albus, tj. biljka je 
nazvana po boji kao i labud (?). Drukcije 
tumaci postanje Machek. On uzimlje za njem. 
naziv Melde i za lit. balanda kao i za loboda = 
lebeda isto podrijetlo *bhelde (njem. b/tri), s 
metatezom b - I > I - b u slavinama, tvr- 



deci daje rijec pred-ie. Upor. jos gr. (3XCxov > 
lat. blitum > blitva (v.). 

Lit.: ARj 6, 132. Elezovic 1, 367. Miklosic 
172. SEW 1, 698. Holub-Kopecny 200. Bruck- 
ner 310. KZ 45, 48. Mladenov 277. WP 1, 
93. GM 239. Haggerty-Krappe, RES 13, 
244-245. Machek, LP 2, 149. ZSPh 19, 
66. NRel 28, 179. 

lobud m (narodna pjesma) »buzdovan«. 
Balkanski turcizam (tur. lobut) iz ratne termi- 
nologije: bug. lobut = lobut. 

Lit.: ARj 6, 133. Mladenov 1327. Lokotsch 
105. 

loca f (Srbija, Vojvodina, Vuk) »kurva«. 
Na -ika loika (Vuk). Od madz. lotyo. 

Lit.: ARj 6, 133. Miklosic 428. 

locika f (Vuk, Dubrovnik) = locika (Rab) 
= loscika (Galicnik, Makedonija) = locika 
(dva Slavonca, 18. v.) = lucika (Rijeka) = 
slov. locika »salata, salata (hrv.-kajk.), ljetna 
salata«. Nalazi se u zapadnim slavinama, na 
sjeveru i jugu. Ne moze biti praslavenska 
posudenica, kako misli Budmani, zbog toga 
sto je vrtna kultura vezana na kasnije samo- 
stane iz bizantinskog i karolinskog doba. Iz 
hrv.-srp. je arb. loxhike pored logike prema 
latuge iz tal. Pridjev na -bn > -an locikan, u 
kojem upada u oci k mjesto c. Augmentativ 
na -ina locicina (Stulic). Ako se uzme da je lat. 
u glasilo III, Miklosiceva pretpostavka *lok- 
tjuka < lat. lactitca moze biti ispravna. Upor. 
polj. locyga prema murus > hrv.-srp. mir. Ta 
posudenica ide u isti red kao vrt < /tortus, 
vrtal < hortulus, vrtaca < hortacea. Od lat. 
poimenicenog pridjeva z. r. na -ucus (upor. 
caducuf) lactitca (se. herba), od lac, gen. lac- 
tis > tal. lattuga, engi. lettuce, stvnjem. lato- 
Ma, nvnjem. Lattich, iz vulgarnog latiniteta 
na zapadnom Balkanu. 

Lit.: ARj 6, 133. 191. Kusar, Rad 118, 
15. Belie, Galicnik 107. Pletersnik I, 527. 
Miklosic 173. SEW 1, 730. Holub-Kopecny 
209. Bruckner 310. REW 4833. DEL 2182. 
Vasmer, RSI 6, 198. GM 231. 

locnjak, gen. -aka m (Brae) = lotnjak 
(Brae) = noenjak (Bella, Stulic) = notnjak 
»olio vergine, ulje iz masline, koje nisu sasvim 
sazrele, oleum lixivum, purissimum, puhen = 
puven (Dalmacija) = puveno ulje (v.) (Pod- 
gora, Dalmacija) = samotok, lambik«. Oblik 
locnjak je nastao iz noenjak disimilacijom 
n - n > I - n. Grupa en > tn kao u kutnji 
za kucni. To se ulje upotrebljava za noc, 



iocnjak 



313 



lopov 



kao lijek. Naziv je nastao poimenicenjem 
pridjeva nocni s pomocu sufiksa -jak. 

Lit.: ARj 6, 134. 160. 8, 219. 

loding m »fisek, kehar > ker (v.), fisaie«. 
Od njem. Ladung. Razvitak sufiksa -ung > 
-ing kao u falinga, fumiga, slov. rajtjnga. 

Lit.: ARj 6, 134. 

Lodovik m — Ludovik (16. v., Vetranie) = 
Lodoviko (15. v.), musko licno ime, cist ta- 
lijanizam Ludovico germanskog podrijetla Hlu- 
paiiiig (dvoslozan tip Mupa + Wig), u nase 
doba kroatizirano u Ljudevit, koje je slavensko 
ime i nema etimologijski nista zajednicko s 
germanskim licnim muskim imenom. Od fr. 
Louis istog podrijetla > tal. Luigi > Luidz 
m (18. v., juzno Primorje, Dubrovnik) prema 
f Luidza (Dubrovnik) = Luiza f, prema madz. 
izgovoru docetnog -s > -s Lojis (14. v., 1368, 
ime madzarskog kralja), Laus (ime brdasca, 
Banja Luka) = Lovus (14. v.). Ovamo Lui rn, 
indeklinabile (17. v., porodicno ime u Dalma- 
ciji iz doba Napoleonovog). Hipokoristici 
Luja pored Luja, Lujo, Laje (Dubrovnik). 
Puckom etimologijom dovedeno u vezu s 
ucenim nazivom aloe < gr. akor\ «c hebrejski 
aloth, mlet. Alvise > Aluviz m = '( s afere- 
zom) Liiviz, gen. -iza (18. v.), danas Alojz(ije), 
hrv.-kajk. deminutiv Lojzek m prema f Lojza. 
Lit: ARj i, 76. 6, 134. 203. 

lodrica f (16. v., Kurelac, hrv.-kajk., sje- 
verozapadni krajevi, Fuzine, slov.) — hidrica 
(ZK) »Pass, lagav«, deminutiv od ludra f 
(Lika) »putunja za vodu koja se nosi na ma- 
garcu«. Prema Strekelju od srlat. luter (Du 
Cange 4, 164) > trsc.-mlet. Lndro, istro-rom. 
loudro < tal. otre < lat. uter (sa srastenim 
clanom kao u lumbrela, v.) »Weinschlauch«. 
Semanticka paralela za »mijeh« (sto u tal. nije 
potvrdeno) bila bi njem. Butte. Mlet. Indro 
u znacenju »mijeh, mjesina« nalazi se u ludro 
(Palac kraj Rijeke). U dubrovackom latinitetu 
potvrdeno je ludrum pored udrum, utfes od 
15. v. 

Lit.: ARj 6, 134. 199. Pletersnik 1, 528. 
Strekelj, ASPh 12, 461. DAW 50, 36. Jirecek, 
Romanen 1, 90. REW 3 9102. 

-log, drugi elemenat u ucenim slozenicama 
za radne imenice naucnika iz raznih oblasti 
nauka: astrolog, ginekolog, geolog itd., odatle 
na -ia > -logia astrologija, ginekologija, turko- 
logija, geologija itd. Danas su postali sufiksi 
koji se dodaju grckim i latinskim rijecima za 



oznaku nauka: sociolog, sociologija, albanolo- 
gija, glotologija itd. Od gr. Xoyoc, »ratio, rijec«. 
Odatle poimenicen grcki pridjev na - ixoc, 
logika f (17. v.'I gr. \oyw.f\, pridjevi na 

-bn logician, na -hsk logicki, poimenicen m 
logik (17.) -- na -jar logicar (prema lat. iz- 
govoru gr. -o — (prema tal.) lodzik (Mikalja, 
Bella), lodzika (17. v., Mikalja, Bella, Stulic). 
Kao prvi elemenat slozenice u logotetb (stsrp., 
1378.) = logovet = logopetb (1369) = logofet 
(tako i tur. i rum. izgovor gr. Q- > t, f, v, p) 
»kandzilijer, sekretar, tajnik« < gr. ^oyoOETn:, 
drugi dio od -.-(Gnur; logogrifi evropski greci- 
zam, sadrzi u drugom dijelu YP' ( P°S »zagonet- 
ka«. Od grcke sintagme 6 xcov \6yusv ili tou 
Xoyou aptOuoc, > (matematicki termin) lo- 
garitam, gen. -tma (Sulek), pridjevi logaritam- 
ski, logaritmicki , logaritmaljka, logaritmovac, 
gen. -vca, logaritmovlje, logaritmovnik, sve Su- 
lekove izvedenice. Znacenje od Xoyoc, je ovdje 
»odnose. 

Lit.: ARj 6, 134. 135. 136. DEI 2262. 
2263. 2264. Vasmer, GL 91. 

loger m (Racisce, Brae) »vrsta brodice 
koja ima giz i randu«. Od tal. loger pored 
logre, lugara, logro od engi. lugger, hoi. logger, 
fr. lougre. 

Lit.: DEI 2264. 2880. 

logor m (18. v., Vuk, Lju'oisa, Crmnica) = 
(sa umetnutim ri) langor (Crmnica) »oko, ta- 
bor«. Denominal na -iti logoriti, -em (ZK, 
Vuk) = na -ovati logorovati, -ujem. Na -iste 
logoriste (takoder toponim). Od njem. Lager. 
Glede -er > -or upor. cukor (ZK) pored 
ciikar, gen. cukra (u hrvatskim gradovima). 

Lit.: ARj 6, 135. Miletic, SDZb 9, 391. 

logoska f (Backa, Vuk) = lugoska (Baranja) 
»cardaklija, odrina«. Od madz. lugas »odrina«, 
sa nasim sufiksom -bka. 

Lit.: ARj 6, 136. 

logov pored -ov m (18. v., Vuk, Vojvo- 
dina) »1° kojim se upravlja sa strane (upor. 
semanticku paralelu parip, v.), 2° (metafora, 
mlinski termin) u gatu u vodenici sprava za 
isticanje suvisne vode (Vojvodina)«. Pridjev 
na -ski logovskt (ani). U bug. logoj. Mozda 
ide ovamo pogrdna rijec longov (nije nazna- 
ceno znacenje). Rum. lagau »pokrajni am«. 
Od madz. partieipa logo »schwebend, han- 
gend«, logos »Beipferd« > polj. logosz. 

Lit.: ARj 6, 136. 151. Mladenov 277. 
Miklosic 172. SEW 1, 727. Bruckner 310. 



lojga . 



314 



lokoc 



lojga f (Brae) »konop na mrezi pri kojemu 
su pribivene olovnice« = lujga 1 (Bella, Stu- 
lic, Potomje) »konop za vezivanje vrsava, 
licina, fune di teglia«. Dalmato-romanski 
leksicki ostatak od lat. poimenicenog pridjeva 
i. r. longa > mlet. longa (Romagna) »striscia 
di cuoio« = tal. lunga; upor. slov. longa f 
»Kurbel an der Sagemuhle«; ng > jg nastalo 
denazalizacijom preko rig. Prilog delongo (tal. 
prijedlog de > di, Boka, Perast) = delongo 
(Budva, Prcanj, npr. qjde i vrati se delongo 
»idi i ne zaustavi se, nego se odmah vrati«) 
»brzo« (mlet. delongo, istro-rom. delqngo po- 
red dulqngo, tako i sjev.-tal.). 

Lit.: ARj 2, 336. 6, 137. 203. Skok, Term. 
162. Pletersmk 1, 531. REW* 5119. DEI 2285. 
he 16., § 26. 

lojka f (Makarska, Zore) »raorska riba 
ciupea aiosa«. 

Lit.: ARj 6, 138. 

lojstro n (Dubrovnik, j umetnuto kao u 
hajs < basso, v.) »1 ' so sto se nalazi na stak- 
lima od prozora kad je velika raorska oluja, 
2 juzni vjetar« — ostrija (docetak nejasan) 
»juzni vjetar« (Mikalja) = ostar, gen. -stra 
(Bozava), deloslar (de tal. prijedlog), polostar 
(slozenica pol- »polu«) = lostar, gen. -stra 
(Veli otok) = (sa -be > -ac) loslrac (Veli 
otok) = (sa tal. deminutivnim sufiksom -ino) 
lostrin (Bozava), augmentativ na -ina lostra- 
cina (Veli otok). Od tal. ostro < lat. auster, 
s aglutiniranim clanom i bez njega. 

Lit.: ARj 6, 928. 9, 333. Budmani, Rad 
65, 162. REW 3 807. DEI 2701. 

lojtra f, obicnije pi. f lojtre (ZK, hrv.- 
-kajk., ugarski Hrvati, slov., sa drugim vo- 
kalom polj.j ukr.) = lojtre (Lika) »1° ljestve, 
2° Wagenleiter«. Na -isce: lojtrisce (Prigorje) 
»jedna strana od lojtara«. Rum. /o//ra/»Wagen- 
leiter«. U torn je znacenju na istoku rasireniji 
oblik bez A ': lotre (Kosmet, protivno kanale, v., 
Lika) = lotra (18. v., Vuk, Vojvodina, 
Srbija, sjeverna Dalmacija). Od njem'. Letter, 
korusko-njem. loitr. Madz. lajtorja pored 
letra. 

Lit.: ARj 6, 138. 160. Elezovic 1, 370. 
Miklosie 173. SEW 1, 729. 

lokanda f (zapadni krajevi, Dubrovnik, 
Cavtat, Boka) = lokanda (Istra) »gostionica, 
krcma«. Poimenicen lat. gerundij z. r. lo- 
candus od locare, od locus: locanda (se. domus) 
»kuca pod najam«. Odatle poimenicen pridjev 



na -alis lokal m, lokalo n »mjesto, leglo« (Sto- 
janovic), pridjev na -bn > -an lokalan, glagol 
na - i^Eiy > -iz + -irati lokalizirati, -UsTram, 
apstraktum na -alio > -adja lokalizacija. 
Rijec locus u tehnickim slozenim izrazima 
kao prvi clan: lokomotiv m (1865), danas f 
(prema masina) lokomotiva, pridjev lokomo- 
livan (1853, 1865), lokomobil. 

Lit.: ARj 6, 138. 140. Budmani, Rad 65, 
165. REW* 5094. DEI 2257. 

lokati, lecem impf. (Vuk) (do-, iz-, na-, 
ob- se'), baltoslav., sveslav., praslav., -'I " 
(subjekt: pas) schliirfen, 2° (pejorativno, 
subjekt: ljudi) opijati se, 3° (subjekt voda. 
objekt put, s prefiksora raz-) isplakati (Lika)« 
prema pf. loknuti, -cm (Vuk) »jedanput zalo- 
kati«. Postverbal lok m »ono sto se dade svinji 
lokati», drugi elemenat slozenice krvolok, s pri- 
djevom na -bn krvolocan. Apstraktum na -Ho 
lokilo n »lokanje (Istra, sufiks kao u sefilo 
prema pilo):'. Sa madz. sufiksom -os lokos 
(ugarski Hrvati, Stulic) »tko loce«. U baltic- 
koj grupi ie. onomatopejski korijen *laq- ocu- 
vao je prvobitno znacenje »lizati«; lit. lakti 
(subjekti pas, macka), pridjev lakus »prozdr- 
1 j i v « = lot. lakt, laka » p iti (subjekt pas)« i u 
arm. lakem »lizem«, stcslav. lokati »lambere«. 
Od iste osnove pravi se i novija onomatopeja 
lok lok (Brae) »glas kojim se zove prase na 
korito«. Umetanjem suglasnika m pojacava 
se onomatopeja nalbkmati se — nalokmariti 
se »nalokati se«. 

Lit.: ARj 2, 609. 4, 222. 6, 139. 138. 7, 
422. 8, 403. Miklosie 173. SEW 1, 723. Holub- 
-Kopecny 209. Bruckner 311. WP 2, 380, 
Trautmarin 148. Schulze, /CZ 52, 105. GM 
240. 

lokma f (Vuk, Srijem, Kosmet) = lokva 
(Vuk) »komad varena ili pecena mesa«. Radne 
imenice na -as lokmas (Kosmet) »muftas« = 
na -dzija lokmadz'ija (Kosmet) »izjelica, muf- 
tas«. Balkanski turcizam (tur. lokma < ar. 
lukma »Bissen, Fetzen«) iz svakodnevne ter- 
minologije hrane: rum. loema, arb. (Gege) 
llokme — llomke, cine, locmae f »espece de 
boulettes de pate soufflees et sucrees«, ngr. 
Xoxuac, (= Xouxou|xdc, ?). 

Lit.: ARj 6, 139. 141. Elezovic 1, 369. 
Miklosie 173. SEW \, 729. Matzenauer, 
LE 9, 214. GM 233. Pascu 2, 704. Skaljic* 435. 

lokoc m (Hrvatsko primorje) = lukoc (Dal- 
macija) »(brodski termin) u ladvi ili copulu 
rebra koja podupiru dascane bokove, koji se 
zovu okane (v.) ili paramorte, kastnole«. Ovamo 



lokoc 



315 



lola 



ide lukoca f (Vrancic) » 1 ° lijevca — madz. 
Iocs = leuch (v.), 2° u ladi krivo drvo koje 
drzi dno i rebro«. Izvedenica je bez sumnje 
od luk. Sufiks -oc, -oca bit ce isti koji u saloca 
(v.), kalamoc (v.). Nije nas nego starodalmatski 
(romanski), lat. deminutivni -uceus. Upor. 
Arcuzo (Split) = hrv. Lucac. 

Lit.: ARj 6, 213. Skok, Term. 135 (slika). 
136. 

Lokrum m (otocic dubrovacki). Danasnji 
je oblik nastao iz Lbkruman, gen. Lokrumna 
(Marin Drzic). Taj se osjecao kao pridjev 
na -bn > -an. Zbog toga je odbacen, jer 
ne prilici otocnom toponimu. Ti tvore kte- 
tika samo s pomocu pridjeva -bsk (upor. 
hrvatski, bracki itd.). Hrvatski je maskulinum 
kao u cijeloj jadranskoj toponomastici, koliko 
je nasa. Izuzetak cine samo Solta, Korcula, 
koji su mletacke posudenice. Tal. je f Lacroma 
kao Brazza, Lesina, Curzola itd. Historijske 
su potvrde vrlo brojne zbog nekadasnjeg be- 
nediktinskog samostana na njemu (lacromo- 
nense monasterium) . Variraju ispustanjem la-: 
Croma, Crumpna koji se smatrao tal. clanom: 
1115. Lacromono, Acrumina 1200. Naglaseno 

potjece zacijelo iz u (upor. dubrovacki de- 
minutiv saloca od sala sa deminutivnim 
sufiksom -uceus). Bujna vegetacija otoka upu- 
cuje na postanje od acrumen »kiselo voce 
(narance, limuni)«. 

Lit.: ARj 5, 140. Skok, Slav. 246-247. 

lokuma f = Idkum m = lakum = (u 
Kosmetu) lokum = lukum (sve skraceno od 
slijedece slozenice) = rahatlokum »poslastice 
od secera i finog brasna«, deminutiv na -ic 
lokumic (Vuk) = lukumic (Banat, Srbija). Bal- 
kanski i evropski turcizam arapskog podrijetla 
(ar. slozenica, prvi dio rahat = raha »razbla- 
zivanje« i drugi dio halkum »nepce«, znacenje 
»ono sto blazi nepce«) iz terminologije jes- 
tvina: rum. lucuma = rahatlicum, bug. 
lokum, ngr. Aowcouudc,, njem. Rachatlukum. 
Ispustanje prvog elementa arabizma nalazi se 

1 u osmanlijskom lokum »Art siisse Pastete 
von starkem Mehl«. Prvi elemenat nalazi se 
kao samostalna rijec kao apstraktum na -luk 
rahatluk (Bosna) »mir« i u denominalu od 
rahatli: razrahatleisati se, -sem »raskomotiti 
se«. I to je balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla: bug. rahat. [Usp. i rahat]. 

Lit.: ARj 5, 892. 6, 140. 12, 949. Elezovic 
1, 369. Miklosie 173. SEW 1, 730. Mladenov 
278. 557. Lokotsch 1684. Matzenauer, LF 9, 
214. Skoljic 529. 



lokva f (Vuk), juznoslav., praslav. (loky), 
»Lache, Tiimpel, Pfutze«, danas po deklinaciji 
-a, u stcslav. po deklinaciji u (tako i lat. lacus, 
-us): loky, gen. lokwe, odatle -va (kao u 
crkva) i loki (Vrbnik). Izvedenice su od dvije 
osnove: od lokv- i lok-. Od lokv-: na -anj 
lokvanj, gen. -anja (Vuk, Ston) = na -aca 
lokvanjaca »nymphaea«. Deminutivi na -ica 
lokvica (Vuk), sa dvostrukim sufiksom lokvi- 
cica (Ston), na -ic lokvic (Bakar) »biljka«. 
Augmentativi na -ina ISkvina (17. v., takoder 
toponim), na -etina lokvetina (Vuk), na -urina 
lokvurina (Ston). Pridjevi na -ast lokvast (Bella, 
Voltidi), na -av lokvav (Stulic), na -en lokven, 
poimenicen na -ica lokvenica »voda iz lokve«. 
Od lok- pridjev lokov (Decanski hrisovulj), na 
-uza lokuza (Hercegovina, sufiks prema ka- 
Ijuza), na -anj lokanj, gen. -anja »mala lokva, 
Wassergrube«, sa deminutivima na -be loka- 
njac, gen. -njca, na -zk lokanjak, gen. -njka, 
na -ic lokanjic, -cac < bebe lokanjcac (Stulic). 
Unakrstenjem sa tal. lago nastade loganj, 
gen. -anja, s deminutivom logdnjac, gen. -nca 
(Stulic). Ovamo jos lokovttka f »biljka vibur- 
num, lopocika, ropocika, leprika«. Kako je 
lopocika izvedenica na -ika od lopoc = lokvanj, 
mora se uzeti da je lokovttka (18. St., Visovac) 
izvedenica od lokva. Kod lokunja postavlja 
se pitanje nije li iz lat. lacuna. Rumunji po- 
sudise deminutiv lacoviste = lokvic (kod 5a- 
kavaca, st = s je od unakrstenja sa rum. lac < 
lat. lacus). Od sjevernih slavina rijec posje- 
duju Cesi sa sufiksom -ac lokac »Pfiitze«. U 
znacenju »Lache« nije opcenita hrv.-srp. rijec 
jer joj pravi konkurenciju mlaka (v.) + mnaka 
(ZK). Po postanju je ie. Paralele su joj gr. 
XdxxoQ, lat. lacus, ags. lagu »jezero«, nvnjem. 
Ldche. Ie. korijen *laqu- znacio je »voda sa- 
kupljena u jednoj jami, jezero«. 

Lit.: ARj 6, 134. 140. 142. 138. 139. Miklosie 
173. SEW 1, 730. WP 2, 380. Trautmann 
149. Mladenov 278. Scheftelowitz, KZ 54, 
240. 56, 185. 58, 134 Hirt, PBB 23, 338. 
Matzenauer, LF 9, 199. GM 233. Boisacq 
552-553. 

lola m (Vuk, Srbija) »1° (podrugljivo, pejo- 
rativno) visok mrsav covjek, 2° lud, suludast, 
budala« = lolo m (Ston) »neuredan covjek«. 
Takoder slov. »nespretno zensko«, lolek »bu- 
dala«. Nalazi se jos u polj. Slov. i polj. doka- 
zuju da ne moze biti posudenica iz grckoga. 
Denominal na -ati lolati se, lolam (Vuk) 
»skitati se«, oljoljati se (Srijem) »opiti se«. Ono- 
matopeja reduplikativnog tipa, koja se jos 
nalazi u bug. lola, arb. lole = lulle = lylle 



lola 



316 



lomiti 



»budala«, ngr. XcoAoc, «budala«. Rasirena je i 
u romanskim i germanskim jezicima. 

Lit ■ ARj 6, 142. Mladenov 278. GAI 248. 
Miklosic 173. SEW 1, 730. 

lomiti, -Im impf. (Vuk) (do-, iz-, isprc-, 
izod-, na-, r.apre-, ob-, od-, po-, poispre-, 
pre-, raz-, s-, sa-, n-'), sveslav. i praslav., 
prema iteratlvu s prijevojem o-a lamati, la- 
mam, lali'.ljem (se) (16. v.), u hrv.-kaik. -lam- 
ljaii, -lamlji-cati (Jambresic, Beloslcnec), s pre- 
fiksima, »frangere, brechen". U prijevoju 
e — c: lijemati, lijemam (na- Lika), s prefiksima 
iz-, na-, i u istocnim narjecjima ekavski 11- 
mati. Izvedenice su od sve tri osnove: lorn-, 
lani-, km-, ali najvise ih ima od lorn-. Post- 
verbal lorn loin (Piva-Drobnjakj m » ! " 
lomljenje, 2 Waldrebe, clematis vitalba, 2 
Gebiisch, 3 (u stcslav. Ioirn) sumpfiger Ort 
(to znacenje ima arbanaski slavizam Horn;, 
4 (lorn, Kosmet) zgnjeceni grozdovi na dnu 
(takoder i arb. Honi)*. S prefiksima prijelom, 
prolom, slom -/Untergang« (takoder toponim), 
ulom, razioni. Postverbal se rasiruje sufiksom 
-bk: lomuk, gen. -lomka (Stulic), oblomak (Vol- 
tidi), o(d')lotr.ak, gen. -omka, ulomak, razlo- 
mak, gen. -mka (neologizam za Bruchzahl). 
Slozenica kostolom, kamenolom »petrarium > 
petrira = petrara (Dalmacija)«. Augmentativi 
na -aca lomaca »L breme granja, 2° suho 
granje, 3 ' Scheiterhaufen«, oloiraca (Vuk) »bre- 
me trnja ili granja«, na -ina lamina (Vuk, 
Boka), odatle deminutiv ISminica .(Boka) »ce- 
sta«, odlomcina. Pridjevi na -bn laman (18. v.), 
odredeno lomni (narodna pjesma) = lovni 
(Crna Gora), poimenicen na -iga lomnica = 
lonjica »stog sijena« (Istra, Hrvatsko primorje), 
= (sa mn > vri) lovnica (Vuk) »naviljak«. 
U slov. Ionica = lojnica »Heuschober«. Nije 
jasan semanticki razvitak. Mozda je koja 
druga rijec koja ne ide ovamo. Miklosic i 
Berneker postavljaju *lo bnica kao osnovni 
oblik. Vrlo cest toponim Lomnica (Hrvatsko 
zagorje, Turopolje i kod Ceha) = Lovnica 
(Bosna); oznacuje zacijelo mocvaran teren 
(upor. stcslav. Iomb »sumpfiger Ort«). U slo- 
zenicama vjeroloman, s apstraktumom vjero- 
lomstvo, brakoloman, brakolomstvo, s prefiksom 
slaman (~na planina, puf) (Piva-Drobnjak), 
prilog slonino. Pridjev na -iv = -Ijiv lomiv 
(Stulic) (nesa-*) = lomljiv; na -ovit lomovit. 
Apstraktum lomnja f, prosireno na -ava lom- 
Ijava (Vuk, narodna pjesma) < Homnjava, 
odatle na -ina lomljavina (18. v.) < Homnja- 
vina = (pejorativno) lomljatanja (Pavlinovic) 
= na -ez lomez. Na -ika lomika »biljka saxi- 



fraga«. Na -Hica tamilica (Vuk) »u kokosi 
kljucna kost«. Imperativna slozenica lomigora 
(Vuk) »imejarcaikoze«. Deminutivniiaugrnen- 
tativni glagoli: na -kati, -alati-, otati: lomkati 
(na- Lika), lomotat, -am impf. (Kosmet) 
»lomiti«, -ocem (Kosmet) (metafora) »govoriti 
kojesta«, lomBtina f (Kosmet) »krntija«, loma- 
rati, lamacem, lamatam. Iterativni oblik lam- 
nije dao nikakvih zasebnih izvedenica, osim 
pridjeva lamljiv kud Vitezovica i lamei m 
(16. v., Vetranie). Od prijevojnog korijena 
-km najvaznija je baltoslav., sveslav. i praslav. 
izvedenica lentes m (Buzet, Sovinjsko polje) 
»pluzno zeljezo, raonik, vomcr«. Ta pretpo- 
stavlja upotrebu korijena km- u lomljenju 
zemlje. I osnova i sufiks pokazuje u nasim 
narjecjima znacajne varijacije, a tako i u osta- 
lim slavinama. Odatle su deminutivi ' na 
-6c , > -ac, -6/r > -ak, -ic: lemesac, lemesak, 
lemesis (Stulic); -es zamjenjuje -isce (upor. 
toporiste') lemisce (hrv. -kajk., Belostenec), 
-csb: (ikavski) lemis (15. v.) = ijekavski) 
lemles = letnljes. Prijevoj km- prodro je 
takoder ovamo: Ij'emes, odakle na osnovu di- 
similacije palatala / - s > j - s jemes. Taj 
sufiks zamjenjuje u bug., rus. -ez. bug. le- 
mez — rus. omez, omeziki, -eh lem'eh = omeh, 
omesiki, u polj. -esz lemiesz, ces. lemech. Kako 
pokazuje litavska paralela lemesis »Pflugschar«, 
osnovni je sufiks -es- kao u tjeles- od tijelo, 
koji je u praslav. bio rasiren sa -io. Upor. i 
gr. vcoAeuec, »neumorno«. Rijec lemes kultur- 
na je rijec koju posudise Madzari kao lemes 
i lemez. Arbanasi posudise lemishte »gefallene 
Durrreiser« < lomaca. Glagol lomili dolazi u 
baltickoj grupi u dva vida: u redukcionom 
prijevoju na r i u visem stepenu na o: lit. 
limti »razlomiti« = lot. linu »unter schwerem 
Last zusammensinken«, stprus. limtwei 'lo- 
miti«, u redukcionom stepenu, koga nema u 
slavinama, prema lit. lamdyti » lomiti, frangere«, 
odatle lamantas »komad«, loma f »niedrige 
Stelle auf dem Acker« (upor. stcslav. Iomb 
»mocvarno tlo«) = lot. lama »Einsenkung auf 
dem Acker, Pftitze« (upor. predlat. lama, u 
Istri istro-rom. plural Leme > hrv. Limski 
kanal). Njemacke su paralele za lomiti lahm 
»hrom« i stvnjem. luomi »slab«. 

Lit: ARj 2, 604. 609. 4, 222. 223 278. 
587. 894. 5, 4. 6, 142. 144. 147. 64. 151. 170. 
7, 528. 422. 8, 385. 403. Mazuranic 608. 
Elezovic \, 236. 369. Vukovic, SDZb 10, 403. 
Miklosic 164. SEW 1, 700. 731. 736. Holub- 
-Kopecny 202. 209. si. Bruckner 294. 311, 
ZSPh 4, 216. KZ 43, 305. Vasmer, ZSPh 2, 
473. Trautmann 162. WP 2, 434. Mladenov 
272. 278. Iljinski, Sldvia 2, 264-266. Durnovo, 



lomiti 



317 



Longdbardac 



Sldvia 3, 266. 6, 223. Vaillant, Sldvia 9, 
496. Chodzko, BSLP 5, XVIII. Buzuk, 
Uc. zap. v. Odessy 2, 13. si. (cf. Ub 10, 336). 
Machek, LF 52, 109-111. Osten-Sacken, 
IF 33, 223. 224. Buga, RFV 67, 232. si. (cf. 
RSI 6, 270). RFV 71 (cf. Ub 3, 150). Jokl, 
Stud. 111. Fraenkel, Sldvia 14, 507. ZSPh 6, 
94. Lewy, PBB 32, 142-143. Matzenauer, 
LF 9, 200. Boisaeq 676. GM' 233. 243. 

lompar m (Danica, 1870) »1° nekakva riba, 
2° crnogorsko prezime«. Bit ce zacijelo zna- 
cenje krivo naznaceno, otprilike. U Lepe- 
tanama (Boka) lompar je »skoljka uz pontu« 
— lumpar (Stoliv) »skoljka« = (bez ni) lutar 
(Dobrota) = lutar, gen. -ara pored lupdr = 
lumpar »vrsta skoljke, prilipak, patella cceru- 
lea«. 

Lit.: ARj 6, 147. 226. Skok, Term. 56. 
ASPh 25, 436. 

Lompridic (13. v., prezime dubrovacko) — 
Lomprizic (13., z < di), od lat. imena gr. 
podrijetla Lampridius (gr. Xaunpoc, »svijetao«), 
potvrdenog u srednjovjekovnoj Dalmaciji. Hi- 
pokoristici: Lompre, gen. -eta (15. v.), Lum- 
pre = Lampro, prezime Lompric (13. v.) = 
Lampre, gen. -eta (14. i 15. v.). Deminutiv 
na -ica Lamprica 1422, s Lampruem 1420. 
Odatle poimenicen pridjev u sr. r. kao topo- 
nim Ldmprvo (Bogdasic, osamljen kamen i 
zemlja oko njega). 

Lit.: ARj 6, 147. Jirecek, Romanen 2, 41 — 

42 

lonac, gen. lonca m (Vuk) = lonac (ZK) = 
lonac, gen. -nca (Buzet, Sovinjsko polje) 
»1° grnac (u istocnim krajevima), 2° cripulja 
(Bosna, Travnik) = duvece (v.)«. Deminutivi 
na -be loncec (hrv. -kajk.), na -ic loncic (16. v.), 
na dvostruki deminutivni sufiks -icbk loncicek 
(hrv. -kajk.). Augmentativ na -ina lancina. 
Pridjevi na -bn loncan, poimenicen na -ica 
loncanica (Lika) »povrazaca«, na -en loncen (16. 
v.), poimenicen na -ica loncenica f (Krk, Du- 
basnica) »lonac u kojem se pravi sir«. Radna 
imenica na -ar loncar, gen. -ara m (takoder 
prezime) prema f na -ica loncarica, s pridjevima 
na -ov, -ev loncarov, -ev, odatle prezime Lon- 
carevic, na -ski loncarskt, apstrakta na -sivo 
loncarstvo i na -ija loncarija, na -nica loncar- 
nica. Na -ara loncara (Vuk) »vrsta kruske«. 
Slozenica loncbpera ssudopera«. Hipokoristik 
lona (Vuk) nije isto sto lona f »mala posuda 
za kavu (Vodice, Istra)«, sa deminutivom 
Ionica. Takav oblik postoji i u slov. u znacenju 
»bedeckter Kessel«. Taj dokazuje da je lonac 



deminutivna izvedenica odatle (slov. lonec), ali 
je izgubila deminutivne znacenje. Etimologija 
te juznoslavenske rijeci nije utvrdena. Izgleda 
da je to mlada juznoslavenska zamjena za 
praslav. grnac. Ne zna se da li je u prasrodstvu 
s gr. \r\v6c, »kopanja« = ags. lanu (Matzenauer) 
ili s gr. Xixoc, = lanx .»zdjela«. 

Lit.: ARj 6, 148. Pletersnik 1, 530. Ribaric, 
SDZb 9, 165. Miklosic 174. IEW 1, 732. 
Matzenauer, LF 9, 215. 

lonckneht m (15. i 16. v.) »njemacki vojnik, 
pjesak« = tal. lanzichenecco. Od njem. slozenice 
Landsknecht. Usp. lacmanin. 

Lil: ARj 6, 148. 

londza f (16. v., Dubrovnik) »karmenadel, 
potrbusina«. Od tal. Idnza »lombata di maiale« 
< stfr. longe de veau, rasireno po talijanskim 
narjecjima i u zapadnoromanskim jezicima, 
prema Battistiju od kelto-lat. nepotvrdenog 
Claudia ie. podrijetla, sto bi odgovaralo lat. 
lumbus, njem. Lende, stcslav. ledvije. 

Lit : ARj 6, 151. REW 1 5190. DEI 2268. 

Lone f (Dubrovnik), hipokoristik od Eleo- 
nora. 

Lit : ARj 6, 150. 

Longdbardac, gen. -area m (Sulek, akcenat 
Budmanijev) =- Longobardi m pi., etnik, ger- 
mansko pleme koje je zaposjelo sjevernu 
Italiju, preko Furlanije doslo u susjedstvo Slo- 
venaca (limes longobardicus, lingvisticka granica 
izmedu Slovenaca i Furlana), pridjev longo- 
bardski (16. v.), od iat. longobardus < germ. 
langobardus, prema Paulu Diakonu »duge 
brade«. Preko tal. Lombardo > Lbmbarad, 
gen. -arda m (18. v.), lombardski, ime zemlje 
Lombardija (17. v.), Lianbarad. gen. -arda 
(Dubrovnik), ime zemlje na nenagiaseni sufiks 
Lombardija (16. v.), na tal. sufiks -ese < lat. 
-ensis Lombardez, gen. -eza m prema f Lom- 
bardeskinja, pridjev lombardeski. Ovamo na 
tal. pridjevske sufikse -esco, -ino lumbardeska 
= lumbardino f (Lepetane) »vrsta masline 
koja daje vrlo malo ulja, krupnog zrna (sluzi 
za soljenje)«. Ovamo ide i internacionalni 
bankarski termin na njem. -teren > -irati 
lombardirati, -bardiram < fr. lombarder. Taj 
je glagol nastao odatle sto su se talijanski 
bankari (13. v.) u Francuskoj (Monpellier, 
Cahors) zvali Lombardi, jer su bili podrijet- 
lom odatle. 

Lit: ARj 6, 132. 144. 151. DEI 2265. 
2268. 



lono 



318 



lopata 



lono n (samo u bug. domaca pucka rijec, 
u hrv.-srp. samo u tekstovima pisanim crkve- 
nim ili mijesanim jezikom; od novijih je pi- 
saca upotrebljava Martie; ne postoji u slov.), 
sveslav. i praslav., »1° krilo, 2° (metafora) 
genitalia-*. Etimologija nije utvrdena. Mozda 
je prvobitni oblik *lopno . (Griinenthal) u 
prasrodstvu s engl. lap, njem. happen, ili 
ie. *loq-s-no »Einbiegung«, ir. fess»Hufte«. Upor. 
lakat (v.). 

Lit.: ARj 6, 151. Miklosie 173. SEW 1, 
732. Holub-Kopecny 212. Bruckner 312. WP 
1, 158. 430. Mladenov 279. Reichelt, KZ 46, 
349. Griinenthal, IzvORJAS 18, 4, 127-147 
(cf. JF 3, 204. JJb 3, 152). Boisacg 568. 

lopa f (Vrbnik, Topolo vac) »1 ° susa, supa, 
2° ovcja staja (Karlovac), 3" (Zagreb) 1394. 
lopa seu stado (> stacun »ducan«, ZK), 4° 
lojpa (Pregrada), pokriven ulaz u kucu, veza, 
trijem«. Deminutiv na -tea tbpica (Istra) »tri- 
jem, porticus« = slov. lopica, »kleine Laube, 
Hiittchen«. Ovamo mozda jos toponim na 
-aca Lopaca (dva zaselka, Rijeka, Hrvatsko 
primorje). U slov. postoje takoder varijante 
lovpa i lojpa pored lopa (Dolenjsko, Kranjska, 
Toimin, jugoistocna Stajerska) »Vorhaus, Lau- 
be, veza«. U Istri se govori jos varijanta 
lipa »trijem«. Samoglas t' mjesto o bio bi 
razumljiv samo onda ako je postao od prije- 
vojnog a kao u Limski kanal < tal. heme, lat. 
lama. Tada bi morali pomisljati na vezu s 
predrimskim lappa »spilja«, koje se nalazi na 
iberskom poluotoku i u juznoj Francuskoj. 
Ali se moze pomisljati i tu kao lopa / lojpa, 
da je samoglas i u rijeci lipa nastao kao u 
Olib < biz. Aloip < alluvium atrakcijom 
polusamoglasa j (upor. i ganiepa < canapia 
u Rovinju) od stvnjem. louppia > louba > 
nvnjem. Laube. Oblik lipa moze da pretpo- 
stavlja *loipa prema sjev.-tal. lobbia kao 
cavea > kajpa, ali lopa je zacijelo od stvnjem. 
louba kao coparnjica od zoubar, a lojpa poka- 
zuje atrakciju j u stvnjem. louppia kao i u 
gajba < cavea. Ako je tako, lopa, lojpa > lipa 
potjecu iz stvnjem. Preko tal. loggia = mlet- 
-furl. loza < germ, lauba > (o > u) luza f 
(15. v., Perast, Kotor, Muo, Dubrovnik, Kas- 
tav, pravni spomenici) »1° consilium, 2° to- 
ponim (Dubrovnik, Na Luzu Muo)« = loza f 
(15. v., Primorje, Rab, Miholjice) »1° trijem, 
2° kuca za posao ili zabavu (upor. nebeska 
loza, Marulic), 3° isto sto cergan (Dobrinj), 
pred crkvom natkriveno mjesto da se ljudi 
sklone kad je kisa, 4° (akcenat loza ili loza) 
trijem u kazalistu«. Slov. loza »Wagenremuse«. 



Upor. krcko-romanski lauza. Varijanta s umet- 
nutim u pred palatalnom afrikatom: londza 
f (Vuk, s epitetom cernerii londza, Srbija, Kos- 
met, Dubrovnik) »1° trijem, mjesto gdje 
sjede ljudi i razgovaraju, 2 3 sjednica, vijece, 
odgovor, 3° (bug.) sabor majstora esnafa, 4° 
(1451) Xovt'Qav, dubrovacka konsularna kuca, 
5° toponim (Bar)«. Kako se taj oblik nalazi 
u bug. i tur. (tur. lonca »Vereinigung ehrbarer 
Spiessbiirger«), moze se smatrati i kao balkan- 
ska rijec talijanskog podrijetla. Odatle deno- 
minal londzati, -dm impf, »vijecati«. Demi- 
nutiv na -iga Londiica (Slavonija, Pozega) je 
toponim. Tal. loggia (1311) je stari francu- 
zizam: fr. loge < kslat. laubia (624) < frnc. 
laubja, nvnjem. Laube. Postoje jos tal. oblici 
lobbia, lubbione sa semantickim varijacijama, 
koji dokazuju da je germ, laubja uslo u talijan- 
ski i preko Langobarda. Ti oblici nemaju 
veze sa hrv.-srp. Upor. jos u Reziji lazdt < 
furl. loza. 

Lit.: ARj 6, 97. 151. 152. 154. 179. Budmani, 
Rad 65. 163. Kusar, Rad 118, 20. Elezovic, 
JF 14, 197. Pletersnik 1, 531. Sturm, CSJK 
6, 74. Mazuranic 610. Novakovic, ASPh 9, 
691-693. (= GG 9). Miklosie 173. SEW 1, 
741. REW* 4936. Lokotsch 1239. Bartoli 
2, 200. Hubschmidt, RH 20, 255-257. 

lopata f (Vuk) = lopata (ZK), baltoslav., 
sveslav. i praslav. naziv poljoprivrednog alata, 
»1° asov, Schaufel, Spaten, 2° toponim«. Prid- 
jev na -ov lopatov (Istra). Deminutiv na -ica 
lopatica (16. v.) »1° paletta, 2° (dio tijela) 
Schulterblatt, scapula (i u svinje), 3° topo- 
nim* = lopatica (Vodice) »Schaufel«, na -cica 
lapacica (Cres) »Schulterblatt«, lopaticica, s 
pridjevom na -jast lopaticast. Na -as lopatas, 
gen. -asa (Vuk) »1° (pejorativno za katolika, 
kod pravoslavaca nazvani tako sto se krste 
cijelom rukom), 2° (Pokuplje) vodenica kojoj 
su na velikom kolu lopari«. Na -ara lopatara 
»zenska kapa«. Denominal na -ati lopatati, -dm 
(Srbija?) »1° lopatom prevrtati u vrsaju se- 
nicu ili drugo sto poslije skinute slame da 
se bolje ugruska, 2° (metafora, Dalmacija, 
Vuk, subjekt krupan snijeg) kad pada u velikim 
pahuljicama«. Sufiks -ata dolazi i u varijanti 
-ita: lopta (Vuk, Vojvodina, danas opce- 
nito) = lafta (Palmotic) = lovta (Ljubisa) 
»Bali«. Ta rijec ima svoju leksikologijsku po- 
rodicu: deminutiv na -ica loptica, augmenta- 
tiv na -ina loptina, denominai na -ati loptati 
se, -am (Hrvatska, iz- Lika) = na -iti loptiti 
se (Stulic), s radnom imenicom na -lac lopta- 
lac. U hrv.-kajk. lapta je posudenica iz madzar. 



lopata 



319 



los 



skoga. Zamjenjuje se sa -ar: lopdr m (16. v.) 
»Beckschaufel, Schieber« = lopdr (Kosmet) »dio 
u ralu, plugu«, sa deminutivima na -be lopa- 
eac, gen. -area (Vuk, Osijek), na -ica lopdrica 
(Vuk) = loparica (ZK) »Beckschaufel«, na -id 
loparic, augmentativ na -ina loparina »biljka«. 
Na -as loparas, gen. -asa »lopatas«. Rijec 
lopata je kulturna rijec. Posudise je Madzari 
labia = lapta, koja je opet dosla u hrv.-srp. 
kao labta, Rumunji lopata »1° Schaufel, -2° 
slicno znacenje kao hirlet, sapa, tirndcop, 3° 
veslo«, sa deminutivima lopatea = -fica i 
glagolom a lopata »veslati« i radnom imenicom 
lopatar »veslac«, Cincari lupata i Arbanasi 
lopate. U baltickim usporednicama varira su- 
fiks: lit. lopeta »lopata«, lot. lapsta »1° Schaufel, 
Spaten, 2° breites Ruder, 3° Schulterblatt«. 
Ie. je korijen *lep- j *lop- / -1-ap-, znaci plos- 
nate predmete. Osnovna rijec bez sufiksa 
lapq u znacenju »palac, ruka« nije se ocuvala 
u hrv.-srp. nego u slov., polj. i rus. V. lopuh. 

Lit.: ARj 5, 859. 902. 6, 134. 152. 155. 
Miklosie 174. SEW 1, 733. Holub-Kopecny 
210. Bruckner 312. KZ 45, 48. Mladenov 279. 
Trautmann 149. WP 2, 428. Tiktin 922. 
GM 248. Buga, RFV 66, 234-255 (cf. RSI 
5, 251). Holthausen, PBB 66, 266. 

lopov m (Vuk, Srbija, Hrvatska) = lumpov 
(unakrstenje sa lump) »(pogrdna rijec) lupez, 
kradljivac, tat, rsuzin, nitkov, horjatin«. Prid- 
jev na -ski lopovski, poimenicen na -ina (sufiks 
za apstrakta) lopovstina. Nalazi se jos u slo- 
venskom i slovackom. Sa zamjenom madz. su- 
fiksa -ov < -o na -uza: lopusa /(Srbija, Banja 
Luka) »(psovka za) zensko celjade«. Od madz. 
participa prezenta aktiva na -6 < (u 13. v.) 
ou < -o + ugrofinski formant b, od glagola 
ugrofinskog podrijetla lopni »krasti«, lopo 
»koji krade > kradljivac«. Glede sufiksa upor. 
sdbdv > sabol, gen. sahova (v.). 

Lit.: ARj 6, 155. 156. 217. Miklosie 174. 
SEW 1, 733. Simdnyi 322. 

Lopud m (Vuk, 15. v.), otok koji se tal. 
zove Isola di Mezzo, jer se nalazi u sredini 
izmedu Sipana i Kolocepa (= Kaiamata, v.), 
a dubrovacko-rom. Lafota (1348). Taj naziv 
nije preuzet u tal. mozda zbog opscenog 
znacenja. U historijskim spomenicima pise se 
Dalcfodi, Dalafola, Delafota. Etnik na -janin 
Lopudanin (16. v.) prema f Lopucka (c < d 
od maskulinuma) > Lbpujka. Lopud < Lafota 
stoji zacijelo u vezi sa Plinijevim Elaphites 
za cijeli otocki skup, skraceno mozda mjesto 
Elaphitides, pi. na gr. sufiks - \.a, gen. -t,Soc, 
c,~ gen. -i5oc„ od 5^ a( P°? »jelen«. 



Lafota je nastalo mozda haplologijom od ak. 
tAoxpojiooa »jelenova noga«. 

Lit.: ARj 6, 155. Skok, Slav. 239—242. 

los 1 m (genitiv nije oznacen, Vranjski okrug,, 
Cuh u Mrkoj poljani) = los, gen. lasta, pi. 
lostovi (Kosmet) »1° tucak, cuskija, poluga, 
gleto kao alati pri izradi gvozda i cumura, 
2° stupac (Kosmet)«. Balkanska rijec slaven- 
skog podrijetla iz oblasti alata: bug. lost 
»veetis«, arb. los »Stiick Holz, grosser Holzriegel, 
Prugel, Kaule«, ngr. Aootoc,: »levier, barre,, 
topuz«. Mladenov uzimlje ispravno da je no- 
vogrcki iz bugarskoga; oblik los bez / u nomi- 
.nativu je u starosrpskom pravilno. Odatle je 
arbanaski oblik. Rijec lost je u prasrodstvu s 
njem. Latte, v. letva. Ie. je korijen *lat- / 
*(s)lat-. 

Lit.: ARj 6, 157. Elezovic 1, 370. 2, 526. 
GM 249. Mladenov 279. 

los 2 m (Sulek, iz ruskoga uveo u nasu priro- 
dopismi literaturu) »sjeverni jelen koji ne 
zivi kod nas« prema f na -ica lasica (Sulek) = 
/oi»isto«. Slog lo- nastao je po zakonu likvidne 
metateze iz praslav. *olSi. Prema Briickneru 
isti je korijen koji u jelen (v.) i u lane (v.). 
U sjevernim slavinama dolazi u onomastici i 
toponomastici. U lit. elm's «los«, elne »lane«, 
njem. Elch, Elentier, engl. elk, gr. akni\, lat. 
alces. 

Lit.: ARj 6, 157. 158. Miklosie 174. Holub- 
-Kopecny 210. Bruckner 312. 

losos m < rus. losos »riba salmo«. Ne zivi 
u mediteranskom bazenu. Nalazi se samo u 
sjevernim slavinama: ces., polj., ukr., ve- 
liko-rus., u baltickim jezicima lit. lasisa, lot. 
lasis, njem. Lacks, toh. laks »riba« < ie. *laks. 

Lit.: ARj 6, 157. Miklosie 174. SEW 1, 
734. Holub-Kopecny 210. Bruckner 312. 
Vasmer. 2, 61. 

los, juznoslav. pridjev (bug., slov., na hrv.- 
-srp. teritoriju nije opcenit), praslav., »1° ne- 
sretan, 2° rdav, 3° slab«, s prefiksima nalos 
(Vuk) »rdava zdravlja«, polos »prilicno los«, 
4° los ('—e meso ZK, opozicija tusto) mrsavo, 
koje nije cvrsto i lako se rastavlja, bez kosti = 
krto (ZU)«. Poimenicen u sr. r. lose n (Kos- 
met, Gojbulja) »crni prist«. Na -atinja loso- 
tlnja f (Kosmet). U slov. rasiren na -5« losen 
»rdav«, u Stulica na -av losav. Denominal 
alesati »eine schlechte Aussicht bekommen«, 
postverbal odatle o/osm (Srijem, Backa) »talog, 
nanos, snos, okrsanj«, inhoativ loSiti, -im (18. v., 



ISs 



320 



lov 



jedna potvrda) »postati los«, polositi se »erkran- 
ken«. Sa h mjesto s kao u ukr. lohnuty, »lechzen, 
verschmachten, sich sehnen« pridjev na -av 
lohav (16. v., Gradic), kod Vuka Ijohav (Du- 
brovnik, sa nejasnom promjenom / > /j) »slab«, 
prilog Ijohavo, apstraktum na -osi Ijohavost f, 
sa denominalima Ijohaviti, -im (Stulic). Kod 
Stulica jos deminutiv lohavljahan = Ijohav- 
Ijasan i apstraktum lohavstvo, lohotan (od 
-apstraktuma Pohota} »gnusan, necist«, loho- 
tina f (16. v.) »gnus, gnusoba« = lohotnost, 
loholiti »gnusiti, okaljati«, (sa stezanjem oho > 
o) latinja (Vuk) »lijenost, necistoca«, ako nije 
od lotar prema akcentu. Mjesto * i h dolazi 
sa -ek- u rasirenju na -av loikav »uvehnuo, 
ucmao«. Od hipokoristickih tvorbi laca f 
(Vuk, Vojvodina) »lijeno i necisto zensko 
celjade« (i kao u Mico; moguca je i veza 
sa lotar, v.). Izmedu ie. samo germanski je- 
zici pruzaju dobre usporednice: got. lasiws 
»slab«. Zbog toga ne treba misliti sa Hirtom 
da je posudenica odatle, nego samo da je 
germansko - slavenska leksicka usporednica. 
Uporeduje se i sa toh. lydsk. Ie. je korijen 
*le(f)-, u prijevoju a i rasirenju s pomocu 
formanta. s. U slavinama las- je prosireno 
sufiksom -zo. Oblici sa h su bez toga prosirenja 
{s poslije velarnog samoglasnika > K). 

Lit.: ARj 6, 134. 157. 159. 136. 160. 264. 
7, 422. Elezovic 1, 370. Miklosic 174. SEW 
1, 734. WP 2, 439. Holthausen, IF 39, 68. 
Uhlenbeck, PBB 30, 298. Boisaccf 574-575. 
Hirt, PBB 23, 335. 

losar m (Topolovac) »bubuljice od koprive, 
bube, komara, vrucine, u hrpi vise njih«. 

Lit.: ARj 6, 159. 

18t m (18. v., Vuk) »mjera za tezinu, ide 
ih 30—32 u funtu« = lot (ZK), samo u poja- 
canju negacije: ni lota se ni popravi. Od njem. 
Lot, postverbal od lothen, koji posudise kaj- 
kavci: latati -am impf, (s-, za-} (Belostenec, 
Stulic, Voltidi). Glagol se nalazi jos u slov., 
polj., brus. i u gornjo-luzickom. 

Lit.: ARj 6, 159. 160. SEW 1, 743. 

lotar, ilbtta (16. v., zapadni pisci, Korcula) 
= later (Lumbarda), pridjev, »1° lijen, poime- 
nicen u m. i z. r., 2° lupez, bludnik, kurvar, 
pijanica, nevaljanac, Ijenivac, 3° psovka«, lotra 
f »rasipnica (cakavci)«. Nalazi se u svim slavi- 
nama, osim u bug. i rus. Nije praslavenska 
rijec. Rumunji posudise lotru, Madzari lator 
»Schelm, Gauner«, Litavci latras. Pridjev je 
prosiren na -ast lotrasi (Stulic), na -av latrav 



i na -en lotfen (16. v.). Poimenicenja s po- 
mocu sufiksa: na -ica lotrica, s augmentati- 
vom lotricir.a m, f (Ston), na -dk Iblrak m 
(Dubrovnik) prema f lotraeica (Stulic). Aug- 
mentativ na -ina latrina = latrina (Korcula). 
Apstrakta na -ija lotrija (16. v.), na -ina 
latrina, na -stvo lotarstvo (15. i 16. v.) = 
lotrojstvo (16. v., Dubrovnik, analogija prema 
razbojstvo), lotrost i na -ilo lotrilo n, odatle 
lotriliste n (Stulic). Slozen pridjev od sintagme 
lotrocudan. Denominai na -iti latriti se, -im, 
na -ovati lotrovati, zlatrinciti se (Vodice). 
Od stvnjem. lotar »leer, eitek, nvnjem. Latter 
= Lotterbube, u prijevoju liederlich. Nije lat. 
latro. 

Lit.: ARj 6, 159. Ribaric, SDZb 9, 205. 
Kusar, NVj 3, 338. Miklosic 174. SEW 1, 
735. Holub-Kopecny 210. Popivici, Sldvia I, 23. 

lotka f (Istra) '»biljka asphodelus ramosus 
L.«. 
Lit.: ARj 6, 160. 

lov, gen. lova m (Vuk), sveslav i praslav., 
»T Jagd, 2° divljac«, faktitiv na -iti loviti, 
-Im impf, (na-, po-, u-} »1° jagen, 2° fischen«, 
takoder je sveslav. i praslav. Pridjevi na -bn 
lovdn, f lovna (i u drugim slavinama), poime- 
nicen na -Tk lovnih, gen. -ika (16. v.) »Jager«, 
na -ica lovnica (16. v.) »Flinte«, lovnica (Vo- 
dice) »hrpa sijena na livadi poslije kosnje kad 
sijeno nije gusto i zajedno nabacano (znacenje 
je u vezi sa sintagmom loviti seno)«. Slov. 
lovnica »eine Art Fischernetz« ima razumlji- 
vije znacenje. Pridjevi na -ji lovcji (takoder 
stcslav., ces. i rus.), na -ski lovski (18. v.). 
Deminutiv na -3k: Ibvak, gen. -vka (narodna 
pjesma, objekt uz glagole deliti, otimati). 
Radne imenice na -be lovac, gen. -lovca m 
prema f lavica (17. v., Vuk), s pridjevima 
na -j Loved (bug. toponim, odatle bosansko 
muslimansko prezime Lovcalic), na -ski lovacki 
(Vuk, 17. v.) = na -jar lovcar, gen. -ara rn 
(17. v., Barakovic) prema lovcarica (18. v.), 
s pridjevom na -ski lovcarskl. Apstraktum na 
-ina lovcina (14. v.) »pomaganje kod lova«. 
Na -dzija: lovdzija (Vuk, Kosmet, bug.). 
Na -telj laviteli (Stulic) prema stcslav. i rus. 
pridjevu loviteljbnz, moze biti stara izvedenica. 
Apstrakta: na -ina.lovina (15. v.), na -nja 
lovnja, na -itva Ibvitva (stcslav. i rus. u teksto- 
vima pisanim crkvenim jezikom, s pridjevom) 
= na -stvo lovstvo »Jagdwesen« (neologizam). 
Na -anca lovarica »lovna puska«. Na -iste 
loviste (Vuk) = Lojisce (dalmatinski toponim). 
Na -ka lovka (Vuk, Srijem) »T lovica, 2° 



lov 



321 



loza 



sprava«. Rumunji posudise praslav. lovacki 
termin i dadose mu zasebno znacenje, i to 
na osnovu rezultata od imperfektiva : a lovi 
»udariti, raniti«, odatle apstraktum na lat. -itura 
loviturd »udarac«. Prvobitno ie. ratnicko zna- 
cenje korijena *lau- »zaplijeniti, dobiti kao 
plijen« ocuvano je u lat. hierum »dobitak« > 
rum. lucru »rabota«, a lucra »raditi«, lucrator 
»radnik« < ie. *lu - tlom, sanskr. lot(r)am = 
gr. Xr|ir| »plijen« specijalizirano je u vrijeme 
prije razvitka slavenske poljoprivrede u pra- 
slavenskom najprije na »1° lov sumske div- 
ljaci«, onda »2° lov riba«. Njem. s formantom 
u Lohn. Nema baltoslavenskog semantickog 
jedinstva u ovom ie. korijenu. Prema Bugi 
ide ovamo lit. lavyti »uvjezbati, naviknuti«, 
pralavinti »uciti«, s pridjevom laviis »okretan, 
brz«. Balticki jezici prijedose s konkretuma 
na apstraktum, na psiholosko polje. 

Lit.: ARj 6, 162. 168. Elezovic 1, 367. 
Ribaric, SDZb 9, 165. Pletersnik 1, 534. Mi- 
klosic 174. SEW 1, 735. Holub-Kopecny 211. 
Bruckner 313. WP 2, 379. Trautmann 153. 
Mladenov 277. Petersson, ASPh 34, 384. Sflt- 
terlin, IF 25, 11. Lewy, IF 2, 446. Boisacq* 70. 

lova f (Mljet) »dio krila mreze koja se zove 
sabaka ili trakta«. 

Lit.: Macan, ZbNZ 29, 209. 

lovas m (16. v., hrv.-kajk.) »konjuh, ko- 
njusar«. Slozenica: lovasmester (16. v., sjevero- 
zapadni krajevi). Od madz. lovdsz. 

Lit.: ARj 6, 166. 

Loveen m (1707., Vuk), crnogorska planina 
(oronim) i ime kraja (horonim; ovamo ide 
mnogo sela kao Majstori, Koritnik, Cavori, 
Bostur, Njegusi itd., ukratko sav teritorij iz- 
medu Kotora, Budve i Cetinja, koji se nasla- 
nja na Boku, u koju ide i Budva), 1485. planina 
Lovbtbenb, Lovckien (grafija Marina Boljice, 
Kotoranina). Brda u ovoj planini nose posebna 
imena: GoKS brdo u Lovcenu, Kolbvir < 
caballariu drugo brdo u Lovcenu, Crkvine ~ 
lezerski vrh u Lovcenu. Pridjev na -bsk lov- 
censki. Deminutiv na -be > -ac Lovcenac, 
gen. -nca. Suglasnik 6 je nastao od tj < kj. 
Prema tome pretpostavlja dvoglas ie < e\ 
Lovkien > Lovtien < dalm.-rom. deminutiv 
na -cellus (varijanta -tellus u lactellus) Lau- 
cellae, potvrdeno 1171. laucelle (splitski to- 
ponim od dalm.-rom. lau »kamen, pietra«; ovo 
potvrdeno kod cara Konstantina polovinom 
10. v.; pored lau postoji i dalm.-rom. varijanta 
lava, u pluralu Lave f pi., Dubrovacka rijeka, 



Lavi m pi. »danasnje ime strmih hridi na 
kojima je sagraden Dubrovnik; Palmotic, 
Kavanjin)«. Upor. u juznoj Francuskoj 1277. 
Launcello > danas Lincei, Linceu, La'inceu 
(Basses-Alpes). Docetno -n od Loveen potjece 
od disimilacije tipa / - I > I - n (upor. 
lanciin, v.). Ovamo idu i internacionalne 
rijeci lava f »ono sto vulkan izbacuje«, lavina 
f »usov« < tal. lava, lavina. Dosada se tumacilo 
iz lat. apstraktuma labes f, od lobi. S obzirom 
na predhelensko kaac,, kac, »kamen« i na to- 
ponim Lavinium, eponim Aauva, lat. (sab.) 
Laverna, te prov. (allavanca, fr. avalanche, 
vjerojatno je da je Laucellae pred-ie. rijec. 

Lit.: ARj 3, 284. 5, 214. 927. 928. 6, 166. 
Rostaing 194. Skok, SupK 290. 71. JF 6, 
80., bilj 6. Alessio, Onomastica 2, 189. Ribezzo, 
Onomastica 2, 46. REW 4806. DEI 2185 

2187. 

lovra f (Vuk, Otok, Vinkovci) »kosacka uzi- 
na, predvecerak (ZK)«. Denominai na -ati 
lamati, -dm. Prema BI od madz. /orani (fo- 
netski nejasno). 

Lit.: ARj 6, 172. ZbNZ 2, 306. 

loza f (Vuk, Kosmet, ZK, Z), sveslav. i pra- 
slav. poljoprivredni termin, »1° grana, izdanak, 
2' trs, 3° suma, 4° japija, 5° (metafora) pleme, 
porodica, 6° toponim«. Pridjevi na -bn lozan 
(stcslav., rus., toponim), poimenicen na -be > 
-ac loznac, gen. -aca (17. v.) »grasak«, na -jal 
losnjac, gen. -aca (srednja Dalmacija, Pavli- 
novic) »biz (v.)« = na -jak loznjak (15. v., 
rukopis) »piselli«, na -iqa Ibznica »1 ° divlja 
loza, 2° toponim«, na -ika laznika (Cres) 
»vinova loza crna grozda«, ovamo i lozinka 
(Kosmet, metateza zni > zin) »prut od loze«, 
na -Ik laznik (Martie) »vinograd«, na -ji 
lozji, na -ov lazov (16. v., toponim), poime- 
nicen na -be > -ac lozovac, gen. -ovca »tanka 
grana«, na -ala lozovaca »lozova rakija«, na 
-ina Ibzovina »1° Usee, 2° vino« = lozovma 
(Istra) »3° divlja loza, 4° toponim«. Slozen 
pridjev na -bn od sintagme lozbrodan, lozb- 
plodan »vitifere. Deminutiv na -ica lozica 
(15. v., toponim). Na -Tk lazi'k, gen. -ika 
»vinograd«. Kol. na -je lozje (Vuk, Milna, 
Brae, stcslav., rus.) = lozde (Dubrovnik i 
okolica, Palmotic) = lozje (Smokvica, Kor- 
cula) = (metateza) lojze (Srbija, Kosmet) 
»vinograd«, odatle na -iste lojziste n (Kosmet) 
»mjesto gdje su bili vinogradi«, Loziste (topo- 
nim). Odatle na -ina loziscina (Brae) »zapusten 
vinograd«. Na tal. -one > -un loz&n,. gen. 
-una (Istra) »divlja loza«, odatle na -ika lozu- 



21 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



loza 



322 



lub 



nika (Krk, Istra). Denominal na -iti lozit se, 
-i (Kosmet) »obiljeziti saru prije nego sto se 
pocne plesti« (veziljski termin). Rumunji po- 
sudise loaza »Weinrebe«, Arbanasi lloznice 
»Zweig«. Suglasnik z potjece iz ie. palatala g, 
kako se vidi iz jedine ie. usporednice gr. 0X6- 
yivov, xaxdXoYOV »mediteransko drvo mrca < 
lat. myrtea, myrtus«. U baltickoj grupi grupa 
zd pored z zamjenjuje praslav. z: lit. lazda = 
laza (u narjecjima) »batina, lijeska« = lot. 
lazda = lagzda »isto« = stprus. laxde »isto«. 
Cini se da su se u baltickom unakrstile dvije 
razlicite rijeci: loza + lijeska. Upor. ipak i 
u slavinama zd pored z u brz i brzdica (v.). 
Machek uporeduje loza u znacenju »trs, iz- 
danak« sa lit. lasa »Vogelfutter« od lesti »pi- 
cken«. Non liquet. Arb. laithi »lijeska« bilo 
bi u prasrodstvu sa loza. Ostir postavlja ala- 
rodsku etimologiju. 

Lit.: ARj 6, 138. 174. 177. 179. Miklosic 
174. SEW V 736. Bruckner 313. ZSP/z 4, 
216. Mladenov 278. WP 2, 387. Raic, ASPh 1, 
620. Strekelj, ASPh 27, 54. Tiktin 919. Machek, 
Rech. (cf. IF 54, 281). .Lewy, KZ 40, 422. 
Pedersen, IF 26, 295. Uhlenbeck, KZ 40, 
552-561. Joki, Unt. 205. Scheftelowitz, 
KZ 54, 247. 56, 165. 176-177. 179-180. 
Iljinski, RSI 6, 226. Ostir (cf. Meillet, BSLP 
26. IJb 11, 221). Joki, Stud. (Sitzb. 168) 
111. 112 (cf. RSI 5, 323). Agrell, LUA n. f., 
avd. 1, sv. 14 (cf. IJb 8, 203). Boisacq" 203. 

lozinka f (Vuk) »parola«. Odatle rum. lo- 
zincd »isto«. Od njem. Losungswort), apstraktna 
izvedenica od Los na -ung. Taj je afiks reflek- 
tiran i ovdje na -inka kao u falinka pored 
falinga, furinga, slov. rajtnga. 

Lit.: ARj 6, 177. Tiktin 924. 

lub m (Vuk) = lilb (Vodice, Istra), sveslav. 
i praslav., »1° kora od drveta, 2° liko, Bast, 
3° obruc oko sita, obod«, luba f (Istra, Rijeka, 
ZK) »1° izraslina na lieu, 2° otok na vratu 
zlijezde u djece«, [v. i pod luba]. Pridjevi 
na -j,n i -en kao toponimi: Lubna, Lubin 
Do, Lubbni Brod, ali postoje poimenicenja 
odatle na -tea lubnica (Srbija), na -jaca lub- 
njaca »1° Basthiitte, kuca pokrivena lubom, 
2° toponim«, lubenica (17. v., Vuk) = lube- 
nica (Kosmet) »1° karpuz, Wassermelone, 
2° toponim (Cres)«, sa leksikologijskom po- 
rodicom pridjev na -5« > -an lubenican, po- 
imenicen na -jak lubenienjak »biljka«, na -jar 
lubenicdr (17. v.) »covjek koji gaji i prodaje 
lubenice«, f na -ka lubenicarka »crljenkasta 
kruska«, deminutiv na -ica lubenicica, na -ie 
lubence (Nis, Kosmet). Rijec lubenica je kul- 



turna rijec koju posudise Rumunji: lubenifd 
pored lebenitd (upor. bug. lebenica) i Arbanasi 
lubenice. Od lub brojne su augmentativne iz- 
vedenice: na -ina lubina »1° testa, Schadel, 
2° kostur, ljudski i zivotinjski, 3° cijela ovca 
ili koza zaklana, ociscena, soljena i raspolu- 
cena bez glave, kad se osusi (Kosmet)« = 
na -anja lubanja (18. v., zapadni krajevi, 
Pavlinovic) = (unakrstenjem sa glava) glu- 
banja = lobanja (istocni ekavci, rusizam), 
na -ara lubara (Uzice) »lubnjaca«, na -ura 
liibura (Vuk) = lubUra (Kosmet) »1° sud na- 
cinjen od lube, kotarica od kore od drveta 
zajagode, kupine, maline, kozul (ZK), krbulja, 
2 J lubanja (Ston)«, sa deminutivom luburica 
(Kosmet) i augmentativom na -ina luburina. 
Odatle prezime Luburic. Na -etina: lubetina 
m (Krajina) »covjek velike glave«. Na -Mina 
lubutina (Stulic) »lub«. Deminutiv je samo na 
-be > -de lubac, gen. -pea (Brae) »tanak a 
sirok obruc kao kalup za sir«. Ovamo ide i 
nas pomorski termin ruskog podrijetla pa- 
luba »Verdeck«. Stara je varijanta sa p mjesto 
b: liip m (16. v., Istra) »1° lub (Istra), 2° 
lubanja, lubina«, sa leksikologijskom porodi- 
com: na -ar: lupar (Vuk, Dubrovnik, Pri- 
morje juzno) »skoljka koja se lijepi o mrkijente, 
priljepak, patella vulgaris«, upor. izraz brat 
ili lupit lupare (Zore) »odljepljivati od stijene«, 
deminutiv na -ie tuple (Istra) »putamen«, na 
-ija Hipija (Vuk, Dubrovnik) — liipija (18. v.) 
»1° lubanja, lubina, 2° breskva u kojoj se ne 
prianja meso uz kosticu«, na -ina lupina (slov., 
ces., polj.) = luplnja (17. v., hrv.-kajk., ZK) 
»kora, siliqua«, denominal na -iti lupiti, lu- 
pim = lupiti (ZK) »Ijustiti, guliti«. U drugim 
slavinama postoji jos prijevoj stcslav. hbb > 
rus. lob, odatle o u lobanja = lubanja, bug. 
lobenica i lebenica, slov. leb, lebanja, ces. leb, gen. 
stces. Ibi. Vokal u je nastao iz ie. dvoglasa, upor. 
arb. labe »kora, pluto«, stvnjem. louba, nvnjem. 
Laube. Tu rijec posudise Slovenci i kajkavci 
Hrvati: lopa, lopica, slov. lopa. Odatle i fran- 
cuzizam loza i glagol delozirati, -laziram < 
laubja. Balticke rijeci: lit. luba »daska«, lubas 
»Baumrinde«, lot. luobs »Schale« su mozda 
posudenice iz slav., ali glagoli lit. luobties 
»sich schalen« = lot. luobit govore i za pra- 
srodstvo. ie. je korijen *leub(hl) - »Ijustiti, ski- 
dati koru«, u prijevoju *loubh- j *laubh-. 

Lit.: ARj 6, 182. 151. 154. 184. 132. 134. 
219. 226. Ribaric, SDZb 9, 165. Elezovic 1, 
370. Tomanovic, JF 17, 204. Miklosic 175. 
SEW 1, 741. Holub-Kopecny 200. 210. 212. 
Bruckner 313. Trautmann 150. WP 2, 418. 
Mladenov 279. 271. Scheftelowitz, KZ 54, 



lub 



323 



luc 



244. Schulze, UJb 7, 172. Fraenkel, IF 50, 7. 
•Matzenaucr, LF 7, 216. GM 249. Buga, KZ 
$2, 272. RFV 71 (cf. IJb 3, 150). Uhlenbeck, 
PBB 30, 299. Boisacf 588-589. 591-592. 

luba (Istra, ZK, slov.) »1 ° tuber maius 
pueris in colo nasci solens, 2° izraslina na 
vratu odraslih«. Metatezom b - I > I - b 
nastalo od bula (hrv. i slov.) »Beule, Pustel«, 
sa ex > tal. s-, kojim se pojacava znacenje, 
zbula (istarsko-cakavsko) »bulbus«. Od tal. 
bolla »ringonfiamento della pelle« < lat. bidla. 
[Usp. i pod lub]. 

Lit.: ARj 6, 182. Strekelj, DAW 50, 37. 76. 

lubin, gen. -ina m (18. v., Split, Brae, 
Senj) »smudut, brancin« = luben (istocna 
Istra) = luben (Malinska) »branzino, najfinija 
riba labrax lupus«. Upor. kat. Hobina = u 
Italiji lupo di mare »razlicite vrste morskih 
riba: phycis mediterraneus (Sicilija i Kalabrija), 
gadus (Mleci), merlucius vulgaris (Pula), blen- 
nius vulgaris (Rim), labrax lupus (Cagliari), 
Seebarsch«. Upor. tal. lovaiolo = mlet. va- 
ralo (bez lo-, ispusteno zbog identifikacije sa 
clanom) < lat. luparius + deminutiv na 
-olus »riba lupus labrax«. Rijeci lubin i luben 
cini se da su izvedenice s pomocu pridjevskog 
ili deminutivnog lat. sufiksa -mus od kslat. 
lupus, prevedenica od gr. Mixoc, »vrsta ribe«; 
e mjesto i u luben odgovara istroromanskom 
narjecju. Mjesto deminutivnog -mus dolazi 
na Jadranu za istu ribu i deminutiv na -ellus 
lupelius (potvrdeno u kasnom latinitetu). Taj 
zivi u mnogobrojnim varijantama u Boki: 
Ijubljdj m (Vuk, Ljubisa, Bijela, zamjena su- 
fiksa -al nasim -aj) »smudut, lubin, brancin« 
(Kotor) = Ijubljdj, gen. -aja (Lepetane) = 
Ijubljo, gen. Ijubljaja (Stoliv) »branzin« = /«- 
bijao, gen. -alo (Dobrota) »Seebarsch« = 
lubijo, gen. -dla (Prcanj) = (sa umetnutim 
m pred labijalom) lumbijao, gen. -ala (Prcanj) 
= (sa disimilacijom Ij - Ij > Ij - n) Ijubtjen 
(Muo) = lubjan (Krtole, stari ljudi) »brancin« 
= (zamjena sufiksa -al > -ao nasim -av) 
ljubljav (Risan) = Ijumljav (Dobrota) = Iju- 
bljo, gen. -Ijava (Lastva) »vrsta cipola« = 
lubijal (Muo). Bokeljske varijante reflektiraju 
dalmato-romanski oblik, kako se govori u 
Boki. Njegove su karakteristike: p medu 
samoglasnicima b (upor. kobertuo < cooper- 
torium), / > ia (upor. Criapis u Kotoru). 
U cistom izgovoru ocuvao se do danas samo 
u govoru Muljana lupelius > lubijal. Kotorani 
govore danas samo (mlet.) brancin (v.). Kako 
je to dobra riba, dalmato-romanski se oblik 



unakrstio s nasom rijeci ljubiti (pucka etimo- 
logija); p > b u srednjem i sjevernom Jadranu 
mozda potjece iz bokeljsko-romanskoga. Schu- 
chardt je izvodio ljubljen (Muo) iz labeone. 

Lit.: ARj 6, 184. 296. Resetar, Stok 153 
§ 74, 248. REW' 5173. Schuchardt, ZRPh 
31, 642. Matzenauer, LP 9, 218. Wijk, ZSPh 
14, 14-15. DEI 2273. 2289. 

luc m (Mljet) = luc »morska riba ko;a se 
hvata polandarom«. Od tal. luccio < lat. 
ludus. 

Lit.: Macan, ZbNZ 29, 208. DEI 2275. 

lucifer m (latinizam) »sotona«, pridjev 
luciferov, poimenicen na -be > -ac luciferovac, 
gen. -ovca (18. v.) »pristasa njegov« = (asi- 
milacija u - i > u - u) lucufer (17. v., Div- 
kovic) — (/ > p) luciper (16. v., rukopis) = 
(prema tal.) lucifer (16. v.), luciferov. Od lat. >• 
tal. lucifer, prevedenica od gr. tpcoaqjopoc, 
(odatle ucena rijec fosfor), a to od hebr. helel 
»koji se sjaji«. Ovamo talijanizam Lucibelo »naj- 
ljepsi andeo, kad bude protjeran u pakao, 
izmijeni ime u lucifer (Macukat)«. 

Lit.: ARj 6, 185. 186. 189. DEI 2277. 

Lucij m (Barakovic) = Luci(j~)o m (Kana- 
velic) prema f LUcija (16. v.), pridjev Lucijin, 
hipokoristici Luca (17. v., Bosna K), pridjev 
Lucin, metronimik Lucie = Luce (18. v., 
Primorje). Na -an (tip Milan) Lucdn (Zica, 
1222—1228, ime Vlaha). Na lat. -anus 
Lucijan (17. v.), odatle patronimik Lucija- 
novic. Na lat. -illus Lucil(o) (Hektorovic) prema 
f Lucila. [Lat. Lucius, Lucia, tal. Lucio]. 

Lit.: ARj 6, 186. Jirecek, Romanen 2, 43. 

luc, gen. luca m (Vuk) = (u narjecjima, 
ZK, Vodice) lui, gen. luci f = (s prijelazom 
u deklinaciju a) luca f (i stcslav.), sveslav. 
i praslav., »1° suncana zraka, radius, 2° (kao 
sredstvo primitivnog osvjetljenja) iz cjepa- 
nice istesan kao remen, koji se susi, jutrom 
i na putu sluzi za osvjetljenje, Kienspann, 
zublja, baklja (v.), 3° laterna, svijeca na ulje 
ili petrolej (Vodice)«. Pridjev na -tn lucan 
(Martic), poimenicen na -ica lucnica (15. v.) 
»candelabrum, lukjernar (Dubrovnik«, na -eo 
lucev (Vuk), poimenicen na -ina lucevina 
(17. v., Ston) »drvo od bora«. Na -ar lucar 
(16. v., jedna potvrda) »luca«. Radna imenica 
na -ar lucar, gen. -ara (Vuk) »koji luc sijece i 
prodaje«. Na -ara: lucara (Srbija, Uzice) = 
na -arnica lucarnica »mjesto gdje se mece 
luca«, (pejorativno) na slozen sufiks -endrovina 



liic 



324 



luciti 



< endra + -ov -f- -ina lucendrovina (Ljubisa) 
»suho granje (?)«. Deminutiv na -bka lucku 
(Vuk, Hrvatska, Lika) »luc, Leuchtspann«. 
Vokal u je nastao iz ie. dvoglasa ou. Rijec 
luc je kulturna rijec. Madzari posudise u 
slozenici luczfa »Kien« (fa »drvo»). Ie. je ko- 
rijen *leuq- »svijetliti«, upor. gr. Kevkoq "bijel*. 
Prijevoj *louq- rasiren sufiksom -zo je prvo- 
bitno poimenicen pridjev. Isti se sufiks nalazi 
jos u gr. Xoijooov »Wasserkern am Tannen- 
holz«, bez tog sufiksa lat. lux, lacere. Po de- 
klinaciji i je stprus. luckis »cjepanica, Holz- 
scheit«. V. luna. Glede rum. naluca v. luciti. 

Lit.: ARj 6, 186. 187. 191. Ribaric, SDZb 
9, 165. Mikldsit 175. SEW 1, 742. Holub- 
-Kopecny 210. Bruckner 314. W P 2, 411. 
Trautmann 152. Boisacq' 572 — 573. Lewy, 
ZSPh I, 416. 

luciti, lucim impf, dolazi bez prefiksa u 
slov., mozda i u zapadnim nasim narjecjima; 
u drugim slavinama i kod Save, koji pise 
crkvenim jezikom, u znacenju »na(i)laziti, do- 
bivati«. Posljednje znacenje ima pf. poluciti, 
polucim »postici« = stcslav. pulociti. U hrv.- 
-srp. postoji samo s prefiksima raz-, s-: raz- 
luciti, razlucim pf. (Vuk) prema impf, razlu- 
civati, -lucivdm, pored -lucujem, razlucati, raz- 
lucam pf. (13. v.) prema impf, razlucavati, 
-vam »separare« (stcslav. razlociti) i sluciti se, 
sluci »dogoditi se« prema impf, slucaii i ite- 
rativu na -va- slucovati se, -dm (Vuk) »zbivati 
se«. Odatle: postverbal razluk m pored raz- 
luka f (16. v., upor. polj. razlakd), danas 
potisnuto od razlika; pridjevi na -MZ razlucan, 
s apstraktumom razlucnost, na -tv razluciv 
(ne-) pored razlucljiv, na -it razlucit, radna 
imenica na -telj razlucite.'j m prema -ica raz- 
luciteljica. Apstraktum na -ik razlucak, gen. 
-tka »razlika«, na -stvo razlustvo (Divkovic). 
Od sluciti (se) apstraktum je na -oj slucaj m 
»dogadaj«, s pridjevom na -bn slucajan, s 
apstraktumom na -ost slucajnost. Etimoloski 
se obicno rastavlja razluciti i sluciti. Prvo se 
izvodi od luk na u od prvobitnog velarnog 
nazala, a sluciti se od prvobitnog ie. dvoglasa 
ou. Akcenti su u obje rijeci isti. Glagol luciti, 
lucim (Vuk) (od-, iz-, s-) »1 ° separare, rastav- 
ljati, 2° conjungere (upor. polj. Iqczyc »ver- 
den, zusammenfiigen)«, slov. lociti prema ite- 
ratlvu lucivati, lucujem (18. v., jedna potvrda) 
(od-, iz-) zbog potpune homonimije u akcentu 
i obliku potisnuo je u zaborav luciti, lucim 
»dobiti«. Ta homonlmija ocituje se i kod 
prefiksalnih slozenka: sluciti se, slucim (13. v.) 
»zdruziti se«, upor. rus. siuciu »accoupler«,- 



ces. slouciti »joindre«. Kod Kasica slucivaii, 
slucuj em »zdruzivati«. V. jos zasluciti od *sluk 
— slov. siok »kriv«. Jos sa c mjesto c (v. htcanj") 
ducati, slucam »odabirati trsku«. Drugi akce- 
nat pokazuje sluciti se, -i (subjekti Madelina, 
aspik, pace, pitije) »sastati se (ZK)«, s pridje- 
vom na -iv sluciv »sastavljen«. Izvedenice su 
od pf. odlucit (Crna Gora) »zakljuciti, doko- 
nati, dokoncati; smisliti, pomisliti, sumati, su- 
miti« prema impf, odlucivati, -lucujem, post- 
verbal odluka (Crna Gora, danas opcenito) 
»Beschluss, Entschluss«, na -bk odlucak, gen. 
-cka (Stulic), pridjev odlucan (Stulic, danas 
opcenit). Na -ilo lucilo n (Konavli) »raskrs- 
nica«. Vjerojatno su se u hrv.-srp. ispreplela 
oba praslav. korijena *lck- i *luk u semantic- 
kom pravcu tako da je danas tesko razlikovati 
jedan od drugoga i da nije bila samo depre- 
verbacija (Vaillant) na djelu kod tog mijesanja, 
nego da se mora uzeti s Briicknerom korijen- 
ska dubleta Ink- ! luk- prema lek- (v. Iccati, 
leknuti) u znacenju »vezati«. Upor. nazal p u 
stcs.'av. polociti »postici« (v. lukno) kao i u 
stcslav. 1GCG »rastavljam«. Zbog toga se obje 
serije prikazuju ovdje zajedno. Razlog mije- 
sanju obaju praslavenskih korijena je seman- 
ticke prirode. Glagolima luciti »nailaziti« i 
lociri »separare, conjungere« zajednicko je 
»ciljati, zgadati«, isto ono sto pretstavlja Ickb 
»arcus«. kao primitivno oruzje. Prijevoj key 
oznacuje prema lekn perfektum, a taj prema 
semantickom zakonu rezultata dobiva zna- 
cenje »postignuti, spojiti, rastaviti« i posve se 
semanticki odijelio od luk »savinut predmet, 
arcus«, luka »livada, portus«. Glede baltickih 
paralela od (iz-, raz-, od-) luciti, v. lecati i 
luk. I za luciti »nailaziti, postici« postoje 
balticke paralele, ali u drukcijem znacenju: 
lit. laukti »cekati«, stprus. laukit »traziti«, ta- 
koder u prijevoju luketi »malo pocekatk, 
lot. lukot »gledati, pokusati«. Osnovno je 
znacenje ie. korijena *leuq- bilo »gledati«. 
To se znacenje razvija u slavinama u termina- 
tivnom pravcu »gledati oko sebe > nailaziti, 
postici«, dok u baltickim jezicima »gledati 
oko sebe > cekati, traziti« ostaje vise pri 
konkretnom. Ovamo ne ide hrv.-kajk. liikati 
(18. v., Jacke) (po-) »viriti, pogledati, gucken«, 
koje dolazi i u slov., a potjece prema Berne- 
keru od njem. liigen [usp. i liikati]. Isti ie. 
korijen znacio je i »svjetlost«, v. luc. Od ru- 
munjskih slavizama ide ovamo po svoj pri- 
lici a deslusi »unter mehreren Dingen erken- 
nen, unterscheiden, herausfinden, aufklaren, 
verdeutlichen«, koje Tiktin izvodi od slusati 
»horen«, sto semanticki nema smisla. To 



luciti 



325 



lucl 



je nas glagol razluciti, u kojem je nas prefiks 
raz- zamijenjen sa lat. dis- > rum. des-, 
Upor. despagubi. Nejasan ostaje ipak prijelaz 
c > {. Drugi interesantan rumunjski slavi- 
zam jeste naluci »erscheinen, sich etwas einbil- 
den«, odatle rum. apstraktum na -eh > -eala 
naluceala, postverbal naluca »Fantom«, nalu- 
cire f »Einbildung, Phantasiegebilde«, koji je 
stavio Miklosic greskom pod slov. i hrv.- 
-kajk. germanizam liikati. Taj ce najvjero- 
jatnije biti u vezi sa juznoslav. luciti »naila- 
ziti« i sa luc f »svjetlost«. Ima jos jedna 
interesantna pojava koju treba spomenuti. 
Postverbal razluka poklapa se semanticki sa 
razlika. Zbog toga je vrlo vjerojatno da je 
samoglas u u pf. izluciti, izlucim (18. v.) 
»odijeliti, odvojiti« prema impf, izlucivati, 
-lucujem bio zamijenjen sa i pod uplivom 
toga semantickog identiteta u izliciti, izlicim 
pf. »izostaviti koga pri rucku, tj. ne postaviti 
za nj mjesto pri stolu«. [Usp. i pod ludzba]. 

Lit.: ARj 4, 224. 218. 6, 190. 189. 209. 
8, 53. Miklosic 175. SEW 1, 738. 742. 743. 
Holub-Kopecny 210. Bruckner 313. KZ 42, 
354-355. WP 2, 411. Trautmann 151-152. 
Tiktin 531. 1032. Mladenov 284. Vaillant, 
RES 22, 26. Boisacq 552. 549. 574. 

liicum m (Vuk, Kosmet) »lijep od pamuka 
zivog vapna i ulja, kit za lijepljenje cijevi od 
vodovoda«. Balkanski turcizam (tur. lokiin) iz ter- 
minologije graditeljstva: rum. lichium, luchium. 

Lit. : ARj 6,191. Elezovic 2, 526. Matzenauer, 
LF 9, 218. 

lud, f luda (Vuk), juznoslav., rus. i praslav. 
primarni pridjev, »1° stultus, narrisch, toricht, 
budalast, 2° nezreo, nedorastao, 3 D neslan«. 
Za svojstvo, koje izrazava taj pridjev, ima i 
imenickih posudenica iz tur. bena, budala i 
pridjevska iz njem. nor (Zagreb, hrv.-kajk.), 
poimenicen na -be nore m. Iz gr. je more, 
skraceno br'e < umpdc,. Taj je balkanski izraz 
izgubio pejorativno znacenje i postao izraz 
prijateljstva. Analogno tome grecizmu i lud 
gubi pejorativno znacenje kad je u vezi sa 
dijete (upor. gr. u.a>pov TTai5Cov ), ludo mlado. 
U toj sintagmi lud moze znaciti i »mlad (uopce)« 
(Crmnica, Kosmet), s apstraktumom na -ina 
odatle ludina (Kosmet) »mladost«. Pridjev se 
rasiruje sufiksom -bn > -an ludan (Stulic), 
poimenicen u z. r. ludna f (17. v., Kosmet) 
»zensko celjade djetinjasto« = poimenicen na 
-ica ludnica (Dubrovnik), na -jak liidnjak, 
gen. -aka (Vuk) »ludak«, na -ast ludast, na 
-en liiden (Vuk). Cesto se deminuira: na -acak 



ludacak, ludahan > ludan, ludasdn, ludahan > 
ludan; luckast, pred -ost sadrzi dva demi- 
nutivna sufiksa -be (upor. ludac) + -bk. 
Hipokoristik na -a (upor. bena) luda m, f 
(Vuk). Ovamo i naziv ptice luda, koja se u 
sjevernoj Dalmaciji zove bena (mozda »sljuka«). 
Hipokoristik se rasiruje prema pustahija u lu- 
da(h)ija (Vuk). Stari odredeni femininum lu- 
daja postaje metaforicki naziv za »bundeva, 
brasnara«. Isto znaci i poimenicenje na -ara 
ludara. Tim se nazivom zove i otrovna gljiva 
od koje se postaje lud kad se jede. Poimenice- 
nja za muska ili zenska lica brojna su i vrlo 
razlicita: na -ak ludak, gen. -aka, f luda- 
kinja, s pridjevom ludakov i augmentativom 
ludacina m, prema f ludaka, na -jak ludak, 
gen. -aka, s pridjevom na -ski ludacki 
prema f ludaca, deminutiv ludacica. Na -be 
> -ac ludac, gen. luca »ludak«. Na -ar ludar 
»ludak«. Na -e liide (Mrnavic). Sa tur. su- 
fiksom -dza (upor. karadza) od ludan: lu- 
datidza (Vuk). Na -onja ludonja (Dubrovnik, 
18. v.). Na madz. -d > -ov: liidov, gen. -ova 
(Vuk) m prema f ludovkinja (Jacke). Na -ic: 
ludic m (Topolovac) »palica koja se pravi 
na pokladni utorak za jaram da vo ne moze 
iz njega«. Ovamo jos humoristicka slozenica 
liicprda f (Vuk, Bosanska Krajina) »luda, 
lijena zenska, zenturina« od luda i sprdati se. 
Apstrakta su takoder brojna: na -ilo ludilo n 
(Vuk), na -ez (kao u drijemez, metez) ludez, 
na -oca ludoca (18. v.) = na -ost ludost, na 
-ostina < -ovski + -ina (za gubitak v upor. 
budalastina) hidostina »l-° ludost, 2° ludo ce- 
ljade«, na -orija ludorija (17. v., Dubrovnik) 
»1° ludost, 2° ludo celjade«, f pi. t. ludorije 
(Vuk) »stvari ili rijeci lude«. Deminutiv na 
-ica ludorijica; ludorija (narodna pjesma bo- 
sanska, jedna potvrda). Prema zanovef stvo- 
rena je liidovet f (16. v., Dubrovnik). Prilozi: 
zaludu = zaludu (Kosmet) = uzalud, uza- 
lud »badava«. Odatle pridjev na -bn: (u)zd- 
ludan = saludan, zdludnji, poimenicen na -ik 
zaludnih (Crna Gora) m prema f zaludnica. 
Rumunji posudise z&lud (Moldavija) u prvo- 
bitnom znacenju »von Sinnen, verwirrt, kopf- 
-los«, odatle glagol a zaluzi »den Verstand 
verlieren«, zaluzie f »Aberwitz«, Arbanasi 
zalluisem (Gege) »schlendere, gehe auf und 
ab«. Denominali: inhoativ na -eti ludjeti, 
-im (iz-, po-, za-), faktitiv ili kauzativ laditi 
(se) (iz- se, na- se, za-) »prevariti ili uciniti 
da objekt, lice, postane ludo« prema iteratlvu 
na -va- -ludivati, -ludujem pored -vam, samo 
s prefiksima, na -ovati ludovati, ludujem (na- 
se), na -orisati naludbrisati se (Lika), sludo- 



hid 



326 



lug' 



vati (Kosmet) »pogrijesiti«, ludovetati (Dubrov- 
nik, Stulic) prema zanovetati. Glagol na -Hi 
znaci u drugim slavinama »varati«. To zna- 
cenje ocuvano je u hrv.-srp., a vidi se i u 
ciniti lud u sjevernoj Dalmaciji u izricaju: 
jablani cine lud »u njihovoj sjeni zito ne daje 
ploda, tj. jablani varaju«. Vokal u je nastao od ie. 
dvoglasa ou u korijenu *leud-, koji znaci »pre- 
tvarati se, varati«, u prijevoju *loud-. Ie. zna- 
cenje ocuvano je jos u kauzativu luditi. U 
pridjevu lud < ie. *loudos razvila se u prasla- 
venskom na osnovu varanja ludovanjem jedna 
psiholoska varijanta toga znacenja, u baltic- 
koj grupi druga: lit. liildnas rtuzan, ozaloscen«, 
liusti »ozalostiti se«, liudeti »zalovati«, s istim 
prijevojem i got. Huts. U prilogu zaludu »ba- 
dava« razvilo se znacenje, kako pokazuju 
posudenice rumunjska z&lud »zaluden > bu- 
dalast« i arb. zaludujem > zalluisem »idem 
kao lud amo tamo«, od znacenja »bio bih 
lud, kad bih isao nekamo > zaludu idem«. 
Kao toponomasticki pridjev lud je u vezi s 
toponimima brijeg, polje itd., tako Ludbreg 
(13. v.), Ludo polje, a stoji zacijelo u vezi s 
toponimima kao sto su Klek, Visci Vr (ZK) 
»vrh vjestica«, s narodnim vjerovanjem o sa- 
kupljanju vjestica na odredenim mjestima. 
S prefiksom su- (v.) veze se lud u sulud »na- 
pola lud«, suludan (upor. saludan), poimenicen 
na -ik siiludriik m (Vuk) = sulildnik m (Kos- 
met) prema f na -ica siiludnica (Vuk) = sii- 
liidnica (Kosmet), na -ce siiludnice (Kosmet). 

Lit.: ARj 4, 224. 6, 186. 191. 193. 195. 
199. 200. 7, 424. Miletic, SDZb 9, 603. Elezovic 
I, 192. 371. 2, 243. Vukovic, SDZb 10, 390. 
Miklosie 175. SEW 1, 743. Bruckner 314. 
WP 2, 416. Mladenov 279. GM 480. Tiktin 
1790. Uhlenbeck, PBB 27, 127. Vaillant, 
Slovo 2, .9-10. Sutterlin, IF 25, 72. Mikkola, 
IF 16, 96. Boisacf 47. 

ludzba f, Mazuranic-Uzarevicev i Sule- 
kov cehizam za danas opcenito primljenu 
ucenu rijec kemija (na zapadu) = hernija, 
himija (na istoku), upravo prevedenica nje- 
macke definicije ove nauke Scheidekumt. 
Ucena rijec govori se jos s arapskim clanom 
alkemija u znacenju »nenaucne srednjovje- 
kovne kemije koja je trazila kamen mudraca 
ili kako se pravi zlato«. Tumacenje postanja 
ovih rijeci je razlicito. Dovodi se u vezu s 
egipatskim kemi ili kimi (upor. u koptskom 
kemi »crn«), odatle ar. kimija »kamen mu- 
draca*. Arapski leksikografi tumace ih iz 
arapskih jezicnih sredstava, kao izvedenicu 
od ar. glagola kama »sakrivati«. Prema ovom 
tumacenju kemija bi bila prvobitno »tajna 



umjetnost«. Razlicit izgovor i mjesto e i h 
pored k osniva se na razlicitom izgovoru gr. 
u i gr. % u xtlHEia pored x^M-Eia »mijesanje«, 
izvedenice od xvtioc, »sok, tekucina«. Ta se 
razlika ocituje i u evropskim nazivima, njem. 
Chemie, engi. chemistry, fr. chimie, tal. chimica. 
Od luiba Sulek je stvorio dalje izvedeni :e, 
na -ar lucbar »kemicar«, na -ara lucbara = 
na -arnica lucbarnica »kemijski laboratory-*, 
pridjev na -en lucben, poimenicen na -ik luc- 
benik »kemicar«. Apstraktum na -ina lucbenina 
(Pavlinovic) »kemijska sastavina«. V. luciti 
»rastavljati«. 

Lit.:' ARj 6, 202-203. Lokotsch 1157. 
DEI 902. Holub-Kopecny 212. Jonke, ZbRFFZ 
2 (1954), 73. 81. 

lug 1 , gen. luga m (Vuk, Kosmet) = lug, 
gen. luga (Cres, Vodice), sveslav. i praslav. 
posudenica iz stvnjem. louga, nvnjem. Lauge 
~ luga f (cakavci, 15—17. v.). Femininum 
je i u bug. luga i u rus. luga, sto se slaze s 
germanskim rodom. Kako se ne nalazi u 
baltickoj grupi, znaci da je germanska rijec 
usla u praslavenski nakon baltoslavenske 
jezicne zajednice. Pridjev na -bn liizan (17. 
v.) = liizan (Vuk) »cinereus, pun pepela, 
naziv boje«, danas luzni kamen, prevedenica 
(caique) < njem. Laugenstein, poimenicen na 
-ica liiznica (18. v.) »cijed« = luznica (Vuk, 
Baranja, Srijem) »(metafora) pijanica«, sa de- 
minutivom luznicica i augmentativom na -ina 
luznicina, na -jak luznjak m (Buzet, Sovinjsko 
polje) »oveci kabao s ubacenim pepelom 
(u nj se slozi platno, rublje, i polijeva vrucom 
vodom)« = luznjak (Brusje) »komad platna 
koji se stavlja povise rublja kad se pere da 
kroza nj ne prede lug na rublje, nego samo 
voda« = luznjak (Trpanj) = luznjak (Istra) 
»sud u kojem se luz(«. Pridjev na -ast lugast 
(Brae) »cinerizio«. Augmentativ luzina (Vuk). 
Denominal (faktitiv) liiziti, litzim (15. v.) 
(iz- objekt kozu u luzini da omeksa, ob-) 
prema impf, obluzivati = lu&ati (Pavlinovic) 
»posipati pepelom«. Odatle apstraktum na 
-nja liiznja (Vuk). Ovamo mozda jos lugaric 
(Istra) »radic, zutjenica«, sa nejasnim nastav- 
kom -arie. Rijec lug igra ulogu u imenima 
domacih zivotinja: lugesa »ime koze«, lugas 
»pijetao«, lugica »krava«, lugonja »vo«. Za ovaj 
pojam postoji i posudenica u Dubrovniku 
tiksija = uhsija < lat. lixiv(i)a. Kod caka- 
vaca i kajkavaca unakrstenjem sa lug odatle 
lukStja (ZK). 

Lit.: ARj 4, 225. 6, 201. 232. 233. 8, 405. 
Ribaric, SDZb 9, 165. Elezovic 1, 371. Hraste, 



lug' 



327 



liik' 



jfF 6, 212. Miklosie 175. 428. SEW 1, 744. 
Holub-Kopecny 211. Bruckner 374. ASPh 42, 
138. Kiparsky 248. Mladenov 279. Hirt, PBB 
23, 335. 



lug m (Vuk), sveslav. i praslav. (*lc§b) 
termin iz sumarstva, »1° Rohricht am Teich, 
2° Hain, 3° rasiren toponim (upor, -Lug »ravno 
polje sa sumama u Draganicima pred Karlov- 
cem«)«. Pridjev na -bn liizan (16. v., Vetranie), 
poimenicen na -ik luznik = na -jak luznjak 
(Vuk) = na -jaka luznjaka (Vuk) »1° gorun, 
vrsta hrasta, 2° toponim«, na -j luzanj, gen. 
-aii/a (17. v., Crna Gora) »divlji luk«. Pridjev 
na -en: luzan (Brae), poimenicen »biljka nar- 
cissus poeticus«, na -ena luzana (15. v.) »bilj- 
ka«, poimenicen na -ja luzanja (15. v.) »nar- 
cissus«, odatle deminutiv na -ica luzanjica 
»biljka«, na -ski luiki (Pavlinovic, Pastrovici), 
poimenicen u toponimu Lustica. Deminutiv 
na -be luzac, gen. -sea (takoder toponim). 
Na -ar lugar, gen. -ara m (Vuk) »1° sumar 
(upor. slov. prezime Logar), 2° jarac koji zivi 
u lugu«, sa leksikologijskom porodicom: na 
-ica lugarica (ZK) »njegova zena«, pridjev na 
-ov, -ev lugdrov, na -ski lugdrski, apstrakta 
na -ija lugarija — na -stvo lugarstvo, na -nica 
lugarnica (neologizam) »stan lugarov«. Na -ja- 
nin lilzanin (16. v.) »1° tko zivi u lugu, 2° u 
pi. 'Luzani, stari pi. Luzane (Kosmet), Za- 
luzani, toponim« = na -dzija lugadzija (Kos- 
met). Kol. na -je luije (16. v.), s prefiksom 
Priluze (Kosmet). Vokal u je nastao iz velarnog 
nazala G, upor. stcslav. logt, slov. log, poll, 
leg, bug. lag »ravno nisko mjesto s malom 
sumom (opozicija gord)«. U lit. stoji mjesto n 
prijevoj en: Unge »ein Wiesenhain zwischen 
zwei Anbergen«. Rijec lug je kulturna rijec 
koju posudise Novogrci s nazalom Wyyoc,, 
odatle opet Bugari longoz »zatanteno mesto v 
gora«, sa q i Arbanasi langini (-im je arb. 
sufiks lat. podrijetla) prema luar, a Madzari 
i Rumunji iz hrv.-srp. lug. Nema utvrdenih 
ie. paralela. Uporedivalo se sa stisl. lyng 
< *longo »Heidekraut« (Charpentier), i tu- 
macilo iz germanskoga *langaz (Stender- 
-Petersen). Sudeci prema ukr. luh »Wiesen- 
land, Ufertrift, Ufergebiisch« i prema luzicko- 
srpskom lug »mocvara, feuchte bewaldete 
Niederung« (odatle ime zemlje Luzyca > 
njem. Lausitz), polj. lag »mocvarno zemljiste«, 
polap, lag »livada, pasnjak«, praslavensko je 
znacenje bilo »rit, cret, mocvarno zemljiste 
obraslo grmljem iz kojega se razvija suma«. 
Ovakav razvitak dobilo je i kllat. palus »mo- 
cvara« u balkanskom latinitetu, kako se vidi 



iz rum. pddure »suma« = arb. pyli. Za izraz 
suma postoje jos posudenice: makedonski drma 
»suma« < gr. Spunoc,, korija (v.), orman (v.) itd. 

Lit.: ARj 6y 200. 232. 231. Elezovic I, 
371. 2, 35. 126. Miklosie 173. SEW 1, 739. 
Holub-Kopecny 212. Bruckner 309. ASPh 
39, 11. Mladenov 278. 284. Trautmann 157. 
GM 231. 249. Boisacq 561-562. Petersson, 
ASPh 34, 376. Charpentier, Le Monde oriental 

1, 220. si. (cf. AnzJF25, 69). Stender-Petersen 
(cf. Janko, Sldvia 9, 346). Joki, Unt. 173. 

luganiga f (Rab, Bozava) »kobasica«. Od 
mlet. luganega (Boerio), pridjev na -icus od 
horonima Lucania. Kako je presla preko 
juzne Italije i u ngr. Xouxdvixov, kaxavix.6, 
rijec je postala i balkanska: bug. lukanke, 
lokanka, arb. lekonke f, cine, lucangai. 

Lit.: Cronia, ID 6. Kusar, Rad 118, 19. 
Romanski 118. REW 5134. DEI 2280. 

lugaii'ii m = lugarin (Rab, Bozava) = 
luger'in, gen. -ina (Dubrovnik) »ciz, ciz, cizak, 
fringilla spinus«. Od mlet. lugarin, lugherin = 
lucarina, lucherino, izvedenica na deminutiv 
-ino od kslat. lucar, gen. -oris, koje prema 
Battistiju pripada venetskom supstratu (pra- 
srodstvo sa gr. Xevx.6q »bijel«), v. Lukoran. 

Lit.: ARj 6, 202. Cronia, ID 6. Kusar, 
Rad 118, 18. REW 3 5135. DEI 2276. 

lujpa f »morska riba koja se u Dalmaciji 
zove lica (v.)«, kod Arbanasa ribara u Ulcinju 
lojba (sa clanom). Dalmato-romanski leksicki 
ostatak. Od gr. deminutiva Xocpiov, od Aocpoc, 
»ciuffo, cresta, tal. lofio*. 

Lit.: REW 8 5173. DEI 2261. Vinja, GBIS 

2, 123-8. 

liik' m (Vuk), sveslav. i praslav. posudenica 
iz germanskog *lauka, stvnjem. huh, nvnjem. 
Lauch, posudeno nakon raspada baltosla- 
venske jezicne zajednice, »1° allium, 2° bi- 
jeli luk«. Pridjev na -bn lucan (Vuk) »zacinjen 
lukom«, poimenicen na -ica lucnica (Bella, 
Lika) »drveni sud u kom se tuce luk«, na 
-jak luenjak (Vuk) »vrt u kojem je posaden 
luk«, u sr. r. Lucno toponim, na -ov lukov; 
toponim Lukavo nije izvjesno nije li od Luka', 
poimenicen na -be > -ac lukavac, gen. -ovca 
»1° biljka, 2° toponim«, na -aca lukovaca 
(Vuk) »kukuruznica s lukom«, s grckim su- 
fiksom -ac < -come, lukavac »allium rotun- 
dum et roseum L.«, augmentativ lukovcina = 
na -itina lukovstina »cyclamen L.«, na -ica 
lukovica »1° luk uopce, 2° bijeli luk, 3° stupa 
u kojoj se tuce luk (Lika), 4° toponim«, na 



liik 1 



328 



lukav 



-ina lukovina »biljka«, na -ik lukovik »1° 
biljka, 2° toponim«, na -isce lukovisce (srednja 
Dalmacija, Pavlinovic) »mjesto gdje se sije 
luk«, na -je lukavije (Jambresic) »cepetum«. 
Pridjev na -ovit lukovit, na -atast lilkovatast. 
Deminutivi na -be lucac, gen. Iucca i IUca 
(16. v.), takoder sa nepromijenjenim k liikac, 
gen. -kca (Vuk), na -ica lucica (Vuk, 17. v.), 
luscac (Stulic) < Iucbcbcb. Kao toponim 
neizvjesno je da li je od luk ili luka. Augmen- 
tativ na -ina lucina »alliaria officinalis DC.«, 
na -bka lucka (15. v.) »biljka allium«, u slo- 
zenici poriluk pored porjak < lat. porrum. 
Ovamo mozda jos lucenika »biljka leucion, 
heleborus L.« (Belostenec, Sulek). Za to- 
ponim Lukavac, gen. -avca nije izvjesno 
nije li od lukav »kriv«. Porfirogenetova po- 
tvrda Aouxd|3£T£ govori protiv te veze, a u 
prilog izvodenju od luk. Nema jedinstvenog 
misljenja o tome da je luk posudenica iz 
germanskoga. Mladenov ne nalazi dovoljno raz- 
loga za takvo misljenje. Machek pripisuje 
lukiLauch pred-ie. supstratu. Ostirje takoder 
protiv posudenice iz germanskoga, sto Jokl 
kritizira. Kako je luk kulturna biljka, koja 
sluzi kao lijek i jelo, najvjerojatnije je da je 
luk praslavenska posudenica. Upor. kromid 
iz grckoga, kapula iz latinskoga, sogan (Bosna) 
iz turskoga, cebula iz talijanskoga, primjeri koji 
dokazuju koliko se puta ta biljka posudivala. 

Lit.: ARj 6, 187. 189. 190. 191. 205. 208. 
213. 214. Elezovic 1, 371. 373. Miklosic 176. 
SEW I, 745. Bruckner 314. Kiparsky 249. 
Mladenov 280. Hirt, PBB 23, 338. Stender- 
-Petersen (cf. Janko, Sldvia 9, 347). Machek, 
LP 2, 158. Ostir, Donum nat. Schrijnen 266 
(cf. Jokl, LJb 15, 195). 

-luk 2 ziv imenicki sufiks turskog podrijetla 
generaliziran u knjizevnom i saobracajnom je- 
ziku na velami vokal, u Kosmem cesto s 
tur. jery-em -Ibk, u makedonskom na lak ili 
-lak, -lak (Crmnica). Dolazi najprije u tur- 
skim posudenicama izvedenim s tim sufiksom 
tepeluk (Bosna) = tepelak (makedonski), 
ugkurluk od uckur (v.) »gatnjik« itd. Sluzi za 
izvodenje naziva zanata i zvanja: kujundiiluk 
itd., kadiluk, odatle i »naziv teritorija na kojem 
kadija vrsi svoje zvanje«, predmeta za odije- 
vanje tepeluk »kapica« od tepe »vrh«, ugkurluk 
itd. U kolektivnom znacenju oznacuje ukup- 
nost naroda latinluk, ciganluk (Bosna), kovn- 
stluk itd. od komsija itd. U torn znacenju 
postaje toponim Kozluk (Bosna) »Orasje« od 
tur. koz »orah«. Tvori apstrakta: arsuzluk. U 
svim tim znacenjima pojavljuje se i sa doma- 



cim osnovama: cigarluk od cigara »mustika < 
Mundstiick«, ogrluk m (Imotski) »ovratnica, 
popovska odjeca« (upor. ogrlica, ogrica, ogrov 
u slicnom znacenju), prsluk < Brustling, 
njemacka rijec izmijenjena prema prsa, do- 
mazluk (sa nejasnim prijelazom c > z), krscan- 
luk (Banovac, Bosna), nestasluk (Lika) »obi- 
jest, nestasnost«, bezobrazluk, kukavicluk, po- 
imenicenje pridjeva kukavicji. 

Lit.: ARj 8, 86. Maretii 296. Leskien § 551. 
Vandrdk 670. Vaillant, RES 24, 183. Lokotsch 
2126. Miklosic 371. Zore, Rad 115, 115. 138, 
62. Miletic, SDZb 9, 385. 

Luka m (1185) = Lako (Vuk, 14, v., 
Dubrovnik), biblijsko musko licno ime, pri- 
djevi na -in Lukin, poimenicen u prezimenu 
Lukinic, na -ov Lukov, prezime (poimenicen 
pridjev) Lukovic (15. v.), odatle i naziv mje- 
seca listopada lukovcak (Jambresic, Voltidi), 
Lucin (14. v., Vuk) u sintagmi Lucindan, po- 
imenicen na -be > -de Lucinac, gen. -inca 
(Vuk) »koji slavi Lucindan kao krsno ime«, 
prosiren na -j i poimenicen u f Lucinja 
(Istra ZK) = Lucinja (Hrvatska) = pro- 
siren na -6/2 > -an Lucinan dan (jedna po- 
tvrda), prosiren na -bsk i poimenicen na -jak 
Lucinstak »isto sto Lucinac«. Prezimena prve 
descendencije na -ic Lukic, Lucie (narodna 
pjesma), Lucie (takoder toponim). Hipokoris- 
tici Luce, gen. -eta (14. v.), na -eta. Luketa 
(16. v., Lika, Boka, Crna Gora), prezime 
Luketic, pridjev Luketin, na -an (tip Milan) 
Lukan, prezime Lukanovic, Lukancic, na -sa 
(tip Ima, Jokia, Niksa) Luksa (15. v., Dubrov- 
nik), odatle deminutiv Luksica m (16. v.), 
Luksan, prezime Luksie, Luksicic, na -asin 
(tip Milasin, Vukasin) Lukasin, na -ai Lukac, 
gen. -aca (13. v., takoder prezime), pridjev 
Lukacev, prezimena Lukacic, Lukacevic. De- 
minutiv na -ica Lucica (16. v.) = Lukica 
(Lika), Lukic (Istra). Augmentativ na -enda 
(tip Srbenda) Liikenda (Lika). 

Lit.: ARj 6, 188. 208. 209. 212. 214. Jirecek, 
Romanen 2, 43. 

liikati, -am (hrv.-kajk., Zagreb) (po-, i slov.) 
»gledati«. Od stvnjem., stsas. lokon »schauen«. 
. Upor. tal. /Hc/ierare »schiefanschauen« < langob. 
lohhon (?) [v. i -luciti}. 

Lit.: ARj 6, 209. DEI 2276. 

lukav (Vuk), praslav. pridjev na -av (upor. 

stcslav. loka »List, Betrug«), »1° laziv, 2° 

domisljat, hitar«. Nalazi se u stcslav. lo- 

b, bug. lukav i rus. lukavyj. Nemaju ga 



lukav 



329 



sva nasa narjecja: furbac (ZK) = prefrigan 
(hrv.-kajk. v.). Kod Barakovica je -av zami- 
jenjen sufiksom -at lukat. Prema kukavan 
prosiruje se u lukavan. Poimenicuje se sa 
-be > -ac lukavac, gen. -avca m (takoder 
rus., 18. v.) prema f na -ica lukavica, na -nik 
lukavnik. Apstraktum na -05? lukavost = 
na -stvo lukavstvo = na -stina < -ski + -ina 
lukavstina (Vuk). Vokal u je nastao od velar- 
nog nazala p, upor. stcslav. lokavi. Danasnje 
psiholosko (moralno) znacenje razvilo se iz 
konkretnoga: »savinut«, v. luk'. Konkretno 
znacenje jos je ocuvano u toponimu Lukavac 
(Bosna). Glede etimologije v. lecati, luk'-. 
Lit.: ARj 6, 209. Mladenov 288. 

luket m (Perast, Korcula) = luket (Bozava), 
slov. loket (Goriska okolica) »katanac«. Od 
tal. lucchetto, deminutiv na tal. -etto < vlat. 
-ittus od stfr. loc »zapor«, germanskog pod- 
rijetla (upor. sthol. lok). Zamjenom deminu- 
tivnog sufiksa sa -ot (onomatopejskog tipa to- 
pot) lokot m (ZK, slov.). Rumunji posudise 
(preko madz.) lacat, odatle na -ovati > -ui a 
lacdtui; madz. na -os lakatos (takoder prezime) 
> rum. lacatus »bravar«, lacatuserie »bravarija«. 

Lit.: Cronia, ID 6. Pletersnik 1, 529. REW* 
5209. DEI 5274. SEW 1, 729. Tiktin 884. 

luki(j)erna f (16. v., Kotor, Dubrovnik), 
deminutiv liikijernica (Cilipi) »zizak, svijeca 
na ulje« = lukierna (Crmnica, Budva, Prcanj) 
»limena seljacka svijeca, kao zabica na ulje, 
sa drskom koji se objesi«, deminutiv lukjer- 
nica (Boka) »malo svjetlo« = lukiernja. Odatle 
na lat. pridjevski -arius > -ar lukjerndr, gen. 
-ara m (Dubrovnik) »od mjedi candelabrum, 
podrijetlom iz Italije«, deminutiv lukjernaric 
(Dubrovnik), lukernjar (Kuciste, Brae) »sta- 
rinska svijeca na ulje« = (disimilacija r - r > 
r - L) lukerno, gen. -ala (Potomje, Peljesac) 
»svijeca uljena na visokom podnozju«. Dalmato- 
-romanski leksicki ostatak, kako pokazuje 
ocuvan velar c kao u kimak, od lat. lucerna 
(u prema lux, gen. -lucis) od gr. "kvyyoc, (prema 
Battistiju preko etruscanskog medija). Pored 
ove serije postoji ista rijec sa zamjenom lat. 
velara sa c, c, c, za koju je dosta tesko odrediti 
podrijetlo. Najvjerojatnije je talijansko posre- 
dovanje za zamjenu c i c (Mleci i Toskana). 
Ali se moze raditi i o prvoj i drugoj slavenskoj 
palatalizaciji. Za e dolazi u obzir i srednjo- 
grcko (bizantinsko) posredovanje, kao i ne- 
razlikovanje c od c u izvjesnim nasim narjec- 
jima. Zamjena c: lucerna f (16. v., sjeverna 
Dalmacija) = lucierna (18. v., Kavanjin) »zi- 



zak« = (s umetnutim n pred afrikatom) lun- 
cerna (Lepetane) »riba crvenkasta (hvata se 
na sirokom moru)« = luncerna < tal. lucerna 
(Mleci, Trst) »varijetet trigle«. Zamjena c: lu- 
cerna (Rab) = lucernja (ZK) »1° zizak, 2° 
(Kolombatovic) riba lastavica triglia corax«, 
slov. lucerna pored lucima »Laterne«. Zamjena 
6: lucernja (Belostenec, Jambresic) = lu- 
cerna (16. v.) »zizak«. Miklosic ima jednu po- 
tvrdu za c' > z lizerna (18. v.) sa a > i (kao 
murus > mir) ili umijesanje od njem. Licht- 
scherbe > lescerba (Prigorje) »larnpas«. 

Lit.: ARj 6, 185. 189. 213. Pletersnik 1, 
535. Zore, Rad 115, 163. Kusar, Rad 118, 
20. Budmani, Rad 65, 161. Miklosic 175. 
SEW 1, 744. REW* 5137. Matzenauer, LF 9, 
218. DEL 2275. 

liiknja f (sjeverozapadni hrv.-kajk. kra- 
jevi) = slov. liiknja »(stokavski) rupa« = 
Ijuka (nije ubicirano). Deminutiv na -ica lilk- 
njica. Nalazi se jos u polj. luka i madz. lyuk. 
Od stvnjem. lucka, nvnjem. Lucke. Konsonant 
nj je nastao od docetnog -en u Liicken. 

Lit.: ARj 6, 213. 317. Miklosic 175. SEW 

\, 744. 

Lukoran (17. v.), toponim na Ugljanu, po- 
tvrdeno vrlo rano Lucaranum, in campo Lau- 
carani (1075 — 76). Naselje je bilo vaznije. 
Ugljan se zvao insula Lucorani »otok Luko- 
rana«. Kod Barakovica Lukran. Kako je 
obrazovano s pomocu lat. pridjevskog sufiksa 
-anus, toponim se odnosi na rimski praedium 
ili fundus. Pridjev je od licnog imena Lucarus, 
koje dolazi i u Dubrovniku u familijskom 
imenu na tal. pi. -i Luccari (14. v.) = hrv. 
Lukarevic. V. lugarin. 

Lit.: ARj 6, 208. 213. Skok, NVj 22 (1914), 
443., br. 5. Isti, Slav. 105. 107-108. 109. 
Jirecek, Romanen 2, 42-43. 1, 63. 3, 37. 

Lukra f (18. v., Kavanjin) = Lukre (Du- 
brovnik), hipokoristik od Lucretia. 

Lit.: ARj 6, 214. 

lula f (Vuk, 18. v., Kosmet) »1° cibuk, 
2° cijev na cesmi (muslimanska narodna 
pjesma)«. Deminutivi na -ica Mica (Vuk), na 
-ic lutto, gen. -ica (Srijem, Vuk). Augmentativ 
na -etina luletina. Na -enjak: lulenjak »kamis«. 
Hipokoristik lusa. Radne imenice: na -as 
lulas, gen. -asa = na -dzija luladzija (18. v.) 
»koji pusi lulu«. Denominal na -ati lulati, 
lulam »pusiti«. Balkanski turcizam perzijskog: 
podrijetla (perz. lula > tur. lulej iz pusacke 



lula 



330 



luna 



(duhanske) terminologije: rum. lula = lulea, 
bug. Itila, arb. Hulk, ngr. XoiAdc,. 

Lit: ARj 6, 215. 228. Elezovic 1, 372. 
Hormann 1, 226. M*foAI 176. SEW 1, 745. 
Lokotsch 1336. GAf 233. 

lulj m (16. v.) »trava« = (metateza) ijul 
m (18. v., pisac Bosanac) = (asimilacija / - 

7 > // - JO ljulj ( • • ) ! 

Veil otok, Bozava) = ljulj, gen. Ijulja (Istra, 

Vodice), slov. ljulj, deminutiv na -ka Ijuljka 
f (slov. i hrv.-kajk.), na -6* > -ak ljuljah, 
gen. -Ijka m (Stulic), lunka (Gorisko, Kras, 
disimilacija Ij - Ij > I - n), pridjev na -bn 
ljuljan (Stulic), slov. Ijuljcen, »korov«, isto sto 
nvnjem. Lolch, s kojim potjece od istog tali- 
janskog izvora, lat. loliurn > tal. Idglio, vjero- 
jatno mediteranskog podrijetla. Ovamo ide 
kao starija posudenica i rilj m »korov koji 
raste u lanu«, pridjev rtljav, deminutiv na 
-ica rlljica. Taj je oblik nastao, sto se tice 
o > / na isti nacin kao Roma > Rim, t], o > u 
kao u ljulj, ali nakon sto je disimilacijom 
/ - / > r - I dalo r'u- > ri-. U toj rijeci 
ta je disimilacija potvrdena samo kod nas. 
Ovamo jos na -aka (tip divljaka ZK) Ijuljaka 
f (Danilo, Dalmacija) »vinova loza bijela 
grozda« i pridjev na slozen sufiks -evan Iju- 
Ijevan (istrocakavski) »pijan«. 

Lit: ARj 6, 216. 317. 319. 7, 216. 318. 
Ribaric, SDZb 9, 166. Pletersnik 1, 526. 527. 
Strekelj, SAW 50, 36. 82. Cronia, ID 6. 
Miklosic 428. SEW 1, 758. IF 10, 152. REW 
5112. DEI 2263. 

liilj 2 m (17. v., Primorje) = (asimilacija 
na distancijii, upor. Ijeljen < jelen) ljulj, gen. 
Ijulja (14. v., Dubrovnik, Zore) = luj (16. i 
18. v., Hektorovic) = luj, gen. to/a (Rab) 
»srpanj«. Od tal. luglio < lat. Julius, od imena 
Julija Gezdra. Ovamo lud (Lastva) i poime- 
nicen pridjev na lat. -aticus > mlet. -adego 
ludddiga (Lastva) »bijelo grozde koje dolazi 
oko 15. srpnja«. Od mlet. lugio. Latinizam 
je julij (15. v.) = Jul (17. v.), julj (14. v.). 
Oblik je Jul m (17. v.) od tal. Glullo »srebrn 
novac«. Licna imena Julij m (17. v.) = Julijo 
— Julije m prema Julija i (Vuk). Hipokoris- 
tici Jula, Julka, Julava (Vuk, Novakovic), na 
-anus Julijan, gen. -ana. Prezime Jullnac, 
Rimski toponim na -anus (naziv rimske villae) 
Zuljana na Peljescu, pisano Dzulijana (Du- 
brovnik, Zore); Dzulljan (13. v., Julyjanb), 
selo na Stonskom ratu. 

Lit: ARj 3, 540. 4, 677. 6, 203. 216. 318. 
7, 216. Kusar, Rad 118, 23. REW* 4612. 
DEI 1820. 2281. 



lunia f (hercegovacka narodna pjesma) 
»svjetiljka kojom su okicene munare (v.)«. 
Turcizam arapskog podrijetla (ar. lem>a »svjet- 
lost, luca«) ir oblasti islama. Zamjena e > u 
nastala je unakrstavanjem sa lumin (v.). 

Lit.: ARj 6, 216. 

liimbul m (Korcula, Racisce, Brae) = 
lombul (Cies) = (sa gubitkom pocetnog /, 
koje se bilo identiiiciralo sa romanskim cla- 
nom) umbuo, gen. -ula (Dubrovnik, Cavtat) 
»meka pecenka«. Od tal. lombolo < lat. lumbu- 
l.us, deminutiv na -ulus od lumbus > tal. 
lombo »slabina«. Glede gubitka /- upor. furl. 
ombul. 

Lit: REW* 5160. DEI 2265. 

lumia f (Sulek) »vrsta kiselog limuna«. 
Od tal. lumia, lomia, li-mia. U vezi je sa lima, 
Umetta. Upor. limun (v.). 

Lit: ARj 6, 111. DEI 2283. 

lumm, gen. -ina m (Dubrovnik, Cavtat) = 
lumin (Korcula, Bozava) »zizak«. Tal. izvede- 
nica na lat. deminutivni sufiks -inus > tal. 
-ino od lumen > tal. lume. Na tal. -etta < 
vlat. -itta: lumita f (Zrnovo, Korcula) »zi- 
zak«. Na lat. -acea > tal. -accia > -aca 
lumaca f (Sibenik) »svjetiljka na petrolje«. 
Na lat. pridjevski sufiks -arms ili -oris 
> -ar luminar (Cres, Malinska) »otvor na 
tavanu ili krovu kuda dolazi svjetlost da se 
mogu vrsiti popravck = lutnenar (Bozava) 
»abbaino«, sa gubitkom pocetnog / (shvacenog 
kao clan) uminal m (Istra; Parcic) »fenestra 
in tecto domus« < mlet. luminal, luminalo 
(zamjena sufiksa -ar sa -al < lat. -d/is). Ovamo 
ide jos luminar m (17. v., Kasic) »sunce ili 
mjesec (u prijevodu Sv. pisma, za ono sto 
Danicic prevodi sa vidjela)* < lat. luminaria, 
odatle luminarle f pi. ili n. (cakavci i Slovinci). 

Lit: ARj 6, 217. Cronia, ID 6. REW 5161. 
DEI 2282. 2283. Strekelj, ASPh 14, 551. 

lumpac m (Sasinovec kod Sesveta, Hrvat- 
ska) »pupavac, upupa epops« = (bez m) 
lupac (Jezevo, Vrapce kraj Zagreba) = lu- 
pavac = lupovac (Glina). Od onomatopeje 
lup /up lup (Jezevo) kojom se oponasa glas 
te ptice u proljece. 

Lit: ARj 6, 217. Hirtz, Aves 267. 

luna f, ie., baltoslav., sveslav. i praslav. 
termin za »mjesec kao nebesko tijelo, Mond, 
oe^fivn, luna« = luna (Punat, Krk). = luna 



luna 



331 



lupiti' 



(Osojnik kod Dubrovnika) »duga, Regenbogen«. 
Danas se u hrv.-srp. leksikoloski ne razlikuje 
mjesec kao nebesko tijelo od mjeseca kao 
mjera vremena. To razlikovanje postoji jos 
u Vodicama (Istra) kao i djelomice u slov. 
mesec i luna. Upor. njem. Mond i Monat i u 
romanskim jezicima npr. fr. -mois i lune. Spo- 
menuto znacenje nalazi se kod nas samo u 
tekstovima pisanim crkvenim jezikom. Odatle 
pridjev na -bn lumm takoder u istim teksto- 
vima. Deminutiv na -ica liinica (Krk) »(me- 
tafora) poduguljast hljepcic iz bijela brasna, 
sto se dijeli djeci«. U praslavensko se doba 
pravila razlika kao i u ostalim ie. jezicima na 
taj nacin sto je mjesec kao nebesko tijelo bio 
femininum, jer je predstavljao zensko bo- 
zanstvo, a mjesec kao mjera vremena bio je 
radna imenica m. r. V. mjesec. Na hrv.-srp. 
teritoriju nakon uvodenja krscanstva radna ime- 
nica potisla je lunu u zaborav. Za rijec luna 
u prijevodu evandelja tvrdilo se (Pogorelov), 
da je posudenica iz latinskoga i da je dokaz 
za to kako je Sv. pismo prevedeno iz Vulgate. 
Prema Budmaniju akcenat govori protiv te 
pretpostavke, a prema Meilletu ocuvano u, 
koje potjece od ie. dvoglasa ou > au. Kad bi 
luna bila iz latinskoga, pokazivala bi promjenu 
u > y > I kao murus > mir. Od baltickih 
jezika nalazi se u stprus. lauxnos »zvijezda«; 
lat. luna, avesta raoxsna. Ie. je korijen *leuq- 
»svijetliti«, u prijevoju *louq-. Upor. luc. Ta 
osnova rasirena je formantima -s i pridjev- 
skim -na. Prvobitno znacenje »svjetlost« ocu- 
valo se u ces. i polj. luna »svjetlost od pozara«. 
To se znacenje naslucuje i onda kad luna 
oznacuje imena domacih zivotinja: zuta koza, 
krava. 

Lit:, ARj 6, 217. 218. Ribaric, SDZb 9, 
167. Pletersnik 1, 536. 573. Miklosie 176. 
SEW 1, 745. Holub-Kopecny 212. Bruckner 
314. KZ 46, 223. WP 2, 411. Mladenov 28/). 
Trautmann 152. Meillet, Et. 130. 442. 444. 
RES 6, 40. Fraenkel, KZ 63M70. Pogorelov, 
Sbornik Komenskoga 3, 32. Kuljbakin, JF 5, 
300. Boisacq" 571-572. 

lunatik m (18. v., latinizam) »mjesecnik, 
mjesecar (prevedenica)«. Poimenicen lat. prid- 
jev na -aticus lunaticus, od luna »mjesec« > 
tal. lundtico. 

Lit: ARj 6, 218. DEI 2284. 

lunta f (Vuk, narodna pjesma) »vrsta topa, 
kartac = kartaca, puska«. Znacenje nije tocno 
utvrdeno. Od njem. Lunte »fitilj«. 

Lit: ARj 6, 218. 



lunj m (Smokvica na Korculi) = liinja f 
(Vuk, Kolombatovic, Brusina, Zagreb, Omis) 
= (s prijenosom palatalizacije sa nj na /, 
upor. lucki pored Ijuck! ZK) Ijuna (16. v. A 
Dubrovnik, Gnojnica, Hercegovina) = juna 
(Dubrovnik i okolica, Hercegovina), praslav., 
»1° grabezljiva ptica, piljug, piljuzina, 2° na- 
dimak celjadetu koje sve njusi i pregleda 
(Dalmacija)«. U stcslav. Iunb, slov., ukr., rus. 
»vultur«. Prvobitno je imenica po deklinaciji 
I, u hrv.-srp. presla je u deklinaciju. a. Pridjev 
na — ov Ijunov (Mikalja). Postoji jos od istog 
korijena impf, lunjati (se), lunjam (Vuk, 
Pavlinovic) (do-, od-} »hoditi spustivsi glavu«, 
slunjat (Kosmet) »skitati se, tumaratk, kao i 
pridjev na -av liinjav = stcslav. lunjavi »de- 
missum caput habens« i na -alo lunjalo m. 
Upor. rus. lynatb »umherstreifen« i u bug. 
lunja se. Izgleda da je prvobitan naziv gra- 
bezljive ptice. Po torn nazivu stvoren je gla- 
gol sa metaforickim znacenjem. Upor. jos 
Ijumati (v.) i lutati (v.). Prema Ostiru naziv 
ptice Iunb je predslavenska rijec. Bruckner je 
dovodi u vezu i sa lupez (v.) < *lupnb. Glede 
pnb > nj upor. skanjac, gen. skanjea (ZK) 
prema capys (etruscanska rijec). Femininum 
na -6 po deklinaciji i je kao u kokos f, guska 
(v.), mozda zbog religioznih razloga. 

Lit: ARj 2, 610. 6, 218. 319. Elezovic 2, 
243. Hirtz, Aves 174. 207. Miklosic 176. SEW 
1, 745. Bruckner, KZ 42, 356. Matzenauer, 
'LE9, 223. Petersson, ASPh 34, 378. Korinek, 
Sldvia 12, 194-202. Ostir, Drei vorslav.- 
-etruskische Vogelnamen u Razprave 8, fll. 1. 
(cf. Ijb 16, .169). 

lupiti 1 , lupim impf. (ZK objekt kukuruzu, 
gra) = Ijupiti, Ijtipin (Vodice) (ob-) = (stok.) 
lupiti, baltoslav., sveslav. i praslav , »komusati 
(v.), schalen, enthlilsen, Ijustiti, skidati s klipa, 
iz mahuna«. Postverbali lup m (cakavski, Istra) 
»Schale; Hiilse« = na -bk oblupak, gen. -pka 
(Belostenec) = augmentativ na -ina lupina 
(ZK) = Ijupina (17. v., Vodice, Dalmacija, 
Pavlinovic, sa Ij mjesto / od unakrstavanja sa 
ljuska, v.) = Ijupine f pi. (Dubrovnik) = 
(sa prijenosom palatalizacije sa Ij na n) lu- 
pinja (Habdelic) = Ijupljina (18. v., sjeverna 
Dalmacija, Pavlinovic) = Ijupoljina (18. v., 
jedna potvrda), oljupina (- od luka, Sarajevo). 
Ovamo jos toponim Lupinjak, nekoc Vucja 
Jama (Hrvatsko zagorje). Stcslav. apstraktna 
izvedenica od istog korijena na -ez (upor. 
mladez f) Iupeeb f »Raub« presla je u hrv.-srp. 
u maskulina i postala radna imenica u zna- 
cenju »1° kradljivac, hajduk, razbojnik, 2° to- 
ponim* prema f lupezica (Vuk/ 16. v.) »1* 



lupiti 1 . 



332 



lutati 



kradljivka, 2° mala ceta od 4—5 ljudi (Herce- 
govina, Crna Gora, Boka)«. Nalazi se jos u 
ces. i polj., praslavenska je. Ima svoju raz- 
granjenu leksikologijsku porodicu: pridjevi na 
-bn lupezan (Vuk, 16. v.), na -ski lupeski 
(15. v.), sa denominalom odatle lupeskati, 
-am prema iteratlvu na -va- lupeskavati 
(Ston) »zvati nekoga lupezem« i apstraktumom 
na -ina lupestina (15. v.) = lupescina »krada«. 
Deminutivi na -ce lupesce, na -Hi lupescic, 
na -ic lupezic. Augmentativi na -ina lupezina, 
na -icina lupezicina. Apstrakta na -stvo lu- 
pestvo (Divkovic), na -ina lupezina f, na -arija 
lupesarija, na -ija lupezija. Denominali na -ati 
lupezati »krasti pomalo«, na -iti lupeziti, -im 
(17. v.) »raditi kao lupez«. Vokal u je naitao 
iz ie. dvoglasa od ie. korijena *leup-, uprije- 
voju *loup-, koji postoji i u varijanti sa -bh 
mjesto p u lub (v.), lubura, lubina, paluba. 
Varijanta sap nalazi se i u baltickim jezicima: 
l\t. lupti »Ijustiti, skidati kozu«, iterativ u 
prijevoju aplaupyti »potpuno opljackati«, lot. 
lupt »oplijeniti«, lupis »drumski razbojnik, 
lupez«. Upor. sanskr. lumpati »mrvi, ostecuje, 
pljacka«. 

Lit: ARj 6, 219. 226. 228. 320. 8, 405. 
409. Ribaric, SDZb 9, 166. Jagic, ASPh 31, 

549. Miklosic 176. SEW 1, 746. Holub-Kopecny 
211. Bruckner 315. IF 23, 216. WP 2, 417. 

Trautmann 164. Iljinski, ASPh 29, 492. Uhlen- 
beck, PBB 26, 301. 306. Schulze, KZ 49, 
252. Boisaaf 569-570. 591-592. GM 233. 

lupiti 2 , -pirn pf. pored lupnuti, - m (Vuk) 
u stokavskim narjecjima prema impf, lupati, 
lupam (Vuk) (iz-, na-, o-, od-, raz-, s-, za) 
»1° percutere, biti, udarati, bubati, 2° (me- 
tafora) kojesta govoriti, 3° nalupati se (Vuk) 
najesti se i napiti«. Semanticki i akcenatski 
razlikuje se od lupiti (v.). Prema Bernekeru 
bila bi oba glagola istog postanja. Postverbal 
lup (18. v.) = lupa f (18. v.) »Schlagen, Klop- 
fen«, na -bk blupak, gen. -pka Vuk) »olupano 
sto > (metafora) rdavo, nevaljano« = poime- 
nicen part. perf. pas. olupanica (Vuk). Part, 
perf. pas. zalupan »glup«. Na -aca lupacamj 
»1 ° budala (Hrvatska), 2° plosnato drvo kojim 
se platno lupa u bijeljenju (Dalmacija, Pav- 
linovic)«. Na -atak lupatak = litpotak (Srijem) 
»dascica«. Apstrakta: na -nja liipnja, na -anja 
lupanja (17. v.), na -javina lupljavina. Demi- 
nuiranje glagola je cesto: na -etati lupetati, 
-am »nepomnn>o i nevjesto raditi«, na -kati 
lupkati, -am (Vuk), na -arati luparati, -am 
(Vuk), lupkarati, -am, iz cega se vidi da se 
glagol osjeca kao da je postao od onomatopeje. 



Zbog toga se i pravi onomatopeja lup (18.), 
koja se moze opetovati, a kod Belostenca 
mijenja suglasnik bub lup. Stoga mijenja su- 
glasnik / u Ij i samoglas u u o: Ijopiti, -im 
(Vuk) »jako udariti«. Upor. slov. lopkati. 
U Durdevica unakrsten (kontaminiran) je 
sa drpiti (v.) razludrpiti »raskinuti«. Machek 
ima pravo kad ga dovodi u etimologijsku vezu 
sa chlupo, chlupti, chlujc, chlupatt »plotzlich 
hervorquellen, plotzlich fallen« i kad karak- 
terizira oboje sa »lautnachahmend« (oponasanje 
zvuka pri padanju). Upor. slov. hlopati »schla- 
gen« i bug. hlopam »klopfe«. 

Lit.: ARj 4, 225. 6, 226. 265. 223. 227. 
219. 7, 424. SEW 1, 390. 746. Machek, Sldvia 
16, 206. 210. 

luprik m (rukopis, 15. v.) »lokvanj 1° 
bijeli, 2° zuti«. 

Lit.: ARj 6, 227. Sulek 209. 536. 

Lupulovic, prezime, ocito od rum. lupul 
od lup < lat. lupus »vuk«, s postpozitivnim 
clanom. 

Lit.: ARj 6, 227. 

lustra f (Muo) »riba kao namazana indo- 
radurom« = lustra (Budva) »duga slinava riba 
crvene boje« = Ijustra (Perast). U vezi sa 
lat. ostro »materia colorante rosso« < lat. 
astrum < gr. ooxpov »purpura«, sa srastenim 
clanom. Upor. lustra »squama, scaglia« = 
Ijustra pored lustiira = ljustura »scaglia, 
squama« . 

Lit: ARj 6, 227. 228. 322. DEI 2701. 

lusciv (Istra), pridjev na -iv, »kratkovid«. 
Od tal. Iosco < lat. luscus »isto«. Rijedak 
primjer dodatka naseg sufiksa -iv na tal. prid- 
jev. Upor. -av kod turcizama celav, corav. 

Lit.: ARj 6, 228. DEI 2271. 

lustar, pridjev (Miklosic navodi da je hrvat- 
ska rijec, ne nalazi se u ARj'i, »mtidus« < tal. 
lustro. Glagol lustrat, -am impf. (Dubrovnik, 
Cavtat, objekt crevlje) »olastiti«, part. perf. kao 
pridjev lustran (je) »(ironicka metafora) pijan«, 
lustrat (Bozava) prema impf, na -va- lustra- 
vati, lustravam (Potomje) »lastiti«. 

Lit.: Cronia, ID 6.. REW 3 5184. £>£Y2291. 

lutati, latdm impf. (Vuk), slov., bug., pra- 
slav., »vrljati, tumaratk. Na -alo lutalo m = 
na -vac lutavac, gen. -avca m prema f na 
-iga lutavica, s augmentativom na -Kina lu- 
tavicina (Pavlinovic). Vokal u je nastao od ie. 



lutati 



I 13 



luza 



dvoglasa ou, kako dokazuje prijevoj jery < ie. 
u u rus. lytatb »sich herumtreiben, umher- 
schlenzen«, od ie. korijena *(s)leut-, u prije- 
voju *(s)lout-, rasirenje na -t od *sleu »schlaff, 
herabhangend«. 

Lit.: ARj 6, 229. Miklosie 176. SEW \, 
748. Solmsen, KZ 34, 447. Petersson, ASPh 
34, 378. 

luter m (Dubrovnik) »maternica«. Od tal. 
ucenog utero < lat. uterus, s tal. clanom. 
Lit: Zore, Tud. 13. 

lutina f (Brae) »goveda balega«. Kao da 
je nasa izvedenica na augmentativno -ina od 
lat. liitum > tai. uceno luto »fango«(?). 

Lit: ARj 6, 229. DEI 2292. 

liitka f (Vuk), takoder ces., polj., praslav. 
(*Ipib), »pupa, marioneta* = lutak, gen. -tka 
m. Taj se lik poklapa sa strus. lutbkb »histrio«. 
To je bilo i prvobitno znacenje. U praslaven- 
skom rijec je bila prema tome radna imenica 
sa znacenjem »igrac, mimicar koji nesto pri- 
kazuje«. Odatle Vukov deminutiv luce, gen. 
-eta. Vokal u je nastao iz velarnog nazala, 
upor. polj. latka. Korijen bez -biea ocuvan 
je u polj. let = rus. lut »liko od lipe, kora, 
prut, sve sto se od tog lika dade napraviti«. 
Prema toj poljskoj rijeci pretpostavlja se 
prasrodstvo s njem. Linde i lat. leritus. 

Lit: ARj 6, 188. 229. Miklosic Ml. SEW 
I, 741. Holub-Kopecny 211. Bruckner 309. 
KZ 42, 356. WP 2, 437. Porzeziriski, ASPh 
29, 434. 

lutor m (18. v., Vuk) »1 D covjek zakona 
Luterova, 2° nevaljao covjek, bezvjernik (Piva- 
-Drobnjak)« prema f na -ka lukorka (Pav- 
linovic) = liiter (17. v., Dubrovnik). Na lat. 
sufiks -anus > -an: lutbran, gen. -ana m = 
luteran prema f na -ka lutbranka. Na -in 
luteranin (18. v.), s pridjevom na -ski lute- 
ranski, luterin. Na -stvo lutorstvo n (Pavli- 
novic). Od njem. Luther. [Usp. i pod -an]. 

Lit: ARj 6, 229. 230. Vukovic, SDZb 
10, 390. 

lutro n (stsrp., 14. v.,)pominje se uz adr- 
fato I -dlfato, u lutru davati, postaviti u lutru, 
obladati. Prema ARj nije jasno znacenje. Za- 
cijelo isto sto stsrp. lutro 1396. »Bad (im 
Kloster)«. Od gr. Xotrupov »isto«. 

Lit: ARj 6, 230. Vasmer, GL 91. 



liizati , -am impf. (Ston) »govoriti mnogo 
pa reci ono sto je kao tajna«. Od istog korijena 
je pridjev na -av liizav »brbljav«, poimenicen 
na -be > -ac luzavac, gen. -avca m prema f 
luzavica. Vjerojatno od kllat. ludere, od ludus 
»igras koje je u puckom obliku ocuvano u 
port, loir »saliti se«. Konsonant a je mogao 
nastati od A u 1. 1. prez. *ludio, a prema tome 
infinitiv na -ati. Nejasno je zasto je 2 mjesto 
Z< di, upor. zmulj < modiolu. [Usp. iluzati*]. 

Lit: ARj 6, 230. REW 3 5153. DEI 2279. 

liizati 2 impf, (satrovacki, u Sirinicu, mutav- 
dzije u Temnicu) »tuci«, u primjera citila 
Lamica da t uluza »ide Turcin da te ubije«. 
Primjer kako i u argou kadikad ima starih 
rijeci. Upor. rus. luznutb »battre, frapper«. S 
tim se znacenjem ne slaze liizati' (v.), koje 
bi moglo biti i metafora tipa lupati (v.) »go- 
voritikojesta«. 

Lit: ARj 6, 230. Trojanovic, JE 5, 224. 
SEW I, 748. Holub-Kopecny 213. Boisacq 

571. 

luza f (Dubrovnik), slov., ces,, oba luz.- 
-srp., rus., ie., praslav., »lokva, blato, kao, 
glib«. Augmentativ na -ina luzina (Crna Gora, 
Boka, Ljubisa, mozda toponim u pi.). Una- 
krstila se vec mozda u praslav. sa kal (v.) u 
kaljuza, upor. slov., ces. kaluze — kaluha, 
polj. kalusa, .ukr. haluza, rus. kaljuza = 
kaluga »Sumpf, Pfiitze, Lache«. Kako je u 
hrv.-srp. postojala homonlmija u augmentativu 
luzina, luza je u pomenutom znacenju pro- 
pala. Konsonant u je nastao iz ie. dvoglasa 
ou u korijenu *leug- »crnkast«, prijevoj *loug- 
sa sufiksom -ea *lougia. Mocvara je nazvana 
po crnkastoj boji. U baltickoj grupi lit. liugas 
»mocvara« predstavlja ie. korijen bez sufiksa 
-ta. Taj se nalazi u lotiskom imenu rijeke 
Ludza. U ilirskom ide ovamo ikoc, Aotjyeov 
(Strabo 314) kod Trsta. U arb. legate f »mlaka, 
lokva, mocvara« dobila je rijec lat. sufiks 
-ata. Upor. u pogledu tog sufiksa maslinada f 
»teren zasaden maslinama« u zadarskom arhipe- 
lagu. Prema tome je ilirska rijec usla i u bal- 
kanski latinitet. U prasrodstvu je s gr. prid- 
jevom TMyaioc, »taman, mrk«. 

Lit: ARj 6, 230. 232. Miklosic 177. SEW 1, 
748. Holub-Kopecny 211. Bruckner 214. WP 
2, 414. Trautmann 163. Scheftelowitz, IF 
33, 166. Joki, IF 43, 57. Meyer, IF 47, 323. 
Krahe, IF 49, 273. Loewenthal, WuS 10, 
169 (cf. IJb 13, 170). 



Lj 



-Ija, sufiks za z. r. radnih imenica izvedenih 
od glagolskih osnova: prelja od presti, svelja 
od sbvz (v. sav) od siti, pralja od prati, tkalja 
od tkati. Upor. jos dadilja (v.). 

Lit.: Maretie 296—1. Leskien 234—5. 
Vandrdk 568. Boskovic, JF 15, 143-154. 

ljaga f (Vuk, Vojvodina, Ljubisa, Martie) 
» 1 ° mrlja, maca, 2 ' (metafora u moralnom 
smislu) greska u karakteru«. 

Lit.: ARj 6, 234. 

-ljaj, slozen sufiks od docetnog -/ (u parti- 
cipu perf. akt.) i od sufiksa -jaj (v. -aj}, koji 
sluzi za tvorenje glagolskih apstrakta: do- 
mislja-, dozivljaj, itd. Odatle se apstrahira i 
dodaje na cistu glagolsku osnovu kao u rd- 
stegljaj pored rastegalj (Lika) od rastegnuti, 
gutljaj od gutnuti. Posljednje je moglo nastati 
od t/i -J- jaj na osnovu disimilacije tnj > tlj. 

Lit.: Maretii 297. Leskien 288. 

ljaljak, gen. -Ijka (18. v., Vuk, Crna Gora) 
»podzemna gljiva (jestiva)« = Ijalj (Kavanjin), 
bez deminutivnog sufiksa. Ako je naziv na- 
stao po turskom nazivu za ljeto, onda ide 
ovamo i IjaljaR (Kosmet) »vrsta sitnog ljet- 
nog grozda ruzicaste boje«. Upor. jos Ijeljak, 
gen. -Ijka (Bosna) »1 ° kao vrsta sitnog voca, 
2° biljka kojoj je plod Ijeljak, zove se Ijeljan« 
i Ijajlja f (Tetovo, asimilacija j - lj > lj - lj) 
»planina, suvat na planini«. Turcizam iz pa- 
stirske terminologije (tur. yayla »ljetovaliste«, 
od yay »ljeto«, s istim sufiksom kao kisla 
»kasarna, quartier d'hiver«, od glagola yayla- 
mak »passer l'ete danas la montagne«). 

Lit.: ARj 6, 242. Elezovic 1, 373. 477. 

ljaskav, pridjev na -av (~ karnen}, poime- 
nicen na -be Ijaskavac, gen. -avca (Levac, 
Srbija) »mineral mikasist«. 

Lit.: ARj 6, 234. 



ljaznuti, -em impf. (Hercegovina?) »po- 
ljubiti tako da se cuje«. Budmani uporeduje 
sa mljeskati (v.) i veli da je glagol onomatopej- 
skog podrijetla. Moze biti da je onomato- 
peiziran laznuti (v. lizatij promjenom / > lj 
prema ljubiti. 

Lit.: ARj 6, 234. 

Ijemez m (Vuk, Ljubisa) = lemez (Kosmet), 
baltoslav., sveslav., osim bug. i rus., praslav. 
*lemezb, »1° pritisak, 2° greda na trijemu 
(Ljubisa), 3° (ikavski) limez (Krk) gredice sto 
drze krov kod tora te leze na sljemenu, 4° 
(Srbija, Kosmet) dugacko mlado drvo ili grana 
iz sume (prebaci se preko sijena, slame, kro- 
vine na stogu, plastu itd., da zastiti od vjetra)«. 
Hrv.-srp. oblici pretpostavljaju e mjesto e, 
kako je u drugim slavinama. Isto "k nalazi 
se u sporednom obliku Ijemes pored lemes (v.), 
koji se tumaci prijevojem od lomiti. Kol. na 
-je lemejze n pored lemejzi pi. (Kosmet). 
Praslav. je rijec termin iz gradnje kuca, jer 
je prvobitno znacenje »greda na slamnatu krovu 
kao zastita od vjetra«. Rijec je kulturna. Ma- 
dzari posudise lemez pored lemes »lim, ploca«. 
Lit. lume, lemens »Baumstamm, Rumpf, Sta- 
tur« slaze se u osnovnom suglasniku sa hrv.- 
-srp. Vokal e u docetku (sufiksu?) -ez nastao 
je od palatalnog nazala /. Upor. u polj. na- 
rjecjima lemiqz. Druge ie. veze nisu poznate. 

Lit.: ARj 6, 242. Elezovic \, 359. Miklosic 
164. SEW 1, 701. Bruckner 294. 

Ijesa f (Vuk) = lesa (ekavski, Kosmet, 
2K ikavci) = lesa (Cres) = (ikavski) Visa 
(Imotski), sveslav. i praslav. *lesa, bez para- 
lele u baltickoj grupi, »1° vrata od plota, 
nacinjena od tanjeg pruca prevucenog preko 
debelih pritaka, 2° pleter koji sluzi za susenje 
voca, kukuruza, 3° toponim Lese, Lesane«. De- 
minutiv na -ica Ijesica (Vuk) = lesica (ZK), 
Ijesice (Dubrovnik) »prijesan hljeb (jer ga 
Zidovi mijese u obliku Ijese)«. Augmentativ 
na -ina: Ijesina (Ljubisa) = lisina (Pavlinovic) 



Ijesa 



336 



ljeto 



»(metafora) skelet«, na -etina Ijesetina (Vuk). 
Na -or Ijesor (Rijecka nabija, Crna Gora), 
u primjeru: svrh zelja se metne kakav Ijesor, 
a na njemu kamenje. Pridjev na -bn Ijesan 
(Stulic) »koji je nacinjen kao Ijesa«. Rijec je 
kulturna. Madzari posudise lesza i deminutiv 
leszka »Darrhurde«, koji ne postoji u slavi- 
nama, jer bi bio homonim sa lijeska (v.); 
Rumunji leasa, pi. lese »Hiirde, pleter koji 
sluzi za lupanje kukuruza, za susenje sira, 
sljiva, kao i za stranice kola (lojtre), u stajama 
za stranice jasala, itd.«, cine, leasa »isto«. Nema 
u ie. jezicima potpunih usporednica. Najvjero- 
jatnije je misljenje da se korijen od Ijesa na- 
lazi u lijeska, jer se pravi od Ijeskova pruca. 
Zbog toga se moze uporedivati sa stir, flesc 
»Rute, motka« = gal. ulescu, ie. u(e)loi- + 
formant s ili k, dok je -ka u lijeska. V. lijes. 

Lit.: ARj 6, 248. Tentor, JF 5, 211. Elezovic 
1, 361. ZWVZ 13, 123. Miklosic 167. SEW 1, 
712. Holub-Kopecny 207. Bruckner 290. 
ASPh 39, 2-4 Mladenov 273. WP 1, 303. 
Pascu 2, 197., br. 250. Scheftelowitz, KZ 
56, 176. Schneider, IF 58, 45. 

ljeto n (Vuk) = (ekavski i kod cakavaca 
djelomice, ZK) leto = (ikavski) Kto (Vodice), 
sveslav. i praslav. *leto, bez utvrdenih para- 
lela u baltickoj grupi i u ostalim ie. jezicima, 
»1° toplo godisnje doba (opozicija zima), ete, 
p° (po semantickom zakonu sinegdohe) go- 
2ina, annus«. Oba znacenja vec u stcslav. 
Praslav. pridjev na -bn Ijetan (ob-), odatle 
na -j samo u odredenom obliku Ijetnji = 
Ijecnji — Ijetni (16. v., M. Drzic), poimeni- 
cen na -Ik letnik »ime mjeseca«, na -ica Ijet- 
nica = Ijetnjica (17. v.) = obljetnica »god«, 
litnjica (Vodice) »psenicni hljeb u koji se na 
badnji dan zatakne svijeca te se kasnije cuva«, 
troljetnica (Vuk) »malarija«. Arbanasi posu- 
dise letnice »ime ribe ulovljene u proljece«, 
od bug. letnica »isto«. Na -ovac Ijetnjikovac 
»mjesto gdje se provodi ljeto« = Ijetnikovac 
»(danas) vila«, preljetm (slanina) »sto ljeto 
proboravi«, na -ski Ijetski samo u Decanskom 
hrisovulju. Na -je Ijece n (narodna pjesma). 
Na -ica obljetica »vrijeme jednog ljeta, annee«. 
Na -iste Ijetiste (14. v.) = Ijetoviste — Ijeto- 
valiste = na -ica Ijetica (Ljubisa) »mjesto 
gdje se provodi ljeto«. Na -ina Ijetina (14. 
v.) »godisnji, urod, dohodak«, a s pridje- 
vom na -ski Ijefinski i deminutivom na -ica 
Ijetinica »slaba ljetina«. Praslav. prilog Ijeti 
(Vuk) od stcslav. lokatlva Ute (takoder ces., 
polj.), od akuzativa vremena sa dodatom 
pokaznom zamjenicom Ijetos (ra -s v. saj) = 



sega leta (ZK), sa deiksama Ijetoska, Ij'etoske, 
odatle pridjev Ijetosnfl. Denominai na -ovati 
Ijetovati, -njem (Vuk) = letovat (Kosetm) 
»provoditi ljeto« = na -ili Ijeliti (Stulic) 
(iz, o- se, pre-, za-). Prefiksalne slozenice: 
sa pro- (v.) proljece n (Vuk) = (ekavski) 
prolece — (ikavski, ZK) prol'ice = sfrolice 
(Vodice), s pridjevom proljetni = proljecnji; 
vyleca f (Bednja) »proljece« < *uletua (u — 
ne) (Bednja) = mladleto (Istra) »proljece« od 
sintagme mlado leto = hrv.-kajk. protuletje 
(Belostenec) = protulitje (Jacke) = proto- 
litje (Glavinic). Prilog od akuzativa vremena 
s dodatom pokaznom zamjenicom proljetos. 
Sa pa (v.) paljetak, gen. -tka m »pabirak, 
ono sto os'anc iza pobrane ljetine« = pdljetka 
(Split), s denominalom na -ovati paljetkovati, 
-ujem (Vuk) = pdjetkovat (C lipi), iterc.tiv na 
-vd- ndpiljetkovavaii i radnom imenicom na 
-lac m prema f -Ilea paljetkovalac, gen. -aoca 
prema f -lica. Od sintagme: se leto »ovo ljeto« 
izvedenica je na -tk seletak, gen. -tka »ovogo- 
disnje jagnje«. S tim se nazivom pomijesao 
mozda arb. shelek-gu, odakle je opet dosao u 
hrv.-srp. i bug. kao Siljeg (Dalmacija, Zagora) 
Uljeze i bug. silegar »pastir«. Kako juznosla- 
venski s ne postaje sh u arbanaskom, shelek 
ne moze biti posudenica iz seletak. V. siljeg. 
Od iste sintagme je denominai na -ovati 
sldtkovati, -vjem impf. (Hrvatsko primorje) = 
slajkovat (Crikvenica) »pabirciti, paljetkovati«, 
s imenicom sldtkovina »paljetak, pabirak«. Zna- 
cajna je zamjena Ti > a kao u orah. Pored 
pomenutog mladleto postoje jos slozenice: 
Ijetopis (17. v.) »annales«, s radnom imenicom 
na -be Ijetopisac, gen. -sea. Ta je slozenica 
stara. Posudise je Rumunji letopiset. Kako 
Rumunji imaju lat. rijec an < annus, oni 
posudise leaf, pi., leaturi samo za datiranje 
vdleat = veleat < vs leto. Sto se tice etimo- 
logije, najvjerojatnije je misljenje Briickne- 
rovo, kome je leto praslavenska izvedenica od 
korijena le-. Taj se nalazi u liti, lijevati (v.). 
Sufiks -to je kao ujato, dlijeto. Po toj etimolo- 
giji leto bi oznacivalo period godisnjih kisa. 
To se slaze sa godina, koja u hrv.-srp. znaci 
»1° annus, 2° kisa, pluvia«. Takav naziv 
tumacio bi se i opozicijom zima (v.) »period 
kad pada snijeg«. U torn slucaju stajalo bi i 
uporedenje sa lit. litus »kisa« = lot. letus. 
Spomenuti treba da se ljeto uporedivalo 
i sa Sved. lading »proljece« i stir. la(i)the »dan« 
< ie. *l3tjom i sa lit. vildeti »grijati vodu«, 
stengi, 'zvealg »vlazan«, a to od ie. korijena 
uel- »topal, vlazan« te su pretpostavljali ie. 
*ul-e-to za leto. To sadrzi odvise pretpostavki 



ljeto 



337 



Ijub 



i kombinacija. Isto vazi i za uporedenje sa 
lit. luotas »camac«. 

Lit.: AR/ 4, 226. 6, 256. 237. 261. 824. 7, 
471. 8, 406. 9, 595. 12, 463. Elezovic 1, 192. 
362. Ribaric, SDZb 9, 165. 193. Christiani, 
ZSPh 18, 162. Skaric, NVj 15, 734-741 
(cf. RSI \ 298). Veselinovic, GC 26, 229- 
238 (cf. RSI 1, 299). Ivsio, JF 17, 118. si. 
Kostic, NJ 6, 234. Miklosic 167. SEW 1, 
713. Holub-Kopecny 203. Bruckner 291. Vas- 
mer, RSI 6, 191. 194. Mladenov 282. Pokorny, 
KZ 50, 43. si. Loewenthal, WuS 10, 194- 
195 (cf. Ub 13, 302). Buga, RFV 66, 240. 
Mikkola, Zbornik Jagicev 359-362 (cf. RSI 
2, 248). Jacobsson, Le nom de temps leto. 
Upsala, 1947, 96. si. (cf. Vaillant, RES 24, 
186). Resetar, ASPh 36, 548. Leskien 408. 
Dolobko, Slama 5, 679. Baric, AA 1, 138- 
160 (cf. JF 3, 200). Jokl, Stud. 111. 

Ijigovina f (Pancic, Suiek) »biljka rhamnus 
alpina L.«. Ne zna se koliko stoji u vezi s 
pridjevom Ijigav i poimenicenjem na -ica 
ligavica »solum uliginosum«, kojih nema u ARj. 

Lit.: ARj 6, 263. 

ljiljak, gen. nepoznat, m (Pancic, Sulek) 
»dubacac, jorgovan, svringa vulgaris«. Ako je 
odatle izvedenica Ijiljci, gen. Ijiljaca ili Ijlljaka 
(?) (Sulek) »biljka trasi, cyperus esculenti««, 
gen. sing, je Ijiljca. Upor. za identifikaciju 
tur. -a- u docetnom slogu u nasim neposto- 
janim a: canak, gen. canka (v.). Ime biljke 
(stabla) je balkanski i evropski turcizam 
perzijskog podrijetla (perz. Klag > ar. Ulak > 
tur. leylak) iz botanicke terminologije: rum. 
lileac, bug. lilek pored ljuleka. 

Lit.: ARj 6, 263. Miklosic 169. Mladenov 
275. Lokotsch 1319. 

ijok = Ijoke (Vuk) = yoki (Kosmet) pored 
ijuk, uzvik (onomatopeja), glas kojim se tjera 
tele od krave kad se muze. Oformljen na -ati 
Ijokati, -am (18. v., Vuk) (od-, Lika) impf, 
prema pf. Ijoknuti, -era (do-) »goniti tele 
od krave«, odljiiknuti (Kosmet) »otjerati, kako 
se June tjera«, na -de Ijokdc, gen. -aca (Vuk, 
Hrvatska) »drvo koje sluzi za Ijokanje, pri- 
Ijubak«, na -aca Ijokaca f »racvasto drvo u 
koje se tele Ijokacem zaklini kao u jaram«. 

Lit.: ARj 6, 265. Elezovic i, 374. 

Ijopica f (Kosmet) » 1 ° kravica, 2° (metafora 
pejorativna i ironicka) zensko celjade glupo 
kao krava (upor. guska u Hrvatskoj)«. Deminu- 
tivna izvedenica na -ica. Od arb. lope »krava«, 
provincijska posudenica iz tog jezika kao 
dreteza u Pastrovicima. 

Lit.: Elezovic 1, 374. GM 248. 



ijos (Kosmet) »glas (onomatopeja) kojim 
se izrazava onaj udarac plostimice, npr. 
sakom, ili kad se padne u blato«. Oformljen 
sufiksom -bk Ijosak, gen. -ska »trka, lutnja«, 
na -kdti sljdskat prema pf. IjSsnuti, -em (Vuk, 
Kosmet) »udariti tako da se cuje glas od 
udarca« pored sljdskat i sljdskat (Kosmet) »sru- 
siti, skrhati«, uljdskat (Kosmet) »ubiti, umri- 
jeti« = Ijosnuti, Ijosnem (Piva-Drobnjak) »nesto 
veliko kad naginje da padne ili kad pada«, 
odatle metafora naljoskati se (Karlovac) »opiti 
se«, razljoskati, razljoskdm (Lika). Na -iti 
Ijostit, -im (Kosmet) »pasti, stropostati se«. 
Upor. stcslav. loskotb »strepitus«. Onomatopeja 
dobiva sufiks -de < -be bez mijenjanja velara 
Ijdskac (Vuk) »uzvik koji opisuje zvuk pri 
padanju«. Jpor. istu pojavu u: ni makac. 
Ovamo ide pejorativna i humoristicka augmen- 
tativna slozenica na -ina Ijoskoprdina od 
Ijoskoprda (Lika) »stara lijena zena, gdje padne 
tu prdne«. Nejasna je, ako-ide ovamo, izvede- 
nica na -avac, gen. -avca Ijoskavac (Pancic) 
»biljka mohunica, mjehurac, physalis alke- 
kengi«. Onomatopejski glagol dopusta mije- 
njanje samoglasa o > u: Ijiiskati, -am impf. 
»1° udarati u loptu«, Ijuskati, -Stem »2° (me- 
tafora, Topolovac) brbljati« prema pf. Ijus- 
nuti, -em (15. i 16. v.) »udariti s bukom«. 
Upor. pljuskati prema pljusnuti i pljusak (v.). 
Mjesto -s onomatopeja dopusta i Ij, I, p: 
razljoljati, razljoljam pf. »razbiti, raskrhati, 
rascopati« (Ijoljati nije potvrdeno). Kad je 
refleksivan, mijenja znacenje, znaci »postati 
debeo (o trudnoj zeni)« prema impf, na -va- 
razljoljdvati, -Ijoljavdm »1° razbijati, 2° (s 
refleksivom) postajati debeo (trudna zena)«. 
Sap: Ijdpiti, -bn (Vuk) »udariti jako«. 

Lit.: ARj 6, 265. 321. 13, 634-5. Elezovic 
1, 374. 2, 243. 389. Matzenauer, LE 9, 216. 
Tornanovic, JF 17, 202. 

Ijub, primarni pridjev (narjecja sjeveroza- 
padnih krajeva, slov.), ie., sveslav. i praslav., 
»carus, lieb, tener«, poimenicen u z. r. ljuba f 
(16. v.) »Geliebte«, mozda i u toponimu 
Ljuba kod Nina (castrum Ljuba, pored prosi- 
renja pridjeva na -j: v Ljubli 1491, g. 1242. 
Jubil, g. 1368. Lubal), u m. r. kao drugi dio 
dvoclanih licnih imena kao Dragoljub (takoder 
ime biljke) i u neologizmu Slavoljub. Rasirenje 
pridjeva na -bn je vrlo staro. Nalazi se u stcslav. 
Ovamo zljuban »amabilis (hrv., prema Mi- 
klosicu). Ocituje se u alpskoj toponimiji Ljub- 
no > Leoben i u daljoj izvedenici na -janin 
Ljubljana, prvobitno Ljubnjane »stanovnici 
dobrog zemljista«, na -iv Ijubiv (stcslav.), 



22 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



Ijub 



338 



Ijttb 



prosiren na -bn Ijubivan (Crna Gora). Taj 

moze biti i prosirenje pridjeva ljubim (part. 

prez. pas. od ljubiti*} koji je poimenicen na 

-be ljubimac, gen. -zrnca, na -ik Ijubimik, na 

-Ijiv Ijubljiv (za-*), na -zk Ijubak, i ljupka 

(15. v.), s apstraktumom ljupkost. Deminuira 

se na -ahan Ijubahan > Ijuban. Poimenicenja: 

na -ica ljubica (15. v., Vuk) »1° razni botanicki 

nazivi, 2° ime zensko«, sa deminutivom na 

-ica ljublcica »viola«, koju posudise Arbanasi 

iubecice, i hipokoristikom ljuba, na -inka Ijii- 

bicinka »vinova loza cma grozda«, na -bka 

Ijubicka »vinova loza bijela grozda«, s pridje- 

vima na -bn Ijubican, na -jast ljublcast, na 

-ic ljubio »1° dragi, ljubljeni, 2° prezime«; 

na -an (tip Milan) Ijuban »1° ime ovnu, 2° 

ime musko«, odatle na -ovic Ljubanovic (18, 

v., ZK), na -bca Ijupca (Istra), na -cac < -be + 

-be Ijupcac, gen. -aca (17. v.) »biljka«, na -cica 

Ijupcica (cakavci) »biljka ljubica«; na -be 

Ijtibac (18. v.) = poljubac. Sveslav. i praslav. 

je apstraktum od pridjeva po deklinaciji u: 

stcslav. ljuby, gen. ljubwe »aydjir|«. Stari 

nominativ ocuvao se u ljubi, prema Vuku 

ijubi (16. i 17. v., indeklinabile, narodna 

pjesma, pjesnicki govor, jugozapadni krajevi, 

slov.) »amor, amasia, conjux«. Prema tipu 

krv, gen. krvi presao je praslav. pridjevski 

apstraktum medu feminina deklinacije i: 

ljubav, gen. ljubavi = ljubav, gen. Ijubave 

(Kosmet) = jubav (Korcula, objekt uz uciniti) 

= po deklinaciji a Ijubava »amor, prijateljstvo, 

milost, milovanje«, cini leksikologijsku po- 

rodicu: pridjevi na -bn ljubb bm> > Ijubavan, 

f ljubavna (Vuk), odredeno ljubavni (~ sas- 

tanak), prema crkvenom jeziku a > o Iju- 

bovan (13. v., Vuk, upor. bug. tibov, rum. 

ibov, ibovnik), sljubavan (Korcula) »ljubomo- 

ran«, poimenicen na -ik, -ica ljubavnik (18. v., 

Vuk) pored ljubavnik (Vuk, 16. v.) prema 

ljubavnica pored ljubavnica, kraceno u Iju- 

bavac pored Ijiibovca = Ijubavka pored Iju- 

bavka; na -en ljuben (bv > b) pored (bv > v) 

Ijuven (15. v.), poimenicen na -ica Ijuvenica, 

prosiren na -enit Ijuvenit (Kavanjin), na -ski 

Ijiibavski, od crkvenog ljubav pridjev na -it 

Ijubovit (cakavci, 16. v.) i apstraktum na 

-stvo Ijubovstvo n. Odatle denominai na -Hi 

sljubaviti se (Rijecka nahija, Crna Gora) »spri- 

jateljiti se«. Apstraktum na -est (upor. bolest*) 

potvrden je u pridjevu Ijubestiv. Na -ina Iju- 

vina (Kavanjin) »asikovanje«. Stari oblik 

ljuby, gen. -bb e nalazi se sa prefiksom pre 

u stcslav. preljuby »adulterami«, odatle pre- 

Ijub m, f (Stulic) pored preljuba f (prema Vuku 

i Danicicu) = na -je preljublje. Docetak -y, 



gen. -voe ispao je zbog denominala preljiibiti, 
odakle je preljub = preljuba postverbal. Radne 
imenice na -nik m prema f -nica preljubnik 
prema preljubnica. U slozenicama ljuby i 
preljuby tvore prvi clan sa bv > b: Ijubodjelje 
(18. v.), s pridjevom Ijubodjelan, Ijubodrag 
»biljka, Ijubomor m (18. v.) pored ljubomora f, 
s pridjevom ljubomoran i apstraktumom Ijubo- 
mornost, ljubopitan(l&.v., rusizam) »radoznao«, 
prevedenica (neologizam) ljubomudrac »filozof«, 
analogno preljubocinac (Vukov neologizam) m 
prema f -cinica, apstraktum -cinstvo; od deti: 
preljuboditi, odatle preljubodinac (18. v.) = 
preljubodivac m (15. v.) prema f -divica, 
priljubodinstvo (Banovac) = preljubodjejnik m 
prema -djejnica, u stcslav. preljubodej m od 
preljubodejati; preljubodan < -o + odan. Po- 
stoji jos pridjevski apstraktum obrazovan s 
pomocu sufiksa -zn (upor. bojazan i) Ijubezan, 
gen. -zni f (15. v.) koji se u znacenju »ljubav« 
ocuvao u slov. ljubezen f. Kod nas je odatle 
izveden pridjev na -bn *llubeenbnb > Iju- 
bezan, f -zna (16. v., Vuk) pored ljubazan 
(Vuk, Crna Gora) < stcslav. ljubbznt u kojem 
je nbn > n kao u stran od strana. Vokal e 
mjesto a je prema crkvenom ili ruskom jeziku. 
Poimenicen je na -ik m prema f na -ica Ijubaz- 
nih j -beznik (Vuk) prema Ijubaznica j -bez- 
nica. Od imenice Ijubezan postoji jos pridjev na 
-iv Ijubeznlv (16. v.) s apstraktumom na -ost, 
na -jiv Ijubeznjiv pored -zniv = (sa disimi- 
lacijom znj + zlj) ljubezljlv.(\5. v.), s apstrak- 
tumom na -ost. Taj posljednji moze biti i 
od nepotvrdenog *ljubez, upor. polj. lubiez 
»zadovoljstvo«. Unakrstenjem pridjeva Ijuven 
nastadose odatle Ijuvezan, gen. -zni f i pri- 
djev Ijuvezniv, s apstraktumom na -ost. Pri- 
log i veznik ljubo (slov.) = ljubi (1392) > 
libo »god, ilk, samo, u crkvenim tekstovima. 
Denominai na -iti: ljubiti, ljubim impf. (1445, 
Vuk) »1° amare, 2° obecati (slov.)«, oblju- 
biti (ZK) = obljubiti (Vodice), s postverbalima 
obljub = obljuba = obljubac, obljubak i radnom 
imenicom na -lac i -telj, obljubljenih, izljubiti 
(se), poljubiti »deosculari«, razljubiti sa post- 
verbalom razljuba (Lika) »staza ispod nosa na 
gornjoj usnk, ■ zflljubiti se, s(a*)ljubiti se, pri- 
Ijubiti prema iteratlvu -ljubljivati, samo s 
prefiksima. Odatle radne imenice na -lac, gen. 
-Ica > -oca i -telj m prema f -lica, -teljica 
Ijubilac prema Ijubilica, ljubitelj (takoder stcslav. 
i rus.) prema ljubiteljica s pridjevom Ijubite- 
Ijan; poimenicen part. perf. pas. ljubljenih m 
prema Ijubljenica (16. v.) »ljubavnik, -nica«. 
Pf. Ijubnuti, -em (Vuk) »poljubiti«. Na -ovati: 
ljubovati, -ujem (ugarski Hrvati) »asikovati«. 



Ijub 



339 



ljudi 



Deminutivi na -kati Ijupkati, -am, na -akati 
ljubakati se, -dm (na-). Od bezbrojnih slo- 
zenica pomenimo jos imperativnu slozenicu Iju- 
birbd m (Ston) »ko voli svoj rod«, Ijubidrag m 
(16. v., Dubrovnik) »biljka«. Veoma cest je 
prvi elemenat u dvoclanim licnim imenima: 
Ijubomir, s hipokoristikom ljubo, Ljubisa, Lju- 
bivoj, Ijubis(l)av(a), Ljubusa (upor. ces. Li- 
buse*), Ljubota (13. v.). Dubrovacka Arkadija 
(pastorala) stvara ill takoder: Ljubmir, Lfub- 
drag. I u toponomastici su zastupljeni: Lju- 
bovo, Ljubovec. U rum. je a iubi potpuno 
potisnuo u zaborav lat. amare, koje je ocuvano 
u svim drugim romanskim jezicima, kao i 
amor, osim dragoste jos ibov s pridjevom ibov- 
nic. U baltickoj grupi ne postoji identican 
naziv iz ie., samo dalja paralela llaupse »hvala«. 
Potpunije su paralele u got. Hufs i nvnjem. 
lieb. Germanske su paralele dalje razvile 
znacenje »ljubiti« u »vjerovati«: got. galaubjan, 
nvnjem. Glauben, erlauben, Lob. Ostale pa- 
ralele: arb. pridjev lum »sretan, blazen«, lat. 
libido, lubet — Ubet, sanskr. lubhyati (3. 1. 
sing.) »empfindet heftiges Verlangen«. Sve 
te paralele imaju u osnovi isto osjecajno zna- 
cenje kao praslavenska rijec. Vokal u je na- 
stao iz ie. dvoglasa eu u korijenu *leubh- 
»voljeti«. Upor. za eu > tu bljudem (v.). 

Lit.: ARj 4, 227. 6, 275. 290. 283. 286. 
270. 335. 297. 339. 7, 426. 8, 406. 407. 9, 
585. Ribaric, SDZb 9, 172. Elezovic 1, 374. 
Mazuranic 428. Lalevic, NJ 3, 56. Maretic, 
NVj 3, 192. Pletersnik 1, 524. Miklosic 171. 
SEW 1, 756. Holub-Kopecny 205. Bruckner 
302. KZ 45, 39. Trautmann 160. WP 2, 419. 
Resetar, Sldvia 8, 640. Boissin, RES 27, 43. 
GM 249. Boisacq 591-592. Joki, Stud. 48. 
Isti, Unt. 74. Hirt, PBB 23, 334-335. Iljinski, 
ASPh 29, 491. Hoffmann, BB 21, 137-144 
(cf AnzIF 7, 12). Christiani, ZSPh 18, 162. 

ljudi, gen. ljudi (Vuk), danas pi. po dekli- 
naciji o za sing, covjek (v.), u stcslav. po dekli- 
naciji i Ijudbje. Ta se deklinacija ocuvala u 
slovenskom, dugo vremena u izvjesnim pade- 
zima i u hrv.-srp. gen. ljudi, dat. Ijudem 
(ZK), nom. pi. Ijiidje = Ijudije (do 15. v.). 
Po toj se deklinaciji deklinirao i Srbin, pi. 
Srbije, odatle Porfirogenetov plural 2ep|3Xot, 
Upor. slov. Hrvatje. Rijec je ie., baltoslav., 
sveslav. i praslav. Singular je znacio prvo- 
bitno »populus, Xaoq, tako jos i danas slov. 
lud, ces. lid, polj. hid, rus. Ijud. Upor. Ijud m 
(juzna Italija, apeninski Hrvati) »covjek« 
(Resetar). U hrv.-srp. samo se u izvedenicama 
vide tragovi toga semantema. Pridjev na -ski 
ljudski pored »mannlich > gehorig, orden- 



tlich« i »valjan, kako treba« = Ijucki (Kosmet) 
znaci u narjecjima i »ono sto pripada ne po- 
jedincu nego narodu > sto je tude«: lucki = 
Ijucki (Vodice, ZK, ZU, Krasic), tako i kaj- 
kavski (Habdelic) = Ijutski (~ vlnogradl, 
Trst 1640) = juski (Cres). Upor. istu se- 
manticku paralelu u liuda »narod« prema tud 
(v.). Isto se vidi i u apstraktumu ljudstvo 
(Vuk) = Ijuctvo pored Ijustvo (Vodice) »mnos- 
tvo ljudi«, kol. na -ik Ijudik m (17. v., cakavci) 
»plebs (u prezrivom smislu)«. Predodzba 
primitivnog mentaliteta da je ono sto pripada 
narodu" »valjano, ispravno«, koje je ocito iz- 
razeno u pridjevu na -ski, odrzava se i u 
pridjevu na -ovan Ijudovan »posten« prema 
impf, ljudovati »biti posten« i u augmentativu 
na -ina ljudina m (14. v.) »1° velik covjek, 
2° valjan covjek (ZK, ZU)«. U ovom kao i u 
drugim augmentativima oznacuje »individuum 
neobicne velicine«: Ijuda, Ijudeskara, Iju- 
desina, Ijudurina, Ijudetina, na -iSte Ijudiste 
(Vuk, Crna Gora). Znacenje »individuum« 
sadrzi i deminutiv na -ic Ijudic (16. v., Du- 
brovnik) »covuljak«. U brojnim slozenicama 
je ocito znacenje »narod, pojedini njegovi 
individui«: Ijudobija, ljudozder, Ijudozderac, Iju- 
dojeda, Ijudokradica , Ijudbmora, Ijudbmorac, gen. 
-orca, ljudomdrstvo »genocid«. Predodzba »va- 
ljanosti onoga sto je narodske« sadrze i apstrakta 
od pridjeva na -ski ljudskost (Vuk, Pastrovici) = 
= Ijudskota (Vuk, Pastrovici) kao i prefik- 
salne slozenice bdljud m (Vuk) »necovjek, Iju- 
diste*, neljudi, gen. neljudi (Vuk, M. Drzic), 
pridjevi na -bn uljudan (ne-), s apstraktima 
(ne-)uljudnost, (ne)uljudstvo. Po primitivnom 
mentalitetu narod se smatra kao i pleme slo- 
bodnim, tj. on je izvor snage, sile, opozicija 
roba. Odatle jos u stcslav. ljudini (s individu- 
alnim sufiksom -in kao u Srbin, Bugarin) 
»slobodan covjek«, tako i u ruskom. To zna- 
cenje, koje se dobro ocuvalo u gr. zkzxBzpoc, 
i u lat. liber < ie. *leudher (takoder italsko 
bozanstvo rastenja i plodenja) nije zastup- 
ljeno u hrv.-srp., osim ako se pretpostavi 
da je ostavilo traga u znacenju pridjeva »va- 
ljan«. Prvobitno znacenje »narod« dobro je ocu- 
vano u baltickim jezicima, u lit. kolektivu 
liaudzia »kucna druzina«, llaudis f »narod«, 
lot. Ijaudis »narod«. Upor. i stprus. ludis 
»gostionicar«. Isto tako i u stvnjem. Kut »na- 
rod«, nvnjem. Leute, das Leut »osoba«. Zna- 
cenje ie. korijena *leudh- »narasti« koji sadrzi 
ljudi, dobro je ocuvano u arb. lenj »rodio 
sam se, nastajem« (odatle prema Joklu arb. 
velia »brat«), u sanskr. rodhati »uspinje se, 
raste«, avesta raoda »rast, ugled«. Semanticki 



l.judi 



340 



ljut 



i etimoloski znaci prema tome singular od ljudi 
isto sto i narod, postverbal od naroditi se. 
Taj je u hrv.-srp. i bug. posve istisnuo singu- 
lar iz opce upotrebe. 

Lit.: ARj 6, 315. 317. 7, 894. 8, 110. Ri- 
baric, SDZb 9, 165. Elezovic 1, 377. NJ 3, 
151. Popovic, NJ 3, 151-152. Isti, Sintaksa 
37. Tentar, JF 5, 212. Miklosie 172. SEW 
\, 758. Holub-Kopecny 205-206. Bruckner 303. 
45. 39. 46. 223-224. 228. ZSPh 4, 216. 
Iljinski, ASP/r 29, 492. Trautmann 160. !FP 
2, 416. Joki, Urei. 42-43. Wedkiewicz, AA 
6, 234. Endzelin, ZSPh 18, 123. ftraac/ 556. 
241 -242. Schrader, AnzIF 9, 172. Brugmanh, 
JF 19, 378. Hirt, PBB 23, 335. Buga, 
IzvORJAS 17, 1, 1-52 (cf. RSI 6, 338). 

ljuka f (u istocnim govorima?) »1° rupa 
na svirali, 2' okce u satu medenom«. Demi- 
nutiv na -tHa ljupka (Vuk) »okce u satu« sa- 
drzi istu rijec. Ako je tako, nejasan je gubi- 
tak suglasnika p. 

Lit.:AR}6, 317. 320. 

ijukt m (ZK,ZU) »zrak«, prilog u Ijilktu 
»brzo« (konji sti prosit) = slov. lehet / leht, 
gen. Uhta »isto«. Od njem. Lucht < Luft 
(njem. u Koruskoj). 

Lit.: Skok, ASPh 33, 365. Strekelj, DAW 
50, 36. 

Ijiimati, -am impf. (Vuk) »hoditi kao 
umorno celjade«. 

Lit.: ARj 6, 319. 

ljuska f (Vuk, Kosmet), sveslav. i praslav., 
»Schale, Hiilse, Schuppe, putamen, squama«. 
Suglasnicka grupa sk varira: Ijuspa (takoder 
stcslav., bug., polj.), luzga (bug., brus., ukr., 
rus.). Pocetno If- varira sa /- (tako samo u 
ostalim slavinama stcslav., ces., polj.): luska 
(hrv.-kajk., Beiostenec), odatle luskinja (18. 
v., Slavonac, docetak analogijski prema lupi- 
nja). Variranje / - If je kao u Ijupina pored 
lupinja od lupiti (v.). To variranje moglo je 
nastati na osnovu disimilatornog ispadanja pa- 
latalizacije u Ijustiti. Od svih ovih varijanata 
postoje izvedenice. Pridjev na -av Ijuskav 
(Vuk), poimenicen na -be Ijuskavac, gen. -vea 
(Temnic) »mineral muskovit«, na -ovit Iju- 
skbvit. Deminutiv na -ica Ijuscica (Vuk) pored 
Ijustica (18. v.). Na -ika Ijustika (Vuk) »ko- 
musina kukuruza«. Augmentativi na -otina Iju- 
skotina, na -etina luscetina »pljeva«, na -ina 
luScina (cakavci, 17. v.), na -jura ljustura 
(16. v.) pored ljustura (18. v.), lustura i lus- 
tura, sa leksikologijskom porodicom sa -gu- 



bitkom samoglasa u penultimi lustra, vje- 
rojatno s umetnutim r kao u prosinca, vitrica 
(v.) pored lustra (Lumbarda, Korcula) = 
Ijustra (Dalmacija), slozenica obloljustra f 
»zmija coelopeltis lacertina«, na -Ina Ijustu- 
rina (Ston), na -ica lustrica pored Ijusturica, 
pridjev na -ast Ijusturast, na -sn Ijusturan, 
na -av Ijusturav. Sa u > o postura (srednja 
Dalmacija, Paviinovic). I oblik Ijustra — ljus- 
ka — lustra ima svoju porodicu: pridjev na 
-av Ijustrav (Mikalja), na -iv lustriv (Mikalja). 
Augmentativ na -ina Ijuslrina. Od sintagme 
je breljugak, gen. breljuska (Dalmacija, Pav- 
iinovic) »1° jaje bez ljuske u samoj opnici, 
2° mjesto gdje je zemlja bjelusasta«. Znacenje 
2° predstavlja mozda drugu rijec kao i bre- 
Ijuzga f »ptica prdavac«. Denominal (faktitiv) 
na -iti Ijustiti, -im impf. (Vuk) (iz-, o-, ob-, 
s-) — lustiti (Istra) »schalen, rupfen, guliti« 
pored lustiti, Ijusiit, Ijustim (Kosmet) »ko- 
misati, skidati ljuske sa kukuruza« = sljus- 
triti, iterativ na -luscivati, -stivati, -ujem, s 
prefiksima, postverbal obljustak, augmentativ 
oljustine f pi. Apstraktum na -idba Ijustidba 
(Kosmet) »vrijeme fcad se komisa. kukuruz«, 
od ljuska na -nuti bdljusnuti se, -em (Vuk) 
»kao ljuska otpasti«, s postverbalom odljusak, 
gen. -ska (Crna Gora). Od Ijuspa (upor. 
kospica) je deminutiv na -ica Ijuspica, augmen- 
tativ luspina = Ijuspinja (Istra). Ovamo jos 
Ijuspatak, gen. -tka (Kragujevac) »komad drveta 
sto otpadne pri sijecenju, veliki iver«. Od 
varijante Ijuzga potvrden je samo denominal 
na -iti luzditi, luzdlm (ZK) »ausschoten«, 
upor. rus. luzgatb. Varijanta sk > zg (upe 1 -, i 
maska pored mazgd) dolazi i u baltickoj grupi 
lit. lusku = luzgis m »Lump«, lot. lauska 
»Splitter, Scherbe«, liizgana »Hulse, Schote«. 
Vokai u je nastao od ie. .dvoglasa eu, od korijena 
*leu-, u prijevoju *lou-, rasireno s pomocu 
formanta. -si, sufiksom -ka. Upor. srodno *leup- 
u lupiti, odakle je i rasirenje na -pa. 

Lit.: ARj 6, 321. 228. 323. 265. 322. 8, 
403. 409. 405. Elezovic I, 376. Kusar, NVj 3, 
338. Miklosie 176. SEW 1, 747. 749. Holub- 
-Kopecny 211. 213. Bruckner 315. KZ 45, 
42. Trautmann 152. WP 2, 408. Mladenov 
284. 283. GM 476. Iljinski, ASPh 29, 492- 
493. Scheftelowitz, KZ 54, 226. 56, 200-201. 
Buga, RFV 71 (cf. Ub 3, 150). 

ljut, f ljuta (Vuk, Kosmet, Crmnica) = 
jut (Lumbarda, Cres), primarni pridjev, sve- 
slav. i praslav., »1° zestok s obzirom na jelo 
(paprika, pice: kiseo, Lumbarda, Cres), na 
dijelove tijela (Kosmet: zima, kijamet, jara- 
maz), tvrd (kameri), koji se lako lomi (gvbjze, 



ljut 



341 



ljut 



celik, Kosmet), go (sirotinja, Kosmet), 2° 
(metafora) srdit, 3° toponomasticki pridjev 
sam, u f hidronim (1327, Konavli, selo Crna 
Gora), i u vezi s toponimima«. Rasiruje se 
sufiksima na -it ljutit, na -Ijiv Ijudjiv »kamenit 
i strmenit«, na -ovit ljutdvit, na -kast ljutkast, 
Femininum po deklinaciji i ljut f »hrid, lit, 
litica«, takoder toponim s pridjevima Dolacka 
Ljut (krs, ostro, ljuto kamenje, Poljica), 
moze biti i rijec drugog postanja (v. lit) na 
sto upucuje arbanaski deminutivni sufiks -ze > 
-za u Ljiiteza f (Vuk) »mjesto kamenito u 
Cucama«. Poimenicuje se sufiksima: -be > 
-ac Ijutac, gen. ljuca (15. v., Vuk) »1' tvrdi 
kamen, 2° toponim, 3° ljutit covjek«, na -ak 
Ijutak, gen. -aka »divlji sipak (mogranj)«, 
na -an ljutan »vinova loza crnog grozda«, 
na -ica ljutica »1° zmija, 2° stijena, 3° vrst 
luka«, na -ic ljutic »biljka«, na -ika ljutika = 
Ijotika «1° vrst luka, 2° paprika (Kosmet)«, 
na -ez Ijutez m, f (?) (Paviinovic) » mjesto 
kao zasadeno ostrim kamenjem«, na -ik Ijutik 
»kamen bjelutak«, na -is ljutis, gen. -Isa (Ston) 
»ljuti sipak«, na -enica Ijutenica f (Kosmet) 
»srpski ajvar«, na -unac, gen. -unca Ijutiinac, 



gen, -unca (Brae) »ljuti sipak«, na -javina lii- 
cavina (Boka) »podrigf. Prilog ljuto (Vuk) 
»vrlo«. Apstrakta na -av (analogicki prema Iju- 
bav f) Ijutav f (Lika) »irritatio« = na -ina 
Ijutina f takoder »Sodbrennen« = na tal. su- 
fiks -ezza < lat. -itia Ijuteca (Kavanjin), na 
-ost ljut ost, na -nj a ljutnja, na -ilo ljutilo n. 
Denominal (kauzativum) na -iti ljutiti (se), 
ljutim (Vuk) (iz-, na-, o-, od-, pod-, raz-). 
Postverbal na -tka naljutka (Bosna) »pras«. 
Slozenica: Ijutilist (Stulic) »agrifoglio«. Ru- 
munji posudise prilog iute »vrlo« < ljuto sa 
rum. -e prema bine i glagol a iuti »scharfen«. 
Odredenih paralela nema ni u baltickim ni u 
drugim ie. jezicima. Najblize stoji kimr. (kelt- 
ski u Walesu) Hid -srdzba«, ali ni to nije 
pouzdano, jer se slavensko psiholosko zna- 
cenje razvilo iz konkretuma. 

Lit.: ARj 4, 227. 6, 334. 330. 308. 265. 
331. 333. Miletic, SDZb 9, 396. Elezovic 1, 
376. 2, 26. 90. Miklosie 172. SEW l, 759. 
Holub-Kopecny 208-209. Bruckner 300. Vas- 
mer 2, 79. WP 2, 415. Iljinski, ASPh 29, 
493. Uhlenbeck, PBB 30, 299. Wood, AJPh 
23, 200. Boisacq* 592-593. Fraenkel, IF 
50, 15. 



ma' fakcenat Budmanijev, Crna Gora, Her- 
cegovina, zapadna Bosna, Dalmacija, narodna 
pjesma; u sjevernoj Hrvatskoj kod Licana pra- 
voslavaca; ZK osjecaju tu cesticu kao karakte- 
ristiku lickog govora), adverzativni veznik, 
partikula za pojacanje, »1° ali, nego, 2° makar 
(Vuk)«. Na istoku dobiva preda se jos a: 
ama. Nalazi se jos u cine, ma, arb. ma (Gege), 
ngr. ua. S akcentom ma pored isticanja izra- 
zuje i cudenje. Upor. i tal. ma < lat. magis. 
Veze se sa nu (v.): manu (18. v., Reljkovic, 
Slavonci), man (narodna pjesma) »nego«, sa 
li unakrstanjem sa ali: mali (18. v.), mal 
(18. v.), takoder veznik. Ovamo moze ici i 
prilog mar (ZK, ugarski Hrvati, Jacke, slov.) 
sa -r < -ze »bolje, potius«, mar ako > marko 
(ZK) »nego ako«, marca, markl »stogod, koji 
god«. Upor. slov. mar-si-kaj. Tesko je misliti 
da je ma u svim ovim slucajevima nastao od 
tal. ma = rum. mai < lat. jnagis, koji sluzi 
u romanskim jezicima kao adverzativni vez- 
nik. Zacijelo je od tal. mai istarski prilog maj 
uz negativni glagol i uz nigdar maj. U Crnoj 
Gori i Bosni je maj uzvik (Vuk, narodna 
pjesma) »isto sto ma«. Ovamo jos prilog za 
pojacanje tvrdnje ili negacije majde pored 
majde (16. v., Vuk, jugozapadni krajevi, du-, 
brovacki pisci, Ljubisa) »zaista, bora mi, 
bogami«, koji se veze sa -k (v. -ka) mdjdek 
pored mdjdek i nalazi se u arb. u Kalabriji 
maide i Siciliji maidena. Sa gledista geograf- 
skoga najbliza je veza tal. madie, koje se veze 
sa si »jest« i no »ne« < lat. magis > mai + 
dio. I kod dubrovackih pisaca sluzi kao poja- 
canje za ne. Upor. dubrovacki izricaj za maj- 
des(i) »vrlo lako, vrlo cesto, bez velike potrebe« 
(u Stonu za majdes bl te ubio). Budmani misli 
da ide ovamo i majdes > modes ili mdjd'in, 
gen. -ina »sitan novac«. Upor. jos bug. maj 
»fast, beinahe, ziemlich«, koje dolazi i u ukra- 
jinskom, a izvodi se od rum. mai < magis. 
Glede -de u majde upor. i jelide > jelte, udvo- 
struceno deder. Budmani dovodi u vezu i 
madz. majd »gotovo«. Na Rijeci je zabiljezen 



prilog majkot »barem«, na zalost bez potvrde u 
primjerima < maj + kao + ti. 

Lit.: ARj 6, 340. 343. 384. 387. 390. 415. 
436. 448. 466. Mikldsie 180. SEW 2, 1. 22. 
56. GM 254. Mladenov 286. DEI 2306. 

ma (Vuk, Bosna, Boka) »uzvik za vabljenje 
domacih zivotinja« (reduplicira se) = ma 
(Kosmet) »glas za vabljenje psa (spaja se sa 
kuci I v. kucka I ma pored kut/i/ma)«. Va- 
rijanta na (v.). Vuk ima jos ma ma »glas kojim 
se mame krave«. Upor. mamiti (v.) i mamac (v.). 

Lit.: ARj 6, 343. 430. Elezovic I, 377. 

mac 1 (Kosmet, ZK) = mac (Obradovic, 
18. v.) »uzvik kojim se ruga nekome kad nije 
nesto mogao dobitk. U Vuka glasi taj uzvik 
dc ili cic. Pejorativno se znacenje moglo 
razviti i iz uzvika mac, kojim se vabe macke. 
Upor. pejorativno znacenje izreke predrijeti 
mu macku, dere mi macku »er imponiert mir«. 
V. maci. .„ 

Lit.: ARj 6, 343. Corovic, ASPR^, 510. 

mac 2 m (Vrbnik, od glavic fermentunovih; 
Primorje) »kita, skup«. Od tal. mazzo. Femi- 
ninum maca f (Hercegovina, Kacic, Pavli- 
novic) »1° brdun, vise grozdova na jednoj 
lozi, fasciculus lini, 2° maca f (Sjeokvica, 
Korcula) veca kolicina riba koja plovilu grupi, 
i to cipala, salapa, polandi, trupova, pagara, 
salpoca, gera, lica, iglica, crnaca itd., 3° maca 
(Racisce) drvo od jedra, motka koja stoji 
povrh i podno jedra, da ga drzi rastegnuta«. 
Upor. slov. maca f »Drekerballen«. .Augmen- 
tativ na tal. -one u krcko-rom mazzuon > 
macan (Cres) »ein grosses breites Messer«. 
Upor. slov. kacan, gen. -dna m »Wagengewicht«. 
Od tal. denominala mazzare (ammazzare) 
postoje imperativne slozenice: macaburijo, gen. 
-fijela m (Mljet) »utecena se riba ubija u 
barci macaburijelom«. Drugi dio nejasan. 
Ovamo ide macagrdbun m (Brae) »scorpio 
europaeus«. Drugi dio nejasan. Ovamo idu 



344 



mozda jos macablica f »taranta«, macablin 
m »riba hemidactylus verruculatus«, maci- 
klic. Budmani uporeduje sa macagran. Upor. 
jos slov. maseka (Kranjska Gora) »sjekira 
kojom se sijece slanina«. Sicilijansko matsa- 
mareddu = (u drugim tal. narjecjima) mazza- 
murello je takoder imperativna slozenica. 
Drugi je dio stvnjem. mora = mora (v.). 
Odatle na Cresu folklorni termin macmalic = 
masmalic = krcko-rom. mamaRc »specie di 
folletto, der kleine rot gekleidete Teufel, der 
fur die Kinder zum Spuckgegenstand von 
den Eltern genannt wird«. V. macaruo (v.). 

Lit.: ARj6,344. Macan, ZbNZ29, 212. Ple- 
ter'snik 1, 539. 553. Bartoli 2, 203. Matzenauer 
LF 10, 57. REW* 5425. 1224a. DEI 2397. 

mac' (Vuk, Lika, ZK, 18. v.) = tnac 
»uzvik za vabljenje macke« = (sa mijenjanjem 
samoglasnika i suglasnika karakteristicnim u 
onomatopejama) mic = (slov.) muc = mis 
mus. Sve se te onomatopeje mogu opetovati. 
Nalaze se i u drugim jezicima. Oformljuje 
se u svim tim varijacijama. Sufiksom za izra- 
zavanje mocije -bk m prema f -bka: macak, 
gen. -ika (Vuk) m = macak (ZK) prema 
macka (Vuk, ZK) = maska (Dubrovcani, 
cakavci) »felis catus (mas) prema felis domes- 
tica« — na -jor macor m (Srbija) = madzor 
(Nis) »macak« prema malora f (Kosmet) 
»macka«; macur »biljka peonia officinalis«. U 
Borovici (Bosna) macka je sramotna rijec 
(tabu?): nije slobodno izustiti tu rijec i za- 
mjenjuje se sa kodela, sarulja, garulja. Prenosi 
se i na drugu faunu: »1° vrsta morske ribe 
(Dubrovnik), 2° vrsta biljke i 3° vrsta oruda 
(sidro)«. Deminutivi na -e mace, na -ic macic 
(17. v.), maciui (Istra), na -ica macica (17. v.) 
»takoder biljke«, mackica (Lika), augmentativi 
na -ina machina (Lika) = macina, na -etina 
macetina »(takoder) macje meso«, na -jurina 
macurina (Vuk). Na -ara mackara »loza ma- 
cija«. Pridjevi na -ov mackov, poimenicen na 
-ina u toponimu Mackovina, na -in macin 
(Ljubisa), mackin, poimenicen na -be > -ac 
macinac, gen. -nca »1° biljka, 2° riba«, na -j 
macji pored maciji, poimenicen na -jak macijak 
»1° macja pogan, 2° vrsta bijele zemlje«. Slo- 
zenice mackobrk, mackoder, mackojed, masko- 
liza f. Denominal na -iti mociti (jedna potvrda), 
na -uliti mackiiliti, mackullm impf, »ulagivati 
se kao macka«. Znacajno je sto ovu rijec iz 
kucnog zivota posudise Madzari macska i Arba- 
nasi macok, pored macor, mage f pored mace 
i mice f (Skadar). Razlog za posudivanje lezi 
u tome sto je onomatopejskog podrijetla,. 



za koje postoji podloga u tim jezicima. Upor. 
rumunjske onomatopejske nazive mata, mit, 
mita. Samo je mdtoc sa slav. sufiksom -bk 
(upor. dobitoc). U izvedenicama od onoma- 
topeje mac doccino c ne mijenja se u c, kad 
dode pred nastavak koji pocinje sa -b(K) ili 
-i, znak da jezik hoce da uzdrzi onomato- 
pejski karakter. Upor. ces. macek i slvc. 
macok. Hipokoristici maca f, mace f (18. v., 
Dubrovnik). Pridjevi na -bn smacna =- sumacna 
(Vuk) »breda«, macin, mdcast (Vuk) = mac- 
kast. Na -an macan — macovan, Vukov saljiv 
macacan »macak«. Imena domacih zivotinja 
maconja (Vuk) »ime volu«, maculja (Piva- 
Drobnjak) »krava macaste boje«, sa deminu- 
tivom na -ica maculjica (Lika), macko »1° jarac, 
2° konj« prema macka (Grbalj) »imena doma- 
cih zivotinja«, madlo »jarac«, macin »ovan«, 
macovka »ovca«. Denominai na -iti macui, 
macim (Vuk) (iz-i o- se), macit (Lumbarda) 
»ulagivati se«. Od onomatopeje mie izvedenice 
su mican, micko m »macak« prema f micica. 
U toj se onomatopeji mijenja cuk: miko 
»ime macke« (Kurelac), sa deminutivom na 
-ic mikic. Onomatopeja mis oformljuje se u 
mukati (Bella, Stulic) »zvati macku tim gla- 
som«. Onomatopeja muc oformljuje se u mu- 
cek, mucan, mucko (Kurelac) »macak« prema f 
muca »macka«, sa deminutivom mucica, a 
mus u muse (narodna pjesma, cakavci) »macka« 
prema music »macak«. Sto se tide etimologije, 
vec je gore receno. Miklosic i Berneker zastu- 
paju drugo misljenje, koje se ne moze prihva- 
titi. Oni polaze ne od onomatopeje, nego od 
licnog imena Maria, od kojega zaista postoji 
hipokoristik Maca (Vuk, Vojvodina) obra- 
zovan prema tipu Jdco od Jovan. Paralele bi 
bile hipokoristici njem. Miez, Mietze, Mitzi 
za zivotinju i Marija. To je sekundarno, jer 
je onomatopeja internacionalna i Sai'nean 
ima pravo kad polazi od ove sveevropske 
rijeci u tumacenju mica. To isto vrijedi za 
varijantu maca. Sa slavistickog gledista macak 
itd. je inovacija prema starijoj rijeci kot- ie. 
podrijetla, v. kotiti, koce, kotva, zakotviti. 

Lit.: ARj 4, 227. 6, 351. 640. 343. 344. 
353. 370. 512. 643. 661. 662. 7, 105. 106. 
Elezovic \, 933. Vukovic, SDZb 10, 390. 
Kusar, NVj 3, 338. Miklosic 179. SEW 2, 1. 
Holub-Kopecny 174. 213. Mladenov 292. 
GM 263. Sainean (cf. Ub 12, 146). 

macaruo, gen. -arnia m (Vuk, Boka, 
folklorni termin iz narodnog yjerovanja) »duh 
nekrstena djeteta koji izlazi iz groba, tinti- 

lin« = madruo m (Vuk, Boka) »isto«. Budmani 



345 



upucuje na macin slicnog znacenja, ali te 
rijeci nema u ARj. Zacijelo se radi o stampar- 
skoj gresci mjesto macic m (17. v., Mikalja, 
Bella, Voltidi, Budmanijev akcenat prema 
potvrdenom') macic = macic m (Slovinac, 
juzna Dalmacija) »vragulic« = mazze m (Bella) 
»folletto, nome di spirito«. U Blatu (Korcula) 
misli se da je macic dusa nekrstena covjeka 
koja nocu obilazi kuce. Na glavi nosi crvenu 
kapicu. Rijec macic je nas deminutiv za mlet. 
-ariol < lat. -arius + deminutiv -olus ma- 
sar(i)ol > matsarolo (Padova) »Hausgeist, 
Alp«, izvedenica od srlat. poimenicenog prid- 
jeva mdssanus (1082), od massa »posjed, 
kuca« (v.) > tal. massaro, massaio. Mjesto 
c u macic stoji / u malik (13. v.), takoder 
slov., »vrag«, zacijelo zbog unakrstenja s prid- 
jevom mali. Talijanskom se rijeci tumaci u 
Zakonu vinodolskom malik drugog znacenja: 
zakan ubo ki za biskupom stoji v toj istoj crikvi, 
zove se hrvatski malik, a vlaski macdrdl. Na 
Cresu dolazi malic kao drugi elemenat sloze- 
nice masmalic »malen lijep covjek obucen u 
modrikaste gace (zivi pod zemljom gdje ima 
mnogo soli)«. Glede prvog elementa upor. tal. 
mazzamurello = sic. mazzamareddu, impera- 
tiv od mozzare. Ta slozenica objasnjava i 
prijelaz s > ts u mletackom obliku. V. mac 2 . 

Lit.: ARj 6, 344. 345. 350. 416. 501. Zore^ 
Rad 110, 224. Riegler, AR 8, 481. ZbNZ 
3, 271. REW* 5346. 5424. DEI 2384. 2397. 

macas m (Velika, Slavonija) = madlo n 
(Saptinovac, Slavonija) »kvasilica za kosu, 
tobolac (?)«. 

Lit.: ARj 6, 344. 345. 

macauknuti (se), -em pf. (narodna pri- 
povijetka) »(ekspresivno) tesko udariti ili 
posjeci (sabljom, objekt meded'}, kao opaliti, 
odajaciti«. Nije ubicirano gdje se govori. 
Upor. slov. macali »ungere«, glede izvodenja 
upor. salaukovina (v.) i macke (v.). 

Lit.: ARj 6, 344. Matzenauer, LF 10, 57. 

macel m (Dalmacija) == slov. macei, -el 
(kod Pletersnika) »klaonica, komarda (Dubrov- 
nik)*. U stcslav. = stsrp. makelija f »isto« 
potjece od srgr. uaxeAAeiov od |xdxe>tOV »isto, 
luogo recintato« > lat. macellum > tal. ma- 
cello, trsc. mazelo, sa gr. sufiksom -e'i'ov, od 
gr. i arb. maqeli. Odatle na -arius arb. 
makelan. U Spom. srp. 2, 27 (1376 — 1386) 
pominju se Radoslavb mcalan i Peiblh ziatan. 
Budmani ispravno kaze da mcalan nije moglo 
postati od macellarius, nego misli da bi moglo 



biti isto sto macar (17. v.) »covjek sto po 
svom zanatu kuje maceve«. 

Lit.: ARj 6, 348. Sturm, CSIK 6, 52 
REW 5200. 5201. GM 255. DEI 2299 Vas- 
mer, GL 93. 

macke, gen. macaka f pi. (Srbija) »kolica, 
klupa na koju se povaljuju ljudi da ih se 
batina, derez (v.)«. Vuk ima vatijantu macko. 
Budmani misli da je od madz. macko »ime 
medvjeda ili magarca«. Denominacija bi bila 
u torn slucaju kao konj, sprava koja sluzi u 
gombaonici. 

Lit.: ARj 6, 345. 

macola f (Lika, Sibenik, Korcula, Split) 
= macola (Stoliv, Rab, Bozava, slov. macola) 
= macai m (ZK) »gvozdeni bat kojim se tu- 
ce kamenje«. Sa o > u macula f (16. v., Du- 
brovnik, Cavtat) »drveni bat, korac«. Upor. 
arb. macolle f »holzerner Hammer«. S pro- 
mjenom sufiksa tal. -uolo sa slov. -elj mdcelj, 
gen. -elja (istocna Stajerska) »Holzschlagel« 
> mecelj (Posavina) »veliki drveni bat«. Od 
tal. deminutiva na Jat. -olus > tal. -uolo 
mazzuolo, mlet. mazzola, od lat. mattea (.v.). 

Lit.: ARj 6, 346. 547. 647. Kusar, Rad 118, 
22. Pletersnik 1, 538. Sturm, CSIK 6, 61. 
Miklosic 179. REW 1 3545a. GM 263. 

mac, gen. maca (Vuk) = mec (16. v., 
hrv.-kajk., cakavci, bug. i slov.), sveslav. i 
praslav., »1° gladius, 2° riba pesce spada«. 
Vokali a i e nastadose iz palatalnog poluvo- 
kala: stcslav. mbcb. Dekliniralo se nekada 
mac, gen. mia. Odatle na -ar mcar u Decan- 
skom hrisovulju i augmentativ na -ina mcina 
(M. Drzic). Ovamo mozda Radoslav mcalan 
(1376 — 1386). Zbog suglasnicke grape mc, 
koja ne postoji na pocetku, generaliziran je 
a u deklinaciji. Pridjev na -bn macan (16. v.) = 
mecan (u Aleksandridf). Deminutivi na -ac < 
-bcmacac pored maca f (17. v.) »biljka onomis 
spinosa L.«, na -ic macic, gen. -ica (16. v., 
takoder biljka), na -ic macic (16. v.) = mecic 
(Belostenec), na -e mace n (narodna pjesma), 
augmentativ na -ina macina. Na -ika maci'ka 
(Cres) = mecika (Vrbnik) »1° biljka gladiolus 
segetum L., 2° riba, 3° klin za drzanje voza 
(Krk)«. Radna imenica na -ar macar, gen. 
-ara m »covjek koji pravi maceve«. Odatle 
macdrnica »kuca ili ducan gdje se kupuju ili 
prodaju macevi«. Denominali na -iti maciu se, 
odatle na -ija macija f (Bella, Voltidi) = 
na -idba macidba »macevanje«, od macevati 
se. Jos su potvrdeni neologizmi kao slozenice: 



346 



rnaceha 



maconosac, gen. -sea (Belostenec sa -e-) = 
maconosa (Stulic), mecovojnik (Belostenec) »gla- 
diator«. Obicno se misli da je posudeno iz 
got. mekeis, ags. meki. Dugo e moze prijeci 
u palatalni poluglas, upor. acelutn > ocbh > 
ocat, gen. octa (v.). Mladenov misli da je 
srodno s gr. \iajv\ »bitka«, udxeupa, (v. mahijer) 
»noz, sablja«, lat. macio. Ali postoji i moguc- 
nost posudenice i za Gote i Slavene iz zajed- 
nickog kavkaskog vrela maca, buduci da se 
radi o ratnickom oruzju. 

Lit.: ARj 6, 346. 351. 348. 350. Miklosic 
208. SEW 2, 29. IF 34, 410. Holub-Kopecny 
219. Bruckner 331. ASPh 42, 138. Stender- 
-Petersen (cf. Janko, Sldvia 9, 346). Bouda, 
ZSPh 18, 36-37. Loewenthal, KZ 38, 419. 
WuS 10, 186. Hirt, PBB 23, 338. Mladenov 
295. Kiparsky 140. 

macrnika f (Hrvatska, Primorje) »vrst 
smokve«. 
Lit: ARj 6, 353. 

macuga f (17. v., Vuk) »1° tojaga, toljaga, 
2° prezime (Hercegovina K)« = macuga 
(Kosmet) = (a > o) mocuga (Srbija) »velika 
debela motika, tojaga« = (metateza m - c > 
c - m) camuga f (Lika) »kijaca«. Unakrstenje 
sa bat (v.) batukq (Sipan) »bujica na vrhu 
debela, a u rukama tanja, kojom obicno se- 
ljaci ubijaju svinje«. Balkanska rijec rumunjskog 
podrijetla: rum. mdeiued, ngr. uaToouxa, od 
lat. malteuca, izvedenica od mattea (v.). 
Upor. tal. mazzocca. Da je rijec rumunjska 
(vlaska), dokazuje toponim Macufina (se- 
lista, 14. v., Svetostefanskihrisovulj), pridjev na 
-in od Macuga. Upor. arb. maedkon. 

Lit.: ARj 1, 886. 6, 353. 878. Zore, Rad 170, 
202. Elezovic, JF 14, 227-228. REW 3 5426. 
Strekelj, DAW 50, 37. GM 263. DEI 2398. 

maciirana f (Vuk, Boka, narodna pjesma, 
upor. ngr. iiaxaoupdva) = madzurana (Vuk, 
narodna pjesma) = mazurana (Marulic) = 
mazurana (Rab) = mafuran m, odatle licko 
katolicko prezime Mazuran i u Hrvatskom pri- 
morju Mazuranic = mezurana i (Cres, upor. 
spanj. mejorana) = mizirana (Bozava) = (sa 
umetnutim n) mandzurana (Perast, upor. port. 
inangerona, unakrstanje sa mangiare) = (me- 
tatezom) maruzana (Istra) = (sa zamjenom 
sufiksa -ana na -ata) mazurata (Poljica) 
»biljka origanum majordna, sanseg (v.)«. Od 
tal. maggiorana, mlet. mazurana. Sa j mjesto 
c, dz, z (preko njem. Majoran) majordn, gen. 
-ana (18. v., hrvatski gradovi, Sulek) = majb- 



rana f (Mikalja, moze biti cakavska zamjena 
za tal. d) = majuran m (18. v., Belostenec, 
Stulic) = majeran (18. v.). Nalazi se i u osta- 
lim slavinama: slov. majeran = majeron, 
majordn, bug. maeran. Biljka je od vaznosti 
za kuhinju (kulinarska kultura). Izvodi se od 
gr.-lat. d|idpaxoc,, srlat. maiorana, ali fonetska 
veza nije jasna. Meyer-Liibke predlaze *ama- 
ragana i istice da je potrebno istraziti promjene 
u obliku. Po mojem misljenju srednjovjekovno 
maiorana ne moze biti u vezi sa gr. dudpaxoc,, 
sve ako se i semanticki slaze s torn rijeci. 
Grckoj rijeci ne zna se postanje. Biljka po- 
tjece iz sjeverne Afrike. Zacijelo je prema 
tome mediteranska rijec koja je bila preokre- 
nuta ucenom ili puckom etimologijom u 
herba mageiriana, od gr. udyetpoc, »kuhar« > 
madir (v.). Upor. jos ksgr. maezarana, s cime 
se slaze mizirana = mezurana i spanj. majo- 
rdna 

Lit.: ARj 6, 353. 371. 387. 392. 396. 493. 
547. 639. Pletersnik I, 543. Kusar, Rad 118, 
19. Cronia, ID 6, 115. SEW 2, 6. Mladenov 
285. REW 3 398. Prati 607. Olivieri 418. Mi- 
gliorini-Duro 321. Vasmer, GL 92. DEI 2313. 

Macva f »najprije naziv zupskoga grada, 
zatim ime zemlje«, madz. Macsd, koji se os- 
niva na srpskom izgovoru. Paralela je za 
denominaciji; Bac »ime zupskoga grada«, 
odatle ime zupe izvedeno s pomocu pridjev- 
skog sufiksa -bsk Backa. Etnik na -janin 
Macvanin m prema Mdcvanka f »1° zena iz 
Macve, 2° (macvanka) bundeva, 3° ples«. 
Pridjev na -an + -ski mdcvanskl (takoder 
prezime). Toponim je po svoj prilici predsla- 
venski. Nema paralela. 

Lit.: ARj 6, 353. 

rnaceha m (Vuk) = maciha (18. v., Kacic, 
Dalmacija, Pavlinovic, Vuk, Backa) = macija 
(Vuk, Kosmet, ZK) = macaha (18. v., Vuk) 

> macaa (Belostenec) > maca = rnaceha 
pored macaka (Vodice) = macuha (18. v.) 
»matertera«. Pejorativna izvedenica je na -jeha, 
-jaha, -juha (upor. -eh u petehz > pet'ej, 
cakavci ZK prema rus. pietuh i ocuhj od kori- 
jena mat (v. mad), ne od mater-, kao u matka 

> majka (v.) ili u deminutivu na -ica matica 
(v.). Izvedenice postoje od sva tri lika. Pridjevi 
na -in djelomice bez promjene h > s (s): 
macehin pored macesin, macahin, macihin > 
macin (Stulic), macuhin, na -bn macehan, 
prosiren na -ski macehinski — macuhinski. 
Augmentativ na -ina macesina (Vodice) »vrsta 
lose trave«. Upor. slov. macesina »satureja 



rnaceha 



347 



montana«. Madzari posudise mostoha, Ru- 
munji mastika i odatle stvorise m mastih 
»ocuh«. 

Lit: ARj 6, 354. 355. Elezovic 1, 395. 
Ribaric, SDZb 9, 166. Miklosic 184. SEW 
2, 27. Holub-Kopecny 218. Bruckner 317. 
KZ 43, 316. Vasmer I, 108. Mladenov 292. 

maci, maknem pf. (do-, iz-, na-, o-, od-, 
po-, s-, u-, za-) = (kao u stcslav. mzknoti sa 
-nu- u infinitivu) maknuti (do-, iz-, o-, ob-, 
od-, s-, po-, pro-, raz-, uz-, za) = maknut 
(Kosmet) = mahniti (ZK) = (sa nestajanjem 
poluglasa 6 >. a u prefiksalnim slozenicama) 
omci se, omknem se (Vuk), promu, prbm- 
knem, zamci, zamknem pored zamknuti, balto- 
slav., sveslav. i praslav. (*mtk-) »movere«. 
Imperfektiv se pravi prijevojem duljenja s — 
-u > i: nukati, -cem pored -am (ZK, upor. 
polj. pomyK) (pre- se, s- se, u- se) = u stokav- 
skom micati, -cem (Vuk) (do-, iz-, ispre-, 
na-, nas-, o-, od-, os-, po-, pos-, s- se, pro-, 
raz-, uz-, za-), hrv.-kajk. razmikavati. S pri- 
jevojem u samo s prefiksom smucati se, smucam 
»1° vagari, skitati se, 2° (novija posudenica 
iz slov.) kao skijaski termin«. Glagol ima 
prema, tome u danasnjem hrv.-srp. sedam 
osnova mak-, mac-, mk-, mik-, mic-, smuk-, 
smuc-, od kojih se prave izvedenice. 

Od mak- postverbali su: domak, samo u 
prilogu nadomak (biti), u kojem je jednom 
prijedlog zamijenjen sa ne (u Jukicevoj na- 
rodnoj pjesmi sastize ga nedomak klanca, kao 
da ne domaknu se), izmak (Vuk), razmak, sa 
deminutivom na -ica razjnacica, uzjnak (Crna 
Gora, danas opcenito), smak »konac svijeta, 
strasan sud, kijamet«, zdrnak u znacenju »dvo- 
rac, Schloss« posudenica je iz ces. zdmek ili 
rus. zdrnok. To je feudalna prevedenica od 
njem. Schloss (od schliessen = zamahnuti 
' vrata). Radna imenica na -ac smakac m (Kos- 
met) »ko rado hoce da uzme, da izmami, da 
smeta« od smaknut »skinuti, ukrasti, uzeti« (Vuk). 
Iterativ na -va- razmahivati / izmakivati, 
-makujem pored -makivam (18. v., jednom 
potvrdeno) pored izmaknjivati, -maknjujem po- 
red -knjivam, zamakinjat, -injem (Kosmet) 
»zamicati (Vuk)«. Sa sufiksom -eo omac m, 
f (?) (Bosna, Hercegovina) »obga, jufka, sto 
se cuva za zimu« = sa -ta amaca f (Banija) 
»isto«, upravo »ono sto se omice ispod okla- 
gije« [bolje omac < tur. ogmaq < tur. ogmak 
»trljati, gnjeciti medu dlanovima«, skoljic" 502]. 
Od ove su osnove i izvedenice od part. perf. 
aktiva makao, makla ili na sufiks -la (upor. 
metla): mdkalj, gen. -klja (Vuk, Crna Gora) 



»obaraca«, makla = maklja (18. v., Vuk, Sla- 
vonija) »obrucnjak, noz sa dva drska za stru- 
ganje drveta«, sa deminutivom na -ica mak- 
Ijica (Vuk) = maklica (hrv.-kajk.), pridjev 
na -iv mdkljiv (18. v.) pored maknjiv (Stulic), 
denominali na -ati makljati »1° raditi alatom 
maklja, 2° (metafora) biti, lupati, tuci, 3° ho- 
diti (Lika)« = na -iti makljiti, dbmakliti 
»isto« (glede kl > klj upor. makljen pored 
makien, v.). Ovamo ide jos uzvik ni makac 
te maknairala (Bosna) stvoren prema izdirala, 
slozenica od maknuti + hairola (y.). To je 
saljivo (humoristicno) turciziranje nase rijeci 
kao germaniziranje izmicauz (v.) od izmicati 
zu House ili aus. 

Korijen mac- zastupljen je samo u macnuti 
se, -em (Lika) » maknuti se«. Upor. uzvik 
mac (v.). Korijen mk nalazi se u postverbalu 
zamka. Na -za omca pored omce »osice, vigovi«, 
s pridjevom na -it omcit »strmen«, sa deno- 
minalima domcati se, -am (Vuk, Lika), urneati 
»rapere«. Korijeni mik-, mic- bolje su zastup- 
ljeni: pridjev na -av micav (Stulic), poime- 
nicen na -ica micavica (jedna potvrda, preve- 
denica za tubis ductilibus, Alberti), na -bn mican 
(po-) (Sulek), micanice f pi. (Duga Resa) »dio 
stativa sto se pomice«, na -ac mikac m (Kri- 
zevci) »greben za mikanje lana i konoplje«, 
na -aja mikaja (Slavonija, Cerna) »mali gre- 
ben«, oba termina iz pucke tehnologije od 
nukati, -cem, -am »grebenati -Ian, vunu«; mice 
T pi., gen. mica (Vuk, Kosmet) »igra koja se 
zove mlin, u kojoj se pomicu zrna«, odatle 
miknut (se) (Kosmet) »igrati se mice«, na 
-aljka smicaljka (Vuk) » zamka (mlinarski 
termin)« — na -alica smicalica »subterfuges, 
prazne fraze«, neologizam koji se cesto upo- 
trebljava u knjizevnom i saobracajnom go- 
voru, a zabacuje ga Maretic. Na -aj micaj 
(Kavanjin). Na -alo micalo n »ono sto se 
mice«. Na -anik micanik (Vuk, Crna Gora) 
»obaraca, makalj, otponac u puski«. Glagoli 
na -Ijati mikljati, -dm (Dalmacija, Pavlinovic) 
»micati se polako, vrvjeli«, odatle apstraktum 
na -ava mikijava = na -avinq mikljavina. 
Deminutiv na -usati mikusati, -am (Topolovac) 
»povlaciti sad jednu sad drugu vodicu ( = 
vojku ZK), govoreci o rdavu kocijasu«. Od 
te osnove pravi se uzvik mie po mie (Vuk), 
kojim se izrazuje micanje, nastao ispustanjem 
formativnog elementa. Taj se prosiruje na -be 
mlcac (Vuk), uzvik (narodna pripovjetka) u 
znacenju »mici, vuci«. Od korijena smuk-, 
smuc- postverbal smuk (Vuk) »vrsta zmije« = 
na -ulja smukulja (Vuk). Prvobitno etimoloske 
(ie.) znacenje sadrzi pridjev na -Ijiv mukljiv 



348 



madez 



(v.) »feucht«, koji ide danas u drugu leksiko- 
logijsku porodicu. Jos treba spomenuti neka 
specijalna znacenja koja je dobio maci u ve- 
zama s prefiksima: smaci — smaknuti »umbrin- 
gen«. To znacenje nastalo je prema sintagmi 
maknuti s ovoga svijeta i udaljilo ga od im- 
perfektiva, koji mu odgovara smicati. Prefiks 
u u umaa »entwischen« znaci isto kao u 
uteci (ZK) »pobjeci« i ne slaze se sa umaknuti 
se «ukloniti se«. Znaci da se tu nalazi u < 1 D u- 
kao u ubog i f u < vs. Kako je vec receno, 
prijevoji su a < 5 = ie. u, i < u — ie. u, 
u < ie. dvoglas ou. Suglasnik c je prenesen 
iz ink- > mic- u mac-, muk-. Rumunji po- 
sudise korijene mik- i muk-: a zmici = (sa 
umetnutim n zbog prethodnog ni) zminci — 
smuti — zmunci (Moldavija) = smuci »reissen, 
zerren«, odatle apstraktum na -eh > -eald 
zmiceala f »Riss, Ruck«, smic u nazivu sfredel 
cu smic »Drehbohrer«. Upor. jos zmicea f 
»diirrer Zweig«. Stcslav. oblik koji bi odgovarao 
stokavskom smaci, nije potvrden, a ni u 
drugim slavinama. Znacajno je da se nalazi u 
baltickoj grupi: lit. mukti = lot. mukt »sich 
losmachen, entkommen, entwischen, eilen«, 
lit. smukti »gleitend sinken«. Ali to je slucajno 
i maci nece ici rnedu praslavenske morfeme, 
nego je nastao prema moci, mognem. Upor. 
smagnuli, smagnem (Vinkovci), gdje se vidi 
upliv od smoci, smognem. Njem. schmiegen i 
Schmuggler. Ie. korijen *meuq-, koji se po- 
javljuje u slavinama u prijevoju *muq- j *muq- 
i *mouq- »schlupfen, vorbeistreifen« nalazi se jos 
u sanskr. muncati (3. 1. sing.) »loslassen«, ime- 
nica mukti- »L6sung«. 

Lit.: ARj 2, 619. 621. 623. 4, 1. 230. 238. 

6, 346. 397. 400. 401. 640. 642. 643. 661. 664. 

7, 289. 820. 8, 409. 901. Mazuranu 1649. 
Maretic, Savj. 137. 182. Elezovic 1, 192. 
383. 2, 244. Pletersnik 2, 524. RES 12, 21. 
Radojevic. NVj 34, 379. (cf. IJb 12, 275). 
Miklosic 206. 311. Bruckner 339. 504. WP 
2, 254. Trautmann 189. Mladenov 206. 309. 

Tiktin 1825. 1445. Gorjajev 219. Matzenauer, 
LF 10, 58. 

macika f (Cres) »1° trava, 2° (Vinkovci) 
iva (vrba), salix caprea«. 
Lit. : ARj 6, 355. 

madal, f madia (Istra), sveslav. i praslav. 
(*;ar>a-) pridjev, »nejasan, mutan, fuscus«, 
nalazi se i u slov. medei, ces. mdly, ukr. 
mlyj, nema ga u stokavskim govorima ni u 
bugarskom. Odatle apstraktum na -oba (kao 
grdoba, zlobaj mloba- (Marulic) »slabost«, od 
*mdloba (upor. ces. mdloba, polj. mdlosc) 



sa gubitkom srednjeg suglasnika u troclanoj 
grupi (kao u romanskim jezicima), odatle 
novi apstraktum na -stina < -sk + -ina 
mlopstina (Marulic). Samcglas s > a ocuvan 
je u istarskoj izvedenici omadlevina »slabost, 
klonulost«. Upor. slov. medloba. Inhoativ na 
-iti madl'ili (Vodice) »problijediti«, zamodlili 
»pasti u nesvijest« slaze se sa stcslav. modliti, 
slov. medleti, ces. mdlt'ti, rus. medlitb. Sufiks 
-6/o u pridjevu je kao u topal. U baltickoj 
grupi ne postoji. Ie. korijen je *meudh-, 
*mgudh-, *mudh-, upor. sanskr. tnadajali (3. 
1. sing.), u prijevojnom stepenu *miid-, na 
lazi se sarao u slavinama. Upor. jos mlitav 
(v.). 

Lit.: ARj 6, 846. 932. 355. 8, 901. Miklosic 
206. Holub-Kopecny 219. Bruckner 327. WP 2, 
255. 

madapulan, gen. -and m (Rab) »tkanina 
indijska, koja se proizvodila u indijskom gradu 
Madapolamu (Madhavapalam)«. Docetak iz- 
mijenjen prema lat. > tal. sufiksu -ano 
[upor. tal. madapolam »isto]. 

Lit.: Kusar, Rad 118, 22. Lokotsch 1342a. 
DEI 2305. 

madar m (Kurelac) »ime konju«, nazvan 
mozda prema madz. madar »ptica«. Upor. 
posjedovni toponim na -evoc, gen. -evca 
Madarasevac (selo, Varazdin), od madz. pre- 
zimena Madaras, upravo »pticar«. 

Lit.: ARj 6, 356. 

madez m (Vuk) »1° naevus, 2° maca« = 
(sa -z > -sin gen.) modes, gen. -esa (Dubrov- 
nik) = (sa umetnutim / zbog unakrstenja sa 
mladez, jer se madez pojavljuje od rane mla- 
dosti, prema tumacenju Mareticevu) mladez 
(Vuk, narodna pjesma, Bosna, Banja Luka, 
Lika) »1° naevus, 2° Sommersprossen« = 
(sa umetnutim / mjesto /) majdes (18. v., 
Kavanjin). Nalazi se jos u rus. madez i slov. 
madez. Mozda praslavenska rijec. Pridjevi na 
-av madezav (Stulic), na -ast madezast (Stu- 
lic). Varijanta majdes nije dovoljno potvrdena. 
Glede umetnutog j upor. bajs (ZK) < bass 
(muzicki instrumenat). Umetnuto / u mladez 
opominje rus. varijantu malez sa / mjesto d. 
Loewenthal uporeduje sa sdnjem. Masel 
»roter Hautfleck« i sa stnord. mqsurr »geflam- 
mtes Holz«. Izgleda kao izvedenica na -ez (v.). 
Osnova je neobjasnjena. 

Lit.: ARj 6, 356. 387. 817. Miklosic 179. 
SEW 2, 2. Loewenthal, ASPh 32, 267. (cf. 
IJb 5, 191). 



iiiadij 



349 



Madzar 



madij m (15. v., istarski spomenici) »svi- 
banj«, od hiperklasicnog pisanja madius, koje 
je u Zadru potvrdeno kao antroponim, lat. 
majus. Prema tal. di > d, di maggio > madz 
(16. v., Dubrovnik) = mad (Bijela, Boka, 
Lastva), di > z (kao u zmulj) maz (14. i 15. v., 
Dubrovnik, Lumbarda, Korcula) »1° isto, 
2° licno ime ocuvano u toponimima«. Ovamo i 
slozen antroponim Majzalekb (1253) = Ma- 
salesso ■-= Magalessio < Majus Alexius. 
Oblik maj, gen. maja (Rab, Cres) moze se 
tumaciti na dva nacina, kao cakavizam prema 
mad (Boka) ili kao latinizam koji je preko 
grckoga balkanska rijec: hrv.-srp. (istok) 
maj, pridjev majski, stcslav. mai, bug., arb. 
maj, srgr. i ngr. um(o)c,. Takoder interna- 
cionalno. Na Cresu maj »(sinegdoha) drvo sto 
mladic donese uoci prvog maja pod prozor 
djevojci« < tal. maggio. Ovamo ide maj m 
(Vodice) »dugacka grana kao znak da je pasa 
zabranjena«. Izvedenica na -ic od sintagme 
pomajic (Istra) »mensis jiinius«. Na -hie > 
-ak majak, gen. -[ka »1° vrsta pasulja, 2° 
riba meloe proscarabaeus«. 

Lit.: ARj 6, 356. 368. 384. 385. 546. 10, 
649. Pletersnik 1, 542. 588. Tentor, JF 5, 
212. Kusar, Rad 118, 24. Merlo, Stasiom 
179. GM 255. Romanski 119. Jirecek, Romanen 
3, 40. Vasmer, GL 93. SEW 2, 93. 

mcdija f (Dalmacija, Pavlinovic, Drasnice, 
Podgora, Makarska) » 1 ' suncan polozaj, 2° 
mjesto u zaklonu od vjetra, zavjetarje (npr. 
vinograd u madiji)«. Prilog (?) madijovno 
(mozda pridjev). Cini se kao izvedenica na 
-ija (v.), kad se uporedi sa omada (Sinj), s 
pridjevom omadan: omadno misto »zaklonilo«. 

Lit.: ARj 6, 356. 357. 8, 901. 

madofija f (hrv.-kajk.) = (sa umetnutim 
n pred dentalom) mandafija (Belostenec, 
Sulek) » vrsta jabuke«. 

Lit.: ARj 6, 357. 438. 

Madzar, gen. -ara m (17. v., danas u 
knjizevnom jeziku na hrvatskoj strani) = 
Madzarin (17. v., Vuk, narodna pjesma: Vilip- 
-Madzarin) prema Madar, gen. -ara (danas 
u knjizevnom jeziku na srpskoj strani, Kava- 
njin, Lika, ZK) prema f Madsarica (18. v.) = 
Madzarka — Madsdrkinja (sve to i takoder 
sa d mjesto dz), u pi. toponim. Sa z mjesto 
di I d Mazar (Mrnavic, Kacic, prezime Lika), 
sa_/ mjesto d Major m (cakavski, Istra) prema 
Majarka f (Istra). Prenosi se i na Hrvate: 



»1° ljudi rimskog zakona koji su se doselili 
iz Bosne (Hrvatska), 2 J Hrvati katolici oko 
Bisca«. Deminutiv na -ce Madzarce »mladi 
Madzar«, pi. s kol. sufiksom -ad f Madzarcad, 
gen. -i. Augmentativ na -ina Madzarina. 
Izgovor dz odgovara tur. Macar = bug. 
Madzarin, arb. Aiaxhdr, Maxiiari. Taj je 
izgovor dosao po svoj prilici posredstvom 
naziva madzarskog (austrijskog) dukata: madza- 
rija f (Vuk, narodna pjesma) = madzarlija 
(< tur. macarli) - sa umetnutim n pred dz 
mandzarlija = madzarin (crnogorske narodne 
pjesme). Taj se dukat zove takoder krilascic 
i krmencija (v.). I sablja se zove na dz: rnadzar- 
kmja = madzarka = madzarusa. Na -be > 
-ac madzdrac, gen. -area (Vuk) = na -ica 
madzarica »L madzarski pies, 2° vjetar« = 
madarac (Osijek) »vrsta opanka«, madarica »ime 
krmace«. Na -usa madarusa »1° sljiva, 2" vi- 
nova loza«, na -ka madzarka (Kosrr.et) »vrst 
sljiva«. Pridjev na -ski madarski (18. v.) = 
madzarski (Barisic, takoder u toponomastici). 
Na -uka Madzuka (Vuk, Banija). Upor. u 
narodnoj pjesmi naziv turske vojske Tuka i 
Mandzuka (v.) i u Bibliji ime naroda Magog. 
Denominal (faktitiv) maddriti, niadariin impf. 
(po-) »ciniti Madzarom«, namadzarili, -inadza- 
rim (Lika) »dovesti nekoga u nepriliku«. 
Oblici sa dz, (?su mladi, a sa zj stariji. Madzar 
potjece od stmadz. Magyer > Magyar, odatle 
glagol magyardzni »tumaciti« (upor. arb. sliqi- 
ponj »razumijem« i domaci arb. naziv Shqi- 
petar »Arbanas«). To nije opci slavenski i 
praslavenski naziv toga naroda, nego stcslav. 
Qgritii, odatle Ugrin, pi. Ugri, hrv.-kajk. 
Vugri, slov. Ogri, Ogersko, polj. Wegier, 
Wegrzy, preko poljskoga rus. Vengrija. Ovako 
su se zvali i oni Madzari koji su se dijelom 
naselili u Slovinju (=- Slavonija') i nestali 
medu Hrvatima. Ima odatle toponomastickih 
ostataka kao Vugrovec kod Sesveta. Ovako 
se. Madzari nisu nikada nazivali. Taj je naziv 
turskog podrijetla. Potjece od tur. Onogirr, 
sto znaci »deset strelica«, od tur. on »deset« 
i gur »strelica«. Ovim turskim nazivom zvala 
su se hunska nomadska plemena, u 5. i 6 
vijeku, koja su se kretala iznad Meoiyde od 
Urala do Kavkaza. Taj naziv bio je prenesen 
i na njihove podloznike Madzare, onako kako 
je preneseno tursko ime Bugarin na Balkanu 
na jedan dio slavenskih podloznika bugarskih. 
Porfirogenet zove Madzare Totjpxoi i veli da 
granice na sjeveru sa Slavenima. Naziv Ono- 
gur > Qgrinb (preko ovoga evropski nazivi 
za Madzare: fr. hongrois, Hongrie, njem. 
Ungarn, ungarisch itd.) karakteristican je za 



Madzar 



350 



madistor 



nomade koji svoja pokoljenja oznacuju stre- 
licama. 

Lit.: ARj 6, 357. 388. si. 385. 443., 546. 
7 428. Ekzovic 1, 394. Mazurani: 622-4. 
1492. Ilesic, NVj 21, 233. 234. (cf. RSI 6, 
295). Miklosie 223. Holub-Kopecny 213. 401. 
Bruckner 609. Mladenov 285. Joki, i/Je 7 
(cf. /Jo 13, 166). CM 252. Melich, ASPh 
38, 245. 

madzun m (18. v., Vuk) »pekmez« = 
madzun (Kosmet) »1° vrst gustog slatkog, 
2° vrst lijeka kad se zamijesi kao slatko, 3° 
prezime u Vucitrnu«. Balkanski turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. mdgun > tur. macun 
»1° sve sto je mekano, sto je zamijesano kao 
tijesto, lijek, 2° slatkis koji prodaju alvadzije 
djeci, 3° kit za prozore, vrata«) iz terminolo- 
gije hrane : bug. madzun. Opaza se duzina a 
zbog toga sto je ispao glas iza a. To ispadanje 
uzrokuje duljinu prethodnog samoglasa i u se- 
mitskom. 

Lit.: ARJ 6, 371. Ekzovic 1, 394. Mladenov 
285. Matzenauer, LF 10, 57. 

matter m (17. v., stsrp.) »1° kuhac, 2° pre- 
zime (Slavonija), 3° toponim (Mddi'r, Bosna)« 
prema Maderka, zensko ime (18. v., pravo- 
slavni manastir Gomirje), stcslav. magerft m 
»coquus«. Odatle apstraktum na -zja (v.) ma- 
derija f (15. v.) »jelo«, na -nica madernica 
= maderije n < gr. uaYEipe'i'ov »manastirska 
kuhinja« > stcslav. magerija f »coquina«. Bal- 
kanski grecizam manastirskog podrijetla (ngr. 
ndyEpoc < stgr. ndyeipoc,): bug. mager, arb. 
magini pi. »Hulsenfruchte«, ngr. naytptct »mets, 
plat de cuisine*. 

Lit.: ARj 6, 358. SEW 2, 3. GM 253. 
Lukic, Bog. 4, 140-150. Vasmer 92. Miklosie, 
Lex. 359. 

mattija (16. v.) = magija (internacionalno) 
»caranje, gatanje vracanje«, f pi. madije »cini«, 
pridjev na -bsk madijski, madilan, madion, 
(Vuk), poimenicen mddiomk (16. v., Vuk), 
madionica, madionicki; madijnik (14, v.). De- 
nominal madijati, -am (17. v., Dubrovnik) 
prema impf, na -va- madijavati. Na -luk 
madtluk. Sa d > i (cakavski): mafija (Istra, 
Kasic), majionik (Kasic, Orbin), majionica f. 
Sa umetnutim n pred d mandija f (narodna 
pjesma), mandijati, -ani (narodna pjesma) = 
na -isati mandisati (narodna pjesma). Upor. 
glede n Smandelj (Zlataric, Ljubmir) »ime 
carobnjaka«. Arb. magi. Apstraktum na -eia > 
-ia od magus > mddi m pi. (17. i 18. v., Vuk). 
Nastavak u stsrp. izvedenici magesbnikz m 



prema f magesnica pored magistnikb «Hladionik- 
tumaci Vasmer unakrstenjem sa strus. ku- 
desbnikb »isto«. 

Lit.: ARj 6, 358. 370. 441. SEW 2, 3. 
GM 253. Vasmer, GL 92. 

madipio n (pisano stsrp. jiHrrbiTin) »pistri 
na (kaluderski termin, n ispalo zbog disimila- 
cije m - n)«. Od srgr. [layxinEiov »pekarnica«, 
ngr. uayxinio »skladiste hrane u manastiru«, 
od srgr. udyxr|tp < l at - manceps, odatle lat. 
mancipium, spanj. mancebo »mladic, djecak«. 
Vec u stsrp. stoji u mjesto ;' magupbeb (1330), 
danas madupac, gen. -pea m (14. v., Vuk, 
Crna Gora) »1° manastirski pekar, 2° kuhar«, 
s pridjevom manastirski madupac u narodnoj 
pripovijetci. Sa zamjenom sufiksa -be > -ac 
madupak, gen. -pka (Vuk, Bar) »Ciganin« 
prema f mddupka (Bar) »Ciganka«, deminutiv 
na -ce, gen. -ceta madupce »Cigance«, kol. na 
-cad madupedd f »cigancad«. Ovo znacenje 
nalazi se i u arb. magyp, maxhyp »1 ° Ciganin, 
2° pederast*. Upor. u Ulcinju Mahala magybve. 
Bez sufiksa -be madupnica f (Vuk) »manastir- 
ska kuhinja«. Kako su manastirski kuhari i 
pekari bili Cigani, ocito je da se je srednjo- 
grcki manastirski termin lat. podrijetla una- 
krstio sa aegyptius > jedupak > jedupao. S 
lat. mancipium > spanj. mancebo stoji u vezi 
manjak, gen. -njka pored majka m (Dubrovnik, 
Cilipi, Konavli) »1° musko dijete, 2° ein 
Bursche von 10 — 15 Jahren, momcic« prema 
f na -iga manjeica pored mdnjica »1° zensko 
dijete, 2° zensko posve nedoraslo«. Sa ocu- 
vanim k < c' (kao u kimak) manjak i manjeica 
jesu dalmato-romanski leksicki ostaci. Ovamo 
ide i augmentativ manjgura pored majgura 
»djevojka« (nema pejorativnog znacenja) [Usp. 
i pod manjij. Odatle novi augmentativ na 
-ina mdngurina f (Ston, okolina Dubrovnika). 

Lit.: ARj 6, 359. 449. Resetar, Stok. 250. 
Zore, Rad 110, 224. SEW 2, 4. GM 253— 254. 
Vasmer, GL 92. REW 8 5284. 

madistor (I) m (Vuk, Srbija) prema f 
madlstorovica »ucitelj, njegova zena, daskal«, 
pridjevi madistorov, madistorski, od srgr. \iayva- 
Ttop, gen. -opoc < lat. magister. Sa yt > 
ngr. ; biz. ua'i'oT(op, uataropoc, > majstor 
(13. v., Vuk, danas opcenito na istoku i na 
zapadu) »1° (esnafski termin) zanatlija kao 
gospodar, mestar (opozicija segrtu i kalfi), 2° 
(preneseno) vjestak u poslu« prema f majsto- 
rica onjegova zena«. Pridjevi majstorov (-ev), 
prezime Majstorovic, poimenicen na -ina majsto- 
rovina f »porez sto ga placa majstor* , majstorski 



madistor 



351 



magarac 



(18. v.), majstoricin. Deminutiv majstorac, 
gen. -rea (Stulic), na -id majstoric, na -cio 
majstorcic. Apstrakti na -ija majstorija (17. v.) 
»lukavstvo«, na -bstvo majstorstvo n (18. v.), 
na -luk majstdrluk (17. v.) »(u prenesenom zna- 
cenju isto sto) majstorija«. Kol. na -ad mdjsto- 
rdd, gen. -i f. Denominal na -iti majstoriti 
(17. v.) (iz-, na-), na -isati majstdrisati, -sem 
impf. (Vuk) (iz-) »raditi kao majstor«. Sloze- 
nice: majstorbasa (narodna pjesma, v. basa), 
protomajstor (v. proto'). Rijec majstor je bal- 
kanska rijec latinskog postanja, u kojoj je 
lat. -ter zamijenjen grckim sufiksom -xcop. 

(II) U esnafskom znacenju na sjeveroza- 
padu (hrv.-kajk.) mestar, gen. -hram. (14. v.) 
prema f mestrinja, mestrinjica, mestrija (Hvar) 
»krojacica« nije od njem. Meister (slov. majster, 
gen. -stra) < lat. magister. Pridjev mestrov, 
• mestrinjin, mestarski, apstraktum mestrua (ZK) 
»zanat«, denominal mestrui »rezati, sjeci« (pre-). 
U znacenju »ucitelj« (14. v., dubrovacki pisci, 
Hvar), isto mestar prema f mestrica (Rab), 
mestrinja, mestrinjica = mestrija (Lumbarda, 
Korcula, Racisce, Potomje) = mestravica, 
pridjevi mestrov, poimenicen u z. r. mestrova 
»uciteljica«, mestrovski, mestrovati, prezime 
Mestrovic (vlat. ai > ae > e) od tal. maestro < 
lat. magister. Voltidi ima mestar, gen. -stra, u 
oba znacenja, masiarski, mestarstvo, na -ic 
mestric (Bella, Stulic) »slab ucitelj«, mestric 
»mali majstor«, mestrija. Zbog st mjesto st 
moze biti i dalmato-romanski leksicki ostatak. 
Kod Obradovica mester, gen.~ -era »ucitelj«, 
prezime Mesterovic je od madz. mester < 
njem. Meister. Talijanizam je maestar, gen. 
-stra (Istra) »ucitelj« > maistro m (1563). 
Oblik sac < ae \ ai: mestar f, mestrovica (Si- 
benik) »1° ucitelj, 2° zanatlija kao gospodar 
(opozicija garzuni)« nalazi se i na jugu (Perast, 
Bozava), kao i u istro-rom. mestra. U Vrbniku 
e > i mistro m prema f m istra (Istra) »1 ° ucitelj, 
-ica, 2° majstor«. Prema arb. mjeshtre vlat. 
ai > ae bilo je vec u balkanskom latinitetu, 
upor. i rum. mdiestru. Kolunic ima vlat. ai > oj 
mojstar, gen. -stra, majstorstvo'" Taj je oblik 
star, jer doiazi u 14. v. uRogovskim regulama 
sila majstrova. I taj moze potjecali iz dalmato- 
-romanskog jezika. Glede znacenja majstori- 
ja = majstdrluk upor. arb. maishtronj > 
mashtronj »betriigen.«. Sa vlat. ai > a kao u 
arb. i tal. mastro postoji mastar (Budinic). 
Upor. cine, mastur. 

(Ill) Dalmato-romanski leksicki je ostatak 
majstra f (Potomje) »vrsna vodoravna greda 
na krovu« = majstra (Racisce, Brae) »konop. 



za vrsve i parangak = mdistra (Budva) »glavni 
dio na parangalu (za razliku od palamara, 
ribarski termin)« = mdistra f (Muo) »u sredini 
mreze komad drveta sa krizem i natpisom 
»pomocu bozjom« (po njemu ribar vidi gdje 
je sredina njena)«. To je poimenicen femi- 
ninum pridjeva magister (upor. fr. maitre- 
-autel). 

(IV) Poimenicen pridjev na -alis magistra- 
lis (se. ventus, nazvan tako jer je glavni za navi- 
gaciju) > tal. maestrale > maestrao, gen. -ala 
m (18. v.) = maestro, gen. -ala pored majstra 
»1° sjeverozapadnjak, 2° strana svijeta od koje 
taj vjetar puse« = matstrao, gen. -ala (Primorje, 
Mikalja) = maistral, gen. -did (Rab) = me- 
stral (Poljica). Ne zna se ide li ovamo i mistral 
(Lastva) »absint««. 

(V) Latinizam je izvedenica na -atus od 
magister srlat. magistratus > (administrativni 
termin) madistrat, gen. -ata m (Vuk, Vojvo- 
dina) = magistral, gen. -ata (18. v., Vuk), 
pridjev magistratski (18. v.) = madzistrat 
pored -Strat »1° gradsko poglavarstvo, nacel- 
stvo, 2° covjek u sluzbi«. Internacionalni 
latinizmi su magister »T magister farmacije, 
2° akademski stupanj«, pridjev na -alis pro- 
siren na -tn > -an magistralan »vrlo ucen«. 

Lit.: ARj 4, 228. 6, 359. 364. 370. 384. 
392. 507. 613. 614. 617. 775. 905. 7,428. 11, 
605. Pletersnik 1, 541. 576. Dordic, NJ 3, 
248. Kusar, Rad 118, 16. 22. 23. Budmani, 
Rad 65, 165. Hraste, Rad 8, 48. JE 6, 186. 
207. GM 262. 284. Romanski 119. Ive 151. 
REW* 5229. Chantraine (cf. RES 18, 84). 
SEW 2, 3. Vasmer, GL 92. 93. 

mafm (Kosmet, samo kao objekt uz uciniti) 
»nestanak, unistenje«. Balkanski turcizam ar. 
podrijetla (ar. mahv »istrijebiti«) iz svagdas- 
njeg govora: bug. mdf olsim »prosto da je«. 

Lit.: Elezovic 2, 528. Mladenov 291. 

magarac, gen. -area m (polu- Stulic) 
»1° kenjac, osao, tovar, 2° naziv za napravu 
u plugu, 3° psovka« prema f magarica. Sufiks 
-de, -ica izrazava mociju. Bez tog sufiksa 
magar nalazi se u poslovici 17. v. i u izvede- 
nicama dem. na -e, gen. -eta kao naziv za 
mlado magare (16. v., Vuk), odatle pridjev na 
j magareci (17. v.), na dva deminutivna su- 
fiksa -be + -bee magaresce, gen. -eta (18. v.), 
kol. magarad, gen. -/, odatle magarddija f, 
magarenje n (Vuk), u pridjevskom toponimu 
Magarevo, u pridjevu magarskl (Bella, Stulic, 
17. v.), koji se danas ne govori. Augmentativ 
magorina. Tako i u rum. magar, bug. sa -be 



magarac 



352 



Magdalijena 



i bez njega, i u arb. magar. Ostale su danasnje 
izvedenice od mocionog oblika za muski 
i zenski rod magarac: deminutiv na -ic ma- 
garcio (17. v.), augmentativ magarcina pored 
magarcetina (18. v.). Od magarica pridjev ma- 
garicin. Deminutiv magaricica. Na -jar maga- 
ricar »biljka quercus pubescens varietas Wild.«. 
Denominal namagarciti, -Tin pf. »1° nazvati 
koga magarcem, 2° (pejorativna metafora) pre- 
variti, nasamariti«. Rijec magarac je balkanska 
rijec grckoga podrijetla: ngr. you-dpi, srgr. 
YO|idpi(ov), izvedenica od yo^Loq »tovar«, 
odatle prevedenica (caique, Dalmacija) tovar 
»osao«, arb. gomar, cine, gumaru. Upor. bug. 
izraz gamarno mi je. Taj grcki naziv je tako- 
der prekrajanje, zasebna vrsta prevedenica, 
od. ar. komar. I sagmarius, izvedenica na 
-arius od gr. aay^ia »Packsattel« > samar (v.), 
koje je zastupljeno u romanskim jezicima, 
moze se smatrati grcko-latinskom prevede- 
nicom arapske rijeci. Radi se dakle o medite- 
ranskim prevedenicama, kako je i prirodno 
jer je magarac mediteranska zivotinja za pri- 
jenos. Upor. osao, Esel (v.) < lat. deminutiv 
asillus kao posudenice iz latinskoga, koje se 
objasnjavaju torn cinjenicom. 

Lit.: ARj 6, 362. 7, 427. 10, 624. Kostic, 
JVJ 1, 237. Miklosic 180. SEW 2, 2. Mladenov 
105. 285. REW 3 7512. GM 126. 253. Vasmer, 
BZ 17, 108-20 (cf. RSI 2, 257). Iljinski, 
Rodna rec 7, 9-10 (cf. Ijfb 20, 264). 

magari (Perast) = magari (Cres) = 
(Bozava), slov. magdr(f), prilog »meinethalben, 
barem«, magarice »selbst wenn«. Od tal. ma- 
gari (dio) interjekcija, uzvik < sttal. macari, 
takoder juznofr., stspanj. i port.,- »premda«. 
Opcenito hrv.-srp. makar je balkanizam: rum. 
macar »barem«, bug. makar »premda, barem« 
pored makarim (sa dodanim priloskim -m), 
cine, magar »grace a dieu, au moins«, ngr. 
uaxdpi, (laYdpt »dieu veuille, plut a dieu«. 
Upor. perz. magar > meder (v.). Prema tuma- 
cenju Pratija od gr. pridjeva uaxapioc; »bla- 
zen«. Upor. za semanticki razvitak u ZK 
uzvicni izricaj, koji se umece kad se zeli 
sto: da bok sveti oce. 

Lit.: ARj 6, 362. 397-8. Cronia, ID 6. 
Pletersnik 1, 541. Pascu 2, 59. SEW 2, 8. 
REW 3 5224. Prati 606. ££7 2311. 

magas m (hrv.-kajk., Belostenee) prema f 
na -lea magaslca »patuljak, starmalk. Prema 
Budmaniju bilo bi od madz. pridjeva magas 
»visok« u ironickom smislu kao u fr. vous 
avez beau parler »badava vam govor, uzalud 



govorite«. Rijedak slucaj ironicke semantike 
kod nasih tudica. 
Lit.: ARj 6, 363. 

magaza f (Vuk, Srbija, Bosna) »1° (neolo- 
gizmi) skladiste, stovariste, 2° (satrovacki argo) 
zeludac«. Deminutiv na -ica magdzica (Vuk). 
Na -dzija magazadzija m (Vuk) »magaziner 
(hrvatski gradovi)«. Na -arina f (Vuk) maga- 
zarina »plata za robu, skladisnina«. Balkanski 
turcizam ar. podrijetla (ar. mahzan > tur. 
magaza): bug. magaza, -zija < ngr. u.aY<ii;i > 
arb. magazi, rum. magazie f sing, pored bug. 
maaza, arb. mangaza pored magaze. Evropski 
se arabizam osniva na ar. pi. mahdzin > taj. 
magazzino > magddzin, gen. -ina m (Dubrov- 
nik) = magazin = (metateza) gamazin (Karlo- 
vac) — slov. gomazin = magdcin (17. v., 
Mikalja, sjeverozapadni krajevi prema njem. 
izgovoru tal. rijeci). Deminutiv na -ic maga- 
zinu (Lika), augmentativ na -ina magazinina. 
Pridjev na -bsk magazinski. Neologizam ma- 
gazinovina (1868). 

Lit.: ARj 6, 360. 363. Pletersnik 1, 230. 
541. Budmani, Rad 65. 166. Griinenthal, A SPh 
42, 316. REW 5 5240. GM 253.. 

magbul = magbul (Kosmet), indeklinabilni 
pridjev u predikativnoj upotrebi sa biti (mu- 
slimanske narodne pjesme), kao imenicki objekt 
uz (ujciniti, »ugodan«. Balkanski turcizam ar. 
podrijetla (ar. magbul, particip pret. pas. sa 
prefiksom ma- od korijena kbl »primiti«, upravo 
»primljen« > / po zakonu rezultata / »ugodan«) 
iz terminologije obicnog i uredskog govora: 
bug. makbul »priznat«, arb. magbull »bene«. 
Upor. kabul (v.). 

Lit.: ARj 6, 363. Elezovic 1, 378. GM 253. 
Mladenov 287. 

Magdalijena f (15. v.) = Magdalena = 
-Una, biblijsko zensko ime, od toponima 
Magdala, sa sufiksom -ena = gr. -nvoc;. Odatle 
na -ka magdalenka (Sv. Petar, Ludbreg) 
»vrsta jabuke«, poimenicen pridjev na -bsk + 
-ica magdalescica (Kalnik) »vrsta kruske« = 
magdalensnica »vrsta crljene sitne kruske«. 
Prezime Magdalenie. Hipokoristik Magda, 
pridjev Magdin, deminutiv na -ica Magdica. 
Prezime Magdie. Prema tal. gd > dd (upor. 
tal. Maddalena) hipokoristik Mdda (16. v., 
Dubrovnik) = Made; sa gd > jd (usp. arb. 
majdano)-. Majda (Vuk), majdalencica (Istra) 
»polygala vulgaris«; sa gd > nd Mandalijena 
(16. v., Dubrovnik, takoder toponim), pridjev 
Mandalijenin, na -ka mandalijenka (Krizevci) 
»kruska«, mandalenka »vrst jabuke«, manda- 



Magdalijena 



353 



magla 



lencica = Mandahna = Mandallna (Dalmacija, 
toponim) = Mandalinja (Novakovic), pre- 
zime Mandolinie, pridjev na -bsk mandalinski 
(misee, Vrbnik) »srpanj«, poimenicen na -ica 
mandalenscica (Cres) »1° kruska, 2° jabuka, 3° 
Valeriana maggiore«', na -ica mandahca (Zagreb) 
»1° marilica, kajsija, 2° (Bastaji) kruska«. Hi- 
pokoristik Manda f (17. v., Vuk, Lika) pored 
Manda (Lika). Deminutiv Mandica. Prezime 
Mandic (Bosna K). Na -ena Mondena (Sap- 
tinovac). Na -usa Mandusa (Vuk, sufiks kao 
u Marusa). Prezime Mandusic, toponim Man- 
dusevac (hrv.-kajk., Zagreb). 

Lit.: ARj 6, 356. 363. 440. 386. 438. 439. 
440.441.600. 

magdanoz m (Leskovac, Srbija) = (sa 
gd > jd, upor. Majda) majdbnos (Vuk) »persun, 
petrusin«. Balkanski turcizam gr. podrijetla (tur. 
magdanos < ngr. u.axeSovr|ai): bug, magdanos 
pored majdanos, arb. magdanos I bag-, balldanos, 
maidono (Gege), maqedoms (Toske). Biljka je 
nazvana po zemlji u kojoj raste, prema Dios- 
koridesu po brdovitim mjestima. 

Lit.: ARj 6, 364. 387. Mladenov 266. 
GM 253. SEW 2, 3. Matzenauer, LF 10, 
58. Vasmer, GL 93. 

maginja f (Vuk, 16. v.) = meginja f (Mi- 
kalja, potvrdeno i u narodnom govoru), s 
pridjevom meginski (Stulic) = (sa metatezom 
g - n > n - g) maniga (cakavci) = manjiga 
(Hvar) »stablo i plod planika, arbutus unedo, 
comaron, lodonja (v.)«. U Krtolama maginja 
je plod od planike. Odatle se pravi rakija 
maginjaca (sufiks kao u kruskovaca). Nema 
nikakve veze sa mukinja (Vuk, Hrvatska) 
»sorbus aria«, koja se zove i mukovnica. Upor. 
mukovcica »kruska« (slicno u slov., ces. i 
polj.). Rijec maginja mora da je predslavenska. 
Docetak -inja varira sa -unja magiinja (Vrga- 
da). Varijacija samoglasa aie upucuje mozda 
na b, koji je mogao nastati i iz u. Upor. pred-ie. 
mugus. Budmani kaze za Vukovo glosiranje 
u trecem izdanju: »(u Dubrovniku) die Meer- 
kirsche (Weichselkirsche, Steinweichsel), arbu- 
tum (Prunus mahaleb)« da se ima izostaviti, 
jer da nije ni u kakvu rodu s tresnjama. Me- 
dutim Weichselkirsche nije tresnja nego visnja, 
Meerkirsche nije tresnja, kao ni arbutus unedo 
mprunus mahaleb. Ne znamo pravo sto Budmani 
ispravlja. Za prunus mahaleb L. »cremza, 
divlja visnja« daju Pancic i Sulek magriva, 
rijec koja, kako se cini, suvisi sa maginja. 

Lit.: ARj 6, 364. 368. 583. 444. 449. 7, 
144. ZbNZ 1, 30. Jurisic, NVj 45, 93. REW* 
5240. 5721. Tagliavini, ZRPh 46, 46. si. 



magla f (Vuk) = magla (ZK) = magla 
(cakavci), ie., baltoslav. i praslav. *mbg-) 
poimenicen pridjev z. r., obrazovan s pomolu 
sufiksa -la, »nebula«. Osnova mbg- zivi kao 
imenica u rus. mga »1° Staubregen, Schneege- 
stober, kalter, feuchter Nebel, 2' toponim«, 
u glagolu na -iti sjevernih slavina ces. mil 
»es nebelt, regnet fein«, polj. mzy, rus. mzitb. 
Prvobitni pridjev ocuvao se u toponimima: 
Magaldo, gen. -dola (selo, Bosna, Travnik), 
u odredenom vidu Maglaj < *mbghj i u 
prilogu izmagao u recenici ide kisa izmagao 
(Vuk) = izmago (Bosna, imenica), poime- 
nicen na -ica izmaglica (Vuk, Slavonija, 
Srbija). Taj se pridjev u znacenju »sive boje« 
poimenicuje s raznim sufiksima kao ime doma- 
cih zivotinja: na -an mdgidn »ime ovnu«, na 
-as magias, gen. -asa »1° jare smede dlake 
(Dalmacija, Pavlinovic), 2' (kao apelativ) 
osrednji puscani prah za prosto pucanje (Pav- 
linovic)*, na -es magies m »jarac« prema f 
maglesa »1° kobila, 2° koza«, na -usa maglusa 
»ime kozi«, na -onja maglonja »ime volus, na 
-ica magllca »ime kozi«, a i bez tih sufiksa 
magla »ime kozi« (Bosna). Pridjev se prosiruje 
na -ast mdglast »sive dlake«, na -av maglav 
(Stulic), na -en mag/en (16. v.). Upor. pridjev- 
ski toponim Moglena = Meg/en (sjeveroza- 
padno od Soluna, odatle meglenski Vlasi, koji 
govore jedno posebno narjecje). Na -llv ~ 
-Ijiv magliv = magljiv (14. i 15. v.), na -ovit 
maglovit. Deminutiv na -ica magllca (16. v.), 
G pridjevom na -jast magllcast. Augmentativi 
na -ina maglina, na -usa maglusa, na -uslna 
maglusina, na -ustina maglustina. Ne samo na 
boju sto se metaforicki prenosi pridjev, nego 
i na psiholoska svojstva: omagllca = omeglavica 
(hrv.-kajk.) »Schwindel« = omiljavica »isto« 
(nejasno glj > Ij, glede / v. mig). Denominal 
na -iti (faktitiv) mag/iti se (raz-, za- se), (me- 
tafora) odmagllti »nestati«. Sa sufiksom -la 
pojavljuje se u lit. migla = lat. migla »magla« 
kao i u gr. ourx^ 1 ! »oblak« i arb. mje(r)gule 
»magla«. To je jedan od najstarijih mete- 
oroloskih naziva kod gotovo svih Indoevrop- 
Ijana. V. jos mig-. Ie. je korijen *meigh-, u 
prijevoju *migh- »flimmern, dunkel, magla, 
oblak«. 

Lit.: ARj 4, 227. 6, 364. 360. 367. Jagic, 
ASPh 1, 435. Mikldsie 209. Holub-Kopecny 
222. Bruckner 329. WP 2, 247. Trautmann 
184. Specht, KZ 66, 63. Scheftelowitz, KZ 
54, 229. Fick, KZ 41, 343. Giintert, IF 30, 
88. Joki, Stud. 57. GM 283-284. Bolsacq* 
700-701. Hirt, IF 16, 77. 22, 95. Kern, 
IF 4, 106-112. 



23 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



magnet 



354 



niahati (se) 



magnet, gen. -eta m (19. v.), pridjev na 
-bn > -an magneton (~iia iglaj, od gr. nayvri- 
tt|^ preko njem. Magnet (prema lat. izgovoru 
gr. r|) = (prema itacizmu) magnit m (16. v.), 
u izvoru pisanom crkvenim jezikom, pridjev 
magnitski. 

Lit.: ARj 6, 367. 

mah m (Vuk) pored mah (Dubrovnik), balto- 
-slav., sveslav. i praslav. *msZ>6, »plijesan, 
Schimmel« > »(metafora prema osnovnom 
znacenju) biljka tajnocvjetka«. Odatle maha 
(18. v., jedna potvrda). Pridjevi na -cist ma- 
hast, na -at mahat »pun maha« = na -ovit 
mahdvit (18. v.) = na -nit mahnit (uz lug, 
narodna pjesma). Pridjev na -ov nije potvrden, 
ali Vuk ima poimenicenje na -ina, odatle ma- 
hovina »Moos, Schimmel« = u narjecjima aug- 
mentativ na -ina masina (ZK), unakrstenjem 
obiju izvedenica masovina. Upor. i toponim 
Mahovljani. Ove izvedenice nastadose iz po- 
trebe da se izbjegne homonlmija sa postver- 
balom od mah, od mahati. Deminutiv na 
-bk: mdsak, gen. maska (Vuk, Srijem) »1° sitno 
perje, 2° fini prasak, 3° malje, 4° vrst cenara«. 
Na -ika masika (18. v.) »mahovina«. Na -aca 
mahaca f »biljka erica, vrijes«. Madzari po- 
sudise moh (> moh, 18. v., Jablanci) = muha, 
iz cega se vidi da je a nastao iz velarnog polu- 
glasa. U istocnom lit. musas, u zapadnom 
musai, pi. musos »plijesan«. Ie. je korijen *meu- 
»vlazan, necist«, u prijevoju *mu-, rasiren 
formantom s > slav. h poslije velara. Isti 
korijen nalazi se u stvnjem. mios, mos, nvnjem. 
Moos, lat. museus. Upor. jos miti (v.), miilj i 
muzga u narjecjima. 

Lit: ARj 6, 371. 378. 382. 508. 510. 514. 
Miklosic 206. Holub-Kopecny 219. Bruckner 
327. W P 2, 251. Trautmann 190. Mladenov 
312. Boisacq* 647-648. Matzenauer, LF 10, 
353. Zubaty, ASPh 16, 400-401. Petersen, 
IF 5, 34. 

mahala f (17. v., Vuk) pored maala > 
mala (Srbija, Bosna) = maala (Kosmet) = 
malo n (Makedonija) »1° dio grada ili sela, 
kvart, 2° toponim (Srbija, Slavonija)«. De- 
minutiv na -ica mahalica »konsiluk« (Poljica). 
Na -be > -de maalac, gen. -Ica m (Kosmet) 
prema f na -ka maalka »zitelj jedne mahale«, 
u slozenicama gornjomaalci m pi., carsi- 
maalke f pi. (Kosmet), mahalbasa »poglavica 
u mahali«, odatle rasireno prezime Malbasa 
(Bosna, Lika, v. basa). Pridjev na -ski madlski 
(uz deca, Kosmet). Balkanski turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. mahalla »Stadtviertel, 



prvobitno: logor«) iz admini strati vne termino- 
logije: rum., bug. mahala, arb. mahalle f, ngr. 
(xaxaXdc,. 

Lit: ARj 6, 373. 412. 405. Elezovic 1, 
377. ZbNZ S, 188. GM 254. Mladenov 291. 
Lokotsch 1350. SEW 2, 5. 

mahana f (Budmanijev akcenat, 18. v., 
Reljkovic) = (aha > a) mana (18. v., Vuk) 
»(po)grijeska«. Denominal na -isati mdnisati, 
-isem impf. (Vuk) »1° nalaziti mane, 2° (u 
sjeverozapadnim krajevima sluzbeni termin) 
oznaciti spis da nije biljegovan«. Rijec mana 
je rijec stokavskog govora koja je danas po- 
stala opcenita zbog prestiza Vukova jezika. 
Balkanski je turcizam arapskog podrijetla 
(ar. mahana > mana »Verachtung, Vorwurf, 
Fehler«): bug. mahana, arb. mahane, n'iehane. 
Arabizam dosao je u jadranskoj zoni i kao 
talijanizam: tal. magagna > magdnja f (16. 
v., Primorje, Istra, dubrovacki pisci) »mana«. 
Sa promjenom docetka prema nasem sufiksu 
-inja maginja (Ulcinj, Grbalj) »isto«. Denominal 
na -ati maganjati, -am impf. (17. v., Mikalja, 
Stulic) »kljastiti, sakatiti« (o-, s-), na -iti mdga- 
njiti, -im impf, (o-) »kaljati, poganiti«, omaga- 
njaviti, -im (subjekt konj), ovo od pridjeva 
maganjav. Part. perf. pas. na -an magdnjdn 
»sakat, kljast«. Ovamo ide jos makdnjica f 
(Crmnica) »malo sitno nerazvito dijete«. U 
Poljickom statutu maganotan (jednom rukom) 
»kljast, sakat«. 

Lit: ARj 6, 360. 374. 445. 436. 8, 901. 
SEW 2, 5. Mladenov 291. GAI 254. REW 5 
5239. Korsch, ASPh 9, 654. 

mahati (se), \masem pored -am impf. 
(Vuk) = maat, mdam (Kosmet, ZK) = malati, 
majem pored -am (Srbija) (do-, raz-, za-, s-, 
iz~, pro-, po-), baltoslav., sveslav. i praslav., 
»agitare (= kretnje izvedene rukom)« prema 
pf. ma(h)nuti, ma(h)nem (do-, na-, o-, ob-, 
od-, raz-, s-, sa-, za-, s refleksivom) »okaniti 
se«. Iterativ na -va- mahivati (Vuk), s prefik- 
sima do-, raz-, za-, razmaivati (Lika), sa 
umetnutim nj razmanjivati (unakrstenje sa ma- 
nji). Sa akcenatskom varijacijom mahati, -am 
(Vuk, objekt kudjelja, Ian) »decutere«. Post- 
verbali mah m = mah (Vuk) = mav, od gen. 
mava (Pavlinovic) »skok, prostor, zgoda da se 
moze mahati« i maha f »krilo od mreze (Dalma- 
cija, Pavlinovic), domah m (Trebinje, Herce- 
govina, Ljubisa) »daljina koja se moze rukom 
doseci«, s apstraktumom na -joj domasaj m 
(18. v.), zdmasdj, promaha pored promaja, pri- 
log ndpromahe — napromuhe (Vodice) »bez 



mahati (se) 



355 



mahati (se) 



kaputa«, na -bka maska ili maska (Vuk) »ma- 
haljka«, omaska »pogrijeska«, omaja = omaha 
»Abfall des Wassers von Miihlrad«. Na -aljka 
mdhdljka = mdljka (Vuk) »1° lepeza, 2' druga, 
stiljega (juzni krajevi)« = mahanica, mahavnica 
(Mikalja). Na -ai mahdc, gen. -aca »lepeza«, 
na -oca mahaca »(eufemizam za) straznjica«, 
s pridjevom na -av mahacav. Pridjevi na -bn 
masan (Vuk, Srbija) »jak«, omasan, zamasan, 
zamasit, omasit (Vuk, -Vojvodina), mahovit. Sa- 
ljiva slozenica mahibasa (narodna zagonetka) 
»rep«. Od mah prave se prilozi mahom = 
mahom = maum (Lika, Virovitica), mdumice 
»odmah«, vdlje mam, mam masamice, odmah 
pored dmah < *od maha, sa gubitkom geni- 
tivskog -a zbog analogije sa ndmah, umah ili 
jer se osjecalo kao deikticko -a, koje je fakul- 
tativno, upor. sad pored sada', izma (Kosmet) 
»neprestano«, izoma (Kosmet) »ustopice, sve- 
jednako«. Ovamo ide i prilog atoma (ZK) 
»zaludu, badava, zastunj« < *u torn mahu, sa 
gubitkom -hu kao u odma(h). Upor. u K03- 
metu jedamd pored -a »jednom« pored jedamdn 
za haplologiju mm, nm > m. Denominal je 
od mah na -iti (faktitiv) masiti (se), omasiti, 
-im, domasiti »dokuciti, dohvatitk, izjnasiti 
»izbaciti«, nadmasiti, odmasiti, razmasiti, na- 
mas'it, -asim (Kosmet), podmasit (Kosmet), 
pomalit, promasiti, promasim, zbog prefiksa 
pro- »naprijed« dobio je znacenje »verfehlen«, 
premasiti, smash (Kosmet) »iskriviti vrat«. Upor. 
rus. promah »Fehlschlag«. Odatle na -ovati 
zamasovat (Kosmet), -ati masati se, ddmasati, 
-am (Vuk). Pridjevi na -iv izmasiv (Vuk) 
»koji se lako izmahne«, danas je opcenit ne- 
nadmasiv, na -it namasil (Lika) »zgodan«. Od 
osnove man- deminutiv je manuskati (Dalma- 
cija, Pavlinovic) »polagano trti«. Ovamo i 
mdholiti (Ston, objekt kosulju) »grciti«. Ne- 
jasne je tvorbe pridjev mahijast (Vuk) »sulud«. 
Zore je zabiljezio razmahaliti »rastjerati amo- 
-tamo«. Postverbal od obmanuti, -niti »betrii- 
gen« je obmana. Pridjev od tog glagola mdnen 
(18. v.) »narrisch« = (prema Budmaniju) ma- 
nov (Turcin) dosao je u vezu sa mana (v.) 
arapskog podrijetla, i sa manija grckog pod- 
rijetla, mahnen (18. v., Jacke) »lud« = prosi- 
ren md(h)nit, sa citavom leksikologijskom po- 
rodicom: smahnit = sumahnit = sumahnut = 
sumanut (Kosmet), odatle na -ija manenija = 
mahnenija, na -ik manenik = mahnenik, 
apstraktum manenstina = mahnistina (16. v., 
Dubrovnik), na -osi manenost - mahnitost, 
na -bk- > -ak manitak, gen. -tka (Piva-Drob- 
njak) = -as mahnitas, gen. -asa = na -be > 
-ac mahnitac m prema -ica mahnitica (16. v.) 



pored mahnica (Vuk, Dubrovnik) = mahnitulja, 
augmentativ mahnicina (Crna Gora) = ma- 
nitelja m, f (Kosmet), na madz. -6 > -ov 
mahnitov m (Ston). Denominali na -iti mane- 
niti = na -ati mahnitati, mahnitam (16. v.) 
(do-, iz- se, po-, raz-). Rijec maknuti u zna- 
cenju te leksikolog!jske porodice posudise Ru- 
munji mihni »gramen, verdriessen, betriiben, 
argern«, odatle apstraktum na -eh > -eald 
mihneala = sa lat. sufiksom mthniciune, prid- 
jev mihnicios »zalostan«; Arbanasi u pasivu 
ma(h)nitem »erstaunen, entsetze mich«. Tib. zna- 
cenja nema u juznoslavenskom, koliko se 
dosada znade. Uporedenje sa lit. mosuoti 
»schwingen« pokazuje da je pras'av. h postalo 
od s kao u jahati (v.). Ie. korijen *ma-, koji 
znaci razne pokrete ruke (gestikulaciju), ra- 
siren je baltoslavenskim formantom s. U 
leksikologijskoj porodici od manen po svoj 
prilici pomijesala su se dva ie. formanta., 
*ma-s- > praslav. mah- i ie. ma-n-, rasirenje 
iste osnove na -n. Unakrstenje dviju semantic- 
ki i etimoloski tako bliskih osnova kao sto su 
mah- i man- nalazi se u hrv.-srp. Oblik manuti 
(rukom kod pogodbe) govori se i u krajevima 
gdje h nije zamukao. Upor. ces. pf. manouti 
prema mdvati, rus. manutb »winken mit der 
Hand«. Kod Domentijana je manu = magna < 
mbgnu (v. mignuti). Upor. u Stulica manovenije n 
»magnuce« u tekstovima pisanim crkvenim je- 
zikom. Rijeci obmana, obmanuti »prevariti« 
smatraju se rusizmom (oimanb, obmanuib) koji 
je preko Srba dosao i medu Hrvate. Odatle 
impf, obmanjivati (Sulek). Radna imenica na 
-telj obmanitelj (Pavlinovic). Pridjevi na -jiv 
obmanjiv = na -Ijiv obmanjljiv. Pridjev mahnit 
»bijesan, lud« pripada istocnom govoru, danas 
je opcenit u knjizevnom govoru. Na zapadu 
mu odgovara kod kajkavaca vudren (upor. 
njem. verriickt), kod cakavaca munjen od 
munja (v.). Umetnuto h ne dopusta misljenje 
da je izveden od gr. uxxvia »bijes«. Upor. 
jos mama i pomama »bjesnoca« za paralele od 
trece srodne osnove mam-. Misljenje da je 
izveden od maknuti ili unakrstenjem od dviju 
osnova mah- i man- i semanticki je oprav- 
dano. Bijesan covjek lamala rukama. To je 
karakteristika bjesnoce. Nejasan je indeklina- 
bilni pridjev hman (hrvatski provincijalizam): 
zena hman i huda »saeva uxor«, hman vreme 
»tempestas«; deklinabile je hmanji, -a, -e; 
metateza iz *mahnjii 

Lit.: ARj 2, 619. 4, 227. 232. 6, 375. 380. 

371. 376. 381. 382. 448. 385. 446. 448. 507. 

508. 512. 536. 537. 930. 7, 431. 428. 8, 409. 

Resetar, Stok. 279. Mazuranic 395. Ribaric, 



mahati (se) 



356 



SDZb 9, 184. Elezovic 1, 192. 225. 386. 527. 
2, 244. Vukovic, SDZb 10, 390. Miklosic 
173. 180. 182. SEW 2, 4. .7. 15. 17. Holub- 
-Kopecny 214. 218. Bruckner 316. 321. 322. 
Mladenov 291. WP 2, 219. Gorjajev 204. GM 
254. TIIIih 997. Jokl, IF 27, 310. si. Zubaty, 
.457% 16, 398. 389. Jagic, /1SPA 1, 430. 

mahir, gen. -ira m (Hvar) »veliki mesarski 
noz« = maker m (16. v., Vetranie, Dubrov- 
nik) = (pseudojekavizam) matuj er (16. v., 
Marin Drzic). Dalmatinski grecizam iz bi- 
zantinskog. doba: gr. |x&xcapa, \ia%ai.pi(o\) . 
Upor. arb. mahere f, mafjere (arb. u Kalabriji) 
»Messer, Schwert«. Slozenica sa prefiksom 
jiapd (upor. paralazfl) paramaher (Novako- 
viceva Aleksandrida) . Toponim Makarac, gen. 
-area m (Milna, Hvar, duguljasta zavinuta 
uvala, Mljet). 

Lit.: ARj 6, 376. 9, 640. Hraste, BJF 
8, 20. Vasmer, GL 93. 110. Rohlfs 1343. 
GM 254. 

mahmudija f (narodna pjesma) = mamu- 
dtja (Kosmet) »tanki i siroki zlatni turski 
novae kovan za vrijeme sultana Mahmuda II 
(sluzio je za nakit)«. Balkanski turcizam (ar. 
pridjev Mahmudijji) iz monetarne terminolo- 
gy e: bug. mahmudija. 

Lit.: ARj 6, 376. Mladenov 291, SEW 2, 5. 

mahmuza f (17. v., narodna pjesma) — 
mamuza (18. v., Vuk) = mamus m (narodna 
pjesma) »ostroga, ostruga, uzengija«. Deminu- 
tiv na -ica mamuzica. Prezime na -ic Mamuzic, 
Denominal na -ati mamuzati, -am »bosti 
mamuzom«. Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. mihmdz > tur. mahmuz) iz konjicke 
terminologije : bug. mahmuzTY]. Rumunjski is- 
toznacni slavizam pinten < *pcibno, od ptta > 
pita (v.) zastupljen je u hrv.-srp. sa ostruga 
i mamuza. 

Lit.: ARj 6, 377. 435. SEW 2, 5. 

mahrama f (16. v., Vuk) — marama 
(18. v.) = marama (Kosmet) »ubrus, ubrusac, 
rubac, rucnik, parcule, facolet«. Deminutiv 
na -ica mahramica (17. v., Vuk) = maramica, 
sa dvostrukim deminutivnim sufiksom ma(h)ra- 
micica (17. v., Vuk). Augmentativ na -una 
mahramcina = maramcina. Balkanski turci- 
zam arapskog podrijetla (ar. part, pret, pasiva 
mahrama »Heiliges, Verbotenes > Weib« od 
haram, rijec koju v. pod harem) iz terminolo- 
gije odijevanja: rum. ndframd (disimilacija 
m - m > n - m) »Schleier der jung ver- 
heirateten Frauen« = marama '(Moldavija), 



bug. mahrama, arb. marame f »Tischtuch, 
Handtuch«. 

Lit.: ARj 6, 382. Elezovic 1, 387. Miklosic 
180. GM 260. Mladenov 291. Korsch, ASPh 
9, 654. 

mahsus (narodna pjesma) = maksus (Bos- 
na), prilog uz uciniti, indeklinabilni pridjev 
uz selam »pozdrav« = niasuz pored mdsuz 
i mosus te mosus (Kosmet). Balkanski turci- 
zam arapskog podrijetla (ar. pridjev may.sus 
»narocit« > tur. prilog »namjerno«) iz termi- 
nologije obicnog zivota: bug. maksus. 

Lit.: ARj 6, 383. Elezovic I, 391. 

ma(h)una f (Vuk) = mahuna (Vuk, Herce- 
govina, Dubrovnik) =- mbhunja — mohtinja 
(Rab) = mehuna (Vuk, Banat) = mauna 
pored meiina (Kosmet) = mihunja (Istra), nije 
opcenita hrv.-srp. rijec, »boraruja (Srbija), 
komuska (ZK)«. Pridjevi na -ost mdhunast, 
(Stulic, Sulek) na -av mohunav. Deminutivi 
na -be > -ac: mihundc, gen. -unca (Krk) 
»cahura« = mohinjac »biljka«, na -ica ma(h)u- 
nica (Vuk) »solatium nigrum«, mohunica »bilj- 
ke« (ii slov. mahunica »Moosbeere« je od mbiib, 
v. mah), u bug. mehumca, mehunt'eka, mehu- 
nice, tnehunka. Postoje jos varijante mihiinj 
»biljka koja se zove mohva, mohvica, physalis 
Alkekengi«. U slov. jos melano, »Hulsenhaut- 
chen«. Taj oblik kao i bug. uz ikavski mihunja 
i ekavski mehuna jasno govore da je osnovni 
samoglas (p, tj. da je izvedenica od mekb > 
mijeh (v.). Denominali na -ati mahunali se 
(Vuk, subjekt grah), na -//;' mahilniti, -em (iz-)- 
Varijanta a predstavlja refleks "k > a kao u 
orah ili je nastalo unakrstenjem sa mah (upor. 
slov. mahunica), sto je s obzirom na razlicito 
znacenje manje vjerojatno. Oscilacija ma-, mo- 
je kao u motovilo pored matovilo (v.). Upor. 
jos arb. moshurke. 

Lit.: ARj 4, 249. 6, 383. 900. 585. 536. 
786, 901. Elezovic \, 933. Miklosic 206. SEW 
2, 47. Holub-Kopecny- 219. Mladenov 312. 
GM 287. 

mahzar m (samo objekt uz naciniti, opre- 
miti, prenijeti, napraviti, inace se ne deklinira; 
muslimanska narodna pjesma) »molba, pri- 
tuzba, zalba«. Turcizam arapskog podrijetla 
(ar. tjtaxda A T > tur. mahzar, part. pret. pas. 
od kadara »biti na mjestu, pri ruci«). 

Lit.: ARj 6, 383. 

maina f (Vuk) »tisina bez vjetra na rijeci, 
bunaca (na moru)«. Nalazi se jos u bug. 
(storihme maina »prestadosmo«). Balkanski tur- 



mSina 



357 



majemulja 



cizam talijanskog podrijetla (tur. maina, tal. 
imperativ od mainare »spustiti jedro« > mai- 
nati, -am, pomorski termin; zapovijeda se 
maina pik!). Ovamo mozda i etnik Maini 
m pi. = Miihini, gen. Mahina pored Maine 
f pi. »pleme i knezina izmedu Budve i Crne 
Gore (Vuk)«. 

Lit.: ARj 6, 376. 383. Mladenov 286. 

mais m (18. v., juzna Dalmacija, Slovinac) 
»kukuruz«. Od tal. mais < spanj. mahiz < 
marisi (Arovaki). 

Lit.: ARj 6, 384. Pratt 610. 

tnaitc f pi. (Vuk, Hrvatska, 18. v., Sla- 
vonac) = mditi m pi. (bosanska narodna 
pjesma) »kovce, imbrete«. 

Lit.: ARj 6, 384. 

maja f (Vuk) = maja (Kosmet) »kvas, 
kvasac, germa«. Balkanski turcizam perzij- 
skog podrijetla (perz. maje > tur. maya) iz 
kuharske terminologije: rum. maid, bug. 
maja. 

Lit.: ARj 6, 385. Elezovic 1, 380. Mladenov 
292. SEW 2, 5. 

majalika f (narodna pjesma bosanska) 
»sud iz kojega se pije vino« = majolika (Perast, 
Budmanijev akcenat) = majolika (Vuk, Bo- 
zava, Rab, Primorje) »bokar, vrc, bardak« == 
majulika (Pastrovici), slov. majolika. — mi- 
lojka (Srijem, Risan, Srbija, unakrstenje sa 
domacom rjeci) »bokal, bokar«. Upor. sinkopu 
penultime u slov. majuslka (Notranjsko). Od 
tal. maidlica 1° vrst veorna lijepog .kreenjaka, 
2° (sinegdoha) sud odatle«, od kat. imena 
otoka Maliarka > Majorka, etnik Mqjorkini 
m pl.j sa tal. sufiksom -ino, upor. srlat. ma- 
jolus »vas quoddam vinarium«. 

Lit.: ARj 6, 385. 391. 392. 679.- Kusar, 
Rad 118, 19. Cronia, ID 6. Sturm, CSIK 6, 
67. REW 3 5248. SEW 2, 6. Matzenauer, 
LF 10, 58. Pletersnik 2, 543. 

ina j asil m (Srbija) = maj asil, gen. -ila 
(Kosmet) = mqjasin »kozna bolest na clano- 
vima, nogama i tabanima, guka« = mojasil 
»rana na rukama« = mojasin (Vuk) »nekakva 
guba« = mujasin (Visoko, Bosna) »bolest kad 
celjadetu ispade kosa« = mujasila f = mu- 
jasilje n = majesul (Kosmet) »suljevi, heme- 
roidi«. Balkanski turcizam arapskog podrijetla 
(ar. mojasil > tur. mayastl »suljevi«, particip 
od prefiksa ma- i glagola jasu »sto tece«-) iz 



medicinske terminologije: bug. mdjasai, arb. 
mdjasul. 

Lit.: ARj 6, 385. 903. 7, 136. Elezovic 1, 
380. i/F 14, 213. SEW 2, 6. GM 255. Matzen- 
auer LF 10, 331. 

majdan m (18. v., Vuk) = majdan pored 
majdan i majdan, gen. majdana (Kosmet) 
»1° rudnik, 2° toponim«. Pridjev na -ski 
majdanski. Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. mofdan — madden > tur. madem 
»ruda, rudnik, kamenolom«) iz rudarske ter- 
minologije: rum. madem, bug. madan = 
madem, arb. madem »1 ° Bergwerk, 2° Metall«, 
cine, madene f. Znacajno je sto hrv.-srp. sa- 
drzi mjesto arapskog glasa am duljinu i umet- 
nuto / Upor. neimar. U spanjolskom s arap- 
skim clanom almoden. 

Lit.: ARj 6, 386. Elezovic I, 380. Mladenov 
285. GM252. Miklosi£\19. SEW 2,2. Lokotsch 
1341. Matzenauer, LF 10, 57. 

majdin, gen. -ina m (16. v., Dubrovnik) 
»sitni turski novac«. Budmani pomislja na 
gr. uifiiuvoc,, sto fonetski ne odgovara, a 
ni historijski nije moguce, jer je ueftiuvoc, 
starogrcki novae. [Usp. medzidijaj. 

Lit.: ARj 6, 387. 

majeia f (Brusje, Hvar), samo u psovci 
vrak te odni u jamu i u majelu, koju kaze npr. 
mati djetetu kad je srdita zbog nevaljalosti 
djeteta. Upor. kal. maytila = sic. maiddd. 
Dalmato-romanski leksicki ostatak od lat. ma- 
gida »Backtrog«. 

Lit.: Hraste, BIF 8. REW 5227. 

majemulja f (Vetranie, disimilacija m - 
n > m - I) — (zamjena docetka -ulja sa ro- 
manskim deminutivom -ucea > -uca, upor. 
tal. bertuccia) mojemuca (Dubrovcani, Stulic), 
pridjev mojemucji = mojmuca = majmuca 
(Mikalja, Stulic), deminutiv na -ica mojemu- 
cica (Bella, Stulic) == majmucica, augmentativ 
na -ina majmucina. Pridjev majmuciji. Hipo- 
koristik odatle moja (Vetranie), bez deminu- 
tivnog sufiksa mojemun (Marin Drzic). Glede 
sufiksa -uca upor. i rum. maimutd. Zbog a > o 
pred naglasom stara je posudenica iz perz. > 
ar. > tur. maimun m »(eufemizam za davla) 
sretan, koji donosi srecu«, jer se mislilo da je 
majmun davo. Upor. tal. gatto-mammone. 
Od tur. je majmun m (17. v., Vuk), deminutiv 
na -ce majmunce, gen. -eta, na -iga majmunica. 
Pridjev majmunov, majmunski (18. v., Vuk), 
majmunast. Kol. na -cad majmuncad. Deno- 



majemulja 



358 



mak 1 



minal na -isati majmunisati, -Sem (Lika), 
na -iti pomajmuniti, -im (faktitiv, Pavlinovic) 
»uciniti koga majmunom«. Slozenica polu- 
majmum. Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla: bug., arb. maimun. Postoji jos kao 
talijanizam spanjolska skracenica monna < 
spanj. mona > muna (Rab). 

Lit.: ARj 6, 387. 391. 904. 10, 624. 649. 
Lokotsch 1365. REW 3 5242. Neuendorf, WuS 
21, 208. Prati 477. 

majer m (hrv.-kajk.) »1° salas, bastina, 2° 
toponim i hidronim (ZK, Modrus-Rijeka, Di- 
voselo, Lika)«. Na -ica majerica. Na -nik 
majernik. Pridjev na -bsk majerski. Skracenica 
od nvnjem. Meierhof, koje potjece od srlat. 
majordomus. Sa aje > a bez kracenja marof 
(hrv.-kajk.) = marov »1° isto, 2° toponim 
Savski Marof (kraj Zagreba)«, deminutiv ma- 
rofec (Belostenec) »dvoricek zvan varasa, sel- 
ce«. Upor.- prezime Majofar (Jaska) < njem. 
Meyerhofer. Skracenica dosla je i preko madz. 
major < Meierhof > mdjur m (18. v., Vuk) 
»1° isto, 2° toponim«. Na -tea majiirica f = 
-kinja majurkinja. »gazdarica na majuru«. Na 
-ka majurka »ime sto ga mlada pridjeva mla- 
dem zenskom«. Pridjev majurskT. Na -dzija 
majurdsija m (Vuk) prema f majurdzinica, 
poimenicen pridjev majurdzijin. Na -canka 
majurcanka (Orahovica). Slozenica mdjurgazda 
(Orahovica). 

Lit.: ARj 6, 387. 396. 486. 487. Miklosit 
181. SEW 2, 6. Weigand-IIirt 2, 159—160. 
Mazurami 624. 

majmor m (narodne zagonetke) = naimar 
(Bosna, narodna pripovijetka) = neimar, 
gen. -ara (Vuk, narodna pjesma) »graditelj«. 
Pridjevi na -ov, -ev neimdrov, poimenicen u 
prezimenu Neimarevic, na -ski neimarskT. Bal- 
kanski turcizam arapskog podrijetla (ar. mtmar 
> tur. mejmar) iz oblasti graditeljstva: bug. 
maimar = sa individualnim sufiksom maima- 
rin. Hrv.-srp. oblik osniva se na disimila- 
ciji m - m > n - m potvrdenoj dosada samo 
u ovoj rijeci; -or mjesto -ar je prema majstor. 
Mjesto arapskog glasa ain stoji ?kao u turskom 
ej, s torn razlikom sto se akcenat sa turskog 
docetnog sloga, 4 - gdje je po pravilu turskog 
jezika, pomakao na » mjesto j, valjda zbog 
unakrstenja sa imati. 

Lit.: ARj 6, 391. 7, 855. 361. 855. Mladenov 
286. 

majmuska f (hrv.-kajk., Sulek, Valjavec) 
»vrsta kruske«. 

Lit.: ARj 6, 391. 



major, gen. -ora m (Lika, danas opcenito) 
»(vojnicki cin) bojnik (arhaizam)« prema f 
malarica (Lika) »zena njegova«. Pridjev ma- 
jorov, majoriein, majorski. Deminutiv na -ic 
majorie (Lika). Augmentativ majorina. Na 
-ija majorija f (ZK, Lika) »njegova cast, 
sluzba«. Na lat. -atus srlat. majoratus > ma- 
jorat, gen. -ata m »(pravni izraz) naslijede 
najstarijega«. Latinizam od lat. komparativa 
major »veci«. V. majer. U singularnom znacenju 
u tal. oronimu Montemaggiore = Ucka, 
Insula major (1289) »Veli otok (Zadar)« i 
Licemovre (toponim, Krk) < RTvus major > 
Remaur, od krcko-rom. mauro < major »ve- 
lik«. 

Lit.: ARj 6, 392. Skok, Slav. 114. AG I 
24, §§ 49. 70. 

majos (Kosmet) = majos (Banja Luka) = 
majhos (Mostar), indeklinabilni pridjev, »na- 
kiseo, prijatna kisela ukusa«. Balkanski tur- 
cizam perzijskog podrijetla (perz. slozeni prid- 
jev meihos »prijatan«, koji u drugom dijelu 
sadrzi isti pridjev hos »prijatan«, u uzviku 
osdeldum, v.) iz kulinarske terminologije: bug. 
maihol. 

Lit.: Elezovic 2, 526. Skok, Sldvia 15, 
362., br. 462. Mladenov 286. 

majtap pored mdjtap, gen. majtdpa m »ko- 
medija, sala«. Balkanski turcizam perzijskog 
podrijetla (perz. slozenica u prvom dijelu mah 
»mjesec«, u prasrodstvu s lat. mensis i njem. 
Mond, u drugom tab »svjetlost, mjesecina > 
(metafora) ismjehivanje«) iz terminologije svag- 
dasnjeg govora: bug. majtap. 

Lit.: Elezovic 2, 526. Mladenov 276. 

mak', gen. maka pored maka m (Vuk) = 
mak (Vodice), sveslav. i praslav., bez paralela 
u baltickim jezicima, »papaver, Mohn«. Prid- 
jevi na -ov makov (18. v., Vuk, u izrazu manji 
od makova zma), poimenicen na -aca mako- 
vaca — na -njaca makovnjaca (hrvatski gra- 
dovi) »gibanica, pita od maka«, na -ica mako- 
vica »rod u maka«, na -ina mahovina (Vuk, samo 
u uporedenju), na -iste makoviste »1° mjesto 
gdje je rastao mak, 2° toponim Makojisce (upor. 
za v > j Lojisce za lovlste)«, na -nlca makov- 
nica (Cres) »biljka makalj«. Deminutivi na -cie 
makcic, na -alj < - biio makalj, gen. makija (divji, 
pitomi, rogati) = makelj m (Vodopic, Sulek) 
»papaver rhoeas«, odatle na -ika mdkljika 
(Sulek) »papaver rhoeas«. Mak je kulturna 
biljka koju posudise od Slavena Madzari 
mak, Rumunji mac, Novogrci udxoc,. U pra- 



mak 1 



359 



makaze 



srodstvu je s gr. urjxcov, stvnjem. maho > 
nvnjem. Mohn. Uzimlje se prasrodstvo i sa 
mamiti (v.). Prema tome bi bio mak grcko- 
-germ.-slav. leksicka paralela. Uzimlje se pred- 
-ie. ili mediteransko podrijetlo, koje ishodi 
iz Azije, odakle je ta biljka dosla u Evropu. 

Lit.: ARj 6, 396. 397. 399. 400. Ribaric, 
SDZb 9, Miklosic 181. SEW 2, 9. Holub- 
-Kopecny 214. Bruckner ; 318. WP 2, 225. 
Trautmann 166. Boisacq 1 Gi2. Machek, LP 
2, 158. Vasmer, RSI 6, 177. Romanski, RES 
2, 48-51. Loewenthal, ASPh 37, 381. 

mak 2 m = mak (Kosmet) »kartaski termin, 
njem. Eicheln, tref ( > fr. treffle}«. Pridjev na 
-ovski makovski (kec, Vuk) = makovski (~|3 
sedmica). Od madz. makk »zelud«. 

Lit.: ARj 6, 397. 403. 

makalj, gen. -kija m (Neretva, Pavlinovic) 
»slatkovodna riba strgaca«. Ovamo i makije 
n sing, ili' f pi. (Srbija, Pancic) »riba aspius 
rapax agas«. 

Lit: ARj 6, 397. 400. 

makar 1 (Vuk, 15. v., dubrovacki pisci, 
danas opcenito) = makar (ZK), koncesivni 
prilog i veznik, »eda, bog da da, barem, 
dajbudi«. Veze se sa da (v.). Balkanska rijec 
nepoznatog podrijetla iz oblasti sintakse: rum. 
macar, bug. makar, arb. makar pored makarse 
(se »hrv.-srp. da«), ngr. uxxxdpi.. Istra, Hrvat- 
sko primorje i slov. imaju tal. oblik magari. 
Izvodi se iz novoperzijskog .slozenog priloga 
i veznika ma »negacija ne« i agar (< stperz. 
*hakaram »jedanput«) »wenn nicht, ausser, 
vielleicht«, koja u turskom glasi meger, meyer 
»sinon, sauf si, a moins que, voila, or«. 
U turskom izgovoru nalazi se doista u hrv,- 
-srp. meger = meder »bome, bogme, zaista, 
doista« = meder (Kosmet) »sveza, pata, manj 
ako ne, medutim«. Kako se ngr. uaxdpi nalazi 
i u zapadnim romanskim jezicima, tesko je 
misliti na isto podrijetlo, jer starih istocnih 
posudenica (osim izraza za igru saha) nema 
u tim jezicima. 

Lit.: ARj 6, 397. 362. 573. 583. Elezovic 1, 
396. Deny §§ 1613-1615. Miklosic 181. 
SEW 2, B. Mladenov 286. GM 255. Lokotsch 
1456. Bruckner, KZ 46, 224. Griinenthal, 
ASPh 38, 139. Korsch, ASPh 9, 655. 

Makar 2 m (1434. Makdn, selo, brdo, Dal- 
macija, Makarska), odatle poimenicen pridjev 
z. r. Makarska (Vuk, 18. v.), danas femininum, 
prije u sr. r. Makarsko (se. mjesto}. Upor. 
za takvu oscilaciju u rodu kod toponima 



Gradlsko pored Gradiska (Bosna), Brcko i 
Brcka. Samoglas a u naglasenom slogu na- 
stao je od w > 6 > a iz dalmato-romanskoga 
Mucru (Ravennas), lat. Muccurum (Ravennas) 
= Muccuro (Farlatti), Momxoupco (Prokop), 
biz. Moxpov (Porfirogenet), pridjev na slozen 
sufiks gr.-lat. -itanus Muccuritanus, etnik na 
-janin Makaranin (18. v.), ne * Makarstanln , 
iz cega izlazi da je nas najstariji naziv za 
naselje bio Makar, odatle pridjev mdkarski 
(18. v., ~ biskupj. Kao Kopxrjpa, toponim 
je mediteranskog podrijetla. 

Lit.: ARj 6, 398. 399. Krahe, GN 28. 

makare f pi. (Vuk) »1° skele, lazita, 2° 
kotac« = makara (Kosmet) pored makare, 
gen. -eta n »1° kalem na koji se namotava 
konac, kalem sa koncem razne boje u trgovini, 
2° koloturnica« = makare (Donja Podravina, 
na istoku) »raulje, ravulje (na zapadu), sprava 
na kojoj se plug vozi na njivu, vlacuge, sed- 
lonica, slap«. Denominal na -iti makarit, -im 
(Kosmet) »remetiti«. Balkanski turcizam ne- 
poznatog podrijetla (tur. makara kod Evlije 
Celebije »povraz«) iz tehnicke terminologije: 
bug. makara, arb. makare, cine, maiara 
»bobine«, ngr. uaxapac,. 

Lit.: ARj 6, 398. Elezovic 1, 382. 2, 526. 
Hamm, Rad 273, 51. Mladenov 287. Pascu 
2, 724. 

makarun, gen. -una m (18. v., Vuk, 
Lika, Baranja) = makarun, gen. -una m 
(Rab, Istra, Korcula, Boka), m pi. makaruni 
(Bozava), slov. makaron, deminutivi na -iz 
makarumc (Istra, takoder prezime), na -cie 
makaruncic (Lika) = (disimilacija m - n > 
m - 1} makaruli sporki (Dubrovnik, Cavtat) 
»sa sosom od mesa« = makdruo, gen. -ula 
(Dubrovnik) »1° crjevad (Hercegovina), 2° 
kacamak (Baranja)«. Pridjev na -bsk rnakd- 
ronski (jezik, stil) »mjesavina raznih jezika« < 
tal. maccheronico. Od inlet. -furl, macaron — 
tal. maccherone. Postanje nije odredeno, prema 
REW od gr. uaxpid, prema Pratiju od mac- 
care »schiacciare«. 

Lit.: ARj 6, 399. Pletersnik 1, 544. Zore, 
Rad 170, 229. Rad 108, 217. Kusar, Rad 118, 
19. Crania, W 6. REW> 5250 b. Prati 601. 

makaze, gen. pi. makdzd f pi. t. (jer se 
sastoje od dva dijela) (18. v., Vuk) »nozice, 
skarice (ZK)« = makaze f pi. (Kosmet) 
»skretnica na zeljeznickoj. pruzi«. Deminutiv 
na -ice makazice f pi. (Vuk), na -ar makazar 
(Vuk) = na -de makazac, gen. -aca »buba 



makaze 



360 



makup 



curculio bacchus, stricak«. Denominal na 
-iti smakaziti »naciniti rogove na kuci poput 
makaza«. Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. makas »nozice«) iz tehnicke termi- 
nologije: rum. macaz »Weiche«, bug. makaz, 
pi. makazi, arb. makas (Gege), makeske. 

Lit.: ARj 6, 399. Elezovic 2, 526. GM 255. 
Mladenov 286. 

makinja f (Vuk) = masuta (Vuk, Crna 
Gora, Primorje) = mala = malica (Hrvatsko 
primorje) »zensko dijete od 5 — 6 godina«. 
Matzenauer izvodi makinja od madz. pridjeva 
mdknyi »parvulus, -la«. Rijec masuta nalici 
kao korijen imena starosrpskog sela na -ic < 
-ist: Mbsuticih (blizu Nerodimlje). Ako je tako, 
a je nastao od poluglasa. 

Lit.: ARj 6, 299. 515. Matzenauer, LF 
10, 58. Samsalovic, NVj 29, 411. si. (cf. 
IJb 9, 222). 

makoliti, -im impf, (iz-) pored makoljiti, 
-Im (Lika) »mamiti«. Glede -oliti, koji daje 
deminutivnu znacenje, upor. maholiti (Ston) 
»grciti (objekt: kosulju)«. 

Lit.: ARj 4, 230. 6, 403. 

Maksim m (14. v., Vuk), pridjev Mdksimov, 
prezime Maksimovic, deminutivi na -be > -ac 
Maksimac, gen. -mea (Vuk), na -cic Maksim - 
cic = (m > ri) Maksin (ZK) prema f Maksi- 
mija (narodna pjesma) = (prema tal. x > ss) 
Masim (17. i 18. v.) = Masimo (Posilovic < 
tal. Massimo). Hipokoristici Maksa m (Vuk), 
Makso (Vuk, juzni krajevi), Makse rn (ZK), 
pridjev Maksin, prezime Makne. Na -eta 
Makseta (Lika). Na -ica Maksica (Lika). Re- 
dukcijom na pocetni slog: na -sa Masa m 
(Vuk), Maso (narodna pjesma, moze biti i 
od Marko), prezime Maiie. Na -ja (tip Joja 
od Josip Lika K) Maja m (Lika), na -ca (tip 
Mica od Mitar) Maca (Lika). Od lat. Ma- 
ximus, superlativ od magnus. Sr. r. kao ime- 
nica je cisti latinizam maksimum »najvise« 
(1870). Izvedena licna imena na lat. -inus 
Maksimin (18. v.). Na lat. -ianus Maksimijan 
(18. v.) = (prema tal.) Masimijan, pridjev 
Maksimijanov. Na lat. -ilianus Maksimilijan 
(17. i 19. v.) = (prema tal.) Masimilijan (17. i 
19. v.). 

Lit: ARj 6, 354. 385. 404. 494. 507. 510. 
514. REW* 5446. 

makul m (narodna pjesma, samo objekt 
T uciniti, inace se ne deklinira) »dogovoriti se«. 
urzcizam arapskog podrijetla (ar. part. pret. 



aktiva od °akala »razumjeti«, ma c qul »razumio«) 
iz terminologije obicnog govora. Glede du- 
ljine mjesto glasa ain v. makbul. 

Lit.: ARj 6, 405. 

makulica f (15. v., Marulic), deminutiv 
na -ica od ucenog latinizma ili talijanizma 
macula > tal. uceno macola. Odatle i makula- 
tura (1853, akcenat Budmanijev) u kancela- 
rijskom govoru. Pucki (narodski) je talija- 
nizam macchia izgovoren prema mletackom 
(upor. trsc. macia), maca /(Dubrovnik, Zore, 
Dobrota, Srijem, Primorje, Lika, Obradovic) 
— maca (Istra) = slov, maca »1° mrlja 
ljaga, 2° mahana, mana (metafora)«. Demi- 
nutiv na -ka macka (Belostenec, slov., hrv.- 
-kajk.) »Tintenfleck«, na -ica macica. Pridjev 
na -av macav, na -iv nemaciv »oltaj koji nema 
mace«, apstraktum nemacivost (Vuk). Deno- 
minal na -ati macati, -am (17. v., Primorje), 
impf, na -vd- macavati, macavdm (Dubrov- 
cani), na -iti emaciti pf. (Slavonija) »uprljati, 
okaljati«. Druga talijanska fonetska varijanta 
maglia »Masche« = trsc. maia dolazi u dva 
znacenja maja (Bozava) »1° maglia«, deminutiv 
na -ica majica »isto«, «2° (ZK, Hrvatska, slov., 
Notranjsko) aljinica od vune ili pamuka koju 
gospoda nose pod kosuljom, a seljaci povrh 
kosulje«. Deminutiv majica. Augmentativ na 
-etina majetina (Lika). Kao dalmato-roman- 
ski leksicki ostatak u znacenju »Masche irn 
Netz, oko u mrezi« je magla f (Muo, Prcanj, 
Budva, Novi kod Bijele) sa vlat. cl > gl (upor, 
ricaglo). Taj je oblik samo bokeljski. On je 
karakteristika kotorskog romanskog govora. Ova 
se rijec u literaturi opisuje ovako: gosa, tunja 
ima magle od 35 mm, magle su u tratki manje 
nego u svicarici; magla se raspara ili razbaca, 
ako se mreza napuni bulierge. 

Lit.: ARj 6, 354. 355. 387. 388. 7, 894. 
8, 901. Resetar, Stok. 249. REW 1 5212. Stre- 
kelj, DAW 50, 37. Sturm, CSJK 6,78-79. 

makup m (Vuk) »bitanga, jova« = mangup 
(Srbija) »psovka«. Budmani upucuje na ma- 
dupac, tumaceci krivo Milicevicevu recenicu: 
politicki cinovnik mora da pribora prihod od 
mangupa. Rijec madupac »manastirski kuhar« 
je druga rijec (v.), a Vukov makup zaista 
isto sto i mangup. To je turcizam arapskog 
podrijetla od ar. magjub »izgubljen«, sa umet- 
nutim n poslije m kao u Mandzuka [ili 
mangup < tur. menkup »propalica« < ar. 
mankub »isto«]. 

Lit: ARj 6, 443. 405. Skaljic 445. 



mal 



361 



Malesija 



mal, gen. mala m (Vuk, Bosna, Srbija, 
Kosmet, narodna pjesma) »imetak, roba, 
blago«, (neosobno) mal mu je = hak mu je 
»pravo muje«. Slozenice: mal-kaduna (narodna 
pjesma), dunja-mal »veliko imanje, bogatstvo« 
(prvi dio slozenice je ar. dunja »svijet«), mezat- 
-mal »roba koja se kupi na telalnici ili od telala« 
(prvi dio je ar. mezad »pokretna ili nepokretna 
roba, koja se prodaje na licitaciji«; telai vice: 
harac mezat »sitnice, jeftine stvari«), mdl- 
-midir m (Kosmet) »upravitelj sreskih finan- 
cija« (drugi je dio ar.. mudir »direktor«), mal- 
sajbija m »ulaznik« (drugi je dio ar. sahibi}. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
mal) iz upravne terminologije: bug. mal, arb. 
mall »Masse, Fiille, Reichtum, Uberfliisse, 
cine, mal (imenica i prilog). 

Lit.: ARj 6, 405. Elezovic 1, 383. 2, 526. 
Skok, Sldvia 15, 343., br. 186. GM 78. 256. 
Mladenov 287. Pascu 2, 148., br. 718. Vukovic, 
NJ 3, 22-26. Matzenauer, LF 10, 59. 

malaksati, malaksem pored -sarn pf. (17. 
v., Vuk, narodna pjesma, Dalmacija, Pavlino- 
vic, Srbija, istocni grecizam, danas se prosi- 
rio i na zapad) (o-, s-) prema impf, na -va- 
malaksavati, -laksavam (Vuk) »(o)slabjeti«. Stu- 
lic ima smaleksati, koje nije potvrdeno u 
narodnom govoru. Nalazi se i u bug. mald(k)- 
s(u)vam. Od gr. aorista £ud>ia|o: od denominala 
liaXaxcbvoi , uaXdoaco < -y.ua »amolir«; od prid- 
jeva uaXaxoc,. Po analogiji tog glagola stvoren 
je u Dalmaciji (Pavlinovic) bilaksati se »bijeljeti 
se«, odatle sa oblaksanjem suglasnicke grupe 
ks > s bjelasati se (Vuk) i dalje varijacijom 
glagolskog sufiksa bjeljiisati se. Ta je morfo- 
loska analogija bila moguca zbog toga sto je 
jezicna svijest shvatila malaksati kao denominal 
od mal(en). [Usp. i pod. bio]. 

Lit,: iRJ 1, 379. 389. Miklosic 181. SEW 
2, 11. Mladenov 287. Schulze, IP 43, 187. 
Vasmer, GL 94. 

malan (gen. nepoznat) m (Lika, Brae) = 
mlan, gen. mlana (Krk) = miin (Krk) »jedan 
i po m dug odebeo stap kojim se okrece zrvanj«. 
Nalazi se jos u polj. mlon i rus. me/e«.Izvede- 
nica je od ie. i praslav. korijena mel, v. mljeti. 
Zacijelo je to orude iz praslav. i mozda jos 
ie. doba kad se poznavao samo rucni mlin. 
Prvi je oblik malan nastao iz cakavskog mlan. 
To je upravo stokavska posudenica iz cakav- 
skoga koju ucini novonadoslo stanovnistvo 
u Lici i na Bracu. Cakavsko mlan nastalo je po 
zakonu likvidne metateze iz praslav. *moInb, 
upor. polj. mlon. Samoglas u u mun nastao je 



iz sonantnog /: mlm, nisticni prijevojni ste- 
pen od *moIm>. 

Lit: ARj 6, 411. 833. Miklosic 186. SEW 
2, 34. Bruckner 340. 

malanclrin, gen. -ina m (16. v.) »lupez, 
hajduk«. Od tal. malandrino. 

Lit: ARj 6, 411. 

malankovica f (Cres) »biljka achillea mille- 
folium*. Mozda izopacenje od lat. millefolium 
preko nepoznatog stdalm. refleksa *melefoj. 

Lit.: ARj 6, 411. REW 3 5574. 

malati, -am impf. (18. v., Lika, ZK, Voj- 
vodina) (iz-) = maljati, -dm (18. v., Slavonci, 
Stulic) (iz-) = mdlvati, -am (Lika) = molo- 
vati, -ujem (Vuk, Srbija, Vojvodina) (iz-) »sli- 
kati«. Radne imenice na -ar: malar (hrv.-kajk., 
ZK, Stulic, Belostenec), s pridjevima na 
-ov malarov, na -ski malarski, apstraktum na 
-ija malarija (hrv.-kajk., Lika) = mdlvar 
(Lika), malvarija (Lika) = maljar (18. v.) = 
moler m (Vuk) »slikar« prema f na -ka mblerka 
i molerovica »zena molerova«, poimenicenje 
od pridjeva molerov, na -ski mblerski, apstrak- 
tum na -stvo molerstvo. Starije su posudenice 
malati, malar i maljati, maljar, koje se slazu 
s ces. malovati, malif i polj. malowac, ma/arz; 
Ij pored / je kao u feljbabin (v.). Oblik malvati 
sadrzi -vati mjesto -ovati kao obedvati (ZK) 
prema knjizevnom objedovati, dok su malovati, 
moler mlade posudenice iz danasnjeg austrij- 
skog njemackog narjecja. Upor. za a > o 
sparet < Sparherd, coltati < (er) zahlt, od 
zahlen. 

Lit: ARj 4, 920. 230. 6, 412. 428. 411. 
920. Miklosic 181. SEW 2, 11. Holub-Kopecny 
214. Kostial, NVj 28, 267. 

malcnkolik m (16. v., cakavski) = malen- 
konik (16. v., cakavski), od tal. malincbnico, 
od gr. pridjeva na -ixoc, U£XaW?ax6c„ od 
ue^&YXoAoc,, odatle danasnje uceno melankolik 
(prema lat. citanju gr. %) ili melankolik (prema 
gr.). Apstraktum na -va malinkbnija f (17. i 
18. v.) < tal. malinconia < gr. [lEkaYXO^ia, 
danas uceno melanholija / -kalija. 

Lit: ARj 6, 414. 418. REW 3 5470. 5471. 

Malesija f (Vuk, narodna pjesma, s epi- 
tetom ljuta) = Malesija (Kosmet) »turska i 
arnautska brda oko Skadra« = Malisija 
(Vuk) = Malisija (Kosmet). Razlikuje se 
Skadarska, Dlbranska i Dakovacka Malesi- 
ja j -lisija. Stanovnici zovu se (vecinom katolici) 



Malesija 



362 



nialin 



Malisor (Vuk, narodna pjesma, s epitetom 
ljut) = Malisor pored Malisorac, gen. -orca 
m prema f Malisorka. Upor. i prezime Maljok 
(u Vucitrnu). Ime zemlje je od arbanaskog 
apstraktuma Mal(e')si pored Malet, izvede- 
nice na 'gr. -fa > /. Taj je sufiks dodan na 
sufiks -es ili -as < -etto, -alio »-janin«.' Naziv 
znaci prema tome »zemlja brdana«. Od osnove 
males- izvedenica je na -or: malesur = maleur 
»stanovnik brda > neotesanac«. Upor. ma- 
lesorija »vrag«. Oblik Maljok »brdanin« obra- 
zovan je od mal »brdo« (podrijetlom tracka 
ili ilirska rijec) s pomocu slav. sufiksa -ok. 
Upor. jos arbanaski naziv Crne Gore Male zi 
(zi »crn«). 

Lit.: ARj 6, 418. Elezovic 1, 384. GM 256. 
Pekmezi 219. Bulat, JF 5, 149. 

malgris, gen. -i'za m (Cres) = (pretvoreno 
u sintagmu puckom etimologijom) ma/i grid 
(Bribir, Hrvatsko primorje) »smilje, helichry- 
sum angustifolium« = (disimilatorno ispadanje 
/ - r > - r) magni, gen. -Iza (Sibenik) = 
magriz (Cres, Krk, istrocafeavski), na Unijama 
marzjg (Sulek), s raznim metatezama; augmen- 
tativ na -ina magrizina (Vrbnik). U istroro- 
manskom mangreis (Rovinj) = mangreizu (Vod- 
njan, sa disimilacijom / - r > n - r) »heli- 
chrysum angustifolium (che s' adopera per 
far fuoco attorno al corpo delle barche)«. 
Unakrstenjem ili bolje od apozitivne sintagme 
tipa malva hibiscus > tal. malva vischio na- 
stalo je malva i\i%pvaoq > malgriz = magreis. 

Lit.: ARj 6, 368. Skok, ZRPh 54, 478-9. 
Strekelj, DAW 50, 37. 82. 

malha f (Sulek) »biljka kiseljak, rumex 
acetosella L.«. 

Lit: AR} 6, 415. 

mali (15. v.), u izreci ima dati sudcu mali 
vina u Krckom statutu (dva puta). Ne zna se 
sto je ta rijec; kakva je to imenica, i sto znaci, 
da li je mjera za zitke stvari. 

Lit: ARj 6, 415. 

nialin m (13. v., Zoranic, Istra, Slovinci, 
Sibenik, Kastav, Pazin, Porec) »1° mlin, 
vodenica, 2° (Sibenik) mjesto gdje se melju 
masline«, odatle na -arms > -ar malinar (15. 
v., cakavci, ZK etnik u pi., Sibenik) »1° mli- 
nar, 2° covjek koji radi oko makine kod tis- 
kanja ulja (Sibenik)«, deminutiv na -eh > 
-ak malinak, gen. -inka (ZK) »mali mlin za 
kavu«, prezime na -ic Malinaric, pridjevi 



malinov (Istra), malinski, poimenicen z. r. 
Mah'nskd (Krk), Mah'nsko (Pos-) »ime ma- 
nastiru u Drobnjaku«, na -ica malinica (15. v., 
cakavci, ZK) »prostorija gdje je mlinsko kolo« 
= malenica (Istra) »mola« = malenica (Vuk, 
Dubrovnik, Budmani tvrdi da te rijeci nije 
cuo u Dubrovniku) = malenica (Lika K), 
malinisce (15. v.) »1° mlinica, 2° (Istra) mo- 
letrina« = ma/en (Lika K) = malin (Racice 
Kraska visoravan) = melin (Cres) == slov. 
melin = (unakrstenje sa domacom rijeci mljeti, 
melje) meljenica (Distrae) »prostorija gdje je 
mlinski sto«, takoder slov. maliniek, malinisce, 
malinski = (gubitak nenaglasenog o > h) 
mim m (14. v., takoder toponim) = slov. 
mlin. Deminutivi na -be > -ac mlinac, gen. 
mlinca, na -cii mlincic. Augmentativ na -ina 
miimina, na -ica mlinica f »1° zgrada, 2° 
toponim«. Pridjev mlinski. Na -arms > -ar 
mlinar m (Vuk) (po-) = mninar (ZK) prema 
mlinarica, na -ina mlinarina, pridjev mlinarev, 
mlinarski, apstraktum mlinar stvo. Na -iste mli- 
niste »1° mjesto gdje je bio mlin, 2° toponim«. 
Kulturna rijec mlin je sveslavenska osim 
bugarska. Posudenica je iz balkanskog latini- 
tela, od lat. mo/mum (od malere), poimenicen 
pridjev na -inus od mola > rum. moard »mlin- 
ski kamen«. Osnovno molinum nalazi se u 
arb. mulli, mullini — mudhl s clanom -ini 
(Ulcinj) »mlin za ulje«. Odatle molindrius > 
malinar = mlinar zastupljen u zapadnim ro- 
manskim jezicima. Kod sveslav. mtiim mora 
se dopustiti krizanje sa praslavenskim kori- 
jenom mel-, kamo stavlja Miklosic mlin. Ta- 
lijanizam je deminutiv na -ellus > -elio muli- 
nel, gen. -ela (Rab) » 1 ° kolovrat, 2° (Smokvica, 
Korcula) na barci naprava za namatanje uze 
kod povlacenja konopa, strasine itd.« = mu- 
lineo, gen. -ela (Krtole) »mlin za masline spo- 
jen s vodom« = (asimilacija / - n > n - n) 
muninel. (Vrbnik) »sprava na kojoj se vidi 
konac kad se prede da bude jaci« = muline, gen. 
-ela (Bozava). Od tal. molinello. Crnogorski 
toponim Mulini m pi. (Kuci) »zemljiste gdje 
je nekada bio mlin« zacijelo je od arb. mullini. 
Upor. jos lit. malunas, stprus. malunis. Za 
Praslavene i za Litvu moze se uzeti da su 
poznavali rucni mlin, kako dokazuje mlan (v.) 
i zrvanj. Kao i Germani sto posudise Muhle 
< stvnjem. muK(n) < kslat. molina od Rim- 
ljana savrsenije mlinsko uredenje, tako i Sla- 
veni na donjem Dunavu. 

Lit.: ARj 6, 414. 417. 599. 7, 148. 10, 
266. 690. Pletersnik 1, 568. 591. Kusar, Rad 
118, 20. Crania, ID 6, 115. Ribaric, SDZb 
9, 39. 48. Tentor, JF 5, 213. Miklosii 187. 



malin 



363 



malta 



Bruckner 341. Vasmer 142. GM 289. REW 3 
5644. Resetar, ASPh 36, 541. Meillet, BSLP 
14, 373. 

malina f (Viik), sveslav. i praslav. naziv 
»1° za razlicite jagode, danas najcesce »fram- 
boise«, u rus. »Brombeere«, koje su crne, slov. 
»Maulbeere«, koje su takoder crne, 2° topo- 
nim*. Pridjev na -ov malinov, poimenicen u 
neologizmu malinovac »Himbernsaft«, na -in 
malinin. Na -jak malinjdk (Lika) »1° grm, 
2° toponim«. Cini se da je najstarije znacenje 
bilo »brusnice, airelle«, koje su crne. Na to 
upucuju ie. paralele: lot. melns »crn«, stprus. 
mtlinan (akuz.) »Fleck«, lit. melyne »masnica 
od udarca«, narocito gr. \xzkac,, \izkwya, sanskr. 
malina- »necist, crn«. Sve od ie. korijena 
*mel-, koji oznacuje boju »taman, necist, 
zamazan«. Prema toj etimologiji ima se pola- 
ziti od apstraktuma na -ina. Upor. crnina, 
bjelina. Mozda je odatle i mei m (cakavski) 
»sitan pijesak«. Vokal a je nastao od ie. prije- 
voja o. Protiv te etimologije Machek iznosi 
misao da je malina srodna s lat. morum > hrv.- 
-srp. murva i da obje te rijeci pripadaju proto- 
-ie. supstratu. Osnova mal- s drugim sufiksima : 
na -ica malica »malina«, na -juga maljiiga 
(Istra) »rubus idaeus«. Rijec malina je kulturna 
rijec, koju posudise od Slavena Madzari 
mdlna, Rumunji malina i malin »prunus 
padus«. 

Lit.: ARj 6, 417. 429. Medic, NVj 12, 551. 
Ilesic, JF 5, 189. i NVj 33, 48. Miklosic 181. 
SEW 2, 12. Holub-Kopecny 214. Bruckner 
319. Frautmann 177. WP 2, 294. Machek, 
LP 2, 159. Uhlenbeck, PBB 30, 269-270. 
Loewenthal, ZSPh 7, 408. Sobolevskij, Sldvia 
5, 448. 

malinj (Dubrovnik, Cavtat), pridjev »za- 
jedljiv«. Od tal. maligno < lat. malignus »isto«, 
slozen pridjev od malus »zao« i od korijena 
gigno, znaci upravo »rdave prirode«. Deno- 
minal malinjati, -am impf. (Naljeskovic) »zlo 
mislitk. Takav je i tal. pridjev malfatto > 
malfato (Bozava) »sciocco«. Iz- toponomastike 
Malpaga f, dva mjesta u Dalmaciji iz mle- 
tackoga doba »1° Dracevac (17. v.), 2° tvrdava 
Lovrjenac u Dubrovniku«, od tal. postverbala 
od male pagare > mala paga. To je naziv 
za utvrdenja, da bi se istaklo neprijatelju, 
ako navali na njih, da ce naici na odmazdu. 
U slozenicama mal znaci bolest: malkaduk m 
(18. v.) »padavica«, drugi je dio lat. pridjev 
caducus, od cadere. Pridjev na -bn > -an malka- 
ducan (18. v.); mdcuka f »nekakva zivcana 
bolest« < tal. mal mazzucco. Prvi je dio ispao 



zbog haplologije. Apstraktum na -itia mdlicija 
f (16. v., Dubrovnik) »lukavost« < tal. malizia 
< lat. malitia, ucena rijec. 

Lit.: ARj 6, 425. 346. 416. 418. Cronia, 
ID 6. REW 3 5266. 

matkap m (Dalmacija, Pavlinovic) »ce- 
licni ostfic (?) kojim se vrti g(v)ozde«, zacijelo 
je isto sto i matkap m (Kosmet) = matkaf 
(BiH) »sprava za busenje nalik na gudalo, 
koje okrece celicni svrdlic« [< tur. matlap < 
ar. mitqab]. 

Lit.: ARj 6, 419. Elezovic 1, 392. Skoljic* 
448. 

malta 1 f (18. v., Slavonac) = slov. malta 
»mort, lijep« = melta f (Novi, Hrvatsko pri- 
morje, Lika, Vrbnik, Krk, Istra) = meljta 
(Lika) = melta (Malinska) »isto«. Odatle mel- 
tarnica (Sulek) »auge a mortier«. Glede .sufiksa 
upor. mortarnicd (ZK) »isto«. Denominal za- 
maltat (Bozava) »immaltare«. Vokal e mjesto a 
moze biti prema njem. Mortel < mortarium 
(disimilacija r - r > r - 1), na sto pomislja 
Maretic. Ali treba istaci da u Malinskoj 
postoji izvedenica na -acina meltacina »ono 
sto otpada od zida« < tal. meltazza sa lat. 
sufiksom -aceus. Zbog toga a > (3 moze biti 
i istroromanski prijeglas u pi. kao u lama > 
Leme, limski (v.). U slov. malta ima leksikolo- 
gijsku porodicu maitina, maltnica, maimik, mal- 
tati, mallar. Od njem. Matter < *maltharium 
je matter (Srbija) i odatle na -isati malte- 
risati, ' -sem (Srbija). Unakrstenjem sa lat. 
mortarium > tal. mortaio nastade srvnjem. 
mortel, nvnjem. Mortel < morter m »isto 
sto malta«. Do tog unakrstenja doslo je zacijelo 
zbog slicnosti uredaja za mort i mufara. To 
bi dakako trebalo folklornim ispitivanjem 
utvrditi. Od mlet. malta »calcina«, maltare < 
lat. maltha < gr. u.dM3a »stucco«, egejskog 
podrijetla. Zumberacko i hrv.-kajk. mort m 
(Belostenec) prema mortarnicd dokazuje da 
je mart doslo preko srvnjem. Morter (akcenat 
na prvom slogu) sa disimilacijom r - r > 
r - 0, dok je mortarnicd od nepotvrdenog oblika 
*mortar, koji je germanizam istisnuo. 

Lit: ARj 6, 425. 426. 598. 599. Pletersnik 1, 
548. 603. Cronia, ID 6, 122. REW 3 5271. 
5693. SEW 2, 18. 

malta 2 f (16. v., sjeverni krajevi, hrv.-kajk.) 
»mjesto gdje se ubire gradska daca, divona 
(Dubrovnik), dumruk (Bosna), armica, carina, 
vama«. Pridjev na -ski maliarski. Apstrakta 
na -sivo maliarstvo. Na -ina maltarina. Radna 



malta 



364 



malj 



imenica na -ar: mdllar, gen. -am m »armicar, 
carinik, dumrukcija, ocitnik (neologizam, pre- 
vedenica od publicanus)« prema f na -ica mal- 
tarica. Postanjem od njem. Maut < lat. 
muta. Budmani istice teskocu u objasnjavanju 
njem. M u dvoglasu au > al. Upbr. halbica < 
njem. Haube. 

Lit.: ARj 6, 425. Mazuranu 626. 

malut m (narodna pjesma, Petranovic) u 
izrazu jelek od moluta = mavliita f (Vuk, 
narodna pjesma, s epitetom zelen, kolali) 
»nekakva turska kabanica« = (sa metatezom 
vi > Iv upor. zaova prema zavla ZK) malvuta 
(Vuk, narodna pjesma, s epitetom dugmali). 
Balkanski turcizam arapskog ppdrijetla (ar. > 
tur. mottuta »gornja haljina«) iz terminologije 
nosnje:rum.m<j/ota2»Frauenmantel«,gr.uaXXa>- 
xri = \x.r\Kii)j\\. Budmani i Berneker upozoruju 
na teskocu sto je pruza ar. U > vi, Iv. Glede 
izgovora arapske geminate upor. duine. Korsch 
tumaci ispravno kad veli da je vT = Iv nastao 
iz nastojanja da se izgovori tvrda geminata U. 
Ako je to odijelo bilo plave boje, mogao se 
umijesati pridjev mavi. Upor. i rnalvata (v.), 
Mozda je metafora muliita (Kosmet) »cudno, 
obicno zakukuljeno zensko celjade«, u upore- 
denju obukla se kaj neka muliita. 

Lit.: ARj 6, 426. 427. Elezovic 1, 423. 
Miklosic 185. SE« 7 2, 27. Lokotsch 1380. 
Korsch, ASPh 9, 654. Matzenauer, LF 10, 
65. 

malvaroza f (Dubrovnik) »biljka pitomi 
sljez, althaea rosea L.«. Znacajna je zamjena 
mediteranske rijeci althaea < gr. aXQava 
»vrst sljeza«, tal. altea (ucen oblik) sa obicnijom 
malva (v.) u Dubrovniku. Ta je biljka pod- 
vrsta od malva. 

Lit.: ARj 6, 426. DEL 144. 

malvasija f (Vuk) »vrsta loze i vina« = 
malvasija (epitet uz vino, narodna pjesma) = 
(ispadanjem suglasnika / kao u mostir) mavasija 
(Mikalja, Bella, Naljeskovic) = (ispadanjem 
suglasnika v) malasija (Belostenec, Jambresic) 
= (s > a) malvazija (18. v.), pridjev malva- 
zijski = (neobicno) mahuvlasija. Balkanski i 
evropski grecizam od toponima Mov£u|3aoia 
(grad u Lakoniji, disimilacija m - n > m - I 
kao u mo/stir, sinkopa e u nenaglasenom slogu, 
sto dokazuje da je rijec k nama dosla iz Ita- 
lije), arb. marvazi (I > r je novogrcka pojava 
kao u afiepcpoc,). 

Lit.: ARj 6, 411. 426. 537. 539. DEI 2337. 



malveta f »biljka pelargonium odoratis- 
simum«. Od tal. deminutivne izvedenice na 
-etta < vlat. -ittus od lat. > tal. malvetta, 
koje dolazi i u apozitivnoj slozenici malva 
hibiscus < gr. i|3ioxoc, > tal. malva vischio, 
-visco > malovesak, gen. -ska. Ta je rijec 
izmijenjena haplologijom i unakrstenjem s 
nasim pridjevom mal(ert). 

Lit.: ARj e, 423. REW* 5274. 5275. DEI 
2337. 

maizena ak. duala (1468, u glagoljskom 
rukopisu, jedina juznoslavenska potvrda osim 
stcslav; smatra se bohemizmom) »muz i 
zena, conjuges«. Sing, malzen je nepotrebna 
Budmanijeva rekonstrukcija, kad se radi o 
nazivu za dvoje. Nalazi se u svim sjeveroza- 
padnim slavinama. Prema Miklosicu je to 
slozenica u kojoj prvi dio sadrzi stvnjem. 
mahal »bracna veza«, danas nvnjem. Gemahl, 
prema Gemahlin, drugi je dio zena (v.). Bila 
bi to napola prevedenica prema njem. Mahl- 
weib. Postoje oblici manzen i mantel, ■ iz 
cega se vidi da se radi o disimilaciji n - n > 
I - n. Zbog toga je moguce pomisljati da 
je to slozenica tipa dvandva, u kojoj je prvi 
dio u vezi sa muz < mpeb (v.). Upor. bask. 
aitamak »otac i majka > roditelji« (= aita 
»otac«, tama »majka«, -k plural), vog. neitum 
»zena i muz«. 

Lit.: ARj 6, 427'.' Mazuranu 621. Miklosic, 
DAW 15, 36. SEW 2, 13. Holub-Kopecny 
216. Bruckner 321. Sldvia 5, 424-425. Se- 
rnenovic, ASPh 6, 26-30. Jagic, ASPh 20, 
535. IF 17, 442. Vaillant, RES 19, 102-103. 

malj, gen. Emalja m (16. v., Vuk, Crna 
Gora, Lika, Srbija, Bozava) = malj (Perast, 
Dubrovnik) = (Ij > j) maj (Dubrovnik, 
Cavtat) = mllj (Krtole, b prenijet od rijeci 
gdje je s zamjena za stcslav. poluglas) »tezak 
gvozdeni cekic, bat od drveta«. Nepoznata 
rijec u hrv.-kajk. i slov. Deminutivi na -id 
maljic = (Perast) maljic (16. v., Crna Gora) 
»ein grosserer Hammer« = male (Korcula, 
Potomje) = mujic (Krtole) »1° cekic za 
pravljenje hrapavosti na kamenju, da se 
covjek ne poklizne, 2° zidarski cekic« = 
mdjic (Kuciste) »siljasto zeljezo za lomljenje 
kamena«, na -ic maljic (Dubrovnik) = ma- 
ljic (Vuk, Mikalja). Od dubrovackog maljic, 
deminutiv je maljicic, na -ica maljica (Vuk) = 
majica f (Zrnovo, Peljesac, Racisce, Mljet) 
» 1 ° orude za razbijanje kamena, 2° turpija, 
3° sprava za mrvljenje krke«. Augmentativi 
na -uga maljuga (Vuk) »pratljaca« = maljuga 



malj 



365 



marnatila 



(Scepan) »pirejka (Makedonija)«, na -ina ma- 
Ijina (Lika). Prema Miklosicu malj se nalazio 
i u stcslav. Posudenica iz balkanskog latini- 
teta, zbog toga sto se u hrv.-srp. govori vise 
na istoku nego na zapadu, upor. rum. maeu, 
arb. maj »eiserner Schlagek, deminutiv maith 
(upor. maljic), 

Lit.: ARj 6, 427. Macan, ZbNZ 29, 206. 
Cronia, ID 6. Budmani, Rod 65, 165. Miklosic 
182. SEW 2, 12. Niedermann, IF 15, 116. 
GM 255. 

malje f pi. (Vuk) »1° najtanje dlacice na 
tijelu ljudskom ili zivotinjskom, 2° biljka«. 
Na zapadu nepoznat grecizam. Pridjev na 
-av maljav. Apstraktum maljavost, gen. -i f. 
Nalazi se samo u hrv.-srp. Od ngr. pi. \\.aXkia, 
od stgr. n&Mtoc, »Zotte, Flocke«, ngr. demi- 
nutiv uaMa. 

Lit.: ARj 6, 428. Miklosic 181. SEW 2, 
12. Vasmer, GL 94. Boisacq" 606. 

maljiv (Srbija), pridjev na -iv (uz covjek, 
zena, dijete) »slabunjav, za koje se lijepi svaka 
bolest«. 

Lit.: ARj 6, 429. 

maljulj (Kosmet), nepromijenjen pridjev, 
»opustio, bezvlasnicki«. Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (ar. mablul »sakat«) iz 
pravne terminologije: bug. mahljul »imetak 
umrloga koji je ostao bez nasljednika«. 

Lit.: Elezovic 2, 527. Mladenov 291. 

maljuzav (Lika), pridjev na -av (uz vri- 
jeme, put), »kad je cas kisa cas lijepo«, poime- 
nicen na -ica maljuzavica »maljuzav put«. Na 
-ati maljuzati, -am (Lika) »hoditi po maljuzavu 
putu«. Izvedenica je obrazovana s pomocu 
-juza (upor. kaljuza) od imenice moh, upor. 
ukr. namui, gen. -molu »Schlamm« i odatle 
rum. pridjev na lat. -osus > rum. -os u topo- 
nimu Namoloasa. Vokal a mjesto o je ili prijevoj 
ili unakrstenje sa kaljuza. Posljednje je vjero- 
jatnije . 

Lit.: ARj 6, 429. Miklosic 186. SEW 2, 74. 

mama f (Vuk) = mame (16. v., Dubrovnik, 
glede -e upor. pape, v.) = mama (18. v., 
Zagreb, hrvatski gradovi) = (hrv.-kajk.) 
mumek m (sa sufiksom za musko, prema ta- 
tek', torn se neobicnoscu pojacava afektivnost), 
baltoslav. djetinja reduplikacija (Lallwort), 
»mati«. Lit. mama = lot. mama. Samoglas 
o mjesto a nalazi se u istocnom litavskom i 
u drugim ie. jezicima. Upor. arb. meme. Skra- 



ceno ma (16. v., Dubrovnik, cakavci) upotreb- 
ljava se u funkciji vokativa. Na Cresu dobiva 
tada preda se vokativski uzvik o: o-ma. Upor. 
o-ca. Tako i kod apeninskih Hrvata u juznoj 
Italiji, gdje moze biti i iz talijanskih narjecja. 
U Zagrebu germanizam omama je »baka«. 
Skracenica dobiva uza se jos -ja: majo moja 
(Cres) mjesto imenice mat (v!). Upor. gr. 
|xa pored |xaCa. U sanskrtu i gr. ma »mati« 
takoder je bez reduplikacije. Upor. dor. ua 
»majka« u ua Y a >>0 Zemljo Majko« (Eshil). 
Kad je ie. ma izaslo iz djetinjeg govora i postalo 
termin za zenskog roditelja, oformljava se 
djetinja rijec poput ostalih onomatopeja. Tako 
prema pa-ter nastade mater (v.), rijec koja 
tvori zasebnu leksikologijsku porodicu, daleko 
vecu nego sto je od mama. Stulic ima mamava 
»zla majka«, na -ika mamika »ime sto ga mlada 
pridijeva starijem zenskom«. Deminutiv na -ica 
mamica (Vuk), s pridjevom na -in mamicin. 
Budmanijevo misljenje da je rijec sa akcentom 
mama tuda, a sa akcentom mama praslavenska, 
nije osnovano. 

Lit.: ARj 6, 430. 343. 431. 432. Tentor, 
y F 5, 212. ASPh 30, 184. Wijdkiewicz, RSI 
6,234. Miklosic 182. SEW 2,14. Holub-Kopecny: 
215. Bruckner 326. WP 2, 221. Trautmann 
168. Mladenov 188. GM 272. Boisacq 600. 
606. 596. 

mamaliga f (18. v., Obradovic) = mama- 
Ijuga (Vuk, zamjena docetka -iga nasim augmen- 
tativnim sufiksom -juga) »kacamak, palenta, 
pura«. Balkanska rijec vjerojatno rumunjskog 
podrijetla: rum. mamaliga, bug. mamaliga, 
arb. mamaliuge (sa umetnutim u pred g) 
»Brei«, ngr. ^a^aXiya »galette, gateau«, tur. 
mamaliga, madz., polj., ukr. isto. Capidan 
je dovodi u vezu s rum. i cine, mama »mehlhal- 
tige Speise fur Sauglinge«. Docetak -Uga 
nalazi u sapaliga, koje ide zajedno sa sapa 
»Hacke«. Rijec rasirise rumunjski nomadski pa- 
stiri. Ne moze biti stara rijec, jer je u vezi s 
kulturom kukuruza. Upor. i mlet. meiega, 
koje bolje objasnjava -Uga od Capidanova 
uporedenja. Prvi se dio moze objasniti i 
unakrstenjem sa rum. i cine. mama. 

Lit.: ARj 6, 431. Miklosic 182. SEW 2, 
15. Bruckner 321. Mladenov 288. Capidan, 
DR 7, 151. si. (cf. Ub 20, 138). 

mamalija f (Nis) »biljka thymus serpyllum 
L.«. Ta se biljka zove majcina dusica, bakina 
dusica. Zbog toga bi mogla biti slozenica od 
mama s nepoznatim -lija u drugom dijelu. 
Kako mirisi, zove se i tamjanika i popovac. 



mamalija 



366 



mamuljati 



Upor. jos toponim Sirobulja (Split) < serpyl- 
lutn. 

Lit.: ARj 6, 431. Simonovic 468. 

mamaluk m (17. v., Gundulic) = mame- 
luk (danas obicnije, osobito u politickom 
zargonu »rob«) »vrsta misirskih konjanika«. 
Prvi je oblik prema tal. mammalucco, drugi 
prema njem. Mamelucken. Evropski arabi- 
zam, od ar. marniuk, part. pret. pasiva od 
malaka »posjedovati«, u znacenju »Kaufsklave, 
H6riger«. 

Lit.: ARj 6, 431. Lokotsch 1384. DEI 2338. 

mamana f (Budmanijev akcenat, Mikalja) 
»primalja«. Od sttal. mammana »isto«, obrazo- 
vano od djetinje rijeci mamma kao puttana 
prema putta, scrivano prema lat. scriba, tj. 
prema vlat. deklinacionom tipu -a, -anis 
ili po drugom misljenju germanskog tipa. 

Lit.: ARj 6, 431. REW* 5277. Prati 614. 
DEI 2338. 

mainiti, mdmim impf. (Vuk) (do-, iz-, 
na-, o-, ob-, od-, po- se, pre-, raz-, pri-, 
raspo- se, s-, sa-, za-), sveslav. (osim ukr. 
i rus.) i praslav., »pellicere, attrahere«, prema 
iteratlvu na -va- -mamljivati, -mamljujem, 
samo s prefiksima, na -ovati pomamljovat 
(Kosmet). Postverbali m r. mam (Martie), 
omdm (Vuk) »jeska« prema f mama = pomama 
(Vuk, narodna pjesma) »bjesnoca« = mama m 
(Belostenec) »ludak«, izmama, zamama, odatle 
deminutiv na -ica amarnica (Stulic) »vrtogla- 
vica«, na -be > -de mamac, gen. -mca »1° 
jeska, 2° koji mami (17. v.)«, na -Ik > -ak 
mamdk, gen. -mka (17. v.), s hipokoristikom 
mama m, na -ica mamica »biljka fragaria vesca 
L.«. Pridjevi na -bn > -an: maman, pomaman 
»manen, mahnit (v.)«, na -en mdmen, na -Ijiv 
mamljiv (pfi, za-). Radne imenice na -lac 
mdmilac m prema f na -ica mamilica, na -telj 
marniteli m (18. v.) prema f na -ica mdmite- 
Ijica, na -ija mamija f (Pavlinovic) »celjade 
sto mami« = na -Ho mamilo (Stulic) takoder 
»2° sredstvo cim se m'ami (Pavlinovic)«. Po- 
imenicen part. perf. pas. izmamljenih (Stulic). 
Imperativne slozenice mdmiaspra (Vuk) »stvar 
koja je na prodaju, ali nije da se kupi«, md- 
miguz (Vuk), mamimjedi »caratan«. Ovamo ide 
sa disimilacijom m - m > m - n neman f 
(negativna slozenica kao nebog, nevjera itd.), 
apstraktum deklinacije i, kao eufemizam zna- 
cenja »1° avet, utvara, 2° grdopstina, grdosija, 
nepodoba, ruzno celjade, 3° davao, vrag«, 
augmentativ na -stina < -sk + -inct nemas- 



tina (Ston, Stulic) = nemanstina. Rumunjske 
posudenice pokazuju kako je naziv nastao: 
mamila (Moldavija) = namind = (sa disi- 
milacijom m-m > l-m) namild »Ungetum, 
Ungeheuer, Koloss«, odatle pridjev na lat. 
-osus > -os namuos, denominal (inhoativ) a 
sa mamina »ungeheuer gross werden«. Prema 
tim potvrdama mora se poci od *mamamd / -nb 
sa zamjenom prvog sloga sa ne-, kojim se 
dobiva zgodan eufemizam. Ovamo ide i ime 
biljke »inula helenium« Oman m (Vuk). Taj 
se naziv nalazi u slov., ces., polj. i rus. (ovdje 
uman pored oman). Praslavenski je. Docetak 
-n moze biti disimilacija, ali i ne mora da je, 
kako pokazuju mdnen (v.) i brojne izvedenice 
odatle. Glagol mamiti posudise Rumunji 
(ovdje a > o zbog labijalnog susjedstva) a 
momi »allicere« = smomi (Moldavija), odatle 
apstraktum na -eib > -eald momeald s ime- 
nicom momelnic m »laskavac« i momie. le. ko- 
rijen *md-, koji simbolizira pokrete rukom 
(gestikulaciju), nalazi se u lit. moju, moti 
»winken« = lot. maju, mat. U slavinama bio 
je prosiren raznim formantima na -mo u 
mamiti, na i u mahati (v.), na n u obmana, 
zaman (v.), mdnen, obmanut (rusizam?). Va- 
rijanta ie. korijena ma- nalazi se u gr. ufnoc, 
»igrac«. Odatle internacionalna rijec mimika. 
Rasirenje ie. korijena s pomocu -va- (upor. 
ces. mdvati} potvrdeno je u hrv.-srp. samo 
u zamavica (Risan) »omamica«. 

Lit.: ARj 2, 620. 4, 230. 6, 432. 441. 7, 
822. 898. 895. 8, 906. 409. El 2, 101. 791. 
792. Elezovic 1, 100. 2, 126. SEW 2, 15. 
Bruckner 321. 379. Mladenov 288. WP 2, 
219. Tiktin 1032. 1007. Wijk, RES 14, 73- 
75. Gorjajev 239. Boisacq 614-615. 

matnlaz m (Vuk, Vojvodina) »(psovka) lu- 
dak, blesan«. Od madz. mamiasz. 
Lit.: ARj 6, 434. 

mamon m (16. i 18. v.) = mamona m = 
majmun (dvije potvrde, 18. v.) »jedan od 
davola, biblijska personifikacija bogatstva«. 
Pridjev na -ov mamonov, apstraktum na -ija 
mamonija f (16. v.). Od aramejskog mammon 
pored mamona »blago, bogatstvo, novae, do- 
bit« = asirsko memeni »nesto« = haldejski 
mamon = hebr. matmon »Schatz, Reichtum«. 

Lit.: ARj 6, 434. 391. Lokotsch 1386. 
SEW 2, 15. 

mamuljati, -ara impf. (Lika) »zvatati, za- 
tvorenim ustima jesti«, predstavlja glas koji 
proizvodi takav nacin jedenja. Glagol je, 
prema tome, onomatopejski (ekspresivan) i sa 



mamuljati 



367 



samoglasom u mjesto a cini deminutivnu 
varijantu glagola miimati, -am impf. (Ston, 
Prcanj), a treca je varijanta mumljati (takoder 
cakavski). Upor. bug. mamolja. U slov. mum- 
ljati kao djetinji glagol znaci »piti«. U drugom 
znacenju prenosi se taj onomatopejski glagol 
na nacin govora: mumljati (Vuk) pored mum- 
lati, s varijantom sonantno r mjesto u mrmljati 
»gundati« = mrmaljati = mumoljiti — ma- 
monjiti (Vuk, Boka). Odatle na -alo m (Lika) 
prema f -alica mumljalo = mrmljalo (Lika) 
prema mumljalica = mumonja = na -be > -ac 
mrmljalac. Izvedenica na -bk > -ak mfmak, 
gen. -mka (Vuk) postaje termin »vrsta kukca« = 
na -ica mrmica »kukac «. Sa nj mjesto « : mrmnjac, 
mrmnjati, mrmnjalac, mumnjiti. Na -elj mrmelj 
(Istra) »celjade koje mrmlja«. Pridjev na -iv 
mrmljiv, poimenicen na -be mrmljivac. Onoma- 
topeja je u znacenju »gundati« ie. : lat. murmu- 
rare, njem. murren itd. 

Lit.: ARj 6, 435. 7, 71. 72. 150. 151. Mla- 
denov 288. 

mamur (narodna pjesma, u vezi sa kaurin, 
opozicija Vlahinja, manit Marko') = mamur 
(Kosmet) »1° (kao indeklinabilni pridjev) do- 
tjeran, kultiviran, poboljsan, 2° (kao imenica, 
objekt uz uciniti koga dime) dotjerati, popraviti 
(onoliku njivu mamur da ucini /Kosmet/; 
mamur svoga sarca ucinio cistom vodom i mor- 
skim} sapunom«. Berneker se vara kad identi- 
ficira taj turcizam arapskog podrijetla s ar. 
part, pret, pasiva, mahmur od hamr »vino«, 
tj. da je hm > m kao u Mamut < Mahmut, 
Memet < Mehmed, mamuza (v.). Elezovic je 
u pravu kad ga identificira sa ar. ma'mur 
»napredan«. 

Lit.: ARj 6, 435. Elezovic 1, 384. SEW 2, 5. 

mamuran, f -rna (18. v., Vuk, Lika, Dal- 
matinska Zagora) = mamuran (Kosmet), 
pridjev obrazovan sufiksom -bn > -an od 
arapske rijeci, danas opcenit i u zapadnim 
krajevima (gradskim), »1 ° koji se jos nije 
rastrijeznio od pijanstva, 2° (Zagora, metafora 
uz vrijeme) vremenom porusen, u mini (ona 
je kula mamurena, ako i malo)«. Apstraktum na 
-luk: mamurluk (Vuk) = mamurluk (Kosmet). 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. > 
tur. mahmur, part. pret. I pas. od hamr »vino«) 
iz terminologije obicnog zivota: rum. mahmur 
»napola pijan« = madz. mdmor, bug. mahmiiren, 
mahmurluk, rum. apstraktum mahmurie »Ka- 
tzenjammer«, arb. matmurlluk, cine, mahmur 
» 1 ° qui a la tete lourde apres le sommeil, 
2° etourdi par le vin«, mahmurii, mahmurliche, 



ngr. uaxuoupr|c,, |xax|xoupXixL Arapski par- 
ticip postade hrv.-srp. i bug. pridjev dodat- 
kom opceg pridjevnog sufiksa -bn, -en. Upor. 
moderne posudene pridjeve kao efikasan. 

Lit.: ARj 6, 435. GM 252-253. Mladenov 
291. Miklosie 180. SEW 2, 5. Pascu 2, 148., 
br. 714. Matzenauer, LE 10, 60. 

man' (15. v.) = man (Marulic, Dubrovcani) 
= mani (18. v., upor. ces., mane, stces. mani), 
praslav. prilog koji se veze s prijedlogom 
za: saman(i) »zaludu, zabadava = zabadave 
(ZK), zastunj (ZK)«. Prosiruje se priloskim 
sufiksom -ice: zamanice. Nalazi se jos u slov. 
(i ces.) zaman = vman = zavman, i sa nj mjesto 
-n, takoder ukr. »isto«. Korijen je praslav. 
postverbal *manb od glagola maniti »varati« 
(polj., ukr., rus. i kas.) od kojega postoji 
u hrv.-srp. postverbal obmana. Ie. je korijen 
*ma-, rasiren formantom -no. Upor. mamiti. 
Prema Miklosicu ide ovamo hrv.-kajk. man- 
govati, -ujem (Belostenec, Jambresic) impf. 
»stajati bez posla, dangubiti«, sa radnom ime- 
nicom na -vac mangovavac. Obrazovanje nije 
posve jasno, narocito g pred glagolskim sufik- 
som -ovati. Mozda je nastao unakrstenjem sa 
dangubiti. 

Lit.: ARj 6, 435. 444. 443. Miklosie 182. 
SEW 2, 17. Holub-Kopecny 216. Bruckner 
■ill. 

-man 2 slozen antroponimicki sufiks za 
muska lica, nastao od hipokoristika praslaven- 
skih dvoclanih licnih imena na -mir, npr. 
od Radomir, Vuk(o)mir: Rodman, Vukman. 
Nalazi se danas u prezimenima sa nastavkom 
-ovic (v.) Radmanovic, Vukmanovic, a i bez 
toga nastavka za descendenciju. Odatle se 
prenosi i na apelative za oznaku muske mocije: 
ocman, od oci (14. v.), »covjek velikih ociju«, 
dikmon (Brusje, Hvar) »mladic« od det- (v. 
dijete) sa tm > km, upor. kmlca (ZK) < Unica ; 
rdeman m »racak« prema raca f, purman m 
prema pura. Nalazi se jos u rum. hotoman 
m prema f na -ka hotomancd od /!o/"»Spitzbube, 
Gauner«. Sufiks -man sadrzi dva elementa: 
prvi suglasnik od -mir (upor. za takvo kracenje 
toponime Budimlja od Budimir, Crnomlje od 
Crnomir) te od hipokoristickog sufiksa -an (tip 
Milan od Mile < Miloslav). Taj je sufiks 
rijedak i danas mrtav. 

Lit.: Rudnicki, SO 5, 420. (cf. Ub 12, 
295). Boissin, RES 17, 42. Tiktin 740. 

mana f, biblijska rijec hebrejskog podrijetla, 
koja je dosla preko gr. n&vva ili lat. manna. 
Internacionalna je. Od hebr. mana, koje se 



368 



mandragora 



tumaci na dva nacina, od hebrejske upitne 
sintagme man hu? »Sta je to?« ili od imena 
jestive biljke azijskih stepa »lecanora escu- 
lenta«. Na Rabu i Bozavi slozenica manasena f 
< tal. sintagma manna e setta »cassia«, medi- 
cinalne biljke za ciscenje. 

Lit.: ARj 6, 436. Kusar, Rad 118, 19. 
Crania, ID 6. Lokotsch 1398. 1822. Prati 620. 
899. REW 5307. 

manat, gen. manta m (Racisce) »(brodski 
termin) konop za podizanje jedra«. Od gr. > 
lat. himantis > tal. mante. 

Lit.: REW 3 4132. DEL 150. 2354. 

manavila f (Potomje, Peljesac) »prijecka 
za tijeskove i mlinove« = manilela »drvo 
uvuceno u kalun i njime se vrti, tako da se 
stiska pasta«. Od tal. manovella < vlat. *mani- 
bella < *manibula < deminutiv manicala od 
manicus (v.). 

Lit.: REW 5292a. 5299a. DEL 2353. 

mancati, -am impf. (ZK) = mancati, 
-am (ZK) = slov. mancati pored meneati, 
-am »reiben, trti«. Samoglasi ale dokazuju, 
da su nastali iz poluglasa. Miklosic je izvodio 
iz praslav. mekt, hrv.-srp. mek, mekan prema 
mecati »mollire«, mecav (v.), sto ne moze biti. 
Osnova je ista koja i u mad, mikati, micati 
(v:) < mbk- s umetnutim n sto ga je izazvao 
prethodni m, upor. ram. a minji < mazati. 
To umetnuto n prekinulo je vezu s leksikolo- 
gijskom porodicom ovih glagola i dalo povod 
specijalnom semantickom razvitku. 

Lit.: Popovic, Sintaksa 37. Pletersnik \, 
548. 569. Miklosic 189. 

mandal m (18. v., Vuk) = mandalo n 
(18. v., zamjenom docetka -al nasim sufiksom 
-alo za orada) »zasovnica, kljucanica«. De- 
nominal na -iti mdndaliti, -Im impf. (Lika) 
(ra-). Balkanski turcizam grckog podrijetla 
(tur. mandal < srgr. uavSodoc,): bug. mandalo 
(taj oblik moze biti i grecizam), arb. mandal = 
maldan (Skadar) »Turklinke«. 

Lit.: ARj 6, 439. Miklosic 182. SEW 2, 
16. Mladenov 289. GM 258. Vasmer, GL 94. 

mandara f, samo u vezi andara mandara 
(Vuk). Mjesto drugog elementa u toj igri ri- 
jeci dolazi tandara, upor. prezime Tdnddrli 
(Travnik) i Mandaric (Lika). Znacenje rijeci: 
»1° jelo od masti i brasna, 2° cicvara bez 
masla, 3° (metafora) kad se sto ne uradi 
kako treba«. Sa mandara usporeduje Budmani 



mandra f (Hercegovina) »kacamak, mamaliga«. 
Kako je to pastirsko jelo, mozda je nastalo 
po semantickom zakonu sinegdohe od grcr 
cizma mandra (v.). Blize stoji uporedenje sa 
dubrovackim jelom mantala (v.). 

Lit.: ARj 6, 439. 440. 

mandat, gen. -ata m (14. v., Boka, ucena 
rijec, latinizam) »zapovijed, punomoc, na- 
log«. Od lat. poimenicenog part. perf. man- 
datum, od mandare > tal. mandato, njem. 
Mandat. Na -ator mandator m-»koji ima man- 
dat da sastavi, npr. ministarstvo«. V. komandant. 

Lit.: ARj 6, 440. 

mandra f (Vuk) »1° bacija, 2° toponim u 
sing, i pi., kao primitivum i sa izvedenicama 
i pridjevima: Mala Mandra (Srbija)«. Odatle 
mandraglja »cuvar, pastir mandre«. Ovamo i 
crkveni termin arhimandrit, gen. -ita m (Vuk), 
izvedenica na -ituc,, stsrp. arhimanbdrija (Do- 
mentijan). Balkanski grecizam: bug. mandra, 
arb. menare, oronim Mema madhe, Mema. 
vogei (planine vue Valdanosa u Ulcinju) = 
Velika i Mala Mendra ili Mandra u govoru 
Crnogoraca, tur. mandra. Od tal. mandria, istog 
podrijetla slov. mandrija pored medrija, meder- 
nja, mdndrga »Schafstall, Schafhiirde, Land- 
haus in der Umgebung von Triest«, odatle 
mandrijer m prema f mandrijerica,. -ka < 
tal. mandriere. 

Lit.: ARj 6, 441. Pletersnik 1, 549. Miklo- 
sic 182. SEW 2, 16. Mladenov 289. GM 272. 
Vasmer, GL 47. 95. REW 5290. Skok, Slav. 
72. 75. 71. DEI 2343. 

mandrac m (Korcula, Bijela / Boka /, 
Gornje primorje) = mandrac (Rab, Bozava, 
Veli otok) == mandroc (Sibenik) = (sa za- 
mjenom docetka -al domacim sufiksom -ic) 
mandrie (Vrbnik) »1° (primorski termin) mala 
luka za barke uz obalu, 2° toponim (naziv 
ribarskih posta)«. Od mlet. mandracio = tosk. 
mandracchio (tako &e zove i stara trscanska 
luka). To je upravo grcki deminutiv na - axiov 
od uavSpa (v.) u metaforickom smislu, ngr. 
uavopcbaov »1 ° mala bacija, 2° zaljev, seno, 
caletta«. Prvobitno je znacenje ocuvano u sic. 
mandracchiu »mala bacija«. 

Lit. : ARj (5,440. Crania, ID 6. Skok, Slav, I \. 
185. Kusar, Rad 118, 23. REW 5152. 5291a. 
Prati 616. DEL 2343. 

mandragora f »biljka bunovina« = manbao- 
garo n (16. i 17. v., rukopis, stsrp.) = (disi- 
milacija r - r > r - V) mundragula (Sulek, 
rukopis 18. v.) = natragulja (stariji leksi- 



mandragora 



369 



kografi, upor. madz. nadragulya, ces. nad- 
rahule) = (dr > tr i disimilacija r - r > 
r - n) matraguna, matrlguna (upor. ram. 
matraguna), kracenjem odatle matrag (Srbija, 
u kletvi mjesto andrak, v.). Balkanski grecizam 
gr. uavSpayopac; > lat. mandragoras: arb. 
mandragure »isto«. Ovamo ide mozda i Ve- 
traniceva ondruna u stihu: grubse nije nistar, 
ni ondruna, ka smrdi, ner clovjek, bozji stvor, 
kad se pjan pogrdi [usp. i pod ondruna}. 

Lit.: ARj 6, 440. 539. 699. 7, 152. Medie, 
ZbNZ 26, 262. 268. REW* 5291. 5683. Vasmer, 
GL 95. GM 259. 

mandura f (18. v., jedina potvrda u Ka- 
tancica, s pridjevom sumska, i to u rimi sa 
tambura). Bit ce od tal. mandara ili mandura = 
mandbla (deminutiv mandolina'), ne kao rijec 
koja se govori kod nas, nego kao ucena u 
Katancica. Srlat. pandura < gr. Jiavfioijpa, 
gruzinskog ili lydijskog podrijetla. Upor. rus. 
bandura. 

Lit.: ARj 6, 441. Vasmer 1, 51. DEL 426. 
&amsalovic,NVj29,416. Lib 10, 343./Vaii615. 

mandza f (Vuk, narodna pjesma) »jelo, 
hrana«. Odatle mandzarnica (Dubrovnik). Bal- 
kanski turcizam tal. podrijetla (tur. manca, post- 
verbal od tal. mangiare »jesti« < fr. manger < 
vlat. manducare): bug. mandza. Vuk ima 
(Crna Gora, narodna pjesma) u psovci: muc, 
Alile, manja te izjela. To je prema Budmaniju 
hipokoristicka tvorba od mlet. magnar. Mo- 
guce je i drakcije tumacenje, v. manija. Od 
mlet. glagola je na lat. -atarem > -atur (du- 
brovacki romanski) manjatur, gen. -lira m u 
dubrovackoj poslovici: ioduri '(v. tutori) ma- 
njaturi, a pitropi (»upravitelj«) potavi (»lon- 
cici«). Tal. imperativna slozenica: manja- 
morti (Bozava, Dubrovnik) »1° canturo, 
so rta di pesce, 2° grobar«. Ovamo ide i krcko- 
romanska imperativna slozenica kao topo- 
nim: Manjakis (Krk). 

Lit.: ARj 6, 443. 448. 449. Zore, Tud. 13. 
Mladenov 289. REW 5292. 

Mandzuka, dolazi u narodnoj pjesmi samo. 
u izricaju Tuka i Mandzuka »vojska u Turcina«. 
Izraz je nastao ocigledno prema biblijskom 
Gog I Magog > ar. Gag wa Mdgug. Odatle 
hipokoristik Madzuka za Madzare. 

Lit.: ARj 6. 444. 

Manfredonija f (Mikalja), toponim, grad 
u Pulji = Manfrdonija (Dubrovnik) = (pe- 
jorativizirano kod Marina Drzica) Manprdonija. 

Lit.: ARj 6, 466. 



mangal, gen. -ala m (Srbija, Bosna, 
Dubrovnik) = mangal pored mdngdi (Kos- 
met) = mangala f (narodna pjesma) »peka, 
sac, dagara, u kojoj se drzi raspaljen ugalj, 
vrst pokretne peek. Balkanski turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. mankai > tur. mangal} 
iz terminologije kucnog uredaja: ram., bug. 
mangal, ngr. uayxcdL 

Lit.: ARj 6, 443. Elezovic 1, 385. Miklosic 
182. SEW 2, 16. Lokotsch 1393. 

mangalija f (narodna pjesma, s epitetom 
mrka, objekt uz prignuti). Cini se da znaci 
»kabanica«. 

Lit.: ARj 6, 443. 

mangulac, gen. -ulca m prema f na -ica 
mangiilica, sa deminutivom na -e mangulce n 
(Vuk, Sumadija) »prase sto se lako tovi«. 
Nalazi se u madz. manga/ica (Miklosic pise 
mongolicza) sa nasim sufiksom, iz cega se vidi 
da potjece iz hrv.-srp. 

Lit.: ARj 6, 443. Miklosic 182. SEW 2, 16. 

m'angura f (17. v., Vuk) = mangara (Cuh, 
Mrka Poljana) = mangar pored mangbr m 
(Kosmet) »turski novae od bakra (vrijedi 2 
carsinske pare), krajcara, bakarasa« = erven 
mangar (Vucitrn) »prebijena para« < tur. 
ktzil mangir. Odatle na -as mangardsi m. pi. 
»dobrovolja u vrijeme srp.-tur. rata 1876/8 
(Uzice, nazvani tako zacijelo zbog toga sto 
su dobivali mangura kao platu)«. Deminutiv 
na -ica mangurica. Balkanski turcizam (tur. 
manktr > mangir) iz turske monetarne 
terminologije: bug. mangar, cine, mangare f, 
ngr. u«YXOijpU)£. Upor. madz. mangar i ukr. 
manger. Tur. jery (r) zastupljen je sa a kao u 
kazlar i sa u kao u koduna. 

Lit.: ARj 6, 443. Elezovic I, 385. 2, 423. 
Miklosic 182. SEW 2, 16. Pascu 2, 149., 
br.732. 

mani, indeklinabilni pridjev uz biti (Vuk, 
Reljkovic, koji pise mahni, narodna pjesma) 
»1° braniti nekome nesto, 2° biti nekome za- 
vidljiv«. Turcizam arapskog podrijetla (ar. 
mani »koji zabranjuje«). 

Lit.: ARj 6, 444. SEW 2, 16. 

manic m (Vuk) »riba lota vulgaris« = 
manjak, gen. -njka »cottus gobio« = hrv.- 
kajk. i slov. menjek »sinonim: puzija«, -ic i 
-bk su deminutivni sufiksi, a je nastao iz 
palatalnog poluglasa r>, sto potvrduje i madz. 
posudenica meny. Sveslav. i praslav. *mbnb, 
ocuvano u ces. men, brus., rus. menb, gen. 



24 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



370 



mnja. Mozda je srodna sa gr.-lat. maena, 
od koje je posudenica menula (v.), sa lit. 
menke = lot. menza »Dorsch«. 

Lit.: ARj 6, 444. 448. 603. Mikldsit 200. 
Bruckner 332. Boisacq* 600. Solmsen, KZ 37, 
584-587. 

manigo m (Buzet, Sovinjsko polje) »drzalo 
na lopati, vilama itd,«. Od mlet. manego = 
tosk. manico < vlat. poimenicen pridjev sr. r. 
*manicum, od manus »ruka«, upor. nase demi- 
nutive rucka, rucica u pogledu znacenja; 
manica f (Dubrovnik) »muf, koicak« nastalo 
je od tal. deminutiva na -otto manicotto 
»isto« zamjenom tal. sufiksa -icotto nasim demi- 
nutivom -ica. U Budvi je manica f »zeljezna 
kvacica kojom se povlace vrata«. Rijec manica 
pripada balkanskom latmitetu: arb. mange 
(Ulcinj) »rukav«, dorza e mdks (Sestan) »ve- 
cica oko ruke na kosuljk. 

Lit.: REW 3 5303a. 

manigod m (16. v., Dubrovnik) = mani- 
gddo m (Dubrovnik) »dzelat, krvnik« = ma- 
nigd/do m (Cres) »isto«. Prezime spanjolskog 
Hebreja (sefarda) Manigodic (Bosna). Pridjev 
na -bn > -an manigodan (Dalmacija, Pavli- 
novic) »maganjan, ozlijeden u kakvom udu«. 
Od tal. manigoldo »isto«, od licnog imena 
Managold / -negold, koje se pominje u 11. v. 
kao ime autora spisa protiv heretika i pristase 
pape Grgura VII (1073-1085). 

Lit.: ARj 6, 444. Budmani, Rad 65,' 163. 
REW 3 5282. Prati 619. 

manija f (Potomje, Peljesac) »zao obicaj« = 
ucena rijec u danasnjem govoru manija f, 
odatle manijak. Od gr. uavia, lat. > tal. 
ucenog mania, maniacus > tal. maniaco. Matze- 
nauer izvodi odatle i manja (Vuk, Crna 
Gora) u psovci manja te izjela. Upor. arb. 
ment, gdje je grecizam prema domacoj fone- 
tici. Unakrstenjem sa domacim mamiti: sma- 
mija i (Marulic) »himba«, srnama (Grizane) 
»1° luda, 2° zavodljivost, 3° bjesnilo«, odatle 
pridjev smaman, f smamna (covjek, dijete, 
pamet, zivince, Marulic), prilog u amplifika- 
ciji ludo smamno (Vitaljic); na -ast smamast = 
smamav. Pocetno i- moze biti i tal. prefiks, 
upor. tal. smania. 

Lit.: ARj 6, 444. 448. 15, 664-668. Matze- 
nauer, LF 10, 61. GM 213. 

manina f (18. v., Dubrovnik, Cavtat, Ra- 

cic) »narukvica, bracelets Od tal. deminutiva 

i-ina < lai. -ina manina, od mano. Taj tal. 



primitivum dolazi u tal. imperativnoj slozenici 
sugamdn m (Rab, Dalmacija) < exsuca manum 
»ubrus, peskir, rucnik«. Od mlet. soraman je 
sor amdn m (Boza va) »sorta di pialla«. Poime- 
nicen je pridjev na lat. -alis > tal. -ale mano- 
vale < lat. manudlis > manava, gen. -ala — 
manuval, gen. -ala (Rab) = mandval (Kor- 
cula) = manovd, gen. -a/a (Bozava) »zidarski 
pomocnik« = slov. malovar (Notranjsko) »Hand- 
langer«, na -be > -ee m prema f na -ka malovdrec 
m prema malovarka. Denominal na -iti mano- 
vdliti, -Im (Korcula) = (metateza) malovdniti, 
-lovdnlm impf. (Zagvozd, Vrgorac) »krciti« = 
slov. malovdriti »Handlangerarbeit verrichten«. 
Ovamo ide jos manal, gen. -ala m (Smokvica, 
Korcula) »dugacki drveni kolac za poravna- 
vanje zerave (zevdre, metateza)«. Fonetski 
razvitak a > e nije jasan; n je nastao kao u 
tal. mannaia iz nu > nn. Sa nua > ngua (kao 
u kat. mangual) u Istri manigal, gen. -did m 
»kotarica«. Deminutiv manigalic. Postoji mo- 
gucnost izvodenja i od manlcum (v.) s istim 
sufiksom. Poimenicen pridjev z. r. na lat. 
-arius lat. manuarla > tal. manaja je manara f 
(Stulic) = manjara f (Bella) = (metateza tipa na- 
mastir) deminutiv ndmarica f (Vuk, Crna Gora) 
»sjekira«. Upor. slov. mjesto -ica tal. -ino: mala- 
nn (Dolenjsko, Notranjsko) = melerln »grossere 
Handaxt der Zimmerleute« (disimilacija h - n > 
I - ri). Rijec manara je balkanska rijec tal. podri- 
jetla: bug. manara (taj akcenat upucuje na tursko 
posredovanje) pored manara = ngr. u.avdpa. 
Slozenice: vlat. manuoperare > fr. manosuvrer, 
denominal od manoeuvre, preko njem. -ieren > 
-irati manevrirati, -nevriram (1834) pored 
manevrovati, -ujem (Srbija) od manevar, gen. 
-vra, m pi. manevri, gen. -vara »vojne vjezbe«. 
Francuzizam usao je u jezik putem austrijske 
vojske, u Dalmaciji i Istri preko tal. francu- 
zizma manovra f < tal. manovra. Vlat. manu 
tenere > mantenjat (se), -am impf. (Dubrov- 
nik, Cavtat, Cilipij nj je od 1. 1. prez. na -io, 
prema tome inf. na -ati) »uzdrzati (zdravlje): 
ona se dobro mantenjd«. Oblik moze biti i 
dalmato-romanski. Ali upor. furi. mantegni, 
mantigni, trsc.-mlet. mantegnir. Upor. slov. 
mantenjat (Notranjsko). Poimenicen tal. part, 
perf. na -utus: mantenjuta f (Korcula) »amanta 
(Dubrovnik), metresa, ljubavnica«. Koliko je 
lat. manus bila poznata u dalmatinskim gra- 
dovima, vidi se i odatle sto je nasa rijec ruka 
dobila romanske sufikse: deminutivni -uceu > 
-oi rokoc (Rab), prijevod napola od vlat. 
manuceu, deminutivni naglaseni -ellus, -ella: 
rticelj (Perast) = rucelj »drzak«, riicela f (Su- 
curaj na Hvaru) »rukovet trave kao plasilo 



371 



manko 



na fronzatk. To je prijevod na pola od vlat. 
manlcella. V. jos manica, manavila i manigo. 
[Za riicela v. i pod manipul]. 

Lit.: Kusar, Rad 118, 21. Cronia ID 6, 
122. Pletersnik \ 545. 548. 658. ARj 6, 444. 
443. 446. 436. 449. 7, 430. 14, 213. Sturm, 
CSJK 6, 71. Mladenov 288. REW 3 5339. 
5340. 5336. 5332. 5331. SEW 2, 18. 

manipul m (15. v., Marulic) = mdnipuo, 
gen. -ula (Dubrovnik) »1° (crkveni katolicki 
termin) crkvena pantljika na lijevoj ruci sve- 
cenika, 2° mnostvo«. Ucena rijec lat. manipulus. 
Upor. u Sucurju na Hvaru izvedenicu stvo- 
renu s pomocu lat. deminutivnog sufiksa -cellus 
od nase rijeci ruka riicela f »rukovet trave 
kao plasilo na fronzati« za kllat. manipulus > 
*manuculus > *manucellus. [Usp. i pod mani- 
na, pri kraju]. 

Lit.: ARj 6, 444A 445. 14, 312. REW 
5306. 

manistra 1 f (18. v., Dalmacija, Milna) = 
manestra (Bozava) = (str > str kao u ostar) 
manestra (Rab) = menestra (Perast, Smok- 
vica) »1° juha, supa, 2° manistra kod Marulica: 
ddval s manlstraml pakla, znaci po svoj pri- 
lici »bic« i stoji semanticki u vezi sa manaistra 
(Engadin) »Hundleine«, 3° deminutiv na -ica 
manistrica (Milna) »mala salica«. Postverbal 
od lat. > tal. ministrare »servirati jelo na sto«. 
Kao uceno internacionalno ministar, gen -stra, 
apstraktum na -bstvo ministarstvo, pridjev mi- 
nistarski. Impf, ministrati, -am (15. v.) »uprav- 
ljati, rukovati«, na -irati mlnlstrlrati, -am 
»(crkveni termin) odgovarati na svecenikove 
rijeci«, odatle poimenicen particip prezenta 
ministrant m (Hrvatska), domistrovati, -ujem 
(ZK) »isto«. Latinizam s prefiksom ad- admi- 
nistracija f na lat. sufiks za apstrakta -atto > 
-adja. Pridjev na lat. sufiks -Ivus od part. perf. 
od administrare: administrativan. Od minl- 
sterium pucka je rijec slov. mestier m (Notranj- 
sko) »zvanje, obrt« < furl, mistir, mlet.-trsc. 
mestier. 

Lit.: ARj 6, 442. 445. 601. 717. Kusar, 
Rad 118, 19. Cronia, ID 6, 114. Sturm, CSJK 
6, 73. REW> 5590. 

manistra" f (Srbija) = manistra (Kosmet) 
= manistri m pi. = manistre, gen. manistara f 
pi. t. »dinduva, dindusa, grmjelica, perla, 
derdan«. U poredenju sa bug. manisto n = 
manisto = mandsta = monista (ovako i stcslav., 
ukr., rus. i polap.) praslavenska je rijec 
promijenila rod, femininum prema neutrurnu 
i poslije si dobila r kao prosinca (ZK) prema 



stokavskom prostac. U slov. menina »minduse« 
ima mjesto -isto drugi sufiks -ina, ako je to 
rijec istog podrijetla. Mozda je u prasrodstvu 
sa lat. monile n »Halsband« i stvnjem. menni 
»Halsgeschmeide«, nvnjem. Mahne »griva«. Pri- 
jelaz o > a ostaje neobjasnjen. 

Lit.: ARj 6, 445. 717. Elezovic 1, 386. 
SEW 2, 76. WP 2, 305. Mladenov 289. 304. 
REW 3 5660. 

manizati se, -am impf. (Perast) = manjl- 
zatl, -dm (Lika, nogami po krevetu) »biti nemi- 
ran«. Odatle na -ah m prema f na -alica ma- 
njizalo m prema manjifalica f (Lika). Od 
mlet. manizdr = tosk. maneggiarsi, denominal 
na -eggiare < vlat. -idiare < gr. -l^Elv, 
od mano < lat. manus. 

Lit.: ARj 6, 449. Brajkovlc 18. REW 3 
5339. Boerio 394. 

manko (Istra, Lika) pored manko (Istra), 
prilog, »barem« < dlmdnko (16. v., Perast) 
»barem, daj(budi), saltem«, sa tal. clanom s 
prijedlogom a < lat. ad, unakrstenjem sa 
dakle mdnkle (Rab, Bozava) »barem < tal. 
almanco »almeno«, slov. manjka (Notranjsko), 
(sa -r < ze) mdnjkor »seltener«. Dobiva uza se 
jos dativ -ti (prema Hiti) majkot (Rijeka, nj > j 
zbog disimilacije m — nj) »barem« > mankde 
pored mankde (e < t kao u Velebi'c < Veleblt). 
Tal. prilog je nastao od poimenicenog lat. 
pridjeva mancus »manco, stroppio, kljast, li- 
jevi«. Kao cist talijanizam upotrebljava se kao 
bankarski termin manko, impf, mankati pre- 
ma pf. smankati, -am (Mikalja) »smanjiti«, 
smankavati. Unakrstenjem sa nasim pridjevom 
i prilogom manje nastade odatle manjka f (16. 
v., Vuk) = (an > en kao lancun < lencuri) 
menka (Cres), manjak, gen. -njka m »nemanje«, 
koje izgleda kao nasa rijec. U stvari je manko = 
manjak, gen. -njka postverbal od glagola 
na -ati manjkatl, -am (16. v., Vuk) (iz-, po-, 
pre-, uz-) = manjkatl (se) impf. (18. v., Du- 
brovnik) (s-) = mankati (13. v., Zakon vino- 
dolski, slov. mdnkat Notranjsko) = manjkdt 
(ZK) »nedostajati« = (nj > j zbog disimila- 
cije) mdjkati (1808, istocni krajevi, Solta) 
(po- Marulic, Bernardin, danas cakavski majkat 
opcenito), mdjka pinez (Kastela), mejko pinez 
(Bobovisce, Brae) prema impf, na -va- (po-) 
manjkavatl / -mankavati, -manjkavom, smaj- 
kavati (Dalla Costa). Pridjev na -av manjkav 
»nedostatan«, na -Ijiv pomanjkljiv »onaj koji 
pogrijesi«, pomankalac, gen. -aoca m »onaj koji 
u cemu sagrijesk. Ovamo mozda jos pridjev 
na -bsk majski (Prigorje) < *manjk + -tsk 



manko 



372 



Manuel 



samo u izrazu majski iakalj »prodrta vreca«. 
Na lat. > tal. sufiks -mento za apstrakte men- 
komat m »nedostatak« (sa an > en i gubitkom 
suglasnika n zbog disimilacije) < tal. manca- 
mento. U Reziji (slov.) mdncat pored memat 
je iz furt. manda < lat. mancare, koje je 
pripadalo balkanskom latinitetu, upor. arb. 
mengonj »nehrne ab, fehle, verringere«. Zna- 
cajno je sto se ne nalazi u bugarskom ni u 
rumunjskom. Tu je zamijenio taj glagol gre- 
cizam lipsam, rum. lipsa (v.). 

Lit.: ARj 1, 75. 4, 231. 6, 390. 391. 392. 
445. 449. 450. 602. 10, 655. 657. Sturm, CSJK 
6, 54. Macan, ZWVZ 29, 213. Hraste, Rad 
272, 35. Kusar, Rad 118, 25. Cronia, ID 6. 
Pletersnik 2, 137. Miklosie 182. SEW 2, 17. 
REW 5283. 5285. 

mankuo, gen. -ula m (Mljet) »(brodski ter- 
min) dva klina od drva na brocuji, od prove 
i od krme« == mdnguo, gen. -ula (Dubrovnik, 
Ston) »palac za privezivanje konopa«. Deminu- 
tivna izvedenica od lat. mancus »sakat« s po- 
mocu nenaglasenog sufiksa -ulus. Glede so- 
norizacije ne > ng upor. planda (Boka) < planta. 

Lit.: Zore, Tud. 13. Macan, ZWVZ 29, 213. 
REW 5285. Rosamani 580. 

manov (18. v.), pridjev ili imenica u Bo- 
gisicevoj narodnoj pjesmi: sve manovi kao i 
omnovi (=- = ovnovi, odnosi se na Tatare), te u 
Vukovoj poslovici sacuvao te bog psa garava, 
Turana manovd, koju opetuje i Pavlinovic. 
U Vukovoj narodnoj pjesmi odatle je pridjev 
na -ski manovski (jezik), koji se pominje uz 
turski, arapski i arnautski: mogu turski i mogu 
manovski, i arapski jezik razumijem, i nakrpat 
sitno arnautski. Vaillantu znaci isto sto i 
Turcin, ali to ne izlazi iz ovih potvrda. Bud- 
mani upucuje na pridjev manen (v.), sto 
takoder ne izlazi pod izvjesno iz navedenih 
mjesta. 

Lit: ARj 6, 446. Vaillant, RES 8, 301. 

mansub m (muslimanska narodna pjesma, 
samo u izrazu slati koga na mansub). Turcizam 
arapskog podrijetla: ar. mansub > tur. mansib 
»sluzba, cast«. 

Lit: ARj 6, 446. 

inaiitala f (18. v., Dubrovnik, Prcanj) »slatko 
jelo od brasna kuhana u mostu vec kuhanu 
(to se slatko dobiva istim procesom kao ko- 
donjada, i to samo od ostatka kod pravljenja 
vina; stavlja se u nj malo bajama i oraha; u 
Sibeniku cukter m)«. 

Lit: ARj 6, 446. Resetar, Stok. "250. 



manfegat se, -am m (Dubrovnik, Cavtat, 
Korcula) (na-) »mazati se (za uljepsavanje, 
objekt kose, usne, labre ruzom (fr. rouge), 
prahom)«. Od tal. posudenice manteca, iz spanj. 
manteca, iberskog podrijetla < *mantaica. 

Lit.: Prati 621— 622.REW S 5324a.DEI2I54. 

mantengati, -am (Perast; infinitiv prema 
1. 1. prezenta na -io) »uzdrzati«, moze biti 
dalmato-romansk'i ostatak prema talijanizmu 
zamantenjit, -im (Bozava) < mantenere (prvi 
dio slozenice manus »ruka«), od *manutenere, 
u Dubrovniku, tratenjat, -dm < tal. trattenere 
(prefiks intra), kontenjat, -am (u starim spo- 
menicima: kako kcntenja »dolikuje«). Pridjev 
na -osus > tal. -oso mantenjozo m prema f 
mantenjoza (Dubrovnik) »priljubnik, prema 
priijubnica« = poirnenicen part. perf. mante- 
njuda (Bozava). Imperativna slozenka tinti- 
beni m pi. (Dubrovnik) »naslon, perde, pa- 
restata, tenta (ZK)«. Poirnenicen part. prez. 
telente (Lepetane) »poracnik« < tal. tenente', 
Telenia (prezime, Mostar). Ovamo jos apstrak- 
tum retendo (15. v.). [Usp. i pod manina]. 

Lit.: Zore, Tud. 13: 21. JF 11, 83. REW 
8640. DEI 2355. 

mantija f (14. v., Vuk, kaluderska ~) 
»dugo odijelo u kaludera, fratara i popova, 
kuta«. Nalazi se jos u stcslav. i ras. Prema 
novogrckom izgovoru nt > nd mandila (14. v.). 
Denominal na -ati mantijati, -am impf. (Lika) 
»hoditi (o popu) masuci mantijom« = (/ > nj) 
mantinjati (Lika). Balkanski grecizam (gr. de- 
minutiv (iavr|OV = lat. mantellum od mantum): 
rum. mantie, bug. mantija pored mantttja 
(upor. gr. uavxtfuov »ubrus«). Iz novogrckoga 
nije mandelina f (narodna pjesma, Crna Gora) 
»ubras« nego iz tal. mantellina (nt > nd kao u 
planda < planta, Boka). Upor. arb. mami 
(Sestan) »fazzoletto« < srgr. mandili < \ia\- 
liXiov »isto«. Ovamo ide mantbros m (Vuk) = 
montras (Obradovic) »svestenicka haljina«. Od 
lat. deminutiva na -ellus mantellus > tal. 
mantello > mantll (Maralic, iz dalmato-ro- 
manskog) == (an > en kao u lancun pored 
lencun) mentii (Karnaratic, iz istog izvora) 
»plast, kabanica«. 

Lit: ARj 6, 440. 447. 602. Miklosie 133. 
SEW 2, 17. Mladenov 289. REW 5325. 5326. 

Manuel (18. v., prema latinskom citanju) = 
Manulla (musko i zensko ime, prema grckom 
pisanju hebrejskog imena), prezime Manui- 
lovic, — Manojlo m (13. v., narodna pjesma; 
Grcic Manojlo), pridjev Mdnojlov, prezime 



Manuel 



373 



manjurica 



Manojlovic (14. v.) 
(16. v.) = Manolo 
skog 'Imanuel > lat. 
voirrjX. Hipokoristici 
fanski hrisovulj) = 
prezimena Manevic i 
(Lika), Manic (Lika). 
imena Manislav (13. 
vulj). 

Lit: ARj 6, 441. 



= Manojle = Manol 
(Novakovic). Od hebrej- 
Emmanuel = gr. Euu.cc- 

Mane (14. v., Svetoste- 
Mano (14. v., ime Vlaha), 

Manovic, na -isa Manisa 
' Prijelaz u tip dvoclanih 
i 14. v., Decanski hriso- 

444. 445. 446. 448. 



manula f (Bozava) = menala f (Malinska) 
= mentila (Budva, Rab, Krk, Poljica, Vrbnik) 
= (nn > nd upor. pandil) mendula (Baska) 
= mendula (Senj) »oblica, sargus maena, 
smarts mauri (hvata se na parangal)«. Od 
mlet. menala = mendola (tako i juzno-fr.), 
deminutiv na nenaglaseni sufiks -ula od lat 
maena. 

Lit.: ARj 6, 663. Cronia, ID 6. Kusar, 
Rad 118, 18. REW S 5220a. 

manji (Vuk) (o-, po-), sveslav. i praslav. 
(*mbnb) pridjev (komparativ od mao = malen, 
v.) = mami (cakavci, do 18. v.) pored manjsi — 
(sa metatezom nj s > snj) masnji (najmasnji, 
Radnic, Knezevic) »minor«. Prilog manje, u 
vezi sa nista: nista manje == nista nemanje = 
nisf nemanje (Vezic) prevedenica je (caique) 
od niente meno ili njem. nicht desto weniger. 
Vokal a je nastao od palatalnog poluvokala 6, 
stcslav. mbnijb, ces. mensi itd. Prema stcslav. f 
mbnbsl stvoren je komparativni pridjev m. r. 
na -si, tako i slov., ces., polj., ras. Prilozi majn 
(17. v., cakavci) = tnajno (Kosmet) = manje 
te manjma (Vuk) analogijski prema veoma i 
stcslav. hoibma. Prilog manj veze se sa vezni- 
cima ako, da u znacenju »samo, osim«. Demi- 
nutivni pridjevi na -usan manjusan, upravo 
hipokoristik od mao, malen, obrazovan je s 
pomocu -in od manjus f »1° mala stvar, 2° 
sitna riba (upor. ces. mnik)«, deminutivni 
komparativ manjehniji (18. v., Kavanjin, Kacic) 
od manji, na -icav < -ik ili -ica + -jav manji- 
cav (Vuk, Srijem) »curuk, sanatan«. Imenicke 
se izvedenice prave od dvije osnove: od 
manj- i manji-. Pridjev manj-: poimenicuje 
se na -bk > -dk manjak, gen. -njka (16. v.) 
»i ° nedostatak, 2° malo dijete (Ston)«, s hipo- 
koristikom manja, prema f na -ica manj cica 
(Ston, Dubrovnik) »puella«, deminutiv na 
-cic mancic [v. i pod madipio]. Apstraktum 
na -ina manjina »minoritet«. Znacajni su zbog 
tvorbe augmentativi od manjeica »puella«, 
manjgura f (Ston, Dubrovnik) i manjgurina. 
(Ston, sjeverna Dalmacija), s pridjevom na -ast 



manjgurast »1° malahan, 2° malovrijedan«. 
Pred pejorativnim sufiksom -ura nalazi se 
suglasnik g, koji se moze objasniti samo una- 
krstenjem sa lat. mancus [usp. i pod madipio]. 
Glede k > g upor. sonorizaciju planda < 
plama u Boki. Upor. arb. mengonj. Na -uga 
manjuga »vrst smokve iznutra crvena«. Ovamo 
ide jos na -ik mallk »statua, idolum, malus 
genius« = manjih sa hipokoristikom manjo 
»patuljak, puilak«, v. malik. Denominal (fakti- 
iiv) na -iti mdnjiti, mdnjim (Vuk) (s-, u-), s. 
varijacijom u akcentu mdnjiti, -im impf. (Ba- 
nija) »skidati zapreke u vinogradu«. Od osnove 
manji- apstraktum na -ina mansina = manjsina. 
(16. v.) i denominali na -ati mansati, -dm 
(16—17. v., cakavci), na -iti manjsiti = (sa 
metatezom suglasnika s u prvi slog) osmanjiti 
(srednja Dalmacija, Paviinovic) »umanjiti«. Za- 
biljeziti jos treba oblik s prijevojem duljenja 
6 < i mlnji (Divkovic i dragi pisci 18. v.), 
koji u Istri nema komparativno znacenje nego 
isto sto mao, malen : rninji prst (Rab), najminji. 
Od tog oblika nema izvedenica. S njime u 
vezi stoji zacijelo mici (v.) kod cakavaca. Nema 
paralela u baltickim jezicima. le. je osnova 
*mei- u nisticnom stepenu u slavinama. U 
minji moze se uzeti da se odrzao ie. dvoglas ei. 
Taj korijen bio je rasiren formantom n vec u 
ie. : upor. sanskr. minotl (3. 1.) »umanjuje, 
sprecava«, gr. umjOco, lat. minar, minus (koje 
postade internacionalno), got. mins, stvnjem. 
min »malo«. Unakrstenje s minor mora se 
uzeti u inhoativu smanjurivat se impf. (Brasje, 
Hvar) »postajati manji«. Upor. unakrstenje mbnb 
sa vet- »velik« u ment »malen« (makedonski, 
Bobostica u Albaniji). 

Lit: ARj 6, 452. 451. 391. 448. 514. 721. 
931. 7, 371. 9, 324. Elezovic 1, 381. Miklosie 
209. Holub-Kopecny 220. Bruckner 342. Mla- 
denov 310. WP 2, 242. Trautmann 184. Iljinski, 
RPV 62, 253-259. (cf. RSI 3, 336.). GM 
273. Sommer, IF 11, 60. Horak, LF 26, 
116-123. (cf. AnzIF Y2, 305). Petersen, 
IP 5, 68. Boisacq 639-640. Vaillant, RES 
22, 32. BSLP 27, 142. REW 3 5285. 

manjii ili manjio m, potvrden samo genitiv 
s prijedlogom vrh manjila (16. v., Marin 
Drzic, samo u jednom primjera). Pominje 
se uz kolajne. Budmani misli da je isto sto 
lat. monile ili tal. maniglia, manil (Verona). 

Lit: ARj 6, 449. REW 3 5660. 

manjurica f (Sibenik, 16. v., glagoljski 
tekst) = (nj > j) majurica »zensko sto nosi 
dumanjsko odijelo, a ne zivi u manastiru 
(opozicija koludrica)«. Od lat. minorem una- 



maniurica 



374 



krstenjem sa manji. Prilog tal. meno < lat. 
minus u talijanizmu s prijedlogom i clanom 
almeno (Perast) »barem«. Prevedenica sin- 
tagme non poter fare di meno > ne moci ucini- 
ti s(u) manje nego »inace« (Marin Drzic, Ancic, 
Banovac, Kadcic). Poimenicen part. perf. 
od minuere minutus > minut m (Bozava) = 
minut m (18. v., Vuk) = minut (Rab) = mi- 
nuta f (Hrvatska opcenito). Odatle denominai 
minutiare, a od njega poimenicen pridjev na 
-alis minutiale > meneco, gen. -ala m (Dubrov- 
nik) pored menecal, gen. -ala »sacma, spri (ZK)«. 

Lit.: ARj 6, 396. 601. 718. Kusar, Rad 118, 
23. REW 3 5598. 5600. 

mao, f mala (Vuk) = mdl, mala (ZK) od- 
redeno mdli, sveslav. i praslav. pridjev bez 
paralele u baltickim jezicima, od druge mu 
je osnove komparativ manji (v., upor. fr. petit 
prema moindre, za razliku izmedu pozitiva i 
komparativa), »1 ° parvus, paucus, 2° toponomas- 
ticki pridjev u vezi s raznim toponomastickim 
imenicama (u sing, i pl.)«. Prosiruje se sufik- 
som -en malen, malena, odredeno mdlem = 
malen pored malen, malena, omalen (Kosmet). 
To je prosirenje samo hrv.-srp., i to samo sto- 
kavsko. Upor. bug. prosirenje na -bk malak, 
koje dolazi i u cakavskom prilogu malko (ZK) 
pored malo, jednom i u hercegovackoj narodnoj 
pjesmi Malka Fata, ali plemenita. To je 
prosirenje recentno. Ne nalazi se u topono- 
mastici. Izvedenice (poimenicenja) se ne 
prave toliko od tog oblika koliko od mat-: 
na -be > -ac mdlac, gen. -Ica (Lika) »djetic, 
manjak« = malac, gen. -oca (17. v., Dubrov- 
nik, poslovice) »1° mali prst, 2° ime konju«, 
apstraktum na -ost malost f pored malenkost 
pored malenkost koje je obrazovano s pomocu 
-kost analogijski prema rijetkost. Upor. slicnu 
tvorbu maticina (17. v.) prema velicina. Na 
-ina malina (17. v., Vuk) »mali broj, malo 
mnostvo«, na -oca maloca f. Na -IS malu, 
gen. -isa = na -isa malisa »dijete musko«. 
Na -es males »konj«. Na -esa: malesa »koza«. 
Odatle malesinka (Istra) »vesela djevojcica«. Na 
-ica malica »1° djevojka, 2° vrst smokve 
(Hrvatsko primorje), 3° zjenica, 4° (apstrak- 
tum) sitnica, manjina (Pavlinovic)«. Na -in 
matin »ime konju«, na -inka malinka (Bosna) 
»ime kravi«. Poimenicenja u z. r. mala »mala 
puska«, u m. r. starmati »patuljak«, malena 
(Bastali, Daruvar) »ime krmack, sa suiiksom 
-ko malenko »ime volu« prema malenka, odatle 
Pavlinovicev pejorativ malenkovic »covjek koji 
malo vrijedi«. Na -ika malenika jcrkva, na- 
rodna pjesma). Na -ost malenost (18. v., Obra- 



dovic) i na -iga maljenica (Vuk) »celjade maloga 
stasa«, s hipokoristikom maljo (Vuk) (Ij prema 
malji Lika) = malji (ZK). Na -id mallo (Srbija) 
»mali prst«. Deminutiv malicak, gen. -icka) 
(18. v.). U prilozima s prijedlogom dolaze 
rijetko oba oblika: iz malena pored Izmala, 
ali samo zamalo, prez mala (ZK), malim 
»umalo, ornalo« = mdlijem, nemalo (Vuk) = 
malone = neiimalo (Piva-Drobnjak) »gotovo, 
skoro«, (filmalo, maloprije = maloprede = 
malopre (ekavski), malomanj (16. v., Rijeka, 
Istra) »gotovo, malo ne«, malie »malo«, mala- 
malo (Dalmacija, Pavlinovic, upor. danasnji 
slozeni pridjev raznorazan za ovakvu redupli- 
kacijuj, deminutiv malcice (Vuk), malcico. 
Upor. mahcikb (Decanski hrisovulj). Deno- 
minali se prave samo od starijeg oblika: 
na -iti moliti, malim impf. (16. v.) (o-, s-). 
Danas je matiti zamijenjen denominalom md- 
njiti (s-, w-) od komparativa manji. Unakrste- 
njem od mali + manji nastade malanjivati, 
-vam impf. (18. v.) »umanjivati«. Pridjevske 
se i imenicke slozenice (vecinom neologizmi) 
prave samo od starijeg pridjeva u prvom dijelu: 
malodoban (prevedenica od njem. minderjahrig) 
»nedorastao«, s poimenicenjem na -ik malodob- 
nik', malodusan s izvedenicama malodusac, 
malodusnik, malodusje", malbharan, malokapac, 
maloljetan, maloljetnik, malbljetnost — malo- 
Ijetstvo, malomesnjak (hrv.-kajk.) »rujan, sep- 
tembar«, malomlija (Drnis, Pavlinovic) »suhi 
vjetar zbog koga se malo melje«, malomocan, 
malovjecan, malovrijedan, malobrojan (18. v.), 
prilog malokrat. Prevedenica je s njemackoga: 
omalovaziti, -avati »gering schatzen«. Od sta- 
rijeg pridjeva izveden je folklorni termin 
malik m (Istra, akcenat u Kastvu, Zakon 
vinodolski, 13. v., slov.) »vrag, Kobold«, sa 
varijantama macic (sa c prema macaruo, v.), 
manjik prema manji = hipokoristik manjo 
»patuljak, puflak«. Postoji jos u bugarskom i 
poljskom, prema tome praslavenska je rijec 
iz slavenske mitologije. U Kastavstini postoji 
recenica: malik tece po put'iceh va crljenen 
klobuclce. On cuva beci (»novac«). Pridjev 
mao zasijeca u afektivni govor. Zbog toga 
postoji u jeziku u brojnim deminutivnim 
izvedenicama: na -ahan mdlahan, mdlahna, 
s apstraktumima malahnost (17. v.), malahnoca 
(18. v.), malahnic, malahnica (Stulic); mdlahan 
> malan (15. v.); na -ahat malakat, malahta, 
na -ahast malakast (Stulic), na -asan maldsan, 
mdlasna (17. v.) pored malasna, s prilogom 
izmalaSna, na -ehan mdlehan, malehna (18. v.). 
Budmani misli da je malen odatle. Protiv tog 
misljenja govori cinjenica sto malen nema 



375 



deminutivne vrijednosti. Mjesto h postoje 
oblici sa k, c, c, s: malacdn, s apstraktumom 
malacnost, malacdn (17. v., Mikalja), malacak 
(17. i 18. v.), mdlakan = malekan (17. v.), 
malecak, malecka, s ispustanjem suglasnika / 
(jedini slucaj u afektivnoj tvorbi) maecak, oma- 
ecak, f omaecka, deminutiv od omalen, malecak 
(Ilok), odatle malecko m »starmali«, maecak, 
maecka > (ae > e) mecak; malecan, malekan', 
upor. s time mahanja (Kosmet) »malo ludo 
dijete«; malesan (18. v., Orahovica) > maesan 
(Piva-Drobnjak), s apstraktumom malesnost 
(Srbija, Milicevic). Suglasnik / varira sa Ij, j; 
maljan (ZK) < maljahan, maljasan (sjeverni 
cakavci), maljesan, maljacat, maljecak (1733), 
maljusan (Lika) pored malusati (Pavlinovic), 
mdjahan, majusan pored majusni (Vuk, Lika). 
Cudna je slozenica malapacan »pauxillulus, 
malen« (Stulic) pored malapasan (Stulic, 
Budmani), s apstraktumom malapacnost. Ie. 
paralele nisu sasvim pouzdano utvrdene. 
Koliko ih ima, nisu istoznacne. Najblize 
stoji u pogledu znacenja nvnjem. pridjev 
schmal < stvnjem. smal, dok je gr. uf|Xov 
»ovca i koza, sitna stoka«, ir. mil »zivotinja«. 
Kao afektivni pridjev i hrv.-srp. mali igra 
ulogu u denominaciji stoke. Tumaci se i 
kao prijevoj od ie. korijena *mel- (v. mljeti) 
»drobiti«. Semanticke su paralele za to droban 
(v.) i sitan (v.). Treba ipak upozoriti na moguc- 
nost da bi mao kao afektivni pridjev par 
excellence mogao potjecali i iz kakvog ono- 
matopejskog izvora upravo onako kako je 
u romanskim jezicima zamijenjen lat. parvus 
raznim osnovama onomatope)skog podrijetla: 
tal. piccolo, fr. petit, spanj. pequeno, rum. 
putin, rum. mic (upor. cak. mici}, ngr. utxoc, 
itd. Rumunji posudise prilog domala > domol 
— damai (Moldavija) »polagano, lijeno, sanftmu- 
tig«, odatle a domoli pored damali »beruhigen«. 

Lit.: ARj 4, 230. 6, 451. 452. 413. 415. 
427. 359. 395. 396. 405. 411. 412. 414. 416. 
419. 621. 426. 449. 547. 721. 7, 894. Elezovic 
1, 381. 2, 7. Vukovic, SDZb 10, 390. 394. 
Vukovic, NJ 3, 24-26. Maretic, Savj. 53. 
Miklosic 181. 212. SEW 2, 13. 14. Holub- 
-Kopecny 215. Bruckner 320. KZ 48, 215. 
Mladenov 288. WP 2, 296. Gorjajev 201. Sam- 
salovic, NVj 29, 414-415. (cf. LJb 9,222). 
Bulat, JF 5, 148. Hujer, LF 40, 280-284. 
437-442. (cf. LJb 2, 178). Meringer, IF 18, 
280. Matzenauer, LF 10, 59. Scheftelowitz, 
KZ 53, 249. Tiktin 563. 

mar m, f (15. i 16. v., Vuk) = mara f (Ka- 
vanjin, upor. stcslav. mara »mentio, emotio«), 
»briga«, samo juznoslav. Protivno nemar rrr 



(16. v., Vuk). Pridjevi na -bn mdran, s prilogom 
marno (16. v.), nemaran, poimenicen na -osi 
(ne)mdrnost f i na -ti nemaris m (Vuk, Lika) 
»nemaran covjek«, na -Ijtv marljiv (17. v.), s 
apstraktumom marljivost. U slozenici nemar- 
nost moze se rastaviti ne s pomocu sr. r. po- 
kazne zamjenice to: netomarnost. Upor. ne- 
tomio, ces. roztomily, prilog najtomdnje (ZK). 
Denominai na -iti mariti, marim impf. (15. v.) 
»brinuti se, hajati«, zanemariti; hrv.-kajk. na 
-ati morati te mariti (Vodice) »brinuti se«. 
Oblik mar je cakavski i slovenski prilog u 
znacenju »lieber, eher«: mar bi spa »bolje 
bi bilo da spavas«, tako i kod ugarskih Hrvata 
i u Vodicama; kod cakavaca marca, marki 
»nego koji«. U slovenskom se veze takoder 
uz zamjenice: marsikaj (si je etnicki dativ) 
»so manches«, mrski (Vodice) »mnogo koji« < 
marsikateri, mrsca < mar si ca. Ovamo ide 
jos mramoriti »pflegen«, koji je nastao redupli- 
kacijom i prijevojem od osnove mar. Osnova 
mar je praslavenska i u srodstvu sa lat. memor, 
memoria, koje su internacionalne i u srodstvu 
sa gr. u£p|ir|pu;co »brinem se«, sanskr. sma- 
rati (3. 1.) »sjeca se, misli«. Nece stajati Miklo- 
sicevo misljenje daje mar posudenica iz stvnjem. 
slozenog pridjeva un-mdri »unlieb, gleichgultig«, 
u kojem bi un- bilo prevedeno sa ne- u nemar, 
i odatle odbacivanjem mar. 

Lit.: ARj 6, 467. 477. 485. 7, 896. 897. 
Ribaric, SDZb 9, 166. 168. Skok, ASPh 
33, 350., br. 25. Miklosic 183. SEW 2, 22. 
Mladenov 240. REV 65, 361-370 (cf. RSI 
5, 258). Solmsen, Zbornik Jagic 576—582 
(cf. RSI 2, 253). Leskien, IF 19, 205. Boisacq* 
615. GM 261. 

ni arac, gen. marca m (sjeverni krajevi, Ri- 
jeka, gdje je c — c, cakavizam, slov. marec 
pored latinizma marcii, na Rijeci izrecica 
marac vrtoglavac, aluzija na ozujsko promjen- 
ljivo vrijeme, upor. denominaciju. ozujak) = 
(lat. ti > c kao u nepuca < nepotia, Po- 
red < Parentium) maecb (1491, Prvotisak gla- 
goljskog brevijara) = marac, gen. marca 
(Crna Gora, Hercegovina, -Kotor, Lastva, 
Bijela, Dubrovnik, Mljet, Primorje, Rab, 
Bozava, Vrbnik marec). Pridjev na -bn ili 
-en I -en > -an marcant (~o sunce, Dubrovnik 
u poslovici: cuvaj se sunca marcanoga ko pod- 
skoka jedovnoga). Poimenicen na -ica marcanica 
f (Vinodol) »Marzschlange« = marcena zmija 
= marcenica (Bribir, Sv. Jakob). Hipokoristik 
mare (Vuk) u dubrovackoj poslovici: kad 
velje ne veljuje (= veljaca bez snijega), mare 
opakuje (= u martu je snijeg). Upor. igru 
rijeci kod Ljubise: medu sijekom sjekotom i 



376 



marom maratom »izmedu veljace i ozujka«. 
Ovamo idejos komarca (Hektorovic) »riba«, od 
sintagme kon (= konac) marca. Oba oblika 
marac i maral idu prema ispravnom opazanju 
Budmanijevu medu dalmato-romanske lek- 
sicke ostatke. Od srgr. uapTioc, < lat. martius 
potjece mortile m (15. v., historijski spome- 
nici), odatle odbacivanjem -ije mdrat, gen. 
-rta (13. v., Vuk) = mart (Vuk). Grecizam 
je balkanski : bug. mart, f marta u baba mana, 
martenica, martinki »bunte Zwirne, die man 
am ersten Marz um die Arme oder den Hals 
bindet«, cslav. mam. Kllat. pridjev na -zo 
martius od imena boga Mars, gen. -tis, kome 
je mjesec bio posvecen. 

Lit.: ARj 6, 467. 469. 471. 488. 10, 324. 
Cronia, ID 6. Kusar, Rad 118, 15. Macan, 
ZbNZ 29,208. Stefanie, Rad 285, 83. Budmani, 
Rad 65, 162. Pletersnik 1, 551. Hirtz, Amph. 
86-87. Romanski 119. ASPh 25, 435. REW 3 
5383. 

Marak, gen. -rka m (Dubrovnik, samo u 
vezi sa sveti), licno musko ime = Marko 
(13. v.), Marko (Gornje Podrinje) = (likvidna 
metateza) Mrak (potvrdeno samo kao pre- 
zime), odatle pridjev sr. r. Airakovo, kao 
toponim (dva sela BiH), prezime Mrakovic 
(18. v.), Mrakovcic (Krk, od Mrakovac), 
Mrakovstica (juzna Srbija) == prema madz. 
izgovoru Markus, odatle Markuslc (ZK, Bos- 
na), toponim Markusici m pi. (ZK). Pridjev 
na -ov Markov (rasireno i u toponimiji), 
poimenicen na -ica Mdrkovica »zena Markova«, 
prezime na -ic Markovie (15. v.). Deminutiv 
na -ic Mdrkie, gen. -ica (Vuk, i prezime), 
pridjev Markicev, prezime Markicevic. Brojni 
hipokoristici na -era, -ina, -isa, -ota: Markala 
(augmentativ) pored MarkTla (Lika), Mar- 
kina (Lika), Markisa, pridjev Markisin, pre- 
zime Markini, Markotic, na -ul Markul, pre- 
zime Markulic. Augmentativ na -usija Mar- 
kusija (Lika). Hipokoristik redukcijom na 
prvi slog Ma-: Maso, odatle na -an Masan 
(Vuk); Masko je neodredeno jer moze biti i 
Maksim te Manoflo. Opca rijec marko m 
(Krajina) »stara dinarska novcanica«. 

Lit.: ARj 6, 482. 485. 514. 513. Bune, 
NJ 2, 212-213. 

maravan, gen. -ana m (Potomje, Sibenik, 
Vodice) = maravan, gen. -and (Budva, Rab, 
Bozava, Prcanj) »vino sto se istetilo i smutilo, 
zamagljeno, bez ukusa, kiseline i mirisa (mora 
se proliti i bluta)«. Vjerojatno od gr. part, 
prez. pas. uapcr/iXEVOQ. °d uapaCvco »verwelken, 
vertrocknen«; v je nastao od disimilacije 



m-m > m - v. Upor. maramma (Reggio) 
»spazzatura, mucchio di immondizie«, ma- 
ramma (Calabria) »isto« < gr. papay^a, tal. 
marame m. 

Lit.: Kusar, Rad 118, 19. Cronia, ID 6. 
.REIF 1 5349. Rohlfs 1329. Isti, Diz. Cal. 2. 18. 
De Gregorio, ZRPh 54, 63. si. DEI 2359. 2373. 

maraz m (na srcu, Vuk) » 1 ° (satrovacki) 
unutarnja bolest kojoj se ne zna uzrok, 2° 
(Kosmet) ostatak neizljecive bolesti«. Pridjev 
na -li: marazlija (Kosmet) »koji ima klicu 
unutarnje bolesti«. Balkanski turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. marad > tur. maraz 
»bolest«) iz Ijekarske terminologije: rum.. 
maraz »geistige oder seelische Verstimmung, 
Krankheit«, bug. maraz »Sorge, Qual«, arb. 
maras-zi »Krankheit, Auszehrung« (Gege), ngr. 
uapd^Tig. 

Lit.: ARj 6, 469. Elezovic 1, 387. GM 260. 
Lokotsch 1404. Griinenthal, ASPh 42, 316. 
Matzenauer, LF 10, 61. 

marcapan, gen. -ana m (16. v., Dubrov- 
nik, Marin Drzic, preko tal. marzapane) = 
marcepan (Belostenec) = marcepan (Jambre- 
sic) = marcpan (18. v., Kavanjin) = slov. 
marcipan preko njem. Marzipan »Zuckerwerk«. 
Evropski arabizam mautaban, particip od 
glagola wataha »sjedjeti«, znacio je najprije 
»1° orijentalni novae iz krizarskih ratova, 2° 
kutija izvjesne sadrzine, 3" slatkis«. Na osnovi 
pucke etimologije prekrojeno u Marci panis 
»Markov hljeb«. 

Lit.: ARj 6, 470. Lokotsch 1452. Pletersnik \, 
551. REW 1 5440. Matzenauer, LF 10, 61. 
Pratt 633. 

marcok m pored marcoko m (16. v., Ve- 
tranic) »lav mletackog sv. Marka«. Od tal. 
marzocco »lav na grbu ili na zastavi Firence«. 

Lit.: ARj 6, 470 DEI 2379. 

mare f pi. (Poljica) »brci, lopate ili cam- 
bruni (v. cabrun) na sidru«. Stulic ima mo- 
ra < tal. marra »zappasarchio« < lat. marra 
»isto«. Za tu rijec kaze Budmani da je nije 
nikada cuo u Dubrovniku. Pavlinovic ima maras 
m »ratilo kao petica od masklina«. Upor. u 
Lombardiji mardsa »Winzermesser«. Upor. 
tosk. marrancio (maraccio, Rim) »mannaia da 
macellaio«. Ovamo ide mozda maroka f (Prcanj) 
»ein grosser Stein«, upor. trscansko-mlet. 
maroka. Bartoli ima iz kreko-rom. morake 
»rovine d'un edificio«. Upor. kod fra Felice, 
2,59 g. 1806: orticello con una mur aca in contra 



377 



Marija 



Gailia (Krk), u popisu biskupske zemlje u 
Baski alle murache delta cappella di San Fom- 
maso, la muracha della cappella di S. Christo- 
foro. Te se rijeci cine da su izvedenice od 
murus »zid«. Sufiks kao u baraca. 

Lit.: ARj 6, 467. 469. Bartoli 2, 257. REW 1 
5369. 5370. DEI 2372. 

marenda f (BJizno kod Trogira, Potomje) 
»dorucak«. Denominal na -ati marendati, -am 
impf. (Potomje) »doruckovati«. Od lat. > tal. 
merenda, merendare, mlet. marenda. 

Lit.: REW 3 5521.. 

marga f (18. v., sjeverni krajevi) »lapor«. 
Od lat. > tal. marga »isto«. Galska rijec. 
Oblik margla f (Srbija) »isto« sadrzi / prema 
njem. Merge I. 

Lit.: ARj 6, 471. 472. REW 3 5351. 

Margarita f (15. v., Barakovic), prezime 
Margaritovic = (prema tal. Margherita) pre- 
zime Margeritic = Margareta (-eta prema 
njem., 16. v., Hrvatska, ZK), prezime Marga- 
retic. Skraceno: Marga f (hrv.-kajk.), Mar- 
geta (Vuk, narodna pjesma, toponim), pre- 
zime Margetie, Margita (16. v., Vuk) = 
Markita (16. v.), prezime Margin/, (meta- 
teza) Magrita (Novakovic). Opce rijeci: na 
-ica margaretica f (Istra) »bellis perennise, 
na -inja margaretinja (ZK) »jabuka«, marga- 
rita f (Brae) »sitna maslina«. Sa lat. > tal. 
deminutivnim sufiksom -ella > u Dubrovniku 
-iela margaricela, prosirenim sa nasim -ica 
margaricelica (iz dalmato-romanskog) = (di- 
similacijom r - r > r - I') margalicelica (Stu- 
lic) »bellis perennise. Upor. tal. deminutiv 
na -ina margheritina istog znacenja. Od gr. 
uapyapmic, > lat. margarita »biser«, semitskog 
podrijetla. V. mrdela. 

Lit.: ARj 6, 368. 471. 472. Zore, Fud. 13. 
SEW 2, 19. REW 3 5351a. 

marha f (16. v.) = mahra (Mikalja, Stulic) 
»1° trg, espap, roba, mefx, 2° stoka, skot« = 
mrhd f (hrv.-kajk., Belostenec, Jambresic, 
Rijeka, ugarski Hrvati, Marulic) »1° grex, 
2° strv, strvina, 3° marha, 4° marva« = mama 
(17. v.) »1° merx, 2° stoka (danas opcenito 
na zapadu), 3° nepokretna imovina«. Pridjevi 
su samo od marva: na -en marven, odredeno 
marveni (sajam), poimenicen na -jak marvenjak 
(Saptinovac) »pastir za marvu«, na -inji marvinji 
(18. v., Slavonci), na -inski marvinski (lijecnik) = 
na -nrr- marvindr »ajvan-efendija (Bosna), tirac 
(Bosna) < njem. Fierarzt«. Deminutivi na -e 



marie = na -ince mamince n (Orahovica, hrvatski 
gradovi, sufiks prema zivince). Slozenice (neo- 
logizmi) marvokrada, marvogojstvo, U madz. 
marha znaci takoder »Habe > Vieh«, rum. 
marfd »Ware«. Od stvnjem. manha f »kobila« 
prema m marah »konj«, odatle slozenica 
marahskalko »konjusar« > Marschal (< fr. 
marechal) > marsal, gen. -ala (v.). Postavlja 
se pitanje gdje je mariha »kobila« dobila zna- 
cenje »roba, merx«, u hrvatskom ili u madzar- 
skom. [V. i pod marsalj. 

Lit.: ARj 6, 382. 472. 487. 493. 7, 59. 
Vukovic, NJ 3, 22-26. Miklosic 191. SEW 
2, 19. Holub-Kopecny 232. Bruckner 322. 

marifet m (Bosna, narodna pjesma) = 
marifet pored marifet (Kosmet) »1° hitrina, 
vjestina, majstorija, 2° nacin, donekle i stid 
i sram (Kosmet, bez marifeta, nemati ~)«. 
Apstraktum na -luk marifetluk. Pridjev na -li 
marivetli (Vrgorac, Pavlinovic) »ko svaku pri- 
ma za zlo«. Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. ma'rifet od ma'rifa, -et je sufiks 
za apstrakta) iz terminologije svagdanjeg 
govora: rum. marafet, bug. marifet = murafet, 
arb. marifet (Skadar) »Kunst, Handwerke. 

Lit.: ARj 6, 473. Elezovic 1, 388. Mladenov 
289. GM 260. Lokotsch 1418. 

Marija, zensko licno ime biblijskog pod- 
rijetla, pridjev Marijin, deminutiv na -ica 
Mar ij ica = Mar ica (Banja Luka K). Latini- 
zam je lat. sufiks -anus prosiren nasim -bsk 
marijanski (u crkvenoj terminologiji). S tim 
sufiksom obrazovano je musko ime Marijan, 
gen. -ana pored Marjon (17. v.) prema zen- 
skom licnom imenu Marijana (18. v., Vuk). 
Prezime Mar(i)janovic. Deminutiv na -ko Ma- 
rijanko. Augmentativi: Marijaca (Istra), Ma- 
risqjla (Dobroselo, Lika) »krupna zena kojoj 
je ime Marija«, sufiks -sojla nejasan. Brojni 
hipokoristici: Mara f (14. v.), kao opca rijec 
(Hrvatska) zlatna mara »cetonia aurata«, Mare 
f (16. v.), pridjev Marin. Prezime Marinie. 
Poimenicen sr. r. Marino (se. svjetlo) (17. v., 
Bosna) = (prosireno na -je) Marinje (18. v., 
Slavonija) »kandelora, svijecnica«. Prosiren na 
j marinja bokva »plantago major L.«. Poime- 
nicen je na -jaca marinjaca (Sisak) »kruska«. 
Prezime Marie. Na -ica Marica, kao opca rijec 
maricd (Nis) »biljka artemisia camphorata«, 
pridjev Maricin, prezime Maricic (16. v.). 
Prema deklinaciji Mare, gen. Mareta prezime 
Mdretie (Slavonija, Dalmacija). Na -ava (upor. 
Jelava) Marova (u dubrovackoj drami). Pre- 
zime Maravic (18. v.). Redukcijom na pocetni 



Marija 



378 



markata 



slog i dodatkom -ca (upor. Joco, Juco) Maca 
(Vuk, Vojvodina, narodna pjesma). Na -usa 
Marusa (16. v.), pridjev Marusin. Prezime 
Marusic. Kao opca rijec marusina f (Dubrov- 
nik) »svraka«, deminutiv marusica »cassia 
fistula«. Pridjev Marin (16. v., dolazi u topo- 
nomastici). Dodatkom -sa Masa (Srbija, u Lici 
je od Maria). Na -ja Maja, odatle Majana 
(Lika). Izmjenom samoglasa a > i (prema 
njem. Mizzi > M'icika hrv.-kajk.) Mica 
(Istra), pridjev Micin. Dodatkom -ma (za- 
cijelo reduplikacija prema djetinjem govoru) 
Mima (Slavonija, po varosima i varosicama). 
Odatle na r-ka Minka. Ulazi kao prvi elemenat 
u dvoclani stari antroponimicki sistem : Maris- 
lava (Novakovic). Odatle hipokoristik Marihna 
(Hrvatska, 15. v.). Lat. sintagma Sanaa 
Maria ocuvana je u toponimu Stomorino selo 
(Zadar) < villa Sanctae Mariae, Stomorin 
otok (Iz) »Kornat«. U istarskom nazivu svet- 
kovine: mastomorina f (se. svetkovina) < 
missa Sanctae Mariae (Istra), poimenicen nas 
pridjev na -rn6. Pridjev medmastomorinski 
(Istra). Na tal. deminutivni sufiks -etta < 
vlat. -flfa Marljeta (18. v.) < tal. Marietta. 
Augmentativ Marijet'ma (Lika). Na madz. 
-ai mtirjas m (17. v., Bosna) »novac, male 
vrijednosti, sa slikom Marijinom« (upor. ne 
vrijedi ni marjasj < madz. marias »Siebzehn- 
kreuzerstiick«. Ovamo ide i evropski francuzi- 
zam marioneta < fr. marionette, deminutiv na 
-ette od fr. deminutiva Marion od Marie. Nejasan 
je odnos Stuliceva imena biljke »cotula fetida« 
marundela prema ces. marunka, polj. maruna, 
koje Bruckner izvodi od Marija. Izvor je lat. 
oblik Maria, od hebr. Mirjam / Marjam. 

Lit.: ARj 6, 344. 467. 385. 469. 473. 477. 
481. 492. 507. 561. 640. 643. 707. Strekelj, 
DA W 50, 55. ASPh 14, 531. 

Marin, gen. -ina (13. v., Dubrovnik, Dal- 

macija), musko licno ime prema f Marina 
(17. v.), pridjev Marinov, prezime Marinovic. 
Deminutiv na -ko Marinko m (Vuk), pridjev 
Marinkov, prezime Marinkovic. Hipokoristici : 
Maro m (14. v., Dubrovnik), pridjev Marov. 
Prezime Marovie. Na -oj Mdroj (15. v.), na 
-oje Maroje m (14. v., Dubrovnik), pridjev 
Mdrojev, prezime Marojevic. Na -ojlo (17. v., 
prema Dragojlo) Marojlo, pridjev Marojlov. 
Na -unko Marunko n (Dordic, Mljet). Upor. 
dalmatinsko prezime Marun, koje je i ime 
Turcina, odatle Maninovac (potok, Lika), pre- 
zime Marunovic (Crna Gora). Od lat. > tal. 
licnog imena Marinus. 
Lit.: ARj 6, 476. 477. 



marka f »1° njemacki novae, 2° listovni 
biljeg (postanska marka), 3° zemlja, 4° granica«. 
Od germ. *marka » 1 ° »znak, 2° granica« 
preko srlat. > tal. marca ili njem Mark. 
Odatle na internacionalno -trati markirati, 
markiram. Apstraktum na lat. -alio > -adja 
s prefiksom de- demarkacija f, pridjev na 
-oni demarkacioni (~a linija). Od germ, de- 
nominala na -on stvnjem. markon > vlat. 
marcare > fr. marcher, preko austrijske voj- 
nicke terminologije na -trati < njem. -ieren 
marsirati, marsiram (1863, narodna pjesma) = 
(prema disimilaciji r - r > - r) masirati, 
masiram = masirat (ZK) »stupati«. Francuska 
imenica i imperativ marche > mars m » 1° 
vojnicki put, hod, 2° muzicki komad« < 
njem. Marsch. Upotrebljava se i kao imperativ 
sam i sa dodatkom priloga van, kad se tjera 
pas ili kad se hoce nekoga uvrijediti. Pridjev 
na -ovan marsovan. Slozenica od fr. rijeci 
ali prema njem. poretku marsordra f (19. 
v.) < njem. Marschordre, marsruta f (1865) = 
mariutq (Lika) < njem. Marschroute. Pleter- 
snik ima lat. -ettus > tal. -elio marcel m. » Heller, 
Groschen« [prema duzdu Marcello, 1473—4]. 
Od znacenja marka »zemlja, kraj« potjece 
tal. marchese (izvedenica na lat. sufiks -ensis 
> tal. -ese) > markiz, gen. -eza m (13. v.) 
prema f marke'za (18. v.) = markezica (Bella), 
odatle prezime Markezic (Banja Luka K) = 
markes, gen. -esa (14. i 15. v.), apstraktum 
na -stvo markestvo (17. v.) = market (17. i 
18. v.) = (francuzizam je) markiz, gen. -iza 
(Vuk, danas opcenito) < fr. marquis. Kod 
Kacica je markis pred imenom indeklinabile : 
Markis-Kosovic. Kavanjin ima mjesto toga 
prema srlat. marchio, gen. -ions > markia m. 
Prema srlat. je margravi] m < margravius 
< njem. Markgraf. Kozicic je prema porkulab 
(iz madz.) < Burggraf stvorio markulab < 
Markgraf. 

Lit.: ARJ 6, 481. 482. 485. 487. 511. Ple- 
tersnik 1, 551. REW 5 5364. DEI 2361. 

markata f (Marulic, Kavanjin) »pijaca, 
placa, trziste«. Lat. sufiks -ata je kao uplakata; 
ar je cakavska zamjena za r sonans. Dalmato- 
-romanski leksicki ostatak od lat. mercatum, 
poimenicen part. perf. od mercari »trgovati« 
(denominal od merx, gen. mercis »roba, espap«). 
Od mercatum novi denominai tal. mercature 
»trafficare«, odatle poimenicen part. prez. tal. 
mercatante > (preko njem. Marketender) mae- 
getan, gen. -ana m (Vuk, Vojvodina) »covjek 
sto putuje s vojskom i nosi joj za prodaju 
jelo i pice« prema f margetanica, pridjev 



markata 



379 



martir 



margetanski (Vuk). Cist germanizam ocuvan 
je u slov. marketendar, gen. -rja m prema 
marketendarica. Upor. jos mrekorija f »pre- 
toire« (u Sinajskom euhologiju) koje Vaillant 
izvodi od *mercaria. Od tal. merceria, izvede- 
nica cd tal. merce f < lat. merx, na slozen 
sufiks -arius + gr. -ia, potjece mrcarija f 
(15. v., Marin" Drzic) »sitna roba« = mrcarija 
(Posilovic) »ducan, stacun«. 

Lit.: ARj 6, 482. 472. Pletersnik I, 552. 
REW> 5516. 5536. Vaillant, BSLP 39, 209. 

marojdi m ili f pi. = marojde f (18. v.) = 
morojide f (18. v., Dubrovnik) = moroide 
»suljevi, majasik. O tal. emorbide t < (ucena 
rijec) od lat. haemorrhois, gen. -idos < gr. 
aiuoppoic,, gen. - [805, slozenka od gr. cum,cc, 
gen. - ctTog »krv« i peco »tecem«. Gubitak e- 
nastao u sandhi s clanom. Postoji jos oblik 
maraveli m pi. 

Lit.: ARj 5, 512. 6, 469. 486. 7, 12. REW 3 
3976. DEI 1467. 

marokln, gen. -ina m (18. v.) »tanka koza 
kozja bojadisana s jedne strane«. Internacionalni 
talijanizam na -ino, sufiks koji sluzi za prav- 
ljenje etnika, od imena zemlje Mar(r)occo, tal. 
marrocchino, fr. maroquin. 

Lit.: ARj 6, 486. DEI 2372. 

marsal, gen. -ala m, podmarsal m (u 
austro-ugarskoj vojsci), pridjevi marsalov, mar- 
salskl. Apstraktum na -bstvo marsalstvo n 
(1853). Od njem. Marschal < fr. marechal > 
tal. maresciallo < germ, slozenica maraskalk, 
od marah »konj« i skalk »sluga«. [V. i pod marhaj. 

Lit.: ARj 6, 487. 10, 267. REW 3 5344. 
Prati 628. 

Marta f (Vuk, 14. v.), biblijsko zensko 
licno ime. Hipokoristik (redukcija na prvi 
slog) Masa (Lika; u Srbiji isto sto Mario). 
Prezime Manic (18. v.). Augmentativ Mar- 
tekaca (Lika). Sa likvidnom metatezom u to- 
ponimu Stomrata (1502) = Stombrata = 
Stombrate f pi. < Sancta Martha (kod Bihaca, 
Trogir), starohrvatski toponim latinskog pod- 
rijetla. 

Lit.:.ARj 6, 487. 507. Skok, AHID 1, 38. 
Jirecek, Romanen 1, 26. Putanec, Slovo 13, 
145. 168. 

martelina f (Lika) »neki zidarski cekic«. 
Deminutiv na -ica martelinica. Od tal. deminu- 
tiva na -ino martellino, od vlat. manelius > 
martello, kllat. deminutiv na nenaglaseni 
sufiks manulus. 

Lit.: ARj 6, 488. REW* 5379. DEL 2376. 



Martin m (12. v., Vuk), musko licno ime 
lat. podrijetla, prema f Martina, kao opca 
rijec martin »1° medvjed koji plese (upor. fr. 
I'ours Martin), 2° smrdljivi martin kukac 
pentatoma« 3° nespretan, nepopravljiv covjek, 
na Cresu martin, u poslovici Martin u Za- 
greb Martin iz Zagreba«, upor. ces. martinek 
»razuzdanik« = (sa madz. izgovorom lat. s) 
Martinus (16. v.), odatle prezimena Maninusic, 
Martinusevic (14. v.). Pridjevi na -ov Martinov 
(~o grozde = gresljika, jegros, v.), na -j 
poimenicen f martinja (ZK, Hrvatsko pri- 
morje, Vodice) = martinje n (18. v., Slavonija, 
Hrvatsko zagorje, Stubica) »svetkovina« , na 
-bsk martinski (Istra, u opcem znacenju »stu- 
deni, novembar«), poimenicen na -jak martin- 
scak (Istra, slov.) »studeni«. Upor. rum. mdrtisor 
»mart«. Deminutivi na -ko Martinko (16. v., 
takoder prezime ZK), na -be > -ac martinde, 
gen. -nca (Belostenec) »1° bubica conchylis 
ambiguella, 2° prezime (14 — 17. v.), 3° 
toponim, 4° (slov. marlinec) Wasservogek, 
slov. martmcek »lacerta agilis«, martinak, mar- 
tincec, -cek, -cic (Hrvatsko zagorje, Prigor- 
je) »lacerta muralis«, martlncelj »Rebenwurm- 
chen«, na -cica martincica (Istra, Korlevici, 
Vodice) »gljiva koja se jede«. Prezimena na 
-ie Martinie (Hrvatska, Slavonija), na -ovie 
Martinovic (Crna Gora). Postoji jos sa likvid- 
nom metatezom u toponomastici i u religioz- 
nom govoru, koji cuva arhaizam: Mratin 
dan (n < nj upor. Banbrdo), na -be > -ac 
mrdtinac, gen. -inca = mratinstak (pravoslavci, 
Vuk) »koji slavi Mratin dan«, m pi. mratlnci, 
gen. -aca (Srbija, Boljevac) »vrijeme od sv. 
Arandela do bozicnih poklada«, pridjevi na 
-bsk mratin(j~)ski (Vuk, Crna Gora, ~|3 po- 
klade, ~ doni, — O Ijeto), na -/ Mratinj (14. 
i 15. v., hidronim Mratinj potoK), Mratinje 
n (selo u Pivi). Hipokoristik Mrata m (Vuk, 
samo za sveca u izrekama Sveti Mrata snijeg 
za vrata i slaviti svetoga Mratu). Prezimena 
Mratic, Mratinovic, pridjev Mratin potok 
(Svetostefanski hrisovulj, stara srpska drzava)«. 
Jos je ocuvan u eufemizmu mratinjak m »vrag«. 
Ovamo ide kao nerazumljivo izopacenje stsrp. 
mercinski »novembar«. 

Lit.: ARj 6, 489. 490. 7, 41. Hirtz, Amph. 
87. Pletersnik 1, 553. Bulat, JF 5, 149. Riba- 
ric, SDZb 9, 113. 166. Tentor, JF 5, 212. 
SEW 2, 20. REW 1 5381. Merlo, Stagioni 169. 

martir m (16. v.) prema f martira pored 
martirica (16. i 18. v.) »mucenik m prema f 
mucenica«. Apstraktumi martirij m = marti 
rijo n (16. v., Dubrovnik, latinizam) = na 



martir 



380 



marula 



-bstvo martinivd n (16. v.). Ucena crkvena 
rijec, grecizam ili latinizam, od gr. udptup > 
lat. martyr, gen. -yris »svjedok«, lat. apstrak- 
tum na -ium martyrium = (sa v > o) mario- 
rijo n (17. v., talijanizam) < tal. martorio. 
Na vlat. -idiare > tal. uceno -izzare = -eggiare 
martoriiati, -Ham (Dubrovnik) »muciti«. Crk- 
veni grecizam je balkanska (internacionalna) 
rijec: bug. martir, arb. martir »1° svjedok, 
2° svjedocanstvo, 3° mucenik«. Pucka rijec 
potjece od vlat. martyrare (kao dalmate A 
-romanski leksicki ostatak), disimilacija r - r 
> n - r) > mantrati se, mantra mi se 
(Dubrovnik, Cavtat) (s-) »vrti mi se mozak«, 
mantra zivot (Rab). Odatle apstraktum na 
-ancija = -anje mantrancija f (okolica Dubrov- 
nika) = mantranje n »vrtoglavica«, hrv.-kajk. 
(Virje) smantrati »unistiti«. U Splitu i okolici, 
Boki, u Mostaru, na Korculi gubitak r poslije 
t manta mi se »mir ist schwindelig«, zamantalo 
mi se (Korcula), smaniati, -am pf. (16. v., 
koga ili sto, objekt glava) »pomutiti«, na madz. 
-o > -ov smantov m (Makarska) »nadimak 
covjeku sveder smetenu i naprasim« i (mozda) 
smantavac, gen. -avca m »vicia sativa«. Ovamo 
ide apstraktum na lat. -mentum pored -men, 
gen. -minis *martyrimentum > mantimjenal, 
gen. -enta m »bunika, hyoscyamus albus« = 
mantumjen m (Mikalja, Stulic) = manturin 
evit (Danilo) »acorus calamus, vodeni mlin = 
vodeni kmin«. Na -Ho mamilo » mantranje, 
mamurluk« (Martic). Ovamo ide kao ger- 
manizam manlrati se, -am impf. (ZK, Vodice, 
slov.) »muciti se«, sa disimilacijom r - r > 
n - r pored slov. marirati, -am bez disimi- 
lacije kao u nvnjem. martern. Postverbal 
odatle mantra — mdndra pored martra f, 
mdntriea f »muka«. 

Lit.: ARj 6, 447. 448. 491. 7, 447. Pletersnik 
1, 550. Corovic, ASPh 29, 509. Ribaric, 
SDZb 9j 166. SEW 2, 21. REW 3 5385. 5386a. 
5386. Strekelj, DAW 50, 79. 

martolos m (Statut poljicki, 1400) = 
(sa -s > -z) martbloz m (1586, Vuk, Barakovic) 
= martulos (16. i 17. v., 1527) = (po 
narodnoj etimologiji izmijenjen docetak) 
martonosa m (Vuk narodna pjesma) = (sa 
-ar > -er) mertonosa (Vuk, narodna pjesma) 
»1° martulosi aliti hajduki (Vitezovic), nere- 
dovit turski vojnik, krscanin, 2° vlah, 3° (u 
narodnoj pjesmi) junak«, upor. 1600. Albanesi 
ossia Martulossi. Njihov poglavica je martbloz- 
-baSa. Toponim Mrtolos (zaselak, Bihac). Una- 
krstenje sa vlasi: Mrtovlasi pi. (Slavonija, 
17. v.). Nalazi se jos u slov. martolos, gen. 



-bsa m = martaloz »isto« i u madz. martalocz, 
martaloc. Nastalo od gr. dpucrrrnXoc, »isto«, koje 
se unakrstilo s auapxco^oc, »gresnik«. U torn 
znacenju kod Danicica (mrtolosom = sodo- 
mitcem) i Antuna Dalmatina. Kod Turaka i 
Novogrka samo sa metatezom (valjda) puc- 
kom etimologijom ili unakrstenjem prema 
arma »oruzje« dpuaxcoAdc, > tal. armatoli pi. 
»grcka gradanska milicija 16—19. v. u Make- 
doniji i Epiru«. Upor. arb. arme. Grecizam 
se preko stare turske vojne organizacije (upor. 
icoglari) rasirio u hrv.-srp., madz., polj. i 
arb. (Toske) armatolos »Krieger, Klefte« > 
tur. martoloz »Art christlicher Soldat in der 
Turkei, auch Haiducke, personne armee, vo- 
lontaire, ancien corsaire du Danube«, eine. 
arnidtuld m, armatolat »gouvernement d'un 
armatole«, sa tur. sufiksom -luk ngr. dpuaxai- 
Xmi. Balkanski turcizam grckog podrijetla 
(gr. dpuaxoAoc, stoji u vezi i sa apiiaxcovco 
»oruzam«, denominalom od tal. armata, v.). 

Lit.: ARj 6, 491. 492. 608. 7, 88. Pletersnik 

1, 553. Mazuranic 633. Miklosie 184. Bruckner 
324. SEW 2,21. GM 15. Vasmer, GL 96. Pascu 

2, 17., br. 231. Meyer, Turk. 1, 71. DEL 292. 

Marul (15. v.) = sa -ic Marulic, kod Kacica 
Martilovic, prezime cakavskog pjesnika (Marko 
Marulic, Split, 1450-1524), na Krku Ma- 
rulicevo kao ime cestice. Ime dolazi i na rim- 
skim natpisima Marulus. Kao ostatak simbi- 
oze Romana i Hrvata u dalmatinskim grado- 
vima ide u red ostalih prezimena romanskog 
podrijetla nasih knjizevnika u Dubrovniku i 
Dalmaciji: Gondola > Gundulic, Palmotta > 
Palmotic, Naljeskovic < mlet. Nalesco od 
Natalis, Karnarutic, Gazarovic. 

Lit. : ARj 6, 492. Jirecek, Romanen 2,45 — 46. 

marula f (Stulic) »trava« = mantija f 
(Vuk, Dubrovnik) »marrubium vulgare 
marulja (Kosmet) = marul[ m »isto« = (uceni 
latinizam) marubija — slov. rubja (Notranj- 
sko, aferezom prvog sloga u ucenom obliku 
kao u mlet. rubio, rabbia). Balkanska rijec 
mediteranskog podrijetla (lat. marrubium, di- 
similacijom m - b > m - I *marrulium, pi. 
*marrulia): bug. marulja »locika, Kopfsalat«, 
rum. marola / -ruld »Lattich«, arb. marul, 
srgr. i ngr. p.apo?a(ov) »isto«, tur. marul. 
Disimilacija je potvrdena i na zapadu: marroulo 
(Galicija), juzno-fr. maruio itd., prov. mairolh. 

Lit.: ARj 6, 492. Sturm, CSJK 6, 74. 
ZbNZ 5, 69. SEW 2, 21. Mladenov 290. 
Romanski 119. Korsch, ASPh 9, 655. REW 3 
5396. GM 261. Vasmer, GL 96. DEL 2378. 
Vinja, Studi Lo Gatto e Maver 692. 



381 



maskhn. 



marun, gen. -una m (18. v., Rab, Bozava, 

Istra), danas marani m pi. (u hrvatskim gra- 
dovima) »istarski kestenk. Od tal. (mlet.) 
marrone »isto«. 

Lit.: ARj 6, 492. Kusar, Rad 118, 18. 
Ctonia, ID 6. REW' 5375. DEI 2371. 

masa f (1853, pravni termin, danas opce- 
nito masa ljudi) = masa (Macva, Srijem) 
»mnostvo«. Prilog masa (Cres) »previse, veoma« 
(takoder slov.) < mlet., furl, massa »troppo«. 
Pridjevi: na -ovan masovan, odredeno masovni 
(danas stvoreno), na -inski masinski oznacuje 
Novakovic kao narodan prema mamini, koji 
da je sluzben i kancelarijski u Srbiji. Danasnji 
denominal omasonu, -im. Od lat. > tal. 
massa. Ovamo ide tal. masso m »gran sasso 
fitto in terra«. Odatle deminutiv na vlat. 
-'Mas > tal. -etto maset pored maset m (Stu- 
denci, narodna pjesma, Hercegovina) »veliki 
kamen nalik na grobni spomenik«. U Lici 
postoji misija f »veliki kamen, kamenjak, 
stijena«. Ne zna se kako se fonetski odnose 
tal. masso i misija. Na -arius > -ar: masar, 
gen. -dra m (Brae) »veliki vrc« je dalmato- 
romanski leksicki ostatak, a moze biti i posu- 
denica iz furl, masar j maser »catino di legno«, 
upor. port, masseira »nacve«, u Galiciji masseira 
»korito«. Apstraktum - (kol.) na -ta odatle ma- 
sarija f (15. v.j historijski spomenici) »po- 
kucstvo i posude za jelo«, moze biti takoder 
iz furi, masarie »oggetti domestici in genere*. 
Na -aria > mlet. -era: masera f (Spiiti »slus- 
kinja koja radi najprostije poslove« je venecija- 
nizam < sttal. massara, mlet. massera »serva«. 
Od lat. massa »tijesto« u pridjevu na -alls, 
poimenicenom na -ica je masonica f »placentae 
genus«, takoder leksicki ostatak iz dalmato- 
romanskoga. V. macardo, mastei, mislio, maslo. 

Lit.: ARj 6, 493. 494. 508. 510. 759. Ple- 
tersnik 1, 553. Tentor, Jp 5, 212. Pirana 
251. 579. 530. REW'' 5396. Matzenauer, 
LF 10, 63. Strekelj, DAW 50, 38. 

masal m (Kosmet) u primjeru pricao gi 
svakojake masale. Turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. masal »bajka, gatka, prica za djecu«). 
U ARj daje se primjer iz narodne zagonetke, 
bez znacenja i tumacenja, samo s tekstom 
zagonetke i odgonetljajem. 

Lit.: ARj 6, 494. Elezovic 1, 389. 

masat m (18. v., Vuk) »ognjilo, ocilo«. 
Denominal na -Hi masatiti, -em (objekt cordu, 
noz) (na-) »ostriti celikom«. Balkanski turci- 
zam arapskog podrijetla (ar. masad > tur. 



masat »Wetzstahl«) iz tehnicke terminologije: 
rum. masat. 

Lit.: ARj 6, 494. 7, 430. Miklosie 184 
SEW 2, 23. Bruckner, ASPh 11, 135. 

maskar m = maskdr (Marin Drzic) = 
maskara f pored maskara (17. v., Vuk, Bosna) 
»1° obrazina, 2" covjek koji je nosi, krabono- 
sica, 3° sala, ruga« = (Sk > cK) mackora 
(ZK, Gornja Krajina) = mac,u,ra (Vodice,. 
Istra). Pridjev na -bn > -an maskaran (Pav- 
linovic), na -ast maskardst, na -Ijiv rnaskar- 
Ijiv »saljiv«. Na -an maskaran m (Vuk) »coroje, 
vila i turica«. Na -dzija maskardzija (sjeverna 
Dalmacija, Pavlinovic) »saljivdzija, veseljak, 
lakrdijas«. Na -ata maskerata f (Naljeskovic) 
= maskarata (M. Drzic), deminutiv maske- 
ratica (Marin Drzic, literarno-historijski ter- 
min, tal.). Na -in maskarin m »1° ime psa« = 
maskarin gen. -ina (Istra) »macav, prljav«, 
maskerina, gen. -mi f »macava ovca« < tal. 
mascherino. Denominal na -ati maskardit se,, 
-am impf, (pod-) — maskdr ati se (Lika) »1° 
ciniti se maskarom, 2° (Imotski) saliti se«, 
na -iti maskardi (se) (17. v.) »saliti se«, na- 
maskarili pf. (Divkovic) »porugati«, namacka- 
riti se pf. (Kljuc, Bosna) »odjeti se ruzno i 
protiv adeta«, na -va- maskarivati se (pb-„ 
pod-). Ovamo ide jos mlet. maskalitso »in Alraun 
gefarbtes Leder« > maskareta f (Smokvica, 
Korcula) »dio cipela«. Nerazumljiva je tvorba, 
ako ide ovamo: skaramiit m (Golac) »maska«,. 
skaramutati se »maskirati se«. Upor. tal. sca- 
ramuccio drugog znacenja i postanja. Ovamo 
ide i internacionalno maska (19. v., Vuk) 
»obrazina, cuvida« < fr. masque. Na Balkanu 
je i turcizam ar. podrijetla: rum. mascara, 
bug., arb. maskara, cine, mascara, ngr. uaaxa- 
pac,. Izvor je arapski: ar. mashara »Verspot- 
tung, Possenreisser«. 

Lit.: ARj 6, 494. 496. 512. 513. 7, 427. 
430. 10, 267. 663. Ribaric, SDZb 9, 197. 
Miklosie 184. SEW 2, 23. Bruckner 324. 
Mladenov 290. Lokotsch 1436. GM 261. 
Korsch, ASPh 9, 655. REW 3 5394. 

masklin, gen. -ina m (Kavanjin) = masklin 
(sibenski otoci i gotovo citava Dalmacija, 
Imotski, Makarska, Cavtat, Dubrovnik, Tur- 
ska, Hrvatska, Kacic) = masklin (Korcula) = 
(sk > 6K) macklln (Livno) - (Ij > j i stezanje sa 
r) masktn (Krtole) = maskin, gen. -ma (Hvar, 
upor. klin > kin), odatle impf, maskina (Brae) 
apstraktno vrime maskinonja = (ispustanjem 
srednjeg suglasnika u troclanoj grupi) mas- 
Ijin (Turska Hrvatska) = (zamjena sufiksa -in 
augmentativnim sufiksom -un) mdsljun (Do- 



masklm 






maslo 



broselo, Lika) = (a > o u nenaglasenom 
polozaju) mosljin m (Vuk, Knin) = mosljun 
»tezacko orude za kopanje trapova, lokava, 
jama i krcenje, trnokop, budak, motika 3 prsta 
siroka od ostrice do usice, objetelica«. Dalmato- 
-romanski leksicki ostatak kao izvedenica na 
-Tnus ili -one od masculus; ta izvedenica u 
torn znacenju nije potvrdena u ostaloj Roma- 
niji (v. masalj). Rijec majka (Rab) »trnokop« 
hipokoristicka je izvedenica od masklin. 

Lit.: ARj 6, 390. 496 513. 514. 7, 22. 
ZbNZ 6, 65. 87. Hraste, SDZb 10, 19. BJF 
8, 20. REW 3 5392. Skok, ZRPh 36, 651., 
br. 13. 

maslak m »1° biljka datura stramonium, 
2° bjesnoca, 3° ubojica, 4° osvetljiv covjek 
(Krizevci)«. Od posljednjeg znacenja pridjev 
na -en maslacen (Krizevci) »osvetljiv«. U fol- 
kloru je maslak (Samobor) »vrag, necisti«. Na- 
lazi se jos u slovackom, ces. i polj. te madz. 
maszlag. Znacenje 4° kao i folklorno stoji 
zacijelo u vezi sa mast f (Budinic) < mbstb 
»osveta, ultio«, koja ne zivi u danasnjem govoru. 
Cini se da su se unakrstile domaca i orientalna 
rijec arapskog podrijetla tnasluk > tur. mashk 
i maslak »opium, solanum nigrum«. 

Lit: ARj 6, 496. Lang, ZbNZ 19, 147. 
Bulat, JF 5, 149. Miklosic 184. SEW 2, 23. 
Bruckner 324. 

maslat = masladt m (Kosmet) »posao, us- 
pjeh«. Balkanski turcizam arapskog podrijetla 
(ar. maslahat) iz terminologije obicnog go- 
vora: bug. maslahat, arb. maslahat »Geschaft, 
Angelegenheit«. 

Lit: Elezovic 2, 527. GM 261. Mladenov 
260. 

niaslic m (Vuk, Hrvatska, Lika), s demi- 
nutivom na -ik masllcak, gen. -cka (Lika) = 
maslin (hrv.-kajk., Belostenec) = meselj (Vuk, 
Srbi u Madzarskoj) = (sa s > c kao u cica < 
sita, v.) mecelj (hrv.-kajk., Belostenec) »ce- 
tvrt vrca«. Od njemackog deminutiva Massel, 
od Mass, sa dodatkom -in kao u klfljin (ZK) 
i -id, kojim se prevodi njemacki deminutivni 
sufiks, upor. sdtljik (ZK) < njem. Seidel, 
Idjbak (ZK) < njem. Leibel = Leibchen. 
Oblici na a > e potjecu iz madzarskog ger- 
manizma messzely < njem. Massel. 

Lit.: ARj 6, 497. 547. 609. 

maslo n (u znacenju 1° od 14. v., Vuk), 
sveslav. i praslav. izvedenica s pomocu sufiksa 
-slo (upor. veslo) < maz- + -slo, od mazatl, 



bez paralela u baltickim i drugim ie. jezicima, 
»1° (najstarije znacenje) ulje, (zamijenjeno i sa) 
zejtin, 2° mast od mlijeka, 3° mast, salo (Vol- 
tidi), 4° putar, ptiter (hrvatski gradovi)«. Prvo- 
bitno znacenje »Salbe, sredstvo za mazanje« 
ocuvalo se u religioznom terminu mas/a, gen. 
masala n pi. t. (Vuk, Njegos, Sapcanin i 
Vrcevic) »posljednja pomast«. Glede pi. upor. 
fr. saintes huiles. Taj termin posudise Rumu- 
nji: maslu. Pridjevi na -ast maslast (Vodice) 
»mastan kao maslo«, na -en mdslen (takoder 
rus.), malleni (odredeno, Vuk), poimenicen 
na -tea maslemca pored mdslenica (Istra) 
»pogaca, hljeb s maslom«, na -jaca maslenjaca 
(Lika) »jelo od tijesta s maslom«, na -jak 
masUnjak, gen. -aka (Vuk) »lonac, cup za 
maslo«, na -ka mdslenka »1° bucka, stap, 
2° surutka od masla (Kupinec, Hrvatska), 3° 
biljka (Nis), 4° vrsta kruske«, na -en mailjen 
(Lika: najeo se ... masljene palente). Od tog 
pridjeva dobivena je osnova masi-, od koje 
je izvedenica na -ika masljika (Vuk) »stabljika 
evonymus europaeus, koja se zove i kur(i)- 
kovina, meka siba, popova muda«, s pridjevom 
na -ov maSljikov, poimenicen na -ina mas/jlkovina 
»drvo«. Od maslo izvedenice su: deminutivi 
na -be maslac, gen. -aca »1° biljka ficaria 
ranunculoides Roth, 2° (danas u zapadnom 
knjizevnom jeziku) putar« = masalac, gen. ma- 
saoca (Marin Drzic), odatle deminutiv na -bkb 
maslacak, gen. -cka pored madalik »biljka 
leontodon taraxacum, koja se zove i popino 
gumno (trava od groznice«). Na -nica mdsa- 
onica (Srbija, Vuk) = (sa stezanjem ao > 6 
Pastrovici = a, Lika) masonica (Piva-Drob- 
njak) »1° pogaca, koja se zove i vasilica, 2° 
hljeb udrobljen u mrsnoj zasmoci (Piva)«. 
Na -arda (pejorativ) maslarda m, f »covjek, 
zena, koja sve hvali i lize«. Na -arica kuca 
(= kucka) maslarica (Dosen). Na -onja mds- 
lonja »tko je mastan«. Na -ovina maslovina 
»neka biljka«. Sa madz. o > -ov maslov (Brae) 
»vinova loza bijela grozda«. Na -ikovac masli- 
kovac (Zore) »(metafora) vrst morske ribe, 
ovako nazvane jer se topi kao maslo«. Na -lea 
manica (14. v.), s pridjevom na -bn masllcan 
(13. v.) = na -ina maslina (Vuk, stcslav., 
bug. i rus., toponim) pored maslin m (16. i 17. 
v.) »1° oliva, 2° toponim«. Rijec maslina 
oznacuje kulturnu biljku, pa je posudise 
Rumunji: maslina. Pridjev na -bn mdslini 
(tako i stcslav.), danas zamijenjen na -ov 
maslinov (takoder rus.), poimenicen na -ovina 
maslinovina »granje i lisce«, na -ik masllnik 
(19. v.), na -ski maslinski (15. v., samo kao 
biblijski termin u vezi sa gord). Deminutivi 



maslo 



383 



mast 



na -lea mdslinica (17. v.) »1° maslina, 2° 
takoder toponim, 3° (metafora) ptica koja se 
zove i zlatoglava«, na -ce maslinie »pas ili 
kuja, ako su mali i mladi, tako nazvani jer 
su debeli i mladi«, na -ka maslinka (Vuk) 
»maslina«. Sa romanskim sufiksom -ada (mle- 
tacki ili toskanski) = -ata (starodalmatski) 
maslmada (zadarski kraj, Boka) = maslinata 
(Dubrovnik i okolica, Makarska) »maslinik«. 
Slozenice sa glagolskom osnovom kao drugim 
elementom od glagolskih sintagmi: maslo- 
gonja (Lika) »(psovka, pejorativ) dugacak 
mrsav covjek«, maslonosa, maslbvara »cicvara«. 
Znacajan je rumunjski denominai na -ovati, 
-ujo > -ui niaslui od maslo u metaforickom 
znacenju »ffilschen, betriigen«. Rumunji pre- 
vode stcslav. dreveno maslo (opozicija krave 
maslo) »ulje« sa unt de lemn. Kako se prasla- 
venska izvedenica maslo ne nalazi u drugim 
ie. jezicima, mora se oznaciti kao praslavenska 
kreacija. Buduci da je maslo znacilo i »ulje < 
oleum«, maslina je juznoslavenska krscanska pre- 
vedenica od oliva. 

Lit.:ARj6, 500. 501. 494. 496. 497. 498. 
514. ZkNZ 5, 83. Vukovic, SDZb 10, 370. 
Cajkanovic, SKGl 24, 779-780. (cf. RSI 4, 
295). Miklosic 185. SEW 2, 23. Holub-Ko- 
pecny 217. Bruckner ?>2$. Mladenov 290. 
WP 2, 226. Jokl, IF 27, 310. Otrebski, LP 
2,281. 

masrap m (Lika) »(saljiv naziv za) odra- 
stao djecak« = (sa umetnutim t u suglasnickoj 
grupi) mastrap (Lika) »isto«. Deminutiv na 
-id masrapic = mastrapic, augmentativ na 
-ina masrapina — mastrapina. Cini se da je 
arbanaska sintagma od math »velik« i rrape 
»platano (albero)«. Glede arbanaskih elemenata 
u govoru lickih pravoslavaca upor. prezime 
Kalember. 

Lit.: ARj 6, 507. 

mast 1 , gen. -i f (Vuk), sveslav. i praslav. 
apstraktum obrazovan istim sufiksom -tb kao 
i inf., od mazati (v.) < *maz-tb, »1° (prvobitno 
znacenje »unguentum« ocuvano u) boja puti > 
boja uopce, 2° (odatle konkretum) pingui'do, 
adeps, graisse«. Pridjev na -bn mastan > masan, 
(analogija prema femininumu) masna, odre- 
deno masni (kamen), poimenicen na -be > 
-ac masnac, gen. -aca »maslovina«, na -lea 
masnica (Vuk, Ogulin, Lika) »1° masna pita, 
2° biljka, 3° modrica (Vuk, Lika, Poljica, 
Krasic), 4° (kao maskulinum) tko rado jede 
masna jela«, sa grckim prefiksom itapd (v. 
paralaza) paramdsnica (Bosanska Krajina) »mod- 
rica na tijelu od pruta ili kakve ogrebotine«., 



na -ik masnik »1° biljka, 2° kruska, 3° (neolo- 
gizam) steatit, Speckstein, 4° mastilac, bojadzi- 
ja«. Od masan dobivena je osnova mas- za 
dalje izvodenje: na -enica mdsenica (Trstenik) 
»popara polivena vrelom mascu u tepsiji«. 
Ovamo ide mozda ime ribe masenica (Vuk, 
Imotski) »leuciscus mulicellus Bonaparte«. De- 
nominai (faktitiv) na -iti mastlti, mastim impf. 
(Dubrovnik) (iz-, o- /se/, po-, za-). Odatle 
radne- imenice na -lac mastilac, gen. -ioca 
m »bojadzija«, s pridjevom na -ski mastilacki 
(zanat), unakrstenjem toga turcizma i domace 
osnove mastadzija (Nis) prema f na -Ija (upor. 
praljd) mastilja (Lika) »morilja (v.), zenska 
koja bojadise sukno i predu«. Na -ilo mastilo n, 
domaca rijec za tinta (v.). Odatle na -nica 
mastionica »zgrada ili sudic za mastilo«. Na 
-ince mastince »maslince«. Slozen pridjev od 
sintagme masnoguz »gurman«, imperativna slo- 
zenica mastibldto (Hrvatsko primorje, Istra) 
»gaziblato«. Izvedenica na -la: masca f (Viro- 
vitica, Slavonija) »mast«. Moze se tumaciti 
i kao prijelaz iz deklinacije i u deklinaciju a. 
Time se dobiva nova osnova masi- za izvode- 
nje: na -enica mascenica (Orahovica) »1° kruh 
natopljen masti, 2° materija za bojadisanje 
(Krusevac)«, na -evina mascevina (Leskovac) 
»sve od vune, ispredeno i obojeno«. Glede 
dalje etimologije v. mazati, maslo. 

Lit.: ARj 6, 503. 502. 494. 505. .Elezovic 
2, 27. Moskovljevic, Ny 2, 11 . Holub-Kopecny 
217. 

mast 2 m (sibenski otoci, Poljica, Poljicki 
statut) = mast, gen. -masta (Vis) = mast, 
gen. masta (Hvar, razlika prema most, gen. 
mosti f »mast«) »na njem se gnjeci grozde, 
cide i drop zajedno«. Na -ika mastika (Vuk, 
Boka) = mastika f (Ozrinici) »Most«, pridjev 
mastikov (~o grozde) »pun soka« (Dubasnica). 
Denominai mastlti, -im impf, (sjeverna Dalma- 
cija) »1° gnjeciti grozde, mazditi (ZK), 2° 
(metafora) hoditi teskim korakom«. Odatle 
mastilnica f (Vinodol) »bat kojim se vino masti, 
mazdac (ZK)«. Upor. jos unakrstenje sa mix- 
tura > masturika »novo vino« (Prcanj). Vokal 
a je nastao iz lat. u preko velarnog poluglasa, 
kako se vidi iz mest (Cres), stcslav. mbsib, 
slov., ces. mest, rus. mest, gen. msta i bug. 
mast m »Most«. Kao vino (v.) i ocat, mast je 
posudenica iz balkanskog latiniteta, u kojem 
je ta rijec postojala, kako potvrduje rum. 
must, arb. musht m, ngr. uowtoc,. Preko 
njem. Most < lat. mustum hrv.-kajk. most 
m (hrvatski gradovi, Krasic, Hrvatsko za- 
gorje, Slavonija, Srijem) = slov. most, gen. 



mast 



384 



mastrin 



mosta, pridjev na -en mosten, dok je most, 
gen. mosta (Prcanj, Voltidi, Hercegovina) 
talijanizam mosto. Odatie potjece sa o > u 
must (Vuk, Vojvodina) = must (18. v., ZK), 
odatie namusnjak »covjek kojem se posuduje 
na must«. Bug. musto je grecizam biz.-ngr. 
uowtoc,. Sa germ, sufiksom -arda mustarda f 
(Zagreb, danas opcenito za senf) »gorusica, 
slacica«, od tal. mostarda. Ovamo jos izvede- 
nica sa dva lat. sufiksa -aceus i -olus mustacuo, 
gen. -ula m (Bella, Stulic) »slatka jestvina 
od secera i razlicitog voca« < tal. mostacciuolo. 

Lit.: ARj 6, 501. 503. 505. 506. 7, 19. 
23. 174. 9, 81. ZbNZ 9, 137. Hraste, JF 6, 
151. Pletersnik 1, 574. 604. Resetar, Stok. 
250. 252. GM 294. Jagic, ASPh 1, 159. Jokl, 
ASPh 29, 22-25. REW 3 5783. Miklosic 
207. Mladenov 311. Romanski 122. 

mastihb m (stsrp., 14 — 15. v.) »smola« = 
mastika (Obradovic), odatie toponim Mas- 
tihni dub (Macva). Balkanski grecizam: gr. 
\iaaiifj\ > rum. mastihd, arb. mastih, cine. 
mastike, ngr. uaoxfyL. Prema latinskom iz- 
govoru gr. y: mastik m »1° mrtvina, dubac, 
lentiscus, 2° smola odatle« = mastik m (Belo- 
stenec) < lat. mastix, gen. -cis = mastic (Sulek) 
< tal. mastice, iz tal. mastica (preko tur.) 
> mastika f (Kosmet) »vrsta rakije iz smole« 
= mastika f (Mikalja, slov.) »pistacia lentiscus«, 
pridjev mastikov »od mrtvine«. 

Lit: ARj 6, 504. 515. 548. Pletersnik 1, 
584. REW 6 5398a. 5398b. 5399. Vasmer, 
GL 96. Lukic, Bog. 4, 140-150. 

mastio, gen. -sella m (Budva) = (st > 
st) masteo, gen. -ela m (Lika) = mastio, gen. 
-st(j)ela (Dubrovnik, Zore) = mastei (Istra), 
deminutiv na -id mastelio (Istra) = mastei 
(Lika, Badric) = mastei, gen. -eia (Rab, 
Istra) = mastei (Malmska) = maste (Bozava) 
= mastela f (Badric, Dubrovnik, Cavtat) = 
mastelo n (Lika) = mastilo (samo jedna po- 
tvrda) = mastilo n (Racisce) = mastil (Ku- 
ciste) »1° kabao, drveni sud, 2° parionica, 
parijica, paretnjak (Lika), 3° (mastela) mala 
kaca (Dubrovnik, 4° badanj (Rab), vidro 
(Dalmacija)«. Denominal na -ati mastelati, 
-am impf. (Lika) »luziti u mastelu, pariti«. 
Nalazi se u krcko-rom. mastei. Od mlet. de- 
minutiva na -ellus, kslat. mastelius > (Mleci 
1229) mastelio, latinski deminutiv od gr. 
ujcoroc, »sorte di coppa, vaso da bere«. Istog 
je znacenja, ali drugog podrijetla, ili je una- 
krstenje mletackog deminutiva sa drugim ro- 
manskim rijecima slicnog znacenja bokeljska 



varijanta: mislio, gen. -sijela (Perast, Kotor) = 
mistio, gen. -scela (Boka) = mislio, gen. 
-scela (Prcanj, Lastva, Tivat) »1° tal. mastelio, 
posuda drvena za vodu, 2 3 drveni sud za 
pranje vesa, 3° kao posuda, koja moze da 
primi uteg od 20 kg, sluzi za mjerenje mas- 
lina«. Vokal i mjesto a objasnjava se sa mis- 
sorium (v.) ili sitellus < sttulus (v. sic). Ali 
upor. i pidella za padella. 

Lit.: ARj 6, 504. 505. 515. 930. 7, 767. 
Budmani, Rad 65, 165. Kusar, Rad 118, 
20. REW 5611. 5612. 5396. Pirana" 580. 

mastiti, -im impf, (do 16. v., u tekstovima 
pisanim crkvenim jezikom mbstiti; Kozicic, Pos- 
tila, Korizmenjak imaju 6 > a) »svetiti se, 
ulcisck. Zbog homonimije sa denominalima 
mastiti, mastim »ungere« i mastiti, -im (od mdst- 
> mustum) »gnjeciti grozde« iscezlo iz upotrebe. 
Iterativ rriascivati se, -cujem (16. v., Antun 
Dalmatin) »osvecivati se«, odatie apstraktum 
mascenje n (Zakon vinodolski, Korizmenjak, 
Poslila) »osveta«. Budinic je kroatizirao mast (f < 
mbstb) ili osveta. Glagol odmastiti, odmastim 
postoji samo u izrazu Bog mu odmastlo', iz- 
mastiti, -im pf. (Kosmet) »izlemati« nece biti 
od mbstb nego je metafora od mast, upor. 
masnica »modrica«; mbstnica (14. v.) »osvetnica« 
nije uopce potvrdeno sa b > a, isto tako ni 
mbstiteljica (14. v.). Osnovno mbstb je potvr- 
deno u stcslav., ces. masta, pomsta, polj. 
ms'cic, ukr. i brus. te rus. mestb i slov. mascevati. 
Rijec je praslavenska izvedenica s pomocu 
sufiksa -16 za apstrakta deklinacije i od ie. ko- 
rijena *mei- u nizem prijevojnom stepenu, pro- 
sirenom formantom i, »mijenjati«: mit-tb. Pre- 
ma Briickneru i Rozwadowskom taj je apstrak- 
tum znacio prvobitno »odmjena«. Ie. korijen 
*mei- ocuvan je u siimitice (v.) i minuti (v.), 
u prijevoju *moi- u mijena (v.), mjesto (v.). 
Upor. lit. mietus »izmjena«, lot. mietuol »iz- 
mjenjivati«. 

Lit.: ARj 6, 501. 503. 505. 506. 509. Ele- 
zovic 1, 225. Miklosic 209. Holub-Kopecny 
234. Bruckner 347. WP 2, 248. Rozwadowski, 
SpKA 1, 85. (cf. AnzIF 8, 138). 

mastraf m (Kosmet) »trosak«. Balkanski 
turcizam arapskog podrijetla (ar. masraf »isto«) 
iz terminologije obicnog govora: bug. masraf. 

Lit.: Elezovic 2, 527. Mladenov 290. 

mastrin (ili mastrinj), samo u glagoljskom: 
prikladni su k psomb mastrinemb. Od tal. mas- 
tino (Dante) »cane da guardia, ovcarski pas« < 
srlat. mastinus < kllat. *mansuetinus, izvede- 
nica na pridjevski sufiks -enui od mansuetus. 



mastrin 



385 



ma'alj 



Na Bracu odatie na -ka mastrinka f »drvo 
olea oleaster«. Umetnuto r poslije st je kao 
u prosinca (ZK), Spalatro za Spalato. 

Lit. : ARj 6, 507. Starine 23, 74. Mazuranu 
635-636. REW 5320. Prati 635. 

masul' m (Lika, Visoko, Bosna) »dobitak, 
plod, koriste = maksul (Kosmet) »prihod, 
dohodak« = maksul, gen. -ula m (Piva- Drob- 
njak) »mlijeko i mlijecni proizvodi«. Indekli- 
nabilni pridjev na -li maksuli Ijeto »dobro 
ljeto s mlijekom«. Balkanski turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. mahsul) iz pastirske ter- 
minologije: bug. maksul »prirod«, arb. mak- 
sul »Ertrag eines Grundstflckes«, ngr. (Leukas) 
ua^oij>d »Abgabe der Schafer an den Herrn«. 

Lit: ARj 6, 507. Elezovic \, 383. GM 255. 
Mladenov 287. 

masul 2 , gen. -sula m (Vuk, Srijem) »iz- 
gnjeceno grozde, drozdina«. 
Lit.: ARj 6, 507. 

masut -1 m (Poljica, Dalmacija) »malen i 
krzljav covjek, vec u godinama«. 

Lit: ARj 6, 507. Samsalovic, NVj 29, 411. 
(cf. LJb 9, 221). Isti, NVj 30, 74. 

masur 2 m (Marulic: lezahu masuri ras- 
trkom i sture) »zdjela«. Dalmato-romanski lek- 
sicki ostatak od lat. rnlssorium > istro-rom. 
mesur (Vodnjan) »sorta di scodella« = mesur 
(14. v., Split, pisano sclavonice mesiur) = 
rnasur, gen. -ura (Vranjic, Solin, Brae, Pav- 
linovic) »poveca drvena zdjela, kao nacve, 
karlica, krnka, skip (u Dalmaciji, uz more, 
sluzi za nosenje maslinskog tijesta, u Dalma- 
tinskoj Zagori mijesi se u masuru)«. Ispada- 
njem i > 6 i metatezom ms > sm imur, gen. 
smura m (Krk, Pag, Sibenik) »okrugla zdjela 
iz jednog komada drveta«, deminutiv smur'ic 
(Pag, sluzi za prenosenje pijeska, zemlje) = 
(sm > cm) cmur (Vrh, Dubasnica). Pored tog 
dalmato-romanskog leksickog ostatka od lat. 
messonum, izvedenica na -orium od missus, part, 
perf. od miitere, postoji jos balkanski grecizam 
istog podrijetla stsrp. misur m (15. v.) »zdjela«, 
arb. misur pored missure »tiefer Teller, Schus- 
sel«, cine, misura, meglenski misur, srgr. uioou- 
pt(ov), ngr. (uaaotipi pored iiujoupa »isto«. 
U krcko-rom. nuaf, nat = mlet. (Krk) nafo 
»scodella di legno«, 1386—1391. naffos viginti 
sex argenti < germ, hanap. Arb. amashire 
stoji zacijelo u vezi, ali ostaje neobjasnjena 
proteza i prijenos akcenta. 

Lit: ARj 6, 507-515. 767. Parcic 1000. 
AGL 21, 129. Banali I, 240. 2, 209. 250. 



272. 358. Praga, AMSDSP 2, 41. Skok, 
ZRPh 36, 650. si., ASPh 35, 341 SHPr 
n. s., 2, 155-156. GM 9. Vasmer, GL 99 
REW 3 56W. 

masa 1 f (Vuk, Lika) = masa (Kosmet) 
»vatralj, ozegj = mase, gen. -masa pi. t. (jer 
ima dva dijela, Vuk) »klijesta za hvatanje vat- 
re«. Deminutiv na -ica masice, gen. masica 
(Vuk, Srbija, Sibenik, sufiks kao u nozice, 
skarice slicnog znacenja). Na -//: masl'ija f 
(Kosmet) »vrsta puske kasikare« < tur. masah 
tiifenk. Balkanski turcizam perzijskog pod- 
rijetla (perz. > tur. masa »klijesta«) iz termi- 
nologije alata: bug. masa »stipci«, arb. masha 
= mashe' (Skadar) »Feuerzange«, ngr. jxaoid 
»pincettes«. 

Lit: ARj 6, 508. 510. Elezovic 1, 394. 
Mladenov 292. GM 262. Matzenauer, LF 
10, 63. SEW 2, 24. 

masa" f (hrv.-Kajk., Belostenec) »par ili ko- 
pija kakva pisma«. Od madz. mas. 

Lit.: ARj 6, 508. 

masala f (Vuk, Srbija, Slavonija, Turska 
Hrvatska) = masala (Kosmet) »baklja, faklja, 
zublja, fenjer«. Balkanski turcizam arapskog 
podrijetla (ar. mescale > tur. masala) iz 
terminologije osvjetljavanja: bug. masala »La- 
terne, Fackek, ngr. uaocdac,. 

Lit.: ARj 6, 508. Elezovic 1, 394. Matze- 
nauer, LF 10, 63. SEW 2, 24. 

masalah (narodna pjesma muslimanska) = 
masala (Kosmet) = masala (opcenito Bosna) 
»uzvik odobravanja, bravo«. Balkanski turci- 
zam arapskog podrijetla (ar. recenica ma sa- 
-llah gan »sto je bog htio« > tur. peh masallah ', 
prema Elezovicu »da nije urok«) iz govora 
drustvenog saobracaja: bug. masalla »hvala«. 

Lit: ARj 6, 508. Elezovic 1, 394. Skok, 
Sldvia 15, 363., br. 478. Mladenov 2U. 
Lokotsch 1433. Deny § 1059. Skoljic 448. 

masalj, gen. -sija m (Dubrovnik) »1° 
muski, muzjak (kod ptica), 2° (Dalmacija, Pav- 
linovic) spona na vratih ili na prozoru u koju 
se gvozdeni kukac zadije, pant (ZK)«. Dal- 
mato-romanski leksicki ostatak od kllat. mas- 
culus > vlat. *masclus (tal. maschio) sa gubit- 
kom srednjeg suglasnika u troclanoj grupi sci > . 
si. Sa Ij >j masaj (Potomje) »2° muska baglama 
kod vrata, prozora«. F maslja (Risan, Dubrov- 
nik, Pavlinovic) »od zeljeza kao ekser za pri- 
cvrscivanje vrata i praga«, maslje f pi. (Bijela) 
»fible iznad kenterica«, masije (Mljet) »od 



25 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



masalj 



386 



mat 



gozda na timunu«. Sa ocuvanom lat. penulti- 
mom maskuli m (Malinska) »Turangel« = mas- 
kuo, gen. -ula (Prcanj) »1° muska baglama na 
kojoj se okrecu vrata (u nju dolazi britvela = 
brtovela, panta (v.)«, deminutiv maskuuc m 
(Budva, Muo, Risan, Lastva); maskul (na- 
rodna pjesma crnogorska) = maskuo, gen. 
-ula (Dubrovnik, Cavtat) »3° mali top, muzar, 
prangija« = maskul (Sibenik) »isto« = masku, 
gen. -ula (Bozava) »il maschio della nave« = 
maskuj (Vrbnik) »nesto gvozdeno na barki«; 
maskula f (Istra) »1° mali top, 2° (Korcula) 
kod timuna muski komad gvozda, koji ostaje 
na brodu (zenski se zove fernina)«, maskulja 
pored maskujq (Vrbnik) »nesto gvozdeno za 
prozor«. Sa a > o moskul m (Vuk, narodna 
pjesma) »isto sto maskul«. Upor. arb. pridjev 
mashke »mannlich« pored mashkul, pi. mashkuj 
»Zapfen«. V. masklin. Furi, maseli »chiavarda«. 
Ovamo ide jos tal. deminutiv na -etta < vlat. 
-itta masketa (Racisce) »rasljice za veslo« < 
tal. maschletta. 

Lit.: ARj 6, 508. 7, 22. Macan, ZbNZ 23, 
214. Budmani, Rad 65, 161. REW 3 5392. 
GM 262. 

maskardoc, gen. -oca m (Brae, Lozisce, 
Bobovisca) »lukav covjek« pored macak, gen. 
maska »macak«. Interesantna izvedenica od 
domace osnove sa dva romanska sufiksa: tal. 
pejorativni sufiks -ardo franackog podrijetla 
(upor. bugiardo, bastardo, vecchiardo, testardo) 
i daim.-rom. deminutivni sufiks -oc < lat. 



-uceus. 
Lit.: Hraste, JF 10, 



37. 



masna f (Banat, Slavonija, n se izgovara 
cesto kao n) = mdslija f (Vuk, Vojvodina) 
»zamka, seput«. Od njem. Masche, sa n od 
njem. plurala, -lija od njem. deminutiva na 
/, -ija kao u turskim posudenicama. Glede 
turciziranja njemackih posudenica upor. prsluk. 

Lit.: ARj 6, 514. 

masta f (danasnja knjizevna rijec) = 
mesta (Martic), uzeta iz ruskoga meita ili 
stcslav. mbcuh »Vision, Spuk«, »1° fantazija 
(internacionalna rijec grckog podrijetla), 2° vra- 
canje (Ljubisa)«. Pridjev na -bn mastan (Sulek). 
Sa sufiksom -anija (v.) iz crkvenog jezika: 
mostanija f (Bukovica, sjeverna Dalmacija) = 
mastanije n (Vuk, Crna Gora) »opsjena, ca- 
ratanija, kovarstvo, lukavstvo« = mastenija f 
(Lika) = mastenije (Hercegovina) < cslav. 
mbctanije. Denominal na -ati mastati, -am 
(Sulek) »fantazirati« = mectati (se) (Stulic). 



Glas s' je nastao disimilacijom iz grupe tst > 
it > st. Upor. posta < poctta. Osim u stcslav. 
i rus. ne nalazi se ni u jednoj drugoj slavini. 
Po misljenju Miklosicevu nastalo od praslav. 
korijena mzk-, koji se nalazi u maknuti (v). 
Paralele su slov. zamahnuti, zameknuti »entzti- 
cken« i fr. ravir < lat. rapere. 

Lit.: ARj 6, 514. 615. 551. Miklosic 206. 
Wijk, ASPh 41, 155-156 (cf. LJb 13, 321). 
Matzenauer, LF 10, 351-352. Iljinski, 
LzvORJAS 23, 2, 180-245 (Sldvia 5, 413). 

mastra f (Racisce) »jedro«. Deminutiv na 
-ic mastic (Mljet) »banda na jedru sto visi je 
mastic«. Od germ. mast. Glede dodanog r u 
mastra upor. proslnca (ZK), tal. Spalatro, tal. 
scheletro. 

Lit.: Macan, ZbNZ 29, 213. REW 3 5397. 

mastrafa f (Vuk, narodna pjesma) = 

mastraba (Kosmet) = mastrapa =± mastrava = 
mastara "(narodna pjesma, Marjanovic, doce- 
tak izmijenjen unakrstenjem sa gostara, v.) 
»casa za vino, vodu, vrc, zmuo«. U Crnoj 
Gori (Rjecka nahija) izmijenjeno u rodu i 
znacenju na neobjasnjen nacin: mastra/ m 
»zacin«, mastrap m »orude, alat«, mozda una- 
krstavanjem sa maestro, mastro < magister. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (arap- 
ski part. pret. pas. masraba »Trinkgefass«, od 
sdrlba »piti« > tur. masrapa) iz terminologije 
kucnog suda: rum. nastrapa = nastrapa 
(disimilacija m - p > n-p), bug. mastrapa 
»Trinkbecher« = nastrapa, arb. mastrapa = 
mastrap (Skadar) = mashtrap, eine, mas- 
trapa, ngr. itaaxpajtdc,. U suglasnickoj grupi 
ir umetnut je / u svim balkanskim jezicima. 

Lit.: ARj 6, 515. Elezovic 1, 395. Mladenov 
292. 345. Miklosic 184. SEW 2, 24. GM 
262. Lokotsch 1439. 

mat (Dubrovnik, Zore), pridjev, »bojazljiv«, 
u izrazu biti mdta srea »esser pusillanime«. 
Poimenicen f mata (Visoko, Bosna) »lud, bez 
pameti«. Na hipokoristicni sufiks -e (prema 
licnom imenu Mate} mate m (Vrbnik) »covjek 
budalast ili dobre cudi«, odatle prema do- 
bricina augmentativ matecina, mateko. Pri- 
djev na -av matav (Stulic, nepouzdano), slov. 
mdtast »dumm« (Notranjsko). Denominal na 
-ati matati, -am impf, (v.) (Dubrovnik, Dalma- 
cija, objekti ribe, hobotnice, u koga sto, Pavli- 
novic) (do-) »primamljivati, privlaciti, vabiti«. 
Odatle postverbal mata f »mamac, meka (poci 
na matu)«, na -alo matalo n. To znacenje 
nastalo je unakrstenjem od mamiti sa mat. 



mat 



matarac 



Prema sugranut (v.) »lud« (Sibenik) nastao 
je prijdev matagran (Lika, baba matagrana) = 
matagranut (Lika, zenska- malo matagranuta) 
»bunov, sulud«, od sintagme mata glava pridjev 
matoglav (Pavlinovic) »velike a tvrde glave«. 
Ovamo ide i tal. imperativna slozenica kao 
brodski termin matajjun m (Vrbnik, Ilovik 
»konopcic, uze na jedru s kojim se veze kad 
se zavije ili kad se skracuje« = matafljun 
(Mljet) »isto« = matafun (Racisce, Tijesno), 
slozenica kontramatafuni. Drugo znacenje ima 
slozenica u Istri: matafun »saka, pesnica«, 
odatle denominal matafunat impf. (Istra) »uda- 
rati sakom ili pesnicom«. Drugi je dio slozenice 
lat. funis > tal. fune. Upor. u juznoj Italiji 
matafun (Salento), mataffu(ru) »mazzapicchio, 
mazzeranga, strumento per assodare il selciato«. 
Pridjev mat potjece od tal. matto, koji potjece 
od igre saha scacco matto < perz. sah mat 
»kralj je mrtav«. 

Lit.: ARj 2, 621. 5, 516. 517. 518. 531. 
Zore^ Rad 1 10, 224. Pletersnik 1, s. v. Macan, 
ZbNZ 29, 214. Rohlfs 2601. Skok, Term. 
143. Samsalovic, NVj 29, 411. si. (cf. LJb 
9, 222). REW 3 3589. 5401. 5428. 5424. Pratt 
637-638. 

matafoliko m (Dubrovnik) »celjade koje 
bunca«. Grcki pridjev na - ixoc, u£xacpopixoc, 
od urracpopd »prijenos«, koje je internacionalni 
stilisticki termin, unakrstio se u Dubrovniku sa 
tal. pridjevom matto »lud« (v. mat) i tal./o/te 
»pazzo«. 

Lit.: Zore, Tud. 13. 

matar, gen. -tra m (Mikalja, Stulic) »scu- 
lac, crithmum maritimum« = (a > o kao u 
najstarijim posudenicama Mosor, Kotor) mo- 
lar, gen. -tra m (Vetrame, Trpanj) »isto«, 
sa sufiksom -ika matrika f (Vuk, Dubrovnik) 
= mator m »isto«. Od gr. ii'dxaOpov pored 
ucdaOpov (disimilacija r - r > I - r). U stcslav. 
mobleh, koje postoji u rum. malotru. Oblici 
matar i motar nastadose metatezom iz *maratu, 
sa gubitkom docetnog -r zbog disimilacije. 
Upor. u Bovi udOapov, itdpaOov. Oblik 
*maratu ima se suponirati za balkanski latini- 
tet, pored cega je postojao jos oblik sa c ili 
c za gr. 6. Upor. tal. zio za Oefoc, i 8t)it|3po^ > 
cobeb: mor ac, gen. -rea m (Belostenec) 
»pimpinella anisum« = mbrac m (Perast, 
Dubrovnik, Ston, Vetranie, Drzic, Ljubisa) = 
morai (Prcanj) »1° mazurana, sanseg, 2° ko- 
morac, poljsko zelje (jede se sirovo i kuha se 
sa drugim zeljem), 3° brdo (oronim, Crna 
Gora)«, deminutiv na -be > -ac moracac, gen. 
-cca (Stulic), na -ic moracic, augmentativ na 



-ina moracina (Mikalja, Stulic) »peucedanum 
officinales pridjev na -ev moracev, na -tn 
moracni (Ai~ Do), poimenicen na -Ik Moracnik, 
otocic u Skadarskom jezeru. Kad se tuku 
masline, pridaje im se moraca, da dobiju 
dobar miris: imas ruke od moraca »kaze se 
nespretnom covjeku kojemu ispadaju stvari iz 
ruku«. Femininum moraca je i hidronim u 
Crnoj Gori. Rijec morac je balkanska rijec 
slavenskog podrijetla: bug. morac »divlji pelin«, 
arb. morac. Pored tog slavenskog oblika po- 
stoji u rum. mdrar, (disimilacija r - r > r - U) 
cine, maral'u, arb. meraje f (Gege) pored maraj. 
U torn obliku zamijenjena je grcka grupa Op 
sa r. Ta se varijanta ne nalazi u juznim sla- 
vinama. Postoji jos slozenica apozitivnog tipa 
crithmum < xpr|0uov »Meerfenchel« + ma- 
rathrum > koromac = komorac = koromac 
(Rab) = konmorac »Fenchel«. Pridjev na -bn 
Koromasna (se. vala, draga) »uvala« vrlo je 
cest obalni toponim u sjevernom Jadranu. Slo- 
zenica je dala *xpr)|j.d~a , 9 , ov, disimilacijom 
*xnuapa&ov > (asimilacijom u dalmato-ro- 
manskom) *kamaracon > komorac. Upor. glede 
glasovnog razvitka komostre. 

Lit.: ARj 5, 345. 6, 517. 532. 923. 928. 
7, 1. Starine 10, 114. Kusar, Rad 118, 44. 
Budmani, Rad 65, 161. SEW 2, 73. 77. 160. 
Mladenov 304. GM 259. Rohlfs 1149. 1328. 
Procopovici, DR 5, 378." si. (cf. LJb 15, 198). 

matara f (narodna pjesma, Vuk) = matara 
(Kosmet) »cutura, buklija«. Balkanski tur- 
cizam (tur. matara »flacon de cuivre ou de 
ferblanc dans lequel les voyageurs conser- 
vent de l'eau, putnicka kozna torba, kondir«, 
1623. madara »mjera za vino«) iz termino- 
logije suda: rum. matara »Feldflasche«, arb. 
matar f »bidon, Feldflasche«, cine, mdtdrae 
»coupe a boire en fer-blanc«, ngr. [imapaq 
»outre«. 

Lit.: ARj 6, 517. Elezovic 1, 391. 2, 527-8. 
Tiktln 961. GM 263. Pascu 2, 149., br. 740. 
Matzenauer, LF 10, 63. 

matarac, gen. -area m (Konavli, Dubrov- 
nik), deminutiv na -ic matarai (Mikalja) »bla- 
zina vunom punjena«. Od tal. matarazzo = 
materassa, evropski arabizam matrah »bacena 
stvar, jastuk«, particip na ma- od tarak »ba- 
citi«. Sa sinkopom samoglasnika izmedu t ir 
srlat. matratium > njem. Matratze > matrac, 
gen. -traca »isto« = slov. matrac = (a > o, 
tr > dr) madrac = modroc = madrac (Za- 
greb). Ovamo ide s metatezom i dodatkom 
i- < lat. ex- stramac (Dubrovnik, Cavtat) = 



matarac 



388 



materkir 



siramac (Boka) = Stramac, gen. strdmca (Si- 
benik) »isto«. 

Lit.: ARj 6, 517. 533. 889. Pletersnik \, 
557. REW 5415. Prati 636. SEW 2. 27. 

matati, -am impf. (Dalmacija, Dubrovnik, 
objekt ribe, i preneseno, metaforicki) »ma- 
miti, vabiti, iskati, trazitk. ■ Postverbal mata 
f »mamac, meka« [v. i mat], pridjev matav 
(Stulic, oznaceno kao nepouzdano) »koji mami«. 
Nalazi se jos u ces. i polj. Praslav. je korijen 
isti koji u mamiti i mahali (v.), ie. *ma- »davati 
znakove rukom, ciniti pokrete rukom«, ra- 
siren formantom t. 

Lit.: ARj 6, 216. 217. Samsalovic, NVj 
29, 411. si. (cf. Ub 9, 222). 

Matej m, pridjev Matejev, prezimena 
Mateju, Matejevic = Mateja m (13. v.) • .= 
(prema tal.) Mateo — Matij (15. v.), pridjev 
Miitijev, prezime Matijevic = Matila m 
(Vuk) = Matija (ZK), (prema tal. poime- 
nicen sr. r.) Matijevo n »dan sv. Matije« = 
Matijo (16. v.) = (sa v koji zatrpava hijat) 
Matev, dva biblijska imena koja se pisu lat. 
Matthaeus > Matej, Matthias > Matila. 
Od Matej deminutivi su na -bc + -ac Malejqc, 
gen. -jca, na -cid < -be + -ic Matejcic (pre- 
zime), na -ko Matejko (13. i 14. v.), od Matija 
Matijac (15. v.), Matijak, Matijan. Prema 
j = lj Mateli (hipokoristik). Prema madz. 
citanju docetnog lat. -s Mat ej as = Matijas, 
deminutiv Matijasac, pridjev Matijasev, pre- 
zime Matijasevic. Prema hipokoristicima -hna 
od dvoclanih imena stvoren je Matehna u 
Decanskom hrisovulju. Brojne su hipoko- 
risticke izvedenice: Mata m (Vuk, Decanski 
hrisovulj) = Mata (Slavonija, Vinkovci, akce- 
nat kao u Dura = Jura, Joza, Supa) = Mate 
(zapadni krajevi), pridjev Matin = Mdto, 
prezime Matic, Matovic, Alatela, pridjev 
Matetin, prezimena Matetie, Matota, na -iga 
(tipovi Durica, Jovica) Matica, prezime Ma- 
ticic, na -ca Matijca (Lika), prezime Matijcic, 
na -ic Matic prema prezimenu Maticevic, na 
-ia Mates(a) (17. v., Lika), prezimena Ma- 
tesic, Matesevic, Ma/isa, prezime Matisic. Na 
-oje *Matoje prema prezimenu Matojevic. 
Na -os prezimena Matos gen. -ofa, Matosic, 
Matosevic / -Sovic. Na -ok Mdtok, prezimena 
Matokic, Matokanovic, hrv.-kajk. deminutiv 
Matocec. Na -ula *Matula prema prezimenima 
Matulic, Matulan, Matulinovic (16. v., du- 
brovacko prezime). Na -uka Matukq (Brae). 
Na -un Matttn, prezimena Matunic, Matu- 
novic.tia. -ura hrv.-kajk. Matura (Podravina). 



Na -us *Malus prema prezimenu Matusic. 
Augmentativ Matina, Mateslna (Vodice). Na 
-ko Matko m (14. i 15. v.), pridjev Matkav, 
prezime Matkovic, toponim Matkavae. Odatle 
na -un Matkun. Upor, nadimak Macko, gen. 
-ota (Golac, Istra). Na -an Matan, prezimena 
Matanic, Matanovic. Na -dk Matak, gen. 
-aka (16., v.), prezime Matakovic. Na -as Ma- 
tas, prezimena Matasic, Matasovic. Na hrv.- 
-kajk. -ek Matek, Mateko (16. v.). Opce rijeci 
su: matanika (Podravina) »jabuka«, u slov. ma- 
tija m »der gemeine Weberknecht, phalangium 
opilio«, matevzek, gen. -zka »Rauschchen«, 
pridjev matevfast »berauscht«. 

Lit.: ARj 6, 531. 528. 517. 519. 524. 527. 
529. 530. 531. 535. Ribaric, SDZb 9, 89. 
166. Pletersnik I, 556. 

matematika f (Mikaija, Bella, Belostenec, 
Vuk), ucen grecizam, poimenicen pridjev z. r. 
na - ixoc, (se. Texvr]), pridjev na -bsk matema- 
ticki. Radna imenica, poimenicen pridjev m. r. 
matematik (Mikaija, Bella, Stulic, Leakovic, 
Sulek) = (danas obicnije prosirenje na -jar) 
matematicar. 

Lit.: ARj 6, 519. 

materija f (internacionalni latinizam) »1 ' 
lijes, predmet, stihija, 2° opozicija rijeci duh«. 
Od kllat. materia. Poimenicen pridjev na lat. 
-alls materijal, gen. -ala m »grada« = meteri- 
jal (Timok, Luznik, Srbija). Pridjev prosiren 
na -6« > -an materijalan »protivno duhovan«. 
Apstraktum kao ucen termin na -izam, gen. 
-izma materijallzma, gen. -izma. Radna ime- 
nica na -ist(a) kao ucen termin materijalist(a) , 
pridjev na slozen sufiks la -icus + -bsk mate- 
rijalisticki. Preko tal. (mlet.) madiere < lat. 
materies > prov. madier: brodski termin ma- 
dijer, gen. -era (16. v., Dubrovnik, Mljet) = 
(ikavski) madtr, gen. -tra (16. v., Mikaija, 
Kasic, Racisce) = madir (Smokvica, Korcula) 
»debela daska, rebro sto se upotrebljava u 
gradenju lade«. 

Lit.: ARj 6, 357. 520. 627. Macan, ZbNZ 
29, 212. Prati 604. 

materkir m (Vrbnik) »biljka matricaria 
parthenium« = (disimilacija r - r > r - 1) 
matrika! m (Stulic) = matrikao, gen. -ala = 
(ispustanje docetka -al, koji se osjecao kao lat. 
sufiks) matrik (Stulic) = (sa a > e) materkele 
(Poljica, Dalmacija) »thymus serpillum, ma- 
terina dusica«. Od lat. matricaria > tal. 
matricdie. 

Lit.: ARj 6, 523. 534. 



mati 



389 



Matokit 



.mati, gen. matere f (Vuk) ie., baltoslav. 
i praslav., »mater«. Pokszuje isti docetak 
(sufiks?) i istu deklinacijn kao i praslav. 
*abbLi > stcslav. dtdti > kci, tj. -ti, -ter 
dodan je osnovi djetinjeg govora ma- (v. 
mama i maja). To je isti sufiks (?) koji i u 
lat. pa-ter, fra-ter. Ispadanje suglasnika -r u 
-ter u nominativu karakterizira baltoslavensku 
jezicnu zajednicu: lit. mote, gen. moters, lot. 
mate, stprus. muti, molhe. U cakavskom, rjede 
stokavskom, gubi se u nom. -t': mat f (1463), 
gen. matere (Lika K). Izvedenice se prave od 
dviju osnova: od mat- i od mater-. Od «ai- 
je praslav. deminutiv: na -Ika: ces., polj. 
matka = majka (takoder bug. i slov.) pored 
majka (15. v., ZK) »1° oceva rnati, 2° nastoj- 
nica zenskog samostana (s promjenom I > j 
kao u Captajka od Capiat ili unakrstenjem sa 
hipokoristikom maja, v.)«, na -ica matica (Vuk) 
»1° mati kod pcela, 2° (metafora) izvor, 3° 
zapisnik, protokol, 4° glavna crkva, 5° sabi- 
raliste (npr'. Matica hrvatska)«. Oba deminu- 
tiva imaju svoje leksikologijske porodice. Od 
majka pridjevi su na -ski majaski (uz glava, 
Martie) »koji pripada majci«, nije usao u knji- 
zevni i saobracajni govor; na -ji majciji (Stu- 
lic) isto tako; na -in majcin pored majkin 
(18. v.), pridjev od mila (sin, dijete) u znacenju 
»mili (v.)«, u botanickoj terminologiji majkina 
dusica, majc- »mirisljiva poljska i planinska 
trava thymus serpillum«. Deminutivi: na -ica 
majcica pored majkica, na -ici majcici (Vuk, 
Risan) »kao da su od jedne majke«. Upor. 
prezime Majkic (Bosna). Vokativ majkovicu 
(Kosmet) »covjece«. Pejorativni augmentativi 
na -ina majcina = na -jurina majcurina = 
na -etina maj cetina (Kosmet). Denominal 
na -iti mdjeiti, -im »zvati majkom«. Na -va 
mdjkava (Lika) »kcerka koja se ubacila u 
majku«. Hipokoristik maja (Vuk, 16. v.), 
s pridjevom majin (Vuk), majo (Vodice, 
vokativ). Odatle na -arica majarica »1° gospo- 
darica, 2° stanarica«, od majariti, mdjarim 
(Lika) »upravljati kucom«. Prezime Majic (Bos- 
na, katolici). Sufiksom -fcx (upor. Jaksa) tvori 
se majSa f (16. v., Dubrovnik) »majcina majka, 
baba«, s pridjevom majsin. Prema tipu brale, 
tale pravi se hipokoristik male f (Dobrota, 
Prcanj, Perast, Vuk). Na -nja manja »majkica, 
mamica« f. Od matica ove su izvedenice: 
pridjev na -bn maticni (ured, broj), poimenicen 
na -jak: matienjak, pridjev bezmalican »bez 
matice«. Na -jar maticar »voditelj matice«. 
Na -ika maticika »biljka«. Na -ina maticina 
»1° biljka, 2° neka bolest«. Hipokoristici maca 
(Vuk) »1° pcela, 2° pcelina ljubica«, mata 



»matica« (Kosmet). Denominai bezmaticiti se. 
Na -ina maticina »histerija«. Od mat- jos su 
izvedenice: na -bk bezmatak, gen. -tka (Vuk) 
»kosnica u kojoj nema matice«, na -ocina ma- 
tocina f (Kosmet) »mirisljiva trava koju vole 
pcele i kojom se namirisu zene kad roj hva- 
taju u kosnicu«. Slozenica prvomatnik m 
»loza cetvrte godine na kojoj se pusti na rod 
prva mat (== mati »cokot od kojeg se uzimlju 
poroznice«)«. Od matica stvara se ispustanjem 
sufiksa -ica mat mat »uzvik kojim se vabe 
pcele u trnku (kosnicu)« (Kosmet). V. jos 
macuha, maceha. Rijec matka se govorila na 
Balkanu i u Panonskoj nizini. To dokazuju 
madz. matka i arb. metke »Bienenkonigin«, 
rum. mated »Gebarmutter«. Kao religiozni 
termin Rumunji posudise Maica Domnului 
»Bogorodica«. Od osnove mater- izvode se 
pridjevi na -in materin, poimenicen u z. r. 
»histerija«, na -stvo materinstvo (Vuk), na 
-ka materinka, na -bn materan (samo Stulic), 
na -ski materski (upor. lit. moteriskas), danas 
opcenito na -inski matetinskt (svi leksikografi 
osim Vuka), poimenicenje na -ica maternica 
(Vuk) »1° Gebarmutter, 2° histerija (mozda 
prevedenica od matricalis)«, odatle pridjev na 
-jav maternicav »histerican« , na -njak mdter- 
(n)icnjak »biljka kamilica, matricaria«, na -nji 
maternj'i. Deminutiv na -ica materica »1° 
Gebarmutter, uterus, 2° histerija«, s pridjevom 
na -jav matericav »1° histerican, 2° pjegav«, 
na -ca materca = na -ka materka. Brojni 
su augmentativi: na -eskaca matereskaca (Lika), 
na -esina (Lika) materesina (takoder u znacenju 
»histerija«), na -eSina materesina (Stulic), na 
-ezdina materezdina. Ako je mati i baltosla- 
venska rijec, ipak u baltickoj grupi stoje se- 
manticke varijacije, koje se ne nalaze u slavi- 
nama: tako lit. mote »supruga«, lit. mosa (upor. 
gore glede sufiksa majsa) »Schwester eines 
Mannes«, lot. masa »Schwester«, s cime se slaze 
arb. motre »Schwester«, znak da mali pripada 
opcem djetinjem govoru, u kojem se korijen 
ma- mogao davati raznim clanovima srodstva. 

Lit: ARj- 1, 270. 6, 524. 384. 385. 388. 
390. 412. 448. 516. 521. 523. 525. 526. 528. 
Ribaric, SDZb 9, 166. Elezovic 1, 381. 382. 
MiklosiclM. SEW 2, 8. 26. Holub-Kopecny 
218. Bruckner 325. Trautmann 170. WP 2,229. 
REW 5416. Jagic, ASPh 13, 629. Wijk, 
ZSPh 18, 32-25. GM 287-288. Boisacq 
635. 

Matokit (Vuk, Martie, planina u Herce- 
govini blizu mora i Ljubuskoga, brdo, Vrgo- 
rac) = Motokit (brdo blizu Velikog Grablja, 
Hvar), toponim od vlat. pridjevske sintagme 



Matokit 



390 



tnatoroga 



monte acuta (upor. Ostrovica, Ostro brdo u 
toponomastici hrvatskog podrijetla). Ista to- 
ponomasticka sintagma dolazi na Mljetu: 
Montokuc (naziv brdskog grebena), sa -c 
mjesto docetnog -f, koje predstavlja i u dalmate 
-romanskom pridjevu *acutius, kao i Danteov 
pridjev aguzzo, od aguzzare < *acutiare. 
Upada u oci zamjena h > i kao u mums > 
mir, po cemu se mora zakljuciti da je Motokit 
vrlo star toponim i da je o < ont nastalo 
zacijelo asimilacijom prema Mutogras <- 
montem grassum kod Splita, prema cemu 
Matokit predstavlja disimilaciju u nenaglase- 
nim slogovima; o mjesto e / a je pravilna 
zamjena. Montokuc na Mljetu je mlada posu- 
denica. Pridjev acutus od acuere govori se 
samo u internacionalnom ucenom akutan (~tea 
bolest, kriza). 

Lit.: ARj 6, 531. Skok, Slav. 183. 210. 
260. DEL 101. 

mator (Vuk, bug.), praslavenski pridjev, 
nije opcenit u hrv.-srp., narocito je rasiren 
u Bosni, »1° star, vremenit, 2° dolazi i u to- 
ponimiji u vezisatoponomastickim imenicama«, 
premator »suvise mator«. U stcslav. mator b. 
Upor. jos izmator (narodna pjesma, 18. v.) 
nejasnog znacenja i rus. znacenje materoj 
»izvanredno velik, jak, cvrst«, koje je sekun- 
darno (staro > cvrsto). Poimenicen na -be > 
-ac matorac, gen. -orca (Vuk) »nesto staro 
(zivotinja, vinograd)«, na -ai mataras, gen. 
-asa (Strizivojna) »pijetao«, na -ica materica 
(Suho Polje) »svinja«, na -ka matorka »stara, 
starka«, na -nica matornica »kudjelja za sjeme«, 
na -njdk mdtornjdk (Vuk) »1° star covjek, 2° 
stara voda od koje se odvodi jaz«. Apstrakti 
na -ina matofina (Vuk) »starost« = matorina 
(od kol. znacenja, Konavli) »proljetna vuna«, 
na -ost (jedna potvrda) motorost (o cokotu), 
na -ifma matefstina (Samobor) »staro korito 
potoka«. Denominal (inhoativ) na -Hi matarui, 
-im (o-, za-) »starjeti« = stcslav. matoreti. 
Rumunji posudise matur »star«. Taj slavizam 
dao je drugi semanticki razvitak rum. pridjeva 
lat. podrijetla maturus > matur »morsch«, 
znak da se slavizam unakrstio s lat. pridje- 
vom. Arbanasi imaju matorik m »Bewas- 
serangsgraben«, koji stoji u vezi s mdtornjdk 
znacenja 2°. Ne postoji u baltickoj grupi, a 
ni ostale ie. paralele nisu utvrdene. Berneker 
i drugi pomisljaju na vezu sa mati, gen. ma- 
tere, lat. materies, maturus, koje su postale 
internacionalne rijeci (matura, materija, ma- 
terijalan, materijalizam, materijalisf), sa uaxic/ 
Heyac, (Hesih) (prema Peterssonu). Docetak 



(sufiks ?) -tor u prijevoju je u rus. materoj. 
Nije vjerojatno da je od lat. maturus, kako 
misle Romanski i Lottner. Ali doslo je do 
unakrstenja slavenske rijeci u hrv.-srp. sa 
latinizmom, kako se vidi iz Habdelica (zvrhu 
matumoga i svetoga cloveka, govor je o sv. 
Josipu) i iz Glaviniceva apstraktuma na -bstvo 
maturstvo n »velika starost«. Rijec matura f 
»ispit zrelosti« je kod nas latinizam koji je 
dosao preko njemackoga. 

Lit.: ARj 4, 232. 6, 532. 11, 602. Miklosic 
184. SEW 2, 25. Mladenov 291. Gorjajzv2Ns. 

• Trautmann 111. WP 2, 230. REW" 5433. 
GM 263. Romanski 120. Petersson, Vermischte 
Beitrage (cf. RSI 8, 301. Ub 4, 214). Fran 

fdologiske foreningen i Lund 4, 1 14 — 146 (cf. 

JF 3, 217). Jagic, ASPh 31, 551. Ilesic, 

JF 12, 160. ss. Lottner, KZ 1, 186. 

tnatoroga f (Stulic) = maioruga (Stulic) 
»1° palica, batina, 2° termin kod stupanja 
sukna (Bosna)« = (a > o) motoruga (Vuk, 
Srijem, vodenicki termin) »u kolu vodenickom 
one motke za koje su pribijene lapacke«, upor. 
slov. motoroga »1° motovilo, palica u mlinskom 
kolu« = (sinkopa o i zamjena augmentativ- 
nog sufiksa -uga sa -aga} matraga (Vetranie) 
»batina, toljaga« = (zamjena tih augmenta- 
tivnih sufiksa sa -ak) matrak, gen. -aka m 
(Lika, Dalmacija, Crna Gora) = matrak (Dal- 
macija 1 ) »1° podugacka grana (Lika), 2° o- 
krupan komad drveta« = matrak (Rijecka 
nahija, Mrnavic) »debela toljaga« = matrak 
m (Crna Gora, metafora) »momce koje je za 
svasta nevaljalu«. Upor. tal. madarasse »(pe- 
jorativ) seljak«. Denominal na -ati matrakati, 
-am impf. (Lika) ima metaforicko znacenje 
»zurno ici (za covjeka koji ima duge i tanke 
noge)«. Odatle na -ah matrakalo m (n) (Lika) 
prema f matrdkalica = (sa promjenom su- 
fiksa) matrakaca. Deminutiv matracic (Lika). 
Augmentativ matracina f. Bolje se ocuvalo 
prvobitno znacenje denominala u prefiksalnoj 
slozenici izmatrakati, -dm »izbiti, izlupati, 
isprebijati«. Rijec Mataruga je u Crnoj Gori 
(Rijecka nahija) naziv starosjedilaca (etnik), 
u Bosni (Banja Luka) toponim (zaselak), a 
prezime u Srbiji. Ovamo jos matrdsina m 
(Rijecka nahija) »lijena Ijudurina«. U Istri i u 
slov. modras, gen. -asa »vipera ammodytes«, 
koje se poklapa sa trsc.-mlet. madrasa »isto« 
= modrak (Rezija) < furl, madrac »Otter«. 
Kako se modrak shvaca kao nasa izvedenica 
od pridjeva modar, nastade u Istri prevede- 
nica plavac »serpens quidam«. Sve .su to 
nase izvedenice na -uga, -aga, -ak, od lat. 
matdris, dijelom dalmato-romanski leksicki 



tnatoroga 



391 



matutina 



relikti u slucajevima gdje je ocuvan a u pe- 
nultimi. Upor. furl, matarusse »bastone con 
capocchia«, tal. mattarella. Gubitak toga a 
mozda je nastao slabljenjem kao u tal. mat- 
terb, sa e > b. Znacenje »zmija« nalazi se i u 
tal. marasso = madarassd, koje je takoder 
metafora zbog duljine te zmije i brzine njene. 
Upor. tal. saettane. 

Lit.: ARj A, 232. 6, 517. 533. 534. 7, 26. 
Medie, GMBH 42, 227-228. REW 3 5402. 
Pirana" 581. Strekelj, DAW 50, 39. 

matovilec, gen. -lea (hrv.-kajk.) = mato- ■ 
vilac, gen. -ilea (ZK) = motovilec (Beloste- 
nec) »jestiva biljka fedia olitoria«. 

Lit.: ARj 6, 533. 7, 27. 

matrapaz m (Kosmet) »preprodavac, pre- 
trglija, koji po pazarima i panadurima vjesto 
prodaje losu robu« 4 Balkanski turcizam per- 
zijskog podrijetla (perz. slozenice matrak- baz 
»koji se igra stapom« > tur. matrabaz »pretrg- 
lija«, prvi dio sanskr. matrum, gr. uexpov i 
mjera, od ie. korijena *me-, drugi je dio impe- 
rativ baz od bayten »igrati«, v. dzambaz") iz 
trgovacke terminologije: bug. matrapaz. 

Lit.: E/ezovic I, 393. Mladenov 291. 

matrica m < njem. Matrize, tiskarski i 
administrativni termin, od lat. matrix, gen. 
-cis. Deminutiv odatle na nenaglaseni sufiks 
-ula madrlgula (Bozava), preko mlet. ma- 
riegola = tal. matricola. Odatle s prefiksom 
in- imatrikulirati, -ram (internacionalno na 
-irati < njem. -iereri), apstraktum na -adja 
imatrikulacija, univerzitetski termin. Sve su lat. 
izvedenice od mater, gen. -tris, rijeci ie. pod- 
rijetla. Slozenice: matr(f)monij m (16. i 17. v.) 
»zenidba« pored matrimonijo m, pridjev ma- 
trimonski i na -aus matrimonijalski, iz crkveno- 
-lat. jezika; apozitivna: tal. madreselva, furl. 
mareselve > slov. remesel), gen. -sl]a m »Ioni- 
cera caprifolium«. 

Lit.: ARj 6, 534. Cronia, ID 6. Pletersnik 1, 
417. 537. Sturm, CSJK 6, 76. REW* 5421. 

matron, gen. -Una (Lika) = matrun m 
(Krk, Dalmacija, navfnul ga matrun) »grc u 
zelucu, kod muskaraca« prema f matra (Lika, 
matra me mavrnula) »1° zenska kolika, bol 
vu stumigu, 2° histerija« = (sa a > o u ne- 
naglasenom polozaju i tr > dr) rnodrun, gen. 
-una (ZK) »kolika kod muskaraca« = madrun 
(cakavci, Istra) »morbus virorum uterinus« = 
madron (Krasic, slov.) prema matornica (ZK, 
ZU) »kolika kod zena«. Denominai na -ati ma- 



trunati, -am impf. (Lika) »trpjeti matrun«. Tal. 
augmentativna izvedenica na -one > -un od ma- 
ter (odnosi se na bolest maternice) > furl, madron 
= tosk. madrone, u retoromanskom madernace- 
»kolika«, u Engadinu mel madrun = mal da 
padron (Emilija). 

Lit.: ARj 6, 533. 534. Skok, ASPh 33, 
365. Pletersnik I, 541. REW 5406. AR 4, 
246. Strekelj, ASPh 14, 531. Samsalovic, NVf 
29, 412. (cf. Ub 9, 221 -222). Prati 604. 

matruna f (Srbija ?) »biljka acanthus lon- 
gifolius« = rum. matruna (Banat) »Barenklau«. 

Lit.: ARj 6, 534. Tiktin 963. Samsalovic, 
NVf 29, 413. 

matuf = mdtuv (Bosna) = matuf pored 
matiif (Kosmet), indeklinabilni pridjev, »iz-. 
lapio, izvjetrio od starosti, bez pametk. De- 
nominal (inhoativ) na -iti omatiiviti, pomatu- 
siti »pobudaliti od starosti«, omatujet, -ufim 
(Kosmet), izmatufijo, omatufda, rjede oma- 
tuvijo, izmatuvise (Cromica). Turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. nuftuK) iz terminologije 
obicnog govora. Odatle po svoj prilici kao 
ironicki termin na -ica matafovica = na -aca 
matufovaca »arapska azbuka za nas jezik, U- 
Bosnk. 

Lit.: ARj 10, 664. Elezovic 1, 933. 2, 27. 
Skok, Slavic 15, 363, br. 479. Miletic, SDZb 
9, 361. Pavlovic, GISAN 1, 1-2, 168. 

matulic m (Dalmacija, Lorini, Kolomba- 
tovic) »riba apogon imberbis«. Prezime Matulio 
(Brae). 

Lit.: ARj 6, 535. 

matutina f (sklanja se jednom kao pridjev) 
»jutarnja sluzba«, crkveni latinizam, poime- 
nicen z. r. lat. pridjeva, matutinus »jutarnji«. 
Odatle pucka mlet, izvedenica na lat. -ata > 
stmlet. -ada mentinjdda f (Vrbnik, Krk, 
Malinska, objekt uz kantat = sdst < sopsti) — 
mantinjdda (Karabaic, Malinska) »muzicki ko- 
mad koji nalici na uvertiru; svatovska pjesma 
u predvecerje svadbe pred nevjestinim dvorom 
sa sopelima, kad se poziva mlada na vjencanje 
(kanta se starinskum notum)«. Govori se samo- 
na Krku. Pendant muje istro-rom. mantinada 
(Vodnjan), sa umetnutim a pred dentalom, 
»mancia serenata«. Tal. mattinata »canto del mat- 
tino, davanti alia casa deH'innamorata«. U bo- 
lonjskom narjecju ima pejorativno znacenje mai- 
tina »Katzenmusik, die Witwen und alten 
Madchen bei der Verheiratung gebracht wird«. 
Etimolosku je znacenje »jutarnja pjesma«,kao u 



matutina 



392 



Mavar 



juzno-fr. aubade (od alba »zora«), spanj. 
alborada, s istim sufiksom, ali se na Krku 
i u Istri izgubila etimologijska veza sa lat. 
matutinum > tal. mattino »jutro«.. 

Lit: ARj 6, 535. 602. REW* 5434. Prati 
637. 'he 123. 

mau = mjdu (Kosmet), onomatopeja ko- 
jom se oponasa glas macke. Oformljen na 
-koti maukati, mauce impf, (iz-j »ispustati 
glas mau kao macka«, pored varijanata krma- 
ukati — kmjaukati (Vuk) prema pf. mauknuti, 
maukne (Vuk), izmjaukati, izmjauce (Lika), 
iznjaukati, -ce (Stulic). 

Lit: ARj 4, 232. 244. 275. 6, 636. Elezovic 
2, 528. Miklosic 184. SEW 2, 27. Bruckner 
330. Mladenov 313. 

maura f (narodna pjesma) »pokrovac za 
konja«, 

Lit: ARj 6, 536. Samsalovic, NVj 29,411. 
si. (cf. Ub 9, 222). 

mauske (sjeverna Dalmacija), prilog na -ke 
»slobodno i veselo (upor. ici: ~ ra')«. 

Lit: ARj 6, 537. 

Mavar, gen. -vra m (14. v., Dubrovcani, 
1491. u prvotisku glagoljskog brevijara, 
historijski spomenici), pridjev Mavrov, pre- 
zime Mavric (Hrvatsko primorje) prema f 
Mavra (Novakovic) = Maver (prezime) = 
Maur m (Kavanjin) = Mauro (Glavinic) = 
(talijanizam) Moro, prezime Moravic (14. v., 
Dubrovnik) prema f Maura (Kavanjin, lati- 
nizam). Hipokoristici : Mauro m (15. v.), na 
-en Mavren (Vuk), na -ika Mavrika (14. 
v.), na -eta *Mavreta prema prezimenu Mav- 
retic = (sa a > o) Movar, gen. -vra, hipoko- 
ristik na -sa Movresa. Upor. toponim Mavrijani 
(Ulcinj, na desnoj strani od Valdanosa). Od 
lat. maurus < gr. u.aupoc, »taman«, lat. etnik 
'Maurus (od horonuna Mauritania), kao ime 
sveca koji se stovao u Apuliji i u Istri (pa- 
tron Poreca). Dvoglas au > av upucuje na 
dalmato-romanski leksicki ostatak. Taj se na- 
lazi i u izvedenici na -ovina mavrovina f 
(Dalmacija) »vrsta vinove loze crna grozda«. 
Ovamo ide mozda na -ica mavrica f (Istra) 
pored mamca (Kastav: mavrica vecernja vedri, 
jutarnja dazjt) »duga, iris, bozi pasac (ZK)« = 
mdvrca (Brkini, Istra) = slov. mavra (bozja ~) 
pored mavrica »bozji stol«. U slov. je takoder 
ime kravi, ovcama i kozama, ptici picus manius. 
Kolombatovic ima maur m »riba coelopeltis 
lacertina«. Kavanjin ima i etnik-Maurovlah < 



gr. MaupoP^dxoc, = Nigri Latini kod Duklja- 
nina. Upor. arb. mavri f »unglucklich«. Ta- 
lijanizmi sadrze dvije varijante: au > o i 
au > o > u, u etniku Morovlah m (Kozicic, 
Ljubisa), pridjev morovlaSki (~a zemlja), pre- 
zime Morovlasic. Cist je talijanizam Mdrlak, 
gen. -aka m (Vuk) »Vlah sa suhe zemlje u 
Dalmacijk, odatle Goetheov pridjev morla- 
kisch m jezik Hasanaginice. Tal. morlacco 
postao je pridjev opceg znacenja u Furlaniji 
discors murlac j mor-, odatle promjenom su- 
iiksa -de pejorativnim -on mlet. murlbn »scioc- 
co« > slov. mrlun m »dumme, alberne, schwach- 
sinnige Person«. Mor = Moro m »1° Crnac 
(etnik), 2° pridjev mor (indeklinabilan, Vuk) 
»tamnomodar«, 3° (Lika) crna boja, 4° mora 
(Istra) »crna ovca« = mor (Bozava) »moro«. 
Odatle na -es mores m »ime jarcu« prema f 
moresa (Vuk, Grbalj) »ime kozi«, na -ica -mo- 
nca (Trpanj) »1° crna ovca, 2° pseto (Poljica), 
3° crna smokva (Vrbnik), 4° mala mindusa 
(Pag)« = marcio (Istra) »isto«. Na -usa: mo- 
rusa »koza«. Hipokoristik na -o moro m (Po- 
Ijica) »pseto«. Na -Uja manija f (Lika) »zenska 
koja sukno ili predu crno bojadise«, od de- 
nominala moriti, morim impf, »crno bojadi- 
sati«. Odatle na -ilo morilo m (Lika) »stroj 
kojim se mori«. Na germ, sufiks -isk > tal. 
-esco: moresak, gen. -ska (Kasic) »isto sto Mor« 
< tal. moresco; moreska f (Korcula) »igra ma- 
cevima ili u kolu« < mlet. moresca, ngr. 
uepeoxa »Gebardespiel«, pridjev moreski (mo- 
reska zemlja, Marin Drzic) (e > i) moriski 
(Hektorovic) »maurski«. Na tal. -eita = vlat. 
-i'tta mbreta (Korcula) »krabulja, obrazina«. 
Ovamo idu jos nase izvedenice, pridjevi na 
-av j -ast morav (narodna pjesma, Pirot, 
Srbija) = morast (Vuk, uz musul, haljine, 
mahuta, Veli otok) »isto sto mor, tamno mo- 
daw = morkast (narodna pjesma, uz dolama) 
= morast (Bozava) »bruno«, indeklinabilna 
slozenica mormenevis, uz dolama (v. menevisj. 
Na -anac, gen. -anca moranac m (narodna 
pjesma, Istra) »neka fina koza«. Upor. maroc- 
chino od Morocco. Ovamo ide i mlet. licno 
ime Morosini < Maurocenus, odatle nas gla- 
gol morozinat »udariti koga iznenada s boka 
(glagol nastao 1930, kada je tal. brod Morosini 
udario na brod Karadorde). Slozenica mo- 
rodzelso (arbuo od <— ). Sa au > tal. o > u 
mur m (juznomoravsko narjecje) »pas« prema 
f mura »1° pas, 2° koza (Bastaji, Slavonija)«, 
na -ica murica f »ovca (Bastaji, Daruvar)«, 
na -ko murko m »1° pas, 2° vo (Bruvno)«. 
Na madz. -6 > -ov murov (Kurelac) »pas«. 
Tur. -ca: murdfa f (Leskovac, Srbija) »ime 



Mavar 



393 



mazati 



psa«. Etnik Murlak (15. v.: Vlasi al Murlakf). 
Ta varijanta nalazi se i u slov. : na -ce, gen. 
-ceta murce »ein schwarzes Tier«, pridjev na 
-bn > -en muren, na -ava murava (Kranjska 
Gora) »Rasenplatz«, murava (Gorensko) »Ray- 
gras«, murdvica »junges Gras«, muravka pored 
moravka »arnica montana«, itd. 

Lit: ARj 6, 7. 10. 22. 538. 537. 539. 927. 
928. 7, 1. 3. 4. 8. 10. 12. 13. 16. 157. 160. 
161. 8, 10. 13. Pletersnik 1, 602. 619. 557. 
Stefanie, Rad 285, 91. Cronia, ID 6, 115. 
Ribaric, SDZb 9, 133. Polenakovic, NJ 4, 
216. Jirecek, Romanen 2, 46. Miklosic 185. 
SEW 2, 28. Matzenauer, LF 10, 332. Strekelj, 
DAW 50, 40. ASPh 12, 462. Samsalovic 
NVj 29, 417. Korsch, ASPh 9, 656. Pirana 1 
632. Maver, Studia L. Spitzer (1958), 327- 
330. 

mavi (Vuk, narodna pjesma) = mavi (Kos- 
met), indeklinabilni pridjev, »plav, modar«, 
zamjenom docetka -i nasim pridjevskim su- 
fiksom -en (prema erven, saren, zelen) pridjev 
ulazi u sistem nasih pridjeva maven, fmavena, 
prosiruje se sa -kast mavenkast (prema plav- 
kast, modrikasf) pored mavijast. Odatle mdva f 
Srbija) »plava boja«. Na -as mavijas »golub 
plavog perja« prema f na -ulja mavulja »go- 
lubica plavog perja«. Na -ilo mavilo (Sarajevo, 
okolica) »plava vuna za carape«. Slozenica 
mavi-piruz m (Vuk) »plavi tirkiz«. Denominal 
(inhoativ) na -iti moviti se, -vi (po-) impf, 
»plaviti se«, izmavet se (Kosmet, subjekt cova). 
Usp. i nami. Balkanski turcizam arapskog po- 
drijetla (ar. mavi) iz terminologije boja: bug., 
arb. mavi, ngr. ua|3ec;. Ovamo ne ide mavez 
m (Vuk, Srijem) »pamuk osobite boje« = 
mavez (Bosanska Krajina) »crveni musulim za 
opervazenje bosce«, sa denominalom maveziti 
(Bosanska Krajina). U Lid je mavez »crveni 
pamuk koji se u ZK zove timtlk«. Ne zna se 
da li je ista rijec ma/es, gen. mafesa (Kosmet) 
»samija kojom zene povezuju glavu«, koju 
Elezovic izvodi iz ar. mahfez, od ar. korijena 
hyfs. Miklosic i Korsch stavljaju mavez u 
leksikologijsku porodicu od mavi. 

Lit.: ARj 6, 537. 538. 539. Elezovic 1, 
225. 933. Skok, Sldvia 15, 362., br. 460. 
Miklosic 185. SEW 2, 27. GM 264. 

mavis m (Vuk, Vojvodina) = majvis 
(Banat) »jelo od tijesta, ono sto se u gradovima 
zove Schneeballen«. Mozda je ista rijec marvis 
»kolaci sake, koji otmeniji ljudi zovu marvis, 
u Srbiji susanj«. Od mavis izvedenica je- na 
-njak mavisnjak (Vuk) »kolutic koji sluzi za 
sijecenje tijesta kad se pravi mavis«. Prema 



Elezovicu turcizam arapskog podrijetla ar. ma 
fihi sej »nema, nestao, dat ce bog« > tur. 
narodski mafls, »vrst kolaca lakih, kao da nema u 
njima nista (prave se od tijesta s jajima)«, 
u Vucitrnu uzvik mafis »nema vise« (kad 
hoce da oponasaju Anadole i Arape). 

Lit: ARj 6, 396. 483. 538. Elezovic 1, 
933. 

mazar 1 m »molba« (objekt uz prinijeti, 
pisati, uciniti). Denominal na -iti mazariti. 
Turcizam arapskog podrijetla (ar. ma 'hzar) 
iz sluzbene (uredske) terminologije. 

Lit: ARj 6, 540-541. Skoljic* 449. 

mazar 2 m (Vrbnik) »divlja raca, us, co- 
lymbus arcticus« pored tal. deminutiva na -ino 
< lat. -inus mazarin (Krk) = mazurln, (Vrbnik) 
»isto, vrst guske«. Od furl, mazar, mazorin — 
mazurln »la piu comune e pregiata anatra 
selvatica di passo e stazionaria«. 

Lit.: ARj 6, 541. Pirona* 584. Hirtz, Aves 
273-274. 

mazati, -zem impf. (Vuk) (iz-, na-, o-, 
ob-, po-, pre-, raz-, s-, za-), sveslav. i praslav., 
»1° ungere i 2° u raznim metaforama« prema 
pf. maznuti, -em (Vuk) »udariti«, iterativ na 
-tvati -mazivati, -mazujem, samo s prefiksima, 
na -ovati -mazuvati (hrv.-kajk.) = -mazovat 
(Kosmet), takoder samo s prefiksima, na -iti 
(i sa hipokoristickim akcentom) maziti, ma- 
zim impf. (Vuk) (iz-, s-, raz-) »1° hatscheln, 
2° gladiti, glacati (Kosmet)«, iterativ razma- 
zlvatl, razmazujem, deminutiv na -kati ma- 
ckati se, mdckam (c iz s < z pred suglasni- 
kom) »prljati se, gnusiti se« (iz-), odatle pomacat, 
-can (Sibenik) »ocistiti pjat rukom«, na -oliti 
mazoliti, -im (Ston) »milovati, maziti dijete, 
ulagivati se komu«. Pridjevi na -bn mazan 
»razmazen« = mazan (Kosmet) »gladak (opre- 
ka: hrapav)«, poimenicen na -ik maznik m 
(Kosmet) »1° covjek iz koristoljublja Ijubezan«, 
prema f na -ica maznica (Kosmet) »2° mazna 
zenska (Saptinovci)«, na -jak maznjak m 
(sjeverna Dalmacija) »ono iz cega se puska 
maze«, apstraktum na -ina maznina (Timok) 
»mast«, slozenica maznoglavka (Srbija) »(sa- 
ljivo) subota«, na -Ijiv mailjiv »onaj koji mazi«. 
Postverbali maz m, f, u slozenici od sintagme 
kolomaz, hipokoristik maza f (Vuk), razmaza 
f »celjade koje laska«. Na -alo m mazalo »1° 
rdav slikar, 2° koji rasteze besjede (Poljica)«, f 
mazalica (Vuk) »1° sudic za mazanje, 2° za 
masne krpe kod hajduka, 3° ono iz cega se 
puska maze«. Na -arac < -ar + -ac mazarac 



mazati 



394 



mazul 



m (Stulic) »1° covjek koji se maze da bude 
ljepsi, gizdelin, 2° prezime (dubrovacko)«. Na 
-tin mdzlin »ime psu«. Apstraktum na -nja 
maznja »mazenje«. Na -una mazuna (Bastaji, 
Daruvar) = mazwa (Orahovica) » 1 ° ime 
.krmaci, 2° prezime«. Na -otina: razmazotina 
(Kosmet). Na -uska mazuska »austrijski lo- 
nac« < madz, mazos »gledeisan, namazan«, 
sa deminutivom mazuscica (Vuk). Imperativna 
slozenica mazjmed (Poljica) »covjek koji slatko 
govork. Madzari posudise maz »Glasur«, 
mdzolni, mazos, Rumunji minji (sa umetnutim 
n pred z), apstrakta odatle na -eh > -eala 
minjala »Anstrich« = minjiturd, pored mizgali 
(unakrstenje sa mezga) i minzali (od part. perf. 
aktiva mazali) te crkveni izraz pomdznire. 
Konzonant z je nastao od ie. palatala g, ie. 
*mag- »gnjeciti«. Od baltickih paralela samo lit. 
i\-mu\et »durchpriigeln, iiberlisten, anschmi- 
eren«, gr. uxiYapoc, »kuhar« > madir, odatle 
unakrstenjem sa jedup < aegyptius madupac; 
Hcr/ic, »geknetete Masse«, ud^a »Teig aus 
Griitzenmehl« > lat. massa, rijec koja je 
postala internacionalna, i danas ziva: pridjev 
masivan, masovan, omasoviti; iz keltskih na- 
rjecja bret. meza »mijesiti«, arm. mdcant'm 
»ankleben«. Taj ie. korijen oznacivao je os- 
novnu radnju primitivne kulture, radnju 
prstima sa glinom, tijestom itd., odatle i 
njem. machen, engi. make, made. V. mast i mash. 

Lit.:ARj4, 231. 232. 6, 541. 539. 540. 

345. 545. 8, 409. Elezovic 1, 192. 379. 2, 
163. 244. Miklosic 185. SEW 2, 23. Holub- 
-Kopecny 218-219. Bruckner 326. Mladenov 
285. Sldvia 7, 743. IF 17, 148. WuS 12, 
59. Trautmann 173. WP 2, 226. Gorjajev 200. 
Endzelin, KZ 44, 66. Sperber, WuS 6, 14- 
58 (cf. lib 3, 160). Scheftelowitz, KZ 54, 
243. 248. Ostir, WuS 4, 214-215. Meringer, 
IF 17, 147. (cf. Sperber, WuS 6, 37). Meillet, 
MSLP 19, 122-123. 174-177 (cf. Ub 4, 
72). Lewy,ZSPh i, 416. Boisacq 3 596-597. 601. 

mazbata f = mazbata (Bosna, Mareticev 
akcenat) »akt, dopis« = mazbata pored mazbata 
(Kosmet). Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. mazbata) iz administrativne ter- 
minologije: bug. mazbata. 

lit.; ARj 6, 542. Elezovic 1, 379. Mladenov 
286. 

mazita f stara rijec potisnuta od »sinonima : 
plata, placa«, ie., praslav., u novije vrijeme 
"unijeta u knjizevni jezik kao vojnicki termin 
za Lohnung u austrougarskoj vojsci, slov. 
mezda, bug. mdzda. Odatle na -nik maz(d)nik 
<(14. v., Vatikanski molitvenik) »osvetnik, 



ultor«, denominal na -id odmazditi »osvetiti«. 
Prvi vokal a je nastao od palatalnog poluvo- 
kala b. Rumunji posudise mdzdd. Ne postoji 
u baltickoj grupi. Od ie. jezika u sanskr. 
mtdha »Kampfpreis, Wette, Kampf«, awesta 
mizda »placa«, gr. uia&oc, »isto«, got. mizdo, 
nvnjem. Miete. Znacajno je da je nperz. 
muzd(a) »plata«, koja je u prasrodstvu s ovim 
refleksima, dosla kao balkanski turcizam u 
nas jezik, i to kao turski apstraktum na -luk: 
mustuluk m »plata za dobru vijest«, odatle 
na -dzija mustulugdzija = -kcija, bug. mjttz.de 
»dar za dobra vijest«. 

Lit.: ARj 6, 542. 7, 176. Djela IAZU 3b 5. 
Miklosic 210. Mladenov 309. Trautmann 188. 
WP2, 301. Bruckner, ASPh 11, 136. Hamm, 
KZ .67, 121. Hirt, PBB 23, 335. Meillet. 
MSLP 21, 111. (lib 8, 27). Boisacq* 640. 
Walde, KZ 34, 461-536. (cf. AnzJF 8, 126). 
Nehring, IF 4, 398. Pedersen, IF 5, 72. 
Helten, IF 23, 99. Johansson, IF 2, 33., 
bilj. 19, 133. 139. 

mazgal m (Vuk) — mazgala (Kosmet) = 
mazgala n »puskarnica, otvor, razvaljeno mjes- 
to«. Balkanski turcizam (tur. mazgal) iz voj- 
nicke terminologije: rum. mazgal, bug. mazgal 
pored mazgal, arb. madzgalle. 

Ut.: ARj 6, 543. Elezovic I, 379. IF 14, 
205. GM 252. SEW 2, 28. Matzenauer, LF 
10, 65. 

mazija f (Vuk) »1° nado, celik, 2° neka 
vrst bozjeg suda (Srbija) u kojem kradljivac 
vadi usijanu maziju (ako se opece, znak je 
da je ukrao, ako ne, nije ukrao)«. Nalazi se 
jos u arb. mazi »Stahl«. Ne nalazi se ni u 
jednom drugom balkanskom jeziku. Prema 
-ija cinilo bi se da je turcizam. Mozda je 
preobrnuto masad (v.), prema. fr. mazee »fino 
obradeno gvozde«, s glagolom mazer» fino 
• obradivati gvozde«. Ovamo i mazija f (Srbija) 
= mazija (Kosmet) »siska koju upotrebljavaju 
zene kad vrane kosu«. Balkanski turcizam 
perzijskog podrijetla (perz. mazi) iz oblasti 
botanike: bug. mazija »sisarka od cempresa«, 
arb. mazi »Gallapfelschminke«. 

Lit.: ARj 6, 544. GM 264. Lokotsch 1431. 
Elezovic 1, 379. Mladenov 286. 

mazul = mdzol (sjeverna Dalmacija), 
prilog, »uzalud«. Mozda stoji u vezi s mazul m 
(16. v.) »kmet, nevoljnik, veliki siromah« = 
madz. maziir »tezak nevoljnik, koji mucno ra- 
bota« = mazul m i pridjev »otpusten, otpusten 
cinovnik«. Turcizam arapskog podrijetla (ar. 
ma'zul imenica i pridjev ma'slin »iz sluzbe 



mazul 



395 



otpusten«). Prilog je mozda nastao iz sintagme : 
radi (kao) mazul »kao otpusten cinovnik, rad- 
nik > badava«. Nije jasno ide li ovamo mazul 
m (Dalmatinska Zagora) »najzadnje jelo od 
rize i mlijeka na gozbi«. 

Lit.: ARj 6,545. Lopasic, Urban 31. Isti, 
Sporn, 1, 79. 213. Mazuranic 638. Elezovic 1, 
380. 

maza, gen. mazi f (Istra, hrv.-kajk, Belo- 
stenec, Bella, Kavanjin) »saccus (u Belostenca i 
Barakovica »tovar, voz«)« = maza f (Vuk, 
Vojvodina) = mala (Hercegovina, Imotski) = 
slov. maza »1 ° vreca vunena, 2° centa ili 100 
funti«. Deminutiv na -ica mafica (Lika, Krk) »is- 
to«. Augmentativ na -ina mafina (Vrbnik) »veli- 
ka vreca (za ugljen)«. Nalazi se i u madz. mdzsa 
»centa«. Prema Mazuranicu potjece od gr. 
ud^a = lat. massa, sto nije uvjerljivo. Mozda 
je u vezi sa njem. Metze, stvnjem. mutti < 
lat. modius, ako je a nastao unakrstenjem s 
Mass ili ako je o > b ili e > 6. Glede modius 
unakrsteno sa medius upor. mezarola (v.) i 
mezana = mazana < mediana, odakle je 
maza takoder moglo nastati odbacivanjem su- 
fiksa. 

Lit.: ARj 6, 546. 547. Miklosic 185. SEW 
2, 28. Mazuranic 639. Pletersnik 1, 558. 
REW 5396. Ribaric, SDZb 9, 166-Bruckner, 
KZ 48, 193. 

niazinin m (Pag, Korcula) = (haplolo- 
gija) mazrn (Bozava) = masin, gen. -ina 
(Zrnovo) »mlinac za przenu kavu«. Od tal. 
deminutiva na -ino < lat. -t'nus macinino, od 
mdcina »zrvanj« < lat. machina < dor. ucq(a- 
vd, at. UTixavii, odatle internacionalno meha- 
nlka (i sa lat. citanjem x > k), na -jar meha- 
nlcar, pridjev mehanicki, mehanijski, makina 
(Dubrovnik, Cavtat) = makinja (Sibenik) 
»1° sivaci stroj, 2° stroj za meso, orahe i 
itd.«. Upor. staru arb. posudenicu mokere, 
grecizam iz balkanskog latiniteta pored mo- 
derne maqine. 

Lit: Cronia, ID 6. REW 5205. GM 285. 
DEI 2300. 

-me', okamenjen (mrtav) sufiks sr. r., ie., 
baltoslav., sveslav. i praslav. -me, za tvorenje 
apstrakta od glagolskih osnova: vrijeme, gen. 
vremena, breme, gen. bremena itd. Upor. lat. 
-men, -mentum, ziv u romanskim jezicima. 

Lit.: Vandrdk l, 660-661. 

me 2 , ie. akuzativ sing, zamjenice za 1. lice, 
enklitika; e je nastao iz palatalnog nazala: 
stcslav. me < ie. *mem = sanskr. mam. 



Osnova se nalazi u sveslav., baltoslav. i pra- 
slav. dativu sing, mi < ie. *moi i u ie., balto- 
slav. i praslav. gen. sing, mene, lit. mane = 
avesta mana. Sluzi i za dativ sing, u narje- 
cjima (ZK). V. moj, mene. 

Lit.: Vandrdk 2, 70-73. Leskien 360 — 
364. WP 2, 236. 

mecenat, gen. -ata m = mecena, gen. -e 
m. Od licnog rimskog imena Maecenas, gen. 
-atis, prijatelja Augustova, protektora pjes- 
nika i ucenjaka (prvi oblik prema lat. kosom 
padezu, drugi prema lat. nominativu, inter- 
nacionalno znacenje) »pomagac knjizevnosti i 
umjetnostk, tal. mecenate. 

Lit.: ARj 6, 547. 

meccsen m (Sulek) »drvo pinus larix« = 
slov. mecesen = macesen pored maceselj i 
maces = meces. Rijec je samo hrv.-kajk. i 
slov. Glede ma- upor. makien pored klen (v.). 
Kako se radi o drvetu larix, koje je zastupljeno 
posudenicom aris (v.), moze biti, kao cer, 
predslavenska ili predrimska rijec. Nije isto 
sto rum. mesteacdn < masticinus. 

Lit.: ARj 6, 548. SEW 2, 1. 

mec m (Slavonija) »crepic ili posudica 
loncarska kao lampica«. Od madz. mecs »isto«.- 

Lit.: ARj 6, 548. 

mecac, gen. -oca m (Stulic) »mali ili mladi 
medvjed« prema f mecka »medvjedica«, na. 
-zk m prema f -hT>a m mecak, gen. mecka 
prema imecka »1 ° isto, 2° (f) gvozdeni prijeklad 
na ognjistu (Kosmet)«, na -e mece n (Vuk, 
stclav., bug., rus.) »mlado od medvjeda«; 
deminutivi na -ic mecic, »mali medvjed«, 
na -ica meckica. Upor. lit. meska »Bar« < rus. 
mecka. Pridjevi na -ji mecji, vrlo cest u ter- 
minologiji bilja i toponomastici, na -in meckin. 
Na -ar meckar (Kosmet, takoder prezime, 
upor. bug. Meckarov) prema meckarka f 
»koji vodi medvjeda«. Na -o mecko »ime psa«. 
Slozenica meckostup (Srbija, Leskovac) »vrsta 
rdava konja (prvobitno zacijelo pridjev »koji 
stupa kao mecka«)«. Arbanasi posudise mecke f. 
Moze biti i hipokoristik od medvjed (v.), 
zbog toga sto nije potvrden hipokoristik meca. 
Bit ce od onomatopeje oformljene u glagolu 
mekati (v.). 

lit: ARj 6, 549. 551. Elezovic 1, 402. 
Budimir, IF 15, 159. Miklosic 185. SEW 2, 30. 
Matzenauer, LF 10, 65-66. Fraenkel, LF 41, 
403. Scheftelowitz, KZ 56, 198. Bruckner, 
KZ 43, 307-308. 



mecak 



396 



med 



mecak m (gen. nepoznat, Dalmacija, Ko- 
lombatovic) »ptica muscicapa grisola«. 

Lit.: ARj 6, 549. 

mecet m (Vuk, Gorski vijenac) = meat 
(Vuk) = moseja f = Mdzgit (polje i selo 
usred Grecanice, uz turbe Muratovo) »1° dza- 
mija, 2° toponim (Lika, Rrbava)« — maset = 
mecit »odlican grobni znak, stecak«. Balkanski 
turcizam arapskog podrijetla (ar. masgid »mjes- 
to za klanjanje«, slozenica od prefiksa ma-, 
koji znaci rajesto, i glagola sagada »baciti se 
na koljena« > tur. izgovor mesced, -id) iz 
terminologije islama: rum. mecet, bug. mecet 
pored mecit, ngr. ixaayCSiov, nayiaSiov, uet£i- 
Siov, hevt^Cti; dok je moseja doslo preko 
njem. Moschee, a ovo preko fr. mosquee ili tal. 
moschea. 

Lit.: ARj 6, 549. 550. Corovic, LMS 
78, 92. (cf. Slama 6, 727). Miktosic 186. 
SEW 2, 29. Lokotsch 1435. Matzenauer, 
LF 10, 65. 

mecara f (muslimanska narodna pjesma) = 
mecare n (Kosmet) »1° tovarni konj, 2° (me- 
tafora) sluga«. Na -dzija mecaredzija m »ki- 
ridzija, komordzija, koji vrsi prijenos robe«. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
meqari > tur. mekiare) iz terminologije tran- 
sporta: bug. mekere. 

Lit.: ARj 6, 552. Elezovic 1, 402. 2, 529. 
Mladenov 293. 

mecik, gen. -ika m (Kosmet) »cun na 
razboju, sovalka«. Balkanski turcizam (tur. 
mekik) iz tkalacke terminologije: bug. mekik, 
arb. miqik »Weberschiffchen«. 

Lit.: Elezovic 1, 402. GM 278. 

med, gen. meda m (Vuk, Kosmet, ZK, 
danas imenica po deklinaciji o, u starije doba 
po deklinaciji u, u stcslav. po u i po o), ie., 
baltoslav., sveslav. i praslav., »1° mel, sok, 2° 
(metafora) ljepljiva materija na bilju (Kosmet)«. 
Izvedenice su od obih osnova. Od med- su 
narocito brojne: pridjevi na -bn medan (Vuk, 
Kosmet), medna rusa (Vetranie) = na -nji 
medna > menja = mednja zucica (Bella, 
Sulek) »biljka cassia poetica«, poimenicen na 
-ka medanka »kruska«, na -ik mednlk, gen. 
-ika »1 ° kruska, 2° organ za sakupljanje meda, 
3° biljka, 4° toponim«, na -ica mednica (Vuk) 
»1° slatka kruska, 2° fucija za med«, na -jaca 
mednjaca (Bastaji, Daruvar) »sljiva«, na -jak 
mednjak »kruska«; na -ar Mednar (14. v., 
prezime); na -en meden (16. v., Vuk, Kosmet, 



ZK), poimenicen na -ica medenica »1° biljka 
asperula longiflora, 2° napitak, 3° kolac«, na 
-ik medenih, na -ika medenika »1° biljka, 2° 
sljiva«, na -ka medenka I -njka »1° biljka, 2° 
krava, 3° kruska, 4° ime sto ga daje mlada 
mladem zenskom«, na -jaca medenjaca »1° ja- 
buka, kruska, sljiva, 2° ploska sa zasladenom 
rakijom«, na -jak medenjak, gen. -aka »kolac«, 
na -ast medast, na -ov samo medovd »ime kravi«, 
poimenicen na -be medovac, gen. -vca = na 
-ina medovina (Kosmet) »serbet«, na -ica 
medovica (Stulic) »medica«, na -ovan medovdn 
»medan«, na -ovit medovit (Stulic). Deminutivi 
na -be > -de medac »vo«, na -t>k medak »biljka«, 
na -ica medica (Vuk, Belostenec), odatle 
na -jar medicar, na -ii medic (Brae) » 1 ° us 
coccus ficus, 2° biljka koja se moze jesti, 
3° bolest u bilju«, na -ava medava (Lika) 
»krava«, na -esa medesa (Lika) »koza«, na -osa 
medosa »koza zuckaste dlake«. Na -Ija -Ijika: 
medljika »medna rosa, bastra, Mehltau«, 
odatle na -ar medljikar »us od koje po- 
staje medljika«, s pridjevom medijan (Srbija) 
»medljikom obilan«, medijana rosa »medljika«. 
Na -ar medar, gen. -ara (Vuk) »1° covjek 
koji radi medom, 2° lepir acherontia atropos«,, 
s pridjevom na -ski medarski, na -be medarac, 
gen. -area, na -nica medarnica (Vuk), na -ka 
medarka »kruska«. Na -ulja medulja (Vuk, Lika, 
Turska Hrvatska) »krava«, deminutiv medu- 
Ijica. Sa sufiksom stvorena je leksikologijska 
porodica. Na -un mediin, gen. -una (Vuk) 
»1° kruska, 2° sok « = medun, gen. -una (Istra) 
»razliciti usenci«, medunac »biljka«, medunak, 
gen. -nka (Kosmet) »slatka kruska«, pridjev 
medunast (~4 sljiva), medunica »biljka«, me- 
dunika »1° jathtka, kruska, 2° biljka«, medunka 
»kruska« = medunjika »slatka kruska«, neolo- 
gizam medunin (Sulek) »melisin«, medunjak, 
gen. -njka. Na -ur medur » 1 ° medovina, me- 
dica, 2° (hrv.-kajk.) prezime«, medurika (Brae) 
»ostatak meda od rastopljene vostine«. Na 
-uska meduska (Dalmacija, Kolombatovic) »pti- 
ca«. Slozenice: medokradica, medoljeska = 
medoljuska »jagoda«, medotocan, medoustan. 
Denominal na -iti (faktitiv) mediti, -im (Vuk, 
Srbija) (o- se) »zasladiti medom«, na -Ijati 
omedljati, -am »obliti medom«. Izvedenice od 
osnove medv- nisu ni izdaleka toliko brojne, 
znak da su to arhaizmi: meava f (Brae) »vi- 
nova loza bijela grozda«, na -aca medvaca 
(Lika?) »slatka kruska zrela oko sv. Ilije«. 
Pridjevi na -bn stcslav. mea bm>, potvrden samo 
u apstraktumu medvanstvo (14. v., glagoljski 
rukopis) i u pridjevu odatle medvanstven, na 
-en (kajkavski i cakavski, prezime) medven 



med 



397 



medresa 



»meden«, poimenicen medvenika (Zagreb)»krus- 
ka«, na -jak Medvenjak (toponim u Hrvatskoj, 
Donja Kupcina), na -jaca (toponim). Na -ar 
medvar (14. v.) = medovar (14. v.) »medicar«. 
V. medvjed. Rijec med je kulturna rijec, koju 
posudise Rumunji mied (dvoglas ie potjece 
od unakrstenja s domacom rijeci lat. pod- 
rijetla miere) = mid = nyid »Met« i Novogrci 
UE6o|3iva/|xo5-. Kod Arbanasa prema Gustavu 
Meyeru islo bi ovamo milingre »Kratze der 
Blatter« < medljika, sto nije izvjesno. Upor. 
gr. |xe?tepr|. Med, koji prave pcele, ide u naj- 
osnovniju kulturu zasladivanja i napitka. 
Zbog toga se nalazi u mnogim ie. jezicima. 
Ie. je korijen ^medhu-, koji se nalazi u sanskrtu, 
awesti, keltskim narjecjima, njem. Met »me- 
dovina«, gr. ueOtj, u baltickoj grupi lit. = 
lot. medus, stprus. meddo. Upor. fin. mete, 
madz. mez i stkin. rai »med«. 

Lit.: ARj 6, 553. 565. 8, 890. Mazurami 
610. Elezovic 1, 395. Miklosic 186. SEW 2, 
31. Holub-Kopecny 219. Bruckner 338. Traut- 
mann 173. WP 2, 261. Mladenov 292.Gorjajev 
204. Stokes, KZ 37, 259. GM 279. Boisacq* 
619. Conrady, Leipzige Ber. 77, 3. (cf. Ub. 
11, 108. 11-13. 32.). Wessely, Wochen- 
schrift f. klass. Phil. 33, 908-910. (cf. Ub 
5, 130). Tiktin 91 A. 

medalja f (17. v.) = medalja (Bozava, 
Rab) pored medalja (ZK). Deminutiv na -ica 
medaljica, na fr. deminutivni sufiks meda- 
Ijon, gen. -ona m (Istra). S izmjenom docetka 
-alja nasim sufiksom medulja (Vuk, Sinj), 
deminutiv meduljica (narodna pjesma), -unica 
medunica (narodna pjesma muslimanska). Rad- 
na imenica na -ar medaljar. Slov. (asimila- 
cija e - a > a - a) madaja pored deminutiva 
madajca. Evropski francuzizam ili talijani- 
zam: tal. medaglia, njem. < fr. medaille, 
neodredenog lat. podrijetla, pridjev od me- 
tallum ili medialis (se. denarius), prvobitno u 
znacenju novca. Internacionalni grecizam ue- 
Takkov > lat. metallum > metal, gen -dla 
(15. v., Mareticev akcenat) = mitai. Grcki 
pridjev na -1x65 nxxaMaxoc, > metalik (Ko- 
sovo) »novac od 5 para« preko tur. metalik < 
ngr. nxxaWdxL Internacionalna slozenica me- 
talurgija od \iziaXkovpyi<s> . 

Lit.: ARj 6, 564. 565. 775. Kusar, Rad 118, 
16. Cronia, W 6. Sturm, CSjfK 6, 11. REW 1 
5451. Vasmer, GL 97. 

medet (Vuk) = medet (Kosmet) = medei 
(Dubrovcanin A. Sasin, -i > -i kao u Velebic 
za Velebit, tapic < tapetum, gurdie < lat. 
gurgite) »uzvik: u pomoc, avaj, aman«. Ofor- 



mljen na -nu-ti medeknuti, medeknem pf. (Vuk, 
sa tn > kn kao u Knin < Tenenum), odatle 
impf, medekati, medecem (Reljkovic, Pavlino- 
vic) »vikati medet«. Balkanski turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. meded »pomoc«) iz termi- 
nologije obicnog govora: arb., ngr. medet. 

Lit. : ARj 6,559. 557. Elezovic 1, 396. GM 268. 

medig m (Vuk, Perast, jugozapadni kra- 
jevi) »lijecnik, Ijekar« prema f .medigovica 
(Istra) »zena lijecnikova«, bokeljsko prezime 
Medigovic (prema mlet. medego) = (latinizam) 
medik (narodna pjesma) < lat. medicus, odatle 
prema Ijekar, vidar: medikar (narodna pjer.ma). 
Poimenicen lat. pridjev z. r. na -ina meaecina 
f (Slavonija, Obradovic, polulatinizam) = 
(cist latinizam) medicina, pridjev medicinski = 
(ucena rijec prema tal. izgovoru) medicina = 
(prema mlet. izgovoru) medizina (Crna Gora) 
= odatle zamjenom sufiksa -ija mjesto -ina 
(prema slov. recnija < njem. Arznei) medezija 
f (Istra) = medizija f (Istra) = slov. mede- 
zija = midiiina (Rezija) < furl, medisine. Slov. 
medgat, -am impf. (Notranjsko) < medicare. 

Lit.: ARj 6, 557. 559. 560. Sturm, CSJK 
6, 52. REW 3 5457. 5458. 

medija, dolazi u narodnim pjesmama u 
tri razlicita znacenja: kao ime mjesta ili zemlje, 
u Vukovoj : kad ustane kuka i motika, bice 
Turkom po Mediji muka', u Petranovicevoj : 
iz kapije grada izlazi 50 delija, 30 medija 
(= iz Medine odze i vaizi), 12 kadija i 32 
barjaktara, dok u Vukovoj kao da znaci »ho- 
docasce (hadziluk) u Medinu«: r mi cemo za 
mediju platiti. Izgleda da u prvom primjeru 
znaci »zemlja u kojoj se vrsi hadziluk u Medi- 
nu«. S tim se mogu sloziti i ostala dva. Docetak 
-ina zamijenjen je sa -ija, kojom se obicno 
svrsuju turcizmi. 
Lit.: ARj 6, 560. 

meditacion, gen. -ami f (Kasic), apstraktum 
na lat. -alio, gen. -onis prema tal. meditazione, 
prema meditati, -am (Kasic) < lat. meditari, 
meditatia. Danas opcenito: meditacija, medi- 
tirati 

Lit.: ARj 6, 561. 

medresa f (opcenito u BiH) = medreza 
(Kosmet) = medreze, gen. -eta n »musliman- 
ska vjerska skola«. Turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. medrese »predavaonica«) iz oblasti 
islama. 

Lit: ARj 6, 564. Elezovic 1, 396. JF 14, 
215-216. 



medvjed 



398 



meda 



medvjed m (Vuk) = (ekavski i hrv.-kajk., 
Istra, slov.) medved = (ikavski) medv'it, gen. 
Ada (ZK), ie., sveslav. i praslav. slozenica 
od osnove po deklinaciji u medv- (v. med) i 
jed-, postverbala od jesti (v.); u stokavskim 
narjecjima mjesto osnove medv- dolazi med- 
meded, prema f na -ica medvjedica »\° ursus, 
2° (metafora) Feuerbock«. Pridjevi na ~ov 
medvjedov, poimenicen na -ina medvjedovina 
»koza«, na -ji medvjedi, vrio cest u toponomas- 
tici Mededa (Bosna) = Medida (dva musli- 
manska sela blizu Gradacca) = Medede brdo 
= Medvija (Istra, tal. Medved), poimenicen 
na -ina medvjedina »koza«; na -bn medvijedan 
(koji nije usao u jezik) sarao u poimenicenju 
na -ica Medvednica (gora Sljeme kod Zagreba), 
sa gradom Medvedgrad (= madz. castrum 
Medve), na -sfa' medvjedski, poimenicen Med- 
vescak, gen. -aka (hidronim, Zagreb, nazvan 
tako jer izvire u gori Medvednici). Deminutivi 
na -ce medvjece n, -cica medvjecica (Stulic), 
na -id medvjedic »hrpa zvijezda« = mededic = 
na -cic medvjecic, na -be medvjedac, gen. -ca, 
odatle kol. -Had medvjecad, gen. -i = medecad, 
na -bk medvjedak, gen. -tka. Na -ar medvje- 
dar, gen. -ara m prema f na -ica medvjedarica 
= na -ka medvjedarka (Orahovica) »koji vodi 
medvjeda«. Augmentativ medvjedina. Hipo- 
koristici medo, takoder licno ime, Medo Pu- 
cic, f licno ime Meda (18. v.), odatle na -oje 
Medoje (Decanski hrisovulj), na -ak Medak, 
na -an Medan (15. v., takoder jarac i pas), 
na -os Medas (Decanski hrisovulj), odatle i 
prezimena Medovic, Medakovic, Medanic te 
hipokoristik mejo (Lika), nadimak za ljude i 
konje. Na -on/o medonja »1° medo, 2° vo zut- 
kaste dlake«, s deminutivom medonjica. Madzari 
posudise medve ispustanjem docetnog -d, koje 
su oni shvacali kao deminutiv na -d (upor. 
varad od var). Slozenica medvedi znaci upravo 
»koji jede med«. Nalazi se i u sanskr. madh(u) v- 
-ad, ali nije specijalizirano na medvjeda kao 
u slavinama. Prema tome moze biti i ie. 
kao tabu za ie. naziv *rkbos, koji se nalazi u 
arijskim jezicima armenskom, grckom (dpx- 
toc,), albanskom, latinskom (ursus) i keltskom 
(arto-). U slavinama bio je taj ie. naziv istis- 
nut slozenicom. 

Lit.: ARj 6, 586. 565. SEW Z, 30. Holub- 
-Kopecny 210. Bruckner, KZ 43, 307-308. 
WP 2, 261. Hirt, IF 32, 261. 263. 303. Sobo- 
levskij, Sldvia 5, 448-450. Meillet, RSI 8,296. 
Isti, Interdictions 1. i si. Jagic, ASPh 20, 531. 

medzidija f (Srbija) = medzjdlja (Kosmet) 
= medzed'ija (Kosmet) = medzjdlija (narodna 
pjesma) »zlatni i srebrni turski novae nazvan 



po sultanu Mediidu« = mededija (BiH?) »kapa«. 
Turcizam arapskog podrijetla (ar. pridjev me- 
gidijje, od licnog imena Megid) iz monetarne 
terminologije. Usp. majdin. 

Lit.: ARj 6, 503. Elezovic 1, 403. 

medzilis m (narodna pjesma muslimanska) 
= medzlis (Kosmet) = (sa metatezom) meldfiz 
(Turska Hrvatska) = mesl'ls pored mezMs 
(Kosmet) = melduz (Mostar, Jajce) »savjet, 
sjednica, skupstina drustva«. Balkanski tur- 
cizam arapskog podrijetla (ar. rneglis) iz ter- 
minologije administracije: bug. medfl's, cine. 
tmgiKse f »conseil«. 

Lit.: ARj 6, 583. 

mecta f (Vuk) = meja (ZK, cakavski i 
hrv.-kajk.) = meza (Slovinci u Istri, ovdje 
ondje pored meja), ie., baltoslav., sveslav. i 
praslav., »I° Grenze, sinor, kunfm, mrgin, 
2° (zbog tog sto su se primitivne granice 
oznacivale putovima, grmljem, drvecem, ra- 
siruje se znacenje na) dzbun, cesta, gusta, 
fruticetum, 3° (u feudalnom govoru prenosi 
se na teritorij grada i u vezi s pridjevom 
gradski znaci) zupa, zupanija, cakavski i kaj- 
kavski gradska meda = gracka meja zagrebska 
(16. v., Mon. croat. 253) = a. 1613. dagrebecka 
gradska meja)«. Pridjevi na -bn medan (14. v., 
nije usao u saobracajni jezik, upor. hidronim) 
Medni potok, poimenicen na -ik mednik 
»medas« (slov. mejnik »Grenzstein«) = menik, 
gen. rnenika (Cres) »kup kamenja u maslini- 
cima« = mejnik (16. v.,' Hrvatska) = mednik 
(Crna Gora, Lukovo kod Niksica) = mednih, 
gen. -ika (Crna Gora) = mednik (Rijecka 
nahija) (sa asimilacijom an > dri) »1° kamen 
kojim se oznacuje meda, 2° toponim (Srbija, 
14. v.j Pristina)«, na -ica mednica (14. v.), 
na -jak Mednjak (dva zaseoka, Bosna), na 
-jaca Mednjaca (potok). Na -as medas, gen. 
-asa m (15. v., Vuk) = mej as (ZK, cakavski i 
kajkavski) »Angrenzer«, sa svojom leksiko- 
logijskom porodicom: pridjev na -bn medasan, 
odredeno medaini, poimenicen na -ik medasnik 
(Marulic),' na -ski medaski, denominal (fakti- 
tiv) medasiti (Vuk, Marulic) (o-). Deminutiv 
na -ica medica (takoder toponim), na -ka 
mejka (Vrbnik) »orude zakopanje zemlje«. Aug- 
mentativ na -ino mejina (Vodice) »svaki skup 
niskoga grmlja koje sluzi za meju«. Na -Ho 
medilo m »jarac koji vodi«. Na -is medis m 
(16. v., Vetranie) »meda«. Na -ik mejik (Vi- 
nodol) »kamen medas«. Denominal (faktitiv) 
na -iti mediti, medim (Vuk) (o-, ob-) »1° stavlja- 
ti medu, 2° biti medas«, odatle poimenicen part 



meda 



399 



metta 



perf. pas. medzenac, gen. -nca (Timok, Srbija, 
sa ds mjesto d) »medas«. Prefiksalne slozeni- 
ce od sintagmi s prijedlogom: na -bk umejak, 
gen. -jka (cakavski, Krk), omedak, gen. -cka 
(Vuk) »dzbun«, na -ina bmedina (Crna Gora) 
»temelj od zida«; premede n »razmak, razma- 
cica u vremenu« u ARj ima da bude danasnji 
oblik za cslav. : o srednihb detehb obradujetb se 
(subjekt zena), premezdije imatb 3 leta (Sa- 
farik, Serbische Lesekorner 129). Prijevod ne 
cini se da je dobar. Starosrpska rijec je iden- 
ticna bug. provincijskom premezda i rum. 
primejdie f »Gefahr« < stcslav, premezdije 
»periculum«, rum. pridjev primejdios »pogi- 
beljan« (-os < lat. -osus), glagol na -ovati 
-ujo > rum. -ui a primejdui »in Gefahrbringen«, 
odatle novi pridjev primejduicios. Prefiks pre- 
znaa ovdje »preko (ono sto je)« : preko mede, 
tj. preko teritorija koji stiti zupski grad. 
Taj se razvitak poklapa posvema sa fr. feudal- 
nim izrazom danger < lat. dominiarium »zemlja 
izvan dominiuma castelli > pogibeljna zemlja«. 
Rijec meda je kulturna rijec, koju posudise 
Madzari u dva fonetska vida: sa id (upor. 
stcslav. kao Pest < pec) mesgye »Rain, meda 
na njivi (poljoprivredni termin)« < stcslav. 
mezda, i (sa hrv.-srp. d) megye »Gebiet, domi- 
nium castellk, odatle madz. slozenica vdrmegye 
kao prevedenica (caique) od hrv.-srp. grad- 
ska meda. Madzarska slozenica natrag je 
dosla u hrv.-kajk. varmedija f, s pridjevom 
varmedinski (upor. Dalskoga pripovijetke Iz 
varmedinskih dana) i potisnula nekadasnju 
hrv.-kajk. sintagmu gracka meja. Madz. me- 
gyes < medas. Arbanasi posudise megje = 
mexhe (Skadar). Od meda nastade i veoma 
vazan prijedlog medu (iz-) (Vuk) = mezu 
(cetiri put ovako u Vrancicevu Zivotu nikoliko 
izabranih divic, Rim, 1606, dok u svom Rjecniku 
ima meu) = meju (izmeju, izmej, 15. v.), 
stcslav. mezdu. Vokal u potjece od lokatlva 
duala. Pored toga oblika dolazi / u lokatlvu 
sing, medi = meji (1451, Knin), upor. ukr. 
mezy, strus, mezi, odatle naziv zemlje hrv.- 
-kajk. Medimorje = stok. Medumurje »zemlja 
izmedu Mure i Drave«, madz. prevedenica 
Murakoz, s etnikom Medimorec = Medumu- 
rac m prema Medimorka = Medumurka i 
pridjev na -ski medimorski = medumurski. 
Prijedlog moze se skratiti ispustanjem docetnog 
-u, -i med = mej. Taj se oblik analogijski 
preinacuje prema pridjevima pod, nad u med 
(ZK) (iz-). Skracuje se i ispustanjem suglas- 
nika d, j kao u preo < preko, kao < kako: 
meu (stokavski i cakavski pisci 16. i 17. v.). 
Sluzi veoma cesto u kolektivnim izvedenicama 



apelativima i toponimima: medurijecje = meu- 
rijecje (Kavanjin), stara slozenica koja dolazi 
vec kod cara Konstantina MeyupeTouc; (iskva- 
reno mjesto MeyupeT^uc, = lokativ Medureci) 
— Meduric = Megured na granici Crne Gore 
prema Albaniji = Meuric > Neoric; medu- 
dnevica pored medu- (Vuk), s pridjevom 
medudnevickt pored medu- = medudnica »vri- 
jeme izmedu Velike i Male gospe«; medu- 
krusje n (Lika) »vrijeme izmedu novog i 
starog kruha«, medusoban (vec u srpskom 
prijevodu Hamartola), medusobac, gen. -pea 
m »domaci kucni kradljivac«, s apstraktumom 
medusopscina (Poljica). U toponomastici je 
cest taj tip slozenica: Medugorje, Medulusje, 
Meduputeve, Meduan (= han), odatle Medu- 
anski Lug (Kosmet). Sluzi i za tvorenje neolo- 
gizama, nekada i danas. Gazarovic je preveo 
intermezzo sa meusridak. Danasnji su neolo- 
gizmi medunarodnl, medusaveznicki »interallie«. 
Sluzi i za sintagmatski prilog: medutim »interim«, 
medu sobom, izmedu sebe (Kosmet), odatle 
medutiman, meduto, odatle medutoman, poime- 
nicen na -ica medutomnica »privremena po- 
tvrda«, medusobica (upor. rus. mezdousobnyj , 
mezdousobica) »zadjevica, razmirica«, prema 
Marelicu nepotrebna. Prvobitno ie. znace- 
nje ocuvalo se u prijedlogu medu. Ie. korijen 
A medhio- »srednji« je pridjevski, koji se ocuvao 
u lat. medius »srednji«, gal. Mediolanum »usred 
polja« > Milan, Mediomatricis »usred plemena 
Matrici«, danas Metz, got. midjis »koji lezi u 
sredink, njem. Mitte, gr. ueoaoc,. Misli se 
da i gr. prijedlog uctci potjece iz istog vrela. 
To prvobitno znacenje imaju i arijski jezici 
sanskr. mady'd, awesta maidya. U slavinama 
je poimenicen z. r. toga prvobitnog pridjeva, 
koj A i kao imenica nije ocuvao prvobitno zna- 
cenje. Ni balticke usporednice ne ocuvase 
ga, nego znace sve ono sto je nekada sluzilo 
za razgranicavanje: lit. medis »drvo«, istocno- 
-lit. medzias »suma«, lot. mezs »suma, drvo«, 
stprus. median »suma«. Prvobitno ie. znacenje 
»srednji« izgubilo se u slavinama zbog sino- 
nimije. Taj se pojam izrazuje sa drugim ri- 
jecima: srednji, sredina, srijeda (v.). Od ie. 
rijeci srodnih sa meda i medu dozivjese u inter- 
nacionalnom govoru lat. medius i gr. prijed- 
log uexd najsiru upotrebu. Od medius potjecu: 
medij, medium, mediokritet, u tai. vidu inter- 
mezzo, u fr. milieu', U£T& u metafizika, metem- 
psihoza. 

Lit.: ARj 4, 233. 6, 561. 569. 570. 571. 
574. 585. 636. 639. 8, 409. 11, 604. Mazuranic 
641. 644. Maretic, Savj. 54. Elezovic 1, 225. 
396. Ribaric, SDZb 9, 167. Zore, Rad 170, 



meda 



400 



mek 



211. Tentor, JF 5, 212. Strohal, NVj 36, 
49. si. NVj 3, 81-83. APJ 2, 317. Mon. 
croat. 253. Miklosic 181. S^W 2, 31. 51obI>- 
-KopeCny 221. Bruckner 332. /CZ 42, 335. 
H A P 2, 261. Trautmann 173. Mladenov 293. 
510. Gotfa/'ev 205. CJir 268. tf61 A " 2736. 
Wiedemann, JlSP/r 10, 656. 657. Brugmann 
2, 656. Hirt, HP 1, 30, bilj. GM 268. Bugge, 
PBG 21, 427-428. Jokl, /F 30, 206. Tesniere, 
BSLP 30, 175. si. Boisacq 629. 

rnehana f (Vuk, narodna pjesma, s epite- 
tom bijela, nova, pjana) = mejhana (narodna 
pjesma muslimanska) = mejana (narodna 
pjesma) = meana (narodna pjesma) = meana 
(Kosmet) »krcma«. Pridjevi na -ski mehaniki. 
Deminutiv na -tea mehanica — mejasica (Istra, 
izopaceno putovanjem narodne pjesme). Aug- 
mentativ na -cina mehancina (Srbija). Na 
-dzija mehandzija = meand&lja (Kosmet) 
»krcmar« prema f meandzika (juznomoravski 
kraj, Srbija), prezime Mehandztc, s pridjevima 
na -in mehandzijin = meandzijin (Kosmet), 
poimenicen mehandzjnica »zena mehandzijina«, 
na -ski mehandzijski j mean- = meandzlski 
I -cinskt (Kosmet). Denominal na -isati 
mehanisati, -sem (Vuk) »krcmiti«. Balkanski 
turcizam perzijskog podrijetla (perz. slozenica 
mdjhand »vinarnica« < maj »vino« i hana 
»kuca«) iz terminologije trgovine: bug. me- 
hana I mahana, arb. mehane f i mehanexhi. 
Lit.: ARj 6, 547. 583. 585. Miklosic 186. 
SEW 2, 32. Mladenov 295. GM 268. Lokotsch 
1369. 

mehehe (Vuk, narodna pripovijetka), ono- 
matopeja kojom se oponasa glas jarcji. 
Lit.: ARj 6, 584. 

mehis m (15. v.) »nekakav kamen kojim je 
kupa okovana«. 
Lit.: ARj 6, 584. 

mebleiTi m (Vuk) = mehlema f (Dubrovnik, 
femininum prema Ijekarija) — melem (Vuk) = 
melem (Kosmet) = melim (Dosen) »ljekarija, 
ilastar«. Slozenica melem-asce, gen. -eta (v. 
-asca) »Ijekarina«. Balkanski turcizam grckog 
podrijetla (ar. maigam »weichende Salbe« < 
gr. uaAayua > tur. melhem) iz medicinske 
terminologije: bug. mehlem, arb. melhem — 
mehlem (Gege), cine, megleme f. Grupa hi 
nastala je metatezom iz tur. Ih, koja ne po- 
stoji u juznoslavenskom. U vezi je evropska 
rijec arapskog podrijetla amalgam, koja se 
govori i kod nas. 

Lit.: ARj 6, 584. 597. Elezovlc 1, 398. 
Lokotsch 1398. Mladenov 295. GM269. Korsch, 
ASPh 9, 655. 



nieit m (Vuk) narodna pjesma) »mrtvac, 
les«. Balkanski turcizam arapskog podrijetla 
(ar. mejf) iz terminologije islama: arb. meit. 

Lit.: ARj 6, 585. GM 268. Skok, Sldvia 
15, 364, br. 480. 

mejdan, gen. -ana m = mejdan gen. -ana 
(Kosmet) = megdan (17. v, Vuk) = medan — 
medanj pot'ed me(g)dan (Crmnica) = mendan 
(jedna potvrda) »1° trg, pijaca, 2° boj, 
bojiste, 3° toponim«. Pridjev na -ski mejdanski. 
Deminutiv na -bk medanak, gen. -nka (na- 
rodna pjesma, Bogisic), na -dfik Mejdandzik 
(toponim, Bosna). Na -dzija mejddndzija m = 
megdandzija = medandzija. Na -iste tnegda- 
nlste n = medaniste. Na -stvo megdanstvo 
(Bella). Denominal na -iti mejdaniti, mejda- 
nim = na -ati mejdanati »dijeliti -mejdan«; 
smajdaniti (Bukovica) »svladati«. Balkanski tur- 
cizam perzijskog podrijetla (perz. > ar. mai- 
dan, mejdan »trg, pijaca«) iz terminologije 
rata i urbanizma: rum. maidan = meidan 
»Bauplatz, freie Zeit«, bug. megdan = mejdan 
= medan, arb. meidan, ngr. (iE'ivxdvL Hrv.- 
-srp. varijanta meg- pored mej- je kao u beg 
(stariji oblik) prema danasnjem tur. bey kao 
obratan govor. Upor. i mejtef pored mekteb (v.). 

Lit.: ARj 6, 581. 585. 600. 556. Elezovic 
1, 397. Miletic, SDZb 9, 370. Miklosic 186. 
SEW 2, 6. Bruckner 318. Mladenov 293. 
Lokotsch 1365. GM 268. 

mejsita f (Vukovar) »dugalija, pokrivac 
za krevet«. Prema Marelicu jamacno turska 
rijec. 

Lit.: ARj 6, 586. 

mek, f meka (Vuk), baltoslav, sveslav. i 
praslav. (*mekbku) pridjev, »mollis, weich«, 
izveden s pomocu sufiksa -bk, koji se gubi u 
komparativu, od praslav. osnove mek-. Su- 
glasnik k moze prijeci u c kao u micati pored 
mikati. Praslav. korijen mek- pojavljuje se i 
u prijevoju mok-, koji je takoder baltoslav. 
Hrv.-srp. se izvedenice prema tome tvore od 
triju osnova: mek-, mec-, muk-. 
1. Pridjev mek nastao je. od *mekbkz, kako 
dokazuje slov. mehek, niehka, gdje je Hk na- 
stao iz kk > hrv.-srp. k u z. r, odatle analo- 
gijom m. r. mek. Poimenicen je u z. r. meka 
(Crna Gora, Rijecka nahija) »vrijeme sa bla- 
gom kisicom, kad nije ni studeno ni vruce«. 
Diminuira se mekahdn[ -hna > mekan, s apstrak- 
tima mekahnost = mekanost; mekahat (16. v.), 
mekusan, mekasan, mekusat, mekusast. Od po- 
sljednjih stvaraju se imenice na -us, -as, 



mek 



401 



mek 



-es, -is, mekus m »1° orah, tresnja, 2° zivoti- 
nja« prema mekusa f »gnjila jabuka«, a dalje 
na -be mekusac, gen. -sea »1° slab covjek, 
2° rak, 3° mollusca« prema f na -lea mekusica 
»1° slaba zensku, 2° mekan badem itd.«, 
mekas, gen. -asa m »1° vrijeme meko, juzno; 
2° mekan badem«. Na -uska mekuska (Herce- 
govina) »riba«. Na -ulja mekulja (Rab) »vinova 
loza bijela grozda«, na -u/ica meku/ica (Istra) 
»trava«. Na -es mekes (Grobnik, Primorje) 
»jabuka«. Na -is mekis, gen. -isa (Lika) »rak«, 
na -be mekisac, gen. -sea m »mek orah« prema 
f na -ica mekisica (Poljica) »trava za krmu«, 
na -ic mekisic »vinova loza bijela grozda«. Pra- 
slav. je izvedenica na -yna mekinje f pi, gen. 
mekinja (16. v.) = mek'ine (ZK, Vrbnik) »po- 
sije, trice«. Odatle pridjevi mekinast, mekinav 
(Bella, Stulic), mekinski, na -jak mekinjak 
»hljeb od mekinja«, na -jara mekinjara »kisela 
corba od mekinja«. Apstrakti na -otb mekot f 
(Vrbnik) = mekbta f »oranica«, s pridjevom 
mekotan, mekotica, " mekbtina i mekotiti, na 
-ai f mekac, gen. -i (ZK, Lika) »1° meso bez 
kosti, 2° meki orah (Klanjec)« prema f mekaca 
(Vuk, Uzice) »neka jabuka«, na -ost m'ekost = 
(jednom) mekost = na -oca mekoca, na -ar f 
mecar, gen. -i »niekota, meksina«. Na -io 
mic m »1° mehlem, 2° meksina u hljebu« 
(upor. ces. mic) prema mec f »mollusca (Bella, 
Stulic)« i meca i '(Zagorje) »1° meko meso, 
pulpa, 2° meki dio hljeba«, na -ad mecad 
f (Pavlinovic) »mekota«. Na -je mecje (Istra) = 
mecina. Deminutiv na -bk mecak (Jacke, Istra). 
Na -na mekna (Vuk) »debela zenska«, odatle 
meknac (Klanjec) »orah«. Na -licna < -nicna 
(disimilacija) meklicna »jabuka«. Denominali na 
-iti meciti, mecim impf. (Vuk) (iz-, na-, o-) 
»gnjeciti (objekt grozde)«, na -nuti meknuti, 
-em pf. inhoativ (Vuk) »postajati mek« (o-, 
od-}; od komparativa meksi na -ati meksati 
(do-, na-, o-, od-, ob-, raz-, s-, u-) = (sa 
ks > kc) mekcati (do-, iz-, raz-), s radnom 
imenicom na -lac mecilac, gen. -oca, na -ilo 
mecilo = na -bka meika f »mazdac (ZK), 
naprava za gnjecenje grozda«, prema itera- 
tlvu na -va- domeksavati, -cavati. Odatle ap- 
straktum na -ina meksina. Slozenice: pridjevi 
mekbput(an), mekbputnost, mekocudan, meko- 
kora > (haplologija) mekora »tikva meke kore«, 
mekosnica »riba« (haplologijom od meke kosti). 
II. Osnova mec- nalazi se u malom broju 
izvedenica: pridjev mecav (hljeb) (Lika, Pav- 
linovic) »gnjecav, nedovoljno pecen«, poime- 
nicen na -ica mecavica (BiH) »jelo koje se 
zove izljevaca = kljukusa«, denominai na 
-ati mecati, mecam impf. (Vuk) (na-) »1 ° 



tucati sto da bude meko, 2° tresti, 3° drmati« 
prema pf. mecnuti (Mikalja) = mecati (objekt 
groze, Krasic) »gnjeciti, mazditk. 

III. Osnova muk- pojavljuje se u dvije 
akcenatske varijante: miika f (13. v.) = muka 
(Rab, Vrbnik) = muka (Vodice) = maka 
(Buzet, Sovinjsko polje) »brasno, mlivo« i mu- 
ka f (14. v.) »tormentum, Qual«. Obje su 
sveslav. i praslav. U posljednjem je znacenju 
opcenita hrv.-srp. rijec, u prvom samo pro- 
vincijalna (zapadni krajevi, Zagreb 1592, Du- 
brovnik, Korcula, Lumbarda, Konavli). Iz- 
vedenice su od muka »brasno, melja (ZK)« 
ove: pridjev na -bn mucan (Istra, upor. topo- 
nim Mucna Pec) = mucni (odredeno, Ljubisa) 
»brasneni«, semucni (kruh Istra) < bse- »od 
neprosijana brasna«, poimenicen na -jak muc- 
njak »1° sanduk, ambaric za brasno, 2° jelo 
od muke, 3° prezime« = na -ica mucnica 
(Vuk) »1° jabuka« = musnica (Lika: Lijesce, 
Ramljane, Janjce, Perusic) »(mlinarski termin) 
sanduk u koji pada brasno u mlinu«, na -ik 
miicnik (Timok-Luznik, dokaz da je muka bila 
poznata i na istoku) »mucnjak«, na -jav mucav 
(Stulic, pouzdano?). Deminutiv na -ica mu- 
cica. Na -jar mucar (Stulic) »prodavac muke«. 
Pored mucnica u sjevernoj Dalmaciji postoji 
muknica. Konzonant k mjesto c potjece od 
izvedenice na -yni: mukinja (Vuk) (upor. 
ces. mukyne) »drvo roda kao dudinje, koji se 
jede« = mukovnica (slov, Sulek), s pridjevom 
mukinjast (Pavlinovic). Denominai na -iti 
muciti, mucim »posipavati brasnom« = izmu- 
citi, izmucim (Vuk) »posve posipati mukom« 
prema impf, izmiicati, -am. 

IV. Izvedenice su od muka: pridjev na -bn 
mucan (15. v, Vuk), poimenicen na -ina 
(apstraktum) mucnina, na -osi muenbst (17, 
18. i 19. v.), mucanstvo, na -ovat mucnovat 
(jedna potvrda) »malo mucan«, na -iv muciv 
(nepouzdano) »koji moze biti mucen«. Demi- 
nutiv na -ica mucica (Srbija). Denominai na 
-iti (kauzativ) muciti (se), -im (iz-, na-, za-}, 
deminutiv na -bkati muckati se (jedna potvrda), 
» muciti se«. Odatle poimenicen part. perf. pas. 
(upor. muceno zelje, Vuk, Dubrovnik) muce- 
nik m prema f mucenica, s pridjevima na -ov 
mucenikov, na -ski- mucenicki, poimenicen na 
-stvo mucenistvo »(krscanski termin) marty- 
rium« = mucenstvo (17—18. v.). Na -ilo mu- 
cilo n. Na -liste muciliste n. Radna imenica na 
-telj mucitelj (13. i 14. v.) m (iz) prema f na 
-ica muciteljica, s pridjevima na -ev muciteljev 
i na -ski miiciteljski i apstraktumom na -stvo 
muciteljstvo. Slozenice miikojed (Dobroselo, 
Lika), mukotrpan. 



2g P. Skok: Etimologijski rjecnik 



mek 



402 



mckam 



Samoglas e u mek nastao je od palatalnog 
nazala e, upor. stcslav. meklkb, poll, mlekkl, 
ins. mjagok. Balticke paralele nemaju pridjev- 
skog sufiksa -bk kao slavine nego drugi: lit. 
mlnkstas = lot. miksts »mekan«, s glagolima 
lit. minkyti = lot. mikit »mijesiti«, koji tocno 
odgovara glagolu meati »gnjeciti«. Prijevojni 
vokal M u miika i muka nastao je od velarnog 
nazala q, upor. stcslav. meka, bug. maka, polj. 
mqka »brasno« pored meka i meczyc. Taj pri- 
jevoj postoji i u baltickoj grupi: lit. mankyti 
»driicken, pressen, qualen«, koje se takoder 
posvema slaze s muciti. Kulturne su rijeci 
bile samo praslav. mecb i mcka. »trud, rad«. 
Te su posudili Madzari i Rumunji: madz. 
manes — strum, mince »drven kuglja« — 
danas minge ili mingle; mqka je kod Madzara 
munka = kod Rumunja munca »rad«, a muncl 
»raditi«, odatle muncltor (sufiks -Itor je lat. 
-itorius) »radnik«. Religiozni termin mucenlk 
posudise Rumunji (prema hrv.-srp.) rum. 
mucenlc, ali to nije posve izvjesnojer je u 
*muneenic moglo nastupiti disimilatorno is- 
padanje prvoga n. Rijec muka »brasno« nije 
nitko posudio. To znacenje je slavenska kre- 
acija. Ne nalazi se u baltoslavenskom. Razvilo 
se po semantickom zakonu rezultata od ie. 
prijevoja "'monk-, koji prema ie. korijenu 
*menk- »gnjeciti« (rasirenje na q od men- 
usitniti > stcslav. meti, lit. minti) znaci svrsen 
taj rad. Upor. sanskr. mancate (3. 1.) »raz- 
drobljuje«, pridjev manku- »slab, kolebljiv«, 
nvnjem. Mangel, gr. u,&aoa> »mijesim«. Kao 
rezultat te radnje izlazi u slavinama mcka 
»rad, Qual« (upor. u romanskim jezicima 
travail »sredstvo za mucenje«) i mqka »bras- 
no«. Da je izmedu muka i muka postojala 
homonimijska borba, zbog koje je muka rao- 
ralo djelomicno propasti, to dokazuje pobjeda 
sinonima brasno i melja (ZK, v.); muka i 
muka toliko su se semanticki osamostalile da 
su za jezicnu svijest samostalne osnove i 
leksikologijske porodice. 

Lit.: ARj 2, 622. 4, 232. 234. 6, 547. 550. 
586. 588. 595. 591. 593. 596. 7, 106. 117. 
137. 145. 433. 432. 8, 409. Mazuranic 689. 
Elezovic 2, 19. Strekelj, ASPh 21, 68. Lalevic, 
PPNP 5, 294-300. Kusar, NVj 3, 338. 
Miklostc 189. 201. SEW 2, 42. Holub-Kopecny 
220. 231. 235. Bruckner 327. 336. WP 2, 
268. Trautmann 184. Mladenov 293. 413. 
Zb. Miletu 263-287 (cf. Ub 1, 188. RSI 
6, 293). Gorjajev 2\?>. 223. Matzenauer, LF 
10, 65. 11, 172-173. Baisaaf 39. 613. Murko, 
WuS 1, 109. si. (cf. RSI 3, 365). Charpentier, 
KZ 47, 179. Vaillant, RES 29, 12. BSLP 
31, 44. 



meka f (Vuk, Hrvatska, razlikom u akcentu 
meka »M6ckern« uklonjena je homonlmija) »ma- 
mac, jeska«. Denominal na -Hi meati, mecim 
impf. (Lika, Bukovica, Primorje) (na- se, 
raz-} »privikavati koga na sto« prema itera- 
tlvu na -va- razmectvatt, -am, s pridjevom 
na -bn mecan »navadan«. Rijec je samo hrv.- 
-srp., vjerojatno poimenicenje z. r. pridjeva 
mek (v.); meka bi prema tome prvobitno 
znacila »nesto meko«, z. r. i akcenat prema 
mama. Ne zna se ide li ovamo Sulekov naziv 
biljke meka »eupatorium cannabinum«. 

Lit.: ARj 6, 549. 588. 7, 432. 

meka 2 f (Vuk, akcenat kao u dreka »vika«), 
sa glagolima na -ati mekati, mecem impf. 
(Lika) pored na -eti mecati, mecim, pf. mek- 
nuti, meknem, sVeslav. i praslav., »1° za opona- 
sanje glasa ovaca« = meciti, mecim (Lika) 
»1° povikivati, 3° (metafora ?) maziti (Pavii- 
novic), 4° jecati od velikog placa (Ston)«. 
Apstraktum na -nja meenja f. Sa onomatopej- 
skim sufiksom -et meket, koji je potvrden u 
denominalu na -ati meketati, mekecem impf. 
Drugog su postanja meciti »gnjeciti« i meika 
(v.). Kako meka s glagolom ishodi od onoma- 
topeje, varijacija je s umetanjem suglasnika 
/ mlecati, -dim (subjekt teoci = tellci) (jedna 
potvrda). Ta je onomatopeja ie. *meq-: lit. 
mekenti = meknuti = mekcinoti »mekem, 
stammeln«, arm. mak'i »ovca«, gr. u.,nx&c, »ko- 
za«, u.,ipcaa6ou., kod nas mozda mecka »med- 
yjed«. Dolazi, kako je kod onomatopeja pri- 
rodno, i sa reduplikacijom memecati, -am 
impf. Ista onomatopeja dolazi jos u dvije va- 
rijacije: sa dodatkom suglasnika k- kmecati (v.) 
i zamjenom v mjesto m na -eti vecati, vect'm 
(Vuk), s postverbalom vek m = veka f = na 
-avica vekavica (Vuk), sa denominalima vek- 
nuti, veknim pf. i sa sufiksom na -et potvrde- 
nim u denominalu veketati, vekecem. Vokal e 
u toj onomatopejskoj kreaciji nastao je iz 
palatalnog nazala t, upor. rus. vjakatb = vjacatb 
»schrein, vikati«. Upor. istu onomatopeju i u 
njem. meckern i u arb. meqenj. 

Lit.: ARj 6, 549. 590. 550. 600. 837. BI 
2, 704. 706. Miklosic 186. SEW 2, 32. Holub- 
-Kopecny 219. Bruckner 332. WP 2, 256. 
Trautmann 177. Boisacq' 631-632. GM 271. 
Ostir, WuS 4, 217. 

mckam m (Kosmet) »melodija, arija, glas«. 
Na -/;': mekaml'ija, pridjev jednog roda »me- 
lodican« (primjer: turske su pisme vrlo me- 
kamlije). Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. makam »mjesto« > tur. mekam, v. 



mckam 



403 



mel 



kajmakom, turski pridjev mekamll) iz muzicke 
terminologije: cine, micame f »air musical«. 

Lit.: Elezovic 2, 528. Pascu 2, 150, br. 
746. 

mekteb m (Bosna) = tnejtef (Vuk, narodna 
pjesma) = mejtep, gen. mejt'epa (Kosmet) 
»muslimanska osnovna skola«. Na -ar mejte- 
far m »dijete koje ide u mejtef«. Balkanski 
turcizam arapskog podrijetla (ar. mekteb »1° 
pisarnica, 2° uciliste«; ista osnova u kitab, 
prefiks me- »zgrada, mjesto«) iz terminologije 
islama: bug. mekteb. Grupa jt razvila sa iz 
kt kao mejter za mekter (v.). 

Lit.: ARj 6, 586. Elezovic \, 397. Mladenov 
293. 

mekterin m (Vuk, -in individualni sufiks 
kao u Srbin) »muzikant«. Slozenice mekter- 
basa = meterbasa »kapelnik« (v. basa), mek- 
terhana »svirka« (v. -\h\ana kao u dabulhand). 
Balkanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
mehter »svirac«) iz muzicke terminologije : rum. 
mehter, mehterbaja, mehterhanea. 

Lit.: ARj 6, 595. 627. Tiktin 965. 

mel 1 , gen. mela m (istocna Istra, Hrvatsko 
primorje, Krk, Vrbnik) »1 ° bjelicasta sipka 
zedna zemlja zvana var, 2° toponim« = mei, 
gen. mela (Rukavac) »vrlo fini pijesak od vap- 
nenca (puka, Vodice)« = melj, gen. melja 
(Istra, Klana, Nemanicev lat. prijevod sa 
humus nije ispravan, prema tome ni Mareticev 
sa »plodna zemlja«) »sitan pijesak« = men 
(14. v.) »prud« = melo n (15. v., Marulic)»!° 
prud, 2° plicina« = milo n (ikavski, Poljica) 
»plitko mjesto u moru uz kraj«. Pridjevi na 
-bn melan »pjeskovit«, u nazivima zaljeva na 
obali morskoj Melna = Milna (Hvar), na 
-ski samo u nazivu drage Melska, na -zk 
(kao u sladak, rijedak, gorak), sveslav. i praslav. 
miok(f) (Marulic: ka su mioka, opozicija 
dubok} »plitak«. Upor. polj. mialy bez tog 
sufiksa. Na -ina (apstraktum) milina f(Vetranie) 
»plitko mjesto u vodi«. Rijec je gotovo sve- 
slavenska: stcslav. meib »vapno, klak, &a|3ea- 
toc«, slov. milka »feiner Flussand«, polj., do- 
njoluz., rus. i praslavenska. Nije jasno od 
cega je nastao , da li od dvoglasa oi prema 
uporedenju sa lit. malllns »sitna riba«, lot. 
maile »Griindling« ili iz e, ako se uporeduje 
s ie. korijenom *mel- u mljetl (= upor. slov. 
voda melje breg) i sa lit. smells »pijesak«. Upor. 
prijevoj mol- u mlat (v.) i mlan (v.). S obzirom 
na znacenje »sitan« moze se izvoditi i od ie. 



korijena *mei- (upor. lat. minus, stcslav. 
mbnu,l > manjl, v.), sa formantom /. Ovamo 
idu jos zacijelo: mela (Vrgada) »travom obraslo- 
mjesto u moru gdje se skuplja riba, brak« 
i mozda mela (srednja Dalmacija, Pavlinovic) 
»sirovo zito«, ako je to metafora, zatim topo- 
nim Melnik, koji se vjerojatno nalazi 
u peloponeskom etniku Mellngi (Slaveni 
oko Sparte, na Taigetu, mozda oko sela pred 
Spartom Slavohori). Ikavski oblik milo dobia 
je romanski (mletacki) sufiks -adura > -ura < 
lat. -atura miladura f (Poljica) »1° sicusaa 
pijesak na dnu mora, sto se na pogled modri, 
2° plitko more uz obalu« > mllura (Hvar) 
»plitko more oko rata (= rta)«. Rijec mel(o) — 
milo je nas domaci izraz, koji je potisnut 
gotovo u zaborav od posudenice salbiin < 
lat. sabulone, augmentativ od kllat. sabulum,. 
deminutiv Sabbloncello = Peljesac. 

Lit.: ARj 6, 596. 598. 677. 673. 702. 727. 
665. Mazuranic 657. Jurisic, NVj 45, 176. 
Ribaric, SDZb 9, 167. Tentor, IF 5, 213. 
Miklostc 195. SEW 2, 48. Holub-Kopecny 
220. Bruckner 329. WP 2, 287. 242. Trautmann 
165. Samsalovic, NVj 29, 412. (cf. lib 9, 
221). 

mel 2 m (Istarski razvod, sastavljen u 15. v.) 
= slov. mel (Goriska brda), s pridjevima 
meljev, melov, »Art Eich«. Varijante mnel, 
mgnel (transkripcija u lat. i tal. prijevodu Raz- 
voda, glosirano sa tai. vovere, vovero < rove- 
re < roburY). Na torn drvu pisu se zlamenja 
za razgranicavanje , zabijaju cavli u istu svrhu. 
Pred torn rijeci nalazi se pridjev veliki pet 
puta (veliki mnel, jedanput mel, u tal. prijevodu 
cioe arbora grande vovero, lat. ad arbor em 
vocatam Nafrogem Mgnell, kod Mazuranica 
Na Vrogrln mnel, tal. Vregnln Monel', o je 
svarabakticki samoglas za uklanjanje suglas- 
nicke grupe mn; zbog istog razloga sa tal. 
protezom i: magna arbor vacata Imgnell; sto 
je pridjev vrogrin = fragen ili vregnln, posve 
je nejasno). U Istri (Buzet, Sovinjsko polje) 
rijec se govori i danas mjeu (u = slov. I), 
deminutiv mjelic (c = f) »hrast«. Prema Vail- 
lantu rijec je identicna sa mlet. pomela »1° 
Lorbeer, 2° Beere (Ampezzo)«. Imalo bi se 
uzeti da je o > 5 *pbmeh > mmeib > mei, 
ili > disimilacijom mnel — mnjel. Semanticki 
nije etimologija utvrdena. Mazuranic ispravno 
misli da tal. prijevod sadrzi graficku gresku o 
mjesto r tal. rovere < lat. robur. Ali bi moglo 
biti i bez te greske, da se u vovero radi o 
istro-romanskoj rijeci koja je nastala disimila- 
cijom tipa r - r > - r, i onda dodavanjem 



mel 2 



404 



memlecet 



proteze v kao u varno < ornus »fraxinus«, 
vargano > hrv. varganj »aratrum« < lat. *orga- 
niutn, toponim Verteneglio = Brtonigla. Docetak 
-o mjesto -e je prema mlet. kao u .arbora. 
Tim vovero prevodi se istrocakavski mnjel 
ili mel, koje dosada nije objasnjeno, jer Vail- 
lantovo misljenje ne odgovara. Nije iskljuceno 
da naziv pripada predslavenskom. i predrim- 
skom supstratu. Upor. baskicki ametz > 
spanj. mesto »vrsta hrasta«. 

Lit.: Starine 6, 182. Pletersnik 2, 56& 
Maiuranu 673. Kos, Rad 240, 105-203. Vai 
lant, RES 12, 90-91. REW 3 420. 

meldovati, -ujem impf. (Lika) »javiti oblas- 
ti«. Od njem. melden, uslo u narodni govor iz 
granicarskih kancelarija. 

Lit.: ARj 6, 596. 

meleksa f (BiH) »cvijet ljubica«. Indeklina- 
bilni pridjevi menekse (Kosmet, uz carape) 
»zatvoreno ljubicaste boje, mor (v.)« = mor- 
menekse »boje ne kao civit, nego kao galibarda« 
= menevli (Pjevanija crnogorska, epitet za 
caksire) = melevis (epitet za dolama) = menevis 
(epitet za caksire) = mormenevis »violaceus«. 
Balkanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
benejse > tur. menekse »ljubica«) iz botanicke 
terminologije: rum. muainea, bug. menekse 
»cvijet temenuga«, arb. menekshe, ngr. \izvz\iq 
= iiavnjra. 

Lit: ARj 6, 597. 601. Elezovic i, All. 
2, 529. Mladenov 294. GM 269. Matzenauer, 
LF 10, 332. 

melez (Vuk) pored melez (Kosmet) m i 
indeklinabilni pridjev »1° polutan, mulat, koji 
nije od cista soja (petao, seboi, pamuk, platno, 
Kosmet), 2° platno (osnova prtena, potka 
pamucna)« = meleza f »sarena tkanina?. Na 
-li melezlija (epitet za gacej, na -njak melez- 
njak »platno«. Balkanski turcizam arapskog 
podrijetla (ar. meles »sto je sastavljeno od dvije 
razlicite stvari«) iz terminologije svagdanjeg 
zivota: rum. melez »Halbseide«, bug. melez, 
arb. meleze f »Halbseidenstoff«. 

Lit.: ARj 6, 597. Elezovic \, 397. JF 14, 
203. Mladenov 293. GM 269. Tiktin 966. 

melo n (Brae) »uska gvozdena lopata kao 
mistrija s drvenim drzalom za metanje 
klaka«. 

Lit.: ARj 6, 598. 

melodija f (Mareticev akcenat melodija}, 
internacionalni grecizam, slozenica pxkpSia, 
od uiXoc, »pjevanje, pijev« i cp6f| »isto, oda 



(v.)«. Pridjev melod'ijski (Vuk), na tal. sufiks 
-oso < lat. -osus, prosiren na -bn > -an melo- 
diozan. 
Lit.: ARj 5, 598. 

meltruga f (ZK) = memtrga (Vodice, s 
disimilacijom I - r > m - r; m mjesto n 
asimilacija prema pocetnom suglasniku) »ko- 
rito za brasno«. Upor.- slov. meltra »Mulde«. 
Od njem. slozenice Mehltruhe, od Mehl »bras- 
no« i Truhe (v. struga) »sanduk«. 

Lit: Ribaric, SDZb 9, 167. Pletersnik 1, 
569. 

melun 1 , gen. -una m (BiH, Dubrovnik) 
»davo, vrag«. Turcizam arapskog podrijetla 
(ar. part. pret. pasiva mel'un > tur. melun 
»proklet«, od glagola lofna »prokleti«) iz ter- 
minologije islama. 

Lit: ARj 6, 598. Bulat, JF 5, 148. Miklosic 
187. Lokotsch 1383. Matzenauer, LF 10, 67. 

melun 2 m (Mikalja) = (e > i) milun, gen. 
-Una (Rab, Bozava) = (nenaglaseno e > b, 
ispadanje) mlun (Poljica, Dalmacija, Kavanjin, 
Mikalja, Kozicic, Aleksandrldd) »dinja, pipun«. 
Ovamo ide slov. izvedenica malovina »perje 
od buce«. Lat. grecizam melo, gen. -onis od 
gr. \a\Koy »popone, pipun«. Stara posudenica 
kako dokazuje ispadanje 6 < e. 

Lit.: ARj 6, 598. 702. 848. Starine 3, 306. 
Kusar, Rad 118, 18. Cronia, ID 6, 115. Stre- 
kelj, ASPh 12, 461. 

mel)uh m prema f meljuha (Istra) »nemi- 
ran covjek, zena«. 

Lit: ARj 6, 599. 

memati, -dbi ili -Ijem (?) (Uzice, Srbija) 
{na-} »(veziljski termin) vesti na cik-cak po 
obodu rukava«. Odatle mi'mica f (ibidem) 
»vez na cik-cak, osvice (ZK). 

Lit: ARj 6, 599. 600. 7, 433. 

i ne ii i hi f (Vuk) = memlja »vlaga«. Balkan- 
ski turcizam perzijskog podrijetla (perz. nem 
»vlaga«, odatle na tur. sufiks -li nemli »vlazan«) 
iz terminologije svagdanjeg zivota; arb. nem 
»vlaga«. Osebujna je zamjena tur. sufiksa -// 
promjenom -la / -Ija mjesto uobicajenog 
-lija, zatim asimilacija n - m > m - m. Korsch 
izvodi od ar. mevla. 

Lit: ARj 6, 600. Korsch, ASPh 9, 656. 

memlecet m (narodna pjesma) = me- 
mlecet pored memlecet »zemlja, postojbina, 
vilajet, zavicaj«. Balkanski turcizam arapskog 



memlecet 



405 



podrijetla (ar. memleqet, apstraktum od melek 
»kraj«) iz terminologije administracije: rum., 
bug., arb. menlecet (Skadar) »Gegend, Provinz«. 

Lit: ARj 6, 600. Elezovic 2, 528. 

memur m »cinovnik«. Turcizam arapskog 
podrijetla (ar. me'mur) iz upravne terminologije. 

Lit: ARj 6, 600. 

menda f (Vrbnik) »pogreska, nedostatak«. 
Nije denominal mendati, -am pf. »ispraviti« 
odatle, nego od lat. prefiksalne slozenice 
emendare (prefiks e- = ex-) »isto«. Od lat > 
tal. menda. Ucena rijec. 

Lit: ARj 6, 600. REW 1 5491. 

mendikan(a)t, gen. -anta m »(uceni crkveni 
izraz) fratar, prosjak (u religioznom smislu)«. 
Poimenicen part. prez. od lat. mendicare, 
mendicane, gen. -antis, denominal od mendicus, 
koji se nalazi u Beloj Krajini (slov.) mendekati 
impf, »govoriti mrmljajuck. 

Lit: ARj 6, 600. Pletersnik 1, 569. REW 3 
5492. 

mendiz pored mendiz m (Kosmet) »inzi- 
njer, arhitekt«. Balkanski turcizam arapskog 
podrijetla (ar. mUhendis) iz strucne termino- 
logije: bug. me(e)ndiz(in) »isto«. 

Lit: Elezovic 2, 528. Mladenov 293. 294. 

menclele f pi. (Vuk) »tijesak« = meng 
f pi. (Vuk, Rusac, Vranjska Pcinja) »1° pro- 
cijep u kojem curcija iglu ostri, 2° sprava za 
pravljenje voska« = mendule f pi. (Lika) 
»skripac«. Balkanski turcizam gr. podrijetla 
(tur. mengene < [i&yyayov > lat. manganum 
> tal. mangano) : bug. mengene, arb. mengene. 
Od tal. mangano > mangan m »sprava za 
ugladivanje tkanja«. Preko nvnjem. Mange f 
pored Mangel T (upor. istu disimilaciju u tur. 
mendele) > manga f (1853) = slov. man(j)ga 
f »1° Schwengel, 2° Aebek, impf, mdngati = 
(a > o) slov. manga pored munga (Dolensko), 
denominal mo(n)gati pored mungati i mugatl = 
slov. mogla < njem. Mangel = miin(j)gati, 
-am impf. (Lika, Otocac, Lijesce, Sinac, Ram- 
Ijani, objekt pranje takacom ili palicom, prije 
nego ce se peglati) »namotati oprani i osuseni 
ves na jedan valjak i valjati po stolu« = (bez 
n na osnovu disimilacije m - n > m - 0) mu- 
gatl, mugam (Lika), odatle postverbal munga 
pored muga f (Lika) »drvena sprava kojom se 
deblje rubine ravnaju (kod pravoslavaca rala)«. 
Upor. toponim Menge f pi., stijene i nesto 



malo zemljista i sume kod sela Velji Mikulici 
(Bar) i Manganello > Mekneli (Krk). 

Lit: ARj 6, 443. 601. 7, 131. 152. Zore, 
Tud. 13. Pletersnik 1, 321. 549. 597. 601. 
616. 619. 2, 235. Miklosic 188. SEW 2, 16. 
Mladenov 294. REW 5297. Matzenauer, LF 

10, 68. 

meiutusa f (narodna pjesma) = menduha 
(Sarajevo, s promjenom docetka prema uho, 
jer se nose na uhu) = mendus m (Belostenec, 
narodna pjesma) = mindusa f (Vuk, Srbija, 
narodna pjesma, Lika, pravoslavci) = majn- 
guse f pi. (Lika, katolici, promjena min u 
majn- koja nije posve jasna; perz. man > 
man in > jn pred g kao u bajngerl ZK, sva- 
kako-stariji turcizam iz doba turskog vladanja 
u Lici) »1° obodac, usnjak, nausnica, rincice 
(hrv.-kajk.), recine (v., Lika katolici), 2° (me- 
tafora) mende (BiH, hipokoristik), koza ili 
jarac sto ima pod vratom resice, koje narod 
zove mendusipe« = na -an (tip Milan) mendan 
m »jarac«. Ovamo zacijelo i menduija f (Kos- 
met) »vrst turskog zlatnog novca za nakit«, 
ali nejasna promjena docetka -gos u -duija. 
Deminutiv na -ica: mendusica = mindusica. 
Balkanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
slozenica mangos, od man »utega« i gos »uho« > 
tur. mengus) iz terminologije nakita: bug. 
rnengus = mengi'si = mingusi = mendjus = 
mengjus. 

Lit: ARj 6, 601. 716. Miklosic 189. ASPh 

11, 105-106. SEW 2, 37. Mladenov 294. 

mene (Vuk) = mene (od ~, za ~) (Sla- 
vonija), baltoslav. naglaseni genitiv i akuzativ 
sing, od nom. ja (v.). Dativ i lokativ meni 
pored starijeg mani = mni < stcslav. mine = 
mene (ZU). Oba se oblika pojacavaju deiksama 
-ka, kar(e), -karee, menekafre) = -fee (Lika, 
narodna pjesma), menika (-r, -re, -ree). Vokal 
e u meni je nastao analogicki prema gen. 
enklitike me < stcslav. mi, mi. Prijevoj *mbn- 
> *mbn- pojavljuje se u stcslav. instrumentalu 
mbnoJG > starijem hrv.-srp. mnoju, danas 
analogijski mnom, u cakavskom, djelomice i 
u stokavskom manom (ZK). Plural mi < stcslav. 
my = makedonski mije (odatle etnik Mijaci), 
nije. U baltickoj grupi stprus. mennei, ak. 
mien, lit. man, enklitika lit. mi, pi. mes. Od 
ostalih ie. jezika baltoslav. oblici poklapaju se 
sa awesta mana »meni«, ak. sanskr. i stperz. 
mam »mene«. Enklitike gen.-dat. sanskr. 
me = awesta me. Ie. je korijen *me. Nastavak 
-n-, koji je u genitivu, dativu, lokatlvu i in- 
strumentalu u baltoslav., nalazi se, osim u 



406 



merak 



sanskrtu i awesti, jos u kelt. (kimr.) mye. V. 
moj,me . 

Lit.: ARj 6, 602. 601. 652. Miklosic 188. 
SEW 2, 36. Holub-Kopecny 227. Bruckner 
341. WP 2, 236. Trautmann 179. Boisacq' 
247. 323-324. Gauthiot, IF 26, 359. Hujer, 
IF 30, 49. si. LF 45, 188-192. (cf. Belie, 
JF 2, 342). Simek, LF 54, 238-240. Meillet, 
BSLP 21, 26-27. 

menta f »osobit madzarski curak« < madz. 
mente = (sa dodatkom -n kao u fertun < 
Fiirtuch, Medven, prezime, < madz. Medve} 
menten m (hrv.-kajk., Jacke, ZK, Trebarjevo, 
Belostenec, Jambresic, Voltidi, Stulic) »muski 
i zenski curak« = minteg (17. v., Kasic, i 
mjesto e prema mintan, dodatak -g je nejasan). 
Deminutiv na -be > -ac mentenac, gen. -nca. 
Upor. bug. mente »gornje odijelo bez rukava«. 
Iz turskoga je mintan (Vranjska Pcinja) »gornja 
muska i zenska haljina sa rukavima«. Deminu- 
tivi na -ce i -cie < -be + -ic mintancic. Balkan- 
ski turcizam madzarskog podrijetla (?) (tur, 
mintan < madz. mente < tal. mantello ?): 
bug. mintan. 

Lit.: ARj 6, 602. 718. Pletersnik 1, 571. 
Mladenov 294. 

menti (lok., gen., sing., s prijedlozima 
na, z < iz): na menti drfati »zapamtiti«, z 
menti pustiti »zaboraviti« (Istra, Vodice). Od 
tal. mente < lat. mens, gen. -tis. Vlat. slozenica 
(sintagma) mente habere, koja odgovara istar- 
skoj na menti drzati, nalazi se u Dubrovniku 
mijentovati, -ujem impf, (dubrovacki pisci, Ston, 
Stulic) = mjentovati (Zore) = (zamjenom 
-tvati za -ovati) mjentivati, -ujem impf, »spo- 
minjati, imenovati«. Taj se glagol spreze 
kao da je nasa denominalna izvedenica na 
-ovati od *mijente ili *mijenta < mens, gen. 
-tis, a nije, nego reproducira tocno tal. 
francuzizam mentovare < stfr. mentevoir < 
vlat. mente, kilat, ablativ) habere. 

Lit.: ARj 6, 656. 788. Ribaric, SDZb 9, 
167. REW* 5496. 5507. DEI 2425. 

mentovati (se), mentujem impf. (Vuk, 
hrv.-kajk.) = mentovati (ZK), takoder slov. 
i ukr., »rijesiti se, kurtalisati se«. Od madz. 
denominala menteni, a to od pridjeva ment 
»frei, ledig«. Znacajno je da madzarski gla- 
goli dobivaju glagolski nastavak -ovati, - UJQ > 
-ujem kao nasi denominali. Tako i u rum. 
a se mintui, sa -ut < -UJQ. S tim madzarizmom 
pomijesao se mentovati (Korcula) »1° spome- 
nuti se, 2° kurtalisati se«. U znacenju 1° 



potjece od mente habere. Tu je -ovati od habere. 
Upor. i menti. 

Lit.: ARj 6, 602. Skok, ASPh 33, 365. 
Miklosic 190. SEW 2, 37. REW 3 5507. 

menzil m = menze! (narodna pjesma) = 
(sa disimilacijom m - n > m - 0) mezil 
(Vuk) = mezul (Vuk, / > u nejasno) »1° 
posta, 2° postar«, odatle prezime Menzilovic. 
Na -dzija me(ri)zuldzija »postar«. Pridjev na 
-ski me(njz'dskl (konjj = mezulskt. Slozenica 
na -(h)ana (v.): menzilhana = menzuldna 
(Srbija) = mezilana (Vuk) = mezuldna »1° 
postanska stanica, 2° toponim (Crna Gora, 
prema Skadarskom jezeru)«. Ovamo ide za- 
cijelo mezulje f pi. (1848) »kocija (Srbija ?)»,. 
sa deminutivom mezuljice »taljige«. Balkanski 
turcizam arapskog podrijetla (ar. manzil »Ab- 
steigequartier, krcma«, izvedenica s prefiksom 
ma-, koji znaci »mjesto«, od glagola nazala 
»absteigen«) iz terminologije prometa: rum. 
me(n)zil = mizjl, bug. menzil, me(n)zttjand,. 
ngr. u£(v)£Oi. 

Lit.: ARj 6, 603. Mladenov 294. Lokotsch 
1409. Matzenauer, LF 10, 322. 

mera f (BiH) »1° opcinska zemlja zajed- 
nicka selu i plemenu, 2° zajednicka ispasa 
(Stara Srbija)« = meraja f (Vuk, narodna 
pjesma) = meraja (Kosmet, -ja je dodatak 
za dekliniranje kao u odaja < tur. oda + 
-ja) »I° ugodno goletno mjesto, 2° utrina«. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
mera »pasnjak«) iz turskog gradanskog za- 
konika zvanog medzela'. bug. mera, rum. na 
-iite miriste < bug. meriste »Weideflur«. U 
Visockoj nahiji (Bosna) razija ili mera »drzavno 
zemljiste« potjece od arapske sintagme erazi 
mlryje iz medeia. 

Lit.: ARj 6, 603. 604. 13, 565. Elezovic I, 
398. Mladenov 294. SEW 2, 37. SEZB 43, 
748. 

merac m (satrovacki, tajni govor, argot 
zidara u Sirinicu i grncara iz Pristine) »dan«. 
Od gr. rju£pa + deminutivni sufiks -dxnc, 
(v. -aj). 

Lit.: Trojanovic, JF 5, 223. 224. 

merak, gen. -dka m (BiH, Srbija) = 
merak (Rijecka nahija, Crna Gora) = mdrak 
pored marak i merak (Kosmet) (objekt uz 
imati, predikatska dopuna uz biti u neosob- 
nom izrazu) »zelja, volja«. Na -K merakh inde- 
klinabilni pridjev (Bosna), meraklija (Leskovac, 
Srbija, Kosmet) m, f i pridjev za oba roda 



merak 



407 



mergin 



(nesam mu ~) »ljubitelj necega«. Balkanski 
turcizam (tur. merak) iz terminologije obicnog 
govora: bug. merak, arb. mardk »Liebe«. 

Lit.: ARj 6, 604. Elezovic 1, 387. GM 260. 
Mladenov 294. Korsch, ASPh 9, 655. 

merala f (Sulek) »amelanchier vulgaris«. 
Taj botanicki termin oznacuje Maretic kao 
slabo pouzdan. Mozda je isto sto naziv drveta 
miralja f (Hrvatsko primorje) »brekinja«. 

Lit.: ARj 6, 604. 734. 

meram m, gen. nije potvrden (Bosna) = 
meram (Kosmet, objekt uz imati) »zelja«. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
meram »namjera«) iz terminologije obicnog 
govora: bug. meram »namjera«. 

Lit.: ARj 6, 604. Mladenov 294. 

merati 1 , -am impf. (Vuk) »(tehnicki termin 
pri gradenju svijeca) grijuci rastanjivati vosak«, 
prema prijevojnom obliku (pri-, raz-)mariti 
»beim Feuer Wachs aufgehen lassen«. Prid- 
jevi od mer- meran i merljiv »rastezljiv«, s 
apstraktumom merljivost »rastezljivost« Sule- 
kovi su neologizmi. Prijevojni stepen mar- 
nalazi se u rus. marevo n »Hitze bei der die 
Luft triibe und weiss wird«. Taj je prijevoj 
praslavenski, jer se nalazi u bug., u oba lu- 
zicko-srp. jezika i u rus., a s prefiksom o- i 
u hrv.-srp. omara f (Vuk) »pripeka, sparina, 
zapara«, sa augmentativom na -ina omarina 
(Vinkovci, Ljubisa). Upor. jos u rus. narjec- 
jima mar »Sonnenglut«, u ukr. u nisticnom 
prijevoju mryj »Nebel, triib«. S rus. marevo 
upor. toponim Marevo kod Jajca i u Herce- 
govini. Korijenje ie. *mer- »flimmern, funkeln«, 
koji je dobro zastupljen, s guturalnim rasi- 
renjem u mrak (v.), mrk i mrknuti. 

Lit.: ARj 6, 604. 8, 907. SEW 2, 21. WP 

2, 273. 

merati 3 , meram impf. (Vuk, Lika) »(teh- 
nicki termin pri pranju rublja) mlatiti prat- 
Ijacom haljine, kad se peru«. Matzenauer 
uporeduje sa skand, merla »contundere«. 

Lit.: ARj 6, 604. Matzenauer, LF 10, 68. 

merdiven m (Vuk, narodna pjesma) = 
merdevina f pi. t. (Bosna, plural jer se sastoje 
od vise jedinica) = merdivene (Vuk) »ljestve, 
stube, skale, 16jtre«. Balkanski turcizam per- 
zijskog podrijetla (perz. nerdiven = merdiiben, 
merduban) iz terminologije alata: bug. merdeven. 

Lit.: ARj 6, 604. Miklosic 191. SEW 2, 37. 
Matzenauer, LF 10, 68. 



merdzan, gen. -ana m (Vuk) = merdzan 
(Kosmet) »1° koralj, 2° prezime«. Deminutiv 
na -be merdzdnac, gen. -nca (Bosna, Vuk) 
»grah visnjica«. Indeklinabilni pridjev na -li 
merdzajli (epitet za handfar). Na -ija (kamenj 
merdzanija (narodna pjesma). Na -usa merdfa- 
nusa (Bosna, Duvno) »riba«. Na -kinja (per- 
sonifikacija) merdzankinja (narodna pjesma) 
»puska okicena merdzanom«. Slozenica: pa- 
prika-merdzan (Kosmet uz nanizalij »kao grivna 
ili derdan«. Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. mdrgdri) iz oblasti nakita: rum. 
mdrgean = margea (pomijesano sa lat. margel- 
la > margea), bug. merdzan, merdfanlija, 
ngr. u£pTadvi. 

Lit.: ARj 6, 605. Elezovic 1, 399. SEW 
2, 37. Mladenov 294. GM 270. Matzenauer, 
LF 10, 68. 

meredov, gen. -ova m (Vuk, Baranja) = 
(s asimilacijom na daljinu m - d > n - d) 
neredov, gen. -ova (Vojvodina) = merecuv 
(Donja Podravina) »mreza na drvenom okviru 
za vadenje ribe iz barke«. Deminutiv na -cic: 
meredovcic (Zemun) »na obrucu nesto prede 
kojom se vadi riba iz kade«. Rijec meredov 
se slaze u znacenju i osnovi s ukr. i rus. 
mereda »(ribarski alat) vrsa, mreza«. Samo je 
sufiks madz. -o, -6 > -ov, koji se ne nalazi 
u madz. merettyii ili meregeto. Glede madz. 
-6 > -ov upor. merov. Sa merettyii slaze se 
posvema merecuv i taj se moze oznaciti kao 
posudenica iz madzarskoga. Rum. meredeu »1° 
Schopfnetz, 2° Holz mit dem der frische Kase 
geknetet wird« (upor madz. merito »zum Schop- 
fen gehorig«) sadrzi madz. -6 > rum. eu i ne 
sluze se s -ov. Izvor ruske rijeci je fin. merti 
»vrsa«, a ovo mozda i stnord. merp »isto«, cini 
se da se mereda praslavenska posudenica, 
koja se nalazila i u juznoslavenskom, una- 
krstila s madzarskom rijeci. 

Lit.: ARj 6, 604. 7, 58. Hamm, Rad 275, 22. 
SEW 2, 37. Samsalovic, NVj 29, 415. (cf. 
IJb 9, 222). 

mereslk, gen. -ika m (Srbija) »sredina iz- 
medu dva sela«. 
Lit.: ARj 6, 605. 

mergin m (Rijecka nahija, Crna Gora) 
»meda, granica«, odatle na -as merginas, gen. 
-asa (ibidem) »medas« = mergin (Budva, 
Lastva, Krtole, Prcanj, Crmnica) »izmedu dvije 
njive medas (zove se i stan, jer ga se ne smije 
plugom izvrnuti), biljeg izmedu zemalja 
dvojice vlasnika«, merginj (Bella, nj < h kao u 
pristanj, kovani, Perast, Bunjevci u Vojvodini, 



mergin 



408 



merkati 



sto je vrlo znacajno, jer potjecu djelomice iz 
sjeverne Dalmacije; Mostar: dizdarev mrginj) 
»zemljisna meda« = mrginj, gen. -inja (Zrnovo, 
Korcula) »konalic u koji se stavi kamen« = 
mrginj, gen. -inja (Sibenik) »granica izmedu 
dva dionika« = mrgin, gen. -ina (Vuk, Sinj, 
Hercegovina, Crna Gora, Boka, Potomje, Lju- 
bisa, koji upotrebljava medas i mrgin) »isto«, 
odakle mrginds, gen. -dsa m (Vuk, Crna 
Gora) = mrginj, 'gen. -/inja m (Dubrovnik, 
Vetranie, Hercegovina, Crna Gora) = (disi- 
milacija m - n > m - r) mrgir = mrgir, 
gen. -ira (Piperi, Crna Gora) = (zamjena 
docetka -in sa -it, mozda prema vlat. termitem 
od termes) mfgit (Dalmacija, Pavlinovic) »braz- 
da medu zemljama« = (zamjena docetka 
-in sufiksima -ariu > -ar i -aneu > -arg") 
mrgar, gen. -drd (Rab) = mrganj, gen. -dnja 
(Dubrovnik, okolina) »meda i zid od suhoga« 
= (sa disimilacijom m - n > m - Ij) mfgilj, 
gen. -Uja m (sjeverni Velebit, Bunjevci, 
Sitno, Perkovic) »1° kamen medas, 2° neuzo- 
ran komad zemljista izmedu dvije njive kao 
meda, 3° drvece koje raste kao medas, 4° 
drveni stup kao medas, 5"kanal kao meda« = 
mrgilj (Sukosan, Bibinje) »granica izmedu 
dva dijanika ucinjena od luce, koja cini pre- 
preku da uz nju izrasle kupina« = (sa umet- 
nutim / poslije g iz nepoznatih razloga) mrglin, 
gen. -ina (Zagora, Dalmacija, Niksic u 
Crnoj Gori) »1° granica izmedu dvije njive, 
2° pojas koji se ne ore« = (sa ar za sonantno f) 
marginj (Cikerija, Bunjevci) = (toponim na 
Paklenim otocima) Marginja Punta (stari prid- 
jev na -/) = Marginski (se. rat, sinonim). 
Arbanasi posudise me'rgim s clanom -/ pored 
me(g)je < media, mergi (Toske). Dalmato- 
-romanski leksicki ostatak od lat. margo, 
gen. -irtis; kako pokazuje ocuvan velar kao 
ii galatina, grmjetica itd. Zbog toga ce mrdin 
m (sabacki okrug, Srbija) potjecali iz rum. 
margine. Ne treba da je krivo zapisano d 
mjesto g, kako pretpostavlja Maretic. Izmjena 
k mjesto g u mrkin kod Stulica je nepouzdano. 
U dubrovackom latinitetu potvrdeno je mer- 
gegnium. 

Lit.: ARj 6, 605. 7, 54. 65. 58. 59. Budmani, 
Rad 65, 162. Godin 179. Pavlovie, YF 16, 
178. si. Skok, ZRPh 46, 407. Skok, 
Slav. 188. Skok, Rad 272, 26-33. Resetar, 
ASPh 36, 540. Isti, Stok. 253. MH IS M 9, 
442. Corovic, ASPh 29, 507. REW 3 5355. 

merhaba (Bosna) = nieraba (Kosmet), 
uzvik, »1° (muslimanski pozdrav) zdravo, 
2° (Srbija, ironicka metafora) cuska, samar«. 



Turcizam arapskog podrijetla (ar. mer haba, 
od mara »ugodno se namjestiti«) iz terminolo- 
gije saobracaja medu ljudima. Odgovor je u 
Kosmetu: ja meraba. 
Lit.: ARj 6, 604. Elezovic 2, 529. 

merhamet m (narodna pjesma) = mehra- 
met (jedna potvrda, narodna pjesma) == me- 
ramet, gen. -ometa »milost, milosrde«. Indekli- 
nabilni pridjev na -Ii merhametli (muslimanska 
narodna pjesma, u predikativnoj funkciji). Bal- 
kanski turcizam arapskog podrijetla (ar. apstrak- 
tum na -et merhamet) iz terminologije obicnog 
zivota: bug. merhamet, merhametUja. 

Lit.: ARj 6, 585. 605. Elezovic 2, 529. 
Mladenov 294. 

merit m = mint (17.v., Rijecka nahija, 
Crna Gora) »zasluga«. Od tal. ucene rijeci 
merito < lat. meritum, poimenicen sr. r. part, 
perf. od mererl. Odatle denominal mental, -am 
(Dubrovnik, Cavtat) = meritat, -am impf. 
(Rab, cakavci) = mintdt (Sibenik) = maitdti 
(Perast, sjeverna Dalmacija, Dobroselo, Lika) 
»1° zasluziti, 2° bacati oko na sto: cure miritati 
(Dobroselo)«. Od tal. meritare. Upor. arb. 
meritoj »verdiene«, apstraktum na -im < lat. 
-/men meritim (Skadar) »Verdienst«. 

Lit.: ARj 6, 605. 744. Kusar, Rad 118, 25. 
GM 270. 

merkurela f (Vrbnik) »biljka daucus asi- 
ninus« = mrkorela (cakavski) = (disimilacija 
r - r > r - n, prema Marelicu stampareka 
pogreska) mrkonela (Sulek, Istra). Od tal. 
mercorella »isto (biljka ljekovita od slarine)«, 
od lal. pridjeva na -alls mercuriali! (se. herbo), 
izvedenog od Mercurius, za koga se vjerovalo 
da ju je pronasao; ella mjesto -a/is je zamjena 
deminutivnog sufiksa za pridjevski lat. -dlis. 

Lit.: ARj 6, 606. 7, 67. REW 3 5518. Prati 
646. DEI 2363. 

merkusanta f, gen. pi. merkusanata (Ston) 
»vrst smokve, stablo i plod«. 

Lit.: ARj 6, 606. 

merkati, -am impf. (Vuk, Srbija, Lesko- 
vacki kraj, hrv.-kajk.) »paziti, motriti (upor. 
kod Milicevica merkamo devojku za njega)« = 
merkati (ZK) (za-) »1° pamtili, 2° (Hrvatska, 
kao veziljski termin) uvezivati slova u kosulju«, 
namerkati, -dm (Hrvatska, objekt kosulja). 
Radna imenica na -vac merkavac (Belostenec, 
koji je oznacuje kao dalmatinsku rijec). Ovamo 
ide mertik m (Slavonija, Srijem) »pregledalica 



merkati 



409 



mertek 



od platna za uvezivanje slova u rublje«. Od 
stvnjem. merken. Germanizam se nalazi go- 
tovo u svim slavinama, a ipak nije praslav. 
Rijec mertik je od Merkbuch, preinacen prema 
mertik (v.) drugog podrijella; njem. merken 
je denominai od Marke > marka »1° novae, 
2° biljeg«, odatle markiratl »1° oznacivali, 2° 
(pejorativno) raditi kao simulant«, namerkati 
je od njem. anmerken. Upor. za takvo prekra- 
janje njemackog prefiksa narukovati (Bosna, za 
vrijeme okupacije) < einrucken »(vojnicki ter- 
min) doci na odsluzenje vojnog roka«. 

Lit.: ARj 6, 606. 607. 7, 433. Miklosic 191. 
SEW 2, 37. Bruckner 330. 

merlin 1 m (Zagreb, Ogulin) = mirlin (Vrb- 
nik) = merllna f (Lika, femininum prema 
mrkva) »mrkva (kulturna biljka)« = merlin 
(cakavski) »inula helenium«. Od njem. deminu- 
tiva Mearl, Morie < njem. Mohre, upor. 
trsc. merlino »carola«. Nije potrebno pretposta- 
vili sa Strekeljem da je taj germanizam usao 
u zapadne krajeve preko trscanskoga, nego je 
-in u oba jezika njemacki plural kao k'ifljin (v.), 
seragljin (v.)Jeljbabin (v.). 

Lit.: ARj 6, 606. 746. Strekelj, ASPh 14, 

532. 

merlin m (Mljet: proz pomijo pasaj'vaj 
merlin za bandijeru; brodski termin) = mrlin, 
gen. -ina (Dubrovnik) »ladeno uze«. Od tal. 
merlino »isto« < hoi. meerling. Drugog je pod- 
rijetla i znacenja hrv.-kajk. merlin (v. merlin'). 

Lit'.: ARj 7, 70. Macan, ZbNZ 29, 213. 
REW 3 5533a. Strekelj, DAW 50, 38. 

meropbhb, gen. -phna — meeophm, = 
(disimilacija m - p > n-p) neropbh, gen. 
-pha (Dusanov zakonik) »kmet u staroj srpskoj 
drzavi (opozicija vlah »pastir«)«. Pridjev na 
-/ meropbsa rabota (Decanski hrisovulj), na 
-bsk meropbsbke zemlje (ibidem). Deminutiv na 
-id meropbsic'b »sin meropbha (ako je izucio 
knjigu, mora ostaviti kmetstvo)«. Na -ina 
(moze biti i, poimenicenje pridjeva na -T) 
meropsina »1 ° zemlja na kojoj sjede meropsi, 
2° rabota meropska«. Ta se izvedenica ocuvala 
kao toponim Merosina 1734. (s < ps kao u 
psenica > senica), na -evci Merosevce (Vranja, 
Srbija). Denominal pomeropsiti pf. (Dusanov 
zakonik) »uciniti da bude sio meropasko«. Prema 
Novakovicu meropbsina odgovara bizantin- 
skom jraporxfa, a meropbhi odgovara biz. Jtctpoi- 
xo^ > slsrp. parikb (1198—1199) »colonus«. 
Ako potjece, kako se pretpostavlja, od imena 
Irackoga plemena u Rodopama Mepoitec, (s > 



h kao u Vlaho < VJasi < Blasius), onda je 
semanticki razvitak isti kao u Vlah ili u lat. 
romanus > romin, re'me'r, u kojima je etnik 
dobio znacenje opceg naziva za socijalno sta- 
nje: vlah »pastir, seljak« (v.), romin; remer 
»Leibeigener, seljak«. Ako stoji ta etimologija, 
onda je time dan jos jedan lingvisticki dokaz 
za tvrdnju da su Slaveni zatekli na Balkanu jos 
tracki jezik kao ziv. Toponomaslicki je dokaz 
za lu Ivrdnju iracki toponim Pulpudeva > 
Plovdiv (v.) = Philippopolis »Filipov grad« 
(tracko -deva = -dava »grad«). 

Lit.: ARj 6, 607. 7, 61. 10, 670. Novakovic, 
Zakonik Stefana Dusana 165. 174. ASPh 9 
522-523. 10, 574. si. Radojcic, JF 18, 157- 
71. Virag, NVj I, 79-80. 

merov m (pozunski, pestanski, banatski, 
Vuk, Vojvodina) = (sa i za madz. zatvoreno 
e) mirov (18. v., Virovitica) »vagan«. Nalazi 
se i u slovackom. Od madz. mero, particip 
od madz. slavizma. merni < meriti. Hiperje- 
kavski oblik mijerov, koji bez potrebe postavlja 
Maretic, nije potvrden. Od madzarskog sla- 
vizma. merni apstraktum je mertek »Mass«., 
I taj je, popul parlag i merov, usao kao termin 
za mjere: mertik m (stari madzarizam 13. i 
14. v., Vuk, Fruskogoreki rukopis) = u 
Decanskom hrisovulju merbtigb »mje.ra, porcija« 
= mertiik (sjeverna Hrvatska) »mjera za vino 
i zilo«, kod Rumunja mertic »Metze, Mass«. 
Vokal u mjesto i za madz. zatvoreno e. u mertiik 
tumaci se napustanjem madzarske vokalske har- 
monije. Pridjev na -Ijiv mertucljiv (Habdelic) 
»umjeren« i apstraktum mertucljivost, kol. na 
-je mertucje »sude«. 

Lit.: ARj 6, 607. 608. 657. Griinenthal, 
ASPh 42, 318. Matzenauer, LF 10, 321. 
Tiktin 969. Jagic, ASPh 31, 551. 

mersim m (Pancic) »riba«. Balkanski tur- 
cizam (prema Marelicu tur. sinlagma mersin 
baligi »riba iz grada Mersin«) iz oblasti ribar- 
slva (upor. daljan): bug. mersin »jeselra«. Ko- 
nacno -m mjesto -n kao u bedem (v.), bujrum (v.). 

Lit.: ARj 6, 607. Mladenov 294. 

mersin m (Sulek) »biljka zutika, berberis 
vulgaris«. 

Lit.: ARj 6, 607. 

mertek, gen. merteka m (Kosmet, BiH) = 
mftek »1° cabrun, greda koja s jedne i druge 
strane drzi sljem od kuce, a podupire se u 
vjencanice, sio se vide; gredica osrednje deb- 
ljine, 2° cavao, ekser (nejasan semanticki raz- 



mertek 



410 



mesti 



vitak)« = pi. t. merted (Srbija, Timok-Luznik, 
juzna Srbija). Na -U: merteklija f »burgija za 
merteke«. Balkanski turcizam (tur. mertek »ce- 
tverostrana greda«) iz oblasti gradevinarstva: 
rum. deminutiv mdndcel, a martad »mit Dach- 
sparren versehen«. 

Lit.: ARj 6, 607. 7, 88. Elezovic 1, 399. 
Mladenov 294. SEW 2, 38. Tiktin 955. Rad 
138, 57. 

meruhati, -dm impf. (Ston) (objekt matku 
po rukama) »meciti, gnjeciti«. 
Lit.: ARj 6, 608. 

meso n, pi. mesa (Vuk, Kosmet, ZK), balto- 
slav. i praslav. (*mjso), »caro, carnis«. Brojni 
pridjevi: na -bn mesan, f mesna = mesana 
(Vuk), bezjnesan (Stulic, danas opcenit), poi- 
menicen u m. r. mesan, gen. mesana (Vuk, 
Slavonija) »grozde bijelo i crno«, u f mesna 
(Vuk, Risan) »guz«, na -ica mesnica (Slavonija) 
= mesnica (hrv.-kajk., ZK) »mesarnica«, mes- 
nice f pi. t. (Srbija) = mesnica (Kosmet) 
»mesojede«, na -ik mesnik »cir«, arb. mesnih, 
na -jak mesnjak (srednja Dalmacija, Pavli- 
novic) »sitan cir« = mesnjak (18. v.) »zreo 
prist«, na -jaca mesnjaca (Vuk) »kobasica s 
mesom«, na -en mesen, sa udvostrucenim su- 
fiksom -bn + -en mesnen (ZK), na -ast mesast, 
na -at mesat (Vuk), mesnat, mesnatast, mesnast. 
Deminutiv na -ce mesce (Vuk), hipokoristik 
mesa (Lika). Augmentativi na -ina mesina f = 
na -etina mesetina = na -urina mesurina = 
na -iste mesiste (Vitezovic) = mesiste (Kosmet, 
pejorativno). Radna imenica na -ar mesar, gen. 
-ara (15. v., Vuk) prema f na -iga mesarica, 
»kasapin, komardar«, s leksikologijskom po- 
rodicom: pridjevi na -ov, -ev mesarov (-ev), 
na -ski mesarski, augmentativ na -ina mesdrina, 
na -ija mesarija »njegov zanat«, na -nica me- 
sarnica = na -ara mesara f. Denominai na 
-iti mesariti. Madzari posudise meszar(os). 
Prezime Mesarovic. Na -ulja mesulja (Sulek, 
Vuka, Slavonija) »debela kruska«. Slozenice od 
glagolskih sintagmi: sa jesti: na -je mesojede 
f pi. t. (Vuk, Srbija, Ljubisa) »fasinak, gen. 
-nka (ZK) < austrijsko-njem. Fasching za 
Fastnacht »posno vece«)« = mesbde (Glamoc, 
oje > o kao u Fredovu ZK < Predojevic, 
Bogovic /Krk/ < Bogojevic) »vrijeme od 3 
kralja do poklada« = mesovede f pi. t. (Beo- 
grad, Grocka, sa u mjesto j kao u Motavica 
pored Motajica, Loviste pored Lojiste) = 
mesuvede (Vuk) — mesvijede (Vuk, Pastrovici, 
s nejasnim ispadanjem, sinkopom samoglasa 
o, mozda preko uo > v, upor. obedvati ZK) = 



mesoije (ikavski, cakavski). Opozicija mesopust m 
(15. v., nalazi se i u drugim slavinama) = 
na -je mesopuste (jedna potvrda) prevedenica 
(caique) je od gr. djraxpemc, = lat. carnisprivium, 
carnelevale > Karneval, s pridjevom na -bn 
mesopustan — mesopiisan (Kosmet). Ostale, 
slozenice: mesobolja f; mesojed = mesojedac, 
gen. -jeca, s pridjevom na -bn mesojedan, na 
-ia mesojeda = mesoija m (Pavlinovic) »covjek 
koji jede meso«. Od meso postoji jos praslav. 
izvedenica na -r ili *-dhro mezdra »kozica, 
membrana« = (upor. ces. mdzdra) = mezgra 
(ZK), upor. slvc. miazgra. Glede e < j upor. 
polj. miqzdra i rus. mjazdra. Deminutiv na 
-ica mezdrica (Vrbnik). Pridjev mezdrovit. 
sulekovi neologizmi mezdrilo i mezdriti »va- 
ragovati, strugali meso sa unutarnje strane 
koze«. Rumunji posudise mezdri. Suglasnici 
d i g mogu se smatrati kao umetnuti (conson- 
nes de transition u grupi sr, upor. lat 
b u membrum i membrana i gr. unpoc, »oberer 
fleischiger Teil des Schenkels«. Upor. i no3- 
drve od nos (v.). Samoglas e je nastao iz pala- 
talnog nazala g: upor. stcslav. meso, polj. 
mijso, miqzdra. U baltickoj grupi kao i u 
drugim ie. jezicima korijen se pojavljuje u 
dva vida: s umetnutim nazalom kao u slavi- 
nama, a i bez tog umetanja: stprus. mensa 
»meso« prema lit. mesa = lot. misa; sanskr. 
mamsd-, got. mimz pored mas, arm. mis, 
arb. mish. Ie. je korijen *me(m)so-. 

Lit.: ARj 1, 270. 6, 611. 615. 637. Elezovic 
1, 400. Miklosic 189. SEW2, 43. 45. Holub- 
-Kopecny 217. 219. Bruckner 330. 336. KZ 
45, 45. 353. 318. 320-322. Trautmann 178. 
WP 2, 262. Gorjajev223. REW 3 1706. Hirt, 
PBB 23, 335. Osten-Siicken, IF 33, 231. Lewy, 
IF 32, 163. GM 270. Boisacq 634. Joki, 
Unt. 326. Petersson, Vermischte Beitrage (cf. 
lib 4, 214. RSI 8, 301). Endzelin, ZSPh 18, 
123. Mladenov 293. Nehring, IF 4, 399. 
Zupitza, KZ 37, 387-406. (cf. AnzJF 15, 7. 
922). Brugmann, IF 18, 437-438. Pedersen, 
IF 5, 69. Iljinski, RSI 6, 224. Agrell, LUA 
avd. 1, sv. 14, br. 32 (cf. Ub 8, 203). RES 
12, 89. Thurneysen, KZ 48, 48-75 (cf. IF 
3, 226). 

mesti, metem impf. (Vuk) »verrere, balayer« 
razlikuje se danas akcentom od mesti, metem 
(Vuk) »turbare, vertere, miscere«. Upor. se- 
manticko razlikovanje s pomocu akcenta u 
muka i miika. Etimologicki se razlikuju i 
postanjem samoglasa e: u mesti potjece od 
praslav. e u metp, u mesti od praslav. /, stcslav. 
meto. Oba idu u primarnu glagolsku grupu 
na -ti. Paralele su im u sekundarnoj grupi na 



mesti 



411 



mesti 



-ati i u prijevojima a - o, e - c > u: metati 
mecem (Vuk) = (sa prijenosom 6 iz prezenta) 
mecati (pomecat Kosmet) prema motati, -dm 
i na -iti mutiti, mutim (Vuk). Sva tri oznacuju 
elementarne radnje rukom. Ie., baltoslavenski, 
sveslavenski i praslavenski su. Od praslav. 
osnova *met-~, *mot- prave se iterativi na e 
-metati = na l -mitati, -mitdm (ikavski) i na 
a -matati, -matdm. Upotrebljavaju se samo s 
prefiksima. Leksikologijske porodice postoje 
od sest hrv.-srp. osnova: met-, met-, mot-, 
mut-, mit-, mat-. 

(la) Glagolu met — \—ti > mesti, metem 
(subjekt snijeg »pada«) bilo je prvobitno zna- 
cenje »bacati«, koje je nestalo u hrv.-srp. 
Vec u praslav. i svim slavinama specijalizi- 
rano (suzeno) znaci i »cistiti kucu«. Ima 
manje prefiksalnih slozenica (iz-, na-, o-, po-, 
s-, sa-), nego na -ati metati, mecem impf. 
»jac re, pon re« (do-, iz-, izna-, ispre-, ispra-, 
na-, nad-, o-, ob-, od-, po-, pod-, pre-, pri-, 
pro- Isel, raz- [se{, s-, sa-, u-, za) — metati, 
mecem (Vodice) »bacati« prema pf. na -nuti 
metnuti pored metnuti (16. v., cakavski klastf\ 
(do-, iz-, na-, od-, po-, pod-, pre-, pri-, pro-, 
raz-, s-, u-, za-} = (sa tn > kn) meknuti 
(Karnarutic, Vodice). Odatle su postverbali 
m. r.: met »1° (ribarski termin) mjesto gdje 
se baca mreza, 2 Q Wurf, jet«. Cest je u neolo- 
gizmima: nogomet, puskdmet, topomet, vatro- 
met, domet (Vuk), izmet, sa umetnutim go 
(kao razgovjetan) izgomet (Dalmacija, Dubrov- 
nik) »izmet, smetliste (kao metafora za celjade)«, 
izgometak, gen. -tka (Kavanjin) »psovka«, 
namet »1° hrpa, nasip, 2° porez« = rum. 
namete »snijeg«; omet (Kosmet) »velika metla 
od trna« = slozenica trnomet (Vuk), nalazi se 
i u rum. omdt »snijeg« (Moldavija), obmet, 
odmet u prilogu (biti) na admet, odatle odmet- 
nik m prema f odmetnica, s pridjevom od- 
metnicki i sa -acina (upor. deracina) odmeta- 
cina; podmet je neologizam, kao gramaticki 
termin, prevedenica za subjekt = gr. iijto- 
xeiuevov; kao narodska rijec podmet, gen. 
podmeta (Kosmet) »vrst ljekovite trave«; pfimet 
(Hercegovina) »hrpa kamenja«; pomet (Crna 
Gora) »mecava«, s augmentativom na -ina 
pometina (Vuk) »Nachgeburt«, na -kinja po- 
metkinja i s pridjevima na -Ijiv pometljiv, 
na -bn pametno gumno (folklor); premet (Kos- 
met) »motka za vjesanje haljina«, promet, s 
pridjevom na -bn prometan, poimenicen na 
-ik prometnik (zeljeznicki termin); smet, gen. 
smeta (Lika, Kosmet) > rum. smete = Zamet 
(toponim) = zamet (Vodice), smet, gen. -i 



f »smece«. U femininumu nameta, razmeta 

»nesloga«, razjnetica »dioba na vise dijelova«; 

umeta = omet = ometa, prilog na meti »pri 

ruck. Ovi postverbali rasiruju se sufiksom -bko: 

metak, gen. -tka (Lika) = metant, gen. -trga 

(Vuk) = metac, gen. -ca (Martie); izmetak; 

nametak, gen. -tka, smetdk, gen. -tka, zame- 

tak, gen. -tka »embryo«. Odatle pridjevi na 

-bn izmetan (17. i 18. v.), nametan, dalekometan, 

smetan (ZK) »laziv«. Na -adca nametacica »zena 

koja se nudi za kakav posao«, na -kinja (tip 

Srpkinja) nametkinja »zena, djevojka, udovica, 

koja se namece«. Praslavenska je izvedenica 

na -bia metla f (bug., rus. metla) > mekla, 

koju posudise Rumunji mdturd (u toj se 

praslavenska rijec unakrstila sa lat. na -ula > 

-urd). Rijec metla je i botanicki termin za 

razne biljke i toponim. Ima svoju leksikolo- 

gijsku porodicu prilicno razgranam : pridjev 

na -ast metlast, deminutiv metlica (takoder 

biljka), metlica = metnica (Vuk) »mreza«, 

augmentativi metletina, na -usina metlusina, na 

-aca meliaca »biljka«, na -ara melldra (Srijem, 

metafora) »vinova loza«, radna imenica na -ar 

melldr »covjek koji mete«, apozicija melldr 

sirak (Vrbnik); metlicar (Istra) »biljka«; na 

-ik metlik »biljka«, na -ika metlika »1° razlicite 

biljke, 2° toponim (RN Slovenija Metlika > 

Mekljika, ZK)«, odatle metlikovina = metlo- 

vina (Vuk); sa ti > lij: metljica, melljika i 

metljina »biljke«. Na -aljka: metaljka »mjesto 

gdje momci mecu kamen«, izmetaljka f (Vuk) 

»vrst plesa nalik na cotillon«, nametaljka = 

nametdljka (Kosmet) »bolest u ocima, bijelo 

na oku«. Na -Java mecava »1° vijavica, oluja, 

2° (metafora) nevolja«, s denominalom me- 

c'aviti »dizati se (subjekt mecava)«. Na -lo omelo 

n (I < ti) »umeta, krpa kojom se omete pec, 

prije nego se metne u nju hljeb«. Na -je po- 

metnuce »abortus«. Na -aca premetaca (ZK) 

»zastor (_K)«. Kao zamet sto znaci »mjesto 

gdje su veliki snjegovi«, tako part. perf. pas. u 

pometena draga znaci »gdje su veliki vjetrovk. 

Taj particip je poimenicen na -ik Pometenih 

(planina blizu Vrlike na lijevoj strani Cetine). 

Na -ai metac, gen. -aca »onaj koji se mece 

kamena u igri«. Part, pret, aktiva poimenicen 

na -be > -ac: metalac, gen. -oca (Mikalja, 

Belostenec, Stulic) »strjeljac«. Na -alo me- 

talo n (sjeverna Dalmacija) »porcija sijena 

govecetu«, sa deminutivom metalce (Lika) »mala 

porcija«, prometalo m prema f prometalica; 

na -iste metaliste (Uzice) »1° mjesto gdje se 

stoci polaze hrana zimi, 2° mjesto gdje se 

baca kamen, 3° toponim«. Na -alj: metalj 



mesti 



412 



mesti 



m (Backa) = metalje n (Vuk, Crna Gora) »bo- 
lest ociju«. Na -aj: smetaj »namet, smet«. 
Na -a be: zmetavec (Belostenec) = prome- 
tavec »pometitelj«. Na -avica metanica (Obra- 
dovic) »mecava«. Na -ina pbmetina = pome- 
Una (Kosmet), izmetina. Kol. na -je smece 
(ZK) = smelile, (I od unakrstavanja sa metla), 
upor. smelar (Istra, cakavski) = smetlar »po- 
metac«. Isto tako unakrstavanje na -iste: 
smetiste — smetliste pored smetiliste, s pridje- 
vom smetlinski, smellisnjaca (Vinkovci) = 
smetljara (Sarajevo) »Mistschaufel«, kao i u 
denominalu smeliti (hrv.-kajk.) = smettiti »bla- 
titi smecem« i u deminutivu smetlicica mjesto 
metlicica. Apstraktum na -ea (tip plac'a) smeda 
f »smutnja, nered, svada, itd.«. Od narocitog 
je interesa jos: ometao, gen. -eca (Resetar) = 
ddmetac (Dubrovnik, Prcanj, Ljubisa) »(ri- 
barski termin) 1° pratilo, 2° uzica od udice, 
3° tunja«. Vetranie i Zore razlikuju odmetac 
i tunjica. Pridjev na -uebn: promeduran od pro- 
mecali / -metati "se. Na -aj smetaj »namet, 
smet« 

(lb) Iterativ se pravi prijevojem duljenja 
e - e > e. Jekavski oblik -ije nije potvrden: 
izmijetati je jekaviziran stcslav. melati; u ikav- 
skora cesce: namitat (ZK), izmitali (ZK), 
premltaca, premlcuran (upor. promuduran prema 
mutiti), postverbal u prilogu na izmit (16. v., 
jedna potvrda) »u velikom mnostvu«; mitati, 
-am mjesto metati (jednom kod Budinica), 
ispromilati (18. v., Slavonija), razmitati (Io- 
(8. v.), zamitati (Vodice) pr A ma zametati. 
U knjizevnom jeziku i jekavskim narjecjima go- 
vore se samo ekavski oblici: nametati se, na- 
medem se, podmetati, prometali se. To se do- 
godilo zbog toga tako sto se umijesao smetati 
od smesti (v.). 

(Ic) Pojedine prefiksalne slozenice kao 
razmesti, -tern, razmedati i razjnetnuti imaju 
svoje leksikologijske porodice. Odatle postver- 
bali razmet pored razmet (16. v., Vuk) »1° 
odmet, 2° razmak«, razmeta (1259) »nesloga«, 
razmetak, gen. -tka (1680) »namet«, pridjev 
razmetan »rastrosan, rasipan«, poimenicen na 
-ik razmetnih m prema f na -ica rdzmelnica 
(Dalmacija) i na -kinja razmetkinja, na -Ijiv 
razmetljiv, s apstraktumom na -ost razmet- 
Ijivost; hrv.-kajk. razmetavec, gen. -avca. 

Balticka je paralela potpuna: lit. mesti, metu, 
lot. mest, metu »baciti«, stprus. metis »Wurf«. 
Druge ie. veze kao lat. messis »zetva«, metere 
»zeti« nisu sigurne. 

Lit.: ARj 2, 241. 244. 259. 622. 4, 178. 
232. 234. 6, 552. 591. 621. 629. 630. 631. 



776. 7, 431. 8, 409. 624. 915. ASPh 8, 256. 
Kostic, NJ 2, 248-250. Belie, NJ 1, 45. 
si. ZbNZ 19, 203. Jagic, ASPh 1, 157. NJ 4, 
91. lvic, JF 18, 334 v Miklosic 193. SEW 2, 
40. 53. Holub-Kopecny 221. Bruckner 335. 
KZ 48, 214. WP2, 259. Mladenov 295. Gorjajev 
208. Trautmann 183. 184. Belie, Priroda 179. 
Gamillscheg, Randbemerkungen zum rum. 
Sprachatlas (Abh. Beri. Ak. 1941. no 7) 19. 
Vaillant, RES 12, 235. Resetar, ASPh 36, 
546. Tiktin 1088. Joki, Stud. 111. WuS 12, 
79. si. Fraenkel, IF 49, 209. Boisacf 55. 
793. 

(II) Prijevoj *mot- od *met- izrazavao je 
prvobitno preteritum. Sveslav. i praslav. je. 
Nalazi se samo sa -ati motati, -am (Vuk) 
(iz-, na-, o-, od-, ob-, pre-, s-, u-, za-j, danas- 
nje znacenje »1° devider, 2° rouler en pelote« 
razvilo se iz znacenja »bacati«, sto je prvobitno 
znacio »metati«. Ono sto se nametalo trebalo 
je odmotati. Iterativi se prave u narjecjima 
duljenjem: o — o > a -matati, -mdtani (p-, 
ob-, od-, na-, raz-, s-, u-, za-j. U Vukovu 
jeziku ne postoji taj prijevoj (Maretic ga ozna- 
cuje provincijalizmom) nego na -va- -mota- 
vati, -matavam, samo s prefiksima (iz-, o-, 
ob-, raz-, s-, u-, za-). Postverbal smota (Buko- 
vica) »smucenost pameti«. Postoji jos oblik sa 
ti mjesto t: umotlat, zamotlat, -am (Kos- 
met) pf. prema impf, zamotlavat »zamrsi- 
vati«. Taj je oblik nastao od deminutiva 
na -uljati (upor. nize -uljaK) zamotuljati »einw- 
ickeln«. Upor. razmotuljati, -am (Lika) »raz- 
motati«. Postverbali su: omot, umot, zamot. 
Od mat- postverbal na -bk je namatah, gen. 
-tka »prut, sibljika na cokotu koja se ostavlja 
da rada«, smotak, gen. -tka (Vuk). Na -hka 
motka (po postanju je postverbal, apstraktum, 
od motati rasiren sa -hka / tipovi zakuska, 
ostavka I; apstraktum je postao konkretum) 
»1° batina, siba, 2° mjera za zemlju (Srbija)«. 
Ima svoju leksikologijsku porodicu: deminu- 
tivi na -ica macica (Lika, Vuk), na -id mocid. 
(Slavonija) »ono sto je u motki > jereza«, 
ocuvao je nesto od prvobitnog znacenja de- 
nominal motkati (Lika) »ogradivati njivu mot- 
kama«. Augmentativ na -ina motina (Srbija) 
»motka«. Kol. motkovlje (Sulek). Na -ac motac, 
gen. -aca m prema f na -ica motacica. Na -vac 
motavac, gen. -vca prema motavica (Sulek). 
Na -uljak smotuljak (Crna Gora) = zamo- 
tuljak. Na -aj zamotaj (Stulic). Praslav. mo- 
tovilo je slozenica i izvedenica u isto dob;-, 
sadrzi pored dviju glagolskih osnova mot- i 
vi- (v. viti) jos sufiks -dio > -h. Upor. ces. 
i polj. motovidlo, polap, mutuvaidlii. U Istri 



mesti 



413 



mesti 



je nastala odatle radna imenica: motovilo »co- 
vjek koji se mota i vije«. Deminutiv je na -de 
motovioce (Vuk). Sulekov je neologizam na 
-njak motovilnjak »Garnwinde«. Rijec motovilo 
je kulturna rijec koju posudise Arbanasi mo- 
tovile. Znacajno je da se kod njih unakrstila 
ta rijec sa note «kolo« latinskoga podrijetla: 
rrotovile = rrotuvile (Gege) »Radchen«. Pra- 
slavenska je slozenica uz motovilo i motuzica 
(Rijecka nahija, Crna Gora) < mot + uzica 
(v.) = motiiz (Barakovic, Lastovo, Smokvica, 
Korcula) »konopac«. Upor. ces. motouz, slov. 
mot(v)oz, polj. motowqz, rus. motovjazt. Od 
iterativa mat- samoglas a unijet je i u sloze- 
nicu mdtuzica (Vuk, Crna Gora) »uzica ko- 
jom je privezan sibak (cijep) za stojalo (stojak)«. 
Rumunjski slavizam matauza tumaci nam 
postanje nase slozenice: u je nastao iz ovu > ou. 
Upor. polj. motowqz. To prenosenje dogodilo 
se i umatovilo (1851). Kao u matuzica sto je a 
dosao mjesto o od matati, tako i u matka 
(Kosmet) »motka«, prema motka (Kosmet), 
»mjera za predu pamucnu«. Isto tako i u aug- 
mentativu ■ malina (Kosmet) »dugacke oblice 
kojima se pritiste snoplje, slama ili sijeno na 
kolima u lotrama, da bi stalo sto vise«, prema 
motina (Srbija). Interesantan je rum. oblik 
mototol( Muntenija) »Ballen, Klumpen, Knauel«, 
kao pridjev »leinen«, s glagolom a mototoli 
»zusammendrucken« i apstraktum na -eh > 
-eald odatle mototoleala »Zusammenballen«, 
iz kojeg se vidi kako uvodenjem reduplikacije 
postaje od posudenice onomatopeja. Ovamo ide 
od osnove mat- jos matasica (Vrbnik, Krk) 
»klupko« i matazalo (Turska Hrvatska) »spre- 
ma za namotavanje prede«, uz sve sto je 
sufiksalna tvorba nejasna. Od ie. paralela 
samo u gr. u.60oc, »Schlachtgetummel«. 

Lit: ARj 3, 914. 4, 1. 6. 6, 517. 518. 535. 
877. 7, 26. 28. 8, 410. 409. Gavazzi, Sldvia 3, 
667-672. Kostic, NJ 1, 199-202. Miklosic 
203. Holub-Kopecny 230. 281. Bruckner 345. 
Tiktin 1014. Vaillant, RES 22, 23. Boisaca 
642-643. GM 287. 

'(Ill) Oblik sa nazalnim iniiksom met-ti > 
mesti, metem (Vuk) (do-, iz-, po-, s-, u-, za-) = 
mesti, meten (Vodice, Istra) »tuci maslac« = 
mes, metem (Kosmet), kod kojega je homonl- 
mija uklonjena uzlaznim dugim akcentom 
prema kratkom uzlaznom u mesli, metem, nije 
dao tako brojne izvedenice kao mesti zbog 
toga sto je to termin u mlijecnoj proizvodnji 
(mesti maslo u stapu, Crna Gora, meteno maslo, 
Kosmet »iz kajmaka maslo izdvojeno, ali jos 
neistopljeno«) »einruhren, Butter scheiden«. 



Kad se govori sa reileksivom se, ima psiholosko 
znacenje »perturbari«: smesti se »zabuniti se«, 
odatle part. pret. pas. smeten (Vuk) »zbunjen«' 
poimenicen na -ik smetenih m = smetenih 
m = smetenih (Kosmet) prema f smetenica = 
na -jak smetenjak, gen. -aka »1 ° smeten covjek, 
smusenjak, baksuz, objesenjak, 2° (prema 
prvobitnom znacenju »mijesati«) vrst narodnog 
cilima« = smetenjak (Vuk, Risan, Boka) »ba- 
burski talijer«. Na -ica met'enica (Dalmacija, 
Pavlinovic) »1° mlijeko sto ostane po metenom 
maslu, 2° ulje sto se brkljacom izmete iz. 
kase«. Na -ilo smetenih n »metez, smusenost«. 
Zatim: smetilac (Mikalja) »imbroglione«, zme- 
tice f pi. (Pergosic, hrv.-kajk.) »scandalo« = 
(po)smetinjak (Poljica) »strasilo«. Pored pri- 
marnog oblika postoji i na -ati smetati, sme- 
tam pored smedem impf. (16. v., Vuk) prema 
pf. smesti. Odatle na -be > -ac smetac, gen. 
-eca (Martie) = smetalac, gen. -oca. Apstrakta 
na -es (tipovi grabez, krpez) metez m, 
s pridjevom metezan, poimenicen metefnik »bun- 
tovnik« (upor. meterba, -ija), na -nja metnja 
(Lika) = smetnja (u danasnjem knjizevnom 
jeziku), na -la (tip placa pored plata)- meca f 
(Vuk, Kosmet) »napoj stoci i psima (< upravo: 
mijesanje)«. Odatle dalje medaja (Visoko, 
Bosna) = meda(j~)ica »1° (orude) muljalo za 
mijesanje zitkih stvari, 2° bundzija« = (sa 
v za_/ kao u loviste > lojiste), medavica (Vuk, 
Crna Gora, Rijecka nahija« = meta(j)ica m 
»muljivac, varalica, imbroglione«. Na -joj iz- 
medaj »maslo sto se jedanput u stapu izmete«. 
Praslav. je izvedenica smetana, koja se jos 
govori u slov. smetana pored smetena, -nka i 
bug. smetana, kod nas je istisnuta sinonimom 
skorup (v.). Zabiljezena, je u Saptinovcima 
(Slavonija) smetana, »grusalina« = smetina 
(jedna potvrda, neiibicirana). Ziva je u rum. 
smintina i u trsc. zmetand = zmetend. Upor. 
i ime velebitskog vlaha Smantara (prezime u 
licko-krbavskoj zupaniji) sa r mjesto n kao 
u istro-rumunjskom. Ovamo ide mozda l 
cudnovata glagolska slozenica izmetoklasati, -td- 
klasem (Brae) pored izmetoklasiti, -im (Du- 
brovnik) »izmijesati razlicite stvark. Bez pre- 
fiksa iz- glagol nije potvrden. Potvrden je i 
s (' mjesto e, ali sa znacenjem koje se ne slaze 
s navedenim : mitoklasiti se (sjeverna Dalmacija, 
Krk) pored mitokldsnuti, -em »proci, minuti 
jedan pored drugoga«. Prema obliku mito- 
slozenica ne bi isla ovamo. Stavljena je 
ipak ovamo zbog znacenja u Dubrovniku = 
kod Stulica izmitoklasiti. Rumunji posudise 
a sminti »toren, verwirren«, sa svojim post- 
verbalom odatle sminta »grijeska«, a ameti 



mesti 



414 



»schwindelig machen«, na -eh ameteald »Schwin- 
del«, sa rum. prefiksom lat. podrijetla a sa 
desmetici »doci opet k svijesti«, s pridjevima 
bezmetic = desmetic »lud«, Arbanasi pezmetoj. 
Balticke su usporednice potpune: lit. mesti 
»umruhren, mijesati«,/wentom»Ruhrstock«,lot. 
mente, me'turs »Mischholz«. Ie. osnova *menth- 
»mijesati«, u sanskrtu manthati »mijesa«. 

Lit.: ARj 2, 622. 4, 255. 238. 6, 613. 627. 
621. 779. BI 2, 101. 633. Ribaric, SDZb 
9, 167. Elezovic i, 392. 2, 245. Miklosic 189. 
SEW 2, 44. Holub-Kopecny 217. 341. Bruckner 
328. 533. Mladenov 593. Gorjajev 223. Tiktin 
60. Meillet, RES 6, 172. Uhlenbeck, IF 17, 94. 
Osten-Sacken, IF 33, 230. Brugmann, IF 
32, 321. GM 295. Boisacq 642-643. Rosetti, 
Grai si suflet 5, 158-172 (cf. lib 18, 265). 

(IV) Prijevoj e-c > u je sveslav. i praslav., 
stcslav. mntiti > mutiti, mutim impf, »mijesati, 
vrtjetk (Vuk) (iz-, na-, od-, po- fse/ pre-, 
raz-, s- se, sa-, za-). S prefiksima se zna- 
cenje specijalizira: premufit, -utim (Kosmet) 
»povrsno preorati«. Deminutivi na -Ijati mut- 
Ijati, -am »verwirren«, na -okati (c od mucak, 
od iterativa i od part, smucen) muckatl, -am 
impf, prema pf. mucnuti, -em. Iterativ na -va- 
-mucivali, -mutujem, samo s prefiksima (iz-, 
s- ita.). Postverbal smuta »Schneewetter«. Na 
-nja mutnja = smutnja sa prijelazom tnj > 
cnj (upor. kucnji > kulnji) smucnja (cakavski, 
1670), kao primjer regresivne palatalizacije 
(Ivsic). Odatle je odbacivanjem sufiksa -nja 
dobiven korijen muc-, od kojega je stvoren 
na -bk mucak, gen. -cka m (Rijecka nahija, 
ZK) = mucnjak, gen. -akd (Istra) »pokvareno 
jaje« = smucah, gen. -cka (Vodice), kolektiv 
na -ine omucine »geriittelte Uberbleibsel von 
Wein«. Postverbal mut m »1 ° mutez, 2° turbatio, 
3° talog, kom, komina, 4° debeli mrak u 
sumi, 5° balega«, mutavi (satrovacki, Pristina) 
»necist«. Augmentativna -inamutina (Dalmacija, 
Pavlinovic) »krkalina, balega«. Praslav. post- 
verbal mut posudise Arbanasi. Postverbal: 
pomata (Vodice), slov. pomotd. Pridjevi na 
-bn mutan, f -tna (16. v.), poimenicen na -jak 
mutnjak »kazan za pecenje rakije od muta 
(kom, komina)«, na -ica mutmca (Kosmet), 
na -Ijiv mutljiv, smutljiv, poimenicen smutljivac 
m prema f smutljivica. Poimenicen part., perf. 
pas. mucenica = mutenica (Timok-Luznik), na 
-ik mucenik, gen. -ika »kolac«, apstraktum na 
-ez mutez (17. v.), s pridjevima mutezan, 
mutezav, mutefast, augmentativ mutezina (Kos- 
met) »talog«, na -Ijag mutljag, gen. -aga »mu- 
tez« = muujaga pored »mutez« znaci i »covjek 
.koji mnogo govori«, na -Ijavina mutljavina. 



Radne imenice: mutilac, gen. -oca m prema 
mutilica, mutisa. Imperativna slozenica muti- 
kasa »smutljivac«. I metaforicki se upotreb- 
ljava mutljikati (se) (Lika) »kolebati (se)«, 
odatle pridjev mutljikast, mutljikalo m prema 
f mutljikalica — mutljaclna. Osnova muc po- 
staje uzvik, koji se upotrebljava zajedno sa 
sue. Odatle mucati (Lika) i pridjev mucav 
»mutan« i imperativna slozenica muciguz. Na 
-Inica mutionica (Lika). Tu rijec posudise Arba- 
nasi muti, s clanom mutini »Butterfass«, u 
kojoj je hrv.-srp. sufiks zamijenjen lat. -mum. 
Iz antroponimije ide ovamo dvoclano staro 
licno ime Mutimir, potvrdeno sa nazalom c 
MouvxiuTipoc,, Muncimir. Vokal u je nastao 
iz velarnog nasala c: stcslav. mctiti, bug. 
mdtja, polj. met, toponim Admont < oaomcih, 
ces. rmoutiti. 

Lit.: ARj 6, 119. 181. 120. 7, 180. Maretie, 
Savj. 138. Ribaric, SDZb 9, 179. Trojanovic, 
IF 5, 224. Miklosic 189. Holub-Kopecny 
312. 342. Bruckner 328. KZ 42, 345. WP 2, 
269. Mladenov 314. GM 294. 295. Ivsic, 
IF 17, 119. si. Uhlenbeck, PBB 33, 186. 
Ehrlich, KZ 41, 289. 

mestva f (Vuk) = (sa asimilacijom na 
daljinu kao u neredov, m - t > n - t) nestva 
(Poljica u Dalmaciji, Brod u Slavoniji) »1° 
navlaka od koze, nazuvak za muske i zenske, 
2° papuca, cipela (kajkavci)«, takoder slov. 
mestva (Donja Kranjska). Novakovic ima i 
mestila. Docetak -va pokazuje samo hrv.-srp. 
i slov. prema meste f pi. (Kosmet) »kozne 
carape ili tanke cipele koje nose muslimaniu 
jemenijama ili u papucama preko carapa«. 
U polj. smeszta, ukr., rus. mysty, bez -va. 
Deminutiv na -ica mestvica (Visoko, Bosna). 
Balkanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
mes > tur. mest »Leder«) iz oblasti obuce: 
rum. mest, mes »Strumpf aus feinem Leder«, 
bug. mest, pi. mestbove, arb. meshe = mesht 
(Skadar) »Pantoffel«, cine, mestra, ngr. U£OTL 
Docetak -va u mestva dosao je unakrstavanjem 
sa bjecva (v.). 

Lit.: ARj 6, 614. 8, 90. Novakovic, ASPh 
32, 386. si. Miklosic 193. SEW 2, 39. GM 270. 
Fiktin 936. Matzenauer, LF 10, 321. Pascu 
2, 150, br. 745. Vasmer 2, 185. 

mes m (Budva) »glasnik«. Provalija iz- 
medu Scepana i Petrovca Pozdrie mes. Od 
tal. messo, poimenicen lat. part. perf. missus 
od mittlre. Uceni apstraktum odatle na -io, 
gen. -ionis misao > latinizam misija f »1° 
poslanje u politickom poslu, 2° crkveni ter- 
min«, uceni talijanizam misijun m (17. v.) = 



415 



meta* 



mision (18. v.) = mision (18. v.) »(crkveni 
termin) duhovna misija«. Odatle radna ime- 
nica na -arius > -ar misionar, gen. -dra (18. 
v. i danas) = misionari], pridjev misionarski 
(18. v.), apstraktum na -bstvo misionarstvo. 
Na nenaglasen sufiks -ia (tip Italija) misionija 
f »zemlja u kojoj je misija«. Na lat. -Tlis missilis 
> misilii »poslanica (ban N. Frankopan)«, 
prema madzarskom izgovoru lat. rijeci sa 
docetnim -s > -s. Ovamo idu jos slozenice 
s prefiksom a) re- rimes (Bozava) = rimeso 
(Dalmacija) = rem'es (Kastav) »impiallaciatu- 
ra, furnir« < mlet. remesso; E) per- permis m 
(Istra) »dopust« < tal. permesso, c) cum- + 
pro- kumpromes = (metateza) prokomes (Herce- 
govina, Crna Gora, Boka) »pogodba, prista- 
nak« < tal. compromesso, internacionalno kom- 
promis. Sve poimeniceni tal. part. perf. od met- 
tere, koji se nalazi u remetiti ladu (Skadarsku je- 
zero) »popraviti ladu«. Taj se cin radi svake 
trece godine. Latinizam je poimenicen part, 
prez. komitenat, gen. -nta (bankarski termin) 
»narucitelj«, koji je dosao preko njem. Kom- 
mittent < tal. committente, od prefiksa cum- 
i mitlere. Ovamo ide jos sa prefiksom des-: 
dezmez m (Kuciste) u izreci vino je u dezmezu 
»u nacetoj bacvi ili damejani (mora se popiti 
jer bi se moglo pokvariti)« < mlet. desmesso, 
od desmettere »smettere«. Upada u oci prijelaz 
-s > -z, koji je nastao krivom sonorizacijom 
prema izgovoru vas, gen. voza. 

Lit.: ARj 5, 781. 6, 759. 760. 771. 9, 791. 
12, 331. V HZ A 15, 150. Cronia, ID 6, 119. 
REW* 5612. DEI 1032. 

mesccma f (Vuk, narodna pjesma) = 
(sa he > c) mecema (Kosmet) »sudnica, sud«. 
Pridjev na -ski mescemski. Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (ar. meh kerne) iz sudacke 
terminologije: bug. mehkeme, arb. mequeme — 
meceme = mehceme = mecqeme. 

Lit.: ARj 6, 615. Elezovic 1, 402. Mladenov 
295. GM 268. 

mesetar m »posrednik, grosicar, samsar, 
senzal« = (unakrstenje sa misat »mijesati«) 
misetar (ZK), slov. mesetar', gen. -rja »isto«. 
Denominal na -iti mesetdriti. Na -ina meseta- 
rina (Sulek, neologizam) »placa mesetaru«. Iz- 
vedenica na -arius > -ar od slov. meset m 
(Notranjsko) »isto«, denominal mesetiti. Od 
tal. (mlet.) messetta, messelo, misseto < ngr. 
UECHTnc;, izvedenica na - nr\q od ueoov, koje 
se ocuvalo u hercegovackom prezimenu Misita, 
Misitic, zaselak Mi'site, u dubrovackom latini- 
tetu missita, messela. Ovaj je trgovacki Ereci- 



zam balkanski: bug, arb. mesit »Vermittler«, 
u istro-rom. mipeto (Piran) »portatore«, de- 
nominai mipeta »portare intorno vino od 
olio«, apstraktum messetaria. Na -dzija me- 
sidzija »Brautwerber«. 

Lit.: AR 6, 610. 761. Pletersnik 1, 575 
Miklosic 193. SEW 2, 39. Mladenov 295. GM 
270. REW 5538. Ive 72, § 7. 78, § 85. Stre- 
kelj, DAW 50, 39. 

meta 1 f (Istra, Vrbnik, cakavski), deminu- 
tiv na -ica melica (Istra, Rab, ZK, Bozava), 
na -ika metikq (Kanizlic), augmentativ metina 
(Cres) »mentha silvestris«, slov. meta, melica. 
Po deklinaciji -a i u ostalim slavinama: stcslav. 
meta, polj. mieta, rus. mjata. Po toj je dekli- 
naciji isla i u panonskoslavenskom kako do- 
kazuje madz. menta. Samoglas e nastao je iz 
palatalnog nazala {, kako dokazuje poljski i 
ruski. Znacenje je »mentha, pulegium«. Da 
se rijec deklinirala i po deklinaciji u, kao i 
druge biljke, dokazuje hrv.-srp. metva f 
(Vuk, Dubrovnik), slov. metva, diblja metvica 
(Sutomore), stcslav. metva, rus. mjalva, tako 
i u slov. i bug. Odatle deminutiv na -ica 
metvica (Vuk, u rukopisu 14. i 15. idiozmu 
glagoljemu metvicu), pridjev na -in metvicin 
(~a voda), augmentativ metvicina »calamintha 
officinalis*. Toponim Metvine, Metvenik. Mjesto- 
tv govori se ti u rmja (< ribnjd) metlica (Du- 
brovnik). Upor. slicne promjene kl > kv 
elkva pored cikla < oeirrAov, Sutikva (Split)- 
< Sancta Thecla. Teze je pretpostaviti s Re- 
setarom unakrstenje sa metla. Nejasna je za- 
mjena e > i u mitvica f (Srijem). Taj oblik 
nije dovoljno potvrden. Da je ime te biljke 
postojalo i u balkanskom latinitetu, dokazuju 
rum. mlntd, arb. mendere pored mennere, 
deminutiv mendreze (Kalabrija, r je umetnuto- 
poslije dentala). Godin ima pored mendere i 
menqinje. Gr. uiv-9-n > lat. mentha potjece 
prema Meilletu iz nepoznatog mediteranskog 
jezika. Posudise je i Germani: nvnjem. Minze. 
Ali nije nuzno pretpostaviti sa Bernekerom 
da su Goti bili posrednici. 

Lit.: ARj 6, 619. 628. 636. 781. Jagic, 
ASPh I, 431. Starine 10, 111. Pletersnik l> 
576. 577. Resetar, Stok. 285. Kusar, Rad 118, 
19. Cronia, ID 6. Miklosic 190. SEW 2, 44. 
Bruckner 336. Vasmer 2, 189. Mladenov 295. 
REW" 5504. Kiparsky 125. GM 272. Godin 
256. Rohlfs 1386. Meillet, MSLP 15, 162. 
Boisacq* 639. 

meta 2 f (Vuk, Vojvodina, Srbija, danas, 
opcenito) »1° cilj, biljeg u igri, 2° toponim 
(Srbija)«. Prilog na meti (Vuk) »pri ruck. 



mata 



416 



in c- 1 1 1 j 



Nalazi se jos u polj., rus. i ukr. Latinizam, 
koji se unakrstio sa domacim postverbalom 
meta, koji se nalazi u primijetiti, zamijetiti. 
Veoma je znacajno sto se taj latinizam nalazi 
na istoku gdje ga ne bismo ocekivali. Povijest 
njegova nije jasna. Mozda je dosao preko 
srednjovjekovnog madzarskog latiniteta, gdje 
je sluzio kao opca rijec za »granica«. U pra- 
isrodstvu je sa mjesto (v.). 

Lit: AR 6, 619. /, 435. Miklosic 194. SEW 
2, 39. Bruckner 680. REW 3 5548. 

metanija f (Vuk, Srbija, objekt uz ciniti, 
tvoriti, udariti, primiti) »kad se tko pred 
kim duboko pokloni i prekrsti«. Od gr. apstrak- 
tuma uexavoia »kajanje, pokora, klecanje, 
klanjanje«, od ueTavoeco 1 |XETavoco ; od aorista 
(e)u£Tav6r|aa > metdnisati, -sem (Vuk, Srbija) 
»duboko se klanjati i krstiti«. Glagol i imenica 
balkanski su grecizmi crkvenog (pravoslavnog) 
podrijetla: rum. matanie, bug. metanie (tako 
i rus.), arb. metant »isto«, cine, mitane f, mitan'u 
sire. 

Lit.: AR 6, 620. Miklosic 194. SEW 2, 
39. Rohlfs 1870. GM 270. Pascu 2, br. 1169. 
1170. 

metar, gen. -tra m (Rab) = metar, gen. 
-tra (ZK, hrv.-kajk.) »1° sprava kojom se 
mjeri, 2° (internacionalno) jedinica mjere za 
duzine«. Pridjevi na -bsk metarski, uceno na 
-ickl < gr. > lat. -icus + -bsk metricki i od 
metrika. Slozenica kilometar, milimetar. Iz- 
vedenica na -aza < fr. -age kilometrazq f 
»placa po kilometru, broj kilometara«. Od gr. 
|X£Tpov > lat. metrum. 

Lit.: AR] 7, 64. Kusar, Rod 118, 23. GM 
111. 

meteh m (Vuk, 15. v., historijski spomenici, 
narodna pjesma, Lastva) »1° zemljiste koje 
pripada crkvi ili selu ili kuci, ogroman pro- 
stor, vocnjak, vinograd, 2° granica (Crna Gora), 
3° (Hercegovina, Crna Gora, Boka) trio, neo- 
bradeno mjesto« = meteg (Ljubisa) »prostor, 
medas, temelj« — metej (Vuk, Srbija) »zavicaj, 
kraj« = metev (Vuk) »mesto gdi se marvi 
polaze«. Toponim Metevo n (17. v., Slavonija) 
»pusto mjesto«. Postverbal od \izxzjOi »pren- 
dre part, participer« > metehati, -am impf. 
(14. v., historijski spomenici, Dusanov zakonik) 
»drzati sto, vladati cim«. Ovamo ide s prije- 
vojem e j o metoh m (14. v., historijski spome- 
nici, Srbija) »manastirska zemlja« = metdhija f 
(13. i 14. v., Vuk, narodna pjesma) »1° isto, 
2° ime kraja (horonim) na Kosovu (Priz- 



ren, Pec, Dakovica, Decani), 3° toponim 
(Dalmacija, Hercegovina, Srbija)«. Pridjev 
metohtjskT. Balkanski grecizam kao crkveni 
termin: rum. mitoc, bug. metoh »imanje sa- 
mostana«, cine, mitohe < gr. |xetoxii = |xeto- 
Xi(ov). 

Lit.: ARj 6, 626-627. 635. Miklosic 194. 
SEW 2, 40. Vasmer, GL 98. 

meterba f (Poljicki statut) = (rasireno na -ija 
kol., znacenja) meterbija f (Dubrovnik, Prcanj) 
»metez, smetnja, svada«. Od lat. > tal. caterva 
f (13. v.). Glede -ija u Dubrovniku i glede 
ev > rb upor. u Napulju catervia. Dalm.- 
-rom. *caterba unakrstila se sa metez,. Jagic 
uzimlje da je metenba nastalo od metefb do- 
datkom sufiksa za pravljenje apstrakta na 
-bba (v.) i da je z presao u r kao u urne < 
uebne (v.). 

Lit.: ARj 6, 627. Jagic, ASPh 11, 305. 
REW 3 1767a. DEI 812. 

meteriz m (Vuk, Kosmet) = meterez 
(17. v.) = mitiriz (17. v., Divkovic) = (s 
nasim docetkoni -Isce mjesto -r'r) meterlsce (18. 
v., jedna potvrda) »1° opkop, sanac, /° (Crna 
Gora, Kosmet) zasjeda, busija, 3° (Hercego- 
vina) otvor na krovu za obranu kuce, 4° topo- 
nim (u sing, i pl.)«. Denominal (faktitiv) na 
-iti meteriziti, -im »ogradivati meteriz«. Na 
-njaca meteriznjaca (Vuk) »puska za meterize«. 
Balkanski turcizam perzijskog (perz. meieris > 
tur. -r'r) ili po drugoj etimologiji arapskog 
podrijetla (ar. pi. matdris; sing, mitras »Brust- 
wehr«, od glagola tdrassd »mit den Schild- 
waffen kampfen«) iz ratne terminologije: rum. 
meteres »Schutzwehr«, bug. materiz 1 met-, arb. 
meieris -zi (clan), ngr. |X£T£p(^i, - iai. 

Lit.: ARj 6, 627. 776. Elezovic 1, 401. 
Mladenov 295. GM 271. Lokotsch 1475. Mi- 
klosic 194. SEW 2, 40. Matzenauer, LF 10, 
321. 

metilj, gen. -uja m (Vuk), sveslav. i praslav., 
»1° papilio, lep(t)ir, 2° crv ili glista i bolest 
odatle, distomum hepaticum, 3° biljka lysi- 
machia nummularia, 4° toponim« = (s prije- 
vojem r — u kao u sirov pored surov) metulj, 
gen. -ulja (Vodice, Istra) = metir (Beloste- 
nec, Stulic, s izmjenom docetka prema lepir) = 
(s asimilacijom m - t > n - i) netilj (Hrvat- 
ska) »svinjska bolest od nekih crvica«. Pridjevi 
na -av metiljav »bolestan od medija« = metu- 
Ijav = netiljav, poimenicen na -be > -ac 
metiljavac, gen. -avca »metiljav ovan«, s 
deminutivom menljavce i augmentativom na 



metflj 



417 



mezga 



-ina metiljavcina, na -ia (upor. plavio) meti- 
Ijavsa (Lika) »musko slabo i* bolesljivo«, sa 
inhoativom ometiljavit se (Kosmet). Na -iva 
metiljiva (Vrbnik) »biljka«. Na -ka metiljka 
(Dalmacija). Deminutivi na -hk metuljak, 
gen. -Ijka, na -ica metuljica. Denominali na 
-ati metiljati, -dm (Vuk) = metiljiti se (o-) 
»bolovati od metilja«. Na -njak metuljnjak 
»biljka«. U drugim slavinama postoji i.prijevoj 
*met- I *mot- : stcslav. moiyib itd., koji dokazuje 
da je naziv izveden od te osnove (v. misti i 
motatij. Prijevoj u dokazuje da je t' nastao 
od jery-a. Madzari posudise metely »Egelwurm«. 
Leptir je nazvan prema pokretnosti. Postoji 
jos kod nas i u drugim slavinama naziv tabu 
izazvan vjerovanjem da su u leptiru duhovi 
bolesti, pa se ne smiju imenovati pravim 
imenom. To je slozenica netopir = (pseudo- 
jekavizam) netopijer = netopjer (Mikalja), polj. 
nietoperz = (s disimilacijom a - t > m - t, 
unakrstavanje .sa metilj, metulj) metdpir = 
(na -je) metopirje (Barakovic) = (s disimila- 
cijom n-t-r>l-t-r) slov. letapir, upor. 
ces. letopyf i polj. latopierz, odatle sa sin- 
kopom samoglasa o *letpir > lepir (ZK) = 
(metateza pt) leptir = letir (Kosmet) = (sa 
e > a kao u polj.) nadopir (Mikalja, Stulic, 
upor. slov. matopir) = (metateza) netepulj (-ulj 
od unakrstavanja sa metulj). U drugim slavi- 
nama ta slozenica znaci »slijepi mis«. Prema 
uvjerljivom tumacenju Briicknerovu polj. nieto- 
perz je nastalo od negacije ne, zamjenickog 
umetka to (upor. netomio i najtomanje, ZK) i 
pyrz ili ptyrz = hrv.-srp. pirac, pircac v.) 
»ptica«. Tabu znaci »to nije ptica«. Oba naziva 
praslavenske su kreacije, bez paralele u ie. 
jezicima. 

Lit.: ARj 6, 628. 635. 636. 7, 292. 8, 100. 
103. Miklosic 194. 214. SEW 2, 42. Holub- 
-Kopecny 231. Bruckner 345. 361. KZ 42, 
342. Mladenov 295. 299. Matzenauer, LF 10, 
333-334. Meillet, MSLP 14, 378. Isti, Etudes 
238. Otrebski, SO 13, 21. si. Machek, ZSPh 
20, 40. si. 

metropola f (Pavlinovic) »glavni grad« < 
gr. slozenica UTixpojioXu;, Na - ("rnc, metro- 
polita m (katolici prema lat. citanju gr. n) = 
mitropolit m .(Vuk, itacizam, pravoslavci), prid- 
jevi mitropolitov, mitropolitski, na -ija mitro- 
polija f (Vuk) = metropolija »katedrala«. Prid- 
jev na lat. -anus metropolitan = metropolitanski 
(16. v.). Itacisticki oblik je balkanska rijec: 
bug. mitropolit, arb. mitropolit, cine, mitr apule 
f, mitropulit, tur. metropolit. 

Lit.: ARj 6, 635. 780. Pascu 2, 64., br. 
1174.1175. 



metvica f (Vuk, Dalmacija) »casica okrugla 
u koljenu«, mozda isto etimologijski metvica 
(Crna Gora) »osit, precaga, preponka, pluto, 
pod, opna, branica, vetfila, srcana pregrada, 
diaphragma«. Cini se kao da je od praslav. 
korijena met- (v. mesti, metati) po deklinaciji n. 

Lit.: ARj 6, 636. 

mezar, gen. -dra m (narodna pjesma, 
Bosna) »muslimanski grob«. Odatle na -luk 
mezarluk (Visoko, Bosna). Religiozni turci- 
zam arapskog podrijetla (ar. mezar) iz oblasti 
islama. 

Lit.: ARj 6, 637. SEW 2, 42. 

meze, gen. -eta n (Vuk, narodna pjesma, 
Bosna, Srbija) = (po deklinaciji |3 kao kesa, v.) 
meza /(narodna pjesma) »forspajs (hrvatski 
gradovi)«. Odatle denominal (faktitiv) na 
-iti mezetiti, -im impf. (Vuk, narodna pjesma) 
»zalagati meze« i apstraktum na -luk mezehk 
(Kosmet) »sve sto sluzi za meze u picu, vinu 
i rakiji«. Balkanski turcizam perzijskog pod- 
rijetla (perz. mdzd »Wohlgeschmack« > tur. 
meze »Geschmack, Reizmittel, Vortisch«) iz 
kulinarske terminologije: rum. meze, mezelic, 
bug. meze, arb. meze f (Skadar) »Imbiss«, 
cine, mize »entree, hors-d'oeuvre«, ngr. u£- 

?£?• 

Lit.: ARj 6, 636. 637. Miklosic 194. SEW 2, 
42. GM 271. Mladenov 293. Lokotsch 1453. 
Matzenauer, LF 10, 322. Pascu 2, 152., br. 

775. 

mezevo n (Bosna, Martie) = mezovo 
(Lika) »1° polje, 2° razbojstvo, 3° toponim 
(takoder u f Mezeva)«. »Na -ina mezevina 
(Dalmacija, Pavlinovic) »ravno polje bez ka- 
menja«. Od madz. mezo (6 = stmadz. eu > 
-ovo, -evo prema nasim pridjevima, dok parti- 
cipijalno -o > -ov, v.). 

Lit: ARj 6, 638. Miklosic 194. SEW 2, 42. 

mezga f (Vuk ZK) »T sok u drvetu, 2° 
bijeli dio u drvetu do kore, alburnum, bukulja, 
bjelika, 3° trop, komina (Boka)«. Denominal 
na -ati mezgati, -dm »1° dobivati mezgu, 
2° bivati vlazan, pustati vlagu, 3° slabo gristi 
(Dalmacija, valjda upravo vlaziti slinom ?)«. 
Odatle Sulekovi neologizmi mezga »lympha«, 
s izvedenicom mezganica i slozenicom mez- 
govod. Na -iti mezdlti, -im (ZK) pored mazftiti 
»gnjeciti grozde spravom koja je na kraju 
debelo, a u drzalu tanko drvo (= mazdac, gen. 
mazdaca m (ZK) = slov. mefdzec »Stock zum 
Zerquetschen der Trauben)« = na -iti mSdati, 
mbaem »gnjeciti grozde sa spravom mbhc, gen. 



27 P. Skok: Etimologijski rjccnik 



mezga. 



418 



mezarola 



-bca«. Upor. slvc. mezgati »Trauben treten«. 
Samoglasi a = b (Krasic) mogu se tumaciti 
nizim prijevojnim stepenom kao u stcslav. 
mbzc, mbzeti, slov. mezeti »hervordringen«. 
Poimenicen part. pret. pasiva mezdenik, gen. 
-ika »papula, kuhan grah ugnjecen, bez corbe«. 
Ovamo ide zacijelo mazditi (sjeverna Dalma- 
cija) »(subjekt kisa) tiho lijevati« = mazditi 
(Zore, Pavlinovic) »rominjati« = mezditi (sje- 
verna Dalmacija) »isto«. Odatle na -avica maz- 
davica (sjeverna Dalmacija) »takovo vrijeme«. 
Unakrstavanjem sa gnjesti, gnjeciti nastade grnez- 
diti i gmezdemk. Vokal e je nastao iz -fe. Upor 
polj. miazga. Jekavski se oblik nalazi mozda 
u mijeznica (Brae) »ozujak«. Sto nema jas- 
nijih ijekavskih i ikavskih potvrda, tome je 
uzrok unakrstenje sa mezdra (v.), gdje je 
e < i po pravilu. " o se vidi iz znacenja 2° od 
mezga. Unakrstenjem s torn imenicom nastade 
mezgra. Pored znacenja 1° znaci jos »kost 
koja se zove mrstalica, rskalica« i »glavni 
dio koze (Srijem)«. Odatle pridjevi na -av 
mezgrav, poimenicen na -be > -ac mezgravci, 
gen. -aca (Bosna) »mrstalica, rskavica«, mez- 
grovit. Na madz. -6 > -ov mezgrov, gen. 
-ova (Pozega) »ime konju«. Denominai na 
-ati mezgrati (Vuk) (na-j = mezgriti (Istra, 
Lika) (na-) »dobivati mezgu«. Metatezom 
suglasnika r iz troslozne grupe zgr u nagla- 
seni slog: rnrezga, gen. mrezge (Kosmet) »jez- 
gra od kostunjavog voca kao u oraha, ljes- 
njaka«. Upor. slov. rnrezga pored mezga. Vuk 
pozna i mrezgra »mezgra«. U bug. mlezgd i 
cakavskom mlezgd »isto« vidi se unakrstenje 
sa miazga od bug. malza = cak. melzem 
»muzem«. Rijec mezga je u prasrodstvu s 
njem. Maische. Baltickih usporednica nema, 
dok Maische pokazuje da je jat nastao iz ie. 
dvoglasa oi u korijenu *motgh- rasirenom s 
pomocu pridjevskog sufiksa -ska. Taj je prije- 
voj od ^meigh- »ono sto curi (se. iz drveta)«, 
koji se nalazi u mizati »harnen«. Rijec mezga 
je kulturna rijec iz oblasti sumarstva. Nju 
posudise Madzari: mezga »Harz, Gummi« te 
Rumunji i Cincari mdzgd »Splint«. 

Lit.: ARj 6, 546. 638. 640. 659. 839. 437. 

7, 55. Phtersmk 1, 579. Skok, ASPh 32, 

374. Elezovic 1, 418. Miklosic 67. 196. 422. 

SEW 2, 54. Bruckner 331. Mladenov 300. 
Tomanovic, JF 17, 201-202. Scheftelowitz, 
/CZ 54, 234. Zubaty, ASPh 16, 399-400. 

Tiktin 1000. Porzig, IF 45, 165. Wijk, ZSPh 

14, 9. Ramovs, Sldvia I, 239. 

mczinac, gen. -nca m (Belostenec, Stulic) = 
mazinac, gen. -nca (Mikalja, Belostenec) »mali 
prst (to je znacenje i slov. i rus., dakle praslav.)« 



= mezimac, gen. -mea m (Vuk, sa prijelazom 
n > m kao u Samac, gen. Samca < Schanze) 
»posljednji, najmladi sin« prema f mezimica 
(Vuk, Bastali, Daruvar, kao hipokoristik za 
ovcu). Deminutiv na -e mezimce, gen. -eta. 
Takoder sa ocuvanim n: mezinbeb, na -zk 
mezinak, gen. -inka m (Lika) prema mezimca 
(Lika), mezinka. Jat je izrazen u ovim primje- 
rima sa a, e: jekavski mljezinica I -zimica f 
(Vuk, Martie) prema mljezinac, gen. -inca 
(Vuk), mljezlnce = mjezinica (Lika, takoder 
ovca) prema mjezinac (Lika), mjezincic, mje- 
zinicica (Lika), hipokoristik mjeza — (ikavski) 
mizinac, gen. -inca (Vuk) prema mizinica = 
-mica (narodna pjesma). Upor. glede refleksa 
a I e I je za jat nodra pored njedra (v.). Rumu- 
nji posudise prvobitni pridjev mezin. U hrv,- 
-srp. oblicima poimenicen je pridjev ukr., 
brus. i rus. mezinyj »kleinster, jiingster«, s 
pomocu sufiksa -be > -ac. Upor. jos prezime 
na -ovic Mizinovic i toponime na -ovac Me- 
zimovac — Mizinovac (selo, Lika). Praslav. 
pridjev meeinb sadrzi kao korijen visi prijevoj od 
manji (v.) mb- > ie. me- > me-, rasiren s g(H)o i 
pridjevski sufiks -ot6. Ie. korijen *me- nalazi 
se s drugim vokalom u lit. mazas »malen«. 
Drugacije tumaci Machek, koji izvodi od ie. 
korijena *meigh- »caresser, dorloter«, Lewy i 
Vasmer, koji vezu sa mizc »pisam«, dajuci 
mongolsku paralelu. 

Lit.: ARj 6, 544. 639. 782. 852. 811. Miklosic 
196. SEW 2, 55. Holub-Kopecny 221. Bruckner 
339. KZ 4«, 212. Mladenov 296. REW* 5442. 
Lewy i Vasmer, ZSPh 8, 129'-130. Machek, 
LF 51, 242-244. (cf. Ub 11, 464). Matze- 
naue'r, LF 11, 172. REW* 5442. 

mezarola f (Rab) »polucak« = mezarola 
(Pag, Tivat) »mala bacvica, koja se obicno 
na konja stavlja da je nosi« = mezarola (Po- 
tomje) »ovalno burence za vodu« = medza- 
rola f (Korcula, Sibenik) »plosnata bacvica 
za vodu sa dvije rape, vucija za uprtiti« = 
mizarola (Punat, Krk) »mala bacvica«. De- 
minutiv mezarolica f »drveni sud za ribe«. 
Nalazi se jos u istro-rom. mezarola (Pula) = 
mazarola (Rovinj) = madarola »sorta di 
botticella usata dai marinai«, kao i u mlet. 
mezariola = (sa umetnutim n poslije m, v. 
minceta) menzarola (Calabria), minzalora (Si- 
cilija), tosk. mezzaruola, lat. deminutivna iz- 
vedenica na -olus, od pridjeva na -arius od 
modius, unakrsteno sa medius. 

Lit.: ARj 6, 637. 639. Kusar, Rad 118, 
23. Ive 172. DEI 2447. 



419 



migati 



meznar m (ZK, ZU, hrv.-kajk.) = mez- 
njar (Lika K, Sinac, Lijesce) »crkvenjak, zvo- 
nar, remeta (Dalmacija)« "prema f meznjarica 
»njegova zena«. Na -ija meznarija »njegova 
placa«. Nalazi se jos u slov. meznar, mezna- 
rica, meznarija, mezndriti. Od stvnjem. me- 
sinari, nvnjem. Messner > srlat. mesenarius, 
stlomb. masenar »samostanski sluga koji nije 
fratar« < lat. mansionarius, pridjevska izve- 
denica na -arius od -lat. mansio, gen. -orai 
(v.). 

Lit.: Popovic, Sintaksa 37. Pletersnik 1, 580. 
REW* 5212. 

nueina f (Lika K, Hrvatska, Slavonija, 
Bosna, Brae, Poljica) = micina (18. v., Vukov 
akcenat, Srbija) »veliki cir, ponajvise na 
vratu, adenitis« = (pseudojekavizam) mjecina 
(Radnic) = nicina (15. v., Vuk, Crna Gora, 
Gradiste u Slavoniji, Maretic postavlja akce- 
nat nicina; Milicevic ima za Srbiju micina 
ili nicina', taj oblik nalazi se i u bug. nicina) 
»isto«. Postoji jos varijanta s disimilacijom 
n - n > I - n licina f (Boka, Ljubisa, uz 
bolesti vucac, rusa, kostobolja). Cetvrta je 
varijanta lisina (Brae) »isto, upaljenje mezgre- 
nice, Lymphdrasenentzundung«. U bajanju 
u jednoj basni upotrebljavaju se hipokoristici 
mica (Vuk) i nica (Vuk). Ti se hipokoristici 
upotrebljavaju zajedno sa micina: u mice 
micim, kad se bajanjem lijeci. Rijec micina 
dolazi jos s pridjevom pogana »bolest koja se 
zove i rak«. Miklosic, Maretic i Mladenov 
izvode od korijena nik- u niknuti. Po torn 
tumacenju bio bi to metaforicki naziv bolesti 
sa augmentativnim sufiksom -ina. Kad bi sta- 
jalo to tumacenje, pitali bismo se zasto c 
nije pred i preslo u c. Upor. zee prema ze- 
cina. Obeskrijepiti bi se moglo sa paralelom 
mrcina, gdje tog prijelaza takoder nema. 
Ali taj se isti problem postavlja i kod te 
rijeci. Vjerojatno se u te dvije rijeci ne radi 
o nasoj augmentativnoj izvedenici, nego o 
posudenicama : mrcina je morticino (v.), a 
mica, micina je doslo iz rum., upravo od srednjo- 
vjekovnih Vlaha od vlat. ignitia za kllat. ignities: 
dako-rum. miatd »groznica« (upor. nase vrucica), 
mnyiatd (Tara Orasului); cine, nyiate ili nyate 
slaze se s nasom varijantom nica nicina. Oblici 
micina, nicina pretpostavljaju rum. metina, 
koje dosada nije potvrdeno. 

Lit.: ARj 6, 640. 108. 104. 48. 642. 8, 
136. 164. 10, 368. SEZb 13, 475. Miklosic 
215. Mladenov 358. Skok, ZRPh 41, 151., 
br. 19. CMF 7, 230., br. 23. REW 1 4257a. 
Tiktin 973. 



mica f (Vuk, Boka, narodna pjesma, Po- 
tomje, Vrbnik) »1° fitilj za lagune, u nekadas- 
njim puskama i topovima, 2° casica za prah 
u starijim puskama«. Od tai. francuzizma 
miccia < fr. meche < gr. utj^a »bec de lampe«. 

Lit.: ARj 6, 643. REW 3 5804. Prati 651. 

mide, gen. -eta n (Kosmet) = mida f 
(Banja Luka, Bosna) »1° cud, narav, 2° ze- 
ludac«. Turcizam arapskog podrijetla (ar. 
rmfde »zeludac«) iz terminologije dijelova 
tijela. Zamjena za tur. -e jednom kao u cebe 
(v.), drugom kao u kesa (v.). 

Lit.: Elezovic 2, 529. Skok, Sldvia 15, 
364., br. 491. 

midzerija f (Dubrovnik) = mizerija (Istra) 
»bijeda, nevolja«. Latinizam ili talijanizam od 
tal. ucenog apstraktuma na -ia miseria, od 
lat. pridjeva miser, koji je prosiren na -tn > 
-an mizeran = mizeran (Istra), prilog, mizerno 
(Istra), u knjizevnom i saobracajnom jeziku, 
»jadan, bijedan«. 

Lit.: ARj 6, 781. 782. Budmani, Rad 6-5, 
163. REW' 5608. 

migati, -am impf. (Vuk), sveslav. i praslav., 
»1° blinzeln, 2° sijevati (metafora)«, iterativ 
na -ivati namigivati, namigujem prema pf. 
mignuti, namignuli, - m »zuwinken«. Na -ovati 
namigovat, -ujem (Kosmet) (pod-). Na -iti 
mi'siti, -em impf. (ZU) »verschwinden, weichen, 
fliehen«. Sveslav. i praslav. postverbal mig m, 
miga f (Hrvatsko zagorje) »trepavica«. Pridjev 
na -av migav, poimenicen na -sc > -ac mi- 
gavac, gen. -avca (Vuk, Rudnicka nahija) 
»okrugla sljiva« = mlgavac, gen. -avca (Vuk) 
»ptica«, na -ica migavica »1° ptica, 2° skoljka, 
3° mreza za morsko ribanje (Split, Hvar)«, 
s deminutivom migavicica, na -ina migavina- 
(Istra) »sijevanje munje«. Upor.' psovku u 
Vodicama: migla stfila u tei Pridjev na -Ijiv 
mtgljiv, podmigljiv (Vuk). Na -ovac mlgovac, 
gen. -ovca m (Cres, Vodice) prema f na -ovicq 
migovica »spretan mladic, -tna djevojka«. Na 
-alo', migalo m »celjade koje miga«. Na -ulja 
mlgulja »riba«. Na -usa namigusa (Vuk) »ko- 
keta«. Slozenica nga-miga »za zivotinje«. Impe- 
rativna slozenica migorep (Glina) »ptica«. De- 
minutiv na -oljiti. migoljiti se pored ml- (Vuk, 
Lika) (iz-, iza-) pored izmigoliti se »izvuci se«. 
Rumunji posudise migai. Isti glagol postoji 
jos u nizem prijevoju mbg- stcslav. na -eti 
mbzati = ces. mzt'ti, pomzi'ti »die Augen schlies- 
sen«, odatle ces. okamzik »trenutak«. Juznoslav. 
*mbzeti posudise Rumunji a miji »zazmiriti« 



migati 



420 



Mihael 



s pridjevom na lat -osus > rum. -os rnijos »halb 
verschlossen«, rum. postverbal inijd »treptanje 
(ocima)«, prilozi de a mija, mijoarcd, -jokd, 
-ioatcd, mijeie, de a baba-mijd. Kako u hrv.- 
-srp. rijec ne moze pocinjati grupom me, na- 
stade metateza zm-. Taj se korijen rasiruje 
sa -ir : na -iti zmiriti, zmirim (za-} pored zmi- 
rati. Samoglas t' varira sa u zmuriti = dzmuret, 
-im (Kosmet) (za-/, upor. ukr., rus. zmuryty 
oci, na -ati nazmirati, -am (Vuk). Iterativ na 
-va- nazmirivati. Pridjev na -av zmirav »ski- 
Ijav«. Postverbal zmiira »igra«, na -tk nazmirak, 
gen. -rka (Stulic). Hipokoristici zmira (Vuk, 
Resava, Srijem, upor. iz zmire tri vraga 
vire) = zmiro (Vuk, Hercegovina) »zmirav 
covjek«. Odatle prezime Smirich (Dalmacija) = 
Zmirio. Bez metateze suglasnicke grupe i s 
prijelazom b > a pojavljuje se taj prijevojni 
stepen u magniti (Vodice) »bljesnuti, a da se 
grom i ne cuje«, namagnuti pored namaci 
(obrazoavno prema dici), -em »jemanden! win- 
ken* = namaginjat, -injem (Kosmet), apstrak- 
tum na -je magnutje (do 18. v., Vrancic, Mi- 
kalja), i u ie., sveslav., baltoslav. i praslav. 
izvedenica na - 6/a (upor. metla od mesti) : stcslav. 
mbgla > magla. To je upravo ie. pridjevska 
izvedenica na -6/ (upor. topal). Da je i kod 
nas bio to pridjev, vidi se po toponimu Maglaj 
i u poimenicenom pridjevu na -ica izmaglica, 
od izmdgd, gen. -gli (Bosna). Vokal i u mig 
nastao je iz ie. dvoglasa ei u korijenu *meigh- 
»flimmern, blinzeln«, daleko vise u znacenju 
»tamno pred ocima, magla, oblik«. U baltickoj 
grupi je znacenje »spavati« i migti, miegoti, 
miegus = stprus. maigun (ak. sg.) »spavanje«, 
dok je migle [ migla = lot. migla kao i gr. 
ouix^Ti, arD - mjegule ocuvalo ie. znacenje kao 
i magla, Sanskr. megha, awesta ma '-fa »isto«. 
Svakako je znacajno sto se ie. znacenje od 
magla ocuvalo iz prajezika. Ne govori li ta 
cinjenica u prilog misljenju da se domovina 
Indoevropljana ima traziti u sjevernim maglo- 
vitim prijedjelima Evrope ? 

Lit.: ARj 4, 239. 6, 367. 644. 645. 646. 7, 
439. 784. Elezovic i, 203, 225. 441. 2, 467. 
Ribaric, SDZb 9, 166. Tentor, ASPh 32, 
195. AiikloSic 20S. SEW 2, 56. Holub-Kopecny 
222. 237. Bruckner 329. Trautmann 174. 
Mladenov 296. WP 2, 246-247. Boisacq 51. 
1093. Wood, KZ 45, 70. Wijk, IF 28, 124. 
Scheftelowitz, KZ 54, 241. Kern, IF 4, 110- 
111. Leskien, IF 19, 204. Liden, IF 19, 
334. Tiktin 978. 

Mihael m (Barakovic, prema latinskom ci- 
tanju gr. -n od biblijskog licnog imena Mi- 
XecfjX) = Mihail (13. v., prema itacizmu; to 



citanje vazi i za katolike kao i za pravoslavne). 
Odatle Mihajlo m, pridjev Mihajlov, prezime 
Mihajlovic = Mihaila = Mihajao, -jo, gen. 
-jla (Dubrovcani). Grupa je skracuje se u 
/ Mihal (15. v.), prezimena Mihalic, hrv.- 
-kajk. Mihalinec, Mihalovic (16. v.), demi- 
nutivi na -ca Mihalca (Tirnok-Luznik), na 
-ic Mihalic (14. v.), na -icek hrv.-kajk. Miha- 
licek. Pridjev na -j Mihalj (zastupljen u topo- 
nomastici). Grupa je steze se u Ij: Mihalj, 
gen. -alja (14. v.) = malj (ZK), prezime 
Mihaljevic. Prijelaz a > o: Mihoel prema 
prezimenu Mihoelic (15. v.); Mihoil (13. v.), 
Mihoilo (14. v.), Mihajlo, odatle ime biljke 
mihoilica = mihojlica = (jl > //) miholjica 
»trava cyclaminus«, prezimena Mihojlic, Mi- 
hcjlovic, pridjev Mihoilj (i samo licno ime 
glasi tako). Odatle hipokoristicki tip na -oj, 
-oje Mihoj, Mihoje, Mihoio (17. v.). Hijat se 
zatrpava u ovom liku sa v : Mihovil — Mihovio 
(15. v.) = Mihovil, gen. -ila (Hvar) = Mi- 
hoviia (Vodice), prezime (Istra) Mihovilovic, 
odatle opca rijec mihovilcina »uholaza«. Grupa 
jl krati se u / Mihol, prezime Miholic, odatle 
pridjev na / Miholj u Miholjdan, poimenicen 
pridjev na -stak < -bsk + -jak miholjstak, 
gen. -aka m (Vuk) »koji slavi Miholjdan«, 
hrv.-kajk. miholjscak »listopad, oktobar«, na 
-Itina < -bsk + -ina miholjstina »danak kme- 
tova o Miholjdanu«, poimenicen pridjev mi- 
halj a f (ZK, Vodice) = mlholje n »Miholjdan«, 
na -bsk miholjskT. Na -aca miholjaca »1° kruska, 
2° jabuka«, miholjcac »listopad«, miholjka (Za- 
greb) »kruska«. Grupa jl > Ij *Miholj prema 
prezimenu Miholjevic. Varijacija nastaje i 
stezanjem ae > e: Mihel (16. v.), sveti Miel 
(ZK), deminutiv na -be > -ac Mihelac, odatle 
prezime Mihelcic, Mihelic. Stezanje ai > i 
Mihil (Novakovic). Hipokoristici, koji za- 
drzase h: Miha (17. v.) = Miho (14. i 15. 
v.) = Mihe (16. v., cakavski, kajkavski), 
odatle Mihetic, pridjevi Mihin, Mihov, pre- 
zime Mihic, Mihovic, Mihac, gen. -hca (16. v.), 
odatle Mihcevic i Miscevic, na -ac Mihac 
(15. v.), prezime Mihacevic, na -ac Mihac, na 
-ica Mihica. Na -at Mihat (15. v.), na -an 
*Milian, prezime • Mihanovic. Na -oc Mihoc 
(Dubrovcani, 14. i 15. v.), pridjev Mihocev, 
prezime Mihocevic. Na -oc Mihoc. Na -ota 
Mihotd, prezime Mihotic. Sa h > s pred e 
Mise, gen. -eta (14. v.), danas prezime na 
-ic Misetic. Na -eta Misela, prezime. Demi- 
nutiv na -bee Misce n pored m (ZK), na -bko 
Misko m (Vuk), prezime Miskovic. Varijante 
sa zamjenom j mjesto h: Mijail, Mijailo, 
Mijajlo, Mijalko, prezime Mijajlovic, Mijalj 



Mihael 



421 



rmjeiia 



(Lika), prezime Mijaljevic, femininum; Mijojla; 
Mija m, Mija (ZK) m, Mijo m, prezime Mijo- 
vic. Na -ac Mijac, gen. -aca, prezimena Mi- 
jacie, Mijacevic, na -dk Mijak, prezimena. 
Mijakic, Mijakovic. Na -adin Mijadin. Na -an 
Mijan m prema f" Mijana, prezime Mijanovie. 
Na -at Mijat, prezime Mijatovic. Na -un Afe- 
jiin (Lika; moze biti i od Mile). Na -usko 
Mijusko (Vuk), prezime Mijuskovic. Hipo- 
koristik reduciranjem na prvi slog i dodatkom 
sufiksa Mika (Srbija, moze biti i od Miloslav), 
Mikac, gen. -kca (15. v., moze biti i od Ni- 
kola na zapadu; upor. Mikac, gen. -kca, ZK), 
Mikan, odatle toponim Mikanovci, Mike, 
Mikesa, Mikota, Mikica (15. v.). Prezime 
Aiikic (Bosna, pravoslavci), biljka mikojlicai 
Miksa, prezime Miksic (Stative kod Karlovca). 
Na -haiin Mikasin, prezime Mikasinovic. Upor. 
jos Mihina, Mihlo, Mihna (ime vlaskog voj- 
vode); ovamo mozda i Mina od Kostura, ako 
je od Mihna ; Mice, gen. Micela (Hvar) po- 
red Mise. Od tog imena nastadose pored 
navedenih jos ove rijeci slov. mihdlek, gen. 
-tka = mihec »Schnippmesserchen«, Mihalscak 
= Miholscak »September«, miholka »kruska 
koja dozrijeva o Miholjdanu«. 

Lit.: ARj 6, 653. 660. 663. 769. 779. Hraste, 
BJF 8, 21. Merlo, Stagioni 157. 

mihrab m (narodna pjesma) »oltar u dza- 
miji gdje imam okrenut prema Meci cita mo- 
litvu«. Turcizam arapskog podrijetla (ar. mihrab 
»1° isto, 2° prostran trijem«) iz oblasti islama. 

Lit.: ARj 6, 652. 

mijambai m (Kosmet) »lijek protiv kaslja«. 
Balkanski turcizam (tur. sintagma miyanbah 
»malcbonboni«, od bal »med«) iz Ijekarske 
terminologije: bug. mijam-bala (provincija- 
lizam) »otvara ot sladka paprat«. 

Lit.: Elezovic 2, 529. Mladenov 300. 

mijeh, pi. mjehovi m (14. v., Vuk) = (ekav- 
ski) meh = me, gen. mea (Kosmet) = ml, 
gen. -mia (ikavski, ZK), baltoslav., sveslav. i 
praslav., »follis, Schlauch, Basebalg«. Sveslav. 
i praslav. izvedenica na -ur = -ir < -yr: 
mjehur pored mjehir = mejir (upor. stcslav. 
mechyn) = nieur (Kosmet) = mihiir, gen. 
-hura (Cres) = miur, gen. -ura (ZK) »1 ° 
dio tijela, Harnblase, 2° bulla*. Augmentativ 
mjesina (Vuk) = meslna pored misina (Kosmet) 
»1° odrta koza zivotinja, 2° trbuh, 3° mijeh 
u kojem se nosi rakija, vino« (Kosmet, ;' po- 
red e tumaci se unakrstavanjem sa perz. mis 
»ovca koza«)«. Na -nica mjesnica (Vuk) =• 



misnjice f pi. t. (Vodice) »mijeh sa dvije svi- 
rale« = mesnice (Kosmet). Rijec mijeh i 
mjesina kulturne su rijeci koje posudise Ma- 
dzari meh »Gebarmutter, maternica«, Arba- 
nasi mershine »Weinschlauch = Turci mesin 
»mijeh od ovcije i druge stavljene koze« = 
Furlani meg »otre di pelle per metter vino 
e conservar farina«. Balticke usporednice 
objasnjavaju postanje jata i suglasnika h: 
stprus. moasis »mijeh«, 'istocno-lit. maisas — 
lot. maiss »vreca«. Prema tome jat je nastao 
iz ie. dvoglasa oi, a h iz s < ie. *moisos. Balto- 
slavensko znacenje nije prvobitno, nego ono 
koje se ocuvalo u sanskrtu mesa- »1° ovan, 
ovca, 2° koza njihova«, tako i u awesti. To 
znaci da su se mjehovi gradili od njihove 
koze (upor. koza i koza za ovakav semanticki 
razvitak), i da su sinonimi ovan, ovca istisli 
prvobitno znacenje vec u vrijeme baltosla- 
venske jezicne zajednice. Germanska narjecja 
(islandski, svedski, norveski) idu jos dalje. Kod 
njih znaci ie. rijec »kosarica, korpa«. 

Lit.: ARj 6, 653. 809. Ribaric, SDZb 9, 
168. Elezovic 1, 395. 403. Miklosic 194. SEW 

2, 46. Holyb-Kopecny 219-220. Bruckner 331. 
Trautmann 165. WP 2, 303. Scheftelowitz, 

KZ 56, 168. Endzelin, ZSPh 16, 115. Jokl, 
Unt. 304. Isti, IF 27, 323. GM 275. 276- 

277. Mensik, C MF 4, 396-403 (cf. Belie, 

JF 3, 210). Matzenauer, LF 11, 166-168. 

mijena f (Vuk) (iz-, na-, od-, pri-, pro-, 

raz-, s-, zamjena) = mena, gen. mene (Kos- 
met) = mena (ekavski-cakavski, ZK) = mina 
(ikavski), baltoslav., sveslav. i praslav. men-, »1 ° 
Wechsel, 2° Mondwechsel, mladak« = minja 
(muslimanska narodna pjesma) »red(a)«, post- 
verbali od praslav. impf, mijeniti, mijenim (14. v., 
Vuk) »mutare, permutare« (iz-, na-, o-, od-, pre-, 
pri-, pro-, raz-, po-, s-, za-), prema impf, na -a- 
mijenjati, mijenjam (iz-, na-, po-, pri-, pro-, za-), 
iterativu na -va- -mjenjivati, -ivam, -ujem, 
samo s prefiksima (iz-, pro- itd.) i pf. mijenuti 
(narodna pjesma) = minuti (J. S. Reljkovic), 
na -ovati mjenbvati, -ujem (se) (Vuk, Vetrame) 
= minovati (narodna pjesma, Pavlinovic), 
premenjovat (Kosmet). Na -ica mjenica (neo- 
logizam za lettre de change, prevedenica od 
njem. Wechsel) = jemica (unakrstenjem sa 
jemac, Kragujevac), zamjenica (gramaticka pre- 
vedenica od pronomeri), izmjenica (17. v.), 
odatle prilozi naizmjenice, napromjenice, iz- 
mjenc . Na -ac mjenjac, gen. -aca (Vuk) »saraf«, 
odatle na -nica mjenjacnica »Wechselstube«. Na 
-avac menjavec (hrv.-kajk.). Na -nik zamjenik 
»vicarius«. Na -ba izmjemba (hrv.-kajk). [Ova- 
mo i izricaj u razmijed (v.)]. Pridjevi na -en 



mijena 



422 



mijesiti 



mjenben (neologizam iz trgovackog prava), od 
mjenica, part. pret. pas. nepremenjet (Kosmet) 
»koji nije promijenio odijelo«, na -Ijiv, -iv 
promjenljiv, razmjenjiv (Stulic). To je zna- 
cenje i rum. slavizmima a primeni (pri- < 
pre- u nenaglasenom polozaju), s apstrak- 
tumom na -eh > -ea/d prlmeneala »Wechsel 
der Wasche« i omijeniti, dmijenim (Vuk, objekt 
kosulju). Poimenicen part. perf. pas. na -ica na- 
mjenica »prasica sto se namijeni da se o Bozicu 
zakolje« < namjenjenica (haplologija njen > n). 
Rumunji posudise a izmeni »Umstande machen« 
i postverbal izmeana »gace«. Upor. za ovakav 
semantem tal. mudante i rum. prevedenicu 
schimburi »Wasche« od cambiare. Balticke pa- 
ralele lit. mainas »mijenjanje«, mainyti — lot. 
mamit kazu da je jat nastao iz ie. dvoglasa oi 
od korijena *moi- rasirenog formantom -no: ie. 
*moina, upor. jos stlat. moenus, communii 
(odatle internacionalne rijeci komunist, komu- 
nizam, kemunalan), got. gamains, nvnjem. 
gemeinsam) (odatle germanizam gmajna »opcin- 
ska ispasa«). Osnovno moj- je prijevoj u zna- 
cenju preterituma od *mei- »mijenjati«. Taj 
se korijen ocuvao u stcslav. ' prilogu u lokatlvu 
mite »izmjence« > mice (Zore) »naizmjence« 
(-de < -tje < -te), umice (Ljubisa) »(voziti se 
po vodi) ko uzgo, ko nizdo«, odatle pridjev na 
-en mieen (Zoranie) »sto ide naizmjeno«. 
Formant -to mjesto -no vidi se u hrv.-srp. 
prefiksalnoj slozenici usumit (su- < so- kao u 
susjed) i prilogu na -ice sumitice (lezati, Risan) 
»tamo gdje je jednom noga, drugom je glava«. 
Bez prefiksa su nltiski (Krk, Pavlinovic) »isto« 
(s asimilacijom m - t > n - t, upor. mut 
2K). Upor. bug. ndmito »quer«, polj. mitus. 
Ovamo idu jos prilog mitikce (Belostenec) 
»naizmjence« i glagol natiti se (Konavli) »1° 
suminuti se, 2° primetnuti kraj odjece vrh 
dragoga, 3° usjeci drvo u drvo, npr. glavu 
od grede u drugu, 4° mijenjati se (Bernardin, 
Ranjina), 5° vrtjeti se, okretati se (Stulic)«. 
U Jukicevoj pjesmi promititi »prestignuti«, raz- 
mititi se (19. v., Bosna) »razminiti se«. Odatle 
izvedenica primltaca, slozenica mitdglavci, gen. 
-aca pi. m. (Zore) »grede koje se glavom 
mite na vrh lijesa od kuce« i nejasna glagolska 
slozenica mitoklasati »protrcavati«, mitoklasiti 
se pf. (sjeverna Dalmacija, Krk) »proci, mi- 
nuti jedan pokraj drugoga« i -snuti, koji gla- 
gol Maretic izvodi od nepotvrdene slozene 
imenice mitoklas »njihanje klasja«. I praslav. 
*mita baltoslav. je osnova: lot. mletuot, mitet 
»mijenjati«, pamisu »izmjence«. V. minuti. 

Lit.: ARj 4, 239. 240. 246. 6, 654. 655. 
656. 657. 721. 776. 777. 779. 787. 788. 7, 



361. 535. 8, 202. 12, 360. Elezovic 2, 126. 
643. Pavlovic, TV/ 4, 139- 14h Miklosic 195. 
198. SEW 2, 48. 62. Holub-Kopecny 220. 
Bruckner 329. 339. KZ 45, 306. Trautmann 
176. Mladenov 299. 320. Gorjajev 221. Uhlen- 
beck, PBB 30, 280. Boisacq 51-52. 

mijesiti, mijesim impf. (Vuk; prema stcslav. 
mesc, mesiti = rus. mesii, mesit suglasnik s 
iz infinitiva prenijet je i u prezent, objekt 
hljeb) (do-, pod-, pri-, raz-, s-, u-, za-) = 
(ekavski) mesiti = (ikavski) mt'sit (ZK) »depsere« 
prema impf, na -a- mijesatl (se), mijesam (15. 
v., Vuk) (do-, iz-, po-, raz-, s-) = (ekavski) 
mesati = (ikavski) misat (ZK), prvobitni ite- 
rativ koji je vec u praslav. izgubio iterativno 
znacenje, »miscere«, baltoslav., sveslav. i pra- 
slav. kuhinjski termin *mes-. Iterativ na -va- 
-mjesivati, -ujem, na -ovati mesSvat (Kosmet), 
samo s prefiksima (pod-). Izvedenice se prave 
od dviju osnova: mjes- i mijes- (mjes-). Te 
dvije osnove nisu u izvedenicama semanticki 
tocno odijeljene kao kod glagola. Od mjes-: 
na -ba mjesidba f; na -lac m prema f -lica 
mjesilac prema mjesilica; na -nica meninice f 
pi. t. (Saptinovac) »nogaci, uredaj na kojem 
stoji korito za mijesanje hljeba«; na -ivo mje- 
sivo (Stulic); postverbal smijes = (ikavski) smis 
(Dalmatinska Zagora) »vise kuca kad smijesa 
stoku za planinu«. Odatle smjesnici (= supo- 
nici, v.) »clanovi sela koji su pomijesali stoku«, 
s pridjevom na -bn smijesan, upor. slov. prilog 
lines < simesbl smjesa, primjesa, sumjes, sii- 
mjesa. Od mes- pridjev na -ovit mjesovit pored 
mjesovit (Vuk), s apstraktumom na -osi, 
mesavan (Kosmet); apstrakti na -aj mjesaj 
= na -nja mijesnja (Vuk) »porcija brasna 
potrebna za hljeb« = timesaj (Cres); na -anija 
mjesanija (Vuk, Dubrovnik, pejorativno); na 
-avina mjesavina = mjesalina »mjesovita sa- 
lata«. Radna imenica na -ajamjesaja m (Vuk) 
»1° pekar« prema f »zena koja mijesi hljeb« 
= mjesajic'a »2° varjaca, kuhaca (Lika)«, na 
-alja mesalja (Kosovo polje, Kosmet) »1° zena 
redusa koja mijesi hljeb«, mesaljka« 2° (Po- 
Ijica) soba u kojoj se mijesi hljeb« = mjesav- 
nica = mjesara. Na -lica mjesalica »zlica za 
mijesanje«. Na -arka mesarka (Kosmet) »ko- 
rito u kojem se mijesi hljeb«. Na -avica 
mjesavica »jestvina od kupusa i tijesta«. Una- 
krstavanjem slavenske osnove i tur. ekmek na- 
stade mesek m (Kosmet) »mijesanje hljeba«. 
Slozenica mesorecnica f »zensko celjade koje 
prenosi rijeci da izazove svadu«. Prilog iz- 
muce. Jat je nastao iz ie. dvoglasa oi, u ie. 
korijenu *moik- rasirenom formantima na -so 
ili-ska. To se vidi iz litavskog iterativa maisyti 



mijesiti 



423 



mile 



»mijesati«, upor. i lit. miesti »isto«. Nizi pri- 
jevojni ie. stepen *meik- nije zastupljen u 
slavinama. Upor. mixtura > mastura (v.). Upor. 
i makedonsko uioycov i sanskr. micros i 
meksdyati (3. 1.) »mijesa«. 

Lit.: ARj 2, 623. 4, 240. 248. 6, 657. 799. 
775. 658. 809. 810. Elezovic 1, 403. 2, 90. 
Tentor, JF 5, 213. Miklosic 196. SEW 2, 53. 
Holub-Kopecny 222. 225. Bruckner 335. Traut- 
mann 175. WP 2, 245. Mladenov 312. GM 
355-356. Jagic, ASPh I, 430. Boisacq 637- 
638. Pedersen, IF S, 58-59. Leumann, IF 
58, 124. 

mijetiti, -im nalazi se u hrv.-srp. samo u 
prefiksalnim slozenicama primijetiti, primije- 
tim pf. (iz ruskog) = zamijetiti, zamijetim (Du- 
brovnik) »opaziti«. Apstraktum na -hba pri- 
mjedba (Vuk) »napomena« iz crkvenih tekstova. 
Praslav. postverbal stcslav. meta »scopus, fi- 
nis* > meta »biljega u igri (Vuk, Belostenec)«. 
Nalazi se i u rus. i polj. Nije potrebno misliti 
s Mareticem da je iz la.t. meta. Bez prefiksa 
dolazi u rus. metitb, mecatb, s prefiksom s u 
bug. smetam »racunam«, smetka »racun (v.)«. 
Nema baltickih paralela. Rijec je ipak ie., 
kako se vidi iz sanskr. mails »mjera«, gr. 
uriTic, »savjet«, ueTpov (internacionalna rijec), 
sve izvedenice obrazovane od ie. korijena 
*me- »mjeriti«, koji sa formantom r dolazi 
u mjera (v.). Ovamo jos arb. mat mas »mjerim« 
i mot »godina«. 

Lit.: ARj 12, 57. 63. BI 2, 223. 224. 793. 
NJ 1, 120. Miklosic 196. SEW 2, 54. Bruckner, 
KZ 46, 227. Vasmer 2, 126. Matzenauer, 
LFU, 171-172. WP 2, 237. Trautmann 179. 
Maretic, Savj. 110-111. 

mijoij m (Vuk) »majstorska tezga, panj«. 
Od madz. slozenice miihely »radionica«. 

Lit.: ARj 6, 660. 

mik m (Kosmet) »prijatelj (u familijarnom 
govoru)«. Od arb. mik, s odredenim clanom 
miku, a to od lat. amicus. Glede osnove v. 
amdnat. Glede posudenica za familijarne 
izraze upor. rum. prieten < prljatelj. Juzno- 
slavenska je rijec istisla panromanske u ru- 
munjskom govoru. Rum. amie je latinizam. 

Lit.: ARj Elezovic 2, 404. JF 14, 226. 
GM 278. DEI 161. 

Mikulb (<~ z deliju, Svetostefanski hrisovulj) 
je zacijelo rum. licno ime Micul s clanom, od 
mic »malen« < gr. urxxoc, (dorski) »malen«. 
Toponimi Mikulovac, gen. -vca (Srbija, selo, 



Toplica), Mikulov del (Srbija, planinski vis). 
Na -bsk + -ica > -stica Mikulstica (Svetoste- 
fanski hrisovulj). Pridjev na -/ Mikulja sela 
(15. v., brdo, Srbija, Crna Reka, Morava), 
Mlkulj (planinski vis, Crna Rijeka). Na -ici 
Veliki i Mali Mlkuljici (danas muslimani i 
katolici) ispod planine Rumije (Bar). Na za- 
padu ne moze se razlikovati od Mikula (ZK) 
< Nikola (v.); Mikulici kod Zagreba ne 
idu zacijelo pod rum. Mikul nego pod Ni- 
kola, a i Novakovic ima Mlkulj za Nikola, 
tako da ni istok nije posve pouzdan za ru- 
munjsko podrijetlo. Pridjev rr.icak »malen« (Ko- 
sovo polje) mozda je od mic + deminutivni 
sufiks -bk, isto mlcko = micko, ako je u Srbiji, 
inace mlci (cakavski pridjev), deminutiv na 
-ahan micahan (Istra) = micihan (Rijeka) = 
micuhna »ime ovci na Krku (upor. kod Ku- 
relca mincunica), ide zajedno sa slov. micen, 
micken, micken, mlckin, mlclnek itd. i sa tal. 
mlccino, miccichlno od mica, mlet. miga. Upor. 
gr. utxioc, > uiTaoc, (Kreta), |inm (Za- 
konia). 

Lit.: ARj 6, 642. 643. 663. 664. 715. Ple- 

tersnik 1, 580. Miklosic 197. REW 5559. 5561. 
Rohlfs 1382. Draganu, Romdnii in veacurile 
IX— XIV, p. 348. DEI 2450. 

mile m (Kosmet, BiH, Crna Gora) »1° 
nepokretno dobro, 2° pravna svojina, 3° 
zemljiste, 4° temelj kuce« =. milce, gen. -eta 
(akar Hi ~j Hercegovina, prijelaz u suglas- 
nicku deklinacijn prema -e, -eta zbog slicnog 
znacenja kao) »zemljiste, kuca« = sa neposto- 
janim a) milai, gen. mllca (Vuk) = (zamjena 
docetka prema nasem sufiksu -sc > -ac i 
unakrstenje sa milje) miljac (gen. nepoznat, 
Podrinski okrug, Srbija) = (na -bk > -dk) 
miljak, gen. miljka (Vuk, Dalmacija, Pavli- 
novic) »1° zemljiste na kojem tko zivi i obra- 
duje ga, fundus (ZK), 2° ugodna i drazesna 
okolina (Lika)« = (sa zamjenom arapskog 
ii > u) mulk (BiH, pravni izraz iz turskog 
gradanskog zakonika, medeia) = muljk (Srbija) 
= (arapski plural) emloe m (Kosmet) »ne- 
pokretno dobro«. Balkanski turcizam arapskog 
podrijetla (ar. mula, pi. emlaq) iz turske prav- 
ne terminologije: rum. meleag, bug. milk 
pored mjulk, cine, mulche f »propriete, domaine«, 
ngr. uoijXxu Oblik miljak tesko je razlikovati 
u toponimu na -ovac Miljakovac od licnog 
imena Miljak. 

Lit.: ARj 6 704. /, 149. Skok Sldvia 
15, 364, br. 492. 365, br. 506. Elezovic I, 
407. 2, 511. Lokotsch 1509. Mladenov 297. 
313. Pascu 2, 152,br. 788. 



milet 



424 



Milje 



milet m (Vuk) = milet, gen. mileta (Kosmet) 
= (prijelaz u suglasnicku deklinaciju na -e, 
-eta, upor. cebe) nule, gen. mileta (Vuk, Crna 
Gora) = (sa ni zbog nastojanja da se izgovori 
arapska geminata) minie, gen. minieta (upor. 
duine) »1° vjera, 2° zakon, 3° narod, pleme, 
4° (Risan, narodna pjesma) mnogo djece«. 
Bdkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
apstraktum millet »Religionsgemeinschaft«) iz 
turske pravne i administrativne terminologije: 
bug. millet, arb. milet »Stamm, Volk«. 

Lit.: ARj 6, 670. 668. 717. Elezovic \, 
405. GM 278. Mladenov 297. Matzenauer, 
LF 10, 324. 

milicija f pored milicija (Vuk, Vojvodina) 
nekoc »(Vojna) Granica, Krajina, njem. Mi- 
litar— Grenze (opozicija: paorija, Provinzial — 
Kroatien)«, danas »policija«, izvedenica mili- 
cajac, sa -de kao policajac. Od lat. aps- 
traktuma na -ia militia > tal. milizia, od 
miles, gen. -tis »vojnik«, mozda i preko njem. 
Miliz, sa dodatkom -ija za kol. Od poimeni- 
cenog lat. pridjeva na -oris (varijanta od -alis) 
militdrii > militar, gen. -ara m (Vuk, Voj- 
vodina) »1° granicar, krajisnik, 2° kol. voj- 
ska, vojnici«. Mozda su nastala oba znacenja 
kracenjem od njem. Militar— Grenze. Odatle 
oba znacenja diferenciranjem s pomocu su- 
fiksa na -be > -ac militardo, gen. -area (Vuk) 
prema kol. na -ija militdrija f = milicija, 
Pridjev militarskt. To su sve ucene rijeci. 
Ovamo ide kao pucki narodni izraz balkanska 
prevedenica (caique linguistique) vojno m 
(Vuk) »muz, maritus« (hipokoristik od stcslav. 
oinb »vojnik«) > rum. voina »mladozenja« = 
rum. mire »zarucnik« prema f mireasd < 
lat. miles. Upor. za nac Durda, vqjna svoga, put 
ugarskijeh pode strana (Gundulic, Osman 387). 
Nedovoljno je potvrdena istarska rijec milezija 
f »genus«, prema Mareticevu prijevodu »vrst, 
rod«, koje se moze usporediti sa furi, milizie f 
»spetacul«. 

Lit.: ARj 6, 670. 671. 675. Skok, ASPh 
37, 85., br. 4. Pirana* 601. 

milj 1 m (Vuk, Primorje, dubrovacki pisci), 
od tal. miglio m, sing, prema lat. pi. milia 
(pi. od milie, se. passuum) — milja f (Vuk, 
Vetranie, slov.) »nvnjem. Meile = stvnjem. 
mile (s kojim je istog lat. podrijetla)«. Nalazi 
se u ces., polj., ukr. i polap. Kako postoji i u 
arb. mije pored mile rijec milia se nalazilo 
i u balkanskom latinitetu dok se milia > 
njem. Meile moze smatrati posudenicom iz 
vojnickog latiniteta. Stcslav. milija je gr. 



uDaov. Slozenica miljokaz »Meilenzeiger«. Od 
poimenicenog pridjeva na -arius lat. miliarium 
> tal. migliaro, migliaio »tisuca« > milar 
(16. v.) = miljar, gen. -ara (Vuk Dubrovnik, 
Crna Gora, narodna pjesma) = miljar (Budva: 
ribe se broje na miljare), odatle nas apstraktum 
miljarina »Meilengeld« = mijar (Cres) = 
(latiniziranje tal. gli = lij) milijar, gen. -ara 
(Istra) »hiljada, tisuca« = miljar (cakavski, 
Slovinci, Istra, pored germanskog tavzan < 
tausend) = mijar m (Brusje, Hvar: mijor 
piitih, dvo mijara) »tisuca« = miljar (Skadar- 
sko jezero) »1000 litara ili 500 kg (mjera za 
ukljeve)«. Od milie u ucenom vidu sa tal. 
augmentativnim sufiksom milione > milijon, 
gen. -ona (Vuk) = milijun, gen. -una (Stulic, 
danas opcenito) = milijun (Vodice) = milijun, 
gen. -una (Brusje). Odatle na -arius > -ar 
pored -er < fr. -aire milijonar j -junar = 
milijoner, pridjev milijunski, milijunstina. Na 
germ, sufiks -ard (francuzizam) fr. milliard 
(1544),- tal. miliardo > milijarda (novija 
posudenica poslije prvog svjetskog rata), 
odatle na -er < fr. -aire < lat. -arius milijar- 
der. Lat. milie dolazi jos kao prvi elemenat 
slozenica u internacionalnim milimetar, mili- 
gram. 

Lit.: ARj 6, 672. 703. 705. 707. Pletersnik 
1, 582. 691. Zore Tud. 14. Ribaric, SDZb 9, 
48. 115. SEZb 13,236. Hraste, JF 6,199-200. 
BJF 8, 35. Miklosic 197. SEW 2, 57. Bruckner 
337. Vasmer 135. REW' 5569. 5573. 5577. 
GM 278. 

milj 2 m (Crna Gora, narodna pjesma) 
»debela igla sa splostenim ostrim krajem kao 
u dlijeta« = milj, gen. milja (Kosmet) »na 
terazijama = vagama velika igla koja pokazuje 
ravnotezu«. Turcizam arapskog podrijetla (ar. 
mil) iz turske administrativne (mjerne) ter- 
minologije: arb. mili, myli. 

Lit.: ARj 6, 703. 

Milje f pi., va Miljah (Istra) = Mile, v 
Milah (Kras), slov., tal. Muggia, furi. Mugla, 
gradic kod Trsta. Samoglas i nastao iz dugog 
u, kao u murus > mir. Dtnasnje tal. Maggia 
je venecijanizam, koji se razvio iz vlat. el. 
Upor. tal. Veglia, kreko-rom. Vikla < vetula 
»vecchia (se. civitas)«. Paralela za u > i na- 
lazi se u nazivu rta kod Zadra tal. Punta 
mica, u dokumentima Muchia bona (1205), 
hrv. Ostrirat, upor. slican hrv. toponim 
Gomile lipe, kod Splita Muda longa (1080). 
Za daim. -rom. moze se postulirati rijec muda. 
Alessio veze taj deminutiv sa muca »pietra di 



Milje 



425 



Minisor 



confine«, bask. > stspanj. muga, stport. mago, 
sa alpinskim muga bugo »pinus mughus« < 
mediteransko *muc »sporgenza«, *mudna > 
mosna »mucchio di sassi«; mediteranska baza 
*but- I* mut-, butina (Lex ripuaria) > fr. 
bodne, bosne > borne i lat. mutulus. Iz mlet. 
muco = tosk. mucchio, mouco (Rovinj) »cu- 
mulo« potjece mue, gen. muca m (Dalmacija) 
»kup tucenog kamena za posipanje ceste, koji 
se sredi u kraj puta u digulj, babica (ZK)« = 
mui stina (Korcula) »hrpa kamenja«. 

Lit.: Sturm, CSJK 6, 83. si. Novakovic, 
Popovic, NJ 3, 252-253. Skok, GIZM 29, 
136., bilj. 62. Isti, RIJAZUZ 1, 42. Antoljak, 
RIJAZUZ 1, 125. si. Alessio, RIO 2, 255. Ive 
12. REW S 5791. 

mina' f (Lika) »lagum, busotina u kamenu« 
= mena (ZK). Deminutiv na -ica minica 
(Lika). Radna imenica na -dzija minadzija m 
(Ljubisa). Denominai minati, -dm (Lika), 
danas u saobracajnom i knjizevnom govoru 
minirati, miniram pf, impf. Odatle poime- 
nicen pridjev sr. r. na slozeni sufiks -er + -alis 
(< fr. -ier) mineral, gen. -ala m »metal, ruda«, 
pridjev prosiren na -bn > -an mineralan 
(Vuk). Osnovna je rijec galskog podrijetla 
*meina. Evropski francuzizam. 

Lit.: ARj 6, 715. 716. REW 3 5465. 

mina 2 f (Rab, Malinska) »mjera za zito, 
dva kvartarola«. Deminutiv na -ica minica 
(Vrbnik). Krcko-rom. min. Od tal. emina 
= (sa aferezom u sandhi) mina < lat. bl- 
mina < gr. liuiva, izvedenica od rjut- = lat. 
semi- »polovina«. Mozda ide ovamo kao de- 
minutiv na lat. > tal. -ella minela f (Sibenik, 
termin iz kulture masline) »droste sto se do- 
nosi gospodaru«. 

Lit.: ARj 6, 715. 716. Kusar, Rod 118, 23. 
Boriali 2, 205. REW 1 4105. DEI 1463. 

minca m (akcenat Zorin, koji je sumnjiv; 
Dubrovnik, Mikalja, Bella, Belostenec, Vol- 
tidi, Stulic, Ancic, Kavanjin, Klaic) »najmanji 
pjenez u doba republike, novcic«. Deminutiv 
na -ica mincica (18. v., Dubrovnik, Zuzeri). 
Radne imenice na -arius > jar: mincar m 
»tvrdica« prema f mincarica »zena tvrda, la- 
koma«. Prema Marelicu dvije su mogucnosti 
tumacenja: posudenica iz govora rudara Sasa 
kaofrava, lacman, iz nvnjem. Miinze, stvnjem. 
muniz < lat. moneta »kovnica novaca«, od 
naziva hrama Juno Monita, u kojem se nalazila 
rimska kovnica novca, ili je, sto je vjerojatnije, 
od tal. pridjeva mencio — fr. mince, koje stoji 



po svoj prilici u vezi s minutus (v.). Upor 
to eaxaxov ^.ejivov = novissimum minutum 

Lit.: ARj 6, 715. REW* 5598. Samsalovic, 
NVj 29, 416. (cf. IJb 9, 222). Vasmer, ZSPh 

iyy jj2,. 

minder m (Vuk, BiH) = minder (Kosmet) 
»blazina, perina, slamnjaca, jastuk«. Apstrak- 
tum na -luk (v.) : minderluk (BiH, Makedonija) 
= mmderhk (Kosmet) »meka klupa, dusek, 
gdje se sjedi i lezi«. Balkanski turcizam (tur. 
minder) iz terminologije kucnog namjestaja: 
rum. mindir, bug., arb. minder, ngr. uivxepi. 

Lit.: ARj 6, 716. GM 219. Lokotsch 1464a. 
Elezovic I, 408. Mladenov 297. Matzenauer 
LF 10, 325. Korsch, ASPh 9, 658. 

mindica f (jedna potvrda iz bosanskih pri- 
povijedaka) »malo psetasce« = minika (Kos- 
met) »1° kucka mala po uzrastu, 2° (meta- 
fora) ko slijepo ide za nekim, koji se mnogo 
ulaguje i ponizava«. Deminutiv na -e, gen. 
-eta minice, gen. -eta. 

Lit.: ARj 6, 716. Elezovic 1, 408. Samsa- 
lovic, NVj 29, 418. (cf. IJb 9, 222). 

mindros, samo u recenici uzeti koga na 
mindros (Vuk, Vojvodina) »pretresti nekoga« 
[< rum. menare »po miloj volji (raditi)«, 
Samsalovic]. 

Lit: ARj 6, 716. Samsalovic, NVj 29, 415. 
(cf. IJb 9, 222). 

mine; m (Vuk) »(pravoslavni crkveni gre- 
cizam) crkvena knjiga za svaki mjesec, koja 
sadrzi zivot i sluzbu svetacku«. Pridjev na 
-bsk mmejski (~a slova, Vuk). Izvedenica od 
gr. uuv, u prasrodstvu sa mjesec (v.): gr. 
ur|vaTov. 

Lit: ARj 6, 716. Vasmer, GL 98. 

Minisor, naziv cestice (Flurname, lieu-dit, 
Knjazevac, Srbija), zacijelo rum. deminutiv 
na -i\or (slozen sufik ilirotracko -i} + -or 
< lat. -olus) merisor »der junge Apfelbaum« 
(ovaj sufiks oznacuje i druge biljke i plodove), 
od rum. mar < lat. melum = malum 
»jabuka«. Konsonant n mjesto r nastao je po 
zakonu disimilacije r - r > n - r. Po dru- 
gom zakonu r - r > I - r je Milisora n pi., 
mjesto u staroj srpskoj drzavi 14. v. (toponim), 
istog podrijetla. Oba naziva odnose se na 
kretanja srednjovjekovnih pastirskih Vlaha, kao 
Durmitor, Palator itd. 

Lit: ARj 6, 675. 717. REW 3 5272. Tiktin 
969. 



miniti 



426 



miniti, -im pf. (Dubrovcanin Rosa 1764. 
u knjizi punoj tiskarskih pogresaka; ARj 
navodi 6 primjera) »uciniti (objekt obecanje, 
navjestenje, dobit, milostinju itd.)«. 

Lit.: ARj 6, 717. 

iniiiiili. minim pf. (Vuk, iz-, na-, od-, 
adu-, pre-, raz-, u-) »1° proci, otici, 2° umri- 
jeti«, sveslav. i praslav., = na -ovati minovati, 
-ujem (14. i 15. v., Belostenec, Stulic, nije 
danas narodna rijec). Nalazi se u stcslav. i 
•rus. Iterativ na -va-: minjivati, -ujem (Srbija, 
Milicevic). Poimenicen part. perf. akt. minuli, 
na -ost minulost »proslost«. Pridjev na -utljiv 
(upor. ganutljiv) minutljiv (15. v., Jambresic). 
Od iste je osnove obrazovan s pomocu sufiksa 
-mo (upor. kamo, tamo, ovamo i pridjev kdsnii, 
danas kosmaf) prilog i prijedlog mimo (13. v.), 
prefiks u imenickim i glagolskim slozenicama 
•od priloskih sintagmi: mimoici — mirnoci-, 
mimodem < mimoiti, -ojti (cakavski), mimo- 
laziti; obicnije sa umetnutim i prema nailaziti 
•od id: mimoilaziti, danas vrlo cesto s prefik- 
som raz-; mimohoditi (14. v.), s postverbalom 
mimohod m = na -bl> > -ak mimohodak, gen. 
-tka, radnira imenicama mimohoda m (Stulic, 
upor. uhoda), mimohodac, gen. -oca (Vuk); 
prilog mlmogred (Vuk) = -de, upravo particip 
prezenta od mimogresti, -dem (Barakovic); 
particip pret. od hoditi: ( -t,sast, v.): mimosasti 
(16., 17. i 18. v.), na -bn mimosastan, na -je 
mlmosasce, sa zamjenom -ast sa -bn > -an 
mimosan; prema minovati preokrenuto u mi- 
nosastan (Bella, Komulovic). le. je korijen 
*mei- »putovati, ici«, koji bez formanta. -no i 
-mo dolazi u lat. meare »ici« i lot. rnit »mije- 
njati«. Uporeduje se i sa njem. meiden. V. 
militi se (pod mijena). 

Lit.: ARj 4, 241. 6, 707. 709. 714. 117. 
718. 722. Elezovic 1,441. Kostic, NJ1, 65-67. 
Miklosicm. 197. SEW 2, 53. Holub-Kopecny 
223-4. Bruckner 337. WP 2, 241. Trautmann 
175. Miaaeno 297. Grunenthal, hvORJAS 
18, 4, 127-147 (cf. Ub 3, 151. IF 3, 204). 

rninja f = mlnjal m (Stulic) »tabulatura, 
contabulatio, podium, porticula, solaro, pog- 
giolo, loggetta«. Jedina potvrda. Maretic 
pomislja na kakvu grijesku. Ne zna se kako 
se odnosi prvi oblik prema drugom. [Upor. 
tal. mignano »poggiuolo« < lat. maenianum]. 

Lit.: ARj 6, 721. DEI 2457. 

mio, f mila (Vuk) (protivno ne-) = mil 
(hrv.-kajk., cakavski, ZK), baltoslav., sveslav. 
i praslav., »1° carus, 2° prvi ili drugi elemenat 
dvoclanih sveslav. i praslav. licnih imena«. 
Zavrsno -/ je formant koji zamjenjuje formant 



-r u mir, gen. mira (Vuk) = (cakavski) mir, 
mira, ie. pridjev na -r (kao dobar, mokar itd.), 
u sveslav. i praslav. poimenicen u maskuli- 
numu, »1° pax, 2° xoauoc,, mundus (samo u 
tekstovima pisanim crkvenim jezikom), 3° prvi 
ili drugi elemenat dvoclanih sveslav. i praslav. 
licnih imena«. Mnogobrojne su izvedenice od 
mil i od mir. 

(I) Od mil, koji ulazi u afektivni jezik, 
pridjevski su deminutivi na -ahan milahan > 
milani (odredeno), miljahan (Stulic) = mlljan 
(Martie, ZK), miljasan (Stulic), miljusan (Li- 
ka), na -enb miijen (Istra, Ij od milje), mlljeni 
(Lika), upravo part. pret. pasiva od militi, 
poimenicen na -ik m prema f na -ica miljenik, 
gen. -ika prema f miljenica, sa izmjenom 
e > u mlljilnica (Lika) »draga« = sizmijenjenim 
Ij > y mljunica (Lika) ; na -bn milan, f miana, 
n miono; smilan »smjeran« = smilen »milostiv«, 
umilan, s prilogom umilno; umiljat — ilmiljen 
(Vuk). Od mil tvore se apstrakti na -ina milina, 
na -inja milinja = milinje (16. v.), odatle na 
-ik milinak, gen. -nka (Vuk) »u koga je mi- 
line«; na -ost milost (Vuk), koji ima svoju 
leksikologijsku porodicu: pridjevi na -bn mi- 
lostan (Vuk) = milosan (Kosmet), poimenicen 
na -ik m prema f na -ica milosnik, gen. -ika 
prema milosnica (Vojvodina, Vuk), na -iv 
milostiv (13. v., u Zagrebu milostiva preve- 
denica od njem. gnddige Frau), s apstraktu- 
mom milostivost, prosiren na -bn mllostivan, 
f -tvna = milostivan (Kosmet); samilost 
»sucut, sazalost«, s pridjevom samilostan je 
prevedenica od Mitleid. Rijec milost se rasi- 
ruje sa -ia milosta — milosca (cakavci) i na 
-inja milostinja. Na -ota milota (Vuk). Rasi- 
ruje se sa -za milota »gracija«.! na -inja mi- 
lotinja (15. i 16. v.). Na -je milje n, umuje. 
Odatle mozda naziv veza miljavac, gen. -vca 
»ornament slican peru nesto bogatije izvezen«. 
Pridjev mio se poimenicuje na -ica milica 
(Istra) »1° biljka bellis perennis, 2° visoka 
trava (Hrvatsko zagorje)«, odatle na -e milice 
»sanicula europaea«. Na -esevina milesevina »li- 
gustram vulgare«. Na -Ho smililo n »tuga«. 
Pridjev nemio poimenicuje se sa -tea nemilica 
(Stulic). Odatle prilozi na -ice nemilice = 
na -oma nemilomu = nemilomce, nemilo »ljuto«. 
Od mil: milo, na -imice milimice »drage volje«. 
Negativna se slozenica rastavlja sa to netomil 
(Rijecka nahija^ Ljubisa), upor. ces. roztomily 
i najtomanje (ZK). Slozenice, ponajvise kal- 
kovi, milosrdan, prevedenica od misericors, s 
apstraktumom na -je milosrde n za lat. miseri- 
cordia; milokrvan (Vuk) »ljubezan, Ijubezljiv«, 
milodaran od milodar, prevedenica za njem. 



427 



Gnadengabe (milo- = milost); milovidan (Stu- 
lic); milobud (drugi dio imperativ budi) = 
miloduh = mileduh (narodna pjesma) »se- 
len, velestika, ligusticum levisticum«; mi- 
lobruka (Boka, Vuk), odatle (saljivo) mllo- 
brukovic (Vuk, Ljubisa); Sulekov neologizam 
miomiris (prevedenica od njem. Wohlgeruch), 
s pridjevom miomirisan; milotfn »biljka gladis, 
gladisevina, ononis«, milosuza »zena koja lako 
place«. Denominali (faktitivi i inhoativi) brojni 
su: na -ati mttati se (Lika) »sazimajuci ra- 
menima, krecuci tijelom moliti sto«, omtlati 
se (Vuk), na -iti militi (se) (do-, o-, s-, iz- 
se, za-, u-) = na -iti omiljeli, -im, obnemiljeti 
(Lika), smiljen (ne-), poimenicen smiljenik pre- 
ma smiljenica; na -ovati, -ujem milovati, -ujem 
(i u drugim slavinama) (iz-, o-, ob-, po-, s-, 
za-). Iterativ umiljati se = umiljavati se, 
-miljavam »sich einschmeicheln«, smiljivati se. 
Na -telj smilitelj prema smiliteljica. U antropo- 
nimiji veoma je cest kao prvi i drugi elemenat 
praslavenskih dvoclanih muskih, rijetko zen- 
skih imena u vezi sa -brat, -drag, -s(l)av, 
-gost, -man, -rod, -voj: Milbrat, Mildrag > 
Miodrag, Milisav / Milosav, Miogost, Milman, 
Milorad, Milivoj(e), rjede kao drugi elemenat 
Bratomii, Vojmil; i u bezbroju hipokoristika 
odatle: Mile, Milan, Milos, Miloje, Milisa, 
Miladin, Milat, Miletq, Miluko, Milasin, 
Milohna, Milovan, Milutin, Milenko, Milinko, 
Milko. Zenski su hipokoristici : Milena, Milka, 
Milojka, Milica, Mila. Ta su imena izraza- 
vala veselje roditelja sto su dobili porod po 
zelji. Odatle se stvaraju prezimena na -id, -ovic, 
-evic. Rumunji posudise prilog milo > mild 
i iz crkvenog jezika doamne milueste »gospodi 
pomiluj«; Madzari milost > malaszt. 

(II) Sveslav. i praslav. imenica mir, gen. 
mira (protivno nemir) = (pseudojekavizam) 
mijer znaci samo »1° mundus, u starijem 
jeziku i u narjecju (Pastrovici, u nazdravici), 
inace danas iskljucivo 2° pax«. Prvo znacenje, 
potisnuto u zaborav od sinonima svijet (v.), 
ocuvalo se u slozenici svemir, rijec koja nije 
domaca, juznoslavenska, nego potjece sa sje- 
vera (iz ces. vesmt'r ili rus. pridjev vsemirnyj). 
To je sekundarno znacenje, a prvobitno je 
»pax, Eiprjvn (odatle zensko internacionalno 
ime Irena = Irina, Jerina)«. Slicno znace i 
gr. xoouoc,; »ordre etabli danas un etat > 
ordre de l'Univers > mundus, nakit (odatle 
kozmetika)« kao i mundus »nakit« i mundus 
»lijep, cist« (upor. uredski izraz mundirati 
»prepisati na cisto«)«, fr. immondices »necist«. 
Prvobitni ie. pridjev na -r ocuvao se u arb. 
mire »dobar«, u lit. mieras = mielas = mylas 



»mio«, gr. uetfaxoc, »miran, njezan«. Pre- 
ma tome mundus je za primitivni menta- 
litet dvoje »1° svjetlost, 2° ljepota«. Pridjevi 
na -bn miran (i u drugim slavinama), protivno 
nemiran, poimenicen na -jak mirnjak (Lika), 
protivno nemirnjdk m prema f nemirnjaca = 
na -ik mirnlk, gen. -ika »miran covjek«, s 
augmentativom mirnicina, na -oca mirnoca = 
na -ost mirnost; smiran (Pavlinovic), na -en 
smiren (upravo part. pas. od smiriti), poime- 
nicen na -ik, -ica smirenih prema smirenica; 
na -ovan naravan (16. v., u novije doba mi- 
rovna konferencija), poimenicen u z. r. mi- 
rovna f »pomirenje«, na -ski mirski (crkveno- 
znacenje) »svjetovni« (upor. kaluderski izraz 
mir anin > rum. mirean »laik, svjetovnjak«) '■, 
na -Ijiv mirljiv »koji se mirk, neprimirljiv, 
nepomirljiv (upor. Vinkovci namirljivati), na 
-iv miriv (aliti tisiv, dva pisca), s prefiksima 
namiran (Piva-Drobnjak) »snabdjeven«, raz- 
miran »svadljiv«, samiran (r^-rno janje, celjad, 
ibidem), poimenicen na -nik sdmirnik. De- 
minutiv mirak, gen. -fka (LikaX Hipoko- 
ristik mira m, f (Vuk) »ko se cini miran«. 
Apstrakta na -ovina mirovina »penzija«, upravo 
prevedenica od njem.Friedensstand, od umiroviti 
»penzionirati«, umirovljenik »penzioner, pen- 
zunirac (Hrvatska)«, pridjev mirovinski (fond). 
Denominal (faktitiv) na -ati smirati, -iti 
miriti (se), mirim (15. v., Vuk) (iz-, na-, po-, 
pod-, pri-, pri, raz.-, s-, sa-, u-, za), iterativ 
na -va- -mirivati, -mirujem, samo s prefiksima. 
Ovamo i uznemirivati. Odatle smirilac, gen. 
-oca. Na -aj smiraj i postverbal umir (Crna 
Gora) »vendetta«. Na -Ho mirilo, -iliste miri- 
liste. Znacajan je izraz smiruje se sunce »zalazi« 
prema rum. soarele asflnteste »posvecuje se«. 
Oba idu u primitivnu religiju. Na -ovati, 
-ujem mirovati. Odatle postverbali razmir, 
umir m, namira, na -je primirje (na istoku 
premirje i slov. prema rus. peremirie), razmirje 
= na -ica razmirica — razmirica »rat, svada, 
kavga« = razmjerna pokrajina (pseudojeka- 
vizam, 1746). Rumunji posudise rdzmeritd, 
s pridjevom razmericios, Arbanasi zjnir; na 
-ba mirba, pomirba, smirba; na -iste pomiriste. 
Na -ota mirata (Vuk, narodna pjesma). Na 
-hica namirnica (Valjevski okrug) »1° svecanost 
svrsetka zetve = duzijanca (Bunjevci), 2° 
(zivotno, novije znacenje) denrees«. Brojne su 
slozenice od oba znacenja rijeci mir od gla- 
golskih sintagmi: miroloman, miroljubiv, mi- 
rotvoran, mirobogatan (14. v.) »koji svijet obo- 
gacava«, mirogrzac = mirodrzitelj »koji drzi 
svijet«, mirodar, mirdkov (Vuk) »koji kuje mir«, 
mirdtvor, s pridjevom mirotvoran, = mirotvo- 



428 



rac, poimenicen mirotvornih, mirobozje n 
»(pozdrav) mir bozji«, odatle mirboiati se, -am 
= -ziti (Vuk) »ljubiti se na Bozic«. Napokon 
ide ovamo prijedloski prilog 5 mirom (cakavci, 
Bakar, Grizane, Lika K, ZK) = (hrv.-kajk.) 
zmirom »neprestano«. To se znacenje razvilo 
iz »tisina > ne mice se > jednako«. U sveslav. 
antroponimiji mir kao prvi i drugi elemenat 
praslav. dvoclanih licnih imena, stariji oblik 
-mezb, koji je dragog ie. postanja: ie. *me-ros 
= u prijevoju *mo-ros »velik, slavan«, gr. 
eYXeoiucopoc. »velik u bacanju koplja«, gal. 
-maros (Nertomaros itd.), ir. mar »velik«, stvnjem. 
mari »slavan« (upor. Volkmar »slavan u na- 
rodu«). Ta su imena izrazavala zelju roditelja 
(njem. Wunschnamen). Kako je prvobitno mir 
izrazavao isto sto i mil, nije cudo sto je mir 
istisnuo -meeb izoliran u jeziku. Taj se je 
ipak ocuvao u toponomastici crnomerec, Vu- 
komericke Gorice, Ljutomer. Kod Porfiroge- 
neta Kpoxnuripn moze se citati -mceb i -mir 
zbog itacizma. Najstarije tipove prikazuju 
Vladimir »velik u vladanju«, Ratimir, Dobro- 
mir, itd. U ovom tipu -mir prevodi se u -slav: 
Vladislav, Dobroslav. Vladislav preuzimlju Ma- 
dzari u Ldszld, koji opet preuzimlju Hrvati 
Lacko, Laslavic. Ali se vidi da je mir ocuvao 
i svoje znacenje »pax«: Kazimir »koji narusava 
mir« = Mctimir (sthrv.), Gojmir, mozda 
i u Mojmir > Momir. Primjer Mutimir (9. 
st.) dokazuje da je zamjena -meeb sa -mir 
vrlo stara jer dolazi vec u doba hrvatske na- 
rodne dinastije. Ali se zamjena dogada i u 
doba kretanja pucanstva sa Balkana. To doka- 
zuje toponim Gojmerje, danas Gomirje. Stari 
se oblik ocuvao u prezimenu Gojmerec. Ali 
-mir je izgubio zarana svoje znacenje i postao 
onomasticki elemenat koji se moze spojiti i s 
pridjevima koji znace kakvocu lica. Odatle 
Crnomir, Desimir. Kao prvi elemenat dolazi u 
Miroslav, Mironeg. Odatle hipokoristici Mir- 
ko, Miros, Mirai, Mirce, gen. -eta, Mirceta, 
Mlren. Kako je vec receno, mil i mir je ie. 
dubleta od ie. korijena *mei- »blag, mekan, 
njezan«, sa formantima -lo i -ro. Bez tin for- 
manata ne dolazi u slavinama, nego u sanskr. 
mayas »veseo«, sa formantom -to u lat. mitis, 
sa -no u stir, mln »blag«. Moglo bi se uzeti 
da je ostatak mijesanja od mir i -meeb u pridjevu 
smjeran »demutig«, s apstraktumom smjernost, 
upor. stcslav. smeriti »humiliare« i hrv.-kajk. 
daj mi mesa, r merom, slvc. mier prema mjera. 
Ali se taj moze tumaciti i novijim unakrstenjem 
sa mjera (v.). 

Lit.: ARj 2, 623. 4, 241. 6, 722. 657. 660. 
€66. 669. 671. 673. 677. 678. 679. 684. 704. 



705. 707. 728. 732. 733. 734. 745. 901. 907. 
7, 443. 8, 103. 10, 679. 910. 409-412. 
Mazuranic Y146. Jelic, Krvna osveta i umir 
u Crnoj Gori i severnoj Albaniji 54. si. Havra- 
nek, Sldvia I, 782. Krajac, ZbNZ 29, 161- 
168. Elezovic 1, 405. 409. 2, 163. Ribaric, 
SDZb 9,181. Tentor, JF 5, 213. Miklosic 195. 
197. SEW 2, 50. 57. 260. Holub-Kopecny 
223. 224. 413. Briickner 333. 337. 338. KZ 
42, 137. 45, 47. WP 2, 238. 244. Trautmann 
174. 175. Mladenov 297. 298. 548. Vasmer 2, 
137. Gorjajev 203. 210. Tiktin 1315. Matze- 
nauer, LF 11, 169-170. Boissin, RES 27, 
41-42. Samsalovic, NVj 29, 411. si. (cf. IJb 
9, 222). Joki. Unt. 228. Jagic, ASPh 8, 138. 
319. GM 279. 486. Boisacq 214. 378. 620. 
Osthoff, PBB 13, 395. Hirt, PBB 23, 335. 
Putanec, Slovo 13, buj. 118. 

mir, gen. mira m (Vuk, samo u izrazu 
mirom mirise kao logom lezati) »miris«. Maretic 
kaze da je pokraceno od miris, sto nije vjero- 
jatno, nego je grecizam uiipov »sveto ulje« 
kao i miro n = miro (Kosmet) »Salbol«. Zbog 
homonlmija sa mir »pax« i »murus« taj se 
grecizam nije odrzao, nego je generaliziran 
miris m (15. v., Vuk) = meris m (Ivankovo, 
Cerna, Varos kod Broda, gdje se govori se- 
roma, ser, mer), postverbal od mirisati, -mirlsem 
impf, (na-, po-, ob-, o-, pri-, za-) = merisdti 
(ibidem) impf. < gr. aorist euajoiooi od \iv- 
pii^co = (prijenosom s iz prezenta u infinitiv) 
mirisati, zamjenom -iti mirisiti (Mikalja) = 
mirisiti, -im (pri-) (Srijem, Backa, Banat). 
Aorist prema ngr. denominalu uupovco (ili 
prema uupocpopoc.) > mironosati = haplologi- 
jom mirosati (takoder bug.) »mazati mirom«. 
Nije se odrzao denominal miriti od mir, ta- 
koder zbog homonimije sa miriti »pacare«. 
Pridjev od mir na -in miran nalazi se samo 
kod Kavanjina. Istisnuo ga iz jezika zbog 
iste homonimije mirisan (ne-, pre-) od miris, 
mirisav (Lika) (ne-, pre-), poimenicen na -lea 
mirisavica f »neko grozde, loza«, mirisavka 
(Vuk, Srbija, Slavonija, Dakovo) »1° kruska, 
2° jabuka«, s promjenom sufiksa mirisaljka 
(Srbija) »kruska«, na -act mirisati, na -ar 
neologizam mirisar prema mirisarnica (Stu- 
lic) »parfimerija«. Od mirisati postverbal je 
miri! m, f, pridjev mirisavka »kruska«; mi- 
risljav, mirisljavka »biljka«, nastalo unakrste- 
njem od mirisav i mirisljiv. Pored postverbala 
miris postoje i glagolski apstrakti na -aj, -jaj 
mirisaj (Martic) = miriSaj, na -bh > -ak 
(tip izvadak) mirisak, gen. -ska. Kol. na -je 
mirisje. Zamjenom docetka -rs domacim su- 
fiksom -uh (upor. njuh) govori se u Bosni 
miruh, odatle denominai mieuULi, -im. Rijec 



429 



miris je turcizirana u indeklinabilnom pridjevu 
*mirli, mirini cvijece (narodna pjesma, Petra- 
novic). Nepotvrden epitet *mirli ostavio je 
traga u mirlis (Vuk, Dalmacija) = mirluh 
(Pavlinovic), pridjev mirlisan, mirlisati (Lika, 
Bosna, narodna pjesma) = mrlisati (po-) (sa 
(ir = r) = mirllsiti. Rijeci miris i mirisati su 
grecizmi izvan hrv.-kajk., gdje se govori 
samo disati < *dyh-eti, di'si (ZK), dahnuti > 
danuti, dane (Janjce, Lika). Slozenice: neolo- 
gizam miomirls m .(sintagma prema njem. 
Wohlgeruch) , pridjev miomirisan zabacuje Ma- 
retic. Starije slozenice mirodihanje (Bella, Vol- 
tidi, Stulic), miroizllce (14. v.), miroizmije- 
san, mirotocac (13. i 14. v.), mirotocan, miro- 
tociv, mironosica, mironosan ne postoje vise 
u jeziku. Postoji miropomazan. Osnovne mir 
i miris su balkanske rijeci grckog podrijetla: 
rum. miros »njuh«, postverbal od a mirosi »nju- 
siti«, < gr. aorist euiipocra, apstrakti na lat. 
-Mes > -eata miroseata = na slav. -eh > -eala 
mlroseald »Wohlgeruch« , na -ovati, -ujc (koje 
nije potvrdeno u stcslav.) > -ui a mirui, 
na stcslav. -enie mirosenie »rniris«; bug. miro, 
mirosvam, mirizma »aroma«, cine, mir »sveto 
ulje«, an'iursire »sentir, flairer«, arb. mereshnik 
-u »Wohlgeruch«, miros. Grcka apstraktna 
izvedenica na -coSfjc, H— ia uupcoSui »odeur« 
postala je opcenita i na zapadu u jeziku grad- 
skom: mirodija f »1° miris, 2° mirisne biljke: 
persin, petrusin, kopar, 3° bakalska (ducan- 
ska) roba, u hrv. mjesto germanizma speceraj, 
kako je Sulek uveo«, = (sa d > J) mlrolija = 
sa d > d zacijelo preko cine. raryo6ymo) 
mirodija (Srbija). Sulekov je neologizam miro- 
darnica (rdavo mjesto mirodijarnica). Takoder 
balkanski grecizam: rum. mirodie, bug. moro- 
dia »Griingewurz«. Rijeci mir, miris, mirodia 
usle su u balkanske jezike putem pravoslavne 
crkve. Ovamo jos mira f kod crkvenih pisaca 
»mirisava mast«, pisano prema lat. mirha. 
Slozenica miriambar, gen. -6ra pored samo 
ambra (v.). Pridjev mirven (17. v., sa v < h) 
»pomijesan mirom, vinum myrrhatum«. U 
izvorima pisanim crkvenim jezikom smirna = 
izmirna < gr. ouiipva, pridjev smirnov. Ima 
potvrda i za gr. u > u mur (Stulic, Mirakuli) 
»isto sto mirat = mura f (Dalmatin, Alberti), 
slozenica muronosica (15. v.: koliko be muro- 
nosic zen ke pomaz ose gospoda) »zena koja nosi 
mura, isto sto mironosica«. 

Lit.: ARj 4, 241. 6, 733. 736. 738. 739. 
747. 7, 70. 157. 161. 441. 442. 740. 741. 743. 
746. 745. 748. 749. 909. 8, 410. 920. 10, 
682. 719. 12, 58. 11, 611. Maretic, Savj. 55. 
Miklosic 197. Isti, Lex. 863. SEW 2, 60. 



GM 275. 280. Rohlfs 1429. 1434. Tiktin 994 
Pascu 2, 63., br. 1153. 1154. 1156. Vasmer 
GL 99. 

mirakuo, gen. -ula (Potomje) = mlrakul 
m (Rab, pisci) = mlrakul pored merakul 
(Hvar, Brae) = mirakul (Marina kod Trogira) 
= merokula f (Brasje) = mirakula (Reljkovic, 
Lika) = mirakula (Crna Gora, Rijecka na- 
hija) = mirakulo n »T cudo, 2° nacin (Lika, 
nejasan semanticki razvitak)«. Femininum na- 
stao od lat. neutrum pi., upor. arb. mrekulle 
f. Ucena crkvena rijec od miraculam n, od 
mirare. 

Lit.: ARj 6, 734. Hraste, Rad 272, 24. 
Kusar, Rad 118, 21. REW 3 5602. GM 288. 

miraz, gen. -aza m (Vuk) = miraz pored 
-i (Kosmet), danas opcenita knjizevna rijec 
na citavom hrv.-srp. teritoriju, »ugovoreni ili 
neugovoreni imetak koji roditelji ili rodaci 
daju djevojci pri udaji, sinonimi: dota, prcija, 
nicah« = meraz (Dalmacija, Pavlinovic, e < i 
nejasno). Pridjev na -ski mirdski (Srbija, 
- novae). Na -dzija mirascija (Vuk) = mi- 
rascija (Kosmet) »1° koji ima pravo ili je 
dobio miraz, 2° bastinik, pripuz, uljez (Srbija, 
Rudnik)«. Odatle na -ika mirazdika f »dje- 
vojka ili zena koja nosi miraz«. Na -nik miraz- 
nik »bastinik, nasljednik«. Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (ar. mirat »nasljedstvo« > 
tur. miras) iz pravne terminologije, iz medeia: 
rum., bug. miraz, arb. miras »nasljedstvo«, 
mlrasti »nasljednik«, gr. uoipdai,ov. Osim arha- 
izma vijena (v.) ne postoji ni u drugim slavi- 
nama ni kod nas domaca rijec za ovaj pojam. 
Znaci da domaca porodica nije poznavala 
miraz kao pravnu instituciju. To je i prirodno, 
kad se zna da se djevojka ili kupovala ili 
otimala. Iz grckog prava, koje je vazilo u ja- 
dranskim gradovima do 12. v., potjece prcija 
= prcija (Lika K) od gr. jtpoiJ; »dar«, sloze- 
nica od prefiksa Jtpo- i od imenice -^ od 
exco < ie. sikd »postizavam« rasirene deminu- 
tivnim sufiksom -tov jipo(>aov = u latinskom 
dalmatinskom perchivium (Dubrovnik, Kotor); 
iz romanskoga dota < tal. dote, izvedenica 
od do, dare s pomocu sufiksa -ti, koji odgovara 
nasem -i& u vlast, blagodat. To je upravo lat. 
prevedenica grckoga naziva. Medele (turski 
gradanski zakonik, koji je vazio u BiH za 
vrijeme austrougarske okupacije) poznaju jos 
nicah m, arapska rijec koja znaci »zenidba«, 
a u Bosni »djevojacki imetak koji donosi u 
kucu od roditelja i koji se vraca ako postane 
pustenica«. Gubitkom docetnog -It osjecala se 



430 



ta rijec kao gen. sing, od kojeg je stvoren 
n mie. 

Lit.: ARj 6, 604. 736. Elezovic 1, 409. 
NJ, n. s., 1, 155. Miklosic 197. SEW 2, 60. 
Lokotsch 1467a. Mladenov 298. GM 279, 
Matzenauer, IF 10, 325. Skok, ZA 2 (1952). 
103-110. 

Mirdit m (Martie) = Miridit (Vuk, na- 
rodna pjesma), odatle na -janin Mirdicanin 
(Martie) »jedan iz arbanaskog plemena ka- 
tolicke vjere iz okoline Skadra«. Ovaj se kraj 
zove Malesija / Malisija, a stanovnici i Malison 
(v.). Ta se zemlja zove i Miridit m i f Miridita. 
Naziv su dali zacijelo susjedi prema arb. 
miredite »dobar dan«, koji kao pozdrav upo- 
trebljavaju Arbanasi. Upor. prezime Bondi kod 
Talijana i Francuza. 

Lit.: ARj 6, 737. 738. 

mirija f (Vuk) = mrija (Kosmet) »1 ° 
blagajn(ic)a (Mostar), 2° porez, danak na 
stoku (Bosna, Hercegovina), vergija (v.)«. 
Pridjev na -ski mirtski (zemlja) »drzavni«. 
Balkanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
pridjev miri »dem Staat, dem Staatschatz 
gehorig«) iz turske pravne terminologije: bug. 
mirija, arb. miri »Pacht«. 

Lit.: ARj 6, 738. Elezovic 1, 409. Mladenov 
298. GM 279. 

musina f »(drvo) mrca«, samo u primjeru: 
bosiljkovo seme i mir'sinu mirisuj cesto (u Ije- 
karusi 14 — 15. v.). Pridjev myrsmovb enbcb 
(14. v.), sa disimilacijom, m - n > m-l samo 
u pridjevu mirsilovb (Novakoviceva Aleksan- 
drida) = mersilovb (Jagiceva Aleksandrida) . Od 
gr. nupaivn > nupprvn (v. mrtd) > ngr. 
uepxoiva »isto«, rum. mersin, mirsind »isto«. 
Vokal e u mersilov i u novogrckom je zamjena 
za v (upor. tal. gesso). 

Lit.: ARj 6, 607. 751. Rohlfs 1433. Tiktin 
995. Boisacq 652. 

mirula f (Vitaljic, Kolombatovic) »modro- 
kos«. Izvedenica na -ovica od *mirla (sinkopa 
penultime) Mirlovica (Krk, suma, toponim). 
Deminutiv na lat. -eolus mriljulj (Marin 
Drzic Plakir: mriljulj pltomi I grlice, koje sam 
onomadne izeo iz gnijezda). Dalmato-romanski 
leksicki ostaci od lat merula > tal. merlo m 
prema f merla. Deminutiv na -eolus *mer(u)le- 
olus nije potvrden u zapadnoj Romaniji. Pre- 
nosi se i na morsku ribu rmjerla f pored 
mijerla = mjerla (Kosic, Zore) = merla (Budva) 
»labrus merula (zivi pri kraju)«, takoder 



dalmato-romanski leksicki ostatak. Od kslat. 
merulus (10. v.) mozda drugog postanja > 
tal. merlo (gradevinski termin i termin kucne 
radinosti) > merli m pi. (Bozava) »1° (me- 
tafora) merli, pizzi, cipke« = merlo (Korcula, 
Boka), deminutiv na -id merlic (Korcula, Istra, 
cakavski, Ljubuski, Hercegovina) = minia 
(Poljica) »1 ° cipke« = merli m pi. (17. v.) 
»2° siljci'na zidovima (prvobitno znacenje)« = 
mirti (Miklosic) »isto«. 

Lit.: ARj 6, 657. 752. 7, 61. Kusar, Rad 
118, 20. ZbNZ 10, 66. Zore, Rad 115, 164. 
Cronia, ID 6. REW 5534. 5534a. Strekelj, 
ASPh 14, 531—532. DEI 2431. 2432. 

inisa f (Rab, knjizevno opcenito) = mfsa 
(Bozava) » 1 ° katolicki liturgijski termin, 
sluzba«. Latinizam od 15. v. (uz pridjeve mala, 
mlada, mrtvacka). Na -ar < lat. -arius misdr 
m (Slavonija) »koji je na misi, masar (ZK)«, 
mlsarica f (Pozega) »ljepsa kosulja«. Odredeni 
pridjev na -tn misni, poimenicen na -ik m'ismk 
(Smokvica, Korcula) »svecenik«. Apstraktum 
na -bstvo misnistvo. Denominal mt'siti, -Im. Po- 
imenicen lat. pridjev na -alis u sr. r. misal, 
gen. -ala = misao, gen. -ala = misal (Belo- 
stenec, Voltidi). U Perastu meso, gen. -ala 
prema tal. messale. Deminutiv misalic. Pridjev 
mlsa/skl < crkveno-lat. missale. Hrv.-kajk. 
misanka f »jabuka« je prema Mareticu mjesto 
masanka, upor. mosanka (v.). Na istoku mlsa 
moze biti i grecizam iz srgr. ulaoa. Na za- 
padu (cakavski, hrv.-kajk.) rijec je narodska 
(pucka) sa kllat. i > vlat. e > 6 mua > a, e: 
masa f (ZK, Vuk, zapadni krajevi, ugarski 
Hrvati, Jacke, Istra, objekt uz ciniti, govoriti, 
pjevati, tvoriti, sluzjti) — masa (bezjacki 
govor, Slum, Istra) = hrv.-kajk., cak. mesa 
(Jambresic, Cres). Pridjev na -tn > -an 
masan (~s?ra kosulja, Glavinic) = mesan 
C~-'sna jabuka). Poimenicen na -ik masnik 
(Belostenec, Glavinic) = masnik (Voltidi). 
Na -ar masdri m pi. (ZK) »koji su bili pri 
mask. Isto od sintagme odmasar (Istra) »onaj 
koji posluzuje kod mase«. Deminutiv masica 
(svete masice i molitvice). Denominal na -iti 
masiti, -Im. Pored liturgijskog znacenja jos 
»2° svetkovina Gospina (upor. njem. Messe 
u Lichtmess, Kirchmesse i Messe »vasar, sajam«)« : 
Velika (Vela} i Mala Masa (ZK) = Velika i 
mala mesa (Krapina) »Velika i Mala Gospo- 
jina«. Od sintagme med masami na -njdk me- 
dmasnjak m (ZK)' »kolovoz«, malomesnjak (16. 
St.), velikomesnjak (Habdelic), hrv.-kajk. me(d')- 
mes(n)ica (m < dm) »jabuka ili kruska« = 
medmasnica (Krasic) »jabuka«. Denominal na 



431 



-evati masevati, -ujem (ZK, slov.). Nalazi 
se jos u slov. masa = mesa i u ces. mse. U 
liturgijskom znacenju potjece od poimenice- 
nog part. perf. z. r. missa (se. prex, gen. precis f, 
*precaria = jtapdxXnatc; »svecenikova molit- 
va = sluzba (v. liturgija)« koji se upotrebljava 
u zakljucnoj liturgijskoj formuli Ite, missa 
est, od missus, od mittere. U ranom srednjo- 
vjekovnom latinitetu missa znaci i »festum«. 
To znacenje nalazi se u missa Sanctae Mariae. 
Citava ta lat. sintagma ocuvala se u Istri 
prosirena nasim pridjevskim sufiksom masto- 
mbrina. vela i mala »festum assumptions 
et nativitatis B. M. V.«. Upor. poimenicen 
pridjev Stomorino selo kod Zadra. Suvisna je 
pretpostavka (Pirchegger, Bohac) da je vlat. 
missa > messa kod zapadnih i juznih Slavena 
doslo njemackim posredovanjem, kad je mogla 
doci iz Ogleja zajedno s drugim crkvenim 
terminima. Crkveni termin nalazio se pored 
toga i u balkanskom latinitetu, kako dokazuje 
arb. meshe, glagoli meshonj, meshetonj »misim« 
i meshtar (Gege) »masnik, svecenik« i srgr. 
uroaa. 

Lit.:ARj6, 501. 507. 508. 510. 514. 561. 
600. 615. 754. 768. 8, 623. Pletersnik 1, 555. 
574. Jagic, ASPh 31, 551. Stefanie, Rad 
285, 62. Cronia, ID 6, 115. Ribaric, SDZb 
9, 14. Kusar, Rad 118, 21. Kuljbakin, jJF 5, 
301. Pirchegger, IF 57, 69. Miklosic, ASPh 
11, 108. Bohac, LF 35, 432-433. GM 270. 

misao, gen. -sli f (Vuk) = misal (ZK) = 
misalj m (Pavlinovic), sveslav. i praslav. (myslb), 
apstraktum po deklinaciji i, »1° Gedanke, 2° 
kao prvi ili drugi elemenat dvoclanih prasla- 
venskih licnih imena«. Sveslav. i praslav. fak- 
titiv na -iti misllti, -Im impf. (14. v., Vuk) = 
m'isljeti, -im (ZU) (do- se, iz-, izu-, na-, o-, 
ob-, po-, pre-, predo- se, predu-, pri-, raz-, 
u-, za-j, iterativ na -a- -misljati, -misijam 
danas samo s navedenim preiiksima, itera- 
tivi na -va-, -iva-, -eva-, -misljavati, -mislja- 
vam, -misljivati, -misljujem (17. i 18. v.), ta- 
koder, samo s preiiksima. Odatle prefiksalni 
postverbali z. r. ddmisao, namisao, pomisao, 
primisao (»Hintergedanke«), zamisao, gen. -sli i 
m. r. nesmisao, smisao, promisao, gen. -sia. 
Pridjevi na -bn > -an mtsalan, f misaona 
(13. i 14. v.), odatle analogijski m misaon, 
odredeno misaoni, misovan (Zore) »zabrinut, 
zamisljen«, = primisavan (Smokvica, Korcula) 
»u nedoumici«, domisljan, poimenicen na -bka 
domisljanka f, na -iv misljiv (18. v., dvije 
potvrde) »mentalis«, na -jat domisljat (17. v., 
Vuk), s apstraktumom domisljatost, part, perf 



pas. kao pridjev izmisljen, nesmlsljen, poimeni- 
cen na -ik nesmisljenik, na -ost nesmisljenost 
'(Lika), smisljen, umisljen »uobrazen«, zamisljen, 
s apstraktumom zamlsljenost. Apstrakti na -jaj: 
namisljaj m, pomisljaj, predumlsljaj (pravni 
termin) »Vorbedacht«, razmisljaj (Ljubisa). 
Pejorativni apstrakti na -otina misljotina (Stu- 
lic), izmisljotina (Lika). Deminutiv na -ca 
misaoca f (Vetranie). Augmentativ na -etina 
misletina. Radne imenice na -ar domisljdr, 
gen. -ara, na -aca domisljaca f, na -de izmis- 
Ijao, gen. -aia, na -lac izmisljalac, gen. -aoca, 
razmisljalac, na -alo izmisljalo m (pejorativno, 
Vuk), na -avec razmlsljavec (hrv.-kajk.), na 
-telj izmis/ite/j, razmlslitelj (16—17. v.). Vo- 
kal i je nastao iz jery-a, upor. rus. myslb. Taj 
se pise u licnim imenima 9. v. Nemusia, odatle 
pridjevski toponim u sr. r. Nemyslje (14. v., 
stara srpska drzava), Nedamusclo, odatle to- 
ponim na -janin Stanko z Nedomisljan (gen. 
pi., 14. v.), u Cedadskom evandelju Dabra- 
musclo. Taj se jery pise i kao dvoglas ui u 
Muisclauo (9. v.). Kao prvi elemenat licnih 
imena u Mislav = < *Mysloslavb, s haplo- 
logijom slosla > sia. Odatle hipokoristik 
*Misleta u prezimenu Misletic, Misljen u 
prezimenu Misljenovic (pravoslavni s Kordu- 
na) = Mislenovie i toponim Mislopolje (za- 
selak, Rudnik, haplologija slavovo > s/o 
kao u Turopolje < * Turovo), kao drugi ele- 
menat u LjutomysH i u teponimu Zltomis/ic 
(Hercegovina). Nadimci su po svoj prilici 
gore pomenuti Nemysh, Nedomysh, Premys/f 
»mudar«, Ljutomyslb »pkrutnik«. Upor. jos s 
prefiksom Primislje n i ukr. Peremys'l = polj. 
Przemysl. Rumunji posudise a zamisli u 
osebujnom znacenju »faceti (dijete)«, koje nije 
potvrdeno u slavinama. Mozda se dade objas- 
niti sa znacenjem ie. korijena *meudh- »zeljeti«, 
koji se nalazi u prijevoju i u torn znacenju 
samo u lit. mausti, a u got. gamaudjan »pod- 
sjetiti nekoga na nesto«, stir, smuainim »mis- 
lim«. Rumunjsko znacenje »zaceti (dijete)« 
odnosilo bi se na porod koji se zeljno ocekuje. 
U slavinama ne postoji ie. korijen *meudh- 
bez sufiksa -sh < -th. Nizi prijevojni stepen 
korijen *mudh- ocuvao se u slavinama i u 
gr. uu-9-oc; »rijec, slovo, bajka« (ta je rijec 
postala internacionalna: mit, mitos, mitski, mi- 
tologija, v. mit). Vec u praslav. prvobitno 
cisto osjecajno znacenje bilo je intelektualizi- 
rano. Prvobitno znacenje »pozeljeti nesto« 
ocuvalo se, ako je Mareticeva pretpostavka 
ispravna, u mlskati se, -a (Rijecka nahija, 
Crna Gora) »htjeti« rmpf. prema pf. misnuti 
se (Boka). To bi bila inhoativna izvedenica na 



432 



misterij 



-sgo od ie. korijena. Ali ona nije potvrdena u 
drugim slavinama. V. mudar. 

Lit.: ARj 2, 624. 4, 241. 244. 6, 761. 767. 
755. 893. 7, 72. 446. 820. 910. Maretic, Savj. 
104. KZ 46, 20. Miklosic 208. Holub-Kopecny 
236. Bruckner 350. Trautmann 171. WP 2, 
256. Mladenov 299. Gorjajev 220. Petersen, 
/F5, 68. Johansson, /F 14, 291. Boisacq* 649. 

misinac, u nazivu dolca Kapitdnov misinac 
(Kastavski statut), koji se tumaci »to jest 
lezeci u loze (= u sumi) blizu grada (= Kas- 
tva)« [< rum. milina »zimska zaliha«, Samsa- 
lovic]. 

Lit.: ARj 6, 759. Samsalovic, NVj 29, 418. 
si. (cf. LJb 9, 222). 

Mislr, gen. -ira m (BiH, narodna pjesma) 
»Egipat«. Na -li misirlija f (Vuk) »1° misirski 
dukat kojim muslimanke kite svoje fesove, 
2° derdan, 3° covjek iz Misira, Egipcanin«. 
Odatle bosansko krscansko i muslimansko pre- 
zime MisirKc. Na -tka misirka f »1° bijela 
bundeva zvana i beskorka, bugarka, pekunica 
(jer se pece), 2° pura, budija, curka (Vuk)«. 
Na -aia misiraia (18. v., Vuk, Lika) »bundeva 
cucurbita melopepo«, s deminutivom misira- 
cica i augmentativom misiracina. Balkanski tur- 
cizam arapskog podrijetla (ar. misr > tur. 
misir = hebr. misrajim »Egipat«) iz geografijske 
terminologije : bug. misirka f prema m misirek, 
misirjak, misirok »carevica, kukuruz«, arb. misr-i 
»kukuruz«, buke misri »kukuruzni hljeb«, mis- 
ror'e »kukuruziste«, misir »poljski luk, leuco- 
jum«, ngr. uioipxa (preko hrv.-srp.) »puran«. 

Lit.: ARj 6, 760. Mladenov 298. Lokotsch 
1473. GM 280. Godin 249. SEW 2, 61. 

miskai m (Vuk, narodna pjesma) »mjera za 
zlato«. Turcizam arapskog podrijetla (ar. 
miskai). 

Lit: ARj 6, 761. 

Mislucajnica f, lokva na po puta izmedu 
Rrka i Vrbnika (toponim), izvedenica s po- 
mocu dva deminutivna sufiksa, lat. -inus > 
krcko-rom. -ain i naseg -ica od krcko-rom. 
sintagme mis lac < lat. medius > mis (upor. 
u Splitu g. 1080. mesa, mensa galeta, gallina) 
i locus, rum. mijlociu »srednji« (ista izvedenica 
na lat. -ivus). Lat. izvedeni pridjev na -anus 
medianus zastupljen je u pridjevu 1260. lat. 
ecclesia Sti Johannis de Mecano = hrv. mzan- 
ska (se. u luci crkva svetoga Stipana, 15. v.), do 
*Mzan, danas metatezom Zman na Velom 
otoku (toponim), latinizirano Azmanum. Glede 
metateze mi > zm upor. mzul (15. v.), danas 



smulj (v.) < lat. modiolus i licno ime u De- 
canskom hrisovulju Mzura, danas Midfor. Oba 
ta toponima leksicki su ostaci dalmato-roman- 
ski. Od tal. mezzo > mec m (Lika) »mjera za 
zito«, deminutiv wrac (Lika); od ta', mezzano > 
medzano zvono (Budva) »zvono za mrtve« = 
pridjev mezan (Mljet, npr. vrsa, visoka 1.50 
m), upor. dobar bocun mezan (Bobaljevic) = 
poimeniceno mecan (Naljeskovic) = medzan, 
,gen. -ana m (Dubrovnik) »soba pod podom« < 
tal. mezzano. Od istog je pridjeva deminutiv 
na -ino < lat. -inus poimenicen u m. r., kao 
cist talijanizam mezanin u hrvatskim grado- 
vima = pridjev mezanin (Mljet, vrse). Disimi- 
lacijom n - n > I - n i umetnutim n poslije 
m: mecalin (Marin Drzic) = mezalin (15. 
v.) = mendzattn (Dubrovnik) »dubrovacki sre- 
brni mali novac«. Ovamo idu nazivi za mjere 
deminutiv na -Ina tal. mezzina »Eimer, Was- 
serkrug« > furl, mezina f »misura di grano« > 
mizina f (Buzet, Sovinjsko polje) »mjera od 4 
starica = 40 1«. Na vlat. -Itta > tal. -etta 
tal. mezzetta »mezzo bocale« > mlnceta f 
»nekakva mjera za tezine (potvrdeno samo jed- 
nom kod Orbinija; glede di > tal. > zz > c 
upor. frcug, v.)«. Od mediana je mezana f 
(Dalmacija) »1° sud za tekucine, 2° drveni sud 
za brasno (Ogulin), za maslo (Dalmacija)«. 
Odatle na -ka mezanka (Jacke) = slov. 
mezana f »Krug« = (asimilacija e - a > 
a - a, upor. galatinaj mazana f (ZK) » mjera 
za zito« = slov. mazana f (Bela Krajina) 
»grossere Weinflasche« = mazana f (Stajer- 
ska) »vrc sa pokrovom i nosicem«. Od lat. 
poimenicenog pridjeva na -alis *medialis je 
medzao, gen. -ala (Bogdasic) »pregrada u po- 
drumu gdje se dtzi vino i bacve« = mazao 
(Muo) »spremiste fl podrumu za ribe« = mezo, 
gen. -ala (Prcanj) »spremiste odijeljeno rasce- 
ladom od konoba« = mezao (Lastva) »nedo- 
voljno osvijetljena konoba«. Bokeljski leksicki 
ostatak iz dalmato-romanskoga. Upor. jos. 
slov. mezldn m »grobes halb aus Garn halb aus 
Wolle verfertigtes Tuch« < tal. mezzaluna i 
mezulanka f (Novi Vinodol) »nesto od zenskog 
odijela«. 

Lit.: ARj 4, 548. 550. 603. 636. 639. 715. 
765. 7, 191. Pletersnik 1, 578. 579. 606. Bud- 
mani, Rad 65, 163. Macan, ZbNZ 29, 211. 
ASPh 3, 368. Sturm, CSJK 6, 69. ZbNZ 4, 
234. Skok, AG1 34, 35. Isti, SupK 242. 
ASPh 33, 365. REW 3 5462. Pirana 2 597. 

misterij m (17. v., i danas) »tajna« = 
misterio (17. v., Kasic) = misterija f. Pridjev 
na tal. -oso < lat. -osus prosiren na -&« > -an 



misterij 



433 



miskulancija 



misteriozan. Ucen internacionalni grecizam uajo- 
xripiov, izvedenica na -npiov. Od istog je 
korijena sa pridjevskim sufiksom -rxoc, mis- 
tika f, poimenicen internacionalni gr. pridjev 
z. r. UAJcmxri (se. texvu), pridjev na -&« mistican. 
Lit.: ARj 6, 161. 

mistrija f (akcenat kod BI, u ARj bez 
akcenta; Vuk, Mikalja) = mistrija (Sibenik) 
»(zidarski alat) zidarska lopatica, zlica kojom 
se grabi i mijesa melta, Mauerkelle, tralla«. 
Maretic uporeduje sa tal. mestola »isto« od 
mestare < vlat. miscitare, od miscere. Kao mir 
i kalk, i mistrija bi zaista mogla ici u sferu 
romanskih termina iz graditeljstva. Ali se tome 
opire fonetika. Ni supozicija *mixtula preko 
*mistla > *mistra ne bi bila bolja. Rijec se 
najbolje tumaci kao balkanski grecizam iz 
oblasti graditeljstva: rum. mistrie, bug. mi- 
strija, arb. mistri, cine, mistrie, ngr. uuoxpi, 
deminutiv od stgr. ixuorpoc; »zlica«, pjjarpov 
»isto«. Prosirise ga zacijelo zidari Goge. Glede 
docetka -ja kod grecizama, koji se svrsuju na 
-i, upor. cefalija, hartija], litija, metohija. 

Lit.: ARj 6, 767. Mladenov 299. Tiktin 
997. GM 280. Rohlfs 1435. Pascu 2, 1166. 

mis m (danas opcenito po deklinaciji o, 
prvobitno po deklinaciji i, tako jos slov. 
mis, gen. misi i hrv.-kajk. u Bednji m i f) 
prema f na -ica misica pored misakinja (Du- 
brovnik), ie., bez paralela u baltickim jezici- 
ma, sveslav. i praslav. mysb »lat. mus (s ko- 
jim je u prasrodstvu)« = pi. misi (Vodice, 
Krnica) »bolest vratnih zlijezda kod svinja«. 
Pridjevi na -ev misev, poimenicen na -ina 
misevina »biljka«, na -ji misji = misi (Kosmet, 
ZK), poimenicen na -jak m'isjak (Vuk) »mus- 
cerda«. Prosiruje se na -inja < -yni misakinja 
(sj > s) »1° misja zenka, 2° muscerda, 3° 
trava«. Odatle indeklinabilni pridjev miskaki 
»boje kao sto je misjak«. Na -ast misast »misje 
boje«. Deminutivi na -ica misica = na -bka 
miska = na -id misic = na -be misac, gen. 
-sea; miska (Golac, Istra) »1° leptir bijele 
ili zute boje, 2° pazuho (Kosmet)«. Taj se 
deminutiv prenosi vec od ie. na dio tijela »lat. 
musculus (odatle internacionalni termin mus- 
kulatura)«. Na -ca misca f (13. v.) »brachium«, 
na -cica miscica. Augmentativ misina (tako- 
der »vrsta biljke«). Odatle na -zk misinak »biljka 
misjakinja«, na -jak misinjak »misja rupa« = 
misinjak (Kosmet) = misinjac, gen. -njca 
»misja izmet«. Na -nica misnica »misnjak«. 
Na -ovka misovka »zmija«. Na -ar misar m 
»ptica grabilica«, misarica »1° zmija, 2°'mala 



kucica, 3° misolovka«. Kol. na -ad misad f. 
Hipokoristik miho = mijo m. Slozenicei 
tursko-hrv.-srp. miskulas (Vuk) »konj misje 
dlake« (v. kulas), misolov »riba kao klen«, 
misolovka, misbmor = misomor, gen. -Sra 
(Kosmet) »sican«, misirep (Kosmet) »biljka 
sto raste po kukuruzima«, liromis (18. v.) = 
Ijeromis = sljeromis = mis potopir = sismis = 
slljepl mis = po misa i po tica (Vodice) »Fleder- 
maus, ljiljak«. Denominal na -ati mlsati se, 
-am impf. (Lika) (iz-) »igrati se misa«, na 
-nc- namisnuti (Dalmacija, Pavlinovic) »ciknuti 
kao mis«. Unakrstenje sa stranom nisador 
(v.) > misador = misader. Vokal / je nastao 
iz jery-a, upor. stcslav. mysb, polj. mysz, rus. 
mys; a jery iz ie. u: sanskr. mus-, -musika- 
»mis, stakor«, muska »tasak, mudo«, njem. 
Maus, arb. mi, gr. \wc,. Konsonant s je na- 
stao iz h > s poslije velarnog vokala u dekli- 
naciji / i ispred sufiksa -ica, -bka (upor. snaha, 
snasa, snasica ZK, potsnes hrv.-kajk.). 

Lit.: ARj 4, 242. 649. 660. 6, 767. 768. 
769. 773/ 7, 446. 769. Ribaric, SDZb 9, 167. 
179. Resetar, Stok. 271. Elezovic 1, 413. 
Miklosic 208. Holub-Kopecny 236. Bruckner 
350. Mladenov 299. Trautmann 191. Petersen, 
IF 5, 34. 46. GM 278. Boisacq 652. 

miskin, gen. -ina m (Dubrovnik) »mala 
riba glavoc, gobius jozo«. Od tal. arabizma 
meschino < ar. miskin »arm, elend«, posude- 
nica iz asirskoga, gdje je rijec znacila »ono 
sto stoji u sredini izmedu slobodnjaka i roba«. 

Lit.: ARj 6, 772. REW* 5539. Lokotsch 
1470. 

miskulancija f (Lika) »mjesavina, smje- 
sa«. Od tal. mescolanza, apstraktum od part, 
prez. od mescolare, ucen oblik prema puckom 
meschiare < vlat. deminutiv misculare od 
miscere »mijesati« (u prasrodstvu), od mesco- 
lanza pored meschianza > mlet. misianza > 
misancija. Tal. sufiks -anza latiniziran je 
kod nas prema tipovima kao varancija (v.). 
Vuk ima iz Srijema i Backe meskoljiti se, -im 
impf, »micati se sad amo sad onamo«, koji 
izgleda kao unakrstenje naseg migoljiti se i 
tal. meschiare. Ali geografska area ne govori u 
prilog takvog tumacenja. Upor. slov. neskljati 
(objekt testb) »razvaljevati« i nesklja f (Gorensko) 
»valjar«, mesta f »1° Gemisch, 2° Polenta«, 
mestati »quetschen, maischen« < furl, meste f, 
tal. mestare = mescitore < lat. frekventativ 
od miscitare od miscere. 

Lit.: ARj 6, 615. 773. Pletersnik I, 576. 
703. REW 5606. 5621. Strekelj, ASPh 11, 
463-464. 



28 P- Skok: Etimologijski rjecnik 



•mistura 



434 



tnitra 



mistura f (Krk) »necisto, pomijesano vino«. 
Od tal. apstraktuma na -ura od part. perf. 
misto < lat. m'ixtus, od miscere. Istrocakavski 
i > b > a ili unakrstenje sa mast (v.) < mustum 
(stojemanje vjerojatno zbog znacenja): mas- 
tura r»mjesavina«, odredeni pridjev masturni 
»mixtus, pomijesan«. Upor. masturika (Lastva) 
»mlado vino, most« za unakrstenje. 

Lit: ARJ6, 507. 775. REW* 5622. Strekelj, 
DAW 50, 38. 

mit m pored mitos. Uceni internacionalni 
grecizam uiio-oc, neodredenog postanja, mozda 
ie. Pridjev na -bsk mitski. Sa sufiksom za nauke 
-logija (v.) mitologija f. Pridjev mitologijski (Da- 
nicic) = mitologicki (Vuk). [Usp. i pod misao]. 

Lit.: ARj 6, 779. 

miti, mijem impf. (Vuk) (iz-, izu-, o-, u-}, 
baltoslav., sveslav. i praslav. (tnyti), »lavare«, 
prema iterativima na -a- izmijati (18. v., 
Lika), na -va- mivati (Belostenec, Voltidi), 
obicnije s prefiksom u- (upor. ubog) izumivati, 
-am (Dubrovnik), umivati, \umivam = umi- 
vat (ZK), omivat (Kosniet) prema omit. 
Razlika je u akcentu ilmili (se), umijem prema 
urniti, umi'm (s prefiksalnim slozenicama bez-, 
izbes-, obez-, iz-, na-, od-, po-, pre-). Na -dio > 
-lo midlo, 'mutlar,, midlarstvo, Stulicevi cehizmi 
(takoder kod Belostenca i Voltidije) = milo 
n (Bella, Stulic) »1° sopun = sapun (taj je 
posudeni sinonim istisnuo milo), 2° cijeda za 
pranje glave (Vuk)«, s pridjevom na -ski milski. 
Na -ilo od participa na -to mltilo n (Lika) 
»cjeda, liksija«. Na -alo mivalo »umivaonica 
(Vuk) = lavor (< fr. lavoir)«. Na -liste 
mivaliste (Belostenec, Voltidi). Vokal l je 
nastao-iz jery-a (upor. stcslav. /ujmyti, polj. 
myc, rus. mytb), a taj iz ie. u, prijevoja 
od ie. korijena *meu-, stprus. au-mu-snan 
»pranje«. U baltickoj grupi dolazi taj korijen 
u prijevoju ou: lot. maut »plivati, roniti«, kauza- 
tiv maudet »poplaviti«, lit. maudyti »kupati«. 
Taj se prijevoj pojavljuje u mulj (v.) i u stcslav. 
muzga > toponim Muzga (ZK) »vlazna rav- 
nica«. Srodno je i njem. Schmutz- 

Lit.: ARj 4, 239. 244. 304. 6, 644. 677. 

676. 702. 776. Elezovic 2, 27. Miklosic 208. 
Holub-Kopecny 237. -Bruckner 350. - Mladenov 
300. WP 2, 249. Trautmann 191. Gorjajev 
220. Pisani, RAL 6, f. 5-6 (cf. IJb 14, 14). 
Wijk, KZ 48, 156. Leskien, IF 10, 262. Uhlen- 
beck, IF 25, 145. Boisacf 57. 637. 

mito n (Vuk) »1° baksis, 2° Lohn des 
Dienstboten (Lovran, Istra), 3° malen utez 
na vagi (Dosen)« = mit, gen. mita »placa, 



daw = mita f (slov., hrv.-kajk., Belostenec) 
»Bestechungsgeld, Zoll« = nito n (ZK, asimi- 
lacija m - t > n- t upor. prov. nerto prema 
mrtva < lat. myrius) »mito« = muta (slov.) 
»Maut, Mullergebuhr« = malta (hrv.-kajk.) 
»Maut«. Pridjevi na -bn nttdn (ZK) »verzartelt« 
(upor. arb. mltune j Gege / »isto«), bezmitan 
(Vuk, bezmitni vrdci) »1° neplacen, 2° incor- 
ruptus«, neumitan (rusizam neumytnyj) = na 
-Ijiv nepodmitljiv, poimenicenja na -ik mitnik 
m prema f mitnica »1 ° covjek, zena koja prima 
mito, 2° malta, 3° (metafora) maza«, na -jak 
mitnjak m (Vuk, Srijem, Lika) prema f mit- 
njaca »celjade i zivince koje se mazi«, na-jaka 
mitnjaka (Kurelac) »ovca koja se dobro drzi«. 
Na -ulja mitulja (Virovitica) »ime kravi«. 
Deminutiv na -ce mitace n (Istra). Radna 
imenica na -ar mitar (13. v.) »carinik«, mallar m 
»birac gradskih daca«. Odatle na -arina mal- 
tarina f »gradska daca«. Apstraktum munja f 
»mamljenje« (jedna potvrda). Denominai na 
-iti mititi, mitlm impf. (Vuk) (iz-, pod-*) = 
mtit (ZK), razmititi, rdzmitim (objekt dijete) 
»razmaziti«. Vokal i u oblicima na £ nastade 
od jery-a: stcslav., polj., rus. myto. Rumunji 
posudise mita »usura«, Zins« i glagol a mitui, 
mitdrnic »podmitljiv«. Arbanasi mite f »dar, 
baksis« i glagol mitos kao i Litvanci muitas = 
Lotisi muita, gdje treba istaci zamjenu ui za 
jery (upor. Muisclavo < *Myslavo). Rijec myto 
je sveslav. i praslav. posudenica iz got. mota = 
stvnjem. muta > nvnjem. Maut (odatle hrv.- 
-kajk. malta, glede au > al upor. halbica > 
Haube), got. matareis »carinik« > mytan > 
mitar. Slov. muta je iz srvnjem. muta, odatle 
muter > slov. mutar »Mautner«. Germ, mot- 
(upor. lat. modius) je prijevoj od ie. korijena 
*med- »mjeriti (v.)«, od kojeg nema refleksa u 
slavinama. 

Lit.: ARj A, 4. 244. 6, 776. 778. 781. 8, 
110. ASPh 34, 306. Miklosic 208. Holub- 
-Kopecny 237. Bruckner 251. WP 2, 260. 
Kiparky 250. Mladenov 299. Jokl, Unt 299. 
GM 281. Tiktin 998. Stender- Petersen (cf. 
Janko, Sldvia 9, 348. si.). Hirt, PBB 23, 
339. Meringer, IF 16,212. Hamm, KZ 67,121. 

mitra f (Vuk) = mitra (Dubrovnik) »1° 
biskupska ili vladicanska kapa (crkveni termin 
katolicki i pravoslavni), 2° (mitra, gen. mitri, 
cakavski, Istra) Schweifstiick von gebratenem 
Geflugel, biskup (Zagreb)«. Unakrstenjem sa 
licnim imenom Dmitar, gen. Dmitra (u zna- 
cenju 1°) dmitra (15. v., Vetranie). Prijela- 
zom dm > gm gmitra »riba sabljarka, kosac, 
pelecus cultratus Agas« stvorena je i semanticka 



mitra 



435 



mizati (se) 



varijacija. Od gr.-lat. mitra. Unakrstenje je 
nastalo uza sve sto nema semanticke veze. 

Lit: ARj 2, 473. 3, 213. 6, 779. Budmani, 
Rad 65, 166. Strekelj, ASPh 14, 532. Vasmer, 
GL 100. 

miva f (Vuk, narodna pjesma, Petranovic, 
Sarajevo) »voce«. Turcizam perzijskog pod- 
rijetla (perz. mejve »plod«). 

Lit.: ARj 6, 781. Skok, Sldvia 15, 364., 
br. 496. skoljic* 531. 

miza 1 f (Istra, narodna pjesma; 17. v., 
Glavinic Istranin, Split) »1° sto, trpeza, 2° 
(Hvar) hrana kao placa ribarima najamnicima 
za lov srdjela«. Sa z mjesto s nalazi se jos u 
slov. miza »Tisch«, gdje tvori leksikologijsku 
porodicu: mlzar, gen. -rja m »stolar«, mizarcek 
»stolarski segrt« prema f mizanca, deminutiv 
mizica, pridjevi mizen, mizast itd. U drugim 
slavinama glasi sa s mjesto z i u njima znaci 
»zdjela«: bug. misa »tiefe Schiissek, kao u 
gotskom mes, ir. mias »tanjur«; bug. masa 
(turi tova vaz masatd »mets cela sur la table«) 
je posudenica iz rum. measa > masa < kllat. 
mensa, vlat. mesa. Vokal (' je zamjena za vlat. 
zatvoreno e. U najblizim sjeverno-tal. narjec- 
jima i u Abruzzima lat. rijec znaci »nacve«. 
U balkanskom latinitetu, kako svjedoci rum. 
masa i krcko-rom. maisa, lat. je rijec ocuvala 
kllat. znacenje »sto«, koje ima priblizno i 
danasnji nas latinizam menza f »gostionica kao 
ishraniste«. Oblik sa z mjesto s ne moze da 
potjece iz balkanskog latiniteta, nego iz zapad- 
nog, upor. meza (Lucca). Mora se pretposta- 
viti da je miza posudenica iz istro-rom. ili 
furl., gdje u danasnjem govoru nije potvrdena. 
Poimenicen sr. r. lat. pridjeva na -alls nalazi 
se u biz. ur,vocdiov = '(ie(v)odXwv, ngr. 
[ieo&Xi, odatle bug. misal pored mesdlb »1° 
Tuch zum Einwickeln des Brotteiges, gros- 
seres Tuch zum Einwickeln von Sachen, 
2° Tischtuch«, arb. mesale, rum. mdsaiu (od 
pi. mensalia) potjece takoder iz balkanskog la- 
tiniteta kao i bug. misa, stcslav. misa »jiCva^«. 
Iz balkanskog latiniteta preko ' panonskog i 
dackog slavenskog doslo u sjeverne slavine. 

Lit: ARj 6, 781. Pletersnik I, 586. Miklosic 
198. SEW I, 61. Bruckner 338. Vasmer 2, 
138. Mladenov 298. GM 276. 280. Meyer, 
Ngr. 44. REW* 5497. 5458. Samsalovic, NVj 
29, 416. Hamm, KZ 67, 120. 

miza 2 f (Brae) »sitna sacma za male ptice«. 
Lit.: ARj 6, 781. 



mlzdrak m (Vuk, Kosmet) pored mazdrak 
(Kosmet) = mizrak (narodna pjesma musli- 
manska) = mizdrak »1° koplje, 2° (metafora) 
klipan (Lika)«. Na -// mizdraklija m »koplja- 
nik«. Deminutiv na -ic mizdracic. Na madz. 
-o > -ov u rijecima pejorativnog znacenja 
mazdrkov m (BiH) »lijen ili mlitav muski 
stvor ni od kakve koristk. Neobican je licki 
pejorativ mizdrak »celjade omaleno i male 
glave«. Rijec se pejorativizira i izmjenom 
suglasnika k > p i ra > r : ma drpac, gen. -pea 
(Crna Gora) »odraslo momce« = mdsrap (Lika). 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
mizrak > tur. mizrak »Wurfspeer«) iz ratne 
terminologije: rum. mazdrac, bug. mazdrak 
= mazdrak, arb. me'zdrak = mazdrak (Gege). 
Vokal a je zamjena za tur. i, a d je umetak 
u grupi zr. Upor. zrak > zdrak, zdrak 
(v.). 

Lit.: ARj 6, 502. 542. 781. 782. Lokotsch 
1476.- Elezovic 379. 403. Mladenov 309. GM 
277. REW 5623. Matzenauer, LF 10, 326. 

mizati (se), -am impf. (Vuk, Crna Gora, 
Dubrovnik) (iz-, ob-) »mejere« = midzati, —om 
(Hercegovina) »mokriti, pisati (opca evropska 
onomatopeja)«. Ne nalazi se ni u jednoj drugoj 
slavim. Na -ez miles m > mises i analogijski 
u gen. -esa »mokraca, pisaca, urin«. Na -aliste 
mizallste (Stulic). Uporeduje se sa lit. mezu, 
misti »isto«. Najbliza bi veza bila medu slavi- 
nama slov. meziti »hervordringen (von Fliis- 
sigkeiten«, odatle apstraktum na -ina mezina 
»Moorgrund«, ces. takoder na -iti (kao i slov.) 
mzeti, mziti »aquam emittere«, polj. mzi 
•»es rieselt«. Odatle hidronim Mze = njem. 
Mies. Ali ta uporedenja ne poklapaju se "sas- 
vim s crnogorskim i hercegovackim glagolom, 
koji sadrzi ne -e'ti nego -ati, prijevoj *miz- 
mjesto mbe- i z mjesto r. Zbog toga je vjero- 
jatnije da je mizati eufemisticka posudenica 
od rom. mejare > krcko-rom. mlur, mjesto 
kllat. mejere. U prilog tome misljenju govori 
geografska area. Vokal i bi se doduse mogao 
tumaciti iz ie. *meigh- »harnen« iz prezenta 
miZG. Od tog ie. korijena potjecu i lat. rnejere- 
-mejare i mlngere (sa nazalnim infiksom). Pri- 
jevoj odatle *molgh- nalazi se u mezga (v.). 
Kako glagol ide u sferu nepristojnih naziva, 
koji se izrazuju posudenicama (upor. fr. pissoir, 
danas internacionalna rijec), a po svojoj geo- 
grafskoj arei izoliran je na oblast gdje ima 
starih romanizama, vjerojatnije je tumacenje 
iz rom. mejare, nego iz ie. i baltoslav., dok za 
meziti itd. ostaje tumacenje iz ie. Sa slov. 
i ces. mziti bolje se slaze mizati ili miziti, 



mizati (se) 



436 



mjera 



-im (Zoranie, subjekt daz) »1° rominjati« = 
mlzit, -im (argot, boskacki, Kosmet) »1° spa- 
vati, zmuretk. U oba ova znacenja dolazi 
varijanta sa id mjesto z mizdati, mlzdtm 
•(Lika) pored mizditi (subjekt kisa) »1° romi- 
njati, 2° slabo gorjeli (subjekt svijeca, Bukovica), 
3° slabo drijemati (Lika)«. Odatle na -avica 
mizdavica = na -a be mizdavci, gen. -vdca 
»bolest protisli (metafora)«. Sto se tice zna- 
cenja 1°, izvjesno je da je iz ie. *meigh-. Zna- 
cenja 2° i 3° stoje u vezi s osnovom zmlriti (v.). 
Varijanta id mjesto z bit ce onomatopeizi- 
ranje. 

Lit.: ARj'4, 244. 6, 646. 782. 8, 410. Elezovic 
1, 403. Miklosic 209. SEW 2, 63. Holab- 

Kopecny .237. Bruckner 351. Trautmann 185. 
WP 2, 246. Boisacf 700. Solmsen, IF 31, 

467-469. KZ 39, 218. si. REW 3 5468. 

mjed, gen. -i t (Vuk) = mid (rod nije 
odreden, Lumbarda) = mjedo n (prema 
nado) = (ikavski) mido (slov. medo), sveslav. 
i praslav. *meab, »1° ruda uopce, 2° bakar, 
3° pirinac, tumbak, (danas) bronca« = pi. 
f mjedi (Dubrovnik) »novac«. Pridjev na -bn > 
-an mjedan = na -en mjeden (14. v.), poime- 
nicen na -lea mjedenica »1° sud od mjedi, 
2° malo zvonce, 3° sitan novae, 4° tepsija« = 
medenlca (Vodice, Istra) »neka mala medalja 
ioju imadu zene oko vrata (osobito kad doje, 
jer ce onda biti toboze vise mlijeka)«, na -ik 
mjedenih »1° mjedan lonac, 2° kotao«, na -jaca 
mjedenjaca (Vuk) »1° novcic, 2° puska«, na 
-jak mjedenjak »1° mjeden prsten, 2° novcic 
-jak mjedenjak »P mjeden prsten, 2° novcic«. 
Na -ast mjedast. Kol. na -je midje (bosanski 
ikavski pisci). Odatle Sulekovi neologizmi 
mjedalj »Kupfergrun«, mjidar »koji kuje mjed«, 
mjedorez »Kupferstich«. Rijec medenica je 
kulturna rijec koju posudise Rumunji me- 
delnitd »Becken« (sa In < nbn kao da je izve- 
deno s pomocu sufiksa -nica od meaenb), 
odatle radna imenica medelnicer (15. v.) »bo- 
jar, dapifer = stolnic koji je knezu donosio 
vodu za pranje prije jela a za vrijeme objeda 
jelo«, Madzari nedence = melence »zdjela za 
pranje«. Uzimlje se srodstvo s ir. metna »ruda« 
(isti karijen, samo sa drugim sufiksom -na) 
kao i sa njem. Schmied, od ie. korijena *mai- 
»sjeci«, koji se nalazi i u njem. slozenici Stein- 
metz = fr. macon (odatle internacionalne 
rijeci framazun, masonerija'). U srodstvu sa 
Schmied bio bi i pridjev smed »fuscus«, obra- 
zovan s pomocu sufiksa -lo < *smedw. Upor. 
polj. zasniedzic »mit Griinrost anlaufen las- 
sen*. Prema tome bi mblb (apstraktum po 



deklinaciji i) znacilo bakar i druge metale 
koji pokazuju slicnu boju. 

lit.: ARj 6, 653. 783. Pletersnik 1, 562. 
Ribaric, SDZb 9, 167. Kusar, NVj 3, 326. 
Miklosic 194. SEW 2, 46. Holub-Kopecny 
219. Bruckner 332. Mladenov 292. WP 2, 
222. Boisacq 3 885-886. 

mjera f (13. v., Vuk) = mera (ekavski, 
hrv.-kajk. i djelomice cakavski, ZK), sveslav. 
i praslav., bez baltickih usporednica, »P Mass, 
2° Gewicht, 3° doba, vrijeme, 4° (u pi.) 
Massnahme«, s denominalima na -iti mjeriti, 
-im impf. (Vuk) = (ikavski) miriti (ZK) (iz-, 
na-, nas-, o-, od-, po-, pre-, pro-, raz-, s-, 
u-, za-), iterativ prijevojem duljenja je i na 
-a- -mjerati, samo s prefiksima iz-, na-, od-, 
o-, po-, raz-, s-, u-, z~, za-', na -va-\ -iva- 
-mjerivati (se), -ujem pored -ivam (iz-, s-, 
na-, za-); -ava: -mjeravati, -dvdm (raz-, u-, 
za-). S prefiksima s-, na- i za- znacenje se 
znatnije mijenja: smjerati »nisaniti«, namjeriti 
= smjeriti »naumiti«, zamjeriti »1° opaziti 
grijesku, 2° (s refleksivom se) povrijediti 
osjecaje«. Postverbali m. r.: neologizmi mjer 
(Stulic, Sulek) »metar«, u staroj slozenici 
licemjer (v. lice), omjer, promjer (prema njem. 
Durchmasser) »prijecnik«, razmjer »proporci- 
ja«, smjer (iz ces.), (narodski) primjer. Ti 
mogu dobiti i sufiks -bk: primjerak, gen. 
-erka »egzemplar«, rdzmjerak, gen. -erka (Vuk). 
Postverbali z. r.: namjer f (Vuk) izmjera, 
namjera, omjera (Crna Gora) »konac ili drvo 
cim se sto mjeri« = obumjera, zamjera, rasho- 
mera f (1402, Dubrovnik) »nesloga«. Ti se 
mogu prosiriti sufiksom -sfez: namjerka (Lika), 
omijerka (Vuk, Boka), zamjerka. Pridjevi na 
-bn > -an: mjeran (14. v.), poimenicen na 
-ik mjernik »inzinjer«, na -ica mjernica »neka 
gusjenica«, (ne)izmjeran, f -erna, s apstraktu- 
mom neiz/njernost , bezmjeran (14. v.), na- 
mjeran, poimenicen u z. r. namjerna (Vuk) 
»ono na sto se covjek namjeri«, poimenicen na 
-ik m prema f na -ica namjernik (16. v.) prema 
namjernica »musko, zensko, koje slucajno kamo 
dode«, slozenica zlonamjeran, srazmjeran = 
razmjeran »proporcionalan«, smjeran (Vuk) 
»ponizan«, s apstraktumom smjernost (Vuk). 
Na -Ijiv mjerljiv, s apstraktumom mjerljivost, 
izmjerljiv (18. v.) = na -iv izmjeriv (Stulic), 
na -oci mjeraci (Sulekov neologizam). Part, 
perf. pas. kao pridjev umjeren (ne-), s apstrak- 
tumom umjerenost. Slozen pridjev mjerodavan, 
prevedenica od njem. massgebend. Prilozi neiz- 
mjerno, smjerno, unakrstenje s mirom (v.) 
zmerom (slov. i hrv.-kajk.) »neprestano«, na- 



mjera 



437 



mjesec 



mjer(i)ce, izmirkom (18. v.) »nekom mjerom«. 
Deminutiv na -ica mjerica »posuda, modius«, 
mjericica (Vuk), s hipokoristikom mjera. Aug- 
mentativ na -aid mjeraca »motka, palica 
kojom se mjeri« (Sulekov neologizam), mje- 
racina (Vuk, Lika) pored mje- — mjeracica 
»drvo o kom visi kantar, kad se sto mjeri«. 
Apstraktum na -stvo mjerstvo, neologizam za 
geometrija. Na -ilo mjerilo n. Radne imenice: 
na -be merec, na -cm mjerim, gen. -ina (Lika) = 
merci'n (ZK, Grizane) »geometar« = zemljo- 
mjer (neologizam), na -lac, -lica mjerilac, gen. 
-oca prema mjerilica, na -dzija mjerdzija (Vranj- 
ska Pcinja), na -telj mjeritelj, na -de mjerac, 
gen. -aia, s pridjevom na -ski mjerack'i. Rijec 
mjera je kulturna rijec koja se posuduje. Ma- 
dzari posudise mero »modius«, dodavsi slav. 
osnovi participski nastavak -o (odatle opet 
uslo merov), zatim merce < merica; Ru- 
munji posudise merla < merica, glagol domiri 
»begreifen, fassen«, s prefiksom do-, potvr- 
denim u bug. domerja, a smeri, pridjev sme- 
ren < 3bmeebnb, smerenie iz crkvenog jezika, 
smerelnic = smernic »pobozan«, nemara »slu- 
caj« < namef a, a nemeri j nemiri »pogodit: 
cilj«, nemernic »tud«, s glagolom a nemernici 
»useliti se«, nemernicie »tudina«; Arbanasi mere 
»Hohlmass«. Jat je nastao iz ie. e u korijenu 
*me- rasirenom samo u slavinama sa -ra. U 
drugim ie. jezicima rasiren je s 1: lat. metior 
(odatle dimenzija, menza), arb. mot »godina«, 
gr. uixpov (odatle internacionalna rijec metar, 
metricki, geometar, termometar, geometrija, pla- 
nimetrija), sa -d u njem. Mass, lat. meditar, 
medicina, medicinski, meditacija, lat. modus 
(moderirati se, moda, modirati). U sanskrtu 
mjesto -ra stoji formant -na mdnam »mjera«, 
u sanskrtu i avresti bez formanta. mati (3. 1. 
prezenta) »mjeri«. V. mjesec, mijena, mijetiti. 

Lit.: ARj 6, 788. 792. 1, 270. 4, 247. 7, 
453. 638. 862. 8, 487. Vukovic, SDZb 10, 
395. 400. 406. Elezovic 1, 101. 2, 126. Maretic, 
Savj. 55. 123. 138. NVj 3, 192. Unbegaun, 
RES 12, 28. Mikloilc 195. SEW 2, 50. Holub- 
-Kopecny 224. Bruckner 330. WP 2, 237. 
Trautmann 179. Tiktin 1049. 1445. GM 270. 
Gorjajev-221. Boisaaf 635. Fraenkel, IF 50, 8. 

mjesec, gen. -cam (Vuk) = misee (ikavski, 
ZK) = mesec (ekavski), sveslav. i praslav. 
mesjCb »1° (nebesko tijelo) luna, 2° (mjera 
vremena) mensis«. Ta su se dva pojma razli- 
kovala u praslavenskom kao i u baltickim 
i ostalim ie. jezicima. Danas se razlikuju u 
Vodicama: luna i misee, kao donekle u slov. 
mesec »Monat« pored luna i mesec »Mond«. 



Upor. na Cresu mesedna m »luna« pored 
mesec »mensis«. Pridjevi na -bn > -an mjese- 
can, odredeno mjesecni (Vuk), poimenicen na 
-ik mjesecnik (1850-51) »1° biljka, 2° caso- 
pis koji izlazi jednom na mjesec« (upor. isti 
sufiks u dnevnik), na -jak mjesecnjak (Vuk) 
»1° biljka, 2° koji boluje od mjeseca«, na -ev 
mjesecev. Deminutivi na -be > -ac mjesecac, 
gen. -cea, na -bk > -dk mjesecak, gen. -cka, 
na -ic mjesecic, na -bka mjesecka (Dubrovnik), 
rasireni na -inja mjeseckinja »1° ruza, 2° 
rotkva«, na -jar mjesecar m »somnambul« pre- 
ma f mjesecarka »1° zensko somnambul, 2° 
ruza, 3° rotkva«, pi. mjesecarcici »djeca rodena 
u jednom mjesecu«. Na -ina mjesecina (Vuk) 
= rmsecina (ZK) »clair de lune«. U praslaven- 
skom je luna »nebesko tijelo« bila bozanstvo 
kao i kod Italika (odatle romansko lunae dies > 
fr. lundi) i kod Grka azkf\\r\. Krscanstvom 
dobio je kod Slavena mjesec kao mjerilo vre- 
mena vecu vaznost. Postao je sinonim od 
luna i u hrv.-srp. potisnuo luna sasvim u 
zaborav. Balticki se jezici slazu sa slavinama 
samo u korijenu: lit. menuo »mjesec kao ne- 
besko tijelo«, menesls, lot. menesis »mjesec 
kao mjera vremena« bas kao kod Germana 
jos i danas Mond i Monat, dok su kod Grka, 
Italika i danasnjih Romana: fr. lune — mois 
dvije razlicite osnove kao i u praslavenskom. 
Uporedenje s litavskim kaze jos i vise o 
postanju praslavenske rijeci. Docetak u lit. 
korijenu menes- pojavljuje se u slavenskom 
u rusticnom prijevoju kao mens (upor. umbrijski 
menzne »isto«, lat. mens, gen. -is) > mes- (sa 
ispadanjem n kao u vulgarnom latinitetu, upor. 
takav gubitak u pestkb = pijesak /v./ prema 
sanskr. pamsu). Na tu osnovu dosao je 
prema Miklosicu nastavak -ecb, koji je jos 
u zajfeb > zee (v.). Po puckoj masti ta se 
zivotinja vidi u mjesecu. Primijetiti treba 
da nije od potrebe uzeti identifikaciju korijena 
menes- — mes- sa ispadanjem n, jer se mes- 
moze dobro uporediti sa sanskr. mas, gen. 
masas, awesta ma, nperz. mah i pretpostaviti 
da je ie. korijen *me- »mjeriti«, upor. mjera, 
bio rasiren formantom s. Upor. kelt. mi(s) i 
arb. muai. Na to rasirenje dosao je deklina- 
cioni elemenat -en- (upor. nomen, gen. no- 
minis, gr. u.nv, gen. ur|voc, = got. mena = 
stvnjem. mano prema got. menops, engi. 
month, njem. Monat »mjesec« u nisticnom pri- 
jevoju n; na taj dalje dolazi sufiks -ecb za 
nomina agentis. Upor. krovac, pisac za -be. 
Prema Hirtu je lokativ na -en- bio rasiren 
tim sufiksom koji u slavinama tvori nomina 
agentis. Dodatak sufiksa -cb je slavenska 



mjesec 



438 



mlad 



inovacija. Rozwadowski ne prima izvodenje 
od ie. korijena *me- nego pretpostavlja drugi 
ie. korijen *moi-, koji je u mijena (v.) i u 
usumit (v.). Prema njegovu shvacanju praslav. 
mesecb znaci »qui mutature. To tumacenje, 
uza sve sto semanticki zadovoljava, mora 
se odbiti zbog ostalih ie. paralela. 

Lit.: ARj 6, 795. Tentor, JF 5, 213. Ri- 
band, SDZb 9, 167. Pletersnik i, 536-573. 
Miklosic 195. SEW 2, 51. Holub-Kopecny 
220-221. Bruckner 334. Trautmann 189. WP 
2, 271. Mladenov 295. Meillet, Zbirnik zaho- 
doznanstva 2 (cf. RES 10, 246). Hirt, IF 
32, 296. Fraenkel, KZ 63, 170. Boisacq 633. 
Dukat, PPP 18, 307. 

mjesto n (Vuk) = (ekavski) mesto (Kosmet, 
djelomice i cakavski ZK i hrv.-kajk.) = 
(ikavski) misto, sveslav. i praslav., »1° locus_, 
2° Platz, 3° grad, naselje, 4° polozaj, zvanje 
(Kosmet), 5° (= mesto, pi. mesta, Cres) posjed 
(npr. maslinik, vinograd), 6° toponim«. Prid- 
jev na -bn > -an odreden mjesni (Stulic, 
danas opcenit, npr. < — sudac), poimenicen na 
-Ik mjesnik (Vuk) »mjestanin«, namjestan (13. 
v.), odatle namjesnik prema f namjesnica »vi- 
carius« prevedenica od njem. Statthalter = 
tal. luogotenente, s apstraktumom na -stvo 
namjesnistvo. Na -av mjestav (Vuk, Dalmacija) 
»koji se mijenja prema mjestu«, na -icav 
mjesticav (Vuk) »koji ima ovdje ondje pjege«, 
upor. za sutiks zlatinicav (ZK) »zut od bolesti«. 
Deminutivi na -bee stcslav. mestbee (upor. 
polj. miejsce) > mjestdce (sa 6 > a), danas 
sa umetnutim n mjestance, gen. -ca pored 
-ceta, sa dvostrukim sufiksom -see < -bebee 
mjestdsce (Lika), na -ence mjestence (Timok- 
-Luznik), na -alee mjestaoce (jedna potvrda). 
Augmentativ na -ina mjestina (Stulic) ne go- 
vori se. Na -janin mjestanin m prema f mjestan- 
ka, s pridjevom na -ski mjestanski. Na -lac 
mistaoc (sjeverna Dalmacija) »koji uvijek sta- 
nuje na istom mjestu«. Na -iste mjestiste 
(Novi Pazar, Timok-Luznik) (pejorativ). Od 
sintagme na mjestu na -je namjesce n »mjesto, 
zemljiste«, na -kinja namjeskinja (Srbija, Les- 
kovac) »druga zena Turcina«, na -jaj namjes- 
taj (Vuk) »mobilijar«, razmjestaj, smjestaj. 
Sluzi i kao prijedlog s gen. : na mjesto (Poljica) 
= namisto (ZK); od starog lokatlva na -e 
mjeste = mjesti = mjeste (14. v.) = mjesti, 
mjesto (docetak zamijenjen prema mjesto). Pri- 
lozi na -imice mjestimice, s pridjevom odatle 
mjestimican, namjesta = na mjestima (Vuk) 
»gdjesto«, na mesta nd mesta (udvojeno, ZK) 
»ovdje ondje«. Slozenice mjestodrzac, preve- 



denica od Statthalter, mjestokralj od vicerex, 
mjestopis (neologizam) od topografija. Deno- 
minal na -iti mestiti se (Cres) »sich bewegen 
(upor. bug.)« = mestit, -e (Krasic) »ne sjediti 
mirno«, odatle pejorativ kaj se smirom mesturis 
(Krasic) »zasto sjedas sad amo "sad tamo«, 
u stokavaca samo s prefiksima iz-, na-, s-, 
pre-, raz- namjestiti (se), smjestiti (se), na- 
mjestiti groz.de (Mostar) »die Trauben bei 
der Weinlese verkaufen«, iterativ na -a- 
smjestati se, namjestati se, premjestati se, pre- 
mjestam, iznamjestati (takoder sa sc mjesto st 
namescat se, Kosmet); i na -va-: premjesta- 
vati. Potpunih baltickih i ie. paralela nema. 
Tumaci se iz ie. sredstava. Svakako je izve- 
denica obrazovana s pomocu sufiksa -to. 
Berneker i prema njemu Walde-Pokorny stav- 
ljaju je u vezu s ie. korijenom *mei-, u prije- 
voju *mei- ili *moi- »kolac, granje u drvetu«. 
Taj je korijen bio rasiren formantom th u 
sanskr. methi »stup«, lat. meta »nesto u obliku 
piramide ili cunja«, ir. methos »granica, marka«, 
lit. metas = lot. mets »kolac«. Ie. *moit-to > 
mesto bio bi pridjev, koji bi znacio, zajedno s 
lat. murus > mir (posudenica u jadranskoj 
zoni), moenia, munire, »utvrdenje, gradnja s 
pomocu kolaca, sojenica (od soha, v.), najsta- 
riji nacin gradenja i utvrdivanja«. Upor. jos 
u moderno doba fr. palissade. Trautmann 
zastupa drugo tumacenje, koje polazi od 
uporedenja sa lit. misti = lot. mist »stanovati, 
hraniti se«, stprus. maita »hrana«. Po ovom 
tumacenju praslav. mesto bi znacilo »tocka gdje 
covjek stanuje, prehranjuje se, prebivaliste«. 
Dalje paralele bile bi za takvo shvacanje 
awesta maethana »prebivaliste bogova, kuca«,. 
mi&nditi (3. 1. sing.) »boravi, stanuje, ostaje«. 
Intonacije u praslav. mjesto i u lit. maistas 
ne slazu se. Praslav. je rijec znacila od naj- 
starijih vremena » locus, civilas«. Odatle to- 
ponim tipa Novo Mesto (Slovenija). Pridjevski 
toponimi ravnaju se prema torn apelativu 
Brcko od Brka (ime rijeke), Gradisko, Slivno, 
Duvno (lokativ lat. Delmini), itd. Rumunji po- 
sudise namesnie, ndmestie »Zubehor«, ndmesnic. 

Lit.: ARj 4, 248. 259. 6, SCO. 805. 808, 
810. 7, 453. Vukovic, SDZb 10,400. Elezovic 1, 
400. 441. Corovic, ASPh 29, 509. Tentor, Jr 1 5„ 
213. Miklosic 196. SEW 2, 51. si. Bruckner 330.. 
WP 2, 240. Mladenov 312. Trautmann 185. 

mlad, f mlada (Vuk) = mlad, mlada (Kos- 
met) pored mnad (ZK, Kosmet), baltoslav.,. 
sveslav. i praslav. (*moldt) pridjev, »juvenis«„ 
s impf, mladiti se, mladim (po-, pod-), na. 
-ovati, mladovati (se), -ujem (na-) (Vuk), ite- 



mlad 



439 



rativ na -/va- -mladivati, s prefiksima o-, 
po-, pod-, podmladovat, -ujem (Kosmet). 
Poimenicen u m. i z. r. mladi (Cres), mlada 
(ispustanjem nevesta, Kosmet) = mnada (Ri- 
san, Vuk, ZK) »Neuvermahlte«, s pridjevom 
mladin = mnadin (ZK) i sa deminutivom na 
-ica mladica (Vuk, Vinkovci). Pridjev je pod- 
vrzen afektivnoj deminuciji na -ahan mladahan 
(narodna pjesma) > mnadan »ime vola« (ZK) 
i pridjev (Pjevanija crnogorska), obicnije sa 
d mjesto d iz komparativa mladahan (16. v., 
Dubrovnik) > mladan = mnadan (ZK), ra- 
siren mladanican, mladasan (Lika), na -ahat 
mladahat, na -ovit mladovit — mladovit. Po- 
imenicuje se s pomocu razlicitih sufiksa: na 
-io : mlad m »1 ° junger Weinberg, 2° Neumond« 
— mndj (ZK) = mldj »otesana mlada grana«. 
Rasiruje se na -jak mladijak (Bukovica) = 
mlddjak (Vuk, Hrvatska) = mladak »1° mlad 
mjesec, novljak, 2° biljka corydalis cava«. 
Na -ia mlada (Vuk) »biljka. Na -be > -ac 
mladac, gen. mlaca, pi. mlaci »mladenci«, s 
pridjevom mladacki, deminutiv mlacica (Vin- 
kovci) »mlada kokos«. Na -ica mladica »razna 
znacenja« = mladica pored mladica (Kosmet) 
»1 ° mlado zensko, 2° mlada kokos, 3° nevjesta«, 
odatle na -e mladice, gen. -eta, pi. mladicici 
»mlada zivotinja (protivno starice, Kosmet)«, s 
pridjevima mladican, mladicast, mladicav, mla- 
dicin i deminutivom mladicica, kol. mladicje. 
Na -ik mladik, gen. -ika m »mlada suma« = 
mladi'k »Ijetorast«. Na -tka mladika (Vuk) = 
mladika (Srbija) »grancica«, s pridjevom mla- 
dikov, poimenicenja mladikovac »stap«, mla- 
dikovina. Kolektivi po deklinaciji / mlad, gen. 
-i (Crna Gora) »janjci, jarici, teliei«, na -je 
mlade = mande (ZK) »mlade grane«, na -ina 
mladina f (Vuk, pi. toponim) = mladina 
(ZK) = mladina (Kosmet) »mlad mjesec« = 
na -ost mladost, mladine, gen. -ina »more 
plitko kao blato (nazvano tako zacijelo zato 
sto se neprestano obnavlja)« = na -inja mla- 
dinja = mladmja (Kosmet) = na -ez mlddez 
f (takoder u znacenju »mlad mjesec«), omla- 
dina (prefiks prema glagolu omladili se, omla- 
dim) = na -ica mladica, s glagolom mladica 
(Lumbarda) »tuci djecu na mladijence« = (na)- 
mladinskati, -am (Lastovo, sa tal. -isco), na 
-etina mladetina, na -arija mladdrija (pejora- 
tiv) = mladdrija, postverbal omldd, gen. -;' 
f (Rijecka nahija, Crna Gora) = omlada (J. S. 
Reljkovic), s rasirenjem na -bH bmladak, gen. 
-tka = bdmladak od omladili (se), omladim, 
tako i podmladak, gen. -tka, postverbal od 
podmladiti, podmladJm. Na -ivo mladivo n 
»mladica«. Deminutivi na -e mlade, gen. -eta 



(Vuk) »mlada zivotinja«, s pridjevom mladeci, 
na -ince mladince, gen. -eta »pile, pjetlic, 
kokica« = mladince = na -e, gen. -eta mlade 
(Vuk), mladunica = mladica »djevojka«, na 
-uh mladuh (Istra) »prase od nekoliko mjeseci«, 
mladusica (Istra) »prasica od nekoliko mjeseci«, 
na -id mladic, gen. -ica, s deminutivom mla- 
dicak, gen. -eha. Na -enbe mlddenac m prema 
f mladenka pored mladjenac, s izvedenicama 
mladenacki, mladenastvo, pi. mladenci, gen. -oca 
= mladijenci. Na -esina mladesina (Srbija, 
Valjevo, Vuk) »podloznik« obrazovano prema 
starjesina »glavar zadruge, svi drugi su: mla- 
desine«. Na -ar mladar »pastir koji cuva mlado«. 
Slozenice: pridjevi mladolik, mladokosan (~sna 
trava), imenice mlddleto (Istra) »proljece« = 
na mlad Rta (Vodice) = spomlad = spomnad 
(ZK, posudenica iz slov.), mladoskopac (Statut 
poljicki), mladovjera = mladozenja (Vuk) = 
mnadozenja (ZK), s pridjevom mladozenjin 
(Vuk). U antroponimiji rasiren je Mladen, 
Mladin, Mladen, Mladijen. Rumunji posudise 
mlada f »mlada suma«, mladita »Reis, Trieb, 
Schossling«, mlajd »junge Weidenrute«, prid- 
jev sa lat. -osus > rum. -os mlddios »elastican«, 
glagol (irijtnladia od pridjeva mlddiu sa lat. 
sufiksom -ivtis > -iu, a plamddi (aluaiui) = 
plamddi »umijesiti« < pomladiti, mladina 
»Bierwurze«. U baltickoj grupi postoji us- 
porednica samo u stprus. maldenikis »mladenac«, 
maldai n pi. »zdrijebe«, ak. sing, mladunin 
»mladost«. Slog mia- nastao je po zakonu 
likvidne metateze, upor. polj. miody, rus. 
molodoj. Paralela ie. za praslavensko znace- 
nje nema. Za postanje praslav. korijena *mold- 
uzimlje se ie. korijen *mel-, koji je u ie. 
bogato zastupljen u znacenju »zerreiben, fein, 
zart, weich«, odakle kod nas mljeti (v.), u 
prijevoju *mol- > mlat (v.), mei (v.), mioki(v.). 
Osnovni A mel- i *mol- bili su rasireni formantom 
-d: mledan (v.), lat. mollis < *molduis. Bez 
tog rasirenja nalazi se u moliti (se) (v.). 

Lit.: ARj 6, 812. 811. 817. 821. 824. 852. 
7, 458. 8, 923. Elezovic I, 413. 2, 90. Kusar, 
NVj 3, 326. Vukovic, SDZb 10, 392. Ribaric, 
SDZb 9, 168. Tentor, JF 5, 213. Miklosic 
200. SEW 2, 70. Holub-Kopecny 206. Bruckner 
340. KZ 48, 200. Trautmann 167. WP 2, 
289. Mladenov 300. Tiktin 822. 1000. 1181. 
Scheftelovitz, KZ 56, 181. Vaillant, Sldvia 
9, 494. Lohmann, KZ 58, 208. Schrijnen, 
KZ 39, 489. Sfltterlin, IF 25, 28. Wood, 
IF 22, 159. Boisacq* 49. 603-604. 

mlak, f mldka (16. v., Vuk) = mnak (Kos- 
met), juznoslav. (slov. i bug.) pridjev, »tepidus«, 
prosiren na -bn > -an mldian, mlacna »isto«. 



mlak 



440 



mlaskati 



Poimenicen u f mlaka (Lika) »lijena zena«. 
Apstrakta na -ost mlakost = mlacnost (Jam- 
bresic), odatle pridjev mlakostan (jedna po- 
tvrda), na -stina < -sk + -ina mlakovstlna, 
na -oca mlakoca, na -ina mlacina (Vuk), na 
-ast mlakast (Stulic) = na -av mlakav (Vuk, 
Crna Gora) »mlitav«. Denominal (kauzativ, 
faktitiv) mlaciti, rnlailm (Vuk) (s-) »ciniti 
da bude sto mlako«. Na -onja mlakonja m 
(Vuk) »mlitonja« prema f na -ulja mlakulja 
(Lika). Stara je varijanta na h mjesto k: mla- 
hav (stcslav., slov., kajkavski leksikografi, 
Reljkovic) = (stezanjem aha > a) mlav (Baska 
Voda, Dalmacija) »koji je dobra srca, mekan«, 
odatle smlaviti, smlavim pf. (Dalmacija, Bosna, 
Slavonija) »uciniti mlavim«, na -iv mlahiv, s 
apstraktima mlakost, mlahavost, mlahavoca, mla- 
hovitost, kauzativ mlahaviti. Ta varijanta po- 
javljuje se i sa o mjesto a mlohav (hrv.-kajk., 
Belostenec, Habdelic) »slab«, mljohav (Istra), 
rasiren na -tn mlohavan, poimenicen na -sc 
m prema f na -ica mlohavac, gen. -vca prema 
mlohavica, augmentativ mlohavcina, apstrakta 
mlohavost, mlohavstvo, mlohavstina, mloho- 
tinja, pridjev mlohotav od nepotvrdenog ap- 
strakta mlohota. Grupa -oho- steze se u o : mlotan, 
mlotina (sjeverna Dalmacija). Ove varijacije 
objasnjavaju se onomatopeiziranjem pridjeva. 
Upor. ukr. mlavyj »slab«, mlojnyj. le. je 
korijen *m(e)la- rasiren sufiksom -ko : *mlaqos > 
gr. (3MJ; »slab«, l&t.flaccus (s onomatopejskom 
geminacijom). G. Meyer uporeduje sa ir. 
malcaim »verfaule« i lit. nu-smelkiii »lasse ver- 
kommen, verhindere am Gedeihen, ersticke«. 
Ovamo ide i gr. pomorski termin itcdcijaa, 
latiniziran bonoda > tal. bonazza > bunaca 
(jadranska zona), a ne ide triloba (v.) »slabost« 
ni beo mlak m (Kosmet) »vrst hrastova drveta«. 

Lit.: ARj 6, 832. 830. 847. 848. Elezovia 
1, 414. Jagic, ASPh 31, 542. Miklosic 198. 
SEW 2, 63. Mladenov 300. GM 462. Meyer, 
IF 2, 370. Matzenauer, IF 10, 328. Uhlenbeck, 
IF 17, 99. 

mlaka f (13. v.) = mljaka (Istra), praslav. 
neodredenog oblika *molka ili mlaka, »1° 
lacuna, mocvara, bara, 2° slatina, pistalica, 
gdje voda pisti iz zemlje (Srij'em), 3° lokva, 
4° toponim« = mlakva »1° voda ili bara koja 
se zimi ne smrzava, 2° toponim«. Nalazi se u 
slov., bug., ces. mlaka (odatle polj. mlaka'?') i 
ukr. mlaka (posudeno iz slovackoga ili polj- 
skoga?). Slog mia- mogao je nastati po za- 
konu likvidne metateze, upor. polj. mlokicina, 
rus. molokisa »mocvara«. Deminutiv na -ica 
mlacica. Oblik mlakva pretpostavlja osnovu na 



h. Upor. rus. morokva, koja je srodna s kelt- 
skim brag- (v. Wartburg 489). Na -ulja mla- 
kulja »bara«. Praslav. terenski termin posudise 
Madzari molaka, Rumunji u apstraktnoj izve- 
denici na -stina < -sk + -ina mlastina f »Morast, 
Sumpf«, s pridjevom na -os < lat. -osus mlas- 
tinos »morastig, sumpfig« pored mlaca »isto«, 
s pridjevom mlacos. Balticke paralele istog pri- 
jevojnog stepena odnose se na pice: lit. malkas 
»Schluck, einmaliger Zug beim Trinken«, lot. 
malks, malka »Trunk«. Druge slavenske i ie. 
paralele znace »vlaga«. Nisticni prijevoj na- 
lazi se u ces. mlkly »vlazan«, srvnjem. milgen 
»Getreide zum Viehfutter einweichen«, gr. 
ite^xiov xpf|vr|, »bunar«. Prema tome ie. 
*molq- bio ,bl prijevoj od *melq- (v. mlijeko) s 
prvobitnim znacenjem »vlazan, vlaga«, koje 
je u slavinama prenijeto na teren: »vlazan 
teren«. Postoje i druga tumacenja, koja se 
osnivaju dijelom na tome da slog mia- nije 
nastao iz likvidne metateze. Mladenov iz- 
vodi od ie. korijena *mla: *mol-, koji se nalazi 
u mlaznica, miazga, musti (v.). Ostir vidi u 
*molka prefiks mo- koji i u mo-gyla (v.). 

Lit : AR: 6, 831. Tomanovic, JF 17, 250. 
Miklosic 198. SEW 2. 72. Holub-Kopecnv 
226. Bruckner 340. Mladenov 300. WP 2, 
287. 297. Korinek, Sldvia 12, 198. Lewy, 
PBB 32, 144. Tiktin 1000. 

mlaka())ica f (Vuk, Dubrovnik) = mlaka- 
vica (Stulic, glede zamjeney > v upor. obratno 
Lojisc'e < lovistej »(atmosferski termin) vrijeme 
toplo, upravo mlako i mirno«. Prijevod »aestus« 
u Vuka nije ispravan. Od mlet. macaizo »isto«, 
lat. pridjevska izvedenica na slozen sufiks -at 
(< lat. -atus) + -icius od denominala *maccare 
od macco »strage«, ammaccare »schiacciare«, 
< lat. *maccaticeum (se. tempus). Mletacki 
se termin unakrstio sa nasim pridjevom mlak. 
Bez tog unakrstenja je denominal na -iti s 
prefiksom s- smakajiciti se (srednja Dalmacija, 
Pavlinovic) »o vremenu kad se naoblack. 
Glede sufiksa upor. rebatajic. Maretic krivo- 
objasnjava sufiks -aica upucivanjem na svoju 
Gramatiku I stilistiku 297. Glede imenice 
macco upor. furl, mac »mezzo« > slov. mdk* 
gen. maka m (Krn) »sest kukuruznih stru- 
kova (panogel) zajedno svezanih«. 

Lit: ARj 6, 832. 13, 801. Pletersnik 2, 544. 
REW™ 5196. DEI 22a6. 2298. Pirom 543. 
Maver, Sldvia 2, 628. Isti, VR 5, 219.-220. 
Skok, ZRPh 54, 477-478. 

mlaskati = mlaskat (Brusje, Hvar) = 
mljaskati = mjdskat, mjasce (Cres) = mljec- 
kati = ml kati, mljestem i mljescem — (s- 



mlaskati 



441 



prijenosom grupe sc iz prezenta u inf.) mlU- 
c'ati (Brae) = mlascat, -seem »isto sto mlatiti 
(cakavski)«, impf., »1° puckati usnama, 2° 
zvatati, (cakavski) mlatiti«, prema pf. mljesnuti, 
-em, sveslav. i praslav. onomatopeja. U bug. 
sa e (cp), u ostalim slavinama sa a. Miklosic 
navodi kao hrv. varijantu mlezgati sa zg 
mjesto sk (mozda prema meega, v.). Prema 
Bruckneru osnova se te onomatopeje nalazi 
u mlava, mlohav, mlak, mlitav. Mladenov 
pretpostavlja ie. korijen *mlo(i)sk-. Pisani upo- 
reduje sa sanskr. mlecchat. 

Lit : ARj 6, 850. Tentor, JF 5, 213. Hraste, 
JF 6. 182. Miklosic 198. SEW 2, 64. Bruckner 
339. Mladenov 300. Donum nat. Schrijnen 414 
(cf. IJb 15, 296). Scheftelowitz, KZ 54, 248. 
56, 206. Pisani, IF 57, 56. si. 

mlatiti, mldtim impf. (16. v., Vuk) (iz-, 
o-, s-, za) = mnatlt (ZK), sveslav. i praslav. 
poljoprivredni i ratnicki termin (kauzativni) 
"molt-, »1° izbijati zrnje iz zita, 2° udarati 
(maljem)« pored mldtati, -am impf, l (Vuk, ~ 
rukom) »jactare« prema pf: mlatnuti, -em (Vuk) 
»udariti, lupiti«, s deminutivima na -ca- mlacati 
(se), -am (Lika) (iz-) »udarati«, na -ukati mla- 
tukati (Pavlinovic), iterativem na -iva-, -eva- 
-mlacivati, -cujem, -mlacevati (18. v., hrv. 
-kajk.), samo s prefiksima. Praslav. izvedenice 
i postverbali mlat m »1° cijep, 2° kijac, malj, 
3° lupa« = mlat (Cres), s deminutivom na 
-cic mlacic == mlata m (Grizane, hrv.) »1° 
skitnica, 2° blebetas«, s deminutivom na -ic 
mlatio = mlata f»(praslav. pivarski termin) 
stuceno i skuhano zito za vrenje piva«, za- 
mlata f (Kosmet) »luda, zanesenjak«, dmlat m 
(Slavonija) »batina kakvom se mlati voce sa 
drveta«, na -ea smlaca (Otok, Slavonija). Na 
-sc mlatac, gen. mlaca »1° koji mlati zito, 
2° cekic, maljic«, = na -nica mlatnica »mali 
cekic od drva za razbijanje vune«. Na -de 
mlatac, gen. -oca »mlatac«, mldtaci, gen. -ac 
f pi. (cakavci, Vrbnik, Istra) »cijep«. Na -lac 
mlatalac »blebetas« = -Hac m prema f -ilica 
mlatilac, gen. -ioca prema f mlatilica. Na -Ho 
mlatilo n »cijep«, odatle na -nica mlationica 
(Turska Hrvatska) »kolac za razbijanje ku- 
kuruza«. Apstrakti na -idba mlatidba = na 
-ivo mlativo = na -nja mlatnja f. Poljopriv- 
redni su termini mlatiti i mlat kulturne rijeci 
koje se posuduju. Madzari posudise mlata > 
malata, od njih Rumunji malata (tako zbog 
ml > mal). Poimenicen part. perf. pas. na -ica 
miocenica (Vuk, Srbija, Crna Gora, BiH) 
»1° vrst sira, 2° voda od skorupa«, na -evina 
mlacevina »mlada slama«. Rumunji stvorise 



na -i\ mlatis, pi. -uri »mlacenje«, od a imblatK 
mlatiti, premda imaju i svoj lat. tribulare > 
treera, pored imblaci. Promjenom -ti > -ci 
stvorise prema imbaciu »cijep« < mlatac, gen. 
mlaca, upravo mlacic, zamjenom deminutivnog 
sufiksa -ic sa lat. sufiksom -ivus > rum. -ta. 
Slog mia- nastao je po zakonu likvidne meta- 
teze: upor. polj. miot, rus. molot = stcslav. 
mlatb, polj. mldto, rus. molato (pivarski termin), 
glagol polj. mlacic, rus. molotitb. Hrv.-srp. je 
inovacija f mlata mjesto mldto u drugim sla- 
vinama. Upor. za takvu promjenu piva f 
(ZK) prema knjizevnom pivo n. Rijec mlato 
je germansko-slavenski leksem: njem. Malz. 
Praslav. korijen molt, nastao je rasirenjem 
ie. korijena *mol- (prijevoj od *mel- u mljeti, 
v.) u moljac (v.) s pomocu sufiksa -to, dok je 
*molto > mlato upravo poimenicen parti- 
cip perf. pas. To rasirenje prenijeto je na 
glagol i imenicu kao poljoprivredne termine 
samo u slavinama. V. mljeti, mlan i mlava. 

Lit.: ARj 4, 248. 6, 834. 835. 811. 836. 
932. Tentor, JF 5, 213. Elezovic 1, 193. 
Mklosii 200. SEW 2, 73. Holub-Kopecny 
226. Bruckner 341. Vasmer 1, 152-3. Mla- 
denov 300. WP'2, 286. Stender-Petersen (cf 
Janko, Sldvia 9, 347). Tiktin 1000. REW 
8885. Gorjajev2H. Kiparsky 46. Uhlenbeck, 
PBB 20, 40. Niedermann, IFI5, 111. Mikkola, 
IF 8, 302. Petersson, IP 24, 254. 

mlava (Martie, Sarajevo) »1° rijeka, voda 
koja stoji ili protjece sporo, 2° rijeka koja 
utjece u Fojnicu (Bosna)« = mijava f (Vodice, 
Istra, glede ml > mlj upor. mljaka za mlaka) = 
mjava (Brsec, Moscenice) = mlava (Nemanic, 
slov.) »'I° prut, siba, 2° njezna odsjecena 
grana, 3° (ribarski termin) oblica, kolac preko 
kojega ribari bacaju mreze, da se suse, srg«. 
U stokavskim narjecjima nije potvrdena. Ime 
srpske rijeke Mlava, koja izvire u Omolju i 
kod Kostoca (nom. Kostolac) utjece u Dunav 
nece biti ista rijec, nego je, kao ime vece 
rijeke, predslavenska, tracka, koja predstav- 
lja danasnji oblik od rimskog naziva Malua 
(upor. Dacia Maluensis). Martie upotrebljava 
mlava kao apelativ »rijeka uopce«. Ne zna se 
odakle mu to znacenje. Stokavska narjecja imaju 
kauzativum na -iti mlaviti, -im (Vuk, Lika) 
(iz-, s-) »lijemati, biti, udarati«, koji pretpo- 
stavlja da je i kod stokavaca postojao apelativ 
mlava, danas potvrden samo kod cakavaca. 
Deminutiv na -ica mljavica (Vodice) »odulji 
stap kao znak koji se postavlja za zabranu 
pase u proljece«. Slog mia- postao je po za- 
konu likvidne metateze, ako stoje uporedenja, 
koja se cine sa got. gamalojan »zermalmen« i 



442 



mlijeko 



lit. maivinti »plagen«. U polj. i rus. ne postoje 
refleksi koji bi to postanje dokazivali. Char- 
pentier uporeduje sa sanskr. murva f. le. je 
korijen *mol- rasiren sufiksom -ua, v. mlatiti. 
Upor. glede promjene znacenja »1 ° prut, 2° 
rijeka«: voda'melje obalu u Timoku i slov. 
voda melje breg. Zasebno je pitanje da li je 
homonim i hidronim Miava kao ime velikog 
dunavskog pritoka i zemlje oko nje istog pod- 
rijetla. Pridjev mlavski. Jirecek je u pismu, 
upucengm 13. i 18. 8. 1916. prigodom clanka 
u NVj 24, 662, vezao Mlava sa iliro- 
-trac. *Malua u Dacia Maluensis (jed an 
od tri dijela Trajanove Dacije). Postoji jos 
ime planine Mlav m (Vuk, izmedu Skoplja i 
Kacanika). Upor. polj. toponim Mlava (sje- 
verno od Varsave), sto predstavlja disilabicnu 
bazu mela- + -va. 

Lit.: ARj 4, 248. 6, 932. BI 2, 435. Ribaric, 
SDZb 9, 168. Mikldsle 198. SEW 2, 36. 
64. WP 2, 286. Charpentier, ASPh 37, 52, 
Uhlenbeck, PBB 30, 269. 280. Skok, NVj 
24, 662, nro 6. 

mledan, Imledna (Dubrovnik) = mnedan 
mnedna (ZK) = (ikavski) mlidan (Otok, Sla- 
vonija, Krk), hrvatsko-slovenski pridjev na 
-btib, koji se ne nalazi u drugim slavinama, 
»1° mrsav, suh; 2° bljutav, neslan (Krk, 
slov.)«. Poimenicen na -ik mlednik »mrsav 
konj«. Deminutiv na -jahan mledahan. Apstrakta 
na -oca mlednoda = na -ost mlednost »mrsa, 
slabost«. Kauzativum mledniti »muciti«, inhoativ 
na -eti mlednjeti, -Im (iz-, o-, s-) »postajati 
mledan, slabiti«. Ovamo ce ici i pridjev ml dak, 
mledka (uz coha) »slab«, u kojem je zamjena 
dk > tk > dk nejasna, i imena biljaka tnledac, 
gen. mleca (Sulek) »orchis mascula«, smled 
(istrocakavski) »herbae genus«, smlednica (ibi- 
dem) »fungorum genus«, (ikavski) smlidin 
(Kurelac) »1 ° ime pijetla, 2° kornjas«. Slog 
mie- nastao je mozda po zakonu likvidne 
metateze, ako se i ne da to dokazati utvrde- 
nim ruskim paralelama. Miklosic je uporedi- 
vao s rus. mletb i meleda »Verzogerang«. 
Zbog stcslav. mbalb, odatle stces. medi, mdly 
i mdloba ne moze se misliti na tu semanticku 
vezu. Najvjerojatnije je, cini se, da je to izoli- 
rana hrv. i slov. kreacija od blijed (v.). Unakrste- 
njem sa mrsav i madal izmijenjen je e u m. 

Lit.: ARj 4, 248. 6, 837. BI 2, 435. Mazu- 
ranid 670. Miklosic 199. 429. SEW 2, 64. 
Holub-Kopecny 219. WP 2, 287. Boisacq* 56. 

mlijeko n (Vuk) = ekavski mleko — ikav- 
ski mliko = mniko (ZK), sveslav. i praslav. 
(*melko i prijevoj *molko prema rus. molokoj, 



neutrum kao jelo, pllo, pivo, vino, »1° ydXa, 
lac, 2° kako biljke imaju sokove nalik na 
mlijeko, ulazi cesto u botanicku terminologiju i 
sluzi i za hranu zivotinja, te ulazi i u imena 
domacih zivotinja; riblja sluz, sitne ribe, na- 
lici takoder na mlijeko, zbog toga i u nazive 
riba«. Pridjevi na -bn > -an mlijecan (16. v.), 
poimenicen na -lea mlijeenica »1° komora za 
mlijeko, 2° mlijecno jelo, 3° posni dan, 4° 
neka kruska (metafora), 5° gljiva«, na -jak 
mlljecnjak (Crna Gora) »1° mlijeenica, 2° 
mladi kukuruz, 3° prvi zubi, 4° kamen bje- 
lutak«, na'-jaja mljecnjaja (Srbija) »pecurka«. 
Na -jast mljecast, na -at mljekat (Slavonija). 
Na -jo (prvobitno pridjevski sufiks) mlijec = 
m = miei (Kosmet) »1° sok nalik na mlijeko, 
2 Q imena riba, biljki, trave, gljive« = mlic 
(Vodice) = mlec, gen. mleca (Cres) »vrlo 
sitna riba« = (sa ml > nm > n, upor. nakrat 
2K za mnogokraf) nic (Hrvatska) »riba lota 
vulgaris* = mlijec, gen. -i f »1° biljka, 2° 
mlijecno jelo«. Taj prvobitni pridjev poime- 
nicen je na -be > -de mlijecac, gen. -cca m 
»razni predmeti u vezi s mlijekom«, na -tk > 
-dk mlijecak, gen. -cka = mlicak, gen. -cka 
(Vodice) »biljka«. Radna imenica na -jar mlje- 
car, gen. -ara prema f na -lea mljecarlca, 
mljecarka »1° prodavac mlijeka, 2° ko rado 
pije mlijeko, 3° komora za mlijeko« = (sa 
ml > mn > m, v. mlzivo ZK) mecar, gen. 
-ara (Macva), s imenicom mecarina i pridje- 
vom mecarski. Na -ara mljecara »Milchkam- 
mer«. Na -bka mlljecka »1° euphorbia (Dalma- 
cija), 2° gljiva (Istra)«. Na -ica mljecica »krus- 
ka«. 'Na -er mlijecer m (Crna Gora, Dubrovnik, 
juzna Dalmacija) »biljka«, s deminutivom mlje- 
cerac »euphorbia«. Na -6 a mlljecva »gljiva«. 
Deminutivi na -be > -ac mlekac (k ocuvan 
kao i mlekce, Timok-Luznik, bug.) = mll- 
jesce, gen. -sea (Virovitica) (takoder sok u 
muske ribe), na -id mljekic (Istra, djetinja 
rijec). Na -evina mljecevina (Crna Gora). Na 
-ika mljecika »eupnorbia, Wolfsmilch«. Na -aca 
mljekaca »biljka«. Radna imenica na -ar: 
mljekar m = mljekarin (ju zna Srbija) = 
mljekarnik (Srbija) premafmljekarica »l°mlje- 
car, mljecarica, 2° pita od jaja«, s apstraktu- 
mom na -stvo mljekarstvo. Na -ara mljekara. 
Na -ulja mljekulja »1° junicica koja jos sisa, 
2° biljka arum italicum«. Na -ota (upor. Li- 
kota »Licanin«) mljekota BiH) m »govece 
koje jos sisa«. Slozenice od sintagme na mli- 
jeku sa sufiksom -bk namljecak, gen. -cka 
(Vuk) »prvobitno tele, janje, koje jos sisa > 
mladi vo od 2 godine (Srbija)« = namjecak 
(Drobnjak, Crna Gora) »ovan od 2 godine, 



mlijeko 



443 



mlbva 



od 3 godine (Vasojevici)«; imA/'ecm»euphorbia«, 
na -bn > -an pridjev sml'ijecan pored smlj'ecan; 
sa drugim elementom sts- od sisati (v. kravo- 
sac) mljekos m (Ranjina) < *mlekostst, odatle 
na -e, gen. -eta mljekose n (Ranjina), na -ce, 
-ce, gen. -ceta mljekosce = mljekosce »domaca 
zivotinja koja jos sisa«, sa sjed- mljekosjed 
(Dubrovnik, Sulek) »euphorbia« prema f mlje- 
kosjeda »biljka«. U pogledu etimologije tieba 
istaci najprije cetiri cinjenice. Prvo, ie. jezici 
ne poznaju jedinstvena ie. naziva za mlijeko. 
Drugo, baltoslav. grupa ima zajednicki glagol 
musti (v.), ali nema zajednickog izraza za mli- 
jeko: lit. plenas = lot. piens = payas »sok, 
voda, mlijeko«, upor. paeman »mlijeko zene«. 
Ti su nazivi u prasrodstvu sa piti. Trece, iz 
cinjenice sto got. miiiiks = njem. Milch stoji 
u vezi s musti, ne slijedi zakljucak da i praslav. 
*melko = *molko predstavlja istu denomina- 
cijn, i, kako se glasovno ne slaze sa praslav. 
muz- > musti, nego nalici na muuks, ne slijedi 
zakljucak da je sveslavenski naziv posudenica 
iz germanskoga. Vec je Jagic dovoljno istakao 
da se praslav. *melko fonetski ne poklapa sa 
svegermanskim nazivom, i kad bi se uzelo 
da je praslavenski naziv zaista posuden. 
Cetvrto, treba istaci da se rus. moloko savr- 
seno slaze u prijevoju sa lit. malkas, lot. malks 
pored malka »napoj, gutljaj«. To je uporedenje 
postavio vec Endzelin, a pridruzili su mu se i 
Berneker, Bruckner i Trautmann. Kako ie. 
veza nije moguca sa *melg- > musti, postav- 
lja se kao druga mogucnost veza sa ie. kori- 
jenom *melq-, prijevoj *molq- »mokar, vla- 
zan, vlaga«. Pozivajuci se na mlezivo (v.), Jagic 
je smatrao -ko sufiksom dodanim na osnovu 
*melg-. Prema takvom shvacanju mlijeko bi 
bilo germansko-slavenski leksem. Variranje 
melg- i melg- bilo bi kao u zvijezda prema 
polj. gwiazda. Neutrum mlijeko je prema 
uporedenju sa baltickim rijecima sredstvo za 
hranu, pice itd., kao i danas kod Svedana. 
Rumunji, koji posjeduju lat. rijec lacte > 
lapte, posudise samo izvedenicu mlesnita = 
— mesnifd »Milchsuppe«. V. mlaka. 

Lit.: ARj 6, 941. 848. 850. 7, 458. 8, 164. 
Elezovic 2, 414. Tentor, JF 5, 212. Ribaric, 
SDZb 9, 168. Miklosic 187. SEW 2, 33. 
Holub-Kopecnv 226. Bruckner 340. ZSPh 4, 
214. Isti, KZ 45, 101-105. 46, 206. Traut- 
mann 177. 210. Endzelin, KZ 42, 46. 44, 66. 
WP 2, 297. Mladenov 301. Kiparsky 45. 
Jagic, ASPh 1, 157. 11, 308-309. 13, 136- 
137. Kirste, ASPh 11, 307-309. 12, 307- 
309. Preveden, Language 5, 147. si. (cf. Vachek, 
Sldvia 10, 631). Janko, WuS 1, 99-103. 
Isti, Gioita 2, 38. Loewe, KZ39, 317. Karsten, 



IF 32, 300. Stolz, IF 14, 22. si. Vasmer 2 
151-2. 

mlinac, gen. mlinca m, hrv.-kajk. i slov. 
mlinec; u hrvatskim gradovima obicno u pi. 
mlinci, gen. -aca = mninci (ZK) »jufke«, de- 
minutiv na -be > -de (takoder slov., ces., 
polj., oba luz.-srp.) od mlin »Kuchen« (bug. A 
ukr. i rus.) > ngr. uAiva. Od ie. baze 
Amelel- : *mli- (nisticni stepen), potvrdene 
samo u slavinama, sa formantom -no, v. mljeti. 

Lit.: ARj 6. 843. Miklosic 186. 429. SEW 
2, 64. 

mlisa f (Cres) »biljka melissa officinalis« 
[knjizevno melisa < srlat. melissa]. 

Lit.: ARj 6, 844. DEI 2414. 

mlitav (Vuk), hrv.-srp. pridjev na -av ili 

-tav »slab, spor, lijen«, poimenicen na -be > 
-ac ml'itavac, gen. -avca m (Lika) prema f na 
-ica mlitavtca (Lika), na -ost mlitavost. Na 
-onja mlitonja m. Inhoativi mlltaviti, -em (o-), 
-ati mlitati, -am impf, »lijeniti se, basati, 
bavrljati, tumarati«. Upor. glede tvorbe bljutav, 
glede '-av i osnove mlohav, mlahav (v.), a 
glede osnove ukr. mlivyj »slab« i mlinac (v.). 
Za ie. bazu Amelel-: (nisticni prijevoj) *mtt- 
rasirenu sa formantom 1 nema potvrda u 
drugim slavinama. 

Lit: ARj 6, 845. SEW 2/65. WP 2, 287. 

mlitva f (Dalmacija, Pavlinovic) »kost u 
tijelu, koljenu, koja se mice, metaforicki na- 
zvana repica, jabucica, stitica, iver«. Deminutiv 
na -ica mlltvica = mitvica (Poljica, za ml > m 
upor. mtzlvo < mlezlvb ZK). Slov. mlitva 
ima drugo znacenje »Blattgold, Gold-, Silber- 
schaum«, koje Miklosic izvodi iz lat. blitum 
s posve drugim znacenjem »blitva (v.)«. Vje- 
rojatnije je Bernekerovo vezanje za mlitav 
i mllvo (v.). 

Lit.: ARj 6, 845. Miklosic 199. SEW 2, 
65. REW 1173. 

mlbva f (Domentijan) »buka, vika«, post- 
verbal od mHviti (Domentijan) »bucati, vi- 
kati«. Postoji u bug. mlavi se i u slov. muvlti 
»murmeln«. Maretic bez potrebe prenosi u 
danasnju stokavsku fonetiku sa muva, muviti. 
Tu je staru rijec, koja je nekada postojala 
kod juznih Slavena kao i kod sjevernih (upor. 
ces. mluva, mluviti, rus. molvitb, malva) is- 
tisnuo sinonim govor, govoriti. 

Lit.: ARj 7, 183. Miklosic 187. Berneker, 
LP 8, 285-287. Holub-Kopecny 227. 



Mljet 



444 



mniti 



Mljet m = (Ij > j) MJ3t, ime dubrovackog 
otoka (13. i 14. v.), ikavski M Rt govori Kor- 
cula, zabiljezen na karti Coronellija; staro- 
-dalm. Melta (potvrda u Zadru), odatle Miecb 
(preasta vladycica b mlete, 13. v.). Car Kon- 
stantin ima dalmato-romanski oblik bez sinkope 
penultime: Meleta, prema ovome mlet. Me- 
leda. Slog mie- nastao je po zakonu likvidne 
metateze iz dalm.-rom. Melta (Zadar), sa sin- 
kopom penultime i. Etnik na -jaran Mljecanin 
m, prema f Mljecka, ktetik na -bsk mljetski 
(13. v.), prema etniku mljecanski (~ opat) = 
(latinizam sa sufiksom -ensis) melitenski (opat), 
prema lat. melitensis. Konstantinov sporedni 
naziv otoka Malozeatai je po svoj prilici gre- 
ciziran dalmato-romanski etnik sa grckim 
sufiksom -covu^; -emit; = -enus. Mikalja ima 
oblik Smljet, koji nije potvrden u narodnom 
govoru. Nije jasan razlog dometanju prefiksa. 
Upor. tal. Smergo pored Mereh (Cres). Nije 
izolirano na Mediteranu, upor. Melita > (ar.) 
Malta. Naziv je prema tome pred-ie. 

Lit.: ARj 6, 598. 849. 850. 851. 852. Skok, 
Slav. 209. si. 

mljeti, rneljem impf. (Vuk) = (ekavski) 
mleti = ikavski tnuti = mniti (ZK) (iz-, iza-, 
na- se, oba-, sa-), ie., sveslav. i praslav. (*melii, 
*meljn), iterativi prema prijevoju e-i miiati, 
mi/am (iz-, na-) = mil] oti (sa Ij mjesto / iz 
prezenta meljo} (na-) i prema prijevoju duljenja 
meljati, meijam (Vuk, Lika) (do-, po-, raz-, 
iz-) »1° gnjeciti, zwischen den Fingern zer- 
drficken, 2° (Marulic) beschmutzen, beschmi- 
eren, kaljati, prljati«, odatle na -uza (od ka- 
Ijuza) razmeljuzati, -am (Lika) »razmociti (ko- 
zu)«. Izvedenice se prave od triju osnova 
mel-, ml- (nisticni prijevoj) i mbi-. Od mel- 
na -ia meija f (ZK, hrv.-kajk., slov., muka 
aliti meija, Vitezovic) »brasno«, s pridjevom 
na -nat meljnat »brasnav«. Nije posudenica iz 
njem. Mehl n. Na -Java meljava (Srijem, 
Virovitica, Lika) »1° ono sto se melje, 2° 
radnja kad se melje«. Pridjev na -av meljav 
»ljepljiv, Ijepak«, s faktitivom na -iti melja- 
viti, meljavim (do-, iz-) »gnjeciti, mrviti, zva- 
kati« i augmentativom na -ina meljavina (me- 
tafora, Ston) »grmljavina, buka iz daljine«, 
na -arina meljarina (Lika) »radnja kad se 
melje«. Na -jaja meljaja (Vuk) »mlin kojemu 
kolo okrece magarac ili konj«. Na -ivo meljivo 
n (Vuk) »meljava«. Od nisticnog prijevoja ot/- 
na -ivo mlivo n (takoder ces.) »1° brasno 
(Visoko, Bosna), 2° ujam, usur« = (pseudo- 
ekavizam) mlevo — (pseudojekavizam) mlijevo; 
mlice (Mikalja, Stulic). Treba ipak istaknuti 



da se mlevo i mlijevo i mlivo mogu tumaciti 
kao i mljeti po zakonu likvidne metateze iz 
*mel-uo. Upor. stvnjem. melo, gen. melwes. 
Od infinitiva mljetva f (Samobor) »meljava«, 
od part. pert. pas. mljevenje; od osnove toga 
participa na -arina mljevarina f »mlivo«. Od 
mil- postoji samo jedna izvedenica, a i ta se 
moze tumaciti kao posudenica iz rom. molinum 
kao i njem. Muhle < stvnjem. mulin, i to je 
vjerojatnije jer su, kako dokazuju termin mlan 
i mun = lit. milna, lot. milns (v.), Praslaveni 
kao i Baltoslaveni poznavali samo rucni mlin : 
mlin (Vuk) = slov. mlin = (cakavski) malin (v.), 
s radnom imenicom na -ar mlinar, pridjevi 
mlinarov, mlinarski. Rumunji posudise melnila 
= melila »perajica, tukaca (ZK)«, s glagolom 
a melila »Hanf brechen« i augmentativom. Ta 
izvedenica nije potvrdena dosada u juzno- 
slavenskom. Glede znacenja upor. meljati »gnje- 
citi«. Korijen je ie. *mel- »drobiti«, upor. stir. 
melim »molo«, arb. mjel »brasno«, stvnjem. melo, 
gen. melwes = nvnjem. Mehl. U baltickoj 
grupi mljeti se izrazava prijevojem lit. malti = 
lot. malt kao i u germanskim jezicima. V. 
mlan i 

Lit.: ARj 2, 622. 4, 120. 234. 241. 248, 
6, 598. 599. 839. 845. 7, 151.433. 441. 9, 
668. Elezmiic 1, 101. Miklosic 186-187. SEW 
2, 35. 64. Bruckner 329. Trautmann 167. 
WP 2, 286. Mladenov 294. GM 282. Boisacq* 
43. 1101. Brugmann, IF 32, 180. Ramovs, 
Sldvia 2, 218. 219. Vandrdk i, 420. 

mljevic m (Slavonija, Svinjar) »mlijec = 
mlec = mlic = mnic (Varazdin) pored mnic 
i manic (v.) (prema ml > mn i sa umetnutim a 
za olaksanje suglasnicke grupe)«, v. mlijeko. 
Cini se da je mlic — 'mnic bilo shvaceno kao 
izvedenica od mntti (ZK) = mljeti i da je 
prema part. pret. pas. mljeven bila stvorena 
deminutivna izvedenica na -ic kao izolirano 
prekrajanje naziva. Zbog toga je mljevic inte- 
resantan leksem. 

Lit.: ARj 6. 839. 852. 

mniti, mnim impf, (po-) = (sa mn > ml) 
milti (Radicevic), u stcslav. rnbneii, nunjn 
»vouC5eiv, 6oxeiv*«, baltoslav., sveslav. i 
praslav., danas potisnut u pjesnicki govor od 
sinonima misliti; iterativ mnivati (Vuk), mnji- 
vati, sa zamjenom ja < 'kmnjdti (16. v.), s 
iterativom mnjavati (narodna pjesma). Sufiks 
-eti zamijenjen je sa -iti od suditi. Odatle 
prilog jdmlim (Piva-Drobnjak) »cini mi se, ja 
bih rekao« < ja mnim. Izvedenice se tvore od 
cetiriju osnova: mn- (prijevoj nisticnog ste- 



mniti 



445 



mnSgi 



pena), min- (prijevoj b-i), men- (prijevoj e-e), 
me- < stcslav. me- = men- pred suglasnikom. 
Sve te izvedenice postoje samo u prefiksalnim 
slozenicama. Od mn- : od pom n iti na -za pbmnja, 
nepamnja = (sa mj > ml]) pomija (Banovac), 
nepomstvo (16 — 18. v.), s pridjevom na -jiv 
pomnjiv, nepomnjiv, poimenicen na -be nepo- 
mnjivac, gen. -vca, od stcslav. sombneti Sj 
»dubitare, timere«, sumnja = sumnja, gen. sum- 
nje (Kosmet) > sujma (ZK, s maj > mj > jmj 
s pridjevom sumnjiv, nesumnjiv, besumnjiv, 
poimenicen na -be > -ac sumnjivac, gen. -vca, 
apstraktumom na -ost nesiimnjivost i denomi- 
nalom sumnjati, koji je zamijenio stcslav. refleksiv 
na -eti sumjati (Martie) = sumljiti (Kacic) 
i prilogom (najsumce »aufsgeratewohl« (sa mn > 
m kao u mizivo za mlezivo). Od min- (iterativ): 
naspominati = pominjati, -njem (se) (pri-, 
na-, nas-), spominjati se" (ZK) »razgovarati«, 
opominjali »monere«, opominjali se »sjetiti se«, 
pominjati se (Vodice) »colloqui«. Od men- u 
dva vida: sa zamjenom -ije mijeniti, mijenim 
(se), bez prefiksa ne postoji u stokavskom, 
nego je to Mareticeva nepotrebna rekonstruk- 
cija od hrv.-kajk. meniti se (Belostenec) i 
miniti (Hektorovic). Postoji u stcslav. meniti 
»meinen«, slov., ces., polj. i oba luzicko- 
-srpska. U stokavskom, bug., ukr. i rus. 
samo u prefiksalnoj slozenici namijeniti, na- 
mijenim pf. (Vuk, 16. v.) = namijenuti, -nem 
prema impf, namijenjati, primijeniti »anwenden« 
i iterativ na -warz namjenjivati, -njujem, s 
postverbalima odatle namjena, primjena. Inace 
je u zapadnom i istocnom knjizevnom jeziku 
ekavska zamjena men-: namenuti, -em (Rijecka 
nahija, Crna Gora), pomeniti, -nuti, -nem, na- 
pomenuti pf. prema impf, napomenjivati, s post- 
verbalima pdmen < stcslav. pomenb, spomen, 
napomen (Vuk) m, obicnije danas napomena, 
napomenitelj, napomenivati, napomenka (Stu- 
lic), naspomenuti, naspomenjivati pored -nivali, 
napomenuce, uspomena; nejasan je razvitak zna- 
cenja u pomenuti se, pomenem se (Piva-Drob- 
njak) »popraviti se (za zivotinje)«; nepomenuse 
(tabu) f pi. »Kinderblattern«, nazvane ovako 
jer se ne smiju spomenuti da se dijete ne 
urece; nespomenica (tabu) »1° vjestica, 2° 
zmija (Ljubisa)«; nepomenik (Kosmet) »davo« 
(eufemizam, treci tabu); domenuti se, domenem 
(Lika) »posavjetovati se«. Ovamo domjenak, 
gen. -nka. Ovamo ide rumunjski slavizam 
pomeand > pomana prema glagolu pomeni. 
Osnova stcslav. me- > me- pred nastavkom 
za apstrakta -lb (upor. inf. -ti) deklinacije 
i: stcslav. pameib = pamet, gen. -e?//»Verstand« 
s prefiksom pa- (v.), s varijantom od po-, s 



pridjevom na -t>« pametan (nespametan, bespa- 
metan) »(ne)razborit, (ne)mudar«, faktitiv na 
-ili pametiti, -im (ZK i u drugim zapadnim 
narjecjima) »zadrzati u sjecanju«, u stokavskom 
sa sinkopom e pamtiti, -Im (na-, u-, za-} 
= zapantit (Kosmet). Prilog napamet »1° 
naizust, 2° kako kazu, pricaju (Piva- Drobnjak)«. 
Sinkopa je nastala u imperativu narocito u 
2. 1. pi. (upor. zamte > zante pored zanate, 
ZK). Part, kao pridjev nezapancen = -zapamcen* 
Prvobitno znacenje »Gedachtnis« praslaven- 
ske slozenice pamftb ocuvalo se u dako-rum. 
paminte = cine, pamant »pomen, Totengedenk- 
feier«, upor. rus. pamjatb. Ie. je korijen *men- 
»misliti«, lat. mens, mentia, memini, monco, gr. 
uiuvnoxa), ueuova, sanskr. manyate (3.1.) »mis- 
li«, njem. mahnen, meinen, Ha.; -men a pamet 
f ima potpunu paralelu lit. mintis »misao«, 
atmintis »uspomena«, ismintis »razbor«, upor. 
sanskr. mati »poboznost« prema manti »mi- 
sljenje«, got. anaminds »slutnja«. Internacional- 
ne su rijeci odatle manija, mentalitet, memorija, 
memorirati, demencija, automat, matematika. V. 
muz. 

Lit: ARj I, 254. 627. 2, 622. 6. 853. 656. 
845. 875. 7, 433. 439. 440. 446. 477. 505. 
506. 640. 8, 76. 77. Elezovic 1. 195- 2, 284. 
532. Vukovic, SDZb 10, 387. Ribaric, SDZb- 
9, 179. Miklosic 188. SEW 2, 45. Bruckner 
341. 392. Trautmann 180. 181. WP 2, 266. 
Capidan, Elementul slav 364. 378. Mladenov 
440. 469. Joki, IF 27, 317. Hirt, PBB 23, 
335. Bugge, ArZ 24, 440. si. Solmsen, /CZ 37 
590. Grammont, Dus. 57. Boesacd 1 103. 
600-601. 625-626. 

mnogi (Vuk) = (disimilacija mn > ml) 
mlogf, odredeni pridjev, ie., sveslav. i praslav. 
(mbnogb) bez paralele u baltickim jezicima, 
»mancher (s kojim je u prasrodstvu)«. Na -bn > 
-an mnozan (Marulic). Poimenicen u apstrak- 
tima po deklinaciji i mnoz f = (prijelaz u 
deklinaciju a) mnoza f = na -bstvo stcslav. 
mbnozbstvo > mnostvo = mnostvo (Sarajevo, 
kao drustvo), na -ina mnozina (Vuk) = na 
-inja mnozinja = (prema pi. mnozi, upor. 
nekolicina} mnozina (Vuk, Crna Gora, Herce- 
govina) = mlozina pored mlazina (Kosmet) = 
mnozinja, na -ija mnozija, na -bba mnozba, na 
-idba mnozidba. Na -ulja mnogulja »krava 
koja daje mnogo mlijeka«. Denominal na -ati 
mnozati (Marulic), na -iti mnoziti, -im (po-, 
u-}, iterativ prijevojem duljenja o-o > a: 
mnazati (se) (po-, u-). Slozeni pridjevi od 
sintagmi mnogobrojan, mnogocjen (< -cjenan), 
mnogogodisnji, mnogovrstan, mnogbznali (Vuk), 
mnogostruk (takoder s haplologijom mnostruk 



mnogi 



446 



kao mnoglav). Slozenica kao sintagma mno- 
ganoga I mloga- (narodna pjesma) »zivotinja«, 
mnogomisljenica (Kosmet) »vjestica«. Prilozimno- 
go, slozen mnogokrat(i) = (s haplologijom) 
mnokrat (Gundulic) = (nm > n) nokrat 
(ZK) = stcslav. mnogasbdy »mnogo puta« 
(v. sbdz) = mnogast (Vuk, Crna Gora) = mno- 
gastl = -idi (15. v.) = mnogist(i) (14. i 15. v.) 
= mnogu (Vetranie) = mnogie (Vitezovic). 
Grupa inn nastala ispadanjem velarnog po- 
luvokala r.: mzn-, a taj iz nizeg stepena (Tief- 
stufe) /« > n od ie. *men(e)gh- > *mngh-:gol. 
mangas, nvnjem. Menge, stir, menice »cest«. 
Pridjev je praslavensko-germansko-keltski. 

Lit.: ARj 6, 846. 858. 874. Belie, JF 3, 
79-80. Elezovic 2, 414. Miklosic 207. Holub 
-Kopecny 228. Bruckner 342. WP 2, 268. 
Trautmann 189. Iljinski, ASPh 28, 457. Zupitza, 
KZ 36, 240. Solmsen, KZ 37, 590. Gram- 
mont, Diss. 57. Schulze, KZ 45, 333. Otre.bski, 
LP 2, 32. Hirt, PBB 23, 335. Rostek, WuS 
18, 128. Guntert, IF 30, 92. Stokes, IF 2, 
169. Pedersen, IF 2, 329. Patrubany, IF 
13, 163-164. 

mobilja f (Dubrovnik, Cavtat) = (Ij > ;') 
mohija (Potomje) = (afereza m) obilja (Split) 
»pokucstvo«. Od lat. n pi. mobilia (tako i 
tal.) sa hipertalijanskim izgovorom h > //' od 
lat. pridjeva mobilii > mobil (Kastavski Sta- 
tut, 16. v., sa hrv. tumacenjem: ~ Hi gibuci, 
opozicija stabilf »pokretan«, danas prosiren 
na -bn > -an mobilan. Odatle internacionalno 
(francuzizam na -iser < -idiare, uceno) mo- 
bilizirati, -liziram, apstraktum na lat. -alio > 
-adja mobilizacija i, za balkanskih ratova 
unakrstenjem sa gomila gomilizacija u vojnic- 
kom argotu. 

Lit.: ARj 6, 876. Pavlovic, NJ 4, 140-141. 
REW» 5624. 

moc m (Rab, Bozava, Dalmacija) »(brodski 
termin) mladi mornar«. Od tal. mozzo (di 
nave, di bordo} < spanj. mozo »djecak« < lat. 
miisteus »nov, mlad«. 

Lit: ARj 7, 876. Kusar, Rad 118, 23. 
Crania, ID 6, 115. REW 3 5779. 

mocira f (Rab) »suhomedina« = moara 
(Bozava, Ugljan, Veli otok, cakavski pisci) 
»1° oklad, gomila kamenja = suhi zid oko 
kultiviranog tla (vrtla), 2° u pi. f Modre 
toponim«. Od lat. macerie; = maceria f 
»mura a secco«, tal. macera, macia = macea, 
li sjevernoj Italiji masiera, masera, istro-rom. 
manziera. Posudenica je stara, kako pokazuje 



a > o u nenaglasenom slogu i c I c prema 
prvoj i drugoj slavenskoj palatalizaciji. 

Lit: ARj 6, 876. Kusar, Rad 118, 15. 
Matic, SIRev 4, 62-65. REW 5204. DEI 
2299. 2300. 

mocnjak m (Jambresic, hrv.-kajk.) »kasa, 
skosana ili stucena; gusta jestvina«. [Isto sto 
muenjak, v. mek]. 

Lit.: ARj 6, 878. 

moci, mogu, 3. 1. moze (Vuk) = more 
(-ze > -re, odatle analogijom morem itd.) 
(do- se, iz-, izne-, ispo-, obne-, od-, nas-, nepre-, 
pre-, prene- se, pri-, pripo-, s-, sa-, za-, zane-)^ 
pomozem = pomognem, (ne)mognem, hrv.-kajk. 
nemrem (Bednja namram, bez negacije meram, 
upor. mr.ekavac, gen. -avca naziv za kajkavca, 
Curlovac, Bjelovar, Krizevci), ie., sveslav. i 
praslav. *mog-ti, bez baltickih paralela, »posse«. 
Glede sinkope e u nenaglasenom slogu, upor. 
stokavski pamtiti. Imperativ pomozi krati se 
u pomoz bog. Ispusta se z u nemoj, nemojte = 
nema, nemamo (Dubrovnik, Kosmet) (takoder 
bug) = rus. ne smjej. Taj imperativ sluzi 
u vezi s infinitivom kao prohibitiv: stcslav. 
ne mozi pogubiti »noli perdere« prema nemoj 
zadirkivati. To ispustanje objasnjavali su 
Jagic, Belie, Maretic, Music i Ivkovic. Belie u 
je poslije skracivanja ne moz', nemozmo, ne- 
mozte ostaoy kao redukcija frikativnosti. Jagic 
vidi za nemoj paralelu u hrv.-kajk. naj, najte < 
nehaj, a nemo z > nemoj je kao hod > hoj. 
Prema Marelicu ispao je z kao k u kao < 
kako, preo < preko. Music rastavlja prohi- 
bitiv u ne + mo i uporeduje m sa otolem i 
sa ne + ka kao u meneka, tebika. Prema Ivko- 
vicu ispao je -zi zbog toga sto je bio identifi- 
ciran sa deiksom -zi u nj oj zi prema njoj. 
Najvjerojatnija su prva tri tumacenja. Od 
3. 1. sing, more stvoren je prema trebati, -am 
najprije u sjevernim krajevima i u Sloveniji 
morati, moram (pri-) (16. v., Vuk), licni gla- 
gol za izrazavanje nuzde pored bezlicnih valja, 
treba »debere, necesse esse« = podmorat 
(Kosmet) = primorat (ZK) »prisiliti«, izne- 
mdriti se (Vuk, Dubrovnik; to moze biti i 
kontaminacija sa umoriti se). Semanticki se 
taj glagol moze objasniti uporedenjem sa 
stvnjem. muozan »mogen, kennen, diirfen« > 
miissen »debere«. Staro se znacenje od muozan 
ocuvalo u Musse f »dokolica«. Semanticki je 
razvitak bio ovaj : 1 ° nesto se moze uciniti 
(possum), 2° u redu je, da se to ucini > 3° 
treba = mora da se ucini«. U drugim slavinama 
kao u ces., polj., oba luzicko-srp. jezika kao 



447 



mod 



i u madz. i retoromanskom necesse est izrafava 
se germanizmom ces. museti (14. v.), pol-j. 
music, madz. muszdj (= rum. i ZK i Vojvodina 
musiti < njem. miissen). Prema trebovati stvo- 
ren je oblik morovati, -ujem (Timok-Luznik). 
2. 1. sing, moras poimenicen je. Upotrebljava 
se samo s prijedlogom pod u znacenju »na silu« 
[pod moras = njem. zu muss]. Prilog ntozda > 
morda (Lika, Istra, ZK), hrv.-kajk. mozbit 
(moz < mozi, ostatak optativa = konjunktiva) 
= morebit = moz > morti »moze biti, peut- 
-etre« = moral = marit (ZK) = mrt (Jacke). 
Imperfektiv se pravi prijevojem duljenja 
o — 6 > a: -magati, -magam, samo s prefik- 
sima, npr. pomagati, pomazem (izne-, ispo-, 
nas-, obne-, od-, po-, pre-, prene-, pripo-, pre-, 
s-). Prefiksalne slozenice imaju i posebno 
znacenje prenemagati se (stokavsko) »faire le 
precieux«, premdgati, premafe (ZK) impf, »biti 
bogat«, ne premorem »ne mogu platiti« (upor. 
slov. postverbal premog »rudokop«, premofenje 
ZK »imetak«), samoci, samognem »savladati«. 
Sveslav. i praslav. apstraktum deklinacije / 
obrazovan sufiksom -rb: *mogtb > moc, 
gen. moci »snaga«, stcslav. mosti = moci = 
macice (Vodice) »sanctorum reliquiae«, ne- 
moc, gen. nemoci (15. v.) i postverbali od 
prefiksalnih slozenica pomoc, odmoc (Stulic), 
pripomoc, ispomoc, prinemoc f, m (Kosmet), 
slozenica od sintagme punomoc', s pridjevom 
na -bn > -an mocan (i u drugim slavinama), 
nemocan (13. v.), pomocan, premocan, svemo- 
c'an, s apstraktima macina (Istra), mocnost 
(ne-), mocstvo, mocanstvo. Pridjev od osnove 
mog- na -bn mozan, s apstraktumom mofnost, 
nemozan (hrv.-kajk.), zmofan, nezmozan, ne- 
uzmozan (16—17. v.), izmosdn (18. v., jedna 
potvrda), izmofnost, svemozan, velemofni (ta- 
koder polj.). Poimenicenje na -ik nemocnih 
m prema f nemocnica = (sa ere > tnj) 
nemotnjik (Vuk) prema nemotnjica; obnemo- 
znik »homo debilitatus«, pomocnik prema f 
pomocnica; nemofnost, nemostina (Kosmet) = 
nemoitvo. Particip prezenta kao pridjev nemog 
(Maru'ic) »slab«, svemogi (Knezevic) = stcslav. 
vbsemogy te mogu (u stihovima i u sroku 
Marulic), moguc(T) (ne-), rasiren sa -bn mo- 
gucan (Vuk), premoguc = premogusan (s < c 
u fem. -c'na > -sna ZK), s apstraktumom 
mogucstvo, mogucnost (ne-) i poimenicenjem na 
-ik mogucnih, na -be > -ac mogucac, gen. -cca 
(17. v.) > mogulac (Pavlinovic, sa disimila- 
cijom ce > te), svemoguc(i) prevedenica od 
lat. omnipotens = jiavToStrvauoc;, kao i sve- 
mozfii Pridjev na -Ijiv pomotljiv (Crmnica, 
disimilacija clj > tlj) »covjek ili zivotinja 



koja se brzo oporavk. Slozene imenice: ne- 
mogosa m »koji se prikazuje da ne moze«, 
iz bosanskih izvora vehmoza = velikomofa, 
pi. vehmozane »1° plemic > 2° vladar«. Ie. 
korijen A magh-: *mogh- »biti u stanju« 
dolazi jos samo u germanskoj grupi: got. 
mahts < *mag-tiz, nvnjem. Macht = praslav. 
*mog-ti >, stcslav. mostb = mod je germansko- 
-slavenski leksem. Postoje jos uporedivanja: 
salit, magulas »mnog«, upor. ces. moc »mnogo«, 
sa gr. unxoc, = dor. naxoc, »pomocno sredstvo«, 
odatle UT|xavr| »sredstvo« (> tal. la macchlna = 
arb. mokere' »mlinsko kolo« je posudenica), 
internacionalna rijec: mehanika, mehanicki, 
mehanicar; sa sanskr. mahan »veliki«, maha- 
-radza »magnus rex«, mahatma »veliki (Gandhi)«, 
s lat. magnus, gr. uiyac, = arb. math madhe, 
lit. moketi »moci«, magati »pomoci«. Rumunji 
posudise samo crkveni termin moaste »svete 
moci«. Ovamo jos slozenica mogbudem (Kalic, 
za c'b > gb upor. regbi). 

Lit.: ARj 3, 938. 4, 249. 251. 261. 6,883. 
878. 893. 900. 7, 1. 13. 31. 33. 54. 911. 914. 
916. 8, 121. 152. Mazuranic 1557. Miletic, 
ADZe9,reg. Elezovic 1,417. 457. 2, 91.127. 
NJ 2, 186. Ribaric, SDZb 9, 168. Miklosic 
199. SEW 2, 67. 70. Holub-Kopecny 228. 
Bruckner 342. 348. Trautmann 164. KZ 46, 
180. si. (cf.JF2, 341). WP2, 227. Belie, JF 2 
226. Jagic, JF 2, 115-116. Music, NVj 8, 
83-85. Isti, Rod 227, 1-58. Maretic, NVf 
1, 83-85. 8, 392-3. JF 6, 96-98. Ivkovic, 
PPP 2, 86-88 (cf. JF 3, 247). Wiedemann, 
PBB 28, 62. Uhlenbeck, PBB 30, 299-300. 
Vasmer, RSI 6, 192. Fraenkel, IP 53, 57. 
Wijk, Stud. blat. 3, 316 (cf. IF 53, 57). Sldvia 
10, 167-168. Endzelin, FBR 11 (cf. Sldvia 11, 
211). Matzenauer, LF 11, 333. Travnicek, Me- 
langes Mlkkola 313-316. (cf. Ub 18,260). Hirt, 
PBB 23, 335. Agrell, Zwei Beitrage, LUA 1918 
(cf. Ub 8, 203). GM 257.. Boisaccf 636-637 '. 
Vaillant, RES 8, 302-303. 9, 302. 26, 146. 
Ramovs, Gram. 2, 295. Sldvia 4, 142-149. 
JF I, 252. CSJK 4, 117. 6, 265-267. Ilesic, 
JF 5, 162-170. 8, 155-159. 9, 282-6. 
Grubor, JF 5, T50-161. Ivsic, JF 10, 166- 
170. REW* 5776c. 

mod m (Bukovica, Dalmacija) »nacin«. Ta- 
lijanizam od tal. modo < lat. modus > modus m 
(16. v., latinizam prema madz. izgovoru do- 
cetnog -s); moda f (Vuk, 18. v.) je francuzizam 
mode koji je dosao preko njemackoga. Deno- 
minal na -iti mdditi se, -im »drzati se mode«. 
Odredeni pridjev od sintagme po modi po- 
modni (19. i 20. v.). Na -ista modista f (Du- 
brovnik, Cavtat) = modistica (Zagreb) »kit- 
nicarka«. /Talijanizamje ikiparski termin model 
(Zagreb, Sulek) < tal. deminutiv na -elio 



mod 



448 



mogoris 



modello. Isto prema njemackom izgovoru i 
naglasu kuhinjski termin na -ica modlica (Sla- 
vonija) »kuhinjska sprava za kolac« < njem. 
Model. 

Lit.: ARj 6, 888. 889. 893. REW 5633. 

modar, f modra (Vuk) = modar (Hrvatska), 
sveslav. (ne postoji u rus.) i praslav. pridjev 
obrazovan starim sufiksom -r (kao dobar, 
mokar), bez refleksa u baltickim jezicima, »1° 
plav, sinji, 2° hidronimicki pridjev u vezi s 
toponomastickim apelativom (kao Modri Potok, 
Vir itd.)«. U terminologiji odijevanja, faune 
i botanike igra veliku ulogu. Poimenicen fe- 
mininum u argotu (boskacki, Kosmet) modra 
»zuta medzidija«. Na -ost modrast = obicnije 
na -ikast (upor. supljikast) modrikast = na 
-jast modricast, na -jav modricav. Apstrakta 
po deklinaciji » modar, gen. -dri f (nepouz- 
dano) = na -ina modrina = modrina (Vodice) 
»die Blaue« pored modrina (Cilipi, Konavli) 
»1° crno odijelo zensko koje se nosi preko 
kosulje (upor. glede gubitka veze s osnovnim 
znacenjem bjelaca)« — modrna (Vodice) »2° 
zenski kaput sa plavim rubom (sada se vise 
ne nosi)«. I stokavski razlikuje dva akcenta 
modrina i modrina. Odatle na -ar modrinar 
»nadimak covjeka koji nosi gace od zenske 
modrine«, na -scak < -sk + -jak modrinscak 
(hrv.-kajk.) »biljka« = na -jak modrinjak, 
na -ica modrinica »neko grozde«. Hipokoristici. 
modro »konj« prema f modra (Lika) »koza«. 
Na -ai madrac »ardea cinerea«, na -aca mad- 
raca (Lopud) »modro prteno platno«. .Na -dk 
modr dk »1° ptica, 2° riba, 3° modro grozde«. 
Na -as modrds »zmija«, na -enjak modrinjak 
»civit«. Na -ica modrica »masnica«, sa deminu- 
tivom modricica »biljka«. Na -ic modric »ptica«. 
Na -escica modrescica »sljiva«. Na -Uja modrilja 
(Lika) »zena koja kakvo platno modro boja- 
dise«. Na madz. -d > -ov mddrov, gen. -ova 
»ime psu«. Na -ulj modrulj »1° ptica, 2° riba, 
3° biljka«. Na -ulja modrulja, sa deminutivom 
modruljica = na -usa modrusa »1 ° riba, 2° modri 
vez« = madrasa (Vodice) »vrsta gljive«. Na 
-onja modronja »ime vola«. Kauzativum na -iti 
modriti, -em. Odatle izmodrina (Lika) »sto 
ostane od modre boje poslije prvog modrenja«. 
Slozenice modroglavac, gen. -avca »1° zmija, 
2° biljka«, modrakos »ptica«, modraka < -ooka 
(Bastaji, Daruvar) »guska«. Veze ie. nisu 
utvrdene. Osnova mod- uporeduje se sa lat. 
madeo, gr. uaodco, uaopuov »sljiva«. Odatle 
bi izlazilo da je praslav. pridjev prvobitno 
znacio »mokar« i da je po semantickom zakonu 
rezultata (sinegdoha) vec u praslavenskom 



dobio znacenje »plav, sinji«. To je samo kom- 
binacija. Veze se i sa isl. modra (takoder i u 
drugim germanskim jezicima) »biljka galium 
verum«, sa lot. madaras »ljepljiva biljka«, 
glagol madarat »bojiti torn biljkom«. Seman- 
ticki se poklapa sa hetitskim andras »modar«. 

Lit.: ARj 4, 249. 6, 888. Elezovic 1, 173. 
Ribaric, SDZb 9, 166. 168. Miklosii 199. 
SEW 2, 66. Holub-Kopecny 299. Bruckner 
343. WP 2, 305. Mladenov 302. Boisacq 
599. Loewenthal, WuS 10, 156. Uhlenbeck, 
PBB 33, 185. Solmsen, KZ 37, 599 (cf. RSL 

I, 18). Pogodin, AnzIF 13, 132. Zubaty, 
ASPh 13, 418-433. 

modest (17. v., Radovcic), pridjev »cedan«. 
Ucen latinizam lat. modestus »isto«, na -tus 
od istog korijena od kojega je i internacionalno 
na -irati < njem. -ieren moderirati, -dfriram < 
lat. moderar, -ari, fr. moderer. 

Lit.: ARj 6, 888. 

mogoljij-gen. pi. -gdlj i (Istra), deminutiv 
mogoljici, gen. -gbljic »nekakva jestvina« = 
(metafora) gomolji, gen. -67/, v. gomolj. 

Lit.: ARj 6, 894. 

Mogor, musko licno ime, potvrdeno u 
sthrv. prezimenima Mogoric (selo, Lika, 17. 
v.), Mogorovic (15. v.), Mogorevic (16. v.) = 
Mohor (14. i 15. v., glede g > h upor. Krsevan; 
prezime 17. v.), Mohoric, Mohorovicic. Slov. 
Mohor, Mohoric. Od oglejskog sveca Hermagoras 
> mlet. Marcitola. U opcim rijecima odatle 
slov. mohorica f »neka kruska«, mahorka »neka 
jabuka«, mohdrovica (Nugla, Istra) »Steinkohle«. 

Lit.: ARj 6, 894. 900. Schuchardt, ASPh 

II, 631-632. Pleterinik I, 591. Skok, Slovo 
3,51-52. 

mogoris m (13. i 14. v.) = magaris (14. v.) 
»dubrovacki danak bosanskim kraljevima za 
vinograde na njihovom teritoriju«. Vokal » je 
nastao iz y, kako pokazuje mogorysb (Danicic). 
Nalazi se jos u ukr., bjelo-rus. i veliko-rus. 
magorycb i magarycb; u dalmatinskom latini- 
tetti margarisium = (prema tipu disimilaci- 
je r - f > i - r) malgarisium = magarisium. 
Od ar. pi. maharig, sing, mahrag »Ausgaben, 
Unkosten«. Znacajno je sto je taj trgovacki 
arabizam ogranicen na ruski i dubrovacki 
jezik. Za nj ne zna evropski zapad. U Dubrov- 
niku se moze uporedivati sa divana (v.). 
Ni taj se dubrovacki orijentalizam ne slaze s 
refleksima na zapadu. Upucuje na trgovacke 
veze s arapskim trgovcima u slavenskim, zem- 
ljama. Kao posudenica iz trgovacke termi- 



mogoris 



449 



mokar 



nologije ide u red rijeci marturina, likova, 
dldomds, racun, stacun. 

Lit.: ARj 6, 894. Jirecek, Romanen 1, 91. 

Isti Staat 2, 94. Mikldsie 199. SEW 2, 67. 

Korsch, ASPh 9, 654. Lokotsch 1351. Vas- 
mer 2, 144. 

moj, f moja (Vuk), ie., baltoslav., sveslav. i 
praslav. posvojni pridjev serije tvoj i svoj, 
u kojima je popridjevljen lokativ ili dativ: 
*moi, prijevoj od mei = mi s pomocu sufiksa 
-os > -6. U narjecjima steze se -oja- > -a-, 
-oje- > -e- upor. ma (ZK, ma strinko), me 
< moje (Vivodina). U baltickoj grupi samo 
stprus,. mais m, maia f. Upor. lat. meus < 
mei + -os. U germanskim jezicima popridjev- 
Ijuje se ie. padez sufiksom -no: got. meins, 
nvnjem. mein. Denominal na -ati mojati, 
mojam (Lika) = mojiti, mojim (Vuk) »govoriti 
da je sto moje«. 

Lit.: ARj 6, 901. 904. Miklosic 199. SEW 
2, 69. Holub-Kopecny 234-235. Bruckner 
343. Trautmann 166. Belie, Priroda 77. Do- 
lobko, Sovetskoe jazykoznanie (1935), 163 — 
168. (cf. LJb 21, 339. Unbegaun, RES 16, 
256-257). 

Mojsej m (14. v.— 17. v.), pridjev Mojseov 
= Mojsija m = Mojsije m, pridjevi Mojsijev, 
poimenicen na -be > -ac Mojsijevac, gen. 
-Oca (Hrvatska) »Hebrej, Zidov«, Mojsijin = 
Mojsijo = (sa docetnim -s) Mojses (Reljko- 
vicj = Moiz (jedna potvrda) = Mojzes = 
Manje (gubitak /' zbog disimilacije) = Mojzeo; 
prema ar. > tur. izgovoru Musa (Kacic, 
narodna pjesma, Lika, takoder prezime) = 
Musija (15. v.), pridjev Musijin (16. v.) = 
(zamjena docetka -ij/aj sufiksom -il) Mojsilo, 
prezime Mojsilovic, Mojsinovic. Hipokoris- 
tici: obicno kracenje i dodatkom ~na ~o Mdjso, 
redukcijom na pocetni slog i dodatkom sufiksa 
-sa, -so Mosa, Mdso, na -co (tip jfoco) Moco. 
Od hebr. Mose > gr. Mcoor|C, > lat. Moyses. 

Lit.: ARj 6, 876. 904. 905. 7, 163. 165. 

mokar, f mokra (Vuk), sveslav. i praslav. 
(*mokrz) pridjev, »1° vvpoc,, 2° rasiren u to- 
ponimiji u sr. r. i u vezi s toponomastickim 
apelativima (tipovi Mokro i Mokro Polje)«, 
obrazovan s pomocu sufiksa -r (tipovi dobar, 
modar, vedar itd.) od ie. korijena *maq- »nass, 
feucht«. Denominal mokriti, mokrim impf. 
(s-). Izvedenice se prave od triju osnova: 
*mok-, prijevoj duljenja *mak- i novije 
pridjevske mokr-. Od mok- pridjevi na -j>n 
mocan, na -jav + -hn mocavan (Rab) »mokar«, 
apstraktum deklinacije / moc, gen. -i f (ZK) 



»kisovito vrijeme« = (prijelaz u deklinacijn a) 
mdea f = moca (Vodice) »1° eingeweichtes 
Stuck Brot, 2° mokfina, vlaga, 3" kisovito 
vrijeme, 4° toponim« = moc m (Kosmet) = 
na -bka mocka (Leskovac, Srbija) »mokraca«. 
Na -ina', macina (Vuk) »mocar«. Na -ellna 
mocalina (Crna Gora, Vuk) »1° Lache, 2° 
zemlja puna vlage«. Upor. ces. mocdl »Sumpf, 
Moor«. Na -eeb mocar f (takoder bug.) »mokro 
vrijeme«. Odatle na -ina mocarina (Vuk) »mo- 
kro vrijeme«, s pridjevom na -&« mocaran, s 
apstraktumom na -ost mocarnost »vlaga«, na 
-Ijiv mocarljiv (Mikalja), s apstraktumom na 
-ina mocarljina. Na -Ho n mocilo (Vuk, Novi 
Pazar, Srbija) »mjesto gdje se mock, odatle 
na -nica mocionica (Vuk) = (-io- > -e-) 
mocenica (Banija, Hrvatska) »svezanj lana ili 
kudjelje za mocenje«. Nejasne je tvorbe moc- 
vara gdje je -va mozda prema lokva, u Lici 
mocvar, gen. -a«'»mokfina, vlaga«, s pridjevom 
mocvaran, na -ka mocvarka »ptica«, mocvar- 
nost = mocvarina »mokfina«. U Istri i u slov. 
mocvir, gen. -Ira. Slozen pridjev od sintagme 
mokriti krvlju: na -hn krvomSsan, -sna (sn < 
en prema feminmumu). Denominal (fakti- 
tiv) na -iii mociti, moclm impf, (iz-, na-, 
po-, raz-, s-, u-, za-) »kvasiti«, na -ati (od 
moc f) mocati, -am = mocdt, -am (Kosmet) 
(po-, ispo-) »mokriti (subjekt covjek, dijete)«, 
pf. (iz-, pro-) moknuti, -em (Belostenec). Od 
osnova mak-: mak m (Prigorje, ZK) u izrazu 
u mak (kuhano jaje) »u meko«, omaka (Stulic) 
»sos«. Upor. ces. (v)omacka. Ovamo mozda 
maka f »palus«, makadfa f (narodna pjesma, 
1863) »jelo sto se umace«. Nije dovoljno 
potvrdeno (sufiks fr. -age kao u gnjavazqf). 
Imperativ prema mociti: -makati, -cem (akce- 
nat ZK), samo s prefiksima iz-, na-, pri-, 
s-, u-, za- = makati, macem, -kam (17. v., 
sjeveroistocni krajevi, Jacke), na -in pamactt, 
-acim (Kosmet) »umacuci pokupiti sve«. Od 
mokr- apstrakti na -ina mokfina (Vuk) = 
mokrinja (Kosmet) »1° vlaga, 2° toponim« = 
na -oca mokraca = na -ota mokrota (Istra), 
denominal na -iti (faktitiv) mokriti, -?m (o-, 
po-) (eufemizam) »pisati, mizatk. Odatle s par- 
ticipskim nastavkom -aca (prema pisaca) 
mokraca (Vuk) »urin«, sa pridjevom na -in 
mokracin, mokracni,, mokracevina, mokracenica 
kao naucni (kulturni) neologizmi. Na -ac 
mokrac, gen. -ci f (Lika) »mokfina, blato«, 
na -es mokres »1° mokraca, 2° toponim« = 
na -os mokrds »vodenjak«, na -is mokris »biljka«. 
Na -ica mokrica »1 ° zivotinjica asellus aquaticus, 
2° biljka, 3° toponim«. Kako se pridjev od- 
nosi na teren, posuduju izvedenice: Rumunji 



29 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



mokar 



450 



molestati 



mocirla (< mocvara ?), Arbanasi macai »lokva«, 
make »Leim« < *maka, Novogrci uouxpoc, 
»feucht, nass«, Madzari mocsdr. Madzari po- 
sudise i prefiksalnu slozenicu u znacenju koje 
nije potvrdeno u slavinama: pamacs = pamecs 
»Pinsel«, glagol pamacsolni »anstreicheln«. Za 
mocsola, mocsok kaze Miklosic da ne idu ovamo. 
Balticki jezici posjeduju istu osnovu kao 
slavine, ali u sufiksima nema identicnosti: lit. 
makuoti »durch Kot waten, mit Kot, Schmutz 
besudeln«, [inoketi »in den Sumpfhineingehen«, 
makuyne »blato«, makom »Pfiitze«, s prijevo- 
jem miklus »vlazan«, lot. mukldjs »mocvara«. 
Od drugih ie. jezika pokazuje izvedenicu 
na -r samo arm. mor »blato, mocvara«. Prema 
tome mokar se moze oznaciti kao frigijsko- 
-praslavenski leksem. 

Lit.: ARj 4, 228. 248. 249. 6, 906. 397. 
399. 877. 906. 876. 906. Elezovic 1, 238. 
415. 418. 2, 28. 1.00. 102. Miklosic 199. SEW 
2, 8. 69. Holub-Kopecny 229. 230. Bruckner 
302. Mladenov 302. WP 2, 224. Gorjajev'2\3. 
GM 255. 263. Pedersen, KZ 39, 481. Petersson, 
LUA n. f. avd. 1, sv. 18 (cf. IJb 10, 339). 

Mokosica f (toponim, Dubrovnik, selo), 
etnik na -janin ispustanjem sufiksa -ica Mo- 
•kosanin m, na -bka Mokoska f. Zacijelo je 
poimenicenje s pomocu sufiksa -ica pridjeva 
na -j od zenskog bozanstva Mokos, istocnih 
Slavena, strus. Mokoh. Uz naziv brda Perun 
u Poljicima to je jos jedan ostatak slavenskog 
paganizma u dalmatinskoj toponimiji. 

Lit.: ARj 6, 906. Loewenthal, ZSPh I, 406. 
Iljinski, IJb 14, 280. Haggerty-Krappe, RES 
17, 208-209. Machek, RES 23, 57., bilj. 1. 
Jagic, ASPh 5, 7. 37, 503. Schmaus, Saecu- 
lum 4, 218. Vasmer 2, 148. Filipovic, WSl 
6, 393-400. 

mokavka f (hrv.-kajk.), s deminutivom 
na -eca' mokuvcica »brasnava kruska«. Od iste 
osnove deminutiv na -id mokic (Primorje) 
»smokva koja se istom raspupila«, na -ovina 
mokovina »1° kruska, 2° grozde«. 

Lit.: ARj 6, 906. 909. 

mol m (Lastva, Poljica lat. ft > o kao 
u Lacroma, salocaj »morska riba tovar, mer- 
lucius vulgaris« = mul (Lambi; ne zna se 
gdje se tako govori), odatle deminutiv na 
-tic mulac »asinelio, merlucius vulgaris« = mulo 
(Kotor) = mulj (Bakar) »(<) mugil saliens« 
(Brasina, suglasnik Ij je nastao iz jl < -gil), 
odatle dalmato-romanski deminutiv na lat. 
-ellus > -ai muljal »mugil saliens« (upor. 
Ijubljaj < lupelius, v.). Taj se interesantan 



oblik govori u Bakru. Odatle zamjenom su- 
fiksa -al nasim -as muljas (govori se takoder 
u Bakru). Obliku muljal odgovara tocno rnujel 
(Cres) »mugil cephalus«. Odatle na sufiks 
-aca, koji moze biti dvostrukog postanja, lat. 
pridjevski -aceus ili nase -aca (tip kijuca) 
muljaca f (Boka, Vrbnik) »sud u kojem se 
drzi soljena riba« = mujaca (Smokvica, Kor- 
cula) »barilo u kojem se soli riba« (upor. 
splitsko prezime Muljaclc) < mugil-acea. U 
Bozavi ista riba zove se majela f, u Zadru 
kod Talijana mangela (g = d). To su zacijelo 
venecijanizmi, dok su mul itd. dalmato-ro- 
manski leksicki ostaci iz ribarske terminolo- 
gije. Od lat. mugii > tal. mugglne. 

Lit.: ARj 7, 146. 148. 149. Tentor, JF 5, 
206. Ctonia, ID 6, 114. REW 3 5717. Samsa- 
lovic, NVj 29, 475. 

molajcina f (Poljica, Dalmacija) »toplo 
vrijeme kad se kravi na polju«. Primjeri: 
molajcina je, kad se mraz rastopi, kad oglibavi 
put. Ista rijec dolazi na Krku u varijanti sa 
l mjesto c: molajtina f »bonaca, oblacno, toplo«. 
Primjer: s protuleta ( = proljeca) i na podzimf 
bivaju molajtini »to je bonaca, nebo oblacno, 
a vrime teplo«. Bit ce vjerojatno dalmato- 
-romanska izvedenica na -ina od gr. uaXaxoc, 
»weich«, uataxxia: ^malacma. Upor. za c 
pred i krcko-rom. cinko < amice, dok / mjesto 
c bit ce zamjena za k (u Dubrovniku kimah). 
Prekrajanjem dalmato-romanske rijeci nasta- 
de po svoj prilici milovina f (Dalmacija, Pav- 
linovic) »meko vrijeme od juga, omarina«. 
Potrebna bi bila jos ispitivanja o rasirenosti 
i o oblicima tih atmosferskih termina. V. 
bonaca i malaksati. 

Lit.: ARj 6, 909-910 ZbNZ 4, 239. 8, 
209. REW 3 5254. Rohlfs 1309. 

Molat m = Mulat = Malat, otok u za- 
darskom otocnom skupu (toponim), tal. Melada, 
dalm.-rom. Melata, potvrdeno tako u najsta- 
rijim historijskim vrelima (g. 995. i 1078). 
Etnik na -janin Molacanin, ktetik moludjski. 
Lat. izvedenica fia -aia od mel »med«. 

Lit.: ARj 6, 412. 910. 7, 147. Jirecek, 
Romanen 1, 63. REW* 5469. Skok, Slav. 
94. 95. 

molestati, -am impf. (17. v., Perast) 
»dodijavati, dosadivatk = na njem. -ieren > 
-Irati molestirati, -lestiram. Od lat. > tal. 
molestare, denominai od pridjeva na -tus 
mdlestus od mole's, gen. -is. 

Lit.: ARj 6, 912. 



molgraiij 



451 



moliti 1 



molgranj m (Proroci, Istra) = (s disimi- 
latornim gubitkom suglasnika / kao u mostir) 
mogrdnj, gen. -an/a (Rab,- Krk), pridjevi mo- 
granjov (Stulic) = poimenicen na -ina mo- 
granjovlna (Stulic, drvo), na -bsk mogranjskl = 
mogranj (Pag, Vrbnik) = mogran (narodna 
pjesma, Istra, Bozava, toponim) = magranj 
(Rijeka) = Mogren (ime selu kod Budve, 
kupaliste, uvala, dio brda Spas) = mugr&nj 
(Cres) = malogranj (Miklosic) »sipak«. U 
mletackom na Cresu pomagrand, odatle kod 
Belostenca pomagrana, pbmagranski U toj 
je slozenici (< lat. poma granata) preveden 
prvi dio mol- < lat. malum < gr. iidAov = 
ufjXov sa porn&m. Slov. oblici magrana — 
margarana, margardn, pridjev margranov slaze 
se fonetski sa stvnjem. margrant i mar- sa 
mr- u mrkatunja (v.) = margadunja = tal. 
melacotogna. Drugi dio slozenice molgranj 
predstavlja zamjenu za tal. pridjev na lat. 
-atus granatus: melagranato (Boccaccio) = 
(sa skracenim participom tipa capo chino) 
melagrana, toskanski toponim Meligrano (983). 
Rijec je molgranj slozenica, ne kao melaran- 
cio = pomaranca (v.), melanzana < melan- 
sane < ar. badingan. Prvi dio slozenice me- 
lum nalazi se jos u merala f (Vodice) »divlja 
jabuka (stablo i plod), kojoj je plod velik kao 
orah«. U Zejanimaje to jabuka uopce. U Gocu 
(Golac) merala je neka druga vocka. Zacijelo 
je ostatak iz govora istarskih Cica, koji su 
pohrvaceni Rumunji: rum. mar < meluni, 
marar < lat. melarium. Upor. arb. (Zatrebac) 
mattatore »pomidori«. 

Lit.: ARj 6, 368. 805. 912. 10, 648. Ple- 
tersnik 1, 541. 551. Kusar, Rad 118, 18. Ri- 
baric, SDZb 9, 167. Mikldsie 181. SEW 2, 
12. REW 5272. 5292. Pascariu 88. 

molika f (Pancic, bug. molikd »Wacholder« 
pored morika) = mulika ili bjelika (Bogisic) = 
(varijanta s n mjesto /, bug. munika) munika 
»1° pinus pence, 2° pinus leucodermis«. Va- 
rijanta sa / sa cudnim docetkom nalazi se u 
rum. molidf / -dvu (Moldavija), -liv, -litf, 
-lif pored molid. Rumunjski docetak objas- 
njava se zacijelo deklinacijom -y, gen. -s e 
*moliky, gen. -kbve (prema buky, gen. buktve), 
koji oblik nije dosada kod nas potvrden, ali 
upor. bug. morfkva »Wacholderbeere«. Kako 
je u rumunjskom drvece od reda m. r., *mo- 
likva je preslo u *molikvu a suglasnicka grupa 
kv, koja ne postoji u rumunjskom, presla je 
u tf / tv > (asimilacijom) dv. Rijec postoji 
jos u arb. malike f »omorika«, dru-ni malike 
»omorikovina«, pyli molikast »6morje n«. Rijec 



je prema tome balkanska. Nije potvrdena u 
novogrckom. Rijec molika itd. . ide zajedno s 
nasim omorika, (sa gubitkom sufiksa za biljke 
-ika) omar, omor. Lingvisticki je problem u 
tome odakle o- u hrv.-srp. omor(ika) i kako 
treba objasniti oscilaciju suglasnika I - n - r. 
Da bismo dosli do kakvog takvog saznanja, 
treba jos zajedno ogledati smrtkva f (Vodice, 
Istra, ikavski) »1° borovica, vrst omorike« = 
smrika f (svuda po Liburniji isto tako u znacenju 
»borovica«) = smreka (Cres, tako i kod Vuka 
smreka, v.) »kleka, juniperus communis«. Prid- 
jev smrekov. Kitsch pretpostavlja za praslav. 
*smerkb j *ST6r£6 u znacenju »1° Fichte, 2° 
juniperus«. Unakrstenje od molika i *smerki 
objasnjava nam / > r. Za protezu o- u omorika 
nalazi se samo ova mogucnost. Kako su mo- 
lika i omorika rijeci iskljucivo balkanske, i 
potjecu zacijelo jos iz predrimskog ilirotrac- 
kog doba, nalazile su se zacijelo i u balkan- 
skom latinitetu. Kako je u njemu postojao, 
kao u dalmato-romanskom, i u onom elementu 
koji je usao u albanski jezik, clan, od lu-, 
la- + morika (tako u bug. pored morikva) 
moglo je nastati omorika kao u tal. alloro < 
la + laurus krivim rastavljanjem. Disimila- 
cijom konzonanata / - / > / - n nastao je oblik 
munika. 

Lit: ARj 6, 912. 7, 148. 152. Doric 189. 
190. Boric 619. LudSl 2, A. 206-222. (cf. 
IJb 17, 259). Tiktin 1006. Skok, ZRPh 46, 
404. Isti, AA 1, 223. ss. Joki, Unt. 201. 202. 
(cf. Sldvia 3, 449-50). 

moliti 1 , mdlim, tranzitivni impf. (Vuk) (iz-, 
na-; od-, u-, za-), moliti se (komu) »prositi 
(u zapadnim krajevima), bitten«), »beten (opce- 
nito znacenje u hrv.-srp. )«, sveslav. i praslav. 
(*modllti), prema iterativima u prijevoju du- 
ljine o - o > a maljati se (18. v., jedna 
potvrda) (iz-, od-), na -avail moljavati (Div- 
kovic) (iz-, u-, za-) i na -evati mallevati se 
(narodna pjesma, Kosovo polje), pejorativ- 
nim deminutivima na -akati moljakati, mo- 
Ijakam (iz-) i na -uhati moljukati, -kam pored 
-cem (Stulic). Pridjev na -hn > -an molan 
(Kavanjin), poimenicen na -ica moljnica (Ij od 
malje, Vuk) »bogomolja«, na -ik molnik. Radne 
imenice na -./ac moljac, gen. -aca (Martie), 
na -telj moliteli m. (iz-) prema f na -ica mo- 
liteljica, s pridjevom moliteljan, na -lac mb- 
lilac, gen. -oca prema f na -Ija molilja, na -alo m 
(pejorativ) moljakalo. Poimenicen particip perf. 
pas. moljenlk m prema f moljenlca. Apstrakta 
na -Id (tip placa) molja f (18. v.), na -bia molba 
(14. v.), deminutiv na -ica molbica, postverbal 



moliti 



452 



Molunat 



zamolba, s pridjevom na -bn mohbbn (13.— 
16. v.) > mblbban (Maretic), poimenican na 
-ik molbbbnik, na -en mblben, poimenicen na 
-ica molbenica; zamolben, prvomolben; moba (sa 
vokalizacijom I > o) < *mooba »pomocni 
rad drugome«, s leksikologijskom porodicom: 
pridjevi na -ski mopski, mobarski, imenica 
mbbdr, gen. -ara = mbbenik prema f moba- 
rica — mobarka, denominai mobili (Vuk); na 
-idba (tip vrsidba) malidba (Martie), s pridje- 
vom molidben, na -tva molitva (i u drugim 
slavinama) pored molitav, gen. -(' / s pridje- 
vima na -bn poimenicen na -ik molitavnik 
»covjek koji se moli bogu« = na -en molitven 
(Vuk), poimenicen na -ica molitvenica »bogo- 
molja« — na -jak molitvenjak, na -ik molitvenik 
= na -be molitavac »molitvena knjiga«, demi- 
nutiv na -ica mdlitvica, denominali na -ati 
molitvati, -dm == na -iti molitviti (Kosmet). 
Slozenice od sintagmi na -la bogomolja, impe- 
rativna slozenica mblibog (Vuk) = na -be 
bogomoljac. Konsonant / u moliti odgovara 
suglasnickoj grupi dl u ces. modliti se = polj. 
modlic sie = luz.-srp. modlic so. U baltickoj 
grupi mjesto dl stoji Id: lit. malda »1° molba, 
2° molitva«, iterativ maldyti »moliti se«, prid- 
jev mildus »pobozan«. Iz litavskoga saznajemo 
da je praslav. *modl- prijevoj prema lit. melsti 
»1° moliti, 2° moliti se«. Balticke uspored- 
nice daju putokaza za etimologiju praslaven- 
ske osnove *modl-. Praslavenska suglasnicka 
grupa nije mogla nastati metatezom od Id, 
jer bi se ta uklonila (kao u mlad) likvidnom 
metatezom. Treba pretpostaviti grupu Idi, u 
kojoj je prvi clan uklonjen disimilatornim is- 
padanjem. Znacajan je jos refleksiv se u zna- 
cenju » moliti se bogu«. Taj se moze objasniti 
ie. korijenom *mel-, u prijevoju mol- prosire- 
nom formantom d. To je prosirenje baltosla- 
vensko. Slavenska je inovacija prosirenje 
baltoslavenskog korijena sufiksom -la (tip 
magla, v.): *moldla > modla ocuvalo se u 
ces. u nacenju »G6tzenbild«, iz cega je oce- 
vidno da moliti ide u terminologiju slavenskog 
paganizma, u mitologiju, i da je danasnje 
znacenje »moliti se bogu« rezultat kristijaniza- 
cije. To znacenje moze se shvatiti na dva 
nacina. Kako ie. korijen mel-, koji se u sla- 
vinama nalazi u mljeti, mlan (v.), mlat (v.), 
znaci »drobiti«, prvobitno je znacenje moglo 
biti »biti skrusen > skruseno moliti«. Ali rus. 
molitb (iterativ mdlivatb) znaci »u odredeno 
vrijeme klati, abstechen«, a u bugarskom (oko 
Gabrova) molitva »blutiges Opfer«. Ta zna- 
cenja opravdavaju posvema upotrebu reilek- 
slva, ako se pretpostavi da je praslav. molitva 



znacila »zrtva«, a moliti »zrtvovati«. Ovo drugo 
tumacenje je vjerojatnije. 

Lit.: ARj A, 230. 249. 6, 913. 917. 428. 
876. 910. 909. 912. 920. 922. 927. Elezovic 
1, 193. Ribaric, SDZb 9, 168. RES 11, 110- 
111. Belie, NJ, n. s., 1, 56. Jankovic de Mir- 
jevo, JF 1 , 214-215. Vlajinac, SEZb 44, 
19-30. 314-320. (cf. JF 9, 348). Miklosic 
199. SEW 2, 65. Holub-Kopecny 229. Bruckner 
383. Trautmann 111. WP 2, 289. Mladenov 
303. Meillet, MSLP 15, 32-39. Ostir, WuS 
5, 220. Osten-Sacken, IF 33, 234-235. 

moliti 2 , mdltm (Vuk), samo u vezi s prefiksi- 
ma iz- se,po-,pro-, »pokazati se«. Zbog izbjega- 
vanja homonimije sa moliti »precare« ne po- 
stoji sam. Praslav. korijen *mol- postoji jos 
samo u stcslav. i slov. Imperfektiv se tvori 
prijevojem duljine o - b > a: mal- obicnije 
malj- i na -va-: izmaldti, izmalam = izmaljati, 
izmaljam = umoljavati, izmbljavam. Post- 
verbal pomol samo u prilogu na pomol (Vuk) 
prosiren sa -bk na pbmolku. Postoji jos prijevoj : 
b > i: iemttati (se), izmilam (Vuk). Taj se 
unakrstava osnovom gm- (v. gamad) na -iti 
gmiljeti > hmlljetl, pored miljeti, mill (od-, 
raz) »gamizati« = pomitet, -im (Kosmet) 
pored pomttjtt = pbmiliti, -Im, razmiliti se; 
na -ati milati se, mildm (Vuk, Hercegovina). 
U Kosmetu jos pomuljit (se), -uljim »pomo- 
liti, isturitk. Praslavenski se korijen nalazi jos 
samo u gr. |xoXetv »ici, dock i vjerojatno u 
arb. mol »brijeg«, ir. mell »collise i mozda u 
trac. *malua (Dacla maluensis)«. 

Lit.: ARj A 230. 250. 241. 6, 667. 7, 507. 
Elezovic i, 101. 103. Miklosic 200. SEW 2, 
74. WP 2, 294. Joki, Unt. 162. Asboth, Nyt. 
5, 165. Boisacq" 603-604. GM 256-257. 
Vaillant, RES 9, 7. 

molokavica f (Srbija ?) »brckavica, lapa- 
vica« uporeduje se sa molava f (Kosmet) 
»nepogodno, burno vrijeme sa kisom i vjet- 
rom« = maljava (Sarajevo). 

Lit.: ARj 6, 920. 921. Elezovic 1, 415. 

Molunat, gen. -unta m (13. i 14. v., Pal- 
motic), toponim, u dokumentima Malontum, 
Maluntum. Prijelaz a > o u nenaglasenom 
polozaju upucuje na stariju toponomasticku 
posudenicu iz iste dobe kao Parentium > Po- 
rec (Istra); ali je neizmijenjen ostao un ili on 
pred suglasnikom, tj. nije identificiran sa 
nazalom o > u kao u Spinuntum > —Spiniit 
(Split). ■'■■;* '. 

Lit.: ARj 6, 929. Jirecek, Romanen 1, 60. 



mol) 



453 



monastir 



mol), gen. malja m = mdlj (Golac) = 
opci juznoslavenski deminutiv na -be moljac 
pored moljac, gen. -Ijca (Vuk, bug. molie) = 
moljac (Kosmet) = na -bk moljak, gen. -Ijka = 
na -ica maljica f (jedna potvrda), s pridjevom 
na -jav moljicav (Pavlinovic) = na -ic moljic 
»pregalj, Motte«. Tu sveslav. i praslav. rijec 
posudise Rumunji molie < *moh i Madzari 
moly bez deminutivnog sufiksa, ostali kao Cin- 
cari molita = Arbanasi malice = Novogrci 
lio^txoa, sa sufiksom -ica ili sa -be u genitivu. 
Miklosic i ostali izvode od ie. korijena *mel- 
u mljeti, mlan i mlin. Potpunu paralelu pruza 
got. malo, stir, mnlr »Motte«. Praslavenska je 
rijec germansko-slavenski leksem. Upor. jos 
arm. mlukn »stjenica«. 

Lit: ARj 6, 921. Elezovic 1, 415. Miklosic 
186. SEW 2, 74. Bruckner 343. Mladenov 
303. WP 2, 286. Trautmann 167. GM 285. 
Uhlenbeck, PBB 22, 540. 27, 180. Boisacq 
643-650. KZ 56, 203. 

moliacak, gen. -ckd m (Stulic, Sulek) 
»biljka stoechas citrina«. 

Lit: ARj 6, 921. Sulek 245. 522. 

momak, gen. momka (15. v., Vuk) = gen. 
momka (Kosmet) prema moma f, »kao m: 
P mladic, 2° mladozenja, 3° sluga, 4° segrt, 
kalfa, 5° vojnik; kao f: 1° djevojka, 2° mlada«. 
Danas opcenita hrv.-srp. rijec, koja se pro- 
sirila na zapad sa istoka. Postoji jos u bug. 
i ni u kojoj drugoj slavini. Deminutivi m 
na -bk momcak, gen. -cka (juzno-moravsko 
narjecje, Srbija), na -e, gen. -eta momce (Vuk) 
»vjerenik, mladozenja* na -ence momcence, gen. 
-eta, na -ic momcic, na -uljak, gen. -uljka 
tnomculjak = momcurljak (Timok-Luznik) = 
-zljak. Femininum na -ka momka »1° djevojka, 
2° sluskinja«, odatle na -Inja mbmklnja, s 
deminutivom momkinjica, na -ica mamica 
(Vuk, Crmnica) »sluskinja«. Augmentativi za 
maskulina: momcekanja (upor. za sufiks -ekanja 

.starcekanjd , Vuk), na -ina momcina, na -juranja , 
momcuranja. Kolektivi na -jad f momcad, 
gen. -;', odatle na -ija momcadija (Vuk) = od 
momce, gen. -eta momcetija. Apstraktum na 
-luk momciluk (Pavlinovic) = na -bstvo mo- 
mastvo (Vuk). Pridjevi na -ski momacki (Vuk), 
s apstraktumom na -ina momstina (Timok- 

- -Luznik), na -ou momkov, poimenicen na 
-ica momkovica. Denominai na -ovati mom- 
kbvati, mbmkujem (Vuk). Etimologijski pri- 
pada seriji djetinskih reduplikacija (njem. Lall- 
wort) tipa mama = rus. moma, arb. meme. 

Lit.: ARj 6, 922-924. RES 16, 81. Miklo- 
sic 200. SEW 2, 74. Mladenov 303. GM 272. 



momenat, gen. -enta m (Perast, tako danas 
opcenito) = momenat, gen. -enta (Bozava, 
Rab) »bip«. Internacionalni latinizam ili ta- 
lijanizam: lat. momentum > tal. momento. 

Lit.: Kusar, Rad 118, 23. Cronia, LD 6, 115.* 

monah m (13. v., grecizam), slozenica 
Ieromonah, prema f monahija < stsrp. monahy 
(14. i 16. v., dodatak -ja kao u cefalija) = 
(na -yni) monahinja (15. v.) = (prema lat. 
izgovoru gr. x) monak m (17. v.) prema f mo- 
naka (Kacic), pridjev na -bsk monacki (17. v.) 
= (preko stvnjem. munih > nvnjem. Monch) 
(u > h > d) manih (Mirakuli, cakavski tekst 
16. v.) = (gubitkom b) mnih (13. i 14. v., 
historijska vrela, Sava, Transit, Mirakuli, 
Kozicic), pridjev -bsk mniski, poimenicen u f 
mniska (Budinic: kaludrica ili mniska). Na- 
lazi se i u slov. menlh, gen. -iha, deminutiv 
meniSec,. gen. -sea, memsek, gen. -Ska itd. i 
ces. mnlch. Od srgr. uovaxoc,, uovcqcri, izve- 
denica od uovoc, »sam«, slozenica lepouovaxoc, 
(v. jerej). Znacenje: »koludar, koludrica = ka- 
luder, kaluderica, crnac«. V. manastir. Ovamo 
ide tal. deminutiv na -ino < lat. -inus u pre-, 
nesenom smislu: munegin (Budva) = munigin 
(Sibenik) = munigin (Bozava) = (disimila- 
cija m - n > m - 1) muligin (Krtole, Skaljari, 
Tivat, Kuciste, Pastrovici) = muligin (Boka, 
Prcanj, Bijela) = mulegin, gen. -ina (Korcula) 
»prijeboj, osit, travatura, tanak zid kao pre- 
grada«. Trsc.-mlet. moleghin. 

Lit.: ARj 4, 602. 6, 444. 852. 853. 926. 
Cronia, ID 6. Pletersnik 1, 570. 592. Janko, 
Slov. studie J. Vajsovi 1948 (cf. JF 18, 297). 
SEW 2, 75. Holub-Kopecny 227. REW 5654. 

monarh m (Vuk) prema f monarhinja (iz 
rus.), apstraktum na -la monarhija f, s prid- 
jevom na -bsk monarhijski = (prema lat. 
citanju gr. x = dn) monarha m < tal. monarca, 
monarhija (Reljkovic). Od grcke slozenice uo- 
vapxoc, = uovdpxnc,, od novo? »sam«, ctpxw 
»vladam«. 

Lit.: ARj 6, 926. DEI 2493. 

monastir m (13. v., stsrp.) »samostan 
(prevedenica)«, pridjev na -bsk manastlrski = 
(pseudojekavski) monastijer (Dubrovcani, uceni 
grecizam, upor. tur. Monastir = Bitoij) = 
monastery (jedna potvrda) = (asimilacija 
o - a > a - a) manastir (Dubrovcani) = ma- 
nastir (Maini, toponim Pcdmanastir, seoce, 
Kotor), deminutiv i radna imenica na -be > 
-ac manastirac, gen. -rea, deminutiv na -die 
manastircic, na -ic manastiru, na -ica Mana- 



monastir 



454 



stirica (toponim), na -id manasime, pridjev 
na -bsk manastirski., augmentativni toponim na 
-ine Manastirine (Solin) »rusevine manastira 
(tip Crkvine)« = (pseudojekavizam) manas- 
tijer pored mandstijer (Dubrovcani i Bosnjaci) 
= (metateza tipa gamazin, gomila) namastir 
(Bosna K), pridjev namastirski (Vuk), na- 
mastirina (Vuk), namastiriste = (sa umetnu- 
tim j pred ii) manajstir (18. v.), deminutiv 
manajstirac, gen. -rea = (metateza) namajstir- 
nik oliti fratar (Bosna, 13. v.) »kahider«. 
Ucene posudenice (grecizmi) kao termini 
obiju crkava od uovaa-nipiov sa itacizmom 
C 1 ) = i); balkanska je rijec: stcslav. mona- 
styrb I man- j -nostyn, bug. manastir, arb. 
monoshtir, tur. monastir. Slavizira se u obiteljb 
> Bitolj, cine. Bitule. Na zapadu u jadran- 
skoj zoni posuden vlat. oblik *monisterium (upor. 
odatle njem. Miinsteri fr. montier) kao dalmato- 
-romanski leksicki ostatak koji se ocuvao u 
narodnom govoru do danas: (disimilacija 
m - n > m - 1) molstir (13. do 16. v., hrvatski 
rukopisi, Vinodol; kao toponim i u staroj 
srpskoj drzavi u 13. st.) pridjev mohtirski, = 
molster (13. v., Brae) = (ispadanjem / kao u 
oltar > otar zbog disimilacije) mostir, gen. 
-ira (Rab, cakavski, Transit) = mosti'r, gen. 
-ira (Istra) = (sa umetnutim j pred st, tip 
lojstro) mojstir (cakavski). Preko madz. mo- 
nostor > toponim Nustar, gen. -tra (Slavonija, 
kraj Vinkovaca). 

Lit.: ARj 6, 437. 905. 920. 926. 929. 7, 
20. 428. 431. 8^267. 10, 266. Kusar, Rad 118, 
17. Resetar, Stok. 250. Miklosic 200. SEW 
2, 75. RBW 5656. Solmsen, KZ 37, 590. 
bilj. GM 286. Vasmer, GL 94. 100. Skok, 
ZONF 7, 47. 

moneta f (16. v.; nakon prvog svjet- 
skog rata sa istoka prosireno i na zapad), 
latinizam od moneta > njem. Miinze (v. 
minca). Dalmato-romanski leksicki ostatak mo- 
ze biti munita f (Dubrovnik, Potomje) »sitni 
zvececi novac« = munita (Bozava) = (t > 
rf prema starijem mlet.) munida (Rab, Bakar) = 
munida (Perast). 

Lit.: ARj 6, 601. 927. 7, 152. 153. Crania, 
ID 6. Kusar, Rad 118, 24. REW* 5659. 

monicijon m (16. v.-) = munition (Kastav- 
ski statut, Kuhacevic) = municijun »1° dze- 
bane, zaira, 2° utvrda, tvrdava«. Od tal. 
uceno munizione, apstraktum od part. perf. 
-itus na -itio > -one od munire. Latinizam na 
-icija municija f (danas). 

Lit.: ARj 6, 927. 7, 152. 



monstro n (17. v.) = mdnjstro (Dubrovnik) 
= mojnstro (ibidem) = majstra (ibidem) »na- 
kaza«. Moze biti od ucenog tal. lika monstro 
ili od narodnog mostro sa umetnutim n po- 
slije m ili j pred suglasnickim skupom str 
(upor. mojstir). Od mostra, postverbal od 
mostrare < kllat. monstrare, je mostra f » 1° 
ogled robe, 2° gajtancic, platno od 4 konca, 
veza, nakit« = mustra f (u' Reljkovica 'za 
njem. Musterliste: mustre list) = mdStrica »uzo- 
rak platna« (Potomje) = (str > str kao u 
ostar) mustra f »1° ogled, proba, 2° vjezbanje 
vojnika, bojna vjestina«, odatle mustranik »mu- 
strani vojnik«, mustrai, gen. -aia (Lika), 
mustranac, gen. -nca (Bukovica), denominal 
mustrati, -dm (iz-), miistralica (Lika), mustre- 
nica »ovca matora koja nije ni za sto«, sve 
preko njem. Muster, mustem < tal. mostrare. 
Upor. arb. mostre »Beispiel, Muster«. 

Lit.: ARj 4, 255. 6, 927. 7,20. 175.Budmani, 
Rad 65, 161. REW 3 5665a. GM 287. Korsch, 
ASPh 9, 656. 

mora f (Vuk) = mura (Belostenec, Jam- 
bresic), ie., praslav., termin iz folklora vjero- 
vanja, »1° incubus, 2° nocni leptir koji tisti 
na prsima i sise krv«. Augmentativ na -ina 
morina (Kavanjin) »vjesticina« = morina (Tr- 
panj) »neudata zena koja nocu celjad mori«. 
Apstraktum na -ustina (upor. barustina glede 
sufiksa) morustina (Otok, Slavonija) »muka od 
more«. Jedna potvrda za tmora (narodna 
pjesma, Krasic 1, 156): onda ga (= dete) 
ne ce ob noc sisati vjestice i tmore. Slozen gla- 
gol morodaviti, -bddvim (Crna Gora, Srbija) 
»daviti i muciti kao mora«. Kao vukodlak sto 
je usao u balkanski folklor, tako i mora. Arba- 
nasi posudise more, Novogrci u.copa »aethiops, 
incubus«. U polj. s prefiksom s: zmora. S 
tim prefiksom u Gautierovoj noveli Smarra. 
Najblizi je ie. srodnik stvnjem. mara, nvnjem. 
Mahr, posudeno u fr. mar u imperativnoj 
slozenici cauchemar, dalji u kelt. mor(r)igain 
»lamia« > Fata Morgana, poznata u srednjo- 
vjekovnoj francuskoj knjizevnosti u pripovijet- 
kama Arturova Okruglog stola. Mora je prijevoj 
od ie. korijena *mer-, koji se nalazi u mrva, 
mrviti. 

Lit.: ARj 6, 928. 7, 8. 16. 157. Miklosie 
201. SEW 2, 76. Holub-Kopecny 235. Bruckner 
655. Trautmann 169. WP 2, 111. Ivsic, JE 
2, 135. Matzenauer, LF 8, 164. Isti, Cm 
slova 60. Unwerth, WuS 2, 161. si. RSI 5, 
273. Wood, PBE 24, 530-531. Hirt, PBB 
23, 351-357. (cf. AnzIF 11, 203). GM 286- 
287. 



moral 



455 



xSre 1 



moral, gen. -ala m = morala f (prema 
fr. ili tal. la morale ili njem. die Moral); isti 
oblik kao pridjev kod dva autora 18. v. Danas 
je pridjev prosiren na -bn > -an moralan. 
Odatle apstraktum na -osi moralnost f, prema 
tal. moralita, obicnije danas cudorede. Na 
-ist(a) moralista) m »ucitelj morala«. Imenica 
i pridjev mogu primiti preda se nas negativni" 
prefiks ne- nemoralan, nemoralnost f i gr. pri- 
vativni a- = lat. in-: amoralan. Ucena rijec 
od lat. > tal. pridjeva na -alls od mos, gen. 
moris : mordlis. 

Lit.: ARj 7, 1. 916. 

Morava f (Vuk) = Morava (Kosmet), 
rijeka juznih i sjevernih Slavena, pred- ie. 
podrijetla, lat. Margus. Taj oblik ocuvase Ni- 
jemci March, dok je i na jugu i na sjeveru 
-gus zamijenjen sufiksom -ava. Upor. za nj 
u hidronimima Nisava- (od Ms), Orljava, 
Vltava. Ta je zamjena po svoj prilici odatle 
sto je pored Margus postojao i ilirski oblik 
*Maragus > vlat. *Maraus. Upor. za takvo 
ispadanje u vulgarnom latinitgtu sarcophagus 
> fr. sarcon > cercueil. Glede sufiksa -agus 
u ilirskim toponimima upor. Tilagus > tal. 
Telega, hrv. Telascica. Pridjev na -ski moravski 
(Kosmet) u vezi sa mede: Sluzi za uporedenje: 
sto ima vede kaj moravske mede (narodna 
pjesma) ili kolomboc gi ove godine kaj Morava. 
Na -be moravac, gen. -avca m (Srbija) = 
na -iga mdravica (Srbija) = moravcica = na 
-tka moravka »vrsta tanca, plesa«. Ovamo 
mozda ime biljke moravka (Sulek) »arnica 
montana«. Sa sjevernom Moravam kao ime- 
nom zemlje stoji u vezi toponim Moravce 
(Zagorje), pridjev na j od Moravac »stanovnik 
te zemlje« i mozda Moravice (Gorski kotar). 

Lit.: ARj 7, 3. 4. Elezovic 1, 416. Mayer 
1, 219. 2, 74-75. 

more' n (Vukov akcenat) = more (u zapad- 
nim krajevima opcenito s tim akcentom) = 
morje (hrv.-kajk.), ie., baltoslav., sveslav. i 
praslav., »mare (ie. neutrum deklinacije r)«- 
Pridjevi na -bn > -an maran (Mencetic i 
Kavanjin), poimenicen na -jak mornjak »vje- 
tar sto duva od mora«, na -ski morski (Vuk, 
12. v.), poimenicen na -as marskas gen. -asa 
»beskorka bundeva« na -ovaca (upor. Ijes- 
kovaca) morskovaca »trska iz prekomorja, (u 
hrvatskim gradovima) spansarol m < njem. 
spanisch(es) Rohr«, na -ina moscina = mar- 
sina = mursina »vinova loza« (Zagreb), na 
-aca morskaca (Lika) = morska repa »helianthus 
tuberosus«. Pridjev morski je najstarije po- 



tvrdeni; u latinitetu iz doba narodne dinastije 
dolazi u lat. izvedenici na -icus morsticus kao 
dodatak nazivu casti jupanus. Oblik morst- 
stoji prema promjeni grupe -sk u deklinaciji 
pred palatalnim samoglasnicima (monstej za 
monscej). Na latinski se prevodi sa (dux) 
Marianorum od Maridni < *Morjani. Upor. 
stsrp. toponim Morani. Znacenjem odgovara 
danasnjem primorski, pomorski od Primorje, Po- 
morje kao oznaka zemlje sto lezi pri moru. 
U torn znacenju potvrden je 1 198 — 99: Prio- 
bretohb odb monske zemlje Zetu s gradovi 
(Mon. serb. 4). Isto i u izvedenici na -krnja 
morkinja f (narodna pjesma) »(danas) primor- 
kinja«, s deminutivom morkinjica (Dordic). 
To se slaze s cinjenicom da se morsticus odnosi 
na Porfirogenetovu zupu riapaOcddaaia (= 
Hvar, Brae, Korcula). Prefiks po-, koji je u 
hrv.-srp. test u nazivima zemalja oko rijeka 
(tipovi Posavina, Podravina, Pomoravlje itd.), 
ne upotrebljava se u znacenju Kiistenland. Po- 
morje je start naziv baltickih Slavena, danas 
Pommern < *Pomorjane, ocuvan u lit. pamarys 
»morska obala«, pamarlonis = stir. Pomare. 
Na jugu je prijedlog po- ocuvan u pomorac 
»covjek koji zivi od moreplovstva«, pomorski, 
pomorstvo, od sintagme (koji ide, plovi) po 
moru, a u znacenju sintagme (koji zivi u 
zemlji) pri moru: Primorac m prema f Pri- 
morka = Primorkinja, Primorje, primorski. 
Te izvedenice nastadose poslije 11. v., kako 
dokazuje morsticus. Od more izvedenice su na 
-be morac, gen. -rea m »budac, curak, tukac« 
prema f marulja »budija, curka, pura, tuka«; 
od sintagme s mora: smorac, gen. smarca = 
zmorac, gen. -orca m (Vrgada) »zapadni vje- 
tar«, s pridjevom smorasnji (Barbat) = zmS- 
rasnji. Augmentativ na -ina morina (Vuk) 
»nemirno more«. Deminutiv na -asce < -bebee 
morasce (narodna pjesma, jedna potvrda). Slo- 
zenice: mdrovran m (Vetranie, Vodopic) »mor- 
ski gavran, carbo cormoranus«, tesko da je 
narodna rijec; bit ce prekrajanje od cormo- 
ranus < corvus marinus; morovoja »admiral« 
bit ce Pavlinoviceva kreacija; moreplovac, 
gen. -vca i moreplovstvo (Srbija, Milicevic) 
napravljeno je valjda prema rus. moreplavanie; 
moreuz (1880) »morski tjesnac« je prevede- 
nica od njem. Meerenge. Narodnih slozenica 
s elementom more nema. Balticke su uspored- 
nice dragocjene za utvrdivanje prvobitnog 
znacenja: stprus. mary »Haft, zaljev«, lit. mare 
»Balticko more, njem. Ostsee, Kurisches Haft 
kod Kraljevca (Konigsberg, Kalinjingrad')«. 
Veoma je vjerojatno da se i ie. mari i praslav. 
morje odnosilo na Balticko more, uz koje 



456 



mormorali 



su stanovali Slaveni Pomorjane > (danasnji) 
Pommern. Od drugih Indoevropljana posje- 
duju istu rijec Germani (got. marei ila..), 
Italici (lat. mare), Kelti (ir. muir, Galli mor, 
upor. Aremorici = Primorci), dok ostali imaju 
sasvim druge, nazive, medu njima Grci 
QaXaaaa, rijec koja pripada Mediterancima 
na Egejskim otocima, narocito na Kreti, za- 
tim pelagus (odakle u Dubrovniku peleg, v.), 
Arbanasi det. To bi znacilo da za vrijeme 
prvih seoba Dorani na zapadu i Indoarijci 
na istoku nisu ponijeli iz ie. pradomovine 
zajednicku rijec za ovaj pojam, nego ga .po- 
sudise od naroda koje zatekose u novoj nas- 
tambi. Uzimlje se, doduse, da slozen antropo- 
nim Au.cpCu.opoc, sadrzi u drugom dijelu ie. 
*mari. Italici, Kelti, Germani i Slaveni, na- 
protiv, ponesose u vrijeme svojih seoba naziv 
za Balticko more (kod Porfirogeneta tamno 
more) i prenesose ga na nova mora koja 
upoznase. Zbog toga i Jadran se zove samo 
more. Jadran je novija ucena posudenica. I 
nasi nazivi za ljude koji zive od mora, i kolek- 
tiv za pomorska prevozna sredstv,a posudenice 
su iz romanskoga: mrnar = (unakrstenjem 
sa more) mornar < lat. marinarius i mrnarica = 
mornarica < mlet. marinaressa < lat. *ma- 
rinaritia. Zabiljeziti treba da za ie. *mari 
postoje uspore'dnice i izvan ie. zajednice, 
na Kavkazu mere, merede, morevi »voda, du- 
bina, jezero (i slicno)«, mong. moro »velika 
rijeka«. 

Lit.: ARj 6, 928. 7, 1. 4. 7. 8. 10. 12. 13. 
14. 15. Jurisic, NVJ46', 18. Ilesic, JF 3, 152. 
Miklosic 201. Holub-Kopecny 230. Bruckner 
134. IF 31, 410. Trautmann 169. WP .2, 234. 
REW 3 2269. Meyer, SAW 1914, 630-642. 
939-958 (cf. IJb 3, 84). GM 286. Boisacq 
49-50. 1053-1054. 

more 2 (Vuk, narodna pjesma, Blagojevic, 
Reljkovic), balkanski »uzvik kojim jaci, sta- 
riji, mogucniji pojacava 1 ° ton superiornosti, 
2° ton od mila prema muskarcu, rjede prema 
zenskom«. Govori se i danas samo u istocnim 
krajevima, koji su blizu bugarskom. U za- 
padne hrvatske krajeve nije dosao ni danas. 
Rijetko se upotrebljava specijalni zenski oblik 
mori (devojko) (narodna pjesma). Postoji i 
kraci oblik bre kao balkanski izraz starje- 
sinstva u gornjem znacenju. Odatle na -kati 
(tipovi vikati, tikati) morekati se, -am impf, 
»govoriti uzvik more«. Balkanski grecizam: 
gr. vokativ utope »(etimologijske znacenje) 
budalo, ludo« od pridjeva ncopoc, m, utopr| f ( = 
mori, itacizam) > lat. morus »lud« (ie., prema 
sanskr. murdk »idiot«). Bug. razlikuje more 



m od mori f, arb. more > mre m prema f 
more, moje. U Beratu krati se ore. U rum. 
ne nalazi se more zbog homonimije sa mor, 
a muri < morior »umrijeti«, ali se nalazi kraci 
oblik bre. U cincarskom je s istim naglasom 
kao u hrv.-srp. more. Ngr. ujrp£, Pp£ »gle«. 
Tur. bre a govora janjicara. Femininum mori 
nalazi se i u cine, mori > moi > dako-rum. 
moi. Lat. posudenica se nalazi u istro-rom. 
murie m prema f- murieda, mlet. more, lad. 
(retorom.) mour, maure »garcon, fille«. Bal- 
kanski je izraz izasao iz tepanja starijih prema 
djetetu (upor. u ciparskom to ucopov »dijete«, 
hrv.-srp. vokative ludo dijete, tal. pazzerello). 
Ovamo ide jos apstraktum na -ija (v.) morija f 
»Dummheit, Stumpfheit, B16dsinn« < ngr. Uto- 
pia »Narrheit, Torheit«. 

Lit.: ARj 7, 6.1. Elezovic, JF 14, 210. Baric, 
PPP 15. Miklosic 201. SEW 2, 11. Ive 6-7., 
bilj. 1. Pascu 2, br. 1187. 1188. Krummbacher, 
BZ 3, 159. Hatzidakis, ibidem 4, 412-419. 
Tiktin 222. Mladenov 304. GM 286. Boisacq 
655.Vasmer, GL 100-101. Strekelj, DAW 50, 
40. Deny § 1039. 

Moris, pritok Tise (hidronim) = madz. 
Maros = rum. Mures. Madzarski i rumunjski 
se oblik osniva na slavenskom, a taj na Ma- 
riscus latinskih pisaca, koji opet reflektiraju 
predrimski hidronim. Alessio uporeduje ko- 
rijen s lad. mar(a), marend »lieux mare- 
cageux aux pieds d'une pente«, koja je rijec 
pred-ie. Sufiks -iscus je tracki. Kao ostatak 
nalazi se u rumunjskim porodicnim imenima 
na -escu (tip Filipescu = Filipovic) i u ostalim 
ie. jezicima. Gubitak elementa -cus je kao u 
Tamis (v.). 

Lit.: ARj 7, 8. Alessio, RIO 1, 243, Graur, 
Romania 53, 545. 

mormora f (Muo, Boka) »ovcica, sarena 
riba od fanga i dubine«. Talijanizam gr. pod- 
rijetla: ixopuupoc, »pagelius mormyrus« < mae- 
moro, mormora (Livorno), koje je zacijelo 
egejska (mediteranska rijec). 

Lit.: Rohlfs 1400. Boisacq 644. DEI 2511. 

mormorati, -am impf, »mrmljati, opadati« 
= na -iti mrmoriti, -im (Bella, Stulic) ' = 
murmurati »klevetati, opadati«. Od lat. ono- 
matopejskog glagola murmurdre > tal. mor- 
morare. Onomatopejski karakter posudenice 
pojacan je nasim sufiksima mormoratati, -am 
(Kanizlic), mrmositi, -im (Dubrovnik) »zlo 
na koga govoriti«. Odatle radne imenice na 
-atorem > -atur mormoratur m = murmuratur 



mormorati 



457 



mortorii 



»klevetnik«, pridjev mormoraturski = murmu- 
raturski, sa nasim sufiksima -alac i -avac mor- 
moralac, gen. -aoca = mormoravac = mur- 
muravac, gen. -avca. V. mrmljati. 

Lit.: ARj 7, 11. 161. Budmani, Rad 65, 
166. REW 5761. 



raortadel m (Marin Drzic: da ti da morta- 
dela). Od tal. mortadella (Boccaccio), danas f 
mortadella, odatle danas mortadela f. Deminutiv 
na -ellus od lat. murtatum »salsiccia con coccole 
di mortella«, od myrtus. 

Lit.: DEI 2513. Pratt 671. 



morogati, -am impf. (Srbija) = morgovati, 
-ujem (hrv.-kajk., Jacke) = mormocati, -am 
»mrmljati, mrndati, gundati«. Pridjev na -Ijiv 
morogljiv. Na -alo morogalo m (Srbija), gla- 
golska imenica morgovanje (Frankopan, Trum- 
bita). Ocevidna onomatopeja, koja se nalazi 
i u madz. morogni, morgd »mfirrisch, brummig«. 
Moze -biti i posudenica. 

Lit.: ARj 7, 7. 12. Strekelj, DAW 50, 40. 

morokvasa f (Vuk, Vojvodina, Srbija) 
»gvozde kojim je okovana osovina« = mo- 
rokosnja. Kako -kvasa od kvasiti nije imalo 
smisla, izmijenjen je taj docetak ne samo u 
-kosnja, nego i u -klinac morokiinac, gen. -nca 
m (Vuk) »klinac kojim se sina prikiva«. Od 
madzarske slozenice (sintagme) marok »saka« 
i vas »gvozde«, jer sadrzi osovinu kao saka. 
Interesantan primjer adaptacije strane sloze- 
nice domacoj jezicnoj svijesti. 

Lit.: ARj 7, 15. Miklosic 429. 

moroz (I. Drzic), pridjev »spor, dugotra- 
jan«. Latinizam: morosus, pridjev na -osus > 
tal. -oso, od mora »zatezanje«. 

Lit.: ARj 7, 13. REW 3 .5674. 

morsa f (Bozava) »morsa«. Bez primjera 
upotrebe. Od tal. morsa < vlat. *morsa, kao 
i marsus, poimenicen part. perf. od mordere. 
S prefiksom tal. s- < lat. ex- slov. zmoria f 
(objekt : zmorso isporiniti, postaviti) »Kopfstein«. 
Glede prefiksa i- upor. furl, zmorsea < vlat. 
morsicare, intenziv na -icore od part. perf. 
marsus; odatle na -atorium obalski toponim 
Maskatur (Punat, skoljic) < vlat. *morsica- 
torium. Dalmato-romanski leksicki ostatak bit 
ce musil m (Kuciste, Brae) »konopac« = musio, 
gen. musjela m (Dubrovcani Sasin i Stulic) 
»remen, bic«. Deminutivi na -be > -ac mus- 
jelac, gen. -Ica, na -ic musjelic. Denominal na 
-iti musjeliti, -im impf, (iz-, na-). Od vlat. 
deminutiva na -ellus morsellus > tal. morso 
»freno della lingua (del cavallo)«, fr. morceau. 
Glede ri > ss upor. lat. *dorsum > *dossum 
> tal. dosso, lat. sursum > susum. 

Lit.: ARj 4, 255. 7, 169. 463. Cronia, 
ID 6, 115. Pletersnik 2, 952. Skok, Slav. 39. 



mortar, gen. -ara m (Perast, Dubrovnik, 
Cavtat), deminutiv mortane = mortar, gen. 
-ara (Rab, Korcula, Bozava) = murtar (Rab) = 
(disimilacija r - r > n - r) montar (Potomje) 
= miintar, gen. -ara (Gospic, Lika), deminutiv 
muntane, augmentativ muntarine (Lika) = (di- 
similacija r - r > I - r) mollar (cakavski, 
Narucnik 49a: specije drage rastiku se v mal- 
fari) = (sa mletackim oblikom sufiksa -aritu 
> ar > mlet. -er), marter, gen. -era (Boka) = 
(asimilacija o - a > a-a) martar (16. v., 
Hanibal Lucie, -ar moze biti zamjena za r) 
»1° prangija, 2° avan, stupa, 3° kamena po- 
suda za ulje (Potomje), 4° toponim Marter 
-ar«. Postoji jos kao posudenica iz stvnjem. 
morsari, nvnjem. Morser > mozdr, gen. -ara 
(Lika, narodna pjesma, Karnarutic) = muzar 
(hrv.-kajk.j slov., ZK) »avan, prangija«, upor. 
madz. mozsdr. Od tal. martora, tosk. mortaio < 
lat. mortarium. [Germanizam merzer m < njem. 
Morser u nas je »1° muzar, 2° vrsta topa«]. 

Lit.: ARj 6, 488. 920. 7, 15. 31. 161. 189. 
Kusar, Rad 118, 17. 20. Jagic, ASPh 8, 318. 
REW 1 5693. Skok, Slav. 48.122. 145. Klaic 809. 

mortorii "' (Rab) »pogreb, pokop, ukop«. 
Unakrstenjem sa domacom mrtav mrtvdrij 
(Lumbarda) = martvorji (Bozava, genitiv ne- 
poznat). Od tal. ucene rijecii mortorio (upor. 
kod Augustina morturire), izvedenica na -torium 
od mori »umrijeti«. Od mars, gen. mortis 
apstraktum na -atio, gen. -onis mortifikacijon, 
gen. -i f (17. v.) »ubijanje, morenje«, od mor- 
tifikat, -am (Dubrovnik, Cavtat, Korcula) 
»muciti, tormentak < lat. > tal. mortificare. 
Od pridjeva na -aus apstraktum na -tet < lat. 
-tiiiem preko fr.-njem. mortalitet m < fr. 
mortalite. Sa osnovom glagola morior moze da 
stoji u vezi i apstraktum na -ija morija f (15. 
v., Vuk, narodna pjesma). Pridjev na -in 
morijin (~o groblja, Novopazarski sandzak). 
Ali moze biti i izvedenica na -ija od postver- 
bala od moriti. Upor. igru rijeci: Kad morija 
Mostar pomerila. Ovamo jos slov. mrtvol f 
»Totenschein« < poimenicen tal. pridjev na 
-ale mortale. 

Lit.: ARj 'I, 7. 15. 8, 92. Kusar, Rad 118, 
21. NVj 3, 337. Cronia, ID 6, 115. 
5681. 5688. 5695. 



xnosak 



458 



Moskovit 



mosaic, gen. -ska m (Vetranie), odatle 
part. perf. pas. moskan, od moskali kome nema 
potvrde, »pun moska« = (sk > sk) mosak, 
gen. -ska (Bella, Stulic, Popovic), part. perf. 
pas. namoskan (Bella, Stulic) = (o > «) mitsok, 
gen. muska (Mikalja, Kavanjin, slov. nlosek), 
takoder nom. musk = od muzag ili muzga 
(upor. sk > zg mazga) potvrden samo instru- 
mental kod Vrancica: napulni greb nje muz- 
gom = (prema njem.) mosus (slov., Popovic). 
Na -atus, tal. pridjev muscata, muschiato > 
muskdt (Kavanjin) = muskdt (Vuk, narodna 
pjesma, Hercegovina, slov. moskaf) = muskdt 
(Rab, Bozava, Istra) = muskdt (Dobrota) 
»1° vrsta vinove loze, 2° jabuka«, pridjev na 
-bn > -an muskatan (Belostenec), »mirisav 
kao muskat«, poimenicen muskatnica (Sulek) 
»jabuka«, na -uljka muskatuljka (Cres) »kruska«, 
prosireno na deminutivni sufiks -ellus muskatel, 
gen. -ela (Rab, Cres, ZK) = muskdte (Bo- 
zava) »vrsta grozda«, muskatelica (Istra) »bres- 
kva«, muskaljka (Hrvatska) »jabuka«, moskate- 
lice f pi. (Lepetane) »sljive« = muskacel m 
(Hercegovina) = muskacela f (Dubrovnik) 
»kruska« = muskateo, gen. -ela (Mikalja) = 
muskatil (Hektorovic) = muskatlo, gen. -tjela, 
deminutiv muskatjelic. Od tal. musco, muschio 
< gr. udoxoc; > kslat. museus od perz. musk, 
sanskr. muskas »mudo«. U izvedenicama 
postoje jos ove varijante: na -ov (prvobitno 
zacijelo pridjev) moskov m »biljka lathyrus 
ochras«, poimenicen moskdvac, gen. -ovca 
(dubrovacka okolica) »vrsta boba«, na -avac, 
gen. -avca moskavac, gen. -vca »morska zivo- 
tinja tal. moscardino« = mozgavac, gen. 
-avca (Kolombatovic) »eledone moschata, miku- 
cic« = muzgavac, gen. -vca (Brae, Poljica), od 
muzga (Dubrovnik »polpette«, na -at muzgac 
(Dubrovnik), muzgavac. Zamjena sufiksa -ato 
deminutivnim -etto < vlat. -ittus mosket (Vuk, 
Dubrovnik) »moskat«. Stulicev moskoreg »biljka 
muscari moschatum« je nepouzdano = mus- 
kici (Dalmacija, Sulek). Na -inja muskinja 
(Lika) »mirisava jabuka«, odatle upor. mosanka. 
Na -uta muskulq f »jabuka«, odatle muskut- 
nica »jabuka«. Na tal. augmentativni sufiks 
-one > -un moskun (Budva) »vrsta obotnice, 
koja smrdi, simbdlj (Muo)«. Na germ, sufiks 
-ard prosiren deminutivnim -ino muskardin (Ma- 
linska, Dubasnica, Bozava) »1° mali mrkac, 
2° ponosan covjek, belimbusto« < tal. moscar- 
dino. Orijentalna rijec je zastupljena jos balkan- 
skim turcizmom misak, gen. -ska (Kanizlic) = 
misk (Srbija?) »mirisna supstancija« < tur. 
misk: bug., arb. isto tako, arb. (Gege) myshk. 
Slov. moscjak »1° Bizam, 2° mosus« je izve- 



denica na -jak od tal. muschio prema mletac- 
kom izgovoru. 

Lit.: ARj 6, 16. 163. 754. 761. 769. 7, 
21. 22. 24. 30. 165. 170-1. 174. 184. 191. 460. 
480. Pletersnik I, 604. Starine 23, 147. Kusar, 
Rad 118, 17. 18. Crania, ID 6, 115. Resetar, 
Stok. 252. Rohlfs 1402. Lokotsch 1515a. REW 
5765. GM 280. 

moskar m (Kuciste) = moskar, gen. -dra 
(Dubrovnik, Cavtat) »mahalica, lepeza, ven- 
tula (Korcula, Boka)«. Izvedenica na -arium > 
-ar od lat. musca > tal. mosca. Od iste lat. > 
tal. rijeci na -atartum > -odur maskadiir, gen. 
-ura (Potomje, asimilacija o - a > a - a) = 
moskadur [ musk- (Split, Kuciste) = moskadur 
I musk-, gen. -ura (Dubrovnik) »kao mala 
kucica od zice u kuhinji, da muhe ne mogu 
do hrane, mlijeka« = masker (Split), na mlet. 
-arium > -er, »isto«. Na -aria > mlet. -era 
maskera f (Supetar na Bracu) = muskarijera 
(Bozava, sufiks -aria opetovan kao -ar- i 
-/era, tal. francuzizam) = (sa nasim deminu- 
tivnim sufiksom -ica) miiskarica (Prcanj) = 
sa lat. deminutivnim -olus moskarol, gen. 
-61a (Split), odmlet. moscarola, tosk. moscaiuola. 
Ovamo ide i deminutiv na tal. -etto < vlat. 
-ittus moschetta f, moschetto m, kao naziv 
ratnog oruda > musket m pored musketa, 
musketon (Hvar) »revolver, kubura« = musket 
m (Vuk, Dubrovnik, narodna pjesma, Crna 
Gora) »kratka puska, Soca«. Deminutiv na 
tal. -ino musketiri m. Augmentativ na -ina 
musketina f (narodna pjesma). Prvobitno je 
moschetto naziv za malog sokola, zbog toga 
sto je na prsima saren, kao da su muhe po 
njemu. Metaforom odatle naziv za lovacko 
oruzje za lov na sokole. Preko njemackoga 
odatle muskafir, musketir, gen. -ira »koji nosi 
tako oruzje«. Prezime Muskatirovic. Denomi- 
nal na -ati musketati, -am (Dubrovnik), mus- 
ketdt (ZK) »ubiti«. Furi. augmentativ na -on 
mosddn, mlet. musson = tosk. moscone > 
musun m (Kacic) »muha« = slov. mmon 
»Bremse« < *muscon. Tal. mosca u figurativ- 
nom znacenju »Zorn, srdzba« nalazi se u 
slov. muska f »Jahzorn«, u izrazu muska ga prime. 

Lit.: ARj I, 16. 171. 176. Hraste, BJF 
8, 51. Pletersnik 1, 620. Sturm, GSIK 6, 
54. REW 5766. Strekelj, ASPh 28,. 523- 
524. 

Moskovit m = (sk > sk) Moskovit (Ljubisa) 
»Moskov, tur. Moskal, Rus«. Od tal. Moscovita, 
izvedenica na gr. sufiks -hr|c; za etnika, od 
Moskov < Moskva. 

Lit.: ARJ 7, 22. DEI 2518. 



moslavka 



459 



mSsnja 



moslavka f (Orahovica, Slavonija) »kruska«. 
Prema f Moslavka »zena iz Moslavine« i 
Moslavac »covjek odatle«, Moslavina, u doku- 
mentima Monoszld < *Mojslavovlna, poime- 
nicenje na -ina od pridjeva Mojslavov, po 
zakonu haplologije vovi > vl. 

Lit.: ARj 1, 18. 

' Mosor, oronim, »1° planina izmedu Zrnov- 
nice i Cetine, sa veoma starim pastirstvom, 
2° planina kod Travnika (Bosna, ovdje i to- 
ponim, selo, upor. Kozara planina pored 
Kozarac, selo u Bosni), 3 ° selo u Crnoj Gori«. 
Planina kod Splita potvrdena je u doba na- 
rodne dinastije Massarum. Upor. isti fonetizam 
kao u Cattarum > Kotor, sa predrimskim 
sufiksom -drum (upor. Muccurum > Makar, 
Makarska). Kako se vidi prema danasnjim 
oblicima, oronim je bio rasiren na teritoriju 
Delmata i Vardijejaca. Kod Barakovica je 
mosorka zensko odijelo. Ime hercegovackog sela 
Mosorje sadrzi nas pridjevski sufiks u sr. r. 
Upor. Celje prema lat. Celeia. Postoje jos iz- 
vedenice na -ovac i na -oviti Mosorovac (Tuzla) 
i Mosorovici m pi., iz cega izlazi da je postojao 
i antroponim Mosor. 

Lit.: ARj 7, 18. Skok, GIZM 32, 32-33. 
Isti, Slov. 46. 191. Mayer I, 221. 2, 76. Isti, 
Gioita 24, 175. ss. Jirecek, Romanen 1, 62. 

most, gen. mosta m (Vuk, 13. v., ZK) = 
mos, gen. mosta (Kosmet), sveslav. i praslav., 
bez ie. i baltickih paralela, »1° cuprija, 2° 
toponimi u sg. i pi. sam, u izvedenicama i s 
pridjevima«. Pridjevi na -an > -an mosni, 
na -ovan mostovni (Sulek). Deminutivi na 
-be > -de mostac, na -ic mastic (Lika), na 
-id + -bk mosticak, gen. -cka. Augmentativ 
na -ina: mastina (takoder toponim). Na -iste 
mastiste (takoder toponim). Na -ovina mosto- 
vina = na -orina mostarina »peage«. Na istoku 
i u bug. gotovo istisnut od turcizma cuprija 
(v.). Na -enlca: mostanica (Vuk, Srbija) »1° 
brv, brvina, 2° toponim«. Na zapadu poime- 
nicen particip (od mostiti) moscen: toponim 
Moscenice (Istra) = tal. Moschiena. Denominal 
(faktitiv) na -Hi mostiti, -Im (u-) (Lika) »1° 
ciniti, graditi most, 2° prelaziti preko mosta« 
= (nejasna metafora) umostlt, -ostini (Kos- 
met) »ugoditi, uciniti po volji«. Rumunji 
posudise prefiksalnu slozenicu, koja nije po- 
tvrdena u danasnjem juznoslavenskom: a po- 
mosti »mit einem Fussboden aus der Erde 
versehen«, odatle augmentativ pomostind, -stina 
(Moldavija) »1° Estrich, 2° (Bretterboden) pod 
u seoskim kolima«. Upor. stcslav. i rus. post- 



verbal pomostb »Estrich«. Postoje dva tuma- 
cenja o postanku: particip na -to- od mot-, 
prijevoj od metati (v.): *mot-to-s »ono sto je 
postavljeno, metnuto, sagradeno«, prasrod- 
stvo sa lat. mdlus »jarbol, katarka«, novo-ir. 
maide »stap«, njem. Aiast = mazdo »Stange«, 
i to kao kolektiv na -to od *mazd-to-s. Prema 
torn tumacenju prvobitno je znacenje bilo 
»skup balvana ili brvi«. 

Lit.: ARj 7, 20. 23. Elezovic 1, 417. 2, 
390. Lalevic, NJ 2, 78. 81. 283. (cf. IF 13, 
286). Miklosic 203. Holub-Kopecny 230. 
Bruckner 344. Vasmer, ZSPh 2, 55-56. 
WP 2, 235. Petersson, Bait. u. slav. (cf. lib 
1, 114-115). Meringer, WuS 1, 164—210. 
(cf. RSI 3, 338. IF 21, 303). Meillet, BSLP 
22, 17. si. (cf. Lib 9, 37). 

mosur m (Vuk, Kosmet) = musiir (Smok- 
vica, Korcula) »1° cijev i sto jd'nalik, 2° preda 
na cijevi (u torn znacenju istisnuto od ger- 
manizmas;w/auhrvatskimgradovima), 3° (me- 
tafore) kukuruzni klip, 4° bundeva, 5° lede- 
nica, svijeca od leda, 6° slina koja visi na 
nosu, 7° nos u pure, tuke«. Pridjevi na -ast 
mosurast, na -av mosurav, poimenicen na 
-be mosuravac, gen. -avca. Deminutiv na -be 
mosurac, gen. -rea, na -bk mosurak, gen. -rka, 
na -id mosuric. Augmentativ na -ina mosurina. 
Na -an masuran.,, gen. -ana (Ston) »balonja«. 
Denominal na -Hi mosuriti. Balkanski turci- 
zam arapskog podrijetla (ar. morsura »tkalacki 
cunak«, od glagola asara »vezati«) iz tkalacke 
terminologije: rum. mosor, mosoras, bug., 
arb. masur »1° Rohrstiick zum Garn Wickeln, 
2° mannliches Glied«, ngr. iiaaoupi. 

Lit: ARj 7, 21. Mladenov 290. Elezovic 
I, 417. Lokotsch 1442. GM 262. Korsch, 
ASPh 9, 655. Uden, PBB 15, 519. si. 

mosalna f (hrv.-kajk.) »jabuka«. Maretic 
sumnja da li je dobro zabiljezeno. Valjda isto 
sto mosanka (Zagreb). 

Lit.: ARj 7, 21. 

mosnja f (snj < sn) = mosna (Dalmatin) 
»Beutel, kesa = cesa, spag«, slov. i hrv.-kajk., 
na istoku i u bug. potisnuta od turcizma, 
sveslav. i praslav. mosbna. Da je postojala i 
na istoku, dokazuje deminutiv u pi. mosnjice 
i bug. izvedenica mosennik. Deminutiv na 
-ica mdsnjica (Saptinovac) = mosnjica (Rab, 
Krk, Bakar) = masnlce f pi. (Srbija, Kosmet) 
»(eufemizam) scrotum«. Na -jaca mosnjaca. Na 
-jak mosnjak, gen. -njaka »biljka«. Radna ime- 
nica na -ar mosnjar ni prema f mosnjarlca. 



mosnja 



460 



motriti 



Na -ika mosnjarka »ptica«. Balticke paralele 
kazu da je s nastao od ks: lit. makstis = makina 
»Scheide«, lot. maks »Beutel, Tasche«. Grupa 
inj predstavlja prema tome ks + pridjevski 
sufiks -ha u z. r., koji je dosao na ie. osnovu 
prema grivna (v.). Prijelaz sn > snj je kajkav- 
ska asimilacija. Ie. je osnova *maq- »kesa od 
koze« prema deklinaciji telo, gen. -telese ra- 
sirena je s pomocu s. Bez tog rasirenja nalazi 
se u kimr. (kelt., Wales) megin »mijeh« i u 
stvnjem. mago, nvnjem. Magen »zeludac (u 
ljudi i zivotinja)«. V. vezu s mohuna, mahu- 
na (v.). 

Lit.: ARj 7, 22. Elezovic 1, 418. Miklosic 
203. Berneker, IF 31, 407. Holub-Kopecny 
230. Bruckner 345. Trautmann 166. WP 2, 
225. Oorjajev 217. Buga, RFV 67, 232. si. (cf. 
RSI 6, 271). 

mosun, gen, -una m (Rab) ->1 D staja, tor, 
2° toponim (selo u zupaniji Modrus-Rijeka)« 
= mosuna f (Zakon vinodolski, 1395. Statut 
vrbanski, Krk, Vrbnik) » I" staja za ovce i 
drugu stoku, slamom pokrivena (slama je pri- 
cvrscena na Hmezi, koja se upire na zrdi; 
na Pagu je rijec nepoznata, zamjenjuje je 
na torn otoku tor; u krckim selima dodaje se 
mosuni jos jedan slamom pokriven prostor koji 
se zove jara, a odgovara posvema kabani na 
Mljetu« = mosuna, gen. -i (Istra) »stabulum 
cum tecto in medio aperto«. U Kastavstini 
je rijec samo ime sume (toponim). Na -iste 
mosunisce (1.644). Upor. larisce povise Ko- 
rita. Postoji jos varijanta musunja. 1843. po- 
stojala je u Novom ulica zvana Mosuna. 
Oblik masina 1468. u Surmina Acta cr. 254 
je zacijelo grijeska u citanju. U krcko-roman- 
skom postoji pored venecijanizmamozan »ovile« 
jos mosauna, koja je ocigledno posudena iz 
cakavskog na Krku: mosauna pored musun. Ri- 
jec mosun je posudenica iz dalmato-roman- 
skoga u starijem periodu, kako pokazuje 
nenaglaseno a > o i si > s (upor. Sukosan 
kod Zadra < Sanctus Cassianus) iz kllat. 
mansione > vlat. *masione > mlet. mason 
»tor«, mason (Como) »capanna di monte, 
pallajo«, masunu (Lecce), masimo (Calabria) < 
kllat. apstraktum na -to, gen. -anis mansio, 
gen. -anis od part. perf. mansum, od m&nere 
»boraviti«. Ide u istu kategoriju, kao i (o)nukle 
< annuculus, u sferu latinskog pastirskog go- 
vora na Krku i drugdje. Upor. latinizam mansa 
f (18. v., Kavanjin) »sator«. 

Lit.: ARj 6, 446. 7, 24. Kusar, Rod 118, 
20. Bartoli 2, 206. Rohlfs, Dia. Cal. 2, 23. 
REW 5311. Strekelj, ASPh 28, 523. 



motika f (Vuk) = motika (ZK) = matika 
(cakavski, Istra) = matika (Kosmet), sveslav. 
i praslav. ("motyka) poljoprivredni termin, bez 
paralela u baltickoj grupi, »1° Hacke, 2° mjera 
za zemlju (narocito vinograd) (Kosmet)«. Prid- 
jev na -bn: maticni (Vuk). Deminutivi na -tea 
»moticica, na -bk moticak, gen. -cka (Ston, 
Dubrovnik), na -e, gen. -eta matice (Kosmet) 
»moticica za prasenje i okopavanje baste«. 
Augmentativ na -ina maticina. Promjena 

> a je u Kosmetu kao u macuga pored 
moluga (v.), matka (Kosmet) pored motka 
(v.), matma (Kosmet) »dugacke oblice ko- 
jima se pritiskuje snoplje ili sijeno ili druga 
kakva roba kad se kolima u lotrama prevozi, 
da bi na kola stalo stovise«. Ovamo ide mozda 

1 matornik m »mjera za vinogradsku parcelu 
koju moze jedan radnik za dan da okopa«. 
Sufiks -ornik nije jasan, osim ako je nastao 
na isti nacin kao rum. ceasornic < casovnik, 
gdje zamjenjuje suglasnicku grupu vn koja 
ne postoji u rumunjskom. U vezi (kad ustane) 
kuka i motika, kojoj odgovara u Travniku sis 
i golis, izrazava kolektiv »narod«. Rijec motika 
je kulturni termin koji se posuduje. Arbanasi 
posudise matuke, Grci u Tesaliji uodxa. 
Vokal t' je nastao od jery-a. Upor. polj., rus. 
motyka i arb. zamjenu matuke. Ie. sufiks 
-yka nalazi se jos u vladyka (v.), u gal. carruca 
> fr. charrue »plug«. Rijec motika je poljo- 
privredni termin i orude starije od pluga. 
Ie. korijen *mat- »kopati, udarati« nalazi se u 
mattea, odatle macuga, u maleola, odatle 
macai (v.), ags. mattoc »trnokop«, sanskr. 
matyd- »brana«. 

Lit.: ARj 6, 530. 7, 25. Elezovic I, 392. 
Miklosic 203. Holub-Kopecny 231. Bruckner 
345. Mladenov 305. WP 2, 229. Mikkola, 
RES 1, 198-203 (cf. Belie, IF 2, 337). Po- 
korny, ZSPh 5, 393-394. (cf. IF 7, 262). 
GM 269. Boisacq 602. Ehrlich, KZ 41, 288. 
bilj. Uhlenbeck, PBB 27, 128. Schwarz, 
ASPh 42, 281. Jokl, Unt. 291. 

motriti, -im (Vuk) (iz-, na-, pro-, raz-, sa-, 
s-) »gledati, observare, spedare«, sveslav. i 
praslav. impf, prema iteratlvu po prijevoju 
duljenja o > 6 > a -mdtrati, koje se govori 
samo s prefiksima pro-, raz-, s- i na -va- 
izmotrivati, -mbtrujem pored -motrivdm (Be- 
lostenec, Stulic). Upor. jos razmotrovanje 
(cakavski rjecnik 15. v.) »experientia«, od 
nepotvrdenog glagola na -ovati. Izvedenice 
su od obiju osnova mot- i mat-. Od mot- 
postverbal (neologizam) smotra f »1° (vojnicki) 
prijegled, 2° casopis« (upor. fr. revue). Radne 
imenice na -lac, gen. -oca mbtrilac = na 



motriti 



461 



mozak 



-telj motritelj. Neologizam motrionica »obser- 
vatorium«. Particip pret. pas. kao pridjev 
nesmotren = nesmotrn (Dubrovnik, 17. i 18. 
v., glede -strn < -stren upor. srebrn prema 
srebren) = (sa opetovanjem s u nenaglasenom 
slogu) nesmostren (str > str kao u ostar) (Ston) 
»nepromisljen«, poimenicen na -jak nesmos- 
trenjak m prema f na -ica nesmot.'frenica. Od 
mat- radna imenica na -acpromatrac, gen. -ala. 
Na -nica osmatracnicajproma-. Balticke paralele 
nemaju r: lit. mast, matu »wahrnehmen, fuhlen«, 
odatle iterativ matyti »gledati«, pamatyti »con- 
spicere«, lot. mafit »fiihlen, empfinden, merken«. 
To znaci da je r praslav. inovacija, tj. da je od 
ie. korijena *mat-, koji se nalazi u baltickim 
jezicima, u got. mops, nvnjem. Mut, gr. |xa- 
TEtjco »trazim, tezim (za necim)«, \x.aiia »po- 
gled«, bio stvoren pridjev s pomocu sufiksa r 
(kao dobar, mokar, modar} i odatle denomi- 
nal (faktitiv) na -iti motriti. Rumunji posudise 
a mutri _= (sa umetnutim n zbog pocetnog 
m) muntri (upor. minji < mazati). Ie. korijen 
*mat- je upravo particip na -to od korijena 
"me-, prijevoj *mo- / *ma- »zestoko htjeti, 
teziti za necim«, koji se nalazi u smjeti, smion, 
smjel (v.). 

Lit.: ARj 4, 251. 7, 27. 8, 74. Resetar, 
ASPh 26, 361-365. Miklosic 203. Mladenov 
305. Trautmann 171. WP 2, 239. Fraenkel, 
ZF49, 208-209. Rozwadovvski, RAU 23. (cf. 
AnzJF 12, 303). Osthoff, AnzIF 15, 105. 
IF 18, 437. Matzenauer, LF 10, 334. Boisacf 
634. Petersson, ASPh 34, 373. 

motun, gen. -Una m (Cavtat) = matiin 
(Dubrovnik, Korcula, Poljica) = matiin (Po- 
tomje) »opeka, cigla, tikula (Sibenik)«. Moze 
biti stara posudenica, kako pokazuje a > o. 
Veza sa "lat. maltha < gr. uaA9a »stucco« 
zbog tt nije utvrdena. Svakako tal. izvedenica 
na augmentativni sufiks -one: mattone. 

Lit.: ARj 6, 535. REW 5271. Prati 638. 
DEI 2394. 

moviti (se), -Im impf. (Perast, Rab) »kre- 
tati, gibati«, s prefiksom re- (opetovanje, 
natrag) removiti se, -im (1643) pored -em 
pf. prema impf, -va- removivati se, -am (1644, 
Vrbnik), takoder pravni izraz. Postoji kod 
Kasica jedna potvrda po kategoriji -ati movati, 
stvoreno prema 1. 1. prez. muovo. Od tal. 
mubvere < lat. movere (promjena konjuga- 
cionog tipa). Cesto se cuje muvati se, ali 
samo u istocnom govoru, tako da se ne moze 
misliti da bi to bio talijanizam sa o > u 
kao obicno, istog tipa kao Kasicev movati. 
Rijec muvati je uostalom i rijec ekspresivna, 



tako da je najprirodnije vezati sa muha > 
muva »ici naokolo kao muha«. V. muha. Na 
-ita vlat. movitd > tal. motta > (s promje- 
nom roda) mot m (Perast, Poljica, Istra) »I° 
gibanje, kretanje, 2° pokret, 3° znak rukom, 
mig«. 

Lit.: ARj 7, 28. 24. 183. 13, 869. 

mozak, gen. -zga (Vuk) = mozak, gen. 
-zga (Dubasnica, ZK) = mos = moz (-dk 
krivo shvacen kao deminutivni sufiks i od- 
bacen; Ranjina, Drzic), ie., baltoslav., sve- 
slav. i praslav. *mozgt, »1° cerebellum, Gehirn, 
2° klin (metafora, Dubasnica)«. Vokal a je 
svarabhakticki samoglas kojim se uklanja su- 
glasnicka grupa u docetku. Bez etimologicke 
je baze. Pridjevi na -bn > -an mozdan, f-zdana, 
na -av mozgav, na -ov mozgov, na -en mozden, 
poimenicen na -jak moidenjak, gen. -aka 
(Posavina). Deminutivi na -be > -ac mozjac, 
gen. -aca (Bakar), na -aca mozgala (Sarajevo) 
»bolest«. Na -jak mozdak, gen. -aka (Dalma- 
cija, Pavlinovic) »klin«. Augmentativ na -ina 
mozdina (Vuk). Stara je izvedenica na -en: 
mozdani m pi. (16. v., Vuk, Dubrovnik) = 
mozjani (cakavski, Bakar, Smokvica, Korcula, 
Hektorovic) = slov. mozgani »mozag« = 
mozjena n pi. (Vrbnik), odatle deminutiv 
na -be > -ac mozdana, gen. -oca (Rijecka 
nahija, Crna Gora) = mo&jenca n pi. (Vrbnik), 
pridjev na -ast mozdanast, na -nik mozdanih, 
gen. -ika (Vuk) »klin«, odatle na -jar mozda- 
nicar (Srbija) »svrdao«, deminutiv mozdanici 
m pi. Denominal mozditi, -im impf. (Vuk) 
»utvrdivati klinom«. Miklosic stavlja ovamo 
taj glagol kad znaci »stampfen, gnjeciti, mu- 
1 j a 1 1 « . Ali to znacenje imaju i varijante mazditi, 
mezditi, s imenicom mazdac, gen. -aca (ZK) 
»pertica uvis contundendis«. Ocito je da je 
ovdje doslo do unakrstenja dviju razlicitih 
osnova mozgb i mezga (v. mezga). Odatle 
izmozditi, iz/nozdim »vrlo oslabitk pf. prema 
impf, na -va- izmozdavati, -mozdavam (18. 
v.). Na -ati mozgati, -am impf, »razmisljati« 
(iz-, pro-). Sufiks -en, u prijevoju en dolazi 
i u baltickoj grupi: stprus. musgeno »Mark«, 
lit. smagens < (metateza) mazgen »Knochen- 
mark, Gehirn«. Ie. korijen *mozgho- nalazi 
se u sanskr. majjdu, awesta mdzga-, nvnjem. 
Mark. 

Lit.: ARj 4, 251. 7, 29. 32. Miklosic 203. 
Holub-Kopecny 232. Bruckner 345. Traut- 
mann 172. WP 2, 309. Mladenov 302. Strekelj, 
ASPh 27,56. Scheftelowitz,/F33, 147. Solm- 
sen, KZ 33,134.136. 150. bilj. 34,440. Zubaty, 
ASPh 15,479. Vaillant, Slavia9,493. Petersson, 



mozak 



462 



FFL 4,1 14-146 (ci.JF 3, 217). Hirt, IF 21, 
172. 32, 296. Walde, KZ 34, 461-536. (cf. 
AnzIF 8, 126). Pedersen, IF 22, 357. KZ 
54, 237. 239. Wood, MPh H, 315. s/. (cf. 
IJb 3, 103). BouflCiJ 646. 

mozol m = mozolj (Prcanj, Ozrinici) = 
mozolj (Kosmet) = mozoj (Lumbarda, Smok- 
vica, Korcula) = mozulj (Dalmacija, Pavlinovic) 
= muzui (Korcula), sveslav. i praslav., »1° 
cir, 2° zulj«. Deminutivi na -be > -ac muzolac, 
gen. -ka (Vrbnik) = mozuljac, gen. -uljca 
(Istra), na -ica mozuljica (Vrcevic, Otok, 
Slavonija) = mozuljica, na -cii muzulcic (Vrb- 
nik). Zavrsno -ulj mjesto -olj potjece od una- 
krstavanja sa zulj. Uzimlje se srodstvo sa 
njem. Maseln i Maseru, lit. mazgas »cvor na 
drvetu«, gr. |^cbkor|) itd. 

Lit.: ARj I, 30. 33. 185. 186. Kusar, NVj 
3, 338. Elezovic 1, 915. Miklosic 203. Holub- 
-Kopecny 232. Karlowicz, ASPh 3, 662. 
Matzenauer, LF 10, 334-335. Zupitza, KZ 
37, 387-406. (cf. AnzIF 15, 7). Solmsen, 
IF 13, 137. Iljinski, RSI 6, 222-223. Reichelt, 
KZ 39, 53. Scheftelowitz, KZ 54, 239. Schwarz, 
ASPh 41, 128. 

mozdov m (hrv.-kajk., Belostenec) »umi- 
valo«. Od madz. mosdd »Waschbecken«. 

Lit.: ARj 7, 33. Strekelj, DAW 50, 41. 

mramor m (14. v.), pridjevi na -bn > -an 
mramoran, poimenicen na -ik mramornih (14.— 
16. v,), na -it mramoru fploca mramorita, 
Prcanj), na -ast mramorast, na -ov mramorov, 
na -bsk mramorski. Deminutivi na -be, -cii 
-ii, -bk: mramorac, gen. -rea, mramorak, 
gen. -rka (takoder toponim), mramorcic, mra- 
morlc. Inhoativ i faktitiv na -iti mramoriti se 
impf, (o-) »postajati mramor«, na -va- omra- 
morivati »naciniti da sto postane mramor«. 
Na Cresu bramar (disimilacija m - m > b - m). 
Sa istom likvidnom metatezom nalazi se u 
bug. mramor pored mremor (e < ia > ). 
Stara posudenica iz balkanskog latiniteta: 
lat. marmor < gr. u.dpu,apoc, »(prvobitno) 
pierre, bloc de rocher«, egejskog podrijetla, 
arb. marmar (Toske). U slov. pored mramor i 
marmor postoji jos oblik koji se osniva na 
disimilaciji r - r > r - I marbelj pored mar- 
melj, upor. marmel u Engadinu, marmula u 
Napulju, bavarsko-njem. manul. Pored stare 
posudenice postoji jos balkanski turcizam gr. 
podrijetla mermer m (Vuk, Srbija, narodna 
pjesma, toponim), pridjev na -li indeklina- 
bile mermerli (u vezi s avlija, carsija, kaldrma, 



sokaK), bug., arb. (Gege) mermer. U satrovac- 
kom jeziku u Pristini mermernica »crkva«. 

Lit.: ARj 1, 583. 6, 606. 7, 37. 8, 928. 
Tentor, IF 5, 212. Resetar, Stok. 252. Trojano- 
vic, IF 5, 223-224. Pletersnik 1, 551.608. Mi- 
klosic 183. SEW 2, 20. Bruckner 323. Mladenov 
294. 306. GM 260. Romanskl 120. REW 5368. 

mrase, gen. mrasa f pi. (Vuk) »ospice«. 
Pridjev na -av mrdsav »ospicav«. Na -nica 
mrasnica (Bosna) »cibuljica koja nastane prema 
narodnom pricanju kad se preko mokrace 
prijede«. Nije jasno sn mjesto sn. Miklosic 
upucuje na korijen u glagolu mrsiti (v.). 
Loewenthal uporeduje lit. margas »saren«. 
Matzenauer s lit. marke »ein von Fleckfieber 
oder von den Pocken zuriickgebliebener Fle- 
cken«, markes pi. »febris petechialis«, Samsa- 
lovic s njem. Maser. 

Lit.: ARj I, 40. Miklosic 204. Loewenthal, 
ASPh 37, 392. WuS 10, 159. Matzenauer, 
LF 10, 135. Samsalovic, NVj 29, 474. 

mravm, gen. pi. mravi (16. v., Vuk), ie., 
sveslav. i praslav. *moe b, bez paralele u 
baltickoj grupi, »1° formica, Ameise, 2° 
(eufemizam) zmija, 3° prezime«. Pridjevi na 
-ji mravlji, poimenicen u m. r. mravalj, gen. 
-vija (Ozrinici, Crna Gora) »mrav« = u 
z. r. mravlja (Vetranie) = na -ica mravljica, 
na -inji mrdvinjl, poimenicen na -jak mravi- 
njak »1° mravlja hrpa, 2° biljka, 3° toponim«, 
na -fka mravinjka (Kosovo polje) »mrav«, 
na -be mravinjac, gen. -njca »biljka«, na -Ijiv 
mravljiv, na -Ijinski mravljinski (Jambresic). 
Deminutivi na -be > -ac mravdc, gen. -vea 
(Istra, Slavonija, Lika), na -ik > -ak mravak, 
gen. -vka »1° mrav, 2° zmija«, na -ce mravce, 
na -encic (Istra) »biljka«, upor. ces. mravenec, 
na -ica mravica »mrav«, na -id mravic (Vuk) 
»biljka«, na -inac mravinac, gen. -nca (Istra) = 
na -unac mravunac, gen. -nca (ZK), na -uljak, 
gen. -uljka mravuljak (Lika, Slunj) »mala 
hrpa snijega (metafora)«, s denominalom 
mravuljciti. Na -ar mrdvdr, gen. -ara »ptica«. 
Hipokcristik mrava f »ime ovci«. Unakrstava 
se sa blavor (v.) u mravor »ophisaurus apus«. 
Ovamo jos brabinci (Leskovac, Srbija). Slog 
mra- nastao je po zakonu likvidne metateze. 
Upor. polj. mrowie, mrowka, rus. muravej. Ie., 
se korijen *moruo- nalazi u awesti maoris > 
perz. mor, stir, moirb, gr. nupnuJ; = *mormica > 
lat. formica, sanskr. vamras. Upor. i lit. 
mauroti »kopati«. Arbanasi posudise morovice, 
preokrenuto u boboreshe. 

Lit.: ARj 7, 41. 44. Miklosic 202. SEW 
2, 79. Holub-Kopecny 232. Bruckner 346. 



463 



mrcknuti 



ASPh 29, 116. Mladenov 305. WP 2, 306. 

Trautmann 170. Festschrift Bezzenberger 167. 
si. (cf. lib 9, 193). Zubaty, ASPh 16, 400. 
Loewenthal, ASPh 37, 392. Wood, IF 22, 

167. Wijk, IF 33, 367. IF 36, 347. Solmsen, 
KZ 34, 20. Peders.en, KZ 38, 372. (cf. AnzIF 
21, 78). Loewe, KZ 48, 98. Matzenauer, 
LF 10, 336. Boisaaf 651. 

nircina f (Vuk) »1° strvina, crkotina, 2° 
(psovka) mrtvo ljudsko tijelo, 3° (pi.) topo- 
nim*. Pridjevi na -bn mrcin (Vuk, obrazovan 
kao istin, stran, -inbnb > -in, takoder u topo- 
nimiji), prosiren na -av mrcinav (BiH) s deno- 
minalima na -iti mrcinaviti, -cindvim »kaljati, 
poganitk, mrdnuti, -im impf, (p- se) »isto«, 
na -va- omrcinivati (Stulic). Na -as mrcinas 
(Pavlinovic) »(psovka Turcima i hriscanima) 
katolici koji jedu zabe«. Na -jak mrcinjdk m 
»1° koji jede mrcine, 2° psovka (Lika)« prema 
f mrcinjaca (Lika) »lyena zena« = mrdnjas, 
gen. -asa »1° (psovka) lijen covjek, 2° gyps 
fuivus«. Hipokoristik mrca f (Vinkovci) »mrci- 
na, crkotina«. Onomatopejski glagol : mrckeljdti, 
mrckeljdm impf, »polagano i lijeno raditi«. 
Nalazi se jos u slov. mrcina, mrcetina, morcina, 
mrciscak, bug, mdrcina, stcslav. mebcina »Leiche«, 
odatle rum. mirtina »isto«, s promjenom su- 
fiksa mirtoaga f »kljuse«. U ostalim slavinama 
ne nalazi se. Juznoslavenska je rijec. Maretic 
kao i Miklosic uzimlje praslav. korijen mer-, 
koji je u mrijeti, mrtav, ali ne tumaci docetak 
-cina. Kad bi bila izvedenica od mrtac, oce- 
kivali bismo -cina. Matzenauer veze s lit. 
smerkti »interficeve«jsmarkus »crudelis«, sa Sved. 
glagolom murkne »putrescere«. Ni tim upore- 
denjem ne tumaci se fonem c. Kad se sve dobro 
promisli, najbolje odgovara semanticki i fonetski 
lat. pridjev morticinus (caro morticino) iz bal- 
kanskog latiniteta, u kojem je rijec postojala 
kako dokazuje rum. mortdcind = mortaciune 
i cine, murtutsina = murflna »Aas«, upor. tal. 
martiand (14. v.), stfurl. came mortesina 
(1288) »Aas«. Moze biti i ostatak iz jezika 
srednjovjekovnih Vlaha. Glede lat. c* > cupor. 
Cavtat < civ it at em. 

Lit.: ARj 7, 47. 49. 8, 932. Mladenov 311. 
Pletersnik 602. 609. Miklosic 190. Isti, Lex. 
384. Pufcaeiu 96. Pascu 1, br. 1126. SEW 
2, 19. Matzenauer, LF 10, 341. REW 3 5694. 
WP 2, 278. Kostrencic u Mazuranic 685- 
686. DEI 2514. 

mrcati, mrci impf, na -etl (Belostenec, 
subjekt pas ili druga koja zivotinja, ~ na 
koga, Vuk) »kvrcati, mrstati«. Glava mi mrci 
»boli me glava«. Postverbal mrk u izrazu ni 



krka ni mrka od njega (Istra), iz kojeg se vidi 
da je onomatopeja. 
Lit.: ARj 7, 50. 61. 

nircla f (Cres). Znacenje »als Aufruf im 
Sinne einer Negation«, bez primjera. Deno- 
minal zamrdit. Od tal. merda »stercus«. 

Lit.: Tentor, ASPh 30, 157. 

mrdati, -am impf. (Vuk) (iz-), baltoslav., 
sveslav. i praslav., »1° 'micati (se), vrpoljiti 
se, prtljati, 2° futuere (ZK, Slavonija, argo 
u Kosmetu)« prema pf. mrdnuti, - m (Vuk) 
(po-) »(metafora, Crna Gora) pomjeriti pa- 
mecu«, odatle pridjev na -at mrdnat (Skopska 
Crna Gora) »koji je senuo pamecu«, upor. 
njem. verriickt. Unakrstenjem sa prtljati mrd- 
Ijati, -em (Lika), sa vrtjeti vrdati, -dm. Pridjevi 
na -bn > -an mfdan »spor, tezak, zametan«, 
na -av mrdav (Hektorovic) »seprtljav«, poime- 
nicen na -ica mrdavica (Korcula) »Humus- 
erde«, na -Ijiv mrdljiv (Lika), mrdalo m, n 
(Vuk), odatle na -cica mrdalcica »govedarka, 
piiska, motacilla alba«. Apstraktum na -a/a 
mrdnja. Lit. murdyti »schiitteln«. 

Lit.: ARj 4, 252. 7, 52. 53. Miklosic 191. 
Bruckner 323. Mladenov 311. KZ 56, 206. 
WP 2, 280. 278. 

mrdela f (Vuk, Dalmacija) »gmiza, din- 
duha, biser od stakla«. Deminutiv na -ica mrde- 
llca f (Bosna) »1° male staklene bobice, 2 ' 
stvari male vrijednosti (Martic)«. Maretic kaze 
ispravno da je d nastao iz gj. To se vidi iz 
metateze (tip gomila pored mogila i gamazin 
pored magazin) grmjela, grmjelica »isto« (16. 
i 17. v., Dubrovnik, Vuk). Sa umetnutim n 
pred d mrndela (Vuk, Dalmacija), mrndelica 
(Bosna). Dalmato-romanski leksicki ostatak 
od lat. deminutiva margella, kako dokazuje 
ocuvani velami izgovor g (upor. salatina). Rijec 
margella je isla i u balkanski latinitet, kako 
dokazuje rum. mdrgea, sa sufiksom margeana i 
latinizirana je gr. p^apyapu; »isto«. Od rum. 
potjece mozda i risanski oblik merduo, gen. 
merdula m (Vuk) »zlatan serit koji se udara 
po dolami sa strane od vrata do pasa, friz«. 
Semanticki razvitak nije jasan. Ovamo ide to- 
ponim Merdzelat (selo, Timok, Srbija). 

Lit.: ARj 4, 449. 6, 604. 605. 7, 54. REW 3 
5353. Skok, ZRPh 36, 651., br. 15. 38, 543., 
br. 20. 46, 407, br. 85. Samsalovic, NVj 
29, 414 (cf. IJb 9, 222). DEI 2365. 

mreknuti, -em pf. (Hercegovina, Bjelovar, 
Krizevci) »udariti (o zemlju, o duvar)«. Bit 
ce onomatopeja. 

Lit.: ARj 7, 54. 



464 



mrgoda 



mrena f (Istra, ZK, slov.) »biona, kozica«. 
Deminutiv na -ica mrenica (ocna ~). Deno- 
minal na -iti mreniti se (Lika) »(metafora) 
kad se na nebu kupe tanki oblacick. Ne na- 
lazi se u drugim slavinama. U istom je zna- 
cenju zabiljezio Zore mreza na oku. Sadrzi 
isti sufiks -na kao opna, biona. Mozda, je 
stara izvedenica s likvidnom metatezom od 
mreza, sa zamjenom docetka -za prema biona, 
opna kao rezultat unakrstenja. 

Lit.: ARj 7, 55. 

mrezga f (Bosna, Rijecka nahija,. Crna 
Gora) »nabori na haljini ili licu«, u bug. prid- 
jev na -av mrezgav »triibe, unfreundlich 
(vom Wetter)«. Upor. ces. mrizdet se i rus. 
merescitb sja »sich unklar zeigen«. Znacenje 
»nabor, itd.e nastalo je mozda unakrstenjem 
sa mreza (v.). 

Lit.: ARi 7, 55. Scheftelowitz, KZ 54, 
241-252. Samsalovic, NVj 29, 475. SEW 
z, 38. 

mreza f (13. v., Vuk), sveslav. i praslav. 
(*merza) ribarski termin, »Netz«. Pridjev na 
-6« > -an mrezan, poimenicen mreznica 
(takoder hidronim), na -jak mreznjak (Losinj) 
»mreza napeta na obruc«, na -it mrez.it »nalik 
na mrezu« = na -ast mrefast. Na -avac mre- 
zavac, gen. -avca (Dubrovnik, Prcanj) »dinja 
mrezaste kore«. Na -aga (glede sufiksa upor. 
precaga) mrefage, gen. mrezdgd (Vuk) »kros- 
nje za slamu«. Radna imenica na -ar mrezar 
u raznim znacenjima prema f na -ica mrezarica 
»1° lada iz koje ribe love, 2° riba koja se mre- 
zom ulovi (sinegdoha)«. Na -amca mrezavica 
»veca mreza«. Denominal na -ati mrefiti (iz-), 
»porediti u mrezu«, -iti mrefiti (ob-, za-) »hva- 
tatiumrezu«. Deminutivi na -ica mrefica s ra- 
znim znacenjima, na -bka mreska (Lika) »bora, 
nabor«, s pridjevom na -ast mreskast i denomi- 
nalom mr'eskati(se) (na- se), odatle mreskaca »na- 
bor oko ruku seljacke kosulje«. Augmentativ na 
-etina mrefetina, na -otina mresotma »bora, na- 
bor« . O vamo ide namezurati sejsmezurati se, -am 
»narozati se«. Bez prefiksa na-, s- ne postoji 
kao simpleks (prvo r ispalo je prema disimi- 
laciji r - r > - r). Slog mre- nastao je po za- 
konu likvidne metateze, upor. rus. merezd, 
merega. Rijec mreza je kulturna rijec koju 
posudise Rumunji mreajd, Arbanasi mrefne, 
Novogrci uipi^a. Posljednje nije dokaz da je po- 
sudeno u vrijeme prije djelovanja likvidne me- 
tateze, nego je uep- < mre- novogrcka metateza, 
nastala zbog toga sto taj jezik ne pozna na 
pocetku suglasnicke grupe mr-. Balticke us- 



porednice posjeduju istu osnovu u dva vida: 
merga »mreza« i u prijevoju marga »Strahne«, 
iz cega se vidi da je praslav. z nastalo iz g + la. 
Rasirenje ie. korijena mer- »veza« formantom gh 
jebaltoslavenskapojava; dalja izvedenica odatle 
na -la je praslavenska inovacija. Upor. jos 
gr. ppoxoc, < *u.poxoc, »Strick, Schlinge«, ir. 
braig »lanac«, braga »zarobljenik«. 

Lit.: ARj 4, 252. 7, 55. 8, 410. Miklosic 
190. SEW 2, 38-. Holub-Kopecny 234. Bruckner 
347. Trautmann 182. WP 2, 272-273. Matze- 
nauer, LF 10, 322. 347. Petersson, Vermischte 
Beitrdje 138 (cf. RSI 8, 301. IJb 4, 214). 
LUA, n. f. 1. 11, br. 5171 (cf. JF 3, 216). 
Vasmer, RSI 6, 182. Scheftelowitz, KZ 56, 
146. Boisactf 135. 885. GM 288. Liden, 
Studien 14 (cf. Iljinski, IP 50, 62) Holt- 
hausen, IF 48, 267. Charpentier, IF 29, 
398. 

mrgljii f (Punat, Krk) »krpica sto se prisije 
na razdrtu cizmu, kuferta (ZK)«. Denominal 
na -ati omrgljdt pf. »prisiti mrglju na razdrtu 
cizmu«. Od lat. margula, dalmato-romanski lek- 
sicki ostatak. Upor. isto s naglasenim deminu- 
tivnim sufiksom *margella > cine, mardzeand 
»Rand des Auges«, fr. margelle i cine, margula 
»Bilderrahmen«. 

Lit: ARj 7, 59. REW* 5352. 

mrgoda m »namrgoden = ljut covjek«. 
Pridjev na -bn > -an mrgodan — na -ast 
mrgodast (Vuk) »mrk«. Denominal na -iti: 
mrgoditi se (Orahovica, mr-) (na-) (Vuk, Lju- 
bisa). Bez sloga -go- (upor. razgovjetan) mfditi 
se, -am (Gundulic, Ston, Dubrovnik, Prcanj) 
(na- se) istog znacenja. Stulic ima deminutiv 
namrdukati se. Sufiks (?) -oda varira sa -uda 
prema toponimu Mrgodici = Mrgudici (Bos- 
na) i prezimenu Mrgud (Vuk, Crna Gora); 
mrguda je ime ovce i psovka zeni. Maretic 
stavlja ovamo iz antroponimije Mrda, Mrden, 
Mrdenovic '(upor. mrd- u namrditi se), Mrksa, 
Mrksic. Veza s pridjevom mrk je ocigledna. 
Na to upucuje i mrkodin »mrk konj«. Ako je 
tako, onda je -oda sufiks za apstrakta kao u 
sloboda. Upor. prijelaz apstraktum > radna 
imenica u camerata, compagno, tal. podestd < 
patestas. Varijanta k > g mogla je nastati 
krivim rastavljanjem u izvedenici Mrk-sa > 
*Mrgsa. Ne nalazi se u drugim slavinama. 
Kao ekspresivna rijec hrv.-srp. je kreacija. 
Matzenauerovo uporedenje s ces. mrholiti 
»sipiti«, lot. merga, marga »sitna kisa« daleko je 
i tesko ga je obrazloziti. 

lit..- ARj 7, 59. 53. 461. Holub-Kopecny 
232. Matzenauer, LF 10, 337. Boisacq 3 133. 



465 



mrijeti 



mric m (Mikalja, ikavski) »tamaric, tamarix, 
myrica gallica« = mrijec m (jekavski, Stulic) 
»dub, myrica«, od stgr. i ngr. uupfxri > lat. 
myrica Vtamarix gallica«. Nalazi se u puckom 
liku u juznoj Italiji u grckim narjecjima, u 
napuljskom i sicilijanskom u likuvrika, bruka, 
abbruka, avriika. Konsonant c mjesto k objas- 
njava se nasim sufiksom j. Ako je tako, mric 
je kao i smrc, nas poimenicen pridjev m. r. 
ili je romanski na -eus kao fageus > tal. faggio 
za kilat, /ag«,s. U arb. ]i,vpha\ > myri(n)ge (sa 
umetnutim n pred g) pored mret, marenkuqe 
»tamarix«. Gr. (iupixr| je zacijelo mediteran- 
skog podrijetla, identicno sa lib. tamarix, u 
kojem je ta-, berberski clan (upor. Fabarca 
pored Barca). 

Lit: ARj 7, 57a 59. Rohlfs 1430. Samsa- 
lovic, NVj 29, 476. GM 295. Godin 343. 

mrijest m, f (Vuk) »ikra, avgutar, Rogen«, 
postverbal od mrijestiti se (Vuk, Hercegovina) 
= mrijestiti se (st za st kao u pustiti, v.) (o-) = 
mistriti se (ZK, metateza suglasnika r) »pariti 
se, coire«, baltoslav., sveslav. i praslav. (*«ers-) 
termin iz ribarstva, peradarstva (zivinogojstva). 
Na -ilo mrestilo (Perkovic, Slavonija) »mjesto 
gdje se ribe mrijeste«. Na -nica (kao poime- 
nicenje na -ica nepotvrdenog pridjeva) mrijes- 
nica (Bosna) »riba«. Konsonant m je nastao 
iz n, kako pokazuje ukr. nerestb »Laich« < 
*nrestb. Slog mrije- nastao je po zakonu likvidne 
metateze iz nre-, kako se vidi i iz lit. nelsti 
pored nerieti, u prijevoju narSas, narstqs 
»Laich«. Kako grupa nr- na pocetku u hrv.- 
-srp. nije moguca, uklanja se na dva nacina, 
supstitucijom grupe mr-, koja postoji (upor. 
mrak, mraz i slicnu zamjenu u ces. mravi, 
mravny), ili umetanjem svarabhaktickog samo- 
glasa e (upor. cerivo ZK za crijevo) ili a (upor. 
narav za stcslav. mavi). Ovo drugo dogodilo 
se u nerast m (Vuk, Istra) »1° neustrojen 
vepar, prasac« = nerast »1° neustrojen ovan 
(Lika)« pored merast m (Slavonija) i u slov. 
meresec, merjasec (od gen. *merest-ca nov 
analogijski nominativ) pored neresec, nerescak 
< -jak, hrv.-kajk. nerostec (Belostenec, Jam- 
bresic, sa o za,a kao u rob pored rab) = (ikav- 
ski) nerist (ZK, Lika K) = neres, gen. (ana- 
logijski) neresa (Istra, gubitak -f kao u vlas, 
gen. vlasti) = nerislac m (15. v., jedna pot- 
vrda, sa sufiksom -be > -ac i -lac od radnih 
imenica). Prvobitni apstraktum postao je radna 
imenica. V. primjere pod mrgoda. Potvrden 
je i sa svarabhaktickim a kao u narav: narast 
f (Vuk) < *mrestb, sa > a kao u orah i u 
ostalim primjerima, odatle narastiti, narasti 



»omrijestiti«. Deprefiksacijom, tj. ispustanjem 
sufiksa, jer se krivo shvatio kao takav: ras- 
titi, rasti (16. i 17. v., Vuk), naraUat se, 
-rascq pf. (Kosmet, subjekt kokoske) »pariti 
se«. Ovamo mozda i rum. slavizam a rasti 
»jemanden barsch anfahren«, s apstraktumom 
na -eh > -eald rasteala. Vokal o mjesto a 
(kao u kajkavskom) nalazi se i u Kosmetu 
ndros, gen. ndrosa »sitna jaja u kokosi«. Glede 
analogijskog genitiva upor. gen. neresa u 
Istri. Ispustanje krivo shvacenog sufiksa na- 
lazi se i u ikavskom rist f »mrijest« (Dalmacija), 
s denominalom ristiti se, rt'sti. Rijec mrijest f 
je kulturna rijec. Rumunji stvorise odatle svoj 
pridjev s pomocu lat. sufiksa -acius > -ef 
mistret (pore, scroafa) »1° prasac, svinja, 2° 
Wildschwein, Wildsau«. Glede metateze r upor. 
gore mistriti se (ZK). Vaillantovo dovodenje 
nerasta u vezu s kworzb u sjevernim slavina- 
ma nije moguce. Semanticka dubleta mrijest 
»ikra« i nerast »neuskopljen prasac« nastala je 
kao u srean prema srdacan na osnovu fonetske 
varijacije. Vokal a mjesto mogao bi se tuma- 
citi i kao prijevoj *nors-, koji je potvrden u 
rus. noros(t) »Laich, Froschlaich«. Za njeriti 
se impf, (subjekt riba, sjeverna Dalmacija, Sinj) 
»mrijestiti se« dalje veze nijesu poznate. Ako 
je od praslav. *ners- > mrijesti se (v.), zamaglje- 
no je izvodenje. Vezanje s ie. korijenom *ner-, 
*aner-, *sner- > arb. neri »muz« je nevjero- 
jatno. Ovamo i resti se, rese impf. (Slavonija, 
o ribi) »mrijestiti se«, usp. i ces. te slvc. rasiti 
se (subjekt ptlce). 

Lit.: ARj 6, 604. 7, 55. 59. 60. 8, 46. 61. 
280. 933. 554-555. 13, 298. 889. MikloUc 
213. Bruckner 347. 355. Frautmann 197. 

Fiktin 997. Berneker, IF 7, 284. Meillet, RES 
5, 11-12. Vaillant, RES 13. 115. 15, 236. 
22, 22. Matzenauer, LF 11/ 184-185. 16, 

170. Zubaty, ASPh 16, 401-404. Holub- 
-Kopecny 310. 

mrijeti, mrem impf. (Vuk) (isu-, na-, 
odu-, po-, pre-, raza- se, sa-, u-) = (ekavski) 
mreti = (ikavski) mft'ti (ZK), vamrit (Ranjinin 
Kanconijer) = stcslav. mbeeii, mbso (s istim 
sufiksom kao u inf. zivjeti), ie., baltoslav., sves- 
lav. i praslav. *mer-ti, »mori, sterben« ; iterativ 
prijevojem duljenja b-i-mirati, samo s prefiksima 
izu-, odu-, po-, pou-, pre-, u-, deminutiv na 
-ucati mirucati, mirucdm (Vuk) »pomalo umi- 
rati«; kauzativum u prijevoju o moriti, -im 
impf, (do-, po-, sa-, na- se, u-, za) »1° ubijati, 
2° sustajati, ermuden«; iterativ od kauzativu- 
ma u prijevoju duljenja o - 6 > a -morati, 
-om, samo s prefiksima do-, od- se, u-, za-, 
»ermuden«. Izvedenice se prave od devet 



30 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



mrijeti 



466 



mrijeti 



osnova: mer-, mr-, mrtv-, mor-, mar-, pet 
bastinjenih iz praslavenskoga i cetiri mrt-, -mri-, 
mrcv-, mrs- (?) stvorenih u hrv.-srp. 

(I) Osnova mer- > stcslav. mre- nalazi se 
M infinitivu na -eti i prezentu mu- > mr- u 
hipokoristiku nemre (Lika), nemra, nemrica (Do- 
broselo, Lika), pi. nemri »starci koji nece da 
•umru«, mrecka (Srbija, juznomoravsko na- 
rjecje) »smrt«. 

(II) Osnova mr- : u participu preterita aktiva 
umro, umrla = cakavski iimra, umarla = umrala 
ZK, part. pret. aktiva kao pridjev neumro, 
neumrli, neumrla, s apstraktumom na -ost, 
inf. mm'(Stulic); usveslav. i praslav. apstrak- 
tumu deklinacije / obrazovanom s pomocu 
-io smrt, gen. -i »mors« pored samrt, gen. 
-i (15. v., Pavic) »Todesstunde« = (cakavski) 
semart, gen. -i (Vrbnik, 1639) = semrt (Tran- 
sit). U slavinama dolazi, za razliku od drugih 
ie. jezika, samo s prefiksom eb-. Dodatak toga 
prefiksa je praslavenska inovacija. Prema Meil- 
letu je od stcslav. pf. stmreti »umrijeti«. Odatle 
smrt kao novi postverbal koji je istisnuo balto- 
slav. *mrt, gen. -i. Vjerojatnije je Machekovo 
misljenje da je to ie. prilog su- > praslav. 
si- »dobro, veoma« (v.), koji odgovara po zelji 
da smrt bude lijepa, dobra. Upor. svojom 
smrcu umrijeti. Odatle pridjev na -bn > -an 
smrtan = samrtan, -tni (cas, svijece, grijeh), 
besmrtan, poimenicen na -jak smrtnjak, na 
-ik smrtnik — samrtnih, na -stina < -sk + 
-ina samrstina (Vuk) »1° mrtvacina, novae za 
opijelo, 2° ukopnina«, slozen pridjev smrto- 
nosan < stcslav. sbmntonosbnb, prevedenica 
od gr. Oavaaocpopoc. Ie. je pridjev na -uo 
(upor. isti sufiks u ziv, v.) mrtav, f mrtva 
pored mrtav, bez paralela u baltickoj grupi. 
Ima golemu leksikologijsku porodicu. Sufiks 
-uo odbacuje se: mrt (Marulic, Zoranic). Po- 
imenicuje se na -be > -ac mrtvac, gen. mrtvaca 
pored mrca, odatle analogijski nominativi mrtac 
i mrtavac, gen. -ovca (Slavonija, Posavina), s 
pridjevom mrtavan »smrtan«, pridjev na -ski 
mrtvacki pored mrtacki, poimenicen na -ina 
mrtavstina »odor mortuorum« = mrtavstina 
»daca, karmina«, na -tnica mrtvacnlca, na 
-aja mrtvaja — na -an = na -ik mrtvan — mrtvih 
»1° mrtav covjek, 2° staro rijecno korito«, na 
-ajica mrtvajica (Srbija, Cacak) »horizontalna 
gredicau vodenick, na -aca mrtvaca »biljka«, na 
-acina mrtvacina (Vuk) »placa za mrtvaca*, na 
-ara mrtvara (Pozega) »muha«, na -orina mrtvari- 
na, na -dk mrtvak (juznomoravsko narjecje) »mrt- 
vac«, apstrakti na -ez mrtvez = na -Uo mrtvilo, na 
-ost mrtvost; na -enjak mrtvenjak »kukac«, na 



-ica mrtvica »1° mrtva zenska, 2° druga razna 
znacenja«, na -ice, gen. -eta mrtvice (Vuk, 
Crna Gora) »rdavo zivince«, pridjev na -jav 
mrtvicav (ju zna Srbija) »okrenut prema sje- 
veru«, kol. na -jad mrtvicad, gen. -i, augmen- 
tativ na -ina mrtvicina (Vuk) »tromo zensko«, 
na -ulja mrtvulja (Lika) »mrtvica«, s pridjevom 
mrtvuljav, poimenicen na -be > -ac i -ica 
mrtvuljavac prema mrtvuljavica, na -usa mrtvusa 
(Vuk, Crna Gora) »mrdna«. Prilozi mrtvo 
(Piva — Drobnjak) »labavo«, na mrtvice, mrtvo- 
glavice, mrtvouske = mrtouzice (Bosna) = 
mrtvouzackl = mrtouzlice (Vuk) »svezati 
mrtvim cvorom«. Slozenice: mrtvoka (Pavli- 
novic) »zenska mrtva pogleda«, s pridjevom 
mrtvokast, mrtvorodence, mrtvozor, mrtvoglavac 
»leptir«. Sintagma: mrtvo puhalo (Vuk, Lika) 
prema mrtva puhalica. Denominali na -iti mrtviti 
(m-), na -ariti mrcvariti (Dalmacija) »biti trom«. 

(III) Korijen mor- dolazi najprije u praslav. 
postverbalu (nalazi se i u ces., polj. te rus.) 
mor m (Vuk) »smrt, umiranje, kuga«, odmor, 
rasiren na "bk odmor ak, gen. -rkat pomor, 
primor (Srijem) »1° umor kod rada, 2° sitna 
zivinica od koje pada guba na usi«, umor, 
namor (Vrbnik, Krk, Bakar) »nahlada« = 
namorina (Otocac) »influenca«. Glede mora 
v. tu rijec. Pridjev moran (Kavanjin), opcenit 
je samo s prefiksom umoran (Vuk) (ne-, od-) 
»sustao, trudan«, na -iv neumoriv, na -Ijiv ne- 
umorljiv, s apstraktima na -ost, poimenicen 
umornica (Vuk) »casa rakije koju umoran covjek 
popije« ; izmoran, zamoran. 

(IV) Od mar- u najnovijoj izvedenici na 
-aliste odmaraliste, od odmarati se; zamarati se. 

(V) Od mrt- apstraktumi na -je umrie, 
izumrce (Pavlinovic) = izumrice (isti). 

(VI) Od korijena mri- pridjev mrli (Kavanjin), 
na -Ijiv mrljiv »spor«, poimenicen je na -be 
mrlac, gen. -Ica (Barilovic) »kukac gryllo- 
talpa vulgaris«, na -edina (prema govedina) 
mrledina (Vuk, Lika, Dobroselo) = na -ina 
mrlina = mrljina »les«, odatle na -as mrljas, 
na -etina mrletina = mrljetina — na -utina 
mrlutina (Vuk) »slabo i bolesljivo celjade«, 
na -ici mrlici, gen. -ic f pi. (Istra) »sluzba 
za mrtvim«, na -ic mrtic (Prigorje) »mrtvac«, 
na -ince mrlince = mrljunce »lipsanica«, kol. 
na -od mrtincad, gen. -i (Lika), -javiti mrlja- 
viti, -im »rdavo klati«. Denominali mrljunuti, 
-em »lipsati«, mrljuhat »tuziti se na bolest«. 

(VII) Korijen mrcv- nastao je unakrstava- 
njem od mre- (gen. od mrtvac) i mrtv-. Odatle 
na -orina mrcvarina »pokolj« i denominal mrc- 
variti (iz- se). 



mrijeti 



467 



mrknuti 



(VIII) Sto se tice korijena mrs-, nije sigurno 
da ide ovamo, jer mrsa f i mrsav (takoder 
bug.), izmrsati i izmrsaviti stoji u vezi sa 
mrha (v.) > marha > marva (v.). Znacenjem 
stoji u vezi sa mrcina. Rumunji posudise 
mirsav, a omori »ubiti« < umoriti, s postverbalom 
omor (strum, jos umor) i s rum. sufiksom lat. 
podrijetla omoriciune »ubistvo«. Madzari po- 
sudise pridjev mrtav, u z. r. mrtva (se. voda) > 
morotva »Sumpf, bara«, koji Miklosic upore- 
duje sa Hiadz. holtviz. U baltickoj grupi 
pored lit. mirti = lot. mirt, koji tocno odgovaraju 
u osnovi stcslav. mbeeii, postoji i kauzativum 
lit. marinti »moriti«, odatle lit. postverbal 
maras »kuga«, koji se poklapa sa mor; bez 
prefiksa sa- u lit. je mirtis = lot. mirt »smrt«. 
Ie. je korijen *mer-, u sanskrtu marate (3. 1. 
sing.) »mre«, kauzativum mdrayati »moriti«, 
mrtih »smrt«, lat. mori, mortuus, mors itd. 

Lit.: ARj 2, 629. 4, 251. 252. 303. 304. 

6, 752. 927. 7, 8. 54. 49. 60. 70. 71. 83. 87. 
92. 460. 461. 917. 8, 114. 12, 67. Vukovic, 
SDZb 10, 390. 392. 398. Elezovic 1, 420. 2, 
126. 247. 389. Resetar, Rad 255, 107. Jagic, 

ASPh 20, 595. NJ, n. s., 1, 259. 261. 7, 248. 
Krmpotic, ZbNZ 24, 324. Medic, ZbNZ 24, 
29-31. (cf. JF 3, 255. 261). Miklosic 190. 
SEW 2, 50. Holub-Kopecny 233. 294. Bruckner 
344. 346. 532. Trautmann 186-187. WP 2, 
276. Mladenov 304. 595. 311. Tiktin 995. 
1089. Strekelj, ASPh 28, 505. Marstrander, 
IF 20, 349. Meillet, BSLP 21, 138. si. (cf. 
IJb 8, 209. JF 5, 330). Marr, IzyORJAS 6, 
t. 21, 325-333. (cf. IJb 13, 80). KZ 68, 
57. Brugmann, IF 17, 485. Machek, ZSPh 

7, 378-379. Boisacq 134. 

mrkati (se), mrce impf, (subjekti ovce, 
koze, ribe, Ljubisa) = mrkati, -cem (Vodice, 
Istra, subjekt ovca), omrkati se (Smokvica, 
Korcula) »upaljivati se, pariti se«. Postverbal 
mrk m (Vuk) = mrk (Vodice) »Brunst der 
Schafe«. Pridjev se rasiruje na -ast mrkast (Krk) 
»upaljen«. Glagol jejuznoslavenski; nalazi se jos 
u stcslav. mrbkati »1° meckern, 2° briinstig 
sein«, slov. i bug., gdje mjesto k stoji i / 
mrdlet se, odatle rum. a marli; kod Arbanasa 
merkosh. Kako pokazuje znacenje 1 ° stcslav. 
glagola, radi se zacijelo o prvobitnoj onomato- 
peji, koja je postala pastirski termin za koitus 
ovaca i koza, prenesen odatle i na ribe. Machek 
uporeduje sa sanskr. mrsati (3. 1. sing.) 
»beriihren«. 

Lit: ARj 7, 61. 64. Ribaric, SDZb 9, 
168. Mladenov 311. Matzenauer, LF 10, 
339-340. Jokl, IJb 14, 106. Machek, Sldvia 
16, 188. 



mrkinta f (Kasic) = Markinta bila (topo- 
nim kod Lastova, ikavski i cakavski) = mrki- 
jenta (Dubrovnik, Vetranie, Bella, Voltidi, 
Stulic), pridjevi mrkljentast, mrkijentav »gre-, 
benit«, deminutiv mrkijentica = mrkenta 
(Lastovo) = (na -ija) mrkentija (Pastrovici, 
razlikuje se od seke, koja je u mora, dok je 
mrkentija uz obalu na kopnu) = mrkenta 
(Kavanjin, Spie, Bar, Budva, Grbalj, Krtole, 
Kuciste, naziv za Gob brdo blizu Raca i 
Spica) »1 ° hrid u moru, greben, stijene pokraj 
mora, velike strme litice, 2° seka (Grbalj), 3° 
pojedini veliki kamen kojim se moze zidati, da 
se utvrdi obala od vala, ali se ne upotrebljava 
za zidanje kuca«. Izvedenica na -enta, sufiks 
za pojacanje (augmentativ) u istro-rom. : 
vitenta meja, vitenta dele vite meje, u lad. 
mighienta, nuva nuventa (Rovinj), kalda kal- 
denta. Upor. u juzno-tal. _/Jort miirgendo, mur- 
gantu itd. »distelartige Pflanze«. Osnovna je 
rijec murex, gen. -cis, tal. murgia (Kalabrija) 
»roccia«, koja se nalazi u morica f (Zore) »1° 
provrcen stanac kamen na morskoj obali, u 
koji se moze privezati mreza, 2° (Mljet:) da 
vrsa potone, veziva se za nju morica, produzen 
kamen«. Glede prijelaza u deklinaciju. -a, 
upor. krka < conice. Ovamo ide kao izvede- 
nica na lat. sufiks -anus ime otocica Mrkan, 
tal. Mercana. 

Lit. : ARj 7, 65. Zore, Arkiv 2, 364. Macan, 
ZbNZ 29, li. he 14. Skok, ZRPh 38, 849. 
Isti, Slav. 227. 249. REW 3 5755. Rohlfs 2627. 
Prati 678. Alessio, RIO 5 (1953), 90-91. 

mrknuti, -e (o-, na- se,.s-, sa-, za-) = 
mrkniti (Vodice) = smrti se pf. pored smrcati 
se (poza-, Gorski vijenac) = mrcati (samo 
jedna potvrda; c mjesto k kao u micati pored 
mikati, maknuti, maci) »finster werden«, inhoativ 
od pridjeva mrk, baltoslav., sveslav. i praslav., 
»crn, finster«; sumrk (Piva-Drobnjak) »pomalo 
mrk«. Pridjev je veoma rasiren zbog velike 
upotrebe u terminologiji domacih zivotinja. 
Poimenicen mrk m (Novi) »morska zivotinja 
mrkac, moschites moschata« = mrk m (Vo- 
dice) »pomrcina sunca«. Pridjev se rasiruje 
na -olast (upor. vragolast, -Ijast prema davolast) 
mrkolast (Vuk), na -bn mfcan (Vuk), na -bkav 
mrckav (Timok-Luznik, Srbija) »bolestan, ne- 
cist«, na -hi mrkao, -kid (16. v.), s apstrak- 
tumom mrklost; -usast, -usdt, -usatan, -usastan, 
-sav: mrkusast itd. Hipokoristici mrko m 
»jarac, magarac, vo« prema mrka f »ime doma- 
cih zivotinja«. Poimenicuje se raznim sufik- 
sima: na -ac mrkac »1° jarac, 2° riba (Ston, 
Bag, Vrbnik)«, sa deminutivom mrkacic (Split) 



mrknuti 



468 



mrkva 



»riba«. Na -alj mrkalj »1° jarac, 2° ovan, 
3° prezime«, mrkaljusa (BiH) »kruska«, na 
-an mrkdn, na -as mrkas »ime psa«, na -ava 
mrkava »krava«, na -asa mrkasa »koza ili ovca«, 
na -es mrkes (Istra) »ovan«, na -esic mfkesic 
»ovan, vo mrkih pjega«, na -ica mrkica »1° 
kobila, 2° biljka zucenica«, na -ilo mrkih, 
na -inja mrkinja »mrka ovca«. Na madz. -ov < 
-6 mrkov »pas, konj«, -ova mrkava »krava«, 
mrkovica, augmentativ mrkovina »mazga«. Na 
-ulj mrkulj »ptica«, mrkuljin (Vuk), na -ulja 
mfkulja (Vuk) »mrka krava«, mrkuljica »1° 
ptica, 2° riba«. Na -usa mrkusa »kobila« = 
mrkusa (Vodice) »ovca«. Augmentativ miko- 
bara (Lika) »koza«, a pridjevom mrkobaran, 
mrkodin »konj*. Na -onja mrkonja »1° mrk vo, 
2° prezime«. Pridjev mrkao poimenicuje se 
na -ica mrklica (Vuk, Boka), na -ina mrklina 
(Vetranie) = na -ilo mrklih »mrak, pomrcina«. 
Upor. psovku mrklo ti bog daj (Vodice). Slo- 
zenica mrkogleda. Cest je i u izvedenicama sa 
c mjesto k: na -e\ mrce »mrk konj«, na -Java 
mrcava »dim, cada«, na -ica mrcica »magarac«, 
na -ina mrcina f »prosto mrko sukno, erne 
zenske haljine«. Na -ilo mrcilo »mrka boja«. 
Hipokoristik mrco »mrk konj«. Denominai na 
-iti mrciti (Crna Gora) »(metafora) ubiti« (iz-, 
na- se), na -eti mrcati, -elm. Ovamo ide po- 
mrcina (sunca, mjeseca) = pomrklina (Bosna). 
Prema brckati onomatopeizira se mrckati 
(Orahovica). Na -jaj irifcaj m (Hercegovina) 
»mrk pas«. Sa romanskim sufiksom mrkadina 
»mrko, prosto sukno«. Premda mu je leksiko- 
logijska porodica golema, ne moze se oznaciti 
kao opcenit hrv.-srp. pridjev. Karakteristican 
je za stokavske govore. Tu je zastupljen i u 
antroponimiji Mrkoje, Mrkojevic, Mrksa, Mrk- 
sic. Na zapadu ga zamjenjuje taman, koji je 
rasiren na citavom teritoriju. Opcenit je sveslav. 
i praslav. prijevoj *morkb > mrdk m = mraka 
f gdje je slog mra- nastao po zakonu lik- 
vidne metateze, upor. polj. mrok, rus. morok. 
Taj prijevojni stepen izrazava perfektum 
»kad je zamraceno > ono sto je zamraceno«. 
Po semanticnom zakonu rezultata (sinegdoha) 
odatle znacenje »1° tama, Finsternis, 2° biljka«. 
Moze biti i pridjev (Mrnavic, Martie) »mrk«. 
Upor. toponim Mrakodb pored Mrkodo. 
Pridjev na -bn mracan (14. v.) (s-), poimenicen 
na -jak mracnjak »1° rdav covjek, 2° mora, 
3° biljka, 4° mracna sobica, 5° (mrasnjak, ZK, 
eufemizam) davao«, na -ica mracnica, na -ost 
mracnost. Na -iv, -Ijiv mraciv, mracljiv. Na 
-la mraca f »mrak« = na -ilo mracilo. Na -jaj 
mracaj (Slunj) »1 ° ptica caprimulgus punctatus, 
2° konj« = mracaj (Dobroselo) »crni oblaci 



na nebu«. Na -janin mracanin (Vinkovci) »co- 
vjek koji strazi nocu u opcink. Na -aia mraka- 
ca = na -an mrakan (Vinkovci) »nekakavbauk 
iz mraka«. Slozenica sumrak, sumracje »crepus- 
culum«. Denominai na -ati mrakati (Kava- 
njin) »1 ° nocitk, mrakati, -cem (Dalmacija) 
»2° psovati«, na -iti smraciti, smracim (se), 
-ivati se, sumraclti se prema sumracavati se. 
Znacajna je varijacija znacenja izrazena akcen- 
tom smraciti (objekt /02-«, Dalmacija) »prut 
od mace zadupsti u rupu da druga maca 
izrasle«. Upor. zamrknuti (Vuk), zamrknut, 
-em pored smrkmjat se (Kosmet) »uci u noc«, 
iz cega se vidi semanticka veza izmedu mrk 
i mrak. Interesantno je rasirenje sa -kotu- 
nakotumraciti se pf. (Poljica) »naoblaciti se«, 
s pridjevom napotumracen (Poljica) »namrgo- 
den, namrsten«. To je jedna vrsta onomato- 
peiziranja kao i mrgoditi se (v.). Rijedak prefiks 
(v.) je zamijenjen u pridjevu cestim po- (v.); 
tu bit ce isto sto to u najtomanje (ZK). Balticke 
usporednice pokazuju razlicita znacenja. Od- 
nose se na rad ociju. U prijevoju e: lit. merkti 
»1 ° mit den Augenlidern blinzeln, 2° die 
Augenlider schliessen«; s prijevojem o (kao 
u mrak) : man dkys apmarka »mir wurde dunkel 
vor den Augen«. Lotiski ima s prijevojem i 
(kao mrk, mrkao) mirklis »Blick des Auges«. 
Za semanticki razvitak praslav. pridjeva od 
vaznosti su balticke usporednice. Iz njih se 
vidi da je znacenje »tama« izaslo iz zatvaranja 
vjeda. Za taj semanticki razvitak ima potvrda 
i u nasim narjecjima: on mrka (Cres) veli se 
kad covjek drijema i glavom trese. Upor. ces. 
mrkati »cligner les yeux« i lit. mirksaii »mit 
halboffenen Augen da sitzen«. Upor. namrsten, 
mrstiti se (v.), pomrkivati na koga impf, prema 
pomrknuti (takoder ces., slov.) »nutu interdicere«. 
Ie. korijen *mer- »ilimmern, funkeln« bio je 
rasiren formantom q: *merq-. 

Lit.: ARj 4, 52. 251. 7, 35. 37. 66. 63. 
61. 69. 47. 65. 49. 67. 403. 461. 511. Tentor, 
JF 5, 213. Vukovic, SDZb 10, 404. Elezovic 

I, 193. 2, 247. Ribaric, SDZb 9, 168. ASPh 

II, 448. Miklosie 191. SEW 2, 78. Holub- 
-Kopecny 232. Bruckner 333. 346. KZ 45, 
105. WP 2, 274. Mladenov 306. 311. SpBA 
73 (cf. Ub 8, 198). Ivsic, HR 1934., 194. 
Machek, ZSPh 18, 24-25. Matzenauer, 
LF 10, 337-340. Vaillant, RES 9, 9. si. 
Zupitza, KZ 36, 235. Walde, KZ 34, 478. 
Scheftelowitz, IF 33, 38. 56. 167. 174. 267. 
Osthoff, IF&, 12. bilj. Kern, IF 4, 110-111. 
Stitterlin, IF 25, 70. Boisacq* 645-646. 

mrkva f (18. v., Vuk, Dalmacija, Jacke, 
danas opcenita rijec) »daucus carota, korenje 
(ZK)«. Deminutivi na -be > -ac mrkvac, 



mrkva 



469 



mrmljati 



gen. -aca (Istra) = na -ica mrkvica (Krk). 
Augmentativ na -ina mrkvina (Vrbnik). Sve- 
slav. i praslav. (prema Miklosicu) posudenica 
iz stvnjem. mor(a)ha, nvnjem. Mohre. Tome 
se protive Mladenov i Kiparsky. Za prvoga 
nema dovoljno razloga za to. Drugi uzimlje 
prasrodstvo s germanskom rijeci. Kako po- 
kazuje mrha > marha, marva stvnjem. h 
ne prelazi u -k, nego ostaje, sto potvrduje i 
polj. marchew. Rijec mrkva je isla prvobitno 
po deklinaciji u kao crkva, murva, stcslav. 
*mrzky > *mrbkbve. Upor. i cikla pored 
cikva. Rumunji posudise morcov, Madzari mor- 
cony = murok. Ie. je korijen *mrk- »essbare 
Wurzel, Mohrriibe«. Upor. kod Hesycha |3pd- 
xava. Prema Macheku pripada pred-ie. 
supstratu. V. smrcak. Ovamo i mrkvjela f 
(Vuk, Dubrovnik, Mikalja, Bella, Stulic) »mrk- 
va«. Augmentativ na -ina mrkvjelina (Stulic) 
»pastinaca silvestris«. Pridjev odredeni na -bn 
mrkvjelni (Stulic). Oblik mrkvola nema ARj, 
citira ga kao srp. Miklosie. Dalmato-romanski 
ostatak iz oblasti hortikulture, kako pokazuje k 
pred e, od lat. deminutiva moricula od morum, 
koji se nalazi u stvnjem. morhila, nvnjem. 
Morchel »1° pecurka, 2° mrkva«. Dubrovacki 
romanizam predstavlja vlat. deminutivni su- 
fiks -icella mjesto kllat. -inda i unakrstenje 
sa domacom rijeci mrkva. 

Lit.: ARj 7, 69. Miklosie 192. Bruckner 
322. Mladenov 304. Kiparsky 75. WP 2, 313. 
Boisacq 1 131. Machek, LP 2, 158. Weigand- 
-Hirt 2, 206. Zupitza, GG 135. Lowe, KZ 
39, 326. Vasmer 2, 158-9. REW 5681a. 
DEI 2363. 2428. Strekelj, DAW 50, 38. 

mrlj m = mrlja /(slov., obicniji je akcenat 
mrlja u Hrvatskoj) »maca, pjega«. Denominai 
na -ati mrljati, mrljam impf. (Vuk) (iz-, o) — 
mrljat (Kosmet). Pridjev na -av mrljav (Lika, 
Kosmet) »1° neopran, necist, 2° koji ima 
mrlje«. Pojavljuje se jos u tri varijante, koje 
upucuju na onomatopejsko (ekspresivno) po- 
stanje: prljati, prljam (u-) (Vuk) »gnusiti«, s 
pridjevom prljav (Vuk) = brljati (v.) = burljati 
(v.). Ne nalazi se u drugim slavinama. Stre- 
kelju je posudenica iz bav. Meri n »Schmutz, 
Fettfleck«. Varijante i geogt'afska area govore 
protivno. 

Lit.: ARj I, 70. BL 2, 241. Elezovic 1, 
225. 419. Miklosie 192. Strekelj, DAW 50, 38. 

mrmljati, -am impf. = (sa / mjesto Ij) 
mrmlati — (sa n mjesto /) mrmnati, -am (ZK) 
»murmeln«. Prvobitna onomatopejska redupli- 
kacija vidi se u mrmorati = mrmoriti = mrmrati, 



odatle postverbal mrmor (Marulic) = mromoriti 

= iterativ namrmravati (ob-), s apstraktumom 

namrmranje (Jambresic) Promjena Ij = I mjesto 

r nastala je prema disimilaciji r - r > r - I. 

Drugi clan reduplikacije reformira se raznim 

elementima koji sadrze druge onomatopejske 

suglasnike: na -ositi (upor. tetositi) mfmasiti, 

-Im (iz-) = mrmosati, -am »klevetati«, s rad- 

nim imenicama na -telj mrmositelj m prema f 

mrmositeljica , mrmosavac = mrmosalac; na 

-otati (prema drugim onomatopejama na -ot) 

mrmotati. Radna imenica na -elj (upor. smrdelj) 

mrmelj m (Istra) »celjade koje mrmlja«. Za- 

vrsno -Ijati zamjenjuje se sa -njati u mrmnjati, s 

pridjevom na -av mrmnjav, sa -njiti mrmnjiti; 

mnj steze se u nj: mrnjati, odatle mrnatelj = 

mrnjatelj »murmurator«. Ta se varijanta de- 

minuira: na -kati mrnjkati, -dm, odatle na 

-ah mrnjkalo m prema mrnjkalica (Lika); 

mrnjdzati (Slavonija, Srbija, Vuk). Drugi 

se elemenat reduplikacije zamjenjuje novom 

kreacijom -njoriti mrnjoriti (Marin Drzic). Ono- 

matopeja postaje napokon termin za crve: mf- 

mak, gen. -mka (Vuk, Banja Luka) »kukac u 

gnoju kao zlatna Mara« = (za amfibiju.) 

mrmac — mrmak »Kaulquappe« (Otokf prijenos 

je omogucen time sto vice kr; zbog toga ide 

ovamo i) mrmoljak, gen. -oljka (Vuk, Srijem, 

Baranja, Banat) »triton vulgaris, Wassermolch« 

= rum. mormoloc »Kaulquappe«. Ni prvi 

dio reduplikacije nije posteden, kako pokazuje 

disimilatorni gubitak pocetnog n u rmnjati, 

f mnj em (1486) »mrmnjati«, s pridjevom rmljiv 

(1486). Samoglasno r zamjenjuje se tamnim 

u mumnjati — mumljati (upor. ces. mumlati) = 

mumnjati (Prcanj) = mumonjiti (Vuk) »murren« 

= mumoljiti »jesti«, imenica mumonja. Ta ono- 

matopeja nalazi se u raznim jezicima. Klasicni 

su tipovi lat. murmurare, gr. uoppjjpco, stvnjem. 

murmuon, nvnjem. murmeln, lit. murm(l)enti, 

murmeti, sanskr. marmara- itd. Miklosie ih zove 

onomatopdische Worter ohne Geschichte. U 

stvari oni se u jeziku uvijek nanovo stvaraju 

na jednak nacin. Njihova je faktura nestalna. 

Podvrzena je varijacijama u mjestu i vremenu, 

prema tome kako jezicna svijest apercipira 

prirodne zvukove i koliko ih moze prilagoditi 

ustaljenim fonemima. U njima su fonemi sim- 

boli raznih prirodnih zvukovnih nijansa. Vidi 

se i prilagodivanje drugim tipovima. I oni 

slijede zakon semaziologijskog razvitka. Po- 

staju napokon termini za predmete. V. brbljati. 

Lit.: ARj 4, 252. 7, 71. 74. 76. 78. 151. 
461. 8, 410. Hirtz, Amph. 90. Miklosie 192. 
207. Holub-Kopecny 235. Boisacq 640. 644. 
Mladenov 311. Bruckner 68J. Matzenauer, 



mrmljati 



470 



mrska 



LF 10, 341-342. 349. Tiktin 1009. WP 2, 

307. Trautmann 190. 

mrmor m (Vodice, Istra) »razum«. Od 
furl, malmuerio = mermoire — memorie (in 
buina malmuerio 1419. »pri dobroj svijestk) < 
lat. memoria »pamcenje«, apstraktum na -ia 
od pridjeva memor, gen. -oris; apstraktum se 
u nasem skolskom jeziku upotrebljava kao ucen 
latinizam, ovdje sa anticipacijom suglasnika r; 
u Istri memurija f »uspomena«. Odatle poime- 
nicen pridjev na -alis memorijal, gen. -ala m 
(Refjkovic) »izvjestaj visoj vlasti« < lat. me- 
morialis. Denominai na -are lat. memorare > 
sttal. memorare : adombrati se, -am pf. (Ku- 
ciste) = (afereza a- u sandhi) dbmbrat se, 
-am (Dubrovnik, Cavtat) »prisjetiti se« < tal. 
( Rammemorare, s disimilacijom m-m > d - m, 
upor. disimilacije spanj. lembrar i remora 
(Fribourg). 

Lit.: ARj 6, 600. Ribaric, SDZb 9, 168. 
REW 5489. 5490. Pirana" 556. 

mfujak, gen. mfnjka m (Orahovica, Sla- 
vonija), termin kod saonica »onaj dio saonica 
sprijed, sto je savinut gore«. Buduci da je 
mfnjak, gen. -njka (Srbija) »hrskavicavi dio 
nosa«, prva rijec je, cini se, metafora. Osnova 
se nalazi po svoj prilici i u pridjevu na -av 
mrnjav (Srbija) »slab lockav (odnosi se na 
stablo; protivno kruf)«. 

Lit.: ARj 7, 77. 78. 

inrsika f (Dalmacija, Pavlinovic) »sevar, 
trska«. 



Lit.: ARj 7, 79. 

mrsiti (se), mrsim impf. (Vuk) (o-) = 
mrsit (Kosmet) »1° jesti meso = prekinuti 
post (religiozni termin, suprotno postiti) 
2° (s prefiksima iz-, od-, po-, raz-, s-, za-) 
remetiti, pometati, brisati, unistavatk prema 
iteratlvu na -va — mrsivati, -mrsujem = -sivati, 
samo s prefiksima; prefiks pro- »3° mrmnjati 
(Lika)«. Od prvog znacenja je postverbal mrs 
m (18. v., protivno nemrs) »1° mrsno jelo, 
2° vrijeme kad se smije mrsiti«, prosiren na 
-hk > -dk mfsak, gen. -ska (Vuk) = mfsak 
pored mfsak (Kosmet) »dan u koji se smije 
mrsiti« = omrsak, gen. -ska, deminutiv mrsi- 
cak »mrsni dan«. Pridjev na -bit me'san = misan 
(Kosmet), odredeno mrsni pored mfsni = 
omrsan. U boskackom (argotu) Mrsan je 
»Turcin« (Kosmet, Sirinic, opozicija Posan 
»Srbin«). Bug. mrasen. Od takvog pridjeva je 
kolektiv na -ina mrsenina (Ston) »mrsno jelo«. 



Na -ivo mrsivo »mrs, mrsno jelo«. Na -jaj 
Smrsaj »mrs«. Na -ota mrsota (Kosmet) = 
mrsnoca. Imperativna slozenica mfsipetak m 
prema f mrsipetka »celjade koje u petak mrsi«. 
Ne zna se ide li ovamo mrsovnlca = brsovnica 
(Smokvica, Korcula) »gljive koje se jedu«. U 
znacenju 1° rijec je juznoslavenska. Od sjever- 
nih slavina ima ukr. omersnuty sa »varati se, 
praviti grijeske«. Ovamo ide stcslav. mrtsiti 
se »foedari«. Rijec je prema tome prvobitno 
znacila »errare, grijesiti, okaljati se > prekinuti 
post«. To znacenje omogucuje vezu sa znace- 
njem 2°. I od tog znacenja postoji postverbal 
mrs m »nesto zamrseno«, na -zk > -dk smrsak, 
gen. -ska (Vuk) »uzao bez seputa«, pf. smfsnuti, 
-em (Lika) »zamrsiti«. Odatle s prefiksom 
-jaga (upor. mutljaga, prtljaga) mrsljaga u 
izrazu pogoditi sina »sijeno« u mrsljagu »na 
oko« (Sinj, Dalmacija). Prvobitno se znacenje 
vidi i u namrsiti, im »navaditi, namamiti«. 
Znacenje 3° (»prekinuti razgovor > promrmlja- 
ti«) moze da ide takoder ovamo. Onomatopei- 
zirano je unakrstavanjem sa mrmljati. Ie. veze 
nisu pouzdano utvrdene. Matzenauer upore- 
duje sa lit. smarsas »adeps«, apmulst »pertur- 
bare«, lit. murkslinti »beschmutzen«, ags. mear- 
rian »errare«. Uporeduje se i sa ie. *smeru- 
»Schmeerz, Fett«. 

Lit.: ARj % 80. 8, 934. Elezovic 1, 419. 
Trojanovic, IF 5, 224. MikloSic 192. Mladenov 
307. WP 2, 691. Iljinski, RSI 6, 227-228. 
Matzenauer, LF 10, 342-343. 

mrska f (Vuk, Crna Gora) »bora, nabor 
(na rubu i na licu)« = smrska (Priseka) = 
mrske, gen. -aka (Konavli) »vrsta bora u sve- 
nju kosulja«. Augmentativ na -ina mfstina 
(Vuk). Odatle denominai na -iti mrstiti se, 
-im impf, (na-) (Vuk, Vodice, objekt i subjekt 
celo, stcslav. szmrsteno celo). Bug. mrastja. 
Na -ati mrskati, -am »nabirati«, smrskati = 
razmrskati (takoder bug) »razbiti« = namrckati 
se, -am (Kosmet) = namrskati »nabrati«. 
Na -ac smrskac m (Jasenovac) »vrh kapice od 
opanka kud prolaze kajisk, na -aia mfskaca 
(Lika) »suknja s mrskama«, smrskaca f (Piva- 
-Drobnjak) »vrsta torbe; pripiita (Herce- 
govina)«. Na -avica mrskavica f = mrzdavica 
»meka kost koja se zove mrstalica (Vuk)« = 
rskavica. Dalja veza s mezgravci ili mrezgravci 
(v.) (unakrstenje sa mezgra, v.), mozdrkavci, 
mrzgavci, mrzgalica,. mrzdavica = mrzjavci 
»nosna hrskavica (Smokvica, Korcula)« (sa 
sk > zg, id). Ovamo ide i eu smreskati, smres- 
kam (Vuk, objekt glavu, nos) »razbiti«. Ista 
osnova dolazi i s prijevojem vraska f »crespa, 



mrska 



471 



mfta 



ruga, bora, grespa, mrezotina, mrska, mrstina, 
Runzel f« (upor. ces. vraska) = fraska (Mi- 
kalja, Vrancic, Belostenec) »ruga, bora, mrska«. 
Glede w > fr upor. fiba (ZK) < vrba. Po- 
stoji jos u varijanti braska (Stulic) »ruga«, s 
pridjevima braskav, braskast, braskotina. Ovamo 
mozda (sa sk > zg kao u maska > mazga) 
bug. mrazdja (se) i hrv.-srp. brazgotina (16. 
v.). Glede vr > br upor. brijeme (Dubrovnik) 
< vrijeme. Miklosic izvodi vraska < mraska 
(upor. ces. mrahiti celo) < praslav. *morska. 
Prema tome mrska predstavlja nizi prijevojni 
stepen (Tiefstufe). Prema tipu rob — rabota, 
latiti se = latiti se (ZK), Lorn < Almus po- 
stoji i varijanta sa o mjesto a broskav (Srbija) 
»nagrden mrstinama, bradavicama i pjegama, 
kao mrasav (v.)«, odatle na -ulja brdskulja 
(Srbija) »broskavo celjade«. Prema Mlade- 
novu bio bi isti korijen kao u mrk — mrak 
(v.), tu sa -k kao u znak, zrak, ovdje sa -sk. 
Upor. ipak s varijantama vraska — braska — 
broskav, arb. breshke—breche »kornjaca«, demi- 
nutiv breshkez'e » Druse ngeschwulst«, rum. bro- 
asca »zaba (i razlicite bolesti)« = ngr. ujrpdcwa. 
Kako u juznoslavenskom *mraska nije po- 
tvrdeno, moze biti da mrska i vraska > braska, 
broskav itd. ne idu zajedno, nego da su to 
ilirotracki leksicki relikti. Uporeduje se s 
njem. morsch, srvnjem. zermiirsen »zerdriicken« 
(Scheftelowitz), sa sanskr. murchati, lit. mar- 
szka »rete piscatorium« (Matzenauer). V. mrdati. 
Lit.: ARj 1, 593. 69. 743. 680. 3, 69. 7, 
80. 83. 104. 462. Ribaric, SDZb 9, 168. Ele- 
zovic 1, 441. Miklosic 192. Holub-Kopecny 
232. 233. 422. Bruckner 523. Mladenov 307. 
WP 2,274. Scheftelowitz, KZ 56,206. Machek, 
KZ 64, 263-264. Lang, IF 43, 328-329. 
Matzenauer, LF 10, 343-34.4. 

mrsnuti, -em pf. (Sinj, Dalmacija) »brzo, 
naglo otici, uteci, pobjeci« prema impf, mrsni- 
vati, -ujem. Upor. mrsnuti, -em (Crna Gora, 
Rijecka nahija) »otjerati, odagnatk. Prvi je za- 
cijelo onomatopeja, drugi stoji u vezi sa uzvi- 
kom mrs (Crna Gora, Rijecka nahija) = mars 
(Hrvatska) < fr. marche, imperativ od marcher. 
Uzvik mars upotrebljava se samo za pseto. 
Kad se rece ljudima, uvredljiv je. Kao imenica 
nije uvredljiva rijec i znaci »put, hod«. Odatle 
slozenica marsruta, preko njem. Marschroute, 
njemacka slozenica iz fr. elemenata marcher + 
route. 

Lit.: ARj 7, 81. 83. 

mrsolj m (Nis) = bug. mrdsol pored mrasul 
»1° biljka polygonum orientale, 2° toponim«. 
Ne zna se da li je u vezi s mrsolj (Stulic) »bale, 



sline« = mrsolj, gen. -olja (Kosmet) »sline 
iz nosa«, s izvedenicom na -ivica mrsoljivica 
»zensko celjade kome teku sline« i na -ce, 
gen. -eta mrsoljivce n. Maretie upucuje na 
mosolj (Leskovac, Srbija) »guste sline u nosu« 
i na turcizam mosur (v.). 

Lit.: ARj 7, 18. 81. Mladenov 311. Elezovic 
1, 420. 

Mrsunja f, potok (hidronim) kod Slavon- 
skog Broda u Hrvatskoj, pritok Save. U rimsko 
doba Marsonia (naselje, predrimski toponim). 
Jedini primjer gdje se toponim ocuvao do 
danas kao hidronim, jer vazi kao pravilo da 
se u imenima potoka, pa bili i pritoci velikih 
rijeka, cija su imena od reda predrimska, nisu 
ocuvali predrimski nazivi. Upor. ipak Narona 
> Norin, Norilj. 

Lit.: ARj 7, 81. Klaic, VHAD 9, 186. 
Mayer 1, 220. 2, 80-81. Isti, VHAD, n. s., 
16, 5. ss. Isti, Gioita 24, 179. ss. 

mfstati, -i impf, na -eti (Vuk, subjekt 
trbuh) »krcati, kvrcatk. Zacijelo onomatopeja, 
koja sadrzi prvi dio reduplikacije mrmljati (v.). 
Upor. stcslav. mrbkati, slov. mrcati. 

Lit.: ARj 7, 83. Scheftelowitz, KZ 56, 203. 

mfta f (Split, sibenski otoci), prosireno 
nasim sufiksom -ovnica mriovnica (Zoranie, 
upor. slov. mrtovje »Myrtenwald«, neologi- 
zam?), slozenica crnomrta »lentiscus«, pridjev 
crnomrtan, na tal. deminutivni sufiks -ina ili 
nas augmentativni -ina mrtina f (Sulek) »1° 
lentiscus, 2° toponim u pl.«, s nasim -ka 
mrtinka (Sulek) = (prema deklinaciji buky, 
bukvve) mrtva f (Sinj, Vranjic) = (r > ar, 
cakavski) marta (Bozava, Veli otok) »myrtus 
communis«. Dalmato-romanski leksicki osta- 
tak od gr.-lat. myrta < gr. uiJpTOC, (v. mirsina), 
mediteranskog podrijetla. Isto takav ostatak 
je i pridjevska izvedenica na -eus {Wpfageus > 
tal. faggio) *myrtea, koja nije potvrdena u 
zapadnoj Romaniji, nego samo kod nas na 
Jadranu mrca (Krtole, Bogdasic, Dubrovnik, 
Mljet), toponim Pod mrce (Bogdasic), pridjev 
mrcev, u toponomastici Mrcev do, poimenicen 
na -be > -ac Mrcevac (Skaljari), mrcevo n 
»1° mjesto gdje rastu mrce, 2° toponim«, 
odredeni na -bn mrcni. Deminutiv mrcica 
(Vetranie), augmentativ mrcina »divlja trava«, 
odatle na -be > -ac mrcinac, gen. -nca (Stulic), 
na -iite mrciste (Stulic), na -ika mrcika (Sulek). 
Odatle deminutiv na lat. -ella mrcela f (Vuk, 
Pastrovici) = mrcela (Budva). Taj lik moze 
da predstavlja i vlat. *myrticella. Odatle vlat. 



mfta 



472 



mrznuti 



*myrtica > marka f (Losinj, cakavci) »1° plod 
najprije erven, onda crn od mirte, 2° jelo 
siromaha«. Vec je Budmani ispravno uputio 
na vezu s mrca. Sonantno r u mrta, mrca itd. 
nastalo je iz ur < gr. up, kako se vidi iz demi- 
nutiva na -ella, koji je l'atinizacija gr. -ikoq 
[ivpTikoq, eolski uupotfioc, > vlat. myrtela > 
tal. mortella > murtila f- (Brae, Kavanjin, 
narodna pjesma) = murtela f (Marulic, Zo- 
ranic, Rab, Poljica) »bosiljak« = ($ > dalmato- 
-rom. ie) murcela (Prcanj), toponim Mrcele 
(Spic, suma, oranica, basta). Na -ika murttika 
(Stulic). Oblik mirta s pridjevom mirtov kod 
Belostenca je ucena rijec. Dobiva jos s: smarca 
(cakavski r > ar) »pistacia lentiscus« = smrca; 
poimenicen pridjev sr. r. Smdrce n (glavica u 
Mosoru). Glede dodatka s upor. istro-rom. 
zmirtule »mirto«. Oblik murtela moze biti 
dalmato-romanski ili talijanizam. Upor. jos arb. 
merqlne pored marte. 

Lit.: ARj 1, 846. 6, 481. 7, 49. 52. 84. 
88. 161. 162. Pletersnik 1, 584. Resetar, Stok. 
254. Ive 154. Jagic, ASPh I, 431. Kusar, 
Rod 118, 19. Crania, ID 6. Macan, ZbNZ 
29, 210. REW* 5801. 5802. GM 275. 

mrva f (Vuk, Kosmet), sveslav. i praslav., 
bez paralele u baltickim jezicima, »mali ko- 
madic, mala kolicina necega, droptina«. Brojni 
deminutivi: na -ica mrvica, mrvicica, s prid- 
jevom na -ue mrvlcan; na -leak, gen. -icka 
mrvicak; na -id mrvit — mravic (Vrbnik; glede 
r > ra upor. hlam) »mali komad zemlje«; 
na -oljak, gen. -Ijka mrvoljak = na -eljak 
mrveljak (Brusje, Hvar) »mlada us«; na -uljica 
mrvuljica = na -aljica mrvaljica »mrva«; na 
-be > -de mrvac, gen. -vca »molj, moljac«. 
Na -ina mrvina (ZK) »1° mrva, 2° toponim«. 
Na -nica mrvnica (Bukovica) »crv u zitu«. 
Isto tako su brojni prilozi: mrva (ak.) = 
mrve (gen.) »malo, malko« = mrvo (Vuk, 
-o analogijom prema malo) = na -ce mrvce 
(Dubrovnik) = mrvcice (Vuk) = mrvicka 
pored mrvicak, mrvke (Dubrovnik), mrcu, 
mrcku (Lika) »vrlo malo« = mrcuk. Pri- 
djev na -Ijiv mrvljiv. Denominai na -ati 
mrvati, -am impf, (sjeverna Dalmacija) »ra- 
diti mrvu po mrvu > polagano«, na -iti (fak- 
titiv) mrviti, -Im impf. (Vuk) (iz-, s-) »drobiti«, 
iterativ na -va- -mrvljivati, -mrvljujem, samo 
s prefiksima. Odatle na -otina mrvljotina (iz-') 
(Stulic). Sa gubitkom v u grupi rvlj > rij: 
mrljit, -im (raz-, s-) (Kosmet) »gnjeciti« pored 
mrljavit, -dvim »gnjaviti, gnjeciti, jesti bez vo- 
lje«. Madzari posudise morva, murra, murha. 
U baltickoj grupi postoji prijevoj mama »mis- 



mas« u drugom znacenju. Ie. je korijen *mer- 
»aufreiben«, prosiren formantom -ud. Upore- 
duje se s gr. uapcuvm, marasmus (internacional- 
na rijec), srvnjem. mdrwen »impedire«, morsch, 
murbe. 

Lit.: ARj 4, 253. 7, 92. 94. Elezovic 1, 
418. 2, 163. 247. Hraste, JF 6, 212. Miklosic 
193. Holub-Kopecny 233. Bruckner 334. Mla- 
denov 306. Matzenauer, LF 10, 344. Boisacg 
610. 

mrznuti, -em (se) (iz-, s-se, sa-, o-, od-) 

prema iteratlvu na -va- smrzavati se, -mrzdvdm 
»1° (konkretno) lediti se kad je studen, 2° 
(psiholosko) ekelhaft, biti kivan na koga«, sve 
od nisticnog. prijevojnog stepena mrz- prema 
prijevojnom stepenu mraz-, koji dolazi takoder 
u oba znacenja, ali najvise u konkretnom 
»Frost«, sveslav. i praslav. (*mrtz-, *morz-). 
Izvedenice su od mrz-: denominai na -iti 
mrziti, -Im (po-, za) = stcslav. mebeeii, 
bezlicno mrzi me, pomrzeti, odatle apstrakti 
na -ota, -ost mrzota = mfzost (13. i 14. v.), s 
pridjevima mrzotan = mrzostan, mrzotljiv, f 
-iva (Kosmet) »lijen«, mrzotljivko m »lenjivac« 
prema f mrzotljivica. Na -ilo mrzilo m »onaj 
na koga mrze«. Na -ina mrzina »mrznja« = 
na -av mrzav, gen. -i = na -bia mrzba. Na 
-telj mrzitelj. Imperativna slozenica mrzikuca. 
Pridjevi: na -bn > -an mfzan (Vuk) »1° onaj 
koji zasluzuje mrznju, 2° studen, hladan 
(Marulic)«, mrzna bolest »padavica«, apstrak- 
tum mrznost, na -ec mrzec (do 18. v.), poime- 
nicen u f mrseca = na -h/b mrznja f = pridjev 
na -Ik (kao sladak, gladak) mrzak, f mrska, 
odatle mrskoca (1718) = mrskost, slozen u 
mrskovoljan (Lika) = mrzovoljast (Crna Gora), 
na -hi mfzao, f mrzla »1° hladan, studen, 2° 
toponomasticki pridjev (tip Mrzlo Polje)«, 
poimenicen u f deklinacije » mfzao, gen. -zli 
(Lika) »mraz«, na -ica mrzlica »groznica«, 
na -ina mrzlina »zima«, na -oca mrzloca = 
na -osi mrzlost, na -etina mrzletina (obrazovano 
prema hladetina),, smrzlotina (Kosmet) »ce- 
ljade koje odvise osjeca studen«, na -ovic 
mrzlovic (Martie) »onaj koji hladi«. Pridjev 
na -iv (Jambresic) mrziv, na -Ijiv mrzljiv, s 
apstraktumom mrzljivosf. Denominai na -iti 
mrzliti, -im »hladiti«. Hipokoristik mrza = 
mfza, gen. mrze (Kosmet) »celjade kome se 
ne radi«. Odatle na -an mrzdn (Srbija) »onaj 
na koga mrze«. Od praslav. prijevojnog stepena 
za perfektum *movz- (po zakonu likvidne me- 
tateze, upor. polj. mraz, rus. moroz) nastaje 
mraz m (Vuk) »1° Frost, 2° mrznja« = mraza f, 
omraza f, na -to mraz f = na -nja mraznja, 



mrznuti 



473 



mucati 



pridjevi na -bn > -an mrazan (danas se rijetko 
govori) »1° leden, 2° mrzak (Jacke)«, poime- 
nicen na -ica mraznica »1° mrska zenska, 2° 
gljiva koja raste za mraza«, pridjev na -ov 
mrazov (upor. jugov), potisnut od studen, 
ocuvao se u mrazovd sestrica = poimenicen 
na -be u mrazovac (Vuk) »1° biljka, 2° topo- 
nim«, u biljei mrazovnik »colchicum autumnale«, 
u prezimenu Mrazovic, toponim Mrdzovo, na 
-ovit mrazovit; imenica ndmraz m (juzni ca- 
kavci) »nahlada, nazeba«. Slozenice mrazo- 
bitnjdk »ono sto je mraz pobio«, mrazopuc m 
»pukotina od mraza«. Denominai na -iti 
mraziti, -im (koga s kirn, Vuk, Lika) (iz-, o-), 
s postverbalom omraza, pridjev omrazen, 
na -nutt mraznuti, -em »smrzavati se«. Obliku 
mrz- prema mraz odgovara posvema mrk 
prema mrak. Konsonant z je nastao iz ie. 
palatala g u korijenu *merg-, koji se nalazi u 
ir. meirc < ie. *mergi »nabori«, srvnjem. mure 
= nvnjem. morsch. Prvobitno je znacenje 
praslavenskog korijena bilo »jeznja koze od 
studeni«. Prijevojni stepen o nalazi se u arb. 
mardhem »frostle, schauere« i u marth »starker 
Frost«. Arbanasi posudise mersit, Rumunji 
omlrzi pored omrazi. 

Lit.: ARj 7, 44. 102. 461. Ny I, 187. Ele- 
zovic 1, 418. 2, 28. 247. Miklosic 193. Holub- 
-Kopecny 232. 233. Bruckner 333. 346-. KZ 
42, 332. Trautmann 187. WP 2, 282. Mladenov 
306. GM 260. 275. Mircev, SO 12, 134-137 
(cf. fyb 20, 260). Vaillant, RES 14, 234- 
293. BSLP 31, 43. Matzenauer, LF 10, 
345-347. Tiktin 1089. Uhlenbeck, PBB 30, 
301-302. Iljinski, RSI 6, 227-228. Hirt, 
PBB 23, 335. Pedersen, KZ 36, 335. (cf. 
AnzLF 12, 228. IF 26, 294). Scheftelowitz, 
KZ 54, 245. ZSPh 12, 167. 

mrzomin m (Dalmacija, Sulek) »vinova 
loza crna grozda«. Nalazi se jos u slov. b(e)rza- 
mm pored merzamin »neka trta«. Od tal. 
marzemino pored marzamina, od toponima Mar- 
zimln (selo u Kranjskoj). 

Lit.: ARj 7, 103. Pletersnik 1, 21. 68. 572. 
Prati 633. DEI 2379. 

mil, onomatopeja koja oponasa kravlji 
glas; u se produljuje. Oformljuje se na -kati 
mukati, mucem impf. (Vuk) prema pf. muk- 
nuti, -em (Vuk) = muokati (Mikalja, Stulic, 
ou od duljenja). Praslavenska rijec. Sa samo- 
glasom nalazi se u slov., bug., ces. i gornjo- 
-luzickom. Udvostrucuje se u mumiti »za glas 
medvjedi i kravljk. Prenosi se i na ljude. 
Pridjev mukav »bolestan«, poimenicen na -ica 
mukavica (Kosmet) »1° zensko koje muce = 



jauce od bolesti, 2° razlicite bolesti, 3° vrsta 
biljke«; odatle muca (Lika) = na -ava mucava 
(Kurelac) »ime kravi«. Apstrakti na -Ijavina 
mukljavina (Mostar) »mukanje«. Postverbal muk 
m »vika, rika«. Radna imenica na -lac mukalac m 
prema f mukalica. U prijevoju ie. u > y > i 
mikatl, micem (Bosna, Martie) »isto sto mukati«, 
rus. mycatb (o stoci). Upor. surov pored sirov. 
Onomatopeja je ie. Upor. varijantu bik i 
hucati, lat. mugire, gr. uiixdouea. 

Lit.: ARj 1, 104. 142. 143. 144. 105. 157. 
150. Elezovic 1, 422. Miklosic 207. Holub- 
-Kopecny 235. Uhlenbeck, PBB 27, 118. 
Wood, IF 22, 167. Boisacg 1 649. Mladenov 
307. 309. WP 2, 310. 

muanat (Vuk) -= muandt (Kosmet), prid- 
jev, »1° osjetljiv, delikatan, slab, 2° drnovit, 
objestan, goropadan (Ston)« = muhdnat (una- 
krstenje sa muha) (Dubrovnik) »kapriciozan«. 
Dobiva nas opci pridjevski sufiks -bn s pro- 
mjenom a > e mudnetan (Lika). Sa o mjesto 
a muhonat (Ljubisa, Ston). Sa asimilacijom 
m - n > m - m muametan. U znacenjima 
1° i 2° pomijesala se dva razlicita arapska 
sufiksa: mucanid »tvrdoglav« odgovara zna- 
cenju 2°, muhanna »courbe« s nasim pridjev- 
skim sufiksom na -at znacenju 1°. Upor. 
turski narodski muhanat »plasljiv«. 

Lit: ARj 7, 105. Elezovic 1, 421. Skok, 
Sldvia 15, 365., br. 499. 

mubaree = mubarec pored -arec (Kosmet), 
indeklinabilni pridjev (Mujo, bdjrdm, dani) 
»sretan, bericetan«. Kao prilog dobiva -/prema 
nasem govoreci. Onomatopeizira se u imenici 
bumbarece n (objekt uz dati, Pjevanija crno- 
gorska) »cestitanje, blagoslov« i prilogu bumba- 
reci »sretno«. Upor. za takvo izmjenjivanje 
bumbasir (v.). Furcizam arapskog postanja 
(ar. miibarek »sretan, cestit«) dobiven iz for- 
mule Bayram miibarek olsun. 
Lit.: ARj 1, 732. 7, 105. Elezovic 1, 421. 

miibasir m = mubdsir, gen. -asirq m (Kos- 
met) = bumbasir (glede izmjene upor. bum- 
barece, v.) »1° poslanik, 2° sudski pozivar (u 
tursko vrijeme)«. Furcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. miibasir > tur. miibasir) iz admini- 
strative terminologije. 

Lit.: ARj 7, 105. 

mucati, -am impf, prema pf. mucnuti, 
-em (Marin Drzic) »gutati, prozdiratk. Odatle 
uzvik thc u recenici sto kuc, to muc (Vuk) 
»sto se zaradi, to se pojede«. Bit ce ekspresivan 



mucati 



474 



mudar 



izraz, onomatopeja kojom se oponasa zvuk 
pri pokretu usana kad se jede, u srodstvu sa 
mucati, -am impf. (Vuk) (iz-, pro-, za-) »go- 
voriti prekinuto i zapinjuci, stammeln, stot- 
tern«. Glagol i pridjev mucav (Vuk, Poljica) 
variraju: mutati, -am (Sinj, Dalmacija, Srbija, 
Lika), mutav (Vuk), sa zamjenom i za c mozda 
zbog unakrstenja sa mutav »nijem« (v.). Ako 
zaista postoji srodstvo ovih onomatopeja, 
onda je u nastao iz sonantnog /, stcslav. 
mlbcati, koje Johansson uporeduje sa sanskr. 
mlecchati »walschen, eine Sprache kauderwal- 
schen« i u daljoj je vezi s mucati, -im (v.) 
»sutjeti«, kao micati pored mikati (ZK) prema 
maknuti (v.). Ta se onomatopeja prenosi i 
na sljivu, koje plod izvodi slican glas, kad 
se gnjeci: mucalica f (Srijem) = mucavica f 
prema m mucavac gen. -avca (Fraska gora) 
»okrugla sljiva«. Brojne su radne imenice odatle. 
Poimenicenje pridjeva mucav na -be > -ac 
prema f na -ica mucavac m prema mucavica = 
mutavica, na -alo mucalo m (Poljica), na -esa 
mucesa (Lika) = miiteia (Lika), na -esko 
macesko m (Lika) prema f muceska, mutavsa 
(Lika) m »koji muca«. Hipokoristici muce = 
muco = na -onja mucanja m (Lika) prema f 
muca (Vuk) »zena koja muca«. Deminutivni 
.denominal na -kati muckati, zamuckivati, 
-miickujem = zamiickovat, -kujem (Kosmet) 
»zapletati jezikom«. 

Lit.: ARj I, 105. 106. 179. Johansson, JF 

2, 37. 

mucati, -im impf. (13. v., Vuk, Lika, Lum- 
barda) (ob-, pre-, za-) = mucati, -im (ZK), 
sveslav. i praslav. *muk—\—eti »sutjeti«, itera- 
tiv na -va- -mucavati, -ucavam (Lika), samo 
s prefiksom, prema pf. na -nc- > -nu- muknuti, 
muknem pf. (iz-, pro-, u-, za-), odatle frekven- 
tativ -muknjivati, -muknjujem, samo sa prefik- 
som. Deminutivi : muckati, -am »cutkati, sutkati«. 
Postverbal muk (16. v.). Pridjevi na -hi mukao, 
mukla (iz-, pod-, pro-), odreden mukli, mukla 
(Vuk, 16. v.), s poimenicenjima na -ina muk- 
lina (kajkavski, Belostenec) = na -osi muk- 
lost, promuklost, na -jiv mukljiv (Belostenec) 
»promukao«, od prezentske osnove muc- na -Ijiv 
mucljiv, na -in mucan »tih«. Na -alo mucalo m 
(Lika) prema f mucalica (Lika) »koji (koja) 
muci«, odatle pridjevi na -b« mibcaibnh (Do- 
mentijan), na -jiv mucaljiv (Lika), s apstrak- 
tumom mucaljivost. Glede sufiksa upor. rum. 
guraliv, od lat. gola > gura. Imperativna slo- 
zenica mucivuna (Rijeka) »podmuklo celjade«, s 
nejasnim drugim clanom. Prilozi: (instru- 
mental) mukom (= bug. malkom), (particip 



prezenta) muce, (is)podmuce = mucem, odatle 
na -ke mucke = na -ki mucki (Lika). Rumunji 
posudise prilog mulcom. Odatle nacinise svoj 
glagol a mulcomi »besanftigen, utisati«. Vokal 
u je nastao iz sonantnog / : stcslav. mlbcati, 
mhCG, bug. malca, ces. mlceti, polj. milczec. 
Ie. je korijen *mel- (koji je u slavinama vrlo 
dobro zastupljen u mljeti, molj, mlat, mioki, 
mlinci, mlitav, mledan, mlad, moliti se), ra- 
siren je formantom -q: *melq- se nalazi u 
armenskom melk »njezan«, u arb. mekem 
»halte den Atem, bez daha sam«, dok je u 
slavinama u nisticnom prijevojnom stepenu 
*mblk-, a u mlak i mlakav u prijevoju 
*molk-. 

Lit.: ARj 3, 935. 7, 109. 118. 137. 145. 
179. 8, 410. Kusar, NVj 3, 338. Elezovic \ 
193. Miklosic 187. Holub-Kopecny 226. Bruck- 
ner 337. Trautmann 184. WP 2, 290. Mladenov 
310. Scheftelowitz, KZ 54, 225. Lewy, IF 
32, 164-165. Boisacq 3 51. 120-121. 605 GM 
268. 

mucak, gen. mucka m (Vuk, Rijecka nahija, 
Crna Gora) = mucak, gen. mucka (Istra, 
ZK) = hmucak, gen. -aka (Vuk) »pokvareno 
jaje«. Pridjev hmucak (Dubrovnik, ~cko jaje) 
= mucko jajce (Kosmet). Postverbal od hmii- 
cati, -am impf, (ras-, pro-, Brae) »stresati«, 
rasiren na -zk ili od deminutiva hmuckati, 
-am (Vuk) (pro-) prema pf. hmucnuti, -em; 
osnovno hmucak takoder u znacenju »grana 
Ijeskovine cime se zamete kasa (juzna Dalma- 
cija, potvrda iz Slovinca)«. Varijante su jos 
hmatati, -am (Brae) (ras-) »hto«, u Vrbniku 
rashjemustat, -am, kod Parcica Momitati gdje je 
mutiti onomatopeiziran dodavanjem h-, hlo-, 
-hlje- nejasnog postanja. Drugi tip onomato- 
peiziranja od mutiti je mucurla m (Lika) »1° 
velika budala, 2° toponim (Srbija, Vracar)«. 
Narodna pripovijetka o tome kako je mjesto 
dobilo to ime, kaze da rijec prema jezicnom 
osjecaju stoji u vezi s mutiti. Pripovijeda se 
da je na torn mjestu bio prosut kljuk iz bureta. 
Odatle na -an muciirlan (Lika), pridjev na 
-asi mucurlast »budalast«, augmentativ na 
tur. -ii mucurlija (takoder prezime). Ocito 
je da je docetak unakrstenjem sa budala dobio 
-la sa pejorativnim -ur- od sufiksa -ura, -jura 
(tip djevojeura). 

Lit.: ARj I, 119. 120. 3, 636. ZbNZ 6, 
173. Elezovic 1, 425. Samsalovic, NVj 29, 426. 

mudar, f miidra (Vuk), odredeno mudri, 
i mudra = mudar, t mudra (Kosmet) = mudar, 
miidra (ZK), baltoslav., sveslav. i praslav. pridjev 
*mpdrz, obrazovan sufiksom -r kao dobar, 



mudar 



475 



muditi 2 



mokar, »q>povuj.oc„ klug, weise«. Poimenicuje 
se u mudra f (Lika) »djevojka koja probira« 
i sufiksima na -be mudrac, gen. -aca = mudrc 
(16. v., upor. oronime Ostrac i Ostre) = 
mudarac, gen. -area (Vuk), s pridjevom na -ev 
mudarcev (Pavlinpvic) i augmentativom na 
-ina mudarcina = mudracina (Lika), apstrakti 
na -sirna < -sk + -ina mudarStina, na -stvo 
mudarstvo (Kavanjin) i odatle denominai na 
-ovati mudarstvovati, -ujem (14. v.). Na -z'ca 
mudrica (Vuk, Lika) = mudrica (Istra), na 
-ik miidrik .(Gucetic, Kavanjin), s augmenta- 
tivom mudricina m, na -ic mudric. Apstrakti 
na -ina mudrina — na -inja mudrlnja (Kosmet, 
Pavlinovic), na -osi mudrost (Vuk), na -ika 
mudrika = na -ou)'a (prema vragolija) mu- 
drolija, na -ija mudrija (ZK). Na -an (tip 
Milan) mudran = -ijas mudrijas »sofist«, na 
-asrea mudrasica (Lika). Na -ilo mudrtlo m 
(Kosmet) »1° mudrac, 2° (ironicno) glupak, 
budala«; u izrazu sirimcko mudrilo (o kome se 
svasta prica)«. Denominal na -ati mudrati 
(Vuk), deminutiv mudrikati, na -ovati mudro- 
vati, -ujem (iz-) = mudrovat (Kosmet), na 
-iti izmudriti, izmudrim (Lika) (nad-) »mudri- 
nom dobiti > prevariti«, umudriti, -im = umu- 
dret (Kosmet) »uciniti mudrim« prema iteratlvu 
na -va- izmudrivati, -mudrujem. U poredenju s 
baltickim ekvivalentom praslavenski je pridjev 
intelektualizmui, dok se lit. mandrils i lot. 
muddrs odnose na cud, znace »munter, keck, 
stolz, kunstvoll«. Znacajno je da se sa 
litavskim znacenjem slaze rumunjski posudeni 
pridjev mindru »stolz, ohol«. Vokal h je nastao, 
kako pokazuju balticke paralele, iz ie. an > p: 
stcslav. mdazb, bug. madar, ces. moudry, polj. 
mqdry. Ie. je korijen *mendh-, u prijevoju 
*mondh-. Postoji u sanskrtu medha »mudrost«, 
awesta, mazdah »ime najviseg bozanstva«, gr. 
uavOdvco »uciti«, arb. mundvmoga., pobjedujem«, 
got. mundon »gledati«. Kao baltoslav. tako je 
i stvnjem. muntar, nvnjem. munter obrazovan 
sufiksom -r. Taj ie. korijen predstavlja prosi- 
renje s pomocu formanta. dh korijena men-, 
koji se u slavinama nalazi upamet i u mniti (v.). 

Lit.: ARj 4, 254. 7, 120. Elezovic 1, 421- 
422. 433. 2, 390. Miklosie 201. Bruckner 327. 
ZSPh 2, 298. 8, 440-441. Trautmann 169. 
WP 2, 271. Mladenov 313. GM 291. Boisacq 
607. Joki, Stud. 39. 58. Uhlenbeck, PBB 22, 
536. Specht, KZ 63, 92., buj. 2. Scheftelowitz, 
IF 2,3, 147. Kluyver, AnzIF 24, 34. Brugmann, 
IF 12,27.18,434. Pick, BB 18,13 8.Pre//w/fe25. 

muderiz m (BIH) = mideriz (Kosmet) 
»ucitelj medrese«. Muslimansko prezime na 
-ovic Muderizovic (Sarajevo). Balkanski tur- 



cizam arapskog podrijetla (ar. muderris) iz 
oblasti islama: arb. myderis. 

Lit.: Elezovic 2, 529. GM 295. 

mudir m (Bosna) = midir (Kosmet) = 
mudijer (Crna Gora, pseudojekavizam) »upra- 
vitelj koje zemlje«. Slozenica mdl-midir (Kos- 
me, v. mal) »blagajnik«. Muslimansko prezime 
Mudirevic. Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. mudir) iz turske administrativne 
terminologije : bug. mjudtr(in) pored mjudur(in) 
»upravitelj manjeg grada«. 

Lit.: ARj 7, 123. Elezovic 2, 529. Mladenov 
313. 

muditi 1 , -im impf, (hrv.-kajk., slov.), bal- 
toslav., praslav., »docniti, dangubiti«, bezlic- 
no mudi mi se (ZK) »zuri mi se«. Ne postoji 
u cakavskom i stokavskom. U bug. pridjev 
muden »zabavljen«. Nalazi se jos u polj. mud- 
zic. Ovamo ide mudlati koga (sjeverna Dal- 
macija) »zavaravati koga obecanjima«. Upor. 
slov. mudljati »docniti«. Rumunji posudise 
a pramindi »sich aufhalten, verweilen, blei- 
ben« < stclav. premuditi »tardare«. Rum. in 
nije refleks od p, kao u drugim primjerima, 
nego je umetak poslije m kao u minji < 
mazati. Vokal u je nastao iz ie. dvoglasa ou, 
kako se vidi iz lit. mauda, maudoti »dosadivati 
se«, sanskr. mauda- »spor, lijen«. Glagol je pre- 
ma tome baltoslavensko-arijski. U nizem pri- 
jevoju je mloba (Marulic, v.). 

Lit.: ARj 7, 123. Skok, ASPh 33, 365. 

Miklosic 206. Bruckner 347. KZ 42, 356- 

357. Mladenov 307. Boisacq 806-807. WP 
2, 305. 

muditi 2 , -im impf. (Marulic) = smuditi, 
smudim impf., praslav. *smod-, »1° paliti, 
zeci, 2° (metafora) globiti, derati«, prismuditi 
(ZK) »zagorjeli (jelo)«. Marulicev oblik na- 
stao je deprefiksacijom : s- od smuditi bio je 
krivo shvacen kao prefiks i odbacen kao 
u kopiti (po-) (ZK) za skopiti > Skopiti (v.). 
Vokal u je nastao od nazalnog velara g, upor. 
stcslav. prismediti »isusiti«, ces. smouditi, polj. 
swqd »dim«, swedzic. Ovamo mozda i naziv 
ribe na -lo smud pored smudut. Odnos druge 
varijante prema prvoj nije jasan. Praslav. 
korijen *smcd- varira u slavinama : sve d- / smed-. 
Miklosic pominje kao srpsku varijantu svud-, 
koju ne nalazim u rjecnicima. Ie. korijen 
svend- potvrden je u nvnjem. Schwende »po- 
zega, paljenje sume za krcenje«, stvnjem. 
swedan »paliti«, sanskr. swedate »znoj«, lat. sudor. 

Lit.: ARj I, 123. BI 2, 438. Miklosic 
329. Holub-Kopecny 342. Bruckner 527. 



mudljini 



476 



muha 



mudljini m pi. (Ogulin) »jelo .od brasna, 
jaja, mlijeka i vode« = mudljinci (ibidem). 

Lit.: ARj 7, 123. 

mudo n (Vuk, pejorativ), obicno u pi. 
muda (jer su dva), sveslav. i praslav. *mndo, 
bez paralele u baltickoj grupi, »jaje, testicu- 
lus, Hode«. Kao pejorativ zamjenjuje se M 
nazivima za jelo: kod Slovenaca brizlec, kod 
Hrvata zlijezda (v.), kod Srba turcizmom 
tasaci. Pridjev na -bn mudra, na -ast mudast, 
na -at miidat (Vuk). Na -aca mudaca (Vuk) = 
na -ovaca mudovaca (metafora, Srbija) »sljiva 
jajara«. Na -ovina mudovina (Vidovac, Varaz- 
din) »biljka«. Deminutivi na -ance < -bnce 
(upor. mjestance) mudarne, gen. -ca (upor. 
bug. madence), na -asce < -bCbce mudasce, 
gen. -eta (Vuk) = na -esce mudeSce, gen. 
-eta (Lika). Augmentativ na -erina muderina 
(Lika). Na -an (tip Milan) miidan (Lika) = 
-esko miidesko (Lika) = na -dnja mudonja 
(Vuk). Kao botanicki termin dobiva pridjeve: 
lisicja, macja, pasja, popova muda. Vokal u 
je nastao iz velarnog nazala g: stcslav. medo, 
slov. modi, bug. mado, polj. mada, ces. mondi. 
Ie. veze nisu utvrdene-. Petersson izvodi *mun- 
do od korijena *meu- j *mou- »schwellen« sa 
znacenjem »nesto nabreklo«. Matzenauer upo- 
reduje sa sanskr. mand »gaudere«, Johansson 
od korijena *med- sa nazalnim infiksom, Walde- 
-Pokorny od *mad- »mokar«, takoder sa nazal- 
nim infiksom. Dovodi se u vezu i sa lat. mendax 
»laza«, mendicus »prosjak«, od ie. *mend- 
»tjelesna mana«. Vjerojatno je srodno i sa 
predrimskom alpinskom rijeci mandius > rum. 
minz »zdrijebe« = cine, mindzu, tal. manzo, 
arb. mezat »mladi bik«, bez sufiksa -io i sa 
njem. Mann. Ako je tako, naziv pripada u 
protoevropski supstrat. 

Lit.: ARj 7, 120. 123. 124. Miklosic 201. 
201. Holub-Kopecny 231. Mladenov 201. 
Petersson, LUA 1 (2) 85 (cf. JF 3, 219. Ub 
7, 116. RSI 8, 300). Matzenauer, LF 11, 
173-174. Johansson, IF 14, 334. si. REW 
5289. 

miifa f (18. v., Rab) = (/ > K) muha 
(Murter) »pokvareno vino«. Denominal po- 
mufit se (Bozava) »ammuffire«. Od tal. muffa, 
muffare, ammuffire < srvnjem. muff, nepozna- 
tog podrijetla. 

Lit.: ARj 7, 131. Kusar, Rod 118, 19. 
Cronia, ID 6, 115. REW 5713. 

mufliz m (BiH) = mifliz pored mifl'is 
»bankrot (< fr. banqueroute), koji je pao pod 
stecaj«. Balkanski turcizam arapskog pod- 



rijetla (ar. particip prezenta aktiva muflis od 
glagola falasa, koji je nastao od fals', pi. fuliis 
»novac« < gr. cpoMac,, v. filtr i filjarka) iz 
turske trgovacke terminologije: rum. mofluz, 
apstraktum mofluzite »bankrotstvo «, bug. mjuh- 
Ijuz, arb. myslys = mislis (Gege), novogrcki isto. 

Lit.: ARj 7, 131. Elezovic 1, 412. Skok, 
Sldvia 15, 365., br. 497. Lokotsch 1491. Mla- 
denov 313. 

muftija m (Vuk, BiH) = mifttja (Kosmet) 
= muktija (glede kt < ft upor. prilog miikte < 
ar. mufti) = muuja (17. v., jedna potvrda, 
preko/f > ht> r) »koji poznaje serijat«. Pridjev 
na -in miiftijin > muftin (Srbija). Muslimanska 
prezimena Muftie, Muktic, Muhtic. Mrnavi- 
cevi oblici muftis i pridjev muftisev tesko da 
su postojali. Turcizam arapskog podrijetla (ar. 
miifti). 

Lit.: ARj 7, 146. 180. Lokotsch 1493. 

miigara f (Vodice, Istra) »ovca sa mlijekom, 
kojoj je janje vec prodano ili koja je ostala 
bez janjeta«. Vokal u je nastao iz sonantnog /. 
Upor. rum. muldzir (Banat) »Milchschafe, die 
unter den Hammeln weiden und den Hirten 
die gebrauchte Milch geben« i sttal. mangana, 
mungana, mangara »vacca da latte«, od mongere 
= molgere. Dalmato-romanski leksicki refleks 
od lat. pridjeva na -oris (varijanta od -alts) 
mulgaris > mulgare »Milchgefass«, ili na 
-artus *mulgaria (se. ovis). Ovamo ide i s 
asimilacijom I - r > r - r margudr m (Ne- 
rezine, Losinj) »tor za ovce« (ar je cakavska 
zamjena za sonantno r) = mrgar, gen. -ara 
(15. v., Rab) »tor« = margar (Cres, Vrbnik: 
treti kumfin do drazice v koj je mrgar, ka je 
vrhu brguda drmuna v koi je mrgar, 15. v.)«. 
Upor. istro-romanski mulkiera (Rovinj) »vaso 
da mungere«. 

Lit.: ARj 7, 58. 131. Kusar, Rad 118, 15. 
Surmin 259. Bartoli 2, 253. Ribaric, SDZb 
9, 168. Skok, ZRPh 41, 151., br. 20. he 3., §4. 
Pratt 611. DEI 2496. 

mugava f (Rab) »neko grozde«. Upor. 
mugavac, gen. -avca (Kragujevac) »neka sljiva«. 
Lit.: ARj 7, 131. 

muha (16. v., Vukov akcenat) = muha 
(Dubrovnik, Resetar) = muva (Kosmet, 
ZK) = miia (Kosmet), baltoslav., sveslav. i 
praslav., »musca, Fliege«. Pridjev na -iv 
musiv, poimenicen musivac, gen. -yea, na 
-Ijiv musljiv (Istra) »pun muha«, na -ast mu- 
hast (Stulic). Deminutiv na -iqa musica »1° 



muha 



477 



muhar 



insekt koji se kupi na vinu i rakiji, 2° pcela 
(upor. fr. mouche a miel), 3 ° (metafora) kapric«, 
odatle pridjev na -jav musicav »1° crvljiv, 
2° (metafora) kapriciozan« (upor. u juznoj Ita- 
liji vazet muhu, prema juzno-tal., »opiti se«), 
s apstraktumom musicavost, na -jar musicar 
»ptica«. Bez mijenjanja h > s muvica (Lika). 
Biljka: musjica = masnica »agaricus muscarius« 
(sinonimi i: muhara, muhor). Ovamo idu i 
nazivi za kobile i konje : muska f prema musko 
m = muskin. Augmentativ na -etina muve- 
tina (Lika) = musetina. Na -ar muhar »ptica 
muscicapa« = muhar »kukac, buhac« = mugar 
(Prcanj) »prasina sto se nakupi u sobi«. Na 
-ara muhara = muvara »1° gljiva, 2° staklo 
kojim se muhe hvataju«. Na -arica muharica 
»1° ptica, 2° riba alburnus lucidus, 3° mrezica 
kojom se brani jelo, 4° udica za pastrve«. Na 
-arid muharic (Istra) »musica«. Na -arnik 
miiarnik (Kosmet) »prostor u kojem irna mnogo 
muha« prema -arnica muharnica (Stulic) »mu- 
harica (3°)«. Na -arika muharika »biljka«. 
Na -avac muhavac, gen. -avca (Vetranie) 
»ptica« prema -amca miihavica (Stara Gra- 
diska) »klimahca (v.) kojom se konji brane od 
muha«. Na -ovatka muhovatka (hrv.-kajk.) 
»vinova loza«. K61. na -ina musina (Vrbnik). 
Slozenice: muholovac, gen. -ovca »muhar« prema 
muholojka, muhomora, -rka, muhoserina = 
muoserina (Kosmet) »necist od muhe«, muvoter 
(Macva) »sprava od papira koja tjera muhe od 
rep3«. Denominali na -ati mukati se impf. 
(Vuk) »1° braniti se od muha, 2° biti jogunast, 
srdit, ludovati, 3° skitati se, 4° muvati se 
(na istoku; v. pod moviti), kretati se amo 
-tamo, gurati se, turati se« prema pf. muhnuti 
se (Stulic, nepouzdano ?), na -iti musiti se 
»ne htjeti dolaziti, zatezati«. Vokal u je na- 
stao iz ie. dvoglasa ou prema baltickim uspo- 
rednicama: stprus. muso, lit. muse, musia, 
musis, musinas »Aasfliege«, lot. musa, mitsa, koje 
predstavljaju nizi stepen u = 6. I taj je zastup- 
ljen medu sjevernim slavinama: ces. mSice »Blat- 
tlaus«, polj. mszyca, rus. moha. Rumunji 
posudise musitd, musina, Arbanasi mushice, Ma- 
dzari muska, muslica, muslinq. Ie. korijen je up- 
ravo *muo-j *mu-j *mu, na koji dolaze nastavci: 
gr. [iv'ia, arb. mi-ze (ze je deminutivni sufiks), 
lat. musca, njem. Miicke, baltoslav. *mou- / 
*mu- -K -sa j -sia. Praslav. h nastao je iz 
-s- poslije velarnog u, kako pokazuju balticke ' 
usporednice. Sam korijen *mou- / mu- / mu 
je onomatopeja kojom se oponasa zujanje 
muhe kad leti. 

Lit.: ARj 7, 131. 133. 170. 174. 183. Elezo- 
vic 1, 420. 423. 425. Resetar, ASPh 36, 345. 



Miklosic 206. Holub-Kopecny 231. 234. Bruck- 
ner 347. Trautmann 191. WP 2, 311. Mladenov 
308. Wedkiewicz, RSI 6, 234. Scheftelowitz 
KZ 56, 193. Pedersen, IF 5, 34. Wijk, ASPh 
42, 288. Boisacf 649. GM 281. 

muhabet m (Banja Luka) = mehab(b)et 
(Mostar) = muabel, gen. -abita (Kosmet, 
objekt uz cinu, doci na ~) »razgovor, lakrdi- 
sanje«. Denominal na -iti muhabbetiti. Balkan- 
ski turcizam arapskog podrijetla (ar. mehabbet) 
iz terminologije svagdasnjeg zivota: tug. mu- 
habet, cine, muabete »reunion, soiree, conver- 
sation, entretien«, muabetli »causeur«. 

Lit.: Elezovic 2, 530. Skok, Sldvia 15, 
365., br. 500. Pascu 2, 152., br. 777. 

muhadzir pored -dzer m (BiH) »musliman- 
ski seljak koji seli iz Bosne u Tursku (za vri- 
jeme okupacije)« = muadser, gen. -era (Kos- 
met) »doseljenik, musliman doseljen iz neke 
hriscanske zemlje«. Pridjev muadzerski (~a 
maala, Kosmet). Turcizam arapskog podri- 
jetla (ar. muhagir) iz turske socijalne termino- 
logije. 

Lit.: Elezovic 2, 530. Skok, Sldvia 15, 
365., br. 498. 

muhafeza f (BiH, muslimanska narodna 
pjesma, objekt uz cuvati, subjekt seidija, v.) 
»podrucje koje se cuva, brani« < tur. muhafaza 
< ar. muhafaza »cuvanje«. 

Lit.: ARj 7, 132. Skaljic 469. 

muhanet m (Vuk, narodna pjesma, Za- 
jedno sa dert) »zalost, briga«. Turcizam arap- 
skog podrijetla (tur. mihnet < ar. mihnet < 
ar. mihne). 

Lit: ARj 7, 133. Skoljic* 469. 

muhar m (Vuk, Lika, Petrinja, Poljica, 
varijante sa v mjesto h i bez h) = (sa ua > u) 
mur (Nis) »panicum miliaceum«. Na -iste 
muharlste n (Vuk) »1° mjesto zasijano torn 
biljkom, 2° toponim«. Denominal na -iti 
muhariti se (Lika, subjekt proso) »prelaziti u 
muhar«. Mjesto -ar deminutiv -ic muhic (Cres, 
Vrbnik, ugarski Hrvati, cakavski) = muhic 
(Rab) »trava« = -lie muhljic (Istra). Nalazi 
se jos u slvc. muchar, rus. mokar. Biljka je 
kulturna. Madzari posudise mohar = muhar 
= 'muharca. Upor. i prezime Mohar (hrv.- 
-kajk.), toponim Muharev brijeg. Rumunji 
posudise mohor »1° selaria glauca, viridis, 
2° Purpurmantek, s pridjevom s lat. sufiksom 
-Uus > -it mohorit »1° tamnocrven, 2° (me- 



muhar 



478 



mujezin 



tafora) zalostan«, upravo part. perf. pas. od 
.a mohon »bojadisati ovom bojom«. 

Lit.: .4«/7,133.134.MIIlosrc204. Tiktin 1004. 

muharem m »1° prvi mjesec islamske go- 
dine, 2° muslimansko licno ime (Bosna)« = 
muhanram (1470, s disimilacijom rr > nr). 
Od tur. muharrem < ar. muharrem »sacuvan, 
zabranjem, svet (osnovno znacenje)«. 

Lit.: ARj 7, 133. Skoljic 469. 

mu(h)asera f (Vuk, muslimanska narodna 
pjesma, objekt uz cini) = muasera (Kosmet) 
»opsada, blokada«. U Kosmetu odatle inde- 
klinabilni pridjev muaser »opsjednut, zarob- 
ljen« (uz biti, ucinit nekoga), s glagolom umuase- 
riti, -im = umudserit »zarobiti«. Turcizam 
arapskog podrijetla (ar. muhasar/aj) iz turske 
vojnicke terminologije. 

Lit.: ARj 7, 134. Elezovic 2, 390. 421. 
Matzenauer, LF 10, 347. Miklosic 204. 

muhimat m (muslimanska narodna pjesma) 
»prtljag« [< tur. miihimmat »isto«]. 
Lit.: 7, 134. Skoljic* 470. 

mtihlet m (muslimanska narodna pjesma, 
uz dati) = mi/let (Kosmet) »rok«. Balkanski 
turcizam arapskog podrijetla (ar. miihlet) iz 
turske trgovacke terminologije: bug. mjuhlet. 

Lit.: ARj 7, 134. Elezovic 1, 411. 

muhur m (narodna pjesma, BiH opcenito) 
= (uhu > u) miir, gen. tnura (Vuk) — miihor = 
muher = mohur = mljir (Kosmet) pored 
mlir = mir, gen. nuira i intra (objekt uz udarit) 
»pecat«. Na -li indeklinabilni pridjev muhurti, 
epitet uz vezir (narodna pjesma). Slozenica 
miihur-sahibija m (narodna pjesma) »cuvar pe- 
cata«. Muslimansko prezime Muhurdarevic. 
Denominal na -leisati (v.) muhurleisati = mur- 
leisati, -leisem = mirleisat (Kosmet) pored 
mirlisat (Gojbulja) pf., impf. (1824, Vuk, 
BiH opcenito) »pecatiti«. Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (ar. miihr > tur. muhur) 
iz administrativne terminologije: rum. muhur, 
bug. mjuhjilr, arb. myhyr »Siegel«, cine, mihure 
f »sceau, cachet«, odatle miurisire »sceller«. 

Lit.: ARj 6, 801. 7, 135. 157. 160. Elezovic 
1, 404. 2, 530. Mladenov 313. GM 295. Miklo- 
sic 204. Pascu 2, 150., br. 755. 

muhzur m (muslimanska narodna pjesma: 
on salje lale i ~e) »pandur«. Turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. muhdir > tur. muhzur). 

Lit.: ARj 7, 135. 



muj, uzvik (onomatopeja) za tjeranje go- 
veda (Lika, Dalmacija). Oformljen na -kati 
miljkati (Lika) impf, prema pf. miljknuti, 
-em »goniti goveda«. 

Lit.: ARj 7, 135. 136. 

miija f (Hvar, Brae) »glava hobotnice«. 
Denominal na -ati muljati, -am impf. (Vuk) 
»1° gnjeciti, 2° kuhati rublje U lugu«. Odatle 
na -ah muljalo n (Vuk) »orude kojim se mulja 
grozde« = miilj m (Crna Gora) »isto« (zacijelo 
je postverbal od muljati). Na sufiks -ika (koji 
nije identican s nasim sufiksom za biljke) 
muljika f (Bosna, Zabijak) »kamen za rezanje« 
(lj mjesto / je od unakrstavanja s nasom rijeci 
mulj, v.) — mulika (Imotski, Poljica) »1° 
bijeli vrlo mekani kamen, 2° losa zemlja«. 
Denominal na -iti mutiti, muttm impf. (Lika) = 
mulit (Bakar, Cres) »1° mrviti, drobiti,'2° 
komiti, kruniti, runiti kukuruz (Lika), 3° 
trgati, otkidati Usee sa grane (Lika)«. Postoji 
varijanta sa lj: muljiti, od pomenutog una- 
krstenja. Na nas augmentativni sufiks -ina 
ili romanski pridjevski -ina mulina (Krk, Kuci, 
Crna Gora) »Tuff > tuv (ZK), 2° toponim«. 
Dalmato-romanski leksicki ostaci od lat. prid- 
jeva mollis, pi. mollla, molliare, *mollica. Ta- 
lijanizmi su deminutiv na -etta < vlat. -itta 
mulite i pi. (Rab, Vrbnik) »1° kuhinjska kli- 
jesta, popecak (sluzi za vadenje zerave), 2° 
gradela, rostilj« = mulete (Bozava, Hvar, 
Milna) = molete (Perast) »stipavice«. Denominai 
razmolat, -am (Bukovica, objekt puska) 
»rasut (raskast, razvidat) pusku kad se cisti«. 
Impf, na -iva- molivdt (Bozava) < tal. mollare. 
Apstraktum na lat. -amen mulan, gen. mulama 
(Korcula) »govede meso sa boka ili prsiju, 
flam (Zagreb) > lam (ZK)« < tal. mollame. 
Ovamo ide jos moruzga (Bakar, Hrvatsko 
primorje) »polip« = moruzgva (Vrbnik) »neka 
velika zivotinja morska«. Od lat. molluscus (sa 
ligurskim sufiksom -uscus). Konsonant r mjesto 
/ je od unakrstenja sa more. 

Lit: ARj 7, 16. 135. 148. 149. ZWV-? 5, 
73. 7, 298. Kusar, Rad 118, 20. Cronia, W 
6, 115. REW 3 5648a. 5649. 5647. 

mujezin, gen. -mam(Vuk) = (sa«e > e) 
mlzin, gen. -ina (Kosmet). Odatle muslimanska 
prezimena Mujezinovic, Mujezinagic, Mezince, 
gen. -eta (Kosmet), Mezincici. Balkanski 
turcizam arapskog podrijetla (ar. mu'addin 
»pozivac na molitvu«) iz terminologije islama: 
bug. mjuezin, cine, muezin, ngr. uoue^l- 
voc,. 

Lit.: ARj 7, 126. Pascu 2, 152., br. 782. 



muj s 



479 



miil 1 



miijs, uzvik (onomatopeja) kojim se prati 
gladenje macke. Oformljen na -ati mujsati, 
mujsam (Lika) i radne imenice na -alo m 
prema f -alica mujsalo prema mujsalica. 

Lit.: ARj 7, 137. 

mujsa f (Lika) = meska (Vuk) »potocna 
biljka nalik na kukuruz (klipici se njeni 
upotrebljavaju za uzglavnice), typha latifolia, 
rogoz«. 

Lit.: ARj 7, 137. Sulek, Lm. 231. 

mukactem, indeklinabilni pridjev pred ime- 
nicama pojas, tkanica (Vuk, narodna pjesma), 
deklinabilan poslije imenice: opasa se pasom 
mukademom; takoder imenica m »pojas«, s 
ispustanjem te imenice. Turcizam arapskog 
podrijetla (ar. mokaddim »odlican, gospodski«, 
upor. mukaddam posuden na iberskom polu- 
otoku u znacenju »zapovjednik«). 

Lit.: ARj 7, 142. Lokotsch 1504. Korsch, 
ASPh 9, 656. 

mukaet (18. v., Vuk), indeklinabilni pridjev 
uz biti, = mukdjet pored -ajet, gen. -ajeta 
(Kosmet, uz ciniti se, biti), s prijedlogom za 
kao imenica, »mali trud, ne mariti«. Sa -li 
mukaetli (narodna pjesma, Jukic). Denominal 
na -iti mukaetiti = na -isati mukaetisati (Vuk). 
Danas uslo u opci knjizevni i saobracajni jezik 
u ekspresivnoj izreci : a on ni mukaet »ni brigese 
(ZK), ni brige ga = ne interesira ga«. Balkanski 
turcizam arapskog podrijetla (ar. mukajjed »auf- 
merksam«) iz terminologije svagdanjeg zivota: 
bug. mukaet = mukajat, arb. mukajet (Ska- 
dar), cine, mucaete (uz glagol se feafire < 
lat. facere) »soin de qch., s'interesser«. 

Lit.: ARj 7, 142. Elezovic 1, 422. 2, 399. 
JF 14, 202. Mladenov 307. Pascu 2, 152., 
br. 780. Miklosic 204. GM 289. Matzenauer, 
LF 10, 348. Korsch 9, 657. 

miikljiv, pridjev (Vuk, Lika, uz drvo) 
»mokar, vlazan«. Mozda je odatle kao poime- 
nicenje na -ica muklica (Srbija) »bolest konj- 
ska, kad mu se ovdje ondje prolije krv kroz 
kozu, krvavica«. Ne nalazi se ni u jednom 
drugom slavenskom jeziku. Miklosic i Matze- 
nauer uporeduju s lot. mukis »paludosus«, sto 
prihvacaju WP, a za to postoje paralele u 
drugim ie. jezicima. Prema tome, u je nastao 
iz ie. dvoglasa ou u korijenu *meuq-, prijevoj 
*mouq-, lat. mucus. 

Lit.: ARj 7, 144. Miklosic 204. WP 2, 
253. Matzenauer, LF 10, 348. 



muktac (Banja Luka) = muhtac (Mostar) = 
miftac pored miftijac (biti kome), maskulinum i 
indeklinabilni pridjev, »pokoran«. Balkanski tur- 
cizam arapskog podrijetla (ar. miihtag »nuzdan,. 
potrebit«) iz terminologije obicnog zivota: bug. 
muhtac. 

Lit.: Elezovic 1, 413. Skok, Sldvia 15, 
365., br. 503. Mladenov 309. 

muktar m (Bosna) = miftar (Kosmet) »ma- 
halski, seoski knez, starjesina«. Turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. muhtar »izabran«) iz turske 
administrativne terminologije. 

Lit.: ARj 7, 145. Elezovic 1, 412. 

mtikte = mufte = mufta (Rijecka nahija, 
Crna Gora, Primosten, Dalmacija) = muhta 
(Mikalja, Istra) = muta (Lastric), prilog »ba- 
dava, gratis«. Pored -a (prema tur. badava) 
i naseg priloskog -e dobiva jos i prilosko -ice 
milktice = muftice i -enice miltenice (Crmnica). 
Radne imenice na -de muftac (Rijecka nahija,. 
Crna Gora) = na -dzija miiftadzija (Vuk) = 
muktadzija. Apstrakti na -acina muhtacina = 
-esevina muktesevina f (Lika) »jelo i pice za- 
badava«. Slozenica muktoprdac (od prditi) (Gri- 
zane, Hrvatska) = muktoprc (Vuk, od gen. 
prdca > prca stvoren analogijski nominativ) 
»pustosvat, nabiguzica«, muktozder m prema 
muktozderica f (Lika). Balkanski turcizam 
perzijskog podrijetla (perz. muft) iz termino- 
logije obicnog zivota: rum. moft, bug. muft(a). 
Najrasireniji nas turcizam. Dosao je do zapad-r 
nih granica naseg jezika, odatle i u slovenski. 

Lit.: ARj 7, 135. 145. 177. Miletic, SDZb 
9, 439. Miklosic 204. Mladenov 308. Lokotsch 
1492. Matzenauer, LF 10, 348. 

miil', gen. -ula m (Hvar, Vis) = mil 
(Brae) = mulo, gen. mula n (Brae) »masak, 
equus mulus«, prosireno mocijskim sufiksom 
za maskulina -be > -ac mulac, gen. mulca m 
= muloc m (Hvar, Vrbnik) prema f mdzga. 
Upor. slicnu mociju u tovar, gen. tovara m 
»magarac« prema f ugola »magarica«. Slov. f 
mula »1° Maultier, 2° weiblicher Bastard«, s 
drugim izvedenicama. Prenesena znacenja: mu- 
lac »1° nezakonito dijete, kopile, facuk, spure, 
2° pogrda za covjeka, bedak (Hrvatska)« 
prema f mulica »nezakonito zensko dijete« = 
mula (Lika, Istra) = mulac »3° tovar, 4° 
(Brae) sitno grozde koje nikada ne dozrije«. 
Sufiks -ac zamjenjuje se gr. -ac (v.) mulac, gen. 
-oca (Lika) »nezakonito musko«. Na -an: mu- 
lan, gen. -ana (Konavli, Dubrovnik) »kopilan«. 
Na tal. -ino mulin (Dobrota) »nahod«. Demi- 



mul 1 



480 



mulj 



nutivi na -e mule., gen. muleta »1° mlado od 
mule, 2° nezakonito dijete«, na -be + bee > 
-see mulesce (Lika), na -be + -ie > -He mulae 
(Istra). Augmentativ na -be + -ina mulcina. 
Kol. na -ad, gen. -i mulad (Vuk, Grbalj) 
»kopilad«. Pridjev na -ast mulast (Lika) »nalik 
na mulu«. Denominali na -ati mulati se »kopilati 
se (igra)« (ovaj je naziv nastao metaforicki pre- 
ma dva kamena u koje se dobacu;'e plocice), 
na -iti muliti se, -Im impf. (Lika) »radati 
mule« (o-). Nerazumljiv je razvitak znacenja 
u emuliti se (Ston) »otkinuti se, odvezati se«, 
emuliti se pf. (Dubrovnik) »niedergeschlagen 
werden«. Prenosi se i na domace zivotinje: 
mulak, gen. -Ika, mules, mulesic »ovan bez 
rogova« prema mulica »ovca«, mulin (Kurelac) 
»1° ovan, 2° vo«. Upor. slov. mul m, mula f, 
miilec m (»vol, kozek), denominal muliti (p-) 
»abstumpfen«. Za sve domace zivotinje koje 
se ovako nazivaju, Maretic uzimlje da su 
bez rogova, sute. U mul mogao se pomijesati 
fat. pridjev mutilus, koji zaista postoji u slov. 
mudla f = mula »eine Kuh mit abgebrochenen 
Hornern (Slovenija, Gorenje)«, upor. i omu- 
Ijenac, gen. -nca »ovan bez rogova«. Od mlet. 
mula, muloti »pantofola del papa, zoccoli« je 
mulice f pi. »1° carape«, mulice (Dobrota) »1° 
vrst starih polucipela od koze, kao papuce, 
2° lutka (Bakar, Istra)« [kao i m«//a/(Marulic) 
u recenici kojoj (koludrici) grede pade mulja 
(opatici koja je zurila, pala je s nogu obuca)]. 
Naziv za mediteransku zivotinju mulus (upor. 
njem. Maultier < mulus sa dodatkom -tier 
»zivotinja«, da se izbjegne homonlmija) je bal- 
kanska rijec: bug. mule »Maultier« (-e prema 
magarej, arb. muli, ngr. s deminutivnim sufiksom 
aovkapi. U hrv.-srp. i bug. nije posudenica 
iz balkanskog latiniteta, jer ne pokazuje u > i 
kao mums > mir. Mocija na Hvaru, Bracu i 
Visu mul- prema mazga moze biti vrlo stara, ako 
se uzme da je mulus < *mus + lo-s a mazga < 
*mus + ca. 

Lit.: ARj 7, 146. 148. 149. 8, 938. Resetar, 
Stok. 260. Hraste, BJF 8, 21. SDZb 10, 
40. Ribaric, SDZb 9, 48. Pletersnik 1, 616. 
618. 619. 828. Miklosic 204. Bruckner 348. 
Mladenov 307. GM 295. REW* 5112. 5791. 

mul 2 , gen. mula m (Rab, Kuciste, Cres) = 
mul (Bozava) = mao, gen. mula m (Vuk, 
Dubrovnik, Cavtat, Vukov genitiv mula je 
bokeljski) = (kompromisni oblik ili talija- 
nizam) mulo n (Prcanj, Kotor), danas prevla- 
dava cisti talijanizam molo, » 1 ° lucki nasip uz 
koji pristaju brodovi, 2° bokeljski toponim 
Muo, gen. Mula (etnik na -janin Muljani, 



pomenuti vec u 15. v. kao piscatores, koji 
prodavaju ribu u Kotoru)«. Dalmato-romanski 
leksicki ostatak od lat. moles, gen. -is »masse 
di pietra e tronchi d'alberi immersi nel mare 
per fondamento della diga« > kslat. molum, 
biz. tiwkoq. 

Lit.: ARj I, 148. 157. Kusar, Rad 118, 
15. Resetar, Stok. 254. 115. Cronia, ID 6. 
Miklosic 204. REW* 5651. Matzenauer, LF 
10, 349. Pratt 663. 

mula m (Vuk) = mula (Kosmet) »titula 
uglednih muslimana«. Veze se (upor. hadit) 
s licnim imenom muslimanskim kao Ibraim, 
Isen. Odatle bosanska muslimanska prezimena 
na -id, -evic Mulic, Mulasmajic, Mulabdic =* 
Mulavdic, Mulamehmedovic, Mulaosmanovic, 
Mulabegovic. Znak je neke vrste plemstva i 
poznavanja vjere. Znaci i »kadija«. Odatle na 
-luk mulaluk »teritorij njegov«. Pridjev na 
-in mulin (Vuk), poimenicen na -ica miilinica 
»zena mulina«. Turcizam arapskog podrijetla 
(ar. mulla). 

Lit.: ARj 7, 148. Elezovic 1, 422. 

mulazim m = miljazim, gen. -Ima (Kos- 
met) »1 ° pristav, 2° potporucnik«. Turcizam 
arapskog podrijetla (ar. mulazem »pripravnike) 
iz turske vojnicke i gradanske terminologije. 

Lit,: ARj 7, 147. 

mulSz m (Rijecka nahija, Crna Gora) »zem- 
lja, kamenje i pijesak ujedno pomijesano«. 
Balkanski turcizam nepoznatog podrijetla (tur. 
moloz »kamenje za gradu«) iz terminologije 
grade vinarstva: rum. moloz »Schutt, Kies«, 
bug. moloz -os. 

Lit. : ARj 7,148. Lokotsch 1481. Mladenov 303. 

multa f (Poljica) »globa«. Odatle denomi- 
nal na -ati multati, -am impf. (Poljica) »glo- 
biti« = (It > nt, upor. tal. montone prema 
fr. mouton < srlat. multo, gen. -oras) munta f 
(Istra, Lika, Slavonija) »1° globa, 2° lidzba, 
licitacija«. Denominai muntati, -dm impf. 
(Lika, Slavonija) »liciti, licitirati«. Od lat. 
multa. 

Lit.: ARj 7, 148. 153. REW 5 5738. 

miilj m (Vuk), sveslav. i praslav., »blato, 
nanos, sitno kamenje i pijesak, sto ga vode 
nanose, aliuvio« (Lika, Srbija, sjeverna Dal- 
macija, Sibenik). Pridjevi na -evan muljevan, 
na -evit muljevit (Lika), na -nast muljnast 
(Jambresic) . Na -nica muljnica »muljevita 
zemlja«. Na -ara miiljara (Dubrovnik) »zemlja 



mulj 



481 



munasip 



vapnaca« = miijara (Konavli, Ij > I) »crvena 
zemlja«. Na -ina muljina (Crna Gora) »pjesko- 
vito zemljiste«. Denominal na -iti muljiti, 
muljim (Lika) (na-, za-) »donositi mulj, na- 
plavljivati«, odatle particip perf. pas. kao prid- 
jev namuljen (Lika) i na -ati muljati, -am 
(iz-) »izmeciti«. Prema mula ostalim slavinama 
(slov. mul, polj. mul, ukr. namui) Ij mjesto 
/ u hrv.-srp. je inovacija nastala odatle sto se 
*mul shvatio kao postverbal od muljati. U 
rum. nomai (Moldavija) »mulj« je iz ukr. 
namul = mil, toponimi sa lat. prid'jevskim 
sufiksom -osus > rum. -os m prema f -oasd 
Ndmoloasa. Vokal u nastao je od ie. dvoglasa 
ou u korijenu *rneu- / prijevoj *mou- »vlazan«, 
koji se nalazi u (u)miti, umivati. U baltickoj 
grupi isti je prijevoj kao i u praslav., samo je 
formant -ro mjesto -lo: mauras »Schmutz, 
Schlamm« pored muras, lot. murit »zamazati«. 
Sa formantom -ro- od istog ie. korijena na- 
lazi se u rus. mur »trava na livadi« i u rus. 
pridjevu muryj »dunkel«. Odatle nepotvrden 
praslav. pridjev *muza b, poimenicen u z. r. 
murava f (Vuk, Risan) »1° morska trava, 2° 
toponim« = murava (cakavski, Crna Gora, 
Istra, Boka, Ljubisa). Nalazi se u stcslav., 
bug., slov., bug., ukr., bjelo-rus. i veliko-rus. 
murava. Upor. slov. murava trava »um Hauser 
und an den Wegen wachsendes Gras«. U 
Golcii i Danama (Istra) murava znaci »tratina« 
kao i u ruskom. Varijanta sa o mjesto « morav 
m (narodna pjesma, Istra), na -ica moravica 
minja (Istra) »plantago subulata« upucuje na 
unakrstenje s pridjevom maurus > mor »crn«. 
Bez sufiksa -ava nalazi se u baltickoj grupi 
lit. maurai »Entengrfin in steigendem Wasser«, 
lot. maiirs »trava oko kuce i busen«. Rijec je 
prema tome baltoslavenska. Sufiks -av(a) je 
praslavenska inovacija. V. muzga. Ovamo ide 
zacijelo jos miira f (Vuk, Backa) »1° blato s 
vodom ugazeno, 2° toponim«. Uzeo i Sulek 
u naucnu terminologiju. Odatle na -nica 
murnica f (Kurelac) »muljevita zemlja«, de- 
nominali na -ati murati, muram »brckati po 
vodi«, murati se (Lika) »kupati se«, na -iti 
zamiiriti »zamuljiti«, razmuriti, razmurTm (Ma- 
karska, vodom ~ kruh, Pavlinovic) »raziditi«. 

Lit.: ARj A, 254. 7,4. 149. 157. 158. 161. 
Ribaric, SDZb 9, 169. Miklosic 204. Bruckner 
348. Trautmann 172. WP 2, 250. 252. Tiktin 
979. 1060. 'Mladenov 308. Matzenauer, LF 
10, 349. 

mum m (narodna pjesma, Petranovic, 
Mostar, Hercegovina) = muma f (rod prema 
svijeca) »svijeca«. Na -ara mumara f (BiH) 



»sud za lijevanje svijeca«. Na -dzija mumdzija 
(18. v., narodna pjesma) = mumdzija (Kos- 
met) »svjecar«, s pridjevom na -ski mumdzijski 
(Nis) »svjecarski«, na -in mumdzijin. Prezime 
Mumdzic. Balkanski turcizam perzijskog pod- 
rijetla (perz. mum »vosak«) iz terminologije 
zanata: bug. mumdzija, rum. mungiu = 
munger. 

Lit.: ARj 7, 150. Elezovic 1, 423. Lokotsch 
1510. Mladenov 307. 

miimin m »pravovjerni musliman«. Musli- 
manska prezimena Muminovic i Muminagic. 
Turcizam arapskog podrijetla (ar. mumin) 
iz oblasti islama. 

Lit.: ARj 7, 150. 

miina 1 m (Rab) »bluna, budala«. Deminu- 
tivi na -ica manica, municica. Pridjevi na -ji 
munji, na -en (unakrstenjem sa munja) munjen, 
f munjena »suludan«. Od mlet. mono < ma- 
donna. [Usp. munjaj. 

Lit.: ARj 7, 151. 152. Kusar, Rad 118, 
24. Prati 665. 

muna 2 f (objekt s glagolima ujagmiti, pre- 
oteti; mune ne dati; muslimanska narodna 
pjesma) »prvenstvo«. 

Lit.: ARj 7, 151. 

munafik (Bosna) = miinafik pored -afik, 
gen. -afika m (Kosmet) »1 ° protivnik, 2° li- 
cemjer, smutljivac«. Balkanski turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. munafik »dvolican«) iz psi- 
holoske terminologije: arb. mynafik »hypocrite«, 
cine, munafic »intrigant«, munaficliche f »hy- 
pocrisie«. 

Lit.: Elezovic 2, 531. Pascu 2, 152. Skaljic 
473. 

munar m (Gundulic) = munara f (Vuk) = 
minare, gen. -eta m »1° mjesto gdje se nalazi 
svjetlost i 2° odakle mujezin poziva muslimane 
na molitvu«. Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. menare, minora = manard) iz oblasti 
islama: arb. minar. 

Lit.: ARj 7, 151. Elezovic 1, 408. GM 279. 
Korsch, ASPh 9, 656. 

munasip / -sib (narodna pjesma i saobracajni 
govor u Bosni) = munasip (Srbija, Ko- 
smet) = minasip, adverb »zgodno, pravo« 
(nije ~, za munasip naci). Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (ar. munasib) iz termino- 
logije obicnog govora: bug. munasib pored -sap. 

Lit.: ARj 7, 151. Elezovic 1, 408. Mladenov 
308. 



31 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



tnunat 



482 



munt- 



munat, gen. -nta m »suma, iznos«. Postverbal 
tal. monta »ukupna svota, importo«, upor. fr. 
montant, od vlat. > tal. montare, denominai 
od mons, gen. -lM (v.); odatle: nadmontati, 
-am pf. (Boka) »nadici, nadvisitk, u izricaju, 
igri rijeci kozopase nadmontase < tal. sormon- 
tare (prefiks sor- < lat. super-'), jedini primjer 
gdje je u posudenom glagolu iz tal. preveden 
prefiks; podmontat, -am pf. (Dubrovnik, Cav- 
tat) »naljutiti se (primjer: ta me je stvar pod- 
montala »cini mi fom, infotat se, Korcula)«. 
Internacionalno (francuzizam) na njem. -ieren 
> -irati montirati, montiram »postaviti«. 

Lit.: ARj 7, 152. 281. REW* 5668. 

muncjela f (Dubrovnik, Bella, Stulicj 
Ranjina, Marin Drzic), deminutiv na -ica 
muncje/ica »sud za vodu«. Dalmato-romanski 
leksicki ostatak, deminutiv na lat. -ella (upor. 
moiteddu Logudoro) od modius, sa umetnutim 
n poslije m i sa zamjenom di > c kao ufrcug 
(v.). Glede di > zz upor. tal. mezzo, koje se 
umijesalo u ovaj termin za mjere, upor. medzu- 
olo (Pavia). Ista se zamjena nalazi i u obliku 
u kojem je nenaglaseno o > b ispalo: anula f 
(18. v., ne zna se na zalost gdje se govori) 
»zemljani sud za vodu, vino, ulje itd.«. De- 
minutiv na -ica cmullca (Vuk, Dubrovnik, 
.Kuciste) »loncic za vodu od lima«. Augmen- 
tativ cmulina. Glede metateze cm < mc v. 
nize zmuo. Mnogo varijanata potjece od demir 
nutiva na -olus modiolus. Nenaglaseno je o > u 
ocuvano: moful m (15. v., dubrovacke is- 
prave) »casa« = muzol (Cres). Mjestq o > u 
stoji i zbog unakrstanja sa me'dius > mezzo 
mizdlj, gen. -olja m (Istra) »casa«. Deminutiv 
na -ic mizuljic (Istra). Upor. u Reziji mudzol = 
muziil = muzol pored mizol < furl, muzul. 
Mjesto o > u stoji b koji je ispao: *mzul, 
potvrdeno samo u gen. mzulov (15. v.). Odatle 
metatezom zmul, gen. -ula (Split, Korcula, 
Hvar, Kuciste, Racisce, sibenski otoci) = 
zmul (Komiza) = zmuo, gen. zmula (Dubrov- 
nik, zapadni krajevi), deminutiv zmulic = 
zrnu, gen. -ula (Bozava, Molat) = zmujo, 
gen. -ula (Potomje) = (-/ > -//) zjnulj (Lika, 
veoma rasireno) = (Ij > /) zmuj (Vrbnik) = 
(mjesto -o < -al, hiperkorektno) zmiijal, 
gen. zmiila (Kastela) = (zamjenom sufiksa) 
zjnujak (Racisce). Osnovni modius je usao i 
u stvnjem. mutti, odatle mblb, gen. mtti (upor. 
ces. met, gen. mtu). Maretic bez potrebe 
prenosi mbtb u danasnji jezik, kad se rijec 
ne govori, i stavlja u ARj mat. Rijec je potvr- 
dena dva puta u historijskim spomenicima 
14. v. u znacenju »mjera za njive, vinograde«, 



bez sumnje prema tome koliko mogu dati 
zita ili vina. 

Lit.: ARj 2, 55. 6, 516. 782. 7, 33. 152. 
191. Tentor, JF 5, 212. Pletersnik 1, 587. 
622. 616. 2, 622. 970. Hraste, BJF 8, 19. 
ASPh 17, 33. Sturm, GSJK 6, 68. REW* 
5629. Meringer, WuS 4, 196. Resetar, ASPh 
36, 542. Miklosle 412. Strekelj, ASPh 12, 
462-463. Skok, ZRPh 36, 652. 41, 152. 

Muncel m (nazivi za sume, Krk) = Muncal 
(Krk) = Munc I (treci dio naselja Mali Iz, 
zadarski arhipelag, izgovara se i bez n Muce, 
Cvitanovic, a pise Mance i Muncijel, 1543. 
villa MuncbleF) = Muncel (Rab). Dalmato- 
-romanski toponomasticki ostatak od vlat. i 
kslat. deminutivnog monticellus »brdasce«, iz- 
vedenica na slozen deminutivni sufiks -itellus < 
-it + -ellus, upor. campitellus od campus. Glede 
c' > i upor. cifal, koje je nastalo od stdalm. 
kie > tie -(usp. i *munt - ). 

Lit.: ARj 6, 927. Skok, AGI 24, 36., 
§ 54. Isti,-5/av. 26. 27. 33. 57. 60. 91. 111. 
114. 158. Banali 2, 455. Cvitanovic, RLJAZUZ 
1, 70. 82., bilj. 50. REW* 5670. 

mundan m (Dubrovnik) »svjetovan covjek, 
(kalk) svjetovnjak«. Od tal. mondano »di 
mondo«, poimenicen pridjev na -anus od 
mundus, iz crkvenog latiniteta. 

Lit.: ARj I, 152. 

mimdati (se\ -am potvrden samo s pre- 
fiksom raz- i u impf, na -va- razmundavati 
(se) (Lika) »rasplesti (se,) rastaviti (se)«. 

Lit.: ARj 13, 678. 

mimltva f (Vuk, Dalmacija) = munitva 
(Futog, Srijem, Backa) »1° prijevara, lukav- 
stvo, 2° vrsta (BiH), 3° dronjici, tralje (Lika)«. 

Lit.: ARj 7, 153. Aleksic, NJ 4, 89. 

*tnunt- »brijeg«, od tal. monte < lat. 
montem, potvrdeno samo u toponomastickim 
slozenicama: Muniibio, gen. -bijela, kao to- 
ponim naziv za Etnu na Siciliji, od tal. 
Mongibello, apozitivna slozenica od tal. monte 
i ar. gebei »istog znacenja« (upor. tal. Punta 
d' Ostro u Boki); mundibio je i opca rijec u_ 
znacenju »vulkan« = mundibeo (Andrijasevic). 
Osnova munt moze biti i dalmato-romanski 
toponomasticki ostatak, kako dokazuje Munda- 
nlje n (selo na Rabu), tal. Mundaneo < Mon- 
tem Daniel, Muntidor (Rab) < montem de 
auro (?) »zlatno brdo«. Upor. u istro-rom. 
oro »orlo«. Znacenje moze biti i »brdo na 
rubu«. Ovamo ide naziv brda (oronim) Mon- 



*munt- 



483 



m tinja 



tovljerna f (brezuljak nad Gruzem na Lapadu, 
Dubrovnik) < montem vertulum »okrenuto, kri- 
vo brdo«, u historijskim spomenicima Mons 
bertus, upor. istro-rom. bierto .< vertus; ver- 
tulu je skracen particip od vertulatus, upor. 
istro-rom. glagole Merla (Pula) = inberlape 
(Piran) »piegarsi, torcersi«. Glede semantike 
upor. nase toponime Krivodo, Krivi Put. 
Pored ovih toponima, gdje je ocuvan dalmato- 
-romanski -un, postoje drugi gdje je ista sku- 
pina izvedena kao stcslav. velami nazal c > u: 
Mukova! (uzvisina kod Starog Bara) = g. 
1414. Monte cavallo (upor. nase toponime Ko- 
biljdo itd.); Mutbgras (Poljica kod Splita) < 
montem grassum (upor. nase oronime Debelo 
brdo; umetnuto o uklanja suglasnicku skupinu 
tgr); mjesto u stoji a u Matokit (Vuk, planina 
u Hercegovini blizu mora i Ljubuskoga, 
brdo kod Vrgorca), Podmatokit (seoce, Ma- 
karska) = Motokit (Hvar) < montem acutum, 
upor. Ostro brdo (BiH). Glede o > a upor. 
Matajur pored Montmajur < Montem ma- 
jorem u Furlaniji. Od montem lat. > tal. je 
pridjev montames > montano, odatle poime- 
nicen femininum s prefiksom trans- > tal. 
tra- tramontana f (Dubrovnik, Cavtat) »sje- 
verni vjetar (koji puse s one strane brda)« = 
tramontana (Rab, Bozava) = tremuntana (Kor- 
cula) = (metateza) tarmuntana (1633, Dobrinj i 
1638, Vrbnik) = termuntana (Vrbnik) = 
trmuntana (Drvenik, Solta) = t(d)rmuntona 
(Brae, Hvar, Brusje) »sjevernjak«. Izvedenica 
•cd rum. munte s pomocu sufiksa -janin > 
rum. -ean muntean »stanovnik zemlje Muntenije 
(Rumunjska)«, u 18. v. muntanska zemlja. 
Odatle Mutan, krajina Mutansko, pridjev mu- 
tanski »licki (za pravoslavce)«. Nije jasno 
kako je do toga naziva doslo. S pomocu vlat. 
augmentativnog -aneus obrazovano je vlat. 
montanea > tal. montagna > montanja (Pe- 
rast, Stoliv, Lepetane, Dubrovnik, Kuciste) = 
muntdnja (Bozava, Rab). V. i Muncel, montatl. 

Lit.: ARj 6, 531. 7, 152. 153. 927. 10, 267. 
Budmani, Rad 65, 166. Cronia, ID 6, 128. 
Kusar, Rad 118, 22. 59. 60. Jirecek, Romanen 
^ 62. ZbNZ 4, 231. VHZA 12, 117. Sturm, 
CSjfK 6, 66. REW 5 5664. he 152. 

muntati se, -am impf, (n umetnuto po- 
slije m pred t, Ogulin) »mijenjati se«. Radna 
imenica odatle muntavac, gen. -avca (Jam- 
bresic). Nema primjera upotrebe. Od tal. < 
lat. mutare. Odatle poimenicen gerund na 
-andus muddnde f pi. (plurale kao gace, Rab) = 
muda'nde (Pag) = mutande f (Vrbnik) = 
moduonde (kreko-romanski) < mlet. mudande 



= tosk. mutande = (zamjena sufiks) mudante 
(Lastva) »gacice« = (unakrstenjem sa but- 
tare »baciti«) butdnde (Bozava). Upor. slican 
semazioloski razvitak rum. zmeand i promjena 
(Perast). S lat. u > i preko jery-a (upor. mi'r < 
mums') vlat. mutarius > stfr. pridjev muier, 
muer »mue, qui a passe la mue (odnosi se na 
autours, eperviers, faucons}« > mitar »mausern- 
der Vogel«, denominai odatle na -iti mitariti 
se, -i impf. (Vuk, Dubrovnik, subjekt ptica) 
(o- se, subjekt kvocka, Dolac, Poljica) »1° mi- 
jenjati perje, olinjali se (kod marve), 2° (me- 
tafora) kad se covjek ozeze, pa mu se koza 
podmjehuri i puca«. Upor. rus. mytb f »mu- 
tatio plumarum, tempus mutandi plumas«, 
koje je posudenica iz germanskoga srednjega 
donjonjem. miit f i nvnjem. mausern, stvnjem. 
muzon < lat. mutare. Hrv.-srp. oblike nije 
nuzno smatrati kao posudenice iz germanskoga. 
V. mitnica. 

Lit.: ARj 7, 120. 153. 776. 8, 921. Kusar, 
Rad 118, 19. REW" 5785. Matzenauer, LF 
11, 166. Bartoli 2, 206. Schwarz, ASPh 
42, 279. Vasmer 2, 185. ZSPh 9, 368. 

munja f (13. v., Vuk, ZK) = muna (Vo- 
dice, nj > n po fonetskom zakonu narjecja) 
»trijesak, grom, strijela, fulgur«, baltoslav. i 
praslav. *mbln-. Nalazi se u slov., bug. mainija, 
polapskom, ukr. i rus.. Pridjevi na -en manjen 
(zapadni krajevi, Lika) »(metafora) stultus« 
[usp. muna], poimenicen na -Ik munjentk, gen. 
-ika m (Lika) prema f munjenica (Lika, Istra) 
= na -be munjenac, gen. -nca, na -dst munjast 
(Hrvatsko primorje), na -evit munjevit »brz, 
vatren«, poimenicen munjevltost, munjevan. 
Sulek primijenio na elektriku stvorivsi brojne 
neologizme : munjevnik, munjevnicar, munjevina, 
munjokaz, munjomjer, munjive, munjivost, itd. 
Od tih Sulekovih neologizama uslo u saobra- 
cajni govor munjovod »Blitzableiter« i munjara f 
(Zagreb) »elektricna centrala«. Augmentativ na 
-era (upor. Anera od And) munjera '»budala«. 
Glagol munjiti nije mogao zamijeniti elektri- 
zirati. U Vodicama postoji umilniti u psovki 
muna te umunila. Od metaforickog znacenja 
»lud < udaren gromom« postoje denominali 
na -asati (upor. sepdsati ZK) munjdsati, munja- 
sdm impf. = munjetati »budaliti, ludovati«, 
munjetalo m prema munjetalica. Vokal u je 
nastao od sonantnog /, upor. bug. mainija, rus. 
molnifd, kasupski moina. Kao sto je u german- 
skom u isl. mjollnir »cekic boga Thora«, tako 
je i u lit. miilna znacila »cekic Perkune«. Ter- 
min prema tome pripada mitologijskom jeziku. 
Iz litavskoga se moze zakljuciti da je praslav. 



munja 



484 



niuraja 



rijec znacila i »Perunov cekic«, premda za to 
nema potvrda. Stprus. mealde »Blitz« vazno je 
za etimologiju rijeci. Iz tog se podatka vidi 
da je u praslav. ispalo srednje d u troclanoj 
grupi Idn. Ie. korijen *meldh- bio je u german- 
skom i baltoslavenskom rasiren formantom n 
i u praslav. dalje sufiksom -jo. Prema Mlade- 
novu meldh- je prosiren s pomocu dh ie. 
korijen *mel-, koji je u mljeti. Rijec munja je 
germansko-baltoslavenski leksem mitologijskog 
podrijetla. 

Lit.: ARj 7, 153. 155. 156. Miklosic 187. 
Trautmann 177. WP 2, 300. Mladenov 310. 
Vasmer, ZSPh 10, 96-97. Loewenthal, WuS 
9, 179. Mikkola, IF 23, 123. 

mutuati, -am impf. (Broz-Ivekovicev Rjec- 
nik) »culiti usi, rogusiti, strici usima«. 
Lit.: ARj 7, 155. 

niiira 1 f »konop koji jedra veze prema 
pramcu, i to donji rogalj jedra, dok je skota 
isto prema krmi« = miira f (Bozava) »mura 
del cordame« < tal. (a)mura »isto«. Za taj 
pomorski termin predlozen je nas izraz uzda. 

Lit.: Crania, ID 6, 115. DEI 2531. 

mura 2 f (Vrbnik, Krk) = (po deklinaciji -y) 
murva (16. v., Vuk, jugozapadni krajevi: Pe- 
rast, Dubrovnik, Cavtat, Crna Gora, Boka, 
Bijela, Muo, Brae, Mljet, Zatrebac, Sutomore, 
Rab, Bozava Lika, ZK, Vodice, Istra, hrv.- 
-kajk.) = murva (Brae, Hvar) = slov. morva, 
murva, murba »1 ° dud, 2° toponim Po ( = pod) 
murva (Muo, ribarska posta«). Pridjevi na 
-en murven (smokva murvena »arbor sycomorum« 
= Maulbeerfeige), na -ov murvov (Rijeka 
Crnojevica) = miirov (Brae), poimenicen na 
-ina murvovina (Stulic). Na -be > -ac murvac, 
gen. -vea (Risan) = murvde, gen. -oca (Hvar, 
Budva) »dud, koji daje divlji plod« = murvac, 
gen. -oca (Ston) = na -ai murvde = -ak < - bk 
murvdk, gen. murvka (Prcanj) = na -ak 
murvdk, gen. -dka (Ston) = na -ai murvde, 
gen. -aca (Istra, Stulic) = -an murvdn, gen. 
-ana = na -ei muz ee (Rijeka) »muska murva«. 
Na -ar murvar »ptica pastor roseus«. Deminutiv 
murvica (takoder toponim). Jos su ove vari- 
jante murga f (Vodice, Istra) »dud«, mrva 
(Slum, Istra) mjesto mhuz a. Zamjena docetka 
-va, koji je nastao iz deklinacije y, sufiksom 
-ava murava (Podgorica), -aga (prema vinjaga) 
miiraga (takoder slov.) »Himbeere, malina, 
rubus idaeus«, slov. morica »Brombeere, brus- 
nica«. Jednom talijanizam u apozitivnoj slo- 
zenici morodzelso (arbuo od morodzelsa, Ra- 



njina), danas tal. gelso moro. Dalmato-romanski 
leksicki ostatak od lat. moms, mdrum. Upor. 
arb. mure. 

Lit.: ARj 7, 12. 157. 162. Pletersnik 1, 
603. 619. 620. Jagic, ASPh 1, 431. Hraste, 
BJF 8, 26. Budmani, Rod 65, 164. Kusar, 
Rad 118, 18. Resetar, Stok. 254. Cronia, 
ID 6, 115. Ribaric, SDZb 9, 169. REW 5696. 
Strekelj, DAW 50, 49. GM 291. 

miira 3 f (Dobroselo, Lika) »dio konjskog 
cavla sto ostane u kopitu kad potkova otpadne«. 
Lit.: ARJ I, 157. 

miira 4 f (18. v., Dalmacija, Pavlinovic,, 
Lika, Poljica) »1° zeludac (koji stocaru sluzi 
kao) 2° siriste, 3° mjehur od ribe ugor«. 
Balkanska rijec rumunjskog podrijetla kao os- 
tatak iz jezika srednjovjekovnih Vlaha. Nalazi 
se u bug. mura »Magen, Labmagen der Wieder- 
kauer« < cine. (a~)murd »la stomacul de oaie«. 
Konzonant r je nastao od medusamoglasnickog 
/, kako dokazuje arb. mulle, sa deminutivnim 
sufiksom -ze mulleze u oba znacenja »Magen, 
Lab«, istro-romanski moula »Blutwurst«, moule 
(Vodnjan) »budella del maiale«, predromansko 
*mula > slov. mula (Rezija), deminutiv na 
-ica mulica (Istra, slov.) »klobasa«. 

Lit.: ARj 7, 157. Pletersnik 1, 618. Mladenov 
308. Romdnski 122. he 123. Dalametra 14. 
GM 289. Doric 192. REW 3 5724. Strekelj, 
ASPh 26,412. Vasmer, ZbJTlX— 8(RSI2,257). 

murara f = murala (Kosmet, uz ciniti se) 
»parnica, tuzba«. Denominal na -ati murdfati 
se impf. (Sarajevo, Hercegovina) = na -iti 
murdviti se, muravim (Srbija) »parniciti se«. 
Turcizam arapskog podrijetla (ar. murafa'a 
»suocenje pred sudom«) iz sudske terminologije. 

Lit.: ARj 7, 159. Elezovic 1, 423. 

miira j a f (Kotor) »gradski zidovi« = (me- 
tateza) miiljara f (Dubrovnik )= (J zamijenjeno 
sa v, obratno u lovisce > lojisce) murava 
(Budva) »gradski zidovi«. Od tal. muraglia, 
neutrum pi. od pridjeva na -alls muralis. 
Na lat. -ata > stmlet. -ada murada f (Vrbnik) 
»(brodski termin) dascani krov na barki, ko- 
ridur na braceri, kuverta« < tal. murata 
»prolungamento della carena da ciascun lato 
della nave (od 16. v., sluzilo za obranu)«, 
od murus. Od srvnjem. miXr, nvnjem. Mauer 
na -ovati murovati, -ujem impf, »zidati« u je- 
dinoj potvrdi je .rusizam murovdtb, -uju. Lat. 
murus kao stara posudenica u jadranskoj zoni 
i u slov. je mir, gen. mira m (15. v., Vuk, 
Primorje, Konavli, Korcula, Kuciste, gen. pi. 



muraja 



485 



Minimal 



mirov Lastovo). Do 18. v. potvrde samo iz 
Dalmacije i cakavskoga. Slabo se nalazi u 
stokavskom izvan Dalmacije. Razlika je u 
akcentu kadikad u narjecjima mir, gen. mira 
(Korcula), mir, gen. mira »zid« (Hvar) prema 
mir, mira »pax«. PL xn. miri »kuce ili grad«. 
Toponim Pod mir (Muo). Deminutiv na -be > 
-ac miraq, gen. -ca (Bella, Voltidi, Stulic) 
»zidic«, na -id mirii (Hvar). Augmentativ na 
-ina mirina f »zidina, rusevina zida«, nom. pi. 
mirini (Istra, Cres) »ruinae«, toponim Mackova 
Mirina (Tivat), dmirina (Dubrovnik) »eine 
verfallene Mauer«, disimilacijom i - i > e - i 
(tip. rum. vecin) merino (Kastavstina) »ruse- 
vina«. Na -iste: mirisce (1445, 1457, 1460), 
Donja Mirista (toponim Sutomore), Mlrisca 
(Imotski). Kol. mirje n (Drzic, toponim 
Ljubljana), omlrje, podmirje n (Bella, M. 
Drzic) »1° mjesto pod mirima., podgrade, 
2° toponim (Vis)«. Pridjev na -bn > -an 
cini se da je nestao zbog homonimije sa miran, 
f mirna. Da je ipak postojao, dokazuje izvede- 
nica pomirnica (Vrbnik) »debela greda u miru, 
to jest u zidu«. Lat. deminutiv na nenagla- 
seni sufiks -ula murula > mirla f (Hanibal 
Lucie, samo jedna potvrda), deminutiv odatle 
na -ic mirlic (narodna pjesma, Istra) »zidic«. 
Na -aria muraria > miralica (Vodice, Istra) 
»biljka pasja neska, eine Art Kreuzdom, rhamnus 
rupestris«. Arb. mur (Ulcinj). 

Lit.: ARj 6, 738. 732. 744. 746. 920. 7, 
161. 8, 920. 10, 271. 684. Mazuranic 661. 
Pletersnik I, 584. Budmani, Rad 65, 164. 
Oblak, ASPh 16, § 30. 442. Hraste, BJF 8, 
20. REW* 5763. SEW 2, 60. 

murasela f (Vuk, narodna pjesma, s epi- 
tetima tanka, sitna) »kadijina pozivnica«. Tur- 
cizam arapskog podrijetla (ar. murasele) iz 
sudske terminologije. 

Lit.: ARj 7, 157. 

murdar m (Vuk, Srbija) = murdar pored 
murdar m (Kosmet), indeklinabilni pridjev, 
»prljav, necist (murdar devojce)«, murdar m 
(Backa) prema imurdara (Backa) »necist covjek, 
necista zenska«. Na -usa murdardsa (Kosmet) 
»necista zenska«. Apstraktum na -luk murdarluk 
»konjska bolest (guke ispod koze po trbuhu)« = 
murdarhk (Kosmet) »necistoca«. Balkanski tur- 
cizam perzijskog podrijetla (perz. murdar 
»les«) iz terminologije obicnog zivota: rum. 
murdar, murdarle, a murdau, bug., arb. murdar 
= mundar (sa disimilacijom r - r > n - r), 
ngr. uoupodpic,. 

Lit.: ARj 7, 159. Elezovic .1, 423. Mladenov 
308. GM 291. Matzenauer, LF 10, 350. 



murecef pored -cep m (Vuk, narodna 
pjesma) = mirecip (Kosmet) »1° crnilo, mas- 
tilo, 2° crvena boja od jagodica, 3° biljka 
vinoboja« = muricep »biljka grozdoboja, vino- 
boja«. Balkanski turcizam arapskog podrijetla. 
(ar. murdkkdb »sastavljen, mijesan« > tur. 
miirekkep) iz terminologije pisanja (tip jazija):. 
bug. murekep, arb. myreqep. 

Lit.: ARj 7, 159. 160. Elezovic 1, 409. 
Lokotsch 1517. GM 295. Matzenauer, IF 
10, 350. 

murejka f (Leskovac, Srbija) »vrlo krupna. 
psenica«. Od Marea »Peloponez«. Odatle i 
muslimansko prezime Moralll (Bosna). 

Lit.: ARj 7, 159. 

murelac, gen. -Ica m (Lika) »baskija, 
letva, zioka«. Nasa izvedenica na -be > -ac 
od iste mletacke rijeci borelo (deminutiv na 
-ettus od bora »tronco cilindrico tagliato«) = 
burello »legno tondo che serve per formare 
l'impiombatura di un cavo con altro (Boerio)« > 
tur. morela > arb. miirello -a »holzerner Keil, 
Schiffwerkzeug«. Upor. slov. bora »oblin, 
drva dok jos nisu rascijepljena, nego na koso- 
rasplljena« < sjeverno-tal. bora (14. v.) »tronco- 
d'albero«. Od predial. *borra »okruglica«. 

Lit.: ARj 7, 159. GM 291. Pletersnik 1, 
45. DEI 561. 564. 

murina f (Dubrovnik, Zore, Mljet) = 
morina (Poljica, Stulic) = murlnja (Ljubisa, 
Sutomore). Dalmato-romanski leksicki osta- 
tak iz ribarske terminologije od lat. mur(a)ena 
< gr. uiipcuva (e > i). Arb. mrina (Ulcinj). 
Neobjasnjena zamjena docetka -ina sa -una 
je balkanska rijec: moruna f (Vuk) = moruna 
(Stoliv) = morunja (Srbija) = muruna (Vuk, 
Mikalja, Dubrovnik) »accipenser huso«, de- 
minutiv na -ica morunica, na -ika morunika 
(narodna pjesma), na -as morunas »chondrosto- 
ma nasus«. Pridjev na j morunji. Na -ar mo- 
runar »koji ih lovi«, rum. morun, -on, -na, 
-nas »accipenser huso, abramis viruba«, bug. 
moruna / mur-, ngr. uoupoijva, tur. muruna > 
tal. morana »carne di storione del Levante in 
salamoia portato sopratutto dai Veneziani in 
Italia«. Pored ovih oblika postoji kao sveslav. 
(osim ukrajinskoga i ruskoga) *mrena > 
mrina (ikavski) pored mrena (ekavski i jekavski) 
= mren m (Jajce) »potocna riba barbus fluvi- 
atilis«, tako i slov. i bug., ces. mrena, deminu- 
tiv mfinek, polj. mrzewka, mrzand, brzana, 
brzana, ukr. merena. Ta se rijec govorila u 
panonskoslavenskom, kako dokazuje madz. mar- 



486 



musafer 



na, i u dakoslavenskom, kako dokazuje rum. 
mreana, imbreana, breana, deminutiv mrenusoard. 
Prema Miklosicu, i to bi bila posudenica iz 
gr.-lat. muraena (sa u > & i e za ae = 
di, kao u cesar). Ako je tako, mrena moze da 
potjece'samo iz balkanskog latiniteta. Machek 
pretpostavlja likvidnu metatezu *merna »goujon, 
Schmerle«, sto je prema ukr. merena bolje i 
smatra je proto-ie. rijeci. 

Lit: ARj 7, 8. 16. 160. 162. Resetar, Stok. 
253. Zore, Tud. 14. Miklosic 202. Bruckner 
347. Romanski 121. Pascu 2, 182., br. 51. 
Tiktin 1010. REW* 5754. Vasmer, GL 101. 
ZSPh 14, 466. Machek, LP 2, 150. Prati 
670. 

murio, gen. -ela m (Bijela, Boka) »strane 
na migavici ...: dva su murela ... iza njih 
dolazi mreza, sto se zove podmet i sadrun«. 
Od mlet. morelo »rocchio, modano«. Ovamo 
ide mozda- i mrje f pi. (Mljet) »dio mreze 
sabake ili trakte: do goca su mrje, dje su oci 
siroka dva prsta, a daje (»dalje«) je kolici. 
Konzonant j stoji mjesto II, 

Lit.: Macan, ZbNZ 29, 209. Prati 678. 

murka f (Vuk) »manja sajka koja sluzi 
samo na Muri«. Upor. dravka f od Drava. 
Od predslav. hidronima. Miira. Odatle i njen 
pritok Murica > njem. Milrz, horonim Medu- 
murje. 

Lit.: ARj 7, 157. 160. 

murka 2 f (Dubasnica) = murka (Ponit na 
Krku kod Malinske, Bozava, Cres) »talog 
od uljike, skuro-crven, koji se baca«, upor. 
krcko-rom. muarka »feccia« = murka (Rovinj) = 
morka f (Buzet, Sovinjsko polje) »voda u bad- 
nju, nakon sto se pobere ulje«. Taj oblik 
ogranicen je na Kvarner i Istru. Sa -ka > 
-ga: murga f (akcenat Zorin, Dubrovnik, 
Ston, Potomje na Peljescu) »talog od maslinova 
ulja, kad se tijesti, mutez, sluzi za pravljenje 
sapuna« = murga (Budva) = murga (Vuk) 
»dudinje murgaste«. Odatle na -ulja murgulja 
f (Dubrovnik, Ston) »Art Oliven mit viel 
Fleisch und wenig 61«. Upor. Murgulja (selo, 
srez Lab, Kosmet). Pridjevi na -av murgav 
»boje murge« = na -ast murgast (Kotor, Pag, 
Dalmacija) = na -ovdst miirgovast (Vuk). 
U imenima stoke na -esa mtirgesa f (Lika, 
ime kozi), na -onja murgonja (Bruvno, Lika) 
»vo«. Upor. rum. murgan i prezime Murganic 
(Kosmet). U antroponimiji prezimena Murgic, 
Murgas, Murgulovic (od rum. murgul sa 
postpozitivnim clanom). Oblik sa -ga nalazi 



se u juznoj Italiji, na Siciliji, Veneciji, Sardi- 
niji i Spanjolskoj. On nastavlja gr. duopyn, 
koje je ie. podrijetla. Odatle lat. omurca < 
duopxa ocuvano na Kvarneru. Upor. jos 
slov. morca = zmdrca = murca (Notranjsko) 
»Weinhefen«, od mlet. morca = morce (tako 
na Cresu), te slov. morka f »Schmalzmus«. 
U znacenju »tamne boje« murga je balkanska 
rijec: arb. murk »dunkel, schwarzgrau« = 
rum. murg »braun, braunrot«. 

Lit.: ARj 7, 159. Pletersnik 1, 602. 932. 
Hirtz, Amph. 92. Elezovic I, 423. Tentor, JF 
5, 213. Cronia, LD 6, 115. Miklosic 204. 
SEW 2, 77. Strekelj, DAW 50, 39. Banali 2, 
206. GM 292. Tiktin 1022. REW 433. FEW 
91. Scriban, Arhiva Jasi 43, 22-23 (cf. LJb 
22). Soptrojanov, GBLS 1, 105-178. 

murd, gen. -ala m (Potomje) »letva«, murao, 
gen. -ala »najdeblja greda«. Slozenica mezo- 
muro, gen. -ala (Potomje) »drvena poluletva 
(mezomurali dolaze preko konja)«. Od tal. 
murale »pezzo di abete, di larice o di pino, 
segato in quarto«, mlet. moral »piana (del 
tetto)«. 

Lit.: Prati 678. DEI 2505. 2531. 

murtadin m (Srbija) = miirtatin (Vuk,-iw 
individualni sufiks kao u Srbin) = murtat 
m (narodna pjesma) = munat (Kosmet) »od- 
metnik, izdajnik, renegat«. Apstraktnim na -luk 
murtatluk m. Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. murtadd »koji je napustio islam«) 
iz terminologije islama: bug. murtat. 

Lit: ARj 7, 161. Elezovic 1, 424. Lokotsch 
1508a. Miklosic 205. Thumb, IF 14, 360. 
Matzenauer, LF 10, 350. 

musa f (Vuk) = musa (Lika, Srijem, Srbija, 
Levac) »pice od mezgre«. Vokal u je nastao 
iz sonantnog /, kako pokazuje ces. mlsati 
»lizati«, mis, rus. molsatb »sisati«, prema Miklo- 
sicu jos polj. pomloskl »Leckerbissen«. Pra- 
slav. *mbls-, Upor. mljaskati (v.). 

Lit.: ARj 7, 163. Miklosic 187. Holub-Kopec- 
ny 227. Matzenauer, LF 10, 328. 329. 

musaf, gen. -afa m (Vuk, 15. i 17. v., 
danas Bosna) »koran« = musaf (Kosmet, Vu- 
citrn) »pocetnica za ucenje citatk. Turcizam 
arapskog podrijetla (ar. mushaj) iz oblasti 
islama. 

Lit.: ARj 7, 163. 

musafer m (BiH) = musafir (Bosna) = 
miisavir (Hercegovina) = musafir — misafir 
(Kosmet) »gost«. Pridjev na -ov i -ski musaferski 



musafer 



487 



musliman 



(~a kuca). Apstraktum na -luk misafirhk 
(Kosmet). Prezime Musafirovic. Balkanski tur- 
cizam arapskog podrijetla (ar. musafir »put- 
nik, gost« > tur. musafir) iz terminologije 
obicnog zivota: rum., bug., arb., cine, mu- 
safir, ngr. uowacfupnc,. 

Lit.: ARj 7, 163. Elezovic 1, 424. 2, 530. 

Mladenov 308. GM 293. Lokotsch nro 1510a, 

str. 122. Pascu 2, 153., br. 795. Skok, Sldvia 
15, 509. 

musaik m (Mikalja) = mozaik (danas 
opcenito). Od tal. musdico = mosaico, od kslat. 
musaicus < gr. uouocuxoc,, kao uouaa'iov = 
musaeum > muzej, muzejski, od Motiaa > 
Miiza (Dubrovcani koji obicno slaviziraju' u 
indeklinabile vii ili vlla f) = muza (Vetranie, 
Hektorovic, Naljeskovic). V. muzika. 

Lit.: ARj 7, 163. 184. 188. 

musaip m (Palmotic) «drug, miljenik sul- 
tanov«. Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. musahib) iz terminologije turskog 
dvora: rum. musaip »naslov najstarijeg eunuha 
sultanova«. Dubrovacki turcizam. 

Lit.: ARj 'I, 163. Tiktin 1023. 

musaka f (BiH, Srbija) = musaka (Kos- 
met) »jelo od modrih patlidzana i isjeckana 
mesa (prosireno danas i na zapad)«. Balkan- 
ski turcizam arapskog podrijetla (ar. musakka) 
iz terminologije hrane: rum. musaca. 

Lit.: ARj 1, 163. Elezovic 1, 424. Tiktin 
1023. 

musandra f (Travnik) = musandar m 
(gen. nepoznat, Sarajevo) = miisander (Mos- 
tar) = musandera f (Hercegovina) »ormar u 
zidu koji ima policu u vrhu«. Balkanski 
turcizam (tur. musandira) iz terminologije 
kucnog namjestaja: bug. musandra f, arb. mu- 
sendre. 

Lit.: ARj 7, 163. Skok, Sldvia 15, 365., 
br. 510. Mladenov 308. 

musav (Slavonija), pridjev na -av, »prljav, 
uprljan« = zamiisan (hrv.-kajk.)'; musa f 
»uprljana zena ili krava«, na -oca musaca »upr- 
ljana krava«. Ovamo mozda muse f (Poljica) 
»psovka zenskome«. 

Lit.: ARj 7, 163. 164. Samsalovic, NVj 
29, 476, Pletersnik 1, 620. 

musaveda f (Srbija) = museveda (Vuk) = 
musibet m »1° bijeda, nesreca, 2° zanovijetanje, 
zapredanje (Lika)«. Na -dzija musevedzija m 
(Vuk) »bijednik, opadac«. Denominal na -ati 



musavedati, -am impf. (Lika) 
predati« = na -;/<' musavediti, 
musoveda f (Kraljeva Velika. 
vika«, musveda f (Bosna) 
sastav«. Turcizam arapskog 
musewedde »1° koncept, 2° 
musibet »isto«) iz terminologi 
rativiziranje. 

lit: ARj 7, 164. 165. 168. 



»zanovijetati, za- 

-sevedim. Ovamo 

Slavonija) »na- 

»rukopis, pismeni 

podrijetla (ar. 

ocrnjivanje« = 

lje pisanja, pejo- 

S kaljiff 447. 



muselez m (Vuk, narodna pjesma) »slatko 
i mirisavo kuhano vino« = muselez 1 -es (Bosna) 
»most, sira«. Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. miiselles > tur. miiselles »trostruk, 
trovrstan«) iz terminologije hrane: arb. mysele 
f (Gege), ngr. uouae^ec,. 

Lit.: ARj 7 164. GM 295. Matzenauer, 
LF 10, 350. Skoljlc * 477. 

muselina m (Vuk, narodna pjesma) »iz- 
vrsitelj kadijine presude«. Pridjev na -ov 
muselinov, poimenicen na -sc muselinovac, gen. 
-ovca »momak muselimov«, na -ski muselimski. 
Apstraktum na -sivo muselimstvo. Takoder u 
toponomastici i antroponimiji. Turcizam ar. 
podrijetla (ar. musellem »ovlasten«) iz turske 
sudske terminologije. 

Lit.: ARj 7, 164. Korsch, ASPh 9, 657. 

musemet m (Jajce, Bosna) »vrsta sarena 
tkiva u cetiri nita koje tkaju na peskire, gace, 
kosulje, stolnjake«. 

Lit.: ARj I, 164. Belovia 82 (dod.). 

musliman, gen. -ana m (sluzben naziv u 
BiH) »pripadnik islama« = musloman (Vuk) 
= (sa individualnim -in) muslomanin (15. v., 
Dubrovnik) = musulmcfriin (15. v., historijski 
spomenici, Kavanjin, Mrnavic), s pridjevom 
na -ski od tih oblika. Ovamo jos toponim 
Muslemin, zaselak (Sarajevo) i kao hipokoristik 
muslija m, obrazovan prema bezbrojnim tur- 
cizmima na -ija (narodna pjesma, prezime), 
odatle pridjev na -in muslijin, s prezimenom na 
-ovie Muslinovic (i < -r/r-). Sve od turskog 
izgovora perz. plurala musulman = muselman, 
a to od ar. participa prezenta aktiva IV muslim 
»podvrgavajuci se«, od glagola salama »pod- 
vrgnuti se u volju bozju«. Od istoga je glagola 
i ar. imenica islam »podvrgavanje« (v.). Grupa 
si izmjenjuje se u sr u nekim turskim narjec- 
jima: miisurman, odatle nase varijante busro- 
manin (15. v.) = busormanin (18. v.) = busitr- 
manin (18. v.), i (preko madz. beszermeny) 
besermenski (17. v.), bestermanijski (16. v.) = 
bestrmanski (16. v.). Pocetno b- mjesto m- 



musliman 



488 



musti 



u ovim varijantama nije nasa disimilacija 
m - m > b - m, nego turska buiueman. U 
vezi stoji slav. izvedenica na -ika bosorka f 
»vjestica«, rijec koju Miklosic oznacuje kao 
hrvatsku, cesku, slovacku, ukrajinsku i madz. 
boszorka. 

Lit.: ARj 7, 166. 168. Tomanovic, JF 17, 
206. Miklosic 205. Briichner 349. Korsch, 
ASPh 9, 657. Skold, Sldvia 2, 290-293. 

inuso m prema musa f (Lika) »covjek, zenska 
zlovoljna i srdita«, na -onja musonja m (Lika). 
Na tur. -li miislija m (Poljica, Dalmacija) 
»covjek zlovoljan i srdit«. Denominai musiti 
se, musim impf. (Lika) »biti zlovoljan i srdit« 
s prefiksom namusiti se, namusim (Poljica) 
»1° namrgoditi se, 2° za nebo pred kisom 
(Lika)« = na -ur- namusuriti se (Lika); ovamo 
i namustapiti se (Poljica) »isto«. Pridjev na 
-ost musasi (Dubasnica, Krk) »srdit, namrgo- 
den«. Apstraktum musnja f (Lika). Moze biti 
dalmato-romanski leksicki ostatak od kslat. 
musus (8. v.). Sa s > z je talijanizam muza f 
(Krk) »brnjica koju metnu volovima na nos 
da ne bi jeli pri oranju« < tal. muso. Na -one 
tal. musone > nemo mi drzd muzun! (Korcula) 
»zasto si objesio nos za to sto sam te ukorio, 
cunka«. Upor. slov. miiza »eine verzogene 
Miene, Grimasse«, namuzati se »eine schmun- 
zelnde Miene machen«. Ovamo jos na dvo- 
struki sufiks -arius + -ola muzarjola i (Lastva) 
»brnjica kod psa« < tal. museruola. 

Lit.: ARj 1, 163. 164. 165. 166. 174. 184. 
463. Pletersnik 1, 621. REW* 5784. Samsalovic, 
NVj 29, 474. 

musol m (Smokvica, Korcula) »macak« 
prema f maska (ibidem). Interesantan primjer 
za izrazavanje mocije s pomocu tudice. Rijec 
musol izvedena je od onomatopejskog mussare 
»in den Bart brummen«. Upor. slov. muca 
»felis«, tal. mucia, micio, hrv. mic mic, bavarsko- 
-njem. mutz. 

Lit.: Pletersnik 1, 616. REW* 5776a. 5776d. 
Matzenauer, LF 10, 348. Prati 652. 

mustac, gen. -aca m (Vuk, Srbija, Levac i 
Temnic), obicnije u m pi. mustdci (ZK) = 
hrv.-kajk., slov. mustac(i) = my stoc (Bed- 
nja) »r brk, brci, 2° vrsika, 3° gornja usna 
U ljudi, 4° koncici sto su medu kukuruznim 
zrnjem (Belostenec, Jambresic)« '= musiace f 
pi. »1° brci, 2° dascice u barci (Vrbnik)«. 
Konzonant c > i (hrv.-kajk. i slov.) upucuje 
na novogrcki izvor: uouaTCba »isto«. Grecizam 
je balkanska rijec i zapadnoevropska: rum. 



mustata < bug. pi. mustdci = mustaki, sing. 
miistak, ngr. uouaxdxcc > cine, mustaca »grande 
moustache«, arb. mustaqe, stgr. u/uaxa^. Pri- 
mjer je za gr. v > u. 

Lit.: ARj 7, 166. Pletersnik 1, 604. 620. 
Miklosic 205. Mladenov 308. Pascu 2, 67., 
br. 1222. GM 293. 

mustedzir m (Hercegovina) »1° tezak koji 
obraduje aginsku zemlju, pridrzanik, zakupac, 
,2° kmet«. Od tur. mustecir < ar. mustegir. 

Lit.: ARj 7, 167. Skoljic* 550. 

musti, muzem (Vuk) (iz-, po-, za-), ie., 
baltoslav., sveslav. i praslav. ^melz-ti, *mbIe-o) 
impf. »1° mulgere, melken (s ovima je u 
prasrodstvu; u zapadnim narjecjima zamijenje- 
no sa) dojiti, po-, ZK, 2° (metafora., Lika) 
derati, globiti, gulitk prema pf. muznuti, impf. 
izmiizati, izmuzam (Lika), izmuztvati, -milzu- 
jem pored muzivdm, deminutiv izmuzikati, 
-am (Lika). Stcslav. miesti, mhzc iz cega se 
vidi da je u nastalo iz sonantnog / i da je 
prezentska osnova analogijski prenesena u 
infinitiv; na Krku jos mlisti pored melsti 
(Vrbnik). Infinitivna oznova mlez- ocuvana je 
jos u izvedenicama. Postoji jos baltoslav. i 
praslav. prijevoj *molz- prema *melz- > hrv.- 
srp. mlaz prema mljez- (jekavski) i mliz- (ikav- 
ski). Izvedenice su prema tome od triju osnova : 
muz-, mljez- i mlaz-, 

(I) Od muz- '■ pridjev na -tn mazni uz struga 
(Piva-Drobnjak) »ogradeno mjesto gdje se 
ovce muzu«, poimenicen na -ica muznica 
(ibidem) = muzmca (Kosmet) »1° ovca koja 
se muze« = (sa zn > zO muzlica (Vuk) »2° 
sud u koji se muza, kravljaca«, na - jar muznjar, 
»muzac«, na -ovni muzovni (Vuk), poimenicen 
na -ica muzovnica (Ljubisa) »muzara«, na' 
-acl muzacl »koji se muze«. Na -be > -ac 
muzac, gen. -sea m »1° covjek koji muze, 
2° kamen na kojem se sjedi kad se muze 
(Vasojevici, Crna Gora)« = na -ac muzac, gen. 
-aca (Dalmacija, Kuci, Crna Gora) = na -lac, 
gen. -oca muzalac = na -ar mufar. Na -ara 
muzara (Vuk, Gornje Primorje, Srbija) = 
na -araca muzaraca = na -enica muzenica 
(Lika), s hipokoristikom muza (Vuk). Na 
-ica muzica (16. v.) = melzica (cakavci, Hrvat- 
sko primorje, valjda Krk) »ovca koja se muze«, 
odatle toponim na -anca Melzicarice (pred- 
jel povrh Martinscice, Cres). Na -ja: muza f 
(Vuk) »ono sto se namuze, das Melken«; s 
nejasnim prefiksom jo-, ja-, je- : jomufa (Vuk, 
Dubica, Sarajevo), s pridjevom na -t« > 



musti 



489 



musuvelf 



-an jdmuzan pored jomuzno (mleko, sirenje, 
Kosmet) = jamuza (Ljubisa) f pored jamuz 
m = jemuza (Vuk) = jemus (Stulic), s pridje- 
vom jemuzan. Pridjev postoji jos sa z > r 
jemuran (sir). Odatle dalja izvedenica na -ina 
jamuzina (Lika) »jelo od friskog sira i udrob- 
Ijenog kruha«. Znacenje je u Kosmetu »is- 
kuhano mlijeko sa koga se nije skinuo kajmak, 
frisch gemolkene Milch«. Slozenica je iste 
prirode kao Lzmuza. Miklosic i Berneker 
mislili su da je prefiks iste prirode kao ujapad, 
u rus. imenu Javolodt, ne-je- eeb, nejasit. 
Moze se misliti na unakrstenje slavenske rijeci 
i romanske emulsa (upor. rum. mursa »Honig- 
wasser«). Tu je misao odobrio Resetar. Tome 
se protivi dugi kvantitet prefiksa, iz cega iz- 
lazi da su vokali a - e - 6 rezultat stezanja. 
Zbog toga ce prije biti rezultat odjako »sada« 
s gubitkom k kao u preo = pro < preko i u 
kako < kao. U torn slucaju radi se o slozenici 
tipa jakoroce. Moze se raditi i o prilogu jelje 
»napola, polu«. To je manje vjerojatno. Upor. 
i prefiks ujelito (v.). Na -Uja muzilja f (Lika) 
»zenska koja muze«. Upor. jos slov. mufana 
»Melkgerechtigkeit«. Imperativne slozenice mii- 
zikrava m »covjek koji muze krave« (pejorativ 
zbog toga sto to nije posao muskaraca), muzi- 
kuja m (Lika, Srbija) »covjek pun slatkih ri- 
jeci*. Ovamo ide i pejorativ u Kosmetu zamiis, 
-uzem »zavezati, uciniti nekoga smetenjakom 
i kukavicom«. Odatle particip perf. pasiva kao 
pridjev zamuzen(i) i zamufeni »covjek s oso- 
binama kakve treba da ima udata zenskinja, 
nevjest, tutkun (v.), koji se stidi, plasi, neo- 
kretan«. Poimenicen na -ko zamufenko m pre- 
ma f zamuzenlca. Upor. izreku zamiizo te bog, 
te ne umes da se obrnes. Kao izvedenicu od 
muz- moze se smatrati i muzga (Vuk) »1° 
pruga, strijeka od cega, nalik na mlaz, 2° 
(toponim) Muzga, mocvarno zemljiste (ZK, 
Zamarije)«. Primjeri: teku mu muzge znoja niz 
lice, padaju muzge kise iz neba. Glede sufiksa 
upor. bljuzga, brlzgati, mazga, vjerojatno 
varijanta od mlz- + -ka. Odatle denominai 
na -ati muzgati i na -avica muzgavica (Crna 
Gora) »bljeckavica, brckavica«. Moguce je i 
drukcije tumacenje, ako se uzme da u nije 
rezultat od /, nego da je vec u stcslav. muzga 
»Lake, Weiher«. V. mezga. 

(II) Od mlez- je praslav. izvedenica na -ivo 
mljezivo (Sulek) = mizivd n (ZK) = slov., 
ces. mlezivo, polj. mlodziwo; mljeza (Brae) = 
na -ovaca mljezovaca (Hrvatsko zagorje) »erste 
Milch nach der Entbindung, nach dem Kalben, 
Biestmilch, kullzdra (Poljica) < rum. cu- 
reastrd < lat. colostrum«. 



(Hi) Od praslav. mote- > mlaz m (Vuk, 
Srbija, Pirot) »Milchstrahl beim Melken, 2° 
pravo pomusti ciju stoku, 3° (metafora) 
mlaz krvi, 4° prostor sto ga sacma iz puske 
zaokruzi«; zamlaz (Hercegovina, Crna Gora> 
»sauere Milch«, postverbal od zamUziti, za- 
mldzim (objekt jagnje, mlijeka u oko) »anmel- 
ken«. Deminutiv na -be m/azac, gen. -sea.. 
Osnovno mlaz je praslavenski nomen actioni& 
od prijevojnog stepena za perfektum. Znaci 
prvobitno »ono sto je pomuzeno«. Upor.. 
bug. mlaznica »melkbare Kuh«. Slog mla- 
nastaje po zakonu likvidne metateze, upor. rus. 
smolostb »vime«. Prema tome predstavlja muz- 
nizi prijevojni stepen kojemu odgovara lit. 
militi, melzu prema iteratlvu malzytl i lit. 
pamalei karve »Kuh, die leicht und viel Milch 
gibt«. Konzonant z je refleks za ie. palatal g. 
Dalje usporednice nalaze se u evropskim ie. 
jezicima: gr. ayiXyu), njem. melken, arb. 
mj'el, lat. mulgea. Kao poljoprivredni i pastirski 
termin postojao je vec u ie. 

Lit.: ARj A, 254. 255. 450. 584. 588. 657. 
6, 598. 836. 852. 7, 167. 184. 186. 188. 837. 
BL 2, 795. 796. Elezovic i, 193. 263. Vukovic, 
SDZb 10, 390. Kaspret, CZN 6, 152-157. 
(cf. RSL 3, 364). Miklosic 187. 188. SEW I* 
429. 2, 35. 73. Holub-Kopecny 226-227. 
Bruckner 340. KZ 45, 101. si. 105. Trautmann 
178. WP'2, 299. Skok, ZRPh 38, 547., br. 
13. Belie, Priroda 300. Raic, ASPh I, 620. 
Stolz, LF 14, 21. Matzenauer, LF 8, 30. 
Endzelin, KZ 44, 66. GM 283. Boisacf 52. 
648. Walde, KZ 34, 461-536. (cf. AnzLF 
8, 126). Scheftelowitz, KZ 54, 240. Leskien, 
ABL 41. 303. Johansson, LF 19, 121. 

musul ja, siozenica musulbez, indeklinabil- 
ni pridjev (Ljevac, Srbija, Crna Gora) = 
musur (narodna pjesma) = musala f (Barakovic)' 
»tkanina«. Na tal. sufiks -ino < lat. -inus 
(kojim se tvore ktetika) tal. mussolina > mu- 
sillm, gen. -ina m (Vuk, Vojvodina, narodna 
pjesma) »musul«. Od tal. mussalo, -a, mussolina, 
od ar. toponima i horonima u Mezopotamiji 
Mosul = Mauslt, znaci upravo »stjeciste«, 
(od prefiksa mjesta ma + masala »sjediniti« 
upor. nas sufiks -iste). Tal. je rijec i balkani- 
zam: rum. musul, arb. murull. Upor. prezime 
Musillin, u pi. toponim (Ogulin). Ne zna se- 
ide li ovamo naziv odijela mozolanka (18. v.) = 
mezulanka (Novi Vinodol) »zensko odijelo«. 

Lit.: ARj 7, 30. 167. REW 3 5600. Lokotsch 
1484. Prati 679. DEI 2537. 

musuvelj m (Srbija) »biljka«. Upor. musvo 
(Gospic, Sulek) »biljka sanguisuga officinalis«. 
Lit.: ARj 7, 168. 



490 



mus m (istrocakavski, Rezija, Toimin, Kranj- 
ska Gora) »osao, asinus« prema f musa »oslica, 
magarica«. Deminutiv muse, gen. -eta n. Kol. 
na -od musad, (gen. -i). Ide zajedno s mlet. 
muso, trsc.-tal. mus, furl, muss m prema f 
musse »asino, asina«. Stoji zacijelo u vezi s 
crnogorskim uzvikom musj, musjo (Vuk), koji 
se kaze magarcu kad ga mame ili zovu, poime- 
niceno: sedlah konja dobra musja. Vec je Vas- 
mer dobro opazio vezu crnogorskog musjo sa 
arb. mushk m »mazga« prema f mushke > 
cincarski mused. Veza uzvika ide jos dalje sa 
rum. muscoiu m, u kojem je arb. naziv pro- 
siren lat. sufiksom -oiu < oneu- i sa lat. mulus, 
koje je nastalo iz *muslus. Arb. mushk / -shq 
i rum. mufcoiu pretpostavljaju balkansko-lat. 
primitivum *muscus, odakle potjece masak, 
gen. maska = masak, gen. mdska (16. i 18. v., 
Vuk, Crna Gora) »Maulesel« prema f maska — 
masik m prema mbska (Krtole), deminutivi 
mzscic m prema f mbscica »mlado«. Vokal a 
je nastao iz velarnog poluglasa a, koji se pise 
u stsrp. historijskim spomenicima i djelima pi- 
sanim crkvenim jezikom 0: mbska. Toponimi 
Maskdr (Srbija, Jagodina, Kragujevac), Mas- 
kovd (Uzice) = Mbskovo (1275-1281), pre- 
zime Maskovic. Deminutivi na -e masce, gen. 
-eta n (Vuk, jugozapadni krajevi, narodna 
poslovica, upor. lukavo kao masce}, na -ica 
mascica (Bella, Zuzeri). Oblak ima s Lastova 
gen. pi. masak. Stariji ljudi u Pastrovicima 
izgovaraju meska. Upor. bug. mask m prema f 
maska, stces., rus. mesk. Pored oblika sa -sk- 
postoje jos oblici sa -zg-: mazag, gen. -zga m 
= hrv.-kajk. mazg pored mezg (Belostenec) = 
mazak, gen. -zga m, gen. pi. mazaka (Palmotic, 
Sasin) prema f mdzga (Vuk) = mdzgo, gen. 
-zga m (Istra). Femininum na -yrii mazginja 
(Jambresic, Stulic) »isto sto mazga«. Radne 
imenice na -de, -ar -as: mazgdc, gen. -dia, 
(Stonski Rat) = mazgar (Mikalja, Bella, 
Voltidi) = mazgas (Mikalja, Voltidi). Demi- 
nutivi mdzgica — maldica — mazjica (Ko- 
zicic), mazgic »mlado od mazge«, mazdze. Aug- 
mentativ mazgetina, mazgina. Apstraktum (me- 
tafora) mazgdlija f (Vuk) »budalastina«. Na 
madz. sufiks -6 > -ov mazgov, gen. -ova m 
(Vuk) »1° musko od f mazga, 2° budala«. 
Prilog mazgimice (Brae). Mozda ide ovamo 
jos mazgovina (Rijecka rumija) »sirovo drvo 
koje na vatri slabo gori«. Metafora nije sasvim 
jasna. Varijanta sa zg nalazi se jos u slov. 
mezg, mez g, gen. -zga, ces. mezek i stcslav. 
mbzgb. Ta varijanta nastala je u maskulinumu 
sonoriziranjem docetnog -k u genitivu prema 
bok, gen. boga u narjecjima, a odatle asimila- 



cijom zg prema bazga (v.). Dalja veza s malo- 
azijskim etnikom Mvaoi, je vrlo vjerojatna, 
jer su oni prema Anakreontu pronasli ui^ic, 
Svmv Jipoc, amove,. Prema Meillet-Ernoutu *mus- 
cus i mulus mediteranske su rijeci kao asinus > 
osao, magarac = you-dpi. Kod museus i mulus 
radi se o tvorbama na sufikse -ko i -lo od 
uzvika (onomatope j a). 

Lit.: ARj 6, 494. 496. 509. 539. 540. 543. 
544. 546. 7, 168. Oblak, ASPh 16, § 30., 
442. Pletersnik \, 620. MikloUc 210. REW 
5767. 5772. GM 293. IF 1, 322-323. Stre- 
kelj, DAW 50, 41. Vasmer 123-124. Zbl 
271-278. (cf. RSI 2, 257, 4, 179-180). 
Sainean, Etudes d' etymologie fr c. (cf. Ub 21 
231). 

musa f (Dalmacija, Hercegovina, Crna Gora, 
Boka, Ljubisa) »1° zemlja za pasu, pasnjak, 
opcinska ispasa, koja se kasnije moze podije- 
liti (Solin), 2° toponim, 3° meda izmedu 
dva sela ili opcine (Srbija)« = musava f (Srbija, 
Rudnik) = mulaja f (Dalmacija, Pavlinovic) 
»pusta neobradena trava sto raste po barama«. 
Apstraktum na -luk musaluk (srednja Dalma- 
cija, Pavlinovic) »1° travarina, 2° toponim (Li- 
ka)«. Balkanski turcizam arapskog podrijetla 
(ar. musa »opcinski«) iz oblasti turskog agrara. 
Oblik na -aja poklapa se sa tur. oda > odaja. 
Nas sufiks -ava u musava dosao je kao i -ja 
na tur. oksitonu musa. 

Lit.: ARj 7, 168. Mladenov 309. Skok, 
Sldvia 15, 365., br. 511. Samsalovic, NVj 
29, 476. 

musebak, gen. -tka, pi. -pci > -vci m 
(Vuk) »reseto na prozorima« = misebak, gen. 
-aka (Kosmet) »kockast i mrezast vez, kaves- 
lija«. Na -li musebaklija f (Vuk) »nekakav 
zlatan novae, badzaklija (Sarajevo)«. Ovamo 
mozda prema Miklosicu musabak, gen. -aka 
(Hercegovina, narodna pjesma) »klupko od 
koze kojom se pokriva carak od puske da 
ne kisne« i kao pokrala musaba f (Vuk, Risan) 
»puska bresa (<tal. Brescia)«. Turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. pridjev musebbek »koji 
ima resetku«). 

Lit.: ARj 7, 168. Elezovic 2, 530. 

musema f (Vuk, Srbija, narodna pjesma) 
= mis'ema (Kosmet) »platno navosteno«. Bal- 
kanski turcizam arapskog podrijetla (ar. parti- 
cip pasiva musamma" od glagola sama', de- 
nominal od sam? »vosak« > tur. musemma) iz 
terminologije pokrivala: bug., rum. musama 
»Wachsleinwand«, arb. myshmam = myshmd 



491 



mata 



»Zugpflaster« (Gege), cine, musama »toile ciree«, 
ngr. u,ouoau,dc,. 

Lit.: ARj 7, 169. Elezovic 1, 413. Mladenov 
309. Pascu 2, 153., br. 796. Miklosic 205. 
GM. 296. Lokotsch 1512a. Matzenauer, LF 
10, 350. Korsch, ASPh 9, 657. 

musir m (Martie, narodna pjesma) = 
misi'r (Kosmet) »vojvoda, zapovjednik, general, 
marsak. Balkanski turcizam arapskog podri- 
jetla (ar. pridjev musir »koji zapovijeda«) iz 
vojne terminologije: bug. mjust'r »drzavni sa- 
vjetnik«. 

Lit.: ARj 7, 169. Elezovic 1, 413. Mladenov 
313. 

muskaplet m (slov. i hrv.-kajk.) < njem. 
Muskatbliite. 

Lit.: Jagic, ASPh 8, 317. 

muskasela f (Srbija, Nis) »biljka pimpinella 
saxifraga«. 

Lit.: ARj 7, 170. 

muskol m (jedina potvrda kod Radovcica) 
»(prevedenica) misice, misic«. Odlat. musculus > 
tal. muscolo. 

Lit.: ARj 7, 174. REW 3 5772. 

muslija m (Hvar) »licemjer, pretvorica, pre- 
tvaralica«. 

Lit: ARj 7, 174. 

musta f = musiva (Vuk) »cizmarsko orude 
kojim se tuce don«. Od madz. musta [ili < tur. 
musta < perz. mustej. 

Lit.: ARj 7, 176. Skoljic 478. 

niusterija m (Vuk) = misterija m, f (Kos- 
met) »1° stalan kupac, konta (< njem. Kunde 
na zapaduj danas se taj turcizam govori i na 
zapadu), 2° svaki Arnautin sa sela kome se 
ne zna za ime, kod carsilija u Kbsmetu, 3° 
prosac djevojke«. Balkanski turcizam arapskog 
podrijetla (ar. mustari »Kaufer« > tur. miisteri 
»kupac«) iz turskog trgovackog prava: rum. 
musteriu, bug. mjusterija, arb. myshteri, cine. 
mustiri »client, acheteur, chaland«, ngr. liouo- 
xepiic. 

Lit.: ARj 7, 175. Elezovic 1, 413. Mladenov 
313. GM 295. Lokotsch 1522. Pascu 2, 133., 
br. 797. Miklosic 205. 

mustuk m (Brae, Ostojic) »drvce sto drvo- 
djelja drzi lijevom rukom uza svlak, da mu 
se ne omakne niz dasku«. 

Lit.: ARj 7, 176. 



mustuluk m (Vuk, Kosmet) = musturluk = 
mostuluk (narodna pjesma, jedna potvrda) = 
mustuluk (Vuk) »nagrada za radosnu vijest«. 
Na -dzija mustulugdzija pored -kcija = mustu- 
lundeija (narodna pjesma, Bogisic; nije pouz- 
dano) »glasnik«. Tur. apstraktum na -luk od 
perz. miizde »povoljan glas« > miz.de, gen. 
-eta n (Kosmet), odatle na -dzija mustedzija m 
»mustulugdzija«. Balkanski turcizam perz. pod- 
rijetla iz terminologije svagdanjeg zivota: 
arb. myxhde, rum., bug., ngr. iiou^Sec,. 

Lit. : ARjl, 24. 167. 175. Elezovicl, 403.425. 

miisula f (Racisce, Senj) = musul m (dal- 
matinski otoci, Poljica) = hrv.-kajk. musulj 
pored mosolj (Belostenec) »1° skoljka, 2° 
splendidus, oliga, trichia«. Od mlet. miissola, 
istro-rom. mousuli, koje je nastalo od musculus 
kao astella od assida. Od lat. musculus postoje 
kao dalmato-romanski leksicki relikt iz ribar- 
ske terminologije sa sinkopom penultime miis- 
Ija (Mencetic, Dubrovnik, Perast, Prcanj, 
Krtole, Bijela, Risan, Dobrota, Stoliv, Muo, 
Crna Gora, Hercegovina) »skoljka morska, 
pedoci«. Preko njem. Muscheln > hrv.-kajk. 
millin (Belostenec). Sa u > i kao u mums > 
mir nalazi se u toponimu Omisalj, gen. -sija 
(15. i 16. v.) = Omisoj (Dobrinj) < lat. 
sintagma od musculum, prema tal. Castel- 
muschio, etnik na -janin Omisljanin, ktetik 
omiSaljski. 

Lit.: ARj 7, 174. 176. 8, 920. REW* 5773. 
Strekelj, DAW 50, 41. 

muta f (Istra; slov., Lasce) pored mutica 
(Istra) »nijemo zensko«. Poimenicen pridjev 
u z. r. lat. mutus > tal. nhito. Na -be > -ac 
miitac, gen. muca (Istra, Vrbnik). Na -an 
mutan, gen. -ana (Orahovica, .Lika). Augmen- 
tativ mutina. Odatle pridjev na -av mutav 
(Perast, sjeverna Hrvatska, Krk), poimenicen 
na -be mutavac, gen. -vca m (takoder slov., 
odatle hipokoristik muto m (Vrbnik) prema f 
na -ica mutavica, augmentativ mutaviina 
(Vrbnik, Krk), na -ast mutasi (takoder slov.). 
Denominal slov. mutati, -am »stumm sein«. 
Od rum. mutul < lat. mutus sa postpozitiv- 
nim clanom nalazi se u prezimenu 14. v. 
Mutulovic, imenu sela Mutulovci (14. v., u 
staroj srpskoj drzavi) kao leksicki ostatak 
srednjovjekovnih Vlaha. Nejasan je odnos s 
morfoloskog gledista mutlak m (ZK) »nijem 
covjek« = mutlak (Lika) »budalast, nespretan, 
glup covjek« = mutlak, geri. -aka (Vuk, Glina) 
»naziv krscana za pravoslavne« (u torn znace- 
nju kazu ZK i ZU mutan, v.). U Virovitici mut- 



muta 



492 



lak znaci »covjek prost i neotesan«. Cini se da su 
se u mutlak unakrstile dvije rijeci razlicita 
postanja. 

Lit.: ARj 7, 177. 178. 179. 180. 183. Ple- 
tersnik 1, 620. REW 5798. Skaric, JF 5, 
184. Samsalovic, NVj 29, 474. 

mutaf m = mutap, gen. -dpa (BiH, Srbija, 
Poljica, Vuk) = mutav »pokrovac (za konja 
i za pokrivanje)«. Pridjev na -ski mutavsk'i. 
Na -dzija mutavdzija m = mutavdzija (Kos- 
met) »zanatlija koji prodaje i izraduje cerge, 
vrece, pokrovce od kostretk, s pridjevom na 
-in mutavdzijin, na -ski mutavdzijski, poime- 
nicen na -ica mutavdiijnica f »njegova radi- 
onica«. Denominal na -iti mutatiti, mutdpim 
impf. (Lika) »u cmo se oblaciti od zalosti za 
kim«. Prezimena Mutapovic, Mutabdzija. Bal- 
kanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. slo- 
zenka mutab »strunar«, od mu »kosa« i tab 
od glagola taftan »plesti« > tur. mutaf) iz 
zanatske terminologije: bug. mutaf, arb. mutaf 
»Pferdedecke aus Ziegenhaar«. 

Lit.: ARj 7, 179. Elezovic I, 424. Mladenov 
308. GM 294-295. Korsch, ASPh 9, 657. 

mutesarif m (BiH, Srbija, Mostar) = 
mitesdrif, gen. -cut/a (Kosmet) »okruzni nacel- 
nik«. Turcizam arapskog podrijetla (ar. mii- 
tesarif »gospodin koji raspolaze«) iz turske 
administrativne terminologije. 

Lit: ARj 7, 179. Elezovic 1, 411. 

mutica f (Brae) »britvica sa drvenim drskom, 
pipac (ZK)«. 

Lit.: ARj 7, 180. 

mutlak (Vuk, = mutlak (Kosmet) »(pri- 
log) jamacno, zaista«. Balkanski turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. pridjev i prilog mutlak) 
iz oblasti sintakse: bug. mutlak. 

Lit.: ARj 7, 182. Elezovic I, 425. Mikldsie 
205. Matzenauer, LF 10, 351. 

mutrija f (Bukovica, Dalmacija) »lice«. 
Nema primjera upotrebe. Od tal. mutria, ne- 
poznatog postanja, »muso serio di persona 
che sta contegnosa e superba«. Balkanski je 
grecizam gr. plural od uoiixpov »visage«: 
rum. mutra »Gesicht«, bug. mutra »museau«, 
cine, mutra egisage, moue«. 

Lit.: ARj 7, 183. Prati 680. Pascu 2, 67., 
br. 1224. Tiktin 1028. DEL 2540. 

mutva f (srednja Dalmacija?, Pavlinovic) 
»zeleno mlado granje«. Deminutiv na -ica mut- 
vica (Hercegovina, Vuk) »mladica u loze«. 



Mozda idu ovamo i deminutiv mutici m pi. 
(sjeverna Dalmacija, Sinj) »komadici, cutci 
neotesani, kad se sijece za kakvu japiju« i 
mutina (Srbija, Leskovac) kao augmentativ na 
-ina »nekakva motka kojom se rivaju lade«. 
Upor. arb. muti »stap, buckalica«. 

Lit.: ARj 7, 180. 183. Samsalovic, NVj 
29, 474. Leoni 782. 

mutvak m (Srbija, Sarajevo, muslimanska 
narodna pjesma) = mutvak, gen. -dka (Kos- 
met) »kuhinja«. Balkanski turcizam arapskoga 
podrijetla (ar. matbah > tur. narodski mut- 
balt < mutpak) iz oblasti kucnog uredenja: 
bug. mutvak. 

Lit.: ARj 7, 183. Elezovic I, 425. Mladenov 
308. 

muzovir m = muzuvir = muzuvljer (pse- 
udojekavizam, M. Drzic) = mizevir, gen. -Tra, 
-ira (Kosmet) »opadac, zlikovac«. Pridjevi na 
-bn muzuviran, na -ski muzuvirski. Na -be 
muzuvirac, gen. -rea m prema f na -ica muzu- 
virica, na -telj muzuviritelj m prema f muzu- 
viriteljica. Augmentativ na -etna muzuvircina. 
Apstrakti na -luk mizevlrhk (Kosmet) .. = 
na -ost = -stvo muzuvirnost = muzuvirstvo / mu- 
zo-. Denominal na -itt muzoviriti (na-) 
(Dalmatinska Zagora, Pavlinovic) »opasti, po- 
tvofiti«, namuzuvjerivati (Stulic). Balkanski 
turcizam arapskog podrijetla (ar. muzevvir 
»varalica«) iz terminologije obicnog zivo- 
ta: bug. mjuzevir, -in (individualni sufiks). 
Bio je na zapadu ziv u knjizevnosti 15. —18. 
v. 

Lit: ARj 7, 186. 463. Elezovic 1, 403. Mla- 
denov 313. Matzenauer, LF 10, 351. 

muz 1 m (Vuk), sveslav. i. praslav. (*moeb), 
bez baltickih paralela, »1° suprug, 2° (hrv.- 
-kajk. feudalni termin) kmet, seljak, rusticus, 
sebar«. U znacenju 2° f je na -oca: muzaca f 
pored muzakinja (Jambresic, ZK, hrvatski gra- 
dovi) »seljakinja, kmetica«, s pridjevom na -ski 
muzacki. Taj sufiks izazivlje nov maskulinum 
na -ak mufak m, upor. rus. muzik. Taj se- 
mantem potjece odatle sto je plemic imao 
posebno ime. Njegovi su podloznici bili bez 
imena. Zbog toga se nazivlju generalnim ime- 
nom. Upor. rus. krestjanin i rum. crestin < 
lat. christianus. U torn se znacenju urjotreb- 
ljava i granicarski germanizam paur m (ZK) = 
poor (Srijem, Slavomja), kol. paurlja (ZK), 
s pridjevom pdurski (ZK). Pridjevi na -ski: 
muski (Vukov akcenat) pored muski »1° mas. 



493 



cuius, 2° (metafora) virilis, junacki, 3° (muski, 
ZK) paurski«, poimenicen pridjev sr. r. 
musko (Hrvatski provincial, tj. teritorij iz- 
van Vojne Krajine) = mufaski (Rijeka, sa 
* > a u mczbskb) = muzajski, odatle mu- 
zastven. Na -ev muzev. Taj se nastavak pro- 
siruje s -bn (u znacenju muski 2°) u -evan 
(upor. knjizevanjr muzevan (Lika), s apstrak- 
tumom muzevnost. Na -nji muzevnji (juzni 
krajevi). Na -Iji muzevljT (Vuk). Na -ski mu- 
zevski. Na -jev muzevljev. Na -a/a; muznjev 
(Timok, Luznik). Na -at pridjev f mufata 
»udata«. Poimenicuju se samo pridjev muski- 
i muzat. Na -ac muskac, gen. -oca (Lifca, 
Turska Hrvatska) = muskac (Kosmet) = na 
-de muskac, gen. -aca (ZK) »muska glava«. 
Na -ar muskar m (jedna potvrda, upor. zen- 
skar) »muzjak (u zivotinja)«, odatle na -be > 
-ac muskarac, gen. -rea (Vuk) »1° masculus, 
2° junak (Mostar)«, s deminutivom na -e 
muskarce (Srbija). Augmentativi na -ara mus- 
kara, prosireno na -aca muskaraca = musko- 
banja (Vuk, Crna Gora), s pridjevom musko- 
banast (Vuk), upor. arb. ; mushkoband. Na -ic 
muskic, gen. -ica (Vuk, Bukovica). Kolektivi 
na -inje muskinje (prema zenskinjc) = na 
-ddija (upor. Srbadija) muskadija f (Vuk, 
Srbija, Lika, zapadna Bosna, Kosmet; upor. i 
zenskadija), na -ina mustina (Timok, Luznik) 
»muskarci«. Slozeni pridjevi muskolikast (Stu- 
lic), muskorodan (Matovic). Pridjev muzat se 
poimenicuje samo na -ica mufatica / -zetica 
»udata zena«. Upor. ces. muzatka. Od muz 
deminutiv je na -ic (tip konjic) muzic (Belostenec) 
u feudalnom znacenju 2°, na -ica muzica 
(Moslavina, Hrvatska) »bludnica«. Na -ic mu- 
zic (Vrbnik) »T muz (kao hipokoristik), 2° 
kolac za djecu (Vrbnik)«. Na -ak mufak (Kos- 
met) »muz, junak«. Na -jak muzjak, gen. 
-aka (Vuk) »masculus« (protivno zenka}. Aug- 
mentativi na -ina muzjna, na -etina muzetina, 
takoder prezime i u feudalnom znacenju. 
Apstraktum musivo n »muzevno doba«. De- 
nominali: na -iti musiti se impf, (o-) »udavati 
se«, na -ati mufati se (Rijeka) »biti junak, 
hrabar«, na -evati mufevati, -ujem »biti muz«. 
Slozenice: mufozenac, prevedenica (Popovic, 
neologizam) od hermaphrodit, upor. mueezenbeb 
U srpskom prijevodu Hamartola; muzeloznik 
»pederast« (Vukov neologizam prema cslav.) 
kojim se prevodi dpaevoxomic,, muzeneistov- 
stvo »pomama za muskim« za dv8pou,av(a. Vo- 
kal u je nastao iz velarnog nazala o, upor. 
stcslav. mnzb, polj. maz. Ni u ie. jezicima 
nema adekvatnih paralela, ali se tumaci iz 
ie. jezicnih sredstava; kao najbliza ie. rijec 



uzimlje se got. manna, njem. Mann (upor. 
Tacitov Mannus »praotac ljudi, kod Germana«), 
odatle sa pridjevskim sufiksom -isk mannisk > 
nvnjem. Mensch, sanskr. mamusa, lat. mas. 
Docetno -ZL bio bi slozen sufiks -g + 10, 
Prvi se dio nalazi u lit. pridjevu zmo-g-us 
»srodan«, upor. slu-ga (v.). Germansko Tarn 
je prijevoj od ie. korijena men- »misliti«, 
upor. mniti (v.), mudar (v.). Prema toj etimo- 
logiji osnovno bi zna'cenje bilo »covjek koji 
upravlja misli, vodi brigu o necem«. Ima i 
drugih uporedenja, kao sa awesta magava 
»unverheiratet«, stir, mug, gr. uooxoc, < ie. 
*mogh- »voditi« (Szemerenyi, valjda s pretpo- 
stavkom nazalizacije), lit. manginti zjrga (Po- 
godin), -g kao u virgo (Petersson). 

Lit: ARj 7, 187. 170. 174. 176. 189. 190. 
Mazuranic 696. Elezovic 1, 422. 425. Miklosic 
201. Holub-Kopecny 236. Bruckner 327. WP 
2, 266. Lewy, LF 32, 160. Pogodin, RPV 
37, 94-96 (cf. AnzJF 10, 263). Petersson, 
.KZ47, 244. Vaillant, RES 18, 75-77. Honik, 
ASPh 12, 298. Dordevic, Sveslavenski Zbor- 
nik 378-380 (cf. IJb 16, 150. Szemerenyi, 
Egyetemes philologiai koblony 61, 1—23 (cf. 
IJb 25, 98). 

muz', drugi elemenat djecje slozenice 
(hrv.-kajk., ZK) puz muz, koja se govori 
kad se mami puz (v.) da ispruzi rogove. U 
Kosmetu i Srijemu govore i f puza: pusti, 
puzo, rogove... Dolazi takoder kao drugi ele- 
menat puzimuz u juznomoravskom narjecju. 
Tu je i valjda vezica. Miklosic potvrduje 
puzmuz za Gege. Taj elemenat nema nikakve 
veze s muz (v.), nego je identican s polj. male 
brus. smouz, polap, mouz, bug. meliev = mel- 
am »puz«. To znaci da je u nastao od sonant- 
nog /. Praslavenska je rijec. Bugarski oblik 
dobio je nastavak -uv *= -ev prema ohljitv — 
ohljov. Upor. i bug. uhlitka, ohlitki »rakovini«. 
Rumunji posudise bez tog sufiksa melciu, 
odakle stvorise prema tipu copaciu = copac 
koji se osjeca kao plural, nov singular mele 
»puz«, cine, meltsu. Kad se izazivlju rogovi, 
vele Rumunji melciu codobelciu (coda- je 
valjda od coada- < vlat. coda < kllat. 
cauda »rep«). Odatle culbeciu = cubelciu pored 
culbec i ime biljke culbeceasd »medicago«. 
Upor. i arb. kacamlll »puz«. Zbog homoni- 
mije muz je u znacenju »puz« propao u 
hrv.-srp. 

Lit: ARj 12, 818. 820. Belie, Dijalekti 
359. Mladenov 294. 404. Miklosic 187. 311. 
Bruckner 320. GM 182. 380. Tiktin 451. 



muzika 



494 



muzika 



muzika f (Marin Drzic, Dubrovnik) = 
muzika (ZK) = muzika »(neologizam) glazba«. 
Ucen internacionalni grecizam [lovoikx] (se. 
texvti), pridjev na jixoc; od MoOoa > lat. 
musica. Odatle muzik m (Vetranie, He'ktorovic, 
Naljeskovic) »glazbenik, koji se bavi muzikom«. 
Pridjev na -bsk muzicki. Na -ai hrv.-fcajk. 
mufikas, pridjev muzikaski. Denominal mu- 



zikali (Lika) = muzikali, -am impf., na -irali 
muzicirdt, -dram (ZK). Poimenicen lat. part, 
prez. muzikam / -nal m (Vuk, Lika). Pridjev 
na lat. -alls prosiren na -bn > -an muzikalan 
(Danicic) < tal. musicale. Na -ara muzikara 
f (Vinkovci) »kuca u kojoj se uci sviratk. 

Lil: ARj 7, 185. 191. Budmani, Rad 65, 
163. 



N 



na' (Lika, Slavonija, ZK) pored na (Kos- 
met), baltoslav., sveslav. i praslav. uzvik 
»evo, eto, tiens, voila«. Pojacava se deiksom 
-da nada (ZK). Vazi kao imperativ 2. 1. sing, 
prema 2. 1. pi. nate pored nadate (ZK). Prema 
tipu daj dobiva -j ndj (Kosmet) »kad se nudi«; 
j ostaje i u pluralu ndjle kao dajte. Veze se i 
sa -ze > -r nare (15. v.) i sa -/ nat (Crna Gora) 
»evo, gle«. Sluzi i za dozivanje domacih zivo- 
tinja: na malji (za govece), na pica na (za 
zivad) (ZK) kao i deiksa u tuna, ovdjena. 
Samoglas -a varira: no, uzvik i veznik, koji se 
upotrebljava takoder vrlo cesto kao deiksa u 
gdjeno, kad(a)no, kojino, kaono, stono, ikono, 
dano, kakono, jakno, kanda', kao veznik no 
(Kosmet) znaci isto sto nego. U obliku nu 
(Kosmet) je takoder uzvik, koji se pojacava 
sa -da nuda, u 2. 1. pi. nudate (ZK) > nule, 
sa -de nude (15. v., Dubrovnik), sa -ze > -r(e) 
nuder(e) = nudijer — nudir. U Rijeckoj nahiji 
te Pivi-Drobnjaku nu nodi »dodi« > nodi. 
Kao uzvik cudenja dobiva -t, -ta, U-, -to: 
nut, nuta, nuti, nuto, koje se veze deiksom 
nuto dera (Pjevanija crnogorska). U Pivi- 
-Drobnjaku dolazi kao deiksa na a (v.) anu, 
dnude »uzvik kad se neko poziva da dode«. 
Osnovno nu se oformljuje na -kali nukali, 
-am = nutkati. Upor. tikati od ti. U stcslav. 
nh, od kojega nastaje prilog prijevojem dulje- 
nja i dodavanjem n nyne, odatle ninja »sada« 
(14. i 15. v., u Vrbnickom statutu i u istarskim 
spomenicima) arhaistickom zamjenom sa 1' > 
ia, s pridjevom ninjasbnt »sadasnji«. Taj prilog 
i pridjev ocuvan je u ceskom, poljskom i 
ruskom. U hrv.-srp. je potisnut u zaborav 
od sinonima sada i sadasnji. Balticke paralele: 
lit. na = lot. nu, srprus. kao deiksa teinu, 
lot. nu = lit. nu »sada«, nugi, nunai »sada«, 
sanskr. nunam, njem. nun, lat. ne, nam, nae, 
num, nune, gr. vrj, vuv, u armenskom kao clan 
ter-n »der Herr«. Ie. je osnova nu. Isti je 
elemenat u demonstrativnoj zamjenici onaj (v.) 
i u pridjevu nov (v.). 

Lit.: ARj I, 203. 202. 564. 675. 8, 212. 
188. 258. 261. 220. 268. 270. Elezovic 1, 



427. 464. 467. Vukovic, SDZb 9, 379. Miklosic 
217. 218. Holub-KopeEny 237. 246. 248. WP 
2, 336-337. 340. Bruckner 340. 381. 364. 
KZ 42, 357. Mladenov 314. 538. Stojanovic, 
YF2, 299-300. Boisacq* 965. 179. GM 296. 
Ciszewski, PF 6,. 395. si. (cf. AnzIF 27, 143). 
Milewski, Sldvia 11, 12. 234. Szober, Sp. 
Tow. nauk Warsz. I, 22, 34-35. Skaric, 
Rad 242, 93-182. (cf. IJb 18, 262. Vaillant, 
RES 13, 115). Rozwadowski, RSI 2, 90. 91. 
92. si. Vandrdk 2, 426. Trautmann 201. Fers- 
son, IF 2, 224-225. Fraenkel, IF 50, 20. 
Meillet, MSLP 20, 89-94. (cf. IJb 8, 205). 

na 2 , baltoslav., sveslav. i praslav. prijedlog 
s ak. (pitanje: kamo?) i s lok. (pitanje: gdje?) 
u vezi s glagolima micanja i mirovanja, „zna- 
cenja »zu, hin, auf zu, an«. Imenicki, pridjevski 
i glagolski prefiks. Kod glagola znaci pocetak 
radnje (naculi), veliki razvitak njen (nakupo- 
vati), njen rezultat (naslutiti), terminativan 
(svrsen) vid (napisati), kod pridjeva ograni- 
cava opseg znacenja (nagluh), tako vec u 
stcslav. narusa »subrufus«. Veoma je cest u 
parasintaktickim izvedenicama (nodariti < na 
dar, odatle nadarba, nodarbina, prevedenica 
od praebenda, nadaritelj = nadarilac, nada- 
rivati). Kao slavenska inovacija veze se sa -dt: 
nad(a) = nadi (Timok-Luznik), obrazovan 
kao pred, pod, zad (v.). Prema Marelicu db 
je od do, prema tome veza od dva prijedloga 
koja podsjeca na romanske konglutinate : 
tal. da < de ab ili de ad, avanti < ab ante, 
rum. despre < lat. de super. Teskoca je u 
tumacenju -o > -5. Postoje i druga uporede- 
nja: gr. -6ov (Wiedemann), got. nota, ndto 
»Schiffvorderteil« (Uhlenbeck). Veze se i sa 
deiksom ;' *nai > ndj = naj (Kosmet) = 
nyj (Bednja), koje je sveslav. i praslav. (?) 
superlativni prefiks pred komparativom. Mjesto 
njega upotrebljava se i samo na u nekim primje- 
rima. Upor. polj. nawiecszy danas najwiekszy 
(od 16. v.). U slov. na zapadu nar < na + ze: 
narmlajsi. U Kosmetu dolazi i na pozitiv: 
ndj jak covek. Dolazi jednom i pred glagol: 
ja bih ndjvolio (hrvatski saobracajni govor) = 



436 



nada 



najfolela bi (Kosmet), od rakije prvenac naj- 
valja (Kosmet). Rastavljiv je kadikad i danas: 
najtomanje (ZK), cesce kod starih pisaca. 
Prema Marelicu naj = naj, koje ima svoj 
akcenat, ostatak je lokatlva samostalne ime- 
nice *naja, kojoj se ne zna znacenje. Ispravnije 
misli Endzelin da je to komparativni prilog 
no-is, sto je gotovo isto sa deiksom -i, koja 
je ostatak zamjenice ». Jednom se veze sa 
deiksom zi u primjeru nazocan od priloga 
nazoci »coram« < na oci — naznako (Istra) < 
na-z-n(a) oko [v. i pod oko]. Upor. naocit 
»lijep, krasan, velik, silan«. Upor. na-z-uti 
»obuti, do-z-voliti (prema ces. dovoliti) Pri- 
jedlog nad se veze kao i pod sa prijedlogom: 
iznad. Kao glagolski prefiks znaci prevladi- 
vanje radnje (nadvladati., nadigrati, nadbosti 
prema nadbadati). Kao imenicki prefiks pre- 
vedenica je (caique) za gr.-lat. archi-, njem. 
ober-, madz./6: nadbiskup, nadcestar, nadsavjet- 
nik. U baltoslavenskoj zajednici za razliku od 
refleksa u drugim ie. jezicima nema pocetnog 
samoglasa a: stprus. no, lit. nd = -na = n s ak. 
pokazuje smjer. Dok je na u slavinama samo 
prepozicija, u litavskom je i postpozicija : 
rankosnd »na ruke«. U ie. jezicima glasi sa 
pocetnim samoglasom a-: awesta ana, arm. 
am-, gr. Avd, avd,lat. an-, got. ana. 

Lit.: ARj A, 257. 7, 192. 210. 249. 265. 
363. 368. 470. Elezovic 1, 426. 435. 2, 165. 
Miklosie 210. Holub-Kopecny 237. 238. 242. 
Bruckner 351. Mladenov 314. 326. WP \, 
59. Belie, Priroda 425. JF 18, 96-97. Uhlen- 
beck, PBB 27, 128. Wiedemann, BB 30, 207 
(cf. AnzIF 25, 66). Iljinski, IF 14, 86. si. 
(cf. IJb 15, 302). Blankenstein, IF 21, 104. 
Boisacif 59. 675. Endzelin, FBR 11 (cf. Sldvia 
11, 210). Ivsic i Simcik, HJ 1, 23-24. (cf. 
JF 17, 315). Ivsic, HJ 1, 173-176. 

nabas (Lika), indeklinabilni pridjev, »kra- 
san, lijep, valjan (kao prvi elemenat uz mo- 
mak, cura, ljudi)«. Poimenicen na -ica nabasica 
(Lika) »1° valjan, vrlo ugledan covjek, 2° ju- 
nak koji se ne da nikome«. Mozda je u vezi s 
pridjevom na -it nabasit (Dalmacija) »zestok«, 
sa glagolom nabasitise (Dalmacija) »ici, trcati na- 
basice« i prilogom na -ic nabasic »uzgrepce (o 
konju kad trci)« < na bas »hitnim korakom«. Lic- 
ka konstrukcija nabas-momak stvorena je prema 
tipu nadzak-baba (v.) i prema indeklinabilnim 
pridjevima turskog podrijetla.[Usp. i pod basati]. 

Lit.: ABj \ 192. 7,205. 

nacarola f (Bella, Stulic, Sulek, disimila- 
cija / - / > n -. I') »biljka pitomi glog, Cra- 
taegus azarolus«. Od tal. lazzer(u)olo, lazzarolo 



(sa srastenim clanom kao u alloro) = azzeriamola 
< kat. atserola, spanj. aceraia < ar. za'rur 
»crataegus azarolus«. 

Lit.: ABj 7, 220. DEI 389. 2189. REW* 
9603. 

nacve, gen. -ava (i naidva) f pi. (Vuk, 
Vodice, ZK) = naive (Slum) = na'cve 
(Peroja) = naiva, gen. nacava (Kosmet) n 
pi. = (metateza) novce (Dubrovnik) = navei 
f pi. (Dubrovnik, Cilipi, gen. pi. navia, Vaso- 
jevici, Crna Gora, Hercegovina) = naci = 
mlacve, gen. -ava (Vuk, narodna pjesma, 
ml < h je obratan govor prema mlogo za 
nogo < mnogo, upor. mnado za nado), sveslav. 
i praslav. plural *nitj-ili *m>bl- po deklinaciji 
u, »korito za mijesanje kruha (hljeba)«. Na 
-ar navcar m (Vasojevici) = nacvar (Nis, 
jugozapadna Srbija) »1° kovceg za mijesenje 
kruha i za brasno i za pecenje kruha, 2° mjesto 
u kuci za nacve« = naclvar (Uzice; i uklanja 
suglasnicku grupu). Na -ara nacvar a (Lika) 
»zensko celjade koje vise voli biti kod kuce 
nego kod stoke«. Na -ice nacvice f (Srijem) 
»pinokot«. Na -enice nacvenice f pi. »nogaci 
za nacve«. Oblik nacvi — naci je ostatak 
staroga pi. f stcslav. mstvy. Plural je odatle 
sto oznacuje ne samo korito, nego i noge, na 
kojima stoji. Vokal a je nastao od velarnog 
poluglasa a: stcslav. ntstvy, bug. nastki = 
nastvi, nastovi, nastvi, slov. neske, rus. nocvy. 
Izmjena nim nalazi se i u polj. miecki pored 
niecki = ces. necky (to ce biti zbog disimila- 
cije dentala n - f > m - f). Za mia- mjesto 
ma- upor. jos mladez pored madez (v.). Pored 
deklinacije -u moguce je misliti i na sufiks 
-tva\ Miklosie i Mladenov uzimlju prasrodstvo 
sa njem. Nachen, bav. nuesch »korito«, sa lat. 
navis. Uporeduje se i sa gr. vit,u) i vhrrpov. 
Kako se vidi, termin je samo praslavenski 
kojemu ie. paralele nisu utvrdene. 

Lit.: ABJ 6, 812. 7, 248. 733. Elezovic 
1, 430. Ribaric, SDZb 9, 190. Miklosie 218. 
Holub-Kopecny 241. Berneker, ZbJ 597-603. 
(cf. RSI 2, 226. JF 4, 242). 

nada f (Vuk) pored nad m i nad, gen. -» 
f (Vuk, Crna Gora, Hercegovina) »1° spes, 
2° zensko ime«, slicno nenad m, f pored ne- 
nada, pridjev i licno ime Nenad, iznenad f 
(Stulic) »slucaj«. Pored toga lika, koji sadrzi 
prefiks na- i postverbal -db od praslav. ko- 
rijena de- (v. djestf), postoji u cakavskim na- 
rjecjima i ista prefiksalna izvedenica sa redu- 
pliciranom prezentskom osnovom ded- i su- 
fiksom -la: naddja (Istra, narodna pjesma, 



nada 



497 



nadzak 



sa > a) = nddeja (hrv.-kajk. i slov.) = 

Nadeta (musko ime iz 11. v., za doba hrvatske 
narodne dinastije). Pridjevi: od nada na -&« 
nadan (Budinic) »pouzdan«, odredeno nadni 
(Bella), beznadan, nenadan, iznenadan (18. v.), 
odredeno nenadnf, na -in nenadin (Marulic), 
na -ski iznenadski, sa varijantama iznenanski 
(Kavanjin) = iznenarski (18. v., jedna potvrda, 
sa r od unakrstenja s iznevar)', od nddija: 
nenadijan (cakavski); od. nddeja: nadejan (Ko- 
zicic) »onaj kojemu se moze ko nadati«. Iz crk- 
venog jezika potjece nadefda f (13. i 14. v.), 
s pridjevom nadezdan, koji se danas govori 
na istoku; analogijski prema femininumu bez- 
nadezan. Ovamo jos nenajna (Trpanj), apstrak- 
tum na -nja (sa d > j kao u Captajka). Prilozi 
iznenad (-a, -e, -i) = iznenadne = -nje (Ka- 
vanjin), iznenatke, iznenadbe (Kavanjin). De- 
nominali na -ati nadati se, nadam impf. (15. v., 
Vuk), u kojem se refleksiv tumaci prema eti- 
mologiji deti sebe na nesto > »sperare«, na 
-ovati nadezdovati se (Budinic). Od nddeja: 
u kajkavskom ispada e (upor. pamtiti) nadjati. 
Od nddija (cakavski) nadijati se, -em (13. v.). 
Oboje moze biti i od stcslav. nddejali se od 
*de- te y ne treba da bude zamjena za di > 
zd, upor. ces. nadeje, polj. nadzieja. U antro- 
ponimiji Nadomir, Nadislav (13. v.), Nadihna, 
Nadisa. Rumunji posudise nadejde f, odatle 
stvorise na -ui < -ovati, -UJG nadejdui. Zna- 
cajno je da posudise i hrv.-srp. nada, koji 
predstavlja prijelaz od nad, gen. -i f: nada 
u znacenju slicnom prid m »dodatak«, kao 
i stcslav. nadejati > nadai. 

Lit.: ARj 4, 262. 7, 248. 254. 258. 255. 
263. 268. 282. 292. 919. 920. Raiki 136. 
Resetar, ASPh 15, 120. Miklosie 44. Holub- 
-Kopecny 238. Trautmann 47. 

nadbohana (Crna Gora?) »alat, sprema, 
npr. za pecenje kave«. 
Lit.: ARj 7, 261. 

Nadim m (Vuk), zidine starog grada kod 
Zadra = Nadin, selo i brdo, toponim kod 
Biograda na moru. Pridjev na -bsk Nadinsko 
blato. Potvrdeno vec u rimsko doba kod Pto- 
lomeja NfjSrvov u Tabuli Peut. Nedino, kod 
Ravennata Nedinon. Te se potvrde fonetski 
poklapaju s modernim oblikom. Zbog toga 
se stare grafije Nedisso, Nedissa, Edina, Ne- 
clinum imaju smatrati kao pogresne. To 
dokazuju i grafije za etnik na -as, gen. -atis, 
-itae, -itani, koje se citaju na natpisima: Ne- 
dinates (Plinije), Neditae, Neditani. U posljed- 
njima je ispusten -in kao u Plandtes od Fla- 



nona. Vokal a u Nadin nastao je iz e > 6 u 
nenaglasenom polozaju. 

Lit.: ARj 7, 270. Krahe 29. Skok, RIJAZUZ 
I, 48. Mayer 1, 239-240. 

nado n (Vuk, cakavski ZK, Vodice, Istra, 
hrv.-kajk., slov.) = nada f (Crna Gora) = 
(obratan govor prema nogo < mnogo, mnero- 
diti < neroditi »nemarili«) mnada f (Vuk) = 
nad m (Martie, nepouzdano) »ocao, aco, 
celik«. Kod starijih leksikografa Mikalje i 
Stulica znaci i »majdan, rudnik«. Mozda je 
to sinegdoha. Ne razabira se pravo razvitak 
znacenja ni tu kao ni u nado (Vuk) »misja 
rupa«. Mozda je metafora od znacenja »rud- 
nik«. U Vuka nado n znaci »sve ono cim se 
svinje same hrane«. To je znacenje razum- 
ljivo po etimologiji rijeci. Rijec nado je naime 
slozenica od prefiksa na- i postverbala od 
praslav. deti (v. djeti). Prema tome nada 
(u srednjem rodu prema zeljezo) moze biti 
kao nenad (v.) i prvobitan pridjev, »nadodalo- 
zeljezo, nadjev na drugo neizradeno zeljezo«. 
Tako moze biti i »nadodata hrana za svinje«. 
Upor. lit. pradas »Vorfutter« i praduoti »Vor- 
futter geben«, koje sadrzi takoder korijen de. 
Odatle denominal na -iti naditf, -im impf, 
(subjekt kovac, objekt sjekiru} (Vuk, Srbija, 
Vodice, ZK) (ob-, pod-} »zavariti nadom« 
prema impf, obnadati (Marulic) »ocelili, oce- 
licilk, slov. i ukr. nddyty. Rijec je postojala 
i u panonskoslavenskom kako pokazuje madz. 
nadolni »stahlen«. Ne treba da je lokalna sla- 
venska kreacija, premda se ne nalazi u ceskom 
i poljskom. Upor. rum. nada »meka«, postverbal 
od (i)nddi < na + dati »dodati«. Hrvatsko- 
-srpskoj rijeci cine konkurenciju kulturne 
posudenice stcslav. oceib > ocao < vlat. 
aciale za kllat. aciarium, novija posudenica 
aco, gen. -dla < mlet. asal, tejaklo n (Istra, 
slov.) »celik«, odatle pridjev jaklSn (ZK) »je- 
dar, zdrav«, od stvnjem. ecchil, koje potjece 
iz istog vlat. vrela aciale kao i oceib, a u novije 
vrijeme narocito turcizam celik, koji se upo- 
trebljava i kao indeklinabilni pridjev (celik- 
Hrvaf), s pridjevom celican, denominal na 
-iti celiati (o-j, u najnovijoj slozenici celicana 
»fabrika celika«. 

Lit.: ARj 6, 852. 7, 249. 283. 273. 8, 410- 
411. Ribaric, SDZb 9, 170. Miklosie 43. 
SEW 1, 193. GM 479-80. Endzelin, FBR 
S, 49 (cf. Sldvia 7, 717). 

nadzak m (Vuk, Palmotic) »1 ° vrsta buzdo- 
vana, 2° vrsta sjekirice (BiH)«. Augmentativ 
na -ina nadfacina f (Lika). Slozenica nadfak- 
-baba f (Vuk), u kojoj se turska imenica upo- 



32 P. Skok: Etimologijski rjecnlk 



nadzak 



498 



nagleri 



trebljava kao indeklinabilni pridjev. Balkan- 
ski turcizam (tur. nacak »Grosse Hacke, Ham- 
mer*) iz terminologije oruda: bug. nadzak 
»bradva«, arb. naxhake f»kleines Handbeil«. 

Lit.: ARj I, 350. Mladenov 322. Miklosic 
210. GM 296. Lokotsch 1539. Skoljic 482. 

nafa f (Vuk) »potrbusina od lisicje koze, 
«hircijski (krznarski) termin«. Balkanski tur- 
cizam perzijskog podrijetla (perz. nafa »pu- 
pak«) iz zanatske terminologije: rum. nafea 
»Buchfell«. 

Lit.: ARj 7, 319. Lokotsch 1531. 

nafaka f (Vuk) = nafaka (Kosmet, Rijecka 
nahij'a, Crna Gora) = nofaka (narodna pjes- 
ma) = novaka = novaka (Konavli, Piva- 
-Drobnjak) »1° sudbina, sreca (u imovinskom 
stanju), dobar udes, 2° ono sto sluzi covjeku 
za hranu, novae potreban za zivotne namir- 
nice, potrosak za nasusne potrebe, 3° suma, 
(alimentacija) koja se predvida po serijatskom 
.zakonu«. Pridjev na -bn nafalan (Rijecka na- 
hija) »sretan«. Na -// novakli coek. Balkanski 
turcizam arapskoga podrijetla (ar. nafaka »Geld- 
ausgabe, Ausgabe fiir Nahrung«) iz termino- 
logije obicnog zivota: arb. nafdk f (Skadar), 
tht. nacafa (metateza) »1° gesicherte Einkiinfte, 
2° Schicksalsanteil«. 

Lit.: ARj 7, 319. 727. 8, 220. 51? 2, 90. 
Vukovic, SDZb 10, 394. Elezovic 1, 430. 
GM 296. Lokotsch 1532. Zore, Rad 170, 
214. 

nafija f (Bosna) »burmut, duhan za smr- 
kanje«. Turcizam arapskog podrijetla (ar. 
nafah) iz duhanske terminologije. 

Lit.: ARj I, 320. Samsalovic, NVj 29, 474. 

riaflle, prilog (uz je). Turcizam arapskog 
podrijetla (ar. nafile »prekobrojan« > tur. 
nafile »nekoristan, uzaludan«) iz oblasti sintak- 
se: bug. nafile. 

Lit.: Elezovic 2, 531. Mladenov 343. 

nafta pored navta f, internacionalna orijen- 
talna rijec naphta perzijskog podrijetla (perz. 
ndft »Erdol« > ar., tur. naft, asirsko naptu 
»Erdol«, awesta napta »humido«, ar. nafata 
»sieden, \vallen«). 

Lit.: ARj 7, 765. Lokotsch 1538. Trombetti, 
Saggio 43. 

nag, f naga (Vuk), ie., baltoslav., sveslav. 
i praslav. pridjev, »go (danas u konkurenciji s 
nag), nackt, nudus (s kojima je u prasrodstvu)«. 



Poimenicen u f naga (kajkavski leksikografi), 
na -ost nagost (cakavski) = na -ota nagata 
»golotinja«. Denominal na -iti obnafiti, obna- 
Zi'm pf. pored obnafatl, -am »uciniti koga na- 
gim«. Iterativ na -va- obnazivati, -ujem. 
Ie. je korijen *nogn-, odatle sa sufiksom -idus 
*noguedos > nudus, got. nagaps, nvnjem. 
nackt; u baltoslav. bez tog sufiksa: lit. nuogas 
= lot. nuogs, kao i u stnord. nakkva »nackt 
machen«. U baltoslav. ie. je korijen u prijevoju 
duljenja o > o > a ie. ndgyos. U gr. yuuvoc,, 
odatle internacionalna rijec gimnastika. 

Lit.: ARj 7, 320. 336. 340. 8, 411. Miklosic 
211. Holub-Kopeiny 238. Bruckner 253. WP 
2, 339. Trautmann 201. Kienle, WuS 17, 

143. Grammont, IF 25, 371-374. Petersson, 
IF 25, 393. Meringer, IF 18, 228: si. Boisacq* 

158. Pisani, RAI 6, 4, fase. 5-6. (cf. IJb 

14, 14). 

naga f (hrv.-kajk.) »nestajanje vina«. Od 
njem. Neige, sa ai > a kao u ratalj (v.) < 
Reitel, cagar (v.) < Zeiger. 

Lit.: ARj 7, 321. Samsalovic, NVj 29 
475. 

nagao, f nagla (Vukov akcenat), odredeno 
nagli, — ndgao (Hrvatska) = nagal, nagla (ZK), 
sveslav. i praslav. pridjev obrazovan sufiksom 
-a/ (kao topal), »1° hitar, hitan, presan, 2° 
(metafora) brzoplet, nesmotren«. Poimenicen 
na -ost = na -oca ndglost — naglqca. Prilozi 
naglo = na -ice naglice — nagolice (sjeverna 
Dalmacija, o nejasno; u brodskom terminu 
»brzo«: ~ broditi). Antroponimi: (licno) Na- 
g/jela, prezimena Naglic (17. v., Lika), kao 
toponim u pi. Naglisic. Denominai na -iti 
naglill, -im impf. (Vuk) (pre-, s pridjevom 
prenagljen), vjerojatno i sa -aisati od turcizama 
(upor. -eisati i ograisati): naglajisati se, -Sem 
(Lika) »natjecati, nadmetati se«. Na -telj nag- 
litelj. U lit. postoji pridjev naglas istog zna- 
cenja, ali moze biti posudenica iz polj. nagly. 
Zbog toga se ndgao ne moze oznaciti baltosla- 
venskim pridjevom. Bruckner postavlja (s 
pitanjem doduse) vezu sa nag (v.) cime se 
nikako ne objasnjava znacenje. Ako se shvati 
kao praslavenska prefiksalna slozenica *na-gli> 
kao nagluh, ne zna se sta je -git. 

Lit.: ARj 7, 323. 327. Miklosic 210. Holub- 
-Kopecny 238. Bruckner 352. Lewy, IF 54, 46. 

nagleh m (Hrvatska, Sulek) »biljka cytisus 
(laburnum)«, mozda isto sto slov. nagrlin, 
od stvnjem. nagallm, srvnjem. negellin, nvnjem. 
Nelke. 

Lit.: ARj 7, 329. Strekelj, DAW 50, 34-35. 



nagraisati 






naja 



nagraisati (takoder -oji-), -sem pf; (Vuk, 
Lika, Poljica) »nabasati, nagaziti« = ogrd(j)isati, 
-sem (18. v., Vuk, Srijem) = ograisat, -Isem 
(Kosmet) »1° nagaziti, nabasati, 2° nastradati, 
udariti u jade, napatiti se«. Balkanski turci- 
zam (ogr-a-mak »rencontrer sur son chemin, 
s'xposer« = ugramak »visiter en passant, toucher 
a, tomber dans un malheur, etre atteint 
cf une maladie«) iz terminologije obicnog zi- 
vota: bug. ogradlsvam pored oradisvam = 
arb. ogradis (bug. i arb. od tur. aorista 
ogradi prema hrv.-srp. infinitivu ogra- + 
-isati) = cine, ogrddisire »avoir une nouvelle 
mauvaise affaire sur les bras«. Odatle skra- 
ceni turski infinitiv kao apstraktnm agrarna f 
(Milicevic) »nesreca na koju covjek nagazi, 
ograise« = ogramak m (Kosmet) »iznenadna 
bijeda, zlo (pao sam na ~)«. U Kosmetu 
jos ide ovamo ograsusat, -isem pf. »muciti se, 
nositi se«, od tur. aorista ograsti, od reciproc- 
nog oblika s infiksom (i)f ograsmak. Od tur. 
ograsi »kavga, bitka, boj« stvoren je dodatkom 
sufiksa -je za apstrakta ograsje n (Vuk) »boj, 
bitka« = dgrasa (Vinkovci) »svada«, kod Ka- 
cica ogras. Ova tur. leksikologijska porodica 
interesantna je. Pocetno o- u ogramak shva- 
tila je nasa jezicna svijest kao nas prefiks 
o- (v.) i prema semantickom unakrstenju sa 
istoznacnim nabasati, nagaziti zamijenila ga 
drugim prefiksom na-, koji je bolje pristajao. 
Da se pojaca ekspresivnost i pejorativnost, 
jer glagol izrafava neugodne osjecaje, izmje- 
njivana je i osnova: nagrabusiti, nagrabusim 
(Vuk) = nagrebusiti (Lika) = nagrandati, 
-am (Lika) prema impf, na -vd- nagranda- 
vati, -granddvam (Lika), jos dalje nakaljati, 
ndkaljam = nalantati, -am (Grizane, Hrvatska), 
sve u znacenju »nagaziti«. Upor. nadrljati. 
Prema Deny-u tur. glagol je denominal obra- 
zovan s pomocu sufiksa e 1 a ili i / r od imenice 
og(u)r »rencontre, augure, voie«, koja se na- 
lazi kod nas u ugursuz- 

Lit.: ARj 7, 345. 344. 411. 8, 770. 772. 
Elezovic 2, 12. MikloHc 220. Pascu 2, 155., 
br. 832. Deny §§ 576. 846. GM 314. Mladenov 
373. 385. Matzenauer, IF 11, 346. Korsch, 
ASPh 9, 617. 

nagula m -(Srbija) »covjek sulud, caknut«. 
lit.: ARj 7, 349. 

naliija f (Vuk, Srbija, BiH, Crna Gora) = 
ndhlja (Kosmet) »kotar, kraj, najmanja turska 
administrativna jedinica« = naja (narodna 
pjesma, jedina potvrda za takvo stezanje) = 
nagija (Prcanj, metafora) »prostota, fukara (upor. 
za takav razvitak znacenja bdlija)«. Pridjev na 



-ski nahijski (uz serdar, sud, starjesina) = na- 
hijinski (sa dva pridjevska sufiksa) > nahinski. 
Na -as: nahijas m (Vasojevici) »covjek iz na- 
hije«. Balkanski turcizam arapskog podrijetla 
(ar. naifija > tur. nahiye) iz turske administra- 
tivne terminologije: rum. nahiea, bug. nahija, 
arb. nahie. 

Lit.: ARj 7, 351. 364. Elezovic 1, 435. 
GM 296. Mladenov 343. lokotsch 1540. 

naja f (hipokoristik, Srijem) »ime sto ga 
mlada pridijeva u kuci starijem zenskom« = 
(isto sa deminutivnim sufiksom) najka = ndka 
(Vuk) = ndka, gen. nake (Kosmet) »isto«. 
Djetinja rijec, koja se govori i sa reduplika- 
cijom nana pored nane f (17. v.) = nana 
(Kosmet) »mati, starija zena iz postovanja«. 
Hipokoristik na -sa nasa f »isto«. Na -tka 
nanika. Pridjev nanin (Vuk) = naran, i-Ina ind- 
kin, f -ma (Kosmet). Arb. nane. Osnovno nana i 
deminutiv na -lea prenose se na mirisavu, 
biljku (zacin u jelu) nana (Vuk) = nanica f 
(Kosmet) »mentha piperita«, bug. nane, arb. 
nene f »amaranthus blitum«, u tur. nane 
»isto«. Samoglas a varira sa r uz semanticku 
varijaciju nena f »1° mati, majka, 2° starija 
sestra (upor. arb. motre »sestra«), 3° starija, 
zena«, na -ka nenka (BiH, Vinkovci) »starija 
sestra«, bug. m'nja. Hipokoristik neco f (BiH) 
»starija sestra u kuci prema vise brace i ses- 
tara«. I ta je djetinja rijec (Lallwort) kao i 
nana veoma rasirena. Nalazi se u perz. nana > 
tur. nene, madz. nene »starija sestra«, u rum. 
nene = neneaca = deminutiv neni\or. Takve 
rijeci mogu, ali ne moraju da su posudene 
(turcizmi). Kao djetinju rijec karakterizira je 
i sto se glagolsko oformljenje na -ati, -iti sa 
varijacijama a, r, u u samoglasu upotrebljava 
za uspavljivanje djeteta: rumati, -am (upor. 
tal. nanna »san«) = naniti (Istra) = ntnati = 
nunati, nunam (Lika, Orahovica) = niinati 
(ZK) pored nunltl, -im »1° zibati, 2° spavati«. 
I varijanta sa i nina f upotrebljava se u dva 
znacenja »1 ° ime sto ga mlada pridijeva sta- 
rijoj zenskoj«, odatle ninka f »strina (Privlaka, 
Vinkovci)«, / »2° kao uzvik za uspavljivanje 
djece (narodna pjesma)«, odatle ninati, ninam 
(Lika, Vuk, Dubrovnik) pored njinjati (na- 
rodna pjesma) i niniti, -im (Dubrovnik) = 
ninit (Kosmet) pored uzvika nina, nina i nina. 
Varijanta sa u dolazi jos sa -kati n&nkati, 
-am (Lika) i sa reduplikacijom nuninatl »spa- 
vati«. Izvedenice: nuna f »kolijevka, zipka«, nu- 
ndljka (Orahovica) »Ijuljaska«. 

lit.: ARj 7, 364. 381. 463. 464. 467. 669. 
671. 800. 918. 930. Elezovic I, 442. Matze- 



naja 



500 



nalijep 



m,LF 11, 175. GM 297. 303. 309. Mla- 
denov 332. WP 2, 317. Durnovo, Sldvia 6, 
223-224. Zimmermann, KZ 50, 148. Stre- 
kelj, DAW 50, 41-42, 82. Boisacf 663. 
Korsch, ASPh 9, 658. Tomanovic, JF 17, 

202. 

nakara f (Marulio) »talambas« = njakara 
(Mikalja) < tal. gndccara »isto«. Radna ime- 
nica na -as nakaras m (Marulic) »onaj koji 
udara u nakare«. Na lat. > tal. -ata nakarata 
f (u jednom starijem tekstu) = (obicnije) 
stmlet. -ada nakarada (Vuk, stcslav. prema 
Miklosicu) »1° isto sto nakara, 2° (metafora) 
nagrda, nakaza«. U znacenju 2° rum. nacarada. 
Sa -ada > -ala nakarala f »igra uz na- 
.kare«. Turcizam ar. podrijetla nakkara »Kleiner 
Trommelkessel, Pauke«. Marulicev i Mikaljin 
oblik mogao je doci i preko talijanskoga. 

Lit.: ARj 7, 383. 8, 272. Jagic, ASPh 1, 
433. UIMoIU 211. Lokotsch 1546. 

nakavalica f (Lika) »gostionica, mnostvo 
gostiju«. Primjer: svaki dan imam u kuci 
nakavalice. 

Lit.: ARj 7, 385. 

nakla f (hrv.-kajk., Trebarjevo, Hrvatska) 
•»duboko mjesto u rijeci«. Veoma star toponim 
u sr. r. Naklo (Bosna, Sarajevo) = Ndklo 
(Kosmet, Pec, Klina), Nokal, gen. -kla TCL 
(13. v.), Nakla f (Srbija), deminutiv Naklice 
f pi. (16. v., Dalmacija), potvrdeno za doba 
hrvatske narodne dinastije u lokatlvu 5?) Nacie 
(1080). Nalazi se kao apelativ u ces. ndkel, 
gen. ndklu pored nakli »naplavak, scaturigo, 
solum uliginosum«. Kao toponim n u polj. 
Naklo. Praslavenska rijec. Mozda ide ovamo 
i Vukov f ndklja »okuka«. Tumaci se kao 
praslav. prefiksama slozenica: na- i nizi pri- 
jevojni stepen ku- od *kolti > klati (v.). 
Matzenauer uporeduje sa skand, hella »run- 
dere, effundere«. 

Lit: ARj 7, 392, 397. Bruckner 354. Ma- 
-tzenauer, LF 11, 174-175. 

nakoreta rn »pustinjak, remeta«. Od tal. 
anacoreta < lat. anachoretq, a to iz gr. avcqcffl- 
pr|Tr|c,, radna imenica od dxaympiw »povlacim 
se, odlazim«. Afereza a- dolazi i u talijanskim 
narjecjima. 

Lit: ARj 7, 402. DEL 179. 

naks m i indeklinabilni pridjev (Kosmet) u 
.naks-covek (tip nddzak-bdba) »naopako, na- 
krivo nasaden covjek«. Balkanski turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. nakys »koji ima mane i 



nedostatke« > tur. nakiz) iz terminologije co- 
vjecjih mana (tipovi colak, topal): arb. naks 
»jahzornig«. 

Lit: Elezovic 1, 439. GM 297. 

nalbanta m (Vuk) = (s individualnim su- 
fiksom -in kao Srbin) nalbantin m (Vuk) = 
nalbdntin (Kosmet) »1° kovac, 2° potkivac«. 
Pridjevi na -ov nalbantov = nalbantinov. Na 
-dzija nalbadzija m (narodna pjesma, disimi- 
latorno ispadanje n-n>n-0'i.t + tur. 
-ci > di). Na -nica nalbdntnica (Kosmet) 
»radnja gdje se konji, mazge, bivoli potkivaju«. 
Prezime Nalbanta, Nalbantic. Balkanski tur- 
cizam perzijskog podrijetla (perz. slozenica 
nalband »kovac« < perz. na'l »kopito« i pre- 
zentska osnova band od bastan »vezati«, srodno 
s njem. binden, upor. nalune i bent) iz termino- 
logije zanata: rum. nalban, bug. nalbant(in), 
arb. allbdn (disimilatorno ispadanje pocetnog 
n). Prvi dio perzijske slozenice dolazi i u 
perz. deminutivu na -ia (upor. paca, v.): 
nalca f (Banja Luka, Mostar, Kosmet, na- 
rodna pjesma) »gvozde na petici od cizme, 
potkova od cizme, konjska« < tur. nalca. 

Lit.: ARj 7, 413. Elezovic 1, 439. 440. 
Mladenov 329. Lokotsch 1549. MikloSii 211. 
Skok, Sldvia 15, 366., br. 517. 

nalet m (Hercegovina, Crna Gora) = nalet 
(Banja Luka) »kletva, anatema« (samo u 
izrazu nalet ga bilo, sto odgovara cakavskom 
i hrv.-kajk. potorl ga sveti kriz) = nalet, gen. 
nalita (Kosmet) »nesrecnik, objesenjak, davo, 
anatema, baksuz«. Na -nik naletnik »vrag« = 
na/Jtnik m prema f naletnica i deminutiv na 
-ie naIILni6e, gen. -eta (Kosmet), na -njak 
naletnjak. Veze se sa tur. optativom olsun, 
koje se skracuje u naletos ga bilo (tj. davla, 
glede -os upor. ardtos), takoder potpuno 
naletosum davola i njegova brata = nalet olsun 
(Kosmet) »aratos ga bilo, dzaba ga bilo«. 
Rijec nalet je nastala metatezom iz Ijariet 
ga bilo (Kosmet). Balkanski turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. la'net allah »od boga pro- 
klet, koji je lisen bozje milosti«) iz oblasti 
islama: bug. nalet, arb. lanet m »Ungluck = 
nalet »Verwunnschung«. Metateza je i u tur- 
skom. 

Lit: ARj 7, 414. Elezovic 1, 374. GM 237. 

nalijep m (Vuk) = (ikavski) nalip (14. v., 
Marulic, Zlataric) »otrovna biljka aconitum na- 
pellus«. Pridjev na -bn > -an nalijepan »otro- 
van«. Odatle Sulekov kemijski izraz naljepo- 
vina »Aconitsaure«. Miklosic ima jos nalijen 



nalijep 



501 



»Art Giftpilanze«, koji ne pozna ARj. Nema 
nikakve veze s nalijepiti, nego je metateza 
(mozda dalmato-romanska) od deminutiva. 
napellus > tal. napello, fr. naveau »aconitum 
napellus (pianta Velenosa con tateri in forma 
di napo)« < *napll, od lat. ndpus — gr. vanu, 
egipatskog podrijetla. 

Lit: ARj 7, 417. 425. Miklosic 211. REW* 
5821. Prati 681. Boisacf 657. DEI 2545. 

nalipati, -am pored -pijem impf. (Lucie, 
Barakovic, Martic) = nalipljati (prema pre- 
zentu -pijem, Vitezovic, subjekt ljudi, cete, 
zabe itd.), zbog imperfektivnog vida mora 
da je imao duzinu i uzlazni naglasak na i. 
Kako kod Albertija sluzi kao pomoc pri 
prevodenju priloga constanter accusare = 
nalipljuci svoditi znacenje je »navaljivati« i 
nije identicno sa nalipati se pf. »nasrkati se«. 
Postverbal je nalip m (Barakovic) »agressio, 
impetus*. Glagol nalipati se je ocito identican 
s ekspresivnim glagolom nahlipati se (Dubrov- 
nik) »najesti se«, sto je prema prijevoju e — i 
od hlepiti (v., upor. u Pavlinovica nahlepa 
»pohlepa«) te je ikavski oblik za Stulicev na- 
lijepati impf, prema pf. nalijepiti, koji ima 
metaforicko znacenje »nagaziti, nagraisatk. 
Odatle nije daleko do »navaliti = kao prilije- 
piti se uz nekoga«. V. lijepiti. 

Lit.: ARj 7, 419. 352. 

nalonja f (Vuk) »uzak povisok stolid u 
crkvi na kojem stoje knjige i ikone, pult (ter- 
min pravoslavne crkve)«. Od gr. dva>a3Y£"iov. 
Valjda zamjena docetka -loja domacim sufiksom 
-onja. Postoji jos nalogija f (sag/ kao u liturgija) 
u izrazu da platimo crkvi nalogiju, iz kojeg se 
prema Mareticevoj primjedbi ne razabira 
znacenje. Upor. glede citanja cine, analughie 
»analogie, conformite«, rum. analoghion, -ghiu 
»portatives Lesepult«. 

Lit: ARj 7, 421. Vasmer, GL 142. Pascu 
2, 11. 113. Fiktin 65. 

naluna f (Srbija, Bosna) = (obicno u 
pi. jer se izrazuje par) nalune (BiH) = nalune 
(Lika) = nalane pored naKne (Kosmet) = 
(s disimilacijom n - n > n - 1) nalule (na- 
rodna pjesma, Petranovic) = (s metatezom) 
nanula (Vuk, Mostar, Sarajevsko polje) »drvene 
papuce, sandale za kupaonicu i za hod po mok- 
rom«. Na -dzija nahndSija (Kosmet) »koji ih 
pravi«. Balkanski turcizam arapskog podrijetla 
(ar. dual noflan, -na'laln > tur. narodski 
nahn, od sing, na'l, koji se nalazi u nalca i 
nalbant, v.) iz terminologije obuce: bug. na- 



lam(i) (disimilacija n - n > n - m), cine. 
natine f pi. Vokal u za tur. e kao u koduna. 

Lit.: ARj 7, 419. 424. 468. Elezovic i, 
440. Mladenov 330. Pascu 2, 158., br. 808. 
Miklosic 211. Matzenauer, LF 11, 175. 

nam m (narodna pjesma, Kosmet) »1° ime 
> 2° dobar glas, 3° (nam se ucinilo, za nam 
Kosmet) rusvaj, prica«; odatle u nam nisan 
(v.) nije ostalo »ni strvi ni glasa« < tur. nam- 
u- nisan; = nama f (narodna pjesma) »pismo, 
poslanica«. Balkanski turcizam perzijskog pod- 
rijetla (perz. nam »ime« i name »knjiga«, oboje 
u prasrodstvu sa ime, v.) iz terminologije du- 
hovnog zivota: rani, nomea, arb. nam (Toske) 
= nam (Gege) »Geriicht, Ruf, Ansehen«, 
ngr. vdfi. 1. 

Lit.: ARj 7, 427. Elezovic I, 440, Sldvia 
15, 366., br. 518. GM 297. 

namaz, gen. -aza m (Vuk) »muslimanska 
ritualna molitva (klanjanje), koje se cini pet 
puta na dan«. U narodnoj pjesmi Vukovoj 
jednom bez pocetnog n amaz. Valjda je prema 
ugao pored nugao ispusteno pocetno n. Ne 
zna se odakle Danicicu tur. amez za tu jedinu 
potvrdu. Balkanski turcizam perzijskog podri- 
jetla (perz. namaz) iz oblasti islama: rum. namas. 

Lit.: ARj 7, 431. Lokotsch 1552. 

namcor »nevaljao, dzandrljiv, narocito ne- 
blagodaran« = namcor m i pridjev (Kosmet) 
»zlocest, pakostan, zlovoljan covjek«. Turci- 
zam perzijskog podrijetla (perz. nanqor > tur. 
narodski namqor, upravo slozenica iz nan 
»hlebac« i cor, v.). 

Lit: ARj 7, 432. Elezovic 1, 441. 

nami (narodna pjesma, jedna potvrda), in- 
deklinabilni pridjev (?) uz trl kavada (v.), 
kojima se oznacuje boja: jedan je zelen, drugi 
erven, a treci nami. Prema tome oznacuje 
nepoznatu boju, za koju se veli da »junake 
mami«. Usp. mavi. 

Lit.: ARj 7, 437. 

namoroz m, potvrdeno u Marina Drzica 
samo u ak. pi. u primjeru: Mande t'ima njeke 
namoroze od stopela s plutom I od duple barete. 
[Usp. tal. amoroso »amante«]. 

Lit: ARj 7, 460. Resetar, StPH T, 177. 
Rosamani 650. 

nanic m (Mikalja) »patuljak«. Deminutiv 
na -ic od tal. nano < lat. nanus < gr. vdvoc, 
pored v&vvoc,. 

Lit.: ARj 7, 464. REW> 5819. Boisacif 
656. Rohlfs 1441. DEI 2544-45. 



nanke 



502 



naprtka 



nanke (Bozava) = nanke (Vrbnik) = 
nanka (Mali'nska, primjer: nisam pojil nanka 
jednu smokvuj »ni, niti, nimalo«, upor. krcko- 
-rom. nanka = njanka (Rab) = njanke (Ku- 
ciste, primjeri: nema njanke kosuje, njanke 
mrce »nimalo«) »niti«. Vuk ima iz Risna njaka 
»1° ni, niti; 2° uzvik koji prati neuljudan znak 
rukom kad se hoce da naznaci da neko nece 
nista dobiti, sinonimi: sipak, figa«. Od tal.- 
-tosk. neanche < vlat. nechancque ili hane 
qtiam (se. horam), sjeverno-tal. anca, uz neanco 
(Toskana). Ovamo ide nanci (Bozava) < 
*neanzni < vlat. nee *antius (prema prius) ili 
ante, antea. 

Lit.: ARj 7, 466. 8, 272. Crania, ID 6, 
116. Kusar, Rad 118, 25. Bartoli 2, 208. 
DEI 187. 236. 2558. 

napa f (Dobrota, Prcanj, istrocakavski, 
Pag, Krk, Bozava, Vodice, Korcula, Malinska, 
Racisce) »dio mediteranske kuhinje: 1° cappa 
del camino, Kaminmantel, 2° velika polica 
nad kominom (ognjistem) za sude, 3° kredenc 
(Vodice), 4° (Dubrovnik) trpeznjak, stonjak«. 
Deminutiv na -ica natica f (Dubrovnik, Cav- 
tat, Cilipi) »trpeznjak, stolnjak, tavalja (Bo- 
ka) = tavaja (Korcula)«. Augmentativ na 
-ina napina (Stulic). Od lat. mappa, punskog 
(= mediteranskog) podrijetla, s disimilacijom 
m - p > n-p nappa > furi, nape, trsc.- 
-mlet. napa. Kao ucena internacionalna rijec 
bez te disimilacije u hrv.-srp. jos mapa f preko 
njem. Mappe ili fr. mappe = tal. mappa »karta 
(geografska)«. 

Lit.: ARj 6, 466. 7, 475. 485. 487. 10, 
778. Budmani, Rad 65, 165. ZbNZ 5, 240. 
Ribaric, SDZb 9, 170. Zore, Rad 110, 229. 
115, 139. REW* 5342. Strekelj, DAW 50, 41. 

napocni, f -cna, odredeni pridjev (Vrbnik) 
uz klupcic = matasica (= klupko za izradu 
povraza). Prema istarskom prilogu napocno 
(tako i kod Mikulicica) »de industria, nahvalice, 
hotimice« znacio bi »narocit, specijalan«. 

Lit.: ARj 7, 499. 

napolac, gen. -Ica (= -oca ?) (Bosna) 
»neka biljka, neka trava« [Usp. nalijep]. 

Lit.: ARj 7, 504. 

napolun, gen. -una m (Rab) »Napoleonov 
dukat«. Od tal. napoleone (1809) »zlatnik od 
20 lira, s profilom Napoleona I«, fr. napoleon 
(1823). 

Lit.: Kusar, Rad 118, 24. DEI 2545. 



naposto prilog (Rijecka nahija, Crna Gora) 
= sa -ice napohice (Lika) = naposicar (Lika, 
r < ze, a c mjesto si nejasno, mozda hiper- 
korektno prema cslav. nostb > hoc) »bas, 
upravo, nahvalice, hotice«. Od tal. priloga 
apposta (16. v.) < prijedlog a + posta, vlat. 
part. perf. positus od ponere. Ovamo posta f. 

Lit.: ARj 7, 511. REW 3 552. DEI 257. 

naposkerac, prilog (Dalmacija, Pavlinovic, 
Parcic) »nakrivo, nahero, obliquamente«. Ni 
poskerac ni skerac nisu potvrdeni. Izvjesno- 
je da je na- prijedlog, a to ce bit! i po-. Nije 
izvjesno da je -de nas sufiks -be. Prema tome bi 
sker- moglo stajati u vezi sa stvnjem. twerch, 
nvnjem. quer, langob. skerzdn > tal. scher- 
zare »saliti se«. Upor. i bask, ezker, spanj. 
isquierdo »lijevi«. Upor. skerec (Cres). 

Lit.: ARj 7, 511. Parac 474. REW 3116. 
7991. 

naprasan, f -sna (Vuk), pridjev obrazovan 
s pomocu -bn, koji varira sa -it naprdsit (Vuk), 
»nagao, nenadan, zestok«. Apstraktum na -ost: 
naprasitost. Nalazi se s istim znacenjem u 
stcslav., upor. u srp. prijevodu Hamartola 
naprasbnoje borjenije »m]ji|iaxia«, U ukr. 
naprasnyj »isto«, u ruskom »zaludan«. U rum. 
naprasna pored ndpraznd (Muntenija) »unver- 
sehens, jah, plotzlich«, odatle s rum. sufiksom 
-ic < lat. -icus ndprasnic (npr. moarte napras- 
nica »iznenadna, naprasna smrt«), s apstrak- 
tumom na -ie <gr. -icundprdsnicie. Nije uspjelo 
utvrditi podrijetlo osnove pras-. Prema Briick- 
neru je to praskb (v. prasak) »Krach, Fall«, 
sto dobro pristaje znacenju. U grupi femini- 
numa -skn- ispao je srednji suglasnik, prema 
njemu je maskulinum nastao analogijski. 
Prema Joklu je od stcslav. napredati »insilire«. 
U zaplanjsko-luznickom narjecju (Srbija) po- 
stoji naprasiti, -im »rdavo uciniti«, koje zaci- 
jelo ide ovamo i za pitanje osnove od vaznosti 
je. Upor. u torn pravcu i brus. napraslina 
»kleveta«. Lit. noprosnas / nu- »vanus, inutilis« 
je rusizam. Matzenauer uporeduje osnovupras- 
sa skand, brass »superbus« i sanskr. prasabham 
»violenter«. 

Lit.: ARj 7, 512. Miklo'sic 261. Bruckner, 
IF 23, 213. Joki, ASPh 23, 2. 29, 15. si. 
IF 27, 319. Matzenauer, LF 11, 176. Char- 
pantier, ASPh 29, 6. Tiktin 1034. Horak, 
ASPh 12, 299. Vasmer 2, 197. 

naprtka f (Matevac kod Nisa, Krusevac, 
Rujnik) »vipera ammodytes«. Pocetno na- se 
osjeca kao nas prefiks. Zbog toga se ispusta 



naprtka 



503 



prtka (Citluk, Nis) ili se zamjenjuje drugim 
prefiksom zaprtka (Rujnik, Nis). To se do- 
godilo zbog pucke etimologije, koja je osnovu 
dovela u vezu s glagolom prtiti se. U juznoj 
Dalmaciji daljom puckom etimologijom obr- 
nut je naziv u naprsnica, jer se naprsuje, tj. 
podigne prednji dio tijela kad ujede. Tako je 
pucka etimologija preoblicila balkanski naziv 
te zmije, koju Cincari zovu naparticd pored 
napurticd, Rumunji ndpdrcd pored nopircd i 
ndptrtcd i Arbanasi neperke pored nepertke', 
nepkere. Svi ti nazivi potjecu od lat. vipera 
sa sufiksom -aticus, koji je pod uplivom slav. 
sufiksa -ka izopacen. Konsonant yje izmijenjen 
u n prema disimilaciji v - p > n - p kao 
u neprika od vepar. I u romanskim jezicima 
vipera se mijenja prema raznim tipovima 
disimilacije, npr. furl, lipera kao kod nas 
leprika od vepar. 

Lit.: ARj 7, 538. Hirtz, Amph. 93. 123. 
174. REW* 9358. GM 303. Tiktin 1033. 

nar m (Kosmet, Srbija) = nara f »sipak, 
mogranj«. Pridjev na -ov narov. Balkanski 
turcizam perzijskog podrijetla (perz. nar = 
enar) iz botanicke terminologije: bug. nar. 

Lit.: ARj 7, 550. 593. Elezovic 1, 445. 
Mladenov 336. 

narad, gen. narda m »neko dragocjeno 
ulje« (Barakovic) = stsrp. nardb < lat. nardus 
< gr. vdpfioc,. Upor. hebr.-bibl. nerd. 

Lit.: ARj 7, 551. Vasmer 2, 198. Isti, 
GL 132. Boisacq* 657. 

naranca f (Vuk, jugozapadni krajevi) = 
nardndza (Vuk) = neranca (Vuk) = nerdndza 
(Vuk) = naranza (Barakovic, Istra) = naranca 
i (Rab, Stoliv, Lepetane, Drvenik, slov.) = 
naranca (Perast) = naranca (Hvar) »drvo, plod 
piljke citrus aurantium«. U Baranji prenosi se 
naranca na zutu bundevu, sa zamjenom do- 
cetka -ca sufiksom -ka ndranka (Slavonija) »isto*. 
Kao ime daje se ovcama. Kao Jabuka i Na- 
ranca je jzensko ime, odatle metronimik Na- 
rancic. Pridjevi na -bn > -an narancan = 
narandzan (Belostenec) = neranzan, na -ast 
narancast, na -en naranzen, na -in narancin = 
nerandzjn, na -ev narancev, poimenicen na 
-ina narancovina (Stulic) »drvo«. Deminutiv 
na -ica narancica = narandzica. Na -iste 
naranciste (Bella, Stulic). Turcizam perzijskog 
podrijetla (tur. narenc < perz. narang — sanskr. 
nagarangd) iz botanicke terminologije. Ne 
zna se kako ide ovamo na -dzija narandzjje 
Hiti dokonjaci (Bukovica, Dalmacija). Ovamo 



ide i apozitivna tal. slozenka (tip betterave) 
.pomaranca f (Hrvatska, Karlovac, slov.) = 
pomorandza (Lazic) »rum. portocal (v.)« < 
srlat. pomarancia = tal. porno arancia > 
njem. Pomeranze. Odatle ispustanjempo- (koji 
se osjecao kao nas prefiks po- na krivom 
mjestu) slov. maranca. 

Lit.: ARj 7, 553. 8,45. 10, 663. 711. Lokotsch 
1555. REW* 5S22. Pletersnik 1, 661. Kusar, 
Rad 118, 18. Hraste, Rad 272. DSZb 10, 44 
BJF 8, 27. Strekelj, ZbJ 711-714. (cf. RSI 
2, 254). GM 298. 

narav, gen. -i f = (prijelaz u deklinaciju a) 

narava f, sveslav. i praslav. apstraktum dekli- 

nacije » (*Hora6), »Gemutsart, natura, priroda 

(na istoku); sinonim posudenica: natura (ZK)« 

tabijat (Bosna)«.. Pridjev na -bn naravan »pri- 

rodan«, sa Sulekovim neologizmima, koji ne 

udose u jezik, naravnih »covjek koji proucava 

prirodu«, naravnjak »covjek koji zivi u pri- 

rodi« naravnost, na -ski ndravskt, na -Ijiv 

naravljiv (Timok-Luznik) »dobar, srdacan«, 

na -it ndravit (Sulek), s apstraktumom nara- 

vitost. Na -je naravlje (Budinic). Slozen 

pridjev n(a)ravouciteljan (Obradovic), naravo- 

slovlje »moralka«. Prilozi naravno, naravnito. 

Slov nra- nastao je po zakonu likvidne meta- 

teze, upor. polj. narow, rus. norov. Prema 

stcslav. ma b umetnut je a da se ukloni neo- 

bicna suglasnicka grupa. Tako i u poljskom. 

U ceskom izmijenjen je nr > mr: mrav. 

Ovamo ide po svoj prilici denominal na -iti 

navrdniti, ndvrdnim pf. (Vuk, Srbija) »navaditi 

se« prema impf, navranjati se (Srijem), navra- 

njivati se »naviknuti se« K *na -nraviti s me- 

tatezom n - v > v - n. Prvobitno je zna- 

cenje ocuvano u ras. pridjevu norovityj »prko- 

san«. S tim znacenjem slazu se balticki refleksi 

obrazovani drugim formantima (1, s), s pri- 

jevojem e: stprus. nertien (akuz.) »srdzba«, lit. 

nerteti; i s prijevojem o lit. narsas »zestina, od- 

vaznost, srdzba«, noreti »htjeti«. Praslavenska 

je inovacija sufiks -uo dodan ie. korijenu 

*ner-, prijevoj *nor- i specijalizacija znacenja 

na moral. Taj se nalazi u gr. dvfjp, arb. njen 

»covjek«, u keltskom i lit. sa formantom i, 

stir, nert »zestina«, galska licno ime Esunertus, 

toponim Nertobriga, lat. licno ime Nero, 

sanskr., awesta naros »muz, covjek«, arm. 

air »isto«. Lit. narvytis »prkositi« je po svoj 

prilici rusizam. Rumunji posudise narov = 

narav. 

Lit.: ARj 7, 556. 561. 758. MikloSic 256. 
Holub-Kopecny 232. Bruckner 355. Trautmann 
197. WP2, 333. Endzelin, KZ 44, 67-68. 



504 



nasad" 



Joki, IF 43, 56. Pedersen, KZ 38, 372 (cf. 
AnzIF 21, 78). 

narcis m (latinizam) = aruz m (sa gubit- 
kom », koji je nastao prema tipu ugao-nugao, 
grecizam zbog c > k pred i)- Lat. narcissus > 
tal. narciso — gr. vdpxujooc,, mediteranskog 
podrijetla zbog docefka -oaoc, kao u xujtdpia- 
ooc, (v. cempres). 

Lit.: ARj 1, 103. 7, 564. Korsch, ASPh 
9, 658. Boisacq 657. 

nargila f (Bosna, narodna pjesma) = nar- 
gile n (pije -) (Kosmet) = (sa gubitkom n 
prema ugao pored nugao) argua (narodna 
pripovijetka, Vrcevic) »Wasserpfeife, boca za 
pusenje«. Turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
ndrgild) iz kulture duhana. 

Lit.: ARj 1, 105. 7, 582. Eleeovic 1, 445. 
Skok, Sldvia 15, 366., br. 520. 

narikla f, gen. pi. nankala (Vuk, Dubrovnik, 
Cavtat, Vetranie) »spuzic morski cochlea 
marina, nanara, morska musija (Zore), trbo- 
nozac gibbula divaricata (Brusina), skakalj 
(Zore)«, prezime na -ic Nariklic (1253, upor. 
Saraka, Girica za takve dubrovacke nadimke), 
deminutiv nariklica. Dalmato-romanski lek- 
sicki ostatak iz oblasti pomorske ribarske ter- 
minologije od kllat. deminutiva na -ula na- 
ritula > vlat. naricla (upor. veclus < vetulus). 
Mletacki i furlanski oblici su bez sinkope 
penultime: trsc.-mlet. naridola, furl, naridule. 
Bokeljski oblici pokazuju disimilaciju n - I 
> m - 1: mariklja (Prcanj, Muo, Dobrota, 
Lastva) = mariklja (Risan) »vrst malih skoljki, 
musiji, kao morski spuz, karagoj (kako se 
drze kraja, lako se hvataju rukom; u Lastvi 
kazu da ih Dubrovcani zovu grci)«. Pocetno 
m mjesto n moze se tumaciti i krivim unakrste- 
njem sa mlet. marida, tnaridola »Schnauzen- 
brasse«. Ovamo bi mogao ici i sinonim nanar 
m (Poljica), nanara (Split, Trogir, Kavanjin) 
»gibbus divericata«, deminutivi na -ica nana- 
rica, na -ic nanaric. Veza s narikla nije posve 
jasna. Cini se da pretpostavlja postojanje 
mlet. *naritula > nariola s disimilacijom 
r - I > r - n i metatezom. Lat. narita je 
dorski izgovor od atickog vnpiTnc,. 

Lit.: ARj 7, 463. 584. REW* 5827. 8042. 
Matzenauer, LF 11, 176. Rohlfs 2004. 

nark m (Kosmet) = ndrok, gen. -rka 
pored -aka »tarifa, taksa«. Balkanski turcizam 
perzijskog podrijetla (perz. «arh »cijena, vri- 



jednost« > tur. nark) iz turske administrativne 
terminologije: rum. nare, arb. narq. 

Lit.: ARj 7, 551. Elezovic 1, 446. GM 298. 
Lokotsch 1557. Skok, Sldvia 15, 366., br. 519. 

nas, gen. i ak. pi. (Vuk) = nas (ZK), nama 
(starije i u narjecjima nani) dat. pi., nama 
instr. pi. (starije i u narjecjima nam, nami), 
sveslav. i praslav. licna zamjenica za pi. Sa- 
drzi osnovno n- prema pi. ml, koje ima m 
mjesto a prema nastavku licnom glagolskom 
-mo. Upor. u makedonskom nije pored mije 
»mi«. Gen. pi. nas = nas (ZK) odgovara u 
baltickoj grupi stprus. nuson < ie. *nos-som, 
sa -som > lat. -rum (kao u animarum, rerum) 
u lat. nostrum. Gen. pi. nas predstavlja i lok. 
pi. < ie. nos-su. S pomocu sufiksa -eo (upor. 
Ivanj, banj »banov«) obrazovan je sveslav. i 
praslav. posjedovni pridjev nas, nasa = nas, 
nasa (ZK), za koji postoji u staropruskom 
takoder paralela ali bez sufiksa -to noma i 
»nostra«. Enkliticki ie. no > stcslav. ny > ni 
dat. i ak. pi., analogijski ak. pi. (prema narode, 
dobre) ne (Crna Gora, Vuk). Poimenicenja: 
na -indc < -inbcb ndsinac, gen. -inca (Vuk), 
nasjenac (Dubrovnik) (takoder i ces. nasinec) 
m prema f nasinka, nosinica, s pridjevom 
nasinski i apstraktima na -Sti'na < -sk + -ina 
nasinstina i nastnstvo = na -evac nasevac, gen. 
-evca (Dretelj, Hercegovina) = na -if (upor. 
kurvis) nasis (Vuk). Pridjev se prosiruje na 
-ski naski = i na -be + -ski nasacki (Kosmet). 

Slozenice od sintagmi nasa strana, nas kraj 
nasa zemlja ne govore se u danasnjem jeziku: 
nasestranac m prema f nasostranka = naso- 
strankinja, nasostranski, nasokrajac — nasokra- 
jan m prema f nasokrajka = nasokrajkinja, s 
pridjevima nasokrajski, nasostan, nasozemac, 
nasozemski. 

Lit.: ARj 7, 668. 672. 671. 785. 8, 158. 
Elezovic 1, 452. Vandrdk 2, 72-74. 89-90. 
Leskien 361-362. 369-370. Brugmann, Grund- 
n'ss 2, 820. Pedersen, IF 5, 57. Miklosie 211. 

Trautmann 200. WP 2, 320. Holub-Kopecny 

240. 

nasad 1 , prilog (Lika, uz povaliti se) »nale- 
daske, nalecke«, sa -ke nasatke (uz namjestiti 
sto) »na rebra ili bokove«, odatle zamjenom 
sufiksa -ke sa -ice nasatice (pasti, udariti) 
(Vuk, narodna pjesma, Srbija, Dalmacija) 
»porebarke; opozicija: polaske, pljostimice«. Sa- 
drzi prijedlog (prefiks) na-. Osnova nije jasna. 
Prema Matzenaueru je tur. sath »superficies«, 
sto ne odgovara. 

Lit.: ARj I, 602. 605. 



nasad' 



505 



natipirka 



nasad 2 m (16. v.) »mala ratna lada«. Od 
madz. naszdd. 
Lit.: ARj 7, 602. 

nasib m (Bosna) »sudbina«. Balkanski tur- 
cizam arapskog podrijetla (ar. nasib) iz folklorne 
terminologije: arb. nasip (Skadar). 

Lit.: ARj 7, 608. GM 298. 

nasihat m = ndsijat (Kosmet) »P savjet, 
pouka, 2° (metafora) dobiti batine«. Turcizam 
arapskog podrijetla (ar. nasihat). 

Lit.: ARj 7, 609. Elezovic 1, 477. 

nastruc m (Dalmacija) »biljka nasturcium«. 
Od tal. nasturzio. 

Lit.: ARj 7, 663. REW* 5811. Sulek, Im. 
256. 

nasusni, odredeni pridjev na -bn < sust + 
-bn + -e (u vezi s hljeb), prevedenica od gr. 
o dpTOC, emoijaioc, (= panis quotidianus) u 
istocnom ocenasu za kruh svagdanji katolika: 
od EJti »na« i -oucaoc, = susni (upor. susti, v.), 
pridjev na -toe, od participa prezenta od 
euit »esse«, upor. essentia (odatle internacio- 
nalno na -alls esencijalan i esenc »ocat« = 
jesene ZK < njem. Essenz) = ouaia, emou- 
aia »diaria« [v. i Rifi 1 , str. 161]. 

Lit.: Wimmerer, Gioita 12, 67. si. De- 
brunner, Ciotta 13, 167. si. Stiebitz, LF 
58, 108. 119. 

nasak, gen. -ska m »1° motovilo (ugarski 
Hrvati), 2° sud u kojem se drzi brasno i 
kruh (Ogulin), 3° onaj dio na kosi koji drzi 
kosiste (Slavonija)«. Znacenje 1° tesko se 
moze spojiti sa znacenjima 2° i 3°. Moglo 
bi biti da je nasak u znacenju 1° greska za 
rasak (ZK) »isto«. 

Lit.: ARj 7, 669. 

nasili (narodna pjesma, Petranovic), inde- 
klinabilni pridjev na tur. -U kao epitet uz 
odaja', da uljezem... u njezinu nasili odaju 
[usp. tur. neseli »heiter, lustig«]. 

Lit.: ARj 7, 671. 

nat, gen. -i f (Istra, Barakovic) »cima, 
klica« = slov. nat »Krauticht«, baltoslav., sve- 
slav. (osim bug.) i praslav. Upor. stprus. 
notis, lit. not(e)re, lot. natfes »kopriva«. Druge 
ie. usporednice nisu poznate. 

Lit.: ARj 7, 675. MikloSic 211. Holub- 
-Kopecny 240. Bruckner 353. Loewenthal, WuS 
9, 187. 



Natal m (15. v.), odatle na -ic Natalie 
(14. i 15. v., Split) = mlet. Nadal > Nal. 
Od lat. Natalis, pridjev na -alls od natus. 
Odgovara dalmato-romanskom Calendulus, pre- 
zime Kolendic, ime celjadetu koje se rodilo na 
Bozic. Upor. kod Rusa Rozdestvenskij. Zabi- 
Ijeziti treba da se u balkanskom latinskom 
ocuvao naziv Christinatale u obliku sintagme, 
koja ne dolazi na Zapadu: kshnela (s clanom) 
< pi. kershendella »Bozic« (Ulcinj). Prema 
mlet. Nal hipokoristik je u Dubrovniku Naie. 
Odatle na -ko Nalko Sarakovic (od Saraka), 
Dubrovcanin. Kod Naljesko = NaUsko (14. 
v., u Decanskom hrisovulju) = (ikavski) Na- 
Usko moze se sumnjati da li je od Naie. Ali 
je moguce da su se unakrstila dva imena 
razlicitog podrijetla: mlet. Nalesco od Natalis 
i deminutiv na -ka od Nalezd (od naleztf) 
»nahod«, upor. bug. Najden, Najdan. Dubro- 
vacko prezime Naljeskovic dolazi takoder u 
Decanskom hrisovulju. Hipokoristik Nade 
(Korcula) je o'd stmlet. Nadal. 

Lit.: 7, 413. 676. 420. 425. 426. Jirecek, 
Romanen 2, 48. 3, 45. 

natipirka f (Mikalja, ikavski) = natiperka 
(Korcula) = natipjerka (Vuk i ostali leksiko- 
grafi) = natupjerka (Vuk, Stulic, Dubrovnik) 
= natupijerka (Zore) = natupierka (Antic, 
Sulek) = (zamjena drugog dijela sintagme 
sa praskva < persica, v.) antipraskva (15. v., 
rukopis) »kajsija, marilica, marelica, prunus 
armeniaca«. Ide bez sumnje zajedno sa tal. 
nocepesco = pesca noce, mlet. naspersego, 
persek nos (Lombardija), furi, asperli = 
anaspierul, sto se sve svodi na lat. sintagmu 
nux persica, svagdje vise manje izopaceno i 
rjede prema fonetskim normama. Moze se 
ipak pretpostaviti da juzno-dalmatinski oblici 
predstavljaju dalmato-romanski leksicki osta- 
tak, odatle iz terminologije vocaka *nuke 
*per(se)ka (gubitak 1 u troclanoj skupini rsk, 
disimilacija k - k > t - k, u > b > a, 
e > i kao u berita). Upor. istro-romanski 
naspiersaga (Rovinj). Ta se rijec i u Dalmaciji 
izopacuje dntiferak, gen. -rka (Boka, Durici) = 
antic, gen. -ica (Sibenik), antrufirsa. Rijec nux, 
gen. nucis dolazi jos u imenu uvale kod Ulcinja 
Valdams < valle de nace. Fonetski interesan- 
tan je za dubrovacki romanski jezik naziv 
iz 1428. koji je zabiljezio Jirecek nugata (= 
arbor nucis seu ~) < lat. nuc turn, u kojem je 
e zamijenjeno sa a. Sonoriziranje c > g na- 
lazi se i u toponimu Nogaria (14. i 15. v.), u 
Grblju odmah iza Trojice. Tu ima i toponim 
Laurizana (14. i 15. v.) < Laurentiana. Su- 



natipirka 



506 



navada 



flks -aria oznacuje ovdje kao i u fl. -ier (noyer) 
»stablo«. U Gornjoj Lastvi ispod Pasiglava 
nalazi se i suma Nogalja < nucalia, n. pi. 
od lat. pridjeva nucalis (Nogalja se zove brdo 
na kojem je stara zupna crkva uz obradive 
cestice). 

Lit: ARj I, 91-92. 7, 685. 708. Jirecek, 
Romanen 1, 91. REW* 5977. 5978. 6009. 
he § 144. DEI 2593. 

niitora f (Lika) »obicaj« = natura (Vuk, 
ZK dobreje nature) »narav, priroda«. Deminutiv 
naturica (Istra) »vulvula«. Upor. takvo zna- 
cenje u rijeci narav, valjda prema naturalia 
non sunt turpia. U Korizmenjaku sila od na- 
ture »cudi«. Slov. natora pored natura »Scham- 
teil des Menschen«, upor. tal. natura, furl. 
nature, arb. natyre. Pridjevi na -alis natural 
(15. i 16. v.) = naturao (kolur), odredeno 
naturali clovik (Antun Dalmatin), naturalizam, 
gen. -izma, literarno-historijski termin, apstrak- 
tum na -izam, prosireno na -bn > -an natu- 
ralan (~/ao gospodarstvo) , ovamo mozda na- 
turascina (Istra) »larva quaedam« (nejasno 
izrazeno znacenje), na -bsk naturalski (Zakon 
vinodolski). Lat. natura apstraktum je od part, 
perf. natus, od nascor. Odatle apstraktum na 
slozen sufiks -ivus + -itas nativita (indecil- 
nabile) pored nativitad, gen. -i f (Kasic) »ga- 
tanje po zvijezdama < tal. nativita »isto«. 

Lit.: ARj I, 686. 694. 706. Pletersnik 1, 
674. 675. 692. GM 298. Pirana 2 646. IXE/2553. 

natres m (Istra) = slov. natres = natresk = 
natrest (Brinje, Hrvatska) = netres(a)k, gen. 
-ska (hrv.-kajk., Belostenec, slov.) = netresk 
(Vinkovci) »biljka cuvakuca, uzludobar, sem- 
pervivum tectorum«. Takoder ces. netresk. 
Ocito je slozenica od ne- i trijesak (v.), naziv 
koji izrazuje zelju da grom ne udari u kucu. 
Kad se na to zaboravilo, zamijenjen je ne- 
prefiksom na- i trijesak, postverbalom -tres 
od tresnuti (v.). Izmjena docetka -sk sa -st 
dokazuje nerazumijevanje prvobitne tvorbe. Si- 
nonimi cuvarkuca i uzludobar objasnjavaju 
semanticku stranu folklornog naziva. 

Lit.: ARj J, 701. 8,103. Holub-Kopecny 214. 

naut m (Nis, Kosmet) »varivo kao grasak, 
cicer arietinum, leblebij a (tako kad je przen)«. 
Balkanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
nuhud') iz turske botanicke terminologije: 
rum. naut = nahut, bug. nohut = nuhut. 

Lit.: ARj % 725. Ny 3, 151. Elezovic I, 
450. Skok, Sldvia 15, 481., br. 521. Mladenov 
344. Lokotsch 1577. 



iiiiuznak (15. v., Marulio, Vuk, Rijeka, 
Rijecka nahija, Crna Gora, Kosmet) = nauz- 
nak (Kosmet) = nauznak (Vodice) = naznak 
(cakavski) = (sa -o od drugih priloga) nduz- 
ndko (Vuk) = (sa -ice} nauznacice (Vuk, 
Srbija) = (odatle odbacivanjem sufiksa -ice) 
nauznac (Stulic) »naledaske, natrag, natraske«. 
Praslav. prilog: bug. bez prijedloga na-vdznak 
= stcslav. viznakb »supinus«, benacb »retro«, 
ces. naznak. Takoder slov. Rastavlja se na tri 
elementa, dva prijedloga na i 6^ > uz i 
*nak, koje se nalazi u nakjuce (Vuk) i ndksutra. 
Prilog *nak, prvobitno imenica (?), upore- 
duje se sa sanskr. naka-s »Firmament«, sa 
njem. Nacken i nach (Mladenov). Prema 
Miklosicu odatle je madz. nyak. Uzimlje se i 
to da je *nak rasiren prijedlog na- formantom k. 

Lit.: ARj I, 724. 392. 407. Elezovic 1, 
450. Ribaric, SDZb 9, 175. Mid, HJ 1, 175. 
Miklosic 211. Holub-Kopecny 240. Bruckner 
640. Travnicek, CMF 12. (cf. Ub 12, 286). 
Hujer, LF 57, 527-528. Zubaty, NRec 14 
(cf. Ub 16, 305). Hirt, IF 32, 311. Prusik, 
Krok 11 (cf. AnzIF 10, 269). Osthoff, IF 
8, 50. 

nav, gen. -t' f (Barakovic A Glavinic, Vrbnik) 
= (prijelaz iz deklinacije / u deklinaciju a) 
nava f (Antun Dalmatin) »brod, lada od tri 
jarbola«. Odatle lat. > tal. navigare > na- 
vigat,, -am impf. (Dubrovnik, Cavtat) = 
navegati, -am (1510, muslimanska narodna 
pjesma) = navigati (istarska narodna pjesma) 1 
»broditi, plovitk, na -ovati navigovati (istar- 
ska narodna pjesma). Apstraktum na lat. 
-alio >. -adja navigacija f = navigdcion m 
(Glavinic). 

Lit.: ARj I, 725. 733. 737. 11, 272. REW* 
5861. 5863. DEI 2555. 2556. 

navada f (Vuk) »1° nauka, navika, 2° 
obicaj«. U znacenju 2° navara f (Lika), s 
nejasnom zamjenom r za d. Pridjev na -bn 
ndvadan (15. v.), poimenicen na -ost navad- 
nost (Stulic), na -Ijiv navadljiv (Martic) 
»navikao, naucen«. Postverbal od navoditi (se), 
-Im pf. = navodit se (Kosmet) »nauciti se, 
naviknutk prema impf, navadati, -dm (Vuk) 
i na -va- navadivati, -dujem. Bez prefiksa hb- 
glagol nije potvrden u stokavskom, premda 
Miklosic navodi vaditi »docere« kao »serbisch«.. 
Poimenicen part. perf. pas. na -ik navaden'ik, 
gen. -ika. Bez prefiksa na- postoji vajen (ZK) 
»vican, naucen«. Miklosic zna i za vodan kao 
hrv. pridjev. Postverbal se rasiruje u Istri 
sa -bba za apstrakta navadba. Pridjev navadan 
ima i znacenje »onaj koji vabi« (Mikalja) od 



navada 



507 



navoditi, -im »namamiti, navabiti«. U torn 
znacenju postoji bez prefiksa u rus. vaditb i 
privada »mamac, meka«. Odatle impf, nava- 
divati (Stulic), navadati (Lastric). Korijen vad- 
li praslavenski, upor. rus. voda »Angewohnung«, 
vaditb (sjd) »angewohnen«, slov. vaditi »isto«. 

Lit: ARj 7, .726. 727. 732. Elezovie I, 
429. Mazuranic 1534. Miklosic 373. Vasmer 
I, 164. 

navao, gen. navla m. (1520, Marin Drzic, 
Mikalja, Belostenec) = ndvo, gen. -via (Vuk, 
Srbija) = ndvo, gen. navla (Zore) = navel, 
gen. -via (Cres) »brodarina, kirija kad se 
sto nosi na ladi«. Moze se tumaciti na dva 
nacina, kao direktan grecizam, kao rum. 
navlu, pi. navluri »Schiffsracht«, tur. navlun, 
arb. navile < 'gr. vcoiXov ili prema refleksu 
za. lat. dvoglas au > avu Ma ae, gen. Ma ea 
(Dubrovnik), od dubrovacko-lat. noulum (Du- 
brovacki statut). Grecizam je balkanski. Odatle 
na vlat. -idiore > -izati navlizati, -om pf. 
Upor. tal. noleggiare. Grcki dvoglas ocuvan 
je i u furi. nauli. U tal. reduciran je u o. Grcka 
slozenica vcoixpapoc, > (disimilacija r — 1) 
vauxXapoc, = va^xXripo^ = ngr. nafkliros ocu- 
vala je grcki dvoglas u dva vida: navkler 
(Domentijan) = navklr (Statut vrbanski) = 
nauklijer (Rijecka nahija, Crna Gora) »(pre- 
neseno znacenje) onaj koji koga na sto nago- 
vara«, dok je kod Mikalje nauklr, gen. -ira 
(Drasnice, Dalmacija) u izvornom znacenju 
»upravitelj lade«, tako i naukijer (Vetranie i 
ostali Dubrovcani, pseudojekavizam kao u 
kolijer, kondijer, mijer, lijer za kolir, kondir, 
mir, lir). Zavrsno -kir > -kljer mjesto -klir 
ne treba da je prema tal.-tosk. nocchiere, 
nego je / ispalo po zakonu disimilacije kao 
otar za oltar (tip I - r > -r). Upor. nakiru 
(Lecce). 

Lit.: ARj 7, 732. 753. 721. 747. Tiktin 
1040. REW 3 5852. 5855. GM 298. 

navizelica f (Vrbnik) »1 ° nausnica, mindusa, 
2° biljka astragalus«. Od deminutiva mlet. 
navesela, tal. navicella, od navis, prosirenog 
nasim deminutivnim sufiksom -lea. 

Lit.: ARj 7, 743. REW 5860. 

navrap m (potvrdeno samo jednom u 15. 
v.), s pridjevom na eapbnb, takoder jednom 
potvrdenim. Zbog toga tesko je odrediti zna- 
cenje. Prema Danicicu znacila bi imenica »na- 
vala«, a pridjev »zestok, nagao«. Da je rijec 
doista postojala u juznoslavenskom s tim 
znacenjem, to dokazuju rumunjski refleksi a 



navrapi asupra cuiva »uber jemanden herfal- 
len«, odatle apstraktum navrdpiturd »Uberfall«, 
s lat. sufiksom -itura, dok je navrap radna 
imenica »Pliinderer, pljackas«. Slog vra- na- 
stao je po zakonu likvidne metateze. Upor. 
rus. vdrop »provala«, stras, ozoph, na oeopb 
»Angriff, Raub«. 

Lit.: ARj 1, 738. Miklosic 395. Tiktin 
1041. Vasmer \ 229. 

navrsiti se, -im pf. (Zoranie, Barakovic) 
»najeziti se, nakostrijesiti se«. Pridjev navrsit 
(Lucie) »nemio, zestok«. Bez prefiksa na- 
nije potvrdena osnova. Zacijelo je predstavlja 
ukr., brus. i rus. vorsa »Flocke«, za koju 
postoje usporednice lit. varsa, awesta varega 
»vlas«. Mozda je varijanta od praslav. * ol$i > 
vlas u nisticnom prijevoju. 

Lit.: ARj 7, 762. Miklosic 384. 

navuditi, -im pf. (hrv.-kajk., Belostenec; 

Vitezovic: riba ... smrdi dk' se ne navudi), 
prema impf, na -va- navodivati, -ujem »osu- 
siti na dimu«. Bez prefiksa je potvrden u Slov. 
voditi, -im impf, »rauchern, selchen«. [Usp. 
smuditij. 

Lit.: ARj 7, 766. Pletersnik 2, 780. 

nazarena m (Vrbnik »(podrugljivo) lijepo 
pocesljan i namazan mladic«. Imenica talijan- 
ske sintagme capelli alia nazarena. 

Lit.: ARj 7, 769. 

nazli (narodna pjesma), indeklinabilni prid- 
jev, epitet uz hod, »kicen, koketan« = na 
-lija nazlija f (bosanska narodna pjesma)" = 
nazlija (Kosmet) f i m i pridjev, »prebirao, 
koketan, koji se pravi bolji nego sto jeste«. 
Balkanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
ndz »Vergniigen, Freude« > tur. »Ziererei«) 
iz terminologije obicnog zivota: rum. naz, 
bug. naz pored nazldm, nazla, nazinje »galan- 
terija«, arb. nas — zj m pored naze f, ngr. vd^i. 
Homonim nazlija »zlikovac« ne stoji ni u 
kakvoj vezi s tim turcizmom osim u nastavku 
-ija, kojim je turcizirana nasa sintagma na 
zlo (spreman). 

Lit.: ARj 7, 774. 775. Elezovic 1, 434. 

nazor m »poglavar, nacelnik« = nazer = 
nezer (Bratonozici, Crna Gora) »glavar plemen- 
skoga suda« = naazor (Vukova narodna pjes- 
ma, sa dva a zbog deseterca) »nadzornik«. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
nazzar »Inspektor, Admiral, Anfuhrer«, od 
glagola nazara »anblicken«) iz turske vojne 



508 



terminologije: rum. nazir »Aufseher«, nazire 
f »Aufsicht«. [Prezime Nazor na Bracu moglo 
bi ici ovamo, ali je vjerojatnije od Nazaria, 
kao Zavor < Zahoria; usp. i anasarj. 

Lit.: ARj 7, 202. 771. 777. 8, 151. Lokotsch 
1566. Tiktin 1042. Jutronic, ZbNZ 34, 72. 
76. 80. 111. Putanec, Rad 315, 340. 

ne, ie., baltoslav., sveslav. i praslav. nega- 
tivna cestica u znacenju »non«. Sluzi za negi- 
ranje predikata u recenici i kao imenicki 
prefiks za negiranje semanticke sadrzine ime- 
nica i pridjeva (tipovi necovjek, nedobar). Kao 
komparativni i adverzativni veznik u zna- 
cenju »als, quam, fr. que« veze se sa deiksa- 
ma -ze > -r, -go, -li: stcslav. neze > ner (14. 
i 15. v.) koja jos danas zivi na Cresu ner 
»nego«, u Nereziriama pdnjer (Losinj) »quod, 
jer«, (u Drascicima, u Kastelu, Buje, Istra) 
»potom, tada« < stcslav. poneze; nego »kao, 
als, sed, nisi«, negoli, negar; nego dolazi i 
bez -o neg, upor. upitno a nek (ZK) pored 
negdakdko (ZK) = nekako = nekdk (hrv.- 
-kajk., haplologija), odatle neko (ZK) »nego« 
kao kompromisni oblik; negli (18. v.) < stcslav 
negili. Tu je deiksa u nizem prijevoju negb 
prema nego. Konsonant g medu vokalima 
ispada kao k u kao < kako, preo, pro < preko, 
dj u meu: neo (Pjevanija crnogorska) = no. 
Unakrstenjem od no i nego nastaje kompro- 
misni oblik nogo (Vuk, Crna Gora, Crmnica). 
Zabiljeziti jos treba oblik nakor (Cres) < 
nego + -ze. Znacajna je zamjena kompara- 
tivneg ne sa le (v.) u lego (Istra) = leko (Is- 
tra) = leh (sjeverozapadni cakavci) = lehor 
(Istra) < -ze > -r; u negativnoj upitnoj 
funkciji neli = nel (Timok-Luznik) = neli, 
nel upitno (Kosmet): neli sam ti reko jok; 
nekmoli < ne + kamoli (v. pod neima) »ne- 
diim«; neto (Dubrovnik, 16—18. v.) = netom 
»cim« = netoKi) < ne + to s analogy skim -m 
prema jednom , mahom. Veza ne... nego »samo« 
je prevedenica iz romanskog (upor. fr. ne-que, 
upor. Narucnik 32 b: nima se prijati nego od 
onih). Znacajan je u Kosmetu imperativ 2. 1. 
pi. nete »nemojte, nedajte«. Od prijevoja du- 
ljine potjece prefiks ne- > nje- = (obicnije 
ekavski i kod samih stokavaca jekavaca) ne-, 
ni- (ikavski) u neodredenom znacenju zamjenica 
i zamjenickih priloga nektio > netko »aliquis« 
= nigdo (ZK), necbto > njesto = nesto = 
ntsto (ZK), njekl = neki = niki (ZK), nekakav, 
negdje = nigdi (ZK), stcslav. n kbde > nz- 
kud(a) = nikut, -da (ZK) itd. U ikavskim 
narjecjima ima prema tome nigdi itd. dva 
znacenja: znacenje neodredenosti i negativno. 



Do nesporazuma ne dolazi zbog toga sto 
negativno znacenje prati negativan glagol, a 
znacenje neodredenosti prati pozitivan. Po- 
red ne i *ne > ne- postojao je vec u ie. praje- 
ziku oblik *nei, u kojem je t' zacijelo deikticko 
jacanje negacije. Odatle sveslav. i praslav. ni, 
koje se moze pojacati sa zamjenickim elemen- 
tom ti -(upor. Hiti, hrv.-kajk. kdjti, kdkti): 
niti', ni ... ni »weder ... noch«. Ovo ni ulazi 
kao prefiks negativnih zamjenica, zamjenickih 
priloga i odatle izvedenih imenica: nitko — 
niko, nuta, niposto, niciji, nicigov, nikaki, 
nikakav, nlkojaki, nijedan, nikada — nlgda(k) 
< stcslav. nikbda, nigdje, nikuda, nikamo, 
niotkuda. Odatle nikogovic = nikogovic. Pro- 
blem je kako se iz negacije razvilo pozitivno 
znacenje u ner, nego i nekmoli. U ner i nego 
razvilo se pozitivno znacenje iz negativnog 
u komparativu, u kojem se uporeduju dvije 
velicine. Prva u pozitivnom vecem stepenu, 
druga u manjem (tip: jaca su dvojica nego 
sam Radojica = tj. Radojica sam nije tako 
jak kao dvojica). Uporediti se moze sa stfr. 
ne < lat. negativno nee, neque u znacenju 
pozitivnom »et, aut«. Razvitak znacenja od 
nego moze se uporedivatii satal. nonche »kao i«. 
Rumunji posudise u potpunosti ne kao pre- 
fiks (tip bun < bonus, nebun »lud«). Taj im 
je zamijenio lat. negativni prefiks in-. Kako 
je vec receno, ie. negacija pojavljuje se u 
cetiri vida, ne (sanskrt ne), prijevoj ne, upor. 
lat. neseto, nefas, neuter (odatle internacio- 
nalne rijeci neutralan, neutralac, neutralitet) , 
nulius < ne + ullus (odatle internacionalna 
rijec nula), neque, sanskrt na, stir, ne-ch »aliquis«, 
got. ne; s pojacanjem l > *nei (lat. nisi) i u 
nisticnom prijevoju N > lat. in-, gr. a-, njem.. 
un-. U baltoslavenskom je rusticni prijevoj 
propao zbog ne. Grcko alfa-privativum i 
lat. in-, U-, ir- u slozenicama koje pocinju sa 
/- i r-, uslo je u internacionalnu terminolo- 
giju, i to prvo za oznacivanje odsutnosti: 
amoralan »bezmoralan«, analfabet, analfabetizam 
»odsustvo poznavanja alfabeta, abecede«, anor- 
malan »odsustvo normale« itd., lat. in-, im-, 
il- i ir- u znacenju naseg negativnog prefiksa 
ne- (negiranje semanticke sadrzine): inofici- 
jelan, legalan - ilegalan, impotentan, moralan- 
imoralan, mobilan - imobilan, racionalan - ira- 
cionalan. Ie. visi stepen s pojacanjem i »ta- 
koder« > *nei »auch nicht« je baltoslavenski : 
lit. nee = lot. nei = praslav. ni »isto«, lit. 
niekas — lot. nieks. Osnovno ne kao veznik 
za uporedenje, koji u slavinama dolazi samo 
s deiktickim pojacanjem -ze, -go, takoder je 
baltoslavenski, s torn razlikom sto se u lit. 



509 



govori i bez tog pojacanja: lit. ne pored negi, 
negii »als«, neva »scheinbar«. U nekmoli i 
netom postoji kao i lit. ne »als« bez deiktickog 
pojacanja. V. nekmoli. 

Lit.: ARj 5, 959. 7, 835. 788. 892. 785. 

8, 101. 159. 189. 200. 9, 224. 950. Elezovic 
1, 453. 457. Tentor, JF 5, 20. Miletic, SDZb 

9, 256. Ribaric, SDZb 9, 179. Rad 118, 53. 
Miklosic 212. Holub-Kopecny 240-241. 245. 
Bruckner 359. WP 2, 212. 319. Trautmann 
144. 145. Music, Rad 222, 270-280. (cf. 
Belie, JF 3, 213) = Razprave 3, 1-32 (cf. 
LJb 12, 258-259). Matzenauer, LF 11, 
182— 183. Hermann, Gatt. gel. Nachrichten 
1919, 223. si. (cf. LJb 8, 30). Asboth, AnzLF 
27, 141. Strekelj, DAW 50, 82. Fowler (cf. 
AnzLF 8, 133-134). Berneker, LF 10, 166. 
Boisacq* 667-668. Fraenkel, LF 28, 237. si. 
Skaric, NVj 27, 294. si. (cf. LJb 9, 223), 
Resetar, Sldvia 11, 593. Fraenkel, Sldvia 
14, 499. 500-501. Otrebski, LP 2, 283. 
Gauthiot, LF 26, 358. Pogodin, RFV 37, 94- 
96. (cf. AnzLF 10, 203). 

nebo n (Vuk, danas po deklinaciji o u 
sing, prema pi. nebesa po deklinaciji s kao 
u stcslav. nebo, gen. nebese), ie., baltoslav., 
sveslav. i praslav., »1° oblak, 2° svod nad 
zemljom, zracni prostor (upor. kao grom 
iz vedra neba), 3° (krscanski termin) paradisus, 
4° (metafora) baldahin, 5° toponim Ne- 
besa (brdo kod Sinja)«. Izvedenice se prave 
od dviju osnova: neb- i nebes-. Od neb-: pridjev 
na -bn nehni potvrden jednom (Divkovic). 
Deminutiv na -be nebac, gen. nepca (Krasic) = 
na -ce nepce n »palatum« je metafora, rasirena 
i u drugim jezicima, ne samo slavinama kao 
bug. i rus. nebo, nego i u gr. oupavioxoc, 
(-laxoc, je grcki deminutivni sufiks), svaj- 
carsko-njem. (alemanskom) Himmeleze = 
niz. hemelte (deminutiv od LLimmel), rum. 
cerul gurel. Na -avac nebavac, gen. -avca 
»jadnik, nestretnik, siromah« prema f nebavica 
(Stulic, mahala Podgorica) od nebaviti se, -trn 
»truditi se, muciti se«, s apstraktumom nebavstvo 
(Vuk) »trud«. Prema Resetaru nastalo je od 
ne ubav, sto nije moguce, jer stezanje eu 
ne bi dalo ne- nego nu-; vjerojatnije od neba 
mi = boga mi. Upor. bogmati se. Apstraktum 
na -je podneblje (Mikalja) »klima«. Slozenice 
od sintagmi: nebogled »1° (neologizam) astro- 
nom, 2° koji naheri glavu (Poljica, Dalmacija), 
3° ptica botaurus stellaris, nebunac«, nebosklon 
(rusizam) »horizont«, nebotvor (Marulic) »bog«, 
pridjev nehotican, neboder (najnoviji neologi- 
zam, prevedenica od gratteciel, Wolkenkratzer) 
»kuca od mnogo katova«. Od nebes- pridjev 
na -bn nebesan (Vuk), odredeni nebesni (Kos- 



met), poimenicen na -ik nebesnik m prema f 
na -ica nebesnica »stanovnik, -nica neba« = 
na -ski nebeski (Vuk, Kosmet), poimenicen u f 
nebeska (Srbija) »igra« (ne zna se razlog tome 
nazivu). U baltickoj paraleli lit. debesis = 
lot. debess »mrak, oblak« osnova je na -i- kao i 
u praslavenskom, ali znacenje nije isto i 
pocetni suglasnik je izmijenjen u d prema 
dengus, danga »pokrov, pokrivalo« od dengti 
»pokrivati« < ie. *dhengh- »isto«. U toj grupi 
za nebo postoji drugi izraz lit. dangus »Himmel«. 
Upor. istu promjenu n > d u devet (v.). U 
svakom slucaju balticke su paralele bolje ocu- 
vale prvobitno ie. znacenje *nebhos »magla, 
oblak« nego slavine: sanskr. nabhas »magla, is- 
parivanje, oblak, zracni prostor > nebo«, tako 
i awesta nabab »zracni prostor > nebo« kao- 
u slavinama, stir, nem »nebo« = nel »oblak«, 
gr. vecpoc,, VEcpeXn »oblak, magla«, lat. nebula, 
stvnjem. nebul = nvnjem. Nebel. Istaci treba 
isti semanticki razvitak u arijskim jezicima 
i u slavinama. Upor. het. nebil »nebo«. Mozda 
to stoji u vezi sa Zoroastrovom religijom. 

Lit.: ARj 7, 791. 788. 789. 798. 9, 430. 
Elezovic 1, 454. Miklosic 212. Holub-Kopecny 
241. Bruckner 359. Trautmann 195. Friedrich, 
ZDHG (cf. LJb 10, 80-81). Alessio, AR 25, 
155. si. RLO 2, 98. Schrijnen, KZ 42, 104. 
Strekelj, ASPh 31, 201. Streitberg, LF 3, 
334. Patrubany, LF 32, 326-327. Lewy,. 
PBB 32, 137. Boisacq* 666. 728-729. 

iiecatj, -dm impf, (hrv.-kajk., Trebarjevo, 
Kapinei u Slavoniji) »tkati ili vesti na mre- 
zice«. Od njem. netzen, denominal od Netz. 

Lit.: ARj 1, 800. 

necevija f (Rijecka nahija, Crna Gora?) 
»velika, nepristupna visina«. 

Lit.: ARj 7, 800. 

necifirka f (juzna Ugarska) »ime sto ga 
mlada pridijeva mladem zenskom«. 
Lit.: ARj 7, 800. 

necemuran, f -ma (Rijecka nahija, Crna 
Gora ?), pridjev na -bn »slaboduhast, koji 
tesko dise«. 

Lit.: ARj 7, 803. 

necma, cakavski prilog (Brae) = nesma ~ 
necmanj (Vrancic) = nekmoli (stokavski) = 
netkam = netocan (Gazarovic) »nedum, a- 
kamolk. Stoji etimologijski u vezi sa stcslav. 
prilogom tbkmo »samo« (v. taknuti) i sa rum. 
prilogom slavenskog podrijetla tocmai »juste, 



510 



Neznanja 



gerade, upravo« u drugom dijelu negativne 
prefiksalne slozenice sa ne- (v.); u rumunjskom 
se prilogu unakrstio stcslav. tzkmo »samo« sa 
rum. mai < lat. magis. Od *ne + hi-bno 
nastao je Gazarovicev prilog netacan, a od 
*ne + hi-bna > necma, nesma sa in > cm 
kao u pacmem od poceti (v.). Od *ne + tbkmo 
sa metatezom tkm > km nastade pravilno 
stokavski prilog nekmoli, dok je netkam za- 
drzao poredak suglasnika prebacivsi 5 > a 
u docetni slog. Docetak -nj u necmanj pofjece 
od unakrstenja sa malomanj neg (v. ARj 1 . 
897 bb). Ovakvim tumacenjem najlakse se 
objasnjava stokavski prilog anekmoli, jer bi 
gubitak samoglasa a bio neobjasnjiv, kad bi 
se anekmoli vezalo sa kamoli. Pocetno hb- 
ocuvalo je u ovoj vezi komparativno znacenje 
»als« bez deikse -ze > -r, -go kao u litavskom 
(v. ne). 

Lit.: ARj 7, 808. 881. 8, 96. 99. 

nedug m (15. i 16. v.), praslav. nedcgf, 
»bolest«. Pridjev na -s« neduian (15. v.) »bo- 
lestan«. U hrv.-srp. propao zbog homonimije 
sa dug (v.) kao i zbog sinonima sila i snaga, 
koji su zamijenili stcslav. dcgb »jakost«. Zivi 
u bug. nedag i u slov. nedozje, s pridjevom 
nedoien. Vokal u je nastao iz velarnog nazala 
Q, upor. polj. dqzye, slov. nedozje, bug. nedag 
i stcslav. nedGgb. Praslav. je slozenica s nega- 
tivnim preiiksom ne- kao i lat. inflrmus, s 
kojim se semanticki i morfoloski slaze. Us- 
porednice ie. nisu poznate. Uporedenje s 
lit. dengti »pokrivati« i dangus »nebo«, njem. 
Zange nije uvjerljivo. 

Lit.: ARj 7, 830. Miklosic 48. Holub- 
-Kopecny 109. 241. Bruckner 86. 104. Boisacq* 
946. 

neclva f (Istra, Sulek) »biljka nepeta ca- 
taria«. Pretpostavlja istro-rom., furi, ili mlet. 
*neveda < nepeta, s metatezom kao ladvica < 
alauda. 

Lit.: ARj I, 831. REW 3 5889. 

nefer m = nefer, gen. -era (Kosmet) »prost 
vojnik, redov, baka« = Uver m (Vuk, disimi- 
lacija n - r > I - r) »vojnik koji ima carsku 
plam«. Prezime Neferovic (Mrnavic). Balkan- 
ski turcizam arapskog podrijetla (ar. nefer) 
iz turske vojnicke terminologije: rum. nefer. 

Lit.: ARj 6, 24. 7, 831. Elezovic 1, 460. 
Lokotsch 1533. 

negati, -am pf. (Perast) »zanijekati, poreci« 

= na -irati negirati, negiram. S lat. prefiksima : 

.denegai, -am (Potomje, Peljesac) »poricati, 



nijekafk, s re- > ri- rinigati, -am, odatle 
riniganje. Od lat. > tal. negare, de-, dinegare, 
rinnegare. Poimenicen lat. part. perf. renegatus 
> renegat, gen. -ara. 
Lit.: ARj 7, 832. REW 3 5876. DEL 1309. 

negocijo n (Kasic) »trgovina«. Ucen ta- 
lijanizam negozio < lat. negotium. Apstraktum 
negocijanje n (I. Drzic) »trgovanje« pretpo- 
stavlja postojanje negocijati »trgovati« za koje 
nema pisanih potvrda. Radna imenica je 
poimenicen tal. part, prezenta negocijan(d)t, 
gen. -nta (I. Drzic) »trgovac« < tal. negoziante. 

Lit.: ARj 7, 846. REW 3 5881. DEI 2564. 

Negroje m musko ime (Novakovic), upor. 
rum. negru < lat. niger »crn« u imenu vlaskog 
kneza Radu Negru. Ovamo ide pluralski to- 
ponim Neglisori m (sa disimilacijom r - r > 
I - r) pored Negrisori (okrug Rudnik) od 
rum. deminutivnog pridjeva negrisor = negrut, 
»crnkast«, od negru, s deminutivnim sufiksom 
pola trackim pola lat. -sio + -olus, -meus. 

Lit.: ARj 7, 847. REW 5917. 

negve, gen. negava pored negv'i f pi. = 
(metateza) nevge (Ljubuski) = njegve (Vuk, 
Bosna, pseudojekavizam) = (glede gv > gb 
upor. siljegbica prema Siljegvica) negbe (Lastric, 
Divkovic) »okovi, puto«. Plural kao i okovi, 
land, jer se sastoje od vise clanova. Stara 
posudenica iz madz. nyiig < stmadz. *neug. 
Femininum kao bitanga prema madz. bitang. 

Lit.: ARj 7, 832. 847. 8, 126. 277. Miklosic 
212. 

neise (Travnik, Mostar, Kosmet), prilog 
»nista zato«. Balkanski turcizam sintagma 
(slozena od ne »sto« i ise »neka bude«, neise 
»bilo sto mu drago«, upor. kimse < kim ise 
»bio ma tko, nitko«) iz oblasti sintakse, posta- 
palica tipa evet (v.): arb. nejse »comunque«, 
cine, neise »soit«, ngr. (Epir) vouaxe »oui-da, 
oui«. 

Lit.: Elezovic 2, 532. Skok, Sldvia 15, 
481., br. 524. Pascu 2, 67., br. 1234. Deny 
§ 319. 

nekaina f (Srbija: ... vile, vetrovi i ne- 
kama—bolesti ... vama se mollm ...) »bolest 
padavica«. 

Lit.: ARj 7, 877. SEZb 1, 290. 

Nemanja (12. v.) »1° ime srpskog velikog 
zupana, licno ime u Krku (12. v.), Zadru 
(13. v.), Grblju (15. v.), 2° hidronim (pri- 



Nemanja 



511 



nesetni 



tok rijeke Ravanice, Srbija)«. Sudeci po to- 
ponimu Nemanjica (selo u Hercegovini), po- 
stojao je zacijelo i stari pridjev na -j od *neman, 
kako pisu Grci Neeudv. Upor. ces. toponim 
Nemanov i Nemanice. Nemanjica je zacijelo 
poimenicenje pridjeva na -jo > j kao i hidro- 
nim Nemanja (se. reka). Milicevic donosi 
Nemanica, selo u okrugu niskom, sa n mjesto 
nj. Pridjev na -in Nemanjin (14. i 16. v.). 
Obilno je potvrden sa sufiksom -id za nepo- 
srednu descendenciju (primogenituru) Nemanjic 
»sin Nemanjin«. Slov. prezime Nemanic ne 
treba da stoji u vezi s tim imenom. Moze 
biti i nadimak *nema+nic. Prema Jagicu 
hipokoristik je tipa Nenad, Nemir, *Nekrasz, u 
vezi s Manislav, od maniti »der nicht tauscht, 
betriigt«. Na vezu sa slozenim antroponimickim 
sufiksom -man (v.) < m- skracenica od mir 
i -an kao u Milan u imenima Rodman < 
Radomir, Vukman < Vukmir, Budman < 
Budimir itd. teze je-misliti zbog prefiksa ne-. 
Nejasno ostaje i grcko pisanje Nee|idv, sto 
moze da predstavlja *Nejman, koje nigdje nije 
potvrdeno. Takvo ime dalo bi se dovesti u 
vezu s hipokoristicima Nejo, Nejko, Nejan, 
Neja, Nejka od Nedjeljko, Nedjeljka (Vuk), 
na zapadu Dominicus > Dinko. Na Nejo mo- 
gao je doci slozeni sufiks -man (v.). Nedjelko 
= Dominicus oznacuju lica rodena u nedje- 
Iju = dies dominicus ili aominica. Sufiks -ja 
u Nemanja isti je kao u Velja od Velimir. 

Lit.: ARj 7, 816. 567. 865. 568. 895. Jagic, 
ASPh 6, 664. Vukicevic, Brankovd Kolo 2, 
813. 

nemes m (Vinkovci) »plemic«. Apstraktum 
na -stvo nemestvo (jedna potvrda), upor. slov. 
(u Ugarskoj, Prekmurje) na -njak nemesnjak; 
pridjev na -ski nemeski: nemeskd T »ime sto 
ga mlada pridijeva mladim zenama u kuci, u 
koju ulazi« prema slozenom m nemes-dika 
m »naziv mlade za muske u kuci, u koju ulazi«. 
Ne zna se gdje se govore ti cudni hipokoris- 
tici. Nije jasno da li ide ovamo hrv.-kajk. 
naziv kruske nemeskd f = nemiska = nemes- 
nica (Varazdin) = nemusnica. Upor. ipak tur. 
beg harmudi kao naziv za krusku. Od madz. 
izvedenice nemes, prevedenice od plemic (nem 
»rod, pleme« > rum. neam »isto«). 

Lit.: ARj 7, 917. Strekelj, DAW 50, 41. 

neput m pored neput (Vis, Rab, Bozava, 
Brae, Dubrovnik, Budva) = (p > b kao u 
kobertuo, bokeljski romanizam) nebud (Perast, 
Dobrota, Lastva, Muo) »necak, bratov ili 
sestrin sin, unuk, bratanic" sestric«, dalmato- 



romanski leksicki ostatak iz terminologije 
srodstva, od lat. nepos, gen. nepotis. Femininum 
tog ostatka je dvovrstan, na -a neputa (Rijeka, 
Rab, Bozava, Brae, Peljesac, Sibenik, Dubrov- 
nik), na -ia vlat. nepotia (potvrdeno na natpi- 
sima) > nepula (Dubrovnik,-Peljesac, Budva, 
Lastva, Kotor), deminutiv na -ica nepucica 
f = (bokeljski p > b) nebuco (Vuk, Perast, 
Dobrota, Muo, Krtole, Crna Gora) »sestrina, 
bratova kci, unuka, sestricna, sinovica, neca- 
kinja«. Oblik nepotia ide u balkanski latinitet: 
arb. mbese, rum. nepoata pored nepoata. U 
Istri se govori mletacki oblik nevod, gen. -oda 
m prema f nevada u istom znacenju. Deminu- 
tiv nevbdica. Kao cetvrta varijanta govori se 
na zadarskim otocima (Dugi otok) riecva < 
lat. f neptia, deklinirano nekada po deklina- 
ciji -y. Odatle -va. Upor. u Reziji njeca, neca < 
furl, gnezze. 

Lit.: ARj 7, 43. 139. 800. Budmani, Rad 
65, 161. REW* 5890. Pufcaeiu 1171. Joki, 
Unt. 17. Cronia, ID 6, 116. Sturm, CSJK 
6, 61. Kusar, Rad 118, 14. 

nerpa f (Sulek) »morska zivotinja phoca 
vitulina«. Rusizam iinskog podrijetla (fin. 
norpa). 

Lit.: ARj 8, 61. 

nervirati se, -am (iz-, e-), denominal na 

-irati < njem. -ieren od nerav, gen. nerva 
pored nerv; pridjev na tal. -oso prosiren na 
-an nervozan. Ucene rijeci od lat. nervus > 
tal. nervo < gr. vetipov. Ulazi kao prvi ele- 
menat u lijecnicke termine neurologija) , ne- 
urastenija, -stenik, neuralgija. 
Lit.: Car, NJ 2, 11. 

nerzTja f (Kosmet, objekt uz imat, nemaf) 
»cojstvo«. Apstraktum obrazovan s pomocu 
sufiksa -ija < gr.-fa od. arb. pi. njerezit od 
njen »covjek«, njerezt »Menschheit, Men- 
schlichkeit, Menschenmenge«. U satrovac- 
kom jeziku u Pristini (argot) ovamo ide neren, 
pridjev na -en »rdav« i poimenicen u znacenju 
»Turcin«. 

Lit.: Elezovic I, 459. Trojanovic, J 7 F 5, 
223. KZ 52, 12. 

nesetni, odredeni pridjev na -&«, u vezi 
svaki, sav I ~, i nesetni (Reljkovic), praslav. 
setb »i posljednji, svaki bez izuzetka«, setan, 
setna »krajnji« bez potvrda u hrv.-srp. Bez 
prefiksa ne- nalazi se u bug. seten, setni, u 
stcslav., a od drugih slavina u rus. narjecjima 
bez sufiksa -bn set' »konacno«. Upor. set »cesto», 



nesetm 



512 



nesti 



(Jacke). Prefiks ne- ne moze biti negativni 
prefiks, nego je zamjena za prefiks na-. Upor. 
bug. ot togava na setne. Ta zamjena nastala 
je onda kad je pridjev setni ispao iz hrv.-srp. 
Prema Mladenovu izvedenica je od ie. korijena 
*se- : se(i) kao lat. serus, setius, got. seipus »kasan«, 
nvnjem. seit(dem). Prema Gustavu Meyeru 
identican je s arb. gjate »dug«, sto ne moze 
biti, jer arb. pridjev glasi u juznoj Italiji 
glate; gj- je prema tome nastao od ie. gl-. 

Lit.: ARj 8, 63. Miklosic 294. Mladenov 
.579. GM 137-138. 

neslavoran, f -orna (Lika), pridjev na 
-bn > -an s prefiksom ne- = nesklavuran 
(ZK) »ruzan«. Bez prefiksa ne- ne postoji. 

Lit.: ARj 8, 69. 

nesrece n (Srbija, Milanovac) »slatkovodna 
riba acipenser Ruthenus, Gmelink = ne- 
sreca (Sisak) »1° isto, 2° velika stara keciga«. 

Lit: ARj 8, 81. Hirtz, Pisces 256. 

nesti, nesem impf. (Vuk) (do, dopri-, iz-, 
ispo-, na-, nad-, nan-, od-, ob-, po-, pod-, pre-, 
pri-, pro-, prido-, raz-, s-, sa-, u-, za-) = 
(kod stokavaca prema aoristu nijeh kao u 
rijeti od rijeh, kao drijeti, -prijeti, strijeli) 
nijeti (samo s prefiksima), nesem = -net (ekav- 
ski, Kosmet) -nem =' (ikavski) niti, ie., balto- 
«lav., sveslav. i praslav., »portare«. Na -ati 
nosati, nosom impf. = nosati, nosam. Na -ova- 
ti donesBvat, -ujem pored -uvat, iznesitvat 
(Kosmet), podnesovat, -ujem (Pristina). Obicno 
bez prefiksa nesti, nesem samo sa subjektom 
kokos: kokos nese jajca (ZK, kod kajkavaca 
i cakavaca). Odatle nesica (Istra) »kokos koja 
nese«. Postverbal na -bk > -dk snesak, 
gen. -ska (Posavina, Prigorje, Hrvatsko za- 
gorje) »zadnje, najmanje jaje«. Semanticki 
su zasebni ponositi se »stolz sein« (upor. 
semanticku paralelu arb. mburr »hvalim« od 
ie. korijena bher »nosim«) i zdnijeti (o trudnoj 
zeni). Sveslav. i praslav. imperfektiv se pravi 
s prijevojem e - o: nositi, nosim (13. v., 
Vuk, s istim prefiksima). Iterativ se pravi 
odatle prijevojem duljenja o - d > a -nasdti, 
-nasam, samo s prefiksima. Izvedenice su od 
osnove nos- i analogijske varijante noi-, rijetko 
od nas-: postverbal nos m potvrden u 14. v. 
propao je zbog homonimije sa nos m »nasus«; 
donos (Vuk), sa leksikologijskom porodicom 
donosac, gen. sea = donosilac, gen. -ioca — 
donosionik = donosnlk, danasnji (Dubrovnik) 
»koji je donesen iz tudeg kraja«, donosce (ne-), 
kol. nedonoscad f, iznos = iznosak, gen. -ska, 



s pridjevom iznosit (prevedenica prema njem. 
Betrag), nanos, odnos, ponos »oholost«, prije- 
nos, prinos, doprinos, unos, zanos »entuzija- 
zam« (upor. fr. ravir < rapere u pogledu 
znacenja), s pridjevima na -bn > -an odatle 
odnosan, ponosan, prijenosan, unosan, zanosan, 
nesnosan, na -bk nosak, f -ska (Piva-Drobnjak, 
Lika) »izdrzljiv, durasan«; part, prezenta kao 
pridjev na -eia noseca (Vuk, Hrvatska) = 
noseca (Vodice) =. noseca (ZK) »trudna, zbabna, 
samodruga (eufemizam, ZK)«, s apstraktu- 
mom nosecstvo (jedna potvrda); na -iv nosiv, 
poimenicen danas u nosivost, na -itnji nositnji 
(sjeverna Dalmacija) »koji se nosi svaki dan«, 
na -Ijiv noSljiv (Jambresic); nestali postverbal 
nos rasiren je -zk: nosak, gen. -ska (Perast, 
Dubrovnik, Srbija) = na -be nosac, gen. -sea 
(Vuk) »Trager« prema f na -ica nosic'a = -ai 
nosac, gen. -aia (hrvatski gradovi, takoder 
bug.) »hamal (Bosna)«; odnos rasiruje se sa 
-jaj odndsaj; radne imenice: nosilac, gen. -oca 
(Vuk) (do-) m prema inbsilica, na -telj nositelj 
prema f nositeljica (do-, ispo-), na -nik prinos- 
nik; postverbal kao radna imenica haber-nosa 
f (Bosna) »tracbaba«; na -ilo nosilo n, obicnije 
u pi. nosila — na -ala nosala = na -je nasi- 
Ije, u pi. nasilja, deminutiv nosioce, pridjev 
na -bn nasilan, poimenicen no- stanica; 
na -ivo nosivo n »breme, teret, odijelo, sta- 
nje zene«; apstrakta na -jaj noiaj = na -a/a 
nosnja (Vuk) »1° koliko se moze ponijeti, 
2° odijelo« = na -vao nosivo = na -evina 
(s analogijski prenijeto i na -evina) nosevina 
»placa nosacu (neologizam)«; na -kovina po- 
noskovina (Kosmet) »ono sto je pomalo no- 
seno«. Od nas- izveden je samo na -vac ob- 
nasavac, gen. -vca (hrv.-kajk., Belostenec, 
Stulic, Voltidi). Slozenice na -ja od sintagmi 
zakdnosa (haplologija od zakononosa) , luconosa 
(prevedenica od lucifer), glasonosa, listonosa 
(neologizam). Suglasnik s nastao je od ie. 
palatala k u korijenu enek- : upor. lat. nanciscor, 
nactus »postignuti« (iniiks n), gr. eveyxeiv 
»nositi«, odatle avdyxn »nuzda«, sanskr. nacati 
(3.1. sing, prez.) »postize«, golginoks = nvnjem. 
genug. U baltickoj grupi kao i u praslav. s 
oba prijevojna stepena: lit. nesti, nesu, lot. 
nest prema lit. nasta, lot. nasta. Od juznosla- 
venskoga posudise Rumunji prinos »Opfer- 
gabe, Spende« (< cslav. prinosb, prevedenica 
od gr. Jipoccpopd > proskura), ponos »pogrda«, 
a ponosi »abnutzen, abtragen« (upor. panasene 
stvari), ndsalie < nosala + -ia; Madzari po- 
sudise iz panonsko-slav. panasz »optuzba 
querela«, s glagolima panaszoini = panaszlani 
»optuzivati«, panaszld »tuzitelj (< ponosi), 



nesti 



513 



noszolya, nyoszofya, nyoszolyd. Znacajno je da 
je madzarski i rumunjski slavizam ocuvao 
pejorativno znacenje od ponosb, kako je u 
poljskom i ruskom, ponosbnb (14. v.) »pogrdan«. 
To znacenje nema hrv.-srp. ponos. 

Lit.: AR) 2, 633. 636. 3, 438. 4, 265. 272. 
7, 722. 8, 64. 75. 88. 240. 241. 232. 411. 413. 
Maretic, Savj. 75. Elezovic 1, 91. 103. 2, 
127. Ribaric, SDZb 9, 205. Vukovic, SDZb 
10, 394. Unbegaun, RES 12, 28. NJ 2, 156. 
Miklosic 198. 213. Holub-Kopecny 243. Bruck- 
ner 361. Trautmann 198. WP 1, 129. Mladenov 
354. Meringer, IF 18, 218. si. Lottner, KZ 
7, 175. Pedersen, IF 5, 59. 87. 90. Boisacf 
251. Vaillant, RES 22, 16. Tiktin 1211. 

nester m (Radnic) »Lanzette«. Balkanski tur- 
cizam perzijskog podrijetla (perz. nistdr > 
tur. nester = nister) : rum. ni[ter, arb. neshter — 
nishter, ngr. viOTipi. 

Lit: ARj 8, 96. GM 304. Lokotsch 1576. 

net) ak m (Hrvatska, Lika) pored netijak (Li- 
ka) i nec'ak = nec'ak (Vodice) (odnos kao u tjedan 
pored cedan ZK) prema f necaka = necaka 
(Vodice), rasireno na -yAi > -inja necakinja — 
netjakinja = na -ica nec'acica (Vuk) »bratov 
ili sestrin sin, bratova ili sestrina kci, bratic, 
sestric, sestricina, sinovica«. Pored tih oblika 
u kojima je sveslav. i praslav. netij (tako i u 
stsrp. tekstovima 14 — 16. v.) prosiren sufiksom 
-ako, postoje jos *netaj, gen. -netja (Zoranic, 
nominativ iskonstruiran prema gen.) prema f 
netka (Kavanjin). Jos postoji f nestera (Dalma- 
cija, Vuk, Pavlinovic). Pridjevi na -ov necakov, 
na -in necakin. Hipokoristici neco m prema f 
neca (BiH) = neca (Dane, Istra), s deminu- 
tivom necica (BiH). Suglasnik i je nastao od 
ie. suglasnicke grupe pt, kako se vidi iz litav- 
ske usporednice nepte f, lat. neptis f i gr. 
av£\[n6c; < ie. *sm-neptios, sanskr. naptdr 
m prema napti f, stvnjem. nift, nvnjem. 
Nichte. Na tu osnovu dosao je praslav. sufiks 
-u < ie. -eo, kao u ie. *neptia > njem. Nichte, 
vlat. neptia > fr. niece. Visi prijevojni stepen 
pot prema nisticnom pt nije zastupljen u 
slavinamajiego u lat. nepos, gen. nepotis (odatle 
internacionalna rijec nepotizam), vlat. nepotia 
(potvrdeno na natpisima u provinciji Dalma- 
ciji) i u sanskr. napat. Ti vulgarni latinski 
oblici nalaze se kao posudenice u Dalmaciji u 
dva vida (v. neput); nepos i nepotia udose u arb. 
kao nip m prema mbese t. U hrvatskim gra- 
dovima nadomjestava domacu rijec francuzi- 
zam kuzen m prema f kuzina < fr. cousin(e) < 
lat. *consobrinus (v. ostalo pod kuziti). U 
nestera tesko je objasniti suglasnik s pred -tera. 



Taj se sufiks nalazi jos u lat. matertera i u 
diiit, gen. dbstere > kci (v.). Mozda pretpo- 
stavlja deklinaciju *neti (upor. ces. net'), 
gen. *netere. Prema Miklosicu s je kao u 
tepsti, grepsti, dupsti (v.). Nalazi se jos u polj. 
niesciora te stras, nestera (i to je praslavenska 
rijec). Ide u organizaciju ie. porodice. Mozda 
ide ovamo kao pejorativ prenijet na zivotinje 
nelejak, gen. -jka m (Smokvica, Korcula) 
»malen, sitan kozlic, brav, svinja ili neka 
druga zivotinja«. 

Lit.: ARj 7, 811. 8, 99. 100. Ribaric, SDZb 
9, 171. Miklosic 214. Holub-Kopecny 243. Va- 
smer2, 214-216. Bruckner427. ASPh 11,137. 
ZSPh 4, 216. ASPh 29, 119. WP 2, 330 
Frautmann 196. Meillet, BSLP 11, LXXX, 
48 (cf. AnzIF 13, 244). Schrader, JF 17,19. 

netka f (Srbija, Levac i Temnic) »Krstov 
dan 5. januara«. 
Lit.: ARj 8, 100. 

netrk m (Kurelac) »uskopljen ovan, sko- 
pac«. [Usp. trkati se »coire«]. 
Lit: ARj 8, 104. 18, 680. 685. 

neup'lota f (Poljica) »ruzno nepodobno 
celjade«. Pridjev na -bn neuplotan (Poljica) = 
neuplodan (Pavlinovic) »nepodoban, ruzan«. 

Lit: ARj 8, 116. 

nevazil m (Bosna) »bol kad .otece meso oko 
zubi, gingivitis«. Od tur. (<ar.) nevazil »hu- 
njavica, prehlada«. 

Lit: ARj 8, 125. Skoljic 491. 

neve m (Kosmet) »dusa, priroda« = nufuz 
m (Banja Luka, BiH opcenito) »popis vojnih 
obaveznika« = ntifus »turska legitimacija, 
vrsta krsnog lista«. Pridjev na -ski nuftiski 
(~a rabota) (Kosmet). Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (ar. sing, ne/s, pi. niifus) 
iz turske administrativne terminologije: bug. 
nefes, nufuz, arb. neps = nepes »Begierde«. 

Lit.: Elezovic 1, 455. 469. Mladenov 356. 
361. GM 303. Skok, Sldvia 15, 482., br. 534. 

nevera f (Rab, Cres, Poljica, Vrbnik, 
Bozava, Hvar, Brusje, Kuciste, Smokvica, 
Korcula) = (pseudojekavizam) nevjera (Gruz) 
= nevljera (Prcanj) = (sa sufiksom -ija) 
nevjerija »oluja sa bljeskavicom i grmljavinom, 
mecava, zlo vrijeme, naglo nevrijeme, sukob 
oblaka na jednom mjestu, zbog cega vjetar, 
grom i kisa, buffera, Sturm«. Deminutiv na 
tal. -ino > lat. -mus neverin (Kuciste, Hrvatsko 
primorje, Hvar, Dalmacija opcenito). Deno- 



33 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



514 



nevjediti se 



minal na -ati sneverati pf. (Poljica) »nestati 
iznenada (o neveri)«. Prema nasem jezicnom 
osjecaju veze se kao metafora sa nevjera (v.). 
Od mlet. nevera, neverin, tosk. nevaio < 
lat. poimenicen pridjev z. r. nivaria, od nix, 
gen. nivis, sa pridjevskim sufiksom -arms 
(prasrodstvo sa snijeg, v.), prvobitno znacenje 
»snjezna mecava, zamet, zapuh«, upravo ni- 
varia tempora, ali se vec u mlet. izgubila 
veza sa neve u meteoroloskom terminu, dok 
se ocuvala u talijanskom u nevaio, neviera, 
nevera »luogo dove si conserva la neve per 
rinfrescare il vino« (Oudin). 

Lit.: ARj 8, 125. Resetar, Stok. 257. Kusar, 
Rad 118, 23. Hraste, JF 6, 182. Joki, Unt. 
85. Cronia, ID 6, 116. REW* 5931. Prati 
688. DEI 2580. Rosamani 680. 

Nevidane m pi. toponim na otoku Pas- 
manu = (izgovor na Vrgadi) Nevidoane 
= Nevjane (Masek) = Nevijane (15. v.: 
Marko z Nevijan; to je prvobitno cakavski 
kraj), potvrdeno villa Neviana, Monasterium 
Sancte Neviane. Od lat. izvedenice na -anus 
stvoren nas toponim na -janin u pi. prema 
tipu Eb-asiani. Konsonant d je nastao od lat. 
i u grupi vi stokaviziranjem prema tipu ca- 
kavski meja = stokavski meda. Tu promjenu 
izvrsilo je zacijelo novo stanovnistvo Pasmana, 
koje je doslo s kopna. Upor. takovo prekra- 
janje starijih toponima od novonadoslog sta- 
novnistva Bunjevac < Banja Vas, Crna Vlast 
(Lika) < Crna Vas. 

Lit..- ARj 8, 129. Skok, Slav. 134. Jirecek, 
Romanen 1, 63. 

nevin, pridjev slozen od negativnog prefiksa 
ne- (koji se vise ne osjeca kao takav, jer ne 
postoji imenica vina) sa sufiksom -bn (-n < 
-nbnb kao u stran, bescjen) < ne- inbnb (upor. 
stcslav. po inbnb), od stcslav. vina »causa, 
occasio«. Zbog homonimije sa vino i s prid- 
jevom odatle inbnb (upor. Vini Vrh, Vina 
Gora, toponimi) propala je stcslav. imenica s 
pridjevom. Ocuvala se samo u sjevernim 
slavinama. Odatle rusizmi pf. izviniti se 
»ispricati se« = izvinuti se, izvinjenje. Jos se 
govori vinovnik »krivac, uzrocnik«, rusizam. 
Apstraktum na -ost nevinost f. Deminutiv 
nevinasce »dijete« kao pjesnicki izraz. Martie 
upotrebljava pridjev nevinovan, upor. stcslav. 
ino bnb, Obradovic impf, izvinovljavati. Ma- 
retic tvrdi da rijec nevin nije bila nikada na- 
rodna. Protivno govore toponimi i hidronimi : 
Nevina (14. v.), rijeka blizu Prizrena, Nevinac, 
gen. -nca, selo u Hrvatskoj i rumunjske po- 



sudenice nevinovat i vina. Osnovno vina je 
praslavenska rijec; i je nastao od ie. dvoglasa 
ei u korijenu *uee- »ici na nesto, proganjatk 
(upor. sanskr. veti 3. 1. sing, »upravlja«, gr. 
i,'eum »hitam«, lat. via »put«, vis »sila«. Ie. 
korijen prosiren je u slavinama sufiksom -na. 
U visem prijevojnom stepenu *yoi- ie. ko- 
rijen dolazi u slavinama bez sufiksa -na: 
stcslav. vojb »ratnik«. Ta je rijec propala u 
hrv.-srp. zbog homonimije sa voj, gen. voja 
m »stratura« od viti (v.). Ocuvao se u pridjev- 
skoj izvedenici na -bn vojni (odredeno), po- 
imenicen pridjev z. r. vojna, isti pridjev na 
-ik vojnik, pridjev na -ski vojnicki, poimenicen 
na -stvo vojnihvo, na -ica vojnica. Imenica 
vojnik je usla u stariju tursku vojnu termino- 
logiju vojnakluk, vojnagan kao i u madzar- 
skim listinama vojnikio i u rum. .pridjevu 
voinic. Odatle hipokoristik vojno u znacenju 
»zarucnik, bracni drug«. Na -ska (poimenicen 
pridjev z. r.) vojska (upor. ces. vojsko). Slo- 
zenica od sintagme voj(e)voda m, koja tocno 
odgovara germ, haritogo > Herzog. Tu slo r 
zenicu posudise Madzari vajda i Rumunji voda 
te Novogrci PoepoSac;. Denominali na -evati 
vojevali, vdjujem impf, (iz-) : na -hi od vojska : 
izvojstiti, -im (za-). Praslav. korijen voj- usao 
je u antroponimiju: dvoclana stara imena Voji- 
slav, s hipokoristicima Voja, Voji'n, odatle 
Vojnovic, Vojica, Vojilo, Vojko, Vojdrag, 
Vojmil, toponim Vojilovica. U bug. postoji 
nizi prijevojni stepen vi- u vezi sa znacenjem 
viseg prijevojnog stepena: navijam »pobjedu- 
jem«. Tako i u hrv.-srp. navijati »flecto« kao 
u stcslav. povincti »podloziti«. U visem prije- 
vojnom stepenu balticke usporednice ocuvale 
su znacenje sto gji ima vina u slavinama: lit. 
valna »grijeska, mana«, vainuoti »okrivljivati«, 
lot. valna »uzrok, krivica«, vainuot »kriviti« 
prema pavojus »pogibelj«. Prema tome ide u 
baltoslav. zajednicu samo prosirenje ie. ko- 
rijena *u,ei- j noi- sufiksom -na. Kako prijevoj 
i-oj nije vise ziv, a vina je propalo, nema vise 
lingvistickog osjecaja zajednice izmedu nevin 
i vojnik. Zbog toga je posljednji zaseban lek- 
sem, koji ima svoju leksikologijsku porodicu. 

Lit: ARj 4, 337. 8, 129. 130. Miklosic 
392-393. Holub-Kopecny 416. 421. Bruckner 
622. 629. Vasmer 1, 201. 215-216. Trautmann 
344. WP \ 230. Mladenov 66. 

nevjediti se, -im impf. (Divkovic) »oholiti 
se, ponositi se«. Od iste je osnove pridjev na 
-bn nevjedan »ohol«, s apstraktumom nevjedost 
»oholost«. 

Lit.: ARj 8, 130. 



nevjesta 



515 



nevjesta f (Vuk) = (ekavski) nevesta (Kos- 
met) = nevista (Vodice, ZK), sveslav. i pra- 
slav. nevesta, bez paralela u baltickim i osta- 
lim ie. jezicima, »1° mlada, 2° vjerenica, 
zarucnica, udavaca (Vodice), 3° udata zena, 
snaha, zena sinova, 4° bratova zena, 5 J ime 
koje daje starija zena mladoj udatoj (Kosmet)«. 
Kao znacenje 4° upotrebljava se u Liburniji 
kunjada < lat. cognata. Muzevljev brat ne- 
vjesti je djever (v.). Pridjevi na -in nevjestin 
(Vuk), na -inski nevjestinski = na -be + -ski 
nevjestacki (Vuk) = nevestacki (Kosmet, uz 
mho). Deminutiv na -ica nevjestica. Ova se 
imenica prenosi na lasicu zbog bijele boje 
nevestica (Kosmet) = nevestica (Rijeka, Hrvat- 
sko primorje) = na -ka nevjeska = musmu- 
la = na -uljka nevjestuljka (Srbija, Boljevac). 
Taj deminutiv posudise Rumunji nevastuica. 
Upor. isto znacenje ngr. vucpiTaa (od stgr. 
viju,cpr|), tal. donnola, fnadz. holgy. Na -nik 
nevestnik (Obradovic, rusizam) »soba za mla- 
dozenju«. Na -be > -de nevisiac, gen. -sea 
(cakavski ikavski) »zenik, mladozenja«. Hipo- 
koristici: neka f (Vuk, BiH, Vinkovci) »1° 
starija zena uopce, 2° starija sestra«, nesa f, 
neva (Vuk, Konavli), odatle deminutiv na -ka 
nevka (BiH) = nepko samo u vokativu (ZK), 
s denominalom na -ovati nevdvati, nevujem 
(Vuk) »biti neva«. Prezime na -ic Nevistic 
(Bosna, katolici). Rumunji posudise nevastd = 
mireasd »zarucnica« (takoder cincarski), sa 
lat. sufiksom -oneus > -oi nevdstoi (Moti, 
Erdeij) »junges Paar in den ersten sechs 
Wochen«, pridjev na -esc nevestesc, glagol a 
nevesti. Za taj termin iz praslavenske bracne 
organizacije nema utvrdene etimologije ni iz 
slavenskih ni iz ostalih ie. jezika. Mora da se 
odnosi na neki specijalitet slavenske bracne 
organizacije. Izvodi se od glagola vedeti 
»znati«, dati i vesti. Neizvjesnost postoji i u 
shvacanju docetka i pocetka rijeci. Neki (kao 
Trubeckoj) gledaju superlativni sufiks -isto: 
nevjesta znaci prema tome »najnovija (snaha)«. 
Mnogi gledaju u pocetnom slogu pridjev 
neuo- »nov«. Glavna su tumacenja ova: Ber- 
nekera, Briicknera i Stieberu rijec je slozenica 
od negativnog prefiksa ne- i od participa na -fo 
od ved »znati«: nevjesta »nepoznata«, zena 
koju novo ognjiste nije priznalo, koja je imala 
da suti kako ne bi povrijedila duhove nove 
porodice. Prusik osnovu veze sa vesti, sa 
sanskrtom vadhus »junge Ehefrau«, i u ne- 
ne gleda negativni prefiks nego *nBMO-, upor. 
lit. neuveda »Neuvermahlte«: nevove- dalo je 
haplologijom neve-. Drugi se dio veze i s 
pridjevom od lit. vaisd: nevjesta je prema 



torn tumacenju »neoplodena«. Veze se taj 
dio i sa veno (v.), prema cemu nevjesta znaci 
»neprodana zena«. Iljinski gleda u -sra isti 
sufiks koji je u starosta, a u neve- lokativ. 
Prema tome nevjesta mu znaci »stehend im 
neuen Verhaltnis«. Kofineku je nevjesta ie. 
slozenica *nev-ed-to od e + do, dare (upor. 
sanskrt atta) »nouvellement prise, odjointe« 
Baricu je slozenica nevestor »nova zena«, upor. 
za drugi dio stri »zena«. Otr^bski identificira 
nevesta sa lat. noverca »maceha«, Budimiru 
znaci »nevidljiva«, kao repristinacija stare pred- 
stave gotovo izgubljene u specijaliziranom zna- 
cenju »snbha > snaha«. 

Lit.: ARj 8, 95. 122. 137. 139. 143. 7, 
869. Elezovic 1, 454. Ribaric, SDZb 9, 171. 
Jagic, ASPh 3, 727. Miklosic 214. Holub- 
-Kopeiny 244. Bruckner 362. Mladenov 34*7. 
WP 1, 255. Berneker, IP 10, 166. ASPh 
38, 269. Pogodin, AnzlF 21, 104. Prusik, 
.KZ33, 1. 157-162 (cf. AnzlF A, 143). Iljin- 
ski, ASPh 24, 227-228. 28, 455-457. Zu- 
baty, ASPh 16, '404-407. Stieber, ZSPh 9, 
382-388. Trubeckoj, Sldvia 1, 12-21 (cf. 
JF 3, 226. Vaillant, RES 9, 14). Korinek, 
LF 57, 8-15 (cf. ZSPh 13, 416). Baric, Alb. 
1, 80 (cf. JF 3, 199). Otrebski, PF 11, 284- 
289 (cf. /Je 13, 311. Sldvia % 442). Budimir, 
JF 6, 174-179. Riegler, WuS 2, 186-189 
(cf. RSI 5, 262). GM 312. Tiktin 1054. 

-nica, slozen sveslav. i praslav. sufiks, ziv 
i danas, nastao je poimenicenjem pridjeva 
na -bn > -an (v.) dodavanjem deminutivnog 
sufiksa -ica (v.). Upor. tamnica, masnica itd. 
Odatle se prenosi: kovacnica itd., prema cemu 
se prave nove izvedenice arialogijski: rakijds- 
nica (ZK) od rakijas. Gdjegdje je -nica nastalo 
od -nbnica stjenica < stemnica, upor. rum. 
disimilaciju stelnita, ddnica < abnbnica. Pre- 
nosi se na glagolske osnove sjednica, na sin- 
tagme zausnica. Veze se sa sufiksom -uh (tip 
konjusnica od konjuh, v. konjusar), -al, -il, -Ho: 
*-ilnica > ionica (tipovi gostionica, gombaonica, 
krstionica); -ar > -arnica (tip pisarnica). Znaci 
mjesto gdje se sto nalazi ili radi [usp. -aonicaj. 
U mociji znaci femininum prema maskulinu- 
mu na -nik. I taj je sufiks sveslav, i praslav., 
ziv i danas. Da je tako, najbolji su dokaz 
danasnje kreacije fiskulturnik, rocisnik. Na- 
stao je kao i -oraca poimenicenjem pridjeva 
na -bn s pomocu -ik (v.). Veze se kao i -nica 
sa -al od part. perf. akt. Kopaonik (oronim 
od kopati, ovdje za rudnik), stradalnik itd. 
Izvor su mu kao i sufiksu -nica brojni pridjevi 
na -bn, koji se poimenicuju sa -ik: nevjernik 
m prema nevjernica f, grijesnik prema grjesnica, 
pokojnik prema pokojnica, duznik, pomocnik 



516 



nijem 



itd., poimeniceni part. perf. pasiva ucenik, 
mucenik, poslanik. Upor. kod drugih pridjeva 
samo -ik mrtvih »schlaffer Mensch«. Dolazi 
i u toponimiji: Zitnik (Zagreb). Sluzi i za 
etnike: Krajisnik od Krajiste za Krajina prema 
pridjevu na -ski krajiski. Gdjegdje je nastao 
od -nbnik, tako u carinik od carina. Sufiks -nik 
ide u baltoslavensku periodu : upor. lit. dacziny- 
kas »vrtljar«, laukinykas »seljak« = stprus. 
laukinikis »Lehnsmann«. [Za -nik i -nica v. 
i -tea, -ik']. 

Lit.: Maretie § 298 f, g. Vandrdk l 2 , 613., 
§ 592. Le'skien 245-47. 259-60. Holub- 
-Kopecny 467. Boskovic, JF 15, 106. si. 37. 
si. Otrebski, LP 2, 282. 

nicah, gen. -aha m (muslimanska narodna 
pjesma, cini sintagmu sa uciniti: nicah uci- 
niti djevojku) = nica, gen. -da (Kosmet) = 
nice n (Vuk, nastalo odatle sto je nica shva- 
ceno kao pi. n. i odatle nacinjen nov singular) 
»1° vjencanje, brak, 2° vjencani ugovor sklop- 
ljen pred kadijom, 3° vjencani novae koji 
vraca mladi pri rastavi«. Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (ar. niqah) iz oblasti 
serijata: bug. nikjdh, arb. nigja f. 

Lit.: ARj 8, 166. Elezoinc 1, 462. Skok, 
Sldvia 15, 481., br. 529. GM 309. 

ilidas m (Sarajevo) »otpadak (odnosi se u 
dubre)« = nedfaset m »izmet« (Bosna). Od 
tur. necaset .< ar. negase. 

Lit.: ARj 8, 167. Skoljic 2, 568. 

nijekati, nijecem impf. (17. v., Vuk) (za-} 
»poricati, (h)asati«, 3. 1. sing, prezenta nije 
oformljeno s pomocu -kati (v.) prema itera- 
tlvu iznjekivati, -njekujem pored -ivam. Odatle 
post verbal nijek m (Vuk). Radne imenice 
na -lac nijekalac, gen. -aoca m prema f na 
-ica nijekalica, na -alo (pejorativno) nijekala 
m, na -vac nijekavac, gen. -vea (Mikalja, 
Bella). Pridjev nijecan (gramaticki neologizam, 
Sulek). Jednako je oformljeno 1. 1. futura 
necu: nechati se = (kod Ljubise) nijeckali 
se (nepravilno). Od negativne partikule ne + je 
(v. biti} i cu (v. htjeti). 

Lit.: ARj 4, 275. 8, 172. 169. 

nijem, f nijema (13. v., Vuk) = nem (ekav- 
ski) = nim, nema (ikavski, ZK) »1° koji ne 
govori > 2° tih > 3° lud (Bakar)«. Prenosi 
se na tekucine (izolirano) : nijemo vino »dobro, 
slatko, cisto vino«. Poimenicen na -ac > -de 
nijemac, gen. " -mca »nijem covjek« prema f 
nijemkinja. Na -dk nemah »1° mutus, 2° ni- 



jemo vino«. Na -ija nemija m (Bakar, Grizane) 
»budala«. Apstrakti na -oca njemoca = na 
-ota njemota. Denominali na -eti nijemjeti, 
-nijemim > nijemljeti (s-, ob-, za-) = za- 
nimlt (ZK), na -ovati njemovati = njemkovati, 
-ujem »graditi se nijem«; od nijemac: njemcati, 
-am (Lika) »za nijemo celjade«. Pridjev po- 
sudise Madzari nema, Arbanasi izvedenicu na 
-be nemec = memec (Godin 341). Ne nalazi 
se u baltickoj grupi, jer se lot. mems smatra 
posudenicom iz slavenskoga sa disimilacijom 
n - m > m - m kao u arbanaskom). Veze ie. 
nisu utvrdene. Janko uzimlje da je slozenica 
s negativnim prefiksom ne + ie. korijen *em-, 
koji je u stnord. umi »Gerede« i glagolu ymja 
»einen Laut von sich geben«. Drugi, koji 
praslav. pridjev drze srodnim sa lot. mems, 
(upor. lit. memuiis »Stotterer«), lat. mutus, 
gr. u.(u.oc, (odatle internacionalna rijec mimika, 
pantomima / -mina) uzimlju onomatopejsko 
podrijetlo (mu kod zivotinja, koje ne govore, 
ne, upor. gr. un), pretpostavljaju *mem- 
(upor. mamiti) sa disimilacijom m - m > 
n - m. Sa nembch identificiraju mnogi (Janko, 
Griinenthal itd.). i sveslav. i praslav. naziv 
naroda Nijemac, gen. -mca (Vuk) = (ekavski) 
Nemac — (ikavski) Nimac, gen. Nimca (ZK) 
prema f na -ica Njemica, pored Njemkinja, 
deminutiv na -e Nijemce »mali > mladi 
Nijemac«, odatle toponimi Nijemci pi., pre- 
zime Njemcic od Njemica. Nijemci se u svom 
jeziku zovu piudisk = Deutsch, pridjevskom 
izvedenicom od got. piuda »narod« tj. ljudi 
koji govore narodskim jezikom. I Romani ih 
zovu tako: stfr. tiois, f tiesche < vlat. theodis- 
cus, Talijani na sjeveru tedesco, odatle u 
Dalmaciji TudeSak, gen. -ska. Indicija za 
izvodenje od nijem, tj. covjek koji ne razumije 
slavenski, koji je nijem za taj jezik, bilo bi 
Nestorov naziv tudin < piuda za Nijemce. 
Znacajno je da okolni narodi, koji kasnije 
dolaze u Evropu, zovu Nijemce sveslavenskim 
nazivom: Madzari nemet, Turci nemceli pored 
alemanca prema fr. allemand, Cigani Njamco, 
Ninco. Sto ih Rumunji zovu Neamt, pridjev 
nemtesc, to se razumije samo po sebi kad se 
ima u vidu ogroman juznoslavenski leksiko- 
loski materijal u torn jeziku. Znacajno je jos 
i to da balticki jezici imaju sasvim drugi 
naziv za Nijemac: lit. Wokietis od glagola 
wokti, u stprus. prilog mikskai »njemacki«. Pra- 
slav. nembch ne ide prema tome u baltosla- 
vensku jezicnu zajednicu. Ima serija ucenjaka 
(Mikkola, Pokorny, Feist), koja praslav. 
Nembcb izvodi iz naziva keltskog plemena 
Nemetes. Ti se pozivlju na cinjenicu da Ni- 



liijem 



517 



niknuti 



jemci zovu Slovene prema nazivu keltskog 
plemena Venetes > Wende, windisch. Iljinski 
opet uzimlje da je Hemhcb u prasrodstvu sa 
lat. nemus, gr. veu£rv »pasti stoku« i da znaci 
»pastir« kao opoziciju prema Slovenim »po- 
Ijodjelac«. Pridjev na -ski njemacki = (ikav- 
ski) nimacki (ZK, samo u vezi sa dltelina, 
inace), nimski kao kod cakavaca i u hrv.-kajk., 
slov. nemski = oblik nimski (Barakovic) = 
nijemski (Dordevic), pretpostavlja gubitak su- 
fiksa -be kao u Topusko < Toplsko za starije 
Toplice. Poimenicenje na -jak nemscak (hrv.- 
-kajk.) »nekakav pasulj«. Odatle ime zemlje 
Njemacka (Vuk) i ime puske njemackinja po- 
red njemkinja. U Slavoniji nemecki prema Ma- 
reticu od ces. nemecky od cinovnika Ceha i 
oficira, vjerojatno od madz. nemet, odakle 
nemecati, -dm (Slavonija) »rado i mnogo govo- 
riti njemacki«. Ispustanje sufiksa -be nalazi 
se jos u kol. Njemddija (Vuk) = njemanija 
(slabo pouzdano) pored Njemcadija (Vuk, 
upor. Srbadija). Augmentativ na -ina Njem- 
cina m (Vuk) prema f Njemicina. Na -/4a 
nincui'a (Dalmacija) = na -evie nincevic »loza 
crnog grozda«. Denominali na -ati njemcati, 
-dm (Lika) »govoriti njemackk, nanjemcati, -dm 
(Lika) »promrmljati«, na -cufii njemlariti, njem- 
carim (pejorativno) »rado i na silu govoriti 
njemacki izbjegavajuci domaci jezik«. Odatle 
njemcalica f (Lika) »zena koja njemca«. Kauza- 
tivum na -iti nijemctti, mjernom (po-j »ciniti 
Nijemcem«. U vezi sa nijem »stumm« stoji 
po svoj prilici i pridjev njemuiti (~ jezik, Vuk, 
narodna pripovijetka), obrazovan s pomocu 
sufiksa -usti iz crkvenog jezika. Upor. pre- 
sladki glas glagoljuhb (g. 1198., Mon. serbica 
3). Za prijenos nijem na zivotinje upor. nima 
stvar (ZK, stvar = stvorj »zivotinja«. 

Lit.: ARj 7, 900. 8, 173. 174. 187. 278. 

279. Zupic, Zapisi 4, 73. si. (cf. LJb 15, 308). 
MikloSic 215. Holub-Kopecny 242. Bruckner 
360. Mladenov 361. Mikkola, RFV 49, 270- 

280. (cf. AnzIF 21, 86). Pokorny, WuS 12, 
304. Feist, WuS 1 1,44-45. Iljinski, LzvORJAS 
24, 1, 141-149. (cf. Siewa 5, 657). Vasmer, 
RSL 6, 194. 214. Uraszyn, ZSPh 6, 368- 
372. Peisker, AnzLF 24, 48. Griinenthal, 
ASPh 39, 290-_291. 42, 318. ZSPh 13, 342. 
Petersson, LUA, avd. 1, sv. 18, br. 2 (cf. 
LJb 10, 340.) Boisacf 451-452. GM 269. 
Schulze, KZ 50, 129. Janko, Teutonista 8, 
127-128. (cf. LJb 18, 262. ZSPh 13, 417- 

418). 

riijet m (Vuk, objekt uz uciniti) = nijet 
(Kosmet) »namjera, zavjet«. Na -Uja nijetlija, 
indeklinabilni pridjev. Denominal na -iti ni- 



jetiti impf, »namjenjivati«. Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (ar. nijet) iz oblasti islama: 
bug., arb. nijet, eine, niete »intention, dessein, 
projet«. 

Lit.: ARj 8, 175. Elezovic 1, 461. 2, 532. 
Pascu 2, 154., br. 822. GM 309. Matzenauer, 
LP 11, 189. 

nijetiti, -im impf, (06-) = snetit = netit 
(Cres) = slov. netiti, odatle unititi (Lucie), 
praslav. *(g)net- (uz objekt vatru, oganj), »gri- 
jati, podjarivati (vatru)«. Prenosi se meta- 
foricki i na psiholosko polje. U stcslav. gnetiti, 
ukr. hnityty, bjelo-rus. zahnet i rus. gneti{d 
»Span zum Heizen des Ofens«. Bez pocetnog 
g- nalazi se jos u slov., ces. i polj. Ono je 
ispalo zacijelo u prefiksalnim slozenicama sa 
be-, pod- u kojima je u grupi od tri suglasnika 
srednji ispao po zakonu. Drukcije prema 
Briickneru, kojemu je g- »beweglich«. Odatle 
njeti/o n (Belostenec i drugi leksikografi). 
Staropraski pokazuje k mjesto g: knaistis 
»pozar«. Upor. poljsko ime biljke zute boje 
kniec pored niecic. Postoji jos u germanskoj 
grupi. Upor. jos gnjev (v.) s pocetnim g-. 

Lit.: ARj 8, 280. 414. Tentor, JF 5, 204. 
Isti, ASPh 30, 196. MikloSic 67. Holub- 
-Kopecny 246. SEW 1, 312. Bruckner 239. 
KZ 45, 47. WP 1, 5. 

niknuti, -em pf. (Vuk) pored nidi (samo 
stokavski i ni u kojoj drugoj slavini) (iz-, 
od-, po-) = diknut (Lumbarda, disimilacija 
n - n > d- n), baltoslav., sveslav. i praslav., 
»germinare«, prema impf, nicati, nicem (Vuk, 
k > c po trecoj palatalizaciji, upor. slov. 
nikati) (iz-) = na -iti niciti, -im (kod nekih 
pisaca) »biti pognut nicice«, zaniciti se (sri- 
jemsko Podunavlje, Futog) »(metafora) »za- 
misliti se«. Izvedenice se prave od triju os- 
nova nik-, nic- i nic-. Od nik- postverbal 
nik, koji se govori kao prilog nikom, a taj 
kao unutarnji objekt u izxaza (cliche) nikom 
poniknuti; iznikao, gen. iznikli f (Vuk) »sto 
je izniklo na biljci«; znikniti (Vodice) »iscez- 
nuti« (taj semanticki razvitak stoji zacijelo 
u vezi sa znacenjem ponikoa f »1 ° mjesto gdje 
voda ponire / takoder slov. /, 2° topo- 
nim« i sa glagolom poniknuti < stcslav. po- 
niknpti »pronum esse«). Nalazi se i u izvede- 
nicama na c: na -ivo nicivo n, nice »nieder, 
komandovni prilog u nekadasnjoj domobran- 
skoj vojsci«, sa -ice nicice, stcslav. nicb, na -bk 
nicke (Vuk) = nilki (Timok-Luzmk, Kosmet) 
»licem po zemljk. Belli i Stulicu je nice n 
»naopaka strana« (upor. slov. unte »naopako«), 



niknuti 



518 



Nikola 



nicem (jedna potvrda, sa -m kao u daklem), 
nici (Marulio), nica (Kavanjin u sroku), na 
-imice nicimice (Pavlinovic), rac f (jedna po- 
tvrda, J. S. Reljkovic). Miklosic stavlja ovamo 
i nicina pored nacina (v.) »Beule«. Taj se naziv 
cira bolje tumaci u vezi s rum. miata < *igni- 
tia kao posudenica odatle. Miklosic razli- 
kuje dvije praslavenske osnove: nik-t u racz 
i nik- uponikva i nict'ce, nice. To nije opravdano, 
ako seuzme daje osnovno praslavensko znacenje 
»pronum esse, naprijed nagnut, isturen«. To-se 
znacenje razvija prirodno u dva pravca »1 ° poja- 
viti se, germinare i 2° padati prema zemlji«. In- 
teresantno je zabiljeziti da se izolirani hrv.-srp. 
oblik potpuno poklapa sa lit. nikti u prefiksal- 
nim slozenicama apnikti »iiber jemandem 
herfallen«, lot. apnikt »uberdriisig sein«, lit. 
sunikti. Vokal i je nastao iz ie. dvoglasa ei 
u korijenu *neiq- »heranter machen, zanken«, 
vjerojatno rasirenje korijena *nei- formantom 
q. Taj se nalazi u gr. veTxoc, »borba«, veixeto 
»borim se«. Grcko i balticko se znacenje 
slaze. Sanskr. nica »niedrig«. U slavinama, 
gdje je ta osnova dala mnoge reflekse, speci- 
jalizirano je znacenje na biljke i na padanje 
na zemlju. 

Lit.: AR] 4, 265. 8, 162. 163. 164. 166. 
180. 181. 184. Elezovic 1, 463. Aleksic, NJ 
4, 89-90. Kusar, Ny 3, 327. Miklosic 215. 
Bruckner 363. Trautmann 199. Mladenov 357. 
Uhlenbeck, PBB 27, 128. 30, 291. Petr, BB 
18, 281-285. Fraenkel, IF 49, 205. Vaillant, 
RES 22, 26. Pelikan, LF 57, 15-22. 338-347. 
(cf. ZSPh 13, 415. lib 16, 272). WP 2, 335. 
GM 348. Boisaco 660. Zubaty, RSI 2, 18. 
Bragmann, IF 27, 269. Belie, IF 2, 36. 3, 
136. 

Nikola m (13. v.) = prema f Nikolija 
(Vuk, Timok-Luznik) = (o > u) Nikola 
(13. v., 1491. u kalendaru prvotiska glagoljskog 
brevijara, upor. bug. Nikulderl), licno ime 
musko i zensko, lat. Nicolaus < gr. Nixo- 
taxoc,. Prezime Nikolio. Deminutiv na -be > 
-ac Nikolac, gen. -Ica (Lika), Na -ica NikoKca 
(hne tesalskog Vlaha) =,■ Nihuiica = Nikolice 
/pi. (Lika) »dan sv. Nikole«. Na -ac Nikolac 
<*. gr. ,-dxnc, (te Seltma, zacifekr -Grk). Na 
-ce Nikolis (Timok-Luznik, upor. fum. Ne~ 
cube). Na -ic Nikolic (Decanski hrisovul)). 
Augmentativ Nikblenda (Lika), Nikoleta, Ni- 
koletina. Kad se radi o svecu, oblik je kod 
pravoslavaca Nikolaj, Nikolaja, Nikolaje (13. i 
14. v.), prezime Nikolajevic (zacijelo cincar- 
skog podrijetla). Pridjevi na -in Nikolin = 
Nikulin., na -j Nikolj samo u Nikoljdan i u 
toponomastici, prosiren na -bsk nikoljski, po- 



imenicen na -jak nikoljstak »koji slavi sv. 
Nikolu«. Na -ka nikoljka »ovca« (Orahovica, 
Bosna). Na -in Nikulin (15. v.). Brojni hipo- 
koristici: Nikq m, f (Vuk), odatle deminutiv 
na -be > -ac Nikac, gen. -Aca, pridjev Nikcev. 
Prezime Nikii = Nike i (Dubrovnik); Niko, 
pridjev Nikin., poimenicen na -be > -ac 
Nikinac, gen. -inca (potok, hidronim), topo- 
nim u pi. Nikinci, gen. -aca (Srijem, stanov- 
nici danas pohrvaceni, starinom Arbanasi iz 
plemena Klimenta; oni su preveli arb. ime 
svoje porodice Nikaj u Nikinci prema tipu 
slavonskih toponima Vinkovci, Tordina itd.); 
posvojni pridjev Nikov (Zlataric). Na -aSin 
(tip Vukasin) Nikasin (15. v., Vuk). Na -oc 
Nikoc. Na -oje Nikoje (14. v., Dubrovnik). 
Na -ica N'ikica (Lika). Ovamo mozda jos 
Nicle (11. v., doba hrvatske narodne dinas- 
tije). Na -ia Niksa (15. v., Dubrovnik) = 
(ks > s) Ni.'a (15. v.), upor. pravoslavno 
prezime Nisevic (Vrginmost). Ulazi i u stari 
sistem dvosloznih imena f Nikosava (prema 
tipu Ljubosava, Mirosava, Vukosava); Niko- 
voj (prema Hristivoje, Radivoj). Redukcijom 
na prvi slog i dodavanjem hipokoristickih 
sufiksa Nica f (istocni govor) mjesto Nikolija, 
Nice (hrvatska narodna pjesma), Meo (prema 
luco od lure), odatle prezime Nicovic (Bosna). 
U sintagmi sa pridjevom svet n je disimilaci- 
jom izmijenjen u in: Mikola (jedna potvrda), 
prezime Mikolic — Mikula (Bascanska ploca, 
11. v., ZK samo kao ime sveca, upor. 
u Splitskom glagoljskom fragmentu Mikulin- 
dan, 12—13. v.) = Mikulj (Novakovic), pre- 
zime Mikulic (u pi. toponim), na -rca Mikulica 
(Dubrovnik, 1254), prezime Mikulicic; *Mi- 
kulaj prema prezimenu Mikulaic. Pridjev na 
j Mikulj a (16. v., ZK) »dan sv. Nikole«. Hipo- 
koristici: Miko (Istra, ZK, upor. Miko Sko- 
cic, Tounj) = Mika (Zumberak, Krasic). Na 
-oc Mikoc, gen. -oca, takoder prezime. Na 
-oje Mikoje (u dubrovackim izvorima), pre- 
zime Mikojevic (Dubrovnik), pridjev Mihov 
(15. v.), prezime Mikovic, toponim Mikovac. 
Ista se promjena dogodila i u madzarskom 
gdje }e doslo i 4° sinkope samoglasa o, ler i 
tu postoji slaV. svetb > szent, Posudeno Je 
odatle MiIHu3 (15. v.; Barakovic, ZK kao 
nadimak) = Mikleus (14. v., najstarija po- 
tvrda u imenu kefalije vavlonskoga, selo u 
Slavoniji), Mikleusa m, f (Novakovic), topo- 
nim Mikleusa (Bjelovar, Krizevci), Miklous 
(15. v.), prezimena Miklousic, Miklovsic (Jas- 
ka), Miklovs Pohmajevic (15. v.), Miklos (16. 
v.), prezimena Mikldsie, Miklosevic, *Miklus 
u prezimenu Miklusevic i toponimu Miklusevci, 



Nikola 



519 



nisador 



Mikljusa m, f. Sinkopa dolazi i u oblicima 
gdje je tesko misliti na upliv madzarskog ob- 
lika, tako u Miklav (13. v.), prezime Miklavic, 
toponim Miklevac (Medumurje), na -en Mikien, 
na -eta Mikleta (Kavanjin). Jos postoji hipo- 
koristik odbacivanjem prvog sloga: Kola 
(Novakovic), Kole (Nis, Milicevic) = Ko- 
lica (Colifa seu Nicoleta, 1348, Zadar). 

Lit.: ARj5, 176. 185. 6, 663. 664. 8, 164. 

177. 179. 183. 10, 446. Lopasic, Sporn. 3, 
310. Stefanie, Rad 285, 92. Isti, Slovo 6-8, 
60. Putanec, Slovo 13, 169.' Jirecek, Romanen 
2, 49. 3, 46. 

niksa f = deminutiv na -rca niksica (Nis) 
»biljka procjepak, scilla bifolia«. 
Lit.: ARj 8, 184. 

nimet m (Srbija, BiH, Rijecka nahija) = 
ramei, gen. nimeta (Kosmet) »hrana, zivez, 
hljeb«. Turcizam arapskog podrijetla (ar. 
ni'mef) iz terminologije obicnog zivota. 

Lit: ARj 8, 186. Elezovic 1, 462. Skok, 
Sldvia 15, 481., br. 531. 

Nin, gen. Nina m (Vuk, Barakovic), s 
pridjevom na -bsk ninski (15. v., Grgur, bis- 
kup ninski) i etnikom na -janin Ninjanin m 
(Zoranic) prema f Ninkinja (istarska narodna 
pjesma). Ime je starohrvatske zupe (^oujiavfa) 
fj Nova kod Porfirogeneta. Njegova 5 0VItav ' a 
f| Nova bit ce mozda kasnija zupa lucka kod 
Nadina. Konstantinova f\ Nova odbacuje po- 
cetno Aenona (Plinije) = Enona kod Ravennasa, 
kod koga je potvrdena i sa disimilacijom 
n - n > I - n Elona. Kod Ptolomeja glasi 
AEvcova = A'fvovov / -vcovov i sa naglasom 
na prvom slogu Afvcova. To je zacijelo grcki 
akuzativ kao i u Ancona za gr. "Ayxcov. Nena- 
glaseno ae = e izgovaralo se u vlat. zatvoreno. 
Zbog toga je preslo u i, upor. Adrise = Had- 
rense. To i- bilo je identificirano s lat. prijed- 
logom in »u« jos prije dolaska Hrvata u ove 
krajeve. Zbog toga je otpalo vec u dalmato- 
-romanskom, kako dokazuje Nona, koja jedina 
dolazi u dalmatinskim dokumentima. Ime je 
pod izvjesno ilirsko sa docetkom (sufiksom za 
izvodenje ili u deklinaciji ?) -ona, koje dolazi 
na Apeninu i kod nas: Glemona > slov. 
Humin, Brevona > Brioni, Scardona > Skra- 
din. Vokal r tu je nastao iz u kao u murus > 
mir, a taj opet od kllat. o, a taj u metafoniji 
(prijeglasu) prema lokatlvu Aenonae > vlat. 
Enone > *Iniini (i je zamjena za zatvoreno 
vlat. e). Znacenje korijena je nepoznato. Po- 
uzdan je zakljucak da je starohrvatska zupa 



osnovana na predslavenskom ilirsko-rimskom 
naselju. 

Lit: ARj 8, 186. 188. 189. RaSki 400. 
Krahe 12. 

nisija (1415.: ljudi koji stoje na nasthb 
nisijahb, Dubrovnik, jedna potvrda) »otok«. 
Balkanski grecizam: arb. nisi, cine, niste, 
gr. vnaL 

Lit: ARj 8, 189. Vasmer, GL 102. GM 
310. Pascu 2, 68., br. 1242. 

Nis, gen. Msa m (13. v., Vuk), toponim 
iz predrimskog vremena, u rimsko doba Naissus 
= vlat. Ndessus = gr. Naissopolis (ae > vlat. 
t > slav. t'); etnik varira: na -janin Nisanin 
(Mrnavic), prosiren na -ev Nisevljanin m 
(Srbija) prema Nisevljanka »1° zena iz Nisa, 
2° (nii-) kolo« = na tur. -li Nislija m (Vuk), 
na -be > -ac NiSevac prema f Niievka »1° 
zena iz Nisa, 2° (nis-) kolo (Srbija, Aleksinac), 
3° prezime«, u m pi. Nisevci (selo), odatle 
na -ica nisevica f »crveno grozde, dinka (v.)« = 
prosiren na -janin NiSevcanin (Timok-Luznik) 
prema f Nisevcanka. Ktetici na -bsk niski = 
(sa prosirenim -ev) nisevski (upor. pristevski 
od Pristina glede prosirenja) = nisevacki. 
Sa rum. deminutivnim sufiksom -or < lat. 
-olus Nisor (selo, Pirot, Srbija). Znacajno 
je da je s pomocu sufiksa -ava (upor. Orljava) 
prema Morava < lat. Margus (v.) obrazovan 
od toponima hidronim Nisava f (18. v., Vuk). 
Od vlat. Ndessus ne bismo ocekivali / nego sa- 
mo i kao u Tisa od Patissus; i je nastao po svoj 
prilici od sj, tj. JVi/je stari pridjev m r. kao 
sto je stari pridjev sr. r. Skopje < lat. Scupi, 
Celje < lat. Celeia. 

Lit.: ARj 7, 190. 

nisa, prilog (Timok-Luznik) sa glagolom 
udariti: udariti ~ »udariti u bah, poreci«. 
[Usp. u BiH neise »makar« < tur. ne ise, usp. 
i pod neise]. 

Lit: ARj 8, 90. Skaljic** 490. 

nisador m (Vuk) = nisadar (Kosmet) = 
(sa disimilacijom n - d > m - d) misador 
(Medie, Lika ?) = misader (17. v.) »salmiak < 
sal amoniacus«. Balkanski turcizam ar. pod- 
rijetla (ar. nesader = nusadir) iz kemijske 
terminologije: bug. nisadar. Varijacija u do- 
cetku -or, -er, -ar osniva se na tur. r. 

Lit.: ARj 6, 768. 8, 190. Elezovic 1, 463. 

IF 14, 204. Mladenov 358. Lokotsch 1581. 

Matzenauer, LP 11, 189. Korsch, ASPh 
9, 658. 



520 



nisan m (Vuk) = nisan (Kosmet) = A (sa 
umetnutim k) niksan (Dalmacija, Pavlinovic) 
= (sa disimilacijom n - n > I - n) lisan 
(Vuk, Crna Gora, Podgorica, narodna pjesma) 
»1° cilj, 2° nadgrobni spomenik (Bosna)«. Na 
-dzija nlsandzjja m (Vuk). Na -lija nisanlija, 
epitet uz pafta. Denominal na -iti risanitl, 
-im = nisantt, -anim (Kosmet) = llsanltl = 
nlksanltl (na-) »ciljati«. Balkanski turcizam per- 
zijskog podrijetla (perz. nisan »znak, trag«) 
iz vojne terminologije: bug. nisan = lisan, 
arb. nishdn = lishan »Zeichen, Narbe, Aus- 
zeichung, Ziel, Korn auf dem Gewehr«, ngr. 
viodvi. 

Lit.: ARf6, 90. 118. 8, 184. 190. GW310. 
Elezovic 1, 442. 463. Mladenov 358 Lokotsch. 
1574. Korsch, ASPh 658-659. Matzenauer, 
LF 11, 189. 212. NJ2, 95. 121. 

niseste, gen. -eta n (Vuk, Kosmet) »brasno 
koje nije nastalo mljevenjem nego rastiranjem 
zrnja«. Denominai na -ati nisestati, -am impf, 
»skrobiti, stirkati«. Balkanski turcizam per- 
zijskog podrijetla (perz. nesaste = nesasta) 
iz terminologije brasna: arb., bug. niseste, 
rum. nisestea, nlsastea, ngr. viaEatec,. 

Lit.: ARj 8, 191. Elezovic I, 463. GM 310. 
Mladenov 358. Matzenauer, LF 11, 189. 
GM 310. 

nist (Vuk), praslav. pridjev, sr. r. niste, 
gen. nistega, upotrebljava se u vezi nisti i 
ubog = nisc (stcslav., Marulic) »siromasan, 
ubog«; danas ne postoji na zapadu, nego na 
istoku u crkvenom izrazu nuti duhom (pi., 
irna i Budinic). Rasiren je sufiksom -av nistav, 
unakrstivsi se semanticki sa nista »nevaljao« 
(Crna Gora), u istom znacenju u kojem i 
nist kod Martica, na -bn nistavan. Oba se 
poimenicuju sa -be: nistac, gen. -nisca m 
(Glavinic) »ubog, prosjak«, nlstavac, gen. -avca 
(Crna Gora, Ljubisa), augmentativ nistavcina; 
na -Ho nistavilo n (Crna Gora, Kanizlic, Pav- 
linovic), mstavost. Na -ar nistar m prema f 
nistarica = na -stvo nistarstvo, s pridjevom 
nis taran »nistav« i na -ija nistarija »1° nevaljal- 
stvo (Istra), 2° nevaljanac«. Sr. r. nisce (ca- 
kavci, 15— 17. v.) »nista« dokazuje ocigledno 
da je doslo do unakrstenja sa nista. Odatle 
nistet(a) f »siromastvo, oskudica, bijeda, ne- 
volja« (upor. rus. nisceta), s pridjevom mstetan; 
niitetiti (Belostenec) pokazuje naprotiv una- 
krstenje sa nista »unistavati«, a u pridjevu 
nicast (Vodice) »koji malo vrijedi« takoder 
unakrstuje se sa slov. niZ »nista«. Miklosic 
tumaci pridjev nist kao izvedenicu od niz (v.) 
s pomocu sufiksa -ho. Protivno Miklosicu 



Mladenov od ni- (v.) s pomocu -skio pored 
*ni-z-tlo (glede 2-, v. nazocan), slicno i Zu- 
baty *m-tya, sto se ne slaze s Marulicevim 
nisc. Endzelin pretpostavlja *rasiioi. 

Lit.: ARj 8, 191. 192. Miklosic 215. 430. 
Mladenov 358. Endzelin, ZSPh 13, 78. Zubaty, 
KZ 31, 58-61. FF7, 183. 

nit, gen. -r f pored m (Vuk) = (prijelaz 
u deklinaciju a) nitq f = ntt, gen. -i (naglasak 
zapadnih krajeva), baltoslav. i praslav. tka- 
lacki termin, »1° Webertrumm, filum« = 
nit, gen. -i f (Vodice) »2° vrsak cavla za pot- 
kovu«. Deminutiv na -bn nitac, gen. nica 
(Virovitica) = na -njdk nitnjak (Zagorje) = 
na -njaca nitnjaca (Bosna) = na -mica nica- 
nice f pi. (ZK, Krasic, Slavonija) »one niti 
sto kroza njih prolazi preda, a nalik su na 
brda« = nicalnice tkalecke (Belostenec, Stu- 
lic), zamjena sufiksa -anica sa -alnica > -aonica 
kao u tkaonica. Tkalacki denominai na -iti mtiti, 
-im (Otok, Slavonija) »preparare licia« (na-, 
Vuk), podnititi (Vodice) »1° otupiti vrske u 
cavlu, 2° (metafora) uciniti nekoga neskod- 
ljivim«. U baltickoj grupi potpun je ekviva- 
lenat lit. nytis »Weberkamm«, lot. nits »Teil 
des Webstuhls«. Vokal i je nastao iz dvoglasa 
el u ie. korijenu *(s)nei- (pored *sneu-) »tkati«, 
lat. nere »presti«, gr. vij »prede«, stvnjem. 
nau, nvnjem. ndhe. Upor. arb. nus »Bindfaden, 
Schnur«. Odatle je praslavenska izvedenica 
obrazovana s pomocu sufiksa -lb za apstrakta, 
koji se u lokativu na -ti nalazi u infmitivu. 
Upor. stcslav. na -ha nista »filum«. Glede *sneu- 
v. snovati. [Znacenje u Vodicama < germ. 
nieten »zakovati«]. 

Lit.: ARj I, 465. 8, 200. 166. 202. Ribaric, 
SDZb 9,171. Lalevic, NJ 7, 172-173. Miklosic 
215. Holub-Kopeiny 245-246. Bruckner 359. 
WP 2, 695. Reichelt, KZ 39, 28. Iljinski, IF 
50, 61. Jokl, Stud. 65. Boisacq 669. 

niz, prijedlog s ak. = nizi (Timok-Luznik, 
kao bezi, izi, kodi, nadi, odi, podi), sveslav. i 
praslav., »hinab«, jednako obrazovan kao 
prijedlog dz (v.), tj.. formantom -gho od ie. 
korijena *nei- (v. nidi), s pomocu sufiksa -tko 
stvoren je od njega sveslav. i praslav. pridjev 
nlzbkb > nizak, f niska = nisak, analogija 
prema f niska (Kosmet), koji u komparativu 
gubi taj sufiks (upor. sladak) nizi, odatle 
imenica namzica »nizbrdica« (Kosmet). Prilog 
ponisko (Piva-Drobnjak) »malo (odvise) nisko 
dolje«. Ovamo i nizok, analogijski prema visok, 
odatle na -ost nizokost. Deminutiv nizakan. 
Toponim Nisko. Na -nji niznji (15—18. v.). 



521 



nobel 



Odatle rdznost (jedna potvrda). Upor. slvc. 
nlzny. Od osnove niz- tvore se apstrakti na 
-ina nizina = (prema komparativu) nizina = 
nizinja = na -ija < gr. -ia nizija, bug. 
nizija, na -oca nizoca, (analogijski prema viso- 
Uno) nizocina, niskoca, nizost = niskost, 
nlzjnenost (Timok-Luznik) »nizina«, upor. rus. 
nizjnenost od pridjeva nizjnennyj (upor triz- 
men za trezven glede zni). Denominai m'ziti, 
m'zim, m'ziti (prema nizi), poni'zitl (se), pd- ' 
nizim, podniziti se (Gucetic), pf. sniziti prema 
impf, na -va- ponizivati, snlzivati, -nizujem, 
prema iterativu na -va- ponizivati se, -nizu- 
j m, s pridjevom odatle ponlzan i njegovim 
apstraktumom poniznost. Sluzi niz- i kao 
prefiks u nizlcl, nlzloziti »skinuti«, nizyesti, 
nistrajati, nistupiti, nistisnuti, nizrinuti, nizvrci, 
nizvrgnem prema nizyrgavati, nizvaljivati, 
odatle postverbal nizlaz i kao prvi elemenat 
slozenih priloga od~ sintagmi nizbrdo, mzdo 
pored nizdola, -li, -lu, na -ice nizbrdlce, odatle 
imenice na -ica nizbrdica, nizdolica, nizgorica, 
nisprsnica; na -jaca niskosnjqca = niskoSnjak = 
niskosnica (Lika) »sto visi niz kose«. Arbanasi 
posudise ponis »onorare venerare«. 

Lit.: ARj 8, 204-205. Elezovic \, 462. 
442. Vukovic, SDZb 10, 397. .Miklosic 216. 
Holub-Kopecny 246. Bruckner 364. Nehring, 
IF 4, 401. Osthoff, IF 8, 17. Zubaty, KZ 
31, 60. Boisacq 660. GM 347. Vasmer 2, 220. 

nizam m = niz&m pored niz&m (Kosmet), 
== nigzam (Crna Gora, glede g upor. liksan) 
»1° red, 2° redovna vojska, 3° pi. vojnick. 
Denominai na -iti nizamin, -im »sakupljati 
nizam«. Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. nizam, odatle tur. nizam askeri, 
ispustanjem opce rijeci u balkanskim jezici- 
ma) iz mrske vojne terminologije: rum., 
arb. nizam »Ordnung, tiirkische Linientruppe«. 

Lit.: ARj 8, 169. 207. Elezovic I, 461. 
GM 310. Korsch, ASPh 9, 659. 

nizati, nifem impf. (Vuk) (iz-, na-), sve- 
slav. i praslav. iterativ prema stcslav. msti, 
nben ( ?>-), »infigere«, nastao prijevojem du- 
Ijenja 6 — r prema na -va- nanizavati, -zivati. 
Postverbal niz m, ndniX m (Vuk, Zaplanje, 
Leskovac), nlza f Odatle na -ija < gr. -ia 
nizija dukata (Vuk). Deminutivi na -be nizac, 
gen. -sea — na -tka niska f (Srbija) »1° niz 
dukata ili kakvih srebrnih novaca, stt se o 
vratu nose, 2° biserna ogrlica (Bosna)« = 
niska (Kosmet, s nejasnim i > s), na -id nlsclc 
(Lika) prema augmentativu na -ina nueina. 
Ovamo jos sniskati, -kam, -stem pf. »nakupiti, 



skupiti, sabratk. Na -aj nanizaj (Stulic). 
Na -anka nizanka f (Vinkovci) »vrbova sibica, 
tanki konac, na sto se riba nize«. Na -anica: 
nizanica (Banja Luka) »bosanski urnek za 
pregace u seljanke«. Na -alica = -alja = 
-Uja: nizalica = nizalja = nizilja »zenska 
koja nize«. Na -aljka nlzaljka »igla kojom se 
nize«. Praslav. osnova mz- j niz- dolazi i u 
prijevoju noz- u stcslav. na -iti iznoziti, pro- 
nozltl, ukr. i vrus. nozitb, prijevoj prema 
stcslav. vbnizneti »probosti«, ocuvano u Lici 
u nanoziti se, nanozim »namrgoditi se«, v. 
nos. Osnova noz- ocuvana je u izvedenici na 
-lo ie. *noghios: noz, gen. noza m (Vuk) 
»udxaipa«. Pridjev nozbm > nozan (~ano 
drzalo). Taj je propao zbog homonimije s 
nozni (palac) od noga, ocuvao se u poimeni- 
cenju noznica f pored noznice (Piva-Drobnjak) 
»korice noza«, noznice f pi. »skare«, kao i bez 
-bn nozice f pi. (u Kosmetu nozice) »skare«. 
Deminutivi noiac (Treat), na -ic nozlc (Po- 
Ijica), na -id nofic (Vuk, Buzet, Sovinjsko 
polje), na -ce nosce, gen. -eta (Vodice). Augmen- 
tativ nozina. Na -ar nozdr, gen. -ara. Deno- 
minai na -ati nosati se (Lika, Srbija) »bacati 
noz«. Nema utvrdenih usporednica ni u bal- 
tickoj grupi ni u drugim ie. jezicima. Upor. 
ipak lot. nazis »noz« (koje moze biti posude- 
nica iz slavenskoga), stir, ness »rana«. Postavlja 
se ipakie. korijen *(e)negh-, prijevoj *(e)nogh-: 
gr. Zvxoc, »koplje«, njem. nagen i necken. Upo- 
reduje se i s gr. vVjooco »ranim«, awesta naeza- 
»Spitze einer Nadel«, lat. novacula. Bruckner 
izvodi niz od ni- (v.) »prema dolje«, od koje 
je i njiva (v.). Mladenov vidi srodnost noza s 
perz. nize »koplje« i sa tur. nadzak (v.). Za- 
cijelo je to prvobitno ratnicko orude koje je 
specijalizirano na kuhinjsko kad je iz got- 
skoga posuden mac (v;). Arbanasi posudise 
noz'tke. 

Lit.: ARj 4, 269. 8, 189. 255. 204. 191. 
205. 258. Elezovic 1, 464. Vukovic, SDZb 

10, 235. Ribaric, SDZb 9, 171. 467. Miklosic 
200. 214. 217. Holub-Kopecny 248. Bruckner 
364. 367. WP 2, 326. Mladenov 357. 259. 
Scheftelowitz, KZ 54, 249. Matzenauer, LF 

11, 329-330. Rozwadowski, ROr 1, 94 (cf. 
lib 4, 214. RSI 8, 301. JF 3, 221). Strachan, 
AnzIF 4, 103. Nehring, IF 4, 402. Ribezzo, 
RIGI 1, 57. si. (cf. IJb 8, 163). Johannson, 
IF 2, 51. Petersson, IF 23, 392-393. GM 
311. Boisacq 214. 

nobet m (narodna pjesma) = nibet (Kos- 
met) »straza«. Na -dzija: nobecija m (narodna 
pjesma) = nibetcija (Kosmet). Slozenica 
nibet — seder (Kosmet) »vrsta secera, vjero- 



nobet 



522 



noga 



jatno zuti secer«. Turcizam arapskog podri- 
jetla (ar. newbet, nobet} iz turske vojne termi- 

nologije. 

Lit.: ARj 8, 214. Elezovic 1, 461. Skok, 

Sldvia 15, 482., br. 532. 

noc, gen. nodi f (Vuk), ie. ("nogt-), baltoslav., 
sveslav. i praslav. *noktb, korijenska rijec 
(Wurzelnomen), »nox (,s kojom rijeci je noc 
u prasrodstvu)«. Odredeni pridjev na -nji 
nocni = nodnji = notnjl (Vuk, Crna Gora, 
Kosmet, disimilacija i metateza palataliteta) ; 
poimenicenja : na -ica nocnica »1° nocna avet, 
2° molitva, 3° patrola, 4° nocni zivot«, odatle 
pridjev na -jav nodnicav (Vuk, Lika) »koji 
mokri nocu«, s poimenicenjem nodnicavlca 
(Srbija) »neka trava«, na -ik nodnik = notnjik 
(Vuk, Rijecka nahija) = na -jak nodnjak — 
notnjak »1° mjesecnjak, vilovnjak, 2° olio 
vergine (nejasan semanticki razvitak«), na -as 
nodnjas = nodnas »riba gobius paganellus«. 
Deminutivi na -be nocca f (Lika) = noj da 
(Vuk, Crna Gora, Mencetic, Drzic) = na -ica 
nocica. Na -uljica noduljlca »ime kravi«. Na 
-urak nodurak (Vuk) »cvijet«. Prilozi od sin- 
tagme s pokaznom zamjenicom 36 »ovaj, taj«: 
kao postpozicija u ak. vremena *nocub > 
(kao veceras, danas) nocas — nocas (Kosmet, 
ZK) = nacas (Vodice) = noc'bs (Krasic), s 
pridjevom na -nji nodusnji, pojacan deiksom 
-ke nodaske = noc'aske (Kosmet) = nacaska 
(Vodice). Zamjenom -as > -es nodes (Lika, 
Piva-Drobnjak), s pridjevom nodesnji (Lika). 
S prerjozicijom zamjenice u lokatlvu sinod 
(Vuk, ZK) = u ak. s mod (ZK), s pridjevom 
sinodnji (Vuk) = unotnji i sinodni = sinotnji 
(Kosmet). Upor. arb. sonte »stasera, stanotte«. 
U starom instrumental vremena nodu (prema 
danju) = najco (Istra) = nodi (Kosmet) = 
nodom (Kosmet), nodno (Crna Gora, Vuk). 
S prijedlozima pronod (Piva-Drobnjak) < pre- 
ko nodi (za pro upor. proljetos) »nocu«, knodi 
(Kosmet) »dovece, uvece«, nanod Queer ~) 
»u vece«, obnod. Denominal na -iti noditi (se), 
-im (pre-, za-), iterativ na -va- nodivati, -ujem 
A uk, narodna pjesma) = (hrv.-kajk.) noce- 
vati — nocovat pored -uvdt (Kosmet), s pri- 
jevojem o — 6 > a', nacati, nacam (Sarajevo), 
Odatle na -aj nodaj, na -iste naciste (pre-}. 
Slozenice: nodidan »cvijet viola tricolor«, po- 
nodka (Zapad) »misa oko ponoci pred Bozic« < 
pol nodi. Konsonant c se razvio iz ie. i balto- 
slav. grupe kt: lit. nactis, lot. nakts, stprus. 
ak. naktin itd. 

Lit.: ARj 4, 284. 8, 214. 240. 215. 242. 
225. ASPh 11, 448. Elezovic 1, 297. 466. 



226. Ribaric, SDZb 9, 169. Vukovic, SDZb 
10, 297. Miklosic 217. Holub-Kopedny 246. 
Bruckner 365. Trautmann 193. WP 2, 338. 
Resetar, ASPh 36, 548. GM 298. Boisacf 674. 

noga f (Vuk), ie., baltoslav., sveslav. i 
praslav. rijec, »jto\x;, pes«. Pridjev na -tn 
nozan, odredeno nozni, poimenicen u m. r. 
nozan, gen. -zna m »jedan izmedu cetiri otvora 
na vinskom mijehu«, sufiksom -eo nozanj, gen. 
-znja (Vuk) »opanci od koze sa govede noge« 
= sa -be nozanjac, gen. -njda (Sabac), na 
-jak noznjak, gen. -aka »dzon od noznja«, 
od sintagme s prefiksom ob- obnozanj, gen. 
-znja (Lika) »prasak sto ga pcela donese na 
nogama« (upor. slov. obnozina »isto«), s pre- 
fiksom pod- podnoznik »dio tkalackog stana, 
sinonim: podnozje«, na -at ndgat »koji ima 
dobre ili velike noge ili ih ima mnogo« = 
nagast (Stulic). Deminutivi na -be noe'ac, gen. 
-sea »dio koze pri nogama«, na -bka noske, 
gen. -zaka; podneska (Kosmet, Pec) »daska 
na kojoj se grncar (loncar) upire kad radi«, 
na -bka padnoska (Kosmet). Hipokoristici 
noja (Lika) = nona (Vuk) »djecja noga«. 
Augmentativi: na -ina nozina, na -uranja 
nozuranja (Srbija) = na -urina nozurina, na 
-urda nozurda, na -etina nofetina (Stulic). Na 
-je nozje m (Hrvatska) »dio postelje gdje su 
noge«, podnozje n »(metafora) donji dio bri- 
jega«, uznozlje n (Vodice) »dio kreveta oko 
nogu«. Na -oca nogaca f (Prijedor, Bosna) 
»bjecva, carapa«, na -de nogaci, gen. -aca m 
pi. (Vuk) »nacvenica« = na -or nogari, gen. 
-ara (Vuk, Srijem) »noge od korita«. Na -avica 
(upor. rukavica) nogavica (Vuk) = nogavica 
(Istra) »dio hlaca ili gaca koji pokriva noge«. 
Na -anica noganica f (Krizevci) »podnoznik«. 
Na -onja naganja m »pauk dugih nogu«. Od 
sintagmi: nanogvica f »nazuvak«, obrazovano 
analogijski prema narukvica; prekonoz m 
(Vuk, Lika) samo u sapeti konje u ~ »sapon 
preko noge« i u metafori zivjeti s kime u preko- 
noz »u omrazi i zavadi« (ovdje se moze raditi 
i o nozu, v.), odatle denominal na -iti ispre- 
konoziti, -im (Lika). Na -eruca nofanica (Gra- 
dac, Slavonija) »najtanji kraj na sunki«. Prilog 
objenozice (stati), upor. objerucice. Denominali 
od sintagmi sa noga: nanositi, -im (Rijecka 
nahija) »dici na noge« prema impf, nandsati, 
-am, s prijevojem o - d > a. Na -tati nokldti 
(rijec od sale) »bjezati«, na -alati negatati se- 
»bacati se«. Slozenice: nogdbolja, nogostup, vel- 
nog (cehizam, Mikalja) »gigant«, nogomet (sport- 
ski neologizam). Sveslav. i praslav. je izvede- 
nica nogttt > nogat (Barakovic) = nokat, 



noga 



523 



gen. -kta (Vuk, kt u nominativu analogijski 
prema genitivu gdje je pravilna asimilacija) = 
novat, gen. navta (ZK) = nafti (Vrbnik, s 
prijelazom g > h > f > v., upor. slov. i 
hrv.-kajk. nonet, gen. nohta) = (metateza) notak, 
gen. -tka (Bosna, Korcula) = nyefet (Bednja), 
»ungvis«. Rijec je i pridjev nokat, f. -ata 
(Lika) »koji rado krade« nastalo od *nokatak 
haplologijom. Na -ast nokatast = noktast, na 
-bn nakatan (Stulic) = nohtni (Belostenec), 
na -Ljw noktljiv (Pavlinovic) »kradljiv«. Na 
-ai noktas, gen. -dsa (Vuk) = na madz. -aros 
noktaros »koji hoce da ljubi tude zene«. Demi- 
nutivi na -be nokatac, gen. -aca — nokata 
f »biljka meluotus officinalis* = hrv.-kajk. 
nohtec »unguiculus«, na -id noktid (Lika, 
Lapac) »narodni vez«. Augmentativ na -ina 
noktina, na -etina noktetina. Bolest na noktima 
zove se na -ilj nokilj (Vuk, Crna Gora) = 
na -Uja ndkilja < noktilja (Crna Gora, grupa 
kt, koja je rijetka, reducirana je na k tako, i u 
slijedecoj slozenici) = nokojeda (Stulic) = 
nakojeda (Vuk, disimilacijom o - o > a - o) 
= nakoveda (Ston, sa j > v kao Lovisce > 
Lojisce), sve od < noktojeda = od sintagme 
zanoktica = zanoktica (Vodice). U Kosmetu 
sufiks u noktilja izmijenjen je u noktulica. 
Denominal na -iti: (iz)noktiti, -Im (Lika) 
»(metafora) dobiti teskim trudom«. Slozenica 
noktograb m (jedna potvrda) »neka zvijer koja 
covjeka noktima zgrabi (u Africi, po pricanju 
Dosena)«. Interesantne su balticke uspored- 
nice u pogledu znacenja: lit. naga »konjsko 
kopito, kravlji papci«, stprus. nage »noge« 
prema lit. nagas »1° nokat, 2° capei divlje zi- 
votinje, ptice«, deminutiv nagutis »nogbtb«, lot. 
nags »1° nokat na rukama i nogama, 2° capak«. 
To ce biti prvobitno znacenje. U slavinama 
provedena je specijalizacija od zivotinjskog 
termina na ljudsku nogu. Ie. je korijen *onogh- 
> lat. unguis, ungula, gr. 8vuJ;, gen. -xoq, 
stir, Ingen. U slavinama se prvobitno znacenje 
ocuvalo u inovaciji na -u nokat. Specijaliza- 
cija je istisla u slavinama ie. > lat. pes, gen. 
pedis, gr. nouc,, gen. moSoc,. Da je i ta ie. rijec 
*ped-, prijevoj pod- postojala i u praslav., 
dokazuju izvedenice na -jak pjesak, gen. -aka, 
odatle pridjev na -ski pjesacki, denominal 
pjesaciti, prilog pjesice — (ikavski) piske (ZK). 
Imamo da predstavimo sebi praslavensku ino- 
vaciju noga kao narodski (pucki, humoristicki) 
izraz, kao danas sto se kaze u hrv.-kajk. capa 
(pasja capa) »zivotinjska noga« u sali za nogu 
ljudsku, kao sto se govori i gubica, gubec za 
usta. Za dijelove tijela jezici cesto upotreb- 
ljavaju ekspresivne (pejorativne) izraze: upor. 



lubanja, tlkva za glavu, testa u romanskim 
jezicima. 

Lit.: ARj 8, 220. 369. 10, 290. ZbNZ 5, 
79. Jagic, ASPh 3, 727. Belie, NJ 1, 45. 
si. Kostic, NJ 2, 247-252. Miklosic 216. 
Holub-Kopedny 246. Bruckner 365. WP 1, 181. 
Mladenov 359. Strekelj, ASPh 27, 67. 31, 
199. Jokl, Unt. 157. Bezzenberger, KZ 47.. 
82. Schrijnen, WuS 5, 196: Matzenauer, 
LP 11, 190-194. Uhlenbeck, LF 13, 216- 
217., 17, 94-95. Osthoff, LF A, 272. Pedereen, 
LF 5, 51. Kretschmer, KZ 31, 278. Boisacf 
705. 

noksir m (hrvatski gradovi) »tuta (Bosna), 
vrcina (cakavci), nocni lonac«. Odatle hipoko- 
ristik nosa. Od njem. Nachtgeschir. 

Lit.: Budimir, JF 15, 159. 

nokturan, gen. -rna m (Transit, Kasic% 
Poimenicen lat. pridjev u sr. rodu noctumum, 
od nox, gen. noctis (prasrodstvo sa nod, v.) 
»nocna molitva«. Katolicki crkveni termin. 

Lit: ARj 8, 228. 

riom i k m (stsrp., 15. v.) »notar, biljeznik«. 
Od srgr. i ngr. vouixoc,, poimenicen pridjev 
na -1x65 od vouoc, »zakon« > cine., arb. nom 
»crkveni zakon«. Odatle balkanski turcizam 
namus m (muslimanska narodna pjesma) 
»cast, postenje«, bug. namus »isto«, na -luk 
namuzlak, cine, namuze f »isto«, namuzli »hon- 
nete, probe«. Apstraktum na -ua od yo\ixCiSi 
»vjerovati, misliti« > srgr. i ngr. vouraua > 
stsrp. nomizma f »novac (v.)«. Na lat. -atum > 
gr. -crrov vonixdxov »tabulae«, odatle sa cla- 
nom fj > t' inomikatska (»notarska«) knjiga, 
koju pise prodavac kupcu (1368—1376). 

Lit.: ARj 3, 844. /, 463. 8, 228. Mladenov 
332. Pascu 2, 68., br. 1246. 151., br. 815. 
816. Vasmer, GL 103. 

nono m (narodna pjesma, Istra) »djed« pre- 
ma f nona (Istra) = nuna (Bozava) »baka, 
baba«. Dobiva preda se prefiks pre- < pre > 
pra- pranono m prema f prenona (Cres) »pra- 
djed«. Talijanizam, djetinja rijec (Lallwort) 
obrazovana reduplikacijom nonno m prema 
nonna f »isto«. Reduplikacija nn je afektivna. 
Postojala je i u balkanskom latinitetu u zna- 
cenju duhovnog srodstva: njuna f (Crna 
Gora) »zena krstenoga kuma« prema hipoko- 
ristiku njuha (Crna Gora) »krsteni kum« — 
nuka »isto«. Upor. rum. nun »Trauzeuge«, 
(nu)nas > nanas »kum«, cine, nun »isto«, bug. 
nunko m prema f nunka »kum, kuma«, ngr. 
vovvo^ m prema vovvd, arb. nun. Balkanska 



nono 



524 



je rijec onomatopejskog podrijetla. U torn 
znacenju nalazi se i u slov. nun = nunec m 
(Rezija) prema f nuna (Kras, Primorsko) = 
nunscak »Taufling«. Disimilacijom nn > nd 
(upor. klunda) i reduplikacijom karakteristic- 
nom za rijeci onomatopejskog podrijetla na- 
stade Vukov dando pored dundo m (Primorje, 
Dubrovnik, Cilipi, Popovic) = dando (Pe- 
rast. Prcanj, Dobrota, Bogdasic) »(izraz srod- 
stva) naziv za svaku stariju musku osobu: 
strica, ujaka«. Veze se s licnim imenom dundo 
Jako, dundo Maroje. Oba se elementa dekli- 
niraju. Pridjev dundov. Dobiva prefiks pra- < 
pre- pradunda (Durdevic) »ocev ili materin 
dundo«. U femininumu dobiva metaforicko 
znacenje dunda f »veliko, debelo, cvrsto a 
tromo celjade« = donda »1° dickes, grosses 
Madchen, 2° Puppe«. Dubrovacko-bokeljski 
oblik nalazi se i u istro-rom. i reto-rom. 
donda (Piran, Bale, Vodnjan, Sisan) = onda 
(Sopraselve) = dando (valdenski). [Ili dundo 
zbog d- < dominus, Vinja]. 

Lit: ARj 2, 888. 8, 228. 265. 286. 11, 
354. Cronia, ID 6, 116. Pletersnik I, 719. 
Resetar, Stok. 233. REW 5817. Mladenov 
361. GM 312. Strekelj, ASPh 26, 415. 
DAW 50, 16-17. Vinja, ZbRFFZ 3 (1955), 
143-5. 

n6r (hrv.-kajk.) pridjev = nar, f nora 
(Istra) »lud, budalast«. Rasiren na -ski ndrski, 
na -Ijiv ponorljiv (Budinic) »brz, nagao«. Po- 
imenicen na -be noeac, gen. -rea m (hrv.-kajk., 
Vuk) = nore (obicnije u kajkavskim grado- 
vima), s deminutivom norcec. Apstrakti na 
-ija norija f = norcija = norost = norstvo 
»ludost«. Denominal na -ili noriti, -im (ob-, 
po-j »ludovati« prema iteratlvu na -va- ohno- 
rivati. [Germ, narr »lud*]. 

Lit: ARj 8, 415. 430. 10, 754. 

Norin, gen. -ina m (Kavanjin) »1° hidro- 
nim (voda, pritok Neretve, Dalmacija), 2° to- 
ponim (na utoku te vode) = Norinska kula, 
kula na Norinu (1650), 3° antroponim, ime 
kralja (upor. Dunaj u ruskim bilinama) slicna 
caru Trojanu«. Disimilacijom n - n > n - I 
Norilj. Nalazi se ondje gdje je bila anticka 
oppidum Narana (Plinije) = Napcova (Ptolo- 
mej) = Narona pored Arana (gubitak po- 
cetnog n- zbog prijedloga in, upor. njem. 
Agram < ^' Agre/n/b) = kod Ravennasa 
Narona pored Narrona, lokativ Naronae (Ci- 
cero) > Norin. Na natpisima docetak nije 
potpun. Docetak -ona moze se uzeti da je 
greciziran ilirski suliks -an prema grckom 



akuzativu (upor. Ancona, Narbo > danas 
Narbonne). Korijen toponima identiiicira Ri- 
bezzo sa nara / nera »acqua sorgiva«, koju 
rijec taj ucenjak nalazi i u etruscanskom ipa 
&ui neri »olla hie acqua«, heyjs neri »funde 
acquam« i u ngr. vepo i u Nereidama. Prema 
tome je rijec pred-ie. Ide u mediteranski 
supstrat. Sa Narona veze se i ime hercego- 
vacke rijeke Neretva = tal. Narenta. Zbog 
dalmato-romanskog etnika Narantani (Dakon 
Ivan = Narenlani (glede oscilacije an / en 
upor. lanciin j lencun), dubrovacko-lat. Na- 
renlutn, danas Gabela, suliks -t moze se tuma- 
citi na dva nacina: ili je ilirski kao ujadesti- 
nus, Curicta, sa samoglasom -atae Delmatae, 
ili potjece od gr. deklinacije Xecov, gen. Mcov- 
toc,. *Naronta bi prema torn tumacenju bio 
gr. akuzativ kao Ancona, Aviona. Striktnih 
dokaza za ove mogucnosti nema. To su pret- 
postavke. Treba uzeti u obzir i Mareticevo 
tumacenje, koje se ne osvrce na romanski 
refleks Narenta, kojom se ne objasnjava po- 
cetno ne-, ni deklinacija -y, gen. -we. Maretie 
naime uporeduje nas oblik Neretva sa sje- 
vernoslavenskim i baltickim hidronimima Ne- 
rehta, Nereta, Nerica, sto veze sa praslav. 
korijenom ner-. Postoji mogucnost da su Hrvati 
u 7. vijeku donijeli sa sobom *nerety, gen. 
*neretbve i unakrstili je sa romanskim Naren- 
tum. Neretva (15. v.) je hidronim, horonun 
(zemlja uz rijeku) i toponim. Etnik na -(j)anin 
Neretljanin = Neretvanin, prezime na -jak 
Neretljak. Pridjevi na -bik neretavski, neretvan- 
ski, neretljanski. Deminutiv na -ica Neret- 
vica je hidronim (pritok Neretve). 

Lit.: ARj 8, 59. 229. Ribezzo, RIO 1, 
85. Maretie, NVj 1, 17. Skok, GIZM 29, 
119. si. Krahe 29. Mayer 1, 237-38. 

norma f »1° odredba, 2° zatvaranje radnjk. 
Na -irati normirati, normiram »odrediti«. Prid- 
jev na lat. -dlis prosiren na -bn > -an norma- 
lan, poimenica na -ka normalka f »osnovna 
skola«. Na -izare < vlat. -idiare normalizi- 
rati. S prefiksom ah- < gr. a- abnormalan. 
Od lat. norma > tal. norma > njem. die 
Norm, normal, normieren. 

Lit: Ilesic, JF 12, 159. DEI 2600. 

nos, gen. nosa m (Vuk), ie., baltoslav., 
sveslav. i praslav. korijenski naziv (Wurzel- 
nomen) za dio tijela, »nasus«. Pridjevi na 
-bn nosni, poimenicen na -ica nosnica (Slavo- 
nija) = (hrv.-kajk.) nosnica »1° Nasenloch, 
2° brnjica«, na -at nbsat, poimenicen na -ica 
nbsatlca »riba«. Deminutivi na -tk nosak, 



5^5 



nSv 



gen. -ska, na -be nosac, gen. -sea (Kosmet, 
Lumbarda) = nosac (ZK) »sisak na sudovima, 
odakle se pije (u vrca, ibrika)«, na -ic nosic, 
s dvostrukim sufiksom nosicac, gen. -cca. 
Augmentativi na -ina ndsina (Vuk), na -onja 
nosonja (Lika, Turska Hrvatska) = nosonja 
(Kosmet), odatle hipokoristik nosa f (Lika) 
»zenska velika nosa«. Na -ak nosak, gen. -aka 
»covjek velika nosa«. Na -vica (upor. gaovica, 
belvica) nosvica = nostvica = nozvica »ke- 
ciga«. Na -ulja nosuja (Krk) »duguljasta smok- 
va«. Slozenica: nosorog, prevedenica (caique) 
od gr. pivoxepoc,. Denominal na -iti nanositi 
se, nanosim (Lika) = nanoziti se, ndnozim 
(Lika, glede varijante s > z v. stcslav. pro- 
noziti, v. nizati, noz) »namrgoditi se, natmu- 
riti se«. Ie., baltoslav., sveslav. i praslav. je 
izvedenica s pomocu r deklinirana po dekli- 
nacijskim tipovima 6 i a: nozdru f (ManAic) = 
nozdrva (Vuk) = nozdfve (ZK, plural zbog 
toga sto su dvije) — nozdra f = nozdra, gen. 
nozdara n pi. = nozdra = nozdrva, s prid- 
jevom nozdrvan (sa zdr > zdr kao u zdrak 
za zrak, v. i u ostar pored ostrva) »\° nosnica, 
2° (metafora) morska uvala (narocito cesto u 
Dalmaciji, upor. zdrijelo)«. Deminutiv na -ica 
nozdrvica. Denominal na -iti nozdrti se »ne- 
prijateljstvovati«. Antroponim u dalmatinskim 
gradovima: Nozdra (suo fratre Nosdra, 11. v., 
musko ime u Splitu) = Nozdraca (zensko 
ime u Dubrovniku, 13. v.) = Nozdronja 
(prezime u Zadru, 13—15. v.). Usporednice: 
lat. nasus, lit. nosis, lot. nasis, isto tako i u 
izvedenici na -r nasrai pi. »gubica, zdrijelo«. 
Umetnuto d nije objasnjeno. Ocekivali bismo 
i kao u aitar i sestra. Upor. njem. Nuster i 
lit. nastrai; zdr mjesto str sjeca na mezdra (v.) 
od meso. 

Lit.: ARj 7, 467. 8, 230. 231. 240. 254. 
255. 256. Elezovic I, 466. Kusar, NVj 3, 
338. MikloSic 217. Holub-Kopecny 247. Bruck- 
ner 366. Sldvia 13, 272. KZ 45, 45. Frautmann 
193. WP 2, 318. Mladenov 259. Strekelj, 
DAW 50, 42-43. Kuzmic, NVj 24 (cf. Ub 

6, 95). Vaillant, RES 12, 98. 99. 15, 236. 
Pedersen, IF 5, 46. 69. Iljinski, RSI 6, 225. 
Zupitza, KZ 37, 397-406. (cf. AnzJF 15, 

7. 122). Brugmann, IF 18, 437-438. Isti, 
Grundriss* §§ 160. 451. Nehring, IF 4, 399. 
Agrell, LU A n. f., avd. 4, sv. 14, br. 32 (cf. 
IJb 8, 203). Osthoff, IF 20, 196, bilj. 1. 
Holthausen, IF 48, 266. Knauer, IF 31, 77. 
Streitberg, IF 3, 333. Boisaca* 325. Jirecek, 
Romanen 2, 74. 3, 46. 

nostromo m (Dubrovnik) = (str > Str 
kao u ostar) nostromo (Bozava, Rab, Kuciste) 
= nostromo (Potomje) = (sa disimilacijom 



n - m > I - m) lostromo (Molai) »glavar mor- 
narima, voda palube (mornarski termin)«. Od 
sintagme lat. noster »nas« i homo »covjek« > 
tal. nostromo. Od lat. pridjeva na -aticum, 
poimeniceno u sr. r. hominaticum > ft. hom- 
mage < srlat. homagium, odatle pridjev na 
lat. -alls prosiren na -bn > -an homagijalna 
(cuvstva), feudalni izraz za postovanje koje 
duguje podloznik vladaru. Ovamo jos lombre 
(deklinacija i rod nepoznato, Reljkovic) »igra 
koja se njemacki zove Lomber < V nombre«, 
sto je spanj. rijec od lat. kominem. UnakKte- 
njem od homo > furl, omp (Udine) i od hipo- 
koristika cdvo < covjek nastade u Dubrov- 
niku combo (para combo »izgleda smijesan, 
kao nevaljanac«), odatle ispustanjem m, koje 
se cesto nalazi pred labijalima: cdbo. Odatle 
na dvostruki deminutivni tal. sufiks -ul + 
-ino > -itlin combulin, gen. -ina (Dubrov- 
nik). 

Lit: ARj 6, 144. 8, 240. Kusar, Rad 118, 
23. Ribaric, SDZb 9, 166. Resetar, Stok. 
231. REW 4170. Pirone? 665. 

nota f »1° muzicki znak, kajda, 2° pismeno 
saopcenje, 3° ucenicka ocjena«. Fr. plural 
notes citan prema pismu > notes m »biljez- 
nica« (tako i tal, lomb, odakle donijeli gra- 
nicari). Denominal na -are = -ati notati, 
notdm impf, »biljeziti«, s prefiksom do- dona- 
tati (Dobroselo) »domisljati se«. Na -irati nb- 
tirati, notiram (hrv.). Radna imenica na -ar < 
lat. -orius notar, gen. -ara m (15. v, Dubrov- 
nik) < tal. notaro »biljeznik« = notarij (15. 
v.) = nadar (13. i 16. y.) < mlet. nodar(o) = 
(preko madz. latinitetaj notarai m (Slavonija, 
Vojvodina) = ndtaros m prema f nataroska 
»zena nataroseva«. 

Lit: ARj 2, 241. 637. 7, 678. 8, 220. 241. 
242. NJ 3, 222. Budmani, Rad 65, 165. REW> 
5963. 

nov, f nova (Vuk) = nov, nova (Kosmet) = 
nov, nova (ZK), ie, sveslav. i praslav. pridjev 
(opozicija star), »1° novus (s kojim je pridje- 
vom u prasrodstvu), 2° toponomasticki pri- 
djev u vezama s apelativima selo, grad, brod 
(obicno u odredenom obliku kao Novigrad, 
gdje se srastao u kompozitum)«. Apsolutni 
superlativ nov novcat ili novcijan = navijan, 
ndveat, nbveit, nbvean. Deminutiv novahan = 
nbvan, -ana (Lika). Poimenicenja : na -be 
novae, gen. ndvca m »1° mlada pcela (sjeverna 
Dalmacija), 2° (15. v.) denarius: denarius 
vulgo novec (1753), 3° pecunia, Geld (18. 
v.)«. U znacenju 2° zamijenio je staru praslav. 



526 



posudenicu pjenez = piuez (ikavski), koja 
se jos upotrebljava na zapadu u cakavskom i 
hrv.-kajk. (v.) kao i posudenice od lat. dena- 
rius > slov. dnar i iz bizantinskog grckog 
orivdoioc, > dinar, koje postoji kao osobita 
novcanica (v.). Ima svoju leksikologijsku po- 
rodicu: pridjev na -bn: novcan, f novcana — 
na -en novcen (ZK) »bogat, parali«, poimeni- 
cenja na ~ik novcanik, gen. -fka (Crna Gora) 
»portmone (hrvatski gradovi)«, na -ica novca- 
nica »banknota«. Deminutiv na -id novcic po- 
red novcic (Vuk, Istra) — na -be novcec (hrv.- 
kajk.) »krajcar«. Augmentativ na -ina novcina 
(Vuk, Slavonija). Na -ar novcar, gen. -dra 
»bankar«, s pridjevom novcarski. Na Ora 
novcara = -arnica novcarnica »banka«. U 
tumacenju postanja tog poimenicenja, koje je 
danas i na zapadu opcenito, nema jedinstve- 
nosti. Nalazi se jos samo u bugarskom. Prema 
Marelicu pretpostavlja sintagmu novi pjenez 
ili dinar (opozicija stari pjenez ili dinar, koji 
se upotrebljavao za nakit). Prema Franku 
je skracenica od novobrdski pjenez ili dinar. 
U Novom Brdu kovali su se zaista novci. 
Deminutiv novcic znaci jos i »1° biljku ra- 
nuculus repens (Backa), 2° 60 zica prede u 
pasmu (Osijek)«, ovo prema tur. deminutivu 
parddeik »sest pasama«. Dalja su poimenicenja 
na -ak (upor. gr. vea§): novak, gen. -aka m 
(takoder bug.) »1° regrut = legrut (< fr. 
la recrue, od recroitre < lat. recrescere, t prema 
tal. recluta), 2° iskusenik, 3° kmet, seljak, 
4° mladi mjesec, 5° prezime, toponim« prema 
f novakinja (Dubrovnik) »nevjesta sluskinja«. 
Pridjevi novakov, novdcki. Denominal no- 
vaciti, novacim (u-) »regrutirati«. Pored toga 
jos sa tur. -lija: ndvalija (Kavanjin, Pavli- 
novic) = novajlija pored -aflija m »isto«. 
Na -de novae m »novi put«, na -jak navijak, 
gen. -aka »mlad mjesec«. Apstrakti: na -ina 
novina »1° nova lada, 2° nova rakija, 3° kree- 
vina (upor. lat. novate, odatle toponim No- 
valja na Pagu), 4° toponim«, novina, takoder 
u f pi. novine »Zeitung«, s pridjevom novinski, 
na -ar novinaf m »zurnalist« prema inovinarka, 
pridjev novinarski, novinstvo »zurnalizam« po- 
red novinarstvo »novinarsko zvanje«. Na -ica 
novica »1° novost (hrv.-kajk.), 2° prezime«. 
Na -ost novost = na -ota novota, odatle na 
-ar novdtar, gen. -ara, apstrakti novotarija = 
novotarstvo n, novotariti. Na -stina < -sk + 
-ina novstina »stogod novo«. Prilozi: nanovo 
(Vuk), iznova (15. v., Vuk) pored iznovu = 
denovo (ZK, posudenica iz tal.), ponovo — 
na -ic novic (17. v.) »skoro, nedavno, iznova, 
opet« = na -ice iznovice pored iznovce (18. 



v., po zapadnim krajevima) = istanova (Dal- 
macija, Pavlinovic, 18. v.) = istanovice (15. 
v.) = istonovice (16 — 18. v., ta = to je ume- 
tak pokazne zamjenice sr. r. kao u istoprva, 
najtomanje, ZK). Slozenice od sintagmi: novo- 
cijep »drvo skoro cijepano«, novorez (Vuk, 
Srijem) »bravac koji je skoro ustrojen«, novo- 
rodence, gen. -eta, novosad, novovjerac, gen. 
-erea, s pridjevom novovjeran (17. i 18. v.), 
pridjev novovjek (neologizam). Denominal (fak- 
titiv) na -iti naviti, -im (Vuk) (ob-, po-, pod-) 
impf, prema iteratlvu s prijevojem duljenja 
o - 6 > a -navijati, -navijam (ob- po-, pod-, 

- 6 > a -navijati, -navijam, samo s pre- 
fiksima (ob-, po-, pod-, za-). Postverbali odatle 
obnova, prinova. Na -ac obnavljac, gen. -aca 
(Sulek). Toponimi su Novi = Novigrad 
(1493, Vinodol, danas samo s ispustenom 
opcom imenicom). Za razliku od rus. Nov- 
gorod kod nas je u toponomastici odredeni 
pridjev. U Novigrad (Podravski, sjeverna 
Dalmacija, tal. Novegradi) pridjev moze biti 

1 u neodredenom lokatlvu kao u Carigrad. 
Iz antroponimije od interesa je zabiljeziti 
hrv.-kajk. prezimena Novokmet, Novose! iz fe- 
udalnog uredenja. Arbanasi posudise nove 
pi. »novosti«. Upada u oci da je balticka para- 
lela izvedena s pomocu sufiksa -u lit. naujas, 
dok su u ostalim ie. jezicima neke posve 
adekvatne, i to s prijevojem *neuos > gr. veoc, 
(internacionalni pridjev veoma obican u slo- 
zenicama sa neo-), lat. no ui, sanskr. navas 
pored navijas, gal. novio (u toponimu No- 
viodunum »Novigrad«) i got. niujis, nvnjem. 
neu sa sufiksom eo kao u litavskom. 

Lit.: ARj 4, 272. 8, 242. 243. 254. 411. 
415. 7, 467. NJ I, 95. Belie, NJ 1, 230-235. 
Elezovic 1, 464. Miklosic 217. Holub-Kopecny 
247. Bruckner 366. Trautmann 194. WP 2, 
324. Mladenov 358. Joki, Stud. 112, Baric, 
AA 1, 138 (cf. IJb 10, 164). SAW 168, 112 
(cf. RSI 5, 323). Mikkola, IF 16, 95. Debrun- 
ner, IF 21, 218. Boisacq 664. Franck, St. 
169-170. Mazuranu 577. Herkov 2, 177- 
181. Isti, Starine 44, 95-199. Putanec, IvSicev 
zbornik 295-302 

nova f (Marin Drzic) »novost, nov glas«. 
Od tal. nuova f, poimenicen pridjev, »notizia«. 
Poimenicen deminutivni pridjev na lat. -ellus 
novela f »1° mala komedija, prica, pjesma: 
Novela od Stanca, Marin Drzic, 2° literarno- 
-historijski termin: kraca pripovijest, 3° do- 
datak zakonu, preinaka zakona«. Poimenicen 
pridjev na -idus lat. novicius (Plaut) »nuovo, no- 
vello« > tal. novizjo > novic m »novak«. 
Apstraktum na -Has, gen. -itatis > tal. -td(de) 



527 



nukati 



novitdd, gen. -i f (Rab) »novost«. Poimenicen 
lat. pridjev u sr. r. novate, pi. novalia »krce- 
vina«, toponim Novaija (Pag) = Nevolja. 
Voltidi ima novaija f (sufiks kao u canaglia) 
»vojska od regruta« (Maretic oznacuje tu 
rijec kao nepouzdanu). Ne zna se ide li ovamo 
kapa novedina (istarska narodna pjesma), zbog 
toga sto se ne zna znacenje. 

Lit. : ARj 8, 243. 246. 247. 248. 250. Ku- 
sar, Rad 118,24, Skok, Slav. 68. REW 3 5966. 
5972. DEI 2607. 

novenbar, gen. -bra m (-16. v.) = novenbar 
(Rab) = novembar (Lastva) »studeni«. Od 
pridjeva november »(upravo) deveti mjesec«, 
obrazovanog jednako kao September s pomocu 
ie. sufiksa r (v. dobar) od novem »devet« > 
tal. novembre pored sttal. novembrio > no- 
vembrije (15. v.) = novemrije (15. v.) = no- 
vebrije (14. v.). Grecizam lat. podrijetla stsrp. 
nojebrb, gen. -bra (14. v., historijski spome- 
nici), nojembrb (12—15. v.), nojemvn (17. 
v.), nojemvrije (13. i 14. v.) < srgr. vo£u|3pi(o)c,,, 
ngr. voe|3ou;. 

Lit.: ARj 8, 225. 247. Vasmer, GL 102. 

novet m (Dalmacija) »zavoj, krivudanje 
(primjer: put na novet = na zanovet)«, s de- 
nominalom novetati (Stulic). Odatle sa pre- 
fiksom za- : zanovijet f (Vuk) »1 ° biljka cytisus, 
zucica, zublja, lucba, 2° smetnja, dosada«, s 
denominalom zanovijetati, -novijetam »do- 
sadivati, zabrundavati« i radnim imenicama 
na -lac zanovijetalac = na -alo -vijetalo m. 
Madzari posudise ime biljke zanat, prema 
cemu izgleda da je zanovijet stara rijec. Prema 
zanovetat (Lumbarda) cini se da je -e- sta- 
rije, a -ije u Vuka da je pseudojekavizam. 
Ako je tako, onda je -etati (v.) kao u drugim 
glagolima onomatopejskog podrijetla, tip tfe- 
petati. Postanje nije jasno. Mozda od nov (v.) 
ili od ie. korijena *nau- / *nau- / nu- »muciti 
do iznemoglostk. Prema Griinenthalu -no- bi 
bila pokazna zamjenica kao u ces. roztomily, 
u nas najtomanje (ZK), koja rastavlja preiiks 
od osnove. 

Lit.: ARj 8, 248. BI 2, 798. Kusar, NVj 
3, 326. Miklosic 399. Griinenthal, ZSPh 
9, 380. WP 2, 317. 

nuditi, -im impf. (Vuk, Vodice) (na-, 
po-, pri-), praslav., »1° pruziti komu sto s 
molbom da primi > 2° nagovarati, poticati, 
pozivatk, prema iteratlvu nudjati, nudjam 
(Pavlinovic) (na-, po-) = ponujati pored po- 
nuvati (Vodice) = ponujat (ZK) = ponuzati 



(Korlevici) = pornojdt (Slum, Istra), demi- 
nutiv na -kati nutkati, -om (Vuk) (na-) = 
nutkdvati, -ujem. Odatle postverbal nutka 
(Stulic, slabo pouzdano). Na -alo nutkalo m 
(Pavlinovic) = na -lac nutkalac (Bella) = 
na -vac nutkavac, gen. -vca. Prvobitno je zna- 
cenje, koje se ocuvalo u stcslav., slov/, polj. i 
rus., bilo »1° siliti, nagoniti, primoravati, 
2" dosadivatk. To je jos vidljivo u glagolu 
prinuditi (13. v.) »primorati«, odatle prinuda 
(19. v.) te u pridjevu na -bn prinudan (15. v.) 
»prisilan«. Postverbal: ponuda. Upor. bug. pod- 
nota pored podnata »das Angebotene«. Na -Uja 
(v.) nudilja »koja dvori bolesnika«. Pridjev 
na -bn nujan, f nujna (takoder slov. nujen, 
prema Strekelju unakrstenje izmedu noja i 
muja < njem. Miihe) »jadan, melankolican« 
semanticki je blizu prvobitnom znacenju. Ap- 
straktum na -ost nujnost. Konsonant j za 
dl rasiren je i u stokavskom. Mozda je nastao 
iz unakrstenja sa tal. noia (fr. ennui) < vlat. 
in odio. Hrv.-srp. znacenje od nuditi moglo 
je nastati i semantickim unakrstenjem sa nu- 
kati (v.). Vokal u je nastao od dvoglasa au 
od ie korijena *na«- / *ngu- / *nu- »muciti 
do iznemoglostk > stcslav. ny- »bolovati (rus, 
nyf, noju, upor. ces. linava »umor«), rasirenog 
formantom d. Upor. njem. Not, got. naups i 
stprus. nautis »bijeda«. Pored nud- postojao 
je u praslav. jos nazalizirani korijen *ncd-, 
u stcslav. ncditi. Odatle nuzda »nevolja, 
potreba«, rusizam prema Marelicu; upor. slov. 
noja. Odatle pridjev na -bn nufdan, nuzna 
»potrebit«, poimenicen na -ih nufnih »1° 
covjek koji je u nuzdi, 2° zahod«. Denomi- 
nal snuzditi se, -im, odatle pridjev snufden 
»zalostan, tuzan«, prinuzdit (Kosmet) »napra- 
viti se nuzdan«. Vokal u je nastao iz velarnog 
nazala, upor. ces. nouze, polj. nedza. 

Lit.: ARj 8, 261. 271. 264. 262. 1-2. 77. 
Maretic, Savj. 70. NJ 1, 95. 121. si. Ribaric, 
SDZb 9, 171. Elezovic 2, 249. 539. 467. Miklo- 
sic 216. 217. 218. Holub-Kopecny 247. 248. 
Bruckner 359. KZ 42, 358. 43, 321. 45, 
325. ZSPh 4, 216. WP 2, 316. Mladenov 350. 
Strekelj, DAW 50, 40. Murko, WuS 1, 110. 
Streitberg, IF 1, 284. Osten-Sacken, IF 
26, 313. Wijk, IF 30, 386. Meillet, Etudes 1, 
158. si. Uhlenbeck, PBB 30, 303. Matzenauer, 
LP LI, 322-324. Boisacq 691. 

nukati, -dm impf, (Vuk) (na-), praslav., 
»nagovarati« prema iteratlvu na -va- nanu- 
kavati, -am (Lika), na -ovati niikovati, -ujem 
(Dalmacija, Pavlinovic). Nalazi se jos u polj. 
i rus. U stcslav. jos varijanta njukati. Radne 
imenice na -vac nukavac, gen. -vca m prema 



nukati 



528 



iluzia 



f na -ica nukavica = na -lac nukalac, gen. 
-aoca m prema nukalica, na -ac nukac. Ofor- 
mljuje na -kati stari uzvik nil, koji se nalazi 
u nuto, nude, nu (ZK) pored nil i aiiaa, 2. 1. 
pi. nudate. Uzvik se govori i u drugim sla- 
vinama kao ces., polj. i brus. kao i u drugim 
je. jezicima. Upor. gr. veijco »nicke, winke« 
i lit. niukinti »excitare«. 

Lit.: ARj 7, 467. 8, 265. Miklosic 217. 
Holub'Kopecny 248. Bruckner 360. ASPh 23, 
235-236. WP 2, 323. Berneker, IF 10, 
153. Brugmann, IF 13, 154. Matzenauer, 
LF 1 1, 324-325. Boisacf 665-666. 

nula f (Budmanijev akcenat prema tal.) = 
nula f (Zagreb) »nistica«. Poimenicen lat. 
pridjev nulius u z. r., tal. nulla (Dante) »niente«. 
Odatle internacionalno na -irati s prefiksom 
ad- > tal. a- anulirati, anuliram. 

Lit.: ARj 8, 265. REW 5992. DEI 213. 
2609. 

numer m (ZK) »kucni broj« = numero 
(slavonska Posavina, latinizam) = numera f 
(Vuk, Reljkovic, Slavonija, lat. u — tal. o > a 
preko identifikacije sa ak. z. r.) »1° kuca, 
2° broj (Srbija)« = (disimilacija n - m > 
I - ni) lumer (Dubrovnik, Bozava, Perast, 
Primorje, Lika, Otocac, ZK, Rab, Potomje) 
»broj«. Od lat. numerus > tal. numero. Upor. 
arb. nume'r. Denominal na -isati numerisait 
-Sem pi. (Srbija) = na -irati numerirati 
»oznaciti brojem«, odatle prenumerirati se, 
-numeriram pf., impf, »pisati prenumeraciju«, 
od lat. praenumerari, njem. prdnumerieren , pre- 
vedenica predbrojiti se (hrv.), apstraktum na 
-afio > -adja prenumeracija »(prevedenica) 
predbrojka«. Poimenicen part. prez. na -ans, 
gen. -antis prenumerant, gen. -eranta »onaj 
koji se prenumerira«. 

Lit.: ARj 6, 217. 8, 266. 9, 636. Budmani, 
Rad 65, 163. Kusar, Rod 118, 24. REW» 
5994. GM 312. 

nuncjat, -am impf. (Bozava) »annuziare 
per mezzo di scampanio« = (sa disimilacijom 
h - n > I - n) luncijati (Veli otok) »slaviti«. 
Poimenicen lat. part. perf. luncijata (Dubrovnik, 
16. v.) »1° Blagovijestj 2 A toponim Na Lun- 



cijati (brezuljak izmedu Gruza i Rijeke, 
jer je tu bila crkva posvecena Blagovijesti, 
upor. za takve dubrovacke toponime Na 
Lunardu, Na Mihajlu, bez izvodenja)« = 
Nuncijata (Blato na Korculi) [< tal. annun- 
zjata f{\T>. st.) »Blagovijest (slavi se 25. ozujka, 
blagdan se slavi od 431), prema lat. Annun- 
tiatio]. Od tal. annuziare < lat. ad-nuntiare. 

Lit.: ARj 7, 218. Cronia, ID 6, 116. DEI 
213. Sertie, ZbZB 92. Setka 2, 27. 122. 

nur, gen. ntira m (Srbija, Bosanska Kra- 
jina, Kosmet) »1° luca, zraka koja pada na 
grob kojem svecu (muslimansko vjerovanje), 
2° svijeca koja pada s neba uoci Uskrsa, te je 
patrijarh u Jerusalimu prvi pripalk. Deminu- 
tiv nurak, gen. -rka. Balkanski turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. nur »svjetlost«) iz oblasti 
islama: rum., bug. nur, arb. nur »Gesicht, 
Aussehen, Glanz«. 

Lit: ARj 8, 266. Elezovic 1, 467. GM 312. 
Mladenov 261. Skok, Sldvia 15, 482., br. 
535. Korsch, ASPh 9, 659. 

nurati, -am impf, »gurati, turati« prema 
pf. nuriti, niirim (Dalmacija) pored»;'» riti 
»isto« (Vrcevid) i njurmiti, -em, deminutiv na 
-koti niirkati, -am pored njurkati (Lika) 
»goniti lijeno celjade na posao«. Bug. miram 
se pored nurkam se. U tekstovima pisanim 
crkvenim jezikom iznurati prema iznuriti. 
znaci »unistiti«. Cesto se cuje pridjev iznuren 
»izmucen, iscrpljen«. Cini se kao da je prijevoj 
u kao u ces. vynuriti, polj. nurek »Taucher«, 
od praslav. korijena *nbe- prema *ner- / *nor- 
(v. roniti). 

Lit.: ARj 4, 273. 8, 267. 286. Miklosic 
212. Holub-Kopecny 247. Bruckner 365. Mla- 
denov 361. 

nuzati, -am impf. (Vetranie) uz pf. ponu- 
ziti »potapati«. 
Lit.: ARj 8, 174. 

niizla f(Vuk) = niizle f pi. (Srbija) »bolest 
mesa oko zuba«. Turcizam (tur. niizle) iz me- 
dicinske terminologije. 

Lit: ARj 8, 274. Matzenauer, LF 11, 325. 



Nj 



-nja, slozen sufiks od -s« razlicitog pod- 
rijetla (pridjevskog, participskog, v. -anje, 
-enje) i od -za, varijanta od -je. Sluzi za obra- 
zovanje apstrakta od glagolskih osnova, naj- 
cesce onda ako je infinitiv na -iti: raditi — 
radnja, graditi — gradnja, tvrditi — tvrdnja, 
slutiti — slutnja; od glagola na -ati: smetati 
smetnja, od primarnih pomesti pometnja. Ozna- 
cuje sam akt (cin) glagolske radnje. Kao i 
drugi apstrakti moze postati konkretum na 
taj nacin sto oznacuje ili mjesto gdje se rad- 
nja odvija (tip: radnja »lokal«) ili kolektiv koji 
je izvrsuje (tip: pratnja »Gefolge«). Veza s 
glagolom osjeca se u najvise slucajeva. Ali 
se i gubi ako izvedenica postane tehnicki 
termin: kopanja je izgubila vezu sa kopati. 
[Sluzi i za tvorbu poimenicenja pridjeva od 
imenica: crljepnja, glavnja, od crijep, glava}. 

Lit.: Maretic 299, § 350. Boskovic, IF 
15, 106. si. Leskien 291. 

-njaca, slozen sufiks od pridjevskog -&« i 
-jaca, kojom se pridjevi poimenicuju: slama — 
slamnjaca. Dodano -jaca je varijanta na -zo 
od -aca: kao -aca sto se dodaje na tipove kao 
mlsiraca, pregaca, sumporaca, tanjiraca, s 
palatalom ivanjaca, vecernjaca, na -ov brezo- 
vaca, lipovaca, tresnjevaca, jabukovaca, tako 
se -/aca dodaje u tipovima kao tavanjaca 
»daska kojom se tavani«, podgrljaca »na jarmu 
ono drvo sto stoji volu ispod grla«, pjenjaca 
»kasika sto se njome pjeni«, na pridjevska 
poimenicenja drobnjaca, olovnjaca, na -en u 
sjemenjaca, tjemenjaca, bakrenjaca. Sufiks -njaca 
cini se da dolazi samo na pridjeve na -ni od 
imenica pa se moze i smatrati kao -jaca koji 
poimenicuje pridjeve: bibernjaca, brijeznjaca, 
brusnjaca, golubnjaca »jama za golubove«, 
krovnjaca i si. 

Lit: Maretic 258. 272. 288. 289. 299. 
Boskovic, IF 15, 131-143. Leskien 252. 

njag m, njatar i trag (Dalmacija) eufemizmi 
su fr. tipa diantre < diabolus za vrag (v.). 
Da bi se objasnili, mora se poci od vrag, 



rijec koja se ne smije izgovoriti (tabu). Kaj- 
kavci upotrebljavaju uz nju kletvu: potori ga 
sveti kriz, Francuzi izmjenjuju diabolus sta- 
rim konjunktivem bez que: entre od entrer, 
tako da se di moze osjecati kao dieu »bog« 
(upravo: bog neka ude); a Dalmatinci izmje- 
njuju vrag u trag, vrafina u trasina. Da bi 
mu se trag zameo, izmjenjuju i suglasnicku 
grupu tr u nj i prilagoduju ili unakrstavaju 
sa fratar. 

Lit.: Bulat, IF 5, 143. 

nj akati, njace impf. (Vuk, subjekt magarac) 
»revati (o magarcu)«. Ocito je oformljenje na 
-kati onomatopeje kojom se oponasa glas 
magarcev. 

Lit.: ARj 8, 273. 

njana f (Bosna, Sarajevo) »neka biljka«. 
Mozda ovamo i njancica f (hrv.-kajk., Sulek) 
»neka kruska«. 

Lit.: ARj 8, 273. 

-nje, slozen sufiks od -n, a to od part, 
perf. pasiva glagola koji prave infinitiv imper- 
fektivnih glagola na -ati, -etl, -iti, i sufiksa 
-je za apstrakta. Tipovi umirati — umiranje, 
bdjeti — bdjenje, misliti — mUIjenje (zbog toga 
analogijski infinitiv rmsljeti, ZU). Nastaju tako 
apstrakti koji izrazuju glagolsku radnju prema 
njenom trajnom vidu [usp. -anje, -enje]. 

Lit.: Vukovic, PSKI 1, knj. 1, 40-53. 

njSga f (Vuk) = (ekavski) nega = (ikavski) 
nlga, praslav., »ljubav, milovanje, mazenje«. 
Pridjev na -s« > -an njezan, f -zjia »1 ° zart, 
zartlich, 2° heikel, slabacak«, poimenicen na 
-ost njeznost, rusizam ili cehizam. Denominali 
na -ati njegati (Gundulic), na -iti raznjeziti 
(se), -im (Rijecka nahija, Srbija) »razbebuniti 
se (od beba)«, na -ovati njegovati, -ujem »gojiti, 
dvoriti (bolesnika)« (»a-, Vuk). Veoma rasi- 
ren u antroponimiji: u dvoclanim Njegoslav, 
Njegomir i u odatle izvedenim hipokoristi- 



34 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



njega 



530 



njiva 



cima Njegoje, ikavski) (Nigoje (Brae) = rum. 
Neagoe, odatle bracko prezime Nigojevic, Nje- 
gota (13. St.), odatle toponim Negotin (Srbija), 
*Nize, gen. -eta, odatle Nizetic, obrnuto u 
renesansno Niseteo = Niseteus (17. v. Brae, 
Dalmacija), NjegoS (Crna Gora), odatle u Tesa- 
liji Niausta — makedonski Njegos. Nalazi se 
jos u stcslav. nega, ces. neha, s pridjevom 
nezjiy (nas pridjev ne treba da potjece odatle) 
i u rus. negovatb. Danas ne postoji u sloven- 
skom i bugarskom. Da je u bugarskom posto- 
jao, dokazuje rum. imenica i mitoloska lic- 
nost neaga »1° Trotzkopf, 2° boser Drache«. 
Ie. paralele nisu utvrdene. Matzenauer upo- 
reduje s lot. pridjevom naigs »gracilis, agilis, 
pulcher«, naigat »desiderare«, Miklosie sa san- 
skr. snihjati (3. 1. sing.), sneha »geschmeidig 
werden«. 

Lit.: ARj 7, 846. 8, 274. 281. Miklosie 
215. Tiktin 1043. Matzenauer, LF 11, 331. 
Tiktin 1043. Putanec, Rdd 315, 328. 

njerciti, -im impf, »psovati, vikati«. Upor. 
slov. njercati »mrmljati«. Na -e, gen. -eta njerce 
»koji mrmlja« (Vuk, Boka). Zacijelo se radi o 
onomatopeji, jer oko Rijeke znaci »1° krktati = 
krklati (ZK), kad grah u loncu vri, 2° rezati 
(subjekt pas)«. Dalja veza te onomatopeje 
bit ce njiire, gen. -eta m (Istra) »cangrizalo«, 
njurgati, -am (oko Rijeke) »mrmlati, mrndzati«, 
odatle na -ah njurgalo (Istra) »homo murmu- 
rans« (upor. njem. onomatopeju norgeln), s 
reduplikacijom njiinjoriti, -ira (Vuk, Boka) 
»mrmlati« = na -kati njukati, njuc m (ovaj 
znaci jos »2° stenjati u snu«, Crna Gora, 
»3° plakati«). Ovamo mozda i njuriti (Vodice, 
Istra) »biti ljut, ne htjeti govoriti« kao i humo- 
risticka onomatopeja obrazovana kao hipo- 
koristik njonjo m (Srbija) »neznalica«. 

Lit.: 8, 289. 286. 285. Ribaric, SDZb 9, 
171. 

-nji, pridjevski sufiks odredenog vida, 
slozen od -bn, sufiksa -^o i pokazne zamjenice 
l, ja, je (v.). Apstrahiran je od imenica, koje 
se svrsavaju na -n dan - danji, jesen - jesenji i 
prenesen na Ijetnji pored Ijetni, na priloge 
jutros, danas, veceras, sinoc: jutrosnji, danasnji, 
sinoenji (= smosnji, ZK), odatle opet kao -asnji 
na sada — sadasnji, nekada — nekadasnji, 
ovda — ovdasnji, svagda — svagdasnji. Usp. i 
-asnji. 
Lit.: Marette 315. 325. Leskien §§ 540-541. 

njihati (se), njiham pored nflsem impf. 
(Vuk) = njijati (zamjena/j —j) (iz-, na-, od-) — 
(s prijenosom S iz prezenta u inf.) njisati, -am 



(Kosovo polje) »ljuljati, mahati«, prema pf. 
nj'ihnuti, -em i deminutivu na -bkati njiskati 
se (Vetranie). Pored ovih oblika postoji nje- 
viti (Vuk) »pflegen«, odnjiviti (Gorski vijenac) 
koji Leskien izvodi od odnjihati, ali je mo- 
guce i drugacije tumacenje, v. njiva. Apstrak- 
tum na -oj njihaj (Sulek). Na -ah njihalo n 
(Sulek) = njihalica = na -aljka njihaljka = 
njisaljka (Kosovo polje). Nalazi se jos u 
slov. i bug. sa n mjesto nj, koje je samo u 
hrv.-srp., nastalo kao u njiva < niva (v.). 
Ako se uporedi sa stcslav. vbznysiti se, i je 
nastao od praslav. jery-a. Matzenauer upo- 
reduje sa stces. konysiti — konejsiti pored 
konuseti. Upor. jos slozenice s prefiksom ko- 
u kolebati se = ces. kolisati. 

Lit.: ARj I, 468. 275. 8, 281-282. 283. 
Miklosie 218. Holub-Kopecny 179. Mladenov 
358. Stojicevic, ASPh 34, 115-116. Matzena- 
uer, LF 8, 188-189. Leskien, LF 19, 206. 

njistati, -ti impf, na -eti (Vuk, subjekt 
konj, dogai) »rzati« prema pf. njisnuti, njisne 
(Vuk). Odatle postverbal na -bk njisak, gen. 
-ska = na -tka nj'iska f (Vuk) »glas konja«. 
Zacijelo onomatopeja. 

Lit: ARj 8, 284. 

njiva f, sveslav. i praslav. rijec, bez paralela 
u baltickoj grupi, »oranica, Grund, Flur«. 
Konsonant nj stoji mjesto n, kako je u bug., 
ukr. i rus. Istog je postanja kao Ij mjesto / 
u sljiva, gljiva (v.), palatalizacijom koju je 
izazvao i. Pridjevi na -bn njivan (14. v.), na 
-ski njivski. Deminutiv na- -ica njivica (Vuk, 
takoder toponim u sing, i pi.), na -ce njivce, 
gen. -eta (Kosmet). Na -ar njivar (Stulic) 
»ratar«. Na -ak njivak, gen. -aka (Bosna) 
»kamen na njivi ili livadk. Kol. na -je njivlje. 
Denominal njtviti, njtvi'm (Vuk) (od-, jugo- 
zapadni krajevi) = njtvit (Kosmet) »(metafora) 
njegovati«. Vokal i je nastao od dvoglasa ei 
u ie. korijenu *nei- »nieder, dolje«, odakle su 
niz (v.), nizak (v.), nice (v.), ponikva (v.) i 
poniknuti. Taj korijen prosiren je pridjevskim 
formantom -uo, u grckom veuoc, »polje, 
njive« u maskulinumu, dok je u slavinama 
femininum. Upor. i ags. neowol, sanskr. mv 
»magnum, crassum, corpulentum esse«. Prvo- 
bitno je znacenje bilo »nizina«. Prema tome je 
rijec grcko-slavenska leksicka paralela iz oblasti 
poljoprivrede. Prema Vaillantu rijec je ista 
koja i ivica (v.), a nj je nastao deglutinacijom 
iz * bn-]i e. To je misljenje nepotrebno, kad 
postoji utvrdena grcko-slavenska paralela. 

Lit.: ARj S, 218. Elezovic 1, 469. Miklosie 
216. Holub-Kopecny 246. Bruckner 364. KZ 



njiva 



531 



njuh 



45, 39. Trautmann 196. WP 2, 335. Brugmann, 
IF 11, 274. 14, 7. bilj. Schulze, KZ 27, 604. 
Berneker, IF 31, 400. Matzenauer, LF 11, 
190. Vaillant, RES 22, 192-193. Boisacq* 
660. 

njoknuti, -em pf. (Vrbnik) »lupiti, udariti«. 
Upor. hrv.-kajk. jekniti I -knuti. Zacijelo 
onomatopeja, ekspresivan glagol. 

Lit: ARj 8, 285. 

njuh m (zapadni krajevi, Martic, Dalmacija), 
praslav., »odor, vonj«. Na -bka njuska f (Vuk, 
Kosmet) »gubica«. Denominali na -ati njuhati 
(na-) = viihoti (hrv.-kajk., Bednja) = na 
-iti njusiti, -Im (Vuk, Lika) (na-, o-, po-, 
pri-) ~ njuslt (Kosmet) impf, prema iteratlvu 
na -va- -njusivati, -njusujem, samo s prefiksima 
(na-, Lika), deminutiv na -kati njuskati, -am 
impf.-(Vuk), sanjuskati se, -uju (subjekt oba 
ata) »kad se zivotinje njuskom uzajamno 
upoznavaju«, odatle na -ah njuskah m prema 
f na -ica njuskalica. Imenica njuh se nalazi 
jos u polj. i rus. u znacenju »smrk«, glagol 
u slov. njuhati, njusati i rus. njuhatb »schniif- 



flen, riechen«. Prema Danicicu ide ovamo i 
sunjka »njuska« (Hrvatska, Dalmacija, BiH) < 
njuska, s metatezom nj s > s - nj, ali treba 
uporediti i Sanjati, -am (Vuk) »njuskati > 
njuseci trazitk. Mjesto s govori se c cunjka f 
(Vrgada) »njuska« = cunka (Brae, Bella, Kava- 
njin) »rilo u psa, macke ili kakve druge zivo- 
tinje*. Promjenu s > c izazvalo je unakrstenje 
sa iunj < zono < cuneus < c'uneus (v.). 
Prema Miklosicu vonj i njuh bile bi srodne i 
u vezi sa stcslav. ohati. To misljenje zabacuje 
Bruckner, jer je u nastao od dvoglasa u ie. 
korijenu ^neuqs- »wittern, schniiffeln«, stvnjem. 
niusan, nvnjem. niessen. Prema tome vonj (v.) 
cirri zasebnu leksikologijsku porodicu. Kon- 
sonant h je nastao iz ie. s poslije u. V. dalju 
etimologijsku vezu u vonj. 

Lit: ARj 2,100 b. 7, 468. 8, 286. 17, 884-5. 
BL 2, 345. Jurisic, NVj 46, 18. Danicic, 
Osnove 298. Vukovic, SDZb 10, 397. Elezovic 
1, 103. 142. 470. Miklosie 222. Bruckner 364. 
ZSPh 2, 309. BB 25, 95. IF 10, 154. Kogen, 
IJb 14, 272. Uhlenbeck, PBB 30, 267. Brug- 
mann, LF 13, 154. Iljinski, ASPh 29, 493. 
Boisacq 3 665-666. GM 311. Matzenauer, 
LF 11, 331-332. 







»ili«, disjunktivni veznik kod trojice 
pisaca (Banovac, Kuhacevic, Matovic). U 
vezi sa -li zamjenjuje ili: oli, ol. Od tal. o < 
lat. aut. 

Lit.: ARj 8, 290. 291. REW* 810. Putanec, 
Slovo 13, 166. 

2 (Vuk), sveslav. i praslav. prijedlog s aku- 
zativom i lokativom, sa sveslav. i praslav. 
varijantama ob (obdan, odatle obdamste itd.), 
oba (a iz 5, obasjati, obastatf), obi (obistati 
ZK) »an, um, be-«. Prefiks je u pridjevima i 
prilozima dmalen, dvisok, opsiran itd. u zna- 
cenju »podosta« (tako i u slov.), okolo itd. 
i u glagolima sa znacenjem da se radnja vrsi u 
pravcu oko(lo-) necega ill nad necim (tip opho- 
dati > ohoditi, odatle ophoda — ohoda / Crna 
Gora /, objesiti) i u odatle izvedenim imenicama 
(obicaj, oblak, obojak itd.). Kadikad pomijesao 
se sa ot- > od- zbog asimilacije (piajati < 
ot-cajati). Nalazi se i u toponomastici (Ohrid 
> Orid »mjesto na hridi«, upor. polj. Opole > 
Oppeln u Sleskoj). Veze se s pomocu slozenog 
sufiksa t + }o: *obtio > stcslav. obhb (upor. 
isti sufiks u nistijj > Spsti (Kosmet) »xorv6c« 
(= lit. kaines) u istocnim krajevima iz crkvenog 
jezika, odatle rum. leksikologijska porodica, 
koja se dijelom nalazi i u cslav., apstraktum 
na -ina Spstina, s pridjevom opstinski i kao 
prilog uopSte: deobite, obste f »Gemeinschaft«, 
obitejitel »kaluder«, obitejitie, prevedenica od 
xorvofkov, pridjevi obstesc »javan« i obepnic 
»zajednicki«, glagol a op[ti »saopciti«, apstrak- 
tum na lat. -imen > -inie obstinie »ukupnost«, 
na ovatif -uJG > -ui a obstui »sudjelovati« 
pored a sa obestui »stvoriti zajednicu«. Na 
zapadu opci (sveopci prema ces. i njem. allge- 
mein), s rasirenjima na -en opcen, ne -enit 
opcenit, apstraktum opcina, s pridjevom opii'n- 
skt, neologizam opcinstvo »publika«, denomi- 
nal opciti (sa-, pri-), izopciti, prevedenica 
od excommunicare, odatle apstraktum izo- 
pcenstvo (Stulic), iterativ na -va- izopcivati, 
priopcivati, prilog uopce. Da je i na istoku 
taj oblik zivio u narodu i da je kasnije istisnut 



od crkvenoga, dokazuje arb. posudenica apgine" 
pored optine (Skadar) »porodica«. Ovamo ide 
jos prosirenje na -etan obacetan (~ tno pseto, 
Dalmacija, Pavlinovic) »koji mnogo bavrlja, 
tumara«. Na zapadu postoji jos oblik oplji 
(Kavanjin), opijen (17. i 18. v., Dalla Costa), 
opljenit, opljina. Nije potvrden u danasnjim 
govorima. Tesko je misliti da se radi o sufiksu 
/ mjesto i. Prije ce biti zamjena neobicne suglas- 
nicke grupe pc > plj, koja je obicnija. Do- 
cetak -f u obi ima korelat u lit. apie, apie, 
api i u gr. era. Odatle je analogijski prenesen 
u rati-, izi-, kodi-, bezi- (v.). Znacajno je za 
baltoslavensku jezicnu zajednicu da su se 
tri ie. prijedloga stopila u jedan: ie. *ebhi, 
prijevoj *obhi (*bhi, upor. njern. be-, sanskr. 
abhi, lat. ob, irski eb), *ambhi (*?ubhi) > gr. 
dutpi-, gal. ambi-, arb. mbe > me-, mi- i *api 
(sanskr. api »jos«, gr. era, odatle u interna- 
cionalnim rijecima epilog, epigon). Interesantan 
je pseudojekavizam (tipa kupjena < kupina, 
sjeroia) objekoliti (se), -im (Vuk, Risan) = 
oblijekoliti (Ljubisa) = (s disimilacijom I- I > 
I - r) oblijekoriti se »saletjeti koga da mu 
uzajmim to i to, navezati se, navrsti se« < 
obikoiiti (Dalmacija, Paviinovic, Srbija, Les- 
kovac, Rijecka nahija). 

Lit.: ARj 4, 280. 8, 286. 292- 297. 359. 
9, 73. si. Maretic, Savj. 80. JT 2, 188. Elezovic 
2, 1. 34. MibloUl 219. Holub-Kopecny 249. 
Bruckner 368. 369. Trautmann 1. WP 1, 55. 
Mladenov 370. GM 315. Tiktin 1074. Matze- 
nauer, LP 11, 332-333. Belie, JF 18, 96- 
97. Jokl, Unt. 78. Courtenay, Zbornik Belio 
225. si. (cf. LJb 9, 199). Meillet, RSI 6,127. 
Endzelin, KZ 44, 68. Sommer, LF 31, 362. 
Stokes, KZ 36, 275. Boisacf 58. 

6 3 , uzvik za pozivanje, pred vokativom 
ili inace. Nalazi se U svim slavinama kao i U 
svim ie. jezicima. Ne drzi se jezicnog zakona 
ie. o > slav. a, jer se neprestano obnavlja. 
Kad sluzi kao odziv, glasi oj (Vodice) = 
oj oj (Kosmet) u znacenju »cujem«. Kad iz- 
razava cudenje, glasi S (Kosmet). Tada se 
veze oko ili oho. Oblik oj sluzi u Kosmetu 



534 



obala 



za tjeranje goveda. Kao ah i taj dobiva h: 
oh. 

Lit.: Elezovic \, 21. 2, 36. Ribaric, SX>Z6 9, 
172. WP 1, 161. Holub-Kopecny 249. 

-o", nenaglasen suiiks za tvorenje hipoko- 
ristika od starih slavenskih dvoclanih imena, 
od krscanskih imena i od nadimaka, kod po- 
sljednjih u pejorativnom znacenju, vezan sa 
dugim uzlaznim akcentom na osnovi: Vlddo 
od Vladimir, Bozo od Bofidar itd., Pero od 
Petar, Mdto, tvd, Tomo, Duro itd. Veze se uz 
sufiks za pravljenje skracenih hipokoristika na 
s Tdso od Teodor, na -co loco od Jovan itd. 
Obicnije je kod stokavaca, ali dolazi i kod ca- 
kavaca: Miko (ZK) od Nikola, Stefo od Stje- 
pan (ZK). Tako i u hipokoristicima koji su 
apelativi: cdvo, medo, ago, dudo, dido, njonjo. 
U korelaciji je sa sufiksom -e i -a (v.) za hipo- 
koristika. Hipokoristicki osjecaj vezan je za 
dugi uzlazni akcenat. Njega nema ako je 
drugi akcenat na osnovnom vokalu: Mi'rko, 
Marko, Zivko, Matko itd. Veze se u slucaju 
-ai od part. pret. aktiva u -alo i nenaglaseni 
sufiks ima pejorativno znacenje: naklapalo, 
zabrndavalo, zanovijetalo. 

Lit.: Maretic 330-1. Leskien 270-1. Van- 
drdk 503. Holub-Kopecny 408. 

oba 1 m, n, obje f (Vuk, 13. v.) = obe (ekav- 
ski) = (ikavski) obi (dual kao dva") »ambo, 
die beiden«. Veze se u slozenku s tim brojem, 
i to oba roda: obadva m, n, obadvije f (15. v.) 
»oba« pored obedvd, obedvije (Vuk, Dubrov- 
nik) = obadva pored obadva (ZK) = obidva, 
kao u tal. ambedue. U slozenicama s pridjevom 
ili imenicom kao drugim elementom mijenja 
se -a u -o prema toj slozenickoj spojnici : 
obostran < -stranbn b (v.), prema toj obospolan, 
obostruk pored obadvostruk = obodvostruk. Do- 
biva sufiks -oj (od dvoj, v.) oboj (13— 15. v.), 
pridjev »jedan i drugi zajedno« = obo (Istra, 
stezanje oje > o kao u Bogovie < Bogojevic, 
Krk) = oboje. Poimenicuje se sa -lea obojica 
(Vuk) = obolca (Kosmet) = obodvojica = 
obadvojica prema obodvoj pored obadvoj, obi- 
dvoje (ikavski, Slavonija). U slozenicama do- 
lazi femininum od sintagme obje strane pridjev 
objestran (15. v.) »(prevedenica) bilateralis«, s 
poimenicenjem u femininumu objestrana f = 
obistrana (Mikalja, Stulic) »securis anceps«, 
s ispustanjem o- blstranica. Ovamo ce ici i 
objetelica = obijetelica (v.) od obje- + -jetelica 
(Dubrovnik, odjeti) »moticica koja ima dva kra- 
ja, sinonim: cakija, kljun, trnokop«. Ovamo ide 
i pridjev od sintagme oba kupa: objekupan 



(14. v.) = prilog objekupno »simul, zajedno, 
universus« (prema Danicicu). [Rijec je ie. 
(*ambholul) i baltoslavenska : gr. auxpeo »beide«, 
awesta uwa-, lit. abu, got. bai m, ba n, gen. 
baddje, engi. both, stvnjem. belde, bede]. 

Lit.: ARj 8, 294. 369. 423. 371. Miklosie 
218. Holub-Kopecny 249. Bruckner 369. WP 

I, 55. Bugge, LF 10, 61. Meillet, RSI 3, 167. 
Boisacq 58. Kusar, NVj 3, 326. 

-oba 2 , sveslav. sufiks za tvorenje imenskih i 
pridjevskih apstrakta, koji mogu postati i 
imenice za lica : grd > grdoba, hudbba, gnusoba, 
rugoba, tjeskoba, zloba, utroba, caroba. 

Lit.: Maretic 300—1. Leskien 298. Osten- 
-Sacken, LF 28, 416. si. Vandrdk 1, 603-4. 

obad, gen. -dda m (Vuk) prema f na -ica 
obadica »muha badalj (v.), strkalj, strk (ZK)«.. 
U ceskom, poljskom, ukrajinskom i ruskom 
dolazi v mjesto b: ces. ovad, polj. owad, rus. 
dvod, u stcslav. oba oblika. Augmentativ 
na -Ina obadlna. Denominal na -atl obadati 
se, -am (Vuk) »bjezati od obada« (iz-, na-,, 
od-, za-, Piva-Drobnjak). Cini se da je b 
nastao iz bv kao u oblak, obor, iz *ob-vad, a 
-vad. da je isti korijen koji i u svada, zavada. 
Miklosie naprotiv uporeduje s lit. udas. lot. 
ode »komarac«, bez ie. paralela. Matzenauer 
vidi u -vad sanskr. vddh, badh »vexare, pertur- 
bare«, vadh »ferire, tundere«. 

Lit: ARj 8, 297. Vukovic, SDZb 10, 381. 
387. 295. Miklosie 218. Holub-Kopecny 259. 
Bruckner 387. Zubaty, ASPh 16, 407. Mat- 
zenauer, LF 11, 334-335. 

obajgora f (Vuk) = bpdjgora = opajdaca 
(1844) = opajdara »bezobrazna zenska«. Ne- 
jasno je mijenjanje b > p. U poredenju 
sa -dara, -daca i -gora cini utisak pejora- 
tivnog sufiksa. Matzenauer izvodi neuvjer- 
ljivo iz tur. baja »vulgaris« i karl »femina«, 
pri cemu ostaje neobjasnjeno sve: o-, b > p 
i varijacije u sufiksu. V. i panjka (pri kraju). 

Lit.: ARj 8, 303. 9, 9. Matzenauer, LF 

II, 335. 

obala f (Vuk) »1° (prvobitno znacenje) 
zid, bedem (Barakovic), 2° ograda, plot (Sri- 
jem), 3° brijeg, tj. pocetak kopna uz more, 
rijeku, jezero, potok, sinonim: igalo, zal 
(morski), strana, jalija (danas opcenito), 4° 
toponim«. Pridjev na - n obalan (uz plovidba, 
neologizam). Deminutiv na -ica obalica. Pre- 
ma Mareticu hrv.-srp. postverbal od obaliti 
< ob-valiti (v.): obvala kod Vrancica. Se- 
manticki razvitak nije posve jasan. Znacenje 
»declivitas, pocetak strmine«, koje ova rijec 



obala 



535 



obdulja 



ima u hrv.-kajk. (Zagreb, Mazuranic), moze 
se uporediti sa padina na istoku. U znacenju 
3° obala je istisla bregb (v.), obrlztna (ZK). 
Ako je postverbal, onda je znacenje 3° prvo-' 
bitno, a znacenja t° i. 2° su sekundarna. Ograde 
i zidovi prave se svaljivanjem kamenja, zemlje 
itd. Usp. valjati za dalju etimologiju. 

Lit: ARj 8, 303. Mazuranu 766. Miklosie 
218. 

8bao poied obal, f obla (Vuk), sveslav. i 
praslav. pridjev, »T okrugao, rotundus, 2° 
toponim, sam i ii vezi s toponomastickim 
apelativima (Oblo Brdo)«, naobal »podosta 
obal«, rasiren na -ost oblast (18. i 19. v.), 
deminutiv oblahan (16. v., Drzic), obluzan 
(Timok-Luznik; rasirenje sa -ug- nejasno), 
na -ovit obiovit, na -en (ili, bolje, part. pret. 
pas.) obijen (18. v.) »oblast«. Brojna su poime- 
nicenja: na -be oblac, gen. -aca (Lika) »1° 
okrugao, podebeo stap, 2° cilinder (Sulek)«, 
unakrstenje sa val obalac (crkva ne na svod 
nego na obalac), na -ica oblica »1° stogod 
oblo, maslina, smokva, 2° zena, djevojka, 
3° riba maena vulgaris, rhombus«, na -ic 
oblic (Vuk, Sulek) »stogod oblo«. Na -Ik samo 
u toponomastici Obllk. Medu apelativima 
nije potvrdena ova izvedenica zbog homoni- 
mije sa lik—oblik, ali postoji pridjev oblican 
(Jambresic) »nalik na oblicu«, oblicast, de- 
minutiv oblicica »globulus« a to mogu biti i 
izvedenice od oblica. Za obllk govori dalja 
izvedenica na -ovina obljikovina (Timok- 
-Luznik) »obla motka«. Na -je oblicje n. Na 
-»i obit! m (Dubrovnik) »valjak«. Na -ic oblil 
»grasak«. Prilog oblicke, Apstrakti na -ost ob- 
lost — na -ina oblina (16. v., Vuk). Na -jak 
objak, gen. aka (Istra) = objok, gen. objokd 
(Buzet, Sovinjsko polje) »okrugao kamen na 
cesti«, pi. objaki pored objocji = na -utbk 
(upor. bjelutakj obltitak, gen. -utka (Vuk) 
»obao kamen«, s kol. na -je obluce (Vuk). Na 
-ovina oblovina (Sulekov neologizam) »po- 
vrsina onoga sto je oblo«. Prilozi: uoblo (Piva- 
-Drobnjak), na -ice oblice (Lika, uz govoriti) 
»razgovijetno, nasiroko«, na -imice oblimice = 
oblicke (uz piti) »na dusak«. Denominal na 
-iti (faktitiv) obliti, -Im (za-) »ciniti sto oblim«. 
Slozenice od sintagmi: obleuska f »neka 
osobita igla«, obldguz (pridjev i imenica), pri- 
djev na -bn obloguzan = obligilzija m (Lika) 
= oblozder m prema f oblozderica — oblo- 
zderac, s pridjevom oblozderan i augmentati- 
vom oblozderclna »prozdrljivac«, obloljustra f 
»zmija coelopeltis lacertina«, ohladio, gen. 
oblodjela (18. v.) »obli dio = stupanj u geo- 



metriji (nejasna tvorba)«, pridjevi oblodug 
(Belostenec) »obao i dug«, oblollcan (Stulic) 
»obla lika«. Rumunji posudise oblu, f oabla 
»optocen, upravan, ravan«, oblifa »dascica 
na krevetu za jastuke«. Pridjev je baltosla- 
venska kreacija od prefiksa oh- (v.) i nisticnog 
prijevoja *r A a- od ie. korijena *vel- »okretati, 
valjati«, koji se nalazi u val, valjati, valjak, 
obaliti, obala (v.). Upor. lit. apvalus »obao«, 
lot. apals »isto«, aplis »krug«. V za dalju eti- 
mologijsku vezu valjati. 

Lit.: ARj 8, 468. Vukovic, SDZb 10, 406. 
Miklosie 219. Holub-Kopecny 250. Bruckner 
371. Mladenov 370. WP 2, 303: Gorjajev 234. 
Petersson, KZ 47, 271. 

Obar, pi. Obri m, ruski naziv za tursko- 
-tatarsko pleme Avara, koji se ocuvao u torn 
znacenju samo u rus. Obrin »Avarin« i u 
stcslav. U ruskom se fonetski razlikuje ime 
za kavkasko pleme Avari: a eeb lie sutb 
obezi = Abchazi. U znacenju »div (upor. 
ispolin)« nalazi se u ces. obr, pridjev obrovsky, 
polj. obrzym pored olbrzym i u luz.-srp. U 
juznoslav. nije se ocuvao taj naziv ni u prvom 
ni u drugom znacenju; vjerojatno u topono- 
mastici Obdrska (Bosna, Tuzla, selo) i u pri- 
logu obarski (Lika, Bukovica) »1° zestoko, 
nemilo, 2° otvoreno, iskreno, ozbiljno (Ba- 
rilovic, Velemeric)«. Znacenje 2° podsjeca na 
latine »jasno« u romanskim jezicima i na magya- 
rdzni »protumaciti« u madzarskom. Sisic 
stavlja ovamo kao pridjevski toponim na -ov 
Obrov, sa poimenicenjima Obrovac, Obrovica, 
ali to moze biti i imenica obrov »fovea, jama«. 
Buduci da se bizantinsko Avaroi mora fo- 
netski rastaviti od Obrt, moze se izvoditi 
posljednje i od Ogur. Rijec obr u znacenju 
»div« izvodi se i od got. abrs »silan«. Upor. 
i asirsko abaru »biti jak«, hebr. abbir, gr. 
Spptuoc, »jak«. Zbog toga obr u znacenju »div« 
moze da bude i pred-ie. rijec. 

Lit.: ARj 8, 309. Mazuranic 116. Miklosie 
219. Holub-Kopecny 251. Bruckner 378. ASPh 
11, 118. Skok, LLC 2, 12. si. Trombetti, 
AA 3, 13. Uhlenbeck, PBB 27, 114. Schtitte, 
LF 15, 266. RSL 6, 283. Vasmer 2, 244. Pu- 
tanec, Slovo 13, 165. 

obdulja f (Vuk, Primorje, Imotski, Pe- 
trovo Selo, Hrvatska) »nagrada pri trcanju 
trke utrkivanja« = igdilj m (Kosmet) »trka, 
obicno konjska, utakmica tko ce brze«. 
Turcizam (tur. ondill »zalog, opklada pri 
trkama«) iz oblasti konjogojstva. U obdulja 
turcizam je izmijenio pocetni i docetni slog 
zbog unakrstavanja s opklada, dok su u Kos- 



obdulja 



536 



obitelj 



metu palatami zaokruzeni samoglasnid za- 
mijenjeni sa i, kako cesce biva u torn narjecju, 
dok je ii > u kao obicno. 

Lit.: ARj 8, 320. Elezovlc 1, 217. Skoljic* 
497. 

obedijenca f (talijanizam) = obedijencija 
i (latinizam) »(crkveni termin) pokornost«. Od 
lat. oboedientia = tal. obbedienza, apstraktum 
na -entia od oboedire. 

Lit.: ARj 8, 323. REW* 6016. 

ober- = obor-, imenicki prefiks njemackog 
(granicarskog) podrijetla, zamijenjen prevede- 
nicom »nad-« u nazivima za vojnicke i druge 
casti: oberlajtman (ZK) = oborlacman, ober- 
izunir (ZK), oberkapitan, obordfenerao (Vuk), 
jednom i u vezi s domacim nazivom oberknez 
— oborknez (Vuk). Odatle prezime Oberkne- 
zevic. Ovamo ide i komicno mrciziranje njem. 
Oberwachmann > dborbokman »stercus« prema 
tur. bok »isto (za ljude)«. 

Lit.: ARj 8, 324. 426. 429. 

obergavati, -bergavam impf. (Korenica, 
Hrvatska) »obavljati«. Bez o- nije potvrden 
glagol. Zacijelo iz granicarskog njem. bergen. 

Lit.: ARj 8, 324. 

obga f (Vuk, Banat, Braniceve) »jufka (v.)«. 
Primjeri: gibanica od obgi sa sirom, obga za 
pitu. Nalazi se jos u bug. olba pored obga 
»rastanjeno tijesto, patura, guba«. Ide Za- 
jedno s bug. banica < *gtbanica, gdje je 
na pocetku g ispusteno u neobicnoj kpnso- 
nantskoj grupi, dok je u sredini neobicnost 
uklonjena promjenom gb > lb. Rijec obga je, 
prema tome, prefiksalna slozenica o + gbba, 
s metatezom gb > bg. Ide etimologicki Za- 
jedno s ganuti, gibanica. 

Lit.: ARj S, 329. Mladenov 379. 363. 

obijest, gen. -i f = (ikavski) objt'st (Marulic) 
= obist, gen. -i (Vodice) = bijest i (Vuk, 
Hrvatska) (s gubitkom prefiksa kao u biskati 
mjesto obiskati, deprefiksacija) = na -je 
obistje n (Voltidi) »1° objedanje, prozdrlji- 
vost > 2° raspustenost, razuzdanost, oholost, 
ludost, pozuda«. Pridjev na -bn > -an obijes- 
tan = bijestan = obisan (Vodice). Denominali 
na -iti izobijestiti se (uz-), na -ovati obistovati 
(Marulic) »biti obijestan«. Postoji jos oblik 
istog znacenja dbljid f (Dubasnica) = objid f 
(Proroci) = obida »iniuria, krivica« (Franko- 
pan), s pridjevom obljidan = objidan, s apstrak- 
tumom objednost (16. v., Belostenee, Jarrrbre- 



sic). Iz toga izlazi da je osnova jed- (v. jesti), 
ne besb (v.), kako je Miklosic mislio, niti 
ie. *eis- »sich ungestumm schnell bewegen«, 
kako misle Osten-Sacken i WP. Ovamo 
moze da ide i objadan (~ kralj, Proroci, 
jedna potvrda). Ispravnu je etimologiju dao 
Jagic. To je apstraktum deklinacije i: *objed + 
-tb (kao vlast od vladati) = *objedb. 

Lit.: ARj 8, 343. 363. 367. 371. 406. Miklo- 
sic 12. Osten-Sacken, IF 23, 376. WP 1,. 
107. Mazuranlc 1010. 

obijetelica f (Vuk, Dubrovnik, Konavli) = 
objetelica (Cilipi) = (ikavski) obiulica (Vela. 
Luka, Lumbarda) »jednorozni kramp za ko- 
panje kamenja, masklin kojim se rye, krcii 
sinonimi: kazma, cakija, kljuna, trnokop«. 
Izvedenica od osnove glagola obijeteliti nepo- 
znatog aspekta prema impf, ili iterativu objete- 
llvatl (Stulic) sbranati, drljatk. Stulic ima i 
pridjev na -bn objetelican »occatorius« [Eti- 
mologija s. v. oba'j. 

Lit.: ARj 8, 346. Kusar, NVj 3, 326. 

obil (Vuk) (iz-), pridjev u narodnoj prici 

postanku imena Obilic iz Kobilic: Meder 
obila majka rodlla obila junaka (rekao car 

1 odveo Milosa na svoj dvor). Prema ovoj 
puckoj etimologiji znacenje bi pridjevu bilo 
»kraftig«, dok u stcslav. oblh »reichlich«, 
tako i u rasirenju na -bn > -an obilan (15. v.) 
(iz-) »abundans«, s apstraktumom obilnost 
(iz-) pored obilost, na -ik obilnik m prema f 
obilnica. Kol. na -je obilje (iz-) = obilstvo n = 
(prema istoznacnom abundantia dobiva tal. 
sufiks -anza) obilanca f (Istra) = obilstvo. 
Prosiruje se i pridjevskim sufiksom -at obilat, 
s apstraktumom obliatosi = abilastvo = 
obilatan (15. v.) = obilastan, u prilogu obilasno 
(jedna potvrda). Denominali na -iti: izobiliti, 
izdbilim prema izobiljivati, na -ovati obilovati,, 
-ujem (16. v.) (»r-) = obilatovati. Prilozi iso- 
bila pored izdobila, gdje se unakrstio sa do- 
biti. Nalazi se jos u stcslav., slov., bug., ukr. 
i rus. u istom znacenju, dok ces. kol. obtli 
znaci »zivote. Pocetno o- je prefiks, kako iz- 
lazi iz stcslav. izvilije »obilje, izobilje«; pred- 
stavlja prema tome bv kao oblak, obojak, obor 
itd. Glede korijena v. viti. 

Lit.: ARj 4, 276. 8, 353. 351. Miklosic 218. 
Holub-Kopecny 250. Mladenov 365. Matzenauer, 
LF 11, 338-339. Strekelj, ASPh 14, 533. 
Peter, BB 2\, 207-217. (cf. AnzIF 1 , 165). 

obitelj, gen. -r f (13. i 14. v.) = (prijelaz 
u deklinaciju a) ubitela = obitelja f, praslav. 
apstraktum deklinacije i, »1° familia, porodica, 



obitelj 



537 



obieg 



2" coenobium, manastir«. Pridjev obiteljan = 
danas obiteljski. Na -janin (upor. goscan ZK 
»jedan od gostiju«) obiteljanin (15. v.) »clan 
obiteljk. Danas opcenita rijec knjizevnog i 
saobracajnog jezika, u starije doba i ograni- 
ceno crkvena, sa znacenjem redovnicke dru- 
zine. U narodnom govoru za taj pojam cuje 
se druzina (ZK). Nalazi se u stcslav. obiteh, 
u ukr. i rus. Obrazovana je s pomocu sufiksa 
za apstrakta -eh od baltoslav., praslav. de- 
nominate vitati, koji postoji u stcslav. vitati 
»habitares i u sjevernim slavinama: ces. vitati 
»pozdraviti, reci dobrodoslicu«, polj. i gor.-luz.- 
-srp. witac, donj.-luz-srp. witas, ukr. vytdly 
i rus. vitatb, od praslav. korijena *vita, koji 
se izgubio u slavinama kao primitivum a 
ocuvao u baltickim jezicima: lit. vieta = 
lot. vieta »Hof, Stelle, Ansiedlung«, s gla- 
golom lit. vietoti »utociti, pripiti«, sto odgo- 
vara sanskrtskom participu vita »dobro dosao« 
kao izvedenici od ie. korijena *uei- »ici prema 
nekom cilju«. Upor. nevin, vojna (v.). Dolazi 
kao prvi ili dragi clan u stcslav. dvoclanim 
imenima Svetovit, Dragava, Vitomir. Od is- 
tog je korijena prema Jokiu arb. vise »mjesto«. 
Upor. vbSb > vas (v.). Praslav. vitati s pre- 
fiksom ob- abitati, obitajn »oixetv, itapoixET'v« 
kod nas je potvrden u znacenju »stanovati« u 
15. v. Propao je u narjecjima zbog homoni- 
mije s obliati (ZK) impf, od pf. obecati, danas 
obecavati. U danasnjem se jeziku govori kao 
impf, na -va obitavati, -bitavam (Sulek) 
»prebivati, stanovatk, odatle ob[tavaliste »pre- 
bivaliste«, na -lac obitavalac, gen. -oca »sta- 
novnik«. Smatra se rusizmom (rus. obitatb). 
Sufiks -eh dolazi osim u ekavskom obliku 
-elj (tako zbog disimilacije mjesto -jelj, -ijelj) 
u ikavskom obiti! f (Upor. Bernardinov pri- 
jevod otac od abitili za lat. pater familias) — 
obitio — obitttj = okitila, s pridjevom -bn > 
-an obitilan, poimenicen obitilnik = obitol f 
(18. v.) = abitala (18. v., Dalmacija) = obito- 
LJca = na -ija obitolija, kao toponim sa gu- 
bitkom o (kao u biskati, bijest) Bitolj I Bitola 
(makedonski) > cine. Bitule, gr. Yioxnzkic,, 
Bitolia = tur. i gr. Manastir. Upor, njem. 
istoznacni toponim Munchen. V. jos vas. Samo 
vitati, koje je praslav. rijec, ne postoji u hrv.- 
-srp. Vuk ima iz Baranje razvltatl, -cent pf. 
»razbacati«. 

Lit.: ARj 8, 360. 359. 362. NJ 2, 121. 
Miklosic 392. Berneker, IF 31, 405. Holub- 
-Kopecny 417. Bruckner 625. Vasmer 205. 
WP I, 230. Mladenov 30. 365. Frautmann 
345. Iljinski, PF 11, 190. Vaillant, RES 8, 
86-87. Matzenauer, LF 11, 339-340. Cran- 



jala, Omagiu Barbulescu 511-517. RES 10, 
162 — 163. Byzantinoslavlca 2,467 — 468. Brandt 
RFV 5, 74. 2. Buga, RFV 67, 2 32.sl. ( f 
RSI 6, 271). Jokl, Stud. 4-5. Boisacq 1119. 
Putanec, Filologija 5, 108. Isti, Slovo 13, 166! 

objet m (Kasic) »(prevedenica) predmet«, 
od tal. obietto, danas oggetto, od lat. poimeni- 
cenog part. pret. objectum, od objicere. Lati- 
nizam objekat, gen. -kta m »1° gramaticki 
termin, 2° predmet, koji se prodaje, kuca itd.«. 
Pridjev na lat. -I'vus prosiren na -bn objektivan 
(protivno subjektivan, partajiian). 

Lit.: ARj 8, 373. 

objetina f (Vrbnik, Krk) »vuna (velna) 
sto kod cinjenja popada ili se ostrize«. Mozda 
je j < lj- ■ 

Lit.: ARj 8, 374. 

oblanta f (Dubrovnik) »1 ° beskvasan kruh 
za mjsu, 2° stara dubrovacka slatkarija, koja 
se umakala u vino«, deminutiv oblantica, 
odatle na slozen sufiks -ar + -id < -arido 
oblantaric (Dubrovnik) »sprava s kojom se prave 
oblante« = oblantar (Stulic). Sonorizacijom 
nt > nd ablanda. Taj oblik ima Popovic. 
Ne zna se gdje se govori. Upor. ipak: njihovih 
zelja, u slatke abiande gradanskih sloboda 
zavijenih« (Otadzbina, cir., br. 128, 27. 8. 
1936). Dalmato-romanski leksicki ostatak od 
lat. poimenicenog part. perf. oblata, od afferd, 
iz crkvenog jezika. Suglasnik n je umetnut 
pred dentalom kao u Valunta, Krklant, Me- 
lentije, aranlos, inkona, komendija. Prema hos- 
tia (v.) lat. docetak -ata bio je zamijenjen 
sa -la *oblla > obla (15. v., Vrbnik; znacenje 
te rijeci ne definira Maretic dobro »nekakav 
kolac, pogaca«; recenica nema imati del od 
oblje ako ko ne dode u nedjelju na oficij, 
ocito govori za znacenje »hostia«; Kurelac 
zna za oblje i oblice, koje se peku na Krku za 
popove na Dan mrtvih dusa i na Badnjak) = 
oblija f (Cres, Vrh, Mikalja, Stulic, Vrbnik) 
»pita, pogaca, placenta, specie di pane che 
si fa per ognissanti« = ublija = (sa umetnutim 
m pred labijalom) lumblija »pogaca od muke, 
varenike, zafrana, darcina za Svisvete (Dal- 
macija, Slovinac)«. Slov. oblat m, oblatek, 
gen. -tka, oblatar. 

Lit.: ARj 6, 111. 8, 385. 397. 405. Pletermik 
1, 732. REW 3 6012. Tentor, ASPh 30, 196. 
Skok, ZRPh 54, 473. Mazuranic 116. 

obieg m (17. v., Drzic) = oblig (15. v.) 
»duznost«, od tal. postverbala obbligo, od 
oblegali impf, »obavezivati« < tal. obbligare 



obieg 



5M 



obresti 



(prefiks ob- i Ugare) = obligati, impf, na -va- 
obligavati = obligivati, -ujem = na -irati 
obligirati, -am. Part, perfekta pas. obligau 
(Lumbarda, Korcula) »obavezan« = dblegan 
pridjev (Cilipi, uz ienaj »koja zna kako ce 
koga u kojoj prilici nadariti, pocastiti«. Prefiks 
ob- prevodi se nasim prefiksom pod- podligati 
se (Lika) < podobligati se pf. prema podliga- 
vati se »obavezati se«. Apstraktum na -acija < 
lat. -alio, gen. -oras obligacija i »(prevedenica) 
obveznica« = (unakrstenje sa lagati) oblaga- 
cija f (Sabac) »isto«. Upor. u Reziji oblejdt, 
oblejan < furi. obled, oblejq. 

Lit.: ARj 8, 380. 392. 397. 10, 255. 298. 
Kusar, NVj 3, 337. Sturm, CSJK 6, 57. 
REW* 6012a. 

obliz m (Stulic, Bella, Slavonija, 18. v.) 
»me(h)lem«. Denominai na -ati i na -iti obli- 
zati = obliziti »oblizom priviti«. 

Lit.: ARj 8, 402. 

oblok m (16. v., hrv.-kajk., Makarska, 
Dalmacija Vrbnik), praslav., 1° obao prozor 
(Bella, Stulic), 2° prozor (uopce), okno, 3° 
ormar«, slovenska, slovacka, ukrajinska rijec. 
Praslav. izvedenica obrazovana s pomocu 
sufiksa -ok (v.) od obao. Taj termin posudise 
Madzari ablak »1° otvor uopce > 2° badza, 
3° prozor«, Rumunji obloc (Sedmogradska, 
Bihor). Madzarski slavizam vazan je za utvr- 
divanje prvobitnog znacenja. Deminutivi na 
-be oblocec, gen. -cca (Jambresic), na -ic oblo- 
cic. Pridjev na -bn oblacan, poimenicen na 
-ica oblocnica »krilo obloka«. 

Lit.: ARj 8, 402. 403. Gombocz-Melich 1, 6. 

obnjalo n (Timok-Luznik) »obojak«. Inte- 
resantna posudenica iz rum. slavizma. abiala, 
pi. obiele (Moldavija) »Lumpen, Fusslappen«. 
Rumunjski je slavizam apstraktum obrazovan 
sufiksom -eald < -eh, od stcslav. obiti < ob — 
viti kao i obojak, koji sadrzi prijevojni stepen 
voj (v. viti). Rum. i zamijenjeno je sa nj, a 
docetno -a restaurirano je prema sutd < saio. 
Miklosie neispravno uci da je obiala od ne- 
potvrdenog *obujalo, od obuti (v.). 

Lit.: ARj 8, 416. Tiktin 1069. Miklosie 
389. 

obor m (Vuk, Imotski, bug., slov.) = obor 
(Kosmet), sveslav. i praslav., »1° tor, hlijev, 
2° dvor, avlija, 3° toponim«. S prijevojem 
a mozda obarah, gen. -fka m (Turska Hrvat- 
ska) »zemljiste ogradeno i odredeno za pasu«. 
Slozenica obrazovana s pomocu prefiksa ob- i 



od ie. i praslav. korijena ver-, u prijevoju 
vor-. V. vrijeci, otvor itd. Prvobitno je zna- 
cenje »ogradeno = zatvoreno mjesto«. Su- 
glasnik b je nastao od bv kao u oblak itd. 
Rijec obor je kulturna rijec koja je postala 
balkanska. Posudise je Rumunji obor »etable 
a boeufs«, Arbanasi obor = (sa umetnutim 
m kao u dumboK) ombor »cour«, cine, ubor 
»cour d'une maison, basse-cour«, ngr. 6(3o- 
poc, (Epir) »etable a boeufs, basse-cour« = 
vou(5oupo (sa n- kao u nugad) (grcka Makedo- 
nija). Upor. jos rus. zabor »Zaun«. 

Lit: ARj 8, 307. 425. Miklosie 382. Holub- 
-Kopecny 250. Bruckner 371. Mladenov 367. 
Joki, IF 49, 281. Pokrovskij, ZSPh 9, 102- 
104. GM 314. Meyer, Ngr. 2, 48. Pascu 2, 
212., br. 466. 

obrega f (Kobarid, Slovenija) »prostor pred 
kucom«. Toponim tal. Abrega > hrv. Vabriga 
(Istra). Od lat. pridjeva apricus, poimeni- 
cen, u z. r., upor. stlig. abrigu »izlozen suncu, 
na celopeku«. 

Lit: Pletersnik 1, 743. Cadastre 81-2. DEI 
260. REW 3 560. 

obresti, dbretem pf. (14. i 15. v., Vuk) = 
3. 1. prezenta abrite = obritose (aorist) (ikav- 
ski, bosanske isprave 15. v.) pored obrsti, 
obh'm prema impf, obretati (Stulic)) »inve- 
nire«. Nalazi se u stcslav. obresti, obr{stc i 
u rus. Praslav. je osnova ret-, u prezentu s 
infiksom re : ret-. Bez prefiksa nije potvrdena 
u slavinama, nego s prefiksima pre-, predu-, 
pri-, s-, su- : sresti pf. prema. impf, srijetati, 
srijetam, susresti, presresti, prediisresti, prl- 
sresti. Sa sufiksom za apstrakta -eib obretelj, 
gen. -»' (Dusanov zakonik) »ono sto se obrete, 
sadrzaj«. Na -telj: obretatelj m (jedna potvrda). 
Od drugih prefiksalnih slozenica: postverbal 
susret m, na -oj susretaj m. Apstraktum na 
-ia od infinitivne osnove *sretia > srica 
(ikavci, Hrvatsko primorje) (ne-) i od prezentske 
*sretla > srec'a (ne-), s pridjevom na -bn > 
-an sretan, (ne)srican. Antroponimi Sreten 
(upor. bugarski Najden), Obreten, hipokoris- 
tik Obretko. Posudenice madz. szerencse i 
rum. strinate slazu se sa stcslav. sreha u po- 
gledu {', a ne slazu se u pogledu praslav. -tia. 
Bez prefiksa dolazi samo u lit. rasti, randu, 
-aii »naci«. Nisu utvrdene druge ie. paralele. 
Prema Bnigmannu bila bi gr. cuptoxco (odatle 
internacionalne rijeci heuristika, heuristicki), 
tj. varijanta ie. korijena *uer-, *urent-, *ured-. 

Lit.: ARj 8, 458. BI 2, 461. Miklosie 278. 
Bruckner 534. KZ 46, 234. Mladenov 606. 



obresti 



539 



obuti (se) 



WP 1, 280. Brugmann, IF 30, 371. si. 382. 
(cf. Ub \ 88). Bezzenberger, BB 26, 166- 
168. (cf. AnzIF 13, 121). 

obrlktati, -am pf. (Lika) = abrihtati (Za- 
greb, Krasie) »r obucavati, 2° nauciti (redu)«, 
prema impf, na -va- obriktavatl, -riktavam. 
Od njem. (vojnickog) abrichten, takoder madz. 
abriktolni. 

Lit.: ARj 8, 463. Gombocz-Melich 1, 8. 

obrlatiti, -brlatim pf. (Vuk, Dalmacija, 
Lika, Vinkovci, BiH) prema impf, obrladvati, 

-lacujem = oberlatiti (Mostar, Slavonija) »1° 
saletjeti, zaokupiti, 2° okrenuti koga na svoju 
stranu«. 

Lit.: ARj 8, 464. Skok, Sldvia 15, 482., 
br. 538. 

obrnika f (Timok-Luznik) »divlji sljez«. 
Na -e obrnice n (Nis) »taraxacum officinale«. 
Ovamo obratica f »inula helenium« = vratic 
= povratic (Medic). 

Lit: ARj S, 443. 464. 

obrstar, gen. -ara m (1700, Banija, ZK) 
= oberstar = oberster (narodna pjesma, Sla- 
vonija) = obrster ■= obrstar m prema f na 
-ica, -ovica obrstarica = obrSterovica (Vuk). 
Od njem. vojnickog »Oberst(er)t. 

Lit.: ARj 8, 324. 469. 470. 

obrve f pi. (Vuk, Barakovic) = obrve (ZK) 
(plural zbog toga sto su u dvoje), ie., baltoslav., 
sveslav. i praslav., »1° supercilium, palpebra, 
Augenbraue (s kojom je rijeci u prasrodstvu), 
2° (metafora) okrajak njive ili brazde, 3° 
(ribarski termin, Skadarsko jezero) obruc oko 
kojega se popinje zamka (Pavlinovic)«. Prvo- 
bitno je femininum po deklinaciji i obzb b = 
brv, gen. -»' (13. v.) »palpebra, trepavica«. Po- 
cetno o- nalazi se i drugim ie. jezicima, kao 
u gr. ocppijc, i u makedonskom dpporrrec;. Stoga 
se za prajezik moze pretpostaviti *obhru pored 
*bhru (Boisacq). Prema Schrijnenu o- je 
preverb (prefiks), .koji u hrv.-srp. jjklanja 
homonlmiju sa btv> gen. BUI (v.), Piid|eTi na- 
-bn > -an obrvan, t'-vnu (Stulic), koji Se ne 
nalazi u danasnjem jeziku; na -at obrvat. De- 
minutiv na -ica Sbrvica. Na -an: obrvan, 
gen. -ana »ime jarcu«. Na -oca obrvaca (Sri- 
jem) »zenska velikih i gustih obrva«. Nalazi 
se u stcslav., ces., polj. i rus. Slaze se u dekli- 
naciji i sa lit. bruvis. 

Lit.: ARj I, 687. 8, 477. MikloHl 23. SEW 
2, 91. Trautmann 38. WP 2, 207. Loewenthal, 



WuS 9,186. Kretschmer, KZ 31, 336. Solmsen 
KZ 34, 459. Schrijnen, KZ 50, 144-146 
Boisacq 133-134. 

oburdati, -am pf. (Rijecka nahija, Crna 
Gora; objekt kamen niz brdo) »skotrljati«. 
Ovamo ce ici aburdati (Lovinac, Lika) : aburda 
ka slip »navaliti, silom nesto izvesti«. Opo- 
minje na rum. zburda, imburda »ausgelassen, 
mutwillig umherspringen, sich ausgelassen 
gebiirden«, pridjevi zburdalnic (-alnic < slav. 
-anbn + -icus), odatle -nicie, zburdatic. Po- 
cetno z-, -im- su lat. prefiksi ex-, in-, o- = a- 
moglo bi biti lat. ab-. Osnova glagola nejasna. 
Mozda pastirska onomatopeja. 

Lit: ARj%A%l. Tiktin 1805. 1806. REW 3 23. 

obuti (se), obujem pf. (Viik) (preo- se, bez 
prefiksa ob- ne postoji), baltoslav., sveslav. i 
praslav. osnova u-, koja u slavinama nije 
potvrdena bez prefiksa kao ni u latinskom, 
»induere (s kojim je u prasrodstvu)« prema 
impf, obuvati, obuvam', izuti, izujem (Vukev 
akcenat je izujem) pf. prema izuvati, izuvdm 
(Vuk) = iziivdt, izuvam (Kosmet, ZK) 
»exuere«; (sa r poslije prefiksa na-) nazuti, 
nazujem. To umetnuto z razlicito se tumaci. 
Maretic upucuje na r u nazocan (v., upor. i 
pazuho), Ivsic na krivo rastavljanje u izuti 
= iz-zuii. Upor. i rus. raz-u-tb i ces. zouti. 
Ovo z nalazi se jos u sdzuti, sazujem — 
sazvuti (Neretva, Pavlinovic) i u ozuti (Rijecka 
nahija) »izuti« te u izvedenici obuzvaca f za 
obuvala (narodna pjesma, v. i nize). Od part, 
na -to *obut\a > obuca = obuca (ZK) = 
obuca (Vodice), stcslav. obuSta; sa svojom 
leksikologljskom porodicom: na -ar obucar m 
»cizmar, crevljar, postolar« prema f obucarica, 
takoder u znacenju »drvena ograda oko peci 
za susenje obuce«, pridjev na -ski obucar- 
ski, deminutiv na -ica dbucica (Vuk), augmen- 
tativ na -ma obucina (Lika), na -njak obutnjak 
(Kljuc, Bosna) »nekakvi opanci« < obucnjak 
(sa enj > ,tnj kao u kutnji,ZA kuenji), na -A* 
obutelb f (h ' starijim hrvatskim knjigama, 
hry.-\cajk.y Belp§teneci, Jambresic). Od korijena 
obttv- aa i-aca ' ebuvafa (Vuk, Sisak Poljica) 
»uzica«, pridjev na -aii obuvaci. Pofmenicen 
part. perf. pas. obuvenac, gen. -enea = na -jak 
obuvenjak »ono u cemu je zitno zrno obuveno«. 
Na -lo obulo n (Kostajnica) »obuca«. Na -eljak 
sa gubitkom o- buveljak, gen. -aka (Dalma- 
cija, Pavlinovic) »opanak ili postola sto se 
obuva bez potrebe, da se pripinje kao cizma«. 
Na -de izuvac, gen. -aca »covjek i sprava«. 
Na -lac izuvalac, gen. -aoca m prema f na 



Obuti (se) 



540 



ocel 



-iga iziivalica. Na-a* > -ak ndzuvak, gen. 
-uvka (Vuk) = nazubak, gen. -pka (s pro- 
mjenom v > b preko p u gen. kao u Ijibac, 
gen. Ijipca za livac < hlijevac, Perusic, Lika, 
Dauzatova fausse regression) »ono sto se 
nazuva, navlaci na nogu preko carape, vrsta 
gamasa«. U slozenici pozuvak, gen. -uvka 
(Kosmet) »polucarapa« zamijenjen je prijed- 
log na- sa po-. Sa pk > knazukaf pi. (Ston) 
»vunene navlake na nogu« i sa zamjenom 
sufiksa -bk sa -ica nazubica »nazuvica, nazu- 
vak* (Kuci, Crna Gora). Na -aia nazuvaca 
(Vuk). Na -ica nazuvica (Vuk). Na -nik na- 
zuvnik »Schuhzieher«. Praslav. osnova u, 
koja je nastala iz dvoglasa ou, dolazi u bal- 
tickoj grupi bez prefiksa: lit. auti, aunu, lot. 
aut, auju, aunu, lat. exuo, induo. Taj se korijen 
nalazi jos u awesti i armenskom. Upor. jos 
uzda (v.). Ie. je korijen *oujo, prijevoj od 
*fu I 6. Ovamo ide jos s prijedlogom *p > u: 
stcslav. onusta > slov. onuca, ces. onuce, 
polj. onuca, kod nas samo nausta (knjazevacki 
okrug, Srbija) »eine Art Strumpfe«. 

Lit.: ARj 1, 750. 4, 308. 7, 780. 8, 479. 
490. 486. 9, 524. Jagic, ASPh 1, 431. ASPh 
6, 662. Elezovic 1, 228. 2, 8. 93. Ribaric, 
SDZb 9, 172. Miklosic 371. Holub-Kopecny 
251. 255. Bruckner 373. Trautmann 21. WP 
1, 109. Mladenov 219. 370. Gorjajev 235. 
Ivsic, HI I, 175. Grienberger, IF 27, 211. 
Kretschmer, KZ 31, 424. 453. Hujer, IF 
46, 181. si. (cf. lib 8, 208). Persson, KZ 48, 
121-126. (cf. IF 3, 214-215). Boisacif 
256-257. 

ocat, gen. octa m (Vuk, Krajina negotin- 
ska, Pec, Kosmet) = ocat, gen. osta (Rab) = 
ocat (Vodice) = ocet, gen. octa (hrv.-kajk., 
Orascici, Istra, Bolic, slov.) = ocat (stok., 
cak., Istra i u juznoj Italiji, doneseno sa sje- 
vera Cetine) = (analogijom prema gen. 
osta i prema izvedenicama stvoren nominativ) 
oji (ZK) = (kompromisni oblik stvoren 
unakrstenjem ocat + ost) ostac, gen. -aca 
(Prcanj), sveslav. (bug. ocet pored odd") osim 
ukr. i rus., »kvasina, sirce«. Samoglasnik a je 
nastao iz palatalnog poluglasa b, upor. stcslav. 
ocbh. Pridjevi na -bn > -an ocatan (upor. slov. 
oceten), na -en octen (pri-), poimenicen na 
-ica octenica = astenica = na -ka octenka 
»octeni sud«, na -jak octenjak »neka trava«, 
apstrakti octenost = octenstvo. Na -tk > -ak 
octak, gen. -aka (ugarski Hrvati) »cirsium 
arvense« = dstak (ZK) »ckalj«. Na -ika octika 
= na -eljika osteljika (Stulic) »kiselo vino« = 
(ci > sr disimilacija) dstika (Vuk, Istra, Bella, 
Stulic) »ocat«. Augmentativ na -ina ostina 



(narodna pjesma, Istra). Na -ar ocetar »pro- 
davac octa«, slov. octar, bug. ocetar pored 
ocedar m prema f ocedarka, ocetarski. Deno- 
minal (inhoativ) na -iti octiti, -im (na-, za-) — 
ostiti (ZK) (na- se~) »uskisnuti« prema impf. 
naoctivati se. Rijec je kulturna. Madzari po- 
sudise ecet, Rumunji otet, glagol a oteti, 
otetar. Znacajno je da je ne posudise Arbanasi, 
koji imaju domacu lithulle pored uthull -i 
(Godin). Jedino varijanta oftull pretpostavlja 
unakrstenje juznoslav. ocub i domace arba- 
naske rijeci. Sveslav. posudenica iz svero- 
manskog lat. acetum. Kako taj romanizam 
posudise i Germani, got. akeits, postavlja se 
pitanje da li je usao u slavine direktno iz 
balkansko-lat. na donjodunavskom limesu, mje- 
stu gdje se Slaveni najranije (5. v.) susrecu s 
Romanima (Vlasima) ili preko Gota oko 
Dnjepra i na Balkanu. Cinjenica da se acetum 
ne nalazi ni kod Rumunja ni kod Arbanasa 
ni kod Grka (o^oc,, odatle rus. uksus), govori 
u prilog misljenju o gotskom posredovanju. 
Sa fonetskog gledista moguce je izvoditi i 
iz vlat. acetu (krcko-rom. akaif), jer nagla- 
seno zatvoreno vlat. e moze prijeci u b, kako 
pokazuje discus > vlat. *descu > daska (v.) 
i grk < Graecus. I kod juznih Slavena za taj 
pojam cine se nove posudenice : osim turcizma 
sirce = sirket (v.) stvnjem. ezzih, nvnjem. 
Essig (metateza *etig < atecu < acetu), odakle 
nastade slov. i hrv.-kajk. jesij (ZK) = fesih 
pored jesik (Istra) = slov. jesih, u Reziji 
azejt < furl, asei, ased. Sa bug. aced upor. 
ocad m (Hrvatska, Ogulin) »neka trava« ako 
je od lat. actdus. Ime te trave moglo bi biti 
isto sto slov. ocet »cirsium arvense« = dstak 
(ZK) = octak (ugarski Hrvati). 

Lit.: ARj 4, 621. 7, 469. 8, 502. 507. 1100. 
9, 250. 273. 274. 12, 77. Pletersnik 1, 367. Ku- 
sar, RadllS, 14. Elezovic 2, 46. Ribaric, SDZb 
9, 20. 172. Miklosic 219. Holub-Kppecny 
251. Bruckner 373. Mladenov 405. Kiparsky 
117. 119. Sturm, CSJK 6, 51. GM 455. 
REW 3 98. 105. Hamm, KZ 67, 121. Matze- 
nauer, LF 12, 174. 

ocean, gen. -ana m. (hrvatski knjizevnici, 
prema lat. = njem. citanju c pred e), pridjev 
oceanski = okedn, gen. -ana (srpski knjizev- 
nici, prema gr. citanju) = ocean (Kasic, Pal- 
motic, prema tal. citanju) = okijanb-reka 
(Aleksandrida). Gr. roxeccvoc,. 

Lit.: ARj 8, 502. 811. Vasmer,GL 103. 

ocel m (hrv.-kajk., Belostenec; slov. ocel, 
Stajerska) = ocel (Prekmurje) = ocelj (Jam- 
bresic, hrv.-kajk.) = (ikavski) octi (Mikalja) = 



ocel 



541 



ocali 



ocilj (Vrancic, Mikalja, Stulic) = (jekavski) 
ocjel = (sa promjenom docetka prema ognjilo) 
ocjelo (Martic) = ocilo n (Vuk) »1° celik, 
bliznica, mazija, nado, 2° ognjilo, cakmak, 
masat«. Slov. ocelo n prema nado. Ti oblici 
tocno odgovaraju stcslav. ocelt / -h kao i 
onima koji se nalaze u svim ostalim slavinama, 
osim u bugarskom, gdje danas ne postoji, 
ali da je i tu postojao, dokazuje rum. slavizam 
otel, s glagolom a oteli i pridjevom na lat. 
-osus > -os otelos. Madzari posudise ocel. 
Pridjev na -bn ocelan, oceljan, ociljan. Odatle 
denominal na -iti oceliti, -im, na -ovati na- 
ocelovati, -ujem (Belostenec) »naostfiti oca- 
lorn*. Docetak -el izmijenjen je u -al po svoj 
prilici unakrstanjem sa mladom posudeni- 
cot iz mletackoga azzal (upor. odatle i ngr. 
cn^cdov, gx^a^ov) > acdl (Cres) = deal, 
gen. -ala (Bosna) = dco, gen. -ala (Zore, 
Dubrovnik) = aco, s glagolom acolit: acdl, 
gen. -ala (Dubrovnik, Vuk, gdje se prema 
Milasu govori samo oca, prema Budmaniju 
gen. ocala) = ocdl, gen. -did (Rab), s pri- 
djevom ocalan (Voltidi). Od Vukova dubro- 
vackog oblika pravi Sulek za potrebe indus- 
trije celika neologizme: ocalar m, ocalara f, 
ocalarina, ocalarnica f, ocalina f, pridjev oca- 
last, ocalovac, ocalovina, ocalovnica, oca- 
onica, ocaonicar. U danainjem saobracaj- 
nom i knjizevnom jeziku turcizam celik, ce- 
lican, celiciti, celicana potisnuo je ocel, ocal 
i acdl. Ti se oblici osnivaju na balkanskom i 
apeninskom lat. *akiale, obrazovano prema acu- 
ale, od acus pored aciarium > fr. acler, tal. 
acciaio, u ostaloj Romaniji. Vetranie ima acar, 
gen. -dra. Lat. k pred i presao je u bezvuenu 
afrikatu c kao u Civitate > Cavtat, Celeiae > 
Celje ili u rpce > ruci od rcka. Dokaz za 
izgovor k < lat. c u vrijeme dolaska Slavena 
na Balkan nalazi se u Sisciae > Sisak. Dvoglas 
la zamijenjen je sa kao u podreka < pa- 

triarcha. Zamjena sa a u ocal moze se tuma- 
citi na vise nacina: kao gore unakrstenjem 
dviju posudenica, starije i mlade, kao i zamje- 
nom > a kao u praskva < persica (v.) i 
orah < orehb (v.). Apeninsko-lat. *aklale (tal. 
acciale, mlet., furl, azzal) posudise i Ger- 
mani: stvnjem. ecchil, bav. eckel > odatle 
slov. aklb (Dolensko) = jeklo, eklo, oklo 
(Notranjsko), pridjev na -en jeklen, jekliti, 
klen; jaklo n (Istra, hrv.-kajk., Belostenec, 
neutrum prema nado) = jaklo (Vodice) »1° 
jezgra, 2° celik«, pridjev jakien (ZK) »jak, 
cvrst (metafora)«, jakleno mlijeko »masleno« = 
jakien pored jeklen (Vodice) »iz ocjela«. Do- 
cetno lat. -e zamijenjeno je sa -& ili -;', upor. 



lokativ vlat. *Sermi (< klat. Sirmii) od Sir- 
naum > Srijem, Srem i u imenima gradova 
i otoka Romae > Rimi, Brattiae > Brae itd. 
Tumacenje Kiparskoga da c u slavinama pret- 
postavlja retoromanski izgovor *atsel visi 
posve u zraku. U Engadinu je acel, u tirol- 
skom narjecju tsera < aciaria (Grober I, 
621). Germanski i sveslav. romanizam upu- 
cuje na sjevernu Italiju i Balkan. Briicknerova 
pretpostavka da je sveslav. romanizam iz. 
stvnjem. ecchil, ne objasnjava jata. Upor. 
jos u slov. celin »Flintenschloss« < furL. 
'azzalin. 

Lit.: ARj 1, 30. 4, 430. 7, 469. 8, 501. 
502. 504. Pletersnik 1, 193. 364. 810. Kusar, 
Rad 118, 19. Budmani, Rad 65, 164. 
Sturm, CSJK 6, 64. Ribaric, SDZb 9, 72. 
152. Miklosic 219. Holub-Kopecny 251. Bruck- 
ner 373. ASPh 11, 137. Schwarz, ASPh 41, 
127. REW* 103. REW I, 20. Kiparsky 117. 
Gombocz-Melich 11. Tiktln 1099. Kranzmayer, 
WuS 16, 14. 

oc (Kosmet) »uzvik kojim, se odbijaju 
krave« = voc (Vuk) pored ocke (Turska Hrvat- 
ska) = vBcke (Vuk). 

Lit.: ARj 8, 534. BI 2, Elezovic 2, 47. 

ocobajka f (Sulek) »biljka thalictram minus«. 
Upor. slov. ocun »Herbstzeitlose« = ces. ocun f 
stces. ocin. 

Lit.: ARj 8, 530. Kofinek, LF 65, 440- 
445. (cf. lib 24, 356). Holub-Kopecny 251. 

ocali, gen. ocala m pi. (Dubrovnik, Lika r 
Istra), odatle ocalinka »ime ovci« (Kurelac) = 
ocali (Bozava) = ocdljl (ZK) = ocdle f pi. 
(Mareticev akcenat) = ocale, gen. ocala (Ivsic, 
Pavicic, Slavonija) = ocale pored ocale, Scalji 
(Crmnica) = ocali (Vrgada), odatle na tal. 
deminutiv -in ocalln, gen. -ina m (Vuk, 
Crna Gora) »durbin« = (zamjena sufiksa) 
olari m pi. (Vuk, Dubrovnik), slov. ocala 
n pi. = ocali, ocarii, uocdb (Notranjsko). Od 
tal. occhiali prema mlet. izgovoru, furl, odai 
pi., sing, odal, poimenicena pridjevska izve- 
denica na -alls od oculus (prasrodstvo s oko, 
v.) > tal. occhio. Kako je veza s nasom rijeci 
oko dana i mletackim oblikom, posudenica 
se adaptira nasem jezicnom shvacanju s po- 
mocu prefiksa na-: naocali (Vuk) = naocali 
(Lika) = naocari (Vuk, Ibar, Ljubisa) = 
naocari, odatle Sulekov neologizam naocarka 
prema njem. Brillenschlange. Tudi sufiks 
zamjenjuje se domacim -ih ocila n pi. (Ti- 
mok-Luznik, Stulic), odatle ocilar »koji pravi 
ocila«, na -nik ocnik »durbin«, -nica ocnice 



ocali 



542 



odaja 



(Bella, Voltidi, Stulic), radna imenica na -jar 
•ocnicar (Stulic) pored naocnik (Vuk) pored 
naocnjak. Tal. deminutivni sufiks -etlo < 
vlat. -itlus occhietto > ocet m (Buzet, Sovinj- 
sko polje, Vrbnik) »1° dio sarnira koji se 
•usadi u rupu .kamenog dovratnika i pricvrsti 
rastaljenim olovom ili sumporom, a nosi 
vrata, 2° rupica na brodu za vezanje jedra«. 
Ovamo ide jos pridjev straloc (Cilipi) = 
straloc »krivook«, razrok, erav (Sibenik« < 
lat. extra- > tal. stra- + I'occhio. Denominal 
na -va- adocavat se, adogavam impf. (Dubrov- 
nik, Cavtat, subjekt zene) »pogledati se« < 
tal. adocchiare (prefiks ad- i ochio) < vlat. 
.adoculare. Slozenica kanocai (Korcula) = ka- 
ndca, gen. -ala (Dubrovnik, Cavtat) = ka- 
noc 6 (Potom j e) = kanocai (Kuciste) < canna 
+ oculu + -alis »dalekozor« > tal. cannochiale 
<17.v.). 

Lit.: ARj 7, 469. 470. 8, 530. 532. 510. 
511. Budmani, Rad 65, 163. Cronia, ID 6, 
116. Pletersnik \, 757. Sturm, CSJK 6, 78. 
Stevanovic, NJ 5, 204-208. Jurisic, NVj 
46, 19. Miletic, SDZb 9, 260. 263. 369. 370. 
REW 6038. DEI 723. 64. 

6cas m (Silba, Dubrovnik) = ocast, gen. 
-i (Marin Drzic, Dauzatova fausse regression 
prema obijes, gen. obijesti) < praslav. *ot- 
jasb »1° rep, 2° biljka requisetum«. Deminu- 
tiv na -id ocasic, prezime (15. v.), augmentativ 
ocasina (Istra) »vuna oko repa«. S prefiksom 
nadocas, gen. -asa m (Zore) »uze povrh repa 
mazgina ili magarceva«. Suglasnik c je na- 
stao od I/, upor. ces. ocas, polj. oczas. Denomi- 
nal obocasit (Dobrinj) »osisati«. To je znacenje 
nastalo u vrijeme kad je izasao percin iz 
mode. Dok se uredivanje kose vrsilo na 
pereinu, obocasit je znacilo »urediti percin«. 
Praslav. prefiksalna slozenica kao po-jas (v.) > 
pas, od starijeg oblika prijedloga ot (v. od) 
i korijena *jasb, koji ne postoji sam u slavi- 
nama, upor. lit. juosti »t,(b\v\i.i«. Stcslav. oce3b 
(1271) doduse ne potvrduje ovu etimologiju. 

Lit.: ARj I, 284. 8, 532. Miklosic 219. 
Holub-Kopecny 251. Korinek, LF 65, MO- 
MS. 318-319. Vaillant, RES 21, 165-168. 

od = (<) ot-, baltoslav., sveslav. i praslav. 
prijedlog i prefiks, »a, ab, von« = oda pred 
suglasnickim skupovima (odaslati, odabrati,.oda- 
sta, i analogijski u odasiljati, odabirati prema 
odaslati, odabrati). Oblik od je kod nas, u 
slovenskom, u ceskom, slovackom i poljskom 
nastao od ot prema stcslav., staro-ces. i rus. 
otb, dijelom zbog asimilacije pred zvucnim 



suglasnicima kao u odbor, odgoniti itd., a 
dijelom zbog analogije prema nad, pred i 
pod. U cakavskom (ZK, Istra, Kastav, Jacke, 
Vitezovic) i Timok-Luzniku glasi odi- (pdig- 
natl, odibrati) mjesto oda-. Arhaizam ot- 
ocuvao se u oteti, otimati, otici, otvoriti, otvrsti. 
Litavski je takoder ocuvao prvobitno t: at, 
ateiti »otici«. Upor. gr. 'in »jos«, lat. et, atque, 
at-avus. U baltickoj grupi postoji jos varijanta: 
istocno-lit. ata, -ato (npr. atuodiena »istog 
dana«). Ta varijanta nalazi se u otava, sveslav. 
i praslav. poljoprivredni naziv za »sijeno 
poslije prve kosnje« < ie. pridjev *ato- obra- 
zovan sa sufiksom -ua, upravo »ponovna, 
dodatna (se. kosnja)«, dok je u lit. sa sufik- 
som -Io atolas »isto« [Usp. i s. v. otava]. Ie. 
*ati > praslav. ot(t), sa jor prema kb, sa, 
6, ali upor. sanskr. atas prema gal. ate-. 

Lit.: ARj 8, 537. 589. 590. Miklosic 228. 
Holub-Kopecny 251. 258. Bruckner 386. WP 1, 
43. Trautmann 16. Fortunatov, IzvORIAS 
13, 2, 9-11. Meillet, Etudes 1, 155. RSI 
6, 127. Rozwadowski, RSI 2, 87-88. si. 
Pedersen, ANPh 26, 377-379. (cf. RSI 4, 
265). Resetar, ASPh 36, 542. Hirt, IF 2, 
TAT. Hermann, KZ 48, 112. Wijk, ZSPh 13, 
83-88. Ljubarskyj, Zapysky UA 13/14, 281. 
si. (cf. Ub 13, 63). Boisacq 292. 

-oda, sveslav. i praslav. sufiks, danas 
mrtav i neproduktivan u svim slavinama. 
Sluzi za tvorenje apstrakta od osnova ko- 
jima se leksikologijska porodica moze od- 
rediti samo lingvistickom analizom. Kod 
Leskiena ne figurira medu hrv.-srp. sufiksima, 
dok Maretic niece kao da se radi o upore- 
dnoj slav. gramatici. Prvobitno apstraktno zna- 
cenje do danas su jos ocuvali sloboda (v.) i 
lagoda (v.), ali je veza sa svoj i lak posvema isce- 
zla iz jezicne svijesti, dok jagoda (v.), loboda 
(v.) oznacuju samo konkretne biljke. 

Lit.: Vandrdk 1, § 574. Maretic § 351 j. 

odaja f (Vuk, Kosmet, akcenat od sino- 
nima) »soba«. Deminutivi na -ica odajica = 
na -ce odajce, gen. -eta (Kosmet, Makedonija). 
Pridjevi na -bn > -an odajan (narodna pjes- 
ma, f—jna vrata), na -in odajin (narodna 
pjesma), na -ski odajski. Na -li odahca f »zem- 
lja koja pripada begu, te je on moze dati na 
obradivanje jedne godine jednom kmetu, a 
druge drugom« (turski agrarni termin, mozda 
odahk, turski apstraktum koji je usao u evrop- 
ske jezike kao odaliska »Sklavin der Harem- 
damen«). Na -dzija odadzija m (Vuk, Sar- 
-planina) »1° covjek koji sjedi na cijem salasu 
(agrarni termin), 2° momak koji posluzuje u 



odaja 



543 



odar 



krcmi, 3° pristav«. Slozenice: odabasa m (17. 
v., narodna pjesma) pored odobasa (narodna 
pjesma, sa -o- mjesto tur. -a- prema tipu 
krvopija, krivokuca itd.) »zapovjednik«, odatle 
prezime na -ic Odabasic pored Odobasic = 
arm. OdabaSian', hazna — odaja »aerarium«. 
Balkanski turcizam (tur. ode) iz gradevinar- 
ske terminologije: rum. odaie f, s deminu- 
tivom odaita i izvedenicom na -as oddiat 
(ukazuje na hrv.-srp. ili bug. posredova- 
nje), arb. (h)ode = odhe pored ondd, ngr. 
ovrac,. 

Lit.: ARj 8, 642. 552. Milosavljevic, GISZD 
3, 209. (cf. lib 14, 94). Matzenauer, LF 11, 
343-344. Korsch, ASPh 9, 659. GM 314. 

odaleskati, -am pf. (Dubrovnik, Cavtat, 
objekt zamlaticu = prdeljusku, Zore) »uda- 
riti koga po obrazu«. Prema Zori moze biti 
od tal. delascare, za koji ne daje znacenje. 
Taj glagol ne biljeze talijanski leksikografi. 
Prefiks bi morao biti di-, ako je toskanski. 
Leksikografi imaju samo pomorski termin 
lascare. Buduci da je lat. alata »1° cuska, 
2° (rum. aripa) »krilo« nastalo od ala una- 
krstenjem sa colapus > fr. coup, nije nevjero- 
jatno da je dubrovacka rijec izvedenica od 
ala s pomocu -iscare (upor. fr. pleurnicher, 
port, chuviscar »sipiti«, od chuva < pluvia) = 
lat. alapdre »cuskati. Dapace i od- moze biti 
od lat. prefiksa ad-: *ad-al-iscare. Od *alapa 
»krilo« je po svoj prilici ime dubrovackog 
otocica Olipa. 

Lit.: ARj 8, 554. 893. Skok, Slao. 232. 
REW* 310. 311. DEI 105. 

odalibati (se), -dm pf. (Dubrovnik, Ston, 
Budmani, Zore, Milas, objekt barku »da ne 
tuce 6 kraj«) »1° iscrpsti (Zore), 2° odvaditi, 
izvaditi (npr. muku iz vrece), 3° premjestiti 
barku (Deanovic)« = odlibati, -am (Vuk, 
Crna Gora) »4° odlaksati, uciniti da bude 
sto lakse«. Maretic krivo rastavlja o-dalibati 
i istice kod odlibati da se ne moze uhvatiti 
veza prema prostome libati, kojemu Vuk daje 
dva znacenja »1° odliti, 2° odlaksatk. Sa 
drugim akcentom ima Vuk iz Crne Gore uli- 
bati se, ullbam impf. »5° od koga, kao bojati 
se, ustrucavati se, zenirati se«, koji BI upo- 
reduju, sa libiti se, libt'm (Vuk, Srbija, Milicevic, 
Ljubisa) »6° stidjeti se«. Sve ove glagole za- 
ista je tesko semanticki povezati. Pocetni 
od-, oda-, u- zacijelo su nasi prefiksi. Ako se 
libati (se), s obzirom na geografsku areu, 
gdje dolazi, protumaci glagolom *leviare, od 
lat. levis, koji u mlet. glasi libar, u staropizan- 



skom lebbiare, stfr. legier itd., objasnjava se 
znacenje pod 1°, 2° i 4°. Postoji jos s lat. 
prefiksom adleviare > srlat. alleviare »erlei- 
chtern« > stfr. allegier »ein Schiff ausladen«, 
odatle fr. postverbal kao pomorski termia 
allege, srlat. allegium »embarcation servant 
au chargement des navires«. Vukovi libati se 
i libiti se drugog su podrijetla (v.). Budmanijevo- 
i Zorino izvodenje iz lat. dellbare »uzeti, 
smanjit}, uzivati« ne odgovara jer taj glagol 
nije zastupljen ni u jednom romanskom je- 
ziku, a i fonetski ne odgovara, jer je kllat. 
b > rom. v i jer postoji -libati. Juznodalma- 
tinska i crnogorska area rijeci govori u prilog 
posudenice iz dalmato-romanskog gdje je m, > 
ih dovoljno potvrdeno, v. Olib, gujba, plojba, 
gajba: odalibati moze se shvatiti *od-allbar < 
alleviare. 

Lit.: ARj 7, 554. 8, 608. Budmani, Rad 65, 
161. Zore, Tud 15. REW* 361. 5002. FEW 7 1 
DEI 128. 

odar, gen. -dra m (14. v., Vuk), praslav., 
»1° krevet, postelja (Marulic), 2° lezaj, loza 
(Crna Gora), 3° nesto uzviseno, kao npr. 
katafalk u mrtvacnicama, u stanu, 4° topo- 
nim«. Nalazi se u stcslav. odri, slov. oder, 
bug. odar, ces. odr »Pfal, kolac«, odry »Geriist 
in der Scheune«, rus. oder »nosila«. Na -ina 
Sdrina f (Smokvice, Korcula) = odrinja »1° 
cardaklija, pergola (posudenica Dalmacija,, 
sjenica pred kucom napravljena od vinove 
loze), 2° narocita vrsta loze, krivaja, koja se 
pruza nad oborom ili terasom pred kucom 
i cini hladovinu (Cilipi)«, na -ica odrinica (ta- 
koder toponim). Na -iste odriniste (Stulic) = 
Sdrtste (Pastrovici). Pridjev na -en, odredeno 
odfeni (~e haljine, ~f stog). Madzari po- 
sudise odor. Mozda je i baltoslav., ako je 
ispravno uporedenje sa lit. ardai < *adrai 
»Stangengestell«. S obzirom na to da ces. odr 
znaci »kolac«, najvjerojatnija je identifikacija 
sa ags. eodor, stnord. iadarr, stvnjem. Star, 
nvnjem. Euer »Zaun«. Prema tome bi ie. 
oblik bio *odhro-, prijevoj sa sufiksom -ro 
od ie. korijena *edh- »plot od prostica«. Dru- 
gacije Machek, koji oazb i oaeb izvodi ne- 
uvjerljivo od vjdnctl > venutl > »nesto 
susiti« i smatra rijec predslavenskom. 

Lit..- ARj S, 556. 665. Miklosic 219. Mla- 
denov 375. WP 1, 121. Uhlenbeck, PBB 26, 
290. si. (cf. AnzIF 15, 105). Meringer, IF 
18, 256. 19, 449. Berneker, IF 31, 411. Po- 
godin, AnzIF 21, 104. Posch, WuS 16, 41. 
Kluge, PBB 35, 571-572. Petersson, IP 
24, 265. Machek, Sldvia 18, 72-86. Boisac<f 
724. 



odigitrija 



544 



Odzak 



odigitrija f (14. g., stsrp.), epitet precistd 
Bogorodica Odigitrija. Od gr. slozenice o5r|- 
yiixpux »pratilica«. 

Lit.: ARj 8, 590. Vasmer, GL 103. 

odium m (latinizam, lat. odium »mrznja«) 
»mrznja, omraza« = odijo n (Ranjina, talija- 
nizam, < tal. uceno odio). Pridjev na lat. 
-osus > tal. -oso prosiren na -bn > -an odioznn 
(Potomje) »mrzak«. 

Lit.: ARj 8, 594. REW 3 6038a. 

odiva f (Dalmacija, Poljica) = odivd, 
gen. odive (Kosmet, Drsnik, Pec) »1 ° djevojka 
udata izvan kuce, u odnosu na ukucane i 
kucu odakle se udala, 2° (Sumadija) momacki 
darovi djevojci«. Deminutiv na -ic odivicic 
(Crna Gora) m »sin odivin« prema f na -bna 
odivicna pored odivicicka (Crna Gora) »kci 
odivina«. 

ARj.: 8, 596. Vusovic, NJ 5, 117-119. Kali- 
ma, ZSPh 6, 171. Mikola, PUF 1, 115-17. 

odmelom u Mate] a odmelomb Ninoslavb 
(1234-1240) = (na drugom mjestu, 1240) 
Mate] imenemh banb bosnbski Ninoslavb, u 
nominativu nije potvrdeno. Znacenje je jasno: 
»cognomen«. Izvedenica na -lo od odtmeti 
sj »respondere«. Maretic bez potrebe ijeka- 
vizirao u *odmjelo. 

Lit.: ARj 8, 632. Miklosic 55. SEW 253. 
Wijk, ZSPh 13, 85-88. 

odoljeti, -Im pf. (Vuk) = odoliti (Vodice), 
sveslav. i praslav., »1° svladati, nadvladati, 
2° oprijeti se, oduprijeti se« prema impf, na 
-va- odoljivati, odoljujem (Budinic, Mrnavic), 
danas obicnije kod zapadnih pisaca odoll- 
jevati, odolijevam. Pridjev na -liv neodoliv = 
-Ijiv, kod Stulica odoljiv. Ime carobnjacke biljke 
odoldn (Vuk) = odoljen (Dubrovnik) (= slov. 
odolin) »madna trava, nazvana tako jer mirise 
kao pisaca macke, Valeriana officinalis*, u 
Crnoj Gori nazvana eufemizmom odumiljen 
(Vuk), takoder bez o- doljan (Sulek) »divlji 
komorac« = dolen, upor. bug. deljanka. 
Odatle hercegovacki pripjev (refrain) Devojke 
su rufu brale, o doljeno, odumiljeno. Naziv 
biljke se nalazi u ces., ukr. i rus. odolej 
»euphorbia pilosa« = odolen »nymphaea alba«. 
Rumunji posudise odolean. Po biljci nasta- 
dose i antroponimi Odold, Odoljen, Odeljan 
(11. v., Osor), u dalmatinsko-lat. i Adalenus 
(Trogir, u 12. i 13. v.), ali se mogu shvatiti 
i kao prevedenica (caique) od Victor. Pored 
prefiksa o- dolazi jos nadoljeti, -Im (Vuk) 



»nadvladati, svladatk, koji se danas cuje samo 
u Kosmetu nadolet, -im »nadvladati, nadjacati, 
pobijediti« uz odolet, -im »navaliti, osvojiti (su- 
bjekt boljavina*)«. Stulic ima jos sadolijevati 
impf, prema pf. sadoljeti »imperare« = stcslav. 
Sbdoleti, ces. zdolati, polj. zdolat. U hrv.- 
-srp. ne postoji bez prefiksa kao u polj. dolac. 
Od dola »dio«. Ta ie. i baltoslav. imenica 
ocuvala se u hrv.-srp. samo u *aoIm> > dlan 
(v.) i u *dolga > dlaga (v.), lit. dalis f »dio 
bastine, milostinja«, lot. dal'a, sanskr. dalam 
»isto«, dalayati (3. 1. sing.) »stipa«. 

Lit.: ARj 2, 606. 610. 644. 645. Jirecek, 
Romanen 2, 74. Ribaric, SDZb 9, 172. Elezovic 
1, 433. 2, 19. Miklosic 47. SEW 1, 206-7. 
209. Holub-Kopecny 104. Bruckner 92. 375. 
Mladenov 323. WP 1, 811. Gorjajev 94. Boisaaf 
161. Bernard, RES 27, 32. Ostir, W U S 4, 
211-212. Matzenauer, LF 11, 344. Endzelin, 
FBR 7, 73. si. (cf. LJb 13, 370). Machek 224. 
Vasmer 2, 255. 

odur m »miris«. Od tal. odore < lat. odor, 
gen. -oris. 

Lit.: ARj 8, 695. 

odurisati, -Sent pf. (15. v.) »odrediti, 
naznacitk, od prefiksa od i urisati, koje nije 
potvrdeno: urisati nalazi se jos u cine, ursire 
»commander, ordonner«, od gr. aorista copioa, 
od opi£a> »isto«. Balkanski grecizam: bug. 
orisvam »predestiner«. 

Lit.: ARj 8, 696. Rohlfs 1548. Pascu 2, 
98., br. 1866. 

odyjetak, gen. -tka m (16. v., Belostenec, 
Voltidi, Stulic 41 = odvitak (Dosen) — slov. 
odvetek »potomak, potomstvo, bastinik«. Ne 
nalazi se u drugini slavinama. Izvedenica je 
na -ik > -dk od stcslav. el 6 »grana ramus«, 
praslav., u svim slavinama osim u hrv.-srp., 
prijevoj od viti (v.), obrazovan s pomocu 
sufiksa -tvb, u prasrodstvu sa stprus. apewitwo 
»Strauchweide«, witwan »Weide«, u kojem je 
samoglas u nizem prijevojnom stepenu, a u 
slavinama ie. *voltvl. Suglasnik v je ispao u 
genitivu *odvjetvka kao srednji u troclanoj 
grupi. Odatle je stvoren nominativ bez v. 
Ne ide uz praslav. korijen ve-, koji je u vijati 
(v.), kako hoce Miklosic. 

Lit.: ARj 8, 712. Miklosic 387. Holub-Ko- 
pecny 414. Bruckner 613. 625. Vasmer 193. 
Joki, ASPh 28, 11. 29, 43. Charpentier, ASPh 
29, 3. Mladenov 64. 

Odzak, gen. -aka pored Odzak, gen -aka 
m (Vuk, Kosmet, BiH) »1° dimnjak, 2° ognjis- 
te, 3° kuca, dvor, 4° porodica, 5° toponim 



Odzak 



545 



ofijerta 



(u sing, i pl.)«. Na -lija odzaklija f »1° soba 
sa dimnjakom > 2° mala sobica (Drobnjak), 
3° pec (Turska Hrvatska), 4" baskaiuk, od- 
vojac (Srbija), 5' (kao maskulinum) kucic, 
koljenovic, plemic« = na -ovic odfakovic »1° 
ccvjek iz plemenite kuce, 2° prezime«. Na 
-jar odzacar (Vuk) »dimnjacar« pored odfa- 
kar (Vinkovci). Balkanski turcizam (tur. ocak, 
pored istih znacenja jos »pjesadija u janjicar- 
skoj organizacijk) iz gradevinske i sodjalne 
terminologije: rum. ogeac, bug. od&dk, arb. 
oxhak = uxhak, cine, ugeac »1° cheminee, 
2° maison, 3° famille«. 

Lit.: ARj 8, 786. Lokotsch 1587. Mladenov 
374. Elezovic 2, 534. GM 314. Miklosic 220. 
Pascu 2, 173., br. 1127. Korsch, ASPh 9, 
659. 

ofar, gen. afra m (16. i 17. v., Glavinie, 
Pro rod, cakavski, slov.) »zrtva, dar«. Odatle 
na -nica of(a)rnica (Antun Dalmatin) »1° 
gazophylacium, blagajnica, hazna, 2° kutija u 
koju se mecu ofri«. Denominal na -ati o/rati, 
-am impf. (1561, Postila, Antun Dalmatin) = 
ofrovati, -ujem (Proroci). Nalazi se u slov. i 
u sjevernim slavinama, polj. ofiara. Germa- 
nizam (protestantski) latinskog podrijetla < 
stvnjem. offar, srvnjem Opfer, opfern < 
crkvenolat. operdri »zrtvovati«. Pomislja se i 
na offene (v.) ili unakrstenje obaju glagola. 

Lit.: ARj 8, 732. 734. 735. PleterSnlk 1, 796. 
REW 3 6071. 6043. Miklosic 220. Bruckner 375. 

ofenditi, -im pf. (Perast, Potomje) = ofen- 
diti (Vodice, Istra) = ofendit, -im (Bozava, 
Cres) = part. perf. oferijen (n'j nije nj) = ofen- 
dije (3. 1. sing, prez., impf., Kuciste, prim- 
jer: on me uvik ofendije) »uvrijediti, razaliti«. U 
Dubrovniku ofendfati, -am (Zore) »isto« prema 
1. 1. prez. sing, na -eo (dz < dl) zacijelo je 
ostatak dalmato-romanski od offendere < pre- 
fiks ob-. Pridjev na -Ijiv ofendljfv (Pazin) 
»injuriosus«. 

Lit.: ARj 8, 732. Cronia, ID 6, 116. Zore, 
Tud. 15. Ribaric, SDZb 9, 81. 

oferiskati, -am pf. (Dubrovnik, Zore) 
prema impf, na -va- oferiskavati se, -am (17. 
v.) »ponuditi«. Od 1. 1. prez. sing, na -isco 
(rom.-dalm., prema tosk. offro?) od offerire 
(sttal. offerire, tosk. offrire) <' kllat. offerre 
(prefiks ob- »prema« i ferre). Na -ovati ofe- 
rovati impf, »prikazivati«. Poimenicen part, 
perf. z. r. oferta f (15-16. v.) »zrtva, dar, 
prikaz« < tal. offerta. Crkveni latinizam 
ofertorijon »prikazivanje (dio mise)«. Dalmato- 



-romanski leksicki ostatak bit ce apertati pf. 
u vezi kome zausnica »zausiti koga«, zbog/ > p 
(ironicka metafora). 

Lit.: ARj 9, 46. 732. REW 3 6043. 

oficij m (Rab) »1° sluzba bozja, 2° molitve- 
nik« = oftcijo n (Korcula) = oficije n (lati- 
nizam) prema talijanizmu oficije n (1520), 
odatle deminutiv na -lea oficice f pi. (Dubrov- 
nik, Cavtat) = oficica (Potomje, Cilipi) 
»molitvenik«, Oficice Gospino n »officium 
parnim beatae Mariae« ili prema mlet. iz- 
govoru oficji (Bozava) »molitvenik« = ofi- 
cija — ovicija f (Vuk, Lika) »1° sluzba oficir- 
ska, 2° oficir« (latinizam). Poimenicen prid- 
jev na -alls > tal. -ale oficijdl, gen. -ala m 
(Primorje) »1° casnik, cinovnik, 2° (oficijdl, 
Hrvatska) nizi cinovnik (latinizam)« = oficd, 
gen. -ala (Dubrovnik) = oficijo (Perast). 
Denominal na -ati oficijati (objekt crkvu) 
»ciniti u crkvi sluzbu bozju« < tal. uffiziare 
una chiesa. Francuzizam preko njem. oficir, 
gen. -Ira (Hrvatska, Slavonija, Vojvodina, 
Srbija) = ovicir (Vojna Krajina, Lika) = 
(sa umetnutim n pred dentalnom afrikatom) 
ovincir pored oficier I ovicier (Crmnica, Crna 
Gora) prema f oficirka f »zena oficirova«, 
pridjevi oficirov, oficirski. Ovamo ide kao 
pucka rijec lat. poimenicen pridjev na -ina 
officina, koja postoji i kao ucena rijec oficina 
(apotekarski termin) > tal. fucina, mlet. 
fusina, furl, /usine > fusina (Bozava) »cucina, 
kuhinja« = slov. fuzina »1° Nagelschmiede, 
2° Hammerhiitte, 3° toponim u pi. Fufine 
(Hrvatska, Gorski kotar, s etnikom odatle 
Fuzindri, unijati Z; razlikuju se od Smoljcara, 
unijata)«. 

Lit.: ARj 8, 732. 734. Budmani, Rad 65, 
165. Kusar, Rad 118, 21. Cronia, ID 6, 109. 
116. Sturm, CSJK 6, 51. Miletic, SDZb 
9, 391. REW* 6045. DEI 1728. 

ofijerta f (Dubrovnik, Zore) »zena bijesna 
i silovita«. Od lat. part. perf. efferia, od effervere, 
effervescere (prefiks ex- i fervere), zacijelo 
kao leksicki ostatak iz dalmato-romanskoga. 
Promjena prefiksa e > o nastala je zbog labio- 
dentala koji slijedi, a odgovarao je bolje 
nasem prefiksu o-. Postoji bez prefiksa i part, 
perf. vlat. *fersus > sjevernotal. fers »bollente«. 
Odatle dalmato-romanski leksicki ostatak po- 
imenicen f fersa (Perast), denominal fersati 
(Boka) = (pseudojekavizam) fijersa (Dubrov- 
nik) »ozujak na licu«, denominai fjersati, -dm 
pf. »naciniti kome fijersu na licu«. Upor. u 
Kalabriji ferza »cicatrice«. Ovamo ide sa / > 



35 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



ofijerta 



546 



oganj 



b (kao u baklja, backio) te sa er > rfise pored 
bfse f pi. (Rab) »boginje, ospiee« = bfse 
(Rab) »variolae« = barse, gen. pi. bars (Veli 
otok) »cijepljenje = barse (Bozava) »rozolia« 
od mlet. ferse. 

Lit.: ARj 1, 682. 3, 52. 60. 8, 734. Zore, 
7W. 15. 23. REW 3 3265. ZXE7 1625. 

oflimati, -dm (Dubrovnik, Ston) = o li- 
mati, -am (Ston, koga) = (sa m > mb) oflimbati 
(Ston) = ohlimbati (Ston) »cusiti, udariti 
koga po obrazu, pifisiti zausnicu«. Nalazi se 
u juznoj Italiji nfyamdre (Salento) = mbyama 
(Basilicata) < *inflimare < *infimulare ita., 
lat. deminutiv od gr. (puioco »vezati, schniiren, 
heften, imbastire«. Upor. nas metaforicki iz- 
raz prilijepiti, prisiti crnku. Zacijelo je po- 
sudenica iz dubrovackog romanskoga. Po- 
cetno o- moze biti nas prefiks, a moze biti i 
lat. ad- > rom. a-. Upor. Oprtalj, Optuj. 
Glagol o/limati je usao preko dalmato-roman- 
skoga od vlat. *ad-fimulare. 

Lit.: ARj 9, 734. 791. Rohlfs 2319. Isti, 
Diz. Cal. 2, 80. Resetar, Stok. 259. Zore, 
Tud. 15. Skok, ZRPh 54, 487. 

-og, sveslav. i praslav. neproduktivni su- 
fiks, cesce za maskulina, rijetko za feminina 
u obliku -oga. Najstarija je izvedenica ostrog 
od ostri (v.), f ostroga (v.), upor. ces. ostroh, 
polj. ostrog. Ovamo mozda i tvarog (v.). 
Stara je izvedenica i br/og. Hrv.-srp. su talog 
i vrtlog (v.). Praslav. je varijanta s umetnutim 
nazalom -qga > -uga u ostruga (v.). Ta je 
varijanta dobila pejorativno znacenje (v.). Su- 
fiks -og je prastari (ie.) pridjevski sufiks u 
mtnogb > mnogi (v.). Uporeduje se i sa ne-ie. 
sufiksima kao sa madz. -ag szantag »polje, 
oranica« od szantoni »orati«, tur. -iig u siir-ug 
»stado«, od siirmak »sagoniti«. Narocito je 
interesantno uporedenje sa -eg u biljeg (v.) = 
tur. bilgii »znanje« od bilmek. 

Lit.: Maretie 301. Vandrdk I, 629. Holub- 
-Kopecny 468. 

oganj, gen. ognja m (13. v., Vuk) = oganj, 
gen. ognja (Kosmet) = oganj, gen. ognja (Vo- 
dice) = oganj, gen. ognja (ZK) = oganj, 
gen. ognja (Buzet, Sovinjsko polje), ie., balto- 
slav., sveslav., praslav., danas ograniceno na 
zapad (na istoku i danas u knjizevnom i sao- 
bracajnom jeziku obicnije; u Kosmetu samo 
oganj) 1° vatra, ignis (s kojom rijeci je u 
prasrodstvu) , 2° (Imotski) vrucica, 3° (Dalma- 
cija), Schloss an der Flinte, tabandze«. U 
stcslav. ognb m po deklinaciji /, ognb (sa su- 



fiksom -w) po deklinaciji o. Pridjevi na -bn 
ognjan, f -ana, prosiren na -it bgnanit, na 
-en ognjen (usp. Ognjena Marija, Kosmet, 
blagdan u pravoslavnoj crkvi, 17. srpnja), 
ognjenu, poimenicen na -be ognjenac, gen. 
-enea »stachys arvensis«, na -evit ognjevit. 
Antroponimi: Ognjan = Ognjan (Kosmet) m 
prema f Ognjana = Ognjana (Kosmet), 
Ognjen, odatle prezimena na -be i -ovie Ognjd- 
novac (ZU) i Ognjenovic. Deminutivi na -ic 
ognjic, na -ica ognjica »bolest« (upor. rum. 
miala < lat. ignicia, posudeno micina, v.). 
Na -mica ognjdrica (Crna Gora) »cobanska 
koliba gdje se oganj lozi«. Na -Ho bgnjilo 
n. Na -iste ognjiste = ognjiste (Kosmet og- 
njisci, gen. -sea (Buzet). Augmentativ na -ustina : 
ognjustina »vrucica«. S prijevojem u > y 
(upor. ces. vyheh) > z'sveslav. i praslav. viganj, 
gen. -gnja m »1° kovacnica, 2° toponim (Dal- 
macija, Peljesac)«. Tu rijec posudise Madzari 
vihnye, vimnye »kovacnica« i Cigani vigna 
»Herd«, vignja »kovacnica«. Sinonim vatra f 
je balkanska rijec: rum. vatra arb. vatre 
»focus, oganj«. Izvedenica vatralj, gen. -dlja 
m »Feuerschaufel, batillum«, odatle dakorum. 
vdtrai, nalazi se u Kotorskom statutu sa lat. 
sufiksom -lie : vaarile. Zbog toga -alj moze 
biti od lat. sufiksa -alis. Ako je tako, mora 
se pretpostaviti da je vatra pripadala i balkan- 
skom latinitetu, odatle je usla u juznosla- 
venski, rumunjski i arbanaski. Ne moze se 
uzeti s Miklosicem da su tu rijec prosirili 
Turci medu Slavenima. U ceskom i poljskom 
mogli su je prosiriti preko Karpata rumunjski 
pastiri (Valasi u Moravskoj). Pridjev na -en 
vatren; poimenicen na -jaca vatrenjaca (Mu- 
hac) »Dampfschiff«. Augmentativ vatrustina 
»vrucica«. Na -ak: vatrak (bug.). Na -iste 
vatriste »Feuerstatte«. Denominal na -iti vd- 
tritl (na-, o-) samo u vezi sa dzeferdanom. 
Postoji jos odatle u rus.-cslav. prijevoj bizb 
»faber«, koji nije potvrden ni u jednoj drugoj 
slavini, a odgovara stprus. viutris i u prije- 
voju autre f »kovacnica«. U baltickoj grupi 
pojavljuje se sa u ugnis f, lot. uguns, upor. i 
lot. agns »brunstig, feuerig«. Taj oblik po- 
javljuje se u slavinama kao m > y > i u viganj. 
Takoder: sanskr. agnis, lat. ignis < ie. *egnis 
ili *ngnis, prema cemu je praslav. ognb prije- 
voj. Za vatra nalaze se paralele u iranskom: 
awesta atar- »Feuer« m, nperz. adar »oganj«, 
arm. airem »verbrenne, ziinde an«, lat. pri- 
djev ater »crn, taman«, odatle tur. ates. Ie. 
je korijen at- »oganj«. 

Lit.: ARj 8, 736-7. 752-59. Ribaric, 
SDZb 9, 172. Elezovic 2, 10—11. RES 11, 



• oganj 



547 



Oglej 



111. Mikldsie 376. Holub-Kopecny 252. 426. 
Bruckner 375. 604. Mladenov 59. 373. WP 1, 
42. 323. 396. Trautmann 334. Vasmer 1, 173- 
4. 2, 252. Gorjajev 40. 236. Machek, RES 
23, 59. Pisani, Rendiconti Lincei 3, 411-423 
(cf. Ub 13, 75). Wijk, ZSPh 9, 98-102. 
Lehr-Sprawinski, Zbornik Belicev 414 — 416. 
Loewenthal, WuS 11, 54. 73. si. (cf. IJb 
14, 333). Specht, KZ 66, 49. Scheftelowitz, 
KZ 56, 169. Bonfante, LF 52, 223-224. 
si. Pedersen, KZ 38 (cf. AnzLF 21, 77). 

dgar m (narodna pjesma) = obgar m (na- 
rodna pjesma) prema f obgara = zagar (na- 
rodna pjesma) »hrt (uz koju se rijec uvijek 
pominje), Jagdhund, Windhund« = zagar 
pored zagar i zagar, gen. zagara m (Crmnica, 
Crna Gora) prema bigar »pseto« i f bigara 
(Crmnica) »kucka«. Crmnicka varijanta tumaci 
b u varijanti obgar. Taj je oblik prema tome 
kontaminacija ogar + bigar. Deminutiv zagore, 
gen. -eta, pi. zagariu (Kosmet) »lovacki pas, 
kera«. Oblik- ogar posudise Madzari agar 
»hrt« i Rumunji ogar m prema f na -bka 
ogarca = s unakrstenim rum. sufiksom -oaica 
< lat. -onea •+ slav. -bka ogaroaica »Wind- 
hund«, deminutiv ogams,. Oblik ogar nalazi 
se u stcslav. ogart (16. v.), ces. ohaf, polj. 
oharz. U ruskom se zacudo ne nalazi (postoji 
u strus, ogarb »Art Boot«). Oblik zagar je 
balkanska rijec: bug. zagar, arb. zagar = 
zar »Jagdhund, Windhund«, srgr. t,ayapov 
»Jagdhund« = ngr. 'Qayapi, 5 a Y a P°S> t ur - 
zagar »Jagdhund«, upor. janjicarski cin zagorci 
»Rtidenmann«. Rijeci ogar i zagar su rasi- 
rene i izvan Balkana i slavina: tako nasem 
ogar = madz. agar odgovara u avarskom na 
Kavkazu eger, u osetskom yegar. Za zagar na- 
laze se potpune paralele u zapadnoj Evropi, 
xt Logudoru na Sardiniji gagaru = na Korzici 
yakaru = gakaru »pas, cane mastino, pas- 
tirski pas«, na zapadnim Pirinejima kod Baska 
cakur, cemu odgovara u spanj. i port, cachorro 
»mladi pas«. Iz kavkaskih jezika stavlja 
Schuchardt ovamo durdijanki (khart'veli) dzagli 
i evropsku rijec sakai, koja se izvodi iz sanskrta 
srgala »canis aureus«. Iz nasih dokumenata 
ide ovamo jos seg(e)rdom m (1552, 1631, 
P. Zrinski), odatle izvedenica na -dzija seger- 
domsija (1558, Vitezovic) »naziv casti u ja- 
njicarskoj organizaciji«. Odgovara prema tome 
gore pomenutom zagarci. Nastavak -dom 
odgovara perzijskom sufiksu -dan u zindan 
(v.). Upor. i tur. sagban > seymen »zandar«. 
Kako se odnose bl > b, ob- i za-, na to pitanje 
je tesko odgovoriti. Mozda izrazavaju mociju: 
musko i zensko. Ostir je svakako pogodio 



kad je ogar stavio medu alarodske elemente. 
Kao stari lovacki termin moze pripadati pred- 
-ie. supstratu. 

Lit.: ARj 8, 330. 737. Mazuranic 1297. 
Elezovic 1, 187. Miletic, SDZb 9, 235. Miklo- 
sic 221. 399. Isti, Turk. 24. Holub-Kopecny 252. 
Bruckner 375. Gombocz-Melich 22. Tiktin 1033. 
Lokotsch 1758. 1929. REW 1 8959a. 9590. 
GM 480. Mladenov 171. Wagner, AR 15, 
207-247. (cf. Jud, Romania 57, 439). Mun- 
kacsi, B., Arja es kaukdzusi elemek, a finn — 
magyar nyelvben 1, 119. Schuchardt, ZRPh 
29, 277. Bertoldi, ZRPh 57, 152. RIEB I, 
20. Ostir, Razprave 1, 273. 305. (cf. IJb 
10, 62. 11, 221). Vasmer 2, 251. Matic,Slovo 
6-8, 292-94. 

Oglej m (1275, prijepis 16. v., Istarski 
razvod) = Oglij (Kozicic), pridjev na -bsk 
oglejski ('—a crikva, 1405), etnik Oglijan (Ko- 
zicic). Vitezovic (17. v.) ima okolu Akvileje 
ali Aglara, u Rjecniku (MR 112) Aquileia = 
Algar (ne zna se odakle mu oblici Aglar = 
Algar). Srdnjerti. Agley preko slov. Oglej osni- 
va se na lokatlvu Aculeiae. Taj se oblik dobiva 
iz vlat. pridjeva aculeiesis, Aghulea, gr. Axu- 
Xnia, Axo^nta, furlanski pridjev i etnik agolean 
»covjek iz Ogleja«, za rimsko Aquileia. Taj se 
oblik govorio zacijelo u 7. v., kad Slaveni 
dolaze na limes langobardicus. S ispadanjem 
velara pred u nastaje poslije toga vremena 
furlansko -olee u slozenici Bordolee < Borgo 
a" Aquileia = (u starijem jeziku i) Olejo, danas 
uceno Aquilee, Aquilea poluuceno Naculeja 
(n- < prijedlog m) = Niculija. Veze Hrvata 
s Oglejem pocinju koncem 8. v. i pocetkom 
9. v. kada panonska i dalmatinska Hrvatska 
dolaze pod franacku vlast. Oglej salje misio- 
nare s franackim imenima da krste Hrvatsku. 
Velik dio krscanske terminologije u vezi je 
sa starijom furlanskom kako se govori na 
teritoriju oglejske patrijarsije. Imena hrvat- 
skog kneza Trpimira, njegova sina Petra te 
Branimira sa zenom Marusom zabiljezena su 
na prastarom evandelistaru sv. Marka (6. v.) 
u Cedadu. U 10-11. v. oglejski patrijarke 
pozivaju Slovence kao koloniste. Ime legen- 
darnog osnivaca oglejske patrijarsije Herma- 
goras-a postalo je popularno kod Hrvata i 
Slovenaca i ocuvalo se. u narodskom obliku 
kod njih: Mogor, prezime Mogorovic, (i 
slov.) Mohor, prezimena Mohoric, Moho- 
rovicic. U podrucje oglejske crkve idu Istra 
i obje Panonije . 

Lit.: ARj 8, 748. Mazuranic 812. Sturm, 
CSJK 6, 66. Pirana? 1464. 1498. Skok, Slovo 
3, 50-63. Abramic, HE 1, 161-164. Kos, 



Oglej 



548 



ohinc 



ib. 164-165. Isti, Rad 240, 194. Skok, 
Pojave 34. 

ogota f »nevaljalica« (pejorativna, uvred- 
ljiva metafora) = ogota (Smokvica, Korcula, 
Parcic) = ugola (Marulic, Benetovic, Hvar) 
»sinonimi: tovarica, magarica« = ugotica 
»mlada magarica«. Izrazava mociju prema m 
tovar, magarac. Deminutiv na -ce, gen. -ceta 
ogole (Pastrovici) »psovka djevojci«. Pridjev na 
-an < -aibn ogotan, gen. -ana (Vuk) »nevaljao«, 
u psovci muci, zja ogotino ogotana (Wk). 
Augmentativ na -ina ogotina f (Vuk, Grbalj) 
»nepostena zena«. Taj izraz juznog i srednjeg 
Jadrana izoliran je ne samo medu slavinama 
nego i u hrv.-srp. Danicic smatra rijec tudom, 
ali je njegova etimologija (znacenje »prazan 
biti« prema lat. egere) nemoguca. Mozda je u 
vezi s ngr. ymbapoc, »magarac«, arb. guidar. 

Lit.: ARj S, 763. Parcic 569. Grada 8, 
285. GM 117. Danicic, Kor. 5. 

ogracija f (15. v.): popi imijte vsaki petak 
pfiklddati jednu ograciju za moju dusu; va 
ograciji misnoj). Od crkveno-lat. sintagme deo 
gratias, koja se upotrebljava kao slozenica 
(prevedenica iz grckoga). Znacajno je da je 
ogracija nastalo ispustanjem pocetnog slogale-, 
koji se shvatio kao prijedlog. 

Lit.: ARj 8, 767 DEI 1251. 

ogre n (Gazarovic : tvrdi nego ogre, nego mor- 
ski pisak, Zadar) = ugrc »nanara, narikla, 
gibbula divaricata«. Docetno -c stoji u vezi 
sa -k u grk = ugrk »ogrc«. Doceci -c i -k osje- 
cali su se kao hrv.-srp. deminutivni nastavci. 
Zbog toga su odbaceni u agar. Ide zajedno 
sa gr. pridjevom u Bovi (juzna Italija) grio 
»hart, von Kichererbsen, die sich nicht weich- 
kochen lassen«, 6d stgr. pridjeva aypcioq, 
stgr. aypioq »sauvage, landlich grob« (od 
aypoc. »polje«, na -moc, aypvuoc,, 13. v.) > 
agriko (Bova) »divlji«. Oblici ogre = ugrc pred- 
stavljaju dalmato-rom. *agrikius, a (u)grk < 
*agricus. 

Lit.: ARj 8, 111. Rohlfs 20. 24. 

ogresta f (Mikalja) »uva acris vel acerba« 
= ogriesta (Vetranie) = ogres m (Mikalja) = 
ogresta f = (unakrstenje sa grozd, v.) ogrozd 
(Sulek) »ribes grossularia, ribizi (u hrvatskim 
gradovima)«, odatle izvedenica na -inka ogro- 
zinka (Srijem, Sulek) »neka vinova loza tvrdog 
grozda kao ogroz«. Ovamo jos poimenicen prid- 
jev na -bsk ogrhica (Sulek) »brassica napus 
oleifera«. Mlada posudenica sa ocuvanim a- : 



agrista (juzna Dalmacija) »isto«, dgres m (slov.) 
= agras < austr.-njem. Agras, deminutiv 
agrazl. Pocetni samoglas a-, o- zamjenjuje 
se sa e-, je- : egres (Mikalja), jegrist (Voltidi) 
= jegriSt = egrist (Belostenec). Ti hrv.-kajk. 
oblici potjecu iz madz. egres. Nalazi se i u 
slovackom. S gubitkom pocetnog samoglasa 
gresia (Cres), s pridjevom na -uo grestav m 
prema f grestva »unreif, sauer«, poimenicen 
u t grestva i (18. v., masturika oli sok od grestve) 
»agrista, nezrelo grozde«, greita f (Ugljan, 
Hrvatsko primorje, Istra: ocat ali gresia, ne- 
zrelo groz.de), odatle pridjev grestav (Ugljan) 
= (sa odbacivanjem -ta) gres, gen. gresa m 
(Mikalja, Vuk) »1° grozde koje cvjeta docnije 
od ostalog i ne moze sazreti, 2° ribes grossu- 
laria«, odatle na -tka (v.) gresika f (Vuk, Hrvat- 
ska, 17. v.), na -Ijika gresljika (Vuk, Hrvatska, 
Slavonija) »1° divlja loza, 2° vinjaga«, na 
-evina gresevina. Upor. arb. greshte »unreife 
Traube«. Promjena a- > o- ukazuje na staru 
posudenicu zacijelo iz dalmato-romanskoga. 
Poklapa se s kulturnom rijeci tal. agresta f 
»isto« od kllat. agrestis (od ager) > tal. agreste, 
agresto, poimenicen u femininumu. Presla je 
i k Nijemcima (odatle Agras, agrazl), Madza- 
rima, Arbanasima i doprla cak do Litve. 
Afereza a- postojala je vec u izvoru, upor. 
furl, gresi pored agrest (Pirona). 

Lit.: ARj 3, 23. 419. 420. 422. 4, 568. 
8, 774. 781. 782. Tentor, JF 5, 202. Pletersnik 
1, 2. GM 229-30. DEI 95. Strekelj, ASPh 
14, 524. REW* 295. Gambocz-Melich 1489. 

ogrov m (Konavli) »vez na kosulji konavoskoj 
zenskoj oko grla«. Od tal. francuzizma agrafe 
f »fibbia, fermaglio; arpese«, postverbal od 
fr. agrafer »affibiare«, stfr. agraper, koje se 
tumaci unakrstenjem gr.-lat. graphium i germ. 
krappa. Upada u oci prijelaz a > o u nasoj 
novijoj posudenici kao u Mosor < Massarum, 
Kotor < -Cattare, ako je etimologija ispravna. 

Lit.: ARj S, 781. Zore, Rad 114, 222. 
REW 3 3847. 4760. DEI 95. 

ogumak, gen. -umka m (Vuk, Srbija) 
»grmic«. Denominal na -iti zaogumciti se 
(Vuk, subjekt brada). Izolirana hrv.-srp. rijec. 
Prema sinonim« izgleda da je deminutiv na 
-bk. Matzenauer uzimlje o- kao prefiks i upo- 
reduje sa sanskr. galmas »frutex«. 

Lit.: ARj 8, 785. Miklosic 220. Matzenauer, 
LF 11, 346. 

ahme, gen. -eta n (Vuk, Poljica, Dreznica, 
Hercegovina) = ome, gen. -eta »zdrijebe«. Na 
-ak ohmak, gen. -aka (Vuk) = dmak m (Vuk, 



Shrne 



549 



-ok 



Srbija, Sabac) prema f o(h)makinja (Vuk) po- 
red bhmica (Poljica, Dubrovcani) »zdrepcic, 
(prema) zdrebica«. Deminutiv na -id ahmictc 
(Mostar), na -ce ohmce (Poljica) »zdrepcic«. 
Izolirana hrv.-srp. rijec. U vezi je zacijelo s 
madz. vemh »das Fullen«. Jagic uporeduje sa 
lit. asva »kobila«. [Simcik: < tur. ahmak 
»glup, budalast«]. 

Lit.: ARj 8, 792. 903. Jagic, ASPh 2, 
396. Simcik, BLPF 3, 159-60. 

oho, uz ohol, fohola (15. v., Vuk), praslav. (?) 
pridjev pored hoi, hola = 6'/, 61a (Srijem) 
»ponosit, superbus«. Prosiruje se na -bn bholan, 
bholna (Dubrovnik, upor. bug. oholen), na -Ik 
holik, na -it oholit = holit. Poimenicen na 
-ica dholica m = holica (Vuk, Hrvatska), 
oholnik m. Apstrakti na -osi oholost = holost, 
okolnost f, na -ast oholast (Dubrovnik) f po- 
red holast, s pridjevom oholastan, na -stvo 
oholstvo n (Boka), ohola f, na -ija oholija = 
halija. Prilog oholo pored holo. Slozenice, bez 
potvrda u narodnom govoru: hololaza m 
»hvalisa«, hololud, holoslava (sve ih je stvorio 
Dosen). Denominal na -Hi oholiti se (iz-) = 
holiti se, -im. Pridjev i izvedenice od njega 
postoje samo u juznoslavenskom u znacenju 
»superbus«, u sjevernim slavinama samo bliza 
usporedenja. Nema jedinstvenosti u tumace- 
nju postanja. Naporedni oblici hoi itd. na- 
vode na misao da je o- prefiks. Zbog toga 
mnogi (tako Jagic, Berneker, Machek, Uhlen- 
beck, Lewy) uporeduju sa rus. holja, holjivost 
»cistoca«, holitb »cistiti«, sanskr. kSalayati 
»pere, cisti«. Drugi (Bruckner) uzimlju vezu 
sa chocholb »Schopf« (v. huhor) u ceskom, 
poljskom i ukrajinskom. Znacenje bi bilo 
prema tim tumacenjima metaforicko. Zna- 
cajno je Briicknerovo uporedenje sa stpolj. 
chocholaty »elevatus«. Postoji kod Barakovica 
jos raholiti se, -im »oholiti se, uzdizati se, 
hvastati se«, kod Stulica roholiti se, -im »oho- 
liti se«, s pridjevom roholan »ponosan«. U 
Rijeckoj nahiji (Crna Gora) roholiti znaci 
»mijesati slamu, sijeno«, proroholiti »promijesati, 
skrpiti«. Glagol raholiti se nalici na rakoliti 
se, koje Stulic prevodi na tal. »ingalluzzarsi«, 
uraholjen »superbicus«. Ovdje se radi o ocitoj 
onomatopeji. Nije iskljuceno da je takvog 
postanja i ohol. Ako je tako, ohomatopejom 
se oponasa uzdizanje, samohvala, ponos. 

Lit.: ARj 3, 648. 4, 278. 8, 793. MikloSic 
80. 220. SEW 392. 395. Holub-Kopecny 141. 
Bruckner, ASPh 11, 129. KZ 51, 235. 241. 
Mladenov 343. 404. Gorjajev 400. 401. Mat- 
zenauer, LF 11, 347-348. Lewy, ZSPh \, 



416-417. Uhlenbeck, PBB 30, 256. Machek, 
Sldvia 16, 174. 203. 211. Iljinski, ASPh 29, 
167. si. Jagic, ASPh I, 431. Jokl, IF 27, 
298. Wiedemann, BB 28, 51. 

ohra f (stsrp., 17. v.) »zuta zemljana boja« = 
(s lat. citanjem gr. x) okra f (Sulek, Popovic) 
»isto« = (preko njem.) oker m. Gr. &%pa. 

Lit.: ARj 8, 797. 849. Vasmer, GL 103. 

oje n (Vuk, nema genitiva; Turska Hrvat- 
ska) = oje f pi. (Kosmet) = oje, gen. oja 
(Vodice, Golac, Istra), slov oje, gen. ojesa n 
(osnova na s, praslav.) »1° rudo u volujskih 
kola, 2° (specijalizirano) rudo u pluga«. De- 
minutivi na -id ojtc (Istra) = ojic (Vodice) = 
ojca f (Crmnica) = ojece (ZK). Na -nica oj- 
nica (Srbija, Milicevic) = ojmce pi. (Kosmet) 
»ona dva drva sto u saonicama zamjenjuju 
rudo«. Na -isle ojiste n »rudo«. Tu izvedenicu 
posudise Rumunji oiste f »rudo za konjski 
potpreg, odgovara procjepu > protap, kad je 
za volove«, Arbanasi oshte. Nalazi se u lit. 
sa formantom -n iena »Gabeldeichsel«. Ne 
nalazi se u polj. i rus., inace u svim ostalim 
slavinama kao u ces., luz.-srp. i ukr. te u 
poljskim narjecjima. Ie. je korijen *les- / *o\es-, 
gr. otoToc, »strijela«, oifjiov »krmilo«, o'ia%, 
gen. -axoc, »argutla«, sanskr. Tsa »rudo«. 

Lit.: ARj 8, 881. Ribaric, SDZb 9, 173. 
Elezpvic 2, 22. Miklosic 220. Holub-Kopecny 
253. Matzenauer, LF 11, 348. Vasmer, RSI 
6, 200. Brugmann, Grundriss l 2 , 1091. Me- 
ringer, VCuS 5, 91. GM 316. Boisaaf 687. 
Wackernagel, AnzIF 12, 21. Bratanic 64. 
86 — 7. pass. 

Ojerovic, licko prezime (porodica tog pre- 
zimena stanuje na Konjskom brdu u Perusicu; 
oduvijek je posjedovala mnogo ovaca). Danas 
se pise samo Ojurovic (Kvarte, Perusie). Od 
rum. oier < *oviarius »ovcar«, -od lat. ovis > 
rum. oae. Zacijelo ostatak velebitskih Vlaha. 

Lit.: REW* 6127. Grujic, ZbNZ 21, 319. 

ojnak, gen. -aka m (Vuk, Srbija) »orah 
kojim se u igri biju gomilice oraha«. Balkanski 
turcizam (upor.. tur. oynamak »igrati se«, ojun 
»igra«) iz terminologije igara: bug. ojnak. 
Sufiks -ak nejasan. Ne zna se je li tur. kao u 
konak ili nas deminutivni -bk. 

Lit.: ARj 8, 803. Matzenauer, LF 11, 
348. Skoljic? 582 

-ok, neziv praslavenski sufiks za tvorenje 
radnih imenica (nomina agentis): svjedok od 
osnove ved- (v.), snubok od snubiti, vidok 



-ok 



550 



oko 



(Martie, Osvetnici 2, 30). Ni kao pridjevski 
sufiks nije ziv: dubok, iestok. Gubi se u kom- 
parativu zesci, dublji. 

Lit.: Maretic 301. 320. Vandrdk 1, 612. 
Holub-Kopecny 468. 

oka f (Vuk, Kosmet, BiH) »(mjera za te- 
zine i tekucine) 1° mjera veca od 1 litre, 2° 
funta«. Na -araca okdnica (Vuk, bug.) »sud 
od oke« = okanica (Kosmet), slozenica po- 
lokariica = na -anik okanik (Timok-Luznik, 
Kosmet, bug.) = na -enjak okenjak, gen. 
-dka (Hercegovina), na -as okas, gen. -asa m 
»1° kantar (vaga) koji mjeri na oke, 2° lan.koji 
se prodaje na oke«. Balkanski turcizam mozda 
latinskog podrijetla (tur. okka < ar. ukija < 
gr. ODyxid < lat. uncia, v. unca) iz oblasti 
mjera kao kantar, terasije, dram: rum. oca, bug. 
oka, arb. oke, ngr. oxd. 

Lit.: ARj 8, 803. Mladenov 376. GM 315. 
Elezovic 2, 22. Lokotsch 1590. 

okagaca f (Vuk, Trsic) »poprijecna greda 
ispod druge grede« = okegaca (Srbija) »greda 
na kakvim stupovima, npr. cuprije« = okrgaca 
(Sarajevo) »tetiva (Crna Gora)«. Cirri se da je 
slozenica (turska sintagma) ok agaci od ok, 
koji se nalazi u oksiiz »samac bez ikoga« (post- 
pozicija -siiz »bez«) i agag »drvo« kao rum. 
odagaciu = odogaciu = udagaciu »Aloeholz, 
saponaria officinalis« < tur. odagaa. 

Lit.: ARj 8, 804. 811. 859. Matzenauer, 
LF 11, 348-349. Skok, Sldvia 15, 483., 
br. 548. Skaljic 500. 

okasion, gen. -i i (Kasic, 17. v.) = oka- 
3'on/»prilika«. Ucen talijanizam occasione, ap- 
straktum na -io od part. perf. occasus, od 
accadere. 

Lit.: ARj 8, 810. DEL 2621. 

oklagija f (Vuk, BiH, Slavonija) = oklagija 
(Kosmet) »(kuhinjski alat) valker (hrvatski 
gradovi), trlica i trznica (Dubrovnik), takaca 
(Lika), sukalji'ca (ZK)«. Balkanski turcizam 
(tur. oklagi, obrazovano sufiksom -gi kao 
kasagi > cesagija, od aklamak a ovo sa infik- 
som -la- od okmak) iz terminologije alata 
(zanata): bug. oklagija »tocilka«. Od glagola 
aklamak s pomocu sufiksa -is (upor. a/lsveris) 
oklamis (Srbija, Rijecka nahija) = oklamis m 
(Kosmet) »dzabaluk, ono sto se uzme kao 
mukte, za dzabe, vjestinom i bezobrazlukom« = 
(sa zamjenom sufiksa) oklamas, gen. -asa m 
(Dalmacija) »muktadzija, tj. koji hoce sto 
da ispresa«. Upor. bug. apstraktum oklama. 



Upor. glede tvorbe dag-lagi »fer a marquer les 
animaux«. 

Lit.: ARj 8, 814. 815. Elezovic 2, 23. Mik/6- 
sit 220. Deny 573-6. 459-60. 

oklijevati, ok/ijevam impf, prema pf. (koji 
se malo govori) oklijenuti, -em »neodlucan 
biti, cunctark. Nalazi se samo u stokavskom. 
Izolirana je kreacija za pojam za koji ima 
mnostvo sinonima odgadati prema odgoditi = 
odgabljati (ZK), zatezati, zatezem prema 
zategnuti, - m, skanjivati se, oguzati, oguzdm 
prema oguzdvati, oguzdvam, servdnjiti, -Im, 
ominjati se (Lika) »ustezati se«. Odatle na -alo: 
oklijeva/o m. Etimolozi gledaju u o- prefiks. 
Bez njega nije glagol potvrden ni u jednoj 
slavini. Bruckner identificira -klijevati sa 
slvc. hlivef »faulenzen«, polj. glewiec »vom 
alten Kase«, slov. gleviti »kauen«. Time da- 
kako nije objasnjeno ni znacenje ni promjena 
gl > kl. Zubaty vidi baltoslav. korijen *kli-lkli, 
*kle-, *klei-, *kiai- prema lit. kiajoti »vagari«, 
klajus »irrefiihrend«, lot. kleija »Herumtreiber«, 
kilt »sich zerstreuen«; Matzenauer sanskr. kliv 
»impotentem esse«. Sve beskorisna nagadanja. 
Kao izolirana hrv.-srp. kreacija mozda je 
stvorena kao neckati se od necu od upitnog 
prilog okle, oklen prema raspitkivanju okle 
tl to, okle mu to') 

Lit.: ARj 8, 817. Bruckner, KZ 48, 201. 
Matzenauer, LF 11, 349. Zubaty, ASPh 16, 
395. 

8ko n (Vuk), po deklinaciji o prema stcslav. 
oko, gen. ocese i slov. oko, gen. ocesa po dekli- 
naciji s, dual dva oka, pi. f. oci po deklinaciji 
l = oko, gen. oketa (Kosmet, po deklinaciji f), 
ie., baltoslav., sveslav. i praslav. *okos-, 
*oces- »1° oculus (s ovom je rijeci u prasrod- 
stvu), 2" (metafora) izvor (tako i stperz., 
isti semantem perz. cdsmd > tur. cesme »bunar« 

> cesma, v.), 3° pupoljak kod voca, mjesto 
gdje je pupoljak, 4° toponim (prema znacenju 
2°)«. Pridjevi na -bn ocan, f osnd (truva, ZK), 
odredeno ocni (Vuk) = ocnji (Ljubisa, nj 
mjesto n zbog c), poimenicen na -jak ocnjak 
(Vuk) = podocnjak ' (Vodice) »ocni zubi«, na 
-ik ocnih »gornji nisan u puske« = (sa 

> a) ocanlk, na -lea ocanlca f »biljka euphrasia«, 
bezocan (16. v.), poimenicen na -ik bezocnih, 
na -jak bezoenjak, na -stvo bezocanstvo, sa 
umetnutim z kao u pazuho (v.) nazocan (hrv.- 
-kajk., cakavski) < na + z + oci, na-z- 
oko; nezocan (Belostenec) = neozocan »odsu- 
tan«, upor. nazocibitje (Habdelic) »Gegen- 
wart« i prilog nauzocice i slov. navzocl > 



oko 



551 



okrut 



nazocni), navzoe'en, prema cemu se moze 
misliti (Ivsic) da je z < vz < stcslav. bz > 
uz (v.). Na -inji oclnjl (vid). U Istri naznako 
»coram« predstavlja promjenu rjede suglas- 
nicke grupe vz obicnijom zji. Pridjev na -at 
okat (Vuk) = okat (Kosmet) »koji nije corav« 
= na -ast okast pored ocast. Na -ovdt ocitovat 
(Dubasnica) »kojemu se nocu privida«. Na 
-ii ocit (15. v.), prilog ocito, prosiren na -bn 
ocitan, poimenicen na -ik ocltnlk m prema f 
ocitnica »javni grijesnik«, ocitovnica »vjestica 
koja se ocituje na ispovijedi« i sa tur. -luk 
ocit/uk m (sjeverna Dalmacija, u izreci dobiti 
na ~), mocit (protivno od ocit), naocit »ugle- 
dan«. Kao pridjev -ok u vrljook (v. vrljav), 
razrok »hiljav, skiljav, heroglav« (dobio je r 
unakrstenjem sa tudicom gverok < tal. guerclo, 
davsi joj svoje -ok). Deminutivi na -ce okce 
(Vuk, u satu) = okce n (Kosmet) »pupoljak« 
(kalemiti na ~) = occe (15. v.) = dsce, gen. 
-eta pored bsca (Vuk", Lika) »zamka za hva- 
tanje ptica«, na -ica ocica »biljka anagallis 
arvensis«, ocice, gen. ocica (Vuk) »male oci«. 
Augmentativi na -etina ocetine f pi. , (Bella, 
Stulic) = ocerine (Lika). Na -Inica ocinica f 
(Smokvica) »otvor na donjem dijelu vratiju 
za ulazak mackama«. Kol. deje (Istra '= oce 
(ZK) »pup«. Na -Iste ociste n (narodna pjesma, 
Jukic) »sastanak«. Za unakrstenje oko+ocali 
v. ocall. Na -un okun »riba perca fluviatilis, 
buljes (jer je izbuljenih oclju« (akcenat Gornja 
Dolina kod Gradiske) = jokun (Gracanica). 
Nalazi se u ces., slov., polj. i rus. okom. 
Praslav. je »jesetra (v.)«. Prilozi naoci, nauocice, 
uoci, ocice (Lika) »ocito, ocevidno«, na -imice oci- 
mic (sjeverna Dalmacija) »svojim ocima«. Slo- 
zenice: pridjevi ocigledan (Vuk), odredeno oci- 
gledni, prilog ocigledno, nastao je od priloske 
sintagme na oci glede »(na zapadu) zoran« = 
ociglece (Srbija) i ocigledice (Ljubisa). Odatle 
ocig/ed m (18. v.). Istog je znacenja ocevldan 
(16. v.), odredeno ocevldni (Vuk), prilog oce- 
vldno, s nejasnim e, koje stoji mjesto I, upor. 
stcslav. ocivlstb »augenscheinlich« = ocivest 
(Belostenec), pridjev. Odatle ocevidac, gen. -vica 
i sluzbeni neologizam ocevid, ocevidnik. Za- 
tim: ocobolj, gen. -dlja m (Kosmet) = ocibol 
= ocobolja f »bolest ociju«. Prema tipu vodo- 
pija stvoren je ocogreja m, f (Kosmet) »ko 
od stida ne obara oci, upravo grije oci« = 
ocigrija »prezime i toponim«; ocopija (Velika, 
Slavonija) »zla zena koja bi covjeku i oci iskopa- 
la«. Denominali na -iti Sulekov neologizam ociti 
»okulirati, kalemiti«; Marticev ociti »gledati« 
je nepouzdano, ali se govori suociti koga s 
kime, uociti sto »opaziti«. Sulekov deminutiv 



ocijukati (se) danas se opcenito govori. Od 
ocit faktitivi na -ovati ocitovati, -ujem (Vuk, 
Dubrovnik) i -iti ocititi, -im (16. i 18. v.) »uci- 
niti ocitim«, prema iteratlvu ocicatj, -am 
(jedna potvrda). Jos postoji oko po deklinaciji 
n : okno (ZK) = okno (Buzet, Sovinjsko 
polje), danas ograniceno na zapadne strane 
»1° oblok, prozor, funjestra«. Znacenje »2° 
rudnik« ocuvalo se takoder. U torn je znacenju 
rijec kulturna. Madzari ■ posudise akna, Ru- 
munji ocna »rudnik«, Novogrci ,6focva »soline < 
saline«. Deminutiv na -ce okdnce, gen. -a 
(ZK) »prozorcic«. Ie. korijen *oqu- »gledati« 
nalazi se po deklinaciji i u lit. akis, lot. aks, 
ovdje aka u znacenju »izvor« (tako i Herce- 
govina i juzna Dalmacija). Po deklinaciji n 
kao okno u arm. akn. Upor. fin. akkuna »pro- 
zor«. Imenica okun, koja je obrazovana s po- 
mocu slav. sufiksa -un (upor. bjegunac), ne 
s pomocu romanskog augmentativnog -one, 
uporeduje se i sa lit. aserys, eserys, lot. asers, 
asars »Flussbarsch« i sa svnjem. ag »Barsch« 
te lat. acus »Hornhecht«. Denominacija bi 
bila prema brojnim ostricama ove ribe na 
glavi. To uporedenje nije nuzno, kako kaze 
sinonim buljes od buljiti (v.). 

Lit.: ARj I, 272. 273. 4, 656. 7, 933. 722. 

8, 156. 511. 515. 517. 518: 520. 524. 531. 
815. 879. Jagic, ASPh 31, 550. Elezovic 1, 
443. 2, 24. 23. 47. 391. 534. Ribaric, SDZb 

9, 174. MikloSic 220. Holub-Kopecny 253. 
Bruckner 377. WP I, 169. 171. Trautmann 4. 
Mladenov 377. Strekelj, DAW 50, 41. Ivsic, 
HJ i, 173-176. Iljinski, Sldvia 2, 256-257. 
Brugmann, IF 17, 358. 27, 271. (cf. i Anz IF 
5, 263). Pedersen, IF 5, 49. KZ 36, 99. 
Meringer, IF 16, 125. Rarsten, IF 22, 296. 
Vasmer, ZSPh 10, 401. Kretschmer, KZ 31, 
435. Collitz, BB 18, 207. Streitberg, IF 3, 
326. Hubschmann, 7F4,112-115. Holthausen, 
IF 14, 341. Boisacq' 707. -722. 732. 

okrijek m (Vuk) »alga, vaoga > voga 
(Dubrovnik)«. Bez preflksa o- u slozenici 
zabokrijek i u augmentativu na -ina odatle 
zabokreclna kao u slov. krek i polj. krzek 
»Froschlaich« i u oba luzicko-srp. jezika. 
S prefiksom o- ces. okfaky »(kol.) vode- 
ne biljke«. U bugarskom nije potvrdeno. 
Bez sumnje praslav. krekz za vodene biljke. 
Lit. kurkle »Froschlaich« pretpostavlja ie. r. 

Lit.: ARj 8, 859. BL 2, 888. 859. MiklosiC 
139. WP 1, 483. 

okrut m (13. v., Lovran, cakavski) »1° 
drven sud, posuda« = okruta f »2° crkveno 
sude, 3° crkvena sprava« = okruta f (Rijecka 



okrut 



552 



oktoih 



nabija, Crna Gora) »4° sva sprava koja sluzi 
za oranje (nerazumljiv semanticki razvitak 
prema 1°, 2° i 3°), 5° vrh puscanog vuka 
sto udara u kapsulu (Sinj), 6° oknigao pros- 
tor, periferija (crkve ili manastira)«. Znacenje 
pod 3 ° moze biti u vezi s okrut m »odezda«, 
rus. okruta, okrutye. Znacenja pod 4° i 6° 
predstavljaju mozda rijeci razlicitog postanja. 
Samoglasnik u nastao je od velarnog nazala, 
kako pokazuje polj. okret »lada«. Glede zna- 
cenja »posuda« > »lada« upor. fr. vaisseau < 
srlat. vascellum, deminutiv na -cellus od vas i 
rus. sudno »lada«. 

Lit.: ARj 8, 872. ASPh 34, 307. Miklosie 
142. Bruckner 377. 

oksit m (Dubrovnik, N. Ranjina, Bella, 
Stulic) = ohsit (Mikalja, Voltidi, Stulic, 
Kasic) = osit = osit (Sibenik) »1° prijeboj, 
pregrada, 2° drveni zid od pruca koji dijeli 
sobe (Poljica, Sibenik, sjeverna Dalmacija, Pav- 
linovic), 3° koza koja rastavlja supljinu prsa 
i trbuha (metafora), 4° niziv male fontane 
kod crkve u Barbatu (Rab), u kojoj je najbolja 
voda« = (pseudojekavizam) osieti = (meta- 
teza s - t > t - s) oti! m (Barakovic) »(kao 
da znaci) zid, ograda«. Pridjev ohsitan »obliz- 
nji«, poimenicen ohsitnik m (Bella, Stulic) 
»susjed« prema f ohsitnica. Denominal na -iti 
priost't (objekt komoru, Sibenik) »razdijeliti na 
dva dijela« (govori se po svoj prilici mjesto 
*priositit, haplologija). Romanizam jadranske 
zone, zacijelo iz dalmato-romanskoga. Od lat. 
izvedenice na -itus od axis = assis, koja ide 
u morfoloskom pogledu zajedno s tal. assito 
(14. v.) »tavolato che divide«. Prema Battisti- 
-Alessio axis = assis »daska, tavola di legno« 
je hiperurbanizam iz carskog doba. Taj se 
ocuvao i u nazivu otocica pred Gruzom 
Daksa kao i u stfr. i prov. ais, nfr. aissieu 
»daska« i aissis »bardeau«. Glede zamjene grupe 
ks > hs > i upor. oksjenac. Za dalmato-ro- 
mansko vrelo govori zamjena ks za x. 

Lit.: ARj 8, 798. 876. 9, 321. 376. Medie, 
NVJ 19, 433-434. (cf. RSI 4, 297. 5, 289). 
Skok, Slav. 248. DEI 333. FEW I, 161. 

oksjenac, gen. -nca m (Dubrovnik, Ve- 
tranic) = oksjenac (Stulic, Vuk, Konavli, 
Dubrovnik) = hoksjenac, gen. -sjenca (Ve- 
tranic, 16. v.) = oksenac, gen. -enea (Mikalja) 
= (sa ks > hs) ohsjenac (Bella, Stulic, Du- 
brovnik) = ohsjenac = (ikavski) ohsinac (Mi- 
kalja) = (1 mjesto ks > hs) osjenac, gen. 
-nca (Dubrovnik, Konavli) = osjenac (Mi- 
kalja) = osenac (Popovic) = dsinac (Lum- 



barda) = _ asinac, gen. -inca (Korcula) = 
akSenac (Sulek) = aienac (Perast) »1° tera- 
peuticka biljka, pelin, pelen, 2° artemfsia 
paniculate, 3° chrysanthemum, 4° buhac«. 
Posudeno u jadranskoj zoni u starijem i mla- 
dem periodu iz dalmatinsko-romanskog od 
imena biljke egejskog (mediteranskog) pod- 
rijetla (egejski sufiks -ntfi) ai|uv6oc, preko lat. 
apsinthium sa zamjenom II > c (kao Porec < 
Parentium, Ratiaria > Arcer, palatium > po- 
laca), s mladim reileksom ti > c (kao polac < 
palac < palatium). Kako en nije reflektiran 
kao i > e, nego kao in, en, n, ne ide u epohu 
vulgarnog latinskog (7. v.) nego u kasniju 
epohu. Glede zamjene grupe ks > hs > s > s 
upor. oksit. Varijante pokazuju zamjenu sta- 
rijeg romanizma mladim. 

Lit: AR) I, 59. 3, 648. 8, 799. 876. 877. 
9, 202. Resetar, Stok. 262. ZbNZ 8, 107. 
Kusar, NVj 3, 326. Alessio, RIO 2, 97. REW* 
44. Rohlfs 290. DEI 330. 

oktobar, gen. -bra m »listopad«, ucen 
latinizam od lat. pridjeva October, gen. -bris, 
obrazovan od broja octa (dual) s ie. sufiksom 
r (v. december) »upravo osmi mjesec po nu- 
meralnom sistemu«. Sa umetnutim m pred b 
ili prema septembar, decembar: oktumbar (Du- 
brovnik), mozda dalmato-romanski leksicki 
ostatak zbog o > u prema istom latinizmu 
oktombar, gen. -bra (18. v., Crmnica). Tali- 
janizam je (ct > f) otobar, gen. -bra (Rab, 
Lastva, Kasic, Badric), otubar (Mikalja, Du- 
kljanin). Sa umetnutim m dtombar j -onbar 
(Dubrovnik, Mljet, Poljica) = otumbar, gen. 
-6ra (Sasin, Matijasevic). Sa o > e prema 
septembar: oktebar, gen. -bra (14. i 15. v.) = 
otebar (Statut dubrovacki) prema oktembar 
(15. v.). Prema gr. latinizmu Oxxcoppioc, = 
oktovrije (15. v.)" = oktomvrije (13— 15. v.) = 
(ngr. XT "> x T ) ohtovrije (14. v.), ohtebar, 
gen. -bra (14. v.) = ahtebar (Vrbnik, 1640). 
Od lat. octo pridjev na -uo octavus, poimenicen 
u femininumu kao katolicki crkveni termin 
oktava f (Bandulavic, latinizam) = oktaba 
(15. v., Drzic) > (talijanizam) otaba (16. v.). 

Lit.: ARj 9, 339. 404. 409. 454. 457. 799. 
877. Miletic, SDZb 9, 391. Macan, ZbNZ 29, 
208. 209. Kusar, Rad 118, 23. REW 3 6034. 
6036. Merlo, Stagioni 162. Romanski 91. Stre- 
kelj, DA W 50, 79. Vasmer, GI 104. 

oktoih m (15. v.) = ohtaih (14. v., stsrp.) 
»(crkveni termin) liber ecclesiasticus continens 
octo tonos«. Od srgr. slozenice oxtcotixoc, = 
oxxdnxoc, »isto«, od oxtcd (prasrodstvo sa 



oktoih 



553 



-olik 



osam, v.) i fixoc,; xx > %t je novogrcka fo- 
netska pojava, v. ahtapod. 

Lit.: ARj 8, 799. Vasmer 1, 104 

okupati, -am pf. (Statut kastavski) »zaba- 
viti kakvim poslom«. Apstraktum okupanje n. 
Na -irati okupirati, -kupiram pf. Od lat. > 
tal. occupare. Apstraktum na -atio > -adja 
okupacija f. 

Lit.: ARj 8, 880. 

ola, drugi elemenat u sastavu s prvim 
hazur, hajir, ugur (v.) = ola (Kosmet) = 
ala, u nasem jeziku uzvik (v.), u turskom 
optativ ili imperativ 3. 1. sing, »neka bude«, 
od olmak »biti«. Odatle blur (Banja Luka) 
»moze, vazi, biva, moze biti«, olurmi (upitno) = 
olur »pristajem«; oldimi (Kosmet) »u djecjoj 
igri kao uja, tako pita dijete koje zmuri« 
< tur. oldi mi »bi li, je li gotovo« < tur. oldu, 
odredeno proslo vrijeme sa upitnim mu, mi 
kao u olurmi; olmaz (Kosmet) »ne moze«, 
u vezi olur— olmaz »kojekako«, od tur. nega- 
tivnog olmamak »ne biti«. 

Lit.: ARj 8, 887. Elezovic 1, 26. 380. 2, 
533. Skok, Sldvia 15, 483., br. 549. Deny § 
689. Skdjii* 501. 

olan m (Lika) = blen (Lika) »baculus alli- 
gando molosso, zezelj«: pas u olanu = pas u 
zeselju. Fonetski poklapa se sa srlat. *alanus 
> tal., spanj. alano »veltro«, stfr., prov. alan 
»Dogge«, semanticki samo toliko sto je zezelj 
spona za psa (semanticki moguci razvoj prema 
zakonu sinegdohe). 

Lit.: ARj 8, 889. REW 309. DEI 105. 
FEW 1, 57 

Olanda, ime zemlje (horonim), od tal. 
Olanda < niz. Holland, na nenaglaseno -ija 
(tip Srbija, Italija) Olandija. Etnik na kllat. 
-ensis > tal. -ese Olandez, odatle pridjev 
na -bsk olandeski. 

Lit.: ARj 8, 889. 

oldan m, (Dalmacija, Sinj, Marulic, Stu- 
lic) »trava cistus creticus« = oljdan (Visovac). 
Nema drugih potvrda za a > » i metatezu. 
Od gr. Xd6avov (dorski) > lat. ladanum, tal. 
ladano, jonski Xr|6avov, istocnog podrijetla. 

Lit.: ARj 8, 889. Grada 13, 190. DEI 2149. 

oleandar, gen. -drq m (Stulic) = oleandra f 
(Mikalja) = olandra (Belostenec) = (afere- 
zom o- vec u tal. zbog clana) leandra (Perast, 
Dubrovnik) = leondra (Sulek) = leondar, gen. 



-dra (14. v.) »dupcic, zoljesina (Risan)«. Od 
tal. (o)leandro, kod Isidora iz Sevilje lorand- 
rum, disimilacijom (r - r > I - r) i haplolo- 
gijom iz gr. slozenice po666ev5pov »razino 
drvo« > (uceno) rododendron (Milicevic). Prvi 
dio u slozenici rodostama (15. v.) »ruzina 
vodica za usta« < po66crrau,a. 

Lit.: ARj 5, 943. 6, 9. 8, 889. 14/108. 111. 
Budmani, Rad 65, 164. REW» 7290. Prati 
698. Vasmer, GL 128. 

Olib m (Barakovic, Molat), otok u sjever- 
nom skupu zadarskog arhipelaga. Odatle 
pridjev olipski, etnik Olibljanin »1° covjek 
odatle, 2° neka vinova loza«. Etimologiju omo- 
gucuje Konstantinov AXconji (citaj aluip 
prema co = u u KX.a|3ffixa) = Alluybum, Luibo 
(15. v.), iz cega.se vidi da se te latinizacije 
osnivaju na dalmato-romanskom izgovoru kllat. 
skupine vt > ih (upor. gajba, rujba, caiphum, 
gujba). Od lat. alluvium »naplava«, upor. Plav- 
nlh kod Krka. Danasnji tal. naziv Ulbo osniva 
se na domacem izgovoru Ul'ib. Sinkopa od i 
nalici na sinkopu Sulet > Solta. 

Lit.: ARj 8, 92. Jirecek, Romanen I, 63. 
Skok, Stav. 79. si. 

-olija, sufiks slozen od -ol i -Uja (v.) grckog 
podrijetla. Slabo produktivan. Hrv.-srp. je krea- 
cija. Apstrahiran je od apstraktne izvedenice 
na -ija u rijeci davolija od davo, gen. davola < 
gr.-lat. diabolus (v.). Odatle nastavljen na 
rijec istog znacenja vragolija od vrag »dia- 
bolus« i zatim na izvedenicu od glagolske 
osnove carati: carolija. 

Lit.: Maretic 301. Leskien 317—8. 
J 

-olik, sveslav. i praslav. sufiks koji sluzi 
za gradenje pridjeva i priloga za izrazavanje 
velicine (kvantuma) od upitnih i pokaznih za- 
mjenickih osnova. Od kb (v. tko): kollk, ko- 
lika, koliko, odredeno koliki, prilog kollko = 
kuRko pored kulik, tulik (ZK). Od n (v. taj): 
tollk, odredeno toliki itd., deminutivni tolihni, 
tollcni, prilog toliko = tuliko (ZK). Od onb 
(v. onaj): onolik, odredeno onoliki itd., de- 
minutiv onoltsni itd. Od o 6 (v. ovaj): ovolik 
itd., prilog ovoliko, deminutiv ovolism, ovo- 
lihni (Dubrovnik). Od kolik pravi se apstrak- 
tum na -ina kolicina, pored nekolicina (c 
mjesto c prema pluralu svikolici, odatle i 
deminutiv ovolicnt), neologizam kolicnik »kvo- 
cijent«. Za etimologiju v. ko (VI). 

Lit.: Maretic 320. Vasmer I, 599. Meillet, 
Et. 329. 418. SEW X, 674. 673. Specht, KZ 
52, 90. 



Oliver 



554 



oliija 



Oliver m (Vuk, Danicic), musko ime (antro- 
ponim, despot 14. v. — 15. v.) prema f na 
-ica Oliverica = Ahver m prema f Alivera, 
zensko ime. Prezimena na -id (descendencija) i 
-ovic (genealogija) Aliverlc, Oliverovic (15. v.). 
Toponim Liveroviii m pi. (selo, narodna pjes- 
ma, Crna Gora, Katunska nahija). Gubitak 
o- nastao ili u sandhi ili na jednak nacin kao 
dubrovacki etnik Salacka f »zena iz Osojnika«, 
ktetikum na -bsk salacki < osbhc + -sk, jer 
je bio identificiran sa ot- (od). Ime je doslo iz 
fr. epopeje Olivier, pobratim Rolandov (Chan- 
son de Roland). 

Lit.: ARj 6, 128. 8, 894. Jirecek, Romanen 
2, 49. Orhanovic, JF 12, 199-204. 

olma f (samo u jednoj narodnoj pjesmi; 
nema potvrda iz narodnih govora) »nekakav 
sud za vino«. Mozda od sjeverno-tal. amola 
»piccola secchia« < lat. (h)amula (a > o i 
metateza ml > Imi), deminutiv od lat. hama 
< gr. 6iur| »secchio da incendio«. ARj ima 
jos deminutiv na -ica oljmica nepoznatog 
znacenja, ali sudeci po uporedenju da je 
oljmica vojniku bratac i sestrica, dok mu je 
bajuneta kucna podumijenta, a sinja kabanica 
kuca, radi se mozda o vojnickoj posudici za 
vodu. 

Lit: ARj 8, 894. 900. REW 3 4024. DEL 173. 

8iovo n (Vuk), praslav., »1° plumbum, 
2° toponim«. Neutrum je jos u ceskom i 
ruskom, ali u rus. sa znacenjem »kositar, 
cin«. Neutrum kao i ostali nazivi za metale: 
ieljezo, zlato. U ruskim narjecjima je femi- 
ninum bez pocetnog o- Lo 6 »kositar«. Upor. 
polj. olow m. Zbog docetka olovo se smatralo 
i kao pridjev, sto se vidi iz toponima Olovo 
Polje, ako to nije haplologija kao Turopolje 
za *Turovo polje. Narodna pjesma zna i za 
pridjev olov. Inace su pridjevi na -bn olovan, 
odredeno olovnji, poimenicen na -ica oldv- 
nica »razliciti predmeti iz olova«, na -jaca 
olovnjaca (Vuk) »na pusci, u sto je kfemen 
zavijen, uvijaca«, rasiren na -at olovnat, na 
-sti olovski (majdan). Prevedenica (caique) 
na -tka olovka od njem. Bleiweis ili tal. piom- 
bino. Njemacka je slozenica posudena plajvdz 
— pldjbus (ZK), razlicno od posudenice plajba 
•f (ZK) »termin graditelja, cimermana« < 
Senkblel, od bleitue. Na istoku je posuden 
turcizam kursun (v.), KurSumlija. Rijec moze 
biti i baltoslav. s obzirom na stprus. alwis 
»olovo«, koja se u deklinaci j i i u likvidnoj 
metatezi slaze sa rus. Lo b, lot. aha »kositar«, 
lit. alavas »isto«. Za balticke rijeci pretpo- 



stavlja se ie. korijen *olif-, prijevoj od ie. 
pridjeva za boju *elu- »gelblich«. Za praslav. 
oblike s pocetnim o- pretpostavlja se ie. ko- 
rijen *oloif-. Cirri se, s obzirom na stcslav.j 
ukr. i na rus. svtnec »olovo« (upor. takoder 
slov. Svinske Alpe), koja rijec dolazi u baltic- 
koj grupi bez sufiksa za. -be > -ee lit. svinas, 
lot. swins »olovo«, da su u baltoslavenskom po- 
stojala dva izraza za »olovo«, od kojih je jedan 
znacio i »kositar«. Schrader i Hirt dovodi olovo 
u vezu i sa lat. albus, sto ne ide fonetski. 
Drugi ie. korijen za olovo *loudho, koji je 
zacijelo u vezi sa *lou- (upor. ir. luoide »olo- 
vo«) > nvnjem. Lot kod nas je posudenica 
lot m (ZK) »najmanji uteg«. 

Lit: ARj 8, 985. Maretic, Savj. 78. Miklo- 
slc 221. Holub-Kopecny 254. Bruckner 379. 
WP \ 159. 2, 442. Trautmann 1. Gorjajev 
238. Iljinski, Sldvia 2, 263-264. Uhlenbeck, 
PBB 22, 536-542. (cf. AnzLF 10, 213). 
Hirt, PBB 23, 355. 

oltana f (Kuciste, Brae) »prozori na ta- 
vanu«. Od tal. altana f (14. v.) »terrazza o 
loggia scoperta sul tetto«, izvedenica na -anus 
od pridjeva alius »visok«. Mozda je od istog 
pridjeva toponim (horonim): vbsemu Ahtinu 
(Dakovicka nahija), pridjev s al'tlnbskimi 
planinami (Decanski hrisovulj, 14. v.), etnik 
na -janin Altinjanin (14. v.) »covjek odatle« = 
(na pocetku turskog, vladanja) Altinli. Upor. 
tal. i fr. izvedenicu na -enui: tal. aitino »vento 
di levante, zeffiro«, tal. toponim Aitino, stfr. 
autin »vigne qui grimpe sur un arbre«. 

Lit: ARj 1, 77. REW* 387. FEW 78-79. 
££7 144-145. 

oliija f (18. v., Vuk), hrv.-srp. stokavski, 
bez paralela u drugim slavinama, »vihor, vi- 
har, nevrijeme, bura, vrtuna, nevera«. Prid- 
jevi na -bn > -an olujan (Martie), na -ski 
olujski. Augmentativ na -ina olujina. Danicic 
izvodi od stgr. pridjeva acXkdioq od a(/)zFka 
»tempete, ouragan«, rijec koja je mozda u 
vezi s ornui »souffler«, a to u prasrodstvu s 
vijati, vjetar (v.). Sa gledista znacenja, to 
bi islo, ali sa gledista glasova nikako, pogo- 
tovo ne kad se zna da u hrv.-srp. nema po- 
sudenica iz starogrckoga. Gavazzi je u Lici 
zabiljezio bezlicni glagol impf, /a/a »sprema 
se oluja«. Vjerojatno je eufemizam od he- 
brejskog (biblijskog) hallelujah »slavite boga« 
kao lat, fortuna, fortunale u rom. jezicima, 
koje je kod nas i posudeno na Jadranu i na 
kopnu: fortuna > vrtuna, f(u)rtutma (Bosna). 

Lit: ARj 8, 898. REW* 3458. Danicic, 
Kor. 74. 



oluk 



555 



ombreia 



oluk m (Vuk, Slavonija, Hercegovina) »1° 
zlijeb, 2° toponim«. Na -li oluklija (Kosmet) 
»koji ima oluk« = pridjev na -bn olucan (Kos- 
met). Balkanski turcizam (tur. oluk) iz gra- 
devinske terminologije: rum. uluc »Falz, Nute, 
Rinne«, uluca »Brett«, bug. oluk, arb. luk 
(bez o-). 

Lit.: ARj 8, 898. Elezovic 2, 533. Lokotsch 
1592. 2133. Mikloslc 221. GM 250. Jokl, 
Unt. 146. Matzenauer, LF 11, 351. 

oluz m (Kolombatovic, bez naznake gdje 
se govori; mozda Split) »fratrie, sarak, sar- 
gus Salviani, sargus vulgaris«. Moze se upo- 
redivati sa gal. imenom ribe alausa > fr. 
alose, prov. alauzo, spanj. alosa, nvniem. Alse. 
U poredenju sa ladvica ne pokazuje dvoglas 
nego u < o (?). Zacijelo prema lat. aidsa, 
k tome jos m mjesto f. Upor. oliga. U slov. 
jeles m posudenica je iz nvnjem. Use < *elisa«, 
»ciupea alosa«. 

Lit.: ARj 8, 899. REW* 314. FEW 58. 
DEI 142. Pletersnik 1, 365. 

oljvina f (Vuk) »kukuruzna slama, komusina, 
suzbina, komina, Ijustika, perusina, sasovina« 
= Oljvina (Lika, prezime) = oljvine f pi. 
» 1 ° izlomljene i pogazene konoplje, 2° ocinci, 
pljeva«. Mjesto sufiksa -ina stoji -aia bljvace 
f pi. »isto«. U vezi je zacijelo s impf, oljvati 
»zvatati,prezivati«, oljvati, oljvam (Lika) »presti«. 

Lit: ARj 8, 900. 

omacalj, gen. -llja m (Sulek) »trava cri- 
tamus, foeniculum marinum, crithmum ma- 
ritimum« = omakalj, gen. -kija (Stulic, Lambi) 
»1° trava salicornia herbacea, fruticosa, 2° 
salsola Kali«. 

Lit: ARj 8, 901. 903. Sulek, Im. 265. 

Oman m (Vuk, Srbija, Pastrovici, Ljubisa) 
»biljka inula helenium«. Nalazi se u slov., 
bug., ces. i polj. te rus. uman pored oman. 
Rumunji posudise (h)omdn (Muntenija, Er- 
delj). Pridjev omanov, poimenicen na -de 
Omanovac (selo, Slavonija), drugi toponimi 
Omanika (kod Lisicine, Hrvatska), Omaniste 
(Srbija, zemljiste), Omanska (Bosna, kod 
Banjaluke). Ovamo i umdnika f (Vuk) »biljka 
tanacetum vulgare, trava za caranje, kao 
vratic«. Ide medu ljekovite (terapeutske) biljke. 
Bruckner je stavlja u vezu s polj. mamic, 
manic (v. mamiti). Mozda stoji prije u vezi s 
istom rijeci, s kojom i nvnjem. Alantwurzel, 
Albeere, gr. eXeviov > lat. inula (Lukre- 
cije), srlat. anula, ellenius, elna > tai. (IJella 



(14. v.), fr. aunee > *alenata. Pocetno o- 
moze potjecali od a-. Grupa Ln izmijenjena 
je u -man unakrstenjem sa mamiti. Rijec ide 
mozda u praevropski supstrat. Kako ta biljka 
raste u vlaznim krajevima, u gr. eXevutv iz- 
mijenjeno je prvobitno a- u e- zbog unakrste- 
nja sa fkoc, »mocvara«. Fr. aunee i njem. 
Alant pretpostavljaju *aluna pored *'iluna = 
(metateza) inula > tal. ella, ags. eolora, eolone, 
k tome dolazi gai. ala > kat., spanj., port. 
ala »oman«. 

Lit.: ARj 8, 906. MibloIIL 221. Bruckner 
379. Madenov 380. Weigand-Hirt 1, 35 
REW* 305. 4522. Bolsacf 241. DEL 1450 
Sulek, Im. 425. 557. 

omar m (Crna Gora, Drobnjak, Kacic) = 
omara f »1° sitna gora smrceva, gaj, dubrava 
opkoljena livadama, 2° toponim«. Kao f omara 
(narodna pjesma) = omora znaci »abies 
excelsa«. Pridjev na -ov omarov (lug, ~a 
gora, ~o granje), poimenicen na -ica omoro- 
vica. Na -ski; Omarska (Bosna, toponim). Na 
-ika omorika (Vuk, Crna Gora) = omorika 
(Vuk) »pinus pence«. Odatle omorikovina 
»drvo«. Na -Ik omarik (Martie) »omarova su- 
ma« = na -je omarje = omorje. Na -ina bmo- 
rina (Dubrovnik) »suma« = Omarine topo- 
nim. Rijec je samo hrv.-srp., stokavska, istocna, 
na zapadu smreka, smrika, smagar (ZK). Stoji 
zacijelo u vezi s motika (v.) »pinus pence 
Grienbachii«, bug. morika i munika »omorika« 
i sa rum. molidf, -tf, -dv. Bit ce iliro-trackog 
podrijetla. Znacenje 1° razvilo se iz znacenja 
2° po zakonu sinegdohe. 

Lit: ARj 8, 906. 907. 927. Kosanin, Zbor- 
nlk Cvijic 592. Mikloslc 221. Jokl, Unt. 201. 
202. (cf. Sldvia 3. 449—50). Loewenthal, 
WuS 10, 153. 

omarisati, -sent pf. (Martie, ~ stapom 
glavu, Dalmacija, Poljica) »udariti«. Maretic 
rastavlja prefiks o- i marisati, kome nema 
potvrde. To rastavljanje ne mora da je tocno. 
Upor. obadirati mjesto abadirati od tal. a 
bada > abbadare. 

Lit.: ARj 8, 907. DEI 3. 400. 

ombreia f (Dubrovnik, Cavtat) » 1 ° kisc- 
bran, 2° nebo, baldahin«, tal. deminutiv na 

-ino ombrelin, gen. -ina (ibidem) »suncobran«, 
nas deminutiv na -ica ombrelica, na -de ombre- 
lac, gen. -aca »covjek koji pravi kisobrane« = 
umbrela (Rab) = jumbrelo f (Bednja, hrv. 
-kajk.) = sa aglutinacijom tal. clana lonbrela 
(sjeverna Dalmacija, Istra) »isto« = (o > u) 
lumbrela (Hrvatsko primorje, Cres, Veli otok) 



ombreia 



556 



= lumbrela (Korcula), tal. deminutiv -ino 
lumbrelin (ibidem) »suncobran« = lumbrela 
(Lumbarda) = lunbrela (Bozava) = lum- 
brela (Lepetane, Crmnica), tako i u istro- 
-romanskom lunbriela (Rovinj), lonbrela (Pola). 
Ovamo jos lutnbrija (Istra), deminutiv na -ica 
lumbrijica, koja sadrzi sufiks -iva mjesto -ella, 
upor. tal. ombria (12. v.), furl, umbrie. Upor. 
jos nadimak sto ga daju Muljam (Boka) Du- 
brovcanima: Sotolombrele f pi. < tal. sotto < 
suhtus + lonbrela. Varijanta I > d (disimila- 
cija I - r - I > d - r - I /)' dunbrela (Herceg- 
Novi, Stoliv, Prcanj, Muo, Bokelji) »isto«. 
Rasirene su i varijante sa om > am: ambrei, 
gen. -eia m (Petranovic, narodna pjesma), upor. 
madz. ambrei = ambrela (ZK) = ambrela 
(Potomje) »kisobran«, tal. dem. anbrelin (ibidem) 
»suncobran«. Izbacivanjem suglasnika b u 
troclanoj grupi mbr, jer se smatrao kao pre- 
lazni suglasnik: amrel, gen. -ela m (Vuk, 
Vojvodina), slov. talijanizam omrela, mrela 
preko austr.-njem. Amrel, Ambrell, bav.-njem. 
umbrei, numbrel. Odatle metatezom mareia f 
(ZK, slov.). Upor. jos bug. umrela »dazdobran, 
cadar«, ukr. ambryla. Talijanizam ombrello 
m (15. v.) = ombrella (15. v.) »parasole« < 
lat. umbrella > kslat. umbrella, deminutivi na 
lat. -ellus, -ella od umbra. Srasteni clan na- 
lazi se i u primitivumu lombra f (16. v., Vetra- 
nie) »strasilo, avet« < tal. ombra (Dante) 
»apparenza«. Odatle denominal lombrati, -am 
impf. (Dubrovnik) »hodati po tami«. 

Lit.: ARj 1, 80. 6, 144. 148. 217. 8, 909. 
Pletersnik 1, 551. Kusar, Rad 118, 22. NVj 
3, 337. Crania, ID 6, 114. Miletic, SDZb 

9, 262. REW 3 9046. 9049. Matzenauer, LF 

10, 336. Miklosic 221. he 29. 154. Gombocz- 
-Melich 88. DEI 2646. 2647. Prati 700. 

omenttula f (Brae, 1184 — 1250: toponim 
podi, omendblu; Radnic, Poljica, juzna Ita- 
lija) = omindula (Poljica) = amendai m (Vis) = 
mendula (Marulic, Belostenec, Rab, Cres) = 
mijendela (Mikalja) = mindula (Bozava, Ka- 
vanjin) = menduo, gen. -ula (Vuk, Prcanj, 
Perast) = rmjenduo, gen. -ula (Dubrovnik, 
Cavtat) = mijendeo, gen. -ela (Dubrovnik, 
Janjins na Peljescu) = mjendeo (Trpanj) = 
mindei (Smokvica) = mindei (Lumbarda, 
Korcula) = mindeo (Potomje na Peljescu) = 
mindul (Korcula, Kuciste, Brae) = mandala 
(hrv.-kajk., Belostenec, Jambresic) = man- 
dula f (18. v., Slavonija) = mandulja (Jacke) 
= mandola (ime kravi, Buzet-Sovinjsko po- 
lje) = migdal (Aleksandrida) »badem, ba- 
jam«. Deminutivi: na -L* > -dk mijendelak, 



gen. -eoka (Marin Drzic), na -ica mendulica 
(Istra), u Prcnju znacenje »Pfirsich, breskva«. 
Pridjevi mijendulov, poimenicen mijendelovina 
(Bella, Stulic), mijendeoski / -delski, mijen- 
delan, part. perf. pasiva namijendeljen (Stulic). 
Od gr. auAJYOcdrj f (plod), a^vybakoc, (drvo), 
preko dalmato-romanskoga (upor. amendola, 
juzno-tal.). Na to vrelo upucuje romanska 
zamjena v > e, i, ije, variranje roda f pored 
m (cime se razlikuje plod od drva, sto ne 
postoji u hrv.-srp.) i zamjena grupe gd > nd 
(upor. Mandaljena zn Magdalena). Oblik sa 
a je od mlet. mandola. Oblik migdal je direktno 
iz grckoga, upor. cine, migdald, bug. migdal, 
mindai, arb. midhale iz istoga vrela. Kako se 
ne moze ime tog mediteranskog drveta 
objasniti iz ie., zacijelo je i mediteranskog 
podrijetla. Lewy ga objasnjava iz hebr. meged' 
el = magdi'el »dragocjen dar bozji«. Tesko 
da ce i to stajati. 

Lit.: ARj 6, 439. 441. 645. 655. 7, 439. 
8, 914. Budmani, Rad 65, 164. Kusar, Rad 
118, 18. NVj 3, 337. Milas, Rad 103, 80. 
NVj 29, 337. Resetar, Stok. 251. REW* 
436. GM 258. Boisacq 1 56. Pascu 2, 62. 1145. 
Vasmer, GL 98. DEI 159. REW* 391. Wcd- 
kievic, RSI 6, 231. 

omofor m (Vuk) »(pravoslavni crkveni 
termin) dio episkopske odezde, koji je na ra- 
menima, pallium«. Simbolicki znaci »jaram 
Isusov«. Od srgr. slozenice (buocpopt(ov) »isto, 
echarpe«, od couoc, »rame« i cpopoc, (prijevoj 
od cpepo) »nosim«), 

Lit.: ARj 8, 926. Vasmer, GL 105. 

on, f ona (Vuk), baltoslav., sveslav. i praslav. 
zamjenicki pridjev za 3. 1., takoder pokazni 
zamjenicki pridjev za izrazavanje blizine pre- 
ma 3. L, danas u knjizevnom i saobracajnom 
jeziku samo u priloskim okaminama (vre- 
mensko) dncas »odmah, iznenada«, ondan (Crna 
Gora) »prekosutra«, i u prijedlogu sa gen. 
onkraj. U hrv.-kajk. je ziva ta upotreba, upor. 
on list u pismu Jagiceve majke. U toj funkciji 
tocno se razlikuje stokavsko (= knjizevno) 
onaj, ona, ono = ora (stokavska narjecja u 
Dalmaciji); om daje kljuc za tumacenje oblika 
onaj, jer je -i od odredenog pridjeva kao u 
lijepi < -y. Prema tome i -oj od onaj moze 
da potjece samo od q kao i u toponimima 
Blagaj, Bjelaj, Maglaj itd. Uvaziti se mora 
drugacije tumacenje Mareticevo i Belicevo. 
Prema njihovu misljenju j u maskulinumu 
potjece od deikse -i kao u togaj. To / je do- 
dano, vele oni, koji tako tumace, na masku- 



557 



linum om, > *ona pred suglasnickim gru- 
pama, da bi se maskulinum razlikovao od 
femininuma ona. Kvantitet ona, ono govori 
medutim jasno o podrijetlu zavrsnog -o/, -a, 
-o iz slozene deklinacije. To potvrduje i 
hrv.-kajk. narjecje u Bednji, koje ima pored 
ev < o s i evie, erne »onaj, bez deikse = oni«, 
upor. ces. onen < om + -6«& i rus. onyj. 
Na taj nacin stvorena je razlika izmedu licne 
i pokazne zamjenice, koja nalici na stfr. cil — 
nfr. celui < ecce illi, Ului »ovaj onaj« pored H 
< vlat. Uli. Od padeza zamjenickog pridjeva 
nastaju novi posjedovni pridjevi. Od gen. m. 
r. njega (< stcslav. jego sa n od prijedloga 
bn) s pomocu posjedovnog sufiksa -ov njegov, 
-a = njegov, -ova (Kosmet, ZK) koji se 
prosiruje na -ski njegovski (Kosmet) = njev 
(Jacke). Od gen. z. r. nje, koji se jos govori u 
posjedovnom znacenju (upor. nje iza, ZK) 
s pomocu sufiksa 10 (kao moj, tvoj, svoj) njej, 
njejd (Rijeka, Silba, Cres, Istra, Transu 276) = 
s pomocu sufiksa -bn njejan, njejna (Timok- 
-Luznik) = njen, -a (18. v., prema fern.) = 
na -in njejin, -a (Istra) = od nje + deiksa zi 
njez'm (18. v., Vuk) = njejzin (jedna potvrda, 
Obradovic) = njez'm (jed na potvrda) = od 
dativa njoj s pomocu -bn njojan (Kosmet, 
Timok-Luznik) = njojzin (Kosmet), onejzin 
(Kosmet). Od gen. pi. njih s pomocu -ov 
njihov = njiv = s pomocu -bn njihan, njihna 
= prema fern, njin, -a = njin pored njln 
(Kosmet). Prosirenja pokaznog pridjeva vrse 
se s pomocu sufiksa -ako (v.): (oznaki, (p)ndka 
(Lika) pored (o)nakovi (Lika) =-= onakav = 
(p)nakdv — (o)nakvi (ZK), s prilogom (o)nako, 
koji se pojacava sa eno (upor. u romanskim 
jezicima pojacanje sa ecce) endko (Piva-Drob- 
njak) < (haplologija) *enonako. Taj se poime- 
nicuje s pomocu -be > -ac nakovac, gen. -vca 
m prema f na -ica nakovica, na -ik onakvih m 
prema f onakvica (Crna Gora). S pomocu 
-olik (v.): onolik, deminutiv onolicak (Kosmet), 
-Ucki, sa sinkopom o on/iki i s prilogom 
onoliko = onliko (Bosna), pojacan sa eno 
eno/iko (Piva-Drobnjak) < (haplologija) *eno- 
noliko. Prilozi: za pravac na -amo onamo = 
onamo prema amo, takoder sa asimilacijom 
anamo (Pavlinovic), s deiksom na onamana 
(Timok-Luznik). Odatle pridjev onamosnji 
(prema jutrosnji); o moze ispasti onam onamo. 
Sa -da', onda = onada (prema kada) = unda 
(ZK), s pridjevom ondasnji, hrv.-kajk. onda, 
janda. Sa -de: ondje = nondje = ondi = onde 
= node (Piva-Drobnjak) = nbdje (Vuk) = 
(s unakrstavanjem onuda) nude (Piva-Drobnjak), 
s deiksom -ka ondeka (ZK), s prijedlogom 



odondje > odande = odande (s prijelazom 
o > a prema odakle, otkale), sa -ice odandice, 
sa do + onde > donde (Vuk). Na -ud(a, 
-e): onuda = unude = onuder — oniit (Kos- 
met, ZK), s prijedlogom odonud(a), sa sin- 
kopom o i metatezom odonda = nuda(k) 
(Piva-Drobnjak). Sa -ol (od -olik): onol- i 
priloskim -e s prijedlogom do: donle (16. v., 
Vuk, Baranja) »do onoga mjesta«. Sinkopa sa- 
moglasa o nastala je analogijski prema donde, 
zatim prema dokle < do + kale, dovle < 
do + ovale, odavle, dotle < do + tole, gdje 
je rusticni prijevoj. Pojacava se deiksom don- 
Uka. Upor. jos u 13. v. dondeze. Vuk ima iz 
Risna kontaminirane oblike, koji nastadose 
unakrstavanjem priloga onde i -ole: ondole(n), 
s prijedlogom dondolen. I ovdje postoje oblici 
sa o > a (asimilacija) : odanle (Vuk) kao odande, 
s metatezom suglasnika ondoie > ondale, 
ondoien. Vuk ima jos odo/en, u kojem postoji 
disimilacija ispadanja < *ondolen, bez sinkope 
vokala.-Kao tu > tuj s deiksom -/ obrazovan 
je prilog nuj »ondje«. Upor. nude »ondje« 
(Piva-Drobnjak). Postoji jos deiksa -na, -n: 
tuna, ondend, -dk, ondendkena. Od interesa 
su srastene dvije pokazne zamjenice kao u 
tal. stesso < iste ipse ili cadeste < eccum tiki 
istum: tanaj, tana, tano, odatle tanakav, -kva, 
-av, -aki, prilozi tandko, tandrno, s pridjevom 
tanamosnji, pored tonaj = torn, tona, tonoiicki 
onolicki (Popovicev rjecnik). U pogledu ta-, 
to-, upor. gore veze sa -eno (Piva-Drobnjak), 
ovdje eto, ali se moze misliti i na taj. Od sin- 
tagme s pokaznim pridjevom i glagolom djeti 
(v.) stvoren je verbum vicarium onoditi, -Im 
impf. (Vuk, Dobrota, Risan) »zanovijetati« 
prema iteratlvu na -va- onodivati (Stulic) = 
onodjeti, -Im (Ston) »rastavljati« = izonodit 
(Kosmet) »uciniti ono ili onako, o cemu je 
prije toga bilo govora«, izbnoditi, -im pf. 
»izvaditi« prema impf, izonodivati, razonoditi, 
-im (Vuk, Vojvodina, gradovi) »rastaviti«, da- 
nas uvijek s refleksivom se »zabaviti se«, s 
postverbalom razonoda »passetemps, dokolica«, 
razonoditi se (Lastva) »svuci se, raskomotiti 
se«. Na cakavskom teritoriju sa sinkopom samo- 
glasa o ondet (Vrbnik, Krk) (od-, po-, pre-, 
raz-, za-) »ciniti, obaviti, dovrsiti«. U Lastvi 
onoditi se zamjenjuje u pitanju svaki poznati 
glagol. Ako je npr. rijec o sadenju kupusa, 
pitat ce se: lesi li onodio ono kupusa"), itd. 
U Smokvici i Blatu (Korcula) onidit »pripra- 
viti«: Jesil ontdtta veceru, mrezu, vode? U Vo- 
dicama onoditi znaci svasta, kad pravi izraz 
ne dolazi na jezik. U Kastelima se govori s 
umetnutim n onondit. Pored onidit postoji 



558 



opak 



onedat. Oci gen. onega stvoren je u Buzetu 
(Sovinjsko polje) drugi verbum vicarium one- 
gat. Upor. u ceskom istu sintagmu sa dati', 
nandati (vy-, pre-, za-, itd.), slvc. ondiaf = 
ondief, pored tentockovati, zavnaciti. Sve te 
kreacije idu u seriju glagola od nec'u, sto cu, 
nije: Stokati, neckati se, nijekati. Tako od 
on(o)di > ondet, onoditi. Upor. stfr. estovoir 
»trebati« od iat. est opus. Od ie. paralela za 
on usp. lit. ans, anas »onaj«. 

Lit.: ARj I, 83. 2, 633. 636. 4, 278. 451. 

7, 398. 8, 228. 555. 364. 275. 277. 279. 280. 

285. 939. 947. 952. 956. 9, 6. Maretic, Savj. 
123. Moskovljevid, NJ 5, 175-180. Elezovic 
V 226. 2, 28. 29. 19. 299. Ribaric, SDZb 9, 
173. Vukovic, SDZb 10, 384. 394. Miklosic 

224. Holub-Kopecny 240. Bruckner 379. WP. 

2, 337. Trautmann 1. Belie, Priroda 140. 

Meillet, RSI 3, 168. Griinenthal, ZSPh 9, 

379-381. Mohl, MSLP 8, 181-184. (cf. 

AnzIF 3, 104). Havers, IF 19, 93. Hirt, 

IF 17, 48. Brugmann, IF2&, 356-357. Hujer, 

IF 30, 49. si. Boisacq 234. Resetar, ASPh 

36, 548. 

onbasa pored onbasa m (Kosmet, Pec) 
»desetar, kaplar« = onbasa (Bosna). Balkan- 
ski turcizam (tur. slozenica onbast od on 
»deset« i bas »glava«) iz turske vojne termino- 
logije': arb. onbash. 

Lit.: Elezovic 2, 29. GM 395. Skoljic 502. 

ondruna f (Vetranie, ~ ka smrdi) »zahod«, 
slov. landrdna, trscansko-rom. androna f »Sack- 
gasse, zagata (slov.)«. Od tal. (Bologna) andrbu- 
na, androna (Ferrara) »Abort«, tal. (l')androne 
(14. v.) »prilaz«, od gr. akusativa avfipcov, gen. 
-cbvoc,. »Mannergemach, Gang«. 

Lit.: ARj 9, 2. REW 3 450. FEW 94. DEI 
194. Pletersnik 2, 829. Strekelj, ZbJ 711- 
714. (cf. RSI 2, 254). 

-onica, ziv sufiks obrazovan od tri ele- 
mental -/s (participski nastavak prosli) + opci 
pridjevski -bn i -ica (koji sluzi za poimenice- 
nje pridjeva): citaonica, radionica, lozionica, 
tkaonica, umivaonica, odatle analogijski pre- 
dionica itd. Oznacuje mjesto gdje se vrsi rad- 
nja sto je izrazava glagol kojemu sluzi za 
izvodenje. Na zapadu otpada cesto -ica. Go- 
vori se uciona pored ucionica. [Usp. i -aonica]. 

Lit.: Maretic 301 — 2. Leskien 246. Bosko- 
vic, y F 15, 106. si. 

onihb ra (stsrp.) »dragi kamen«. Pridjev 
onihov (kamenje onihovo). Od gr. ovu^, gen. 
ovuxoc,. Danas uceno oniks. 

Lit.: ARj 9, 5. REW 3 6067. Vasmer, GL105. 



onukle, gen. -eta n (Vrbnicki statut) = 
(s aferezom o-) niikle, gen. -eta, deminutiv 
na -e, koji znaci mlado. Odatle deminutivi 
na -ica nuklica, na -id nuklic (Krk, Malinska) 
»janje od 1 — 3 godine«. Od vlat. annuclus, 
kllat. annuculus, anniculus, od annus, koji je 
zamijenio agnus sa gr. deminutivnim sufiksom 
-ioxoc, prov. anhesca »brebis d'un an (Levy)«. 

Lit: ARj 8, 265. 9, 10. MHJSM 4, 150. 
10. REW 481. 

-onj, rijedak sufiks rumunjskog podrijetla 
u prezimenima (antroponimima) u Mlavi 
(Srbija) : Radojkonj m, prezime vlaske poro- 
dice iz sela Stamnice (Pozarevac), kojoj se 
pradjed zvao Radojko. Ta je porodica zivjela 
u selu Radulovcu (dio Stamnice), gdje doce- 
tak -u! u Radul upucuje takoder na rumunj- 
sko podrijetlo. Ovamo ide i Radonj, prezime 
vlaske porodice u nekoliko sela u Mlavi (Po- 
zarevac). Upor. prezime Radonjic. Zavrsno 
-onj potjece od lat. -oneus > rum. -oiu m, 
u narjecju -on(u) prema f -oae, u narjecju 
-oana (-ej, prosiren slav. -ka -oaica, koji cesto 
sluzi u mociji za oznaku muskog i zenskog 
i za augmentativa. Arb. mu je korelat -ai u 
Nikai. 

Lit.: SEZb 5, 351. 393. 394. Pascu, Suflxele 
109-121. 

opak (Vuk), praslav. pridjev bez paralela 
u baltickoj grupi, obrazovan s pomocu sufiksa 
-ako (v. onakav), »protivan smjeru (u moral- 
nom znacenju)«. Prosiren opacacki (Kosmet) 
»koji govori obicne rijeci izvrnutim redom slo- 
gova«. S prefiksom naopak — napdk pored 
napok (covek, Kosmet, sa zamjenom -ak > 
-ok prema zestok, dubok). Odatle napokelja 
m i f »musko ili zensko celjade koje govori 
ili radi naopako«. Konkretno znacenje ocuvalo 
se donekle u adverzativnoj konjunkciji pak(a) 
(Vuk) = pako (narjecja, 15. v.), stcslav. paky 
»retrorsum«, s veznikom i u koncesivnom zna- 
cenju ipak. Prijevoj -e mjesto -o pace »da- 
gegen«, koje se veze s potvrdnim da u dapace; 
s prijedlogom (veznikom) napace »sed« (Vinodol- 
ski zakon). U tima je o ispao u sandhi zbog 
nenaglasenosti. Apstrakti: na -bstvo opastvo, 
na -stina opdstina (Kosmet), na -ina opacina 
(Poljica, Dalmacija), na -Ho opdeilo n. U 
izvedenici na -ost gubi o- (pod uplivom de- 
preverbativa pdciti) pakost, odatle pridjev pa- 
kostan pored pakosan (analogija prema z. r.), 
poimenicen na -Ik pakosnih = pakosnih (Kost 
met) m prema f pdkosnica = pakosriica (Kos- 
met) i deminutiv na -ie pakosnice, gen. -eta 



Spak 



559 



opat 



(Kosmet), te denominal na -iti pakostiti (is-, 
na-). Prilozi: ndopak(o) = naopak (Vodice) = 
napdk (ZK, Kosmet) = napdk (Istra) = 
(z)nopak (Istra), na -bke naopacke (Vuk), na 
-ice naopacke (Stulic), odatle pridjev na -bn 
naopacan = nopacan (Istra), na(o)pako- 
rucice (Boka) i imenica napdkaja m, f (Lika) 
»zlocesto dijete«. Slozenica zlBpak < ^s/5 + 
opak. Denominai na -iti opdeiti (se) (16. v., 
cakavci, iz-, izna-) = paati (Vodice), napuciti 
(ZK) »naskoditi« = napaciti (ZU) = pripaciti, 
-Im. Pavlinovic ima raspdati, -pdefm »rasijati 
se, razaprijetk, iterativi na -va- izopacavati, 
-pacavdm — izopacevati = izopacivati, -pa- 
iujem, s pridjevom izopaciv i radnom imeni- 
com na -telj izopacitelj. Depreverbacijom 
(= ispustanjem prefiksa) stvoren je pdciti, 
pdci'm impf, (is-) »smetati, prijeciti, skoditk. 
Usporednice za praslav. korijen op- nalaze 
se u sanskrtu, grckom, latinskom i german- 
skim jezicima: u sanskrtu i sa sufiksom opaka 
»to sto je straga«, gr. prijedlog ano, lat. ab < 
ap, upor. aperio, got. af, nvnjem. ab, engi. 
of. To je ie. pridlozni korijen apo = po »od, 
na stranu«. 

Ut.: ARj 3, 915. 4, 250. 7, 475. 471. 8, 
228. 9, 19. 564. 578. 546. 550. Elezovic 1, 
443-4. 2, 31. Ribaric, SDZb 9, 170. 174. 
Miklosic 224. Holub-Kopecny 255. Bruckner 
380. WP 1, 47. 50. Trautmann 11. Mladenov 
382. Vaillant, RES 22, 23-24. Uhlenbeck, 
PBB 24, 240. Kretschmer, KZ 31, 389. 
Bugge, KZ 32, 12. Zubaty SbFiL 4, 232- 
262 (cf. IJb 2, 166). 

opakuja. f (Vuk, Vojvodina, Slavonija, 
Otok, Reljkovic, Srbija) »kozuh od ovejih koza, 
curak«. Turcizam (tur. pridjev yapakh »od 
oveje vune«, yapak »fina duga oveja vuna«) 
iz terminologije nosnje. Prema Marelicu od 
opak »naopako« s pomocu tur. sufiksa -lija 
kao uzvodlija. To tumacenje odgovara nasoj 
jezicnoj svijesti. Bolje je tumacenje unakrstenje 
nase rijeci s tur. kao u cesagija. 

Lit.: ARj 9, 18. Matzenauer, LF 11, 352. 

opasan, -sna (Ljubisa, Lika, slov., bug. 
apdsen), pridjev izveden s pomocu sufiksa 
-bn > -an od apstraktuma opas m »pomnja, 
oprez«, koji danas ne postoji. Pridjev znaci 
»1° pomnjiv, pazljiv, oprezan, 2° pogibeljan, 
jeziv, hrv.-kajk. nevaran (ZK), neovaran 
(ZK)«. Danas je opcenit u knjizevnom i sao- 
bracajnom jeziku. Odgovara rus. opasnyj 
»oprezan > interesantan«. Moze, ali ne mora 
biti rusizam. Prvobitno znacenje cuva se u 



rus. glagolu opasti, opasu »cuvati, biti na 
oprezu«. Odatle postverbal opas = opasenie, 
za koji ima malo potvrda i u nasih pisaca. 
Odatle rus. opascik »pastir, strazar < upravo 
cuvar«, opaska (ZK) »oprez«. Upor. ces. pasti, 
pasu »motriti, paziti, vrebati«. Apstraktum opas- 
nost nalazi se i u rus. Stcslav. opasti »eavere«. 
Dalja je veza praslav. pastirski glagol pasti (v.). 
Prefiks o- je kao u opaziti (v.) od paziti. 

Lit.: ARj 9, 24. Holub-Kopecny 266. Mla- 
denov 382. WP 2, 660. Matzenauer, LF 12, 
191-193. Maretic, Rad 108, 89-90. Isti, 
Savj. 78. Unbegaun, SIRev 3, 304. ss. Vas- 
smer 2, 270. 

opas f (Niski okrug, Srbija, Kosovo), 
rijec istisnuta iz hrv.-srp. knjizevnog i sao- 
bracajnog jezika od sinonima rep; ocuvala 
se u Dubrovniku u zacenju biljke »kunja 
trava, ambrosia maritima«. Odatle na -bka 
opaska (Srbija, Leskovac, Skoplje, Tetovo, 
Kumanovo) »1° rep, 2° (metafora) sitne ple- 
tenice (Pirot)«. Nalazi se jos u bug. opoi, 
opasa i opaska te u stcslav. Upor. rus. opahalo 
»eventail«. Vaillant dovodi u vezu s panati (v.) 
»agitare«. Prema tome o- je prefiks. Izvedenica 
je na -lo od nepotvrdenog glagola opahati, a 
ovaj od ie. korijena *pes, prijevoj *pos, koji 
se nalazi u njem. Faser, srvnjem. vase »fibra, 
caulis, radicula«, stvnjem. fdson »quaerere, 
vestigare«. 

Lit: ARj 9, 27. 28. Vaillant, RES 21, 
166. 43, 90-1. Vasmer 2, 270. 

opat, gen. bpata m = slov. opat »1° visi 
stepen (starjesina) u redovnickoj hijerarhiji 
(najstarija potvrda 1100: Opat Drziha, Ba- 
scanska ploca), 2° prezime«. Pridjev na -j opaci, 
upor. Opaca sela (toponim, Trst), na -ov 
opdtov, poimenicen u sr. r. Opatova (kod 
Lastve put Lepetana), na -ina opatovina »1° 
opatija, 2° toponim (Zagreb)«, na -stvo opdt- 
stvo, odatle na -ica opatovinica m »mala opa- 
tija«, na -6e > -ae Opatovac, gen. -ovca (to- 
ponim), na -id Opatovic (prezime), na -ski 
opdtski. Femininum na -ica opatica (najstarija 
potvrda 1347) = slov. opatica »P duvna, 
koludrica, monialis, 2° casna majka, star- 
jesica u zenskom samostanu (manastiru)«. 
Pridjev na -in opatiiin. Apstraktum na -la > 
-ija opatija »1 ° samostan kojemu na celu stoji 
opat, 2° cin opatov, 3° toponim, sela kod 
Zadra, u zupaniji zagrebackoj, mjesto u 
Istri; toponim kod Prcnja)«. Pridjev opatinski 
(1566), etnik Opatijac, gen. -jca m prema f 
Opatijka »covjek, zena iz Opatije«. Unakrste- 



op at 



560 



opljaca 



njem opatija sa tal. abbazia > akacija (Ba- 
novac, M. Reljkovic) nasta opatija (Lucie, 
jedna potvrda). Zapadnoslavenski (juzni i sje- 
verni) romanizam iz crkvene terminologije: 
od vlat. ak. abbate (4. v.) = gr. 6t|3|3ac, kako 
pokazuje akcenat opat = slov. opat. Prema 
Schwarzu iz stbav. appdt. Zamjena p < ge- 
minata £Z> objasnjava se kao i zamjena b za 
geminam w tal. avvocato > abokat (v.). 
Mozda je nastao unakrstenjem sa stvnjem. 
abbai, nvnjem. Abt > ces. i polj. opat. Su- 
fiks -iga u opatica zamjena je za gr.-lat. -ma 
u abbatissa (6. v., upor. ces.jeptiska < stvnjem. 
ebtissine). Sufiks -ia u opatija je grcko-lat. : 
abbatta (7. v.). Nalazi se i u stvnjem. abbateia, 
nynjem. Abtei. Madzari posudise apdt (1211). 
Madzarski oblik usao je ponovno u crkvenu 
terminologiju Slavonije, kako se vidi iz topo- 
nima Apatovac, gen. -ovca, Apatija (selo. 
Hrvatska), prezime Apatic i apat (18. v.„ 
Knezovic, ugarski Slovenci); Apatin (selo, 
Backa kod Sombora) sadrzi madzarski nasta- 
vak -i (starije Apdti). Tal. abate prekrio je 
takoder stariju posudenicu: abat (17. v.). 
Dobretic pise opat all abat. Pridjev abatov 
(Lastric). Slicno lat. abbatissa > abatisa 
(Margetic) = bdtesa (M. Drzic, Kasic) > 
tai. (albadessa > abadesa (Glavinic) = badesa 
»opatica« (Rab, Bozava). Sirski oblik a|3a 
(= hebr. a|3, asirski abu) upotrebljava Nikola 
Ranjina: aba otce. Tal. badia > toponim Ba- 
dya (otocic kod Korcule, pucina pod morem 
sa stijenama kod Budve). Osnovna je rijec 
prvobitno iste prirode kao tata, ata > oibcb 
(djetinja rijec, Lallwort). Krscanstvom (Vul- 
gata) uzdignuta u crkvenu terminologiju, 
postala je sveromanska. Nalazi se samo kod 
katolickih Slavena i to jednako kao kod 
Germana samo kao redovnicki termin. 

Lit.: ARj 1, 27. 28. 94. 207. 9, 11. 28. 29. 
Pletersnik 1, 5. 2, 832. SEW 1, 22. Holub- 
-Kopecny 255. REW» 8. 9. 10. Lokotsch 1. 
Bruckner 380. Gombocz-Melich 110. Melich, 
ASPh 32, 96. Schwarz, ASPh 41, 127. 

opera f, internacionalni talijanizam, lat. n. 
pi. opera, od lat. opus, gen. opens, u znacenju 
»kazalisni muzicki komad«, od 17. v.; odatle 
odredeni pridjev na -tn operni (pjevac). Tal. 
deminutiv na -etta < vlat. -itta opereta f 
(akcenat u Zagrebu), odredeni pridjev operetni. 
Ne zna se ide li etimologijski ovamo opera f 
(Crna Rijeka) »jedan dio na brani ili jazu za 
ono, sto se tehnicki naziva nadvisenje brane 
do visine vode, koja sluzi kao ventil sigurnosti 
da velike vode ne odnesu branu«. Uceni (knjiski) 



latinizmi su na -trati operirati, -periram impf., 
apstraktum na lat. -atio > -acija operacija f. 
Ovamo jos unakrstenje dviju knjiskih rijeci 
u dijalektu repar acij un m (Bozava) < ope- 
razione + riparazione. 

Lit.: Stanojevic, JITJ 6, 88-89. Cronia, 
ID 6, 119. DEI 1661. 

opica f .= jopica (hrv.-kajk.) prema m 
jdpac, gen. lotca (hrvatski gradovi) »1° maj- 
mun, mojemuca, 2° rijec za porugu djeca- 
cima«. Nalazi se u slov., stcslav. opynji »singe«, 
strus., ces. i oba luz.-srp. Posudenica iz 
stvnjem. qffo m prema f affln. Njem. docetak 
za f -in zamijenjen sa -yrii = -iga, odatle na 
-be kao u Njemica prema Nijemac. Nije prasla- 
venska posudenica, jer se nalazi samo u za- 
padnim slavinama. Rijec po svoj prilici nije 
ie. nego pripada ie. supstratu. Ne nalazi se 
u baltickoj grupi. Suvisi zacijelo sa sanskr. 
kapi. Prvobitno je znacenje bilo »zut, crveno- 
-smed«. Preko arapskog i hebrejskog dosla 
je u Evropu. U polj. malpa < njem. 
Maulaffe. 

Lit.: ARj 4, 657. 9, 54. Miklosic 224. Holub- 
-Kopecny 255. Kiparsky 251. WP 1, 52. Sten- 
der-Petersen (cf. Janko, Sldvia 9, 251). Vaillant, 
RES 24, 183. Schwarz, ASPh 41, 125. Lokotsch 
1063. 

opinijon, gen. -oni m, f (Dubrovnik, Perast) 
== opinion = opinimi pored piniun, gen. -uni f 
(Rab). Uceni (knjiski) talijanizam ili latini- 
zam lat. opinio, gen. -onis > tal. opinione. 

Lit.: ARj 9, 56. Budmani, Rad 65, 163. 
Kusar, Rad 118, 24. 

opljaca f (Vrbnik, Krk) »nekakav kolac«. 
Nema na zalost podrobnije definicije znacenja. 
Dalmato-romanski leksicki ostatak od de- 
minutiva na nenaglaseno -ula offula, od lat. > 
tal. offa. Ne zna se da li je -aca nas augmenta- 
tivni sufiks ili lat. -aceus (upor. focacea > 
pogaca"). Isti lat. korijen sa deminutivom 
naglasenim na -el/a o/fella kao dalmato-ro- 
manski leksicki ostatak u Dubrovniku hvjela 
f (/ > hv kao u Hvar) »kriska«, kod Stulica 
odatle hvjelati (na-), hvjelast, hvjelav, sto 
nije pouzdano. Deminutivi hvjelica, hvjelicica. 
U Cilipima fjelica pored pjelica (u govoru 
starijih ljudi) = fjSlica (Cavtat, Dubrovnik) 
»kriska dinje, lubenice, sira itd.«. Dobro su 
potvrdeni i ikavski oblici fila kruha (Mikalja, 
Kasic, Crmnica ~ pipuna, dunje, hljeba od 
frumentuna) = fdja kruha (Mikalja) = hvila. 
Potvrdena je i kao grecizam lat. podrijetla 



opljaca 



561 



Optuj 



felija f (14-15. v., Kosmet) = velija (Vuk, 
Braniceve) < gr. deminutiv 6(p'eWaov, ngr. 
cpeAAi: rezifelije cista hleba (15. v.) »komadic, 
kriska« = fdija. To"je balkanska rijec: bug. 

fiiiia pored hvelka, cine, fllie. Taj sporedni 
bugarski oblik govori za postanje iz balkan- 
skog latiniteta. Od istog je korijena i talija- 
nizam fetta, deminutiv na -etta < vlat. *offitta 
= feta (Rab, Budva, Korcula), denominai isfe- 
tati (objekt dinju, Budva), deminutiv na -ica 

fetica (~ kruva, Krk, Korcula). 

Lit.: ARj 3, 48. 156. 753. 7, 360. 9, 65. 
Kusar, Rad 118, 19. Elezovic 2, 406. 543. 
REW 6042. 6047. Miklosic, Lex. 1085. 
Pascu 2, 4L, br. 718. Meyer, Ngr. 3, 69. 
Mladenov 66 1 . 

opijen m (Vuk) »1° na saonicama ona gre- 
dica sto odozgo drzi stupce i cesljeve« = 
bpjen (Vuk, Baranja) = oplen (ekavski, Srbija) 
= oplen (Kosmet) = oplen (ZK, Dubasnica, 
Istra, Vodice, Buzet, Sovinjsko Polje) = 
oplen (Lika) = (ikavski) oplin (Golac, Istra) 
»2° jastuci prednji i straznji u kola,. Wend- 
schemek. Na -bk opljenak, gen. -enka, na 
-jak opljenjak, gen. -akd »dva klina kojima 
je opijen prievrscen za osovinu«. Rijec je 
kulturni termin: Madzari posudise epleny 
»Querbalken«, Rumunji oplean (Moldavija) = 
opleand f u Vukovu znacenju »Kufenriegel 
eines der beiden Querholzer, die die Schlit- 
tenkufen (talpi) zusammenhalten«. Nalazi se 
jos u slov., ces. i ukr. Praslav. ''opei-nb. 
Nema paralela ni u baltickim ni u drugim 
ie. jezicima, ali se tumaci iz ie. korijena 
*(s)p(h)el- »cijepati«, koji je dobro zastup- 
ljen u slavinama: v. plat, paljeno, polica, palica 
ipolovina. Slogpie- nastao je po zakonu likvidne 
metateze. 

Lit.: ARj 9, 73. Elezovic 2, 32. Ribaric, 
SDZb 9, 173. Miklosic 224. Tiktin 1090. 
Gombdce- Melich 1588. Boisactf 928-929. 

opna f (Vuk, Kosmet) »tanka kozica (npr. 
od jajeta, u Kosmetu samo u poredenju: 
tanak kaj opna od kromida (crnog luka)«. 
Rijec je na zapadu usla u skolsku terminolo- 
giju i danas je opcenita u knjizevnom i sao- 
bracajnom jeziku. Govori se i kao n pi. 
tantum. Deminutiv na -ica opniqa. Sulekov 
neologizam: opnokrilac »insekt«. Postverbal 
od opeli, 6pnem (bug. dpnuvam pored opvam) 
pf. »obuhvatiti, obuzeti« = obdpeti, bbapnem 
»cingere«. Postoji jos od prijevojnog postver- 
bala -poit: opona f (Vuk, stcslav.) »1° tanka 
kozica, 2° zastor, 3° mrezica u ribe, diafragma«, 



koji Hirt krivo izvodi od got. fana » Stuck 
Zeug«. Glede dalje etimologije v. peti. 

Lit.: ARj 9, 75. 83. Elezovic 2,32. Mladenov 
384. Hirt, PBB 23, 336. RES 14, 293. Holub- 
-Kopecny 256. 

opol, pridjev (Sibenik, 1386: modios sex 
musti vacati opol', Bella, Stulic, o vinu) »cist, 
nepomijesan«, poimenicen u m. ili sr. r. opol = 
opalo »samotok (vino ili mast), vino vergine«, 
poimenicen na -be > -ac opolac, gen. -Ica 
m (Poljica) »vrc za vino«. Prosiren na -it 
opalit (Ostojic, Brae, ~o vino) »ugodno za 
pice«, mast opalit »pun tekucine«. Cini se 
da je od apalus < gr. omodoc, »weich, zart« 
(o jajetu). 

Lit: ARj 9, 81. REW* 512. Rohlfs 160. 
DEI 237. Putanec, ZR 13, 311-13. 

oprovda m (Marulic, Judita 189, Hektp- 
rovic, listina iz 16. v.) »pratilac, adjutant 
vojvode«. Nalazi se jos u slov. oprdda »Waf- 
fentrager«, rum. aprod. Od madz. vojnickog 
termina aprdd »1° famulus, Page, 2° (prvo- 
bitno) Kind, Knabe, Knappe«, deminutiv na 
-d od apro »parvulus«, hadaprdd »porucnik«, 
prema Gombocz-Melich staroturskog pod- 
rijetla. Slog -ov- nastao je od stmadz. dvoglasa 
ou kao obicno, v. -ov u izvedenicama. Docetno 
-a je kao bitanga, Kikinda. 

Lit.: ARj 9, 121. Mazuranic 837. Gombocz- 
-Melich 115. PleterSnik 1, 844. Simdnyi 85. 

oprtija f (Rijeka) »otvor, apertura«. Una- 
krstavanjem tal. < lat. pridjeva apertus i 
cakavskog otpart > *oprt »otvoren«, sa su- 
fiksom za apstrakte -ija (v.). 

Lit.: ARj 9, 122. 

opsice f pi. (hrv.-kajk.). Od njem. Absdtze 
(an den Stiefeln). 
Lit.: Jagic, ASPh 8, 319. 

opsit m (hrv.-kajk.) = ovsit (ZK) »uvjere- 
nje, potvrda o izvrsenoj vojnoj duznostk. Od 
austr.-njem. Abschied, iz vojnickog govora. 

Lit.: Jagic, ASPh 8, 319. 

Optuj = Ptuj m (hrv.-kajk., Vitezovic i 
slov.) = njem. Pettau, toponim (naseljeno mje- 
sto), etnik Ptujac (Vitezovic). Prezime hrv.- 
-kajk. Petovar (Hrvatsko zagorje) je od njem. 
Pettauer. Optuj prema lat. ad Poetovium > 
Ptuj. Nenaglaseno oe > \ > b > gubitak 
kao u Bononia > Bbain ili Coriticum > Kringa 
u Istri. Grupa vi > poslije velarnog o ispala 



36 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



Optuj 



562 



orah 



je kao u fr. toponimu Noyon < Noviodunum. 
Oblici Ptuj — Optuj su prema tome ostatak 
iz ranog panonskog latiniteta kao i Siscia > 
Sisak. Njem. Pettau = ze Pettowe je kasnija 
posudenica iz lat. Poetovia. U Optuj = Ptuj 
od lat. Poetovia, OprtaKj) (Istra, 13. v.) prema 
tal. Portole f pi. < lat. portulae »vratasca«, 
Omisalj, gen. Omislja (15. v.), Podomiijin, 
Omisjin »neko zemljiste na Krku« = Omlsoj 
(narjecje u Dobrinju) prema tal. Castelmu- 
schio pocetno o- nastalo je od lat. prijedloga 
od > rom. a. Pomisalj (seoce u sibenskom 
kotaru) zacijelo ne ide ovamo. Od ta tri pri- 
mjera prvi nije posve izvjestan, jer bi o mogao 
biti slov. i hrv.-kajk. dodatak, da se ukloni 
teska i neobicna pocetna suglasnicka grupa 
pt, koja se i u ptica uklanja ispustanjem (tako 
i Tuj) ili promjenom u ftica. Oblik Optuj 
dovoljno je potvrden u narodnom govoru. Upor. 
za dodavanje pred suglasnickom grapom Vog- 
lanja od Clanis pored Glanis, Ugljan < insula 
Gelani. 

Lit.: ARj 8, 920. 9, 122. 10., 302. 685. 

Cadastre 54. Ramovs, Gram, 2, 139. 180. 

Skok, CSJK 3, 25. Isti, Slav. 32. 130. 153. 
230. Sturm, CSJK 6, 1A. 

or (Kosmet), indeklinabilni pridjev (uz 
ucinit nekoga ■—■) »nizak, sraman, dostojan 
prezira«: or ju je iicimjo. Balkanski turcizam 
perzijskog podrijetla (perz. Xor) iz terminologije 
obicnog zivota: arb. hor »schlecht, gering«. 

Lit.: Elezovic 2, 34. 

ora pored hora i »1° zgodno vrijeme za 
kakav posao, 2° (Belostenec, Jambresic, Hab- 
delic) sat«. Pridjev na -bn > -an oran = horan. 
Na -arius > -ar orar m (Belostenec, Jam- 
bresic) »sajdzija, urar«. Denominal na -iti uoriti, 
-im (Vuk), od priloga u oru {zapoceti sto). 
Sa lat. > tal. o > u ura f (opcenito u zapad- 
nim krajevima, Perast, Dubrovnik, Bozava, 
Potomje, ZK), pi. koje su ure (Dubrovnik, 
Cavtat) »koji je sat« = hrv.-kajk. vura »1 "sat, 
2° casovnik«, slov. ura »Uhr, Stunde, Wetter«, 
iiren »1° siguran, 2° fliigge, 3° kraftig, hurtig, 
rasch«, huda ura, neiira »Unglucksstunde«, 
neuren »ungeschickt, langsam«, dosare < do 
se ore »bis zu dieser Stunde«, otkorej »kada«, 
dokore < do ke ore »do kada«. Fonetsku raz- 
liku o > u upotrijebio je jezik za seman- 
ticko razlikovanje. Od lat. hora > tal. ora, 
arb. ore. 

Lit.: ARj 9, 153. 156. 158. Pletersnik \, 
161. 871. 2, 729. Jagic, ASPh 31, 543. Kusar, 
Rad 118, 23. Mikldsie 225. GM 315-316. 



-orac, gen. -orca, sufiks na -be koji je 
dodan na osnovno -or: konviktorac »pripadnik, 
dak, koji se skoluje u konviktu (Zagreb)«. Ta 
slozenica stvorena je na osnovu mocije prema 
sufiksu -orica = -oro u brojevima petoro, 
cetvoro — cetvorica, petorica itd. 

Lit.: Meillet, MSLP 17, 281-294. (cf. RSI 
6, 277-278). 

orah, pi. orasi m (Vuk) = ara, gen. oraa, 
ak. pi. orase (Kosmet, Drsnik) = orah (Lum- 
barda, Korcula) = orai, gen. orasa (sa s 
mjesto h iz plurala) = oreh (slov. dreh, gen. 
oreha i hrv.-kajk.) = orih (ikavski, Dalmacija) 
= ory (ZK), sveslav. i praslav. oreht »nux«. 
Pridjevi na -ov orahov, poimenicen u toponi- 
miji u sr. r. Orahovo i u odredenom vidu 
Orahovi Do pored Orahov do (Hercegovina), 
poimenicen na -ina orahovina (Vuk) = ord- 
vina (Kosmet) »drvo«, na -be Oriovac, gen. 
-vca (toponim u Slavoniji) = Oravae, gen. 
-avca = Oraovac (1770, Kosmet) = Raovec 
u arbanaskom izgovoru, na -ica Orahovica 
(toponim, Slavonija), na -ica Orehovica, na 
na -njaca oravnjaca < orahovnjaca »pita od 
oraha«, na -ev orijev (ZK), poimenicen orlje- 
vina »drvo«, na -acnlca orivasnica (ZK) »gi- 
banica od oraha«. Deminutiv na -be orasac = 
toponim Orasac (Dubrovnik) »nux myristica«, 
na -bk > -ak orasak, gen. -ska m = orasak 
(Kosmet) = (sa gubitkom o-) rdsak, gen. 
-ska (Vuk, Srijem) »vragolic, vragulic, keka, 
sulj, Wassernuss, frapa, lathyrus tuberosus«, 
na -ka ordska f »krumpirici«. Glede gubitka 
o upor. i toponim Raove njive (kod Vucitrna). 
Na -je: toponim Orasje ~ Orase n (Kosmet). 
Ovamo zacijelo i prezime Oreskovic, bug. Ores- 
kov. Danasnji hrv.-srp. refleksi za u ovoj 
rijeci pokazuju stariji stepen za / ri > r (de- 
palataliziran) prema mladima e i r. Znacajni su 
balticki refleksi zbog toga sto nemaju pocetnog 
o i sto mjesto < ie. prijevoja oj pokazuju 
nizi stepen ei: stprus. buccareisis »Buchecker, 
bukov zir«, lit. riesas, riesutas (deminutiv), lot. 
rieksts »orah, Ijesnik«. Te usporednice doka- 
zuju da je h nastao iz s. Druge ie. paralele 
pokazuju zamjenu za o-: arb. arre »orahovo 
drvo«, gr. apva kod Hesycha Ta ripax^euxixa 
xdpta. Prema iliro-grckoj usporednici ie. bi 
korijen bio ar-, koji se u baltoslavenskom 
pomijesao s korijenom reks »lupiti« > lot. 
riest, resu, rijesiti (v.), jer se orah jede oljusten. 

Lit.: ARj 9, 154. 155. 158. 13, 361-2. 

Vrela 8, 74-82. Kusar, NVj 3, 324. Elezovic 
2, 34. 167. Miklosic 277. Holub-Kopecny 
257. Bruckner 382. KZ 45, 318. Mladenov 



orah 



563 



orati 



387. Trautmann 241. WP 1, 77. Pedersen, 
IF 5, 53. Scheftelowitz, KZ 56, 192. GM 17, 
194-195. Boisacq 3 85. 

orakuo, gen. -ula m (Kasic, Kavanjin) = 
orakul (talijanizam) = ordkulum (latinizam) = 
orakl (prema francuskom) »mjesto gdje se 
prorice, prorociste«. Ucen (knjiski) latinizam 
oraculum > tal. ordcolo > fr. orade. 

Lit.: ARj 9, 156. REW 6080a. 

oram m (?) ili orama f (?). Potvrdeno 
dva puta u istarskoj narodnoj pjesmi, samo u 
ak. pi. s prijedlogom pod: ja cu mome babi 
pod orarne, ukrast cu mu dva najbolja konja. 
Znacenje nije poznato. [Mozda metatezom od 
omar = omara, v. omarj. 

Lit.: ARj 9, 156. 

oranica f (Vuk, Srbija, razlika u akcentu 
oranica) »cun, camac«. Upor. ormanica — 
ormenica pored orman »isto«. Te rijeci 
stoje u vezi s artnare (v.). U bug. vranica 
»Art Schiff an der Donau« > tur. oranica. 
Miklosic izvodi tursku rijec iz bugarskoga, a 
srpsku iz turskoga. Mladenov izvodi bug. 
vranica od ie. korijena *ver-: *vor- i upore- 
duje je sa vodovartez, izyor, vrja, sto ne moze 
biti, jer se radi o terminu za ladu. 

Lit.: ARj 9, 157. 173. Miklosic 396. Mladenov 
78. 

orao, gen. orla m (Vuk) = orao, gen. 
orla (Kosmet), baltoslav., sveslav. i praslav. 
*oebIb »1° aquila, 2° toponim«. Pridjevi na 
-ji arijl u toponimu Orlja glava, na -uj orluj, 
rasiren na -ski orlujski, orlov (cest u topono- 
mastici: Orlov Dub, Kuk), poimenicen na 
-be > -ac u toponimu Oriovac, prezime na 
-ic Orlovic, rasirena na -ski orlovski. Na -jak: 
Orljak, toponim. Augmentativi na -ina orlina, 
na -usina orlusina. Znacajka je baltoslav. de- 
minutivni (?) sufiks -bib (upor. lat. aquila, 
ags. eorl, ears, stsas. eri), koji se ne nalazi u 
drugim ie. jezicima, upor. got. ara, stvnjem. 
aro, njem. Aar, ali se nalazi u praslav. kozbh', v. 
koza. Thurneysen pretpostavlja da je / na- 
stao disimilacijom od r *oriro (upor. stir, irar 
< *eriros). U baltickoj grupi lit. arelis pored 
ere/is, lot. eralis, s ispadanjem / lit. eras, aras, 
dok u gr. opvu; »ptica« (odatle internacionalna 
rijec ornitologija), s dva druga sufiksa, sa 
r i n (upor. stnord. cm i jari; upor. jos u 
hetit, haras, gen. haranas). Prijevoj *er-, 
koji se javlja i u baltickoj naporednoj varijanti, 
nalazi se u kelt. eryr = irar. Veze se s ie. 



korijenom or u gr. opvuui. »se lever, s'elancer«„ 
lat. origo. Arbanasi posudise or/i. 

Lit.: ARj 9, 157. Elezovic 2, 35. 533. Miklo- 
sic 227. Holub-Kopecny 256. Bruckner 382. 
Trautmann 13. Vaillant, RES 23, 156. Boi- 
sacq 714. GM 316. Uhlenbeck, PBB 33, 183. 
Pedersen, KZ 32, 257. Thurneysen, KZ 48, 
61. (cf. JF 3, 226). 

orati, orem (Vuk) (iz-, ispre-, na-, ob-, od-, 
po-, pod-, pre-, pred-, prl-, raz-, sa-, uz-, za-), 
ie. (osim u indoazijskim jezicima), baltoslav., 
sveslav. i praslav. poljoprivredni termin, 
»arare (s kojom je rijeci A u-prasrodstvu)«, pre- 
ma iteratlvu na -vd- -oriv/jti", -drujem, -ordvati, 
-oravam, samo s prefiksima. Izvedenice se 
prave od dviju osnova: od er- i od prijevojne 
ra-. Od or- pridjev, upravo particip prez. na 
-aci oraci (~a zemlja) = poimeniceno oracica 
(Boka) = poimenicen part. perf. pas. oranica 
(Vuk) = oranica (Hrvatska). Na -bn oran 
(Ogulin, Orahovica Slavonija) »arabilis«, po- 
imenicen na -ica ornica (Vuk) »T oranica, 
2° toponim«, na -w oranj, gen. -rnja »vrsta, 
redak«, na -atbn aratan (16. v.) »arabilis«. 
Postverbali podara f (Vodice, Buzet, Sovinjsko 
polje) »Pflugschleife, vlakuja (Korlevici), drvo 
sa dva roga, na kojem se vozi plug kao na 
saonama«, izora f, s pridjevom izoran, izorna 
(Dobroselo). Ovamo ide i praslav. razor m 
(takoder slov., polj., i ukr.) = razor (Srijem, 
Nunic, Dalmacija, takoder bug.) »1° brazda, 
2° mjesto gdje se njiva razore, 3° mrdin, 
sklad, apta (Srbija, sabacki okrug, Otok, 
Slavonija, Sunja, Kralje, Turska Hrvatska), 
4° toponim«. Deminutiv razorcic. Na -nica 
razornlca. Taj poljoprivredni termin posu- 
dise Rumunji razor »Feldrain, Grenzfurche, 
Erdstreifen, Gartenbeet« = u Erdelju razvor. 
Ta se varijanta slaze sa slov. razyora, polj. 
rozwora, iz cega se vidi da su se u torn post- 
verbalu pomijesala (unakrstila, kontaminirala) 
dva praslav. korijena or- i vor- od vrijeti (v.). 
Radna imenica arac, gen. -aca. Odatle oracica 
f »guzva na plugu«. Mozda ide ovamo i orbati 
impf. (Gospic) »uporno raditk, od denominala 
na -bba brba f (Reljkovic, Bogisic, Novakovic, 
Srbija) »oranje«. Neobicna je izvedenica 
oritak, gen. -tka (Vuk, Vojvodina) = oricak, 
gen. -cka »kao mala lopatica kojom se cisti 
plug od mokre zemlje; sinonim: otka (ZK)«, 
koja predstavlja nepotvrden pridjev *oriti po- 
red potvrdenog oriel (Reljkovic). Samoglasnik 
» mjesto a moze se objasniti samo unakrsta- 
vanjem sa sufiksom -it. Na -alo oralo n (Kos- 
met) »ralo«. Od osnove ra-, koja je nastala 



orati 



564 



ordija 



po zakonu likvidne metateze od or- pred 
suglasnikom: apstraktum ral, gen. -i f (1549) 
= ral, gen. -i (takoder slov., ZK, Vodice) 
»1 " (prvobitno) oranje > 2° mjera za oranje 
(1600 m ili dva dana oranja), dan oranja, 
jutro, junjer (Kastela, Dalmacija) < tal. ju- 
gera«. Na -ija ralija f »njiva (hrisovul))«. Na 
-dio > -lo sveslav. i praslav. *ordlo > rah n 
rKosrnet, Istra, Vrbnik) »aratrum«, n pi. 
raieta (Kosmet), slov., stcslav., bug., ces. 
radio, polj. radio itd. Odatle deminutiv na 
-ipa (neobicno kod neutra) rolica f »malo 
ralo«, denominal rdiiti (Pavlinovic, slov.) 
»orati«. Deminutiv posudise Rumunji: stram. 
ralita — rarita »1° primitivan plug, 2° Orion 
(zvijezde)«. Sa znacenjem 2° upor. rale, gen. 
-eta »zvijezde Vlasick. Na -ica podralica (Kos- 
met, Priluze) »racvasto drvo koje se proturi 
kroz ralo«. Ovamo ne ide rdljica f (ZK) »za 
razgrtanje snijega« (v. rahao). Na -ci raljci 
m pi. (Lika) »krumpijeri koje djeca traze iza 
oranja«. Na -nik raonik (Vuk, narodna pjesma, 
Kosmet, Srbija, sarajevska okolica) = ranik, 
gen. ramka (Kosmet) »oralo, lemes«. Na -njaca 
raonjaca »licna, nosna kost«. Upor. i raoka 
»zvijezda medu Vlasicima«. Imenica ralo se 
moze oznaciti kao baltoslavenska i prasla- 
venska rijec. Mjesto sufiksa -dio, kako je u 
slavinama, u baltickoj je grupi -tlo : lit. arklas, 
lot. arktis »isto«. Stara sveslav. i praslav. radna 
imenica na -taj rataj m (stcslav., polj., ukr. 
itd., danas cakavski i hrv.-kajk., ZK) = (sa 
zamjenom docetka -oj, koji je sufiks za apstrakta, 
sa -ar) ratar, gen. -dra »agricola, (danas u 
knjizevnom jeziku) orac, gen. -aca«. Imenica 
rataj poklapa se sa stprus. artojis »orac«. Kod 
ralo = radio postoji jos unakrstenje (konta- 
minacija) sa perz. rdht: rahtalo n »cijela oraca 
sprava« (Bosanska Dubica, Josik) = rahtelo 
(Dervisi, Dvor, Derventa, Zupanja), rahtelija 
(Mali Dubovik, Bosanska Krupa) == rahtilo 
(Travnik). Rijec ratar posudise Arbanasi rotar. 

Lit.: ARj 4, 1. 281. 7, 473. 9, 160. 161. 
166.. 12, 951-2. 13, 27. 399-401. Mazu- 
ranu 1220. Pletersnik 2, 373. 375. 409. Elezovic 
1, 226. 2, 35. 91. 164. Riband, SDZb 9, 178. 
Jagic, ASPh 1, 435. MikloSic 225. Holub- 
-Kopecny 256. 308. 310. Bruckner 381. KZ 
46, 208. Skok, Rad 272, 29., bilj. 32. NJ 2, 
213. 269. Trautmann 13. WP 1, 78. Mladenov 
385. 549. Tiktin 1316. Meillet, Et. 317. (cf. 
IF 32, 132. Mikkola, AnzIF 21, 107. Chodzko, 
BSLP 5, L. Niedermann, IF 15, 120. Brug- 
mann, IF 14, 8. Meringer, IF 16, 184. 17, 
121. si. GM 369. Boisacif 80. Boskovic, 
NJ, n. s., 1, 427. Bratanic 5. 7. 21-5. 51-3. 
55 - 8. 77 - 8. 79. 91 - 93. 96. pass. SkaljU* 530. 



orca f (Mljet) = orca (Bozava) »(brodski 
termin) konop vezan za pontu od kara kojim 
se veze jedro uz jarbuo«. Odatle toponimi: 
Medu orcu i spilu, Na orcu (ribarske poste 
Muljana, Boka). Od tal. orza (13. v.) »isto«, 
koje se izvodi od hoi. priloga lurz »na lijevo«, 
sto prema Battistiju nije izvjesno. Denominal 
tal. orzare »1° avvicinare la -prova alia dire- 
zione del vento, 2° contrastare« > hrv. arcati. 
Naziv je zapadnoromanski. Odatle orsenica f 
»navis genus«, upor. tur. orsa. 

Lit.: Macan, ZbNZ 29, 214. DEI 2688. 
REW* 5178. Matzenauer, LF 12, 166. Cronia, 
ID 6, 116. 

orden m (Dubrovnik, Drzic) »naredba, ured- 
ba«, pf. ordenat(f), -dm (Perast, Dubrovnik, 
Potomje) prema impf, na -va- ordenqvati, 
-am, »naruciti, nareditk, ordenan (Potomje) »na- 
rucen«, apstraktum dizorden f (?) (Potomje) 
»neurednost« < tal. disordine (prefiks dis-) = 
ordin m (Bozava) »red«, ordinat pf. (Bozava) 
prema ordinovati impf. = (o > u) urdin m 
(14. i 15. v., Bozava, cakavski, Senj, Krcki 
statut, Rab) »nalog«, urdindt (1643, Rab, 
Vrbnik) »narediti«. Od lat. ordo, gen. -inis, 
ordinare > tal. ordine. Oblik sa o > u moze 
biti i dalmato-romanski. Apstraktum na -ium 
vlat. *ordinium > tal. ordigno »alat« > ordenj 
m (Budva) »cijeli ribarski alat« = ordin\ m 
(Korcula) = ardenj, gen. -bija m (Brusje, 
Hvar) »motika, maskin«, kol. na -je (tip orude) 
brdinje n (Dubrovnik, Cavtat) = ordenje (Is- 
tra, Buzet, Sovinjsko polje) »orude«. Ovamo 
jos preko njem. orden m »red (prevedenica), 
kao odlikovanje«, odatle takoder kol. ordenje 
n (Srbija). Latinizam crkveni na -arms : 
btdinarij m »1° (katolicki crkveni termin) 
»ohaj (biskup) koji je nadlezan, 2° redoviti 
profesor (na sveucilistu)«, odatle na -atus 
ordinarijat, gen. -ata. Pridjev (ucen, knjiski) 
ordinar »obican, prost«, prosiren na -bn > -an 
ordin a ran. 

Lit.: ARj 9, 161. 162. Kusar, Rad 118, 
24. 25. Cronia, ID 6, 116. Matzenauer, LF 
12, 165. APjf 2, 291. REW* 6092. 

ordija f (Vuk, narodna pjesma) = ordija 
(Kosmet) »1° turska, a i krscanska vojska, 
2° armijska komanda«. Balkanski (a i evropski) 
turcizam (tur. ordu »logor, vojska«) iz turske 
vojne terminologije: bug. orda = ordija, rum., 
arb. urdi, ngr. opSi. Preko evropskog turcizma: 
horda f < njem. Horde, fr. horde. 

Lit.: ARj 9, 161. Elezovic 2, 36. GM 315. 
Mladenov 386. Lokotsch 1594. MikloSic 225. 
Korsch, ASPh 9, 660. 



orduj 



565 



oriti se 



orduj m (tajni jezik, argot, satrovacki = 
boskacki, u Osatu i Vranji) »vino«. Od arb. 
ardh't »loza«. 

Lit. : Jagic, Die Geheimsprachen 26. Jirecek, 
ASPh S, 102. Trojanovic, JF 5, 224. Baric, 
AA 3, 213-214. (cf. Ub 12, 120). 

ordulja f (Vuk) »stara vjestica, psovka 
zloj babi«. Prema Matzenaueru mozda od 
tur. pridjeva orttilti »occultus«. 

Lit.: ARj 9, 162. Matzenauer, LF, 12, 165. 

orecini m pi. (Cavtat, Dubrovnik, Cilipi, 
c prema mletackom izgovoru) = orecin (Is- 
tra) = orekin (Istra, prema toskanskom izgo- 
goru) = (s aferezom o-) recin (Rab, Bozava, 
Istra), recin d'oro (Budva) »vrsta skakara, 
koja ima kao zlatnu brnjicu (metafora)« = 
recin (Kras, slov.) = recina f (Cres, Istra) = 
recine (Poljica, Lika, Senj) = recine f (Lika) =- 
rucini (Vrbnik) = rocin (Istra) = brecini 
(Potomje, Peljesac) = rehin (Vodice) »nausnice, 
minduse, vezilice (Cilipi)«. U istro-rom. re- 
cin. Od tal. orecchino, deminutiv na lat. -inus 
> tal. -ino od orecchio < auricula, od amis 
»uho«, prema mlet. izgovoru recin. Nejasne 
su izmjene nenaglasenog samoglasnika e > o, 
u, dodano b u brec'in. Prijelaz medu imenice 
z. r. je zbog identifikacije -o > -u s akuzati- 
vom z. r. 

Lit.: ARj 9, 162. Ribaric, SDZb 9, 187. 
Kusar, Rad 118, 20. Miklosic 275. he 75. 
Cronia, ID 6. Sturm, CSJK 6, 78. REW* 
793. 

orfana f (Kosmet) »nevaljala zena ili 
djevojka« = orvana (Dalmacija, Pavlinovic) 
pored arvana »drolja, necista zena« = orfana 
(Vuk, Crna Gora) »robinja«, deminutiv na -ica 
orfanica. Cini se da je balkanski grecizam 
(gr. opcpavoc, »siroce«): bug. orfana »sirota, si- 
roce«, arb. var/ere, vorf (Gege) = rum. orfan. 
Upada u oci pejorativni razvitak u Crnoj 
Gori i Kosmetu. Ucena (knjiska) je rijec 
orfanotrofium m = orfanotrofi] (Zagreb) 
»malo sjemeniste (u Vlaskoj ulici)«. 

Lit.: ARj 9, 164. 165. 183. Elezovic 2, 37. 
533. Boisacg 720. REW 3 6105. Vasmer, GL 
105. 106. 



zicija: drobnica«. [Vinja: < gr. opxac, »eine 
01ivenart«, lat. orchis »isto«]. 

Lit.: ARj 9, 168. Sulek, Im. 488. Vinja, 
ZbRFFZ 1955, 147-8. 

orhan m (Kosic, Dubrovnik, Mikalja, Stu- 
lic, Zore) »seriola Dumerilii, gof« = oran 
»goffo« = orfan (Dubrovnik) = olfan (Muo), 
odatle orfanii »riba labrus turdus«. Upor. 
prezime Orhanovic sa Peljesca, mozda i Arhanic 
(tip prezimena prema nadimku kao Saraka, 
Girica). Bit ce izvedenica na -inus < -woe, 
ili -woe; od gr. Opcpoc, > lat. orphus (Pllnije) 
»ein Seefisch«. Vasmer uporeduje jos stgr. i 
srgr. opxuvoc,. Glede neobicne zamjene ph > h 
u Dubrovniku upor. kdha za kafa (Ugljan). 

Lit.: ARj 9, 154. 166. Skok, Perm. 51. 
Vasmer, GL 105. Hirtz, Pisces 267. Fink 48. 

origani m (latinizam) »biljka origanum 
vulgare« = (afereza pocetnog sloga o- kao u 
tal. rigamo, legamo, rigamo) rlgan = riganj = 
riganijo (Vetranie, Lika, 16. v.). Upor. arb. 
rigan »Majoran«. 

Lit.: ARj 9, 166. REW* 6099. Prati 821. 
GM 366. 

original, gen. -ala m, knjiska rijec lat. 
podrijetla, poimenicen pridjev na -alls, od origo, 
gen. -inu, 'prevedenica izvornik. Prema tal. 
izgovoru (d = j, cakavski) orijinal (13. v.). 
Odatle pridjev na -bn > -an originalan, orl- 
jinalan »izvorni«. Poimenicen u m. r. prema 
tal. izgovoru ondino, gen. -ala (Dubrovnik, 
Cavtat) »poseban tip, s kojim se zbija sala«. 

Lit.: ARj 9, 166. REW* 6100. 

orijas, gen. -asa m (hrv.-kajk., cakavski, 
danas opcenito, Vuk nema) »div, gigant«. Pri- 
djev na -ski orijaski. Denominal (faktitiv) 
na -Hi orijasiti se »ponositi se, razmetati se«. 
Slov. or(i)jas i, sa zamjenom sufiksa, orjak. 
Balkanska rijec madzarskog podrijetla (madz. 
orids): rum. urias m prema f uriasa = unes, 
(Moldavija), takoder pridjev, ngr. Upor. arb. 
rekes. Prema Jagicu od xwptaTn^ »rustico, gros- 
solano, incivile« > horjat(iri) (v.). 

Lit.: ARj 9, 166. Veselovski, SbORJAS 
44, 2, 226. GM 363. 



orgula f (Smokvica, Korcula) »velika mes- 
nata maslina«, opozicija drobnica »sitna mas- 
lina«, poimenicen pridjev droban (v.), upor. 
drobnica (ZK) »sitna okrugla rana sljiva« = 
orkula (Sulek, Skradin) »vrsta sitne masline« = 
orkula (Sali, Finka) »velika smokva, opo- 



oriti se, dri impf. (Vuk, subjekti pjesma, 
planina, suma', pise se i horiti) »1° razlijegati 
se« = or se, ber se (Kosmet, samo u narodnoj 
pjesmi), veze se s rus. oratb, oru »vikati«. 
Pored tog znacenja praslav. korijena or- do- 
biva u kauzativu na -iti i znacenje »2° obarati, 



oriti se 



566 



drtak 



rusiti, razarati itd.« : oriti (se), orim impf. 
(16. v., u pisaca, danas se ne govori u torn 
znacenju). Upor. bug. orja »isto«. Prvobitno 
je svakako znacenje 1°, u kojem or- oponasa 
zvuk (onomatopeja). U znacenju 2° prenosi 
se na radnje koje proizvode taj zvuk (po se- 
mantickom zakonu sinegdohe). To se zna- 
cenje pojacava prefiksima ob-, rai-, s-: obo- 
riti, oborim pf. (14. v.) = oborit, oborim (Kos- 
met) »1° obaliti, srusiti (na istoku, na zapadu 
je knjizevna rijec), 2° prionuti, zahvatiti, uda- 
riti (Kosmet)« prema prijevojnom impf, o — a 
obarati, obaram (iz-), odatle radna imenica 
obarac, gen. -aca m »naprava kojom se sto 
obara«, na -aca obaraca f (Vuk) »otponac, 
makalj, micalica«. Meteoroloski neologizam 
oborina f (prevedenica njem. Nlederschlug); ra- 
zoriti, razorim pf. (nalazi se i u stcslav. i 
rus.) prema impf, razarati, razaram (13. v.) = 
rashoriti (Lastric). Odatle postverbal razor m 
(Vuk, Pastrovici, 18. v.). Razlika je u akcentu 
prema razor, postverbal od razarati (v. orati); 
soriti se (jedna potvrda) prema sarati (se), 
saram. Znacajne su rumunjske posudenice 
za prosudivanje postanja toga glagola. Dok 
strum, ima samo obori (Neculce, Miron 
Costin, Balcescu, npr. a obori un testament 
»ponistiti oporuku«) danas se govori cohort = 
dobori »kotrljati = kotati (hrv.-kajk.)«. Do- 
daci pocetnih suglasnika k-, d- razumljivi su, 
ako je glagol shvacen kao onomatopejska kre- 
acija. Na to upucuje i morfoloska pojava:nema 
-esc u prezentu kao ostali glagoli na -/ < lat. 
-ire. U torn pravcu valja tumaciti i u < o u 
razuriti, razurim (Vuk, narodna pjesma, Sa- 
rajevo) = razmati (Vuk, Crna Gora) prema 
impf, na -va- razurivati, -urivam pored -uru- 
jem. Odatle postverbali razur m pored razara 
f i razurnik (Vuk). Upor. i ukr. oburyty. 
To je onomatopejska varijacija. Praslavenski 
onomatopejski korijen zastupljen je u baltic- 
kim jezicima nizim stepenom prijevoja *er-: 
lit. ini, lot. ift »rastavljati, raspadatk, sa for- 
mantom d u kauzativumu erdeti, ardyti »se- 
parer«. Formant d dolazi i u slavinama u 
set-osnovi *ere-, koja je zastupljena u ri- 
jedak (v.). 

Lit: ARj 8, 426. 9, 167. Elezovic 2, 5. 36. 
Miklosic 225. Mladenov 549. SpBA 6, 73 
(cf. IJb 8, 198). WP I, 143. 182. Trautmann 
12. Tiktin 557. Vaillant, RES 22, 11. 41. 
26, 141. Tomanovic, JF II, 206. Danicic, 
Kor. 13. Scheftelowitz, KZ 56, 172. 58, 136. 
Boisacq 72. 73. Machek, AO 17, 131-141. 
Matzenauer, LF 12, 165. 16, 173. Solmsen, 
KZ 35, 363-484. (cf. AnzIF 10, 128. 11, 
148). 



orkul m (Rab) »neko strasilo nalik na mijeh«, 
orka f »kao da je nekakva morska grdosija«. 
Sa srastenim tal. clanom lorko (Dubrovnik, 
Cilipi) »1 ° nekakvo strasilo sto se moze sresti 
po noci, 2° vampir, tenjac, vjedogonja«. 
Odatle denominal na -iti polorciti se, -im pf. 
(Cilipi) »povampiriti se«, lorkati, -am impf. 
(Dubrovnik) »tumarati po noci kao lorko«. 
Slov. na -ic sa sinkopom penultime drkljic m 
»neko bajoslovno bice (svagda ima crvenu 
kapicu, nocu se vozi po vodi i pjeva)«. Od 
tal. Oreo < lat. Orcus »1° pakleno bozanstvo, 
Pluto, 2° pakao«. Deminutiv na nenaglaseni 
sufiks -ulus nije potvrden ni u latinskom ni u 
talijanskom. 

Lit: ARj 6, 157. Kusar, Rad 118, 21. 
Pletersnik \, 847. REW 3 6088. 

ormati m pored orman, gen. -ana (Kos- 
met) »gusta suma, isto u satrovackom jeziku 
(argot, Osatica)«. Rasiren toponim Orman 
(-planina) (narodna pjesma, Makedonija, iz- 
medu Skoplja i Elez-hana = deneral Jankovica) 
Orman-vrelo (na Vlasicu, Travnik), takoder sa 
pridjevskim sufiksom -j Ormanja (Poljica, 
Dalmacija), Ormanjevina (Hercegovina). Ova- 
mo ide mozda i Romanija, planina kod Sara- 
jeva. Balkanski turcizam (tur. orman) iz su- 
marske terminologije (upor. korija): bug. 
orman. 

Lit.: ARj 9, 172. Elezovic 2, 533. Banovic, 
ZbNZ 30, 53-61. Grunenthal, ASPh 42, 316. 
Mladenov 286. Lokotsch 1595. 

orospija pored eospaja f (Kosmet, Vranja, 
Skopje) = rbspija (Kralje, Turska Hrvatska, 
Banja Luka, Mostar) »kurva«. Toponim (O)ro- 
spi-cuprija kod Beograda (Karaburma). Pri- 
djev rospijski »ruzan«. Na -as rospijas (Kralje, 
Turska Hrvatska) »kurvar«. Balkanski tur- 
cizam perzijskog podrijetla (perz. rospi > 
tur. orospu, s o pred r kao Urum za Rum < 
Roma ,'Pcoumoc,) iz terminologije obicnog zi- 
vota: arb. rrospt-ja (s clanom) (Godin). Ova- 
mo zacijelo i rospoljija m (Tekelija) »rasipnik« 
< tur. (o)rosplli. 

Lit.: ARj 4, 736. 9, 174. 14, 175. Elezovic 
2, 36. 183. Skok, Sldvia 15, 489., br. 635. 
Deny § 81. GM 369. 

ortak m (Vuk) = ortak (Kosmet) prema f 
na -ica ortacica, na -inja ortdkinja (Lika) 
»drug, druzica u trgovini (maskulinum se go- 
vori danas i na zapadu)«. Pridjevi na -ov 
ortakov (Vuk) = ortdkov (Kosmet), poime — 
nicen na -ica (makovica (Vuk) »zena orta- 



ortak 



567 



oruzje 



kova«, na -ski ortacki (Vuk) = ortacki (Kos- 
met). Augmentativ na -ina ortactna. Brojni 
apstrakti: na -luk -ortakluk = ortacluk (c 
mjesto k prema ortaciti se) »drustvo« (u izreci 
ortakluk batakluk »druzenje vodi do propasti«) 
= na -ina ortactna = na -Mna ortadfbina = 
na -stvo ortastvo — ortastvo (Kosmet). Na 
-jar ortacar (Dalmacija, Pavlinovic). Denomi- 
nali na -iti ortaciti (se), -im (Vuk) (rar-, u-) = 
ortacit (Kosmet) prema iteratlvu na -va- orta- 
civati se, -tactvdm pored -cujem, razortaca- 
'uati se, -tacavam (se), na -ovati drtakovati, 
-kujem (Vuk). Balkanski turcizam (tur. ortak) 
iz trgovacke terminologije: rum. ortac, bug., 
arb. ortak. Turska je rijec obrazovana s po- 
mocu sufiksa -dk, cestog u nasim turcizmima 
(v. jatak, konak, kacak, sandfak, kolak, vari- 
janta -ek prema vokalskoj harmoniji u binjek, 
ulcek, dernek), od pridjeva orta »srednji« (ta- 
koder imenica u znacenju »puk = regimenta, 
bataljon«), koji se kod nas upotrebljava kao 
prilog orta = orta (Kosmet) i indeklinabilni 
pridjev »srednji, ni veliki ni mali«. I taj je 
balkanski turcizam: rum. orta »Abteilung«, 
bug. orta, odatle na -luk ortaldk, arb. orta 
f »Schar, Abteilung«, ngr. opxac,. Slozenica 
od tur. sintagme ortakol m pored ortokol (Kos- 
met) »okolina« < tur. orta kolu »teritorij«. 

Lit: ARj 9, 176. Elezovic 1, 36. 2, 391. 
533. GM 316. Mladenov 387. Deny 907. 
Skok, Sldvia 15, 483., br. 553. Lokotsch 
1598. Miklosic 226. Matzenauer, LF 12, 166. 
Korsch, ASPh 9, 660. 

oructe n (svi leksikografi osim Vuka) = 
irude (Mikalja, o > i nejasno) = orudelje 
(Jambresic, stvoreno prema hrv.-kajk. izgo- 
voru orud-je s umetnutim e i hiperkorektno j 

> Ij) »instrumenat, sprava«. [Ovamo i ru- 
delje n (Belostenee) : rudelje potrebno k ku- 
peljij. Samoglasnik u nastao je iz velarnog o: 
stcslav. orcdije, slov. orodje, polj, oredzie. 

Izvedenica je s pomocu kolektivnog sufiksa 
-je od nepotvrdenog *orud-. Rijec je kulturni 
termin, koji posudise Arbanasi u vrijeme 
kad je u hrv.-srp. postojao jos nazal: orendi 
»Gerat«. Ta posudenica ocuvala je jos i u 
prvobitnoj cistoci znacenje. Prema Briickneru 
i Hirtu bila bi praslav. posudenica iz stvnjem. 
arunti »mandatum«. To misljenje ne prihvacaju 
(s pravom) oni koji vide u o- prefiks, a u 
rud- < praslav. *rod, prijevoj od red (v.). 
Tako Mladenov, Pedersen, Preobrazenski i Ki- 
parsky. 

Lit.: ARj 3, 854. 9, 177. 14, 229. BI 2, 
916. Miklosic 226. Bruckner 381. Mladenov 



387. WP I, 75. 2, 369. Kiparsky 52. Meringer, 
IF 18, 249. 251. Pedersen, KZ 33, 537. Hirt, 
PBB 23, 336. GM 316. Joki, Stud. 112. 

oriio, gen. -ula m (Prcanj, Muo, Bijela, 
Baosic) »ribarski termin za rano i kasno doba 
dana (to je momenat kad u jutro sunce izlazi 
i u vece kad zalazi, prva noc)«: ribali smo 
orulom, po(d) oruo, baciti mrezu na oriio »u 
jutro, kad se svane«; oriio je vec prosao (Muo), 
prode li oriio, slaba je uzdanica za ribare; 
neka stignemo na oruo. Razlikuje se jutarnji 
i vecernji oruo. Od lat. aurora > sjev.-tal. 
orar (s gubitkom docetnog -a prema albor). Di- 
similacijom r - r > r - I nastade u Boki oruo. 

Lit. REW* 799. DEI 366. 

oruzje n (14. i 14. v., Vuk) = oruze (Crna 
Gora, ZK oruze), sveslav. i praslav. *rcg- 
»orude za obranu i navalu«. Stcslav. rezije 
»gladius«, ces. ndruzivy »leidenschaftlich«, rus. 
euebe »puska« dokazuje da je o- prefiks kao i u 
orude (v.). Unakrstavanjem sa orude nastade 
oruz.de (Zanoti, Bijankovic, narodna pjesma). 
Pridjev na -bn > -an orufan (16. v.), poime- 
nicen na -ik orufnik m (17. v.) »1° (neologi- 
zam za) zandar < gens d' armes (v.), 2° mo- 
mak koji nosi oruzje«, s pridjevom na -ski 
oruznicki, apstraktum na -stvo oruznistvo 
(Sulek) za »zandarmerija«, na -ica oruznica 
(Vuk) »1° kuca ili soba u kojoj se drzi oruzje, 
2° Waffengeriist, Wehrgestell (Boka)«. Na 
-ar oruzar (Sulek), odatle oruzarnica (Jambre- 
sic) »zgrada u kojoj se cuva oruzje«. Deno- 
minal na -ati orufati (se), -am impf. (16. v., 
Vuk) (na-, ob-, obez-, raz-), odatle poimenicen 
part. perf. pasiva na -ik orufanih m (Divkovic) 
»covjek oruzan«, na -ka oruzanka »vojnicki 
kaput«, pridjev na -ski oruzanskt, na -stvo 
oruzanstvo, iterativ na -va- oruzavati (se), 
oruzdvdm (na-, ob-, raz-) = na -iti oruzjti 
(15. v., danas se ne govori) (raz-), prema 
iteratlvu orufivati, -zujem (Kavanjin), odatle 
oruzitelj, oruziste, od oruzje oruzjati (Voltidi), 
od oruzde oruzdivati (Jambresic). Slozenice: 
oruzenosan (15. v.), oruzjenosac, gen. -sea (Stu- 
lic), oruzonosa. Samoglasnik u je nastao od 
velarnog nazala: stcslav. orczije, rozije, slov. 
orozje, bug. orafie, polj. or{z(e). Kolektivna 
je izvedenica na -je kao i orude (v.). Za praslav. 
korijen rcg- nalazi se usporednica u lit. i-ran- 
gus »ostar«, lit. apranga »Ausriistung«, prijevoj 
od lit. reng- »bereiten, riisten«, rengtis »sich 
riisten«. 

Lit.: ARj 9, 181. MIMoUl 281. Berneker, 
IF 31, 410. Holub-Kopecny 257. Bruckner 



oruzje_ 



568 



381. Mladenov 387. Matzenauer, LF 18, 
269-270. Zubaty, ASPh 16, 410. Machek, 
ZSPh 18, 25. 26., bilj. 2. WP 1, 272. Vasmer 
2, 278-9. 

oreo n (Dubrovnik, Cavtat) »ricet, ricet, 
jecmena kasa«, ono tedesko (ibidem) »jecam«. 
Cisti talijanizam od lat. hordeum > tal. orzo. 
Na deminutivni sufiks lat. -olus lat. hordeolum 
> mlet. ruzibl (Boerio) > rucela i (dvije 
poslovice, Dubrovnik 17 — 18. v., Zore) »1° 
najbolji kruh, 2° neko zito«. Primjeri: dobar 
kruh je rumen kao rucela ; nad rucelom nije 
zlta. Ovamo ide zacijelo i frcug m »jecmik, 
jecmicak«, sa zamjenom sufiksa -ul < lat. 
-olus nasim -ug. Nije zabiljezen akcenat i ne 
zna se gdje se govori. 

Lit.: ARj 14, 213. REW* 4179. 4180. 
Skok, ZRPh 36, 646., br. 3. 

os 1 , gen. -osi f (Lika, Dalmacija, Pavlinovic) 
»bodljika na klasu, arista«, stcslav. osb; rus. 
osb »pljeva, palea«. Odatle kol. na -je osje n 
(Vuk, Marulic) »arista«, stcslav. osije. Razliko- 
vanjem u rodu stvorena je semanticka vari- 
jacija: os m (Dobroselo, Lika) »na govecetu 
rijetka dugacka dlaka«. S pomocu sufiksa 
-w& odatle je praslav. naziv ossis > osdt m 
(Nis, Mikalja, Bella, Stulic, kod Belostenca i 
Stulica krivo pisano osad zbog toga, sto d gubi 
sonorizariju u docetku u hrv.-kajk.) »1° 
carduus, 2° bodljika na klasu (Vinkovci), 3° 
toponim (Osar, Osatlca, Osaino)«. Nalazi 
se u stcslav. ossia »Tp(|3o?iOC,«, ces., polj. i 
rus. Odatle kol. na -je osace n (Saptinovac, 
Slavonija) »arista« = osace (Kosmet) »vrsta 
trna«. Kod ossia doslo je do homonimijskog 
sukoba sa ocuh »sirce« u gen. osta (ZK), 
odatle novi nominativ osi m. U torn je na- 
rjecju uklonjena homonlmija s pomocu su- 
fiksa -bk: ostak, gen. ostaka »Distel«. Taj oblik 
dokazuje da se je osdt deklinirao u gen. 
osia. Za postojanje homonimijskog sukoba 
dokaz je i slov. octek, gen. acteka »carduus« 
(sa c mjesto s od ocat). Ovamo ide kao izve- 
denica na -ilj osilj m (Timok-Luznik) »plje- 
va«. Odatle na -bka osiljka f pored siljka (sa 
gubitkom o-, koji se identificira s prefiksom 
o-) »arista«. Ie. je korijen isti kao i u ostan, 
ostar (v.), lot. ass »scharf, spitzig«, lit. akuotas, 
got. ahs »spica«. 

Lit.: ARj 9, 183. 184. 188. 194. 253. Ele- 

zovie 2, 37. 224. MikloSic 227. Holub-Kopecny 
257. Bruckner 386. Trautmann 15. WP 1, 
33. Leskien, IF 19, 204. Matzenauer, LF 
12, 168. 176. 



6s 2 , gen. -a m (Vuk, Crna Gora, Reljkovic,, 
Vrbnik) pored 6s, gen. osr f, ie., baltoslav.,. 
sveslav. i praslav. kolski termin po deklinaciji 
na /, »axis (s kojim je u prasrodstvu)«. Rijec 
je kao femininum i maskulinum dosla u tri 
homonimijska sukoba. Tako kao f s os(a) / 
(v.) »vespa«, sa os 1 f »bodljika od klasja« (Dal- 
macija, v. ostar), kao m sa 6s m (Dobroselo, 
Lika) »rijetka dugacka dlaka na govecetu«. Zbog 
toga je. rasirena sufiksom -ovina: osovina 
(Vuk) = osavlna (Kosmet), da bi se bolje 
razlikovala. Upor. slov. rasirenje na -iste: osus- 
ce. Vjerojatno je femininum presao u mas- 
kulinum, zbog till homonimijskih odnosa. 
Homonlmija se uklanja i deminutivnim su- 
fiksom -lea osica f (Krasic). Taj kulturni ter- 
min posudise Rumunji: osie. Po deklinaciji 
i nalazi se u baltickoj grupi kao i u dragim 
ie. jezicima: stprus. assis, lit. asis, lot. ass. 
Ie. je korijen ag- »pokrenuti«, prosiren forman- 
tom s. Potvrden je u sanskr. aksas, gr. of^ov, 
lat. axz's, stir, ais, njem. Achse. 

Lit.: ARj 9, 183. 246. Elezovlc 2, 37. Holub- 
-Kopecny 257. Bruckner 386. WP I, 37. 
Trautmann 14. IF 4, 118. Pedersen, IF 5,. 
58. Reichelt, WuS 12, 13. Boisacf 49. 65-66. 

osa f (Vuk) = os m, pi. osovi, gen. osovd 
(sekundarni maskulinum jos samo u ceskom), 
ie., baltoslav., sveslav. i praslav., »vespa (s. 
kojom je u prasrodstvu)«. Kao os 2 f »osovina«, 
tako je i osa dosla u homonimijski sukob s 
ns f, m (v.) u razlicitim znacenjima. Homonl- 
mija se uklanja i ovdje sufiksima. Deminutivom 
na -lea osica (17— 18. v., Dubrovnik) = osrea 
(Kosmet) ili augmentativom na -ina osina 
(ZK), u Boki unakrstenjem s tal. vespa < 
lat. vespa: ovsa (Prcanj) = ovsa (Durici). 
Pridjev osbvljl sadrzi dva sufiksa -ov + -/ 
Zbog istog razloga mijenjala je rijec i rod kao 
os f »axis«, u ces. i rus. usla je i u deklinaciju. 
u: osva. Na -nae (slozeno od pridjevskog 
-tn + -be) osiiac, gen. -aca (Imotski) »zalac 
u ose«. Balticke i ostale ie. usporednice do- 
kazuju da je s nastao od suglasnicke grupe ps: 
stprus. wobse, lit. vapsd, avesta vawzaka-, 
baluci gvabz »pcela, ■ osa, strsen«, stvnjem. 
wafsa, nvnjem. Wespe. Praslavenska je ino- 
vacija gubitak pocetnog v-: osa mjesto *vosa. 
Taj je gubitak nastao unakrstenjem sa praslav. 
osnovom os- u osiar (v.). 

Lit.: ARj 9, 183. 233., 500. Elezovlc 2, 38. 
Resetar, Stok, 152. Miklosic 227. Holub-Ko- 
pecny 257. Bruckner 383. WP 1, 258. Mladenov 
387. Trautmann 342. Baric, Alb. 1, 84 (cf. 
JF 3, 199). Liden, IF 18, 491. 19, 348. Brug- 



569 



mann, IF 12, 158. Foy, IF 6, 328. Pedersen, 
IF 5, 57. 331-336. GM 477. Paul, WuS 
20, 34. Meillet, IF 5, 332. ss. Fraenkel, IF 
69, 308. Johansson, IF 3, 226. Matzenauer, 
LF 12, 167-168. Uhlenbeck, PBB 22, 540. 
Hirt, PBB 23, 337. Mayer, KZ 66, 99. Schef- 
telowitz, KZ 56, 206. REW 9272. Prair 
1041. 

osal, gen. -sia m (Istra) = hrv.-kajk., 
slov. osel = osao, gen. osla (upor. glede na- 
glaska rus. osel, ukr. ose'/) prema f na -r'ca 
osllc'a, »1° magarac, tovar, asinus, 2° morska 
riba: tovar, gadus euxinus«. U slov. znaci 
pored 1° zivotinje i »2° Stockfisch i 3° oruda, 
Vorrichtung zum Holztragen, holzerne Mast- 
trohre am Weinpresseboden«. Deminutiv na 
-e osle, gen. -eta n »mlado«, na -id oslic, s 
dvostrukim deminutivnim sufiksom -ic'bk > 
-leak oslicak, gen. -cka. Pridjevi na -ov oslov, 
na -ji oslji > oslji, dsja muha (Smokvica), 
poimenicen u m. r. osalj, gen. -sija »vrsta 
morske ribe« = oslic, na -aca osljaca, na -janin 
OSljanin pi. m (toponim). Kol. na -jad osljad 
f. Na -dk Osljak (sumovit otocic na ulazu u 
Velu Luku, Korcula), na -asi os/asi. Pridjev 
na -bn samo u toponimu Osaonik = danas 
prema osoje (unakrstavanje, kontaminacija) 
Osojnik (Dubrovnik). Od prvobitnog oblika 
Osbhnik (aferezom o-, jer se u njemu osjecao 
prijedlog o-, ot-) Socanin m prema f na -bka 
Salacka < (O)sblbcbka, pridjev (ktetik) salacki 
(sir, kupus, ~e prokule). Na -ar aslar, gen. -ara, 
toponim Oslari, pridjev oslarov, oslarski, apstrak- 
tum na -ija oslarija. Denominai ostiti, -f(iz- se) 
stvoren prema izdrijebltl, Isteliti, Isprasiti se pre- 
ma impf, na -va- Isosljlvatl se, -osljuje. Problem 
je da li je posudenica na dunavskom limesu u 
5. ili 6. v. od lat. deminutiva asellus (upor. gr. 
deminutiv ovfoxoc.) ili od got. asz7«s »6vd- 
purv«, deminutiv od ovoc,, prije dolaska na 
dunavski limes. Kiparsky misli da bi u torn 
slucaju moralo glasiti u stcslav. ne osbib, 
nego *osell Uporedenje oceit, na koje se po- 
ziva, ne stoji, jer je tu e zamjena za lat. ra: 
adale (v.). Meillet, Mladenov i Lehr-Spla- 
winski, pozivajuci se na rus. naglasak osel i 
ukr. osel, koji se poklapa sa osao, gen. 
6s/a, tvrde da je posudenica ne iz gotskoga 
nego iz latinskoga. Glede / > 6 upor. graecus > 
grbkb > Gnkb kod juznih Slavena i acetum > 
ocbtb > ocat, Tergeste > *TrbZbstb > Trst. 
Njihovo se misljenje moze odrzati u sva- 
kom slucaju jer se gotski asr7MS ne moze 
staviti kao ishodiste prije dolaska na Bal- 
kan zbog toga sto je magarac mediteranska 
(balkanska, apeninska) zivotinja. Dakle i 



stvarni razlog govori za posudenicu iz latin- 
skoga. 

Lit: ARj 4, 243. 281. 283. Resetar, Stok 
262. Pletersnik 1, 851. 9, 187. 218. 219. Holub- 
-Kopecny 257. Mladenov 93. Meillet, Et. 
186. Lehr-Splawinski, Eos 32, 706. Kiparsky 
208. REW 701. Brugmann, IF 22, 199. Hirt 
PBB 23, 336. 347. Vasmer, ZbJ 271-278 
(cf. RSI 2,257). Fraenkel, KZ 63,204. Stender- 
-Petersen 357. 

osam (1400), sveslav. i praslav. (osmb), 
danas indeklinabilna brojna imenica, »octo 
(s kojim je u prasrodstvu)«, stvorena od broj- 
nog pridjeva stcslav. osmi (prema brojniku 
osmb) > samo u odredenom vidu osmi (14. 
v.) = osmi (ZK). Samoglas a ukida docetnu 
praslav. grupu sm i nestaje u izvedenicama: 
na -ako asmak, gen. -dka m »1° mjera za 
zito ili vino, 2° konj od osam godina« prema f 
osmdkinja »kobila«. Tu izvedenicu posudise 
Madzari oszmak. Odatle na -bka osmacka »bure 
od osam akova«. Na -anik osmdnlk, gen. 
-Ika (Vuk, Crna Gora) »mjera za zito«. Poi- 
menicenja na -ina osmina »osmi dan poslije 
kakva blagdana« = na -r'ca osmlca. Pridjev 
na -er, -or: osmer (Stulic), poiTenicen na 
-r'ca osmerica = osmorica, u sr. r. osmero = 
osmoro n. Prilog osmom (Stulic) »osmi put«, 
instr. sing, od osmi. Ulazi u pridjevske i ime- 
nicke slozenice tipova osmerostruk, osmerdno- 
zlca (Vuk, Boka) »Filzlaus« i u razne druge, 
koje su novije kreacije. Slozeni brojnici: 
osamnaest (Vuk) = osamnajes (Kosmet), s 
odredenim pridjevom osamnaestl i izvedeni- 
cama na -er, -ero, -oro i poimenicenjem na 
-j'ca. Rumunjska je prevedenica opt spre zece 
< lat. *ocio super decern mjesto kllat. duode- 
viginti i vlat. decern + octo > tal. diciotto = 
osmb na desfte. Slozena brojna imenica osam- 
deset, upravo osam desetica = osam + gen. 
pi. desjtb, s odredenim pridjevom osamdesetl 
i s izvedenicama s istim sufiksima. Rumunjska 
prevedenica opt zed. Suglasnik s u osam na- 
stao je od ie. palatala k: lit. astuo (nl) »osam«, 
sanskr. asia prema lat. ocio = gr. oxtco itd. 
Za praslav. pridjev ostt postoji balticka 
usporednica stprus. ak. asmam, lit. asmas 
pored novije kreacije astuntas. Taj je obrazovan 
s pomocu istog sufiksa -mo kao lat. decimus: 
ie. *oktmos. Upor. slicno kod pet (v.). To je 
baltoslavenska inovacija, dok je praslavensko 
obrazovanje imenice odatle. Kako je lat. 
ocio, gr. oxtco = got. aflia« dual, te ukazuje 
na primitivno brojenje dva puta po cetiri 
(se. prsta), a pet je imenica, upravo petlca, 



570 



oskorusa 



tj. pet prsta, cini se da je ie. brojnik *okto(u) 
nastao od ie. korijena ok, koji je u slavi- 
nama zastupljen s ostar (v.), te znaci »dvije 
ostrice«, tj. broj prstiju bez palca. Bro- 
jevi pet i osam nastadose kcd Indoevroplja- 
na prema primitivnom brojenju po prstima 
raku. 

Lit.: ARj 9, 185. 226. 228. Elezovic 2, 37. 
Mikldsie 228. Holub-Kopecny 257. Bruckner 
386. Trautmann 15. WP 1, 173. Boisacq 
696. Brugmann, IF 5, 379. GM 728. 

osanisati se, -sent pf., impf. (Sarajevo, Mo- 
star) = osamsat se (Kosmet) »ocamati, dosa- 
divati se« = (sa d od tur. aorista) osandisati se 
(Banja Luka) »sich langweilen« — osanisati 
se cega (Vreme, Beograd, 1, 14., str. 3). Tur- 
cizam (usanmak »avere fastidio«) iz termino- 
logije obicnog zivota. Odatle osana f (Mostar) 
»cama« < tur. skraceni infinitiv usanma. 
Prijelaz n < tur. nm je pojednostavljenje su- 
glasnicke grupe. 

Lit.: ARj 9, 187. Elezovic 2, 37. Skok, 
ZSPh 35, 345. Skoljic* 503-504. 

osekal), gen. -klja m (Rab) »morska zivo- 
tinja s korom na sebi, sinonim: Ijuskar, tal. 
crostaceo«. Mozda assiculus = axiculus, de- 
minutiv od asm = axis. Upor. A assicella > 
stfr. aisele, > fr. aisseau »dascica«. Naziv 
za tu zivotinju bio bi metaforicki. Nije po- 
tvrden u romanskim jezicima, koliko je do- 
sada poznato. 

Lit.: ARj 9, 190. Kusar, Rad 118, 52. 
REW* 121 a. DEI 331. 

ose r va ti, -am impf. (Potomje, Perast) 
»opsluzivati, opazatk. Od tal. osservare < 
lat. observare, denominal od servus, s prefiksom 
ob-. 

Lit. ARj 9, 191. REW* 6021. 

8sim (Vuk), prijedlog s gen. i prilog, = 
osem (takoder Boka) pored sem (istok, ekav- 
ski) = osjem pored sjem (jekavski, Crna Gora) 

= osljem (bosanska muslimanska narodna 
pjesma) = osin pored sin (Zrnovo, Korcula) = 
An (Vodice, Istra) = osvem = osven = osvjen 

= osvjenj (Vuk, 16. v.) = osvim (a, -e) = 
osvin (Lumbarda) = osvinj = osvan (Zakon 
vinodolski, Gledevic) »praeter«. Nalazi se u 
stcslav. svenb = svene »bez«, lokativ nepo- 
tvrdenog postverbala od sveniti si »abstinere«, 
koji posudise Rumunji a sa sfii, a kod nas se 
nalazi sa starijim refleksom ea za u svanjiti 
(se), svanjim »sramotiti« (v.). Ikavski i jekavski 



oblici nastadose unakrstavanjem sa izim od 
jiti (v. jamiti). Varijacija m i n nastala je pre- 
ma asimilacijama pred suglasnicima iza pri- 
jedloga. Gubitak v nastao je u grupi od tri 
suglasnika svj > sj (upor. sjedodzba, s'edok < 
svjedok). Vec u stcslav. dolazi s prijedlogom 
o-, tako i u bug. Upor. zosebi (ZK) < n - 

- sebi »za se«. Prema Miklosicu glagol je 
u vezi s praslavenskim refleksivnim korije- 
nom *svb, tj. s ie. korijenom *sue, u prijevoju 
duljine e, s formantom n. Upor. u drugim 
ie. jezicima *seni-, *senu- »fiir sich, abgeson- 
dert«. V. se, svoj. 

Lit.: ARj 19, 300. 302. 309. 323. NJ 1, 
67. Ribaric, SDZb 9, 190. Miklo'sic 332. 
Mladenov 387. Skok, Rad 272, 16-20. Vail- 
lant, RES 24, 287. Persson, IF 2, 223. 

oskacati, -am pf. (Dubrovnik) »otvoriti«, 
protivno zaskacati, -dm pf. »zatvoriti«. Inte- 
resantan primjer kako se romanska prefiksalna 
slozenica smatra osnovnom rijeci tako te 
dobiva nase prefikse. Samo *skacati ne po- 
stoji danas u Dubrovniku. Da je nekada po- 
stojao, dokazuje izvedenica skacatur, gen. -ura 
m »saliscendi (tal. dvostruki imperativ satire 
+ scendere)«. Osnovno skacati dolazi od vlat. 
* ex-captiare , od part. perf. captus, od capere 

1 moze znaciti »otvarati«. Prema nasim otvo- 
riti — zatvoriti dodani su tome glagolu pre- 
fiksi ot-, za-. 

Lit.: ARj 9, 206. REW 3 1662. DEL 652. 

oskorusa f (Vuk, 16. v.) = oskorusva 
(Istra, Marulic, upor. krusva) = oskorus 
(Vrbnik) = oskoruska (unakrstenje sa kruska) 
— oskorusna (Vrancic) = oskurus m (narodna 
pjesma, Jukic) = oskurusa (Mikalja) = (bez 
o-) skoruska (Kosmet) = (s varijantom sk > sk 
kao u skornje od skoro) oskorus (Belostenec, 
Jambresic, Vrbnik) = oskorusa (Brae), sveslav. 
i praslav., »1° sorbus, 2° toponim«. Pridjev 
na -ev, -ov oskorusev (-ov), poimenicen dsko- 
rusovac, gen. -vca (Vuk) »stap«, na -aca dsko- 
rusovaca »rakija«, na -ina oskorusovina (Vuk) 
»drvo«. Deminutiv na -ica oskoruska »biljka« = 
oskorusvica »biljka«, na -id oskorusvic (Istra) 
»plod«. Sa o- nalazi se jos u bug. oskorusa. 
Rumunji posudise oblik bez o-: scorns m 
(drvo) prema scorusa (plod), kako je po pra- 
vilu u rumunjskom jeziku, u kojem se, kao 
i u ostalim romanskim jezicima, jezicno raz- 
likuje plod od drva. Dovodi se u vezu sa 
skord (v. kord), tako da bi o- bio prefiks a 
-usa sufiks. Matzenauer uporeduje stprus. 
karige »sorbus aucuparia«, od lit. skini »se- 



oskorusa 



571 



-ost 



parare, dividere«, Liden sa arm. arosi, Gustav 
Meyer sa arb. soishe. 

Lit.: ARj 9, 207. 15, 293. Elezovic 2, 235. 
Miklosic 227. Mladenov 389. GM 389. Liden, 
IF 18, 489. si. Matzenauer, LF 12, 170. 

oskudan, f -dna (14. v., Vuk), pridjev na 
-6«, praslav. skedb »siromasan«. Apstrakti 
oskud, gen. -i f (Martie) = na -ica oskudica 
(Vuk) = na -ost oskudnost f = oskudak, 
gen. -tka m »nuzda« (poimenicenje starih pri- 
djeva), varijante sa umetnutim d (analogijski 
prema nedostatak) nedoskitdica = nedoskodica 
(Pavlinovic) = nedoskutica (Vuk) = nedosko- 
tica (Pavlinovic, t mjesto d potjece mozda 
prema nepotvrdenom genitivu nedoskutka, 
odakle je prema nedostatak stvoren nedoskutica, 
s pridjevom nedoskutan). Samoglasnik u na- 
stao je iz velarnog o skedt »ubog«, bez pre- 
fiksa o-, tako u rus. skuda. Da je takav oblik 
postojao i u juznoslavenskom, dokazuje ru- 
munjska posudenica scund »nizak, mala stasa, 
malen«, s interesantnom semantickom pro- 
mjenom, iz koje se vidi da je prvobitno zna- 
cenje bilo »nedostatak, manjak«, upor. osku- 
denije shnca »ex?i£u|u£; nMou« u prijevodu 
srpske redakcije Hamartola. Odatle rum. na 
-dk: scundac i rum. pridjev obrazovan s lat. 
sufiksom -atec< lat. -aticus. Upor. jos 
pridjev neskutan »sprovvisto«. Domentijan, 
Rajic i Stulic imaju bez o skudan, skuda f i 
skudnost pored skudost. To su rusizmi. De- 
nominal impf, oskudijevati prema pf. na -eti 
oskudjeti, -im (16. v.), koji se danas ne go- 
vori = stcslav. skpdeti »oskudijevati«. Etimo- 
logijski je praslav. skedt visi stepen prijevoja 
praslav. korijen *sked- u Stedjeti. 

Lit.: ARj 8, 68. 9, 209. 15, 362-3. Mi- 
klosic 299. Holub-Kopecny 371. Bruckner 
393. KZ42, 363. 51,331. Tiktin 1397. Persson, 
7^35, 214-215. Horak, ASPh 12, 298. 

Osmanlija m prema f Osmanlinka »1° 
pravi Turcin, Turkusa (Bosna) prema Turcin 
»covjek, Srbin ili Hrvat, muslimanske vjere«)« 
= osmanlija (Kosmet) »2° covjek fin, lukav, 
vjest, koji postize cilj finocom, a ne brutal- 
nom silom«, interesantan semanticki razvitak, 
koji ima paralelu u latinus u romanskim jezi- 
cima. Indeklinabilni apozitiv osmanlija, apo- 
zicija uz sedlo (narodna pjesma). Toponim 
Osmanlije pi. t. m. Pridjev na -ski osmanlijski. 
Turcizam (tur. osmanli »potomak Osmanov«). 
Ne zna se u kakvoj je vezi osmanluk (Srbija, 
Milicevic), a pravo znacenje kao da je »zgra- 
da«, u RKs. v. »um das Haus herumgedeihen- 



de Weinstocke«. Mrnavic prevodi tur. -K 
sa -ovii Osmanovic, a u pridjevu na -ski os- 
manski. Sa fm < sm (upor. fr. ottoman) Otman- 
lija (poslovice, Danicic), Otmanovic (Vuk, 
Kacic, narodna pjesma), otmanovina f »zemlja 
Otmanova«. 

Zii.: ARj 9, 227. 403. Elezovic 2, 38. 

Osor, tal. Ossero, toponim (Cres) na pro- 
kopanoj prevlaci (istmu). koja je spajala otoke 
Cres i Losinj, od srlat. Apsarus, gdje penul- 
tima a potjece od predrimskega "Acpopoc, 
(upor. tal. Girolamo za Hieronymus). Tal. 
naglaseno 6 prema naglasenom a ostatak je 
fonetike kreko-romanskoga (upor. miur < 
miar e). Samoglasnik e u penultimi je pravilno 
oslabljenje a > e (upor. dattero < dactylus). 
Odatle s gr. 'sufiksom -i6ec, pi. Atlruptfoec,, 
naziv za Cres i Losinj. Pridjev na -ski osorski 
(~a biskupija), poimenicen na -ica Osorscica 
= tal. Monte d' Ossero (brijeg na Losinju 
u blizini Osora). Nije iskljuceno da je naziv 
otoka Losinj, gen. -inja m, tal. Lussin (u < 
hrv. o kao u Ulbo < Olib) od *insula apsina, 
lat. pridjevsfca izvedenica od *apsorina, ispu- 
stanjem sufiksa -or. To je supozicija za koju 
nema dokaza. 

Lit.: ARj 9, 245—6. Skok, Slav. 44-46. 
53. Isti, GIZM 33, 125. ss. Mayer 1, 51- 
53. 2, 7-9. Krahe, GN 14. 

osoran, f osorna, pridjev na -&«, »grub, 
neprijazan, strog, ostar, ohol, ponosit, srdit, 
gnjevljiv«, s apstraktumom na -ost osornost 
f, poimenicen na -ik osornih (Stulic). Nalazi 
se jos u slov. osoren. Mjesto -6« dolaze -it 
osorit i -Ijiv osorljiv, poimenicen na -be osdr- 
Ijivac, gen. -ivca (Lika) m prema f na -ica 
osorljivica (Lika), na -ost osorljivost. Prilog 
osoro (odgovarati). Denominal na -iti osanti 
se na koga (Lika) »osjeci se. na koga«, na -avati 
osordvati se, osbravam (Lika). U stcslav. 
vbsorb »asper«, b3oei s »difficilis«. Matzenauer 
uporeduje korijen sorv sa stvnjem. har u 
haraiaer »asper«. Skaric dovodi u vezu sa 
srati (v.). 

Lit.: ARj 9, 246. Matzenauer, LF 12, 
173. Skaric, ASPh 13, 346-349. 

-ost, sveslav. i praslav. sufiks, veoma plo- 
dan i ziv. Tvori apstrakta z. r., poimenicava- 
juci pridjeve, rjede priloge: milost od mil, 
oholost od ohol, radost od rad (ne od rado- 
vati se), mrzost (ne od mrziti nego) od mrzak 
kao drzost od drzak, visost od visok, zalost 
od zao, mladost od mlad itd. .Kod Dubrovcana 



-ost 



572 



ostrabiti 



dolazi u prijevoju -as, gen. -asit oholas(t). 
Postoji i U prijevoju -est drazest od drag, 
bolest od boh, upravo od bolan. Bruckner ga 
tumaci kao sufiks slozen od -ota i -tb (u vlast 
f, itd.). Glede prijevojnog oblika upor. lit. 
-estis ti kalbestis »jezik, rijec«. Veoma je zna- 
cajno da se nalazi paralela i u hetitskom 
-afft': dalugaSti »daljina«. 

Lit.: Marelte 302-3. Leskien 298. Vandrdk 
648-655. Bruckner, ZSPh 2, 307. KZ 45, 
36. KZ 58, 210. Budimir, Rad 282, 15. Holub- 
-Kopecny 469. 

ostan, gen. -ana m (Vuk, Kosmet, bug. 
oslen), baltoslav., sveslav. i praslav. ostutb, 
»1° stap sa gvozdenim siljkom, 2° osti (Ba- 
rakovic, Hektorovic 48: ostan vazan »uzevsi 
osti«). Samoglas a nastao je od palatalnog 
poluglasa b, stcslav. ostbnb (Suprasl.), koji 
danas ostaje u deklinaciji zbog suglasnicke 
grupe, uTsojoj i ispada, ako ispada i a; tako 
danas oko Splita: ostna > osna, upor. ces. 
osten, ostnec. Postoji jos sa -n > -nj ostanj, 
gen. oslanja ppred osnjat s oSnjem (Vuk, 
Srbija). Prvobitno je znacenje »siljak«, koje 
se jos vidi u izvedenici na -tc: ostanac, gen. 
-nca (Srbija, Milicevic) »vodenicno vreteno, 
na obje strane zasiljeno« = osnac, gen. osnaca m 
(Imotski, Dalrnacija) »1° (mlinarski termin) 
ostro gvozde kao cunjak pod vretenom, da se 
krila brze vrte, 2° (poljoprivredni termin, u 
izreci zito izlazi iz osnaca) kad rt zrna pro- 
bije te nice«. Madzari posudise oszjon i Arba- 
nasi osten. Posvema se poklapa s lit. akstinas 
»isto«, sanskr. agti. le., baltoslav. i praslav. 
je korijen isti koji u os(a), osat, osti i ofiar 
(v.). 

Lit.: ARj 9, 233. 254. Elezovic 2, 40. Mi- 
klosic 227. Holub-Kopecny 257. Bruckner 
386. WP I, 32. Mladenov 391. Jagic, ASPh 
2, 396. GM 316. Jokl, Unt. 249. 

osti f pi. (po deklinaciji ;', Vuk, jugozapadni 
krajevi) = ostve, gen. ostava f pi. (Vuk), 
baltoslav. i praslav. ribarski termin, »tridens«. 
PI. tantum zbog toga sto sadrzi vise ostrica. 
Od ostve, koje pretpostavlja deklinaciji u, 
upor. lat. acus, gen. agus, ili analogiju prema 
racve, prave se izvedenice: pridjev na -ast 
ostvast (Sulek) »nalik na osti«, na -iSte ostvfste 
n (Vuk) »drzalo u osti«. Nalazi se jos u sva 
tri ruska jezika. Varijante se govore u Crnoj 
Gori oscif pi. pored dsce f pi. i onci. Te oblike 
tumaci Danicic kao izvedenice na -la, sa f > 
h pred c (upor. Kf = nei za kci). Deklinacija 
t' je baltoslavenska: Ut. akStis j>l° t'azanj od 



drva, 2° raznjic na koji se natakne riba ze 
susenje«. Korijen je isti koji i u ostan, ofiar, 
os, osje, osdt (v.), ofter (v.). Sufiks je -sti, o- 
kome v> Erugmann 2* 1, 437. Rumunji po- 
sudise ostie u istom znacenju. 

Lit: ARj 9, 273. 287. MiblolLL 227. Traut- 
mann 6. WP I, 32. Bruckner 386. Danicic, 
Om. 226. Jagic, ASPh 2, 396. Scheftelowitz, 
KZ 56, 197. 

ostija f, deminutiv ostijica = (si > ft) 
ostija (Rab, Bozava, Vrbnik), hostija (Posi- 
lovic), oitijica, katolicki vjerski termin, uceni 
latinizam, »hostija« < lat. hostia > tal. ostia, 
»1° simbol zrtve Isusove, 2° (u puckom go- 
voru) izraz negodovanja«. Postanje nepoznato. 

Lit: ARj 9, 274. 331. Kusar, Rad 118, 
21. Crania, ID 6. DEI 2700. 

ostilj, gen. -Uja (Prcanj) = dstilj, gen. 
-Uja (Dubrovnik, Krk, Bella, Stulic) »1° 
(ribarski termin) drzak, osti, 2° ostan«. Zbog 
a > o stara posudenica od tal. astile < 
lat. hostile, izvedenica na -tie (pridjevski sufiks 
-ttis) od hasta (v.). Glede prijelaza -/ > -Ij 
upor. boduj. Rijec asta (od prove, od krme, 
Mljet) brodski je termin, slozenica kontra- 
-asta. 

Lit.: ARj 9, 274. Resetar, Stok. 263. REW* 
4072a. DEI 339. 

ostinati se, -am impf. (Dubrovnik, Pe- 
rast) »biti tvrdoglav«, odatle part. perf. pas. 
kao pridjev ostinan (I. Drzic) »tvrdoglav« = 
uitinat se (Bozava) = (odbacivanje prefiksa) 
itinjati se, -am (Sibenik) prema pridjevu 
oStinjan. Od tal. ostinarsi < lat. obstinate. 
Apstraktum na -atto ostinacion, gen. -l f 
»tvrdoglavost« < tal. ostinazione. 

Lit.: ARj 9, 274. Cronia, ID 6, 123. 

ostrabiti (objekt ranu, Stulic; ~ se 
Mikalja) »izlijeciti (se)«, praslav. *storb-, bez 
paralela u baltickoj grupi. Nalazi se u ceskom, 
poljskom i ruskom. Bez prefiksa o- nije po- 
tvrden. U stcslav. u niskom prijevoju (Tief- 
stufe) ustribnoti, -beti, -biti »fortem fierk. 
Slog stra- nastao je po pravilu likvidne meta- 
teze, upor. polj. (po)strobic »jacati, recreare« i 
rus. sterbnutb »fest, hart werden, erstarren, 
absterben«. Ie. je korijen *sterbh-, u .prije A 
voju *storbh-, rasirenje s pomocu formanta. bh 
korijena *ster- »steif, starr«, koji se nalazi u 
gr. orepeoc,, odatle u dubrovackom latinitetu 
astarea »kopno« i internacionalne rijeci ste- 
reoskop, stereotipan, lat. sternere, consternare, 



ostrabiti 



573 



osupnut 



odatle internacionalne rijeci konsternacija, kon- 
stemirati. Upor. s istim rasirenjem *sterbh-\ 
njeni, sterben »umrijeti« < upravo »ukociti se, 
erstarren«. Taj korijen nalazi se bez prosirenja 
u starati se »brinuti se« = rus. staratbsja »sich 
bemiihen«. To nije izvedenica od start (v. 
stati). U ie. prijevoj *stro- prosiren je s 
pomocu formanta d: stradati »leiden«, strajati 
(ZK) prema prezentu, odatle apstraktum na 
-to strast f. U niskom prijevoju prosiren je 
na -mo: strm, na -q u strsiti = ukr. strciti 
»ragen, starren«, na -p u trpak — rus. terpkij 
»herb, sauer«. U visem prijevoju na -p ie. 
* str ep — * strop > strop. 

Lit.: ARj 9, 276. Mikldsie 322. Bruckner 
432." 518. Trautmann 284. WP 2, 632. Vasmer 
3, 11-2. 

ostriga f (Vrbnik, Krk) = ostrega = (za- 
mjena tudeg docetka nasim sufiksima -ica, 
-ika) ostrica (Jambresic) = ostrika (Vuk) = 
(str > str kao u ofiar) ostriga (Poljica, Muo, 
Racisce, Bozava, Vrancic, Belostenec, Jam- 
bresic) = ostrega (Radnic) = (zamjena aug- 
mentativnim -uga) ostruga (Dalrnacija, Pav- 
linovic) »kamenica«. Oblik ostrija, koji se slaze 
sa ostria di mari (Sicilija), nije sigurno po- 
tvrden. Od tal. ostrica, mlet. ostrega, a io 
od gr. Soxpeov »isto«. Nalazi se u svim sla- 
vinama zamjena sufiksa -ica u ceskom, ukra- 
jinskom i ruskom. Madzari posudise iz juzno- 
slavenskoga osztriga. Stcslav. ostrejb je prema 
grckom. U Bozavi govori se tal. deminutiv na 
-etta < vlat. -ffia ostrigeta, drugdje oStrigeca 
(Dahnacija), kao uzvik, psovka, zacijelo mjesto 
psovke ofizi'a madonna, usp. furlanske uzvike: 
dstrighe, ostrigbne, ostrigiite, ostrigdte. Tal. do- 
cetak -ica > mlet. -ega dosao je kao zamjena 
gr. deminutiva oatpifia : oaxpiotov. 

Lit.: ARj 9, 277. 278. 282. 332. 333. Ple- 
tersnik 1, 861. Crania, ID 6, 116. REW 
6119. MikloSic 228. Bruckner 385. Vasmer, 
RSI 4, 153. Pirana? 676. 

ostruga f (Vuk, Vrbnik, Istra, Bakar) »1° 
kupina, 2° toponim (Bosna)«. Nekada rasi- 
renija rijec nego danas, kad je potisnuta od 
sinonima. Deminutiv na -ica ostruzica (Sulek) 
»rubus fruticosus«. Pridjev na -bn potvrden 
je samo u toponomastickim poimenicenjima 
Ostruz.no, Ostruznica, Ostruznja kao i u 
ostriiznica (Istra) »rubus«. Augmentativ na 
-ina ostruzina »kupinov grm«. Znaci upravo 
»ostra, trnovita biljka«. Praslavensko poime- 
nicenje na -cga od pridjeva ostri (v. oltar). 
Glede « iz velarnog nazala upor. slov. ostroga, 



ostroznica, polj. ostrtga. Nalazi se jos u ceskom. 
Sa sufiksom -oga nalazi se u starom toponimu 
Ostrog (car Konstantin) i u ostrog »opkop« 
(jedna potvrda) te u augmentativu izvedenom 
odatle na -be Ostrozac, gen. -fca i na -ine 
Ostrozine, koji znaci razvaline. Znacenje je 
bilo zacijelo »utvrdenje«. Upor. rus. osfro A »pri- 
son«. Krnarutic ima ostrog m u istom znacenju 
koje je u f ostroga (Vuk, Hrvatska) = ostruga 
(Vuk) = ostruga (Banija) »mamuza, calcar«. 
Rijec ostroga ima jos znacenja koja suvise sa 
ofiar: ostroga (Vuk, Crna Gora) »1 ° Rebenpfahl, 
trklja (Boka), granata pfitka, po kojoj se 
loze razilaze (Crna Gora), 2° rozga, kolac 
(sinegdoha, Pastrovici)«, ostroga »naprava od 
drveta' velicine 3—4 m sa nekoliko krakova 
na vrhu za sjedanje pticama (stavljaju se na 
vrhove borova, na visovima, za odmor veli- 
kim pticama, da bi lovci mogli na njih pucati, 
Smokvica, Korcula)«. Sa str > str oStroga 
(Hvar) »suha grana ubodena kraj loze, da se 
po njoj penje«. Poimenicen pridjev na -bsk 
je ostroska (Vuk, juzna Srbija) »stuba, ljestve 
od debla koje nije sasvim okresano« = (s 
ispadanjem o- kao u buliti, biskati) stroska f 
(Kosmet) »sijeno ili pasulj zdjeven oko nekog 
drveta«. Upor. za znacenje ostrva (v.). Sufiks 
-oga je varijanta od -og u talog, vrtlog, brlog. 
Za stari toponim Ostrog od ostrogi » vallum, 
castrum« v. i pod strata. 

Lit.: ARj 9, 280. 282. 279. 283. 336. Elezo- 
vic 2, 278. Mikloslc 228. Holub-Kopecny 
258. Boisaca* 917. IF 6, 350. RES 14, 293. 

ostura f = ostura »skoljka butovka, pinna 
nigra; sinonimi: Hlcuea, lastura«. Istro-rom. 
astura. Slozenica tipa granariz (v.): paldstura 
(Perast, Dubrovnik, Cavtat, Bijela, Risan) = 
palastura (Muo, Dobrota, Prcanj) = palja- 
stura (Boka, Vuk) »velika skoljka, siroka, 
dolje siljasta, zabodena u zemlju«. Odatle 
palasturnjak m »sprava kojom se hvata«. Prvi 
dio slozenice pala- sadrzi gr. akuzativ Xejtocc,,. 
gen. -Soc > lepas, lepdda > *lapala (ispusta- 
njem prvog sloga, koji se osjeca kao romanski 
clan) »Muschel«. [Usp. i pod ljustura]. 

Lit.: ARj 7, 594. 9, 237. 389. 583. REW*- 
4985. 

osuga f (Krk, Dobrinj, lacke) »trak, pant-- 
ljika«. 

Lit.: ARj 9, 292. 

osupnut = osupnjen »attonitus«, part. perf. 
pas. od osupnuti, -em (Belostenec) »stupe- 
facere«, osupnut, -im pf. (Mirakuli) »zacuditi 



osupnut 



574 



ospitau 



se, zapanjiti se, prepasti se« = na -eti osup- 
njeti (Stulic, Mirakuli) = osupnlti se na koga 
(Lika) »grubo se osjeci na koga« = osupiti se 
prema impf, osupnjivati / -pni- se (Lika), 
nasupiti se, -im pf. (Bella, Voltidi, Stulic) 
prema impf, nasupivati se, -ujem »namrgoditi 
se, namrstiti se«. Bez prefiksa glagol nije 
potvrden; u je nastao iz velarnog nazala, 
upor. stcslav. posopiti = posuplti lice svoje, 
polj. sepic. Nalazi se u svim slavenskim jezi- 
cima osim u bugarskom. Praslav. *scp-. 

Lit.: ARj 9, 293. Miklosic 315. Isti, Lex. 
641. Bruckner 486. 

osvada f = osvada »1° tuzba, kleveta, po- 
tvora, 2° svada«, postverbal od bsvaditi, -Im 
(15. v.) i osvadati. Pridjevi na -bn > -an 
osvadan, poimeniceni na -ik osvadnik, na 
-Ijiv osvadljiv, poimenicen na -be osvadljivac. 
Na -lac osvadilac = na -telj osvaditelj m prema 
f osvaditeljica. Na -vad osvadavac, gen. -vca. 
Nalazi se u stcslav., bug. i rus. Praslavenska 
je rijec. Miklosic dijeli ovaj pravni termin 
od svada. Sadrzi dva prefiksa o- i s-. Drugi 
izrazuje reciprocnost. Rumunji posudise gla- 
gol bez prefiksa a vadi »indicare«. Sa samim 
ob- bez reciprocnog sufiksa nalazi se u obada < 
ob + vada. Praslav. korijen vad- predstavlja 
prijevoj 6 od ie. A ed-j *vod- »govoriti«. 

Lit.: ARj 9, 296. Miklosic 373. WP 1, 
251. 

osveta f (14. v.) »1° kazna, 2° obrana, 3° 
ultio, vindicta, odmazda, slov. mascevanjet. 
Postverbal od osvetiti (se), osvetim pf. (13. v., 
Vuk) »1° ulciscor, odmazditi, slov. mascevatk 
prema impf, na -va- osvecivati (se), osvecu- 
jem = osvecevati (16. v.). Prvobitno je zna- 
cenje glagola »1° sanctificare, 2° kazniti, 3° 
ulcisci, odmazditi, 4° o(d)bramti, osloboditi 
(1293— 1302)«. Rumunji posudise taj glagol 
u dvije varijante asfinti kao crkveni termin 
»mit Weihwasser besprengen« prema asfinti 
cuiva »nekome pomagatk. To znacenje nije 
potvrdeno u hrv.-srp., ali suvisi sa znace- 
njem 4° Za razumijevanje razvitka znacenja 
od vaznosti je izreka: ko se ne osveti, taj se 
ne posveti. Iz nje se vidi da je »1° kazna, 2° 
ultio, vindicta, 3° oslobadanje« bila smatrana 
kao prerogativa bozja. Primjeri sto ih na- 
vodi ARj, ticu se najvise bozanstva. Rijec je 
samo hrv.-srp., koja je zamijenila i gotovo 
istisla praslav. *mbl-lb > stcslav. muib, 
'ces. msti'ti se, pomsta, polj. mscic sie, rus. 
mestd, ocuvana u slov. mascevati se', u hrv.- 
-srp. nibstb unakrstila se sa mbzda > Mazda 



(v.) u odmazda, postverbal od odmazditi. Pri- 
djevi na -bn dsvetan (17.) »koji se osvecuje«, 
poimenicen na -ik osvetnik (15. v.) m prema f 
na -ica osvetnica, s pridjevima osvetnlkov, 
osvetnicin, na -Ijiv osvetljiv, poimenicen na -be 
osvetljivac, gen. -z ca, na -ost osvetljlvost. 
Na -telj osvetitelj m prema f osvetiteljica. 
V. svet. 

Lit.: ARj 9, 301. 303. Miklosic 329-30. 
Holub-Kopecny 234. 

-os, sufiks madzarskog podrijetla, iste funk- 
cije kao -as. Varijanta mu je -us bagdtus (Belo- 
stenec, hrv.-kajk., ugarski Hrvat) = bogatus 
(ZK) = bogatas, gen. -asa (Vuk, Bokal = 
bogatas (Vuk, Vojvodina). Nalazi se u Mcos 
od kititi se, kod lat. rijeci notaros. Odatle 
apstt'ahiran -aros pored -ar: dzepdros pored 
dzepar, gen. -ara. Taj se mora razlikovati 
od sufiksa -dS slavenskog podrijetla u hipo- 
koristicima tipa Milos od Miloslav, Bjelos od 
Bjeloslav, Rados od Radoslav ltd., koji dolazi 
i u nasim prezimenima na -evic Milosevic, 
Belosevic, Radosevic itd. Kao neproduktivan 
sufiks dolazi i u apelativima stces. belos — 
polj. bialosz »bijeli kamen«, upor. bjelutak. 

Lit.: Marette 303. Vandrdk 1, 637. Holub- 
-Kopecny 469. 

oset m (Pavlinovic: tu je ogromni mramor 
na oset k nebu pridignut), pridjev na -bn > 
-an (Pavlinovic; prilog: crkva sa 26 zrtve- 
nika osetno razredeniK). Postverbal od osetati 
pf. (objekt: dno od bacve) »circonscrivere il 
fondo d'una botte (Zore)«. Odatle na -ka setka 
f »kompas, sestilo« (s ispustanjem pocetnog 
o-, koje se osjeca kao hrv.-srp. prefiks). Od 
tal. assettare »ordinare«, frekventativ na -Hare 
(od lat. sedere) *asseditare. Zbog a > o moze 
da potjece i iz starog dalmato-romanskoga. 

Lit.: ARj 9, 319. Zore, Rad 115, 171. 
REW 3 722. DEL 331. 

osice f pi. (Vuk, Baranja) »zamka, vigovi, 
omce, laqueus«. Matzenauer, smatrajuci -ice 
kao deminutivni sufiks, uporeduje korijen 
os- s lit. as-utai »seta equina«. 

Lit.: ARj 9, 320. Matzenauer, LF 12, 177. 

osmerija f (Dalmacija, Pavlinovic) »1° 
mecava, 2° kisa sa snijegom u planini«. 
Lit: ARj 9, 234. 

ospitan (hrv.-kajk., uz kosta, jaja), pridjev 
na -bn > -an, prilog ospitno »lose«. Vjerojatno 
od lat. hospes, gen. -tis. Apstraktum na -ium 



ospitan 



575 



ostar 



hospitium > spita f »kuca« < ngr. cum 
»isto«, u tajnom zidarskom (satrovackom, argot) 
jeziku u Bracigovu (Rodope). Upor. arb. 
shpi (Ulcinj), gepert, qdshe, shtreha, kurmi e 
shpis. Odatle dalmato-romanski toponim Spic, 
cijeli kraj nazvan prema samostanu (Saneia 
Maria degli) Ospiz't, upravo teritorijalno ime 
(horonim), u 14. v. od Cbpica u KaibCb (c < 
t + s-), po drugom prijepisu ispravnije Oro 
Spica, etnik Spicani, tur. Lspicli, pridjev (kte- 
tik) splcanski, Spicansko polje kod Bara, tal. 
Spizza Pastrovicchiorum (15. v., Kotorski 
arhiv). U tal. ucena rijec ospizio. Poimenicen 
lat. pridjev na -alis u sr. r. Hospitale > ospitao, 
gen. -ala m (Matijevic, latinizam), pridjev 
ospitalski = (s aferezom pocetnog o-) spital, 
gen. -ala m = spitalj (hrv., ZK, Sibenik, 
slov., zacijelo preko njem.) = (preko mlet.) 
ospedao, gen. -ala (Kasic), odatle na -nik 
ospedalnik = ospidal = ospedao, gen -a/a = 
ospedo (Perast, Dubrovnik, Cavtat) = ospidao 
(Mikalja) = spedao, gen. -ala m (Skaljari) = 
spidal (Zagora, Perkovic, Slivno, Krk), to- 
ponim Podspidal m (malo zemljiste kod 
Vrbnika, Krk) »bolnica«. Od sjeverno-tal. 
ospedale. Na -arius > -ar: ostar, gen. oltara 
(Rab, cakavski, Istra) prema f ostarica »krcma 
— krcmarica«, pridjev ostar ski, nekada jace 
rasireno na kopnu, kako pokazuje apstraktum 
na -la ostarija f (Draskoviceva ~ u Zagrebu, 
zatim sv. Blaz) = hrv.-kajk. storijo f (Bednja), 
toponim Ostarije f pi. (Ogulin), odatle etnik 
na -be > -de Ostarac m prema Ostarkinja, 
pridjev ostarskl = ostarija (Rab, Potomje) 
»krcma«. Odatle ostarijas m prema f ostari- 
jasica, pridjev ostarijaski, denominai na -iti 
ostarijasiti = slov. osterijas m prema osteri- 
jasica. Varijanta -arius > fr. -ier > tal. -iere: 
ostir = ostir m = slov. oster m prema fosterka 
i osterica »Schenkwirt« = astiar = wostier 
»krcmar« < furl, ostir < tal. ostiere, od oste m 
< hospite, mozda preko fr. prema ospe m i 
ospite bez sinkope penultime, lat. *hospitarius. 
Hrv. gostion(ic)a, slov. gostilna su prevedenice 
od hospitium. 

Lit.: ARj 1, 820. 9, 247. 275. 324. 325. 
329. 332. 10, 334. Pletersnik 1, 868. 2, 642. 
Sturm, CSJK 6, 72. Kusar, Rad 118, 22. 
Jirecek, ASPh 8, 101. Skok, ZRPh 48, 403. 
REW* 4197. 4200. DEL 2692. 

SStar, fostra (Vuk) = ostar, ostra (Crmnica, 
Kosmet) = ester = yestri (odredeno, Bednja, 
hrv.-kajk.), ie., baltoslav., sveslav. i praslav. 
pridjev »1° acer, acutus (odatle internacionalni 
pridjev akutan) (s ovim latinskim rijecima je 



u prasrodstvu), 2° toponomasticki pridjev u 
oba lika«. Promjena str < str nije prodrla ni 
u sva stokavska narjecja. Prvobitno s mjesto f 
nalazi se u ostrica (narodna pjesma) »naziv 
za sablju« kao i u praslav. izvedenici na -va 
(prvobitno pridjev ili deklinacija h?) ostrva 
(Crna Gora) »pred kolibom stuba za vjesa- 
nje puske« = ostrva, obicnije ostjve f pi. 
(Hrvatsko zagorje, Prigorje, ZK,ZU slov.) 
»rasljasti kolac na kojem se susi djetelina«, 
upor. ces. ostrev prema slov. ostfv, gen. -I, 
slvc. ostreva, ukr. ostrova. Pridjev je poime- 
nicen s pomocu -ica u toponimu Ostrvica, 
koje varira s Ostrovica, Ostfik. Te promjene 
nema u ostruga, ali se nalazi djelomice u 
ostroga (v.) kao i u toponomastickoj izvede- 
nici na -be Ostre (ZK, Samobor), na -elf 
Ostrelj (Bosna). Izvedenicu na -be koja se 
kao apelativ govori u bug. ostrec, posudise 
Rumunji ostfete f pi. = ostreata f »Zahnstab, 
Fischwehr«. Prvobitno s ocuvano je jos O. or 
f, m, osai, osnac (v.), u imenu ribe ostris »lu- 
cioperca sandra«, ostrui m (Pancic). Poimeni- 
cen srednji rod Ostro znaci i »rat, punta, 
ponta (Dubrovnik)« kao obalski termin. Odatle 
Ostra = tal. Punta d'Ostro na ulazu u Boku 
Kotorsku. Taj tal. naziv, koji sadrzi u oba 
dijela istu denominaciju., ali u dva razlicita 
jezika, nalici, na tal. Llnguaglossa na Siciliji,, 
gdje su se takoder dva jezicno razlicna naziva 
istog znacenja srasla u jedan. Denominai 
(faktitiv) na -iti ostrili, -Im (iz-, na-) = izostrit 
(Kosmet) prema iterativu na -va- -ohrivati, 
-osi'rujem, samo s prefiksima. Slozenica ostro- 
konda (Vuk) »zla zena« sadrzi kraticu od kondo- 
los (v. kara-) kao pejorativni sufiks nalik na 
-enda, -endra u Srbenda, selendra. Suglasnik i 
ne pripada osnovi rijeci, koja je dobro zastup- 
ljena praslav. os-, nego je suglasnik koji je 
utisnut u grupu sr kao u francuskom prelazni 
suglasnik (consonne de transition, npr. essere- 
> estre > etre, crescere > croistre > croltre). 
Docetno -r je ie. sufiks kao u dobar, mokar, 
itd. Oboje se nalazi i u lit. astrus, lot. astrae 
»isto«. Suglasnik s je nastao od ie. palatala 
k u korijenu dk- »siljast«, koji varira sa velar- 
nim q u kamen (v.), rasiren formantom r, 
kako pokazuju lat. acer, sanskr. asras, gr. 
dxpoc, (odatle Akropola i internacionalna- 
rijec akrobat »tko visoko stupa«). 

Lit.: ARj 4, 284. 7, 475. 9, 336. Miletic,. 
SDZb 9, 358. Elezovic 1, 227. 443. 2, 40. 
391. Skok, ASPh 33, 367. Popovic, Sintaksa- 
39. Miklosic 227. Holub-Kopecny 258. Bruck- 
ner 386. Trautmann 15. Mladenov 291. Tiktin 
1098. WP 1, 28. GM 2. Boisacq* 32-33. 



ostar 



576 



otac 



Brugmann, IF 4, 219. Osthoff, IF 6, 16. 
Hofmann, IF 56, 113. si. Hatzidakis, IF 11, 
314-315. Vandrdk I, 443-4. 

-ot (i -ota), sufiksi za tvorenje muskih 
etnika od toponima i horonima tal. (mlet.) 
podrijetla, kamo su dosli iz gr. -coTnc, > tal. 
-otto. Jednom sluzi za takvo tvorenje od 
mletackog toponima : Cozdt m, stanovnik grada 
mlet. Cosa < tosk. Chioggia < lat. Claudia, 
tal. Chioggiotto: Gazati ribare u Kvarneru 
(odatle njihovo ime u nasim cakavskim narjec- 
jima u Kvarneru). Od Prcanj je etnik Prca- 
njoti m pi. (ne c, podrugljivo). Tako su se zvala 
i nezakonita djeca kotorskih plemica, slana 
obicno u Prcanj. Varijanta -ota nalazi se 
samo u Likota pored obicno Licanin. Ovo -ota 
ima afektivnu vrijednost. Istice tjelesnu ve- 
licinu. 

Lit: ARj 6, 50. 90. 

-ot 2 , onomatopejski sufiks, koji varira sa 
-et, -bt > -at, -uf. topot, trepet, Sapat, skrgut. 
Nalazi se i u drugim slavinama. U iivot je 
baltoslav. : lit. givata, cak i ie. : upor. gr. 
(Siotti, lat. vita. Izrazava kretanje i zvuk. 

Lit.: Maretu 303. Leskien 284. Vandrdk 
579. 584. 585-588. Holub-Kopecny 469. 
Bruckner, KZ 51, 238. 

-ota, sveslav. i praslav. paralelan sufiks sa 
-ost. Tvori pridjevske apstrakte kao i -ost: 
dobrota od dobar, milota od mil(ost), golota 
od go, krasota od krasan, Ijepota od lijep. 
Stari se pridjev izgubio u sirota i apstraktum 
je postao konkretum. Sufiks -ost i -ota stva- 
raju semanticku varijaciju milost prema milota. 
Od imenickih je osnova rabota od rob, grje- 
hota od grijeh, sramota od sram. Rasiruje se 
sa la u -oca: zloca od eub > zao, cistoca od 
cist (u toj rijeci varira na istoku: cistota), 
cvrstoca od cvrst, masnoca od mastan; u na- 
rjecju rasiruje imenicka apstrakta: potriboca 
f (ZK). Nalazi se kod nas rijetko, u Ceha 
cesto, i u hipokoristicima od dvoclanih pra- 
slav. licnih muskih imena: Radota od Ra- 
domir, odatle prezime Radotic, Zivota, Nje- 
gota od NjegoslavlNjegovan, odatle pridjev- 
ski toponim Negotin. U lit. je po deklinaciji 
/ -atis: pilnatls »punost«; u sanskr. -ara: de- 
void »bozanstvo«. Rasiruje se (konglutinira) s 
dva druga apstraktna sufiksa -ina i -inja (v.): 
-otina sluzi za tvorenje glagolskih apstrakta, 
kadikad konkretnog znacenja: zarezotina od 
.zarezati, rovotina od rovati,, rvotina od rvati; 
& kadikad pejorativnog: izmisljotina. Prenosi 



se i na imenicke osnove: brazgotina. Kolek- 
tivno -inja dolazi najprije u sirotinja. Odatle 
se prenosi na bosotinja od bos, golotinja od go. 
Sufiks -oca tumaci se ili kao rasirenje na -ja 
u funkciji apstrakta (upor. placa pored plata') 
ili prijelazom stcslav. -otb iz t'-deklinacije 
u -a. Sufiks -ota u tipu Radota je drugog 
postanja: sadrzi dva hipokoristicka elementa 
-ot i -a kao u Pera, Mika. [Za sufiks -ota 
u etnicima v. i -of]. 

Lit.: Marette 303-4. Leskien 287. 297. 
298. Vandrdk 579-588. Holub-Kopecny 469. 
Boskovic, y F 15, 130. Belie, Y F 15, 244. ss. 
Bruckner, ZSPh 2, 308. KZ 58, 210. 

otac, gen. oca m (Vuk) = otac, gen. Sea 
(ZK), pi. oci, ocevi i ocevi, sveslav. i praslav. 
deminutivna izvedenica na -be od korijena ot- 
(koji se ocuvao u strus. pridjevu na -bn oibnb 
»ocev«), »pater«. Pridjevi na -ev ocev pored 
ocev (Vuk, 16. v.), rasiren na -bn ocevan, 
koji nije usao u jezik, poimenicen na -ic oce- 
vic = ocic (Srbija) »sin koji je naravi ocine«, 
na -ina ocevina (Vuk) »bastina«, prosiren na 
-j ocevlji (Istra), na -in ocin (13. v., Vuk, 
Ljubisa). Taj je pridjev znacajan zbog toga 
sto se deklinira kao da je sastavljen na -/, 
u crkvenom terminu ocin dan (Konavli) »ne- 
djelja koja se zove oci (gen. oca dana, dat. 
ocu danu, sto dokazuje da je sufiks -in zami- 
jenio stariji -jb)«. Poimenicuje se u f ocina 
(15. v.) u znacenju »ocevina«. Prosiruje se 
na -ski ocinski, tako i pridjev na -bn *oibCbn, 
koji nije potvrden: ocanski. Odatle apstrakta 
na -stvo ocanstvo = ocinstvo (Vuk). Deminutiv 
na -ic u pi. (sveti) ocici = oci (Boka) = ocevi 
»posljednja nedjelja pred bozic«. Upor. glede 
pi. djetinci, materice. Na -bblna: otadzbina, 
apstraktum u kojem je zamijenjen sufiks 
-bstvo od otbcbstvo slozenim -bba + -ina. 
Upor. za taj sufiksalni konglutinat postojbina, 
popudbina. Hipokoristik dco od otac »monachus«, 
s pridjevom na -in ocin (grah) »kaluderski 
grah«. Na -juk od "Ofa: ocuh m (BiH, glede 
c < tj upor. macuha pored maceha') prema f 
ocuha (Lika, -a valjda prema macuha) = 
ocuh (Vuk) < otbc + juh, s pridjevom ocuhov. 
Od *oib na -jak ocak, gen. -aka »1° muzjak, 
samac, 2° crkveni otac (1486: Vikar gatanski 
Leonardo i ocak svete Marije v Knezi vsi) = 
(sa gubitkom o-) coak (Vrgada, opozicija 
matica). Upor. slov. ocak »Erzvater, patriarh, 
ein wackerer Hausvater«. Na -im: poocim 
(upor. pobratim), s denominalom dcimiti, 
-im (Vuk) »nazivati ocem« = ociti, -im (Vuk, 
Lika), bez participskog sufiksa. Slozenica 



otac 



577 



ocenas m nastala iz vokatlva u krscanskoj 
molitvi »1° molitva lat. paternoster, 2° kru- 
nica ili cislo (Istra), 3° (metafora) kicmenica 
(Poljica, upor. kralijes i kraljesnjaci)«. Odatle 
na -ica ocenasica (Poljica) »biljka«. Praslav. 
osnova *otb je djetinja rijec (Lallwort), ie. 
*ai\a (upor. raie) »otac, mati«: arb. at, gr. 
enra, got. atta, sanskr. atta »mati«, upor. 
lit. tevas, tete »otac«, levine »ocevina«. Nalazi 
se i u drugim ne-ie. jezicima, upor. tur. Ata- 
tiirk, aleutski ada-h. Zamijenjla je ie. fpgter 
(lat., kelt., germ, i arijski jezici) koja sadrzi 
takoder djetinju rijec pg- (upor. pape u Dubrov- 
niku i Dalmaciji), sa sufiksom -ter kao u 
mad, gan. matere, kci, gen. kcere (v.). Odatle 
pater i patristika (crkvena nauka). 

Lit.: ARj 8, 505. 510. 515. 516. 518. 530. 
535. 532. 9, 339. Jurisic, NVj 45, 83. Elezovic 
2, 47. Pletersnik 2, 757. Holub-Kopecny 259. 
WP 1, 4. 44. Trautmann 16. Ramovs, Razprave 
1, 392. (cf. LYb 10, 362). Belie, Ny 6, 69-73. 
Osten-Sacken, IF 26, 315. Hermann, IF 
53, 98. Boisacf 98. Hirt, IF 22, A 2 Vasmer, 
RSI 6, 194. Walde, LbGR 33, 3-8. (cf. RSI 
6, 283). GM 20. Trubacev 25-27. 

otava pored otava f (Vuk, upor. osciliranje 
akcenta otava pored otava, ZK), sveslav. i 
praslav. poljoprivredni termin, »nova trava 
koja raste poslije pokosene«. Denominal podo- 
taviti j podutaviti se, -avi (Kosmet, subjekt 
trava) »kad nanovo podraste trava u pokosenoj 
livadi ili kad bostansko bilje ponovo pocne 
cvjetati«. Postverbal na -Ik: podotdvak / pod- 
utavak, gen. -avka (Kosmet) »kao drugi 
plod bostana, lubenice, dinje, bundeve«. Mora 
se odbiti izvodenje od tur. ot »trava«, jer 
turcizmi ne dobivaju stari sufiks -ava (v.). 
Najvjerojatnije se izvodi kao prijevoj duljenja 
o - o > a od osnove glagola toviti < ie. 
korijen *lou: *tu : *tou (v. tucan), s prefiksom 
ot- > od- (v.) u znacenju »nanovo uciniti 
nesto« kao u odraditi, odgovoriti, otslufiti itd. 
Prema Kostialu bila bi paralela za to furl. 
altiul — antiul = artiiil ~ antivoul »otava« < 
lat. deminutivni pridjev *altiliolum od alter 
»drugi«. U torn je slucaju otava praslav. apstrak- 
tum (postverbal) koji znaci »ponovo rastenje« 
(prema sanskr. tu »crescere«). Machek izvodi 
od ot- »wieder, vom neuen« s osnovom glagola 
(j)aviti (v.). Upor. slicnu lit. tvorbu at-sejos, 
lot. at-seja »drugo sijanje«. Rijec otava kul- 
turna je rijec, koju posudise Rumunji otava f 
»Grummet«. [Usp. i s. v. od i ftfi]. 

Lit.: ARj 9, 350. Elezovic 2, 91. Miklosic 
228. Holub-Kopecny 258. Bruckner 386. ZSPh 
4, 215. Mladenov 392. REW 3 385a. Gorjajev 



243. Machek, Recherches 1934 (cf. IF 54 
283). Matzenauer, i_F12,177-178. Trautmann 
16. REW 3 385a. Pirana 10. 

otoboliti (se), -trn pf. (Vuk) (objekt usne) = 
otoboljiti, otdboljim (Lika) = otoboljit, -oljim 
(Kosmet) == (s umetnutim m pred b) otombo- 
Ijit, -oljim (Kosmet, objekt usnice) = (s umet- 
nutim r) otromboljiti (Popovic i Kosmet) 
»spustiti da sto visi«, ekspresivan glagol kao 
pokunjiti, oklebesiti, osmoljiti. Bez prefiksa o- 
nije potvrden. Ne zna se koji prefiks pred- 
stavlja: o-, ob(a) ili otjod. 

Lit.: ARj 9, 405. 446. Elezovic 1, 43. 2, 44. 

otomija f (cakavski) = notomija f »anato- 
mija, seciranje«. Prijelaz a > o i afereza nisu 
nase stare fonetske pojave, nego se nalaze 
u tal. narjecjima: mlet. otomia pored notomia, 
furl, utumie, nutumie. 

Lit.: ARj 8, 242. Strekelj, DAW 50, 44. 
ASPh 13, 478. Boerio 459. Pirana' 659. 
1250. 

oturak, genitiv nije poznat (gen. oturka 
stvorio Maretic na osnovi krive etimologije, 
kao da je od hrv.-srp. tur, sto ne stoji) (Ka- 
petanovic, Narodno blago, u izrazu: svim 
vojnicima oturak) »sijelo, upravo odmaraliste, 
Rast« = oturak (Kosmet) indeklinabilni 
pridjev (?) »1° koji se ne krece, koji sjedi, 
2° (imenica) sjedenje«. Balkanski turcizam 
(tur. oturak, imenica obrazovana s pomocu 
sufiksa -ak od oturmak »sjesti«, upor. glede su- 
fiksa konak) iz turske vojnicke terminologije: 
rum., oturac = otarde »1° Veteran, der ein 
Gnadengehalt bezieht, 2° Station, langere 
Rast«, arb. oturak »1° Wohnung, 2° (Skadar) 
otvor na straznjici, supak«. Od tog je glagola 
na -isati otiirisati, -sem pf. (BiH, Banja Luka) 
»sjesti« i tur. imperativ, u nas uzvik: btur = 
otura »sjedi«. 

Lit.: ARj 9, 459. Elezovic 2, 45. GM 316. 
Tiktin 1101. Skok, Sldvia 15, 483., br. 559. 
Skoljic* 505. 

-6v, gen. -ova, veoma produktivan sufiks 
radnih imenica (nomina agentis) pejorativnog 
znacenja. Nastao je od madz. (= ugrofmskog) 
participa na -6 = stmadz. ou (13. v., -o 
pripada osnovi, v ,< e je ugrofinski sufiks) 
u posudenici madz. lopd »koji krade« = hrv.- 
-srp. lopov, gen. lopova »lupez, (danas) krad- 
ljivac, tat, neposten covjek, (prije) razbojnik 
koji obija zgrade te krade ili udara na ljude 
u kuci ili polju i hara (nije pravi hajduk)« 
Apstrahiran u toj rijeci prema lupez, prenos 



37 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



578 



ovaj 



se na nase osnove: nitkov, gen. -ova (psovka). 
Osjeca se kao domaci pridjevski sufiks i po- 
imenicuje na -id: mtkovid (v. -ovie). Upor. 
dubov (ZK) pored dubocaj »dubok, pohlepan 
covjek«. Varira sa -ija:, vitlov pored viilija. 
Zamjenjuje nas -be u radnoj imenici lazac, 
gen. lasca »mendax« u pravcu pejorativnom 
lazbv, gen. -ova, s pridjevpm na -ski lazdvskT. 
U izvedenicama od pridjevskih osnova spe- 
cijalizira se u nazivima za pse: sardv, garav 
itd., parcov »mis«. U Moskov, gen. -ova »Rus« 
je iz tur. Moskof < Moskva. 

Lit.: Maretic 304. Leskien 318 — 9. Vandrdk 
1, 525. Simonyi, Ung. Spr. 322. Asboth, 
Ny 5, 161" 165. (cf. IF 3, 199. RSI 8, 318). 
Skoljic 467. 

-ovac = -evac, gen. -ovca = -evca (-evac 
poslije palatalnih suglasnika), produktivan i 
ziv sufiks m. r. slozen od pridjevskog -ov (v. 
pod -ev) i sufiksa -be > -ac (v.), koji sluzi za 
poimenicenja: svatovac, sinovac, trgovac. Sluzi 
za tvorenje pristasa nekog smjera: pasidevac 
itd., kantovac »pristasa Kantove filozofije«, itd. 
Nalazi se u nasim prezimenima Pristevac 
»covjek iz Pristine«, Vrhovac (prezime) itd. 
Veoma cest u toponomastickim poimenice- 
njima: Glogovac, Trescerovac, Kupinovac, Ko- 
stanjevac, Domaslovec (od Domoslav), itd. U 
pi. -ovci, -evci narocito je cest u makedonskim 
imenima porodica (arbanaskih fisova), koji 
se zamjenjuju kod muslimanskih Arbanasa i 
Turaka pluralom na -ler: Blazeler kabilesi = 
Blazevci, Purdeler (Gostivar). Usp. o ovom 
sufiksu i pod -ev. 

Lit.: Maretic 304-305. Leskien 318-319. 
Franck 175. ss. 

-ovaca, produktivan sufiks imenica z. r. 
slozen od pridjevskog -ov (v. -ev) i od ime- 
nickog -aca (v.), koji sluzi i za poimenicenje 
pridjeva. 

Lit.: Marette 304. Leskien 252. Boskovic, 
JF 15, 131-143. 

ova), ova, ovo (opci knjizevni i saobracajni 
oblik) = (s gubitkom o-) vdj pored ovaj, va 
(ZK), pored ovi (regionalni), pokazni zamje- 
nicki pridjev za blizinu prema drugom lieu, 
»1° lat. hie (icA-deiksa), 2° muz-zena, kad 
se govori u 3. lieu (Kosmet)«. Hrv.-srp. je 
inovacija prema stcslav. o b dodatak -u, > 
-i od odredenih pridjeva. To se -aj moze 
tumaciti na dva nacina: -a/ > -aj kao u topo- 
nimima Blagaj, Maglaj (v. onaj), ili je b > a 
pred rijecima sa suglasnickim grupama, upor. 



kod Vramca na ove svet (hrv.-kajk., sa 6 > e) 
sa deiktickim i > j (upor. togaj i na va svet, 
Kosmet). Samo ov kao arhaizam ocuvao se 
u vremenskom prilogu ovcas (Crna Gora) 
»soeben«. Baltoslav., sveslav. i praslav., po- 
sljednje i u prosirenjima na -ako u pridjevu 
kvaliteta: odredeno ovdki, na -uo ovakav, u 
kojem se zamjenjuje sufiks sa -ov ovakav, 
koji moze glasiti i odredeno ovakovi. Prilog 
ovako, hrv.-kajk. bez -o ovak; pojacano sa 
evo: evo vakd = evakd (Piva-Drobnjak, ha- 
plologija). Pocetno o- ispada u narjecjima. Po- 
jacava se sa eto »ecce« tavaj, tava, tavo pored 
tovaj, tavakav, tavdkva = tavdki pored tovaki, 
tovakd (Kosmet), prilog tovako. Upor. ecce, 
pored eccum ille u romanskim jezicima. Kvan- 
titetski pridjev izrazava se slozenim sufiksom 
-ol + -ik: ovolik; koji se deminuira tovollcak, 
f -cka pored tovoucak (Kosmet), s prilogom 
ovoliko, sa sinkopom ovliko. Pojacava se sa 
evo »ecce«: evovoliko — (haplologija) evollkb 
(Piva-Drobnjak). Brojni su prilozi mjesta za 
kretanje pravcem prema 1. lieu i za mirova- 
nje: sa sufiksom -amo ovamo = (o)vamo (ZK, 
Kosmet), koje moze dobiti deiksu -ka, -kar, 
-karee, -te ovamote (Kosmet); kretanje po 
povrsini sa sufiksom -uda, -ude: ovuda = 
ovude (Kosmet), sa deiksama -na, -r (-om, 
-hm), -ke ovudena, ovuder, ovuderom, ovuderbm 
(Kosmet) i s prijedlogom od ddovuda = odo- 
vud, -ut, -ovut (Kosmet); pojacano sa eto i 
evo: tavuder, tavut (Kosmet), evdvuda (Piva- 
-Drobnjak); = odovud(a) (Vuk), odoviitke, 
odovutkena (Kosmet) = bez -o vuda, vudljer, 
viidijen (Piva-Drobnjak); mirovanje prema 
tuii) vuj (ZK); i sa sufiksima -de, -de, -da, 
-du: dvde (ZK), stcslav. ovbde = 6(v)dje (16. 
i 17. v.) = ode, bden (Crna Gora), ikavski 
odi = ovdi, s metatezom ili gubitkom v ode 
(Srijemska Mitrovica) = odi (Gundulic) = 
ode pored ode, sa deiksom odek, odek I odeka 
pored odeka, odeke, odena, odendke (Kosmet) 
ili gubitkom -e od = oden, ovda — ovada 
(Ston) = ovdds gore (Smokvica, Korcula), 
sa -s, postpozicija od zamjenice saj kao u 
jutros. Veze se s prijedlozima od i do: dovdek 
(Kosmet), odavde, dovde (Vuk) = davda 
odakle (v.): odavde pored odavde, odavde 
(17. v.). Sa o > o analogijski prema pitanju 
(Kosmet), odovdu (Vuk) = odud (analogijski 
prema otud, v.). Pojacava se sa eto, evo: tode 
pored tode (Kosmet), sa deiksom todena, 
todenak (Kosmet), evade (Piva-Drobnjak). Sa 
sufiksom -ole = -le (sa sinkopom o): vodale = 
vodale pored vodale (Piva-Drobnjak) »odavde« 
(metateza ovd > vod), odavle (Dubrovnik), 



ovaj 



579 



ovancati 



davle (16. v., prilog mjesta i vremena, Vuk) 
»1 ° do ovoga mjesta > 2° preneseno na 
vrijeme« = davla, s deiksama -k, -ka, -n = 
dovije (ZK, -le analogijski prema pitanju 
doklje, v.), dovijeka. Takoder s analogijskom 
izmjenom o > a odavle(ri) pored odavle, 
skraceno odlen (Rijecka nahija). U vezi s 
ovaj je i postpozitivna deikticka partikula -va 
(upor. bug. tova) stsrp. ponjevare (13. v.) »jer, 
buduci da« (upor. ces. ponevadz), slozenica 
od priloga ponje — poni »bar, barem, daj- 
budi« < stcslav. pone i deikse -ze > -re. 
Ovamo i varijanta -ve ujurve pored jiir (ZK); 
v. j, ja, je. Slozen pridjev ovajsti = ovisti 
(Istra) kao onajsti, tajsti, prema romanskom 
tipu iste ipse > tal. stesso, te (od sintagme 
ove godine) ovogodisnji = ovogodisnji pored 
ovogydnji (Kosmet), ova sadasnji svet. U 
Kosmetu se pravi jos prema njezin ovejzin 
(covek) (Kosmet) »ove zene covjek«. U bal- 
tickoj grupi ocuvana je ta zamjenica u stprus. 
prilogu aure, aurin »gdje, tamo«, gdje je ra- 
siren s pomocu formanta. r kao u italskim 
narjecjima (Umbrija) uru »ilio« i u gr. Seiipa) 
»ovamo«. Najbolje je ocuvana u arijskoj grupi 
ava »jener«. Ie. je zamjenicki korijen *u- > 
-ue, -uo, -au. Posljednja varijanta nalazi se u 
slavinama, baltoslav. i u arijskom. Hrv.-srp. 
ich-deiksa razvila se iz opozicije ovaj — onaj. 
Polj. ow »jener«. Na djeluje kod tog semantickog 
razvitka bila i korelacija stras, o b — o b 
»der eine — der andere«. Prvobitno je zna- 
cenje bilo »onaj«. 

Lit.: ARj 2, 718. 723. 8, 601. 598. 607. 

9, 472. 10, 770. Elezovic 1, 341. 429. 2, 8. 

10. 14. 17. 290. 291. 324. GISND 2, 185. 
si. (cf. IJb 13, 162). Vukovic, SDZb 10, 382. 
383. Miklosic 187. 229. Bruckner 387. Traut- 
mann 20. Belie, Priroda 59., § 49. Meillet, RSI 
3, 168. Hirt, IF 23, 238. Schwyzer, IF 26, 
287. 

-ovan 1 , ziv pridjevski sufiks najnovijeg pod- 
rijetla, slozen od pridjevskih sufiksa -ov (v. 
-ev) i -MI Od ovih -ov moze biti i od pluralnog 
nastavka -ovi deklinacije -u. Sluzi za to da 
bi se ocuvala neizmijenjena osnova: npr. da 
se izbjegne mijenjanje h > s pred -bn: pleovan, 
f -ovna (ZK) od pie, gen. plea < njem. Blech; 
bankovni od banka, da bi se izbjegla grupa 
od tri suglasnika i da bi se izbjegla homonl- 
mija: glasovni (zakon) prema glasni, stvoren 
prema pi. glasovi; mirovni (ugovor) prema 
mirnl od mi'r; masovni (sastanak) prema masni, 
odatle masovnost. Glede rasirenja -ov- upor. 
omasoviti. Nema paralela u drugim slavinama. 



Znacenje isto koje i sufiksa -bn > -an. Usp. 
-eit. 

lit.: Maretic 321. Leskien 320. Babic 
ZSPh 36, 102. 

ovan , gen. ovna, pi. ovnovi = ovan, gen, 
ovna (Kosmet) m prema f ovca (Vuk) = 
ovca pored opca i opca (Kosmet), ie., baltoslav., 
sveslav. i praslav. *o b »aries m prema avis f 
(s tim latinskim femininumom je u prasrod- 
stvu)«. Izvedenice se prave najvise od femi- 
ninuma, rjede od ovan: pridjevi ovnji (Mi- 
kalja, Bella, Stulic), na -j ovci pored oveji i 
ovcij, u vezi s toponomastickim apelativima 
(Ovce Polje), na -ujski ovnujski (analogija 
prema volujski), na -eel ovneel (analogija 
prema jagnjeci). Na -injak : ovcinjak (Hrvatska) 
»tor, trio«. Na -evina ovcevina (Kosmet) = 
ovcetina (Kosmet) »meso od ovce«. Deminutiv 
na -e, gen. -eta ovce n. Radna imenica na 
-jar, .ovcar, gen. -dra m prema f ovcarica, 
ovcarlcd (Vodice) »Bachstelze«. Odatle pridjev 
na -ev, -ov ovcarov, -ev, takoder toponomastik 
u s. r. Ovcarevo (Travnik). Znacajno je izraza- 
vanje mocije: muzjak s pomocu sufiksa -6«b 
kao u baltickoj grupi stprus. awins, lit. avinas, 
lot. avins; za zenku -lea kao u sanskrtu avika, 
dok je u baltickoj grupi kao u lat. ovis = lit. 
avis, lot. avs »ovca«. Prema Schulzeu sufiks u 
maskulinumu je augmentativan, u femininumu 
deminutivan. 

Lit.: ARj 9, 482. 483. Elezovic 2, 9. Ribaric, 
SDZb 9, 173. Miklosic 229. Holub-Kopecny 
259. Bruckner 387. Boisacf 692. Trautmann 
21. WP 1, 167. Osthoff, IF 5, 324. si. Schulze, 
KZ 42, 286. lagicev Zbornik 344. 

ovancati pf. (Dubrovnik, Zore; nema 
ARj) »preostati«, takoder s primjerom u pri- 
jetnji djetetu: Hoces K avancai kojui Inace 
sa zamjenom o- prefiksom od-: odvancalo 
mu je hrane »preostalo mu je hrane«. Tu je 
zamijenjeno tal. a- od avvanzare nasim pre- 
fiksom o-, od-. S nepromijenjenim tal. samo- 
glasom avangat '(Cavtat, Dubrovnik)- »unapri- 
jediti«. Sa gubitkom a- kao u mlet. vdnzare, 
trscansko-furl. vant,d > vancati (Moscenicki 
statut) »napredovati, preteci«. Buduci da ovaj 
kraci oblik moze dobiti i prefiks prl- privancati, 
moze se zakljuciti, da je i avangait od vancati 
te pretpostavljaju mletacko-furlanski oblik 
kao izvor. Tai se nalazi i u slov. (Notranjsko) 
vdncat < Avangat »prihraniti, pristeditk. 
Impf, se pravi na -ava-, -iva- vancivati (prema 
Miklosicu hrv.). S nepromijenjenim pocetnim 
a- avancanje (16. v.) »dobivanje«, avancavati 



ovancati 



580 



(I. Drzic). Glagol avanzirati (Vojna Krajina, 
Zagreb) = avansi'rati je fr. avancer preko 
njemackoga (njem. avancieren). Lat. izvor 
denominal na -iare od vlat. prijedloga i pri- 
loga ab ante : *abantiare. 

Lit.: ARj 1, 122. Zore, Tud. 15. Mazuranu 
1540. Miklosic 345. Sturm, CSJK 6, 62. 
REW* 5. 

ovarisati, -sem (- So) pf. (Vuk, Srbija) 
»uputiti se u cemu« = uvarisati, -sem (Vuk) 
»pogoditi«. Pocetni o-, u- su prefiksi. Sam 
varisati nije potvrden. Rijedak slucaj da tur- 
cizam dolazi samo s prefiksom: tur. varmak 
»ire, advehire, adipisci«. 

Lit.: ARj 9, 482. BL 2, 677. Matzenauer, 
LP 12, 179. Korsch, ASPh 9, 678. Skaljic* 
505. 

ovas, gen. ovsa m (Vuk) = ovos, gen. 
ovm (Buzet, Sovinjsko polje) = ovas, gen. 
ovsa pored oraj, gen. ovt,a (Kosmet, z je 
mjesto i sekundarna pojava, Dauzatova fausse 
regression prema gubitku sonoriteta u docetku), 
baltoslav., sveslav. i praslav (*o bib) poljo- 
privredni termin, »zob, avena (s ovom latin- 
skom rijeci je u prasrodstvu)«. U danasnjem 
hrv.-srp. rijec je ogranicena na istok, dok se 
na zapadu govori opcenito zob f (v.). Da. je 
na zapadu zob istisla ovas, to dokazuje istar- 
ski i hrv.-kajk. Pridjev na -en ovsen = ovsen 
(Kosmet), poimenicen na -ica ovsenica (Vuk) 
= ovsenica (Kosmet) »1° ovseni hljeb, 2° 
biljka agrostis, 3° (hrv.-kajk.) neka jabuka, 
4° Opsenica, prezime, 5° toponim«. Na -6 a 
ovsenka = apsenka (hrv.-kajk.) »1° kruska, 
2° jabuka«. Na -jak ovsenjak, gen. -aka (Stulic) 
»ovsena slama«; ovsjak »ovsena corba«. Na 
-lk(a) ovsik m (Vuk) = ovsika »divlja zob, 
bromus arvensis«. Na -iste ovsiste n (Vuk) 
»mjesto gdje je rastao ovas«. Rijec je kul- 
turna: Rumunji posudise o 636 i ovsika : 
ovas i opsiga pored ovsiga. U baltickoj grupi 
stoji-r mjesto praslav. s: lit. avizos, lot. auzas, 
sto znaci da je r iz ie. palatala g, dok je lat. 
avena nastalo od *avig-sna. Lat. docetak -ena 
mjesto -Lna kaze da je to dijalekatska rijec u 
latinskom jeziku. Upor. isto u fr. dijalekatsku 
avoine. Praslav. o 636 (tako i stcslav.) cini 
se da je nastalo unakrstavanjem dviju ie. 
rijeci *auig- i sanskr. avasam »hrana«. 

Lit.: ARj 9, 482. 500. Elezovic 2, 8. Miklo- 
sic 229. Holub-Kopecny 259. Bruckner 387. 
ZSPh 2, 307. 4, 215. Trautmann 21. WP \, 
24. Pedersen, IF 5, 42-43. Solmsen, KZ 
37, 6. Boisacq 21. 



-ovati (poslije osnova na nepalatalni suglas- 
nik) = -evati (poslije palatalnih c, z, s), prez. 
stcslav. -ulg > -ujem, sveslav. i praslav. veoma 
produktivan i ziv glagolski sufiks imperfek- 
tivnog aspekta, koji sluzi za izvodenje glagola 
od imenica i od sintagmi: tugovati, tugujem, 
pomilovati, -ujem (vec stcslav.) od sintagme 
po milu (upor. gospodi pomiluj) , smilovati se itd. 
Od crkveno-slav. rijeci dejstvovati (iz-) od dej- 
stvo. Pravi imperfektiva prema pf. na -iti: 
kupovati prema pf. kupiti. Puristi ga smatraju 
kao domaci sufiks prema stranom fr.-njem. 
-trati, -iram < fr. -er + -ati < njem. -ieren 
i prema -isati, -isem, koji sadrzi grcki nastavak 
aorista -toa + -ati. Stoga zamjenjuju organi- 
zirati s organizovati, privilegovati mjesto 
privilegisati i privilegiran itd. Rumunji posu- 
dise prezentski oblik -UJQ i odatle nacinise 
-ui, -uesc, -uire < -ujo + lat. -ire. Njima 
sluzi ne samo kod glagola juznoslavenskog 
podrijetla" kao u tangui < togujq — tugujem 
itd., nego ga dodavaju i onda kad rumuniziraju 
madzarske gagole: cheltui < madzar. kolteni, 
chibzui itd., kao i onda kad od svojih imenica 
lat. podrijetla prave denominale: tako u a 
pretui od pret < pretium »cijena«, a capatui 
»an den Mann bringen« od capat, a caput 
(Erdelj, Muntenija) »versorgen« od cap < 
lit. caput. Usp. -trati, -isati. 

Lit.: Maretic 347-8.- Isti, Savj. 194. 
Leskien 507. Vandrdk 1, 718. Meillet, Etudes 
(cf. AnzlF 21, 79). Popovic, Geschichte 617. 

-ovica (poslije nepalatalnih suglasnika) = 
-evica (poslije palatalnih), produktivan i ziv 
sufiks imenica z. r., slozen od pridjevskog 
-ov, -ev (v. -ev) i od -ica, koliko sluzi za po- 
imenicenje pridjeva. Oznacuje zenu kao su- 
prugu: begovica »1 ° zena begova, 2° zena, dje- 
vojka begovskog roda«. Cest je toponomastik. 

Lit.: Leskien 277. 

-ovic (poslije nepalatalnih suglasnika) = 
-evie (poslije palatalnih), produktivan i ziv 
sufiks, sveslav. i praslav. -*ovitj, stcslav. 
-ovist, sluzi narocito cesto u prezimenima za 
oznaku descendencije od nekog osnivaca 
zadruge na osnovi velike familije. Odatle 
u pi. na -ovici kao toponim za oznaku naselja. 
Apstrahiran odatle dodaje se i apelativima: 
koljenovic, ocevic (v.), u pejorativnom znace- 
nju nikogovic. Primjeri: Ridosevic, potomak 
nekoga Radosa, kao praoca zadruge (porodice), 
Mirkovic, Markovie itd. Dodaje se i'prezime- 
nima (nadimcima) stranog podrijetla: Bu- 
kumirovic (Nis) od arb. buke e mire »dobar 



581 



OZOJl» 



hljeb«, Kagrusovic (Split) od Capo grosso, 
Gazarovic od gazari »pataren« itd. Za razliku 
od hrv.-srp. u ruskom oznacuje neposrednu 
filijaciju (oteceskoe); u ces. nalazi se u topo- 
nimima: Krdlovice, Makovice itd. 

Lit.: Maretic 278 — 9. Leskien 269. Vandrdk 
i, 598-600. Franck 24. ss. 153. ss. 

-ovina = -evina, imenicki sufiks z. r. slo- 
zen od pridjevskog -ov / -ev (v. -ev) i -ina 
za apstrakta, koliko poimenicuje pridjeve, -evina 
poslije palatalnih osnova, -ovina poslije nepala- 
talnih. Znaci drvo od rijeci za stabalja: gra- 
bovina od grab, bukovina od bukva, hrastovina 
itd. U tim primjerima poimenicuje pridjeve 
grabov, bukov, hrastov itd. Znaci i kraj: do- 
movina od dom. Ovdje je poimenicenje starog 
pridjeva domovb ili od stare osnove na u. 
Prema ovome reformiran je praslav. apstrak- 
tum dedina u djedovina u~znacenju »bastina«, 
tako i u ocevina od pridjeva ocev. Vrlo je cest 
u toponimima, gdje poimenicuje posvojne pri- 
djeve: Petrovina od Petrov (posjed, mjesto), 
Bozjakovina (od bozjaci »templari«), Opato- 
vina od opdtov. 

Lit.: Maretic 304. Leskien 287. 294-95. 
Vandrdk 543-5. Zivkovic, NJ 7, 8-13. 

-ovit = -evit, pridjevski sufiks slozen 
od -ov, -ev (v.) i -it (v.), ziv je i plodan, na- 
lazi se i u drugim slavinama (ces. -ovity). 
Znaci, kao lat. -osus, da se znacenje osnove, 
od koje se izvodi pridjev, nalazi kao svojstvo 
u punoj mjeri. Od imenica barova, gorovit, 
glasovit, pjeskdvit, strahovit, krsevit pored krso- 
vit, asnovit (ZK), stcslav. imo iib itd. 

Lit.: Maretic 321. Buga, RFV75,14l. si. (cf. 
Ub 8, 198). Holub-Kopecny 471. Leskien 308. 

ovlaisati, ovlaisem (na koga) pf. (Vuk, 
BiH) »udariti, navaliti«. Docetak -isati upu- 
cuje na tursko podrijetlo. Prema Matzenaueru 
potjece od tur. avlamak »venari«, s' umetnutim 
la od avmak. Promjena a > o, neobicna u 
turcizmima, moze se objasniti kao u obadirati 
od tal. abbadare < a boda. To znaci da je 
a- bio identificiran s nasim prefiksom o-. Zbog 
toga je moguce da je u Lici ispustanjem su- 
fiksa -isati stvoren odatle nov glagol ovlajati 
pf. »obuzeti, spopasti (subjekti sitna djeca, 
sirotinja, zlo)« prema impf, ovlajavati, -la- 
jdvam (Lika). 

Lit.: ARj 9, 493. Matzenauer, LF 12, 179. 

ovrata f (Dubrovnik, Racisce, Brae) = 
obrata (Mokosica) = (sa sufiksom -nica) ovrat- 
nica (Vuk, pogresno prema Resetam) = 



bvratica (deminutiv) = ovrat m (Vrancic, Be- 
lostenec) = obrat (Murter) = (cesce s agluti- 
niranim clanom, na Kvarneru, upor. lumbrela) 
lovrdta (Cres) = lovrata (Hrvatsko primorje, 
Rijeka, Malinska, Senj) »chrysophrys, sparus- 
aurata, .komarca, gnjigla (Prcanj) = dinigla, 
podlanica«. Od lat. aurata preko dalmato- 
-romanskoga. Taj naziv potiskuje mletacki orada 
(Split, Solta, Korcula, Budva, Bakar). Izve- 
denica je od aurum, sa sufiksom -ata (v,.). 
Od aurum je jos preko tal. indorare > indorai 
pf. (Perast, Dubrovnik, Cavtat, objekt mire 
»zidove«) »ukrasiti«, indorano meso (Sibenik) 
»impanano (Dubrovnik)«. Odatle apstraktum. 
indoradura (Muo). Od prefiksa in + de + 
aurore. U toponomastici Orjule f pi. (otocic 
kod Losinja) < Auriola. 

Lit.: ARj 6, 172. Resetar, JF 12, 287. 
Tentor, JF 5, 211. Banali I, 210. 286. 297. 
343. Vasmer, RSI 4, 181. REW 3 800. Putanec, 
Slovo 13, 165. 

-ovski, produktivan i ziv pridjevski sufiks 
slozen od pridjevskih -ov (v. -ev) i od -ski 
(v.). Poslije palatalnih suglasnika -evski. Po- 
cetno -ov moze biti i od singularske i plural- 
ske (novije) osnove -ovi po deklinaciji u, tako 
u sinovski od dativ sing, synovi kao i od pridjeva 
sinov. Odavde je apstrahiran i prenesen na 
jednoslovcane osnove slonovski od slon, begov- 
ski, popovski od pop, svatovski od svdt, zmd- 
jevskl od zmaj itd. prema pluralu slonovi? 
popovi itd. ; u slucaju begovski zbog toga da bi 
se izbjeglo mijenjanje osnovskog suglasnika g 
> z pred -ski, tako i u sahovski (Sampiondt) 
od sah. 

Lit.: Maretic 316. 321. Leskien 302. Vandrdk 
1, 626. 

-oz, pridjevski sufiks lat. > tal. podrijetla, 
lat. -osus > tal. -oso. Znaci obilje. Nalazi 
se u brojnim pridjevskim tudicama jadran- 
ske zone (tip dubrovacki avaroz). U knjiskom 
(ucenom) jeziku, koji prodire i u saobracajni, 
obicno prosiren nasim -bn > -an (tip nervozan, 
skandalozan itd.). Nalazi se u jednom primjeru 
i od domacih osnova: pekoz, f pekoza (Du- 
brovnik) »osjetljiv«, od peka f»briga« (v. pea). 

Lit: ARj 9, 762. 

ozoja (Lika), prilog, cest kod najstarijih 
pjesnika Marulica, Zoranica, Hektorovica, Ba- 
rakovica, »odvise, suvise, veoma, mnogo«. 
Pridjev na -bn > -an ozojan (grih toka grd u 
sebi ~, Barakovic) »prevelik«. Upor. priloge 
u slicnoj upotrebi (silan) zadovolje, (pripravni) 



ozoja 



582 



ozelanda 



davolje, odatle nas danasnji pridjev dovoljan 
»satisfaisant«, za dosti = zadost (ZK). 
Lit.: ARj 1, 135. 136. 9, 522. 

Ozel m- (Cres, sveti ~). Od germ, imena 
Anselmus > tal. Anselmo. [Odatle i ninski 
svetac iz 10. st. Asel (15. St., sanetus Asellus 
1365) = Asol (1402), sa sut- Sutozel (1210)]. 
Mozda ide ovamo i toponim Ozdlj, gen. 
ozlja, pod QztjVm (13. v., kod Karlovca), 
pridjev ozaljski (seljaci). Suglasnik n je nestao 
zbog disimilacije (n - m > - ni). 

Lit.: ARj 9, 502-3. Tentor, ASPh 30, 
196. Putanec, Slovo 13, 139. 159. Isti, Filo- 
logija S, 109. 



ozelanda f (Split i okolica, objekt uz 
otvoriti) »lov ptica pjevica«. Radna imenica 
ozeladur m pored ozelandur (splitski). Izvede- 
nice na tal. -anda mlet. oselanda < oselo < 
lat. avicellus »pticica«. Kao prvi dio slozenice 
lat. avis dolazi u avistruMus > struc, koje 
se nalazi jos u ces. pstros = pstros < njem. 
Strauss, polj. strus', bjelo-ms. i ukr. strus 
»noj«. 

Lit.: ARj 1, 858. Novosti (Zagreb) 34 (1940), 
br. 284. (11. X. 1950), str. 13. (clanak: Po- 
cela je »ozelanda« na Primorju). Castrapelli, 
Slovinac 1884, 89. 438. REW* 833. 839 Mi- 
klosic 216. Bruckner 521. DEI 3941. Hirtz, 
Aves 47. Boerio 457. 



pa' (Vuk, Kosmet) = pa (Hrvatska) = pa 
(enklitika, Kosmet, Timok-Luznik), prilog i 
veznik, »denuo, deinde, autem, et, zatim, 
onda«. Nalazi se jos u slov. i bug. Nastalo od 
varijante pak (Vuk) »opet, nanovo, onda, za- 
tim*, koja se govori gotovo u istom znacenju 
i kao enklitika (Ja pak velim}, ispustanjem 
docetnog -k zbog toga sto se shvatilo kao fakul- 
tativna deiksa (upor. u ZK dovije pored 
dovljek). S druge strane, pak je nastalo od 
priloga u akuzativu sing, neutra pdko (izgovor 
u Hrvatskoj ja paka velim). Isti prilog i vez- 
nik postoji jos u likovima paka (Dubrovnik, 
dalmatinsko-stokavski, bosanski), sa a mjesto 
o kao u prilozima veoma, vec'ma, itd.; pake 
(14. v., Vuk), sa -e mjesto -o kao u prilozima 
vele, isto sa ze > r(ej paker(e) kao i pakar 
(upor. tekar pored tek), s priloskim -/ mjesto 
-o (kao u taki »odmah«) paki (13 — 17 v.), 
koji se nalazi jos u stcslav. Priloski doceci 
-o, -a, -e, -i otpadose kao fakultativni. Upor. 
napak (ZK) »naopako«, u hrv.-kajk. kak, 
ovdk itd. Glede dalje etimologije v. opak. 
Osnovno pako dolazi i u komparativu pace 
(Vukov akcent) = pace (Hrvatska) = pace »po- 
tius, vise, vecma, stavise«, superlativ najpace. 
Dobiva deikticko -k pdcek (Vukov akcenat) = 
pdcek (Dubrovnik, Vrbnik, Feretic), prilosko 
-m pacem (Kavanjin). U Hrvatskoj se govori 
najcesce sa da (v.): dapace. 

Lit.: ARj 9, 541. 548. 560. 569. 572. 573. 
578. Maretic, NJ 1, 168. NJ 1, 140. si. Elezovic 
2, 49. Miklosic224. Holub-Kopecny 261. Bruck- 
ner 391. Leskien, ASPH22, i. Osthoff, IF S, 50. 
JagK,ASPh 13,630. Matzenauer, LF 12, 186. 

pa- 2 , imenicki i glagolski prefiks, sveslav. i 
praslav., istog znacenja kojega i prijedlog po, 
»poslije, nakon nekoga reda, kao njem. nach u 
Nachahmung«. Iz tog se znacenja razvija »ono 
sto je krivo, sto nije pravo, originalno« :jasen — 
pajasen »nepravi jasen, ailanthus glandulosus«, 
tvoriti — patvoriu »krivotvoriti«, pabiruti = 
paperkovati (ZK) »brati nakon prvoga, pravog 
branja«, pataka, pavitina itd. Kadikad drugi 



dio nije ocuvan kao samostalna rijec.: pamet 
(v.), pastorak (v.). Prefiks pa- ziv je i u nauc- 
nim neologizmima: cetvorina — pacetvorina. 
S deiksom z pazuho (v.). Upor. i rusizam 
paluba (v.). Nastao je prijevojem dflljenja o — 
o > a. Dolazi i kao po s deiksom z: pazder = 
pazdlr (ZK), od drijeti (v.). Odatle i pridjev 
na -bn u odredenom vidu pozni (v.). Ie *po > 
lit. po, pa-vidas »zavist«. 

Lit.: Maretic 338-9. Vandrdk 1, 675. Miklo- 
sic 253. Holub-Kopecny 260. WP 1, 48. Solm- 
sen, KZ 35, 468. Walde, KZ 34, 510. Fraenkel, 
IF 55, 82. 

paeiti, -im pf. (Vuk: faci Bogu, davole; 
Kosmet) »poljubiti«. Djetinja rijec. Ista ono- 
matopejska osnova -nalazi se i u hrv.-kajk. 
izvedenici na -tka packa (Belostenec, Vin- 
kovci, nekada skolski izraz u Hrvatskoj) »1° 
udarac po ruci sibom, 2° palica, siba (sineg- 
doha), 3° mrlja od tinte«. Slov. 'je varijanta 
za znacenje 1° poca, gdje o < a moze biti i 
zamjena za njem. a. Denominali na -ati pac- 
kati, -am »udarati packom, tj. palicom, si- 
bom* = slov. pacati. Upor. bav. A njem. ono- 
matopeju Batzen fpl. »Schlage auf die Hand«. 
Za znacenje 3° packati, -am impf. (Vinkovci) 
(za-} »mazati, mrljati tintom« upor. ces. pac- 
kati i njem. patzen = patschen-. 

Lit.: ARj 9, 544. Elezovic 2, 62. Holub- 
-Kopecny 260. Strekelj, DAW 50,44. ASPh 12, 
463-4. 

paca f = (obicnije) pace, gen. pi. paca i 
»1° drhtalice, hlad(n)etina, pihtije« = paca j 
(Kosmet) »2° corbasto jelo od ovcijih ili gove- 
dih nogu, s octom i bijelim lukom« = paca f 
(Imotski) »(pejorativna metafora) ljudskaglava«. 
Indeklinabilni pridjev: paca pasulj (Kosmet) 
»kuhan pasulj sa sircetom i bijelim lukom«, 
na -ost pacasi »nalik na pace«. Na -luk: pdca- 
luk, obicnije u pi. pacaluci m (Srbija, Kosmet) 
»donji dio nogavica, zavrsci u turskih, bosan- 
skih caksira, sto dolazi oko clanaka«. Analo- 
gijom prema nogavice zamijenjen je turski 



paca 



584 



padrin 



sufiks sa -dvica paca-vice (Kosovo) »zavrsetak 
gajtanima i bucmetom, ukrasen na nogavicama 
od dimija«. Pod uplivom te izmjene govori se 
i pacavuk mjesto pacaluk. Na -arica pacarica 
(BiH) »neka pita u koju se mece pace«. Bal- 
kanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. de- 
minutiv pa »noga« /prasrodstvo sa pes, erratic,/ 
i deminutivni sufiks -ce »1° jambes d'un 
pantalon, des calecons, itd., 2° noga od stoke, 
3° jelo od nogu ovcjih itd.«) iz kulinarske i 
odjevne terminologije: rum. pacea, bug. paca, 
arb. paca, ngr. Jiaxadc,. 

Lit.: ARj 9, 545. Skok, Sldvia 15, 483., br. 
561. Zore, Rad 138, 63. Elezovic 2, 62. NJ 2, 
48. GM 325. Mladenov 415. Tiktin 1104. 

pacariz m (Vuk) = pacariz (Kosmet, 
objekt uz nagradit) »steta, kvar, darmar, 
lom«. U Rijeckoj nahiji (Crna Gora) rijec je 
dobila na neobjasnjen nacin zavrsetak ucenih 
rijeci na -izam,*en. -izma < gr. -lat. -ismus: 
pacehzam, gen. ' -izma »1° rdave posljedice, 
2° pacanje, mijesanje u tude stvari«. Znacenje 
2° moze se objasniti unakrstavanjem glagola 
pacati se. Mozda je -ifam pseudoucena za- 
mjena za tal. sufiks -mento < Jlai. -meritum 
TI pacament (ZK) = pacdmet (Lika), v. pacati 
se. Turcizam perzijskog podrijetla (perz. ca- 
pariz, slozenica od cap »lijevo« i rast »desno«, 
»krivudanje, smetnja, teskoca« > tur. capanz 
»Hindernis«, s metatezom slogova) iz termi- 
nologije obicnog zivota. 

Lit.: ARj 9, 545. Elezovic 2, 63. Matzenauer, 
LF 12, 181. 

pacavra f (Srbija, Kosovo polje, BiH) = 
pacavra (Kosmet) = pacaura (Vuk) = (sa 
zamjenom docetka -avrd augmentativnim su- 
fiksom -arino) pacarina »1° krpa, sudopera, 
2° prljave stvari, nevaljao covjek, zenska 
{Kosmet, odatle prezime)«. Balkanski turci- 
zam (tur. pacavra) iz terminologije obicnog 
zivota: rum. pacavura = pasaura, bug. pa- 
iamo, arb. pacamure = pagavure, ngr. nax- 
aaiipa = Jiaxaapoiipa. 

Lit.: ARj 9, 547. Elezovic 2, 62. Mladenov 
415. GM 325. Lokotsch 1602. 

paciti se, -im impf. (Severin, Hrvatska) 
»biti nestasan, obijestan«. Prema Marelicu tam- 
nog postanja. Upor. ipak tal. pazzjare »ludo- 
vati«, impazzire »poludjeti«, od tal. pridjeva 
pazzo »lud« kojemu nije pouzdano utvrdena 
etimologija, jer pridjev patiens, od patire (v.), 
ne zadovoljava ni morfoloski ni semanticki. 

Lit.: ARj 9, 550. REW* 6292. Prati 745. 
DEL 2811. 



pacuk m (Kosmet) »zakrzljalu dijete, ke- 
pec«. Cini se da je izvedenica od arb. pridjeva 
pake < lat. paucus »unbedeutend, klein, unan- 
sehnlich«, prilog pak »malo«. Sufiks -juk je 
neobican. Elezovic uporeduje s paciih, gen. 
-uha m (Istra) »covjek nevjest, seprtlja« = 
pacuha m (Kurelac) »Pfuscher«, koje sadrzi 
sufiks -juh (tip goljuh). To su zacijelo rijeci 
drugog postanja, koje sa pacuk u Kosmetu 
nemaju veze. 

Lit.: ARj 9, 551. Elezovic 2, 63. GM 318. 
REW 3 6303. 

pac (Vuk, Kosmet, BiH) = paci (Vuk, s 
priloskim -i, Gorski vijenac), indeklinabilni 
pridjev, »cist«. Apstraktum na -luk\pachk (KoV 
met) »cistoca«. Balkanski turcizam perzijskog 1 
podrijetla (perz. pak > tur. pak, pakhk) 
iz terminologije obicnog zivota: arb. pad. 

Lit.: ARj 9, 551. Elezovic 2, 536. Skok, 
Sldvia 15, 484., br. 563. Matzenauer, LF 12, 
181. 

pacel m (Vuk) = poceo, gen. -ela (Vuk, 
Srijem) = pocelo n (Vuk, Srijem) = vacel = 
(docetak -eo > -o zamijenjen madz. sufik- 
som -6 > -ov) vacov »ubradac, povezaca, 
Art Brautschleier«. Denominal pacellti, -em 
impf, (djevojka se paceli, prije nego sto ce 
poci na vjencanje), raspacelavati, -celavavam 
»skidati pacelo«. Od ngr. to tpaxioh. »fanchon«, 
unakrsteno s cpdxeWtoc, »enveloppe, pli«, rum/a- 
chire »Flortuch, Gaze«, madz./a7yo/»isto«. Novo- 
grcka rijec je vlat. *faciolum za kllat. pridjev 
na -ale, poimenicen pridjev sr. r. faciale. V. 
poculica. 

Lit.: ARj 9, 551. Bl 2, 694. Tiktin 605. 
REW 3 3128a. 

padela f (Lika, Senj, Istra, Vrbnik, Hekto- 
rovic) = padela (Malinska) »tava, tiganj, pro- 
sulja, prsura«. Deminutiv na -ica patelica 
(Lika, Istra, Vrbnik). Od lat. > tal. patella, 
padella (Livorno, Mleci), od patera zamjenom 
docetka -era deminutivnim sufiksom -ella, 
ili odpatina. 

Lit.: ARj9, 555. REW 3 ^!^. Ernout-Meillet 
705. DEL 2717. 

padrin m (Buzet, Sovinjsko polje) »zeljezni 
klin koji spaja zadnji dio kola sa svorom 
(kolski termin)«. Ocito je da je od vlat. demi- 
nutiva na -Tnus patnnus, koji znaci »kum, 
pater spiritualise Ali nema ni u furlanskom 
ni u istroromanskom prijenosa na kolski termin. 

Lit.: REW* 6298. 



padenija 



585 



pahati 1 



padenija f (Vuk) »robota koja se radi ma- 
nastiru«. Radna imenica na -as pademjas, gen. 
-asa m (Vuk) »manastirski rabotar«. Stoji 
zacijelo u vezi s prezimenom (Lika i sjeverna 
Dalmacija) Paden, odatle toponim m pi. 
Padenl, Padenovac, Padlne f pi. Simcik na- 
vodi iz Brighentija nayyEvzi, upravo sloze- 
nica od Jiav »sve« i yevoc, »narod«, prilog »sa 
svim narodom, skupno, con tutto il popolo«, 
sto se ne slaze ni fonetski ni semanticki ni 
morfoloski. Blize je *paginus »Bauer«, lat. 
izvedenica na -inus zastupljena u zapadnoj 
Romaniji, od tagus »selo«, u kojoj se unakrstila 
gr. mdyr| »Schlinge«, *jtaYiov »Fesselschlinge«. 

Lit.: ARj 9, 557. REW 6148. 6147. 6148a. 
Rohlfs 1590. Simcik, Jezlk 1, 58. Prati 716. 

paf, uzvik kojim se naznacuje kako je tko 
koga iznenada scepao: paf macak sa sapom 
(tj. na misa)! U srodstvu je uzvik cpof (Kos- 
met), kojim se oponasa nenadni skok. Ono- 
matopeja. Usp. njem. uzvik paff = baff. 

Lit.: ARj 9, 557. Elezovic 2, 456. 

pafta f (Vuk, Kosmet) = obicnije u pi. f 
pafte (BiH) = papta »ukrasene ploce od metala 
s kopcama za zakopcavanje, na pojasu«. Bal- 
kanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
bafte, paf te) iz oblasti nakita: rum. pafta 
»Schnalle«, bug. pahti pi. f = pafti, arb. 
pafte' »Metallplatte, silberner Gflrtek. 

Lit: ARj 9, 557. Elezovic 2, 62. Skok, 
Sldvia 15,484.,br. 564. Mladenov 415. GAT 317. 

Pag, gen. Paga m, ime naseljenog mjesta i 
otoka, na kojem se nalazi. Taj je toponim 
istisnuo stariji Cissa > Kessa, Kessensis insula, 
danas Caska zbog vaznosti solina. Odatle 
etnik na -janin Pafanin m (Kavanjin, Kasic) 
»1° covjek s otoka Paga ili koji zivi na njemu, 
2° vrst crna grozda (pazanin ili pazari)«. Ne 
zna se odakle Maseku naziv Insula Paganorum. 
Zacijelo potjece kao dalmato-romanski topo- 
nomasticki ostatak od lat. pagus »selo«, sto 
je naselje Pag bilo prema gradu Cma. Talija- 
nizam je pdiz, gen. -iza m (Dubrovnik, Po- 
Ijica) = pajiz (Bozava) = paiz m (Jelsa na 
Hvaru, sve sto lezi na moru, a sto je unutar 
dalje od obale, je selo; primjer: gren u paiz 
»idem u Stari grad«) = paez (I. Drzic)= 
pojez (1520) »zemlja«. Upor. krcko-rom. pais 
i pajis i furl. pais. Od tal. paese, lat. poime- 
cen pridjev u sr. r. pagense > vlat. pagese, 
od pagus »selo«. 

Lit.: ARj 9^ 557. 558. 561. 726. JF 13, 
153. Sturm, CSJK 6, 70. Budmani, Rad 65, 



163. Crania, LD 6, 116. Skok, Slav. 67-77. 
Isti, NVj 29, 446. si. 

pagar m (Rab, Racisce, genitiv nepoznat) = 
pagar, gen. -gra (Dubrovnik, Hektorovic) = 
pagbr (Krtole) = pagar, gen. -ara (Senj) = 
(metateza) parag (Kolombatovic, gen. nepo- 
znat) = pag, gen. paga (Dubrovnik) = fag, 
gen. fogo (Budva, Dubrovnik, Vetranie, Zore, 
Stulic, Parcic) = hvag (Zore), »morska riba 
od voge, arbun, pagrus mediterraneus, vul- 
garis, pagelius erythrinus«. Gubitak docetnog 
r je kao tal./ra/e. Vjerojatno dalmato-roman- 
ski leksicki ostatak iz ribarske terminologije od 
gr. cp&Ypoc, pored jidypoQ = lat. pagurus > 
sttal. fagro, fraga, frugolino, tal. pagaro, pagro, 
parago (Livorno), mediteranskog (iberskog?) 
podrijetla. Vuk ima iz Dubrovnika jos bagra 
f »Art Meerfisch«, u kojem je b < gr. (p, upor. 
baklja (v.) < lat. facula. 

Lit.: ARj 1, 150. 3, 39. 738. 9, 558. 639. 
Kusar, Rad 118, 18. ASPh 25, 436. REW 3 
6149. 6453. Matzenauer, LF 12, 181. Vasmer, 
GL 106. DEL 1583. 1703. 

pagul, gen. -ula m (Rab) »stabaljka, pe- 
teljka u grozda«. Dalmato-romanski leksicki 
ostatak od lat. pedicullus »isto«, upor. pedegollo 
»peteljka« (Milan), stara posudenica, kako se 
vidi iz nenaglasenog e > b > a i romanskog 
jednacenja dc > dg> g < *pbdbguh. 

Lit: ARj 9, 559. Kusar, Rad 118, 27. 
REW 6351. DEL 2818. 

pahati', -aw pored pahati, pasem (Vuk) 
(o-, sa-), takoder say mjesto h, »1° anhelare, 
flare, 2° mahati, 3° pusuci cistiti > cistiti 
(objekt zito)« = pdat, -am (Kosmet) pored 
pajat, -em = pdat (ZK) = pahati (Vodice) 
impf, prema pf. pdhnut (Dubasnica), itera- 
tiv opahnji'vati, opdhnjujem (repkom, Dubrov- 
nik), sveslav. i praslav. Postverbal pah m »dah«. 
Na -6/ + -io: pahalj, gen. panija m (slov. 
pahelj) »pramen, pramicak«, s pridjevom na 
-av pahljav (Marulic: brade pahljave sidine, 
Jud. 6, 62). Na -aljka (sufiks kao u njihaljkd) 
pahaljka (Srbija) = na -oca pahaca = (sa 
aha > a) paca (Srbija) = na -allca pahahca 
»peruska«. Na -ulj pdhulj, gen. -ulja = paul) 
(Kosmet) »beli pepeo, pahalj«. Na -ulja pa- 
hulja, deminutiv pahuljica, -uljak pahuljak, 
pridjev pahuljast, pahuljan. Ovamo ide i positi, 
pasim (Vuk, Belostenec) = positi, -im (ZK) 
»zaudarati, vonjatk, opahnuti, zapahnuti. Upor. 
polj. pochai i rus. pahat', pahnutb u istom 
znacenju. Odatle postverbal zapaha f, upor. 
rus. zapah. Suglasnik h je nastao iz s u ie. 



pShati 1 



586 



pajcek 



korijenu *pes- »duhati«, prijevoj *pos- za izra- 
zavanje perfektuma. Upor. njem. Faser, v. 
opaska i pijesak kao i puhati, pihati. Upor. 
lit. pasyti, pasau »zupfend lockern (Flachs, Wol- 
le)«. 

Lit: ARj 9, 15. 559. 560. 695. Ribaric, 
SDZb 9, 174. Elezovic 2, 51. 62. Miklosic 230. 
Holub-Kopeiny 261. Bruckner 589. IF 23, 209. 
Osten-Sacken, IF 33, 260. Lewy, PBB 32, 146. 
Matzenauer, LF 12, 182-183. 323. Pedersen, 
IF 5, 52-53. Joki, IF 27, 308. Boisacq* 896. 
Prusik, JTZ 35, 602. Vaillant, fl£S 43, 90-1. 

pahati 2 , -am pored -fern (Vrancic, Voltidi, 
Stulic, slov., hrv.-kajk., Zagreb) = phati 
(bez danasnjih refleksa) »udarati, bosti, pod- 
badati« prema pf. pahnuti, -em (Jacke), sa 
zamjenom a za hrv.-kajk. e < stcslav. t u 
pbhati, ces. pchali, polj. pchac, pchnqc, rus. 
pAarft »udariti, rivati prema rinutk. Ovamo 
jos kod Barakovica zmaj van pahnu »jurne«. 
U Krasicu (Hrvatska, hrv.-kajk.) pthnul ga 
je »udario ga je«, kod Vuka opahnuti, opah- 
nem »mahnuti, udariti« = (cakavski) opahniit 
»offendere l'occhio«. Poluglas 6 > a, e je 
nastao od i, od ie. korijena *pis-, koji se nalazi 
u lat. pinsere = sanskr. pistas »smrvljen«, 
lat. pistor, pistare, gr. miaow i dalje u slavi- 
nama psenica (v.). Upor. lit. paisyti »mlatiti 
zito«. [Usp. i pod pahnuti}. 

Lit.: ARj 9,15.758. 831.Miklosic230. Holub- 
-Kopecny 272. Matzenauer, LF 15, 164-166. 
Jokl, IF 30, 200. Pedersen, IF 5, 10. Boisacq 
740. 822. Valiant, RES 43, 90-1. 

pahnuti, -em pf. (lacke) »1° udariti, rinuti, 
2° (metafora) jurnuli (Barakovic)« = pehniti 
(hrv.-kajk., slov.) = ispehnuti, -em (Belostenec, 
stokavizirano bez potrebe ispahnuti u ARj 3, 
915) »istisnuti, izagnatk, opahnuti, opahnem 
(Vuk) »mahnuti, udariti« = opahniit (cakavski) 
»offendere l'occhio«, prema slov. impf, pehat 
»rivati, bosti« = pahati, pahan (Vodice) »gu- 
rati« i impf, na -va- opahnjivati, opahnjujem 
(Vodopic), ie., sveslav. i praslav. *pbh-, stcslav. 
pbhati »mit den Fflssen stossen, ausschlagen«. 
Upor. spahtati (Jacke). Postverbali: opah m 
(Vuk, Boka) »gerollte Gerste, triticum spelta« = 
opaha f (Mikalja, Belostenec, Stulic), s prid- 
jevom opahov (Stulic), poimenicen na -ica opa- 
hovica (Stulic). Ovamo jos pahati, pahan impf. 
(Vodice) = paat (ZK) = slov. pahati »cistiti 
zito«. Ovamo jos slozenica samopah m (genitiv 
nepoznat, Ucka, Kraj) »krupnija vrsta jecma 
koja se ne moci kao jecmik, nego se sam hve 
va stupce«. Upor. ces. sampse n »Spelz, Dinkek. 
Postverbal dpah omogucuje semasiologijski ob- 



jasniti postanje od pieno n »1° Kornflucht, 2° 
(metafora) ikra u prascevini (Marusevac, Hrvat- 
ska*, < stcslav. pbseno, ces. i polj. pszono itd., 
praslav. poimenicen part. perf. pasiva u sr. rodu. 
Poimenicenje na-ik plenik,gen. -ika (Vinkovci) 
»zitna mjera«, na -ica psenica (Vuk, 13. v.) = 
senica = senica (ZK) = (sa ps > pi) pcemca 
(Kosmet) = cenica (Buzet, Sovinjsko polje), 
s pridjevom na -tn > -an psenican itd., poi- 
menicen na -ica psenicnica »1° jabuka, 2° 
biljka«, na -ik psenicnik »1° psenicni hljeb, 
2° biljka«, na -jak psenicnjak (hljeb). Deminutiv 
pseniaca (Vuk, Kosmet). Na -ka pcenka > 
cenka (Gornji i Donji Polog sve do Debra) 
»kukuruz«. Lat. je semasiologijska paralela tri- 
ticum od tero. Hipokoristikpsewa. Ovamojos me- 
taforicke izvedenice slov. psence »erysipele«, bug. 
send. Pridjev na -asi psenast »ikricav (o svinje- 
tini, Marusevac, Hrvatska). Suglasnik h u pra- 
slav. korijenu *pbh- nastao je iz s u ie. ko- 
rijenu pis- »razmrviti (osobito zito)«, sanskr. 
pinasti (3. 1.) »mrvi«, avesta pisani- »isto«, lat. 
pinso, odatle pistor »pekar«, stvnjem. fesa 
»zito u mahunk. U lit. je taj korijen specija- 
liziran na spolni rad pisti »coire«, dok je ie. 
znacenje ocuvano u slavinama. Ie. i praslav. 
znacenje nalazi se u baltickoj grupi u prijevoju 
oi > ai paisyti »Gerstenkorner mit Flegeln 
schlagen, um sie von den Grahnen zu befreien«, 
lot. paisit »Flachsbrechen«. Prijevoj o > a na- 
lazi se u pahati, dpahati. [Usp. i pod pahati*). 

Lit.: ARj 3, 915. 9, 15. 14. 12, 585. Virag, 
NVj 1, 79. Ribaric, SDZb 9, 174. Elezovic 2, 
155. Ny 3, 277. Miklosic 270. Holub-Kopecny 
303. Bruckner 401. Mladenov 537. Trautmann 
220. WP e, 1. Bernard, RES 27, 39. Kret- 
schmer, KZ 31, 437. Walde-Hofmann (cf. 
AnzIF 29, 37.). Hirt, IF 31, 14. Meringer, 
WuS 1, 26. Vaillant, RES 43, 90-1. 

paj m (Srbija, Lika, narodna pjesma) = 
paja /(Srbija) »dio«. Nalazi se i u drugim sla- 
vinama. Balkanski turcizam (tur. pay »Teil, 
Anteik) : bug. paj. 

Lit.: ARj 9, 561. Miklosic 230. Mladenov 
408. Lokotsch 1610. 

pajcek, gen. -eka m (hrv.-kajk., Zagorje) = 
slov. pajcek, gen. -cha pored pacek, gen. -cka 
(Bela Krajina) »svinjce, Ferkek. Odatle uzvik 
za dozivanje svinja pdjce pdjce, pojeo mdli 
(Krasic, Hrvatska). Upor. polj., rus. paciuk (v. 
pod pantagand) i uzvik za vabljenje svinje rus. 
pacju. S varijantom u za a: pujcek (Trebarjevo 
kraj Siska). Ovo je kao i sa pa- postanjem 
oformljenje s pomocu deminutivnog sufiksa 
-tk (i slov.) onomatopeje pujs = pujs (Lika), 



pajcek 



587 



pajzl 



kojom se prase vabi i tjera. Odatle slov. pujs 
»prasac«, pujska, pujsek = pujcek (jugozapadna 
stajerska). Na -an (tip Milan, mnddan ZK »ime 
volu«) pusan, gen. -ana (Lika) »prasac«, na -ic 
pusic (Lika) »maleno svinjce«. 

Lit: ARj 12, 626. 691. 692. Pletersnik 2, 
3. 386. Bruckner, Sldvia 13, 273. Vasmer 2, 
328. 

pajdas, gen. -asa m (16. v., Korenica, 
Lika, sjeverozapadni krajevi) = pajdas (ZK) = 
pajdas, gen. -asa (Istra), takoder slov., mas- 
kulinum prema femininumu na -ica pajdasica 
(ZK, Otok, Slavonija) »1° drug, drugar prema 
drugarica, 2° dionik u plijenu«. Pridjevi na 
-ev pajdasev, na -bn pajdasni (odredeno), na 
-ski pajdaski, na -Ijiv raspajdasljiv. Denominal 
pajddsiti, pajdasim (ras-) »drugovati«. Rijec se 
unakrstila sa pdjt m (Bosanska Krajina) = 
pajta f »dobit u pljackk, od njem. Beute, odatle 
denominal pajtovati (Bosanska Krajina). Zbog 
toga znaci pajdas »drug u plijenu i plijen 
uopce«. Dolazi i sa jt mjesto ja, mozda bas 
zbog tog unakrstenja: pajtds, gen. -asa (prema 
Vuku tako se govori po Madzarskoj), odatle 
paj tdsiti, paj tasim. Tako u madz. pajtds i u 
ukrajinskom. Turcizam perzijskog podrijetla 
(perz. paydas > tur. padas) iz terminologije 
obicnog zivota. 

Lit.: ARj 9, 562. Miklosic230. Korsch, ASPh 

9, 660. Skaljic* 507. 

pajdit, 3. 1. sing. prez. pajdi pf. (Hvar) 
»prijati«. Pored tog oblika, koji se samo donekle 
poklapa sa appaidare na Siciliji, paidire, 
paidare (Napulj) »probaviti« (< *pagidire»isiot-, 
REW pretpostavlja *paidire »verdauen«), po- 
stoji u Prcanju pazat, -am pf. »wohlbekommen 
(von Speisen)«. Primjer: pazalo ti ki majkino 
mlijeko. Tu z zahtijeva ne jd nego dl, cf. 
modiolus > zjnulj. 

Lit: ARj 9, 727. REW* 6151. DEI 2723. 

pajdos m (Rijecka nahija, Crna Gora) = 
pajdbs (Kosmet, objekt uzdati) »1° prekid u 
radu, pocinak, odmor, 2° uzvik«. Balkanski turci- 
zam mozda grckog podrijetla (tur. pajdos, 
prema Elezovicu od gr. Jtaiico) iz zanatske ter- 
minologije : rum. paidos »Ruhe von der Arbeit, 
Feierabend (> hrvatski gradovi fdjeramt)«. 

Lit: ARj 9, 562. Elezovic 2, 51. Tiktin 
1108. 

palliati, -am impf, (hrv.-kajk., slov.), od 
njem. beuteln. 



Lit: Jagic,ASPh 8, 317. 



pajuo, gen. -ula m (Perast) = paj61 (Vrb- 
nik, Rab) = pajo (Bozava) = pajuo pored 
pajol (Budva, Sibenik) = fdljuo, gen. -ula 
(Dubrovnik, Zore) = pajoli pored pajuii 
m pi. (Sutivan na Bracu, Dubrovnik, Cavtat) = 
pajul (Korcula) = pajol (Racisce) =? pjo r 
gen. -ola (Mljet) »(brodski termin) pokretne 
dascice od jelovine, koje cine pod u barci i 
mogu se dizati i stavljati (pokrivaju dno broda, 
sentinu; pajoli pokrivaju i sargadu, termino- 
logija mlina za masline)«. Od mlet. pagiol = 
pajol, tosk. pagliuolo »fondo della stiva«. Bit 
ce od lat. palear, gen. -oris, od pdlea »Wamme, 
pecica > (metafora) Schlund, Kehle« u meta- 
forickom smislu preneseno i na dno lade. 
Upor. palearum navis (Cicero) »Spreuschiff«. 
Docetak -uolo nije prema tome deminutivni 
lat. sufiks -olus, nego je nastao na osnovi 
asimilacije I — r > I - I, zamjenom sufiksa. 
Nije iskljuceno i drugacije postanje s obzirom 
na dubrovacki oblik fdljuo, ako / nije nastao 
od p kao fasta < pasta u Konavlima. 

Lit: ARj 9, 563. Macan, ZbNZ 29, 212. 
Kusar, Rad 118, 23. Cronia, ID 6, 116. REW 3 
6162. Skok, Term. 137. DEI 2723. 

pajvan m (Vuk, narodna pjesma) = pdjvan 
gen. -ana (Kosmet) »sapon, spona, vrsta 
uzeta« = pajvant m (Turska Hrvatska) = 
pdjvdnta f (Vuk) = pajanta (Vuk, Saptinovac, 
Slavonija, Srbija) = pajanta (Kosmet) = 
pojanta (Timok-Luznik, juzna Srbija) = (s 
aja > a) panta (Vuk, BiH, Baranja, Lika) 
»zioka, Latte, vrsta podupiraca u krovnoj 
konstrukciji (Kosmet)«. Odatle hipokoristik 
poja (Vuk) »1° (metafora) pruga, 2° razor, me- 
da izmedu njiva ili posred oranja na njivk. 
Balkanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
slozenica pdjwdnt pored paybend, od pai »krak« 
i band istog korijena od kojeg i njem. binden, 
pdjwanten »vezati«, i perz. pajdndd > tur, pa- 
janda »fest, Balken«) iz oblasti gradevinarstva: 
rum. paivan (Banat, Erdelj), paianta »zioka 
koja veze dva balvana«, bug. pajvant »uze 
kojim se sapinje konju prednji i zadnji krak«, 
ngr. nayiavTa^. 

Lit: ARj 9, 561. 564. 618. 10, 472. Elezovic 
2, 51. Skok, Slavio.,15. 484., br. 569. Lokotsch 
1610. 1611. Mladenov 408. Korsch, ASPh 9, 
660. Matzenauer, LF 12, 184. 

pajzl m (hrvatski. gradovi, izgovara se kao 
sonantno /, dvoslozno) »(pejorativno) losa go- 
stionica, birtija«. Iz njem. argota Beisi »schlechte 
Schenke«. 

Lit: Vasmer, ZSPh 10, 401. Striedter-Temps 
167. 



pakao 



588 



pal 



pakao, gen. pakla m (Vuk) = pakal, gen. 
pakla (ZK) = pakaj pored poha i paha (Kos- 
met), sveslav. i praslav. pbbh, »T smola, 
katran (danas ne postoji to znacenje u knji- 
zevnom i saobracajnom govoru; istisnuto je od 
sinonima smola i katran), 2° (kristijanizirano) 
infernum«, u sjevernim slavinama medutim 
prema nebo, tako i kod Mikalje i Mrnavica 
paklo. Prvobitno je znacenje »smola«, koje je 
•ocuvano u pridjevskom toponimu na -en Pak- 
Ijena (kl > klj fonetska "je pojava, rasirena 
bas u izvedenicama od ove osnove), poimeniceno 
na -ica Paklenica i augmentativu na -ina 
paklina (Vuk) pored paklena (se. mast') »Art 
Wagenschmiere« = pakla (Dolina, Slavonija) 
»kolomaz« (dobiveno odbacivanjem sufiksa 
-ena ili -ina) kao i u denominalu (if)pakllti, -im 
»mazati smolom«. Pridjevi na -en paklen, po- 
imenicen u oba znacenja, takoder toponomastik 
sam i u vezi s apelativima, npr. Pakleni 
Otoci = tal. Spdlmadori, na -j samo u imenu 
brda Pakalj, na -enski paklenski. Na -ara 
paklara »morska riba petromyzon marinus« 
(nazvana tako sto se prilijepi uz brodski katran) 
= paklena (prvobitno pridjev) = paklenica 
(poimenicen pridjev). Pridjev se poimenicuje 
sa -ik m prema f -ica paklenih prema paklenica 
»davo, davolica«. Na -jaca paklenjaca »pak- 
lina«. Na -jak paklenjak, gen. -aka »1° davo, 
2° osudenik u paklu«. Samoglasnik a je nastao 
iz palatalnog poluvokala: stcslav. pbbh, bug. 
pakal, ces. peklo, polj. pieklo, rus. peklo, a 
to iz ie. i u nisticnom prijevoju* pi- ie. kori- 
jena bpoi- »von Feuchtigkeit, Saft, Fett, Harz- 
strotzen itd.«, lat. pix, gen. pieis, deminutiv 
picula > rum. piicura, gr. Jiiaoa < ie. *pik + 
+ -la, lit. pikis, arb. pise. Kristijaniziranje vrsi 
se na osnovi foklorne predodzbe o gorucoj smoli 
ti paklu, tako i u jednom dijelu Danteova Pakla. 

Lit.: ARj 3, 915. 9, 571. 574. 576. 577. 
Elezovic 2, 52. Miklosic 270. Holub-Kopei'ny 
269. Bruckner 407. Trautmann 217. Mladenov 
537. WP 2, 75. Hirt, IF I, 478. GM 339. 
Boisacq* 787. 

paket, gen. -eta m = paket (Bozava), de- 
minutiv na -etto < vlat. -ittus tal. pacchetto, 
•od pacco. Denominal paketdt, -am impf. (Bo- 
zava) < tal. impacchettare, na -irati paketirati, 
-kettram impf. U gornju Hrvatsku rijec je dosla 
od njem Paket < fr. paquet. 

Lit.: Ctonia, ID (5,116. Striedter-Temps 167. 

pa klj tin m, pi. pakljum (istrocakavski) »cibi 
farinacei genus« = (Ij > /) pakjun m (Buzet, 
Sovinjsko polje) »razvaljeno tijesto od kojega 



se prave rezanci ili krpice«. Nije na zalost bolje 
odredeno znacenje tog starog romanizma, zna- 
cajnog za Istru. Odatle na -arium > -ar pa- 
kljunor, gen. -ora (Buzet, Sovinjsko polje) »va- 
ljak kojim se razvalja tijesto«, na nas sufiks 
-aca pakljunaca »cylindras quo massam disten- 
dunt et extendunt, Nudelwalker, sukalji'ca 
(ZK)«. Strekelj i Maretic ispravno uporeduju 
s tal. pacchio »jestvine, hrana«, pacchione »izje- 
lica«, pacchiare »jesti«. Istroromanska (pred- 
mletacka) izvedenica najstarijeg doba augmen- 
tativnim sufiksom -o od pabulum > paculum 
(prema poculum) > vlat. *paculone. 

lit.: ARj 9, 577. REW 3 6131. 6153. 6153 b. 
Prati 711. Ascoli, ZVSF 16, 200. MeHlet- 
-Ernout 702. Strekelj, DAW 50, 45. DEI 2714. 

Pakra f {Vuk), rijeka (hidronim) i manastir 
blizu rijeke (M. R. Reljkovic). Pridjevi na -anski 
pakranskl (iguman), izveden od etnika na -janin 
Pakrani, gen. Pakrdna (selo kod Pozege). Po- 
minje se jos ime brda Pakrenac, gen. -nca kod 
Bucja, kraj kojega tece Pakra. Naselje na toj 
rijeci obrazovano je s pomocu sufiksa -bcPdkrac, 
gen. -oca pored Pdkrc (upor. Ostrac pored Ostre, 
Igre), s pridjevom pakracki (Vuk) pored pakrcki 
i etnikom na -janin Pdhrcanin. Upor. jos topo- 
nim Pakranj kod Pakraca. Maretic izvodi od 
opak, s gubitkom o- kao u pakost uzimajuci u 
pomoc sufiks -r kao u dobar, sto ne moze 
biti, jer su sve izvedenice s tim sufiksom pra- 
slav. i i^. i sto je a nastao iz poluglasa, kako 
dokazuju grafije Pukur u latinskim dokumen- 
tima ugarske kancelarije i ime porodice Pekri. 
Vjerojatno je rijeka dobila ime po paklini: 
pik + ie. sufiks -r. To znaci da je hidronim 
predslavenski, panonski (ilirski). 

Lit: ARj 9, 579. 

pakvon m (Kosmet) = yakman (ZK) »legura 
od nikla«. Preko tur. pakfon ili preko njem. 
Pa(c)kfong »Art Neusilber«, a to od kineskog 
pak-jo »Weisskupfer«. 

Lit.: Elezovic 2, 535. Weigand-Hirt 2, 355. 

pal m (Vetranic, Vrbnik) »1° kolac, motka 
u ladi na provi« = pal m (Lika) »palica u igri«, 
slov. pal »Pflock, Pfal/Ziel«. Od tal. palo < lat. 
palus »isto«, potpun talijanizam palo n (~ od 
telegrafa, Lastva) = (tal. o - u osjecano kao 
akuzativni nastavak, odatle nom. f na -a) pala 
(Dubrovnik, Cavtat, Potomje, ~ od telegrafa') 
»1° odijeljena batina, stap, 2 telegrafski stup«. 
Na -ica paKca f »stapic«, takoder slov., sa 
leksikologijskom porodicom, deminutiv palicica, 
augmentativ palicina, denominai palicatf, -am, 



pal 



palaca' 



pridjev palicast, palicnjak, palicovanje. Na lat. 
-ata Palata (Dubrovacka Rijeka) = mlet. -ada 
palada f (Vrbnik) »obala, luka, pristaniste«. 
Prosireno lat. pridjevskim sufiksom -icius: 
-atidus paladic m (Buzet, Sovinjsko polje) »ko- 
lac« = paladic (slov., Ipava) »Weinrebenpfahl«. 
Na -ictus + -ata > -ada: fr. (iz sparij.) palissade 
> palisad I -at m (Vuk) »kolje, prosce, kojim 
je sto ogradeno i utvrdeno« = paldsad, (Rajie) 
= palazata f (jednom potvrdeno) = palizata 
(jedna potvrda) = (zamjenom stranog docetka 
-ad nasim sufiksom -ak) paldsak, gen. -aka m 
(Lika). Na -ija (v.) palija f (Slovenija, Srbija) 
»palica, podebela poduza batina, kojom se kao 
polugom valjaju tovari, panjevk = f pi. polije, 
gen. pdllja (Srijem) »kao velike lojtre, s pomocu 
kojih se burad na kola tovari i s kola skida« 
= poloj (Mikalja). Na -arius > -ir pdlir m 
»isto sto palije«. [Usp. i pod palica]. 

Lit.: ARj 9, 582. 583. 584. 579. 587. 590. 
10, 606. Pleterinik 2, 4. Skok, Sldvia 10, 484. 
REW 3 6182. 

pala 1 f (Vrbnik, Dubrovnik, Zore) »1° donji 
siroki dio vesla, 2° lopata« = pala (Buzet, 
Sovinjsko polje) »lopatica od lima kojom se 
grabi pepeo i zeravica« = pala (Potomje) »lopa- 
ta«. Upor. slov. pala »Schiefer«. Tal. deminutiv 
na -etta paleta (Bozava) « 1° paletta per ram- 
massare il fuoco, 2° pokrivac kojim se pokriva 
kalez« = palita (Rab) »vatralj, ozeg«. Od lat > 
tal. pala, paletta. 

Lit.: ARj 9, 580. 585. Pleterinik 2, 4. Kusar, 
Rod 118, 21. Crania, ID 6, \\6. REW 3 6154. 
DEI 2724. 

pala 2 {(Pjevanlja crnogorska, Martie, narodna 
pjesma) »veliki noz sto se za pojasom nosi«, 
odatle preko madz. pallos > pahs pored pa- 
hs m (Vuk), s pridjevom na -ast pahsast 
»dvosjecan« i augmentativom na -ina pahtina 
f (Vuk) pored pahs (tako i slov., ces. i polj., 
gornjo-luz. i njem.) »mac«. Balkanski turcizam 
(tur. pala »mac, krummer Sabek) iz turske 
vojnicke terminologije: rum. pala, bug. pala 
»bradva, kojom se odsijeca glava covjeku«, arb 
palle', ngr. naka. Madzarska izvedenica nalazi 
se u rum. pahs i u ostaloj Evropi. Upor. glede 
madz. sufiksa, -os bug. palesnik »dio na ralu«. 
Ovamo jos palabiklija m (Kosmet) »brkonja, 
brkanlija, koji ima brkove kao pala« < tur. 
slozenica pahbikli »isto«. 

Lit.: ARj 9, 580. 592. Elezovic 2, 535. Afi- 
kloSic 230. Holub-Kopecny 262. Bruckner 392. 
REW* 6157. Mladenov 408. IN EM 8-9, 
110.-13. (cf. Sldvia 13, 585). GM 219-220. 
Matzenauer, LF 12, 186. Korsch, ASPh 9,660. 



palac, gen. pdlca m (Vuk), sveslav. i praslav. 
deminutiv na -be, »pollex, gen. -cis (s kojim je 
prema nekima u prasrodstvu)«, od imenice 
*pah, koja se u znacenju »prst« nalazi u ruskom 
pridjevu bezpalyj »bez prstiju«. Mjesto -be na- 
lazi se deminutivni -uch u polj. paluch. Prvo- 
bitno je znacenje »prst« kao u polj. i rus. pake. 
Kad se metaforicki prenosi na oruda, ; se 
pretvara u o paoci pored palci (Vuk) »T ono u 
sto se utice veslo, skaram, 2° zbice,. sipke u 
kotaca, 3 ° (tkalacki termin) insilia, 4° u mlinskog 
kola, 5° (kolski termin) kod lotra, 6° mjera«. 
Taj kolski termin zamjenjuju u donjoj Podra- 
vini dedak, strmogldvac, kurdelj, ftizov. Odatle 
denominal na -itipdociti, -im impf. (Vuk, objekt 
tocak) (na- Lika, za-, ot-, sa-} »1° bremzati, 
kociti, 2° (metafora) smetati, zatezatk. Odatle 
na -enica paocanica (Vuk) »cokla, vlacuga«, pao- 
cenjak (Sulekov neologizam) = palcenjak »Kam- 
mrad«. Stulic ima jos napahcak, gen. -cka 
m, koje nije potvrdeno u narodu. Mozda je 
prevedenica od istoznacnog tal. ditale. Veze ie. 
nisu jedinstveno utvrdene. Petersson i Lewy 
vezu sa lat. polleo, pollex i sa palica (v.), Mlade- 
nov sa lat. palpare »pipati« (upor. bug. palam 
»trazim). 

Lit.: ARj 8, 477. 9, 477. 580. 623. Hamm, 
Rad 275, 50. Belie, NJ n. s., 1, 56. Miklosic 
230. Holub-Kopecny 262. Bruckner 391. WP 
2, 102. 678. Boisacq 3 740-741. 1047. Lewy, 
PBB 32, 147. Petersson, Vermischte Beitrdge 
(cf. RSI8, 301 . Ub 4, 214). PFL 4, 1 14-146. 
(cf. JF 3, 217). Mladenov, IF 35, 134-135. 
RFV1\, 453-463. (cf./F3, 211). 

palacati, -om (Vuk, Srijem) = palilcati, 
-am (Vuk) prema pf. palacnuti, pdlacnem (Srbija, 
Milicevic) = paliicnuti, pdlucnem (Vuk) »brzo 
micati jezikom, kako cini guja (kao kad plamen 
ovdje ondje lizne)«. Deminutiv na -acati, -ucati 
od onomatopeje pol-. 

Lit.: ARj 9, 581. 592. Pedersen, KZ 38, 

342. 

palaca 1 f (Vinkovci) »barovita podvodna zem- 
lja«. Toponim u Srijemu. Ovdje moze biti i od 
palatium. Upor. ime izvoru (hidronim) na -*k 
Palacah, gen. -cka (Hercegovina), ime zemljista 
Palacak kod Velike Mucne (Hrvatska) .Stoji zaci- 
jelou vezi sa slov. pal m »Schlamm« (istocna Sta- 
jerska, Prekomurje) pored pal, gen. -»' (ibidem), 
denominai na -iti impf, paliti »mit Schlamm 
iiberziehen« (ibidem), unakrstenje sa kaluza 
(v.) paliiza, paluznica f »Sumpfheu«. Upor. 
u juznoj Italiji paldccd pored palaccu m i polac- 
che f »fango, melma, brago«. Ako stoje ta upo- 
redenja, palaca f sadrzi nas augmentativni sufiks 



palaca 1 



590 



palak 



-aca. Korijen rijeci ide u ie. supstrat, u koji i 
gr. 7ir\k6c„ lat. palm, palta (v. pantan). Upor. 
jos slov. pildkar m (Toimin) »skrtac«, od tal. 
pillacchera »Ziegenkot, Ziegenkotfresser, Kni- 
cker«, sa r\ >i, od cega pilla, piada (Kalabrija). 

Lit.: ARj 9, 9. 581. Pletersnik 2, 4. 6. 37. 
Rohlfs 1691. Isti, Dis. Cal. 115. Skok, ZbRFFZ, 
456. 478, bilj. 59. REW* 6177. 6380. Miklo- 
sic 246. Prati 769. 

palaca 2 f (knjizevna rijec na zapadu) »1° 
Palast, gospodska kuca, dvor, palazzo, 2° (pa-_ 
laca, Slovinci, Vodice) veliko predsoblje u pr- 
vom spratu, u koje se ulazi izravno po unutras- 
njim stubama (svaka kuca koja nije prizemna 
ima palacu), 3° (hrv.-kajk.) najvecasoba (Zago- 
rje), 4° (Hercegovina) ljepsa zidana seoska kuca 
pokrivena plocama«. Istarsko (cakavsko) palada 
f pretpostavlja izgovorp > dkaouvodnjanskom 
(istro-rom.) kazalida »casaleccia« preko ipa ipa, 
tj. palaca sa c mjesto c (cakavizam). Od bal- 
kansko-lat. n. pi. palatia, na kojem se osniva 
i njem. die Pfalz, stvnjem. phalauza. Upor. 
arb. pellas, cine, parat, gr. TxaXcmov. U slov. 
je potvrden i mpalac, u hrv. rijetko. Maskuli- 
num je na Jadranu samo kasniji talijanizam 
palac m (Dubrovnik) = palac (Muo, Potomje, 
Vodice, Veli otok, Hrvatsko primorje, Kvar- 
ner, Istra) = palac (Hvar) »1 ° gospodska kuca 
koja ima pergulu i na vise katova« = palac, 
gen. palca (istocna Hercegovina) »2° toponim 
Po (= pod') palac (Muo, ribarska posta)«. Jedna 
potvrda za o < a: na vrh skale od svoga polaca 
(Vuk, Narodne pjesme 5, 16). Upor. arb. palias. 
Veoma dobro je potvrden femininum sa a > o 
u nenaglasenom slogu polaca, koji je danas 
provincijalizam na zapadu: polaca (stari ljudi, 
Hvar) = palaca (1403, Ostrozac na Uni, Dub- 
rovnik) = pola'ca (Veli otok) »1 ° ebenerdiges 
Haus«, isto sto palaca »2° vladarski dvor (14. st, 
knez Novak palace vitezb), 3° trijem, 4° vijec- 
nica, 5° trpezarija, 6° prizemna zidana kuca 
s krovom od ploca (Bratonozici), 7° f pi. 
toponim (Mljet) = tal. Porto Palazzo«. Postoji 
i muskulinum polac (Mikalja, Kavanjin). Caka- 
vizam: polaca f (u palaci knezjoj), toponim 
Polaclni (augmentativ, Cres). Sve su to po- 
sudenice koje se osnivaju na refleksu od vlat. 
grape ti, mjesto koje stoji u Bizantu kllat. ti. 
Na bizantinskom se obliku osniva polata (14. 
i 15. v, Vuk, Stulic), stcslav. polata (Supr.), 
bug. palata »Vorraum im oberen Stocke eines 
Bauernhauses«, hrv.-srp. na istoku polata, poi- 
menicen pridjev palatati, odatle poimenicenje 
polama, (makedonski) »gornji kat kuce«, na -iste 
palatiste. Toponim Polatice (14. St.). Palatina 



(zemljiste), Palatin = Polatna (selo). Taj je 
oblik provincijalizam na istoku. Obicniji je i 
knjizevni/Kztota. Rijec palata ie balkanski greci- 
zam: rum. paldt, bug. palato = palata pored 
polode (Gerov), arb. palat, eine. palate. Pri- 
djevska izvedenica na -Tnus palati'nus je latini- 
zam u Hrvatskoj : palatin, gen. -ina (hrv, Belo- 
stenec, Mikalja) »kraljev namjesniku Ugarskoj«. 
Sa i > d mlet. Paladin (15. v, Dubrovnik) 
»musko ime«, odatle prezimena Poladinic (15. 
v.), zaselak Paladlnovici (Kotor, Spic), Pala- 
dinska (seoce, Hvar). Ovo ime ovamo doslo 
preko Mletaka iz starofrancuske epopeje, kao 
Roland u Dubrovniku. Lat. palatium je pred-ie. 
rijec, koju Ribezzo izvodi od pala (v.) »sasso, 
roccia« (upor. lig. Vendupale, tosk. Sasso di Pale, 
Abruzi Carapale itd.). 

Lit.: ARj 10, 580. 581. 582. 589. 590. Ku- 
micic, Olga i Lina 172. Cronia, ID 6, 116. 
Pletersnik 2, 4. Sturm, GSjfK 6, 41. Jagic, 
ASPh 32, 628. 36, 543. Ribaric, SDZb 9, 
174. Budmani, Rad 65, 162. 165. Resetar, JF 
6, 255. Vusovic, SDZb 3, 44. Surmin 106. 
REW 3 6159. GM 319. Romahski 125. Jokl, 
Unt. 93. Pascu 2, 71, br. 1321. Schwarz, 
ASPh 41, 128. Skok, ZbRFFZ 1, 463. Isti, 
ZRPh 54, 192. Ribezzo, Onomastica 2, 45. 
Vasmer, GL 120. Miklosic 255. Vasmer 2, 304. 
391. 

pakcinka f (hrvatski gradovi, obicno u fpl, 
Sulek, Popovic) »vrsta jestvine od brasna: tije- 
sto s jajima«. Od madz. palacsinta, a ovo iz 
rum. placinta < lat. placenta < gr. JtAccxoiic, 
»gateau plat«, od JiAdJ;, gen. JtXaxoc, > plaka 
(v.). Zamjena docetka -to nasim sufiksom -ka 
nalazi se i u bug. palacinkl m pi. Preko madzar- 
skoga i ukr. palacynta. Nije sasvim jasno kako 
se odnosi opldca f »nekakav kolac (sto se pece u 
Vrbniku na Krku)« prema placenta. Pocetno o 
moglo bi biti kao u ofero (Dubrovnik), ostatak 
od krivo razlozenog clana la placenta > *l'apla- 
centa, s gubitkom -enta. Ako je tako, to je 
dalmato-romanski leksicki ostatak. Dalmato-ro- 
manski je toponomasticki ostatak Plagente i 
pi. (Muo) = Plagenti, gen. pi. Plagendta (s 
prijedlozima iz, iza, preko) »po 1 km dug dio 
obale kod Svedlije u Dobroti (Boka), gdje su 
kuce bratstva Radonicici« (velarni izgovor kao u 
galatina). Naziv je metaforicki. 

Lit.: ARj 9, 65. 584. Skok, ZRPh 54, 215.. 
REW* 6556. Kostial, Mentor 1929. Boisacq* 
790. 

palak, gen. -Ika m (dva dubrovacka pisca) »1 ° 
pozornica, 2° loza«. Od tal. palco scenico < 
langob. paiko, varijanta od balkon (v.). 

Lit.: ARj 9, 582. REW» 907. DEI 2728. 



palamada 



591 



palangar 



palamada f (Malinska, danas se ne cuje) 
»cuska, triska (Pag), zaluska (Pag)«. Izvedenica 
na -ata > mlet. -ada od palma »saka«. Umetnuto 
a u grapi Im sjeca na gr. jtaMun, od cega 
potjece prema nekim lingvistima (Boisacq) lat. 
palma »saka«. Na lat. deminutiv -itta > tal. 
-etta palmetto > palmeta f (Kuciste) »(brodski 
termin) pokriveni dio prove« = palmeta (Mljet) 
»pokriveni dio prove (pajo na provi naclnjenje 
na 3 kantuna I zove se palmeta, koja je u jed- 
nom bokunu, da se moze lako dignuti, kad treba 
isekad barku)«'. Kao brodski termin metafora 
je. 

Lit.: Macan, ZbNZ 29, 209. REW 6171. 

palamar m (Vuk) = palamar (Kosmet) 
»1° ladeno uze, debeo konac, 2° gvozdeni klin, 
ekser, 3° debela igla«. Balkanski turcizam tal. 
podrijetla (tur. palamar »brodski termin, uze 
kojim se lada veze za obalu ili kotva« < tal. 
palamara = prov. pouloumar, fr. poulemart, katal. 
paldmera, mlet. palombaro) : rum. palamar, bug. 
palamar, arb. pallamar, ngr. jtaXaudpu. Rijec 
se izvodi od palumbus »golub > pllum (Ulci- 
cinj)«, ali time semanticki razvitak nije objas- 
njen. Meyer izvodi srgr. naka\i6.pi(oy), ngr. 
ncdauapi »Schiffstau« od na~ka\a\ »saka«, sto ni- 
kako ne zadovoljava zapadno-romanske oblike. 

Lit.: ARj 9, 582. Elezovic 2, 53. Mladenov 
408. Fiktin 1109. GM 319. Meyer, Turk. 1, 
82. Korsch, ASPh 9, 660. Sainean, ZRPh 
30, 311. 32, 46. (Baistova kritika toga clanka). 
REW* 6181. Miklosic 230. Vasmer, GL 106. 

palaniida f (Viik) = palamuda (Vuk, Sri- 
jem) = palamlda (Kosmet, Gojbulja, Drsnfk, 
bug.) »korov serratula arvensis«. Rum. palamlda 
f »1° cirsium arvense, 2° serratula arvensis, 
tinctoria« = polomidd »idem, Saudistel« < ngr. 
noTXauiSt »ononis antiquoram«. 

Lit.: ARj 9, 582. Elezovic 2, 53. Mladenov 
408. Tiktin 1109. Vasmer, GL 107. 

palaniida" f (Racisce, Dubrovnik, Poljica, 
Krtole, Korcula, Mikalja) = palamlda (Budva, 
Cres, Muo, Bakar) = palamida (Bozava, Ma- 
linska, arb. Ulcinj) »riba pelamys sarda« = pala- 
mita (Senj), odatle na -aria > -ara palanddra 
(Muo, Malinska, Bozava, Senj) »jaka mreza za 
palamide, riimbace, trupace, luce i tune, bez 
olova, jer je sama teska, duga 400 m (ima konop, 
bragadura, od 20 m, ispod nje su petrovci 
»okrugli kameni korculanski«, magle »oka« od 
35 mm)«. Sa zamjenom docetka -Ida domacim 
sufiksom -ic palombic (Muo, Prcanj) = pdlo- 
mnic = (Bijela, Boka) = palomnic (Muo, Krto- 
le, Ljubisa) = palovnic (Perast, Muo) = (sa , 



a > o) polomnic »Lotsenfisch, naucrates«. Rijec 
palamida u Krtolama je noviji naziv, stariji je 
palomnic. Sa sinkopom penultime: palanda, 
na -lea palandica, prezime Palandicic = 
sa -one > -un palandrun (Veli Rat, Dugi 
otok) = (a > o) palanda (Dubrovnik, Cav- 
tat, Bella, Belostenec) = (sa r poslije dentala) 
polandra (Dubrovnik, Kolombatovic), demi- 
nutiv polandica (Vrbnik), na -aria > -ara po- 
landara f (Zore, Ston, Mljet) »isto sto palanda- 
ra«, odatle s tal. -one > -un polandarun (Mljet) 
»dio na krilu mreze, koja se zove sabaka ili 
trakta«. Oblik palamida je mladi venecijani- 
zam < palamida ili palarnia. Oblik sa mb > 
> mn > vn mjesto m moze se uporediti s arb. 
pe'lembe < gr. JtaMuri »pjesnica«. Oblik sa -/to 
mjesto -ida je takoder tal. palamita, pelamlta. 
Oblik palanda pretpostavlja u dalmato-roman- 
skom isti naglasak kao u Napulju paldmmeto. 
Oblikpalomnlc naslanja se na ovaj naglasak i na 
geminaciju mm > vm, mb. Docetak -ita > -iba, 
koji se nalazi u juznoj Italiji i pravilan je u 
talijanskim proparoksitonama, kod nas je zamije- 
njen prema Velebit > Velebic sa -ic. Izvor je 
novogrcki generalizirani akuzativ jtcdauiiSa od 
stgr. Jicdauiic;, gen. -ijooc,. Balkanski grecizam: 
bug. palamid m »tuna«, cine, pdldmidha »isto«, 
tur. palamud »isto«. I ovdje je moglo nastati 
unakrstenje sa nakd\n\ »saka«, prema Hatzidaki- 
su. Upor. denominacijuporfton/ca (Silba, Vuk) 
»ovrata, dinigla, komarca, zlatobrov«. 

Lit.: ARj 10, 253. 582. 588. 592. Macan, 
ZbNZ 29, 208. 209. Budmani, Rad 65, 
164. Rohlfs 1690. GM 331. Vasmer, GL 
120. Pascu 2, 71, br. 1325. Skok, ZRPh 54, 
436. 439. Prati 7\8. DEI 2726. 

palamidarke fpl. (Vranjski. i okolni okruzi) 
»vrst drvenih rukavica koje se upotrebljavaju 
pri zetvi za zastitu ruku od bodljikave trave«. Bit 
ce izvedenica od gr. Jtcdduri »dlan«. W.pelemi- 
sati. Upor. glede docetka -id izvedenicu odatle 
palamida (v.). 

Lit.: Zega, Sldvia 9, 579-581. Vasmer, GL 
107. 

palangar, gen. -ara m (Malinska, Rab) = 
(asimilacija I - r > r - r) parangar (Boza- 
va) = (an > in kao u lanciin pored Uncun) 
pallngar (Senj, Vrbnik) = (metateza I - r > 
r - I') parangdl (Budva, Lepetane, Cres, 
Ulcinj, arb.) = parangdo (Lastva) = pardngao, 
gen. -ala (Zore, Dubrovnik, 17. v.) = parango, 
gen. -ala (Potomje, Mljet) »(ribarski alat) dug 
konopac na koji se privezuju udice, strukovi«. 
Nalazi se jos u istro-rom. parangdl (Pula, Faza- 
ne), mlet. palangar pored parangalo, sic. pala- 



palangar 



592 



palica 



garu, palangastruj-ancastru (Calabria) < gr. Jio- 
Xvayxvojpov, slozenica od nokbq »mnogi« i 
ayxuoxpov > bug. engi'stra »udica«. Prov. pa- 
langro (-e). U Dalmaciji, Istri i Mlecima doslo 
je do zamjene grckog docetka -uaxpov lat. 
sufiksom -onus ili -ans prema ostalim nazivima 
za mreze. U Dalmaciji i Istri rijec moze biti 
dalmatoromanska iz ribarske terminologije 
(upor. splatqra itd.). 

Lit.: ARj 9, 588. 641. Macan, ZbNZ 29, 
212. Kusar, Rad 118, 27. Crania, ID 6, 116. 
Rohlfs 1759. Isti, Diz. Cal. 115. Schuchardt, 
BDC 11, 110. Skok,. Term. 32. Isti, ZRPh 54, 
433. 474. Vasmer, GL 111. he 88. 140. Mla- 
denov 162. DEI 2121. REW 6185 b. 

palata f (Dubrovnik) »nebeski svod«. Dal- 
mato-romanski leksicki ostatak od lat. n. pi. od 
palatum > tal. palato »nepce«. Latinizam: pri- 
djev na -alis prosiren na -hn > -an palatala» 
(samoglasnik, suglasnik) »(prevedenica) nepcank 
je gramaticki termin. 

Lit: ARj 9, 584. REW 1 6160. 

palav (Kosmet), pridjev, »prgav, nesmotren, 
brzoplet (zene, deca palava na jelo)«, poime- 
nicen na -ko palavko m prema f na -ica pala- 
vica = palav (Kosovo polje) »lud, sulud«. 
Nalazi se jos u bug. palav »ungestiim, toll, 
unbandig, ausgelassen, mutwillig«, palavica, 
-ina »Damon«, palavscind »Mutwille«. Cini se 
kao nas pridjev na -av, ali se slaze semanticki i 
fonetski sa ngr. naXafioq »verriickt, verdreht«. 
U rumunjskom je rasiren pridjevskim sufiksom 
-atic palavatic (Muntenija) »nichtsnutzig«. 

Lit.: ARj 9, 584. Elezovic 2, 53. Mladenov 
408. Doric 262. Tiktin 1110. Vasmer, GL 107. 

palenta f = palenta (ZK) »jelo od kukuruz- 
nog brasna, pura, zganck. Odatle na -ar < lat. 
-artum palentar, gen. -ara (Vrbnik, Bakar) = na 
-enjak palentenjak »kuhaca ili varjaca«. Na -as 
palentas, gen. -asa m »coyjek koji jede mnogo 
palente ili je rado jede« = (o > u) pulenta 
(Perast) = pulenta (Hvar, Rab) = pulentra 
(Kralje) = pulinta (Bozava), slov. polenta. 
Od tal. < lat. polenta. Oblici sa o > u mogu 
biti i dalmato-romanski leksicki ostatak iz ter- 
minologije hrane. Dragog je podrijetla pura f 
(Vuk, Ljubisa, bosanska narodna pripovijetka, 
Pavlinovic,Poljica, Visoko u Bosni, Hercegovina, 
Cerna u Slavoniji, Kralje) »kacamak, mamaljuga, 
mandra«. Potvrden je i oblik pula kao i akcenat 
pura. Odatle na -njak purnjak m (Sinj) »drvo 
kojim se mijesa pura ili kasa« = na -acpurai, 
gen. -oca (BiH) = puromet (Srbija). Vukov 



akcenat pura upucuje na hipokoristicno posta- 
nje, na kracenicu od arum, (cine.) purinta »ge- 
wohnliche Speise« < lat. polenta. Rijec polenta 
usla je prema tome u balkanski latinitet. Dala- 
metra (cine.) ima glagol purindari »mrsiti se na 
dane kad je to vjerom zabranjeno«. Rijec pura 
je zacijelo ostatak iz govora srednjovjekovnih 
Vlaha. 

Lit.:ARj9, 584. 585. 12, 642. 644. 684-85. 
Pletersnik 2, 128. Kusar, Rad 118, 19. ZbNZ 
1, 114. 8, 94. 10. 104. Hraste, BJF 8, 27. Cra- 
nia, ID 6, 118. REW 3 6634. Skok, ZRPh 36, 
652., br. 18. Dalametra 179. Puscariu 1409. 
DEI 2991. 

paletun, gen. -una m (Dubrovnik, Cavtat, 
Rab) = paletun (Kuciste) »kaput, jaketa (Kor- 
cula), ogrtac«. Od tal. (francuzizam) palettone, 
furl, paleto = paltb < srengl. paltok > fr. 
paletot. Tal. deminutiv na -dno paletoncin, gen. 
-ina m (Dubrovnik, Cavtat). 

Lit: ARj 9, 585. REW 6178. Pirana- 686. 
DEI 2737. 

palica f (15. v., Vuk), sveslav. i praslav., 
»batina, stap«. U drugim slavinama varira de- 
minutivni sufiks sa -bka. Sa -ica nalazi se u 
slov., bug., ces., polj. i rus. Deminutiv na -ica 
pdliaca (Vuk). Augmentativ na -ina pauclna 
(Dubrovnik). Na -njak palicnjak m (Vuk) »svr- 
dao kojim se na jarmovima vrte rupe za palice«. 
Hipokoristik odbacivanjem sufiksupala f »odje- 
lana batina koja je na jednom kraju sira i djeca 
se njom igraju lopte«. Denominal ispaliati vo- 
love »izvuci palice iz jarma«. Od kraceg oblika 
na -ija: palija f = palija f (Vinkovci) »palica, 
podebela, poduza batina kojom se kao polugom 
valjaju i tovare panjevk, u pi. polije (Srijem, 
jer se sastoji od dva dijela) »velike lotre s 
pomocu kojih se burad na kola tovari, skladnje, 
skladnji = sklanje (ZK)« [usp. i pod pal]. 
Tumaci se iz ie. korijena *(s)p(A)e/-, »cijepati« 
u prijevoju duljine 6 > a. Taj je korijen dobro 
zastupljen u slavinama : v. paljeno, polica, polo- 
vina, pijeti, plat, u lit. samo u spalls, lot. spal'l 
»Flachschaben«. Rijec palica kulturna je rijec, 
koju posudise Rumunjipalita (stari jezik, Erdelj) 
pored palca, koje je rumunjski rusizam, i Ma- 
dzari palca. Machek veze i sa paliti jer su se 
palile, da budu trajnije, da se dobije crvena 
boja. Dovodi se u vezu i sa palac (v.). 

Lit: ARj 3, 915. 9, 580. 586. 587. Miklosic 
255. Holub-Kopecny 262. Bruckner 591. Ma- 
chek, LF 65, 314-319 (cf. Ub 24, 356). Tik- 
tin lili. WP 2, 102. 678. Scheftelowitz, KZ 
56, 180. 7^33, 140. 143. 



palij 



593 



paliti 



palij m (Bernardin) = palija f (jedan pri- 
mjer iz starih pisaca) = palljo n »obdulja (v.), 
nagrada kod trke«. Upor. furl, palit m »palio, 
drappo che davano a chi vinceva la corsa dei 
cavalli«. Ucena rijec lat. pallium »kabanica« > 

> tal. palio. 

Lit: ARj 9, 587. REW 6168. Pirona" 686. 
DEI 2731. 

palijat, -am impf. (Vrbnik) »jahati na konju 
vrlo brzo (u galopu)«. Upor. spanj. polear »wip- 
pen« < vlat. *polidiare, od gr. JtoMBiov > tal. 
puleggia. Ovamo ide mozda palizat impf. 
(Smokvica, Korcula; primjer: eno palizaju kla- 
cinu) »iznositi zeru (zevaru, metateza od ieravd) 
iz klacine«. ■ 

Lit: ARj 9, 587. REW 6635. Prati 802. 
££73143. 

patiska, gen. -ski f (Istra) = teliska (Distrae, 
Prigorje) = slov. palhka (Ipava) = pollska 
»beli evet (Istra), paspalj, farina subtilis, Staub- 
mehl«, s promjenom sufiksa paljuska »Schrot- 
tmehl« = paluska. Prezime Fallska (Istra, Ri- 
penda, Frata, Presika, Rogocana, Sv. Bartol, 
Cer, Vinez). Na -ar pallskar (Istra, narodna 
pjesma) »mlinar, tj. onaj koji je posut paliskom«. 
Od furl, falis'cie (sporedni oblik falive < lat. 

> tal. favilla sa metatezom v - I > I-v); 
istrorom. fallska, unakrstenje od tog sporednog 
oblika sa falavesca = favalesca = favilesca u 
sjevernim talijanskim narjecjima, germanskog 
podrijetla *falawiska. Istarsko-slov. znacenje je 
metafora »pepeo > paspalj < itaajid^n (v.; 
ovo je takoder moglo dati metatezom *jia>ir|OTia). 
V. poval. 

Lit.: ARj 9, 589. Pletersnik 2, 5. 6. 130. Piro- 
nb 1 292. REW 1 3226. 3152. Strekelj, DAW 
50, 45. DEI 1585. 

paliti, palim impf, (Is-, na-, o-, po-, pri-, 
ras-, s-, sa-, u-, za-) = paliti (ZK, objekt 
rakiju), sveslav. i praslav. kauzativum, bez utvr- 
denih paralela u baltickoj grupi i u drugim ie. 
jezicima, »zeci, faire flamber«, prema iteratlvu 
na -a- raspaljati (se) (13 — 15. v.), na -va- 
raspaljavati, -paljivati, -paljujem, samo u 
vezi s prefiksima, na -ovati potpaljovat, -ujem 
(Kosmet); upalit, -dlim (Kosmet, ZK)»!° zapa- 
liti (kucu), 2° (metafora) upall mupuska = imao 
je srecu, toje updlilo«, updlltl se (o zitu, kuku- 
ruzu). Postverbali: pai, gen. paid (Istra), pal 
(Vodice, Dalmacija) »1° suho granje, 2° palez 
(Barakovic), 3° Pali pi., selo u Bosni, toponim«. 
Na -Id, -la: palj m (J. S. Reljkovic), odatle na 
-evina paljevina (Vuk, Lika), palja (Vuk, Dal- 



macija) »zublja«. Na -tbapaljba = palba (rusi- 
zam). Na -ez palez m (i toponim), odatle na 
-ina palezina pored palezina (Istra), na -njak 
paleznjak (Grizani) = imperativni kompozitum 
palikuca. Upor. toponim Palilula i prevedenicu 
palidrvce »Zundholzchen«. Slov. palenka dolazi 
u satrovackom paljuka (Pristina) i rum. palincd 
»Branntwein«. Neologizmi na -acupaljac = upa- 
Ijivac za »stroj za upaljivanje (kad je dosao u 
upotrebu)«. Rumunji posudise a pall »Brand 
setzen, schlagen«, s izvedenicama sa sufiksom 
-iciune < lat. -Mone pallciune »Mehltau« i 
-itura palitura »epuai|3r|«. U cakavskom na- 
rjecju dolazi i u prijevoju *pol- spoliti (ZK) 
»anbrennen«. Upor. stcslav. poleti »uri, ardere«. 
Od te osnove, kad dode pred suglasnik, nastaje 
po pravilu likvidne metateze slog pla-, koji se 
nalazi u planuti, planem (16. v., Vuk; pri- 
Piva-Drobnjak, subjekti zito, hljeb), stcslav- 
plamy, gen. -mene > plamen. Korijen pol- 
u tim je izvedenicama sveslav. i prasi. Sufiks 
-men je ie., sveslav. i praslav. za apstrakta (v.), 
Odatle impf, na -ja: planjati (Dosen, Krmpo- 
tic). Sveslav. i praslav. *pol-my > plamen ima 
svoju leksikologijsku porodicu. Izvedenice se 
prave od dviju osnova, od plam- (upor. plemlc 
i kamik) i od plamen. Od plam-: plam (upor. 
kam), deminutiv na -idk plamicak od plamlk 
(upor. kamik i kamicak), denominali na -ati 
plamati, -am (Vuk, Crna Gora), na -iti plamiti, 
prema pf. plamnuti (Belostenec), deminutivi na 
-coti plamcati (Pavlinovic) = plancati, na -uca- 
ti plamucati, -am, na -tati plamtati, -dm (Du- 
brovnik), na -tetiplamtjeti, -tim. U tim deminu- 
tivima prelazi u onomatopeju. Zbog toga se 
t zamjenjuje sa splamsati (raz- se): Od plamen - 
nd -jaca: plamenjaca (Vuk) »ztga«. Interesantan 
je hrv.-kajk. oblik plovien (Bednja), koji pretpo- 
stavlja istu deklinaciju kamen, gen. kamna (v.) 
sa mn > vn i zamjenu 6 > e > ie. Pokusaja 
uporedivanja s ostalim ie. jezicima ima dosta, 
kao sa lit. pelenas »focus« (Matzenauer), arm. 
holm »vjetar« (Petersson), arm, phailem »svijetliti 
se«, gr. cp^EiJco (Charpentier), sa sanskr. phalgii- 
(na) »crvenkast« (Scheftelowitz, upor. zapalali 
se »erubescere« u staro-moravskom). Upor. pepel 
(v.)- 

Lit.:ARj3, 915. 7, 477. 9, 589. 953. 595. 
10, 8. 13, 165.-7. Unbegaun, RES 12, 24. 
Vukovic, SDZb 10,299. Trojanovic, JE 5, 224. 
Mikldsit 235. Holub-Kopecny 262. Bruckner 392. 
Tiktin 1110. WP 1, 59. Hirt, IF 37, 227. Vail- 
lant, RES 6, 80. Petersson, KZ 46, 247. 
Charpentier, KZ 40, 477. RES 26, 141. Wyjk, 
IF 24, 237. Scheftelowitz, IF 33, 139. ASPh 
12, 184. 



38 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



•palma 



594 



palma f, deminutiv palmica, pridjev na -ovit 
palmovit, na -iste palmiste = paoma (Mikalja, 
Stulic), pridjev na -hn > -an paoman, paomis- 
te = (ao > o) poma f, gen. pi . palama (Dubrovnik, 
Poljica), pomisle n. Hidronim Pomina, voda bli- 
zu Milatovice (Stoliv) = (ao > a ) parna (Ka- 
vanjin) = pauma (u jednom rukopisu). Od 
tal. palma »isto«. 

Lit: ARj 6, 591. 596. 624. 709. 10, 644. 645. 
.686. Budmani Rad 65, 163. REW* 6170. 

palment m (Cres) »Fussboden« = krc.- 
Tom. palmiant Od tal. palmento »isto« < lat. 
pavimentum ili pagmentum. 

Lit.: Tentor, 4SPh 30, 197. .ftEH^ 6312. 
BEL 2734. 2735. 

palocija m (slavonska Podravina, Kostajni- 
ca) »1° svinjski trgovac iz Ugarske, 2° mrsava 
svinja (Sabac)« = paloc (hrv.-kajk.). Od madz. 
Paloczi < Polovec, covjek iz madzarskog ple- 
mena Palacz. 

Lit.: ARj 9, 591. 

palok m (Vuk, Dubrovnik, Vetranie), samo 
ti priloskoj sintagmi na palaku mije »na ruci, 
na meti je, nije sakriven« = palog (Zore, 
Dubrovnik). Slozenica od prefiksa pa- (v.) i 
prijevojnog postverbala log od lezati (v.). Prije- 
laz g > k je obratan govor (fausse regression, 
Dauzat) prema gubitku sonorizacije u narjec- 
jima. 

Lit.: ARj 9, 591. 592. 

palpati, gen. -ana m (Buzet, Sovinjsko po- 
lje) »ostaci od maslina nakon ispresana ulja«. 
Mozda je od sjeverno-tal. furl, paitan, istro- 
rom. »blato, fango, motta, terra ammolita dal- 
l'acqua, fanghiglia molle«. Toponim Pdnton, 
gen. -ana (1243, Trogir) je tosk. pantano, furi. 
pantan, pantenna = paltenna (s etruscanskim 
sufiksom -enna) »isto«. Osnovno paha varijanta 
je od pred- ie balta (v. blato) u srodstvu s lat. 
palus, gen. -udis (v.). 

Lit.: ARj 9, 618. Skok, NVj 23, 345-6. 
REW* Gill. Lve 75. Pirana 688. Pieri, AGL 
12,- 131. 

paluba f (Sulekov rusizam, kao i u ceskom) 
= palub (Stulic), danas opcenito i na Jadranu 
mjesto talijanizma kuverta (part. perf. pas. od tal. 
coprire < lat. cooperare, upor. i kupijerta, Du- 
brovnik, koperta u hrvatskim gradovima »Bett- 
decke« i kuverta f za listove), »nadkrovak na 
ladi«. Sadrzi prefiks pa- (v.) i *luba, koja do- 
lazi u raznim izvedenicama kao rus. lub »Bast, 



Birke«, lubocka f »Korb«, kod nas lubanja (v.), 
lit. luba »daska«, arb. labe »Rind, Kork«. Ie. 
je korijen *leup- pored *leub(h)- »skidati koru«, 
u prijevoju *loubh- za izraz perfektuma. Sa- 
moglasnik u prema tome je nastao iz ie. dvo- 
glasa ou. 

Lit.: ARj 9, 592. Maretic, Savj. 84. NVj 
3, 192. Skok, Term. 139. SEW i, 148. 741. 
WP 2, 418. Holub-Kopecny 212. 262. Joki, 
Unt. 95. 

palud, gen. -uda m (Istra) »canna«, demi- 
nutiv na -id paludic »cannula«, na -ika palu- 
dika i »arundinis genus« = palud (Cres) = 
palud (Proroci) »bara, mocvara«. Semanticki 
razvitak »mocvara > biljka koja raste u mo- 
cvark (po semantickom pravilu sinegdohe) na- 
lazi se i u furl, palut »1° mocvara, 2° strame, 
giunchi' ed altre erbe che crescono nelle 
paludi«. Slov. palud m = paluda f »abge- 
schwemmter Unrat, Binse, scirpus«, paludnica 
f »caltha palustris«. Toponimi: Poljudi m 
pi. (Split) pored Paljud, Pbvud = U Poljudu 
(Kavanjin) = Polit (Rab), dalmato-romanski 
toponomasticki relikti od lat. palude (it > iu, 
odatle Ij u Paljud, u > I kao u mir, odatle 
Pdlit na Rabu). Biival, ostro brdo i brdski 
lanac (oronim) poslije Vruce rijeke (ide para- 
lelno sa Majolika, drugi izgovor Majlika) pise 
se g. 1422. campo a Pual (Bar) i sadrzi stariji 
oblik arb. pyli »suma« < (metateza) vlat. 
padule — rum. padure »isto« kao u tal. padule 
(977) u juznoj Italiji. 

Lit.: ARj 9, 589. 593. 10, 644. Kusar, Rad 
118, 15. Pletersnik 2, 6. REW* 6183. Jirecek, 
Romanen 1, 59. Pirana'. 689. Matzenauer, LF 
12, 187. Codex dipt. Barensis 1,8. 

palj, gen. palja m (Vuk, Boka, Ljubisa, 
Vodice, Istra) = palj (Biograd na moru) = 
palj, gen. palja (Istra) = palj, gen. plja (Ba- 
rakovic) »haustrum, ispo, ispolac«. Prema 
potvrdi kod Barakovica a je nastao iz polu- 
glasa 5, upor. deklinaciju pas, gen. psa pored 
pasa (ZK), ali se moze i drukcije tumaciti. 
Odatle denominal na -ati paijati, poljem (Zo- 
ranie) = pajati (Korcula), opaljati (Barakovic), 
ispa/jatl, -am »ispljuskati paljkom (paljem) vodu 
iz lade«, spaljat (Mikulicic). Na Hvaru part, 
perf. pas. pajveno ulje (v. nize puven). Pomor- 
ski je termin kao i ostale izvedenice od tog 
korijena za posudenicu sansa (Dubrovnik), !e- 
sula (Bozava), cesula (Ilovik), sekati (Budva). 
Deminutiv na -bk: paljak, gen. paljka (Istra) = 
paljak (Prijedor) »isto« = pajak (Brusje, Hvar) 
»drvena velika zlica«, odatle denominal na 



Palj 



595 



palje 



-ati paljkati (Vodice) »crpati vodu«. Na -Ika 
paljka (Srbija, Milicevic) »tikva za vodu, za 
spravljanje soli, sjemena, tucene paprike« = 
paljka (Kosmet) »1° crpka, vrg, tikva, 2° 
(metafora) sasvim celava glava i gola lubanja«. 
Isti korijen dolazi u prijevoju o: ispo, gen. 
ispala m = ispol (Lumbarda, Korcula) = 
na -be + -de ispolac, gen. -oka (17. v., Vuk, 
Crmnica) »isto«. Denominal ispolati nije po- 
uzdan. Odatle prema Budmaniju na -njak 
ispolnjaci, gen. ispdlnjaka m pi. »opanci od 
koze sa bokovima«, nazvani tako jer su slicni 
ispolcu. Po pravilu likvidne metateze nastaje 
od te osnove slog pio- u praslav. *polk- de- 
minutivnoj glagolskoj izvedenici na -koti 
plakati (r'~ se), placem (Vuk, objekt sudove) = 
plakati (Vodice, upor. ukr. polokaty, polj. 
plokac) »prati« (do-, is-, iza-, o-, po-, s-). 
Razlika je u akcentu prema plakati, placem 
»lacrimare«. Akcentom je uklonjen homonimij- 
ski sukob. Odatle postverbal saplak (Srbija, 
Dalmacija, Sinj, Hercegovina) »casa« i spldkd, 
s augmentativom spiatine, deminutiv plakmjat, 
-am (Kosmet) »malo oprati (usta, sudove)« 
i pf. na -nuti splaknuti (Vuk), sa kn > hn 
isplahnuti pored ispljahnuti (I > Ij prema pljus- 
kati) »izliti, prolitk = spiami (ZK) = toplo- 
mu »oprati« (takoder slov.) = splahnuti (Miklo- 
sic i ces.), na- ovati isplahovati, -ujem (Dubrov- 
cani, 18. v., Stulic) »istrositi, razasuti«. Od 
iste osnove postoji i nisticni prijevoj pi- (sa 
Ij mjesto / zbog onomatopeiziranja) pljuskati, 
-om (Vuk), sa deminutivnim nastavkom -usk 
(is- vodu iz lade ispolcem). Od osnove deno- 
minal pljusak, gen. pljuska m »averse, nagla 
kisa«. Na -eti pljuitati, -i i pljustitl (subjekt 
kud}. Znacajno je da isti korijen dolazi jos 
u dva vida: s prijevojem s > y > i: piljhati, 
-am impf. (Ston) »crepati vodu, kad je jos 
malo ima na dnu« (is-, sa h mjesto k kao u 
plahnuti) pored piljkati, -am (is-); i u cakav- 
skom sa sonantnim / > u od nisticnog prije- 
voja: put, pujen (is-, za- Rab, Korcula, Smok- 
vica, Blato na Korculi, Brae, Hvar) = pit 
(Bascanska Draga) = pit, plven (Cres), imp. 
puj, part. perf. akt. pu, pula »crpsti«. Kod Ma- 
rulica priputi : jer pripuse vode (Judita 4, 
262) »jer su iscrpli vode«. Odatle part. perf. 
pasiva, koji se upotrebljava kao pridjev: pu- 
vena ulje »koje je obrano iz samljevene zitke 
masline, nije dobiveno tijestenjem« = puhen 
(Podgora, Dalmacija), pujen »samotok pored 
samotok, loenjak, takoder med koji sam iz 
sata istece«. Oblik je nastao iz *puljen > pujen 
(sa zamjenom v za.je poslije u). PSimenicen na 
-ik puvenik, gen. -ika (Poljica) »locnjak, lot- 



njak < nocnjak«. Od part. perf. aktiva pul 
(upor. pu, pula, Rab) stvoren je puljati, -am 
pored -em (Srbija, Fuzine, Sinj, Varos u. 
Slavoniji), ispiiljati, -om (Samobor) i deminu- 
tiv na -kati puljkati, -am (is-). Na -iti puliti, 
-im (Belostenec i slov.) = puljiti, odakle otpu- 
liti i puljevina (Samobor) »most koji se otoci 
(»kad se otace cisti most, veli se da se otpuli, 
a juhi se kaze puljevina«)«. Prema izlozenom 
moze se palj tumaciti i prijevojem duljenja 
o > a. Praslav. je osnova cetverostruka *ptl-, 
*pll-, *pol-, *pal-. U baltickoj grupi cakavskom 
puti odgovampilti, pilu »giessen, schiitten« pre- 
ma lot. palli »inundatio«. U pljuskati ie. korijen, 
bio je rasiren: *pleu-. 

Lit.: ARj2,647. 3, 937. 934. 915. 921. 927. 
933. 938. 4, 12. 120. 9, 20. 593. 594. 853. 947. 
10, 104. 11, 689. 12, 646. 649. 650. Hraste, 
JE 6, 213. Skok, Term. 120. Elezovic 2, 54. 79. 
Ribaric, SDZb 9, 175. Kusar, NVj 3, 338. 
ZbNZ 9, 55. 133. 137. 14, 186. 17, 20. 24,134. 
Miklosie 254 - 255. Holub-Kopecny 275. Ple- 
tersnik 2, 50. Bruckner 392. 421. WP 2, S4. 
Matzenauer, LF 12 5 187. 345-346. Vaillant,. 
RES 22,11. Wood, LF 22, 150. 159. Scheftelo- 
witz, KZ 56, 203. Holthausen, IF 25, 152. 
Boisacq 163. 

palja f (Vuk, Dalmacija) »zublja«. U ARj 
izvodi se od paliti sa sufiksom -ja kao placa 
od platiti, Matzenauer od tal. paglia »slama« < 
lat. pdlea. Postoji mogucnost da je istog pod- 
rijetla kao i baklja »istog znacenja«, tj. fa- 
cula > furl, fale »isto«, upor. stfr. faille i 
prov. falha. 

Lit.: ARj 9, 593. REW 3 3137. Matzenauer,. 
LF 12, 187. 

paije, gen. palja f pi. (Vuk, Dubrovnik, 
Kotor) »1° pljeva, 2° mekinje, posije«. Pridjev 
na -av paljav, poimenicen na -be paljavac, 
gen. -vca »hljeb od mekinja ili posija«, prosi- 
ren na -ost paljavast, paljast. Denominali na 
-iti paljiti, ' -im impf, (nesigurno) »posipati 
paljaina«, pa/javlti (po-). Moze biti dalmato- 
romanski leksicki ostatak od lat. pdlea > tal. 
paglia. Na -are ili -arium > -ar poljar m. 
(Crna Gora, Hercegovina) »zgrada u kojoj se 
sprema slama, sijeno, kukuruz, pojata, supa« 
takoder je dalmato-romanskog podrijetla. Iz- 
vedenica na slozen pridjevski sufiks -ar + 
-ictus paljarica f (Bozava, Istra, cakavski) = 
pajaric m (Buzet, Sovinjsko polje) »culcitra 
stramentitia, slamnjaca punjena liscem sa kli- 
pova kukuruza (peruana, ZK = lubje n, 
Buzet)« < mlet. pagiarizo. Na deminutivni 
sufiks -etto < vlat. -ittus pdjet m (Racisce) = 



piilje 



596 



pan 



pdjet (Budva; primjer: bad i digni pafit, kaze 
se kad je lada pri kraju da ne udari u obalu) < 
tal. paglietto »bokobran«. Na lat. augmentativni 
i pejorativni -aceus > tal. -accio pagliaccio > 
mlet. paiazo >po/ac=(hrvatski gradovi, s njem. 
deminutivnim sufiksom /) pajacl m, slov. ba- 
jac< njem. Bajazzo, odakle takoder pajac = pa- 
jac; palijaca m (Kosmet), balkanski talijanizam : 
ram. paiata, arb. palace f (Kalabrija) »Decke, 
Streu«. Upor. na -one pejiin (slov.) »Strohsack« 
< furl, pajon. 

Lit.: ARj 9, 594. 596. 10, 780. Crania, ID 6, 
116. Pletersnik 1, 10. 2, 3. 114. Sturm, GSJK 6, 
77. Elezovic 2, 54. Budmani, Rad 65, 161. 
REW 616\. Strekelj, DA W 50,45. Matzenauer, 
LF\2, 187. GM 320. DEI2721. 

pamrav m (Lika) »gastrophilus equi« = 
(u nisticnom prijevojnom stepenu, sa umet- 
nutim d u suglasnickoj grupi nr) pandrv 
»crv u konjskoj guzici, necisti« (Lika: cese se, 
kao da su mu panarvi u turn) = pandrav 
»crv« = pamrak (Vuk, Boka) »crv, ugrk, grcica« 
= pundrav (Vuk) »crv koji se kod mrsavih 
konja pod repom nalazi«. I u ostalim slavinama 
ta je rijec svakojako izopacena:' stcslav. pon- 
ea b, ces. ponrav, polj. pandrow, pored p{drak, 
ukr. pandrak, ras. ponorov. Slog mra-, dra- 
nastao po pravilu likvidne metateze. Madzari 
posudise pondra. Izopacenje je nastalo dije- 
lom varijacijom prefiksa pa-, po-, dijelom pri- 
jevojem: nisticni nr prema nor, dijelom ukla- 
njanjem suglasnicke grape nr sa mr, koja 
postoji (v. mrav, mrak), ili s umetnutim d. 
Osnova nor- bila je rasirena sufiksom -uo, 
ili -bko. Samo nora nalazi se u ukrajinskom u 
znacenju »Erdloch« te stcslav. nora »cpcoA£oc,, 
latibulum« i ras. nora »H6hle, Grube, Loch, 
Lager«. Postoji jos denominal na -ati pundra- 
ti, -am (Lika) »parati (objekt robu), cupati 
(salo)«, pundrati se (Lika) »cesati se«. le. je 
korijen *(s)ner- »drehen, winken«, prijevoj 
perfektuma *nor-. 

Lit.: ARj 9, 614. 609. 12, 663. MikloSic 
213. Isti. Lex. 623. Holub-Kopecny 286. Bruck- 
ner 393. WP 2, 760. Matzenauer, LF 13, 
178-179. WP 2, 334. 700. Vasmer 2, 226. 

pan' m (Marulic, Istra) »sukno«. Od lat. = 
dalmato-rom. pannus ili tal. panno. Cisti ta- 
lijanizam je pano n »(ribarski termin) pano 
ili prvo krilo na mrezi palandan, ima 20 — 30 m 
(Muo)«, ako je od tal. panno. Marulic ima jos 
panador (odica njih bise panador ter svila) < 
tal. panna-, kolektivni plural od panno d'oro. 
Upor. tal. i prov. panna »Segelwerk«. Denominai 



s tal. prefiksom a- < lat. ad- appannare > 
apanati, -am pf. (Potomje) »sljubiti, pribliziti«. 
Stara je posudenica iz dalmato-romanskog 
izvedenica na -alls u pi. *panalia (upor. 
panal'a u Engadinu, furl, panali »metla«) > 
pojana f (Vuk, Kotor) »usko platno, Art 
Leinwand, lintei genus«, metatezom iz *ponaja. 
Na lat. > tal. -ellus > -elio panel m (Vrbnik) 
»spaga o kojoj visi udica«. Na lat. -inus > tal. 
-ino panina i »haljina od sukna«. Znacajna je 
varijanta sa nn > nd (kao u klunda, dundo) 
pandil (Poljica, Smokvica, Korcula) »neka zen- 
ska haljina, suknja« = pdndilo (Trpanj) »zen- 
ska haljina, koja nije sarena« = pandil (Kor- 
cula) = pendii (Lumbarda) = pandil (Ku- 
ciste) »zenska suknja, gorna hajina«. Dalmato- 
romanski leksicki ostatak iz terminologije 
nosnje od lat. *pannellus. 

Lit.: ARj 9, 611. 614. 615. 617. 10, 472. 
Kusar, NVJ 3, 338. REW 3 6200, 6204. Maver, 
AR 6, 250. 

pan 2 m (Barakovic) »kruh«. Od lat. > tal. 
pane. Oblik ponje pored palje n (?) (satrovacki 
jezik, argot) »krah, hljeb« vjerojatno je od 
ram. pine < vlat. panem, panis. Sa deminutiv- 
nim sufiksom -etto < vlat. -rifas tal. panetto > 
panel (Rab, Bozava) »hljeb«. Daljim deminu- 
tivnim sufiksom lat. -ula > tal. -old Panitela, 
otocic u Komatu (metafora). Slozenice: tal.' 
sintagme: pane in brodo > palinbrdd, gen. 
-oda (Istra, Vrbnik) = palinbrdd pored pa- 
ninbrod (Lepetane) = palimbroh, gen. -aga 
(Cres) »fragmenta panis in jure carneo«; tal. 
pan di Spagna > pandupanj m (Potomje) = 
pandespdnj = pattspanja f (Banja Luka), 
bug. pandispdn, ram. pandijpan, balkanski ta- 
lijanizam, »slatki kolac, trockener Eierkuchen«. 
Na lat. i dalm.-rom. -ata > mlet. -ada: 
panata f (Dubrovnik), denominal na -ati pana- 
tati, -am impf, »meciti na sitno« = panada 
(Vuk, Dubrovnik, Perast, Lastva, Rijecka 
nahija, Peljesac, Sibenik, Vrbnik, Bozava, 
Cres, Belostenec) »1° hljeb skuhan u govedoj 
jusi, na ulju, u mlijeku, pan cotto, 2° kasa 
za djecu« = panada (Budva) »posno jelo s 
kruhom u ulju«, takoder slov. panada. Na 
-otta tal. pagnotta < prov. panhotta > (za- 
mjenom sufiksa -acca) furl, pagnoche, trsc.- 
-mlet. pagnoca: panj oka f (Sibenik, Korcula, 
Lika, Istra) »kruh«,slov. panjok »Soldatenbrod, 
profiint (ZK)«. Stara je posudenica iz dalm.- 
-rom. na -arium, -aria > -ar, -ara: panar m 
(Rab, Lopar) »lopar« < lat. panarium = 
pondra f (sjeverna Dalmacija) »cetverouglast 
otvor uklesan u zidu u konobi, gdje se drze 



pan» 



597 



pandivera 



razni predmeti, kao tezacki alat, srpovi, 
vrcevk < lat. panaria. Sa zamjenom sufiksa 
tanjega f (Gorski vijenac, Crmnica, Prcanj, 
Perast, Tivat, Bijela, Bogdasic, Rijecka nahija) 
»rupa u zidu, blizu Ognjista ili u konobi«. Ta 
je zamjena ogranicena samo na Boku i Crnu 
Goru. Nalazi se jos u Tarantu paneca »go- 
lino, hvatanje za vrat«, ako nije od gr. nvfyco 
»zadusiti«. Lukovic je citao u kotorskim sud- 
skim dokumentima cum tribus panahis ili pa- 
nehis. Mlade su posudenice na mlet. -er < 
lat. -arius paner pored panar m (Malinska) 
»kosara bez luka, s dvije rucice po strani«, 
paniera f (Cilipi) »kosara za kruh«. Upor. slov. 
plenjir, gen. -rja »Korb« < mlet. -trsc. planer < 
(metateza/) tal. paniere. Ovamo ide jos francu- 
zizam apanafa koji je tvoren s pomocu sufiksa 
-age (< lat. pridjevski sufiks -aticus) < *ad- 
panaticum. 

Lit.: ARj 9, 615. 622. 623. 10, 731. Pletersnik 
2, 71. 56. 144. Sturm, CSJK 6, 72. 74. Grii- 
nenthal, ASPh 42, 316. Crania, ID 6, 116. 
Kusar, Rab 118, 19. ZbNZ 6, 168. REW 3 6187. 
6198. Strekelj, ASPh 14, 533-534. Isti, DA W 
50, 62. Matzenauer, LF 12, 188. Rohlfs 2552. ' 
Tentor, ASPh 30, 196. Skok, ZRPh 54, 204. 
DEI 2745. 2747. 

panac, gen. -nca m (Vuk, Crna Gora, Ska- 
darsko jezero) »gem (v.), dalmatinski nesit, 
pelecanus crispus«. Zenka je panica, mlado 
pancica. Loewenthal uporeduje sa gr. jtr|V£- 
kor|). 

Lit.: ARj 9, 611. Loewenthal-, WuS 10, 167. 
Hirtz, Aves 319-20. 

panac, gen. -nca m (Marulic) = panca f 
(Marulic) »trbuh«. Od tal. pancia = ponza < 
lat. panticem, nom. pantex. Tal. deminutiv 
na -etta < vlat. -rifa mlet. panzeta > panceta 
f (Rab, Bozava) »potrbusina«. Na -aria > 
-iera, fr. -ier, -iere, tal. francuzizam panciera, 
pamiera (-e) > njem. Panzer > pancef m 
(Belostenec, Voltidi, Jambresic), pridjev pan- 
cerski, denominal raspanceriti pf. »skinuti pan- 
cer« = pancir, gen. -ira (Vuk, Mikalja), inde- 
klinabilni pridjev epitet panci(r)K kosulja, 
pancirlija m »onaj koji nosi pancir« = (pseudo- 
jekavizam) pancijer, gen. -era, slozenica pancijer 
-kosulja (narodna pjesma) = pansir (Mikalja). 
Upor. arb. pancir. 

Lit.: ARj 9, 611. 612. 613. Kusar, Rad 118, 
19. Cronia, ID 6, 116. REW 6207. GM 321. 

panadija f (18. v., Vuk) = pandgija f 
(Vuk) = bug. pandgija »slika sveca, Majke 
Bozje, koju vladika nosi na prsima«. Te dvije 



varijante osnivaju se na klasicno-grckom iz- 
govoru (katareusa, kao liturgija pored llturdija) 
od Jiavayict (slozenica od Jtav- i &y[oq »svet, 
presvet«); odatle na lat. -arium > gr. -aptov 
panagijan (stsrp) = ponagiarb »posuda za 
osvecen hljeb« < srgr. jtavayuipi.(ov) »isto«. 
Upor. pangar m (Kosmet), bug. pangar po- 
red pangal »stol u crkvi na kojem se prodavaju 
svijece«, koje etimoloski ne ide zapravo ovamo. 
To je izvedenica od ngr. n&yxoc, < tal. 
banco > jiayxctpL Suglasnik p mjesto b moze 
potjecali od unakrstenja sa panagiar. (v. 
banak). Na novogrckom izgovora osnivaju se 
varijante panaija (Vrcevic) = panaija (Kos- 
met) »koljivo, kuhano zito, koje se nosi u 
crkvu o zadusnicama« = pandhija (Vuk, 
hiperkorektno sa h, koje zatrpava hijat). Bal- 
kanski grecizam: ram. panaghie f »Stiick 
Opferbrot, das dem Gedachtnis der Mutter 
Gottes geweiht ist«. 

Lit.: ARj 9, 612. 727. Elezovic 2, 535. 
Vasmer, GL 108. 109. RSI 5, 120 Rohlfs 1606. 
Murko, WuS 2, 130. Mladenov 410. Tiktin 
1114. 

panadur m (14. v., Vuk, Kosmet) = na 
panagjuri (stsrp.) = panajur (Mikalja) ' = 
panagir (14. v.) = panigir (14. v.) »sajam, 
vasar, trg, pazar«. Na -iste (upor. trgoviste, 
pazariste) panaduriste n = panaduriste = 
paniglriste »1° Marktplatz, sajmiste, stocni pa- 
zar u varosi, 2° mahala (Pristina, toponim, 
bug.)«. Na tur. -li panajurlija (Mikalja) »trgo- 
vac«. Balkanski grecizam (ngr. Jiavnyupi »isto«): 
bug. panagir, panair, arb. panigir, panijir, pa- 
najir, cine. pana"ir(e), tur. panair, panayir. 
Ovamo igra rijeci na panacuru i na vragacuru 
»ni vraga = nista«. Primjer za v > ja. 

Lit.: ARj 9, 611. Elezovic-2, 66. Mikloslc 
231. Mladenov 410. GM 321. Vasmer, GL 107. 
RSI 5, 121. Tomanovic, iff 17, 214. Pascu 2, 
72., br. 1328. Korech, ASPh 9, 661. 

panarie m. (Vrbnik) »nekakav zao prist«. 
Nepotpuna, odvise opcenita i neodredena se- 
manticka definicija. Ipak se vidi da rijec po- 
tjece od mlet. panarizo, tal. panereccio < lat. 
panaricium < gr. napcovuxfa (prefiks Jiapd i 
ovuJ;, gen. -t%oc, »nokat«, prasrodstvo sa 
nokat, v.) »zanoktica«. 

Lit.: ARj 9, 612. REW 6186. Prati 724. 

pandivera f (Potomje) »vrst ribarskog 

spaga« = pandivijerna f (Dubrovnik) »zivo- 
tinjska bijela dlaka kojom se veze udica, krena 
(Dalmacija) < mlet. arena < lat. mnisi. 



pandivera 



598 



panos 



Sintagmatska slozenica od. pinna + de + 
verres < tal. verro. 
Ut.: REW* 2326. 

pangaloz, gen. -dza m (Vuk) = pangaloz 
(Kosmet) = bangdloz (Hrvatska) »praznov, skit- 
nica, besposlicar, mangup, varalica, objesenjak«. 

Lit.: ARj 9, 615. Elezovic 2, 55. 

panica f (Vuk, Sumadija) » 1 ° zdjela, ci- 
nija, 2° prosulja, tava, tiganj« = stcslav., bug. 
panica »irdene Schiissel, Teller«. Toponim Pa- 
nicari m pi., upor. bug. panicar m prema f 
panicarka. Bez sufiksa -ica nije potvrdeno 
[usp. i pod panica}. Hrv.-kajk. i slov. pokazuje 
a > o i. deklinaciju u > y, gen. -s e, 
stcslav. pany, gen. -m> e : ponjva f (Belo- 
stenec, Jambresic, Stulic), deminutiv na -ica 
ponjvica, sa metatezom v u naglasenom 
slogu pdvnica (nije zabiljezeno gdje se tako 
govori), pdvna f (ZK) = (vn > mri) pomna 
(ZK) »tiganj od metala sa drskom« = (nv > 
mv) pomva (hrv.-kajk.), slov. panva = panva 
pored ponev, gen. -nve, panvica. Deklinacija y 
i u ces. pdnev i polj. paneea. Sve zacijelo istog 
podrijetla kao i stvnjem. pldnnd < srlat. 
panna, nepoznatog podrijetla. Odnos srlat. 
panna i tal. panna f »crema, fiore del latte« 
nije jasan. Upor. zapadno-fr. pan, port »Kube«, 
pano (Creuse) »Butterfass, stap«. Bug. i su- 
madinska panica pretpostavljaju posudenicu iz 
balkanskog latiniteta. Ne zna se ide li ovamo 
kao denominal na -ati panali impf. (Brae) 
»vrebati, npr. goluba, kunu, mladica, kad se 
skita po nock. Veza s tal. pannare »venire a 
galla la panna« semanticki nije vjerojatna. 

Lit.: ARj 9, 616. 10, 771. Pletersnik 2, 7. 148. 
Miklosic 231. Isti, Lex. 554. Holub-Kopecny 
263. Bruckner 394. Mladenov 410. REW* 6199. 
Jagic, ASPh 1,431. 

panihida f (Vuk, pravoslavni crkveni ter- 
min, stsrp.) = panahida »1° nocna sluzba 
bozja, svenocnica, 2° molitve za mrtve«. Bal- 
kanski grecizam crkvenog podrijetla (gr. ak. 
jiavvtrxifia, od Jtavvuxu; »vigilia«): rum. pdrta- 
hidd pored panihida, bug. panihida. 

Lit.: ARj 9, 916. 612. Mladenov 410. Tiktin 
1115. Vasmer, GL 109. Setka 1, 164. 

Pankrac m = Pankracije m (prema lat. 
izovora grupe ti) = Pankratije (prema gr. 
izgovoru) = (rik > ngr. ng) Pangratije = 
= (n ispalo zbog disimilacije a - r > - r) 
Pakrat (1200) = (a > o) *Pongrac prema 
prezimenu Pongracic i toponim Pongraievac, 



gen. -vca (16. v., krizevacka zupanija) = Po- 
krat (13. v., Dubrovnik, sa t mjesto c stoga 
sto se Pakrac pored *Pokrac osjecalo kao prid- 
jev na -j; za -ac usp. nize Supokrac), prezime 
Pokracic (narodna pjesma), preokrenuto u Po- 
krajac (Bosna, pravoslavci), enkva sv. Pakrata 
(13. v.), hipokoristik Pokre, gen. -eta (14. v.)* 
toponim sa sut- < sanctus 'Supokrac (topo- 
nim na Sipanu). Deminutiv na -ica Pokrica 
(Dubrovnik, 1389-1399). U Dubrovniku su" 
se nalazile modi sv. Pokrala (spominje ih 
Porfirogenet u 10. St.), odatle omiljelost imena. 
Gr. svetac IlaYxpcmoc, stovao se i u Mlecima 
i u Apuliji. 

Lit.: ARj I, 229. 9, 579. 616. 617. 10, 543. 
739. 547. Jirecek, Romanen 2, 50. Skok, Slav.. 
237. Putanec, Slovo 13, 163. 

panos m (Vuk, Hrvatska, Lika, Aleksandridd) 
»1° fitiljaca, smolnica, Feuersignak = fanos 
(na mesto luceva fanosa, stsrp., Novakovic,, 
Aleksandridd) = Panos »2° toponim (Lika,. 
Piva)«. Od gr. cpavoc, »luc, zublja« > mlet.,, 
tal. fand, fald, tur. fanos, fanus, »svjetionik«. 
Odatle na deminutivni sufiks -dpurv epoevdptov 
> ngr. fanari »1 ° lanterna, fanal, 2° (toponim) 
sjediste patriarka u Carigradu« > srlat. 

fanarium (1283), rum. felinar (Muntenija), na 
tur. -ci felinaragiu »Laternenzunder«. Balkan- 
ski grecizam koji su rasirili Turci po Balkanu: 
hrv.-srp. fener (18. v.) = fenjer m (Vuk,. 
Bosna) = fener, gen. -era (Kosmet), bug.,, 
tur. fener, cine, finere f, odatle i bug. fe- 
nerce, fenerdzija. Cini se da je grckog izvora. 
i nas jadranski naziv za svjetiljku feral, gen. 
-ala m (nekada je to bio i pomorski termin, 
koji se sada zove lanterna, a cuvar lanternistlaf 
prema austrijskoj terminologiji) = ferua, gen. 
-uald (Molat) »fenjer, rucna lampa« = fero,, 
gen. -ala < ferao (18. v., Perast, Dubrovnik 
Cavtat) »zidna svjetiljka«, deminutiv ferallc m 
»nocna svjetiljka za nosenje« = feral, gen 
-ala (Cres, Rab, Senj) = fera (Bozava) = 

ferov, gen. -ala (Buzet, Sovinjsko polje) »fenjer 
na ulje ili petrolej«. Upor. fanaru (Calabria) 
»abbaino«,/a«ara (Sicilija) »plamen«. Znacajno- 
je jos da u Dubrovniku postoji pored fera 
jos oferao, gen. -ala (Zore), u kojem pocetno- 
o potjece zacijelo od krivo rastavljenog dalmato- 
-romanskog clana *lu feral > n 'uferal (upor. 
tal. alloro < lat. laurus < *l'alloro). FurL 

feral pored ferar > slov. falar »Laterne«. Ja- 
dranski se naziv najlakse objasnjava unakrste- 
njem gr. (pavdpt i pharos, kako je nazvan, 
»pomorski svjetionik« u Aleksandriji, odatle port. 

faro »1° Leuchturm, 2° toponim«. Fal. fanale: 



panos 



599 



pantomine 



sadrzi neutrum od cpavfpiov. Sa fe- zabi- 
ljezeno u Veneciji ferale 1297, Belunu 1379. 
Upor. jos toponim Porozjna na Cresu napra- 
ma Plomln gdje je pomorski svjetionik = 
tal. Canale di Faresina. 

Lit.: ARj 3, 49. 8, 732. 9, 617. Elezovic 2, 
406. Skok, Slav. 42. Cronia, ID 6, 108. Kusar, 
Rad 118, 17. REW 3 6463. Strekelj, ASPh 14, 
522. SEW 1, 280. GM 101. Meyer, Turk. 
1, 76. Rohlfs 2294. Kqtsch, ASPh 9, 499. 
Pascu 2, 133., br. 468. Mladenov 660. Vasmer, 
GL 58. 59. 109. DEI 1589. 1592. 1594. Tiktin 
616. DEI 1619. 

pant m (hrv.-kajk., Belostenec, Topolovac, 
slov., ces.) = panta /(Voltidi) = panti m pi. 
(ZK, ZU, za oba dijela) »I" baglama, sarke, 
brtvjele (domaci izraz u cakavskom, samac m 
prema samica), 2° kolut, obruc za sapinjanje«. 
Od njem. Band (od binden »vezati«). Odatle 
od njem. deminutiva Bandi > pantlek m 
(hrv.-kajk.) = panklek (Lobor, sa ti > kl) = 
(zamjena kajkavskoga sufiksa sa -ika ili posu- 
denica iz madz. pantlyika) pdntlika (Otok, Sla- 
vonija, Reljkovic) = pantljika (Vuk, Srbija) 
»trak (ZK)«. Pridjev na -av pantljikav, na 
-ast pantljlkast. Deminutiv na -ica pantljicica 
»biljka Bandgras«. Na -ara pored -jara: pdnt- 
likdra i -tljikara pored pantljtcara »glista 
Bandwurm«. Na -jar pantljicar (Dakovstina) 
»strijeke nalik na pantljike«. Sa sufiksom -ika 
jos u slovackom, ukrajinskom i rum. pantlicd = 
panglica, s mnogo varijanata, deminutiv na 
ufa < lat. -ucea panglicuta »biljka«. Njemacki 
se deminutiv nije osjecao kao deminutiv. 
Zbog toga je dobio nas hrv.-kajk. deminutivni 
sufiks -b'k. Ali postoji posudenica i bez toga: 
pantlin m (hrv.-kajk., Belostenec, Jambresic). 
Upor. glede dodatka -in na njem. sonantno /: 
kijljin (ZK). 

Lit.: ARj 9, 618. 619. ZbNZ 21, 184. Miklo- 
Sic 231. 

pantagana f (Split) »veliki mis« = podgana 
f (slov.) »parcov, stakor, stahor = stavor«. 
Odatle na -ica podgdnica = podganar = pod- 
ganjak — podganscak = -saca, poimenice- 
nje od podganski »necist od stakora«. Od tal. 
panterana, furl, pantiane, poimenicen pridjev 
na -anus od ponticus, tj. »mis sa Ponta«, koji 
je na brodovima dosao u Evropu. Mozda je 
u torn pridjevu obrnuto na latinski iz jezika 
teluqu (dravidski jezik) pandi-kokku »mus 
malabaricus«. Ovamo ce ici i Vukov pacov 
(Srbija, -ov < madz. -a) = (s umetnutim r 
pred dentalnom afrikatom) parcov, gen. -ova 
(Vuk, Srijem), odatle na -ica parcica f (Bistrac, 



Hrvatska) »stupica za hvatanje parcova i pu- 
hova«. Upor. veliko-rus. pacjuk »1° Wander- 
ratte, 2° Ferkel« = ukr. pacuk = lit. patsukas. 

Lit.: ARj 9, 545. 645. Miklosii 229. Lokotsch 
1618. REW 3 6651. Vasmer 2, 328. 

Pantaleon, licno ime grckog podrijetla, kra- 
ceno od gr. IlavTeXeiiuaiv vec u gr. (krace) 
navxa^ecov, lijecnik, odatle omiljelost toga ime- 
na. Odatle Pantdlija m = Pantelija (upor. rum. 
Fintile), prezime PanteKc, hipokoristik Panta 
m (upor. rum. Pinted), prezime Pantie (Bosna, 
pravoslavci), Pane, prezime Panic. Prema ngr. 
nt > nd: Panda, Panddk, prezime Panda- 
kovic. Odatle nastalo tal. pantalone m »mle- 
tacka maskara s dugim hlacama«, odatle opet 
fr. opca rijec pantalons, koja je poslije Revolu- 
cije postala internacionalna, tal. pantaloni m > 
pantaldni m (ZK) = pantalone f pi. »hlace, 
caksire«, rum. pantaloni m pi., bug. pantaloni, 
dok je oblik puntale f pi. (Banja Luka) = 
puntole pored pantole f pi. (Kosmet) turci- 
zam (tur. pdntol) francuskog podrijetla (nos- 
nja alafranga). 

Lit.: ARj 9, 618. Elezovic 2, 57. REW* 
6206. Prati 727. 

panter m (Kavanjin) = pantera f (Mikado., 
Vetranie) »1° leopard«. Od gr. jidvOnp > lat. 
panthera. Od znacenja »2° (mlet.) sorta di rete 
da uccellare« samo kao toponim Pantera (Milna, 
na Bracu, uz more, cistina na kojoj se suse 
mreze; Veli otok). 

Lit: ARj 9, 619. Prati 727. Skok, Slav. 121. 
176. 

pantoflin m (hrv.-kajk.) = patokljin (ZK, 
preko njem. Pantoffel, preko njem., .pi.) = 
pantofla, pi. m pantofli = pantofola f (Rapic) 
= pantofula /pi. (Boka) preko tal. pantofola — 
(odbacivanjem docetka -ola, Koji se osjecao 
kao deminutivni sufiks, koji ne pristaje) pan- 
tufa (Naljeskovic) = pantofa (Kosmet) »pa- 
puce, slape«. Izvor je grcka slozenica navxo- 
cpEWto^,oa Jtac,, gen. Jtavxoc, i cpeAAoc, »pluto«. 

Lit: ARj 9, 620. REW» 6208a. Prati 727. 
Vasmer, RSI's, 255. ZSPh 4, 388-390. DEI 

2753. 

pantomine f pi. (Kuciste) »1° ludosti, 2° 
(teatarski termin) scenski prikaz gestima«. 
Od ral. pantomima = (disimilacija m - m > 
m - n) pantomina < lat. patomimus < gr. 
jiavToufuac,, slozenica od nav »sve« i ntfxo^, 
»glumac«, odatle poimenicen ucen pridjev na 
-rxoc, mimika f. 

Lit.: Prati 728. DEI 2735. 



panj_ 



600 



papa' 



panj, gen. panja m (Vuk), sveslav. i praslav. 
ptnb, bez paralele u baltickoj grapi, »1° deblo, 
2° katarka, jarbol, 3° kosnica, trnka, 4° to- 
ponim. Deminutiv na -ic panjic. Augmentativi 
na -ina panjina (Vrbnik) »odvod od cokota«, 
na -uga panjuga (Vuk, Crna Gora) »1° panj = 
panjuga, 2° cokot (vinove loze, od Nisa prema 
Staroj Srbiji i Makedoni;i)«- Na -luka pa- 
njuska (Stara Srbija) »panj«. Kol. na -je tanje 
n. Na -oca panjaca »gljiva«. Na -akusa panja - 
kusa »ptica«. Samoglasnik a je nastao od pa- 
latalnog poluvokala b: upor. slov. penj, ces 
pen, pol{. pieri, rus. penb. Madzari posudise 
ponye i Arbanasi penje. Ie. je korijen *pin- 
»Holzstuck«, koji se nalazi u sanskr. pindka 
»stap, batina, kijaca«, gr. jiivaJ; »1° balvan, 
daska, 2° slika (odatle internacionalna pinako- 
teka)«. Slavenska rijec ocuvala prvobitno ie. 
znacenje. Znacenje 3° objasnjava se primitiv- 
nim pcelarstvom (rojenjem) u sumama. 

Lit.: ARj 9, 621. Novakovic, ASPh 20, 62. 
Miklosic 270. Holub-Kopecny 269. Bruckner 
409. Mladenov 538. WP 2, 71. Jokl, IF 27, 
305. Meringer, IF 16, 152. 159. si. 18, 278. 
Griinenthal, hvORJAS 18, 4, 127-147 
(cf. JF 3, 204). GM 332. Boisacq* 748-785. 
Vasmer 2, 335. 

panjka f (15. v., Marulio) »kleveta«. Pridjev 
na -av, poimenicen na -be > -ac prema na 
-ica panjkavac m prema f panjkavica. Deno- 
minal na -ati panjkati, -am impf, (na-, o-, 
Vuk) »klevetati«, takoder sa n mjesto nj (Ma- 
rin Drzic), koji je nastao deprefiksacijom 
prefiksa o- (ob-); iterativ opanjkdvati, -panjkd- 
vdm (Lika). Odatle radne imenice na -ah 
panjkalo m, opankalac, gen. -oca, na -vac opanj- 
kavac (kod leksikografa). Samo hrv.-srp., 
prema Vaillantu od deminutiva *opatkati 
prema opadati, -dm (16. v., Vuk), opaddvati 
(Lika), opadnik, opaddvati (Mikalja) prema 
opasti, opadnem (Vuk), s istim prefiksom kao 
istoznacni oklevetali, ozloglasiti. Ako je tako, 
promjena tk > njk nastala je iz pejorativnih 
afektivnih razloga. Nije pronadeno prema 
kojem je tipu nastala. Mozda je u vezi s opaj- 
kati pf. (koga, (Cavtat) < ot-pad-kati »otkriti« 
i s pejorativnim nazivima opajdaca — opaj- 
gora — opajdara = obajgora = ojdara (Vuk) 
»bezobrazna zena«. U okolici Cavtata je ra- 
zumljivo otvaranje zatvorenih suglasnika u 
grupama, upor. Captajka za Captatka (za 
musko Captacanin). 

Lit.: ARj 7, 477. 8, 303. 802. 9, 9. 13. 27. 
477. Matzenauer, LP 11, 335. Vaillant, BL 
15, 59-61. Grickat, JF 18, 322-24. 



pSor m (Vuk, Vojvodina, Otok u Slavo- 
niji) prema f paorusa = pane m (ZK, Slavo- 
nija) »1° seljak, 2° stanovnik provincijske 
Hrvatske za razliku od granicara (ZK); si- 
nonim: muz prema muzaca«. Pridjev na -ov 
paorov = paurov, na -ski pdorski (Vuk) = 
paurski. Deminutiv na -ce paorce, gen. -eta 
n. Kolektiv na -ija paarija f = paurija (ZK) 
»provincijska Hrvatska, nekadasnji Provincial 
prema Granici; sinonim: Musko (ZK)«. Iz 
granicarske njemacke kancelarije: Bauer. 

Lit.: ARj 9, 624. 710. 

papa 1 m (Vuk, Dubrovnik, ovdje obicnije s 
hipokoristickim akcentom i nastavkom -e, tip 
Rade) = pape (i u Kotoru i zapadnoj Herce- 
govini; djetinja reduplikacija u .raznim jezi- 
cima) »otac«. Deminutiv yapica m. Neobicna 
je deklinacija te djetinje rijeci u Istri papa, 
gen. papeta. U Prcanju varijacija disimilacijom 
i samoglasom a > o bopo m »djed« prema f 
bopa »baka«. V. pop. 

Lit.: ARj 9, 625. 627. Resetar, Stok. 228. 
REW> 6213. 



papa (Vuk) »djetinja rijec za kruh«. Dje- 
tinja reduplikacija, koja se nalazi i u drugim 
jezicima, npr. tal. pappa, s afektivnom gemina- 
cijom (upor. nonno), »isto«. Istog -je djetinjeg 
podrijetla i papa (hrv.-kajk., Belostenec) »lijep, 
postverbal od lijepiti«, sa denominalom na 
-ati papati »lijepiti«. Ali kako se radi o kultur- 
nom pojmu, bit ce prije posudenica iz njem. 
Pappe (upor. Papndekl u hrvatskim gradovima), 
negoli kreacija samostalna i neovisna od nje- 
mackoga. Vukova papa ima afektivni akcenat 
kao hipokoristici Kata itd. prema deminutivu 
na -ica papica m (Mikalja, Belostenec, Stu- 
lic) i denominalima na -ati, -iti papati, -dm 
(is-) — patiti, -im impf, »jesti«. Na -uljati 
papuljati, -dm impf, »jesti, kusati«. Rijec 
papula (od graha, Vuk, Milicevic) moze biti 
postverbal odatleV Prema Matzenaueru ovamo 
bi isao i Vukov femininum pakolec f = pakolec 
(Sulek) »svako proljetno zelje, sto se jede«, 
ako je, kako on misli, od sttal. slozemce pap- 
palecco »Leckerei« od pappare i leccare, sto 
ni najmanje nije pouzdano ni fonetski, ni 
semanticki, ni morfoloski. Za disimilaciju p - 
p > p - k nema drugih potvrda. Talijanski 
maskulinum ne prelazi u deklinaciju / [usp. 
i pod papati]. 

Lit.: ARj 3, 915. 9, 625. 626. 627. 629. 
634. 578. Matzenauer, LF 12, 186. REW* 
6214. DEL 2758. 



papak 



601 



papati 



papak, gen. -pka m (Vuk) »1° ungula, 
kopito, 2° skoljka, 3° (metafora) papci u 
krmila« = papak (ZK) = papek (Bela Kra- 
jina, slov.) = pdponjak, gen. -dnjka (Lika, 
Vuk, Kosmet) »isto«. Augmentativ na -ina pd- 
pdnjcina (Lika) »1 "-isto, 2° biljka«. U Kosmetu 
(Rasnik) caponjak, gen. -njka »papak u prezi- 
vara, goveda i sitne stoke«. Sufiks -onjak 
dosao je mozda unakrstenjem s tur. babdnak 
»isto«. Glede c u caponjak upor. caporak. 
Rijec papak je hrv.-srp. i dijelom slovenska. 

Lit.: ARj 9, 625. Pletersnik 2, 1. Elezovic 
2, 57. 431. 

papar, gen. papra m (Dubrovnik, Crmnica, 
danas opcenito) = papar (Bozava) = papar, 
gen. papra (ZK, Vodice) = paper (Drascici, 
Istra) »1 ° Pfeffer (s kojom je rijeci istog po- 
stanja), 2° paprika (Sutomore)«. Na -ika 
paprika (ZK) = paprika, deminutiv papricica, 
madz. isto, odatle na madz. sufiks -as pa- 
prikas m »jelo«, posudenica iz madzarskoga. 
Pridjevi na -bn u izvedenici paparnjak = papr- 
njak, na -en papren, poimenicen na -jak pa- 
prenjak, na -ica paprenica-»!? sucic za papar, 
2° gljiva«, na -jaca paprenjaca f, na -ka pa- 
prenka. Deminutivi na -ic papric, na -ica 
paprica. Denominal na -iti papriti, -im impf. 
(na-, o-, pre-, za-), iterativ na -va- -paprivati, 
-ujem, samo s prefiksima. Na -es papres m 
»isto sto papar«. Na -an (od unakrstenja sa 
saprati) papran m (Marulic), s denomina- 
lom na -iti papraniti. Moze se tumaciti i kao 
dalmato-romanski leksicki ostatak na sufiks 
-ona, -one, upor. ivtzno-ii. pebrun, kat. pebrona, 
pavarauna. Na lat. -ata paparata f, deminutiv 
paparatica. Od lat. piper (sa i > b > a), stcslav. 
pbpeb, slov. peper, ces. pepf, poij. pieprz, 
upor. pepar (Slun, Istra, bezjacki izgovor). 
Postoji jos oblik sa o mjesto a < b: poper 
(Cres) = papar, gen. -prd (Istra), slov. paper, 
gen. popra, poprtnik »vrsta kruha«. Odatle 
deminutivi na -ic popric »biljka«, poprica (Vrb- 
nik), paprika (Vrbnik), paprenjak, gen. -aka 
(ibidem). Upor. ukr. poper. Samoglasnik o 
nije zamjenik poluglasa, nego rezultat una- 
krstenja sa kopri (v.). Anticipacijom suglas- 
nika r u naglaseni slog (upor. brnistra) nastaje 
hrv.-kajk. prper, gen. -pra (Belostenec), odatle 
prprenak, gen. -aka, prpis m »paprika«, prpriti, 
-im pored slov., hrv.-kajk. peper, pepris, 
pepfiti, takoder slov. prper, gen. -pra, prpr- 
njak m »kruh«, s disimilacijom r - r > r - I 
prpel, gen. -pla. Upor. prepren m pored pretres 
(Gornja Brda). Osim ovih posudenica, vje- 
rojatno iz balkanskog latiniteta, postoje jos 



mlade posudenice iz triju vrela: iz mletackoga 
pevere: pever pored piver m (Crmnica), na 
augmentativni sufiks -one mlet. peverone > 
peverun m »paprika« = peferona \ feferona f 
(hrvatski gradovi) »vrsta paprike«; iz gr. Jtute- 
pi > piper (Timok-Luznik) = peperka (Ma- 
kedonija) »paprika«, bug. piper (balkanski gre- 
cizam); iz turskoga biber (18. v., Vuk) = 
biber, gen. -era (Kosmet), indeklinabilni prid- 
jevi na tur. -li biberli, na -ov biberov, na -bn 
biberni = biberni (Kosmet), poimenicen na 
-ica bibernica = na -jaca bibernjaca (Vuk) 
»pyxis piperis«, na -ika biberika (Sulek) »biljka 
lepidium campestre«, na -ka biberka f (Sulek) 
»polygonum hydropiper et persicaria«, na -ina 
biberina /»piperinum«, denominal biberiti, -im 
(na-, o-, za-), na -isati obiberisati, -sem pf. 
»isto sto obiberitk. Balkanski turcizam (tur. 
biiber) grckog podrijetla: arb. biber. Stulic 
ima piperat m »herba. lanaria«, upor. ces. 
piperat (latinizam?). Krckocakavsko par elina 
(Vrbnik) »cibi genus, jus cum caseo, oleo et pi- 
pere« odgovara istro-rom. pilvarein i milanskom 
pavarina < poimenicen lat. pridjev na -inus 
piperlna. Suglasnik / je od istro-rom. pilvare < 
pipere, s anticipiranim i disimiliranim r (upor. 
gore slov. prpel). Samoglasnik a < h dokazuje 
da je stara posudenica < *pilverina > (me- 
tatezom I - r > r - J) parelina. Upor. furl. 
pevarele i pevarine. 

Lit.: ARj 1, 280. 7, 477. 8, 331. 9, 121. 
626. 630. 830. 858. 10, 781. 818. 819. 821. 
11, 654. Elezovic 1, 44. Miletic, SDZb 9, 
228. 265. 266. Pletersnik 2, 150. 154. 156. 
267. 256. Crania, ID 6, 116. Ribaric, SDZb 9, 
14. 20. 64. Strekelj, DAW 50, 45. 81. REW 3 
6521, 6521a. SEW 1, 564. Mladenov 423. 
Pirana 742. si. Bartholomae, IF 3, 168. Brandt, 
2J. v cesf Millera 305-310 (cf. AnzJF 13, 
245). Ulaszyn, RSI 1, 87. ASPh 29, 442. 
GM 35. Rosdmam 774. 

papati, -am impf. (Dubrovnik, takoder 
ces.) = papili, -em (Zagreb, Slavonija), dje- 
tinja rijec, »jesti«. Od iste je osnove papa 
(Vuk) = papa f (Kosmet) »kruh« u djecjem 
jeziku. Samoglas varira u pupati (Crna Gora) 
»jesti bez truda, bezbrizno«. Ovamo ide i iz- 
vedenica na -ula: papula (Vuk, Srbija, tako- 
der ces.) »ugnjecen kuhan grah bez corbe, 
kao pire u hrvatskim gradovima«, odatle pa- 
puljati (Lika) »kusati«. Djetinja je rijec inter- 
nacionalna: lat. > tal. pappare, njem. Pappe, 
ngr. nana f»popara«, okarakterizirana je redu- 
plikacijom kao mama, tata itd. [Usp. i pod pa- 2 ]. 

Lit.: ARj 9, 626. 634. Elezovic 2, 535. 
Holub-Kopecny 264. DEI 2758. 



papazjanija 



602 



paprat 



papazj anija (Srbija) = papazjahnija (Bos- 
na) = papazjanija (Kosmet) »vrsta jela, kuhano 
meso u povrcu«. Balkanski turcizam (tur. 
sintagma papaz yahnisi »popovo jelo«, od pa- 
paz < ngr. Ttcmito.-; »otac« iz kulinarske termi- 
nologije: bug. papazjahnija. 

Lit.: Elezovic 2, 535. Mladenov 411. Ska- 
Ijic- 509. 

papiga f (danas opcenito u knjizevnom i 
saobracajnom jeziku, slov.) = papuga (Mi- 
kalja, Jacke) = papagaj m (hrv.-kajk. < 
njem. Papagei} = papagal (Stulic) = papaga 
(Bozava) = papagao (-go}, gen. -gala (Dubrov- 
nik < tal. pappagalloj = (sa zamjenom do- 
cetka -ao, koji je izgledao kao nas sufiks part, 
perf. akt, dragim sufiksom -an) papagan = 
(metateza) pogapuj (Timok-Luznik, Srbija) = 
(haplologija, slov.) pagaj. Evropski naziv 
egzoticne ptice arapskog podrijetla (ar. babagha), 
koji je usao raznim putovima (njemackim, ta- 
lijanskim) i koji je adaptiran takoder na razne 
nacine. U papiga, papuga, koji su najblizi 
arapskom obliku, -agha je prilagoden nasim 
sufiksima -iga, -uga. Prenosi se i na- morsku 
ribu »vrana« papuh = mlet. pappaga »labrus 
merula« (zacijelo metafora). 

Lit: ARj 9, 625. 634. 10, 371. Pletersnik 
2, 8. Budmani, Rad 65, 164. Strekelj, ASPh 
14, 258. Matzenauer, LF 12, 189. 

papija m (14. v.) »dvoranin u carskom 
dvoru u Carigradu«. Od gr. Jtcuijuac,. 
Lit.: ARj 9, 627. 

papir, gen. -ira m (tako i slov.) »hartija«, 
internacionalna rijec od lat. papyrus < gr. 
jtdjrupoc, zacijelo preko njem. (-fr.) Papier, 
prvobitno »biljka iz koje se dobivala hartija«, 
pridjev -bn > -an papiran, poimenicenja na 
-ica papirnica »trgovina papirom« = na -ana 
(v.) papirana »tvornica papira«, odatle papirni- 
car, papirnjak, na -ar papirdr = na tur. -dzija 
papirdzija, dijelom sve Sulekovi neologizmi. 
Moze biti i starija posudenica s obzirom na 
dalm.-rom. papiru. Deminutivi papiric, pa- 
pircii. Hrv.-kajk. paper (Belostenec, Jambre- 
sic), paperan, slozenica paperotrzac = paper 
(Istra, Drascici). S umetnutim m pred labija- 
lom i disimilacijom p - p > I - p lomper m 
(Prcanj) »Goldpapier«, denominal na -ati lom- 
perdti, -am impf. Od lat. papyreus > sjeverno- 
-tal.j mlet. paver(p), furl, paver > pavir m 
(Kuciste, Korcula, Dubrovnik) »stijenj«, slov. 
pover = povir »Schilf«. 

Lit.: ARj 9, 628. Pletersnik 2, 8. 197. Sturm, 
CSJK 6, 73. Ribaric, SDZb 9, 20. Jagic, 



ASPh 8, 319. REW* 6217. 6218. Vasmer 2, 
312. Banali 2, 273. 

paprat, gen. -i f, ie., baltoslav., sveslav. i 
praslav. *pa( = poejponb, »bujad, stelja, filix,. 
Fran(kraut)«. Pridjevi na -bn > -an pra- 
patan (Stulic), toponimi Papratni (Do), Pra- 
patno, poimenicen na -ik Prapatnik, na -ica. 
Prapatnica, na -j Paproc m prema f Paprata. 
(samo kao toponim) i Prapasnica (sn < en, 
Kosmet). Na -janin Papracani (toponim). 
Deminutiv na -ca papraca (Vuk) »razlicite bilj- 
ke« = na -de paprace. Suglasnik r prelazi u 
drugi slog: paprat (Crna Gora, Istra) = pa- 
prut m (Jambresic, ZK), s pridjevom papru- 
tan = praputan, poimenicen na -ik Prapittnik 
(toponim); preput (Krasic, hrv.-kajk.). Upor. 
slov. prapot pored prapori i bug. papeaih 
pored paprdtb. Slog -pra- nastao je po pravilu 
likvidne metateze, upor. polj. paproc i rus. 
paporotb. Samoglasnik u je nastao iz velarnog 
nazala o, koji je opet nastao u praslavensko 
doba iz disimilacije u reduplikaciji *porporn > 
*porpontb. Upor. prdprot (Vodice, Istra), s 
ponovnim unosenjem r. Dva suglasnika r - r 
bila su disimilirana vec u praslavensko doba 
i na taj nacin sto je jedan od njih ispao. Tako 
iz prapratb nasta paprat f. Upor. i disimilaciju 
p - p > k - p u ces. kapradi < *papradi. 
U drugim slavinama doslo je i do zamjene 
prefiksa pa- za po- kao na polj. paproc, rus. 
paporotb. Biljka je kulturna, jer sluzi za pro- 
stiranje stoci. Posudise je Madzari paprad. 
Glede i > d upor. ces. kapradi. U narjecjima, 
npr. kod cakavaca u Zumberku, potiskuje 
je sinonim stelja. Ie. je korijen isti koji i u 
pero (v.) = gr. jropov, tj. A pet- »auf etwas 
stiirzen, fallen lassen«, u nisticnom prijevoju 
pt- > *pter-, u kojem je vec u praslavensko 
doba oblaksana pocetna grupa pt > p kao 
neobicna na pocetku. Biljka je dobila ime po 
tome sto se lako krsi i trusi. Zbog toga je 
nazvana reduplikacijom u prijevoju perfektuma 
porpor- koji je rasiren sufiksom -h za apstrakta. 
Balticke su paralele potpune semanticki i 
fonetski: lit. papartis, lot. paparde f. Upor. jos 
sanskr. paprata-k »ljekovita biljka« i stvnjem. 
faran, nvnjem. Farn, u slozenici Farnkraut. 
Znacajna je i keltska usporednica: gal. rdtis, 
ir. raith, odatle na donjem Dunavu toponim 
Ratiaria > bug. Arcer. 

Lit.: ARj 9, 930. 933. Ribaric, SDZb 9, 
182. Elezovic 2, 119. Miklosic 231. Holub- 
-Kopecny 163. Bruckner 395. ASPh 29, 119. 
Mladenov 411. WP2,2l. Frautmann 206. Lehr- 
Spalawinski, Zbornik Ulaszyn 26-30. (cf. IJb 
25, 328). Rozwadowski, RSI 2, 94. si. 



paprata 



603 



paprata f (Domentijan) = pdpratnja (Gr- 
balj) = papraca f (Srijem) »u crkvi odio za 
zerie« = (zamjena prefiksa pa- sa pre-} preprala 
f (Vuk, Srijem) »mjesto u crkvi gdje zene 
stoje« = (zamjena sa pri-, upor. pritvor) pri- 
prata f (Domentijan, Danilo, Milicevic) »pre- 
dvorje« = priprat m (15. i 16. v.) »predvorje« = 
(sa pra- < pre-) praprata »isto«. Oblik papraca 
slaze se sa strus. papenb f, strus. papbzib = 
bjelo-rus. pdperi = stcslav. papeub (Suprasl.) 
»vdp0n^, vestibulum«, u toliko sto predstavlja 
i u hrv.-srp. postojanje deklinacije i, "papratb, 
odatle kasniji prijelaz u deklinaciju -a (primjer 
datb > daca). Oblik pdpratnja u Grblju pred- 
stavlja unakrstenje s kakvom nasom rijeci, kao 
pratnja. Izmedu hrv.-srp. paprata i rus. pa- 
penb itd. razlika je u prijevoju. Ruski oblik 
pretpostavlja isti prijevojni stepen koji i nasa 
rijec prtiti, prtina (v.), rus. peretb, pru »idem«. 
Kad to ne bi bio termin pravoslavne crkve, 
moglo bi se pomisljati na takvu vezu. Tako je 
i Matzenauer cinio. Vuk je zabiljezio da je porta 
i kod pravoslavaca termin za »Kirchhof (be- 
sonders bei Klosterkirchen, groblje kod crkve, 
osobito kod manastirske)« kao sto je i kod ka- 
tolika za samostanska vrata uopce, a likvidna 
se metateza u prata s time navlas slaze. 
Vjerojatno je Murko 'bio na dobrom putu 
kad je u pdpratnja, preprata vidio lat. rijec 
porta (upor. toponim Porta u Makedoniji). Tre- 
ba pomisljati na vezu sa gr. prefiksalnom sloze- 
nicom jtapa-9-vJpa »Seitentiir« = npoOupa (pre- 
fiksi Jtapd-, Jtpo-) u kojoj je Oijpa bio zamije- 
njen sa porta. Upor. u Basilikati paraportu 
»Schweineverschlag unter einer Treppe«. Os- 
novno *jtapajtopxa bilo je svakako izopaceno 
pod uplivom pucke etimologije. Drugi je dio 
bio u ruskom doveden u vezu s pertb = prt, 
gen. prti, a prvi dio bio zamjenjivan raznim 
nasim prefiksima. V. porta. 

Lit.: ARj 9, 629. 11, 367. 378. 12, 103. 
Murko, VuS 2, 128. Matzenauer, LF 12, 
189 

papricaf (Vuk, Lika, Grbalj, Konavli, Punat 
na Krku, Timok-Luznik), mlinarski termin, 
praslav., »1° komad zeljeza nasred donjeg 
kamena, na kojem se okrece gornji kamen, 
2° cijev u mlinu itd.« = prprica (Lika, Belo- 
stenec, slov. pored preprica) — prpica.Mtesto 
-ica stoji -enica: paprenica (Prcanj) »Basis der 
Muhlachse«. Deminutiv na -bk papcak, gen. 
-cka (Vuk, Srijem) »prijecnjak, spinjatak, za- 
ponjac«. Augmentativ na -ina paprcina (Vuk, 
Boka) »stablina«. Samoglasnik a stoji mjesto 
poluglasa b, upor. stcslav. pezpeica, bug. paprica 



i strus. porplica (s disimilacijom r - r > r - I) 
pored paraplica, polj. paprzyca. Rijec je kul- 
turni termin, koji posudise Rumunji u dosta 
varijanti, koje pretpostavljaju poluvokal i disi- 
milaciju: pirparita, pirpalita, prepelita »isto«. I 
hrv.-srp. paprica pretpostavlja disimilatorni gu- 
bitak suglasnika r u prvom slogu. Prema Briick- 
neru to je deminutivna izvedenica- na -ica od 
onomatopejskog korijena, koji se nalazi uprpor, 
prpuskati se, prporiti se (v.). 

Lit: ARj 9, 631. 632. 11, 631. MikloSic 
231. 243. Bruckner 394. Matzenauer, LF 12, 
189. 14, 165. 

papuc m (Trpanj) = papula f (18. v., Vuk, 
Perast) = papuca (Kosmet) »Pantoffel«. Obicno 
se govori u pi. papuce f kao Mace itd. Deminutiv 
na -ica papucica »biljka«. Radne imenice: na 
-dzija: papucija m (Vuk, Kosmet) »koji gradi 
i prodaje papuce« = papuclija (neobicno je 
-ija mjesto -cija u radnih imenica). Na -luk 
papucluk = papusluk »daska na kojoj se izuva 
i ostavlja obuca«. Balkanski (i evropski) turci- 
zam perzijskog podrijetla (perz. imperativna 
slozenica od pa »noga«, upor. lat. pes. gr. Jtoix;, 
v. pace, i pus od pusidan »pokrivati« > tur. 
papuc) iz terminologije nosnje: rum. papuc 
(glede c mjesto c upor. copac), papugiu, bug. 
papuk prema pi. papuci, paudzfja, arb. kepuce 
(glede disimilacije p - p > k - p upor. ces. 
kapradi). 

Lit.: ARj 9, 634. Elezovic 2, 57. Novakovic, 
ASPh 32, 386. si. Miklosie 231. Bruckner 395. 
Fiktin I Hi. REW* 858. 6216. Lokotsch 
1625. GM 188. Matzenauer, LF 12, 189-190. 
Korsch, ASPh 9, 661. 

par 1 m (ne-) »1° dvoje od iste vrste, tak 
kokosi u Sumetu, 2° onaj koji je s kim ili s cim 
jednak, 3° onaj koji je dostojan s kim se drugo- 
vati«. Takoder slov. Odatle na mocioni sufiks 
-be > -de m prema f na -ica par dc, gen. parca 
m prema f parica (Lika, Slavonija, Vrpolje) 
»vrsnik, vrsnjak prema f vrsnjakinja (nisi ti moj 
par, ZK)«. Pridjev na -bn > -an paran, poime- 
nicen na -jak parnjak »vrsnik«. Na -ic (koje nije 
nas deminutivni sufiks nego lat. -iculus > tal. 
-ecchio, izgovoreno na mletacku) paric (Du- 
brovnik, Racisce, Vrbnik, Istra, Lepetane) »2° 
malo veslo, 2° toponim (Lepetane)«, m pi. 
parici (Potomje) »mala vesla« = parici (Volosko) 
»par malih vesala s kojima moze veslati jedan 
veslac« = paric m (Cres) »isto« < tal. parecchio. 
Na tur. -dzija paradzija m (Vuk, Srijem) »maj- 
stor koji drugim mogucnijim majstorima na par 
radi, minuscularius«. Samoglasnik aje umetnut 



604 



para 



analogijom prema abadzija, kavgadzija itd. 
Denominali na -ati, -iti parati se, -a, »coire (de 
canibus, felibus)« = pariti (se) »T isto, 2° 
sastavljati ih u par«, spariti »zdruziti«, ras- 
pariti pf. prema impf, na -va- rasparivati, 
rasparujem »razdruziti«. Od lat. > tal. par (un 
par di . ..). Plural paria > parija f »kopija, 
prijepis« latinizam je. Upor. arb. par. 

Lit.:ARj9, 634. 637. 643. 655. 648. 6-51. 
Ribaric, SDZb 9, 175. Pletersnik 2, 8. 9. 10. 
Zore, Rod 114, 230. Matzenauer, LF 12, 191. 
GM 321. REW 3 6219. 6241. 

par 2 m (18. v., Vuk, Danicic), samo u sin- 
tagmatskim prilozima: u ovaj, tajjedan par »u 
torn momentu, casu, in diesem Augenblick, 
nune«. Maretie pomislja na vezu s rus. pord 
»vrijeme«, a Strekelj izvodi iz ie. korijena *per- 
»achevement d'un mouvement en avant, pene- 
trer jusqu'a« (v. periti, na-}, ali za prijevoj 
per — por nema potvrda. Upor. i rum. upore- 
denja cit dora'n par (< lat. palus} si apa 'n ciur 
si vinu 'n pahar »(nur) kurze Zeit, (kaum) einen 
Augenblick, od rijeci do rijeci: koliko bi svraka 
na kolac, i voda na reseto, i vino u pehar 
(tj. trebalo da dode)«. Zbog toga je moguce 
pomisljati na: u taj par (casova itd.) < lat. 
par, gen. paris (v.). 

Lit.: ARj 9, 685. Strekelj, Jagicev zbornik 
711-714. (cf. RSI 2, 254). REW 3 6182. Tiktin 

1118. Vasmer 2, 407. WP 2, 39. 

para 1 f (Vuk, Boka) »vrabac«, deminutiv na 
-id paric m (Muo) »kleiner Spatz«, na slozen 
sufiks -acinka < gr. -d*cnc, + -inka paradmka 
(Mrkovici, Bar) »Spatz«, Ovamo ide mlet. de- 
minutiv pariissola > permala (Rab, Bozava) 
»cincia, sjenica«, natal, -ino perusulin (Dubrov- 
nik) »parus caeruleus« < mlet. parussolin = 
barusulid »ptica neodredene vrste« . Od lat. parra. 

Lit.: ARj 9, 638. 648. Cronia, ID 6, 117. 
Resetar, Stok. 265. Hirtz, Aves 7. Kusar, 
Rad 118, 18. REW 3 6251. Matzenauer, LF 
12, 190. DEI 2787. 

para 2 f (Sarajevsko okruzje) »ljuska na ribi«. 
Odatle deminutiv na -ica parica (Prijedor, Bos- 
na) »krljust, ljuska u riba«. Kristophoridi ima 
arb. pare f »Fischschuppe«, koje G. Meyer 
identificira s nazivom novca para, pari f < 
tur. para (v.). Ako je tako, metafora je neobicna. 

Lit.: ARj 9, 636. 648. 

para 3 f (Vinkovci) »1° kod tkanja neki dio 
obicno 10 m, koji, kad se otka, pocinje se na 
novo« = para f »2° komad« (nema potvrde iz 
danasnjeg govora), s deminutivom na -id paric 



(sidi na ~) = para f »3° sitan novae > uopce 
novac«, s indeklinabilnim pridjevima na -li 
parali = parallja (Kosmet) »bogat« i na -suz 
parasuz (Bosna) »bez novaca«, s deminutivom 
parica, na -id paric (Vuk) = paric (Kosmet). 
Od znacenja 2° deminutiv na tur. -dzik paracik 
= parddeik (18. v., Vuk, Dalmacija) »1 ° komad, 
2° (paradiikprede) motovilo prede, 3° prezime«. 
Slozenice: paradesik m (He'rcegovina, Dalma- 
cija) < tur. sintagma para + tur. pridjev 
kesik od kesmek »sjeci«, na paracesike »na ko- 
madicke«, para-bucuk (Kosmet, u prilogu <— 
rasprodati} »na sitno, na malo« (drugi je dio 
slozenice bucuk »pola«). Perzijski deminutiv na 
-ca (v. pace} parca > parce, gen. -eta (Vuk) 
»komad«, pi. parcldi pored parcldi (Kosmet). 
Odatle hrv.-srp. deminutiv na -ence (upor. 
mjestance} parcence, gen. -eta n, na uljak par- 
culjak, gen. -Ijaka (Timok-Luznik) »krpa«. 
Kol. na -od, gen. -i fparcad, gen. -t' »komadi«, 
odatle turski apsolutni superlativ paramparce 
(Kosmet, iskrsi u ~), kol. paramparcad f (Bosna) 
»sitni komadick. Denominal na -ati rasparcati, 
-am, parcelati, -am »dijeliti, komadati«. Bal-' 
kanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
para »komad, dio«) iz monetarne terminologije: 
bug. para, parca, parica, paralija, arb. para, 
pare »novac«, cine, para, ngr. Jiocpctc,. 

Lit.: ARj 9, 646. 648. Elezovid 2, 58. 535. 
Skok, Sldvia 15, 484, br. 570. 571. 573. 
Miklosie 232. Lokotsch 1620. 1628. GM 322. 
Korsch, ASPh 9, 661. Pascu 2, 156, br. 
843. 

para 4 f (Vuk), baltoslav, sveslav. i praslav, 
»vapor«. Pridjev na -&«, odredeni (neologizam) 
parni (kotao), poimenicen na -ik (kalk, neolo- 
gizam) pdrnik »(pOsudenica) vapor (na Ja- 
dranu)«. Denominal na -iti pariti, -im impf. 
(ZK, objekt pratez, gen. -zi »rublje«) »iskuha- 
vati rublje za pranje«, ispariti prema impf, na 
-va- isparivati, -pdrujem, raspardvati, -para- 
vam, napariti, -im (Vuk, Kosmet) »ugrijati 
toplom vodom« = napariti, -im (objekt 
oci} »1° nagledati se, 2° nauditi«, opariti, po- 
pariti, poduspdrit se (Kosmet) »kad rublje, 
platno izlozeno suncu ili drugoj toploti na- 
bubri«, pbtparitl se, spariti, zapafiti (bure}. 
Odatle pridjev sparni, apstraktum sparina, post- 
verbali ispara, papara (takoder prezime P6- 
para pored Poparid) = raspara (Hrvatska) 
»jelo od jaja i vrelog mlijeka, Eierpunch«, za- 
para; pridjevi: naporan (Dubrovnik) »obavren, 
nedovren«, ndopdran (Vuk, Rijecka nahija) 
»sto nije zacinjeno«, zapar on (Kosmet) »zagus- 
ljiv«, zaparina (Kosmet) »omorina«, na -otina 



para 



605 



paraklet 



palparotina (Kosmet) »ozleda, rana nacinjena 
vrelom vodom«. Poimenicen part. perf. pas. pa- 
renica f (ZK) »kada za parenje rublja«, po- 
parenica (juzno moravsko narjecje) »popara«. 
Na -usiti: (ojsparusit se, -usi (Kosmet) »na- 
brati se, uvenuti« = sperusat se (Vodice) 
»uvenuti«. Slozenice (neologizmi) parostroj 
»lokomotiva«, parobrod (prevedenica prema 
Dampfschiff}, paromlin »Dampfmuhle«. Ovamo 
ide jos hrv.-kajk. parnuti, -em (Krasic) = 
parniti, -e (subjekti vol, krava itd.; takoder 
slov.) »krepati« [usp. i pod pariti}. Rijec je 
kulturna te se posuduje. Madzari posudise 
para, Rumunji para, papara i opdri, odatle 
ime srednjovjekovnog Vlaha Opdritul. Turski: 
podara (sini yemek}. Balticke usporednice po- 
klapaju se: lit. pore, lot. pars. Praslav. osnova 
*per- ocuvana je samo u sjevernim slavinama: 
polj. przed »erhitzen«, rus. pretb, triju = lit. 
pereti »briiten«. Taj je glagol propao u hrv. 
-srp. zbog homonimijske kolizije sa preti (se) 
(v.). Ali se nalazi u arhaickoj izvedenici peril- 
toe, gen. -uca m »ospa, ekcem«. Upor. jos 
sr.-donjo-njem. vradem »Dunst, Hauch«, sa 
formantom t i s formantom s nasu posudenicu 
iz njem. frdz (ZK, v.). Samoglasnifr=tz je 
nastao prijevojem e - o - o > a. 

Lit.: ARj 3, 916. 7, 477. 473. 9, 635. 655. 
Jagic, ASPh 20, 520. 10, 781. Elezovid i, 
195. 443. 2, 39. 92. 106. 255. Miklosie 251. 
Holub-Kopecny 264. Bruckner 395. Mladenov 
441. Trautmann 231. WP 2, 1. Tiktin 1116. 
1660. Endzelin, KZ 2, 119. Boisacq* 784-785. 
Matzenauer, LF 14, 180-181. 

para- 5 , imenicki prefiks grckog podrijetla 
(gr. napd »pokraj, uz«) u istocnim krajevima, 
koji se nalazi u crkvenim pravoslavnim termi- 
nima kao paraeklesiarhb, paraklis, paeamonaeb 
> palamar, parastos, par(a}ikonomb itd. i opcem 
hrv.-srp. parip (v.). Dosao je i pred nase ime- 
nice: parakuvar m (Vuk) prema parakiiva- 
rica (Lika) »manastirski pomocni kuhar«, 
parakrilo n (Pancic) »sporedno krilo«, para- 
krunica, paraprasnik (Pancic), parakamilavke 
(Vuk) »flor, koji nose kaluderi oko kamilav- 
ke« = panakamilavka (Srijem, disimilacija 
r - I > n - T, paraguscidi m pi. (Dobroselo, 
Lika) »guscici od guske koja se po drugi put 
nasadi istoga ljeta«. Dobiva i znacenje pojaca- 
vanja: paravrag m (Dosen) »vrag nad vrago- 
vima«, lata i paralaza pored paralaz m, pa- 
rajez (Nis) pored jez, (sa umetnutim m pred 
labijalom) parampas (Srbija) »poruga covjeku«, 
paramasnica (Bosanska Krajina) »modrica na 
tijelu od pruta ili kakva ogrebotina«. Pomi- 
jesao se s naiim prefiksom pra- < pre- (upor. 



cine, para »trop« = dako-rum. pera- u para- 
vreari »prejako ljutiti«, paravrut »predragi«) pd- 
raded(a} pored prdnded (sa umetnutim n pred 
dentalom), pridjev paradedin (Kosmet), »pra 
djed«, paraunuce, gen. -ceta (Srbija, Vranja, 
Timok-Luznik) »praunuce«, paraunuk, paraunu- 
cid (upor. cine, paranipot prema dako-rum. 
strdnepot »isto«). Pojava je balkanska kao i u 
kata (v.). 

Lit.: ARj 9, 640. 641. 643. 639. 612. Ele- 
zovid 2, 58. 119. Dalametra 163. 164. REW* 
6220. Rohlfs 1615. Pascu 2, 70, br. 1298 
Skok, ZRPh 54, 197. 

parabula f (Cres) »witziges Wort«. Od 
ucenog crkveno-lat. parabola < gr. napa- 
Po^.ii »uporedenje« (slozenica s prefiksom napd 
i (36A.o^, v. vojga, od fidWao »bacam«). Preko 
Isusovih parabola uslo u vlat. *paraula > 
tal. parola > parola f (gradska rijec, hrv.) 
»obecanje, lozinka« = (metateza) polova f (Stu- 
bica, Hrvatska) »srebrni novci sto ih daruje 
momak djevojci kada se zaruck = parojla 
(Lika, j umetnuto kao u kolajna, v.) »cudo«. 
Denominal na -are tal. parlare > parlati, 
-am (impf. (Marulic, Dubrovnik, Cavtat) 
»govoriti, (Sabac), blebetali«, na -isati parld- 
isat, -sem (ibidem, pejorativno) »mnogo go- 
voriti, naklapati«. U Kosmetu postverbal parla 
u igri rijeci ,smarla tl parla »ruganje necijem 
netacnom i nepovoljnom razlaganju«. Na lat. 
-ato'lum parldtorija f (Vuk) »oko Save i Du- 
nava mjesto gdje se ljudi rastavljeni razgova- 
raju s onima koji su u karanteni, da se ne bi 
kakva bolest prenijela«. Na lat. -arias > fr. 
-ier > -ir pdlir, gen. -ira = paljir (nadimak, 
ZK) »nadstojnik nad zidarima« < njem. 
Parlierer > Poller, furi, polir. Balkanski je 
turcizam hebrejsko-spanjolskog podrijetla (tur. 
palavra < spanj. palabraj paldira m, f fVuk) 
»celjade koje mnogo govori i rijeci raznosi po 
selu« = palavra f (Kosmet) »laz, lakrdija, 
hvalisanje«. Na -dzija palavradzlja m (Kos- 
met) »larmadzija«, rum. palavra »Aufschnei- 
derek, palavragiu bug. palavra, ngr. Jicddppa. 
Ovamo ide mozda u zapadnim krajevima 
palavorda »rdav covjek«. 

Lit.: ARj 9, 584. 589. 652. 656. Elezovid 
2, 53. 59. 244, Tiktin 1110. Mladevov 408. 
Matzenauer, LF 12, 191. REW°- 6222. Pirana' 



paraklet m (Gradic, Barakovic, prema lat. 
izgovoru od r|) = pdrakut m (itacizam na 
istoku) »(teoloski termin) pomocnik, tjesitelj, 
kad se govori o sv. Duhu«. Odatle paraklitnik 



par aklet 



606 



parapac 



(14. v.) »molitvenik« koje moze biti nasa iz- 
vedenica na -nik, a i adaptacija poimenicenog 
gr. pridjeva jrapax>o|Tix6v., od srgr. ir?pd- 
-xXrixol; (od prefiksa Jiapd i xXrixdc, »convie, 
bienvenu, choisi«). Apstraktum jtapdxXnau; 
»supplicano« > parakli's m (16. v., Vuk, stsrp.) 
»molitva koja se nad kim cita«. V. klisa < 
A ex-xAT|aia. Osjeca se kao slozenica sa klis (v.). 
Rijec paraklis se nalazi i u bug. Balkanski je 
grecizam: cine, paraklise f. 

Lit.: ARj 9, 640. Vasmer 2, 314. Isti, GL 
110. Mladenov 412. Pascu 2, 71., br. 1323. 

paraklisara m (Vuk) »(pravoslavni crkveni 
termin) manastirski crkvenjak, zvonar, romita, 
meznar (u zapadnoj crkvi)« = stsrp. para- 
jeklisljanhb (16. v.) = paraklisijarh (Danilo) 
»ecclesiarchae vicarius«, slozenica od prefiksa 
para- (v.), EXxAr|aiapxT|c, > eklisijanhb = 
klisijarh, od. exx>a|cna (v. klisd) + apxii- 
Upor. i pardklisija (stsrp.) < biz. napaxXx]- 
•oiov »sacellum«. 

Lit.: ARj 9, 639. Vasmer, GL 55. 110. 

paraltja f (Perast, Krtole, Dobrota, Muo, 
Lastva, Tivat, Prcanj) = paraltja (Prcanj) 
»1° okrugla zemljana plitka posuda za jelo 
(prodavali su je Cozoti, koji su dolazili u 
Tivat), drvena zdjela, siroka, koja danas vise 
ne postoji, 2° zemljani sud za pranje suda, 
irdene Schussel, plitica pujiska (Dubrovnik)« — 
(a > o) parolija (Vuk, Boka) »zdjela« = pala- 
rija (stsrp., Domentijan) = apalarija (stsrp., 
Domentijan) »1° zdjela, 2° manastirska bla- 
gajna«. Deminutiv na -ica parahca (Perast, 
Prcanj). Nalazi se u arb. palare (metateza) = 
parali, polar »holzener Napf, Schtissek. Od srgr. 

• andkapea »T Schussel, Teller, 2° Schopflof- 
fel«. Grecizam je balkanski: bug. parolija 
.»nizak okrugao sto zajelo, sofra, trpeza«. Upor. 
rum. palarie f »sesir« i u romanskim jezicima 
*parium > mlet. pero »kotao za smolu«, de- 
minutiv *pariolum > tal. paiuolo »kotao« za 
dalje moguce veze. 

Lit.: ARj 9, 640. Resetar, Stok. 265. 
GM 320. Mladenov 412. Matzenauer, LF 
12, 190. Vasmer, GL 45. REW* 6245. 6246. 
Tiktin 1110. Pratt 717. DEI 2724. 

paralisija f (Kasic) »uzetost«. Ucena rijec 
od gr. apstraktuma jiapdXuoiQ (prefiks napd- 
i Xvoiq »rastvaranje«), preko tal. paralisia. 
Internacionalno paraliza, pridjev na -1x65 

• napaXnoidq > lat. parautiem, poimenicen 
maskulinum, > paralitik, pridjev na -bn pa- 
ralitican. 

Lit.: ARj 9, 640. 



paraznan m (Kosmet, Timok-Luznik) »1 ° 
parce, komad (kruha), 2° komad od odijela 
(paramani mu visu, Kosmet), rita, 3° pojas«. 
Od srgr. jiapduavSi, irapaiidvTtov (pored uav- 
6uac, > mantija) > rum. paraman »Uber- 
mantel des M6nchs«. Nejasan je gubitak 
docetka -Su = -tlov u hrv.-srp. i rum. Gre- 
cizam je u hrv.-srp. pejorativiziran. 

Lit.: ARj 9, 640. Tiktin 1120. 

paramonarb m (stsrp., Domentijan) = pa- 
namonan(hb) (15. v.) = (haplologija, r - r > 
n - r) panaman = (haplologija) ponumar, 
strus. ponoman, kod Rumunja (disimilacija r - 
r > I - r i haplologija) palamar »Kuster, 
vigil nocturnus«. Odatle prezime Palamarovic 
(Srbija), zacijelo od palamar (Sabac) u pejora- 
tivnom znacenju »trgovcic prekupac«. Od gr. 
izvedenice na -arita > -apioi; Jiapauovid- 
ptoQ, od Jtapauovri »vigilia« > stsrp. paeamum 
(14. v.) »straza«. Upor. ukr. palamar, rus. narje- 
cja palamar. 

Lit.': ARj 9, 582. 612. 641. 10, 768. Vasmer 
2, 404. Isti, GL 110. 

paranag, gen. -nga m = pdrdnak, gen. 
-anka m (Dubrovnik, Kuciste, Vrbnik) »cakija, 
konop ili druga sprava, kojom se sto dize ili 
vuce, vitao (brodski termin)«. Denominai na 
-ati isparangati, -am pf. (Potomje) »zamrsiti«. 
Upor. slov. paranjek, gen. -njka m (Gorjansko, 
Kras) »Rolle«. Mlet.-trsic. paranco. 

Lit.: ARj 9, 641. Zore, Tud. 16. Rod 108, 
218. Matzenauer, LF 12, 190. Sturm, CSJK 
6, 75. DEI 2769. 

parangun m (Cres), samo u vezi s prijed- 
logom na ~, »im Vergleich«. Od tal. grecizma 
paragone »confronto« < gr. jrapaxovi] »kamen 
za ostrenje, koji se upotrebljavao za ispiti- 
vanje tvrdoce zlata i srebra«, od slozenog gla- 
gola Jiapd + xovdco »ostrim«. Umetnuto n 
vec u tal. parangone. Vuk ima paragun, gen. 
-una u dva znacenja »1° neka puscana cijev, 
2° Art Tuch«. Drugo znacenje izvodi Vasmer 
od gr. rijeci yovva »vestis pelicea (v. gunj)«, 
s prefiksom napd, ali napdvouvov nije po- 
tvrdeno. Kako se odnosi prvo znacenje prema 
jtapctxovrj nije jasno. 

Lit.: ARj 9, 639. Pratt 731. REW 3 6226. 
Vasmer, GL 109. DEI 2770. 

parapac, gen. -aia m (Zrnovo, Korcula) 
»divlje zelje, vrsta trave, koje se kuhano i za- 
uljeno jede s drugim travama kao kostric (v. 
kostrilj), radic, zutinica (sve zajedno zove se 



parapac 



607 



parat 



misanca)«. Vjerojatno je u vezi s parapasu m 
(juzna Italija), postverbal od parapasere »ri- 
condurre le bestie al pascolo dopo la mun- 
gitura della sera« < gr. prefiks Jiapd + lat. 
pascere »weiden«. 

Lit.: Rohlfs 1616. Isti, Diz. Cal. 1, 122. 

Paraskeva = Paraskevija = sv. Petka 
(Vuk, oboje zajedno u narodnoj pjesmi: ubila 
ga sveta Petka Paraskevija; dodatak -ja na 
gr. -r\ = -i) = Paracevija (1766) pored 
Paraskeva, odatle prezime Paraskevic. Hipo- 
koristik Skevija (Sabac, Srbija), zensko ime. 
Prema tal. izgovoru gr. = lat. se poraievd f 
(Alberti) »petak«. Od gr. jiap'ao-XEur| »priprava, 
dan prije subote«. 

Lit.: ARj 9, 641. 642. Elezovic 2, 59. Rohlfs 
1622. DEI 2770. 

paraspur m (Yranjska Pcinja) »1° spahin- 
ska njiva, koju su seljaci u vrijeme turske 
vlade morali obradivati, 2° hidronim« = pa- 
raspur (Kosmet) ».1° sitnica (bez primjera 
upotrebe), 2° aginska njiva, koju je agin mo- 
mak obradivao aginom stokom i aginim sje- 
menom, i dobivao od nje cjelokupan prihod, 
3° tako se zvala i zemlja koju je otac ustupio 
pojedinim sinovima i zeni«. Odatle na -be > 
-ac paratpurac, gen. -rea (Vranjska Pcinja) 
»seljak koji obraduje paraspur«. Pridjev na 
-bn > -an paraspuran (~ rna njiva}. Balkanski 
grecizam (gr. jro:pdajiopov »ensemencement se- 
condare aupres ou a cote d'un autre«, ngr. 
irapaairdpt): bug. paraspor. Grecizam je ra- 
siren i u juznoj Italiji. 

Lit.: ARj 9, 642. Elezovic 2, 58. Mladenov 
412. Rohlfs 1623. Novakovic, GG 26,191-195. 
(cf. RSI 1, 297). ASPh 28, 463-464. Jirecek, 
Istorija Srba 2, 39. DEI 2771. 

parastas m (stsrp., Novakoviceva Aleksan- 
drida) »1° parada, svecanost (bizantinski dvor- 
ski termin), 2° (bug. parastas, rum. parastas < 
stcslav. parastasb) requiem«. Balkanski gre- 
cizam crkvenog podrijetla (gr. apstraktum jra- 
pdaTaoic, »1° pojava careva s dvofanstvem, 
2° requiem«. Odatle s a > o parastos m (Vuk, 
Kosmet) »sluzba bozja za pokojne u istocnoj 
crkvi«. 

Lit.: ARj 9, 642. Mladenov '412. Tiktin 
1121. Vasmer, GL 111. Murko, WuS 2, 133., 
passim. 

parat, gen. pdria m (16. v., Istra) »dio« = 
part, gen. -i f »strana, stranka« = parta f 
(Poljica). Od tal. parte < lat. pars, gen. -tis. 



Prilog aparta (Srbija) < njem. apart < fr. 
a part. Odatle denominai apdrtovati, -ujem 
(Srbija, objekti vinograd, basta) »odijeliti, od- 
vojiti«. Pridjev na -bn > -an apartan, koji je 
knjiski, francuzizam je od priloga a part. 
Na slozen sufiks -en + -ik partenik, gen. -ika 
m prema f na -enica partenica (Crna Gora) 
»drug«, cini se kao da je od rum. pridjeva 
partnic »teilhaftig«. Odatle hipokoristik porta f 
(Crna Gora?) »slican drug, kad se nadu dva 
jednaka covjeka«. Od tal. poimenicenog part, 
perf. partita preko fr. partie > partija f »1° 
(npr. saha), 2° osoba (npr. za zenidbu)«. 
Pridjev na -bsk partijski. Isti francuzizam 
prema njem. Partei pdrtdja = partija »1° 
prema njem. Partei pdrtdja = partija (< fr.) 
»1° politicka stranka, 2° stranka na sudu«. 
Odatle i pridjev na lat. -olis sa tal. u > zi 
parziale prosiren na -bn > -an parcijalan 
»djelomican«, apstraktum na tal. -ta(de) < 
lat. -tas, gen. -tatis parcijalitdde T (Cres).. 
Poimenicen tal. particip perf. u m. ili z. r. 
od partire »dijeliti« > partiti, -im (raz-) : 
partid m (Kolunic) »1° nacin« = partit m 
»2° prilika za zenidbu« < tal. partito, mlet. 
partido, partida f »partija pri kretanju«. Ovamo- 
ide i tal. partire u znacenju »putovati, otputo- 
vati« > partiti, -im impf., pf. (Perast, Cres,, 
Volosko, istarska narodna pjesma). Odatle 
apstraktum od part. prez. na nenaglaseno -ia 
partinea f (Rab) = partinea (Bozava) »odla- 
zak«. Deminutivi: latinizam partikula, parti- 
kulica, na tal. -icella particela (Bozava) = 
particela (Potomje) »(zemljisna) cestica«, fran- 
cuzizam preko njem. Parzelle > parcela f 
(Hrvatska), odatle na -irati parcelirati, -ce- 
lirdm impf, (ras-) i apstraktum na lat. -atio > 
-adja parcelacija f. Apstraktum na -itura par- 
titura f (od tal. partire »dijeliti«) je interna- 
cionalni talijanizam kao muzicki termin. Dal- 
mato-romanski leksicki je ostatak na -ttio, 
gen. -ionis (upravo od part. perf. parfitus) par- 
qogna f (Dubrovnik, Kotor, Budva) »(pravni 
termin) dioba nepokretnina medu nasljedni- 
cima (divisio sive pargogna)« < partitia, gen. 
-onis, prosireno na -ea. Glede prosirenja 
sufiksa upor. port, pegonha, stspanj. pongona 
»otrov« < potionea pored stspanj. pozon, 
port, pogao »lijek«. Na tal. slozen sufiks -igiano 
< lat. -ensis + -anus (usp. artigiano) parti- 
giano = partitante »soldato di partita« preko 
fr. partisan, rasirio se u rus. i u nasem jeziku 
partizan, gen. -dna. Poimenicen femininum 
odatle partigiana »Hellebarde« > partizana f 
(narodna pjesma). Upor. arb. patarhane. 
Njem. Part m, n, Parts f > parta f (Srbija) 



parat 



608 



parija 



»putni prtljag«. Odatle donjo-njem. deminutiv, 
koji i Luther upotrebljava, Parteke > parteka 

f (17. v.) »prtljag, tovar« = panika (17. v.) 
»roba, ruba« = partik m (17. v.) = partig = 

portika (1700,\ [Usp. i pod porta]. 

Lit.: ARj 1, 94. 9, 642. 658. 659. 10, 876. 
Kusar, Rad 118, 24. Jonke, Rad 275, 83. 
Cronia, ID 6, 117. Jirecek, Romanen 1, 91. 
REW* 6254. 6260. Vasmer 2, 318. GM 325. 

parati (se), -a impf, (od 16. St., u cakavaca, 
te Perast, Stoliv, Dubrovnik, Hvar) »1° ciniti 
se, 2° (bez se) misliti«. Od lat. > tal. pa- 
rere. Neobican je prijelaz od -ere u -ati. Sudeci 
prema zamjeni -ere > -dr (piakar < piacere, 
kreddr < credere, cini se da -ati od parati 
dokazuje da je to zamjena za dalrnato-romanski 
infinitiv. Marulio ima inf. pariti impf, (tako- 
i istarska narodna pjesma), u kojem je i tacna 
zamjena za e. Taj se nalazi i u prefiksalnoj slo- 
zenici ex- + cum- skompdriti, -Tm (Perast) < 
tal. scomparire, komparit (Korcula) prema 
komparat, -am (16. v., Kotor, Dubrovnik, 
Cavtat) »banuti«. Prema prezentu na -isco do- 
lazi i infinitiv skomp(a)riskati i s nasim pre- 
fiksom u za tal. sufiks a- < lat. ad- upariskati 
se (Dubrovnik, Zore) »prividjeti se« < tal. 
apparire, apparisco. 

Lit.: ARj 5, 273. 9, 643. 651. Zore, Tud. 23. 

pareit, -im impf. (Cilfpi) »1° stedjeti, 2° 
proteziratk [lat. > tal. pdrcere]. 

Lit.: ARj 9, 646. REW 6231 a. 'DEI 2772. 

pared m (Vodice, Istra) »1° odijeljen pros- 
tor za prenociste ovcama ljeti, 2° ime dijela 
sume (toponim)«. Odatle paredme f pi., gen. 
pi. paredin, ime predjela (toponim). Ne zna 
se je li nasa izvedenica na -ina (kao augmenta- 
tiv) ili tal. sufiks na -ina, upor. paladina (re- 
toromanski, Groden) »Zwischenwand« < poi- 
menicen kllat. pridjev z. r. parietinus »zidni«. 
Znacajan je semanticki razvitak u Vodicama 
od lat. paries, gen. -etis > furl, paret, mlet. 
paredo »zid«. Dalmatsko-romanska leksicka 
ostatka su dva: par atinea u dalmatinskom 
latinitetu Splita i Trogira > pardtinja f 
{Trogir, asimilacija a - e > a - a). U zna- 
cenju prema Luciju. »muraglia di casa vec- 
chia, discoperta, sensa solari e derelitta«. To 
je izvedenica na -inea (upor. kllat. fpl. parie- 
tinae, gen. -arum »ruinae«; ili -anea (sa prije- 
glasom a > i kao u Kimp) od paries, gen. 
-etis. Drugi je poletar, gen. -ara m (Vuk, 
Boka) »crkvenjak, remeta, meznar«, poime- 
nicen lat. pridjev na -orius > -ar parietarius 



(npr. structor, pictor, ovdje mozda vigil) »koji 
pazi na zidove crkve« (disimilacija r - r > I - r). 

Lit.: ARj 10, 594. Jirecek, Romanen 1, 91. 
Ribaric, SDZb 9, 175. REW 3 6242. 

parents m »1° rodak, 2° prezime (kod 
pravoslavaca, Hercegovina)«. Od tal. parente < 
lat. parens, gen. -ends, poimenicen part. prez. 
od pario »roditi«. Neobicna je zamjena docet- 
nog tal. -e > -a. Ta je zamjena mogla nastati 
na jednak nacin kao u parenta f (Vodice) 
»srodstvo«, koje je po svoj prilici nastalo od- 
bacivanjem sufiksa -ado, od venecijanizma 
parentdd, gen. -t' f pored m (Rab) »svojina, 
svojta« = parented, gen. -edi (Lumbarda), 
od izvedenice na -atus > mlet. -ado tal. 
parentado < lat. parentdtus. U torn sufiksu 
pomijesao se sufiks za apstrakta -fas, -tatis > 
-td(de) kao sanitdd, gen. -di (Korcula). Marin 
Drzic ima na -aria > tal. -iera parentiera i 
(sklopit c'emo ovu parentieru). 

Lit.: ARj 9, 647. Kusar, Rad 118, 16. 
NVj 3, 330. Ribaric, SDZb 9, 175. 

parestat m (Bella, Stolic) »stop koji drzi 
vrata, prozor« = parestata f (Dubrovnik) 
»drzalo i naslon niza stube, perda«. Od gr. 
jiapaaTdTnc,. Zbog a > e u intertonici dubro- 
vacki je grecizam dosao preko dalmato-ro- 
manskoga. 

Lit.: ARj 9, 647. Skok, ZRPh 54, 194. 

pargal, gen. -ala m (Vuk, Vojvodina) 
»pannus barracanus«. Evropska rijec perzijskog 
podrijetla (perz. pargal »leichtleinenes Klei- 
dungstiick«) iz oblasti tekstila: njem. Perkal < 
fr. percale. Ne zna se put kako je doslo u Voj- 
vodinu. 

Lit.: ARj 9, 647. Lokotsch 1632. Prati 
752. DEI 2845. 

paricati (se), -am impf. (Perast, Vuk) = 
paricat (Malinska, Krk, Bozava, Lozisce) = 
parecat (Rab, Brae), iterativ na -iva-, -ava- 
paricavati, -ricavam (Vuk)= parecivat (Rab, 
obed) »pripravljati, gotoviti, spremati se«. Od 
mlet. paricidr, tosk. bez afereze, a- apparecchiare 
< lat. denominal ad + pariculare, deminutiv 
na -iculus pariculus, od par, upor. preparirati 
od fr. preparer preko njemackoga izgovora. 

Lit.: ARj 9, 646. 648. Hraste, SDZb 10, 63. 
Kusar, Rad 118, 25. Cronia, ID 6. Matze- 
nauer, LF 12, 191. REW* 537. DEI 250. 

parija (imperativ) se od mene (Lastva) 
»prodi me se, krsti se od mene! (veli se kad 
neko nekoga gnjavi, pa da se udalji)«. U 
Kotorskom statutu peregiare. Toponim Punta 



parija 



609 



parka!) 



Peregi. Izvedenica na vlat. -idiare < gr. -li^eiv 
od gr. priloga Jtepa »jenseits« (upor. ime cari- 
gradske cetvrti Pera, toponim) < vlat. *peri- 
diare = jtEpctco »durchschreiten«. Dalmato- 
-romanski leksicki ostatak [usp. i pod pdrjatij. 
Lit.: Rohlfs 1663. 

parikb m (stsrp., isprave Dusanova i Mi- 
lutinova) »(starosrpski feudalni termin) nase- 
ljen tezak, naseljenik, colonus, merops, civ- 
cija, kmet«. Od srgr. Jidpoixoc, (prefiks Jtapd i 
oixo^, oixi^ff)). 

Lit.: ARj 9, 649. Novakovic, ASPh 10, 
575. Vasmer, GL 111. 

parimija f (stsrp.) »(pravoslavni crkveni ter- 
min) ulomak iz sv. Pisma odreden za citanje 
u crkvi«. Od gr. Jiapoiiaia. Balkanski greci- 
zam: rum. parimie f »isto«, cine, parimie 
»proverbe«. Internacionalno paremija, pare- 
miologija »nauka o poslovicama«. 

Lit.: ARj 9, 649. Vasmer, GL 111. Pascu 
2, 72., br. 1341. Tiktin 1124. 

parip m (16. v., Vuk, Dalmacija, Srbija, 
Drzic, protivno at, v.) »konj, osobito prostiji, 
kljuse«. Pridjevi na -bn > -an paripdn, na 
-bsk paripski. Deminutivi na -de < -he + -ic 
paripde, na -ce paripce, gen. -eta, -cac < 
-be — -he paripcac, kol. na -cad paripcad. 
Augmentativi na -enda paripenda, paripesnica, 
paripina. Hipokoristik na -an (tip Milan) pa- 
ripdn m »(metafora) klipan«. Denominal na 
-ati par ipati, -dm impf, »(metafora) ski tati se«, 
rasparipati se, -paripdm pf. (Lika) »ritati se«, 
popdripiti se, -Tm pf. (Lika) »(metafora) ostaviti 
svoju vjeru i primiti drugu«. Vec je Patacic 
postavio kao etimon gr. Jidpijuroc, (prefiks 
jiapd i ijino^ »konj«), upor. galsku slozenicu s 
istim prefiksom paraveredus > fr. palefroi, 
njem. Pferd, upravo »sporedni konj«. Kako 
se nalazi i u slovenskom, slovackom i ceskom, 
moze potjecali i iz srlat. parhippus, kako is- 
pravno misli Vasmer. 

Lit.: ARj 9, 649. 10, 781. Jonke, Rad 275, 
158. REW* 6231. Skok, ZRPh 54, 197. 

pariti, -im impf. (Reljkovic) »kititi«. Za- 
cijelo je od lat. parare, ali je nejasan prijelaz 
u kategoriju na -iti mjesto -ati. • Crkveni je 
latinizam apstraktum na -mentum paramen- 
tem > paramenat, gen. -enta m = paramenia 
f (Vuk) »ruho svecenicko« = (pseudojekavi- 
zam) paramijenat, gen. -nia (Gucetic, Dubrov- 
nik) = paramijenta (1520). Poimenicen part, 
perf. z. r. na -ada (mlet. ili spanj.) < lat. -ata'. 



parada f (Vuk, narodna pjesma) »gizda, oso- 
bito vojske« < njem. Parade < fr. (spanj. < 
tal.) parade, pridjev na -bn > -an pdradon, na 
-ieren > -irati paradirati, -rodiram (Lika), 
imparddat, -am pf. (Dubrovnik, Cavtat) »sve- 
cano se obuci«. Ovamo ide (a > o) poroda f 
(Mostar) »od konopljenijeh konaca kao vrsa, 
te se riba u nju hvata«. S tal. prefiksom i- < 
lat. ex- tal. sparare > sparai, -am (Dubrov- 
nik, Cavtat, Zrnovo, objekt pusku) = zbarat, 
-am (Hvar i ostali srednjodalmatinski otoci, 
objekt musket) »ispaliti«. Tal. imperativne slo- 
zenice: parakai m (Dubrovnik, Cavtat, disi- 
milacija r - r > r - I') pored pdrakor m »1° 
isto sto parapet, 2° kamen medas« = ba- 
raka! (Istra) »cominella saxea ad viam« < 
tal. par acorro, od parare »stititi« i carro »kola«; 
paramorte Hi okane (v.) (Hrvatsko primorje) 
»(brodski termin) dascani bokovi na ladi ili 
na copulu (v.) poduprti rubom, koji se zove 
lokoci ili kastanjole«; parapet m »ograda, 
naslon, zaklon« = parapet (Lika) »1° ograda 
od kamenja na cesti, 2° podzidna strmina 
ceste, koja vodi iznad kakve strme ceste« = 
parapeto n (Buzet — Sovinjsko polje) »Ge- 
lander, ograda« < tal. parapetto, drugi je dio 
petto < lat. peetus »prsa«. 

Lit.: ARj 9, 638. 640. 641. 651. 10, 834. 
Hraste, BJF 8, 51. Popovic, NJ 3, 151. REW 
6229. Strekelj, DAW 50, 3-4. 

parjati (se), -dm pf. (16 — 18. v., dubrovacki 
pisci, danas Imotski) prema impf, na -va- 
parjdvati (se), -dm »1° relinquere, deponere, 
2° ostaviti se cega, 3° (Sabac) kad kokosi 
prestanu nositi jaja«. Sa ar > er perjoti, -am 
(Vuk) »1° bjezati gologlav, 2° (se cesa) ne- 
gligere, despicere, contemnere«. Od gr. Jtapedai 
(prefiks mapd i edco) »ostaviti, laisser«. Od aorista 
jiccpeaoa > balkanski grecizam parasti se, -im 
pf. (Vuk) (na-) »ostaviti (se, sto, cega)«, rum. 
a parasi »verlassen«. Vukov grecizam mogao 
je doci preko rumunjskoga, jer je nepoznat 
na zapadu. S prefiksom na- naparasiti pf. 
(Timok-Luznik) »namnoziti« nema primjera za 
potvrdu, pa se ne razabira dobro semanticka 
veza. Upor. jos aorist Jiepaoa od Jiepvcb »je 
passe, devance«. [Usp. i parija]. 

Lit.: ARj 7, 477. 9, 641. 651. 788. Tiktin 
1121. Matzenauer, LF 12, 190. 

parkalj, gen. parkija m = parkei (Beloste- 
nec, Stolic) »unguis« = slov. pdrkelj pored spar- 
kelj — (s metatezom) parljak, gen. -Ijaka (Istra) 
»kopito«. Deminutiv na -&c parkljec (Beloste- 
nec) '»ungula«. 

Lit: ARj 9, 652. 653. 



39 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



parma 



610 



parma f (Jacke, Hrvatsko zagorje, Virovi- 
tica) »zitnica, stagalj«, takoder slov. i ces. 
parna = perna pored parnik. Od stvnjem. 
barn »jasle, stog, stagalj«, srvnjem. harne (asi- 
milacija na distanciju. p - n > p - m kao u tur. 
bedem). 

Lit.: ARj 9, 653. Pletersnik 2, 10. Holub- 
Kopecny 270. 

parmak m (narodna pjesma, Vuk) = par- 
mak, gen. parmaka (Kosmet) »1° prst, 2° pa- 
lac u tocka, 3° resetka, 4° maca, 5° neko 
bijelo grozde, 6° prezime«. Na -luk pdrmakluk 
»ograda" od kolja«, na -usa parmakuse f pi. 
(Bosna) »krupnije cipke (protivno zubid)«. De- 
minutiv na -it: parmacidi (Bosna) »cipka«. 
Prezimena: Parmacevid (Slavonija), Parma- 
kovid, Altiparmakovid »covjek sa sest prsta«. 
Denominal na -iti: parmocitl, -Tm (o-) (Hrvat- 
ska) »gurati koga kocem«; na -osati parma- 
kosal (Kosmet) »doci u stanje histerije zbog 
velike zelje za necim« (taj razvitak znacenja 
u vezi je s pederastijom, onanijom). Balkan- 
ski turcizam (tur. parmak) iz terminologije 
dijelova tijela: rum. parmac »Balkensaule«, 
parmaclic »Gelander«, glagol parmacui »aus 
Balken zimmern«, bug., arb. parmak »Fenster- 
gittei«, parmakhja (indeklinabilni pridjev), />ar- 
makldk. 

Lit.: ARj 9, 653. Elezovic 2, 59. GM 322. 
Mladenov 412. Tiktin 1125. Skok, Sldvia 
15, 485, br. 575. 

parmezan, gen. -ana m »sir koji se pravi u 
Parmk < njem. Parmesankase. Na -be > -ac 
parmezanac, gen. -nca m »isto«. Poimenicen 
sjev.-tal. pridjev parmesana, tosk. parmigiano 
(se. formaggio'), od Parma, na slozen tal. pri- 
djevski sufiks -ese < lat. -ensis i -anus. 

Lit.: ARj 9, 654. Prati 735. DEI 2779. 

paroh, gen. -oha m (Vuk) »(pravoslavni 
crkveni termin prema grckom izgovoru) zup- 
nik«, odatle na gr. x't'a parohija f, pridjev na 
-bsk paraski (Lika), parohijski, na lat. -olis, 
poimenicen u m. r. parohija! m »1 ° clan paro- 
hije, 2° porez za paroha«, prosiren na -m > 
-an parohijalan , na -bsk parohijalski, na lat. 
-ianus parohijan, prosiren na individualno -in 
parohijanin. Prema latinskom izgovoru (x = 
ch = K) parok m (govore i katolici, Perast, 
Dubrovnik, Cavtat), odatle parokov, poime- 
nicen parokovica (Lika), parohija (17. v. 
Split), parohijski, parokijal, -kijanin m prema 
f -kijanka, -kijanski. Od kslat. pardchia < gr. 



jtapoixta (preiiks Jtapd i oixeco) »dioecesis« 
unakrsteno s gr. Jtdpoxoc, (od Jtapd i Zxco »slu- 
zim«) »javni sluzbenik«. 

Lit.: ARj 9, 655. 656. 657. ASPh 32, 973. 
REW* 6250. Prati 736. 

parta f (Vuk, hrv.-kajk, 1420) »1° zenski 
nakjt na celu, osobito djevojacki, 2° zenska 
kapa (Srijem, Durdevac), 3 ° (pejorativno : stara 
parta) usidjelica (hrv.-kajk.), 4° nakit na 
muskom sesiru, obrub, 5° pruga na platnu 
(Srijem)«. Nalazi se jos u slov., bug. parta 
»platno, krpa sa zlatnim savom«, ceskom, 
ukrajinskom i slovackom. Prema Miklosicu iz 
madz. parta. Ta se rijec nalazi i u ciganskom. 
Pomijesale su se rijeci raznih izvora. Rijec 
parta (Srbija) »putni prtljag« isto je sto 'parteka 
(hrv.-kajk, Belostenec, Pokuplje i Posavlje, 
17. v.) = panika (17. v.) »merx«. Ta se rijec 
poklapa takoder sa madz. parteka pored por- 
teka = njem. Parteke, koje je prema Weigand- 
-Hirtu donjo-njem. deminutiv od fr. part 
»dio« [usp. i pod paratj. Zacijelo postoji i 
dalja veza sa partal m = prtalj (Kosmet) 
»dronjak, prnja« = pdrtoljak, gen. -oka (Timok- 
-Luznik) »dronjak«, bug. partal, s pridjevom 
panalav pored -liv »dripav«. Upor. tur. ptrti 
»krpe, dripe, prtljag«, pridjev ptrtik »odrpan«, 
partakilleri (Evlija Celebi) »prnje«. V. prtljag. 

Lit.: ARj 9, 658. 659. 12, 511, Elezovic 2, 
60. 146. 539. Mladenov 412. 413. Miklosic 
232. Strekelj, DAW 50, 46. Weigand-Hirt 376. 

parusija f pored parusija (18. v, Vuk, 
objekt uz dijeliti, pisati, dati na ■ — 'H) »1 ° zapis 
imetka samostanu ili crkvi za dusu, upor. kod 
Obradovica: parusije, salandari, proskomidije i 
drugojaca kojekakva imena izmisljena za globiti 
zive i mrtve; 2° crkviste (Timok-Luznik)«. 
Odatle na -as parmijas, gen. -asa m (Vuk) 
»koji je dao parusiju«. Od gr. apstraktuma 
jtapouoia, part. prez. poimenicen na -ia od 
eiut (upor. emoixnoc, »nasusni«), s prefiksom 
jtapd, »prisutnost«. 

Lit: ARj 9, 660. Vasmer, GL 112. 

pas 1 m (Perast, Dubrovnik, Ston, Mljet, 
Smokvica, Korcula) = pas (Budva, Vrbnik) 
»korak, sezanj (mjera za duzine)«. Od tal. 
passo < lat. passus (od pondere). Odatle na 
tal. -ino > -in pasin, gen. -ina m (Konavli, 
Zore) »medica koja dijeli dvije bastine«. S 
prefiksom pre- prijepas m (Zore) »putac izmedu 
dvije bastine«. Slozenica sa sam (v.) sdmpas m 
(Dubrovnik), u recenici uciniti nesto u ~ 
»rein umsonst tun«, zbofit u sam pas (Prcanj)' 



611 



»mit sich allein sprechen«. S tal. prefiksima: 
spas (Rab, Bozava) »setnja« < tal. spasso, 
kompas m (knjiski) = kumpas (Bozava) < 
tal. compasso. Tal. deminutiv na -etto < 
vlat. -rites paset (Bozava) < passetto. Latini- 
zam: pasos m (18. "v.) = pasus (Lika, ZK) 
»putna isprava«. Francuzizam preko tal. pas- 
saggio < fr. passage > pasac m (Kastavski 
statut) »1° gost, prolaznik, 2° mjesto kuda se 
prolazk = pasaj m (narodna pripovijetka, Vrce- 
vic, Bozava, u izrazu do pasaj nodi »dok ne 
prode ponoc«). Na slozen tal. (mlet.) sufiks 
-ar + -in: pasarin m (Vrbnik, Krk) »1° oba- 
raca, otponac, 2° nekakva uzica na jedru« < 
mlet. passarin. Na lat. slozen sufiks -at-icius > 
mlet. -aizzo : pasaj'ica f (Senj) »1° dugacki 
cavai na vide, 2° komad mesa, slanine, ribe 
(Pavlinovic), 3° il contrafforte dell' imposta 
(Bozava)« < *passaticia. Denominal na -are: 
vlat. > tal. passare > pdsati (se) (Vuk, 
Crna Gora) = pasat, -am pf. (Crmnica, Hvar, 
Svirce, Rab, ZK) »proci«, part, perf pasdn 
(Dobrota, ZK, Mljet) »prosli« prema impf; 
na -va- posivat (Rab) = posivat (Bozava), 
pasovati, -am »dogadati se« = -pasavau (Vuk), 
napasavati, -am »dogadati se«. Glagol pasovati 
(Vuk, narodna pjesma) »prilikovati« < fr. passer 
> njem. passen, na -irati pasirati, pasiram »1° 
dogadati se, 2° (prelazno) protiskivati (npr. 
rajcicu)«. Francuzizam preko njem. je hrv.- 
-kajk. pasasir, gen. -ira m (hrvatski gradovi, 
ZK) »putnik« < fr. passager. Od fr. apstraktuma 
na -ment passement na -ier njem. Posamentier > 
hrv. prezime Pazameta. Tal. imperativne slo- 
zenice: pasaporat, gen. -orta m (Crna Gora, 
Istra) < tal. pasaporta (drugi dio v. parar) 
»pasos«; pasdbrod (Dubrovnik, Cavtat) = 
pasabrod (Korcula, Sibenik) »cjedilo, cidilka 
(Sibenik)« (drugi je dio tal. brodo »juha«); 
pasdmon, gen. -ana (Cilipi) »drveni naslon uza 
stepenice, rebalat, gen. -alta (Korcula)« < 
tal. passamano (drugi je dio tal. mano < lat. 
manus). Poimenicen part, perf, od glagola na 
tal. -eggiare < vlat. -idiare tal. passeggiata > 
posedata f (Dubrovnik, Cavtat) »setnja«. 

Lit.: ARj 9, 663. 695. 667. 671. 691. 692. 
693. 726. 965. Hraste, BJF 8, 51. ZbNZ 7, 
298. Resetar, Stok. 287. Budmani, Rad 65, 
163. Kusar, Rad 118, 24. 25. Zore, Rad 114, 
230. 115, 145. Miletic, SDZb 9, 609. Macan, 
ZbNZ 29, 207. 208. Cronia, ID 6, 117. 
REW 3 3033. 6267. 6271. DEL 2790-95. 

pas 2 , gen. psa m (Vuk), gen. pasa (ZK, 
Lastovo) = pea (Kosmet) m prema f na -ica 
psica (kod starih pisaca samo kao pogrda, 
inace kuja), sveslav. i praslav. *pub »canis«, 



bez paralele u baltickoj grupi i u ie. jezicima; 
Pridjevi na -j pasji (Vuk, u toponomastici, u 
vezi s apelativima, najstarija potvrda 1080 
Pissirit »pasji rat«) = pajsji (Istra) = pajsi 
(ZK) = pajsi (Kosmet), poimenicen na -jak 
pasjak (Vuk) »1° dens caninus, 2° u pi, pasji 
dani; 3° necist, 4° puz, 5° toponim«, na -oca 
pasjaca (Vuk) »1° kruh za pse, 2° groznica, 
3° biljka, 4° toponim« = pasjaca (Kosmet) 
»pecurka (nije za jelo)«, na -okovina pdsjako- 
vina = pdsidrenovina »rhamnus cathartica«, na 
-luk pasjdluk »pakost«; psij samo u Psije Osoje 
(toponim, Srbija); na -ov pasov poimenicen u 
pasavina (Lastovo), na -ovan samo u pasovnt 
sipak (Vuk, Crna Gora) »Granatapfel« = 
pdsoman (Prcanj), usp. sinonime rosa canina, 
pasja roza; na -ski paski (Vuk), upotrebljava 
se kao prilog (Ljubisa), poimenicen na -avid 
paskavic (Kosmet) »pasji sin«; odatle paskvica 
»biljka« = pasvica = pasmtca = pasnica = hrv.- 
-kajk. pesnica »pasja dusica«; ide li ovamo 
paskinje (Brusje, Hvar) f pi. »pir, gozba, sto 
se prireduje prigodom krstenja«, upor. ba- 
binje f pi. (ZK), u istom znacenju. Deminutivi 
na -e, gen. -eta (upor. stene) *pse, gen. pseta, 
odatle pridjev na— /v pseci, poimenicen na -ija 
psecija »crknuto pseto«. Oblik pse potvrden je 
u drugim slavinama: slov, bug. pse, polj. 
psie. Odatle pseto n, gen. pseteta pored obic- 
nijeg pseta = seto (Zaostrog, Dalmacija) = 
pceto (Kosmet). Taj je nominativ nanovo 
stvoren rekompozicijom od deminutiva na 
-ance (upor. mjestance) psetance i (s dvostru- 
kim sufiksom -bebee > -asce) psetdsce n. Na 
-id psid (16. v.), psicid. Augmentativ psina 
(Vuk). Od osnove ps- tvori se radna imenica 
na -ar psar (upor. rus. pridjev psarnyj), odatle 
ime mjesta Psarjevo (1222: Pzer), ime potoka 
Psarid (1270: Pzerych fluvlus, terra). Madzari 
posudise peczer. Apstrakti na -ina psina (za- 
padne strane, 16. v.) — pcina (Kosmet) »zlo- 
ba«, na -ost psost (13. v, zapadne strane) 
»grdnja«, upor. polj. psota). Slozeni pridjev 
psbglav, pasdglav m »nalik na psa«, poime- 
nicen u pasogldvac, gen. -ovca (ZK). Deno- 
minal na -iti psiti (H. Lucie), upor. rus. psitb 
»verleumden«, na -ovati sveslav. i praslav. 
psovati, psujem (14. v.) (do-, is-, iza-, na-, 
o-, za-), upor. stcslav., slov, bug. psuvam, 
polj. psowad pored psud, rus. psovatb — u 
Kosmetu (is)pcovat, -ujem pored -pcuvat (o-, 
po-). Postverbal sa -ika psovka (takoder bug, 
16. v.), radna imenica na -ac psovac, gen. 
-aco m prema ipsovadlca — na -ki'nja psSvki- 
nja,- s pridjevom psovdeev. Znacenje, specijali- 
zirano na »grditi, ruzitk, udaljilo je taj glagol 



pas 



612 



pasha 



od veze sa pas i od prvobitnog znacenja »cinifi 
kao pas«. Upor. njem. verhunzen od Hund. 
Zbog toga cini danas zasebnu leksikologijsku 
porodicu. Deminutiv na -ce glasi pafce, gen. 
-eta. Kolektivi na -od paslad = na -adija 
paiiadija - =■ pajsadija (Kosmet) = pasjadija 
(Stulic), na -inje (upor. ienskinje) pascinje. Upor. 
jos posudenicu iz arb. ceno (v.) i nazive od 
iste osnove od koje i ikuja: huce (v.) na istoku 
i hrv.-kajk. cucak, gen. -cka. Samoglasnik a 
nastao je iz palatalnog poluvokala 6, upor. 
hrv.-kajk. i slov. pes, ces., rus., polj. pies i naj- 
stariju potvrdu pissirit. Tumaci se na dva 
nacina: iz ie. jezicnih sredstava i iz onomato- 
peje. Nema jedinstvenosti ni u jednom ni u 
drugom tumacenju. Koji tumace iz ie. je- 
zicnih sredstava, vide srodstvo u sanskr. 
patu »zivotinja« = lat. pecus = got. faihu = 
stprus. pecku. Prema tomu ' tumacenju pra- 
slavenska je rijec specijalizirala opce znacenje 
na »pas«. Ostnoffu je pbsb < ie. pkuuon, skra- 
cenica od *pbso-strazb »cuvar stada«. Drugi 
opet traze vezu sa ie. korijenom *peik- »sa- 
ren«, u prijevoju *pik-, koji jei u pisati (v.) i 
pastrva (v.). Ti imaju uporiste u imenima 
pasa: sarko, sarov, garov. Pas je nazvan prema 
torn tumacenju po boji dlake. Upor. sanskr. pi- 
sanga »crvenkast«. Upor. jos kavkasko pisi 
»zvijer«. Korinek s? poriva na uzvik za psa 
ps, uz koji idu port, buz, spanj. buzque, 
stfr. bisse, biscoudet (Beran), beiisse (Vosges), 
njem. Betze, arb. bushtre. Drugi opet, jer 
pas cesto mokri, odvode rijec u vezu s onoma- 
topejskom osnovom pisati, fr. pisser, pissoir. 

Lit.: ARj 4, 11. 7, 539. 9, 660. 670. Oblak, 
ASPh 16, § 32. Hraste, IF 6, 213. Elezovic 
2, 51. 60. 107. Miklosic 271. Holub-Kopecny 
271. Bruckner 411. Mladenov 419. 535. GM 
56. Korinek, LF 58, 427-436. (cf. IJb 17, 
259). ZSPh 13, 416. Guttmann, PBB 38, 
561-563 (cf. IJb 2, 116). Petersson, ASPh 
36, 138-141. Osthoff, AnzIF 12, 346. Schulze, 
SAW, 1910., 787. si. (cf. RSI4, 334).Lehmann, 
AnzIF 13, 292. Boisacq 540-541. 

pasan m (Skadarsko jezero) »ptica nalik 
na divlju patku«. 

Lit.: ARj 9, 664. 

pasara 1 f (Vuk, Boka, Primorje, Vrbnik) 
»1° ptica modrokos, passer solitarius, 2° (pri- 
jenos na ribe, Budva, Dubrovnik) platessa 
passer, kao svoja« = pasarq (Vrbnik, Omis) = 
posar m (Martinscica, Cres). Deminutiv na 
-ic paserii »platessa passer«. Dalmato-romanski 
leksicki ostatak od lat. passer, gen. -eris > 
tal. pdssero pored passera. Krcko-romansko 



passerain »ogni sorta di uccellk sadrzi demi- 
nutivni sufiks -inus, tal. passerino. Na -arius > 
-ijer pasalijer m (Stulic, disimilacija r - r > 
I - r) »onaj koji je nestasan, obijestan«. Odatle 
na -be > -de pasalijerac, gen. -rea (Stulic), 
deminutiv na -ce pasalijerce (Bella, Stulic) 
»momce ili djevojee nestasno, obijesno«. De- 
nominal na -iti pasalijeriti, -im impf. (Zuzeri, 
Dubrovnik) »biti obijestan«, pasalijerstina f (Zu- 
zeri) »obijest«. 'Usp. spanj. pridjev pajarero 
»lustig, munter«. Ovamo ide mozda i pasarela 
m »u nekoj igri, onaj koji igrom upravlja«. 

Lit.: ARj 9, 663. 664. 693. Hirtz, Aves 
321. 322. 323. REW 6268. Matzenauer, LF 
12, 191. Skok, ZRPh 54, 185. 

pasara 2 f (Vuk, Dubrovnik, Potomje, 
Korcula) »barka, camac okruglog dna (opo- 
zicija laja »barka koja ima ravno dno, mala 
ladica koja plovi uz jedrenjak«)«. Od mlet. 
pasara. 

Lit.: ARj 9, 664. Skok, ZRPh 54, 196. 

pase), gen. -eja m (Buzet— Sovinjsko polje) 
»drveni ili zeljezni klinac na kraju osovine, 
da kotac ne ispadne, lunjak, gen. lunjka (ZK)« 
= slov. teselj, gen. -Ija (Sv. Petar pri Gorici, 
Kras) »isto«. Od furi, passell < lat. *paxellus. 

Lit.: Pletersnik 2, 29. Sturm, CSJK 6, 76. 
REW 6318. Pirana 711. 

pasha f (stsrp.) = paska (Domentijan, 
Korizmenjak, prvotisak glagoljskog brevijara 
od 1491, u Budinica: o uzmeh iliopaski; stcslav. 
lok. pasce} »uskrs«. Pridjev na -alls prosiren 
na -bn > -an pashalan, na -ovan pashovan. 
Od srgr. Jtdoxa = Jtdoxa »isto«. Zna- 
cenje prema gr. Jtdoxa dvaoxdoiuov »uskrsna 
pasha« < hebr. tesah, aram. pasah »transitus 
(se. Hebreja preko Crvenog mora) > svetko- 
vina koja se slavila beskvasnim hljebom, 
kristijanizirana na uspomenu Isusove osude 
na kriz ((jraoxaaxaupoaiuov) i njegova uskrs- 
nuca«. Balkanski grecizam: rum. pasti pi., 
arb. pashk (Ulcinj) »uskrs«. Odatle na lat. 
pridjevski sufiks -alis u ficnom imenu Pc,- 
schalis = gr. Avaaxdaioc, (v.), ocuvanom u 
Paskal, *Paskalj u prezimenu Paskaljevic, s 
tal. deminutivom -in Paskahn. Hipokoristici 
Pasko = Paska = Paske, gen. Pasketa, 
odatle Pasketic, Paskevic, Paskijevic, toponirri 
Paskovac, gen. -vca, odatle Paskovce (poime- 
nicen pridjev na -/), prezime Paskomi, na 
-oje Paskoje (15. v.), na -di Poskoc, s prezi- 
menom Paskacic, na -ai Paskos (ime u Lici), 
zaselak (toponim) Paskasi (Lika). Isto sa sk > 



pasha 



613 



pastSk 



s* Paskal, Paskovic. Prema tal. (rom.) una- 
krstenju sa lat. n. pi. pascua od pascuum Pas- 
kval, prezimena PaskvanjPaskvan. Jedna je po- 
tvrda za a > o Poskalij Krusic (13. v., tako 
ARj, u originalu Posbkali). 

Lit.: ARj 9, 666. 669. 10, 923. Stefanie. 
Rad 285, 93. Meillet, BSLP 19, 11. REW 
6264. Vasmer, GL 112. 

pasi)on, gen. -l f (Dubrovnik) »strast«. 
Ucena (knjiska rijec) tal. passione < lat. pas- 
sio, gen. -oras > pasija f (rijec intelektualaca) 
»isto«, na -trati pasioniran (hrvatski gradovi). 
Pridjevi na.-anski pasijanski (Poljica; primjer: 
pasijanska juga pusu pria uskrs), na lat. -ivus 
passivus > poimenicen maskulinum pasiv m 
(gramaticki termin), prosiren na -bn > -an 
pasivan (trgovac, krajj, apstraktum na -ost pa- 
sivnost, gen. -i f »stanje onoga koji je pasivan«. 
Talijanizmi ili latinizmi pasiva f »opozicija: 
aktiva«. S lat. prefiksom com = cum kompa- 
sijon I konp-, gen. -i f (16. i 17. v., Dubrov- 
nik) = kompasijun m (Dubrovnik, 17. v.) < 
tal. compassione < lat. compassio, gen. -oras. 
V. potiti. 

Lit.: ARj 5, 250. 273. 9, 666. 667. 695. 
6269. 



paspalj, gen. -dlja m (Vuk) = paspdlj 
(Kosmet) » 1 ° prah koji otpada kad se zito 
mefje, 2° (Lika) pozder (metafora)«. Odatle 
na -oca paspaljaca f (Srbija, Milicevic) »motka 
kojom se samljeveno brasno zbija u vrece 
ili u dzakove«. Denominal na -iti paspaljiti, 
-im impf, (subjekt vodenica, Srbija) »kad me- 
Ijuci digne veliku prasinu«. Elezovic ima iz 
Kosmeta jos rapsdj m »belija, bijela psenica«. 
Kaze da Je to prema arbanaskom utjecaju, 
ali ne kaze koje bi to arb. rijeci utjecaj bio. 
Uporeduje sa raspalija. U Sibeniku se govori 
pispalj pored pispaj, gen. -aja m »pogaca 
vrlo tanka od iinog brasna ispecena, fritaja 
(Korcula)«. Balkanski grecizam: rum. pospaiu 
»Flugmehl« (o mjesto a od unakrstenja sa 
stcslav. posypali), denominal a pospai »bes- 
treuen«, apstraktum na -eh > -eala pospaiald, 
meglenski paspalyd, cine, pispiliri, pdpal'u 
»1° fleur de farine, 2° neige menue«, bug. 
paspal, ngr. to naanaki (reduplikacija na- 
ojid^n, od jtdXn »farine tres fine«, u pra- 
srodstvu s reduplikacijom tipa pepel, v.). V. 
poliska. 

Lit.: ARj 9, 672. 767. SDZb 3, 189. Ele- 
zovic 2, 167. 535. Pascu 2, 72., br. 1343. 
Tiktin 1220. Boisacf 738. 742. 



pasmo n (Vuk, Lika, Boka, Srijem), balto- 
slav., sveslav. i praslav. tkalacki termin, »1° 
povise cisaonica uzetih zajedno, 2° pun rasak 
prede (Virovitica), 3° (kao metafora, termin 
u pomorskom graditeljstvu) gornji sloj nad 
kiljem ili kolumbom«. Apstraktum na -ina 
(upor. tmina pored tama) pasmina (Vuk, 
Slavonija, Dalmacija, takoder bug.) »1° soj, 
rasa, 2° rasplod, 3° zemlja, vilajet (Gazarovic)«. 
To znacenje osniva se na prastarom vjero- 
vanju da Parke predu niti zivota. Upor. fr. 
Signage < lineaticum za descendenciju i sanskr. 
tantuh »Faden, Faser > Geschlecht, Nachkom- 
menschaft«. Sa istim prijevojem e > 6 > a 
i sufiksom -mo u lit. posmas »dio prediva«, 
lot. puosms »Abteilung zwischen zwei Endpunk- 
ten«. U srodstvu je sa stvnjem. Jasal »Junges, 
Nachkommenshaft«, nvnjem. Faser »vlakno, 
nit«. Prema Miklosicu izvedenica je sa su- 
fiksom -mo od ie. imenickog i glagolskog kori- 
jena *pes- »duvati«, koji se nalazi upijesak (v.) 
i u panati (v.). 

Lit.: ARj 9, 671. Miklosic 233. Holub- 
-Kopecny 265. Bruckner 398. Mladenov 413. 
Trautmann 229. WP 2, 67. Uhlenbeck, PBB 
26, 290. si. (cf. AnzIF 15, 105). Pogodin, 
AnzIF 21, 103. Jokl, ASPh 28, 6. Gavazzi, 
Sldvia 3, 657-667. 



pastek m (Bozava), latinizam od crkvene 
sintagme pax tecum > mlet. pasteco »schiaffo«, 
pasieka f (Dubrovnik) »neka svetinja u crkvi 
te se ljubi i zove se pax tecum«, pastekus m 
(Hvar) »kriz u kojem se nalaze ostaci moci 
nekog sveca (to se nosi u procesiji i ljubi 
poslije procesije)«. Slozen latinizam je i prid- 
jev lat. pacificus (pax \facere).> pacifik pridjev 
(Dubrovnik, Cavtat) »ravnodusan«, prilog pa- 
cifiko. Talijanizam istog podrijetla je post- 
verbal paga f (I. Drzic) od tal. pagare < lat. 
pacare (upor. podmiriti »isplatiti«). Radna ime- 
nica na -atorem > -adur pagadur (Belostenec, 
Jambresic) »cinovnik koji isplacuje«. Impera- 
tivna slozenica pagadebit m (Smokvica, Kor- 
cula, Blato) = pagadebic pored -it (Krk; 
glede -it > ic upor. Velebic pored Velebit) 
»vinova loza bijela grozda osobito rodnog (kao : 
urodom toga grozda placa seljak svoje du- 
gove)«. Apstraktum na lat. -mentum tal. pa- 
gamento > palamento f (Kosmet) »dan pla- 
canja na zeljeznici, za turskog vladanja, dok 
je bila u rukama Drustva orijentalnih zeljez- 
nica«. 

Lit.: ARj 9, 558. 672. Borno 480. Crania, 
ID 6, 117. Hraste, BJF 8, 51. Elezovic 53. 
REW 6132. 6317. 



614 



pasti 



pasti', pasem impf. (Vuk) (tir, na-\ o-, po-, 
ras- se, s-, za-), ie., sveslav. i praslav. poljo- 
privredni termin, »pascere«, bez paralele u 
baltickoj grapi, prema impf, na -ati -pasati, 
-am, samo s prefiksima, napdsati, napasam (Vuk) 
»dobro pasti, toviti«, raspatati se, raspasam. 
Na -ovati napasovati, -ujem (potvrdeno samo 
jednom). Prvobitno znacenje bilo je »cuvati 
stoku«. To znacenje ocuvano je u radnim 
imenicama sveslav. i praslav. pastir, gen. -fra 
m prema fpastirica. Femininum znaci i pticu 
»Bachstelze«, tako i fr. bergeronnette, ukr. 
pastusecko i cobanyk. Samoglasnik i nastao je 
iz jery-a: stcslav. pastyn pored pastun (upor. 
glede varijacije i — u: sirov i surov, ' stid i 
studen) i pastuh, gen. -uha (Vuk, jugozapadni 
krajevi, Marulic Svetostefanski hrisovulj) = 
pastu (ZK) »equus admissarius« = pasto (Za- 
greb). Augmentativ na -ina pastuvina (Dal- 
macija). Pridjev na -ost, -at pastusast = pa- 
stusat »neustrojen (konj)«. Toponim (pridjev 
na -j~) Pastusa. Ta je rijec obrazovana s pomocu 
sufiksa -uh kao petuhb = pjeteh > petej (ZK) 
»pijetao, gen. pijetla«, potepuh, konjuh, danas 
rasireno u konjusar jedna i druga rijec u 
znacenju »cuvar konja«. Rijec pastuh u stsclav., 
bug., ras., polj. i ces. (pastucha) ima i znacenje 
»pastir, pastor«. Upor. i bug. prezime Pastuhov 
i u Lici Pastuhovic. U stcslav., hrv.-srp. i 
slov. je promijenila znacenje (zamijenjena je 
turcizmima at, djgir, angir) »1° Hengst, 2° (me- 
tafora) hartnackiger Mensch, 3° drvo u mli- 
nici koje odreduje da se melje krupnije ili 
sitnije«. Ta je promjena u vezi sa znacenjem 
glagola pasti, pase (se) (Vuk, narodna pripo- 
vijetka, subjekt pastuh, objekt kobila) »coitum 
appetit (de equa)« = opdst se (Smokvica, Kor- 
cula (subjekt ogota) »postati skotna«. Upor. 
opasti »besprengen« i polj. pastwic sie »furere«. 
Kod leksikografa (Bella i Stulic) rijec je pro- 
mijenila p > b i i > d: pazduh = bazduh, 
kod Vetranica i sufiks bazdah. Za tu sonori- 
zaciju upor. bazdjeti za pazdjeti i mazga (v.). 
U vezi je s uzvikom pazdr (Lika), kojom se 
drazi angir na kobilu. To je onomatopeiziranje 
termina. Konjuh je i toponim. Ovako se zvao 
Elbasan u Arbaniji. Prefiksalnu slozenicu spasti 
(se), spdsem krscanstvo je prenijelo na reli- 
giozno polje »awt,Eiv«. Odatle postverbal spas 
»spasenje«, koji je postao i radna izmenica 
(upor. tal. podesta »moc > nacelnik«) »spasi- 
telj, oarrpp (> Sotir, lie no ime)«. To je zna- 
cenje vidljivo u hrv.-srp. i bug. Spasovdan 
»ascensio Christi«. U zapadnim krajevima taj 
je glagol okrenut u spasiti a spas u Spasitelj. 
Rumunji posudise crkveni termin spasi, ispas 



»Christi Himmelfahrt«, odatle ispasitoru, s 
ramunjskim sufiksom latinskog podrijetla. S 
objektom pasti oci svoje glagol ima metaforicko 
znacenje »nagledati se«. Od prefiksalnih sloze- 
nica i raspasti se (Stulic) pf. ima specijalno 
znacenje »razmnoziti se« (upor. isto znacenje 
u slov. zapasti se), prema impf, raspdsati se, 
-am pored znacenja »razgledati se«, sto se 
slaze sa znacenjem pastuh »angir« i pasti oci 
svoje. Imenicke su izvedenice: praslav. na 
-ja: pasa »pascuum«, ispasa, popasa (Vuk, 
Srbija). Odatle na -nik ispasmk, u donjoj 
Podravini spasnik pored spasnjik, na -njak pas- 
njak pored spasnjak, na -iste pasiste, ispasiste. 
Na -oj ispasaj. Praslav. na -tva pastva »Herde«. 
U Pivi-Drobnjaku supasa »sastavljanje stoke 
zajedno na cuvanje«. Odatle na -nik stipasnik i 
denominal sutasiti. Upor. suparnik (v.), kod 
Vuka supojnik (od phi). Postverbal na -zk 
od napasti naposak, gen. -ska (Lika) »pasa«, 
od popdsti, popasem (Vuk, 16. v.) »pustiti stoku 
da sto popase« paposak, gen. -ska i pridjev na 
-bn popasno doba (Vuk, Lika) »doba popaske 
U jutro ili u vece«. Taj glagol iz pastirske 
kulture posudise Rumunji a popasi pored po- 
posi »rasten«, s postverbalom popas »Halt, 
Rast«. Ovamo ide i rum. slavizam pripas 
»1° herrenloses Tier, 2° Junges eines Haus- 
tieres«, kojem odgovara stcslav. pripas s »fetus«. 
U rum. a pripdsi »jemandem, der hereinge- 
laufen ist, bei sich aufnehmen« pomijesao se 
ram. glagol a pasi od lat. passus »korak«. Ru- 
munji posudise takoder pasiste: pajiste »cis- 
tina«, s interesantnom promjenom znacenja i 
s asimilacijom i disimilacijom s - s > j - s 
u isto doba. Arbanasi posudise pashe. Ie. je 
korijen pa- »pasti stoku, cuvatk, lat. pabulum 
< ie. *pd-dhlom,- panis »kruh«, sa formantom 
t gr. Jtcnxoiicu »jedem i pijem«, got. fodjan, 
stvnjem. fuattan »hraniti«, stvnjem. fuotar, 
nvnjem. Futter. Od svih tih usporednica naj- 
znacajnija je lat. pascere, koja je morfologijski 
ista kao i praslav. pasti. Obje pokazuju isto ra- 
sirenje ie. korijena inhoativnim sk, u latin- 
skom samo u prezentu i infinitivu, dok je u 
perfektumu povi. Particip je postus. Odatle 
pasta (za cipele) i pasteta. Identitet latinsko- 
slavenski vidi se i u praslavenskoj radnoj 
imenici pastyn. Zbog toga su mnogi mislili 
da je praslavenska rijec posudenica iz latin- 
skog, sto ne moze biti. Analogija bi bila za 
takvo posudivanje npr. cobanin, bac = arb. 
bac, ram. baciu. Radi se samo o italo-slav. 
leksickoj zajednici, koja upucuje, kao i pra- 
slav. orati = lat. arare, na izvjesnu praje- 
zicnu zajednicu u poljoprivrednoj kulturi. 



pasti 1 



615 



pasti' 



Za dalje etimologijske veze v. pitati' . Zna- 
cajno je da nije uklonjena homonimijska ko- 
lizija u infinitivu pasti' »pascere«, pasti'- »ca- 
dere«. Da postoji, dokazuje prijenos akcenta 
iz prezenta u inftnitiv pasti za znacenje »pas- 
cere« (upor. ras. pasu, pasti). 

Lit.: ARj 1, 213. 3, 918. 7, 478. 9, 15. 27. 
683. 690. 721. Pletersnik 2, 860. Mazuranic 
900. Vukovic, SDZb 10, 404. Hamm, Rad 
275, 43. Miklosie 232. Holub-Kopecny 266. 
Bruckner 398. 399. Mladenov 413. 414. WP 
2, 72. Vasmer 2, 312. Trautmann 207. Tiktin 
1212. Endzelin, ZSPh 16, 113. Pedersen, 
IF 5, 11. Schneider, IF 58, 49. Porzig, IF 
45, 159. Joki, IF 27, 317. Osten-Sacken, 
IF 33, 260. Uhlenbeck, PBB 30, 276. GM 
230. 323-324. Zubaty, ASPh 13, 478-480. 
Scheftelowitz, KZ 56, 198. Boisacq 751. 
Matzenauer, LF 12, 122. 321. ZSPh 2, 295. 
Prasik, KZ 35, 62. Krok 11 (cf. AnzIF 10, 
269). Grivec, SIRev 3, 115-8. 8, 170. Slovo 
9-10, 7. 

pasti , padnem pored pdnem i padnem pf. 
(Vuk) (do-, is-, izot-, na-, napo-, o-, of-, po-, 
pot-, pre-, pro-, ras- \se\, raspo-, s-, spo-, u-, 
za-) prema impf, padati, -am (16. v., Vuk) (do- 
Isel, is-, izot-, na-, o-, ot-, po-, pod-, pre-, 
pro-, ras-, u-, za-) i prema pf. Jia -nu- < stcslav. 
-no-ti (upravo analogija prema prezentu) 
padnuti pored pdnuti, -em (Vuk) = panut 
(Kosmet), s navedenim prefiksima, sveslav. i 
praslav., bez baltickih paralela, »cadere«. Slo- 
zenice s prefiksima specijaliziraju se u zna- 
cenju: popdsti (ZK) »fassen« (upor. ras.), 
opadati, -am impf. (Vuk) »bijediti, klevetati, 
potvofitk, s iterativom na -va- opaddvati (Lika), 
jednom u narodnoj pjesmi alpadati »isto«, 
gdje je prefiks o- zamijenjen sa al- zbog 
unakrstenja sa madz. al »lazno«; postoji i 
pf. opasti i opanuti u istom znacenju; glede 
varijacije panjkati (o-) v. tu rijec. Slozenica 
opadati ima zasebnu leksikologijsku porodicu: 
radne imenice opadac, gen. -aca, pridjev 
opaddn, s poimenicenjima opadnik m prema f 
opadnica, opadiv = upadljiv; na -ovati opa- 
ddvati (Mikalja i Stulic); dopasti — dopad- 
nuti > dopanuti pf. prema dopadati »accurrere, 
incidere, obtingere, nancisck, s refleksivom se 
znaci »piacere« (u torn znacenju je kod kajka- 
vaca i sjevernih cakavaca prevedenica od 
njem. gefallen). U ZK dopalo te b'ogda (kletva) 
ocuvano je prvobitno znacenje. Postverbali 
pad m, zapad f »1° schattiger Ort« = zapad 
pored zapad m i zapada i (Kosmet) »osoje«, 
= zapad m (sunca) »Westen«, s pridjevom 
na -bn zdpadni = zapadni (Kosmet) »odakle 



se je tesko izvuci (opreka krSno)« prema 
glagolu zapadat »padati izmedu necega, odakle 
je tesko izvuci predmet«; ndpad (19. v., neolo- 
gizam), raspad (18. v.) pored raspad, s prid- 
jevom raspadljiv, s apstraktumom na -osi 
raspadljivost, i na -enica raspadenica (Vuk) 
»stvar koja se raspada«; otpad, s izvedenicama 
otpadnik prema otpadnica; propad m (Lum- 
barda). Ovamo ide s rijetkim prefiksom ja- < 
praslav. E ili a < ie. e ili o japdd m (Vuk) 
»osoje, zapad«, s pvidjevom japadan (Vuk) »1° 
gdje sunce ne dopire, 2° toponim«, s denomi- 
nalom japa diti »ciniti hlad«. Postverbal na -zk 
otpadak, gen. -tka. Radna imenica na -ac 
napadac, gen. -aca (Vuk) m prema f napada- 
aca, s pridjevima napadacev i na -ski napa- 
dacki itd. Na -ica napadica (Dalmacija) »na- 
vala«. Na -oj napadaj (Pavlinovic). Pridjev 
na -bn napadan je prevedenica od njem. auf- 
fallend. Od pad augmentativ je na -ina padina 
f (takoder bug.) »Bergabhang«. Apstraktum 
deklinacije / obrazovan je sufiksom -h : 
-past : napast f = naupast (jedna potvrda) 
»iskusenje«, propast f, sveslav. i praslav. su. 
Odatle pridjev napastan, poimenicen na -ik 
m prema f -ica napasnik »vrag« prema napas- 
nica, denominal na -ovati napastovati, na 
-iti upropastiti, upropastim. Na -ez padez m, 
posudenica iz stcslav. kao zamjena za grama- 
ticki termin casus. Upor. i ras. padet Poime- 
nicen part. perf. akt. na -ina raspalina f (Stulic) 
»rasjelina, pukotina«, raspal, gen. -pla jedina 
potvrda (Postila 162 b). Na -avica padavica 
(ZK) »epilepsija, Fallsucht«, s pridjevom na 
-jav padavicav = slov. padeca (part. prez. akt.). 
Slozenica listopad m »oktobar«. Rumunji po- 
sudise prefiksalne slozenice a napadi, prapddi 
»upropastiti« i z&pddi »zapasti (snijeg)« te 
imenice ndpaste »Versuchung«, propaste pored 
prdpastie »provalija«. Odatle stvorise svoje 
postverbale z. r. napada i zapada »snijeg«. 
Taj rumunjski slavizam istisnuo je iz njihova 
jezika neava < lat. nive. U torn znacenju ne 
govori se ni u jednoj slavini. Dragi njihov 
postverbal prdpdd »Untergang, Verderben« ne 
nalazi se takoder u slavinama. Nastao je ta- 
koder kod njih kao i prapadenie u istom zna- 
cenju. Od propaste prave Rumunji svoje 
pridjeve prapastios, prdpdstios, i glagol tra 
postui sf -ovati -ujo > -ui prema napastui < 
napastovati. Madzari posudise paslica »Mau- 
sefalle«, Arbanasi padis. Samoglas a nastao je 
iz.ie. o, u prijevoju duljenja: *pod-. Ie. pdd- 
kao imenica znaci u grckom »noga« : none;, 
gen. jio66c; prema lat. pes, pedis (odatle prema 
fr. izgovoru internacionalna pedikira). U pri- 



616 



pastrva 



jevoju duljenja e *pes-, upor. pjesice, pjesak (v.), 
lit. pedlnti, pedinu »polagano ici«, gr. jrnS&co 
»skacem«. U sanskrtu taj korijen u padyali 
(3. sing.) znaci »1° ici, 2° pastk. Kao imenica 
znaci u slavinama pod »Boden, Untergrund« 
(v.), tako i prijedlog. Znacenje »ici > pastk 
razvilo se prema semantickom pravilu re- 
zultata. U prijevoju duljenja *pod- znacio je 
»tesko ici > pasti, cadere, fr. tomber«. Upor. 
awesta awa -pasti. Znacajno je da je ie. 
korijen u ovom znacenju samo praslavenski, 
dok litavski ima za taj pojam pulti »pasti«, 
koji je u srodstvu sa njem. fallen. 

Lit.: ARj 1, 76. 2, 641. 4, 284. 461. 7, 
475. 479. 482. 508. 722. 535. 9, 13. 14. 27. 
672. Bulat, JF 5, 147. Kusar, NVj 3, 338. 
Resetar, ASPh 36, 546. Elezovic 1, 443. 2, 
57. 60. 30. 127. 257. Mikldsie229. SEW " 1, 441. 
IF 31, 409. Holub-Kopecny 260. Bruckner 
390. Mladenov 407. Frautmann 227. WP 2, 
23. Fiktin 1232. Unbegaun, RES 12, 25. 28. 
Gamillscheg, Randbemerkungen 1941, no 7. 
Joki, IF 43, 61. Strekelj, DAW 50, 44. Vaillant, 
RES 4, 310. Liewehr, ZSPh 11, 377. Rozwa- 
dowski, RSI 2, 102. IF 4, 411. Boisacq* 1120. 
Osten-Siicken, IF 33, 240. 

pastinaka f (Mikalja) »morska riba raza, 
raja pastinaca«. Upor. naziv za morske trave 
pastrnak, gen. -dka m »pastinaca saliva« (Pan- 
cic, Reljkovic, slov.) = pastrnjak = pastinaka < 
lat. pastinaca »mrkva«. Oblici m. r. sa sonant- 
nim r mjesto lat. t' potjecu iz njem. pasternag 
(1482), pastarnack (1472), pasterneck (1470) = 
bavarsko-njem. Pastinak m. 

Lit: ARj 9, 686. 689. 697. Sulek, Im. 382. 
Pletersnik 2, 13. ^£1^ 6275. Weigand-Hirt 
2, 383. DEI 2191. 2798. Kasmer 2, 231. 

pastorak, gen. -o^a m (Vuk, Kosmet, ZK) 
prema f pastorka pored pastorkinja, sveslav. 
(osim polj. pasierb, pasierbica) i praslav. po- 
rodicni termin, »privignus«. Deminutiv na -e, 
gen. -eta pastorce n, kol. pastorcad f. Prema 
Miklosicevu tumacenju, koje prihvaca i Ber- 
neker, prefiksalnaje slozenica o&pa- (v.pa-,po) 
»nepravi, krivi« i *dbkter (> dbster, v. kci), 
nakon ispadanja & *padkter > *padter (odatle 
starost rijeci, upor. *ved-ti > vesti) > '''paster 
(upor. slov. pasterek), sa formantom -bka 
pasterka, s prijevojem pastorka. Kao u m 
kum od f kuma < lat. commater stvoren je 
odatle stcslav. m pastorbkb > pastorak. Mla- 
denov zabacuje to misljenje jer u bug. pasto- 
rok — pdstrok znaci »ocuh«, tj. »posljednji 
otac«. Zubaty, Trautmann, s njime i Mladenov, 
dovode praslavenski termin u vezu s lit. prid- 



jevom pastaras = lot. pastors »posljednji«, lat. 
posterns. To bi bio baltoslavenski pridjev 
poimenicen u slavinama s pomocu -hk. Prema 
Miklosicu pastorka = stcslav. pastorkyni bila 
bi morfoloski ista kreacija kao padtsterica, ukr. 
padcer(ka), rus. padcerica > pokc'erka, posinak, 
u lit. podukre, podukra. Glede pa- i paz- v. 
pazuho, pos- v.pozan. Znacajno je da Arbanasi 
(Gege) posudise iz juznoslavenskog oblik koji 
se poklapa sa slovenskim: paste rk m prema f 
pasterke. 

Lit.: ARj 9, 688. Elessovic 2, 62. Miklosic 
55. SEW 1, 243. Holub-Kopecny 266. Bruck- 
ner, ZSPh 2, 306. Mladenov 414. WP 2, 79. 
GM 323. Zubaty, Sldvia 13, 315-317. Ostir, 
WuS. 5, 222. (cf. LJb 1, 48). Vey, BSLP 32, 
65-67. (cf. Ub 17, 257). Meillet, MSLP 
11, LXXX. 13, 28. 48. 244. (cf. AnzIF 13, 
244). Fraenkel, IF 41, 402. Solmsen, KZ 
37, 592. Trubacev, Perm. 53. 

pastoral m »biskupski ili opatski stap«. Po- 
imenicen lat. pridjev na -alts u sr. r. lat. > 
tal. pastorale, od pastor, gen. -oto (v. pastir). 
Odatle i pastorala i, knjizevno historijski ter- 
min za pastirsku igru. 

Lit.: ARj 9, 688. REW* 6279. 

pastrma f (Vuk, Bosna, Sarajevo, Dubrov- 
nik, Rijecka nahija) = pastrma (Kosmet) = 
pastrva f (narodna pjesma, Lika; zamjena 
-va mjesto -ma nastala je unakrstavanjem sa 
pastrva Iv.l »suseno i usoljeno meso, posto 
je bilo u salamurk). Denominali na -iti pastrviti, 
-im (Lika, Mostar) (ras-) »zaklano prase, 
kozu, ovcu soliti i metati da se susi«, na -ovati 
pastrmovati »isto«. Balkanski turcizam (tur. 
apstraktum, skraceni infinitiv pastirma = 
basdirma od kauzativa bas-dir-mdk »pritisnuti«, 
od basmak, glede kojega v. basma, baskija i 
bastisati; glede promjene b > p v. posmak) iz 
terminologije hrane: rum. pastrama, odatle 
pastramagiu »Selchfleischverkaufer«, bug. pas- 
tarmd, arb. paste'rma, ngr. jracrrpauac;. 

Lit.: ARj 9, 689. 690. Skok, Sldvia 15, 
485., br. 578. Elezovic 2, 61. Miklosic 233. 
GM 323. Mladenov 414. Deny § 582. Korsch, 
ASPh 9, 661. 

pastrva f (Vuk) = pastrma (Vuk; mijesanje 
sa turcizmom pastrma drugog znacenja, v.) = 
pastruga (Vuk), sveslav. i praslav. naziv, »1° 
riba acipenser stellatus 2° salmo trutta, itd«. 
Deminutivi na -ica: pastrvica (Mikalja) = 
pastrmica (Vuk), na-ikapastrmka (Vuk). Sufiks 
-uga (upor. bjeluga) je praslav. Samoglasnik u 
nastao je iz velarnog nazala n: upor. stcslav. 



pastrva 



617 



pasanac 



pbstrogb, polj. bzdrqg. Odatle i madz. posude- 
nica peszterce, pinrang = bistrang, odatle 
opet hrv.-kajk. i slov. bistranga (Belostenec, 
Jambresic) »Forelle«. Femininum je kao u 
bitanga, Kikinda. Praslav. *pbstnva usla je u 
sve balkanske jezike. Ona je balkanska rijec 
sveslavenskog podrijetla: rum. pdstrdv pored 
pastrdv, s izvedenicama pastrdvel i pastravas 
pored pastruga i pastrunga, arb. pestrove, 
ngr. jieoxpoPa. Praslavenska je rijec izvede- 
nica obrazovana s pomocu sufiksa -uo od 
sveslav. i praslav. pridjeva pbstn, koji je u 
hrv.-srp. knjizevnom potisnut od sinonima 
saren, ali se nalazi u cakavskom pastar, pastra, 
pastra (Brusje, Hvar) »vlazan od znoja i inace« 
i u ostalim slavinama. Pridjev pastar je po- 
tvrden u stcslav. spomenicima srpske redak- 
cije i u denominalu na -iti ispastrlti. Odatle u 
toponomiji Pastra Bukva, prezime Pastric. Po- 
imenicen je na -ica (sa str > str kao ostar) 
postrica (Poljica) »pastrokasto celjade, koje ima 
sarene oci ■ = pastro oko«, pastrica (Trogir) 
»skusa, scomber«. Ovamo jos iz Svetostefan- 
skog hrisovulja prezime Pulzbcb i Pastrko- 
vic = Postrk, Pastrojevici = (sa oje > o 
kao u Predovic, ZK) Pastrovici, pridjev pastrov- 
ski. Taj pridjev posudise Rumunji rasirivsi ga 
sa -if < lat. -ictus pestrit »saren«, pestricior, 
pestrlclune. Upor. arb. mestreic. Odatle imaju 
Rumunji jos pistrue f »sprenkeliche Sommer- 
sprosse«, pridjeve pistrulu ipistruiat, apstraktum 
na -eib > -eald pistrueala. Korijen toga 
pridjeva je nizi prijevojni stepen *pb$- od 
*pis- u plsati (v.). Upor. pisan (ZK) »saren«, 
odatle pisanica »uskrsno jaje«, pisanika (ZK) 
»sarena jabuka«. V. pisati. Rasiren je ie. su- 
fiksom r (kao bistar, dobar, mokar). Samoglas- 
nik t je umetnut da se ukloni grupa sr. Ne 
pripada osnovi. Odgovara posvema gr. mxpoc; 
»ostar«. 

Lit.: ARj 1, 332. 3, 917. 9, 672. 689. Hraste, 
JF 6, 213. Miklosic 270-278. Holub-Kopecny 
271. 302. Bruckner 445. Mladenov 539. WP 
2, 9. Fiktin 1132. 1150. 1176. Iljinski, Sbornik 
Sreznevskij 1924, 27. si. (Ub 11, 464). GM 
276. 329. Boisacq 783. 800. Hirt, IF 32, 285. 

pasa pored pasa m (vokativski akcenat, 16. 
v., Vuk;-Kosmet: gen. pase), pridjev na -in 
pasin (Vuk, pdSini lugovi /v. tugi = bug. 
pasinq tuga »biljka fritillaria imperialism tako- 
der toponomasticki pridjev Pasin Potok, Pa- 
slnbrdo), poimenicen na -be pasinac, gen. 
-Inca »momak pasin« i na -ica pasinica = 
pasica »1° zena pasina., 2° toponim (?)«, ra- 
siren na -ov pasinov (Dalmacija), na -ski pa- 



sinski (Vuk). Apstraktum na -stvo pasinstvo- 
n. Na -11 pasallja = pasajlija (atrakcija / u 
naglaseni slog kao u dugajllja, novajlija, Du- 
rdjlija) m »pasin momak, pasinac«. Taj je naziv 
nastao iz turske sintagme Ahmed pasa-h 
»homme d'Achmed-pacha«. Cest je kao pre- 
zime muslimansko i krscansko na -ic Posollc 
(Bosna), Posalici (dvije mahale, Tuzla). Neo- 
bican je singular pasalar m (ju znomoravs ko 
narjecje) od turskog plurala u funkciji singu- 
lara. Isto tako je neobicna zamjena ili, bolje, 
unakrstenje turskog sufiksa u pasaldzlja (na- 
rodna pjesma) mjesto pasalija. Na -luk pa- 
saluk »oblast u kojoj pasa vlada«. Denominali 
na -iti raspasiti, -im (Crna Gora) = na -ovati, 
-evati pasovati, -ujem. Balkanski (i evropski) 
turcizam (tur. pasa < tur. slozenica bas a'a = 
a »stariji brat«, s promjenom p > e) iz turske 
administrativne terminologije: rum., bug. pasa, 
pasaldk, arb. pasha pored pasha (Gege), cine. 
pasa, pi. paseadz pored pasalan, pridjev pdsescu, 
pasallche, ngr. naoac,, naoaXixi. Turska je rijec 
bila prvobitno naziv nalik u zapadnjaka na- 
zivu ekscelencija, za generale i civilne funkcio- 
nare koji imaju rang vezira. U pocetku turske 
povijesti dobivali su ga ljudi koji su se is- 
takli. Upor. naslove aga (v.), beg (v.). 

Lit.: ARj 9, 693. Elezovic 2, 536. Mladenov 
415. GM 323. Pascu 2, 156, br. 848. Deny 
1156. Korsch, ASPh 9, 661. 

pasanac, gen. -nca m (Vuk, Slavonija, 
Lika) = pasanac (ZK) = pasenac (BiH, Crna 
Gora) »zenine sestre muz, sogor«. Odatle 
hipokoristik paso m (Lika) pored faso (gra- 
diska i brodska pukovnija). Promjena / < p 
nerazumljiva je. Veza sa pasenog m (14. v, 
Vuk), koje se nalazi u stcslav. i slov. (ovdje i 
f pasenoga = pasanoga) »svastin muz«, ako 
je i nesumnjiva u semantickom, nije posve 
jasna u fonetskom i morfoloskom pogledu. 
Veza sa pdc, pi. pdzi (Vrbnik) = pdc, pi- 
paci (Istra) »pasanac« nije takoder jasna u 
morfoloskom pogledu. U bug. je zamijenjena 
turcizmom bodzdnak, v. badzenak. Rijec je 
prema tome slov. i hrv.-srp. Mladenov misli 
da je pasenog dosao u bugarski preko Proto- 
bugara, odatle dalje u hrv.-srp. i slov. To je 
najvjerojatnije tumacenje. Dodati se moze da 
je mogla uci i preko Avara, koji su takoder 
sirili stare turcizme. Maretic ima pravo kad 
tvrdi da ne moze biti iz osmanlijskoga, jer 
se pasenog nalazi u ispravama kralja Milutina 
i cara Stevana. Zavrsno -de mjesto -og moze 
se objasniti kao zamjena sufiksa. Iljinski tu- 
maci pasenog iz ie. i slav. jezicnih sredstava.. 



pasanac 



618 



pastili se 



On rastavlja u pa-sen^ogt: pa- je prefiks kao 
u pastorak, kako je vec Miklosic ucio; -agi 
je sufiks, a sen odgovara gr. £;rvoc, »tud«. 

Lit: ARj 3, 45. 9, 696. 693. 694. Miklosic 
233. Iljinskij, IzvORJAS 23, 2 (1921), 180- 
245. (cf. Sldvia 5, 413). Mladenov, RES 1, 50. 
Kostial, CSJK 2, 127. si. (cf. /7* 9, 229). 
Matzenauer, if 12, 322. Trubacev, Term. 141. 

paska f (Istra) »koscica«. Deminutiv na 
-ica pascica (Istra, Rijeka, BiH) »sjemenka, 
koscica«. Samoglasnik a je nastao iz poluglasa, 
upor. stcslav. pbstbka »obolus, calculus«, slov. 
pecek »zrnce«, pecka > peska »nucleus«. Rijec 
je praslav. *pu-ia, izvedenica na -la od ko- 
rijena *pbt-, za koji se nalazi paralela u 
sanskr. puth »conterere«. Upor. poli. pestka 
pored pecka »der harte Kern in manchen 
Frfichten«, ces. pecka »jajesce« < *pitj-bka, ukr. 
i rus. pockd, koje se uporeduje i sa. ptak, 
ptica (v.). 

Lit.: ARj 9, 694. 695. Miklosic 269. Holub- 
-Kopecny 268. Bruckner 401. Matzenauer, LF 
14, 414-415. Vasmer 2, 421. 

paskula f (Lika, Poljica) = paskolo n 
(Buzet, Sovinjsko polje) »pasiste, pasnjak«. Od 
tal. pascolo < lat. pascuum (od pascere), sa 
zamjenom sufiksa -uum na -ulus. Pridjev na 
slozen lat. > tal. sufiks -at + -Tvus paskola- 
tivo n »neko zemljiste na Krku«. 

Lit: ARj 9, 696. REW 3 6265. 

pasmag m = pasmaga f (Vuk, z. rod 
prema papuca, cipela) = pacmaga f (Vodice) 
»papuca« = basmak (Kosmet, narodna pjes- 
ma) »sandale, opanci, koji su se remenom ve- 
zali za nogu, obuca, papuca«, upor. polj. 
baczmag, rus. basmak (16. v.). Balkanski tur- 
cizam (posmak pored basmak, upor. basmak- 
-i-serif »prorokove sandale«, muslimanska re- 
likvija) iz terminologije obuce: rum. pasmafi 
»Schuhe«, arb. pasmange i »sandale« = pasu- 
make i »Frauenpantoffel«, ngr. jiaxaouuaxL 
Neobicna je promjena -k > -g u turcizmima. 

Lit..- ARj 9, 696. Elezovic 2, 35. Ribaric, 
I'DZb 9, 174. Miklosic 8. SEW 1, 45. Korsch, 
ASPh 9, 488. GM 324. Tiktin H30. Lokotsch 
265. 

Pasman m (Dalmacija, 15. v.), ime ouka. 
Najstariji naziv Flaveyco predstavlja mozda 
Flavi-vico (haplologija). Druge mnogobrojne 
historijske potvrde, koje potjecu odatle sto 
se na otoku nalazio benediktinski samostan, 
dadu se svesti na rimski pridjevski toponim na 
-anus od gentilnog imena posjednika Postumius : 



Postumianum (praedium, villa, insula; nena- 
glaseni samoglasnici o, u > s dijelom ispali 
u intertonici, a u pocetnom sporednonagla- 
senom slogu 6 > a). Postumius dolazi i kao f 
u Postojna (Slovenija) = tai. Pastumia. Upor. 
u Provansi Postemana villa (812) u pagusu 
Aquls > Alx. Danasnji oblik nije poznat. 

Lit: ARj 9, 696. Skok, Slav. 133-139. 
Rostalng 412. 

past m (Istra) »hrana, jelo« = (zamjena 
st > !f) pasc m (f?) (Vrbnik) »obrok (na obrok 
all na pase)«. Sa lat. prefiksom post: postpast 
m (Belostenec) »zasiada«, pridjev na -bn > 
-an postpastan. Od tal. pasto < lat. pastus. 
Poimenicen f tal. pasta > pasta f (Perast, 
Dubrovnik, Potomje) = pasta (Bozava) »1° 
jelo od tijesta, tjestenina, 2° zgnjecene masline 
(Sibenik)«; tal. sintagma s pridjevom asciutto: 
pasta suta, gen. paste sute (Dubrovnik, Cavtat) 
pored pastasute (deklinirano kao slozenica, 
Korcula) »kuhani spageti, tjestenina, prelive- 
na sokom ili inace zacinjena« = pasta fazol 
»tjestenina s grahom«. Francuzizam je pasteta 
f, koji je dosao preko njem. Pastete, srvnjem. 
pastede < fr. pate < vlat. part. perf. pastotum. 
Odatle na -r pastetar m pored pastetar, gen. 
-ara. Na lat. pridjevski sufiks -icius poimeniceno 
u sr. r, pasticium > tal. pasticcio > posatici, 
m pi., gen. pasatic (Istra) »nekakav kolac«. 
Nejasno je zasto je umetnuto a. Odatle na 
slozen sufiks -erija pasticerija f (Dubrovnik, 
Cavtat) »slasticama«. Deminutiv na -ellus tal. 
pastello, spanj. pastilla < lat. pastillum, kslat. 
pastelim > pasteljlka f »nekakav kolac sto ga 
peku Hebreji u Bosni«. Zavrsno -ika je po 
svoj prilici spanj. deminutivni sufiks -ico. 

Lit.: ARj 9, 665. 672. 694. 697. 11, 100. 
Budmani, Rad 65, 164. Kusar, Rad 118, 
19. ZWVZ 1, 113. Crania, ID 6, 117. REW 3 
6274. 6273. 6272. 6283. Klaic* 942. 

pasieka f pored pasketa (Betina, Biograd 
na moru) »dio brodske opreme na palubi za 
zadijevanje konopa na provi ili krmi (jedan 
dio te opreme zove se giza)«. Tal. pastecca. 

Lit. DEI 2796. 

pastiti se, -im impf. (Dobroselo, Lika) = 
pdsciti se 'tGrizani, hrv.-kajk., Zagreb, ZK, 
15. v.) = pasi se domo/ (Krasie) »1° hitjeti, 
zuriti se, 2° nastojati, starati se, trsiti se (Vuk)«. 
Nalazi se jos samo u slov. pasciti se »isto«. S 
umetnutim r poslije st (upor. prostrica ZK 
prema prostac) pastriti se ((I. S. Reljkovic).»!° 
isio, 2° nastojati (Sinj)«. Prema rus. tscitb sja, 



pastiti se 



619 



patarica 



tscus' »sich bestreben, sich grosse Mfihe geben, 
sich bemuhen« sadrzi srasteni prefiks pa- (v.) = 
po-, stcslav. tistati »urgere«, potbstati »festi- 
nare«, poustiti (Supr.) »recedere«. Upor. i 
stcslav. tbsncti »studere«. Glede dalje etimo- 
logije v. fast. Znacenje se razvilo »biti na 
taste, na ste srce > zuriti se (na jelo), muciti 
se > nastojatk. 

Lit.: ARj 9, 69.7. Mazuranu 900. Miklo- 
sic 233. 369. Isti, Lex. 647. Tomanovic, JF 

17, 203. 

pasture f pi., gen. postur (Vodice) »uze 
kojim se vezu prednje noge konju na pasi«. 
Zacijelo je leksicki ostatak iz istro-romanskoga 
od vlat. poimenicenog pridjeva u z. r. na 
-torius od postus »pasnjak« pastoria (u Lex 
Langob.) > tai. pastoia, furl, pastore f, deno- 
minai na -ea < vlat. -idiare pdstorea. 

Lit.: Ribaric, SDZb 9, 175. Pirana 714. 
REW 6280. Prati 740. DEI 2798. 

pat m (1410, 1470, 1489, 1500, Poljica, 
Lika, u ZK samo u izricaju u ki pat »zbog 
kojeg, razloga«) = bat m (15. v.) »(pravni ter- 
min) pogodba, ugovor«. Od tal. patto < lat. 
pactum, poimenicen neutrum part. perf. od pa- 
asa. Drugog je podrijetla pat, gen. pata m 
(Prcanj, Dobrota, Bogdasic, Boka) »prijevor- 
nica na vratima, velika greda, poluga, kojom 
se zapiru vrata od kuca (ulazi u dvije panjege 
u zidu)«. Odatle denominal na -ati zapatat, 
-am pf. (Budva, objekt vrata romanezom) 
»zaskacat, zasaljat vrata (Dubrovnik)«. Post- 
verbal na -zk zdpatak, gen. -tka »klin«.Ovamo 
i pate f pi. »one dvije ploce sprijeda na tka- 
nici kojima se tkanica zakopcava«. Od tal. 
patto, mlet. pato, furl, pad de puarte (upor. 
gr. jiAtoc, »Tritt«) < lat. pactum, poimenicen 
neutrum od part. perf. od p 'angere. Vasmer po- 
mislja na itaxepov »Querholz, Balken«. 

Lit.: ARj i, 205. 9, 968. Mazuranic 901. 
Zore, Rad 170, 216. Resetar, Stok, 265. 
Pirana? 715. Rohlfs 1640. Surmin 109. REW 1 
3138. 3138a. 6138. Vasmer, GL 112. 

patac m (Dobrota) »veliki brod«, u poslo- 
vici bolje pop u kucu nego patac pred kucu. 
Od ar. batas »grosses zweimastiges Schiff« > 
spanj. potache > sitai, paloscio, tal. petaccio, 
od gr. jtetoxvov. 

Lit: REW 6443 (cf. Rohlfs 1677). Gam.il- 
Ischeg 675. DEI 2801. 2878. 

patak, gen. -tka m (Vuk) prema ipatka f 
»racak m prema raca (ZK, na zapadu, upor. 
arb. rosak -gu), sotka (Srbija, upor. arb. 



shote), ricka (Srbija, upor. arb. rike), plovka 
(Srbija, Nis, Negotin)«. Hipokoristik pata 
»patka«. Slov. patak. Deminutiv pace n. Prid- 
jevi patkov, patkin. Na -ar potkor m »koji 
cuva patke«. Na -yak = -a/a* pocjak = 
pacnjak (donja Podravina). Balkanska rijec: 
bug. patak = patardk = tatok m prema f 
pdtica — paticka = patka, deminutivi pate, 
patence, cine, pata = arb. pate »guska« prema 
patak (Gege), patak »gusak«, dok spanj., port 
pato m prema f pata »patak prema patka, 
Enterich prema Ente«. U mangupskom je- 
ziku (argot) patka f »penis«. Metaforicki patka 
znaci »laz«, upor. fr. canard, njem. Ente »isto«. 
Meyer-Liibke izvodi od onomatopeje (opona- 
sanje zvuka, Schallwort) *patta. Osnova pat- 
nalazi se u mnogim ie. i ne-ie. jezicima. 
Radi se zacijelo o onomatopeji kojom se vabe 
patke. Tako se upotrebljava i danas u hrv.- 
-srp. i bug. Upor. jos gr. ncurma »patka« i 
babis (kalmicki) »uzvik za dozivanje pataka«. 
Mladenov uporeduje pat- sa sveslav. i pra- 
slav. osnovom pu- u ptica (v.). 

Lit: ARj 9, 698-9. 702. Elezovic 2; 195. 
Hamm, Rad 275, 43. Mladenov 414. GM 324. 
Miklosic 234. REW 6301. Schroder 183. DEI 
2800. Korsch, ASPh 9, 488. Rohlfs V, lib 
12, 145. Skok, SOF 17, 198-203. 

patakun, gen. -una m (Rab) =patakun, gen. 
-una »nekakav mjedeni novae, bakreni novae 
vrijednosti nekadasnjih 4 novcica austrijskih« 
= batakun, gen. -una (Gospic, okolica) »no- 
vac uopce«. Tal. augmentativ na -one patac- 
cone, od patacca »kleine Miinze« < ar. abu- 
tdqa. 

Lit: ARj 9, 699. REW 3 55a. DEI 2800. 

pataraca f (Dalmacija, Kolombatovic) »mor- 
ska riba plosnasica, citharus linguatula«. [Mlet. 
pataracia »isto«]. 

Lit: ARj 9, 699. Hirtz, Pisces 145. s. v. 
jezik. Fink 48. Rosamani 748. 

patarica f (Vuk, Kosmet) »1° staka, to(l)ja- 
ga na vrhu zaobljena (Srijem), 2° vladicanski 
stap (pravoslavni crkveni termin), 3° lijepo 
izraden stap, 4° stica sa samaru (Crna Gora),. 
5° toponim« — (unakrstenjem sa palica} 
patalica (Vuk, Crna Gora). Nejasno je zna- 
cenje »6° drugi dan krsne slave, ovako nazvan 
u gradovima, inace okrilje, pojutarje«. Sa 
promjenom sufiksa -oska < *-ocbka (upor. 
bug. pdterilka) mjesto deminutivnog -ica: pa- 
taroska f (Stara Srbija) spregnuti dio patarice, 
tj. stapa«. Balkanski grecizam: rum. patenta, 



patarica 



620 



paternoster 



bug. pdterica pored pdteriga, s istim akcentom 
kao u hrv.-srp., »crosse, bequille, baton pa- 
storal*, cine, polarita »crosse des eveques grecs, 
vrille« < ngr. Jtaxepixaa, prema Gustavu 
Meyeru izvedenica na gr. sufiks -tx£;a, sla- 
venskog podrijetla, od gr. Jiaxepov »solive, 
traverse«, prema Vasmeru Jiaxeptxov (se. 
Pdxxpov), poimenicen pridjev na -txoc, od 
xccxiip, gen. -xpoc,, ak. -xepci »crkveni otac«. 
Zamjena sufiksa nastala je u novogrckom 
zacijelo zbog izbjegavanja homonimije sa Jia- 
xeptxov (se. ptpWov ) > paterik (stsrp.) »liber 
patrum vitas continens«. Sa Balkana rijec je 
presla i u ukr. i rus. pdterica »Bischofsstab«, 
s istim akcentom kao u grckom. 

Lit.: ARj 9, 699. Elezovic 2, 535. Miklosic 
233. Vasmer2, 323. Isti, GL 112. Mladenov 414. 
Tiktin 1193. Pascu 2, 73., br. 1347. Toma- 
novic, JP 17, 204. Meyer, Ngr. 2, 86. Matze- 
nauer, LF 12, 323. 

patariu m (14. v., Kavanjin, Zrinskoga 
Sirena) »heretik, krivovjemik, bogomil«, pro- 
sireno na -be > -de patarinac gen. -nca (Ka- 
vanjin) = pataren m (za taj oblik, koji se 
cita u nasoj literaturi, ne donosi ni ARj ni 
Mazuranic nikakvih potvrda iz nasih vrela). 
Pridjev na -bsk patarinski (1605: vlasi iz pa- 
tarinske zemlje, zacijelo u znacenju »bosanski«). 
Miklosic navodi jos kao hrv. palar. Od tal. 
pridjeva na -ino < lat. -Tnus paterina, palarino, 
koje se izvodi od pater noster »ocenas«, koji 
su kao jedinu molitvu upotrebljavali. Usp. 
babun, bogumil (pod bogat)- 

Lit.: ARj 9, 699. Mazuranic 901. Miklosic 
233. Prati 742. DEL 2803. 

pataikina f (juzna Dalmacija, Zore) »go- 
vedina od hrpta put grudi, nekako kao pobo- 
cina, sto je u nize«. Drugi je dio Skina < mlet. 
schena, tosk. schiena < langob. ili frnc. skina. 
Prvi je dio nejasan. Prema Zori je od pectus > 
tal. petto. Morfoloski je nejasna slozenica, a i 
nije potvrdena u talijanskom. Upor. tetta- 
botta »Brustharnisch«. Izvedenica od peetus je 
pltirina f (Rab) »crvendac, pettirosso« < 
mlet. petirina, deminutiv na -ina < lat. -inus, 
•od ftrentinskog pettier e, pittar o (Verona). Im- 
perativne slozenice sa peetus > tal. petto: 
parapet m (Bijela) = paeapblo n (Buzet, So- 
vinjsko polje) »ograda od zeljeza ili nizak zid, 
na koji se covjek moze naslonitk. Prvi je dio 
imperativ od parare; pontdpet m (Dubrovnik, 
Cavtat) »bros« < mlet. pontapeto, furi, pontdpet 
»spillone«. Prvi je dio od tal. puntare, furi. 
fontd < vlat. punctare, od pungere. Od eine. 



k'eptu, megl. Kept < peetus: na -ar keptdr 
(makedonski) »Pelzrock«. 

Lit.: ARj 9, 699. 900. Kusar, Rad 118, 18. 
REW* 6335. Popovici, Sldvia 7, 23. Pascariu 
1310. Rosamani 815. 

patat m = patata f (Dubrovnik, Cavtat, 
Korcula) »krumpir (ZK), krompir, kumpir (Si- 
benik), krtola (Kotor)«. Zamjenom docetka -ata 
tal. sufiksom -ana patana f (Hrvati u Molise) 
»isto«. Upor. arb. batake »isto«. Od tal. patata 
= batata < spanj. batata, amerikanska rijec 
s otoka Haiti, koju donesose u Evropu Spanjolci 
prema koncu 16. v. U Dalmaciju je dosla preko 
Mletaka, gdje se krumpir narocito kultivirao. 
Postala i balkanska rijec: bug. patdti pi. »kar- 
t6fi«, ngr. Jiaxdxa. 

Lit.: AR] 9, 699. REW 3 6285. Prati 741. 
DEL 457. Wedkiewicz, RSI 6, 235. GM 29. 
Mladenov 414. 

patena f »(katolicki crkveni termin) pozlaceni 
tanjuric potreban pri sluzbi bozjoj«. Ovamo i 
patina f (Dubrovnik, Cavtat, Potomje, Kor- 
cula, Mlet, Dalmacija uopce) »mast, lastilo za 
cipele, biks (gornja Hrvatska)«. Oba oblika po- 
stoje u tal. patena (u crkvi) i patina, a dolaze od 
istih oblika iz latinskog (patena 4. — 8. St., patina 
»padella, sorta di pasta«), a to < gr. jraxdvn 
»assiette, plat«. Znacenje za patina vec u tal. 
patina (17. st.) »1° inverniciatura, 2° strato di 
nerofumo strutto ed olio dato alle pelli per 
scarpe«. Znacenje 1° u nas takoder: patina 
»1 ° zelenkastaprevlaka nakovinamauslijed oksi- 
dacije, 2° preneseno: prevlaka starine«. 

Lit.: ARj 9, 700. REW 3 6293. Boisacq 3 
750. DEL 2802. 2804. 

patenat, gen. -nta m = patent (hrvatski 
gradovi) »1° vladaoceva isprava kojom se ko 
obdaruje cime ili mu se sto dopusta, ukaz (pre- 
vedenica), ferman, 2° isprava kojom se priznaje 
iskljucivo pravo vlasnistva na kakvo iznasasce« 
= patenta f (Lika) »placa ili nagrada odredena 
kome patentom«. Odatle patentas, gen. -bsa m 
(Lika) »onaj koji ima patentu« prema f paten- 
tasica »zena njegova«. Ucena internacionalna 
rijec srlat. patenta ili litterae patentes, tal. 
patente f, patens; particip prezenta od patere. 
Denominal na -atipatentati (hrvatski gradovi). 
Njem. das Patent, patentieren. 
Lit.: ARj 9, 700. REW 3 6288. 

paternoster m (BozaVa) = patnoster (Lov- 
ran) »1° cislo, brojanice, 2° prezime slovensko« 
= patrnostri m (Istra) »neka jestvina od brasna«. 
Latinizam: lat. pater noster »ocenas«. Ispusta- 



paternoster 



621 



patiti (se) 



njem noster i zamjenom sa deminutivom -ice 
patrice f pi. (Bosna K; Orahovica, Slavonija, 
Divkovic) »brojanice, cislo, kralijes, krunica, 
ocenask. Metafora je na slozen sufiks -jarka 
patrlcarka f (Vuk, Slavonija) »sitna jabuka«. 
Miklosic ima jos bug. paterica /»Rosenkranz«. 
Upor. polj. pacierz. 

Lit.: ARj 9, 703. 706. ASPh 34, 306. 
Crania, ID 6, 117. REW 6289. Miklosic 
233. Bruckner 390. DEI 2803. 

patisati, -sent impf. (Vuk, narodna pjesma) 
= pausati (Crna Gora, Rijecka nahija) »aufho- 
ren, nachlassen« prema pf. patihnuti = patinuti 
»popustiti, prestatk. U narodnoj pjesmi stoji 
samo jednom i partisati impf, »prestajati«, sto 
je mozda krivo zabiljezeno. Vasmer ga odvaja 
od tog glagola i izvodi od ngr. aitapxf^co »do- 
vrsujem«. Postverbali patik m (Ljubisa), na 
-5 J > -akpotisak, gen. -ska (Vuk, Crna Gora). 
Prema Marelicu i Danicicu od tih, s prefiksom 
pa-, upor. stisati se. Izmjenu s pored h Maretic 
uporeduje sa uzduh prema uzdisaj, disati prema 
dihnuti. To je tumacenje moguce, ali ne postoji 
primitivum usati od tih. Uporedenje sa cine. 
pafsire, pdpsire, arb. papsem »prestati« od gr. 
aorista enatiaa = ejtai|)a od ncaim »prestajem« 
dozvoljava pretpostaviti unakrstenje sa tih. Upor. 
bug. patdksvam »ruhig werden, sich ruhig ver- 
halten«, koji Mladenov izvodi od gr. Jiaxdaaco 
»udaram«. Ali cine, pdtdxire »battre, frapper« 
nije promijenilo znacenje grcke rijeci. Zbog 
toga mi se cini da bugarski glagol stoji blizu 
hrv.-srp., ali se unakrstio sa cincarskim ili 
grckim. Od jtcoko postoji jos navka f»cessation, 
repos, fin«, koje je uslo u arb. pridjev palle 
»ruhig, mflssig«, odatle u Kosmetu izreka «m 
pal, more mik »polagano, prijatelju« = arb. 
bo (ba) palle, bre shoq »uzivaj, druze«. 

Lit.: ARj 9, 659. 700. Danicic, Kor. 100. 
Elezovic 2, 52. Pascu 2, 72., br. 1332. Mla- 
denov 414. Doric 266. GM 320. 321. Vasmer, 
GL 112. 

patiti (se), -im impf. (Vuk) (is-, na-, ponq-, 
pre-, za-) »1° trpiti, podnasati, muciti (se), 
stradajuci kinjiti se, 2° teci sto, pribavljati 
(Srbija), 3° gajiti, mnoziti (guske kokoske, itd., 
Levac, Temnic, Kosmet), 4° slagati se, 5° 
ustezati se«. Nalazi se jos samo u bug. pdtja. 
Ne nalazi se u slovenskom. Nije prema tome ni 
opcenit juznoslavenski glagol. Tih pet znacenja 
nije lako dovesti u sklad. Znacenje 2° objas- 
njava se po semantickom pravilu rezultata (upor. 
rum. a castiga »steci« od lat. edstigare »kazniti«). 
Na to se nadovezuje znacenje 3°, koje je mogla 
nastati depreverbacijom (deprefiksacijom) na- 



patit (se), -im (Kosmet, objekti pillce, sotke, 
tatabe; ovce, svinje kod Vuka) »namnoziti se, 
zaleci se«, zapallti, -im pf. (Vuk, svinje, koze, 
ovce) prema zaraditi »steci« od raditi. Prema 
imp. zapocati, -om od zapaliti u torn znacenju 
postoji i postverbal na -SA > -ak (tip zadatak 
od zadati) zdpatak, gen. -tka (Vuk) = zapdtak 
(Kosmet) »sto se kao patnjom, mukom zaradi, 
stece«. Znacenja 4° i 5° razvise se iz »podnasati 
strpljivo (krscanski) ne rogoboreck. Odatle sin- 
tagmaticka slozenica zlopatiti, -im impf. (Vuk) 
»darben, patior, muciti se, tesko zivjeti, raditk. 
Miklosic uporeduje jos na -isati patisati (Vuk) 
= pausati, -sem impf. (Crna Gora) »prestajati« 
(v.), sto ne ide. Veza ovoga para sa patiti 
ostaje dvojbena. Upor. jos prijelaz u kategoriju 
na -eti pdtet (Kosmet), npr. patet, videt, nesam 
(tj. svim se kletvama kune; brani da nesto nije 
ucinio i si.) i u izricaju pdleno vldeno, mjepateno, 
kad se tvrdi da neko nije ucinio. Apstraktum na 
-nja patnja f »muka« = na tur. -luk potluk, sld- 
patnja = na crkveni sufiks -enije pdtenije n (Piva- 
Drobnjak). Na -nikpatnik m prema patnica f, sld- 
patnik m (Vuk) prema zlopamica. Moguca su dva 
tumacenja: ili je posudenica posredstvom krs- 
canstva iz balkanskog latiniteta, u kojem je 
vlat. patire, od kllat. patior, pati, potvrdeno 
u rum. a pad i u arb. pesonj »isto«, ili je u 
prasrodstvu s \2X.patl, kao ie. prijevoj korijena 
*pe-: po- »weh tun, beschadigen«, dok je lat. 
*p3-to-s. Maretic takoder sumnja da je patiti 
posudeno iz latinskoga, dok je Romanski pro- 
tivnog misljenja. Iz tal. je s lat. prefiksom 
com-: compatire > kumpatiti, -im impf. (Lika, 
Sibenik) »kuburiti« = kumpatit, -im (Boza- 
va), prema prez. 1.1. na -isco kompatiskat, 
-dm (Dubrovnik, Cavtat) »shvacati, razumjetk. 
Apstraktum na lat. -mentum, tal. patimento > 
patiment, gen. -enta (Potomje) »manjak, tje- 
lesna mana«. Od lat. part. prez. patiem, gen. 
-tis > pacinl (Bozava) pridjev »strpljiv«, deno- 
minal pacintdt, -am, = pdcenat, f -enta (Poto- 
mje) = pacijenat, f -enta (Dubrovnik), prilog 
pacijenta pritrpjeti (1520); poimenicen mas- 
kulinum pacijent (Zagreb), ucen medicinski ter- 
min. Apstraktum na nenaglaseno -ea odatle tal. 
pazienza < lat. patientia > pacienca (Rab) = 
pdejenca (Korcula) = pdcencija (Perast, Po- 
tomje) = pdcencija (Lumbarda) = pacijenca 
(Kasic) = pacinclja (Bozava) = pacincija (Perast) 
»strpljivost.« 

Lit: AR/ 3, 918. 5, 781. 7, 482. 9, 544. 702. 
10, 729. 11, 656. Elezovic 1, 443. 2, 62. Vu- 
•kovic, SDZb 10, 395. Crania, ID 6, 117. 
Kusar, NVj 3, 337. Isti, Rad 118, 28. Miklosic 
233. Mladenov 415. REW 6292. 6294. Ro- 



patiti (se) 



622 



patrijarah 



manski 124. GM 335. WP 2, 8. Vaillant, 
RES 22, 5. 12. DEI 2804. 2811. 

patlak m (Kosmet) »kapsla«. Balkanski .tur- 
cizam (tur. patlak, od pat-la-mak »crever«) iz 
turske vojnicke terminologije: bug. patlak 
(objekt uz dade »puce«), altd-patlak »revolver 
koji puca 6 puta«. 

Lit.: Elezovic 1, 536. Mladenov 414. Deny § 
862. 

patlidzan, gen. -ana m (Vuk, BiH, Mostar) 
= patlindzan »paradajz = (prevedenica) raj- 
cica, solanum lycopersicum«. Danas obicno 
morni patlidzan »solanum melongena«. Bal- 
kanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. bd- 
dingdn > tur. pathcan) iz bastovanske termi- 
nologije: rum. patldgea, -gicd, bug. patladean 
pored patlidzan, Arb. melindzane je iz tal. 
melanzana (tako i u hrvatskim gradovima), koje 
je takoder iz istog vrela. 

Lit.: ARj 9, 702. Mladenov 414. GM 269. 
Lokotsch 161. DEI 2410. 

patljika f (Istra) »sikara, sikarje, virgulta« = 
pdtljika f = patljicara (obje rijeci Piva-Drob- 
njak). Izvedenice na -jam nema ARj. 

Lit.: ARj 9, 702. Vukovic, SDZb 10, 395. 

patorakm = pdtorka f (obje rijeci zabiljezene 
za Istru) »helleborus niger«. Od gr. EUJiaxopiov 
> lat. eupatorio (se. herbq), od imena Eupator. 

Lit.: ARj 9, 703. DEI 1568. Matzenauer, 
LF 12, 323. 

patos 1 m (16. v., Vuk) »pod, tlo« = (s umet- 
nutim r) partos. Denominal na -ati impf, i pf. 
patosati, -seni (Vuk) (po-) »poditi«. Upada u oci 
ocuvan grcki docetak -oq od Jicrroc, »staza«, 
kao u crkvenom terminu diskos. Taj obicno 
ispada kao i lat. -us. Upor. kaluder itd. Ispao 
je i u rum. pat. A nalazi se u prezimenu Cica 
Poropat, istarsko prezime u selima stokavsko- 
-cakavskih oaza na visoravni u Cicariji, po- 
tvrdeno od 16. v. Odatle na -id Poropatic. 
Varijanta Parapat. Taj oblik imaju i Jacke. U 
Gradiscanskih Hrvata ima toponim Parapatic 
Brig. Oko Bandola i Parapatic-Briga je kraj 
zvan Vlahia, sto je znacajno. Za njih Kurelac 
kaze da su Srbi iz Bosne. U Omisu ima takoder 
prezime Parapat. Puscariu ima iz 1861. Adriano 
Paropat. Poropat = Parapat je rum. sintagma 
fard pat »bez kreveta«. Upor. Faraguna i Vor- 
kapic = Forkapic. Grecizam je balkanski: rum., 
bug. pat, arb. pate. [Usp. ifora'j. 

Lit.: ARj 9, 659. 703. 785. Puscariu, tero- 
rom. 20. Ribaric, SDZb 9, 179-182. Rohlfs 
1640. Tiktin 1132. GM 324-325. 



patos (i pat-) m »zanos, zar«, ucen interna- 
cionalni grecizam jtdOoc; »trpljenje, strast«, 
odatle internacionalni pridjev jtaOnxixoc, > pro- 
siren na -bn > -an patetican, apstraktum na -ost f 
pateticnost. Apstraktum jidOnua nalazi seurum. 
i bug. patima, cine, pathimd, arb. pathim »Lei- 
den«. Na sufiks za znanosti -logia: patologija, 
patolog, patoloski, takoder internacionalan medi- 
cinski termin. 

Lit.: Tiktin 1133. Mladenov 414. Pascu 
2, 71., br. 1314. 

patoscina f (Hvar) »gnusoba zapustena na 
tijelu«. Izgleda kao nasa izvedenica na slozen 
sufiks -bsk (za pridjeve) + -ina (za apstrakta). 
Korijen kao da suvisi s putescere »smrdjeti« i 
puudus »smrdljiv«. 

Lit.: ARj 9, 703. REW* 6876. 6878. 

patrd'ija f (Kosmet, objekt uz slusat) »ga- 
lama, lupa, larma«. Balkanski turcizam (tur. 
pattrdt, obrazovano istim sufiksom kao guriiltu 
> durultija, v.) iz terminologije obicnog zivota: 
bug. patdrdija. 

Lit.: Elezovic 2, 62. 536. Mladenov 415. 
Deny § 858. 

patrija f »domovina«, od lat. > tal. pa- 
tria, poimenicen pridjev z. r. na -ius od 
pater »otac«. Odatle prevedenica stcslav. oib- 
cbstvo iz crkvenog jezika > otecestvo (rusi- 
zam), zamjenom sufiksa na slozeni -bina < 
-ba + -ina (upor. postojbina) otadzbina f (s 
istoka danas prosireno i na zapad). Interna- 
cionalno sa gr. sufiksom -cornc, > -ota (v.) 
patriot pored patriota < gr. jtaTpicoxri^, preko 
talijanskog ili njemackog, apstraktum na -izam 
patriotizam, gen. -zrna, pridjev na -bsk patriot- 
ski. 

Lit.: ARj 9, 703. Prati 743. Vasmer 2, 324. 
DEI 2806! 

patrijarah, gen. -arha m (14. v.,) pridjev na 

-ov patrijarhov, na -bsk pamjaraski pored pa- 

trijarsaski, na -j Patrijarse n (toponim). Na gr. 

sufiks -ija patrijanhija grecizam (1348) < srgr. 

jtaTpiapxefov = (prema glasovnom pravilu) 

patrijarsija (1700), pridjev na -bsk patrijarsiski. 

Prema lat. citanju patrijarak, gen. -arka (Vuk), 

patrijarcija f. Odbacivanjem docetka -h patrijar 

gen. -dra m (Vuk), pridjev patrijarev (-ov), 

prezime Patrijarovic, apstraktum na -stvo pa- 

trijarstvo, denominal na -iti patrijariti, -im. 

Sve od srgr. Jtcrrpuipxric;. Odatle prema lat. 

patriarcha, ali prema grekom citanju %: patri- 

jarha m, pridjev na lat. -alls, prosiren na -bn > 



patrijarah 



623 



patule 



-an -ucen pridjev patrijarhalan, prema lat. ci- 
tanju od x patrijarha m, patrijarkija, na -at pa- 
trijarkatstvo; sa zamukivanjem od h patrijara 
m (Vuk, Belostenec). Disimilacijom r - r > |3 - 
r) pacdra m (Kavanjin, Margetic); pacar sij a 
f (Vuk) = pacarsija (Kosmet, manastir kod 
Peci), toponimi pridjevi na j u z. i sr. r. 
Faiaria, Patarse. U narodnoj pjesmi postoji 
jos oblik patrijas m, koji je nastao zamjenom 
gr. -apxil? nasim sufiksom -ai (v.). Preko tur- 
skog uslo je patrika m (Kosmet, Ljubisa), na 
-ana < perz. > tur. hane patrikana (Klina, 
Kosmet) »patrijarsija« < tur. patrik + -hane. 
Vazan podatak za "k < ia sadrzi istarski oblik 
podreka (Gospodinu Rajmundu podreke z Ogleje, 
1275) »patriarha u Oglaju«, danas dobro ocuva- 
no kao prezime kod Hrvata i Talijana u Istri. 

Lit.: ARj 9, 551. 703. 704. 705. 10, 309. 
Elezovic 2, 62. Tomanovic, y F 17, 206. Ca- 
dastre 462. 496. 501. 583. Radojcic, GISPC 

1946, 163-164. (cf. JF 18, 368). Vasmer, 

GL 113. 

patrimoni) m pored patrimonijo n »ocin- 
stvo, bastina«. Uceni (knjiski) latinizam tal. 
patrimonio < lat. patrimomum , obrazovano kao 
matrimonium. 

Lit.: ARj 9, 705. DEI 2805. 2806. 

patrina f (Mikalja, Stulic, Dubrovnik) »boca, 
buklija, ploska«. Deminutiv pdtrimea f (Mika- 
lja, Stulic). 

Lit: ARj 9, 705. 

patriti, -im impf. (Vuk, Hrvatsko primorje 
oko Rijeke, Lika, Korenica, Virovitica, Krasic) 
»pripadati«. Nalazi se jos u ces. patriti, pdtrati, 
polj. patrzyc, pdtrac »schauen«, ukr. potraty. 
Miklosic ima jos kao hrv. tatrovati (dvoril i 
patraval), ali toga glagola nema ARj. Mazuranic 
ima opatfiti (lacke) i opatrovati (15. v., Vrbnik) 
»snabdjeti«. Glagol je juznoslavenski i sjeverno- 
-zapadnoslavenski. Prvobitno mu je znacenje 
konkretno »gledati > cuvati (sa razvitkom koji 
se slaze s fr. regarder prema garder, voir pis- 
ma pourvoir) > pripadatk. Prema Briickneru od 
patry »oci«. Smieszek i Petersson uporeduju 
*patn sa sanskr. palar- »cuvar«, pati (3.1.) 
»cuva, brani«, gr. jtoiuf|v »pastir«, lit. pernii 
»isto«. 

Lit.: ARj 9, 705. Mazuranic 827. Lekov, 
UP 31, 1766-7. (cf. Ub 18,263). Miklosic 233. 
Holub-Kopecny 267. Bruckner 399. Petersson, 
LUA 1. Bait. u. si. 1916 (cf. JF 3, 218- 
219. 7, 117). Smieszek, SO 11, 80-81 (cf. 
Ub 18, 296). Zubaty, NRec 1, 129-132. (cf. 
lib 7, 134). Vasmer 2, 324. 



patrola f (Vuk, Turska Hrvatska, Slavo- 
nija, ZK) »nocna straza«. Na -be > -ac po- 
rro/oc, gen. -Ica m (Lika) »clan patrole« = 
na tur. -dzija patroldzija m (Sabac). Na -ica 
patrolica f (Vuk) »sajka u kojoj se voze patrolck. 
Denominal na njem. -ieren > -irati patrolirati, 
-troltram (Lika) = na -isati patrblisati, -sem 
(Lika) = -iti patroliti, pdtrolim (Vuk) »biti na 
patroli«. Na tur. hane = -ana patrolana f (Lika) 
»kucica zapatrolu«. Od fr. patrouille f > nvnjem. 
Patrol, Pairul (17. v.). Internacionalni francu- 
zizam. Fr. patrouille je postverbal od patouiller 
— stfr. patoier (< *pattidiare, od patte »zi- 
votinjska noga, sapa« kaopatauger, sa umetnutim 
r zbog onomatopejskog podrijetla) »valjati se po 
blatu«. Upor. tal. pattuglia. 

lit.: ARj 9, 706. Vasmer 2, 324. Gamil- 
hcheg 676. REW 3 6301. Prati 744. Dauzdt 
539-40. DEI 2808. 

patrim, gen. -una m (Racisce, dubrovacki 
pisci, Mikalja) = patrun (Budva) »gospodar 
broda, onaj koji upravlja barkom, posjednik 
od 2 — 3 mreze ili 2—3 gaete ili male barke«. 
Pridjev na -ov palrunov. Dalmato-romanski lek- 
sicki ostatatk od lat. patronus od pater = mlet. 
parun » Schiffsherr« > parun (Bozava) »1° 
vlasnik broda, 2° krmar, dumendzija« = paran 
(Solta, indeklinabile pred licnim imenom Paren 
Manne) prema iparana (Istra) »ona koja brani, 
stiti«. Latinizam patron, gen. -ona m. prema f 
patrona »1 " branic, zastitnik (npr. crkve)«, odatle 
apstraktum na lat. -alus > -at patronal m 
= patronus m (16. v., hrv.-kajk., s madz. iz- 
govorom docetnog -s). Preko njem. Patron m 
ili tal. patrona (Mleci, Milano) : patrona »fisek«, 
odatle njem slozenica Patrontasche > patfontas 
m (ZK). 

Lit: ARj 9, 706. Hraste, Rad 272, 35. 
REW 1 6300. Matzenauer, LF 12, 19. Vasmer 
2, 324. Prati 743. DEI 2807.. 

patuc m = potuca f (Vuk) »riba cyprinus 
nasus«. Upor. madz. paduc. 
lit.: ARj 9, 706. Fink 39. 

patule f pi. (Bella, Stulic, Lumbarda, Kor- 
cula, Brae, Poljica) »boginje, ospice, kozice 
(ZK), vaiuolo«. Deminutiv na -ica patulice. Pri- 
djev patulov (Poljica, valjda -avt) »boginjav, 
ospicav«, na -ost talulast (Stulic) »isto«. Od lat. 
pridjeva patulus (od paleo) »otvoren«. [Budrovic 
naznacuje da i kal. patulu znaci »ospice«]. Oda- 
tle tal. pridjev palano pored baiano »offenbar, 
ganz deutlich, sichtbar«, odatle na (langob.) 
sufiks -isc > -esco patan ske f pi. (Rab) 



patule 



624 



Paul 



»(ribarski termin) drvene ljestve zataknute u 
zemlju nad morem, na vrh kojih ribar se uspne, 
te gleda, kad ce tune uljesti u mrezu«. 

Lit.: ARj 9, 706. 699. Kusar, Rad 118, 27. 
NVj 3, 337. Parac 630. REW* 632. DEI 457. 
2801. Budrovic, Rie. 3, 69-71. 

patuljak, gen. -Ijka m (Bella, Stulic, Belo- 
stenec »dalmatinska rijec«, Ston) prema f na 
-ica patiiljica »kepec, pigmej«. Pridjev patuljast. 
Deminutiv na -id patuljcid. Nalazi se jos v slov. 

patulek. Marede pomislja na vezu sa paticvfk 
(Vuk, Srijem) »mala ptica, kepec«. Upor. rum. 

pitic »Zwerg«, s brojnom leksikologijskom po- 
rodicom piticenie, a pitici, piticos, pifigdia, pifi- 

goiu »parus«, pitingau, piciu. 

Lit.: ARj 4,.706. Strekelj, ASPh 12, 464- 
465. Tiktin 1177. 

pauk m (Vuk) = pavan, gen. -ana (Vodice, 
sa v koje zatrpava hijat i zamjena docetka -uk 
sufiksom -an) = pdumuk (Bednja, hrv.-kajk., 
fonetski nejasno), sveslav. i praslav. slozenica 
*pa-okb, »1 ° aranea, 2° morska riba ranj, trachi- 
nus draco (Poljica), 3° prezirne, 4° toponim«. 
Pridjevi na -j pducji, na -ov paukov, na -Ijiv 
paucljiv, na -bn paudan (Stulic), poimenicen na 
-Ik paucnik »biljka«. Deminutivi na -id paucid 
(Istra), na -be > -ac paucac, takoder biljka. 
Apstraktum na -ina paucina — pauzina (Vodice) 
= pomudino f (Bednja) »1° Spinngewebe, 2° 
toponim«, s pridjevom paucinosi. Samoglasnik 
u je nastao iz velarnog nazala c , stcslav. packt, 
slov. pavok, pajok, bug. pajdk, ces. pavouk, 
polj. pajqk. Prvi je dio prefiks pa- kao pajasen, 
paluba itd., drugi -okb nalazi se u stcslav. 
okott, lit. anka »uzao«, lat. ancus. Madzari 
posudise s nazalnim izgovorom pank i prema 
hrv.-srp. izgovoru pdk, Arbanasi fang pored 
babouk, koje predstavlja onomatopeizirano/>tf«fc, 
Rumunji takoder prema nazalnom izgovoru 
paing, Cincari pangu i Meglenski Vlasi puiangu. 
Rumunjske su varijante brojne: paiangen (01- 
tenija) = panjen (Banat) =paingen (Moldavija). 
Docetak -en nastao je prema praslav. apstraktu- 
mu -ina koju Rumunji takoder posudise painji- 
na, odakle je -en nastalo odbacivanjem -a. Za 
docetno -g u dakorumunjskom nalazi se para- 
lela u Vodicama (Istra) pauzina. Suglasnik z 
objasnjava se unakrstenjem s uze, jer se pa-okz 
tumacilo kao »krivo uze«. U cincarskom i me- 
glenskom -g mjesto -k je pravilno prema novo- 
grckom izgovoru, u kojem se sonorizira bezvucni 
suglasnik poslije n. 

Lit.: ARj 9, 707. Ribaric, SDZb 9, 175. 
Miklosie 231. Holub-Kopei'ny 267. Bruckner 



390. Kostial, NVj 28, 367. si. (cf. IJb 9, 
228). Matzenauer, LF 12, 327-328. GM 
22. 99. 274-275. Bulachovski, ZSPh 8, 
108-110. Petersson, ASPh 36, 149-150. 

Paul m (narodna pjesma, latinizam?) prema 
f Paula (hrvatski gradovi), odatle prezimena 
Paulii, Paulovid. Od lat. Paulus = gr. IlauXoc,. 
Svi ostali oblici osnivaju se na refleksu a\ 
za dvoglas au (tip Mavar}: Pavao, gen. Pavla 
m = PaTo/,.gen. Pavla (ZK) = Paval, gen. 
Pavla (Hvar) prema f Pavla, hipokoristik m 
i f Pavle pored Pdvle. Odatle prezirne Pavletid. 
Pridjevi : na -ov Pavlov, poimenicen u toponi- 
mima na -be > -ac Pdvlovac, gen. -ovca, odatle 
na -janin Pavlovcani, na -ica Pavlovica, Pavlovci 
m pi. Prezirne Pavlovic. Pridjev na -j Pavlji 
(u toponimiji selo u Dalmaciji Pavije Brdo, 
cestica Pavlji doli u Hercegovim), poimenicen 
Pavljec (Lipljani, oko 1400), odatle poimenicen 
sr. r. Pavije, Povije, Povje, pi. Povju (Brae), 
na -bsk pavlski (danas ne postoji), poimenicen 
na -ica Pavastica (toponim). Deminutivi na 
-be > -ac Pavlac, prezirne Pavlacic, na -id 
Pavlic, Pavlidak, Pavlic, prezirne Pavlic'evid, 
f Pavlica, na -ce Pavlince, gen. -eta (ZK), 
Pavalce (15. v.), na -ek hrv.-kajk. Pavlek, pre- 
zirne Pavlekovic, Pdvlak (Lika), toponim Pavla- 
kovo selo, prezirne Pavlakovid. Na -ij a Pavlija. 
Na -ja Pavija. Na -ika Pavlika. Na -el Pavlec, 
Pavleca. Na -es Pavles, prezirne Pavlesid. Na 
-en Pavlen. Na -isa Pavlisa, prezirne Pavlisid. Na 
-janin toponim Pavijanl (selo). Na -os prezirne 
Pavlosevid. Augmentativi Pavlin, Pavlina, pre- 
zimena Pavlinic, Pavlinovlc, toponim Pavlin - 
can. Ulazi i u stari dvoclani sistem: Pavlimir 
(samo ime kralja u Kronici Popa Dukljanina). 
Hipokoristici kracenjem docetnog suglasnika 
Pava m =Pavo (Bosna K), Pava f = Pave m i f. 
Od cega opet deminutivi na -ica Pdvica (Vuk), 
prezirne Pavicid, Pdvic, Pavicevic, toponimi Pa- 
vidi m, pi. Pavicidi, pridjev na -ov Pdvov, topo- 
nim Pavovina, prezirne Pavovic, na -tyka Pa- 
vojka. Pridjev Pavicin, toponim Pavicina Kula. 
Na -be > -ac Pavac, gen. Pavea, prezirne hrv.- 
-kajk. Pavec, na -be > -be Pavcac, na -ek 
prezirne Pavcekovic, pridjev na -ev prezirne Pa- 
vcevic. Na -oca Pavdca f. Na -sa Pavsa (pre- 
zirne), Pavsid, Pavsovic. Na -elja Pavelja, topo- 
nim Paveljin Tor, prezirne Pavelic (granicarsko 
pisanje mjesto Paveljicj. Na -esa Pavesa, pre- 
zirne Pa elll. Na -os Pdvos, prezimena Pavosid, 
Pavosevid. Na -eta Paveta, prezirne Pavetid. 
Na -isa Povisa, prezimena Pavisid, Pavisevid. 
Na -in Paviz, prezirne Pavizid. Na -ko Pdvko 
m prema f Pdvka, Pavkica, prezirne Pavkovid, 



Paul 



625 



toponim Pavkovidi (selo). Na -un Pavkun. Na 
'-lek (hrv.-kajk.) prezirne Pavcekovic. Na -in 
Pavin, odatle na -be > -ac Pavinac, toponim 
Pavinovac. Na -yaa» (v.): *Pavijan, prezirne 
Pavijanovid. I hipokoristik ulazi u stari dvo- 
clani sistem: Pavosav. Redukcijom na pocetni 
slog: Pajo m = Paja (ZK), prezimena Pajid 
(Bosna K), Pajevid. Upor. arb. Paloka (Bar, 
Sestan) i prezirne Paleka (Arbanasi kod Zadra., 
au > a kao u ar »zlato«). Opce imenice samo 
pola (Posilovic, 17. st.) »svraka« < tal. »istok«. 
Lit.: ARj 9, 708. 711. 713. 10, 580. Hraste, 
BJF 8, 20. REW 6304. DEI 2989. 

pav m (Mikalja, Bella, Stulic, takoder slov. 
pdv), s leksikologijskom porodicom, pridjevi na 
-ica pavica (takoder bug. pavica, Gerov) = 
na -ka pdvka. Od lat. nominativa pavo > 
nvnjem. Pfau. Od lat. kosog padeza pavone(m) 
> pdun pored paun prema f pauna » 1 ° ime 
zensko, 2° ime kravi«, na -tea paunica »1° 
zensko ime, 2° ime kozi, 3° vez« (Vuk, Hrvat- 
ska, Slavonija, takoder bug.) »1° isto, 2° Paun, 
ime musko, 3° ime volu, lepirima, 4° toponim«; 
pridjev« paunov, poimenicen na -be > -ac 
pdunovac, gen. -ovca, toponim, na -ica paunovi- 
ca, na -id Paunovid, prezirne, Paunovidi m 
pi., toponim, na -j paunji, na -bsk paunski. 
Deminutivi na -be > -ac paunac, gen. -nca, 
toponim Paunei m pi., na -ie paunce, gen. 
-ceta, na -did pauncid, na -id paunid »1° mali 
paun, 2° prezime«. Kol. na -cad pauncad, gen. 
-;'. Na -as paunai »vez«. Na -ija Paunija, selo 
u Srbiji koje se zove i Pauni. Na -ilo paunilo 
»ime jarcu«. Na -ko Paunko prema Paunka, 
prezimena Paunkic, Paunkovid. S ukidanjem 
hijata s pomocu v pdvun (takoder bug.) »1° 
isto, 2° ime musko« prema f pavuna »1° ime 
zensko, 2° ime ovci«, na -ica pavunlca »3° 
ime kozi«, na -ka pavunka »biljka pavit« prema 
Pavunko »Paunko (osobno ime)«, pridjevi pa- 
vunkov, pavunski, poimenicen Pavunovac (pre- 
zirne). Varijanta pavon (Bella) nije pouzdana; 
s pomocu/Bu/«« (Vuk, narodna pjesma). Postoji 
jos varijanta pavlin (Stulic, iz rus. pavlin, a ovo 
iz njemackoga), upor. slov. pavllndek, gen. -cka 
»Pfauenauge«. Upor. arb. pagua < pavone. 
Vjerojatno posudenica iz balkanskog latiniteta. 

Lit.: ARj 9, 563. 710. Pletersnik 2, 14. 
Miklosie. 234. REW* 6310. GM 318. Vasmer 
2, 298. 

pavenka f(Lika K, Licko Lijesce) = pdvenka 
(Srijem, Turska Hrvatska) = pavinka (Bakar) 
= povinka »1° zimzelen koji nosi mladenka 
na glavi kad ide na vjencanje, galium aureum, 
thalictrum flavum (~ Ijetna, Istra), vinca minor 



(Bakar), 2° vecera na koju udavaca poziva 
svoje drugarice uoci vjencanja, 3° toponim«. 
Deminutiv na -ica pavencida (lackej. Od lat. > 
tal. pervinca. Slog per- zamijenjen je nasim 
prefiksom/xj-. Prvobitni slog nalazi se uprvinka 
(Bribir, Sulek) »vinca minor«. Sulek ima jos 
zamjenu per- prefiksom pri- privinka f, odatle 
m privinac, gen. -nca. Mjesto sa e, i govori se i 
pavijanka (Lika K). Igra ulogu u zenidbenom 
folkloru. Prije vjencanja ubere se u sito, te se 
oko njega plese. Znak je cistoce. 

Lit.: ARj 9, 712. 12, 213. REW* 6437. 
DEI 2869. 

pavljun, gen. -una m (Dubrovnik) »1 ° zastor 
oko cega, npr. oko kreveta, 2° potrijemak«. 
Od mlet. (brodski termin) pavldn »bandiera« = 
sttal. paviglione > paviljon (danas), furh 
pavejon = paveon »(zddarski termin) tetto a 
spioventi molto inclinati« < lat. papilio, gen. 
-onis »vejnicki sator«. 

Lit.: ARj 9, 713. REW 6211. Pirana* 720. 
Prati 713. DEI 2810. Rosamani 752. 

pazar, gen. -dra m (16. v., Vuk) = pazar 
(Kosmet) »1° trg, trziste, carsija, pijaca, sajam, 
vasar, 2° toponim, ime zemlje (Novi Pazar = 
Pazar, Kosmet)«. Pridjevi na -bn pazaran — 
pazdrni (Kosmet) »sajmeni, vasarni«, ria -ski 
pazarski. Na -ija pazanja f (Vuk) = pazarija 
(Kosmet) »pazarna roba, gotova odijela, pamuk- 
lija, jeftina roba (suprotno smarlama, v.)« = 
na -li pazarlija f »1 ° pazarna roba, 2° onaj koji 
pazari« = na -dzija pazdrdzija (Kosmet) »1 ° cov- 
jek koji ide na pijacu, koji trguje preko pazarnih 
dana, 2° pokucarac«. Na -luk pazar luk (Kosmet) 
»1° proda, 2° cjenkanje, pogadanje«. Deminutiv 
na -dzik Pazardzik, samo toponim. Na -ina 
pazanna (Vinkovci). Na -iSte pozariste n (Vuk) 
»1° mjesto gdje se pazari, 2° toponim (Lika)«. 
Denominali na -iti pazariti, pazarim, (Vuk) 
(ros-) »trgovati« prema iteratlvu na -va- pazari- 
vati, -drujem = na -ovati pazarovati, -iljem 
(Kosmet). Balkanski (i evropski) turcizam per- 
zijskog podrijetla (perz. bazar > tur. pazar) 
iz trgovacke terminologije : bug. pazar, pazarja- 
(vd)m, pazaruvam, pazarlak, arb. bazar, cine. 
pazare f »marche«, pdzdripsire »marchander« (< 
ngr. jta^apEuai), pazarlicke »discussion sur le 
prix«, ngr. Jta^ctpu 

Lit.: ARj 9, 718. Elezovid 2, 50. 497. 534. 
Mladenov 407. Pascu 2, 156., br. 852. GM 
29-30. 

pazija f (Vuk, BiH, Mostar) »blitva« = 
na -jak (upor. porjak) pazjak, gen. -oka (Vuk, 
Zemun) »beta« vulgaris«. Balkanski turcizam 



40 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



pazya. 



626 



pcela 



(tur. pazi) iz vrtlarske terminologije: bug. pasi- 
ja, arb. pazi f (Skadar), ngr. naQi pored 

Lit.: ARj 9, 721. Miklosit 234. GM 325. 

paziti (se), -Im impf. (14. v.) (na-, o-, s-, 
ra-), juznoslav., praslav., »1° (prvobitno sa- 
mo) gledati, motriti, vidjeti > 2° biti pozoran 
> 3° cuvati, strazitk, prema iteratlvu na -<x- 
i -va- bpa&ati, -am (Vuk), opasovati, opaea am 
(Lika), napaziti se »nagledati se«, raspaziti (Stu- 
lic) »razgledati«. Postverbali samo od prefiksalne 
slozenice opaziti opciz, rasireno na -him opaska 
f, opaza f, s pridjevima na -bn opasan, opazljiv, 
Na -joj opazqj. Apstraktum na -nja pafnja 
(Vuk). Pridjev na -Ijiv pazljiv (Lika), poimeni- 
cen na -ost pazljiv ost (Lika). Radne imenice na 
-telj pazitelj, napazitelj (Belostenec) »uhoda«, 
na -lac pdzilac, gen. -oca (Mikalja). Na -iliste 
paziliste. Rumunji posudise a (sa) pazi »cuvati, 
strazariti, zasticivati«,s ram. postverbalom paza 
»straza« i apstraktum pozitura »opazanje«, na 
-nica paznic »strazar«. U sjevernim slavinama 
nije potvrden ovaj glagol. Prema Bragmarmu i 
Mladenovu u prasrodstvu je s lat. specia, spec- 
tare, arb. aorist pashe »vidjeh«, sa stisl. pri- 
djevom spakr »weise, klug, rahig«, speki »razum«. 
Ie. je korijen^a-, koji se nalazi i upasti »cuvati« 
(v.), rasiren formantom g. Za to rasirenje nema 
potvrda: u drugim ie. jezicima. 

Lit.: ARj 7, 482. 9, 26. 721. Miklosie 234- 
Mladenov 408. WP 2, 660. Bruckner, KZ 
43, 309. Brugmann, Gr. I 2 725. Walde 730. 
Tiktin 1137. Iljinski, ASPh 34,10-12. Bezzen- 
berger i Pick, BB 6, 236. Siebs, KZ 37, 280. 

pazmati, -am pf. (Vuk, Lika, dubrovacki 
pisci) prema impf, na -va- pazmavati, pdzma- 
vam »kloniti, malaksati«. Od lat. spasmus < 
gr. oiraouoc,, tal. spasimare; interesantan primjer 
deprefiksacije, nastao tako sto se grcko pocetno 
j- shvatilo kao nas prefiks. Upor. kopiti impf. 
(ZK) < skopiu (v.). 

Lit: ARj 9, 725. REW* 8127. Vaillant, 
RES 22, 35. DEI 3580. 

pazuha f (15. v.) = pazuka = pazduha 
(Istra, Vodice, slov.) = pazuh m (Dubrovnik) 
pazduh (Vodice) = pazu (Kosmet) = p&ziha 
(Slum, Istra) = pdzdiha = pazu(h)o n = 
pazuvo (Kosmet) = pauzi i pi. (ZK), balto- 
slav., sveslav. i praslav., »axilla«, pridjev na -bit 
> -an pazusan. Deminutiv na -ica pazusica (Is- 
tra). Sa z mjesto zd u stcslav. pazuha, ces. 
pazucha, polj. i rus. Prvobitni oblik sadrzavao 
je d, kako dokazuje lot. paduse »pazuho«. On 



kaze i to da je praslav. h nastao iz s poslije 
velara. Oblik sa zd nastao je od prefiksa paz- 
mjesto pa- »po-«, kako je u lotiskom. Taj ,'se 
nalazi u stcslav. paznogiti, »Klaue«. Upor. jos 
pozan (v.). Praslav. je naziv tijela slozenica tipa 
paj dsen, parm av itd. U dragom dijelu nastao je 
od ie. dvoglasa ou u ie. korijenu *dous- »ruka«, 
koji se nalazi u sanskr. dos- »lakat«, avesta 
davs- »Oberarm, rame«, ir. doe »ruka«. Prefiksal- 
na slozenica znaci dakle »kriva, neprava ruka«. 
Problem je u tome kako da se protumaci nesta- 
nak suglasnika d, jer je prema uporedenju 
prvobitni oblik sadrzavao zd, koji se nalazi 
samo u slovenskom i dijelom u zapadnom hrv.- 
-srp. Prema Bernekeru d je ispao zbog disi- 
milacije u priloskoj sintagmi pod pazduho. Za 
takvo ispadanje nema paralela, jer analogan 
primjer crez > cez (v.) pokazuje da samo u pri- 
jedlogu nestaje suglasnik zbog disimilacije, ne 
u imenici. Bolje se tumaci ako se uzme umije- 
sanje po puckoj etimologiji glagola slov., ces. 
paziti, rus. pazitb, polj. paic »zlijeb«. Mijenjanje 
samoglasa u t' objasnjava se takoder puckom 
etimologijom prema pazditi (v.). Zbog znojenja 
pazuha, koje zaudara, doslo je do nje. Maskuli- 
num mjesto femininuma i neutruma nalazi se 
i u stces. pazuch. Osciliranje roda objasnjava 
se time sto su pazuha dva. Prema tome pazuha 
bio je prvobitno dual, koji je u singulara mogao 
glasiti kao neutrum jiazuho i kao maskulinum 
pazuh. Oblik pauzi (ZK) predstavlja prema tome 
dual f po deklinaciji i samoglasnu metatezu, 
koja je nastala, kad je zamukao h < *pasui, 

Lit.: ARj 9, 721. 726. Ribaric, SDZb 9, 
175. Elezovic 2, 51. Miklosie 253. SEW 1, 
233. Holub-Kopecny 268. Bruckner, ASPh 2, 
307. 4, 215. Trautmann 64. WP 1, 782. Matze- 
nauer, LF 12, 324-325. Pedersen, IF 5, 
36. 26, 292-294. Walde, KZ 34, 509-510 
(cf. AnzIF 8, 126). Scheftelowitz, KZ 56, 
178. 

pazvan m (Kosmet) = pasmandzija (Banja 
Luka) = posvandzija (Mostar) »nocni cuvar 
carsije, kuca«. Turcizam perzijskog podrijetla 
(perz. pasiiban = pdsban, obrazovano istim 
sufiksom kao bastovan /v./ i dodatkom sufiksa 
-dzija /v./ u Bosni). 

Lit.: Elezovic 2, 535. Skok, Slama 15,485., 
br. 577. 

pcela pored cela f (Vuk, Kosmet) = pula 
pored pnija (Kosmet) = cela (ZK) = zbela 
(Vodice, upor. slov. cebela pored chela, glede 
cb > zb upor. zbanj) = (sa cb > cm) cmela 
(takoder slov.) = flala pored imalo (Bednja, 
hrv.-kajk.), sveslav, i praslav. bhceia ili bbceia 



pcela 

»apis femina« prema pcelac, gen. -Ica m »apis 

mas«. Pridjevi na -in pcelin, na -irgi pcelinji 

(Hrvatska), poimenicen na -jak pcelinjak (Hrvat- 

ska) = cmeleinjok (Bednja) »kovanluk (v.), ulja- 

nik (v.)«. Deminutiv na -ica pcelica. Radna 

imenica na -ar pcelar, gen. -ara »kovandzija 

(v.), uljar (v.)«, s pridjevima na -ov, -evpcelarov, 

pcelarski, na -nik pcelarnik (Kosmet) »mjesto 

za kosnice, pcelinjak« i apstraktumom pce/ar- 

stvo. Na -ona < perz. hane (v.) pcelana, odatle 

pcelanik (Kosmet) »pcelinjak«. Korijen je ri- 

jeci *bbk- ili *bbk- od ie. onomatopeje *bhei-, 

prijevoj *bhi- koja se u ie. jezicima pojavljuje 

s razlicitim formantima, u lit. sa t bids, lot. 

bite, stprus. bitte, u germ, sa n Biene, u irskom 

i u praslav. sa -ko ir. bech < *bhi-ko. Praslaven- 

ska je inovacija jos sufiks -ela. Varijacija & 

pored b potjece od onomatopeje bukati, bucem 

— bucati, -Im, buka, bukavac, bik — bak (v.). 

Lit.: ARj 2, 55. 9, 728. Elezovic 2, 154. 

Ribaric, SDZb 9, 206. Miklosie 25. SEW 1, 

446. Bruckner 446. Mladenov 537. WP 2, 

184-5. Meillet, MSLP 14, 476-478 (cf. RSI 

2, 246). Boisacq* 1102. Iljinski, IzyORJAS 

23, 125. si. (cf. Ub 8, 207. Sldvia 5, 206-207). 

peca f (Vuk) = peca (Bijeljina, hipokoris- 
ticki akcenat prema) pecenka (Leskovac, Srbija) 
»bijela bundeva, macvanka (Jadar), budimka. 
(Bosna), misiraca, bugarka (Srijem)«. Upor. ngr. 
jtET^a »cortex, putamen«. Ide zajedno s pecala 
f (Orahovica) »tava, prosulja, prsura«, obrazova- 
no od iste osnove s pomocu -aja (v.), na -ara 
pecara f (Vuk) »zgrada u kojoj se rakija pece, 
rakijasnica (ZK)«, pecati, -am impf. (Vuk) »gri- 
sti, ujedati, bockati, svadati se (Lika)« prema 
pf. pecnuti (se), -em (Vuk), ispecati »nagrditi 
pecanjem«, opecat, -ecam (Kosmet) »opaliti, oze- 
ci«, ndpecati, -dm (Vuk), deminutiv na -kati 
peckati (se), -am, s postverbalom pecka f (Du- 
basnica) »1° kruh sto se pece pod pepelom, 
2° opancarski siljak«, na -alo peckalo m (Vuk) 
prema f peckalica. Na -ulja peculjaf »musica«-, 
na -uljas peculjas »bodljikava riba pelecus cul- 
tratus«. Na -ivo pecivo n »1° assado, 2° pani- 
ficium«. Pridjev na -av pecav (Stulic), poime- 
nicen na -ica pecavica f »1° zensko koje peca, 
2° biljka borrago officinalis«. Ovamo ide i pecati, 
-am (Vuk) u znacenju »hvatati ribu na udicu«. 
Osnovu za taj semanticki razvitak nalazimo u 
Babinoj Gredi, gdje se veli: kad riba griska 
meku, onda peca. Prema tome pecali u nave- 
denom znacenju je kauzativum »ciniti da riba 
griska meku«. Po semantickom pravilu rezul- 
tata (sinegdoha) zaboravlja se na kauzativum 
i prenosi se na hvatanje, koje je upravo uz- 
rocnik radnje. Od pecati pravi se uzvik pec, 



627 



peca 

kojim se dijete odvraca od vatre. Radna ime- 
nica na -ar pecar = na madz. -aros pecaroi 
(Ilok, Vinkovci) »koji rado ribu peca«. Neolo- 
gizam pecaliste (Sulek) »gdje se riba peca«. 
Na -aljka pecaljka = pecanka (Vinkovci) 
»udica«. Glede osnovne etimologije *pek (c 
prema k kao u micati prema mikati) v. peci. 

Lit.; ARj 3, 918. 7, 483. 9, 730. 731. Elezovic 
2, 31. Miklosie 234. Pedersen, KZ 38, 342. 
Matzenauer, LF 12, 328. 

peca f (Dubrovnik, Mostar, Poljica, Ku- 
uste, Brae, Korcula, Rab, ZK, Vodice) »1° 
komad (Dubrovnik, Korcula: peca sapuna, peca 
covika; Naljeskovic: raspukne u pece), 2° 
povezaca (Rab), 3° vrst marame za glavu ii 
staroj narodnoj nosnji (Vodice), 4° bijelo plat- 
no cim zene pokrivaju glavu (ZK, narodno 
uporedenje: bel kaj peca), 5° dio zemlje (Ku- 
ciste), 6° bala platna (Kuciste, Brae, Skradin, 
Korcula; Lika: peca platna, peca robe), T* 
glava (Lika), 8° toponim (Velja Peca u Vrmcu, 
Skaljari; Na Pecu, Stoliv)« = peco f (Bednja, 
hrv.-kajk.) »bijela marama za glavu«, tako 
i slov. peca. Deminutivi na -ica, -ka pecice f 
pi. »1° vrst veza na konavoskoj zenskoj ko- 
sulji (vez na pecice)* pored pecke, gen. pecakd 
f pi. »vez na pecke« = pecica (Vodice, ZK) 
»2° mrezica od masti oko droba svinjeeta, 
3° bala platna (Kuciste), 4° (Dubrovnik) 
ein kleiner Stuck Feld, 5° (pIHca kruha, Ci- 
lipi) rukom otkinuti komad kruha, 6° (pe- 
iica robe) cijela smotka iz tvornice«. Na -ina 
pecina (17. v., Radovcic, upor. binda) i na 
-ova pecovd f (Vodice) »vtst marame za glavu« 
morfoloski su nerazumljivi. Denominai na -iti 
popeati, -im pf. »pokriti glavu pecom«. To je 
stara posudenica od vlat. rijeci galskog pod- 
rijetla *pettia > tal. pezza, ram. ptfd »meso« 
iz istog doba kao i ostali romanizmi koji po- 
kazuju ti > c: palaca, palaca, Porec, Brae 
itd. Talijanizam je deminutiv na vlat. -itta > 
tal. -etta peceta (Bozava) u izreci stavit pecetu 
< mlet. meter la pezeta. Postoji jos poimeni- 
cen vlat. pridjev na -aus kao ribarski termin 
picao, gen. -ala m (Dubrovnik, Zore) »1° ko- 
nopac kojim se vezu ribari kad ribaju« = 
pical, gen. -ala (Split) = pica gen. -ala 
(Hvar) »2° komad drveta na kraju onoga 
konopca (= krok), Giirtel den die Fischer 
beim Ziehen der Netze um den Leib anle- 
gen« = picaj (Mljet, / < If) »sabaka ili trakta 
salpava se vazda picajom na kraj koji se kro- 
kom veze oko pasa« = picali m pi. (Kuciste) 
»komadi od konopa na kroku, sto drze uzu 
sa kojom se izvlaci, - mreza«. Ta izvedenica 



peca 



628 



peci 



pretpostavlja imenice *pica < petita, koja 
nije nigdje potvrdena, ali potvrden je deverbal 
odatle otpicati »otpustiti uzu od kroka« i 
zapicati »picalom opasati uzu da konop ne 
omakne iz ruke«. Sam picati nije potvrden. 

Lit.: ARj 9, 414. 743. 831. 10, 785. Resetar, 
Stok. 267. Crania, ID 6. REW* 6450. DEI 
2888. 

pecat f (13-17. v., Belostenec, tako ces. 
i rus.) ili m (od 14. v.) = pecat m (ZK, Kos- 
met) = pelet (15. v.), sveslav. i praslav. apstrak- 
tna izvedenica po deklinaciji i, obrazovana s 
pomocu sufiksa -etb (upor. infinitive na -eti) 
» 1 ° sigillum, 2° znak krsta u zakletvi (Kosmet) 
itd«. Pridjev na -bn pecatan, poimenicen na 
-ik m prema f na -ica pecatnik prema peiat- 
nica, na -jak pecatnjak (Vrbnik) »prsten ko- 
jim se pecatk. Na -nja pecatnja (rasizam) 
»stamparija«. Denominali : na -ati peculati 
(Ljubisa) (na- rusizam) »stampati« = na -iti 
pecatiti, -im (Vuk, 13. v.) (sa-, ra-) = pece- 
titi (Lika). Rijec je kulturna, jer sluzi kod 
isprava. Rumunji je posudise kao femininum 
deklinacije i: pecete pored -tie f i kao pecet m, 
odatle pecetar; rum. denominal pecetlui »pe- 
cafitk odgovara stcslav. (za)pecetbleti = kod 
Madzara pocset (16. v.) i paesello »koji pecati, 
muhiirdar (v.)«. Njem. Petschaft. Kao sto 
Ztg i zigosati (v.) potjece od zeci, tako *pecetb 
od pek-, peci (v.), te kao apstraktum znaci 
»ono .sto je uzezeno«. Znacajno je da Mikkola 
izvodi pecat f i z tursko-mong. bit'ik »Buchstabe, 
Schrift«. 

Lit.: ARj 9, 738. 742. Elezovic 2, 71. Miklo- 
sic 234. Holub-Kopei'ny 268. Bruckner 407. 
Mladenov 421. Tiktin 1141. Zubaty, ASPh 
16, 407-408. Mikkola, AnzJF 21, 87. Schra- 
der, IP 17, 34. Vasmer 2, 351. 

peciti se, pecim impf. (Durdevic, Oraho- 
vica, Slavonija) »gizdavo hoditi«, napeciti se 
»nakititi se« = napeciti (Reljkovic 4 ) »naprciti«, 
s prefiksom ko- (vA kopecit se, -ecim (Kosmet) 
»rogusiti se, oholiti se, praviti se veci no sto je« 
= kopeciti, kopecim (Dubrovnik, Stulic) »kri- 
viti, iskrivljivatk. Ekspresivan glagol, s ko- 
jim stoji u vezi i peciti se (Mikalja, Stulic) 
»beciti se, bekeljiti se (v.)«, s promjenom p > b, 
iz cega se vidi onomatopejsko podrijetlo. 

Lit.: ARj 7, 483. 9, 743. Elezovic I, 311. 

peci, pecern impf. (Vuk) (do-, is-, na-, o-, 
pre-, pri-, s-, zfl-), ie., baltoslav., sveslav. i 
praslav. *pekti, pekc »1° backen, 2° braten« 
prema ispecati, -am i impf, na -va- ispec'avati, 



-ant (Dubrovnik) »izvaditi iz peck, specat 
(Korcula) »staviti kruh u pec« i impf, prema 
prijevoju e-i i c mjesto k -picati, samo s pre- 
fiksima, kao upicati se. U prefiksalnim sloze- 
nicama ima i prosireno i preneseno znacenje: 
opeci (se) »1° ozeci, oprziti, 2° nastradatk, 
zapikati (ZK) »praviti neugodnosti«. Osnova 
.pec- (v.) cini zasebnu leksikologijsku poro- 
dicu. Postverbali opeka f (danas usla u knji- 
zevni jezik) »crijep, cigla«, odatle opekar (Stu- 
lic) »koji gradi opeke« (upor. s prijevojem 
ces., strus, opoka), ispek m (Vuk) »dio rakije 
onome ciji je kotao«. Ovamo ide i peka (Vuk, 
Dalmacija, Srbija, Prigorje) »crijepnja«. Odatle 
na -va pekva f (ZK, Belostenec, Stulic, kotar 
ogulinski, slov. pekev) »crijepnja«, s -izvede- 
nicama pekvcir m »koji gradi pekve«, pekve- 
njak »kruh pod pekvom pecen«. Poimenicen 
part. perf. pas. na -sfea pecenka f, na -ica pece- 
nica. Apstraktum pecenje n zamjenjuje u 
istocnim krajevima (Vojvodina, Reljkovic) iz- 
vedenicu na -bka = pecenja f (Vrancic, Belo- 
stenec, Jambresic Habdelic, Kuhacevic, Reljko- 
vic, Istra), odatle hrv.-kajk. pecenjar. Taj 
apstraktum postao je konkretum vec u staro 
vrijeme, upor. madz. pecsenye (16. v.), rum. 
pecenie, pecinye pored pecine i pecie »meso 
od buta goveceta«. Na -jur + -tka pecurka 
f = pecurka (Korlevict, Istra) »gliva«, upor. i 
polj. pecarka, ima usporednicu u lot. peka 
»boletus magnus«. Ovamo i neologizam pre- 
pecenac, gen. -nca »Zwieback«. Kulturna je 
rijec, koju posudise Madzari cseperke s mnogo 
varijanata, s istom metatezom i Rumunji 
ciuperca. Unakrstenjem sa pita (v.) Rumunji 
kazu i pitarca, upor. jos picioarca »gomoljika 
od helianthus tuberosus«. I Arbanasi je obr- 
nuse u kepurdhe. Sufiks -ka zamijenjen je sa 
-va pecurva, gen. pi. pecurov (Brae, Hvar). 
Unakrstenjem s posudenicom iz njem. (stvnjem. 
peccho > bav. Beck) pek m (ZK, Zagreb, 
hrv.-kajk., Belostenec, Jambresic, slov.) = 
pek, gen. peka (Virovitica) i korijenom pek- 
od peci stvorene su radne imenice pekar, gen. 
pekara m (upor. njem. Becker) prema pekarica 
»ekmekdzija (Bosna)«, s citavom leksikologij- 
skom porodicom pekdrov, -ev, pekarski, pe- 
kara = pekarnica, pekarina, pekarija (Lika) 
»zanat pekarski«. Na -ac pekac, gen. -aca 
(Srijem, Sokci) »tepsija«. Slozenice: dvopek, 
neologizam, prevedenica od Zwieback; celo- 
pek (toponim) = celepek (ZK) »zemlja na brdu 
izvrzena suncu«. Upor. stcslav. pekb »Hitze«. 
Praslav. je izvedenica na -eh: praslav. "pekelb > 
pecal, gen. -i f (do 18. v., danas arhaizam) 
ima (metaforicko) psiholosko znacenje »Sorge, 



629 



ped 



Kummer«, ali apstraktna izvedenica nu-bba 
odatle pecalba ima konkretno znacenje »nad- 
nica, tezacenje, Frohnarbeit, argatluk«. Odatle 
pecalbar »radnik koji ide na pecalbu«. Ima 
takoder svoju zasebnu leksikologijsku poro- 
dicu: pridjev pecalan, denominali na -iti 
pecaliti, pecatim (is-), na -ovati pecalovati. Ie., 
praslav. i sveslav. je izvedenica i prvobitni 
apstraktum na -tis > -tb (uporedi infinitiv 
na -ti) : pec, gen. peci f < praslav, *pektb. 
Taj je vec u praslavenskom postao konkre- 
tum »fornus > furuna (turcizam talijanskog 
podrijetla)«. Upor. stprus. pedis »Ofenschau- 
fel«, gr. jt£\|hc, »Kochen, Backen« (odatle 
internacionalni farmaceutski naziv pepsin), 
sanskr. pakti »gekochtes Gericht«. Odatle 
pridjev pecan, poimenicen na -jak petnjak 
(ZK) »Kachel«, petnjlca (ZK) »kucica u kojoj 
se suse konoplje«, pecnica (Lumbarda) »kuca 
s peci«, na -bk popecak, gen. -cka (Vodice) 
»lopatica za vatru«, pretpecak, gen. -cka (ZK), 
pripecak, gen. pripejka (Bmsje, Hvar) »kruh 
koji se daje pecarici u ime place«. Odatle kod 
Rumunja prepiciu (Erdelj) = pripiciu (Molda- 
via) = prichiciu »Absatz, vorspringendes 
Brett«. U stcslav. pestb je znacila »1° fornus, 
2° pecina«. U slovenskom ocuvano je znacenje 
2° kao apelativ i toponim. U hrv.-srp. to 
znacenje nalazi se samo u augmentativu na 
-ina pecina = pecina (Vodice), takoder topo- 
nim kao i pestb (u Budapest — Budimpesta, 
njem. Ofen Pest) i mozda u Pecuh = madz. 
Pecs. Sufiksom -ina uklonjena je homommija. 
Prvobitno znacenje nalazi se jos u toponimu 
Pec, gen. -i > tur. Ipek, arb. Peja. Odatle 
pridjev (ktetik) na -ski pecki (upor. za c > 
sk > ck Musichi od Musia, drustvo Sarajevo < 
druzbstvo) pored pecski. Pecka je toponim i 
hidronim (selo kod Sarajeva, voda u Crnoj 
Gori). Drugi augmentativ obrazovan s po- 
mocu -era (upor. Anera od Ana, Lika) postao 
je opcenit kao posudenica iz crkvenoga jezika 
pestera (Obradovic, Ljubisa), u rum. penerd, 
takoder u Pester m (Stara Srbija blizu Ro- 
zaja, Vasojevici). Skupina st mjesto c dolazi i 
u augmentativu na -ina u Pestinjgrad = Pes- 
tinjgrad (pecina nad Kotorom). Ie. je korijen 
*pequ- »kuhati«, lit. s metatezom kepti, kepu, 
lot. cept »peci«, arb. pjek »pecem«, sanskr. 
pacati (3. 1.) »kuha«, gr. Tte\poj, Jieaaco., lat. s 
asimilacijom coquo. Prvobitno je praslavensko 
znacenje bilo »peci na otvorenoj vatrk. Ku- 
hinja kao odijeljen dio stana bila je nepoznata. 
Zbog toga i Germani posudise lat. coquina >' 
vlat. cocina > Kiiche, od Germana posudise 
Slaveni vec u praslavensko doba kuhinja, s 



citavom leksikologijskom porodicom: kuhar m 
prema f kuharica, s pridjevima, na Jadranu iz 
tal. cucina prema mletackom izgovoru kuzjna, 
lat. _ coquus > cocus > kogo (iz mlet), na 
Balkanu coctorium > rum. cuptor > bug. 
kuptor. Sa kulturno-historijskog gledista va- 
zan je razvitak »furnus > pecina«. To se 
moze tumaciti time da se pecenje u prasla- 
vensko doba obavljalo pri vatri u pecinama. 

Lit.: ARj 3, 918. 7, 483. 9, 732. 735. 744. 

760. 807. 12, 85. Kusar, NVj 3, 338. Elezovic 

2, 73. Jagic, ASPh 31, 549. Pletertnik 2, 

19. 20. Mazuranic 409. Hraste, BIF 8, 12. 

JF 6, 185. 213. 10, 44. Ribaric, SDZb 9, 

176. 179. Mikloslc 235. 244. Holub-Kopeiny 

193. 268. Berneker, IF 9, 264. Bruckner 406. 

WP 2, 18. Trautmann 211-212. Mladenov 

416. 421. Sb. Miletic 262-287. ljjb I, 188 

(cf. RSI 6, 293). Tiktin 368. 1250. 1149. 

1141. GM 187. 325 341. Matzenauer, LF 

12, 328-329. Unbegaun, RES 12, 28. Uhlen- 

beck, PBB 30, 266. LF 13, 214. Vasmer 2, 331. 

Vasmer, Festsch. Baudouin 81. si. (cf. lib 9, 

202). Meillet, Et. 1 (cf. AnzIF 21, 85-86). 

Boisacq* 84. 769-770. 1116. Iljinski, ASPh 

34, 9. Jokl, Stud. 69. Petrovici, RL 6 (1961), 

25-8. Barjaktarovic, Njf, n. s., 10 (I960), 

265-68. 

pecohan m (Dubrovnik) = pecohana i »lijek 
za bljuvanje«. Od tal. ipecacuana »brazilska 
biljka koje korijenje daje gornji lijek«. Rijec 
je iz jezika brazilskih domorodaca tupi od 
sintagme ipe kaa guana »mala biljka koja cini 
da covjek obolk. Nejasna je zamjena c za. k 
te h za gif, odnosno za hu. 

Lit.: ARj 9, 749. Budmani, Rod 65, 166. 
DEI 2090. 

ped, gen. pedi f — (prijelaz iz deklinacije i 
u deklinaciju a) peda i (Vuk) = ped m (Kos- 
met) »duzina od vrha palca do vrha prsta me- 
zimca, kad se rastegnu; sinonim: pedalj«, sve- 
slav. i praslav. rijec bez usporednice u baltic- 
koj grupi. Odatle na -/ + -eo pedalj, gen. 
-dlja m (Vuk, Lika, Istra) = ped(a)o, gen. 
pi. pedi (Mostar) = (sa disimilacijom d — 
Ij > d — nj) pedanj, gen. -dnja (ZK) = pad'en 
(Bednja). Upor. i slov. pedenj i rus. pjadenb. 
Rijec je naziv primitivne mjere (kao palac, 
stopa, lakat). Madzari posudise pidja = puja- 
ember »Zwerg« = ces. pi(e)dimuz(ik) = polj. 
na piedzi mqz a na tokiec broda. Vokal e je 
nastao iz palatalnog nazala j: upor. polj. 
piqdz ili piedz, rus. pjadb. U Istri je rijec 
dobila jos -ig od romanskog sufiksa -icus: 
pedig »ped, pedalj«. Pridjev pedorog (Stara 
Srbija) »qui a des cornes d'uri empan«, poime- 



ped 



630 



pedoci 



nicen na -be pedorogac, pedorocic. Vuk ima iz 
narodne pripovijetke pedljoroscic, a Beloste- 
nec pednjodug. Deminutiv na -ic pednjic. Ie. 
je korijen *'(s)pen- »spannen« rasiren forman- 
tom d. To rasirenje dolazi jos u lit. spendzju, 
spesti »einen Fallstrick legen (spannen)«. Od 
takvog glagola ocuvao se u slavinama apstrak- 
tum na i. V. peti. 

Lit.: ARj 9, 750. 756. Elezovic 2, 63. Mi- 
klosic 238. Holub-Kopecny 272. Bruckner 
All. Mladenov 416. WP 2, 661. Matzenauer, 
LF 15, 168-169. Boisacq* 893-894. Bernard, 
RES 27, 35. 

pedana f (istrocakavski) »circumsutura mar- 
ginis vestimenti feminilis«. Od tal. pedana 
»striscia di panno da piedi degli abiti«, od 
lat. poimenicenog pridjeva z. r. na -anus 
od pes, gen. pedis, koji je zamijenio -aneus 
u kllat. pedaneus. Ovamo jos u m. r. pedan 
(Bozava) »ugnetto, Ciselierstahl« < mlet. 
pedana. Upor. pagul, pidal. 

Lit.: Strekelj, DAW 50, 46. Matzenauer, 
LF 12, 329. Crania, ID 6, 117. REW 3 6353. 
6354. Prati 747. Rosamam 753. 

pedali, -am impf. (Perast, Stulic) »1° 
lijeno, tromo ici, 2° sporo govoriti, raditi«, 
pripedati pf. (Barakovic) »polako poci«, ope- 
dati pf. (isto) »pomnjivo urediti«. U Kosmetu 
pedat se impf, »ritati se, pracakati se, nogom 
mlatariti«. Pridjev na -av pedav (Dubrovnik, 
Prcanj) »lente agens, loquens«, poimenicen na 
-be > -de pedavac, gen. -avca (Perast) prema 
f na -ica pedavica (Stulic). Apstraktum odatle 
pedav, gen. -avi f (Prcanj) »Tragheit«. Mozda 
je nasa glagolska kreacija od lat. pes, gen. 
p dis »noga«. Odatle su prilozi: dpije (Sibenik; 
primjer: skoci apijej < mlet. a pie; jinplje 
(Bozava) < mlet. in pie; prijedlog tdpjo (Kor- 
cula) »tik, uz, razo« < intus ad pedem, upor. 
mlet. a pe de »uz«. Upor. tal. horonim pe- 
demonte > Piemonte, pridjev na -ese < lat. 
-ensis Pijemontez (Pavlinovic, granicari) = 
Pijemontiz (Kozicic). Slozenica sa tres: tre- 
pije m (Bozava, Malinska) = treptje (Kuciste) = 
= trepija (ibidem, Potomje) = trepije (Sibenik) 
< mlet. trepie m < tres pedes = trepi(l)ja 
n pi. (Dubrovnik) = (s umetnutim m pred 
labijalom) trempttja = trempija n pi. (Cilipi) = 
tripija f (Trpanj) »tronozje za lonce na ognju, 
trimfus m (ZK, < njem. Dreifuss)«. Posljed- 
nje je dalmato-romanski leksicki ostatak < 
tres ped-ia. Upor. quatuorpedia glede docetka. 
Samoglasnik / mjesto d (upor. pilot poredpedof) 
nalazi se u bokeljskim oblicima: tripjeli, ak. 



tripjejt (Dobrota) = tripielji, smg. tripelj 
(Bogdasic) = mpjelji (Krtole), na tripelje (Muo) 
= trpijelj, gen. -ija, pi. trpielji (Lastva, Prcanj), 
na trpielju (Bijela). Suglasnik d se nalazi u 
Marulica trispida = triplde, -i f (Korcula). 
Prijelaz dl > z dolazi u tfpez m (Vodice) 
»tronog na ognjistu« < *tripedium prema 
quatuorpedia. Latinizam de biti trispet m = 
(unakrstenje sa kriz, v.) krispet m (Beloste- 
nec) = skripeti m pi. (ZK) »tronozje kod 
stola«. 

Lit: ARj 9, 44. 751. 840. 12, 86. Budmani, 
Rad 65, 165. Zore, Tud. 22. Ribaric, SDZb 9, 
200. Resetar, Stok. 301. Crania, ID 6, 110. 
123. REW 3 6439. 8912, Parodi, AG I 15, 45. 

pedipsa f (Lucie, Zoricic) = pedepsa {ne-, 
Bella, Voltidi, Stulic, Budinic) »kazna«. Post- 
verbal od pedepsati, -sem impf. (14. i 15. v., 
dubrovacki pisci, Lika) = povratno pe- 
depsati se (Vuk, Risan), »muciti, kinjiti, mo- 
riti« = pedepsat, -sem (Kosmet), iterativ na 
-va- pedepsavati, -am (17. v.) (iz-, po-, ne-), 
pedipsivati, -ujem pored -ivam = pedipsati 
(Barakovic, sjevernodalmatinski pisci) = (pseu- 
dojekavizam) pedjepsati (Ranjina, Gucetic), da- 
nas u Dubrovniku pedepsat u primjeru Bog 
ce te pedepsat (inace kastigati) — (ps > s) 
pedtsat (Cres), ispedesati se oko cega = (d > 1) 
pelisati (Dubasnica) »muciti koga jako« = 
(jekavski) peljesati impf. (Ljubisa, Popovic) 
»muciti«. Odatle pridjev na -iv pedepsiv (ne-), 
na -ija pedepsija (Kacic), na -je pedepsje n, 
(nejasno) pedepseja (15. v.). Miklosic ima jos 
vedevsati. Apstraktum na -anje: pedipsanje 
(Banovac), nepedepsanje. Balkanski grecizam 
(aorist ngr. EJiaiScrjia < ejiaracuaa od nai- 
Setjco »instruire, punir, chatier«, izgovori pe- 
devo): rum. pedepsi »erziehen, bestrafen«, a ia 
pedepsi »sich abqualen«, cine, pedipsire »1° 
punir, chatier«, refl. »2° se donner de la peine«, 
bug. pedeps(u)vam, arb. pedheps (Kalabrija) 
»benachrichtige«. Upotreba u cakavskom go- 
vori za to da se taj grecizam nalazio i u dal- 
mato-romanskom, kao i koludar, Lgalo. 

Lit.: ARj 7, 769. 941. 953. 767. 10, 786. 
Lukic, Bog. 4, 140-150. Resetar, Stok. 238. 
Elezovic 2, 63. Mladenov 416. Tiktin 1141. 
GM 325. Pascu 2, 74., br. 1368. Miklosie 
234. Joki, IF 49, 299. Schulze, KZ 43, 187. 

pedoci m pi. (Dalmacija) »musija, mytilus 
galloprovincialis (Risan)«. Slov. pedoca »gros- 
se Laus«. Od mlet.-trsc. pedocio, furi, pedali, 
tosk. pidocchio (di mare) < lat. peduculus. 

Lit.: Sturm, CSJK 6, 79. REW 6361. 
Prati 765. DEI 2906. 



pediio 



631 



pekmez 



pediio, gen. -ula m (Tivat, Lastva) »rupa, 
proboj kroz nericu i kroz nju prolazi vojnica 
i klin«. Od lat. poimenicenog pridjeva u 
sr. r. pedulis, od pes, pedis. 

Lit.: REW 3 6362. 

pedut m (Vetranie) = pedot m (Dubrovnik) 
= pedata (Mikalja) — (s gubitkom meduvo- 
kalskog d kao u mlet.) peota (Mikalja) = 
(d > I) pilot m (Perast) = pilot (Rab, Bozava, 
Kasic) »kormanos, krmar, dumendzija, (neolo- 
gizam) peljar«. Odatle na -ovina pilotovlna 
»placa pilota«. Od sttal. pedono, pedata, pi- 
lota, s gr. sufiksom -cornc; > tal. -otto, -ota, 
od stgr. Jtn66v »Steuer«. Oblik pedut bi mogao 
biti dalmato-romanski leksicki ostatak, upor. 
pidotu na Siciliji. 

Lit: ARj 9, 756. 775. 851. Budmani, 
Rad 65, 166. Kusar, Rad 118, 23. Crania, 
ID 6, 117. REW 6360. Rohlfs 1688. Prati 
769. DEI 2923. 

pegla f (Srbija, Lika, Vinkovci) = pegla 
(ZK) = peglja (Istra) »glacalo, utija«. Deno- 
minal na -arz peglati, peglam impf, (is-,o-, 
po-) »glacati, utijatk. Od prvog dijela njemacke 
slozenice Bugeleisen«. 

Lit: ARj 9, 756. 

•pegula f (Budva, Rab) » 1 ° paklina, smola, 
2° (preneseno) malum omen, peh (npr. u 
Budvi macka i zee ne smiju se spominjati, 
jer donose pegulu), 3° riba paklara, petromyzon 
marinus (odatle pegulka, na mlet. -era < -aria 
pegulera »mreza za nju)«. Part. perf. pas. pe- 
gulan (biti) (Dubrovnik, Cavtat) »imati peh«, 
impegulun (Molai, -un < -an) »nesretan«. Upor. 
slov. sa sinkopom penultime pegla »Teer, 
Colophonium«. Od tal. pegola < lat. picula, 
deminutiv od pix, gen. -cis (u prasrodstvu 
sa pbbh). 

Lit.: ARj 9, 151. Kusar, Rad 118, 23. 
Pletersnik 2, 19. REW 3 6483. Matzenauer, 
LF 12, 329. Prati 748. DEI 2822. 

pegurina f (istrocakavski) »nomen ovis«. 
Deminutiv na tal. -ina, lat. -ina od tal. pecora, 
mlet.-trsc. pegara, furl, piore, pegorar, kslat. 
pecora, kllat. peais, gen. -oris. Sufiks -ina nije 
nas augmentativni sufiks. Na -arius pecora- 
rius > *pikurar u dubrovackom prezimenu 
13. v. Pikurarevic = (sa disimilacijom r- 
r > I - r) Pikularevic (12. v.;, sadrzi dalmato- 
-romanski leksicki ostatak. Upor. rum. pacurar 
»ovcar«. 

Lit: ARj 9, 846. Strekelj, DAW 50, 46. 
REW 6325. 6326. 6327. Pieona 758. Prati 
746. Rosamani 755. 



pehlivan, gen. -ana m = peKvdn (Kosmet, 
dobiva pejorativno znacenje) »1° junak, vitez, 
2° akrobat koji igra po uzetu, 3° okretan 
covjek (Kosmet), 4° indeklinabilni epitet sa 
konj, dogin, kulas, najjaci vo (Lika)«. Pridjev 
na -ski pehlivdnski (Vuk). Denominal na -Hi 
pe(h)livaniti, -livanfm (Lika) »gizdati se, pono- 
siti se (Dalmacija)«. Balkanski turcizam per- 
zijskog podrijetla (perz. pdhlawan »junak«) iz 
akrobatske terminologije: rum. pelivan / pdli- 
van »Kampfer, Athlet, Gaukler, Spitzbub«, bug. 
pehlivan I pehlevdn = peilivan, arb. pelivan 
»Seiltanzer«, ngr. jiex^ePcVvk; »lutteur, esca- 
moteur«. 

Lit: ARj 9, 758. ASPh 30, 458. Miklosic 
234. Lokotsch 1607. GM 326. Mladenov 421. 
Elezovic 2, 64 — 5. 

peik m (Vuk, narodna pjesma) »teklic, 
ulak«, indeklinabilni pridjev pred licnim ime- 
nom i pred bedevija. Balkanski turcizam per- 
zijskog podrijetla (perz. pdik »Bote, Fussgan- 
ger« > tur. peyk »poslanik«) iz dvorske termi- 
nologije: rum. pale = pele »teklic, koji je 
pratio sultana ili kneza«. 

Lit: ARj 9, 758. Tiktin 1108. Lokotsch 
1608. Miklosic 230. Bruckner 390. 

pejdah m (BiH) »musterija, prosac« = 
pejdah indeklinabilni pridjev (sa biti), npr. 
on je svugdje - »svagdje se vida, nice gdje ga 
ne siju« = pejda pored pejdd (Kosmet, uz 
glagol uciniti se), odatle denominai na -iti 
pejdasit se, -asi »uvrtjeti si u glavu«. Turcizam 
perzijskog podrijetla (perz. pridjev pejda 
»javan, vidni«, upor. tur. peyda olmak »entste- 
hen, herruhren«). 

Lit: ARj 9, 759. Elezovic 2, 64. Skok, 
Sldvia 15, 485., br. 582. 

peke, prilog (BiH) »dobro je tako« = 
pekej pored peki (Kosmet, rijec carsilija) 
»isto«. Balkanski turcizam (pek eyi »tres bien«, 
eyi stegnuto u hrv.-srp. u e, i, ej) iz oblasti 
sintakse: bug. peke pored teika, cine, pechi 
»tres bien, volontiers«. V. jos egije f pi. 

Lit.: Elezovic 2, 536. Deny 241. Mladenov 
416. Skok, Sldvia 15, 485. 

pekmez m (Srbija, BiH, Slavonija, danas 
opcenit u hrv.-srp. knjizevnom i saobracajnom 
govoru) »ukuhan sok od slatkog voca«. Na 
-njaca pekmeznjaca (Banat) »guzvara, savijaca, 
u kojoj je pekmez«. Balkanski turcizam (tur. 
pekmez »isto«, od tur. pridjeva peq »tvrd« i 
negativne postpozicije -mez, v. biljmez, tema 



pekmez 



632 



peles 



negativnog aorista kao sev-me-z od sev-me-mek 
»ne pas aimer«) iz kulinarske terminologije: 
bug. pekmez m > (sa km > trn) petmez »pre- 
vareno slatko vino s raznim tikvama«, arb. 
tekmes — zi (takoder prezime) »dick gesottener 
Most, Fruchtkonserve«. 

Lit.: ARj 9, 762. Mladenov 417. 420. GM 
325. Deny § 616. 

peksimet m (Vuk) = peksimit (Kosmet) = 
pechemet (Mikalja) »dvopek, beskot«. Deminutiv 
peksemetic (Reljkovic). Balkanski -turcizam grc- 
kog podrijetla (tur. peksimet pored peksimad 
»isto«) iz terminologije hrane: rum. pesmet 
(Muntenija, upor. madz. peszjnet'), bug. pek- 
semed = peksimet »prepeceni rezani hljeb«, 
arb. paksimath -dhi pored peksimath = peksi- 
met (Gege), cine, piximate f pored puximade, 
ngr. jto^nuaSi, srgr. na\a\iabio\ , koje je iz- 
vedenica od pridjeva jtti^uoc, »tvrd«. Tumaci 
se i kao slozenica od perz. pek- »isto sto i 
pecen« ili od tur. pek »tvrd« (v. pekmez) i od 
ar. simdd > simit(a) (Vuk) »hljeb od najsit- 
nijeg psenicnog brasna«. Arapska rijec po- 
tjece od gr. oeufScdu;. 

Lit.: ARj 9, 932. 762. BI 2, 399. Elezovic 
2, 64. Mladenov Ail. Lokotsch 1642. 1814. 
REW 6319. Pascu 2, 82., br. 1541. Korsch, 
ASPh 9, 662. GM 318. Meyer, Turk. 1, 58. 
Tiktin 1148. Vasmer, GL 106. 114. 

pelda f (16. v., hrv.-kajk., slov., Lika, 
ZK) = peld m (jedna potvrda) »1° (svetacka) 
slika, primjer (semu svitu za peldu ZK), kip, 
lik, oblik, obrazac, kalup, 2° (pejorativno: pelda 
pelde i prdacine, Lika) ruglo«. Pridjev na 
-bn > -an peidan. Deminutiv na -iga peldica. 
Denominal na -ovati peldovati »opisivati, 
prikazivati, praviti kipove«. Nalazi se i u 
rum. pilda, denominali a pildi = pildui »isto«. 
Madz. pelda, od stvnjem. biliidi, nvnjem. 
Bild. 

Lit.: ARj 9, 763. Tiktin 1162. Miklosic 
236. 

pelega f (Sipan, Dubrovnik, Zore) »mjesto 
daleko od kraja mora 300 — 400 sezanja«, 
odatle denominal na -ati pelegati, -am »ribati 
u pelezi« = pelig m (Mljet, u izreci baca u 
pelig', tu se baca senjo, gen. -ala', na senjale 
se bacaju velike vrse i mezane). Opozicija je 
kulaf »otvoreno more«. Ovamo moze ici po 
semantickom pravilu sinegdohe pelig m, gen. 
pi. peligov (puno ~ u portu; Vrbnik, Senj) 
»nekakav brod koji ima naprvo flok« < mlet. 
pielego »grosse dreimastige Barke«. Oslablje- 
nje penultime a > e upucuje na vrelo gre- 



cizma preko dalmato-romanskoga. Grecizam 
je balkanski: arb. pelik-u < srgr. niXayoq 
»offenes Meer«. 

Lit.: ARj 9, 765. 763. Macan, ZbNZ 29,. 
211. REW 6369. GM 326. Vasmer, GL 114. 
Prati 748. DEI 2823. Rosamani 785. 

pelemisati se, -sem impf. (Stulic, Rosa,, 
Zuzeri, Dubrovnik) »hvaliti se, hvastati se«. 
Apstraktum na -a/ye pelemisanje n (Stulic) 
»superba actio«. Pavlinovic ima pelemisiti 
se, -im (Dalmacija) »natjecati se«. Ne zadovo- 
ljava ni stgr. Jtc/v£ui£a> »schwingen, zittern 
machen« ni ngr. jreJieuto »betatige mich«„ 
koji navodi Vasmer. Mozda prije izvedenica 
na gr. -tfjco preko aorista od jtaXdjrn = palma 
»saka« (v.), upor. sa -idiare > spanj. -ear 
palmear »Beifall klatschen, pljeskati«. Prijelaz 
a > e kao u starodubrovackom romanskom 
chesa < casa. 

Lit.: ARj 9, 763. 764. Vasmer, GL 114. 

pelena f (Vuk, Kosmet), obicnije pi. f 
pelene = peleni f (Lika) = pelen f (Bella, 
Stulic), sveslav. i praslav., bez paralele u 
baltickoj grupi, »Windel«. Deminutivi na -lea 
pelenlca (Kosmet, Orahovica) = slov. pele- 
nica, na -ce pelence n »Windelkind« (takoder 
bug.). Formant -ena izmjenjuje se sa -na. 
Zbog toga rijec dolazi i sa likvidnom metate- 
zom: stcslav. plena pored pelena, bug. pelena, 
ukr. i rus. pelena, ces. plena. Deminutiv na 
-tka posudise Madzari pelenka i Rumunji 
pelincd, odatle metafora pi. f pelincile do- 
mnului »tijesto s orasima i medom, koje se 
jede o Bozicu«, upravo »Gospodnje pelene«. 
Upor. rus. pelenka. Arbanasi pelene f. For- 
mant -ena, -enb, -na varira u lit. sa -ua pleve — 
rus. pleva »kozica«. le. je korijen *pel- »Haut,. 
Fell > Tuch, Kleid«, lat. pellis, njem. Fell. 

Lit.: ARj 9, 764. Elezovic 2, 65. Miklosic 
236. Holub-Kopecny 677. Mladenov 417. 
Trautmann 226. WP 2, 58. Tiktin 1143. 
GM 326. Solmsen, KZ 38, 444. Schmidt,, 
KZ 32, 386. Matzenauer, LF 12, 329-30. 

pelengace f pi. (nahije uzicka i pazarska, 
Srbija, Sarajevo, Travnik, Mostar, Turska 
Hrvatska) = pelengiri m pi. (Vuk) = pelengiri, 
gen. -Ira (Kosmet) »vunene hlace (opis kod 
Milicevica)«. 

Lit.: ARj 9, 764. Elezovic 2, 65. 

peles m (Donja Kupcina, ZK, slov.) »groz- 
de blauer Blank«. Na -ika pelesika f (hrv.-kajk.) 
»jabuka pola zelena pola crvena«. Zacijelo istog 
postanja kojega i rus. pridjev pelesyj »saren«,. 



peles 



633 



pelin 



stcslav. peles b »siv«, koji se uporeduje sa lit. 
pilkas, palsas »fahl«, gr. nzkioc,, jioAioc, »grau«, 
ie. set-baza *pel- u izrazima za boju »fahl, 
scheckig, siv, crnkast, saren«. Upor. za dalje 
veze plav, pljesniv (v.). Mozda ide ovamo i 
ime poluotoka ii srednjoj Dalmaciji (jekav- 
ski) Peljesac, gen. -sea (Vuk, f mjesto * nastalo 
je od krivog prijenosa palatalizacije sa Ij i 
na s, to je asimilacija) = (ikavski) Pelisac, 
gen. Pelica (se > c) = Pelisac, gen. PeKca 
(Korcula, Hvar), odatle etnik na -janin Peli- 
canin m prema f Peliska. Talijanski naziv 
Sabbloncello, tal. deminutiv od sabbione > 
daim. salbun ne poklapa se sa hrvatskim nazi- 
vom, koji se odnosi zacijelo na boju obalskog 
pijeska. Varijante -B prema -is mozda su 
pseudojekavizam ili pseudoikavizam. 

Lit.: ARj 9, 765. 769. Miklosic 236. WP 
2, 54. Bolsacq 762. Petereson, KZ 47, 289. 
Holthausen, IF 25, 150. 

.peles, gen. -ara m (Vuk, Srijem) »1 ° percin, 
2° prezime (pravoslavci)«. Familijski toponim 
Pelesi (takoder rum.). Pridjev na -av pelesav 
(Lika) »1° cupav, kusljav, bucav, 2° korusav, 
grintav«, poimenicen na -be + -ac m prema f 
na -ica pellla ac, gen. -avca prema peUIa lea. 
Ovamo ide zacijelo i ime ovce peleska. Me- 
taforicki prenosi se znacenje na rucicu, npr. 
od lonca pelljes f (Lika) = pelli, gen. -isa m 
(ikavci u Lici) = pelei (Hrvatska) »rucica u 
kazanu«, odatle na -nica pelesnica (Levac, 
Srbija) »drven polukrug u vrata, utvrden za 
direk, u koji se zavlaci petica«. Ovamo mozda 
i znacenje »obod, rub«: pelis krstionice = 
kamenice, oko mlina = peles sinje. Zavrsno 
-es, -ijes, -is je sufiks koji je nastao od -eh, 
upor. ukr. peleh »Haarlocke«. Ne zna se kako 
se odnosi prema torn znacenju ces. pelech 
»cubile«, pelichati, polj. plelesz, pielucha. Matze- 
nauer grijesi kad izvodi od tal. peloso »crinitus, 
hirsutus, villosus«. Rumunji posudise peles m 
»1° Franse, Trodel, 2° gatnjik = gasnjak (ZK), 
uckur«. Sulek ima naziv trave pelis m ili f 
(Istra). Upor. rum. pelesei »biljka leucojum« 
za koju u nas sinonim glasi peleilca »leucojum 
aestivum«. 

Lit.: ARj 9, 765. 767. Miklosic 236. Holub- 
-Kopecny 269. Tiktin 1142. Matzenauer, LF 
12, 330. Sulek, Im. 285. 

pelij m (Vrbnik, Stasic) »pokrivac, pokrivalo 
na krevetu sasito od ovcijih strojenih koza 
sa svojom vunom«. Akcenat je po svoj prilici 
bio na -U, ay zamjena za Ij. Trebalo bi jos 
potvrdu iz drugih cakavskih narjecja za tu 



rijec. Upor. opeliti, -im pf. (Stulic, Vetranie) 
»pokriti« prema impf, opeljlvati, -om. To je 
denominal od ak. pi. pell koje je potvrdeno 
samo u poslovici Marina Drzica: sve ho se 
od pelicara rodi, sije peli (»koze), a sve Sto se 
od mlinara rodi, sve muku krade. Tu imenicu 
nije Maretic stavio kao posebnu rijec. Ocito 
je od lat. pellis > tal. pelle f »koza«. Jirecek 
ima iz dubrovackog latiniteta pellilla »strojar- 
nica koza«, n pi. > f od pellile, poimenicen 
pridjev sr. r. na -His od *pellilis, koji nije 
nigdje drugdje potvrden. Odatle je zacijelo 
Pe/z7z' m pi. kod M. Drzica »ulica ili dio 
grada u starom Dubrovniku«, danas Feline f 
»sjeveroistocni kraj Dubrovnika gdje su se stro- 
jile koze«. Peline se zove jos zaselak (toponim) 
na Sipanu, deminutiv Pelinice f pi., zaselak 
u Boki Kotorskoj. Lat. pridjev pelliceus po- 
imenicen u z. r. nalazi se u pelica f (kod jed- 
nog dubrovackog pisca, Mikalja, Stulic) »ko- 
rica od knjige«. Upor. fr. peilisse, tal. pelliccia. 
Odatle na -arius > -ar pelicar m (M. Drzic) 
»krznar, curcija«, odatle prezimena Pelicaric 
(Vrana), Pilicaric (17. v., Hrvatska). Upor. fr. 
prezime Pelissier. Upor. i dubrovacka pre- 
zimena 15. v. Pellcevlc i Peliocic. Posljednje 
pretpostavlja *pelilac, gen, -oca »kozar«. Pored 
gore pomenutog denominala opeliti »pokriti« 
postoji i popeliti (knjigu) »omotati knjigu da 
se ne pokvari«. Postverbal bi odatle bio popelo 
n (Dubrovnik) »madir« metaforickog znacenja. 
Upor. jos popeliti, -im pf. »obloziti jedan 
metal drugim«. Pavlinovicev peliti, pellm impf, 
»zivo kome sto preporucivati, nalagati, prikri- 
cavati« ne ide ovamo, V. (u)piljiti. 

Lit.: ARj 9, 45. 768. 765. 766. 849. ZbNZ 
5, 246. Mazuranii 910. REW* 6375. 6377. 

pelikan, gen. -ana m (dubrovacki pisci) = 
pllikan (Kolunic) = (sinkopa intertonike) 
pelkan »1° gem, nejasit, nenasit, 2° (metafora) 
zeljezo za vadenje zubi«. Pridjev pelikdnov. 
Mikalja ima bez docetnog -n pelika (nepouz- 
dano). Od tal. pellicano < lat. pelicanus u 
oba znacenja. 

Lit.: ARj 9, 766. 768. 850. DEI 2827. 

pelin m (Vuk) = pelin (ZK) = (s disimila- 
cijom dentala / — n > I — ni) pelim (Lika, 
Crna Gora) = pelim, gen. -ima (Kosmet) = 
pelinj = pelen m (Vuk, pseudoekavizam) = 
pelljen (jedna potvrda, Radnic, pseudojekavi- 
zam) »1° osjenac (v.) < absinthium, 2° zalfija, 
kadulja«. Deminutivi na -be > -ac pelinac = 
pelimac — pelenac, na -zk pelinak = pelenak, 
gen. -enka (Vuk), na -ic pelinic (Krk). Na 



pelin 



634 



peljati 



-ika pelenika »anagallis arvensis«. Na -as pele- 
nai, gen. -afa = na -jak pelenjak = na -ovac 
od pelinak pelinkovac, gen. -ovca »liker ber- 
met«. Pridjev na -ov pelinov =' pelenov = 
pelimov (Kosmet), poimenicen na -oca pell- 
movaca (Lika) = pelimaca (Kosmet) »1° ra- 
kija sa liscem od pelina, 2° jabuka (Bastali)«, 
pelinjaca (Vares) »ljekarija od pelina«, na -ski 
pelinski. Pelinko m prema Peiinka f (Gundu- 
lic) dubrovacka su pastirska imena. Samoglas- 
nik i u sufiksu -in nastao je od u > jery: 
stcslav. peiynb, polj. piolyn, ras. poiynb. Ovaj 
y varira sa u (kao u sirov i surov) : ces. pelun, 
ukr. pelun. Rijec je balkanska slavenskog 
podrijetla, jei je posudise svi balkanski na- 
rodi: rum. pelin, arb. pelin pored pelini = 
pelim (Gege), cine, piluiiu, pilonu, ngr. jieXi- 
voc,, tur. pelin, pelun. Upor. lot. pelejumi. Iz- 
vodi se od iste osnove "pel- od koje i paliti 
(v.), sa istim semantickim razvitkom kao gorak 
od gorjeli (v.). Mladenov veze sa plav (v.). 
Sufiks je takoder ie. -uno / -auno. Ie. uspored- 
nica nema. 

Lit.: ARj 9, 766. Elezovic 2, 65. Miklosic 
237. Bruckner 414. Mladenov 417. GM 326. 
Jokl, C/ni. 318. 302. (cf. Lib 24, 231). Baric, 

Uzaj. (cf. /Je 24, 230-231). Matzenauer, LF 

12, 331. Pascu 2, 203., br. 339. 

peliti, pelim impf. (Dalmacija, infmitivni je 
akcenat Pavlinovicev) »zivo kome sto preporuci- 
vati, nalagali, prikricavati (subjekti Duh sv., 
apostol, Malthus, knez Eugenij, objekt po- 
stenje)«, kod Marulica, ludita 3, 170 kim (se. 
vojvodam) mocno zapeli »zapovijedi«. Ako je i 
mjesto e prijevoj (kao u teci, praticati'), mozda 
je u vezi s piliti, -im impf, (uz ocima) 
(Dubrovnik, Lika) (ts-) = (sa Ij u infinitivu 
iz prezenta *piljo) piljiti, piljim impf, »nepo- 
micno gledati sto« (Vuk, Dalmacija, Pavlinovic, 
Vetranie) (u-) = piliti, -im (Ston) = ptljit, 
piljim pored ptljit (Kosmet), kod Kavanjina s 
umetnutim r pirliti »gledati, piljiti*. Osnova 
pit- nalazi se jos u stcslav. piibnb, u ces. piliti, 
polj. pilic »nastojati« i u ces. i polj. pridjevu 
pilny »marljiv« te ces. imenici pile »rad, sta- 
ranje«. Korijen pel-, pil- u ovom znacenju 
nije jasan. Matzenauer vidi u piljiti talija- 
nizam piglio, sto ne moze biti jer je oblik sa 
Ij mjesto / sekundaran [: lat. *piliare < kllat. 
pilarej. 

Lit.: ARj 9, 767. 853. 866. Miklosic 246. 
Holub-Kopecny 273. Bruckner 413. 

pelte, gen. -eta n (Kosmet) = pelte (Banja 
Luka) »sulc, gelee, drhtalica, vrst slatkih 
pihtija«. Denominal na -iti spelliti se »gerin- 



nen«. Balkanski turcizam perzijskog podrijetla 
(perz. pelte < pehte) iz oblasti jela: rum. 
beltea f (Muntenija, Erdelj) = peltea »Fracht- 
-gelee, durch Kochen eingedickter Frucht- 
saft«, bug. pelte. Elezovic uporeduje pitije f 
pi. (Kosmet) i tvrdi da je i pelte istog pod- 
rijetla. I taj je oblik balkanski turcizam. Pored 
pitije = pitije, gen. plaja (Vuk) govori se u 
Kosmem piktlje f pi. (sa k < K) = pihtija 
(Stara Srbija) = piktije (Srbija) = pivtije. 
Pridjev na -ost pihtijast »gallertenartig«. De- 
nominal na -ali spitijati (Banja Luka) = 
spihtijat (Mosor) »vrlo dobro savreti na umak«, 
upiklijan sok (Brlic), na -osati pitosat, -sem 
»uciniti nesto piktijasto«; pitosan pasulj (Kos- 
met) »zgnjecen i gust pasulj«. I taj se turcizam 
izvodi od perz. pehle, od perz. glagola peh- 
ten = puhten »kuhati«. Samoglasnik t' mjesto 
perz. e nalazi se i u puckom tur. pihti »gelee, 
zgusnuta tekucina«. Ta promjena objasnjava se 
unakrstavanjem perz. pehte i gr. irnxxri f »sir«, 
jtnxxoc; »geronnen«. Samoglasnik i nalazi se i 
u rum. piftie f »Siilze, gelee«, pored pi/tire, pi. 
pif tiri, bug. pihtija i glagol pihtosam.l u pelte 
je hi > It mozda nastalo unakrstavanjem perz. 
rijeci paluda »siisse Speise aus Honig« > tur. 
paluze, odatle u Banjoj Luci paluza. 

Lit.: ARj 9, 835. 907. Elezovic 2, 65. 78. 
Skok, Sldvia 15, 486., br. 587. 484, br. 568. 
494, br. 703. Lokotsch 1645. Tiktin 179. 1161. 
Mladenov 425. 

peljati, - m, -am impf. (1493, cakavski, Hek- 
torovic, Istra, Sovinjsko polje, kajkavski, 
rijetko stokavski, Dubrovnik, slov.) = peljdt, 
-am (Rab, Vodice, ZK) = pejat (Vrbnik, 
Omisalj, Buzet, Sovinjsko polje) = dopaljom, 
dotdljdl (Bednja) (do-, is-, na-, po-, pre-, 
pri-, pro-, ras-, s-, u-, za-), praslav, »1° vo- 
diti, 2° vesti, voziti, 3° vuci, tegliti (Lika)« 
prema iterativu na -va- -peljdvati, -peljevati, 
-peljivati, samo s prefiksima; spejivati (Omi- 
salj). Jednom u glagoljskom tekstu depilali, 
sa i mjesto e. Radria imenica na -ar peljar u 
znacenju »pilota« stvorio, je Sulek i upotrijebio 
biskup Tice (Frano Uccellini) u prijevodu 
Danteove La Divina Commedia (govori se u 
Sibeniku, stari je ljudi ne poznaju). Na -avac 
peljavac, gen. -avca. Apstraktum na -aj pelaj 
(hrv.-kajk.) »die Fuhr* = slov. peljaj. Post- 
verbal pelja (Istra) »voz«. Na -ujica (vjerojatno 
mletacki sufiks lat. podrijetla -aiza < lat. 
-atida, v.) peljajica f (Istra) »povez za koji 
drze malu djecu kad ih uce hodatk = peljajica 
(slov.) »Gangelband«. Folklorni je termin 



peljati 



635 



upeljavanje 1 opeljavanje (ZK) »uvodenje ro- 
dilje u crkvu«. Poimenicen part. perf. pas. ras- 
pejnac, gen. -nca (Buzet, Sovinjsko polje) 
»kolac na koji se priveze mladica od loze«. 
Na -vac : dopeljavec / na-, pri-, gen. -vca (hrv,- 
-kajk.) prema f (ndlpeljavica. Prema Miklosicu 
(prema slov. po silt peljati), Briickneru i Stre- 
kelju od tal. pigliare »uzeti«. Time nije objas- 
njeno ni znacenje ni promjena tal. / > hrv. e. 
U polj. postoji pieloc »spjesiti«, u slovackom 
pelaf, peldsit' »goniti«. Ti glagoli ne mogu se 
izvoditi iz talijanskoga. Maretic se protivi 
takoder tome izvodenju. Leksikologijska je po- 
porodica ovoga glagola osobito razvijena u 
slovenskom: peljatva, peljuhtati. Takvih izve- 
denica nema od talijanskih posudenica. Po- 
misljalo se (Skok) i na izvodenje od biz. pe- 
dotes > tal. pilota, ali peljar u torn znacenju 
nije narodna rijec, nego noviji neologizam. 
Zbog toga se moze uzeti da je peljati vec 
praslavenski glagol, Koji se dade objasniti 
iz ie. jezicnih sredstava, kako je mislio Matze- 
nauer. Kako pokazuje znacenje slovackog pelaf 
»(ceski) hnati, bezeti«, peljati se moze uporediti 
sa lat. minare »prijetiti, prijeteci goniti« u ro- 
manskim jezicima: fr. mener »voditi«. Ako je 
ovo uporedenje ispravno, ie. jezici korije- 
nom *pel- »stossend oder schlagend in Bewegung 
setzen, treiben« objasnjavaju peljati sa seman- 
ticke strane (Ij mjesto / usao je u infinitiv iz 
prezenta) : lat. pello < * pel-no, pellere »goniti«. 
Semanticka je paralela minare »prijetiti« u ro- 
manskim jezicima: tal. menare, fr. mener, rum. 
mina, krcko-rom. menur. Uz pellere lat. opilio < 
*ovipilio »ovcar«, gr. u prijevoju atooAoc, 
»opilio«, |3ouji6Xo^, djT£X>ta»Volksversammlung« 
< *n-pelta. ARj iznosi peljati u sest znacenja. 
Od tih se peljati (Mikalja, Stulic) »uzimati, 
grabiti« zaista najbolje objasnjava talijanskim 
pigliare. Samoglasnik e mjesto / objasnjava 
se unakrstavanjem sa peljati »vesti, vozitk. 
Ovamo ide i Pavlinovicev peljati se »cupati se, 
tuci se«, mozda i Danicicev peljati, peljdm 
»povlaciti stogod po rukama«, dok peljati, 
peljdm (Vinkovci) »mrsiti konce« i peljati, -a 
(subjekt zmija) »ujedati, pecati« ostaju neo- 
bjasnjeni, kao za sada izolirani, dok se ne 
pronadu ekvivalenti u drugim nasim narjec- 
jima. 

Lit.: ARj 2, 645. 3, 919. 7, 483.- 9, 768. 
769. 10, 786. 12, 87. 378. Jagic, ASPh I, 
431. Kusar, Rad 118, 25. ZbNZ 5, 219. Ple- 
tersnik \, 833. 2, 21. Ribaric, SDZb 9, 176. 
Miklosic 236. Bruckner 408. REW» 6360. 
6503. WP 2, 57-8. Resetar, IF 12, 287. 
Matzenauer, LF 12, 329. 331. Strekelj, ASPh 
13, 477-478. 



pembe, indeklinabilni pridjev (Vuk), epi- 
tet uz licno ime, »ruzicast«. Na -li pembelija f 
(Timok-Luznik) »neka crvena haljina«. Bal- 
kanski turcizam (tur. pembe) iz oblasti boja: 
rum. pembe. 

Lit.: ARj 9, 769. Korsch, ASPh 9, 662. 
Skoljic* 515. 

pena 1 f (1513, Kasezi, Lika) »1° kazna, 
globa, 2° (Divoselo, Lika) zabrana, 3° tuga 
(Kuciste, Dubrovnik; primjer: cini mi penu, 
s razlikom u akcentu prema pena »pero«, v.)«. 
•Dubrovacki pseudojekavizam pijena f (Gradic, 
Kasic, Crna Gora, Vuk, Rijecka nahija) »kaz- 
na«. Prilog apena < lat. appena »jedva«. Od 
tal. (a)pena < lat. poena < gr. Jioivr|. 

Lit.: ARj 9, 770. 840. Zore, Rad 115. 164. 
Mon. croat. 203. REW* 6628. Prati 749. 750. 

pena 2 f (Dubrovnik, Cavtat, dubrovacki 
pisci, razlika u akcentu prema pena, v.) »1° 
pero za pisanje, 2° riba acanthias vulgaris 
(upor. znacenje pinna »skrge«)«. Deminutiv na 
-iga penica (Potomje) »pero«. Od tal. penna 
< lat. pinna. Denominal na -atl pendati se 
impf. (Kavanjin) »oholiti se«. Upor. tal. impen- 
narsi = spanj. impinarse »sich baumen«. De- 
minutiv na -ellus > tal. -elio peneo, gen. -ela 
m (Perast, Potomje) »kist« = peneo, gen. -ela 
(Stoliv) »kefa za bijeljenje zidova« = penil 
(Vetranie, dalmato-romanski oblik) »kist« = 
pinel, gen. -eia (Rab) = pine pored pene 
(Bozava) < tal. pennello, koje se izvodi i od 
vlat. deminutiva penellus, od perns »rep«. Sa 
dalmato-romanskim podrijetlom an < en panel. 
Lat. deminutiv na nenaglaseni sufiks -ula > 
tal. -old je dalmato-romanski leksicki ostatak 
iz terminologije ribarstva: (nn > nd) pendula f 
(Budva, Muo, Dubrovnik, Mljet) »odmetac koji 
se vuce za camcem, oko udice bijelo perce 
(mjesto perca stavlja se i krpa ili ziv gambor; 
pendula po arduri)«. Odatle denominai na 
-idiare > tal. -eggiare > -ifati pendulizat, 
-am (Dubrovnik) = na -atl pendulati, -dm 
impf. (Budva: pendula se na ukljate, sirune, 
skuse i lubijale »brancine«, upor. trainati, v.). 
Ta varijanta pokazuje disimilaciju nn > nd 
kao spanj. pendola (Asturija). Druga sadrzi 
dalmato-romanski prijelaz an < en: panala 
(Dalmacija) = panala / -nula (Malinska, 
Racisce) »tunja za zubace, lokarde« = panula 
(Sutivan na Bracu) »1° metalna riba koja se 
vuce da se prava riba prevari, blinker, 2° 
kugla od konopa uz bok broda«. Denominai 
na -ati pattulati, -am. Rijec pennula se pominje 
u Agapinoj oporuci iz 999. uz druge pred- 



pena 



636 



pendze 



mete: investitura de serico, pannb serico, Visa, 
pennulas, antelectulus, capitales (> dubrovacki 
kbpto, gen. -ala), itd. Na augmentativni tal. 
sufiks -one > -un: penun m (Bozava) = pintin 
(Vrgada) = (disimilacija n - n > n - T) 
pernio, gen. -ula (Perast) »Iantina« < tal. 
pennone. Na tal. slozen sufiks -aiuolo < _lat. 
-ar + -eolu pennaiuolo > penoval m (Beloste- 
nec, Jambresic) »kutija u kojoj se drze pera 
za pisanje«. Ovamo ide jos na lat. sufiks -atorem 
ili -atorium > -atur toponim Pendtur, gen. 
-ura (hridi na zapadu Dubrovnika), upor. 
spanj. pi. penadores »zivotinje srusene sa 
hridk, od pena »hrid«. 

Lit.: ARj 9, 769. 770. 772. 771. 773. Ju- 
risic, NVj 45. Skok, Term. 69. 143. Racla 
26. Macan, ZbNZ 29, 212. Kusar, Rad 118, 
22. Budmani, Rad 65, 165. RE W 6389. 6514. 
6516a. 6519. Prati 751. CD I, 49. 

pendun m, pi. pendunl (Vrbnik) »nausnice 
u zena«. Deminutiv na -ic pendunic. Od tal. 
pendone. Sa zamjenom sufiksa -in mjesto -un 
pendin m (Dubrovnik, Sasin) »dragi kamen 
koji se nosi o vratu«. Korijen jeiod kllat. pende- 
re > tendati, -am (Vetranie, jedini primjer: 
ki se ufaju velik rok da pridu, ti zaman pen- 
daju na ledu i lidu) »visjeti«. Upor. Hineci 
pendat za skodat ih. Resetar uporeduje pen- 
dati uz spendati kap slicno kodati uz skodati. 
Suglasnik d mjesto d je prema 1. 1. prez. na 
-lo (pendeo). Odatle poimenicen part. prez. 
na tal. -ja pendenza > pedenca i (Crmnica) »us- 
pon« (gubitak n na osnovu disimilacije n — 
n > - ri). Od istog je korijena lat. pridjev 
pendulus > tal. pendolo, odatle mlet. pendolar 
> penduljdt, -am (Bozava). Zamjenom naseg 
pridjevskog sufiksa -av mjesto lat. nenaglasenog 
-ulus: pedav (Dubrovnik, Prcanj, Perast) »lang- 
sam arbeitend«, poimenicen na -be > -ac 
pedavac, gen. -vca. Apstraktum po deklinaciji 
-/ pedav, gen. -i (Prcanj) »Tragheit«, infinitiv 
pedali, -am (Perast). Upor. cakavsko prezime 
Pindulic (Omisalj). [Za pedav v. i pod pedali]. 

Lit.: ARj 9, 751. 770. Resetar, Stok. 266. 
Miletic, SDZb 9, 265. 385. REW» 6388. Prati 
750. DEI 2832. 

pendzati, -am impf. (Dubrovnik, I. Drzic, 
Cavtat, objekt solde) = pendzati (Rijecka na- 
hija) = penzati (Potomje ) (po-) »1° trositi, 
2° prodavatk, nastalo od spendzati, -am (Du- 
brovnik) = spendati (Vuk, Naljeskovic), pri- 
djev spendav, postverbal spende f pi. (Vuk) 
»novac«. Tal. prefiks i- < ex- = dis- ispusten 
je zbog toga sto je bio identificiran s nasim 
prefiksom s L, upor. kopiti (ZK) < skopiti, ponka 



(Istra) < sponka »maalija, zamka«. Sa en >an 
(upor. lencun > Idnciin) paneanje n (14. v.) 
»trosak«, spanzatl (14. v.). Glede dz < prez. 
*dispendio upor. posponjat prema video > sttal. 
veggio. Takvi analogijski oblici karakteristicni su 
za dubrovacko-romanski. Odatle apstraktum na 
lat. -ium (upor. glede prijelaza u f gimnazija) 
spendila f (17. v.) »trosak = spendila (Mosce- 
nicki statut: platiti sve spendije ke poteku) = 
slov. spendija f. »Nahrung«, od tal. dispendio 
(14. v.) < lat. dispendium (Supetarski karttilar). 
Postoji i prema tal. infinitivu spendati pf. Sa 
-irati < njem. -ieren spendirati (Zagreb) »da- 
rovatk, odatle na -ac spendac m (Zagreb) »dar«. 
Od lat. > tal. dispendere (prefiks dis- i pendere, 
ispustanjem d, koji je bio identificiran s prefik- 
som de) > spendere. Odatle part. perf. dispen- 
sus = expensus poimenicen uz. r.: stcslav. 
spenbza = spenda f (Perast, Dubrovnik) »das 
Einkaufen«, ici u speniu »ici na trg« = spenda 
f (Vuk) »novac, blago, trosak«, spanza (14. v.). 
Uporedi igru rijeci; nestade spenda, nastade 
sklenta (»svada«). Upor. arb. spendze" (Skadar) 
prema spendonj »gebe aus«. Upor. i tur. ispence. 
Suglasnik n u spenda moze biti sekundaran 
umetak nazala n pred dentalnom afrikatom, 
tako da se i taj oblik moze svesti na vlat. 
spesa < kllat. expensa = dispensa > speza 
(1405, Dubrovnik) = spiza (1490, Sibenik, 
Bozava, Rab) »sustentado, hrana« = slov. spiza 
= stvnjem. spisa, nvnjem. Speise > spajza 
(hrvatski gradovi) »(neologizam) smocnica« = 
rum. spija, schijd. 

Lit.: ARj 9, 111. ITS. 10, 787. Kusar, 
Rad 118, 16. Budmani, Rad 65, 161. 166. 
Mazuranic 894. 1350. 1351. Resetar, Stok. 
292. Mon. serb. 258. REW 3 2616. 2677. 2678. 
3042. Tikt'in 1469. GM 390. Schuchardt, 
ZRPh 35, 78. si. (cf. RSI 5, 263). Tomanovic, 
9P 17, 209. Prati 928. 

pendze, gen. -eta n (Vuk, Vojvodina) »pot- 
krpa, potplate«. Ovamo mozda i pendza f 
(Kosmet) »krzljavo, smezurano celjade«. Pridjev 
na -av pendfav, odredeno pendfdvi »krzljav, 
smezuran«. Denominal na -ati spendfat, -am 
»osusiti, smezurafi, oslabitk. Elezovic upucuje 
na Vukovo pendze i kod rijeci pence, gen. 
-eta n (Kosmet, objekt uz udariti: za dva 
penceta uze mi dva cereka). U Vukovu znacenju 
rijec je balkanski turcizam (tur. pence) iz ter- 
minologije obicnog zivota: rum. pingea »Halb- 
sohlen«, deminutiv pingeluta, glagol a pingeli. 
Miklosic navodi i bug. pence. 

Lit.: ARj 9, 771. Elezovic 2, 66.256. Tiktin 
1165. Skoljic* 515. 



pendzer 



637 



Penj 



pendzer m (Vuk, BiH, Lika, Slavonija) = 
pendzera f (Kacic; glede f, koji je i u bug., arb. 
i cine. v. nize) »prozor«. Deminutivi na -bk 
pendzerak, gen. -rka (Bosna) »1° kamen kojim 
se pendzerski kapci pritiskuju da se sami sobom 
ne zatvaraju, 2° toponim«, na -ic pendzeric 
(Vuk). Pridjev na -ski pendzerski. Augmentativ 
na -ina pendzerina (Lika). Na -//: pendzerlija 
f = na -ija pendzerija (Kosmet) »prozracna 
hartija za lijepljenje okana mjesto stakla«. Na 
-as pendzeras, gen. -asa (Srijem) »1° susjed, 
2° popravljac prozora«. Na -usa pendferusa f 
»djevojka koja rado sjedi na prozoru«. Balkanski 
turcizam perzijskog podrijetla (tur. pencere) iz 
gradevinarske terminologije: bug. pendzer m 
pored pendzera (prema tur. -e, koji je shvacen 
kao plural f), arb. penxhere f »Fenster, offene 
Mauernische«, cine, tingera. 

Lit.: ARj 9, 771. 772. Mladenov 417. GM 
327. Lokotsch 1648. Elezovic 2, 66. Miklosic 
238. 

penetrati, -am impf. (Potomje) »prodrijeti«, 
odatle apstraktum na -anje penetranje n »pro- 
pustanje poroznog mijeha ili bacve«. Lat. > tal. 
penetrare. 

Lit.: DEI 2833. 

penitenci j ari j m (latinizam) = penitencijer 
(talijanizam, dva pisca) = penitencir (Kasic, 
ponaseno u sufiksu) < crkv. lat. poeniten- 
tiarius > tal. penitenziere. 

Lit.: ARj 9, 111. 772. REW 3 6639. DEI 
2834. 

pensati, -dm impf. (Lika) »mariti«. Prilog od 
tal. gerunda nepisando (Bozava) »sbadatamente, 
non pensando«. Od lat. > tal. pensare. Od 
istog korijena lat. apstraktum na -io pensia > 
(latinizam) pensija f (Rijecka nahija) = penzija 
f = penzija (ZK) — pensija pored peksija 
(Crmnica) = perslja (Rijecka nahija) = (tali- 
janizam) pensijun = pensijon (Vrgada) = pizi- 
jun, gen. -una pored spizijun (Istra). Odatle na 
-ar penzionar, gen. -ara = (fr. -aire > -er) 
penzioner, gen. -era. Denominal na -irati pen- 
zionirati, -dnirdm impf. = penzunirati, odatle 
na -be > -ac penzionirac, gen. -rea — penzuni- 
rac. S lat. 4 prefiksom dis- > tal. (mlet.) des- 
(crkveni termin) dispensati pf (16 — 18. v.) pre- 
ma impf, na -va- dispensdvati (16 — 18 v.) = 
dispensati = dispensivati, -am (16. v.) = despen- 
sati(l6—17 v.), postverbal despensa f (16. v.) = 
na tal. -azione < lat.-atio dispensacijon m (1 8. v.). 
S prefiksom com- evropska ucena rijec kompen- 
sacija f (19. v.) = -zdcija < lat. compensatia. 



Upor. njem. Kompensation = tal. compensazio- 
ne. Sve su to izvedenice od poimenicenoga lat. 
part. perf. u sr. r. pensum od pendere »vagati«. 
Sa vlat. s < kllat. ns *pesum tal. peso, pesare > 
piz, gen. p%a m (Budva, Rab, Bozava, Korcula, 
Molai, Vis, Baska Voda, Crmnica, Lumbarda) 
»1 ° tezina, uteg, teret, 2° kamen kojim se pritis- 
ka meso sto se pripravlja za zimu (Rijecka na- 
hija)«, denominal pizat (Bozava) = -pizati, -a 
(Krtole) = pezati (Istra) = pizati, -dm (Du- 
brovnik, Mljet, Poljica) »tegliti, biti tezak, 
utezatk, popenzati (ZK) »ocijeniti tezinu ruka- 
ma«, piza f (Lika) »sprava gdje se prsuti metnu 
tistati«, penza f (Zagorje, Prigorje) »tezina« = 
peza (Istra, Vrbnik, Hrvatsko zagorje, Prigorje) 
»utez, mjera«. Pseudojekavizam/raz, pjez&ti (Le- 
petane) = pjezati (Perast) »vagati«, pjezovi m 
pi. (Bijela) »kamenje da tisti ribe u skafu«. 
Prilog na dum piez (Kotor, Lastva, podignuti 
A teret ~) »najedanput, bez oduska, bez odaha« 
< tal. d'un peso. Slov. peza f (Bela Krajina) 
»Gewicht, Last«, pridjev pezon, fpezna, pezati. 
Glagol pensati impf, (jedna potvrda) »proda- 
vati« ne ide ovamo nego je nastalo deprefiksaci- 
jom od expender e (v.), sa ^ od -dio prema 1. 1. 
prezenta. 

Lit.: ARj 2, 357, 415. 5, 250. 9, 773. 796. 
830. 907. 908. 909. 933. REW* 6393. 6394. 
Matzenauer, LF 12, 337. Strekelj, DAW 50, 
76. Jurisic, NVj 45, 96. Miletic, SDZb 9, 
266. 358. 385. Zore, Rad 115, 181. Kusar, 
Rad 118, 17. 24. NVj 3, 337. Cronia, ID 6, 
117. Pletersnik 2, 33. 

pentekoste f, -i m pi. (Glavinic, Kasic) = 
pentikoste, gen. -i (Glavinic) = petikoste f pi. 
(dvije potvrde) = petikosti (Budinic) = pentikostb 
f (stsrp.) = (nt > nd prema ngr.) penbdikostija 
(stsrp.), pridjev penbdikostmaja nedelja (14. v.) 
»duhovi«. Odatle na -arium > gr. -aptov pen- 
tikostar »(pravoslavni crkveni termin) knjiga s 
oficijama od uskrsa do duhova«, bug. pendiko- 
star, cine, pendicustar. Od srgr. jTEvrnxoaTij 
(se. rjnepa) poimenicen gr. redni brojnik »pede- 
seti (se. dan)« > stvnjem. finfchustim, nvnjem. 
Pfingsten > slov. btnkosti f pi. = flnkoSti = 
vmkusti. 

Lit.: ARj 9, 773. 814. Pletersnik \, 26. 
200. 2, 770. Vasmer, GL 114. Pascu 273. 
1357. Mladenov 417. 

penj, gen. penja m (Rab) = penj m (Perast, 
Boka, Bozava) »zalog«. Od tal. pegno < lat. 
pignus; preko arbanaskog penk — gu lat. podrije- 
tla u Kosmetu peng samo u izrazu ostddo peng 
(= na cjedilu?). Od lat. pignorare > sttal. pegno- 
rare, danas pignorare > pinjurat, -am (Kor- 



penj 



638 



perda 



cula) »sekvestrai (Dubrovnik), zaplijenitk. Odat- 
le postverbal pinjura (Dubrovnik) »zalog« < 
tal. pegnora. 

Lit.: ARj 9, 856. Elezovic 2, 65. Cronia, 
ID 6, 1 17. REW 3 6489. GM 327. DEI 2822. 

pepeo, gen. -ela. m (Vuk) = pepei (ZK) = 
pepeo, gen. pepela (Buzet, Sovinjsko polje), 
sveslav. i praslav., »ajio86q, cinis«. Pridjevi na 
-6« > -an pepelan, poimenicen na -ica u crkve- 
nom terminu Pepelnica »dies cinerum«, na -jaca 
pepelnjaca »vipera ammodytes« = pepeljnjaca 
»Aschenbehalter«, na -jak pepelnjak »1° pogaca 
sto se pece pod pepelom, 2° plahta u koju se 
niece pepeo kad se rublje pari (Posavina)«, ra- 
siren na -ost pepelnast (Beiostenec, Jambresic), 
na -ov pepelov, samo u toponimu Pepelova ora- 
nica (Srbija), na -jav pepeljav = na -jast pe- 
peljast = na -jiv pepeljiv = pepeljiv, poimenicen 
pepeljlvko m prema pepeljivica (Kosmet), pro- 
siren na -ost pepel'ivas, f -vasta (Kosmet). De- 
minutiv na - bH pepeljak, gen. -Ijka (Vuk) »pra- 
sak na sljivama i na grozdu« (Ij od pepeljav). 
Na -jak pepeljak, gen. -aka (Istra, Srbija, Va- 
sojevici) »mjesto uz ognjiste gdje se sprema 
pepeo«. Na -injak pepelinjak (Vuk) »mjesto gdje 
:se pepeo prosipa«. Na -(.Dar: pepeljdr, gen. 
-ara (Vuk) == pepeldr »covjek koji pravi pepeo« 
(Lika). Neologizmi na -ik pepelnik = na -ika 
pepelika »Pottasche«. Augmentativi na -ina pe- 
pelina (Crna Gora, Hrvatska) »bolest na vinovoj 
lozi, oidium«, na -uga pepeluga = pepeljuga 
»1° zena uprljana pepelom, 2° zmija (Crna 
Gora, Istra), 3° zastorak na parionici, 4° biljka«, 
•odatle pepeluznica (Vuk) u znacenju 1° i 2°. 
Na -inac pepellnac, gen. -nca (Ilok, Otok) »luz- 
njak«. Na -inka pepelinka »vrst kruske«. Na 
-iste pepeliste (Kosmet) »Aschenraum«. Na -jug 
pepeljug, gen. -uga (Saptinovac) »pepeljnjak«, 
odatle pepeljuznik (Boksici, Slavonija) »isto«. 
Na -juh pepeljuh (Beiostenec) »koji sjedi na 
pepeljaku« , na -juha pepeljuha (Vuk, Istra, Kor- 
cula) »isto sto pepeljuga«. Odatle na -za pepe- 
Ijusa (Vuk, Hrvatsko primorje) i augmentativ 
pepeljusina. Denominali na -iti pepeliti (16. v., 
Dubrovnik) (is-), pepeljati se (Dubrovnik), pe- 
peljiti se, -im (Vuk) kao crkveni glagol »posuti 
pepelom«. Arbanasi posudise peperone. Slozeni- 
ca pepeljpiiza (Vinkovci) »koji je uvijek kod ku- 
ce«. U ostalim slavinama u prvom slogu s prije- 
vojerri o: stcslav. popeib, tako slov., slvc., 
oba luzicko-srp. i u svim ruskim narjecjima. 
Upor. u starom moravskom pope/me stfeda 
»dies cinerum«. Ie. korijen *pel- »prah, brasno« 
pojavljuje se u slavinama u reduplikaciji (upor. 
paprat), u grckom sa reduplikacijom i bez nje 



jidX.r| »Staub, Staubmehl« pored Jioajtcdn, = 
naai'iaXr] . Reduplicirani grcki oblik nalazi se kao 
posudenica u hrv.-srp. paspalj i u bug. paspal. 
U baltickoj grupi bez reduplikacije s formantom 
-eno: lit. pelenai, lot. pelni, stprus. pelanne, 
lat. pollen, gen. -inis. Po drugom je tumacenju, 
koje zastupaju Miklosic, Persson, Zubaty, Os- 
ten-Sacken, Trautmann i Mladenov, ie. ko- 
rijen *pel- i u prijevoju *p'oI. Pojavljuje se ne 
samo u pepeo, nego i u stcslav. poleti, poljc > 
spoliti (ZK) »ansengen«, odatle kauzativum s 
prijevojem o > a pa/iti, planuti, plamen (v.). 
Za ove rijeci nema baltickih paralela. Zbog 
toga je ispravnije s Walde-Pokornyjem dijeliti 
pepeo od paliti i stavljati pod ie. korijen *po/-l 
*ple-\ *plo- u znacenju »brennen, warm sein« 
i dalje mozda u vezu s ie. korijenom *(s)p(K)el- 
»svijetliti se« koji nije potvrden u slavinama, 
nego stisl. flor < flowe, u niz. vlouw, njem. 
flau, lau. 

Lit.: ARj 3, 919. 9, 775. 777. ASPh 12, 
184. Elezovic 2, 66. Miklosic 235. Holub- 
-Kopecny 256. Bruckner 431. KZ 45, 48. 
Mladenov 417. Trautmann 212. WP 2, 59: 
60. 680. GM 327, Boisacq 738. 

percln, gen. -ina m (Vuk) = perctn, gen. 
-ina (Kosmet) »1° cof, kika, kurjuk, 2° topo- 
nim«. Deminutiv na -icpercinic (Vuk). Augmen- 
tativ na -ina percinina. Na -li percinlija = na 
-arpercinar »covjek koji nosi percin«, odatle pre- 
zime Ferculi. Balkanski turcizam perzijskog po- 
drijetla (perz. parcam »Haarlocke« > tur. percent) 
iz terminologije nosnje: rum. perciun(e) (Mun- 
tenija) »Locke«, perdea (Moldavija) »Schopf«, 
bug. percent = perct'm, perctk »zadnja cest 
na glavi«, sab.perce = perceme f (Gege) »langes 
Haar«, ngr. jtep'T^e? »toupet«. Perzijski docetak 
-am bio je zamijenjen sufiksom -in, -ik u hrv,- 
-srp. i bug., u rum. sa -une < lat. -one. 

Lit.: ARj 9, 781. Mladenov 419. GM 329. 
Elezovic 2, 68. Miklosic 241. Tiktin 1144. 
Lokotsch 1629. Korsch, ASPh 9, 662. 

perda f (Vuk, Risan, Crna Gora, Rijecka 
nahija, Kosmet) »1° pregrada, prijeboj, 2° za- 
vjesa, 3° veo« = perda (Srbija) »1° dascica za 
pokrivanje kuce, 2° bradica na kljucu« = perde, 
gen. -eta a (Sarajevo) »1° mjesto na tamburi 
gdje se udara prstima, 2° zarez, zarezotina u 
kljucu, 3° pregrada od dasaka u krevetu« = 
perde f pi. (Vuk) »zastor, zavjes u krevetu za 
porodilje« = perde, gen. -eta (Kosmet) »1° 
slajer, zavjesa, zastor, 2° (metafora) cast.« Slo- 
zenica s postpozicijom -suz (v.) perdesuz pored 
perdesiz (Kosmet), indeklinabilni pridjev, »bezo- 
brazan«. Balkanski turcizam perzijskog podrije- 



perda 



639 



perikot 



tla (perz. pdrda »Vorhang« > tur. perde} iz oblasti 
kucanstva: rum. perdea, bug. perde, arb. perde 
= perde (Gege) »Vorhang, Verschamtheit«, cine. 
pirde/birde, ngr. Jtepoec,. Glede zamjene tur. do- 
cetka -e sa -a ili -e, gen. -eta upor. deva (v.) i 
cebe (v.). 

Lit.: ARj 9, 782. Elezovic 2, 66. GM 328. 
Tiktin 1145. Lokotsch 1630. Mladenov 418. 
Miklosic 241. 

perd asiti, perdasim impf. (Vuk, Ilok) (is-, 
o-j = isperdastt, -asimjoperddsit » 1 ° (curcijski ter- 
min) istezati, rastezati kozu da se ocisti od mas- 
nih komadica, 2° ugladiti je«. Nas denominai od 
perzijske imenice perdah »savrsenost, sjaj«. Bal- 
kanski turcizam perzijskog podrijetla iz oblasti 
obrta: bug. perdah, perdasa. U hrv.-srp. imenica 
ova rijec dosada nije potvrdena. 

Lit.: ARj 3, 920. 9, 782. Mladenov 418. 
Elezovic 2, 31. Skaljic 516. 

perdizurnada f (Vrbnik) »caplja«. Od lal. 
imperativne slozenice perdigiorno, -ata, od per- 
dere »gubiti«, tj. »danguba«. I u nas je zovu 
danguba f (Kupinovo) »ardea purpureas 

Lit.: ARj 9, 782. REW 3 6403. Hirtz, Aves 
83. DEI 2847, 

perec, gen. -eca m (hrv.-kajk., Beiostenec, 
Hrvatska, Slavonija) = pereca f (rod kao u 
bitanga, v.) »savijen kolacic«. Iz gen. sing, pereca 
i od pi. pereci stvorena su analogijski dva nomi- 
nativa peretac (Stulic, Sulek, Reljkovic, Kaniz- 
lic) = peretak, gen. peretka (zamjena deminutiv- 
nog sufiksa -be drugim deminutivnim sufiksom, 
Varos, Slavonija, BiH). Denominai na -ar pere- 
car, gen. -ara (Hrvatska i Slavonija) = na -jar 
perecdr, gen. -ara (Vinkovci) »covjek koji pro- 
daje perece«. Od madz. perec, a ovo od njem. 
Bretze, deminutiv Bretzel. 

Lit.: ARj 9, 782. 783. Jagic, ASPh 8, 
317. Strekelj, DAW 50, 46. Dordic, IF 11, 
216. 220. 

peregrin m (Mencetic) »1° putnik, hodo- 
casnik« = (r - r > 1 - r) pelegrin m, prezime 
Pe/egrinovic (Hektorovic) = pelegrin (Muo) »2° 
vrsta tvrde skoljke«, odatle apstraktum na tal. 
-aggio < fr. -age < lat. -atieum pelegrinadz m 
(Ranjina) »putovanje« = (e > i) piUgrin (15. v., 
Dubrovnik, Vetranie) »putnik«. Upor. jos ime 
nekog Dubrovcanina u 13. v. Pologrin. Od lat. 
peregrinus (prijedlog per + ager + sufiks -mus) 
= kslat. s disimilacijom pelegrfmts > tal. pelle- 
grino. [Ovamo i pelerina f »vrsta ogrtaca« < fr. 



pelerine (1813) i fr. pelerin »putnik« < lat. pe- 
regrinus]. 

Lit.: ARj 9, 783. 849. 10, 606. REW 3 
6406. Prati 749. DEI 2826. 

pergamena f (Jambresic) = pergaminu (Be- 
iostenec) = pergamen m »koza priredena za 
pisanje«. Pridjev na -bsk pergamehski. Od tal. 
pergamena < lat. poimenicen pridjev na - nus 

< -r|voc; (u sr. rodu) pergamenum, od toponima 
Pergamum = gr. nEpyau.05 > gr. Ji£pYau.ov 
»hrid, utvrdenje«; toponim je u Maloj Aziji 
gdje je ta hartija pronadena. Unakrstenjem sa 
Bergamo tal. bergamina > bergamina (15. v.). 
Upor. slov. brgamin »Brieftasche«, karmen »per- 
gament«, arb. pergamil. Preko njem. Pergament 

> pargdmenat, gen. -enta (Vuk), zamjenom 
docetka nt nasim sufiksom -&c > -acpergamenac, 
gen. -nca (Jambresic). Od gr. > lat. opce 
rijeci pergamum >. tal. per gamo »1° palco, 2° 
pulpito« > pergam m (Mikalja) »govornica«. 

Lit.: ARj 1, 236. 9, 647. 783. Pletersnik 1, 
388. REW 6411. Strekelj, DAW 50, 8. GM 
328. DEL 2850. 

pergelj m (Leskovac, Srbija) = pergelj, 
gen. -elja (Kosmet) = perdei (Hercegovina) 
»sestar, sestile«. Denominai na -iti pergeljiti 
»sestariti«. Balkanski turcizam perzijskog podri- 
jetla (perz. perkiar > tur. pergel) iz zanatske 
terminologije: rum. perghel, bug. pergel, arb. 
pergjel, ngr. HEpyiXi. 

Lit.: ARj 9, 782. 784. Elezovic 2, 66. Skok, 
Sldvia 15, 486., br. 589. Mladenov 418. Tik- 
tin 1145. GM 328. 

perguo m (Perast) = perguo, gen. -ula (Du- 
brovnik) »trijem na kuci« = (pseudojekavizam) 
pijergul (Ranjina) = plrak, gen. -rka m (Bernar- 
din, Kavarijin) »govornica, propovjedaonica« = 
pirgula f (Mikalja, Kasic) »isto« = pergola f 
(Istra) »neko grozde« (sinegdoha) = prgula f 
(Kozicic) »pod«. Moze biti i dalmato-romanski 
leksicki ostatak od lat. pergula »prinovak na 
kuci«. Upor. arb. pjergulle. 

Lit.: ARj 9, 840. 863. 862. 11, 827. REW* 
6413., cf. 6412. GM 342. Korsch, ASPh 9, 
662. Matzenauer, LF 12, 332. Prati 753. DEI 
2850. 

perikot m (Vares, Bosna) »biljka hypericum 
perforatum*. Od gr. imepixov »isto« > tal, 
iperico (slozenica od prefiksa ijjio i epeixri > 
erica}. Znacajan je dodatak -t na novogrcki 
oblik, zacijelo prema tur. otu »biljka«, v. idirot. 

Lit.: ARj 9, 784. DEI 2094. 



perikul 



640 



perman 



perikul m (Istra, Rab) = perikuo, gen. 
-ula (Dubrovnik, Cavtat) = perikulo n = 
pirikul = pirikuo (Perast) = periku, gen. -ula 
(Bozava) = perlkujo, gen. -ula (Potomje) »opas- 
nost«. Pridjev na lat. -osus > tal. -oso: perikuloz 
(Bozava) = perikuloz/ -koloz (Drzic) = prosi- 
ren na -bn > -an perikiilo&an (Potomje) »opa- 
san«. Denominal na -ati perikiilati (Perast, 

1. Drzic) = perikulat (Bozava) »biti u pogi- 
belji«. Od tal. ucene rijeci pericolo < lat. pericu- 
lum. Upor. krcko-rom. pereciil. 

Lit.: ARj 9, 784. 964. Cronia, ID 6, 117. 
Kusar, Rad 118, 24. 25. REW 6414. DEI 
2853. 

periorb m (stsrp., 1348) »granica, meda, 
kunfin« (primjer: perion oab Preslopa, Gelopeci 
i sb pezloeomb kosoritbskymb i Sb oUIe3omb). Post- 
verbal od Jieptopi^o) »limiter«, cine, periorisire 
»isto«. 

Lit.: ARj 9, 785. Vasmer, GL 114. Pascu 

2, 73, br. 1360. 

perisan, gen. -ana m (Vuk, narodna pjesma) 
= pirisan (Stara Srbija) »zenski nakit na glavi, 
srebrn lancic potkicen sitnim parama«. Prezime 
Perlsanovlc (1729). Turcizam perzijskog podrije- 
tla (perz. perisan »prosut, razasut«) iz terminolo- 
gije nakita. 

Lit.: ARj 9, 786. 865. Korsch, ASPh 9, 
662. 

peril m (Potomje, Dalmacija) »(sudski ter- 
min) vjestak, procjenitelj«. Od tal. ucene rijeci 
perito < lat. peritus, part. perf. od perior, -iri 
»saznati«. Upor. internacionalni apstraktum na 
-mentum eksperimentu, gen. -nta, na -irad eks- 
perimentirati, -mentiram impf. 
Lit.: DEI 1542. 

perivoj m (zapadni pisci) »1° vrt osobito 
velik i raskosno ureden, 2° toponim«. Deminu- 
tivi na -be > -de perivojae, gen. -jca, na -id 
perivojic, na -ell < -be + -Ic perivojae, pridjev 
na -bn > -an perivojan, poimenicen perivojnik, 
na -asi perivojast. Na -iste perivojiste. Saj > Ij: 
perivolb (stsrp, 14. v.) = perivolja f (14. v.) 
= (asimilacija r - Ij > I - r) pelivoj (Vuk, 
narodna pjesma) = pelivoje n (narodna pjesma) 
= (metateza r - I > I - r) pelivan (14. v.) 
= pelovoj (Vuk) = (sa umetnutim n i hiperko- 
rektni v > h kao muva < muha) pelinhor (Vuk 
crnogorska narodna pjesma). Balkanski gre- 
cizam: arb. perivol, od gr. Ji£pi|3ota>c, (slozenica 
od prefiksa Jiept i (36Aoc; od (3dWiCO »enceinte, 
doture«), ngr. jtepi(36A.i, cine, toponim Pirivole 



(cincarsko selo u Epiru), odatle etnik Pdrvul'at 
< gr. jiepiPoXtdxric, = Pirvel'ofi m pi. »vlaski 
pastiri koji dolaze sa stokom i na Kajmakcalan«. 
Na zapadu moglo je uci i kroz dalmato-roman- 
ski medium < *periboUum < srgr. jiept|36Xtov. 

Lit.: ARj 9, 767. 787. GM 328. Vasmer, 
GL 115. Pascu 2, 75, br. 1391. Matzenauer, 
LF 12, 331. 

periz m (Kosmet) »dijeta, post (objekt uz 
drzi')«. Balkanski turcizam perzijskog podrijetla 
(perz. perhiz) iz svagdasnje terminologije: arb. 
perizlek »Diat, Enthaltsamkeit im Essen« (-lek 
= -luk). 

Lit.: Elezovic 2, 67. 

perjurija f »kriva zakletva«. Latinizam na 
-ium > -ja (upor. teritorija, gimnazija) od 
srlat. periurium (prefiks per- i jus). 

Lit.: ARj 9, 790. 

perka f (Kotor, Tivat, Krtole, Boka) = perka 
(Stoliv) = pirka (Budva, Split, Racisce, Polji- 
ca, Korcula, Mikalja) = sptrka (Vranjic) = 
pirak (gen. nije potvrden, Pavlinovic) = (pseu- 
dojekavizam) pt(j)erka (Vuk, Kosic) = pjerka 
(Dubrovnik) = (re > rg kao u bug. cerga < 
serica ,• amurca > murga) perga (Bozava < mlet. 
terga} »riba lijepe glave, serranus scriba«. Od 
gr. nEpxn (upor. pridjev Jiepxoc, »noiratre, 
schwarzgefleckt«) > lat. perca. Balkanski greci- 
zam: bug.pirkija (Kostur) »perca fluviatilis«. Na 
Jadranu je leksicki dalmato-romanski ostatak 
iz ribarske terminologije. Usp. pirgast. 

Lit.: ARj 9, 790. 840. 862. 865. Mladenov 
423. Cronia, ID 6, 117. REW 8 6398. Vinja, 
ZbRFFZ 1955, 149. Skok, ZPRh 50, 526. 

perman m (u Vinodolskom zakonu: odsvojih 
permanov cinit pad; Vrbanski statut: ako H 
dvor /»sud«/ postal svoje permani} = prman. 
Mazuranic prevodi »miles stipendiarius, bojnik, 
oruznik«. Na -ija permanija »daca podanicka u 
Vinodolu«. ARj prevodi prman »sluga, momak 
kakvog velikasa, kucni sluga obitelji kneske«, 
sto se ne slaze s onim sto kaze vrbanski statut, 
koji ih oznacuje kao zvanicnike dvora (= corte, 
suda). Dolazi u prezimenu Permano (Krk, 12. 
v.), Permanic (15. v.), kao pluralski toponim 
Permani selo pod Uckom. Naglasak Permani 
je vazan za etimologiju jer kaze da je rijec 
germanskog podrijetla, da nije romanska kao 
kakva izvedenica na -anus. Mozda je od longob. 
faramannus, koje je u vezi Safara (v.). Upor. za 
takve slozenice jos arimannus, karimdn. Fonetski 
razvitak nije jasan. Drugi dio slozenice mannus 



perman 



641 



pero 



cini se da je postao kod nas sufiks u dltman 
(Korcula) = ditman (Brae) »momak, mladic«, 
racman i purman m u mociji prema f raca, 
pura. 

Lit.: ARj 2, 418. 9,-791. 12, 235. Mazuranic 
911. Gamillscheg, RG 2, 66. 144. 3, 48. 55. 
110. FEW 2, 413. REW 3 3188. 

pero n (Vuk), sveslav. i praslav, »1° pluma, 
2° penna, 3° folium«, bez paralela u baltickoj 
grupi. Deminutivi na -ce perce, gen. -ca i -ceta 
(Srbija) = perce, gen. -eta (Kosmet), na -ice 
perice (Mencetic, Bella, Stulic), na -ka perka 
(Kosmet, takoderime krave), na -icterii (narod- 
na pjesma) »1° pero u puske, 2° slijepi mis«. 
Augmentativ na -ina perina (Vuk, Maralic) 
»blazina« = perinja (Velika, Slavonija). Odatle 
kol. na -je perinje n (Vidovec kod Varazdina) 
»lisce oko klipa kukuruze«. Rijec perina je kul- 
turna rijec koju posudise-Madzari parna (16. 
v.) i Rumunji perina (Erdelj, Moldavija) pored 
perna, s deminutivima na -ufa < lat. -ucea 
pennuta = pernutd, pernita, pernisoara. Pridje- 
vi na -bn peran — perni, epitet uz buzdovan, 
turcizirano uperli buzdovan u narodnoj pjesmi, 
poimenicen na -Ik pernik »kist«, na -lea pernica 
i kao toponim u z. r. Perna, na -ast perast, na 
-at pernat, s denominalom opernatiti. Na -ac 
perac, gen. -oca (Buzet, Sovinjsko polje) »drugi 
rog pluga« je od glagola periti (v. nize). Na 
-aja : peraja f (Vuk) »1 ° cekinja svinji na ledima, 
2° pera u ribe«. Odatle perajica (Vuk) = perajka 
(Saptinovac) »naprava za perjanje kudjelje«, 
upravo od perajiti, perdjim (Orahovica) »cistiti 
Ian perajicom«. Na -ika perika »biljka aegro- 
pyrum repens«. Na -usa perusa (Lika) »1° ku- 
kuruzna slama, oljvina, 2° cistilica (Velika, Sla- 
vonija)*, s denominalom perusati, -am (Vuk, 
Kosmet) (w-) prema iteratlvu isperusavati »1° 
cupati perje, 2° komiti kukuruz«, s refleksivom 
perusati se (Vinkovci) »grudati se«, u prefiksalnoj 
slozenici operusati nekoga »(metafora) oplije- 
niti«, perusal (Kosmet, argot) »krasti«. Prema 
takvom metaforickom znacenju razvilo se i 
znacenje u Vinkovcima. Deminutiv odatle na 
-ica perusica (Bosna) »biljka teucrium chamae- 
pitys«. Na -ina peruslna = perusma (Kosmet) 
»1° perje, 2° kukuruzna slama (ZK, Hrvatska, 
Borci, Slavonija)«. Na -tka peruska = peruska 
(Kosmet) »1° cistilica od perja, 2° biljka«. Glede 
imena ptice peruska v. perusola. Na -ulja peruija 
(Dalmacija, Pavlinovic) »trava koja visoko i siro- 
ko raste«. Odatle peruljati, -am (Vuk, ob]eki ptice) 
»rupfen«. Na -ut (upor. kreljut i prhut, smudut) 
perut, gen. -i f = perout gen. -/ (Bednja) »1° 
perje, 2° krilo u ptice«, s leksikologijskom poro- 



dicom denominai periltati, -dm (Vuk) (is-, o-) 
»1° perusati, 2° lepetati krilima«, sperutat, -am 
(Vodice) »(metafora) ukrasti«, pridjevi na -ast 
p'erutast »krilat«, na -av perutav, poimenicen na 
-ka perutavka »patka«, na -Iji perutlji. Demi- 
nutiv ,na -be perutac, gen. -uca (Orahovica) 
»1 ° osip eczema squamosum, ljuskavi lisai, 2° 
perut«, na -bk peruiak, gen. -tka »dio u dnu bac- 
ve«, na -oca permaca (Sinj) »pero u ribe«. Na 
-ina perutina »1° perje (ZK nimam boze pe- 
riitine »nemam peradi«), 2° perut (Bosna)«. Po- 
stoji varijanta sa ;' mjesto i: perucac (saptino- 
vac, Slavonija) »perut, prhut«. Na -njaca perut- 
njaca (Hrvatsko zagorje, Samobor, Belostenec) 
»cistilica, peruska«. Kol. aa-je perje n = perije 
(ZK) »1° plumae, 2° Usee od stabalja, biljki«. 
Kolektiv posudise 'Rumunji perie f »cetka«, s 
glagolom odatle a peria »kefati«, deminutiv na 
-ufa < lat. -ucea peruta. Taj kolektiv ima svoju 
leksikologijsku porodicu. Postoji jos s, prefik- 
som pa- paperje (Vuk) »masak, Flaumfedern«. 
Od kolektiva je izvedenica perjanica (Vasoje- 
vici) = perjanica (Kosmet) »cresta« = perjanik 
m (Vuk). To su poimenicenja pridjeva na -bn 
perjan »1° onaj u kojemu je perje, 2° koji ima 
perjanicu«. Drugi su pridjevi na -at perjat = 
rasireno perjatan (Vuk), s inhoativom perjatiti 
»postajati pernat«, na -asi perjast »pernat«. Taj 
je poimenicen na -ica Perjastica (Vitezovic, 
toponim danas Perjasica, s nejasnom reduk- 
cijom s < st). Na -av perjav, poimenicen perja- 
vica (Stulic) »sostarska igla«, toponim Perjavica. 
Na -oia perjaca (Velika, Slavonija) »navlaka u 
kojoj stoji perje«. Ovamo i denominal na -ati 
perjati se, -a (subjekt guscia, J. S. Reljkovic) 
»dobivati perje«. Razvitak drugih znacenja per- 
iati, -dm (Vuk) »1° vrcati kudjelju, povijesmo 
ili Ian na perajici, 2° bjezati gologlav (Vuk: 
perja preko polja), 3° zanemarivati, prezirati 
(Stulic)« nije posve jasan. Vukova perajica »na- 
prava za perjanje« zove -se zato tako sto je 
napravljena od svinjske peraje, a to je pod 
izvjesno izvedenica od pero. Glagol perjati znaci 
upravo »raditi na (vodenoj) perajick. Znacenje 
3° nije potvrdeno iz narodnih govora. Cini se 
da su znacenja 2° i 3° metafore od znacenja 1°. 
Od sintagme sest pera stvorena je rijec sesto- 
per »1° sa sest pera: sestoper kaloper, 2° buzdo- 
van sa sest siljaka«, odatle sestoperac m »sesto- 
per (2°)«. J. Schmidt i P. Kretschmer jedna- 
cili su praslav. pero s gr. Jixepov »isto« i objas- 
njavali pt > p olaksanjem pocetne suglasnicke 
grupe ili *ji£pov, a jiTEpov da je prema jrrepijJ;. 
Samo p- nalazi se u lit. sparnas »krilo, Floss- 
feder« i u sanskrtu parnom »krila, pero«, avesta 
parend- »isto«. V. dalje veze u paprat (v.). 



41 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



pero 



642 



persij ana 



Mladenov uporeduje s makedonskim Jiapaoc, 
»orap«. Na dalje veze upucuju ispitivanje impf. 
periti, -im (Vuk) (re-, na-, s-, u-) prema iteratlvu 
na -va- -pen 'vati, -perujem, koji se govori-samo s 
prefiksima. Postverbal naper m (Posavina) »1° 
vanjsko mlinsko kolo, 2° brana«, rasiren sa -bk 
naperak, gen. -rka (Vuk) »nastavak«, zaperak = 
zaperak (Smokvica, Korcula) »Geiz, stolo, od- 
vodnica (~ kukuruza, duhana i si.)«. Osnovno 
znacenje njegovo nalazi se u folklornom izrazu 
periti, orahe, Ijesnike na jabuku za bozicni ures 
ili dar s pomocu drvceta koje se zabada u 
jabuku i orahe, zatim periti mlinsko kolo '(Pri- 
gorje, Posavina), periti kapu u igri »kititi«, odatle 
imperativna slozenica perikapa (Vuk-Vrcevic). 
Odatle je razumljiv dalji razvitak »nisaniti«, 
koji se nalazi vec kod Vetranica. To je znacenje 
narocito vidljivo u prefiksalnoj slozenici na- 
periti pusku. Vetranie ima jos znacenje »u potaji 
raditk, koje se razvilo takoder iz nabadatl, 
nahosti: sve sto siperila, sve se otkrilo. Miklosic, 
Lex. 408 navodi primjera ovog znacenja vec 
iz stcslav. tekstova. Metafora je prema tome 
razumljiva »pusku kao nabosti u cilju«. Jos 
ima glagolska slozenica izvitoperiti se (subjekti : 
komad drva, daske; Vuk, Srbija) »iskriviti (ta- 
koder i u metaforickom znacenju)«. Slozenica 
je nastala iz sintagme *izvito periti (upor. izvi- 
to govoriti, Voltidi; oznacuje se u AKj 4, 341. 
kao nepouzdano; i vito rebro), koju je jezicna 
svijest razdijelila u iz + viti + periti i depre- 
fiksacijom odatle stvorila vitbperiti se. Seman- 
tika impf, periti kao faktitivuma na -iti lako 
je objasniti od pero »ciniti perje necemu > na- 
badati nesto na nesto«. U torn se znacenju 
potpuno poklapa sa gr. Jieipco »traverser, tran- 
spercer«. Prema tome ima se napustiti upore- 
denje sa jrcepov, a zadrzati sa sanskrtom parna-, 
awesta panna-, lit. spamas »krilo«, kako cirri 
Petersson i sa gr. Jiefpco, Jiepdco, kako cini 
Boisacq, arb. fponj, shpuaj < ie. *ds-perio. 

Lit.: ARj 3, 920. 4, 341. 7, 483. 484. 9, 
793. 627. 800. 779. 786. 788. 17, 560. Elezovic 

I, 237. 2, 67. 256. Ribaric, SDZb 9, 176. 
Miklosic 241. Holub-Kopecny 270. Bruckner 
414. KZ 51, 228. WP 2, 21. 39. Kretschmer, 
KZ 31, 427. Meillet, Et. 2 38. Tiktin 1146. 
Mladenov 419. SpBA 6, 73. si. (cf. IJb 8,198). 
Boisacq 757. 758.821.757.758. Matzenauer, LF 

II, 175. 12, 332-325. Petersson, AZ47, 272. 
GM 35-36. Jokl, LF 37, 121. 

peronica f (Belostenec) = peronjica (Mika- 
Ija, Bella, Stulic) = peronjika (Vuk, Stulic, 
Dubrovnik, Sulek) »biljkajuncus, scirpus, cype- 
rus, sfta (ZK), sas«. Pridjevi na -hn peronican 
(Stulic), na -jast peronicast (Stulic). Prema Ma- 



reticu jamacno je u vezi s pero (v.) »list u bilja«. 
Tako kaze i Matzenauer. Rijec pero dolazi cesce 
u botanickoj terminologiji. Ta se biljka doduse 
ne odlikuje liscem, alipero ima i druga znacenja. 
Oznacuje lagane stvari. U sufiksu -onjica i 
-ika jasan je samo -ika, obican kod biljki, dok 
-ica ne iznenaduje takoder. Sufiks -onjika je 
stvoren mozda prema perunika (v.). Kako pe- 
runika ima zaista, velike listove, pomislja Ma- 
retic i na izvodenje od pero. Machek zabacuje 
takoder vezu ove biljke sa Perun [v. i pod Perun]. 

Lit.: ARj 9, 794. 795. Matzenauer, LF 12, 
334. Machek, RES 23, 55. Isti, CSR 273. 

peronospora f = prdnospera (Potomje), vi- 
nogradski termin 19. v. za bolest na vinskoj 
lozi, u nas opazena oko 1890, u Italiji 1879. 
Ucena gr. slozenica od Jiepovdw »busim« i 
anopd »sjeme«. 

Lit.: Prati 754. DEL 2862. 

perper m (Dusanov zakonik, crnogorski no- 
vac vrijednosti nekadasnje austrijske krune ili 
srpskog dinara; srebrni novae, Dubrovnik«; Bo- 
ka) = perpera f (Vuk, 13-15. v., M. Drzic, 
Ljubisa) »kovani novae vrijedan manje od du- 
kata, a veci od dinara« = perpira f (isprava 
kralja Milutina). Nalazi se jos u stcslav. peebpe- 
ra i rus. pereper. Na -de (v.) perperac m »ne- 
kakav danak koji se placa u perperama«. U 
dubrovackom latinitetu: perperus (1235), me- 
dius perperus, s aferezom od y- kao u pltropus, 
ali je vec u srgr. Jtipjrupa, srlat. yperperus, 
yperpero, pi. yperperi u statutu iz 1272. Femi- 
ninum perpera, perpira je prema grekom pi. 
od rmepjrupov = yperpera duo. U Kototuperperi 
(1335) samo s aferezom. Samoglasnik e uperper 
odgovara izgovoru od v kao u tal. gesso. Sudeci 
po toj fonetskoj pojavi perper ce biti dalmato- 
-romanski grecizam. Grcka rijec slozenica je od 
ujiep i Jiup »Vatra« imepnupoc, »ardent, jako 
svijetleck. 

Lit.: ARj 9, 795-796. Jirecek, MHLSM 

9, 459. Mayer, Kotorski spomenici 1, godina: 
1250, 1278. 1284, 1293, itd. Frolow, ByzSl 

10, 241-253. Vasmer 2, 340. Isti, GL 115. 
DEL 2862. 2947. 2093. 

persi)ana f (Dubrovnik) = persijane /pi. 
(Kuciste) = persijana (Vrbnik) »kapak na pro- 
zoru, skure, salaporke (ZK), salukatre«. Tali- 
janski francuzizam: tal. persiana < fr. persienne, 
poimenicen pridjev z. r. na lat. -ianus > fr. 
-tenne, tal. -lana od horonima tal. Persia > 
Perzlja, pridjev persljan (Mikalja) < tal. per- 
siano, prosiren na -ski perzljanskl = persijanski, 



persijana 



643 



Perun 



etnik Perzijdnac I Persi-, gen. -nca = Persijanac 
(VitezQvic) prema fPersjanka /Persi-. U starom 
vijeku Parsi. 

Lit.: ARj 9, 796. 

persona f (hrvatski gradovi, u govoru inte,- 
lektualaca), latinizam u frazi persona grata = 
(talijanizam ili latinizam) persona i = prsona 
(Lika) = prsona (ZK, Trebarjevo, Glavinic) 
»osoba«. Lat. pridjev na -alls prosiren na -hn > 
-an personalan. 

Lit.: ARj 9, 797. REW 3 6430. 

persvadat, -am pf. (Dubrovnik, Cavtat) 
»nagovoriti« (na -ati mjesto -iti < lat. -ere, kao 
u glagolima iz dalmato-romanskoga, npr. pen- 
gar) = na -iti persuaditi, -im (Perast) = (za- 
mjenom tal. prefiksa per- domacim pri-) pri- 
svadit pf. (Smokvica, Korcula; primjer: hodi 
ga prisvadi da gr na more). Od lat. > tal. 
persuadere, part. perf. persuaso > persvdz (Du- 
brovnik, Cavtat, primjer: jesi 11 -, f -za) 
pridjev »uvjeren«. 

Lit.: Brajkovic 18. 

persin m = persln (ZK, hrv.-kajk., Zagreb, 
Slavonija, Mikalja, Belostenec, Jambresic, Stu- 
lic) = (zamjenom docetka -In sufiksom -un) 
persun, deminutiv persunjak, gen. -njka »aethusa 
cynapium« = petrus'in, gen. -ina pored petriisin, 
gen. -usina (Perast, Dubrovnik, Cavtat), odatle 
na -ika petrusinika = petrusim, skracenica od 
petersimul (Rab) = petarsimu (Bozava) = peter- 
simum — petriisimen (Korcula) = persemul (Split) 
= petrasimun (Vrbnik, Krk) = petrosimul = 
petrusimul (Poljica) = petrusimul (Dalmacija) 
< lat. p troselinum < gr. JiexpooeXrvov > mlet. 
petersemolo > persemelo, upor. tosk. prezzemolo. 
Krati se i ispustanjem prvog dijela: selen m 
(Dubrovnik, Prcanj) = silen, gen. seleni f prema 
zelen, gen. -I (v.) = seh'm, gen. -ima (Kosmet) 
= stsrp. selinb (14— 15. v.) < gr. ozXivov > 
cine, selln. Prema njem. Petersilie f > petro- 
zll (Podravina, Sulek) = petrozilj (Popovic) = 
petrozelj. Upor. slov. petersilj, petrzll. Arb. 
pjetrosell, sellin. 

Lit.: ARj 9, 813. 823. 826. 829. Elezovic 2, 
216. NJ 3, 156. Pletersnik 2, 25. 31. 33. Cronia, 
ID 6, 117. Resetar, Stok. 287. Kusar, Rad 
118, 19. REW 3 6448. Rohlfs 1680. Budimir, 
JF 15, 159. GM 342. 380. Pascu 2, 85., br. 
1602. DEI 3077. Skok, ZRPh 54, 488. 



sicki ostatak od lat. perexsiictus »sasvim isisan«, 
part. perf. od siicare, exsugere, sa prefiksima 
per- za pojacanje i ex-. Talijanizam je prsiit 
m (Dalmacija, Gospic, Sinac, Perusie, Rab, 
Perast, Istra)- = prsut (Vuk) = prsuta f (Vuk) 
= parsut m (Hvar, Bozava) < mlet., istro- 
-rom. persuto (Galezan), pfisuto (Bale), persiit 
(Lombardija). Tal. knjizevno prosciutto, pre- 
sciutto. Takoder slov. persut m (Primorsko, 
Kras). Deminutiv pHulic (Lika), augmentativ 
pfsutina. Upor. arb. bersut. 

Lit.: ARj 12, 509. 510. Cronia, ID 6, 117. 
Pletersnik 2, 25. Hraste, BIF 8, 20. Budmani, 
Rad 65, 164. Kusar, Rad 118, 16. REW 
6407. Ive 92. Strekelj, DAW 50, 62-63. 
Skok, Pregled § 340. Isti, ZRPh 54, 424. 427. 
GM 34. Resetar, JF 12, 286. DEI 3110. 

peruka f (Obradovic) = paruka (isti) = 
paroka »umjetno nacinjena kosa«. Od tal. 
perrucca pored parrucca »isto«. Isto preko 
madz. baroka > baroka (hrv.-kajk., Beloste- 
nec). Internacionalni francuzizam perruque > 
njem. Perriicke. 

Lit.: ARj 1, 189. 9, 656. 660. 798. Prati 
736. Gamlllscheg 687. REW* 6508. 

perun 1 m (Bozava, istrocakavski, Poljica, 
Korcula, glede e upor. kreko-rom. perauri, 
pi. pirauni) = (metateza) penjur, odatle na 
-aca penjuraca »spremnica za penjure« = 
(e > i) pieunb (stsrp., 1466) = pirun, gen. 
-una (Istra, Senj, Rab, Malinska, Vrbnik), 
deminutiv pirunic = pirun (Boka, Crmnica, 
Sutomore, Spic) = piron (Buzet — Sovinjsko 
polje) »1° vilica, viljuska, bela (Spic) = asov 
(u Srbiji), upor. arb. be/ »Spafen, Grabscheit«, 
2° pinculj, ono sto zmija ima ha vrhu glave« = 
(metateza) pinur (Kavanjin) = pinjur (Vino- 
dol, Lika, Bukovica, Poljica, Racisce) = 
pironj (Timok-Luznik) »nekaka gvozdena 
kuka«. Balkanski grecizam (gr. Jteipoviov > 
ngr. Jijipouvi »isto«): arb. pirun. Nalazi se i u 
sjevero-tal., furl., tree, i mlet. Zbog toga 
postoji mogucnost da u nasoj jadranskoj zoni 
potjece odatle. 

Lit.: ARj 9, 855. 856. 867. 868. 875. Mi- 
letic, SDZb 9, 263. 267. Kusar, Rad 118, 
21. Hirtz, Amph. 108. Cronia, LD 6, 117. 
Bartoli 2, 212. REW 6336. Rohlfs 1673a. 
GM 338. Strekelj, DAW 50, 47. 82. Resetar, 
JF 12, 286. Vasmer, GL 117. DEI 2947. 



persutak, gen. -tka m (Mikalja) = prsukat, Perun 2 praslavenska rijec, slavenski bog 

gen. -kta (Dubrovnik) = (metateza kt > tk) gromovnik, kao u Latina i Grka Zeus, Ju- 

prsutak, gen. -tka (Dubrovnik) = prsutak piter. Naziv je ocuvan u jadranskoj zoni kao 

(Lika) »sunka, butina . Dalmato-romanski lek- oronim: Perun, na Perunu, brdo (1660 m) 



Perun 



644 



perutac 



obradivo do 300 m visine, kod Splita iz- 
medu Jesenica i Podstrana, uz Tugare, gore 
su pasnjaci sa malo omorike, rijec potvrdena 
u vrelima iz doba narodne dinastije 1091; 
Perun, brdo iznad Moscenica (Istra) izmedu 
Lindara i Gracisca (okrenuto prema jugois- 
toku; sunce se vidi odmah izjutra; na pa- 
dini je Ucke prema Plominu; u blizini je 
lokalitet Trebisce /v./, naziv koji upucuje 
takoder na slav. mitologiju, na kult nekog 
bozanstva). Isto brdo zove se i Perunkovac. 
U sjevernim slavinama ces. perun, polj. piorun 
je apelativ i znaci »grom«; ukr. i rus. perun 
»strijela, grom«. Kod juznih Slavena je kristi- 
janizacija istisla to znacenje. U jadranskoj zoni 
zovu se brda Sv. Ilija = Sutilija, Sutulija. 
Moguce je da je to krscanski surogat za nazive 
brda po slavenskom bozanstvu. Da je i kod 
juznih Slavena postojao taj apelativ, to doka- 
zuje botanicki naziv periinika, koja se zove i 
bogisa »iris germanica«, dok se iris »duga« zove 
u nasim narjecjima i boei pasdc (ZK). Postoji 
jos ime vrela Perunusa kod Smiljana u Lici, 
seoce Perunica kod Kotora. Nema dovoljno 
podataka iz folklora koji bi objasnili odnos te 
biljke prema kultu toga bozanstva. Perun 
odgovara germanskom bozanstvu Donar, koje 
je izjednaceno sa lat. Jupiter, kako se vidi iz 
imena cetvrtka u romanskim jezicima Jovis 
dies > tal. giovedi, fr. jeudi itd., cemu odgo- 
vara u germanskom Donnerstag. Znacajno je 
da se u polapskom jeziku taj dan zove perdune- 
dan »Peninov dan«, iz cega ocigledno izlazi 
da je Perun = Donar = Jupiter. Praslaven- 
skom bozanstvu odgovara u baltickoj grupi: 
lit. perkunas »1° grom, 2° bog gromovnik 
starih Litavaca«, lot. per'kilnas (upor. finsko 
pergene »davao«), stprus. percunis »grom«. 
Razlika je samo u tome sto je u baltickoj grupi 
korijen per- rasiren formantom q, tako i u ger- 
manskom stisl. Fjprgyn »Thorova mati«, got. 
fairguni, sanskr. Parjanyas. Osnova je u prati, 
perem »1° lavare (v.), 2° (prvobitno) udarati«, 
lit. perti »udarati«, lot. pert. Sufiks -unb (upor. 
gr. xepauvoc, »Blitz«) sluzi za tvorbu radnih 
imenica od glagolskih osnova kao u begunz, 
danas bjegunac (v.). Bozanstvo je prema tome 
baltoslavensko. Ipak nema jedinstvenosti u 
tumacenju postanja. Prema Bruckneru lit. per- 
kunas u vezi je s quer cus »hrast«. Perun = 
Perkunas bio bi tada bog kome je posvecen 
dub. Pedersen uporeduje Perun s arb. perendi 
»bog«. Perun bi bilo tada ilirsko-slavensko 
bozanstvo. 

Lit.: ARj 9, 798. Holub-Kopecny 270. 
Bruckner 414. ASPh 42, 139. KZ 50, 195. 



SAU 22, X, 2-5 (cf. Budimir, JF 2, 345). 
Mladenov 419. Vasmer 2, 345. 346. Vasmer, 
RSI 4, 179. Trautmann 215. WP 2, 42. Masing, 
Parce Baud. 84-92 (cf. JF 3, 209. IJb 9, 
200). Ivanov, IzvORJAS 8, 4, 140-174 
(cf. AnzFF 21, 110-111). Threimer, AA 1, 
27. si. (cf. IJb 10, 187. JF 3, 226). Pedersen, 
BB 20, 228-238. (cf. AnzIF 5, 179). Schra- 
der, IF 26, 305. Giinthert, Uber Reim-wort- 
bildungen im arisch, u. agr. 1914. (cf. JF 3, 
204). IJb 3, 152. Mikkola, IF 8, 303-304. 
Leger, AnzIF 8, 311. Legowski, ZTNT 1917, 
4, 2. si. Sobolewski, Sldvia 7, 175. Haggerty- 
-Krappe, RES 17, 206. si. Meillet, BSLP 
22, 213. Uhlenbeck, PBB 30, 274. Loewenthal, 
Ark.f. nord.fll. NF, 29, 97-131 (cf. IJb 5, 
111). Filipovic, GIZM n. s., 3, 63-79. 204. 
9, 181-2. Petrovic, GlEI I, 373-80. 2ic, 
HZ1, 233-34. Gasparini, SIE 14, 9.7-104. 
Putanec, Slovo 13, 148. 159. 160. Isti, Filo- 
logija 6, 148. Budimir, Zbornik SAN 41, 75. 

perutac, gen. -uca m (Vuk) »ospa«, u 
etimologijskom pogledu treba razlikovati od 
deminutiva na -be perutac od perut (v.). IJ 
Vukovu znacenju u vezi je bez sumnje s gla- 
golom zaperutati, -am (Piva-Drobnjak) »kad 
se koza pocne guliti od sunca ili od vatre«. 
Leksikologijska porodica nije malena. Suglas- 
nik t varira sa c = c : peruc m (18. v., Bosna) = 
sa -be > -de perucac, gen. -cca (Bosanska 
krajina) »ospa, pjege na lieu, po glavk, s 
pridjevom na -bn > -an perucan (Stulic), na 
-jasi perucast i inhoativnim glagolom perutan 
»postajati perucast«, augmentativ na -ina 
peruana (18. v.~);p(rucac, gen. -cca (Mikalja) = 
perucac, gen. -sea (Vodice, Istra) »bolest koja 
se moze navodno izlijeciti samo iz supljeg 
hrastova panja«, psciliranje t — c moze se 
objasniti prirodom sufiksa -ut < stcslav. -pi-. 
To je sufiks participa prez. aktiva bez -eo. 
Suglasnik c se prenosi i na perutac kad znaci 
»perut, prhut« kao u Saptinovcu (Slavonija, 
v.). Upor. slov. pardcec »Art Krankheit«. Sve 
su to izvedenice od glagola koji je nestao u 
hrv.-srp. zbog homonimije s preti, a ocuvao 
se u slov. pereti »modern«, odatle pereci ogenj 
»Antoniusfeuer«, polj. przec »warm, rot wer- 
den«, ukr. vyprity, rus. pretb ili prejetb 
»schwitzen, schmorren«. Taj je glagol balto- 
slavenski: lit. pereti »briiten«, lot. peret. Ma- 
dzari posudise odatle pernye »Loderasche«. Ie. 
korijen *per- nalazi se u reduplikaciji Jti|a.- 
jipn-ut »spaliti« i u praslav. piijewoju para (v.). 
Rijec perutac = perucac znaci prema tome 
kao »ognjica«. 

Lit.: ARj 9, 199. 801. Vukovic, SDZb 10, 
385. Ribaric, SDZb 9, 176. Miklosic 240. 
Bruckner 442. WP 2, 27. 



peruzia 



645 



pestic 



peruzia (istarska narodna pjesma), pridjev 
(u vezi sa orekini: kldsti cu ti orekini peruzini), 
ktetik na -ino < lat. -Tnus od tal. perugino, od 
toponima Perugia > Peruda (Mikalja) = Pe- 
roza (Kozicic) = Peruza (Glavinic, Divko- 
vic) < lat. Perusia. 

Lit.: ARj 9, 795. 801. DEI 2868. 

pervaz m (Vuk) = jiervaz, gen. perv&za 
(Kosmet) = pervdza f (Saptinovac, femininum 
prema germanizmu rama) »1° obod, optok, 
2° kolomat, ograda«. Denominal na -iti per- 
vdziti (o-), pervdzim. Balkanski turcizam 
perzijskog podrijetla (perz. pdrvaz »Rahmen«) 
iz terminologije alata: rum. pervaz »Hosen- 
schlitz, Rahmen« (Muntenija), bug. pervaz, 
arb. pervds -zi »Fenster-, Turrahmen«, ngr. 
JtepPd^L 

Lit.: ARj 9, 801. Mladenov 418. Lokotsch 
1638. Elezovic 2, 310. Korsch, ASPh 9, 662. 
GM 329. Miklosic 244. 

pest pored pest, gen. -i f (Vuk), ie., sveslav. 
i praslav. pjst-b »Faust«. Odatle na -nica pesnica 
(takoder bug, pored pestnik). Denominal 
pesnjati se (Dalmacija, Pavlinovic) »udarati 
se po pesnjama, prostacki se biti«, napesnjati 
.(Dalmacija?, Pavlinovic) = napestati (Mi- 
kalja, Bella, Stulic) »nalupati pescu«. Kod 
napestati moguce je unakrstenje sa pestati < 
tal. pestare »tuci«. Cini se da ide ovamo i 
pesnjati, -am impf. (Vuk, Boka) »rdavo sto 
raditi, osobito siti«. Odatle na -avina pesnjavina 
(Vuk) »rdav posao, kad se sije«. Odatle bi 
mogao biti postverbal pesnje, gen. pesanja 
f pi. (juzni cakavci) »naprcene usne« (odakle 
pesnjesa m /Poljica/ »prceusnat covjek«) ako 
je to pejorativna metafora. Deminutiv na -ica 
pescica f (Jacke) = pescica f (Istra) »cupak, 
priza«. Augmentativ na -ina pesema (Istra) 
»manipulus«. Samoglasnik e je nastao od 
palatal nog nazala e : stcslav. pestb ces. pest, 
polj. pies'c, rus. pjastb. Ako se uzme da je u 
prasrodstvu sa stvnjem. fust, nvnjem. Faust, 
rijec je germansko-slavenski leksem, u srod- 
stvu mozda i sa pedalj (v.). Germanska rijec 
pretpostavlja ie. *pn(q)st-is, koje je mozda u 
vezi sa *penque > pet (v.) i sa njem. Finger. 
Moguce je vezati i sa ie. korijenom *(s)pen- 
»ziehen, spannen, spinnen«. Taj je korijen 
veoma dobro zastupljen u slavinama: v. (na)- 
peti, ponjava, puto, peta, zapeta. Imalo bi 
se uzeti rasirenje toga korijena s pomocu 
formanta. d *(s)pen-d, kao u lit. spesti »einen 
Fallstrick legen«, stcslav. p{db = pedalj, pro- 
sireno sufiksom -ti za apstrakta. Tesko je 



sve to sloziti s lit. istoznacnim kumste 

»pest«. 

Lit.: ARj 9, 802. 805. 806. Miklosic 238. 
Holub-Kopecny 271. Bruckner 412. WP 2, 84. 
Trautmann 218. Mladenov 419. Brugmann, IF 
18, 130. Gr. P 410. 703. Charpentier, ASPh 
29, 4. Hirt, IF 21, 172. Mikkola, IF 8, 303. 
Pedersen, IF 5, 72. Meillet, Et. 286. Mtiller, 
IF 44, 138. Sverdrup, IF 35, 154. Niedermann, 
IF 26, 45. Uhlenbeck, PBB 22, 539. Boisacq* 
768. 827. 

pestati, -am impf. (Perast), slov. (si > ft) 
pestati impf. (Notranjsko) »treten, stampfen, 
zerquetschen«, s nasim prefiksom st- sputai, 
-am pf. (Bozava) »pestare, percuotere«. Od tal. 
pestare < lat. pistare. U Dubrovniku, Prcanju 
i Stonu unakrstio se tal. pestare s nasom ri- 
jeci pest, gen. -/ pestati, pestam impf, u zna- 
cenju »udarati pescu« (iz-, na-, po-, pod-} = 
(si > ii) ispesiotl, -am (Kuciste) »istuci meso, 
osobu«, impf, na -va- ispestavati, -pestavam. 
Sa st > se opescat se impf. (Brusje, Hvar) 
»lijeno se oprematk semanticki je nejasno. Post- 
verbal slov. pesta f »zu Brei zerquetchtes 
Obst« = pesta f »skripac, opasnost«, pestu 
dati »protuci«. Na tal. slozen sufiks -aruolo < 
lat. -arius -f -olus pestaruolo, -a > peslarol 
(Istra) »drveni mlat, tucak kojim se tuce meso, 
slanina« = (metateza r - I > I - r) pestalor, 
gen. -ora »mesarski noz poput bradve« =' 
pistarol »isto« = pestarola f (Korcula) »kratka 
rucna pila sa tvrdim gornjim rubom (sluzi 
za piljenje komada u daske)«. 

Lit.: ARj 3, 920. 9, 803. 10, 787. 11, 175. 
Pletersnik 2, 29. Crania, ID 6, 120. Hraste, 
JF 6, 213. REW* 6536. 

pestei; m (Prcanj, Dubrovnik, Split) »1° 
musko spolovilo, 2° morska zivotinja nalik 
na musko spolno udo, Seeigel, holothuria 
tubulosa« = -pistelj = piste] (Brae) »holothuria 
papillosa«. Od tal. pestello »tucanj« < lat. 
pistillum, od istog korijena kao i pestare (v.). 
Ovamo kao nasa izvedenica popestilica (Stonski 
Rat) »rdav majstor, koji ne zna dobro svoj 
zanat«. 

Lit.: ARj 9, 803. 885. Resetar, Stok. 266. 
REW 6537. Prati 756. DEI 2877. 

pestie m, botanicki termin stvoren od 
Suleka za lat. pistillum. Prekrojenu rus. pestik > 
ces. pestik »tucak« zamjenom docetka -Ik sa 
-ic, izvedenica od pest, cemu odgovara u slov. 
pest f = pesta f i pesto n. U hrv.-kajk. je 
odatle deminutiv na -e: pesce n (Jambresic, 
Habdelic) = pesca f (Belostenec, Jambresic, 



pestie 



646 



pes 



izvedenica na -ea od pest) »glavcina, gla- 
vina«. 

Lit.: ARj 9, 803. Marede, NVj 3, 192. 
Matzenauer, LF 15, 168. Holub-Kopecny 

271. 

pestis (Vuk), samo u poslovici: i jedem 
i pijem, a pestis mi je na umu, s varijantom 
postis (u jednoj prici o nekoj zeni koju je 
neki covjek nasamario i kazao joj da se zove 
Postis. Postis joj je kazao ovo ime misleci da 
ce ona postiti kad joj on nece donijeti torbu s 
jelom koju mu je povjerila)) prema tumace- 
nju M. Leskovca od lat. pestis »kuga«, po 
madz. izgovoru docetnog -*. Kao ucen lati- 
nizam u fr. la peste > njem. Pest, denominal 
na -er < -are pester »psovati«, tal, la peste, 
la pesta, sluzi u leksikonu psovanja. Odatle 
mozda pesta f (Lika, Prcanj) »1° bena, budala, 
luda, 2° pokunjen covjek«. Na -esa pestesa 
pored pestesa m (Lika) »isto«. Augmentativ 
pestekan m prema pestekaca f (Lika) »budalasto 
zensko«. Denominali: na -ati pestati, -am 
impf. (Pavlinovic) »govoriti ludo, kojesta, 
naklapati«, odatle na -alo pestalo m, na -iti 
opestiti se, -Im m (Prcanj) »pokunjiti se«. 
Ovamo zacijelo jos pestekiilat, -am (Kuciste) 
»brinuti se«. 

Lit.: ARj 9, 47. 803. Resetar, Stok. 261. 
Leskovac, NJ, n. s., 1, 327-328. 

pes', gen. pesa m (Vuk, Kosmet) » 1 ° kraj 
{korito se drzi za peseve), 2° prednji kraj u 
haljine (Turska Hrvatska, Sarajevo), prednji 
dio gunja, gornje muske haljine, skut, 3° 
kuda svitnjak, uckur, u gacama prolazi, tajka 
(ZK)«. Denominai isp'esit se, -im pf. (Kosmet) 
»izvuci se, umack. Balkanski turcizam per- 
zijskog podrijetla (perz. prilog pes »zuerst«) 
iz terminologije nosnje: rum. pes (Muntenija) 
»seitwarts geneigt, schief«. Perzijski pridjev do- 
lazi i u posudenim slozenicama na Balkanu: 
peskir, gen. -ira m (Vuk, BiH, Srbija, Sla- 
vonija, Pozega) = peskir (Kosmet), »T rucnik, 
otirac, sugaman, 2° prezime, 3° u pi. toponim«, 
pezevenk m (BiH) = pizevenk pored -enk 
m (Kosmet) »1° svodnik, 2° nevaljalac«. De- 
minutiv na -ic peskiric m (Bosna, Slavonija). 
Augmentativ na -ina peskirina. Na -as peski- 
ras (Srbija) »covjek koji nosi peskir oko glave«. 
Na -dzija: peskirdzija (Bosna) »covjekkoji dodaje 
peskir gospodaru kad se umiva«. Obje rijeci 
su balkanski turcizam perzijskog podrijetla 
(perz. p s »najprije« i prezentska osnova gir 
od giriftdn »uhvatiti«, plsgir »Handtuch«;'tur. 
pezevent od perz. p s i prezentska osnova dhdng 



od ahdngidan »vuci«) iz terminologije obicnog 
zivota: rum. peschir, peschirgiu i njihov na- 
celnik peschirgi-basa, bug. peskir, arb. peshkir 
»Handtuch, serviette«, ngr. jtEoxCpt; bug. pe- 
zevenk pored pezevengin (s individualnim -in 
kao u kasapiri), rum. pezevenchiu pored 
-venghiu »Kuppler«, apstraktum na -luk pe- 
zevenclic, ngr. jte^ePey^iIS. Glede trece slo- 
zenice v. peskes. 

Lit.: ARj 9, 804. 805. Elezovic 2, 72. 73. 
Tiktin 1147. 1148. 1152. Lokotsch 1658. 1660. 
Matzenauer, LF 12, 336. Mladenov 416. 421. 
GM 330. 341. Miklosic 244. 

pes 2 , gen. pesa m (Vuk) »1° cottus gobio, 
2° mala ribica« (ZK) = pesa f »cottus ferru- 
gineus«. Od tal. pesce m < lat. piseis. Tal. 
apozitivne slozenice: pesikan, gen. -ana (Pe- 
rast, Risan, prezime) = pesikan (Budva) 
»(prevedenica) morski pas (Kostajnica, Boka, 
opcenito)«, upor. peshqen (Ulcinj, ribari Arba- 
nasi) < tal. pesce-cane; pismolj = pisimoj 
(Vrbnik) = pismoja (Mali'nska), ak. pi. pis- 
molje < tal. pesce molo i bez prvog dijela mol, 
pi. moll < mugii (v.). Na -aria > -ara H — ia 
peskarija f (Dubrovnik, Cavtat) = peskarija 
(Korcula, opcenito u Dalmaciji) < tal. pes- 
scheria. Toponimi na -aria > mlet. -era 
Piskara (Budva; moze biti i dalmato-romanski 
ostatak) = Piskera (Kornat) = peskera f 
(17. v.) »ribnjak«. Glagol na -are > -ati pes- 
kdti, -am impf. (Budva), kao brodski termin: 
koliko peskai »koliko brod duboko tone u 
moru?«. Pored tih recentnih talijanizama pos- 
toji jos pjesak, gen. -aka (jekaviziranje?) = 
pesak (Belostenec) »gobio vulgaris, fluviatuis, 
cobitis barbatula«. Da je zabiljezeno u Dalma- 
ciji, a ne u Varazdinu (Jurinac), zakljucivali 
bismo da je dalmato-romanski leksicki relikt, 
sa c > k kao u piske (Sardinija, Logudoro) 
a ovako je to tesko kad se radi o hrv.-kajk. 
nazivu iz Hrvatskog zagorja. Lakse je to 
zakljuciti za peskelj m , (Kolombatovic, ako je 
iz Splita?) »leuciscus rubella« < vlat. demi- 
nutiv *piscellus, kllat. pisculus. Postavlja se 
pitanje kako se odnosi s tim leksemima sve- 
slav. piskor m (Vuk, Dubrovnik) = (sk > sK) 
piskor (Hrvatska, Slavonija, Mikalja, Beloste- 
nec, Jambresic) = piskur (prezime) = piskur 
(Senj, Srbija) »cikov, pijor, pijurak, phoxinellus 
croaticus«, deminutivi na -be > -ac, -die, 
-ic piskorac, gen. -rea, piskorcic, piskoric 
(isto sa sk mjesto sk), prezime hrv.-kajk. P'is- 
kuric, Piskorovic, toponim Piskorevci. Nalazi 
se jos u slov. piskor, ces. piskof, polj. piskorz, 
rus. piskan. Nijemci posudise slav. piskor > 



PCS: 



647 



pet 



Beisker, Peisker (takoder prezime). Sufiks -or 
ne moze se objasniti iz latinskoga. Nema 
druge nego uzeti da osnova pisk- stoji u 
prasrodstvu s lat. piseis, germ. Fisch, srir. 
iasc, ili je u vezi sa slav. korijenom pisk- u 
pistati (v.). Isto se postavlja pitanje u kakvoj 
je vezi pecati, -am impf. (Vuk) (na-, u-) 
»hvatati ribu udicom«, odatle na -alo pecalo n, 
na -aljka pecaljka, koje se ne moze objasniti 
sa pecati »pungere«. Suglasnik c je nespojiv s 
grupom sk u piscare. Najblize stoji pettseka 
(Bari) »fischen«, koje Meyer-Liibke tumaci una- 
krstenjem onomatopejskog korijena pits i tal. 
pescare. To bi znacilo da pecati »fischen« ide 
medu dalmato-romanske leksicke ostatke, sto 
je tesko primiti zbog geografske rasirenosti: 
pecati nije jadranski termin. 

Lit.: ARj 9, 731. 588. 804. 805. 879. 878. 
887. 917. REW* 6532. 6533a. 6525. 6545. 
6527. Miklosic 947. Bruckner 415. Vasmer 2, 
360. 

pestemalj, gen. -dlja m (Vuk) = pestemalj 
(Kosmet) »1 ° prostirac, ponjava (Stara Srbija), 
2° ubrus, carsav (Banja Luka), 3° vojnicki 
ovratnik (Lika), 4° plavo platno, peskir kojim 
se ljudi opasuju kad goli ulaze u kupatilo 
(Kosmet)« = (s disimilacijom m - I > m - n) 
pesteman (Bella, Stulic) »ubrus sto ga »ilirski« 
vojnici nose na ramenima (upor. znacenje u 
Lici)«. Balkanski turcizam perzijskog podrijetla 
(perz. puitmai »Sch(irze« > -tur. pestamal 
»Schurz, Badeschurz, Lendentuch, Schulter- 
tuch /im Bad/«) iz terminologije odijevanja: 
rum. pestiman (Moldavija) »Schurzenartiger 
Rock der Bauerinen«, bug. testemai, arb. 
peshtemall = pashtmall (Skadar) »serviette, 
Tuch«, ngr. jteoteh&Xl. 

Lit.: ARj 9, 806. Elezovic 2, 73. GM 330. 
Tiktin 1149. Mladenov 421. Korsch, ASPh 
9, 662. Lokotsch \G1A. 

pet (Vuk,), ie., sveslav. i praslav. glavni 
brojnik, »quinque«. U narjecjima (hrv.-kajk. 
i cakavskom) deklinira se po deklinaciji i: na 
peti mesti, petim Ijudem (ZK). Po postanju je 
apstraktum kolektivnog znacenja »pet prsti na 
ruck, koji su sluziii pri primitivnom brojenju. 
Obrazovan je s pomocu sufiksa za apstrakta 
-ti (upor. cast, vlast itd.). Taj se kolektiv nalazi 
jos u sanskrtu panktih i u stisl. fimi. Tako 
obrazovan kolektiv nalazi se jos u deset i 
(analogijski) u devet, a nema ga u dva (v.), 
koji je duale tantum, ni u tri i cetiri, koji su 
pluralia tantum. Znaci da se sakom sa pet 
prsti pocelo brojiti istom od pet dalje. S tim 



se slaze sto njem. Finger < pragerm. *finlua~ 
raz < ie. *penqueros znaci »prst na rack. 
Samoglasnik e je nastao od palatalnog na- 
zala i; upor. ces. pet, polj. piti, rus. pjatb, 
Znacajno je sto se u obrazovanju toga broj- 
nika balticki jezici ne slazu sa slavinama nego 
s ostalim ie. jezicima, koji se slazu u *penduel 
lit. penki f, lot. pieci jednako je kao u sans- 
krtu panca, avesta panca, toh. pana, arm. 
hing, gr. jtevte, lat. quinque, kimr. (Wales) 
pimp, njem. funf. Balticki jezici jednako 
obrazuju kao slavine redni brojnik s pomocu 
sufiksa -to, ali to nije nista zasebno jer je tako 
i u ostalim ie. jezicima: odredeno peti prema 
stcslav. peMi = stprus. pienets, lit. penktas* 
lot. piektais, lat. quintas itd. Taj se poimeni- 
cuje na -ica petica » 1 ° ocjena u dackom go- 
voru, 2° banka od 5 dinara«, na -ina petina 
= petinja »peti dio«. Na -t>k > -dk: petak? 
gen. -tka oznacuje po bizantinskom brojea- 
nom sistemu (v. utorak, cetvrtak) peti dan u 
sedmici = dies Veneris u romanskim jezi- 
cima = Freitag u germanskim, racunajuci 
od ponedjeljka. Taj sistem posudise Madzari 
pentek, dok Rumunji ostadose kod romanskog 
naziva koji potjece iz poganskog doba: vineri. 
Upor. i kod Romana quinta feria u portu- 
giskom. Kao u grckom sto Jtapaax£ur| znaci 
i sedmicni dan i sveticu, od petak m obrazo- 
van je Petka f kao ime svetice. Odatle hi- 
pokoristik Petkdna (Kosmet), Petko m (ovo 
moze biti i od Petar), prezime Petkovic* 
slozenica mrsipetko (Kosmet) »koji mrsi u 
srijedu i petak«. Rum. pintoc oznacuje samo 
novae, za sveticu se veli Sfinta. Na -dk petak, 
gen. -aka m znaci »razne predmete koji stoje 
u vezi s brojem pet: dijete ili zivince od pet 
godina, novae, bure, opanak, gomilu od pet 
snopova«. Odatle petakinja f »dascica, greda«. 
Izvedenica na -er, -or: peter (Mulih, hrv.- 
-kajk., npr. pelera kola ZK) »quincuplex«, 
poimenicen u sr. r. petero i prvi elemenat 
u slozenim pridjevima i imenicama petero- 
godac, -gadan, -gub, -Ijetan, -slozan, -stran, 
-struk, denominal na -iti petenti (Stulic), na 
-ica peterica = petorica. Na -ika petorika 
(Hvar) »biljka potentilla anserina«. Na -ka pe- 
torka (Vuk) »bure od pet akova«. Denominal 
na -kati petorkati se (Saptinovac) »titrati se s. 
pet kamencica«. Pridjev na -bn petoran (naj- 
novije petorna konferencija). Slozenice: sve- 
slav. i praslav. petb na desete > petnaest = 
petndjes (Kosmet), s kracenjem u prijedloz- 
noj sintagmi (tako i u ostalim brojnicima od 
1 1 — 19). Sve ostale sufiksalne izvedenice kao 
i kod pet. Tu slozenicu prevedose Rumunji 



pet 



648 



pcta 



(kalk) cinci spre zece. Sveslav. i praslav. 
p[tb deseth (gen. pi.) > pedeset = pedeset 
(Kosmet, ZK), koji takoder prevedose Ru- 
munji cinci zed. Dalje se izvedenice i od ove 
slozenice prave prema tipu pet. Jos su moguce 
slozenice till brojnika s imenicom kao pedeset- 
-dramce, gen. -eta (Kosmet) »sud od lima koji 
zaprema 50 drama tekucine«. Za stotine: pet- 
sto pored pestouna (Kosmet). I odatle se 
prave dalje izvedenice kao od pet. Udruziti 
se mogu jos jedinice ispustanjem prijedloga: 
peses = peses pored peses (Kosmet) »pet do 
sest«. Za dalje etimologijske veze v. *pnstis > 
pest (v.). Misli se da je rimska brojka V(= 5) 
uzeta od dva prsta ruku kao znak cijele sake. 
Tako se tumaci X (= 10) kao dva takva znaka, 
sto se izrazava u slavinama kolektivom -tb od 
des\tb > deset (v.). Slicno se tumaci i dual 
octo kao dva vrha sake, bez palca. 

Lit: ARj 9, 807. 809. 812. 813. 814. 819. 
821. Elezovic 2, 63. 70. Corovic, ASPh 29, 
509. Lalevic, NJ 7, 173. Miklosic 238. Holub- 
-Kopecny 111. Bruckner 412. Trautmann 213. 
WP 2, 25. Mladenov 240. Guntert, IF 27, 
60. Joki, Unt. 112. Meillet, RSI 3, 166. Boisacq 
767-768. GM 329. Herbig, KZ 47, 218. 
Putanec, Slovo 13, 159. 169. 

peta, ak. petu f (Vuk) = pet m (Istra), 
baltoslav., sveslav. i praslav., pita »calx«. U 
osnovi se slazu praslavenski i balticki oblici, 
a razlikuju u rodu: stprus. pentis »peta«, lit. 
pentis m »dickes Ende, Rflcken der Achst 
oder Sense, peta«, lot. pietis »Sporn am Fusse 
des Hahns«. Pridjev na -bn: odredeno- petnl 
(~ fjla, Vuk). Na -je napece »oputa na peti 
od opanka«. Na -bk: bpetak, gen. -tka (Vuk) 
»komadic koze za opanak, gdje je razdrt«. 
Na -as petals m (Sisak) »opanak sa peticama«. 
Deminutiv na -ica petica (Vuk, Istra), s raz- 
nim znacenjima, pravim i prenesenim. De- 
nominal obrazovan prema tipu sepasati: pe- 
tasati »mit den Fussen anschlagen«. Balto- 
slav., sveslav. i praslav. prilog opet = jopet 
(Kosmet, ZK) = jope (Kordun, gubitak -i 
nastao u sandhi pred rijecima koje pocinju 
suglasnikom, upor. vdvije > vaje) = (sa 
jo > je) jepet pored jepet (Kosmet) = s pri- 
loskim -a opeta (16. v.) = na -e opete (jedna 
potvrda) i sa deiksom opetena (Vuk). Stcslav. 
opetb, ces. opet, rus. opjatb = lit. apent < 
atpenti »wiederum«. Odatle pridjev na -bn > 
-an opetan, denominal uzet iz ceskoga na 
-ovati opetovati, -ujem i noviji skolski neolo- 
gizmi opetovnjak, opetovnica, koje prema Ma- 
reticu treba zamijeniti s ponavljati. Rijec po- 
sudise Arbanasi: arb. opet »di nuovo, miova- 



mente«. Rijec opet je nastala iz sintagmatskog 
priloga na opetb »riickwarts« ispustanjem 
prijedloga. Mjesto o- stajao je u stcslav. 
bepeib = vaspet (Proroci 54 b.), odatle u 
hrv.-kajk. zamjenom prijedloga na mjesto 5 
naspet (Vitezovic) »opet, iznova«, upor. ces. 
zpet. Unakrstavanjem sa opet nastade hrv.- 
kajk. zopet, nazopet, nazospet, izopet (Kava- 
njin). Glede upotrebe prijedloga na upor. 
nazad. Denominal na -iti toltemi, pbtpetim 
(Vuk) = polpelll, -etim (Kosmet) »1° presaviti 
lub na obuci oko pete tako da dode ispod pete, 
2° (metafora) podvaliti, oklevetalk, na -ati 
napetati se, nopetam (Dalmacija, Pavlinovic) 
» (metafora) namuciti se«. Samoglasnik e je na- 
stao iz palatalnog nazala e, upor. stcslav. 
pita, ces. pata, polj. pieta, rus. pjatd i balticke 
usporednice (gore). Ie. podrijetlo nije ne- 
sumnjivo utvrdeno. Dovodi se u vezu s ie. 
korijenom *pent- »1° stupati, ici (kao glagol), 
2° staza, put (kao imenica)«. Ta postoji u 
prijevoju put. Ali se veze i s korijenom *(s)pen- 
»vuci, napinjati«, koji je zastupljen u -peti 
(na-, rata-), spona (v. peti). Na tu vezu upu- 
cuju i nasi glagoli iz cakavskoga i kajkavskoga 
narjecja spetiti, koje posudise Rumunji a sped 
»lahmen« (upor. ZK, kletva: moje di'te, bog te 
speti) i pripetiti, prlpetim (Vuk, Hrvatska, 
16. v.) = pripetiti se, pripeti (ZK) »dogoditi 
se«. Ovamo ide hrv.-kajk. napetiti se (Be- 
lostenec) = napecati se (Belostenec) < 
na-peti-a-ti »namjeriti se«. Pridjevi na -bn: 
prilog pripelno (Jambresic) »slucajno«, na -Ijiv 
pripetljiv (Jambresic) »slucajan«. Na -ica na- 
petica (Dalmacija, Pavlinovic) »ono sto se 
kome cesto dogada«. Prilog obrazovan pri- 
loskim sufiksom -c'e: napece < *na-pet-ce 
»slucajno«. Semanticki ovi glagoli i pridjevi idu 
zajedno s »nagaziti, ograisatk. Belostenec 
i Stulic imaju denominal na -ati pelati, -am 
u znacenju »pipati« (za ovo znacenje nema 
recenicnih primjera iz kojih bi se moglo vi- 
djeti koliko dolazi u obzir rad petom na no- 
gama; Stulic navodi da je rijec uzeo iz Be- 
los Lenca). 

Lit.: 4Rj 4, 280. 7, 482. 483, 484. 639. 777. 
778. 9, 27. 807. 808. 811. 12, 88. Elezovic 2, 
31. 113. 260. 264. ASPh 12, 184. NJ I, 95. 
Miklosic 239. 430. Holub-Kopecny 266. Bruck- 
ner 412. 661. Trautmann 214. WP 2, 21. 
Mladenov 420. Ivsic, Hjf 1, 174. GM 315. 
330. Matzenauer, LF 14, 173-175. Buga, 
RPV 72, 314. 187-202. (cf. Sldvia 3, 577). 
Osthoff, IF 8, 50. Joki, IF 27, 305-306. 
Meillet, El. 322. Osten-Sacken, IF 24, 248. 
Grunenthal, IzvORJAS 18, 4, 127. si. (cf.- lib 
3, 151). 



petar 



649 



Pitar* 



petar , gen. -tra m (Vuk) = petar (Crna 
Gora), praslav., »1° najgornji kat pod same 
tigle (Ljubisa), 2° pod od pruca po gredama 
iznad ognja (Crna. Gora), 3 ° tavan od dasaka 
za susenje zita (Kuci), 4° izba (Brda)«. Su- 
glasnik a je nastao- iz palatalnog nazala e, 
upor. stcslav. petro, ces. patro, polj. pietro n 
pored kas. przeter, got'njo-luz. pratr i rus. 
pjaterb m. U juznim slavinama izolirano u 
Crnoj Gori i Boci (Pastrovici). Rijec je morala 
biti nekada rasirena i na ostalom hrv.-srp. 
teritoriju jer postoji odatle denominal na -iti 
petriti se, -im impf, (na-, M. Drzic) = (sa 
umetnutim n pred dentalom) pentrati se, -am 
(Vuk, Dubrovcani) »1° penjati se, verati se, 
2° mijesati se u sto (Lika)« = pentrati se (Vi- 
rovitica, Krasic) = pentdnt se (Kosmet). Pra- 
slavenska je izvedenica obrazovana s pomocu 
sufiksa -tro za orude, od osnove peti (v.), 
jer se na pelar treba popeti. Meringer je do- 
vodi u vezu i sa pdih > put (v.). Prvobitno 
je znacenje »echafaudage, grust (ZK) < njem. 
Gerijst«. Promjena roda nastala je piemapod (v.). 

Lit.: ARj 9, 811. 825. 773. Elezovic 2, 65. 
Miklosic 239. Holub-Kopecny 267. Bruckner 
412. Meringer, WuS 1, 192-199. 

Petar 2 , gen. Petra m, licno musko ime (an- 
troponim) prema f Petra (Vuk, 18. v.), od 
lat. Petrus. Pridjev Petrov m (P~a stijena, 
P~ do), prema f Petrin, Petrinov, poimenicen u 
m ili i Petrov dan = Petrova (ZK) = Petrovo, Pe- 
trova Gora (oronim), Petrovaradin < *Petro + 
Varadin, ' Pelropolje (haplologija), u prezime- 
nima na -id Petrovic, Petrinovic, u toponimima 
na -be + -de Petrovac, gen. -ovca, pi. Petrova, 
gen. -vaca, na -ina Petrovina (Jaska), petro- 
vaca (Kosmet) »biljka, jabuka«, na -ka petrovka 
(ZK) »kruska«, na -j samo u toponimu Petrinja 
< Petrina (11. v.), Petrinje n, na -bsk petrovski, 
poimenicen na -jak pelrovstak »koji slavi 
Petrovdan«. Deminutivi na -be Pelrac, gen. 
-aca = Petre, prezime Petracic, Pelrcic, prid- 
jev na -j Peirc, toponim Petrca lama, Petrce 
n, na -bsk pelrcki, na -ica Petrica, prezime 
Pelricic, toponim na -janin Pelrcane kod 
Zadra (kmetovi zadarske porodice Petrico), 
toponim na -evac Petricevac, gen. -vca, Pe- 
tricevic, Petricani, na -bko Petricko, pridjev 
na -bsk Petricko selo (ZK), na -id Petric (ta- 
koder prezime), odatle na -evic Pelricevic 
i deminutiv Petricac. Na -iha Petriha. Na 
-ika Petrika. Na -ija Petrija m i f (Kosmet), 
toponim Petrijevac, Peirijevci, Petrijevo. Na 
-ilj Petrilj. Na -is Petrisevac, Petrisevic. Na 
-ihna Petrihna. Na -oca Petraca, prezimena 



Petraac, Petracevic. Na -ak Petrdk, toponim 
Petrdkovo brdo. Na -an Petrdn, prezime 
Petranovic, pridjev -bsk Petranska mala < 
mahala. Na -ai Petrai (sufiks je mozda roman- 
ski). Na -ona Petrdna, zensko ime, prezime 
Pelranic. Na -anja Petranja. Na -as (tip 
Milas) Petras (takoder prezime). Na -os(tip 
Milos) Petras, prezimena Petrasic, Petrasevic, 
toponimi Pelrasevici, Pelrasici, prosireno na 
-in (tip Milasin) Petrasin, prezime Petrasi- 
novic, pridjev na -bsk petraskt, na -ko Petraska, 
prezime Petraskovic. Na -ava *Petrava zensko- 
ime, prezime Petravic, prosireno na -be > -ac 
Petravac, gen. -avca. Na -es Petres, prezime 
Petresevic, toponim Petresevac, gen. -vea, 
pridjev Petresko polje. Na -os Petros, topo- 
nim Petraska, Petroscica < pridjev *petroski. 
Ulazi i kao prvi clan u staroslavenski dvoclani 
sistem Petrislav. Hipokoristik na -e Petre, 
gen. -eta, prezime Petrelic (slov. Petre, Pe- 
tretic). Na -un Petrun, prezimena Petrunic, 
Petrumja. Na -us *Petrus m prema Petrusa f» 
pridjev Petrusin, toponim Petrusinac, Pe- 
trusinovac, prezime Petrusic, Petrusevo brdo, 
Petrusevac. Hipokoristici nastaju kracenjem su- 
glasnicke grupe tr na i ili f i odbacivanjem te- 
grupe, tj. reduciranjem na pocetni slog: *Pet-, 
*Per-, *Pe-. Varijacija se dobiva dodavanjem 
hipokoristickih sufiksa koji su djelomice vec 
gore navedeni. Od hipokoristickog korijena 
Pet- : Petan, Petanic, Petanac, Petancic, Petak, 
Petakovic, toponim Petakovine, Petko (14, i 
16. v., Vuk), pridjev Petkov (P~ do, brijeg), 
poimenicenja Petkovo, Petkovac, Petkovaca, 
Petkovd, Petkovica, Pelkovina, prezime Petko- 
vic, deminutiv Petkovicak. Na -an Pet kan 
(18. v.) m prema f Petkana. Na -ija Petija, 
toponim Petijevid. Na -oi Pelos (Vuk), prid- 
jev Petosevo, prezime Petosevic, toponim Pe- 
tosevci. Na -oje Petoje (Vuk, Danicic), topo- 
nim Petojevid. U dvoclanom sistemu prema 
Petisaljic (15. v.) < pridjev *Petislavlj. Od 
hipokoristickog .korijena Per- : Pero (15. v.), 
Pera (Srbija), Pern (hrv.-kajk.), Pere (ZK), 
Peflca, prezime Pericic, pridjev Pericin, Perici- 
nica, njegova zena, prezime Perette, augmen- 
tativ Perenna, toponim Perelovac, Perie pored 
Peric, pridjev Pericev, prezime Pericevic, 
toponim Perici. Na -ina Perina, Perinac,, 
Perindk, Perinica, zena Perina, Perinka, to- 
ponim Perinovac, Perinusa prema Perinic.^ 
pejorativni deminutiv Perce, gen. -eta. Prid- 
jevi Perov, Perm, prezimena Perovic, Perovac,. 
Perovcic, Perovdn, Perinovic, Peron, Peranic,. 
Peranovic. Na -acija Peracija (Lika), na -ak. 
Perak, Perakovic. Na -ajko (tip Brajko) Pe A 



Petar 2 



650 



pelenaii 



rajkovic, na -os Peras, Perasin, Perasinovic, na 
-at Perat, Peratovac, Peratovci, Peratovica, 
Peratovici. Na -ca Perca, -co Perca, Percevic, 
Percid, Percin, Percinic. Na -z's Peris (prezime, 
2.K). Na -iz Periz, Perizova, Perizovac, Pero- 
zova, Perizovici, na -isa Perisa, Perisak, Peri- 
san, Perisic, Perisevic, Perisak. Na tur. -ica: 
Peridzan (Lika). Na -ko Perko m prema Perka 
f, Perkic, Perkis, Perkovac, Perkova, gen. -vaca, 
Perkovic, Perkovici, Perkusa, na -os Peros, 
Perosic. Na -ota Perota. Na -fa Persa, Persin, 
Persun, Persulinic, na -un Perun (Prcanj, 
juzna Srbija), Perunovic, -us Perus (15. v.), 
Permie, Perusko, Perusevic, na -ut Perut, 
Peruta, -uz Peruzovic. Ulazi u dvoclani 
sistem: Perasav, Peroslav, Perisav, Pensarne. 
Od hipokoristickog korijena Pe- izvedenice 
•su narocito brojne zbog velikog broja hipo- 
.koristickih sufiksa: Peco, Pedja, Pecovic, Pecko, 
gen. -ota (Vodice) prema f Pecka, Peckinica', 
Pejo, Peje, gen. -eta, pridjev Pejov, Pejovac, 
Pejovica, Pejovic, Pejovici, Pejovica, Pejic, 
Pejid, Pejinovic > Pejnovic, Pejnovac, Peji- 
novci, Pe(j~)ak, Pejacevic, Pejakovac, Pejakusa, 
Peacic, Pejko m prema Pejka, Pejkic, Pejkinci, 
Pejkovac, Pejkovic, Pejcic, Pejcinovic, Pejcin, 
Pejcina voda, polje', Pejcenovic, Pejusic, Pejus- 
hovii; Pejat, Pejatovic. Na -co (tip Mico) 
Peco (Lika), Pecan m prema Pecana (Lika), 
Pecovic. Na -ko Peko, Pekovac, odatle Pekan, 
Pekanovac, Peketa, pi. Pekete (toponim, selo), 
Pekovic, Pekica (Lika), Pekas (Lika), Pekic, 
Pekino brdo. Na -kula (tip Sekula): Pekula 
(Lika). Na -ula Peula prema prezimenu Peulic 
(Bosna, K). Na -ura Peuraca. Na -sa Peso, 
Pesic, Pesika, pridjev Pesin, toponimi Pesino 
brdo, Pesinac, prezime Pesevic, augmentativ 
Pesina, Pesko, Peskan. Osnovni samoglas e 
moze se pojaviti i u ikavskom i jekavskom 
vidu, sto moze biti i ostatak starog dalmato- 
-romanskog jezika: Piro (13. i 14. v., Dubrov- 
•cani), Pirko (15. v., takoder Dubrovcani, na- 
dimak u Vodicama), Pirkic, Pirkovac (selo), 
Pirkovci, Pirkovici, Pirotic prezime, Plrunova 
dubrava prema Pijeric (Marin Drzic), Pijerin 
v isti, narodna pjesma, Istra), Pijero, Pijerovic, 
Pijerko (15. v., Dubrovcani), Pjerota, Pjerotic. 
Upor. jos dubrovacki plural Petilovrijenci, crkva 

koja se lat. zove ecclesia Petri Lamentii (od 
lat. genitiva nastao je dubrovacki plural). 
Sa gr. xcdoc, (upor. Kalojan < xcdoicoxavvu;) 
Kalopetar (1348?, Prizren), pridjev Kalo- 

fetrov. Upor. jos arb. Perkola (Sestani, Bar). 

Lit.:ARjA, 775. 790. 815. 865-868. 917. 
JElezovic 2, 69-70. Miletic, SDZb 9, 619. 
Siharic, SDZb 9, 175. 



petat, -dm pf. (Smokvica, Korcula, Ku- 
ciste, Brae) »udariti« (primjer: majka ce reci 
djetetu: budi miran, petacu ti pljusku") prema 
impf, na -iva- petivdt se (Bozava) »attaccarsi«. 
Od mlet. pelar, furl, peta »battere«, od lat. 
peditare, obrazovano glagolskim sufiksom -Hare 
od pes, gen. pedis. 

Lit.: Cronia, ID 6, 117. REW* 6357. Pi- 
rana* 739. Rosamani 110-11 '1. 

petece f pi. = petecije (od kugef = petici, 
gen. pi. petica m (Vuk, Boka) = petici, gen. 
pi. petika (Vuk, Pastrovici) »nekakva ospa po 
tijelu« = petaci, gen. petaca »ljuta bolest od ~«. 
Od tal. petecchie f pi. »crvene pjege na kozi«, 
prema mlet. citanju eh > c i zbog toga raz- 
licitom adaptacijom docetka, zamjena sufiksa 
-ac, -ic, novi m pi. na -k, od vlat. *petigula 
za petigo, upor. i rum. petec m »krpa, pjega« 
od pata < pitta, tal. petazza < gr. TnxTdxi.ov. 
Mjesto -ece zamjenom sufiksa -ca *petca > 
peca f (Vuk, Perusic, Drvar) »mortis signum«, 
pridjev na -av pecav (Drndic selo kraj Ja- 
blanca, pod Velebitom, Smokvica, Korcula), 
poimenicen na -ica pecavica »vipera ammody- 
tes«, pecavcina / pecovcina »isto« (Alan, Ve- 
lebit) = pecka (Raska, Srbija) »macula«, prid- 
jevi pechav, peckast = pecka »1° isto, 2° vi- 
pera berus«. Od peca su jos brojne izvedenice 
kao nazivi za zmije otrovnice (v. gore): kao 
pecalica / pecarica (Hrvatsko primorje, Za- 
ostrog), pecarka, peculja, pecat, pecatica. 

Lit.: ARj 9, 809. 813. 734. 814. Hirtz, 
Amph. 106. Boerio 498. REW 3 6547. Prati 
757. DEI 2879. 

petegula f (Korcula, Zrnovo) »brbljavica«. 
Od mlet. petegola »isto«. Apstraktum na lat. 
-ities > tal. -ezza peteguleca f (ibidem) »brblja- 
rija«. 

Lit.: ARj 9, 900. Rosamani 111. 

petenali, gen. -ala m pi. (Dubrovnik, 

Zore, Peljesac) »zlijezde, inguines« = petinali 
m pi. (Stulic) »dio tijela izmedu slabina i 
spolnog uda«. Po znacenju i postanju isto 
sto tal. pettignone, od lat. pecten, gen. -ims 
»pube«. Sufiks je isti koji i u napuljskom 
pettenale pored pettene. Poimenicen lat. prid- 
jev na -alls: pectinalis. Moze biti i leksicki 
ostatak dalmato-romanski, u kojem je grupa 
ct bila zamijenjena tal. tt. Prema trakta oce- 
kivalo bi se *pektenali. 

Lit.: ARj 9, 812. 814. REW 3 6328. DEI 
2884. 



peti 



651 



peti 



peti,penjem (Vuk, Radicevic, Milicevic, Mar- 
tic), pored -peti, -pnem, samo u prefiksal- 
nim slozenicama (ispeti, ispnem pored ispenjem 
Vuk, na-, nau-, o-, oba-, oda-, po-, poda-, 
pro-, ras-, raza-, s-; sa-, u-, us-, za-), balto- 
slav., sveslav. i praslav. *peti, pbno, »extollere, 
elevare, spannen«. Samoglasnik e u peti na- 
stao je iz palatalnog nazala /: stcslav. pe-ti, 
propiti, raspeti »oxaijp6(ii« kao crkveni termin, 
polj. piqe. Upor. rum. opinti »drangen«, a 
ia opinti »sich anstrengen, sich bemiihen«, upinti 
»sich antrinken« od part. perf. pas. upeih. Pre- 
zentska osnova prenesena u infinitiv penjati 
(se), - m impf, pored n mjesto nj kod cetiri 
cakavska pisca 16. v. prema osnovi pen- »1° 
dizati (se), 2° razapinjali«. Od odapnem pravi 
se infinitiv odapnut, -em (Kosmet). Oblici 
konjugacije i izvedenice prave se od osam 
osnova: 1. nisticnog prijevoja pn- < stclav. 
pin-, 2. 6 > a: pan-, 3. duljenjem 6 > i, 4. 
prijevoja na e: pen-, 5. pe- < stcslav. pe-, 6° 
prijevoja na o: pon-, 7° pet- < stcslav. pet- 
(particip perf. pas. na t ili starije rasirenje obnove 
s pomocu formanta, t), 8° od prijevoja put- < 
stcslav. pet-. Osnova pn- zastupljena je u opna 
f (Vuk) »tanka kozica«, s pridjevom opnen, 
opnast, deminutivom opnica, opnican, opnicica, 
naucnim Sulekovim neologizmom opno-kri- 
lic »hymenoptera«. Ovamo idu imperativne 
slozenice napnigusa (Vuk) »zaba« i prezirni 
izraz za momka napnikur (Lika). Samoglasnik 
a < b iz te osnove nalazi se u opanak, gen. 
-dnka m (Vuk) = jopojnke (Trebarjevo) = 
opdnak&en. -dnka (Kosmet, ZK) < opbnbHb. 
Ta je rijec kao kulturna usla u balkanske 
jezike: rum. opined s citavom leksikologijskom 
porodicom, opincar »opancar«, opincarime »se- 
ljastvo« = arb. opinge, u kojima je uzet ge- 
nitiv singulara. Kako je bug. (p)pinci = ukr. 
opynka, ne moze se znati da li arbanaska i ru- 
munjska posudenica predstavlja 6 ili prijevoj 
duljenja. Ovamo ide prilog prosli razapam 
(Barakovic, Ancic) = razapansi (Vrancic) = 
razapnavsi (Ancic). Prijevoj duljenja nalazi 
se u iteratlvu -pinati, -am, danas s nj mjesto 
n iz prezenta -pinjati, -em pored -dm, samo 
u prefiksalnim slozenicama (is-, na-, oba-, 
oda-, raz/aj-, za-). Odatle na -de sapinjac, 
gen. -oca »sponica«, na -oca uspinjaca (Zagreb) 
»Drahtseilbahn«, zapinjaca = zapinjaca (Kos- 
met) »na razboju stap kojim se zateze preda 
na vratilu«. Prijevoj pen- osim u penati = 
penjati na -ac penjac, gen. -aia m prema f 
na -ica penjacica »vjeverica«, na -aca penjaca 
»deblo s okresanim granama«; Na -alica pe- 
njatica »biljka tropaeolum majus«. Na -ah 



Penjala, ime broda. Na -avica penjavica 
»biljka momordica balsamum«. Osnova pe- na 
-dio raspeio = propelo m »crucifix«. Poimeni- 
cen particip perf. pas. zapeta »virgula«. Ovamo 
bi isle peta i petlja, koje cine zasebnu leksiko- 
logijsku porodicu. Na -ost napetost od napet. 
Od part. perf. aktiva je nepelo n (Vuk, Kosmet) 
»mjesto gdje se ne penje«. Prijevoj pon- do- 
lazi u postverbalima napon, s pridjevom na- 
ponski, neologizam naponokaz, pripon, raspon 
m (tkalacki termin) pored raspona = rasponja, 
sdpon, saponi m pi. »valjci na kojima stoje 
stativice«, zapon m i f opona (Vuk) »1° tanka 
kozica, opna, 2° zastor«, spdna, s deminuti- 
vom sponica, sve od napeti, pripeti, sapeti = 
sped, zapeti. Odatle na -ka saponka (Vodice) = 
sponka (Vuk), zaponka, saponac, gen. -nca, 
saponjak, gen. -njka. Na -Java ponjava (v.). 
Ta se izvedenica smatra i kao posudenica u 
vezi s pannus. Od te serije posudise Rumunji 
pripon »konop kojim se zivotinja veze uz usa- 
den klin (tarus) da se ne mice od mjesta 
gdje pase« < od peeponb. Glagola s ovim 
prijevojem nema. Osnova put- cini zasebnu 
leksikologijskiu porodicu jer se zbog fonetike 
vise ne osjeca ujezicnoj svijesti vezas prvobit- 
nom osnovom: baltoslav., sveslav. i praslav. 
pcto > puto na »1° pedica, Fussfesseln, 2° 
sartija (na brodu)«. = puta f (Posavina, 
Vinkovci), denominal na -ati populati, -am 
sputati, sputavati, sputavam, particip, perf. pa- 
siva kao pridjev sputan, na -iti putiti, -im 
»stavljati u puta«, deminutiv s dvostrukim 
sufiksom -bebee > -asce piitasce, na -iti spu- 
titi, -im »sapeti, svezatk, na -Ho putilo n »sa- 
pon, okovi, puto, negve, bukagije« (takoder 
ukr.). Suglasnik u je nastao iz velarnog na- 
zala f stcslav. pcto, slov./oto, polj. pita. Ova- 
mo dpula f (Vuk) = opiita (Vodice, Korlevici, 
Istra, Krk) »dugi remen za opanke«, odatle 
denominal na -ati oputati »praviti opute«, 
na -iti bputiti, -im »naciniti opute«, naoputiti* 
-im (objekt opanak, Vuk) = naoputil (Pec, 
Kosmet) »okolomatiti ga«. Odatle bputdr m 
(Sabac) »opancar«. Na -as oputas (Bosna) 
»vrsta opanka«. Na -ara oputara = na -ica 
bputica = na -ina oputina »biljka troskot«. 
Rijec oputa je kao opancarski termin kultur- 
na rijec koju posudise Arbanasi opute »Schuh- 
riemen«. Vazna je arb. posudenica pende 
»Paar Ochsen (Ackermass)«. Ovamo jos ide 
izvedenica na -ce puce i iz terminologije ko- 
njogojstva putalj itd. Ali ovi termini cine u 
brojnim izvedenicama zasebne leksikologijske 
porodice (v.). Osnova je stcslav. glagola peti 
baltoslavenska u nizem prijevojnom stepenu: 



pert 



652 



petrolej 



lit. pinti, lot. pit. Znacenje nije isto koje i u 
slavinama nego »flechten, plesti« kojemu od- 
govara arm. henum »webe, nahe zusammen«. 
U slavinama to prvobitno znacenje je prosi- 
reno u »spannen«. Upor. jos zapet »eingespannt« 
prema lit. pintas »geflochten«. I za puto »Fuss- 
eisen« postoji potpuna balticka paralela : stprus. 
panto, lit. pantis m »Fesseln«. Ie. je korijen 
*(s)pen- »ziehen, spannen, spinnen«. S pocet- 
nim s potvrden u germanskim jezicima got. 
spinnan i u lat. sua sponte. Dalje etimologijske 
veze v. u pedalj i u puditi. 

Lit.: ARj 3, 138. 921. 7, 742. 484". 507. 
722. 8, 307. 9, 773. 152. Belie, NJ 1, 74. Ma- 
retic, Savj. 79. Elezovic 2, 195. 196. 64. 30. 
88. 93. 443. Ribaric, SDZb 9, 189. Miklosic 
237. 238. 257. Holub-Kopecny 281. Bruckner 
403. 404. 405. Mladenov 383. 382. 384. 550. 
Trautmann 2\9.-WP 2, 660. Joki, Stud. 67. 
112. Boisacg 780-784. 766-667. 947-948. 
785. 669. GM 315. 330. Liden, IF 19, 333. 
Meringer, IF 17, 163. si. Vaillant, RES 22, 
16-17. 

petition, gen. -i f (Dubrovnik, Cavtat) = 
yetidjon (Potomje) = peticijun m (Istra) 
»tuzba, optuzba, parnica« = peticija f (Hrvat- 
ska, latinizam) »zahtjev na visu vlast«. Ucen 
lat. apstraktum na -to od part. perf. petitus 
od petere > tal. petizione. S prefiksom com- 
kompetirati, -pitiram impf, »natjecati se«, od 
lat. comp t re preko njem. na -ieren, poime- 
nicen part. prez. competem, gen. -tis > kom- 
petenat, gen. -enta m (19. v.) < njem. Kom- 
petent, tal. competente, kao pridjev prosiren 
je na -bn + -an kompetentan »nadlezan«, 
apstraktum na nenaglaseni sufiks -ia kompe- 
tencija (Budmanijev akcenat), upor. njem. 
Kompetenz f, tal. competenza. 

Lit.: ARj 5, 250. 9, 814. REW* 6444. 
DEI 1036. 

petlja f (Vuk), ie., baltoslav., sveslav. i 
praslav. rijec, »1° kopca, spona, zaponka na 
haljini ili obuci (Crna Gora), 2° peteljka 
(Grgurevac)« = (sa tlj > klj) peklja (Po- 
Ijica, Kosmet, Palmotic) »kuka, zamka«. Va- 
rijanta peteljka »stabljika, stapka« = (sa 
p > tr) trepeljka pored petel\ m (Borovo), 
botanicki termin. Deminutiv na -ica petljica 
(Vuk), peteljcica. Na -oca petljaca (Sulek) »dio 
petlje«. Na -ar petljar m »covjek koji pravi 
petlje« prema f na -ica petljdrica (Vuk) »(me- 
tafora) Lugnerin, Rankemacherin«. Na -aspet- 
Ijas »opanak sa velikom petljom«. Na -arija 
petljanja (Vuk) »vita misera«. Na -anija pet- 
Ijanija f (Risan) = pekljanija (Pavlinovic) 



»(metafora) Ranke, nugae«. Denominai na -ati 
petljati, -am (za-) impf. = pekljati = zapekljdt, 
-am prema zapekljdvat, -dvam, raspekljavat 
(Kosmet) »1° praviti petlje, 2° (metafora) 
pfuschen, kuburiti, blebetali«, petljati se »mi- 
jesati se u nesto«, na tar + -Man petljarisati 
(Lika) »okolisati«; -aniti petljaniti (Dalmacija) 
»blebetali, raditi zlovoljno«. Varijanta na -elj(a) 
nalazi se jos u stcslav., slov., bug. i polj. Sa- 
moglasnik e je nastao od palatamog nazala e. 
Upor. polj. p'tfla, petelka, petlik. Praslav. iz- 
vedenica na -la (upor. metla) od peti (v.). 
Suglasnik Ij je nastao u suglasnickoj grupi sa 
sufiksom -ja. Upor. stvnjem. fezzil, nvnjem. 
Fessel i lit. pinklas »veza«. Glede znacenja 
upor. puce. 

Lit.: ARj 9, 811. 816. 761. Elezovic 2, 64. 
195. 256. Mikldsie 244. Holub-Kopecny 271. 
Bruckner 404. ASPh 11, 137. KZ 42, 336. 
Mladenov 420. Matzenauer, LF 12, 336—338. 
Uhlenbeck, PBB 26, 290 (cf. AnzIF 15, 105). 

petljar m (Belostenec, Voltici, Fuzine) = 
pekljar (ZK) = petljar (Istra) prema f na 
-ica petljdrica (Istra) »1° prosjak, prosjakinja, 
2° prosjacka torba«. Pridjev na -ski petljarski 
(Belostenec, Istra). Apstraktum na -stvo pet- 
Ijarstvo (Jambresic). Denominai na -ati pek- 
ljati = na -arid petljariti (Voltida) »prosja- 
citi«. Od njem. Bettler. 

Lit.: ARj 9, 816. Jagic, ASPh 8, 317. 
Matzenauer, LF 12, 337. 

petolaiicija f (Spovid opcena, Senj, 1496) 
»nehotimicno upadanje u blud«. Od lat. apstrak- 
tuma na nenaglasen sufiks -ia od part. prez. 
petulans, gen. -tis > petulantia »obijest, razuz- 
danost, bezobraznost«, tal. petulanza »arro- 
ganza«. 

Lit.: ARj 9, 820. Starine 23, 146. DEI 
2886. 

petra(h)ilj m (12. v., stsrp., Vuk) = pe- 

trail(j), gen. -il(f)a (Kosmet) = (asimilacija 
r - I > r - r) petrahir »pravoslavni crkveni 
termin za dio svestenickog ruha)«. Balkanski 
grecizam crkvenog podrijetla (srgr. innpa- 
xnXiov > ngr. Jtexpccxii^, prefiks em i xpdxr|- 
Xoq »vrat«, upravo »ovratnik«): rum. patrahir 
pored petrahil, bug. patrahil pored petrahil 
arb. petrahil, cine, pitrdhile f. 

Lit.: ARj 9, 822. Elezovic 2, 70. GM 330. 
Mladenov 415. Tiktin 1134. Pascu* 76., br. 
1411. 

petrolej m (danas je opcenit latinizam 
petroleum) = (prema sttal. aglio) petrol), 
gen. -olja (Istra, Dalmacija) = petroljo n 



petrolej 



653 



picokara 



(Vrbnik, cist talijanizam) = (zamjena dru- 
gog dijela slozenice sa ulje) petroulje (Lika) = 
(ou > u) petrulje (Sarajevo) = petruljin, gen. 
-ina (ZK). Od lat. ucene slozenice petroleum < 
petraeoleum > tal. petrdlio, kalkirano u njem. 
Steinol > u nas prijevod kameno ulje. 

Lit.: ARj 9, 826. DEI 2883. 

pevgl- m (crkveno-slav.) »omorika«. Prid- 
jev na -ov pevgov (Stulic, iz glagoljskog bre- 
vijara) »omorikov, jelov« = pive'a (glagoljski 
rukopis, 15. v.) »isto«. Rus. pevga »Edeltanne«, 
ras.-cslav. pevg* (1095). Od gr. Jicuxn »isto«. 

Lit.: ARj 9, 830. Vasmer 2, 329. 

pic m (Hektorovic, Muo, Racisce, Bozava, 
Senj, Malinska) »morska riba sargus puntazzo, 
charax puntazzo«. Jedna vrsta zove se fratar. 
U Mulu se razlikuju pici puntaci od obicnog 
pica. Od tal. pizzo, od korijena pits-, koji i u 
drugim jezicima znaci »ostricu, puntu«; pica f 
(Vetranie, Vuk, Dubrovnik, Cavtat, Korcula) 
»kostica od masline, praskve, grozda«, prosi- 
reno na -at picat m u poslovici, pridjev na 
-ast picast, u Sibeniku s tal. prefiksom za 
pojacanje spica »isto«, spica (Crmnica) < mlet. 
spizza (Miletic ne daje na zalost definiciju 
crmnickog znacenja). Od sttal. pizza »Spizze, 
Kante«, furl, spiz pored piz »punta«, spizze 
pored pizze. Na sufiks -ilj, koji moze biti 
dalmato-romanski za lat. deminutiv -ellus: 
picilj m (Dubrovnik, Zore) »cipka, spice f 
(Hrvatska), merlo (Boka, Korcula, deminutiv 
merlic vise se govori)«. Upor. tal. pizzo »cipka«. 
Denominai napiciljiti, -im »nakititi se pici- 
Ijima = cipkama«. Taj dubrovacki naziv moze 
biti u vezi sa sepeya u dubrovackom statutu 
1235, cipeam sive orale de seta 1328 (»velum 
capitis«;, ako se radi o metatezi. Na lat. de- 
minutivni pridjevski sufiks -olus > -iilj pi- 
culja f (Dubrovnik) »maslina tanka, a duga, 
nazvana po obliku kostica (= pica)«. Za- 
vrsno -ulja moze biti i nas sufiks, ali upor. 
plcola f (Hvar) »biljka cichorium endivia«. 
Rijec piculja je i »ono sto ima zmija samija 
na glavi, a zove se i bigica« = sa umetnutim 
h pred dentalnom afrikatom pinculja (Imotski) 
»verruca rostralis viperae, kokulj«. Ovamo ide 
tal. intensivum na -icare pizzicare, mlet. 
-gare »stipati«, u imperativnoj slozenici pici- 
gamort m (Vis) »grobar«. Nejasno je: pitaju 
ga picigatom. [Za pica v. i pod pica]. 

Lit.: ARj 7, 485. 9, 831. 832. ASPh 25, 
436. Hirtz, Amph. 7, 107. Resetar, Stok. 
267. Cronia, ID 6, 118. Hraste, Belicev zbor- 
nik 2, mi, 153. Miletic, SDZb 9, 358. REW> 



6545. Matzenauer, LF 12, 338. Prati 111 
Jirecek, MHISM 9, 459. Skok, ZRPh 54, 
471. 

pica f (Vuk, Dubrovnik) »kostica od tresnje, 
sljive«. Ovamo ide slov. pi'cek, koje dolazi 
jos u oba luzicko-srpska jezika i ukrajinskom. 
Varijanta sa e mjesto /: slov. i hrv.-kajk. 
pecka f (Belostenec) pored tecek m = pecka 
(Belostenec, Jambresic) »zrno u jagodi groz- 
da«, s pridjevom na -ost peckast (Belostenec). 
Nalazi se jos u ces. pecka »kostica«, polj. pestka 
pored pecka. Upor. njem. Pechsen. Miklosic 
postavlja praslav. ptstka, Holub *puj-bka 
(prema ptdk, ptica). Varijanta sa / pretpo- 
stavlja prijevoj duljenja y. [Usp. i pic]. 

Lit.: ARj 9, 749. 804. 831. Miklosii 269. 
Holub-Kopecny 268. 

picikaruo, gen. picikarula m (Marin Drzic: 
pod u picikarula moga da ti da mortadela i 
salaca ho de biti za svu ovu nedjelju«) »bakal, 
sitnicar«. Od tal. (rimskog) pizzicarolo, tosk. 
-cajuolo = pizzicagnolo. 

Lit.: StPH 7, 261. 7\ 280. REW* 6545. 
Prati 777. DEI 2962. 

picinio m (Istra) »pile, pullus gallinae«, skra- 
ceno piai, fleli m »malo musko dijete«. Ovamo 
idu prezimena Pecinic (~ Marulic, danas ra- 
sireno na Susku), Pezinovic / Piz- (Dubrov- 
nik, 12 — 13. v.) = lat. Pisini, Pigini, P(j)ezenic 
(Dubrovnik, 12—14. v.) = lat. Pesana, Pe- 
zana, Pesagna, Pesegna. Upor. slov. pridjev 
picei »exiguus, miser, vilis« i tal. picciolo »parvus«, 
istro-rom. pizinin (Bele, Pula, Piran) »piccoli- 
no« = picinein (Rovinj) = pekinein (Vodnjan) 
i rum. pufin »malo«. Uppr. dubrovacke uz- 
vike ipic »popola« = inipic (kad dijete sto 
nade ili dobije, onda drugo odmah zavice 
ove uzvike, sto znaci da ce trebati dijeliti), 
prilog ipacno »malo«. Pocetno i- bilo bi prema 
Budmaniju kao u iole, ipak, tj. i »takoder«. 
Dalmato-romanski leksicki ostaci od vlat. pi- 
tzinnus = pislnnus. 

Lit.: ARj 3, 852. 826. 851. 9, 831. 832. 
933. Skok, PPP 12, 10. REW 3 6550. Matze- 
nauer, LF 12, 338. he 106. Jirecek, Romanen 
2, 49. 51. 

picokara f (Poljica, Split, 17. v.) »1° re A 
dovnica koja zivi izvan samostana u redovnic- 
kom odijelu, 2° pobozna zena«. Pridjev na 
-ski picokarski (~a kuca). Od tal. bizzocara f 
(14. v.) »isto«, prema za muskarce bizzocco = 
pinzochera »isto«. 

Lit.: ARj 9, 832. ASPh 32, 470-47 1. 
DEI 538. 2905. 2932. 2963. 



picuo 



654 



pijesak 



picuO; gen. picula m (Buzet — Sovinjsko 
polje) »vrsta sociva«. Od furl, pizzill pored 
pizzdi »cicer arietinum«, zacijelo etimologijski 
isto sto lat. pedalus, koje se nalazi s promje- 
nom sufiksa pecalj, gen. -Ija m (Brihovo, 
Hrvatska) = peteljka (npr. tresnje, jabuke) = 
slov. pice!], gen. -pija »Obststiel«, prema Miklo- 
sicu od tal. picciuolo. Glede sufiksa upor. slov. 
recelj, gen. reclja = recai], gen. -cija (Vodice) 
»rucka na kosi«, kvacelj (od kvaka) i riicela f 
(Sucuraj na Hvaru) »rukovet trave kao plasilo 
na fronzati« (v.). U rumunjskom lat. pedalus > 
picior znaci »noga« (metafora), u narjecjima 
k'icor. Odatle ime Vlaha bosanskog kralja 
Tvrtka Tvrtkovica: Kicurici (1406). 

Lit.: ARj 4, 945. 5, 845. 9, 730. Pletersnik 
2, 16. 413. REW 1 6324a. Pirana 772. Pufcaziu 
1305. 

Pican, gen. -ina m (13. v., Istra), toponim, 
tal. Pedena < lat. Petina, nekada sjediste 
biskupije. Etnik Picanac, gen. -anca m. Aug- 
mentativ (uvredljivo) Picancura. 

Lit.: ARj 9, 833. 

pidal m (Vrbnik) »hrast odsjecena vrha« = 
pidal (Cres) »Baumstamm«. Deminutiv na -id 
pidalic »quercula«. Od tal. pedale, furl, pidal 
»isto« < lat. pedale, od pes, gen. pedis, poime- 
nicen pridjev sr. r. pedalis. Upor. pedana i 
pagul. Ovamo ide i stsrp. pidah (14. v.) »Steuer- 
rader« < gr. jtnSdXiov. 

Lit,: ARj 9, 834. REW 1 6341. Vasmer, 
GL 116. 

pifar m (Maralic, Vetranie) »svirala«. Na 
lat. -ata pimjarata f (Vetranie; m umetnuto 
pred bezvucnim labiodentalem) »svirka«. Po- 
sljednje dalmato-romanski leksicki ostatak od 
tal. piffero ~ pijaro, od franacke rijeci koja 
se nalazi u srvnjem. pifer, nvnjem. Pfeifer. 

Lit.: ARj 9, 834. 854. REW 3 6486. Prati 
161. DEL 2914. 

piganb m (stsrp., 14—15. v.) »ruta, rutvica«. 
Od gr. jrnyavov »isto«. 

Lit.: ARj 9, 835. Vasmer, GL 116. 

pih m (Mikalja, Barakovic, pijeh nepotre- 
ban ijekavizam), postverbal od pihati (Maru- 
lic) = ptat (ZK) »dihati, dahtati, hripati«. 
Upor. hrv.-kajk. pisi me v rit (ZK). Pseudo- 
jekavizam pijehati, pijeham impf. (Vuk) prema 
pf. pijehnuti, p'ijehnem (Vuk, Crna Gora) = 
penuti (Srijem, pseudoekavizam). Pridjev pije- 
hav (Stulic). Odatle na -vac pijefiavac, gen. 



-ovca »covjek sipljiv«. Apstrakta pijehnja (Vuk, 
Dubrovnik) = na -avica pijehavica (Dubrov- 
nik) »1 ° sipnja, 2° zaduha«. Suglasnik i je 
nastao od jery-a, upor. rus. pyhatb. le. je 
onomatopejska osnova *pu rasirena sa s jed- 
nako kao u puhatii od ie. prijevoja *pou- (v.). 
Usp. pahati. 

Lit.: ARj 9, 839. WP 2, 81. Matzenauer, 
LF 14, 415-417. 

pihtija f = pikuje f pi. »drhtalice, pace, 
zaladija« = stsrp. pihtija (14—15. v.) »lijek 
protiv stucanja«. Pridjev na -ast pihtijast. 
Balkanski grecizam od stgr. irnxxii »aus geron- 
nener Milch gepresster Kase« >jrr|XTr|, poime- 
nicen particip z. r. jtt|xt6c »geronnen«: rum. 
piftie, bug. pihtija. Part. perf. pas. piktosan 
pored pltosan (pasiilj, Kosmet, prireden kao 
pire), od pitosat. 

Lit.: ARj 9, 835. Elezovic 2, 61. 536. Tiktin 
1161. Mladenov 425. Vasmer, GL 116. Rohlfs 
1689. 

pijesak, gen. -ska m (13. v., Vuk) = (ekav- 
ski) pesak, djelomice i u cakavskom pesdk 
(ZK, Rukavac u Istri) = (ikavski) pisak (Vo- 
dice) = piska f (Rukavac), sveslav. i praslav. 
*pes(bkb], bez paralele u baltickoj grupi, »przina, 
salbun, mel«. Pridjevi na -ov pijeskov, prosi- 
ren na -it pjeskovit (Vuk), poimenicen na 
-aca pjeskovaca (Vuk), na -ica pjeskovica 
»pjeskovita zemlja«, na -nica pjeskovnica, na 
-bn pjescan, poimenicen na -ik pjescanik, na 
-en pescen, poimenicen u z. r. Piscena za morske 
uvale u Dalmaciji, poimenicen na -ica Pes- 
cenica toponim., na -ast pjeskast. Na -arica 
pjeskarica »pjescana ura«. Na -ar pjeskar (neolo- 
gizam) »Sandstein«. Na -ulja pjeskulja = na 
-usa pjeskusa »pjeskovita zemlja«. Na -jak 
Pesiak (ZK, toponim). Ovamo mozda i hi- 
dronim Pesnica. Praslavenska je izvedenica s 
pomocu deminutivnog sufiksa -bk. Osnova 
pes- bez deminutivnog sufiksa postoji u rus. 
prefiksalnoj slozenici supesb »sandiger Boden« 
i u poljskim narjecjima piach, gdje je s presao 
u h kao u Mach za Moskal. Jat je nastao od 
ie. e, ako se uzme kao paralela sanskr. pamsiik, 
pdmsukd-h (nazalirano) »prah, pijesak«, avesta 
pansnu — s, arm. p'osi »poussiere« prema 
sanskr. pdmsiih »poussiere, sable«. le. je 
korijen tada *pes- »duhati, blasen«. Prvobitno 
bi znacenje bilo »ono sto se moze oduhnuti«. 
Upor. toponim Pometena Draga, Zamet u 
jadranskoj zoni. Dalja je etimologijska veza 
pahati (v.), zdpaha, pahalj. Stvnjem. fesa 
»Spreu, Spelze«, nvnjem. Fehse. Miklosie je 



pijesak 



655 



pikat 



drugog misljenja. Po njemu jat je nastao od 
dvoglasa ai u korijenu *pais : *pis »zerstampfen, 
zermalmen«, lit. paisyti. Taj je korijen zastu- 
pan u pieno, psenica (v.) i u stcslav. pbhati 
»stossen«. Po torn tumacenju prvobitno bi 
znacenje bilo »das Zerriebene, Zerstampfte«. 

Lit.: ARj 9, 919. 840. Ribaric, SDZb 9, 
167. 177. Miklosie 245. Holub-Kopecny 273. 
Bruckner 405. W P 2, 68. Trautmann 216. 
Mladenov 540. Meillet, BSLP 36, 110. Pe- 
dersen, LF 5, 47. Zubaty, Sldvia 6, 273. Mik- 
kola, LF 8, 302. Boisacq 749. 

pijetat, gen. -t' f »milosrde«. Od tal. pieta < 
lat. pietate, apstraktum na -tas od pridjeva 
pius. U skolovanih ljudi francuzizam preko 
njem. pieiet, gen. -teta. 

Lit.: ARj 9, 841. Klaic 965. 

pijuk m (Vuk) »kljuna, cakija, kljuka, obje- 
telica, trnokop, masklin«. Deminutiv na -ic 
pijucic (Vinkovci). Augmentativ na -ina piju- 
cina (Radicevic). 

Lit.: ARj 9, 843. 

pik' m (Belostenec) »nekako gvozdeno 
rude«, (fraza) uzeti pik, imati pik na koga 
na nisan« [ovo germanizam — kalk prema 
njem. einen Pik auf jemanden haben = »biti 
kivan na koga«] = pika f (Belostenec) 
»koplje, motka«. Oboje od njem. Pik(e) < fr. 
pique. Rasiruje se sufiksom -ac pikac m, na 
-aca pikoca f (Samobor) »appositio serpentis«. 
Pridjev na -ast pikast. Ovamo ide i slov. 
prilog navpik »senkrecht, lotrecht«, odatle prid- 
jev navpicen < tal. a picco. Romanski lek- 
sicki elemenat pikk- unakrstio se s domacim 
pik- u plknuti, -Im pf. (ZK) = slov. piknoti 
prema impf, pikati (na-) »1° stechen, 2° 
doticati (Vodice), 3° (objekt psa) drskati« = 
piknut (Cres, Mogoric Lika, Visuc, Hrvatsko 
primorje, Sestine, Visoce ZU, subjekt zmija) = 
picit (Cres) (za-) = slov. piati »pingere, 
aufspiessen«, postverbal pik m pored pika 
f = pika (Vodice) »1° Punkt, 2° bijela ovca s 
crnim tockama na glavi (Vodice)«, odatle m 
pikes »takav ovan«, pikica = picica, pikelj, 
gen. -klja, na -nja piknja (ZK, Bijenik, Za- 
greb, slov.) »Punkt«, pikcast ,popikniti se (ZK) = 
popiciti se (Vodice) »spotaci se«. Tal. impera- 
tivna slozenica: plka-tabdr m (Boka) = p'ika- 
tabdri m pi. (Dobrota) = pikat dbari (Kor- 
cula) »vjesalica, klincanica«, na mlet -ad- + -in 
pikad'in, gen. -ina m (Boka) »jedan klinac na 
vjesalici«. Drugi je dio tabar (v.). 

Lit.: ARj 9, 844. 846. 7, 487. Hirtz, Amph. 
107. Ribaric, SDZb 9, 176. Pletersnik 2, 34. 



36. GM 337. Strekelj, DAW 50, 41. 47. REW 1 
6495. Miklosie 246. Striedter-Temps 112. 
Rosa m an i 781. 

pik 2 m (Vrbnik) »(brodski termin) konopac 
na ladi kojim se dize pedro«. [Od tal. picco 
»specie di mezzo pennone«]. 

Lit.: ARj 9, 844. DEL 2903. 

pika f (Vodice) = piknja (Belostenec, Vol- 
tidi, Sulek) »tocka«, postverbal, apstraktum na 
-nja od pikati, -am impf, (hrv.-kajk., ZK) 
»1° bockati, 2° doticati se (Vodice)« prema pf. 
plknuti (hrv.-kajk.) = -niti ZK, Vodice) =piciti, 
-im (Sisak, slov.) »ubosti«, poplkniti se (hrv.- 
-kajk.) »spotaci se«. Deminutiv na -ica pik- 
njica »tockica«. Pridjev na -ast piknjast, na 
-av piknjav. Rijec pika znaci i »maca, mrlja, 
pjega«. Odatle na -be > -ac pikac, gen. -kca 
»tamne pjege kao bolest na grozdu od vru- 
cine«; takoder pika f (Vodice) »bijela ovca 
sa crnom tockom na glavi« prema m na -es 
pikes »takav ovan«; pika je svinja sarene boje, 
»sarulja, pirgasta svinja«, u Krasicu i Donjoj 
Kupcini. U Donjoj Kupcini na -be pikac 
»vepar ili nerast«. Na -&// pikalj, gen. -klja 
m ili piklja f (Brihovo) »bodljika u jeza«. 
Maretic i Strekelj uzimlju za glagol da je 
posuden iz njem. picken. Ali je osnova pik- 
veoma rasirena i u romanskim jezicima. Za 
pikalj, gen. -klja »cukalj« Matzenauer uzima 
njem. Picket, Bickel kao izvor. 

Lit.: ARj 9, 845. 832. Ribaric, SDZb 9, 
177. Miklosie 246. Matzenauer, LF 12, 339- 
340. Strekelj, DAW 50, 47. RES' 6495. 
Holub-Kopecny 272. 

pikat m (Vuk, Dubrovnik, Bella, Stulic, 
dubrovacki pisci, Perast) »dzigerica«. Demi- 
nutiv na -de < -be + -ic pikacie m (Zore, 
Dubrovnik) »drob od sitne stoke sa dzigeri- 
com; sinonim: rajzlic = rajzlec (Hrvatska)«. 
Pridjev na -bn > -an pikatan. Radna imenica 
f na -ar + -ica pikatarica »zena koja prodaje 
pikate«, u dokumentima 1331. fechatum. Za 
razliku od tal. fegato, koje je ocuvalo grcki 
sekundarni akcent (proparoksiton od fjjtap 
ouxcotov »/kulinarski termin/ jetra punjena 
smokvama«), dubrovacki pikat < *pikdt slaze 
se u pogledu akcenta sa kreko-rom. fecuat, 
mletackim i rom. jicatum »snabdjeven smok- 
vama«. 

Lit.: ARj 9, 845. Budmani, Rad 65, 162. 
Bnrtoli 1, 263. Isti, Croazia 144. REW 8404. 
Skok, ZRPh 54, 471. DEL 1613. 



piksa 



656 



pilastar 



piksa f (Hrvatska i Slovenija) »kutija, 
skrabnica«. Od njem. Biichse < gr. aru^ft;. 
Grecizam je piksid m (Ancic) = plkada f 
»sud za posvecene hostije« = pinda f (Radovcic) 
»kutija« preko lat. pyxis, gen. -idis kao kato- 
lickog crkvenog termina. 

Lit.: ARj 9, 846. 877. REW 6892. 

pi'kula f (ZK, samo u izrazu: nima ni 
pikale, ni mu da ni pihule) »1° ni krajcare, 
nista, 2° lose vino koje se dobiva kad se na 
kominu od grozda nalije vode, pa ta voda 
ukisne (Prigorje, Zagorje)«. Tal. piccolo. Druga 
tal. varijanta plcciolo, furl, pizzul »1° malen, 
2° filir« nalazi se u ptculja (juzna Dalmacija, 
Zore) »plod masline tanak i dug«, slov. prid- 
jev picei, f picla i prilog piilo »knapp, karg«, 
picen »sparsam«, puolat »junger Truthahn« < 
furi, pridjev pizzulat »fanciullo«. Korijen bez 
nenaglasenog deminutivnog -ulus nalazi se u 
slov. ipinka f »Bisschen«, nepinka »gar nichts« = 
pinka (Vis) »jedro u omenduli«, deminutiv na 
-ica daj mi pinkicu kruha (Vis) »mrva«. 

Lit.: Zore, Rod 114, 231. Pletersnik 2, 34. 
37. Pirana" 772. Strekelj, ASPh 11, 365. 
DAW 50, 47. REW 3 6494. Prati 765. 

pila f (15. v., Vuk) = pila, gen. pile (Kos- 
met), slov., bug., ces., polj. i rus., nije 
praslav., »(posudenicaistogznacenja)sega (Crna 
Gora) < lat. seca preko tal. sega, testera, 
turpija (v.), iaga (ZK, preko njem. Sage, a 
ovo iz tal.)«. Znaci takoder isto sto pilana 
(sinegdoha). Deminutiv na -ica pilica »serra- 
tuiaarvensis«. Pridjev na -astpilast. Denominali 
na -ati pilatl, -am impf, (is-) = na. -iti pi'liti, 
pilim (Is-, na-, pre-} = pillt (Kosmet) »teste- 
riti«, iterativ na -va- -piljfvati, -piljujem pored 
-piljlvdm, samo s prefiksima. Deminutiv na 
-uhati pilukati, -am (Dalmacija, Pavlinovic). 
Na -otina / -evina pilotina = piljevina (Oraho- 
vica, Slavonija) = opiljci. Na -jak piljak, gen. 
-aka (Pokuplje, Hrvatska) »turpija kojom se 
gladi drvo«. Radna imenica na -de : pilac, 
gen. -aca. Poimenicen part. perf. pas. na -lea 
plljenica (Lika, Prigorje). Slozenica sa perz. 
hane: pilana »Sagewerk«. Rumunji posudise 
pila »Feile«, a pill »feilen«, arb. pile »Werkzeug 
zum Flachskammen« (nije potvrdena u torn 
znacenju medu slavinama). Nema jedinstve- 
nog misljenja o postanju. Bruckneru i Kipar- 
skom je to posudenica iz stvnjem. fila < 
fihila (9. v.). Prema tome ne bi bila prasla- 
venska rijec. Uporedenje sa lit. pettis, lot. 
pedis »noz« govori za to da je / nastao iz Te. 
dvoglasa el i da nije posudenica iz german- 



skoga, ako je to uporedenje ispravno. Mlade- 
nov izvodi od iste ie. osnove od koje je i pismo, 
plsati, sto ne moze biti. Lit. pield je posude- 
nica iz poljskoga. 

Lit.: ARj 3, 921. 7, 487. 9, 852. Elezovic 
2, 73. Miklosic 246. Holub-Kopecny 273. 
Bruckner 414. Kiparsky 257. Mladenov All. 
Trautmann 210. Joki, Unt. 69. Isti, Stud. 
69. Tiktin 1162. 

pila 2 f (Varazdin i okolica, Samobor) 
»lopata«. Mozda ide ovamo i pila f (Istra) 
»kost koja se zov i kobilica, lomilica« < lat. 
pila »Ball, Kugelchen«. Deminutiv na nena- 
glaseni sufiks -ula: pilula f »medicinska kug- 
Ijica«, ucen latinizam < lat. pilula = (disi- 
milacija / - / > n - I ili r - I) pinula (Mi- 
kalja) = plrula (Rab, Vrbnik). Ovamo mozda 
iz djecje terminologije za igru (upor. spekula) 
piljak, gen. -Ijka m »1° crjepic, 2° kamencic 
(Bosna)«, deminutiv piljeic, deminutiv na 
-ik > -dk od pilj, gen. pllja »crijep od zem- 
ljana kakva suda (Crna Gora)«. Od vaznosti je 
za etimologiju te rijeci istoznacno arb. pile 
»Steinchen«, deminutiv na -ze = -zk pllez'e < 
lat. pila > stellet, pela. Moze biti balkan- 
sko-latinska rijec. Denominal na -ati plllati 
se, piljam se impf. (Lika) (is-, na-) »igrati se 
piljcima«. [Za piljak v. i pod pllkaj. Mozda 
je prijenos na drvo piljeika f »komad drveta 
kojim se djeca i cobancad igraju« = plnclka 
(Vinkovci). Zbog posljednjeg oblika pitanje 
ostaje da li su piljak i piljeika iste rijeci. Ovamo 
jos internacionalni francuzizam ploton (Crna 
Gora) = plotun, -Una (Vuk, narodna pjesma, 
danas opcenito) »vatra iz pusaka« = flotun 
»mala ceta od 10 — 20 vojnika« < fr. peloton. 

Lit.: ARj 3, 61. 921. 9, 846. 847. 851. 852. 
854. 855. 868. 10, 85. GM 337. REW* 6498. 

pilastar, gen. -stra m (Dubrovnik, Cav- 
tat) = (str > str kao u ostar) pilastar, gen. 
-stra (Jerkovic) = pilaster, gen. -stra (Buzet, 
Sovinjsko polje) »kameni potporni stup sto 
drzi teracu, stup kao podupirac zidu, kameni 
stupovi pod krovom od skadnja«. Od tal. 
pllastro, izvedenica na sufiks -aster od pila. 
Odatle na pridjevski sufiks -arts poimenicen 
u sr. r. pilare > stvnjem. philari > polj. 
filar, nvnjem. Pfeiler > filareta f (Vuk, Sri- 
jem) »ograda od malih, drvenih, kamenih, 
gvozdenih stupova, kakvi bivaju najcesce uza 
stube«. Sufiks -eta nejasan. Na augmentativni 
tal. sufiks -one > -un : pilun (Vrbnik) < tal. 
pilone. 

Lit.: ARj 3, 53. 9, 847. REW S 6497. 6500. 
Miklosic 58. SEW I, 281. DEI 2919. 



pilat 



657 



piloza 



pilat m (Poljica) »covjek zuta mrsava lica«. 
Ne zna se stoje li u vezi pridjevi pilat (Lju- 
bisa) u recenici ne oziva se ni pilata dusa 
»nitko«, koji odgovara Vukovu piiiian u iz- 
razu: nema ni pillcnoga »nikoga« [usp. i pod 
pi-pi]. Taj je poimenicen na -ik pilicnlk (Vuk) 
»kein einziger«, a ima i znacenje »parvulus«. 
Zbog toga je ocita etimologijska veza s pile 
(v.). U tim primjerima, gdje se pojacava ne- 
gacija, sluzi u ZK izraz nima bozega pllljana 
doma. Ljubisin pridjev pilat (~a dusa) i 
pllljan (ZK) moze se svesti takoder na pile 
»sitna zivotinja« kao jak izraz za pojacanje 
negacije. Mozda je u vezi s time i pilat u 
Poljicima [usp. i pod plljunj. U bug. pilat 
m i ngr. jidcVrnc, znaci »mucitelj«, a u Kosmetu 
pridjev pilat (insan) »davo, prepreden, okre- 
tan«, poimenicen na -ik pildtnik m prema f 
pildtnica. Tu se zacijelo umijesalo biblijsko 
ime rimskoga podrijetla C. Pondus Pilatus. 
Upor. slicno Lazar (v.). 

Lit.: ARj 9, 847. 849. Elezovic 2, 73. 536. 
Mladenov 422.- 

pilav, gen. -dva m (Vuk) = piljaf (Kosmet) 
»1° kuhan pirinac na masti s mesom ili bez 
mesa, 2° pir, svadba (sinegdoha)«. Balkanski 
(i evropski) turcizam (tur. pilav) iz kulinar- 
ske terminologije: rum., bug. pilaf. 

Lit.: ARj 9, 847. Elezovic 2, 74. Mladenov 
All. Tiktin 1162 Lokotsch 1656. 

Pile f pi. (Dubrovnik, Krk) .»glavna vrata«. 
Na Rijeci Viadelle Pile. Gr. nvkr\ »vrata«. 

Lit.: ARj 9, 848. Gigante, Deputazlone di 
storia patrla per le Venezle, Sez. di Fiume 
1944, 8. Skok, Slav. 63. Isti, Sldvla 10, 486. 

pilka f (Belostenec) = plljka (Hrvatsko 
zagorje) »zaklop, cep, vranj«, upor. slov. 
pulka, plljka »isto«. Mozda je u vezi i piljak, 
gen. plljka »onaj vrscic na rogu srndaca sto 
svake godine po jedan izraste« i piljak, gen. 
plljka (Stulic) »cekinja« kao i piljak gen., 
plljka m (Bosna) »1° crepic, 2° kamencic«, 
ocit deminutiv na -ik od pilj, gen. pllja »crijep 
od kakvog zemljanog suda«. Odatle denominal 
na -ati plllati se, -piljam »igrati se piljcima«. 
Prema Strekelju slov. i hrv.-kajk. rijec u zna- 
cenju »vranj« potjece iz njemackoga. [Usp. 
za piljak i pod pila 2 ]. 

Lit.: ARj 9, 850. 853. 852. Popovic, NJ 3, 
252. Miklosic 246. Strekelj, ASPh 11, 465. 

pilo n (Dubrovnik, Cavtat, Boka, Budva, 
Krtole, Konavli, Kuciste, Dobroselo, Lika) 
»1° u kamenu izdubena posuda za ulje, 2° 



Gusstein in der Kiiche = kamenica, skafa 
(Korcula), dzara (Tivat), 3° u nju se stavlja 
krga da se stuce (Budva), 4° jama za kucom 
za smetliste i izlijevanje splacina (Dobroselo), 
5° goveda mokraca (Dobroselo), 6° jarak za 
spremanje vocaka (Dobroselo; nejasan seman- 
ticki razvitak)«. Od lat. > tal. pila, sa zna- 
cenjem kao 1° — 3°. Glede -a > -o upor. 
vino < lat. n pi. vina (v.). U talijanskom 
argou znaci i novae, jer se stavljao u posude 
u rimsko doba, upor. pilavi m pi. »novac« u 
satrovackom jeziku. 

Lit.: ARj 9, 851. REW* 6497. Matzenauer, 
LF 12, 341. Prati 768. DEI 2919. 

Pilot m, stsrp. horonim (13. i 14. v., Du- 
sanova isprava) »predjel u planinama izmedu 
Prizrena, Zete i Skadra«. Dva su Pilota, 
gornji i donji. Pridjev na -bsk pilotski. Srlat. 
Polatum, gr. IToMO-oi, arb. Pulati m pi. »ar- 
bansfco pleme i njegova zemlja izmedu Pri- 
zrena, Zete i Skadra«. Neobicna je nasa za- 
mjena i za lat. i gr. o, dok je arb. u kao u 
kuvent-di < conventus, kunat < cognatus, 
cuq < cocceus itd.; a > o je kao u Drlvastum > 
stsrp. Drivost. Kraj je bio jako romaniziran. 

Lit.: ARj 9, 851. Jirecek, Romanen 1, 59. 

piloza f (Istra) »neko grozde«, kao da je 
tal. pridjev na -osus peloso od pelo < lat. 
pilosus od pilus »kosa« [usp. tai. pelosina f 
»varieta di vitigno bianco coltivato nei din- 
torni di Asti /Piemonte/«]. Vjerojatno nije 
u vezi s lat. pilus rijec pilat m (Poljica) 
»covjek zuta mrsava lica«. Taj je naziv nastao 
zacijelo po evandeoskom Ponclju Pilatu < 
pilatus »kosmat«. To se prezime moze shva- 
titi i kao part. perf. pas. od pilare > tal. pelare, 
odatle (posd je ki opelan, Sutomore) »bez 
kose«. Ovamo ide splitski toponim Pijate m 
pi., teren uz more < Pillatum u dokumentima. 
Marin Drzic ima ckvaru opilaje »uzimati«, & 
prefiksom o-. To moze biti dalmato-romanski 
leksicki ostatak. S » > e i sa -tare pored -are 
dolazi peljatl, -am impf, (o-) (Mikalja, Stulic) 
»uzimati, grabitk, koje moze biti dalmato-ro- 
manski reileks od tal. pigliare (sa i > e kao u 
Istri i krekorom.) »uzimati, grabiti, pljackati«. 
Sa e mjesto i slaze se furl, pea < pillare. 
Samoglasnik e moze biti i za vlat. ;'. Vetranie 
ima delemoska f »muscicapa« < tal. impera- 
tivna slozenica pigliamosche. Tu je nejasno 
p > d i 1 - e mjesto a. Pavlinovic ima peljati 
se, -am impf, u znacenju »tuci se, cupati se«. 
Tu stoji e < vlat. e od pilus. U narodnoj 
pjesmi peljati, -am znaci »ujedati«. Ovamo ide 



42 



Skok: Etimologijski rjecnik 



piloza 



658 



pinokot 



jos opiljugati, -am pf. (Ston) »ocerupati kakvu 
pticu do posljednjih badrljica«, od tal. piluccare 
zamjenom -uccare nasim -ugati. Druga je za- 
mjena sa -uskati opeljuskati, -om (Dubrovnik) 
»oljustiti«. 

Lit.: ARj 9, 45. 56. 769. 851. Hirtz, Aves 
84. Resetar, Stok. 261. 267. REW 6508. 
6506. DEI 2828. 

pil)ar, gen. -dra m (Vuk) »sitnicar, bakai« 
prema f piljarka, piljarica. Denominal piljd- 
rlti, piljarim impf. (Vuk). Apstrakti plljarenje 
n, piljarina. U Zagrebu i ostalim hrvatskim 
gradovima na sjevera (hrv.-kajk.) sa / mjesto 
p u ffil(f)arka (1362) »1° sitnicarka, 2° (me- 
tafora) brbljava zena, pravdasica«, odatle 

JiKSlarScina (1321).Mazuranicevo izvodenje od 

filir, gen. -ira »stara najniza jedinica austrij- 
ske krune« < njem. Vierer preko madz. 

filler (disimilacija r - r > / - r) nije moguce. 
Mozda prije od starog bakrenog novca tal. 

fdlaro (14. v.) < bizantinski deminutiv na 
-cepwv (nepotvrden doduse), u dokumentima 

follarius, od biz. cpoAAu; (5 — 6 v.). Deminutivni 
docetak -apioy bio je zamijenjen suliksom 
-anus > -ar za radne imenice, o > i unakrste- 
njem sa srlat. pila »porticus nundinaria seu 
locus ubi merces venum exponunt'ur, taberna > 
tovijerna (v.)«. 

Lit.: ARj 9, 852. Mazuranic 305-6. LEI 
1677. Matzenauer, LF 12, 340. Skok, ZRPh 
54, 185-187. DEL 1677. 

piljug m (Lastva) »surculus, germen, sje- 
me i ona stabljika na kojoj pociva sjeme od 
cipule (= kapule)«. Uzrecica: od straha seres 
piljuge. Kao da je nasa izvedenica na -jug (v.) 
od gr. (pvXXov »Blatt«? Upor. drugi elemenat 
slozenice karanfil, garoful, trandovilje. 

Lit.: ARj 9, 853-4. Rohlfs 2358. 

piljun n (Dubasnica, Dobrinj) = pijun (Is- 
tra) = slov. pilun (Dolensko), pilunec, gen. -nca 
»kumce, Patenkind«. Dalmato-romanski lek- 
sicki ostatak. Od lat. fdialus (disimilacija 
/-/ > I - n kao u lancun, v.), deminutiv na 
-olus od filius, ie. podrijetla. Zamjenom su A 
fiksa sa ucenim -ianus pilijan (ZK) samo u 
vezi nlma bozega pilijana (pored stvora) doma 
»nema ni zive duse u kuci« [usp. i pod pilat]. 
Dalmato-romanski oblik potisnut je od mle- 
tackog fiozo m prema fioza f > fijoco m 
(cakavski, Pag, Vrbnik) prema fijdca (Bozava, 
Istra) = fdjoco (Molat) = (latinizirano) 
filiaco (Veli otok). Zamjena deminutivnog -olus 
Sufiksom -oceus pojava je mletacka: tosk. fl- 
glioccio. U balkansko-romanskom sluzi za taj 



krscanski termin izvedenica na -ianus filianus > 
rum. Jin, m find f, arb. fijdn (upor. hrvatsko 
prezime Pijan). 

Lit.: ARj 9, 844. 853. Pletersnik 2, 37. 
REW 3 3302. 3303. DEI 1636. Strekelj, DAW 
50, 17-18. GM 104. Skok, RES 10, 190. 
197. ss. Isti, ZRPh 54, 475. 

pimpinela f (Belostenec) = pimpaneia 
(Sulek, Dalmacija) = (gubitak suglasnika m) 
pipinjela »trava poterium sanguisorba« (Istra). 
Odatle pimpanelica »pimpinella saxifraga«. Od 
tal. pimpinella »isto«, srlat. pipinella (17. v.). 

Lit.: ARj 9, 859. REW 3 6508. Matzenauer, 
LF 12, 342. Sulek, Im. 294. DEI 2924. 

pinca f (Lepetane) »jelo sto se pravi o 
Uskrsu« = pinca (Istra, Buzet, Sovinjsko po- 
lje) »fini kruh iz psenicnog brasna za Uskrs, 
obicno velik okrugao hljeb«, slov. pinca pored 
pinica »Osterbrot«. Zamjena docetka -ca nasim 
sufiksom -ka -plnka (Rijeka) »isto«. Od mlet. 
pinza = furi, pinze »sinonim fujazze < focacea, 
peta/pete«, varijanta s umetnutim n od tal. piz- 
za (Rim) »focaccia«, a ovo izvedenica na -ea < 
kllat. ea od pitta (Kalabria) »focaccia«, pitta 
(Cividale) = furl, pete = gi. JiiTTa, koja je 
balkanska rijec (v.). Sufiks -ea dosao je od 
focacea, a suglasnik n od pinctiare > tal. 
pinzare ili od tal. pinzo »voll gepfropft, pun 
puncat«. 

Lit.: ARj 9, 854. 855. Pletersnik 2, 37. 
REW 3 6546. 6509b. Prati 777. Matzenauer, 
LF 12, 341. DEI 2961. 

pinica f (Istra) »drveni sud za pravljenje 
masla«. U Buzetu (Sovinjsko polje) penica f 
je »cjedilo u obliku plitkog tanjura sa dugim 
drskom, da se iz kotla mogu vaditi krpice, 
makaroni i drugo«. To je izvedenica od pjena 
(v.). ARj ima tu rijec, ali joj ne daje znacenje. 
Mozda je istog podrijetla i brodski termin 
pinica f (Senj) »mauna pijata, vrsta lade koja 
ide uz gliboder i sluzi da se u nju baca blato u 
luck. 

Lit.: ARj 9, 772. 855. 

pinokot m (Vuk, Srbija) »nacvice« = 
pinokoti m pi. (Kosmet) »daska s izdubljenjem, 
u kojem se redaju hljebovi, razmijesano tijesto, 
kad se nose da se peku u pec«. Balkanska rijec 
grckog podrijetla: srgr. Tnji/axcoxri f»Brodbrett«, 
izvedenica od nfva^ »tableau« > bug. pana- 
koda, cine, pinacuto m »pelle pour enfourner 
les pains«. U hrv.-srp. dosla preko Cincara. 

Lit.: ARj 9, 855. Doric 263. Pascu 2, 74., 
br. 1378. Papahagi 844. 



pinjav 



659 



pi-pi 



pinjav (Vuk, Rab, Boka) »tvrd, skrt«, prid- 
jev na -av, od mlet. pigna,, zacijelo od znacenja 
pigna f »pentola«, jer se novae stavljao u lonac. 
Odatle slov. pinjd f »1° Butterfass, stap, 2° 
leerer Kanal in der Mitte des Kohlenmeilers« < 
furl, pigne, pridjev na -bn > -en pinjen (~'0 
mleko}, poimenicenp/Vy'enec. Natal, sufiks -atto: 
pignatta, kreko-rom. pinat, istro-rom. pinata 
»olla pineata« > plnjata f (Perast, Dubrovnik, 
Cavtat) = plnjata (Crmnica, Prcanj, Dob rota, 
s primjerom plnjata se provjeslu ruga, a obadva 
su omfcena druga; Lastva, Sutomore, Smok- 
vica na Korculi, Rab, Bozava, Malinska) 
»bakren sud za kuhanje, kotlic koji stoji na 
trpielji (Lastva), ima tortu, proveslo = pro- 
vorslo Vrbnik), vjesa se na kamastri (Dobrota)«, 
deminutiv na -lea pinjatica (Malinska). Prvo- 
bitno je to poimenicen pridjev u z. r. od lat. pe- 
neus > tal. pigna »pino« i znacio je drvenu posu- 
du od omorike. Rijec pin m »bor«, toponim Pm 
(Tivat, 14. i 15. v. in contrada Pirn) = pinj, 
gen. pi'nja m (Dubrovnik, Bella, Stulic) »1° 
drvo pinus, 2° plod od bora«, deminutiv na 
-olus penjuo, gen. -lila (Dubrovnik) »plod od 
pinja ili cempresa, ceser«, deminutiv na -id 
plnjulic (ibidem) »plod bora za zacin« = pl- 
njula (Perast) »isto« = plnjol (Sibenik), pinjo- 
le f pi. (sibenski otoci) »1° isto, 2° (metafora, 
plnjola, Dalmacija, Lumbarda) neka vinova 
loza«. Rijeci pin, pinj, pinja i pinjuo < lat. 
plnus leksicki su ostaci iz dalmato-romanske 
terminologije raslina. Ovamo ide kao oronim 
Pine's (brdo, Ulcinj). 

Lit: ARj 9, 854. 855. 856. Zore, Rad 170, 
203. Pletersnik 2, 37. Sturm, CSJK 6, 74. 
NVj 34, 379. si. (cf. Ijjb 12, 275). he § 114. 
Boriali 2, 213. Kusar, Rad 118, 24. 26. Bud- 
mani, Rad. (,5, 165. Miletic, SDZb 9, 235. 
REW* 6511.- Miklosic 246. Strekelj, ASPh 
28, 524-525. GM 338. DEL 2917 '. 

pipa f (Potomje, Rab, Bozava, Istra, Vrbnik) 
»1 ° lula« = pipa (Vuk) = pipa (ZK, hrv.-kajk.) 
»2° naprava kojom se toci vino ili rakija iz 
bacve«. Deminutiv na -lea pipica. Nalazi se u 
oba znacenja u slov. i madz. Od lat. pipa > 
njem. Pfeife. Upor. arb. pip. 

Lit.: ARj 9, 856. Pletersnik 2, 38. Kusar, 
Rad 118, 22. Crania, ID 6, 117. REW 6520. 
GM 338. Prati 772. DEI 2937. 

pipati (se), -am, rijetko plpljem (Vuk, 
Belostenec, Vrcevic) (is-, na-, o-), samo 
juznoslavenska, mozda praslavenska rijec, »pal- 
pare«, prema iteratlvu na -vd- -pipdvati, -pipa- 
vam, samo s prefiksima. Pridjev na -av pipav 
»spor« (Kosmet)j poimenicen na -ica ptpavica 



»djetinja igra«. Postverbal napip, opip, s prid- 
jevima na -bn > -an opipan i na -Ijiv opipljiv. 
Radne imenice na -vac pipavac, gen. -vca = 
na -lac pipalac, gen. -aoca (Stulic), na -ko- 
plpavko m prema f na -lea plpavica (Kosmet) 
»covjek, zena, spori u poslu«. Podrijetla je 
onomatopejskoga, kako pokazuje suglasnicka 
reduplikacija. Postoji i u rum. pipai »isto«, 
koje nije posudenica iz juznoslavenskog jer 
je obrazovano sa -Si, kako je obicno kod gla- 
gola onomatope)skog podrijetla. Onomatope- 
jom se oznacuje radnja. Sa promjenom akcenta 
pipati, pipam impf. (Vuk) (o-) stvara se novi 
semantem »cupati« = pi'pat, pipljem (gusku, 
Kosmet), ispitat, -epam (Kosmet) »ocerupati, 
poskidati«. U torn se znacenju nalazi i u slo- 
venskom. Upor. gr. Jtajtctco. 

Lit.: ARj 9, 56. 57. 857. Elezovic 2, 74. 
237. Matzenauer, LF 12, 342. Mladenov 423. 
Miklosic 247. 

pi-pi (ZK, Lika, Turska Hrvatska, Sla- 
vonija, Vodice) »uzvik (onomatopeja) kojom 
se dozivlju, vabe pilici, kokosi«. ZK dodavaju 
jos pica pica picicd. Razlikovati ga treba od- 
uzvika za gadenje pi (Vuk, Voltidi, ZK), koji 
se pojacava sa sram te i pi te bilo. To je vari- 
janta odfuj (v.). Upor. ipij (Kosmet) za cude- 
nje. Kod Vuka glasi takoderpw = pii (Kosmet, 
takoder tur.) za gadenje i grdez. Prvi se nalazio 
vec u ie. prajeziku, sluzio je u mnogo izvede- 
nica: pile, gen. -eta n (Vuk, takoder bug., 
u polapskom, luzicko-srp.), pi. pilici, koji 
posudise Turci pilic. Odatle na -ar pilar (Istra) 
»koji cuva pilice«. Na -ica pilica (Lika), odatle 
pridjev na -bn pilican »malen, sitan« [usp. i 
pod pilat]. Deminutiv na dvostruki sufiks 
pllicica (Vuk), pilesce, pilicie. S tal. deminu- 
tivnim sufiksom -ino pilin, gen. -ma (Dubrov- 
nik) »pile«. Na -jak pilicak, gen. -aka = na -ar 
pilicar = na -nik pilicnik = na -njalt pilienjak 
»kocak za pilice«. Pridjevi na -ji piled (Kos- 
met) od pileta, pilicji od pilica. Kolektivi na 
-od pilad, gen. -i (Vuk) = na -el pilez m = 
na -adtja piladija (Kosmet) »(metafora) sitna 
djeca«. Na -ka pilka (Kosmet) »lanjsko zensko 
pile«, s deminutivom pilcica. Mjesto pile 
govore ZK pisce, gen. -eta n, pi. plscanci, gen. 
plscenac. To je izvedenica od osnove glagola 
piskati, piskutati, koji cini zasebnu leksikolo- 
gijsku porodicu. Upor. i piscenac, gen. -nca 
(Tometici kod Kastva) »pile«. Odatle na -enka 
piscenka (Krasic) »mlada kokos«. Izvedenica 
je baltoslavenska i praslavenska. U lit. pyle, 
lot. pile kao i u sjevernim slavinama pace, 
patka, guscica, kod Kasuba. pyla, pyle. Uzvik 



pi-pi 



660 



pirgast 



(onomatopeja) se udvostrucuje pip-, odatle 
pipie n, pi. pipliii (Vodice) i pipljica »mlada 
kokos«. Upor. bug. pipe »pile«, madz. pipe 
»junges Huhn« i pi'pa t (Vuk, Srijem) »koko- 
sinja bolest« [usp. i popita}. Ovamo ide i iz- 
vedenica na - ug, -juh: piljug (Vuk, Hrvatska) = 
piljuga f (Hrvatska, Vuk) = piljug (Vodice) = 
piljuh (15. v., cakavski, Rab, slov., Pag, Dugi 
otok, Rava) = piljuk (Slavonija, Lukavac) = 
piljim (promjena suiiksa, Slunj) »astur palum- 
barius«. Deminutivi na -be piljuzac (Stulic) = 
na -bk piljuzak = na -ic piljuzic. Augmentativ 
na -ina piljuzina (Krasno, Pazariste), s prid- 
jevom piljuzinov. S odbacivanjem sufiksa pilj 
(Divkovic). Denominal piljuziti »pistiti kao 
piljug«. S uzvikom pi stoji u vezi uzvik piju 
za glas pilica, koji se oformljuje sa -kati pi- 
jiikati, -ce impf. (Vuk) prema pf. pijuknuti. 
Odatle postverbal pijuk (Vuk, Boka), s prid- 
jevom na -av pijukav, poimenicen na -be > 
-ac pijukavac, gen. -avca »ptica totanus ochro- 
pus«. Upor. slov. pijal »laras marinus«, pijui 
»Seeente« i pijuljaca (Srijemski Karlovci) 
»ptica circus aeruginosus«. 

Lit.: ARj 9, 831. 847. 843. 844. 848. 849. 
852. Hirtz, Aves 333. 336. Resetar, ASPh 
26, 362. 365. Ribaric, SDZb 9, 176. 177. 
Elezovic 2, 73. 147. 356. Miklosic 246. 247. 
Bruckner, ASPh 11, 138. WP 2, 70. Mladenov 
422. 423. Trautmann 217. Matzenauer, LF 
12, 339. Iljinski, KZ 43, 179. 

pipun m (Perast, Grbalj, Dubrovnik, Cavtat, 
Korcula) = pipun (Vuk, Boka, Rijecka nahija, 
BiH, Prcanj, Crmnica) = pipuna f (Korcula), 
gen. pi. pipunih (Lumbarda) = pepun (Mi- 
kalja) »dinja, melone, cata (Sibenik)«. Pridjev 
pipunski. Deminutivi na -be > -ac i -ic pipu- 
nac, gen. -nca, pipunic. Na -iste pipuniste n. 
Na -ar pipunar »covjek koji sadi dinje«. Dal- 
mato-romanski leksicki ostatak. Od gr. parti- 
cipa jiejtcov »von der Sonne gekocht« > ngr. 
jTEJiovt. Balkanski grecizam: bug. pipon, cine., 
megl. pipon'u, arb. pjepe'r. 

Lit.: ARj 9, 560. Kusar, NVj 3, 332. Pe- 
rusek, ASPh 34, 22. REW 3 6395. GM 342. 
Rohlfs 1662. 

pir 1 m (15. v., Vodice, ZK, Kosmet, Lum- 
barda, homonlmija sa pir uklonjena je akcen- 
tom) = (pseudojekavizam) pijer (Bosna), sve- 
slav. i praslav., »1° gozba poslije vjencanja, 
2° svadba, 3° esnafska slava«. Pridjev na 
-on > -an piran = pijeran (Ranjina), poime- 
nicen na -ik ptrnik, gen. -ika = na -jak pir- 
njak (Barakovic, Poljica), na -njl pirnji( Div- 
kovic). Ovamo jos s tur. sufiksom na -dfija 



pirdzija m (Lika) »pustosvat, nabiguzica«. De- 
minutiv na -bk pirak, gen. -rka. Denominal 
na -ovati pirdvati, pirujem impf. Izvedenica 
obrazovana s pomocu sufiksa r (kao dar, gr. 
6copov) od ie. korijena pi- »piti«. Znacenje' je 
isto kao u pijanka. 

Lit.: ARj 9, 860. 864. Elezovic 2, 75. Kusar, 
NVj 3, 338. Miklosic 246. Mladenov 423. 
Hirt, PBR 23, 336. Uhlenbeck, PBB 16, 536. 
19, 333. (cf. AnzIF 3, 88). Matzenauer, 
LF 12, 342. Jokl, Stud. 92. 

pir 2 m (Vuk, Hrvatska, Istra, Split, Smok- 
vica, Korcula) = piro n, ie., baltoslav., praslav., 
»far, triticum Spelta, ogropyrum repens, 
Spelt«. Deminutiv na -be piree (Cres) »agro- 
pyrum repens«. Na -evina pirevina pored 
pirevina (Vuk) = pirevina (Kosmet) »trava 
koja raste kao korov po njivama, triticum 
repens«, poimenicen pridjev na -ev, koji do- 
lazi kao toponim sr. r. Pirevo (Srbija). Na 
-avica piravica (Istra) »tritici genus«. Na -ika 
pinka (Belostenec, Vrbnik, Bukovica, Dal- 
macija, Lika, Bosna) »triticum repens«. Sa- 
moglasnik l je nastao od jery-a stcslav. pyro, 
a ovo od ie. u. Srednjeg je roda kao ei'to, yseno. 
Rumunji posudisep;> »triticum repens«. U bal- 
tickoj grupi stprus. pure »bromus secalinus«, 
lit. purai pi. m »Winterweizen«, lot. pun, 
sanskr. pura-h »Kuchen, Geback«, gr. mjpoc; 
»Weizenkorn«, jrupr|v, gen. -nvoc; (mediteranski 
sufiks) »graind'unfruit«,juzno-ar. bur, bor, kla- 
sicno-ar. burr »orge«. Rijec je prema tome 
pred-ie. 

Lit.: ARj 9, 861. 863. Miklosie 269. Holub- 
-Kopecny 307. Bruckner 402. WP 2, 83. Fraut- 
mann 232. Mladenov 483. Pedersen, LF 5, 74. 
Boisacq 829. 

pirata m »gusar«. Od lat. pirdta < gr. 
jTEtpaTiic,, izvedenica na -cnr|c; od glagola Jiet- 
pdco »poduzimljem«. 

Lit.: ARj 9, 863. Prati 113,. DEI 1941. 

pirgast, pridjev na -ast (Lika, Bruvno, ~ 
pas; slov.) »pjegav, saren, s crnim i bijelim pje- 
gama) = pirgas, f -sta (Kosmet) »pepeljiv« = 
na -av pirgav (Virovitica) »lecajiv, pjegav«, 
poimenicen na -be > -ac pirgavac, gen. -avca 
(Bosna) »vez na zenskim maramama«. Na 
-ice pirgica (Lika) »pirgasta kokos«. Na -o 
(hipokoristik) pirgo m (Turska Hrvatska) 
»covjek lecajiv«. Na -apirga »1° koza, 2° krava 
(Kukuljanovo), 3° kokos (Bosna), 4° ptica embe- 
ryza hortulana, 5° nadimak covjeku (odatle 
Pirgia)«. Na -as pirgas m (Lika, Bastaji) »konj« 
prema f na -ica pirgaKca »kokos«. Na -asica 



pirgast 



661 



piriti» 



pirgasica »ptica porzana maruetta«. Na -an 
pirgdn = na -alj (upor. putai}} pirgalj »konj«. 
Na -ulja pirgulja (Hercegovina) »zmija«. Na 
-esa pirgeSa (Bastaji, Slavonija) »ime kozi«. Na 
-dnja pirgonja '»vb«. Denominal na -ati pir- 
gati se (BiH) »sareniti se«. Suglasnik g varira 
sa k: pirkosi (Kurelac) »piegaste, pirka (Ku- 
kuljanovo) »ovca, kokos«. Kako pirihast (Istra) 
znaci i »saren«, a to se znacenje razvilo iz 
»crven, crvenkast«, mozda je i pirgast < pir- 
kast (glede sufiksa upor. crvenkast) u etimologij- 
skoj vezi sa piriti »plamtjeti« (v.) i pirKt (v.). 
[Usp. perka; Vinja izvodi od gr. Jiepxoc, 
>crnkast«]. 

Lit.: ARj 9, 863. 865. Elezovic 2, 75. Vinja, 
ZbRFFZ 1955, 149. 

piria f (Perast) pored pirija (Vuk, Budva, 
Crmnica, Crna „Gora, scepan, Pastrovici, 
Bozava), deminutiv pirica (i < iji) = pirja 
(Rab, Kuciste, Korcula, Boka) = (s tal. pre- 
fiksom j- < lat. ex-} spirica (Potomje, Kuciste) 
= (sa / prema furi. piere metatezom) pirla 
(Glamoc) = pirlija (Poljica) = pilirija pored 
pilirija, pilierija, pirielica, pilierica, piliernica 
(Crmnica) »lijevak, tratur (ZK), imbuto«. 
Upor. arb. piri-ja (Godin). Oblici bez / po- 
tjecu iz mlet. pirta < gr. Jietpta (Bruch) 
»Trichter« iz Jannarakisa od Jieipdo) »durch- 
bohre«, ako neipia nije novogrcka posude- 
nica iz mletackoga; istro-rom. pirta (Pasana). 
Oblici sa / nadovezuju se na slov. pledra f 
(Gorisko) < tal. dijai, pledria (Bormio), slov. 
piera f < furl, piere, trsc.-tal. pl.pierds »imbuti«. 
Pretpostavlja se kao izvor nepotvrdeno vlat. 
*pletria. Crmnicki se oblici mogu objasniti 
unakrstenjem mletackog i furlanskog oblika. 
Oblike sa s- upor. s istro-rom. spiera (Pula) 
»1° sfera, 2° piccola parte di q. c.« < sphaera i 
sp "ijerlica (v.). 

Lit.: ARj 9, 864. 865. 866. Pletersnik 2, 
54. 57. Sturm, CSJK 6, 82. Miletic, SDZb 9, 
253. 394. Kusar, Rad 118, 22. REW 3 6597. 
Strekelj, ASPh 12, 465. Bruch, ZRPh 40, 
315. he 5, 151. Pirana" 780. FEW 9, 63. 
Skok, ZRPh 36, 655. A. 2. 

pirin(a)c, gen. -Inca m (Vuk) »1° zuta 
mjed« = pirindza (jedna potvrda, narodna 
pjesma), pored znacenja 1 ° takoder »2° riza« = 
pirinac, gen. -inca (Kosmet) pored perinac 
»riza«. Pokusalo se ukloniti homonlmiju s 
pomocu metateze in > ni, promjenom suglas- 
nicke grupe rn > rm i uklanjanjem neposto- 
janog a u docetku: pirnic (Bukovica, Poljica, 
Dalmacija) = pirmie .(Turska Hrvatska) »riza«. 



Uza sve to se ti oblici mijesaju u oba znacenja 
tako da homonlmija ipak nije uklonjena. 
Odatle na -usa Pirnicuse, topoaitn (Turska 
Hrvatska), i na -li pirmiclije f pi. U bug. je 
pirinc isto tako u oba znacenja. Balkanski 
turcizam perzijskog podrijetla (perz. piring po- 
red hiring »riza«, perz. pirink »Kupfer«, oboje 
u tur. pirinc). Iz istoga je vrela bronza, bru- 
nac (v.). 

Lit.: ARj 9, 864. 866. Elezovic 2, 61. Skok, 
Sldvia 15, 487.^ br. 598. Mikloiic 342. 247 
KZ 64, 129. Skoljic* 518. 

piriti 1 , -im impf. (Martie, subjekt oganj) 
»gorjeli, plamtjeti«. Upor. ces. pye, pym, slvc., 
gornjo-luz., ras. pye »favilla«, polj. pyrzyna 
»gliihende Asche«, ukr. peryna, iz cega izlazi 
da je i nastao iz jery-a. Na to upucuje i arb. 
purre »topli pepeo«, koje je kao matuke, stara 
posudenica iz juznoslavenskoga. Ovamo ide 
zacijelo i pirih m (Istra, Vodice, Buzet, So- 
vinjsko polje) »1° uskrsnje jaje crveno na- 
mazano, pisamca, 2° saren vo« prema piriha 
f »krava s crvenom mrljom« = piriha. Odatle 
pridjev na -ost pirihast (Istra) »saren«. Sufiks 
-ih < -juh. Ako se uzme da se pt'n'ri, pirim 
impf. (Vuk) (na-, pot-, pro-, ras-) najcesce 
upotrebljava u vezi s vatrom, a hrv.-srp. 
propiriti dolazi kao posudenica u arb. me 
perpurit »isto«, moze se uzeti da je piriti »flare« 
istoga postanja, tj. da je i u torn glagolu i 
nastalo iz jery-a. Sinonim piriri »duhati« moze 
imati i onomatopejsko postanje. Kao stid — 
stud, sirov — surov ovamo ide i puriti (p-, 
po-) »rosten«, zapuriti se »erubescere«, zajapu- 
riti se, zajapuren (sa prefiksom ja- kao japad, 
jamuza). Dalje veze s gr. jrup »vatra«, jrupoco 
»anztinden«, stvnjem. fuir, nvnjem. Feuer. 

Lit.: ARj 9, 865. Miklosic 269. Holub-Ko- 
pecny 307. Bruckner 402. Matzenauer, LF 15, 
161-163. Jokl, AA 1, 34-46. Zbornik Miletic 
145-146. Baric, JP 3, 207. Strekelj, ASPh 
27, 57. WP 2, 14. Bartholomae, PBB 41, 
294. 

piriti 2 , pirim impf. (Vuk) (do-, is-, na-, 
pot-, ras-; subjekt vjetar) »duhati« prema pf. 
pirnuti, -e (subjekt vjetar). Ne govori se na 
zapadnom cakavskom i kajkavskom podrucju. 
Stokavski je glagol. Deminutiv na -kati pirkati, 
-am (Vuk, subjekt vjetar). S prefiksima do-, 
is- ima metaforicko znacenje ispiriti, ispirim 
(Lika) »izletjeti van«, dopimi (Vuk) »doci 
pusuci«. Ovamo mozda dopirlati (Vuk) »do- 
tjeratk. Uporediti se moze s rus. pyritb »vzdy- 
matb, serstb« i sa lit. purstu »topyritbsja«. Za- 
cijelo je onomatopejskog podrijetla. Upor. pi- 



piriti 



662 



pisati 



riti, pihati, puhati (v.), za dalje veze onoma- 
topeje. 

Lit: ARj 3, 922. 7, 488. 9, 865. Miklosic 
247. Buga, RFV 67, 232. si. (cf. AA 6, 271). 

pirjan, gen. -dna m (Vuk, Bosna, Srbija), 
»temfano meso« = birjane, gen. -a (Kosmet) 
»vrsta jela s -mesom, cevap«. Denominal na 
-iti pirjaniti, pirjanim impf. (Vuk) »kuhati 
meso u zaklopljenom sudu«. Turcizam per- 
zijskog podrijetla (perz. birj an / purjan »arro- 
stito nel forno«) iz oblasti kulinarstva. 

Lit: ARj 9, 865. Skok, Sldvia 15, 487., 
597. Miklosic 269. Matzenauer, LF 12, 342. 

pirlit m (15. v., Marulic, narodna pjesma) 
»utkane sare«. Na -anka pirlitanka f (Martie), 
epitet uz diljka, poimenicen part. perf. pas. 
od denominala pirlitati, -am impf, (is-, na-} 
»l°utkivati pirlk, 2° (na- se) nakititi (se), 
ukrasiti (se)«. Maretic i Matzenauer izvode od 
tur. purli »saren«, tiirlu-turlu »diversus, varius«. 
Glasovni odnosi i prema u, u ostaju nejasni. 
Isto tako i docetak -t, a narocito i' okolnost da 
dolazi vec kod Marulica, sto ne govori u 
prilog izvodenju iz turskoga. Upor. pirgasl. 

Lit.: ARj 7, 488. 9, 866. Matzenauer, LF 
12, 342. 

pirula f (Rab) »neka duguljasta nausnica 
(orecchino)«. Od mlet. plrola »isto« < vlat. 
*pirula, deminutiv od pints »kruska (meta- 
fora)«. Odatle toponim rum. podrijetla Perii 
(selo, Srbija, Timok) < rum. par < lat. 
pirns »kruska«, obrazovan s pomocu sufiksa 
-is (upor. alunis. »Ijeskovik, Ijeskovaca«). Zna- 
cenja kao nas kruskovac. 

Lit.: Kusar, Rad 118, 19. 20. ARj 9, 786. 
REW 3 6523. 6525. Pascu, Suflxele 353. 

pirustija (makedonski) »tronog«. Balkanski 
grecizam (< ngr. jrupocmd): rum. pirosteiu 
m, pirostie f, bug. pirostija I pirustija, arb. 
perustt (gubitak suglasnika s nejasan). 

Lit.: GM 329. Matzenauer, LF 12, 342. 
Mladenov 424. Tiktin 1171. 

pis' (Vuk, Kosmet) »1° uzvik (onomatopeja) 
kojim se tjera macka« = puis (Bukovica) 
»isto« = pis pis (Kosmet) »2° glas kojim se 
oponasa djecje plakanje, 3° odgovor na 
kihanje«. U znacenju 3° oformljuje se ana- 
logicki prema zdrav: pizdrav pored pizdrdv 
(Kosmet). Onaj koji kihne odgovara: da si 
ziv i zdrav. Znacenje 2° oformljeno je u Vu- 
kovu glagolu pizditi, pizdim »plakati, derati se«. 

Lit: ARj 9, 869. 908. Elezovic 2, 76. 



pis 2 (Kosmet, Mostar), indeklinabilni prid- 
jev »necist, prljav, odvratan, ruzan« (protivno 
pac, v.), komparativ po pis ccvek (Kosmet) 
»prljav covjek«. Pojacava se pis i murdar (v., 
Basagic). Turcizam (tur. pes pored pis »mau- 
vais, sale«) iz terminologije obicnog govora. 
Varijanta pes rasirena je na -av pesinav = na 
-ost pesinosi (Sarajevo; glede -in uporedi 
peksin) »isto«. U turskom postoji jos varijanta 
peksi »necist«. Odatle na -ot pridjev peksin 
(Vuk) = peksin (Rijecka nahija) »pogan, ne- 
cist, gadan«. Unakrstenjem sa christianus > 
krscanin, hristjanin, riscanin: peksijan, gen. 
-ana (Bosna, Srbija) »1° Turcin, 2° hriscanin«, 
s pridjevom peksijansktj paksijdn i paksijanski. 

Lit.: ARj 9, 580. 762. 802. Skok, Sldvia 
15, 485, br. 584. GIZM 30, 299. Elezovic 2, 
76. 

Pisa (mlet. Piza), talijanski grad (toponim) 
etruscanskog podrijetla. Etnik prema tal. 
pisano, pridjev (ktetik, prezime i etnik ujedno) 
na -be > -de Pizanac, gen. -nca (Pavlinovic), 
prema -anin Pizanin (Kavanjin), (cisti tali- 
janizam) Pizan (Kozicic). 

Lit.: ARj 9, 907. 

pisati, pi'sem impf. (Vuk), ie., baltoslav,. 
sveslav. i praslav. *pbsati, pise »ypdcp£iv, scri- 
bere« prema iteratlvu na -va- -pisivali, -pisu- 
jem, pisevati, samo s prefiksima, isto tako 
spisavati, -levati (cakavski). Prema prezentskoj 
osnovi pise stvoren je u hrv.-srp. infinitiv 
pisati (do-, is-, na-, nat-, o-, po-, pot-, pre-, 
pri-, pro-, s-, sa-, u-, za-). Upotreba prefiksa 
cini se kadikad prema stranom uzoru. Tako 
je propisati lijek rusizam, a prepisati preve- 
denica prema verschreiben. Osnovno znacenje 
»praviti sare« ocuvano je n, zapadnim kraje- 
vima u part. perf. pasiva kao pridjevu pisan 
(ZK) »saren«, poimenicen na -ica pisanica 
»uskrsno jaje«, na -ika pisariika »jabuka sa 
crvenim sarama«. Upor. pisanje »slikanje«, 
upis (Piva-Drobnjak) »slika«. Brojni su post- 
verbali od glagolskih prefiksalnih slozenica, 
osobito u uredskom govoru: dopis, ispis, napis 
(16. v.), natpis, opis, popis, potpis, pr(ij)epis, 
pripis, propis = propis (Kosmet, Pec), spis »akt«, 
upis, zapis (ici na ~, dati ~). Posljednji je fol- 
klorni termin. Femininum ispisa (17. v, jedna 
potvrda); prepiska je rusizam per episka »corres- 
pondance«. Postverbal zapis posudise Rumunji u 
znacenju rum. zapis »1° Akt, 2° folklorni ter- 
min«. To je to znacajnije sto su Rumunji 
posudili a ceti < cbtp »legere«, a nisu posudili 
pisati, nego zadrzase lat, a scrie < scribere* 



pisati 



663 



piskati 



Odatle na -ovati zapisovat, -ujem pored 
-sujem (Kosmet). Od ovih izvedenica se prave 
i prosirenja na -ik: napisak, spisak. Pridjevi: 
pis (Barakovic) sa gubitkom -bn, napisan, 
propisan (Piva-Drobnjak) »uredan, kako se 
trazi«, opisan (opisno mjerstvo »darstellende 
Geometrie«), upisan (Piva-Drobnjak) »isaran, 
naslikan«, ispisan (18. v.), dopisan (~sna 
karta), poimenicen na zapadu dopisnica, 
na -ik zapisnik. Na -anka pisanka je cehizam 
(pi'sanka). Radne imenice: na -be pisac, gen. 
pisca, s pridjevom piscev, na -ar pisar, gen. 
-ara m prema f pisarica, s pridjevima pi- 
sarev, pisaricin, na -telj spisatelj, s pridjevom 
spisateljski, apstraktum spisateljstvo. Apstrak- 
tum obrazovan s pomocu sufiksa -mo pismo, 
gen. pi. pisama »1 ° Schreiben, 2° rum. scrisoare, 
Brief (upor. ZK biti vragu na pismu)« je balto- 
slav, sveslav. i praslav. Odatle pisme n »Buch- 
stabe« (upor. rusku posudenicu kirilskyj srift), 
pisma, gen. pisme f (Kosmet) »1° Brief, 2° 
knjiga«. Pridjev (ne)pismen, s apstraktumom 
pismenost. Odatle Vukova prevedenica kao po- 
imenicenje na -ica pismenica od gr. ypau^cm- 
xf|. Slozenice: pravopis, prevedenica prema gr. 
opOoypacpia i Rechtschreibung; neologizam pi- 
smohrana »arhiv«. Balticke usporednice su za- 
drzale dijelom bolje prvobitno znacenje nego 
slavine: lit. piesti, piesiu »mit Kohle Linien 
Ziehen, malen > schreiben«, iterativ paisyti 
»skicirati«,stprus.^e«a/»pise«,pewato«»pisano«. 
Praslav. i nastao je iz ie. dvoglasa ei u korijenu 
*peik-, koji varira sa *peig-. Pored ei > i dolazi 
u slavinama i nizi prijevoj if > b : stcslav. 
pbsati > ces. psdti. U ostalim ie. jezicima 
dolaze ta dva ie. korijena s infiksom n: lat. 
pingere prema participu pietus, sanskr. pin- 
cdti »schneidet, zurichtet, ziert«, awesta paes- 
»schmuckt, stperz. nipistanaiy »schreiben«, toh. B 
pinkam »pisati«, gr. Jioixi^og »saren«, stvnjem. 
fit-. Glede daljih etimologijskih veza koje cine 
zasebne leksikologijske porodice v. pjega i 
pastrva. Suglasnik s je nastao od ie. palatala 
k. Kako pokazuje engl. write »1° rezati > 
2° pisati« i ie. *peik, kako je predstavljeno 
u baltoslavenskom, znacilo je prvobitno »bosti, 
stechen, ufezavati«. Odatle se razvilo »slikati«, 
kako je potvrdeno u svim ie. jezicima. Znace- 
nje »scribere« kao zadnji stepen u torn razvitku 
ocuvano je u slavinama. Zbog toga je moguce 
dovoditi taj ie. korijen u vezu s onomatopejom 
pik-(y.). 

Lit.: ARj 2, 646. 4, 490. 7, 490. 9, 873. 
881. 880. Elezovic 2, 77. Vukovic, SDZb 
10, 400. NJ 2, 223. Radojcic, NJ 6, 78-93. 
Miklosic 270. Holub-Kopecny 273. 302. Bruck- 



ner 415. Trautmann 210-211. Mladenov 425. 

WP 2, 9. Buga, LzvORJAS 17, I, 1-52 
(cf. RSI 6, 338). Meillet, IJb 1, 18. Fraenkel, 
IF 50, 7. Schulze, SBBA 1921, 293. si. Joki, 
IF 30, 198. Matzenauer, LF 15, 166-168. 
Maretic, NVj 3, 192. Jagic, ASPh 13, 630. 

Tiktin 1793. 

piskati, -am impf. (Voltidi, Stulic, Jacke) = 
piskat, pisti'm (Kosmet) (pre-, za-) = piskati 
(Vodice), stcslav. piskati, pisto, slov, ces, polj, 
rus, praslavenski glagol onomatopejskog pod- 
rijetla (zwkpisk), nije zastupljen u stokavskom 
govoru, »trubiti, pijukati, sviratk, prema pf. 
pisnuti, -em (Vuk) pored pisnuti, pisnem »ciknutij 
vrisnuti, dreknuti, zviznutk. Deminutiv na 
-Mati (upor. cvrkutati, zvizdukatf) piskutati, 
-cem, s izvedenicama piskutavac, piskutljiv, ' pi- 
skutljivost. Postverbali pisak, gen. -ska m(Istra, 
Vodice, ZK, Levac — Temnic) »1° sibilus, 2° 
cijev u razlicnih muzickih predmeta > 3° svi- 
rala, frula (sinegdoha)«, piska f (18. v, Kosmet) 
»1° sibilus, 2° vriska, plac« = piska (Split) »1° 
frula, 2° kukuta, 3° rakija od sljive piskuse = 
piskavca, 4° drvena frula (Krasic), 5° itd«. De- 
minutiv na -bk: piscak m (Poljica, Dalmacija). 
Uzvik ni piskac »ni pisnutk. Na -ac piska! 
m »trubac, svirac« prema f piskacica. Na -vac 
piskavac, gen. -avca = piskavac (Kosmet) »1° 
anas penelopa, 2° riba, 3° biljka scabiosa pra- 
tensis, 4° sljiva, sinonim: piskusa« prema -ica 
piskavica »1° morska riba, 2° biljka foenum 
graecum, trava koja raste kao korov na moc- 
varnom i neplodnom zemljistu, 3° toponim u 
sing, i pi.«. Na -ala piskala (Vodice) »trublja«. 
Na -ika piskavika »foenum graecum«. Demi- 
nutiv na -ica piskica (Iptra) »primula, sinonim: 
trobentica«. Arbanasi posudise pukas. Ovamo 
ide mozda praslav. piskor (Dubrovnik) »1 ° mala 
riba, cikov, 2° muraena« = piskor (Kosmet) 
»1° sitnez, 2° (metafora) sitna djeca« = (sa 
sk > sk) piskor (Hrvatska) = na -ur ptskur 
(Srbija, ZK) »Beisker«. Nalazi se jos u sloven- 
skom, ceskom i poljskom. Deminutiv na -be 

> -ac piskorac, gen. -orca (Vuk, Dubrovnik) = 
na -cic < -be + -ie piskorcic ', piskorac (i prezime). 
Rumunji posudise />«ca«M »cobitis fossilis«,upor. 
s istim sufiksom rus. piskan. I njem. Beisker 
pored Peisker (takoder prezime) potjece odatle. 
Za postanje ovoga apelativa od onomatopeje 
pisk- govori samo znacenje u Kosmem »sitnez 

> djeca«, koje se osniva na semantickom zakonu 
metafore. Inace se piskor i piskavica u znacenju 
ribe izvode iz ie. korijena *pisq-, odakle je 
lat. piseis, njem. Fisch, stir, iasc, gdje svagdje 
znaci »riba« [o svemu v. i pod pes}. U stokav- 
skom je rasiren samo baltoslav. i praslav. 



piskati 



664 



pisati 



na -eti pistati, pistim (16. v., Vuk) »zvizdati, 
cicati, vristati, vikati« = pistiti (Voltidi) »1° 
kapati« = pistiti (Vodice) »2° izvirati« prema 
pf. pisnuti. Glagol napistlti se »naduti se« kao 
rus. pyscitb »nadimati se« ne ide ovamo. Gla- 
gol na -eti ima veliku leksikologijsku porodicu. 
Postverbali: put m »tanak mlaz vode«, pista 
(Rijecka nahija) »zla pasa«. Praslav. na -eh: 
piscal, gen. -t' (Belostenec, Jambresic) = pi- 
stala f (Stulic) »svirala«, s pridjevom pistalan, 
stcslav. pistalb, ces. pist'ala. Deminutiv na -ica 
pistalica »sviralica«, na -icina pistalicina (Lika) 
»slabo vrelo«, na -ika pistaljika. Augmentativ 
na -ina pistalina I pistaljina »1° izvor, 2° ba- 
rovito zemljiste, 3° toponim«. Na -ka pistalj- 
ka. Na -nik plstaljnik »sambucus racemosus«. 
Na -vac pistavac, gen. -vca »ptica, Mauer- 
schwalbe« = pistavac, gen. -avca (Lika) »slabo 
vrelo«. Na -ica pistavica = na -avina pistavina 
(Stulic) »izvor iz kakve hridi«. Na -et (kao u 
onomatopejskim izvedenicama) pistet (Herce- 
govina) »1° malo vrelo, 2° toponim (u sing, 
i pl.)«. Na -oljina: pistoljina f (Kosmet) »1° 
mjesto gdje pisti voda, 2° podvodno barovito 
zemljiste, 3° toponim*. Na -uljak pistuljak, gen. 
-Ijka (Slavonija) »curak«. Ovamo ide i posu- 
denica pistolj, gen. -dlja m = pistola f (17. i 
18. v.) = pistola (ZK) = pistolija (Vuk) = 
pistolja (Hrvatska i Slavonija) iz njem. Pistole, 
a to preko talijanskoga (tal. pistola), koje je 
opet evropski slavizam iz ces. pisfala »oruzje 
koje je uslo u upotrebu za husitskih ratova« 
[usp. i posebno pod pistola}. Korijen je prema 
Miklosicu ie. onomatopeja *pt(v.), rasiren inho- 
ativnim sufiksom -sk. Rumunji posudise a pisti 
»hervorsprudeln« = pi/ti (Moldavija, Muntenija 
pored pisti = ghlsil = glsti. U izmjenama st > 
st, ft, p > gh, gl vidi se onomatopeiziranje. 
Odatle pistelnlta »Sumpfloch, Pfahl«. U baltic- 
koj grupi odgovara lit. plsketi, pisku. Petersson 
izvodi piskati i tistati od ie. korijena *(s)peis- 
»duvati«, rasirenog formantom -ap. To se ra- 
sirenje nalazi samo u slavinama, dok je lat. 
spirare bez toga rasirenja. Odatle je interna- 
cionalna rijec spirit. Upor. jos sanskr. piccherd 
»frula«, srvnjem. visen, nvnjem. fisten. Da je 
izvodenje iz onomatopeje pi- jedino ispravno, 
dokazuju hrv.-kaj. pisle > *plsk[ »pile«, ukr. 
pyskl'a »Kiichlein«, rus. pisklenok »Hiihnchen«, 
gdje se vidi isto inhoativno rasirenje onomato- 
pejske osnove pi-. 

Lit.: ARj 7, 490. 9, 870. 878. 889. Elezovic 
2, 76. 78. 127. 196. Ribaric, SDZb 9, 111. 
Miklosic 247. Holub-Kopecny 274. Bruckner 
415. Mladenov 242. GM 339. Petersson, PBB 
43, 149 (cf. Ub 7, 117). Zubaty, KZ 31, 13. 



Scheftelowicz, KZ 56, 194. Pedersen, IF 5, 
72. W P 2, 11. Tiktin 1175. Trautmann 221. 
Petersson, BGDS 43, 149-153 (cf.JF 3,219). 
DEI 2953. 

pistac m »pistacija, drvo i plod« = (f mjesto 
p prema turskom?) fistac m (Dubrovnik) »pi- 
stacia vera, orascic« = flstbk (Kosmet, cist 
je turcizam), stcslav. pistiki. Balkanski grecizam 
(mozda perzijskog podrijetla, gr. mcrrcoaov), 
siren posredstvom Turaka (tur. ftstiK): rum. 
fistic, bug. fastak, arb. festek. Prvi oblik < 
stmlet. pistacio. Sacuvani su i cisti grecizmi 
pistak i pestak, a postoji i oblik pustati m pi. 
(Dalmacija) »sicilijanski orasi« spi- >pu- ako 
nije juzno-tal., usp. sic. fastuca, pastuca, s 
prebacivanjem vokala u u prvi slog. 

Lit.: ARj 3, 58. 9, 885. Elezovic 2, 416. 

Lukic, Bog 4, 140-150. Miklosic, Lex. 565. 

REW 6535. Tiktin 633. Mladenov 663. GM 
104. DEI 2952. Sulek, Im. 542. 

pisati, -dm impf. (Vuk) (iz-, na-, o- se, pre-* 
pri-, pro-, u-) »mokriti (eufemizam), buriti (ono- 
matopeja, upor. njem. brunzen), curiti, scati, 
mizati«, impf, na -va- -pisdvati, samo s pre- 
iiksima, prema pisnuti, -em pf. Deminutivi: 
na -kati, -uknuli piskali impf, prema pf. pisu- 
knuti. Ne nalazi se ni u jednom drugom slav. 
jeziku. Rum. a pisa »isto« ne moze biti posu- 
denica iz naseg jezika, jer rumunjski glagoli 
slavenskog podrijetla idu u kategoriju -ire. Upor. 
i madz. pisalni pored peselni. Podrijetla je ono- 
matopejskoga. Onomatopejski korijen ps nalazi 
se u razlicitim jezicima za urin, kako je dokazao- 
Schuchardt. Zbog toga je moguce dvoje, ili 
je pisati domaci onomatopejski glagol ili je 
posudenica iz romanskog ili germanskog, usp. 
tal. pisciare. Upor. francuzizam pisoar, gen. 
-ara m < pissoir (sufiks lat. -atorium > -oir), 
koje je izmijenjeno upisura »Nachttopf«. Vjero- 
jatnije je da je posudenica, jer za to govori 
geografska area rijeci. Razlog posudivanju je 
izbjegavanje pejorativnosti. I danas se govori 
strani latinizam za taj pojam: urin, gen. -ina* 
urinirati. Upor. slav. rijec pizda, koju posuduju 
okolni narodi, da izbjegnu pejorativnost. Ap- 
straktum na -oca (upor. mokraca) pisaca, poi- 
menicen z. r. participa prez. pisdei (upor. pi- 
saca zaba, »Springfrosch«, Brcko). Sufiks -a&a 
varira: pisaka (upor. pljuvaka, Vrbnik, Mika- 
Ija), pisak m, pisaga (Vares, Bosna) »1° urin, 
2° zensko spolno udo (Slavonija)«. Na -alo- 
pisa/o n »1° zensko spolno udo, 2° prorez na ga- 
cama (Turska Hrvatska)«. Poimeniceni participi 
pas.: popisanac, gen. -anca prema f popisanka 
(Krasic) »1° dijete koje mokri u krevet, 2" 



pisati 



665 



•derle, smrkavac«. Na -an pisan, gen. -ana m 
»pisalo u djece«. Na -anjak pisdnjak m (Vuk) 
.»urin«. Za. pisaca zaba biljezi Hirtz ove varijan- 
te: piSak (Daruvar), pisara (Banova Jaruga), 
piskor (Grubisno Polje), pisnjaca, pisura, popi- 
sani Mariin (Hrvatsko zagorje), popisanka (Ve- 
lika Gorica), popisura. Od tal. imperativne slo- 
zenice pisakont m »biljka leontodon taraxacum« 
< tal. pisciacane. 

Lit.: ARj 3, 924. 9, 591. 886. 12, 92. 380. 
Hirtz, Amph. 116, Resetar, Stok. 268. Miklosic 
247. Schuchardt, ZRPh 29, 340. REW* 6544. 
Prati 774. DEI 2949. 

piserma f (Kosmet) = pisurma (Srbija, 
Sarajevo) = pesurma (e mjesto / prema pec, 
peci, unakrstenje hrv.-srp. i turske rijeci, Banja 
Luka) »pecenje hljeba, jela u pekarnici za pla- 
cu«. Turcizam: tur. apstraktum pisirme pored 
pisurme od kauzativuma pisirmek »faire cuire«, 
od pismek »peci«. Osnova pis- nalazi se jos u 
piskin (Kosmet), indeklinabilni pridjev »iskusan 
(~ covjek, ~ zena)« od tur. piskin »pecen > 
(metafora) iskusan«, obrazovano s pomocu istog 
sufiksa kao caliskan, siirgun, capkun, ceskin, 
jangin (v.). 

Lit.: ARj 9, 891. Elezovic 2, 78. 537. Skok, 
Sldvia 15, 486. Deny §§ 579. 866. 

pisiv (ZK) = pisljlv (Lika) = puSiv = pii- 
iljiv (Slavonija) »crvljiv«, praslav. pridjev ko- 
jemu odgovara rus. (dijal.) pridjev pyscij »pra- 
zan«. Izvedenice : pusljivac (Orahovica) »pusljiva 
vocka« = na -otak pusljotak (Vinkovci) »isto«. 
Slov. piskav, pisciv pored piSiv »isto«. Poime- 
nicen na -be hrv.-kajk. pisivec »uvredljiv naziv 
za slaba covjeka u tjelesnom i moralnom smislu« 
= pisivac, gen. ^ ca (ZK). Na -ka pisivka 
»kruska«. Upor. jos ukr. piska f »rupa u 
buretima«. Pridjev piSljiv je prema tome nastao 
iz *piscljiv s ispadanjem srednjeg suglasnika u 
grupi od 3 suglasnika. Samoglasnik i je nastao 
iz jery-a, kako dokazuje ruska usporednica. 
Varijacija pusljiv je kao u sirov pored surov. 
Mozda je pridjev izveden s pomocu sufiksa 
-Ijiv, -iv od pysk, koje u sjevernim slavinama 
znaci »rilo, gubica«. Tu rijec posudise Rumunji 
pise »klin, vrhunac«, zacijelo iz juznoslaven- 
skoga. 

Lit. : ARj 9, 887. 12, 745. Miklosic 269 - 70. 
Holub-Kopecny 307. Bruckner 449. Tiktin 
1173. Strekelj, DAW 50, 47. Scheftelowitz, 
KZ 56, 206. 

pisman (Vuk, BiH), indeklinabilni pridjev 
(uz biti) = pisman (Kosmet) »koji je promijenio 
misljenje, koji se kaje sto je nesto ucinio«. 



Denominal (kauzativum) na -iti: plsmami (se), 
-anim (Kosmet, Rijecka nahija) (po-) »uciniti 
da se neko pokaje«. Apstraktum na -luk pisman - 
luk (Vuk) »zaobina (neologizam)«. Balkanski tur- 
cizam perz. podrijetla (perz. pas-i-man »koji 
donosi kajanje; koji se razmislja poslije uci- 
njenoga« > tur. pisman) iz terminologije obicnog 
govora: bug., arb. pishman. 

Lit.: ARj 9, 838. Elezovic 2, 78. Mladenov 
425. GM 340. Korsch, ASPh 9, 662. 

pistola f (Vrbnik, Istra) = pistola (ZK, 
Bozava, slov.) = pistolja (Hrvatska, Slavonija), 
augmentativ na -ina pistoljina f, odatle piito- 
Ijinka = pistolj, gen. -dlja m (Vuk), pridjev na 
-bsk pistoljskT = pistolj (Kosmet) = pistolija 
(narodna pjesma). Femininum je iz tal. pistola, 
maskulinum moze biti preko tur. pisto, pistov 
ili preko njem Pistole. Od ces. pi'sfal iz husit- 
skih ratova (Strekelj, Titz, v. i plstati). Upor. 
arb. pisqolle. 

Lit.: ARj 9, 891. Elezovic 2. 78. Pletersnik 
43. Crania, ID 6, 117. REW 6538. Strekelj, 
LMSl 1894, 632. ASPh 26, 408-409. Korsch, 
ASPh 9, 663. GM 339. 

pita f (1685, Vuk, Kosmet, BiH) »kolac, 
gibanica«. Balkanski grecizam: srgr. Tina., rum. 
pita, bug. pita, arb. pite, tut. pita, pite, pide. 
Deminutiv na -ica pitica (Vuk). Pridjev pltin, 
putno dijete »kao mali kolac od tijesta, sto ostane 
iza pite«. Ovamo ide opitnjak m (BiH) »nekaka 
pita (kolac)«. Postoji i deminutiv na nenagla- 
seni sufiks -ula lat. *pittula (usp. nap. pettola 
»pasta distesa dal matterello«) : pituljica (Vuk) 
»nekakav nadjeven ustipak« = (asimilacija 
p - t > t-t) titola (Buzet, Sovinjsko polje) 
»pletenica od kruha sa upletenim jajetom (daje 
se djeci o Uskrsu)«. Na -aria > -ara: pitara 
f (Istra) »tabla na kojoj se mijesi tijesto (?)« 
= petora (Korlevici) »vrsta daske koja se upo- 
trebljava kad se mijesi tijesto«. Vazna je potvrda 
koja pokazuje i > b > a: patica (Vrbnik, Bakar, 
Rijeka) »nekakvo pecivo od brasna, cetvrtina 
kruha, panettini uniti (u Istri se zove i zdelni- 
ca, u Vrbniku rucica)«. Trebalo bi detaljnijih 
podataka o znacenju te rijeci. Glede i > b 
upor. gore petora. Prema rum. pata < *peata 
isla je u balkanski latinitet. S time se slaze i 
patica u Vrbniku, u kojoj je i > & > a kao 
u Bast < Bist(on), Pazin < tal. Pisino, Bakar 
prema tal. Buccari itd. Meyerovo izvodenje iz 
gr. jrnxTT|, poimenicenje u z. r. od jrnxToc, (v. 
pihtija), ne moze se odrzati. 

• Lit.: ARj 9, 60. 700. 891. 893. 904. Elezovic 
2, 11. 536. Ribaric, SDZb 9, 176. GM 340. 



pita 



666 



pitati* 



Tiktin 1176. Mladenov 424. ZbNZ 6, 14. 
REW 3 6546. 6548. Vasmer, GL 117. DEI 2957. 
Skok, ZRPh 54, 488. 

pitar, gen. -ara m (Perast, Dubrovnik) = 
pitar (Potomje, Bozava) »1° nocna posuda, 
2° lonac za cvijece, 3° kamena posuda za 
cuvanje uljp., okrugla oblika«. Upor. pre- 
zime Pitarevic. Istro-cak. pitara »tabula in 
qua massam depsunt (prema Nemanicu, pre- 
ma Strekelju sumnjivo)«. Dalmate-romanski 
leksicki ostatak od gr. mOavov »botticelle« 
> srlat. pittarium > istro-rom. pitier »vaso«, 
mlet., furi, piter, pitaro (Padova), tal. (pro- 
mjenom sufiksa) pitale. Unakrstenjem s na- 
som rijeci plitica, od plit »non profundus«, 
plitak: piilar m (Hercegovina), deminutiv pli- 
tarica (Vuk) »cinija, plitica«. 

Lit: ARj 9, 893. 10, 65. REW 3 6544 b. 
Strekelj, DAW 50, 47. Matzenauer, LF 12, 
342-343. he 68. Rohlfs 1696. DEI 1955. 
Skok, ZRPh 54, 488. 

pitati 1 , -am impf. (14. v., Vuk; homonlmija 
s pitati, pitam uklonjena akcentom kao u muka 
prema muka) (do-, is-, na-)-, ie., baltoslav., sve- 
slav. i praslav., »hraniti, krmiti, toviti«, prema 
iteratlvu na -va- -pic'ivati, -ujem, samo s pre- 
fiksima. Stari particip prez. pas. pitom (Vuk, 
Kosmet) »1° (u stcslav.) fett, gemastet, 2" 
zahm« je takoder sveslav. i praslav. Praslav. 
je i apstraktum na -za pica » 1 ° krma, 2° veoma 
sitne ribe kao hrana vecim ribama (Smokvica, 
Korcula)« < *pit-ia > stcslav. pista, slov. 
pica, ces. pice, polj pica. Denominal od pitom 
na -iti pripitomiti — dopitomiti (Dubrovnik). 
Poimenicenje na -be > -ac pltomac pored pita- 
mac »alumnus« smatra Maretic rusizmom. Na 
-inapitomina (Bukovica) »hranazastoku«. Vazna 
je potvrda iz 1436. pitanje u znacenju »ispasa, 
oblast u kojoj Vlasi pasu stoku«: da im (se. 
Vlasima) je pitanje poda Vsinenib (= Sinj, Dal- 
macija), a na nih pitanje da ne sida nijedan 
Hrvatin (ban Ivan Frankopan potvrduje Vla- 
sima njihove stare zakone). Praslav. korijen 
pi- od pitati smatraju neki varijantom od ie. 
*pa(i)- »pasti (v.)«, ie. *pei-, *pt-, rasiren s 
pomocu formanta /kao u samkitu pituh »hrana«, 
lit. pietus »objed«, ir. ithim »jedem«, njem. feist, 
*po(i)- u got. fodjan, nvnjem. futtern (odatle 
posudeni germanizam/wfrarf, Hrvatska). V. jos 
pjestovati. 

Lit.: ARj 2, 677. 3, 926. 7, 485. 491. % 
897. Surmin 432. Mazuranic 920-25. ZbNZ 
15, 258. Mladenov 424. Ribaric, SDZb 9, 
176. Elezovic 2, 78. Miklosic 247. Holub- 
-Kopecny 272. Bruckner 405. ZSPh 4, 217. 



WP 2, 72. 73. Meillet, MSLP 11, 6-21 
(cf. AnzIF 12, 304). Rozwadowski, RSI 2, 

102. Matzenauer, LF 12, 343. Osten-Sacken, 
IF 33, 238. Hirt, PBB 22, 223-237. (cf. 
AnzIF 8, 261). Uhlenbeck, PBB 26, 276. 
Reichelt, KZ 39, 12. Specht, KZ 63, 222. 
Boisacq 75 1 . 

pitati 2 , -dm impf. (Vuk) — pitat (Kosmet, 
ZK; za homonimiju (v.) pitati' (do-, is-, izu-, 
na-, ot-, preis-, pro-, u-, za-), sveslav. i praslav. 
*pyta-, bez utvrdenih paralela u baltickoj grupi 
i u ostalim ie. jezicima, »scrutare«. Iterativ na 
-va—piti'vati, -pilujem, -pitavati, -dm, na -ovati 
-pilovati, -ujem (16. v., izu- Antun Dalmatin) 
= zapitovat (Kosmet), samo u vezi s prefiksi- 
ma. Deminutiv na -kivati propitkivati { za- 
pitkivali, '-ujem. Znacajna je semanticka varija- 
cija u prefiksalnoj slozenici dopitati »osuditi, 
dosuditi«, odatle dopitati (nekome nesto) »do- 
znacitk. Postverbal ispit m, uzet iz crkvenoga 
jezika, danas je opcenit skolski termin u zna- 
cenju »examen (odatle posudenica ifamen ZK 
»ispit mladenaca o vjeronauku pred zupnikom 
prije vjencanja«)«. Odatle pridjev na -&« ispitni 
(odbor). Poimenicen part. perf. pas. ispitanik. 
Radne imenice na -lac ispualac, gen. -oca, na 
-vac ispllavac gen. -vca, na -telj isp'itatelj, na 
-ac ispitivac, gen. -aia. Pridjev neispitljiv »in- 
perscrutabilis« stvorio je Vuk u prijevodu Sv. 
pisma; opit je rusizam. Rumunji posudise ispita, 
a ispiti »priifen, erforschen«, pridjev ispitit 
»erprobt«. Samoglasnik i je nastao iz jerya: 
polj. pytac, rus. pytdlb. U ceskom dolazi u 
istom znacenju u nisticnom prijevoju ptdti se 
prema sties, pytati. Taj prijevojni stepen nalazi 
se i u hrv.-srp. ptati (Divkovic) u veoma zna- 
cajnom semantemu »njusiti« . Bolje su potvrdene 
prefiksalne slozenice: naplati, -am (Vuk) »na- 
njusiti, njuseci naci« = optati, -am (Vuk, Lju- 
bisa) »isto«, proptdt, -am (Kosmet, Milutinovic) 
»doznati, pronaci«. Cini se da je to bilo prvobitno 
znacenje praslav. korijena/ *pyt- *pu-, za koji 
se uzimlje ie. korijen *pu: *pu- u poredenju s 
lat. putdre (odatle internacionalna rijec ampu- 
tacija, amputirati), purus, gr. vnjrfmoc, »nera- 
zuman«, viimoc, (texvov), sanskr. punali »oci- 
tuje«. Bruckner uzimlje kao prvobitno znacenje 
»krojiti, schneiden« kao u badac, upor. pyiiicac 
»ausnehmen, sezieren«, pytwa »Anatomie«, lit. 
piauti »rezati, sjeci« prema lot. petit »pitati«. 
Ie. korijen *peu- »erforschen, begriffen, ver- 
standig sein« bio je u slavinama rasiren for- 
mantom i. 

Lit: ARj 2, 647. 3, 925. 4, 305. 7, 539. 
9, 142. 893. It, 142. 12, 385. TV/1, 222-223. 
Moskovljevic, NJ 3, 218-219. Elezovic 2, 77. 



pitati 2 



667 



Piti 



143. 147. Krasovski, NJ 6-7, 87-88. Miklosic 
270. Holub-Kopecny 174. 303. Bruckner 450. 
KZ 45, 49-50, Mladenov 424. WP 2, 13. Ha- 
vranek, Sldvia 7, 782. Fiktin 856. Bolsacif 1 il i . 

Pitaura, Porfirogenetov naziv za Cavtat (v.), 
< Epidaurum, predstavlja zacijelo dalmato-ro- 
manski izgovor polovine 10. v. antickog naziva, 
u femininumu kao Nona, Scardona, Jadra itd. 
pored kasnijeg Cita veda (1334. si.) i Cavtat. 
Gubitak pocetnoga e- je kao u dubrovackom 
grecizmu pitrop (v.), d > t je kao u ranketiv < 
rancidus. Epidaurum sadrzi mediteranski naziv 
za *taura »brdo«, koji se u juznoslavenskoj 
predrimskoj toponomastici nalazi u Tauresion 
> Faor kod Skoplja, u Taurunum, danas Ze- 
mun (v.) kod Beograda i u Fovrljanl m pi. 
(1766, zaselak ili prezime ljudi iz jedne zadruge, 
Kosmet) < Faurianum s umijesanjem naseg 
sufiksa -janin s za etnika. 

Lil: Racki 278. 279. 401. Elezovic 2, 324. 
Jirecek, Romanen I, 60. Alessio, Onomastica 
2, 193. 

piti, pijem impf. (Vuk) (is-, iena-, izo-, na- 
se, o- se, po-, u-, za-), ie., sveslav. i praslav., 
»1° bibere, 2° (piti duvan, Kosmet) puski (pre- 
vedenica od tur. tiitiin icmek, upor. ZK nima 
ni kdpi duvdna)« prema pf. napinuti se (M. 
Drzic, Vetranie, Hektorovic), iteratlvu -pljali, 
-pijam, samo u vezi s prefiksima, deminutivi 
pijuckati, ispijucati, -am. Ie., sveslav. i praslav. 
je i pridjev pjan (upor. stcslav. puc) — (sa 
duljenjem b > i pred /) pijan = pijan, f -ana 
(Kosmet), poimenicen na -ica pijanica m = 
na -be > -ac pijanac, gen. -anca m, u apstraktu- 
mu na -ost pjanost, denominai opijdnit se (Ko- 
smet). Sveslav. i praslav. je apstraktna izvede- 
nica na -vo (upor. pecivo) pivo n = pi'va f 
(ZK) »1° (i stcslav.) sto se. pije, noaic,, 2° 
Bier«. Odatle na -ka ndptvka (Vuk, Sinj, Lika) 
»napitnica«, radna imenica na -ar prear,gen. 
-ara. Na -ara pivara pored slozenice pivovara 
= pivana (Lika), sa -ana (tur. hane). Odatle 
kod Arbanasa pive. Stcslav. pridjev pi bnh (pi- 
bna zrtva) potvrden je samo u poimenicenju 
na -ica pivnica = pivnica (ZK) = pilnico 
(Bednja) »podrum, konoba«. To je kulturna 
rijec koju posudise Rumunji plvnifa = pimnila 
(Muntenija) = plgnltd, odatle pivnicer (dvorska 
cast) »chelar«, Madzari pince (13. v.). Od osnove 
pit- pridjev je na -Ik (upor. isti sufiks u sladak) 
pitak, f -tka. Taj je zamijenio stcslav. pltn'b, 
upor. polj. pity. Osnova pit- nalazi se jos u 
pit (Dubasnica, Krk) »suho ili razvodnjeno vi- 
no*, upor. slov. pit, gen. piti, zatim u napitak, 
gen. -tka„ upicivatij -cujem -avam = ispicevati 



(cafcavci, 17. sv.), napitnica (Lika), prema napit 
m ili f (Pavlinovic) »koliko se jednim duskom 
popije«, na -je pice, napic'e (Mikalja, Ranjina). 
Na -lopilo, odatle na -iSpilis »potus«. Od upijati 
neologizam upijac »Flusspapir«, na -alo ispijalo 
(Lika) m, na -ac napijac, gen. -oca (Vuk) = na 
-lac napij aloe, gen. -oca m prema napijalica 
= na -vac napijavac, gen. -vca (hrv.-kajk.), 
na -avica pijavica f = pijdvka (hrv.-kajk.) »san- 
guisuga (i razlicita druga znacenja, toponim 
Pijavicino na Peljescu)«. Arbanasi posudise pia- 
vice, piskavice. Slozenice: krvopija, impera- 
tivna ispicutura. Izolirana je rum. posudenica 
apilivin = a chili »opiti se« = a sipili mdseaua, 
pilit »nakresan«, izvedenica od part. perf. aktiva 
pih. Ie., baltoslav., sveslav. i praslav. kau- 
zativum (faktitivum) od piti pravi se prijevojem 
pojiti, -im (na-, o-, za). Upor. prijevoje dojlti, 
loj. Postverbal ndpoj (Vuk), pridjev na -bn > 
-an opojan, na -iste napojiste, na -njak napojnjak 
(Prigorje, Hrvatska), na -nik supojnik (Vuk, Bo- 
ka) »koji s kime zajedno stoku pase i poji«. 
Sveslav. i praslav. imperfektiv kauzativuma (fa A - 
ktitivuma) pravi se prijevojem duljenja 6 > a 
napajati, napajam prema napojiti, napojim, za- 
pajat (Kosmet) prema zapojit »dati kome malo 
vode da dode svijestk. Odatle na -iste napaja- 
liste. Rumunji posudise opalt < opajbc < bug. 
opajac, upajac »petit lumignon portatif a 4 bran- 
ches*. U baltickoj grupi postoji usporednica za 
prijevojni oblik pojiti: stprus. imperativ poieiti 
»pijte«, lit. puotd »Trinkgelage, Festgelage«, lat. 
potus »napoj«, pdculum, gr. JtOTTipiov »posuda, 
kalez« (odatle crkveni termin putir) i romansko 
pattus (odatle nasa posudenica u Dalmaciji 
pol, arb. deminutiv poc < pot + deminutivni 
sufiks -IA). Ie. korijen *pl-, u prijevoju *pei~ / 
*poi- zastupljen je bez formanta ne. .samo u, 
slavinama nego i u arb. pi- i u sanskrtu pad 
»pije«, pyanah, koje se potpuno slaze sa stcslav. 
pyanb, gr. fut. mouoa pored mvco »pijem« 
i reduplicirano sanskr. pihami = lat. bibo. 
V. pir i spojiti. 

Lit.: ARj 3, 926. 920. 921. 928. 4, 259. 
280. 7, 476. 486. 490. 9, 898. 904. 906. 10, 
470. Lalevic, NJ 3, 54-55. 89. Elezovic 2, 
32. 73. 195. Miklosic 246. Holub-Kopecny 274. 
275. Bruckner 405. Mladenov 425. Frautmann 
228. WP 2, 2. Fiktin 1163. 1178. Vaillant, 
BSLP 31, 44.. Bernard, RES 27, 34-35. 
Kiihn, KZ 1897, 313. si. (cf. AnzIF 10, 213). 
Streitberg, IF 3, 387. Mohl, MSLP 8, 181- 
184. (cf. AnzIF 3, 104). GM 336. 339. 341. 
Joki, Stud. 113. Zubaty, LF 28, 24. si. (cf. 
AnzIF 15, 122). Osten-Sacken, IF 22, 314. 
Prasik, KZ 35, 600. Boisacq* 785-786. Liden. 
IF 19, 329. 



pitigolj_ 



668 



pizda 



pitigolj, gen. -Sija m (Rab) »leptir od svilene 
bube«. Prema Kusam od mlet. petegolo, sto 
ne moze biti ni po akcentu ni po znacenju, v. 
teleguia f. Maretic, cini se, sumnja takoder u 
Kusarovu etimologiju, jer kaze da se Kusar 
domislja da bi moglo biti iz tal. pettegola sto 
znaci »neka vodena ptica crvenih nogu«. 

lit.: ARj 9, 900. Kusar, Rad 118, 27. 

pitik m (stsrp., Aleksandrida, Novakovic), 
pridjevna -ov pitikovb (odatle prezime Pitiko- 
vic), »majmun, mojemuca«. Od gr. juOnxoc, »isto«. 

Lit.: ARj 9, 900. Vasmer, GL 117. 

pitur, gen. -ura m (Rab, Bozava) »slikat«. 
0.d tal. pittore < lat. pictor, gen. -oris, radna 
imenica na -or od part. perf. od pingere. U vlat. 
sa n iz prezentskog korijena *pinctor > pentur 
(Marulic) »isto«, moze biti dalmato-romanski 
leksicki ostatak, prezime Penturic (15. v., Za- 
dar) = pintur (Mirakuli) < sitai, pintore, pre- 
zimena Pintoric = Pinturic (Zadar, 15. v.). 
Ovamo bi islo i prezime Pintorovic-beg u Ha- 
sanaginici (ali ta etimologija moze biti sum- 
njiva za ovo prezime zbog toga sto se spominje 
u muslimanskoj krajisnickoj pjesmi). Apstrak- 
tum na -ura od lat. part. perf. pictura > tal. 
pittura > pltura f (Dubrovnik, Cavtat, Mljet) 
= pitiira (Crmnica) »boja, slika«, odatle deno- 
minal na -ati: piturati, -ara impf. (Perast, Kor- 
cula) = piturat (Rab, Bozava) (na-), iterativ 
na -va- pituravat (Dubrovnik) »1° bojadisati, 
2° (pejorativna metafora) nasamariti (Korcula; 
primjer: dobro mu je pituro ili ajme, sto ovaj 
piturava »laze, izmislja«) = pinturati »isto«. 
U L'ci postoji jos pinjurati, -am impf, »sarati 
(npr. torbe, bisage)«, zacijelo unakrstenjem od 
pinturati i (di)pignere — dipingere. Kao lek- 
sicki ostatak iz dalmato-romanskoga treba sma- 
trati pengati, -am impf, (dubrovacki pisci, 
Mikalja, Potomje) (is-, na- 1520, po-, u-) 
= penjgati (ibidem) (zs-), iterativ na -va- pen- 
gavau, -am = pingati (Glavinic) (na-), s pre- 
flksom de depengati (17. v.) = depingati (17. v.), 
depingavati, -ojem = na -ovati pingovati -ujem 
(Glavinic, od postverbala) »1° slikati, 2° lose 
crtati ili bojadisati (Potomje)«. Odatle : nas post- 
verbal pen(j;ga f (Dubrovnik, Divkovic) »1° 
slika, 2° Olfarbe«; radne imenice na lat. 
-atarem > -atur dalmato-rom. pengatur, gen. 
-lira m (Dubrovnik, Mikalja, Zoricic) = penj- 
gatur, na mlet. -odur pengadur (Banovac) »sa- 
ralac«. Ne moze se znati da li je hrv. ili dal- 
mato-romanska kreacija. Postoji i s nasim su- 
fiksom (p)pen(j}galac, gen. -aoca = pengac. 
Prijelaz romanske glagolske kategorije -ere > 



-ati u pengati govori u prilog tvrdnji da je 
tengati dalmato-romanskim posredstvom dosao 
u hrvatski jezik na Jadranu. Inace tu kategoriju 
zastupa -Hi upor. kiirit < lat. currere. Postoji 
jos pendati u Ivana Drzica prema prez. A r > 
d. Pridjev na -cist pingast (~a zmija zutulja) 
»pietus« (Makarska). Poimenicenvlat. part. perf. 
*pinctus za kllat. pietus nalazi se u hrv.-kajk.. 
pint m (ZK, Hrvatsko zagorje) = slov. pint, 
gen. pinta — pinta f (Krasic, Kosmet, takoder 
bug.) »1° malen sud za rakiju, 2° (pejorativna 
metafora) tikva (rugalica za glavu, Kosmet'«, 
usp. furl, pinte f »misura di liquidi = bocal«, 
njem. Pinte f »Flussigkeitsmass im Frankreich, 
Niederlanden«, fr. pime, prov. pinta i, engl. pint. 

Lit.: ARj 2, 338. 3, 919. 7, 483. 487. 9, 
771. 773. 775. 854. 855. 856. 10, 787. EUyjvic 
2, 74. Hirtz, Amph. 107. Macan, ZbNZ 29, 
212. 213. Cronia, ID 6, 117. r Euamam,Kaa 65, 
162. Pletersnik 2, 38. Kusar, Rad 118, 22. 
25. REW 6481 b. 6482. 6512. Mladenov 423. 
Resetar, Stok. 266. Miklosic 247. Pirana 
757-8. Weigand-Hin 430. DEI 2930. 

Piva f »1 ° rijeka, pritok Tare (kad se Piva i. 
Tara sastanu, nastaje Drina), 2° predjel oko te 
rijeke, 3° manastir sagraden kod nje (Crna 
Gora, nekada Hercegovina; 15. v. u Pive na 
planinenaPiscu, Svetostefanskihrisovul))«. Prid- 
jev na -ski pivski (manastir). Etnik na -janin 
Pivljanin. Plsce n (1452) je selo pod planinom 
na desnoj strani Pive. Pridjev je odatle plscanski 
pored plscanski. Pisce je nastalo zacijelo od 
*pivsk-je, selo sto pripada pivskom manastiru. 
Upor. za takvu tvorbu Baoslje (Boka), od Balsa, 
»Balsino selo«. Hidronim Piva obrazovan je kao 
Mlava < *Malua, Pliva < Pelva. Kao Tara 
i Drina sto su predslavenski i predrimski hidro- 
nimi, tako je i Piva. 

Lit.: ARj 9, 904. 886. 907. Vukovic, SDZb 
10, 395. 

pizda f (Vuk, ZK) = (cakavska narjecja) 
pizda, slov., ces. i polj., opscena rijec, praslav., 
»1° cunnus, 2° (metafora) skoljka, kunjka (Dal- 
macija)«. Deminutiv na -ica: pizdlca (ZK) »(ta- 
koder) nekaskoljka«. S tal. deminutivnim -alino: 
pizdulin m (Lika) »covjeculjak«. Augmentativ 
na -urina pizdurina (Vuk), na -ina pizdina (Vuk) 
= pizdina (Bakar) »(metafora) naziv izvora«. 
Pridjev na -in pizdin (- prilipak »vrsta mor- 
ske zivotinje«). Na -an pizddn (Bakar) »nistav 
covjek«. Na -arica pizdarica »morski puz«. Na 
-inka pizdinka (Bakar) »psovka zeni«. Na -ekara 
pizdekara (Lika) »jaka, zdrava, jedra zena«. 
Slozenice pizdoprez (Zore, Crna Gora) »lju- 
bomoran covjek«, dragi dio oprez; pizdoklek 



pizda 



669 



Piega 



»caprimulgus europaeus, klek, leganj« mozda i 
pizdert = pizdrt »vanellus eristatus«. Da se 
umanji opscenost, stvara se hipokoristik pica 
(Vuk, Slavonija), s pridjevom pigin i odatle 
deminutiv na -bka picka f (Vuk) = piska (Vrb- 
nik, slov. i polj.), koji je izgubio deminutivno 
znacenje. Odatle deminutiv pleurica (Vuk) i 
augmentativ picetina, denominal na -iti piati 
se (Vuk) »cunnum naneisck. Na -an picon 
(Vinkovci) »djecak razmazen, koji se rado igra 
i druguje s djevojcicama«. Na -arpiekar = (sa 
madz. sufiksom kao dzeparos, pecar oi) piekaros. 
Ovamo idu pejorativi pizdra (Vuk) »pogrdna 
rijec za zenu«, pizdrika f »covjek slab, vise na- 
lik na zensko nego na musko«. Pejorativizi- 
ranje s pomocu r nalici na cusra (ZK), po- 
grdno za cura. Nema jedinstvenosti u etimo- 
logijskom tumacenju ni rijeci pizda, ni pica- 
ni picka. Kako je rijec opscena, okolni je narodi 
posuduju da bi time izbjegli opscenosti. Upor. 
penis i vulva, ucene rijeci, koje se upotreblja- 
vaju u finijem drustvu iz istog razloga. Ru- 
munji posudise pisda, Arbanasi pisde. Sudeci 
po stprus. peisda. »Arsch«, koje znacenjem i 
oblikom tacno odgovara polapskoslav. peizda 
»Arsch«, lit. pyzda, lot. pizda, rijec bi mogla 
biti baltoslavenska ako nije posudenica u tim 
jezicima iz slavenskoga, kao rumunjska i ar- 
banaska rijec. Jokl uporeduje i identificira sa 
praslavenskom rijeci arb. pith, pidhi »isto«. Ako 
je to ispravno, onda je praslavenska rijec i ie., 
ili, tacnije, praslavensko-ilirski zajednicki lek- 
sem. Ali ie. korijen nije tacno utvrden. Brag- 
mann, Pedersen i Rozwadowski pozivom na 
sanskr. pidayati »aufsitzen machen« < ie. pi- 
-zd-eieti, gr. Jtie^co < ie. pi-sed-io, tumace je 
kao prefiksalnu slozenicu od *pi-s(e)d-d, u kojoj 
je prefiks pi kao u gr. em, a drugi dio postver- 
bal od *sed- »sjedjeti«. Prema torn tumacenju 
bio bi to prvobitni eufemizam »sjedalo, Gesass« 
u znacenju »guzica« i »spolnog uda«. Ali se 
dovodilo u vezu i s ie. korijenom *pezd- > 
pazditi (v.), Bruckner pizda s korijenom *pis- 
> pisati, njem. pissen, & picka sa pikati »min- 
gere«, ovako i Maretic, Miklosic, Nehring, Pru- 
sik, a Maretic i Strekelj jos s lit. pisti, pisu 
»coire«. Rijecpica ipicka rastavljaju se odpizda. 
Maretic uzimlje za pica osnovu koja se nalazi 
u hrv-kajk. picek = picie = piamc »pile«. 
Bila bi to ista metafora kao kurac i koka. 
Traze se za pica veze s tal., sic, apul., sard. 
pizza »penis«. To je slabo uvjerljivo za zensko 
spolno udo. Vjerojatnije je vezntipica sa stnord. 
fytta »vulva«. 

Lit.: ARj 9, 831. 832. 908. Miklosic 248. 
Bruckner, AnzIF 26, 44. 45. 52-53. Pedersen, 



KZ 38, 418. Trautmann 211. WP 2, 69. Gabei, 
RIEB 3, 555-566. (cf. Ub 24, 232). Nicholson, 
RLR 10, 187. Strekelj, ASPh 27, 51-52 
IF2Q, 351. Jokl, IF 21, 314. 30, 198. si. GM 
336-337. Marstrander, IF 20, 351-352. 
Nehring, IF 4, 400. Rozwadowski, IF 5 
353-354. RSI 2, 105. Wiedemann, BB 30, 
207-223. 340 (cf. AnzIF 25, 65). Prasik, 
Krok 11 (cf. AnzJF 10, 269). KZ 35, 600-601. 
Scheftelow tz, KZ 56, 177. Pisani, RAL 6 
(cf. Ub 15, 197). Matzenauer, LF 12, 344- 
345. Boisacq* 782. DEI 2961. 

pTzma f (Vuk, Poljicki statut, Reljkovic,. 
Ljubisa, Banovac, Rapic, Dosen; ne nalazi se 
ni u cakavskom ni u hrv.-kajk.; danas opcenito 
i na zapadu) = pizjna (Kosmet) »srdzba, Iju- 
tina, mrznja, inat«. Pridjev na -enpizmen (Vuk),, 
poimenicen na -ik pizmenik, prosiren na -it 
pizmenit. Denominali na -iti pizmiti (se), -Im 
(Vuk) (iz-, o-), na -ovati pizmovati, -ujem. 
Prilog popizmice »od pizme«. Radne imenice 
na lat. -ator pizmator m (Vuk, Crna Gora, 
Ljubisa, narodna pjesma) = pizmator (Rijecka 
nahija) »1° pizmen covjek, neprijatelj, 2° covjek 
koji cini omrazu medu ljudima«, na -atar pizma- 
tor (Novakovic, Aleksandrida) < gr. jteujucctci- 
pnc Balkanski grecizam (gr. to Jietoua »isto«): 
cine, pizma »haine, envie, depit, basse jalousie«, 
odatle prema gr. aoristu cine, pizmusire < ngr. 
jieujuovco, aorist jreiouoaa »se faschero«. 

Lit.: ARj 3, 928. 9, 61. 908. 10, 796. Elezovic 
2, 536. Pascu 2, 76., br. 1420. Vasmer 117. 

pizma f (Belostenec, Stulic) »mosak«. Pri- 
djev na -en pizmen »mirisav kao pizma«. Na 
-enje pizmenje n »mazanje balsamom«. Od njem. 
Bisam < srlat. bisamum < hebr. besem, iz 
njemackoga i ces. pizmo > polj. pizjno. 

Lit.: ARj 9, 909. Holub-Kopecny 275.. 
Bruckner 416. 

pjavoia f (Bozava) »bambola, lutka«. Od 
mlet. pidvala de Franza, stmlet. puavola, demi- 
nutiv na nenaglasen lat. sufiks -ula od pua, 
lomb. piia < lat. pupa »djevojcica, bambina«. 

Lit.: Cronia, ID 6, 117. Prati 762. REW*- 
6852. DEI : 



pjega f (Vuk), slov., ces., polj., oba luz.-srp., 
praslav. p gb, »1° mrlja, 2° maca, 3° Sommer- 
sprossen = somersprosn / zo- (germanizam koji 
se govori u hrvatskim gradovima)«. Pridjev na 
-ost pjegast = -av pjegav (Vuk, upor. polj. 
piegawy), poimenicen na -ica pjegavica (Vuk, 
Boka) »1 ° neka vinova loza, 2° kruska (Srijem)«, 
na -be > -tic plgevat (Lumbarda) »nekakva 
stijena« (e = a). Deminutiv na -ica pjegavica, 



670 



pjesak 



s ocuvanim g, sa g > z mozda ide ovamo 
pjezica (Dubrovnik) »riba serranus scrip tura«. 
Na -uca (v.) pjeguca f »pjega«, s pridjevom na 
-av pjegucav = pigucav (Habdelic). Na -as 
pjegas »ime konju«. Na -ulja (Bravno, Lika) 
»1° koza, 2° krava«. Na -usa pjegusa (Srijem) 
»vinova loza«. Rijec pjega je poimenicen pri- 
djev z. r., stcslav. pegb »saren«, ocuvan u rus. 
pegyj. Posudise ga Rumunji pag < peag 
»scheckig (von Pferden und anderen Tieren)«, 
sto dokazuje da je postojao i u juznoslavenskom. 
Jat je nastao od ie. dvoglasa oi u ie. korijenu 
*peig-, prijevoju *poig- »buntfarbig«. Glede da- 
lje etimologije v. pisati, pastrva i mozda pas. 

Lit.: ARj 9, 912. 933. Kusar, NVj 3, 338. 
Miklosic 245. Bruckner 407. Tiktin 1 106. Brug- 
mann, Gr. I 2 , 545. Zupitza, KZ 37, 401. 

pjena f (16. v.) = pena (ekavski) = (ikav- 
ski) pina (ZK) = spj'ena (Dubrovnik, s- una- 
krstenjem lat. ili tal. spuma) = pjenja (Zava- 
Ije, Hrvatska) = pinja (sa nj mjesto n analo- 
gijski prema pjenjenje ili kao u sinja ZK za 
sjena), ie., baltoslav., sveslav. i praslav. pena, 
»spuma«. Pridjevi na -ast pjenast = na -av 
pjenav, poimenicen pjenavac, gen. -avca »sa- 
punjaca, saponaria officinalis«, na -iv pjeniv, 
na -Ijiv pjenljiv, na -usav pjenusav, poimenicen 
pjenusavac, gen. -avca »saponaria«. Deminu- 
tivi na -ica pj'enica, na -usdk pjenusak, gen. 
-ska, na -usica pjenusica »chamaepytis«. Na -jak 
pjenjak (Sulek) »Schaumwurm«. Na -jaca pje- 
njaca »Schaumloffel« = -arica penjarica (Istra). 
Denominal na -hi pjeniti se (o-, za), na -usati 
penusat, -sam (Kosmet) = -usiti pjenusili, 
pjenusim (Vuk) »izbacivati pjenu«, zapjenja- 
vii se, -avim (Kosmet) »zabalaviti«. Neolo- 
logizmi pjenica »germa (hrvatski gradovi)«, pje- 
nusac, gen. -sea »sampanjac«. Jat je nastro iz 
ie. dvoglasa oz'uie. *(s)poim-na: stprus. spoayno 
»Schaum (des gahrenden Bieres)«, lit. spdine 
»pjena«, sanskr. phenah, lat. spuma, stvnjem. 
feim, oset. fing, finkha, fynkh »pjena«. Arbanasi 
posudise penak. 

Lit.: ARj 9, 912. 916. Stojicevic, ASPh 
34, 115-116. Elezovic 2, 31. 65. Resetar, 
Stok. 292. Miklosic 245. Holub-Kopecny 269. 
Bruckner 104. Mladenov 540. Trautmann 228. 
WP 2, 681. Pedersen, IF 5, 80. Uhlenbeck, 
IF 13, 218. 17, 94. GM 326. 

pjenez m (Vuk) = penezi (15. v., Vuk, Pelje- 
sac kod Dubrovnika) = pinezi (Vuk, Peljesac 
"Kod Dubrovnika), sveslav. i praslav. penjgb 
(-dzb), u stokavskom istisnuto od novae (v.), 
zivi jos u hrv.-kajk. i cakavskom, u juznoslav. 
jos slov. i bug. penez, deminutiv penezki 



»sitan novae po jednu paru«. Pridjev na -bn 
> -an pjenezan, poimenicen na -ica pjeneznica 
»blagajnica«, na -ik pjenezmk »blagajnik«. 
Apstraktum na -stvo pineztvo (Kavanjin). Do- 
lazi i u antroponimiji: Penezic (Novi Pazar) = 
Pinezic (Krk). Madzari posudise penz. U 
Zagrebu 1413. potvrden je madz. oblik pynz 
(simul cum decimis frugum wlgo zyroto pynz dictis, 
Tkalcic 2, 18, statut zagrebackih prebendara}. 
Arbanasi posudise penes - zi, Turci penez. 
Od interesa je konstatirati da Rumunji, koji 
imaju bani »novac«, ne posudise ovu rijec. 
Praslavenski je naziv posudenica iz germ. 
penning, nvnjem. Pfenning. Docetak -edz < 
germ, -ing je isti kao u kuning > knez Cv.). 
Teskocu pruza jedino jat za germ, e, za sto 
ima paralela samo u lat. sculetta > zdjela (v.). 
Posudenica je vazna sa kulturno-historijskog 
gledista. Ona kaze da Slaveni u doba dodira 
s Germanima nisu poznavali izmjenu dobara 
s pomocu metalnog novca (germ, penning »ro- 
misches Metallgeld«). 

Lit.: ARj 9, 913. Resetar, ASPh 36, 540. 
Miklosic 245. Holub-Kopeiny 270. Bruckner 
408. Mladenov 417 '. Kiparsky 256. Janko, Sldvia 
9, 351. GM 327. Sobolevski, RFV 64, 92- 
95. (cf. RSI 4, 266). Melich, MNy 5, 172- 
174. (cf. RSI 3, 397). 

pjestovati, -ujem impf, (dubrovacki pisci; 
provincijalizam u danasnjem knjizevnom je- 
ziku) »njegovati, gajiti, maziti, milovatk = 
pestovati (Krasic, Zagorje, ZK, objekt dica) = 
pestujem (Timok-Luznik) »cuvati, hranitk, sve- 
slav. i praslav. Odatle na -yrii > -inja (upor. 
gospodlnja ZK) pestinja f (ZK, ZU) »Kinder- 
warterin« prema stcslav. pestuni, (sufiks -un 
kao u bjegun-ac) »paedagogus«, ces. pestoun, 
odakle na -ka (upor. polj. piestunka) madz. 
pestonka. Neologizam: pjestovnica (Sulek), pje- 
stovaliste. Matzenauer, Bruckner i Los uzimlju 
da je od iste osnove od koje i pitati (v.), tj. od 
praslav. prijevoja *pet- < ie. *poi- I *pei- / pi-, 
rasirenog formantom t (upor. njem. feist »de- 
beo« < germ. *fait-taz) ili *'pai-t, tj. srodno sa 
pa-s- u pasti (v.). 

Lit. : ARj 9,922. Miklosic 245. Holub-Kopecny 
271. Bruckner 405. ZSPh 2, 309. Los, Gram, 
stslow. 1922 (cf. Sldvia 2, 436). Matzenauer, 
LF 12, 343-344. 

pjesak, gen. -aka m (17. v., Vuk, slovacki) 
»Fussganger« izvedenica je stvorena s po- 
mocu sufiksa -ako (kao pustinjak, novak itd.) 
od stcslav. pridjeva pesb, koji je ocuvan u 
hrv.-srp. samo u prilogu^/eie (Vuk) = (ikavski) 
pise (Barakovic), prosirenom na -ke pjeske, 



pjesak 



pjevati 



na -ice pjesice = (ikavski) pi'sice (ZK) = pjeia 
(Vetranie) i u denominalima na -dti pjesati 
(Belostenec) = na -iti pjesiti, -im impf. 
(Vetranie, Stulic), koji su danas zamijenjeni 
denominalom (od pjesak) pjesaciti, pjeidcim (Mi- 
licevic). Pridjev na -ski pjesacki. Rijec pje! 
m (Palmofic) = (ikavski) pii (Marulic, Krna- 
rutic) bila je i imenica, odatle na -be > -ac 
pjesac, gen. -ica (upor. ces. pesec), na -nik 
pjesnik i kolektiv na -adija (upor. Srbadija, 
Sokadija) pjesadija (Vuk) »infanterija«, s prid- 
jevom, pjesadijski (puk). Suglasnik s je nastao 
od -h (upor. ces. pridjev pehy, rus. pehyj) 
dodatkom pridjevskog sufiksa -eo; -h se na- 
lazi u prilogu pjehe (Mostar), upor. ces. pechota 
»infanterija«, poimenicen pridjev s pomocu 
-ota za apstrakta kao milota, dobrota. Odatle 
rum. pihata, sto dokazuje da je ceska izvede- 
nica postojala i u juznoslavenskom. Praslav. 
pridjev *pehb (prema Bruckneru skracenica, 
»Kurzform«, od *peda) nastao je od ie. ko- 
rijena ped- »noga«, koji se nalazi u lat. pes, 
gen. pedis (upor. internacionalnu rijec pedi- 
kird), u sanskr. pad-, perz. pa (v. papuca), gr. 
prijevoju Jtouc,, gen. jioSoJ; (odatle internacio- 
nalna rijec antipodi), got. fotus = nvnjem. 
Fuss, arm. ot-k'. Ie. korijen ped- bio je samo 
u slavinama rasiren formantom s. Prema tome 
nastadose u slavinama tri inovacije: to rasi- 
renje i dvije semanticke specijalizacije: ho- 
danje nogama i hodanje spojeno s posrta- 
njem. O toj trecoj specijalizaciji v. pasti, koja 
ide zajedno sa sanskr. pddyati »ide«. Te inova- 
cije bile su izazvane time sto je naziv dijela 
tijela pes, gen. p dis bio u slavinama zamije- 
njen novim leksemom noga (v.). Znacajno 
je da kod te leksicke inovacije nisu sudjelo- 
vali balticki jezici. Upor. lit. peda »noga ili 
cipela kao mjerilo, stopa, nogostup«. Za prilog 
pjeike ima i lit. pesetas < ie. *ped-tio. 

Lit.: ARj 9, 925. Lalevic, NJ 3, 57. Miklosic 
249. Holub-Kopecny 271. Bruckner 406. KZ 
43, 302. Mladenov 421. Trautmann 209. WP 
2, 23. Korinek, SbMS 14, 34-47. (cf. IJb 
22, 296). Vaillant, RES 16, 247-248. Matze- 
nauer, LF 8, 18. Zubaty, RSI 2, 18. Endzelin, 
ZSPh 13, 76-80. Karstien, ZSPh 13, 113. 
Pedersen, IF 5, 52. Mikkola, IF 16, 97. Brug- 
mann, IF 27, 236. 270. 

pjetrica f (samo jedan primjer u poslovici, 
Dubrovnik, 18. st.) »kamen«. Nas deminutiv 
od lat. petra. Odatle na -arium petrdrium > 
petrar, gen. -ara m (Korcula) = petrora f 
(Hvar, takoder toponim Petrdra) »kameno- 
lom« kao dalmato-romanski leksicki ostatak iz 
terminologije graditeljstva. Sa tr > dr Pedrara 



(Cres) = Fodrdra (toponim) je venecijanizam. 
Interesantan je bokeljski oblikpentdr m (Krtole, 
Lepetane) »kamenolom«, penlar u dubrovackoj 
poslovici life svojno otare, a vuce tudno pentare 
te pall mu su krila Hi pentari. Maretic oznacuje 
pentar u ovim izrekama kao tamna postanja. 
Da je refleks od dalmato-rom. petrar, ocito je. 
Neobicna je samo metateza, koja je nastala 
disimilacijom n — r: *petnar > pentar. U 
Budvi tentai znaci Vtvrda zemlja ispod obra- 
dive zemlje, za razliku od der (v.)«. Tu je 
nastala zamjena sufiksa -ar sa -al < lat. 
-oils = Veliki i Mali Petro, gen. -ala (Mljet). 
Postoji i disimilacija r - r > r - I Petrdlje 
n (Lepetane). Tu ima pentara s jedne i druge 
strane. Dalmato-rom. petra postoji i s nasim 
sufiksom -ovac, gen. -ovca petrovac m, pi. 
petrovci (Muo) »okrugao ili dug probijen ka- 
men korculanski koji se stavlja ispod saka 
na mrezu, a objeseni su na limu«. Denominal 
na -icore petrikati se (Vodice) = petrukati se 
(Korlevici, Istra) »kamenjem se igrati tako 
da se kamencici ponajprije postave na dlan, 
onda se naglo prebace na gornju povrsinu 
rake i jedan dio njih rukom uhvati (igra dje- 
caka i djevojcica)«. Upor. katal. (a)pedrigar 
»Steine werfen«. Dalmato-romanski leksicki os- 
tatak u Istri, zbog ocuvanog tr. 

Lit.: ARj 9, 772. 928. Skok, Slav. 93. 
96. 121. 206. 225. Ribaric, SDZb 9, 176. 
Hraste, BJF 8, 52. REW« 6447. 6445a. Puta- 
nec, Filologija 6, 146. 

pjevati, -am impf. (Vuk) = (ekavski) 
pevati = (ikavski) plvati (do-, is-, na-, se,. 
°-3 PO-, pre-, pri-, s-, za-) »canere«, obrazovan 
s pomocu -va- od sveslav. i praslav. korijena 
pe-, koji se nalazi u arhaizmu pj ti, pojem 
impf, (is-, o-), stcslav. petl, pojc, odatle novi 
infinitiv pojati, -em (o-, za-) (Vuk) = pojat 
(Kosmet), koji se upotrebljava u crkvenosla- 
venskom liturgijskom jeziku, zapojat, -em 
(Kosmet). Rasirenje na -va- nalazi se jos u 
bug. pevam, ces. zpivati. Odatle impf, -pije- 
vati, -dm, samo s prefiksirtta (ispijevati, is- 
pijevam). Od imperfektivne osnove prave se: 
radne imenice na -ac pjevac, gen. -aia m 
(Vuk) prema f na -ica pjevacica, s .pridjevom 
na -ski pjevacki, na -lac pjevalac, gen. -oca m 
prema f pjevalica, na -be > -ac pijevac, gen. 
-vca m »gailus«, stcslav. pe beb prema f na. 
-ica pjevica, danas u vezi ptica pjevica »Sing- 
vogek. Na -ka popivka (ZK, prema Banovicu 
kod Kacica »bugarstica« prema pisma »narodna 
pjesma u desetercima«), od papival (Smok- 
vica, Korcula) »1 ° pjevati prigodne narodne 



pjevati 



672 



placa 



pjesme, prigodom igranja kumpanjije ili u vri- 
jeme poklada, 2 P plakati, kriviti se«. Na -nica 
pijevnica i (Vuk) »u crkvi, gdje stoje oni koji 
citaju i poju«. Postverbal pjev m, napjev m 
(Sulek) »melodija, arija«. Od iste osnove prave 
se jos deminutivi na -uckati, -ucati, -ukati, 
-uhnuti, -usiti, -kati: pjevuckati, pjevilcati, 
pjeviikati, pjeviiknuti, pjevusiti, spinkat (Kos- 
met, u znacenju »govoriti«: divas K da spevkas 
boskadkit »umes li da govoris boskacki«). Na 
-anija pjevanija f. Na -anka (upor. igrankd) 
pjevanka. Na -aliste pjevalTste (Vuk). I od 
osnove pe- brojne su i stare izvedenice: sa 
sufiksora -sn za apstrakta (upor. basna, v.) 
pjesan, gen. -sni f (13. v., upor. ces. pi'seii, 
polj. pies'ri, rus. pesnb) s prijelazom u deklina- 
ciju a pjesna. Odatie Vukova pjesnarica. U 
torn obliku nastade asimilacija p - n > p-m 
{upor. rum. basme) pjesma = (ikavski) pisma 
(Kacic), lik opcenito u knjizevnom jeziku. Od 
starog apstraktuma pravi se radna imenica na 
-nik pjesnik m. Na -ar pesmdr (Rasnik, Kos- 
met) »koji umije da sastavi pjesmu i pjeva«. 
Stara osnova pe- ocuvana je jos u opijelo n = 
(ekavski) opelo = opelo (Kosmet), kao crkveni 
termin. S pomocu sufiksa -ub (upor. -tel}} 
stcslav. peth > pijetao, gen. -tla m (Vuk) = 
petdo, gen. petla (Kosmet: dijele se u krivci, 
ako pjevaju po zalasku sunca, tada predska- 
zuju zlo; pravci, ako pjevaju poslije ponoci; 
tada ne predskazuju nikakvo zlo) »gallus 3 
oroz (v.), kokot (v.), pijevac«, s pridjevom 
pijetlov. Deminutiv na -de petlice, gen. -eta, 
pi. petliadi, na -id pijetlic, na -Ieh pijeteo, 
gen. -tela, upor. slov. petelin, petelindek. Ra- 
stavom suliksa -tbl I -tel i zamjenom sufiksa 
-hi sa -eh obrazovano je cakavsko peteh (Istra) = 
pete] (ZK), sa deminutivima petesic (i pre- 
zime Petesic), petesicak, gen. -cka (ZK). Upor. 
polj. i rus. petuh sa sufiksom kao u pastuh. 
Osnova poj- sluzi manje u izvodenju: sojka 
lepopojka (Kosmet), neologizam slavopojka, 
milopojka, postverbal poj. Nema izvjesnih uspo- 
rednica ni u baltickoj grupi ni u ostalim ie. 
jezicima. Praslav *pi- nastao je iz ie. dvoglasa 
oi u korijenu *pei-, prijevoju *poi-, koji je 
potvrden u gr. Jtcudv (odatie internacionalno 
pecin). Upor. i got. faian »tadeln«. Taj bi 
korijen mogao nastati od prvobitnog korijena 
pi-, koji je u pile, pistiti, piskati, pisak (v.). 

Lit.: AR) 2, 647. 3, 721. 928. 493. 9, 930. 
928. 927. 841. Elezavic 2, 31. 68. 94. 196. 536. 
538. Miklosic 431. Holub-Kopecny 271. Bruck- 
ner 540. ZSPh 2, 309. Mladenov 540. Banovic, 
Rod 290, 224-30. Griinenthal, KZ 63, 277. 
Pedersen, IF 5, 67. Machek, LF 54, 233 -238. 



Nitsch, RSI 8, 83-89. Vaillant, RES 23, 
156. Isti, Zlatarii 1, 235. Uhlenbeck, IF 30, 

273. 

pjez m (Boka) »(pravni termin) jamac«. 
Od mlet. piezo, tal. pieggio < germ, plewi. 
Denominal na -ati pjezati, -am impf. (Perast) 
»jamciti«. 

Lit.: ARj 9, 933. REW 3 6599. DEI 2909. 

pjonbo (Potomje), prilog, »okomito«, slov. 
pjomba (Notranjsko) = pjumba »eine Kugel, 
welche beinahe senkrecht fallt«. Od trsc.-tal. 
(a) piombo, furl, a plomb < lat. plumbum 
»olovo«. Na tal. deminutivni sufiks -ino pjbn- 
bm, gen. -ina m (Potomje) »zeljezo, objeseno 
na spag za odredivanje okomitostk = fjunbin 
(Vrbnik) »piombo attaccato alia lenza« = 
vijunbin (Poljica) »lenza su cui e attaccato 
un pezzettino di ferro o di piombo« < tal. 
piombino. Dalmato-romanski leksicki ostatak 
iz ribarske terminologije bit ce pljumda (Me- 
Ijine) = pljunda (Sutomore) = pjunca (Spic, 
Dendinovici) »ricak, randak (v.)«. Postanje 
sufiksa -c'a = -da nije jasno. Upor. arb. plum 
-i (Ulcinj)« »olovo kod tratke« < lat. plumbum. 
Francuzizam je plombt'rati, plombiram (objekt 
zube) — blombirati (hrvatski gradovi) < fr. 
plomber (une dent), preko njem. plombieren. 

Lit.: Sturm, GSJK 6,80. REW 3 6615. Ma er, 
AR 6, 253. GM 346. DEI 2933. 2934. 

pjutosto (Perast, Dubrovnik, Cavtat) = 
(unakrstenjem s prefiksom pri- < pre-) priatosto 
(Rab), prilog, »radije; dapace«. Od tal. kompa- 
rativa piuttosto < piu < lat. plus i tosto < lat. 
part, perf od ton re. S lat. prijedlogom de > 
tal. di, mlet. de plus > piil govori se u Kucistu 
(Brae, primjeri: daj j I malo depju; depjii cu 
ti ga daf) »vise«. U Lumbardi mjesto pjutosto 
govori se prupr'esto »radije« < tal. piu presto. 
Latinizam plus cesto se upotrebljava u aritme- 
tici, odatie i u obicnom govoru. Latinski 
pridjev na -alls plural, gen. -ala »mnozina« 
gramaticki je termin, prosiren na -bn pluralni 
(sistem). 

Lit.: Kusar, Rad 118, 25. NVj 3, 337. 
REW 3 6618. 6727. 8814. 

placa f (Mikalja, Rab, Dubrovnik, Lika) 
»ravno mjesto gdje se drzi sajam; sinonim: 
trg, carsija, trznica«. Dalmato-romanski lek- 
sicki ostatak od lat. platea < gr. jiXaTEta 
»siroka ulica«, poimenicen pridjev z. r. jt^aTur, 
»sirok«. Odatie: placar (Dalmacija) »1° glas- 
nik, telai, 2° pandur« = na -jar placar (jedna 
potvrda). Upor. trsc., slov. placa < furi,piazze. 



placa 



673 



Plaj 



Preko njem. Platz m < fr. place > plac m 
(Hrvatska) »1° isto sto pijaca, 2° ulica, 3° 
zemljiste pred kucom, oko kuce, gradiliste, 
4° teatar, vojno polje, 5° predgrade, 6° topo- 
nim (ime zemljistu, Srbija), odatie tlacovina = 
placdrina. Talijanizam: pijaca f (Vuk, Vojvo- 
dina, Srbija), odatie pridjev na -bn > -an 
pijacan, na -jar pijacdr m, pijacarski, pijaca- 
rina = pijacovina, pijacevina = pjaca (Ma- 
rulic, Vrancic, Mikalja, narodna pjesma) = 
pijac, gen. -aca m (Belostenec, Jambresic, 
Reljkovic, Slavonija, promjena roda unakrste- 
njem sa njem.) < tal. piazza. Francuzizmi su: 
deplasiran, plasman, plasirati (ovo preko njem. 
placieren). 

Lit.: ARj 6, 441. 9, 933. 835. 909. 937. 
Sturm, CSJK 6, 82. Budmani, Rad 65, 165. 
REW 3 6583. Skok, ZRPh 54, 480. Weigand- 
-Hirt 2, 431. 

pladanj, gen. -dnja m (Senjsko zalede, Backa, 
Mikalja, Bella, Stulic) = pladanj, gen. -dnja 
(Vodice) = pladanj, gen. -dnja (Istra, Lika, 
Sinac, Ogulin) »veliki tanjur, drvena tasa«. 
Deminutivi na -id pladnid = (metateza dn > 
nd, upor. plandiste) plandid (Bosanska kra- 
jina) = pladnfld (Lika), na dva deminutivna 
nastavka pladnjidak, gen. -idka, na -ica plad- 
nica f (Kavanjin). Augmentativi: na -ka pld- 
ddnjka = na -enka pladanjenka (Lika) »veliki 
pladanj, na kome se nosi na sto veca kolicina 
mesa«, na -ina pladnjina (Lika). Nalazi se 
jos u slov. plddenj, gen. -dnja »Teller« = (za- 
mjena sufiksa) pladnik, deminutiv na -id s 
pomenutom metatezom plandid. Sa dalmato- 
-rom. deminutivnim sufiksom -uceus > -ud; 
pladud m (Prcanj) »daska na kojoj se pore- 
daju hljebovi, prije nego se lopatom mecu 
u pec« < *pladnud (sa disimilatornim gu- 
bitkom n prema I - n > 1-0). U Lumbardi 
je docetak -en u mlet. piadena zamijenjen 
mletackim sufiksom -er < -arius: plader 
»tanjur za so«. U Krtolama se govori veneci- 
janizam piadela. Tu je mlet. -ena zamijenjeno 
deminutivom -ella prema zdjela (v.). Od gr. 
jtMOccvov »plateau rond pour faire le pain ou 
la patisserie« > (femininum prema scodella) 
furl, plodine, mlet. piadena. Stara je posu- 
denica iz furlanskoga. 

Lit.: ARj 9, 942. 10, 1. Pletersnik 2, 48. 
Sturm, CSJK 6, 75. 81. Resetar, Stok. 268. 
Kusar, NVj 3, 337. Ribaric, SDZb 9, 111. 
REW 6585. Rohlfs 1719. Vasmer, BZ 17, 
108-120. (cf. RSI 2, 257). Isti, GL 118. 
Skok, ZRPh 54, 193. 203. DEI 1890. 



plah, pridjev (15. v.) »1° strasljiv, bojaz- 
ljiv (Istra), 2° brz, hitar, 3° silan, jak«, sveslav. 
i praslav. *polhb, bez paralela u baltickoj 
grupi; plah m »plasenje, strah«. Prilog plaho 
»1° timide, 2° vrlo, jako (Banja Luka)«. Prid- 
jev se prosiruje na -iv plasiv (Vetranie), poi- 
menicen na -be m prema f na -ica plasivac, 
gen. -ivca prema plasivica, apstraktum na 
-ost plasivost, na -Ijiv plasljiv, plasljivac, plas- 
Ijivost. Na -ilo plasilo n »strasilo«. Na -ina 
plasina f (Poljica) »avet«. Denominal na -iti 
plasiti (se), -im (na-, po-, pre-, u-, za-) »stra- 
siti«. Odatie pridjev naplasit, apstraktum na 
-a/a plasnja f, radna imenica na -telj plasitelj 
prema f plasiteljica. Imperativna slozenica pla- 
sikrava (Istra) »lupez«. Pored izvedenica, 
gdje je h > s po zakonu pred suiiksima koji 
sadrze i, ima dosta izvedenica s ocuvanim h: 
pridjevi na -ovan plahovan, na -ovit plahovit 
(Vuk), s apstraktumom plahovitost; plahost 
f = plahoda, prilog plahom, denominali pldh- 
nuti, -em »uplasiti«, na -ovati pldnovati »Mut- 
willen treiben«, na -Mati plahutati (Rijeka). 
Odatie je h prenesen i pred suflkse sa i: plahiv, 
plahit (narodna pjesma), plahir (Vuk, Srijem, 
upravo pldir, Kurelac, sufiks -ir analogijs'ki 
prema nemir) »scheuer Ochs«. Odatie deno- 
minal usplahiriti »uznemiriti«. Ovamo ide jos 
sapldha m »Windbeutel«, postverbal od sapla- 
hati, -am (Vuk) »svladati« pored splakati, 
splavali, prema Danicicu od plah. Slog pla- 
nastao je po zakonu likvidne metateze, upor. 
polj. plochy, ploszyd, rus. poloh, polositb. Ie. 
je korijen *pel-, u prijevoju *pol- »trepidatio«, 
od cega se izvodi i gr. noAfuoc; (odatie inter- 
nacionalno polemika, polemizirati), got. us- 
fdma, lat. pallidas, s drugim sufiksima. Samo 
u slavinama bio je taj korijen prosiren for- 
mantom s: praslav. *polse > *poHIb. Prema 
Mladenovu korijen je ario-iinougrijski : fin. 
pelko, eston, pelga »strah, bjegstvo«, madz. 
fel »isto«. 

Lit.: ARj 9, 942. 946. 10, 14. NJ 4, 160. 
Miklosic 255. Holub-Kopecny 275. Bruckner 
421. KZ 43, 312. Mladenov Ml. Sldvia I, 
737. Solmsen, PBB 21, 364. Uhlenbeck, PBB 
30, 320. Vaillant, RES 6, 80. Petereson, KZ 
47, 246. Pedersen, IF 5, 56. Boisacq 3 762. 
744. 

plaj m (Rab) »1' mala ravnica pod brdom, 
2° toponim (Krk)«. Na -ar < lat. -arius Pld- 
jari »stanovnici na plaju«. Dalmato-romanski 
leksicki ostatak od gr. pridjeva jtMyioc, »qui 
presente le ilanc« > lat. plagium, plagia > 
grcko-rom. piui »strada in declivio«. Sagz > z: 
toponim Plaza f pi. (Jelsa, Hvar) »sve sto je 



43 P. Skok: Etimologijski rlecnik 



P'aj 



674 



plakati 



na juznoj obali Hvara«, etnik na -janin Plaza- 
nln m prema f Ploska, selo Plaza (Hvar, Sta- 
ra Plaza), na specijalki Blaza (mozda krivo 
zabiljezeno). Ovamo idu talijanizam spjafa f 
(Perast, Budva) = danas francuzizam plaza < 
fr. plage, i internacionalni uceni termin pla- 
gijat, gen. -ata »knjizevna krada, prvobitno 
krada necije robe na obali«, plaglrati, pla- 
glram. Iz rum. plain »1° Flur, 2° Gebirgsweg, 
Gebirgsbezirk«, sa nastavkom -as je plajas < 
rum. plaias »Grenzwachter, Trabant« (ta- 
koder madz.). Rijeci plal = plul i Plaza dosle 
su, sudeci po zamjeni za gi >j> z, kroz dva 
razlicita medija, j iz grckog, z iz romanskoga. 

Lit.: ARj 10, 34. Skok, 77^1 3,153. 159. ZRPh 
41, 152. Isti, AGI 24, 40. 25, 129. Isti, ZRPh 
54, 488. Isti, Slav. 27. Alexias, MNy 4, 368. 
403-406. (cf. RSI 3, 320). Tiktin 1180. flawaft 
2, 214. Vasmer, CI 118. REW 3 6564 (gres- 
kom p/ag). 

plajba f (ZK, slov., hrv.-kajk.) »Richt- 
schnur (s olovom na kraju)«. Od srvnjem. bit, 
gen. bliwes, nvnjem. Blei = Bleiwage. 

Lit.: Strekelj, ASPh 14, 534-535. 

plajvaz m (Vuk, Srbija) »olovka« = plajbas 
(Belostenec, Jambresic, Voltidi, Patacic) »1° 
bijela boja od olova, 2° olovka« = pldjbus 
(ZK) = p/ajbac (ZK) = flajbac (Hrvatsko 
primorje) = flajbas (Podravina) = kldjbas 
(Karlovac) = plavez, gen. plaveza m (Kos- 
met) »olovka«. Od njem. Bleiweiss, vecim 
dijelom preko madz. plajbasz- Rijec olovka je 
prevedenica (kalk) odatle. 

Lit. : ARj 9, 947. Elezovic 2, 537. Striedter- 
-Temps 173. Skok, ASPh 30, 308. ss. Strohai, 
Rad 146, 89. 

plaka f (stsrp.) »ploca«, slov. (Solkam) 
spljaka (igrajmo v spljake) »ploscat, ne pre- 
velik kamen, spilja (Voice)«. Od ngr. nk&xa, 
akuzativ od nk<5%, gen. -koq > stcslav. plaka 
»lamina«. Sa a > o (tip Kotor) plaka f (Supe- 
tar, Poljica, Mikalja, Bella, napeti plohu, igrati 
se plohe, odatle denominal poplakati se) »okrug- 
la i glatka kemena plocica«. Odatle na lat. 
-ata plakata (Split, Korcula, Istra, narodna 
pjesma) »poplocen trg u gradu«. U Splitu 
postoji jos toponim Plokita, u kojem je -ita 
nejasno. Moze biti deminutiv vlat. -ittus > 
tal. -etta, a moze potjecali i od prijevoja u 
pi. *plokiti (tip Kimp < Campi na Krku). 
Varijante od ploha sadrze umetnute suglas- 
nike pred -ka, tako n pldngd f (Zrnovo, za 
nk > ng upor. planda) »plosnat kamen«; v: 
pldvka f (Vuk, Dubrovnik, Ston, Sinj), pi. 



pldvke, gen. plovaka »komad plosna kamena 
ili opeke, kojim se djeca igraju«; j: plojka f 
(Brae, Crna Gora) »isto«; c: pljacka (Vodice) 
»plosan kamen« = plocha (Vrcevic) = pljoska 
(Vrgada) »plosnat kamen«. Odatle: plockati 
se (Vodice) »igrati se plosnim kamenom« = 
igrati se na plocke (Krtole). Odbacivanjem do- 
cetka -ka, koji je izgledao kao nas sufiks, 
nastade pldva f (Kistanje, Bukovica) »plo- 
cica, kamen za gadanje, zabica (Krasic)«, sa 
denominalom plovati se, plovam (ibidem, Pav- 
linovic, is- Lika). Grecizam je usao u jezik 
na Jadranu zacijelo preko dalmato-rom. placca 
(1191). 

Lit.: ARj 3, 932. 9, 947. 10, 72. 86. 88.803. 
Novakovic, NJ 3, 152. Skok, AHID 1, 30. 
Pletersnik 2, 63. 544. 546. Rohlfs 1720. Matze- 
nauer, LF 13, 164-165. Vasmer, GL 128. 
Skok, ZRPh 50, 519. 520. 54, 488. 

plakati, -cem impf. (13. v., Vuk; homonl- 
mija sa plakati uklonjena akcentom kao u 
muka i mukaj (do-, is- se, na- se, o-, pro-, 
ras-, s-, za-), ie., baltoslav., sveslav. i praslav., 
»fiere, plorare«, prema impf, na -va- -plakivati, 
-plakujem, -ivam, samo s prefiksima. Apstrak- 
tum izveden od plak- s pomocu -eo : plac m, 
na -bka placka f samo u izrazu Igracka placka 
(Kosmet) »utjeha za djecu kad se pobiju i 
rasplacu«. Pridjevi na -s« placan, na -Ijiv 
placljiv = placljiv (Kosmet), poimenicen na 
-ko placljivko m prema f na -lea placljlvlca 
(Kosmet). Imperativna Aozsmca. placidrug. Bal- 
ticke usporednice kao i ostale ie. kazu da je 
prvobitno znacenje bilo »udariti. u prsa, po 
rukama (cime se oznacuje kajanje, kazna)«: lit. 
pldkti, plaku »schlagen, mit der Rute pei- 
tschen, geisseln«. Ie. je korijen *plaq- u gr. 
TjXf\oow »udaram« (odatle internacionalni pri- 
djev plastlcan), lat. piango, sa nazalnim sufik- 
som, » 1 ° schlagen, mit Handen auf die Brust 
schlagen, 2° laut trauern«, got. jlakon »be- 
klagen«, germ, jlaglls, nvnjem. Flegel, svnjem. 
jluohhon i odatle Fluch, arm. alacem »flehe, 
rule an«. U stcslav. plakati znacilo je »sich 
auf die Brust schlagen«. Semanticki se raz- 
vijao glagol u pravcu terminativnom, u pravcu 
rezultata. U latinskom se nalazi ista osnova 
u pridjevu duplex koja je posudena preko 
romanskog duplus u pridjevu dupli, duplicirati, 
njem. doppelt > dupljit (ZK). 

Lit: ARj 2, 647. 3, 929. 7, 493. 9, 947. 
Elezovic 2, 80. Miklosic 248. Holub-Kopecny 
275. Briicktier 419. Mladenov 428. Trautmann 
222. WP 2, 92. Scheftelowitz, KZ 56, 207. 
Hirt, PBB 23, 336. Meyer-Liibke, WuS. 1, 
236. Ostir, WuS 3, 205. Boisacq 795-796. 



plakir 



675 



planina 



plakir m (Marin Drzic, Kavanjin) = 
(pseudoj ekavizam) pldkijer (Ivan Dizic, Gra- 
dicj Zore, objekt uzimatl) »radost, naslada«. 
Dalmato-romanski leksicki ostatak od poime- 
nicenog lat. infinitiva pldcere (ocuvan velami 
izgovor c kao ii kimak, ketostac, lukljerna, 
rekesd). Sa c" > c placir od svita (Dz. Drzic, 
stamparska grijeska?). Kod Marina Drzica Pla- 
kir je bog ljubavi, koji se zove lat. Cupido 
(molte, primite Plakira, Plakiru je s vllama 
boj biti . Kao imenicu upotrebljava M. Drzic 
u igri rijeci: Plakiru platimo plakir ili Plakir 
je za plakir dat. Od antroponima pravi Drzic 
i hipokoristik Plako. Denominal na -ill kod 
Kavanjina: plakirltl se »veseliti se«. Od tosk. 
piacere > placer m (Lumbarda) = pjadzer 
m (Dubrovnik), denominal na -ati pjadzerat 
se (ibidem). Sa -ere > -ati (dalmato-rom.?, 
upor. parati < parere) pjazat (Bozava). = 
(PI > P) pazati, -a impf. (Prcanj; primjer: 
pasalo ti kt majkino mlijeko!, o jestvini koja 
kome prija). Upor. slov. plazat (Rezija) < furl. 
plase, piasi. 

Lit.: ARj 9, 727. 909. 937. 951. Budmani, 
Rod 65, 161. 166. Kusar, NVj 3, 330. Re- 
setar, Stok. 265. Sturm, CSJK 6, 52. Zore, Rad 
115, 164. Crania, ID 6, 117. REW 2 6557. 
Banali 2, 214. 298. 371. 377. 389. Skok, 
Razprave 5-6, 1-41. Muljacic, Rad 327, 
327. 

plana f (Potomje) »greda ispod krova na 
zidu kuce« = plana (Stuli) »puntello che 
sostiene il colmo della casa« = (prijelaz u 
deklinaciju. I) plan, gen. -l f (Vetranie) »isto«. 
Dalmato-romanski leksicki ostatak od lat.- po- 
imenicenog pridjeva z. r. planus. Iz istog je 
jezika vlat. izvedenica na -ea *plania > pldnja f 
(Dubrovnik, Perast, Stoliv, Bozava) = (s tal. 
prefiksom s- < lat. ex-) spldnja (Cres) »1° 
strug, oblic (hrv,), 2° dlijeto (Budva)«, deno- 
minal na -ati planjatlj -am (is-, o-) = (pi > bl 
kao u Buzet, v.) bldnja (Rab, Punat, Krk), 
bldnjati, -am impf.. (Lika) (iz-, o-, po-), na 
-va- (is)planjavall, -njivati = blanati, -am 
(Belostenec). Elezovic ima blana (Kosmet) 
»neka alatka kod kacara (koju ne opisuje)«. 
Apstraktum na -at + -ura > stmlet. -adura: 
planjadura f (Korcula, Solta) »oscela (Dub- 
rovnik)«. Taj je sufiks zamijenjen domacim 
-otina (upor.. ogrebotinu, strugotina) pldnjo- 
tina f (Potomje, Mljet). Ovamo ide po dekli- 
naciji ; pldnji, gen. pi. planji f pi. (Dubrov- 
nik) »kut izmedu krova i rogova (roznika)«. 
Upor. slov. bldnja (Slovenska Gorica) »1° 
Brett, 2° Holzklotz, 3° Lagerbaum fur Wein- 



fasser«, deminutiv bldnjlca »Brettchen«.. Vlat. 
*planla, koji ide u balkanski latinitet ' (upor. 
arb. pllauje), postverbal je od plantare > 
piagnar (sjev.-tal., mlet., Como itd.) i zamje- 
njuje (kao i mlet. plana = istro-rom. spiana, 
furl, plane f glagol plana) tal. pialla < vlat. 
*planula. Talijanizam je pjanarot m (Dubrov- 
nik, Korcula) »prekid skalina, stupnica« < 
tal. pianerottolo) < lat. planarilim + dva 
deminutivna sufiksa. Njemacki je francuzi- 
zam plan m = plana f (ZK, Lika) »osnova, 
nacrt« < njem. (> fr.) Plan, odatle planirati, 
planiram impf, »praviti planove«. Slov. plan 
»Stockwerk« je iz furl, plan = tal. piano > 
pjdn m (Dubrovnik, Korcula) »kat, pod 
(Cavtat)«. Ovamo ide kao internacionalni mu- 
zicki talijanizam slozenica pjanoforat, gen. 
-oforta m (Dubrovnik, Cavtat), skraceno udara 
pjdno — (Cavtat), pijano »klavir, glasovir« 
[odatle pijanist, pijanistica, -istkinja, pija- 
nlsticki. Tal. pianino > pijantno]. 

Lit.: ARj 1, 424. 3, 929. 932. 4, 138. 8, 
385. 9, 67. 910. 956. 10, 7. 8. 134. 797. Ple- 
tersnik 1, 32. Elezovic 1, 48. Budmani, Rad 
65, 161. Kusar, Rad 118, 14. Deanovic, BSLP 
39, br. 61. REW 6567. 6568. 6569. 6573. 
6581. Mussafia, Beitrag 45. he § 142. GM 
343. Bruckner, KZ 46, 206. Klaic* 965. Skok, 
ZRPh 54, 437. Vinja, ZbRFFZ 1955, 151-2. 

planet m (jedna potvrda) = planeta f (Belo- 
stenec, Vetranie) »1° nebesko tijelo koje se 
okrece oko koje stanovite zvijezde, 2° (na -ta) 
srecka, s astroloskim gatanjem (izvlaci je 
obicno bijeli mis)«. Deminutiv planetica. 
Pridjevi planetdn, planetovan, planetskl. Uceno 
od gr. mMvne,, gen. -utoc, > jiXavfJTric; m (se. 
doxfip) »koji luta«, izvedenica od nAdvoc, »isto«. 
Prema zapadnom izgovoru ete (itacizam) pla- 
nita f (Dubrovnik, Vetranie, Marulic, stsrp.), 
planitski. Talijanizam planet m " < planeta m. 
Srlat. planeta = pldnita »3° misno odijelo, 
jarmica«. Istog je podrijetla u znacenju 
»odijelo za put«. 

Lit: ARj 5, 910. 10, 2. 5. Budmani, Rad 
65, 161. Vasmer, GL 118. DEI 2893. 

planina f (12. v., Vuk), opca juznosla- 
venska, poljska, ukrajinska rijec, praslav. 
*poln- -\—ina »1° sumom obrastao brdovit 
predio, mons, montanea, 2° toponim«. Apstrakt- 
na je izvedenica s pomocu sufiksa -ina od 
praslav. pridjeva *poIm,, koji je zastupljen u 
svim slavenskim jezicima, ces. plany itd. 
Kod nas je ocuvan poimenicen ii z. r. u to- 
ponimima Plana u sg. i pi. i s pomocu su- 
fiksa -ica i u proplanak, gen. -nka m »waldlose 



planista 



676 



planta 



Strecke«, na -ika planika »maginja, arbutus 
unedo«. Taj je pridjev poimenicen s pomocu 
-Java: pldnjdvd (ZK) »mjesto u planini gdje 
nema drveca«. Od planina je izveden pridjev 
na- sti planinski = planinski (Kosmet), poimer 
nicen na -jak planinhak (Sinj), na -jar planis- 
tar (Hercegovina) »pastir« = planinar, gen. 
-dra (Vuk) »(danas) alpinist«, odatle apstrak- 
tum na -arsivo planinarstvo. Na -be m prema 
f na -ka, -kinja: planinac, gen. -inca prema 
planinka (Vuk) »stanarica«, planinkinja (vilq ~, 
Brankovic). Deminutiv plamnica (Kosmet). 
Denominal na -ovali planinovati (Lika) (na-). 
Slog pla- nastao je po zakonu likvidne meta- 
teze, upor. polj. plonina, ukr. polonina. Taj 
juznoslavenski pastirski termin posudise Novo- 
grci jiXavivn, odatle bizantski izraz za porez 
planinatiki, planiniotik (Kadlec, Valasi 136. 
Novakovic, Zakonski spom., registar). le. je 
korijen *pel-, u prijevoju *pol-, odatle polje 
(v.), poljana (v.), rus. polyj »offen, frei, unbe- 
baut, hohl, leer«. Upor. i&i. fell, fjatt »planina«, 
njem. Feld, lat. planus (nisticni prijevoj) = 
lit. plonas. Ovamo s formantom r njem. Flur 
i ir. lar »njiva«. 

Lit.: ARj 9, 956-7. 10, 3-6. 12, 382. 
Elezovii 2, 79. Miklosic 256. Holub-Kopecny 
216. Bruckner 422. KZ 45, 45-46. Mladenov 
427. Pedersen, IF 5, 67. Persson, Beltrdge, 
1. die, br. 64 (cf. Ub 1, 47. AmIP 3, 200). 
BB 19, 257-283. Solmsen, KZ 34, 539. 
Joki, Unl. 111. Isti, Stud. 72. Matzenauer, 
LF 12, 346-348. Boisacq 1120. 

planka f »ravno izdjelana daska«, odatle 
na -aca plankaca (Istra, Vrbovsko) »velika 
sjekira za sijecenje i tesanje planaka«. Oboje 
takoder slov. Ovamo mozda i hrv.-kajk. pla- 
njek, gen. -njka (Jambresic) »kolac, prostica«. 
Tu je docetak -ka zamijenjen nasim sufiksom. 
Od lat. planca ili preko njem. Planke, koje je 
iz istog vrela. Lat, planca potjece od gr. <pakay%, 
gen. -ayvoc,, koje je i internacionalno falanga, 
u prasrodstvu sa blazina (v.) i balkon (v.). 
Upor. arb. plank. Kao tehnicki termin ovaj je 
grecizam usao vrlo rano u nas jezik, valjda 
kao brodograditeljski termin: poluga (15. v., 
Lovran) »1° Geriiste, worauf die Schiffe ins 
Meer gelassen werden (odatle poslovica: mail 
mu poluge, ce pojli), 2° motka od drveta ili 
zeljeza, stanga, Hebel«, odatle sa pod- potpo- 
luga f (Stulic) »podloga pod polugom«. U 
torn je obliku on + suglasnik zamijenjen ve- 
larnim nazalom c > u kao u sonetus > sut. 
Iz kasnijeg je doba: palanga f (Vuk, Grbalj) = 
palanga f (Rijecka nahija, Perast, "Lastva, 
Sutomore) »1° zasovnica, 2° zeljezna poluga 



za vadenje kamenja u kavama (= kameno- 
lomima)«, denominal otpalangati / zapalan- 
gali, -am pf. »otvoriti (zatvoriti) vrata uklo- 
nivsi palangu«. Preko turskog je palanka = 
palanga »1° oppidum, 2° pandurnica, stra- 
zara (Crna Gora, Hercegovina), 3° toponim 
Backa Palanka i Palanka na Krivoj reel, 
Krivorecna ili krace Kriva Palanka«. Odatle 
na -li palankalija (18. v.) = prezime na -janin 
Falancanin. Deminutiv na -lea palancica. Za- 
mjenom docetka -ka nasim sufiksom -jak 
palanjak, gen. -njka = palanka »ograda, valius«. 
Ovamo ide s gubitkom n palage, gen. palaga f 
pi. (Privlaka, Vinkovci) »male saoni koje se 
sastoje od 2 daske sto po snijegu smucaju i 
od jedne koja je sjedalo«. Rijec palanga je 
balkanski grecizam koji se siri po Balkanu 
preko turskoga kao termin za kaznjavanje: 
bug. folaga pored falanga i falaka < tur. 
falaka » 1 ° Bastonadenholz, 2° Bastonade, 3° 
Ortscheit (am Wagen)« > hrv.-srp. falake f 
pi., clac,falangu < ngr. epedayyac, »1° piece 
de bois percee dans laquelle on retient les 
pieds des criminels pour donner la baston- 
nade, 2° la bastonnade sur la plante des pieds«. 

Lit.: ARj 3, 40. 8, 411. 582. 9, 411. 10, 6. 
622. 11, 180. Pletersnik 2, 9. 48. ASPh 34, 
307. Elezovic 2, 53. REW' 6455. Rohlfs 2291. 
Koisch, ASPh 9, 660-661. Novakovic, GC 
2. GM 319. 344. Isti, Stud. 1, 47. Skok, 
ASPh 30, 309. Pascu 2, 39., br. 688. Mladenov 
659. Heuser 120. Skok, ZRPh 54, 198. 488- 



planta f (Vetranic, narodna pjesma) »1° 
struk kakve biljke« = planta (Istra) »2° parti- 
cella vineae (upor. slicno znacenje specijalizi- 
rano na vinograd u port, chanta »Setzling, gre- 
benica, ZK)« = planta f (Posavina, latini- 
zam) »3° taban«, pridjevi plontav (Virovitica) 
»hrom, sepav«, plantasi »onaj koji je ravnih 
plosnih nogu«. Znacenje pod 2° slov. planta 
»Rebenreihe, Rebenhecke, Rebenspalier«, na 
-ina piantina »Weinheckenpfahl« < furl, plante. 
Sa nt > nd (kao u juznoj Italiji) planda (Pe- 
rast, Prcanj') »struk karanfila, karanfil, Nel- 
kenstock«. Rijec planta i planda u Dalmaciji 
su leksicki dalmato-romanski ostaci. Istarski 
i slov. planta je iz furlanskoga. Talijanizam je 
impjdntat, -om pf. (Dubrovnik, Cavtat) < 
tal. inpiantare (prefiks in- i plantare < lat. 
plantar e'). 

Lit.: ARj 10, 1. 6. Pleterinik 2, 49. Sturm, 
CSJK 6, 82. Resetar, Stok. 268. REW* 6575. 
6576. Strekelj, ASPh 14, 535. Baric, JF 3, 
209. Skok, ZRPh 54, 432. 



plasS 



677 



piat 



plasa f (Istra, cakavski akcenat), takoder 
polj., rus., praslav. *polsa, »1° zemljiste, polje, 
2° iskreeno zemljiste, 3° cistina u sumi (Bresei, 
Istra), 4° toponim u sing., u pi. Plase (Hrvat- 
sko primorje, dio grada Rijeke), pridjeVski 
toponim Ploski (od starijeg Plase)« = plas m 
ili f (Vrbnik) »ravnica obrasla travom«. Meta- 
foricka znacenja: plasa (Vuk, Ljubisa) »I" 
komad, grumen leda ili zemlje, 2° pahuljica 
snijega, 3° ploca od gvozda, olova, zeljeza, 
mjedi (upor. nize rus.), 4° toka na pojasu 
plocice od zlata ili srebra (Marulic, Jud. 4, 
95)« = plas m »lim« (jedna potvrda: skatula 
od plasa to jest pleha, 18. v., Slavonija). Da- 
nicic uporeduje stcslav. plaha »segmentum« za 
to znacenje i pretpostavlja znacenje u korijenu 
»cijepati«. Ovamo mozda kao poimenicen prid- 
jev z. r. na -6« plosnati »jama, provalija« (jedna 
potvrda kod Kavanjina). Denominal plasiti 
(Bella, Stulic) »taracati, kaldrmitk. Rumunji 
posudise plasa f u znacenjima koja je tesko 
spojiti i sa gornjim metaforama: »1° mreza, 
preda, 2° Klinge«, plasa de sanie »Kufe«, u 
pi. plasele f, rum. deminutiv na -ella > -ea 
pldsea »Griff, Stiel, Heft«, s glagolom a plasea 
»mit Griff versehen*. Da se radi o plasa 
u prvobitnom znacenju, dokazuje rum. zna- 
cenje plasa »Kreis im Flachland, Bezirk, 
Abteilung«. Slog pla- nastao je po zakonu 
likvidne metateze, upor. polj. plosa »zem- 
ljiste, zemlja, kraj«, rus. polosd »uzak podugacak 
komad zemlje«. Balticke ie. usporednice ne 
postoje. Matzenauer uporeduje s ags. spelc -e 
»fascia, lamina lignea«. 

Lit.: ARj 10, 8. 9. Maeueanlc 933. Ribaric, 
SDZb 9, 177. Tentor, ASPh 31, 152. Miklosic 
256. Bruckner All. WP 1, 516. Matzenauer, 
LF 12, 348-349. Tiktin 1182. Danicic, Kor. 
298. Pedersen, IF 5, 53. 

plast, gen. plasta m (Vuk), sveslav. i pra- 
slav., »1° hrpa, naslaga sijena, stog (isto i u 
slov.), 2° hrpa uopce, svezanj«, ces., polj., 
rus. »sat meda«. Pridjevi na -bn > -an odre- 
deno plosni (Piva-Drobnjak) »sto pripada plas- 
tu«, na -ost plostosi (Srbija) »nalik na plast«. 
Deminutiv na -id plastic. Na -as plostos m 
»mecava«. Na -un pldstun, gen. -una m (Lika) 
»ono vune sto se najednom snimi s grebena«. 
Odatle deminutiv na -ica plastunica »snjezna 
pahuljica«. Denominali: na -121 naplastiti 
»zdjesti u plast«, na -atl plastunati I -Stunati 
»snijeziti u gustim pahuljicama«. Izvedenica je 
s pomocu sufiksa -to od ie, korijena *plot-, 
koji se nalazi u lit. plotas »ploha«, platis »sirina«, 
platus »sirok«, gr. nkmvc,. Za izvedenice od te 



osnove sa -to nema ie. paralela. Izvedenica 
je dakle praslavenska kreacija. Upor. jos 
piece (v.), plesatl, mozda i ploha (v.), ploia (v.), 
ploska (v.). 

Lit.: ARj 7, 493. 10, 9. 10. Vukovic, SDZb 
10, 396. Miklosic 248. Holub-Kopecny 276. 
Bruckner ATI. Matzenauer, LF 12, 349-350. 

plast, gen. plasta m (15. v., Vuk, Dubrov- 
nik) = plasc (hrv.-kajk.) = plaSc (cakavski), 
sveslav. i praslav. *plask-jb, »Mantel«. Augmen- 
tativ na -ina plostina. Na - nica plastenlca =» 
stcslav., bug. plastanlca »ouvScov, linteum, 
stragulum« = plascanica (Liburnija) »remen 
kojim se veze breme da ga je lakse nositk = 
plascenica (Istra) »fascia cocularia« = ne- 
ologizam na -ai = -enjak plaitas — plastenjak 
(prevedenica od tunicata) »vrsta mekusaca 
omotanih koznatim plastem«. Na -enka pld- 
stenka (Golac, Istra) »1 ° siroko platno, 2° uze«. 
Stulicev denominai na -iti isplaltiti »krasti plast« 
nije pouzdan. Rijec je kulturna. Madzari 
posudise palast, Rumunji imaju izvedenicu na 
-ka, koja nije potvrdena u slavinama: plosca 
»1° Mantel, 2° biljka alchenilla vulgaris« 
(Erdelj). Praslavenska je rijec izvedenica na 
-IO od pridjeva koji je ocuvan u polj. ploski 
»plosnat, sirok«. Da je taj postojao nekada i 
u hrv.-srp., dokazuje dalmatinski prilog pla!- 
clmlce (pasti'*-', upor. polj. lezec naplask) iplal- 
njaia. Taj pridjev veze Bruckner sa ploha (v.), 
ploca (v.), sa plahta i plat (v.), Mladenov 
sa plast, platno i ploski (v. i ploska). 

Lit.: ARj 10, 10.14. Ribaric, SDZb 9, 
177. Miklosic 248, Ho.lub-Kopecny 276. Bruck- 
ner 419. 420. Mladenov 428. 

plat m (Dubrovnik, okolina) »1° (kulinar- 
ski termin) ein Blatt Teig, jufka kojom 
se pravi nadjevena pita, 2° Metallblech, 
lim, tenece« = plat (Kosmet) »tanjur«. Dal- 
mato-romanski leksicki ostatak iz kuhinjske 
terminologije od vlat. plattus < gr. TT^aToc, 
»sirok«. Iz istog je dalmato-romanskog vrela 
deminutiv na -ulus platul m (Sutivan na Bracu) 
»daska za pranje rublja, za valjuske, za mrtva- 
ca« = pldtula (Split) »viereckiges Brett womit 
man die Mehltruhe bedeckt und worauf man 
den Teig zerdeht und bearbeitet«. Talija- 
nizmi su: pjat (Vuk, Boka, Perast, Sutomore, 
Dubrovnik, Cavtat, Konavli, Poljica, Vrbnik, 
Kosmet), deminutiv na -ic pjatic = pijat (Ku- 
ciste, Sibenik) = pijat (Bozava, Istra, Buzet, 
Sovinjsko polje, Malinska), odatle deminutiv 
pijatlc <= piat (Rab) »tanjur«. Na tal. deminu- 
tivni sufiks -ino: pjdtin (Sibenik, Potomje) =* 



plat 



678 



platiti 



pijatin (Kuciste) »tanjuric«, deminutiv na -zc 
pjatlnic (Sibenik). Upor. krcko-rom. piat. Za- 
biljeziti jos treba da u Petranovicevoj narod- 
noj pjesmi -piatto glasi l>ljat = piata f (pi > 
pi, Srbija). Imperativna slozenica lizipjate m 
(.18. v.) kao lizisahan (v. sahan) »cankoliz, 
lizozdjel (poimeniceno lizozdjelac}«. 

Lit.: ARj 6, 132. 9, 839. 911. 10, 14. 94. 
Elezovic 2, 78. 79. Banali 2,. 213. Budmani, 
Rad 65, 165. Kusar, Rad 118, 21. Skok, 
ZRPh 54, 488. Isti, Slav. 172. 179. £>£/ 
2897. 

Platamun m, gen. una, pi. -uni (ponta od 
Platamuna, banda Platamiina, posta od trata, 
Budva, tu ima ploca koja strsi van iz mora; 
moze se na njoj spavati), toponim. Nalazi se u 
juznoj Italiji, u nazivu ulice u Napulju Chiata- 
mone. Dalmata-romanski leksicki ostatak od 
gr. nkaxa\iwv »breiter Raum, breiter Stein«. 

Lit: Rohlfs 1725. 

platica f (Vuk, Boka, Lika) = platica (Sap- 
tinovac) » 1 ° daska, 2° brv preko potoka (Lika), 
3° greda (Uzice), 4° toponim (u pl.)«. Deminu- 
tivna je izvedenica od stcslav. platb »latus, 
strana«, koji u hrv..-srp, dolazi samo u topo- 
nomastici: Plat, selo kod Dubrovnika, dalje 
na Korculi Plqtac, Platak. (Mostar), sa -ija 
Piatile (Kragujevac, Bratonozici) i kao ape- 
lativ plattja (Moraca) »nepristupacna stijena«. 
Odatle augmentativ na -ina platina (Vuk, Levac, 
Reljkovic) »1° cjepanica, 2° duga« = platina 
(ZU) »3° Radfelge«. Bez sufiksa, ali s prefik- 
som s- (od unakrstenja sa splav} splata (Vuk) 
»mala splav na. Limu«. Upor. slov. platic 
»lapis skistus«. Pridjev na -bn samo u sloze- 
nici dvoplatan »onaj koji. s obje strane sijece«. 
Poimenicen na -ica platnica f (ZU) = platnica 
(Istra, ZK) »Radfelge« = na -iste piatisce (Bu- 
zet, Sovinjsko polje) = naplata (takoder 
bug.) = naplatak, gen. -tka »gobelja« = 
uplatnica (Petrinja, Hrvatska). Odatle na -ar 
naplatar m »covjek koji prodaje i pravi na- 
platke«, na -njdk naplatnjak »svrdao za paoce 
na naplatku« i denominal na -iti- oplatiti, 
oplatim (Vuk) = oplatiti (slov.) »mit Felgen 
versehen«, s postverbalom oplata f »okvir, 
ograda, obod oko cega«. Istog je postanja, i 
naplata i naplatak, premda, naplatiti nije po- 
tvrdeno. S prefiksom na- znaci .nap/at m 
»1° gornji dio noge, upravo stopala (Imotski, 
Bosna, Sulek), 2° dio cipele ili cizme koji 
je nad naplatom u noge« = naplata (juzni ca- 
kavci, Smokvica, Korcula) »gornja koza na 
cipeli« = naplata f »straznji dio kosulje odozdo«. 



Dolazi i s varijantom e mjesto a napffl. (Mo- 
star) »gornji dio noge«, napletak, gen. -tka 
(Belostenec) »naplatak«; i, sa o mjesto a na- 
platak »gobelja«. S prefiksom pad: potplat m 
(Stulic, Hrvatska, slov.) = poplat (ZK) »1° 
Schuhsohle, 2° Schenkel« = potplata pored 
poduplata i podoplata (Vuk) »u kosulje dio na 
ramenu«. Upor. bug. podplata, rus. podplaty. 
Bez prefiksa plat.m (Vrbnik) »stegno« = plat 
m (Dubrovnik, v.) »1° jufka od koje se pravi 
nadjevena pita, 2° ploca od gvozda, plasa«. 
Praslav. *polto > hrv.-srp. plat- dolazi i u 
denominalu raspldtiti (Stulici »rasjeci, raz- 
rezati«..U torn korijenu slio se i praslav. korijen 
plat-, koji se nalazi u slov. i polj. przeplatac. 
Ie. je korijen *(s}p(h}el-, u prijevoju *pol- »ab- 
spalten«. Miklosic razlikuje etimologijski u tim 
leksemima dvije grupe. U jednoj je vec u pra- 
slav. plau (upor, gr. nkavr\ »ploska« i arm. laf 
»pezza di panno«), a u drugoj *polt-. Obje 
se tesko razlikuju, a dadu se svesti na *polto, 
tj. na ie. korijen *pol-, rasiren formantom -to 
(upor. toh. spalt-k}. Slog pla- je nastao po 
zakonu likvidne metateze: upor. rus. polotb 
»abgeschnittene Speckseite«. V. platiti i platno. 

Lit.: ARj 1, 494. 495. 498. 9, 67. 68. 10, 
24. 16. Pletersnik 2, 51. Ribaric, SDZb 9, 
Ml. Popovic, Sintaksa 39. Miklosic 249. 
Holub-Kopecny 276. Bruckner, KZ 42, .348. 
Mladenov 334. WP 2, 678. Matzenauer, LF 
12, 352. 354. Ostir, WuS 5, 218. Mladenov, 
SpBA 6, 73. si. (cf. LJb 8, 198). Schneider, 
IF 58, 46. Uhlenbeck, PBB 29, 336. Skok, 
Slav. 172. 179. 

pl&titi,platTm pf, (Vuk, 13. v.) (do-, is-, na-, 
ot.-, pod-, pre-, pret- se, u-} = platiti (ZK), 
sveslav. i praslav., »solvere«, prema impf, na 
-a- placati, placam (Vuk) (is-, 17. v., na-}, 
iterativ na -va- -plac'ivati (se), -placujem (Vuk, 
15. v.), samo' s prefiksima. Postverbali plata 
f (takoder bug., polj., rus.), doplata, isplata, 
naplata, prepiata, pretplata, uplata. Pridjev na 
-bn > -an platan, danas opcenit u uredskom 
govoru (platni spisakj, tako i od ostalih post- 
verbala isplatan itd. Apstrakta na -m placa f 
»isto sto i piata«, na -ezplatee m. Radne imenice 
na -oc > -de plqtac, gen. placa m (Vuk), na 
-zsa.Cupor. radisa, stedisa} platisa (Vuk), na -telj 
ispldtitelj, itd., na -nik pretplatnik. Rijec je 
kulturna, koja je u rumunjskom zamijenila opcu 
romansku izvedenicu pacare od pax (upor. za 
taj-semantem nase namlra, postverbal od nami- 
riti., podmiritif : a plati, plata f, pridjevi platnic 
»koji placa, koji moze da plati«, s apstraktumom 
pldtnicie. Za rum. rasplatl »zuriickgeben; ver- 
gelten, erwidern« nema slozenice s istim prefi- 



platiti 



679 



plav 



fesom u hrv.-srp. Iz arapskih vrela saznajemo 
da su u 9. i 10. vijeku tkanine plati i platke 
bile vrsta novca kojim se placala druga roba. 
Prema tome se korijen glagola nalazi u plan, 
kako je isprva ucio Miklosic da je platiti de- 
nominaiod stcslav. />/a?/ »pallium, pannus detri- 
tus«, rijec koja postoji i u dragim slavinama, 
samo ne u hrv.-srp., gdje je nestala zbog homo- 
nimije sa plat (v.) u drugim znacenjima. Za 
praslav. korijen *plat- u znacenju »solvere« nema 
paralela ni u baltickoj grupi ni u ostalim ie. 
jezicima, gdje taj korijen ima drugo znacenje: 
lit. piaim, gr. jtAcmjc, »sirok«. U platno (v.), 
koje bi znacenjem islo ovamo, korijen nije iden- 
tican. 

Lit.: ARj 2, 647 '. 3, 928. 930. 7, 494. 10, 
17. Miklosic 248-249. Holub-Kopecny 276. 
Bruckner 420. KZ 42, 348. Mladenov All. 
Tiktin 1182. Pogodin, RFV 33, 328. si. (cf. 
AnzIF 7, 162). Matzenauer, LP 12, 353- 
354. Johansson, KZ 36, 373. 

platno n (Vuk) = platno (Kosmet), sve- 
slav. i praslav. *polt-b-no, »1° tkanina, 2° (me- 
tafora ili drugi korijen, koji v. u platiti ili mozda 
posudenica) zid oko grada, crkve ili manastira, 
3° stijena, hrid«. Pridjev na -en platnen=platnen 
(ZK) = platnen (Kosmet), poimenicen na -ica 
plamenica »gace«. Na -oca platnaca »platnena 
kosulja« (moze biti i haplologija od poimenice- 
nja *platnenacaj. Radna imenica na -ar pldtnar 
(Vuk). Slog pla- nastao je po zakonu likvidne 
metateze: upor. polj. plotno, rus. polotno. Glede 
sufiksa upor. lukno (v.). Rijec platno je s mor- 
foloskog gledista praslavenski poimenicen pri- 
djev na -bn sr. r. od osnove *poltb, koja se nije 
ocuvala niu jednoj slavini. Taje osnovaprijevoj 
od ie. korijena *pel- »koza > Tuch, tkanina, 
odijelo«, rasirenog s pomocu formanta. /. To se 
rasirenje nalazi u got.falthan, njem. Falte, odatle 
posudenica fa Ide /pi. (ZK) i u gr. Jie^xri »lagan 
stit«. Mladenov izvodi od plat- (v. platiti}, sto 
zbog poljske i ruske rijeci ne moze biti. Dopusta 
se veza korijena sa pljeva (v.). 

Lit: ARj 10, 21. Miklosic 256. Holub-Ko- 
pecny 216. Bruckner All. Mladenov 427. WP 
2, 59. Iljinski, JtfT74, 121. IF 5, 186. Uhlen- 
beck, PBB 29, 336. Hujer, LF 44, 224-226 
(cf. RSI 8, 292). Hamm, KZ 67, 119. Hirt, 
PBB 23, 336. Matzenauer, LF 13, 161. 

platonb m (stsrp.) = platan m (Dubrovnik, 
Lazic, Sulek) = pldtanj, gen. -inja (Dubrovnik) 
»makljen«. Dalmato-romanski leksicki ostatak 
od gr. jiMxavoc, > lat.platanus. Sa r > rfkotor- 
ski toponim Pladanus, danas Plavda (< *Plodna- 



> *Pladva ?) »mlini izmedu Lepetana i Donje 
Lastve«. 

Lit.: ARj 8, 312. 10, 16. 27. ZbNZ 8, 106. 
REW* 6582. Vasmer, GL 118. 

platusa f (Poljica) »pleuronectes solea, svoja 
(v)«. Dalmato-romanski leksicki ostatak iz ri- 
barske terminologije, od lat. platessa. Deminutiv 
platusica »citharus lignatula«. Docetak -essa ia- 
mijenjen je nasim sufiksom -usa. Brojne su 
zamjene s drugim sufiksima: -one > -un platlm 
(Kosic) »mugil chelo«, sa -ika, -ica platika 
(Pancic) = bug. platika (> rum. platica} = 
platica »Zobelpleinze«, na -bk piatak (Kolom- 
batovic) »rhombus (v. rumbac}«. Odbacivanjem 
sufiksa: plat »rhombus maximus«. Upor. slov. 
plat(ri)ica »Brachse, abramis (cyprinus), brama, 
leuciscus vergo«. Lat. platessa »Plattfisch, Platt- 
eise« ocito je grckoga podrijetla: nkaxvi »sirok«. 
Belostenec ima iz njem. platajzlin »rhombus«, 
upor. madz. plataic. Upor. i vlat. piatta < 
gr. nXmxf\ (v. plota}. 

Lit: ARj 10, 14. 16. 17. 22. Pletersnik 2, 
51. Miklosic 249. Vasmer 2, 374. ZS 16, 3, 
67-10 (cf. RSI 2, 216). Tiktin 1183. Mladenov 
421. REW 6607. 6586. 6584. Rohlfs 1728. 

plav, fplava (Vuk, Kosmet), ie., baltoslav., 
sveslav. i praslav. *pol b, »blond, modar«, naplav 
»podosta plav«. Na -ojka (analogijski prema dje- 
vojka} plavojka. Poimenicenje na -ka plavka 
(Smokvica, Korcula) »vrsta grozda sa okruglim 
jagodama plave boje« = plavka (ZK) »ime 
krave«. Poimenicen femiriinum plava (Goj- 
bulja, Kosmet) »vrsta ribe«, na -ina plamnd 
(ZK) »ime volu«, na -on/a plavanja (Kosmet) »1 ° 
vo plave dlake, 2° plav covjek«, na -usa plavusa 
f (Kosmet) »1° plava zenska, 2° krava plave 
dlake«. Poimenicenje na -be plavac (cakavski) 
»1° serpens quidam, 2° uva caerulaea, vino«, na 
-zca plavka (Cres) »scomber eolias«. Slozen 
pridjev plavook. Denominal na -eti pldvjeti, 
-im (is-} = plavet (Kosmet) (is-). Takoder ime 
kraja: Plav i Gusinje. Odatle na -be Plavac = 
na -janin Plavljane pi. (Kosmet). U ZU Plavci 
(pi.) potjecu mozda odatle, upor. u istom kraju 
Bojanja sa Bojane. Ces. Plavci = rus. Polova 
oznacuje Rumane, odatle makedonski topo- 
nim Kumanovo i licno ime Kuman, gr. Kouxxvoc,, 
madz. Kun, polj. Kunowie i polj. toponim Ku- 
novjo, koje odgovara mak. Kumanovo. Sjeverno- 
slavenski naziv je prijevod tur. kokman »plavook 
covjek« ili je mozda na osnovi pucke etimo- 
logije prekrojen perz. Pahlavi »Perzijanci«. Slog 
<pia- nastao je po zakonu likvidne metateze, 
upor. polj. pioey, rus. polovo]. U stcslav. pia b 



plav 



pieh 



je znacilo »bijel, Xeux6c,«. Rumunji posudise 
plavit »blond« (-it < lat. -idus), plaviu »hell- 
farbig« (-III < lat. -ivuf); na -an pldvan »weiss- 
grau (govedo)«. Lit, palvas, palva »falb, blass- 
gelb, weissgelb«, germ, falwa, nvnjem. falb, 
fahl < falwaz. Ie. je korijen *pel- za razne 
tamne boje, sanskr. palita »greis«, gr. jioJaoc, 
»isto«, lat. palico, -ere »blass werden«, pallidus. 
Prijevojni oblik *pol- bio je u baltoslav. i germ, 
snabdjeven sufiksom -yo (upor. lat. solvus) *pa- 
luos. 

Lit.: ARj 3, 930. 7, 495. 10, 23. NJ 7, 
61. Elezovic 2, 78. Tentor, IF 6, 210. Miklo- 
sit 256. Berneker, IF 31, 412. Holub-Kopecny 
211 . Bruckner 422. Mladenov 425. Frautmann 
205. WP2, 54. Fiktin 1134. Strekelj, DAW 50, 
39-40. Solmsen, KZ 38, 438. Boissin, RES 
27, 44. Brugmann, 2, I, 201. Kienle, WuS 
17,145. Hirt, /F22, 67. 93. Niedermann, /FIO, 
229. Boisacf 760. 

plavadurica f (Vrbnik) »cvijet poljskog ma- 
ka, koji nije plav nego je crven«. U vezi je 
plavenka f »coccinella septempunctata, buba- 
mara« (nije takoder plava nego crvena, kako 
kaze i latinski naziv). Deminutiv plaven- 
aca. Bit ce izopacenje lat. papdver, upor. ngr. 
najtapotiva »mak« > rum. paparoana, bug. pa- 
paruna. Lat. papdver je i u romanskim jezicima 
preinaci vano na razne nacine. 

Lit.: ARj 10, 25. REW* 6210. Rohlfs 1613. 

plavcati, -am impf. (Stulic, Zuzeri) »zivjeti 
u obilju«. Maretic izvodi od plavati (v.). Upor. 
kod M. Drzica splaviti dinare u Rimu »potrosi- 
ti« i tal. sguazzare nella ricchezza. Kod Voltidija 
plavsati impf, »gozzovigliare«, koji Maretic oz- 
nacuje kao nepouzdan, valjda zbog toga sto za 
nj nema drugih potvrda. Kod Stulica Isplavsatl 
znaci »dissipare«, koji Budmani uporeduje sa 
»istrositi« kod jednog pisca Dubrovcanina 18. 
v. (v. plahnuti). Odatle radne imenice na -lac 
m prema f na -lica isplavsalac prema isplav- 
sallca. [Usp. i pliti}. 

Lit.: ARj 3, 930. 10, 26. 31. 

pleha f (ZK, hrv.-kajk.) = fleba (Lika, Li- 
jesce, Krasic, Zagreb) »plavilo za rublje«. [Oda- 
tle glagoli plebati »blaunen« = flebati. Iz bav.- 
austr. plebe = pUb (Koruska). Izmjena p > / 
je hiperkorektan govor]. 

Lu..-Skok, ASPh 30, 309. Siriedter-Temps 
174. 

piece n (Vuk) = pieci f pi. = pled, gen. 
-r (upor. ces. fplec) = pleda n pi. t. (ZK) =» 
pledeta n pi. (J. S. Reljkovic), sveslav. i praslav. 



*ple(K)t-je, »leda, humerus, tergum«. Pridjevi na 
-bn odredeno plecni (kajk.-hrv., Belostenec), 
poimenicen na -ka plecanka »mala puska«, na 
-at plecat (Vuk) = plecat (Kosmet) = na -ast 
pledast (Mikalja, Jambresic, Voltidi, Stulic). 
Deminutivi na -ance pledance n (Slavonija), 
na -ica plecka (Istra), na -ka plecka f (Vuk) 
»Vorderschinken«. Augmentativ na -ina pledina 
(Stulic, Turska Hrvatska). Na -as piecds, gen. 
-asa »1° konj sirokih ramena, 2° prezime, 3° 
nekakav grah (Vuk, Dalmacija)«. Na -enica 
plec'anica (Radevina, Srbija) »jedno od dva drve- 
ta sto vezuju jaram i potpletnjacu«. S prefik- 
sima, koji dodose od priloskih sintagmi (na 
plecu, o plecu) : napledak, gen. -cka »dio odijela 
na plecima«, upljecak, gen. -cka (Vodice, Istra) 
»vrsta zenske haljine«, opiece (ZK), opledak, 
gen. -cka (Krasic) »dio na ramenu na zenskoj 
narodnoj nosnji«. Denominal na -ati raspledati, 
-am (objekt konja tovarima, Piva-Drobljak) 
»pretovariti. konja toliko da nije vise za upo- 
trebu«. U baltickoj grupi nema potpune uspo- 
rednice za taj termin za dio tijela, ali ima naziva 
koji pomazu objasniti praslavenski termin iz ie. 
jezicnih sredstava, i to najprije lit. isplesti »aus- 
breiten, (die Augen) aufsperren«, lot. plest »aus- 
breiten«, u prijevoju lit. splisti, sto vodi do 
lit. pridjeva platus, lot. plats »sirok«. Iz toga 
izlazi da se za praslavenski moze pretpostaviti 
*plet-io kao pridjevska izvedenica u sr. r. obra- 
zovana sufiksom -torn. Ali u rus. postoji pridjev 
beloplekij »weissschulterig i podopleka »Fiitte- 
rung des Bauernhemdes«, koji pretpostavljaju 
osnovu *plek-, kojase nalazi u lot. plecs »plece«, 
u prijevoju plakt »plosnat«. Lit. petys = stprus. 
pette je isto sto lat. peetus »prsa«, sanskr. pak- 
sa-s »krilo«, tesko se veze sa praslav. *ple(K)t-je 
kako hoce Pedersen, Mikkola, Korsch. Upor. 
jos gr. (d)uo)jiMTr| »os plat de l'epaule«\ 

Lit.: ARj 7, 496. 10, 24. Ribaric, SDZb 9, 
201. Vukovic, SDZb 10, 400. Mikloslc 250. 
Holub-Kopecny 211. Bruckner 417. Mladenov 
429. WP 2, 3. 100. Frautmann 225. Lew, PBB 
32, 138. Boisacq 792. Pedersen, KZ 36, 105. 
38, 364. (cf. AnzIF 21, 78). Korsch, AnzIF 
1, 51. Mikkola, IF 8, 303. Niedermann, IF 
26, 48. 

pleh m (hrv.-kajk., Zagreb, Belostenec, 
Jambresic, Voltidi, Stulic) = pie m (ZK, 
Lika K) »tenece (Bosna), lim (kao knjizevna 
rijec opcenito) = lima (Lika K)«. Pridjev -ovan 
pleovan, f -ovna (ZK). Deminutiv na -tk 
plehek (Belostenec) »lamella«. Na -dr : plehar 
(Belostenec) »koji tanki pleh dela«. Od njem. 
Blech, odatle ces. plech, polj. blacha. Njemacka 
je rijec u prasrodstvu s blijesak (v.) 5 njem. 



pleh 



681 



plesati 



Blick. Stcslav. blbhbcij = blehbcij »»texto>v, 
faber, artifex« je, sudeci po neslavenskom su- 
fiksu, turskog podrijetla: tur. bilikci = bilgudzi 
»artisan«. 

Lit.: ARj 10, 38. Mikkola, NMH 1914., 
172-173 (cf. JP 3, 211). Sandfeld 99. Vail- 
lant, BL 14, 10. PF 18, 158. 

plej ada f (ucena rijec) »1 ° veliki broj, gomila, 
mnostvo, najcesce pisaca, 2° Vlasici (zvijezde)«. 
Od lat. Pleiades < gr. rRntdSec, »sedam kceri 
Atlanta i Plejone, pretvorenih u zvijezde; si- 
nonim: Vlasici«. 

Lit.: Car, Ny 2, 12. Prati 779. 

pleme, gen. -ena n, pi. plemena (Vuk) = 
piemen (upor. kamen, Mikalja, Zoranie), sve- 
slav. i praslav. pleme, gen. -ene, bez paralele 
u baltickoj grupi i u drugim ie., »(danas stegnuto 
znacenje) gens, tribus«. Prvobitno se znacenje 
»Grossfamilie, koja potjece od praoca« ocuvalo 
u Crnoj Gori: plemena su Cetinje, Njegusi, 
Geklici, Bjelice, Cuce, Ozrinlcl itd. Znacenje 
»Grossfamilie« potvrdeno je g. 1447: pro- 
karaturl... oda v'sih cetirih' kolen' plemena ne- 
bluskoga (Surmin 69). Izvedenice se prave od 
dviju osnova:pfem-, koja ima feudalno znacenje 
»clan socijalno viseg privilegiranog drustva«, 
piemen-, koja je uz feudalno znacenje razvila i 
psiholosko »visa moralna kvaliteta«, kao i lat. 
nobills, gentilis u francuskom. Kraca osnova 
plem- nastala je haplologijom kao i u vrem- 
(starovremski pored vremenski, plam pored pla- 
men, kam pored kamen). Semanticko razlikova- 
nje razvilo se iz feudalnog pejorativnog gleda- 
nja, kao na zapadu rusticus prema gens, gentilis 
> fr. rustre prema gentil (gentllhomme = engi. 
gentlemen), njem. Folpel prema stvnjem. odal 
»Geschlecht, pleme« prema nvnjem. Adel »plem- 
stvo«. Imenicu plem upotrebljavaju dva pisca. 
Odatle na -be > -ac plemac, gen. -mca (Stulic 
i jedan pisac), koje nije prodrlo onako kao na 
sufiks -id koji oznacuje pored deminutivnosti 
i potjecanje kao u Mlecld, kucid, ocld: plemid 
m (Vuk, Hrvatsko zagorje, M. Drzic, Gundulic, 
danas opcenita rijec u knjizevnom i saobracaj- 
nom govoru 1 ) »1 ° covjek plemenita roda (plem- 
stvo po krvi za razliku od vlastelin, v.)«, femi- 
ninum na -ka plemka = -ki'nja plemkinja = 
plemkinjica = na -ica plemida, = Plemid »2° 
prezime (Hrvatska), 3 ° toponim Plemidi (Crna 
Gora)«. Pridjev na -bn > -an odatle pieman 
(Kavanjin), na -ski plemski (Kavanjin), ple- 
midski (stalezj. Apstraktum na -stvo plemstvo n 
(16. v.) »Adel«, plemidstvo (Vuk, Milicevic). 
Na -itina < -sk + -ina plemsdna (1392) »here- 



ditas nobilis«. Deminutivi na -de plemce n 
»paz, icoglan« je zacijelo neologizam, na -ka 
plemka f »1 ° komad pruta pitome vinove loze 
za kalemljenje (Smokvica, Korcula), 2° krava za 
rasplod«. Od osnove piemen- je pridjev na -it 
plemenit (Vuk) »1° (feudalno znacenje) nobilis, 
2° (psiholosko znacenje) generosus« (kao u svim 
evropskim jezicima)«, poimenicen u znacenju 1 ° 
na -ai piememtas, gen. -asa (Vuk, Hrvatska). 
Na -osi plemenitost f poimenicuje znacenje 2°. 
Pridjev na -ski plemenski (Vuk) zadrzao je pr- 
vobitno znacenje bez obzira na 1° i 2°. Poime- 
nicen je na -ina plemenstina f (15. v.) = (sa 
nit > st, sc kao u Ivastanin od Ivanjska) 
plemestina »1° haereditas, 2° toponim«, na -jak 
plemenstak, gen. -aka (Lika) »prezimenjak« = 
(njst > snj kao u Trebisnjica) plemesnjdk (Dal- 
macija) »plemic od starine«. Pridjev na -bn 
piemen (Zoranie, Kasic) < plemenbnb (upor. 
pridjev kamen) ima psiholosko znacenje kao 
plemenit, poimenicen je u feudalnom znacenju 
na -6e > -de prema f na -ica plemenac, gen. 
-nca prema plemenlca, posljednje takoder ime 
kokosi. Deminutiv na -ka plemenka »1° krava 
za rasplod, 2° vrsta vinove loze«. Na -stvo 
plemenstvo (15. v.). Docetno -e u pleme razvilo- 
se iz palatalnog nazala {', upor. stcslav. pleme ? 
ces. pleme, polj. plemie, rus. plemja. Praslaven- 
ska je rijec apstraktnim obrazovan s pomocu 
sufiksa -men (v.) od korijena *pled-, koji se bez: 
sufiksa ne nalazi u jeziku, nego u prijevoju 
plod. Upor. plesina (v.). Prvobitno (etimolo- 
gijske) je znacenje »ono sto se naplodilo«. Prema 
tome sadrzi isti semantem kao lat. natio (odatle 
internacionalna nacija, nacionalan), ndrod (v.), 
generatia (odatle internacionalna generacija i po- 
jednom tumacenju rasa). Etimologijsku se zna- 
cenje jos ocuvalo u plemka = plemenka f i 
djelomice u denominalu na -III plemeniti (o-),. 
na -va- oplemenjivatl, -menjujem (is-). Praslav. 
korijen *pled- nastao je od ie. korijena *phel- 
»schwellen, sich verdicken«, prosirenog forman- 
tom d. Upor. mujtAr|ur. 

Lit: ARj 3, 931. 10, 49. 50. Mazurami 
947. Miklosit249. Holub-Kopecny 277 '. Bruckner 
418. Mladenov 428. WP 2, 103. Boisacq 
783-784. 

plesati, plesem impf. (Ston, 16. v., danas 
na zapadu, u knjizevnom i saobracajnom jeziku) 
(Is-, na- se] = plesati (Slovinci u Istri), sveslav. 
i praslav. plesati, pljsc, bez baltickih i drugih ie. 
usporednica, »1° (prvobitno znacenje) gaziti, 
tlaciti, saltare, 2° (u danasnjem jeziku) igrati, 
tancatk. Prvobitno se znacenje ocuvalo u pre- 
fiksalnoj slozenici poplesati (da ovu prepukla- 



plesati 



682 



plesti 



sirotinju ne paplesu Turci, Ljubisa; Vitaljic: 
silu njihovu desnice tvoje krepostju popleii) i kod 
Palmotica splesat me muke. Postverbal pies m 
(Slovinci u Istri). Na -ka pleska f (Hercegovina) 
»neka igra«. Radne imenice na -vac prema f 
na -avita, -avica plesavac (Jambresic) prema 
plesavka = plesavica = na -lac plesalac prema 
piesauca = na -be > -ac plesac, gen. plssca 
(Istra) = na -ac plesac, gen. -ala (danasnji 
knjizevni izraz) prema f plesacica = na tal. 
sufiks -arino (cf. bailarina) plesarin m prema 
plesarinka. Pridjev na -bn odredeno plesni 
(vjencic). Neologizmi na -aonica plesaonica (Su- 
lek) = na -iste plesaliste, na -stvo plesarstvo. 
Samoglasnik e je nastao iz palatalnog nazala, 
upor. stcslav. plesati, plesc, polj. pla;a.c, rus. 
pljasatb. Praslavenski termin posudise Gotiplin- 
sjan u isto doba kad i gotske rijeci pocinju 
prodirati medu Slavene. Koreografska umjet- 
nost nosi medu Hrvate i Srbe strane izraze, 
kao bal < ital. hallo, augmentativ u Istri balun, 
tanac m (ZK, Hrvatsko primorje), tdncati (ZK\ 
Ali ima i domacih kreacija kao igranka (v.. 4 . 
Balticka usporednica lit. plesti »tanzen, froh- 
locken« stvorena je od suglasnicke osnove, dok 
je praslavenska od preteritalne plesa. Rumunji 
posudise a plasa minile »klatschen«. Glagol 
plesati je praslavenska kreacija kao termin za 
koreografsku umjetnost. Ie. usporednice po- 
mazu poblize utvrditi razvitak prvobitnog zna- 
cenja »gaziti, raditi nogama«. Ie. je naime ko- 
rijen *plet- koji kao pridjev znaci »sirok, plos- 
nat«, kao glagol »siriti se«, gr. jtXaxuc, »sirok« 
(upor. ime ribe platica < platessc, v.) i ime 
drveta jiMtcivoc, (odatle internacionalna pla- 
tana), stvnjem. Flado »Opferkuchen«, nvnjem. 
Fladen, lit. plotytl »falten«, lot. platit »diinn 
auf streichen«. Ie. korijen prosiren je u slavinama 
nazalnim infiksom i formantom s. Bez nazal- 
nog infiksa ocuvao se u stcslav. plesna »Fuss- 
sohle«, plesno n (Brusje, Hvar, Sibenik, Pavli- 
novic) »stopalo« = plesna f (Stulic, Ivanovic) 
»donji dio stopala, taban, poplat«, deminutiv 
na -ica plesnlca (Stulic) »1° sandala, 2° tarsus 
(ovo i u slov.)« (Stulic naznacuje da je iz gla- 
goljskog brevijara) i prezime odatle Plesnlcar 
(Srbija, Hrvatska). Upor. jos pljeskati (v.). 

Lit: ARj 3, 931. 7, 496. 10, 52. 54. Hraste, 
jfp 6, 212. Ribaric, SDZb 9, 177. Mikloslc 249. 
Holub-Kopecny 277. Bruckner 417. KZ 45, 
323-324. Mladenov 429. WP 2, 100. Traut- 
mann 225. Charpentier, ASPh 29, 3. Joki, 
ASPh 29, 13. Tiktin 1182. Loewenthal, ZSPh 
6, 374. Zupitza, KZ 36, 55. Specht, KZ 36, 
159. Hamm, KZ, 67. 122. RSI 1, 267. Uhlen- 
beck, PBB 20,44. Hirt, PBB 23, 336. Loewen- 
thal, PBB 54, 156. 



plasmo n (Uzice, Vuk) = presina (Sabac), 
termin u gradenju tora, »Latte, asser«, s pr 
mjesto pi kao u prebanus (ZK) pored plebanus 
(15. v.). Sufiks -mo je isti kao u pismo (v.). 
Prema Matzenaueru od iste je osnove od koje 
i lit. pliszti »scindere, findere, dilacerare«. V. 
plesati. 

Lit.: ARj 10, 35. Matzenauer, LP 13, 162. 

pleso n (Sulekov cehizam ili slovakizam) 
»See, Landsee, lago«, praslavenski termin koji 
se nalazi u slovackom (Strbske pleso, Blatno 
pleso = Blatno jezero, madz. Balaton), ces., 
stpolj. plosa, rus. pleso »jezero, duboko mjesto 
u rijeck. Da je ta danasnja sjevernoslavenska 
rijec postojala i kod nas, dokazuje toponim 
Pleso (selo, aeroport kod Zagreba) = Pleso 
pored Plesa i Plesa (Bosanjevci, Ledinarevci, u 
donjoj Podravini), slov. toponim Pleso. Upor. i 
raski pridjevski toponim Pskov = njem. Pies- 
kali. U baltickoj grupi odgovara lit. pelke,lot. 
pelkjis, stprus. pelky. Pretpostavlja se u slavina- 
ma rasirenje sa -so *pelk-so. 

Lit.: ARj 10, 54. Hamm, Rad 275, 32. 
Miklosic 250. Holub-Kopecny 278. Bruckner All. 

plesti, pletem impf. (Vuk) (do-, is-, ispot-, 
Ho-, ispre-, na-, nado-, o-, ot-, po-, pot-, pre-, 
ras-, raza-, s-, sa-, u-, za-} — pies, pletem 
(Kosmet) = pletem (ZK)1 ie., sveslav. i pra- 
slav., »plectere, ilechten«, prema iterativima: 
na a -pietati, -am, 'QA e i i -plitati (Hektorovic) 
(prema Budmanijevoj rekonstrukciji -plijetati) 
= -plitati (ZK) = -plicati (Hvar), na -va- 
-pletavati, samo s prefiksima: izopletati, -cem 
pored -tarn (Lika), ispotpletati, -cem, napletati, 
sdpletati, razaplitati, -cem (Martie), oplltati, 
-dm (ZK), saplicati (Hvar), napletavati, is- 
pletati = Isplltatl (Hektorovic), uplltatl (se u 
sto}. S prijevojnim stepenom za perfektum o 
plot m je praslavenski nomen actionis, znaci 
»ono sto je spleteno« i po semantickom zakonu 
rezultata (sinegdoha) postalo konkretum »saepes, 
Zaun«. Izvedenice se prave od tri osnove: 
plet-, plit-, plot-. Od plet-: postverbali plet m 
(Korlevici, Istra) »zivica«, splet m, prosiren na 
-ka spletka f, poplet m (Vodice, Istra) »remen«, 
ndplet (Vuk), Na -njak upletnjak »kojim se vezu 
pletenice (poimenicen part. perf. pas.) u zene i 
djevojke« = upletnik m. Na -er pleter (Vuk), s 
toponimom i nidronim Pleternica. Na -var 
(upor. susnjevar, ZK) Pletvar (Makedonija). Na 
-ivo pletivo n (Vuk) = pletivo (Kosmet). Na • 
-Uja pletilja (Vuk) »prelja«. Pridjev pietica (igla, 
Vuk) = pleticha (Kosmet, opozicija sicka igla, 
od siti, v.). Prilog pletuci ( — < zaspa, Kosmet). 



plesti 



683 



plima 



Od plit-: spRia f (Vodice) »die Rinne (u koju 
se uvlaci remen od hlaca)«, naplltak, gen. -tka 
(Stara Srbija) = uplttak, gen. -tka (Vodice) 
»crvena vrpca koja se uplete u pletenicu od 
kose«. Od plot: deminutiv na -11 platie, deno- 
minal na -iti oplotiti, -im, s postverbalom oplot 
(Marulic) »ograda«, augmentativi na -ina plo- 
tina, oplotina, toponim Oplotnja, na -njak za- 
plotnjak »busija«, s pridjevom na -ski zaplotnjac- 
ki (napadajf. Upor; stcslav. Oplotb »Gertenzaun, 
Hecke«. Rumunji posudise pleter, a pleti (im- 
pleti), odatle rumunjski postverbal pleatd i 
»Haarflechte«, pleteanca f »Zopfband« < ple- 
tenka, na lat. -tura impletiturd, pridjev na -os 
< 4at. -osus pletos »langhaarig«, Madzari p/etyka 
»Klatsch«, Bizantinci nkunf\ »Schwimmende 
Briicke« ( u Strategika Maorikija, 6 v.). Zacu A 
duje da ne postoje balticke usporednice. Su- 
glasnik -s je nastao iz ie. palatala k u korijenu 
*plek-. Suglasnik s ocuvao se samo u praslav. 
infinitivu plesti. Prema mesti, meto i gnjesti, 
gnjetem stvoren je analogijskim putem konjuga- 
cioni sistem pletem itd. U sanskrtu pragna-h 
»Geflecht, kos«, gr. jiXexco, sa prosirenjem s 
pomocu formanta. / lat. plecto (ovamo interna- 
cionalne rijeci replika, komplicirati, komplika- 
cija i posudenica dupli) i njem. flechten. 

Lit.: ARj 3, 931. 942. 4, 281. 7, 496. 497. 
10, 54. NJ2, 269. Elezovic 2, 80. 537. Ribaric, 
SDZb 9, 178. 179. 192. Vukovic, SDZb 10, 
391. Mikloslc 250. Berneker, IF 31, 411. Holub- 
-Kopecny 278. Bruckner 418. Trautmann 224. 
WP 2, 97. Mladenov 429. Belie, Priroda 229. 
Tiktin 1184. Wijk, IF 28, 126. Uhlenbeck, 
PBB 19, 517-526. (cf. AnzIF 5, 220). Lom- 
mel, KZ 53, 310. Boisacq 793. GM 341. Kula- 
kovskij, Wr 1 (cf. AnzIF 13, 245). 

plesina f (hrv.-kajk., ZK) = plesina (Krasic) 
= slov. plesina »pasmina, genus, pleme«, aug- 
mentativ na -ina od pleh m: slov. dobrega 
plena zivina = dobre je plesine (ZK, -sine 
Krasic), drevo rodovitega pleha* U slov. takoder 
u prijevoju oploha : svinjo zaploho imeti, clovek 
bavarske plohe. Zacijelo je u etimologijskoj vezi 
sa pleme < ie. *pledmen i plod. Suglasnik h je 
nastao iz formanta s kojim je prosiren *pled-s, 
*plod-s. Upor. palac i palica. Nije u vezi sa 
plah, ploha »daska«, kako misli Iljinski. 

Lit.: Mazuranic 948. Pleters'nik 2, 58. 63. 
Iljinski, IzvORJAS 23, 2, 180-245. (cf. 
Sldvia 5, 413). 

plijen m (Vuk) = (ekavski) plen (Kosmet) 
= plijena n (dubrovacki pisci, Poljica, Kacic) 3 
baltoslav., sveslav. i praslav. *pelnz, »praeda 
(kao vojnicki termin); sinonim: pljacka (koje 



je drugoga podrijetla, v.)«. Denominal na -iti 
plijeniti, plljenim (Vuk) (na-, o-}, odatle noviji 
pridjev na -iv pljeniv, za koji nema potvrda u 
pisanim spomenicima. U baltickom znaci »za- 
rada«, lit, pelnasl lot. pelna. Samo ukr. znace- 
nje »Ertrag, Ausbeute«, stces. pridjev plenny 
»rodan«, slvc. pllena' »davati plod« priblizuju se 
baltickom, koje je prvobitno. Praslavensko je 
znacenje specijalizirano na vojsku i rat. Upor. 
rus. voennoplenyj »zarobljenik«. Slog pie- nastao 
je po zakonu likvidne metateze, upor. polj. 
pion, rus. polon. Ie. korijen "pel- »verkaufen, 
verdienen«, rasiren je u baltoslavenskom for- 
mantom -no, ie. *pel-no-s »Verdienst«. Upor. 
sanskr. panak »oklada, versprochener Lohn«, 
panate (3. 1.) »handelt, tauscht ein, kauft«. 
U grckom dolazi u prijevoju jicoAe'iv »trgovati«, 
odatle internacionalne rijeci monopol, mono-' 
pollzlratl), ovamo i lat. spallare. 

Lit.: ARj 7, 496. 10, 61. Elezovic 2, 81. 
Miklosic236. Holub-Kopecny 211 . Bruckner 418. 
Trautmann 213. Mladenov 428. WP 2, 51. 
Lagerkrantz, KZ 34, 407. Pedersen, IF 2, 
294. Boisacq 830. 

plijesan, gen. -i f (Vuk) = plisanj (J. S. 
Reljkovic) = plesanj = (ikavski) plisan (ZK), 
baltoslav., sveslav. i praslav. *pebb, »mucor«. 
Odatle pljesnoca (Bella, Voltidi) = pljesnost. 
Pridjev na -iv pljesniv (Stulic) = pl'isniv (ZK) 
= na -bn plijesan (Stulic) = piisan (Mikalja), 
na -av pljesnav (Dubrovnik), napljesnav »po- 
dosta pljesniv«, poimenicen na -oca pljesnivoca 
(Belostenec), pljesniva (Vetranie). Na -ina 
plesnina (Jambresic). Denominali pljesnaviti se, 
pljesniti, pljesniviti, isplisnuti. Upor. luzicko- 
-srp. pljesnyc »schimmelig werden«. Slog plije- 
nastao je po zakonu likvidne metateze od ie. 
korijena *pel-, koji znaci »blijede boje = grau, 
schal, fahl, saren«, prosirenog formantom s u 
baltoslavenskom: lit. palsas »fahl (nur von Rin- 
dern)«, lot. palss, palss »fahl, gelb«. V. peles 
slov. i hrv.-kajk. »Blank (vrsta vinove loze)« i 
lit. peleks »sijed«. Na baltoslav. *pels- dosao je 
jos sufiks za apstrakte -sm (v.). V. plav. 

Lit.: ARj 9, 62. 96. Miklosic 236. Holub- 
-Kopecny 278. Bruckner 418. Trautmann 212. 
WP 2, 54. Mladenov 429. Osten-Sacken, IF 33, 
238. 

plima f (Vuk, Crna Gora; Barakovic: pli- 
mami vodnimi obtice obtokd) »1° poplava, 2° 
accessus aquarum (protivno oseka, rekesa), pra- 
vilno dizanje morske vode (Vuk, Mikalja, Bella, 
Stulic, Solin, Senj, Sibenik, danas opcenita 
rijec u knjizevnom i saobracajnom govoru), 
2° mnostvo (Kosmet, Pec), 3° (Potomje) zenska 



plima 



684 



pliSa 



baglama za vrata, prozore (trebalo bi i drugih 
potvrda za to znacenje)«. Deminutiv na -ica 
plimica »mala, neznatna plima«. Denominal'na 
-ati plitnati, -a (subjekt more; Vetranie: more 
osece i plima), s prefiksom od- otplimati, -a 
pf. (Stulic) »exundantes aquas recedere«, post- 
verbal otplima f »refluxus maris, oseka«, s pre- 
fiksom a- < lat. ad: atlimaloje (Smokvica, Cara) 
»voda je narasla (protivno osekalo je = sekalo 
je, Korcula)«, postverbal odatle aptlma (Smok- 
vica, Korcula, primjer: aoilaje aplima i odvukla 
u more drva) — (sa a > o) optimdti pf. (Poto- 
mje) »narasti (o vodi)« = oplimiti »poplaviti« = 
opliniti (n je nejasno) »biti poplavljen«, post- 
verbal oplima (Sasso, u prijevodu Foscola). 
Na Jadranu je to dalmato-romanski ostatak od 
gr. jiA.TJ|j.(u)r| (Polybios, Diodor, Strabo) »Flut«. 
Upor. cine, plinara < ngr. 7ikr\[i[ivpa »inonda- 
tion«. [Usp. i pod pliti]. 

Lit.: ARj 9, 71. 145. 419.10, 63. Elezmne 2, 
81. Pleterinik 2, 60. REW* 6594. Rohlfs 1737. 
Vasmer, GL 118. Pascu 2, 78., br. 1446. Skok, 
Rod 212, 10. 13. 15. 

plin m »gas«. Denominal raspliniti se — 
-nuti, -ne. Na -ara plinara = na -arnica plinar- 
nica. Cehizam (plyn, postverbal iz doba Jung- 
rnanova od ces. plynouti = hrv.-srp. plinuti, 
od pud, upor. i ces. pridjev plynny), koji je 
Sulek uveo u knjizevnost. Olede etimologije 
v. piiti i plitak. Znacenje ceskog postverbala 
je metaforicko »ono sto pliva, tece (po zraku)«. 

Lit.: ARj 10, 63. 13, 193-4. Holub-Kopecny 
280. Maretic, NVj 3, 192. 

plint m (Stulic) »opeka, cigla«. Nije potvr- 
deno u narodnom govoru. Stulic ima tu rijec 
zacijelo iz rus. plint = stcslav. piinhia »cigla«. 
Upor. bug. plitd i rus. plita »Steinplatte«, koje 
ne idu ovamo. Nase plitica »plitka zdjela« moze 
se sasvim dobro tumaciti i iz plyhHb (v.). 
Od gr. nkiv-9-oc, »crijep«. 

Lit.: ARj 10, 64. Miklosic 250. Vasmer 2, 
372. 373. Prellwitz, KZ 47, 188. 

plintit, -Im impf. (Dubrovnik) »uvijek pla- 
kati«. Odatle hipokoristici na -e plinte f »zen- 
.sko koje uvijek place«, na -oplimo m (Korcula) 
»mekusac, efeminiran covjek«, te na madz. -o 
> -ov plintov m »onaj koji cesto place, tal. 
piagnone, spanj. Horon«. Dalmato-romanski lek- 
sicki ostatak od lat. planetus > tal. pianto, od 
piangere. Glede an > in upor. krcko-rom. pi. 
.sini > sancii, prezimena Sintie = Sintic (ZK, 
Krk, Cres) i varijacije lancun/lincun >linteolum. 
Lit.: ARj 10, 64. REW» 6512.Banali 2, § 448. 



plis m, pi. pltsovi (Kosmet) »kapa od uva- 
ljane vune, kece (nose je Arnauti)«. Kod Mayera 
arb. plis znaci »1 ° Erdscholle, 2° Jochkissen«. 
Semanticka veza nije jasna. Meyer se pita nije 
li gr. jiMOoc,? 

Lit: Elezovit 2, 81. GM 345. 

piiska f (Vuk, Dubrovcani) »ptica pastirica«. 
Ornitoloski naziv varira: / Uska, kllska (ovako 
i pravoslavno prezime u Bosni), slozenica (igra 
rijeci) pliska-liska, na -avica pliskavica. Na -«fa 
pllskusa »isto«. Hirtz navodi jos mnostvo sino- 
nimnih izraza kao balegarka od balega (v.). 
Naziv piiska rasiren je i u drugim slavinama kao 
u ces., polj., gornjem i donjem luz.-srp., ukr. 
i rus., slvc. blyska. Sveslavenski je i mogao bi 
biti i praslavenski. Igra rijeci kao pllska-llska 
upucuje na tal. naziv cutrettola < lat. cauda 
trepida (kalk prema gr. OEiaonvyiq »Bachstel- 
ze«) = ces. tfatoritka = hrv. mlgorep. U 
Kosmem pljiskavica znaci »1° ono sto je spljes- 
kano, 2° vrsta sljiva (Gojbulja)«; pliskavica je i 
naziv delfina, ces. pliskavice »vrsta morske zi- 
votinje« . Maretic izvodi od onomat ope j skog gla- 
gola pliskati impf, »pracati se, vrcati se«. Taj 
se nalazi jos u slov. i bug., u sjevernim slavi- 
nama nema ga. Bruckner i Holub pomisljaju na 
sivu boju (upor. plijesan, v.l, po kojoj je ptica 
mogla biti nazvana. Unakrstenje je s onomato- 
pejskim glagolom moguce. 

Lit.: ARj 10, 64. 65. Hirtz, Aves 6. 350. 
Mladenov 430. Miklosic 250. Holub-Kopecny 
278. Bruckner 418. REW* 82. DEI 1199. 

plisa f (Lumbarda, Korcula) »ledina«, eti- 
mologijski stoji u vezi s brojnim oronimima 
Pljesivica, izvedenicom od stcslav. pridjeva 
pleSlvb »celav«, ocuvan u Vodicama pKsiv, s 
denominalom pllsivitl (ra-), pljesiv (15. v.), 
koji se u stokavskom slabo govori. Poimenicen 
na -de pljesivac, gen. -ivca, augmentativ plisiv- 
clna (Vrbnik), denominal pljesiviti, apstrakta 
pljesivoca, plesivost, plisivstvo. Na -iste plesi- 
visce. Taj je pridjev izveden od stcslav. imenice 
plesb »calvities«, sveslav. i praslav. Oronim od- 
govara romanskim fr. CaiXmoM, Chaumont, tal. 
Monte calvo, kod nas Golo brdo. Sveslavensku 
imenicu istisnuo je turcizam c'ela, celav = 
cola (ZK). Iz juznoslavenskog potjece rum. 
pridjev pies (Moldavija, Banat), please »cela«, 
plene, pridjevip/eww, pored pleslv, plesug, odatle 
plesuvie i a plesuvl »ocelaviti«, Madzari pills 
»tonsura«. Jat je nastao od dvoglasa oi u ie. 
korijenu *plei- > *ploi- »celav«. Taj dolazi s 
formantom n u lit. plynas i s formantom k u 
lit. plikas »celav«, pliktl »calvescere«, lot. pliks. 



plisa 



685 



pliti 



S formantom s i sufiksom to dolazi samo u sla- 
vinama. Stcslav. /)/ec/H'»celavost« smatra Bruck- 
ner pokratom na -ehb od plesnt (v.). Ovamo ide 
bosanski toponim Plehan, gen. -ana, usp. rus. 
plehan »Glatzkopf«. 

Lit.: ARj 10, 97. 98. Kusar, NVj 3, 326. 
Ribaric, SDZb 9, 178. Miklosic 250. Holub- 
-Kopecny 278. Bruckner 418. Isti, KZ 43, 309. 
Mladenov 225. 429. WP 2, 93. Trautmann 226. 
Tiktin 1188. Matzenauer, LF 13, 168-170. 
Johanson, IF 14, 321. bilj. Meillet, Et. 
(cf. AnzIF 21, 68). Uhlenbeck, PBB 30, 
289-90. IF 17, 176. Scheftelowitz, KZ 56, 
185. Vasmer 2, 371-2. 

plita f (Marulic u stihu, Judita 58: zadi 
prst za putom, razmaknu zastora} = pleta f 
»plicatura« pored spleta »ruga« (s- je tal. prefiks 
od lat. ex-), deminutiv spietica, slov. pleta 
(Rezija. Notranjsko) = pletva, pletvica »Falte 
am Kleide«. Od furl, plete f »rimboccatura del 
lenzuolo, ripiegata sopra le coperte del lenzuolo, 
slifer (hrvatski gradovi)«. Od mlet. pieta je 
deminutiv na -ina pjetina (Korcula) »krklic 
(Dubrovnik)«. Od poimenicenog vlat. part, 
perf. u z. r. *plicta, od plicare. 

Lit.: ARj 10, 65. Pleterinik 2, 58. 59. Sturm, 
CSJK 6, 82. REW" 6602. Pirana* 780. Strekelj, 
ASPh 14, 535. Rosamani 786. 

plitak, f -tka, odredeno plitki (Vuk, 16. v., 
opozicija dubok, v.), sveslav. i praslav. pridjev 
na sufiks -bk (koji ne ostaje u komparativupfc'^) 
plytikb, »non profundus, seicht«, bez sufiksaplit 
(Istra), odatle poimenicenje na -de plitac (Da- 
kovstina, rod nepoznat) = plicak (Dubrovnik) 
»plitko mjesto u vodi gdje se riba rado mrijestk, 
na -oca Plitaca (toponim, Poljica), na -ica 
plitica (Vuk, Dubrovnik) »plitka zdjela« = pli- 
tica (Smokvica, Korcula) = na -ar plitar m 
(Hercegovina) = na -anca plitdrica (Vuk) = 
na -nica plitnica. Mjesto -bk stoji i sufiks -uo 
(upor. mrtav) plitav, f plitva (Istra), poimeni- 
nicen u z. r. Plitva (toponim, 16. v.), na -ice 
Plitvice f pi. Od plitak apstrakta su na -oca, 
-ost, -ina plitkoca, plitkost, plicina (Vuk). Sa- 
moglasnik je nastao iz jery-a, upor. polj. plytki. 
Uzimlje se da je izveden od glagolskog kori- 
jena koji leu pliti — plovili — plivati. Prvobitno 
bi znacenje bilo »gdje se moze plivatk. Ie. 
prijevoj *plu- : *plou-. Taj se prijevoj nalazi i u 
glagolima plivati (v.), plinuti (v. plin). Vaillant 
zabacuje to vezanje. On izvodi odploski : *plo- 

tbkb. 

Lit.: ARj 10, 65. 66. Miklosic 253. Holub- 
-Kopecny 280. Bruckner 422. Mladenov 430. 
Vaillant, BSLP 31, 45-46. 



pliti, pRjem impf. (Vuk, narodna pjesma, 
Risan) (m-, pre-), stces. plyti, rus. plytb, plyvu, 
praslav. je arhaizam, zamijenjen imperfektivom 
na -va- plivati, -am (Vuk) (do-, iz-, pre-) 
prema pf. na ap > nu plinuti (rijekaje plinula, 
po-, ot- Stulic), isplinuti, -em (kletva: isplinula 
ti pametf). V '. plin. Samoglasnik i je nastao iz 
jery-a, a taj duljenjem iz ». Rijeci s tim prijevoj- 
nim stepenom nisu se ocuvale u hrv.-srp. 
nego u ces., polj. i rus. plf, gen. pliti, polj. 
plet, rus. plot. Upor. gr. jAutoc;. Prijevojni 
stepen h nalazi se u stcslav. pluti, piovo (pre-). 
Prezentska osnova plav- prenesena je u infinitiv 
ploviti, plovim impf. (Vuk) (do-, is-, na-, o-,pre-, 
u-, ra-). Od tog se glagola pravi iterativ prije- 
vojem duljenja o > a vec u praslavenskom : 
iterativ i faktitiv plaviti, plavlm (Vuk) (do-, po-, 
na-) »inundare, navigare«, splaviti dlnare u Rimu 
(M. Drzic) »potrositi« (usp. i pod plavcati) . Ho- 
monimija saplaviti odplav ukinuta je akcentom. 
Upor. polj. plawlc, rus. plavitb. Na -ati pla- 
vati, -am (hrv.-kajk., do- Barakovic, is-), vec u 
stcslav., ces. i rus. Izvedenice se prave prema 
tome od pet osnova: pli- < praslav. *ply- *pliv- 
< praslav. plyv-, plav-, plav- i plu-. Od pll- 
izvodi Trautmann i plima. To bi bila stara 
vec ie. izvedenica, jer je sufiks -ma bio mrtav 
vec u praslavenskom, a pomorski termin je 
rijec izolirana. Zivi samo na Jadranu. Zbog 
toga je bolje izvoditi je iz gr. nAfjuri, kako cini 
i Maretic. Stulic i Mrnavic imaju u istom znace- 
njuplih (usp. i pod plima). Nejasno je h. Oapli- 
nastaju i: pliv m »plivanje«, upliv m, s pridjevom 
upllvan (prema Marelicu Cehizam vplyv, kalk 
prema njem. Einjluss) postverbal je od plivati, 
uplivati. Od plav-: naplav m (Duvno, Bosna) 
»nanos, mulj«, ndplava (Vuk) »alluvium«, po- 
plava, od naplavili / poplaviti; odatle naplovak, 
gen. -dvka, naplavica, naplavina. Vazan je 
brodski termin plav m »navis« = plav, gen. -t 
(Lika, Lijesce, Sinac) »monoksil, iz jednog 
drveta izduben camac, vozi po Puclni (ovako 
se zove Gacka); sluzi za lovljenje raka i zimi 
za dobivanje rese za stocnu hranu (krajnji 
dio, na kojem sjedi veslac, zove se cun)«. 
Homonlmija sa plav »modar« ukinuta je 
prefiksom s u splav, gen. -i »Floss«. Deminutiv 
na -ca plavca. Rijec splav znaci i »creme«, 
kao metaforicki izraz. Odatle je stvoren dever- 
bativ ispustanjem prefiksa -s plaviti (mlijeko) 
»ecremer«. Ovamo idu rumunjski slavizmi 
plava = plavala (-ala < slav. -eh) »Zugnetz«, 
plavca »Ort, wo die Netze zum Trocknen 
aufgehangt werden«, pluvie »Treibholz, schwim- 
mende Insel«. Upor. sa zadnjim znacenjem 
Plavnik »otocic kod Krka«. V. nize plavac. 



pliti 



686 



ploca 



Od plav-: play, gen. plova m »fluxus, natation 
je postverbal od ploviti (na-) kao i f plova 
»mnostvo riba u gomili kad se viju ili dolaze 
sa strane«. Radna imenica na -be > -acplavac, 
gen. plavca (Vuk) »1° natator, nauta«, slo- 
zeno moreplovac »mornar, nauta«, ribarski ter- 
min plavac, gen. plavca »2° obracic na tri 
ugla koji se stavi na mrezu metnicu, te plovi 
povrh vode, 3° Flosse«. Pridjev na -zk plo- 
vak = na -bn plovan »schiffbar«, naplav m 
»1° aliuvio, inundatie, 2° tijek, tok, 3° val«, 
pridjev naplovdn, na -Ina naplavina »aliuvio, 
inundatio, itd.«. Na -ba plavba — -it + -ba 
plovidba. Deminutiv plavca (Barakovic) »plav- 
ca«. Na -ka pldvka (Vuk, Nis, Negotinska 
krajina, Vetranie, bug.) »patka, sotka, raca« 
prema m plovdk (bug.) »patok, patak«. Prid- 
jev na -ji pidvili »pacji« (v.), deminutiv na 
-ce plavce, gen. -eta, pi. pidvaci (Srbija) 
»pacici«. Mladenov uporeduje sa sanskrtskim 
plavas »patka«. Ovamo ide plovucac, gen. -ucca 
»purnex«, poimenicen particip prez. akt. s 
pomocu -be > -ac, s pridjevima plovucan 
(Bella, Stulic), piovutasi »supljikast«, denomi- 
nal naplovuciti, -im prema -avati (Stulic) »ugla- 
diti plovuccem«. Isti kamen se zove i plavac, 
gen. -vca, od plavati »plivati«. Od osnove 
plu- je pluto n (Dubrovnik) = pluto (Vuk) = 
pluto n (Lozisce) = plut m = pluta f (Vuk) = 
putvo, gen. -a (Brae) = puto, gen. -a, gen. 
pi. put, puttk (Hvar, pu- mjesto plu- nastalo 
je zbog unakrstavanja sa lat. pumex). Na 
-be > -ac plutac, gen. pluca »pumex«, na 
-bk > -dk plutah, gen. -tka »1° quercus suber, 
2° cep od pluta«. Na -oca plutala (Sulek) 
»gljiva«. Na -arplutar (Sulek) »Korkschneider«. 
Na -id plutii. Na -anica plutanica = plutnica, 
ribarski termin »komadic pluta na mrezi«. 
Pridjev na -en pluten je Sulekov = na -bn > 
-an plutan. Poimenicenja na -jak plutnjak = 
plutnjica, plutnica »vrsta biljke«, na -ast plu- 
tast. Poimenicen sr. r. plutno »drzi gornje uze 
mreze na povrsini vode«. Rijec pluto je kulturna 
rijec, koju su posudili R\\mxm]\ pluta f »Kork«. 
Ovamo i glagoli a pluti (lemne) »flossen«, 
plutdr »F16sser«, plutiiri »Floss fahren«, od 
plutati, -am »natare, fluctare«. Odatle i rum. 
radna imenica na -as: plutas »F16sser« i ime 
biljke na -ika pluticd (Muntenija, Ilfov) »lim- 
nanthemum nymphaeoides«, plutnltd »nym- 
phaea alba«. Ovamo glagol pluti, plavem (Jacke, 
Mikalja, Belostenec, Palmotic) »plivati«. Upor. 
ces. plouti, plovu. Odatle plutva (Kavanjin) 
»splav« = pluti, gen. pluti (Moraca). Rijec 
plutvar »koji upravlja splavi« je Belostencu 
dalmatinska rijec. Osnova je ne samo baltosla- 



venska nego i ie. u morfoloskim i semantickim 
varijacijama: lit. stari kauzativum plauti, 
plauju, ploviau »1° plivati, 2° prati, spiilen, 
waschen«, lot. plevindt »flattern machen, be- 
wegen (Haare, Flflgel)«. Praslav. poplava u 
lit. poplava znaci »Spiilicht«. Arm. luanam 
znaci takoder »prati«. Praslav. plovili odgo- 
vara sanskr. piavate (3. 1.) »pliva«, plavayati 
»lasse schwimmen«, a plav f toharskorn B 
plewe »brod« i sanskr. plavd »Boot, Nachen«, 
Tako ovdje imamo praslavensko-arijski lek- 
sem. Upor. jos likiaa »1° plivam, 2° plovim«, 
nXoCapxoc; »zapovjednik broda«. Ie. je korijen 
*pleu-, u prijevojima *plou-, *plu-, *plii u 
raznim znacenjima koja se odnose na rad u 
vodi. 

Lit.: ARj 2,6 48. 3, 930. 832. 7, 498. 495-6. 
10, 24. 92. 86. 68. 66. 88. 87. Hraste BJF 8,. 
24. Boskovic, NJ 1, 127. ASPh 12, 184. Mi- 
kloslc252. Berneker, IF 10, 164. Holub-Kopecny 
280. Bruckner All. Mladenov 426. SpEA 6, 73 
(cf. Ijfb 8, 198). WP 2, 95. Trautmann 113. 
Tiktin 1193. Fraenkel, KZ 51, 256. Schulze, 
KZ 51, 61. Vaillant, RES 22, 23. Petersson, 
Bait. u. slav. Wortstudien 1918. (cf. Ijfb 8, 
199). Osthoff, IF 4, 291. Streitberg, IF 3, 
387. Osten-Sacken, IF 33, 247. Matzenauer, 
LF 13, 167. Boisacq 794. Skok, Slav, pass, 
(reg.). Isti, Rad 272, 12. Maretic, Savj. 
165. 

ploca f ( 14. v., Vuk, Kosmet), juznoslav., 
»1° lamina, 2° kamen, Quader, 3° opeka, crijep, 
ceremida, 4° (skolska ploca) tabla, 5° toponim 
u sing. Ploca (ribarska posta, Bijela, Boka), 
Za Plocom (Sutomore), Na Plocu (Budva, 
ribarska posta), pi. Ploce (predgrade Dubrov- 
nika, luka, Hercegovina, Bar)«. Nalazi se jos 
u slov. ploca »1° flacher Stein, 2° flache Schfls- 
sel, 3° riba platessa vulgaris« i bug. ploca 
»Rechentafel«. Odatle pridjev na -bn > -an 
placan (Dalmacija), toponim Placna glava, 
poimenicen na -ik plocnik »1° toponim, 2° 
neologizam za fr. trottoir (koja je usla u sa- 
obracajni jezik kao trotoar = trotoar m)«, 
na -jak plocnjak (Sulek) »quaderstein«. Aug- 
mentativ plocetina. Na -ost plocast = placas, 
f-sta (~ kamen, Kosmet). Sulekovi neologizmi 
plocanik »lastrico« i plocanica »Pflasterziegel« 
nisu usli u jezik. Deminutiv na -ica plocica 
(Vuk) »1° mnoga znacenja: kamencic, tablica, 
stupid, lamella, i si., 2° toponim«. Sa tur. 
deminutivnim sufiksom -deik plocadiik (objekt 
uz igramo se ~, Kosmet) »plojka (igrai«. Po- 
red ploca postoji sa specijaliziranim znace- 
njem pldka (v.\ Denominali placati, -dm 
(Lika), poplocati (Ston) = (po)plociti, -im (Bella, 



ploca 



687 



plojba 



Voltidi, Stulic) = poplocati perf. »lastricare, 
kaldrmati« prema impf, poplocivati = po- 
plocavati. Ovamo: poplocnica (Kolombatovic) 
»riba accipenser sturio«, glamoc placar »gobius 
capito«. Na -ak plocak (Bosna) »kamen kojim 
se kuce pokrivaju«. Na -ara placara (Herce- 
govina) »kuca pokrita plocama«. Vjerojatno 
je ploka = plaka (v.) prvobitni oblik. Su- 
glasnik c mjesto k dosao je analogijom od 
izvedenica sa sufiksima na ./ ili 6 : -bn > -an, 
-Hi, -bka. Oblik na c postao je balkanska rijec, 
koju posudise Rumunji pldcea, Cincari plota, 
ploci (pi.), Arbanasi place, plocke (Gege). 
Stcslav. plaka upucuje na grcko podrijetlo, 
na ak. sing, od jiXct^, nXaxoq »jede weite und 
ebene Oberflache«. Sa gledista semantickoga 
ploka i ploca mogle bi se uporedivati s lot. 
glagolom plakt »flach werden, glatt niederfal- 
len«, lit. plakas »Estrich«. Geografski razlozi 
govore ipak u prilog gornjem izvodenju iz 
grckoga. Ovamo idu jos dvije posudenice: gr. 
jiXccxoiJc, »Kuchen« posudise Latini: placenta > 
rum. placlnta. Upor. u Dobroti Plagenta 
kao naziv obale. Odatle kod nas preko madzar- 
skoga palacinke f pi. »vrsta gradskog jela«. 
Od gr. denominala Jilaxcovto »navaljujem, ro- 
bim < spravljam u grob« izveden je apstrak- 
tum s pomocu naseg sufiksa -bka pljacka (v.). 
Ta nasa izvedenica postala je takoder balkan- 
ska rijec. Gr. nXd^ potjece od ie. korijena 
*plaq-, koji kao imenica i pridjev znaci »breit, 
flach«, kao glagol »ausbreiten«. 

Lit.: ARj 10, 71. 503. 803. Ele Z ovic2, 81. Ri- 
baric, SDZb 9,178. Zore, Radl-\4,23'i.Pleters'mk 
2,62. Jurisic, #1^7 46,18. Budmani, Rad 65,162. 
Miklosic 248. 251. Mladenov 430. WP 2, 90. 
Trautmann 222. Matzenauer, LF 13, 164— 165. 
Skok, ZRPh 50, 521. 45, 480. 205. 215. Isti, 
Slav. 137. 187. 196. 224. 263. 

plod, gen. ploda m, f (13. v., Vuk), ie., 
sveslav. i praslav., bez paralele u baltickim 
jezicima, »fructus«. Pridjevi na -bn > -an 
plodan (Vuk), naplddon, rasplodan, poime- 
nicen na -ica plodnica (Vuk, takoder bug.) 
»uterus«, plodnost, slozeno plodonosan, plo- 
dorodan, na -Ijiv plodljiv (Boka), na -ovit 
ploddvit, s apstraktumom plodovitost Na -ina 
plodina »1° eufemizam za penis u zivotinja 
(Zore), 2° (prema Marelicu cehizam) pro- 
izvod«. Denominali na -Hi ploditi, -im (Vuk) 
(is-, nar, o-, pri-, ras-), -S postverbalima ras- 
plod, naplod, priplod, iterativ na -va- -plodi- 
vati, -plodujem, samo s prefiksima. Postoje jos 
izvedenice na -va plodva f (Vuk, zapadni kra- 
jevi) »plodnica«, odatle plodvina (Istra) »plod«, 
na -icina plodvicina (Vrbnik) »ono u cemu j« 



zivince prije nego se izleze, uterus«. Taj je 
oblik nastao zacijelo iz deklinacije u. Pra- 
slav. plodb je prijevoj od *pled-, koji se nalazi 
u pleme < *pled-men (v.). Ie. *phlodo-s nalazi 
se jos u ir. loth »zdrijebe«. V. [osplbkz >piik(v.). 
To je prosireni ie. korijen *phel- s pomocu 
formanta. -d. Upor. lit. peldu »stitim«. Rijec 
je i crkveni termin, koji je usao i u rum. jezik: 
plod, odatle pridjev na -os < lat. -osus plodos. 

Lit.: ARj 3, 937. 7, 497. 10, 73. Miklosic 
251. Holub-Kopecny 279. Bruckner All. Mla- 
denov 430. Meillet, RSI 6, 132. Maretic, NVj 
3, 192. Petersson, LUA, n. f., 1, 11, br. 5, 
171 (cf. jfF 3, 216). 50/^^783-784. 

plogar m (Rab) »1° Abhang, versante, 
2° toponim (na istom otoku)«. Dalmato- 
-romanski leksicki ostatak od vlat. *plagare n, 
poimenicen pridjev na -arts od plaga »Flache«. 
Upor. tal. (narjecjeuVelletri)pwgaro»neplodno 
tlo« < lat. plaga. Upor. plagium. 

Lit.: ARj 10, 81. REW' 6562a. DEI 2891. 
Skok, Slav. 57. 66. 259. 

ploha f (Sulekov geometrijski termin, 
cehizam) »1° povrsina, povrsje, 2° ploca (Mar- 
tic, Osvetnici)«. Odatle apstraktum na -je 
oplosje n, Sulekov pridjev plosan i neologi- 
zam (prevedenica) plohomjerstvo »planimet- 
rija« (koji nije usao u jezik). Kao narodan 
izraz u Kosmetu ploa f » 1 ° (kolarski termin) 
klanfa, 2° po tijelu kao pecat (ovolika mu 
ploa iskocila na grb'inu)«. Ovamo mozda ploh 
m (Belostenec, hrv.-kajk.) »kuglica olova 
kojom se djeca igraju, komad olova«. Hrv.- 
-kajk. prilog sploh »universe« i pridjev odatle 
na -bn splosan (Vodice, Istra) »koji rado jede 
svaku hranu«. Rijec ploha je poimenicen prid- 
jev z. r. Nalazi se u ces. i polj. Upor. ces. 
pridjev plochy »fiach, platt«, koji se nalazi u 
svim sjevernim slavinama. V. plosan, plast i 
plahta. 

Lit.: ARj 10, 87. Mazuranic 1351. Elezovlc 
2, 81. Ribaric, SDZb 9, 192. Miklosic 251. 431. 
Holub-Kopecny 279. Bruckner All. KZ A3, 310. 
Schwarz, ASPh 41, 127. 

plojba f (Vis, primjer: kolikuje plojbu ucinu 
dos!) »veca kolicina vode, koju prolije kisaj po 
podu, na tavanu ili po kojoj drugoj povrsini, 
ako je na kuci slab krov«. Mozda dalmato- 
-romanski leksicki ostatak od vlat. *plovla < 
kllat. pluvia, apstraktum od pluere. .Lati 
poimenicen pridjev na -alls pluvialis u uce- 
nom vidu u crkvenom terminu pluvijal m 
(Vetranie, itd.) »plait za kisu i uopce, plast 



plojba 






ploska 



osobito svecenicki pri sluzbi bozjoj« = plovijal 
(Kraljic) = plovio, gen. -ala (Dubrovnik). 

Lit.: ARj 10,87. 92.NVJ 51, 179-181. (cf. 
JF 18, 373). REW6S2Q. 6621. 

Plomin (narodna pjesma, Istra) = Plo- 
minj (narodna pjesma, Istra), pridjev (ktetik) 
na -bsk plominski z.aljev, etnik f Plominka, 
Plominkinja, tal. Fianona. U rimsko doba 
Flanona, ilirski (liburnijski) toponim na -ona 
kao Glemana, Breona, Albana, Scardano, 
Salonae. Plomin je od lat. lokatlva Planonae 
> *Flanunl (vlat. prijeglas) > s disimilaci- 
jom J~-n-n >f—m-n *Flamuni, etnik 
Fldndtes (Plinije), s jednakim gubitkom su- 
fiksa -ona kao Delmatae od Delminium = la- 
tinska tvorba Flanonienses = Flamonienses 
(oba oblika Plinije), pridjev odatle na nena- 
glaseni sufiks -icus flanaticus (sinus, Plinije). 

Lit.: ARj 10, 82. Krahe, GN 24. Mayer 1, 
145. 2, 49. 

plosan, f plosnd (Vuk), pridjev tvoren 
zamjenom sufiksa -bn > -an mjesto docetnog 
-kb u stcslav. ploskz »breit, flach«, koji je 
baltoslav., sveslav., i praslav. Bez -bn govori 
seplos, u Istri plosk. Poimenicen u femininumu 
ploska f (Lika) »bukova daska«, u maskuli- 
numu plosk, gen. ploska (Buzet, Sovinjsko po- 
lje, Istra) »drvena sipka na koju se pricvrscuju 
krpice sukna sto sluze mocenju brusa za 
kosu«. Imenica: plosan, gen. -sni f (Martie, 
Pancic) »plosno mjesto«. U starijem jeziku, 
valjda unakrstenjem od ploski i plosan, po- 
stoji bez palatalizaciie pridjev ploskan, ploskna 
(15. v.). Imenica plosan poimenicuje se na 
-ica plosnica »1° plosna boca (Belostenec), 
2° mreza vecega oka (Zore), 3° plosno drvce 
(J. S. Reljkovic)«, na -ina plosnina (Vuk). 
Pridjev se prosiruje na -at plosnat = na -av 
plosnav (Stulic) = na -ost plosnast. Denomi- 
nal na -iti pldsniti, -im (Lika) (s-j, splasnuti, 
-em = spljosnuti. Brojne su slozenice od sin- 
tagmi: plosnoglav, plosnoglavac, -krilac, -no- 
sac, plosnonosan, -nozac, -rofan, -slican itd. 
S palatalizacijom: prilog plostimice (Lika, Bu- 
kovica) = plastice (Lika). Apstraktum na -ina 
pUStina (Vuk) »T Flache, 2° podvodna rav- 
nica«. Denominal plostiti, -im (Bella) (i-). Od 
stcslav. pridjeva ploskb potjece madz. slavi- 
zam poloska, poloczka, palaczka, palaszk = 
palack (16. v.), koji je postao balkanska voj- 
nicka rijec: hrv.-srp. palackd »pripojasnica« = 
polaska »isto« = polaska < tur. palaska »spre- 
mica za barut, patrontas m (granicarski ger- 
manizam), iiseklija«, rum. palanca, bug., arb. 



palaska, ngr. jiaXdoxa »Patrontasche, Giberne«, 
hrv.-srp. i palackd = paldske (Kosmet) »(u 
becarskom govoru) spolni organ«. Teze je 
pitanje sto je ploska (Vuk, takoder bug.) 
»plosnata boca od drva« = stcslav. ploskva 
pored vlaskunb, s istim romanskim sufiksom 
kao ploskun, gen. -una (Lika) »plosna drvena 
posuda za vodu ili vino«. Moze biti poime- 
nicen pridjev z. r., a kao kulturna rijec moze 
biti i posudenica iz germ, /laska, got. fiasko, 
nvnjem. Flasche (odatle germanizam flasa, 
deminutiv /fas/ca^, kao tal. fiasco f, fiasco m, 
odatle dozivjeti fijasko m u govoru knjizev- 
nih ljudi u znacenju »neuspjeh«. Juznoslav. 
ploska posudise Rumunji plosca, s deminutivi- 
ma na -ufd < lat. -ucea ploscuta, plosculita, 
ploschifa, kol. ploscdrie, na -as ploscas (Munte- 
nija) »brbljavac«; a pleosti »zusamendmcken« 
je od pljostltl. Buduci da se ploska moze 
dobro protumaciti iz slavenskih jezicnih sred- 
stava, ploska u naznacenom znacenju moze 
biti i slavenska rijec i ne postavlja se s gle- 
dista morfologije i semantike kao nuznost 
misao o posudenici iz germanskoga. Moze 
biti da su se obje rijeci unakrstile. Kulturno- 
-historijski kriterij bio bi od vaznosti kad bi 
se naucno (arheoloski) postavio. Nazivi za su- 
de, kao kabao, zban, su posudenice. To je 
samo lingvisticka cinjenica. Za praslav. prid- 
jev ploskb nalaze se paralele u lit. plokscias < 
ie. *pldsk-tjas, lot. pluskains, pldskains »ilach, 
platt«, lit. plastaka i »1° flache Hand, 2° 
Handbreite«, lot. plauksta »isto«. Ie. je kori- 
jen *plaq- kao pridjev »sirok, plosan«, rasiren 
je sufiksom -sq *plaq-sqo > praslav. *ploskb. 
Bez tog sufiksa nalazi se kod nas (preko grcko- 
ga?) u ploca — plaka—plaka. Bruckner stavlja 
ovamo i ploha (v.). V. jos plast i plaSt. Od 
internacionalnih rijeci ide ovamo plaketa < 
fr. plaquette. Prema Briickneru i plahta (v.), 
rijec koja se ne nalazi u bugarskom, za koju 
Mlkloslc 248 kaze »ein entlehntes Wort«. 

Lit: AR) 10, 82. 588. 9, 581. 583. Mlkloslc 
251. Bruckner 419. KZ 95, 43. 48. WP 2, 90. 
Mladenov 426. Frautmann 222. REW* 3355. 
Fiktin 1192. Joki, uyb 7 (cf. IJb 13, 96. si.). 
Schwarz, ASPh 41, 125. Jagic, ASPh 1, 431. 
Rozwadowski, RSI 2, 108. Porzig, IF 45, 165. 
Hirt, PBB 23, 338. Machek, Sldvia 15, 177. 
Boisacq* 790. Scheftelowitz, KZ 56, 173. 

ploska f (Vuk, narodna pjesma, Bukovica, 
Hercegovina, bug.) = pljoska (Vuk) »plosna 
boca«. S augmentativnim sufiksom -one > 
-un (upor. bbcun) ploskun , gen. -una m (Lika) = 
slov. ploskun (istocna Stajerska) »plosna drvena 
posuda za ulje i vino«. Arbanasi posudise 



ploska 



pluca 



pllocke. Od kslat. fiasco (Isidor iz Seville), 
fiasco, gen. -onis (6. v.), a ovo iz gotskoga ili 
zapadno-njemackoga, upor. nvnjem. Flasche. 
Juznoslav. ploska potjece zacijelo iz balkanskog 
latiniteta, kamo je dosla iz gotskoga najprije 
u vojnicki- jezik na dunavskom limesu. Kas- 
nije se posuduje isti germanizam iz triju 
vrela: iz tal. (tosk. ili mlet.)JJasak, gen. -Ska 
m (Bella) = fijasak (Smokvica, Korcula) 
»plosnata staklenica, zemljani sud sa grlom« < 
tal. fiasco. Kao potpun internacionalni tali- 
janizam govori se dozivjeti fijasko, upor. fr. 
faire fiasco (1835); iz furlanskoga flascon > 
fraskun (16. v., Vetranie, disimilacija I - n > 
r - n) = slov. flaskuen (Notranjsko); iz 
nvnjem, Flasche > flasa (ZK, hrv.-kajk.), de- 
minutiv flasica (v. i pod plosan}. 

Lit.: ARj 3, 59. 69. 10, 82. si. 101. Pletersnik 
2, 64. REW 1 3355. DEI 1630. Sturm, CSIK 6, 
81. GM 343. 

plota f (Capljina) »Art Flussfisch«, demi- 
nutiv na -ica pietica (Neretva, Severin, Kar- 
lovac) »scardinius plotizza« =,platnlca (Belo- 
stenec) »riba psetta«. Sveslav. i praslav. jer 
se nalazi jos u rus. pietica pored plotvica, 
deminutiv od plotva, ukr. plitka, ces. platlce, 
polj. plocica, u oba luzicko-srp. jezika. Iz 
sjevernozapadno-slav. je njem. Plotze. Upor. 
pyota (Lombardija), piotra (Engandin) < vlat. 
*plotla, gr. jtXcottj »Plattfisch«. V. platusa. 

Lit.: ARj 10, 84. si., 85. Resetar, Stok. 
269. REW> 6607. Weigand-Hirt 2, 441-442. 
Vasmer 2, 374. Miklosic 249. Bruckner 421. 

plovan m pored plovan, gen. -ana (13. i 
14. v., Vuk, Belostenec, Voltidi) = plovan, 
gen. -ana m (Rab, Hrvatsko primorje, Lika 
K, gradani, dok seljaci vele pop; Omisalj, 
1465; Vrbnik, Istra) = slov. plovan pored 
plavdn = pievon pored pelvdn (Cres) »zupnik, 
parok«, deminutiv Piovami (prezime), apstrak- 
tum na -ija plovanija f (Vuk, 15. v., Lika K, 
gradani i seljaci, Istra, Vrbnik). Od furl. 
plevan < lat. plebanus, poimenicen lat. prid- 
jev na -anus od plebs, gen. plebls »1° puk, 
2° (od 4. v.) seoska zupa«. Samoglasnik o 
mjesto e u plovan je zbog labiodentala v kao 
u ponistra < fenestra (v.), upor. tal. piovano 
pored pievano. Moze biti i dalmato-romanska 
rijec. Crkveni latinizam je hrv.-kajk. plebanoS 
(16. v.) = plebanus (15. v., Belostenec). 
Prema madz. izgovoru docetnog -s, pridjevi 
plebanusev, plebanuski = plibanus (16. v.) = 
plebanus (Voltidi) = (zamjenom pocetnog 
sloga,pie- domacimprefiksompre-} prebonos (17. 



v.) = prebanus (ZK) = (ispustanjem do- 
cetka -us kao u drugim latinizmirha) pleban 
(15. v.) »parok, zupnik«. Apstraktum na -ija 
plebanija f »zupa«. Prezimena Plebanie (17. vA, 
Plabanovic (1540, vjerojatno greskom mjesto 
Pleh-). 

Lit.: ARj 9, 933. 10, 34. 59. 11, 434. 834. 
Tentor, ASPh 30, 198. Kusar, Rad 118, 14. 
Pletersnik 2, 65. 54. Sturm, CSIK 6, 82. REW* 
6591. Prati 767.. 

Plovdin m (15. v., takoder bug., disimila- 
cija v - v > v - n) = Plovdiv (bug., Mi- 
kalja, 16, v., Mrnavic, tako i u ispravi sa 
turskoga dvora) = Plovdlna f (Palmotic, Ka- 
vanjin) »toponim tur. Fuibe, gr. ctHXujrjrajto- 
Xu;, tj. grad Filipa Makedonskog«. Odatle 
od tur. Filibe takoder bug. Filibe m, etnikum 
na tur. -h Filibellja m prema f Fillbelijka i 
Filibelljie (takoder naziv vrste cvijeca). Tur- 
ski oblik predstavlja haplologiju grckoga na- 
ziva jtojio > jto naseg tipa zakonosa i odbaci- 
vanjem docetnog -//, koji se u turskoj jezicnoj 
svijesti identificirao sa tur. pridjevskim su- 
fiksom -/;' (sehirli, istambollu itd.). Prvi bu- 
garski oblik predstavlja ne grcku slozenicu 
nego tracku (jezik Besa) Piilpudeva, u kojoj je 
Pulpu isto sto Filip, a deva je nenaglaseni 
oblik od dava (upor. Singidava za Singidunum) 
»oppidum, (keltski) dunum, grad«. Gubitak do- 
cetnog -a je kao u Roma > Rim itd., mozda 
preko lat. lokatlva -ae. Bug. o zamjenjuje u 
mozda preko a (kao u psalomb). Samoglasnik 
/ je zamjena za zatvoreno e od deva, koje je 
nastalo u nenaglasenu polozaju (upor. rum. 
cinepa < canapa, Caesen's za Caesaris). Kao 
opca rijec plovdlna f (Srbija /?/, i bug.) znaci 
»vrsta grozda, kraljevina (Hrvatska), brina 
(ZK)« = plovdinka (Srbija) = (odbacivanjem 
prvog sloga) dinka (Srijem, Srbija). 

Lit.: ARj 10, 87. Mladenov 430. 661. Skok, 
ZRPh 54, 181. 441. 

pluca n pi. (Vuk, Dubrovnik) = pluca 
(ZK) = pijiica (Vodice) = pluie n (Bella, Ve- 
tranie), baltoslav., sveslav., i praslav. *pljutja, 
naziv za dio tijela, »pulmo«. U praslavenskom 
obliku ispao je zbog disimilacije / (/ -j > 
e -j), odatle opce hrv.-srp. pluca prema stces. 
pluce > nces. plfce, stcslav. pljusta pored 
plulta, rus. pljuca. Prvobitno plj- ocuvalo se u 
botanickom nazivu pljucak, gen. -cka (Lika) 
»biljka sto pliva u potoku povrh vode. te sluzi 
za hvatanje pijavica«. Rijec pljuca na istoku 
je zamijenjena turcizmom bljela, dfigerica, 
koja prodire i na zapad: ngerica (ZK) »zivo- 



44 F. Skok: Etimologijski rjecnik 



pluca 



690 



pijaka 



tinjska pluca«. Pridjev na -tn > -an pluc'an, 
poimenicen na -jak plucnjak »biljka pulmo- 
nary, na -ica plucnica (Prcanj) = na -enica 
plucanica (Dubrovnik) »dzigernjaca, Leber- 
wurst«.- Deminutiv na -ica: plucica (Vuk), 
augmentativ na -ina plucina. Slozeni pridjevi 
od sintagme: plucnobolan (Stulic), plucno- 
betezan (Belostenec). Samoglasnik u je na- 
stao iz ie. dvoglasa ou u korijenu *plou-, pri- 
jevoj od *pleu-, koji se nalazi u pluti, plovem 
(v.). Upor. lit. plauciai, lot. plausi pi. t, stprus. 
plauti, sve u znacenju »Lunge«. Rijec pluca 
je metafora nastala zbog lakoce. Upor. polj. 
lekkie, rus. legkoje. Laksa su od vode. Meta- 
fora je ie. Ie. se rijeci razlikuju prema su- 
fiksu koji upotrebljavaju s torn osnovom. 
Dok je u baltoslavenskom upotrijebljen sufiks 
-tlo > ie. *plou-tlo, u grckom, latinskom i 
sanskrtu vrsi istu funkciju sufiks -mon, prije- 
voj od -men (upor. pleme}: gr. jrAeuumv pored 
jtvetjuxov (unakrstenje sa jtveco, upor. inter- 
nacionalnu rijec pneumatiK), lat. pulmo, 
gen. -onis, sanskr. kloman ,m, n »die rechte 
Lunge«. 

Lit.: ARj 10, 88. Ribaric, SDZb 9, 178. 
Miklosie 252. Berneker, IF 10, 154. Holub- 
-Kopecny 278. Bruckner 422. KZ 45, 39. Traut- 
mann 226\ WP 2, 95-96. Iljinski, ASPh 29, 
494. Wirth, ZSPh 16, 14. Boisacq 793. 

plug m (Vuk), sveslav. i praslav. poljo- 
privredni posudeni termin, »ralo, aratrum«. 
Pridjev na -&« > -an plufan (J. S. Reljkovic), 
poimenicen na -jak pluznjak (Sulek) »konj koji 
pluzi«, na -ica Pluznica (Srbija, hidronim, u 
pi. toponim). Deminutiv na -ica pluzica »plug 
bez tockova«. Na -evina pltlfevina (Kosmet) 
»ledina plugom preorana«. Na -jar pluzar (Vin- 
kovci) »covjek koji pri oranju drzi plug«. Na 
-iste plufiste (J. S. Reljkovic) »orace zemljiste«. 
Denominai na -iti pluziti, -Tin (Vuk) (is-) »su- 
stinere stivam«. Najstariji je praslavenski 
naziv za taj alat ralo (v.), koje je sluzilo pri 
oranju mekseg terena. Za tvrdi teren posuden je 
iz got. *plogs, germ. Pflug kao savrsenije 
orude, onako kako su Istroromani posudili 
langobardski oblik germanskog naziva plovun > 
pyveina za lat. aratrum. Upor. danasnje trak- 
tore kao posudenicu za plugove moderne indus- 
trijske proizvodnje. Posudenica je vec balto- 
slavenska. Upor. lit. pliugas. Od Slavena po- 
suduju mjesto lat. aratrum: Rumunji plug, s 
deminutivima plugusor, plugulef, plugut (Erdelj), 
radna imenica na -ar plugar »zemljoradnik«; 
s glagolom a plugari »baviti se zemljoiad- 
njom«, apstraktum na -arie plugarie »zemljo- 



radnja«; Arbanasi pluar < plugar, upor. plu- 
garina u madzarskom. 

Lit.: ARj 10, 891. 93. Elezovic'', 81. Vukovic, 
SDZb 10,396. Miklosie 252. Holub-Kopecny 280. 
Bruckner All. ASPh 11,120. Mladenov 431. Ki- 
parsky 258. GM 346. Joki, Unt. 131. Stender- 
Petersen 407. Vasmer 2,376. Janko, Sldvia 9,375 
-358. WuS\, 104-106. Chodzko^ZP^LI. 
Asboth, Nyt 2, 194-197. (cf. RSI 3, 394). 
Taganyi, NMy 5, 107-117. 153-165. (cf. 
RSI 3, 398). Schrader, IF 17, 32. Meringer, 
IF 17, 112. si. 18, 244. si. Krek, Kres 1884, 
107-112 (cf. ASPh 12, 516). Filin, Trudy 
Inst. jaz. i myslenija 6. ser., Slavica 1, 43 — 44. 
(cf. RES 16, 98). Tiktin 1192. 

pljacka f (pocetak 19. v., Vuk, Srbija, 
Kosmet, danas opcenita rijec, nepoznato 
starijim leksikografima) »1° (pejorativ) plijen, 
grabez, otmica, 2° stvari, roba (Kosmet)«. 
Na tur. -dzija m pljackadzija = na -as pljackas, 
gen. -asa m. Denominai na -ati pljackati, -am 
impf. (Vuk) (o-, na-, u-, za-). Balkanska rijec 
slavenskog podrijetla sto se tice sufiksa, grc- 
koga sto se tice korijena. Korijen je sadrzan 
u grckom denominalu itXaxcovco (od nka.%, gen. 
-xoc), kako je vec Jagic uocio. Od aorista 
jildxcoacc potjece cine, glagol placusire, plu- 
cusire pored pulcusire » 1 ° presser, comprimer, 
2° attaquer a l'improviste, surprendre, envahir 
un pays«, arb. plakas »uberfalle«. Upor. za 
dodavanje naseg sufiksa -ka na tude osnove 
cipka (v.). U arb. ima plagke najvise poseb- 
nih znacenja, osim naseg pod 1° jos 2° kao u 
Kosmetu »cosa, oggetto, roba, effetti d'uso, 
merce, beni mobili, 3° prtljag«. Kod nas je 
rijec pejorativna, u arbanaskom nije : npr. plac- 
ka pe gra »articoli da donna«, placke per shtepia 
»oggetti culinari«, plackat e nuses »il corredo 
da sposa«. Glede semantickog razvitka u 
arbanaskom upor. nase odora (v.) i posudenicu 
roba (v.). Cine, pleased f »1° proie, butin (kao 
kod nas), 2° bagages, hardes (kao kod Arba- 
nasa)«. Ngr. nkifrioiKO (Epir), nkiaoxa. Bug. 
plec'ka, pljacka f (samo nase znacenje), deno- 
minai na -os(v)am pljackos(v)am. Tur. placka, 
plackaci. V. ploka. 

Lit.: ARj 7, 498. 10, 93. Elezovic 2, 537. 
Maretic, Savj. 87. Miklosie 251. Skok, RIEB 2, 
31-38. 3. Kongr. slav. 4, 79-92 (cf. JF 18, 
377). GM 344. Pascu 2, 11., br. 1440. 150., 
br. 874. Leotti 1054. Jagic, ASPh 1, 159. Vas- 
mer, GL 119. Mladenov 432. 

pijaka f (tajni jezik, argot, Vranja) »zena«. 
Od iste je osnove s nasim augmentativnim 
sufiksom na -urdna pljakurana (tajni jezik 



pijaka 



691 



pljeva 



loncara = grncara u Pristini) pored pljakura, 
»zena«. Od arb. plake »starica«. Upor. i prezi- 
mena Pijaka i Pljakic (Srbija). 

Lit.: ARj 10, 93. Jirecek, ASPh 8, 202. Tro- 
janovic,JF 5, 222-223. 

pljeskati, -am impf. (Vuk) (is-, na-, «-); 
baltoslav., sveslav. i praslav. onomatopejski gla- 
gol »1° applaudire, 2° agitare aquam« = 
upljeskat, -Ijeskam .(Kosmet) »3° (metafora) 
ubitk prema pf. pljesnuti, -em (Vuk) = pljas- 
kati (Kurelac, cakavsko- primorje) »4° blebe- 
tali (metafora)« = pljdskati, pljdskdm (Prcanj) 
= pljuskati, -dm (Vuk) (is-) »5° izmetati vodu, 
cusati« = na -eti pljiistati, pljustim (Vuk) 
(is-) »(subjekt kisa) padati«, denominai od 
pljusak, gen. pljuska, prema ispljustati se (Lika) 
i pf. pljusnuti, -em (o-), na -ovati zapljuskovat , 
-ujem (Kosmet). Varijacija samoglasa e - a- u 
objasnjava se onomatopejskim podrijetlom. 
Postverbali: pljesak, gen. -ska (Vuk), pljeska 
f = pleska (Istra) »cuska«, pljusak, gen. -ska 
m, pljuska f. Rijec pljuska se pejorativizira 
unakrstenjem sa prdjeti: prdeljuska (Zore). 
Ne zna se razvitak znacenja u pljuske, gen. 
pljusakd (Crna Gora) = pljuskace (Vuk) = 
pljuskavica (Srbija, Vuk) »1° svrab, kraste«, 
pljuskaiac, gen. -vca (Poljica, Dalmacija) »2° 
bogorodicina trava, hypericum perforatum, 
3° (Dalmacija) crno grozde«. Tako i u rum. 
plescu(v)itd, -grata »1 ° svrab, 2° travamalachium 
aqiiaticum«. Upor. arb. fuske. Ovamo ono- 
matopejski uzvici pljds i pijes = pljesk (Vo- 
dice) pored pljeskac (upor. taj sufiks u makac). 
Na -aia pljeskaca (Lika) »dlan«. Na -avica 
mozda naziv igre u kolu: pljeskavica (Levac, 
Temnic) = pljaskavica. Usp. suglasnicku va- 
rijantu iste onomatopejske vrijednosti bljuzga 
(v.). Zacijelo ide u ovu onomatopejsku seriju 
i varijanta sa o i sa A mjesto sk: ploha f (Sa- 
mobor, Krk) »nagla kisa, pljusak« = plova 
(hrv.-kajk., Trebarjevo), takoder slov. ploha 
»Gussregen«. Sa h mjesto sk upljehati »interi- 
mere, necare« uporeduje Matzenauer s lit. 
plesti, plescu »scindere«. Taj glagol uporeduje 
Pederson i s plesncti. Rumunji posudise a 
plesni »schlagen, hauen et.«, postverbal pleasna 
»Geissel, Peitschenschnur«. Prema pliscutd 
»Backenstreich« u juznoslavenskoj je osnovi 
bilo T, koje u nenaglasenom slogu daje u 
rumunjskom /. To misljenje ne potvrduje 
rumunjski onomatopejski glagol a plescdi od 
uzvika pleosc prema rum. a plioscdi = pljuska. 
U baltickoj grupi lit. plesketi »prasseln, knal- 
len«, lot. plesk'ls m »brbljavac« prema lit. 
pliausketi »pljuskati«, pliaiiksati. Upor. jos 



arb. pelcas, aorist plasa »scoppiare, berste«, 
plas; 

Lit.: ARj 10, 94. 95. 104. 105. Elezovic 1,. 
196. 2, 32. 392. Ribaric, SDZb 9, 178. Miklosie 
249. 251. Berneker, IF 10, 154. Holub-Kopecny 
111. Bruckner 419. IF 23, 217. Mladenov 429. 
432. Trautmann 225. Tiktin 1157. Kostial, 
ZSPh 7, 380-381. Iljinski, ASPh 29, 493. 
Walde, KZ 34, 527. Scheftelowitz, KZ 56, 
183-184. 195. GM 115. 344. Matzenauer, LF 
12, 162-163. 

pljeva f = (ekavski) pleva = (ikavski) 
pliva »dxupoY«, sveslav. i praslav. *pel-va, u. 
baltickoj grupi ista osnova po deklinaciji u: 
lit. pelus, lot. pelus, pelaves f pored stprus. 
pelvio f »isto«. Po osnovi i znacenju rijec je 
baltoslavenski poljoprivredni termin. Pridjev 
na -bn pljevan, poimenicen na -ica stcslav. 
pie bnica, ocuvano u pRjevnica (Bella, Stulic, 
Ston) = pjevnica (Konavli) = pllvnica (Vol- 
tidi, Gradiste u Slavoniji) = plevnica (Belo- 
stenec, Jambresic) = pliemnica (ZU) »po- 
jata«, odatle pljevnicarica /prema m plijevnicar 
(Stulic) »rustica quae in casa habitat«, na -ja 
pljevnja i (Knjazevac) = plemnja (Kosmet) = 
na -jak pljevnjak = na -ara pljevara (Vuk) 
»plijevnica«. Pridjev na -j toponim Pljevlje n 
sing. = Pljevlja, gen. Pljevdlja n pi. = tur. 
Taslidza = (stari naziv) Vrhbreznica. Topo- 
nim je nastao od manastirskih pljevara. Odatle 
etnik Pljevljak m prema f na -usa Pljevljakusa 
i pridjev pljevljanski = pljevaljski. Pridjev na 
-it pljevit (Sulek), na -Ijiv pljevljiv (Stulic), 
na -ost pljevast = na -av pljevav (Stulic), 
na -nat pljevnat. Na -arica pljevarica (Sapti- 
novac) »konjska vrsaca masina«. Deminutiv na 
-ica plevica (hrv.-kajk.) »valvula«. Augmenta- 
tiv na -ina pljevina (Stulic). Praslav. na -eh 
plevel m (prijelaz iz deklinacije ;', takoder slov.) 
= plivelj m (Vodice) »ljulj, kukolj«. Odatle 
na -nica plevelnica (Belostenec) »zaperak«, na 
-njdk plevelnjak (Jambresic) »pljevaca«. Rijeci 
pljeva i plijevnica poljoprivredni su termini, 
koje posudise Madzari pelyva = polyva, 
Rumunji pleava, deminutiv plevitd »xeranthe- 
mum annuum« = plevaita, plevanita = kod 
Cincara pleantd < *ple bnica, plevele, odatle 
novi sing, pievila < stcslav. pie eib f »kukolj«, 
Arbanasi plevice. To je apstraktum koji je 
postao konkretum. To je i pljeva, izvedenica 
na -ua od praslav. glagola *pel-ti > pijeti. 
Upor. drzava prema slov. dezela od drzati. 
Sveslav. i praslav. pljiti, plijevem pored plijem 
(Vuk) (do-, is-, o-) = od prezenta inf. plijeviti, 
plijevim = (ikavski) pliti, plijem = plijevsti, 
plijevem (Lika) (do-) — plevel, plevtm (Kos- 



pljeva 



692 



po 



met) = pliviti (Vodice) prema impf, na -va~ 
pievoti (hrv.-kajk.) (rs-) »runcare«. Radna ime- 
nica na -ai prema f na -acica pijevac, gen. 
-afi» prema pljevadca, s pridjevom na -ski 
pljevacki. Apstrakta na -idba (upor. vrsidba) 
pljevidba. Pridjev na -aibn plevatan (hrv.-kajk.) 
= na -tva pljetva (Crna Gora), na -je isplice 
(Stulic), odatle na -or pljetvar (Vuk) »koji 
plijeve«. Rumunji posudise i taj glagol a plivi 
prema prezentskoj osnovi plijivim, koja je 
sekundarno nastala unakrstavanjem od plijem 
i imenice pljeva. Na -or plijevor (Vuk, bug. 
pievar) »ono sto se ispljeve«. Jat je nastao po 
zakonu likvidne metateze u infmitivu od ie. 
korijena *(s)p(h)el- »cijepati, otkinuti«. Upor. 
polj. plowa, rus. polova. Taj se nalazi jos u 
paljeno, polica, palica, polovina, opijen. Do- 
pusta se izvodenje i od ie. korijena *pel- 
»koza«, s formantom u, u (u lit.) kao u lat. 
pellis. Upor. sanskr. palavas m pi. »Spreu«, 
got. /ilhan »graben« (?). 

Lit.: ARj 2, 648. 10, 99. 62-63. ASPh 6, 
662. Elezovic e, 80. Miklosii 235. 237. Holub- 
-Kopecny 278. Bruckner 418. KZ 43, 316. 
Mladenov 431. WP 2, 678. 59. Tiktin 1178. 
1 190. Pascu 2, 204., br. 355. Solmsen, KZ 38, 
444. Brugmann, IF 17, 488. Boisacg 306. 890. 
Petersson, Bali. u. SI. 1916 (cf. lib 7, 115). 
Uhlenbeck, PBB 27, 1 18. Jokl, Stud. 67. 

pljuvati, pljujem impf. (Vuk) (is-, iza-, na-, 
po-, u-, za-), ie., baltoslav., sveslav. i praslav., 
»spuere«, prema pf. pljunuti, -em (Vuk) (is-). 
Suglasnik Ij u infmitivu je analogicki prijenos 
iz prezenta prema stcslav. phvati, pljuje; I 
nije epentetsko u slavenskom jer se nalazi u 
ces. plivati i polj. plvac, pluc i rus. plevatb. 
Deminutivi pljucati, -am (is-) prema pljucnuti, 
-em, na -ckati pijuckati, na -kati pljuvkati = 
pljiikati, -fen (Vodice) impf, prema pf. pljuk- 
niiti (deminutivnost je nestala) »pljuvati«. Iz- 
vedenica na -aia pljuvaca, odatle pljuvacnica, 
od imperfektivne osnove, na -acka < -Ik + 
-bka pljuvacka, postverbal pljuvka, na -otina 
pljuvotina, pljuvotka, pljuvoce n, pljuvaka, plju- 
vaca, radne imenice pljuvac, gen. -vca, plju- 
vavac, gen. -avca, pljuvatelj prema pljuvate- 
Ijica, na -aonica pljuvaonica, na -ah pljuvalo; 
na -bk > -dk (prema upljuvati) upljiivak, 
gen. -vka, pi. upljuvci (Kosmet) »jaje od mu- 
he«. Od pf. sapljunac, gen. -unca (Vodice), 
pijuna (Rijecka nahija) »pljuvacka«, pljiinak, 
gen. -nka pored = pljunka f. Na -je pljunuce, 
od deminutiva pijuk na -hi pljukal, gen. 
-ata (Vodice) »pljuvacka«. Od deminutiva 
pijuc- pijuca f (Vuk) »bijelo grozde«, pluckalica 
(Lika) »zensko koje mnogo pijuca«, pljuca- 



vica (Vuk) »1° sitna riba, 2° sljiva«. Hipoko- 
ristici pljuco m prema f pijuca od pijuckalo; 
na -ara pljucara »neka kruska«. Neobicni su 
oblici pljevak, gen. -vka (Podgorica) = plje- 
vak = plijevkl (Prcanj) — upljevak »upljuvak«. 
Upor. rus. plevok prema inf. plevatb, gdje e 
zamjenjuje 0. U baltickoj grupi ie. korijen 
*sp(h)ieu- zadrzao je pocetno pokretno s lit. 
spiauti, lot. spl'aut, tako i u ostalim ie. 
jezicima lat. spud, got. speiwan, nvnjem. 
speien, sanskr.- Sthivati. Bez pokretnog s- kao 
u slavinama je gr. jttuo). Slavine imaju i tu 
zasebnost sto sadrze u osnovi /, koje potjece 
od onomatopeiziranja rijeci. Upor. bljuvali. 

Lit.:ARj 10, 62. 100. 102. 105. 106. 107. 
Ribaric, SDZb 9, 178. Elezovic 2, 391. Miklosii 
251. Berneker, IP 10, 163. Holub-Kopecny 279. 
Bruckner 419. KZ 45,42. Mladenov 431. WP 2, 
683. Trautmann 276. Pedersen, KZ 38, 342. 
Kretschmer, KZ 31, 386. 436. 439. Streitberg, 
IF I, 513. Sutterlin, IF 25, 72. Collitz, MPh 
15, 103-107 (cf. Ub 7, 52-53). Boisacg 824. 

po', baltoslav., sveslav. i praslav. prijed- 
log, nenaglasen, proklitika s dativom, »Uber- 
hin, langs«, distributivnog znacenja (jedan po 
jedan), s akuzativom »nach, an«, s lokativom 
»uberhin, gemass«, nominalan (pobratim prema 
posestrima, poocim) i verbalan prefiks (popisati 
itd.), dok je prijevojni oblik pa- sveslav, i 
praslav. nominalan i verbalan prefiks (pamet, 
pajasen, pastorka, pavitina, pabirak, pabirciti), 
nikada prijedlog. Sluzi za izrazavanje kompa- 
rativa (Kosmet, bug.). Pojacava znacenje gla- 
gola, pridjeva i priloga (Kosmet; sve po ne 
cuje, po tamo). Uz pridjev izrazava pribliz- 
nost: povisok, pogolem, podebeo itd. Cesto 
dolazi u toponomastici i nazivima za oblasti, 
obrazovanima od imena rijeka: Podolje, Po- 
moravlje, Podrinje, Podunavlje, Posavina, Po- 
dravina, dok Pomorje > njem. Pommern, 
sto pokazuje da je to praslavenski nacin. Od 
po nastaje dodavanjem d (od djeti, sud, v.) 
prema nad i pred nov sveslav. i praslav. prijed- 
log i prefiks pod > poda »sub«. Taj se veze s 
drugim jednosloznim prijedlozima na i iz 
napod (Vuk) »naniz«, Ispod, ispodan (18. v., 
Vitaljic), od podno, odatle pridjev na -nji 
ispodnji »donji«, ispodanji '(Jedan cakavac). 
Dolazi i u toponimiji Podgradec > arb. Pora- 
des, Podgrade, Poluze < Podluzje. Rijedak je 
ispod kao glagolski prefiks ispodmaknuti, is- 
podmicati, ispodmuce. Rumunji posudise prid- 
jevski i glagolski prefiks po u znacenju pri- 
bliznosti: po ros, a ponegri »ocrniti« od lat. 
negru »crn«, a povirni -»auf Seite legem, a 
popri — propi < popreti. Ovamo ide i ie. 



693 



podujka 



*pos »unmittelbar bei, hinter«, koji sadrzi *pa i 
prilosko -s (upor. ie. *eghs > lat. ex, gr. acp, 
fat. afa), u V&.pas prijedlog. s akuz. »an, bei«. I 
taj dobiva -d (od djeti kao u sud, v.) u stcslav. 
pozdz »spat«, odatle stcslav. prilog pozde 
»spat, am Abend (pozde scstu »als es spiitwar«), 
odatle stcslav. poeabnb »spat zur Hand, lang- 
sam« i nas pridjev na -bn > -an pdzdn, f 
pozna, u kojem je d ispalo u z. r., odatle ana- 
logijom pozan za maskulinum. Osnovno pos- 
je i rijedak prefiks: pozder (v.) = pazdir (ZK). 
Upor. i pazuho i poz-. U baltickoj grupi lit. 
po s gen. i dat. »nach«, s instr. »unter«, 
kao nominalan i verbalan prefiks pa-, nominalan 
po-, lot. pa c. ace. »auf, durch«, c. dat. »gemass«. 
U ie. jezicima u dva vida: apo i po, prvi oblik 
u sanskrtu i avresti apa, gr. &jto, coto, arb. pa, 
prape < per ape, lat. ab, got. af, nvnjem. von < 
pragerm. *fa - na. V. opak. Dolazi vrlo cesto 
i u internacionalnim rijecima gr. i lat. pod- 
rijetla: apologija, apoteoza, apostrof, apoteka, 
apstinencija, apstrakcija, abnormalan, apozicija, 
pozitivan, posta (tal., preko njem.), depot (ft.). 

Lit.: ARj 3, 934. 7, 499. 10, 107. Elezovic 2, 
82. 537. Miklosii 253. Holub-Kopecny 281. 
282. Bruckner 423. 400. Trautmann 203. WP 1, 
48. 2, 78. Tiktin 1193. Osthoff, IF 5, 320. 
Hermann, IF 34, 358. Wijk, Donum natal. 
Schrijnen (cf. RES 9, 274). Belie, JF 18, 97. 
Solmsen, KZ 37, 592. GM 278. 317. Meillet, 
Belicev Zbornik 1921, 24-26. Brugmann X, 
2. 733 f. 

po 2 (Kosmet) »ta, pa, ali, moze«. Od arb. 
po,por (Gege) »sondern, gewiss, also, bestandig«, 
koje Meyer izvodi od lat. porro, cemu isti 
dodaje i rum. punire (a) »bestandig«. Zacijelo 
ide ovamo u prvom dijelu ber- od berakos 
(Vrbnik) < mlet. purassae, istro-rom. puras- 
sie »sehr viel« <*lat. porro ad satis. 

Lit.: Elezovic 2, 83. GM 3A6. REW 3 6669. 

p8d m (Vuk), baltoslav. i praslav., »1 ° strop, 
tavan (ZK), plafon, 2° Fussboden, patos, 3° 
boj, kat, 4° toponim« = pod, gen. poda (Kos- 
met) »patos u kolima«. Deminutiv na -be > 
-ac podac, gen. poca (Ston) »daska na tlima«. 
Augmentativ podina (Vuk) »1° boj, kat, 2° 
prostirac«. Na -nica podnica (Vuk, Kosmet) 
»daska kojom je sto popodeno«. Denominal 
na -iti poditi, -im (Dobroselo) (po-) »metati 
pod, patosatk. Rijec pod je graditeljski kul- 
turni termin, koji posudise Rumunji: pod 
»most«. U torn znacenju nije potvrdena u 
slavinama. To specijalizirano znacenje na- 
stade odatle sto za znacenje »tlo« Rumunji 
vec imaju panante, od Jat. pavimentum. Odatle 



deminutivi podet »mostic« = podised = podiior, 
denominal a podi i apstraktum na -eib > -eala 
podeala »podenje«. Kod Madzara pad (15. v.). 
Balticke usporednice obavjestavaju nas o 
semantickom razvitku praslavenske rijeci: lit. 
padas »1° noga, 2° potplat, don«. Prema tome 
pod je etimologicki identicno s ie. korijenom 
*ped-, u prijevoju *pod- »noga«, koji se u ie. 
znacenju ocuvao u pjesak, pjesice. Znacila je 
prvobitno »tlo po kojem se ide«. Specijalizi- 
ranje znacenja nastalo je zbog istog razloga 
kao u rumunjskom, gdje je zbog postojanja 
latinske rijeci doslo do specijaliziranja zna- 
cenja. Zbog praslavenske inovacije noga doslo 
je i ovdje do semantickog specijaliziranja. 

Lit.: ARj 10, 192. 201. 242. 240. Elezovic i, 
91. 2, 537. Miklosif 254. WP 2, 24. Tiktin 
1199. Posch, WuS 16, 7. Matzenauer, LP 13, 
172-173. 

podestat (Perast) = podestat, gen. -ata 
(Rab) = (st > ft) podestat, gen. -afa (Istra) = 
podestd, gen. -ada (Cres) = podesta (Istra) = 
potestdt (Kuciste) »nacelnik opcine«. Od tal. 
podestd, starije podestade < lat. apstraktum 
patestas, gen. -dtis »vlast«, koji je postao kon- 
kretum (upor. camerata). Na slozen sufiks -ar + 
-ia > -arija: podestarija f (Marin Drzic) 
»podrucje kojim upravlja podesta« < tal. 
podesteria. 

Lit.: ARj 10, 225. REW 3 6697. Matzenauer, 
LF 13, 171. DEI 2984. 

podija f (Saptinovac, Slavonija) »kad je 
suknja podugacka, onda se usije, a ono usiveno 
zove se -^jdlja; Saum«. Denominal na -ati 
potpddljati, -am pf. (Saptinovac) »naciniti po- 
diju«. Od nvgr. jio6id, mozda preko cine, pu- 
deao, pi. puoeale »pan, basque d'un habit« 
(izvedenica od gr. jtoix;, gen. jtoSoc; »noga«). 
Grckog je podrijetla i talijanizam pomorski 
termin podati, -am impf, (pri-) od tal. poggiare 
»dirigere una nave allontanando la prora dalla 
direzione del vento« (primjer iz Vodopica: 
imperativ pripodaljl »okreni niz vjetar, jedri pod 
vjetar«), denominai od.poggia f > poza (Tijesno) 
»konopcic kod donje Iantine« = pojdt, -am 
(Bozava) »veleggiare a poggia«. 

Lit.ARj 10, 268. 11, 180. Vodopic, Tuzna 
Jele 217. Skok, Term. 143. Cronia, ID 6, 
118. REW 6625. Pascu 2, br. 82., 1532. Prati 
781. DEI 2987. 

podujka f (Kolombatovic) »riba crenilabrus 
mediterraneus«. Upor. podiistva (Capljina) 
»Art Flussfisch«. 

Lit.: ARj 10, 336. Resetar, Stok. 270. 



pogaca 



694 



pogan 



pogaca f (Vuk, Mikalja, Bella, Belostenec, 
Voltici, Stulic, slov., bug.) = pogaca (Rab, 
Boka, Lastva, ZK) = pagai m (Kavanjin, 
rus.) »1° hljeb plosan i nekvasan, 2° (metafora) 
istijestene masline u mlinu«. Deminutiv na 
-ica pogacica »biljka i voce, jabuka« = popina 
pogacica »taraxacum officinale = popino 
gumno«. Pridjev na -bn > -an pogacan, po- 
imenicen na -ik Pogacnik (prezime), na -ica 
pogacnlca »naziv kruske i jabuke (Sulek)«. Na 
-ar < -arius pogacar m prema f pogacarica 
»Kuchenbacker«. Prezimena Pogacu, Poga- 
cina, Pogacka. Hipokoristik poga (Lika, dje- 
tinja rijec). S tal. (?) sufiksom -one > -ona, 
-una pogacoha i (prema Suleku u Podravini) 
»jabuka« = pogaconka = bogaconka (Sulek). 
Nepoznato preko kojeg vrela, madz. ili njem. 
Upor. slov. pogaconka. Rijec je postala balkan- 
ska: ram. (u maskulinumu kao kod Kava- 
njina i u rus.) bogaciu = pogaciu = pohodu 
(Moldavija) = bohaciu = pohagiu »Art kleines 
mit Zucker bestreutes ordinares Geback, gateau 
feuillete au fromage«, pi. pogace, arb. pogace, 
ngr. JTOyciTaa, madz. pogdcsa, njem. Poga- 
tscherl. Od srlat. focacea, pridjev na -aceus od 
focus (v.), panis focdcius (Isidor iz Seville) > 
tal. focaccia = (metateza) co/accia, istro-rom. 
fogata (Piran). Prijelaz c > g upucuje na 
sjevernu Italiju kao vrelo gdje se sonorizacija 
medusamog'asnih okluziva pojavljuje od 5. v. 
dalje. U Lici postoji jos oblik fukica (Gospic, 
sela i okolica, Lijesce) »struca kruha«, u kojem 
je a > i kao u krcko-rom. Kimp < Campi, 
Bibinje < Vibiani (primjer: sutra Mile ide u 
drva, ispeci cu mu fuklcu). Taj oblik dokazuje 
da postoji i posudenica s ocuvanim bezvuc- 
nim izgovorom medusuglasnickog okluziva. 
Upor. arb. fuske. 

Lit.-.ARj l 149. 10, 363. 791. Kusar, Rad 
118, 19. Pletersnik 2, 103. Sturm, CSJK 6, 57. 
REW 3 3396. DEI 1102. 1672. Kretschmer, KZ 
35, 605. Tiktin 206. GM 115. 347. he 77. 
Vasmer 2, 381-2. Skok, ZRPh 54, 204. 209. 

pogan = pogan, f -ana (Kosmet), pridjev, 
»1° immundus, turpis, 2° opak (Perast), 3° 
toponim (poimenicen z. r. Pogana, selo, Herce- 
govina, najcesce u vezi s toponomastickim 
apelativima: Pogana Glavica, Kruska, Vlaka, 
Pogana Jama /7JL/ ', Pogani vrh)«, odatle slo- 
zeni naziv (sintagme kao apelativi) pogana micino 
»rak«. Poimenicen na -be > -ac poganac, gen. 
-nca m »1° poganin, 2° razlicite bolesti, 3° 
toponim (ime sela)«. Augmentativ pogancina 
»bolest rak«. Pridjev pogancev, sintagma kao 
apelativ poganceva trava »biljka«. Poimenicen 



na -ina pogancevina. Deminutiv Pogancar (to- 
ponim). Na -ica pdganica = na -ka poganka 
»r razlicite bolesti, 2° biljke, 3° zmija«. Na 
-ija poganija f (Kosmet). Na -ik poganih = 
na individualno -in poganin prema f poganka,, 
pogankinja »Heide«. Ovo -in ostaje u izvede- 
nicama poganinka, poganinov, -ninski, -ninstvo, 
-ninstvovati (ovo vecinom u kajk. gdje i pi. 
poganim) prema poganstvo, poganstvovati, na 
-luk pogdnluk (Vuk) = poganlak (Kosmet) 
»grijeh, bezakonje, mrznja«; na -ost poganost. 
Bez -in pogan m »1° poganin, 2° davo«, pridjev 
poganov, prezime Poganovic, toponim Poga- 
novci, poganski, apstraktum na -ina poganstina 
= pogascina (Banja Luka, K), denominal po- 
ganstiti. Na -usa poganusa. Na -ja poganja. 
(Marulic). Prezime Poganjevlc. Na -ulja po- 
ganulja (psovka, Kosmet, Crna Gora) »zensko- 
celjade pogane naravi«. Apstraktum po dekli- 
naciji / pogan, gen. -/ f (15. i 16. v., Vuk) 
» 1 ° gad, gnjus, necist, 2° grijeh, 3° poganska 
vjera«. Denominal na -iti pdgan(j)iti, -im 
impf, (is-, o-, po-) »kaljati, prljati«, iterativ na 
-va- poganjivati, -ujem, -ivam. Radna ime- 
nica na -telj poganitelj. Pridjev na -iv poganiv 
(neo-), opoganac, -itelj, opoganjati. Kao ucena 
rijec pagan = pagamn (Kasic, Bacic), na 
-izam paganizam. Prijelaz p > b u bug. bu- 
ganci »bose Geister«, bugani denje, upor. sa 
gubitkom ba- (zbog tur. pokazne zamjenice 
bu »ovaj«) ganaden »schmutzig«. Parcic ima 
buganac »gelone«, koje je identicno sa sje- 
verno-tal. buganza nepoznatog postanja. Na- 
lazi se jos u stcslav., bug. i slov. kao i u osta- 
lim sjevernim slavinama. Posudeno prije 
prijevoda Sv. pisma, vjerojatno iz balkanskog 
latiniteta, gdje je lat. paganus postojalo kao 
izvedenica na -anus od pagus »selo, ladanje«, 
kako svjedoce ram. pagin, cine, pingin, arb. 
pegere. U rumunjskom ide semanticki raz- 
vitak u korak sa slavenskim »1° Heide, 2° 
necist«, upor. pingara »Schandfleck«, postverbal 
od a pdngdri »besudeln, skrnaviti«. I u ram. i 
u arb. poganb je posudeno u znacenju »necist«: 
rum. pogan, arb. piigame (Gege). 

Lit. ARj 3, 936. 7, 936. 9, 76. 10, 370. 805. 
Mazuranic 244. Hirz, Amph. 100. 114. Ple- 
tersnik 1, 837. Sturm, CSJK 6, 57. Elezovlc 1, 
237. 2, 86. Miklosie 254. Mladenov 437. Vasmer 
2, 381. Isti, GL 119. REW 6141. Jagic, ASPh 
8, 322. Tiktin 1164. Romanski 125. GM 331. 
IF 3, 71. Griinenthal, ZSPh 9, 379. si. (cf. 
IJb 18, 261). Kuljbakin, IF 5, 301. Matzenauer, 
LF 7, 176. KZ 58, 20.8. Keil, Anzeige Ak., 
Wien, 79, 84-87. Altaver, Zeitschriftfur Kir- 
chengeschichte 58, 130 — 141. Zeiller, Accademie 
des inscriptions 1940, 526 — 543. DEI 629. 



pohartati 



695 



pojata 



pohartati, -am pf. (Vrbnik), primjeri : gustir- 
na je uzidana od kamena, melti i pohartana s 
porculanom, a prvo je bivala ohartana z jap- 
non [< tal. incartare »dare l'intonaco ai murk, 
zamjena prefiksa]. 

Lit.:ARj 10, 438. REW 3 3206. Pirana* 436. 
1105. 

pohve f pi. (15. v.) = pahvi fpl. (okolica 
Dubrovnika, arhaizam, stari pi. f) = pofe 
(Dubrovnik, upor. Hvar i Far) = pofi, povi 
(Lika) »podrepina, kuskun (v.)« = (sa o > u) 
puhvine (Stulic). Augmentativ na -ina pahvina 
(Hvar, Vrbnik) »isto«. Nalazi se u svim sla- 
vinama osim u bugarskom, gdje je istisnuta 
od turcizma kuskun: ces. pochwa, polj. pochwa, 
rus. pahva, praslav. Uporeduje se s polj. 
pacha = pazucha == paz i rus. pah »Weiche, 
Leiste«, sa ces. i polj. posva. Misli se da je u 
prasrodstvu s njem. Fach, Fuge i lat. pango, 
odatle particip pactum (internacionalno pakt), 
od ie. korijena *pak- ili *pag- »pricvrstiti«. 
Ako je tako, mora se pretpostaviti da je h 
nastalo od sk > ks i da je -va ili sufiks ili 
ostatak deklinacije u. Ovamo mozda i poha f 
(Blato na Mljetu) »oka u mrezi«. 

Lit.: ARj 10, 463. 12, 626. ZbNZ 29, 207. 
209. Miklosic254. Holub-Kopecny 283. Bruckner 
423. Vasmer 2, 327. Prasik, Krok 1 1 (cf. AnzIF 
10, 269). 

Poisan m (nedovoljno potvrden oblik; cini 
se da ga nije govorio nas narod nego mozda 
splitski Talijani) = Poisan — Pojisan, gen. 
-ana = Pojsan, splitski toponim (zaselak). Po- 
tvrdeno Panisana, zacijelo greska mjesto Pan- 
siona, jer od Panisana nisu mogli nastati hrvat- 
ski oblici. Rimski toponim na -ianus (oznaka 
funda, predila, vile) od imena nekoga Panse, 
sa ns > s kao u -ensis > -esis > tal. -ese Pa- 
siano, sa s{ > is, upor. Sukojisan < Sonetus 
Cass ianus. 

Lit.: ARj 10, 466. 468. 487. 485. Skok, NVj 
23, 346. Skok, A HID 1, 23. 

pojana f (Vuk, Kotor) »usko platno«. 
Lit.: ARj 10, 472. 

pojas m (Vuk) = pSjes pored pojas (Kos- 
met) = (na zapadu obicnije sa. oja > a kao 
u ban < bojan, tako i ces. i polj.) pas, praslav. 
*Yos6, »1° cingulum, 2° dio tijela (pas)«. Iz- 
vedenice su od jednog i drugog oblika. Pridjev 
na -ost pojasast (koza) = pasast. Deminutivi 
na -de < -be pojasac, gen. -sea (15. v.) = 
pasac, gen. -sea (ZK), u vezi s pridjevom 
bozi pasca »duga, maorica (Kastav)« = bojzi 



pasic (Vodice) = na - SA > -ok bojzi pdsdk = 
bozji pas (Hrvatsko primorje, Cres) = bozi 
pasbc (Krasic, Prigorje) = svete Marije pdsec 
(slov.) = bug. zona = ngr. xn^ xupac, to 
^ouvdpi; na -bk pojasak, gen. pojaska (La- 
dimirevci, Slavonija) »crvena vrvca kojom se 
opasuju zene«, na -ica pojdsica (Vuk, Dobroselo, 
Lika) »pojasasta koza«, na -ic pojasic (Vuk), 
na -inka pojasinka f »pojasac«. Na -ilo pojasilo 
m (Dobroselo, Lika) »pojasast jarac«. Augmen- 
tativ na -ina poj asina (Vuk). Na -nica pojasnica 
f. Prilog pojaske (Vuk) »u pojas«. Denominai 
na -ati od stegnutog oblika pdsati, -sem (objekt 
sablju) (Vuk, 16. v.) (o-, ras-), odatle za sav 
opasani svit (ZK) »nikako«, postverbalni pridjev 
i prilog raspas (16. v.) »bez pojasa«, impf, na 
-va- raspasavati, -pasavdm, -sivati, -pasu- 
jem, -sivdm (Lika), odatle raspdsanka »djevojka 
bez pasa«, od pojas part. perf. pas. kao pridjev 
raspojasan »(metafora) nepristojan«, na -ovati 
pojasovati, -ujem (Danilo, Stulic), opasova (Kos- 
met) »pojasom obavijatk. Odatle na -nica 
opasivnica f (Vodice) »dugacko uze kojim se 
povezu po duzini kola natovarena sijenom«. 
Uporedenje sa lot. juosta »pas« i lit. glagolom 
juosti, lot. juost »opasati«, koji sadrzi ie.' ko- 
rijen *ios-, izvedenicu s pomocu formanta. s 
od ie. korijena *eu-, prijevoj *iou- »vezati«, 
kaze da je praslav. pojas prefiksalna slozenica 
po + jas. Bez prefiksa samo -jas nije ocuvano 
ni u jednoj slavini. Upor. stir. yah-. Gr. ^covn 
(odatle internacionalna zona) sadrzi isti pri- 
jevoj kao i baltoslavenska rijec s formantom 
-na. V. jos igo, igla (v.). 

Lit: ARj 10, 473. 475. Elezovic 2, 94. 
Ribaric, SDZb 9, 182. Tentor, IP 5, 205. Mi- 
klosie 100. Holub-Kopecny 265. Bruckner 398. 
KZ 45, 304. Trautmann 108. WP 1, 209. 
Schwyzer, WuS 12, 20. si. (cf. IJb 15, 201). 
Jokl, /i^27, 301-305. Uhlenbeck, IF 15, 210. 
Bartholomae, IF S, 235. Meringer, WuS 17, 
144. Pedersen, IF 5, 46. Boisacq* 312. 

pojata f (Vuk, Srbija, Vetranie) = pojata 
(Kosmet) = pojata (sjeverna Dalmacija, 
Cilipi) = pajat, gen. pojata m (Lika), juzno- 
slav., »r staja, hlijev, tor, pljevara, vajat, 
koliba, sjenik (Cilipi), kosara (sjeverna Dal- 
macija), kuca za slamu, sijeno i spavanje 
ljudi, 2° toponim (u sing, i pl.)«. Deminutiv 
na -tk > -ak pojatak, gen. -tka (Vuk, Srijem) 
»u zadruznim kucama spavaonica«, na -ica po- 

jatica (Vrbnik) = poj atica (Kosmet). Augmen- 
tativ na -ina pojatina (Stulic), na -iste (upor. 
deriste) pojatiste n (juz n °-m° ravs kd narjecje) 
»rdava pojata«. Na -ar: pojatarin (Stulic) = 

pojatar m prema f na -arica pojatarica 



pajata 



696 



pol 2 



(Stulic) »kolibar«. Pridjev na -bn > -an 
samo u toponimima Pojatna, Pojatno, Pojat- 
nik, Pojatnjak. Bug. pojala »kosara«. Cudno je 
znacenje u Crmnici, ako je ista rijec, poata f 
»dio zemlje koji moba odjednom obraduje, 
kao u selu Rudarima (okrug toplicki, Srbija), 
trpeza, sinija, sofra«. Miletic uporeduje s 
crmnickim znacenjem i glagol poatit »uhva- 
titi dah«. Dade se potvrditi u kasnijim cslav. 
tekstovima pojata »Dach«. Rijec je gradevinski 
termin koji se posuduje: madz. pajla »stagalj, 
ambar«, sa sinkopom srednjeg a kao uparna < 
perina, maina < malina, ponyva < ponjava, 
dako-rum. potato (Moldavija) »1° staja za pe- 
rad, 2° (Erdelj) staja za stoku«, cine, pittata. 
Mikiosic uporeduje snjata (v.) »sator«, jatka 
»Henkerbude«, cime se ne objasnjava po-, jer 
nema glagola pojatiti. Moze biti praslav. i 
predrimska rijec, u vezi s alpinskom pastir- 
skom baita, rijec koja je posudena bajta (v.). 

Lit: ARj 10, 475. 476. 479. Mladenov 502. 
Elezovic 2, 94. Miletic, SDZb 9, 615. Mikiosic 
254. Tiktin 1203. Pascu 2, 206., br. 374. Skok, 
AA 4, 138-43. Horn, KZ 32, 583. Joki, ASPh 
37, 542-545. 

poka f (hrv.-kajk.j Belostenec) = puka 
(Belostenec) »curka, pura«. Od madz. yoka 
»Truthahn«. Odatle uzvik za dozivanje pura: 
puka, puka, puka (Krizevci). 

Lit.: ARj 10, 488. 12, 633. Strekelj, DAW 
50, 48. 

poklisar, gen. -ara m (13. v., Vuk) prema f 
poklisarica = pokljisar (Vuk, jugozapadni kra- 
jevi) = poklisijar (Dubrovnik, 14. v.) »posla- 
nik, legatus«. Od izvedenice na -arms od ccjto- 
xpicuc, »odgovor«, apstraktum od ajtoxprvoucu 
»dati obavijest«; srgr. (bizantinski) ctjtoxpi- 
oictpioc,, s disimilacijom r - r > I - r i afe- 
rezom pocetnog a-. Ide u red zapadnih 
grecizama, kao koludar, pedepsati (v.). Buduci 
da ij nije s kao u Sukosan = Sukojisan, mora 
se uzeti da je nastalo disimilatorno ispada- 
nje prvog i. Kavanjin ima aferezi! prefiksa 
klisar, gen. -ara. Dalje su izvedenice: demi- 
nutiv na -ic poklisaric, pridjevi pdklisarev, 
pdklisarski, odatle na -ina poklisarstina apstrak- 
tum poklisarbina, poklisarstvo. Denominali na 
-iti poklisariti, na -ovati poklisarovati, pokli- 
surstvovati. 

Lit.: ARj 10, 514. Miklosic254. Vasmer, GL 
120. 

pokost m (Sulek) »Firniss« > frndjz, gen. 
-za (ZKX Odatle radna imenica na -ar po- 
kostar »koji maze pokostom«. Cehizam: ces. 



pokost < srnjem. koste »Biischel, quast« = njem. 
Quast »dicker Pinsel«. Iz istog izvora i polj, 
pokost, pokostowac »anstreichen, firnissen«, ukr. 
pokost. 

Lit.: ARj 10, 542. SEW 1, 582. Bruckner, 
KZ 48, 187-188. Matzenauer, LF 8, 207. 

pokundrija f (Dubrovnik) = pokundrija f 
(Kuciste) = (asimilacija) kukundrija (Stari- 
grad) »mlohavost, mucaljivost, slaba volja, 
neraspolozenje«. Od gr. vno%6vbpia (slozenica 
od prefiksa imo- i %6vbpoq »cartilago«) > tal. 
ipocondria > cocondrla (Valsugana). 

Lit.: ARj 10, 568. REW' 4250a. DEI 2098. 

pol 1 m (sjeverni i juzni), ucen internacionalni 
grecizam ili latinizam: lat. polus = gr. jioXoc,. 
Pridjev na -arius, prosiren na -bn: polarni. 

Lit.: ARj 10, 577. 

pol 2 , gen. -//pored m = (prijelaz u dekli- 
naciju a) pola f »1° dimidium, 2° sredina, 3" 
obala (u m)« = poi m (istocni krajevi) = 
spot m (zapadni krajevi; dodan pokretni i- 
da se ukine homonlmija sa znacenjem 1 °, upor. 
spuz pored puz) »Geschlecht«. Uklanjanju 
homonimije sluzi i dodavanje -ov- (iz dekli- 
nacije u kao syni, gen. synovi). Izvedenice se 
tvore od triju osnova: pol-, polov- i genitiva 
i lokatlva sing. polu-. Od poi- prilog pol — 
po, napa, naispol (ZK) pored napale (Vuk),, 
napolje (Kosmet), napoli, napola, napolak,. 
yapalak i pridjev napolan, spoli (ZK) »posvema, 
sve zajedno« — se zaspali (ZK) »ganzlich« = 
spolom (Krasic) = ces. spolu »zajedno, skupa«, 
upor. i slov. spolu »halb, zur Halfte« =h« 
spoli »halbweise« (donja Kranjska«. Na -iga 
polica (15. v.) »Halfte«. Homonlmija sa polica 
(v.) uklonjena je akcentom. Prilog ispolice 
»napo«, ndpolice (Dubrovnik, Kosmet) prema 
ispolica (14. i 15. v.). Odatle ndpolica f (Lika, 
Kosmet) »davanje stoke na polovinu dobitka« 
i na -jar napolicar, s glagolom napoliciti. Pridjev 
na -bn odredeno spolni (organ, bolest). Poime- 
nicen na -ik u gramatickoj terminologiji spolnih 
»clan«, prevedenica prema njem. Geschlechts- 
wort. Deminutivina -icpoliim (Vuk, Hrvatska) 
»polovina kakve mjere« = polic (Lika) = 
polic (ZK) »holjba < njem. Halbe«. Odatle 
policka f (Lika), na -ce polie (Vuk) »polovina, 
klize«. Na -us polus (Sibenik) »jedno od bliza- 
naca«. Slozenice: poldan m (ZK) = podne 
n = podne (ZK) »mendies« = (po likvidnoj 
metatezi) plodne n (< poih abne) — (sa me- 
tatezom nazala) plande (Timok-Luznik), odatle: 



pol 2 



697 



polemika 



denominali na -iti planditi, -Tm — na -ovati 
pladnovati = plandovati, -ujem »1° meridiare 
(kao pastirski termin), 2° (metafora) pocivati, 
besposlicitk. Pridjev na -bn poldnen (Lucie) = 
podnevan = podnevni, odatle poimenicena pre- 
vedenica podnevnih za meridijan. Od pol- na- 
dalje: polnoc f = ponoc, odatle crkveni termin 
ponocka, pridjev ponocan, poimenicen na -ica 
polnocnica (Rijeka, Istra) = polnosnica (ZK). 
Slozenice: polokanica (Kosmet) = polokance 
n »sud koji hvata poke = pola oke«, polvagd- 
nica (ZK) »posuda koja hvata po vagana (mje- 
ra)«. Denominai na -ati palati, -dm (Lika) 
(is-) »rezati na pola (jabuku)«. Od polov-: pri- 
djev na -bn > -an polovan (Hrvatska, Vodice, 
Kosmet) »rabljen«, poimenicen na -ica polov- 
nica »mjera za zito«, na -ik polovnik, na -jak 
polovnjak (Vuk) »zitna mjera od 20 oka«. Na 
-dk polovak (Kosmet), na -oce polovace (Vuk) = 
polovce n (Vinkovci) »polovina akova«. Na 
-ica polovica (14. v.), s pridjevom na -bn 
polovican, poimenicen na -jak polovicnjak, 
na -ost polovicnost. Na -jast polovnjast (Vin- 
kovci) »nisko polozen«, na -itan polovitan 
(jedna potvrda). Na -ilo spolovilo (eufemizam). 
Na -ina polovina (takoder prezime). Deno- 
minai na -iti poldviti, -Tm (Vuk) (pre-, ras-) 
prema impf, na -va- -polovljivati, -Ijujem, 
-Ijavati, samo s prefiksima. Od polu-: ispolu 
(u crkvenom tekstu) »napola«; u slozenicama: 
polubog, polubrat, polusestra, polumjesec, polii- 
oka, polukat, odatle (sa uo > u) polucanica 
»mjera od po oke«, pridjevi poludan »juzni« < 
poiuabnbnb (15. v.), odredeno poludanji, polu- 
crni, polumantav. Ovamo idu polutak (14. v.), 
pi. poluci (Kastela) »blizanci«, odatle poliukinja 
»mjera od po konata«, polutica (Boka) »polo- 
vina«, neologizam polutka, na -jak (od polutak) 
polucak »mjera za zito«, palutina (Vuk,) poluka- 
rica (Lika, Poljica) »neka bacva srednje veli- 
cine« (v. kar). Denominai polutiti, -im (18. v.), 
upravo ras- »spaccar per mezzo (Stulic)«. 
Osnovno pol je prvobitno osnova na u. Nema 
paralela u baltickoj grupi. Ide etimologijski 
zajedno sa paljeno (v.), palica (v.), pola (v.), 
pljeva, opijen, od ie. korijena *(s)p(h)el- »cije- 
pati«, praslav. prijevoj pol-. 

Lit.: ARj 7, 504. 498. 10, 62. 574. 612. 618. 
NJ \, 93. Pletersnik 2, 549. Elezovic 1, 444. 
2, 96-99. 169. Ribaric, SDZb 9, 179. Mikiosic 
256. Holub-Kopecny 305. Bruckner 429. Mlade- 
nov 467. Sldvia 7, 738-739. Ramovs, ASPh 
36, 452-453. Uhlenbeck, PBB 29, 335. Mik- 
kola, IF 6, 312. Resetar, IF 3, 3. Fraenkel, KZ 
53, 42. Pedereon, KZ 38, 374. Jokl, Stud. 66 
-67. GM 347. Matzenauer, Z.F 13, 176 - 177. 
Ostir, WuS 5, 217-222. (cf. IJb 1, 48. 120). 



pola 1 f (Trpanj) »velika stijena«. Toponimi: 
Pola, zdrijelo kod Pive, Pole f pi., zaselak 
(kotar Makarska), pecine u Poljicima. Ovamo 
i pola f pored pola f (Korcula) »zemlja plitka 
koja nije dobra ni za sjetvu ni za masline«. 
Zbog a > o mora da je stara posudenica, zaci- 
jelo iz predromanskoga na Jadranu. Poklapa 
se sa sjeverno-tal. pala »rupe« (Valsugana), 
pala (Cadore) »erto pendio "erboso«, furi. 
pale »prato in erto pendio«. Bit ce predromanska 
rijec. Ribezzo \ezepala Ifala »parete di monte« 
sa falasco »canne« i sa lig. balniai palma. 

Lit.: ARj 10, 580. 592. REW* 6154a. Prati 
111. Ribezzo, RIO 1, 54. Onomastica 2, 45. 
Battisti, StudieE 17, 253. DEI 2724. 

pola 2 f (Vuk, Orahovica, Slavonija) »komad, 
dio platna ili sukna kakve haljine«. Slozeni 
pridjev tropai, odredeno na -bn trdpani -»od 
tri pole«, obapol (16. v.) »s obje strane«. Poime- 
nicuje se na -be > -ac i -ica trdpolac, gen. 
-oca i tropolica. Nalazi se u stcslav., bug., 
polj., ukr. i rus., praslav. Rumunji posudise 
poala u istom znacenju kao u bug. »1 ° gremium, 
Schoss, obrub, 2° Fuss des Berges, 3° biljke«, 
odatle deminutiv policiara; Arbanasi pole f 
»Blatt von Leinwand« kao u hrv.-srp. Imenica 
od praslav. korijena *pol- (v. po, polica, paljeno) 
»scindere«, koji dolazi i u rasirenju sa forman- 
tom t: stcslav., slov. plat, ukr. i rus. polotb. 

Lit.: ARj 8, 307. 10, 579 g. Mikiosic 255. 
Tiktin 1193. GM 547. Jokl, Stud. 66-67. 

polej m (Mikalja) = polaj (takoder slov. 
polaj < stvnjem. palaia) »mentha palegium, 
vrsta metvice«, odatle na. -be > -ee polajec = 
palaie »salvia pratensis«, odatle na -ica polaj- 
cica = (disimilacija ts - ts > t - ts) pulajtica 
(Belostenec, Sulek, Samobor, hrv.-kajk.). 
Odatle unakrstenjem sa polje poljacac = 
poljacak = (analogijom prema genitivu po- 
Ijacka) poljasak = puljasek, gen. -ska. Ti se 
oblici osnivaju na njem. Polei(minze) ili lat. 
pulejum = pulegium. Upor. ces. polej, polj. 
polaj, ras. palei. Prema tal. na -eggio puleggla 
puiez m (1449, Zadar) »sitna ili gorska met- 
vica«, odatle zamjenom docetka -ez nasim 
suliksom -rs putls (Stulic) »isto«. Upor. jos 
slov. polzdna (Vrsno pod Krnom). 

Lit: ARj 10, 593. Mikiosic 255. ZbNZ 16, 
198. Pletersnik2, 126. 136. REW* 6S15. Briick- 
kner 429. Vasmer 2, 392. Sulek, Im. 319. 

polemika f »ostra prepirka, spor«\ Inter- 
nacionalni grecizam, poimenicen gr. pridjev 
z. r. na -rxoc,, gr. jiokE\UKr\, od jidXeuoc, »rat«. 
Pridjev na -bsk polemicki, glagol na -irati 



polemika 



698 



pSlje 



polemizirati < njem. polemisieren. Radna ime- 
nica na -jar polemicar. 

Lit.: ARj 10, 594. 

pSHca' f (Vuk, I. Drzic, internacionalno) 
»mala pismena potvrda«. Od tal. polizza, a to 
od gr. &jt66e^i5, apstraktum od &jtoSeCxvuul 
»pokazujem«, lat. kao filozofski termin apodixis > 
tal. apodissi, s aferezom pocetnog a- i prijela- 
zom d > I (upor. obratno au,u>.ov > tal. 
amido) i zamjenom docetka -ini' sa lat. su- 
fiksom -Tcea > tal. -izza. Interesantan primjer 
promjena sto ih dozivljuje rijec kad prelazi 
iz ucene sredine u narodski, pucki govor. 

Lit.: ARj 10, 598. REW* 528. DEI 160. 
Korsch, ASPh 9, 663. 

polica 2 f (Vuk) = polica (Kosmet, ZK), 
sveslav. i praslav. izvedenica na -ica od pola 2 
»Rand« (v.), »1° daska, 2° Wandleiste, dolap, 
dolapce, ormar, musandra, stelaza., 3° kraj, 
ivica, rub, 4° toponim (u sing, i pl.)«. Demi- 
nutivni sufiks sluzi za uklanjanje homonimije 
s rijecju pola. Upor. polj. pola »polica«, rus. 
pol m »podloga«. Tim dodavanjem stvorena 
je i semanticka varijacija. Deminutiv na -ica 
policica (ZK) = policica »podjarmica«. Demi- 
nutiv na -bka postoji u poljskom i rus. polka. 
Na -jar policar m »koji krade sa polica«. Na 
-jdrka: policarka f »ona od sestara koja je prva 
na redu da se uda«, nazvana prema Vuku 
djevojka na polici, tj. »na udaju«. Rijec ide 
medu grade vinarske termine. Posuduje se: Ru- 
munji polita, Cincari pulita, Arbanasi police, 
Novogrci jToXrroa »kleiner Schrank«. Madzari 
pole = poc »Gestell«. Homonim je s trgovac- 
kim terminom polica pored polica < tal. 
polizza (v. polica'}. Baltickih usporednica 
nema. Tumaci se iz ie. jezicnih sredstava 
ie. korijen *(s)p(K)el- »cijepati«, u prijevoju 
*pol-, Upor. sanskr. phalakam »daska«, lat. 
spollifin, njem. spalten. Glede daljih veza upor. 
paljeno, pola, palica, pljeva, pijeti, opijen. 

Lit.: ARj 10, 597.-598. Elezovic 2, 98. 
Miklosic 255. 257. Berneker, IF 9, 364. Holub- 
-Kopecny 285. Bruckner 429. Mladenov 467. WP 
2, 678. Trautmann 204. Kretschmer, KZ 35, 
605. Dalametra 178. Matzenauer, LF 13, 175. 
G M 347. Boisacg 1 928-929. Uhlenbeck, PBB 
21, 98-106 (cf. AnzIF 8,265). 

policija f = pulicija (Crmnica) »oblast koja 
drzi red i sigurnost, (neologizam) redarstvo 
(upor. madz. rendor)«. U Lici pulicija f »mnogo 
djece«. Pridjev na -bsk policijski »(neologizam) 
redarstveni«. Od tal. polizia < kslat. policia, 
politia »drzava« < gr. apstraktum jioJuTEta 



»drzavna uprava«, od TtoXhnc, na -font; od 
jt6>uc, »grad (drzava)«. Rijec je postala inter- 
nacionalna od doba francuske revolucije. 
Odatle na -ar < -arius policijar, gen. -ara m 
(Sarajevo) = policar, gen. -ara (Hercegovina) 
»redar, strazar na ulici«. Prema njem. Polizei 
< kslat. policia > poticaj (hrv.-kajk.) = 
pulicaj m (Istra) »covjek koji pripada policiji, 
strazar«, prosireno na -be > -ac policajac, 
gen. -djca (danas unakrsteno sa milicija u 
milicajac), upravo skracen njem. Polizeidiener, 
Polizeimann, ispustanjem opce rijeci Diener,, 
Mann. Upor. pulicman (Crmnica) = policman 
(ZK) < engi. policeman. Pridjev na -bn > -an 
poticajan. Poimenicen gr. pridjev na -txoc, u 
m. r. noAraxoc, > politik m »covjek koji se 
bavi javnim poslovima«, rasireno na -jar po- 
liticar m »isto«. Pridjev na -bn > -an politican, 
Poimenicenje u z. r. jtoAmxii > politika f = 
pulitika (Istra) = piilitika (Crmnica) »bavljenje 
oko drzavnih (javnih) poslova«. Pridjev na -bsk 
politicki. Znacajan je semanticki razvitak u 
pejorativnom pravcu poletika f (Kosmet) 
»lagarija, podvala«, odatle poleticar m prema f 
poleticarka »prepredenjak, lukavac (covjek, 
zena)«, prilog polencki. Denominal poleuciti, 
-lin impf, »praviti politiku, ne govoriti is- 
kreno, fino lagati udvarajuci se onome koji 
se laze«. 

Lit.: ARj 10, 598. 603. Elezovic 2, 97-98. 
Miletic, SDZb 9, 263. Prati 783. DEI 3002. 

polipa f (Poljicki statut, cakavski) »stabulo 
ali negibuce, kucerica«. Augmentativ na -ina 
polipina (Dalmacija, Pavlinovic). Zacijelo je 
postverbal i augmentativ na -ina od polijepiti, 
-Im (~ ilovacom, Martie). Usp. lijepiti. 

Lit.: ARj 10, 601. 600. 

polje n (Vuk), sveslav. i prasiav. *pol-jo, 
bez paralele u baltickoj grupi, »1° jteSlov, 2° 
toponim (sam i u vezi s pridjevima, tip Mrzlo 
Polje Z)«. Deminutivi na -ce poljce (Beloste- 
nec), poljence (Timok-Luznik). Praslav. je 
deminutiv na -ice Poljica (kod Splita i na 
Krku). Upor. Politz kod Stettina (Szczecin) 
i u Alpama na -janin Poljicane > Paluchach 
(stari lokativ pi. PoIIIcam). Augmentativ 
pSljcina f (Lika). Pridjev na -ski poljski, pre- 
ma poljski (razlikom u akcentu ukinuta homo- 
nimija) = poljacki, na -evit poljevit »dives 
campis«. Na -evina paljevina (Timok-Luznik) 
»polje«. Stare su toponomasticke slozenice: 
Vrhpolje > Vrpolje (Slavonija), upor. po'j. 
Opole > njem. Oppeln < *Obbpolije, Prijepclje 
(Sandzak) < * predbpolije , Dnopolje = Ne- 



polje 



699 



pomen 



polje (1780, Kosmet) < *Dbne -polije. Prilog 
napolje (Vuk, 18. v.) »van«, napolju »vani, 
vanka«. Denominal na -vati ispoljdvati, -pb- 
Ijavam (Milicevic) »pokazivati na polju, jav- 
ljati«. .Praslav. je izvedenica na -ana poljana 
(14. v.) »1° polje, ravnica, 2° toponim (u sing, 
i plur.- i sa pridjevskim dopunama)«, koju 
posudise Dakorumunji poiana »livada u sumi«. 
I ta je rijec prvobitno znacila »otvoreno mjesto 
izvan kuce«. Upor. rum. izraz a esi la poiana 
»izlaziti napolje da se obavi nuzda«. Ma'dzari 
posudise u specijalnom znacenju, takoder prvo- 
bitno pojan(a) »1° kreevina, 2° cistina u sumi«. 
Odatle hrv.-kajk. prezime Polanscak (s disimi- 
lacijom Ij - se > I - sc, upor. ZK grable- 
njak »svrdao za grablje«). Na -jak poljak, gen. 
-aka (Vuk, Stara Srbija) = poljak (Kosmet) 
»rusticus, agrorum custos«. Arbanasi posudise 
polak, pojak »Feldhiiter«. Odatle deminutivi 
na -bk i na -be: poljacac = poljacak »biljke«, 
na -ic poljacic (J. S. Reljkovic) »grah«. Na 
-ica poljacica f (Dalmacija) »neka psenica«. 
Na -ina poljacina »placa poljaku«. Sa staro- 
dalmatskim sufiksom -ata paljata (Kanavelic) 
»poljana« = mletackim sufiksom -ada (upor. 
madinadd) poljada (Kasic) »polje, poljana«, odat- 
le dodatkom -ija poljadija (Mikalja) »planities«. 
Na -ar poljar (Hrvatska, Hercegovina) »1° 
bekcija, poljak, 2° mis« prema f na -ica polja- 
rica »1° ptica, 2° zmija, 3° tvrd' kamen«. Na 
-ina poljarina »placa poljaru«, na -bka poljarka 
(Zoranic) »zensko sto zivi na polju«. Na -avka 
poljavka (Dalmacija) »neka vinova loza bijela 
grozda«. Ovamo ide sa sufiksom -ak mjesto 
-janini (kao u ces. Slezdk, Praz.dk, Slovak) 
i etnik Poljak, gen. -aka m (16. v., Vuk) prema 
f Poljakinja i imenu zemlje na -bska Poljdcka 
pored Poljska. Njem. Pole i ime zemlje Polen 
dolazi od izvedenica na -janin PoIIamm kao i 
lat. Polonia > stfr. Poulaine, Polanie > nfr. 
Pologne. Oni su stanovali nad Wartom sa 
Gniezdnom, nad Dnjeprom sa Kijevom. 
Nas stari naziv za Poljaka Leh je hipokoris- 
ticka izvedenica od ledina kao i celt i Meh. 
Odatle i madz. Lengyel < lid + -janim, kao i 
nase Ledanin (v.). Deminutiv na -ica polja- 
nica (Vuk, takoder toponim). Na -bka poljanka 
(Istra) = poljankinja (Stulic) »1 ° zena koja 
zivi na polju, 2° toponim«. Praslav. *poI-zo 
poimenicen je pridjev s pomocu kolektivnog 
sufiksa -je. Pridjev je ocuvan u rus. polyj 
»offen, frei, unbedeckt, ausgetreten«. Nase polje 
ocuvalo je u semantickom pogledu prvobitno 
znacenje u prilogu napolje »van«, napolju 
»vani«. Odatle prosirenje znacenjana»planities«, 
koje je pojacano sufiksom -ana. Praslav. os- 



nova *pol- nalazi se jos s formantom -h» u 
*poInb > slov. plan, pldnjdvd (ZK v.), planina 
(v.).. Ta je osnova prijevoj od ie. korijena 
*peld-, koja kao pridjev znaci »breit und flach«, 
kao glagol »rasiriti, spljostiti« i nalazi se u lat. 
palam »otvoren, javan«, sved. fala »ravnica«, 
arb. shpall »objavljujem«, sa formantom -to 
mjesto slav. -je ie. Apeito > nvnjem. Feld. S 
formantom n gr. jte?uxvoc, »flacher runder Mehl- 
teig als Opferspende«. Lat. planus < ie. nisticni 
prijevoj *pla- ne smije se identificirati u morfo- 
loskom pogledu sa planina, (v.), koje je augmen- 
tativ na -ina od praslav. *polno~i 

Lit.: ARj 3, 938. 7, 504. 10, 632. 633. 634. 
635. 636. Elezovic 1, 458. 2, 99. Miklosic 255. 
Holub-Kopecny 284. Bruckner 428. 429. Traut- 
mann 204. WP 2, 61. Mladenov 466. Tiktin 
1203. GM 347. Friedwagner, KZ 55, 198. 
Posch, WuS 16, 21. Matzenauer, LF 13, 178 
-179. Osten-Sacken, IF 33, 237. Pogodin, 
RFV 32, 123. si, (cf. AnzIF 5, 260). jokl, 
Stud. 83. Boisacq 763. 

polj en o f (Vuk, Crna Gora) »cjepanica, tes- 
njak (< tesati, jer sluzi za tesanje luce za 
rasvjetu)« = poleno (Cres, ekavski) = (una- 
krstanjem sa paliti) paleno (ZK), sveslav. i 
praslav. *pol-eno, termin iz primitivne rasvjete. 
Ikavski oblik nije potvrden. Nalazi se u slov., 
bug., ces., polj. i rus. Deminutiv poljence (Stu- 
lic). Kulturna je rijec, koju posudise Cincari 
pulianu. Sufiks -eno je kao u koljeno. To je 
vjerojatno isti pridjevski sufiks kao -bnb, -em, 
-enb. Ako je tako, onda je to poimenicen pri- 
djev od praslavenske osnove, koja je u polica 
(v.) i u pol = spot (v.). Trubeckoj tumaci 
praslav. poleno kao poimenicen part. perf. pas. 
od stcslav, glagola poleti »brennen«. Ie. je ko- 
rijen *(s}p(h~)el-, u prijevoju *pol-, koji se 
nalazi u nvnjem. spalten. 

Lit.: ARJ1Q, 638. Miklosic 255<Holub-Kopec- 
ny 285. Bruckner 429. Mladenov 466. Durnovo, 
Sldvia 6, 229. Vandrdk 1, 531. Uhlenbeck, 
PBB 21, 103. WP 2, 678. 

pomeli m (Vuk) »1 ° uspomena, 2° (crkveni 
termin, koji se danas govori kadikad i na zapar 
du) misa, sluzba za mrtvim (13— 15. v.)« = 
pamena f (15.. v.) »recordado«. Postverbal od 
pomenuti, pomenem (14. i 15. v.) »commemorare«. 
S prefiksom s- spomen m od spomenuti, spo- 
menem »erwahnen«. Pridjev na -bn pomenbnb 
(15. i 16. v.) nalazi se samo u tekstovima pisa- 
nim crkvenim jezikom. Poimenicen je na -ik 
pemenik (14. v.) »popis darovatelja nekog 
manastira«, spomenik »monumentum«. Deno- 
minal na -ovati pomenovali, -ujem (13. i 14. 



ponien 



700 



pom 



v.) = na -rvati pomenivati »commemorare«. 
Na -je pomenuee (15— 16. v.). U zivom govoru 
glagol -meniti dolazi samo s prefiksom impf, 
spominjati, napominjali, dok u slov. bez pre- 
fiksa meniti »meinen, glauben«, pomeniti »znaci- 
ti«. Stcslav. meniti, menjc je sveslav. (polj. mie- 
nie) i praslav. u znacenju »spominjati, drzati 
necim, smatrati«. Kako je pomen posudenica 
iz crkvenog jezika pravoslavaca, nema potvrde 
ni za jekavski ni za ikavski oblik. Samoglasnik 
e je nastao iz jata, kako se vidi i iz rum. posude- 
nice pomeana prema glagolu a pomeni. Miklo- 
sic je jos mislio da je praslav. osnova *men~ 
koja i u mnjeti, tj. da je men- prijevoj duljenja 
e. Bruckner postavlja polj. mienic pod miana, 
o cemu v. mijena (v.). Jat je nastao iz ie. dvogla- 
sa oi u korijenu *moin-, koji se ocuvao u nvnjem, 
meinen. Prema tome je praslav. men- german- 
sko-slavenski leksem. 

Lit: ARj 10, 668. 669." Miklosic 188. SEW 
2, 49. Holub-Kopecny 223. Bruckner 329. WP 
2, 302. Trautmann 165. Vasmer 2, 142-3. 
408. 

pomp a f (hrvatski gradovi) »raskos«. Pridjev 
na lat. -0SMI > tal. -oso ponpoz, prosiren na 
-bn > -an pompozan (knjiski, ucen pridjev) 
»raskosan«. Od lat. pompa < gr. Jioujni »action 
d'envoyer, envoi, escorte, procession religieuse, 
pompe solennelle« (od jieujieiv »slati«). 

Lit.: ARj 10, 714. 763. 

porauii m (Istra) »dugme ili stogod nalik 
na dugme, bulla« = pomuo (Perast) = pomija, 
gen. pomija (Mljet) »(brodski termin) pri vrhu 
jarbola pricvrscen i napituran obicno u modroj 
proza nj pasava merlin za bandijeru; ispod 
njega je bucijo (v.)«. Od furi, pdmul, trac. 
pomalo »capocchia«. Deminutiv na -ulus od 
pomum > tal. porno u metaforickom zna- 
cenju. Tal. porno dolazi u sintagmatskim slo- 
zenicama: tal. pomodoro < pomum de auro 
»rajcica prevedenica paradajz (hrvatski gra- 
dovi), patlidzan« za amerikansku (asteco) to- 
rnati > fr. tomate : pomedur (Bozava) = 
pomadara (Dubrovnik, Cavtat) = pomidor (Vr- 
bnik) = pomidur, gen. -ura (Rab, Poljica) 
= pomidora (Crmnica) pored pamidola; po- 
magrana f (Belostenec) < pomum grandtum 
(preko n pi.) »mogranj«, pridjev na -bsk poma- 
granski; pomaranca f (Karlovac) = pomorandza 



(Lazic) »naranca« < njem. Pomeranze < si'lat, 
pomaeancia (apozitivna slozenica porno + aran- 
cio}. 

Lit.: ARj 10, 645. 648. 663. 676. 711. 725. 
Kusar, Rad 118, 19. Budmani, Rad 164. Zore, 
Rad 110, 211. Miletic, SDZb 9, 263. 267. 370. 
Crania, ID 6, 118. Macan, ZbNZ 29, 213. 
Strekelj, ASPh 14, 536. REW> 6645. Prati 
785. DEI 3011. 

ponat, gen. ponta m (Cilipi) = piinat, gen. 
punta (Korcula) »1° most za prijelaz sa lade, 
2° mali molo za pristajanje lade« = piinat, 
gen. punta (Sibenik, otod) »3° zapovjednicki 
most na parobrodu« = Piinat, gen. Punta 
»4° toponim« = tal. Ponte (Krk), etnik Puntar, 
pridjev (ktetikum) puntarski. Od tal. ponte < 
lat. pans, gen. -its. Oblik sa u mjesto o moze 
biti i dalmato-romanski. Ali i s tim samoglasom 
pojavljuje se noviji talijanizam: punte m (Bo- 
zava), u kojem je na neobican nacin ocuvano 
docetno e i maskulinum. Deminutivi na -ellus: 
Punt'al m (i' = c, dio obale, molo u Puntu) < 
lat. *pontellus je krckoromanski oblik, dok je 
Puncele f pi. (Lastva, Mrcevac) stariji dalma- 
to-romanski bokeljskoga i dubrovackog tipa 
(- llus > -iel); puntize, gen. -eia (Bozava) 
»piccolo ponte, mostic« je mletacki deminutiv 
na -icellus > mlet. puntiselo. Ovamo ide byz. 
jiovtiXov., ngr. jiovxiXa < lat. ponulis (se. 
stratus) »mostovni« poimenicen na -ilis »eine 
briickenartige Vorrichtung in der Muhle« > 
mak. pendila = pondila (Skopska Crna gora) 
»Raum in einem einstockigen Bauernhaus fur 
das Vieh, Untergeschoss, odjeljenje u seljackoj 
kuci gdje pociva stoka« = stcslav. ponbaiio n. 

Lit.: ARj 10, 735. Skok, AGI 24, 42. § 
68. Cronia, ID 6, 118. REW 6649. Romanski 
125. si. Vasmer, GL 120. Miklosic, Lex. 624. 
Elezovic 2, 103. Tomic, SDZb 6, 442. Dala- 
metra \1A. Papakagi 871. DEI 3014. 

poni', prilog (cakavski, Cubranovic, Hekto- 
rovic), »bar, barem, dajbudi, dakle«. Nalazi se 
jos u stcslav. pone »wenigstens, wenn auch nur«, 
u bugarskim narjecjima pone, ces. pon(e), aspon, 
alespon, ponevadz. Praslav. pone < po- -\ — ne 
sadrzi prijedlog po (v.) i ne od zamjenice i, 
ja, je (v.) kao za nj, po nj. 

Lit.: ARj 10, 770. Miklosic 257. Holub-Ko- 
pecny 60. 62. 286. 



SADRZAJ 



SOMMAIRE 



slovo 
lettre 



strane 

pages 



K 7-254 

L 255-333 

Lj 335-341 

M 343-494 

N. 495-528 

Nj. 529-531 

O. 533-582 

P-poni' 583-700 



Petar Skok 

ETIMOLOGIJSKI RJECNIK HRVATSKOGA ILI SRPSKOGA JEZIKA 

Knjiga druga, K — poni 1 , pretisak 

Izdavaci pretiska 

JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI - ZAGREB 

CGP DELO, OOUR GLOBUS, 

Izdavacka djelatnost — ZAGREB 

Za izdavace 

HRVOJE POZAR 

TOMISLAV PUSEK 

Izdanje pretiska 

suflnancirale su 

SAMOUPRAVNA INTERESNA ZAJEDNICA 

ZNANOSTI SR HRVATSKE i 

REPUBLICKA SAMOUPRAVNA INTERESNA ZAJEDNICA 

KULTURE SR HRVATSKE 

ISBN 86-407-0064-8 



Tisak 
Stamparski zavod OGNJEN PRICA, Zagreb, 



CIP — Katalogizacija u publikaciji 
Nacionalna i sveucilisna biblioteka, Zagreb 

UDK 801.322.2 = 861/ = 862 

SKOK, Petar 

Etimologijski rjecnik hrvatskoga ili srpskoga je- 
zika / Petar Skok. — [Pretisak]. — Zagreb : Jugosla- 
venska akademija znanosti i umjetnosti, 1988. — 3 sv. 
25 cm 

ISBN 86-407-0064-8 (za nakladnicku cjelinu) 

Knj. 2 : K - poni 1 . - 700 str. 

Novi otisak izdanja iz 1972. 



PETAR SKOK 



DICTIONNAIRE ETYMOLOGIQUE 
DE LA LANGUE CROATE OU SERBE 



Redacteurs 
MIRKO DEANOVIC et LJUDEVIT JONKE 



Collaborateur dans les travaux preparatories 

et l'etablissement du texte 

VALENTIN PUTANEC 



TOME TROIS IEME 



poni — Z 



ACADEMIE YOUGOSLAVE DES SCIENCES ET DES BEAUX-ARTS 

ZAGREB 1973 



PETAR SKOK 



ETIMOLOGIJSKI RJECNIK 
HRVATSKOGA ILI SRPSKOGA JEZIKA 



Uredili akademici 
MIRKO DEANOVIC i LJUDEVIT JONKE 



Suradivao u predradnjama 

i priredio za tisak 

VALENTIN PUTANEC 



KNJIGA TRECA 



pom -Z 



JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI 

ZAGREB 1973 



Djelo se objavljuje uz financijsku pomoc Republickog fonda za naucni rad Socijalisticke Republike 

Hrvatske 

L'ouvrage est publie avec le concours financier de Fonds national pour la recherche scientifique de 

la Republique socialiste de Croatie 



Dio predradnja i priredivanje djela za tisak izvrseni su u Institutu za jezik Jugoslavenske akademije 

znanosti i umjetnosti u Zagrebu 

Une partie des travaux preparatoires et la redaction pour la publication ont ete effectues a llnstitut 
philologique de VAcademie yougoslave des sciences et des beaux-arts de Zagreb 



p6ni 2 



-ponjat 



[poni , gen. pi. ponijd m »vrsta veoma niskih, 
malih konja koja se najvise goji u Engleskoj«. 
Od engl. pony, nepoznatog postanja]. 

Lit.: Klalo* 991. 

ponica f (Domentijan) »celija«. Nalazi se jos 
u stcslav. i u bug. u znacenju »pivnica«. Arba- 
nasi posudise/>a«/ce » recipient en terre«, Cincari 
ponta »vaso di terra«. [Za bug. znacenje usp. 
bug. podnica »cave«, a za arb. i cine. usp. 
pdnica}. 

Lit.: ARj 10, 739. GM 347. Papahagi 872. 

-ponjat, -dm (Dubrovnik), s lat. prefiksima, 
dis-: disponjat »rasporediti, odreditk; post-: 
posponjat »zapustiti«; pro-: propdnjdt »razloziti«; 
zajedno s nasim s- i lat. com-: skomponjat 
»izmisliti«, sve u nasoj glagolskoj kategoriji na 
-ati i sa nj mjesto lat. n u ponere, upor. krcko- 
-rom. -ar < lat. -ere; zacijelo su dalmato- 
-romanski oblici prema 1.1. prez. na -lo (vlat. 
ponio, prema legno < teneo, rimagno < re- 
maned). Inace lat. kategorija na -ere ide i kod 
tog glagola u ostaloj Dalmaciji po nasoj ka- 
tegoriji -iti: lat. prefiks in-: imponiti (Perast); 
tal. i- <.. lat. ex-: spunit < exponere; lat. 
dis-: disponiti, -im impf. (18. v.) »pripravljati«; 
proponiti (Kuciste) »predloziti«; lat. > mlet. 
de-: deponiti (Molat, subjekt talog) »sleci se«. 
Od poimenicenog part. prez. tal. ponente < lat. 
tpnem, gen. -tis: panent m »zapad« = disimi- 
lacija H — n > I — n piilenat, gen. -enta 
(Korcula) = pulenat, gen. -enta m (Budva, 
Smokvica na Korculi, Rab) »1° zapad, 2° za- 
padnjak (vjetar)« = pulenta f (Poljica) svitar 
odzapada«. Odatle izvedenice : mlet. -ada < lat. 
-ata pulentdda f (Bozava, Primosten, Prvic, 
Zlarin) »furia di maestro« = pulentdda (Biograd 
na mora) »kad dugo vremena du va zapadnjak«; 
na mlet. -era < lat. -aria pulentera (Lumbarda) 
»oluja«; na lat. > tal. -ina pulentina f (Budva) 
»zvijezda koja se najprije vidi za zapadu (tada 
se baca mreza)«. Upor. arb. panent. Mnogo 
izvedenica pruza part. perf. u vlat. i kllat. vidu : 
vlat. postus = kllat. positus: prilog aposta 
(Perast, Cilipi) »navlas« = kroatizirano napostu 
(Poljicki statut) = ndposto (Rijecka nahija) 
»bas, upravo«, odatle prilog na -ice napostice 
(Lika) pored nejasnog naposicar (Lika) »na- 
hvalice, hotice« = opazilo (Molat) »namjerice«. 
Poimenicen maskulinum tal. posto < njem. 
Posten > post m »mjesto na kojem vojnik po 
duznosti stoji«; s lat. prefiksima prae-: prepost 
m (hrv.-kajk.) = prepust = pripast = pripust 
(cakavski, 16. v.) < lat. crkveno praepositus, 
mozda preko madzarskoga, odatle na -ija 



prepustila f, toponim Prepustovec, gen.-vca (dva 
sela, Hrvatska), preko njem. prost (Istra, slov.) 
< njem. Probst; ovamo jos prof az, gen. -oza m 
»tamnicar«, pnd]c\ prof oski, prezime Profozii < 
stvnjem. profos < stfr. provost; pridjev sutopos, 
f -sta (Dubrovnik) »podlozan na slabosti, 
nesreci« < lat., suhtus > tal. sotto + postus. 
Poimenicen femininum vlat. posta = kllat. 
pasita: posta f (Mljet, Smokvica, Korcula, 
Racisce) »(ribarski termin) mjesto gdje se mreza 
baca za ribolov« (npr. posta sabakuna) = posta 
(Dalmacija, Poljica). Ovamo ide internacionalni 
talijanizam posta f (Belostenec, Jambresic, 
Vuk, Pec, 16. v.) = posta (Kosmet, cf. tur. 
posta), pridjevi na -in postin, na -anski po- 
stanski, na -arius > -ar postar = tal. -iere < fr. 
-ierpastir (Potomje) = postir (Bozava, Kuciste) = 
postier, gen. -tera (Crmnica) < mlet. postier; 
pridjev na -ovj-ev postdrov (-ev), pdstarskt; 
apstraktum poslanstvo, na -ina postarina i; 
slozenica prema njemackom posmajstor (Lika) < 
njem. Postmeister = madz. postamester. Ap- 
straktum na -ura postura f (Lika) »streha«. 
S prefiksom lat. > tal. in-: inposte f pi. (Rab) 
»porezni ured« = jinposte f pi. (Bozava) 
»porez« = imposta f (Dubrovnik, Cavtat) 
»porezni ured«, postverbal od tal. impostare > 
impastai (objekti: pismo, knjigu, paket, Du- 
brovnik, Cavtat) »poslati«, lat. ad- > tal. a-: 
apostavati, -am impf. (1401, nekoga svojimi 
junaci) »iz busije navalitk. Ovamo jos raspo- 
stivati (Molat) »ogovarati«. Na lat. -idiare > tal. 
-eggiase > -izati postizati, -am impf, (od posta 
»mjesto ribarenja«) »bucati« < tal. posteggiare; 
postizanja f (Budva) »baca se mreza po noci, 
baca se (= buca), dize i opet baca na drugo 
mjesto (tako se radi svu noc, kad se riba)«. 
Od kllat. positus ucene rijeci: poz.it m (1591, 
Veprinac) »polog, pohrana«. S prefiksom prae- 
na pripaz.it (Rab) < tal. a proposito, fr. a 
propos; biti naprepozit »bas u horu, vrlo zgodno«, 
prepozit m »predmet, stvar, svrha«, kroatizirano 
sufiksom -ica prepozica f (Vodice) »primjer«; 
dipozito (Kosmet, svakad mu po nekoliko lira 
sedi ~, takoder tur.) »rezerva, depozit, osta- 
va, poklad«, kao trgovacki termin depoeit m 
(Zagreb) internacionalni je talijanizam < tal. 
deposito. Ovamo ide i amerikanizam dita f 
(ZK) »kolodvor, stanica« < fr. depot, prema 
engleskom izgovoru. 

Lit: ARj 2, 416. 7, 511. 10, 738. 12, 117. 
292. 444. 11, 13. 56. 46. 85. 86. 95. 675. 677. 
688. Pletersnik 2, 348. ZbNZ 8, 208. Crania, 
LD 6, no. 118. Kusar, NVj 3, 337. Pad 118, 
23. 24. Macan, ZbNZ 29, 209. Miletic, SDZb 
9, 256. Elezovic 2, 110. 507. Jirecek, Sporn. 



-ponjat 



P6p 



46 Uaiuranu 1071. Ribaric, SDZb 9, 183. 
REW* 6647. 6722. GM 347. 

ponjava f (Vuk, Istra, Crna Gora) = ponjava 
(Buzet) »plahta, lancun, prostirao, prostirka, 
pokrivac, bijelj, jorgan, gunj (Buzet, Sovinjsko 
polje), 2° cilim, 3° guber, 4° (metafora, Rijeka) 
velik crn oblak« = punjdvd »tkani sag, cilim« = 
panava (Lovran, Istra) »Bettdecke«. Pridjev na 
-ski ponjavski. Deminutivi na -be ponjavac, 
gen. -avca (Vinkovci, Srijem, Dakovo, Po- 
dravina) »potik, pregaca, kecelja«, na -ica 
ponjavica »biljka digitalis fuscescens«. Augmen- 
tativi na -cina ponjavcina (Lika), na -etina 
ponjavetina (Vuk), na -ina ponjavina (Istra). 
Na -oca: ponjavaca f »prosta zena koja spava 
i rada u ponjavama« prema na -ar pdnjavar m 
»koji je u prvoj godini vjencanja«. Nalazi se u 
stcslav. sa znacenjem »linteum, tunica«, u 
slov.jUkr. i rus. Praslavenska rijec, bez paralela 
u baltickoj grupi. Da je postojala u panonsko- 
slavenskom i dakoslavenskom, dokazuje madz. 
posudenica ponyva, rum. (Banat) poneava 
»Betttuch«. Moze se tumaciti iz ie. i slav. je- 
zicnih sredstava, od praslav. korijena *pon-, 
prijevoj od peti (v.), upor. opona »zavjesa«. 
Uzimlje se srodnost s lat. pannus. 

Lit.: ARj 10, 769. 770. ASPh 34, 306. 
Miklosie 257. WP 2, 660. Osten-Sacken, IF 
33, 238. Joki, IF 27, 308. Vasmer 2, 405. 

pop, gen. popa (13. v., Vuk, Kosmet), pi. 
popovi (takoder Marulic: spopovipojde van) po- 
red popi (rdspopi, Kosmet), sveslav., »1° svece- 
nik rimske (upor. pop Mikula plovan Gole Gorice, 
13. v., Balistrillc pop i prmahcir) i grcke crkve«, 
kod katolika na kopnu pejorativ (18. v.), na 
otocima ne. Moze biti indeklinabile, kad se 
nalazi pred licnim imenom, npr. Pop Slmi, 
pop Dancetova popadija (Kosmet). Metaforicko 
znacenje: »2° vrsta kukca«. Pridjevi: popov 
(vrlo cest u toponomastici: Popov Do, Popovo 
Polje itd.), poimenicen sr. r. Popovo (toponim), 
na -ica pdpovica »popova zena«, na -aca po- 
povaca »duga djecija kosulja«, na -ina pdpovina 
»parohija, nurija«, prezime Popovic (pravoslavci 
i katolici), Raspopovic (Srbija), na -ka popovka 
»divlja patka«, na -ovski popovski (13. i 14. v., 
takoder u toponomastici), toponim Popostica. 
Apstraktum na -bstvo pdpovstvo (Marulic). 
Hipokoristici popa (Vuk, samo u istocnom 
govoru), pridjev popin, poimenicen na -ica 
popinica f »1° popova zena, 2° duga djecja 
kosulja«, na -be Popinac, gen, -nca (toponim), 
popina kapa »biljka«, toponim Popina, = papo 
(Vuk) = redukcijom na jedan slog s hipokori- 



stickim sufiksom pole m »1° pop, 2° vrsta 
kukca« = deminutivi />opac, gen. -pea = potok, 
gen. -pka = popic »vrsta kukca«. Deminutiv 
na -ce popce, gen. -ceta, odatle prezime Pop- 
cetovic, na -id popic (Dubrovnik, Lika) »1° pre- 
zime, 2° naziv ptica, kukaca«, na -ica popica. 
Augmentativi: na -ina papina (Vuk), popesina 
(Slavonija), popeskara (Backa). S prefiksima: 
natpop »kanonik«, nepop (Kasic) »krivi pop«, 
arcipop (18. v.) = arhipop = arkipop (17. v.). 
Siozenica jeropop (18. v., Kavanjin, prvi je dio 
grecizam jerej, v.). Denominal na -iti popiti (se), 
-Im (ras-, za-), impf, raspapljati," -am, na -va- 
raspopljavati. Vecina slavista smatra sveslav. 
pop posudenicom iz stvnjem., manjina od 
gr. Jtdjiac,, gen. -d6oc,. Odlucuje u torn pitanju 
rum. popa pored pop, vokativ popo, koje se 
moze tumaciti samo iz gr. Jidjrac,. Glede -as > -a 
upor. gr. oerravde, > sotona. Femininum 
popadija (Vuk) = popadija (Kosmet), koji se 
nalazi i u bug., ukr. i rus., moze se tumaciti 
samo iz ngr. jicuiaBid. Pridjev popadijin, 
toponim Popadino (18. v.), prezime Popadic, 
toponim Popadici. Hipokoristik pasa, pridjev 
posin, poimenicen na -ica pdslnica »popadija«. 
Deminutiv popddijica — popadica »biljke 
anthemis tinctoria (Nis), Aster chinensis« = 
na -ika popadika (Timok-Luznik). Augmentativ 
popadijesa f. Postoji i balkanski turcizam kao 
cisti grecizam (tur. papaz): papaz »1° hris- 
canski pop« pored papaz (Kosmet, bug.) 
»(metafora) 2° greda u krovu sto drzi sljeme«. 
Vuk ima iz Dubrovnika papaz m (Kacic) 
u turskom prvotnom znacenju, a znaci i 
»3° prezime (Sarajevo)«, s individualnim -in 
(kao Srbin) papazin, augmentativ na -ina 
papazina. Slozenica papazjanija f »vrsta gulasa« 
= papazjanija = papazjahnija (Bosna) < tur. 
papazyahnisi, v. jahnija. Prezime Papazdglija 
m, prijevod od Popovic. Ovamo ide mozda i 
toponim Papazani (Bosna, Banja Luka). Ista 
grcka rijec u latinskoj adaptaciji papa (3. v., 
»biskup«, od 6. v. »rimski biskup«) glasi papa m 
= papa (ZK) (protupapa) »glavar rimske crkve«. 
Pridjevi papin, poimenicen na -be > -ac 
papinac, gen. -nca, odatle pridjev papinacki, 
papinov, na -bsk papski, papinski, papanskl. 
Apstrakti na -stvo papstvo n = papinstvo = na 
lat. -atus > -at papat = papatstvo, pridjev 
papatski, od tal. papato. Ucene imenice: 
papist(a) — -ista m, na -izam papizam, gen. 
-zrna. Na lat. pridjevski suiiks -alis tal. papa- 
le, poimenicen na -ino tal. papalino »papin 
vojnik« > papalin (narodna pjesma) = Pa- 
palin (Kavanjin), isto sto Papalie, prezime u 
Splitu i Dubrovniku. Denominal na -ovati 



pop 



poplun 



popovati, -ujem. Ista rijec je dosla kao turcizam 
u mrskoj sintagmi rimpapasi (kod A§ikpasazade 
»1° Italija, 2° papina drzava«) > rimpapa m 
(Vuk, narodna pjesma) »1° rimski papa, 2° 
katolik, 3° m pi. Rimpape (selo,, danas musli- 
mansko, Bosna)«. U Kosmetu je rimpapa m 
dobila pejorativno znacenje »1° osoba neobicna 
i cudno obucena, 2° osoba kojoj vise dronjei 
sa svih strana, odrpanac«. To znacenje nije 
poznato u Bosni. U slov., ces. i polj. papa je 
dobilo jos docetak -ez: papez m, odatle pape- 
zevec, gen. -vca, papesevati, papeznik. Usp. u 
hrv.-kajk. prezime Papes. Tumaci se na dva 
nacina: pretpostavlja se mlet. i stfurl. *papeze 
< vlat. *papece, koje je nastalo unakrstenjem 
od papa i pontifice ili od slozenicepa/ra + apex 
(Sturm, Titz). To je tumacenje samo lingvi- 
sticka kombinacija, jer u romanskom *papece 
nije nigdje potvrdeno, a samo bi se tu moglo 
ocekivati takvo unakrstenje: apex je potvrdeno 
samo u Lombardiji, ali nikako u vezi s papa. 
Na dlanu je drugo tumacenje, koje vidi u papez 
posudenicu iz stvnjem., stbav. pahes — babes 
(Notker) = stfr. nom. sing, papes. Taj su oblik 
rasirili misionari iz Salzburga. U torn se obliku 
mogao docetak -es lako prilagoditi nasim ime- 
nicama na -ez, koje znace musko lice, upor. 
sveslav. Iupeeb (v.). Od vaznosti je jos zabilje- 
ziti cinjenicu da ni balkanski ni zapadni latinitet 
nije poznavao ngr. nan^ac, u znacenju »nizi 
svecenik«, nego je imao za taj pojam vlat. 
praebyter(mm\zria.pres- lat. prefiksomprae-,) =— 
Mlat. presbyter: rum. preot, arb. prift, sthrv. 
prvad (preko furl.). Prema tome pop nije moglo 
uci u slavine preko balkanskog latiniteta. Mo- 
ramo uzeti da su taj naziv uvela Sveta Braca kao 
misionari najprije u Moravskoj; odatle su rijec 
dalje sirili njihovi ucenici u Hrvatskoj i Bu- 
garskoj, odakle je rijec usla u madz. pap i u 
rum. pop. Njem. Pfafe, danas pejorativno 
(tako vec od Lutherovih vremena), nije takoder 
doslo iz romanskih vrela nego preko gotskoga 
sa Balkana. Gr. Jiaji(jt)a^ etimologijski je istog 
podrijetla kao tal. papa, papa »otac«, djetinja 
reduplikacija. 

Lit.: ARj I, 103. 107. 4, 602. 7, 698. 8, 3. 
9, 625. 627. 626. 10, 86. 776. 779. 592. 805. 
776. 778. 779. 785. 787. 792. 11, 77. 81. 12, 
464. Pletersnik 2, 1. 354. Sturm, CSIK 6, 152. 
Strekelj, DAW 50, 48. Titz, Bratislava 4, 
143-151. (cf. Ub 16, 305). ZSPh 13, 417. 
Sldvia 9, 23. REW 3 6209 b. Skoljic 1,388. 
2, 596. Holub-Kopecny 264. 286. Bruckner 394. 
Vasmer 2, 311. 2, 405. Isti, GL 109. 121. 
Miklosie 231-232. Mikkola, MSNH 7, 261. 
si. (cf. Ub 11, 467). Janko, Slov. studie venovane 
Vajsovl (cf. IF 18, 297). Schwarz, ASPh 41, 



129. Stender- Petersen (cf. Janko, Sldvia 9, 
352). Kiparsky 260. Budimir, JF 15, 159. 

popecak, gen. -cka m (Dalmacija, Brae, 
Ston, Sipan) = popecok, gen. -cka (Buzet, 
Sovinjsko polje) »ozeg, zarac, polovina razbitih 
masica za podgrebanje vatfe«, slov. popecek, 
gen. -cka »Ofenkrucke, Schiirschaufel«. Iz- 
vedenica na -5k > -ak od sintagme po peci. 
V. pec. 

Lit.: ARj 10, 786. Pletersnik 2, 150. 

popek m (hrv.-kajk., Belostenec, Kriz 
Vojni) = potok (Velika Kopanica) »ptica 
vodena 1° mergus, podiceps fluviatilis, 2° upupa 
epops« = pupae (Bosnjaci, Zupanja) — pupak 
(Koprivnica) »isto«. Varijacija u — o dokazuje 
da se ne radi o denominaciji prema pop, nego 
prema oponasanju glasa te ptice, koji Brehm 
cuje kao bib. Ta se ptica zove i bez sufiksalnog 
dodatka pop i popic. Ta je promjena nastala 
pod uplivom rijeci pop. Ptica carle »Zaunkonig« 
zove se i popic (Crna Gora) i mogla je zaista 
dobiti ime po popu, kao metafora. Drukcije 
treba shvatiti imena insekata (kukaca), koji 
pjevaju, zuje kao pop govnar »scarabeo«, pop 
zlatar (Vuk) = zlatnl pop (Dubrovnik)»gun- 
delj«, pop zuk (Crna Gora), sa sufiksima 
-be > -ac popac, gen. -pea (Vuk) »cvrcak«, 
popak, gen. -pka (Vuk) »gryllus«. Ti su mogli 
biti metaforicki nazvani prema pjevanju po- 
povskom. Kod vodene ptice ima ocitih tragova 
izbjegavanja homonimije sa pop time sto je 
ptica nazivana i po poniranju (od nreti, v.): 
pondir (Grobnik), pondirak, pondurak, pi. pon- 
durci, pondurcica, pondurka, pi. ponjurci, ponju- 
rak, gnjurac; kao i metaforicki prema tikva: 
tikvilj. 

Lit.: ARj 10, 777. c. 778. 779. Hirtz, Aves 
367. 399. 

popita f (Vuk, Belostenec, Dubrovnik) = 

kopita (Stulic) »kokosinja bolest pijuk« = (na 
nenaglaseni lat. sufiks -ula) pipitula (Bozava) 
»isto«. Od tal. pipita < lat. pituita »isto«. 
Dubrovacki oblik popita pokazuje istu promjenu 
kao ponistra < fenestra (v.). Moze biti dalmato- 
-romanski leksicki ostatak. [Usp. i pod pi-pi]. 

Lit.: ARj 5, 300. 10, 794. REW* 6549. 
Matzenauer, LP 13, 180. 

poplun m (17. v.", Sisak, hrv.-kajk., Belo- 
stenec, Jambresic, odatle Stulic; Zagreb, Va- 
razdin) = poplun (ZK) = pjeplim (Bednja) = 
poplon (15. v., Vrbnik, slov.; u popisu raz- 
grabljenih stvari Zrinskoga i Frankopana 1672) 



poplun 



10 



porcijon 



»jorgan«. Madz. paplan (tegumentum tur- 
cicum paplan dictum), papion. U cakavskom 
(Istra) popon »pannus funebris«, slov. puopn 
»Ein Zeug der um den Sarg geheftet wird« 
nece ici ovamo, jer moze biti kao opona, rus. 
popona, od peti (v.). Rum. paploma = platoma 
= plapdma deminutiv pldpomioard, plapomed 
»Steppdecke«, radna imenica pldpomar (Mol- 
davia) »minderigiu, jorgandzija«. Miklosic, 
Lex.: popiunb »papilio, tentorium«. Najblize 
srednjogrckom (bizantinskom) i novogrckom 
izvoru stoji rumunjski oblik: nankm\ia (Cipar) 
»Bettdecke« = na Lezbu papluma, stgr. 
ecpctJiAxoua, prefiksalna slozenica od coi^coua 
(4. v.), od djtXoco »rastrti«. Taj se apstraktum 
bez prefiksa nalazi u Katanzaru aprima »T 
grande coperta fatta di tela grossolana, 2° 
coperta di contadini«. Put, kojim je grecizam 
usao u hrv.-srp. jezik, nije jasan, mozda kroz 
bizantinsku Dalmaciju kao koludar, pedepsati. 
Nalazi se jos u ceskom, slovackom i ruskom. 

Lit: ARj 10, 803. 807. Pleterinik 2, 153. 
Starine 41, 212. 213. Mazuranic 1004. Miklosic 
258. Isti, Lex. 626. Strekelj, ASPh 14, 635. 
Korsch, ASPh 9, 663. Rohlfs 19. Tiktin 1182. 
Vasmer, GL 121. Pascu' 70, br. 1297. 

popriste n »1° potrkaliste, tecaj, 2° polje, 
podrucje«. Prema Marelicu knjizevna rijec 
ruskog podrijetla: rus. poprisce »Laufbahn«. 
Izvedenica na -wife od rus. popry »galopp«, 
nepoznatog postanja. Prema Macheku stcslav. 
popbriste je naziv za »borne milliaire«, koji je 
moravizam iz ceskog dijalekatskog prapisek 
»pilier de pierre«. Prema Matzenauer-u popriste 
»1° stadium, 2° millia« potjece od korijena *pu- 
»currere, festinare« i nije isto sto przpriste 
»stadium«, koji je od korijena *pzt>p- »se movere, 
currere, circumagk. 

Lit.: ARj 10, 822. Miklosic 258. Vasmer 2, 
406. Machek, Slovanske studie J. Valsovi 
1918., 111-114. (cf. JF 18, 296. RES 25, 
121). Matzenauer, LP 14, 165. Slawski, Sldvia 
18, 305. 

p6r m (Vuk, Dubrovnik, Vetranie, Srijem, 
Punat) »vrsta luka«, pridjev na -asl porast 
(porasti puric), na -j porji (Krasic: porji luk, 
gen. parjega luka) >porl luk = luk pori = luk 
por, gen. luka pora (Lepetane), odatle slozenica 
poriluk, gen. -luka (Zagreb) = porluk (Reljko- 
vic), pridjev na -bn > -an porlucan (Beloste- 
nec). Zamjena drugog dijela slozenice sufiksom 
-jak porjak m (Zagreb) = purjak »allium 
porrum« = lurjdn (Vuk, Podgorica). Sa 
o > u jos pridjev purji (purje zelje, oko »ver- 



bascum«, pur j a trava), na -ic puric m = porte 
(Mikalja) »1° poriluk, 2° heleborus niger 
(Samobor), 3° (Poljica) morska trava, 4° 
rrljesto uz obalu gdje takova trava raste (Poljica)« 
= puric (Brae) »5° morsko dno obraslo luzinom 
(< alga, v.), 6° (Samobor) alon (< njem. 
Alaun) kojim se lijece od svraba«. Odatle na 
-as puricas m u apoziciji glamoc puricas »gobius 
ophiocephalus«. Upor. arb. porr. Od tal. 
porro < lat. porrum. Oblici na 6 > u mogu 
potjecati i iz dalmato-romanskoga. 

Lit: ARj 10, 838. 859. 863. ZbNZ 8, 199. 
REW 3 6670. Matzenauer, LF 17, 412. GM 
348. 

porat, gen. porta m (Vuk, Perast, Dubrovnik, 
Mljet, Poljica, Rab, Bozava, Sibenski otoci, 
Istra, Vrancic) = poret (Vrbnik) = (cist 
talijanizam u docetku) porto »1° luka, pristan, 
2° toponim (Malinska)«. Od tal. porto < lat. 
portus. Ovamo ide ime zemlje (horonim) kao 
prvobitna sintagmatska slozenica Portus Calae 
(glede genitiva upor. spanj. horonim Galicia 

< Calaecia) > Portugal m (Kozicic, Glavinic, 
Kavanjin, danas opcenito), etnik na -be > -ac 
Portugalac, gen. -Ica = na tal. sufiks -ese > lat. 
-ensls Partagez (Mikalja) = Portugez l-es m 
prema f Portugeskinja = Portugiz, pridjev 
portugeski, portugalski = Portogao, gen. -ala 
(Bella, Kasic) = Portogalo (Mikalja) = Por- 
tugala f (Glavinic), na nenaglaseni sufiks -ija 
kao u drugim imenima zamalja (tip Srbija) 
Portugalija. Ime zemlje postalo je preko tur- 
skoga ime narance: pretukala f (Hercegovina, 
narodna pjesma) = prtdkall-kol (Bosna) = 
prtokala f (Mostar) = protakai (Kosmet). 
To je balkanski turcizam: rum. portocal(a), 
bug. portokal(e), ngr. jrpcoxoxdWa. Sa por- 
tus »luka« u vezi je zacijelo portulata (Bo- 
zava) »barca leggiera che porta a vendere il 
pesce« te portulatica f (Punat) »lagana ladica« 

< mlet. portolata. 

Lit.: ARj 10, 839. 857. 876. 877. 11, 767. 
Elezovlc 2, 144, 539. Crania, ID 6, 118. Kusar, 
Rad 118, 17. Budmani, Rad 65, 166. Macan, 
ZbNZ 29, 208. Skok, Sldvia 15, 488, br. 613. 
REW 3 6677. 

porcijon m (Potomje) = porcion (Reljko- 
vic) = porcijun, uceni talijanizam porzione ili 
njem. Porzion < lat. ponio, gen. -onis > porcija 
f (latinizam prema nominativu, kao u madz.) 
»1° obrok jela, sijena, zobi, 2° (Vuk, Vojvodi- 
na) porez«. Odatle na -as porcijas, gen. -asa m 
prema f porcijasica »oporezovanik, -ica«. 

Lit: ARj 10, 848. 



porcelana 



poriti 



porcelana f (Stulic, toskanizam porcellana) 
= porcelana (Rab, venecijanizam) = porcelan 
m (rod prema njem. Porzellan) = (obicnije i 
danas knjizevno e > u) porculana f (Pavlinovic) 
= porculan, gen. -ana (Sulek), kulturna rijec, 
»1° osobita zemlja, od koje se pravi fino po- 
sude, 2° keramika uvezena iz Kine«. Od tal. 
porcellana < lat. poimenicen pridjev na -anus 
od deminutiva porcellus, od porcus » naziv 
dagnje, skoljke«, metaforicki preneseno na 
porculan zbog slicnosti u sjaju i otvoru. Su- 
lekove izvedenice porculanaca (»porculanska 
zemlja«), porculanar »fabrikant porculana«, 
porculanara »tvornica porculana«, apstraktum 
porculanstina. 

Lit.: ARj 10, 848. 849. Kusar, Rad 118, 19. 
REW 6660. Prati 788. 

Porec m (13. v., narodna pjesma), istarski 

grad (toponim). Ktetikum na -bsk porecki 

(~ skof, 13. v.). Od lat. Parentium, sa a > o, 

en > ( > e, ti > c. Tal. Faremo. 

Lit.: ARj 10, 849. 850. Skok, GIZM 32, 
29-46. Isti, AR 6, 156-160. Isti, AA 1-26. 

poreklo n (Vuk, Vojvodina) = porijeklo 
(pseudojekavizam) < stcslav. poreklo, odatle 
posudeno rum. poreda = (metateza) polecrd, 
»1° cognomen, 2° origo«, s promjenom prefiksa 
podreklo n = podfeklo n (Kosmet) = podriklo i 
unakrstavanjem sa Hjeti (y.)podrijetlo (Vuk.) Pre- 
ma iteratlvu ricati (v.) sa » mjesto e podritolica 
(Mostar) i podrilo (18. v.), posudeno i u rum. 
policrd (metateza r — I > I — r) = porlgla. 
Za unakrstanje sa Hjeti upor. dubrovacko 
podrijet ('»isto«. Nalazi se jos u bug. poreklo n 
»Spitzname, Beiname, prekor, prozvisce«. Ju- 
znoslavenska izvedenica s pomocu -lo od pre- 
fiksalne slozenice pored, iterativ poricati, 
stcslav. paresti »dicere, incusare, vituperare«. 
Promjena prefiksa izazvana je promjenom zna- 
cenja toga glagola u znacenju »nijekati«. Prefiks 
pod- izrazava potajnost (podmittti), kako se i 
daju nadimci. 

Lit: ARj 10, 309. 311. 313. 856. Tiktin 
1214. Mladenov 492, Skok, Rad 272, 21 -26. 
Elezovlc 2, 92. Matzenauer, LF 18, 253. 
Trubacev, Etimologija 1965, 10-11. 

porfira f (stsrp., grecizam, Vuk u prijevodu 
Sv. pisma) »1° grimiz, purpur, 2° purpurno 
odijelo«, pridjev na -bn > -an porfiran = (di- 
similacija r - r > r-dvecu tal. porfido) 
porfld m (Mikalja, Kavanjin, Bella, Stulic) 
»vrsta mramora« = (latinizam) purpira (15. v., 
Kolunicev zbornik), pridjev purpiran (Koriz- 



menjak) = purpura f (15—18. v.) »(boja) grimiz, 
skrlat, velut«, pridjev purpuran. Prezime Pro- 
firovic. Upor. arb. porfire. Od gr. nopcpupa = 
lat. purpura, internacionalna rijec rasirena 
Svetim pismom. Ovamo ide ribarski termin 
pfpor (Dubrovnik) = prpor (Prcanj, Bijela, 
Muo, Poljica, Stulic) »musija, skoljka, koja zivi 
na dnu mora (ima ih raznih vrsti, nalaze se 
po 200 do 300 zajedno na jednoj spuzvi), 
lumaca grande marina« = (disimilacija r — r > 
r — 1) pfpolj (Vuk) »spuz«, upor. tal. porpora 
»genere di molluschi gasteropodi da cui si trae 
la porpora« < lat. purpura. Resetar ima pfpor 
jos u znacenju »gluhender Aschenstaub« i 
prpa s disimilatornim gubitkom docetnog -r u 
istim znacenjima: pfpor je zacijelo dalmato- 
-romanski leksicki ostatak iz ribarske termino- 
logije. Upor. jos slov. prpelica = purpelica, od 
piirpala — purpela = pumpala »Klatschmohn- 
rose« (disimilacija r — r > r — /). 

Lit.: ARj 10, 859. 12, 292. Resetar, Stok. 
280. Pletersnik 2, 368, GM 348. REW 6862. 
Vasmer, GL 121. DEI 3025. 

porga f (hrv.-kajk., stari Zagrepcani, slov.) 
»zajam, vjeresija«, takoder u vezi naporgu vzett. 
Od njem. Borg »zajam, vjeresija, pocek«, 
borgen »(u)zajmitij uzeti na vjeresiju«. 

Lit: Jagic, ASPh 8, 317. 

poriti, -im impf. (Vuk) (is-, ot-, ras-) »dis- 
cindere, dissecare« pokazuje prema stcslav. 
prati, porjc prijenos prezentske osnove por- 
analogijskim putem u infinitiv, da bi se u in- 
finitivu uklonila homonlmija s prati, perem 
»lavare« (v.). U prati »scindere« < praslav. 
*porti slog je nastao po zakonu likvidne meta- 
teze, upor. polj. prac, rus. poroto. Taj prijenos 
nastao je na hrv.-srp. teritoriju, jer se kod 
Kasica (Is. 66). cita rasporiti ili razaprati, 
kod Palmotica (3, 134b) da. iztnatere razaprane 
ne izyadise zivo dijete, upor. slov. razaprati', 
interesantno je rasprat, rasperem (Kosmet, 
nekoga sas noz), koje sadrzi per- u prezentuj 
razaprati nalazi se i kod M. Drzica. Praslav. 
korijen *por- je prijevoj od *per-. Taj korijen 
oznacuje radnju u sadasnjosti, koju vidim i 
promatram, dok prijevoj *por- znaci svrsenu 
radnju sa gledista rezultata. Iterativ se pravi 
prijevojem duljenja o — 6 > a parati, param 
(is-, na-, ras-). Izvedenice se prave prema tome 
od cetiriju osnova: *per-, u prijevoju b — ipir-, 
por- i par-. Od pir- samo raspirati, -em i -am 
(M. Drzic, Budinic, Palmotic, Kozicic) »auf- 
schlitzen«, u narodnoj pjesmi: (a crnom ga 
sastavio zemljom / odjada ga Marko raspirase. 



pdriti 



12 



porta 



Odatle se vidi da pariti ide zajedno s periti (v.). 
Od per- samo prezent rasperem (Kosmet). 
Od por- postverbal stcslav. pora »vis«, od 
ispariti, -Im isporak, gen. -rka (14. v.) »zivince, 
sto se izvadi iz materina tijela«, s deminutivom 
na -e isporce, gen. -eta (17. v., hrv.-kajk.) = 
isporce (Kosmet) »nedonosce, izmece«, deno- 
minal isporciti (18. v.), postverbalni pridjev 
apor, prosiren na -vn > -an ofiora A poimenicen 
na -jak opornjak, postverbal od rasporiti raspor 
(Vuk), s istim znacenjem raspon (disimilacija 

. _ r > j n) u terminologiji pluga »preca- 

ga vise plaza sto kao raspinje rucicu od rucice«, 
odatle na -bk rasparah, gen. -rka, pridjev na 
-Ci rasporiti petak = rasped petak (oboje u Re- 
savi) »veliki petak«. Poimenican part. perf. pas. 
rasporenka. V. jos oporavitise. Od par-: postver- 
bal para f »zarez«, pf. parnuti, parnem (nozem) 
(Vuk). U hrv.-kajk. taj je glagol dobio znacenje 
»krepati, crei«, cf. i slov. pdrniti »verrecken, 
verenden« [usp. i pod para]. Na -va- raspa- 
rivati, -pdrujem. Deminutivi na -kati parkali, 
na -akati impf, parakati (ras-) prema pardknuti, 
paraknem. Interesantna je tvorba isparakUsati, 
-isam pf. (Vuk, Srbija, Milicevic) »izderati, 
isparatk, koja nema nista zajednickog sa rijecju 
grckog podrijetla paraklis m »molitva« < 
jiapdxXnanc,, bug. paraklis, nego sadrzi glagolski 
sufiks -isati, koji dolazi na turcizirani nas de- 
minutiv parak- od parakati s pomocu -K (v.). 
Na -otina (upor. brazgotina): parolina (na lieu). 
Jos postoji glagolska izvedenica na -imiti na- 
pariziti se, -parizim se (o sto, o dracu) (Mostar) 
»nabosti se«; -tziti je zacijelo varijanta od -izati 
< vlat. -idiare u (o)tvarizati (v.). Na -an (tip 
Milan) rasparan = (pejorativizirano sufiksom 
-enda, upor. Srbenda) rasparenda m (Lika) 
»poderan djecak« prema f rasparanka. Saprati < 
*porti upor. jos pram i pramac. Ie. korijen 
*per- nalazi se u reduplikaciji u sanskrtu piparti 
(3. 1. sing.) »hiniiber leitet, fordert, ubertrifft«, 
ugr.jiEpdco »dringe durch«, Jtefpco »durchbohre«, 
koji posvema odgovara glagolu periti (v. pero). 
S prijevojem o *por-: rasiren formantom l lat. 
portare, odatle tal. postverbal porta; arb. shboro] 
»durchbohre, durchsteche« prema shpie »fiihre 
hin« < ie. *sem-pero, got.fardn, nvtuem.fahren t 
niski prijevoj *pr-tu > gal. rilu, njem. Furt, 
lat. partus, gen. -in > parat, gen. porta u 
jadranskoj zoni preko tal. porto, lat. porta u 
posudenici pfeprala (v. paprata) < *proporta. 
Za praslav. *porti, porjc nema baltickih uspo- 
rednica. 

Lit.: ARj 3, 916. 940. 7, 477. 10, 862. 
13, 182. Elezovic I, 238. 2, 169. MikloSii 
258. Holub-Kopecny 264. 292. Bruckner 437. 



Mladenov 493. Trautmann 206. WP 2, 4. 39. 
Matzenauer, LF 13, 150. 190-191. Reichelt, 
KZ 39, 22. Uhlenbeck, IF 17, 94. 

porkolab m (15 — 18. v., Lika, Sisak, Hrvat- 
sko primorje) = porkulab (16—17. v.) »1° 
judex, 2° castellarne, 3° apparitor, 4° toponim 
(u pl.)«. Od madz. porkolab, a ovo od stvnjem. 
slozenice burcgravio, srvnjem. burcgrave, 
nvnjem. Burggraf »erwahlter Oberherr eines 
Gauerbensschlosses«, disimilacija r — r > 
r — 1. Nalazi se jos u ces. i polj. Za drugi dio 
slozenice v. grof. 

Lit.: ARj 10, 863. Maiuranu 1010-11. 
Holub-Kopecny 306. Schneeweis 98. 

poroda f (stsrp., 1330; stcslav.) »raj«. Od 
ngr. Jiccpd6n (upor. za a > o sotona), skraceno 
od jiapdSeiooc, »isto«. 

Lit.: ARj 10, 868. Vasmer, GL 121. 

Poroj, selo ili zaselak u staroj srpskoj drzavi 
(Dusanova isprava), vjerojatno, zemljiste u 
drugoj Dusanovoj ispravi. Kao apelativ dolazi 
u bug. i u Makedoniji, kod Skocivira »suh po- 
tok stvoren od oborina u mekom zemljistu«. 
Upor. u Crnoj Gori toponim Parojske njive, s 
varijacijom prefiksa po-, pa- (v.). [Ovamo i 
istarski toponim Peroj, doseljenici iz Crne Gore]. 
Vasmer i Skok drze da potjece od arb. (-»' clan 
m. r.) odredenog lika penai pored prroni, od 
perrua »potok«, koje je u srodstvu s rum. 
pdrdu »isto«. Obje predstavljaju ilirotracku 
prefiksalnu slozenicu *perrenu, od ie. korijena 
*sreu- (v. ostrvo). Postoji jos pbrojka (Tetovo, 
Skoplje) = plrajka (Leskovac) = pirejka 
(Makedonija) »pratljaca« i denominal porojiti, 
-im (Timok-Luznik) »pokvariti«. 

Lit.: ARj 10, 873. Baric, AA 1, 213-218 
(cf. JF 3, 200). Skok, ZRPh 50, 528. 54, 
464-5. 

porporela f (Krk, Zadar, 1553; Split, 
Dubrovnik) = (disimilacija r — r > n — r) 
pomporela o porporela (Zadar) »lukobran«. Od 
mlet. porporela »isto« < lat. purpurilla »odje- 
ljenje za prostitutke izvan vojnog logora 
rimskog«. 

Lit.: REW» 6863. Alessio, RIO 5, 91-3. 
DEI 3025. 

porta f (juznomoravsko narjecje) »1° vrata, 
2° dvoriste, avlija oko crkve kod pravoslavaca, 
3° dvor turskog sultana (15. i 16. v.), 4° turska 
vlada, 5° gostinjska kuca kakvog manastira, 
6° (Kosmet) vrsta dasaka od camovog drveta, 
7° toponim«. Nalazi se i u bug., stcslav. porttd; 



porta 



13 



posjetiti 



Na istoku kao termin pravoslavne crkve to je 

grecizam lat. podrijetla: biz. (srgr.) i ngr. 

jiopTa »vrata«. Rijec je pripadala i balkanskom 

latinitetu: rum. poarta, arb. porte. Na zapadu 

je porta f (takoder slov.) »vrata u samostanu« 

(latinizam). Pridjevi na -bn > -an portan, na 

-en porten, portanski. Talijanizmi su augmen- 

tativ na -one > -un portun, gen. -una (Po- 

tomje) »glavna ulazna vrata« = portun (Crmnica) 

»hodnik« > »kucna vrata« < tal. portone, furl. 

porton. Odatle slov. portonier »vratar« < furl. 

portonir, kod Marulica portlnar < tal. portinaro. 

Deminutivi: na nenaglaseni sufiks -ula lat. 

partlda > toponim iz predslavenskog rimskog 

vremena Ad ponulas > Oprtal(j) (Istra, 13.v.) 

= tal. Portole pi., pridjev na -b§k oprtalski, na 

naglaseni sufiks -ellus > tal. -ettol -ella mlet. 

portello, portella > brodski termin purtei m 

(Silo, Krk) »cetverouglast otvor kroz koji se 

silazi pod palubu«, deminutiv purtellc — purte/a 

f (Draga Bascanska) »vratasca, otvor, kroz koji 

se pusta voda na kotace« = purtela (Mljet, 

Racisce) »poklopac na otvoru na polubi, na 

skafu blizu prove na kuvijerti, na njoj stoji 

ribar, kad baca i salpava mrezu i kad hita ribu 

na dokec« = pune (Bozava) »sportello che 

chiude il boccaporto o la cameretta di poppa«. 

I purtei m i pia-tela i mogu potjecali i iz dal- 

mato-romanskoga. Na -aria > tal. -/era: 

portiera f (Boka) = pontra (Kuciste) »staklena 

vrata«. Na -ier francuzizam portir (Zagreb) 

»vratar«, preko njem. Portier. Ovamo ide i 

izvedenica na -icus lat. poriicus > tal. portico, 

mlet. partego: portig (Perast, Boka, Korcula). 

= porteg (Bozava) = pdnik (Cilipi, Poljica, 

Smokvica, Korcula, Crmnica) »hodnik, koridur 

(Dubrovnik)«. Usp. i paprata. 

Lit.: ARj 9, 122. 10, 876. Elezovic 2, 108. 
Pletersnik 2, 162. Sturm, OSIK 6, 72. Crania, 
ID 6, 118. Miletic, SDZb 9, 263. 267. Macan, 
ZWVZ29,212.214. Skok, Perm. 139.140. REW 3 
6675. GM 348. Murko, WuS 2, 128. 132. 
Vasmer, GL 121. Romanski 126. Mladenov 
493. 

posao, gen. posla m (13. v., Vuk) = posai, 
gen. posla (ZK) »djelo, rad, labor, Geschaft, 
rabota (Kosmet)«. U torn znacenju jos samo u 
slovenskom, gdje je osim toga ocuvano i 
prvobitno znacenje »Bote, Dienstbote, Diener- 
schaft« kao i u ceskom (bozi posel »grom«) 
gdje je znacenje »poslanik« takoder dobro ocu- 
vano. Pridjevi poslen, poimenicen na -Ik po- 
slenik, gen. -tka, od sintagme besposlen, bres- 
poslen (17. v.), uposlen, zaposlen (ne-) koji su 
upravo part. perf. pasiva od denominala od 



uposliti, -Im, zaposliti, apstraktum na -ost 
b(r)esposlenost = na -ica besposlica. Odatle na 
-jar besposlicar. Denominal na -ati ispbslati, 
isposlj m ima samo Stulic = na -ovati opo- 
slovati, -ujem (Bella, Stulic), isposlovati, ispo- 
slujem (18. v., Vuk) »izraditi < svrsiti posao«. 
U znacenju »rad itd.« posao nije rasiren na 
citavom teritoriju. U Kosmetuje npr. to znacenje 
nepoznato. Tu se zna samo rabota. Moderni 
se neologizmi prave od pluralske osnove po- 
slov-i: pridjev poslovan (~ covjek »homme 
d'affaires-?), poimenicen na -ik poslovnik, gen. 
-ika m, na -ica poslovnica f »lokal«. Tako vec u 
Dubrovniku oposlovnlca (M. Drzic), izvedenica 
od sintagme od posla, »zensko radljivo«. Sto se 
tice postanja v. slati. Miklosic ne spominje 
hrv.-srp. rijec posao u torn znacenju, nego samo 
slov. posel. 

Lit.: ARj 1, 628. 9, 89. 10, 892. Miklosic 
333. Holub-Kopecny 287. 

poses m (15. v., Marulio) = (disimilacija 
f — f > c — s) paces (Split, Bozava) = (s > s) 
poses (Istra) »posjed«. Od tal. possesso < lat. 
possessus, poimenicen part. perf. od possldere. 
Odatle na -bsk + -ina > -scina posescina 
(Istra) »isto«. Od lat. apstraktuma na -jo tal. 
possessione > posesion m = posisijun = posision 
(cakavci, 14. v.) = posasion (15. v.) »posjed, 
imanje«, slov. pozecjun. Ovamo ide jos posedijo 
n (Mikalja). Sa dl > dz prema 1. 1. prez. 
posedzati impf. (Ranjina, narodna pjesma) 
»posjedovati, imati«. Dalmato-romanski infi- 
nitiv bi bio *posedar (prema avar, sapar). Odatle 
apstraktum na -stvo posedarstvo n (Kasic, Ka- 
vanjin) »posjed, imovina« i toponim Posedarje n 
(Zadar), pridjev posedarski (1527), Posedarija f 
(17. v.). Glagol possidere je kroatiziran u posi- 
dovatl, jekavski posjedovati, odatle postverbal 
posjed. Oboje nepoznato na istoku, gdje se go- 
vori samo imanje. 

Lit.: ARj 10, 898. 901. 902. 903. 904. 916. 
11, 79. Sturm, CSJK 6, 63. Crania, ID 6, 
118. Matzenauer, LF 13, 182. Banali 2, § 
453. 

posidzati, -am pf. (Dubrovnik, Resetar, 
Zore) prema impf, na -va- posidfavati »povla- 
divati nekome, odobritk. [Mozda od lat. assen- 
tari »approvare«, s prefiksom po-}. 

Lit.: ARj 10, 904. REW* 7892. DEI 329. 
330. 

posjetiti, -fm pf. (13. v., u srp.-slav. teksto- 
vima), danas gotovo opcenita posudenica iz 
ruskoga, za narodno pohoditi (v.) »besuchen« 



posjetiti 



14 



post 



prema impf, posjecati, -am i na -va- posjecivati, 
-ujem »pohadati«. Nalazi se u stcslav. poseth 
i posetiti, ukr. i ras. Praslav. *sft». Odatle 
neologizam (prevedenica) posjetnica »vizitkarta 
(kako se govori po hrvatskim gradovima)«. 
Postverbali posjet m pored posjeta f »vizita, 
pohode«. Apstraktum na -jaj posjecaj (Martie). 
Radna imenica na -telj posjetitelj. Prefiksalna 
je slozenica: po- i nepotvrdeno *setz »drug, 
hote«, a to prijevoj duljine od posvojne za- 
mjenice sve: se (v. svak, svat) prosiren forman- 
tom -to. Upor. gr. exapoc; »drug«. 

Lit.: ARj 10, 914. Mikldsie 295. WP 2, 
457. Schrader, IF 17, 21. Marianovics, MNyo 
38, 279 (cf. RSI 3, 396). Boisacq* 291-292. 
Vasmer 2,414. 

poskisti, -tein pf. (Marulio, upor. stces. 
skysti, skytu) = poskititi, -em prema impf. 
poskitati (16. i 17. v., Marulic) »pruziti«. U 
torn znacenju ne postoji bez prefiksa kao u ces. 
skytati »darbieten«, u oba luzicko-srp. jezika 
skidc »darreichen». Upor. stcslav. podbskytiti 
»inclinare«. U znacenju »vagari« dao je stcslav. 
skytati se dosta veliku leksikologijsku porodicu : 
skitati se, skicem pored skitam impf. (Vuk) (do-, 
is-, na-, po-, pro-, ras-) — skitat (Kosmet) 
»lutati, vrljati, klatiti se, potucati, tumarati, 
tepsti se«, sa <? u infinitivu iz prezenta skicdt se 
(Kosmet) (pro-}, faktitiv na -ovati poskicovati, 
-ujem (Kosmet) »ciniti da neko skita«, iterativ 
na -ariti skitariti se (Popovo, Hercegovina). 
Postverbali skit m (Popovic) »1° zivince koje 
se skita (Stulic), 2° vrsta kola (Popovic)«, sa 
-it > -ic (kao u Velebic za Velebit} skic »soko 
koludras (koji se njem. zove Wanderfalke)«. 
Radne imenice na -de skitac, gen. -aca m = 
skitac (Kosmet, nije pejorativ) prema f na -ica 
skitacica (Vuk), s pridjevom na -bit > -an 
skitacan, f -cna, na -ski skitdcki (Vuk), augmen- 
tativ na -ina skitacina (Vuk) = skitacma (Kos- 
met), na -lac (upravo poimenicen particip perf. 
akt.) skualac m (Stulic) prema f skitalica, 
augmentativ skitalicina (Dalmacija) »zenski 
prosac«; na -as skitas m prema iskitasa (Marin 
Drzic); na -avac skitavac (Karlovac); na -ance 
skitance (Pavlinovic), na -arica skitarica f; 
na -be skitac, gen. -ca pored gen. skitaca; 
na -nica skitnica m (maskulinum kao konjo- 
kradica). Apstraktum sktenja f (obratan govor 
sa inj mjesto tnj prema kutnji za kuenji) = 
skitnja. Nalazi se u stcslav., slov., bug., ces. i 
rus. Praslav. i nastao je od jery-a, a to od ie. h. 
Upor. lit. kuteti, kutu »aufratteln, poltern«, 
kusti, kutati, kuntu »okrijepiti se, oporaviti se, 
razonoditi se«, pridjev kutrus »nagao«. U zna- 



cenju »vagari« ne nalazi se u ces. i polj. Praslav. 
je. Ie. su paralele ags. scudan, engi. to scud, 
scuttle, stvnjeni. skunten »antreiben«, nvnjem. 
schiitteln, schutten. Dovodi se u vezu i ime 
naroda Skythes. Ie. je korijen *(s)qut- »riitteln«. 

Lit.: ARj 3, 883. 10, 923. Hirtz, Aves 435. 
Elezovic 1, 109. 447. 2, 143. 233. Miklosic 
306. Holub-Kopecny 335. Mladenov 583. 
Bruckner, KZ 50, 165-166. Johansson, IF 
19, 126. WP 2, 602. 

poskon f (Stulic, Sulek; nije potvrdeno u 
hrv.-srp. narodnom govoru; Sulek uzeo mozda 
iz slov.). Ne govori se ni u bugarskom. U 
ostalim slavinama postoji. To je praslav. naziv 
za »cannabis mas, konoplja (muska)«. Da je 
postojala i u panonsko-slav. , dokazuje madzarska 
posade-mca pa<szkonca »isto«. Prvobitni je oblik 
mozda *ploskom, upor. polj. ploskou. Bruckner 
misli da je biljka nazvana po sirokim plosnatim 
cvjetovima, upor. pridjev ces. plosky, rus. 
ploskij. Ako je tako, poskon je izvedenica od 
ploska (v.). Gubitak laterala / nastao je prema 
rijetkom tipu disimilacije I ~ n > — n. 
Kofinek drzi da je poskon fino-ugrijska rijec. 

Lit: ARj 10, 925. Miklosic 260. Korinek, 
CMF26, 136-143 (cf. Ub 25, 328). 

posmag(a) m (14. v., stsrp., Danicic) »ko- 
lac«. Upor. stcslav. posmagb, pasmaga. Od 
ngr. jrcc^nudSi kao dalmato-romanski leksicki 
ostatak (?). Glede -8i > g(a) upor. katriga(v.~). 
Upor. rum. posmag (Moldavija) »1° Zwieback, 
2° geriebene Semmel«, odatle denominal a 
posmagi. Pored tog oblika, koji nije potvrden 
u danasnjim govorima, postoji balkanski tur- 
cizam grckog podrijetla peksimet m (Vuk; v.). 

Lit: ARj 10, 945. Miklosic, Lex. 636. 
REW 3 6319. Tiktin 1219. 

posnuti, -em pf. prema impf, paskati, -am 
(Vuk, Mostar, objekt kravu, jagnje) »vabiti 
(kravu ili jagnje) uzvicimapos, post. Oformljenje 
onomatopeje s pomocu -kati (v.), -nuti (v.). 

Lit.: ARj 11, 2. Pedersen, KZ 38, 342. 

post, gen. posta m (Vuk), pi. t. f paste, gen. 
posta, sveslav. ; kao krscanski religiozni termin 
nije praslav. (jer krscanstvo ne ide u praslav. 
doba) »vnaT£ux = jejunium > zezin (v.)«. 
Pridjev na -bn postan, fposna. Poimenicen na -Ik 
postbnikb »aoxr|Tf|c,« (u srpskom prijevodu 
Hamartola) = posnik m (Vuk) prema fpasnlca. 
Slozena izvedenica na -je sredoposce n (Vuk, 
Crna Gora) »sred posta« s odredenim pridjevom 
sredoposm. Denominal na -iti postiti, -im 



post 



15 



postema 



(is-, na-, za) — postiti se (Vuk) »postom se 
moriti«, prema iterativu s prijevojem duljenja 
o — 6 > a -pastati, -om, samo s prefiksima 
is-, za-, na-, ispascat, ispascam (Kosmet) 
»trpjeti zbog ucinjenih grijehova«, bez prijevoja 
sa -vd- ispoUavdt (Kosmet) »postom i molitvom 
ugadati bogu«. Odatle postverbal zapost (Crna 
Gora) »pocetak posta«. Na -nife m prema f 
na -nica isposnik prema isposnica, napasnlk 
(Dubrovnik, Prcanj, Mostar). U stcslav. po- 
stoje za isti pojam alkanije (v., slov. lacen 
»gladan«) i govenije, ocuvano u pridjevu ugoveo 
»nesto omrsavio« (v.). Rumunji, koji imaju za 
ovaj pojam i ajun < lat. jejunium, posudise 
crkveni termin post. Opcenito se misli da je u 
Panoniji u doba Girila i Metoda posudeno iz 
got. (sici) fastan, stvnjeni. /asfa (od lat. fastus ?) 
kao izraz salcburskih njemackih misionara. 
Mladenov uzimlje prasrodstvo njemacke i 
sveslavenske rijeci. Prema torn misljenju rijec 
bi bila germansko-slavenski leksem. Za domace 
podrijetlo govori cinjenica sto postoji prijevoj 
o-a, koji se kod posudenica ne pojavljuje. 
Miklosic je pastati, polj. paszczac stavljao 
(mozda zbog te cinjenice) pod patitl, a to ne 
moze biti. 

Lit: ARj 3, 918. 941. 7, 510. 11, 2. 20. 
Horak, ASPh 12, 299. Corovic, ASPh 29, 
509. Elezovic 2, 237. Miklosic 233. 260. Ber- 
neker, IF 9, 364. Holub-Kopecny 306. Bruckner 
432. Mladenov 496. Kiparsky 261. Schwarz, 
ASPh 41, 126. Stender-Petersen (cf. Janko, 
Sldvia 9, 352). Hamm, KZ 67, 122. Hirt, 
PBB 23, 338. Vasmer 2, 415-16. 

postat, gen. -//(Vuk, ZK; Jastrebarsko : 
postat vinograda, 1593) »ono sto u jedamput 
uzmu preda se kopaci i zeteoci, kad rade«; 
upor. postatb vinograda u ispravi Dusanovoj; 
stcslav. apstraktum postatb »Bestimmung« de- 
klinacije i od postati (v.). Nalazi se jos u slov., 
rus. i ukr. Praslavenski poljoprivredni termin, 
koji posudise na Balkanu Rumunji postata f, 
novi sing, od postate (-e < -b) osjecan je kao 
plural »Breite, Mahd«, Arbanasi postat m 
»Beet«. V. stati. Praslav. korijen sta- sa su- 
fiksom za apstrakta -tb dolazi bez prefiksa samo 
u rus. statb »Eorm« i od nedostati »mangeln« 
u stcslav. nedostatb, odatle u hrv.-srp. nedo- 
statan »nedovoljan«. Odatle ddstatak, gen. 
-tka »sufficientia«, izbstatak (18. v.), nedo- 
statak, gen. -tka (Vuk). Ispustanjem ne: do- 
statan »dovoljan«. Taj se pridjev smatra ce- 
hizmom. Na -bk obrazovan je od ostati — 
ostane »ubrig bleiben« stcslav. ostatikz > 
ostatak, gen. -tka. Moze biti i analogijska tvorba 
prema dodatak, podatak. V. jos stativa. Upor. 



lot. statis pi. »Stillstand«. Za nedostatak upor. 
lit. pastota. Ceskome staciti od statek odgovara 
nastaciti, -Im »nadostaciti«. 

Lit: ARj 2, 681 11, 26. N? 2, 28. Miklo- 
sic 319. Holub-Kopecny 349. 350. Bruckner 
432. WP 2, 605. Tiktin 1221. Vasmer 2, 
416. Mazuranic 1039. 

postecija f (Milicevic) »sag, cilim« = po- 
stecija (Kosmet) »osusena ili ucinjena koza s 
runom od ovce, koze ili od zvjerinja« = pu- 
stekija (Banja Luka) == pustdkija f (Lika) 
= pustecija (Mostar) »srdzada (v.) ili kod siroma- 
snih ovcija, jagnjecija koza, na kojoj se klanja«. 
Turcizam perzijskog podrijetla: tur. posteai, od 
perz. post »koza«. 

Lit: ARj 11, 40. 12, 700. Elezovic 2, 111. 
Skok, Sldvia 15, 488., br. 617. 

postelj f (slov., ces., rus.) = (prijelaz iz 
deklinacije f u deklinaciju d) postelja (ZK, 
slov., bug., rus.) = postelja (Kosmet) »krevet, 
odar«, praslav. postverbal od sulati, stelje 
»sternere« koji se nalazi u ces., polj. i rus., bez 
paralele u baltickoj grupi. Taj glagol potisnut 
je u zaborav u hrv.-srp. od sinonima sterali, 
-em (v.). Bez prefiksa. ocuvao se postverbal u 
stelja f »1° dio samara od klasnja i slame (stoji 
na konju), 2° talog, 3° slama i lisce sto se ustire 
pod blago, 4° (ZK) paprat (koja sluzi za istu 
svrhu)«. Odatle na -ka steljka (Vuk) »kocic 
sto na njemu stoji vitao, kad zena suce predu«. 
Pridjevi na -bn > -an posteljan, odredeno 
posteljni, na -ski posteljski. Deminutiv na -as 
posteljas (Sulek). Na -nik posteljnih. Denominal 
na -ati posteljati »prostrijeti«. Prema Miklosicu 
potjece od iste osnove od koje i sto, prijestolje 
(v.). Prema Briicknera od iste je osnove od 
koje i rasirenja sa r mjesto / strana (v.) i strijeli, 
sterali (v.). U prasrodstvu je sa lat. latus. Ie. 
je korijen *st\h\d- »stellen, aufstellen«. Lit. 
pastalas je posudenica iz slavenskoga. 

Lit: ARj 11, 40. Elezovic 2, 111. Miklosic 

520. Holub-Kopecny 287. 352. Bruckner 499. 

Mladenov 497. WP 2, 643. Meringer, IF 19, 
449. 

postema f (Mikalja, Kasic) = posuma 
(Andrijasevic, Ijekaruse 18. v.) = postema 
(Kasic) »cir, prist« = postuma mu je tukla 
(Punat) »rece se kad mrtvacu izlazi krv na 
usta«. Denominal na -ati pastumdt se (Cres) = 
pastumat se »zagnojiti se (o rani, zasjekotini)« 
(Krk, Punat). Slov. posten m »Blutsturz«, 
postajna f. Od gr. ajTOOTnua, gen. -axoc, »lat. 
abscessus« > tal. (uceno) apostema — (sa afe- 
rezom a-) postema (narodski, mlet.). Slov. 



postema 



16 



posa 



potjece od njem. Apostein istog podrijetla. 
Usp. zasteniti se i oscenlti se (o rani). 

Lit.: ARj 11, 42. 44. 87. Strekelj, DA W 50, 
48. Z>£7 248. Pletersnik 2, 180. ^£W* 529a. 

postila f (Tubingen, 1562) »ime jedne pro- 
testantske glagoljske knjige predika za sve 
nedjelje«. Latinizam: post ilia (se. verba 
textus) > tal. postilla »nota in margine, chiosa, 
breve annotazione«. 

Lit.: ARj 11, 44. REW 6692 a. DEL 3039. 

Postire f pi., mjesto na Bracu, toponim u pi. 
kao Povja, v. Selca, Milje, jer oznacuje vise 
cestica, kuca, velicina. Ktetik na -bsk pastirski 
(~ kurat). Dalmato-romanski toponomasticki 
ostatak od lat. pastura »Weide«, apstraktum 
na -tira od part. perf. postus, od pasco, pascere, 
pascer, pasci. V. pasta i pastinarti, od kojih se 
dragi nalazi u slov. pasje/n = posten, gen. 
-sna m (trscanska okolica, Kras) »odijeljen i 
ograden komad zemlje sa cokotima«, deno- 
minal pasnati »rigolen, das Land umarbeiten«. 

Lit.: ARj 11, 45. Pletersnik 2, 13. Skok, 
Slav. 172. 179., bilj. 5. REW* 6777. 6282. 
Strekelj, DAW 50, 46. 

posto, gen. pdstola m (15. v., Vuk, Hrvatska) 
= pasta! (Lumbarda) = postoi, gen. -ola 
(Korcula) = postola f (Dubrovnik,femininum 
analogijski prema cipela, crevlja) »cipela, cre- 
vlja« = postole (ZK). Nalazi sejosuslov., polj., 
ukr. Praslavenska rijec. Deminutiv na -be > -ac 
posto/ac (Marulic). Radna imenica na -ar 
postolar (koja u Hrvatskoj zamjenjuje germa- 
nizam sostar), pridjev postolarski, postoldrija 
»zanat« = postolarstvo. Rijec je kulturna. 
Turci posudise na Balkanu postal odatle bug. 
postal, arb. bastale, gr. jrooxddL Moze biti 
praslav. prefiksalna slozenica sa pod- kao poplat 
i stall od stati (v.) ili *tol od tlo (v.). Misli se 
i na posudenicu od tatarskog i perz. post »koza«. 
Tadd ostaje neobjasnjen docetak -ol. Ta se 
teskoca uklanja pretpostavkom da je posudeno 
iz juznoturskog (osmanlijskog), protiv cega 
govori lingvisticka geogralija. U slov. i hrv.-kajk. 
nema starih turcizama juznog podrijetla. 

Lit.: ARj 11, 46. 48. Kusar, JIEH; 3, 338. 
Pletersnik 2, 175. Miklosie 260. Mladenov 496. 
GM 42. KZ 41, 162. Pogodin (cf. AnzLF 21, 
103). Vasmer 2, 416. 

posuditi, posudim pf. (Vuk) prema impf, na 
-va- posudivati, -sudnjem pored posudati, -am 
(Jambresic) i na -va- posudavati, -am (Vite- 
zovic) »mutuare, uzajmiti, pozajmitk. U torn 
znacenju i u slov. posaditi, s prefiksom i- 



u istom znacenju rus. ssudit. Postverbal posuda 
f (Vuk) = posuda (Istra) »zajam«. Zbog ho- 
monimije s posuda »sud, vas« taj postverbal 
je iscezao iz knjizevnog i saobracajnog jezika 
i zamijenjen sinonimom zajam. U Istri je 
uklonjena homonlmija akcentom posuda i po- 
suda. Upor. rus. postverbal ssuda »zajam«. 
Pridjev na -in > -an posudan (sulek, 16. v.). 
Sufiks -ba posudba (Hrvatsko zagorje, hrv.- 
-kajk.) uklanja takoder homonlmiju. Radne 
imenice na -lac i -telj posudilac m, posuditelj m 
prema posuditeljica f. Slov. na -Ho posojilo, u 
Istri posujilnica »zajmovna blagajna«. Samo- 
glasnik u je nastao iz velarnog nazala. Ne po- 
stoje ni balticke ni druge ie. paralele. Zavrsno 
-da, -diti je postverbal od korijena deti (v.). 
Upor. slov. soda »gerade Zahl«, lis ali sodai 
»paar oder unpaar«, ces. sudy (protivno lichy) 
»taki — lihi«, suda »Paar«, ukr. bez suda »un- 
zahlig«. Praslav. *sc-dt. Prema tome posuditi 
sadrzi dva prefiksa: po- (v.) u znacenju redanja 
(jedno do drugoga), upor. ces. pocet »broj«, 
slov. upostevati, i sc- > su- (v.) u znacenju 
zajednice (upor. susjed). Upor. u roni. jezicima 
*in- pro-mutuare. Prefikspo je dodan da se uklo- 
ni homonlmija sa sud (v.) u dva znacenja »1° 
judicium, 2° vas«. Rijec posuda znaci prema 
tome »zbroj stvari (novca itd.) slavljenih ne- 
kome na raspolaganje«. Istrorumunji posudise 
posndi u vrijeme dok su se u hrv.-srp. izgova- 
rali nazali. 

Lit.: ARj 11, 56. Miklosie 315.- Holub-Ko- 

pecny 360. REW 4319. 5799. Puscariu, 

Istrorom. 3, 231. Pletersnik 2, 528. Vasmer 2, 

712. REW* 4319. 

pos (Kosmet), pridjev i prilog (za pridjev 
ne daje Elezovic primjer) »dolje«. Od arb. 
posht »dolje«, poshter »donji«. < lat. post,po- 
stenis. 

Lit.: Elezovic 2, 118. GM 349. REW* 6684. 

posa f (Vuk, narodna pjesma) »1° turban 
(kod Turaka), 2° (kod krscana) crna marama 
sto se nosi na vratu (Vuk za Srbiju, Lovretic 
za Otok u Slavoniji, u narodnoj pjesmi), 3° 
pojas« = pose, gen. -eta n (Vuk). Deminutiv 
posica (Cilipi) »bijeli mali rubac koji nose samo 
udate zene (preko njega dolazi drugi veliki 
bijeli ubrucic)«. Slov. posa. Postoje i starije 
knjizevne potvrde. Balkanski turcizam per- 
zijskog podrijetla (tur. pu\u, prostonarodski 
posa, perz. pos »velum«) iz oblasti nosnje: bug. 
pos »sudarium, lacinia«, arb. pus, ngr. jiochov. 

Lit.: ARj 11, 77. 79. Novakovic, ASPh 28, 
158-159. Kappus, ASPh 29, 626-629. GM 
359. Matzenauer, LF 13, 182. Skoljic 522. 



polip 



17 



powjedati 



posip m (Dalmacija, BiH, Sulek) »neka vi- 
nova loza bijelog (ili crnog) grozda« = posip 
(Smokvica, Korcula) »vrsta grozda duguljastih 
zutih jagoda (i bijelo vino od takvog grozda 
zove se posip)«. Odatle posipanj, gen. -pnja 
(Dalmacija) »isto«. 

Lit.: ARj 11, 81. 

pot, gen. pota m (Vuk, jugozapadni krajevi, 
Lika K, Crmnica, hrv.-kajk., ZKU, Krasic) = 
pot, gen. pota pored pota (Hvar, Vrbanj) = 
pat, gen. pati (Vodice, Ljubisa) »znoj« = pat, 
gen. pop f te gen. pota m (Istra, Vodice), 
sveslav. i praslav., bez reileksa u baltickoj grupi 
i u ostalim ie. jezicima. Pridjev na -bn > -an 
potan (Hektorovic, Lika, ZK) »znojan, znojav«. 
Denominal na -iti potiti se (Vuk, Krasic) 
(is-, s-, u-) = potiti se (Vodice). Vjerojatno je 
tumacenje E. Zupitze, Iljinskog, Briicknera i 
ostalih da je to praslav. izvedenica na -to od ie. 
korijena *pequ- »peci (v.)«, u prijevoju *pok-. 
Prema torn misljenju *pok- bi znacilo rezultat 
kod pecenja > »izlucivanje znoja«. 

Lit.: ARj 3, 942. 11, 101. 112, 141. Miletic, 
SDZb 9, 615. Hraste, JF 8, 18. Popovic, 
Sintaksa 182. Ribaric, SDZb 9, 182. Miklosie 
260. Holub-Kopecny 288. Bruckner 432. Mla- 
denov 497. WP 2, 18. Zupitza, KZ 35, 266- 
271 (cf. AnzLF 10, 82). Iljinski, ASPh 34, 
9-10. 50 13. Osten-Sacken, IF 28, 413. 
Boisacq 693. 

potaca f (Kuciste) »soda za pranje« < tal. 
potassa = potasa f »industrijski termin« < 
njem. Pottasche »Laugensalz im Topien her- 
gestellt«. Slozenica od Pott »lonac« (v.) i 
Asche »pepeo«. 

Lit.: ARj 11, 115. REW 6704. Prati 791. 

potapsati, -dm, -psem pf. (Vuk, primjer: 
~, npr. amanet . . . depositum abnego) »po- 
tajiti, polomitk. Grecizam od aorista glagola 
Gdjtxco »enterrer, inhumer«. 

Lit.: ARj 11, 114. 

Potirna f, seoce u kotaru korculanskom na 
Korculi kraj Blata i Vele Luke, toponim. 
Izgleda kao dalmato-romanski toponomasticki 
refleks od lat. pridjeva paternus u z. r. (sc. 
villa). Upor. u Italiji Paterno, u fr. Payeme 
(Svicarska). 

Lit.: ARj 11, 136. REW 3 6290. 

poture, gen. potura f pi. (Travnik, Mostar) 
»caksire sa dugackim turom«. Balkanska rijec 
nepoznatog podrijetla (veza s rijecju tur je 



slucajna; tur. potur »femoralia«) iz oblasti 
nosnje: bug. paturi, ngr. Jiaxoupa »tibialium 
genus«. 

Lit.: ARj H, 221. Matzenauer, LF 12, 
323. Skoljic 615. 

poval, gen. -ala m (Vrancic, Rab) »najbolje, 
najfinije brasno, cvijet od brasna, paspalj« == 
povala f »brasno kojim se posiplje tijesto u 
nacvama da se. ne lijepi kad se tare«. Upor. 
Pdvaijai m (16. v.), ime mlinu (idosmo s 
kraljevim clovikom na malin ki se zove Povaljac). 
Na oko oba su oblika postverbali od pf. povalitl 
»sternere« prema impf, povaljati (odatle na 
-ai Povaljac u glagoljskom tekstu). Marelicu 
dolazi na misao pretpostavka (supozicija) da 
je valjatl nekada znacilo »mljeti lino brasno«, 
za sto nema nikakva uporista. Mozda ce prije 
stajati pretpostavka da se radi o lat. pollen, 
gen. -inis (srodno s polenta, pepeo, v.) »fino 
brasno, Staubmehl«, u puckom obliku potvr- 
deno u juznoj Italiji i na Sardiniji: *polne > 
*ponle > *povle ili mozda kreko-rom. *puala 
(upor. sard, poddd) prekrojenu je prema po- 
valitl u povab'a/. S obzirom na geografsku areu 
te rijeci mozda potjece iz dalmato-roman- 
skog. Mozda je jos bolja etimologija od lat. 
favilla. Samoglasnik a mjesto / upucuje na 
kreko-romanski izvor, ako je -Ilia bilo zamije- 
njeno sa -ellu > -al, v. poliska. 

Lit.: ARj 11, 246. 247. REW 6636. Ernout- 
-Meillet 748. 

povije f pi. (Vuk, samo u narodnim pje- 
smama, gotovo u stalnom izrazu pogodi . . . u 
pouije medu oci dvije) »vise nosa gdje se obrve 
sastavljaju«. Prema Marelicu bio bi to post- 
verbal od povljati od poviti (v. viti) »gdje se 
obrve povijaju«, sto znacenju dobro ne odgo- 
vara. Bolje je ovu rijec shvatili kao prefiksalnu 
slozenicupo- = pa- i vjede (v.) »neprave vjede« : 
*vije < vjede (v.) odgovara tocno fonetski 
odnosu prije < prefde (v.). U sing. Povija, 
toponim i oronim, apelativ i onomastik, pridjev 
na -ski povijnski (~a ploca), sa w kao u dvlijn- 
ski. Da li su apelativ i onomastik etimologijski 
identicni leksemij ne zna se. 

Lit.: ARj 11, 260-264. 

povijedati, pdvijedam impf. (Vuk, Risan) 
(is-, na-, ot-, pre-, pri-, za-) = ikavski povidati 
(ZK) prema pf. na -eti povidjeti, povidim 
pored na -iti pbvjediii, -im = povidati (ZK) 
»1° govoriti, kazivati, reci, 2° javljati, 3° 
priznavatk, sveslav. i praslav. Postverbali: 
praslav. - eab: ispovijed f = spovid (ZK), 



2 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



povijedati 



18 



povrijeslo 



prevedenica od confessio (s od spovid prevodi 
con-, cwri) kao i ispovijedati od confiteori 
napovijed i, otpovijed, -zapovijed. Prosireni na 
-ka: pripovijetka f. Apstrakta na -h: praslav. 
*ved-tb\ zapovijest, ispovijest f, povijest f. 
Pridjevi na -bn > -an zapovjedan, ispovjedan, 
povijestan. Poimeniceni na- -ik: zapovjednik, 
s pridjevom zapovjednicki i apstraktumom na 
-stvo zapovjednistvo', ispovjednik, prevedenica 
od lat. confessor; povijesnih »historik«, s pridje- 
vom povjesnicki, na -ica povijesnica. Na -de 
pripovjedac, gen. -aca, s pridjevom pripovje- 
dacki, povjedac, gen.- -aca (Ljubisa). Glede 
praslav. vedeti u smislu ie. perfekta u znacenju 
»znam., jer sam vidio«, upor. vinda, vidjeti (v.), 
vijest (v.)- Prema tome prefiksalna slozenica 
povijedati, koja sadrzi factitivum na -ati + ved- 
»poznati«, znaci »redom saopcavati poznato, 
sto se saznalo«. 

Lit.: ARj 11, 258. 261. Miklosic 390-1. 
Holub-Kopecny 289. 410. Bruckner 433. 

povjesmo n (Vuk) = (ikavski) povismo 
(Mikalja) = pavesino (ZK, koji su inace ikavci) 
= pojasno (Makedonija), slov., bug., ces., rus., 
praslav. *povesmo »fasciculus lini«, apstraktum 
obrazovan suiiksom -mo (upor. pismo, pasmo') 
od glagola povjesiti, -im, povjesati, -dm. U 
Istri f povestnd suzilo je znacenje »lan prve 
vrste (sinegdoha)«. Kod Glavinica i Barakovica 
povismo je i ladarski termin. Deiinicija koju 
daje Glavinic »nav ima povisma, s kimi utvrdi 
se da vode morske va nju ne ulizu« objasnjava 
semanticki razvitak. To ne znaci »daske kojima 
je oblozena lada«, kako tumaci Maretic, nego 
»kudjela kojom se zacepljuju uske veze izmedu 
madira«. Jat potjece od prijevoja ves- u vjesiti, 
od visjeti. Deminutiv je na -ce povjesamce 
(Vuk) = povesance (Jacke) = povesmajce 
(Istra, j je dodatak pred ts > c kao u bajs 
< has, ZK). Na -arka povjesmarka (SEZb) 
»preslica«. Prefiksalna slozenica sadrzi prefiks 
po- u znacenju redanja, prijevoj ves- u znacenju 
perfektuma (rezultata) »poredaj kudjeljnih vla- 
kanaca«. V. vj esiti i visiti. 

Lit.: ARj 11, 271. Miklosic 392. Holub- 
-Kopecny \Y1. Mladenov 437. 

povor m (Crna Gora, BiH, Poljica, srednja 
Dalmacija, Pavlinovic) »(H)rienica, kicmenica«. 
Maretic uzimlje ispravno isti korijen kao u 
izvor, zavor, svora, tj. prijevoj praslav. korijena 
ver- u zavrtjeti, veriga, ali ne moze da objasni 
znacenje. Rum. pov(o)ra — pohara = povar 
»Last, Biirde, Ladung, tj. ono sto se nosi na 
ledima«, pomaze u torn pravcu. Od koristi je 



u ovom pravcu i znacenje dalje izvedenice na 
-bka povorka »1° niz riba na uzici, 2° (meta- 
fora) mnostvo ljudi u redu jedan za drugim«. 
Prefiks po- je nastao ovdje od pro- (v.) po za- 
konu disimilatornog ispadanja r — r > — r. 
Prema tome su to prijevojni postverbali od 
prbvrijeti, provre pf. »protisnuti u bokovima«. 
Odatle postverbal provar (Vuk, Boka) »bolest 
koja se zove i protisli«, u kome nije doslo do tog 
ispadanja, sa refleksivom provrijeti se,prbvrem se 
»proturati se, progurati se«. Dobra je paralela 
i toponim Prijevor »staza utisnuta izmedu dva 
brda«, apelativ prijevor = prijevara, deminutiv 
na -be >• -de privorac (Dalmacija) »uvala medu 
dva brda«, pa -nica prijevornica »zavornica, 
mandal«. Upor. obratno poduvrijeti »odozdo 
porinuti«. Razlika u znacenju rijeci provar — 
povar, koje su etimologijski iste, objasnjava 
se na osnovu djelovanja zakona disimilacije. 
Zbog disimilacije izgubio se u jezicnoj svijesti 
osjecaj prefiksalne slozenice. Postverbal povor 
znaci »1° ono sto se proguralo kroz tijelo, 2° 
sto se nosi na ledima > teret (rumunjsko 
znacenje)«. 

Lit.: ARj 11, 281. 940. 12, 480. 

povreda f (knjiski postverbal) = povrijed m 
(Mencetic), postverbal od pf. povrijediti, povrije- 
dim (15. v., Vuk) »laedere«, uvreda f od pf. 
uvrijediti, uvrijedim prema impf, povrijedati, 
pbvrijeddm, na -va- povredivati, -vredujem 
(Vuk) = povredavati, -am (Rajie). Poimenicen 
part, perf pasiva na -ik povredenik (Bogisic). 
Bez prefiksa dolazi glagol u knjizevnom i sao- 
bracajnom jeziku samo impf, vrijedati, vrijedam, 
odatle postverbal vrijed, u narjecjima i pf. 
(sa v- > u-*) uredit (se) (ZK) »povrijediti ranu 
ili rane«. Slog vre- nastao je po zakonu likvidne 
metateze od praslav. korijena * eeab. Upor. 
polj. wrzbd, rus. vered, stcslav. mbh. Madzari 
posudise meregy »kuzni cir«. Praslav. se osnova 
uporeduje s lot. varde »zaba« i njem. Warze 
»bradavica«. 

Lit.: ARj 11, 291. 292. 293. Miklosic 383. 
Holub-Kopecny 424. Bruckner 635. Vasmer 
1, 186. 

povrijeslo n (Vuk, BiH) = povreslo (Istra, 
Prigorje, Hrvatska) = (ikavski) povrislo (Lum- 
barda, Korcula) = (bez prefiksa) vrijeslo n = 
(sa vr > r kao Risikq) rijesio (Gruza) = (bez 
sufiksa) povrijes (Stulic, nepouzdano) = (pouz- 
danije u dubrovackoj poslovici) povrijez »Kessel- 
haken«. Ti se oblici gotovo ne cuju u knjizevnom 
i saobracajnom jeziku. Istoznacna je rijec 
povraz m (15. v., Crna Gora, Rijecka nahija, 



povrijeslo 



19 



pozai 



Vuk), koja je u knjizevni jezik usla iz skolske 
terminologije: »funis, scapulus«. Odatle de- 
minutiv na -be > -de povrazac, gen. -sea 
(Lika). Na -aca povrazaca f (Lika, Vuk) 
»uzica za lonac kad se nosi jelo u polje«. De- 
nominal na -iti povraziti, povrdzim (Vuk) 
»povrazom svezati lonac«. Odatle na -nik 
povraznik (Vrancic) »uzar«. Oba se oblika nalaze 
i u drugim slavinama: ces. povrislo, polj. 
powrosto, rus. pereveslo prema ces. provaz, 
polj. powroz, rus. pavoroz. Praslav. su. Pored 
prijevoja -vrijes- i -vraz postoji u Lici jos ni- 
sticni prijevoj povrslo u istom znacenju. U 
drugim slavinama taj prijevojni stepen nije 
potvrden. Oko Vinkovaca povrza f »isto«. 
Odatle augmentativ na -ina povrzina (Posavina) 
i u glagolu povrsti, -vrzem (Vuk) »povraziti«. 
Prema tome imademo da pretpostavimo kao 
praslav. -*vorz prema -*verz i -*verz sa su- 
fiksom za oruda -slo (v.), i bez njega. I ovdje 
prefiks po (v.) izrazava redanje. Nije iskljuceno 
da nadomjestava pro- (v.) s gubitkom r zbog 
disimilacije kao povor (v.). Nema paralela ni u 
baltickoj grupi ni u ostalim ie. jezicima. Rijec 
je praslavenska kreacija. Ie. je korijen *uer- 
»okretati, savijati«, prosiren formantom^/i > z- 

Lit.: ARj 11, 290. 293. 295. 297. Kusar, 
NVj 3, 326. Miklosic 386. Holub-Kopecny 
290. 296. Bruckner 433. Vasmer 2, 299. 338. 

poz- ie., baltoslav, sveslav. i praslav. rijedak 
imenicki prefiks u slozenicama pazuho (v.) s 
varijantom paz- (upor. pa- pored po-, v.) i 
pazder m (Vuk) »1° festuculae lini, 2° (meta- 
fora) nevaljao covjek, 3° glista u djece, 4° 
nadimak«. Zavrsno -der je postverbal od drijeti, 
derati (v.). Pored pozder dolazi u narjecjima 
postverbal od iterativa -dirati (raz-j (v.) i sa 
varijantom paz- pazdir (ZK). U slavinama isto 
tako: slov. pozder pored pazder i pezder, 
bug. pazder, polj. pazdzierze, stcslav., ukr. i 
rus. pazdir. Pored poz-lpaz- govori se jos 
puzder (18. v., Saptinovac, Slavonija). Zna- 
cajno je da se s torn promjenom nalazi i u rum. 
puzderie f »1° Schewen, 2° (metafora) zahllose 
Menge« < stcslav. pozderije. Ta se promjena 
tumaci unakrstavanjem sa puzdra. Odatle 
pridjev na -Ijiv pozderljiv (~a kudjelja) 
pored pozderljiv = puzderljiv. Deminutivi na 
-ica pozderica (Vrbova, Slavonija) = na -bka 
pbzderka (Vuk) »trunka pozdera« = puzderki. 
Na -usa pozderusa f (Backa) »glista u djece«. 
Prefiks poz-, paz- znacenjem i postanjem od- 
govara vlat. pas (tal. poi), kllat. post, postea, 
posterns. Znaci dakle »nesto sto se nalazi poslije 
necega«. Prosiren je vec u praslav. postverbalom 



-db od djeti (v.) (upor. peeab itd.) u stcslav. 
pridjevu pozdb ocuvanom u slov. pozd, rus. 
pozdyj pored pozdoj »kasni«. Taj je opet pro- 
siren u hrv.-srp. opcim pridjevskim suiiksom 
-bn > -an pozan, odredeno paznji (Ljubisa) = 
puzati (Divkovic, Lastric, J. S. Reljkovic), u 
kojem se d izgubio u femininumu i neutrumu 
pozdnd > pozna, odatle maskulinum bez d. 
Upor. pozde (Domentijan, ces.). Poimenicen je 
na -jak pasnjak, gen. -aka m »1° dijete koje se 
rodi poslije obicna roka od 9 mjeseci, 2° 
(Medumurje) jesenski lan« = puznjak m (Sla- 
vonija) »poslidnja dica«, na -jaka paznjaka — 
poznjakinja (Vuk) »vocka koja pozno dozrijeva« 
= na -ica pdznica (Vuk). Apstraktum na 
-ina poznina (Belostenec). Denominal na -iti 
< -eti opoznili. U lit. je pas prijedlog c. 
ace. Suglasnik z u slavinama nastao je asimi- 
lacijom prema dentalu d i odatle prenesen i 
pred samoglas u pazuho < *paz\d\uha. Upor. 
jos lit. prilog paskui paskui »za tim, poslije« 
i u sanskrtu pacca »kasnije«. Taj je prefiks 
upravo prijedlog po- (pa-) prosiren priloskim 
l. Upor. lat. ex < ie. *eghs, gr. coj), lat. obs, 
gr. jioc, (na natpisima u Frigiji), irpoc, < ie. 
*per + s. [Za pozan i pozde usp. \po-j. 

Lit.: ARj 11, 302. 304. 305. 13, 812-3. 
820. Moskovljevic, NJ 1, 19. ASPh 11, 461. 
Miklosic 253. Holub-Kopecnv 290. Bruckner 
433. KZ 45, 54. WP 2, 78. Trautmann 208. 
Mladenov 407. Tiktin 1288. Pogodin, AnzJF 
21, 103. Nehring, IF 4, 400-401. Persson, 
LF 2, 215. Walde, KZ 34, 510. Vasmer 2, 
387-8. 

pozoj (hrv.-kajk., Belostenec, slov., Bela 
Krajina, Hrvatsko zagorje, Prigorje) = pozoj 
(ZK) prema f na -ica pozojica = na -ka po- 
zojka, »(eufemizam, tabu) zmaj, azdaja«. Pridjev 
na -bn > -an pozojan (Krmpotic) »zmajev, 
zmajevskk. Deminutiv na -rk pozojak, gen. 
-jka (Jambresic). Prezime na -evie Pozojevic 
(16. v., upor. paralelu Zmajevic). Prefiksalna 
slozenica po- (v.) i prijevojni postverbal zoj od 
praslav. korijena zi- u zinuti, zijevatl (v.),. 
kao loj od liti. Bez prefiksa po- zoj je ocuvano 
u ruskom. 

Lit.: ARj 11, 325. 327. Pletersnik 2, 205. 
Vasmer I, 460. 

pozai, gen. -ala m (Istra) = pozala f = 
pozalo n (ibidem), kod Stulica s promjenom 
docetka -al > -ar < lat. -ariiim polar f (s 
naznakom daje iz glagoljskog brevijara) »zublja, 
baklja, fax«. Izvedenica je na pridjevski sufiks 
-alis od pridjeva fageus > tal. faggio »bukva«. 
Stara posudenica zacijelo iz istro-rom., ali 



pazai 



20 



praca 



dosada nije pronaden ekvivalenat u tim narje- 
cjima. Upor. sa -alia (pi. od -alisjfaglia »frutto 
del faggio« < *fagalia. Na -arium > mlet. 
-er fager (Bozava) »bukva« < vlat. *fagarium. 
Ovamo jos fajet m »bokobran« (pomorski 
termin) < tal. /aggetto, deminutiv na -etto < 
vlat. -ittus. 

Lit.: ARj 11, 332. 334. Cronia, ID 6. 
Tribuna 1936, broj 416. REW 3 I142. DEI 1582. 

pozov m (Jezera kod Tijesna blizu Murtera, 
zamjena sufiksa -ol > -ov) »ono sto se na oto- 
cima zove slar (v.)«. Dalmato-romanski leksicki 
ostatak iz terminologije kucnog uredaja od lat. 
deminutiva na -olus podiolum > mlet. pdzol, 
od podium < gr. iroStov, od novq, gen. jtoSoc,. 
S disimilacijom o — o > e — o (v. modioluni), 
koja se javlja i u juznoj Italiji kod Grka (Otranto, 
Bova, Reggio) i Talijana (Calabria: pi&eolu, 
pczolu) i u ngr. -ztpvki(o\) »1° Steinblock, 
2° steinerne Tiirschwelle«, kod Cincara pizul'u 
»banc de pierre, terasse a cote a un mur«, 
bug. pczulb, arb. peziill: pizul m (Kuciste, 
Lumbarda, Korcula, Hercegovina) = pizuo, 
gen. -ula (Perast, Risan, Dubrovnik, Cavtat, 
Konavli, Cilipi) = pizuo, gen. -ula (Bogdasic, 
Dobrota, Prcanj, Krtole, Budva, Sutomore) = 
(zamjena sufiksa -un mjesto -uY) pizun, gen. 
-una (Crmnica) = piduo, gen. -ula (Bella) 
»kameno sjediste pred kucom, klupa pred 
kucom, ducanom, oko gumna ili tarace, slar« = 
(p > f nejasno) flzul (Smokvica) =F plzuj 
(Mljet), deminutiv Pizulic (lokalitet, ribarska 
posta, Budva). Prezime Pizula = Pidzula 
(Hercegovina) nastalo je odatle sto je prvono- 
silac prezimena imao nekakvu babu koja je 
neprestano sjedjela na plzulu. Ovamo ide 
ucen latinizam pddijum m. 

Lit.: ARj 9, 909. Budmani, Rod 65, 165. 
Kusar, NVj 3, 330. 337. Gusic, Mljet u JS 22. 
REW* 6626. Rohlfs 1645. Isti, Di Z . Cal. 151. 
156. Pascu 2, 76, br. 1425. Vinja, ZbRFF 1955, 
150-1. 

pozunac, gen. -ma m (Vuk) = pozunac, 
gen. -unca (Banija) »1° mjera za zito, merov, 
Pressburger Metzen, 2° vinska mjera od jedne 
oke (Hrvatska)« = pozunac (ZK) »polic (v.)«. 
Znacenje je »pozunska mjera«. Od imena grada 
Pozun, gen. -una = madz, Pozsony — srlat. 
Posonium, njem. Pressburg, slvc. Bratislava. 

Lit.: ARj 11, 350. Mazuranic 1071. 

pra- ie, baltoslav, sveslav. i praslav. prefiks, 
prijevoj prema prefiksu pro- (v.), upor. pa- 
pored po-. Kao prijedlog nije potvrden ni u 



jednoj slavini. Znacenje mu je »velike, prvobitne 
starostk, njem. Ur-. U torn smislu pojacava 
znacenje pridjeva stari: prastari. Upor. i ces. 
prastary. Upotrebljava se u izrazima za srod- 
stvo da se oznaci »prvobitno koljeno«. Primjeri: 
praotac, pradjed, prdbaba, praunuk, prasvckar 
prema prasvekrva, prastric prema prastrina itd. 
Moze se i podvostruciti prapraunuk. Varijante 
su preko > prk- u prk-nevjesta (Zore, juzna 
Dalmacija) i pre- (v.) u prenono (v.) i bug. pre- 
baba. Tako i u rum. preasirabiin »prapradjed«. 
Cest je u prevedenicama za njem. L/r.-: pra- 
covjek »Urmensch«, pradomovina »Urheimat«. 
prolih (Sulek) »Urbild«, prasuma »Urwald«. 
Ie. pro, lat. pro- (npr. proavus »Urahne«), lit. 
pra (uz pridjeve kao prageltona »osobite zu- 
tine«), gr. npo, lit. pro. N.prav. 

Lit.: ARj 11, 351. Vandrdk I, 675-6. 
Vasmer 2, 423. Miklosic 239. 264. Holub- 
-Kopecny 290. Bruckner 433-4. Mladenov 
502. Brugmann, IF 6, 81-82. Solmsen, 
KZ 35, 468. Rozwadovski, RSI 2, 94. si. 
Boisacf 814. Kawczynski, ASPh 11, 611- 
612. Wijk, ZSPh 14, 8. Tiktin 1237. 

praca 1 f (Vuk), slov. praca, stcslav. prasta, 
bug. prasivd, prascka, pracka — precka, polj. 
proca, rus. prasca (iz stcslav.), praslav. oruzje 
za navalu *port-ta ili *porktia, bez paralela u 
baltickoj grupi i ostalim ie. jezicima, »funda«. 
Deminutiv na -ica pracica (Vuk) = na -Ika 
pracka = precka (Habdelic, sa a > e poslije r). 
Pridjev na -s« > -an pracan. Radne imenice 
na -nik pracnik (Sulekov neologizam) = na 
-ar pracar »koji se sluzi pracom«. Na -iste 
Pracaste (brdo vise Kotora). Denominal na -ati 
pracati se impf, »bacati se kao riba kad se ziva 
izvadi iz vode (metafora)« impf, prema pf. 
pracnuti se, deminutiv na -kati pracakati se, 
-am (Vuk) impf, prema pf. pracaknuti se — 
pracekati se = prackati se. Taj se glagol ono- 
matopeizira varijacijom samoglasa a — u 
prucati se (Vuk, Kosmet) = pruuti se, -Im 
(Vuk) »pasti na zemlju, pruziti se lezeci«. 
Ovamo idu zacijelo jos znacenja praca (Alek- 
sandrida) »1° toranj (semanticki razvoj sineg- 
dohe), 2° svada, kavga«. U biografiji Stevana 
Lazarevica od Konstantina Filozofa prasta 
znaci »top«. Kao praslavenski vojnicki termin 
rijec je kulturna, koja se posuduje: madz. 
parittya, rum. prastie f »Schlauder«, deminutiv 
na -uta < lat. -ucea prastiufa, na -oard < lat. 
-ola pra{tioara«, radna imenica prdstias »Schleu- 
derer«, denominal a imprdstia »zerstreuen«. 
Tumacenje o ie. postanju nije jasno. Miklosic 
dovodi u vezu strus. porokb, ces. prak < pra- 



praca 



21 



prah 



slav. *por-kb, prijevoj od *per-q (upor. lit. 
Perkunas = Rerun). Mladenov i dragi izvode 
od psaslav. korijena per-, koji se nalazi u pero, 
perut (v.), u prijevoju por- praslav. *por-tja. 
Holub i Ivsic izvode od iste osnove od koje je 
i pratl, perem (v.). Bruckner od prapor »zastava«. 
Iz praslavenske rijeci razvilo se znacenje »rad 
uopce« u ces. prdce. 

Lit: ARj H, 352. 12, 518. Jagic, ASPh 31, 
550. Dime, Glas 161, 55-99. Miklosie 259. 
Holub-Kopecny 290. Bruckner 437. ASPh 14, 
472. Mladenov 504. Ivsic, HR 1934, 193. 
Matzenauer, LF 13, 189-190. Lang, LF 43, 
228-240. Horger, PUP, 12, 297. (cf. Ijfb 1, 
189). IF 8, 34. Osten-Sacken, IF 33, 243. 
Vasmer 2, 426. 

praca 2 f (Vuk, Kosmet) »1° uzica na kojoj 
se drzi noga kad se jase, uzendija, 2° konopac 
s jedne i druge strane samara na konju, mazgi 
ili magarcu za naslanjanje tovara i pritezivanje 
za tovar«. Deminutiv na -ica pracica (Vuk) 
»uzica, uze na samaru«. Ovamo mozda i praca 
(Hvar) »cemer, koznati pas u kojemu mornari 

1 putnici cuvaju novce«. Taj homonim etimo- 
logijski se razlikuje od praca »funda«. Etimo- 
logijski ide zajedno sa prtan (v.), koje sadrzi 
nizi prijevojni stepen, dok praca < *port-ja. 

Lit.: ARj 11, 353. 

prag m (Vuk), sveslav. i praslav. *porgh, 
bez paralela u baltickoj grupi i u ostalim ie. 
jezicima, »1° solium, gornji i donji prag, vrat- 
nica, dovratak, 2° zeljeznicki prag, 3° veliki 
greben ti moru (metafora), 4° brzica u rijeci, 
5° toponim (oronim)«. Slog pra- nastao je po 
zakonu likvidne metateze. Upor. polj. prog, 
rus. porog. Kao praslavenski graditeljski ter- 
min rijec je kulturna, koja se posuduje: rum. 
prag, cine, priak, arb. prak-gu, brak. Praslav. 
*porgb prijevoj je od ie. korijena *perg- »Stange, 
Stamm«, koji se nalazi u stsas. fereai »Riegel, 
Verschliisse, stisl. forkr »Prugel, Kniittel«. 
Uporeduje se i sa lat. pergula »odrina«, koja je 
posudena u jadranskoj zoni: pergula = prgula. 
Mladenov i Bruckner uzimlju ie. korijen per-, 
prijevoj por- (upor. potpora} prosiren forman- 
tom g. Upor. prati (v.). 

Lit.: ARj 11, 255. Miklosic 258. Holub- 
-Kopecny 291. Bruckner 437. Mladenov 503. 
WP 2, 48. Wiedemann, IF 1, 436. Petersson, 
IF 24, 261. 275. PBB 33, 191. Walde, IF 25, 
162. Joki, Stud. 76. GM 350. Stokes, KZ 35, 
596. Matzenauer, LF 13, 186. 

prah m (Vuk) = prd pored pra, gen. proa 
(Kosmet), sveslav. i praslav. *porhb, »1° pulvis, 

2 barut«. Pridjev na -hn > -an prasan = 



prasan (Kosmet), poimenicen na -Ik prasnik, 
gen. -ika — na -ica prasnica »1° canak u puske, 
2° kesica u bilja, 3° toponimk, s pridjevom na 
-bski prasnicki, na -jara prasnjara (Oriovac) 
»kruska«; na -Ijiv prasljiv = na -iv prosiv 
»prasan«, na -jast prosasi (Stulic), na -ovit 
prahovit »prasan«. Toponomasticki pridjev Pra- 
hovo (Srbija). Na -Ijika (upor. trepetljlka) 
prasljika »vrsta vrbe«, odatle na -ovina prasljl- 
kovina »salix pentandra«. Deminutivi na -bk 
prasak, gen. -ska, na -bka praska (Vuk,Kosmet), 
na -id prosic (Istra). Augmentativ na -ina 
praslna (Vuk, toponim). Odatle deminutiv 
praslnka (Timok — Luznik). Na -ionica pra- 
sionica (Vuk) »pjeskovnica«. Denominali na 
-iti prasiti, prasim (Vuk) (is-, na-, pot-, za-) 
prema iteratlvu na -va- -prosivati, -ujem, 
samo s prefiksima, odatle na -nik naprasnih, 
gen. -tka = na -Ijaj potprasljaj (Vuk) »onoliko 
baruta za jedanput u pusku«, na -njaca napra- 
snjaca f »kutijica od roga za puscani prah«. 
Poljoprivredna su dva termina, prvi na -ati 
prdhati, -am (Vuk, objekt zemlju, Hrvatska) »1° 
oruci ili kopajuci mrviti zemlju, 2° (Dubrovnik) 
pudrati se«. Odatle postverbal praha (Zagorje, 
Prigorje). Na -aca prahaca (Vuk) »ralica ko- 
jom se posijano proso preorava«. Prema Jagicu 
praha, koje dolazi i u slov. (prdho puscati 
»Brach liegen lassen«) bilo bi njem. Brache f. 
Zatim drugi na -iti prasiti, -im impf, (o-) 
»brachen« (Hrvatska, slov prasiti, polj. prdszyc, 
ms.porositb), okarakteriziran akcenatskom vari- 
jacijom. Odatle na -idba prasidba = na -bk 
prasak, gen. -ska (Vuk) »vinogradska kopnja«. 
Radne imenice na -lac prasilac. Na -tlo oprostio 
(Crmnica) »prvo okopavanje«. Taj se kulturni 
termin posuduje: rum. a prasi »sarcler«, odatle 
prosila pored prasa »Hacke«, arb. prashis, 
prashinj, caprashis »behacke einen Weinberg 
zum zweiten Male«. Rumunji posudise i praf 
»barat«, odatle prafarie »barutana«, s pridjevom 
na -os < lat. -osus prafos, takoder prahaifa 
pored parhalta < bug. prahavica. Na nizem 
prijevojnom stepenu: pfhavica (Nis) »1° gljiva 
puhara, 2° brasno koje odskace i okuplja se 
oko mlinskog kamena (Ston)« = prhavica 
(Istra, Buzet, Sovinjsko polje) »rijedak vruc 
pepeo« = prhdvka (Vodice), slov. prh, prhavka, 
prhavica »Loderasche«; pf. (s)prhnuti, -em 
(Hrvatska) »truhnuti, gnjiliti« = (s~)pfmt (ZK) = 
slov. (s)prhnoti; poprsati, -am (objekt jelo se- 
cerom), opfsati, rasprsati »razici se, raspasti se« 
= isprsati, odatle deminutiv rasprskati, -om 
prema iteratlvu na -va- rasprsdvati, -prsavam = 

-evati, -ujem tvati, -ujem. Odatle postverbal 

oprha f »1° snjezana ~, 2° scabies«, opflija f 



prah 



21 



prange 



(Piva-Drobnjak) »snijeg koji tek pokrije zemlju 
kao prah« od oprliti, na -ina priina »prasina 
u kojoj se kokosi prpuskaju«. Sa sufiksom -ut 
(upor. peruf) prhut »Haarschuppen«, slov., bug. 
priihut. Od osnove glagola,, koji znaci i »truh- 
nuti, slov. (s)prhnotit, potjecu kol. na -ad 
prhlad, gen. -i = triad (Crkveni Bok), s 
pridjevom prladljiv (Lika) »truo« od pridjeva 
*pehHbh (sufiks -hi kao u truo, v.) > pfha, 
prilla, pnio (Vodice), na = prli, u izreci u prlu 
zemlju pobjegose, upravo prhla zemlja. Odatle 
brojne izvedenice za oznaku zemlje: na -ina 
prijma (Kosmet) »1° zemlja pjeskovita, bez 
vlage, izlozena suncu, 2° toponim (u sing, i 
pl.)« = priina (Stulic), na -jaga prljaga (Lju- 
bisa) »zemlja mrsava«, na -juga pfljuga (Lika), 
s deminutivom na -ica prljuzica i augmentati- 
vom na -ina prljuzina (Lika) »losa zemlja, 
oranica« ; na -usa prijma »Sanderde« = aprijusa 
(Vuk), s augmentativom prlutina (Vuk) i prlac. 
Ovamo ide i pridjev obrazovan s pomocu 
sufiksa -bk (sladak) prhak (Barakovic, Jacke, 
Krk, hrv.-kajk. i slov. prhek, bug. prahak) = 
prk (ZK) »murbe«. Odatle na -aca prhkaca 
(Sv. Petar, Hrvatska) »prhka jabuka«. Na -oca 
prhkoca. Slog pra- u prah nastao je po zakonu 
likvidne metateze. Upor. polj. proch, rus. paroh 
»prah puscani«. Suglasnik h je nastao iz ie. s, 
kako se vidi iz lot. f pi. parslas »Flocken von 
Asche, Schnee«, prijevoji lit. purslas, lot. 
persia f »Schneeflocke«, persldt »in kleinen 
Flocken schneen«. Ie. je korijen *pers- »strcati, 
mrviti«. Dolazi u slavinama u oba prijevojna 
stepena e-o. Upor. jos sanskrt pridt »tropfen«, 
avesta parsnja » Schneewasser« , sanskrt punsam, 
stisl. fors »Wasserfall«. Rijec prah je prema 
tome praslavenski nomen actionis od perfektu- 
maporh- znacenja »ono sto se diglo«, koji je po 
zakonu rezultata (sinegdohe) dobio konkretno 
znacenje. 

Lit.: AKj 3, 918. 7, 513. 11, 356. 827. 12, 
233. Pletersnik 2, 219. 296. 711. Elezovic 2, 
118. 140. Miletic, SDZb 9, 614. Vukovic, 
SDZb 10, 395. Ribaric, SDZb 9, 183. Miklosic 
241. Holub-Kqpecny 291. 292. 297. Bruckner 
410. 427. Mladenov 534. Trautmann 206. WP 
2, 50. Tiktin 1234. GM 351. 449. Pedersen, 
IF 5, 74 (cf. AnzIF 21, 82). Charpentier, 
KZ 47, 177. Matzenauer, LF 14, 94-98. 
161-164. Pedersson, IF 24, 248. 264. Brisacf 
1120-1121. Jagic, ASPh 8, 317. 

prain m (Vuk), ie., baltoslav., sveslav. i 
praslav. brodski termin *poemb, »ein Schiff 
grosser als ein Kahn, caicco«. Deminutivi na -ce 
pramce »piccolo palischermo«, na -be > -ac 
promoc, gen. -mca, danasnji neologizam za 



tal. prova u jadranskoj zoni. Ovamo zacijelo 
denominal na -atipramoti, -atri (Vuk) »bjezati«. 
Slog pra- nastao je po zakonu likvidne meta- 
teze. Upor. polj. prom, rus. porom.IAt. prams, 
lot. ramis. Upor. i lot. perle »monoksil«. Ie. je 
korijen *per- »hinuberfuhren, iibersetzen«, u 
prijevoju *por- perfektuma sa sufiksom -mo u 
znacenju »ono sto strsi naprijed«. S istim sufik- 
som i prijevojem u stnox&.fartnr, stvnjem. farm 
»camac«. Rijec je prema tome germansko- 
-slavenski leksem. Upor. pre-, naperiti,pariti(v.} 
i dalje prud i prut. 

Lit.: ARj 11, 361. 364. Parac 736. Miklosic 
259. Holub-Kopecny 291. Bruckner 438. WP 
2, 39. Trautmann 216. Wijk, IF 20, 342. 
Loewenthal, WuS 10, 195. Uhlenbeck, PBB 
22, 540. Hirt, PBB 23, 336. Brisac? 757-758. 

pramen m (danas po deklinaciji o, nekada 
po suglasnickoj deklinaciji na n kao karny, gen. 
kamene i plamy, gen. plamene} = prami, gen. 
-mena (Barakovic), sveslav. i praslav. *poe-menb, 
bez paralela u baltickoj grupi, »cirrus, uvojak«. 
Kao kam (v.) od kamen po jugozapadnim kra- 
jevima govori se pram, odatle deminutivi na 
-bk > -dk prdrnak, gen. -mka, na -ik pramik 
(Krnarutic), sa slozenim deminutivnim su- 
fiksom -icak < -ik + bk pramicak, gen. -cka. 
Upor. kamicak (v.). Kol. na -je pramenje. 
Denominal na -iti pramiti, -im (Krnarutic) 
»optociti«. Slog pra- nastao je po zakonu lik- 
vidne metateze: polj. promieh. Ie. je korijen 
*per-, u prijevoju perfektuma *por- (koji je 
u pariti i praca), sa sufiksom za apstrakta 
-men (v.). 

Lit: ARj 11, 360. 364. 365. Miklosic 259. 
Holub-Kopecny 291. Bruckner 438. WP 2, 39. 
Petersson, LUA 1, 12, 80. (cf. IF 3, 218). 
RSI 8, 300. lib 7, 116. Loewenthal, WuS 10, 
194. Ivsic, HR 1934, 193. 195. Hirt, IF 37, 
227. 

pranda f, pi. prdnde (Vinkovci) »rojte, rese, 
potkite«. Fr. frange > tal. frangia, vjerojatno 
preko njem. Franse < lat. fimbria. 

Lit.: ARj 11, 366. REW 3 3308. DEI 1645. 

1707. 

prange f pi. (narodna pjesma) »okovi oko 
vrata« = pranjge — pranga f (Kosmet) »1° 
okovi oko vrata, 2° klade u koje se mecu noge 
kaznjenika« = pranjga »3° prijecnica, rampa 
(Popovic)«. Balkanska rijec njemackog podri- 
jetla (njem. Prange, kasnije Pranger, gubitak 
docetnog r zbog disimilacije r — r > r — e) 
iz terminologije kaznjavanja: bug. pranga, 



prange 



23 



prase 



obicnije pi. frangi »okovi«, odatle na -dzija 
prangadzija »veriznik, oko van u verige«, tur. 
pranka »okovi«, u tur. slavizam. U Voj- 
vodini je njemacka rijec usla prema madz. 
pelenger < Pranger: pelengir m »stup o koji se 
veze zlocinac da ga svi vide i da ga mogu 
grditi«. 

Lit.: ARj 9, 764. 11, 366. Elezovic 2, 119. 
Mladenov 503. Weigand-Hirt 464. Striedter- 
-Temps 177. 

prangija f (Vuk, istocni krajevi, bez potvrda 
u drugim balkanskim jezicima) = prangija 
{Kosmet) »havan, mozar, muzar, mortar, mur- 
ter, maskulj« = pranki (15. v., u bosanskim 
utvrdenim gradovima) »vrsta topa«. Stoji zacijelo 
u vezi safrengija pored fr ndya (Kosmet) »maz- 
gala, puskarnica, uzan prozor, prozor na kuli«, 
koja potjece od tur. frengi, firengi < Frankia. 
Promjena/>e«-, firen- u prdn- nalazi se u kro- 
nici 'Asikpasazade 185 iz 15. v. To nase na- 
pustanje turske fonetike nastalo je mozda kod 
turciziranih Bosnjaka (?). 

Lit.: ARj 11, 266. Elezovic 2, 119. 412. H. 
Kresevljakovic, Prilozi povijesti bosanskih gra- 
dova pod turskom upravom, Prilozi V, Sarajevo, 
1952, str. 131. 

priiporac, gen. -orca m (Vuk, Kosmet, 
ZK) = prdporak, gen. -arka (Perast), sveslav. 
i praslav. reduplikacija *poepoeb, »tintinabu- 
lum«. Deminutiv praporcic (Vuk). Slog pra- 
nastao je po zakonu likvidne metateze. Upor. 
polj. proporzec »zastava«. Reduplikativna osnova 
znaci u ces., polj. »zastava«. Znacenje »tin- 
tinabulum« samo u hrv.-srp. Bug. preparee 
»zastava«. Upor. reduplikacija za zvuk zvonca 
u rus. kalakal, a za mnozinu ljudskih zvukova 
glagol (v.). Prijevojni korijen par- je isti koji 
u pero (v.). Znaci letenje i zvukove. Upor. arm. 
pholpholim »flattern«. 

Lit.: ARj 11, 367. Elezovic 2, 120. Miklosic 
259. Holub-Kopecny 291. Bruckner 438. Mla- 
denov 534. Ivsic, HR 1934, 193. Matzenauer, 
LF 13, 188. Brugmann, Gr. 2, I, 2, 127. 
Vandrdk I, 497. si. Jokl, Stud. 24-25. Rozwa- 
dowski, RA U 123 (cf. AnzIF 12, 303-304). 

pras m = praz (Vuk, Sulek, Pancic) = 
= prasa i (Mostar, Varos, Kosmet, bug.) = 
(u apozitivnoj slozenici) prasiuk = prazluk 
(18. v.) = praziluk (Popovic, Srbija, bug.) 
»1° vrsta luka koja se zove i por (v.) i capljan 

A T -)> 2° oronim Prasa (brdo, Hercegovina)«. 
Pridjev prazovb sok. Stcslav. prast pored 

peaeb. Balkanski grecizam: arb. pros, prase, 



cine, prasiu, gr. Jtpdaov (prasrodstvo saporrum, 
v.), rum. praz, praj. 

Lit.: ARj 11, 368. 412. 418. 373. 420. 425. 
Elezovic 2, 120. GM 351. Vasmer, GL 122. 
Tiktin 1236. Mladenov 503. Boisacf 810. 

prase, gen. praseta n (Vuk, pi. prasici; 
ZK pi. prascici), Ie., baltoslav. sveslav. i praslav, 
*porsi, »krmak«. Sadrzi sufiks -e za mlado. 
Deminutiv na -ce prasece n (ZK) = prasence, 
gen. -eta, s dva deminutivna sufiksa -see < -be 
+ -bee prasesce (Lika). Pridjev na -bn >-an 
suprasan »skotan«, na -/ praseci (Vuk), poime- 
nicen na -jak prasecak, gen. -aka (Lika) »mje- 
sto gdje se prasad leze i goji«. Na -ina prase- 
tina (Vuk) »prasece meso«. U antroponimiji na 
-ic Prasetu (13. v.), Prascevic, mozda prema 
lat. gentilnom imenu Paretus. Mocrja se izra- 
zava s -be > -ac m prema f na -ica prasac, 
gen. prasca (15. v.) = prasoc, gen. -sea (Bu- 
zet, Sovinjsko polje) »1° krmak, 2° uvred- 
ljiva rijec za muskarce, 3° porcus marinus, 
4° biljka cytinus hypocistis, 5° prezime (Her- 
cegovina)«, prema f prdsica »1° krmaca, 2° 
uvredljiva rijec za zene, 3° zausnica (Rab, 
mozda prema prasak, v.)«. Deminutiv prasi- 
cica. Augmentativ na -ina prasieina. Radna 
imenica na -jar prasicar (Jambresic) »svinjar«. 
Kol. na -ad prasad, gen. -i. Na -arica prasa- 
rica f (Dalmacija, Pavlinovic) »svinjac«. Od 
prasac pridjev je na -ji prasci (15. v.) = pras- 
ciji = prascji. Odatle na -injak: pracinjak 
(Cilipi) »svinjac« (f < ic kao u ubrucic od ubrus- 
iic). Deminutiv na -ic prascic = prascic (ZK), 
na dvostruki deminutivni sufiks prascicak, gen. 
-cka (Odra, Hrvatska) = prascicak (ZK), na -be 
prascac, na -ce prasce. Augmentativ prasana 
»1° porcone, 2° caro porcina (Istra)«. Na -jak 
prosiak (Lika) »svinjac«. Na -jar prascar »svi- 
njar« prema f prascarica, s pridjevom na -ski 
prascarski. Na -arlja prascarija »svinjarija«. Na 
-evina prascevina »svinjetina«. Na -iste prasiste 
»1° mjesto gdje se drzi prasad, 2° toponim«. 
Slozenica prvopraskinja (Saptinovac) »krmaca 
koja se prvi put oprasila«. Denominal na -iti 
prasiti, prdsi (Vuk) (is-, o- se"). Denominal je 
kulturna rijec, koja se posuduje: rum. a prdsi 
»aufziehen, erzeugen, fortpflanzen«, odatle na 
-ilo prasila »Nachkommenschaft, Brut, Junge«, 
na lat. -itura prastura »Stute«. Slog pra- nastao 
je po zakonu likvidne metateze. Upor. polj. 
prosie, rus. porosinok »prase«, pi. porosjata. To 
se vidi iz baltickih paralela: lit. prasqs »Ferkel, 
mannliches verschnittenes Schwein«, stprus. 
parstian < *parsistian »prase«. Suglasnik i u 
baltoslavenskom nastao je iz ie. palatala k. Ie. 



prase 



24 



pratez 



*porkos ocuvan je u lat. porcus, srir. ore (upor. 
ime otoka Oreades), stvnjem. farah, odatle 
nvnjem. deminutiv Ferkel (upor. spanferkl u 
hrvatskim gradovima < njem. Spanferkel »odo- 
jak« < srvnjem. spen »majcino mlijeko« + 
ferkel'). Ie. korijen *pork-, prijevoj je perfek- 
tuma od *perk- »aufreissen«, ocuvan u sanskrtu 
parcana-h »Kluft, Abgrund, Einsenkung«, lit. 
pra-perses «Blanke im Eis«, pra-parsas »Gra- 
ben«. Prvobitno znacenje naziva za svinju »zi- 
votinja koja ruje«. 

Lit.: ARj 3, 948. 11, 369. 370. 375. 376. 
Mikldsie 259. Holub-Kopecny 291. Mladenov 
503. WP 2, 78. Trautmann 207. KZ 47, 177. 
BSLP 45, 1 (cf. RES 26, 141). Tiktin 1234. 

praska f (Veprinac, Istra) »grana« = (sk 
> sk) praska (Suvodo, Banovac, Istra) »suho, 
granje«, kol. na -je (tip granje) prasce n (cakavci, 
Hrvatsko primorje, Rijeka, Istra) »suho granje, 
suvarei« = prasce n (Liburnija) »tanka gran- 
cica koja se kida« (primjer: prnes'i malo prasca)«, 
odatle na -enica prascenica »spona od vune za 
vezivanje prasca kao i za druge terete« = prasce 
(Cres). Slov. praska, prascje (Notranjsko) »Rei- 
sig«. Varijanta sa / mjesto p: fraska (Istra), 
odatle kol. frasce (Istra) »isto sto prasce« = 
fraska (17. v., dubrovacki pisci) »1° grancica 
od drveta sa liscem sto visi nad vratima u 
krcmama, 2° (Potomje) suho granje crnogo- 
rice«, 3° (Kuciste) suho granje za gorivo«, oda- 
tle na -ovina fraskovina (Ston) »loza od jedne 
godine«, slov. fraska »Reisig«. Denominal na- 
fraskati, -am pf. (Kavanjin) »namrstiti«, za- 
fraskatat pored (metateza) zafrakastat pf. (Zr- 
novo) »susnuti«. Ovamo ne ide frost m (Sla- 
vonija, 18. v.) »kelj, verza, brassica oleracea 
bulleta«, koje je mozda od brassica, ali mozda 
ide braska f (Vodice, Istra) »tanki posve 
razdrobljen drveni ugalj slabije kvalitete« i 
kao metafora (kao i u talijanskom)/ra,s£a (16. 
v., cakavci, upor. ces. fraska »farce«) »ludorija«. 
Od tal. frasca < *virasca, prema Meyer-Lub- 
keu doduse oznaceno kao dvojbeno. Moguc 
je postverbal viresca sa zamjenom sufiksa -esca 
sa -asca od inhoativa v'irescere = virere »ze- 
leniti«. To misljenje otklanja Battistikao morfo- 
loski nemoguce. To bi zacijelo i bilo tako ako 
bi se pomisljalo na izvedenicu na ligurski 
sufiks -asca. On veze sa lat. brassica i safrax'inus 
i zbog femininuma pomislja na etruscansku 
areu i pretpostavlja mediteransko podrijetlo, dok 
Prati zabacuje takoder lat. *vtrasca i pretpo- 
stavlja *fraxicare od fraxus mjesto fractus. Sve 
same puste kombinacije. 

Lit.: ARj 3, 69. 7, 320. 11, 370. 371. 376. 
377. Zore, Rad 170, 207. Pletersnik 1, 202. 



210. Ribaric, SDZb 9, 133. REW* 9360. 
Strekelj, ASPh 27, 58-59. Matzenauer, LF 13, 
189. DEI 1708. 

praskati, -am (Vuk) (is- se~) = na -iti 
prastiti, -im (Vuk) = prastiti, -im (Banija) = 
na -eti prastet, -im (Kosmet), sveslav. i praslav. 
onomatopejski impf, prema pf. prasnuti, -em 
(Vuk) »crcpare, pucatk. Pridjev na -av praskav, 
poimenicen na -ica praskavica f »1° muzicka 
sprava, 2° ptica, 3° kruska, 4° (Sulekov neolo- 
gizam) Knallsaure«, na -be > -ac praskavac, 
gen. -vca »1° ptica, 2° biljka pucavica«, na 
-etljiv j-et od onomatopejskih izvedenica, v.) 
prasketljiv (Jambresic) »fragosus«. Postverbali 
prasak, gen. -ska = prasak m, praska f (Vuk). 
Na -oc praskao m (Vuk) »trava scabiosa trans- 
sylvanica«. Slozenica praskozorje »osvit«, obra- 
zovano prema sintagmi zora puca, tj. praska. 
Odatle uzvik pras (Lika, bug.) = (poimenicen) 
pras m. Onomatopejsko postanje dolazi do 
izraza ne samo u tvorenju uzvika nego i u 
nisticnom prijevoju prskati, -am impf, (po-) 
prema pf. prsnuti, -em, na -iti prstati, -im (v.). 
U lit. sa varijacijom suglasnika / za. r: plaskoti 
pored brasketi. Upor. njem. onomatopeje />/«/£- 
en, prasseln, lot. prakskjet »knistern«. 

Lit.: ARj 11, 372. 379. Ivsic, HR 1934, 195. 
Elezovic 1, 238. 2, 121. Miklosic 261. Holub- 
-Kopecny 291. Bruckner 435. Scheftelowitz, 
KZ 56i 206. Osten-Siicken, IF 33, 249. Mat- 
zenauer, LF 13, 188-189. 

prastina f (Kosmet) »talpa hrastova ili 
bukova, brvno, dugacka cjepanica«, bug. pra- 
stini f pi. Odatle rum. prastina »Stange, Rute, 
die auf einem Strohdach, Heuschober ange- 
bracht wird, damit der Wind das Stroh, Heu 
nicht wegfuhrt«. Augmentativ na -ina od pri- 
jecka f (Uzice) = (ikavski) prieka (Mikalja, 
Dalmacija), bug. precka pored pracka i slov. 
prekla pored prella (promjena kl > U kao u 
toponimu Metlika pored Mehljika, ZK) = 
prlklja (ZK) = pretlja (ZK) »zasiljen prut za 
vezanje skope na krovu uz letvu«. Upor. pre- 
caga (v.). Izvedenica od prijeko, poprijeko (v.). 
Od vaznosti je arhaicka zamjena > a kao 
u orah. 

lit.: Elezovic 2, 121. Pletersnik 2, 242. 
Mladenov 504. Tiktin 1235. Miklosic 242. 
WP 2, 21. 

pratez m, f »1° (15. v.) tovar, teret, prtljag, 
2° roba, trg, 3° svojina, blago, 4° pokucstvo, 
5° (16. v.) jelo, 6° odjeca, odijelo, ruho, ves 
(Split m; samo _ tako ZKU, Krasic kao f i 
kolektiv; pratez ZK = pratez ZU), 7° (17. v.) 



pratez 



25 



prati ti 



potrepstina, 8° posteljina, 9° (18. v.) miraz, 
prcija«. Upor. ad 2° kod Dordica ben. 33: 
ostavise putem svu prates koju bijahu zaplijenili. 
Slov. pratez f (Bela Krajina) kao u ZKU 
»Reisegepack, tako u hrv.-kajk. Deminutivi na 
-ce pratesce (Stulic) = pratesca f (Vetranie, 
Drzic) »sarcinula«, na -ce pratesce (ZK) »komad 
odijela«, na -sc > -ac pratefac, na -cii pratescic. 
Pridjevi na -ski prateski, na -bn > -an pratezan. 
Praslav. je korijen isti koji i u prtiti (v.), prt- 
ljag (v.), ces. prtak, samo u prijevoju perfek- 
tuma port- sa sufiksom -ez za kolektiva. Slog 
pra- nastao je po zakonu likvidne metateze, 
ali nema za to potvrda u poljskom i ruskom. 
Znacenje »ruho, ves« nastalo je unakrstenjem 
sa prati (v.) »waschen«. 

Lit.: ARj 11, 380. 381. Pletersnik 2, 211. 
Popovic, Sintaksa 40. ASPh 32, 472. Matze- 
nauer, LF 13, 190. Holub-Kopecny 297. 

prati, perem impf. (Vuk) = perem (ZK) 
(is-, iza-, izo-, na-, o-, oda-, ot-, po-, pre-, 
pro-, raza-, s-, sa-), ie., baltoslav., sveslav. i 
praslav. *puaii, perjc, »lavare«. Isti se praslav. 
korijen nalazi i wpreti, prem < praslav. *pbr-eti, 
pbrjo. HomonTmija je uklonjena sa -ati pored 
-eti u infinitivu i sa prijenosom infinitivne os- 
nove u prezent. Iterativ se pravi prijevojem 
duljenja b-i -pirati, -piram, koji se upotrebljava 
samo s prefiksima. Izvedenice se prave od 
triju osnova: pra-, per-, pir-. Od pra- prema 
part. perf. pas. na -Ijaca pratljaca f > (sa tlj > 
klj) prakljaca (Srbija) = na -jak tracak m 
(Vuk, Slavonija), odatle denominai na -itipra- 
c'aciti, pracacim »pracakom udarati i prati rub- 
1 j e « . Na -Ija pralja. Neologizam praonica »vas- 
kuhinja (hrvatski gradovi, < njem. Waschkiiche, 
gdje je drugi dio zamijenjen s kuhinja)«. Par- 
ticip perf. pas. kao pridjev neopran (Kosmet) 
»koji nosi prljavo rublje«. Odatle na -stija 
< -sk + -ija = -itina < -sk + -ina neopran- 
st'ija = neopranstina »necistoca, prljavstina od 
neopranog rublja«. Od per-: na -Uja perilja 
(Vuk) »pralja«, odatle na -be > -ac periljac, 
gen. -Ijca »muz perilje«, na -ilo parilo n »1 
locus ubi lavant, 2° rublje (Vodice)«. Odatle 
neologizam perionica »praonica«; opera (Za- 
jecar) »slabiji poplet ili nadvisene brane do 
visine vode (sluzi kao sigurnosni ventil da 
vode ne odnesu branu)«; slozenica sudopera 
f. Od pir- : na -ejka pirejka (Skopska oblast) = 
-ajka pir ajka (Kosmet) »pratljaca, Bleuel«; de- 
minutiv pirkati. Prvobitno je znacenje praslav. 
glagola »udarati« > »udarati dascicom (= prat- 
ljaca, pirajka) po necistom rublju da se opere 
> prati, lavare«. Upor. slov. naprati »isibati«. 



Znacenje »udarati« je baltoslavensko : lit. periu, 
perti »udarati« pored »kupati«, lot. peru, pert 
»udarati motkom«. Upor. jos Rerun (v.). Ie. 
je korijen *per- »udarati«, u praslavenskom i u 
nizem prijevoju *pu-. Sa rasirenjem osnove 
na g: perg- mozda stcslav. pngncti, v. prgav. 
U slavinama se ne razlikuju dvije ie. glagolske 
osnove: pere, pbzan, koje se prema pero (v.) 
specijaliziralo u znacenju »letjeti«. Odatle i 
brodski termin pram i pramac, kao i naperiti 
»nisaniti« i prijevoj por- u pariti, porim \pj,rati, 
perjc »lavare«, preti, prem < stcslav. *pbreti, 
pbrJG prema prepirati se, spor, napor (v.). 

Lit.: ARj 3, 921. 948. 4, 420.280. 7, 313. 
8, 556. 9, 862. 11, 283. 353. 385. Elezovic I, 
458. 2, 75. 143. 256. Ribaric, SDZb 9, 176. 
Moskovljevic, NJ 2, 77. Stanojevic, NJ 6, 88. 
Miklosic 239-241. Holub-Kupecny 392. Bruckner 
434. Mladenov 418. WP 2, 42. GM 352. Lewy, 
IF 32, 164. Joki, IF 27, 311. Petersson, IF 
23, 402. Bugge, KZ 32, 38. Boisacq 757-758. 
889-890. 

pratik (Rab), pridjev, »vjest«. Od tal. pra- 

tico < lat. practicus < gr. itpaxTtxoc,, poimeni- 
cen u z. i.pratika f < tal. pratica — slov. pratika 
»Bauernkalender«, odatle denominal na -atipra- 
tikau, -am impf. < tal. praticare, internacio- 
nalan i ucen pridjev je lat < gr. prosiren na 
-bn > -an praktican, apstraktum na -ost f 
prakticnost, poimenicen part. prez. praktikanjalt, 
gen. -anta < njem. Praktikant, denominai na 
-ovati, -ujem praktikovati = na -irati prakti- 
clrati, -tlciram, apstraktum praksa f < gr. 
update,. 

Lit.: ARj 11, 359, 383. Kusar, Rad 118,24. 
Pletersnik 2, 212. REW' 6706. Fraenkel, 
KZ 63, 61. 

pratiti, -im impf. (15. v., Vuk) (do-, is-, 
na-, po-, pro-, u-, za-), juznosl A v. (slov. i bug. 
prascam) i praslav. *porti- ili *prati-, bez pa- 
ralela u baltickoj grupi i u ostalim ie. jezicima, 
»1° comitari, begleiten (i slov.), 2° poslati 
(Kosmet, bug.)«. Iterativ pracati, -am (Vuk, 
Kosmet) (do-, is-) »slati« pored na -va -praci- 
vati, -pracujem, samo s prefiksima. Apstrak- 
tum kol. znacenja na -nja (v.) pratnja f (Vuk), 
ispratnja f (Vuk) »1° Abschied, 2° okrilje«; 
s crkvenim sufiksom -enije ispracenije n (Kos- 
met). Radna imenica na -lac m prema f na 
-lica pratilac prema pratilica, sa -dzija prati- 
dzija m. U sjevernim slavinama ne postoji. 
Miklosic i Mladenov dopustaju ipak vezu s 
ces. prdce, polj. proca, danas praca. Kad bi 
to stajalo, slog pra- nastao je po zakonu lik- 
vidne metateze i praslav. korijen bi bio *port-. 



pratiti 



26 



prav 



Upor. lat. portare. Prvobitno se znacenje vidi 
jos u napratiti, -im (Srbija) »navesti«. 

Lit.: ARj 2, 162. 649. 3, 948. 7, 513. 11, 
383. Elezovic 1, 238. 2, 120. Miklosit 261. 
Holub-Kopecny 290-291. Bruckner 434. Mi'a- 
Jenov 504. Ivsic, HR 1934, 195. Matzenauer, 
LF 12, 163. 

prav, f prava, odrecteno pravi (Vuk, Kos- 
met) = pravi (ZK, protivno kriv, v.), neprav 
(16—18. v.), baltoslav., sveslav. i praslav. 
pridjev, u znacenju »verus«. Prvobitno mu je 
znacenje konkretno »upravljen naprijed«. To je 
znacenje ocuvano u poimenicenju na -tc pra- 
vac, gen. -vca m »1° directio, 2° (Risan) prav 
veliki noz« kao i u denominalu upraviti, -Im 
pf. prema impf, upravljati, upravljam »1° 
dirigirati, davati pravac, 2° gubernare«, s rad- 
nom imenicom na -telj prema f -teljica upravi- 
telj prema upraviteljica i s pridjevom na -bn > 
-an upravan, poimenicenim na -ik upravnik. 
Preneseno znacenje poimenicenja pravac na- 
lazi se u nazivupravc/ m pi. (Kosmet, protivno 
od krivcij »pijetli koji kukuricu poslije pola 
noci (krivci prije pola noci; pravci se zovu 
jer se dijeli noc od dana i jer tad prestaje vlast 
necistih duhova, sve po narodnom vjerovanju)«. 
Apsolutni se superlativ od prav tvori redupli- 
ciranjem i izvodenjem na -an, -can-, -cat, -cit, 
-lean u drugom dijelu: prav pravan, -can 
(Lika)., pravcit = prav prdveat (Kosmet) = 
prav pravisan (ZK, od pravica).- Neodredeni 
se oblik govori u Kosmetu u izricaju za prava 
boga — za pra boga (ZK, skraceno) »na 
pravdi boga«. Zenski rod se poimenicuje 
prava, gen. prove (Kosmet) »pravda, isprava, 
odobrenje« = prava (Obrovac, Bosna) = prav, 
gen. -i f (14. v.) = sr. r. prdvo n »jus«, odatle 
pridjev na -bn pravni, poimenicen na -ik 
pravnik »jurist«, s pridjevom na -ski pravnicki; 
bespravan, slozenica pravobranitelj. Prilozi pravo 
(razlika u akcentu prema pravo), prav, nau- 
prav(o), upravo, napro (Vodice) < *naprao < 
napravo »pravo, dosta, vrlo«, za spravile (Vo- 
dice) = za sprave (Liburnija) »ozbiljno«, za- 
pravo (Piva-Drobnjak) »pravo«, poprav (Dor- 
die); neuprav pridjev i prilog, poimenicen u 
z. r. neuprava f »nepravilnost«, prosiren na -bn 
neupravan, f -ovna, odatle na -osi neupravnost, 
na -Ijiv neupravljiv; ispravan (ne-), isprav- 
nost (ne-). Poimenicenje na -ica pravica (ne-) 
= nepravica (Vodice, Cres, slov., ZK) »jus, 
pravda, sud«, s pridjevom pravican (ne-) = 
pravisan (ZK, en > sn iz f, v. gore), s apstrak- 
tumom na -ost pravicnost, na -Ho < -dio 
pravilo, s pridjevom na -bn pravilan (ne-), 



s apstraktumom pravilnost (ne-). Rumunji po- 
sudise pravila, Madzari prauda, oboje u prav- 
nim spomenicima. Na -osi pravost (neologi- 
zam) »autenticnost«., nepravost (Voltici, Stu- 
lic). Na -je bespravlje. Slozenice se nalaze u 
prevedenicama (caique) pravopis »ortografija«, 
pravoslavan i pravoslavlje »orthodoxes, -xia 
(od 56§a »vjera«, krivo prevedeno sa slava)«, 
pravovjerje »orthodoxia«, pravileda (Vuk) »stare 
knjige kao na drugim mjestima knjige caro- 
stavne (privilegium)«, unakrstenje s tal. pri- 
vilegio < lat. privilegium. Zasebnu leksikolo- 
gijsku porodicu cini poimenicenje s pomocu 
sufiksa -bda (upor. krivda) pravda f »1° ju- 
stitia, 2° (obicnije) raspra, parnica, kavga«; 
znacenje 1° ocuvano u negativnom neprav- 
da f »injuria«; napravda (Ranjina) »parba, ras- 
prava«. Odatle na -as pravdas, gen. -asa m 
prema f pravdasica, s pridjevom na -ski prav - 
daski i denominalom pravdati se »parniciti se«, 
ispravdati (18. v.), pravdati (s objektom) (o-) 
»obrazlagati, justifier«. Znacenje »justitia« ocu- 
vano je u part. perf. pas. kao pridjevu opravdan 
(ne-) i u pridjevu na -bn pravedan, f -dna (ne-), 
poimenicen na -ik pravednik (Kosmet), odatle 
pravednicki i u apstraktumu na -ost pravednost 
(ne-), u kojem zamjena 6 > e nije nastala po 
fonetskom zakonu nego zbog izbjegavanja ho- 
monimije. Taj je pridjev izgubio u jezicnoj 
svijesti vezu & pravda. Zbog toga se zamjenjuje 
d sa t u pravetan (Radnic, Matovic), odatle 
pravetnik, pravetnost, i e sa i providan (Pejkic), 
pravilan (Zaplanje-Svrljig). Pravilna se za- 
mjena b > a nalazi samo kod cakavaca 15— 17. 
v. : provadan, -dna (ne-) i upoimenicenjimapra- 
vadnik, pravadnost (upor. g. 1592: prega vsa- 
koga provodnoga puta zaujal, Mon. croat. 
254). Potvrden je i s ispadanjem b pravdan, 
i prdvdna u 15. v., nepraudan , f -vdna. Do 
reformi je moralo doci zbog toga sto taj pri- 
djev nije bio za jezicnu svijest dobar jer je u 
maskulinumu dovodio do semanticke konfu- 
zije i fonetske nejasnoce, do prve, jer se vezao 
sa pravda u znacenju »kavga«, do druge, jer 
je u femininumu i neutrumu mogao izgubiti 
d u grupi od tri suglasnika kao u prazan. 
To je moglo dovesti do maskulinuma prdvdn, 
sto je opet moglo dovesti do veze sa pravni, 
ispravan, oprdvan (ZK) »odjeven«. Jezik se 
mogao toj konfuziji ukloniti na dva nacina, 
da je uzeo mjesto -bn > -an isti sufiks u visem 
prijevojnom stepenu -en pravden, koji se ne 
gubi u femininumu. Taj je zaista i potvrden 
kod Marulica pravden »justus«, nepravden, 
odatle poimenicenje na -ik pravdenik. Ali ni 
ta reforma nije potpuno uklonila vezu sa prav- 



prav 



27 



praz 



da »kavga«. Radikalnija je mjera bila metateza 
u femininumu pravdena > pravedna, i odatle 
m pravedan. Denominal na -Hi praviti, -im, 
koji se nalazi i u drugim slavinama, a etimo- 
logijske mu je znacen'e, »sto e krivo, ciniti 
pravim«, odatle »1° facere, graditi, ciniti uopce, 
2° (Dubrovnik) besjediti, govoriti, kazati« = 
pravit (Lumbarda), kao facere u romanskim 
jezicima, s prefiksima dopraviti* -im (16. v.) 
»dokazati«, ispraviti, napraviti, opraviti (ZK) 
»1° bdjeti, 2° postici«, popraviti, napripraviti, 
pripraviti, prepraviti raspraviti, sapraviti, spra- 
viti (ZK) »staviti na sigurno miesto«, upraviti 
(ZK). Odatle postverbali: isprava pored ispra- 
vak, gen. -vka, poprava pored popravak, gen. 
-vka, rasprava, oprava (Vuk, ZK) »1° isprava, 
uput, 2° odijelo«, s pridjevom opravan (14. v.) 
»instruetus, paratus, egregius«, uprava, s pri- 
djevom upravan, s iterativima na -va- -prav- 
ijau, -pravljam, -praljat (do-) (Kosmet) i na -iva- 
-pravljivati, -Ijujem, samo s prefiksima, part, 
perf. pas. nedoprdljen (Kosmet) »nedovrsen«, 
sprava »1° haljina, 2° nakit, ures, 3° nagodba 
(Zakon vinodolski)«, naprav f »sredstvo«, na- 
prava (14. v.), pridjev napravan, deminutiv 
napravica. Radne imenice na -telj, -teljica po- 
pravitelj itd., na -ai ispravljac, upravljac. Na 
-iite: spravisce »sabor«. Rumunji posudise a 
ispravi »urediti«, odatle njihov postverbal is- 
prava »cin, Streich«, radna imenica ispravnic 
(upor. rus. ispravnih »sef politicke uprave«) 
»upravitelj«, s glagolom a ispravnici, deminutiv 
na -el < lat. -ellus ispravnicel (Muntenija) 
»boljarsko (= bojarsko) dijete«; na lat. -atus > 
rum. -at ispravnicat = na -ie ispravnicie 
»uprava«, a oprdvni (1688) »aufrichten« (upor. 
ces. opravovati). Zasebnu leksikologijsku po- 
rodicu cini glagol praviti s umetnutim o u 
pocetnoj suglasnickoj grupi (upor. krak pored 
korak v.) por aviti, -im (jedna potvrda) »uprav- 
ljati«; ispor-aviti,-im pf. (17. i 18. v.) »1° ispra- 
viti se (Lika K), 2° isprazniti« prema impf. 
isporavljati, -am (18. v.), odatle pridjev is- 
pbravan, f -vna, zaporavan (Brae). Vuk ima 
oporaviti (se), -im prema impf, oporavljavati i 
oporavljati (se) u dva znacenja »1° upraviti, 
2° objacati«. Odatle na -iliste oporaviliste i 
postverbal na -zk oporavak, gen. -avka i 
oporav f = oporava (Sulek). Iz zapadnih kra- 
jeva ima jos Vuk uporaviti, -im »ovarisati, 
uputiti se u cemu«. Danas se govori impf. 
uporavljati, -am (npr. zakon) kao zamjena za 
tudicu »aplicirati«, s pridjevom uporavljiv i 
postverbal f uporav, gen. -1. Zatim: raspora- 
viti, -im (Stulic) »upraviti, uputiti, popraviti, 
ispravitk. Umetak o nalazi se samo u hrv.-srp. 



i ucinio je da je u jezicnoj svijesti nestalo 
veze sa praviti. Prema tumacenju Matzenaue- 
rovu oporaviti je u vezi sa stcslav. pora »vis«, 
rus. parnoj »validus«. Ako je tako, onda se na 
jos neobjasnjen nacin unakrstio glagol pra- 
viti s praslav. korijenom por- u potpora, upo- 
ran itd. Potpuna usporednica nalazi se samo 
u baltickoj grupi: lit. prova »recht«, lot. pravs 
»ansehnlich«. Praslav. samoglasnik a nastaojeiz 
ie. o u korijenu pro, koji se nalazi u lat. prabus, 
probare (odatle romanizmi proba, oproban, 
oprobati, njem. Probe, priifen, from). U prijevoju 
pro- dolazi u hrv.-srp. kao prefiks (y.). Upor. 
dalje veze jos pred (v.), proti (v.). Na pro- 
dosao je sufiks -yo. Ie. *prouos je samo balto- 
slavenski. Srodno je i sa njem. Frau. Osnovno 
pro- u znacenju »sto naprijed strsi« nalazi se i 
kod nasih posudenica prova, gr. Jipcopa, lat. pro- 
vincija. U daljem je srodstvu s ie. korijenom 
per-, koji se nalazi u lat. prijedlogu per (upor. 
internacionalno perfektan). 

Lit.: ARj '3, 952. 938. 7, 520. 534. 641. 727. 
8, 35. 15. 9, 85. 10, 840. 85. 11, 396. 394. 386. 
408. 402. 405. 12, 394. Kusar, NVj 3, 338. 
Elezovic 1, 238. 456. 147. 197. 118. 2, 32. 
Ribaric, SDZb 9, 182. 170. 192. Vukovic, 
SDZb 10, 385. Miklosie 264. Holub-Kopecny 
292-293. Bruckner 435. Mladenov 502. WP 2, 
3. 38. Tiktin 837. Matzenauer, LF 12, 163. 
IF 49, 234. Brugmann, IF 27, 271. Lewy, 
PBB 32, 136. Osten-Sacken, IF 33, 250. Buck, 
AJPh 36, 1-18. 125-154. (cf. Ub 4, 74). 

praz m (Vuk, Lika; 15. v., Marulic; Cres, 
Vodice, Istra) juznoslav. i rus., praslav. *poeeb, 
»1° jarac, 2° ovan neuskopljen«. Slog pra- 
nastao je po zakonu likvidne metateze. Upor. 
rus. poroz »1° vepar, 2° bik«, denominai po- 
rozovatb »coire«. Pridjev na -ovit prazovit, na 
-j prazij (Bella, Stulic) = prazji (Mikalja). 
Deminutiv na -ic prazi'c (Istra) »1° ovnic, 
2° (Cres, Vransko jezero) riba skardula«. Na 
-Ina prazovina »ovneca ili jareca koza«. Ne 
nalaze se paralele ni u baltickoj grupi ni u 
ostalim ie. jezicima. Cini se da *porzb < ie. 
*porg- alternira s *pork- > prase, lat. porous. 
Uporeduje se sa sanskrt. sprh-, gr. onipxw 
(Petr), stvnjem. paruk, paruc, parch »majalis«, 
srvnjem. bare »ein junges mannliches Schwein«, 
hoi. barg, berg »castratus« (Matzenauer), var- 
ken, ferken (Uhlenbeck). 

Lit.: ARj 11, 418. Miklosie 260. WP 2, 78. 
Petr, BB 21, 207-217 (cf. AnzJF 7, 165). 
Uhlenbeck, PBB 22, 199. Petersson, ASPh 36, 
146-147. Matzenauer, LF 4, 81. 



prazan 



28 



pre 



prazan, t prazna (Vuk), sveslav. i praslav. 
pridjev *por-zdb, »vacuus«. Prvobitni praslav. 
pridjev rasiren je u svim slavinama opcim 
pridjevskim sufiksom -tn > -an jednako kao 
sto tim sufiksom oznacujemo pridjevski ka- 
rakter posudenih pridjeva falisan < njem. 
falsch < lat. falsus, moralan, nacionalan itd. 
Bez tog sufiksa ocuvao se u z. r. neprazda 
(stbug.j 13. v.) »noseca, u drugom stanju« i u 
arb. glagolu /«6ras »ispraznjujem«, mbrase »pra- 
zan«. U z. r. sa negativnim prefiksom neprazna 
»breda, trudna« u N. Ranjine i u cslav., u 
obliku nepeazaznb > neprdzdna. Na -Ijiv 
prazdljiv (Kolunic) »lijen«. Poimenicen kao ap- 
straktum po deklinaciji i stcslav. prazdb »oti- 
um«, odatle denominal na -ovati prazdovati 
»otiari«. Prvobitni je oblik, peaeabnb Upor. 
ces. prdzdny. Taj je u hrv. - srp. potvrden 
sve do 15. v. Odatle prazdbmstvo (16. v.) 
»festivitas«. Suglasnik d je ispao (upor. pozan, 
v.) vec i u najstarijem juznoslavenskom, kako 
dokazuju rumunjske posudemce a praznui < 
praznovati i madz. prazna f (se. zena) »kurvis, 
kurva«. Upor. plnica > punica (v.). Pridjev 
je poimenicen na -ik praznik m < stcslav. 
prazdbnikz »dies festus«, kao radna imenica 
praznik (Habdelic, hrv.-kajk.) »fornicator«. Na 
-ost praznost (Habdelic) »bludnost«. Na -ica 
praznica f (Cavtat) »1° zenska koja dangubi« = 
proznica (Vuk) »2° prazna kosnica«, pridjev 
praznican < peaeabnubnb = na -ski praznicki, 
s apstraktumom praznicarstvo n, na -ina praz- 
nina, na -oca praznoca = na -ost praznost, 
na madz. -6 > -ov praznov, gen. -ova (Ljubisa, 
Petrovic Njegos, Pavlinovic) »siromah«. Apso- 
lutni superlativ pravi se na turski nacin: 
prazprazan »potpuno prazan« (Kola, Bosna). 
Prilog naprazno (Vuk) »uzalud, bez koristi, 
bez svrhe, bez temelja«. Vrlo cest je prazan 
kao prvi elemenat u slozenicama od sintagme: 
pridjevi praznocudan, praznoglav, praznoguz, 
praznogovorljiv, praznoruk, itd., imenice praznb- 
glavac, gen. -avca, praznoslava, praznoslov itd. 
Denominal na -iti prazniti, -im (is-, u-), s 
iterativom na -ivati upraznjivati prema pf. 
uprazniti »dokinuti« (prema rus. uprazdnitb), na 
-javati upraznjavati, -am se (rusizam, prema 
rus. upraznjatbsja) »vjezbati se«, na -ivati is- 
praznjivati, odatle pridjev isprazan pored is- 
prazan (13. v.), s apstraktumom na -osi is- 
praznost. Na -ovati praznovati pored prazno- 
vati, -ujem (Vuk) = praznovat, -ujem (Kosmet) 
»svetkovati«. Rumunji posaAi&t praz/d/nic »svet- 
kovina, daca, Leichenschmaus«, odatle na lat. 
-arius > -ar praznicar (Erdelj) »Bildtafel in 
Darstellung der Festtage«. Slog pra- nastao 



je po zakonu likvidne metateze. Upor. polj. 
prdzny, rus. poroznij, stras, poeoeabnb. Etimo- 
logijski, cirri se, stoji u vezi s praslav. prijedlo- 
gom *perzb > prez, brez (v.), u prijevoju 
*porzz- Glede -d upor. brzica pored brzdica 
(v.), groziti pored grozditi (v.), stezda < steza 
= staza (v.). 

Lit.: ARj 3, 953. 7, 520. 8, 20. 11, 418. 
420. 421. Jagic, ASPh 31, 549. 550. NJ 3, 
224. Horak, ASPh 12, 299. Elezovic 2, 119. 
ZbNZ 13, 145. Miklosii 259. Isti, Lex. 436. 
Holub-Kopecny 293. Bruckner 439. Mladenov 
503. GM 266. Jokl, Stud. 76. Matzenauer, 
Z.F12, 325. 13, 191-193. Tiktin 1237. Vasmer 
2, 408. 3, 186. Maretic, Set;;. 165. 

prcati, -am impf. (Dubrovnik, Ston) (is- 
Vuk, subjekt luk) »prorastati, ici u prorast«. 
To znacenje moze biti metaforicko. Postver- 
bal prca f (Dubrovnik) »prorast«. Stulic ima 
ekspresivan glagol prcati, -am »gospodski se 
hraniti« (na- se, pre- se), opfcat, -frcam 
(Kosmet) »prozderati, pojesti« naprcati se, 
naprcam (Stulic, Hercegovina) »najesti se, na- 
bubati se, nalupati se«. Sudeci prema tim 
ekspresivnim izrazima za »najesti se«, mozda ide 
ovamo i znacenje »udarati straznjom nogom«, 
koje prcati, -am ima na Korculi. Odatle pri- 
djev na -at prcat (o mazgi kad baca nogama). 
Za dalje veze v. koprcati (v.), zakoprcati (Pi- 
va— Drobnjak). Bez rijetkog prefiksa ko- 
upor. i uprcat (ZK) »pobjeci«. Upor. i uzvik 
pre (Istra, Dubrovnik) »vox onomatopoeica de 
crepitu ventris«, od prdjeti (v.), sa razlicitim 
znacenjima. 

Lit.: ARj 3, 957. 7, 520. 11, 426. Elezovic 
2, 7. 33. 146. Vukovic, SdZb 10, 385. 

pre, gen. prca m (Lika, Istra, Vuk), juzno- 
slav., praslav. pastirski termin »1° jarac (neu- 
skopljen), praz (prema koza) 2° ovan (Lika), 
3° glavonozac (Pasman, tako nazvan jer zau- 
dara po mosusu), 4° patuljak, 5° (Sinj) cov- 
jek koji se razmece i junaci«. Pridjevi na -ev 
prcev (Bella, Stulic), toponim Prcevi Do (Her- 
cegovina), Prceva (stara srpska drzava), poi- 
menicen na -be > -de prcevac, gen. -vca (Sulek, 
Dalmacija) »neka vinova loza«, na -evit prcevit 
(Vuk) »smrdljiv (o prcu kad hoce da se prca, 
o prcu kad je vec sposoban za rasplod: prcevit 
jarac, Lika)«, na -iji i -ji u toponimu Prci 
Brijeg (stara srpska drzava), prciji (Stulic), Pr- 
cija glava (brdo, Kotor), prcija brada »biljka 
kozja brada« (Dalmacija). Deminutiv na -ic 
prcic, takoder prezime. Augmentativ na -ina 
prcina. Na -etina prcetina (Kurelac) »meso od 
prca«. Denominal na -iti prciti se (JamKresic) 



pre 



29 



prdjeti 



»1° udarati rogovima kao pre, 2° coitum appe- 
tere, 3° biti obijestan kao pre (metafora), 
4° (prciti se, Zagreb, hrv.-kajk.) nadimati se, 
oholiti se«. U znacenju 2° c je zamijenjen sa c: 
pfcati se, -a impf. (Vuk). U slov. stoji k mjesto 
c: prkati. Prema tome prvobitna je osnova 
prk; pre je odatle izvedenica na -jo. Glagol 
prcati se u vezi je zacijelo i sa praslav. deminu- 
tivom na -kati: slov. prskati se »briinstig sein« 
= ces. prskati, polj. parsk, parskot, stcslav. 
prbskati, ukr. percyty sja, rus. porskatb pored 
pryskatb, u kojem se prema Macheku krije drugi 
korijen. Upor. lit. birksti i sanskr. sprsdti (I 
lice) »toucher«. Rijec pre je balkanska rijec 
slavenskog podrijetla: rum. pirciu, »Bock, Zie- 
genbock, Geissbock«, a pirci »begatten, be- 
steigen«, arb. perc = percak »montone non 
castrato, caprone, becco«, ngr. npoxnaiabi. 
»unverschnittener Bock«. 

Lit.: ARj 11, 427. Miklosit 242. Holuh- 
-Kopecny 296. Bruckner 396 — 7. Meyer, Ngr. 
St. 2, 53. IF 6, 110. Jokl, IF 27, 307. Machek, 
Sldvia 16, 188. Isti, Rech. (cf. Lekov, Sldvia 
13, 410). Scheftelowitz, KZ 56, 203. 

Pfcanj, gen. -anja, bokeljski toponim, tal. 
Perzagno, etnik na -janin Prcanjanin = tal. 
na -cottic, > tal. -otto Perzagnotto. Upor. u 
Hercegovini Prcanje, Prcanci, gen. -anaca m pi. 
Danasnji docetak -anj je sekundaran. Prvobitno 
je lat. pridjevski toponim na -anum u f Par- 
can(ri)a (1331), Percana, Parsiana (1326), uz 
koji se podrazumijeva villa. Suglasnik nj mjesto 
n nastao je zacijelo od etnika, krivim odbaciva- 
njem sufiksa -anin mjesto -janin. Pojavljuje 
se i u tal. Percagna. Sonantno r moze potje- 
cali od -ar, -er, -or. Zbog c, koje moze da po- 
tjece od tj (upor. Porec < Parentium, Brattia 
> Brae) ili od cl (upor. urceus > vrc), najvje- 
rojatniji su rimski gentiliciji Ponius ili Porcius 
kao imena posjednika te ville. 

Lit.: ARj 11, 427. Jirecek, Romanen 1, 59. 
Mayer, Kotorski spomenici (1326, 1335, index). 
Skok, IC SAN 5, 111-116. 

prckati, -am impf. (Zagreb, Kuhacevic) »sus- 
kati, raditi nevjesto i neozbiljno kakav neznatan 
posao« = prskat, -am (Kosmet) »prljati, mr- 
1 j a t i « = prskati, -am (Crna Gora), isto sto 
prcakati, prcakam (Dalmacija, Pavlinovic) »tr- 
govati u malom«. Ovamo rasprskat (Smokvica, 
Korcula) »razbacati«. Pridjev na -av pfskav 
(Kosmet) »mrljav, prljav«, poimenicen na -ko 
m prema f na -ica prskavka prema prskavica. 
Na -arija (v.) prckanja (Dubasnica, Krk, Istra) 
»sitnarija«. Vjerojatno su to denominali od 



prdac, gen. prca (v.) na -bkati deminutivnih 
glagola. Upor. rasprdecat, sinonim od rasprskat 
(Smokvica, Korcula). 

Lit.: ARj 11, 428. Elezovic 2, 146. 

prciti, -im impf. (Lika) »usne stiskivati i 
time pokazivati nezadovoljstvo, gnjev« prema 
naprciti, napfcim pf. (Vuk) »ispruziti usne, kad 
ko place ili se srdi«. Ovamo i rasirenje u isprcek- 
nuti se, -prceknem (Lika) »pruziti se«. Pridjev 
na -ost prcast. Imperativne slozenice: prciku- 
bura m, f (Piva-Drobnjak) »ko se pravi, gradi 
da nesto vrijedk, prciusna f, odatle pridjev 
prceusnat (Vuk) »koji je naprcenih usana«. 
Upor. onomatopejski glagol puciti se. 

Lit: ARj 3, 958. 7, 520. 11, 429. Vukovic,. 
SDZb 10, 400. 

Pfdac m, pi. Prddci (Barsko polje, uz Ba- 
njol, voda iz rijeke Bunara, koja izvire ispod 
Rumije; u sredini Prdaca je Tabija, turski 
artiljerijski polozaj iz 1878, za vrijeme crnogor- 
ske opsade Bara). Bit ce istog postanja kojeg 
i kotorski toponim, terra de Pradoca (1327), 
gen. Pradoge (1326—1334), Pradocia (do konca 
15. v.), danas Pldzno (Skaljari). Ne zna se 
da li je Pldzno fonetski isto sto Pradoce. Dal- 
mato-romanski toponomasticki ostatak od lat. 
izvedenice na -aceus od pratum »livada«. 

Lit.: Jirecek, Romanen 1, 92. REW* 6732. 
Mayer, Kotorski spomenici 1, 328. 

prdelj m (Brae?, Ostojic) »lepir macro- 
glossa stellatarum« = prdelj (Stulic) »porcel- 
lio, kukac« == (sa umetnutim n pred dentalom) 
prndelj (Vuk) »debeo leptir malih krila«. Oba 
oblika znace i biljke »polygonum«. 

Lit.: ARj 11, 431. 12, 235. 

prdjeti, -im impf, na -e'ti (Vuk) (is-) prema. 
pf prdnuti, - m (is-) = pfnuti (Vuk), ie., balto- 
slav., sveslav., praslav., »1° furzen (s kojim je 
u prasrodstvu), 2° pejorativna metafora u 
ekspresivnom govoru« = na -ati sprdati se, 
-am impf, (na-) »rugati se, zbijati sale na racun 
nekoga« = posprdivati se (Mostar) = sprdat, 
sprdam (Kosmet) »brbljatij govoriti kojesta«. 
Odatle poprdica < posprdica (koju posudisc 
Arbanasi popordhice), zaprdica (Sinj) »molesta 
interrogatia«, prema impf, posprdavati se, -pr- 
davam, posprdivati se (Poljica). Odatle su iz- 
vedenice: pridjevi na -bn > -an posprdan 
(Hrvatska i Slavonija), na -Ijiv pospfdljiv (Relj- 
kovic). Apstrakti na -nja sprdnja, na -ez prdei- 
Isto i napfdati se, napfdam »isto« prema napr- 
dtvati, -prdujem = nasprdati se (Stulic). Na 



pfdjeti 



30 



pre- 



-ovati potprdoval se (Kosmet) = potprdivati 
se (Vuk). Pejorativna ekspresivna metafora ima 
jos ova znacenja: spfd'et, -im (Kosmet) »staviti, 
strpati, provesti, prozivjeti, utrositk. Na -cali 
kao kod onomatopeja spfcati (Vuk) = sprcdt, 
spfcam (Kosmet) »1° gurnuti, oboriti, nabiti, 
2° pojesti«, upfcdt (ZK) »pobjeci« (upor. zapr- 
kenjati se »potrcati na koga«), napfdjeti se, 
-im (Vuk) = naprdjeti se (Lika) »najesti se, 
nabubati se, nalupati se«, isprdjeti (Lika) »iz- 
biti«, prdeknuti, prdeknem- (Vuk) »1° pasti onako 
da se cuje prdac, 2° udariti koga da se cuje 
kao prdac (Dubrovnik)«, prdecati se (Lepetane, 
Boka) »bacati se«. Ovamo ide i uprditi = upfdit 
(KZ) »ubiti«. Postverbal na -tk isprdak, gen. 
-tka (Vuk). Na -avac prdavac, gen. -avca 
(Kosmet) »vrsta pasulja pritkasa, koji se goji 
vise radi ukrasa i cvijeta, jer mu je koprenica 
tvrda«. Apstraktum na -acina (s)prdacina samo 
u poslovici: stari vuk pasja (s)prdacina. Na 
-alo pfdalo (Vuk) »culus«. Odatle stvorise 
Rumunji svoju imenicu i pridjev pirdalnic:, 
glede -al- upor. polj.pierdolic; -nic je rumunjski 
pridjevski i imenicki sufiks, slozen od slav. 
-bn i lat. nenaglasenog -icus. Glagol se osjeca 
kao nepristojan, kad je bez prefiksa. Tada se 
zamjenjuje u Lici sa fuljiti. Kao u fr. recul, 
reculer sto je lat. ciilus izgubio pejorativno 
znacenje, tako i pejorativna metafora, koja 
postoji samo u prefiksalnim slozenicama. U 
zapadnim krajevima za isti pojam govori se 
druga ie., baltoslav., sveslav. i praslav. rijec: 
pbzdeli > pazditi (ZK) = pezdeti (hrv.-kajk.), 
u bosanskim narjecjima s asimilacijom p — zd 
> b - zd bazdjeti, -t »1° pedere, 2° .(subjekt 
rakija iz nekoga ) zaudarati«. Upor. istu asimi- 
laciju u stces. bzdili, polj. bzdic. Odatle post- 
verbal na -be pazddc (ZK) = pezdec (hrv.- 
-kajk.) »prdac«. Oba praslav. glagola imaju 
potpunu paralelu u baltickoj grupi: lit. persti, 
lot. pirst i perdei poklapa se sa prdjeti, lit. 
bezdeti, lot. besdel sa bazdjeti (Bosna). Upor. 
lat. pedere, gr. PSecd sa pozditi, a sanskrt. 
pardale, gr. jtepSouai, arb. pjerth, stvnjem. 
jerzan, kimr. rhech sa prdjeti. Oba ie. korijena 
*perd- i *pezd- onomatopeje su koje imitiraju 
zvuk. U stvari su isto. Sa prdjeti postoje jos 
unakrstenja pljuska + prd- > prdeljuska (Vuk) 
= prdeljuska (Dalmacija, Pavlinovic) »priusak, 
.zausnica, cuska«, odatle prdeljiiskati, -deljuskam 
impf. = isprdeljuskali (Vuk) = isprdeljuskali, 
-om (Dubrovnik) »izbiti zausnicama« prema 
pf. prdeljusnuli, -em. Prema grdosija stvoreno je 
prdosija (Vuk). Upor. jos tvorbe laprdat I 
caprdati (Boka Kotorska) »caskati« i umetanjem 
naraia u, pred dental u deminutiv na -catil-kati 



prndecati, -am (Lika) (is-) = prndekati, -am 
(Lika) »blebetali«, odatle pejorativi na -alo m 
prema f na -ica prndekalo prema prndekalica 
(Lika). Budmani uporeduje dubrovacki glagol 
isprdeljakati drugog znacenja. Upor. za takav 
pejorativni seman tern: ne seri »nemoj govoriti 
kojesta, ne blebeck. 

Lit.: ARj 3, 958. 4, 5. 7, 641. 11, 431. 12, 
235. Elezovic 2, 44. 144, 259. Miklosic 241. 
271. Holub-Kopecny 293. Bruckner 54. 410. 
Mladenov 533. 538. Trautmann 219. 221. GM 
342. Petersson, LUA 1/12 (cf. JF 3, 218). 
Boisacq 3 771. Perkovic, NJ 7, 235. Corovic, 
ASPh 29, 509. Lalevic, NJ 3, 54"57 (cf. 
JF 14, 255). Pavlovic, JF 16, 165-180. Tra- 
janovic, NJ 3, 88-89 (cf. JF 14, 258). Toma- 
novic, JF 17, 212-213. Vasmer 2, 337. 

prdun m (Korcula, poci na ~) »zavjet«. Od 
tal. postverbala perdono, od perdonare. Fran- 
cuzizam je pardun, gen. -una (Lika) »opro- 
stenje«, pardon (hrvatski gradovi; bez pardana, 
nema ~), postverbal fr. pardon, od pardonner > 
pardiinati, -dm pf. (Lika) prema impf, na -va- 
pardunavati, -dunavam = na -irati pardonirati 
< njem. pardonieren < fr. pardonner. 

Lit.: ARj 11, 432. REW* 6405. 

pre- (ikavski pri-j nominalan (pridjevski) i 
glagolski prefiks, ie., baltoslav., sveslav. i 
praslav. *per- »fr. trop, zu, sehr«, kod pridjeva 
(tipovi prejak, preblag, predobar, prestrog itd., 
upor. lat. permagnus i fr. tres < lat. trans), 
dok kod glagola »1° hiniiber, 2° ponovo obaviti 
radnju (tip predati, preraditi itd.) i prevrsenje 
radnje (tip pretjerati, preplatiti itd.)«. Samoglas- 
nik e je nastao iz jata: stcslav. pre-, sa.-je > e 
poslije r kao u vrijeme, gen. vremena. U je- 
kavskim narjecjima nalazi se u dva vida: 
prije- u dugim slogovima (tip prijegled'), u 
kratkim pre- (tip pregledati). Upor. rus. pere-. 
Rumunji posudise juznoslavenski pre- > prea 
u funkciji pridjevskog prefiksa prea bun < 
pre- -1- lat. bonus »predobar«, prea pulin »pre- 
malen«; prea je posvema istislo lat. per, koje 
je u funkciji pridjevskog prefiksa propalo u 
romanskim jezicima. Rjede se u rumunjskom 
javlja kao glagolski prefiks kod glagola latin- 
skog podrijetla a preda < lat. dare + predati, 
a preface < pre — hfacere »preraditi«, a prelungi 
»produziti« < pre + lat. longus + -ire. Po 
fonetskom zakonu pred naglasom i glasi 

samo jednom a privesti »uber etwas hinaus- 
reichen« < prevesti = -vec(i). U stprus. per 
je i prijedlog c. ace. kao u lat. per i prijedlog 
i prefiks, lit. per, lot. par. Medu slavinama je 
jedino u polj. prze prijedlog »durch, weg, vor«. 



pre- 



-preci 



U ie. je *per i prijedlog i prefiks. Upor. got. 
fair-, nvnjem. ver-, gr. nepi. Upor. perivoj i 
internacionalne rijeci perifraza, peristil i lat. 
prefekt, prelat, perfektan. Kao glagolski korijen 
pojavljuje se u (na)periti i u prijevojupram (v.), 
pariti (v.),'prijek, pred'i u varijantamapra-, pro-, 
proti. 

Lit.: ARj 11, 432. Moskovljevic, NJ 2, 
136-140. Miklosic 239. Isti, VG 4, All. 
Holub-Kopecny 299. Bruckner 440. W P 2, 31. 
Mladenov 504. Boisacq 772. Osthoff, 7F 8, 
34. Wijk, ZSPh 14, 8. Slonski, SpTNW 1, 22, 
40-42 (cf. IJb 16, 277). Belie, JF 18, 97. 
Giinther, IF 20, 62. Boisacq' 772. 

prececija f (Istra) »sala, lakrdija«. Od tal 
facezia, apstraktum na -ia < kllat. -ies, od 
facetia < lat. faceties < facetus (isti korijen 

koji u facere). Protonicko fa- zamijenjeno pre- 

fiksom pre-. 

Lit.: ARj 11, 452. 

-preci (samo s prefiksima: is-, ot-, po- 
raza-, s-, u-, za) pored -pregnuti, -nem (is-, 
o-, ot-, po-, ras-, s-, sus- se, us- se, u-, za-) 
prema impf, prezal, -zem (Kosmet, ZK) 
(ii-) = -prezati, -prezem (is-, na-, ot- se, 
s-, us-, u-, za-), sprezali (ZK) pored na -va- 
napregdvatl, -pregavam (Lika), naprezavali se, 
sveslav. i praslav. *prcg-, termin za stavljanje 
volova u jaram, »atteler«. U gramatickoj ter- 
minologiji sprezati je prevedenica od konjugirati 
< lat. conjunge.'e. Postverbali: sprega f, oprega, 
zaprega, opreg m (Vinkovci, Pavlinovic) = na 
-ac pregac, gen. -aia (Vinkovci) = na -aia 
(o)pregaca = pregaca (ZU, donja Podravina, 
Bosanska Posavina) = (poimenicen part. perf. 
akt.) preglaca (Duvno, Bosna) = opregalj 
(Hercegovina) = opregljina — (p)pregljaca 
(Vuk, Srbija) = preglaca (Kosmet) = opredljaca 
(glj > dlj) »kecelja, ponjavac (Vinkovci, Da- 
kovo), Schurze«, na -ica pregljica (gl >glj 
kao u gljiva pored gliva, ZK) = predica (Vuk, 
Crna Gora) »fibula«. Na -ina opregljina, (o)pre- 
zina. Arbanasi posudise prange < *prega 
»pregaca«, Rumunji opreg (Oltenija, Erdelj) 
»Fransenschurze der Bauerinen«. Na -nlk 
spreznik (Vuk), s pridjevom spreznikov. Na 
-/ + \o prlgalj, gen. -glja m (Dubasnica, Krk) 
»klin koji drzi jaram i oje« = preganj, gen. -gnja 
(upor. za glj > gnj siganj < situlus, v.) = 
pregalj, gen. -glja (Vodice) = pregoj, gen. -gjd 
(Buzet, Sovinjsko polje) = slov. pregelj, gen. 
-glja (Bela Krajina) »Jochnagel«. Drugog je 
postanja pregai], gen. -glja »Kasemade« (v.). Sa- 
moglasnik e je nastao od palatalnog nazala e: 



stcslav. presti, prtgc, polj. zaprzqc, rus. prjac. 
Rumunji preinacise znacenje »conjungere« u 
»podupirati«: sprijinl (Oltenija) = sprijoni (Ba- 
nat) = sprejeni »stutzen, halten, schiirzen, 
verteidigen«, postverbal sprijin(e), apstraktum 
na -eald < -eh sprijineald »Stiitze«. Praslav. 
korijen *preg- dolazi u prijevoju perfektuma 
*prcg-: stcslav. prpgt »!och«. Od tog prijevoja 
je i stcslav. profiti te u nas na -ati pruzati, 
pruzam (o-, objekti: ruku, nogu, casu), na -iti 
pruziti (se), -im (do-, is-, ispo-, po-, ras-), 
spriiziti (Vodice) »pritisnuti kokot na puskk. 
Postverbal na -bk naprufak, gen. -ska »siljak 
na koji se nasadi ostan«, na -ka napruske, gen. 
ndpruzaka f pi. »cimbari, prugla«. Postverbali 
praslav. pruga (Vuk) »1° paja, streka, strijeka, 
zilj, 2° (danas opcenito) zeljeznicka pruga, 
streka (Hrvatska, germanizam), 3° autobus 
(Crna Gora)«, slov. proga, polj. prega. U pi. 
pruge, gen. pruga je tkalacki termin (Ston) 
»dvije tanke dascice«. Odatle pridjev na -ast 
prugast »saren, s prugama« = prugal = pru- 
garast (18. v.). Deminutiv prugica. Pridjev 
priig (konj, zmija) »gestreckt«, pb(d)prug m 
(Cilipi, Lika, Buzet, Sovinjsko polje, slov.) 
»kolan, cingulum, tendicula«. Sveslav. i pra- 
slav. na -16 prnglo n > priiglo. Nalazi se i u 
drugim slavinama kao slov. proglo, ces. pruhlo. 
Deminutiv prugalce. Ovamo jos prugao, gen. 
-gla (Vuk) »klupko, petlja«. U Risnu je pruglo 
izmijenjeno u pruzalo. U Sinju prugla n pi. 
je tkalacki termin »cimbari«. Odatle i prugla- 
tlca — pruglavica »vipera ammodytes (nazvana, 
stoga »sto lezi vavijek u pruglu«, u krugu, 
odatle i sinonimi za ovu zmiju kotarkinja, 
krugatlca«). Prevedenica (caique) suprug m 
prema f supruga (Vuk) (rusizam?) »coniux = 
oij^Y ?*- U Bednji pored proug govori se i 
trout. To je zbog unakrstenja sa prut. Na 
jednak ce se nacin mozda moci protumaciti 
pruda (Valjevo, Srbija) »pruga, trak, crta, 
vrvca«, kad o rijeci budemo primjerima bolje 
obavijesteni. Isto tako pruglja »siba ili prut« = 
(Pavlinovic i) pruja. Interesantne su rumunjske 
posudenice: pirghie f (Muntenija) »Stange, 
Baum, Hebel«, sinonim drug (Moldavija, v.)> 
koje je semanticki i etimologijski srodno sa 
prajina »1° lange Stange, Rute, 2° mjera 
za teren«. Posljednji oblik potjece zacijelo iz 
bug. prdzlna, augmentativ na -Ina od prpga f 
Upor. ces. pruzina. Docetak -ie u pirghie nije 
jasan, dok bi pirgh predstavljao metatezu od 
*prig- < progi. Mozda je sufiks -ie < gr. -fa. 
Rum. prdjind doslo je ponovno u jezik u prflna 
f (Podunavka) »motka u vajatu ispod grede 
objesena, preko koje se preda, prostirke itd. 



-preci 



32 



pred 



previsuju (ne kaze se gdje se tako govori, valjda 
u Banatu)«. 

Lit.: ARj 3, 938. 959. 4, 2. 10. 7, 538. 9, 
109. 10, 824. 11, 511. 515. 517. 185. 12, 525. 
526. Elezovic 2, 122. 123. 285. 392. Ribaric, 
SDZb 9, 193. 183. Pletersnik 2, 92. 231. 
IleSic, NJ 2, 69-72. Miklosic 262. Holub- 
-Kopecny 297. 298. Bruckner 436. Sldvia 5, 
425. Vasmer 2, 450. 451. 454. Hirtz, Amph. 
123. 64. 75. WP 2, 675. Trautmann 178. KZ 
50, 67. Vaillant, RES 22, 40-41. 78fcriu 
1091. 1168. 1475. Maretie, Savj. 148. Kaspret, 
CZN 6, 152. si. (cf. RSI 3, 365). GAT 34. 350. 
353. Matzenauer, LF 14, 187-191. 403-405. 
Zupitza, Gutturale 26. Siebs, KZ 37, 301. 
Brugmann, IF 32, 180. 

precipitat, -am pf. (Potomje, primjer: 
precipito je od truda) »smalaksati«. Od lat. 
praecipitare > tal. precipitare. Apstraktum 
prectplcija i (Potomje) < lat. praecipitium > 
tal. precipizio. 

Lit.: DEI 3053. 

precTzo (Dubrovnik, Cavtat), prilog »tocno«. 
Denominai precizat, -dm (ibidem, primjer: 
precizaj mi vrieme) »odrediti«. Talijanizam = 
latinizam: tal. preciso, precisare < lat. praecisus 
»tagliato« < praecidere. Pridjev prosiren na 
-bn > -an preclzan, na -irati precizirati, 
-dzirdm. 

Lit.: DEI 3053. 

pred (13. v.) = preda, uz enklitike me, te, 
se, nj = (ikavski) prid, sveslav. i praslav. 
*per-db, prijedlog s ak. i instr., prilog (na)prijed, 
imenicki i glagolski prefiks (tipovi predgovor, 
predsijedati) »coram, ante«. Veze se s prijedlo- 
gom iz, s ispred sa gen. (16. v.), ispreda (Vuk), 
sprijeda. U torn slucaju je pridjevskog podrijetla 
jer je prijeda genitiv. Tako i u prilozima 
(u)naprijed pored napfede (14. i 15. v.), napredi 
(u-), naprido, naprijedu = naprije (Ljubisa; 
-d ispao u sandhi pred suglasnicima, usp. 
vaje < vavijek < vtvekb na Kordunu). Neo- 
bicni su ikavski oblici u prilogu pridvece i 
pridjesen (Kosmet), mozda pozitiv prema kom- 
parativu pride. Superlativ najnapred (Kosmet) 
»prvo«, upor. najposle. Ovamo ide jos prilog 
prec (Prigorje, hrv.-kajk., upor. slov. precej) 
»mnogo, jako, daleko« <predse. Stari se pridjev 
poimenicuje s -ik predak, gen. -tka »avus«, 
pi. preci = na -to predi. Upor. rus. predok. 
Pridjev se pravi na -bn > -an samo od priloga 
naprijed(a) : napredan, odatle i denominai na 
-ovati napredovati, -ujem = napridovati (ZK), 
odatle postverbal na -Ik napredak, gen. -tka 



= napredak (Vodice) — napredica (Kosmet), 
poimenicenje (caique, prevedenica) naprednica 
(Terzic) »antiphona«, prilog na -ka napretka 
(juznomoravsko narjecje), undpredak (priloska 
deiksa -K) (Vodice), na -iti naprijediti (15. v.), 
unaprijediti, -napredim. Poimenicenja prednost 
i prednik smatraju se kao cehizmi. Na -ost 
napredijivost (Jambresic). Na -stvo napredstvo 
(Hektorovic). Od priloga pred pravi se pridjev 
na -nji < -bn -f -j prednji, koji se poimenicuje 
na -jak prednjak, odatle denominai na -iti 
prednjaciti, prednjacim (is-), na -be prenjac, 
gen. -aca m (Lika) »prednji dio prsluka«. Od 
priloga predi tvori se s pomocu sufiksa -je 
(upor. poslije, slade) praslav. sr. rod kompara- 
tiva *perd-je: stcslav. pridjev prezdb, prezde 
prilog = prede (Vuk) = pride (Vuk, pripovi- 
jetke, Dubrovcani), u muskom rodu predi 
»preci« = prije (is-, ot-) (sa di > j) kao u topo- 
nimu Ljubovija < *Ljubovida, na Drini, 
toponomasticki pridjev u femininumu od lie- 
nog imena Ljubovid) = u starijem jeziku 
preje > (ekavski) pre, prilog i prijedlog s gen. 
Odatle pridjev predni (13. v.) = (s metatezom 
palatalizacije) prednji (v. gore), na -alnji 
(analogija od sadasnji, prvasnji itd.) predasnji. 
Od stcslav. pridjeva peeblbm »prior« potjece 
interesantna rum. imenica preajma »Gegend, 
Umkreis«, koja se upotrebljava s lat. prijed- 
logom in peeajnui kao prijedlog s dativom 
(cuiva »pred nekim«) = din preajmul gradinii 
(Adoidava) »pred vrtom«. Prema Weigandovu 
uvjerljivom tumacenju preajzjna je poimenicen 
z. r. stcslav. pridjeva *presdbna (se. zemlja = 
rum. fara < lat. terra); m je nastao u disi- 
milaciji dn > dm (upor. nodilti, nadmein). 
Upor. lat. priloski komparativ prius i vlat. 
antius > tal. anzi, stfr. ainz. Superlativ naj- 
prede ~ ndjpride (Vuk) = najprije (Vuk) (iz)- 
= najprije (Piva-Drobnjak) »nedavno« = 
najpre — najpri = najpreg (Bunjevci, Vojvo- 
dina, s nejasnim g). Prema prilozima na -a 
prija (Bosna, Brcko, katolici, Radovcic), naj- 
prija (Hektorovic). Hrv.-kajk. prilog i pri- 
jedlog predi = prede nije komparativ nego 
sadrzi lokativno > eji, upor. rus. vperedi 
i praslav. radi pored eaab. Praslav. *per-d 
sadrzi ie. per kao u pre (v.) i d kao nad, pod, 
tj. postverbal od djeti (v.). Posljednje je prasla- 
venska inovacija. Slog pre- je nastao po zakonu 
likvidne metateze. Upor. polj. przdd pored 
przed, rus. pered, vperedi. 

Lit.: ARj 3, 845. 4, 3. 7, 522. 530. 533. 11, 
485. 461. 465. 510. 874. Ivsic, HR 1934, 
194. JF n,122- 123.Ziruc, yP3,78.Elezomc \, 
436. 444. 2; 121. Ribaric, SDZb 9, 170. Vukovic, 



pred 



33 



prema 



SDZb 10, 391. Miklosic 241. Isti, Vgl Gr. 1, 
411. 2, 323. Isti, Synt. 237. Holub-Kopecny 299. 
Bruckner 442. Mladenov 506. Maretie, NVj 3, 
187 Rozic, ib. Schulze, KZ 42, 45. Rozwa- 
dowski, RSI 2, 82. 86. 90. i si. 93. JF 3, 268. 
Osthoff, IF 8, 34. Brugmann, IF 27, 236. 
Music, JF 4, 151-165. Resetar, Sldvia 11, 
573-594. 

predati, -am impf. (16. v.) »bojati se, stra- 
siti se, plasiti se, prepadali se, drhtati« prema 
pf. prenuti se, - m (dn > n kao u panem pored 
padnem) »naglo se probuditi iza sna«, u svim 
slavinama osim u polj. i bug., praslav. *pred-. 
Pridjev na -Ijiv predljiv (konj) »koji se plasi, 
koji preda«. Homommija je izbjegnuta razli- 
kom u akcentu prema predati »transmittere«. 
Samoglasnik e je nastao od palatalnog nazala {', 
upor. stcslav. predati, rus. prjaaatb. Isti ko- 
rijen dolazi u praslav. i u prijevoju perfektuma 
f u pridjevu na -bk (upor. sladak) prudak 
»pernix«, koji je praslav., upor. sjov. pradek 
»munter«, polj. predki, ces. prudky, brus., rus. 
prudkij, bez paralela u baltickoj grupi. Ime- 
nica prud m »1° Sandbank, Dime, 2° toponim 
(Zagreb, u Savi)« takoder je praslav.: stcslav. 
predb, ces. proud, polj. prad »Strom, Strudel, 
Wirbel«. Ovamo ide i srijemski glagol pruditi, 
-im (Vuk) »1° prvi rod roditi, 2° rasti iz ko- 
rijena«; prudljivica (Sulek, Popovic) »vinova 
loza koja se zove sisula (Vuk); cokot na kojem 
grozde potjera, ali u cvijetu opadne, ospe se i 
zove se osipaca«. Na -nik prudnik (Pancic) 
»biljka chenopodium botrys«. Ie. je korijen 
*sp(h)rend(h)-, u kojem je rasiren formantom 
d(h) nazalirani korijen *sp(h)er- »zucken, schnel- 
len«. U slavinama nema nepostojanog ie. s 
(upor. kopiti ZK pored skopiti < skopiti, v.), 
koje se nalazi u germanskoj grupi: ags. sprind 
»lebhaft«, srvnjem. sprinz »Aufsperren der 
Blumen«, bavarsko (u prijevoju koji odgovara 
praslav. predb) Spranz »isto«. 

Lit.: ARj 11,483. 468. 12, 524. Miklosic 262. 
Holub-Kopecny 296. 297. Bruckner 436. WP 2, 
676. Trautmann 277. KZ 50, 66-67. Matze- 
nauer, LF 14, 183-184. Zupitza, KZ 36, 61. 
65. Wood, KZ 45, 62. Walde, IP 25, 163. 
Osthoff, IF 6, 17. 

predga f (Posavina) »motka kojom se mlinsko 
kamenje dize i spusta«. Od lat. > tal. pertica, 
preko mlet. pertega. Trebalo bi ipak potvrda 
i iz narjecja koja su blize mletackom nego sto 
je Posavina. Na Pagu se govori sperkie f pi. 
»4 kukasta komada drva koji pomazu da se 
moze naprtiti sto vise na sedlo«. Upor. furl. 
pienie f (tl > kie kao u fr. tabatiere mjesto 



*tabaquiere). Dodatak s < tal. s- < lat. ex- 
kao u tal. smergo < tnergus, tal. (Chioggia) 
sperga »lungo come una pertica«. 

Lit.: ARj 11, 475. REW 6A32. Olwieri 531. 

prefet m (Kasic, talijanizam) = (latinizam) 
prefekt m (Glavinic, i danas). Od tal. prefetto m 
= lat. praefectus-, part. perf. od praeficere (pre- 
fiks prae- ifacere). 

Lit.: ARj 11, 511. DEL 3058. 

pregat m = prgat m (Dubrovnik) »dubro- 
vacko vijece koje se lat. zvalo consilium roga- 
torum — hrv> vlece umoljenih«. Od tal. poime- 
nicenog part. perf. pregato < lat. precatus, od 
precari > srlat. precare. 

Lit.: ARj 11, 512. 826. REW 3 6733. 

prekolica f (Istra) »facetiae, sala«. Od tal. 
ucenog preconio < lat. praeconium (disimilacija 
r — n> r — / i nas sufiks -ica). 

Lit.: ARj 11, 557. Matzenauer, LF 14, 81. 

prelat, gen. -ata m (knjiska crkvena rijec) = 
perlat (Kolunic) »svecenik viseg reda u kato- 
lickoj crkvi, arhijerej kod pravoslavaca«. Ap- 
straktum na -ura prelatura f »dostojanstvo 
prelata«. Od kllat. praelatus, poimenicen part, 
perf. praeferre. 

Lit.: ARj 11, 578. DEL 3061. 

prelo n (hrv.-kajk., Habdelic, Kupinec, 

Hrvatska) »prijelaz na plotu, prilaz (ZK)« = 
prelo (Belostenec, Saptinovac, Vinkovci) »ot- 
vor, rupa« = slov. prelo »1° Durchgang, 
2° Loch, Spundloch«. Vjerojatno prefiksama 
izvedenica na -lo; *pre- (v.) + -ba + -lo, od 
praslav. korijena glagola ici (v.). 

Lit: ARj 11, 583. Pletersnik 2, 219. SEW 1, 
421. 

prema, sveslav. i praslav. prema, prilog i 
prijedlog = (ikavski, 15. v.) prima (Lumbarda, 
Korcula) = (s arhaicnom zamjenom «k > a) 
pram(a) = (bez priloskog a) prem (16. v.) = 
prem (Kosmet) »1° pravcem, upravo, bas, 
doista, 2° contra, secundum, gemass, 3° prvo, 
vec (Kosmet u prem jutre, prem danas)«. Veze 
se s prijedlozima iz- > s- i na- spram(fl), 
napram(a), naspram = nasprema, odatle pridjev 
naspraman, sprdma (Vuk, Kosmet), Uprema se 
(Piva-Drobnjak) »uzajamno«. U ostalim sla- 
vinama je to i pridjev kao stcslav. peenb, slov. 
prem, ces. pri'mo, rus. prjamoj. JCod nas se 
pridjev ocuvao samo u poimenicenju z. r. 
prema, gen. premi (Istra) »1° oraca sprava, 



3 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



prema 



34 



prepelica 



2° cella« = prema f (Vodice) = prema (Golac) 
»prednji ili straznji dio kola (takoder slov.)« 
i na -be > -ac premac, gen. -mca »takmac«, 
knjizevna rijec. Prilog prem u vezi s veznicima 
ako, da dobio je koncesivno znacenje : prem ako 
(nije stokavski) = akoprem (provincijalizam) 
»ako i«,premda (Vuk) = primda (ikavski, 16. v.). 
Dolazi i kao prvi elemenat u slozenicama koje 
nastadose iz sintagmi: premaljece n = pretna- 
Ijeto, .s pridjevom na -bn premaljetm, -tan = 
pramaljece, pramaljetan. Novi su neologizmi 
premapotpis »contrasignatura«. Denominal na 
-ili samo s prefiksima: dopremiti, napr emiti, 
ndpremim, opremiti, opremim, spremiti, rastre- 
miti, prema impf, na -ati dopremati, opremati, 
spremati, spremam (Piva - Drobnjak) »poslati«. 
Bez prefiksa postoji u stcslav. premiti »richten«, 
rus. prjamitb. Odatle postverbali doprema, 
oprema f, pridjev opreman, sprema, pridjev 
spreman (ne-}, na -ica spremica (Dubrovnik) 
»cella« = spremnica, na -iste spremiste »remiza«, 
apstraktum na -ost spremnost; spremnut (Kos- 
met) »spremljen«. Jat u slogu pre- nastao je iz 
ie. dvoglasa ai u *prai, *perai (v. pre), cemu 
je dodan sufiks -mo, koji se nalazi u stnord. 
framr, stvnjem./ram »vorwarts« i u gr. Jtpouoc, 
»Vorderster, Fuhrer«. 

Lit.:ARj 2, 650. 4, 1. 7, 528. 641. 9, 109. 
110. 11, 592. 595. 597. 361, 364. Stevanovic, 
Ny 2, 273-276. NJ 1, 94. Kusar, NVj 3, 
326. Elezovic 2, 126. Vukovic, SDZb 10, 
403-406. Ribaric, SDZb 9, 183. Miklosic 
263. Holub-Kopecny 301. Bruckner 594. WP 2, 
37. Zubaty, RSI 2, 18. Brugmann, IF 26, 
271. Sachmatov, hvORJAS 6, 267. si. (cf. 
AnzIF 15, 121). Matzenauer, LF 14, 173-176. 
Wijk, ZSPh 11, 8. Durnovo, Sldvia (5,220-222. 

Premantura f (Istra), najjuzniji rt — Pro- 
muntur (Pula) = tal. Premontar, istro-romanski 
leksicki ostatak od lat. promontoriwn »Vor- 
gebirge«. Na Cresu Prantur = Plantur, naziv 
brda, na Krku krcko-romanski naziv lokaliteta 
Prementour. U Supetarskom kartulam pro- 
munctorium. 

Lit.: Skok, Slav. 38. AGI 24, 42. § 65. 
Skok, SupK 291. 

premiti 3. 1. prez. ne prema mi pored ne 
premi mi (Kuciste) »nije mi do necesa«. Od tal. 
< lat. premere. Apstraktum na -ura premura f 
(Bozava) »pressa«. Part. perf. lat. pressus > tal. 
presso u prilogu presapoko (Istra) »gotovo, 
skoro« < tal. sintagma pressappoco < vlat. 
sintagma *pressum ad paucum. S prefiksom 
lat. sub > tal. so- supres (Boka) = supres m 
(Rab, Lepetane) = supras (Kotor) = (s 



umetnutim n pred labijalom) sunpres m (Bo- 
zava) = sumpres (Lepetane, Crmnica) »utija, 
pegla«, denominai sunpresivat impf. (Bozava) 
= supresat (Crmnica) »sopppressare, stivare« < 
mlet. sopresar. Poimenicen part. perf. u z. r. 
pressa ili izvedenica na -ia *pressia > tal. 
prescia: presa f (hrv.-kajk., slov., ZK, Jam- 
bresic, Lika, Slavonija) »1° tijesak, Wein- 
presse« < tal. pressa ili njem. Presse, odatle 
denominal na -ati presati, -am impf, (objekt 
prsute Lika, ZK, hrv.-kajk. i slov.; groz.de, 
Krasic) (iz-, na-). Na -evina presevina (Reljko- 
vic, Samobor) »mast, most, sira od najdonjeg 
grozda u presi«, na -nica presnlca »presa, 
torcular«. Isto: presa f (Vuk, Crna Gora, 
Dubrovnik, Perast, juzni krajevi, Rab, Boz va) 
»2° festinatio, zurba, hitnja (nije presa, prese, 
radi na presu), 3° necessitas, Dringlichkeit, 
nuzda« = 'prisa f (ikavski, Marulic; Hektorovic 
u rimi prise / htis'e; Gazarovic, Terzic, Lum- 
barda, Korcula) = (jekavski) prjesa (Marin 
Drzic, Vetranie). Pridjevi na -bn > -an pre- 
san = (na od.sintagme na presu) napresan »brz, 
hitan, nagao« = naprisan (Hektorovic) = 
prison = prjesan »hitan«, na -it naprdsit = 
napresit = naprisit »hitan, pozudan, plasljiv, 
strasljiv«. Prilozi presno = (na -imice) presimice. 
Na -be > -de prlsac (Pavlinovic) »onaj koji je 
presan, kome se zuri«. Denominai na -iti pre- 
siti, -Im impf. (Vuk, Bella, Stulic, jugozapadni 
krajevi) •= prisiti, -em = prjesiti (Dubrovcani). 
Osnovno presa = prisa = prjesa = *prasa 
moze biti i leksicki ostatak dalmato-romanski. 

Lit.: ARj 7, 529. 8, 26. 11, 738. 739. 741. 
RFW 6742. 6738. 6743. Pletersnik 2, 279. 
Cronia, ID 6, 118. NJ 2, 219. Kusar, Rad 118, 
21. 24. NVj 3, 337. Miletic, SDZb 9, 260. 390. 
Budmani, Rad 65, 166. 167. 

premula f (Racisce) »(ribarski termin) uzica 
za udicu« = primula f (Potomje) »zila od loze, 
koja se veze uz vrsvu« = primula (Mljet) 
»uzice na vrsi, koje drze cepove i skandaj«. 

Lit.: Macan, ZbNZ 29, 211. 

prepelica f (Vuk) = na -him prepelka (Ra- 
jic), sveslav. i praslav. reduplikativna onoma- 
topeja per-per- (kojom se imitira glas ptice), 
»1° coturnix, caille, Wachtel, 2° (metafora prema 
boji ptice) konj, ovca (Lika), 3° (metafora 
prema brzini) tane, 4° (sinegdoha, prema obra- 
denoj njivi na kojoj zivi) postat kad se kosi, 
zanje, kopa kukuruz (Vuk, Gradac kod Po- 
zege)«. Pridjev na -/ prepelicji. U neutrumu 
oronim Prepelicje (planina u Pivi). Deminu- 
tivi na -ica prepelicica, na -ie prepelicic (Vuk) 



prepelica 



35 



presti 



»mlada prepelica«. Na -jar prepelicar (Vuk) 
»pas koji ih hvata«. Na -iste prepeliste (suma, 
Uzice). Na -bko prepelko (Bruvno) »vo«. Su- 
glasnik / u slogu -lica nastao je disimilacijom 
, — r > r — /, a slog pre- po zakonu likvidne 
metateze. Upor. za oboje rus. pereper i polj. 
przepiorq, bug. preperica\ bez -ica ces. prepelice, 
sa disimilacijom p — p > k — p ces. krepelka 
(takoder prezime). Upor. prpelica (Istra). Slo- 
govi pr- u Istri i kre- u ceskom .mogu biti i ono- 
matopejske varijante, izvanfonetske pojave. Ru- 
munji posudise prepelitd »cotiitnix«, prepelicar = 
prepelifar »Huhnerhund, Wachtelhund«. Drugi 
oblik iste onomatopejske denominacija nalazi 
se u baltickoj grupi: lit. putpele i pepala, lot. 
paipula, stprus. penpalo »prepelica«, pippalins = 
pepelis »ptica«. Usp. arb. potpolloshke. Upor. za 
onomatopeju, kojom se imitira glas ptice 
(Schallwort) pip-: pipa (v.), arb. bibe »junger 
Wasservogel«, stcslav. piskati (v.). Kako pre- 
pelica igra ulogu u basnama, moze se uzeti da 
je odbacivanjem reduplikacije stvoren izraz 
vec u ie. za boju: gr. jteMoc, »siv« = sanskr. 
palitas, lit. pele »mis«. Upor. slicnu ornitolosku 
denominacijn vjeverica (v.). 

Aii.: ARj 11, 657. Miklosic 243. Holub- 
-Kopeinji 191. Bruckner 434. Mladenov 512. 

WP 2, 54. 70. Trautmann 204. GM 350. 

Tiktin 1244. Fraenkel, LP 2,111. Petersson, 
KZ 46, 232. (cf. JF 3, 215). Machek, ZSPh 
20, 29-51 (cf. RES 26, 147). 

prepisora f (Srbija) »neka igra«. 
Lit.: ARj 11, 661. 

presenetiti (se), -im pf. (hrv.-kajk., Hrvat- 
ska, Trebarjevo, slov.) = presnetiti, -im = 
prisnetiti (Kavanjin) = presnijetiti, -im (Crna 
Gora, Sulek), part. perf. pas. prismecen (Vule- 
tic) »nagnali koga u cudo, iznenaditi, ocarati, 
opciniti«. Bez prefiksa pre- nije potvrdeno, od 
drugih prefiksa samo sa o- oserietiti, osenetim 
pf. (dime, dobrotom, Ijepotom). S prefiksom pre- 
nalaziseuslov./iraseneftY/, -etim pf. prema impf. 
presenecati, -am, presenecevati, -ujem. I slo- 
venski glagol nije potvrden bez prefiksa. 
Prema Pircheggeru od *prisbgnetltl se, valjda 
od sbgnesti »comprimere«, sbgnetenie »compresio« 
(Miklosic, Lex. 19), kod cega bi g u grupi od 3 
suglasnika mogao ispasti. 

Lit.: ARj 9, 191. 11, 699. 713. Pletersnik 2, 
272. MikloUi 291. Pirchegger, ZSPh 13, 342- 
343. 16, 115-121. 

presentati, -am pf. »predstaviti koga komu« 
= prezentati, -am pf. (16. v., statut vrbanski) 
»prikazati, predocitk- = prezentat se »pojaviti 



se«. Interesantan primjer zamjene lat. > tal. 
prefiksa nasim na-: nazentdt se (Brusje, Hvar) 
»doci nezvan nekomu na gozbu«. Na -trati 
prezentirati, -zenfiram (ZK) »(vojnicki termin 
austrijski) oruzjem iskazati cast«. Od lat. 
praesentare > tal. presentare. 

Lit.: ARj 11, 814. 699. DEI 3068. 

presietenat, gen. -enta m (jedna potvrda). 
U knjizevni i saobracajni jezik nije usao ovaj 
latinizam ili talijanizam (poimenicenje part, 
prez. lat. praesidens, gen. -tis > tal. presidente, 
od prefiksa prae- i sedere) nego prevedenica 
predsjednik. 

Lit.: ARj 11, 699. 

presirati, -am impf. (Rijecka nabija. Crna 
Gora) »(nepristojna rijec) kojesta govoriti, 
prtljatk. 

Lit: ARj 11, 701. 

preslo n (geografski termin), sveslav., osim 
slov. i bug.; praslav., *prtslo »gradus«; »1° 
preslijez (Kosinj, Lika), 2° brezuljak izmedu 
dva brda (Plitvicka jezera), 3° sumeda na 
kakvom brdu (Vasojevici, Crna Gora)«. Sa- 
moglasnik e je nastao iz palatalnog nazala/. 
Upor. polj. prztslo, rus, prjaslo. Korijen je isti 
koji u predati (v.): praslav. *pr(d- < ie. 
*sp(h)rend(h) sa sufiksom -tlo, dok slav. prelo 
»1° Durchgang, 2° Loch, Spundloch« pretpo- 
stavlja *prend- + -lo. U ie. prijevoju perfek- 
tuma *sp(h)rond(h) zastupljen je isti korijen u 
isl. sprund »Rith, Spalte«. Upor. za znacenje 
fr. crevasse od crever < crepare. V. preslap, 
preslop, slap. 

Lit.: ARj 11, 711. Skaric, 7V^7 20, 45-49. 
Pletersnik 2, 219. Miklosic 262. Bruckner 440. 
Vasmer 2, 456. Matzenauer, LF 14, 401-402. 

presti, predem impf. (Vuk) (is-, na-), sve- 
slav. i praslav. *prjd-, »neo, spinnen«, prema 
iteratlvu na -a- -predati, -predam (Vuk), samo 
s prefiksima is-, ras-. Praslav. su izvedenice 
na -ia preda — preja (cakavski i hrv.-kajk., 
ZK) »1° netum, Garn, 2° naprava za hvatanje 
ribe (sinegdoha, Otok, Slavonija)«; odatle 
deminutiv na -ica predica (Vuk), takoder me- 
taforicki) »preglica« (v.) = prejica (Smokvica, 
Korcula) »prsten od gvozda u obali (rivi) i u 
kamenu za vezivanje barki, anel (Korcula), 
bijancug (Sibenik)«; na -ivo: predivo n (Vodice) 
»pletenje«, na -tlo (sufiks za oruda) preslica 
(bez -ica, koje je izgubilo deminutivno zna- 
cenje, upor. ces. preslo) = preslica (Lika, sa 
si od presljen), s deminutivom na -ica preslicica 



presti 



36 



pretati 



i augmentativima na -etina presletina i pre- 
slicetlna, na -jar pr'eslicar m, hipokoristik 
prela f (Turska Hrvatska, Saptinovac, Sla- 
vonija). Od preslo na -en (pridjevski sufiks), 
takoder sveslav. i praslav., presljen (Vuk) = 
(s odbacivanjem docetka -eri) presalj, gen. 
-sija — (s prijevojem nizeg stepena) prsljen 
(Vuk) »kost ili rog, koji se natakne na vre- 
teno da je teze kad se prede, agrsak (v.)«. 
Odatle na -ka preslenka »gljiva nalik na presljen«, 
na -tk > -ak prsljenjak, gen. -njka »drveni 
tanjure. Poimenicen sr. r. part. perf. pas. pfedeno 
n (Stulic, Sulek) »1° Strahne, motak, motovilo, 
2° vreteno« (Jambresic). Deminutiv na -de 
pfedeme (Vetranie) »1° pasmo, 2° biljka vilina 
kosa, macek, cuscuta« = predenica = pre- 
danica (Belostenec). Suglasnik e je nastao iz 
palatalnog nazala ('. Upor. polj. przqs'c. Rijec 
presljen je poimenicen pridjev m. r., kao 
termin primitivne kucne radinosti je kulturna 
rijec koja se posuduje: kod Madzara pereselen 
»Wirbel«, kod Rumunja prisnel = pristnel 
(s metatezom I — n > n — I, da bude blize 
rum. deminutivu na -el < lat. -eiius) = cine. 
prisine »anneau de fuseau«. Radne imenice na 
-la od part. perf. akt. prelja (takoder slov. i 
rus. prjahja), pridjev na -in preljin (Piva-Drob- 
njak), prema maskulinumu na -be preljac, gen. 
-Ijca pored prelac (Vuk) »1° covjek mekusac, 
2° (Lika) covjek koji ide po prelima«. Apstrakti 
prelo n »predenje«, na -aj napredaj (Lika) 
od napresti; naprelica (Kapinei, Slavonija) 
»tkanina«. Balticke paralele imaju nestalno s- 
i prvobitno znacenje lit. sprestl, sprendzju 
»eine Spanne messen, umspannen«, lot. spriest 
»spannen, strecken, messen«, spredule »preslica«. 
Prema ovim paralelama ie. bi korijen bio 
*(s~)pre-n-d- »istezem«, nazalirano *sp(K)er- i 
rasireno formantom d. Upor. stnord. spretta 
»razbacujem«. Tako misli i Mladenov. Bruckner 
veze s praslav. *preg- cime se ne objasnjava 
osnovno d. 

Lit.:AKj3, 959. 7, 528. 522. 11, 723. 741. 
ZbNZ 2, 227 '. Gavazzi, Sienna 3, 667-672. 
Mikldsi! 261-262. Elezovic 1, 238. 2, 123. 
Ribaric, SDZb 9, 183. Bruckner 440. Vukovic, 
SDZb 10, 398. Mladenov 506. WP 2, 672. 
Trautmann 278. KZ 50, 66. Vaillant, Sldvia, 
9, 491. 495. GM 353. Joki, ASPh 28, 15-16. 
29. 46. si. Reichelt, KZ 39, 76. Matzenauer, 
LF 14, 184-186. 

presumltaca f (oko Dubrovnika) »seljacki 
prsluk za svaki dan« = presomttaca (Konavli, 
Cilipi) »isto sto cerma < jecerma«. Bez prefiksa 
su (upor. susjed) premltaca f (Risan, Vuk) 
»vrsta prsluka, dzamadan«. Kako je praslav. 



korijen mit- (v. nize sumitice) gotovo iscezao 
iz narodnog govora, zamjenjuje se poznatijim 
met- (v. metati) pfemetala (Vuk, Dalmacija, 
ZU) »1° marama sto zene nose na glavi i od koje 
se krajevi sa strane pfemetnu jedan preko 
drugoga, 2° (Lika) komad platna na sredim 
prerezan, koji nataknu novorodencetu preko 
glave mjesto kosulje« = primetaca (Sinj) 
»kamizola«. Sve su to izvedenice s pomocu 
-aia od glagola s preiiksima pre-,- sg-, st-: 
presumi'titi (se), -sunutim (oko Dubrovnika) »1° 
prevrnuti, 2° razminuti se« = presamititi, 
-samitim (Vuk) »1° presmotati, predvostruciti, 
2° prebaciti (se)« = presumiti (Joljica) »preba- 
citi«, presumiti se »razminuti se«. Prilog na 
presumit (Travnik, koparan I dzemadan sapeti 
na presumit) = usumit = na -ice sumitice »naiz- 
mjence«. O glagolu bez prefiksa vidi pod 
mijena. 
Lit.: ARj 11, 612. 714. 733. Miklosic 198. 

preslic m (Dubasnica) »musko jagnje od 
godinu dana« prema f preslica (Dubasnica) 
»ovca od godinu dana«. Usp. stljeg. 

Lit.: ARj 11, 741. 

pretati, precem impf. (Vuk, Barakovic) 
(m-, po-, s-, u-, su-, za-) = (prijenosom su- 
glasnika c iz prezenta u infinitiv) zaprecat, 
-em pf. = uprecat (Kosmet), »pokrivati pe- 
pelom, zeravicom«, sveslav. i praslav. pret-, 
termin iz kulture vatre. Kako je nestalo pri- 
mitivnog pecenja hljeba, glagol nije vise opce- 
nit na hrv.-srp. teritoriju. Pridjev na -hn > -an 
stcslav. sipretbni > spretan pored spretan 
(obratno nespretan) »1° (Vuk) sto zaprema 
malo mjesta (opozicija kabast), 2° okretan (Da- 
nicic)«, s apstraktumom na -ost spretnost. Drugo 
se znacenje razvilo odatle sto baratanje pepelom 
i vatrom trazi izvjesnu okretnost. Upor. jos 
izraz spretati pusku »ispaliti pusku«. Postverbali : 
popret = pupret (Gornjoseljani, BiH), iipret 
(Crna Gora), s iipret (Crna Gora), zapret (Vuk). 
Rumunji posudise pridjev sprinten < stcslav. 
3tpeeibm> »behend, flink, hurtig, leicht, leicht 
bewaffnet«, poimenicen na -oj (v.) sprintenas 
»leicht Bewaffneter«, denominal a sprinteni 
»behend, leicht machen«, apstraktum na -ie 
sprlntenie »Behendigkeit«. Samoglasnik e je 
nastao iz palatalnog nazala, kako se vidi iz 
rumunjskog slavizma. i iz polj. sprzqtac »aus- 
raumen«, rus. prjatatb. Isti korijen dolazi i'u 
praslav. prijevoju perfektuma u vaznom ter- 
minu za primitivnu kulturu pletera, plota, vatre 
itd.: praslav. *protz > prut m »virga«, slov. 
prot, polj. pr{t, precik, prqcie. Deminutivi na 



pretati 



37 



preti (se) 



-be > -ac priitac, gen. priica, na -tk prutah, 
gen. -tka, na -icprutic. Pridjevi: na -tk prtitak, 
f -tka »gibak«, na -dst priitast = na -arast 
prutarast »saren, gestreift«. Na -ilo prutilo 
(Srijem) »prut za udice«. Na -ovaca (prema 
jabukovaca) prutovaca — na -ulja prutulja 
»prutasta jabuka«. Kol. na -je pruce, deminutiv 
na -ice prucice »siblje«. Odatle na -njak prucnjak 
»lozovo pruce sakupljeno na hrpu«. Ovamo jos 
zaprutnica f (Smokvica, Korcula) .»jalov izda- 
nak na prutu vinove loze, koji se otkida i sluzi 
za stocnu hranu kao branje«. Nema paralelau 
baltickoj grupi, a i ie. veze nisu utvrdene. 
Matzenauer uporeduje sa stvnjem. sprenzan 
»exornare«, ersprenten »germinare«, engi. sprunt, 
lat. spargere. Uzimlje i srodnost s lat. pertica. 
Ie. korijen *perth- bio je u torn slucaju u prije- 
voju nazaliran. Petersson rastavlja *pr-onto i 
uzimlje isti korijen koji i u pramen (v.). Neu- 
vjerljivo. Arbanasi posudise deminutiv pru- 
teke = purteke »Rute, Gerte«. 

Lit:: ARj 3, 2. 8, 79. 11, 744. ZbNZ 1, 28. 
Elezovic 1, 197. 2, 392. Miklosic 262. 265. 
Bruckner 436. KZ 42, 361. Mladenov 534. 
Iljinski, Sb. Sreznevskij 1924, 27. si. (cf. 
Ijfb 11, 464). Matzenauer, LF 14, 402-406. 
WP 2, 49. Jokl, Unt. 299. GM 358-359. 
Petersson, Bait. u. slav. 1916 (cf. LJb 1, 116), 
KZA1, 273. 

pretentliti, -im (Perast, statuti) »iskati, tra- 
ziti, zahtijevatk = prtendit (Lumbarda, Smok- 
vica, Korcula) = pritendi (Korcula). U Du- 
brovniku i Cavtatu inf. je prema 1. 1. prez. 
na-jo pretendzat, -am »isto«, zacijelo je dalmato- 
-romanski leksicki ostatak prema talijanizmu 
pretendit < lat. praetendere (prefiks prae- + 
tendere). Poimenicen part. perf. u z. r. preteza f 
= pretieza »Streit« (Dubrovnik, primjer: ke pre- 
teze sto imaF)«. S prefiksom in-; intendit, -Im 
(Kuciste) »shvatiti«, slov. teza »Vogelherd« < 
tal. tesa < kilat, tensus, upor. furi, contese (od 
contendere): 

Lit.: ARj 11, 747. Pletersnik 2, 667. Kusar, 
NVj 3, 337. Sturm, CSJK 6, 71. REW» 8640. 
8651. Budmani, Rad 65, 167. Crania, ID 6, 
118. DEI 3074. 

preti (se), prem (13. v., koga, s kime, Vuk) 
(do-, sa-) = (ikavski) priti se, sveslav., praslav. 
*pw-, pravni termin, »contendere«; ddpreti, dd- 
prein »attingere, assequi«, sdpreti, sdprem (Vuk, 
koga na sudu*) »1° okriviti, 2° dokazati kome 
na sudu da je kriv«. Upor. saprela ga so i 
hljeb »kaznjen je za svoju nezahvalnost«. Ite- 
rativ se pravi prijevojem duljenja t — I: 
-pirati, samo s prefiksom: preplrati (se), -em, 



otpirati (Dusanov zakon) »braniti na sudu«, 
sapirati. Prijevoj o spor m »controversio«. Izve- 
denice se prave od cetiri osnove: *pr- < *pu- 
s nestankom palatalnog poluglasa &; *par- s 
b > a; *pir- (iterativna osnova); *por- (prijevoj 
perfektuma). Od pr- > pbz- na -iste popriste 
(Stulic) je rusizam »1° potrkaliste, 2° tecaj, 
3° polje rada«, danas knjizevna rijec u opcoj 
upotrebi; raspra (Vuk) = bez prefiksa pra 
(Vinodolski zakon). Na -ica prica »1° accusator, 
advocatus, 2° prezime«. Rumunji posudise 
pira »proces« > *pua > pra. To moze biti i 
njihov postverbal od a (sa) piri »optuziti ne- 
koga« < pbzo, preti, odatle i piris »tuzitelj«, 
na -itura pintura »optuzba«. Od par- radna 
imenica na -be > -ac parac, gen. parca, de- 
nominal (ras)parciti (Stulic) »rastaviti parce«, 
rasparan (16. v.) »koji zamece raspru«. Apstrakti 
na -bbaparba f, s pridjevom na -enparben ; na -nja 
parnja = hrv.-kajk. perna (Pergosic). Sa madz. 
sufiksom -wi < -osperus (hrv.-kajk.) »optuzenik« 
(Pergosic). Pridjev na -bn > -an: paran, po- 
imenicen na -ica parnica, s pridjevom parnicni, 
denominal na -ti parnlciti se; na -Ik suparnlk m 
prema f na -ica suparnica (Vuk) »protivnik«, 
rasparnik (Budinic). Upor. ces. souper. Od 
iterativne osnove *pir nema imenickih izve- 
denica. Od *por- spor je postverbal od i bpeeii > 
sapreti, upor. ces. sepfiti (Rumunji stvorise 
odatle a sporovai »brbljati, odatle apstraktum 
na -eh > -eata sprovaiala »brbljarija«), raspor 
m (16. v., Vuk) »razdor«; suparnik (Piva— Drob- 
njak) ima dva znacenja: »1° suparnik« i »2° 
supojn'k, stavljanje stoke na zajednicko cuva- 
nje«. O torn drugom znacenju v. prijeti; Ispor 
(dubrovacka poslovica, 17. v.) »djelo kojim se 
iskali ljutina, pizma itd.«; prljepor m, s pri- 
djevom prijeporan. Rumunji imaju bez pre- 
fiksa postverbal poara »dissensio«, koji ne 
postoji u slavinama. Ako se taj pravni svesla- 
venski leksem izvodi od ie. korijena *per- 
»udariti«, onda ide u baltoslavensku zajednicu, 
ali pravno znacenje nije se razvilo u baltosla- 
venskoj jezicnoj zajednici nego je to prasla- 
venska inovacija. Odgovara stcslav. preti, 
pbec. Upor. lot. piretes »rixari«, got. fairina 
»accusatio, culpa«. Homonimija u znacenju 
prema -prijeti uklonjena je na tri nacina: 
kvantitetom (kratkim u priiti prema dugom 
u -prijeti); prijeti dolazi samo s preiiksima, a 
preti bez prefiksa; preti dozvoljava izvodenje od 
prezentske osnove, -prijeti ne. 

Lit.: ARj 2, 650. 3, 938. 11, 750. 847. 
Horak, ASPh 12, 299. Vukovic, SDZb 10, 
404. Miklosic 239. Holub-Kopecny 302. 346. 
WP 2, 42. Tiktin 1474. Matzenauer, LF 14, 



preti (se) 



38 



prgav 



176-179. Persson, Beitrage str. 473 (cf. Ub 1, 
68). Boisacq* 889-890. 

pretur m »posuda koja sluzi za prenosenje 
masta iz vinograda u vrijeme jematve« = 
prttor (Vis) = pritur (Komiza), u Kastelima 
pritarak, gen. -arka »koca (Brac)«. Upor. korlata. 
Cini se kao da je dalmato-romanski leksicki 
ostatak od lat. rijeci praeiectorium »posuda za 
pretakanje vina«, obrazovane kao trajectorium > 
tratur (v.). Glede o > a upor. sudajma < 
festa Sancii Domnii. Stsrp. preton »namjesnikov 
stan« je lat. praetorium preko biz. Jiparrcbptov. 

Lit.: Jadranska straw 17, 319. Skok, 
Slav. 194. Vasmer, GL 123. 

pretur gen. -ura m (Dubrovnik, Cavtat) 
= pretur, gen. -ura (Rab, pored narodne rijeci 
sudac; Starigrad na Hvaru) »sudac«, pretura f 
(Boka) »sud«. Od tal. pretore < lat. praetor. 

Lit.: ARj 11, 767. Kusar, Rad 118, 21. 26. 

Prevalila (iz ljetopisa popa Dukljanina), 
etnik na gr. sufiks -tTnc, > lat. -ita od imena 
rimske pokrajine Praevalis. 

Lit.: ARj 11, 782. 

prez (Kosmet) = priz (ikavski, Vetranie, 
Mencetic) = preza (pred suglasnickim gru- 
pama i pre'd enklitikama tne, te, se, nj), sveslav. 
i praslav. *peeeb, »1° trans, 2° sine, bez (15. v.)«. 
Veze se s prijedlogom na. U knjizevnom jeziku 
istisnut od sinonima bez. U narjecjima je ziv 
prijedlog (ZK) i unakrstava se sa bez u brez 
(ZU). U arei prez oblik bez se ocuvao u leksic- 
kom arhaizmu: u bezan (se ti ... propalo, 
ZK), slozenica od sintagme *bez dna. U arei 
bez oblik prez se ocuvao samo u neuljudnom 
izricaju: ako nec'e, pres k . . . (Kosmet) »ne 
marim«. Prvobitno je znacenje »preko, trans«. 
To se ocuvalo u prizdan »preko dana«. Moze 
biti i imenicki prefiks: prezime (v.). Sadrzi 
dva elementa : pre (v.) i deikticka cestica z(i), 
koja se nalazi u bez (v.), crez (v.), iz (v.), 
niz (v.), na-z-uti (v.), (s)kroz, do-z-voliti (v.), 
na-z-ocan (v.), njoj-zi, nje-z-in. Jat ( > e, i) 
je nastao po zakonu likvidne metateze. V. 
preko. 

Lit.: ARj 11, 810. Elezovic 2, 124.Miklosic, 
244. Holub-Kopecny 300. Bruckner 444. Mla- 
denov 509. WP 2, 31. Lang, CMF (5,113-118. 
si. Zubaty, KZ 31, 60. Nehring, ZF 4,400 - 401. 

prezati, -dm impf. (Vuk, slov.), praslav. 
*prcg- pored *prez- »1° trzati se iza sna 
> 2° bojati se, plasiti se«. Homonlmija sa 



prezati, prezem (v.) uklonjena je akcentom kao 
u muka i muka pored pf. -pregnuti, koji per- 
fektivum za prezati ne postoji, ali je postojao 
u stcslav. vbsprjgncti »hervorspriessen«. Od 
praslav. korijena preg- je izvedenica na -/ + 
-to pregali, ST- -eb" »crv koji zivi u siru«. 
Sluzi kao uporedenje za koprljanje, skakanje: 
pren&ie se kao pregalj po siru. Rijec pregalj 
»Jochnagel« je drugog podrijetla (v.). Pridjev 
na -ou prezou (Srbija) »bojazljiv«. Postverbal 
oprez m (Vuk) = opreza f, s pridjevom na 
-bn oprezan, apstraktum na -ost opreznost. Pri- 
jenosom suglasnika z iz prezenta *prtzo > 
prezam nastaje infinitiv prezati (is-) pored pfe- 
ziti, prezint (Crna Gora) »vrebati« (do- Dubrov- 
nik) = na -iti (u)prezat (pored prezif), upre&im 
(Kosmet) = uprezati, uprezam (Vuk) »uvre- 
bati, sacekati«, isprezati, ispreiim pored ispre- 
zatn »svrsiti .prezanje tim sto se. ugleda ili 
nade ili ulovi ono sto se prezi«, prema impf. na 
-va- isprezivati, isprezujem pored -zivam. Upor. 
slov. oprezovati »vrebati«. Samoglasnik e je 
nastao iz palatalnog nazala j, upor. stcslav. 
oprezati. U sjevernim slavinama nema zastup- 
nika. Variranje z prema g u praslav. prtg- je 
kao u potezati, potezem prema potegnuti. Pod 
praslav. korijen *preg- (sprezjnk, v.) stavlja Da- 
nicic, Korijeni 294, i ime biljke stcslav. sprezb 
= sprez (Stulic) »helleborus« = sprez m (Vodice, 
Istra) = sprez (Vuk), koja se gr. zove axdpcpn 
> bug. karp. To ne moze biti: kao u njem. 
Nieswurz sto je dobila naziv od nien »kihati«, 
slicno je nazvana i kod nas od prezati »skociti«. 
Praslav. prijevoj perfektuma stcslav. progb > 
prug m (16. v.) »1° skakavac, locusta, 2° skok, 
3° rak locusta marina«, odatle impf. prugati, 
-am (Brae) (za-) »skakati upropice«. le. je 
korijen *spreng-, nazaliranjeje rasirenje nagod 
korijena *sp(h)er- »zucken, schnellen«, koji se 
nalazi u njem. springen. V. prgav. 

Lit.: ARj 4, 2. 11, 813. 511. 820. 823. 813. 
12,. 524. 525. 526. Danicic, Kor. 294. Elezovic 
2, 123. Ribaric, SDZb 9, 192. Mitdoiii 205. 
261. 263. Bruckner, KZ 42, 339. 361. WP 2, 
675. 276. Matzenauer, LP 12, 163. 14, 192- 
193. Raid, ASPh 1, 620. Suman, ASPh 30, 
304. Zupitza, KZ 36, 65. Bernard, RES 23, 
16'I. Uhlenbeck, PBB 22, 197. Hamm, KZ 67, 
122. 227-228. 

prgav (Srbija, Milicevic), pridjev na -av, 
»1° zustar, 2° gnjevljiv, koji se ljuti, 3° nestrp- 
ljiv«, s apstraktumom na -ost prgavost. Stoji 
zacijelo u vezi sa stcslav. "s-prbgnoti »heraus- 
springen«, postverbal priga »neuer Kornan- 
satz«, rus. terga. U bug. pragav »elastisch, 
behend, schnell, geschickt«, s apstraktumom 



prgav 



39 



pn 



na -ina tralavina. Po svoj prilici je metafora 
od trzfti (v.) »peci«. Upor. stcslav. prbga, ces. 
prha, prhlava »rastlina koja pali«. Osnovno bi 
znacenje bilo »upaljiv«. Ovamo idu rumunjski 
slavizmi pirga f »plod koji je istom sazrio, 
prvijehac«, pridjev pirgav »friih reif«, glagol, 
na -ovati, -ujc > -ui a sa pirgui »dozreti«, 
odatle apstraktum na -eh > -eala pirguiala f 
»dozrijevanje«. Moguce je vezati i sa praslav. 
korijenom preg- < ie. *spreng- kao nizi prije- 
vojni stepen bez nazalizacije. V. presati. Rijec 
prga f (Vuk, Lika, Turska Hrvatska, Dalmacija) 
kao postverbal od prziti (v.) znaci kod Vuka 
»1° jelo od przena sijerka kao pura (v.) ili kasa, 
2° (sinegdoha) brasno od kojeg se pravi prga«. 
Odatle na -onja pfgonja m (Lika) »(saljivo) 
covjek koji rado prgu vari i jede« i prezimena 
Pfgomelja (od sintagme prgu mljeti) i Prgomet 
(od sintagme prgu metati, se. u kotao, na vatru). 
Ovamo moze ici kao metafora augmentativ 
na -ina pafina »1° pospa, kovacina, kojom se 
pospe mokra coha, kad se hoce da se crno 
oboji, 2° pijesak, saplun, salbun (Vuk, jugo- 
zapadni krajevi), 3° zemlja u kujundzinici, 
sto upijavodu, 4° toponim«. Upor. dalmatinsko 
uporedenje suh kao prga za postanje metafore. 
Upor. jos ukr. perha »Blumenstaub«, rus. ter- 
ga »Blutenstaub«. Izvedenica: deminutiv na -ica 
prsinica, na -iste prziniste, na -njak prznjak, 
gen. -aka (Bosna) »kamen sitan kao przina«; 
przjnaca (Stulic) »renaccio, terra arenosa« sadr- 
zi tal. sufiks -azza < lat. -acea; pridjevi na 
-ast przinast, na -av przinav, na -ski przinski. 
Slozenica przinosa (Stulic) »koji nosi przinu« 
(haplologija nono > no kao u zakonosa). Vol- 
tidi ima i glagol prziti »arenare, sandicht 
machen«. 

Lit.: ARj 11, 826. 12, 569. Elezovic 2, 133. 
Miklostc 241. Holub-Kopecny 294. 293. Bruck- 
ner 405. 411. Tiktin 1168. WP 2, 674. Matze- 
nauer, LF 14, 94. 169. 

pf had, prsem impf. (Hrvatska, subjekt/tf/ca; 
slov.) = prati (ZK) prema pf. prhnuti, -em 
(ot-) = pfnit, prne (ZK) i deminutivu na -etati 
prhetati, -de, iterativ na -va- poprhavati, -pr- 
hava (snijeg), prijenosom suglasnika s iz x>k- 
zznia.x\ mfmiibi prsati, pjsem, -dm, -trn (16-18. 
"•) (po-, subjekt prah) »1° letjeti, (davon) flie- 
gen, ilattern, svolazzare, 2° puhati, piriti, 
sustati, sumiti« = prsiti, prsim (subjekti pcela, 
vjetar, miris, snijeg) »letjeti, polijetatk. Postver- 
bal prh (Barakovic). Na -alo prhalo n (Cres, 
Gundulic) »trak, pantljika«. Pridjev na -av 
prhav »nestalan«. Ovamo mozda prhala f (Zore) 
»rese zenske haljine«, odatle na -ar prhalar 



»koji ih pravi«. Glagol je onomatopejskog pod- 
rijetla. Zvuk, sto cine krila ptice, kad leti, 
imitira se sa prrr. Glagol prhati u znacenju 
»razzolare, scharren«, sto ga daje Voltidi, 
bit ce unakrstavanje s nizim prijevojnim ste- 
penom *prh od prah (v.). Nalazi se i u drugim 
slavinama: stcslav. pruhati, polj. pierzehae pre- 
ma pierzehnqc, rus. porchatb prema porhnutb 
»uzletjeti«, ukr. perchaty »flattern«. Ovamo jos 
leprsati (se), -am (Vuk, subjekti ptice, patke, 
svrake), u kojem se unakrstilo letjeti i prsati. 
Upor. lepetati i lepuhnuti (v.). Metaforicki upo- 
trebljava Gundulic prsiti, prsim sa subjektom 
glas u znacenju »siriti se« i prenosi se na psi- 
holosko polje u pridjevu izvedbom od iste 
osnove s pomocu sufiksa -Ijiv pfsljiv (Vuk, 
Hrvatska) »iracundus«, poimenicen na -be > 
-ac prsljivac prema f na -ica prsljivica (Lika) 
i apstraktum prSljivost. Upor. ces. prchly »irae 
praeceps, iracundus«. Matzenauer uporeduje 
s lit. papurska m, f »iracundus«, lot. pirHis 
»impavidus«. 

Lit.: ARj 11, 827. 828. Miklosic 241. Holub- 
-Kopecny 297. Bruckner 410 — 11. Vasmer 2, 
411-13. Matzenauer, ZF 14,82. Osten- Sacken, 
IF 28, 149. 

pri, baltoslav., sveslav. i praslav. prijedlog 
s lok., imenicki i glagolski prefiks (tip prilog, 
priloziti), »apud«. Nalazi se u svim hrv.-srp. 
narjecjima, za razliku od sinonima kod koji 
je samo stokavski i koji mu cini konkurenciju. 
Cest je u toponomastickim slozenicama: Prlz- 
ren, Pridvorica, Priluzje = Prilaze (Kosmet). 
Samoglasnik / je nastao od ie. dvoglasa ei 
u *prei = *prai — parai, u baltickoj grupi 
lit. prie pored pri, stprus. prei. Upor. gr. Jiapd, 
koji je cest u internacionalnim rijecima: pa- 
ragraf, paralela, parafraza i u gdjekojim nasim 
narodskim posudenicama paralaza; arb. per, 
gal. are (Aremorica »primorje«), stvnjem. furi, 
odakle furisto, danas Fiirst. V. prvi. Kao pri- 
djevski sufiks sluzi u deminuciji: pripit »malo 
pijan«, priredak, priljut (Kosmet). Upor. ces. 
pricernaly i u toj funkciji prefikse na (nagluh), 
o (ovisok), po (pojeftino, povelik, ponajbolji, po- 
zamasni). U ikavskim narjecjima doslo do iz- 
bjegavanja homonimije sa pre > pri na taj 
nacin sto je za pre generalizirano j ekavsko = 
ekavsko pre, npr. u ZK prejak, predobar, a 
ocuvao se pre > pri samo u prilaz »prijelaz 
u ogradk. 

Lit.: ARj 11, 829. Moskovljevic, NJ 2, 136- 
140. Elezovic 2, 133. Miklosic 263. Holub- 
-Kopecny 300. Bruckner 444. Mladenov 516. 
WP 2, 34. Frautmann 230. Joki, WuS 12, 90. 



pri 



40 



prijati 



Belie, JF 18, 97. Gauthiot, IP 26, 354. Roz- 
wadowski, RSI 2, 93. Boisacg* 813. 

prica f (Vuk) = pritac, gen. pritci i'(cakav- 
ski i stariji pisci; prema tome prica predstavlja 
prijelaz iz deklinacije » u deklinaciju a; upor. 
kod Barakovica pritaca), stcslav., bug., polj., 
ukr. i rus., »pripovijetka«. Nije praslavenska 
rijec nego je krscanska prevedenica od gr. 
jiapapoXri, stvorena od prevodilaca Sv. pisma 
za pojam Isusovih parabola od prefiksa fri 
i praslav. korijena *tbk- od taci, taknuli (v.), 
upravo *pri-tik-}, -{a. Prvobitno je znacenje 
»poredenje, prilika, primjer«, kao u pridjevu 
tiikmen od, *takma + -en »jednak« u starijem 
jeziku, danas poimenicenom na -be > -ac 
takmac, na -ica tdkmica »natjecanje«, danas 
utakmica, odatle takmiciti se. Konkretno zna- 
cenje vidi se jos u slov. na prico bili »biti na- 
zocan, tj. u doticaju«. Krscanski termin po- 
sudise Rumunji pritce f »Gleichnis, Parabel«. 
Rum. pritce treba razlikovati od price »Streit« 
(v.). Od prica pravi se denominal na -atipricati, 
pricam impf. (Vuk) (is-, za- se} = priecati 
(hiperjekavizam, Vares) »pripovijedati«; ispri- 
cati (se) dobio je po zapadnim krajevima zna- 
cenje »opravdati, izgovoritk, odatle postverbal 
isprika »izgovor«, analogijski stvoren prema 
tipu krik(a) (v.) od kricati. Odatle impf, na 
-va- ispricavati (18. v., Belostenec) = -evati, 
-ujem. To znaci da je prica, dobivsi znacenje 
»pripovijetka«, izgubila posvema vezu s Isu- 
sovim parabolama. Deprefiksacijom od ispri- 
cati se stvoren je u slov. i na zapadu pricati 
impf, »excusare«. Deminutivi na -ca pricea, 
na -ica pricica. Radne imenice na -lac, gen. 
-aoca pricalac (Vuk) prema f pricalica = na 
-alo pricalo n (pejorativno), na -nik prilacnik. 
V. dalju etimologijsku vezu sa taci, taknuti. 

Lit.: ARj 4, 4. 11, 848. 850. U, 180. Vu- 
kovic, SDZb 10, 385. Zuljic, Skolski vjesnik 
1908, 40. Miklosic 368. Bruckner 445. Mla- 
denov 524. Vaillant, RES 22, 17. 

pridika f (Slavonija, Lumbarda, Potomje, 
Crmnica) =prodika (Vuk, Perast, Rab, Crmni- 
ca) = (umetnuto n pred dental) prendika 
(Crmnica) = (promjena sufiksa) prodika (ZK) 
= prodeka »propovijed«. Postverbal od pri- 
dikati (Ranjina) = predikati, -am impf. (Vuk, 
Mikalja) = predikati = prodekan, -am (Stulic) 
= predikat, -am (Bozava) »chiaccherare«, na 
-ovati -ujem prodikovati, -ujem (ZK) = pro- 
dekovati (Belostenec, Jambresic, Voltici) 
= predikovati »propovijedati«. Radne imenice 
na -ator(em) > -atur: predikdtor (Vuk) = 



predikatiir, gen. -ura (Rab) = pridikatur m 
(Potomje) = prodekator (Belostenec, Jam- 
bresic) = prdikator, na -de predikat = pro- 
dikac = predikalac, gen. -aoca (Dubrovnik). 
Na -alnica > -aonica: predikaonicalpridik- — 
-kalnica (Istra) = prodikdlnica (ZK). Apstrak- 
tum na tal. sufiks -anza predikanca f »predika«. 
Na -bstvo prodicastvo (Mirakuli) = prodestvo 
(Belostenec, Voltidi). Deminutiv predicica (Ba- 
novac). Upor. slov. predga = pridiga i arb. 
predigoj. Od lat. praedicare. 

Lit.: ARj 11, 477. 12, 280. 281. 862. Pleter- 
snik 2, 225. 302. Crania, ID 6, 118. Resetar, 
Stok. 275. Kusar, Rad 118, 21. Miletic, SDZb 
9, 265. REW* 6718. GM 351-352. 

prijati, -am impf. (Vuk), neosobno prija mi 
(ne prija mi), ie., sveslav. i praslav. pri- »pro- 
desse, favere«,,upravo stcslav. pn\ati, pfej c sa r iz 
l. pred y. Odatle apstraktum obrazovan s pomo- 
cu sufiksa -zm deklinacije i (upor. bojazan, gen. 
-zni) stcslav. prijaznb »1° amor, 2° arhicus«, 
neprijazrtb »1° Bosheit (prevedenica, caique 
prema stvnjem. unholda, moravizam), 2° vrag«, 
prijazan, gen. -zni (14. v.). Posljednje znacenje 
dalo je povoda da je apstraktum dobio zna- 
cenje lica. Upor. tal. podestd »nacelnik« < lat. 
patestas, gen. -aris. Kad se to dogodilo, mogao 
je postati pridjev u hrv.-srp. prijazan, f pri- 
jazna (ne n , 15. v.) kao da je izveden s pomocu 
opceg pridjevskog sufiksa -bn > -an. Apstrak- 
tum na -oii (ne)prijaznost. Mozda je u torn 
pravcu bilo od kakvog znacenja i njem. unhold, 
koje je i pridjev i radna imenica. Rasiruje se 
s pomocu -Ijiv (upor. bojazljiv) i -iv prijazljiv 
pored prijazljiv i prijazniv. Sveslav. i praslav. 
je radna imenica na -telj m (upor. stvnjem. 
frindil') prema f na -teljica: prijatelj m (ne-; 
u Dubrovniku, Prcanju i Ozrinicima ne-) pre- 
ma prijateljica — pretelj m (Kosmet, ZU Re- 
lici) = pretyel (ne-) (hrv.-kajk., u Neuprezan kod 
Nikolsburga), prema preteljica, sa ne- nepretelj 
(Vodice, Istra) pored neprijatelj »1° amicus (sa 
ne- »inimicus«), 2° (termin srodstva) srodnik mla- 
din ili mladozenjin«, pridjevi na -bn > -an, -ev, 
-in,—skiprijateljan (u srp. prijevodu Hamartola), 
prijateljev = preteljev (Kosmet), prijateljicin = 
preteljicin (Kosmet), prijateljski = pretelj ski; 
hipokoristici priko m (Vuk) prema prika pored 
prika, gen. prike (Kosmet). Apstraktum na 
-stvo prijateljstvo n (ne-). Denominali na -iti 
sprijateljiti = spreteljit, spreteljim (Kosmet), 
na -evati A ujem prijateljevali. Od prijati »ui- 
sati (Bosna, turcizam, v.)« pridjev je na -bn 
prijatan, f -tna, stcslav. peyeibm, s apstrak- 
tumom prijatnost (ne-). Rijeci prijati i prija- 



prijati 



41 



prijesan 



telj posudise Rumunji: a prii, prieten (disimi- 
lacija r-l > r-n). Praslav. korijen pri- nalazi 
se u sties, bez rasirenja -ja- ph'ti (danas prdti, 
pfeji), odatle sa sufiksom -zm ph'zen, s pridje- 
vom na -ivy pHznivy, u sanskrtu trinati (3. 1.) 
»erfreut«, priyate »ist vergmigt«, priyah- »lieb«, 
got. frijon, stvnjem. Prija »Wotanova supruga«, 
got. frijonds, stvnjem. friunt, nvnjem. Freund. 
U baltickoj grupi samo lot. prieks '»veselje« 
pruza usporednicu obrazovanu sa sufiksom -do. 

Lit.: ARj 8, 30. 11, 907. 908. 912. 913. 
Janni, ASPh 12, 317-318. Elezovic 2, 33. 130. 
135. 259. Ribaric, SDZb 9, 171. Horak, ASPh 
12, 299. Miklosic 264. Holub-Kopecny 299. 
302. Bruckner 445. KZ 45, 46. Mladenov 525. 
Trautmann 231. WP 2, 87. Horalek Surota 18, 
58. Bugge, IF 1, 438. Machek, IF 53, 95. 
Hamm, KZ 67, 127. Fortunatov, KZ 36, 46. 
Hirt, PBB 23, 335. si. Beer, Slovansky sbor- 
nik Fr. Pastrnkovi 53-57. Boisacq* 809. 

prijek, f prijeka, odredeno prijeki, prijeka 
(14. v., Vuk) = (ekavski) prek = ikavski prik, 
komparativ preci, ie. (?), baltoslav., sveslav. 
i praslav. pridjev na -go *per-kb, »1° (konkret- 
no) najkraci medu dvije tocke, 2° (metafora) 
brz, hitar, 3° toponim u sr. r. Prijeko (Dubrov- 
nik, Ugljan) i u vezi s apelativima bara, njiva, 
stijena«. Glede alternacije prijeklprek u jekav- 
skim govorima v. pre-. Poimenicenja: na -be > 
-ac precac, gen. -cca = prijecac (Vuk, Crna 
Gora) » 1° prijeki put, 2° konjska bolest anthrax, 
3° usov, smet snijega, 4° toponim«, odatle 
prilog naprecac, napoprijecac (Lika), na -ica 
naprecica, na -jaga precaga »daska ili motka 
polozena poprijeko« = na -enica precanica 
(Crna Gora), na -enbkt preianak, gen. -anka 
(Ston) = (ikavski, sjeverna Dalmacija) pri- 
cana »opanak isprijecan oputom«, na -janin 
precanin »stanovnik preko Save (Srbija, Bosna)«, 
na -bka prijecka = (ikavski) pricka (Dalmacija) 
= bug. precka »1° precaga, 2° jarak na njivi 
(itd.)«. Odatle denominal na -ati preckat se, 
-am impf. (Kosmet) »prepirati se, svadati se«. 
Taj posudise Rumunji: a sa prici »streiten, 
hadern«, odatle njihov postverbal price f »Streit, 
Handel, Wiedersetzlichkeit« i u strum, pridjev 
pricelnic »streitsiichtig« ( > » je po zakonu 
u nenaglaseriom polozaju). Na -elina prije- 
calina (Dalmacija, Pavlinovic) »star, los opa- 
nak«. Pridjev na -bn > -an prijecan = poprije- 
can (od priloga poprijeko), s na- u komparativu 
naprecniji (Osvetnici) u znacenju »preci«, po- 
imenicen na -ica prijecnica = (ikavski) prisnica 
(Dalmacija) = prisnjlca (Krk) »1° greda, 2° 
basamak, 3° precaga, 4° toponim«, na -Ik 
prijecnik m »1° veriznjaca, 2° (neologizam) 



diametar«, na -jak prijeenjak (Vuk) »1° prijecka, 
2° paprcak, spinjatak, zaponjac«. Slozenica: 
prekonoz od sintagme preko noge sa sufiksom 
-16 »sapon preko noge (kod konja)«, dok pre- 
konoz (Dobroselo, Lika) u izreci zivjeti s kime 
u prekonoz sadrzi not Denominai na -iti pri- 
jeciti, prijecim impf, »impedire« (is- se, ispo-, 
o-, s-, za-), s objektom opanke, bicve znaci »okr- 
pati opanke istom oputom«: Ispricala san ti 
bicve (Korcula); odatle opreconica f (Cilipi) 
»okrpljeni opanci istom oputom« = na -ati 
prijeiati, pfijecam impf, (is-), iterativi na -va- 
-prjecivati, -prjecuj m pored na -avati -tre- 
cavati, -precavam, samo s prefiksima. Odatle 
postverbali opreka, s pridjevom na -bn > -an 
oprecan; zapreka. Na -la slov. prekla = priklja 
(ZK) »motka kojom se prievrscuje slama na 
krovu uz letvu«. Prilozi poprijeko, isprijeka, 
ndprik (ZK) »duture«, prik kao prilog za poja- 
canje pridjeva prik dobar (ZK). Prilog i pri- 
jedlog, preko (Vuk) = prijeko »trans, per, 
contra, praeter, ultra (s gen.)« = preo (Crna 
Gora preodan, preonoc, Vuk) = pro (Lika, 
Piva-Drobnjak, prodan, pronoc). Glede gubitka 
k upor. kao < kako. Veze se sa iz: ispreko 
(Vuk). Moze biti i glagolski prefiks: prekora- 
citi, prekohoditi itd. kao i imenicki postanjem 
od sintagme Prekodrinje n, Prekodrinac m 
prema f Prekodrinka, prekodrinski, prekogorac 
itd., prekomjera, s pridjevom prekomjeran, pre- 
kogodisnji, priloski prekodnevice, prekojuce(-r, 
-ra). U posljednjem slucaju gubi -o prekjuce = 
prikljuce (Vuk), preklane (-1), odatle pridjev 
prek(o)jucerasnji, preklani. Kako je praslav. 
pridjev *perkb upravo rasirenje s pomocu pri- 
djevskog sufiksa -kb (upor. sladak, gorak itd.), 
e je flaslao po zakonu likvidne metateze : upor. 
rus. (po)perek. U baltickoj grupi nalazi se samo 
u stprus. peebl (preiken). Upor. «mbr. perkam, 
pi. perkaf »prijecka«. 

Lit'.: ARj 3, 938. 960. 4, 3. 5. 11, 551. 
455. 456. 558. 637. 924. 7, 533. 12, 238. NJ 1, 
94. Elezovic 2, 125. Vukovic, SDZb 10, 399. 
Belie, NJ 1, 34-. MikloSic 242. Bruckner 443. 
Mladenov 534. Osthoff, IF 8, 34. WP 2, 31. 
Ivsic, HR 1934, 195. Rozwadowski, RSI 2, 
94. Sutterlin, IF 25, 62. 

prijesan, f prijesna (Vuk) = presan (ekavski, 
Kosmet i kod cakavskih ikavaca ZK presan, 
presnd) = (ikavski) prisan, sveslav. i praslav. 
pres- pridjev na -bn > -an iz terminologije 
proizvodnje kruha, »d£;uuoc i «. Poimenicen na 
-be > -de prijesnac, gen. -aca (Vuk, Vrbnik) = 
presnac, gen. pr snaca (Kosmet) »kolac nekiseo, 
kolac uopce« = na -ica prijesnica f (Voltidi), 



prijesan 



42 



-prijeti 



na -ik opresnlk m (Antun Dalmatin) = na 
-jak opresnjak m (Kozicic) = oprisnjak m 
(Antun Dalmatin) »prijesan hljeb«. Na -jar 
prijesnicar (Stulic) »koji pravi prijesnace«, odat- 
le prijesnicarnica (Bella, Stulic). Prilog u opresno 
(is)pecen kruh, jesti opresno, blagovati kruh u 
opresno (sve 18. v., Bacic, Kanizlic). Samo- 
glasnik je nastao od e ili od dvoglasa oi 
u ie. korijenu *proisko-s - pored *prisko-s, koji 
se nalazi u stvnjem. /rise (nvnjem. frisch), 
odatle nas germanizam vrisak, f vrlska = frifak, 
frlSka (ZK), takoder u romanskim jezicima. 
Baltoslav. je osnova *pre-sk- u lit. pres-kas 
»suss, ungesauert«. Suglasnik 1 je nastao vje- 
rojatno od k, u lit. kao u germ, zamijenjen sa 
k. Korijen je prema tome germanski i balto- 
slavenski. 

Lit: ARj 9, 111. 114. 11, 933. Elezovic 2, 
129. Miklosic 263. Holub-Kopecny 3004, 
Bruckner 440: KZ 45, 41. Mladenov 534. 
Trautmann 231. W P 2, 89. Matzenauer. 
LF 14, 176. Tiz 3, 488. KZ 50, 207. si. (cf. 
IJb 13, 301). Uhlenbeck, PBB 22, 536. 
Scheftelowitz, KZ 56, 181. Pedersen, IF 
5, 44. 49. 

-prijeti, -prem (samo s prefiksima do-, na-, 
o- se, oda-, odu- se, pri-, pod-, poda-, podu-, 
raza-, sa-, su-, u-, zfl-) = (ekavski, Kosmet) 
-pret = (ikavski) -ph'ti (ZK, Vodice) pf. 
prema impf, na b-i -pirati, -em (takoder samo 
s navedenim prefiksima, tako i zapirati, -pirem 
/Vuk/ = zapirat /Kosmet/ »sprecavati, smetatk), 
sveslav. i praslav. *perti, pzed (upor. stcslav. 
poabpuc, -pretT), »1° znacenja: taknuti, pritis- 
nuti, stici etc., prema prefiksima, 2° (s prefik- 
sima ot-, za- ZK, Vodice, hrv.-kajk., slov.) 
otvoriti, zatvoriti (kod stokavaca), 3° (s pre- 
fiksima sa-, su-: supret se, suprem (Kosmet) 
»ostati, zadrzati se« = saprei se (Kosmet), 
supriti se (ZK) »opreti se«. Prezentska osnova 
u stcslav. pbec prenesena je u infinitiv u doprli 
(Margetic, Reljkovic, Tomikovic). Izvedenice 
se prave samo od prijevoja perfektuma por-: 
postverbali otpor, ndpor, raspor, upor, zdpor 
m (Vuk) »F zasun, 2° trava od zapora 
IKosmet)«, upora, potpora f, na -ka zaporka 
»(neologizam) clausula«, s pridjevima na -bn > 
-an naporan, opor pored oporan, otporan, upo- 
ran, zdpordn i apstraktima na -ost napornost, 
otpornost, upornost, oporost. Znacenje »zatvoriti« 
nalazi se i u zapornih (Piva-Drobnjak) »stav- 
ljanje stoke zajedno na cuvanje«. Kako je tog 
znacenja na stokavskom teritoriju nestalo, na- 
stalo je prekrajanje te izvedenice prema spo- 
jiti u supojnik (Vuk). Tu je ocuvan arhaizam 
u Pivi-Drobnjaku, tako i u zapor »zasun«. 



Poimenicen part. perf. pasiva zdport (KZ, ca- 
kavci), s pomocu -ija (v.) zaparujq = zaprtlja 
(ZK) = slov. zaprtija »kontumac«. Rumunji 
posudise vise juznoslavenskih prefiksalnih slo- 
zenica, tako pripreti, priprc, koji je ocuvan u 
bug. impf, pripiram »drangen«, odatle postver- 
bal rus. pripor »Stiitze, Damm«, ukr. prypir, 
gen. -poru »steile Berglehne«, odatle rum. a 
pripi »drangen, treiben«, s gubitkom r zbog 
disimilacije r-r > r- 0, apstraktum na -eh > 
-eald -pripeald (soarelui), pripor »steiler Abhang«. 
Od opreti: a (sa) opri »an-, auf-, zuriick- 
halten, verbieten, stehen bleiben«, s apstrak- 
tima na -eh > -eald opreala, odatle na -iste 
opreliste, koje se ne nalazi u slavinama; sa tat. 
sufiksima -itura: oprlturd — -forza opritoare 
f, opor (Muntenija) = opornifa (— perinoc) 
»blazina osi«. Od podbpreti: a potyri »prisloniti« 
= (s metatezom) a propti = propl = popi, 
odatle na -i[ proptli »Gelander«, na lat. -ella 
> -ea proptea = poprea = propea = proprea 
»potpora«, rum. postverbal proptd (Erdelj), 
na -eh > -eald popreald »kucni zatvor«. Naj- 
vjerojatnije ce ovamo ici i rum. a privi 
»uzeti u obzir, betreffen«, koji se dosada razli- 
cito tumacio: od privideti, -zdp (Miklosic), 
prijaviti (Tiktin), praviti (Tiktin), sto sve ne 
objasnjava ni znacenje ni fonetski oblik. Os- 
nova je rum. slavizma. gerund (particip pre- 
terita aktiva) v hpee b = uprijevsi (se. pogled) + 
rum. -i < lat. -ire sa > i u nenaglasenom 
polozaju: a privi, odatle sa lat. -torius privitor 
»betreffend«, na -iste (upor. rus. zrelisie od 
zriti, v.), od poimenicenog infinitiva privire 
(cuprivire » s obzirom na«) prdviriste (Dosofteiu) 
= (s disimilacijom r-r > r-l) priveliste f »An- 
blick, spectaculum, Schauspiel«. Upor. rum. 
strivi < gerund sblee s (v.). Glede uklanja- 
nja homonimije prema preti v. tu rijec. U 
-prijeti cini se da su se pomijesala dva ie. 
korijena *per- »udarati« i *sper- »zucken, mit 
dem FUSS anschlagen, zappeln, schnellen« ili 
bolje *sper- »sperren, Stange, Speer, versprei- 
zen, stfltzen, stemmen«. U litavskom se odr- 
zalo nepostojano s- spirti, spiriu »sich stemmen, 
stiitzen«, u svim slavinama je otpalo zbog 
identifikacije s prefiksom s 6-. Slog pre- nastao 
je po zakonu 'likvidne metateze, upor. rus. 
gaperetb = zapreti »schliessen«, gdje ima i 
pereti, pru »stemmen, driicken«. 

Lit: ARj 2, 650. 646. 7, 488. 533. 509. 
Ribaric, SDZb 9, 184. Elezovic 1, 196. 2, 
32. 89. 201. 285. Vukovic, SDZb 10, 404. 
Miklosic 240. Holub-Kopecny 302. 432. Bruck- 
ner 441. Mladenov 418. WP 2, 42. 666. Tiktin 
1090. 1091. 1269. Vasmer 2, 341, 



prijeti ti 



43 



pnmencir 



prijetiti, prijetim impf. (Vuk) (m-, na-, za-) 
= (ekavski) pretili = ikavski naprititi se (Ma- 
rulic), nalazi se u svim slavinama osim u ces. 
i polj., praslav. pret-. Apstraktum na -nja 
prijetnja f (Vuk) = (ikavski) pricnja (regre- 
sivna palatalna asimilacija). Mozda ide ovamo 
kao postverbal prijet m (Vuk, Boka) = pret 
(Lastovo) »Stich in der Schulter«. Za praslav. 
korijen pret- nije se naslo paralela ni u baltickoj 
grupi ni u drugim ie. jezicima. 

Lit.: ARj 4, 4. 11, 935. 936. 938. 7, 534. 
Miklosic 263. Ivsic, JF 17, 118. si. Vasmer 2, 
430. 

prijetran, pridjev (~a jegulja, jelo, Vuk, 
Lika) »premastan, otuzan, usovan«. S prefik- 
som pri- u stcslav. pritranb (abnb, pcib, mgka) 
»amarus«, tako i u rus. prt'tornyj »zu suss, 
widrig, fade; siisslich (Rede)«. U Pivi-Drobnja- 
ku prijetravan. Slog tra- nastao je po zakonu 
likvidne metateze, od praslav. -forwsjkoji Mi- 
klosic tumaci prijevojem korijena ter: tor, koji 
je u trti (v.). Oblik u Pivi-Drobnjaku sadrzi 
jos sufiks -uo: *tor + -uo + -bnb. Prefiks pre- 
ima isto znacenje koje u prejak, prevelik. Bez 
prefiksa pridjev nije potvrden. 

Lit.: ARj 11, 938. Vukovic, SDZb 10, 398, 
Miklosic 359. Vasmer 2, 435. 

prikija f (sterp., 14. i 15. v., hrisovulji 
Dusanovi) = pnhija (1409) — prcija (15. v., 
Vuk, Perast, Turska Hrvatska, Korcula, Ko- 
tor, Vrancic, dubrovacki pisci) »dota (ZK), 
miraz, roba nevjestina koja se ponese onoga 
dana kad se vjenca, dio nasljedstva, oselina, 
armangan (Vasojevici, Bar), osebina« = prcija 
(Lika K, Crmnica) = percija (Vrgada) = 
perclia (Korcula u govoru starih ljudi). S 
prefiksom nad- natprc'ija (A. Kadcic) nije po- 
tvrdeno u narodnom govoru. Odatle na -as 
prcljas, gen. -asa m prema f prcijasica (Vuk, 
Orahovica, Lika) »covjek, zena iz zadruge, koji 
ima osebinu, osopstinu«. Na -ar < lat. -orius 
prcijari (Sutomore) »isto sto poguzi'elji (v.)«. 
Denominai na -ati prcijatl, -am impf. (Lika) 
»kad ko u zadruzi samo svoj posao radi, tj. 
oko svoje prcije«. Balkanski grecizam: ngr. 
npoixio, pi. -id, npoixi = Jtoupxi (Kios) = 
precla (Bova) = prici (Otrantq), bug. i stcslav. 
prikija, arb. perqi pored prike, cine, pritie 
pored prica < ngr. itpoixa, akuzativ od Jtpoi^, 
u dalmato-rom. perchlvium (Dubrovnik, Kotor). 
Docetak -vium nastao prema lixivia. 

Lit: ARj 7, 698. 11, 189. 429. 858. Miletic, 
SDZb 9, 604. GM 333. Jurisic, NVj 45, 
180. Rohlfs 1790. Pokl, Unt. 78. Isti, Stud. 
113-4. Vasmer, GL 123. 



prim m (Zore, juzna Dalmacija) »(brodski 
termin) prostor u ladi medu prvim i drugim 
bankom«. Nije tocno odredeno gdje se govori. 
Potrebna su obavjestenja i iz drugih krajeva. 
Upor. gr. Jtpij(iva »poupe« i pridjev Jtpuuvdc, »qui 
est au bout«. Ovamo ide mozda i kolski termin 
prema (prva, zadnja, Vodice) »prednji ili straz- 
nji dio kola, skaric, nadel (ZK)«. Nije isklju- 
cena veza sa prem (-o, -a) i pramac (v.). 

Lit: ARj 12, 48. Ribaric, SDZb 9, 183. 

primat m (Kasic, Rapid) »(katolicki crkveni 
termin) prvenstvo medu biskupima«. Apstrak- 
tum na -atus od brojnog pridjeva primus 
»prvi«. Na -arius > fr. -ier, tal. -iera: primiera 
f »neka vrsta kartanja« < tal. primiera, fran- 
cuzizmi premijera f »prva predstava nekog ko- 
madn«, premijer m »ministar predsjednik«. Ova- 
mo ide i prevedenica prvldan (v. pod prvi). 

Lit: ARj 12, 52. 53. REW' 6154. Skok, 
Slovo 3, 58. 

primencir m (Costa, koji prevodi u prvo- 
pivalac, gen. -aoca) = (-en pored -an kao u 
Idnciin pored lencun) primancir (Kavanjin) -- 
primancijer = premancir = premancer = pre- 
rnencer — prmancir (~ splicki, Marulic) = 
prmancer senjske crikve (1487, pop Balas) = 
premencer = prvocir (Kavanjin) »katolicki crk- 
veni termin) kanonik pojac, pivalac, gr. i|)cdxnc, 
(prvi u koru za upravljat i ucit ostale diake u 
pivanju)«. Najstarije su latinske potvrde iz 
Splita g. 1069, kada se pominju svjedoci 
Petrus primicerius, Draganus scitonosa i Osrizzo 
podlupus i g. 1171. Duymus lenita et ecclesiae 
bead Domnli primicerius. To je latinska izve- 
denica na -ius od sintagme primus cer ae (= 
tabulae ceratae) «koji je prvi zapisan na ploci« > 
biz. jtpiuixrjpi(o)c, (tt|c; auXrjc;). Drugi dio 
slozenice unakrstio se s gr. xupioc;, odatle u 
stsrp. peemicueb, dok se kod Kavanjina prvi 
dio crkvenog termina unakrstio sa prvi. Zna- 
cenje stsrp. primikjur = premlkjun — pretni- 
kirb oznaceno je u Dusanovu zakonu »knezove 
i premicirije. . . koji se obretajutb seli i katuni 
obladajuste«, sto znaci da su isto u katunima 
(= pastirskim vlaskim ili arbanaskimjnestal- 
nim, nomadskim naseljima), sto su selima 
(= stalnim naseljima) knezovi. Prema tome je 
premikjurb (po imenu se pominju iz 14. v. 
Boleslav i Voihna) balkanski grecizam latin- 
skog podrijetla: arb. perqyr »Oberhaupt, Be- 
fehlshaber«. 

Lit.: ARj 1, 49. 165. 11, 601. 607. 12, 54. 
52. 56. 235. Mazuranu 1163. CD 2, 130. 
144. 10, 393. 395. Rackil9. Sunnin 132. REW 



primencir 



44 



priskorka 



6750. Joki, IF 44, 62. si. Kadlec, Valasi 146. 
si. Vasmer, GZ 123. 

princip m 1° vladalac, knez, poglavica, 
vojvoda, prvak, 2° prezime (Bosna)«. Od tal. 
princlpe < lat. princeps, gen. -ipis (slozenica od 
primus i caput). Preko njem. Prinz < fr. prince 
istog podrijetla p«'«c m (Hrvatska, Istra) = 
princa m i indeklinabile princi m. Upor. arb. 
prenk. Na lat. pridjevski sufiks -alls poimenicen 
u m. r. principal m »(ribarski termin) onaj 
koji posjeduje ordenj (»alat«), za razliku : patrim, 
onaj koji upravlja (ostali su drugovi kod ribanja)«. 
Na lat. -atus principat m »zemlja kojom uprav- 
lja princip« < tal. principato < la.t.prmcipatus 
= na -stvo principatstvo n. Internacionalan 
je latinizam principium > princip m (hrv.) 
preko njem. Prinzip. 

Lit.: AR} \2, 71. REW* 6755. 

pripojiti, pripojim pf. (Vuk) prema impf. 
pripajati, pripajam (Vuk, prijevoj duljenja o-o 
> a) »conjungere«. Postoji jos sa s- i raz-: 
spojiti, spojim pf. (Vuk) pored sapojiti, sa- 
pojlm (Vuk) prema impf, prijevojem dulje- 
nja o > a spajati, spajam »conjungere, udruziti«, 
raspaliti se »kad se spone razlome«. Impf, 
na -vd- pripojdvati, -pajdvdm. Bez tih prefiksa 
ne postoji u hrv.-srp. Razlog je tome izbjega- 
vanje homonimije sa pojiti, prijevoj od piti, 
napajati. U Kosmetu zapdjat zapdjam »spa- 
jati«, nije bilo izbjegavanja homonimije pre- 
ma zapojit »davati nekome vodu, da mu se 
povrati dah ili svijest«. Postverbali spoj, odatle 
pridjev spojni, imenice spojka, spojnica, pri- 
poj. Rumunji posudise pripoi »loten«, pripoiu 
m »Lot«. Bez prefiksa dolazi u ces. pojiti 
kovy, pdjka, rus. pajatb »zataliti«. Prema tu- 
macenju Peterssonovu pojiti »udruziti« bila bi 
prajezicna kompozicijapo^w-, od cega se ko- 
rijen -tu- nalazi u sanskrtu y auti (3. 1.) »veze«, 
lit. yautis »voz«. Postoji i drugo tumacenje, 
po kojem ces. pojiti kovy znaci »mociti ih u 
rastopljenom cinu i olovu tanja ( = pajka)« i zaista 
je prijevoj od piti. Po torn tumacenju bio bi 
pojiti u znacenju »udruziti« prvobitna kovacka 
metafora, koja je, kad je izasla iz kovacke 
terminologije, dobilaopcenito znacenje bez veze 
na mocenje. Znacenje rumunjskog slavizma. 
»loten« upucuje jos na kovacki zanat. V. piti. 

Lit.: ARj 12, 96. Miklosic 254. Holub- 
-Kopecny 274. 261. Petersson, LUA 1 (12) 
(cf. JF3, 218. RSI 8, 300). Isti, Bait. u. slav. 
(cf. IJb 7, 117). Zubaty, SbPil 2, 19. Suman, 
ASPh 30, 298-299. Jagic, ASPh 30, ibidem. 
Tiktin 1200. 



pripsati, pnpsem impf. (Mencetic; Srbija, 
Krusevac, subjekt odijelo, »dolikovati, dobro sta- 
jati«, 3. 1. prez. prlpse cl da jes (Kosmet) »iz- 
gleda da jest«. Balkanski grecizam od aorista 
Eitp£\|)E od npinn »treba«: arb. preps »es ist 
notig«, cine, pripsire »falloir«, prep m »pre- 
stance«. 

Lit: ARj 12, 116. Elezovic 2, 137. Pascu 2, 
79., br. 1482. GM 352. Vasmer, GL 124. 

prisega f (Hrvatska i Slavonija), »juramen- 
tum, zakletva«, sveslav. i praslav. postverbal 
od priseci, prisegnem pored prisegnuti (Zakon 
vinodolski) i (cakavski) prisegati, -gam, -zem 
pf. »zakleti se« prema impf, prisezati, -am, 
-zem (12. v.) i sa prijevojem e-i prisizati, 
-zem (Barakovic, ZK, \inko\ci), prisigati (Vran- 
cic) i na -va- prisigavau, na -ovati prisigovati, 
-ujem (Mrnavic). Odatle postverbali prisefa 
(14. v.), apstraktum na -ba prisezba. Pridjev 
na -tn > -an prisefan, poimenicen na -ik 
pfiseznik. Taj vazan juridicki termin zbog za- 
sebnog semantickog razvitka izgubio je u je- 
zicnoj svijesti vezu s glagolom segnuti (v.) 
(po-}, od kojeg je prefiksalna slozenica. Samo- 
glasnik e je nastao iz palatalnog nazala [, upor. 
stslav. prisega, prls\stl, ces. ph'saha, polj. przy- 
sega, rus. prisjdga. Znacenje se razvilo prema 
starom obavljanju prisege pruzanjem ruke i 
doticanjem svetog predmeta pri zaklinjanju. 

Lit: ARj 12, 126. 129. Miklosic 291. Holub- 
-Kopecny 301. Bruckner 444. WP 2, 483. 

prism, fprisna (13. v.), danas knjizevni pri- 
djev uzet iz crkvenog jezika, »1° pravi, iskren, 
2° srodan«. U crkvenom jeziku (Domentijan) 
i historijskim tekstovima prilog prisno »uvijek, 
vazda«, iz zavrsetka molitava: i nynja i prisno 
i b veky vekovb amlnb = lat. et nune et semper 
et per omnia saccula saeculorum amen. Apstrak- 
tum na -stvo prisbnbstvo (Danilo). Samo jos 
stcslav. pei3bnb i slov. pristen, odredeno prismi, 
stcslav. slozenica prisbnodeva, prevedenica od 
gr. ad jtapOevoc; »toujours vierge«. Ne zna se 
koji je oblik prvobitan, stcslav. bez f ili slov. sa 
t, koji je mogao ispasti u femininumu, odatle 
je analogicki stvoren maskulinum bez t. Ako 
se veze s isti (v.), s prefiksom pri + iuihm, 
onda je slovenski oblik prvobitan. Upor. ces. 
prisny s drugim znacenjem »odlucan, ozhodny«. 

Lit: ARj 12, 125. Pedersen, IF5,44. Meyer, 
IF 52, 86. Holub-Kopecny 301. 

priskorka f (srednja Dalmacija, Pavlinovic) 
»krivica«. 

Lit: ARj 12, 177. 



prist 



45 



prkno 



prist m = prise (ZK), sveslav. i praslav. 
*prysk + sufiks -jo, »pustula«. Pridjev na -bn > 
-an pristan, prisna (Stulic) »pun pristeva«, na 
-ost pristasi = na -av pristav (Stulic). Poime- 
nicen na -jak prisnjak »biljka euphorbia, Wolfs- 
milch« nazvana ovako po soku. Zato i prist 
(Bosna) »trava« moze ici takoder ovamo. De- 
minutiv na -ik prlscak, gen. -aka (ZK) = na 
-be > -de pristac, gen. prls'ca (Stulic). Denomi- 
nali na -atl ispristati se, ispustam (Lika) = na -Hi 
ispustiti, ispristim se = ispristit se, -pristim (Kos- 
met), impf, na -va- ispristivati se^pristujem pored 
-ivam {napo-}. Samoglasnik tje nastao odjery-a, 
upor. polj. przyszcz, rus. prysc. Prema tome je 
prist izvedenica na -to (pridjevska?) od onoma- 
topejskog glagolskog korijena *prysk-, upor. 
stcslav. prysneti, ces. pryskati, rus. pryskatb. 
U juznoslavenskom postoji ta onomatopeja u 
nizem prijevoju prskati impf, (po-} prema pf. 
prsnuti (ras-) (v.). Upor. i praskati (v.). Sa 
samoglasom i < y nalazi se u onomatopejskoj 
varijanti brizgati impf, prema pf. briznuti (v.), 
polj. bryzgac, rus. bryzgatb »spritzen«. U bal- 
tickoj grupi paralela je prausti »(das Gesicht) 
waschen«, lot. prauslat »spritzen«, u donjo-njem. 
prusten, s istim prijevojnim samoglasom u, 
kome u praslavenskom odgovara jery. Upor. 
jos srvnjem. brusche = nvnjem. Brausch(e) 
»tumor, tuber«, sanskr. prusnoti »spritzt«. Ie. 
korijen *(s)per- »spriihen, spritzen« bio je ra- 
siren na -eu i na 1. Ovamo ide jos ime rijeke 
Pristevka, desni pritok Sitnice, i ime grada 
na njoj Prlstlna. 

Lit: ARj 4, 5. 7, 508. 12, 178. Elezavic 1, 
239. 2, 139. Miklosic 266. Holub-Kopecny 
298. Bruckner 440. Mladenov 525. 533. Vasmer 
2, 452-3. WP 2, 28. 230. Trautmann 23. 
Matzenauer, LP 14, 172-173. Petersson, 
Zwei sprachl. Aufsdtze 1917. (cf. lib 8, 208). 
Siitterlin, IF 25, 70. Wood, IF 22, 156 160. 

pritoka f (Istra) »furca, currus (prema Ne- 
manicu)«, sto Maretic prevodi »kolomija, kolo- 
voz, vagas«, cini se neispravno, jer je istarski 
kolski termin zacijelo identican sa pritoka (Kor- 
levici, Istra), koje Ribaric glosira »Langbaum, 
sura (Vodice) < svora, svora (ZK)«. Upor. 
jos prtdka f (Buzet, Sovinjsko polje) »straznji 
roeovi u kola«. 



Lit.: ARj 12, 196. Ribaric, SDZb 



184. 



pritrus m (Istra) »uzrok, causa«. Stulic ima 
pritrus m »1° mixtura, primjesa, mjesavina, 
2 aspersio, pokrop«. Lastric ima pritrusa f 
u znacenju 1°. Cini se kao postverbal odpritru- 
sltl se (Stulic) »adhaerere«, a u Vitaljica pritruse- 



nje n, od nepotvrdenog /wYras/?/ »umijesiti«. Se- 
manticki razvitak i odnos nije jasan. V. trus. 
Lit.: ARj 12, 198. 

priur m (15. v., Kozicic, Gucetic) = prijur 
m = prejur (15. v., Mikalja) prema f priura 
= prior (danas) »1° manastirski starjesina ne- 
kih katolickih redova, 2° knez, comes u srednjo- 
vjekovnom Splitu«. Od lat. prior, gen. -oris. 

Lit.: ARj 11, 542. 942. 12, 204. 

privati se, -am impf. (Perast) »lisiti se«. 
Od tal. < lat. privare. Od part. perf. privdtus 
pridjev na -bn > -an privatan (Sulek), prilog 
privat (kao u njem.) pored privatno (uciti), 
odatle na -ist(a) privatista) m. 

Lit.: ARj 12, 207. REW 6758. 6761. 

prizuncijun f »preuzetnost«. Od tal. uce- 
nog apstraktuma presunz'wne < lat. praesump- 
tio, gen. -onis, od part. perf. praesumptus sa 
sufiksom -10, od prefiksa prae- i sumere. Rijec 
preuzetnost je prevedenica odatle. 

Lit: ARj 12, 230. 

prkat, gen. prkdta (Istra) »ovcarnica«, de- 
minutiv prkatic »ovile« = prkat, gen. -dta m 
(zapadni dio Kastavstine, Brgud, prema Ze- 
janu, Vodice, Krlevici) »1° kotac, 2° mali 
prostor u stali za krave, odijeljen daskama za 
telad ili svinje, u staji za ovce odijeljen prostor 
za jagnjad« = slov. parkot (Malhinje) = pre- 
kdt, gen. -ata »isto«. Leksicki ostatak iz starog 
istro-romanskog kao izvedenica na -atus (upor. 
prnat) od srlat. parricus > fr. pare, koje pripada 
pred-ie. supstratu. Internacionalno park, na 
-iratl parkirati, parkiram. 

Lit: ARj 12, 231. Ribaric, SDZb 9, 184. 
Pletersnik 2, 10. 241. Alessio, RiO 1, 250. 
REW* 6253. 

prkno n (Vuk, Istra) = perkno (Vrbnik) 
»(nepristojna rijec za eufemizam) zadnjica, stra- 
znjica, guzica, dupe, supak, rit (hrv.-kajk.)«. 
Slov. prknja f. Pridjev na -ast prknast »guzat«. 
Deminutivi na -see < -chce pfknasce n (Lika) 
= na -ce prkance, gen. -eta (Vuk). Augmenta- 
tivi na -jaca prknjaca f (Dordic) »debelguza«. 
S romanskim sufiksom -atorius > -ador prk- 
njadora (Ston) »prozdrljiva zena«. Upor. tal. 
manglador. Pejorativna rijec moze se upore- 
divati u pogledu sufiksa i sa pijandura, kako 
cini Maretic. Ovamo ide jos na -jak pftnjdk, 
gen. -aka m (Lika) »zao cir od koga se lako 
umre, poganac«. Glede tn < kn upor. Knln yl 
Tenenum. Matzenauer veze sa gornjo-luz.-srp. 



prkno 



46 



Pflj 



impf, pdrkac prema pf. porknyc »pedere, vis- 
sire«, s postverbalom/xw£ »flatus ventris«. Ako 
je tako, prkno bi se dalo objasniti kao izvedenica 
na -no od nepotvrdenog deminutivnog glagola 
na -kati *prtkati impf, prema pf. *pnknuti, 
upravo kao postverbal od perfektiva. To ostaje 
samo kombinacija. 

Lit.: ARj 12, 231. 516. Matzenauer, LF 
14, 84. 

prkos m (stokavska rijec bez paralela u dra- 
gim slavinama, Vuk) »1° inat, true (ZK), 2° 
toponim (Dalmacija, upor. Pravddie, Pravda- 
cice)«. Pridjev na -6« > -anprkosan (Piva-Drob- 
njak) »koji prkosi«, na -it prkosu, na -Ijiv 
prkosljiv (Lika). Prijedlog s dativom u(s)prkos 
»trotz« (na-, za-}, pored kojega se govori uskos 
(v.). Radna imenica na -dzija (v.) prkozdzija 
— prkoscija m (Vuk) »inadzija«. Denominal 
na -Hi prkositi, -im impf. (Vuk) (is-, na-). 
Ovamo ide mozda pfkonja m (Lika), s deminu- 
tivom pfkonjlca m (Lika) i denominalom na 
-Hi pfkonjiti, -im (se) (Vuk) (na-) »srditi se, 
mrgoditi se«. Korijen /)/*-, koji se nalazi u tim 
izvedenicama dolazi jos u maskulinumu na 
-ica prcica (Vuk) »mali covjek koji se lasno 
rasrdi« i na -bk prcak, gen. -cka (Dubrovnik) 
»gnjevljiv, nabusit covjek«. Ekspresivnost tih 
izvedenica izrazava se onomatopeiziranjem na- 
prnjiti se, ndpmjim (Lika) = naprnduljiti se, 
-prnduljim (objekt gubicine, Lika), naprndisiti 
se, -prndisim (Lika) »zaintaciti dokazivanjem«, 
prndiati, -am (Piva-Drobnjak) »pricati uno- 
seci ruke kome u oci ili mlatarajuci rukama«. 
Uporedenje s ukr. prijedlogom navperec »us- 
prkos« daje nam mogucnost za tumacenje po- 
stanja: prkos je apstraktum na -ost, koji od- 
govara stcslav. prekostb »protivnost«, od pri- 
djeva prijek (v.), odatle pridjev na -bn prekostb- 
nb, u kojem je prema tipu prazan, praz(d)na 
ispao / u femininumu, odatle hrv.-srp. prkosan. 
Odbacivanjem opceg pridjevskog sufiksa -bn 
nastala je stokavska imenica prkos m. Oblik 
*prkb mjesto prekb je nizi prijevojni stepen, 
koji se moze pravdati i ekspresivnom tenden- 
cijom. 

Lit.: ARj 4, 5. 7, 535. 11, 427. 12, 232. 231. 
Vukovic, SDZb 10, 399. 

prie, gen. -eta n (Skopska Crna Gora) = 
prlo n (Stara Srbija) = prije, gen. -eta (Kosmet) 
»malo magare«, bug. prdlja. Na -etina prietina 
f (Sasin, Dubrovcanin) »magareca koza«. De- 
nominal opnjit, -i (Kosmet) »kad se magarica 
ozdrijebk. Mozda ide ovamo i usprHcat se 



(subjekt djeca) »ustrcati se« (Smokvica, Kor- 
cula). 

Lit.: ARj 12, 232. Elezovic 2, 33. 139. 

Priita f, selo (Srbija, Crna Reka) = Pr- 
Ijita f, selo u Crnoj Gori. Poimenicen rum. 
part. perf. pirlit od apirli »verbrennen, versen- 
gen« < priiti, pfijiti (v.). Ovamo ide ime brda 
(oronim) Pirlitor = Pirltor (nalazi se vise Tare 
iznad sela zvanog Selina, kod Meduzvalja, u 
Drobnjaku, gdje su po narodnoj prici razvaline 
grada vojvode Momcila). Taj je od rum. gla- 
golskog pridjeva pirlitor kao Durmitor i Pa- 
lator, sa sufiksom lat. -tonus > rum. -tor. 
Nije istog postanja kojeg i Periilor = Peritvar 
(narodna pjesma) = Peritor = (disimilacija 
r-r > l-r) Pilitor, grad na obali Egejskog 
mora (14. v.) gdje je uistinu sjedio vojvoda 
Momcilo, ujak Kraljevica Marka, koga je ubio 
kralj Vukasin. U torn toponimu je od gr. 
Perith(e)orinon »kraj«, u kojem su pomijesane 
dvije grcke rijeci jiepiOcbpurv »marge« i Jiepi- 
Oeropta »pogled«. Upor. zatakovudenominaciju_ 
Prizren. Toponimi rumunjskog podrijetla idu 
semanticki zajedno s nasim Posega, Poza- 
revac. 

Lit.: ARj 9, 850. 865. 12, 233. 234. SEZb 
4, 434. Tiktin 1171. 

priiti, pflim impf, (dubrovacki pisci) (is-) 
= pfijiti, pHjim (Vuk, Ij je iz prezenta -Uci) 
(o-, po-) = oprljit (Kosmet, objekt ruke, sub- 
jekt slana) »1° paliti, zeci, 2° pariti (Vranjski 
okrug)«. Nalazi se jos u bug. oprdljam i ces. 
priiti (subjekt kopriva), moze biti praslav. 
Odatle na -otina (v.): prljotina f »opeklina, 
ozeglina« = ispfljotina. Rumunji posudise a 
pirli »1° an der Oberflache verbrennen, 2° 
prevariti«, odatle na lat. -itifra pirlitura — 
na -eh > -eald pirleala, pirlea. Ovamo mozda s 
prefiksom 5s- a spirit = sparli pored spirit, sperii, 
a sprlichia = spurichia »davonlaufen«. Upor. 
ipak usprlicati (v.). Od rum. slavizma. nastadose 
oronim Pirlitor i toponim Priita (v. tu rijec). 
Prema Mladenovu nastalo je od rusticnog ste- 
pena *pr- od para, s formantom / kao u topliti 
pored topiti. V. para. 

Lit.: ARj 12, 233. Elezovic 2, 33. 107. 
Miklosic 242. Mladenov 385. 539 ASPh 34, 
399-401. Tiktin 1468. Matzenauer, LF 14, 84. 

pflj, gen. prlja m (Bukovica u Dalmaciji, 
Srbija) = pjj (Cilipi, Konavli) »1° kraci komad 
drveta, 2° motka, trklja, pritka, 3° zasiljeno 
drvo, klin, 4° stupac na kolima za lojtre« 
= pflj (Kosmet) »motka, prostac, kolac« = 



prlj 



47 



pro 



spflj m, pi. sptljevi (Novska) »na Ijestvama 
drvca na koja staje noga«. Glede dodatka s < s 
upor. slov. sprekla, sprikla pored prekla = 
pnklja (ZK). Deminutiv na -bk pfljak, gen. 
-Ijka (Lika) = na -cic prljcic. Na -ac pfljac, 
gen. -ala. Na -ale prljale f pi. (Vinkovci) 
»kosi plot«. Mozda ovamo i ime ribe na -as 
prljas »dentex filosus«. Prema Mareticu od is- 
tog je korijena od kojeg i prijeti (podu-, u-), 
tj. nizi prijevojni stepen pbe- rasiren sufiksom 
-/ + -to. 

Lit.: ARj 12, 233. Elezovic 2, 139. 

prljati, -am impf. (Vuk) »turati, npr. drva 
u pec ili u klacinu« prema pf. isprljati, -am 
»izvaditi iz vatre« = prijat, -dm (se) (Kosmet) 
»gurati, puniti (u usta, njedra, drva u koftor)«, 
zaprljat, -am (pejorativno zalok u usta). Na 
-ala prljala f »od gvozda kao zarac cim se 
drva turaju u klacinu«. Usp. pflj. 

Lit.: ARj 12, 234. Elezovic 1, 197. 2, 139. 

prnat, gen. -dta m (Istra) »hrpa snopova« 
= prnat, gen. -dta (Buzet, Sovinjsko polje), 
»u pravokutni stog slozeni snopovi zita«. Od 
istro-romanskog pamato, istro-rum. (Cici, ne- 
kroatizirani) pernat. Izvedenica na -atus od 
stvnjem. pani, koje se nalazi u slov. parma = 
parna (tako i Hrvatsko zagorje, Virovitica) 
»zitnica, stagalj«. 

Lit.: ARj 9, 653. 12, 235. Pletersnik 2, 10. 
Strekelj, ASPh 28, 525. DAW 50, 49. REW 6 
6248. Rosamani 739. 

Prriiba f »poluotok kod Krka prema puntu 
(Krk), vise tako nazvanih lokaliteta na Krku« 
= kreko-rom. Pornaibo (1305, 1323) = mlet. 
(u Krku) Pornibo = Pernibo (1579,1676, 1631). 
Dalmato-romanski toponomasticki ostatak od 
vlat. *pronivius, pridjev koji je nastao una- 
krstenjem od promis + proclivus = -vius. 

Lit.: Skok, AGl 124, 38-93, § 58. Isti, 
Ste;. 22. 31. 

prnja f (Vuk, Vodice, Istra) »cunja (ZK, 
slov.), rita, dronjak, odrpina«. Pridjev na -av 
prnjav (zapadni krajevi, Slavonija, Virovitica), 
poimenicen na -be > -ac m prema f na -ica 
pfnjavac, gen. -avca (Rijecka nahija, Virovitica) 
prema prnjavica (Lika) »odrlija, ritinar, rito, 
odrpanica«. Odatle hipokoristik prnjo m (Lika) 
prema f prnja. Kol. na -od pfnjad, gen. -/ 
/ (Vuk) = prhlad (v.) »trulo drvo, trulez«, 
odatle pridjev na -ovlt prnjadovit (~ panj, 
Vuk) = prladovit = prhladovit »trancus putris 
in tenebris lucens«. Na -jaga prnjage f pi., 



gen. prnjaga (humoristicki, u izrazu otici u 
~ »spavati«). Deminutivi na -SR > -dk prnjak, 
gen. -njka (Virovitica) »dronjak«, na -ica pr- 
njica (Jacke). Augmentativ na -ina prnjina f 
(M. Drzic). Na -esa pfnjesa m (Lika) »prnjavac«. 
Na -ar prnjdr, gen. -ara (Lika) »koji po selu 
kupuje prnje, cunjar (ZK)«. Mozda ide ovamo 
djelomicno prnjavica (Pag, Zore, v. tu rijec) i 
prnjav (Istra) »pristast, pustulosus«. Uporiste 
za etimologiju daje prnjad f = prhlad = prlad f 
(Sumadija, Srijem, Crkveni Bok) = slov. 
prhljdd »morsches Holz« — prhljddina = 
prhljadovina, iz cega se vidi da je prnjad ko- 
lektiv od osnove glagola pfhnuti, -ein — 
(s)pmlti (ZK) (v.) »truhnuti, gnjiliti«. Prema 
tome prnja predstavlja nepotvrdeno *prhnja od 
iste osnove sa sufiksom -za. Sinonim je od 
pfnjad u visem prijevojnom stepenu pranja 
f (Baranja, Saptmovac, Pozega), praslavenskog 
podrijetla, na sto ukazuje stcslav. inhoativ 
prachneti, ces. prdchen, slvc. prdchno, poll, 
prochno i rus. porohno. Upor. slov. prahneti 
pored prhneti,p<3\]. (s)prdchniec. Za etimologiju 
v. prah. 

Lit.: ARj 11, 241. 12, 236. Pletersnik 2, 
297. 347. Ribaric, SDZb 9, 184. Miklosic 244. 
242. Holub-Kopecny 291. Bruckner 437. 

prnjavica f (Pag, Zore, Brusina) »morska 
musia na rijezove, venus verrucosa«. Trebalo 
bi vise potvrda. Cini se da je dalmato-romanski 
leksicki ostatak od lat. perna u znacenju »perla«, 
kako je u narjecjima napuljskom i sicilskom. 
Sufiks -javica dobiven je unakrstenjem sa 
prnjav »pristast, pristav« (v. pod prnja). Od 
vlat. deminutiva *pernula > tal. perla je tali- 
janizam perla f »biser«, pridjev na -en perlen 
(Gradic) = prla (narodna pjesma). Tal. de- 
minutiv na -bio odatle perb'n, gen. -ina m 
(Dubrovnik, Cavtat) « prlin (Split, Korcula) 
»plavilo, pleba (hrvatski gradovi)«. Denominal 
na -atiperllnati, -ajen (Korcula). Usp.i pod prnja. 

Lit.: ARj 9, 791. 12, 232. 236. REW 3 6418. 
Pratl 753. 

pro, ie., baltoslav., sveslav. i praslav. pri- 
jedlog te imenicki i glagolski prefiks, u hrv.-srp. 
samo u funkciji prefiksa, ali da je i u hrv.-srp. 
bio prijedlog kao u strus., ukr. i ces. dokazuje 
proz (Crna Gora, Martie) »kroz« = proz pred 
palatalima, u kojem je -r istog postanja kao 
u kroz, Lrez — lez (ZK), prez — bez, niz, 
na-z-ocan. U znacenju strus. pro c. ace. »prop- 
ter, ob, causa, per« istisnut je pro od sinonima 
zbog (v.) i postpozicije radi, poradl. Prvobitno 
znacenje vidi se u nominalnom prefiksu u 



pro 



48 



prodio 



proljece (v.), gdje znaci »ono sto prethodi 

ljetu«. To znacenje ima i u prijevojnoj varijanti 

duljine o — o > a pra (v.) kao i u glagolskom 

prefiksu proreci, prokazati Ita., tj. »unaprijed 

nesto kazati«. Kao imenicki prefiks dolazi naj- 

cesce u postverbalima kao u prostor od pro- 

strijeti (v.), prosvjeta od prosvjet(l)iti, proboj 

od probiti, prorok od proreci, prozor od prozri- 

jeti itd. Izvan te funkcije dolazi kao pridjevski 

prefiks u pradjed, prosuh (upor. lat. subsiccus), 

gdje izrazuje jednu vrstu deminucije »pomalo 

sijed«, itd. Kao glagolski prefiks izrazuje razne 

vrste svrsenosti, pocetnu (ingresivnu) svrsenost 

kao u propjevali, probuditi, progledati itd., 

prostornu (spacijalnu) svrsenost kao u prosuti, 

probosti, probiti, propasti itd.,, posvemasnju 

(apsolutnu) svrsenost, to ce reci da se radnja 

osnovnog glagola ne moze vise vrsiti, kao u 

proci, pronaci, pronevjeriti, prodrijeti, prozdri- 

jeti, prodati itd. Osnova od pro nalazi se jos u 

prvi (v.), prav (v.), prost (v.), proc (v.), pre 

(v.), pri (v.). Ie. je korijen *per, koji dolazi 

takoder kao prijedlog i prefiks, pro je varijanta 

njegova. Upor. tal. per za kllat. prijedlog pro. 

U baltickoj grupi lit. pro (prefiks) = stprus. 

pra c. ace. »vorbei«; sanskr. pra-, avesta_/ra-, 

gr. Jipo, lat. pro > vlat. por (tako u fr. pour, 

spanj. por). Cest je u internacionalnim rije- 

cima grckog i latinskog podrijetla: proporcija, 

proporcionalan, pro dorno, procent, procentualan, 

proces, procesualan, procesija, prospekt, profesor, 

protekcija, propaganda, problem, problematika, 

problematican, program, programatican , pro- 

gramaticnost, proteza, i u internacionalnim ri- 

jecima iz francuskog jezika proteze, promenada. 

Lit.: ARj 12, 227. 481. Miklosic 264. 
Holub-Kopecny 294. Bruckner 525. Mladenov 
525. Trautmann 229. WP 2, 36. Belie, Priroda 
425. JF 18, 97. Bugge, KZ 32, 407. KZ 36, 
465. Matzenauer, LF 14, 84-90. Slonski, 
SpTNWl, 22, 40-82 (cf. Ub 16, 277). 

proba f (Vuk) = proba (ZK) »ogled, mustra«. 
Postverbal od glagola na -ati probati, -am impf. 
(Vuk) = probati, -dm (ZK) (iz-) »1° ogledati, 
kusati, 2° dokazati«. Pridjev na -bn probni 
(~a voznjaj. Od lat. probare ili preko njem. 
Probe f. Talijanizam je provati, -dm (Perast) 
= provati, -am impf. (Vuk) (o-) = provdt 
(Crmnica), iteratfv na -iva- provivati (Vrbnik), 
s tal. prefiksom a- < lat. ad aprovavat, -djem 
(Kuciste) »odobravati«. Postverbal prova f»do- 
kaz«. Na mlet. -ada < lat. -ata provada f 
(Zore, Dubrovnik) »spletka, intriga«. 

Lit.: ARj 9, 121. 12, 238. 239. 466. 468. 
475 ZbNZ 7, 315. Miletic, SDZb 9, 260. 263. 
REW* 6764. Matzenauer, LF 14, 92. 



proces m »1° parba, parnica, 2° izvid, 
izvidanje, 3° postupak«. Od lat. processus, od 
procedere, preko njem. Prozess. Odatle deno- 
minai na -drdti processati, -ceslrdm impf, »vo- 
diti proces«. Talijanizam je proces m (Budinic, 
Drzic, Kasic) = proces »isto« < tal. processo, 
denominal na -ati procesati impf, »parbiti se«. 
Apstraktum na -to processio, gen. -oms > (la- 
tinizam) procesija f = procesija (ZK) = pro- 
cesija — (c > sis > c, neka vrsta metateze) 
prosecija = prosencija (Krasic) = (crkveni 
termin) »ophod«; talijanizam: procesion m = 
procesiun, gen. -uni f (Rab) = procesijun, 
gen. -una m (Dubrovnik) = procisijun = 
(umetnuto a pred afrikatom) prosincion (Le- 
petane) = (asimilacija) prosesjun (Bozava) = 
prosesijun (Perast). Upor. procesunon (Kuciste). 

Lit: ARj 12, 253. 265. 266. 268. Budmani, 
Rad 65, 166. Kusar, Rad 118, 21. Cronia, ID 
6, 118. 

procipina f (Poljica) »prase«. Maretic misli 
da bi prema juznom narjecju bilo *prosjepina, 
ali dodaje ispravno da je rijec tamna prema 
toj supoziciji. To bi bio augmentativ na -ina 
od procijep sto ne daje nikakav smisao. Bit 
ce prije od vlat. slozenice *porcospinus > tal. 
porcospino »Stachelschwein« kao dalmato-ro- 
manski leksicki ostatak. 

Lit.: ARj 12, 257. REW* 6665. 

prSc (hrv.-kajk., ZK: odi proc oddtlje; 
slov.) prilog i uzvik, »van, dalje, udalji se«. 
Nalazi se jos u polj., ukr. i brus., strus.,sa 
znacenjem »unaprijed«. Praslav. To je upravo 
komparativ od pridjeva/>ro£& »ostali«, koji zna- 
ci poimenicen u stcslav., ukr. i rus. »ostatak«. 
Taj je obrazovan od pro (v.) s pomocu sufiksa 
-bko. Upor. prijek (v.) od pre s istim sufiksom. 
Nalazi se u gr. Jtpoxcc »odmah«, lat. reciprocas 
(odatle internacionalno reciprocan i recipro- 
citet). Oblik proc je nastao iz *prokiom. 
Pridjev na -/ proci, proca (samo u odredenom 
vidu, 13. i 14. v., u hrvatskim spomenicima, 
jedna potvrda u narodnoj pjesmi; ne postoji 
u narodnom govoru) »drugi«. 

Lit.: ARj 12, 264. 265. 266. Miklosic 
264. Holub-Kopecny 300. Bruckner 437. WP 
2, 37. Mladenov 532. Iljinski, ASPh 28, 457. 
Osthoff, IF 8, 45. 49. Thumb, KZ 36, 201. 
Matzenauer, LF 14, 90-91. Solmsen, KZ 
35, 463-484. Brugmann, IF 14, 11 (bilj.). 
Boisacq 814. Vasmer 2, 439. 449. 



predio, gen. -djela m (Prcanj) »Haarscheide«. 
Od lat. pntelum u metaforickom znacenju 
»neprekinuta crta«. Upor. u pravom znacenju 



prodio 



49 



Prokljan 



furl, prodel, prddel, prudei, predel »rudo nado- 
vezano«. 

Lit: Resetar, Stok. 279. Pinna* 804. REW 3 
6797a. 

Prodromb (stsrp.), uz naziv manastira Ma- 
nastir Prodromi,, tako i crkva u Prilepu. Od gr. 
npoSpouoc, »pridjevak sv. Ivanu Krstitelju«. 
Na osnovi disimilacije r — r > r — nastalo 
je odatle u dalmatinskim srednjovjekovnim 
gradovima (Kotor, Dubrovnik, Split, Zadar, 
Rab) i na istoku licno ime Prodan, gen. -ana 
m prema f Prodana. Prezime Prodanovic (Sr- 
bija). Upor. Progon kod Arbanasa. Prodan i 
Progon su imena Vlaha. Historijskih dokaza 
izvan lingvistickih uporedenja nema. Glede 
izmjene d — g upor. ugic < vodic. Ime Prodan 
smatra se i kao part. perf. pasiva od prodati. 
Upor. licno ime Kupljen. 

Lit.: ARj 5, 804-5. 12, 276. 286. Vasmer, 
GL 124. Jirecek, Romanen 2, 74. Skok, ZRPh 
54, 478., br. 10, bilj. 1: 2. Simcik, HS 1932- 
1938, bilj. 93. 

produkat se, -am impf. (Dubrovnik, prema 
1. 1. prez. lat. > tal. produco) »izaci na javnost 
kakvim nastupom (igre)« = na -trati produci- 
rati se, -duclrdm (Hrvatska) < lat. producere. 
Odatle poimenicen part. perf. praducius > 
produkt m »(prevedenica, caique) proizvod«, 
part. prez. pnducent m. Apstraktum na -io 
lat. productia > produkcija. 

Lit: Zore, Tud. 17. 

proferit, -im pf. (Vrbnik) »iskazati«. Od 
lat. pnferre (prefiks pro- iferre) > tal. proferire. 
Lit: ZbNZ 5, 218. 

profes m »1° (fratarski termin) redovnicki 
zavjet, 2° (Kasic, Glavinic) redovnik koji je 
ucinio zavjet« = na lat. -io professio > profesija 
(latinizam) »1° redovnicki zavjet, 2° zvanje« 
= (talijanizam) pnfesion ma, f — profesijun 
f. Denominal na -ati profesati, -am pf. = 
profesati »zavjetovati se. Na -or, gen. -oris 
profesor m »ucitelj viseg reda« prema f pnfe- 
sorica. Od lat. part perf. professus, professio, 
gen. -orai, professor, gen. -ons, od profiteri. 

Lit.: ARj 12, 291. 

profet (Bozava), pridjev »perfetto, savrsen«. 
Promjena prefiksa per- sa pro- kao u prosciutto. 
Upor. prezime u Vrbniku Prhet. Internacional- 
ni latinizam prosiren sufiksom -bn > -an 
perfektan. 

Lit: Cronia, ID 6, 118. 



profont (1592) = profun(a)t, gen. -unta 
m (16. v., Vuk, Grbalj, Hrvatska, Slavonija, 
Belostenec, Jambresic) = profunt (ZK) = 
profuntal-vunta f (Vuk, narodne poslovice), 
pridjev na -bsk profuntski »vojnicka hrana, 
hljeb« = provijant »prirucna hrana na putu 
(npr. izletnicki, planinarski provijant). Odatle 
na -ar profumar m = (njem.) slozenica profont - 
verbolter m (16. v.) < njem. Proviantverwalter. 
Na -ana < tur. hane profuntana f »pekarnica 
profunta«. Na -arija, -arnica: profuntarija = 
profuntarnica »1° ured koji ima posao oko 
profunta, 2° kuca u kojoj se drzi profunat«. 
Od njem. profdnt = proviant < lat. praebenda 
preko fr. provende, tal. pnvianda. Kao crkveni 
termin prevenda f= prebenda »kanonija, doho- 
dak sto ga imaju kanonici prebendari«. Oda- 
tle prebendar m = prevendar = provendar 
(~ sv. Lucije, 1499) < lat. praebendarius. 

Lit: ARj 11, 786. 484. Surmin 427. REW* 
6708. Prati 792. DEI 3122. 

profosina f (Kastela, Pavlinovic) »biljka 
skrobut, skrobutina«. Nalazi se poslije rijeci 
propor. Prema tome moralo bi glasiti proposina, 
ali se ne nalazi medu popravcima. 

Lit: ARj 12, 383. 

profund m (Dobrinj, u jednom rukopisu) 
»dubina«. Od tal. poimenicenog pridjeva pro- 
fondo < lat. profundus. Latinizam je (prema 
crkvenom de pr afundis) profunais m (Potom j e) 
»jaz, provalija«. Denominal na -are. — -ati 
profondati, -dm pf. (Perast, Potomje) »baciti, 
strovaliti se u profund, propasti« = propun- 
tati pf. »prosjesti se«, s tal. prefiksom J- < lat. 
ex- ili nasim st- sprofundat se (Rab, Bozava) 
»prosjesti se« < tal. profondare, sprofondarsi; 
prevodenjem ili zamjenom tal. < lat. prefiksa 
pro- s raz- rasfunddt, -am (ZK) »potrositi, 
profuckati imovinu« = slov. sfundati. 

Lit.: ARj 12, 292. 386. Skok, ASPh 33, 
369. Pletersnik 2, 475. Kusar, Rad 118, 25. 
Cronia, ID 6, 120. 

Prokljan m, toponim (zaselak, Sibenik, tako- 
i morski zaljev izmedu Skradina i Sibenika) 
= Prukljan (Palikuca, 1771). Pridjev prokljanski 
(Prokljansko ili Prukljansko jezen). Starih po- 
tvrda nema, ali se cini da je istoga tipa 
kao lakijdn, itd., tj. pridjevski toponim na 
-ianum od rimskog kognomena Proculus > 
vlat. Produs, koji se kao licno ime ocuvao 
i u srednjovjekovnoj Dalmaciji (Dubrovnik, 
14 v.). Upor. odatle nasa prezimena Proklecic 



4 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



Prokljan 



50 



promj a 



(Dubrovnik, 13. v.), od Prokle, gen. -eta i 
Pruglovic. 

Lit.: ARj 12, 324. 330. Jirecek, Romanen 
2, 53. 

Prokop m, prezime Prokopovic = Prokopije 
(Kosmet), odatle Prokopijevic i Prokopic (ako 
je i nastalo od -ije-) = Prokopijo. Pridjev na 
-j poimenicen u sr. r. u nazivu svetkovine 
Prokopije n (Vuk) »dan sv. Prokopa«. Sa o > u, 
(upor. putir pored polir): Prokup. Odatle po- 
imenicen pridjev u sr. r. u toponimu Prdkuplje 
f (Srbija, tu je bila crkva sv. Prokopija) = 
Prokuplje (Kosmet), etnik Prokuplanin m 
prema f Prokupcanka (Kosmet) pored Pro- 
kupljanin, ktetik prokupsk'i, prokupacki (Kos- 
met). Od gr, npoxomoc,. 

Lit: ARj 12, 332. Elezovic 2, 142. 

prokopsati, -sem pf. (Srijem) pored pro- 
kdpsati, prokopsem (Vuk, Srbija) = prokopsat 
pored prokopsat, -sam i -opsem (Kosmet) »1° 
uciniti napredak u necemu, 2° koristiti se, 
usreciti se«. Balkanski grecizam od aorista 
jrpoxot|)a od itpoKoitTO): rum. a procopsi, bug. 
prokops(v)am, arb. prokops, cine, prucupsire 
»instruire; kao refleksiv: proriter, faire du 
progres«. Apstraktum na -ia prokopslja f (Kos- 
met, bug.) »napredak, blagostanje«, cine, pru- 
cuchie f »instruction« < gr. jrpoxojtr|. 

Lit.: ARJ 12, 332. Elezovic 2, 142. GM 354. 
Tiktin 1266. Pascu 2, 80., br. 1501. Mladenov 
528. 

prSksen (14. v., Mareticev akcenat, hrv.- 
-kajk., slov., Jacke, Reljkovic) = peollln (~o 
dite, ZK) »1° razmazen, razuzdan, drzak, 2° 
izbirljiv (ZK), dilikan < delicatus«. Apstrak- 
tum na -ija: prohuja (ZK), odatle prokes f 
(Habdelic: na prokes svecku). Denominal na 
-iti proksiti se prema impf, na -va- proksivati se, 
part. perf. pas. kao pridjev raspraksen (Lijesce, 
Lika K) »razmazen«. Ime ovci praksa (Kurelac). 
U drugim slavinama ne postoji. Miklosic upo- 
reduje sa stcslav. imenicom i pridjevom prokb, 
proci (v.). Ako je tako, to je pridjevska izvede- 
nica na -en od komparativa na -si kao liipav 
(ZK) = slov. Uspav od I'ipsi = Ijepsi: *proksi 
ili *procsi »koji neprestano drugo bira«. Glede 
Is > ks upor. veksi < vetsi. Strekeljevo izvo- 
denje od lat. procax > tal. uceni pridjev 
procace ne objasnjava fonetsku stranu. 

Lit. ARj 12, 334. Mazuranic 1169. Pleter- 
Snik 1, 523. 648. 2, 349. Miklosic 265. Jagic, 
ASPh, 31 550. #5^2538. 



prokurat, -am impf. (Cavtat, Dubrovnik, 
Korcula) »1° nastojati, 2° pribaviti«. Radna 
imenica na lat. -ator > tal. -atore, stmlet. 
-adore: (crkveni termin) prdkratiir m (Banja 
Luka K) = prokuratur »1° sakristan, crkve- 
njak, meznar, sikutor (ZK)« = prezime Bosa- 
naca koji su se naselili 1677. u Petrijevcima 
Pavel, Stipan Frakaratur = prakatur (Vin- 
kovci), prezime Prakaturovic — (disimilacija 
r — r > n — r) prakanatur (bosanska narodna 
pripovijetka) = prekaratur (Bozava) »coadiuto- 
re, kod pravoslavaca klisar (Hercegovina), kli- 
sijarh, jeklizijarh (v.)« = (pravni termin) pro- 
karatur (1535: ~ Grgura satnika u rotnom stolu 
topuskom; Poljicki statut) = prokorator — 
prokoratur — prokurator = prokuratur — pra- 
karatur (Senj, 1485) = prokaratur (Nebijusi, 
1447) = prokurator (1460) — prokaradnr 
(Crmnica) = prokuradur (Boka) »zastupnik, od- 
vjetnik, staratelj«. [Od lat. procurare, procu- 
rator, tal. procuratore, mlet. i furl, procurador] . 

Lit.: ARj 5, 80. 11, 359. 12, 321. 332. 335. 
Cronia, ID 6, 118. Miletic, SDZb 9, 260. 
263. 265. 

prolog m »1° predgovor, 2° (stsrp., 1264) 
knjiga u kojoj su zivoti svetaca, synaxarion«. 
Od gr. jipoXoyoc,. 

Lit: ARj 12, 345. Vasmer, GL 124. 

Promin m (Vitezovic, Kacic), toponim, 
danas Promina f (Vuk, Dalmacija) »planina 
kod Drnisa (oronim)«, promjena u rodu nastala 
unakrstenjem saplanina, jer se naziv ne odnosi 
vise na naselje. Odatle na -janin Prominjanin 
»covjek koji zivi na domak planine Promine«. 
Docetak -in je kao u Solin, Norin, Skradin, 
Stupin, Labin za lat. lokativ -onae > -Uni 
u predslavenskim toponimima ilirskog (pred- 
rimskog) podrijetla. Predrimsko Promona je 
potvrdeno kod Ravennate, Appi j ana, u Tab. 
Peutingeriani i na natpisu. Grad se nalazio 
juzno od Knina kod danasnjeg sela Tepljuha. 

Lit: ARj 12. 356. 357. Krahe 33. Mayer 
1, 280. 2, 74. 

pronat, f pronta (Vrgada), pridjev, »spre- 
man«. Od tal. pronto < lat. promptus. 
Lit.: Jurisic, NVj 45, 178. REW» 6776. 

pronatika f (Stulic, Sulek) »biljka Tatha- 
nasia tanacetum, 2° chrysantemum vulgare«. 
Lit. : ARj 12, 368. 

pronija f (stsrp., 1200, Dusanov zakon, 

15. v.) = pranja (Ljubisa) »(bizantinski feudalni 
termin) zemlja data na uzivanje za vojnicku 



pronija 



51 



prositi 



sluzbu, leno«. Odatle na -arius > -ar pronljdr 
m = pronjar (Zore) »onaj feudalac koji ima 
proni ju«, pridjev pronijarski (~a zemlja) i pro- 
nijarev, pronijarevic »sin pronijara«. Apstrak- 
tum na -bstvo pronjarstvo (Zore). Balkan- 
ski grecizam od biz. itpovoia, npovouxpioc,: 
rum. pronie »Vorsehung«, arb. pranje. Ovamo 
ide prnjavor m (Vuk) »1° manastirske selo, 
dobro, imanje, 2° toponim«. Odatle na -be > 
-ac prnjavorac, gen. -rea m »1° covjek koji 
zivi na prnjavoru i podruznik je manastirski, 
2° prezime«, prema f prnjavorka, prnjavorce. 
kol. -cad f. Od gr. slozenice npovoiatpopd. 

Lit: ARj 12, 369. 379. GM 354. Zore, 
Rad 115, 148. Matzenauer, LF 14, 84. Byz. 
19. Vasmer, GL 124. Tiktin 1268. 

pronuncije f pi. (Kuciste) »proglasenje u 
crkvi za vjencanje, ozovi (ZK)«. Denominal/vo- 
nuncijati (primjer: on se pronuncila, ibidem). 
Od lat. pronunciare, od nuncius > nuncij 
(latinizam) »papinski poslanik«. 

Lit: Klaic* 883. 1024. 

propacija f (jed na potvrda) »dio katolicke 
mise«, od lat. praefatio = (talijanizam) pre- 
facion m, f (Divkovic, Glavinic, Kasic, Drzic, 
Dobretic) < tal. prefazione. 
Lit.: ARj 12, 372. 11, 511. 

properiz, gen. -eia m (Prcanj) »Rockschlitz«. 
Lit: ARj 12, 378. Resetar, Stok. 279. 

propije (Potomje, Kuciste) »upravo, tacno, 
bas« = propijo (ZK) »dobro, kako valja« = 
(pi > pi) proplju (Crmnica) »prosto, naprosto« 
= (zamjena docetka nasim pridjevskim su- 
fiksom -»t) propito (Dubrovnik, Kuciste) »bas«. 
Od tal. proprio > mlet. propto (disimilacija 
r - r > r — 0) 

Lit.: Zore, Tud. 17. Miletic, SDZb 9, 439. 
DEI 3018. 

prosfor m = prosfora f (Vuk) = prosfura 
»1° hostija, posvecen hljeb koji se prinosi u 
crkvi za sluzbu boziju, 2° Prosfori, toponim«. 
Varijante i izvedenice od njih sadrze: zamjenu 
neobicne suglasnicke grupe sf > sk (upravo 
disimilaciju p — / > p — K) proskura (Vuk, 
Pastrovici, Rijecka nahija, Hercegovina, Gorski 
vijenac; krsno se ime slavi punjeni i proskurom), 
deminutiv na -iga proskurica (Vuk, Risan), 
na -njak proskurnjak, gen. -aka (Risan) = 
(disimilaciju r — r > — r) poskura (Vuk), 
pridjev pdskuran ( — brasnoj, poimenicen na -jak 
poskurnjak, gen. -aka »naprava koja se utiskuje 



u poskuricu« = na -4k poskurnik (Temnic, 
Srbija); na -jaca poskurnjaca (Vuk) »jabuka«, 
deminutiv poskurica f (Vuk) = poskorical 
poskur- (Kosmet) »1° od psenicna brasna kiseli 
kolaci u obliku krsta ili kifle, koji zene prave 
i dijele na zadusnice, 2° (Dubrovnik, okolina) 
neka osobita palacinka, 3° toponimi Poskurice, 
Poskuricine«, na -jara < -iaria poskuricara = 
poskuraca (Srijem) »baba sto mijesi poskurice«, 
(disimilacija r — r > r — I') proskulja (Popovic; 
nije potvrdeno u narodnom govoru). Balkan- 
ski crkveni grecizam biz. Jtpoocpopd »prinos« 
(prefiks npoc, i cpepco, upor. oblata od lat. 
offerre kao prevedenica ili caique): rum., bug. 
prosfora. 

Lit.: ARj 10, 927. 12, 399. Elezovic 2, 109. 

Murko, WuS 136. Fraenkel, Ub 13, 301. 

Schwyzer, KZ 63, 61. Vasmer, GL 124. 
Mladenov 531. 

prositi, prosim impf. (14. v., Vuk) (is-, 
na-, po-, u-, za-), ie., baltoslav., sveslav. i 
praslav., »1° freien (objekt djevojku), 2° istem, 
molim (u torn znacenju danas samo na zapadu)«, 
prema iteratlvu po prijevoju duljine o — 6 > 
a -prosati, (hrv.-kajk.) i na -va- -prostvati 
-sevati, -ujem (Jambresic), samo s prefiksima. 
Radne imenice: na -&c > -ac prdsac, gen. 
-sea m »Freier«, na -jak prosjak m = prosjak 
(Kosmet) prema f prdsjakinja (Vuk) = -jdkinja 
»Bettler«, s pridjevom na -ski prosjacki i de- 
nominalom na -iti prosjaciti, prosjdcim (is-, 
na-); na -njak naprosnjdk (Vinkovci) »jecmicak 
na oku, koji se vracanjem naprosi«, prosnjdk 
(Kosmet) »prosjak«. Pridjevi: na -bn isprosni 
(odredeno, /-./i patrijar, 18. v.), poimenicen 
na -Ik isprosnik (Vuk) »Brautwerber«, na -iv 
isprdsiv = na -Ijiv isprosljiv. Postverbal upro- 
si (ZU) »ugledi« = iti na oprose (ZK). 
Apstrakti: na -nja prosnja f (Vuk) = prosnja 
(Kosmet), na -bba prdzba (Vuk) »molbenica«. 
Poimenicen part. perf. pas. isprosenica. Prema 
stcslav. prositi, proso prenesen je u hrv.-srp. 
suglasnik s iz infinitiva i u prezent. Praslav. 
prositi je iterativ od niskog stepena (Tiefstufe), 
koji se ne nalazi u slavinama, nego u baltickoj 
grupi: pirsti. Prema toj usporednici prvobitno 
je znacenje bilo »freien um ein Madchen«. 
To se znacenje ocuvalo u hrv.-srp. Drugo 
znacenje »bitten, precare« nalazi se takoder u 
baltickoj grupi u prijevoju, koji odgovara pra- 
slavenskom: lit. prasyti, lot. prasit »moliti, 
pitati«. Taj se nalazi i u sanksr. praend — 
avestafrasna »pitanje«, njem.fragen. Suglasnik s 
je nastao od ie. palatala k, kako se vidi iz sans- 
kr. prechait (3. 1.) = avesta pinsaiti »pita- 



prositi 



52 



prost 



ispituje, zeli«. Tu je prijevoj niskog stepena 
(Tiefstufe) *prk-, koji je rasiren na -sco: 
lat. pasco, stvnjem. forscdn, nvnjem. for- 
schen. Upor. jos prijevoj u lat. precare, pro- 
cus »prosac«. 

Lit.: ARj 3, 948. 4, 9. 7, 535. 12, 403. 
Popovic, Sintaksa 45. Elezovic 1, 239. 2, 143. 
145. Miklosic 265. Holub-Kopecny 295. Bruckner 
438. Mladenov 531. Trautmann 216. WP 2, 
44. Meringer, IF 18, 260. Fraenkel, IF 49, 
217. Leumann, /F 58, 124. Uhlenbeck, PBB 
30, 276. Boisacq» 339. 

proskomidija f (stsrp., 1506, Vuk; Kosmet, 
1772) = proskumidija »(termin pravoslavne 
crkve) 1° oltar, sveta trpeza, na kojoj se cini 
prikazanje, 2° offertorium kod katolika, 3° 
kaluderska prosnja, 4° prilog koji se dava ma- 
nastiru, da se prilozenik sa svim njegovim 
ukucanima spominje na proskomidiji za vri- 
jeme liturgije, 5° euharistija (1496. u ispravi 
vlaskog vojvode Joana Radula: v pomeniku 
svetojproskomidiji')«. Balkanski crkveni grecizam : 
rum. proscomidie, bug. proskomidija, cine, pros- 
comidhie f < biz. i ngr. irpoaxourBTi. Stsrp. 
glagol *proskomisovati, -sujem < od aorista od 
jrpoaxouii^w »missam scusacriflcium peragere«, 
prefiks Jipoc, + xouf^co »mettre en lieu sur«, 
xouifin »soin«, sto odgovara lat. offertorium od 
offene. 

Lit.: ARj 12, 411. Elezovic 2, 143. Pascu 
2, 80., br. 1490. Tiktin 1270. Vasmer, GL 
124. 125.1 

proso n (14. v.) = proso (ZK, Istra), sveslav. 
i praslav., »mllium, panicum, bar (v.)«. Hipo- 
koristici: prosa (Srbija, Vojvodina) = praha 
(Vuk; glede 5 > h upor. Vlaho < Blasius) = 
proja = proa. Upor. stprus. prosan »Hirse«. Pri- 
djevi: na -en prosen (Vuk), poimenicen na 
-ica prosenica (Vuk) »1° hljeb od prosa, 2° 
slama od prosa, 3° biljka foenum graecum« = 
na -jak prosenjak, gen. -aka (Vrbnik, Oraho- 
vica, Slavonija, takoder biljka) = prdsenka 
(Saptinovac) »kruska«, na -in prahin = projin, 
od hipokoristika. Arapska vrela 9. i 10. v. 
navode da je proso najvazniji slavenski poljo- 
privredni produkt. Kako nema paralela ni u 
baltickoj grupi ni u drugim ie. jezicima, proso 
je iskljucivo slavenski naziv za zito. Tumaci 
se na razne nacine, ipak iz ie. jezicnih sred- 
stava, kao i pieno, psenica (v.). Uzimlje se medu 
inim ie. korijen *per- »udarati«, koji se nalazi 
u prati, perem, u liku pre- kao u lat. premo, 
u prijevoju *pro- rasireno formantom s, u sr.r. 



kao zrno i pseno, s kojim se semanticki slaze: 
»razmrvljeno zrno«. 

Lit.: ARj 12, 398. 415. Miklosic 265. Holub- 
-Kopecny 295. Bruckner 439. Mladenov 530. 
WP 2, 43. Niedermann, Symbolae gram, 1, 
109-117 (cf. IJb 13, 301). Joki, Zbornik Ja- 
gicev 481-485 (cf. RSI 2, 242). Hirt, IF 21, 
173. Loewenthal, ASPh 33, 97. si. (cf. IJb 
5, 192). 

prosper (I. Drzic, latinizam ili talijanizam), 
pridjev, »sretan«. Od lat. prosper > tal. pro- 
spero. Odatle denominal na -ati prosperat (Po- 
toftije) = prosperati, -am impf. (Rijecka na- 
hija, Crmnica, Rab) = na -iti prosperit, -Im 
(Rab) »koristiti, uspijevati«. Apstraktum na lat. 
-tas, gen. -talis prosperitad, gen. -/ f (Kasic) 
= Prosperitdt, gen. -i = (danas) prosperitet 
m »uspjevanje, cvjetanje«. 

Lit.: ARj 12, 416. Miletic, SDZb 9, 612. 
Kusar, Rad 118, 25. 

prost, tprosta (Vuk) = prost (ZK), baltoslav., 
sveslav. i praslav. pridjev, »1° Slobodan, do- 
pusten, oprosten, 2° vulgaris*. Prosiren na 
-6« > -an prastan, prosnd (Stulic, Bella i pisci) 
danas se ne govori. Poimenicenja: kao apstrak- 
tum deklinacije i prost f »1° sloboda, 2° 
jednostavnost«. Na -ak prostak, gen. -aka m 
prema f prostakinja = na -usa prostakusa = 
(si > st kao u ostar) prostak (Pavlinovic) 
m prema f prostakinja »covjek (zena) prost, 
neugladen (uvredljivo)«, s pridjevima na -ov 
prostdkov, na -ski prostacki, apstraktum na 
-Ina prostacina f »Gemeinheit« = na -adija 
(prema Srbadlja) prostddija (Ljubisa), augmen- 
tativ na -ina prostacina m (Ljubisa), denominal 
na -iti prostdciti, prosiacim (Pavlinovic). Na 
-he > -ac: prosiac, gen. -aca (Belostenec, 
Jambresic) = prostac, gen. prasca (Vuk, sa 
si > St kao u ostar ili prema kolektivu na -je) 
»prost neodjeljan kolac za plot«, na -ica pro- 
stica »1° prosta mreza (Hvar, Cavtat, Smokvica 
Korcula), 2° podebeo kolac za plot (Prigorje)« 
= proslnca (ZK, umetnuto r poslije si, upor. 
Spalatro) »prostac«. Koi. na -je prosie (ZK) 
= prasce (Vuk) »kolje za plot«. Apstrakti na 
-ina prastlna »sloboda«, na -inja prostlnja ^pro- 
stenje^ na -ost prostost »sloboda, bezazlenost, 
jednostavnost iskrenost«, na -ota prostata (pe- 
jorativno) = na -oca prostota. Dobiva prefiks 
pri- u hrv.-kajk. priprost (covjek) »bezazlene. 
Prilozi prosto »jednostavno« = naprosto = 
prosto (Kosmet) »oprosteno«, oprosto (Kosmet). 
Cest je kao prvi elemenat slozenica nastalih 
od sintagmi: prostodusan , prostonarodan (Vuk) 



prost 



53 



prot 



»pucki, narodskk, prostosrdacan (rusizam) itd. 
Denominal na -iti prostiti, prostim (o- se) = 
prostit (Kosmet, ZK) prema impf, u prijevoju 
duljenja o — 6 > a prastati (takoder bug.), 
prastam (o-, izo-) = oprascat, -ascam (Kosmet), 
na -va- oproscavat (Kosmet), oproscivati, -ujem, 
prostavatij-scavati, -proseavam (Vuk). Odatle 
prostenje n = prostenje n (ZK) »crkveni god, 
kiryaj«, pracka f (Kosmet, Skopska Crna Gora, 
Kosovo) = bug. praska pored prscka »1° 
oprostenje, 2° posljednji dan bijele nedjelje 
uoci poklada, kad se u crkve trazi prostenje«, 
postverbal na -ka od (o)proscavam, proscavat 
(Kosmet, bug.) Nadalje: uprdstiti se, uprostim 
»stajati kao prostac od cuda ili od straha, upa- 
njiti se (ra-), preneraziti se (sr < st prema 
prosten)«. Madzari i Rumunji posudise praslav. 
pridjev, Madzari kao feudalni termin za seljaka 
paraszt (opozicija nemes »plemic«), odatle opet 
kod nas parasnik »isto«. Pored toga posudise 
Madzari i kol. *prost-je: prostya. Rumunji stvo- 
rise od svoga pridjevskog slavizma. prost, 
proastd »1° (u starom jeziku) jednostavan, 
2° (kao u madz.) gering, gemein > schlecht, 
ordinar > dumm« citavu leksikologljsku po- 
rodicu: prostac, sa madz. sufiksom prostdlan, 
prastan, prostdnac, prostatic (unakrstenje prema 
lat. sihaticus > salbatic), na -av (upor. grozav) 
prastav, apstrakti na -eh > -eala prosteald, 
na -ra prostie, na lat. -imen > -ime prostime i 
»P6bel«, pridjev na -esc prostesc, denominal 
na -ire aprosti »1° dumm machen, 2° erlauben«, 
cine, prostu. Za praslav. prost & postoji samo 
u lit. potpuna paralela prastas »1° neznatan, 
obican«. Ostali ie. jezici ne pruzaju nikakvu 
identicnu usporednicu. Praslavenski se pridjev 
tumaci iz slavenskih jezicnih sredstava, kao 
slozenica od prefiksa pro- (v.) i postverbalnog 
pridjeva -sis od stati (v.). Prema torn tumacenju 
prvobitno bi znacenje bilo »koji, sto naprijed 
stoji > koji je osloboden > koji nema nista 
na sebi«. Takvih slozenica ima u ie. jezicima: 
lat. prabus, superbus, koji sadrze pro- i ie. 
*&A«-, u Vedi prabhuh »eminent, puissant«, 
od ie. sf/ra- stvnjem. ew-ist »ovcarnica«, lit. 
at-stus od at-stoti »stajati u dolini«. 

Lit.: ARj 4, 281. 7, 535. 257. 12, 416. 
423. 445. Elezovic 2, 144. 266. Dordic, NJ 6, 
25-29. Miklosic 266. Holub-Kopecny 295- 
296. Bruckner 439. KZ 45, 54. Mladenov 530. 
533. Tiktin 1270. 1271. Pascu 2, 203, br. 
369. Asboth, MNyo 41, 94-95 (cf. RSI 6, 
334). Solmsen, KZ 37, 20. Kretschmer, KZ 
31, 386a. 397. 404. Uhlenbeck, PBB 27, 119. 
Brugmann, IF 17, 354. Niedermann, IF 10, 
223. Prellwitz, BE 22, 76-114 (cf. AnzIF 



8, 137). Fraenkel, Gioita 4, 21-49 (cf. 
IJb 2, 163). KZ 42, 244. 

prostagma f (stsrp., isprave cara Dusana, 
kneza Lazara, despota Stevana) »decretum, edic- 
tum, praescriptum«. Od gr. apstraktuma Jipo- 
oxaY|ia »zapovijed«, od Jipooraooco »zapovije- 
dam« (prefiks Jipoc, i xdoaa)), od koje je rijec 
povelja prevedenica. 

Lit: ARj 12, 418. Matzenauer, LP 14, 19. 
Vasmer, GL 125. 

prot m (stsrp. -tl) »starjesina nadmanasti- 
rima u Svetoj Gori«. Od gr. JiptiOTOC, »prvi«. 
Ovamo ide i proto m pored prota m, hipoko- 
ristik od protopop m (Vuk) = protopopa 
(13. v., Kosmet) m < gr. Jiporrojicmac; = Jtpai- 
TOJipeaPiJTEpoc;; prezimena Protopopil, Pro- 
topopovic; pridjev protopopin, protopopov. Pri- 
djev protin, poimenicen protinica »njegova 
zena«, prezime Prolli i redukcijom na prvi slog 
s hipokoristickim sufiksom -jo projan m (Lika). 
S druge strane proto m (Dubrovnik, Cres) = 
proto (Potomje) skracenica je od protomajstor 
(stsrp., v. majstor) »1° Aufseher bei einem Bau, 
2° poduzetnik« < biz. jtpcoTouaYUJTffip. Kao 
prvi elemenat slozenica u nazivima za drzavne 
i crkvene casti: protojeraj /-ej, protodakon, 
protomader, protonotar = protopisar, protose- 
vasto (13. v.), protosindel (Vuk) = protosinder 
»tajnik vladicin, vidar, koadutor (kod kato- 
lika)* < gr. TipmToavyKckXoq; protobistar, 
gen. -ara (bosanski i srpski spomenici), pridjev 
protoblstarev (15. v.), prezime Protobistarevic = 
prototlstljar (14. i 15. v.) = protovistijar (14. 
i 15. v.) = protovistar = protovestljar »blagaj- 
nik« < biz. jipcoTooPecradpioc, < lat. vestiarius, 
od vestis (v.); proluder (15. v., v. nize), proto- 
mdrtir »(prevedenica) prvomucenik« = proto- 
mucenik (Budinic, Divkovic). Te slozenice kao 
crkveni termini balkanski su grecizmi, kao -bug., 
cine, protosingel, stsrp. protogen = protoder 
< biz. JipcoTOYEpoc, »nacelnik, knez, kmet« = 
bug. protoger, prezime Protogerov, cine, pru- 
tofer. Ovamo i protokol m (Vuk) = protoka, gen. 
-ola (Zore) = protokul (18. v.) = protokola f 
(Vinkovci) = protokula (ibidem) = pratikai 
(ZK, zamjena proto- domacim prijedlogompro//) 
»zapisnik«. Od lat. protocollum < biz. jtpcoTO- 
xoAAov (slozenica od JtpfflTOC, i KoXXa »kelja«, 
tj. »prvi prilijepljeni list papiru«), preko njem. 
Protokoli n ili tal. protocollo. 

Lit.: ARj 12, 318. 447. 458. 459. 460. 
318. Elezovic 2, 144. 539. Vasmer, GL 125- 
127. Pascu 80., br. 1496. 1497. Weigand-Hirt 
482. 



protektur 



54 



proventat 



protektur TM (Ancic, latinizam) = protetur 
(Kasic) »zastitnik« = proteklor, od lat. radne 
imenice na -or od part. perf. protectus od pro- 
tegere (pro prefiks): protector", gen. -oris > 
tal. protettore. 

Lit.: ARj 12,449. 450. 

protest m = proteSt m (15 v., preko njem. 
Protest) = protesta f postverbali od protestati 
impf. < lat. protestari (prefiks pro i testor, 
-art) = tal. protestare, od cega protestivati 
(15.) = na -irati = -ovati protestirati, -testiram 
= protestovati, -ujem. Odatle apstraktum na 
-atio protestacija f (latinizam) »isto sto protest* 
— (talijanizam) protestodan m. Od testor, 
-ari je na -irati testirati, testiram »potvrditi 
semestar« (sveucilisni govor). 

Lit.: ARj 12, 449. 450. 

proti, prilog i prijedlog s gen. i dat., u 
knjizevnom jeziku protiv s gen. = protiva, 
gdje je -a nastao iz su stcslav. protivb »en face 
de«, kad v stoji pred suglasnickim grupama. 
Pored toga govori se i pise protivu. Tu je -u 
nastao iz -c u stcslav. protive, sto je ak. sing, 
f. od imenice. Vuk ima jos procu (13. v., 
Kosmet) < *prot-ju (instrumental), sprocu. 
Veze se s prijedlozima: na-, s- i su-. U tim 
vezama moze ispasti docetno -i: naprot, na- 
suprot »1° nasusret, 2° protivno«, nasproti (15. 
v.), suprot (ZK), sprati (ZK, prijedlog s dat.), 
sprot (prilog), odatle sprotno n (ZK) »svaki- 
dasnje«, sprotiv (Kosmet), nasuproc (Obradovic), 
nasuproti, prilog i prijedlog, naprotiv, prilog = 
nasuprotna), suproc. Zavrsno -c mjesto -i u 
proc (Palmotic), suproc moze se tumaciti na 
dva nacina: ispustanjem -u od instrumentala 
procu, kao u med pored medu (v.) ili iz sandhi, 
kad je suprot kao prijedlog stajao pred zamjeni- 
cama njemu, nje, njih. Upor. Brotnja < Bracno 
(zupa brocanska}, kutnji < kucni, pecnjak > 
petnjdk (ZK), petnjlca (ZK) < pecnica. Upor. 
Velebit (Barakovic) pored Velebit, gdje je ista 
pojava. Oblik protu- dolazi u neologizmima: 
protunamira, protustavnik, protusloviti. Upor. 
prezime Protulipac i protivurijecje od protivu- 
rijeciti. Od priloga proti tvori se imenica s 
pomocu sufiksa -va- : protiva f (Vetranie, Hek- 
torovic) »opreka«. Odatle pridjev na -bit > -an 
protivan (Vuk), poimenicen na -ik protivnik 
m prema f na -ica protivnica, s pridjevom na 
-ski protivnicki, s apstraktumom na -ost pro- 
tivnost. Denominal na -iti protiviti se, protivim 
(Vuk). Odatle apstraktum na -ba protimba f 
(Prilisce) »prigovor, ustuk« < *protivba (s di- 



similacijom vb > mb). Taj oblik usao je s po- 
mocu Suleka i u uredski jezik. Dok se je 
prilog i prijedlog razvijao u hrv.-srp. u zna- 
cenju neprijateljstva, kod posudenice u rum. 
nema tome traga. Rum. potriva (metateza r) 
je »1° comparatie, 2° passender Gatte oder 
Gattin«. Prilog impotriva je »gegenuber, prema« 
u znacenju poredenja, odatle a potrivi »in 
Ubereinstimmung, Einklang bringen«; pridjev 
potrivnic, koji sadrzi i slav. -bn i nenaglaseni 
lat. -feus znaci »jednak«. Apstraktum na -eh > 
-eala potriveala f »Passendsein«. Neprijateljsko 
znacenje dolazi do izrazaja u vezi sa m- < lat. 
in- a sa impotrivi »opirati se«, impotrivitura = 
impotriveala »otpor«. Prijedlog i pridjev proti 
je baltoslav., sveslav. i praslav. *protb ie. po- 
drijetla: *preti, x\ prijevoju *proti »prema«. U 
baltickoj grupi pret(i) = pretie je prilog i pri- 
jedlog s ak. i gen., u sanskrtu prati, gr. Jipoxi 
(Homer), Jipoooai »|3mo&cv«. Praslav. je ino- 
vacija izvodenje pridjeva i imenice s pomocu 
sufiksa -uo, -ua kao u pridjevu prav od pra- 
< ie. prouas. U oba slucaja u pro- i pro- 
radi se o ie. korijenu per-, koji kao prilog i 
prijedlog znaci »pokraj, preko necega«, a kao 
glagol »prodrijeti«. Ie. * proti je rasirenje od 
pro- (v.) kao gr. Zti < e + ti. Moze biti i 
stari lokativ. 

Lit.: ARj 7, 535. 641. 667. 12, 451. Elezovic 
2, 145. Miklosic 266. Holub-Kopecny 296. 
Bruckner' 441. Mladenov 531. WP 2, 38. 
Trautmann 231. Tiktin 1285. Niedermann, 7F 
26, 48. Hermann, IF 34, 258. Brugmann, IF 
13, 87. Jacobsohn, KZ 42, 283. Boisacq 
816-817. 

proventat, -am pf. (Dubrovnik, Cavtat, 
Korcula) »prozraciti«, s glagolskim sufiksom tal. 
-eggiare < vlat. -idiare > -izati proventulizat 
kamaru (ibidem), od denominala *ventare od 
ventus »vjetar«. Moze biti dalmato-romanski 
leksicki ostatak s nasim prefiksom pro- (prema 
prozraciti, provjetriti). Talijanizam je ventola f 
(Rab) = ventula (Korcula, Boka) = vlntula 
(Bozava) »mahaca, moskar, lepeza« < tal. 
ventola, postverbal od ventolare < srlat. ven- 
tulare < lat. vent'dare. Latinizam prema njem. 
na -irati ventilirati, -tiliram (Zagreb). Etimo- 
logijski ide ovamo i bantuza = ventuza = 
vintuza (Dalmacija) »Schropfkopf, kupica« < 
tal. ventosa (poimenicen pridjev na -osus od 
ventus) = lat. cucurbita ventosa (Juvenal). Usp. 
i pod. bantuza. 

Lit.: Crania, ID 6, 124. REW* 9207. 9212. 
9204. Murko, WuS 4, 196. 5, 2. 3. DEI 4013. 



proverbi) 



55 



prpor 



proverbij m (Rab) »poslovica (mozda pre- 
vedenica, caique odatle)« = proverbijo m, 
latinizam od lat. proverbium (prefiks pro- i 
verbum, lat. sintagmatska izvedenica) i talijani- 
zam proverbio; bez nastavka proverb (Ma- 
tovic). Denominal na -ati proverbjdt, -am impf. 
(Bozava) »dire delle arguzie« < tal. proverbiare 
»sgridare, beffare«. 

Lit.: ARj 12, 468. Kusar, Rad 118, 24. 
Cronia, ID 6, 118. 

providadur m (Vrbnicki statut) »mletacki 
visoki upravni cinovnik« < mlet. provvededor = 
tosk. provveditore = (haplologijom -dedo- > -do-} 
providur, gen. -ura (15. v., Vuk), s prefiksom 
sovra- < supra- sovraprovidur od Kotora (u 
Vukovoj je narodnoj pjesmi od prefiksa naci- 
njeno licno ime: Od Kotora Sovru providurd). 
Mletacka radna imenica stvorena je od osnove 
glagola provvedere (prefiks pro- \ vedere < lat. 
vtdere) s pomocu sufiksa -tore, mlet. -dor, ne 
od lat. part. perf. kao tal. provisore > prdvizur 
m (Vuk), pridjev proviziirov, poimenicen na 
-ica provizurovica »njegova zena«, od lat. 
provisus. Od istoga part, apstraktum na -eo 
provizija f (latinizam) < lat. provisio, gen. 
-onis prema talijanizmu provizijun (1467, 
Hercegovina) = provizijun (15. v.), denominal 
provizati impf. = (kroatizirano) providan, 
iterativ provifavati »starati se«. Apstraktum na 
nenaglasen sufiks -ia od part. prez. providencija 
f (Kasic) »(prevedenica, caique) providnost« 
< lat. providentia. 

Lit.: ARj 12, 470. 472. 475. Tomanovic, 
IF 17, 206. Mon. serb. 502 REW 3 6793 a. 

provincija f (latinizam) »1° pokrajina, 2° 
vise samostana zajedno, (neologizam) redo- 
drzava«. Pridjev lat. -alis provincijali (odredeno), 
prosiren na -bn > -an provincijalan, poimenicen 
provincial, gen. -ala m (18. v.) = prevencijai 
(15. v.) < pater provincidlis »poglavica redov- 
nicke provincije = redodrzave«. Nekada, dok 
je postojala Vojna krajina = njem. Militdr- 
Grenze, Provincijal m je znacilo Hrvatsku 
pod banom, njem. Provinzial-Kroatien, pro- 
siren na -bsk provincijalski. Apstraktum na 
-bstvo provincijalstvo. Etimologijski ide ovamo 
provenea f (Vrbnik) = provijenca (Stulic, 
Pavlinovic) = provjenac, gen. -nca (Stulic) 
»vjetar za koji se misli da dolazi iz juzno- 
francuske pokrajine Provence > tal. Pro- 
venzai. 

Lit.: ARj Y2, 468. 473. 474- 475. 



prozgavac, gen. -avca (Vuk, Slavonija) 
»preda, tj. mreza na drvetu, za hvatanje ribe, 
cerenac«. 

Lit.: ARj 12, 483. 

prozudija (Ancic) = prosodija, uceni gre- 
cizam jipoocoSia > lat. prosodia (prefiks Jtpoc, 
i cp6r| »pjevanje«) »pravila o ispravnom izgova- 
ranju i mjerenju slogova u stihovima«. 

Lit.: ARj 12, 494. 

pFpat, -am impf. (Cres) »tasten«. Mozda 
isto sto pfpati, -am impf. (Ston) »raditi sto 
brzo i nepomnjivo«. Pavlinovic ima isti glagol 
u znacenju »suskati, raditi kojekakve sitnice«. 
Po svoj prilici onomatopejskog podrijetla, na 
sto upucuje reduplikacija suglasnika p. Na 
Cresu je mozda djelovao i tal. > lat, palpare. 

lit.: ARj 12, 495. REW* 6175. 

pfpor m (Vuk, Crna Gora) »prasina, npr. 
gdje leze bravi, suprasica, supraska, suprazina«. 
Na -ala prporaca (BiH) »smjesa od koje se 
pravi sapun«. Na -usa pf porusa f »1° kad se 
voda uspe u vruc pepeo, 2° (folklorni termin 
metaforicki stvoren odatle zbog polijevanja 
vodom) nezenjeni momci koji za suse idu od 
kuce do kuce igrajuci i pjevajuci, da bi udarila 
kisa; zene ih polijevaju vodom (Kotari u 
Dalmaciji, Vodice u Istri, kod svih Slovinaca, 
ne kod cakavaca) = prporuse, gen. prporus. 
Odatle hipokoristickim kracenjem prpa f (Vuk) 
»vruc pepeo pomijesan s vodom kao oblog«, 
odatle opet na -ka prvka (Trebarjevo), radna 
imenica na -be > -ac pfpac, gen. -pea (Vuk) 
»starjesina prporusa«, na -of pfpos (Rijecka 
nahija) »brabonjci od ovce ili koze«, odatle opet 
na -kaprposka (Vuk, Srijem) u izrazu oparllaga, 
pfposka »vruc pepeo (koji u vis sukrte kad se 
vrelo mlijeko ili vodaprospe u zeratak)«. Redu- 
plikativna onomatopeja tipa paprat (v.) izra- 
zena je prijevojem u oba svoja dijela kao 
naziv predmeta koji se sastoji od sitnih cestica 
kao kod pepela, brabonjaka, prasine. Odatle 
dalja metaforicka upotreba. Takva onomatopeja 
moze znaciti i radnje koje se sastoje od opeto- 
vanja, tako rad riba: prpor (Vuk, Crna Gora) 
»coitus piscium«, s denominalom na -iti pfparltl 
se (Vuk, subjekt ribe}; rad ljudi: denominai 
od kraceg oblika, na -ati pfpati, -am (Ston) 
»1° raditi brzo i nepomljivo, 2° suskati, raditi 
sitnice«, s radnom imenicom na -vac prpavac, 
gen. -avca »covjek koji radi sitnice«, odatle 
na -of pfpos »vjetrenjak, vjetrogonja«, na -osa 
m prposa (Stulic) »besposlicar, mudrijas, sve- 



prpor 



56 



prskati 



znalica«, s pridjevom prposan i denominalom 
na -iti pfpositi, -im (Pavlinovic) »1° razmetati, 
2° raditi bez pomnje, 3° biti obijestan«; rad 
kokosi: pfpositi »ceprkati«., deminutiv na -kati 
prpuskati se »leprsati se«. Reduplikacijom izra- 
zuje se i presadnica koja sadrzi zilice : tiporok, 
gen. -arka (Vuk) »Wurzelrebe« = (sa disimi- 
lacijom) pfpoljak, gen. -oljka (Vuk); puz sa 
svojim rogovima: pfpor (Stulic, Poljica) = 
prpolj (Vuk, Dubrovnik), skoljka pfpor = 
pfpor. V. paprica, pdprcak, paprclna. Upor. 
ngr. Jiepiteprva, Jtepjtepn^a, arb. dordoUc, 
peperone. 

Lit.: ARj 12, 494. 495. 496. Ribaric, SDZb 
9, 185: Miklosic 242. 243. Slawski, Sldvia 18, 
300-305. Matzenauer, LF 13, 181. 14, 92. 
93. GM 71-72. 327. 

prsa n pi. (17., Smiljan, Lika, ZK; analo- 
gijski na -a prema koljena, ramena) = prsi f pi. 

= prsi m pi. (prvobitno dual kao oci, taf) = 
prse f pi., ie., baltoslav., sveslav. i praslav., 
»peetus, grudi (v.)«. Pridjev na -bn > -an 
prsan, odredeno prsni, poimenicen na -jak 
pfsnjak (Vuk) »am koji stoji preko prsiju, 
kozuh«, naprsan (Stulic), na -ica prsnica (Bi- 
strac, Posavina) »1° prsna kost, 2° vrsta daske, 
krupne (metafora)«; prsnice f pi. »tavanica 
potkuplje (metafora)«, s denominalom na -jati 
prsnicati, -am = prsniciti -rar, na -va- prsnica- 
vati »potavaniti«; poimenicen na -iki ndprsnik 
»dio odijela na prsima«, poprsan (^sni lanac), 
poimenicen poprsnica »igla«, na -ast prsast = 
na -at prsat, na -ist prsist (iz cslav., Stulic). 
Deminutivi na -asca < -hcbca prsasca n pi. 
(Sarajevo), na -ice prsice f pi. (Bella, Stulic). 
Na -ce: natrice n (Vuk) »dijete koje se nosi na 
prsima, koje sisa«. Na -je poprsje (neologizam) 
»portrait«. Augmentativ na -ina prsina f (15. 
v., Vuk) »remen na prsima jahacega konja«, 
na -erine prserine t pi. (Lika). Na -dkprsak, 
gen. -aka (Srbija, Trebarjevo, hrv.-kajk.) »dio 
zenskog odijela sto se nosi na prsima«. Na 
-luk prsdluk »dio kosutje sto pokriva prsi«. V. 
prsluk. Slozenice pfsobran (neologizam), prsd- 
bolja, pridjev prsobolan, odatle prsobonik. Prilog 
na -imice: prsirnice (udariti na koga ~) »okre- 
nuvsi mu prsi«. Denominali na -iti prsiti se, 
-im (is-) »1° udariti se u prsa, 2° razmetati 
se« (upor. njem. sich brusten) prema iteratlvu 
na -va- isprsivati se, -prsuj m pored -ivdm 
(Stulic), poprsavati = poprsivati, -ujem (objekt 
pod') »tavaniti«. Rumunji posudise presen 
»Brustriemen des Sattels«, s mnogo varijanata 
presin, -send, -sind, preasend, presera, presurd 

< prsina ili pridjev peh3bnb (se. remy); prislea 



(Muntenija) = prisma = pislea »mezimac« < 
*prslja (hipokoristik); presurd je takoder »ptica 
emberiza«. Plural prsa = prsi objasnjava se 
time sto se prsni kos sastoji od rebara. U bal- 
tickoj grupi: lit. ptrSis, u narjecju zemaitis 
pirsys »anterior pars pectoris equini«. Suglasnik 
s je nastao od ie. palatala k u korijenu *per-k- 
»rebro, prsa«, kako se vidi iz sanskrta parfu-h 
= avesta parasu- »rebro«, oset. fars. Stcslav. 
prbsi = prbsi, strus, pms6. 

Lit.: ARj 7, 535. 536. 10, 823. 12, 497. 498. 
Miklosic 243. Holub-Kopecny 296. WP 2, 
44-5. Trautmann 220. Tiktin 1246. 1261. 
GM 48. 322. Boisacq* 805. Ostir, Wus 3,207. 
Giintert, WuS 11, 140. Hirt, PBB 23, 342. 

prskati, prskam impf. (~ vodom, Vuk) 
(is-, po-, ras-, u-) prema iteratlvu na -va- 
-prskdvati, -prskdvdm, samo s prefiksnima »1° 
kropiti, skropiti, Conspergere«, i pf. na -nu- 
pfsnuti, -ein (Vuk) »stremiti«, na -eti prstati, 
prstim (subjekt voda, mast) (is-, ras- se) = 
prstet, -im (Kosmet) »stridere« prema pfsnuti, 
-em (Vuk, Kosmet) (is-, raz- se) »puci, puknutk 
= prstiti, -im (Vuk, Crna Gora, objekt siro- 
tinju) »(metafora) tlaciti, ugnjetavati, gaziti«. 
Varijanta sa sk > sk upfskat, -am (Kosmet) 
(objekt dete, ruke) »uprljati« mozda stoji u 
vezi s prckati (v.). Glagol prskati nalazi se u 
slov., bug., ces., polj. i rus. Zbog toga ti gla- 
goli onomatopejskog podrijetla mogu biti i 
praslavenski. [V. i pod pre]. Odatle postverbal 
pfsak, gen. -ska. Na -avac pfskavac, gen. 
-avca (od baruta) »raketa«. Na -alica prskalica 
»rana koja se u jedan mah na vise mjesta otvori« 
= rasprsnica, na -njaci rasprsnjacl (Vinkovci, 
Banija), na -njaca rasprsnjaca (Saptinovac). 
Glede nj upor. frekventativ isprsnjivati (Bella, 
Stulic). Ovamo i prstalica (1834) »(neologizam) 
raketa«. Vezu s onomatopejskim glagolom 
prskati (v.) pokazuju ime biljke prskoc, gen. 
-oca = praskoc i prsnuti = prasnuti. Na -ulja 
prskulja (Vinkovci) »sljiva koja prsne«. Rumunji 
posudise a pirsni = pn'sni (subjekt vatra) 
»prasseln«, Arbanasi perskdt. Sveslav. i praslav. 
onomatopejski koiijenpersk- oponasa sum vode, 
glas koji nastaje kad se predmet raspukne. 
Akcenat je takoder u sluzbi tog variranja. Upor. 
praskati, prist (v.) Upor. lit. purksti »wie eine 
Katze prusten«. Onomatopejski se korijen 
prenosi i na glas zivotinja: stcslav. prbskamje 
»mugitus«, rus. porskatb »Hunde hetzen«. 
Ovamo ide oprskat se (Smokvica, Korcula) 
»postati skotna«; prskati se, -a (Stulic, Ston, 
srednja Dalmacija, Pavlinovic), takoder slov. 



prskati 



57 



prst 



i ces. Upor. lot. patiburskyt »coire (de ovibus)«. 
To znacenje moze biti i praslavensko. 

Lit.: ARj 12, 499. 509. Elezovic 2, 146. 
Miklosic 243. 266. Holub-Kopecny 296. Bruck- 
ner 396. Iljinski, ASPh 29, 486-487. Osten- 
-Sacken, IF 28, 149. Schmidt, KZ 32, 384. 
Scheftelowitz, KZ 56, 174-201. KZ 54, 236. 
Petersson, LUA 1, 12 (1916) (cf. JF 3, 218). 
Matzenauer, LF 14, 165-167. 

prsluk m (Vuk, danas opcenita hrv.-srp. 
knjizevna rijec) »gilet, kruzat (Boka) = krozet 
(Dalmacija < fr. corset, lajbak (ZK) < njem. 
Leibeh = prusluk (Vuk) = prustluk (Tekelija, 
18 v., Vinkovci) = prosluk (donja Podravina). 
Deminutivi na -be > -ac prslucac, gen. -ica = 
na -OR > -ak prslucak, gen. -cka (Lika), na 
-id prslucic; augmentativ na -ina prslucina; 
napfslak pored napfshk (Kosmet) »haljetak 
od platna, vezena ili nevezena, sto pokriva prsi 
djevojaka ili udatih zena«. Od madz. pruszlik, 
a to od njem. Brustfleck. Interesantan primjer 
turciziranja njemacke rijeci, koja je dosla preko 
madzarskoga. Upor. ras. arhaluk pored arhalyk 
»kurzer Hauskleid« u pogledu sufiksa. 

Lit.: ARj 12, 414. 499. Skok, Sldvia 15, 
612., br. 487. Elezovic 2, 444. Hamm, Rad 
275, 22. 

prst 1 m, gen. pi. pfsta, prsti (deklinacija r), 
prstiju (dual), baltoslav., sveslav. i praslav. 
*pbrstb, »1° digitus, 2° parmak (upor. prezi- 
mena Parmacevic, Altiparmakovic)«. Deminutiv 
na -be > -ac: prstac, gen. -sea pored -aca 
(Belostenec, Stulic) = na -ic prstic (Vuk) = 
prstac, gen. -sea (Ston, metafora) »1° mala 
skoljka (upor. tal. dattero di mare < gr. dactylus 
za takvu denominacijuj, 2° biljka, 3° gljiva 
(Istra)«. Na -avac prstavac, gen. -avca (Poljica) 
»skoljka«. Augmentativ na -ecina prstecina. 
Pridjev na -bn > -an prstan, prsna, odredeno 
prsni ne govori se danas zbog izbjegavanja 
homonimije sa prsni od prsa. Poimenicen na 
-jak: pfsnjak, gen. -aka (Vodice) »naprstak«. 
Sveslav. i praslav. pridjev na -en prsten m 
(14. v., Vuk) »annulus, vilica, burma, vera, 
biocug« (poimenicen je u m. r. vec u praslav.) = 
prstan (Jambresic). Taj ima svoju leksikolo- 
gijsku porodicu, jer igra veliku ulogu u fol- 
kloru: na -ic prstenic, deminutivi na -be > -ac 
prstenac, gen. -nca »1° anellus, 2° drago ka- 
menje u prstenu, 3° skoljka dattero di mare, 
4° gljiva (Istra)«, na -bk > -ak prstenak, gen. 
-nka »biljke«, na -cac prstencac, gen. -cca 
pored -caca »1° anellus, 2° cvijet«, na -etc 
prstencic. Na -dzija prstendfija f »koji prstenuje 



djevojku«. Pridjev na -en: prsteni (Kasic), 
poimenicen prstenica »kutija za prstene, na 
-ik prstenik »prst na koji se stavlja prsten«, 
na -ka prstenka »1° vrsta veza, 2° biljka, 3° ime 
kozi, 4° tanac«. Odatle na -ar prstenar, gen. 
-dra »koji pravi prstene«. Ostale izvedenice od 
prst: na -njdk naprsnjdk (pored iza-)(Vinkovci) 
»dio obuce na prstima« = na -bk naprstak, 
gen. -ska (Vuk) = naprsnjak »digitale« (Ru- 
munji posudise napdrstoc); naprsci, gen. na- 
prstaka m pi. (Vinkovci) »kolaci nazvani po 
nacinu kako se prstima prave« — naprsnici 
m pi. »rakavice kod kojih prsti ostaju goli do 
pola«. Slozenice: imperativna kaziprst »doigt 
index« = kaziput »prst kojim se kazuje put«, 
prstoroscic (Istra) »jare koje ima rogove prst 
duge«, prstovet m (Stulic, Sulek) »onoliko koliko 
se moze uzeti prstom« < *prstojetb (nije po- 
tvrdeno u narodnom govoru); petoprsnica 
(Vodice) »frula prizmaticnog oblika od jednog 
komada drveta sa 5 — 7 rupica«. Potpune uspo- 
rednice postoje samo u baltickoj grupi: stprus. 
pirsten, lit. pirstas, lot. pirst. U slavinama 
isti naziv postoji za racne i nozne prste, tako 
vec u stcslav. pemy reebnyji i nozwiyjt. Tako 
i u baltickoj grupi. Tumaci se iz ie. jezicnih 
sredstava kao slozenica od ie. korijena *per- 
koji sluzi kao prijedlog i preiiks u znacenju 
»pokraj, van« i kao glagol »prodirati« i od ie. 
korijena *stha- (v. stati). Ta je slozenica ie. 
Upor. sanskr. prstha »hervorstehend, Rflcken, 
Gipfel«, avesta parsta »Riicken«, stvnjem._/?ra? 
»zabat«, lat. postis »Pfosten«, gr. Jidoxac; »isto«. 
Prema tome bi praslavenska rijec znacila prvo- 
bitno »ono sto strsi«. Machek veze sa prsa jer 
se novorodencetu daju u usta prsti, prije nego 
mu se poda sisa na gradima. 

Lit.: ARj 7, 536. 12, 502. Zega, Slavio 9, 
581. Elezovic 2, 145. Ribaric, SDZb 9, 176. 
185. Miklosic 243. Holub-Kopecny 296. Bruck- 
ner 410. Mladenov 533. Trautmann 220. WP 
2, 35. 604. Lewy, PBB 32, 137. Bragmann, 
LF 11, 285. 18, 130. Solmsen, IF 31, 464. 
Machek, Recherches (1934) (cf. LF 54, 282). 
Vaillant, Sldvia 9, 494-495. Boisacq'- 805. 

prst 2 , gen. -i f (13. i 14. v.), sveslav i pra- 
slav. *pbrstb, »T plodna zemlja (humus), 
2° prah (upor. u Nduku primudroga Akira, 
1520: telo s prstju pomesano), bez paralela u 
baltickoj grupi. U hrv.-srp. narodnom govoru 
nema potvrda. Rijec se izgubila zacijelo zbog 
homonimije s prst' m (v.). U slov. je ziva kao 
apelativ prst, gen. -i i kao toponim (crna Prst 
kod Krke). Nalazi se u svim ostalim slavinama. 
Miklosic uzimlje isti korijen koji i xxprah (v.) u 



prst 



SH 



prt* 



nizem prijevojnom stepenu, a Bruckner korijen 
koji je u pridjevu prhak (v.) i imenici prhut. 

Lit ■ ARj 12, 502. API 9, 137. Pletersnik 
2 356 Miklosic 243. UoIuE-Kopecny 297. 
Bruckner 410. Mladenov 534. Walde 99. 699. 
Osten-Sacken, IF 24, 248. Pedersen, IF 5, 

54. 72. 74. 

pi-sura f (sibenski otoci,_ Korcula) = 
prsiira (Rab, Pag, Brae, Solta, Ciovo, Malinska, 
Kuhacevic) = prsura (oko Splita, Senj, Vo- 
djcg) _ (r > ar) par s ura (Split, Marulic, 
Brae, Solta, Vis, Bozava, Rab) = (disimilacija 
- r > — r) pasiira (Hvar) = (disimilatorni 
gubitak prvog sloga pr-, izazvan torn disimi- 
lacijom) sura (Krk, Cres) < *psura (upor. sovati 
< psovati) = (s > c od pc < ps, upor. pcovatf) 
cura (Baska, Punat), deminutiv curica — 
(r - r > r - Ij) prsulja (Visoko) = (fre- 
> metateza fer- > for- zbog labiodentala 
(upor. ponlstra) > pro- (neke vrsti zamjena 
sufiksa) prdsulja (Dubrovnik, Crna Gora, 
Boka) = prosulja (Krtole, Dubasnica, Crm- 
nica, Tivat) = deminutiv prosuljica, augmen- 
tativ prosuljina, na -ar prosuljar »koji pravi 
prosulje« = prasujq — prasujq (Kuciste) = 
frsora pored friura (Split, venecijanizam < 
fersora), slov. prosara, »T tava, tiganj, 2° 
(domaci proizvod, Visoko) zemljana posuda, 
okrugla, bez nogu, rucice i poklopa, plitka, 
dolje ravna, na krajevima svodena«. Dalmato- 
-romanski leksicki ostatak od kllat. frixoria od 
frigere (v.) > 1336. u Dubrovniku s ocuvanim 
ks frechsura, 1376. frechsora, kreko-rom. for- 
saura, u trscanskim dokumentima frissoras, 
frissora, fresorlum (1350, Statut trscanski), 
danas trsc.-tal. fersora (venecijanizam), istro- 
-rom. fersora (Pula), farsura (Rovinj, Gale- 
zana), furl, farsore f. Odatle dalniato-romanska 
izvedenica na -ata prsurata f (Korcula, Sibenik) 
= prsurata (Hvar, Brae, Vis) = pijdt prsuroat 
(Solta) = parsurata (Hvar) »zlicnjaci, poprigusa, 
baba ili fritaja« = pisurata (Kuciste) »tijesto 
przeno«. 

Lit: ARj 12, 432. Kusar, Rad 118, 16. 
Pletersnik 2, 351. Sturm, CSJK 6, 73. Hraste, 
Rad 272, 35. Isti, BJF 8, 54. Ribaric, SDZb 
185. Bartoli 2, 183. 299. REW* 3524. DEI 
1716. Cavalli 45. Matzenauer,, LF 14, 31. 
GM 103. 525. Ive 10. 129. 153. 

pit 1 m (16. v., Kurelac) »1° haljina, 2° 
prtljag (1688), 3° (metafora) magarac = tovar 
(Poljica)«. Nalazi se u stcslav. pebib »pannus, 
platno«, slov., bug., polj. part, ukr., rus. port, 
sveslav. je i praslav. U hrv.-srp. je gotovo pro- 
pala zbog homonimije sa prt'' i, ali zivi u izve- 



denicama: pridjev na -en prten (Vuk, Kosmet, 
Cilipi) »1° od lana i konoplje, 2° pamucni 
(Cilipi), 3° (metafora) rdav«. Poimenicenja 
toga pridjeva dala su leksikologijsku porodicu: 
u sr. r. prteno (Lopud), na -jaca pnenjaca 
»torba od lana« = na -jara prtenjara. Na 
-Hica: pftilica (Lika) »1° vunena uzica, 2° 
torba«, upor. opna (v.), na -be > -ac prtenac, 
gen. -nca »sve tkano od lana i konoplje«, na 
-ica prtenica (Stulic) »garderoba«, na -iloprtenilo 
(Matavulj), »svako tkanje«, na -iste prteniste 
»rublje«, na -ka prtenka (Vinkovci) »prtena 
torba«, na -ar pLJenae (Bella, Stulic) »lanar«. 
Denominal na -iti prteniti, -Im (Lika) »smrdjeti, 
kao kad gori sto prteno«. Na -iste: prtlste n (Vuk) 
»prteno platno« (takoder stcslav. i rus.). Na 
-eil-es prtes (Norini) »ruho«, odatle augmentativ 
na -ina prteiina (Kacic). Odatle na -Uina <-bsk 
+ -ina prtestina (Retkovci, Slavonija) »prte- 
nina«. Znacajno je da i u ovoj leksikologijskoj 
porodici ima mijesanja sa prtljati (v.) : prtljanjak, 
gen. -njka (Bistrac) »vrecica od 2, 3 oke zita«. 
U prijevoju perfektuma tratez (ZU) = prates, 
gen. -zi (ZK) = tratez (Krasic, hrv.-kajk., 
slov.) »rublje, ves«. Odatle deminutiv na -de 
pratesce n (ZK) »jedan komad rublja«, u rani- 
jim potvrdama pratez (15. v.) znaci »tovar, 
teret, prtljag, roba, trg, stvari uopce, svojina, 
imanje, blago, jelo«. Marulic, ludita 6, 112 
pratez f »plijen asirski«. Zbog znacenja »jelo« 
moramo staviti ovamo i prtenka f (Susnjevo 
Selo, Cakovec) »jelo od krumpira i kukuruznog 
brasna«. Taj prijevoj nalazi se jos u izvedenici 
na -la praca (Vuk) = prace, gen. praca (Cilipi) 
»na samaru uzica na kojoj se drzi noga kad se 
jasi, kao uzengija«, s deminutivom tracica 
(Vuk). Znacajno je da se taj prijevoj ne nalazi 
u ostalim slavinama. Deny je postavio tvrdnju 
da je stcslav. paub »Hvov« stara posudenica iz 
tur. ptrti »nippen«. Kako posudenice ne poka- 
zuju prijevoja, to se misljenje mora zabaciti. 
Rijec pratez sama daje putokaz za etimologiju. 
To je isti praslav. korijen koji se nalazi u prati, 
perem, tj. ie. *per- »udarati«, rasiren forman- 
tom t. Praslav. *pen-lpmib! *port- znacilo je 
»rublje koje se pere«. 

Lit.: ARj 11, 380. 12, 510. 511. 512. 513. 
Pletersnik 2, 211. Elezovic 2, 146. JF 11, 84. 
Miklosic 243. Holub-Kopecny 297. Bruckner 

397. Deny, Melanges Boyer 1925, 104 (cf. IF 
26, 104. JF 7, 257). Lehr-Splawinski, Polono- 

-slavica 26 (cf. Hb 25, 328). Matzenauer, LF 

14, 168-169. 

prt 2 , gen. -i f (Vuk, Poljica, Sinj) = pfta f 
(prijelaz iz deklinacije i u deklinaciju a), 
sveslav. i praslav. *pbLIb, »put ili staza po sni- 



prt' 



59 



priid' 



jegu«, bez paralele u baltickoj grupi. Da bi se 
bolje uklonila mogucnost mijesanja sa stcslav. 
pebib < prt »odijelo« (v.), pri f je dobila vecu 
starije doba sufiks -ina: prtina f (takoder bug.) 
= prtina (Vuk) = prtina (Kosmet) »isto«. 
Upor. isti nacin izbjegavanja homonimije u 
os(a) = osina (v.). Deminutiv na -ica prtinica. 
Radna imenica na -arprtinar »koji cisti drzavnu 
cestu«. Na -ac prtac (Istra). Na -elj pftelj 
(Vinkovci) »debeo snijeg podesan za sanjkanje«. 
Pridjev na -bk prc'ak, fprcka -(snijeg) »sipak«. 
Suglasnik c je od part. perf. pasiva preen, od 
denominala na -iti prtiti, -im (Vuk, Susnjevo 
Selo, Cakovac, Lika) (pro-) »1° praviti prtinu, 
2° gaziti snijeg«. Rumunji posudise pirtie = 
pirle (Moldavija) »durch Gehen oder Fahren 
im Schnee gebildete Spur, Fahrte, Bahn«. 
Docetak -ie = -e zamjena je za meki poluglas. 
Miklosic pozna rum. pirtd f, koji odgovara 
nasempn'a f. Ie. je korijen *per-, koji je prijed- 
log i glagol »hinuberfuhren«, a koji u slavinama 
dolazi u prefiksu pre-, u imenici pramac, u 
glagolima pariti, periti (na-). Od tog korijena 
stvoren je praslav. apstraktum na -tb, koji je 
postao konkretum. Upor. ie. *pr-tu »passage« = 
u zendu pargtu, u gal. ritwn = njem. Furt, 
sthl.finrdr »zaliv« = nord. Fjord. 

Lit.: ARj 12, 510. 513. 11, 428. Elezovic 
2, 146. Miklosic 243. Bruckner 402. Mladenov 
539. WP 2, 39. Tiktin 1172. Matzenauer, 
LF14, 167. 168. 

prtabonjka f (Dubrovnik) = bratabonka 
(Lepetane, Boka) »vrsta lijepe jabuke unesene 
iz Italije«. Od tal. sintagme bruttabuona »isto«. 
Prvi je dio pridjev brutto (13. v.), od lat. briitus 
> bruttus, s geminatom afektivnog podrijetla 
kao u tutto < totus. 

Lit.: ARj 12, 511. Zore, Tud. 18. Isti, 
Rad 115, 150. DEI 619. Pirana 2 80. 

prtiti (se), -im impf. (16. v., Vuk, slov.) 
(do-, na-, nao-, o-, ot-, po-, pre-, pri-, ras-, 

s-, u- /se/), prema iteratlvu -prcati, -dm, na 
-va- -premati, -cujem = -prtivati, samo s pre- 
fiksima, »1° dizati na leda > tovariti, teretiti, 
2° napredovati (subjekt zito, Backa, Vuk; 
metafora, upravo »nositi plod«)«. Ista glagolska 
osnova s deminutivnim -Ija- prtlati, -dm 
(na-) »1° nositi (Martic), 2° tovariti (Stulic), 
3° (metafora) blebetali« = (sa tlj > klj) 
prkljdti, -am (ZK) »biti neodlucan«. Na -ovina 
prtljavina (Jacke, Kurelac). V. jos seprtljati. 
Postverbali: uprta f »remen za torbu« = 
uprte (ZU) = oprte (ZK) »Last-, Packstrick«, 
s pridjevom ilprtni (kos) »koji se nosi na upr- 



tama«, poimenicen na -jaca torba uprtnjaca, 
i s deminutivom uprtica (narodna pjesma). Na 
-aca prtaca f XVuk) == oprtaca »torba up rtnjaca«. 
Na -alo prtalo n (Trebarjevo) »uprta«. Na. -ivo 
prtivo (Stulic, Martic) »prtljaga«. Na -va (s)prtva 
»kosara«, s deminutivom pttvica (Ston) moze 
biti i posudenica od lat. sporta. Pridjev na -Ijiv 
prtljiv »teretan«, na -&« > -an naprtan. Radne 
imenice na -telj naprtitelj, na -as prtljas, gen. 
-asa (Vuk) »brbljavac, blebetas«. Prilog nduprt 
(Vuk, nositi sto ~). Na -liste philist e = pr ta- 
liste »mjesto gdje se mazge prte«. Od prtljati 
najvaznija je izvedenica na -ag prtljag (Vuk) = 
prtljaga (Vuk) »Gepack«, s augmentativom na 
-ina prtljazina. Stulic ima varijantu prtlja- 
vina = prtljacina (Budmani) = prtljuzina 
(Radnic) u istom znacenju. Rijec prtljavina ima 
i metaforicko znacenje »seprtljanje«. Ovamo 
mozda na -arid prillanti, prlljarim »jadno 
zivjeti«. U ovoj leksikologijskoj porodici ima 
mijesanja sa pridjevom prten (v.): prtenjak 
(Poljica) »tovarni konj«. 

Lit: ARj 12,514.515. 516. 517. Vukovic, 
SDZb 10, 397. 

prud' m (14. v., Vuk, slov.) = sprud (istocni 
krajevi), sveslav. osim bug., praslav. pro di, 
»1° greda u vodi ili ritu duz suhe zemlje, 2° 
sitno kamenje kojim se drumovi posipaju 
(Vinkovci), 3° toponim (u sing, i pl.)«. Pridjevi 
na -bn > -an prudan (hrv.-kajk., slov.), poime- 
nicen na -ik prudnik »1° biljka chenopodium 
botrys, 2° ptica Strandlaufer, 3° Schotter- 
grund (Sulek)«, na -jaca prudnjaca (Popovic) 
»sitna tvrda kruska«, na -ica Prudnica (topo- 
nim), na -ovit (upor. barovii) prudovit. Na 
-ika (sufiks za biljke) priidika i (Vuk, Baranja) 
»sibljika koja na prudu iznikne«. Zbog homo- 
nimicke kolizije s prud 2 f (v.) rijec nije uslau 
opci hrv.-srp. jezik. Odatle jos kod Suleka 
prudina »pucina«, prudiste n »prud«. Samogla- 
snik u je nastao iz velarnog nazala o. Upor. 
slov. prod »Schotter«, prddec »pijesak«, stcslav. 
prqdb, ces. proud, poll. prqd. Rumunji po- 
sudise prund »isto«, odatle nazivi ptica prundar, 
prundurel, -dunel; na -is prundis, pridjev na lat. 
-osus > -os prundos, glagol a prundi — prundui 
(-ui < slav. -ujp, -ovati), Madzari porond 
(16. v.) »pijesak«. Nema paralela u baltickim 
jezicima ni ostalim ie. Tumaci se iz slavenskih 
jezicnih sredstava, kao praslavenski prijevoj 
perfektuma od predati, prenuti (v.) < praslav. 
pred- »skociti«, prema predodzbi da sitan 
pijesak »skace«. 

Lit: ARj 12, 519. 521. Miklosic265. Holub- 
-Kopecny 296. Bruckner 436. KZ 42, 360. 



prud 1 



60 



priiskva 



Joki, Zbornik Jagic'ev 481-485 (cf. RSI 2, 
242). Matzenauer, LP 14, 181 - 183. Bernard, 
RES 27, 25. Meillet, BSLP 29, 39. 

prud , gen. prilda m pored gen. prudi i 
(14. v., slov.) »korist, probitak«. Kako je rijec 
dosla u homonimicku koliziju s priid' (v.), 
nije usla u opci knjizevni i saobracajni jezik, 
nego je ostala u narjecjima kao provincijalizam. 
Pridjev na -bn > -an trudan (15. v.) (ne-) 
»koristan«. Denominal na -iti truditi, -em impf. 
(15. v., Vuk, Primorje) (na-) »hasniti, koristitk 
pored prudili »hasniti, koristiti«, raspruditi pf. 
(hrv.-kajk., 16. v., Belostenec, Habdelic) »dila- 
pidare« prema impf, naprudali, -am = napru- 
devati, -dujem = naprudivati i rasprudivati. 
Odatle postverbal napruda f »korist« i pridjev 
na -Ijiv naprudljiv. Na -ilo pnidilo n (Stulic, 
Ston) »korist, probitak«. Semanticki je isto- 
vjetna sa prid m (hrv.-kajk. i slov.) »korist«, 
odatle pridjev na -bn > -an pridan (ZK) 
»koristan«, slov. priditi pored pruditi. Promjena 
» > u nastala je mozda unakrstenjem s rom. 
prode, lat. prossimi, prodesse. Schuchardt je 
izvodio iz prode. Miklosie je najprije identifi- 
cirao stvnjem. fruot(i) »Klugheit, gedeihen« 
(tako i Hirt), zatim je stavio pod praslav. ko- 
rijen de- kao i prid (v.). Upor. arb. mbroth 
»koristim«. Samo prode je sadrzano u prdf 
(vazel na ~, Rab) »kamate« < sttal. prode 
> pro »Zins«. 

hit.: ARj 7, 338. 8, 42. 12, 519. 520. 521. 
Miklosie 43, 266. REW 6766. Schuchardt, 
KZ 20, 242. GM 266-267. Joki, Zb. Jagic'ev 
481-485 (cf. RSI 2, 242). Kusar, Rad 118, 17. 

pruda f (Zore, juzna Dalmacija) = pruda 
(Blato, Korcula) »kopriva«. Postverbal od pru- 
diti, -im »zeci, paliti«, kaze se kad se pusta voda, 
pak pece, a o djetetu kad ga mokraca pece na 
zlijezdama da ga je oprudilo. S prefiksom 
opruditi, -im kod dubrovackih pisaca u pravom 
i prenesenom smislu (Dalmacija, Poljica, Pa- 
vlinovic: mazga se oprudila »izlizala joj se dlaka 
od velikog tereta«) prema oprudivati, -ujem 
(Stulic). Na -eti isprudjeti, isprudim (plac oci). 
Prema primarnoj grupi: oprusti, oprudem 
(Otok, Slavonija, subjekt vodka u cvitu) »me- 
tafora) 1° prvi rod roditi (subjekti vinograd, 
sljiva, Srijem, 2° rasti iz korijena ili iz stabla«, 
moze ici i sa. pruditi »koristiti« (v.). Odatle prud- 
Ijivica (Slavonija) »neka vinova loza«. Na -ilo 
prudilo n (Blato na Korculi) »grana od sipka 
s dracama za susenje ribe na ognjistu«. Upor. 
rus. prudilo »stap s ostrim siljkom«. Glagol se 
nalazi u ces. pruditi, varijanta od prouditi, 
rus. pntditb. Od istog je korijena pridjev 



slov. pradek, ces. prudky, poll, predki, stcslav. 
prpdbkb »rapide, vif«, iz cega se vidi da je a 
nastao iz velarnog nazala p. Postanjem, ako je 
semanticki i razlicita, rijec ide zajedno sa prud' 
(v.). Znacenje »zeci« moglo je nastati u Dalma- 
ciji i unakrstenjem sa lat. tirere > tal. prudere. 
Kao deminutiv od pruditi »zeci« na -cdti (v.) 
moze se smatrati priicati se, -a impf, (subjekt 
konj, maaga, tovar, riba, kod zapadnih pisaca) 
(raz-j »ritati se«. Upor. znacenje slov. pridjeva 
pradek »eifrig, mutig, munter«. Ovamo ide 
mozda jos pruljat se, -ulja impf, prema pf. 
pruljnut se (Kosmet) »bacakati se nogom, 
pracat se«. 

Lit.: ARj 4, 122. 9, 10. 122. 123. 12, 519. 
523. Zore, Rad 115, 151. Pletersnik 2, 347. 
MibloLU 265. Holub-Kopecny 296. 297. Bruck- 
ner 436. REW 3 6802. Vaillant, BSLP 31, 44. 

prudi(j)es, gen. -esa m (Dubrovnik, Zore) 
»uze kojim je lada za kraj vezana«. Od tal. 
prodere — mlet. pro(e)se »ormeggio di cavo 
che lega la prua a terra o ad una boa«, a to gr. 
jipuuvf|Oiov (od Jipijuwc;) unakrsteno s proda, 
pro(v)a (v.) < Jipcppa. 

Lit.: Zore, Tud. 18. Isti, Rib. 325. Maver, 
AR 6, 251. Skok, ZRPh 57, 472. 

prulva f (Krk) »neka duguljasta smokva«. 
Mozda deminutiv od primus > *prunula, 
upor. tal. prunella, brunella »crnjenac, brunella 
vulgaris«. 

Lit.: ARj 12, 527. DEL 616. 

prus m (16. v.) =• prusec (Belostenec) = 
prusac (Stulic, Zore) = prusavac, gen. -vea 
(Kurelac) »konj, gradarius, equus tolutarius«. 
Denominal na -ati prusati »visoko podizati 
noge pri hodu« = na -Hi prusiti. Upor. bug. 
prusam prema trusna »sitno hodim«. Prilozi: 
na -de prusce = pruseci. Madz. poroszka. Ma- 
zuranic i Matzenauer izvode od imena naroda 
Prus (upor. njem. Wallache), gdje su se gojili 
konji, dok Mladenov tumaci iz ie. jezicnih 
sredstava, od ie. korijena *preu-: *prou- + -d 
+ -s, -t + -s u stvnjem. frao, nvnjem. froh, 
sanskr. prdvate (i. 1.) »skace«. Taj se korijen 
nalazi u rus. prytb »brzo trcatk, prytkij »brz«. 

Lit.: ARj 12, 527. Mazuranid 1187. Zore, 
Rad 118, 137. Miklosie 266. Mladenov 533. 
Matzenauer, LF 14, 93 — 94. 

priiskva f (Istra) »iver, treska, oscela«. 
Deminutiv na -lea pruskvica. Mozda lat. *prose- 
ca f, postverbal od prosecare. 

Lit.: ARj 12, 512. 



pruzina 



61 



pr r 



pruzina f (narodne pjesme, Drobnjak, Her- 
cegovina) »1° koliba kraj tora za nocivanje 
cobana« = pluzina (Vuk) »1° isto, 2° toponim 
(u sing, i pl.)«. Ne zna se sta je prvobitno, 
oblik sa pi- ili sa pr-, prema tome tesko je 
odrediti etimologiju. Mogla bi biti augmenta- 
tivna izvedenica od stcslav. pregb > prug (v.). 
Upor. ces. pruzina »GertC| Rute, prut«. Zna- 
cenje bi bilo »koliba od pruca«. 

Lit.: ARj 10, 93. 12, 535. 

prvad, gen. -(a)da m, pi. prvadi (cakavski, 
13—15. v., manje potvrda iz 16. v., Vrbnik, 
Senj, Novi, Modrus, Vinodol, Lovran, Baska, 
Ledenice, Dobrinj) »svecenik koji je primio 
prvi urdin, opci su nazivi pop (1321. Ratko 
prvad i Radosav popove"), plovan (plovan prvad, 
1380. senjski kanonici moraju biti prvadi)«. 
Deminutiv na tal. -ino < lat. -inus prvadin 
»klerik koji primi presbiterat«. Veze se s 
arhi-, arki-: arhiprvad (15. v., ~ modruski, 
vinodolski) — arkiprvad »dekan« (1472. pop 
Petar Vidakovid, pleban crkve novljanske, arhi- 
prvad vinodolski 1499, arhiprvad senjski 1425, 
arhiprvad prmancer). Odatle na -ija: arhiprva- 
dija f (16. v.) »podarcidakonat«. Godine 1490. 
lovranski plovan Raden odreduje za komisare 
svoje oporuke prvadi ki su nine zivi. Godine 
1423. prvad, I anb Rambkovic, pisan opcinl 
Bas'ke. Senjski kapitul odreduje da prvadi 
drze svoju septlmanu nedilju va oflcij zakanski. 
Najstarija je potvrda u Zakonu vinodolskom 
(13. v.) u kojem se pominje z Lederne Ratko 
prvad, 1230. (?) u Dobrinju od mojih sini i 
prevdi Marka. Od stfurl. prevede, nfurl. preidi 

< vlat. praebyter < gr. jipeopiJTepoc;. Preko 
stvnjem. erzipriestar < lat. archipraesbyter 

< gr. dpxi3ipe|3iJT£p05 > hrv.-kajk., slov. 
jasprist pored jesprlst, upor. stces. arclprist, 

madz. esperes »archidiaconus, archipresbyter, 
dekan«, sa lat. vice- vicijaspes (ZK) = vicijaspm 
— vicejaspris (Krasic) »podarhidakon«. Talija- 
nizam je skracenica od stfurl. prevede ili od 
tosk. prete oblik pre- koje se veze s licnim ime- 
nom Premate (istarsko prezime) < Pre Mate, 
dok je samo prete u arcipret (17. v.) < tal. 
arciprete. Kod pravoslavaca i rjede kod katolika 
postoji grecizam: prezviter/presv- (17. v., koji 
upotrebljava jednom Kozicic) = (s promjenom 
prefiksa) prezbiter, prozvitar (15. v.), apstrak- 
tum na -bstvo presviterstvo (Danilo). Od runu 
preot je toponim Pirot (Srbija, Bosna), etnik 
i prezime Pirodanac, gen. -anca = pored Pi- 
rodanln = Prijat m (zemljiste u okrugu Rudnik, 
Srbija). Upor. arb. prift. Rum. preot = arb. 
prift dokazuju da je grecizam u balkanskom 



latinitetu glasio jednako kao i na apeninskom 
poluotoku *praebyte, s gubitkom docetnog r 
zbog disimilacije (r — r > r — e). 

Lit.: ARj 1, 103. 108. 5, 951. 9, 867. 941. 
11, 737. 820. Mazuranid 8, 44. 53. 1187. si. 
Mon. croat. 2. 71. Ill APJ 2, 81 Surmin 109. 
SEZb 4, 204. Skok, ASPh 33,372. Isti, Slovo 3, 
54-55. Pirana* 808. 804. Strekelj, DAW50, 
17. Gombocz-Mellch 2, 50. REW* 6740. 

prvi' (Vuk) = prvi (Kosmet), ie., sveslav. i 
praslav.. pridjev, danas samo u odredenom 
vidu, u stcslav. i u neodredenom pzb b = 
peb b, »jipoT£poc,, primus«. Deminutiv prvahan 
(upor. maljahan) (Vetranie). Komparativ pfvlji, 
prveii (hrv.-kajk.), prvsi, cak. prveji »prior«, 
superlativ najprvl. Poimenicenja: na -be > -ac 
prvac, gen. prvca (Stulic) = na -dk prvak, 
gen. -aka m prema f prvacica = prvaklnja. 
Denominal na -iti prvdeiti, prvaci'm (Vuk) 
»prvi put preorati njivu ili zemlju« je od pri- 
loga prvac (Vuk) »najprije«. Na -oca prvaca f, m 
(Vuk) »tiro«. Na -ina prvlna »1° prva rakija, 
2° prvi plod« prema pfvina, takoder pi. t. 
prvine, gen. -ma. Pridjev na -en prven (Stulic) 
»primit!vus«, poimenicen na -enbe, -enbe 
pf venae, gen. -enea pored prvjenac i pf vijenac 
i pfvljenac, (ikavski) prvinac m (Imotski) 
»1° prvo musko dijete (prema f prvenica »prva 
kci«), 2° prvi roj u godini od jedne kosnice, 
3° prva i najljuca rakija«. Deminutiv na -e, 
gen. -eta prvence. Denominal prveniiti = dodi 
u prvjence (Cilipi) »prvi posjet mlade svojim 
roditeljima«. Na -ka pfvljenka (ZK) »krava ili 
zena«. Na -stvo prvenstvo, s pridjevom prven- 
stven. Na -aja prvaja (Kosmet, Pec, kalaj- 
dzijski izraz) »dio u kotlu od dna do povraza«. 
Na -esina (prema starjesina) prvesina m (Jam- 
bresic) »glavar«. Na -is prvi! m (Kosmet) 
»prvak« = na -as prvas, gen. -asa (Lika) 
»Obmann«. Na -oskinja pfvoskinja (Vinkovci) 
»zenska koja jos nije bila s muskim«. Pridjev 
se prosiruje drugim pridjevskim sufiksima: 
-ost prvast (Stulic), u poimenicenju na -nik 
prvasnik »primas«, prvaskinja (Istra) »ovca koja 
se prvi put objagnjk = prvacklnja »zena koja 
prvi put rodi«, na -est samo u poimenicenju 
prveskinja f (hrv.) »erst kalbende Kuh«. Upor. 
polj. plerwiastka i s-lov. prvesnlca = prvesmlca, 
Na -ast < -ost + -/: prvast »predasnji«, odatle 
poimenicenja prvastlna, na -stvo prvastvo 
»prvenstvo«. Na -anji prvanji (15. v.) = na 
-asnjl prvasnji (Vuk), upor. stcslav. peb emb, 
obrazovano prema sadanji — sadasnji, super- 
lativ najprvanji = najprvasnji (ZK). Slozenicev 
pridjevi od sintagmi prvorazredni, prvoklasni, 



prvi 



62 



prznili 



prvostolni, prvostepeni, prvobracni, prvovjencani, 
prvobitan (iz rus.) = prvotan (iz ces.). Taj je 
od apstraktuma na -ota ces. prvota f »Vorzeit«. 
Odatle u Lici prilog uprvotar »u staro vrijeme« 
= M prvotac (Bukovica, Dalmacija), s nejasnim 
docetkom -ai mjesto -ar. Imenice: prvdkoska 
»koza koja se prvi put okozi«, prvorod, frvb- 
rotka, -kinja, s pridjevom prvorodan i deminuti- 
vom na -ce i apstraktumom na -stvo prvorodstvo 
(prevedenice od lat. primogenitas, -tura), 
pfvoroj (Lika), prvdsan, gen. -sna (Lika), 
prvotelka, -kinja (Slavonija), -teljka (Lika) = 
-telj, -kinja (Slavonija) = -teoka (Vuk, Gacko) 
= (sa -eo > o kao preo < pro, v.) = -tokinja 
»krava koja se prvi put oteli«, prvozdrepkinja 
(Saptinovac) »kobila koja se prvi put ozdrije- A 
bila«, prvozenac, gen. -enea — -zenik (Lika, 
Vuk) »koji se prvi put ozeni«. Kao sintagma 
govori se prvi dan (na Kvarneru, zadarski otoci, 
Split) = prvi dan, gen. prvoga dnevi (Prcanj) 
= kao slozenica prvfdan, gen. prvidna (Stulic, 
Trogir) = pz lahn (Dobrota, u govoru starih 
zena) = prvidan (Lastva) = prvidan, gen. 
prvidana (i to u Prcnju) »ponedjeljak«, preve- 
A denica je (caique) od primus dies = lunae dies 
(u tal. i retorom, narjecjima, furl, prindi 
»ponedjeljak«). Mnogobrojne su varijante pri- 
loske: komparativ pfvlje (Dobretic, ZK) 
»prije«. Upor. slov. ime naroda Prieki u Sta- 
jerskoj, koji govore prie »prije«; Isprva = sprva 
= na -ice ispivice = isprvice (Vuk), otprvlce 
(17. v.) »odmah u pocetku«, s umetanjem sr. r. 
zamjenice to istoprva (jedna potvrda, 16. v.) 
»opet«, upor. istonovice »iznovice« i najtomanje 
(ZK); naprv (Jacke) = naprvo (ZK) »naprijed«, 
naprvice, poimeniceno naprva (Vuk, Dalmacija) 
»veza u kosulji niz prsi«. Mnogobrojne varijante 
pruza slozen prilog to prvo (Gucetic, Lastric) 
= topra (Kanizlic). Upor. rus. topervo (na- 
Tjecja) = teper, ces. teprve; obicno s ispada- 
njem docetka -o kao u hrv.-kajk. ovak, onak 
i unakrstavanjem sa priloskom sintagmom 
sprva: stoprv (takoder slov., Zuzeri) = na 
-ice stoprvice (stokavski) = stopar (ZK, sa 
f > cak. -ar) i zamjenom prv sa prav (pucka eti- 
mologija) stoprav (hrv.-kajk. i slov.) i dodatkom 
priloskoga -om, -am mjesto -v stoprom (Zagreb) 
»istom, erst« = stopram (Krasic) = topram (J. S. 
Reljkovic). Na -c < -sbd- (y)prvic (slov., hrv.- 
kajk.) = isprvic (17. v.) »prvi put«. Odatle na -je 
prvicje > prvice (Vuk) »prve pohode« = pfvice 
(Kosmet). Na -oc (prema drugoc) prvoc (16. v.) 
»prvi put, istom, tek«. Zavrsno -ce zamjenjuje 
se sufiksom -iste: prvisce (Sarajevo) = prviste 
(Bosna). U antroponimiji Prvoslav (13. v.), 
s hipokoristicima Prvan, Prven, Prve, gen. -eta. 



Ie. je korijen per-, koji dolazi kao prijedlog 
u znacenju »van, preko necega itd.« i kao glagol 
u znacenju »prodrijeti«, a koji je dobro zastup- 
ljen u slavinama: pra-, pre-, pri-, pred, pro-, 
protiv, prijek, priklja, prst, prav. U bazi set 
rasiren je s pomocu sufiksa -uo: p3Z3uo u 
slavinama, sanskr. purva, avesti paurva i u 
arb. i pari, dok je u baltickoj grupi, lat. i germ, 
rasiren sufiksom -mo: stprus. pirmas, lit. 
pirmas, lot. pirmais = lat. primus (odatle 
internacionalno primaran i crkveni termin 
primas te ciganski primas), got. frutna. 

Lit.:ARj4,\l. 62. 7, 377.12, 539. 541-563. 
Maretic, Savj. 118. Jagic, ASPh \, 432. 
Elesovic I, 238. 2, 44. 121. 538. Miklosic 
244. Bruckner 410. Mladenov 538. Trdutmann 
220. WP 2, 38. Prusik, Krok 11 (cf. AnzIF 
10, 268). Osthoff, IF 8, 32. 53. si. Giintert, 
IF 27, 61-62. Bartholomae, IF 22, 108. 
/F56,126. Obrebski, Studja nad si. przystowkom 
(cf. IF 56, 126). Boisacq* 819. Bruppader, 
Die Namen der Wochentage im Ital. u. Rhato- 
roman (Romania helvetica 28). Skok, Slovo 
3, 58. 

przniti, pfznem impf. (Vuk) »1° parajuci 
svinjce tako mu drob zlijediti da se necist 
ukaze, 2° necistocu i nered ciniti u kuci (Backa)« 
= prznuti (J. S. Reljkovic), nalazi se u ces. i 
polj., praslav.; denominal od pridjeva na -bn 
pfzan, pfzna (Marulic) »1° necist, prljav 
(upor. ukr. prznyj »isto«), 2° svadljiv«, odre- 
deno Przni Tale » Store nfried«. Poimenicen u 
z. r. przna »1° necistoca, 2° svadljiva zena«, 
na -e (?) przne m (Lika) = na -ica prznica f 
(Vuk) »svadljivo celjade«. Rasiren na -av 
prznav »necist«. Ta se rijec unakrstila s parti- 
cipom prezenta kao pridjevom przec'(i) »brz, 
nagao« od prziti i participom perf. pas. przen, 
pa se pored prznica govori u Srijemu i przenica 
= prznica »nalet, Stanker«, naprzenica f — 
naprzica (Vuk) »celjade naprzito, zestoko«. 
U prznica mogao je z mjesto z doci od apstrak- 
tuma prznja (Vuk) i part. perf. pas. zaprznjena 
»necista kuca, soba«. Upor. jos sa z mjesto z 
rasprzniti (objekt pare} (Rijecka nahija) »po- 
trosifk. Povod za to unakrstenje dao je pridjev 
na -Ijivprzljiv (zena) »koja se lako rasrdi«, poime- 
nicen na -be > -ac przljivac m prema f na -ica 
przljivica.(v.). Od tog unakrstenja potjecu za 
glagol przniti i semanticke metafore »3° raskidati 
mirno drustvo (Vuk), 4° biti nestrpljiv (ZK)«. 
Rijec je u ukr. usla i u crkvenu terminologiju: 
porznyj den »Fleischtag«, porznyty sa »wahrend 
der Fasten Fleischspeisen essen«. Praslavensku 
rijec tumaci Bruckner od istog ie. korijena od 
kojeg ]e, praz (v.), tj. prijevojem *perz-: *porz-. 



przniti 



63 



psalam 



Sto se tice semantickog razvitka, Bruckner 
upucuje na tal. sporca »necist«, od lat. porcus. 

Lit : AR] 7, 539. 12, 567. Miklosic 244. 
Holub-Kopecny 298. Bruckner 397. Joki, IF 
27, 307. Matzenauer, LF 14, 169. 

prziti, -im impf. (15. v., Vuk) (do-, is-, 
na-, o-, ras-, za-), juznoslav. i praslav. *prlg-, 
»frigere«. Pridjevi natrzjt »(metafora) hitzig, 
heftig«, na -iv prziv (Stulic) »sto pece«, poime- 
nicen na -cica przivcica »biljka thymelea«, na 
-Ijiv przljiv »koji se lako raspali (metafora)«, 
poimenicen na -be > -ac m prema f -ica 
przljivac, gen. -tvca prema przljivlca i apstrak- 
tum na -ost przljivost (Lika), na -evit przevit 
»svadljiv«, particip prez. akt. kao pridjev 
pfzec(() »1° (metafora) brz, nagao, 2° isprazan«. 
Na -be > -ac przac, gen. -sea »zmija«. Post- 
verbal prga i pridjev prgav (v.). Na -ica na- 
przica m, f (Vuk) »celjade zestoko« = naprzenica 
m. Na -evina przevina (Kosmet) »vrsta rdave 
zemlje«. Na -ela (upor. drzela, dezela) przala 
(Lika) »baklja iscjepkana od obla drveta«. 
Na -mj (upor. nakovanj, gen. -ovnja) pfzanj, 
gen. -znja »sprava u kojoj se przi kava« = (s 
tal. sufiksom -allno) przalin = (s tal. -one > 
-uni) przun, gen. -una (Dubrovnik, Srbija) = 
na -ulja przidja. Na -nica prznica (Vuk, Lika) 
= przenica (poimenicen part. perf. pas.) »cetve- 
rouglasta tava za przenje zobi, jecma i prosa«. 
Na -otina pfzotina (Bosna) »opeklina«. Una- 
krstenjem s tal. braciola nastade przolica f 
»odrezak mesa za przenje, 'biftek (u nasim 
jelovnicima)«. Upor. brzala, brzollca (Podgora) 
L; brazolica (Vrbnik) i bruzola (Silba). Na 
-avka (upor. zeravka ZK = zeravica) przavka 
(Lika) »vruc pepeo pod kojim se moze ispeci 
brasnenica«. Imperativna slozenica prfibaba 
(Vuk) »pogrdno ime za podia covjeka«. Rijec 
je kulturna, koja se posuduje: Arbanasi perxhis 
»roste«. Rumunji a prajl »roste«, pirjol »incen- 
dium«, pirjola (Moldavija) »fasirani biftek«, 
pirjali, Madzari parazzolni »prziti«, pardzs = 
perasza »favilla«. Postojijos od praslav. prijevoja 
prag- pridjev naprazit »naprzit«, glagol napra- 
siti, -im »malo sprziti«. Od nepotvrdenog 
*supraga deminutivi na -ica suprazica = na 
-ka supraska »vruc pepeo, prpor«, unakrstenjem 
sa prah suprasica, stcslav. kauzativum prafiti 
»frigere«, slov., bug. »isto«, na stokavskom teri- 
toriju s prefiksom zatraci (< *prag-tf), za- 
pragnem pored zapragnuti »aufhoren Mile! 
zu geben (von Kiihen)«. Praslav. *prbg- je 
rusticni prijevoj prema *prag-. Upor. jos naza- 
lizirani praslav. prijevojni stepen *preg-, rus. 
prjazitb, prjazmo »Ofenkuchen«. Oba prije- 



vojna stepena nalaze se i u baltickoj grupi: 
lit. sprageti »platzen, prasseln (beim Brennen 
des Tannenholzes)«, kauzativum spraginti »pras- 
seln machen«, sprogti »platzen, einen Sprung, 
bekommen«, lot. spragt »bersten, krepieren, 
ausbrechen (von Knospen)«, lit. spurgas m 
»Pflanzenauge«. Balticke su usporednice dra- 
gocjene, jer kazu koje je znacenje praslavenska 
rijec imala dok se nije specijalizirala kao ku- 
hinjski termin. Ie. je korijen *sp(h)er(e)g-, 
koji je rasiren j e obrazovano s pomocu formanta. 
g od *sp(h)er-. Onomatopejskog je podrijetla, 
oponasanje zvuka pri pucketanju. Upor. sanskr A 
sphurjati (3.1.) »prasselt, drohnt«, stisl. spraka 
»prasseln«, dan. strage »krachen, knistern«. Na 
torn stepenu ostadose balticke usporednice. 
Ovamo ide i gr. daiTdpaYoc, »erster Pflanzen- 
keim«, internacionalna rijec, kod nas posudena 
(preko tal.) sparoga: sparga; njem. Spargel. 
Iz toponimije ide ovamo ces. Praha, polj. 
Praga > njem. Prag > nase Prag »upravo 
naselje nastalo na paljevini sume«, upor. 
Pozega, Poiarevac. 

Lit.: ARj 2, 653. 4, 11. 7, 520. 12, 569. 
Radojevic, NVj 34, 379. (cf. Ub 12, 275). 
Elezovic 2, 133. Miklosic 261. Bruckner 434. 
Mladenov 503. 539. Trautmann 276. KZ 50,. 
67. WP 2, 673. Tiktin 1169. Matzenauer, LF 

13, 184-186. 14, 169-170. GM33A. 

psalam, gen. -Ima m, pi. psaomi (latinizam, 

14. v., stsrp. psahmb, bug. psalam) — salam,. 
gen. -Ima (ps > s talijanizam salmo) — hrv.- 
-kajk. psalmus (prema madz. citanju docetnog 
-s). Internacionalni grecizam lat. psalmus < 
gr. apstraktum \[>cduoc; od \|>&AAff> »1° gratter 
un instrument a cordes, 2° pjevam u crkvi«:: 
bug. psalnuvam, arb. psal, psdlonj, cine, psal- 
sescu. Grcka rijec je u prasrodstvu s palac 
(v.). Odatle pridjev psalamski. Na -lst(a) 
(p)salmista = psaomista < gr. tlia^uiatnc,. 
Kao termin pravoslavne crkve balkanski gre- 
cizmi na gr. -toc, \|jcdT6c, »pjevac u crkvi« > 
bug. psalt(ec), cine. psalta; na -xnpiov r|)a>OT|ptov 
> psaltijer (pseudojekavizam, Dubrovnik) = 
sootier (Dubrovnik) pored sot({)jer (Dordic,. 
Gucetic) = psaltlr, gen. -fra (itacizam, danas 
opcenito na istoku i zapadu) = saltir, gen. 
-Ira (1450—60, Vuk, Stomorino selo, Vrb- 
nik), hrv.-kajk. zohar < madz. zsoltdr < 
stvnjem. saltan, nvnjem. Psalter, upor. ces.. 
zaltdf. 

Lit.: ARj 12, 571-74. Jagic, ASPh 8* 
318. Pascu 81., br. 1513-1671. Mladenov 
534. Vasmer, GL 127. 



Pset 



64 



ptiita 



Pset m, starohrvatska zupa, pisana kod cara 
Porfirogeneta (polovina 10. v.) IleaEVTa, s -a 
u docetku kao i kod ostalih imena zupa, sto 
ih navodi car, valjda prema genitivu Pbseta, 
di kasnijim historijskim potvrdama samo Pzet, 
Pezet, Pset, kako se zvao i zupski grad: 1484. 
iza Pseta »iz grada Pseta«, sa Pseta 1501. 
Tocna lokalizacija nije utvrdena. Uzimlje se 
zapadna Bosna. Naziv je zacijelo ilirski, pred- 
slavenski. Uporedivati se moze s imenom 
juznotalijanskih Ilira (Mesapijaca) ntoavtivot 
= Pissantini, koji su stanovali na Apsusu, 
-cemu odgovara kod Guidona 48. Pisandes, 
Pissandas, s nt > nd, kako je i inace u staroj 
juznoj Italiji i u danasnjim juznotalijanskim 
narjecjima. 

Lit.: ARj 12, 575. Skok, G/ZAf 31, 156- 
157. Ribezzo, Croazia 75. Mayer, KZ 66, 76. 

pslkati, psicem impf. (Belostenec, hrv.- 
-kajk. i slov.) prema pf. psiknuti = na -Hi 
psiciti, -im (Jambresic) = (sa ps > s kao u 
seto za pseto, Senica za psenica) siiiti, -im (Jam- 
bresic), sveslav. i praslav. *psyk-, »sibilare, 
fuckati«. Postverbal psik m, psika f = sika 
»bijela zmija«. Radna imenica na -de psikdc, 
gen. -aca (Sulek) »Auspfeifer«. Varijanta s 
deminutivnim sufiksom -tati: siktati, sikcem 
(subjekt zmija) = sikati, -cent impf, prema pf. 
siknuti, na -eti sicati, sicim = cicati (asimila- 
cija s — c > c — c). Na -ot sikot = na -aj 
siktaj. Bijela zmija zove se i sikilj (Imotski). 
Samoglasnik i je nastao iz jery-a, upor. polj. 
psykac. Onomatopejsko je postanje ocigledno. 

Lit.: ARj 12, 577. Bruckner 446. Hirtz, 
Amph. 133. 

ptica f (13. v., Vuk) = (pseudojekavizam, 
Dubrovnik, Omis) tjeca = tlca (narjecja) = 
vuca =■■ {tico (Bednja, hrv.-kajk.) = ihtlca 
(Lumbarda, Korcula), baltoslav., sveslav. i 
praslav. *p*I-, »avis«, prvobitni deminutiv na 
-ica (od stcslav., rus. pzta) koji je izgubio 
deminutivno znacenje, tako da se prave novi 
deminutivi s istim sufiksom pticica, na -e 
ptice n, na -5R pticek (hrv.-kajk.) = pticak, 
gen. -cka (Kanizlic) »regulus«, pticic, pticka. 
Mjesto -ica stoji -ic: ptic m (cakavski i starija 
knjizevnost) = ptil (hrv.-kajk.) = tic (Vuk) = 
tic »1° ptica, 2° musko spolovilo (Vrbnik, 
upor. kurac, kokot)«, deminutiv na -bk plicak, 
gen. -ika = pticic (Istra), pticar, denominal 
na -Hi pticiti se (Vuk) »1° pustati mladice, 
2° razmetati se (metafora)«, stcslav. puistb. 
U drugim slavinama mjesto -ica, -ic govore se 
drugi sufiksi: ces. ptak, strus, potka, rus. ptuh. 



Augmentativi na -ina pucina (Vrbnik), na 
-etina pticetina (Vuk), na -urina pticurina. 
Kolektivi na -je pticje (16. v.), na -ija pticija, 
na -jad f pucad, gen. -/, na -jadija pticadija f 
= na -arija pticarija (Dalmacija). Na -jar 
pticar m »1° koji lovi ptice, 2° grah, 3° zmija 
kravosac, 4° sacma« prema fpticarica, s pridje- 
vom pticarev, na -ski pticarski, na -inac pti- 
carinac, gen. -nca (Zagreb) »kobac pticar«, 
na ka pticarka »puska«, na -nica pticarnica 
»koliba iz koje lovac strijelja ptice«, na -ara 
pticara »veliki kavez za ptice«. Pridjev na -ji 
pticji = pticiji, poimenicen na -jak pticjak 
»1° pticji gnoj, 2° krletka«. Prvobitno znacenje 
praslavenskog korijena *pu- bilo je »mlado«, 
sto se vidi iz praslavenskih izvedenica: ptenac, 
gen. -ma (14. v.) »1° ptice, 2° zdrijebe«, stcslav. 
phienhch, rus. ptenec »1° Nestling, 2° kleines 
Kind«. Kao ovdje tako i u baltickoj grupi ie. 
korijen je rasiren sufiksom -en, u lot. putns, 
gen. putna »ptica« prema lit. putytis (sa de- 
minutivnim sufiksom). Ie. je korijen *pu-, 
u prijevoju *pou-\ *pseu-, *pau- znacio »1° 
malen, neznatan, 2° mlado«. Upor. lat. pullus, 
pauper. Formant 1 kao u baltoslavenskom nalazi 
se jos u sanskr. pata »mlado«. Od ptica pravi 
se u Kosmetu uzvik tik = tiki — toko za va- 
bljenje kokosi. U Skopskoj Crnoj Gori tlkejc 
»ptica«. 

Lit.: ARj 12, 589. Kusar, NVj 3, 328. 
Elezovic e, 320. Miklosic 269. Berneker, IF 

9, 362. Holub-Kopecny 303. Bruckner 446. 

Mladenov 535. Trautmann 233. WP 2, 76. 

Solmsen, IP 31, 474. 482. Meyer, IF 6, 122. 

Stolz, IF 15, 61. Petersson, KZ 47, 250. 
Boisacq 739. 

ptilica f (Marin Drzic) »tanka kozica, oso- 
bito za pisanje, kvijer«. Nas deminutiv na -ica 
od gr. jrrfXov »plume legere, duvet«. 

Lit.: ARj 12, 598. Boisacq* 820. 

ptf (Lika) »uzvik, koji se opetuje, a sluzi za 
vabljenje janjaca«. Dodaju se jos suglasnici c 
za ovcu: ptrc. Taj se oformljuje: ptrcnuti, - m 
(Mostar); -se ptrse »dalje, ca (uzvik za kljuse)«. 
U Kosmetu ptus pored plusa »uzvik za vabljenje 
ovaca«. Upor. Vukov uzvik is pored isa (v.). 

Lit. : ARj 12, 598. Elezovic 2, 147. 

ptiita f (Kosmet) »djecija rijec za vodu; 
sinonimi: vasa (Vuk, hipokoristik od vodaf, 
pored buma i bumba«. Sa ptiita stoji mozda u 
vezi tuta (BiH) »nocna posuda, noksir (hrvatski 
gradovi) < njem. Nachtgeschirr«. Upor. kod 
Gega tyte »Mund eines Gerasses«, koje Gustav 



ptiita 



65 



puc 



Meyer izvodi iz lat. dueta, u niz. teuta > val. 
tilt »Krug«. 

Lit.: Elezovic 2, 147. REW 3 2789. 8691. 
Skok, Sldvia 15, 502., br. 826. 

publik (1496) pridjev = (asimilacija p — b 
> P _ p) puplik (nodar ~ 1465, Omisalj, 
Brusje, Dobrinj), odredeno publiki (~ put) 
»javan«, prosiren na -bn > -an publican »isto«. 
Poimenicen u fpublika f (BI). Lat. pridjev na 
-anus poimenicen u m. r. publikdn, gen. -ana m 
(1520) »mitar, carinik«. Denominal na -ati = 
lat., tal. -are publlkati, -am impf. (Istra, Statut 
kreki) »promulgare, objaviti, (prevedenica) 
obnarodovati« = na -ovati publikuvati (hrv.- 
-kajk., Vramec) = na -irati publicirati, -bli- 
ceeam (Rajic). Odatle lat. apstraktum na -atio 
publicatia, gen. -onis > publikacija f "publika- 
cija (ZK, Lika) = (skraceno) puplicija f(Lika). 

Lit.: ARj 12, 599. 682. Ma&uranic 1196. 

puc = puci (Pozega, Slavonija, Levac u 
Srbiji) »uzvik koji se opetuje i sluzi za drskanje 
psa«. Oformljuje se na -kati puckati, -dm 
impf. (Vinkovci) prema pf. (na)puckati, -dm 
prema napuckauati, -puckavdm (Lika) »na- 
drskati psa na koga«. Suglasnik c varira u toj 
onomatopeji sa c, j i dj: napuckati prema na- 
puckavati, -puckavdm (Lika) = napudikati, 
-dm (Lika) prema -dikavati = (na)pujkati 
prema -kovati (Lika, Backa). Slicno k v.rira 
sa d ndpujdati. Ovamo zacijelo i varijanta 
nauckati (ZK) [usp. ipak stcslav. tistiti »inci- 
tare« pod usta]. 

Lit.: ARj 7, 540. 541. 12, 607. 608. Stano- 
jevic, IF 6, 220. 

puce, gen. -eta n (Pec), pi. puca, gen. putaca 
= puca f (Dubrovnik, ZK) »1° gumb, dugme, 
botun, 2° gornji nisan u pusci, 3° vinova 
jagoda«, n. pi. puca »spone za noge ovcama, 
kravi (Punat, Krk)«. Odatle na -enka pucenka 
(Hajdenjak) = pucenka, gen. -ki (Istra, Hrvat- 
sko primorje, Fuzine) »cioda, gumbasnica«. 
Deminutiv na -ica pucica (narodna pjesma). 
Postverbal zapucak, od zapuciti, -im i zapucali, 
zapiicam. Denominali na -iti puciti, -im impf. 
(Stulic, Kosmet) (pt-, o-, pri-, raza-, s-) 
»sapinjati, kopcati« prema iteratlvu na -va- 
spucdvati, spucavam, otpucdvati, spucati, spucam 
(o-, ras-) »confibulo«, pucetati se, -am (Pozega) 
»igrati se pucetima«. Ovamo mozda ide puciti, 
pucim (Lika, zapadni krajevi, objekt sljive) 
»1° cijepati za susenje, razbijati, kalati, 2° na- 
dimati se« kao i ispuciti, -im pf. »okomiti, 
oljustiti«, glede kojih v. puci. Rijec puce je 



deminutiv od puto na -ce. Upor. -be piitac, 
gen. puca (Istra) »puce«. Prijelaz u deklinaciju 
-a prema petlja, oputa. Glede etimologije v. 
petlja, peti i puto. 

Lit.: ARj A, 11. 9, 148. 431. 12, 600. 601. 
610-14. Elezovic 2, 34. 194. 152. 

puc m (13. v., Vuk, objekt uz dupsti; iilesti 
u puc, Mikalja, Muo, Kuciste, Istra) = puc 
(? Potomje) »1 studenac, bunar, 2° jama ispod 
morske razine gdje je voda salamastrana, nije 
za pice, nego za kuhanje (par metara daleko 
od mora)«. Upor. duboki puc je zena (kod I. 
Drzica), jama aliti puc (Orbin), bunar III puc 
(Kasic). Razlika od bistijerne (v.) je u tome sto 
u bistijernu ide voda kapavica. U Istri kod 
Slovinaca sluzi puc selu kao rezervoar za vodu 
(Vodice), znaci i »lokva« (Buzet, Sovinjsko 
polje). U Kastavstini je mala nepokrivena 
betonirana jama u koju se sabire kisnica. Zove 
se i stambiik. U Medulinu je puc »izvor (= zvir 
u Kastavstini)«. U Razvodu istarskom (1274 — 
1276): quaedam aqua vacata Puch, u talijan- 
skom tekstu sopra lago. Rijec je i toponim: 
Pod vodu, Na pontu, na potok od Puca (Muo) 
= potok o Puca (ribarska posta Muljana), 
Puc ispod Skaljara, pania od Puca izmedu 
Kucista i Orebica, gdje ispod Bjelopolja izvire 
voda. Odatle pucenka (Krtole) »riba nesto veca 
od diistre, mala sarena ribica«. Kod Slovenaca 
poc, gen. poca (Rezija) »Brunnen« < furl. 
pozz = boc (Poljanska dolina) = bee = buc 
»mit einem holzernen Kasten umzimmerter 
Feldbrunnen«. Rijec dolazi od balkansko-lat. 
puteus > rum. put, arb. pus (Ulcinj) »ubao, 
bunar«, Pusi limanu (Ulcinj), pusi (Zatrebao) 
»ubli«. Lat. deminutivna izvedenica na -olus 
puteolus > Pucul (u Razvodu istarskom: 
ondi e zgora edan vrutak ...v ednoj rupi ka se 
govori Pucul, u lat. tekstu in una ripa quae 
nominatur Puchull (U oznacuje prethodni 
hrvatski akcenat Pocul, u tal. una Ruppa 
nominata Pozul) = pocuo, gen. -ula m (Vuk, 
Boka, Vrcevic, Risan) »1° ograden prostor 
blizu mora za vodu, koja nije sasvim slana, sluzi 
za pojenje stoke i polijevanje bastina, 2° ziva 
voda u dubini 10—11 m« = pocuo, gen. -ula 
(Prcanj, Dobrota, Lepetane) »isto sto u Du- 
brovniku puc, izvor, isto kao bistijerna u koju 
ide kapavica, a u pocuo iz mora i ispod brda 
(upor. u Bijeloj recenicu: dokje nama mora, 
ne ce namfali vode u pociilu«. Poculi je lokalitet 
u Bogdasicu. U Pastrovicima se mjesto pocuo 
kaze ubo, gen. ubla (v.). Od tal. toponima Poz- 
zuoli < kllat. Puteoli talijanska je izvedenica 
na -anus pocolana f (Mikalja) »zemlja crljena, 



5 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



puc 



66 



puc 



dobra za misati s klakom«, odatle pocolanaca. 
Dok je pocolana cist reeentan talijanizam, puc 
i pocuo idu u balkanski latinitet iz doba dolaska 
Hrvata u ove krajeve. S pridjevskim lat. su- 
fiksom -alis, poimenicen u sr. r. pulsate ili 
puteai, gen. -alis (upor. kod Cicerona putealia 
sigilata duo) > tal. pozzak > puco, gen. -ala 
(Dubrovnik, Cavtat, Konavli, Potomje) = 
pocal, gen. -ala (Korcula, Kuciste) = bucal 
(Brae) »grlo od zdenca na vrhu gustierne otvo- 
reno i izgradeno do pasa, de se voda zaita, 
isklesano od kamena i snabdjeveno figurama 
(na pucalu je pokriv od drva napituran)«. To 
je takoder noviji talijanizam, u istro-rom. 
pusdl »fondo di pozzo, tal. pozzale« (v. sliku 
rimskog pucala u Enciclopedia italiana, ed. 
Treccani, voi. 28, 137). 

Lit.: ARj 10, 155. 184. 12, 609. 615. Pleters- 
nik 1, 15. 37. 69. 2, 72. Sturm, CSJK 6, 61. 
Budmani, Rad 65, 162. Zore, Tud. 18. Rad 
115, 151. Resetar, Rad 248, 227. Ribaric, 
SDZb 9, 48. 85. Miklosie, Alb. 2, 51. 654. 
REW* 6872. 6877. 6874. he § 43. 

pucina f (Vuk), stcslav. pneina, slov. poana 
i rus. pucina, praslav. apstraktna izvedenica na 
-ina od poh- (v. puknuti) »1° otvoreno, siroko 
more (s pridjevima beskrajna, sinja, gnjevna, 
morska ~), 2° (metafora) svod nebeski, 3° polje, 
4° (?) sredina dana, ljeta, zime, njem. Hoch- 
sommer«. Interesantna je Gacka pucina (Lika), 
naziv rijeke, danas samo Pucina u narodu, a 
u knjigama Gacka (ponornica: protjece kroz 
Vrelo, Lijesce, Sinac, Otocac, sliva se u Svici 
u ponore). Samoglasnik u je nastao iz velarnog 
nazala, kako pokazuju stcslav. i slov. Znacenje 
4° ne ide upravo ovamo, jer je 1493. potvrdeno 
sa sonantnim /: v pl'cini polja. Upor. kod Pa- 
vlinovica pucino podne »bas u podne« = puntom 
podne (ZK), ovo od lat. punctum. Prvobitno 
apstraktno znacenje, kako ga dokazuje sufiks 
-ina, potvrdeno je u znacenju »prostranstvo, 
neizmjernost« (pucina pakla). Upor. kod Zo- 
ranica: jidriti u strasne pucine. Upor. i rum. 
metaforu mare u izrazu atlta mare de ani 
»poslije toliko i toliko godina«. Od iste je 
osnove na -ilo pucilo n (Kosmet) »nesto kao 
bara, jezero, mjesto gdje lezi bara«. Od stcslav. 
peciti se »inflari« rus. pucit sja »anschwellen«, 
s postverbalom puca f »Blahung«, napuciti se, 
-im pf. (Crna Gora) »(metafora) rasrditi se« 
prema impf, napucali se, napucdm. Postverbal 
po deklinaciji i puc, gen. -i f »pukotina«, 
odatle deminutiv na -bko pucah, gen. pucka 
(Divkovic) »pupoljak«. Upor. polj. pqczek 
»isto«, rus. puk, pucek. Pridjev na -&« > -an 



pucan nije usao u jezik. Mozda je od istog 
korijena i pucica (Dubrovnik, Vuk) »skoljka 
sto se jede«, deminutiv od puca f (Martie) 
»pukotina«. Denominal puciti, puci'm (Vuk) 
»cijepati (sljive), lomiti, nabreknuti (subjekt 
pupoljak), nadimati se«, napucit (se), -im 
(Kosmet) »namrstiti se«. Temeljni glagol puci 
— puknuti, -em (v.) ima takoder znacenje »rasi- 
riti se« (subjekt pogled, jezero, polje, more, selo). 

Lit.: ARj 7, 540. 12, 604. 611. 636. Elezovic 
2, 152. 445. Miklosie 257. WP 2, 6. Scheftelo- 
witz, KZ 54, 225. 56, 185. Matzenauer, LF 
15, 175-176. Boisacq 798. 

puc 1 (Kutjevo) »onomatopeja (uzvik) kojom 
se oponasa glas prepelice = coturnix«. Ta ono- 
matopeja varira tako reci od sela do sela. Ra- 
siruje se reduplikacijom u pucpuduc, pucpuruc, 
pucpuric, pucpulik. Oformljuje se sufiksima -a, 
-ka, -zk > -dk, -ie kao naziv te ptice : pucpur 
m (Valpovo), pucpura (Otok, Slavonija), puc- 
purak (Vinkovci), pucpuruca (Smiljan, Lika), 
pucpurka (Ivankovo), kracenjem pucka (Vuko- 
var), pucpuric (A. Senoa) ,pucpulika (Martijanec). 
Denominal na -kati puckati impf, prema pf. 
pucnuti, na -ikati pucpurikati. Varijanta onoma- 
topeje nastaje time sto se cuje d mjesto p u 
drugom dijelu reduplikacije pucpudem (Sabac, 
Srbija), u Krasicu putpudanjk. To se asimilira u 
sintagmu obicnog govora pod podom, pod polje, 
potporanj. Odatle oformljenja: pojpoduska, puc- 
pudajka, pujpudajka (vranjski okrug, Srbija). 
Mjesto c cuje se t putpudaca (Zagreb), putpu- 
daljka (niski okrug, takoder »naziv jarebice, 
perdix«). Cuvenjem samoglasa o mjesto u u 
onomatopeji pod podom (-n, -uni), pod porom, 
nastaju denominacije: bosporaca (Zdencac), 
pocporaca (Lipovcani), potpodaca (Krizevci, 
Kupcina, Brihovo, Sosice), pptpodak (Severin), 
potpodanjka (Cigoc), potpodenka (Prigorje), 
potporac (Duboka), potpudaca, potpudic, pot- 
prdac (Gradiste). Mjesto t cuje se n: punpodac 
(Ljeskovac). Glas pucpur krati se u deminutiv 
purica (Kriz Vojni), rijec koja nema nikakve 
veze s pura. Da je i lat. naziv coturnix istog 
onomatope j skog podrijetla, dokazuju oform- 
ljenja kotorna (Omisalj, Vrbnik, Zrmanja), 
kotorina kao i rum. potirniche, gdje je u la- 
tinskom nazivu izmijenjen k u p zbog istog 
razloga. Veoma interesantan primjer za va- 
rijabilnost onomatopejskih denominacija, za 
koju Schuchardt daje obilje primjera iz drugih 
jezika ie. kao i ne-ie. 

Lit. : ARj 12, 810. Hirtz, Aves 19. 208. 354. 
360. 365. 371. Schuchardt,Zi?P/!40, 326-328. 
Elezovic 2, 151. 



puc 



67 



puditi 



puc »1° uzvik koji se opetuje, a sluzi za 
vabijenje domacih zivotinja (krmadi, pilica, 
curaka), 2° imitacija glasa prepelice, 3° imi- 
tacija zvuka, kad nesto padne u vodu«. Do- 
datkom -a puca nastaje uzvik za vabijenje mla- 
dih prascica (Lika). U upotrebi 3° pocinje se 
opetovati sa suglasnikom s: sue puc pa za vrata. 
Upor. sue muc pa prolij. U upotrebi 1° oform- 
ljuje se sa sufiksima -bh, -bka, -an i leksikalizira 
za znacenje »prasac« pucan, gen. -aria (Lika) 
»prasac«, za znacenje »budac« prema budlja, 
tukac prema tuka, indijot, pa intusa, vintusa, 
morac, tulj, misirka«: pucak, gen. -cka m 
prema f pucka (sa c > j pred suglasnikom) 
piijka (Vuk, Crna Gora). Ovaj posljednji 
naziv moze da bude identican sa rum. puica — 
bug. pujka, madz. pulyka, koji mogu da budu 
istog onomatopejskog podrijetla, ali i iz lat. 
*pulllus od pullus [usp. i pod pura i put, put]. 
Upor. ces. pitta, putka = put'ka, njem. Puter 
m, f Pute. Denominal puciti se (na-): (meta- 
fora, ~ usnej: puci se kao curak. Upor. slov. 
putiti »inflari«. Taj se glagol upotrebljava kao 
metafora u dva znacenja: 1° napuciti se, 
napuclm se (Vuk, Srbija, Dalmacija, Pavli- 
novic), -2° puciti se »pokazivati Ijutinu nadima- 
vanjem«. U ovim znacenjima doslo je do 
unakrstenja Sa puciti (v.) < stcslav. peciti. 
Onomatope) ski leksem za tukca izmjenjuje se 
na dva nacina: puran m (ZK) prema I pura 
i curak m prema f cura pored curka. U zna- 
cenju 2° oformljuje se u reduplikaciji kao leksem 
u znacenju »prepelica«, v. puc . 

Lit.: ARj 12, 615. 616. 617. Matzenauer, 
LF 14, 407-412. 

puci (analogija prema maci — maknuti) 
— puknuti, - m (Vuk) (is-, na-, pre-, pri-, 
pro-, ras- /ie/) = puc (Kosmet) = pukniti 
pf. (ZK) prema impf, pucati, -am pored -cem 
(rijetko) (doza-, is-, o-, ot-, po-, pre-, pri-, 
pro-, ras- se, za-, zao-) i na -va- -pucavali, 
-am = -pucivati, -puenjem pored -ivam, samo 
s prefiksima, sveslav. i praslav. *pck-, »1° 
otvarati se, 2° rad puske, 3° (ekspresivna me- 
tafora napucali se) najesti se, nabubati se, na- 
lupati se (Kosmet, Bosna), 4° (tehnicki izraz, 
objekt vunu) drndati, grgasati, cistiti«. Odatle 
deminutivi na -arati pucdrati (Vuk), na -kati 
puckati (na- se), s postverbalom pucka (Srbija) 
»poprzeno kukuruzno zrno«, puckdrati, na -etati 
pucketati, na -tati puktati. Postverbali puk m, 
raspuk m »cicuta virosa« pored puc m, puca f 
»zigica«, puca f (dubrovacka okolica) »sprava 
za ciscenje i redanje vune, greben, gargase«. 
Apstrakti: na -6w< pucanj, gen. -enja, prosiren 



na -ava puenjava. Na -avac, gen. -vca piicavac, 
gen. -avca (Srijem) »vrsta grozda«, i pucavica 
»1° jagoda, 2° sljiva«, pretpostavljaju pridjev 
pucav. Na -aljka pucaljka = na -alina pucalina 
»1° biljka, trava, 2° djecija igra (Srbija)«. 
Na -Uca piicalica = pucaljica »1° biljka, 2° 
igracka od zove«, na -lika pucalika »biljka«. 
Na -dnka pucdnka »vinova loza crna grozda«. 
Na -ara pucdra f »vrsta sljive«. Na -ot pukot m 
(Timok — Luznik), na -otina pukotina (Vuk, 
slov.). Izvedenica od part. perf. akt. pukl-: 
puklina (ras-) »supljina«, raspukalj m (Kava- 
njin). Na -as puklas, gen. -asa »vrsta sipka«, 
na -otina puklotina pored puklosina (s nera- 
zumljivim s mjesto t). Slozen pridjev od sin- 
tagme puklopet »poderane pete«. Radna ime- 
nica od pucati vunu na -ar pacar m (Vuk) 
»1° drndar, tresac, grebenalac, gargasalac, 
2° prezime« prema f pucarica (Tordinci, 
Vukovar) »riba«. Na -orina pucarina f »pucana 
vuna«. Prema tome izvedenice su od dviju 
osnova: puc-, gdje je c mjesto k po analogiji 
prema micati — mikati, puk- (etimologijska). 
Glagol puhati, -cem u znacenju »pucati, pra- 
skati« potvrden je kod Jambresica, Voltidija 
i Stulica kao i u ces., polj. i rus. Taj je praslav. 
Prema pf. napucali se (ekspresivna metafora) 
» najesti se« u Lici je impf, puhati »jesti«. Sa- 
moglasnik u je nastao od velarnog nazala. 
Upor. slov. poh, polj. pek. Nema paralela ni u 
baltickoj grupi ni u ostalim ie. jezicima. Po- 
stanjem je onomatopeja kojom se imitira zvuk 
pri rasprsnucu. Glagol se onomatopeizira u 
puc, koje se opetuje. Arbanasi posudise pokes 
»Knallbuchse der Kinder«. 

Lit.: ARj 2, 729. 4, 12. 7, 539. 540. Elezovic 
2, 152. Miklosie 258. Holub-Kopecny 305. 
Bruckner 403. KZ 42, 359. Fraenkel, Sldvia 
14, 507. Zubaty, ASPh 16, 408. Matzenauer, 
£^15, 169-173. GM 432. 

piidati, -am impf, (srednja Dalmacija?, 
Pavlinovic) »besposleno hodati, girondolare 
(Parcic)«. Odatle na -alina pudallna f »1° 
nocna prikaza (upor. pudilo), 2° celjade slabo, 
besposleno (Pavlinovic, Parcic)« = pudelina 
»celjade lijeno i neveselo«. Na -ara pudara f 
(Pavlinovic) »zena trbusasta i besposlena«. 

Lit.: ARj 12, 617. 618. Parcic 823. 

puditi, pudi'm impf. (Vuk) (do-, is-, na-, 
o-, ot-, po-, ras-) = pudli (Kosmet) prema 
iteratlvu piidati, pudam (do-, is-, o-), na -va- 
-pudavati = -pudevalt = -pudivati, samo s 
prefiksima, na -kati pudikati, -am (Lika) — 
ispuddkdti (ZK), sveslav. i praslav. *ppd-, 
»1° tjerati, 2° plasiti, 3° (pudit se, Kosmet ~ 



puditi 



68 



pugva 



pudati /se/, pudam = pujatl (narjecja, Smokvica, 
Korcula) cistiti od nametnika, usiju, 4° voditi 
se, coitum appetere«. Pavlinovic je zabiljezio 
puljati »cistiti od buha« sa //■• < /. To je zacijelo 
posudenica iz cakavskih krajeva, pa je prema 
y = Ij (na Bracu) krivo prenijeto u stokavski. 
Sto se tide pujali se = slov. pojati se u znacenju 
»coitum appetere« treba upozoriti i na rum. 
a puii »briinstig sein«, apuia »(von Hunden) 
Junge werfen«, koje je od puiu < vlat. *pulliu, 
od lat. pullus. Postverbal (?) ili hipokoristik 
puda m (Slavonija) »zadnji kosac koji tjera 
pred sobom prednjake kosce«. Pridjev na 
-Ijiv pudljlv (konj) »plasljiv«, poimenicen na 
-be > -de pudljivac, gen. -ivca m (Vuk) prema 
f pudljivica. Na -ilo pudilo n (Marulic) »stra- 
silo, cime se pudi«. Radna imenica na -ar 
pudar, gen. -ara m (13. v.) »cuvar vinograda i 
polja, bekcija (istocni krajevi)« prema f na -ica 
puddrica »zena njegova«. Na -nica pudarnica i 
»njegova koliba«, s pridjevima pudarevl-ov, 
pudarski, pudaricin. Na -ka pudarka »praca«, 
na -ija puddrija f »njegova sluzba«, na -ina 
pudarina »placa za njegovu sluzbu«. Denominal 
na. -iti pudariti, pudarim. Taj naziv za vaznog 
poljoprivrednog funkcionara ne nalazi se u 
sjevernim slavinama. Samoglasnik u je nastao 
iz velarnog nazala c: upor. polj. pedzic. I 
glagol i radna imenica na -ar kulturne su rijeci, 
koje se posuduju. Rumunji posudise a pindi, 
raspindi »rasiriti«, odatle njihov postverbal 
pinda, kao i pindar, Madzari pandur (koje je 
u hrv.-kajk. opet uslo: pandur ZK »policaj«), 
Arbanasi pendar. le. je korijen *pen-, koji se 
nalazi u (na)peti, -pnem, zapeta, u prijevoju 
*pon- u pulo i u ponjava. U praslav. pediti 
rasiren je formantom d prijevoj *pon-. U bal- 
tickoj grupi s nepostojanim s- spensti, spendzju 
»ein Fallstrick legen, spannen, turam«, spandyti, 
spdndau »napeti« u prvobitnom znacenju, bez 
pomicnog i u lat. pando, pendeo, kao u sla- 
vinama. 

Lit.: ARj 2, 653. 4, 11. 12, 619. 617. 618. 

Elezovic 1, 445. 2, 33. 56. 107. Miklosic 257. 
Holub-Kopecny 263. 304. Bruckner 403. ASPh 
42, 146. KZ 42, 358. Mladenov 540. WP 2, 
662. Matzenauer, LF 15, 175-177. Zubaty, 
ASPh 16, 408. Pedersson, ASPh 34, 370-377. 
Osten-Sacken, IF 22, 314. Alexics, MNy 4, 
403-406. Papay, MNy 4, 248-251 (cf. RSI 
3, 320-321). Joki, Stud. 112. IF 30, 192. 
GM 332. 

pudlin m (hrv.-kajk., Belostenec) = (sa 
dl > d kao Poluze n < Podluzje, srez 
podrinski) pudin (BiH) »pas debeo a malen 
kao dezmek«. Od njem. Pudel; dodatak -in 



kao u feljbabin, sratofljin, patokljin, seragljin, 
sikljin u ZK. 

Lit.: ARj 12, 618. 

pudlovati, -ujem impf. (Sulek) »sirovo ze- 
ljezo cistiti od ugljika«. Od njem. puddeln 
< engl. to puddle. 

Lit.: ARj 12, 618. 

piif (Obradovic, Istra, Kosmet, Rijecka 
nahija) »uzvik kojim se oznacuje nagli mukli 
udarac i odbijanje dimova duhana«; odatle 
prilog na puf »olako, na brzu ruku, na veresiju«. 
Nalazi se i u drugim jezicima, njem., fr., tur. 

Lit.: ARj 12, 619. Elezovic 2, 152. 

piiflak m (Vuk) »patuljak, patuljka, starmali, 
malis, maljo, manjo, maljenica, izmetak, kepec, 
eskerica«. Deminutiv na -ic puflacic m (Vuk). 
[Bit ce s -ak od tur. pufla A bauschig, schwel- 
lend«, tur. puflamak »blasen«]. 

Lit.: ARj 12, 619. 

puga f (hrv.-kajk.: puga drugac Device 
Marije pasec, Habdelic, slov. poga) »duga, iris«. 
Odatle pugacica (Belostenec) »ptica vodena 
spodobna k puge, arquata«. Slov. 6 prema u 
pretpostavlja velarni nazal p. Upor. polj. 
pega, paga »znak od bica, sam bic«, ukr. puga, 
zapadno-rus. pugovbe »Peitschenstock«, rum. 
puha (Moldavija) »grosse, lange Peitsche«. 
Prema Matzenaueru od stvnjem. pogo, bogo 
»arcus, iris«, nvnjem. Regenbogen. 

Lit.: ARj 12, 619. Kiparsky 54. Matzenauer, 
LF 14, 407. Tiktin 1276. 

pugva f (13. v., Domentijan) »bubuljica, 
pristic na kozi«. Deminutiv na -ica pugvica 
(Stulic). Ti oblici nisu potvrdeni u narodnom 
govoru. Za pugvicu Stulic veli da je iz ruskoga. 
U narodnom govoru unakrstila se ta rijec sa 
piiha »mali prist na kozi«, postverbal od puhati 
(v.) i deminutiv puhica (Dubrovnik, bez h — s) 
> pujica = puica (Vuk, Crna Gora) = puvica 
(Vuk, Boka) (v.): puhva, potvrdena u deminu- 
tivu na -ica piihvica (Mikalja, Bella, Beloste- 
nec, Stulic) »bubuljica, cibuljica«, sa pridjevom 
na -jast puhvicast (Zore) i novim deminutivom 
puhvicica = (sa hv > /, cf. Hvar > For) 
pitfica (Dubrovnik) »isto«. Samoglasnik u je 
nastao iz velarnog nazala c: stcslav. ppgy, 
pegva »corymbus«. Ta rijec postoji i kod Rumu- 
nja, koji je, sudeci po znacenju, posudise ne iz 
stcslav., nego iz srednjogrckoga: rum. pungd 
»Geldbeutel«, deminutivi na -ufd, -ulitd, pungutd 
pungulita, augmentativ na lat. -oneus > -oiu 



pugva 



69 



puhati 



pungoiu, na. -as pungas (> bug. pungas) »Gau- 
ner«, pungdsie »lopovluk« = na -eh > -eald 
pungdseala, a pungasi »krasti«. Srgr. novrf^a 
»Tasche« govori se na Cipru i kod Grka u 
juznoj Italiji u istom znacenju kao i ramunj- 
skom, u novogrckom i u deminutivu Jiouyyi n, 
odatle bug. pungija. U metaforickom znacenju 
»podvoljak, piitaca (ZK)« u mlet. ponga. Meta- 
fora »prist, bubuljica, cibuljica« je samo hrv.- 
srp. Izvor je balkansko-got. puggs. 

Lit.: ARj 12, 619. 620. 812. 626. Miklosic 
257. Isti, Lex. 764. Bruckner 401. REW* 
6849. Rohlfs 207. Tiktin 1280. Mladenov 536. 

puh m (Vuk) = puf (Dalmacija) = puj — 
piiv (15. v., Srijem) = pelh (Vrbnik), u starijim 
potvrdama pelh, palh, plh (14. v.), sveslav. i 
praslav. pfahi (stcslav.), »glis«. Pridjev puSji 
samo u toponimu Prnja vas za tal. Venzone u 
Furlaniji, na -ov puhov, poimenicen u sr. r. 
Pohovo, na -be > -de Puhovac (toponim). 
Deminutiv na -ic pusic (Istra). Kol. na -ovije: 
puhovje (Jambresic) = na -injak puhinjak 
(Stulic) = na -iste puhiste (Stulic), u topo- 
nimiji sa h > s (kako je ispravno) Pusinjak 
(kod Sjenicaka), 1286. rivulus Pulsinak (Pe- 
trinja). Jos postoji oblik pusi i odatle pusclna 
(Lobor, Hrvatska) »puhova rupa« < *plh 
+ -sk + -ina. Od te izvedenice stvoren je 
primitivum pusi. Na -ina piislna (hrv.-kajk., 
Fuzine, 1346. ad foveani Pulsina dictam) 
»rupa puhova«. Toponim Piisina 1475 (Otocac), 
takoder u pi. Radna imenica na -ar puhar 
(Lika, Istra), u Istri s tal. -ino puhan'n = ptivac 
»celjade koje lovi puhove«. Njem. Bilch sma- 
traju Bruckner, Palander, Schrader i WP 
posudenicom iz slavenskoga, dok germanisti, 
koji smatraju Buch srodnim s kimr. bele »Mar- 
der« i da je ta keltska rijec sadrzana u stfr. 
bele, nfr. deminutiv belette »Wiesel«, sto nije 
izvjesno, drze puh posudenicom iz german- 
skoga. 

Lit: ARj 12, 625. Miklosic 236. Holub- 
-Kopecny 278. Bruckner 413. Mladenov 431. 
WP 2, 177. Schrader, IF 11, 29. Pedersen, 
IF 5, 56. Matzenauer, LF 13, 168. Hirt, 
PBB 23, 338. Machek, Sldvia 16, 165-166. 
Vasmer 2, 400. 

puhati, pusem' pored piiham impf. (16. v., 
Vuk)(«-, na-, o-, ot-,pro-, ras-, u-se, za-) = 
piivati — pudt (Kosmet) = (sa prijenosom 
s < h u infinitiv) pusati (Stulic) prema pf. 
Puhnuti, puhnein (po-) i iteratlvu na -va- 
-puhdvati (se), -puhdvdm = -puMvati, -puhujem 
= -puhnjivati, -puhnjujem, samo s prefiksima; 
baltoslav., sveslav. i praslav., »flare, duvati, 



piriti«. Na -iti piisiti (se), -im impf. (Vuk) 
(is-, po-, za- /se/ »1° dimiti, prasiti, 2° (objekt 
lulu, duhan) fumati, piti, duvaniti, rauchen«; 
na -erf piiset, -im (Kosmet) (po-) »ispustiti gas 
necujno«, s imenicom pusanjak, -njka »pu- 
hanje«, piiiitl se, pusim »ljutiti se« (upor. polj. 
puszyc sie »nadimati se«, upor. ipucitise /takoder 
ces./). Odatle puSljiv (Lika) »koji se srdi«, poime- 
nicen na -ica pusljivica, pusljivcina =pusljiv, f 
-iva (covek, zena, Kosmet) »strasljiv (znacenje 
prema pusetji, poimenicen na -ko m prema f 
na -ica pusljivko prema pusljivica ; pusa f 
(Lika) »koja se na svasta srdi«, pusica (Dubrov- 
nik) »neuljudno, neodgojeno zensko«, apstrak- 
tum na -hja pusnja (Lika) »srdnja«. Na -onja 
pusonja (Lika) »koji se srdi«. S prijevojem /, 
koji je nastao iz jery-a (upor. stid pored studen, 
sir i sirov pored surov i ces. pychati, polj. 
pycha, rus. pychatb): pihati, -sem impf. (slov. 
i hrv.-kajk., najcesce u izrazu v rit me pisi 
ZK) = plat (ZK), ispihnuti, -em (Mikalja, 
Stulic) prema impf, na -va- ispihnivati, -nujem, 
— (pseudojekavizam) ispijehnuti, Ispijehnem 
(narodna pripovijetka) »(metafora) umrijeti, 
izdahnuti«. Onomatopeizira se unakrstenjem 
sa letjeti (upor. leprsati) lepuhnuti, lepuhnem 
(Vuk, Srijem) »(metafora) izginuti, umrijeti«, 
na -tati puhtati = pilktati, pukiem (Vuk) 
»kljucati, sukljati« = puktiti, -im, zapuktati, 
zapukcem (Piva-Drobnjak) »zadihati se«. Izve- 
denice postoje najvise od korijena puh-, manje 
od pih- i pus-. Postverbali: puh m »1° pu- 
hanje, 2° pepeo (upor. puhor, bug. por), 3° 
Mundmehl (Lovran)« = piiv (Lika, Distrae, 
Prigorje) »peliska« (v. poliska), sa deminutivom 
na -bko piisak, gen. -ska »\° ~ brasna, 2° 
prasina od kamena«; propuh m, odatle na 
-oj propuhaj, otpuh, zapuh, piiha = puva f 
(Boka) = pua (Kosmet) »cibuljica«, s deminu- 
tivom puhica (Dubrovnik) = puvica (Vuk), 
v. pugva. Na -ar puvar (Srijem) == na -or 
(upor. vihor prema vihor, vijor) puhor (Vuk) 
»pepeo koji u vis suklja«. Na -ara piivare f pi. 
(Srijem) »gerostete Kukuruzkorner«; puhdra 
(Vuk) »gljiva koja se zove hipokoristikom pusa, 
pupa«, na -avica puhavica i prhavica, slov. 
puhalca. Na -avac, gen. -vca puhavac »1° gljiva, 
2° bolest, 3° trubac«. Na -aia puhaca (Ston, 
apozicija uz zaba} = pugaca. Na -olina pu- 
holina (Dubrovnik) »1° ljuska od jagode 
grozda, 2° dio klasa u kojem se nalazi zrno«. 
Na -oljica puholjica »sitne vrkice sto se od vru- 
cine izbace po kozi«. Na -oljbk: puhojak, gen. 
-jka (Stulic) »pristic«. Na -oljlna: (say < Ij) 
puhdjna (Smokvica, Korcula) »mahuna od 
boba«. Na -alo pudlo (Kosmet) »mjehuric od 



puhati 



70 



puk 



ribe«. Na -alica puhalica (Buzet, Sovinjsko 
polje) »cijev za potpirivanje vatre«. Na -aljka 
puhaljka pored pusaljka (Sinj). Na- bnica 
pusnica f »zgrada, u kojoj se susi voce«. Pridjev 
spiihel, i stuhla (slov.) »viel leeren Raum ent- 
haltend« = stub (~ zelje ZK) = stcslav., 
rus. pubh »aufgedunsen«. Od osnove pus- 
pridjev na -Ijiv pusljlv (Lika, Slavonija) 
»crvljiv (orah, kesten, jabuka, sljiva)« = (od 
osnove pih-) postverbal plh m (Barakovic, 
Mikalja, bez potrebe jekavizirano u ARf), 
pridjev na -iv pislv, poimenicen na -be piSvac, 
gen. -vuca (ZK) »uvredljiva rijec« = pusljivac, 
gen. -vuca (Orahovica) »pusljiva sljiva« = 
pusljotak, gen, -tka (Vinkovci). Na -ac zapusai 
»obturaculum« od zapusiti »zacepiti«. Ovamo 
jos pusa f »gljiva lycoperdon bovista«, sa de- 
minutivom pusica. Na -amca = -evica pusa- 
vica (Poijica, Brae) = pusevica »vjetar i kisa«. 
Deminutiv na -ic pusic (Vrbnik) »tanak ugarak«. 
Na -ina pidina f (Gospic) »biljka silene innata«. 
Radne imenice od piisiti: na -dzija pusandzija 
(Poijica), obrazovano prema duvandzija (v. 
lulandzija) = pusendzija (Lika). Na -or pusar 
»kukac pocadius«. U baltickoj grupi lit. pusti 
»wehen), lot. pust »isto«. Samoglasnik u je 
nastao od dvoglasa ou u ie. onomatopejskoj 
osnovi *pu- (odatle praslav. pyh-), *peu: prije- 
voj *pou-, koja je rasirena formantom s, odakle 
praslav. h. Upor. sanskr. piisyati »uspijeva«, 
gr. cptiod »mjehur«, lat. pussula pored pustula 
»Blase«. Rumunji posudise postverbal puf 
»Daunen, Haum(federn)«, odatle deminutivi 
pufulet i pufasor u botanickoj terminologiji, 
pridjev na lat. -osus > -os pufos, kol. pufarie, 
glagol na -ai (onomatopejski glagolski sufiks 
< stcslav. -a/p) pored -id (stcslav. -ujo) 
pufdi — pufui »blasen«. Arbanasi posudise 
zapushit »soffocare«. Upor. jos pohati (v.), 
psenica (v.), opah (v.). 

Lit.: ARj 3, 921. 4, 12. 21. 6, 13. 7, 54Z 
549. 11, 839. 12, 620. Pletersnik 2, 362. Ny 
3, 126. Elezovic 2, 33. 147. 153. 393. Vukovic, 
SDZb 10, 385. ASPh 34, 307. Miklosic 268. 
Holub-Kopecny 304. Bruckner 449. KZ 42, 
358-359. Mladenov 539. 536. Trautmann 233. 
WP 2, 81. Tiktin 1276. Johansson, KZ 36, 
357. Matzenauer, LF 14, 407. 408. KZ 56, 
194. Scheftelowitz, KZ 56, 168. 185. Mlade- 
nov, RFV 68, 373-388 (cf. Ub 1, 184. RSI 
6, 278). GM 346. 356. Qabej RIEB 3, 535-566 
(cf. Ub 24, 232). Boisacq* 828. 1043. Wodd, 
IF 22, 155. Uhlenbeck, PBB 22, 538-539. 
IF 17, 94. Bernard, RES 27, 36—37. 

puhoc m (Stulic) »sova«, nije potvrdeno u 
narodnom govoru, ali odgovara polj. puchacz 
i rus. pugac »isto«. Posljednje nadovezuje se 



na rus. pugatb »scheuchen, schrecken«, na ono- 
matopeju puh = hu, oformljeno u puhati, 
puse (subjekt soya). Druga je varijanta te ono- 
matopeje, koja je nasla izraz u onomasiologiji, 
bit, buhu, buj. Odatle imena sove buba f, bucok 
m (Korcula), buf, bukac (Ralja, beogradski 
okrug), bukaca f (Sabac), bukoc m (Krasno, 
Jablanac, Rab, Zaostrog), bukocica, buhtavlca 
pored buktavica, bucanj, gen. -enja (Vodopic), 
bugvara (Sali, Dugi otok), bulina (Zaostrog) 
= (sa j > If) buljina (Crna Gora) = buljika 
(Kutjevo) = buljiva = buljuna, s glagolima 
bukati, buktati impf, prema pf. buknuti. Ti se 
onomatopejski glagoli mijesaju -s vec ustalje- 
nim kao puhati, ekspresivnim buljiti (upor. 
bulji kao sovurind). Nalazi se i u rum. puhace 
f = bufnltd, u tur. buhac. 

Lit.: ARj 12, 625. Hirtz, Aves 30. 398. 
Tiktin 1276. Zenker 227 b. 

piijavak, gen. -avka m (Vinkovci i okolica) 

»divlji luk«. Ovamo zacijelo pujkica (Srbija, 

Milicevic, Sulek) »trava protiv groznice«, pu- 

janik »vrsta ruze« = pujanice f pi. »ruze osmun- 

deae« (kod Slosera i Vukotinovica). 

Lit.: ARj 12, 626. 

pujuna f (Bozava) »ricotta«. Od mlet. poina, 
puma, vjerojatno izvedenica na -ina od potia. 
Usp. srlat. popinalpovina. 

Lit.: Crania, ID 6, 118. REW 3 6832. DEI 
2988. Prati 781. 

puk m, pi. pukovi, puci (Vuk), sveslav. i 
praslav., stcslav. pliki, »1° (u zapadnom go- 
voru) narod, svijet, svjetina, 2° (u istocnom 
istisnuta od sinonima narod u znacenju 1°) 
(vojnicki termin) regimenta (rusizam), pukov- 
nija (Sulekov neologizam)«. Pridjev na -bsk 
pucki (u zapadnom govoru) »narodski«, na 
-ovski pukovski = pukovnijski (prema Sule- 
kovu neologizmu). Od vojnickog termina na 
-ovnik pukovnik (rusizam). Augmentativ na 
-ina pucina (Njegos). U feudalnom znacenju na 
-janin (tip gradanin) pucanin (Dubrovnik) m »co- 
vjek iz socijalne klase puka« (opozicija vlastelin, 
pi. vlastela) prema f na -bka pucka = pucanka 
(-jan- analogijom iz maskulinuma) (Dubrovnik) 
»zena iz socijalne klase puka« (opozicija vla- 
dika, v.), odatle pridjev na -ski pucanski (Du- 
brovnik, opozicija vlasteosk'i). Apstraktum na 
-stvo pucanstvo n (Dubrovnik) »1 ° opozicija vlas- 
teostvo, 2° (na zapadu germanizam, caique) Be- 
volkerung«. Denominal napuciti, napucim (Lju- 
bisa, Pavlinovic) »bevolkern«. Odatle poimenicen 



puk 



71 



puksa 



part. perf. pas. na -ost napucenost. Prvobitno 
je znacenje vojnicko, koje se ocuvalo u svim 
slavinama. Dalji feudalni razvitak »5f|uo^, po- 
pulus« nalazi se vec u stcslav. u zapadnim kraje- 
vima. Upor. iz 13. v. isphci voje svoje. Znace- 
nje »depopulari« od ispuciti kod Stulica. U 
sjevernim slavinama je i drugi elemenat dvo- 
clanih praslavenskih licnih imena. Upor. kod 
Porfirogeneta ZpevSoit^oxo^, ces. Svato- 
pluk, polj. Swietopelk, Jaropelk, Przedpelk. 
Upor. njem. Volkmar. Samoglasnik u je nastao 
od sonatnog /. Upor. stcslav. pitki, slov. 
polk, bug. plak, ces. pluk, polj. polk, rus polk. 
Nema jedinstvenog gledanja na postanje. Hir- 
tu i Uhlenbecku je posudenica iz stvnjem. 
fole, danas Volk, got. fulks > /ulcus u glosama 
iz Reichenau. Prema Danicicu je od istog 
korijena od kojeg i pleme (v.), tj. od ie. korijena 
pel- s formantom -go. Prema Briickneru je 
od istog ie. korijena od kojega gr. noXw, i 
lat. populus, tj. ie. korijen *pele »puniti«. V. jos 
pun. 

Lit.: ARj 4, H. 7, 540. 12, 609-632. 
Maretic, Savj. 119. Mikldsle 236. Holub-Ko- 
pecny 280. Bruckner 448. Mladenov 431. Vas- 
mer, ZSPh 2, 56. Kiparsky 208. WP 2, 64. 
Hirt, PBB 23, 338. Uhlenbeck, PBB 26, 311. 

pukati, -cem, -kam (Slunj, Klanjec, Jacke, 
Trebarjevo, Banija, Njegos / ? /, hrv.-kajk., 
slov.) =•• pukati, pucem (ZU) = pukati, pucem 
(ZK) (is.-, s- Mikulicic) prema pf. ispukmti, 
-puknem (ZK) »cupati (is-)«. Radna imenica 
na -vac pukavec (hrv.-kajk., slov.). Poimenicen 
part. perf. pas. na -lea pukanica (Banija, slov.) 
»zenski rucni rad u kojem su vadenjem naci- 
njene rupice«. Upor. slov. pukanina »iscehano 
platno«. U drugim slavinama ne postoji. Moz- 
da je iz njem. pflitcken < tal. piluccare. 

Lit.: ARj 4, 12. 12, 633. Popovic, Slntaksa 
41. MebloIU 267. Weigand-Hin 414. REW 
6506. 

puki (~ siromah, otac, matl, ~a istina, 
Vuk, Mostar, Kosmet) = puki (Dubrovnik, 
Istra), odredeni pridjev, »isti, pravi, istovetni, 
susti«. Deminutiv na -ahan (tip malahan, .ma- 
Ijahan) pukahni. Rasiren na -asi puhasti. Zna- 
cenjem odgovara mu part. perf. pasiva kao pri- 
djev puceni (otac, mati), od putiti (v.), denomi- 
nal od put (v.) = puteni (- otac, Kosmet). 
Etimologija nije utvrdena. Uporeduje se sa 
ces. pridjevom pouhy »cist«, za koji nema 
paralela u drugim slavinama kao ni za puki. 
Miklosic stavlja puki pod dvije praslavenske 
osnove: pek- (pucina) i pod pugi (ces. pouhy). 
Matzenauer uporeduje oba pridjeva sa sanskr. 



pu »purificare, lustrare«. Bruckner izvodi iz 
pek- > »puknuti«. Upor. mogucnost izvodenja 
od put (v.). 

Lit.: ARj 12, 616. 633. 634. Elezovic 2, 
539. Corovic, ASPh 29, 509. Miklosic 257. 
267. Holub-Kopecny 289. Bruckner, KZ 42, 
360. Matzenauer, LF 14, 409. 

puklja f (ZK, hrv.-kajk.) = pukla (Krizevci) 
»grba na ledima«. Pridjevi na -av pukljav = 
na -ast pukljast »grbav«. Od njem. Bucket »isto«. 
Prezime Pukljak. 

Lit.: ARj 12, 635. Jagic, ASPh 8, 317. 
Welgand-Hlrt 1. Skok, ASPh 31, 474. Fancev 
ASPh 29, 385. Striedter-Temps 178-9. 

puksa f (1486. u Kolunicevu zborniku, 
Frankopan, Kozicic), deminutiv puksica (1 527, 
Jacke) = (metateza ks > sk) puska ( Marulic, 
M. Drzic, Vramec; najstarija potvrda 1459—62. 
u Dubrovniku: puschas sive spingardas, za 
vrstu malog topa; apozicija: arnautka; bresa 
= bresakinja = bresanka = bresankinja = 
breska = breskinja', danlcka = danickinja = 
danickinja; dimiskinja = dlmlsclja; inglhica, 
latinka; ledenica — ledenik = ledenika = 
ledenjaca = ledenjak; mletackinja; njemacklnja, 
prekomorka, talijanka; srmallja, dzeverdara, 
granajlija, paf talija, sedef lija; apozicije se od- 
nose na gradove i zemlje, odakle su, tko ih 
nosi i kakve su, »vatreno rucno oruzje, tufek«. 
To nije prvobitno znacenje. Prvobitnije zna- 
cenje ocuvalo se u puksica muskatna (Proroci) 
»kutijica mirisna« (v. plksa), pusa (Vrbnik) 
»1° glavicina tocka« == puska (slov., Istra), 
deminutiv piisklca (ZK) »1° Radbuchse, 2° 
solanum nigrum (Istra), 3° u zrvnju trupic 
koji je usaden u sredim donjeg zrvnja«. De- 
minutiv od naziva vatrenog oruzja: puscica 
(Vuk). Augmentativi: puscetina, puscina. Pri- 
djevi na -ani < -eni puscani (Vuk) = na -en 
puskeni (Istra) = puscen. Na -ar puskar »1° 
nisandzija, streljac, 2° vojnik naoruzan pus- 
kom, 3° koji pravi puske« = na -as puskqs 
»1° nisandzija, sicar, 2° prezime« = pusketar 
(Crna Gora), pridjevi puskdrov, -ev. Na -arica 
piiskarica (Vuk, Poijica) »djecija puska«. Na 
-arnica puskarnica (Vuk) »rupa kroz koju se 
puca«. Denominali na -ati paskati se, -am 
(na-) ~ napuskati se »najesti se«, na -etati 
pusk tati, -am (Piva— Drobnjak) = na -arofi 
puskarati, -am impf, »pucati puskom u borbi« 
= pusatl, -dm (Vrbnik) »pucati«. Na mlet. 
-ada < lat. -ampuskada (Rab) »hitac iz puske«. 
Na mlet. -aizza > -ajica < lat. -atida (v. 
mlakajlca) puskajlca f (Lika) = nasa slozenica 



puksa 



72 



pulena 



puskdmet (Bukovica). Na tal. -om puskon (Du- 
brovnik) »vatreno oruzje«. Nalazi se i u drugim 
slavinama. Balkanska je rijec: rum. pusca, 
glagol a (injpusca, arb. pushke, tur. puska, 
madz. puska Od stvnjem. buhsa < lat. buxi's 

< gr. Jiu^ic,, gen. -1605, jiv^oc, »simsir« > 
»cijev od simsirova drva (Buchsbaum)«, zna- 
cilo je najprije »1° sud slican valjku, 2° spremi- 
cu od tog drva« > »3° (od druge polovine 14. 
v.) vatreno oruzje«. Mladenov i Iljinski izvode 
od slav. korijena puh(atf), Preobrazenski od 
rus. puskdt', pusli'tb, pusftb. Cudno je doista 
da u romanskim jezicima buxus < jtu^oc, nije 
ostavilo nikakova traga za pojam vatrenog 
oruzja. 

Lit.: ARj 7, 549. 12, 641. 732-45. Vukovic, 
SDZb 10, 400. Elezovic 2, 153. REW 6892. 
GM 359. Miklosic 268. Bruckner 449. Vasmer 
2, 471. Mladenov 536. Iljinskij, Sldvia 9, 
585. Dementjev, Russkij jazyk v Skole 1947, 
39-40. Vaillant, RES 24, 209. Dinie, GISAN 
161, 71-73. Weigand-Hin i, 300. 

pulac, gen. -Ica m (Kavanjin pulac tovarice) 
prema f na -ica putida »mlad magarac, tovar, 
osao prema magarica, tovarica, oslica«, na 
-e, gen. -eta pule n (Smokvica, Korcula, bug.) 
»magare«. Mjesto mocijskog -be > -ac sa -ak 
pillak, gen. -aka (Vuk), -id pulie (Zadarski 
lekcionar: tovarica i pulie; Bernardin, Kasic, 
Ranjina, Parcic), na -be + -ie > - die puliie 
(Poljica) = pulidak, gen. -dka. Denominal na 
-Hi (otputiti, -i (Poljica, subjekt magarica) 
»okotiti«. Kol. puldd,, gen. -(' f (Vuk) = na 
-enje pulenje (Hvarkinja, Kacic). Pridjev na 
-inji pulinji (~a trava »melissa«, Mikalja, Be- 
lostenec). Moze biti dalmato-romanski lek- 
sicki ostatak od lat. pullus > tal. polio. Upor. 
rimski naziv za Brione Pullariae. Ovamo moze 
ici i licki kolektiv pulicija »mnogo djece«. Lat. 
pullus znaci »mlado zivotinje«, odatle znacenje 
putic (Istra) »pile«, na tal. kolektivni sufiks 
-ame < lat. -amen pulam m (Zaostrog) »pilad, 
piplad« < tal. pollame < kslat. pullamen 
(Hiron). Upor. bug. pulka »Kuchlein« i arb. 
pule »kokos«. U torn znacenju dobiva lat. su- 
fiks -aster > tal. -astro: pulastar, gen. -astra 
(Vladmirovic, Poljica) = pulostar, gen. -stra 
(Bukovica, Dalmacija) = polastar, gen. -stra 
(Istra), odatle na -evina polastrevina »piletina« 
= polaster, gen. -stra (Buzet, Sovinjsko polje) 

< tal. pollastro < lat. pullastra. Iz dalmato- 
-romanskog je od lat. *pullius > pulj (Parcic 
»uccello di nido, pulcino«, Jurisic), na -id puljic 
(Vinkovci) »pile«. Osnovno *pulllus > rum. 
puiu, puica pripada balkanskom latinitetu, odat- 



le bug. pujak, puek m prema ipujka = hrv.-srp. 
pujka (Vuk, Srbija) »puran prema pura (v.)« 
= pul'ka (Galicnik) »mala kokos« = pu'dk 
(Timok— Luznik) »curan, puran«. Odatle je 
stvoren uzvik za vabljenje tuka puj puj = 
puj pura (Drenovci). Upor. jos ukr. pul'ka, 
madz. pulyka, pdka. Posljednje nalazi se kod 
Belostenca puka »pura«. Upor. uzvik puka, 
pukice (Krizevci) za dozivanje purica. Vjero- 
jatno odatle je i glagol rum. a sa pui »sich 
begatten (von Hunden und W61fen)«, a puia, 
pu,ee »werfen« i nase pujati se, -a (subjekt 
macka") = bug. piilja se (subjekt magarica) 
»rada pule« [usp. i pod puditi]. Na -id puljic, 
gen. -ica (Vinkovci i okolica) »prase«, na -SR > 
-dkpuljak, gen. -Ijka »mjesanac, melez, bastard«. 
Iz dalmato-romanskog je i lat. deminutiv na 
-icella pullicella > (disimilacija // — I > n — /) 
puncjela (Dubrovnik) »1° djevojka, 2° dumna 
reda sv. Franje, ulica od puncjela, 3° to- 
ponim Puncjelino (polozaj, Prcanj)«, pejorati- 
vizirano unakrstenjem sa cupa f (Dubrovnik) 
»sluskinja, prosta i nevjesta, upor. gr. u 
Epiru xaoijjipa »kci«, Taovnpovka) i umet- 
nutim m pred labijalom cumprellca (Dubrov- 
nik) »djevojka prosta«. Ovamo ide puntela 
(Bernardin) = slov. puntela (Dolenjsko), odatle 
izmjenom deminutivnog romanskog sufiksa do- 
macim -e, gen. -eta punce,-\ dodavanjem do- 
macih deminutivnih sufiksa puncka = puncika, 
punica, augmentativ na -ara pundara, punca 
(Bela Krajina, istocna Stajerska), puncika (hrv.- 
-kajk., Prigorje) »beba, lutka«. Upor. kod Grim- 
ma njem. Punze, Bunze. Ispustanjem n pred 
afrikatom (obratan, hiperkorektan govor) puca 
f (Istra, Slovinci, familijarni govor, slov. na 
hrvatskoj medi, sjeverozapadni krajevi Hr- 
vatskog zagorja) »malo djevojce« = pyco f 
(Bednja) »1° djevojka, cura, 2° (Bastaji, Da- 
ruvar) nadimak koze«. Talijanizam je pultru- 
nija f (Marulic) »lijenost« < tal. pohrania i 
patrona f (Bozava) = poltrdna (Boka) »naslo- 
njac« od tal. poltrona, a to od lat. pulliter > 
tal. poliedro. 

Lit.:ARJ9, 149. 10,589. 12, 642-650. DEI 

3003—4. Resetar, Stok. 267. Budmani, Rad 
65, 165. 166. Pletersnlk 2, 361. 363. Parcic 
824. Ribaric, SDZb 9, 185. Cronia, W 6, 
111. Mladenov 535. Tiktin 1277. Belie, Ga- 
licnik 110. GM 357. Matzenauer, LF 13, 174. 
14, 409. Kostial, JF 2, 309-310. Romanski 
126. REW 3 6825. 6826. 6819. 6928. 6818a. 
Skok, ZRPh 54, 207. 208. 

pulena f (Racisce) »ukras broda na provk. 
Od tal. polena. 

Lit.: DEI 2991. 



puli 



73 



puliti 



puli, indeklinabilni pridjev, epitet za abaija 
(v.), duvak (v.), kapa, odaja, risovina, saftijani, 
vez (Bosna), »saren, nakicen pulijama ili pu- 
licama«. Varijanta purli, pridjev indeklinabilni, 
epitet za gade, duvak, istog znacenja, odatle 
pridjev na -at puriai (zekan). Na -ja (v.), 
kojim turski pridjev postaje deklinabilan : pulija 
f (Vuk, Slavonija, Kralje, Turska Hrvatska) = 
pulija (Pec) »1° puce,.dugme, kopca, kliza, 
polce, veoma tanka plocica od kovine za ures, 
2° litan (kais), 3° nadimak za sarenu ovcu 
(Poljica)«. Odatle: denominal na -ati pulijdn, 
-am (Poljica, subjekt duvari); pulinko (konj, 
Bruvno), kapica pulioka (Dalmacija) »nakicena 
pulijama«. Od tur. pridjeva na -h: pullu. Va- 
rijanta na rl nastade disimilacijom od //, upor. 
duine (v.). Osnovna turska imenica pul nalazi 
se u pul m (Leskovac, Srbija) = pul (Kosmet) 
»1° dugme, puce, 2° postanska marka, 3° para, 
novac« = p«/a/(Kljuc, Duvno) »sitan kositren 
ili srebren nakit, koji se prisiva, puce«. S 
postpozicijom -siiz: pulsuz — parasuz »bez 
pula (Kosmet)«. Deminutiv na -ica pulica f 
(Vinkovci, Bosna, Susnjevo selo, Rakovac, Va- 
ros, Slavonija) = na -ka pulka »1° sljoka, 
titrejka, 2° malo puce, 3° nadimak ovci, 4° 
zooloski termin: kornjas« =— pulka »biljka glo- 
bularia vulgaris«, s pridjevom na -jav pulicav 
»s pjegama ili mrljama na kozi«. Na -ika pulika 
»biljka inula conyza«. Pridjevi na -atast pula- 
tast »saren, pjegav«, upravo od slozenice *pulat 
»konj« kao dorat (v.). Deminutiv na tur. -cigaz: 
pulcdz, gen. -aza (Vuk, Dalmacija) »ploca ili 
kopca na jecermi od kovine za ukras«. Na -an 
pulan m (Lika) »ime ovnu« prema f (ovca) 
pulija, s deminutivom na -did pulancid. Deno- 
minal na -ati palati (se), -am (na-, po-j »kititi 
pulama ili pulijama (duhan se pula ili suljka, 
J. S. Reljkovic)«. Oblik kapa puldlija f (Kralje, 
Turska Hrvatska) »kapa nakicena pulama ili 
pulijama)«; turciziran je nas femininum. Na 
-eska piileska (Lika) »ime ovci«. S refleksom Ij 
za tur. / (upor. nj za tur. n binjedfija}: piilja 
(Bosna, Srbija, Kosmet) »stari turski novae u 
vrijednosti 60 para ili 1 i 1/2 grosa«, pulje f pi. 
(Vuk) »oble okrugle pjege ili sare od pulija«, 
odatle napuljkati »pulijama nakititi«. Radna 
imenica na -ar: puljdr (Bosanska krajina) »koji 
pravi ili prodaje pulje (pule ili pulije)«. Pri- 
djev na -ast, -at: paljast, piiljat (konj, dogar) 
»saren«. Deminutivi na -icapuljica (Sulek) »bra- 
davica, pupuska«, f pi. puljice »izasutak od 
svraba«, s pridjevom na -jav puljidav; na-ka 
Puljka f (takoder slov.) »1° kugljica, 2° malo 
dugme (Bukovica), 3° vrst bilja«, s pridjevima 
na -asi puljkast = na -av puljkav »1° pun mje- 



hura, pristeva, 2° supljikav«, poimenicen na 
-be puljkavac, gen. -vca »svrab, suga«. Denomi- 
nal ispuljcati (Srbija). U Kosmetu izvedenice od 
piilja imaju metaforicko znacenje »pljesniv«, tako 
pridjev na -av p'iiljav (~e pare}. Denominal 
na -ati upuljat (se) »upljesniviti se«, odatle 
ptiljan, upuljan »budav, pljesniv«. Balkanski 
turcizam gr.-lat. podrijetla (tur. < ar. pul, iz 
gr. dfioXoc, > internacionalno obol m ili vje- 
rojatnije od biz. cpoWdc,, cpoXi^ »sitan novac«, 
ngr. cpoXXa < lat. follis, upor. dubrovacki 
foliar, v.) iz oblasti novca i novcanog nakita: 
bug. pul »Knopf, Kopf (von Nageln, Nieten, 
novae od 5 para, Stempek, deminutiv pulce, 
arb. pulie, cine. pula. U znacenju »postanska 
marka, Stempel, biljeg« turcizam potjece od 
tal. bollo < lat. bulla. Tako su se u balkanskom 
turcizmu unakrstile dvije rijeci razlicitog pod- 
rijetla. 

Lit: ARj 12, 642. 644. 645. 647. ZbNZ 4, 
266. 6, 81. Elezovic, 2, 118. 393. Mladenov 
535. GM 356. Miklosic 267. Skok, Sldvia 15, 
488., br. 614. i 615. Pascu 2, 877. REW 3 1385. 
Vasmer 2, 463. Isti, GL 60. 

pulit (Sasin), pridjev, »cist«. Od tal. part. perf. 
pullto, od pulire < lat. palitus, polire. Ovamo 

ide hrv.-kajk. stolarski termin na njem. -ieren 

> -iratl politirati, -litiram impf. (Lika, ZK). 

Taj je nastao upravo od njem. polieren > fr. 
polir > *pollratl unakrstenjem s lat. apstrak- 

tumom na -ura, koji se dodaje na part. perf. 

njem. Politur < lat. politura > politura f. 

Odatle je dosao -ft- i u infinitiv. 

Lit: ARj 10, 603. REW 3 6635 b. Welgand- 
-Hirt 2, 447. 

pulitanke f pi. (Bozava) »specie di fichi«. 
Od pridjeva na lat. -anus > tal. -ano: napole- 
tano (se.ficoj, od Napoli < gr. NedjioXu; »Novi 
grad«. 

Lit: Cronia, ID 6, 118. 

puliti, pulim impf. (Varos, Slavonija) »cu- 
pati ili vaditi niti na marami, tako da naprave 
rese, cimati, cimkati svilu«. Takoder slov. pu- 
liti (travo, plevel, lase} »ausraufen«. Upor. jos 
jezik raspuliti (16. v.) »ispruziti, isplazitk. Sa 
Ij iz prezenta u inf. puljiti, puljtm »1° cupati 
(dlake, kosu}, 2° (metafora) perusati, pljackati 
(u igri)«. Odatle opuljkati. U Dubrovniku part, 
perf. pasiva kao pridjev paljena svila »Zupf- 
seide, ocimck. Usp. i pod pdlj. Razlikovati 
treba od puljiti, puEim impf. (Vuk) (is-} »za- 
guljivatij isturivati, pomaljati (objekt puzdru, 
odi)«, varijanta od ekspresivnog glagola buljiti 



puliti 



74 



ptimesce 



(v.). Odatle hipokoristik piiljo m (Vuk) »bu- 
Ijook, buljooka«. Ta se varijanta nalazi i u ces. 
pouliti (oci) — bouliti, bug. pidja se »die Augen 
aufreissen«, ukr. upulyty. Upor. Pulooca Gra- 
doje (Hvosno, Prizren). U Vodicama (Istra) 
postoji jos puliti, -in (o djeci), s nejasnim zna- 
cenjem »pressen«. Upor. jos pulkati (Virje) 
»das Getreide aus einem Holztroge worfeln«. 
Usp. puljak. 

Lit.: ARj 12, 646. 647. 650. 651. PleterSnik 
2, 363. ZbNZ 16, 100. Ribaric, SDZb 9, 185. 
Fancev, ASPh 29, 385. Miklosic 267. Holub- 
-Kopecny 74. 289. 

puikra f »vrst hijacinta«. Od mlet. pulcra < 
lat. pridjev pulcher »lijep«, poimenicen u femi- 
ninumu. 

Lit: ARj 12, 646. DEI 3143. 

puloglavac, gen. -avca m (Valpovo) — 
poljoglavac (Srijem) = puljeglavac (Poljica, Dal- 
macija) = punoglavac (Valjevo, Srbija, Gornja 
Bukovica kod Valjeva) = poluglavac = (s 
disimilacijom / — I > n — /) ponoglavac 
(Mihinica kod Valjeva) »mlada zabica, kad se 
izleze«. Prema Hammu prvi dio slozenice 
sadrzi osnovu od ces. deminutiva pulec, gen. 
pulce »larva zabe«. Kako ta rijec ne postoji 
vise u hrv.-srp., bila je izopacivana zamjenom 
sa polu- (v.), puno- (v.). Kako te zamjene nisu 
semanticki odgovarale, zamijenjena je i drugom 
rijeci: batoglavac ■ (Brae). Hirtz daje jos 33 
razna imena za ovu zabicu. Ne zna se ide li 
ovamo (sa j < Ij) pujoglavica »morska riba 
trlja, muilus barbatus«. 

Lit: ARj 12, 627. 647. Hirtz, Amph. 5, 
115. 116. Holub-Kopecny 305. 

pulpit m (17. v., Dubrovnik, Zore) = 
pulpit (Cilipi, Potomje) »uzdignuto mjesto 
u crkvi s kojega se cita sv. Pismo i propovijeda, 
obicno mu je mjesto sa strane evandelja, razli- 
kuje se od ambona; sinonim: stionik«. Ucen 
crkveni latinizam ili talijanizam, lat. pulpitum 
> tal. pulpito. 
Lit: ARj 12, 647. Setka 2, 156. 

puis m (Vrbnik) — = palas, gen. poisa (Pe- 
rast, Dubrovnik) = pulas (Bozava, genitiv 
nije zabiljezen) = (zamjenom docetka -as, 
gen. -sa nasim sufiksom -be > -ac) pulac, 
gen. -Ica (Baska Draga, Poljica) »bilo (na ruci)«. 
Oblici sa o su talijanizmi < tal. polso, sa u 
mogu biti i dalmato-romanski ostatak od lat. 
pulsus. Talijanizam pols, gen. -Isa (Istra) »man- 
zeta, taclija« govori se i s deminutivnim sufik- 



som -etta, -ino: polsete f (Muo), polsini m pi. 
(Dubrovnik, Cavtat) »manzete«, polstn m (Ku- 
ciste) »donji dio kosulje na rukavu, vecica 
(Boka, v.)«. Razvitak znacenja objasnjava se 
po zakonu sinegdohe »ono sto stoji na bilu 
na ruci > manzeta«. 

Lit: ARj 10, 588. 617. 12, 642. 647. Bud- 
mani, Rad 65, 164. REW 3 6839. 

pulverina f (Pazin, Istra) »prasak«. Od tal. 
deminutiva na -ina polverina, od pdlvere f 
< lat. pulvis, gen. -ens. 

Lit: ARj 12, 647. REW 6842. Matzenauer, 
LF 14, 410. 

puljak, gen. -Ijka m (Sulek) »1° mjehur 
u vodi, 2° bobuk, klobuk u staklu, 3° vrsta 
kornjasa sphaerius, 4° vrsta puza«. Stulic ima 
iz rus. pulja »olovna kugljica«. Sulekov neolo- 
gizam puljkonosa »biljka«, prevedenica od sphae- 
rophorus. Usp. pod puliti. [Mlet. puliga]. 

Lit: ARj 12, 648. Miklosic 267. DEI 3144. 

puljizica f (Dubrovnik) »1° vrsta bundeva, 
2° zena iz Apuli j e« prema m Piiljiz, gen. -iza 
»covjek iz Apulije«. Od tal. pridjeva Pugllese, 
izvedenog s pomocu lat. -emis > -ese od Puglia 
(afereza a-) < Apulia > Apulija, odatle prezi- 
me Puljizevic (u dubrovackom kraju) i apelativ 
puljiz »neka vrsta vinove loze bijela i crna 
grozda (u.Dalmaciji)«; talijanska provincija je 
naprama Dubrovniku. 

Lit: ARj 12, 650. Resetar, Stok. 251. 
Matzenauer, LF 14, 410. 

puljkati, -am impf. (Bukovica, subjekt voda 
kad vri) »kljucati, gogoljati«. Onomatopeja. 
Usp. puljak i puliti. 
Lit: ARj 12, 650. 

puljpas m (Mrka Poljana, Srbija) »kotarica 
kao cupic ili polovina skoljke, u kojoj se nosi 
cumur (mece se pod pazuho)«.. 

Lit: ARj 12, 651. 

puma f (Valpovo) »obucarski alat, ono na 
cem se rastuce potplat«. 
Lit: ARj 12, 651. 

pumesce n (Lika) »mali pas«. Deminutiv 
na dvostruki sufiks na -be + -hce > -see (tip 
janjesce) prema slov. puma < njem. Pommer 
»kurzer langkopfiger und langhariger Haus- 
hund«. Usp. furi, pumar »botolo, cane piccolo 
e ringhioso«. 

Lit.: ARj 12, 651. Weigand-Hirt 2, 450. 
Pirona* 824. 



pumpa 



75 



punat 



pumpa f (hrvatski gradovi) »sprica, smrk«. 
= pumpa (Racisce) »masina za sumporanje«. 
Denominal na -ati pumpati, -am impf, (hrvatski 
gradovi) »1° objekt vodu, 2° (preneseno, meta- 
foricki) objekt novce«. Od tal. pompa, pompare. 

Lit: Klaic* 1038-39. Prati 785-6. 

pumpala f (Sulek) »vrsta maka, papaver 
Rhoeas« = purpala, = purpava = purpelica 
= prpeluce = prpulice (sve tri slov.) = pul- 
pola = purpola (Koruska) = purpava (Ma- 
ribor) == pupulini (Dubrovnik) »papaveri rossi« 
Osim pupulini sve slov. [Cini se prema lat. 
purpura = tal. porpora, usp. hrv. sinonim 
crljenl mak »papaver Rhoeas«]. 

Lit: ARj 12, 651. Sulek 319. 320. 539. 
Barle, ZbNZ 31, 1, 221. 

pumpava f (Sulek, slov.) »biljka ces. pum- 
pava« = pupava (Pancic) »Karlsdistel, Kreuzdi- 
stel« sa umetnutim m pred p, usp. rus. pupava. 
Upor. pupoljak (v.). Oblik pompava (Sulek) 
odgovara rus. popava, ali za druge biljke. 

Lit: ARj 12, 651. 679. Holub-Kopecny 306. 
Sulek 303. 319. Machek 134-5. 

pumpres m (Dubrovnik) »(pomorski termin) 
na kljunu od lade polozena lijenka«. Od tal. 
bompresso (16. v.) »albero sulla ruota di prua« 
< engl. bowsprit, hoi. boegspriet, nvnjem. 
Bugspriet; u talijanski doslo preko spanj. 
baupres. 

Lit: Zore, Tud. 18. DEI 557. 

pun (Vuk, od 14. i 15. v. sa / > u) — pun 
(Kosmet), negativno nepun, sa pre- prepun = 
pain (Cres) = peln (Krk), ie., baltoslav., sve- 
slav i praslav., stcslav. pibm, »pienus, voll«. 
Deminutivi na -ahbn: punan, f -ana < punahan 
(Vuk) = na -jahbn pilnjahan (Istra), na -acbk 
punacak, f -Ika (Vuk, Kosmet), dvostruko uma- 
njen na -acbk + -bk punacacak (juznomoravsko 
i timocko-luznicko narjecje). Apsolutni super- 
lativi tvore se reduplikacijom s razlicitim su- 
fiksima u drugom dijelu: pun puncat (Vuk) 

= puncat (Kosmet), piinctt (Vuk), punisat 
(Prcanj), pundcan, f -cna (Kosmet), puncijan, 
punajat, pumjan. Apstrakti na -oca punoca f, 
na -oii punast f (15. v.), na -ina punina. Pri- 
lozi puno »mnogo« (jug° za P a dni krajevi), pred 
pridjevima »veoma, vrlo, fr. tres«, napuno, 
napunom, potpuno, stari lokativ napuni (15. do 

17. v.), na prilosko -oma punoma (Istra), pot- 
punoma. Prilog puno (Vuk) »blago«: puno meni' 
(nene) (Crna Gora) je prevedenica (caique) 
°d gr. etc, Jio^a ett| (v. spolajti). Veoma ce- 



sto dolazi u slozenicama od sintagmi kojima se 
mnogo puta prevode analogne njemacke slo- 
zenice: pridjevi: punoljetan »volljahrige, puno- 
krvan »vollbliitig«, punovazan »vollgihig«, pu- 
novlastan; imenice: punomoc f = na -je pund- 
mocje = punamoc (Stulic) < lat. plentpotentia, 
odatle radna imenica punomocnik, denominal 
opunomociti. Sveslav. i praslav. denominal na 
-itipuniti, -em (Vuk) (do-, is-, na-,po-}. Ite- 
rativi na -a: -punjati, -ant, na -va- -punjavati, 
-dm (do-, 18. v., Vuk, Dubrovnik) = -punjlvati, 
-ujem = -punjevatl, samo s prefiksima. Odatle 
postverbalni pridjevi ispun = napun = potpun 
(negativno nepotpunj »cio«, s apstraktumom 
ispunost, potpunost, na -it ispunit, napunit, 
odatle na -Ijiv ispunitljiv, na -iv ispuniv (Stulic), 
napuniv, ispunljlv, s radnom imenicom na -telj 
m prema f -teljica ispunitelj prema ispuniteljica, 
napunitelj prema napuniteljica. Poimenicen part-, 
perf. pasiva punjenice f pi. »prutak, vodoravna 
crta, s nanizanim kao zupcima na pili, kao 
ornament«. Ovamo i popiinice f pi. (Smokvica, 
Korcula) = poponica = popovnica (promjene 
u > o zbog toga sto se zaboravilo na vezu 
s popuniti") »mreza za lov na ribu od kamena«. 
Samoglasnik u u pun nastao je od sonantnog 
/. Upor stcslav. pibm = pibnh, bug. palen, 
ces. piny, polj. pelny, rus. polnyj. S tim se 
potpuno slazu balticke paralele: stprus. pil- 
nan, lit. pilnas, lot. piha »isto« < ie *plnos. 
Ie. je korijen *pel- (upor. puk), pojavljuje se 
kao u baltoslavenskom u nisticnom prijevoju 
(Tiefstufe) i u sanskr. purna- »pun« kao i got. 
fulls, stvnjem. voll. U lat. zastupljen je u bazi 
*pale- pienus i pleo, plere, koja u internacional- 
noj terminologiji igra vaznu ulogu (suplent, 
suplirati, suplement, komplement, kompletan, kao 
i plus, plural, plebejac, od plebs). Ista je baza 
i u arb. plot »pun« i plok-gu »Haufe«, gr. 
nkovjoc, »bogatstvo«, odatle plutokracija. Gr. 
jioXiJc, sadrzi ie. prijevoj *pol-, takoder je ra- 
sireno u internacionalnoj terminologiji: poli- 
tehnika, pollgrafitd. Pridjev pun igra ulogu i u 
antroponimiji: Punos < Plnos (14. v.), odatle 
prezime na -ic Punosevic, toponim Punosevac, 
Pun isa. 

Lit: ARj 2, 653. 4, 16. 8, 11. 43. 12, 651. 
9, 543. 12, 651-75. Miklosic 236. Holub- 
-Kopecny 279. Bruckner 402. Mladenov 537. 
Trautmann 218. WP 2, 64. Boisacq* 783-784. 
Kretschmer, AZ31402. Jokl, Stud. 71. SA 87. 

punat, gen. -ilnta m (15 — 17. v., cakavci, 
zapadni krajevi) »tocka, tacka« = punt (1708) 
»uslov, uvjet« = punto m (prvi ~, Kasic, cist 
talijanizam) = pi. punti (Komulovic) »clanci«. 



punat 



76 



punca 



Od tal. punlo < poimenicen lat. part. perf. u 
sr. r. punctum od pungere. Prilog na -om pun- 
torn podne (ZK). Latinizam punkt m (1575), 
pi. punktovi »uvjet, Satz, recenica«. Oblik 
piinkal nije potvrden. Poimenicen lat. f. puncta 
> punta f (Poljica, Vrbnik) »bolest pneumonia 
crouposa«, punta f (Poljica, Vrbnik, Rab, Kor- 
cula, Kuciste, Istra, Dalmacija do Peljesca) 
»1° vrh, siljak, 2° (obalski termin i toponim) 
rt, rat«. Pridjevi na -en punten (Istra) »siljast«, 
na -ast puntasi »siljast«. Bunta f (Brae, rt u 
Sutivanu). Taj oblik moze biti i dalmato-ro- 
manski. Mletacki maskulinum: pSnat, gen. 
ponta m (Korcula) »ocica, bod u igri na karte«, 
ponat, gen. -nta (Mikalja) »1° tocka, 2° clanak, 
3° zabod igle kad se sije, 4° cas, trenutak, 
zgoda« = ponat (Rijeckanahija, primjer: dobar 
ponat ima u ruci) »5° snaga, jacina, 6° (Drzic, 
Sasin) posebno znacenje u govoru crevljara«. 
Mletacki femininum ponta (Dubrovnik, Cav- 
tat) »7° vrh, rt od olovke, 8° (kao obalski 
termin) isto sto punta, rat«. U torn znacenju 
(8°) govori se u Budvi, Baru Ponta Voluica, 
Petrova ponta Skadarsko jezero, Dubrovnik, 
Kuciste, Muo, Potomje, g. 1347. od pontam 
Stagni, Dobrota, Lastva. Pridjev pontast »si- 
ljast«. Denominal na -ati pontat (Mljet, subjekt 
vrsa) »ici vrhom (obratno : treso)« < tal. puntare. 
Oblik ponta znaci jos »9° bodac, protisli, 10° 
zalost«, v. gore punta. Izvedenice su ove: na 
lat. pridjevski sufiks -alls poimenicen u sr. rodu 
vlat. *punctale > punto, gen. -ala = puntai 
(Vodopic, Dubrovnik, u primjeru: pregledajte 
sve redom puntale', ako je koji polaskal v. polas- 
kati!, odgrnite zemlju i potvrdite ga klinom) 
= pantai m »nekakav stup zabit u zid herce- 
govacke kuce« < tal. puntale. Na tal. -ina 
pomina f (Potomje) »cavao« < tal. puntina. 
Na lat. -ellus > tal. -elio puntel m (Vrbnik) 
»podupirac, potporanj« < tal. puntello. Odatle 
puntelati, -am (Vrbnik) < tal. puntellare. Iz- 
vedenica na isti sufiks lat. -ella > -ttja punti- 
Ija f (Poljica) »cipka« je zacijelo iz dalmato- 
-romanskog. Upor. i spanj. puntilla »isto«. 
Na slozen tal. sufiks -arms + -olus > -eruolo: 
puntarol, gen. -ala (Lika, Istra, Vrbnik) »(zi- 
darski i klesarski alat) gvozden klin na vrhu 
zaostren i zanaden (sluzi za klesanje kamena)« 
= puntarjal, gen. -61a (Racisce) »alat za prav- 
ljenje rupe na obrucu« = pontarol m (15. v.) 
= (asimilacija o —a > a — a) paniamo, gen. 
-ula m (Dubrovnik, Cavtat, Konavli, Perast, 
Mikalja) »viljuska, periin (Korcula), pinjur, 
gen. -ura (Sibenik), p'irun (Boka, v.)« = pan- 
tai'ulj', gen. -ulja (Mostar, Hercegovina) = 
pantaruo, gen. -ula (Lastva) »isto« < mlet. 



pontariolo, tosk. punteruolo. Apstraktum na -ura 
puntura (Stolid, Lika) = pontura (Crmnica) 
»pleuritis« < tal. puntura. Upor. jos ponturica 
(dalmatinski rukopis, 18. v.) »neka maslina«. 
S tal. prefiksom i- < lat. ex- : spunt m (ZK) 
»kod gradnje kuce od brvana, ako su uglovi 
tako ucinjeni da brvno strsi van« < njem. 
Spund, od tal. postverbala spunto od spuntare, 
ces. spunt, spuntovati, polj. szpunt. Mlet. pri- 
djev spunto nalazi se u spunto (Rab) »zaosceno 
vino«. Isto s deminutivnim tal. sufiksom -ino 
spuntin (vino na spuntln, Racisce) »kad naginje 
na Ijutinu«. Glagol na -all = tal. -are: spuntati 
(Naljeskovic, Potomje; primjer: nije ni spbnto) 
»zapoceti rad« = spuntai (Korcula) »izici na 
kraj, pojaviti se (sunce je spuntalo). S pre- 
fiksom a- < ad- apstraktum na lat. -mentun 
> tal. -mento appuntamento »rendez-vous« = 
(alpuntdmenat, gen. -enta m (Dubrovnik, Cav- 
tat; primjer: gubi vrime po puntamentima, 
Korcula) »sastanak«. Imperativne tal. sloze- 
nice su dvije: tal. puntapetto = mlet. ponta- 
peto (drugi je dio petto < lat. peetus) > punta- 
pet m (Rab, Bozava) »pribadaca, fermaglio« 
= pantapet m (Crna Gora) »nekakav zenski 
nakit od zlata, srebra ili loseg metala (nosi se 
u sredini prsiju)«. Dolazi i slozenica u kojoj 
je drugi dio mlet. pie < tal. piedi puntdpija f 
(Dubrovnik, Cilipi) = pantaplje (Konavli, Bud- 
va) »Querstange, womit die Tiir inwenndig 
geschlossen wird, palanga (Boka)«, deminutiv 
na lat. -ellus + -lea puntapjelica (Sipan) 
»zaporanj od vrata«. Mletacka slozenica znaci: 
»zaustavi nogu, ne mos dalje«. Na lat. glagolski 
nastavak -iare punctlare nalaze se u njem. 
punzen, punz'teren > puncirati, punciram »bazdi- 
rati (ZK)« = puncevati, -ujem, pridjev punce- 
van (puncevni ured 1866, neologizam za njem. 
Punzieramt) = slov. piinec, gen. -nca »Punze«. 
Njemacka rijec potjece od tal. punzone, pon- 
zare. Spomenuti jos treba jlnputivat impf. 
(Bozava) »riempire« < Inpuntire (od sintagme 
in punto). 

Lit.: ARj 9, 618. 10, 589. 733. 763. Pleter- 
snlk 2, 364. Resetar, Stok. 264. Cronia, ID 6, 
no. 118. Zore, Rad 108, 230. 115, 138. Mile- 
tic, SDZb 9, 264. 384. Budmani, Rod 65, 
165-66. Kusar, Rad 118, 20. 23. 25. Macan, 
ZbNZ 29, 211. Mon. rag. 1, 217. SEZb 13, 
160. REW 3 6847. 6848. Bruckner 554. Resetar, 
JF 12, 286. Matzenauer, LF 14, 410. 

punca f (Vrbnik) »uzao s petljom na koju 
se objesi udica«. Tesko da je u vezi sa piinjka 
(Vuk, Sinj, Kralje, Turska Hrvatska) »spona, 
petlja, u koju se puce sapne«, koja je nastala 
od sponka, od peti (v.), unakrstavanjem sa 



punca 



77 



punkac 



puce; odatle promjena o > u. Rijec punca 
bit ce romanski postverbal od *punctiare »bosti« 
> tal. ponzare »driicken, pressen, naprezati 
se«. Docetak -ca mjesto "ka ne bi se mogao 
objasniti turcizmom kopca, u Vrbniku gdje 
nema turcizama. 

Lit.: ARj \2, 663. 675. Danicic, Osn. 299. 
^£■11^ 6845. 

puncuh m (Hrvatsko zagorje) »zenske visoke 
cipele« = pundzuka f (Popovic) »obuca koja 
se veze, cokula, opanak« = piindzuke, gen. 
pundzuka f pi. (Sabac, Cacak) »cipelice za 
djecu«. Odatle ispustanjem docetka -uh ili 
-uka, koji se osjecao kao pejorativni ili aug- 
mentativni sufiks (upor. Maduka za Madar) 
pujnde f pi. (Trebarjevo kod Siska) »obuca, 
cipele, crevlje«. Od njem. slozenice Bunt- 
schuhlPuntschuh , u ces. puncocha, polj. pori- 
czocha. Prvi dio njemacke slozenice Bund»Kopf- 
binde« nalazi se u punt m »kika, percin, bud, 
kukma, pramen, cuperak«. Odatle kajkavski 
deminutiv na -eh < -bk puntek (Stubicka 
zupa, Hrvatsko zagorje) »cvor kose«. Glede 
drugog znacenja u punta f »buna« < njem. 
Bund v. buntovnik. Slozenica je jos puntvajn 
m (Vuk) »neprovrelo slatko vino kojim se 
zaliva i zasladuje bermet«. 

Lit.: ARj 12, 627. 664. 671. 673. Holub- 
-Kopecny 305. Bruckner 686. Striedter-Temps 
179. 

pundrati, -am impf. (Lika, objekti: robu, 
salo, konce sa sukna) »parati, cupati, grebati, 
cesatk. Refleksiv pundrati se »cesati se« mozda 
stoji u vezi s parazitom piindrav, jer se govori 
u Lici »cese se kao da su mu pundravi u turu«. 
Ispustanjem reflekslva moglo je nastati pome- 
nuto gornje znacenje »cupati«. 

Lit.: ARj 12, 614. 663. 

punga f (Vrbnik, Dobrinj) »kornjaca«. Ne 
zna se ide li zajedno sa nazivom koji je Resetar 
zabiljezio za zabu krastacu: zaba puhaca = 
pugaca. Kako se kornjaca zove i bremenjaca, 
jer nosi oklop kao breme, punga moze biti 
metafora od srgr. jiouyyt) (v. puhva) > stcslav. 
P°gy, pogva »corymbus«. Upor. mlet. ponga 
»Kropf der Vogel«. 

Lit.: ARj 12, 620-21. Hirtz, Amph. 125. 
REW 3 6849. Rohlfs 1772. Johansson, KZ 36, 
367. Jagid, ASPh 1, 431. GM 357. DEL 3014. 

punica f (Vuk, 15. v.) = pelnica (Vrbnik) 
= polnica (slov.), samo hrv.-srp. i slov. »zenina 
taati, tasta«. Pridjev na -in punicin. Prema tipu 



mocije f -lea prema m -be (tip Nijemac - Nje- 
mlca) stvoren je m punac, gen. -nea »tast, zenin 
otac«. Na -evlna puncevlna (Hercegovina) »taz- 
bina«. Hipokoristici puna (Pavlinovid) = pune 
f. Samoglasnik u je nastao iz sonantnog /, kako 
se vidi iz plnica (Mirakuli, 1507; Antun Dalma- 
tin), puonica (Ranjina) i danasnjih cakavskih 
oblika na Cresu i Krku. Ved je Danicic, Osn. 
524 i Kor. 288- ispravno uzeo da je to izvede- 
nica od pin, ako i nije objasnio semanticki 
razvitak. Maretid je objasnjavao punica onim 
sto danas po Gillieronu zovemo izbjegavanje 
homonimije: tasta »zenina mati« je homonim 
sa tasta »prazna«; da se izbjegne ta homonl- 
mija, narod je stvorio punica »mulier plena«, 
izvedenicu od pridjeva obratnog znacenja. Po- 
stavlja se pitanje da li je punica izvedenica 
od pridjeva ili je to radna imenica na -lea f 
prema m na -be od denominala puniti prema 
tipu pijevac = pjevlca od plvatl (v.). Upor. 
jos bogorodlca, konjokradlca. Bududi da se 
punac i punica nalaze na teritoriju nekadasnje 
oglajske patrijarsije, gdje se vaznost od cogna- 
tio spiritudlis osobito isticala, kako se vidi iz 
crkvenog termina sanctula > sutla f prema 
sutal, sudl (v.), vjerojatno je da je punac-pu- 
nica izvedenica od denominala puniti. Znacenje 
bi bilo te radne imenice »onaj, ona, koja popu- 
njuje duhovno srodstvo«. Ako se uzme izvode- 
nje od pridjeva pun, ne dobiva se pravi smisao 
te lingvisticke reforme. Kolika se pridavala 
vaznost crkvenom pojmu cognatio spiritudlis, 
vidi se iz Metodijeve homilije, o kojoj v. 
Vaillant, RES 23, 34. U pogledu grijeha 
rodstva (= grih rostva) po zenidbi punica je u 
istom rangu sa macehom. Spolno opcenje s 
njome zabranjuju crkveni zakoni. Rijec punica 
igra izvjesnu ulogu i u ornitoloskoj terminolo- 
giji: careva, kraljeva punica je ptica »sylvia 
rubecola, pyrrhula rubricilla«, banj punica, tr- 
kova, trikova, vranjkova punica i puniclca. 

Lit.: ARj 12, 660. 664. Hirtz, Aves 85. 
213. 399. Maretid, Rad 102, 239. Kostial, 
JF 4, 182-183. Miklosii 256. 

punkac m (Samobor) = punjkac (Vidovec, 
Hrvatsko zagorje) »ognjena zaba«. Izvedenica 
na -ac od onomatopeje kao i lat. bomblnator, 
njem. Unke. Zove se i bulalica (Dalmacija), 
bukovac, gen. -vca (Lika), nazvana tako sto 
»vavijek buce«. Taj njezin glas razlicito se varira 
(onomatopeizira) : kunkac, odatle ispustanjem 
n kucic, kukavlca, odatle kumkac, kum; kao u 
njem. Unke'. unkac, unjkavica. Mijenjanjem po- 
cetnog suglasnika u m: munkac, munkalica, 
mukica; zamjenom sa h: huntac, hupac; sa p: 



punkac 



78 



pup 



pupai (Pocitelj, Lika) itd. Interesantan pri- 
mjer onomatopejskog variranja. 

Lit.: ARj 12, 667. 675. 676. Hirtz, Amph. 13. 

punta f (Srbija) »laz, oblagivanje, opadanje, 
potvora«. Denominal na -ati puntati, -am impf. 
(Srbija) »lagati na koga, bijediti, potvorati«. 
Pridjev na -Ijiv: pilntljiv »lazljiv, onaj koji 
oblaguje«. Upor. punta /(Banja Luka) < njem. 
Bund u znacenju »uznemirivanje laznim vijesti- 
ma«. V. bunt. 

Lit.: ARj 12, 671. 673. 674. 

punj m (Istra) »1° saka, pest, pesnica, 2° 
rukovet« = punja f (Jacke, Kurelac) »udarac 
sakom« = punja (Vodice, narodna pjesma: 
s punjom mu je cavle zabijala jzubi mu je niti 
otkidala) — slov. punja (Notranjsko). [Od 
tal. pugno, sitai, pi. pugna »1° mano serrata 
per prendere o colpire, 2° rukovet«]. Poime- 
nicen lat. pridjev na -alls u sr. r. *pugnale > 
punjao, gen. -ala m (Marin Drzic) s= punjo, 
gen. -ala (Mikalja, Kasic) = (u > i nejasno) 
plnjol, gen. -ala (narodna pjesma) »bodez« 
< tal. pugnale. 

Lit.: ARj 12, 673. Ribaric, SDZb 9, 171. 
Sturm, CSJK 6, 74. REW 3 6812. 6814. Baric, 
AA 2, 131. si. DEI 3141. 

punjiti se, punjim impf. (Lika, na koga) 
»srditi se, ljutiti se, buriti«. Ekspresivan glagol 
kao pnciti se, buriti se (v.). 

Lit.: ARj 12, 675. 

pup, gen. pupa m (Vrbnik), sveslav. i praslav. 
pdpb, »germen«. Deminutivi na -hk pupak, 
gen. pupka »isto«, s akcentom pupak, gen. 
-pka (metafora) »umbilicus«. Upor. znacenje: 
razvio se pupak »struniti se«, prekinuti, uganuti 
pupak (Srijem, Ljubisa) »okilaviti«. Odatle hi- 
pokoristik pupa f (Vuk) »1° germen, 2° (si- 
negdoha od pupak} trbuh« = pupa, gen. 
pupe (Kosmet, djecji jezik) »trbuh«, upor. za 
takav semanticki razvitak rum. buric »trbuh, 
srce« < lat. umbilicus, v. proburaziti = pupa 
(Vuk, Boka) »3° biljka ornithogalum ombella- 
tum«. Izvedenice su od pup i od pupak. Demi- 
nutivi na -be pupae (Sulek) »biljka«, na -ica 
pupica (Dobroselo, Lika, Sabac, Istra, Reljko- 
vic) »germen«, na -ic putic = pupcic »isto«. 
Od pup: pridjev na -av pupav »(djeca) u koje 
je veliki trbuh«, na -at pupat »koji ima velike pu- 
pove«, poimenicen u femininumu pupava »bilj- 
ka«, na -be pupavac, gen. -vca (Lika) »1° covjek 
trbusav, 2° biljka phallus impudicus, 3° pro- 
sijek (Orahovica, metafora)«, na -ica pupavica 



»biljka«. Na -olj: pupolj, s deminutivom na 
-bk pupoljak, gen. -oljka »germen«. Na -ulj 
pupulj (Brestovac, Srbija) »izrastao nalik na pup 
(metafora)«. Na -arica puparica (Poljica) »ovca«. 
Odatle deminutiv na -ica pupulj ica (Vuk) »1° 
bubuljica, izrastao, oblutak, 2° bacca juniperi 
(metafora)«, na -ka pupuljka (Kosmet) »pu- 
poljak«. Na -uSka pupuska (Vuk, Vukovar) 
»1° na hljebu guka, 2° mahuna koja pupa (Ti- 
mok, Luznik)«. Kol. na -je: puplje (takoder 
slov.). Na -njak pupnjak (Topolovac) »klin koji 
na saonama ska.pca straznji opijen, sa svorom«. 
Denominal na -ati pupati, -dm (na-}. Ovamo 
mozda i bosanski izraz pupa hava (Banja Luka) 
[< tur. pupa hava »povoljno vrijeme«, Skaljic]. 
Upor. prilog pupa (Kosmet) »dobro, divota«. 
Odatle sa lat. sufiksom -atorem pupator (Vuk, 
Resetar, Milas) »cvijet od tikve, bundeve, 
ruze« [usp. i pod pupa}. Sa tal. -Uno: pupillini 
m pi. (Sulek) »biljka omak, makalj, fratar, 
kukurijek, lala, pucalica« [usp. i pod pumpala]. 
Denominal na -iti pupili, -im (na-, o- se} 
»pustiti pupoljke«, na -uljati pupulj at, -am 
(Kosmet), napupuljiti se (Ljubisa) »napeti se«. 
Od pupak: deminutivi na -be pupcac, na -ic 
pupcic, na -cii pupakcic »biljka«, s analogickim 
sufiksom -vica (prema metvica} pupakvica 
(Dubrovnik) »biljka umbilicus Veneris«. Pri- 
djevi na -bn pupcan, na -ast pupkast, -jast 
pupcast, na -jat pupcat, na -en pupcen. Na 
-enica pupcanica pored -enica (Sarajevo) »1° 
baba koja reze pupak, 2° divlja patka koja 
dolijece u proljece kad zenjiva pupak (Vodo- 
pic)«. Na -elo pupcelo »biljka«. Na -iste pupciste. 
Denominali na -iti pupati, -im (Vuk, Dubrov- 
nik) = pupiti (is- se) = na -ati mjesto -iti 
pupcati, -am. Odatle apstraktum na -ina is- 
pupcina (Sapcanin). Ovamo sa pc > c (upor. 
cela za pcela} : pucit (se), -im (Kosmet, objekt 
guzica} (is-} »trciti, pupcitk. Slozenica pupko- 
reska, s pridjevom pupkorezan, poimenicen na 
-ica pupkoreznica (Klanjec, Hrvatsko zagorje) 
»primalja«. Odatle apstraktum na -ina puporl- 
zina (16. v.) »rezanje pupka«. Rumunji posu- 
dise pup (Banat, Erdelj) »Morchel«, Arbanasi 
pupe »Quaste, Weintraube, Hiigel«. Samoglas- 
nik u je nastao iz velarnog nazala c, upor. 
stcslav. pdpb, bug. pap, polj. pip. Balticke uspo- 
rednice dokazuju da je praslavenska imenica 
upravo postverbal od glagola koji je nestao 
u slavinama, a postoji u baltickoj grupi: lit. 
pampti »nabujali«, lot. pampt »isto«. le. je 
korijen onomatopejski *pamp-, lat. pampinus, 
siisl.flfl. U njem se p izmjenjuje sa b: sanskrt. 
bimba-h »Scheibe, Kugel«, lit. bamba »pupak«. 
Ista izmjena i u bubuljica »Blase, Pustel, Kno- 



pup 



79 



pur 



ten, Erdhaufen«, buban »Art Bohne«. Upor. 
polj. babel »Blase«. Upor. rum boboc »pup, 
mugur« i arb. bubuke »pupoljak«. 

Lit.: ARj 4, 19. 12, 676-683. Belie, NJ I, 
230-235. Elezovic I, 239. 2, 149. Miklosie 
257. Holub-Kopecny 306. 403. Mladenov 540. 
Frautmann 205. W P 2, 108. Tilkin 1280. 
Kuzmic, NVj 39, 219-226 (cf. JF 11, 291). 
Jagic, ASPh 11, 304. Festschrift Bezzen- 
berger 86. (cf. IJb 9, 217. JF 3, 249). GM 50. 
358. Matzenauer, LF 15, 178-180. Meringer, 
WuS 5, 86. Loden, KZ 61, 19. Boisacq 765. 
Skok, -23PA 54, 447. Skaljic* 526. 

pupa 1 f (Bozava) = popa (Marulic) »krma 
(r"j od drijeva)«. Od tal. poppa < lat. puppis. 
Oblik sa u < o moze biti i dalmato-romanski 
leksicki ostatak. V. pura. 

Lit.: ARj 10, 778. Cronia, ID 6, 118. REW 3 
6855. 

pupa' f (Mikalja, Belostenec) »libivo meso, 
libovina, meki dio kruha«. Deminutivi na -ica, 
udvojeno -icica pupica, pupicica. Samoglasnik u 
je nastao od lat. -ul- pred suglasnikom preko 
sonantnog / od lat. pulpa, rum. pulpa, arb. 
pulpe -a (Ulcinj, Zatrebac). Ide u balkanski 
latinitet. Talijanizam je polpeta < tal. polpetta, 
deminutiv na vlat. -itta > -etta. 

Lit.: ARj 12, 676. 681. REW 3 6834. GM 
356. Matzenauer, LF 14, 410. 

pupa 3 f (Vuk, Dubrovnik) »lutka«. Mozda 
dalmato-romanski leksicki ostatak od lat. pupa 
»isto« ili je latinizam. Odatle -be > -ac pupae 
(hrv.-kajk., Podravina, Hlebine) »malo dijete«, 
na -ica pupica (Mikalja, Stulic), -aca pupaca 
(Belostenec) < tal. pupazzo. Etimologijski 
suvise lat. papilius > pupilj (Lika) »siroce za 
koje se neko brine, sticenik« i pupilla »zjenica« 
> pupilj (Virje, Fancev). Ovamo ide s ekspre- 
sivnom geminacijom vlat. *puppa = njem. 
Puppe, sitai, pappina »pupoljak«, u Dubrovniku 
(Zore) pupator »cvijet od tikve, vrh«. Sufiks 
-tor je od lat. -torius, koji dolazi u rumunjskim 
glagolskim pridjevima i u nasim toponimima 
Durmitor, Palator [v. za pupator i pod pup]. 

Lit.: ARj 12, 676. 677. 679. 681. Zore, Fud. 
18. REW 3 6852. 6853. 6854. 

pupati, -a impf, (za-} »wie der Wiedehopf 
schreien«, oformljenje na -ati onomatopeje 
pup(u} pored bud i pud, kojom se oponasa 
glas ptice upupa epops = pupucati, -a. Odatle 
imenicke izvedenice na -vac, -ovac, -oljak, 
-ukalo, -unjac, -unjak, -ar, uz reduplikacije : 
pupavac, gen. -avca (Vuk, bug.), pupovac 



(Kula, Gospic), pupoljak puponjak (Vlasotinci)> 
pupukalo (Krajina, Srbija), pupunbe (16 v.), 
pupunjac (Skopska Crna Gora), pupiinjak, gen. 
-njka (Kosmet), pupupak (vranjski okrug), 
pupar »djetao«, pupara »zuna«. Iste se deno- 
minacije po onomatopeji nalaze i u rum. 
pupai »pu- rufen« (oformljen sa -Si < slav. 
-ajo}, odatle arb. deminutivnim sufiksom -za 
= arb. z pupaza »upupa« = arb. pupeze 
od pupe »Wiedehopf« (Christophoridi) = s 
dodatim rum. sufiksom lat. podrijetla -ola > 
-oara pupagioara. Upor. i gr. Jtojti^co. 

Lit.: ARj 12, 676. 679. Elezovic 2, 149. 
GM 357-358. Tiktin 1281. Matzenauer, LF 
14, 410. Miklosie, Lex. 755. Lukie, Bog. 
4, 140-150. Skok, ZRPh 54, 447. 

pupu = pust, onomatopeja kojom se oponasa 
u Podravini glas sove. Ta onomatopeja nije 
jedinstvena. Druge su varijante ku, cuk, cuvik, 
kivit, kev. Za pupu v. pupati. Onomatopeja 
pust se oformljuje s pomocu -ai (v.): pustac m 
(Martijanec), na -lavica pustlovica (Janjina na 
Peljescu) = pustolovica (Blato na Korculi, 
Ston, Crna Gora, Bar), na -ovka pustovka 
(Torbar) »sova, strix noctua«. Te denominacije 
nemaju nikakve veze s praslav. pridjevom 
pust (v.). 

Lit.: ARj 12, 669. 720. 726. Hirtz, Aves 
400-401. 402. 

pur (16. v., Hrvatsko primorje. Istra) pri- 
log, »ipak, samo, samo da«. Od tal. vezice i 
priloga pure, purche < lat. pure, od purus 
»cist«. Barakovic- ima pur kao imenicu u sloze- 
nom (sintagmatskom) prilogu: po ta pur ne 
more ugovor imati s pogani nitkore; vidi sam 
po ta pur »u taj par, momenat, sada«. Pridjev 
pur (kolur, dusa, covik, Dalmacija, Hrvatsko 
primorje, Marulic, Drzic, Gucetic) = puro 
(Bozava) < tal. puro < lat. purus. Na Rabu puro 
= piir (Solta) kao pridjev znaci »bljutav«. Nije 
jasan semanticki razvitak. Upor. pastar »kiseo« 
(od prvobitnog znacenja »cist«). Ovdje mozda 
cist — nezaclnjen > bljutav. Lat. > tal. puri- 
ficare > puriflkati, -am. Apstraktum na -io: 
puriflkacija f (latinizam prema nominativu) = 
puriflkacion, gen. -i f (talijanizam prema ko- 
som padezu). Na -atorium puriflkatorij = 
purifikatur (16. v.) = profikatur »ono cim se 
pokriva kalez kad se misa cita« < lat. purifl- 
catorium. 

Lit.: ARj 12, 292. 684. 689. Cronia, ID 
6, 118. Kusar, Rad 118, 24. Deanovic, Div. 
32. REW* 6858. 



pura 



80 



purga 



pura 1 f (Mikalja, Bella, dalmatinski pisci 
17. v. Gazarovic, Bettera, Dordic, dubrovacka 
poslovica) »prova, kljun, (protivno: diimen, 
korman, krma)«, mozda dalmato-romanski lek- 
sicki ostatak od lat. prora < gr. npcppa (disimi- 
lacija r — r > — r). Taj je oblik potisnut od 
mletackoga, koji je postao opcenit na Jadranu 
prova f (Solta, Perast, Bozava, Dubrovnik, 
Rab, Mljet, Potomje, Racisce) »prednji dio 
lade, pramac« < sttal. proda (disimilacija 
r — r > r — d kao u armadio < armarium} 
> prua, proa > mlet. (v ukida hijat) prova. 
Deminutiv pravica (Vrbnik). V. pupa. 

Lit.: ARj 12, 466. Hraste, Rad 272, 35. 
Cronia, ID 6, 118. Budmani, Rad 65, 166. 
REW 1 6784. Strekelj, ASPh 14, 537. Vasmer, 
ZSPh 14, 466. Kusar, Rad 118, 23. Macan, 
ZbNZ 29, 209. 

pura 2 f (Srbija, Milicevic) »kamara drvlja 
koja se spaljuje i pretvara u ugalj«. Upor. gr. 
jiupd »Feuerstatte, Herd, Scheiterhaufen«. Oda- 
tle purevina »zemljiste poznato po purama«, 
sufiks kao krcevina, toponim Purevina (Srbija). 
Upor. cine, pira »1° plamen, 2° pakao« < ngr. 
u Epiru 3it)pa = mjpd »vrucina«. 

Lit.: ARj 12, 685. 686. Pascu 2, 74., br. 1384. 

pura 3 f (ZK, hrv.-kajk., slov.) »tuka, budija, 
pucka, curka, misirka« prema m na -an puran, 
gen. -ana (Vuk) = puran (ZK, slov.) »budac, 
tukac, curan«. Upor. glede sufiksa gican = 
gucan (v.). Maskulinum je i purman (1703, 
Istra, Rab, Rijeka); upor. glede sufiksa racman. 
Odatle na -etina (upor. teletina} puretina (ZK) 
= na -ovina purovina (Istra) = na -ina pur- 
manina (Rijeka) »meso od purana«. Deminutiv 
na -ka purka f (Vuk), onomatopeizira se u 
pucka (Vuk) = pujka (Crna Gora), upor. bug. 
puika, madz. pulyka. Deminutivi: na -be 
piiranac, gen. -nca (Slavonija) »1° spolno udo 
u djeteta, ,2° valjusci (metafora)« = odatle na 
-id purancic (upravo eufemizam za kurac 
izmjenom prvog suglasnika, upor. ticicica, 
vrabac > rabac u istom znacenju), na -6k 
purek (hrv.-kajk., Zagreb), na -ic turanic, na 
-ica purica, puricica, na -ce puree (18. v.). 
Pridjevi na -ji purji (~e jajej, na -in purin, 
purin nos »biljka perjanica, crlena loboda, 
amaranthus caudatus«, poimenicen na -be pu- 
rinac, gen. -nca (Slavonija) »purino jaje«. Na 
-ic purii — -jak piirjak (Vuk, Slavonija) 
»trava koja se purama daje«. Prema zemlji 
odakle dolazi pura se naziva indijota = infusa 
= vintusa < India (v.), misirka od Misir (v.). 
Zbog toga je vrlo vjerojatno da je puran < tal. 



peruano, od Peril. Upor. port, fperua prema m 
peril. Osnovno pura se onomatopeizira i u 
cura f (Vuk), curka prema m curan i curak. 
Rijec tuka je u vezi s njemackom onomato- 
pejom Trut (-hahn, -hennej. Za curka usp. i 
srgr. xoupxa. Manje je vjerojatno izvodenje od 
onomatopeje piir piir = pure pure, kojom se 
vabe tuke. Prema Matzenaueru u vezi je sa 
zaputiti se (v.), ces. zapariti se. U Istri sluzi 
izricaj po moju puru »dusu mi« kao zakletva, 
koja je nastala odatle da se prava rijec, tj. 
»po moju paru = dusu« ne izusti uzalud. 
Denominal na -iti purin se (Istra, slov. turiti 
se) »pustiti nos kao puran«. Upor. i rus. putbka 
»pura«, slov. piita »kokos«, nvnjem. Putthahn, 
Putthenne, Pute i pul'ka (v.). 

Lit.: ARj 12, 684. 685. 689. 690. Hirtz, 
Aves 401. MiklosU 267. Holub-Kojecny 307. 
Matzenauer, LF 14, 410. Skok, CSJK 4, 45. 
Vandrdk* 1, 555. Vasmer 2, 466. REW 3 6436 a. 
Weigand-Hirt 495. 1082. 

purac, gen. -rea m (Baska) »grah prdozvek« 
= purek (Podravina) »suvrsta pasulja« = purak, 
gen. -rka (Vuk, 17. i 18. v.) »1° grah slabo kuhan, 
tvrd, 2° napola peceno, izbubreno, jos tvrdo 
zrno kukuruza, 3° olovni metak (metafora), 
4° naziv igre {igrati se pure, puraka}«. Odatle 
purko m (Srbija, Milicevic) »onaj koji dijeli 
udarce, purke«. Glede postanja v. puriti. 

Lit.: ARj 12, 685. 686. 689. 

purca, indeklinabilni pridjev = na -av 
purcaf (oboje Virje) »nadut, trbusast« = pur- 
dava (Topolovac) »noseca«. 

Lit.: ARj 12, 686. 

purdijast (Vrgorac), pridjev »1° (zito) 
klasa prazna, varljiva, 2° (bravce) dlake na 
po bijele, na po zute«. Usp. plrgast. 

Lit.: ARj 12, 868. 

purga f (16. v.) »travnik ki je u purge«. 
Nije moguce poblize odrediti znacenje apela- 
tivu. Zacijelo samo u feudalnom smislu »na- 
selje zanatlija uz plemicki grad, trg«. Toponim 
u sjevernoj i zapadnoj kajkavskoj Hrvatskoj 
(nekadanje zupanije Varazdin, Modrus-Rijeka) : 
Lepoglava, Lobor, Bednja, Bosiljevo. Odatle 
na -ar < njem. -er (nenaglazeno, za razliku od 
-ar < lat. -ariusj purgar (14—18. v.) = purger 
m (18. v.) prema f na -ica purgarica. Primjeri: 
purgaromb novobrdscem (1388, Dubrovnik), 
purgari slobod'noga trga O zija nasega (1457), 
predb pur'gare i vlastele srebnnicke (Srebrnica, 
1457). Od doba reformacije (16. v.) isto sto 



purga 



81 



pust' 



»1° sugrajan, varosec, varoscan (purgare za- 
•grebackoga varasa, 1589), 2° (sinegdoha) 
passer domesticus, 3° hrv.-kajk. prezime sa 
-id i bez njega«. Kol. na -ija purgarija: 1569. 
selo u purgariji ribnickoj »1° obrtnici na trgu, 
2° gradanstvo«. Pridjevi- na -ov prugarov, na 
-ski purgarski = purgerski. Apstraktum na 
-stvo purgarstvo = purgefstvo. Od stvnjem. 
burgdri, srvnjem. burgaere i nvnjem. Burger > 
madz. polgdr (stmadz. purgar, s disimilacijom 
r — r > I — r) > pulgtr (Banat). Osnovno 
purga < Burg /znacajno je zbog feminina kao 
u njemackom. 

Lit.: ARj 12, 686. 687. 688. Mazuranic 
1197. Taganyi, MNy 4, 451-457. Csura, 
MNy 5, 126. 

purgati (se), -dm impf, (objekt grihe, krvj 
(is- 16. v., dubrovacki rukopis) »cistiti«. Post- 
verbal purga (Bozama) < tal. purga. Od lat. > 
tal. purgare. Poimenicen part. prez. purgant m 
(Vrbnik) »sredstvo za ciscenje«. Odatle na 
-atorium > kslat. (crkveni termin) purgatorium 
> (uceno) purgatory*} m (16. v.) = purgatorija 
(17— 18. v.) = porgatori(j}o = (zamjena por- 
domacim prefiksom pre-} pregdtor(ijje n (Du- 
brovnik, Korcula) = prigatorje (Sibenik) = 
prigatorije (Lumbarda) = prigdtorija f (Zrnovo) 
»(prevedenica, caique) cistiliste«. 

Lit..- ZbNZ 6, 182. Cronia, LD 6, 118. 

puriti (se), -im impf. (Vuk, objekt kukuruz, 
Slavonija, (do- Dubrovnik, o-}, praslav., »1° 
prziti, peci, 2° kokati, torreo, 3° oblijevati 
vrelom vodorn, 4° (purit, po-, Smokvica, Kor- 
cula) bacati ribu (obicno gerice ili drugu 
sitnu ribu) po zeravi (= metateza levari} da 
se ispece«. Izmedu slavina samo u hrv.-srp. 
sa prijevojnim stepenom u, u ostalim slavinama, 
tako i u slov., dolazi isti korijen i u prijevoju i 
(upor. stid pored studen, sir pored surov}. 
Upor. slov. zapiriti se »erubescere«, ces. pyfiti 
se. Glagol se onomatopeizira promjenom/> >/ 
o/uriti, -im i reduplikacijom ofrfuriti (Belo- 
stenec) »lose skuhatk = na -ati ofrfurati, -am 
»lose nacinitk. Poimenicen part. perf. pas. pure- 
nica (Srbija, Milicevic) »proja koja se rasijece 
i prigrije uz vatru«, na -jak piirenjak, gen. 
-enjka (Vuk, Trpinja, Slavonija, rijec je pro- 
mijenila docetno -dk u -an) »1° kuruz za pe- 
cenje, 2° kokica koja nije sasvim iskokana, 
nego se tek pocela kokati (Slavonija, Vinkovci)«. 
Na -njak purnjak (Lika) »otvor u peci, kuda 
dim izlazi kad se puri«. Na -njava (upor. 
trdnjava ZK) purnjava (Lika) »sukljanje dima«, 
s denominalom na -iti purnjaviti, -Im (Lika) 



»sukljati«. Na -oskinja: puroskinje f pi. (Le- 
vanjska varos) »zrna kukuruza koja se peku nad 
zeravicom«. Na -ic < tal. -icchio (< lat. -icu- 
lum) puric (Korcula) »brzo spremanje ribe za 
jelo (kad se riba stavi neposredno u zeravu)«. 
Na -Ho piirilo n »dugacki komad vrisa, kojim se 
riba ubode u oko (izdilat purila}«. Postverbal 
od opuriti, -Tm (Kanizlic) »ozeci, obaritk je 
opurak, gen. -rka — upurak, gen. -rka »pogaca«. 
Praslav. korijen pur- dolazi jos s rijetkim 
sufiksom_/a- (upor. jdpad, v.) < ie. e: zajapuriti 
se »zacrveniti se«. Berneker krivo stavlja ovamo 
pura (v.), a Miklosic pirjan (v.). Samoglasnik 
u je nastao od dvoglasa ou u ie. korijenu *peuoe 
»vatra«: *pour- pored *pur- > praslav. *pyr-: 
arm. hur, gr. Jiup (odatle internacionalno piro- 
tehnika}, ir. ur, s,\\s\, fur, stvnjem. fiur, nvnjem. 
Feuer. Tu ie. rijec zamijenili su u slavinama 
sinonim ognb > oganj i u juznoslavenskom 
jos posudenica iz ilirskoga vatra (v.). Ali ni 
praslav. *pur- ni *pyr- ne propadose, nego 
specijalizirase znacenja na »gltihende Asche«, 
a hrv.-srp. puriti na pecenje na takvom pepelu, 
na rad vrelom vodom itd. 

Lit.: ARj 2, 653. 8, 734. 735. 9, 151. 12, 
689. 690. 686. Miklosic 267. Holub-Kopecny 
307. Bruckner 402. Trautmann 232. WP 2, 
14. Boisacq 828-829. 

pusat m (Vuk) = pusat (Kosmet) = pulsat 
(narodna pjesma, Bogisic, sa cudnim /) = 
pursati mi pratila dogina (narodna pjesma; 
mozda grijeska pjevaceva) = puset (Kralje, 
bihacki kotar, Banja Luka) »1° oruzana oprema, 
oruzani pribor, orazje, 2° konjska, kolska 
oprema«. Denominal na -iti pusdtiti se, -Im 
(na-, o-j »metati na se pusat«. Balkanski tur- 
cizam, mozda grcko-latinskog podrijetla, ako 
je od biz. cpmaadTov < lat. fossatum »logor« 
> ar. pusat »oruzje« > tur. pusat, iz turske 
vojnicke terminologije: bug. pusat »oruzje«. 

Lit: ARj 12, 691. Elezovic 2, 150. Skok, 
Sldvia 15, 488., br. 616. Miklosic 267. 

pust 1 m f (Vuk), sveslav. i praslav. pklstb, 
»1° Filz, Filzhut, 2° prostirao svaljan od vune 
(Crna Gora), 3° Haarknauek. Pridjev na -en 
pusten (sesir, —u cipela, Sercer). Augmentativ 
na -ina pustina (Vuk, Crna Gora) »jastucic 
sto se mece pod jaram da ne ubije vola u vrat« 
= pustina (jug° za P a d. Crna Gora, Boka) 
»debelo cebe od valjane vune za spavanje«. 
Odatle pridjev na -av pustinav (Dalmacija, 
Pavlinovic) »o vuni koja nema vlasa ili pade- 
zini«. Samoglasnik u je nastao od sonantnog /, 
upor. stcslav. pltstb f, bug. plast, ces. plst, 



6 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



pust' 



82 



pust' 



poli. piHn, rus. polsi. Rijec je kulturni termin, 
.koji Rumunji posudise pisld f »Filz« (s meta- 
tezom suglasnika / iz naglasenog u nenaglaseni 
slog). Ne postoji u baltickoj grupi. Upor. 
ipak s Endzelinom lit. pulksts »Klunker, Hede«. 
Ie. je korijen *pil- ocuvan u lat. pilus, gr. riiko". 
Apstraktum odatle obrazovan sufiksom -ft 
nalazi se u slavinama i u germanskim jezicima. 
Rijec je prema tome praslavensko-germanski 
leksem. 

Lit.: AR] 12, 692. 701. 703. Miklosic 236. 
Holub-Kopecny 280. Bruckner 413. ' Mladenov 
431. Tiktin 1174. WP 2, 57. 71. Endzelin, 
FBR 8, 5. (cf. IJb 14, 334). Boisacq* 783. 

pust 2 , Tpusta, odredeno pusti (Vuk, 12. v.), 
baltoslav., sveslav. i praslav. pridjev, »1° 
desertus, 2° bez gospodara, Slobodan, 3° veoma 
obilan, mnogobrojan, golem, 4° klet (puska), 
5° toponomasticki pridjev (u vezi s apelati- 
vima, tip Pusto selo, Puste njive, Pustopolje)«. 
Znacenje 2° razvilo se iz denominala pustiti 
»verlassen, napustiti«. Odatle je pust post- 
verbalni pridjev. Za znacenje 3° paralela je 
vastus > fr. vaste »golem, nepregledan (pro- 
stor) > sto se ne moze duhovno obuhvatitk. 
Da je tako, vidi se iz dodataka u narodnim 
pjesmama: pusto nebrojano blago (Vuk 4, 196), 
mlogo pusto roblje pridoblse (Vuk 4, 357). 
Odatle i znacenje divljenja. Znacenje 4° 
razvilo se iz kletve ostao pust. Poimenicen sr. 
rod pusto (Katancic, Vrancic) i u panonsko- 
-slavenskom, odatle madz. slavizam puszta, 
koji je k nama opet dosao iz madzarskoga: 
pusta f (Slavonija), takoder toponim potvrden 
1330. Na -za pusca f (1490, ZK) »1° pusto 
zemljiste, 2° toponim Pusca Bistra (drugi dio 
zacijelo pridjev, v.)«. Na -be > -ac pustac 
(Jacke) »livada«. Apstrakti na -ina pustina 
(Gundulic), stcslav. na -yiii pustym f > pustinja 
(Vuk) = pustinja (Kosmet, Istra) = puscina 
(hrv.-kajk., prijenos, metateza palatalizacije, 
upor. IjucM prema lucki ZK) »1° pusta zemlja, 
desertum 2° zajednicki nastan pustinjaka«, 
odatle pridjev na -bn pmiynhnb > pustinj 
(16. v., jedna potvrda) = na -ski pustinjski, 
poimenicen na -ik pustinik, s pridjevom pu- 
stinicki = na -jak pustinjak »eremita«; pustinik 
pored pustinjak, gen. -aka (Dubrovnik) »1° 
zamrsena kosa, 2° rak«; na -os f pustos, gen. 
-i f (takoder rus.) = pustosa f, s pridjevom 
pustosan, augmentativom pustosina i denomi- 
nalom na -iti pustositi, -im (is-, o-); na -ez 
pustes m (Slavonija, 18. v.) »pust kraj, pustinja« 
= na -ara pustara (Vuk, Vojvodina), s pridje- 
vom pustarski; na -oca pustoca f, na -ika pu- 



stika (1534) »1° pusto trsje, 2° toponim«, 
odatle na -ara pustikara »biljka«, na -olina 
(pejorativno rasirenje sufiksa -ola s pomocu 
-ina) piistolina (Vuk) »1° polje napusteno, 
pustos, 2° pi. f. razvaline, 3° toponim«. Isti 
sufiks -ol prosiren na -ka pustolka = na -ica 
pustolica »ptica«, na -isle pustolisce n (Belec) 
»puste zemlje«, madzarskim -ov < -6 pustolov 
m (Stulic, Pavlinovic) prema i pustolov a »1° 
pustodak (Lika), 2° avanturista«, s pridjevom 
na 71>n > -an pustolovan. Ta se izvedenica 
osjecala kao slozenica od lov, postverbal od 
loviti, ili se unakrstila sa zaista takvom narod- 
nom slozenicom. Zbog toga glase izvedenice 
odatle pustdlovac, gen. -ovca m (Ston) »1° 
besposlen, 2° vilenjak (Kanavelic)« prema f 
na --ica pustdlovica (Bar, Crna Gora) »1° 
utvara, avet, nocnica, vilenica, 2° kobna ptica, 
3° (Lika, Nis, Ston) zensko«, s augmentativom 
na -ina pustolovicina = na -ka pustolovka 
»ptica«. Apstrakti: na -ina pustolovina f (Ston) 
»1° opasan pothvat, 2° pusto, neobradeno 
zemljiste (Lika), 3° bastina bez muskog na- 
sljednika (Hercegovina, Crna Gora)« = na 
-stvo pustolovstvo. Pejorativne su izvedenice 
pust kan m prema f pustekaca, augmentativ 
pustekacina (Lika) = pustelegan (Lika) = 
pustolegija »nestasan seoski djecak«, s deno- 
minalom pustelekati (Bukovica) »skitati se«. Na 
-orine pustarine f pi. (Mljet) »vraceni darovi 
nakon razvrgnuca vjeridbe«. Denominal fak- 
titiv na -iti pustoloviti »ciniti pustolovine«. 
Najvise izvedenica pokazuje sveslav. i praslav. 
denominal (kauzativ i faktitiv) na -iti pustiti, 
pustim, puscu (1253, prema stcslav. pustc, 
pustiti) (do-, is-, na-, o-, ot-, po-, pro-, ras-, 
sa-, s-, u-, za-) = (s prijenosom si iz prezenta 
u infinitiv) pustiti (Lika, Vuk) = pustit (Kos- 
met) pf. prema impf, na -a- pustati, -dm, 
pascati, pustati, pustam, na -va- -pustdvati, 
-pustavdm, -pustajem = -scivati, -scevati, 
-ujem, s istim prefiksima; na -iti opustjeti, 
-im = opustet (Kosmet). Odatle postverbali 
dopust m, na -zk dopustah i pridjevi na -s« > -an 
dopustan, na -iv dopustiv (ne-), ispust (Vuk), 
odatle na -nik ispusnih (jarac, 18. v.); ndpust m, 
odatle na -nik napusnik »pastuh«; otpust, s 
izvedenicom ctpusnica; raspust (13. v., Vuk) 
»1° divortium, 2° (raspust Bakar, Grizane) 
srcanica na kolima«, raspusta f, raspustenost, 
pridjev raspustan (~na knjiga »Scheidebrief«, 
poimenicen na -ik raspusnik, na -ostraspusnosf , 
spust m (ZK) »strmina«; pust m (1490, Cres, 
Istra, slov.) »1° mesojede, mesopust, 2° covjek 
od krpa koji se uoci Pepelnice nosi po gradu 
Cresu, karneval, fasinak (v.)«, upravo prijevod 



pust 



83 



pusti 



od carnelasciale [kracenjem od mesopust, v. 
nize], odatle odredeni pridjev na -bn pusni 
(~a nedjelja, 16. v.) = pustni (Istra) »meso- 
pusni, fasinski«, poimenicen na -ik pusnik 
m (Vuk) = pusnik (Kosmet) prema f na -ica 
piisnica (Vuk) = pnsmca (Kosmet) »1° pusti- 
njak (Habdelic), 2° prokletnik, -nica (puska, 
Vuk)«. Poimenicen particip prez. pas. *pustim 
na -ica piistlmlca f (Lika) »stap ili komad drveta 
koji se baca na granu da se skinu plodovi, 
havar (ZK)«, odatle denominai na -jati pusti- 
micati se (Lika) i prilog pustimice (udariti 
buzdovanom; 18. v., Sinj) = pustimicke 
(Vuk). Upor. drzimice, hotimice. Poimenicen 
part. perf. pas. puscenica f (Vrbnik) »1° grana 
vinove loze« = pustenica (Bosna, kod musli- 
mana) »2° mulier dimissa, otpustena zena po 
serijatu« prema m na -ik puscenik »pustinjak«. 
Kao prvi elemenat slozenica od imenickih i 
glagolskih sintagmi dolazi u pustdsvat = pu- 
stdsvatica »nabiguzica, poguzijelj (Sv. Stevan, 
Pastrovici)«, tu ima pust znacenje »slobodan«; 
pustodak, gen. -aka »koji ne ide u skolu«. 
Slozenica pustoleza f (J. S. Reljkovic) = pustd- 
lezina (Pavlinovic), nastala od sintagme le- 
zati pust. Ovamo ide i pustopolje (Martic), 
s augmentativom na -ina pustopoljina, u kojem 
je izvedenica pustoljina preokrenuta u slozenicu, 
da bude rijec jasnija; pustoselina. Izvedenica 
tipa pustoleza je prilog pustopasno (Pavlinovic) 
od pusto pasti (Stulic) »slobodno, bez pastira 
pasti«, u metaforickom znacenju »neobuzdano«. 
Odatle pustopas (Vuk) »slobodan pasnjak«, pu- 
stopasa = pustopasica »slobodna pasa«, s pri- 
lozima pustopas (-e, -ice) i pridjevom na -hn > 
-an pustopasan »1° bez pastira, 2° (metafora) 
neobuzdan (mladic)«. Ovamo jos kol. piisto- 
rast f »djeca odrasla bez roditeljskog nadzora« 
= (apstraktum) piistores, gen. -sti (za ra > re 
upor. resti, Lumbarda, Korcula) »mazenje, tj. 
rastenje bez nadzora, slobodno«. Pridjev pustd- 
ruk (Vuk) »praznih ruku«. Crkveni termin me- 
sopust prevedenica je od tal. carnelasciale (v. 
gore pust). Samoglasnik u je nastao od dvoglasa 
au, kako se vidi iz jedine balticke usporednice 
stprus. pausto »divlji (macka)« od ie. korijena 
*paus-, koji je u gr. Jionjco, lat. pausa, pausare 
(odatle internacionalno pauza, pauzirati). Balto- 
slavenska je inovacija sufiks -to nadodan tome 
korijenu. Rumunji posudise stcslav. pustyni 
> pustinja > rum. pustie f. Taj je femininum 
dobio u rum. apstraktne sufikse -tate < lat. 
-tas i madz. -sag pustietate =- pustiesag, kao 
da je pustie izvedenica stvorena s pomocu 
lat. pridjevskog sufiksa -ivus. Odatle Rumu- 
nji stvorise svoj hibridni pridjev pustiu »vero- 



det, wflst«, s glagolom a pustii »verwusten«. 
Cisci slavizam je cincarski pridjev pustu »desert, 
sterile, inculte, solitaire«. Jos treba zasebno 
govoriti o pustd(h)ija m (Vuk, Stulic, Vojvodina) 
»razbojnik, hajduk«, s pridjevima na -in pustdi- 
jin, na -ski pustdij(n)ski, apstraktum na -luk 
pustalluk. U Kosmetu postoji slicna imenica 
pustaRja f »pustinja, zapusten prostor«, koja 
ne sadrzi isti sufiks kao pustahija, nego sufiks 
za apstrakta -ija < gr. -la (v.), pa se moze upo- 
redivati sa pustorija f (Martic) »pustos«. Tu 
rijec oznacuje ARj 12, 721. kao nepouzdanu, 
jamacno zbog toga sto nema za nju drugih 
potvrda. Suglasnik / u pustalija moze se objas- 
niti sa piistolina (Vuk), koja sadrzi sufiks -ola 
(upor. ces. mrtvola). Docetak -ahija u pustahija 
bit ce od unakrstavanja sa dahija (v.) < *pusta 
dahlja. To je turciziranje nase rijeci tipa 
cesaglja (v.). Od interesa je jos cista impe- 
rativna sintagma u obliku potpune recenice: 
pusti-bdba-kdnju-krv »biljka polygonum vul- 
gare, troskot«. 

Lit.: ARj 2, 654. 656. 4, 19. 7, 548. 12, 692. 
699. 704. 706. 721. 746. Elezovlc 1, 239. 
445. 2, 33. 107. 150. Tentor, JF 5, 213. NJ 
1, 144. 2, 27. 190. Miklosic 761. Holub-Kopecny 
306. Bruckner 448. Mladenov 536. WP 2, 1. 
Trautmann 208. Tiktin 1284. Pascu 2, 206., 
br. 379. Hamm, KZ 61, 129. KZ 56, 201. 
Solmsen, IF 31, 483. Boisacq 752-753. Puta- 
nec, Ivsicev zbornik 300-301. 

pusti, puzem (Dubrovnik) (s-) = (na -iti) 
puziti, -im impf. (Vuk) (is-, s-) ~-puziti(ZKU) 
= na -ati puzati, -fern (Vuk) pored -zdm 
(Lika) (is-) = puzdt se (Kosmet) (u-) prema 
pi.piiznuti, -ein (is-,na-se, o-', ot-,po-, ras-) 
= (na -iti) puzetl, -im (hrv.-kajk.) = ispuzjeti, 
-im (18. v.), impf, na -jati puzati, -am (Srijem, 
Backa, Banat) prema iteratlvu na -va- -puzi- 
'vati, -puzujem, -puznjivati, -puznjujern, samo 
s prefiksima, sveslav. i praslav. *puz-, »gmaziti, 
gamizati, repere, labi, klizati, omicati se«. O- 
datle sveslav. i praslav. izvedenica na -IO 
koja ima leksikologijsku porodicu: puz m (Vuk) 
= pelz (Vrbnik) = spuz. (Vodice, prefiks 
s- od spuziti kao postverbal) = (asimilacija 
s - z > s - z) spuz (Vodice) = spug (Vuk, 
Boka, sa znacajnom promjenom z > g po 
analogiji mogu — mozem, upor. brgo pored 
brzo) = puza, gen. pule f (Kosmet) pre- 
ma f puzarlca (Istra) »puzevlja zenka«. 
Odatle na -allna (upor. skrlzalina, -olina) spu- 
zallna (Stulic, Ston) = spuzolina »ljuska spu- 
zeva«; odatle na -a/jka pufa/jka (juznomoravsko 
narjecje) »skoljka«. Pridjevi na -vn > -an 
puzan (Belostenec), na -ev (s)puzev, na -evlji 



pusti 



84 



pusti 



puzevlji (Vuk). Deminutivi na -tk > -ek 
puiek (hrv.-kajk., Belostenec) = na -ic puzic 
(Belostenec) = na -ic puzic (Vinkovci) = 
pelzic (cakavski). Na -ar puzar, gen. -ara 
(Istra) »1° koji skuplja puzeve, 2° palica za 
hvatanje puzeva«. Na -ara puzara f (Vinkovci) 
»(metafora) svinjac sagraden na njemacki na- 
cin, tj. tako da se daske jedna u drugu uklapaju 
i potpuno sastavljaju«. Na -arka pufarka 
»biljka isopyrum thalictroides, sasa«. Na -nik, 
-njak, -arnica: puznih = puznjak = puzamica 
(Sulek, neologizam) »mjesto gdje se nalaze puzi«. 
Na -ina tuzina — pelzjna (Krk) »puz bez 
kucice«. Denominai na -iti puziti se (Voltidi, 
Jambresic) »vuci se kao puz«. Odatle Sulekov 
apstraktum pufnja f »hod kao u puza«. Slozenica 
puzokret (Sulekov neologizam) »Schnecken- 
getriebe«. Od te rijeci stvara se onomatopeja 
reduplikativnog tipa, koja je izazvana time 
sto se djeca igraju njime, dirajuci ga. Tada 
on sakriva rogove: pu'zmuz (vokativ, Jaska, 
Krizevci, ZK). Odatle poimenicenje puzimuz 
(juznomoravsko narjecje) »puz«. Tu redupli- 
kacijn posudise Gege. Arbanasi skopske ko- 
tline posudise bug. deminutiv plazek > pixhlak 
— ku. Madzari posudise hrv.-srp. oblik puzsa. 
Ostale hrv.-srp. izvedenice izvode se od dviju 
osnova puz- i puz-. Od puz-: na -ina puzlna 
(ZK) »sve zivo sto plazi«. Postverbal puzi m 
pi. »gljive«, puza f (Lika) = puza (ZK), Karlo- 
vac,Nasice) = poia (3 = dz, Buzet, Sovinjsko 
polje) »1° (kolski termin) podlozanj (Vuk), 
2° (mlinski termin) Hebeleiste«, 3° podjar- 
mica (Posavina), 4° naprava za navijanje prede 
(Slavonija), 5° (metafora) riba, 6° gljiva, 7° 
ptica«. Od posljednje metafore nastadose ko- 
lektivni nazivi ptica puzacice = puzavice, jer 
puzaju, odatle i kao naziv ptica puzavac, gen. 
-avca (Vuk) »sitta europaea«, puzaljka. Na 
-alo puzalo (Vinkovci) = na -alina puzalina 
»vrsta trave, koja puza«. Deminutiv na -ica 
pusica »1° gljiva, 2° skoljka«. Na -aljka pu- 
zaljka (Kosmet) »klizaliste«. Pridjevi na -bn 
> -an puzan »(s)klizak«, na -av piizav (biljka, 
celjade), puzaviv (Turlot), na -iv puziv (po-j, 
poimenicen na -isle puzivihe (Stulic) »puzivo 
tlo«, na -ost puzivost, na -Ijiv puzljiv (po-). 
Na -ija puzija f »vrste slatkovodnih riba«, 
na -jak puzjak (Jezevo kod Siska) »cottus 
gobio«. Poimenicen particip perf. aktiva puzl- 
na -be > -de puzlac (Brae) »opuznuto = plje- 
sivo celjade«, na -ic puzlic »odojak«, na -ika 
puzlika (Sulek) »ahornblattriger Wippacher«; 
apstraktum na -ina puzjina (Stulic) »puzi- 
vost«, na -nica puzalnlca (Istra) »skliska 
staza na ledu«. Odatle na -javac puzljavac, 



gen. -avca (Slunj) »ptica certhia familiaris«. 
Poimenicen part. perf. pas. na -jak: opuzenjak 
m prema f opuzenlca (upor. toponim Opuzeri) 
= opiizenjok (Hvar) m »celavac«. Prilozi na 
-imice puzimice (Dalmacija Pavlinovic), pu- 
zecke (-1) (Vuk). Apstraktum na -je puznuce 
n (Mikalja, Stulic). Osnova puz- rasiruje se 
na -gatl puzgati se »klizati se (takoder slov. 
polzgati, bug. pldzgam), pluzgav »glissant«. 
Odatle puzgavac, gen. -avca »ptica puzavac 
ili puzljavac«. To je onomatopeiziranje rijeci 
unakrstavanjem sa bljuzga, muzga. Upor. u 
torn pravcu popljuznuti se (Vuk) prema po- 
puzivati. Od puz-: puza (Sulek) »strma staza«. 
Na -avac puzavac, gen. -vca »puzavac«, puza- 
vice (Sulek) »puzavice (ptice)«. Na -aljka pu- 
zaljka (juznomoravsko narjecje) »skoljka«. Na 
-yak puzljak (Glina) »vrsta vinove loze«. Pri- 
djev na -Ijiv puzljiv »klizav, sluzav«. Na -njak 
puznjak (Slavonija) »dijete koje jos puza«. Sa- 
moglasnik u je nastao od sonantnog /, upor. 
stcslav. plzzati, plbsti, pa&c, bug. plazja, polj. 
pelsac, rus. polzatb. Od praslav. prijevoja *polz- 
za perfektum po zakonu likvidne metateze 
plaz m »pedale aratri, Pflugschleife«, postver- 
bal od glagola na -ati pldzati, plazdm (Vuk) 
= na -iti plaziti, -Im impf. (Vuk) (is- objekt 
jeziK), oplaziti »ogoliti«, iterativ na -va- -pla- 
zivati, -plazujem pored -vain, samo s pre- 
fiksom is-. Upor. polj. ploz, plozic sie, rus. 
polozitb »rutschen«, poloz m »1° saonice, 2° 
zmija«. Postverbal s prefiksom dplaza f od 
dplaznuti, -em (Vuk) »plugom preskociti komad 
zemlje«, dplaznuti se »okliznuli se«. Odatle 
augmentativ na -ina bplazina (Vuk, Srijem). 
Na -nica oplaznica (Hrvatsko zagorje) »gvozde 
sto se nalazi na plazu od pluga«. Pridjevi plaziv 
»klizav«, plazljiv »popuzljiv«, oplazit (Dalmacija, 
Pavlinovic) »sklizak«, plazbvit (Cma Gora) 
»puzjiv«. Na -ajica plazdjica (Vuk) »tocilo«. 
Na -alica pldzalica (Srbija, Milicevic) »zmija«. 
Na -ilo plazilo n (Dalmacija, Pavlinovic) »sred- 
nji dio iezika«. Na -ina plazjna (Vuk) »1° 
bronza sto na njoj stoji kolo vodenice ili ostance, 
2° ono mjesto na loparici koje uhvati raonik 
kad se nabije (Srbija), 3° taban (Dubasnica)«. 
Na -ica plazica »ptica vuga, parus pendulinus«. 
Na -nik plaznik (Kotor) »riba mugil saliens«. 
Na -onja plazonja »puz«. Suglasnik z je nastao 
iz ie. palatala g. Za to nema potvrda u baltickoj 
grupi ni u ostalim ie. jezicima jer ne postoje 
usporednice. Uzimlje se da je tim formantom 
prosiren ie. korijen *pel- »vrtjeti«, odatle u 
prijevoju gr. nokoc, »osovina« (odatle interna- 
cionalno pol, sjeverni i juzni, pridjev polarni). 
S rasirenjem -q bez prijevoja *pelq- u stvnjem. 



pusti 



85 pustuba 



felga, u nvnjem. slozenici Radfelge »gobelja« 
i sanskr. pariu »cote, nervoire«. 

Lit.: ARj 2, 537. 3, 930. 4, 22. 7, 550. 641. 
9, 68. 152. 153. 10, 32. 33. 12, 812. 813. 
815-820. Hraste, BJF8, 22. Elezovic 1, 445. 2, 
33. 107. 147. 169. Miklosic 287. Holub-Kopec- 
ny 277. Bruckner 402. 422. WP 1, 516. Mla- 
denov 537. Trautmann 218. Vaillant, RES 22, 
17. Hamm, Rad 275, 50. Scheftelowitz, KZ 
54, 243-244. ZSPh 9, 406. Petersson, Bah. 
u. si. Wortstudien 1918. (cf. Ub 8, 199). GM 
360. 

pustica 1 f (Senj, Sulek) = pustvica (Sulek) 
= put ica »1° biljka kadulja, kus, zalfija, 
salvia argentea, 2° podbjel, tussilago farfara«. 

Lit.: ARj 12, 701. 726. 727. 

pustica 8 f (Draga Bascanska, Kavanjin) = 
pusti'ce f pi. (Seget, Trogir) »umjetna kosa, 
vlasulja«. Od lat. postidus (od posticus) > tal. 
posticcio »vjestacki, umjetan«, mlet. cavei po- 
stizzi- Kao apozicija (uz kapetan) pustica m 
(Dobrota) = kapetan pustii (Dubrovnik) »koji 
nema svoga broda, nego za placu (60 florina) 
zapovijeda tudim brodom, kojemu se gospodar 
zove armatur«. Na Lastovu je pustica m »drug, 
koji drzi mjesto patronovo, kad se ide na riba- 
nje« (Zore, Bogisic). Od posticus je poscik m 
(Blato na Korculi) »vjestak, perito, emissario«. 

Lit.: ARj H, 95. REW 3 6691. 6692. Prati 
791. Skok, ZRPh 54, 209. DEI 3038. 

Pustierna f (Dubrovnik, Zore) »(danas) juzni 
dio grada Dubrovnika, nekada u srednjem vi- 
jeku: mala vrata grada (opozicija Plle}«. Dal- 
mato-romanski (danas toponomasticki, nekada 
leksicki) ostatak od kslat. deminutiva na -ula 
posterula, od postera »tajna vrata«. Prijelaz rn 

< rl je disimilacija. Potirna, seoce na Korculi, 
moze biti drugog podrijetla zbog t mjesto 
JI (v.). 

Lit.: ARj 11, 136. Zore, Tud. 18. 

pusul m (Rajic) »dalekozor«, pusula f (Kos- 
met, Bosna, Crna Gora, Boka, Hercegovina »1° 
poziv (primjer iz Kosmeta sas pusulu ga zvali), 
2° svijest (izgubijo pusulu, upor. tur. pusulayi 
sasirmis »obezumio se«). Balkanski turcizam 
grckog ili talijanskog podrijetla (tur. pusula 

< gr. Jiu^i8a »simsir, cijev od simsirova drva« 
= tal. bussola): bug. pusula, pusulka, arb. 

posulla, pusulla »Brief«. Usp. puska, puksa 
(v.). 

Lit.: ARj 12, 726. Elezovid 2, 150. Skok, 
Sldvia 15, 488., br. 618. Mladenov 536. GM 
349. REW 6892. Skoljic* 527. 



pus m (protivno rat, v. rt,/i vrSika) (ju zna 
Dalmacija, Zore, Stulic, Parcie) »zatubast kraj 
od jajeta, parte ottusa dell' uovo, culatta 
dell" uovo«. [Usp. furi, dispus = pus »dietro«]. 

Lit.: ARj 12, 727. Farcia 827. Zore, Rad 
115, 152. Pieond 257. 829. 

pusei m (1679) »svezanj (tivtika, sajtijanov)« 
= puselj (Belostenec, hrv.-kajk., slov.) = 
pusbl (Virje) »sveznjic, kita«. Deminutiv na 
-be > -ecpuslec = slov. piiseljc »Blumenstrauss«. 
Od njem. deminutiva Biischel, od Busch, a to 
od rom. boscus, buscus > na Jadranu bosak, 
gen. boska (v.). 

Lit: ARj 12, 729. Pletersnik 2, 366. Jagic, 
ASPh 8, 317. 

puspan m (17. v., Belostenec, hrv.-kajk.) 
»bus, buks (Zagreb), zelenika, mrcela, simsir, 
buxus semper virens«. Pridjev na -ov puspanov. 
Takoder polj. bukszpan »isto«. Od njem. slo- 
zenice Buchsbaum, od lat. buxus < gr. nv^oq 
i Baum »drvo«. 

Lit.: ARj 12, 796. Karlowicz, ASPh 3, 
662. Matzenauer, LF 14, 285. 

pust m (Vuk) »1° psovka u Bosni po varo- 
sima, nitkov, nevaljanac, 2° pederast«, kao 
pridjev »nevaljan, pokvaren (Kosmet)«. De- 
minutiv na -ce pusce (Vuk) »isto, svrca, svrco«. 
Odatle odbacivanjem deminutivnog sufiksa hi- 
pokoristik puso, piisa m (Vuk, Crna Gora, 
Primorje) »svako musko dijete od 5 — 6 go- 
dina«, odatle opet augmentativ na -ina pmina 
(Dubrovnik) »neuljudan, neodgojen covjek«. Ap- 
straktum na -luk pus(tu)luci m pi. (Kosmet) 
»pokvarenost, podlost«. Rijec pustelek m (Kos- 
met) »sinonim pust« izazivlje uporedenje s 
Vukovim opscenim imenom biljke lestedaj »pri- 
mula veris« (v.), tj. pust (homonim od pusti) 
te leg. Upor. jos komparativ puftij = pui'tbsi 
»vilior« (Mikosic, Lex. 756). Balkanski turcizam 
perzijskog podrijetla (perz. puit »leda, zadnjica«) 
iz oblasti terminologije za razvratan zivot (upor. 
pezevenk, titmija, rospija itd.) : rum. pust »Lust- 
knabe«, puschiu »Schlingel«, bug. pust, arb. 
pusht »Schandbube«, ngr. jioijaTric,. 

Lit: ARj 12, 746. 730. 728. Elezovic 2, 
153. GM 359. Mladenov 537. Tiktin 1285. 
Korsch, ASPh 9, 663. skoljic* 527. 

pustuba f (Belostenec, hrv.-kajk.) »slovo, 
pismo«. Odatle postaberati (ZU) = -nati pored 
postapirati. Od njem. slozenice srvnjem. buoch- 
stabe > Buchstab(e) > buchstabieren > (danas 
u nas) bustabirati »sricati«, provobitno »stap 
od bukve na koji su se urezivale rune u svrhu 



pustuba 



86 



~.2 

put 



proricanja«, danas »slovo, littera« kao znak fo- 
nema. Na -frati postabirati uslo kroz grani- 
carske skole (Kompagnie-Trivialschulen). 

Lit.: ARj 12, 753. Skok, ASPh 33, 368. 
Weigand-Hirt I, 300-301. 

put 1 , gen. -i i (akcenat Ivekovicev), danas 
knjizevna rijec u znacenju »1° tijelo, meso 
(arhaizam), 2° boja koze (Poljica, Stupnik kraj 
Broda, Istra), 3° (po krscanskom shvacanju) 
pozuda (opozicija duh)« = (danas ziviu Vrbniku, 
ZbNZ 5, 78) peh = puol (Divkovic), baltoslav., 
sveslav. i praslav. phtb. Pridjevi: na -en plten 
(13. v.) = pulen (grijeK), puleni (otac, Kosmet) 
»1° susti, puki, 2° (apsolutni superlativ u: 
go pulen, gola pulena) sasvim go«, poimenicen 
na -ik putenih, apstraktum na -osi putenost 
(18. v. i dalje), na -bn (14. v.) piubn = putni 
(16. v.), upor. rus. plolnyj »dick, fest, kompakt« 
= sjeverno-rus. platnoj »sicher, gewiss, un- 
zweifelhaft«, odatle prosireno na -ski putalski 
(Budinic, jedna potvrda) = pultanski »isto sto 
puten«; na -evan, -ovan putevanj'-tavan, s 
apstraktumom putevnost (Stulic) »putenost«; na 
-iv putivi (Stulic, odredeno), na -Ijiv samo u 
putljivost (Sulek). Slozenice pltorodan (brat, se- 
stra, otac, Danilo), putoproljac (Kadcic) »koji 
prolije put, onanist«, mekoput f (Vuk), s pri- 
djevom mekoputast, mekoputan, poimenicen na 
-ik mekoputntk m prema imekoputnica, rnekopu- 
t(e)nost, -sivo. Denominali uputitise »incarnari«; 
iz rusificiranog crkvenog jezika ovaplotiti. Part, 
perf. pas. od nepotvrdenog putiti kao pridjev 
puceni (Leskovac, Srbija) »susti, pravi, isto- 
vetni, utjelovljeni«. Prema tome nije nevje- 
rojatno da je puki (v.) odredeni pridjev obra- 
zovan s pomocu sufiksa -bk (tip sladak) od 
*pHt + -ik > *putki, sa redukcijom suglas- 
nicke grupe tk > k prema takt, onaki, ovaki. 
To ostaje dakako kombinacija dok se ne nadu 
posredni oblici, ako postoje. Samoglasnik u 
nastao je iz sonantnog /. Upor. stcslav. phh, 
bug. plat, ces. plef, gen. plti, polj. pled, gen. 
plci, rus.plotb. U baltickoj grupi nije po dekli- 
naciji / kao u slavinama, nego po deklinaciji 
a: lit. plutd, gen. plutos »Kruste, Schwarte 
vom Brot, Speck«. Bez usporednica u ostalim 
ie. jezicima. Prema Briickneru i Mladenovu 
bila bi od ie. korijena *plu-: *pleu-: *pi-, 
koji se nalazi u pun (v.) i plav(anf) (v.). Seman- 
ticki neuvjerljivo. Matzenauer uporeduje uvjer- 
ljivije sa sankskr. palam »caro«, ir. feol, feoil 
»isto«. Prema torn uporedenju korijen bi bio 
pti- prosiren sufiksom za apstrakta -u. 

Lit.: ARj 6, 592. 12, 616. 783. 789. 792. 
ZbNZ 10, 254. Elezovic 2, 151. Miklosic 253. 



Holub-Kopecny 278. Bruckner 420-1. Mla- 
denov 431. Trautmann 227. Matzenauer, LF 
13, 168-169. Ostir, WuS 5, 219. 

put 2 , gen. piita m (14. v., Vuk, danas masku- 
linum po deklinaciji o, stcslav. pctb m, prije f, 
po deklinaciji /, ostatak gen. pi. piiti, upor. slov. 
ta, tista pot m i f), ie., sveslav., praslav. 
pctb, »1° (opci izraz za) cesta, klanac, nogo- 
stup, oputina, prt, prtina, putanja, putic, 
putina, puteljak, staroputina, prolaz, stranpu- 
tica, ulica, utrenik, drum, sor, bogaz, sokak, 
2° (16. v., izraz mnozenja, takoder bug., 
ocuvan arhaicki gen. pi. puno put, prema tome 
analogicki dvaput, triput pored puta) krat 
(upor. via > stfr. veie > fois, tal. via, cine. 
una cale, d'o cale, d'ocalita, tur. yol'), 3° (pri- 
jedlog s gen., 16. v.) geradenwegs > gegen 
(upor. tal. vid), 4° put i nacin (amplifikacija), 
5° toponim (Krivi Put, Bucij put, Prijeki put, 
Ston, Dubrovnik)«. Pridjev na -bn > -an 
putan (~a ptica), odredeno putni, poimenicen 
na -ik putnik, suputnik = saputnik m, s pri- 
djevom na -ski putnicki, prema/na -ica putnica, 
saputnica, suputnica, »l"viator, 2° passeport«; 
putnik znaci jos u Splitu »3° jadranska riba 
mogil chelo, vrst cipola, platun (Dubrovnik), 
4° mlada zmija (Imotski), 5° kukac roda 
carabidae«, putnica (Poljica) »otrovna zmija«. 
Glede znacenja 3° ribe upor. njem. Butte, 
niz. bot, engi. but. Glede znacenja »4° zmija« 
upor. piitnjica (v.) »necistoca na tijelu«. Poime- 
nicenje: na -jaca putnjaca (Sibenik) »zmija«; 
poimenicen odredeni m putni (Jaska) »putnik«. 
Pridjevi: putan »ispravan, prav«, sputan »raz- 
borit« (Basic: govorenje niti sputno nitl razbo- 
rito, upor. rum. am gasit cu cale}, uputan, 
neuputan (Lika), besputan, odatle apstraktum 
na -ost putnost, neuputnost »nevjestina«. Izve- 
denice piitljaka (Ston) »uzak, neureden put«, 
s deminutivom putljacica i augmentativom 
putljacina pored piitljaga mogu biti takoder 
i izvedenice od putan (s disimilacijom tnj > 
tlj). Deminutivi na -be > -ac putac, gen. -aca 
(Sinj, Lika), s dvostrukim sufiksom putacac 
= na -id putacic (Stulic), na -id putic (Sapti- 
novac) »staza u kosi«, na -id putic (Lika, Rijeka) 
»stazica«, na -ica putida (Slavonija), na -bk > 
-ak putok, gen. -tka (Vuk) »sara u narodnim 
vezovima (metafora)« pored piitak, gen. -tka 
(Vuk), gen. -aka (Sipan) »putic«, na -eljak 
puteljak, gen. -Ijka (Sarajevo). Augmentativi 
na -ina putina (Lika) »2° korov koji raste po 
dvoristu (Trebarjevo, sinegdoha)«, odatle de- 
minutivi na -ica putinica (Vuk, Dubrovnik) 
»sitnica, mala stvar«, na -ka putinka (Nis) 



put- 



87 



piitaca 



»staza«, na -aca piitaca (Dubrovnik, Bileca) 
»staza«. Na -aljka putaljka (Ranjina) »stazica«. 
Na -anja putanja (Vuk) »staza, nogostup«, s 
deminutivom putanjica. S prefiksom raz-: 
rasput (Vuk) = slov. razpot, odatle na -ica 
rasputica = obicnije sa kol. -je rastude, koje 
je stara izvedenica, kako pokazuje rum. rdspin- 
tie »raskrsce« = rasputnica (Boka). Apstraktum 
na -ba potvrden je u pridjevu na -en putbeni 
i u daljoj apstraktnoj izvedenici pudbinatlB, v.), 
popudbina [prema lat. viaticum, usp. i slov. 
obhdjilo]. Slozenice putokaz (neologizam), pu- 
tesestvo (iz crkvenog jezika, drugi dio od -hd-, 
v. hoditi). Denominal na -iti putiti, putim 
impf, (is-, na-, nao-, oko-, pro-, raza-, u-, za-) 
»1° dati se na put, 2° (metafora) (po-, na-) 
uciti«,- naoputiti, -im »naici, nagaziti na sto«, 
iterativ na -va—pudivati, -putujem, -uputivati 
(Stulic), -devati, samo s prefiksima. Odatle 
postverbali uputa f, naputa f, na -afe naputak, 
gen. -tka, s pridjevom uputan, naputan, poime- 
nicen na -ica naputnica = uputnica. Radne 
imenice na -nik naputnik (Dalmacija) = na 
-telj naputitelj. Na -ovati putovati, putujem 
impf. Prilozi: usput, nausput, potput, na put 
(Kosmet) »gore-dolje«, poput (15. v., takoder 
prijedlog), stranputa (hoditi), odatle stranpu- 
putica f i pridjev stranput (putnik), otput = 
od puta (Poljica) »odmah, smjesta«. Ovamo 
jos trputac, gen. -uca »biljka malva«, slov. 
trpotec < *pri + putbc ili imperativna slozenica 
*teri pGt. Samoglasnik u nastao je od velar- 
nog nazala p, upor. stcslav. pctb, slov. pot, 
bug. pat, ces. pout, polj. pac Od baltickih jezika 
pruza usporednicu jedino stprus. pintis »put«, 
ali s prijevojnim vokalom e od ie. korijena 
*pent-, koji se nalazi u njem. finden (glede 
znacenja upor. lat. venire — invenire). Taj 
korijen znaci kao imenica »staza, put«, a kap 
glagol »ici, stupati > naci«. U prijevoju per- 
fektuma *pont- nalazi se osim u praslav. jos 
u sanskr. pantltd — avesta panta »staza, put«. 
Po deklinaciji i kao u slavinama nalazi se u lat. 
*pontis > pons (upor. pantinus; glede znace- 
nja »put > most« upor. arb. udh'e »put« prema 
ure »most«), dok u gr. novxoc; »more« < (ako 
je od) »morski put«, u nisticnom prijevoju 
*pnt > -jiocvtoc, »staza«, od cega denominai 
jiax£oi »stupam« (odatle internacionalno peri- 
pateticki »setajuci«). Osim Rumunja posudise 
Madzari putnok »mentha, pulegium«. Glede 
znacenja upor. trputac. Upor. jos rum. potecd 
< bug. pateka »Fusssteig«. 

Lit.: ARj 4, 22. 7, 473. 550. 541. 723. 
8, 116. 12, 753. 789. 790. 797. 798. 800. 808. 
Elezovic 2, 25. 151. Lalevic, NJ 2, 282. ASPh 



11, 448. Miklosic 258. Holub-Kopelny 289. 
Bruckner 401. Mladenov 540. WP2, 26. Traut- 
mann 205. Vaillant, RES 22, 20. Suman, 
ASPh 30, 300. Strekelj, DAW 50, 72. Unbe- 
gaun, RES 12, 45. Banali 1, 292. Boisacq 
803. Meillet, BSLP 22, 17. Jokl, Stud. 32. 
Isti, Unt. 316. Lewy, PBB 32, 143. McKenzie 
Class, quarterly 18, 23 (cf. Ub 11, 276). Fraen- 
kel, KZ 63, 178. Uhlenbeck, IF 13, 219. 
Meringer, WuS 1, 164-210 (cf. RSI 3, 338). 
Pedersen, KZ 39, 366. 

put 1 , rcdvLpiicimno put put put, onomatopeja 
za vabljenje kokosi, nije potvrdena kod nas nego 
u njemackom. To je varijanta od nase onomato- 
peje/>/ (v.). Oformljena je ta onomatopeja i kod 
nas u imenu kokosi pute (Kurelac), deminutiv 
putida, u slov. takoder, tako i slvc. i ces. kao i 
u korusko-njem. Putte. Odatle je izvedenica na 
-jbk pudak, gen. pucka m prema 1 pucka »puran, 
pura« [usp. i pod pud i pura]. S torn onomato- 
pejom zacijelo nisu u vezi imena za domace 
zivotinje (kobilu, kozu i ovcu), jer pomenuti 
uzvik ne sluzi za njih. Te denominacije mozda 
su u vezi sa puto (v.). 

Lit: ARj 12, 616. 788. Strekelj, DAW 50, 
49. Miklosic 268. 

puta f (ZK, Krizevci) »brenta«. Na -ar 
putar, gen. -ara »nosac pute, brente u berbi 
grozda«. Druga je varijanta putna f (Belo- 
stenec, hrv.-kajk.) »isto«. Treca pulunja (Sr- 
bija) »kao sepet od dasaka za prenosenje gnoja, 
grozda, pepela«. Nalazi se u ces. putna, polj. 
putnia, ukr. putyno, putnja. Stara posudenica 
putnla = putunja < stvnjem. putinna, budina, 
nvnjem. Butte > puta, fr. botte. Docetak 
-unja izmijenjen je u -ura (upor. bokdra i 
ces.-moravsko putyra): puturd (novopazarski 
sandzak) »posuda, sud za vodu, mlijeko, maslo«, 
deminutiv na -ica puturica (juzria Dalmacija) 
»kablic u kom se tuce maslo«. Nije izvjesno 
da li su putunja — puturd stari germanizmi, 
jer bi mogli biti i grecizmi: gr. mrrivri = (u 
Tarentu) puxivri. Na to upucuje akcenat [vidi 
i s. v. putar}. Cini se da su se na Balkanu 
unakrstili pozajmica iz stvnjem. i grecizam. 
V. dalje veze sa bacva (v.) i boca (v.). I germanski 
se refleksi svode na gr.-lat. butina. 

Lit.: ARj 12, 788. 800. 811. Skok, ASPh 
33, 368. Miklosic 268. Holub-Kopecny 306. 
Bruckner 449. Tiktin 1287. Wartburg 1, 663. 
Boisacq 829. REW* 1427. Weigand-Hirt 1, 
314-315. 

piitaca f (ZU, Lika) = piitaca (2K, Pri- 
gorje, Krasic, Susnjevo, Cakovac kod Ogulina, 
Krizevci, Sulek, slov.) = (na -anja mjesto 



piitaca 



putar 



-aca) putanja f (Belostenec i slov.) »volja, 
volje, (pod)voljak, voljac, zvata, gusa«. U slov. 
bez augmentativnog sufiksa put m »Geflugel- 
kropf« = puta f »isto sto putaca«. Slovenski 
oblici odlucni su za etimologiju u pogledu u. 
Taj samoglas nije nastao u toj rijeci od / ni 
od nosnog nazala c , nego je iskonski. Zbog toga 
su to vjerojatno izvedenice od korijena slov. 
glagola putiti se »sich aufblasen, nadimati se«, 
s citavom leksikologijskom porodicom: putav 
= putast »kropfig«, poimenicen piitavec, putan 
= piitaca. Taj glagol nije potvrden u hrv.-srp. ; 
moze se dobro objasniti ie. korijenom *pou- 
»napuhnuti«, rasiren formantom i. Upor. brus. 
potka < *pbtbka »mannliches Glied«. 

Lit.: ARj 12, 789. 791. Pletersnik 2, 367. 
WP e, 80. 

piitalj 1 m »konj koji imabijelu pjegu na nozi«. 
Odatle pridjev na -ast putast (konj, pas} = 
pittas, f -sta (Kosmet). Na -koputko (konj, Po- 
Ijica) m prema putka f (kobila, krmaca. Lika), 
s deminutivom na -ica putkica* Na -ulja pu- 
tulja (BiH) »domaca zivotinja (koza, kobila)«. 
Na -onja putanja (Slavonija, Bosna, vo, jarac). 
•Na -osa putosa (Vinkovci) »svinjce«. Na -ova 
putova (Lika) »krava«. Slozen pridjev pitto- 
nog ~ putonogast (Vuk, konj, pas) = putonogasl 
piitonogas (Kosmet), metaforicki se prenosi i 
na covjeka »lukav, verteufelter Kerl«. Poimeni- 
cuje se na -ica putonoiica (ovca). Slozen pridjev 
posudise Rumunji pintenog pored pantanog 
»putast, weissfiissig (konj, pas)«. Rumunjski 
pridjev upucuje na vezu sa slavizmom pinten(e) 
»Sporn«, od stcslav. peibno »signum«, polj. 
piqtno. Te rijeci nema danas u juznim slavi- 
nama. To je pridjevna izvedenica od peta (v.). 
Mora se uzeti da se rijec unakrstila sa puto, 
koji se mece konjima tamo gdje je kod covjeka 
peta. A i metafora moze da bude na djelu. 
Bijela mrlja na dnu konjske noge moze da 
izgleda kao bukagije. Treba ipak upozoriti na 
fetilae equae i na equi albos tantum pedes ha- 
bent pelili appelantur, germ, vizzelaz, fitilluott, 
srvnjem. vizzil »balzan«. Moze se raditi prema 
tome o pred-ie. rijeci kojaje u juznim slavinama 
bila na osnovi pucke etimologije dovedena u 
vezu sit peta i puto. Upor i rus. pjatno »macula«. 

Lit.: ARj 12, 789-90. 799. 805. 806. 
BI 2, 290. Elezovic 2, 151. Roques, Melanges 
Hoepfner 95. Sievers, PBB 16, 363. Matze- 
nauer, LF 14, 412. 

Piitalj 2 , brezuljak visok 323 m povise Kastel- 
Sucurca, kao obronak Kozjaka (oronim). U 
dokumentima iz 892, 1076, 1078. pojavljuje 



se u toponimu Sanctus Georgius de Putalo, 
danas Sucurac < *Sot + jury (pridjev poime- 
nicen na -be > -de). Pominje se kao locus 
gui dicitur Putalo, ispravljano u Putalio, sa 
crkvom ecclesia beati Georgii quae sita esse in 
Putalo videtur, pa de Putalo cum toto territorio 
suo a rupibus mantis usque ad mare. Iz till navoda 
izlazi da se danasnje nastanjeno mjesto zvalo 
najprije Putalo, a poslije je taj naziv istisnut 
od imena crkve, od koje je danasnji toponim. 
Putalo je zacijelo predrimski toponim koji se 
moze uporedivati s trackim Pautalia, danas 
Kjustendil (Bugarska). Upor. glede au — eu 
> u Bust, Bisevo. 

Lit.: ARj 12, 790. 789. Rolki 4, 15. 106. 
114. Barada, CrS I (1937), 33-4. 62. Skok, 
AHLD 1, 38. 39. 40. 

putana f »bludnica«. U Naljeskovica umukni 
jedan cas, dezerta put ano sadrzi tautologiju; 
dezerta se upotrebljava kao pridjev, u drugim 
primjerima je to imenica dezerta f »'meretrix«, 
a putana je talijanizam puttana, izvedenica 
od vlat. *puttus, afektivna geminacija od kllat. 
pittus »decko«, f *putta, po deklinaciji putta, 
gen.- puttanis. Ovamo ide kao izvedenica na 
-ium *putium >pikaf{S\oy'mc\ u Istri, Vodice) 
»musko udo (kod posve male djece)«, vjero- 
jatno posudenica od istarskih Vlaha (Cica) 
puta, usp. arom. puta »penis, membre virile«. 

Lit.: ARj 2, 368. Ribaric, SDZb 9, 369. 
REW 3 6881. Papahagi 901. 

putar, gen. -tra m (hrv.-kajk.) = slov. 
puter »maslo, maslac«. Zore ima dubrovacku 
tudicu putara t »sud u kojem se maslo tuce«, 
upravo od *butyraria (upor. tal. burraia, fr. 
beurriere), stegnuto haplologijom u putara. 
Moze biti i romanizam, u kojem je p < b 
nastao od unakrstenja s novijom posudenicom 
iz njemackoga. Kao juzno-dalmatinska rijec 
zabiljezen je deminutiv na -ica piiturica (Zore) 
»kablic u kom se tuce maslo«. Glede u mjesto 
a v. putura [pod puta]. Zbog sufiksa -ara 
< lat. -aria nije izvjesno da je dubrovacko 
putara izvedenica od germanizma putar. Iz- 
vjesno je da je to putarnica (Vinkovci) »sprava 
u kojoj se izbija putar«. Na -aia putraca (bje- 
lovarski kraj) jer se ta kruska zove i maslenka. 
Od njem. Butter < lat. butyrum < gr. sloze- 
nice PouTupov (gr. poiic,, gen. (Sooc, i Tupoc, 
»sir«), prema Pliniju i Hipokratu skitska rijec, 
prema Schraderu prevedenica (caique) stvnjem. 
kuosmero »Kuhschmeer«. 

Lit.: ARj 12, 791. 810. 811. Zore, Tud. 
18. Rad 115, 152. Pletersnik 2, 367. Weigand- 



piitar 






puzdro 



-Hirt 1, 315. Boisacq 130. Wartburg 1, 664. 
REW 3 1429. DEL 642. Strekelj, DAW 50, 
78. Beer, KZ 43, 382-383. 

piitijer m (pseudojekavizam, Dubrovnik, 
Boka, Dub, Crmnica) = putier (Budva, Scepan, 
Pastrovici, Sutomore, Crmnica) »casa, got« = 
putir, gen. -ira (Vuk, pravoslavni crkveni ter- 
min za kalez kod katolika) = poter (15. v., 
e za gr. r|) = potir »vrc, kalez«. Na -ica pucerica 
f (Vuk, Crna Gora, Ljubisa) »mali sud od duga«. 
Balkanski grecizam: gr. jraxiipuyv > rum., 
bug., arb. potir, cine, putir »verre a boire«, 
ngr. Jioxfipi. U znacenju »casa« moze biti u 
Dubrovniku i Crnoj Gori i dalmato-romanski 
leksicki ostatak grckog podrijetla. Odbaciva- 
njem sufiksa -ipiov nastade od grcke rijeci 
pot m, pi. polovi (u dubrovackoj poslovici: 
ioduri manjaturi, a pitropi potavi), u Prcnju 
gen. pota (Prcanj, Sutomore, Dobrota, Krtole, 
Tivat, Dubrovnik, Cavtat, Kuciste, Sibenik i 
otoci, Korcula, zadarski otoci, Molat, Suba) 
»1° konata, 2° mjedena ili limena casa s ruci- 
com, kuto (Zore), 3° (Prcanj) ein Fliissig- 
keitsmass und das entsprechende Geffiss, kvar- 
tezin, mjera za vino (Sibenik), 4° lonac za ku- 
hanje vode, 5° salica za kavu«, deminutiv na 
-ic patic, gen. -ica (Prcanj) = potte (Tivat), 
dok jepata (Kosmet) »lonac od grafita za livanje 
(kujundzijska alatka)« < arb. pote f »Schmelz- 
tiegel«, tur. pota. U arb. s deminutivnim 
sufiksom -sh poc »1° irdener Topf, 2° Fla- 
schenkiirbis«, poci thesit »tikva za vrecu na 
tratki« (Ulcinj), paf »flasa«, pi. pocat. 

Lit.: ARj 6, 449. 9, 685. 11, 122. 134. 135. 
102. Miletic, SDZb 9, 254. Resetar, Stok. 
281. REW 6705. GM 349. 350. Matzenauer, 
LF 14, 412-413. Vasmer, GL ill. 

piitnjica f (Vuk, Srijem, Backa, Vinkovci) 
»necistoca na tijelu, tjemenjaca«. Pridjev na 
-jav putnjicav (Vuk, Srijem). Odatle denomi- 
nal na -iti putnjicaviti, -Im (Vinkovci, subjekt 
kokosi). Vjerojatno poimenicenje pridjeva/rafn/, 
od put (v. put'). Ako je tako, tnj mjesto tn 
ostaje neobjasnjeno. 

Lit.: ARj 12, 804. 

piitravac, gen. -avca (Maglaj, Bosna) »opa- 
nak izraden od neucinjene koze«. Od iste je 
osnove od koje i putranci m pi. »opanci koji se 
zovu i pletenjaci« [= putdnd »za razliku od 
kapicara«j. Ne zna se gdje je Hefele zabilje- 
zio taj naziv (Banija?). Naziv pletenjaci omo- 
gucuje etimologiju. Korijen *put- = *putr- 
sadrzi puto (v.) od peti, dakle isti korijen 



koji i u opanak [i oputa, odakle se isti opanci 
zovu u Bosni oputasi]. Suglasnik r je umetak 
poslije t, upor. mirice (ZK) i prosinca (ZK). 
Glede sufiksa -avac upor. ces. pridjev poutavy. 
[Ovamo i zagorsko (okolica Pregrade) prezi- 
me Pulanec (Kneginec kraj Varazdina, 1461 — 
1462)]. 

Lil: ARj 9, 152. 12, 810. Hefele, Opancar 
i opancarija, Sisak, 19 10 2 . Monumenta histo- 
rica civitatis Varasdini t. II, 1 (1944), 201. 

putriti m (Vodice, Buzet, Sovinjsko polje, 
Istra) »rucna posudica u obliku bacvice, ba- 
rilce (ZK)e, slov. (Stajerska) putrih »Hand- 
fasschen«. Docetak -ih zamijenjen je nasim 
deminutivnim sufiksom -ica putrlca (Virje). 
Odbacivanjem tog sufiksa dobiven je simpleks 
putra (Virovitica) = putra (Virje) »zemljan sud 
siroka trbuha, a uska grlica, za vodu, vino, 
sirce (ocat), krugla (ZK))«. Od srvnjem. pu- 
terich »Schlauch, Fass«. 

Lit.: ARj 12, 810. 811. Ribaric, SDZb 9, 
185. Pletersnik 2, 367. Miklosic 268. 

putva f (Kralje, Turska Hrvatska) »komad 
pluta na mrizi (ikavci)«. Zacijelo izvedenica od 
praslav. korijena *plb- (v. plivati, slvc. plvati) 
s pomocu sufiksa -tva (v. britva). Upor. ces. 
pit »radeau« od plouti = lit. pluts. Samoglas- 
nik u je nastao od sonantnog /. [Usp. putvo 
i plutva pod pliti]. 

Lit.: ARj 12, 811. 

puzdelek m (Srbija) »djevojce«. Nedovoljno 
je objasnjeno znacenje rijeci. Ne zna joj se 
pravo ni afektivna vrijednost. Zacijelo ide u red 
ekspresivnih rijeci. Izgleda da je u vezi s 
ekspresivnim impf, puzdelekati se prema pf. 
puzdeleknuti se (Srbija) »bacati se, baciti se«, 
ali se ne zna u kakvoj je semanticnoj vezi. 
U Lici postoji puzdrlecali, -drlecam »odbijati, 
nabacivati se« prema puzdrcili, -im (Bukovica, 
Dalmacija) »baciti«. Upor. jos ekspresivni pejo- 
rativ piizdrija m (Lika) »visok, tanak i mrsav 
covjek«, koje je bez sumnje pejorativna meta- 
fora od puzdro (v.). 

Lit.: ARj 12, 814. 815. 

puzdro n (Vuk, Risan) = pufdra (Vuk) 
»1° udo zivinsko, 2° (metafora, Dubrovnik) 
dio kosulje sto odostrag proviruje kod djece« 
= puzdra f (Istra, hrv.-kajk.) »3° tetiva, 4° 
(Grobnik) zilavo meso = zilindra, zlundra (u 
Zagrebu), 5° praeputium«. Nalazi se jos u 
slov., slvc., ces., polj. i rus. Praslav. Pridjev 
na -av puzdrav (Crikvenica, Novi Vinodolski) 
»sluzav (o ribi, metafora)«. Deminutiv na -ica 



puzdro 



90 



puza 



puzdrica (Hrvatsko primorje) »1° epagogium, 
suha njedra, 2° meretrix (Otocac)«. Na -ija 
puzanja (Lika) »(pejorativna metafora) visok, 
tanak, mrsav covjek (tj. kao zivotinjsko udo)«. 
Augmentativi na -ina puzdrina (Istra) »1° vena 
hiimida, 2° caro mala quasi spongiosa«, na 
-etina puzdretina (Lika). U rus. postoji ista 
osnova bez sufiksa -ro, -ra: rus. puzo »tr- 
buh«. Na -yeb ukr., rus. pueyeb »Blase«, brus. 
puzyr »trbuh«, slov. puzer (zolina ~) »mjehur«. 
Stulic je uzeo iz rus., kako sam tvrdi, puzir 
»puholjica, mjehuric, pristic na kozi«, te demi- 
nutiv puzirek i denominal puziriti se »dobiti 
puzire«. Suglasnik d ne pripada prema tome 
osnovi, nego je umetak (consonne de transi- 
tion) u grupi rr. Litavska je paralela buoze, 
bduse »isto« od ie. korijena *bu-, *bhu-, od koje- 
ga je bujan (v.). Buga iiporeduje puzdro s lit. 
pautas »jaje, mudo« i pretpostavlja ie. *pout- 
+ -dhro. Bruckner uzimlje dubletu c : u prema 
polj. piziec i polj. pyzac = pyskac »rovati«. 
Moglo bi se pomisljati i na ie. korjen *pou- 
»napuhnuti«, ali za rasirenje tog korijena for- 



mantom | nema paralela. Madzari posudise 
puzdra. 

Lit.: ARj 12, 815. 819. Mikhsic 268. Ho- 
lub-Kopecny 289. Bruckner 404. 449. ZSPh 2, 

309. KZ42, 360. 45, 322. WP 2, 79. 115. 117. 
Iljinski, «V6, 225. Buga, IzvORJASll, 1, 1-52 
(cf. RSI 6, 338). RFV61, 232 (cf. RS16, 271). 

puza f (hrv.-kajk., okolica Tuhlja, Hrvat- 
sko zagorje) »djevojka do udaje« = puza (slov., 
Pohofje, mariborski kraj) = slov. poza »1° 
Madchen, 2° Puppe«. Matzenauer ima puso 
»djecak«. Upor. lat. pusus »puer«, deminutiv 
piisinus (Skok, Pojave 89, br. 4), pusa »djevojka«, 
push iz familijskog govora kao i putus i puer. 
Nije jasan put kako bi taj latinizam, koji ne 
pripada crkvenom jeziku, usao u slov. i hrv.- 
-kajk. Od rom. jezika nalazi se samo u Napulju 
puse. Upor. tal. pusillo »piccolino«, furi, poso 
pored poso »pinzoc, grossolano e ignorante« 
i u Kalabriji pusinnu pored pusillu »piccolino«. 

Lit.: Pletersnik 2, 367. Kostial, JF 2, 309- 

310. Matzenauer, LF 14, 412. REW 6868. 
Pirona* 758. Rohlfs, Cm. 176. DEJ 3158. 



R 



rabacati, -ara impf. (Stulic, Dubrovnik) 
»nesto raditi, poslovati, qui nugas agit«. Odatle 
pejorativ na -ah (v.): rabacah m (Stulic) 
»vjetrogonja«. Prema Zori bilo bi od tal. 
arrabattarsi (16. v.) < spanj. arrebatarse 
»accorrere in folla«, parasintakticka izvede- 
nica od rebate »rissa«, rebato < ar. ribat 
»assalto ad una fortezza«. Ako je romanska 
posudenica, neobjasnjen je prijelaz t > c. 
Vjerojatnije je da je to nasa izvedenica od 
crkveno-slav. rab (bozji) »sluga«, s umetkom 
-ac (v. taj sufiks) pred -ati (upor. slicne ti- 
pove silacati se, bacakati se, sakatati se, itd.). 
Upor. Stulicev rabac »rdav sluga« i gresnik 
rqbac u molitvi hercegovackih Srba. 

Lit: ARj 12, 831. Maretic § 387. DEI 1, 299. 

raban 1 , gen. -ana (Vramec) = rabi (Ra- 
njina. Vetranie) = rabin, gen. -ina (danas 
opcenito) = ravuni (Vuk, prema lat. tekstu 
evandelja rabbonl) = rabbun ( n 11 s I i i a « s I a 
narodna pjesma) »1° ucitelj, 2° hebrejski 
svecenik, 3° gospod«. Od hebr. rabb, s postpo- 
zicijom -i'za prvo lice »moj ucitelj, moj gospo- 
dine«, ar. alah-rabum = -rabun »gospod bog«. 

Lit.: ARj 12, 832. 833. 949. 13, 426. Lo- 
kotsch 1678. Holub-Kopecny 398. 

raban , irabna (Kosmet,uz deca), pridjev na 
-bn, »pohlepan, prozdrljiv«. Poimenicen na -ikm 
prema fna -ica : rabnik prema rabriica. Slozeni- 
ca rabnog&z, -a »covjek prozdrljiv«, usp. obloguz. 
Zacijelo nije isto sto pridjev hrabdn (Voltidi), 
koji Budmani oznacuje nepouzdanim, a znaci 
isto sto hrabar i, prema tome, sadrzi disimi- 
laciju r — r > r — n. 

Lit.: ARj 3, 678. 12, 832. Elezovic 2, 155. 

rabija f (Perast) = robija (16. v., Dubrovnik, 
Bozava; primjer iz Naljeskovica: ali se je 
razbila po tebi rabijaY) »jed, gnjev«, pridjev 
rabijatan (Zagreb, Krasic) »grub, ostar, svad- 
Ijiv, raspaljiv«, usp. furi, rabiate f »pejoratfv: 
rabie«. Denominai na -ati: robijati, -am 
impf. (16. v., Vuk) »bjesniti, goropaditi se«, 



razrabijati, -am pf. »rasrditi, razgnjeviti«. Part, 
perf. pas. kao pridjev rabijdn (pas, Vetranie). 
Ovamo ide zacijelo i pridjev na -ec (od part, 
prez.) rabec »1° ljut, srdit, zlovoljan, 2° nje- 
zan, osjetljiv (Durdevic, Stulic)«, ali mu je 
nejasna tvorba. Nejasan je donekle i part, 
perf. pas. aradzan »isto«, koji, kako izgleda, 
potjece od arrabbiare = juzno-tal. arrangiare 
(juzno-tal. raggia = tosk. rabbiaj, jer od 
bi ne bismo ocekivali dz, kao u juznoj Italiji, 
kad vec postoji u Dubrovniku rabija. Ne zna 
se kojim je povodom dosao u Dubrovnik 
juzno-tal. oblik. Od tal. rabbia < vlat. rabia, 
kllat. rabies. 

Lit.: ARj 12, 833. Budmani, Rad 65, 166. 
Crania, ID 6, 118. Resetar, Stok. 224. REW 3 
6980. DEI 299. Pieona 839. 

rabinjeri m pi. (Zagvozd, Vrgorac) »ta- 
lijanski zandarmi, oruznici«. Od tal. cara- 
biniere »vojnik oboruzan karabinkom«, iz- 
vedenica na -iere < franc, -ier < lat. -anus, 
od carabina < spanj. carabina > karabina f 
(narodna pjesma) »puska sa dugom cijevi«. 
Interesantno je ispustanje pocetnog sloga ka-, 
koji je bio pomijesan s vezicom kao — ka < 
kako (v.). 

Lit.: DEI 149. 

rabot m (Vrbnik) »lub, dio postola iznutra 
na zadnjici«. 
Lit.: ARj 12, 838. 

rabota f (1471, Vuk) = rabota (Kosmet, 
Peroja, Vodice, Istra, bug.) = rabota (ZK) 
»1° (kao feudalni termin) kmetski rad (sokal- 
nicka rabota, rabota crkvi, meropsa rabota, 
od koje moze osloboditi kraljevstvo), 2° 
(danas) posao, rad (bugarski i ruski), radnja, 
rada, delo (Istra, ZK), Arbeit, 3° 5ou^e(a, 
servitus, kulak, 4' stvar (15. v., u konkretnom 
i prenesenom smislu)«. Pridjev na -bn > -an 
roboton (Vuk, Crna Gora, ~ dan), potvrden 
od najstarijih vremena, »1° radni, 2° radljiv 
(Crna Gora), 3° (zemlja) obradiv«, poime- 
nicen na -ik m prema fna -ica rdbotriik prema 



rabota 



92 



robotnica (slov., bug., rus.) »1° kmet, 2° 
sluga, pomocnik, momak, 3° poslenik, tezak, 
koji obraduje zemlju«. Radne imenice na -ar 
rabotar (Lika) = na -as rabotas, gen. -asa 
(Vuk, Hrvatska) »kulucar, radnik«, na -atica 
rabotacica (Lika) »radnica«. Na -stija < -sk -f-yVi 
nerabostlja (Kosmet) m, f »neradnik, lijen- 
cina«. Deminutiv na -ica robotica (1501, 
Stulic). Augmentativ na -ina rabotina. De- 
nominali: na -ati rabatati, -dm impf. (13. v.) 
(iz-, u-j = rabotdt (Kosmet) »1° sluziti kao 
rob, sluga, 2° obavljati kmetski rad (subjekt 
otroci}, 3° obradivati zemlju, 4° raditi, tru- 
diti se«; impf, na -va- izrabotavdt (Kosmet) 
»dobivati novae za rucni rad«; na -iti robotiti, 
-im (Jamarica kod Pozege). Postoji jos pridjev 
raboteian (17. v.), odredeno raboteznji (Danicic: 
r*j dan) »rabotan«. Ne zna se je li to pridjev na 
-bn od slozenice od rab i teg (v.) ili od nepo- 
tvrdenog apstraktuma na -ez rabotez. Vari- 
janti rob (v.) odgovara varijanta robota (hrv.- 
-kajk., Belostenec, Habdelic) »isto«, s prid- 
jevom robotan, robotar, robotas, robotati, ro- 
botnik, robotovati. Rijec rabota je praslav. 
pridjevski apstraktum na -ota (kao Ijepota od 
lijep} od praslav. pridjev *oehb > (po za- 
konu likvidne metateze), stcslav. eabb, naj- 
prije pridjev, onda poimenicen u znacenju 
»rob« (v.). Ta se osnova nalazi u got. arbaps, 
u lat. orbus, gr. opepavoc, < ie. *orbho-s. Kul- 
turna je rijec, koju posudise Madzari robot 
»Frohndienst« pored rabota, Dakorumunji ro- 
bota (Moldavija), robot (Erdelj), odatle a 
roboti »marljivo raditi« i apstraktum na -eib > 
-eald roboteald. O glagolu rabiti i ostalim 
izvedenicama v. i pod rob. 

Lit. : ARj 13, 838. 841. 842. 843. 844. 14, 70. 
71. Mazuranic 1215. Elezovic 1, 227. 459. 2, 
156. 393. Miklosic 225. Holub-Kopecny 312. 
Bruckner 459. Mladenov 541. WP 1, 183. 184. 
Tiktin 1333. 

rabula f (Buzet, Sovinjsko polje) »kamena 
ploca koso polozena pomocu 4 drvene sipke, 
da se ulovi ptica ili mis«. Mozda stoji u vezi 
s mletackim ridalo, sttal. riavolo < lat. ruta- 
bulum »Ofenkriicke, greblja«. Glede v > b 
upor. Brtonigla, bolta. [Usp. Idbura i tal. 
trdppola »arnese da pigliare topi e altre bestie«]. 

Lit.: ARj 12, 845. REW* 7472. 

raca f (Rab, prema tal. razza, slov., 
Notranjsko) = rasa (prema fr. = njem. 
izgovoru Rasse) »pleme, genus«. Etimologija 
nije jedinstveno utvrdena. Izvodi se kao ucena 
rijec od lat. apstraktuma na -atio generatia, 
odatle nasa ucena danasnja rijec generacija f, 



a to od part. perf. od generare. Nije objasnjen 
nestanak prvih dvaju slogova. Spitzer izvodi 
rasa od ratio, oslanjajuci se na prov. pejora- 
tivni izraz kod trubadura Bertranda de Born 
rassa villana, tufana »genus« i na ratio kod 
Tome Akvinca »Platonova ideja > tip (kon- 
kretizirano tako u skolastici) > ljudi, pleme«. 
[Contini: < ar. baras »konjarstvo« > stfr. 
haraz »isto«]. 

Lit.: ARj 12, 846. 13, 70. Kusar, Rad 118, 
18. REW 3732. 7086. Matzenauer, LF 16, 
162. Spitzer, AJPh 62, 129-143. G. Devoto, 
Avviamento, 1967, 349. 

raca 2 f (ZK, Lika K, hrv.-kajk.) prema m 
na -zk > -dk racak, gen. racka, racak (Hrvat- 
ska), racman (Lika K, Krasic, slov., glede 
sufiksa upor. purman, ditman) »anas, gen. 
-tis (prasrodstvo sa utva, v.), anitra, cane, 
canard«. Deminutiv na -e race. Sa samogla- 
som a nalazi se u furi, razze f prema razzai 
(sufiks -at deminutiv je, koji se cesce nalazi 
u sjeverno-tal. za mlado; upor. nas -ak patak, 
gen. patka i racak), razzut »race«, deminutiv 
razzine »racica«, augmentativ razzane. Tako 
i u trscansko-mletackom. Na istoku dolazi s 
istim samoglasom u rum. rata f prema rafoiu 
m (sufiks le.t. -oneu > -oiuf. U arb. postoji 
isti naziv sa samoglasom o rose f prema m 
rosa (sa clanom rosonij pored rosak sa slav. 
-ak (upor. racak}, deminutiv roske »pace«. 
Odnos arb. o prema a u hrv., furi, i rum. 
je kao u arb. mok(e)re prema rum. macina < 
lat. machina < gr. unxavrj. Arb. s = c < vlat. 
ti kao u puteus > puc, rum. puf, arb. pm. 
Znacajno je jos da u slov. raca postoji i u 
varijanti reca, koja se nalazi i u rum. u Ba- 
natu reatd. S torn varijantom poklapa se 
madz. recza, koji opet kaze da se tako govo- 
rilo i u panonsko-slav. Ta varijanta pretpo- 
stavlja u izgovoru ta kao u patriarcha > 
podreka (Istra). Dvoglas \a mogao je nastati 
ako se pretpostavi romansko r, koje je sa- 
drzavalo elemenat palatalnosti, kako potvr- 
duje Roma > Rim, ceski Rim. Osnovno raca 
se objasnjava rijecju lat. rdtis f »skela, Flosse, 
camac«. Odatle *ratia f, koje dade raca sa 
ti > c jednako kao statio > stacun. Glede 
prijelaza ratis u *ratia upor. retis — retia (v.). 
Onomasioloski elemenat plovljenja je karak- 
teristican za patku. Po torn momentu se zove 
i kod nas (Nis, bug.) pldvka, plovce. Od ratis 
postoji u lat. i "pridjevska izvedenica na -arius 
kao toponim na Dunavu Ratiaria »mjesto 
prijelaza, mjesto dunavskih skela«. Odatle bug. 
Arcer = s disimilacijom r — r > k — r Akcar. 



93 



Upor. jos nasa naselja na rijekama Raca. 
Strekelj je tumacio takoder raca iz romanskih = 
latinskih jezicnih sredstava. On je polazio od 
anitra, tal. dnatra = od anas, gen. anatis 
sa sufiksom lat. -acea > -azza ili unakrste- 
njem mlet. anara = tosk. anitra = furl. 
razza = anarazza (Treviso). On je uzeo da je 
ta duga izvedenica pokracena odbacivanjem 
prva dva sloga. To tumacenje ne zadovoljava 
albanologa, jer a > o dolazi kod Arbanasa 
samo u najstarijim njihovim latinizmima, a 
to ne mogu biti venecijanizmi sa tr > r. V. 
sinonime satka, riga, ricak, patka, slezenka, 
beretusa, regetusa. 

Lit.: ARj 12, 846-52. Miklosic 271. Stre- 
kelj, DAW 50, 50. Mladenov 430. Pirana 856. 
Tiktin 1308. REW 7088. Godin 119. Skok, 
SOF 17 (1958), 198-203. 

raca 3 f (Crna Gora) »sprava kojom se zito 
smice kad se prodaje«. 

Lit: ARj 12, 846. 

races m (Crna Gora, u izreci: races mu 
dusa imala!}. [Vjerojatno od sintagme raj cestiti 
(Palmotic) »raj, rajsko veselje«]. 

Lit: ARj 12, 849. 956. 

raciti se, raci impf. (Vuk, Hrvatska, 1420. 
u Dubrovniku) (pro-, raz-} — raciti (Vodice, 
Golac, svi Slovinci, Liburnija, Orascici), sve- 
slav. i praslav. *rak-, modalni glagol »imati 
volju« prema pf. stcslav. raknpti, koji ne po- 
stoji u slavinama, pf. razraciti se prema impf, 
na -va- razracivati se, -racuje (Lika) »dobivati 
volju za nesto«. Postverbal stcslav., slov., 
pol;., ces. i rus. rac (~ kraljevski, Lovran, 
Istra) m »placetum regium«. Pridjev racen 
(Stulic). Radna imenica na -telj racitelj (Stu- 
lic, slov.) »pontificie vicarius«, s pridjevom 
raciteljan »cupidus«. Ne nalazi se u baltickoj 
grupi. Ie. je korijen *ra?-: *req- »zapovijedati«, 
u prijevoju *r0#-, koji dolazi u reci — rijeti, 
u prijevoju duljine *roq- > praslav. *rak-. 
Upor. glede prijevoja i semantickog razvitka 
velim : volim : valjam (v.): »od dobre volje na- 
stojati > prizeljkivati, dostojati se = svidati 
se > (upor. da se raci i dostajq trlti po me milost 
tvoja, Sv. Katarina) blagoizvoljeti«. Postoje 
i druga tumacenja, tako spajanje s germ. 
"rok > stvnjem. giruchen, nvnjem. geruhen. 
Bruckner predlaze osnovu *ark-, *ork-. 

Lit.: ARj 12, 849. 850. 13, 962-3. ASPh 

9, 471. 34, 306. Mazuranic 1215. si. Ribaric, 
SDZb 9, 186. Miklosic 272. Holub-Kopecny 
308. Bruckner 451. KZ 45, 108. Mladenov 
S5S.-WP 2, 362. 



racun, gen. -t/«a/(1400, Dobrinj, Vuk) = 
racun (ZK, Bozava) »1° razbor (razbor od 
racuna, Narucnik 328 = kod Mrnavica razbor 
pameti, Transit obicaj od racuna}, 2° razlog 
(Kolunic, Antun Dalmatin), 3° nacin (Ko- 
lunic), 4° uvjet, 5° skupstina (Vuk), 6° (danas 
opcenito u hrv.-srp. i slov., trgovacki i arit- 
meticki termin) Rechnung, tal. conto«. Upor. 
slov. rajtinga »racun«. U dvije glagoljske 
knjige racun je pridjev (1642) raiuni dijak 
zacijelo od *eacunbnh (nbn > n kao u stranj. 
Taj pridjev poimenicen je na -ih racunik = 
raconik (1581, Ozalj) »vlastelinov racunar- 
ski sluzbenik« (usp. u torn znacenju furl. 
ragionai: Barzellini, prin ragionai des conteis 
di Gurizze e Gradisele, 1800, danas u torn 
znacenju furl, rasonir} = na -ar < lat. -arius 
racundr, gen. -dra, odatle pridjev na -bsk 
racunarski, na -dzija racundzija (Vuk), poime- 
nicen na -ica racunica »knjiga iz koje se racun 
uci«. Apstraktum na -stva racunstvo. Jednom 
je potvrdeno raca f (1437: uciniti racu s njim}. 
Kako nema potvrde za druge padeze, nego 
samo za ak. sing., moze se raditi o grijesci. 
Denominal na -ati racunati, -am impf. (16. 
v., Vuk) (iz-, na-, ab-, od-, pro-, pred-, pri-, 
raz-, s-, za-}, impf, na -va—racunavati,sam& 
s prefiksima, na -iti racuniti, -im (takoder s 
prefiksima). Odatle postverbali s prefiksima 
odracun (Sulek), obracun, proracun, pred- 
racun, priracun. Nalazi se jos samo u slov. 
jeziku. Bugarski je stmtka, rum. socoteald. 
Od lat. ratio, gen. -onts u oba znacenja. Krcko- 
-rom. rasaun. Grupa ti > ckao u Parentium > 
Porec, Brattia > Brae. Zbog toga je posudenica 
iz prvog doba kontakta s najzapadnijim Ro- 
manima. Znacenje »conto« vec u lat. kao i u 
tal. Ide u isti red kao statio, gen. -anis > 
stacun, stacun »trgovacka stanica«. Postoji u 
starijem jeziku i prevedenica razlog u zna- 
cenju »racun«. Upor. prevedenicu na razlog 
od tal. a ragione di. To znacenje prevedehice 
nije se odrzalo u jeziku zbog sinonimije. Rijec 
razlog je znacila »uzrok, Grund«, kojeje pre- 
vladalo. 

Lit: ARj 4, 284. 390. 7, 550. 8, 432. 650. 
11, 495. 12, 118. 852-859. 13, 594. 693. 
Resetar, Stok. 284. Pletersnik 2, 940. Sturm, 
CSJK 6, 62. Vukovic, SDZb 10, 385. 387. 
Miklosic 271. REW* 7086. Prati 811. Pirana* 
843. 

racve, gen. racdvd f pi. (Vuk) »furca, 
rasoha, soha, vile«. Pridjev na -at racvat = 
na -ost racvast (Vuk) »bifurcus«. Deminutiv- 
na -ica racvica f (Sulek) »vratna kost«, racvice 



94 



rad 



f pi. (Vuk). Plural zbog toga sto sadrzi dva 
elementa, kao gace, makaze, skare ita. Sufiks 
-ve kao u ostve. Taj nije prvobitan. Prvobit- 
nije je zacijelo racije, koje nije potvrdeno, 
odatle sa iilj > si] rasija (Dobroselo, Lika, 
Varos kod Broda) = raslje (Vuk, Prigorje, za- 
padna Podravina, ZK) »1° isto, 2° vile ko- 
jima se lonac stavlja u pec (ZK)«. Pridjev na 
-astj-at rasijast (Sinj, Slavonija), rasijat. Na -ika 
mozda rasljika (Brinje, Lika) »biljka raseljka«, 
ako nije od rastljika. To su izvedenice od 
rak (v.) ili od krak, kako pokazuje istoznafino 
rakija (Srbija), rakije (Vuk). Upor. prekla > 
priklja (ZK), trklja — taklja, bodlja. Pridjev 
rohijast = rakljas, f -sta (Kosmet), rdkijdt. 
Deminutiv rakijice. Upor. rak (Kosmet) »krak«, 
krakljast (v.), skrakljast i skrakljma (donja 
Podravina). Samo rak moglo je nastati i od 
*hrak kao u hlace < calcea, kruska pored 
hruska > ruska (ZK), disimilacija k — k 
(c) > h — &(?). Ovamo ide rakac, gen. -ala 
(Vuk) »priljubak, ljuba, lokafi, soha u koju 
se tele metne kad se krava muze« < *hrakac < 
*krakac. Na -as: rakljas = raivar »milvus«. 
Iz terminologije pluga nadovezuju se: rdljice 
(donja Podravina) < rahlje (v. rahao) prema 
rakije, raslje (u zapadnoj Podravini), na -ulje 
rdiilje = ravalje »furca bipartita ad vehen- 
dum aratrum« = sldf (Veliskovci) < njem. 
Schleife = vlacuge (Satnica) = sedldnica (v. 
sedloj = rasove (v. rasohd) = rucice. Zbog 
toga bi se i u raslje, barem u znafienju »Pflug- 
schleife«, moglo tumafiiti i iz h + -ilia. Treba 
pretpostaviti da su se izmijenila u izvedeni- 
cama od rak (prema Marelicu) dva suiiksa na 
/ : -u + -la i -hi + -ia. Upor. mtidblh, cibib > 
vutal (v.) prema pbbfo > pakao i ogiib > 
ugao. Upor. jos slov. rahla (Sofia, jugoistofina 
Stajerska) pored rdgia (Bovec, Notranjsko), 
raklovec (Toimin) »Stangenbohne« 

Lit.: ARj 12, 859. 13, 20. 390. Maretii 
311., § 359. Hamm, Rad 275, 51. Elezovic 
2, 165. 166. Miklosie 272. Pletersnik2,371. 372. 

rad (Vuk) (ne-'), pridjev koji se danas 
upotrebljava samo uz bill u prezentu i kondi- 
cionalu i to samo u nominativu, u saobracajno- 
-knjizevnom govoru zamjenjuje se prilogom 
rado, s tim glagolom i u tim oblicima, u na- 
rjefijima kao ZK u sva tri roda i u pluralu i 
uz druge glagole (radji, radijidu), komparativ 
radij, -jd, -je, u fiakavskim narjefijima kao 
ZK raji, hrv.-kajk. rajsi (sa d > j kao u Cap- 
tajka < -tka, upor. fies. radsi pored rejsi u 
narjefijima), rasi (ZK), prilozi rado »1° gern, 
2° po svoj prilici (gornja Slavonija)«, kompa- 



rativ radije, u ampliiikaciji rad(o) i vese(l)o 
(Vuk, Menfietic, Sasin), polj. baltoslav., sve- 
slav. i praslav., »laetus, kail = kaio, fro (hrvat- 
ski gradovi)«. Homommija sa rad »labor« uklo- 
njena je akcentom. Odatle pridjevski apstrak- 
tum na -ost radost f, s pridjevom na -tn > 
-an radostan, f radosna. Sveslav. i praslav. 
denominal na -ovati, -ujem: radovati se (12. v.) 
(iz-, ob-, na-, ne-, po-) »1° veseliti se (s tim 
glagolom dolazi u amplifikaciji), uzivati, 2° 
(upor. fr. jouir) posjedovati (Boka), imati, 
dobiti, steci«. Slozenice: od sintagmi pridjev 
zlurad = zlofdd, prilog zlurado, prilog satno- 
rad (Vodice) »hotimice«, radoznao, pridjev, s 
apstraktumom radoznalost (Stara Srbija, Sap- 
fianin). Neobifino bogato je zastupljen u antro- 
ponomiji i toponimiji, i to medu praslavenskim 
dvofilanim muskim i zenskim antroponimima, 
i to kao prvi element: Radomir — Radlmir = 
Radmlr, Radmil, Ra(d')oslav — Radosav = 
Radis(l')av (upor. haplologiju Radislov Laz < 
* Radislavljev laz, 1243), Radivoj. Bez broja 
su hipokoristici odatle: Radb (srpske hriso- 
vulje), Rade, Rado, Radic, Radio', na -dk 
Rodak, na -an Radan, na -in Radin, Radinko, 
na -en Raden, na - n Raden (odatle hipoko- 
ristici Rad, Rada, Radan, Lika), Radlka, 
Radilo, na -ota Radota, na -eta Radeta, na 
-isa Radisa, na -uc Raduc (13. v.), na -uj 
Raduj, odatle Radujko, na -uka Raduka, na 
-ohna Radohna, Raduhna (1256), Radihna, na 
-un Radun (Brafi, 1250; Trogir, 1189), odatle 
Radunko, na -onja Radonja, na -usin Radusin, 
na -usilo Radusllo, na -os Rados, na -oje Ra- 
doje, na -us Radus (13. v.), odatle f Radusa, 
Radusin, na -M Radut, itd. Pridruzuju se torn 
broju izvedenice od postverbala Radov od 
radovati se, koji se opet rasiruje antroponi- 
mifikim sufiksima Radovan, na -in Radovin. 
Ima jos i drugih, koje se dadu potvrditi u 
danasnjim prezimenima na -id i -evie kao 
*Raduha u Radunava Vas (1338), Raduhovic 
(Grizani, 1474). Znafiajno je da dolazi i s 
rum. sufiksom -ui Radul (zacijelo prvobitno 
ime Vlaha). Odatle toponimi kao imena 
posjednika (njem. Besitzernamen) Radujevac, 
Radovlje, Radonie, Radova, Radovanja, Ra- 
dutovlca, Radusnja (se. voda, hidronim, potok), 
Radunje (se. selo) itd. Prezimena: Radujkovic, 
Radotic, Radette, Radisic, Radujevic, Rado- 
savljevic, Radovac, Radovic, Radovcic, Rado- 
sevic, Radovinovic. Jos toponimi: Radovica, 
Radovljica (slov.), Radovlje, Radovnica (Vranj- 
ska Pfiinja), Radevina, Radimlje (Hercegovina) 
od nepotvrdenog hipokoristika Radlm od 
Radlmir. Radovide (toponim u Svetostefan- 



rSd 



95 



radi 



skom hrisovulju) pretpostavlja slozen antro- 
ponim Radovld. Dolazi i kao drugi element 
praslavenskih dvofilanih imena: Mllorad, Dra- 
gorad. Ovamo i Obrad postverbal od obradovatl. 
Odatle Obradovic. Zatim kao prvi element u 
slozenici Radocaj, ako je dragi element rost- 
verbal od lajati »fiekati«. Varijante bivaju 
jos vefie zbog fonetskih promjena dk > jk 
Ratko — Rajko. Odatle Ratkovic = Rajkovic. 
Svi ti antroponimi izrazavaju roditeljsku radost 
i interes (njihove zelje) na novorodencetu. Idu 
u doba kad je rijefi jos imala magijsku vrijed- 
nost. U baltifikoj grupi odgovara lit. rods 
»isto«, lot. raids. Nalazi se jos u ags. rot »veseo« 
i stnord. Prema tome rijefi je germansko- 
-baltoslavenski leksem. Upor. s time u vezi 
antroponim Rad(o)gost i u 6. v. Arddgast 
(slav. ili gotski?) == gr. cpdo^evoc,, *Radigoj 
u toponimu Radigojna (selo kod Srpskih 
Moravica) = slov. Radgona = njem. Ratkers- 
burg. Ie. je korijen A erf- »razveseliti, veseo«, 
u prijevoju perfektuma *roa- > praslav. rad-. 
Bruckner naprotiv dovodi u vezu sa sanskrtom 
ardh- »zadovoljiti«, gr. cd6cuvco »faire croitre, 
fortifier«, sto glasovno ne moze biti. Nieder- 
mann veze s gr. epaum »ljubim«. Znafiajna 
je za historiju znaienja praslavenska rijefi 
rus. radunica 1 radonica »Totenfest am Dienst- 
tage der Tomaswoche«, iz fiega se vidi da rad 
zasijeca u slav. folklor kao termin koji kaze 
da se mrtav raduje donesenim darovima. Upor. 
s time zakletvu: tako me zemlja (subjekt moze 
biti zloba, zavist, steta) neradovala. Intere- 
santna je jos negativna slozenica netoraj m 
(Bakar, Grizane, Hrvatsko primorje) »nemaran 
6ovjek« prema f netoraja (Zoranie), s augmen- 
tativima na -ina netorajina (Hrvatska) = 
netordjnica f »nemarno fieljade«. To je upravo 
poimenicen pridjev na -eo od radi. Zamje- 
nica sr. roda to je umetak kao u najtomanje 
(ZK), istanova (Katie) < iznova. 

Lit.: ARj 8, 103. 12, 860. 866. Moskovlje- 
vifi, NJ 1, 80. Ribaric, SDZb 9, 189. Elezovic 
2, 108. Miklosie 272. Holub-Kopecny 308. 
Bruckner 452. KZ 45, 180. si. Mladenov 541. 
Boissin, RES 27, 43. Niedermann, IF 37, 
146. (upor. Boisacq* 270. si.). Uhlenbeck, 
PBB 22, 536. 

rada 1 f (Kuciste, Rafiisce) »sidriste (po- 
morski termin)«. Od tal. rada »isto«, a to 
ili od spanj. rada ili od fr. rade < stengi, rad. 

Lit.: REW 3 6986. Prati 809. DEI 3192. 

rada 2 f (paracinska nahija, bijela, ljuta, 
zuta) »1° (bijela) titrica, kamilica (hrvatski 
gradovi) < Camille, 2° (ljuta) anthemys 



pyrethrum, 3° chrysanthemum leucanthemum, 
4° (zuta) chrysanthemum segetum, 5° anthe- 
mys arvensis«. Kako rijefi ima hipokoristifiki 
akcenat a govori se u paracinskoj nahiji, 
mozda je hipokoristik od rum. raddcina 
(dulce, amara, lingoare, serpilor) »gentiana 
lutea, polygonum bistorta« < radle- + -ina, 
od radix, od koje je rotkva (v.)? 

Lit.: ARj 12, 866. REW* 6995. Tiktin 1292. 

radati se, u pastorali M. Drzica Grjzulq, 
glagol koji upotrebljava Dragic kad govori 
Radoju: Rade, mojve Rade, radala se, Rade, 
tobom, dakle u igri rijefii. Drugih potvrda 
nema. Mozda je u vezi s naradati, naradam 
(Vuk, Srijem) »fabulari«, odatle s pejorativ- 
nim sufiksom -alo narddalo m »Fabelhans« 
prema f na -aljka naradaljka '»Schwatzerin«, 
koje bi prema Matzenaueru odgovaralo stsas. 
radan, stvnjem. redea, nvnjem. Rede, Rat r 
stir, radlm »dico«, sto nije izvjesno s obzi- 
rom na znafienje raditi (v.), koje je u srod- 
stvu s tim njemafikim glagolima. 

Lit.: ARj 7, 551. 12, 870. Matzenauer, 
LF26, 162. WP1, 74-75. 

radeskin m (Rab). Nije zabiljezeno zna- 
fienje. Bit fie »vrsta novca«. Ne nalazi se u 
Akademijinu Rjefiniku. Od mlet. radeschin 
»a Venezia moneta da 10 soldi« < Radetzky. 

Lit.: Kusar, Rad 118, 24. DEI 3192. 

radi (12. v., Vuk) = radi (s tim se akcentom 
fiesto govori) = rad (16. v., odatle rasta), 
postpozicija u stcslav. s gen., u danasnjem 
jeziku prepozicija i postpozicija s istim pa- 
dezom, »propter, gratia«. Veze se s prijedlo- 
zima iz, po, za: iz/adi (16. i 17. v.), izrad 
(16. v.), poradi, poradij) (Kosmet) = zaradl. 
Zatim s veznicima da, (j)er~u starijem je- 
ziku : radi da = radijer »zbog toga sto«. Upor.. 
jos s tebe rad (Ranjina), za sta rad (Radnic). 
Nalazi se jos u slovenskom, bugarskom, ukra- 
jinskom i ruskom jeziku. Praslavenski je lo- 
kativ od pridjeva radi »libens, laetus«. Se- 
mantifiki odgovora gr. x«P tv = l at - gratia, a 
fonetski se poklapa s avestijskim radiy »isto« > 
nperz. rai, tako da avestijsko avahya radiy 
odgovara sintagmi sego radi = toga radi, 
sto nije poznato u sanskrtu, ni u baltifikoj 
grupi kao ni u fieskom i poljskom jeziku. 
Prema Meiliem taj je izrifiaj dokaz da su 
praslavenski i perzijski fiinili neko vrijeme di- 
jalektalnu grupu. 

Lit.: ARj 12, 874. NJ 6, 139-151. Miklo- 
sie 272. Mladenov 542. Sldvia 10, 249. Donum 



radi 



96 



raditi 



nat. Schrijnen 414 (cf. Ub 15, 296). WP 1, 
74. Trautmann 235. Meillet, .RES 6, 166. 
AS/ 2, 66. Bruckner, ICZ 45, 108. 

radice n (niski okrug) »bundeva ili tikva, 
cucurbita pyriformis«. Mozda je deminutiv 
na -e, gen. -eta od bug. radika »L6wenzahn«, 
•od lat. radix, v. rotkva. 

Lit.: ARj 12, 878. Mladenov 542. 

radika f (Dubrovnik, Zore) »duhan sto se 
smrka (pravi se od zila i korijenja duhanske 
stabljike)« dok se radika (Stulic) »rotkva« ozna- 
cuje u ARj kao nepouzdano. Upor. istro-rom. 
(Piran, Bale) od lat. radix, gen. -ids 
(prijelaz u deklinaciju. d) i bug. radika »Lo- 
wenzahn«. Taj prijelaz potvrduju i sve ostale 
hrv.-srp. varijante kao i arb. rtlke -a f »Rettig« 
i deminutiv radicula > rum. ridiche i rada- 
fina < lat. radicina. Moze se prema tome 
staviti u balkanski latinitet. Po deklinaciji 
-y, gen. -we: radakva f (Dubrovnik) »Rettich« 
= (metateza ra > ar) ardakva (Perast, Vaso- 
jevici, Crna Gora) = ard'ekva (Peroji, Istra) = 
rdakva (Vuk) »isto« = rdakva (Kosmet) = 
(opetovanjem suglasnika r poslije dentala, 
upor. furl, radricc, ladricc »radicchio«, i odatle 
disimilacijom r — r > n — r) dndrkva f (hrv.- 
-kajk.) »raphanus« (pisano andrakva, andrikva). 
Sa a > o: rddakva f (Vuk, Poljica, Visoko, 
Mostar, Reljkovic) = (sa / > 6, koje zamu- 
kuje) rotkva (Vuk, danas opcenit u knjizev- 
nom i saobracajnom govoru), pridjev na -en 
odredeno rotkveni (list), na -ast rotkvast, 
deminutiv na -ica rotkvica, rotkviste = (tkv > 
kv) rokva (Vuk, Bosna, Pounje, danas pro- 
vincijalizam) = rokva (Rab), deminutiv rok- 
vica, augmentativ rakvetina, rokvarevic »ptica 
serinus hortulanus«, rokviste = roka (Suto- 
more) »povftnica (ZK), Rettich m (koje je 
takoder) < lat. radix ags. roedict. Oblici 
rdakva, ardakva, radakva, andrkva mogu se 
tumaciti i iz stcslav. rbdtky, gen. ebabhh e = 
rbdbkva (14. v., Srbija), seme rbdbkveno, 
zamjenom 6 > a i sonoriziranjem eh > r. 
Oblici rodakva, rotkva, rokva to tumacenje 
iskljucuju. Njihovo o je iz lat. a, kao u Kotor, 
Mosor, Porec itd. Taj se nalazi samo u hrv.- 
-srp., dok je u drugim slavinama 6 > e, tako 
u slov. retkev, gen. -kve, ces. redkev, polj. 
rzotkiew, rus. redbka, redbkovb. Upor. madz. 
redek. Zbog toga Loewe uzimlje rzdfky 
»betuca«, redbky posudenicom iz zapadno- 
-germ. ili balkansko-germ., a Miklosic i Bruck- 
ner njem. redica. Samoglasnik e u slavinama 
moze se tumaciti kao e > t'au rapa > repa (v.). 



Prema tome ti oblici ne treba da su dosli iz 
germanskoga. Tome se protivi rzdbky. Po- 
sudenica je zaista sveslavenska, ali se ne moze 
kazati da je praslavenska. Latinska rijec, koja 
je nastala u doba prvih careva, kada je biljka 
iz Sirije dosla u Italiju, usla je u slavine dvjema 
razlicitim putovima, preko germanskoga i 
preko balkansko-romanskoga. Kiparsky je sta- 
vio slavensku rijec u poglavlje gdje su nave- 
dene toboznje posudenice iz germanskoga, ali 
im se prema danasnjem stanju istrazivanja 
ne moze odrediti postanje. Lat. deminutiv 
radiculus usao je preko mlet.-trsc. radico = 
tal. radicchio u novije doba: radio m (Perast, 
Lika) = radio (Rab, Vrbnik, Susnjevo selo, 
Cakovac) »divljasalata, cichorium intybus, cen- 
taurea cyanus, zutinica«, odatle radionica 
(istro-cakavski) »leontodon«, slov. radic, gen. 
-iia. Upor. arb. radhiqe. Iz furl. Udrie — 
ridric je slov. jerdik, gen. -ika »Wegwarte«. 
Furl, pocetno / ispusteno je jer se shvatilo 
kao clan. Zabiljeziti jos treba na Cresu rddig 
m u izrazu, nac rodiga »Differenz«, koje moze 
biti iz dalmato-rom. sa ce > k/g. 

Lit.: ARj 1, 86. 103. 862. 12, 867. 880. 
13, 85. 149. 187. Pletersnik 2, 370. 415. 422. 
Sturm, CSJK 6, 79. Kusar, Rad 118, 19. 
Resetar, Stok. 282. Elezovic 1, 17. 2, 172. 
ZbNZ 14, 172. Starine 10, 18. 112. Ribaric, 
SDZb 9, 187. Zore, Rad 170, 221. Miklosic 
284. Holub-Kopecny 321. Bruckner 477. Vas- 
mer 2, 504. Mladenov 542. Loewe, KZ 39, 
326. hie 82. 167. Strekelj, DAW 50, 24. 50. 
Kiparsky 276. Matzenauer, LF 16, 162. 
REW 3 6988. 6996. 7000. Godin 291. Tiktin 
1323. GM 360. 

radTs m (Vuk, Baranja; Dobroselo, Lika; 
Srbija) »cigra, zujaca, zvrk, 2 A derdan od 
Ijesnika, grotulja« = radis (Lika). 

Lit.: ARj 12, 887. 899. 

raditi, radim impf. (Vuk) (do-, Iz-, na- 
se, ob-, po-, pre-, pro-, raz-, sa-, su-, u-, za-}, 
praslav. kauzativum - intenzivum, »laborare, 
trachten, arbeiten«, stok. za cak. delati (ZK), 
kod cakavskih pisaca u prvobitnom znacenju 
»brinuti se« (upor. slov. roditi »isto). To se 
znacenje vidi jos u izricaju: radi mu o glavi. 
Prema iteratlvu na -va- -radivati, -radujem, 
samo s prefiksima, deminutivi na -ukati ra- 
dukati, -am (Lika) (iz-} = -uskati raduskati, 
-am »pomalo raditi«. Postverbali: rad m, ne- 
rad, 'izrada, obrada, sarada, na bk izradak, 
gen. -tka (Sinj) (danas neologizam za ela- 
borat). Pridjevi na -bn rddni (dan), neradan, 
poimenicen na -ih m prema f na -ica radnik 



raditi 



97 



rafosko 



(sa-, su-} prema radnica (sa-, su-), s pridje- 
vima radnikov, radnicki, radnicin, apstrak- 
tum radnistvo (su-}. Na -en (prema posleri) 
raden, poimenicen rddenik m prema rddenica f 
(Slavonija), na -in radin, (neradin), s apstrak- 
tumom radinost — na -Ijiv radljiv, na -ici 
radici (dan, Saptinovac) = prosireno na -bn 
radicni (dan, Kanizlic), poimenicen na -dk 
radicak, gen. -aka (Vinkovci) pored radicak, 
gen. -cka (Orahovica) »rabolni dan, tezatnik, 
rabotnik«. U vezi: ne radeci ni gradeci (Lju- 
bisa) = ni radeni ni gradeni (Vuk). Radna 
imenica na -lac m prema f -Ilea radilac (17. v., 
Lika) prema radilica = radilica (Travnik), 
na -isa (upor. stedisa) radisa m, s pridjevom 
radisan (ne-}. Apstraktum na -a/b radnja f 
(ne-}, predradnja prema njem. Vorarbeit = poi- 
menicen part. perf. akt. radionica (Dubrovnik, 
Dalmacija, Bosna), uz rada »isto«. Danas je 
opcenit tvornicki termin preradevina, koje 
nema Vuk, izvedenica od preradivatl na -evlna 
prema tipu ocevina, gradevlna. Stcslav. zna- 
cenje od raditi bilo je »sorgen, brinuti se«, 
rus. radetb »avoir soin de, avoir du zele pour«. 
Postverbal rad je prema tome znacio »briga, 
soin > brizljiv posao«. Prema tipu eabb > 
rob u slov. je roditi, rodlm »sorgen, sich kum- 
mern«. Da je takav oblik postojao i u hrv,- 
-srp., dokazuje toponim Nerodimlja »zanema- 
reno mjesto« u staroj srpskoj drzavi, izve- 
denica kao particip prez. pas. (pojbratim, pitom, 
s pomocu pridjevskog sufiksa -ta *rodim od 
stcslav. neroditi, nerodi »Vernachlassigung«. 
Stokavsko znacenje »arbeiten« nastalo je iz sin- 
tagme »raditi o poslu > brinuti se o poslu, po- 
slovati«. Ie. je korijen set-baza *(a}re- »fflgen, 
pressen«, prvobitni termin za gradenje drevnih 
konstrukcija, zatim preneseno na duhovno 
polje, u lat. rasireno formantom t: ratio 
(odatle internacionalno racionalan, raciona- 
list i nasa posudenica racun = got. rapjo »broj«, 
stvnjem. girad, nvnjem. gerade. Taj korijen 
bio je rasiren i formantom dh: ie. *r3aii- u 
prijevoju e: e: perfektum o (slov roditi), u 
prijevoju duljine o> a raditi. To rasirenje 
nalazi se i u gr. dpio-uoc; (odatle internacio- 
nalno aritmetika) kao i u sanskr. rddhyati 
(3. 1.) »postavlja, uspijeva«. Arbanasi posu- 
dise u prvobitnom znacenju radit »procurare, 
acquirere«. 

Lit.: ARj 2, 660. 4, 284. 7, 551. 8, 44. 

12, 865, 868. 871. 883. 889. Nil, 57-58. 

156. Moskovljevic, JITJ 1, 82. BI 2, 193. Mi- 
klosic 271. Holub-Kopecny 313. Briickner,fCZ 
45, 108. Trautmann 235. Mladenov 542. Donum 
nat. Schrijnen 414. si. (cf. Ub 15, 296.). WP 1, 



74. GM 360. Uhlenbeck, JCZ 40, 552-561 
(cf. AnzIF 24, 116). Osthoff, IF 5, 303. 
Suman, ASPh 30, 304-305. Boisacq 267. 

rada f (Vuk, Dubrovnik) »(morska riba) 
raia elavata« = raia (Perast, Boka, Muo, 
Racisce, Poljica), odatle deminutiv na -ica 
rasica »raia miraletus«, augmentativ razina 
(Zore) — raia (Bozava) »raia punctata« = 
= radza (Sutomore, Budva, Kosic) »riba 
koja zivi na braku i u blatu, kamenica 
(Krk)«. Dalmato-rom. leksicki ostatak od lat. 
raia iz ribarske terminologije. Upor. mlet. 
raza > tosk. razza, slov. raza, dok je u raia 
vlat. j > i kao u majus > mat Stulic ima 
jos cudan oblik rejnok. Ne zna se odakle 
mu je. 

Lit.: ARj 12, 942. 949. 13, 858. Pletersnik 
2, 378. REW 7016. Pratt 818. DEI 3214. 

raf m = rav (18. v., Vuk, Srijem, Bosna, 
Srbija, Kosmet) = rafa f = rova (rod prema 
pollca) »polica ispod plafona za bakreno sude«. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
> tur. raff) iz terminologije kucnog uredaja: 
rum. raft (-t zbog unakrstenja s tur. raht) = 
t)ug., arb. raft, ngr. pdcpi. 

Lit: ARj 12, 947. 13, 406. Skok, Sldvia 
15, 488, br. 619. Miklosic 272. Korsch, ASPh 
9, 663. GM 360. Tiktin 1293. Skalflc* 528. 

rafa f (16. v, Dalmacija, Primorje) »(kar- 
taski termin, nije potvrden iz danasnjeg govora) 
igra na kocke«. Od tal. raffa, postverbal od 
raffare < germ, raffon. S deminutivnim su- 
fiksom -etto < vlat. -ittus raf et (Bozava) »1° 
grafietto, 2° orude kojim se biljezi debljina 
drva« < mlet. rafeto. 

Lit.: ARj 12, 947. Cronia, ID 6, 116. REW» 
7005. Prati 810. 

raf ijol, gen. -61a m (Baska Draga, Dalmacija, 
Istra) = rafiull (Solta), na -be raflolci (Ka- 
vanjin) »slatko jelo od brasna, maslaca, sira, 
bajama i droga, u obliku polukruga ili skoljke«. 
Od mlet. rafioli, rafioi, furl, rafiol, tosk. ra- 
viubli, od rapa »repa«. 

Lit.: ARj 12, 947-48. DEI 3213. 

rafosko, gen. -a m (Buzet, Sovinjsko 
polje) »vrsta crnog grozda«. Od furi, refdsc 
pored rafosc i rifosc »una delle piu antiche e 
migliori qualita d'uva della regione«. [Od 
lat. refossus »scavato fuori«]. 

Lit.: Pirone? 859. DEI 3221. 



7 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



raga 



98 



Ragusium 



rSga f (Vuk, Srbija, Vojvodina) »khuse, 
kljusina, kurada«. 
Lit.: ARj 12, 948. 

ragastov m (Popovic »Fensterkreuz«) »drveni 
ili kovinski okvir od vrata ili prozora, stup 
na vratima, prozorski kriz«. Od madz. ragasztd. 

Lit.: ARj 12, 948. 

ragat m (Bozava; primjer: almo u ragat, 
Cavtat, Zore) = rdgata f (Korcula) = regata 
(danas opcenito) »natjecanje u veslanju«. De- 
nominal na -ati ragdtat se, -am (Dubrovnik, 
Zore) pored ragatdva(tj se (Korcula; primjer: 
homo se rdgata}. Od mlet. regata, regalar 
(14. y.) = stfr. regleter u jednoj tal. redakciji 
djela Buovo d'Anima. 

Lit.: ARj 12, 848. Crania, ID 6, 118. Prati 
821. Rajna, ZRPhll, 169. Mussarla, Beitragt. 

ragati, gen. ragat m. pi. (Istra) »1° si- 
jeno prostrto da se susi na suncu, 2° (na 
ragateh, Mikulicic) ono na sto se stavi sijeno, 
ostrva (ZK, slov.)«. 

Lit.: ARJ 12, 948. 

ragbet m (Banja Luka, narodna pjesma) = 
ragbet pored ragbet (Kosmet) »zadovoljstvo, 
napredak, sreca«. Turcizam arapskog podri- 
jetla (ar. ragbet). 

Lit.: ARj 12, 948. Skok, Sldvia 15, 488., 
br. 620. Skalfic* 528. 

ragbul (Bosna i Hercegovina), indeklina- 
bilni pridjev (uz biti), »dostojan«. Turcizam 
arapskog podrijetla. 

Lit.: ARj 12, 948. 

ragno n »motka sto drzi jedro. Iantina«. 
Sulekov cehizam rdhno = slov. rdh(lja, 
ragia, rdglica »debela i duga palica, priklja 
(ZK)«, polj. reja. Od srvnjem., bav. Rahe(ri) 
»Schiffsraa, Ree«. Ide u germansku leksiko- 
kologijsku porodicu, upor. nvnjem. regen < 
*ragjan, lit. rekles »Stangengeriist zum Tro- 
cknen«; ie. korijen *req- »Stange«. 

Lit.: ARj 12, 948. Pletersnik 2, 371. Holub 
-Kopecny 308. Bruckner 457. WP 2, 361. 

Ragusium, srednjolatinski termin (tako 
najcesce u dobro latinski pisanim dokumen- 
tima), odatle lokativni oblik Ragusi prema 
tal. tipu Ariminum, danas Rimini. U domacem 
romanskom govoru zacijelo je nastao odatle f 
Ragusa. Paralela je za to Epidaurum, kod 
Konstantina f JTrrcajpa. Taj oblik nastao 



je zbog toga sto je docetno -i moglo pred- 
stavljati u vulgarnom latinitetu i -ae > -t. U 
nasem narodnom govoru ocuvao se taj fe- 
mininum kao posudenica iz latinskog samo u 
Crmnici- ko Vraguze, sto sjeca na Trijesce 
u juznoj Dalmaciji, posudenica od tal. Trieste, 
prema starom nasem toponimu Trst od Ter- 
geste. Postavlja se pitanje da li se zvucni velar 
g pred u govori i u romanskom govoru Du- 
brovnika, jer ga ne pise ni Konstantin 'Pa- 
ovar\ = 'PaoiJCROv (greciziran vlat. lokativ), 
koji prema torn izgovoru postavlja svoju 
etimologiju od dalmato-rom. lau. Bez toga 
g nastade u arb. Rush m (Bogan, Cuneus 
prophetarum} koje se posvema poklapa s 
*Rausium. Kako se Tragurium ocuvao u dva 
izgovora sa g kod Hrvata Trogir, bez g kod 
Talijana Trau, tako je moguce da su se i u 
romanskom jeziku Dubrovnika promiscue go- 
vorila oba oblika Ragusa — Ragusi pored 
Rausq = Rausi. Suglasnicka grupa se od 
Ra(g)usium toskanizira se u Raugia. Posto- 
jao je jos oblik s protezom a- pred r (kao u 
cincarskom armdn < romanus i u iberskoj 
rijeci arrugia u spanjolskom i gaskonjskom 
jeziku prema rugia u Alpama »vodovod, ka- 
nal«), Aragus kod Martina da Canal (1267 — 
1272), u arapskom, Aragusia (Karlo Dracki, 
1322), Arragouse (1485). U hrvatskom jeziku 
nema traga torn nazivu, koji se odnosio samo 
na naselje na hridinama zvanim Lau. Potis- 
nuo ga u zaborav posvema Dubrovnik, sla- 
vensko naselje na mjestu zvanom danas 
Prijeko, nekada Dubrava, a u srednjem vijeku 
Burgus, i to u doba kad su se oba naselja 
slila u jedno. Znacajno je da su se oba oblika 
sa g i bez njega govorila i na zapadu, upor. 
sttal. rauseo pored raguseo »kajisar«. U por- 
tugalskom jeziku rabusano »isto« < *rausano 
zatrpan je hijat s b. Sa protezom ocuvalo se 
ime u engleskom aragouse, araguza = argosy 
(1577), argose, -ie, argosiei (Shakespeare) 
pored ragusye »nave ragusea«. Ktetik odatle 
pravi se s pomocu tri sufiksa; na -inus Ra- 
gusinus (upor. danasnje etnike Vrgadini, Mur- 
terini na sjeveru, u Italiji vrlo obicno npr. 
fiorentino'), na -eus (renesansni sufiks, ovdje 
moze biti i grckog podrijetla -ixtoc, upor. 
Poumoi > Romei »bizantinei«), kod Porfiro- 
geneta PaouoaToi, raguseus, na grcko-lat. slo- 
zeni sufiks -itanus < gr. -hr|c, > lat. -/to + 
-anus Ragusitanus (upor. na sjeveru Arbi- 
tanus od Arbe > Rab, u juznoj Italiji Rigitano 
od Reggiof. Sto znaci Ragusium, to se danas 
jos ne moze znati. Da je to predrimski, za- 
cijelo i predhelenski toponim, to je izvjesno. 



Ragusium 



99 



rahat 



Izoliran je na Mediteranu, jer sicilsko Ragusa 
ima sasvim drugo podrijetlo, kako je vec 
Jirecek utvrdio. To je ak. pi. 'Poyoijc; (upor. 
Kopcpouc; > tal. Corfu > Krf, od xopupoi; 
»vrh«) > arb. Raghus. Nije nemoguce da stoji 
u vezi s Gravosium > Gruz, ako se u g- sa- 
kriva kakav prijedlog iz nama nepoznatog 
predrimskog jezika. Svakako Gravosium i Ra- 
(gjusium dokazuju da se radi o'predrimskom 
naselju. [Odatle i nfr. raguser »trahir, izdati«' 
(1814), Jer je marsal A. F. Marmont 1814. 
izdao Napoleona, koji ga odlikovao titulom due 
de Raguse]. 

Lit.: Jirecek, Romanen 1, 60. Putanec, AHID 
1, 172-175. Isti, Filologija 6, 159-160. Mi- 
gliorini, Resetarov zbornik 1931,438. Torbarina, 
NE 26, 223. Skok, Sldvia 10, 449-500. Isti, 
ZRPh 57,480. Joid,Slavia 13,192. REW7010. 
Prati 812. Muljacic, ZR 11 (1962), 147-154. 
Filipovic, Ivsicev zbornik 56—60. Mayer 2, 94. 
FEW 10, 33. Deanovic, AIFZ 10-11, 36-7 

rahao (Sulekov s'tokavizirani oblik) = 
rahal (Istra) = raha (Vodice) = rahl (Po- 
dravina izmedu Koprivnice i Pitomace), f 
rahla = rahla (Vodice), slov. rdh pored rahel, 
pridjev na -&/ od praslav. korijena *raH- / *zbH- 
»laxus, solutus«. S promjenom sufiksa -si 
na -av: rahav (kruh, zamka, mastija, petlja) 
»klimav, klamav, razabran«. Sa prijevojnim 
samoglasom e: r ehav (Vuk, o ovci, vuni; 
Rijecka nahija, Crna Gora), slov., bug. rehav 
»rijedak« od reha (Vuk) »rijetka vuna (opo- 
zicija ruda), suplja i dugacka (protivno kaba 
»vuna ostra i nabijena«, v. kabasfjt. U nazi- 
vima sitne stoke rasirena je ta rijec: reha 
(Bosna) »koza«. Upor. jos bug. rehkav. Cincari 
posudise rehav »clairseme«. Na -ulja rehulja 
(Vuk, Srijem) = reulja »1° 'rehava ovca, 2° 
vrsta kornjasa«. Sa / mjesto h: reja (gornja 
Krajina, Lika, Crna Gora, Vuk) »isto«, rejav 
(Vuk, Vojvodina). Na -ko rejko m (Bastaji, 
Slavonija) »vo«. Na -an rejon (Pozega) »jarac«. 
Sa Ij mjesto j reljka (Kurelac) »ime kozi«. 
S prijevojnim samoglasom o: rdhav (Vuk, 
Srbija) »ospicav, boginjav, sorav« = roav 
(Kosmet) = rdsav (Kosmet). U bug. takoder 
rohov, rdhkav, rohak, rohki, rohlist pored 
rosav »isto«, s glagolom rosa se. Odatle hipo- 
koristik rdvo m (Srbija). Imenica odatle na- 
lazi se u rum. pi. f rohii pored rofii pored 
rosii (upor. bug. rosav), ruhini »Milchschork 
auf dem Kopfe und im Gesicht von Sauglin- 
gen«. U Crnoj Gori razrohdliti, -roholim »pro- 
mijesati npr. slamu, travu, sijeno«. S prije- 
vojnim samoglasom i rihla zemlja (Smokvica, 
Korcula) »gornji rastresiti sloj zemlje, koji se 



nalazi iznad cvrstog sloja (= tarace); humus«. 
Sa samoglasom u mjesto o u Istri ruhal, f 
-Ma »rahao«. Od pridjeva rahal postoje po- 
imenicenja na -ica rahlica »motka sa dva 
zupca kojima se rahli zemlja«. Ovamo ide 
rdljica (ZK) »trokut od dva brvna za raska- 
panje snijega«. Na -ost rahlost »prhkost, sip- 
kostj supljikavost«. Denominali na -Iti (fak- 
titiv) rahliti, na -jati rahljati impf. (Rijeka) 
»presipati, pretresati, promijesati (zeravu po 
peci)«, odatle postverbal rdhalj, gen. -hija > 
ralj (Dalmacija, stezanje aha > a) »zarilo, 
zarac, vatralj« = raj m (cakavski, Lumbarda?) 
»komad drva kojim se potice oganj«. Od praslav. 
osnove rah- na -ulja: rahulje f pi. (Dalmacija) 
»zarac, ozeg, vatralj«; rahulja (Crna Gora) 
»riba alburnus scoranzoides, ukljeva u pro- 
ljece kad baca ikru i omrsavi (odatle ime)«. 
Faktitiv na -iti od rah- je rasiti (Krasic) (na-) 
(objekt jastukej = slov. rasiti »lockern«. 
Nalazi se jos u ruskom jeziku rohlyj »mekan, 
prhki«. Kako je pridjev rahao provincijalan 
(hrv.-kajk.), Maretic predlaze da se u sto- 
kavskom zamijeni pridjevom supljikav, -kast. 
Ie. vez.e nisu poznate. 

Lit: ARj 12, 949. 952. 13, 702. 857. Kusar, 
NVj 3, 388. Pletersnik 2, 371. Elezovic 2, 
180. 183. Miklosic 272. 285. Matzenauer, 
LP 17, 170. 198-199. Tiktin 1335. Schefte- 
lowitz, KZ 56, 182. Pascu 2, 206., br. 382. 
Mladenov 560. 

rabat = rdat pored raat (Kosmet, Nena- 
dovic) = rahet (Crna Gora) = raet, indekli- 
nabilni pridjev (uz uciniti se, biti}, prilog uz 
stic (Kosmet), maskulinum kao objekt uz 
imati, nemati, uciniti koga npr. raju rahat, 
»1° miran, ugodan, komod, 2° mir, bezbriz- 
nost«. Kao pridjev dolazi u amplifikaciji (na- 
rodna pjesma, Vuk 6, 260) svi svatovi rahat i 
veseli. Postaje deklinabilan dodatkom sufiksa 
AVI > -an raetan (cojk, Lika). Apstraktum na 
-luk rahdtluk »mir, bezbjednost, komoditet« — 
(sa aha > a) rdtluk (Kosmet). Denominal 
razrahatUisati se, -eisern »raskomotiti se«. 
Slozenica rdt-lokum (Kosmet) »secerlema, slat- 
kis«. Balkanski turcizam arapskog podrijetla 
(ar. raka, vulgarno rdkat »mir«) iz termino- 
logije obicnog zivota: rum., bug. rahat, gla- 
gol rahatjasvam, arb. re'hat, cine, (afrihate f 
pored ardhate, glagol s grckim sufiksom 
-ipsire ~ -isati arihdtipsire, ngr. (5axdxi. 
Slozenica rahat-lokum je evropski orientali- 
zam od ar. sintagme rahat-ul-halkum »ono sto 
je grlu ugodno, prijatno«. Prvi dio slozenice 
moze se ispustiti: lokum (BiH) »vrsta kolaca, 



rahat 



100 



raj 



ustipaka« = lokuma (Vuk) »vrsta tvrdih usti- 
paka« < tur. lokum. Usp. lokuma. 

Lit.: ARj 6, 140. 12, 946. 947. 949. 950. 
Elezovic 2, 393. 476. Pascu 2, 159., br. 887. 
Skok, Sldvia 15, 488., br. 627. Lokotsch 1684. 
GM 364. Korsch, ASPh 9, 603. Skoljic 435. 

rahl m = f pi. rahle (Bosna) »pult na 
kojem je kitab, Kuran«. Turcizam arapskog 
podrijetla tur. rahle < ar. rahla vz, oblasti 
islama. 

Lit.: AR/ 12, 950. Skok, Sldvia 488., br. 
621. Skaljic* 529. 

rahmet m (muslimanska narodna pjesma) 
(objekt uz dati, ostaviti, predati, uciniti, zaze- 
IjeliJ »pokoj (kod krscana)«. Na -li rahmetli, 
indeklinabilni pridjev pred licnim imenom (npr. 
rahmetli Hasan-aga), na -lija rahmetlija m »po- 
kojni, rajni, pokojnik (samo o muslimanima)«. 
Slozenica od turske sintagme alah rahmet He 
pored ala-rahmet. Turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. rahmet) iz oblasti islama. 

Lit.: ARj 12, 950. Skok, Sldvia 15, 488., br. 
620. 622. Korsch, ASPh 9, 663. Skoljic 529, 

rahor-gora = rahur-gora f (narodna pjesma) 
»(termin iz oblasti vezenja) sitna gora, grmlje, 
sto ga vezilja naveze na platno, na kapu (ku- 
bakliju)«. Mozda je u vezi s praslav. ra/r- 
u rahal (v.). 

Lit.: ARj 12, 951. 

raht m (Vuk, Srbija, narodna pjesma, 
varosi) = rat (Srbija) = rakte (pi.?) (Kana- 
velic) »konjska oprema«. Odatle" na -li ra- 
ktelija f (Korenica, Lika) »orude«. Balkanski 
turcizam perzijskog podrijetla (perz. rahi) iz 
terminologije konja: rum. pi. rafturi »Pferde- 
geschirr«, bug., arb. raft. 

Lit.: ARj 12, 951. 13, 24. Tiktin 1293. 
GM 360. Skaljic" 529. 

raie m (Pelegrinovic) = rais (Palmotic) = 
raiz (Gazarovic) = reiz, u pridjevu Reisova 
(Pounje), Reisova kula (toponimi kod Izacica, 
Bosanska krajina), odatle muslimanska pre- 
zimena Rejiz, Rejzovic, toponim pi. t. Rejzp- 
vici (Bihac). Slozenica reis-ulema (Sarajevo) 
»muslimanski glavar«. Turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. ra'is > tur. reis »kapetan, glavar«). 

Lit.: ARj 12, 952. 954. 13, 857. 858. Lo- 
kotsch 1691. 

raitar m (18. v.) »konjanik«. Od njem. 
Reiter »isto«. 

Lit.: ARj 12, 954. 



raj m (Istra) = slov. raj »ples, kolo«. 

Od srvnjem. rei(e), reije, reige, bav. Reihn, 
nvnjem. Reigen »isto«, Rey (17. v.). 

Lit.: ARj 13, 958. Weigand-Hirt 559. 

raj , gen. raja m (Vuk), sveslav. i praslav., 
»paradis, dzenet«. Pridjevi na -bn rajni (Sa- 
rajevo) »pokojni, rahmetli«, poimenicen na 
-ik rojnik m prema f na -ica rajnica. Pret- 
krscansko (praslav.) znacenje je bilo mozda 
prema etimolozima (Bruckner, Kalima) »kraj 
bez zime«. Kalima trazi to znacenje vezuci 
raj s prvim dijelom ruskog rdjduga (ravduga, 
roduga) »duga, Regenbogen« i sa sbrojb »Zu- 
sammenilusse , rojb »Schwarm«, sanskr. rayas 
»Stromung«, ie. *rei- »affluer« i konstruira pre- 
ma krojb — kraj semanticku skalu »Stromung, 
Meer > Meeresufer > warme Gegend > Pa- 
radise Uporeduje se i sa sanskr. rayil »dar, 
posjed, dragocjenost«. Izvjesno je da su sla- 
venski prevodioci adaptirali grcko znacenje 
gr. jiap&Seuroc, »(kod Ksenofonta) pare«, u 
Septuaginti »raj« s praslavenskim apelativom, 
koji je morao znaciti »ugodno boraviste, otok 
blazenih« kao sto su gr. 58t|c, prema narodnim 
predstavama adaptirali rijeci pakao »smola«. 
Upor. u tajnom jeziku pristevskih loncara 
(grncara) izvedenicu rajko »sunce« i u ruskoj 
toponomastici Raj-grady, Raj-gorodki «nase- 
lje u lijepim mjestima« te Rajna Frodo (Krivo- 
sije, u Dalmaciji). Usp. i races. Rijec paradis 
je internacionalna rijec grckog podrijetla, koja 
je iz zend. pairi-dasza, tj. prefiksalna slozenica 
znacenja »enceinte circulaire«, koja je po svojem 
etimologijskom znacenju mogla dati povoda 
obrazovanju predodzbe o »otoku blazenih«. 
Na zalost za rajb u takvom znacenju nema po- 
tvrde osim etimologijske konstrukcije. Za pra- 
slav. rajb kao ni za njem. Himmel nema utvr- 
denih ie. usporednica. Za lit. rojus i lot. raja 
ne zna se da li su u prasrodstvu ili posudenice, 
kao rum. raiu »1° paradis, 2° dace, jelo koje 
se daje kod pokopa, isto sto pomana«. Iz 
antroponimije treba spomenuti Jukicev navod 
da su se bosanski plemici Rajkovici zvali u 
tursko doba Denetici, perz. Firduzi (upor. bo- 
sansko muslimansko prezime Firdus), premda 
je Rajko hipokoristik od Radoslav. Isto tako 
Kresevljakovic pise da su se Rajiei islami- 
zirali kao Dzenetici. 

Lit.: ARj 12, 954. 960. 13, 5. Trojanovic, 
JF 5, 223. Jukic, Zemljopis 142. Miklosic 272. 
Holub-Kopecny 309. Bruckner 452. KZ 46, 
198. WP 2, 343. Sobolevskij, Sldvia 7, 178. 
Kalima, Sldvia 17, 33-37. (cf. RES 25, 
119). Kresevljakovic, Radovi NDBiH 1, 
111-164. 



raja 



101 



rakam 



raja f (Vuk) »1° (kolektivno) podanici, 
2° sirotinja« = raja, gen. raje (Kosmet) »(za 
tursko vrijeme) turski podanik nemusliman, 
kojfplaca porez (upor. izraz kupiti po raji hara- 
le}«. Jedan iz raje je rdjetin (Vuk, upor. turan 
prema rajetin). Pridjev rajski (Srbija, Lika). 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla, upravo 
arapski plural (ar. sing, ra'ijje, pi. raaja »zitelj 
jednog vladaoca koji placa porez« prema beraja 
»vladajuca klasa, borci, slobodni gradani, koji 
ne placaju porez«) iz oblasti turske admini- 
strativne terminologije: rum. raid, bug. raja, 
arb. raje, ngr. p" aiaq. 

Lit.: ARj 12, 958. 13, 9. Elezovic 2, 164. 
Mladenov 558. GM 361. Lokotsch 1693. 

rajnlika f pored rajnlika = rdjnglika (Kra- 
sic) = ranjlika (Lika) = rajlika (Varos kod 
Broda) = rantljika (18. v., Slavonija, Srijem) = 
= ranglja (krv.-kajk., Belostenec) = (ispu- 
stanjem -ika) rantla = rajna (Hrvatska, slov.) = 
(s deminutivnim sufiksom -ek) rajlek m (Tre- 
barjevo kod Siska) = rdjglik m (ZK) »padela, 
povna (ZK), prsura, serpa«. Od bav. deminutiva 
Reindl od Rein. Taj se germanizam nalazi i u 
ceskom, poljskom i ukrajinskom jeziku. 

Lit.: ARj 13, 8. 54. 60. MiklosiclH. 

rajspange f pi. (ZK) »zeljezne spone na 
osovink. Od njem Reifspange. 
Lit.: ARj 13, 9. 

rajta f (brv., prema Miklosicu) = slov. 
reta = retra (Toimin) »sito, Sieb«. Od njem. 
Reiter f < stvnjem. ritera, srodno s cribrum. 
Gubitak docetnog -r nastao po zakonu disi- 
milacije r — r > r — 0. 

Lit.: Miklosic 277. Pletersnik 2, 422. 

rajtati, -om (Banija, Slavonija, Srijem, 
Lika, Krasic) (pro-, za-) »razbacivati svoju 
i tudu imovinu, spiskati, profuckati, procer- 
dati«. Na -alo: rdjtalo m (Banija) »raspikuca«. 
Od madz. rajta »frisch, auf, hallo, grabi« > rum. 
raita »(uzvik) pozor, naprijed, unutra«. 
Lit.: ARj 13, 9. Tiktin 1294. 

rak m (Vuk), sveslav. i praslav., prema f 
na -ica rakica pored racica »1° cancer, Krebs 
(s kojima je mozda u prasrodstvu), 2° bolest«; 
racica znaci takoder »1° vrsta raka, 2° kukac, 
3 riba granceola (v.)«. Pridjevi na -ov rakov 
(13. v., ~a juha, djeca, cest u toponimiji u 
vezi s apelativnim potok, do, bara, draga, 
noga, njiva; poimenicen u f Rakova), poime- 



nicen u toponimiji na -be > -ac, -ica, -ik, 
-aca: Rakovac, Rakovica (ali pridjev rako- 
vacki, sto dokazuje da se sufiks mijenjao), 
Rakovaca, Rakovih; rakovica (Stulic, Rijeka) 
»1° zenka, racica«, na -nica rdkovnica (Vuk, 
Dubrovnik, Split) »1° maja squinata, 2° topo- 
nim«, na -ina rakovina »racja jama«. Pridjevi na 
-j: racjt, eae'ej, koji dolazi poimenicen u f 
Raca (potok, rijeka, naselje na njoj) i u topo- 
nimiji; na -irgi racinji. Deminutiv na -be rakac, 
gen. -kca (Brod na Kupi, Hrvatska) = -bk 
rakek (hrv.-kajk.), racac, gen. -ica (Makarska 
krajina) »colica, nagla bolest u zelucu«, na 
-id racic (Belostenec, takoder prezime) = 
racie (Milna, Hvar, predjel uz obalu). Hipo- 
koristik raka sedmokraka (narodna pjesma). Na 
-de rakac, gen. -oca (Lika) »grane ili stap 
kojim se love rakovi«. Radna imenica na -jar 
racar, s pridjevom racdrev prema f na -ica 
racarica (Vuk) »koji hvata ili rado jede rake«, 
na -ar rdkar (Istra, Lika) »1° covjek koji lovi 
rakove, 2° naprava kojom se love« prema f na 
-ica rakarica. Na -ara zaba rakara. Na -ilo 
rdcilo n (Slavonija) »preda na drvetu za hva- 
tanje raka«. Prilozi racice »cetveronoske« — 
racimice (Kanizlic) »kao rak«. Slozenice rako- 
bolja (Jambresic) »carcinoma«, rakolovac (Jam- 
bresic). Rijec je kulturna. Rumunji posudise 
rac, Madzari rak i poimeniceni prodjev racsa 
»mreza za hvatanje rakova«. Ie. usporednice 
kao da ne postoje. Prusko rakis je posudenica 
iz praslavenskoga. To moze biti i norv. roeke 
< stnord. rdkion ili obratno, praslav. je posu- 
denica odatle. Za identifikacije sa njem. Krebs, 
lat. cancer (odatle cankir preko fr. chancre') 
= gr. xapxiyoc, (odatle naziv bolesti carcino- 
ma), koje predstavljaju reduplicirani korijen 
*qarqar-*qarqer-, trebalo bi pretpostaviti disi- 
milatorno ispadanje pocetnog k u *krakb, 
za sto nema nikakvih potvrda. Bruckner pret- 
postavlja *orkb prema lit. arke, erke »Zecke«. 

Lit.: ARj 12, 847. 848. 849. 850. 851. 
13, 10. 11. Elezovic 2, 165. Miklosic 272. 
Holub-Kopecny 309. Bruckner 453. KZ 45, 
108. bilj. Mladenov 556. WP \, 145. 354. 
Prusik, Krok 6 (cf. AnzLF 3, 104). 

rakam, gen. -ama m (18. v., Vuk) = 

rakam, gen. -mna (Kosmet) »racun, cifra«. Na 
-ica rakdmica (Vuk) »skolska racunica iz koje 
se uci racun«. Balkanski turcizam arapskog 
podrijetla (ar. rakkam) iz terminologije ra- 
cunanja: bug. rakam pored nkam, arb. rekom. 

Lit.: ARj 13, 11. Elezovic 2, 165. GM 364. 
Mladenov 556. Skaljic* 530. 



rakanjel 



102 



rakita 



rakanjel m (Zajecar) »hyla viridis, Laub- 
frosch«. Mozda posudenica iz rum. racdnel 
»Laubfrosch«. Tiktin ima jos varijante ra- 
catet, rdcamete (Moldavija), rachitei. Ovamo 
ide zacijelo jos karakonjce n (Svilajnac, Srbija). 
Hirtz navodi jos 60 varijanata za tu zabu. 
Navedeni nazivi kao i krekaca, kreketaca, 
krketusa itd. naslanjaju se na vec utvdeni vo- 
kabular kao kraljevka itd., katalinka, gata- 
linka, katollcanka itd. i potjecu od oformljivanja 
onomatopeje krdh kraa, kojom se oponasa glas 
te zabe. [Usp. i tal. raganella »sorta di rana 
verde«]. 

Lit.: ARj 13, 12. Hirtz, Amph. 11. Tiktin 
1290. DEI 3197. 

raketa f (1759) = raketa (Bella) = roket m 
»praskalica, bomba«. Od tal. racchetta pored 
rocchetto f i rocchetto m, deminutiv od germ. 
rocca »kudjelja«. Naziv potjece odatle sto kroz 
raketu ide stap koji nalici na preslicu < 
stvnjem. rocc(K)o »Spinnrocken«. Preko njemac- 
koga raketla f (Vuk, Milicevic) = (metateza) 
rakljeta (19. v., Srbija) < njem. Racketlein > 
regetlin (hrv.-kajk., Belostenec, koji glo- 
sira sa roketta). Denominal na -ati roketati, 
-am impf, »bacati rakete«. Drugog je podrijetla 
danasnji sportski termin za tenis reket m 
(Zagreb) < fr. raquette (> tal. racchetta), 
prema engleskom izgovoru, od ar. raka »dlan«. 
Znacajan je jos hrv. naziv raketa »kostjela, 
ceitis australis, Zurgelbaum« < tal. legno da 
racchette, jer se reketi prave od tog drveta. 

Lit: ARj 13, 53. 14, 147. Schuchardt, 
ZRPh 35, 385-396. (cf. RSI 5, 291). REW* 
7013. Lokotsch 1683. Weigand-Hirt 2, 521. 
DEI 3190. 

raketini, ak. pi. m (Vrbnik) »djecja bolest 
rahitis«, od tal. rachitide, nastalo od ucenog 
lijecnickog termina rachitis > (danas) rahitis, 
od gr. pdxu; »kicma, spina dorsalis« i docetka 
-m\. Disimilacija f — d > i — n. 

Lit: ARj 13, 13. 

rakija f (16. v., Vuk) = rakija (Kosmet, 
ZK) = racija = rakija (citava Istra, Vodice) 
»Schnaps, zganje (Brkini, prevedenica od 
Brantweirl)«. Pridjevi na -bn > -an rdkijdn 
(~fio bure, sud, upor. bug. rakijen), prosi- 
ren na -it rakijaniti (sud, Makarska), na -ev 
rakijev (kotao, Crna Gora), na -av rakijav 
(sud), na -ski rakijski > rakiski (Milicevic) = 
raktski (Kosmet) = (prema nepotvrdenom 
pridjevu rakijin) rakijnski — rakinski (Vuk) 
= rakinski (ZK) = rakinjski (Bukovica, Dal- 



macija). Deminutiv na -ica rakij(l)ca. Hipo- 
koristik raka. Upor. Oj rakijice, rakijo, rako 
(Otok, Slavonija). Upor. humoristicka imena 
Raka sljivic za rakijas (prema Vinko Lozic 
za vinopija). Radne imenice: na -dzija rakidzija 
m, s pridjevom rakidzijin pored (iji > i) 
rakidzin (\ prezime Rakidzija u Dubrovniku), 
poimenicen na -ica rakijdzinica > -id&inica = 
rakijacnica = rakijasnica (ZK) »pecara«. Na 
-ai rakijas, gen. -asa m (takoder prezime) 
prema f na -ica rakijasica = rakijdrica (Lika). 
Denominali na -ati rakijati, -am, na -ariti 
rakijdriti, -kijarim (Lika), na -leisati (v.) ra- 
kleisati, -sem »piti rakiju«. Na turski -li: rokli 
(Pjevanija crnogorska: hi su celenke rakli, cetiri 
cekrkli), nejasno znacenje. U torn obliku jos u 
slozenici rakli-sapun (Elezovic) = rakli-safun 
(narodna pjesma) pored ispravnijeg rakili-sapun 
Isafun (narodna pjesma). [Za Skaljica < tur. 
irakli »iracki«]. Dolazi i bez sufiksa -// raki- 
-saplun (Mencetic, Drzic) = raki-sapun (Srbija, 
Milicevic) = raki-safun (narodna pjesma) »mi- 
risav sapun«. Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. lalrakt, pridjev od imenice arak 
»znoj«) iz terminologije pica: rum. rachiu m 
prema f rochie (Erdelj, preko hrv.-srp.), bug. 
rakija, pridjev rakijen, arb. raqi, ngr. pocxi. 

Lit: ARj 13, 13. 14. 19. Elezovic 2, 165. 
GM 361. Mladenov 556. Lokotsch 92. Skoljic* 
348. 

rakita f (Vuk) = rakita (Kosmet, Peroj), 
sveslav. i praslav. *arkyta ili *orkyta, »1° 
salix caprea, viminalis, vrba, 2° veoma rasiren 
toponim: poimenicen sr. rod pridjeva Rakitno 
(Hercegovina, etnik Rakicanin dokazuje da je 
toponim isprva glasio Rakita, pridjev rakicski 
sa c od etnika; upor. polj. Rakitno'), na -ica 
Rakitnica (Kosmet, itd.)«. Pridjev stcslav. ra- 
"byhnb nije potvrden u danasnjem jeziku, nego 
u navedenim toponimima. Poimenicen je na 
-jaca u imenu ptice rakitnjaca »psyloscopus ru- 
fus«. Na -ov rdkitov (Vuk), poimenicen je u 
toponimima na -be, -ica, -oca, -ci: Rakitovac 
(danas Rakitovicatmijentanie sufiksa), Raki- 
tovaca, Rakitovci; na -ina rakitovina »drvo«. 
Deminutiv na -ica rahitica (Lika). Koi. na 
-je rakice n (Istra), toponim Rakitje (hrv.-kajk., 
1229. ad dumus viminum Regetije dictorum, 
1292. dumi horosth (= hrast) et rakatia, 
prema madz. izgovoru). Biljka je kulturna, 
jer sluzi u kulturi pletera (kosa, kosarica). 
Stoga posudise Rumunji rachitd = richitd, 
sa slav. deminutivnim sufiksom richititd, 
richitica, kol. na -is rachitis, Madzari rakattya, 
rekettye, rakitya, rakoihya, Arbanasi rakite. 



rakita 



103 



rakno 



To je tim znacajnije sto i Rumunji i Arbanasi 
za vrbu imaju iz balkanskog latiniteta salix, -ce 
> rum. sake, arb. sheik (pl.-qe). Praslav. naziv 
nema ie. jednakih usporednica, ali se tumaci 
iz ie. jezicnih sredstava: svode se na korijen 
*orq- ili *arq- koji se nalazi u lat. arcus, gen. 
-tM»luk«,gr. apxeuOoc, »borovica«. Taj je korijen 
znacio »nesto savinuto«; u lotiskom ercis pored 
ecis(< eras') »Wachholder«, s prijevojnim voka- 
lom E, a u slavinama s a ili o. S obzirom na lo- 
tisku usporednicu posljednje je vjerojatnije. 
Slog ra- nastao je po zakonu likvidne metateze, 
samoglas / iz jery-a, a ovaj iz ie. u. Upor. 
polj. rokita, ces. rokyti, stcslav. rakyta. Za 
sufiks -yta nalazi se paralela u korito (v.), kopito, 
tako da bi to bio prvobitno pridjev *arq-uta. 
Bruckner dovodi praslav. *ork- u vezu s reka, 
r dbkb i tumaci rakita kao »die am Bach, Fluss 
wachsende«. 

Lit: ARj 13, 17. 18. 19. Elezovic 2, 165. 
Ribaric, SDZb 9, 186. Miklosic 226. Holub- 

-Kopecny 314. Bruckner 461. KZ 45, 104. 

Trautmann 71. WP 1, 81. Boisacf 78. GM 

361. Tiktin 1291. Kienle, WuS 17, 144. En- 

dzelin, KZ 44, 59. Pedersen, KZ 39, 475. 
Loewenthal, ZSPh 7, 407. 

rakiti m pi. (istrocakavski, haplologija tal. 
-tide > -de) — rahitici m pi. = rakitini m 
pi. (augmentativ na -ina) »upala u zglobovima«, 
od ucenog lijecnickog termina, od gr. apstrak- 
tuma dp0p"m,c„ gen. -i5oc, > tal. artritide 
i, izvedenice od dpOpov »clan«, tal. pridjev 
artritico. Istrocakavski se oblik tumaci disimi- 
lacijom tr > t > r — t bolje nego unakrste- 
njem sa p'Oi^i-ric,, kako uzimlje Strekelj. Upor. 
tal. artetica (14 — 18. v.) < lat. anhritica. 

Lit.: ARj 12, 18. Strekelj, DAW 50, 51. 
Matzenauer, LF 16,166. DEI 308. 3W.REW" 
686. 

Rakle f (16. v., Gundulic, Durdevic), ime 
vile s hipokoristickim sufiksom -e (tip Jele, 
itd.), deminutiv na -ica Raklica, takoder ime 
vile (Lukarevic) = rakla (Bogisiceva narodna 
pjesma, opca rijec) »djevojka«. Slici biblijskom 
imenu Rahel, Rahela, prema lat. grafiji Rachele, 
ali nije jasno kako je to ime doslo kao ime 
zaljubljenoj pastirici (vili). 

Lit: ARj 13, 19. 20. 

raklo n (Korcula, Zrnovo, Trpanj) — (a > 
o) roklo (Vis, Komiza; primjeri: odmotaj A na- 
motaj mi roklo, zavrti mi roklo) = roka, gen. 
roka (Komiza; Brusje, Hvar, primjeri: dones 
mi ono rako, ostdv se tega roka, jer ce ti donit 
palic; suglasnik / ispao zbog disimilacije r — T) 



= (metateza) la'kro (Vrbanj, Hvar) »1° kolo, 
kotac (ali se u Korculi ne moze zamijeniti sa 
rota u karu /v./, kotac), 2° (raklo konca) rokel 
(Rab), tal. rocchetto di filo«. Dalmato-romanski 
leksicki ostatak od lat. rotulus > vlat. *roclus 
(kao u vedus < vetulus). Vlat. p > a bit ce 
osobitost iscezlog romanskog narjecja na Kor- 
culi. Zore ima iz Dubrovnika raklo n u izrazu 
kako celo po raklu, koje tumaci: »uze po nekoj 
drvenoj spravi, po kojoj puze«. Pretpostavlja 
isto podrijetlo kao u tal. raglio, postverbal od 
ragliare < (onomatopeja) vlat. *ragulare (za 
glas magareci). Nije jasno kazano znacenje ni 
upotreba izreke. Ne zna se ide li ovamo. Znacaj- 
no je jos da se raklo upotrebljava u okolici 
Bjelovara (sela Pisanica, Grdevac, Gudovac, 
Prgomelji, Sretce, predgrade Bjelovara) »cekrk«. 

Lit: Kusar, Rad 118, 22. ARj 14, 147. 
Zore, Tud. 18. Skok, Slav. 202. REW 3 7397. 
7009. 

rakno n (15. v., neutrum prema sukno, 
Vuk, Kastela, Jadran, Primorje: 1473. rakno 
crno Zadar, 1487. Vrbnik, Vrh na Krku) = 
rakno (Cres) »1° kratki sal od plavetna sukna, 
sto zene zimi nose oko vrata i dolje niz prsi, 
2° (Lovran, Istra) das schwarze Tuch, womit 
die Totenbahre bedeckt wird, 3° zu hause 
bemachte Bettdecke aus Wolle (Cres)«. Nalazi 
se jos u slov. rdhno »Regentuch, Leichentuch« 
i stcslav. rakno pored eabh »Kleid«. Pridjev 
na -en rahnen (Vrbnik, 17. v. uz pollca). Demi- 
nutiv na -id raknia (Vrbnik, slov. raknic) = ra- 
knic (Buzet, Sovinjsko polje) »1° stolnjak od 
vune, 2° dugoljasta plahtica od vune kojom 
su se zene pokrivale preko glave da se brane 
od kise mjesto kisobrana«; na -be rdkanac, 
gen. -anca (Kastela, Dalmacija). Rijec raknic 
u Vrbniku znaci »ormaric«. Mozda ne ide ovamo, 
jer bi moglo biti da stoji mjesto raklic, a to od 
arcula (v. rakva). Najstarije su potvrde iz lat. 
dokumenta: 1090 (Split) una racana, s osla- 
bljenjem penultime racina »posteljina ili ka- 
banica«, sa sinkopom penultime 999. racnas, 
rachna (Dubrovnik, 1280). U istroromanskom 
regdnitsa, sudeci po sufiksu -ica, potjece iz 
istro - cakavskoga. Prema Rohlfsu srlat. ra- 
cana, koje je rasireno i u juznoj Italiji, a 
potvrdeno u lat. glosama, potjece od gr. (5>dxoc 
»zerrissenes Kleid, Stuck Zeug«. Nejasna je 
tvorba na -ana. Imao bi se pretpostaviti grcki 
sufiks -rvoc, (kao xoxxrvoc, itd.). Postoje jos 
lat. varijante raca, raga (Georges). 

Lit: ARj 13, 20.21. BI 2, 298. Pletersnik 2, 
372. Mazuranic 1219. Racki 26. 153. ASPh 34, 
306. REW* 6983. Rohlfs 1839. Banali 2, 273- 



rakno 



104 



4 Miklosie 212. Iljinski, RFV 74, 119- 
140 (cf. Sldvia 3, 580). JF 5, 186. LzvORJAS 
20, 4, 133. Skok, ZSPh 2, 395. Matzenauer, 
LF 16, 166. 

rakim m (Vrbnik, Pancic) »procyon lotor, 
Waschbar«., ces. rdkon. Od engi. racoon. 

Lit.: ARj 13, 24. Matzenauer, LF 16, 166. 

ralj, gen. ralja m (Stulic, Pavlinovic, Du- 
brovnik, Resetar) »dugacki kolac kojim se pec 
ravnomjerno zari« = (Ij >f) rej m (Lumbarda) 
»komad drveta kojim se police oganj« = raj 
m (Smokvica, Korcula) »naprava za guranje 
sume u klacinu sa drskom 4 — 5 m dugom 
igvozdenom viljuskom 1,50 — 2 m«. Denominal 
na -ati raljati, -am impf. (Stulic) »raljem ze- 
ravicu poravnavati, jariti«. Zacijelo dalmato- 
-romanski leksicki ostatak od vlat. radulus m 
prema f *radula (od radere > rodirati} »Kratz- 
eisen«, preko *radlu > *raglu, upor. furl, rail 
m »tirabrace, ferro ricurvo con lungo manico 
di legno per levar la brace, dal forno da pane«, 
fr. raille »Schurhaken«. 

Lit.: ARj 12, 958. 13, 28. Kusar, NVjl, 338. 
Resetar, Stok. 282. REW 3 7001. Pirana" 845. 

ralje f pi. (Pavlinovic) »velika, obicno zivo- 
tinjska usta«. Odatle hipokoristik ralje m »(pe- 
jorativno) nadimak covjeku velikih usta«. Aug- 
mentativ na -etina raljetine f pi. (Lika) »cvalje 
(ZK)«. 

Lit.: ARj 13, 29. 

raljin m (ZK) = raljen (ZU) »die Bretter, 
daska«, slov. rajhelj, gen. -hija pored -heljna 
(jugoistocna Stajerska). Od njem. skracenice 
Reichel — Reichladen. Docetak -in — -en 
kao ufeljbabin itd. < Feldweibel, prema njem. 
pi. na -en. 

Lit.: ARj 13, 29. Pletersnik 2, 371. Skok, 
ASPh 33, 368. 

• ram' m, pi. rdmovi (Srbija) pored ratna 
f = ratna f (ZK) »okvir«. Denominal na -iti 
uramiti »uokviriti«. Takoder ces., polj., rus. i 
rum. rama. Ovamo mozda i rami m pi. (Val- 
povo, Slavonija) »naprava s pomocu koje se 
izravnaju cizme kad su gotove«. Od njem. 
Rahmen m, stvnjem. rama, srvnjem. ram(e) 
f (u prasrodstvu s nasim pridjevom iz ruskog 
skroman, rus. kromy »stan, krosne«. 

Lit.: ARj 13, 29. 37. Tiktin 1295. Holub- 
-Kopecny 309. W P 1, 487. 

ram 2 m (Dubrovnik, Perast, Budva) = 
ram, gen. rama (Rab) = ram, gen. rama (Lum- 
barda) »mjed«. Odatle ramina (Sibenik, Split) 



= (unakrstenje sa lama »lim«) lamina (Zrnovo, 
Korcula) = remilia (Selca na Bracu) »1° 
petrolejska kanta, 2° amper, otvorena siroka 
posuda za vodu od lima«. Romanizam dal- 
matinske jadranske zone od tal. rame, a to od 
lat. aerameli, odatle na deminutivne -znus: 
furl, ramine, tal. ramino. S deminutivnim 
-olus ramijolica (Vrbnik, 1639) »1° bakrena 
zlica kojom se grabi corba, 2° bakrena posuda 
poputvrca« < tal. raminolo. Staraje posudenica 
od iste lat. rijeci u pridjevskoj izvedenici na 
-eus (sufiks materije) *aera/nanteus (poimenicen 
u z. r.) od *aeramentum (nepotvrden dosada 
u rom.): (jekavski) romijenca (Dubrovnik, 
Cavtat, Perast, Stoliv, Kotor) — romijendzfl 
(Vuk) = rumijenca = rumendzfl (Vuk) = (ikav- 
ski) rominca (Zrnovo, Korcula) = rominca 
(Smokvica, Korcula) = rominca (Lumbarda, 
Kuciste, Hektorovic, Mikalja) = rom nca 
(1441) = rumenca (Jagiceva Aleksandrida) — 
romenca (Novakoviceva/1/gfoaKdnaa) = rimenca 
(14. v., Korcula) »amper, sic, lata, sigal, sidlo, 
broka, bokar, bakren sud za vodu, iznutra 
kalajisan«. Pisano u stcslav. eomenbca. Demi- 
nutiv na -ica romijencica. Augmentativ na -ina 
romijencina. U ispravi iz 1441. (Mon. serb. 
408. Sporn, srp. 2, 98) spominju 2 romence 
felane, 2 romence fruske. Pridjevi nisu jasni: 
fruski je mozda pridjev od Frugi < Franki (v.), 
kao u Fruska gora. Pridjev felan ostaje neob- 
jasnjen. Rijec romijenca je jadranski roma- 
nizam, star, kako se vidi iz a > o i iz L\ > c. 
Od iste je latinske rijeci s naglasenim lat. su- 
fiksom -ia, -mus rum. pridjev ardmiu »kupfer- 
farben«, odatle poimeniceni f aramie »Kupfer- 
kessel«. Tu rijec unesose srednjovjekovni bal- 
kanski Vlasi: oranija f (Vuk, Vukovar, Gra- 
diste kod Broda) »veliki kotao, kazan« = aranija 
(Bosna, Visegradski Stari Vlah) = aranya 
(Kosmet) »veliki bakarni legao, koji cesto sluzi 
i za pranje rublja« = bug. haranija »veliki 
kotao, kazan«, ngr. xapa\vo\ . Izmjena m> n 
je nastala valjda zbog izbjegavanja homonimije 
sa ardmija (Kosmet) = haramija (v.). Upor. 
bos. izreku Salji Aliju po araniju, pa ni Alije 
ni aranije. To je romanizam vlaskog (rumunj- 
skog) podrijetla na Balkanskom poluotoku. 
Rijeci aeramen, *aeramentu/n i *aeramenteus 
latinske su izvedenice od aes, gen. aeris »mjed, 
bakar > imovina«, koje je u prasrodstvu s 
nvnjem. Erz »ruda«. 

Lit.: ARj 3, 47. 9, 157. 13, 29. 37. 14, 154. 
Kusar, Rad 118, 19. NVj 3, 326. 337. Bud- 
mani, Rad 65, 164. Elezovic I, 17. REW 242. 
Tiktin 87. Matzenauer, LF 12, 164. WP 
1,4. 



Rama 



105 



Rama f, hidronim. Ta rjecica izvire kod sela 
Varvare ispod planine Draguse. Utjece u Ne- 
retvu kod Udutskog (v. uduf), kod mjesta 
koje se zove U siirama (upor. Ustipraca, Usti- 
kolina, usti »usce«). Rjecica daje ime kraju, 
horonim je i znacila je »Bosna«. Od 1103. 
nalazi se u naslovu ugarsko-hrvatskih kraljeva. 
Tu je bio i samostan do 1689, kada je prenesen 
u Sinj : Gospa Sinjska je iz Rame. Tu su nadeni 
predmeti iz broncanog doba. Kao toponim do- 
lazi jos ime sela u kotaru Konjic i u opcini 
Klis. Naziv nije izoliran. Odatle etnik Ram- 
Ljanin, koji kao toponim dolazi u Lici i u 
kotaru Podravska Slatina. Prezime i toponim 
Ramljak. Ovamo ide jos kao ime planine 
(oronim) Ramocak (duvanjska nabija), poime- 
nicen pridjev romski na -jak. Kavanjin je obja- 
snjavao postanje prema tipu puckih etimologija: 
Rama je arma pro gramaski (stamparska grijeska 
po gramaski = gramaticki), »latinski« tj. »oru- 
zan puk junacki«. Buduci da je ime rijeke, 
a hidronimi su od reda predslavenski i pred- 
rimski, moze se o postanju reci tek toliko da 
pripada nepoznatom predrimskom (mozda ilir- 
skom ili cak jos starijem) jeziku. 

Lit.: ARj 13, 29. 37. 40. 

ramalez m (Rijecka nahija, Crna Gora) 
»debela palica koja zatvara vrata, ulazeci s 
oba svoja kraja u zidove«. 

Lit.: ARj 13, 30. 

raman 1 , gen. -mna m (Vitaljic) »draca vela 
(glosira Vitaljic), beli trn« = ramna f (16. v.). 
Od gr.-lat. rhamnus, biljka koja se pominje 
u psalmu 57, 10. 

Lit.: ARj 13, 31. 38. 

raman 2 , gen. -mna m "(Vuk, Dubrovnik), 
odatle deminutiv na -bk> -ak ramenak, 
gen. -enka pored ramenak, gen. -enka (Crna 
Gora, sufiks prema sinonimu prstenak) = 
ruman, gen. -ana ili -mna = rman, gen. rmna 
= hrv.-kajk., slov. armen = jermen = ermen 
(Belostenec) = drmanj (Bakar) = rmanj = 
(mozda s disimilacijom m — n > m — I) rmel 
(Jastrebarsko) »carev cvijet, titrica, kamilica, 
kamomila, businec, lipica«. Postoji jos varijanta 
revan = ravan »chrysanthemum parthenium«. 
Rasirenija je varijanta romanika f (Mikalja) = 
romunika (Paracinska nahija) »titrica ili revan«, 
upor. sa -ica rum. romanitd (s mnogo varija- 
nata) »anthemis cotula«, pored roman i slov. 
i ces. rumdnek, polj. rumianek), rumieti. Ta je 
varijanta dovedena u vezu s lat. pridjevom 



romanus od Roma. Upor. njem. romische Ka- 
mitte i madz. romaiszegfu i rus. rimskaja, ali 
ce Bruckner imati pravo kad tvrdi da je iz 
njem. deminutiva Hermandel, Hermelchen, a to iz 
srlat. camomella < gr. %a\iai[ir\Xo\ > kamomila 
(v.). Sve te varijante nisu ipak objasnjene. 

Lit: ARj 13, 30-1. Tiktin 1335-1336. 
Miklosie 271. Bruckner 468. REW 3 7371. 
Machek, CSR 244-5. 

ramazan, gen. -dna m (Vuk, Bosna i Her- 
cegovina, Kacic) = ramazan (Kosmet) = 
ramadan (Kosmet) »1° glavni muslimanski post 
pred Bajram, 2° deveti mjesec muslimanske 
godine«. Pridjev na -ski ramazanski. U antro- 
ponimiji Ramadan »muslimansko ime i prezime«, 
odatle krscanska prezimena i toponimi, odatle 
Ramadanovici, Ramadanovd. Slozenica sehri 
ramazan (muslimanska narodna pjesma). Upor. 
jos dalmatinsko prezime Robadan s lomb. 
rabodon »galama«. Balkanski turcizam arapskog 
podrijetla (tur. ramazan < ar. ramadan) iz 
oblasti islama: rum., bug. ramazan. 

Lit: ARj 13, 30. 32. Elezovic 2, 166. Mla- 
denov 556. Tiktin 1295. REW 3 7024. Korsch, 
ASPh 9, 664. SkaijiP 532. 

rame, gen. -ena, n. pi. ramena = ramena 
(Istra, po deklinaciji na -n) = ramen n (Jacke; 
Marulic, maskulinum po deklinaciji o, Her- 
cegovina) = ramo n (po deklinaciji na -o 
kao oko, uho, tijelo vec u stcslav., bug., rus. 
jeziku) = rama f (Vuk), ie., baltoslav., sveslav. 
i praslav. (formo, *ozmenb), »spatula«. Izve- 
denice se prave od triju osnova: ram- (upor. 
ime, vrijeme), ramn- i ramen-. Od ram- na 
-hk od sintagme naramak, gen. -arnka m 
pored naramak (Vuk) »sto se moze metnuti 
na rame«, s deminutivom na -id naramcie i 
augmentativom na -ina naramcina (Lika), db- 
ramak, gen. -amka »zenski zobun bez rukava«, 
s deminutivom na -e ddramce n »muska haljina 
bez rukava«, abramaca (Bosna). Na -be >-ac: 
ramac, gen. -mca (Srijem, curcijski termin) 
»poklopac od crvene ili plave koze na kozunu 
(= kozuhu), koji pokriva sav ispod pazuha«, od 
genitiva ramca > ranca (upor. obratno gen. 
Sanca < njem. Schanz > Samca, s nomina- 
tivom Samac, toponim) stvara se novi nomi- 
nativ ranac (Hrvatsko zagorje) »1° poramenica, 
dio na zenskoj kosulji od vrata do ramena, 2° 
(Lobor) rupa kuda se na ruke oblaci kosulja«; 
na -bca ranca f (Saptinovac) »bore na kosulji 
na rukavu gdje je usit, niza« upravo je post- 
verbal od rancati, rancam impf, (na-) »ciniti 
rancu, nabore na rukavima«. Ovamo jos na 



106 



-bee *ramce n (15. i 16. v.) potvrden dva puta 
samo u pi. eambca ostavsaa »pabirak u vinogra- 
du«; (Bednja, hrv.-kajk.) rune m »ramenica na 
zenskoj kosuljk. Pridjev na -ast ramasi »sirokih 
ramena, pleca«. Deminutiv na -ica ramica, 
na dvostruki deminutivni sufiks -see > -hchce 
rameice. U imenima domacih zivotinja: na 
-dnja romdnja (Lika) »ime volu«, na -ulja 
ramulja (BiH) »ime kravi« = na -uska ramuska 
(Lika) = na -aska ramaska, na -eska rameska. 
Denominal na -iti obr amiti (puskit). Od osnove 
ramn- (upor. slov. kamna, ces. ndramny), 
koja se moze shvatiti i kao pridjev na hn od 
ram-, na -ica ramnica, naramnik (Stulic), 
naramnjak (Stupnik), obramnica = (sa mn > vn 
kao vnogo < mnogo) obravnica (Hercegovina) 
= obravnica (Kosmet) = bbranica (Banat) = 
dbravnica (Vuk, Crna Gora, sa o > a, asimi- 
lacija prema iducem a, nastala zbog toga sto 
je iscezla u svijesti veza s rame) »motka sa 
sudovima na kraju, nosi se preko ramena«, 
sekira naraunica (Habdehc) »securis od findenda 
ligna«, na -aca obramnjaca (Vuk) = obravnjaca 
(Srbija, narjecje moravsko). Od ramen- na -ica 
ramenica, pbramenica = izaramenica, nara- 
menica (Stulic) = na -ik ramenik, naramenik, 
okoramenica. Pridjev na -ast ramenast. De- 
minutiv ramence n. Augmentativ ramenina (Stu- 
lic). Kol. na -je rdmenje n (Kosmet). Slog ra- 
nastao je po zakonu likvidne metateze. Ie. 
korijen *ar-, koji se nalazi u jaram (v.), u 
prijevoju mozda i u remen (v.). Schnetz dovodi 
u vezu i ime Germana < pragerm. Dermana sa 
slav. eamenb. U baltickoj grupi nizi prijevojni 
stepen zastupljen je u stprus. irtno »Arm«, tako 
i u sanskr. irma-k dok u lit. irmede »Gicht«, a 
u lat. armus i u got. arms, nvnjem. Arm. 

Lit.: AS/1, 30. 2, 660. 4, 120. 7, 551, 552. 
8, 437. 438. 13, 30. 31. 32. 36. 51. Elezovic 
2, 166. 5. Mikldsie 272. Holub-Kopecny 309. 
Bruckner 453. KZ 45, 107. WP 1, 73. Mladenov 
556. Trautmann 13. Schnetz, ASPh 40, 70-77. 
Mikkola 1/2 AnzIF 21, 107. Wijk, IF 20, 
341. Hirt, IF 17, 291. 32, 296. Ebei, IF 6, 
452. Persson, KZ 48. 122., bilj 1. Boisacq 
73. 

rampas m (Backa, krizevacki kraj) »1° novo 
mlado vino (Popovic, bug.), 2° nevaljalo vino 
(Backa, Krizevci)«, takoder bug. »ovogodisnje 
vino«. 

Lit.: ASj 13, 40. 

rampln, gen. -ina m (Dubrovnik) = 

rampin, gen. -Ina (Buzet, Sovinjsko polje) 
»(alat) kuka zeljezna«. Od tal. deminutiva na 



-ino < lat. -inus rampino, od rampa germansko- 
ga podrijetla. 

Lit.: ASj 13, 40. SEW 3 7032. Resetar, 
Sad 248, 234. DEI 3204. 

ran, odredeno rani, irana (Vuk, Kosmet) = 
rani (ZK, opozicija kasni'), sveslav. i praslav., 
»6p&pioc, (skojimjeuprasrodstvu), matutinus«. 
Poimenicen na -be > -ac ranac, gen. -nca 
(Srbija, Rudnik) »rana kruska«, na -Ik ranik, 
gen. -ika m (Vuk) »koji rano ustaje; na -ica 
ranica (Vuk, Srijem) = na -ika ranika (Bud- 
rovci, Dakovo) »rana tresnja«, na -ka ranka 
f = ranjka »1° rano voce, sljiva, vinova loza, 
2° (Lika) ovca koja se prva s proljeca ojagnjila« 
prema m ranko (Lika) »1° takav ovan, 2° 
ime volu«, odatle poimenicen pridjev na -ovaca 
rankovaca (Orahovica) »rakija od ranih sljiva« 
i na -usa ranjkusa (Makarska) »ptica planinska 
koja najprvo slazeci k moru kaze zimu«. Ap- 
straktum na -ina ranina »rano voce«. Deminutiv 
na -ce ranee n »prvo janje«, odatle rancica (Lika) 
»1° ime ovci od mila, 2° ime kokosi (Samobor)«, 
mozda i rancuga (Pirot, Crnca) »raphanus 
raphanistrum«. Prilozi: rano (Vuk, opozicija 
dockdn, kasno), komparativ ranije »prije«, apso- 
lutni superlativ rano rancato (Slovinac, juzna 
Dalmacija?), zarana. Denominal na -iti raniti, 
-Im (.po-, pod-, u-) (opozicija docniti, kasniti). 
Odatle radna imenica na -lac (upravo poimeni- 
cen part. perf. aktiva na -be) ranilac, gen. -oca m 
prema f rmalica, ranoranilac-., na -ilo ranih n 
(Vuk, ~ na vodu na Cvijetf), postverbal na - ik 
pbdranak = podrdnak, gen. -dnka (Kosmet). 
Slozenica od sintagme ranilist m »biljka betonica 
officinalis«, ranustajka (BiH), ranopad (Vuk) 
»eufemizam za govno«. Postanje prikazuje izricaj 
sunce se rada — bug. raida se^slanceto. Korijen 
je praslavenskog pridjeva prema torn izricaju 
u glagolu roditi se (v.). Upor. u rum. soarele 
asfinteite »sunce zalazi«, upravo »sunce posvecu- 
je«. Upor. nizi prijevoj u baltickoj grupi lit. 
rytas, lot. rits »jutro«. Ie. je korijen *urodhno, 
prijevoj perfektuma od *uredk- »rasti, dizati 
se, ici«, koji je u rod (v.), rasirenje korijena 

*er- »krenuti«, koji je u rinuti (v.) 3 roj, rijeka; 

*erei- rasireno je sufiksom t u baltickoj grupi, 
dok je u slavinama rano upravo pridjev na -no od 
rod, u oba slucaja »ono sto se odnosi na radanje 
sunca«. 

Lit.: ASJ 13,41. 57. 59. 60. NJ1, 106-110. 

129-143. Elezovic 2, 167. MibloUI 273. 

Holub-Kopecny 309. Bruckner 453. WP \, 

141. 290s Trautmann 246. Boisacq 3 711. Ostif, 
ASPh 36, 441-445. (cfj/F 3, 214). Suman, 
ASPh 30, 305. 



107 



ranketiv 



rana f (Vuk), sveslav. i praslav., bez para- 
lele u baltickim jezicima, »nkr\yr], plaga«. 
Sveslav. i praslav. denominai na -iti raniti, 
-trn pf. (iz-, na-) prema impf, na -a- rdnjati, 
ranjam (dubrovacki i dalmatinski pisci), iterativ 
na -va- ranjavati, ranjavam (Vuk) = na -iva- 
ranjivati, -ivdm (17. v.) (iz-)- Od rana na -ika 
ranika »biljka anthylis vulneraria«; pridjev ranav 
(16. v.), poimenicen ranavac, gen. -vea m 
(17. i 18. v.) prema ranavica f na -ast ranavast 
(Stulic), denominal na -iti ranaviti. Radna 
imenica ranar(nik) (Belostenec) »kirurg«, s 
pridjevom ranarski. Od osnove ranj- na -bk 
ranjak, gen. -njka »biljka anthylis vulneraria«, 
pridjev ranjav (Vuk), poimenicen na -be > -ac 
ranjavac, gen. -avca, na -ost rdnjavost. Poime- 
nicen particip perf. pas. ranjenik m (Vuk, 18. v.) 
prema f ranjenica (Lika) »1° ranjeno zensko 
celjade, 2° ljekovita biljka« = na -ika ranjenika 
»anthylis vulneraria«. Slozenica rak-rana pre- 
vedenica je prema njem. Krebs-schaden, Krebs- 
-geschwiir. Prema arb. varre »rana« rijec rana 
pokazuje gubitak pocetnog v- < ie. *vorna i 
rus. vor ona »Hennegatt, Offnung im Hinterteil 
des Schiffes, in der sich der Ruder bewegt«, 
polj. wrona »otvor«, ces. vrana »Fassspund«, 
u hrv.-srp. sa sufiksom -to vranj m »Spund«. 
Dodatkom sufiksa -10 mjesto *vrana = vorona 
uklonjena je homonynija s imenom ptice vra- 
na. Upor. jos sanskr. vranah, »rana«. Isti 
korijen u prijevoju uer- rasirenom formantom 
-d uerd- nalazi se u impf, vrijedati, vrijedam 
prema pf. -vrijediti (po-, u-), s postverbalima 
povreda, uvreda i pridjevom na -Ijiv uvredljiv. 
Pocetno v- u -vrijediti shvaceno je kao prefiks 
6 i zamijenjeno sa M- (fausse regression, Dau- 
zat) urediti (se) pf. (ZK) »dirnuti u ranu, 
zadati sebi ozljedu« prema impf, redid »ra- 
njavati, praviti zuljeve«. Madzari posudise 
meregy »Pestbeule«. Slog vre- nastao je po za- 
konu likvidne metateze. Upor. rus. vered »lae- 
sio, vulnus«, polj. wrzdd. Produljenje na d 
nalazi se u sanskr. avradanta »sie wurden 
weich, murbe«, avesti varsdvd »weich, locker«, 
ags. wrotan »wiihlen«, nvnjem. Siissel. Ni za 
to produljenje nema baltickih paralela. V. jos rai. 

Lit.: ASj 13, 44. 52. 55. 61. 62. 63. Miklo- 
sic 273. 384. Holub-Kopecny 309. Bruckner 
453. 634. Mladenov 78. 557. SFV 66, 361. 
si. (SSI 5, 258). WP 1, 286. Trautmann 
236. Suman, ASPh 30. 305. Joki Unt. 194. 



ranac, gen. -nca m, danasnji vojnicki izraz 
za ruksak m u hrvatskim gradovima. Od njem. 
Sanzen m, Sdnzei. 

lit.: Schneeweis 122. Striedter-Temps 182. 



randa f (Bozava, Dalmacija), s prefiksom 
kontra (v.) kuntrardnda (ibidem) »brodski ter- 
min za vrstu jedra«. Od tal. randa germanskog 
podrijetla »sorta di vela di taglio a forma di tra- 
pezio irregolare«. 

Lit.: ARj 13, 53. Cronia, ID 6, 118. REW* 
7042. DEI 3205. 

rankati, -am- (Perast, afereza a-). Od tal. 
arrancare (13 — 16. v.) »iscupati«. [Usp. aran- 
kati »napasti, navalitk (Naljeskovic)]. 

Lit.: ASj 1, 99. 13, 58. DEI 299. 

ranketiv (na- Dubrovnik) = (-Ijiv mjesto 
-iv) rdnketljiv (ibidem) = ranketljiv (Cavtat) = 
rankativ (Mikalja) = rangljetiv (Ugljan) = 
(-6H > -an mjesto -iv, -Ijiv) ranketan (orah, 
Vetranic), odbacivanjem sufiksa -etiv i zamje- 
nom domacim -av rankav (Korcula), pridjev, 
»upaljen (o slanini, masti, ulju itd.), uzezen«. 
Dalmato-romanski leksicki ostatak od lat. pri- 
djeva na -idus rancidus (od ranceo), sa ci > 
k (upor. sard, rankidu) kao u kimak, d> i kao 
u juznoj Italiji sic. rantiitu, graniselo (Napulj). 
Denominal oranketiviti se pf. (Stulic) »uzeci 
se«. U Splitu je novija posudenica iz mlet. 
rancid, upor. istro-rom. rdnzedo. Pridjevski sufiks 
-av zamjenjuje se varijantom -jav rancov 
(Split, Sibenik). Apstraktum na -eca < tal. 
-ezza < lat. -Mes rankeca f (Dubrovnik, 
Cavtat). I u tal. narjecjima lat. pridjev dobiva 
preda se g- unakrstenjem s lat. pridjevom 
crassus > grassus. To se opetuje i u hrv.: 
grancid (Rab), upor. krcko-rom. granzed. Za- 
mjenom nenaglasenog sufiksa -jav nastajegra«- 
cav (ZK, Brae, Sibenik), na -Ijiv grancljiv < 
mlet. granzio, na -iv grdnciv (Malinska), garan- 
civ (Pag) »pokvaren«. Denominal na -ati gran- 
cat (Bozava) < granare. Hrv.-kajk. granah, f 
gronka (18. v., Belostenec, Kavanjin, Stulic) 
ne treba da ide ovamo, jer se moze tumaciti kao 
i bug. grana, granilo, graniv »ranzig«, apstraktum 
granivost f = u ruskim narjecjima goronit 
»isto« iz slav. jezicnih sredstava: *gor-no (upor. 
gorak, grk). Pridjev granah sadrzi prema tome 
sufiks -tko kao sladak i ide zajedno sa hrv.-kajk. 
granuli, -em pf. »grknuti«. V. gorjeli. U Vodica- 
ma grank, f grd-aka »ranzig«, u Bednji (hrv.- 
-kajk.) grunjek, odredeno grunjki. U slov. i 
hrv.-kajk. odgovara tome grenek, f -ka; grenko 
grencen, f -cna, grenlina, gren, gen. -i f, deno- 
minali greneti, gremii, grencati, grenkoba, gren- 
kost itd. Leksikoloska porodica slov. gren ve- 
lika je. Miklosic oznacuje slov. grenek kao tam- 
no u morfoloskom pogledu (»in seiner Bil- 
dung dunkek). Ako je granah od prijevoja 



ranketiv 



108 



rap 



gor-, onda je grenek od nizeg stepena ger- 
istog korijena. SufLks je -bHo isti i ista likvidna 
metateza u oba slucaja. I s te strane lat. ran- 
cidus moglo je kod nas dobiti g pred r. To bi 
bio slucaj unakrstavanja romanskog i slaven- 
skog istoznacnog pridjeva. 

Lit.:AR) 3, 385. 389. 9, 157. 13, 58. Ple- 
tersnik 1, 250. Ribaric, SDZb 9, 149. Cronia, 
ID 6, 109. Banali 2, 186. REW* 7040. Ive 
97., § 119. Skok, ASPh 28, 467. 468. Kusar, 
Rad 118, 24, Budmani, Rad 65, 162. Mladenov 
109. Miklosic 73. 273. SEW \ 333. 

ranta f (Prigorje, Posavina, takoder slov.) 
»precka, precaga«. Od bav.-njem Rante. 

Lit.: ARj 13, 60. 

ranj m (Malinska) = ran/, gen. ranjd = 
rdnjo m (Bozava) »morska riba s otrovnim 
perajama«. Od tal. ragno, istro-rom. arano < lat. 
aranea, araneus. Upor. u Malinskoj ranjen m 
»duguljasta plosnata riba do 25 cm duljine, 
isto sto tal. ragnon. Docetak -en nejasan. 

Lit: ARj 13, 60. Cronia, ID 6, 109. REW 3 
596. 

ranja f (Makarska, Dalmacija) »kocak (u 
kome se hrani janje)«. 
Lit.: ARj 13, 60. 

ranjcki m pi. (Prigorje) = ranjcki (ZKU) = 
ranchi (1774) = rajnicki (~ dukat, 1588) = 
pinez ranjicM (1668) = ranicki (1592) = raniski 
(1694), rajnski (dukati, pinezf), slov. rajnis, 
ranjski. S drugim samoglasima u poljskom 
i ukrajinskom. Naziv austrijskog novca prije 
uvodenja krunske vrijednosti, sinonim forint(a) 
— vdrint, forent (ZK). Poimenicen njem. pri- 
djev rheinisch (po rijeci Rajni, gdje se najprije 
kovao Rheinischgulderi) . U Hrvatskoj se u la- 
tinski pisanim izvorima spominje florenus 
rhenensis od 1540. i 1542. 

Lit.: ARj 13, 6. 62. Jagic, ASPh 8, 319. 
Miklosic 277. Bruckner 457. Mazuranic 1281. 
Herkov 1, 421-2. 2, 327-8. 

ranjota f (Hrvati u juznoj Italiji, Molise) 
»zaba«. Od tal. rana s deminutivnim sufiksom 
-otta. Ta rijec zastupljena je u imenu biljke 
lat. ranunculus > narankuo, gen. -ula (Perast) = 
granicula f (Vodopic, Dubrovnik) »ranunculus 
asiaticus«. Glede dodatka g- upor. franc, gre- 
nouille i tal. granocchia pored ranocchia < Jd- 
noculd »zaba«. Glede izmjene -uculus, -iculus 
upor. pediculus prema peduculus > tal. pidoc- 
chio, fr. pou. 

Lit.: ARj 3, 388. 7, 553. We.dkiewicz, 
RSL 6, 235. REW 3 7046. Prati 814. 



raolje n (Stulic) = raoka f (Popovic) »biljka, 
stablo ricinus, Rizinusol«. 
Lit.: ARj 13, 63. 

rap m, rapa f (Bella), deminutiv na -ica 
rapica (latinizam < rapum, rapa ili a za "k, 
upor. bug. rapica i rum. rapita) = repa (Istra, 
Bjelovar, Krizevci, danas opcenito u knjizev- 
nom i saobracajnom govoru), rjeta (17. v.) = 
(ikavski) fipa (ZK, Vrbnik, Bozava, Susnjevo 
selo kod Ogulina). Sveslavenska posudenica od 
lat. rapa. Sinonimi blitva, broskua, mrkva. Upo- 
trebljava se i u narodnom lijecenju (bdnjdt se u 
kuvanoj riti, ZK). Toponimi: Repa itd. Madzari 
posudise repa, repce. Arbanasi repe. Pridjevi 
odredeni repni ( A o sjeme"), poimenicen repnica 
»mlado lisce od repe«, na -jaca repnjaca »jama 
za repu«, na -jak repnjak = na -iste repiste, 
na -ast repast »nalik na repu«. Deminutivi: 
na -6e > -de repac, gen. -pea m »Rauke«, 
repica (Vuk) = rjepica — ripica (Jacke), u 
Vinkovcima i okolici repica i ripica znaci 
»krumpir«, slicno vec Reljkovic : repice »Grund- 
birn«. Odatle pridjev repicni, poimenicen re- 
picnica »jabuka«; na -j replja f (poimenicen 
pridjev) »1° repa (Crna Gora), 2° vrst jabuke 
(slov.)«. Na -aca repaca f (Vidovec, Varazdin) 
»jabuka nalik na repu«. Na -ar < lat. -arius 
repar = ripar (ZK) »koji prodaje repu«. 
Na -uh repuh, gen. -uha (Vuk) = repuv 
(Lika) = repusina (Vuk) »tussilago petasites«. 
Glede sufiksa upor. lopuh. Odatle repus »biljka 
u narodnoj medicini«, deminutivi repusac, 
gen. -sea »biljka prostjenak«, repusak, gen. 
-ska (Konavli) »mala repa«, repusica (Istra). 
Izvedenice od ikavskog oblika ripar (Hreljin) 
»carduelis cannabina«, ritarica »isto, sinonim: 
fazanel«, ripnica f (Susnjevo Selo) »trava kao 
hrana za blago«, ripnjak »cicak«, ripuh »vrst 
cicka«, ripusnica »rapunculus«, ripilica »sonchus 
oleraceus«. Slozenica (madz.) sdrgarepa »mrkva«. 
Slov. repa, repusec »Rapunzel« dok je slov. 
repincelj < tal. raponzolo preko njem. Rapunzel, 
s velikom leksikologijskom porodicom. Jat 
u slavinama nastao je iz }a odatle sto je ro- 
manski r bio meksi suglasnik od praslav. 
Upor. Roma > Rimt, ceski Rim kao repa i 
patriarcha > podreka (Istra). Osnovne rijeci 
r apum, raphanus, gr. poutuc, mediteranske su 
biljke i pripadaju evropskom supstratu. Od 
deminutiva lat. raphanela > sjev.-tal. rava- 
nela > ravanele f pi. (Dubrovnik, Cavtat) 
»rotkvica«. 

Lit.: ARj 13, 64. 875-885. 14, 32. Ple- 
tersnik 2, 419. Hirtz, Aves 2, 417. MibloIII 
-277. Bruckner 475. Vasmer 512—13. Mladenov 



rap 



109 



rascopati 



557. Boisacf 836-837. Kretschmer, KZ 31, 
411. Machek, LP 1, 158. GM 363. Osten-Sac- 
ken, IF 33, 252. Wijk, ZSPh 14, 11-12. DEI 

3212. 

rapa 1 f (Pancic) »rijecna riba umbra Kra- 
meri, umbra canma, crnka«. 

Lit.: ARj 13, 64. 

rapa 2 f (Visoko, Bosna) »duhan snjofanac, 
burmut«. 

Lit.: ARj 13, 64. 

rapina f (druga polovica 14. i prva 15. v.) 
»krada, furto, latrocinio«. S umetnutim in pred 
labijalom Tampina (Marin Drzic) »otimacina, 
grabez«. Ucen latinizam ili dalmato-romanski 
leksicki ostatak od lat. rapina, apstraktum od 
rapere. Ovamo mozda prilog narapice (sjeverna 
Dalmacija) »naglo«, ako je od priloga na i rap- 
od rapidus. 

Lit.: ARj I, 553'. 13, 40. 65. Resetar, Rad 
248, 234. REW* 7054. 7055 a. . 

rapost m (Rab) »ponor (iza Tinjarose)«. 
Dalmato-romanski leksicki ostatak od vlat. re- 
postum < kllat. repositmn, tal. riposta »tramonto«. 
Na Losinju (Malo Selo, Lussinpiccolo) ta 
stara posudenica glasi rapoca »ponor, prova- 
lija«, u kojem je nastala zamjena c mjesto si 
mozda preko st > *sc > c. Samoglasnik a 
je nastao od nenaglasenog e > b > a kao u 
Nadin < Medium. 

Lit.: ARj 13, 65. 66. REW* 7225. 

rapsalj m (Srbija, Leskovac) = rapsalija 
(Pirot, Crnca) »bijela psenica, triticum tur- 
gidum«. 

Lit.: ARj 13, 66. 

rarakati se, -cem pored -kam (Stulic, 
Rosa) »prepirati se, svadati se«. Mozda je 
izvedenica na -akati (deminutivni tip Ijuba- 
kati) od stcslav. eazh »sonitus«. V. rarog. 

Lit.: ARj 13, 66. Petersson, KZ 47, 259. 
Wood, IF 22, 157. 

rarati, raram impf. (Gospic) »igrati se 
djecje igre raranja, tj. obnositi loptu oko 
igraca i bacati je na igrace«, u Travniku znaci 
»zadirkivati, drazati«. 

Lit.: ARj 13, 67. 

rarog m (Senj) = rarog (Brusina, Cres, 
Trst, slov.) = (s disimilacijom r — r > r — l~) 
ralog (Krk). Pridjev na -ov rarogov (Senj). 



Deminutiv na -ica rarozica (Martinscica, 
Cres). Sinonimi: Map, kario, morski rak »pali- 
nurus vulgaris«. S disimilatornim ispadanjem 
pocetnog r arezjea (Bodulsko). Prema Briick- 
neru izvedenica je na -og (upor. ostrog, v.) 
od stcslav. eaeh »sonitus«. Ne vidi se veza u 
znacenju. S torn je rijecju lakse spojiti rarov 
(Hrvatska, Vrancic) »vrsta orla, Habicht«. 
Augmentativ na -ina rarovina (Posilovic). Na 
-he > -de rarovac (Brae). Docetak -ov je 
kao u madz. raro > rum. rarau. Stcslav. 
rijec zazb obrazovana je s pomocu sufiksa -r, 
kao dar, pir, (v.) od onomatopejske osnove ra-. 

Lit.: ARj 13, 28. 67. Miklosic 271. Bruckner 
454. WP 2, 342. 

rasa f (Vuk) »(termin istocne crkve) gornja 
haljina kaluderska, (u katolika) kuta«. Balkan- 
ski grecizam. Nalazi se u vecini slavina: stcslav. 
rasa, cak. i slov. ras m »zensko volneno krilo 
domacega dela«. Bug. raso n prema srgr. i 
ngr. pdoov, dok je rum. rasa f kao u srp. U 
slov. je moglo doci preko lat. rasum kao i 
talijanizam raz m (Mikalja, Stulic, Marin 
Drzic) »vrst glatke svile« < tal. raso »atlas«. 

Lit.: ARj 13, 67. 426. Miklosic 273. Bruckner 
454. Vasmer, GL 127. Mladenov 557. Tiktin 
1299. Romdnsky 127. REW 3 7082. 

rasanatiti se pf. (Lika) »raspricati se, 
razgovoriti se«. Cini se da je slozenica s pre- 
fiksom raz- ali se ne zna sto je osnovni glagol. 
Mozda je u vezi sa zamjenicom ono, s prije- 
vojem duljenja 6 > a. 

Lit.: ARj 13, 70. 

rascopati, rascdpdm pf. (Vuk, Srbija, 
Hrvatska) = rascopat, rascdpdm (Kosmet) 
»razbiti, razmrviti, raskoliti, rastuci, rascije- 
pati«. Bez prefiksa glagol ne postoji. Osnova 
cop- nalazi se u izvedenici na -at (v.): cotai m 
»komad« = cepac m (Kosmet, e mjesto o 
prema cepatj) »veliki komad«. Zacijelo je od 
arb. cope f »komad«. Ovamo ide i rascupati, 
rascupam pf. (Poljica, Dalmacija) (objekt: 
glavu) »rasici glavu (kad se prasne glavom o 
stinu ili kad ko udari kamenom o nju)«. Ne 
zna se ide li ovamo pejorativni glagol zacopati 
se »zatelebati se (Zagreb), zaljubiti se«. Sva- 
kako nema nikakve veze s osnovom cop- copanja 
i, odatle na -ica i -ka copanjica = copanjka 
(ZK), takoder slov. »holzerne Unterlage bei 
den Fassern«. To je germanizam od njem. 
Zugbaum. 

Lit.: ARj 13, 77. Elezovic 2, 171. 419. 
423. Skok, ASPh 33, 360. Pletersnik 1, 87. 



rascozati 



no 



rasti 



rascozati, -am pi. (Lika, objekt: obucu') 
»rascokljali (v.), razderatk prema impf, ras- 
cozavati, rascozavam (Lika). Bez prefiksa 
glagol ne postoji. Vjerojatno od njem. zer- 
zausen, stvnjem. zerzuon. Njem. prefiks zer- 
zamijenjen je nasim raz-. Germanizam je 
usao u licki govor preko granicarsko-njem., 
kao Kordun, gen -una m, kraj uz nekadanju 
tursku granicu, koja se nije smjela prekora- 
citi, jer je tu bio Mllltdrkordon i pa Lemiistranjga 
f < Allarmstange . Glede au > o upor. 
coprnica (v.). 

Lit.: ARj 13, 77. 

raskos, gen. -//(bug., rus., ces. i polj.) = 
(prijelaz u deklinaciju a) raskola, praslav., »luk- 
suz«. Pridjev na -bn > -an raskosan (Piva- 
Drobnjak) »rasipan, luksuzan«, poimenicen na 
-osi raskosnost f, na -it raskosit, na -iv raskosiv, 
deminutiv raskosahan (Stulic). Denominal na 
-iti rdskositi (se) impf, »sich ergotzen« prema 
na -iva- raskoslvati se. Na -je raskosje n = 
raskosja f, na -aj raskosaj (Stulic), s prijevo- 
jem duljenja o > a raskasati se, raskasam 
pored raskasivati se. Bez prefiksa raz — kos nije 
potvrdeno ni u jednoj slavini, valjda zbog 
homonimije s koi »1° Flechtscheuer, 2° Korb«. 
Put za utvrdivanje etimologije pokazuje prilog 
raskono »raskosno« < *raz — koh — no, 
raskonisa f ili raskonis m (Kasic) »slast, 
uzivanje«, koje je zacijelo izvedeno od kohati 
se. Taj glagol nije potvrden u hrv.-srp., nego 
u ceskom i poljskom jeziku u znacenju »ljubiti 
se«. Mozda ide ovamo i naziv trave raskonjik 
(Belostenec) »eupatoria«. Cini se da je u 
vezi s lat. cams, od ie. korijena *qa~ »ljubiti, 
zeljeti« rasirenog formantom s. 

Lit: ARj 13, 103. 120. 125. 129. I33.Mr- 
klo'sic 122. SEW 152. 491. 580. Holub-Kopecny 
175. 316. Bruckner 242. KZ 43, 311. Mla- 
denov 544. WP 2, 449. Sutnar, lagicev zbor- 
nik 612-617. Pedersen, IF 5, 53. Schmidt, KZ 
32, 361. 

rastak, gen. -aka m (Kosmet) pored rastbk — 
r dstak (Vuk?) »crvena boja za vjede i kosu 
zena«. Balkanski turcizam perzijskog pod- 
rijetla (perz. rasuht = ruisuht > tur. rastik 
»mineralna crvena boja, koju zenskinje upo- 
trebljavaju da vrane vjede i uopce kosu«) iz 
oblasti kozmetike (sminkanja): rum. rastie = 
ristic (Moldavija) = mize, ngr. p'r/oxfra.. 

Lit.: Elezovic 2, 170. 539. Tiktin 1329. 

rastalica f (Bozjakovina) = rastalka »ptica 
querquedula, krcuga, krdza (v.), skrz«. 
Lit.: ARj 13, 265. 



rasti, -em impf. (13. v., Vuk) (do-, iz-, 
na-, nedo-, ob-, od-, po-, pana-, pod-, pre-, 
pri-, pro-, raz-, s-, uz-, za-) — (sa a > e 
poslije r u cakavskom i dalmatinskom, du- 
brovackom) resti, -em (s istim prefiksima), na 
-eti rastjeti = rascetl (Dubrovnik) (do-, iz-}, 
narastiti = restiti, na -ati izrastati, izrastam 
prema *rasnuti, -em (rekonstruirano prema 
da mi porasnes, narodna pjesma, Vranja) i 
iterativima na -va- Izrastdvatl, -rastavom 
(18. v.), izrascivati, -rascujem pored -vam 
(18. v.), narastivati, -ujem, sveslav. i praslav. 
*orst-, bez paralela u baltickoj grupi, »crescere 
> kresiti, kresivati, (ekspresivni izrazi:) dikati, 
prtiti, titnjatk. Postverbali: rast m, f (16. v.) 
»1° rastenje, 2° dob, statura, 3° otok slezene 
(15. v.)« = rasti m pi. (Prcanj) »bolest jetre«. 
U znacenju »bolest jetre« posudise Rumunji 
rast i Madzari raszt »Anschwellung der Milz«. 
Ostali postverbali: izrast, mdordst f (Lika) 
»(pejorativ) onaj koji je ostao malen«, nerast 
m (hrv.-kajk., s prohibitivnim ne-} »otok sle- 
zene*, obrast f, narast (Belostenec), narasta f, 
porast, uzrast, zrdsti m pi. (Vodice) »bolest u 
zglobovima zbog prebrzog rastenja«. Post- 
verbal na -bk > -dk: izrastah, gen. izraska 
(18. v.), narastah, gen. -ska (Rijecka nahija). 
Na -Ho rastilo n »rasadnik«. Na -en rastan 
(Primorje, Trebinje, Hercegovina) »kupus bez 
glavice« = (sa zamjenom docetka -an su- 
fiksom -tka za bilje) rastika (Mostar, Dalmacija, 
Hrvatska, Vuk). Apstraktum na -Q)aj: na- 
rastaj (Bella), izrascaj, narastaj (Vuk), odatle 
na -be > -de narastajqc »jedan iz podmlatka 
u bivsem Sokolu«. Na -je prorasce n. Pridjev 
na -bn > -an rasan (pijetao) (Kurelac), na 
-iv rastiv, poimenicen na -bk rastivak, gen. 
-vka »1° virgultum, 2° svib«, na -Ijiv narast- 
Ijiv. Particip pret. akt. poimenicuje se iz- 
rastao, gen. -rasti f »sto izrasle na cemu«, na 
-ica obraslica (Vuk, Dobrota) »ono sto na 
kocanu od zelja preko zime nanovo izrasle«, 
odraslica »zensko koje je vec odraslo«. Na -ina 
raslina je prema Marelicu cehizam. Na -ika 
obrashka (Saptinovac) »brazgotina, poziljak«. 
Ovamo obrasljica (Ljubisa) i obrasnjica (Ri- 
jecka nahija, Crna Gora), s gubitkom samo- 
glasa o- u prefiksu ob (upor. biskati, buliti, 
drijesiti) brasiinica (Hercegovina, Dalmacija) 
»obraslica« < po Danicicu *obrashnica prema 
obrasuniti se (Zore) »postati brasunica«, bras- 
Ijenci m pi., toponim Brasljevac, gen. -vca 
(ZK). Znacajan je i rumunjski primjer, koji 
ide ovamo: odrasld pored odrazia f »Spross, 
Schossling«, s glagolom a odrasli < stcslav. 
otrash. Tu je i fr > ar upadljivo (prema 



111 



raspa 



hrv.-srp. ili asimilacija kao u si > zl'i). Slog 
r a- nastao je po zakonu likvidne metateze, 
upor. polj. rosi, rus. roste. Ie. Korijen nije 
posVe pouzdano utvrden. Prema sanskrtu 
rdhdti (3. 1.) »uspijeva, steze«, gr. opurvo£ 
»tige, pousse, trognon de chou«, lat. arduus, 
stir, ard »visok« pretpostavlja se kao ie. ko- 
rijen *ordh-, prijevoj perfektuma od *er(g)dh- 
»rasti«, koji je u slavinama rasiren s pomocu 
-to. Pretpostavlja se srodnost i s lat. arbor, 
odakle je jarbol. Bazi *eredh- pripada i eoab 
(v.). Brugmann veze naprotiv sa sanskrtom rsva 
»visok«, gr. 5poc, »brijeg« i pretpostavlja 
*ors-ti, dok Johansson veze doduse takoder 
sa rodb, ali pretpostavlja *ordh-s-to ili 
*radh-. 

Lit.: ARj 1, 593-594. 2, 660. 4, 287. 7, 
555. 821. 8, 46. 441. 442. 13, 260. 291. Ele- 
zovic 2, 198. 445. Ribaric, SDZb 9, 206. 
Maretic, NVj 3, 111. Miklosic 226. Berneker, 
IF 31, 400. Holub-Kopecny 319. Bruckner 463. 
KZ 46, 209. Mladenov 557. WP 1, 149. Tiktin 
1306. 1081. GM 367. Boisacq* 711. Johansson, 
KZ 32, 434. 512-513 (cf. An Z IF2, 91-92). 
Brugmann, Gr. I 2 734. bilj. Ehrlich, KZ 39, 
566. Leumann, IP 58, 116. Wijk, IF 28, 132. 
Mikkola (cf. AnzIF 21, 107). Vaillant, Zld- 
tarii 1, 253-255 (cf. Reselar, Sldvia 8, 637). 
Wedkiewicz, RSI 6, 235. Putanec, Filologlja 
6, 158. 

rasa 1 f (17. v., Urbar vinodolski, Sutomore, 
Bar, Dubrovnik, Boka, juzna Hercegovina, 
Crna Gora, Konavli, Istra, Vodice, Almas, 
Slavonija, Bosna, Dalmacija) »1° sukno u 4 
niti, sukno plavetno za caksire (17. v.), 2° 
ponjava od rase, 3° suknja (Crmnica), zenska 
haljina bez rukava, 4° nakit za glavu« = 
rasa, gen. rasi f (Rab) »panni crassi genus«. 
Najstarija je potvrda kod nas iz 1372. drappo 
vacato rassa, koje se izvozilo iz Dubrovnika u 
Jakin. Oblik ras m nije pouzdan, jer potvrda 
tri kaveca (= kavetac, gen. -ca »komad«) 
rasa, koja se cita u Jireceka, Spom. 92. 94. 
glasi upravo raza, a to bi moglo biti tal. 
(arrazzo »cilim«. Naziv rasa nastao je po 
horonimu .Rasa = Raska (stara srpska drzava). 
Preko Dubrovnika, odakle se to vuneno sukno 
izvozilo na zapad, usla je rijec ne samo u 
talijanski jezik i njegova narjecja, nego i u 
spanjolski i portugalski, u njemacki, poljski i 
madzarski. 

Lit.: ARj 13, 360. 361. Milelic, SDZb 
9, 610. Ribaric, SDZb 9, 186. Kusar, Rad 
118, 22. Maiuranic 1221. Jirecek, Sfaai 2, 
57. REW 3 7071. DEI 3209. 



Rasa f (1325, Istra), rijeka. Ide zacijelo 
zajedno sa stsrp. gradom Ras, odatle etnik 
Rasanin (Palmotic, Vitezovic), pridjev (kletik) 
Raska »rijeka na kojoj je .Ras, i zemlja kojom 
protjece«, tako da Rasanin znaci »1° covjeka 
iz te zemlje, 2° prezime u Decanskom hriso- 
vulju«. Od imena grada nastade kod Madzara 
Rdc »1° covjek iz Raske koji se naselio u Voj- 
vodini, 2° Srbin uopce, 3° prezime«. Talijanski 
je naziv za istarsku Rasu Arsia (uceno prema 
antickom nazivu). Prema tome je slog ra- 
nastao po zakonu likvidne metateze kao u 
Skradin < Scardano, Labin < Albana. Na 
Apeninu opetuje se kao toponim Arsia (silva, 
Rim), na natpisima u Picenumu arsz'a, u 
etruscansko-umbrijskom arsie »saneie«. Naziv 
je bez sumnje pred-ie. iz doba diviniziranja 
rijeka, suma (lolem). 

Lit.: ARj 12, 846. 13, 361-2. 388. Mon. 
croat. 16. SEZb 4, CLXV i CLXXXII. Loe- 
wenlhal, Wus 10, 162. 168. Melich, MNy 5, 
387 (cf. RSI 3, 396). Ribezzo, Onomastlca 
2, 44. 

rasak, gen. -ska m (Vuk, 18. v., M. A. 

Reljkovic, Lipovo polje, Lika, Vinkovci, Vi- 
roviticka zupanija, Varos kod Broda, Dalma- 
cija, Bosna i Hercegovina) = rasafe (ZK) = 
rasak, gen. -ska (Islra) »1° molovilo, vilao, 
Haspel, 2° mjera za predu, 3° orude kojim 
se kupi otava, 4° (metafora) vez na kosulji, 
5° vrsta puske«. Postanje nije objasnjeno. 
Mozda je kao i raslje, racve izvedenica od 
rak, s deminutivnim sufiksom -bk, sa ck > sk, 
ali *racak u torn znacenju nije nigdje potvrden. 

Lit.: ARj 13, 361. 

rasedija f (Bosna i Hercegovina) = resedija 
(Banja Luka, Mostar) »slaiko jelo od nisesle 
(= najfinijeg brasna)«. Turcizam arapskog pod- 
rijella (ar. resedlje »rezanci«) iz terminologije 
jela. 

Lit.: ARj 13, 377. Skok, Sldvia 15, 488., 
br. 629. Skoljic* 534. 

raskvajat, -am pi. (Bozava) »rastopiti«. 
Od tal. squagllare »isto« < lat. ex-coagulare . 
Upor. kolada. Tal. prefiks s- < lal. ex- bio 
je pojacan nasim rar-, 

Lit.: Cronia, ID 6. REW" 2005. 

raspa f (ZK, Buzei, Sovinjsko polje) = 
raspa (Bozava) = ra(j)spa (Krasic), slov. rajspa 
pored raspa »liirpija, grebusa (Konavli), stru- 
gac«. Denominal na -ati: raspai (Bozava), 
raspati, -am (ZK), slov. raspati. Od tal. raspa, 



raspa 



ratati se 



raspare < germ, raspon. Poimenicen part. perf. 
raspai m (Mikalja) »resko vino« < tal. vino 
raspato. Upor. arb. reshpe. 

Lit.: ARj 13, 174. 392. Zore, Rod 115, 
153. 138, 58. Pletersnik 2, 372. 375. Cronia,51> 
6, 118. REW 7077. GM 364. 

raspakati, -am pf. (Perast) »rascijepati«. 
S nasim prefiksom raz- od tal. spaccare »isto« < 
germ, spahhan, upravo unakrstavanje doma- 
ceg glagola s talijanskim. 

Lit.: ARj 13, 392. REW 8114. 

rastel m (Krk) »1° dio krosana ili stana, 
2° gradela, 3° grebljica« = rasteio n (Lika) 
»grebljice u tari« = rostil m (Kuciste) »drvena 
vrata« = rastio, gen. rascela (Perast, Dubrov- 
nik, Cavtat, Cilipi) »vrata na dvoristu, gvoz- 
dena resetkasta vrata« = raste, gen. -ela 
(Bozava) »cancello, rastelio« = rastel ili rasteo, 
gen. -ela »mjesto na tursko (= bosansko)-hrvat- 
skoj granici gdje se vrsila dozvoljena trgo- 
vacka izmjena robe«, odatle toponim Rastel 
(Korenica), Rasteia n pi. (Dalmacija). Na tal. 
-ata > mlet. -ada rastelata f (Dubrovnik, 
Cavtat) = restelada (Korcula, Potomje) »drvena 
ograda dvorista« = rascelada (Prcanj) »Schutz- 
gitter, koji dijeli npr. konobu od spremista 
zvanog mezo«. Od tai. rastello pored rastrello < 
lat. rastelius, deminutiv na -ellus od rostrum. 
Ovamo sa a > o (?): rostilj, gen. -ttja (Vuk, 
Vojvodina) = rostelj, deminutivi rostelac, gen. 
-Ica (Jambresic) = (zamjena sufiksa -ellus 
sa -arius > mlet. -er ?) rostir (18. v., Slavo- 
nija) = roster (Belostenec), deminutiv na 
-be > -de rosterac, gen. -rea »gvozdena re- 
setka na kojoj se sto pece, gradela (v.)«. Na- 
lazi se u madz. rastely i rum. rosteiu. Taj je 
kuhinjski termin nastao unakrstenjem iz germ. 
Rost > tal. rosta (upravo iz langobardskoga) 
i lat. rastelius. Ali nije objasnjen problem 
kako se to unakrstenje dogodilo na arei madz., 
hrv.-srp., slov. i rum., a da nema za to traga 
ni kod Romana i ni kod Germana. Postoji i 
germanizam bez sufiksa ros m (Mikalja, 
Belostenec, koji kaze da je dalmatinska rijec) 
i u slov. ros, rost, polj. roszt, ces. rost < njem. 
Rost. Bella i Stulic imaju i roz. 

Lit.: ARj 13, 393. 14, 177. 180. eenac 
11. REW 7078. 7385. Pratt 844. Matzenauer 3 
LF 17, 176. 

rat m (13. v., Vuk) = rat, gen. -i f (Ba- 
rakovic Vila 204: gdi s morem rati ni; Ma- 
rulic) = (prijelaz od deklinacije i u deklina- 
ciju. a) rata f (Kosmet) »bellum«. Danas nije 



opcenita narodska hrv.-srp. rijec za taj po- 
jam. Na zapadu se kaze boj (v.) od biti. U 
starijem jeziku takoder boj, razmirica, razboj. 
Rumunjska posudenica je rasboiu za lat. 
bellum, koje se nije ocuvalo ni u jednom 
romanskom jeziku. Ta je posudenica ekviva- 
lenat za franacko wera > tal. guerra, fr. guerre, 
itd. u zapadnoj Romaniji. U narodnoj pjesmi 
je razboj »bojiste«. Od drugih slavina nalazi se 
jos u stcslav. ratb f (tako i u prijevodu Ha- 
martola), bug., ukr. i veliko-rus. (takoder 
femininum). Moze se uzeti da je praslav. 
*or-tb. Upor. sanskr. rtik »Angriff«, gr. epu;, 
gen. -i5oc, »lutte«. Mladenov veze sa rana i 
rat To je prijevojni stepen perfektuma 
od ie. korijena *er- sa sufiksom -t. Pridjev 
na -bn > -an ratan, odredeno (danas obicno) 
ratni, stcslav. eahnb, poimenicen na -ik 
ratnik. Na -iste ratiste n (neologizam) »bojno 
polje, Kriegsschauplatz«. Denominali na -iti 
rotiti, -im (za- se}, na -ovati ratovati, -ujem. 
Slozenica i neologizama ima dosta. Od tih 
je obican ratoboran. Iz antroponimije Ratimir 
i toponimije Ratibof (ces.). Upor. i stcslav. 
retb »aemulatio«. 

Lit.: ARj 13, 394. 399. 401. 404. 405. 

Elezovic 2, 171. Miklosic 273. 284. Holub-Ko- 

pecny 310. Mladenov 557. WP 1, 139. 2, 

332. Pedersen, KZ 33, 367. Horak, ASPh 

12, 299. Boisacq* 280. 

ratal), gen. ratlja m (ZK) = (sa ii > kl) 
raklic (Sisak) »kolac za prievrscivanje bacava 
na kolima (sluzi upravo za skracivanje lanca)« = 
slov. rdjtelj, gen. -tija ili -teljna. Denominal na 
-ati raujat (za- ZK) — slov. rajtljati. Od 
njem.-bav. Raitei. 

Lit.: ARj 13, 399. Miklosic 372. Pletersnik 2, 
372. Skok, ASPh 33, 369. 29, 478. Strekelj, 
ASPh 12, 485. 

ratati se (Vodice, Istra) »fieri, uspijevati« = 
ratati se (Krasic, hrv.-kajk., subjekti svinje, 
decaj. Pletersnik ima iz Stajerske i Preko- 
murja grdtati, -am »postati, posreciti«, koje 
upucuje na njem. geraten. U torn znacenju 
kaze se u ZKU rajtati se (subjekti dica, volavi) 
»gut wachsen, uspijevatk. U slov. rajtati impf, 
znaci jos »racunati, mislitk, rajtati se (istocna 
Stajerska) »sich besprechen«, odrajtati »entrich- 
ten«, obrajtati (ZU). Odatle slov. radna ime- 
nica na -avec rdjtavec. »Rechner«, apstraktum 
slov. rajtinga i = rajtinga »racun« (ZU). U 
znacenju ratati se — rajtati (se) unakrstila 
se dva njemacka glagola: geraten i bav.-njem. 
raiten »compter, cribler«, koje je ocuvalo 



ratati se 



113 



u potpunosti ovo znacenje u rajtinga (sufiks 
-inga kao u falinga, fiiringa, njem. -ung) itd., 
»racun, racunati, platiti itd«. Do unakrsta- 
vanja je doslo zbog izgovaranja ge- > }b, 
koje je metatezom doslo u naglaseni slog. 

Lit.: ARj 13, 9. Pletersnik I, 246. 782. 2, 
372. Miklosic 372. Popovic, Sintaksa 41. 
Ribaric, SDZb 9, 186. 

ratiste n (Dubasnica, Krk) »polukruzno 
drzalo na vrujama (— kos, kosarica), lucanj 
(v., ZK)«, izaziva uporedenje sa slov. ratisie 
»Lanzenstiel, -schaft, Sensen-, Axtstiel« = 
(unakrsteno sa ranta »Stange«) rantisce »Sen- 
senstiel« i sa stcslav. ratiste »hasta«, ces. ratiste 
»1° isto, 2° drzalo u kose, srpa«, ukr. rdtisce, 
rus. ratovisce. U znacenju »sulica« kod Stu- 
lica iz ruskoga. Matzenauer uporeduje s lit. 
arta »antenna, Iantina (v.)«. Sufiks je kao u 
kasiste (v.), toporiste (v.). Veze se i sa rat (v.). 

Lit: ARj 13, 401. Holub-Kopecny 310. Su- 
man, ASPh 30, 305. Matzenauer, LF 16, 171. 
Scheftelowitz, KZ 54, 252-253. Vasmer 2, 
495-96. 

Rava, otocic i seoce na njemu u zadar- 
skom arhipelagu. Odatle deminutivni naziv 
skolja na -ica Ravica, rt Kunca rava (prvi je 
dio neobjasnjen oblik od konac). Pridjev 
ravski (1464. crikvi ravskojj. Predslavenski i 
predrimski toponim, koji kao opca rijec do- 
lazi rava u juznoj Italiji u znacenju »masa 
kamenja«. Prema Ribezzu »grande isoglossa 
mediterranean Mogucnost veze s keltsko-ilir- 
skom grava »kamen« (odatle gravosum > Gruz, 
tal. Gravosaj postoji ako je pocetno g ispalo 
kao u rum. ripa »kamen, provalija« < grippa (v.). 

Lit: ARj 13, 406. Mon. croat. 87. Skok, 
Slav. 110—111. Ribezzo, Onomastica 2, 48. 
Tiktin 1328. 

ravak, gen. rdvka m (Vuk, Srbija) »med koji 
prvi istece kod cijedenja«. Usp. tur. ravak »reine 
Honig der von selbst aus der Wabe fliesst«. 

Lit: ARj 13, 406. Heuser 383. 

ravan' (Kosmet) »vrsta konjskog hoda 
(eae ~)« = ravan, gen. -vna m »cavkun, 
kljusac, prusac, jorga, konj dobronosac« = 
ravan, gen. -ana (Srbija) »krupan konjski 
hod« = rahvan (Bosna) »isto«. Balkanski 
turcizam arapskog podrijetla (perz. rahvan 
od rahvar »isto«) iz terminologije konja: bug. 
ravan, cine, arivane f »amble«, ngr. pax|3dvL 

Lit: ARj 13, 407. Elezovic 2, 156. Mladenov 
541. Pascu 2, 109. skaljii* 530. 



ravan 2 , odredeno ravni, fravna (Vuk) = (sa 
vn > bn, upor. libac, gen. lipca < Me b, Lijesce, 
Lika) reben, rebna (Lumbarda, Korcula) = 
(sa vn > mn) raman, f ramna (ZK), baltoslav., 
sveslav. i praslav. pridjev na -bn > -an *oe bnb, 
»1° planus, aequus, 2° toponomastik (sam u 
femininumu i neutrumu i u vezi s topono- 
mastickim apelativima)«, neravan »hrapav, neu- 
pravan«. Poimenicenja: po deklinaciji i ravan, 
gen. -vni (Vuk) = ravan, gen. -vni (Volosko) 
»planities« = na -ica ravnica = ramnica 
(ZK), oboje toponimi, na -ina ravnina. Upor. 
bracki toponim (slozenica tipa Carigrad) 
Vuceravan, Ravanjska. Prilog ravno, u vez, 
ravno kako (Proroci, Budinic), tako ravno, 
ako ravno, prevedenice (caiques) od gleichwie i 
ebenso, wenngleich, izravno »direktno«. Deno- 
minali na -ati ravnati, -am (Vuk) (iz-, na-y 
ob-, po-} = ramndti (ZK) prema iteratlvu na 
-va ravndvati, ravnavam, samo s prefiksima, 
na -iti rdvniti (iz-, na-, s-) =■ izramniti. Radna 
imenica na -telj ravnatelj, s pridjevima na 
-ev, -ski ravnateljev, ravnateljski, apstraktum 
na -stvo ravnateljstvo, prevedenica od direktor, 
directia. Na -iste samo toponim Ravniste. 
Upor. stari moravizam rovnisce. Slozen pri- 
djev iz sintagme (sveslav. i stcslav.) ravno- 
dusan, prevedenica (caique) od fooijiuxoc,, usp. 
i lat. aequaninius. Pridjev posudise Madzari 
rona (zacijelo prema panonskom ^o bnb, upor. 
ces. rovny), odatle madz. toponim i prezime 
Ronai, Rumunji ravan pored reven, pi. f 
raveni s interesantnim semantemom »vlazan (o 
zemlji)«, koji se ne nalazi u slavinama, apstrak- 
tum na -e/6 > -eald reveneala »vlaga«, od a 
reveni »feuchtig werden«, revenos (~ loc »vla- 
zno mjesto«). Taj razvitak stoji zacijelo u vezi 
s rumunjskim nomadiziranjem u srednjem vi- 
jeku. Gorstaku je i ravnica vlazna. Arb. rafsh i 
glagol rafshoj »poravnavam« sadrzi nas pridjev, 
u kojem je sufiks -bn zamijenjen arbanaskim 
deminutivnim sufiksom. U drugim slavinama 
kao u ces. i polj. rovny, rus. rovnyj (ravnyj je 
iz crkvenog jezika) pokazuje istu likvidnu 
metatezu kao rab i rob. Sufiks -bnb vec u 
praslav. je sveslav inovacija prema prus. 
anais »istinit, izvjestan«, lit. arvas »slobodan«, 
iz cega se vidi da su prvobitno konkretno 
(materijalno) znacenje ocuvali slavenski je- 
zici, a u baltickom je preneseno na psiholosko 
(apstraktno) polje. Ie. veze nisu utvrdene. Neki 
gledaju prijevoj perfektuma od ie. korijena u 
bazi *ereu- »sirok, dalek«, odatle *reuos 
»prostor, dalek«, ocuvan u avesti rawah »pro- 
stor«, lat. rus, gen. ruris »zemlja, selo«, got. 
rum = njem. Raum. Drugi dovode u vezu 



8 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



114 



i s orati (v.)- Upor. lat. arvum od arare. Sufiks 
-uo bio bi tada isti koji u mrtav. 

Lit.: ARj 4, 289. 7, 562. 8, 47. 13, 406. 
416. 417. 421. 422. Kusar, NVj 328. NJ 3, 
127-128. Elezovit 2, 157. Miklosic 226. JIo- 
lub-Kopecny 315. Bruckner 464. Mladenov 581. 
riflrifl 1311. Trautmann 14. H A P 1, 79. 2, 
357. Unbegaun, 5W5 1 12, 30. Jagic, JI5PA 20, 
539. 12, 184. GM 360. Jokl, Unt. 175. Mik- 
kola, ZMr Etymologie der slav. Worte mit 
anlautendem rollo, /a/ra (cf. AnzlF 21, 107). 
Meillet, MSLP 12, 213-238 (cf. Jlnr/F 20, 
5). Petersson, 7^24, 251. /F 25, 74. Otrebski, 
KZ 66, 247. 

raz- = rara- (pred suglasnickim grupama, 
npr. razabrati} = rasi- (cakavski u istom 
polozaju razlbrati, razlznati, ZK), sveslav. i 
praslav. *orz-, prefiks, »dis- > fr. de(s)-, zer-«, 
tako u slov. i bug., dok u sjevernim slavinama 
roz- (ruski raz- je iz crkvenog jezika). Sa 
juznoslavenskim posudenicama usao je i u 
rumunjski jezik, premda u torn jeziku postoji 
lat. dis- > des-, kao u razlog, rdscoald, rdztnirifd 
itd. Odatle je prenesen na lat. elemenat, npr. 
a razjudeca prema razjscditi, rdscoace, rdsbate, 
a sa razbuna »osvetiti se«, rascopt »prezreo«, 
kao i na posudenice iz madz. razgtndi prema 
razmisliti, razneam »Ururahn« itd. U hrv. 
(Pounje, Hrvatska), slov. i u hrv.-kajk. (Per- 
gosic) raz je postao i prijedlog s gen. u zna- 
cenju »bez, radi, poradi, za« = razi, s gen., 
»osim«. Unakrstava se sa osim u razi'm i sa 
van razyan »osim«, upor. slov. razven, razun, 
razen. Upor. razizemlje n (cakavski na Krku) 
»prizemlje«. Upor. obratnu pojavu- u roman- 
skim jezicima gdje prijedlog postaje prilog: 
trans > fr. tres. U hrv.-srp. je odatle prijed- 
log i prilog razma (Vuk, narodna pjesma) 
pored razmi (u poslovicama) »osim, do, praeter« 
< stcslav. razye pored r ozye, rus. razye = 
raze- To je praslavenska izvedenica dobivena 
sufiksom -</>: u lokatlvu. Upor. lokativ u 
sinonimu svene > osim, sem, sim, sin. Prijelaz 
zv > zm moze se tumaciti na dva nacina, 
fonetski kao u trezven > trizmen = crizmen 
ili analogijom prema prilozima vec'ma, velmi. 
Nepromijenjen oblik razvi nalazi se i kod 
cakavaca, u Vinodolskom zakoniku, u Bosni, 
kod Antuna Dalmatina, razve u stsrp., u 
Dusanovu zakoniku, kod Obradovica i u hrv.- 
-kajk. (Pergosic). Slog ra- / ro- (upor. rob 
pored roe) nastao je po zakonu likvidne 
metateze. Docetak -z je kao u niz (v.), iz (v.), 
bez (v.). Osnovno ra- uporeduje se sa sanskr. 
drdhas »dio« i lit. ardau, ardyti »dijelim«. 
Ako je tako, raz- je bio prvobitno imenica i 



prilog, koji je u toku vremena postao prefiks. 
Upor. lat. minus > franc, moins, odakle prefiks 
mes- u mesalliance, megarde itd. U znacenju 
»bez« ima Miklosic hrv. pridjev koji je nastao 
iz sintagme razrukavan snudis brachiis«. Kao 
primjer za raz- u sluzbi imenickog prefiksa 
neka sluzi raskorak. Suglasnik z se tumaci i 
iz sandhi iz ie. *or-dh u *ord-tbrgati, *ord- 
-dirati > raz-trgati, raz-dirati. V. i rozga i 
rasoha. Ie. *or-dh sadrzi prijevoj perfektuma 
od ie. korijena *er-, rasiren formantom -dh. 
Upor. raz-oriti i rijedak. 

Lit.: ARj 13, 427. 563. 637. 761. Miklo- 
sic 226. Holub-Kopecny 315-316. Bruckner 
464. Mladenov 542. Matzenauer, LF 16, 174. 
Mikkola, AnzlF 21, 107. Pedersen, LF 26, 
293. Slonski, PF 15, 1, 241-262 (cf. LJb 
16, 277). Meillet, RSI 6, 126-127. Osthoff, 
LF 8, 17. RSL 2, 87. si. 97. si. WP 1, 142. 

razacije fpl. (Mostar) = razakija (Mostar) 
= razaklija (Vuk) = razaflije = razacije = 
rezakije — rezakija (Bosna) = rezacija = 
rezaklija »vrsta grozda za pravljenje cereza, 
dinka, krkopetline (Kalnik), krukopetlina«. Bal- 
kanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
rezakf) iz terminologije jela: rum. razachie, 
rezichie »ribes grossularia«. 

Lit.: ARj (13, 435. 912. 913. Skok, Sldvia 
15, 489., br. 632. Tiktin 1312. Korsch, ASPh 
9, 664. 

razadur, gen. -ura m (Budva) »britva, 
brivaca«. Talijanizam (venecijanizam) na lat. 
-ator, gen. -atoris od rasare, od part. perf. 
rasus, od radere. Postverbal od tal. rasare u 
znacenju »ridurre grani o altri pari alia bocca 
della misura che li contiene« je raz m (Vuk, 
ne kaze se gdje se govori, hrv.-kajk. prema 
Belostencu i Jambresicu) »predmet kojim se 
uravnava u kakvom sudu stogod vrhom napu- 
njeno ili se ujednaci stogod u prostoru, sino- 
nimi omikac, silidzik«. Odatle prilog razom 
(ZK) = strijom (od njem. Strich), u sintagmi 
sa pun. Ovamo -ide mozda roska f (Cetinska 
krajina, Dalmacija) »rabos«, ako je od rosicare. 
Od deminutiva toga glagola je vlat. rosolare 
> tal. raschiare, odatle raschietta > rasketa f 
(Sibenik) »isto sto frontin (v.)«. 

Lit.: ARj 13, 426. 14, 173. REW* 7070. 
7071. 7072. 7082. 

razan, odredeno razni, f ' raz/ia (Ivekovicev 
akcenat, potvrde 19. v.), sveslav. i praslav. 
pridjev na -bn > -an *oee-bm, »diversus«. 
Nije rusizam, kako bi se prema Stulicu i 
Marelicu moglo misliti. Danas se cesto cita 



115 



raziti 



u novinama apsolutni superlativ raznorazni. 
Prilog ndrazan (Vodice) »auseinander« = 
narazdn (Draga kod Moscenica); upor. slov. 
narazen, naroznic, kod Mazuranica u Smail- 
-agi: ter ih poljem narazance redi. Rumunji po- 
sudise stcslav. eaebnb kao prilog na -a (upor. 
gata) raznd »abgesondert, einsam«, rasirise 
ga svojim sufiksom lat. podrijetla -icius > -et 
raznet »isoliert«, a razni »vereinzeln, ausein- 
andersprengen«. Znacajno je narocito da se 
kod njih slavenska suglasnicka grupa zn di- 
similira u zl kao i kod nas u znamenje > zla- 
menje: razlet, s glagolom a rasleti »absondern«. 
Moze se stoga misliti da je ista disimilacija 
nastala i kod nap u rasirenju na -it rozlit, 
od kojega je unakrstenjem sa -Ilk od prilika, 
nallk nastalo razlik, odatle dalje razjicit, 
razlican i dalje razlika f, s denominalom na 
-ovati razllkovati, -ujem. Upor. razllcatl, 
-cem prema nallcatl, prilicati. Ta disimilacija 
vidi se jos u slozenom pridjevu nastalom iz 
sintagme razloglav »capite nudo«, gdje je prvi 
dio kao prijedlog (upor. slov. razen »bez«). 
Isto tako treba prosudivati raznook = razok 
— razrok (Gundulic, ~ pogled) — gverok 
»heroglav, hiljav, skiljav«, koje sadrze u prvom 
dijelu prijedlog razen, razan sa zn > zr 
prema zl, a u drugom -ok od oko. Upor. 
razocno, razocice prema razociti se na »prijeko 
gledatk, na -ast razokasto gledati »razredno 
gledati«. Stulic ima razrociti se. Umetnuto r 
moze se tumaciti i unakrstenjem sa tal. po- 
sudenicom gverok: gv- u gverok sadrzi una- 
krstenje s tal. guercio (c je prema pluralu) < 
langob. dverh- 1 njem. quer- > u Lombardiji 
guere. Sa zn > zl mogao bi ovamo ici i pridjev 
na -ast razlas, f razlasta (Kosrnet, ~ lonac, 
kotao} »sirokog grotla«. Upor. bug. razlat 
»flach« koje Mladenov tumaci iz *razstblatb 
od glagola razstelja. Poimenicenja: rofnlca 
(Naljeskovic) »razlika«, raznjenac (Losinj, Unije) 
»trs (loza) prve godine«, razanac, gen. -nca 
(Sulek) »razmak prostorni«. Slozenice su brojne, 
od kojih najobicnije raznolik, raznobojan, 
raznomanjast , raznorodan, raznovrstan. 

Lit.: ARj 13, 436. 683. 685. Pletersnik 2, 
661. NJ 2, 95. Maretic, NVj 3, 192. Isti, 
Savj. 122. Ribaric, SDZb 9, 170. Danicic, 
Osn. 220. Tiktin 1311. Mladenov 547. Holub- 
-Kopecny 319. Miklosic 226. Bruckner 466. 

razi, indeklinabilni pridjev (uz biti, na- 
rodna pjesma, Petranovic) «= razi (Banja 
Luka, Mostar) = na -ja razlja (Kosmet), 
takoder indeklinabilni pridjev, »voljan, rad«. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla tur. razi 



< ar. radj »koji daje pristanak«) iz termino- 
logije obicnog govora; arb. razi pored razlnl 
(Am od lat. sufiksa -interi) »Ergebenheit«. 

Lit.: ARj 13, 563. Skok, Sldvia 15, 488, br 
626. GM 362. Elezovic 2, 162. SkaljlP 532. 

razma f (Cres) »smola«. Od lat. resina > 
tal. resina »isto«. Glede re- > ra- upor. rum. 
rasind. 

Lit.: Tentor, ASPh 30, 199. REW» 7244. 

raziti, razi'm impf. (Kavanjin, Krmpotic, 
Kacic, Martie, Pavlinovic; ne postoji bez. 
prefiksa u danasnjem knjizevnom jeziku) 
(iz-, izob-, naob-, ob-, od-, po-, preob-, saob-, 
s-, sa-, u-, uob-, za-} »sjeci, pobijati, obarati, 
percutere«. Postoji u stcslav., slovenskom, 
ceskom, poljskom i ruskom jeziku; praslav.; na 
-ati razali, -am (sjeverozapadna Hrvatska, 
Belostenec, Jambresic, Habdelic) »klati, ubi- 
jati«, srazati (ZK) »unistiti« [usp. razatij. 
Postverbali: sveslav i praslav. raz m (Vuk, 
Srijem) »1° u pluga daska prikovana spolja 
za desnu rucicu, da dobije brazdu, silidzik«, 
2° (Senjsko primorje) percussio, 3° Streich- 
holz, 4° niveau, 5° (Lika, vremensko s po- 
kaznom zamjenicom ovaj) put«. Odatle na 
-ina razina (Sulek) »niveau«, prilog na -om 
razom (Bukovica, Dalmacija) = (16. v.) razum 
(Pergosic) »ravno« i denominal na -ati rafati, 
razam (Vuk) »izravnati razom povrsinu«. 
Taj postverbal posudise Rumunji: raz m 
»1° Brechstange, 2° Eisen mit dem die Rinde 
gefallter Baume entfernt wird«, odatle na 
-ovati, -UJG > -ui a rafui »sastrugati«. Da- 
nicic, Korjeni 17 mislio je daje taj postverbal 
etimologijski identican s prefiksom raz-. Dje- 
lomice moze to biti istina, kako pokazuju 
znacenja 1° i rumunjska posudenica. Od pre- 
fiksalnih slozenica su postverbali: Izraz s 
pridjevom na -it izrazit, Izrazlv, Izrazivost, 
apstraktum na -jaj Izrazaj, s pridjevom na 
-bn > -an izrazfljan; obraz, s citavom leksi- 
kologijskom porodicom: pridjevi na -H obrazao, 
f -zla, bezobrazan, deminutiv bezobrahan, bez- 
obrastina = na tursko -luk bezobrdzluk, bezo- 
braznik m prema bezobraznica, bezobraznost, 
indeklinabilni pridjev sa turskim -li obrdzli 
(Bosna, Piva-Drobnjak) »posten, gostopriman«, 
deminutiv na -be obrazac, gen. -sea (neolo- 
gizam) »formular«. Slozen pridjev jednoobrazan. 
Denominali na -ovati obrazovati, -ujem »for- 
mirati«, na -iti naobrazlti (se), s part. perf. pas. 
kao pridjevom naobrazen »obrazovan«, sao- 
brazltl (se), preobrazlti, iterativ -obrazovati, 
-brazavam (18. v.), samo s prefiksima. Rijec 



raziti 



116 



obraz je kao i raz kulturna rijec, koja se po- 
suduje: kod Madzara dbrdz, kod Rumunja 
obraz, s pridjevom obraznic »drzovit«, obrajel. 
Drugi postverbali: odraz, poraz, s pridjevom 
porazan, sraz »Zusammenstoss«. U femininumu 
zaraza, s pridjevom zarazan i part, pret, 
kao pridjev zarazen. Prema Miklosicu i Briick- 
neru raziti bio bi prijevoj prema rezati (v.), 
lit. ruozas, gr. pco^, gen. pa>Yoc,» couloir, fente«, 
od piiyvuut »briser«, aticki pajtrco, odatle inter- 
nacionalna rijec katarakta. Srodan je i s arb. 
(Toske) rrah = rraf (Gege) »schlagen, zerstos- 
sen«. Suglasnik z potjece od ie. palatala gh. 
Prema tome bio bi to baltoslav.-arb.-grcki 
leksem. Ie. je korijen *uealh- »udariti«. 

Lit.: ARj 4, 277. 290. 7, 469. 8, 453. 13, 
426. 444. 566. 567. 787. NJ 2, 185. 3, 91. 
Maretic, NVj 3, 192. Elezovic 2, 5. 108. 
Vukovic, SDZb 10, 394. Dordic, JF 12, 
217. Miklosic 274. Berneker, IF 31, 401. Ho- 
lub-Kopecny 310. Bruckner 454. KZ 46, 
127-8. WP 1, 318. 2, 244. Tiktin 1072. 1311. 
Mladenov 367. 492. Schuchardt, AnzIF 5, 
128. Rheden 1/2 AnzIF 8, 138. Jokl, Stud. 
76. GM 35-36. 371-372. Boisacf 710-711. 
837. Zubaty, NRec 1 (cf. IJb 7, 134). Matze- 
nauer, LF 16, 172-173. 

, razma f (Dalmacija) »(brodski termin) 
nogostup naokolo lade iznutra pri vrhu, bor- 
datura interna alia parte superiore della 
barca (per camminarvi in giro): astu od 
prove i astu od krme spaja razma, koja ide 
povise cente (Mljet)« = razma (Vrbnik) 
»onaj dio camca na koji je utaknuta rasija 
za veslo, dascica koja pokriva korbame na 
krmi« = rlzma (Moscenice) »kod camca, na 
leutu rub koji malo strsi, mala debela dascica 
iz tvrdog drva horizontalno polozena, tal. 
falchetta, spanj. falco«. Oblik iz Moscenica 
odlucan je za etimologiju. To je poimenicen 
pridjev na -bn > -an ee'ebnb, slov. rezen 
(-~rao vino , jabolko) , odatle imenica na -10 slov. 
rezenj, gen. -unja »Schnitt«, rus. rezyyj »mutwil- 
lig«, eeeenb, gen. -znja »ein abgeschnittenes 
Stiick«, od rezati (v.). Upravo *eeebna dbska. 
Prijelaz zn > zm je kao u in > cm: -cell > 
(pomernem. Samoglasno > a kao orah pored 
orih, on/ (ZK). 

Lit.: ARj 13, 640. 786. Macan, ZbNZ 29, 
212. 

razmijed, prilog s prijedlogom u (Lika), 
primjer: Bribir ani u razmijed smokve za vunu 
ddvajii »u zamjenu«. Usp. razmijeniti. 

Lit.: ARj 13, 658. 



razvog m (Sloser) »kornjas koji zivi u 
gnoju (stitic mu nije vidljiv)«. 
Lit.: ARj 13, 767. 

raz 1 m (1520, ~ od sunca) = raza f»zraka«. 
Nema potvrda iz danasnjih govora na Jadranu. 
Dalmato-romanski leksicki ostatak od lat. 
radius. Za femininum ima potvrda u roman- 
skom: rum. raza, furl. raze. Ovamo mozda 
toponim Rozato n, selo u Rijeci dubrovackoj. 
Ovamo raj m (~> u bucjelu, Lastva, Mljet) 
»(brodski termin) oko njega dolazi korda, 
preko njega provucen je gindac«. 

Lit.: ARj 13, 778. Macan, ZbNZ 29, 213. 
REW J 6999. 

raz 2 , gen. ra£//(Vuk) = rz, gen. rzi (Vuk, 
ZK, Vodice, Istra, Buzet, Sovinjsko polje, 
Crna Gora) = fz, gen. fza m (Kosmet) = 
(hrv.-kajk. i slov.) hrz, baltoslav., sveslav. i 
praslav. *rbgb, »Roggen (s kojim je u prasrod- 
stvu), segala (Istra)«. Ta dva oblika nastala 
su prema deklinaciji raz, gen. rzi (upor. ces. 
rez, gen. raz). Prvi oblik generalizira nomina- 
tivni, drugi genitivni oblik. Pridjevi na -bn > 
-an : rafan, f razna, razana = f zan, f fzana 
(~a slama, leb, Kosmet, Crna Gora, Vuk), 
poimenicen na -ica rfanica (Vuk) = rzamca 
(Kosmet) »1° slama od razi, 2° razen hljeb, 
3° toponim«, na -en razen (Bukovica) = 
rzen (ZK, Istra, Lavac, Temnic, Srbija), 
poimenicen na -ica rzenica (Levac -Temnic, 
vranjski okrug) »1° raz, 2° slama, 3° hljeb, 
4° toponim«, na -jak rzenjak »kruh od razi«, 
na -ov razov (Bukovica, Gospic), poimenicen 
razovica »1° hljeb, 2° oranica«, na -iste razo- 
viste »1° njiva na kojoj je bila raz, 2° toponim«, 
na -ev rzev (~a slama, Ljubisa). Na -iste 
Raziste — Rziste (toponim). Na -ulja rd- 
zulja (Srijem) = rzulja (ogulinski kotar, 
Hrvatska, ZUK, slov.). Slozenica s prefiksom 
su- : siirzica, s pridjevom siirzan, f sujzana 
»mit Roggen vermischter Weizen« sjeca na 
lat. consecale. Kulturna je biljka, koju po- 
sudise Madzari rozs, rozsnak, Rumunji sdrjitd 
pored sirjoacd. Balticke su paralele lit. rugys, lot. 
rudzis, stprus. rugis. Osim germanskih paralela 
postoji jos tracka Ppi^a, za koju se pretpo- 
stavlja *urulia. Biljka je dosla vec u ie. pra- 
jezik sa Istoka. Misli se da i ime otoka Rtigen, 
na kojem su boravili balticki Slaveni, potjece 
od imena te biljke. Rijec je germansko-balto- 
slavenski leksem. 

Lit.: ARj 13, 768. 780. 787. 14, 371. Ele- 
zovic 2, 177. Ribaric, SDZb 9, 188. MiklosiS 
285. Holub-Kopecny 312. Bruckner 458. Mi'a- 



raz 



117 



rdes 



denov 565. Trautmann 246. WP 2, 375. Baric, 
Alb. 19 (cf. JF 3, 199). Mikkola, AnzIF 
21, 107. Hirt, PBB 22, 223-237. (cf. AnzIF 
8, 261). Bonfante, KZ 64, 127. 129. Uhlen- 
beck, PBB 22, 197. 540. 

rezanj, gen. -znja m (Vuk) = rdzdnj, gen. 
raznja (ZK) = razen (hrv.-kajk.) »1° sis, 
Spiess, 2° ptica ibis falcinellus«. Deminutiv 
na -be > -de raznjac, gen. -aca, toponim 
Razanac, gen. -nca (obalski toponim u Dal- 
maciji, kome odgovara tal. Punta Speo, usp. mlet. 
speo oeaeanj« = na -id rafnjic = Raznjic (isto- 
cni rt Korcule). Na -aca raznjaca f (beogradski 
okrug) »drvo sto se pod plast podmece kad 
se hoce da vuce«. Na -ika raznjika (Kosmet) 
»siljasti stapovi na lotrama«. Augmentativ na 
-ina raznjina. Ne zna se ide li ovamo denomi- 
nal na -ati raznjati (Srbija, Vuk) »ici amo- 
tamo«, ili je od razani Nalazi se u stcslav., 
ces. rozeri, polj. rozen. Slog ra- nastao je po 
zakonu likvidne metateze. Praslav. izvedenica 
od *orz- (v. raz-} s pomocu pridjevskog -bm> 
poimenicenog sa -eo. 

bit.: ARj 13, 781. Miklosic 227. Bruckner 
466. Matzenauer, LF 16, 175. Loewenthal, 
ASPh 37; 391. 

razati, -am impf. (1579, Dubovac, hrv,- 
-kajk., Belostenec, Habdelic, Vitezovic) »klati, 
ubijati«. Radna imenica na -Tere raiavec, 
gen. -vca »klac, mesar« [usp. raziti}. 

Lit.: ARj 13, 782. 

razdela f (Bosna i Hercegovina) »prigoda, 
zgoda«. Denominal na -isatl raidellsatl se, 
-sem pf. »dogoditi se, sluciti se«. Prilog razdele 
(uz sretnes) (Kosmet) »usput, slucajno«. Gla- 
gol: razgeldlsati nekoga (Sarajevo) »(su)srestie. 
Balkanski turcizam (tur. slozenica rast gele 
»slucajno«, od perz. rasi »susret« i od gelmek 
»doci«) iz obicnog govora: bug. rdzgele pored 
razgeldisam, arb. rast »Gelegenheit«. Suglasnik 
d u razgeldlsati je od tur. aorista geidl (v.). 
Perz. rast je u prasrodstvu s njem. recht, 
avesta rastam »gerade Richtung«. 

Lit.: ARj 13, 782. Skok, Sldvia 15, 488, 
br. 625. GM 361. Mladenov 544. Elezovic 2, 
159. Skoljic 532. 

rbaz m (Istra) »pristic, pustularum genus« = 
rombaz (Istra) »isto«. Strekelj uporeduje sa 
slov. rubad (Kras, Notranjsko) »Masern, eine 
Art Frieselausschlag«, s pridjevom rubadljiv, 
kol. rubadje. Pletersnik ima jos u istom zna- 
cenju rbad (Notranjsko), rbadje, rebad. 

Lit.: ARj 13, 788. 14, 153. Strekelj, DAW 
50, U. Pletersnik 2, 411. 412. 442. 



rcina m (Hercegovina) »nagao, naprasit 
covjek«. 

Lit: ARj 13, 789. 

rckati, -am impf. (Srbija, Zaplanje ili Les- 
kovacko) »muvati, gurati po ckalji budzom 
(govor ribara)«. 

Lit: ARj 13, 789. 

rdar, f rdra (Istra), ie. i praslav. pridjev 
*ebaeb, »crven«. Toponim Redri Dol (13. v.). 
Poimenicenje rdrlna (Istra) »rubor«. Od stcslav. 
iterativa na -ell rzdeti, rus. rdet'sja = slov. 
rdeti »rot werden«, particip prez. akt. kao 
pridjev rdec (Belostenec, hrv.-kajk.) = 
slov. rdec, -eca »rot«. U slov. je odatle citava 
leksikologijska porodica, od koje na hrv.-srp. 
teritoriju postoje samo relikti u botanickoj 
terminologiji : ardecovka »cynara scolymus (bilj- 
ka)* = rdecovka, poimenicenje na -ina rdecina 
»rubia tinctorum (biljka)«. Slozenice od sin- 
tagme rdobrad = hrdobrad m = hrdobrada I 
(Poljica) »Rotbart, lactuca scariola«. Ovamo ce 
ici i psovka staroj zeni (— vjestici) rdoroga. 
Stcslav. ebaeb »rutilus« odgovara tocno sanskr. 
rudhirds, lat. ruber, stisl. rothra »krv«, stengi. 
a-ryderan. Glagol rldetl ocuvan je u rditi se 
(Kasic) »ljutiti se«. Od osnove *rbd- bit ce i 
r dio n (Dalmacija?, Pavlinovi c) »samo meso 
bez loja«. 

Lit: ARj 13, 790. Pletersnik 2, 411. Tkalcic, 
Spom. 1, 43. 2, 210. Miklosic 284. Holub- 
-Kopecny 310. Holthausen, IF 39, 69. Chad- 
wick, IF 11, 145. Matzenauer, LF 16, 176. 
177. Kretschmer, KZ 31, 455. 

rdes m (ZK) »Knoterich«, rdesalj m (Sulek, 
genitiv nije potvrden) »Vogelknoterich«, rdesan 
(kotar ogulinski, genitiv nije potvrden) »trava 
stoci za hranu« = slov. rdesen = rdeselj pored 
ardeselj = andreselj = rdresen — rdres'elj = 
rdric »Knoterich«, ces, polj, rus. rdest stces. 
rdesen, oba luzicko-srp. drost, drest. Praslav. 
»polygonum, pullicaria«. Tvorba nije jasna. 
Oblici na -an, -en cini se da su pridjevske 
izvedenice na -bn od rdest. Upor. ces. rdesno. 
Odatle disimilacijom r — n > r — 1: rdeselj. 
Samo rdest opet je mozda pridjev na -est, 
varijanta od -ast. Upor. lit. redestas »ruza«. 
Ako je ta analiza ispravna, praslav. osnova bi 
bila *zba-, koja se nalazi u rda, ruda, rid, 
rumen. Biljka je nazvana po boji. Na to upucuju 
i nazivi vola na -es i -onja rdes = rdonja i 
krave rdeska te rdar (v.). 

Lit: ARj 13, 790. Pletersnik 2, 412. MiklosiS 
284. Holub-Kopecny 310. Bruckner 455. KZ 
46, 227. Matzenauer, LF 16, 176. 



r<ta 



118 



rebega 



rda f (15. v., Vuk) = rja (cak., hrv.-kajk., 
slov.) = (sa h pred sonantom r) krda, sveslav. 
i praslav. apstraktum na -ja *ebaia, »1° aerugo, 
2° (metafora) nevaljalac, kukavica«. Pridjevi: 
na -av rdav (16. v., Vuk) = ardav = rjav = 
erjav = rejav (Vrbnik), baltoslav., sveslav. i 
prastav, »1° aeruginosus, 2° zao, nevaljao«, 
poimenicen u z. r. rdava f »suha bolest«, na -de 
rjavac, gen. -vca (cak., upor. hrv. i slov. prezime 
Erjavec), na -ica rdavica — jejavica (Vrbnik) 
»1° zardala sablja, 2° vrsta ilovace, 3° topo- 
nim«, na -elj (upor. kukavelj) rdavelj m prema 
f rdaveljica »kukavac«, na -ka (h)rdavka (Maru- 
sevac) »ridovka«, prosiren ardavski (Hasana- 
ginica), poimenicen na -ina rdavstina = rda(v)- 
stina (Kosmet) = na -ost rdavost, deminutiv 
tdavusan (Lika), na -in rdin (Dosen). Deminu- 
tiv na -ica rdica, na -be > -ac rdac »zuta boja«. 
Na -dk (?) hrdak »mladic koji nije jos stao na 
snagu«, odatle na -ovic fdakovic (Vuk) »pogrdna 
metafora«. Hipokoristik na -anko rdanko (obra- 
zovano prema licnim imenfma Branko, Stanko} 
»nevaljalac«. Na -as rdas, gen. -dia (Pavlinovic), 
s augmentativom na -ina rdasina (narodna 
pjesma). Na -enik rdenik m prema f rdemca 
i n rdenice (Kosmet). Apstrakti na -arija (kao 
lugarija) rdarija, na -luk rdaluk »rdavstina«. 
Slozenice rdobitina f »nevaljanac«, obrazovano 
kao gradobitina, od rdom biti. Denominali: na 
-eti stcslav. ehaeei se, na -ati taati, -om (Vuk) 
(iz-, ob*, po-, za-), perdati, -om (Piva-Drobnjak) 
»oslabiti fizicki«, slozen rdogrizati, rddgrizdm 
(Vuk, Crna Gora) (obrazovano prema can- 
grizati, v. cama i gristi) »govoriti kojesta«. Po- 
stanjem je nizi prijevojni stepen *eba- < ie. 
rudh- od rudb (v.) < ie. ^oudh- »crven«. Taj 
se stepen nalazi u lit. rudas »rotbraun«, lot. 
ruds »isto«. U grckom je rasiren sufiksom r 
epuOpoc, »crven«, EpuOnua, sanskr. rudhiras. 
Upor. jos aeaab (v.) i sanskr. fokita, i lit. rudis 
»Rost, rda«, s prijevojem ft > y kao i rid (v.) 
i ris (v.). S tim se prijevojem slaze i arb. dryshk 
»rda«. Glede pocetnog d- upor. kas. dredza. 

Lit.:ARj4, 290. 301. 13, 790-799. Vu- 
kovic, SDZb 10, 397. Elezovic 1, 199. 2, 
109. 172. 184. Miklosic 284. Holub-Kopecny 
312. Bruckner 456. Mladenov 565. WP 2, 
358. 360. GM 76. Trautmann 239. Jenseh, KZ 
39, 592. Boisac<f 276-277. 

realka f (opozicija gimnazija), kroatizirano 
njemacko Realschule nasim sufiksom -ka. Od 
lat. pridjeva na -alls od res, gen. rei »stvar«. 
Odatle uceni pridjevi na -bti > -an realan 
(ne-j, apstraktum realnost f, literarno-historijski 
termini realizam, realistka), realisticki. 

Lit.: Ilesic, JF 12, 159. 



reao, pridjev (Zbornik, 1520), u primjeru 
biti u svem reao i Slobodan (jedina potvrda), 
mozda od tal. leak (disimilacija / — l>r — 1) < 
stfr. leel, moderno fr. loyal < lat. legdlis, pri- 
djev na -alls od lex, gen. -gis »zakon« [ako 
nije reao < real < tal. reale]. Odatle uzen 
pridjev na -bn > -an legalan (19 V.) »zakonit« 
i francuzizam lojalan. Prema tal. legge > Uz, 
gen. -j (Marulic) »zakon«. Radna imenica na 
-ist lejlst m (cak., 16. v., prema d >/) »vjest za- 
konu«. Lat. pridjev od iste rijeci je legitimus, 
odatle kao leksicki ostatak iz dalmato-rom. 
Kketano vino (Split) »masno vino, koje se drzi 
staklenke«. Ucen je pridjev odatle na -bn > -an 
legitiman, internacionalno sa.njem. -ieren > 
-irati legitimirati (se), legitimdeija, prema tal. 
izgovoru Uditimi (dip} »zakoniti (dio")«. Ovamo 
jos poimenicen part. perf. legatus od legare > 
legat, gen. -ata m (17. v.) = ligdt m (15. v.) 
»papin poslanik«, poadjev legdtov, prema madz. 
izgovoru docetoog -s legatus (16. v.). Juridicki 
termin legat m (19. v.) »zapis« je poimenicen 
part. perf. sr. r. legatum, odatle na -er < -arius 
legator, gen. -dra m < srlat< legatarius. Dru- 
gog je podrijetla toponim u pi. Ligati (Hercego- 
vina), od rum. part. perf. legat »svezan«. Ne zna 
se da li je istog postanja i dubrovacko prezime 
Ligatic. 

Lit.: ARj 5, 950. 6, 54. 13, 799. REW* 
4968. 4971. DEL 2189. 2196. 

reba f, gen. -i (Istra) » 1° ime ovce, 2° mulier 
parva«. Deminutiv na -ica rebica kod Kurelca 
isto sto reva, revica (v.) »sirotica«. Miklosic ima 
hrv. pridjev na -ost rebast (Istra) »sine cauda«, 
slov. »kratkorep, kusast«. Upor. rus. rebehok 
»Kind«. Matzenauer uporeduje s lit. Tembeli 
»male crescere (de-planta), pigrtim fieri vel esse«. 
Ako to stoji, e je nastao od palatalnog nazala 
;'. Scheftelowitz uporeduje sanskr A drbHas 
»klein«. 

Lit.: ARj 13, 799. 801. 802. Miklosic 21 A. 
Matzenauer, LF 16, 177. Scheftelowitz, KZ 
53, 266. 

rebega f (Zoranie: 1. s rebeganii, 2. rebegii 
narediv klice, 3. rebege i citare udrise) »(pastirski 
muzicki instrumenat) gusle s lukom i dvije 
zice«. Od tal. ribeba > ribeca > prov. rebec, 
disimilacijom b — b > b — k, g, od ar. rabab, 
rabeb, importirano u Spanjolsku, odatle u 
Provansu i preko sjeverne Italije do nasih ja- 
dranskih obala. 

Lit: ARj 13, 801. REW* 6978. Lokotsch 
1675. DEL 3246. Prati 827. 



rebelija 



119 



recelj 1 



rebelija f (18. v., Vuk) = (disimilacija 
,. _ r > I — r) leberija (Srbija) »ustanak, buna«, 
slov. rebeljun. Odatle na -as rebelijas, gen. -asa 
m prema f rebelijasica = poimenicen lat. part, 
prez. rebelijun(a)t pored rebellant (Vuk) od 
rebeluati, -am impf. (Lika) = rebelati se pf. 
»pobuniti se«, izrebeliti se, -im pf. »uzbuniti se«. 
Ucena rijec od lat. rebellio, gen. -onis > mlet. 
rebelion, apstraktum od pridjeva rebellis (prefiks 
re- i bellum »rat«). Usp. i repeljak. 

Lit.: ARj 4, 290. 5, 944. 13, 801. Sturm, 
CSjfK 6, 77. REV?» 7103. 

rebro n (13. v., Vuk) = rebro (ZK) = 
(s disimilacijom r — r> I — r) lebro (sjevero- 
zapadni krajevi) = lebro (Istra), sveslav. i pra- 
slav., bez paralele u baltickoj grupi, »1° Rippe 
(s kojom je rijeci u prasrodstvu), 2° madir (u 
brodogradnji)« = rebar, gen. -bri (Vodice, Vo- 
losko) = rebra (Korlevici, Istra) = rebra f 
(Samobor) »grmlje (gdje ovce pasu)« = rebar, 
gen. -bra m (Krasic) = slov. reber »1° obronak, 
2° brijeg bez raslina (Rijeka)« = toponim 
Rebro n (Zagreb). Ovamo goveda rebra (Srbija, 
Crna Reka) »trava koja se na beljani petak bere 
za zdravlje«. Pridjevi na -bn > -an rebarni 
(Srbija, Milicevic) = rebrani (Vuk) »pobocni« = 
rebmi (Rijecka nahija), poimenicen na -jaca 
rebranjaca »biljka papratnjaca, blechnum«, na 
-en rebren, frebrena (takoder slov.), poimenicen 
na -ica rebrenica »1° obronak, 2° spoljasna 
duljina kuce (Zore)« = rebrnica (Istra) »letva«, 
poimenicen femininum rebrne f pi. (Beloste- 
nec) »Ijesa«, na ja rebrnja »mala gorska kosa«, 
na -jak rebrnjdk »klin u kosulje«, rebrenjak, gen. 
-njka (Kosmet) »latica od platna ispod pazuha 
ili fustana«, zarebrenjak = zalebrlca (Moscenice) 
»Lungenbraten«; polebrnja f (Vrbnik) »gredica 
u kola sa strane«. Na -an rebrdn »ime ovnu«. 
Na -aca: rebrace f pi. (Hrvatska krajina) »za- 
luzije«, na -as rebras, gen. -asa (Lika) »mrsavac, 
licinka insekta zvanog brasnar (»Mehlkafer«, 
Gradac, Slavonija)«. Na-bc + lo: relrc (Istra) 
»biljka hydrometra lacustris«. Na-t'na rebrina »1° 
nalicje, 2° prezime«. Na -iste rebriste »zice ili 
prutic na kisobranu«. Na -on/a rebronja »mrsav 
vo«, na -usa rebrusa (Levac— Temnic, Srbija) 
»biljka«. Produljen na -ost rebrnast. Na -at 
rebrat, odatle na -atica rebratica »biljka hot- 
to nia«; na -ast rebrast (Belostenec), na -ovit 
rebrovit, na -ov poimenicen samo u toponimu 
Rebrovac, na -icast rebricast. Deminutivi na 
-be > -de rebrac, gen. -oca = rebarac, gen. -rea 
»stolisnik, achillea millefolium, cuva(r)kuca«; 
na -de rebarce (Vuk) = reberce (hrv.-kajk.), 
slov. rebrce, bug. rebarce, ukr., ras. Augmentativ 



na -usina rebrusina (Lika). Poimenicen pridjev 
na -ja rebarja f (Draganici, 1538) »obronak«. 
Prilozi: izrebar (stari gen. pi., Lika, 18. v.) 
= izrebra (gen. sing., Vuk) »sa strane«, na 
-e'e reberce (hrv.-kajk., Belostenec), na rebar 
(Ston, 17. v.) »pobocke«, porebarkc (Obradovic), 
narebrice (Pavlinovic), rebrimice »sa strane«. 
Denominal na -ati rebrati, -am, polebrati, -dm 
»opraviti kucu sa strane«, na -iti rebriti, -im 
(Vuk) »ici stranputice«, zarebrnltl. Rijec rebro 
je praslavenski neutrum kao i ostali nazivi za 
dijelove tijela: tijelo, celo, koljeno, oko. To je 
upravo poimenicen pridjev izveden s pomocu 
sufiksa r (kao dobar, mokar ltd.) od ie. glagolskog 
korijena *rebh- »uberwolben, flberdachen«. Taj 
se korijen nalazi i u stnord. rijja, stvnjem. 
rippa, nvnjem. Rippe, gdje mjesto sufiksa -r 
stoji -lo < *rebhio. Upor. jos gr. epEcpco »iiber- 
dache«, u prijevoju opocprj »Bedachung«. 

Lit.: ARj 4, 290. 5, 944. 7, 564. 10, 592. 
13, 802. 803. 804. Ribaric, SDZb 9, 164. 
186. Strekelj, ASPh 28, 486-487. Miklosic 
21 A. Holub-Kopecny 321. 443. Bruckner 654. 
Trautmann 241. WP 2, 371. Mladenov 558. 
Uhlenbeck, PBB 22, 539. Schulze, KZ 42, 
233. Hirt, IF 32, 301. Wood, IF 18, 13. Ma- 
tzenauer, LF 16, 177. 

reca f (Vrbnik) »dermun, vrh, bok«. Od 
poimenicenog part. perf. erectus, od erigere, s 
pomocu -ta *erectia. Od lat: erigere (prefik ex- 
i regerej > tal. ergere postoji jos vlat. particip 
perf. *erctus > tal. erto, odatle poimenicenje tal. 
erta i »salita, altura«, trac. —tal. erta »soglia«, 
istro-rom./erta (Sisan), /irta (Vodnjan) > slov. 
jerta »Pfostenstein bei der Tiir«, trt »T(ir- 
pfosten«, trta »Fensterstein oder Tflrstein«. 

Lit.: ZbNZ 4, 233. Strekelj, DAW 50, 24. 
REW 2899. DEI 1526. 

recelj 1 m (Susnjevo Selo, Cakovac kod Ogu- 
lina, Kralje, Turska Hrvatska) = rucelj (Vuk, 
Srijem, Vis, Brae, Cavtat) = rucdlj, gen. -cija 
(Istra, Varos kod Slavonskog Broda) = (s 
disimilacijom r — // > r — nj) rucanj, gen. 
-cii/a (Vinkovci i okolica) »1° drzak na kosistu 
ili na kakvoj spravi, kao veslo, babak, 2° go 
klip kukuruza (metafora, upor. slov. rucek)«. 
Upor. rucka (ZK), rucica = ranca f (Buzet, 
Sovinjsko polje) »drzak na tavi, Ujku«, rucnik, 
gen. -ika (ibidem) »drzak od cijepa«, rukunica. 
Sufiks -elj < -eh je kao u kvacelj od kvaka. 
Ostaje neobjasnjena promjena u > e u recelj. 
Matzenauer uporeduje s njem. Rankel, demi- 
nutiv od Ranke »palmes«. 

Lit.: ARj 5, 584. 13, 806. 14, 213. Matze- 
nauer, LF 16, 177. 



recel) 2 



120 



recel) 2 m (Levac i Temnie, moravski okrug, 
Srbija) »1° medovina, 2° pekmez« = reielj, gen. 
-elja (Kosmet) »zitki pekmez« = redzei (Bosna 
i Hercegovina) »kao pekmez, izrezane i izva- 
rene tikve u pekmezu«. Turcizam arapskog (?) 
podrijetla (ar. recel} iz oblasti jela. 

Lit: ARj 13, 806. 852. Elezovic 2, 176. 

recelj 3 m (Borci Gornji kod Daruvara, Be- 
denik, Lipovcani, Bjelovar, Ivanjska, Cazma, 
Krizevci, Garesnica, Koprivnica) »ptica haris 
(v.), kosac crex«. Glas te ptice cuje se kao da 
reze, zbog toga se zove i rezovac, gen. -vca 
(Daruvar). Upor. toponime Rezova Bara (Osi- 
jek) i Rezovac (Virovitica). Zove se jos resc 
i breljuzga. Ptica je dobila naziv po onomatopeji 
kojom se oponasa njezin glas, kao u lat. crex 
i u njem. Wieseknarrer. Ta onomatopeja 
priblizena je glagolu rezati. Hirtz donosi jos 
dvadeset sinonima. 

Lit: ARj 13, 806. 897. 919. Hirtz, Aves 412. 

recensija f (Danicic) = recenzija f (Vuk) 
»ocjena«. Ucen, knjiski apstraktum od lat. 
recensio, gen. -oras (prefiks re- i censere). Na 
-irati: recenzirati, -cenzirdm, recenziranje (Vuk). 
Poimenicen part. prez. recenzent m. Bez pre- 
fiksa cenzura f i radna imenica cenzor m. 

Lit: ARj 12, 806. 

reca f (Dubrovnik, okolica) »cijetka, vreca 
opletena od zuke, u koju se niece tijesto od 
masline u tisak« = rica (Neretva, Prvic-luka, 
Potomje, Ston) »isto«. Dalmato-romanski leksic- 
ki ostatak od lat. retta, od retis, sttal. rezza, iz 
terminologije uljarstva. Deminutiv na -ica recica 
f (Buzet, Sovinjsko polje) »trbusna mrena kod 
svinje«. Taj se deminutiv nalazi i u hrv.-kajk. 
(Trebarjevo) u znacenju »tanka kozica oko utro- 
be, jetara, mozga, opnica, precaga, dijafragma«. 
Mozda nije od uljarskog termina reca = rica, 
nego je identican sa slov. redcica »Netz im 
tierischen Korper, Zwerchfell, Magenhaut«, sto 
je poimenicen pridjev eeabhb s pomocu -ica. 
Sa c mjesto c ima Zore rita ili ricela »tanki 
konop, koji se veziva za gasu (v.) (tj. na senjalima 
ili plutima kod mreze)«, koliti rite- »ciniti u 
lijevoj ruci jednake kolace ricom (senjal sluzi 
da se drzi mreza na onoj visini koju hocemo)«. 
Ako stoji c mjesto c kao cifli, eellla predstavlja 
dalmato-rom. reticella ili reietta. 

Lit.: ARj 13, 809. 942. Resetar, Stok. 284. 
Pletersnik 2, 414. Zore, Rib. 34. 354. REW* 
7255. 7255a. Prati 826. 

receta f (I. Drzic) »lijecnikov zapis«. Od 
tal. ricetta, mlet. receta, poimenicen pi. lat. 
part. perf. u z. r. recepta od recipere (prefiks re- 



i capere »uzeti«), isto u ucenom vidu kao lati- 
nizam recep(a)t, gen. -pia m (Vuk, Belo- 
stenec). Poimenicen tal. part. perf. u z. r. 
ricevuda f (Boka) »obveznica, skrit < tal. scrit- 
to« — (< mlet.) recenda (Vrgada) f »namira«. 
Radna imenica na -itore prema knjizevno tal. 
(tosk., sluzbenom) ricevitur, gen. -urd (Rab) 
»prijamnik« < ricevitore. 

Lit.: ARj 13, 807. 809. 942. Kusar, Rad 
118, 22. REW 7112. 7113. 

recperin m (Poljanica, Klisura, vranjski 
okrug, Srbija) »stocni trgovac, palocija«. Za- 
vrsno -in je individualni sufiks kao u kasapin, 
Arnautin. Plural nije doduse potvrden, ali upo- 
redi prezimena Recperac i Recperski u istom 
okrugu. Balkanski turcizam perzijskog podri- 
rijetla (od perz. slozenice rencber »svaki koji 
zasluzuje, nadnicar, radnik« > tur. recber) iz 
terminologije rada: arb. reshper »Verkaufer, 
Handler, Kramer«. 

Lit.: ARj 13, 811. GM 364. 

recat, gen. -ata m (muslimanska narodna 
pjesma) »kolektivni naziv za tri polozaja tijela 
kod klanjanja ■ (objekt uz klanjati}« = rekdt 
(Bosna). Turcizam arapskog podrijetla (tur. 
rekdt < ar. raka } iz oblasti islama. 

Lit.: ARj n,' 811. Skoljic 533. 

reci, recem pored reknem (Vojvodina, Kosmet, 
Vuk) = recem (ZK) pf. (do-, iz-, na-, ob-, od-, 
po-, pri-, pro-, u-, za- se), sveslav. i praslav. 
*rek-ti > stcslav. resti, *rekc »1° dicere« = 
reu, recem (Piva — Drobnjak) »obecati«. Pre- 
fiksalne slozenice dobivaju specijalna znacenja: 
porec'i »nijekati«. Tu prefiks po- kaze da se 
poslije prvog izricanja reklo na razlicit nacin 
protivno; meci (Lika, ZK) (u kao u ubog) 
nastalo je u doba kada se mislilo da rijeci 
imaju magijsku moc »rijecju prouzrociti bol«; 
nareci (Vuk) »nazvati, imenovati, javiti«; obreci 
(cakavski, 15. v.) »calumniare«. Izvedenice se 
tvore prijevojem od sedam osnova: 1. rek-, 
2'. duljina e — e *rek- > rek = rijek-, aorist 
stcslav. rehi = rijeh u dugim slogovima; prema 
tome obliku stvoren je analogijski stcslav. 
reti = (dubrovacki infinitiv) rijeti = rijei 
(Boka) = rijeci = rit (Babina Greda, Posavina, 
zupanjska i brodska = nova stokavstina); 
3. u kratkim slogovima *rjek- (ekavski rek-, 
ikavski rik-j; 4. e — i: rik-; 5. rie-; 6. prijevoj 
perfektuma *ro&-; 7. prijevoj duljine odatle 
o> a *rak- u izoliranom slucaju. Osim prije- 
voja 7. svi ostali tvore leksikologijske pocodice. 

Od rek-: ostatak 1. lica prezenta stcslav. 
rekp ocuvao se kao arhaizam ja reku (da ce 



121 



dojt, ZK) »etwa«; pridjevi na -iv izreciv (ne-j 
(Stulic, danas opcenit) = neizreciv (Mikalja) = 
neizrekiv (Kasic) = neizrekljiv, recec (Vuk), na 
-bn > -an izrecan »koji se moze izreck; imper- 
fektivi na -va- -recivati, -recuj m pored -vam 
(18. v.), samo s prefiksima; na -ovati nareko- 
vati, -ujem; postverbal Sulekov nareka »Aus- 
sage«, narecitelj prema nareciteljica (Jambresic); 
postverbal izreka (18. v.) = poimenicen part, 
perf. pasiva recenica »Satz, phrase, proposition-?; 
na -nik obrecnik (15. v.) »calumniator«. Prilozi: 
od participa pret. akt. reksi (ZK, slov.) = rekse 
(ZU, Vita Methodii rekise) »id est, naime, 
namlich, in der Meinung«; prilog od sintagme 
• ve/era'(Smokvica, Korcula) »tako rekuci, skoro«, 
rekbi > regbi, bireko (Piva-Drobnjak) »kao da, 
izgleda«, seknu (Bosna) < sto no reknu. 

Od rek- u dugim slogovima (upor. stcslav. 
rekatij: sveslav. i praslav. apstraktum po 
deklinaciji i rije"„ gen. rijeci (Vuk) = (ekavski, 
Kosmet) rec, gen. reci = (ikavski) ric, gen. 
-i (ZK, Vodice) < ie. *rekis »1° Wort, 2° 
stvar (Marulic, Vodice), 3° (prema gr. Wiyoc,) 
sin Bozji (Belostenec, Stulic, Orbini)«. Prilog 
izrijekom (Vuk). Imenica renje n pored rtnje 
(samo u izricaju daj si rmja, on si ni da renja 
»nije se dao nagovoriti«). Sintagma stonorijek 
(Piva-Drobnjak) »poslovica«. Glagoli: narije- 
cati (Ljubisa), rijecati se, rijecam »nadmudrivati 
se«: I u ijekavskim krajevima ima duljenja bez 
-ije-: recati impf. (Piva-Drobnjak) »obecavati«. 
Od -rek- u kratkim slogovima: pridjevi na 
-bn > -an rjecan, na -it rjecit (Vuk), s apstrak- 
tumom rjecitost, na -iv rjeciv, slozen slatko- 
rieciv; poimenicen na -vac riecivac, gen. -ivca, 
rjscljiv, rjecljivac, gen. -ivca prema f na -ka 
riecljivka, rjecljivost. Deminutiv na -ica rje- 
cica = ricica (ZK). Augmentativ rjecetina = 
riecetlna (Prcanj). Denominal rieckati se, -atn. 
Na -nik rjecnik (Belostenec recnik}. Glagol rjef- 
tnati se (prema degmati se, v.) = ricvat se 
(Brusje, Hvar, upor. obedvati ZK za -vati). 
Na -ovit recovit (Srbija, Milicevic). Na -je 
narjecje (< rus. ndrecie ili ces. ndhcij »dijalekat«. 
Maskulinum na -ko prema f na -ka recko 
prema retka »govorljiv(a) na jeziku«. Na -uSa 
narekusa f = na -avica narekavica. 

Hrv.-srp. iterativ pravi se domacim prije- 
vojem e — i: *rik- -ricati, -cem, samo s pre- 
fiksima kao izricati, izricem pored -cam, na- 
ricati, naricem, obricati, proricati, proricem itd., 
srikati (Vuk) =i srikati, -cem (Kosmet) »sa- 
brati«, narikati, -am pored -cem (Stulic), na 
-ovati narikovati, -ujem prema narekati (Istra), 
narekovati, -ujem. Odatle obricanje (15. v.) 



»calumnia«, na -aca narikaca (Vuk), na -usa 
narikusa (Dalmacija) pored naricusa — narica- 
vica. Na -aj naricaj (Martie), na -jaj izricaj, 
na -bk izricak, gen. -cka »izgovor«. Pridjev 
narikovni. 

Praslav. prijevoj perfektuma nalazi se najprije 
u postverbalu rok, gen. roka (Vuk) »termin«, 
s pridjevom na -bn rocni, denominal na -iti 
rociti (se), -im, oprirociti (15. v.) = (pseudoje- 
kavizam) oprijerociti (1520) »pogrditi«, na -iste 
rociste, i ostale serije kao obrok m (takoder 
slov., ces., polj., ukr.) od obreci »obecati«, 
koji je usao kao kulturna rijec u madz. abrak 
»Futter« i u rum. obroc pored oboroc »porcija«, 
odatle obrociti, obrokovati, obrocnica »soba za 
obrok«; porok, s pridjevom/wo&« (ne-); pro- 
rok, s pridjevom prorokov, prorocki s imenicom 
prorocanstvo; prirok »prevedenica za predikat«, 
srok; ndrok (Vuk) »Bestimmung«, odatle pridje- 
vi na -it narocit »bestimmt«, na -Ijiv narosljiv 
(ZK) »osjetljiv na bolestk, na -it i prilog naro- 
cito. Taj posudise Rumunji name = noroc »sud- 
bina > sreca«, noroc bun »bog zegnja(j) (ZK)«, 
a noroci odrediti sudbinu > usrecitk, sa lat. 
-osus > -os norocos »sretan«. Iz folklora urok 
(ZK), uroci, gen. uroka = urok m pored oroka 
(Kosmet), s pridjevom urokljiv (~e oci, rod} = 
urokljiv (Kosmet), lirocit, -im (~a zena}, od 
urec'i, koji posudise Arbanasi urok »Ziel, Ab- 
sicht«. U stcslav. uroki »sententia«, ces. ourdk 
»das Bestimmte«. Ovamo ide i hrv.-kajk., 
(slov., ces.) otrok (Kastav, ZK) »dijete«, koje 
sadrzi prefiks od u starijem obliku ot-. Ta 
rijec znaci prema Janku »koji ne govori«. Odatle 
se razvila dva znacenja »1° dijete, 2° rob (ces.)«. 
Ovamo jos zarok (Cres) »sumska zabran, pre- 
poved«. Pridjevi na -mi > -an izrocan (16. v., 
i stcslav.) = izrocit (16. v.) »izvrstan«, s de- 
nominalom izr'ocitise, -Im »ispuniti se, dogoditi 
se«. Ovamo ide jos i uzrok = zrak (hrv.-kajk., 
ZK) »causa« < vtzyokz, pridjev uzrocan, poi- 
menicen na -ik uzrocnik, prouzrociti. Osim no- 
roc < narokb »Bestimmung« Rumunji posudise 
iz crkvenog jezika proroc m prema proroaca 
f = prorocitd < prorokz, odatle njihov apstrak- 
tum na -ie prorade (upor. prorocestoui »pro- 
rokovati« kod Dosofteja) i njihov pridjev na 
-esc prorocesc. Pored toga szrokb > soroc »rok«, 
odatle a soroci »odrediti rok (= strus. srociti 
»isto«)«, Arbanasi rok. Ne zna se ide li ovamo 
urie »Erbe«, odatle uricar »bastinik« sa i < / 
poslije r od urikati = uricati, koji nije potvrden 
u torn znacenju u hrv.-srp. 

Prijevoj 6 > a potvrden je samo u racati 
(se), racani impf. (Lika) »nagovarati, dogovarati 



122 



red 



se« prema rociti. V. jos porijeklo, podrijetlo. 
Ie. korijen *req- znacio je »zapovijedati„ nare- 
divatk. Nalazi se u sanskr. racayati (3. 1. 
prez.) »verfertigt A bildet«., raca«an»Betreiben«, 
got. rahnjan, nvnjem. rechnen, stvnjem. regin- 
u antroponimiji kao Reinhart, prijevoj e (> ) 
got. garehsns »Bestimmung«. Znacenje »dicere« 
nalazi se samo u slavinama. Nije izvjesno da 
li je u vezi s glagolom onomatopejskog pod- 
rijetla lit. rekti, riikti »rikati (v.)«. Upor. u 
toh. reki, pi. rekauna »paroles«. 

Lit: ARj 4, 290. 293. 295. 296. 298. 7, 
4. 579. 584. 585. 586. 587. 593. 8, 456. 462. 
9, 114. 115. 12, 849. 13, 807. .810. 811. 812. 
959. 14, 51. 73. 74. 144. Resetar, ASPh 
26, 360-362. 365. Budimir, JF 15, 158. 
Hraste, JF 6, 213. Tentor, JF 5, 214. Ple- 
tersnik 2, 413. Stevanovic, Nl 3, 173. si., 
158. Elezovic 2, 262. Ribaric, SDZb 9, 187. 
Vukovic, SDZb 10, 407. Miklosic 247. 274. 
Berneker, KZ 57, 248. Holub-Kopecny 323. 
313. 403. Bruckner 595. KZ 46, 232-233. 
Mladenov 559. 654. Trautmann 243. WP 2, 
362. 343. GM 368. 459. Tiktin 1061. 1072. 
Gombocz-Melich 1. Skaric, ZSPh 13, 348- 
349. Hirt, IF 23, 336. 31, 13. Wood, IF 22, 
158. Osten-Sacken, IF 33, 250. Schefte- 
lowitz, KZ 56, 207. Buck, AJPh 36, 1-18. 
125-154 (cf. Ub 4, 74). Meillet, BSLP 20, 
28. si. (cf. Ub 8, 28). Lewy, PBB 32 142. 

red m, loc. redu, pi. redovi m (Vuk, Kosniet, 
ZK, Vodice) (protivno nefed') = red, gen.-r f 
(Vodice) = reda f, baltoslav., sveslav. i praslav. 
redb, »P ordo, niz, 2° cistoca«. Pridjevi od 
primitivuma, sintagmi i prefiksalnih slozenica: 
na -bn > -an redan (17. v.), odredeno redni 
(broj, casa), na -ovan, redovan, na -ovit re- 
dovit, uredan (protivno ne-j, s apstraktumom 
urednost (ne-), poimenicenje urednik, apstrak- 
tum na -stvo urednistvo, bezredan (15. v.), 
neredan, poimenicen na -jak nerednjak (Poljica), 
nerednost, neredovan, nesredan, naporedan, raz- 
redan, poimenicenje razrednik, razrednica, 
izredan (takoder stcslav., rus.) »koji je izasao 
iz reda«; naredan »1° obican, 2° cestit, dobar, 
3° lijep, prikladan« (takoder slov. nareden) — 
naredan (ZKU) = naredan (Vodice; Krasic: 
ra mi naredno »nije mi zgodno«) »spretan«, 
poimenicenje na -ik narednik, apstraktum na- 
rednost; poredan »nespretan, spitzbubisch«, na 
-Ijiv naredljiv, neuredljiv, na -iv (raz)rediv, 
na -ovski redovski. Prilozi: ured (Vuk, Banja 
Luka) = ureda (Kanavelic) »cito« = vred(a) 
(Vodice, Jacke, ZK) = vrijeda »malo prije«, 
nikad vrijed »nikad brze«, me (hrvatske kolonije 
u juznoj Italiji; (upor. uput, v.), izred(a), izre- 
dam (Vuk), redom, obredom, redomice = redimice, 



izredice, napored (-o, -a, -e, takoder prijedlog) = 
raspored (Vrbnik), nared »odmah« == ndred 
(Vodice) »pripravno«, (s-, u-jpored (takoder 
prijedlog s gen.). Radne imenice: na -ar re- 
dar, gen. -ara »policaj«, s pridjevima na -ov, 
-ev redarov (-ev}, na -ski redarski, apstraktum 
redarstvo, s pridjevom redarstven; na -ara 
redara, s pridjevom redarin (Vuk), na -usa re- 
dusa f (Varos, Slavonija) »ordinatrix«, na -dtelj 
redatelj (kazalisni neologizam) = reditelj (na 
istoku), s pridjevima redateljev, redateljski, na 
-itelj nareditelj m prema f narediteljica, razre- 
ditelj. Na -ovnik redovnik, s pridjevima redov- 
nikov, redovnicki. Na -Uja redilja (Vuk). De- 
minutiv na -be > -de redac, gen. reca, na 
-ik redak, gen. -tka, na -ka retka »linija, crta«, 
na -ica ridica, na -ince redince (Vuk) »prase 
(koje se po nekom redu kolje, u ziru)«. Augmen- 
tativ redina f »1 ° viva sepes, 2° toponim Redina 
(ZK)« [Gavazzi: < rijedak}. Na -ac redac, 
gen. -oca (Hefele) »figura u ornamentu, rolac 
(Dubrovnik)«. Na -oca redaca (Pounje) »sto 
na kojem se zito redi«. Apstrakti: na -nja re- 
dnja »bolest koja ide po redu ili za redom, 
posast, poslica« = rednja, gen. rednje (Kosmet, 
bug.) »epidemija«, na -ba naredba, s pridjevom 
naredben, ndredbenik m prema naredbenica f, 
odredba, priredba, razredba, redidba, uredba, 
redba »redenje redovnika«. Na -ena rede- 
na (Vuk) »dodatak u pripjevu«. Na -enik re- 
denik, -ika »fiseklija«. Na -ica izredica (Su- 
lek). Na madz. -6 > -ov redov »gmajni (u 
nekadasnjoj Vojnoj Krajini), baka, obicni voj- 
nik«, s pridjevom redovski. Na -ovaca redo- 
vaia f (Nis) »zmija«. Na -za reda (ZU) = reja 
(cakavski, hrv.-kajk., Lika, ZK) »davanje stoke 
u najam, od koje se dijeli dobitak«. Odatle na 
-be rejac, gen. reca (Vodice), s pridjevom na 
-ov recov < *recev »covjek koji se prizeni, 
uljez, domazet« prema freja (Vodice) »djevojka 
koja se udala u kucu bez djece«. Denominali 
na -ati redati, redam (18. v.) (iz-, ispo-, ob-, 
po-, raz-, raspo-"), kauzativ i faktitiv na -iti 
rediti, redim (14. v.) »stavljati u red« (iz-, 
ispo-, na-, ob-, one-, od-, po-, pre-, prena-, pri-, 
raz-, raspo-, s-, u-, upo-, za-}, odatle iterativi 
na -a- redati, redam (Vuk) (na-, raz-, raspo-}, 
na -va- -redivati = -redivati, -ujem, samo s 
prefiksima; na -ovati uredovati, -ujem, re- 
dbvati, redujem, naredovat (Kosmet) (po-} 
»biti redara, redusa«. Od priloga vfed »brzo« 
denominal navredit (Cres) »naknaditi«. Odatle 
postverbali ndred m (Hrvatska) »1° sprava, 2° 
pribor u kuci (Piva-Drobnjak)«, nareda f 
»naredba« = nareda (Kosmet) »oprema, pribor«, 
odred m »vojnicki detachement«, obred (i u 



red 



123 



refudati 



drugim slavinama, polj. obr zad}, razred (Vuk), 
raspored, ured s pridjevom na -ski uredski. 
Na -jaj ras(po}redaj. Samoglasnik e je nastao iz 
palatalnog nazala, upor. stcslav. redb, ces. 
fad, polj. rzqd, rus. rjad. U baltickoj grupi 
postoji potpuna usporednica: lit. rinda, lot. 
rinda »Reihe«. Ie. srodstvo nije tocno utvrdeno. 
Pomislja se na vezu s lat. ordo, gen. ordinis, 
gr. opfieco »lege eine Gewebe ein«. Persson 
i drugi stavljaju pod ie. korijen *ar- »fugen, 
pressen«, od kojega potjecu dpiaxo^ (odatle 
internacionalno aristokrat, aristokracija} ijaram 
(v.), remen (v.), raditi (v.). Rijec red je kul- 
turna rijec, koja se posuduje. Madari posudise 
rend, s glagolom rendelni, Rumunji rind, pri- 
log perind »nach der Reihe« (pe < lat. 
per}, orind m »(vom Schicksal zum Gatten) 
Bestimmter«, orinda (Muntenija) »odredba, 
sudbina«, rumunjski postverbal od urediti, Ar- 
banasi rende (starija posudenica), odatle ren- 
dar (Sar-planina), i red. Praslav. korijen redb 
postoji jos u prijevoju perfektuma: stcslav. 
orcdue, kolektivna izvedenica na -je > orude, 
u kojem je u nastalo iz velarnog nazala p. V. 
oruzje. Madz. pridjev rendes »lijep (od slavizma. 
rend}« cini se da je ponovo usao u nas jezik 
u imenu vola rendes (Sv. Peter kod Ludbrega) 
= rendos (Srijem, Podravina). 

Lit.: ARj 1, 275. 3, 940. 4, 293. 7, 509. 
640. 723. 8, 57. 117. 13, 818. 833. 841. 835. 
870. Mazuranu 1241. Ribaric, SDZb 9, 170. 
186. 187. Popovic, Sintaksa 38. Vukovic, 
SDZb 10, 393. Elezovic 2, 173. 227. NJ 1, 
146. Miklosic 274. 276. Holub-Kopecny 257. 
321. Bruckner 474. Mladenov 558. 559. WP 
1, 75. 2, 368. Milosavljevic, GISND 3, 94. 
309. (cf. Ub 14, 94-95). Uhlenbeck, PBB 
27, 120. GM 363. 362. Zupitza, KZ 36, 65. 
si. Meillet, RSI 6, 132-133. Persson, Bei- 
trdge 1. dio, br. 73 (cf. Ub 1, 47). Jokl, Vrit. 
280. Mikkola, IF 8, 303. Hoffmann, BB 21, 
137-144 (cf. AnzJF 7, 12). Tiktin 1094. 
Gavazzi, IvSicev zbornik 154—155. 

redifa f (narodna pjesma, Hercegovina) »re- 
zerva«. Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. > tur. redif) iz oblasti vojnistva: 
arb. radif. Femininum prema rezerva > re- 
zelba (ZK). 

Lit: ARj 13, 834. GM 360. Skoljic* 533. 

redigovati, -ujem impf. (Kastavski statut, 
objekt fruii, v.) »uzimati, oduzimati«. To se 
znacenje razvilo zacijelo unakrstenjem lat. > tal. 
redigere (prefiks re- i agere} sa nasom sintagmom 
po redul u danasnjem knjiskom jeziku redi- 
govati = redigirati znaci »uredivati«, odatle 



radna imenica na -or, gen. -oris od part. perf. 
redactus redaktor »urednik«. Usp. njem. re- 
digieren. 

Lit: ARj 13, 834. 

reduziti, -im pf. (Perast) »smanjiti«. Od 
sttal. reducere, tosk. ridurre (prefiks re- i du- 
cere}, s mletackim izgovorom prefiksa re- 
mjesto. tosk. ri- i ce > z- 

Lit: ARj 13, 848. REW 2785. 

refena f (Vuk, Crna Gora) = refena (Ko- 
smet) = revena (Vuk, Benkovac, Dalmacija, 
Boljevac, Srbija, Lika). Pridjev na -bski re- 
fenacki. Denominai porefenati se (Banja Luka, 
Mostar, Turska Hrvatska) = porevenati se 
(Lika) = na -iti poreveniti se (Vuk, Rijecka 
nahija, juzna Dalmacija, Zore) »zajednicki pla- 
titi, rasporezati se«. Za revena i revenati se 
kaze se u Lici rezanja f, resanjati se, -mn. To je 
zacijelo drugog podrijetla. Balkanski turcizam 
perzijskog ili bolje arapskog podrijetla (perz. 
prilog hifrene »zajednicki, slozno« > turski 
herilane, arifane, refene »eeot, cotisation«) iz 
trgovacke terminologije: rum. refenealra- f 
(Muntenija), ngr. pecpevec,. 

Lit: ARj 10, 856. 857. 13, 850. 897. 
909. Skok, Sldvia 15, 487, br. 602. Zore, 
Rad 115, 138. Popovic, NJ 3, 151. Tiktin 1317. 

referiti, -im pf. (1640, Vrbnik) »obavijestiti«. 
Od tal. re-, .riferrire (prefiks re- i lat. ferre 
»nositi«). Danas internacionalno od lat. re- 
ferre na -ovati referovati, -ujem = na njem. 
-ieren > -frati referirati, -feriram = -isati 
referisati, -sem. Poimenicen lat. part, prezenta 
referen(a}t, gen. -Ma (Sulek, 'Milicevic) »izvje- 
stilac«. Na -orius od lat. gerundija referendarius 
(preko njem.) > referendar. 

Lit: ARj 13, 850. 

refit m »(termin pozeske narodne nosnje) 
osvice (ZK), uske taclije (v.), cime su opsiveni 
rukavi«. 

Lit: ARj 13, 850. 

reflektor m (Sulek). Od ucenog lat. re- 
flector, gen. -oris od reflectere (prefiks re- 
\ jlectere}. Od istog glagola rejleksija, rejleksi- 
van, rejlektirati (ovo iz njem. reflektieren}. 

Lit: ARj 13, 850. 

refudati, -am pf. (Perast) »odbiti, odbaciti«. 
Od mlet. refudar = tosk. rifiutare < kllat. 
refutare (prefiks re- nepotvrdenog *futare od 
part, futus mjesto fusus od fundere}. 

Lit. :ARj 13, 851. REW* 7165. Rosamani 868. 



refill 



124 



registar 



refill m (18. v., Hrvatsko primorje, Rab) = 
re/M, gen. -ula (Bozava, Molai) »mah od vjetra, 
nagao i zestok udarac vjetra, rafica«. Deminutiv 
refulic (Kuciste). Denominal na tal. -eggiare < 
vlat. -idiare > -izati refulizati, -a (Kuciste) 
»puhati na refule«. Od mlet. refold (prefiks re- 
i *folo, postverbal od vlat. deminutiva//oWa/-e, 
od flare »duvati«, upor. flabellum, flabrum). 

Lit.: AR) 13, 851. Kusar, Rad 118, 23. 
REW 3 3341. DEI 1662. 3221. 

regal 1 m »polica, pregrada, pretinac, raf«. Od 
njem. Regal n »isto«. Njemacka rijec veze se s 
langob. > tal. rlga »linija«. Sufiks ostaje neo- 
bjasnjen. Upor. vinogradarski termin rigdlati, 
-am impf, »praviti pravilne jarke za sadenje 
vinove loze« < fr. rigoler > regulati (ZK), 
unakrstenjem sa regula (v.). Talijanizam rlga 
govori se u nasem primorju : na rige »na potezu 
urnekovani latak«. 

Lit: ARj 13, 851. 949. Weigand-Hin 2, 
546. 589. Prati 830. 

regal 2 m (Hrvatska, Srbija) »porez«. Lati- 
nizam preko njem. Regal n »isto«, poimenicen 
pridjev na -alu od lat. rex, gen. regis (od 
regere, v.), prema lat. n pi. regalile f pi. 
»daca« < lat. regalia. Ovamo ide i talijanizam, 
tal. regalare »trattar bene uno, fargli dei pre- 
sents > regalat, -dm impf. (Dubrovnik, Cav- 
tat, Istra) »darovati«, odatle postverbal rego, 
gen. -ala (ibidem) »dar«, regali m pi. (Kor- 
cula) »darovi« < tal. regalo. Osnovna rijec 
rex dolazi samo kao posudenica iz srednjo- 
grckoga stsrp. riga (rize ugbrskomu, ryga Lazar 
1389) < srgr. pfiyac,. 

Lit: ARj 13, 851. 949. REW* 7176. Wei- 
d-Hirt 2, 553. Vasmer, GL 128. GM 362. 

reganac, gen. -nca m (Saptinovac, Slavo- 
nija) »narezuckane cipke«, poimenicen particip 
perf. pas. na -tc od glagola regati, koji je potvr- 
den u slov. regati, -am »aufbersten, sich Offnen«, 
s postverbalom odatle rega »Riss, Spalte« i 
pridjevom na -ast regast »1° mit Kerbschnitten 
versehen, 2° gestreifU. Postverbal rega i (Vuk) 
»murmurado canis (Borac, Hercegovina, za 
medveda)« ide takoder ovamo, jer pretpostavlja 
razvaljivanje gubice. Na -eti rezati, -im (Vuk), 
pored reziti — rezat (Kosmet) impf. »1° otvo- 
riti usta, 2° kesiti zube (subjekti: zivotlnje')« 
(za-) prema pf. regnuti, regnem (subjekt pseto "), 
impf, na -va- poregivati, poregujem (o psu) 
pored porezivati, porezujem. Apstraktum reznja 
f. Prema uporedenjima s lat. ringi (o zubima), 
lit. susirengti »incurvare, contrahi«, a nadasve 



prema stcslav. regnati i rumunjskom slavizmu 
a se rinji (dintii) pored rdnji »grinsen, cerekati 
se«, odatle rinjiturd, ringet »Grinsen« e je nastao 
iz palatalnog nazala e. Postanja je onomato- 
pejskog. Upor. madz. res »Offnung im Zaune« 
i njem. Grinsen, grausen, stvnjem. *Grinen, 
stfr. grignier. Praslav. je korijen reg-, ocuvan 
jos u slovenskom i bugarskom jeziku rdnzd 
»murren«. Prijevoj perfektuma v. u ruziti, 
rugoba. 

Lit.: ARj 13, 851. 853. 920. Pletersnik 2, 
415. 416. Elezovic 2, 173. Miklosic TIG. Tiktin 
1328. Matzenauer, LF 16, 178. 18, 261-262. 
Boisacf 274. 837-838. 844. Uhlenbeck, PBB 
26, 570 (cf. AnzIF 15, 106). REW 3 3870. 
Ostir, WuS 3, 208. 

regetati, regete impf. (Koprivnica, Samobor, 
Krasic) »kreketati«, pored regati, -a (Kapela kod 
Bjelovara) »isto«, varijanta onomatopejskog 
kreketati (subjekt zaba) »coaxare«. Odatle na 
-aca regetaca = na -usa regetusa = (bez 
onomatopejskog sufiksa -et) regaca (Sestine) = 
regusa (Hrzenica kod Ludbrega) = reglica 
(Bozjakovina) »rana viridis, brylla arborea, 
gatalinka«. Varijanta reketati, rekece (Gracac, 
Hrvatska) predstavlja glas svrake. Ne samo glas 
zabe nego i zvuk, sto ga daje zvrcak, oponasa 
se torn onomatopejom. Odatle regetaljka »kle- 
palo, skrebetaljka, zvrcoka«. S onomatopejskim 
sufiksom -ot mjesto -et nalazi se u ukr. regolati, 
ces. feh(o)tati, polj. rzegotac. 

Lit.: ARj 13, 881, 852. 853. 855. 860. 
Holub-Kopecny 322. 

registar, gen. -stra m »spisak«, odatle ap- 
straktum na -ura registratura f »urudzbeni za- 
pisnik«, radna imenica na lat. -ator registrator 
m = registratur, denominai na -irati reg 
strirati, -glstrlram (Hrvatska). Od lat. reg, 
strum preko njem. Register, registrieren. Dis 
milacijom r - r> I — r legislar, -er, gen. 
-stra (hrv.-kajk., 16. v., Belostenec) = legislar 
(16. v.) = (prema madz. izgovoru) legistrom 
(16. v.) = legister pored Ijegister (Kosmet) 
= (prema mlet. citanju gi > ji) lejistar (ca- 
kavci, 17. v.) = lejislrom »isto«. Sa egi > i 
slov. listrom »index« = listre f pi. (ZK). Od 
kslat. registrum (r umetnuto poslije st kao u 
anitra, v.) od fcllat. regesta, poimenicen part, 
perf. od regerere (prefiks re-). 

Lit.: ARj 5, 957. 13, 852. Elezovic 1, 358. 
REW* 7169. Prati 822. Pintar, Cas 2, 290 
(cf. RSI 2, 281). 



regrad 



125 



rekl 



regrad m (Sloser i Vukotinovic, hrv.-kajk., 
slov.) »biljka maslacak, leontodon«. U slov. 
jos dosta varijanata, koje sve predstavljajunjem. 
slozenicu Wegwart (upor. za takovu denomi- 
nacijn trputac). 

Lit: ARj 13, 853. Strekelj, DAW 50, 52. 

regula f (15. v.) »1° pravilo, 2° (crkveni ter- 
min) samostanska pravila, 3° (vojnicki termin, 
narodna pjesma: na regulu carevi soldati) re- 
dovita vojska«. Pridjev reguldn (kohidar). Na 
-ar < lat. -arius regular m »redovnik«, s lat. 
privativnim prefiksom in- [regular (16 — 18. 
v.) »koji nije primio ili ne smije primiti svete 
redove«, odatle pridjevi regularski, regularan = 
(asimilacija) regulalan (Crna Gora). Na -as re- 
gulas, gen. -asa m »redovan vojnik, nizam«, 
odatle pridjev regulaski. Deminutiv regulica. 
Na tal. -etto < vlat. -ittus rigulet m (Dubrovnik, 
Marin Drzic) »vrsta zenske kapice ili poculice, 
sinonim: klicak« je po svojoj prilici iz dalmato- 
romanskoga. Apstraktum na lat. -tas, gen. -tatis 
> tal. -Hade iregularhad, gen. -i f (16—17., 
Budinic, Kasic). Denominali na -ati regulati 
se, -am impf. (Perast, Mljet, objektyedro) prema 
iteratlvu regulovali, na -isati regulisati -isem = 
na -irati regulirati, -guliram. Uceneknjiske rijeci 
lat. regula ili tal. regola. Upor. arb. regulle. 
Preko njem. Riegel > rigalj (v.). Ovamo ide 
red m (Mljet) »(brodski termin) konopcic pro- 
vucen preko bucjela na kontraasti od prove te 
pasava uz razmu do krme, de se veze za zabicu«. 
Upor. regia (Milan, Trento) < regula. Mlet. 

Lit: ARj 3, 85.3. 13, 854. 949. 952. 953. 
Resetar, Rad 226, 248. Macan, ZbNZ 29, 214. 
Skok, ASPh 33, 369. Isti, Zbornik iz dubro- 
vacke proslosti 431. GM 362. 

reim m (Kosmet, Skopska Crna Gora: osta- 
viti, dati u reim) = rehum (18. v.) »zalog(a)« 
reum (Bosna). Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (tur. renin < ar. rehri) iz pravne termino- 
logije (medele): bug. rehim. 

Lit.: ARj 13, 857. Mladenov 560. SkaljiP 533. 

reha f (Metohija) »mitska pticurina ogromnih 
krila, zastitnica azdahe (muzjak joj je udor m)«. 
Pridjev na -in rekin. Usp. udor. 

Lit.: ARj 13, 859. 861. Hirtz, Aves 412. 



rekamati, -dm impf. (Dubrovnik, 1420; 
Perast) »vesti«. Odatle na -aca (v.) rekemaca 
f (Travnik) »zarezi na ivici tkanine, jezicci, 
reske, die Zacken«. S asimilacijom e — a > a — 



— a rakamati, -am (zlatom, facol rakamani, 
istarska narodna pjesma) »isto«, impf, na -va- 
rakamavat (Crmnica), odatle postverbal rakam 
n »naprava za prosivanje, za vezenje (Bosna), 
stig, orrietica«, slozenica rakam(a)-kerice »bo- 
sanske cipke radene na igle za nakit kosulje, 
peskira, bosce i cevrma« = rikam, gen. -ama 
(Rab) »vez«, postverbal od rikamati, -am impf. 
»vesti« (Istra: ~ zlatom; Poljica: rikamani mir- 
lici) = rikamat (Buzet, Sovinjsko polje) »Isto«. 
Oblici ri-1 re- su talijanizmi arapskog podrije- 
tla: ricamo, ricamare. Oblik sa a moze potje- 
cali iz arapskog rakamo preko turskog. 

Lit: ARj 13, 11. 859. 14, 17. Kusar, Rad 
118, 20. Miletic, SDZb 9, 260. 266. REW* 
7066. Lokotsch 1694. Prati 828. 

rekavica f (Orlec na Cresu, Nerezine na 
Losinju) »grlica, lurtur, brgalica«. Kao grlica 
i brgalica bit ce od' onomatopeje kojom se 
oponasa glas te ptice.. 

Lit: ARj 13, 860. 

rekek m (Lambi) = rekei (Vuk, Dubrovnik) 
»biljka eryngiunij kotrljan poljski, vrazji stric«. 
Lit.: ARj 13, 860. 

rekesa f (Dubrovnik, Cavtat) = rekesa (Ve- 
tranie, Mikalja) »oseka«. Denominal na -ati 
rekesati, -am (Trpanj) »oseknuli / usek-«. Dal- 
mato-romanski leksicki ostatak iz pomorske 
terminologije od lat. recessus maris, poimenicen 
pari. perf. od recedere (prefiks re- i cedere). 

Lil: ARj 13, 860. REW* 7113a. Bartoli 
2, 300. 438. Muljacic, Rad 327, 269. Skok, 
Term. 22. 26. 127. Isti, Rad 272, 8-15. 

reketac, gen. nepoznat, m (Karlovac) 
»vrst tekstilnog ornamenta«. 
Lit.: ARj 13, 860. 

reketnica f (Zagreb) »krlicnjak, krtorovina«. 
[Usp. kftj. 
Lit.: ARj 13, 860. 

rekl m (hrv.-kajk., sa sonantnim /, Brezo- 
vacki) = rekla (Vuk, Otok, Slavonija, Brod na 
Savi) = rekla (Poljanica i Klisura vranjskog 
okruga u Srbiji) = rekla (donja Podravina) = 
(sa kl > klj) reklja (Lika) »kaputic, haljetak«. 
Deminutiv na -be > -ac rekljac (Vojnic, 
Vukmanic, Hrvatska) »seljacko zimsko odijelo«, 
= reklec (hrv.-kajk.) »kaputic«, na -lea reklica 
(Varos kod Slavonskog Broda) = rekljica 
(Lika). Od njem. deminutiva Rockei, od Rock* 



fekl 



126 



rem edijona 



stvnjem. hroc(h), odatle i frak. Femininum 
prema halja, haljica (v.). 

Lit.: ARj 13, 861. Hamm, Rad 275, 22. 
Weigand-Hirt 598. 

rekota f (Mikalja) »ugrasano mlijeko ili sir 
od pokvarene mlacenice, tvarog«. Od tal.- 
-mlet. poimenicenog part. perf. u z. r. ricotta 
f = mlet. recota, od kilat, recoctus (prefiks 
re- i cactus, od coquere). Upor skuta. 

Lit.: ARj 13, 861. REW* 7125. 

rektor m (latinizam) = rektur (1379) = 
rehtur »glava sveucilista«, odatle na lat. su- 
fiks -alus > -at rektorat, gen. -ata, rektorstvo 
n = (talijanizam) retur m (18. v., Crna Gora) 
»dubrovacki knez« < tal. rettore = (disimi- 
lacija r — r > I — r) Ietur (ibidem) »isto«, 
ristur m (Bakar, 1485, s uneseno unakrste- 
njem latinizma sa risiti, v. nize). Od lat. 
rector, gen. -oris > tal. rettore, radna imenica 
na -or od kllat. part. perf. rectus od regere > 
tal. reggere > reiiti, -im impf, »upravljati« = 
riziti (se) (Kolunic), odatle radna imenica na 
-itore rezetur m (Poljicki statut) »glavar« < 
tal. reggitore, zamjenom tal. sufiksa nasim 
-itelj rezitelj m (Narucnik). Apstraktum na 
tal. -mento < lat. -mentutn reziment (1554) = 
rifiment (Bakar, 1558) < tal. reggimento, 
vojnicki granicarski germanizam (Regiment 
< fr. regiment) regenterait, gen. -nta — 
regementa f = regiment m (1437, ZK) = 
regimenta f (1646) »1° vladanje, vlast, 2° puk, 
pukovnija (hrvatsko domobranstvo)«, odatle 
pridjev regementski, -meski, francuzizam rezjm, 
gen. -ima < franc, regime, pridjev refimski, 
sa turskim -K rezimlija m »pristasa rezima«. 
V. regal. 

Lit.: ARj 13, 851. 922. 923. 14, 50. REW 3 
7168. 

rekuperati, -am pf. (Zakon lige ninske, 
1 108?) »spasiti« = rekuperat se (Dubrovnik, 
Cavtat) »doci k sebi novcano, povratiti dah«. 
Latinizam recuperare (prefiks re- i -cupero, od 
capio) »isto«. 

Lit.: ARj 13, 862. REW 7126. 

relation (storii u oficij kancelarije, Trsatski 
statut, ti mjesto a latinizatorska grafija) 
»izvijesce«. Od tal. relazione < lat. relatia, 
gen. -onis, apstraktum na -io od relatus, part, 
perf. od referre > knjiski na -frati referirati 
pored referisati; po knjiski relacija f. 

Lit.: ARj 13, 862. 



religija f (Vuk, Njegos) »vjera«, latinizam 
prema nom. religio, gen. -onis (od prefiksa 
re- religo, -ere i lego, -ere »postivati«) prema 
ucenom talijanizmu religion, gen. -z f (I. 
Drzic). Pridjevi na -bsk religiski (Milicevic), 
na tal. -oso < lat. -osus prosiren danas na -mi 
religiozan — relijoz (14. i 15. v.), poimenicen 
u m. r., »redovnik«. Glede gi > j upor. relijon 
(Rezija). 

Lit.: ARj 13, 862. Sturm, CSJK 6, 67. 

relikvije f pi. (17. v., obicno u pi., jedna 
potvrda za singular kod Banovca) »moci, mosti 
svetaca«. Latinizam reliquiae, apstraktum na 
-ia od pridjeva reliquia, od relinquere (prefiks 
re- i Unquere). 

Lit.: ARj 13, 862. 

reljiti se impf. (Virje) »plakati, kreveljiti 
se«. Istog postanja kao i onomatopejsko kre- 
veljiti se (v.), kojim se oponasaju glasovi i 
grimase plakanja. 

Lit.: ARj 13, 864. 

rembambiskat, -am pf. = rebablskat 
(Dubrovnik, Cavtat) »oslabiti pamecu od sta- 
rosti, isumijekat, podjetinjiti«. Pridjev na -it 
rebambit (Korcula, Sibenik) »pobenavio, obe- 
zumljen«. Infinitiv je prema prezentu na 
-isco od tal. rimbambire (prema prezentu na 
-isco) slozenog od prefiksa n- onomatopejskog 
korijena bamb-, koji je u deminutivu na -ino 
bambino »dijete«. Od istog ce korijena biti 
b mbelj m »celjade koje je nekada islo po 
Dubrovniku 1. maja (kao Turica 2. febru- 
ara)«. Upor. tal. bambolo »Puppe«. Upor. u 
Lastvi ironicki izricaj sretan kao bambina inati, 
koji se kaze kad covjeku nesto za rukom ne ide. 

Lit.: ARj 1, 230. REW 3 921. DEL 421. 

remedij m (1486, Vrbnik) = remedijo m 
(1520, Marin Drzic) = rimedii »lijek«. De- 
nominal na -ati = -are remedijat(i), -am pf. 
(16. i 17. v., Dubrovnik, Kuciste). Latinizam 
ili uceni talijanizam remedium > tal. rimedio, 
rimediare (prefiks re- i medeor). Strekelj ima 
slov. merezati sa di > z kao u puckim nasim 
rijecima (upor. zmulj) prema furl, rimedea. 

Lit.: ARj 3, 864. 14, 24. Strekelj, ZbJ 
711-714. (cf. RSI 2, 254). 

remedijona f (Brusje, Hvar) »sat na crkve- 
nom tornju«. Primjer: pogledaj na remedijoni, 
koliko je urih. Ucena rijec od lat. pridjeva na 
-anus mertdiana od meridies < *medidies 



remedijona 



127 



rendati 



(v. medius) »tempo del mezzodi«. Metateza 
meri > reme (tip gamazin, namastir). 
Lit.: Hraste, JF 6, 188. REW 5529. 

remek m (Vuk, Vojvodina) »majstorsko dje- 
lo«, danas obicno u apozitivnoj slozenici remek- 
-djelo n »majstorsko djelo«. Od madz. remek. 

Lit.: ARj 13, 864. 

remen m = (prema tipu kamik od nom. 
karny) remik (Crna Gora) = remik, gen. -ika 
(16. v., Kosmet) = remik (Buzet, Sovinjsko 
polje), sveslav. i praslav., »kais, Riemen (od 
kojega je prema jednom misljenju posudeno)«. 
Oblik na -ik nalazi se u stcslav. remykt, bug. 
remak, polj. rzemyk i pretpostavlja deklinaciju 
*remy, gen. remene. Pridjevi na -bii: odredeno 
remeni (15. v.) < zemenbnh (upor. stran), na 
-ast remenast, na -at remenat. Deminutiv 
na -be > -de remenac, gen. -nca (hrv.-kajk., 
Belostenec, takoder slov., ukr.) = remenac, 
gen. -enea, pi. remenci »znora za cipele«, na 
-cic remencic. Na -ar remenar, gen, -ara »koji 
pravi predmete od remena, ogrljar«. Kol. 
na -je remenje (Vuk, 16. v.) = remenje (ZK). 
Slov. jermen »1° remen za jaram, 2° remen 
uopce«, ukazuje put za etimologiju, koja 
prema Pedersenu i WP upucuje na vezu s 
jaram < ie. *ae(n)men od korijena ar-, dok 
bi njem. Riemen, stvnjem. riamo < ie. *reu-ni 
(upor. ryti > riti) bilo *rimen u slavinama, a 
to se ne nalazi. Nije jasno kako je rijec usla i u 
nazive za kravu remenka, remencica (Lika). 

Lit.: ARj 13, 864. 865. Elezovic 2, 174. 
Miklosic 21S. Holub-Kopecny 322. Bruckner 
475. Mladenov 559. Kiparsky 262. WP 1, 
73. 2, 352. Pedersen, KZ 38, 311. si. Iljinski, 
LzvORJAS 23, 2, 180-245. Specht, KZ 68, 
127. Mikkola, AnzLF 21, 107. 

remeta m (14. v., Dubrovnik), pridjev re- 
metski (Vetranie) = f pi. remete (hrv.-kajk., 
Belostenec, Jambresic) = remita (glagoljske 
knjige 15. i 16. v.j Zoricic, 18. v.) = remet 
(Kavanjin) »1° (prevedenica) pustinjak, 2° 
(Poljica, Dalmacija, Brusje, Hvar, Brae) zvo- 
nar, sakristam. Pridjev na -bsk remeski (Po- 
silovic, uz pustinjaj. Apstraktum na -stvo 
remestvo = remestvo (Kavanjin). Toponim: 
Remete f pi. (Zagreb, nekada samostan pav- 
lina), poimenicen pridjev na -in s pomocu 
-be > -ec Remetinec (kod Zagreba), poimenicen 
pridjev na -bsk Remetska = Mala Remeta 
(Fruska gora). Prezime Remeta, Remetio. 
Uceni je talijanizam romitorio > romitori] 
»stan pustinjakov«, od romita (e > o zbog m). 



Od gr. epriurTric, > lat. eremita (5. v.), izve- 
denica na -rrnc, od 5p£u°G »pustinja«. Upor. 
arb. j eremi. 

Lit.: ARj 13,288-868. 14, 155. DEL 1515. 
GM 162. 

remetak, gen. -etka (Sinj, Stulic) »biljka 
eryngium maritimum«. 

Lit.: ARj 1-3, 867. 

remetiti, -im impf, (objekti red, zakone) 
»1° brkati, 2° (Martic, Skadarsku jezero, 
objekt kuce) popraviti, obnovitk, poremetiti, 
-im (se) »(obicno red) porogobatiti se«, danas 
obicna rijec u knjizevnom i saobracajnom 
jeziku, prvobitno samo u istocnom govoru. 
Prvobitni se oblik nalazi u meremet (Kosmet) 
»1° opravka, 2° batine«. Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (ar. > tur. meremet »is- 
pravljanje«): ram. meremet »Reparatur«, s 
glagolom meremetisi i na -eib > -eald mere- 
metiseald, bug. meremet, s glagolom mere- 
metja, arb. merahmet (Skadar) »popravak«, s 
glagolom tneremetoj, gr. U£p£U£xii;w »po- 
pravljam«. Zbog haplologije nestalo je u hrv.- 
-srp. pocetno me-. 

Lit.: ARj 13, 867. Elezovic 1, 399. Mladenov 
294. GM 270. Matzenauer, LF 16, 181. 

remeziti (se), remezim impf. (Vuk, subjekt 
kola, dlaka) (na-) »kostrijesiti se«. 

Lit.: ARj T, 579. 13, 868. 

remora f (Zuzeri, Dubrovnik) »riba usta- 
vica«. Od tal. postverbala remora f, od kllat. 
remorari. 

Lit.: ARj 13, 869. REW 7200. DEI 3228. 

remue m (disimilacija r — r > r — 0, 
Dubrovnik, Zore, Zrnovo, Korcula, primjer: 
uzmi me u remue) »teglenje, vucenje«. Tal.- 
-mlet. postverbal na -are — -ati femucat(i) 
(ibidem, Perast) (po-) = (metateza r — I > 
I — r) lemure m (Veli Otok), lemurcat (Bo- 
zava). Pomorski termin od mlet. remurcar, 
tal. rimorchio, -fare < lat. remulcum, vlat. 
* remulculare . Odatle na -trati remorkirati »vuci, 
tegliti za sobom« i remorker m. 

Lit.: ARj 13, 869. Crania, ID 6, 113. REW 3 
7202. Prati 831. 

rendati, -am impf. (Ston, Dubrovnik,. 
Korcula) »teturati (pijan)«. 

Lit.: ARj 13, 870. 



renga 



128 



rep 



renga f (Vuk, Dubrovnik) = ringa (Senj) 
»riba iz Sjevernog mora, ciupea harengus«. Od 
tal. aringa < kslat. karingus < zapadno-njem. 
haringa, nvnjem. Hering. Pocetno a- otpalo 
u sintagmi s clanom (sandhi). [Usp. haringa]. 

Lit.: ARj 3, 576. 13, 870. REW 3 4046. 
DEI 288. 

rengati, -am impf. (Bjelovar, Jacke) »iz- 
govarati necisto glas r«. Pridjev na -av rengav. 
Od onomatopeje kojom se oponasa takvo 
izgovaranje. 

Lit.: ARj 13, 871. 

renu(n)cija f (1639, Vrbnik) »odreka«. 
Denominal renu(n)cijati, -am pf. (1640, Vrbnik, 
Trsat) »odreci se« prema impf, na -iva- re- 
nuncijivati, -am (Vrbnik, 1640), (haplologi- 
jom) runcijati, -am pf. (Vrbnik, 1641). Lati- 
nizam od lat. renuntio, gen. -onis, remmtiare 
ili talijanizam, prefiks re- > tal. ri-. S pre- 
fiksom lat. ad- > fr. a- francuzizam na 
-irati anonsirati, anonsfram pf., postverbal 
odatle anonsa = ananca < fr. annonce. 

Lit.: ARj 13, 871. 14, 313. 

rcnja (Bogdasic, Boka) »koza koja spaja 
ralo s jarmom (od gvozda; na nju dode ze- 
ljezni prsten kroz koji ide rudo)«. Dalmato- 
-romanski leksicki ostatak od *retina, post- 
verbal od retinere (prefiks re- i tenere), upor. 
tal. fedina, regna u retoromanskom, pro van - 
salskom i katalanskom jeziku. 

Lit.: REW 3 7261. Pratt 820. 

renjakli (Belovic-Bernadzikowska), indekli- 
nabilni pridjev, »saren«. Ako je od perz. 
rengin »saren«, nejasna je izmjena od *renginli. 
Bit ce prije < renjak (Bosna) sto je od tur. 
renk »boja«, v. renjf. 

Lit.: ARj 13, 871. Skoljic* 534. 

renjc m, pi. renjcovi (Bosna i Hercegovina) 
»vrsta« = renk m (Kosmet) »boja«. Balkanski 
turcizam perzijskog podrijetla (perz. rengj > 
tur. rengy, renky) iz terminologije boja: rum. 
renghiu = renchiu »Porsen«, bug. renk pored 
reng »sar«, arb. rrenkt »bliihend«, rrek (Gege) 
»reife«, renk -gu m »hinterlistiger Streich 
(upor. rum. a juca cuiva un renghiu)«, ngr. 
piyxi. 

Lit.: ARj 13, 872. Elezovic 2, 174. Mladenov 
559. GM 363. Skoljic* 534. 

rep m, pi. repovi (Vuk, 14. v.), sveslav. 
(osim bug., brus. i vrus.) i praslav. eepb (po 
deklinaciji f), »ocas, opaska, kuda, kurjuk, 



tug«. Pridjevi na -bn odredeno repni (Vuk, 
~a koza, dlaka, pera), poimenicen na -jak 
repnjak »1° opanak od koze s repa, 2° (me- 
tafora ?) vrsta ribarske mreze«, na -at repat 
(Vuk), poimenicen na -ica repatica »komet«, 
u femininumu reputa (Bella) »kuda, dugi 
skut«, na -ast repast, na -av repav. Nerazum- 
ljivo je p > b u rebast (Vodice, Istra). Iz 
kaluderskog jezika rep repustl (Vuk, saljivo). 
Deminutivi na -zk repdk, gen. -pka (Vuk), 
na -id repic, repicak, gen. -ckd »biljka achillea 
millefolium* (upor. ces. fepicek), na -uljica 
repuljica (Crna Gora) »1° malen rep, 2° vrsta 
vinove loze«. Augmentativi na' -ina repina, 
»vrsta vinove loze (Cres, metafora)«, na -etina 
repetina, repekanja. Na -ac repac, gen. -aca 
(folklorni termin) »1° covjek koji se rodi u 
krvavoj kosuljici s malim repom, viscun 
(pripisuje mu se jacina. Boka, Poljica), 2 
vampir (Istra)«. Na-aca repaca (1652) »komet«, 
deminutiv odatle repacica »patka« = na -asica 
repasica »1° patka, 2° ovca (Vetovo, Pozega), 
3° muha«. Na -aljsica < -alj + -sk + -ica 
repaljsica »ptica koja miga repom«. Na -ija repi- 
ja m (Lika) = na madz. -o > -ov repov »ime 
psu«, na -ulja repulja »ime domacim zivotinja- 
ma«. Na -esak repesak, gen. -ska »dio na stupi 
za lan«. Na -usa repusa (Dubrovnik) »zena koja 
sabire dronjke«. Na -usina repusina (Bukovica, 
Dalmacija, Lika) »perusina«. Na -uske re- 
puske f (Bela Palanka, Nis) »pletenice, kurjuci«. 
Na -elj (upor. kocelj) repelj m (Leskovac, 
Srbija) »pletenica«. Na -ovnica repovnica (Pav- 
linovicev neologizam) »Frack«. S prefiksima 
orepak, gen. -pka (upor. otrafak) »zitni rep« 
(Varos kod Broda, Slavonija), podrepnica 
(Buzet, Sovinjsko polje) »pas na samaru, 
koji seze ispod repa magarca«, padrepnik m 
prema f na -ica padrepnica »(pogrdna meta- 
fora) musko, zensko, koje podupire neprija- 
telja«. Slozenica: crnorep (Hektorovic) »riba 
melanurus« (prevedenica iz gr., caique), re- 
pomiga »ptica motacilla alba«, repokusac (Smok- 
vica, Korcula) »zmija«. Denominali: na -iti 
podrepiti se, podfepi'm (Vuk) »haerere« = 
podrepit, -repim (Kosmet) »1° kad nekoga 
bole straznji prsljenovi od kicme, 2° kad se 
nekome podavije repak«; na -usiti narepusiti, 
-repusim (Lika) »naprciti se, rasrditi se«, 
porepiti se »von Glauben abfallen«. Samoglas- 
nik e je nastao iz palatalnog nazala e, upor. 
polj. rzqp', rzqpia »straznjica«, ces. rapek 
»drzalo od zlice«, repicek (bot.). U baltickoj 
grupi nema usporednica, a ni druge ie. nisu 
utvrdene. Scheftelowitz pretpostavlja ie. na- 
zalirani korijen *ueempa- od *urep prema 



rep 



129 



reprendzati 



arb. vrap »brzi hod« i kimr. (Wales) gwrym 
»Saum, Naht«, sto ne uvjerava. Matzenauer 
uporeduje sa sved. rtimpa »cauda«, hoi. romp 
»truncus corporis«, nvnjem. Rumpf. U slavi- 
nama ne postoji jedinstven izraz za rep. 

Lit.: ARj 7, 579. 13, 872. 877. 879. 880. 
884. ASPh 25, 435. Aleksic, NJ 4, 89-90. 
Elezovic 1, 227. 2, 92. 175. Ribaric, SDZb 9, 
186. Miklosic 275. Holub-Kopecny 321. 32-2. 
Bruckner 474. Scheftelowitz, IF 33, 143. WP 
I, 211. 2, 589. Matzenauer, LF 16, 182. 18, 
262-263. Vaillant, RES 21, 167. Schrader, 
KZ 30, 481. 

repa f = (ikavski) ripa (ZK), baltoslav. (?), 
sveslav. i praslav. (?), »Riibe, rapum, rapa 
(s kojima je u prasrodstvu, ?), 2° toponim 
(srednji Lab)«. Pridjev na -bn: repni = rlpni 
(ZK, ~o sime); poimenicen na -ica repnica 
(Belostenec, Fuzine) »1° mlado lisce od 
repe, 2° biljka barbarca vulgaris, 3° ptica 
(zuta kao cvijet od repe), 4° jabuka nalik 
na repu, 5° toponim«, na -jak repnjak »1° 
repiste, 2° leptir«, na -jaca repnjaca »1° biljka 
repnica, 2° jama za repu (Prigorje)«, na -ik 
repnik »Leberklette«. Na -in reyin, poimenicen 
repinac »1° bodljikava trava, dikica, lappa 
maior, 2° toponim«. Deminutiv na -ica repica 
»sjeme, Repssamen«. Augmentativ na -ina 
refina. Na -jak repjak »biljka lappa minor«. 
To moze biti i izvedenica od pridjeva na -/, 
koji je poimenicen na femininum u replja 
(Crna Gora) »1° repa, 2° (slov.) jabuka nalik 
na repu (metafora)«. Na -ar repar (ZK) »pro- 
davac sjemena za repu« prema f reparica ptica 
repnica«. Sveslav. i praslav. (?) na -iste repiste 
n »1° mjesto gdje je bila posijana repa, 2° 
toponim«. Unakrstenjem sa lopuh — lepuh 
nastade repuQi), gen. -u(h)a »korov sto raste 
po vlaznom mjestu«. Upor. repar (Istra) 
»lopuh«. Slozenica od sintagme reposek (Belo- 
stenec) »koji sijece repu«. Miklosic tvrdi 
da je sveslav. / prema a u lat. rapa tesko 
protumaciti. Ta se teskoca uklanja ako se 
ima u vidu da je repa kulturna rijec, koja se 
posuduje. Tako pored stvnjem. ruoba + -la > 
Rube u bavarsko-njem. postoji Kohlraben, 
posudeno kod nas kordba f (ZK), u ostalim 
hrv.-srp. narjecjima koloraba < madz. kala- 
rab. Moze se dakle misliti da je sveslav. repa 
posudeno u 5. vijeku na donjem Dunavu od 
lat. rapa s mekim palatalom / > rapa, tj. 
rta- > re-. Upor. bug. rapica > rum. rapita 
»Raps«. Sveslav. se oblici nikako ne poklapaju 
s baltickim: lit. rope, deminutiv ropute »krum- 
Pir« (upor. repa u bjelovarsko-krizevackoj zu- 
paniji »solanum tuberosum«) u kojem o pret- 



postavlja ie. a i izvedenicu na -ea (upor. replja, 
Crna Gora). Znacajno je da se lit. ropiena 
poklapa s lat. rapina < ie. *rdpeina »repiste«. 
Osciliranje jt : (p u gr. pdjroc, prema pdcpoc, 
upucuje na to da je naziv te kulturne biljke 
dosao u ie. iz nekog mediteranskog jezika 
ili da je praevropski. Madzari posudise repa 
i deminutiv repeze »Raps«, Arbanasi repe. 

Lit.: ARj 13, 875. 876. 879. 880. 882. 
Elezovic 2, 175. Miklosic 211. Holub-Kopecny 
322. Bruckner 475. Mladenov 557. 566. Tik- 
tin 1298. GM 3,63. Trautmann 237 '. WP 2, 341. 

repar m (Mljet) »niska ograda oko solara 
na stepenicama«. Od mlet. reparo = tosk. 
riparo, postverbal od reparare (prefiks re-). 
Odatle lat. apstraktum na -io od part. perf. 
reparatia, gen. -onis > reparacije i pi., knjiska 
rijec, na -ura reparatura f, na -irati reparirati 
(hrv., 1733). 

Lit.: Gusic, Mljet 56. ARj 13, 877. REW 3 
7214. 

repat, repam impf. (Kosmet) (iz-) »lupati, 
tuci«, nalazi se jos u bug. repam »skubem 
kosu s lica nekome«. Ne nalazi se u drugim sla- 
vinama. Mladenov uporeduje arb. rjep »trgam«, 
lat. rapio, ie. korijen *rep- »an sich reissen, 
raufen«. 

Lit.: Elezovic 1, 227. 2, 175. SDZb 3, 
189. Mladenov 559. WP 2, 369. 

repeljak, gen. -Ijka m (srednja Dalmacija, 
Pavlinovic) »zlocinac«. Usp. rebelija. 
Lit.: ARj 13, 879. 

repina f (Stulic, iz ruskog jezika) »javor, 
dub, platana«, stcslav. repina »isto«. Upor. 
makedonski toponim Rapes i arb. rrap, pi. 
rrepe »platana«, rrapishte »suma platana«. 

Lit.: ARj 13, 880. GM 372. 

reprendzati, -am pf. (Dubrovnik, Marin 
Drzic, dz je nastao od- d} u 1. 1. prez. na -eo) 
»ukoriti«. Od lat. reprehendere > tal. ripren- 
dere, mozda dalmato-romanski leksicki ostatak. 
Glagol lat. prehendere > tal. prendere ide po 
kategoriji -iti: komprendit, -im pf. (Kuciste) 
»shvatiti«. Part. perf. prehensus > vlat. *presus > 
tal. preso: poimenicen u z. r. presa = preza = 
preza (Vladmirovic) = priza »cupak, smrk«, 
prijeza i (pseudojekavizam, Prcanj) »mali 
kameni stup na morskoj obali, za koji se vezu 
lade« < tal. presa. Na lat. -a/ti preko n pi. 
represalija f (Budinic, knjiski danas) < (lati- 
nizirano) tal. rappresaglia. Apstraktum na -io 



Skok: Etimologijski rjccnik 



reprendzati 



130 



(latinizam > talijanizam) reprension m (Marin 
Drzic) »ukor«, *pr(a)ehensio, gen. -oras > vlat. 
"prestine > tal. prigione, mlet., furl, presort, 
istro-rom. parson > pariun (Bozava) = 
perzun (Cres) = przun, gen. -una (Rab) = u 
perzunii (Vrgada) = przun (Potomje, Crmni- 
ca) = przun., gen. -una (Lika, 1388), slov. 
przusn »1° tamnica, 2° (Marin Drzic) uznik, 
zarobljenik (semanticki razvitak »zatvor > 
zatvorenik« kao u camerata}«. 

Lit.: ARj 9, 801. 11, 739. 811. 941. Ma- 

zuranic 1241. Sturm, GSJK 6, 71. Miletic, 
SDZb 9, 263. 278. 357. Jurisic, NVj 45, 96. 
Kusar, Rad 118, 16. Resetar, Stok. 211. 
REW 3 6736. 6737. he § 56. 73. 

reptati,, -am impf. (Budinic, Stulic) »1° 
gundati, 2° klevetati«. Nalazi se jos u ceskom 
i poljskom jeziku, u stcslav. zbpuaii i ruskom, 
s varijantom o u slov. rapatati, s leksikolo- 
gijskom porodicom. Od stcslav. ptezenta np tstc 
nastade rum. infinitiv rdpsti »murren, gunda- 
ti*. Odatle rum. postverbal rdpste f. Kako 
pokazuje infmitivni nastavak -tati, onomato- 
pejskog je podrijetla, mozda jos iz prasla- 
venskog doba. 

Lit: ARj 13, 883. Tiktin 1298. Pletersnik 
2, 438. 

republika f (zacijelo Vukov akcenat prema 
dubrovackom izgovoru, danas republika) »(pre- 
vedeno) skupnovlada, posebina (dok su Poljica 
bila posebina)«. Pridjevi na -bsk republicki 
(danas), nekada republikanski prema radnoj 
imenici republikanac, gen. -nca »(takoder) 
ime ptice ploceus socius«. Od lat. knjiske 
sintagme (de) re bublica < nom. res publico 
(17. i 18. v.) »Gemeinwesen, opce dobro«. 

Lit: ARj 13, 883. 884. Prati 825. 

repus m (Bozava) »riposo«, repozati, -am 

pf. »pocinuti«. Talijanizam riposo (mlet. pre- 

fiks re- i lat. parnum, odatle pauzirati, hrv. 
na -ieren), riposare < kslat. repausare. 

Lit.: Cronia, LD 6, 119. ARj 13, 883. REW 3 
7218. Prati 833. 

reputat se, -am pf. (Cilipi) »zapustiti 
se«. Primjer: zena je repiitana, kad nije cisto 
obucena. Mozda dalm.-rom. leksicki ostatak 
od lat. reputare (prefiks re- i putare). 

Lit.: REW 3 7232. 

resa, pi. rese f (15. v., Vuk) = resa (Kos- 
met), sveslav. i praslav. resa, »1° kita, 2° 
toponim jDuga Resa)«. Pridjevi na -bn > -an 



resan (Zoranie) »nakicen«, u toponimu Resna 
Glavica (Hercegovina), Resna f (Crna Gora, 
Poljica), Resno n (15. v.), na -ica resnica (Del- 
nice) »1° Juniperus communis, vaccinium 
myrthyllus, borovnica, 2° toponim«, na -at 
resnas »gunj«, na -ik Resnik (toponim), na 
-jaca resnjaca »psenica brkulja«, prosiren na 
-at resnat (~a grana, psenica) »na cemu su 
rese«, upor. toponim Resnatac, na -at r'esat 
»villosus«, na -ast resasi (Vuk) = na -it resit 
(Sulek) = resav (Stulic), poimenicen na -be > 
-ac resavac »cilim«. Deminutivi na -bk > -dk 
resak, gen. reska (Stulic), na -ica resica, na 
-ka reska »1° ime kozi, 2° krmaci (Bastaji, 
Daruvar)«. Augmentativ na -ina resina »vrsta 
trave«. Nejasno je u mjesto e u rusina (Vodice, 
Istra) »resa«, mozda zbog unakrstenja rusa < 
rosa + resa (?). Kol. na -inje resinje (J. S. 
Reljkovic). Na -ika resika (Bastaji, Slavonija) 
»ime ovci«. Na -ai resac (Dalmacija) »gunj«. 
Na -aca resaca (Crna Gora) »torba«. Na -alj 
resalj (Kosinj) »desni drzak u kose«. Na -an 
r'esan »1° kukac, 2° biljka polygonums Na 
-ana resana (Daruvar, Bastaji) »krmaca«. Ova- 
mo jos resdnlk »resac, gunj« < *resahnik. 
Na -ulja resulja »1° biljka euphorbia, 2° ovca«. 
Na -ar resor m prema resarica f »Fransen- 
macher«. Denominali: na -ati resati (se), -am 
(Vuk) »dobivati rese«, na -iti resiti (se), resini 
impf, (na-, pod-, w-) »kititi, krasiti« prema 
iterativu na -va- -resivati, -resujem, samo s 
prefiksima, sa s (iz prezenta reso) resiti, naresiti, 
-im, naresivati, naresevati, (pseudoikavizam) 
narisiti (Vrbnik). Odatle postverbali res m, f 
(Bunic) »nausnice, oboci, potkit, opsav, cipka, 
kerice«, res (Mikalja), iires, pridjev na -bn > 
-an naresan = naresan, s < s prema odrede- 
nom na -nji naresnji; na -ia naresa i »nakit, 
ures«, apstraktum na -aj naresaj, na -jaj na- 
resaj; na -telj naresitelj. Ovamo jos mozda 
resmulj (Rijecka nahija, Crna Gora) »1° komad 
od haljine kad visi, 2° neuredeni pramovi 
kose kad vise«, s pridjevom na -av resmuljav 
(Bosna i Hercegovina). Docetak -mulj nastao 
je unakrstenjem sufiksa -ulj sa kosmura (v.). 
Varijante sa h mjesto s (prema Jagicu kao u 
'dresel prema rus. drjahlyj, bug. mehic < mesjc, 
ukr. prohati < prositi): reha (Kavanjin) = 
nareha, ureha, narehost. Upor. i Vlaho < 
Blasius (prema gr. b > v). V. reha. Samo- 
glasnik e je nastao iz palatalnog nazala e: 
stcslav. r\sa, ces. rasa, poljski rzqsa, rus. 
rjasa. Rumunji posudise rinsa — rinzd »isto«, 
deminutiv rinzisoara »biljka ranunculus scele- 
ratus«. U arb. rrecke = (disimilacija) lecke 
»Lappen, Fetzen«, resoker i ngr. (epirotski) 



131 



rest' 



pevToeAoc, »zerlumpt« cini se da predstavljaju 
u arbanaskom hrv.-srp. deminutiv reska (Stu- 
lic),- a epirotski jos stcslav. ( sa nejasnim 
-iXoc,. Upor. toponim Reseljevac (Srbija) i 
gore *resahnikb. Nema baltickih ni drugih ie. 
usporednica. Ako usporedertje sa sanskr. 
racana »uzica, remen, pojas«, stoji, mozda 
praslav. resa pretpostavlja ie. korijen *renk, 
nazalirano prema *rez-. Ali je pretpostavka 
tog korijena nesigurna. 

Lit.: ARj % 581. 586. 578. 579. 13, 886. 888. 
889. 890. 891. Elezovic 2, 175. Ribaric, SDZb 
9,188. Miklosie276. Holub-Kopecny 321. Bruck- 
ner All. Mladenov 560. GM 373. Tiktin 328. 
Jagic, ASPh 2, 400. Joki, ASPh 28, 9-10. 
WP 2, 362. Petersson, LUA n. f., avd. 1, 
sv. 18. (cf. IJb 10, 339). Matzenauer, LF 
16, 182. 

resan, f resna, pridjev na -bn, »wirklich, 
wahrhaft, istinit«, potvrden samo u pi. resni 
sveti (= savjeti) u Vatikanskom molitveniku 
iz 14. ili pocetkom 15. v. = slov. resen = 
rjesni (Stulic). Poimenicen na -ik resnik »vrac, 
gatalac« (Dusanov zakonik; neizvjesno, jer u 
drugim rukopisima mjesto resnicehb stoji 
ereticehb), na -ost resnost f (Kozicic) »istinito, 
pravo«. Prilog res »uistinu«, samo u pismu 
modruskoga biskupa Mikule (1479—1480), 
ako je ispravno Mazuranicevo citanje. Vazna 
je potvrda iz govora Cresa prilog reska »da, 
zbilja«, sto dokazuje da je nekada zivjela ta 
rijec onako kao u slovenskom. Samoglasnik e 
je nastao iz e, upor. stcslav. eesbnb, a ovaj iz 
ie. dvoglasa ai, kako pokazuje lit. raiskus 
»offenbar«, raisksti = reiksti »offenbaren«. 
Praslav. (ocuvano samo u slov. jeziku)«. 

Lit.: ARj 13, 886. 895. 888. 893. 895. Mi- 

klosic 278. Jagic, ASPh 2, 397. Matzenauer, 
LF 18, 252-253. Pedersen, LF 5, 44. 49. 
Scheftelowitz, KZ 56, 188. Putanec, JZb 4, 
67. 

resavac, gen. -vca m (Sinj) »zemlja, obicno 
u biatini, koja kad po njoj ides ugiblje se«. 
Poimenicen pridjev na -av resav, koji u tarn 
znacenju nije potvrden, od imenice takoder 
nepotvrdene resa = rus. rjasa »mokro mjesto*. 
Pridjev resav poimenicen u femininumu je 
zacijelo u hidronimu Resava (14. v.), pritok 
Morave; tako se zove i nahija, odatle etnik 
na -be Resavac, gen. -avca prema f Resavka = 
Resavkinja i pridjev resdvskT; toponim Resavci, 
Resavcina; deminutiv na -ica Resavka, pri- 
tok Resave. 



Lit.: ARj 13, 



890. Vasmer 2, 563. 



resim m (Kosmet) »taksa na naslijede«. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
resm »dazbina«) iz pravne terminologije: rum. 
resm = rezm, bug. resim 1 -in, arb. rezm, 
ngr. peaua. 

Lit: Elezovic 2, 175. Tiktin 1319. Mladenov 
560. GM 364. Skaljic* 534. 

respekt m (1782, latinizam) = respekt 
(1698, Lika), denominal na -ovati respekto- 
vati (Lika) prema talijanizmu restet (17. v., 
Marin Drzic, prefiks me- prema mlet.), de- 
nominal respetati, -am impf. '(Marin Drzic) = 
respet (Lika: respetom govoreci; ZK u formuli 
respeta prosim Boga i njih) — rispet (Ivan 
Drzic prema tosk. rispetto), rispetat, -a (Du- 
brovnik, Cavtat), na -irati respetirati (se) 
(Lika) »postovanje, posta, postovati«. Poime- 
nicen part. perf. lat. respectus od respicere (pre- 
fiks re- i spedo, usp. speculum). Odatle rispetur 
(Cres), respetir, gen. -Ira »dalekozor«, poime- 
nicen part. prez. respicent m »glavar financijske 
straze, priglednik«. 

Lit.: ARj 13, 895. 903. 14, 37. REW 
7245.- 

respondzati, -dm pf. (Dubrovnik) = 
respondzat (Prcanj) prema impf, respondfa- 
vati (objekt misu, Konavli), takoder sa za- 
mjenom tal. prefiksa re- nasim raz- raspondfat 
(Prcanj), sa od otpondzdvat (Konavli) »(crkveni 
termin) ministrirati (hrv.), domistrovat (hrv.- 
-kajk.)«. Moze biti dalmato-romanski leksicki 
ostatak iz crkvenog govora prema 1. 1. prez. 
na di > dz i kategorije -ati prema respondit 
(Volosko, Istra, na pismoj od lat. respondere, 
vlat. respondere > tal. rispondere. Poimenicen 
part. perf. restons m (Kasic) »odgovor pri 
misi« = respon (kod glagoljasa). Odatle crkveni 
termin responsorija f = responsaria (14. i 15. v.). 
S prefiksom co- i sufiksom -entia (prema 
part, prez.) korespondencija (1871) »dopisi- 
vanje«, prema njem. Korrespondenz, talijani- 
zam respudenca f (Vrgada), s ispustenim pre- 
fiksom < tal. corrispondenza. 

Lit.: ARj 5, 321. 9. 421. 13, 895. 903. 
ASPh 29, 562. Zore, Rad 114, 228. Jurisic, 
NVj 45, 183. REW 3 7247. 

rest 1 m (Zagreb, Srbija) »ostatak«, sa njem. 
deminutivnim sufiksom restl m »ostatak sukna 
(krojacki govor)«. Od njem. Rest < tal. resto, 
postverbal od restore > resto n (ind'eklinabile, 
Bmsje) »ostalo«, rest m (Vrbnik, 1638). Ovamo 
jos apstraktum od part. prez. na -la restancija 
(1596) »ostatak (duga)«. 

Lit: ARj 13, 896. 903. REW 3 7248. 



rest 



132 



retor 



rest , gen. -i f (Cres) »Seil« = rest m ('—luka, 
kapule, Brusje, Hvar) »vijenac« = resta f = 
resta f (~ kapule, Lika K) = resta (Vrbnik, 
Bukovica, Donji Kosinj) »isto«, slov. resta 
»isto«. Od tal. resta < kllat. restis »uze«. Oblici 
rest, resta mogu potjecali iz dalmato-roman- 
skoga [Usp. i s. v. kresta]. 

Lit.: 13, 896. 903. Pletersnik 2, 422. Ten- 
tor, ASPh 30, 199. REW* 7351. Matzenauer, 
LF 16, 183. DB/3233. 

res, indeklinabilni pridjev, »hrskav« (Varos 
kod Slavonskog Broda, hrvatski gradovi). Od 
bav. resch = rosch u ostalim narjecjima. 

Lit.: ARj 13, 897. Weigand-Hirt 2, 605. 

reseto n (Vuk) = reseto (Istra, Kosmet, 
ZK) = (sa e > a kao u orah} roseto (Varos 
kod Slavonskog Broda) = rosete n (Trebar- 
jevo), sveslav. i praslav. *reh-eto, poljopriv- 
redni termin, bez baltickih i ostalih ie. uspo- 
rednica, »I° cribrum, 2° (metafora) celjade 
koje ne zna cuvati tajne (Ston)«., Pridjevi na 
-6.3 > -an resetan (Lika) »1° trosan, 2° cri- 
bratus (Stulic)«, poimenicen na -ica reset- 
nica (Belostenec, hrv.-kajk.) »Ijesa, pleter«, 
na -Ijiv resetljiv »(metafora) koji mnogo 
brblja (Zore)«, na -kost resetkast (Sulek) 
»poput resetke«. Deminutivi na -de resece 
(Belostenec), na -ica reseilca (Istra), na -ka 
resetka »musebak«, upor. ces.-moravsko re- 
setka »mreza«. Na -aca resetala »sitna kost«. 
Na -ah resetalo m »cjepidlaka« = na -alac 
resetalac, gen. -aoca prema f resetacica. 
Na -usa resetusa (Ston) »brbljava zena«. Na 
-ar resetar, gen. -ara (i prezime). Denominal 
na -ati resetati, -ant (iz-, istro-, pro-} »1° 
cistiti resetom, 2° (metafora) opadati, ogovarati, 
kritikovatk. Rijec je kulturna, koju posudise 
Madzari rosta = resta, ali ne posudise Ru- 
munji, koji posjeduju za taj pojam ciur < lat. 
cribrum, ni Arbanasi, koji posjeduju iz iliro- 
-trackoga shoshe. Upor. protivno kod sito. 
Docetak -eto je zacijelo sufiks kao u tertete. 
Korijen reft- mogao bi se uporedivati sa reha 
(Vuk) »lana rara« (v.). Ako ta rijec sadrzi 
korijen *re-j moglo bi se dalje pomisljati i 
na vezu sa rijedak (v.) i sa lat. retis. Ali za 
*r seto nema potvrde osim roseto. Iljinski 
veze s lit. regsti »plesti, vezatk. Matzenauer 
s lot. reksis »cribri genus«, rekset »cribare« i 
njem. Risei »ein grobes Sieb«. 

Lit.: ARj 4, 6. 293. 13, 378. 897. 898. 900. 
Elezovic 2, 176. Miklosie 277. Holub-Kopecny 
322. Bruckner 476. Mladenov 560. Pedersen, 
LP 5, 53. Matzenauer, LF 16, 183. Iljinski, 
Sldvia S, 412. 11, 349. 



resma f = (sa sm > ini) recma (narodna 
pjesma) = resma (narodna pjesma; ako nije 
grijeska, sm < cm unakrstenjem sa resa ?) = 
resa (narodna pjesma, hipokoristik ?; upor. 
raskititi resmu) »uzda, ular, oglavnik, veza, 
mreza kao nakit«. Indeklinabilni pridjev na 
-U resinali (~ sindfirf), odatle na -ja resina- 
li]a uzda = resmanlija — resmanka = resma- 
kinja. Turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
rasma > tur. resmej. 

Lit.: ARj 13, 810. 894. 897. 902. Miklo- 
sie 211 . Lokotsch 1705. skoljic* 534. 

respet m (Jaska, Samobor) »omanja plitka 
ladica, skrinja cetverouglasta oblika kao po- 
stelja djeci (danju stoji pod posteljom)«, slov. 
raspet. Od njem. slozenice Raspelbett. Prvi 
dio od Raspelf, deminutiv od Raspe, od stvnjem. 
raspon »zusammenraffen«. 

Lit.: ARj 13, 903. 

restalacija f (Stubica, Zagorje, disimila- 
cija r — r > r — I') = restauracija »nekadanje 
obnavljanje zupanijskog cinovnistva« < lat. 
restauratia, od restaurare (prefiks re i nepo- 
tvrdenog stauro od sto, stare, v.) > na -irati 
restaurirati, -stauriram »obnoviti«. Odatle po- 
imenicen part, prezenta prema francuskom 
izgovoru restoran, gen. -dna < fr. restaurant. 

Lit.: ARj 13, 904. 

restiti se, -im impf. (Lika) »jeziti se, ko- 
strijesiti se (od studeni)«. 
Lit: ARj 13, 904. 

reteza f (Bozjakovina, Hrvatska) »dio lo- 
kota, upor. turcizam ereza (v.)«. Zacijelo 
isto sto i stcslav. retqzb »catena«, odatle madz. 
retesz, rum. reteaz m pored reteazd = re- 
tez I rat- »Turriegel«. Sveslav. (osim bug. i 
slov.) i praslav. *vertengju (Miklosie). Ie. 
paralela nema. Samoglasnik e u docetku -eza 
nastao je iz palatalnog nazala; upor. polj. 
(w)rzeciadz (16. v.), rzeciadz, stras, retjazb, 
ces. fetez, slvc. ret'az. 

Lit.: ARj 13, 904. Miklosie 385. Holub- 
-Kopecny 322. Bruckner 633. Kluge, IF 21, 
361. Tiktin 1320. Vasmer, 2 516. 

retor m. (Belostenec) »govornik, ucitelj». 
Poimenicen pridjev u m. r. na -rxoc, retorik 
m »znalac retorike«, u z. r. retorika f pored 
retorikija (15. v.) < gr. pnxopixfj (se. texvu) 
dodatkom -ja na grc. -i (upor. cefalija, v.). 
Knjiske (ucene) rijeci od gr. pfJTCDp »govor- 
nik«. 

Lit.: -ARj 13, 906. 



133 



revendere 



reva f (Istra, ZKU, Zagorje, slov.) »1° 
bijednik, 2° bijeda, nevolja«. Pridjev na -bn > 
-an revan (ZK, slov.) »bijedan«. Apstraktum 
(kol.) na -ez + -sk + -ina > -estina reves- 
tina (ZU). Upor. slov. revez, revscina, revce, 
revcek. Izraz komizeracije kojom se pojacava 
izraz bijede: je revu boljef »ama, nista mu nije 
bolje!« (tako u Istri i u ZK). Akuzativ je kao 
u zaklinjanju »tako mene bijednika!«. Stvnjem. 
hriuwa »Betriibnissleid«, koji Pletersnik pred- 
laze kao etimon, ne zadovoljava fonetski. 
Upor. stibra < stiura, Steuer. Prije mozda 
postverbal od prezenta revo, rjuti, revati 
»bellen, weinen«. 

Lit: ARj 13, 907. Pletersnik 2, 422. 

revan, f revna (Pavlinovic, rusizam ili 
crkvena rijec primljena od Vuka i Danicica 
izmedu onih 49, sto ih je Vuk zadrzao) »brizan, 
nastojan, pecalan, maran, marljiv, skrban«, 
rasiren -iv revniv = na -jiv revnjiv »ljubomo- 
ran«, surevnjiv, s prefiksom su- (v.). Apstrak- 
tum na -osi revnost »govorljivost«, s pridjevom 
revnostan »gorljiv, pomnjiv, marljiv«. Poime- 
nicen na -ik revnih (Stulic). Denominal na 
-ovati revnbvati, revnujem. Samoglasnik e je 
nastao iz b u stcslav. eb bnb, odatle rum. 
rivnd < sr. r. ?s bno »Eifer«, s pridjevom 
rivnaciu »gorljiv«, denominal a rivni = ramni = 
rimni (upor. za bn > Rimnicul < Rybbniki) = 
rdhni od fevniti, koji je u hrv.-srp. potvrden 
samo u radnoj imenici revnitelj (14. v.). 
Pridjev je narodski u sjevernim slavinama. 
[U rus. revnivyj, revnovatt, stcslav. n bni &, 
u rus. sorevnovanie, odakle surevnjiv(osf) pre- 
ma revnjiv, ali sa znacenjem »antagonizam«]. 
U prasrodstvu je s lat. rivinus, rivdlis (odatle 
internacionalno rival, rivaliziratj) , od ie. ko- 
rijena *er- »pokret«, odatle baza *erei-, koja se 
nalazi u roj, rijeka, rinuti. 

Lit.: ARj 13, 907. 910. 911. Maretic, Savj. 
125. Miklosie 286. Holub-Kopecny 322. Bruck- 
ner 476. WP I, 141. Mladenov 558. Matzenauer, 
LF 18, 247-249. Boisacf 279-280. Tiktin 
1330. Vasmer 2, 501. 

revati, -Im, -am (Voltidi, bug. reva, 
subjekt zivotinje) (na-, oda-, po-, pro-, raz- 
se, u-, za-) pored ruti, fevem, rovem (17. v.) = 
ruti, rujem (prema Miklosicu hrv.), ie., sve- 
slav. i praslav. rjuti, revg, »rucati, rikati (s 
kojima imaju isti korijen), bucati, kricati, 
njakatk; na -eti i prijevojem e : o raz/ovet 
se, -im (Kosmet) »vikati, plakati u sav glas 
(upor. rus. revu, revetb)«, na -iti reviti, -im 
(Lika, subjekt potok, kad nabuja). Prema stcslav. 
rjuti, revo prenesena je prezentska osnova i u 



infinitiv. Od te je osnove apstraktum na -ez 
(upor. lavez) revez. Slozenica revotoiina (Lju- 
bisa) »jarak kuda voda reve«. Ovamo ide i 
na -ka revka m (Vuk, Srijem) »vo rudonja«, 
s pridjevom revkast (Vuk) »crvenkast, sivkast, 
rid«, sa istim znacenjem koje je i u imenici 
ruj. Ta je drugog postanja (v.). To znaci 
da su se fonetski unakrstila dva homonima. 
Pridjev na -bn > -an od infinitivne je osnove 
praslav. eiubnb > rujan poimenicen u mas- 
kulinumu, gen. rujna (Vuk, Dubrovnik, hrv.), 
gen. rujana (Kasic), »septembar«, upor. ces. 
fijen, slovacki. Odatle odredeni pridjevi rujni 
»sto pripada mjesecu septembru« = na -ski 
rujanski. To je mjesec parenja zivotinja, upor. 
polj.,ukr. ruja »Brunstzeit« i ces. zdri < *zarju 
(postverbal prema inf.) prema rus. eaee s 
(postverbal prema prezentu) »august«. U 
hrv.-kajk. rujan ima jos ove nazive: jesenjak 
(Patacic, prevedenica prema njem. Herbst- 
monat), malomesnjak (poimenicen pridjev na 
-jak od Mala masa »Mala Gospa«), miholj- 
scak (Belostenec, Jambresic) = mioscak (ZK), 
poimenicen pridjev na -jak od miholjski, od 
Miholja f »svetkovina sv. Mihovila«. Za rujan 
Alberti i Kavanjin imaju ruj. Baltickih uspo- 
rednica nema, jer je lit. ruja, lot. ruoja »Brunst« 
posudenica iz poljskog jezika. Ie. korijen 
*rra- onomatopejskog je podrijetla. Nalazi 
se jos u sanskr. rauti (3. 1. sing.) »zavija«, 
gr. copiioum »isto«, lat. rumor, s pridjevima 
ravus, raucus. U praslavensko doba ide se- 
mantem »rika > parenje«. Ovamo jos frek- 
ventativ revatati, koji nije potvrden, ali je 
zabiljezen apstraktum revatanje (~ tovara o 
Jurjevu, Polj ica). 

Lit: ARj 7, 582. 8, 557. 13, 907. 910. 912. 
Miklosie 279. Berneker, IP 10, 154. Holub- 
-Kopecny 324. Bruckner 468. 477. Mladenov 
558. Trautmann 241. WP 2, 350. Matic, HI 1, 
14. ASPh 2, 716. Ilesic, ASPh 27, 143. Jonke, 
Rad 275, 69. G rubor, JF 8, 29. Maretic, 
Boskovic (kalendar, 1920) 430. Strekelj, DAW 
50, 24. Matzenauer, LF 18, 257-259. Boi- 
sacq 1083-1084. Wood, IF 22, 153. Vaillant, 
RES 22, 17. Holthausen, IF 20, 319. 328- 
329. 

revendere f pi. (Lika, metateza iz *re- 
verende i haplologija, / > v kao obicno u 
lickom govoru pravoslavaca) »brbljanje (pri- 
mjer: sio slusate te njegove revendere)*. Od 
lat. n. pi. od gerundiva referendum (1781, iz 
fr.), danas poimenicen lat. neutrum kao 
naziv puckog glasanja, od referre (prefiks 
re- i ferre'j. 

Lit: ARj 13, 909. Prati 820. 



revenjati 



134 



rezati 



revenjati, -am pf. (Perast, Potomje) »po- 
praviti se u bolesti, a i u kritickim prilikama« < 
tal. rinvenire (prefiksi re-, in- i venire)', intra- 
venjat, -am pf. (Dubrovnik) »dogoditi se, nastu- 
piti« < tal. intravvenire (prefiks intra), upor. 
latinizam preko njem. intervenirati, -veniram 
impf., pf. (Zagreb); konvenjati, -dm (Perast) < 
tal. convenire (prefiks con-}, upor. latinizam 
preko njem. konvenirati, -veniram (Zagreb); 
rastravenjat -am (nekog vodom ; ili : /- A se) (Du- 
brovnik, Cavtat) »osvijestiti« (prefiks raz- i 
tal. tra- < lat. trans). Postverbal tal. convegno 
od convenire »sastati se« > kunvenjo jimit 
(Bozava) »prendersi liberta«. Od part. perf. 
lat. adventus > advent (crkveni termin) i con- 
ventus »samostan« > kdnvenat, gen. -enta = 
kunvenat (Perast); toponim Kumenat, gen. 
-enta (Biograd na moru, prema Jelicu Kon- 
venat), Kument'ic (skolj). Moze biti dalmato- 
-romanski relikt (nv > m). Denominai od 
part. perf. na -are deventati (M. Drzic, Perast) = 
deventdt, -am < tal. deventare, mlet. deventar; 
sventat se (Lumbarda) = izventat (Korcula) 
»izmisliti« < inventare, sa zamjenom tal. 
prefiksa in- nasim s-, iz-. Apstraktum od 
latinizma na -io > -ija konvencija, pridjev 
konvencionalan, intervencija f. Radna imenica 
na -or aventur, gen. -urd (Rab) »kupac« < 
tal. avventore < lat. adventor, gen. -oris. 
Istaci treba tvorbu infinitiva na -ati revenjati 
itd. mjesto -iti prema 1. 1. prez. na -io > 
sttal. vegno. Moze biti i ostatak iz dalmato- 
-romanskoga. 

Lit.: ARj 2, 362. 5, 280. 13, 909. Kusar, 
NVj 3, 337. REW* 9200. Zore, Tud. 8. Cro- 
jiia, ID 6, 108. 112. Skok, NVj 22, 442. 

reverenda f (Hrvatska, Slavonija)»soutane«. 
Poimenicen lat. gerund u z. r. reverendus »koji 
se ima stovatk od revereor (prefiks re- i vereor). 
Odatle na -aca reverendaca f (Dubrovnik) 
»dumna sv. Frana«. Od istog glagola apstrak- 
tum od part. prez. na -ia reverencija f (Marin 
Drzic) »stovanje, poklonstvo«. 

Lit.: ARj 13, 909. 

revers m (Zagreb) »pismena potvrda«. 
Francuzizam preko njem. < fr. revers < 
srlat. reversum, poimenicen part. perf. u sr. r. 
od revetere (prefiks re-). 

Lit.: ARj 13, 910. 

revitovo (15. v., u vezi sa zrvno, pridjev 
na -ov; stsrp., 14—15. v.) od nepotvrdene 
imenice revit »Kichererbse«. Od srgr. pepV 
5i(ov) ili pefhOoc, < eptfkvOoc,. 

Lit.: ARj 13, 910. Vasmer, GL 128. 



rezati, reiem impf. (Vuk) = (ikavski) 
rlzati (ZK) (iz-, ispre-, ispro-, napre-, napro-, 
napri-, na-, pod-, pre-, pri-, pro-, raz-, raspo-, 
sa-, s-, u-, za-), baltoslav., sveslav. i praslav. 
rezati, *rez-jn, »putare, scindere, caedere«, 
prema iteratlvu duljine na -va- sarijezati, sa- 
rijezem (Vuk) = rezivati, rezujem — -rezivati, 
samo s prefiksom u -rezivati, -rezavati, -am, 
na -ovati zafezdvat, -ujem (Kosmet), opore- 
zovati, obrezovdti (16—18. v.), deminutivi na 
-kati reskati (Vuk) = (sasi > ck) reckati, -am 
(Kosmet) (iz-), na -uckati reziickati, s itera- 
tivima na -va- -reskivati, samo s prefiksima. 
Gubitak pocetnog o u prefiksu u obfezat 
(Crmnica): brezem loze. Upor. buliti, biskati. 
Na -iti reziti, -Im (Vuk) »miriti, davati rezak 
ali ugodan okus«. Na -nuti reznuti -em. Post- 
verbali: rez (Kosmet) = rijez = (ikavski) 
TLZ (15. v.), s deminutivom rijezac, gen. 
-sea, rijezak, gen. -ska, s prefiksom pa pariez m 
(ZU) »1° Stock, havar, 2° toponim Parijezi 
(Crna Gora, odatle hercegovacko prezime 
Parezanin)«, upor. ces. parez »Stock«, sa 
negativnim prefiksom ne- nerez (Vrbnik) 
»1° zapustena zemlja, pustopoljina, 2° to- 
ponim (kod cakavaca i u Makedoniji)« = 
Nerizi (Hercegovina), odatle augmentativ na 
-ina nerezina (15. v.), takoder toponim, na 
-iste Nerezisce, toponim. Taj poljoprivredni 
termin kulturna je rijec, koju posudise Ro>- 
mani na Kvarneru nerese (Krk) i Arbanasi 
neres-zi. Ostali postverbali: ndrez, odatle na- 
reznica (Vuk) » rezanj « = zarez, razrez pored 
razrez; porez m (16. v.) = poreza f, s- prid- 
jevom na -bn porezni, poimenicen na -ik 
poreznik, na -ski poreski, radna imenica na 
-dzija porejeija (Kosmet) = arb. porezxhi 
(Gege); srez »kotar«, s pridjevom na -ski 
sresk'i; obrez (Bukovica, Dalmacija); reza t 
»biljka achillea millefolium«, upor. rus. porez-, 
obreza; riza (ZK) »odrezak«. Postverbal na. 
-ik : rezak, gen. -ska (Kosmet), narezak, gen, 
-ska m (neologizam) »Aufschnitt« (kuhinjski 
termin), odrezak, gen. -ska »1° Schnitzel,. 
2° kupon (neologizam)«, dbrezak, gen. -ska, 
na -ka obriske f pi. (Vodice, Istra) »otpaci 
od jabuka, krumpira«, reska, gen. reske pored 
recka (moze biti i deminutiv od rez). Pridjevi 
na -bn > -an, odredeno reznf (Belostenec) 
»koji je za rezanje«, poimenicen na -ik reznfk 
(Prigorje) = riznik (ZK) = na -lea reznica 
pored reznica (Vuk, Srijem) »odrezan cokot 
loze«, reznic (Lika, z mjesto z iz prezenta) 
»kriska«, reznik = rezuha »nasturtium offi- 
cinale«, na -jaca reznjaca »agaricus deliciosus«, 
na -lo rezanj, gen. -znja (Fuzine) = rezanj-, 



rezati 



135 



fgati 



gen. -znja (Vuk, slov. refenj) »kriska«, obrez- 
nja f (Ston) »fasa, pas od koze«. Pridjev na 
-av rezav (upor. bug. rezgav), poimenicen na 
-ica rezavica (Bar) »smokva, koja se reze pa 
susi, 2° zgaravica«, rezavac (hrv.-kajk.) »rezac« 
= na -iv reziv, odatle apstraktum na -osi 
rezivost, na -Ijiv rezljiv, na -bk rezak, f reska 
(takoder rus.) »ostar«, prosiren na -ast reskast, 
na -avica reskavica »taraxacum officinale-!. 
Radne imenice na -be > -ac rezac, gen. -sea = 
rijezac = na -de rezac, gen. -aca m prema f 
rezacica = na -lac rezalac — na -itelj rezitelj 
(Belostenec) »1° koji reze, 2° (rezac) biljka 
achillea millefolium, 3° (rezac) dlijeto«. Odatle 
rezanica (Dubrovnik) »salata endivia« < *re- 
zalnica. Na -acina (Brae) rezacina = na -anja 
rezanja (Brae) = rezidba (Vuk) »vrijeme 
rezanja loze«, obrezdc (Valpovo) »sprava«. Na 
-alo, -Ho rezalo (Sulek) »Messerklinge«, odatle 
deminutiv rezalce = rezilce »dlijeto«, odatle 
na -njak rezilnjak »maklice, noz, cime bacvari 
rezu duge« = rezivnjak (v < 1) (Buzet, So- 
vinjsko polje) »noz sa dva drska, a bez siljka, 
za pravljenje drvenih obruca« = rezivnik 
(Vrbovsko). Na -ina rezina »mjesto gdje je 
tkivo profezano«, bbrezine f pi. »ono sto otpa- 
da«. Poimenicen part. perf. pas. rezanci, gen. 
-anaca m pi. pored -anjci = rizanci (ZK) = 
rezanice (Omis, Dalmacija) = rezalice (disi- 
milacija r — n > r — 1) (Banat) »Nudeln«, 
rezan!,k (Martie) »jelo«, rezanac (Rab) »kolac«, 
odatle rezanicar — rezancar »koji ih pravi«. 
Na -anka rezanka »biljka sedum acre«, na 
-dmk obrezanih (kod Hebreja). Na -ba rezba 
(takoder ces., polj., rus.) »Schnitzarbeit«, odatle 
na -ar rezbar, -arija, -arski, -arsivo; rijezba 
»peteljka«. Na -ovac rezovac, gen. -vca »ptica 
haris (njegov se glas cuje kao da reze)«. Na 
-otok, gen. -otka rezotak (J. S. Reljkovic) = 
na -otina (upor. bljuvotina) rezotina, obrezotina. 
Jat je nastao iz ie. dvoglasa oi, kako se vidi 
iz baltickih usporednica raizyti »ritzen, schnei- 
den«, lot. raize »kummer«. To su pridjevi 
od lit. rezti »rezati«, lot. regis. Suglasnik z je 
nastao iz ie. palatala g(h): *re(i)g(h): prijevoj 
perfektuma *raigh. V. srodan praslav. korijen 
*raz- u raziti. 

Lit.: ARj JI, 6. 293. 294. 7, 581. 582. 13, 
913-923. Lalevic, NJ 2, 78-81. 282. (cf. 
9P 13, 286). Miletie, SDZb 9, 393. Ribaric, 
SDZb 9, 172. Elezovic \ 173. 198. 2, 108. 
Miklosic 278. Holub-Kopecny 322. Bruckner 
476. Mladenov 565. Donum nat. Schrijnen 414. 
(cf. IJb 15, 296). Trautmann 245. WP 2, 
344. GM 147. 303. 348. Simcik, HS 16. XI 
1935 (cf. RES 16, 156). RES 18, 290. Vaillant, 
RES 22, 41. Schulze, KZ 48, 136 (cf. JF 3, 



229). Pedersen, KZ 38, 398-421. (cf. AnzIF 
20, 8). AnzIF 10, 47. Balzer, Sveslav. zbornik 
143-153. (cf. RES 11, 266). Scheftelowitz, 
KZ 54, 248. Matzenauer, LF 18, 253-254. 

rezeda f (Duvno) »biljka koja se zove i 
ljubimac (Sulek)«, u Varosu kod Slavonskog 
Broda na turski -K rezetli (indeklinabile i bez 
naznake roda) »isto«. Od lat. imperativa reseda 
od resedare (prefiks re- i sedare »umirivati«, 
tako nazvana jer ublazuje ognjicu). 

Lit.: ARj 13, 917. Prati 825. 

rezTl (Vuk, Banja Luka, Mostar) = reztlj 
(Kosmet), indeklinabilni pridjev uz (u)ciniti 
nekoga (Vuk, narodna pjesma) »posramiti« = 
denominai na -ti reziliti, -im. Apstraktum 
na -luk rezjluk m = rezilak, -lak pored rezlhk, 
-ttk (Kosmet) »sramota, pogrda, ruglo«. Bal- 
kanski turcizam arapskog podrijetla (ar. rezil 
»honteux, vil, bas, ignoble«) iz terminologije 
svagdasnjeg zivota: rum. rezillic, bug. rezil, 
rezilak, arb. rezili »infamie«, cine, rissile 
t »honte, bassesse«, denominai rizilire = rizi- 
lipsire »blamer«, riziliche »honte«, ngr. pe^i- 
Xr|g »ridicule«, denominai pe^i^ETJco »ridicu- 
liser«. Ovamo jos rezalet, gen. -aleta (Kos- 
met) »pokora, bruka« < ar. apstraktum rezalet. 

Lit.: ARj 13, 918. Elezovic 2, 173. Pascu 2, 
159., br. 891. GM 364. Mladenov 559. Tik- 
tin 1331. Skok, Sldvia 15, 489., br. 633. 

rezar m (moravski Hrvati) »sesir s perja- 
nicom«. 

Lit.: ARj 13, 920. 

rezentati, -ajem pored -am rezentam impf. 
(Korcula, objekt roba) = rezentati pf. (Perast) 
= rezentat (Slovinac) = razentat (Bozava) 
prema impf, rezentavati, -am = razentat 
(Sibenik) »najprije luksijom i sapunom oprati 
robu, onda je cistom vodom rezentati i splah- 
nuti, scialacquare«. Od mlet. resentar, furl. 
rezentd, a to od lat. recens, gen. -tis > rum. 
rece »svjez«. Kao knjiska rijec taj se pridjev 
govori prosiren sa -bn > -an recentan. 

Lit.: ARj 13, 922. Crania, ID 6, 119. REW 
7110. DEI 3232. 

fgati, -dm impf. (Vuk, Kosmet, objekt su- 
dove) (iz-, po-) »habati, kvariti upotrebom«, 
refleksivno fgat se (Kosmet) »1° kvariti se, 
2° vrsiti preljub«. Matzenauer uporeduje s gr. 
payr] »fissure«, pfiyvupx 

Lit.: ARj 13, 924. Elezovic 2, 172. Matzen- 
auer, LF 16, 185-186. 



rib a 



136 



ribatj 



riba f (Vuk, 13. v., kolektiv i pojedinacno), 
•sveslav. i praslav. ryba »piseis«. Pridjevi na 
-bn > -an riban, f ribna, poimenicen na -ik 
sveslav. i praslav. r'ibnik > Ribnik, rasiren 
toponim po svim slavinama, Ribnic (Erdelj), 
u rum. rimnic (Moldavija) »Teich, Weicher«, 
takoder rum. Rimnicul sdrat', na -ica Ribnica, s 
pridjevom ribnicki, na -jak ribnjak »1° piscina, 
2° lovisce (Poljicki statut)«., na -jaca ribnjaca 
»camac u kojem se riba«, rasiren na -/ rlbnjt, 
sa -j na osnovu riblji (Vuk), poimenicen ribjak = 
ribljak, na -Ijiv ribljiv (Ljubisa, Crna Gora). 
Deminutiv na -ica ribica, ribicica, na -ic 
ribic, na -de ripce, gen. -eta (Kosmet). Aug- 
mentativi na -ina ribina, na -etina ribetina, 
na -urina riburina. Radne imenice na -ic 
ribic m prema f ribicka, prezime na -ic mjesto 
-ic Ribic, pridjev ribickt = na -de r'ibac, gen. 
-aca m prema f ribacica, na -ar ribar, gen. 
-ara, na -dk ribak, gen. -aka (Stulic, iz rus., 
Virje) = ribar (Kosmet) prema f ribdrka 
»1° piscator, 2° prezimena (bez -ic i sa -r'c')«. 
Odatle leksikologijska porodica (pridjev) n- 
barov, ribdrev (Vuk), ribarija »ribarenje« = 
ribarina od ribariti, ribarim (Vuk), ribarstvo, 
ribarica »1° ptica koja se hvata iz lade za 
ribarenje, 2° riba za jelo, 3° mjesto u vodi 
puno riba, 4° toponimi«, ribarcic »ptica koja 
lovi ribe«. Kol. na -je riblje. Apstraktum na 
-nja ribnja (Sipan) »ribanje«. S prefiksom 
bezribica (Vuk) »cyprinus albumus minor«. 
Sveslav. slozenica od sintagme ribolov, odatle 
ribolovac m prema f na -ka ribblovka »ptica«, 
pridjev ribolovski, ribolovstvo, ribomac = mac 
morski »riba vlasulja«. Denominai na -ati ri- 
bati, -dm (iz-) »loviti ribe, pecati«, na -iti 
dbribiti se. Samoglasnik r je nastao iz jery-a, 
upor. stcslav. ryba, ces., polj., rus. ryba. Nema 
usporednica ni u baltickoj grupi ni u ostalim 
ie. jezicima. Baltoslavenska se zajednica razi- 
lazi za taj vazan termin. Za ribu imaju bal- 
ticki jezici sasvim drugu rijec: lit. zuvis f, 
lot. zuvs, s glagolom iuti »loviti ribe« = 
zemaifis Svieti, lot. zyejuot. Usporednica je 
za taj naziv arm. jiikn »riba«, gr. ixOCc, < ie. 
korijen *ghdu »riba«. Praslavenski je naziv bez 
utvrdene etimologije. Polazeci od njem. Aalra- 
upe »gadus lota«, Mikkola, Uhlenbeck, Pogodin, 
Siitterlin uzimali su da je praslav. ryba iden- 
ticna sa dragim dijelom te slozenice, stvnjem. 
ruppa, lat. ruheta. Mladenov s pravom kaze 
da ta identifikacija ne zadovoljava. On kao i 
dragi (Vaillant, Mikucki), gledajuci u -ba po- 
znati sufiks za apstrakta, tumace ry- iz ie. 
prijevoja ru- od A reu- > rjuti, ces. rychly »brz«, 
ces., polj. ruch < ie. *reus-, "rous-, *riis-, Po 



torn bi tumacenju ryba prvobitno znacilo 
»ono sto se brzo mice po vodi«. Iljinski i 
Loewenthal daju sasvim druge pokusaje tu- 
macenja. 

Lit.: ARj I, 276. 4, 294. 8, 461. 13, 829. 
924. 931. 936. 938. 940. Strekelj, ASPh 31, 

199-200. Elezovic 2, 177. 178. Miklosie 
286. Holub-Kopecny 319. Bruckner 470. Sldvia 

13, 272. Mladenov 560. Trautmann 373. Tik- 
tin 1324. Mikkola, RFV 49, 270-280. (cf. 
Anzi F 21, 86). Uhlenbeck, PBB 22, 540. 
26, 290. si. (cf. AnzJF 15, 105). Pogodin, 
RFV 33, 328-330. (cf. AnzJF 7, 161). Siit- 
terlin, IF 25, 68. Schwarz, ASPh 42, 282. 
Vaillant, RES 9, 123-125. Iljinski, RFV 76, 
243-249. (cf. Sldvia 3, 582. Ub 8, 207). 
Kluge, PBB 34, 553. Loewenthal, WuS 10, 
147. WP 1, 142. 664. 

ribalta f (Buzet, Sovinjsko polje) »otvor 
u podu, kroz koji se po Ijestvama silazi u 
podrum ili stanu; kotoraca« = feholte f pi. 
(Dubrovnik, Cavtat) »reveri« = rehalat, gen. 
rebdlta (Korcula) »drveni naslon uz stepenice, 
pasaman, gen. -ana«. Od tal. ribalta, postver- 
bal od ribaltare, a to od denominala od part, 
perf. rivolto, s unakrstenjem sa ribalzare. Po- 
imenicen lat. infinitiv je revolver = (meta- 
teza hrv.-kajk., bug.) levorver = (kracenjem, 
haplologijom) levar (Cma Gora) = livar 
(Kosmet) = levar (narodna pjesma) < fr. 
(preko njem.) revolver (1848) < engl. to- 
revolve (1835, Amerika). Apstraktum od lat. 
part. perf. revolutus na -io revolucija f = slov. 
ravolucjtin, na -irati revolucionirati, -emiram', 
odatle i revolucionaran, revolucionarne). 

Lit.: ARj 13, 921. Sturm, CSJK 6, 63, 
Elezovic I, 363. Kodov, Slavio. 9, 267. REW 3 
9443. 7284. Dauzdt 631. 

ribaod m (analogijski nominativ prema 
gen.) = ribalad, gen. -aoda m (Dubrovnik, 
M. Drzic) prema f ribaoda = ribota f (M. 
Drzic) »lupez, lopov, lupezica«. Apstraktum 
na slozeni sufiks tal. -ura + gr. -ta > -ija 
ribaldurija f (Marin Drzic) = na -bstvo ri- 
balstvo n (1406). Od tal. ribaldo m, od stvnjem. 
hriba »kurva«, s franackim sufiksom -aldo pe- 
jorativne intonacije u imenicama za lica (truf- 
faldino, briscaldone, fr. -aud < frnc. -wald). 

Lit.: ARj 13, 927. 928. REW* 4206. DEI 
116. 3246. Prati 827. 

ribati, ribam impf. (Vuk, Srijem, Lika, Slavo- 
nija, 17. v., objekti kupus, sobu) (iz-, na-, o-) = 
ribati, ribljem (ZK), iterativ na -va—ribavati, 
-ribdvdm (Lika), samo s prefiksima, »na sitno 



ribati 



137 



ricaglo 



rezati ribezem, oprati, trti«. Od part. perf. 
akt. ribaonica f (Vuk, Gradiste, Slavonija) = 
na -ka ribaonka (Gradiste, Slavonija). Na -aca 
ribaca f (srednja Slavonija, Varos kod Broda). 
Sva tri sufiksa -aonka, -aonica i -aca zamje- 
njuju -ez u ribez »sprava za ribanje«. To nije 
nas sufiks -ez kao u lavez ud., nego je to 
refleks stvnjem. isen, nvnjem. Eisen, u srvnjem. 
slozeniri ribisen > ribezenj (hrv.-kajk.) = 
(ZK) ribezanj, gen. -znja, u Buzetu (Sovinjsko 
polje) ribeznik »ribez za repu«, s metatezom 
rizbenik (Klana, Istra) »rakataza, grattacacio«. 
U toj metatezi je napokon ispusten sufiks 
-enik i stvoren je novi primitivum rieba f 
(Buzet, Sovinjsko polje) »ribez za sir i suhi 
kruh«. Interesantan je to primjer za prila- 
godivanje strane rijeci domacem leksiku. Gla- 
gol ribati je stara posudenica iz njemackoga: 
stvnjem. riben, nvnjem. reiben. 

Lit.: ARj 4, 295. 7, 582. 13, 927. 929. 933. 
Miklosie 278. 

ribiz m (Slavonija, Srijem) = ribizi m (sa 
sonantnim /, hrvatski gradovi) = ribizle f pi. 
(Vojvodina) »ribes rubnim«. Od njem. Ribisel 
(1664), a to od kslat. rybesium < ar. ribas. 
Nalazi se i u ceskom i slovackom jeziku. 

Lit: ARj 13, 936. Holub-Kopecny 320. 
Weigand-Hirt 583. 

ricat se, -am impf. (Bozava) »arricciare i 
capellk. Od mlet. rizzane, (tosk.) arricciare 
od tal. riccio < lat. ericius »jez«. Upor. i vlat. 
rectiare. U slov. j enea f »bodljikava kostu- 
njava lupina« (Ipava, Gorisko), femininum 
prema jezica. Ovamo i ricasti vlasi, ricasta 
divojka, ~i momak (Dalmacija, Hvar, Krk). 

Lit. : Cronia, ID 6. Pletersnik 2, 366. Sturm, 
CSJK 6, 64. DEI 302. REW' 2897. 7132. 
Strekelj, ZbJ 711-714. (cf. RSI 2, 254). 

ricet m (Hrvatska, Krasic, slov.) = Meet 
(Lika) »1° jelo od jecmene kase, 2° (metafora) 
nesreden spis, knjiga«. Iz korusko-njem. rit- 
schad(e) »gekochte und mit Erbsen gemeugte 
Gerote« < s disimilacijom r — r > r — d 
iz bavarskog i austrijsko-njem. Rutscher pored 
Rascher. 

Lit.: ARj 13, 642. Strekelj, ASPh 14, 540. 

ricino n (Rab), ridin m (Vares, Bosna), 
ridina f (Bosna), ricina (Duvno) »biljka ri- 
cinus«. Od tal. ricino < lat. ricinus. 

Lit.: ARj, 13, 941. 947. Krcek, ASPh 31, 
626-627. Kusar, Rad 118, 19. REW* 7300. 



riciti, na impf. (Lumbarda, Korcula, su- 
bjekt voda) »teci«. Zacijelo onomatopeja, koja 
se slaze sa riciti, -im impf. (Stulic) »rikati«, 
ali nije dovoljno potvrdena iz drugih narjecja 
i sa drugim subjektima. 

Lit.: ARj 13, 942. Kusar, NVj 3, 338. 

ricaglo n (Muo, Boka) »(ribarski termin) 
mreza koju jedan covjek baca na dubine 1 i 
pol m (opis: pocinje cvijetom, tj. malim ko- 
nopcicima okolo spletenim; mreza je'na konce, 
s olovnim kugljicama; vadi se rukom iz vode, 
u koju treba zagaziti do koljena; ako je slabo 
ricaglo, riba. pobjegne; ako mjesto olova stoje 
vereta (v.), zove se ricaglo na imbrulj; baca 
se na cipole)«. Samo se u Mulu mreza ovako 
zove, a po ostalim mjestima Boke govore se 
razne varijante. Docetak -agio zamjenjuje se 
domacim sufiksom: -bk > -dk: ricak, gen. 
-ika (Risan, Lastva, Lepetane, Stoliv, Bijela) 
= ricak, gen. ft'eka (Strp, Kostanjica, Morinje, 
sv. Srd, Perast) = ricak, gen. -ckd (Budva: 
baciti ricak; Ulcinj) = -(ijjak recljak, gen. 
-aka (Dubrovnik) = ricijak (Blato, Mljet) 
»mreza na vrhu skupljena, a na dnu olovo 
(konopi se pritegnu, a mreza se zatvori)« = 
ricjak (Stulic, dubrovacki psaltir) = -dk 
ricak, gen. -aka (Prcanj) = na -aga ricaga f 
(Dobrota) = (unakrstenjem sa ruka) rucijak 
(Dubrovnik, Zore kaze da je narodna rijec 
za tu mrezu pritisak) = (Krtole umece se n 
pred palatalnom afrikatom i mijenja ni > ndz) 
rindzak, gen. -aka = rincak (Peljesac) = 
(s metatezom) rienjak (Korcula) = (u Spicu 
se izmjenjuje i > d) randzak. Rijetko se 
govori za nj pljumca, pjunca. Na Lapadu se 
govori pseudojekavizam rijecak. U srednjoj 
Dalmaciji, u Makarskom primorju, i po oto- 
cima. Na Cresu i Losinju, korijen te rijeci 
unakrstava se sa art (v.): areas = arcos (Brae) 
= drcdz, gen -aza (Split) = orcas, gen. -asa 
(Hvar) »neka okrugla mreza« = orcos (Hvar) = 
(unakrstavanjem sa oko, oci, prema Mareticu) 
olas, gen. -asa (Trogir, Pavlinovic) »vrsta 
mrezice sto se rukom baca na ribu«. Na Lo- 
sinju ta konicka mreza zove se arcuas, na 
Cresu arkjac. U hrvatskom dijelu Istre, 
Kvarneru i Hrvatskom primorju ne postoji 
ova vrsta mreze zbog formacije tla, jer za tu 
mrezu treba plitko i cisto tlo, kuda se moze 
hodati. U istro-romanskom zove se ta mreza 
rezajo (Piran) = razqeo (Rovinj) = rezaco 
(Pula) = rizacu (Fazana), iz cega se vidi 
isto sto i iz ricaglo u Mulu, da je od latinske 
apozitivne slozenice (v. granariz) rete jacu- 
lum = kod latinskih prevoditelja Sv. Pisma 



ricaglo 



138 



rifl 



retiaculum, u istro-rom. cl > / > j, c prema 
mlet. rezzaglio, retssalu (Sardinija), rusachio 
(Tarante). Samo jaciilum (od Ulcere »badti«) 
postoji u tal. takoder kao ribarski termin 
giacchio »isto sto rezzaglio«. Juzno-dalmatin- 
ski i srednjodalmatinski oblici leksicki su ostaci 
iz dalmato-romanske ribarske terminologije. 
Glede unakrstenja sa ars, gen. -tis upor. arc'ajo 
u Apuliji (Bari). Jos je Zore zabiljezio da 
se u Cavtatu kaze za cekati ribu s recijakom 
na ramenu', stati na Kecevu (Kecevo je to- 
ponim). Taj je izricaj nastao odatle, jer na 
Kecevu cipoli i ukljate glavataju. 

Lit.: ARj \ 161. 511. 13, 810. 941. 14, 27. 
Macan ZbNZ 29, 208. Zore, Rad 115, 154. 
REW 4570. 7255. 7257. Vaillant, RES 10, 
303. 

rida f (Vuk, Sinj) = rida (Hrvatska, Bo- 
sanska krajina, Pounje) = rida (Banija, Hrvat- 
ska) »1° maramica, ubrus, jaglak, jagluk, 
2° nakit na glavi, samija (Banja Luka), 3° 
peskir (Fojnica), 4° (metafora) listici pijevca 
na glavi, 5° podvoljak u vola i krave, 6° pod- 
brada u purana (Barilovic, Sisak)«. Deminutiv 
na -ica ridica »1° maramica, 2° podbradnjak u 
kokota«. Slozenica ridonacin m »vrst bosanskog 
veza« (Belovic-Bernadzikovvska, da li je na- 
rodska?). Postanje nije jasno. Matzenauer 
uporeduje sa stfr. ride »espece de grosse toile«, 
fr. deminutiv na -ellus > -eau rideau »zavjesa«, 
ride »nabori«, sto je od stvnjem. ridan »okretati«. 
Tal. ridda »kolo, ples«, postverbal je od riddare 
»igrati kolo« f stoji jos dalje u znacenju. [Usp. 
tur. rida »sal, ogrtac«]. 

Lit.: ARj 13, 943. Matzenauer, LF 17, 
186. REW* 7301. Skoljic 535. 

ridati', -am impf. (Vuk) (iz-, za-), sveslav. 
i praslav. rydati, »jaukati, kukati, vapiti, le- 
lekati, jadikovati, naricati, tugovati«. Samo- 
glasnik i je nastao od jery-a: stcslav. rydati, 
rus. ryddtb. U stces. dolazi i u prijevoju y 
(u kao surov pored sirov) ruditi »betriiben«. Ko- 
rijen *ry- nalazi se jos u stcslav. rykati > 
rikati, riknuti, s postverbalom rika (v.), a to 
takoder s prijevojem riika »Brummen«. Dalja 
je veza praslav. rydati sa revati (v.), stcslav. 
reve, riuti i rove, rati. Radi se u sva tri pra- 
slavenska glagola o ie. onomatopejskom ko- 
rijenu *reu-: *ru- rasirenom jednom forman- 
tom d u rydati, drugi put formantom go u 
rikati i bez tih formanta. u rjuti, ruti. Prosi- 
renje ie. onomatopeje formantom d dobro je 
zastupljeno osim u slavinama jos u sanskr. 
rudati, roditi (3. 1. sing.) »heult, jammert«, 



u avesti raod- »tonen«, lat. rudere »schreien (su- 
bjekt magarac), brullen«. U baltickoj grupi 
s ie. prijevojem ou: rauda »Wehklage, nari- 
canje za mrtvim«, raudoti, lot. raudat. Raz- 
lika izmedu slavina i balticke grupe je samo 
u prijevoju. 

Lit.: ARj 4, 295. Mikldsie 279. Holub- 
-Kopecny 320. Bruckner 477. Mladenov 561. 
Trautmann 239. WP 2, 351. Thumb, KZ 36, 
197. Baudis, LF 23, 142. Vondrak, IF 10, 116. 
bilj. 

ridati 2 (se), -am (dalmatinski pisci Mrnavic, 
Vitaljic, Alberti; nema potvrde iz danasnjeg 
narodnog govora, subjekti nesrece, nogej »com- 
movere, pokretati, potezati, pomicatk. 

Lit: ARj 13, 944. 

ridza m (Kosmet, objekt uz cinini) »molba«. 
Na -dzija ridzddeya »posrednik, koji moli za 
drugoga«. Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. riga, tur. rica etmek, ricact) iz admi- 
nistrativne terminologije: bug. ridza, arb. 
rixhd, cine, (a)rige m »demande (fatire arigeae). 

Lit.: Eieeo ic 2, 539. GM 366. Pascu 2, 
159., br. 886. 

ridza I m (narodna pjesma) »1° velikas, 
drzavnik, ministar, 2° (u pi.) toponim (Bos- 
na)«. Balkanski turcizam arapskog podrijetla 
(ar. rigai »vojska, ljudi, pjesack) iz turske 
administrativne terminologije: arb. rixhall. 

Lit.: ARj 13, 953. 14, 50. GM 366. 

rid, irida, odredeno ridi, rida ( 16. v., Vuk) = 
fiji (cakavski. Istra) = (ali) rid (ZK), takoder 
slov. ridza, »1° (boje dlake domacih zivotinja) 
izmedu crvene i zute, 2° (u toponimiji) ze- 
mlja«. Nalazi se u vecini slavina, baltoslav. i 
praslav. *rydjb. Prosiren na -ast ridasi (Vuk). 
Poimenicen u f rida (koza, krava) = rida (ko- 
bila, Vinkovci) = rida (Bolfan kod Ludbrega) 
»ridovka«, toponim Rida, na -be ridac, gen. -dea 
»vo ridaste dlake«, na -tk ridak, gen. -Ska 
»jarac, patka« prema -bka ricka (ZK) »1° 
krava, 2° kobila, 3° koza, 4° patka«, od gen. 
ricka stvoren novi nominativ sing, ricak m 
prema f ruka »patka, anas boscas« [usp. i 
pod riga], ricko (Medak, Lika) »konj, vo«. 
Na -an (tip Milan) ridan m prema f ridana 
(Bosna i Hercegovina, Dalmacija, gornja Kra- 
jina, Ravni Kotari, ZK) »1° konj, vo, krava, 
magarac, jarac, macak, poskok, 2° (pi. t.) 
toponim i ime crnogorskog plemena (17. v., 
Onogost, Niksic, u dubrovackim listinama 
Regiane)«, odatle prema toponimu na -janin 



rifl 



139 



rigati 



m prema f -janka Ridanin prema Ridanka, 
prezime Ridanovic; slov. rijan (Bela Krajina); 
na -anka ridanka »T krava, 2° ridovka (Za- 
greb)*; odatle hipokoristik rido; ride n (Bosna 
i Hercegovina) »jarac, koza«. Na -ilo ridilo 
(Bosna) »jarac«. Na -ava ridava (ZK) »krava«. 
Na -e! m prema f -eia rides m »jarac« prema 
r'idesa (Vuk, Grbalj, upor, prezime Ridesic) 
»koza«. Na -os ridos (Bastaji) »vo«. Na. -ota 
ridata (Lika) »vo«. Sa madz. -o > -ov ridov 
»pas«. Na -ova ridava (Bastaji, Medak) »krava«, 
s deminutivima ridovcica — ridovkica (Lika) 
»mala krava«, na -ovica ridovica »vo, krava«. 
Na -ovka / -evka ridovka = ridevka (Zagreb) 
»1° zmija (Kralje, Turska Hrvatska, Hrvatsko 
zagorje, Vinkovci), 2° krava«. Na -ulja (?) 
riduja »ptica porzana maruetta, pirgasica«, 
ridulja (Bosna i Hercegovina) »macka«. Na 
-usa ridusa »1° kobila, 2° ovca, 3° koza, 4° 
crvenkasta zemlja, 5° jabuka«, odatle demi- 
nutiv na -ka riduska (Vrhovine, Lika) »ridov- 
ka« = na -va ridva (ibidem). Na -onja ridanja 
»vo«. U toponimiji ima i drugih poimenicenja 
kao Ridica, Ridevstica. Na cakavskom teri- 
toriju pridjev je slabo potvrden: rija (Kuku- 
Ijanovo kod Susaka) »krava«, rija vola (Vrbnik, 
1639; dual); rijac, gen. -jca m (gornja Kra- 
jina) »vo« ne treba da bude cakavizam, nego 
prema gen. ricca > rijca novi nominativ. 
Cest je u slozenicama: ridobijel, ridobrad, 
poimenicen ridobradac, riddglav, ridbkos, ri- 
dorog, ridoresa »koza«, ridosija »koza, kornjas«; 
ridoka (Poljica) »ime kozi« je nejasno, ridovka 
ili ridookal Upor. jos ridovka (Vuk; Golubac) 
za ridovka, gdje se vidi unakrstenje sa rid 
»hrid«. Samoglasnik (' je nastao od jery-a: ces. 
ryzy, slvc. rydzi, polj. rydzy, rus. ryzij. Jery 
pretpostavlja ie. u kao i rys > ris, s rasire- 
njem s, dok je praslav. *rydtt < ie. *rudios 
(upor. u galskom Campi raudu s ie. dvogla- 
som ou). Dugo u potvrdeno je u lat. r Hindus i 
u lit. rudls »rda«. Upor. jos rda I ruda. 

Lit.: ARj 13, 944. 945-948. 953. Pleter- 
snik 2, 429. MikloSic 284. Holub-Kopecny 
321. 310. Bruckner 471. 

rif, gen. rifa m (Vuk, Vojvodina) = rlf 
(Kosmet, Hrvatsko primorje, ZK) = ref 
(Belostenec, slov.) »mjera za tkanine duzine 
pola metra, lakat, endeze, arsin«. Nalazi se 
jos u slovackom i maloruskom. Balkanska 
rijec njemackog (mozda preko madz.) pod- 
rijetla za mjere: ngr. to piepi, tur. rif (Evlija 
Celebija). Od stvnjem. reif> madz. ref = r of. 

Lit.: ARj 13, 850. 948. Elesovlc 2, 179. 
539. Mazuranic 1240. 



rifilati, -dm impf. (Virje, slov., hrvatski 
gradovi, objekt rublje") »prati« = (sa // > hlj) 
rihljati, -am (Belostenec, slov.) »grebenati 
lan«, odatle nepotvrden glagol *rihati, od 
kojega na -alo rihalo n (Belostenec, Stulic) 
»greben, gargaca«. Glede f > h upor. Grahovo 
(Rijeka) < Grofovo. Od stvnjem. riffeln, de- 
nominal od deminutiva Riffel f, od Reff 
»Reffkamm«. 

Lit: ARj 13, 949. 953. Pletersnlk 2, 426. 
Strekelj, DAW 50, 52. Weigand-Hirt i, 551. 
589. 

rig m (Kosmet) »1° sitan pijesak za susenje 
tinte, 2° toponim (smederevski okrug)«. Tur- 
cizam (tur. nh »Streusand«). 

Lit.: ARj 13, 949. Elezovic 2, 177. 

riga f (Mrkojevici, u crmnickoj nahiji kod 
Bara) »patka, anas boscas«. Upor. za moguc- 
nost postanja od onomatopeje uzvik liga 
liga, kojini se u ZK vabe patke, s promjenom 
I > r mogucom u onomatopejama. Vjerojat- 
nije je ipak zbog geografske aree da stoji u 
vezi s arb. rik(e~) f »Ente« i sa ricak, gen. -cka 
(Neretva), ricka f (Dubrovnik i okolica) 
pored ridak m, ridka f (Vodopic) = ricka 
(Gustav Meyer). [Usp. i pod rid]. Upor. njem. 
Ratsch, Rdtschente i onomatopeju ratsch, koja 
izrazava strah (Brehm, Tierleben 6, 233) i 
kajkavske nazive za patku regija (Hrvatsko 
zagorje, Podravina, Slovenija), regetaljka, re- 
getusa od onomatopejskog impf, regetati. 
Vodopic ima za muzjaka od patke naziv sljez 
m, koji stoji u vezi sa slezen m (Kotari u Dal- 
maciji), slezenjak m (oko Nina, Dalmacija), 
slezenka f (ibidem), slezenjaca, slezinka f, 
mozda prema boji biljke sljez (v.) »malva«. 

Lit: ARj 13, 941. 949. GM 369. Hirtz, 
Aves 412. 416. 442. Godin 119. 

rigai), gen. -glja m (ZK) »(e)reza, kracun« = 
rlgla f (Varos, Slavonija) »zapor, zasun, kra- 
cun« = (sa glj > gnj) riganj, gen. -gnja (Lju- 
bisa) »orude ili sprava za mucenje« [usp. 
argon]. Deminutiv na -ica riglica (Belostenec) 
»lokotic«. Od nvnjem. rigel, danas Rlegel, 
srodno s Reck »Stange«, koje se i kod nas 
upotrebljava kao tudica za gimnasticku spravu. 

Lit: ARj 13, 949. 952. Weigand-Hirt 1, 
586. Skok, ASPh 31, 474. Striedter- Temps 
185. 

rigati, -am impf. (15. v., Vuk) (iz-} = 
rigat (ZK, Kosmet) prema pf. rignuti, -em 
(iz-, pod- se") i iterativ na -va- izrigavatl / pod-, 
-rigavam, izrigivati, -rigujem, ie., baltoslav., 



rigati 



140 



rijedak 



sveslav. i praslav. rygati, »eriigere, ruotare (s 
kojim je u prasrodstvu), aufstossen«. Una- 
krstavanjem pbdrignuti se, podrigivati se (Vuk) 
i pozderati nastade u Kosmetu pozdrigovat, 
-ujem. Radne imenice na -vac, -lac, -telj: 
rigavac, gen. -vea (takoder toponim) = rigalac, 
gen. -aoca = rigatelj. Na -avica rigavica (ta- 
koder ime biljke »muscari botryoides«, usp. 
tal. bulbo vomitorio), postverbal podrig m. Na 
-otina (upor. bljuvotina) rigotina. Odatle pe- 
jorativna metafora na -ot rigot m (Kavanjin) 
»klevetanje«. Samoglasnik -i je nastao izjery-a 
< ie. u, upor. stcslav. rygati, polj. rzygac, 
rus. rygatb »isto«. Prijevojni stepen ft od ono- 
matopejskog korijena *reug- potvrden je u 
gr. ipv-jr] pored epeiiyoixoa »pljujem, blju- 
jem«, lat. eriigere, dok je u baltickoj grupi 
pored riigti, rugstu i prijevoj perfektuma 
*roug-\ lit. riaugeti »isto«, lot. atraugties, 
iterativ raiigaties »isto«. Rumunji posudise 
rigai pored ragai. 

Lit.: ARj 4, 295. 13, 950. 951. 952. Coro- 
vic, ASPh 29, 510. Matic, SIRev 4, 61. si. 
Elezovic 2, 93. 177. Miklosic 286. Bruckner 
478. Mladenov 560. WP 2, 357. Schwyzer, 
IF 23, 308. Johansson, IF 8, 172. bilj. Chad- 
wick, IF 11, 148. Schwarz, ASPh 42, 280. 

rigeta f (Buzet, Sovinjsko polje) »zeljezni 
obrac na kotacu, sina, sinja (u ZK)«. Od furl. 
righete, reghette (= tosk. reggetta, deminutiv 
od lomb. rega) »ferro o nastro di varie mi- 
sure per cerchi da botte, per imballaggi itd.«. 
Lomb. g < I > j izgubilo je palatalitet u 
furl., upor. tal. traghetto < lat. trajectus. De- 
minutiv na -etta od lomb. rega < regula. 

Lit.: Pirone? 860. 877. REW 3 7177. Prati 821. 

riglec ni (hrv.-kajk. ?, Sulek) »biljka bellis 
perennise. Deminutiv na -bk riglecek (hrv.- 
-kajk. ?). Nema narodskih potvrda. Mozda 
ju je Sulek uzeo iz slov., gdje je potvrdena 
kao rigec, rigljec, rigeljcek. Prema srvnjem. slo- 
zenici Ringelbluome »calendula«, tako naz- 
vana jer joj sjemenke nalice na male prstene. 
Od stvnjem. ringila »1° Heliotrop, 2° kreisfor- 
miges Geback«, deminutiv od (h)ring »okrugao 
predmet« moze da potjece riglja f »pokrovac 
na zemljanu loncu, givka (ZK), pokljuka«. Tu 
rijec biljeze Belostenec (kao dalm.), Jambre- 
sic i Stulic. 

Lit.: ARj 13, 952. Pletersnik 2, 426. Wei- 
gand-Hirt 2, 591. 

rihta f (1507, Veprinacki statut) »sud, 
sudenje, judicium«. Sa njem. -er < lat. -arius: 
rihtar (1465-1581, 1591, Samobor, Jastre- 



barsko, Lipnik, Krasic, Okie) »opcinski gla- 
var i sudac«. Odatle prezime na -evic Rihtarevic 
(Dobrinj, 1321), Rihtaric (laska, 1686). Prid- 
jev na -ov Rihtarovo, potvrden u sr. r. kao 
toponim (Hrvatsko zagorje). Rijec rihta nije 
od nvnjem. Gericht n, jer bi se moralo poci 
od stvnjem. girihti, od kojega se mogao i 
shvatiti kao dativ femininum, i odatle se opet 
doduse mogao stvoriti novi nominativ rihta 
sa gi > ji, i i ispustanjem tog prefiksa, koji 
se shvatio kao veznik i. Ali to nije vjerojatno, 
jer se rihta f moze identificirati sa stvnjem. 
rihti f »Rechtswaltung«. Tada ne treba objas- 
njavati ni rod ni gubitak prefiksa gi-. U Ve- 
prinackom statutu stoji: ovde na Veprince, mo- 
remo za vsaku rec pravdu sudit, zac imamo pun 
stol i rihtu; rihta je dakle apstraktum. Na- 
protiv, rihtar je od Richter, stvnjem. rihtari 
»upravljac«, od recht, ie. podrijetla. 

Lit.: ARj 13, 953. Mazuranic 1248. 

rij m (1381, Srbija) »krcevina, proplanak«, 
postverbal od rij ati, rijem impf. (18. v.) »1° 
kopati zemlju rilom, 2° (Neretva) podorati 
(Pavlinovic)«. Na -avica rijavica f »razrivena 
zemlja«. Toponim: Rija f pi., kreevina u 
dzematu Godusi visocke nahije (Bosna). Ne 
zna se ide li ovamo ili pod rid rijai, gen. 
-aca »riba kaluderka, ugljivka, chondrostoma 
nasus«. Samoglasnik i je nastao od e pred j 
kao u prije prema prezde. Upor. stcslav. rejati, 
bug. reja se, rus. eeaib »gurati«, slov. reja, 
rejava »Lichtung, leere Flache«. Usp. riti. 

Lit.: ARj 13, 953. Pletersnik 2, 416. Miklo- 
sie 278. Brugmann, IF 30, 380-381. Meillet, 
MSLP 9, 137-141. (cf. AnzIF 1, 164). 
Holthausen, IF 35, 132. Mladenov 566. 

rijedak, f rijetka (Vuk, - lesalj, platno) — 
redak (ekavski) = redak, retka (ZK) = ridak 
(ikavski; suprotno gust, mnogi, cest), sveslav. 
i praslav. *redbkb, obrazovan s pomocu su- 
fiksa -afta (kao uzak), koji nestaje u kompa- 
rativu i nekim izvedenicama redi, »1° rarus, 
2° neobican, 3° dragocjen (Istra)«, s prefiksom 
ob- obrijedak »dosta rijedak«. Apstraktum na 
-ost rijetkost. Prilog rijetko, obrijetko (po- 
sijati), ndretko pored ndretko (Kosmet). De- 
nominal (faktitiv) na -hi rijediti, rijedim impf. 
(Hrvatska) (ob-, pro-), na -eti obrijedjeti, bbri- 
jedlm, na -ati prorejat (ZK). [Usp. i redina 
pod red]. Postaje od ie. set-baze *ere-, od 
koje se korijen *er- nalazi u prijevojnom ste- 
penu u oriti (v.), raz- (v.). Ta se baza nalazi 
u lat. rarus, retis »mreza«. U slavinama je 
prosirena formantom dh, a u baltickoj grupi 



rijedak 



141 



rijesiti (se) 



formantom t: lit. retas, lot. rets »isto«. Madzari 
posudise ritka = retka. V. jos reha »lana 
rara«, rehav, rehulja. Jagic i Pedersen upore- 
duju i sa lit. erdvas »geraumig, weit«. 

Lit.: ARj 8, 462. 14, 5. 8. Kostic, NJ 7, 
229-233. Miklosic 277. Holub-Kopecny 323. 
Bruckner 473. KZ 46, 234. Trautmann 249. 
Jagic, ASPh 20, 48. Boisacf 73. Vaillant, 
BSLP 31, 44. Pedersen, IF 5, 56. 

rijeka f (12. v., Vuk) = rijeka (Bosna, 
Gradacac) = reka (ekavski; cakavski u Li- 
burniji, 1574; 1546. na Reki svetoga Vida — 
Rika sv. Vida, Glavinic, tako i 1458) = reka, 
gen. reke (Kosmet) = (ikavski) rika (ZK), 
sveslav. i praslav. reka, bez baltickih i ostalih 
ie. usporednica, »1° flumen, fluvius, 2° to- 
ponim (u sg. i pi. : Rijeka na Kvarneru i Reka, 
oblast oko decanske Bistrice, 46 sela = Reka, 
u Vuka, knezina u nahiji dakovickoj, sliv 
rijeke Radikejt = (12. v., lat. dokumenat) 
Roeka (hrv.-kajk. podrucje). Pridjevi na -bn 
odredeno njeini (Danilo, Milicevic, Kanizlic, 
Slavonija), na -bife' ryeSki (Dordic) = (1640) 
kapitan riski (od ktetika toponima Rijeka). 
Na -janin etnik (1598) Andrej Jurkovic Ricanin, 
»namestnfk« kapetanije kastavske = Jursa 
Ricanin, pod Trsatom = 1607. Antun Rican 
m prema f Rescica »Rjecanka« (narodna pjesma 
istarska) pored Reskinjica; na -// Rekalija 
(Vuk) = Rekanac, od Reka (ne govore ni 
cisto srpski ni cisto bugarski), odatle prezime 
na -ic Rekalic i pridjev rekanski. Na -avica 
rlkavica (Vuk, Backa, Banat) »vodenica po- 
tocara«. Deminutiv rjecica, toponim u sg. i 
pi. Ricica, Recica (Kosmet). S prefiksom po- 
Porec (selo, kraj Virovitice i Pozege; pozeski g. 
1702, 1733, ikavski Poritsch; 14. i 15. v., 
Srbija), izvedenica s pomocu pridjevskog 
sufiksa -(o od sintagme. Uz taj pridjev treba 
podrazumjeti kraj. Upor. i ces. kolektiv 
porici = hrv.-srp. porjecje i isti prefiks u 
bugarskom poroj. Slozenica je od sintagme i 
1451. Vrh Rike, lat. Verchreka (1185) = s disi- 
milacijom r — r > r ~ I Vrlika (Dalmacija). 
Upor. drugu disimilaciju u slov. Vrnika. Jat 
u praslav. reka tumaci se iz ie. dvoglasa oi i 
pretpostavlja se A roi-qa od prijevoja baze 
*erei-: *eroi-, koja se nalazi u lat. rivus, ags. 
rith »isto«. Bez sufiksa -da ista se baza nalazi 
u stcslav. i aro/6 »conf luxus, Zusammenfluss, 
confluent«, izrojb »fluxus seminis« > ces. zdroj 
»izvor«, posudeno u rum. siroi »Strom, Bach, 
Flut« = (Banat) sironiu = silau (Moldavija) = 
sirboi, s glagolom a siroi — sirui »stromen«. 
Suglasnik j mjesto i tumaci se onomato- 



peizacijom. Ovamo jos rojb i stcslav. narojb 
»Andrang«, odatle rum. noroi »blato« i izve- 
denica na -eib > -eald noroiala »blato«; glede 
na- > no- upor. norod < narod. Za prefiks po- u 
Porec i bug. poroj »1° Gebirgsbach, Giessbach, 
2° Platzregen, 3° toponim« nalazi se paralela 
u arb. perua, odredeno peroni »Flussbett, 
Bach« < ie. *per- ili *pa-ren. Upor. i arb. 
rite »vlazan«. Drugi dio prve, iliro-tracke 
rijeci bio je latiniziran na Balkanu u *parivu 
> rum. parau. Tako je mogao nastati i 
paroj (Crna Gora, u toponimu Parojske njive) 
= poroj (Makedonija) kao slavizacija iliro- 
tracke rijeci *-renu > *-ronu > arb. -rua. 
Korijen te prefiksalne slozenice sadrzi i arb. 
krua »izvor« < k'e- + rua < -renu. Upor. 
isti korijen i u hrv.-srp. roniti (v.). Sto se tide 
ie. pretpostavke *roi-qa za praslav. reka, 
treba ipak istaknuti veoma znacajne izvan-ie. 
usporednice, kao sto su u juznokavkaskom 
jeziku andi i mingreli rekka »ravin« i u euzkara 
(Baski) erreka > (Gascogne) arrec (docetak 
se pise i -eg, -que, -gue) »ruisseau«, iz cega 
izlazi da bi praslav. reka mogla pripadati 
pred-ie. supstratu. Arbanasi posudise reke 
»Bach« iz starosrpskog ekavskog narjecja. 

Lit.: ARj 14, 5. 8. 51. Elezovic 2, 172. 
176. Hamm, Rad 275. Surmin 193. Miklo- 
sic 211. Holub-Kopecny 322. Bruckner 475. 
KZ 45, 104. Mladenov 566. WP 1, 139. 141. 
Joki, IF 37, 91. Isti, Stud. 74-75. Ub 10, 
180. Tiktin 1062. 1437. Erekert, Die Sprache 
des kaukasichen Stammes 123 (cf. Bertoldi, ZRPh 
31, 147). GM 363. Boisacq 712-713. Matze- 
nauer, LF 18, 250. Brugmann, IF 19, 384. 
Diculescu, DRom 4, 491. (cf. Ub 12, 128). 
Vaillant, Ivsicev zbornik 389-90. Skok, Rad 
224, 140-141. 

rijep m (Moraca, Crna Gora) »biljka bod- 
ljikavi cicak«. Da nije u vezi sa stcslav. rpeina 
»Platane« ? (v.). 

Lit: ARj 14, 13. 

rijesiti (se), rijesim impf., pf. (13. v., 
Vuk) = resiti (ekavski) = risiti (ZK, ikavski) 
(od-, raz-) = (krivom deprefiksacijom ispus- 
tanjem pocetnog o- i raz- u prefiksalnim 
slozenicama) drijesiti, drljeslm impf. (16. v.) = 
drieslt pored driesat (Crmnica) = drtsit (Lum- 
barda, Korcula; protivno svezati), baltoslav., 
sveslav. (osim polj.) i praslav. resiti, »1° solvere, 
2° ponistiti, raskinuti, 3° osloboditi, oprostiti, 
mentovati (religijski jezik, od grijeha), 4° (in- 
telektualni, sudski jezik, objekti pitanje, na- 
ucne zadatke, probleme) odgonetati, doci do 
rezultata (u)«, iterativ na -va- rjesavati, rje- 
savam. U prefiksalnim slozenicama na iz-, 



rijesiti (se) 



142 



rikula 



raz- umece se d kao prijelazni suglasnik vec 
u stcslav. razdresiti > razdresati (Domentijan) 
> razdrijesiti (Vuk), izdrijesiti, Izdrijesim 
= (ikavski) izdrisiti, razdreslvatl, -dresuj m, 
na -ovati adresovat, -lijem (Kosmet). Pridjev 
na -Iv rjeslv (ne-, raz-, neraz-}, apstraktumi 
na -ost rjesivost (ne-, neraz-), na -idba rjesidba. 
Postverbal razdreh (stari rukopis). Na -ilo 
resilo (Istra) »otkupnina u vidu kobase, vina, 
novca, sto momak koji uzima djevojku iz dru- 
gog sela, treba da dade tamosnjim momcima«. 
Arbanasi posudise iz starog ekavskog reshi- 
tune, reshit »oprastam«. Jat je nastao od ie. 
dvoglasa oi u prijevoju perfektuma *rozs-: 
*reis-, kako pokazuju balticke usporednice: lit. 
iterativ raisiti »vezati« prema risti »isto«, 
risk »veza«, lot. ralsit. Taj se korijen nalazi 
jos u sanskr. resati (3. 1. sing.) »povreduje 
se«, avesta raesa »pukotina«. To je rasirenje s 
pomocu 5 > h u slavinama ie. korijena *rei- : 
*roi- »ritzen, reissen«. Uporedenje s baltickim 
usporednicama kaze da je prvobitno znacenje 
od praslav. resiti nastalo deprefiksacijom od 
razdresiti bilo »odvezivati, razvezivati = razlu- 
civati (upor. zamjenu za resiti polj. rozluszczyc")«. 
Vrlo je vjerojatno da znaci radnju Ijustenja 
oraha i da je praslav. oeeia (v.) u vezi s 
osnovom glagola resili. V. jos rezali i lijeha. 

Lit.: ARj 2, 778.4, 161. 13, 516-7. 14, 
13. 53. Kusar, NVj 3, 325. Pintar, ASPh 
30, 310-312. Miletic, SDZb 9, 392. Elezovic 2, 
I9.Mikloslc2 AA .Holub-Kopecny 322. Bruckner, 
KZ 51, 241. ZSPh 4, 217. Mladenov 560. 
GM 363. Resetar, ASPh 36, 543. Fraen- 
kel, Mnema Zubaty 11 — 12. Kurz, ibidem 
(cf. Sldvia 7, 364). Vaillant, RES 22, 9. 26. 
29. Iljinski, RFV 69, 12-23. (cf. Ub 1, 
164). Pedersen, IF 5, 29. WP 2, 343. 

rijobarbar m (Perast) = rebarbara f = 
rabarbar (Belostenec, Dubrovnik) = rabar- 
bara (Vinkovci) = rabarbar (Rab) »biljka 
rheum barbarum«. Od tal. rabarbaro = reobar- 
baro. Za tu ljekovitu biljku postoji i balkan- 
ski turcizam arapskog podrijetla (tur. ravend 
< ar. rawand): raven, gen. -ena m (Kos- 
met) = roven (Pirot) = ravent = ravend 
(BiH) = (bez n) raved = reved (Vuk, Du- 
brovnik) = reven (Stulic, Sulek) »gentiana 
lutea, kosutina brada, srcanik« = revanj = 
reventa f (Bosna, Popovic) = revnik (Zore); 
rum. revent, bug. reven, arb. revenceni f, ngr. 
oocpevxi = pefSevTi > cine, rdvente. Stulic 
ima raved »reum raponticum«. Sulek ima 
ravandija i »gentiana pannonica«. 

Lit.: ARj 12, 832. 13, 413. 415. 800. 907. 
909. 910. 14, 16. Elezovic 2, 156. Kusar, 



Rad 118, 19. Budmani, Rad 65, 166. Korsch, 
ASPh 9, 664. GM 361-362. REW* 7273. 
Skoljlc- 532. DEI 3188. 

rikati, rice pored -ara impf. (14. v., Vuk) 
(iz- se, raz.-, s-, za) prema pf. fihnuti, -em 
(15. v., Vuk), baltoslav., sveslav. i praslav. 
rykati, »rugire (s kojim je u prasrodstvn)«; 
pseudojekavizam rijekati. Prema prijevoju si- 
rov-surov, stid-studen, takoder riikati, nice (su- 
bjekt vo, medvjed) (za-) = riikati, nice pored ru- 
ka (Vodice) »isto« prema pf. niknuti, ruknem (su- 
bjekt vO). Deminutiv rikoktati, -kce (narodna 
pjesma crnogorska), mozda umjesto rikotati 
[ARj]. Samoglasnik t' je nastao iz jery-a, upor. 
stcslav. rykati, rus. rykaf. Postverbali rik m, rika 
f, ruk m, ruka f. Na -avac rikavac »1° kasalj, 2° 
toponim, hidronim«. Rumunji posudise a rdcni 
pored ragni. U baltickoj grupi lit. ruktl, lot. 
rukt »briillen« pored lit. rekti »kricati«. Ie. 
je onomatopejski korijen *reu-, *ru-, koji se 
nalazi u revati (v.), rujan (v.), ovdje prosiren 
formantom -k : A reuk-, A ruk-, stvnjem. rohon, 
sanskrt ruvati (3. L), lat. rumor, ravus, raucus. 

Lit.: ARj 4, 296. 14, 17. 19. 20. Ribaric, 
SDZb 9, 188. Miklosic 282. 286. Holub-Ko- 
pecny 320. Bruckner 472. Mladenov 364. 
561. WP 2, 351. Trautmann 241. Iljinski, 
ASPh 29. 491. Wood, IF 22, 154. Buga, 
RFV 75, 141. (cf. Ub 8, 198). Matzenauer, 
LF 18, 244-245. Kretschmer, KZ 31, 386. 



riksa f (15. v., Spovid opcena, latinizam) 
»svada, kavga, tucnjava«. Od lat. rixa. 
Lit.: ARj 14, 20. REW 3 7342. 

riktati (se), -ara impf. (Lika) (na-, u-j = 
riktati (ZK) = rihtati (Krasie) = narihtati 
(ib.), iterativ na -va- riktdvati (se), riktavam 
(Lika) »popraviti, udesiti, urediti«. Od njem. 
richten, od recht, preko granicarsko-njemackog. 

Lit.: ARj 14, 20. 

rikula f (Dubrovnik, Mikalja) = rigula 
(Sulek) »pitomo zelje, kao salata, eruca sa- 
tiva«. Dalmato-romanski leksicki ostatak od 
lat. deminutiva erucula (u > i kao u mir < 
murus) prema rukula (Mikalja) = rukola (ca- 
kavski, Istra) = slov. nikulja »eruca saliva« < 
tal.-trsc., tal. nicala, koje predstavljaju uceni 
tip. Stara je posudenica i slov. ruklja f »rutica, 
Raute« sa sinkopom penultime. Vazna je 
potvrda iz Vladmirovica rukula aliti riga, 
iz cega izlazi da je postojala sa u > r i eruca 
(njem. Rauke*) > riga (Poljica, Vrbnik) = 
riga (Hrvatsko primorje) pored deminutiva na 



rikula 



143 



Rim 



nenaglaseni sufiks -ula. Upor. mlet. ruca, 
ruchetta »brassiea eruca«. Od lat. eruca > 
furl. ru\e je slov. ruja »Schafgarbe, achillea 
millefoluim«. Upor. polj. rukiew, rukula i arb. 
rok e. 

Lit.: ARj 3, 296. Zore, Tud. 19. Pletersnlk 
2, 443. 448. REW 2907. 2998. Miklosic 
283. Bruckner 468. Matzenauer, LF 17, 187. 
Strekelj, ASPh 12, 468. GM 368. DEI 3293. 

Rim, gen. Rima m (13. v., Vuk) = Rim 
gen. Rima (Istra), toponim. Etnik na -janin, 
Rimljanln m prema f Rimka, Rlmljanka »1° 
covjek iz Rima (moderno znacenje), 2° za- 
mjena za poimenicen pridjev lat. na -anus, 
3° covjek iz Rimskog carstva (anticko znacenje), 
4° katolik, 5° hodocasnik u Rim«. Ktetik 
na -bsk rimski. Odatle na -ice Rimljanice 
»rupe vise Prilitora (Crna Gora)«. Slozenice: 
rimpapa m (Vuk) »1° papa, 2° katolik« (< tur. 
rimpapasl »rimski papa«) = latinin »katolik«, 
u pi. toponim Rimpape, Rimpapici (Bosna), 
rimpapovac, gen. -ovca (Pavlinovic) »pristalica 
rimskog pape«, rimpapskl, rimokatolik, odatle 
na -luk rimluk = latinluk »katolici«, pridjev 
rimokatolicki. Nalazi se u svim slavenskim je- 
zicima. Nije posudenica praslavenska, jer je 
taj toponim krscanstvo prosirilo. Samoglasnik 
i mjesto 6 > u nastao je kao u lat. cruce > 
rom. (furl., mlet.) croze > kriz (tako izvodi 
Bohac), ces. khz, tj. lat. r bilo je palatalnije 
nego slavensko (v. repa); ru je dalo isti re- 
zultat kao u judaeus > zidov. Ne treba po- 
misljati da je Rim doslo u slavine preko stvnjem. 
(germanskoga, Mikkola) Rum. Miklosicevo i 
Briicknerovo uporedenje samoglasa i u Roma 
> Rimi sa -ona > -in u Labin, Skradin nije 
ispravno; to nije posve identic na pojava jer 
se moze dokazati da se -ona > -in u Labin 
razvilo preko -un. Tu treba pretpostaviti ii > 
y > I, sto kod Rim, ces. Rim, polj. Rzym 
nije slucaj. Kao toponim Rim se prenosi i u 
nase strane. Tako se zove selo u kotaru Vrbov- 
sko, mjesto u zagrebackoj nadbiskupiji i mje- 
sto kod Mirogoja (Zagreb). Od tog toponima 
postaje opca rijec (apelativ) u Istri rim, gen. 
rima »dan prostenja na porciunkulu«. Na 
-be > -de Rimac, gen. -raca, prezime. Pridjev 
u sintagmi rimska cesta »Milchstrasse«, slov. 
rimscica »Orion«. Denominal porimiti se pf. 
(Kanizlic, Pavlinovic) »polatiniti se, pokato- 
liciti se«. Rumunji posudise etnik Rimlean, 
Rlmlean (16. i 17. v.), pridjev rimlenesc. Lat. 
pridjev na -anus romanus ocuvao se u vise 
vidova. Najprije kao etnik Rumun, gen. -una, 
pridjev rumunski (Danicic, tako opcenito 



kod Srba) — Rumunj, gen. -unja (Budmani, 
tako opcenito kod Hrvata), rumunjski. Odatle 
na -as Rumunjasi »granicarski naziv za dva 
rumunjska granicarska puka«. Novija je po- 
sudenica za Vlah, kako se i sada nazivaju 
Rumunji u Banatu i Cincari u Makedoniji. 
Samoglasnik u je zamjena za rum. jery i < lat. 
a pred n. Odatle u 14. i 15. v. na nenaglaseni 
sufiks -la Romanija naziv je bizantinskog car- 
stva (isprava cara Dusana 1348: spisasmo 
imena metohijama po Srbljah I po Romaniji) = 
Rumanlja (1493: basa Rumanije*), tako i u 
tursko-slav. dokumentima (1459. pismo cara 
Murata, gdje se pravi razlika izmedu Natallja 
= Anadol i Romanija »evropski dio carstva 
oko Carigrada«, kod Vetranica Slavna Rc- 
manija ter Lurkom sluzi, kod Pavica blizu 
Carigrada gdi no jeste Romanija sada). Upor. 
tur. rumdni »bizzntinsko-grcki«. Pridjev ro- 
maniski (basa, kadija, car, zcmlja, 1483 — 1492). 
Pridjev romanski'. Bajazit romanskijem zem- 
Ijanl gospodln. U nasoj toponomastici je Ro- 
manija (Vuk, narodna pjesma) gora u Bosni 
blizu Sarajeva, dvije mahale u sarajevskom 
kotaru. Ne zna se pravo sto znaci taj toponim. 
Upor. jos licno ime Roman (13. v.), m pi. 
Romani (Foca, selo), prezimena Romanic 
(Hrvatska, Srbija), Romanovu (Srbija, 1666. 
Koprivnica), koje moze biti od licnog imena 
Roman; toponim Romanovici (sarajevsko polje), 
Romanova m pi. (dva sela, Vranja, dvije 
mahale kod Bosanske Gradiske). Livada Ru- 
manovlca (Bucje, Slavonija), Romaniconji m pi. 
(porodica, Pozarevac). Toponim bi se mogao 
odnositi i na srednjovjekovne Vlahe, koji su 
u svom jeziku ocuvali za sebe latinski naziv. 
Ovamo ide jos pridjev na -j Romanj dol (14. v.), 
odatle poimenicen femininum Romanja f (dze- 
mat, sarajevski kotar), na -ka Romanjka 
(mahala, Ljubuski, Hercegovina). Od romanus 
potjece i ime biljke romanika »chamomilla 
romana«, njem. romische Kamille, madz. romai 
szegfii. Latinski pridjev romanus na 11 raznih 
nacina prilagoduje se jeziku: roman, gen. 
ramna »chrysathemum leucanthemum«, ra- 
men (Lika) »volovske oko, achillea millefo- 
lium, anthemis nobilis, jafmen (Sulek)«, ra- 
menak, gen. -enka (Vuk, Crna Gora), roman 
(Mikalja), rman (Sulek), romanika (Mikalja), 
ravan = revan, ramina (Sulek). Tako je i u 
ostalim slavinama: slov. arman(ec), erman = 
rman(ec), roman, rus. ramen, romen, romaska, 
ces. rmen, rumenek, hermdnek, slvc. rumancok, 
polj. ruman(ek) lid., sto sve Bruckner izvodi 
iz gr. A aumuT|Aov > lat. camomilla (v.). Pridjev 
ramanski (Stulic) »camomillino«. Upor. jos 



Rim 



144 



rintati 



rum. roman = romon (Erdelj) »matricaria«, 
romanita \ romanita = mamorita / mom-. Od 
priloga romanice (loquf) > stfr. romanz > tal. 
romanzo nastade internacionalni naziv za knji- 
zevnu vrstu roman, gen. -ana m (19. v.) i 
naziv za knjizevni smjer romantika f = roman- 
tizam, u 15. v. rumanac (trojski, rukopis 1468, 
ili jos stariji iz 14. v.) = sb bogomb pocimaemb 
eomanbcb (16. v.). Od Roma postoji jos gr. 
pridjev na -a'i'oc, 'Pwnaioc,, koji je ostavio 
tragova kod nas: stsrp. pridjev rumbskb, 
rumski 1541. od Rum »Grk«, u tur.-slav. 
zemljam rumskijem gospodin (1512, 1513), u 
naslovu sultana, 1501. razlikuje se u naslovu 
zemljam rumskim i romanskim, kod Gundulica 
beglerbeg rumski. I stcslav. rumin & (indivi- 
duals sufiks -in kao u Srbin). Iz toponomas- 
tike ide ovamo po svoj prilici ime planine 
kod Bara Rumija (Vuk), blizu Skadarskog 
jezera. Odatle rumijai »vjetar u Skadarskom 
blatu«. Upor. navod Resetarov da u okolini 
dubrovackoj Rnaut znaci »covjek iz Romanje«. 
Upor. u Dubrovackom statutu (II 18, 2) de 
Duldnio versus Romdnidm. Rumska f (selo, 
okrug Sabac). Znacajno je sto Trojanovic 
veli da se seljaci ovoga sela sami nazivaju 
Aromuni. To bi znacilo da se kod njih ocuvao 
cine, aromdn < romanus. To bi trebalo jos 
provjeriti. Ovamo bi mogao ici i srijemski 
toponim Ruma (Reljkovic), odatle etnik Ru- 
mljanin m (Vuk) prema f RUmljanka, pridjev 
rumski. Badric ima cesar od Romei, a Miklosic 
Romejaninb i rombskb, Bella Rum »pokrajina 
Ilirika«. Ovamo ide ar. > tur. Urum i horonim 
Urum-ili »rumska zemlja« > Rumelija (Vuk) 
pored urume(n)lija (Bogisic), spahije od Uru- 
melije (Vuk), etnik Rumeiijanin, pridjev ru- 
melijski (vezir) = rumelski. Od gr. pridjeva 
potjece lat. romaeus > tal. romeo, stfr. romier, 
prov. romieu »peregrinus > (Dubrovnik) pi- 
ligrin, hodocasnik«, tal. vie romee »ceste koje 
vode hodocasnike u Rim«. Znacajno je i za 
slavistiku od vaznosti da je docetak -ieu bio 
zamijenjen sufiksom -ier < lat. -anus > slav. 
-ar, sttal. ramerb, upor. kod Du Cangea romi- 
peta »hodocasnik«. Na *romarius oslanja se slov. 
romdr, gen. -r/a, hrv.-kajk. romdr m (samoborski 
romari u Mariji Bistrici) = rumar (hrvatska 
narodna pjesma) prema f romanca, deminutiv 
slov. romarcek', pridjev romarski, na -stvo ro- 
marstvo, denominali ramati (na-, o-, od-, po-, 
pre-, pri-) = ramanti »hodocastiti«, romanje n. 
Spomenuti jos treba da se i tal. naziv Marea 
za Peloponez izvodi metatezom od *Romea. 
Upor. tal. Napoli di Romania »Peloponez«. Taj 
je naziv usao i u turski jezik, odakle sa -li 



bosansko muslimansko prezime Moralii. Za 
sve ovo usp. i romandzati. 

Lit.: ARj 2, 264a. 13, 150. 151. 14, 23. 
25. 302. 312. Jagic, ASPh 9, 121-136. Ple- 
tersnik 1, 6. 664. 161. 2, 270. 328. 429. 437. 
Novosti 31, br. 214. Pirchegger, ZSPh 12, 
303-308. Bruch, ZRPh 58, 343. Spitzer, 
ZRPh 56, 645. REW* 7368. 7370. 7371. Tiktin 
1335. Bohac, LF35, 223-236. Vasmer, ZSPh 
5, 410. Mikkola, MSNH 7, 261-279 (cf. 
JF 7, 243). 

rima f (juzna Dalmacija, Zore, Bilecke 
Rudine u Hercegovini, Potomje) »pfitka, neis- 
tesana letva na kutnjem tjemenu ispod crepova, 
lata (Imotski), debela, dugacka, tri prsta de-, 
bela motka, sto se pribije na cabrun poprijeko 
da se moze nastaviti ploca ili crijep na pokrovu« 

Lit.: ARj 14, 24. 

rimati, -a impf. (Dalmacija, Pavlinovic, 
subjekt dijete") »pomalo plakati jeduci, cmizdri- 
ti«. Deminutiv na -kati finkati, -a (Lika). 
Ovamo ide i ronjkati, -kd (Lika, subjekt prase). 
Upor. roktati. 

Lit.: ARj 14, 24. 28. 162. 

rimes m (Bozava) »impiallaciatura, spunt 
(ZK)«. Od tal. rimesso, mlet. remesso, poimenicen 
part. perf. od rimettere (prefiks -re i mitlere), 
kilat, remissus. V. misa. 

Lit.: Cronia, W 6, 119. REW* 7433. 7197. 

rintta f »mrcina, skitnica, lola«. Od madz. 
ringyd »rdava zena«. 

Lit.: ARj 14, 27. 

rink m (Belostenec, hrv.-kajk.) »1° krug, 
kolo, prsten, vitica, 2° nausnice, 3° obruc, 
halka, 4° vrsta (Visoko, Bosna; ovdje nominativ 
nije potvrden)« = rinka f (ZK, Belostenec, 
slov.) »kolobarac, kolce, prsten«. Deminutiv 
na -ica rincica (ZK) = rincica = vindice 
(Belostenec, Virje, Slavonija) »1° vitica, 2° 
ogrlica, 3° (u pi.) nausnice, minduse«. Na 
-de rinkdc, gen. -aca (Martijanec, Durdevac, 
Koprivnica) »Ringeltaube«. Od njem. Ring, 
bav. Rinken, srvnjem. rinke. 

Lit.: ARj 14, 27. 28. Strekelj, DAW 50, 
52. 

rintati, -am impf. (Vuk, Srbija, Lika) »tesko 
raditi«. Na -alo rintalo m prema f rintalica 
(Lika). Upor. rinuti, -em (Vuk, Leskovac, 
Vranje, Srbija; Kosmet, Kosovo polje: sas 
lopatu, sos motiku) »izbacivati, grlati«. Ako 



rintati 



145 



ripati 



je to uporedenje ispravno, rintati je deminutiv 
na -tati odatle. 
Lit.: ARj 14, 28. 29. 

Rintitia f, ovako prepisao Depope (Sta- 
rine 35, 480) s naslova Divkoviceva djela iz 
1616. gdje upravo pise Bosne Ardentine te 
treba citati Arjentine, tj. Bosne Argentine (v. 
pod Bosna}. 

Lit.: ARj 14, 53. 961. 

rinuti, -empf.( Vuk) (iz-,na-,po-,s-,u -, 
za-) prema impf, na -va- rivati (se), -dm (Vuk, 
Lika) = rivati (ZK) (po-) = (pseudojekavizam) 
rilevati (Ljubisa), sveslav. i praslav. *ri-, »1° 
trudere, potisnuti, gurnuti, turnuti, 2° (rad 
asovom i lopatom, Kosmet, Srbija, bug.) dizati, 
grepsti dubre ili zemlju«. Odatle na -tati rin- 
tati »tesko raditi (v.)«, sa -dz.it nejasnog postanja 
rlndz.it (Kosmet) »rinuti, gurnutk; iterativ na 
-va- rinjivati, rinjujem (Stulic). Na -javina 
rinjavina (Dalmacija, Pavlinovic) »gurnjava«. 
Nejasna je semanticka veza s korijenom ri- 
u lirivak, gen. -ivka (Crna Gora) »uze sto zene 
nose breme«. U Kosmem se ta rijec upotreb- 
ljava u poredenju: debelo kaj urivak. Sa rinuti 
stavlja se u vezu rum. glagoli a porni »in Bewe- 
gung setzen«, odatle rum. izvedenice tor- 
nitura = na -H6 > -eala porneala < prema 
Tiktinu stcslav. parinoti, a urni »von der 
Stelle bewegen, wegstossen, aufschieben« < 
prema Tiktinu stcslav. otirincti. Gubitak samo- 
glasa j bio bi kao u polj. wyrnqc. Postoji moguc- 
nost tumacenja tih rumunjskih slavizama i iz 
gnati, zenem > renem (v.). Samoglasnik » je 
nastao iz ie. dvoglasa ei u bazi *erei- od korije- 
na *er- »krenuti«. V. rijeka i roj, rijati, revan, 
roniti. Upor. za prasrodstvo njem. rinnen i 
gr. opfveo. 

Lit.: ARj 4, 296. 7, 585. 14, 28. 30. 45. 
Elezovic 1, 227. 2, 178. 393. Holub-Kopecny 
324. Bruckner 461. Mladenov 561. WP 1, 
141. Trautmann 243. Tiktin 1062. 1697. 
Schrijnen, KZ 39, 488. Boisacq 1120. Matze- 
nauer, LF 18, 250-251. 

rinjkas, gen. -asa m (Borojevic) »rdavo 
kastriran zdrijebac ili junac« = rnjkas, gen. 
-asa (Lika) »vo ili konj, koji se dobro ne ujalovk. 
Od rum. rincaciu, od lat. hernia. Odatle pridjev 
na -ovit rnjkovit (Kurelac) »isto«. 

Lit.: ARj 14, 30. 57. REW 4116. 

ripa f (Rijecka nahija, Crna Gora, Dra- 
gacevo, istocna Hercegovina, Guca, okrug 
Uzice) »1 "veliki kamen, lit, litica, 2° busen 



zemlje (Srbija)«. Semanticki odnos 2° nije ja- 
san. Augmentativ na -ina ripina (Rijecka 
nahija) »isto«. Kavanjin ima: stienske ripe i 
gomile, u kih covjek ne stanuje, nego mis, puh, 
guscer, guje. Toponimi: Ripa, stijena Ripnju 
na istoku (podunavski okrug), pi. f Ripe 
(U Ripe), polozaji u gredi (Dobrota vise Plage- 
nata blizu Ziljeva). Toponomastickeizvedenice: 
Ripac (ispasa, Visoko), nazvan po negdasnjem 
kamenom majdanu (genitiv nije zabiljezen), 
Ripac, gen. -pea, stara hrvatska tvrdava na 
Uni (1447, sufiks nije jasan); jasniji sufiks u 
Ripanj, gen. -pnja (18. v., beogradski okrug), 
koji je od ripa (prema tome je sufiks nas -bn + 
Y). Sa istim je sufiksom ripanj, gen. ripnja 
(Poljica, Retkovci u Slavoniji) »lappa personala, 
biljka ljekovita«, ali nece biti od isle osnove, jer 
se nalazi u ceskom fepen i pol), rzepien. Bil ce od 
repa > ripa < lal. rapa (v.). Za ripa »kamen« 
nalazi se polpuna paralela u rum. ripa »ab- 
schiissiger Ori, Abhang, Schlucht, provalija«, 
megl. ropa »provalija, kamen«, istro-rumunjski 
(Cici) arpd »stijena, kamenila provalija«. To je 
balkanska rijec: arb. ripe »Bergabhang«. Zacijelo 
je ilirskog podrijella. Rumunjski pastiri donijeli 
su preko Karpala lu rijec Poljacima rupa (Ta- 
ire) »velika hrpa razmrvljena hridnog kamenja«, 
ukr. rypd »steiler Abhang«. U hrv.-srp. moze 
biti ostatak iz jezika srednjovjekovnih Vlaha, 
a moze biti i od ilirskih slarinaca. U posljednjem 
slucaju moze bili u vezi sa gripa, fripa (v.). 

Lit.: ARj 14, 30. Koslic, NJ 3, 50-52. 
Vukovic, NJ 3, 183-186. Pu ( caeiu 1467. 

ripar m (1555, Samobor) »vrsla grosa«. Od 
srial, ryparius, njem. gerippter Groschen. Ali 
kako postoji i oblik repar (16—18. v.) vje- 
rojainije je prema repa jer je taj novae imao 
lik repe; njemacki se zove Riibener, dakle je 
kalk prema njemackome. 

Lit.: ARj 14, 31. Herkov 2, 344-346. 

364. 

ripati, ripdm impf. (Leskovac, Pirol, islocna 
i juzna Srbija, bug.) = ripdt, ripljem pored -am 
prema pf. ripiti, ripim (na-) = rlpit (Kosmel) 
(pre-) i rlpnuti, -em (Zaplanje, Leskovac, islocna 
i juzna Srbija) = bug. ripna »skakali, skocilk. 
Prema Mladenovu korijen je isli koji i u rinuti, 
rijeka (v.), lj. od ie. baze *erei-, rasiren forman- 
tom p i u srodstvu je s njem. reisen (reiten), 
koje predstavljaju rasirenje formantom i. Nije 
uvjerljivo, jer je rijec izolirana medu slavinama. 
Njem. reiten ne ide zajedno s reisen. Elezovic 
uporeduje sa dzlpit (Kosmet), dipiti (v.), 
•dipati (ZK), koje je zacijelo onomatope)skog 



10 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



ripari 



146 



riskati 



podrijetla. Suglasnik r mjesto dz-, d- moze 
biti onomatopejska varijanta. 

Lit.: ARj 14, 31. 32. Elezovic 2, 178. Mla- 
denov 561. WP 1, 140-141. 

ripida f (Vuk) »okrugla na drvo nasadena 
ikona (crkveni termin pravoslavaca)«. Kod Stu- 
lica ripina, 1222 — 8 rithida. Ovamo ripidij m 
»lepeza, mahalica«. Od gr. pmic, gen. -(8oc, 
-ibiov. Oblik ripida je od grckog akuzativa 
singulara. 

Lit.: ARj 14, 32. 44. Vasmer, GL 128. 

ris 1 m (Vuk), sveslav. i praslav. zysb, »1° 
lynx, Luchs (s kojima je mozda u prasrodstvu), 
2° vampir (Istra)«. Pridjevi na -ji risji (~a koia) 
= risi, na -ov risov (~o otoj, cest u topono- 
mastici u vezi s apelativima greda, ljut, kose; 
poimenicen na -ovina risemina, na -ovski (upor. 
lavovski) risovski. Slozenica risopas = slov. 
risopes (glede drugog dijela v. pas). Rumunji 
posudise ris. = ris, risop (-op nejasno) »pardalls«. 
U baltickoj grupi kao i u grckom i germanskom 
mjesto r stoji 1: stprus. luysis, lit. liisis, lot. 
lusa, gr.-lat. Xvyt,, gen. Xuyxoc, stvnjem. luhs. 
Ta varijanta tumaci se iz ie. korijena *leuq- 
»svijetliti, svjetlost«, od koje potjece luc, luca, 
luna (v.). Denominacija potjece od ostrih ociju 
risovih. Isti korijen postoji i u varijanti k 
mjesto q: v. lisica, lisast. Da bi se izbjegla 
homonlmija s ovim rijecima, u slavinama je 
nastalo unakrstenje *lis »lynx« sa pridjevom 
ris (~ riba, Dragovci, Slavonija), prosiren na 
-asti risasi ^macka, Lika) »crvenkast, sarovit«. 
Taj je pridjev drugog etimologijskog postanja. 
Prijevojna je varijanta od rus (v.) < ie. *rudh-so 
»crven«. Nalazi se u ces. rysy, rysavy, polj. 
rysawy »crven« i cest je u nasim nazivima za vo- 
love i krave: na -onja = -ota risonja m, demi- 
nutiv risonjica, risota m »1° imena volova, 2° 
saren grah«, na -ova risova »krava«, s deminuti- 
vom riska i hipokoristikom risa f (Lika) »krava«, 
poimeniceno na -ica risovica »krava«. Na -ulja 
risulja (Vuk) »krava«. Toponim Risovac nejasan 
je u ovom pogledu. Moze se odnositi na risa ili 
na boju zemlje (ilovacu). Upor. na -ovka ri- 
sovka »crvenkasta jabuka«. Mjesto izbjegavanja 
homonimije Bruckner pretpostavlja dubletu 
r-.l. 

Lit.: ARj 14, 35-37. Miklosic 286. Holub- 
-Kopecny 320. Bruckner 473. ZSPh 4, 216. 
KZ 45, 46. WP 2, 412. Trautmann 164. Stre- 
kelj, ASPh 28, 488. Boisacf 590. Pedersen, 
KZ 32, 252. IF 5, 39. Matzenauer, LF 18, 
246-247. Loewenthal, WuS 10, 154. Smieszek, 
MPKJ 4, 391. si. (cf. RSI 3, 348). 



ris", gen. risa m (Vinkovci, Slavonija) »dio: 
raditi na ris, Backa, Baranja »na dio zet- 
ve«). Na -ar: risar, gen. -ara m (Vuk, Voj- 
vodina, Otok, Slavonija) prema f na -ica 
risarica (Vinkovci) »zetelac, -lica, koji (-a) radi 
na dio zetve, na ris«. Odatle denominai na 
-iti risanti, risarim »raditi na dio zetve«. Od 
madz. resz. 

Lit.: ARj 14, 34. 35. 

risa f (Lika) »Filzborte, nakit za torbak«. 
Lit.: ARj 14, 34. 

risati, -sem pored risati (prema pisati) impf. 
(na-, o-, u-) »nekadasnji skolski termin za 
(prostom rukom) crtati«, iterativ na -va- uri- 
sivati, -ujem; na -ovati risovati (Slavonija, 
takoder rus.). Postverbal: m m (Prigorje) »ca- 
robni okrug ucinjen .macern, sabljom ili palosem 
za zaklinjanje (primjer: moj pokonji caca... 
Hal v »ris«, Prigorje)«, pi. risovi m »uzorak« 
(Prnjavor, Vrbanja, Posavina); mozda ide ovamo 
riska (Kavanjin) »bora, nabor, mrska«; naris 
(Sulekov neologizam) »nacrt«. Radne imenice 
na -ar risar m prema f risarica, s pridjevom 
risar ski = na -de risac, gen. -aca »1° crtac, 
2° mjera razom (Lepoglava)«. Na -anka nsanka 
f »(skolski termin) teka za crtanje«. Apstrakti 
na -arija risdrija f (Sulek), na -stvo risarstvo 
n. Na -etati: part. perf. pas. riskecan (Sulek) 
»zickzackig«. Nalazi se jos u slov., polj., ukr. 
i rus. jeziku. Od stvnjem. rlzan, nvnjem. reissen. 
Noviji je germanizam u skolskoj terminologiji 
rdjzbret < njem. Reissbrett »drvena tabla za 
crtanje«, rajsneglm (/prema njem. pi.) < njem. 
Reissnagel »punaise«. 

Lit.: ARj 7, 586. 14, 34. 35. Starine 23, 
148. NI 2, 29. Miklosic 279. Bruckner All. 

risipula f (Rab, Mikalja, Vladmirovic) = 
risipila = resipila (Terzic, Pavlinovic) = resi- 
boia (Mikalja) = risipjela (Dubrovnik, pseudo- 
jekavizam) = risipela (Perast) = rizipija 
(Poljica) = resepina (Bukovica, disimilacija 
r — l> r — n) = slov. razapila < furl. 
rosepile »vrbanac, Rotlauf«. Od gr. cpvamzXaq, 
gen. -axoc; > lat. erysipelas > tal. erlsipela 
preko resipola. 

Lit.: ARj 13, 890. 14, 36. Zore, Tud. 19. 
Kusar, Rad 118, 19. REW* 2911. DEI 1520. 
Sturm, CSJK 6, 71. 

riskati, -am impf. (Stulic) »plesati, skakatk. 
Ovamo mozda riskati se (subjekt goveda, Pe- 
roj, Istra) »scetiti se, tiskati se medu sobom 



riskati 



147 



ritenspor 



(kad se vuku kola)«. Upor. rus. ryskatb »bje- 
zati, trcati, skitati se«. Postoji varijanta riskati, 
-am impf. (Crna Gora, subjekti svinje, divlja 
patka kljunom po vodi; taj glagol moze biti i 
deminutiv od riti, v.) = riskati, ristem (Stu- 
lic) »isto sto riskatk = ristati, riscem pored 
ristem (Topolovac, subjekt voda) »teci«. Po- 
sljednja varijanta upucuje na onomatopejsko 
postanje. Stcslav. ristati, risto »courir«, riskanije 
»cursus« uporeduje se s gr. opivco, lit. ristas 
»rapide«, risca (instr. sing.) »au galop«, raistas 
»Brunstzeit«. To posljednje potjece od ie. baze 
*erei-, rasirene sa s-, od koje su roj, rinuti, 
revan, rat, rijeka, roniti (v.). 

Lit.: ARj 14, 36. 40. Ribaric, SDZb 9, 
196. Boisacq 712-713. WP 1, 141. 

lit 1 , gen. riti f (Ivekovicev akcenat) = rit, 
gen. riti (Istra) = rit f (ZK) »straznjica (ovako 
u zapadnim cakavskim i hrv.-kajk. narjecjima, 
u stokavskim istisnuta sinonimima) guzica, 
prkno (Lika)«. Nalazi se u stcslav. ritb, slov., 
ces. rit' i polj. rzyc, luz.-srp. rit. Praslav. 
*ritb. Pridjev odredeni na -bn ritni (Belostenec, 
Vrbnik, Istra, -tno crijevo), poimenicen na -ica 
runica (takoder slov.). Slozen pridjev malorit, 
poimenicen na -ka malorltka. Slozene imenice 
od sintagme ritognjet (Istra) m »dosadan covjek«, 
ritogredac, gen. -greca m (Psarjevo, Sv. Ivan 
Zelina) »o raku koji ide natrag«. Prilog na rit (2K) 
»natrag«. Na -alo: ritale n (Trebarjevo) »dno«. 
Denominai na -ati ritati se, ritam (Vuk, ta- 
koder bug.) = ritati se (ZK) = ritati se, ricem 
(Vodice) »bacati se straznjim nogama (subjekt 
zivotinje)« impf, prema pf. na -iti rititi se, 
-Im (Vuk) i ritmiti (se), -em (Vuk) = ritniti 
pored (sa tn > kn upor. Tnin > Knin) rikniti 
(Vodice). Odatle pridjev na -av ritav »koji se 
rita«, poimenicen na -be ritavac, gen. -avca. 
Samoglasnik i je nastao iz ie. dvoglasa ei, 
kako se vidi iz baltickih usporednica koje se 
ne slazu ni u rodu ni u znacenju: rietas m 
»gornje stegno«, lot. rieta f »noga«. Te su uspo- 
rednice ipak dragocjene u pogledu semantickog 
razvitka praslavenskog naziva. Kako pokazuje 
hrv.-srp. denominai, kojega se znacenje po- 
klapa s baltickim usporednicama, praslavensko 
znacenje »nates, podex« nastalo je suzavanjem 
sinegdohe. Usporednice iz ostalih ie. jezika 
nisu poznate. Bruckner dovodi u vezu s lit. 
glagolom riesti »kretati«, risti, ristas »brz«, raici- 
oti, polj. ryse, stcslav. ristati, ristc (v.) »trcati, 
brzo ici«, koje je od ie. baze *erei-. Ako to 
uporedenje stoji, onda je ritb praslavenski 
apstraktum na -tb kao vlast i infinitiv na -ti. 
Upor. sa sufiksom t lit. rytas »jutro < *dizanje, 



izlazak sunca«. Prvobitni apstraktum postao je, 
kako obicno biva, u toku vremena konkretum. 

Lit.: ARj 14, 41. 42. 44. Miklosic 279. 
Holub-Kopecny 324. Bruckner 477. Mladenov 
561. Trautmann 242. WP 1, 141. Griinen- 
thal, ZSPh 13, 342. Matzenauer, LF 17, 
162-163. Liden, Melanges Pedersen 88-94. 
(cf. lib 23, 200). Loewenthal, ZSPh 7, 
406. 

rit 2 , gen. rita m (Vuk) »1° trstenik, trscak, 
2° mocvarno tlo, barustina, 3° toponim« = 
1702. swatiyurski (= svetodurski) ritt = Va- 
Ijevo (donja Podravina). Augmentativ na -ina 
ritina »1° veliki rit, 2° toponim*. Deminutiv na 
-ic Ritic, toponim. Na -aca ritaca »avis palustris«. 
Na -usa ritusa »sova«. Na -av ritav f (Lika) 
»trscak, gusto siblje, sikarje«. Od madz. ret »li- 
vada« < njem. Ried, stvnjem. hriot »Schilfrohr« 
pragermanskog podrijetla. Upor. toponim Ret- 
fala kod Osijeka < madz. retfalu »selo na li- 
vadi«. 

Lit.: ARj 14, 41. Hamm, Rad 275, 35. 
Miklosic 219. WP\, 481. 

ritak 1 , gen. -tka m (Belostenec, hrv.-kajk., 
Orahovica, Slavonija, Pounje) = ritak, gen. 
ruka (ZK) »slama razena kojom se pokriva 
krov, snop slame« = slov. ritek, gen. ruka. 
Deminutiv na -sZ> prema slov. augmentativa 
ritina »1° deblji kraj posjecenoga debla ili 
snopa, 2° donji dio biljke« i kolektiva odatle 
ritinje. Upor. jos slov. deminutiv na -ka ritka 
f »T Stengelende des Apfels, 2° der dicke 
Teil einer Garbe oder eines gefallten Baumes«. 
Sve su to izvedenice od rit »podex« u metaforic- 
kom smislu. V. rit' . 

Lit.: ARj 14, 42. Pletersnik 2, 428. 

ritak 2 , gen. -tka m (okolina Bjelovara) »litra, 
polic (po oke)«. Bit ce deminutivna izvedenica 
na -bk od rit, gen. riti f (Trg, Ozalj) »zemljana 
posuda za vodu, iz koje se pije kad se radi na 
polju, kriigla (ZK)«. Krasicanci se rugaju Tr- 
zanima dapiju iz riti »straznjice«. Deminutiv na 
-ka nalazi se u slov. ritka f »ein kleines Gefass«. 
Metafora od rit' »podex« f (v.). 

Lit: ARj 14, 42. Pletersnik 2, 428. 

ritenspor m (Belostenec, hrv.-kajk.) = ri- 

tinspor (isti) »biljka delphinium consolida, dra- 
goljub«. Od njem. slozenice Rittersporn »idem« 
(disimilacija r — r > n — r). Za njemacki naziv 
usp. hrv. naziv mamuzica (Karlovac, Virovitica). 

Lit: ARj 14, 43. Sulek 221. 514. 



ritez 



148 



ritez m (Belostenec, Habdelid, Jambresic, 
hrv.-kajk.) »gibanica, guzvara« = slov. retes 
(Valjavec) = rifei. Od madz. retes. 

Lit.: ARj 14, 43. Pletersnik 2, Ml. 428. 

riti, rijem impf. (15. v., Vuk) (iz-, ob-, od-, 
pod-, pre-, pro-, raz-, za-) prema iteratlvu na 
-va- -rivati, -dm, samo s prefiksima (nije isto 
sto rivati od rinuti, v.), ie., baltoslav., sveslav. i 
praslav. ryti, »cavare, suffodere«. Deminutiv 
izriskat (Kosmet). Na -hi + -to: ruj m »1° 
asov, zasiljeno drvo za kopanje 2° (metafora) 
krt«, s deminutivom rtljac, gen. -Ijca »1° biljka 
Schweineriissel, 2° toponim«, Na -(d)lo: (pra- 
slav.) rilo n »zivotinjska usta, gubica, turin, 
njuska«, s pridjevom na -ast nlast (Crna Gora) 
»koji ima velika usta«; deminutiv na -be 
rilac, gen. -Ica = na -ica rilica (Dubrovnik) 
i rilicici, na -de rilce, augmentativ rilcina, s 
denominalom na -iti riliti se (cak., Cres) »kre- 
veljiti se«, na -jati rujati (se), -am impf. (Pastro- 
vici, Piva-Drobnjak) (do- se, na-, od-, po-, 
u-) »1° riti, 2° (pejorativne metafore) jesti, 3° 
vuci se«. Na -aca rivaca f (Vuk) »jama«. Na 
-ina rivina (Podgora, Dalmacija, Pavlinovic) »1° 
proda, gen. -oiii, koju je voda izrila, 2° topo- 
nim u sing, i pi., 3° (rivine pi., Lika) strmi obro- 
nak«. Na -otina: rivotina f (Otok, Slavonija) = 
rivojtina (Dubica, Slavonija) »vododera«. Poi- 
menicen part. perf. pas. rita, pi. rite »dronjci«, 
augmentativ ritina (nepotvrdeno), odatle na -ar 
ritmar m (Vuk) »dronjo«, pridjev na -av ritav 
(Vuk, Kosmet) »dronjav, prnjav i otrcan«, poi- 
menicen ritavko m, ritavce m, ritavica f (sve 
tri imenice potvrdene za Kosmet. Hipokoristik 
rito »dronjo«, augmentativ riturina f (Rajic) 
»dronjak«. Samoglasnik / je nastao iz jery-a: 
upor. stcslav. ryti, ry/p, rylo, polj. rye, ukr. 
ryty. Kao kuti, kovo i od te osnove mora se 
pretpostaviti *ruti, rove u slavinama. Odatle 
rovati, rujem (Vuk, Istra) (iz-, ob-, pod-, pro-, 
raz-), s postverbalima rov, gen. rova (Vuk) 
»1° graba, 2° (poljoprivredni termin) trap, 3° 
toponim (u pl.)«, s pridjevom na -bn > -an 
rovan, toponim poimenicen na -ik Rovnik 
(toponim), na -jaca rovnjaca f pi. »kucine bez 
vrijednosti za pokrivanje rova«, deminutiv na 
-id rovid (Varos, Slavonija, Orahovica), rovidak, 
gen. -cka »vrsta graha«, s augmentativom na -ina 
rovina »1° izrovana zemlja, 2° podrtina, 3° topo- 
nim* = pi. rovine »1° rov, 2° rovila, 3° toponim«; 
obrov, s toponimima na -be Obrovac i Obrov »op- 
kop«; na -iti raviti, -Tm impf. (Vuk) (ob-, pre-, 
raz-, u-, za-), iterativ -ravljati (ob-, u-), deminu- 
tivi na -anti rovariti, rovarim, na -ikati rovikati 
(iz-, raz-). Na -aca rovada f »jama«. Na -be > 



-de rovac, gen. -vca »gryllotalpa vulgaris, ronac«. 
Na -Ho rovila n pi. (Crna Gora) »rovine, mjesto 
gdje se snijeg razgrne«. Na -ica rbvica (Sapti- 
novac, Slavonija) f »budak, trnokop« = rovica 
»1° sreasta mala motika, 2° kucica iskopana 
takvom motikom (Slavonija, Pozega)«, odatle 
denominal na -jati rovicati, -am (Orahovica) »ko- 
pati rovice«. Na -anj (prema lokvanj) rovanj 
(Hercegovina, Sinj) »lokva«. Na -iste: rovisce n 
(Barakovic) »1° rov, 2° (Hrvatska, Bosna) topo- 
nim* = Roviste, pi. Rovista, toponim (Glina, 
Srbija), odatle hrv.-kajk. prezime Romsdanec. 
Na -otina rovotina »izrovana zemlja«. Slozenica 
krtorovina. Ovamo ide jos poimenicen part. perf. 
pas. *eb en Ervenik (Dalmacija), upor. stcslav. 
nvenik »puteus«. Prema rita s prijevojnim 
vokalom u pored t' (upor. surov pored sirov, 
studen pored stid) rutina (Boka, Vuk) »1° 
rita, 2° (metafora) nugae« (v. rutav od ruta), 
denominai rutili, -Tm »unmitzes Ding treiben«. 
Isti prijevoj prema riljac: ruljac, gen. -Ijca 
»rilo, gubica«. Za praslav. korijen *iy-, *ru-, 
eo b postoje paralele u baltickoj grupi lit. 
rdiiti, rduju »ausreissen, ausjaten«, lot. rauklis 
»pljevilo«, lit. rutis. Lit. ravas »graba uz cestu«, 
stprus. rawys »rov« dokazuju da je praslav. 
eo Bbaltoslavenskarijec. Odostalihjezikaupor. 
lat. mere. Ie. je korijen *ru- : *ron- V. jos rvati, 
rt = rat. 

Lit.: ARj 4, 299. 13, 700. 702. 14, 41. 43. 

188. 189. Vukovic, SDZb 10, 383. 393. 397. 
401. Elezovid 2, 164. 179. 180. Miklosic 285. 
Holub-Kopecny 320. Bruckner 471. Mladenov 
562. Matzenauer, LE 17, 161-162. Hirt, 
PBB 22, 223-237. (cf. AnzJF 8, 261). Me- 
ringer, IF 18, 243. Iljinski, RFV 29, 494-495. 
Persson, IF 35, 212. Scheftelowitz, WZKM 21, 

131 (cf. RSI 1, 278). Wood, IF 22, 147. Boi- 
sacq 286. 

ritual, gen. -ala m (Kasic) = retuai m 
(Dalla Costa, ri > re prema mlet. prefiksu ?) 
»obrednik, trebnik (katolicki crkveni termin)«. 
Poimenicen lat. pridjev sr. r: na -alls rituale, od 
lat. ritus »obred« > ritus »obred«. Sa -an ritualan 
»obredni«. 

Lit.: ARj 13, 906. 14, 45. Klaic s. v. 

riva f (Vetranie, Mljet, Kuciste, Racisce, 
Rab, Poljica, Istra, Bozava). Od tal. riva < lat. 
ripa. Denominal arivali, -am pf. (Perast) = 
arivali (Kuciste) »doci« = rivati, -am pf. (afere- 
za a-i Vrgada) »doci« < tal. arrivare < vlat. 
ad-ripare. Odatle na lat. -aria > tal. (< fr.) 
-iera limera (Bijela, Boka) < tal. riviera < lat. 
riparia. Toponim Ripdnji m pi. = kreko-rom. 
Rapagno je dalmato-romanski toponomasticki 



149 



Rmanj 



ostatak, kome odgovara u zadarskom arhipelagu 
ime otocica Rivanj s mlet. p > v i sufiksom 
-aneus, koji zamjenjuje lat. -arius. 

Lit: ARj 14, 45. Macan, ZbNZ 29, 213. Ku- 
sar, Rad 119, 23. Cronia, ID 6, 119. Banali 
2, § 375. Skok, Slav. 100-103. REW* 7328. 
DEI 303. Matzenauer, LF 17, 163. Jurisic, 
NVj 45, 183. 

rlza 1 f (13. v., Vuk), stcslav., bug., ces., rus., 
praslav., »1° haljina (Risan), 2° nadramenica, 
stola, 3° svita, coha (otocka regimenta), kupovno 
sukno za papuce (Perusic, Lijesce), sitan odre- 
zak cohe (Sarajevo), lang geschnittenes Stuck 
Tuch (ZK), 4° vez«. Pridjev na -bn > -an rlzan 
(Stulic, Domentijan), poimenicen na -ica 
riznica (Vuk, 13. v.) »1° spremiste za odijelo, 
2° thesaurus«, odatle pridjev na -ski riznicki 
(1445), na -jar riznicar (1401) »blagajnik«. Na 
-anca rizarica (Banija) »igla kojom se veze«. 
Rijec riznar m (1360) »suknar, krojac« prema f 
riznarica upucuje na njemacko podrijetlo, od 
njem. Riesner. U 15. v. postoji varijanta striza, 
valjda unakrstenje prema srezati (s umetnutim t 
u grupi sr). Rijec je kulturna, koju posudise 
Rumunji rizd i (pejorativni Semantem) »Lum- 
pen, Lappen«, Arbanasi rize »Taschentuch, 
Handtuch«. Postanje se razno tumaci. Prema 
Iljinskom i Mladenovu potjece od ie. korijena 
*rei-g-, koji je u rezati (v.). Prema Matzenaueru 
u prasrodstvu je s lit. rizios pi. f »apparatus, 
armatura«, lit. ryzai m pi. »laciniae, panni 
detriti«. Drugi izvode iz srvnjem. Rise »marama 
s kojom su se gospoda zamotavala«. Holub 
dovodi u vezu i sa srlat. rasum, srgr. pdoov, 
koje se time luci od njem. Rasch, tal. rascia < 
srednjovjekovna Rasa (v.). 

Lit.: ARj 14, 46. 47. Mazuranid 1009. 

1249. Jirecek, Staat 2, 66. Miklosic 279. 
Holub-Kopecny 324. Mladenov 561. GM 367. 

Tiktin 1331. Iljinski, RFV 74, 1, 119-140. 
(cf. Sldvia 3, 579. JF 5, 186). Matzenauer, 
LF 17, 163-164. 

riza 2 f (Kostajnica) »djecja igra na puceta, 
kod odraslih na novac«. Denominal rizati se, 
rizam »igrati se rize«. 

Lit: ARj 14, 47. 

rizbok m (ZKU) »vreca, Sack«. U vezijes 
njem. riisten, ali gradevinarski izraz Rustbock 
»echafaud« ne odgovara znacenju. 

Lit: ARj 14, 47. Skok, ASPh 33, 369. 

rizik (15. v.) = rizjko (Bozava, Vitezovic), 
prilog, pridjev, »pericoloso«, ariziko (Vrbnik, 
a < odj, prilog, »kako se cuje«. Prosiren na -bn 



> -an rizican, rizicni (Ljubisa) = (disimila- 
cija i — i > e — i) rezican (Kuhacevic). Po- 
imenicen rizik m = rezik »odvaznost, opas- 
nost«. Denominal na -ati rizikati, -am impf. 
(Vuk) prema, pf. riziknuti, rlziknem (Lika) 
»usuditi se«. Upor. arb. rizika (grecizam po 
naglasu). Od tal. risico < gr. pii,iK6v »Klippe«. 
Kao talijanski trgovacki termin postao je 
internacionalan. Od fr. risquer istog grckog 
podrijetla part. prez. prosiren na -bn > -an 
riskantan, na -irati riskirati. Od tal. rischio > 
rise m (Istra) »pogibelj«, pridjev na tal. -oso 
risdoz (Vrbnik) »pogibeljan«, na -bn > -an 
riscau, f -ana (Istra). Denominal na -ati 
riscati, -am. pf. (Perast, Crna Gora) »izloziti 
se pogibeljk < tal. rischiare (ch > c prema 
mlet.). 

Lit: ARj 14, 47. 39. Cronia, ID 6, 119. 
REW 3 7289. Miklosic 279. GM 367. 

riziko, gen. rizika m (Dubrovnik) »mi- 
neralno sredstvo koje vrlo izjeda«. Od tal. 
risigallo »realgar«. 

Lit: ARj 14, 48. Budmani, Rad 65, 166. 
DEI 3263. 

rizma f »mjera papira, fiseka, baruta«. 
Od tal. risma < ar. rizma. 

Lit: ARj 14, 48. Lokotsch 834. REW* 7343. 

Rmanj, gen. Rmanja pored Rmnja i Hrmanj, 
potvrdeno 1448. v Rmni. Latinske su grafije 
Ermen (1449), Ermeny, castrum Ermin (1431). 
Pise se i civitas Erman (1494) i civilas Orman 
(1495), Hermann, Herman], Ermam. . Sve te 
grafije predstavljaju u er\ or hrv. sonantno r, 
a u, e, i poluvokal, dok je h dodan sonantnom 
r. Toponim je izoliran. Nigdje se ne opetuje 
ni u hrv.-srp. ni u slavinama. Teritorij na 
kojem se nalazi, oznacuje se u 15. v. in (ili de) 
Lappacz. Iz navedenih se potvrda vidi da 
se tako zvao zupski grad plemena Lapac. Ime 
plemena ocuvalo se do danas u lickoj topo- 
nimiji (Donji Lapac, v.). U gradu (castrum) 
Rmnju sjediste je plemenskog stola lapackog. 
Pridjev na -ski je rmanjski: 1448. spominje 
se Dragovolja, grasdak (= castellanus) rmanj- 
ski i knez stola lapackoga, 1451. Ivanis suddch 
varosa rmanjskoga, 1451. Mi gospodin Domsa z 

Vladihovid, Dalmacije i Hrvat banovac, damo 
viditi Vam knezem nasim irmanskim, zupanu i 
sudcem stola lapackoga; 1551. spominje se 
manastirb Hemanb, koji se pise i u f Rmanja. 

Kastrum (grad, varos) Rmanj nalazi se na 
uscu Unca (deminutiv od Una, upor. u Ru- 



Rmanj 



I'O 



rob 1 



munjskoj Oltet, pritok rijeke Olta < Aluta, rus. 
Donee, pritok Dona} u Unu < Oneo, Oeneo 
(kod pisaca, v.). Drzeci se naziva Maior 
Vlachia circa metas Bosnae et Corbaviae iz 
g. 1373 (upor. Peisker, Zeitschrift des Mstor. 
Vereinsfur Steiermark 15, 197. i CD 14, 528) 
moze se uporediti taj toponim s recentnim to- 
ponimima i oronimima Romani kod Foce, 
Romanija (planina kod Sarajeva), Romanovci 
kod Bosanske Gradiske, Romanovac (brdo na 
specijalki austrougarskog generalstaba 28/XLU), 
nadalje sa Roman kod Vraca, kod Trnova -u 
Bugarskoj (Jirecek, Christ. Element 46), tj. 
to je ostatak vlaske toponomastike, vlas- 
kih pastirskih kretanja po Balkanu, prema 
njihovu domacem nazivu romanus > rumin. 
Ali moze biti i drukcije. Hrvatski zupski gra- 
dovi nastaju vrlo cesto na predslavenskim 
utvrdenjima, kako svjedoce Nin, Skradin, 
Makar. Nije iskljuceno da je Rmanj, jer se 
nalazi na uscu dviju rijeka, predslavenski 
toponim. 

Lit.: ARj 14, 55. Skok, ZRPh 38, 552., br. 4. 

rmija f (Crna Gora) »konjska bolest u 
grlu (u BI I, 348 daje se i opis bolesti)« = 
armija f (Vuk, Crmnica) »bolest mazge« = 
armija (Kosmet) »konjska bolest, teska kiha- 
vica kod ljudi, u ironickom smislu«. Glede ar 
> r, v. Rbanija s. v. Arbanasin i rkalja, s. 
v. arkaj. 

Lit.: ARj 1, 111. 14, 56. Elezovic i, 18. 

rob , gen. rdba m (13. v., Vuk) prema f na 
-yrii robinja (15. v., Vuk), sveslav. i praslav., 
»1° (prvobitno) sluga, 2° sclavus, suzanj, tu- 
cak« = rob, gen. roba (Kosmet, Bratonozici) 
»3° domace celjade, 4° clan zadruge, porodice«. 
Pridjevi na -&« > -an roban (samo Kavanjin) 
= na -ski ropski (16. v., slov. i bug.), na -ov 
robov (Vuk, toponim), na -ovski robovski, na 
-in robinjin, na -iv robiv (Mencetic). Demi- 
nutivi na -bk robak, gen. -pka m (Vuk) prema 
f ropkinja (18. v.) »isto sto rob i robinja«, 
na -ica rdbinjica, na -ce ropce (Vuk, Kosmet). 
Ovamo moze da ide robak m »cmolj, crv 
koji grize lozje (Mikalja)« (takoder rus., ces. 
i polj.), ako potjece od znacenja rob »radnik«. 
Apstraktum na -ija robija f (Vuk) »1° kuluk, 
tlaka, rabota, 2° zatvor, 3° (kolektiv) roblje, 
captivk, na -je roblje n (15. v., Vuk) »captivi« = 
roblje (Kosmet) »domaca celjad«. Odatle na 
-ai robijas, gen. -dsa m (Vuk) prema f na 
-ica robijasica, s pridjevom robijasev. Apstrak- 
tum na -stvo ropstvo n. Denominai na -iti 
robiti, koji u sjevernim slavinama znaci »ra- 



diti«, dolazi u torn znacenju samo kod Belo- 
stenca. U torn znacenju propao je u hrv.-srp. 
zbog homonimije s robiti »gusiti, gusariti, 
tolvajitk, koje je drugog postanja (v.). Zbog 
istog razloga postoji faktitiv u znacenju »uci- 
niti robom« samo s prefiksima porobiti, za- 
robiti, izrobiti, izrobim (18. v.) pf. »povratiti 
u suzanjstvo« prema impf, na -Te- zaroblji- 
vati / izrabljivati, -robljujem. Odatle poime- 
nicen part. perf. pasiva rabljenih m prema rob- 
Ijenica (Ivankovo) »suzanj«, zarobljenik, gen. 
-ika, s pridjevom na -ov zarobljenikov i apstrak- 
tum zarobljenistvo. Denominai na -ovati ro- 
bovati, robujem (na-}. Rijec rob u znacenju 
1° ima u stcslav. varijantu zabh »1° sluga«, 
koja se u torn znacenju kao crkvena rijec 
govori danas samo kod pravoslavaca, nekada 
je postojala i kod katolika: rob m prema f 
rabina 1520 = robinja (16. v., Proroci), 
protivno slobodna, s denominalom rabovati 
(Rosa) »sluziti«. Znaci jos »2° feudalni pod- 
loznik episkopa, 3° feudalni podloznik zu- 
pana«. Samo kod Ranjine potvrdeno je zna- 
cenje rob »4° trud«. Upor. rus. rob »rad«. 
U 13. v. je raba f »1° robinja, 2° sluzavka, 
sluzbenica, dekla, momkinja (opreka je slo- 
bodna}« = rdba (Prcanj), u Dubrovniku je 
roba »sluskinja koja je stoprv dosla iz sela u 
grad« prema m na -be rabac, gen. rapca »bi- 
jedan sluga (nije dovoljno potvrdeno)«. Aug- 
mentativ na -etina rabetina (Prcanj, Stulic) 
»rdava sluskinja«. Staro znacenje od rab 
ocuvano je prema tome u hrv.-srp. regionalno 
i u izvedenicama: apstraktum na -ota rabota 
(v.) i u denominalu na -iti od rab »trud, rad« 
rabiti, rabim (16. v., Vuk, takoder dubrovacki 
pisci) (iz-, ob-, po-} = cakavski rabit »1° ra- 
diti, djelovati, 2° tlaciti, begluciti, kuluciti 
(Lika), 3° trebati, upotrebljavati (ZK)«, u 
prefiksalnim slozenicama izrabiti, izrabim (Men- 
cetic) »1° istrositi radenjem, 2° dobiti rad- 
njom, okoristiti se«, obrobiti, obrobim (Trpanj) 
»obraditi, izraditi vunu, tj. opresti je«. Odatle 
postverbal porob, m, poroba f i radne imenice 
na -lac rabilac = na -telj rabitelj (Bella, Stulic) 
»radnik« i slozenica zlorabiti, zlorabim, s 
postverbalom zloraba i zloporaba f. Fonetska 
dubleta rob — rab izazvala je semanticku 
varijaciju. Oblik rob posudise Dako-Rumunji 
i Cincari rob m prema roaba f »Sklave, Leibei- 
gener, Kriegsgefangener« prema f robea, prid- 
jev na -aciu < -ac robaciu »radin«, prilog 
robeste, apstrakti na gr. -ia > -ie robie i na 
lat. -imen > rum. -ime robi'me f »robovi«, 
denominai a robi »1° uciniti robpm, kme- 
tom, 2° sluzitk. Pored toga posudise Rumunji 



rob 1 



151 



rod 



i varijantu rab u izvedenici na -ovati, -ujc: a 
rabui »Stiefel mit Teer schmieren«, odatle 
apstraktum na -eh > -eala rdbuiald. Arbanasi 
posudise samo varijantu rob: rop, s clanom 
robi »1° Sklave, 2° Diener« prema f robinje, 
apstraktumi roberi. = robeni (Gege) »Knecht- 
schaft« od denominala roberonj »sluzim«. U 
robinje zamjenjuju Arbanasi nas sufiks svojim 
robnesh , odatle prilog robnisht, i pridjev 
robtar »ropski«, s njihovim sufiksima. U madz. 
rob ne moze se znati koja je varijanta posudena. 
Znacajna je njihova slozenica rabszolga, u 
kojoj drugi dio szolga < sluga tumaci zna- 
cenje prvoga dijela. Upor. grcki toponim na 
Siciliji Linguaglossa. Oblik rob je prvobitni, 
od baze *orob-. Varijanta a moze se tumaciti 
na dva nacina: likvidnom metatezom praslav. 
*orb > rab ili prijevojem duljenja b > a. 
Upor. istu pojavu u latiti pored latiti (v.) i 
hidronim Almus > Lorn (bug.). U lit. postoji 
paralela apropti, -piii »obavljati poslove«. Ie. 
je pridjevski korijen *orbho- »sirotan, bez ro- 
ditelja«, lat. orbus, gr. opcpccvoc,, upor. rus. 
rebenok »dijete«, rebjdta »djeca«, slav. paralela 
otrok »1° dijete, 2° rob (ceski)«, arm. arbaneak 
»sluga«. U slavinama je poimenicen. V. rabota. 

Lit.: ARj 4, 284. 297. 8, 432. 13, 827. 
829. 831. 834. 14, 58. 62. 63. 65. 70. Vukovic, 
NJ 4, 50-53. Elezovic 2, 180. Miklosic 225. 
Holub-Kopecny 312. Bruckner 459. KZ 42, 
40. Mladenov 54. Pascu 2, 206., br. 383. 
Tiktin 1294. Strekelj, ASPh 31, 201-202. 
Wijk, ZSPh 16, 425. Uhlenbeck, PBB 16, 
562. (cf. AnzIF3, 58). 27, 116. 30, 261. Me- 
ringer IF, 17, 128. si. Brugmann, IF 19,384. 
GM 368. Joki, Stud. 5. Unt. 85. Mikkola, 
AnzIF 21, 207. Boisacq 719. Pedersen, KZ 36, 
94. Kadlec, Sbornik ved prdvnich a stdtnich 22, 
294 (cf. lib 9, 221). Matzenauer, LF 16, 161. 

rob 2 m (16. v.) »1° sukno, 2° platno«, roba 
f (15. v., Vuk, Perast, Rab, Buzet, Sovinjsko 
polje, ZK, hrv.-kajk.) »1° Ware, hesnap, stoka, 
trg, 2° materija od koje se pravi rublje, odjeca, 
haljine; ruho, odijelo (Marulic), 3° barsun (Rab), 
4° grabez«. Pridjev odredeni na -bn robni. De- 
minutiv na -ica rdbica. Augmentativ na -etina 
robetina Zaostrog), na -ustina rdbustina (Li- 
ka). Na -as robas m (Maini) »poguzi'elj«. Od 
tal. roba < germ, rauba »1° (prvobitno 
znacenje) grabez, 2° odijelo«. Upor. arb. 
rrob »odijelo«. Glede semantickog razvitka 
»1° plijen« > »2° odijelo« upor. odora (v.). Slov. 
varijanta sa p mjesto b rapati, -am (na-, o-, 
po-, u-} znaci samo »plijeniti«, predstavlja 
gotsku varijantu raupa, preko rom., upor. 
ropa (Arezzo) »roba«. Sa o > u ruba f (Vuk, 



Srbija, Hercegovina, Kosmet, bug.) »1° ha- 
ljina, odjeca, rublje, 2° roba (Hercegovina)« 
balkanski je turcizam tal. podrijetla: tur. 
uruba. Na zapadu je starija posudenica mozda 
iz dalmato-romanskoga : rub m (ZK) »stonjak«, 
kol. rublje n. Na -aca rubaca (ZK) »1° ko- 
sulja, 2° plijenidba«. Na -ina rubina f (Vo- 
dice) »pelene«. Na -be > -ac rubac, gen. -pea 
(ZK) »maramica«. Prvobitno znacenje ocuvano 
je u glagolu na -ati i -iti rubat, -am (Cres) 
(po-, ob-} »pfanden«, juridicki izraz (12. v., 
13. i 14. v., Istarski razyod} »pravo poljskog 
cuvara da nekom na lieu mjesta oduzme zalog, 
kad je in flagranti uhvacen da stetu cini«. 
Odatle na -ez rubez m »zalog«, rubaiina f 
»pljenidba« = postverbal poruba (Petranovic). 
Odatle u Skopskoj Crnoj Gori porubnjace, gen. 
-eta »zenska kosulja«. Slov. rubati pored ru- 
biti, -im »praedari, dispoliare«, obrubili (Ma- 
rulic) = obrubati, rubanti »plijeniti«. Upor. 
strus, rubeib. Krivim rastavljanjem prefiksa. 
06-: brubati impf. < obrubati »oplijeniti, 
opljackati«. Upor. buliti. Rijeci rub, rublje, 
rubati unakrstile su se s domacim glagolom 
rubiti (odrubiti, v.) »odsjeci« jednako kao roba 
sa robiti. Za rubaca i si. usp. i rub. 

Lit.: ARj 8, 473. 10, 877. 14, 209. Elezovic 
2, 184. Mazuranu 1253. 1267 Pletersnik 2, 
731. 873. Jagic, ASPh 1, 435. 442. Ribaric, 
SDZb 9, 187. Kusar, Rad 118, 22. REW' 7090. 
7092. Korsch, ASPh 9, 664. Meyer, Ngr. 
4, 77. Thumb, IF 14, 361. 

robinja f (Pavlinovic) »vrsta drveta, ba- 
grema«. Od ucenog naziva robinia, koji je 
Linne stvorio u cast Jean Robin-a (1550 — 
1628), koji je akaclju (— agacija, v.) donio 
iz Pensilvanije, a robiniju iz Kanade. 

Lit.: ARj 14, 65. Prati 837. DEI 3273. 

recati, -am impf. (Lika) »ciniti da se ko 
odluci na sto, sklanjati, nagovarati nekoga 
na sto«. Glagol je deminutivan na -coti (v.). 
Nastao je zacijelo od vokativa rode = rodace, 
koje se cesto govori od mila pri ulagivanju, 
kad se nekoga nagovara na sto: rode moj, 

Lit.: ARj 14, 72. 79. ss. 

rod, gen. roda m (13. v., Vuk), sveslav. i 
praslav., »r Geschlecht, 2° Stamm, 3° Frucht, 
4° srodstvo, 5° species, vrsta«, s glagolom na 
-iti roditi (se}, rodim pf. (13. v., Vuk, subjekti 
ljudska bic'a, rasline, sunce, nikada zivotinje) 
(iz-, na-, ob-, po-, prepo-, pri-, raz-, u-, za-} 
»gignere, generare, parturire« prema impf, na 
prijevoj 6 > a i -jati radati (se}, radam (iz-, 



rod 



152 



rod 



na-, po-, prepa-), na -va- rodavati (Otok, 
Retkovci, Slavonija). Postverbali bezrod (Lju- 
bisa), odatle bezrodnica (Vuk) <= bezrot- 
kinja, izrod, narod, nerod, odatle nerodac, 
gen. -oca m prema nerotkinja = nerodisa, 
apstraktum nerodica, (Vuk), odrod, porod, 
odatle porodica, s pridjevom porodicni, prepo- 
rod, prirod, priroda, urod, na -zk zdrodok, 
gen. -tka. Pridjevi su na -bn > -an rodan, 
poimenicenja na -ik radnik »roditelj«., na -ost 
rodnost (Slavonija), izr'odan, nerodan, nerod- 
nost, saradan (Piva-Drobnjak) »milostiv«., po- 
imenicen na -ik sarodmk »milostiv covjek«, 
srodan, srodnik m prema srodnica »consan- 
guineus«, srodnost, prirodan, odatle neolo- 
gizam prirodnjak »naturalist«, prirodnost, na- 
rodan, narodnost (1835) i rusizam obnarodo- 
vati »publicirati«. Na -iv rodiv, na -Ijiv rod- 
Ijiv — rodljivost, na -ovit rodovit, redovitost, 
na -ovan redovan (neologizam Sulekov), po- 
imenicen rodovnik, rodovnica, na -ski rodski 
(17. i 18. v., bosanski pisci), narodski. Particip 
perf. pas. kao pridjev odredeno rodent (brat) 
»pravi«, koji se pojacava opetovanjem i sufik- 
som rodenasti, poimenicenje na -ik m prema 
f na -ica rodemk, gen. -ika prema rodenica 
(uz brat, kci). Particip prez. pas. na -im (upor. 
poocim, pobratim, posestrima) rodim (12. i 13. v.) 
»rodak«, odatle licno ime Rodim i Nerodim u 
stsrp. pridjevskim toponimima Rodimlja i 
Nerodimlja; particip prez. akt. rodeia (upor. 
noseca) iena (16. v.). Brojne su izvedenice 
medu terminima za srodstvo: za »cognatus, 
-a« na -aca rodaca »rodakinja«, rodacica (Boka, 
Prcanj, Otok, Slavonija) »kuzina«; na -jak m 
prema f na -jaka, -ica: rSdjdk (Vuk) = ro- 
dijak (Sinj, Dubrovnik, 1466) = rodak (Vuk, 
ZK, sa du > d), s pridjevom roddkov, po- 
imenicen na -ina rodakovina »vise domova 
nastalih iz jedne zadruge«, na -ic rodakovic 
(Posavina), denominal na -aii rodakati se = 
rojak m (Korcula) »kuzin (Lumbarda)«, odatle 
hipokoristik rocko, rodo m i roda m prema 
rodaka f (Vuk), prosireno na -yni rodakinja — 
rodica (Kuhacevic) = rojica (Korcula) = 
rodica (16. v., ZK, Poljica, Popovo, Herce- 
govina) »1° rodakinja, 2° duga, iris«, s demi- 
nutivom rodicica u znacenju 2°. To znacenje 
(2°) nastalo je zbog toga sto se zove i Majke 
bozje pas = bogorodica. Odatle na -ic rodicic 
m (Bosanska Posavina) »rodicin sin« prema f 
rodicna »kci rodice«. Na -ika (prema blizjka) 
rodika (17. v.) »rodica«. Apstraktum na -ba 
rodba (Istra, slov.); na -ba + -ina: rodbina 
(Vuk, Kosmet, ZK) = srodbina — rodbina 
(jedna potvrda, 16. v., d prema roden), kod 



dubrovackih pisaca (unakrstenjem prema crk- 
venom rozdbstvo) rodfbina (16. i 18. v.). 
Sveslav. na -telj prema -teljica roditelj (13. v.) 
prema roditeljica = roditeljka (Vuk), pi. 
roditelji »parentes, otac i majka«, hipokoristik 
rodo (BiH) »roditelj, otac ili mati«, odatle od 
roditelj, -ica pridjevi na -an, -ev, -in i -ski, 
na -stvot na -lac m prema f -lica rodilac prema 
radilica. Na -sivo: rodstvo (13. v.) = rostvo 
(Hercegovina), srodstvo = (sa d od roden) 
rodstvo = (cakavski) rojstvo (1325), s prid- 
jevima na -en rodstven = rojstven, poimeni- 
cen rodstvenik m prema f rodstvenica = (prema 
crkvenom rozdbstvo') rostvo (14. i 15. v.) »ro- 
denje«. Iz crkvenog je jezika kod pravoslavaca 
rozdestvo, rozdanik — rofdenik, rofdanica 
(14. v., ~e knjige, narodna pjesma), rofdastvo 
(12—15. v.). Tragova crkvenoj rijeci ima i 
kod katolika: rozan (Blato, Korcula) »bozicni 
hljeb« = rozanjak, gen. -njka (ibidem). Glede 
id > z upor. rofastvo (Crna Gora) = rofan- 
stvo (Vuk) »bozic«. Na -aja rodala (Rab) »ra- 
danje«, na -jaj rodaj (Vuk, Jamarica kraj 
Slavonske Pozege) »rodenje«. Na -ez rodez m 
= na -ina rodina »plodnost«. Na -ja roda 
(Srbija, Ljubovija, Azbukovica, Ston) »1° 
plodnost, 2° (kol.) rod, rodbina«. Na -Uja 
rodllja, porodilja f »1° zena u vrijeme poroda, 
2° materica«, na -ka rodiljka = na -ilo rodilo 
»porodilja 2°«, pridjev na -ski rodtljskt, pseudo- 
jekavizam rodijeljka, na -nica rodiljnica »mati«. 
Na -ivo: rSdivo n (Vares, Bosna, Varos, Sla- 
vonija) »radanje«. Na -iSte rodiliste. Brojne 
su slozenice od kojih nabrajamo samo neke 
tipove: rodoljub (druga polovina 19. v.) »1° 
patriota, 2° osobno ime« = rodoljubac (zna- 
cenje 1°), s pridjevima na -an rodoljuban 
i -iv rodoljubiv i apstraktum na -ost rodolju- 
bivost = rodoljublje, neologizam rodoslovlje, pre- 
vedenica od genealogija, rodonacelnik. Cinje- 
nica da u svim slavinama roditi ima za subjekte 
sunce, ljudska bica i biljke, nikako zivotinje, 
moze se objasniti religioznom upotrebom gla- 
gola. Sunce se obozava, ono omogucuje ni- 
canje i rast biljaka. Na upotrebu glagola dje- 
lovala je prema tome primitivna religija. 
Kao izraz srodstva rijec je kulturna, koja se 
posuduje. Rumunji posudise rod, narod, nerod, 
i s neobjasnj enom promjenom o > u ruda, 
rudenie; Madzari porond, porongy, rodina, 
radina »Geburtsschmaus«. Korijen ovoga gla- 
gola nalazi se u slavinama jos u pridjevu ran (v.) 
< ie. A rodh-no, sto je prijevoj perfektuma ie. 
korijena *ueredh-, nerdh- »rasti, visok«, u sans- 
krtu vardhate (3. 1. sing.) »daje, raste«, gr. 
pridjev opO.oc, »uspravan«, koji je postao 



Tod 



153 



rog 



internacionalan (ortodoksija, ortograftja, orto- 
gonalan, ortoepija itd.), u nisticnom stepenu 
got. gawrisqands »fruchtbringend«. Oba ste- 
pena zastupljena su u baltoslav. : slov. redid 
»hraniti«, redit (ZK) »timariti, hraniti marvu«, 
lit. resnas »jak«, lot. resns »debeo«, lot. raza < 
*radia »bogata zetva«, lit. rasme, lot. rasme 
»isto«, sanskrt radhuoti (3. 1.) »bringt zustande«. 
Nekoji kao Bruckner vezu s ovom osnovom i 
rad, radi (v.). Za narod upor. paralelu lat. 
natio, arb. polem »Volk« od lenj »roden sam«. 
Upor. jos prevedenicu rodbstvo oghbno prema 
gr. yeved < yciwa. 

Lit.: ARj 1, 276. 4, 285. 297. 7, 591. 8, 
411. 14, 75-121. Vukovic, SDZb 10, 399. 
Ribaric, SDZb 9, 179. Elezovic 1, 198. 228. 
2, 181. Belie, NJ 1, 66. Polivka, ASPh 14, 
135-141. Miklo'sic 180. Holub-Kopecny 313. 
Bruckner 459. Mladenov 562. Trautmann 234. 
Belie, Priroda 399. Vaillant, RES 23, 252. 
WP 1, 290. Joki, Stud. 49. Boissin, RES 27, 
43. Osten-Sacken, IF 33, 253. Frisk, IF 49, 
103. Walde, KZ 34, 512. Wiedemann, BB 
27, 221. Pedersen, KZ 39, 360. Liden, Em 
baltos!. Anlautsgesetz 21. si. Uhlenbeck, 
KZ 40, 553. Scheftelowitz, KZ 53, 259-260. 
Meillet, BSLP 29, 38. Matzenauer, LF 17, 
165-168. Boisacq 274. 711. 

roda f (Vuk, Otok, Varos, Aleksinac; nije 
opcenita rijec u narjecjima, nego je knjizevna 
i saobracajna rijec) »1° strk, lelek, ciconia, 
2° biljka euforbia«. Pridjev na -in rodin (biljka 
rodin kljun »geranium«, toponim Rodina Kosa, 
rodina koljesla »zvijezde velika kola ili veliki 
medvjed«), poimenicen na -be > -ac u pi. 
rodina i lastina (v. laste) »proljetni snijeg:-. 
Deminutiv rodii m »mlada roda«, odatle 
kol. rodiedd, gen. -i f (Vuk, c > c) «mlade 
rode«. Ne nalazi se ni u jednoj drugoj slavini 
osim u stcslav., slov. samo u djecjoj pjesmi. 
Cini se da je srodna s lat. ardea, gr. (l)pcoS[,oi 
»heron, tal. airone, Reiher«, siisi, arta, sved. 
arta »Krickente, Bachstelze«. Ie. korijen ( = 
formula za lingvisticko srodstvo) bio bi *er-d, 
prijevoj *or-d > roda, s likvidnom metatezom 
kao u rob pored rab, ili *erod-, *arod- prema 
WP. Znacajni su jos oblici agirode m (Trste- 
njak; ne zna se gdje se tako govori), koje 
podsjeca na hadziroda (Durasin), hadfirode 
(Kolombatovic) = hadfirodo (Gacko, Herce- 
govina). Kako se ti oblici, koliko su lokali- 
zirani, govore na jugozapadu, nije iskljuceno 
da se radi o unakrstenju s tal. airone, aghi- 
rane < germ. *haigiro > fr. heron. Pocetno aghi- 
dovela je pucka etimologija u vezu sa hadii (v.). 

Lit: ARj 14, 84. 92-93. Hirtz, Aves 1. 
151. Miklosic 279. WP I, 147. Boisacf 287. 



Charpentier, KZ 40, 434. Loewenthal, WuS 
7, 183. Matzenauer, LF 17, 165. Strekelj, 
DAW 50, 51. DEI 103. 1524. REW 3991. 

rodkg m (Varos, Slavonija) »vrbanac, risip- 
jela«. Od njem. Rotlauf. Glede au > a upor. 
rdbar < Rauber, pordbali, rabarski, sera/ < 
Schraub (ZK, Karlovac). 

Lit.: ARj 14, 107. 

rodula f (Budva) »seva«. Mozda od lat. 
deminutiva na -ula *hirundula, od hirundo, 
gen. -Ms ili vjerojatnije od lat. alaudula > 
tal. lodala. 

Lit.: REW 4146. 

rofijan m (16. v., Dubrovnik) prema rofi- 
jana f (1520) = rofljanka (Habdelic), de- 
nominal rofijaniti, apstraktum na -stvo rofi- 
janstvo n = ruf j an (Bozava) = rufldn (Rab) 
= rufijan m prema rufijanica, rufijanka, 
pridjev rufijanski, rufijanstvo, deminutiv rufi- 
jancic »svodnik, svodnica«. Od tal. rufflano, 
-a = ruffiano, -a, izveden na -iano od ruffa 
»rozzo«. 

Lit.: ARj 14, 121. 337. Kusar, Rad 118, 
22. Cronia, ID 6, 119. REW 3 7424. Prati 849. 

rofono m (?), iz 15. v., Novakoviceva Alek- 
sandrida: otrovnyj jedb ... u glikizmo (< gr. 
y\vxvo[ia »slatkis«) pfimesi jeze naricetb se 
refne (refene), u' drugom rukopisu (M) rofono. 
[Usp. ngr. pocpnua »Suppe, bouillon«?]. 

Lit.: ARj 14, 122. 

rog, gen. roga m (13. v., Vuk), baltoslav. 
i praslav., »1° xepac,, Horn, 2° (metafora, 
gradevinarski termin) Schiefer, Dachbalken«. 
Denominal na -iti rositi, -im »1° pruzati ro- 
gove, bosti rogovima 2° rogoboritk = raziti, 
rozini »glasom krupnim kao u roga pjevati 
ili svirati u gajde«. Pridjevi na -bn rozan, f 
rozna pored rozana < praslav. *ragena, od- 
redeno rozni, poimenicen roznica (ZK) »1° 
Dachsparren, 2° muzicki instrumenat« = 
na -ik rozntk (Dubrovnik, Hrvatsko primorje, 
Zagorje), (mozda) na -be rozanac »1° luk, 
2° toponim (moguc je i sufiks -eri), na -jaca 
roznjaca (na oku), na -jak roznjak (Vuk, 
Vinkovci) »prst kojim se na gajdama rozi«, 
odatle denominal roznjaciti; s prefiksom raz-: 
rdzrozan, s apstraktumom razrosnost, rasi- 
ren na -at roznat (~o dugme) »od roga ili 
rozine«, na -at rogat (15. v., protivno sut, v.), 
odredeno i poimeniceno rogati »davao«, po- 
imenicen na -ica rogatica f »1° svecenicka 
kapa, 2° toponim«, na -usa rogatusa (Bizovac) 



rog 



154 



rog 



»zena s maramom na rogove«, denominal na 
-ati rogatati, -am (Sabac) »(poljoprivredni 
termin) u vrsaju slamu prevrtati«, na -ast 
rogast, na -en rozen (Trumbita), poimenicen 
na -be rozenac »luk«, na -lea rozenica »greda«, 
pi. rozenice (Vodice) »frula sa 2 cijevi«, s de- 
nominalom na -jati rozenicati. Pridjev na -ov 
samo u toponimu Rogova. Deminutivi na -be > 
-ac rozac, gen. -sea (16. v.; Rekas, Rumunjska) 
= rozac (Vuk) »1° poganac, natek, opnica, 
mrezica na oku, 2° pletenica, 3° trava«, s 
prefiksom pa- parozac (Zore) »u roga unu- 
tarnji i manji dio od roga«, na -sS > -ak 
rozak, gen. -ska (Zoranie) »1° mali rog« = 
rofok, gen. -ska »2° kukac, 3° kucica«, sa 
pa- parozak »1° paroscic, 2° rog u vila« = 
parusak (Lika), na -id rozic, na dva demi- 
nutivna suiiksa -6C + -id > -cic roscic (Ora- 
hovica) »drzak na kosistu« = racic (Dubrov- 
nik), roscici »1° plodovi rogaca, 2° nakit na 
findei ju«, sa pa- paroscic »roscic na rogu«, na 
-id + -bk > -icak roficak, gen. -cka »siliqua 
graeca«, na -bka roska f »1° biljka achenium, 
2° ime ovce«, s pridjevom roskast »koji ima 
rozice« i denominalom roskati se (Lika) »bosti 
se rogovima«, na -ilea roscika (Sapt novae) 
»neka bodljikava zivotinjica«, na -jast roscast 
»koji ima roske«, na -enica roscenica »Dachspar- 
ren«, na -njak cir rosnjak (Poljica) »anthrax«, 
na -bca rosea f, na -ce rokce, gen. -ta (Kosmet). 
Augmentativ na -ina razina, pi. rozine »djecja 
igra sa pet piljaka«, rogina (ZK) »ime volu«, 
odatie rozinac, gen. -nca »biljkaglaucium«, rofin- 
cina (metateza od n) od roznik »Dachsparren«. 
Na -ac rogac, gen. -aca »1° siliqua graeca, kara- 
ba, 2° grah, pasulj, 3° kukac«, s deminutivima 
rogacic (Vuk, Dubrovnik, Vinkovci) »grah sa 
dugom mahunom, boranija«, na -ica rogacica 
»grah«, denominal -rogacltl se, -rogacim, samo 
s prefiksima (Vuk) (iz-, raz-) = s metatezom 
razgoraciti, -im (Crna Gora). Na -ai rogas, 
gen. -dsa »vrag«. Na -6/ + -eo: rogalj, gen. 
-gija m (Vodice) »1° uha na suknu, 2° cosak, 
cose«, roglje f pi., rogljen m, deminutivi rog- 
Ij'tc, rogljica; rogljaca »ime ovci«, na -as roglas m 
»rogac«, denominal rdgljati, -am (Lika) (iz-) 
»rogljama kopati krumpir«. Od varijante sa / 
mjesto Ij je pridjev na -av roglav (Lika) »(me- 
tafora) razrok, kad ko glavu ne drzi jednako 
vec kao vo, gleda svakim okom na drugu 
stranu, kao sto rogovi rastu«, odatle psovke 
roglavica f, roglavsa (Lika). Vjerojatno se 
radi tu o haplologiji za *rogoglav. Izvjesnija je 
varijanta raglici m pi. »rasaji na rogljama«. 
Na -ulja: rogulja f »1° krava, 2° (u pi.) grablje 
sa dva roga« = rogulja (Kosmet) »viljuska«, 



s deminutivom rdguljica (Vuk) »nakit na glavi 
fesa«. Na -onja rogonja m »1° vo, 2° ime ovnu, 
3° naziv covjeku s kvrgom na glavi, 4° 
covjek koga zena vara, 5° mjesec u liku 
srpa«. Na -os(a) rogos m prema rogosa 
f »ime ovci i kozi«, skraceno gasa f (Kos- 
met) »ovca s rogovima«. Na -usa: rogusa f 
»krava« = roguha (Mostar) = rogusa (ZK) 
»mjera kao pedalj« = pi. roguse (Dubasnica) 
»rogato drvo na jarmu«, s deminutivom rogii- 
sica »1° ceperak, 2° kolac na rogove (Ston)«, 
rogusnjak (Dreznica, Mostar) »kaziput«, s 
denominalom rogusiti se, rogusim (na-) »dizati 
usi u vis, culiti« = (s metatezom) nagorusit 
se (Kosmet). Na madz. -o > -ov rbgov, 
gen. -ova »vo«. Na -anjusa roganjusa (Zrnovo, 
Korcula) »vrst kruha, koji ima rogove«. Hi- 
pokoristici rogo m prema roga f »ovca, koza, 
krava«. Brojne su slozenice: pridjevi na -rog: 
razrog (koza), vitorog, vrhorog, jednorog, dvo- 
rog, trorog, rog kao prvi elemenat rogoboriti, 
rogoborim »ciniti zamor, mrmljatk, s postverba- 
lom rogobor m — rogobora f i pridjevom 
ragoboran, gotovo onomatopeja od sintagme 
boriti se rogovima. Da se osjeca kao onoma- 
topeja, dokazuje varijanta sa m mjesto b 
rogomor (Kavanjin). Druga je slozenica od 
sintagme kopati rogom rogokop (Makarska) 
»plitka zemlja, koja bi se i rogom kopati mog- 
la«. Slicna ce tvorba biti rogobatan (Lika) 
s denominalom rogobdtiti se, rogdbatim se 
(po-, raz-, uz-) — rogobasiti se (Lika) »juna- 
citi se, goropaditi se (v.)«, rogobasan = rogo- 
bacan (sa c mjesto i, obratan govor, Dauzatova 
fausse regression), valjda od rogom, batom (se. 
boriti se), (kao) basa. I rog ide medu rijeci 
koje se posuduju: kod Madzara rag, kod 
Rumunja roskov »ceratonia siliqua«, raduscd = 
ragasca, rugaciu pored radaciu < rogac, kod 
Arbanasa rrocke f »metallene Brunnenrohre« < 
roska. U baltickoj se grupi nalazi u sva tri 
jezika: stprus. ragis »lovacki rog«, lit. rdgas 
»1° rog kao instrumenat, 2° Landspitze (upor. 
ukr. Krivoj Ruh = rus. Krivoj Rog)«, lot. 
ragaras f. pi. U toj grupi postoji i paralela 
za pridjev rogat: lit. raguotas »vrag«, lot. 
raguots. Ta se baltoslavenska paralela odnosi 
zacijelo na jelene u njihovoj pradomovini. 
U ostalim ie. jezicima usporednica nema. Kusa 
se ipak tumaciti iz ie. jezicnih sredstava. Tako 
ga Pick, Hoffmann i Prellwitz dovode u vezu 
s gr. dpxco »prvi sam, prefhodim, vodim«, a 
Mladenov s njem. ragen, a ovo od ie. *reg- 
»Stange«, Fraenkel s lat. regere. Rijec rog 
igra ulogu i u folkloru. Odatle fraze koje bi 
trebalo objasniti: rog zgem na koga (Belostenec, 



rog 



155 



roj 



Marulic), zapretati rog u vatru (Bukovica) 
»imati opaz na zenu da ne bi letjela u vjestice«, 
rogom zatvoriti vrata »kucu obiljeziti kao osra- 
mocenu«, staviti koga u kozji rog (Ljubisa; 
u kadi rog, ZK). 

Lit: ARj 4, 298. 7, 592. 9, 657. 658. 660. 
14, 122-140. Mazuranu 1257. NJ 3, 150. 
Bulat, JF 5, 147. Stojkovic, ZbNZ 29, 60-73. 
Ribaric, SDZb 9, 183. 187. Elezovic 1, 107. 
432. 2, 180. 182. Miklosic 280. Holub-Kopecny 
313. Bruckner 460. Mladenov 562. Trautmann 
235. WP 2, 367. 361. GM 375. Murko, WuS 
12, 340. Fraenkel, WuS 12, 189. Boisacq* 
85. 505. Tiktin 1292. 

rogadija f (Vuk, Perast, Boka) »1° dar 
koji se posalje kome s mora« = rogatila »2° 
darovi kad se djevojka isprosi«. Upor. staro- 
kampidanski (Sardinija) arrobatia — roadia 
(Logudoro, Sardinija) »Frohnlei stung, rabota«. 
Apstraktum na -i'a (v.) od part. perf. od rogare 
> arb. me (r)rogue, (r)roge = gr. poya, srlat. 
roga »Lohn, Sold«, postverbali od rogare. 
Dalmato-romanski leksicki ostatak. Crkveni 
latinizam je pridjev rogacioni m pi. (Kasic, 
Glavinic) »prosni dani (tri dana prije Spa- 
sova)« od apstraktuma na -to lat. rogatio, 
tal. rogazione. 

Lit.: ARj 14, 127. 129. REW 3 7361. GM 
367. si. Godin 94. 

rogira f (Trpanj, Dalmacija) »lisce, lisnate 
grancice, koje se brste, brstina«. Docetak 
-ira upucuje na lat. sufiks -aria. Mozda je i 
osnova lat. A radicaria, od radix, gen. -cis »ko- 
rijen«, »ono sto raste iz korijena«. Osnovna 
radlcaria je potvrdena u Logudoru na Sardi- 
niji: aligardza / ari- »rodakva (v.)«. 

Lit: ARj 14, 130. REW 6994. 

Rogoljan, licno ime koje je stvorio S. 
Budmani (1759), kao poluprevedenicu od 
Cornelius, identificirajuci pocetak toga rim- 
skog imena s lat. cornus »rog«. 

Lit: ARj 14, 133. 

rogor m (Belostenec, Stulic) »glasan, zvo- 
nak smijeh, grohot«. Onomatopeja obrazovana 
sufiksom -or kao zagor, zamor. Onomatopej- 
ski korijen rog- dolazi jos u denominalu 
rogatati (Stulic) »grohotati, grohotom se smi- 
jati«. Upor. onomatopejsku varijantu raz- 
gaiati. 

Lit.: ARj 14, 134. 135. 

rogoz m (Vuk) = rovoz (sa g > v pored o, 
Vrbnik) = rogoza (18. v., Slavonija; 12. v., 
Domentijan) »1° rogoz, 2° hasura, tapes« 



rogoza (Kosmet), baltoslav., sveslav. i praslav. 
naziv za »typha latifolia«. Pridjev na -bn > 
-an rbgozan (Vuk), poimenicen na -ica rogoz- 
nica (13. v.) »1° sag ili pokrivac ispleten od 
rogoza, hasura, 2° toponim«, Rovoznica i 
Rovoznik (Vrbnik), toponim je i pridjev: 
Ragozna, Rogozno (Kosmet). Na -ia rogoza 
»hasura« (postanjem mozda pridjev na -/, 
upor. polj. regoza »sita, juncus«, rus. rogoza, 
odatle augmentativ na -ina rogofina (Vuk) 
»hasura«, na -ar rogozdr = rogozar (Krasic) = 
legezor (Bednja, disimilacija r — r > I — r) 
»torba, zembilj, sacer od rogoza«. Na -ina 
rogozina. Denominal na -iti rdgoziti, -Im 
(na-) (Srijem, objekt bure, grgeca) »stavljati 
rogoz izmedu duzica«. Biljka je koja se mnogo 
upotrebljavala u mocvarnoj kulturi Prasla- 
vena. Na Balkanu je postala balkanska rijec 
slavenskog podrijetla ne samo kod Dakoru- 
munja nego i kod Cincara i Novogrka. Bila je 
dakle posudivana, dok je jos bilo Slavena u 
Grckoj i dok se Rumunji ne raspadose u 
balkanske Cincare i sjeverne Dakorumunje 
sjeverno od Dunava. U panonskoj nizini po- 
sudise je Madzari: madz. rogosz, rum. rogo- 
jind »Binsenmatte«, rogoz »Riedgras«, demi- 
nutiv na lat. -ellus > -iel rogojel, pridjev na 
lat. -osus > -os rogozos, cine, ragoz, ngr. 
payout, arb. rogos-zi »Matte«. Tumaci se 
razlicito, kao izvedenica od rog s pomocu 
suiiksa -of (upor. za nj rus. lomoz, lobzati), 
jer je ostra kao rog. To je tumacenje neuvjer- 
ljivo, kako pokazuje uporedenje s lit. ragaze f 
»teges, scirpea«, koje ce biti u vezi s glago- 
lom rezgiu, regzti »plectere«, kako misli Mat- 
zenauer. Hirt je uporedivao s got. raus, 
stvnjem. ror, grc. opocpo^ »Rohr«, sto se 
fonetski ne slaze. Protiv toga je Uhlenbeck. 
Lit: ARj 7, 592. Elezovic 2, 181. Miklosic 
280. Holub-Kopecny 313. Bruckner 461. Mla- 
denov 562. GM 368. Tiktin 1334. WP 2, 
367. 371. Matzenauer, LF 17, 169-170. 
Loewenthal, ASPh 37, 384. Hirt, PBB 22, 
234-235. (cf. AnzlF 8, 261). Uhlenbeck, 
ASPh 5, 15. 151-158 (cf. AnzlF 11, 205). 
Jokl, Unt. 216. 

roj, gen. roja m (14. v.. Viik) = roj (Vo- 
dice), sveslav. i praslav., »examen apum«. 
Pridjevi na -bn > -an rajan (17. v.) »sto se 
cesto roji«, poimenicen na -ica rojnica (Stu- 
lic) »naprava u koju se kupe pcele«, na -ev 
rojev (Lika). Na -ak rdjak, gen. -oka (19. v.). 
S prefiksom pa- parojak, gen. -ojka (Vuk, 
Crna Gora) = parqjka f (Martie) »drugi ili 
treci roj«. Upor. slov. paraj, ukr. parlj, paro- 
jok. Deminutiv rajce n pi., rojead, gen. -i f. 



roj_ 



156 



rolj 



Negativno ne-: nerojka (Vuk) = neroja (Dor- 
die) »kosnica s pcelama koja se preko cijelog 
ljeta ne roji«. Denominal sveslav. i praslav. 
na -iti rojiti se (na-j, izrdjiti se, izrojim (Du- 
brovnik) »(metafora) izgovoriti svasta«; odatle 
apstraktum na -ba rojidba f, na -iste rojiste, 
parojeiti se. Rijeci roj i paroj kulturne su 
rijeci koje se posuduju: kod Madzara raj, 
kod Rumunja roi, glagol a roi, paroi »Nach- 
schwarm«, romita »melisse«, kod Arbanasa rojis 
»rojiti«, roike »Bienenvolk« (rojka nije po- 
tvrdeno u hrv.-srp.). Rijec je priievoi perfek- 
tuma od ie. baze *erei- (v. rinuti): *eroi-, 
praslav. *rei-, kao u liti — loj. Taj prijevojni 
stepen ne nalazi se ni u baltickoj grupi ni u 
ostalim ie. jezicima. 

Lit.:ARj7, 592. 8, 61. 9, 686. 14, 141-3. 
Ribaric, SDZb 9, 187. Miklosic 278. Holub- 
-Kopecny 313. Bruckner 461. Mladenov 562. 
Tiktin 1125. 1335. Brugmann, IF 28, 354. 
si. Bernard, RES 27., 33. Joki, Unt. 286. 

roja f (Socanska dolina, Gorensko, Kranj- 
ska gora, Savinjska dolina) »1° Wassergraben, 
Wasserkanal, besonders Wasserleitung bei 
Miihlen, Miihlgang, 2° Regenbach, der bereits 
ausgetrocknete Bett eines Wassergrabens oder 
Baches« = hrv.-srp. toponim Roja-brijeg (Tre- 
binje) i Roja-dolina (dolovi, Trebinje). De- 
minutiv na -ica rojica »Bachlein, kleiner Was- 
sergraben, trockener Kanal«. Denominal rojati, 
-am »rinnen«. Apelativ od furl, wye > roe 
»isto«. Postoji jos izvedenica na -arium > -ar 
i sagi > z (upor. Tergeste > *Tbeeuh > Trst) 
rozar (Cerklje), koje ne predstavlja posudenicu 
iz furlanskoga, nego iz nepoznatog starog 
romanskog vrela (karnijsko-rom. ?). Sve od 
predrimske rijeci arrugia, za koju ima refleksa 
i na iberskom poluotoku. Pripada evropskom 
supstratu. 

Lit.: Pletersnik 2, 435. Sturm, CSJK 6, 
67. 69. REW 3 678. ASPh 8, 449. 9, 465. 

rojta f (Vuk, 18. v., Posavina, Trebarjevo, 
Vinkovci) »kita, resa«. Deminutiv rojtica (19. 
v.) »quaste«. Na -anin rdjtanin »vinkovacki 
starosjedilac«. Na -as rojtas (19. v.) »Kragen- 
blume«, tako nazvan cvijet jer mu s gornjega 
ruba vise kao rojte. Pridjev na -ast rojtast 
»fransenig«. Od madz. rojt »isto« u femini- 
numu kao ostali madzarizmi (v. bitanga, 
Kikinda). 

Lit.: ARj 14, 143. 

rokel, gen. -eia m (Brusje; primjer: ktip 

mi dvo rok'ela konca bttega, dva cornegd) = 
rokel (Korcula) = rokeo, gen. -eia (Boka) = 



rokel, gen. -eia (Rab) = roke (Bozava) = 
rukelj (Istra) »drvena cjevcica na koju se na- 
mata konac, mosur, roteia (Dubrovnik)«. 
Od mlet. rokelo = furl, rochel = tal. rocchetto, 
deminutivna izvedenica na sufiks -ellus od 
germ, (got.) rukka. Na drugi deminutivni 
sufiks -etto < lat. -ittus raketa f (Bozava) 
»razzo«. Upor. slov. roc »Buschel von Wein- 
rebenzweigen« < furl, rocie. 

Lit.: ARj 14, 147. 286. Crania, ID "6, 119. 
Kusar, Rad 118, 22. Sturm, CSJK 6, 54. 
REW 3 7433. Pirana 891. 

roket m (17. v.) »svecenicka odjeca« = 
raketa f (u novije vrijeme). Od tal. rochetto, 
deminutiv na vlat. -ittus > -etto od frnc. hrokk 
nvnjem. Rock. Upor. polj. rakieta. 

Lit.: ARj 14, 147. REW 4212. Miklosic 
280. Bruckner 461. Setka 2, 166. 

rakija f (Vuk, Negotinska krajina, Otok 
kod Vinkovaca, Vojnic, Katancic) »zenska 
odjeca, dio te odjece«. Pridjev na -ast rohijast 
(Slavonija). Deminutiv rakijica (Vuk). Od 
madz. rokol(y)a, dijalektalnu rokoly a ovo od 
njem. deminutiva Rocklein od Rock, stvnjem. 
hroc(K), odatle ifrak < njem. Frack. Varijanta 
rekla f (Slavonija), deminutiv reklica f (Za- 
greb) = reklja (Lika) pretpostavlja tocno 
njem. deminutiv Rockei. 

Lit.: ARj 14, 147. Striedter-Temps 183. 
186-7. 

rokoc m (Rab) »produzak, .dodatak na 
veslu«. S uporedenjem sa tal. rocco »1° kula 
u igri saha, 2° biskupski stap« nije protu- 
macen ni docetak (sufiks ?) -oc ni znacenje. 
Blize stoji uporedenje sa rucelj »1° drzak 
vesla, 2° na kosistu (v. ruka)«. Glede o < u 
upor. rokunica (Tekelija), a glede sufiksa -oc 
upor. lukoc (v.). 

Lit.: ARj 14, 148. 149. Skok, Term. 141. 

roksel m (Hrvatska i Slavonija) »poredov- 
njak ili ketus (v. palanjaK), suvlasnik ili ortak 
(Posavina) neke vodenice, mlina«. Od njem. 
slozenice Rohgeselle. 

Lit.: ARj 14, 148. 

rolac, gen. -Ica m (Banija?) = roljac, 
gen. -Ijca (Duvno, Hercegovina, Srbija) = 
roljak, gen. -Ijka (Srbija) = rutin (Lika) 
»krpelj, krpusa, Schaflaus«. 

Lit.: ARj 14, 149. 

rolj m (Katancic) = ralja f (Vuk, Vojvo- 
dina) »naprava za glacanje rublja, pegla«. 
Denominal na -ati rulati, rolam (Lika) = 



rolj 



157 



rominjati 



rolj ati, roljam (Vuk) »peglati« = rullati, ru- 
Ijam »poslije pranja rublje sukati i metati«. 
Od njem. Rolle\Ruiie »Waschemangelma- 
schine« < fr. role < lat. rotulus, njem. glagol 
rollen. Od iste njem. rijeci izvodi se i roljka 
(Otok kod Vinkovaca) »modrasta jagodica na 
vratu purana ili pure«. 

Lit.: 14, 149. 150. 

roma f (Prcanj, eu > mlet. o) = rema 
(Kosme!, cine, rema ngr. pe^ia > bug. hre- 
ama, hrema »fluxio«). Od gr. peBua, apstrak- 
tum na -u.a od pew »tecem«. Odatle na lat. 
sufiks -aticus romatika f (Dubrovnik), dalje 
sa ucenim sufiksom -ismus > -izam (koji 
zamjenjuje nenaglaseni -iga) romatizam, gen. 
-zrna (Zore, Dubrovnik) = romanzarti (Rab), 
hipokoristik rome n (ibidem), od mlet. roma- 
turno (Boerio) = romatizen m (Vrbnik, m > n) 
= (asimilacija o — a > a — a) ramatizma f 
(Crmnica). Danas uceno reuma, reumatizam, 
reumatican, reumaticar. 

Lit.: ARj 14, 150. 152. 153. Miletic, SDZb 
•9, 260. 264. Kusar, Rad 118, 19. Miklosie 
283. Pasai 2, 82., br. 1544. 

romandzati, -am impf. (19. v., Bosna i 
Hercegovina) u amplifikaciji cekljaniti i roman- 
dzati »nerazumljivo govoritk == romindzati, 
-dm »govoriti tudim jezikom«, na -alo romin- 
dzalo n (Crna Gora) »podrugljiv izraz za crkvene 
knjige«. Upor. prezimena Romandzija, Ro- 
mandzic kod Srba u Vlahinji kotara visockoga 
(Bosna). Moga se jos uporedivati prezimena 
Romanic (najcesce kod Srba, Krizevci 1666, 
varazdinska krajina, Pakrac, Nova Gradiska, 
Glinica, Bihac), Romanovic (Koprivnica 1666, 
Srbija, Valjevo, Backa), oronim Romanija (Vuk, 
Bosna kod Sarajeva, narodna pjesma), to- 
ponim Romani (Foca, Bosna), toponimi (Sa- 
rajevo), na -nj Rotnanb Doh (nize planine 
Sinjavice, 14. v.), Romanja (dzemat, Sarajevo), 
Romanjka (Ljubuski, Hercegovina). Izvjesno 
je da ovi antroponimi, toponimi i oronimi pri- 
padaju istoku, a to ie najcesce stanovnistvo koje 
se selilo. Sufiks -dzija je poznat sufiks turskog 
podrijetla, odatle Romandzija, -dzii i u glagolu 
romandzati, ispravnije ramandzijati nije po- 
tvrdeno. Osnovu je moguce tumaciti na dva 
nacina, da je isto sto lat. romanus > rum. 
romfn, rumin > Rumunj (taj je oblik potvrden 
samo u novije vrijeme) ili naziv romani (chib) 
»ciganski jezik u govoru Cigana«. Ovamo ide 
zacijelo romiei m pi. (Martie) »cigancad«. Sa 
gledista fonetike posljednje je tumacenje vjero- 
jatnije. Svakako nije u vezi s nazivom zemlje 



Romanija »bizantinsko carstvo«, koji je kod nas 
potvrden od 14. do 18. v. i sa imenom tal. 
pokrajine Romanija (Dalmacija, 18. v.) = 
Romanja. Naziv Romania dadose bizantinskom 
carstvu krizari. U vezi je s lat. romanus = gr. 
pcouaioc,, kako su sebe zvali i sami Grci. 
Odatle i tur.-ar. rumani, Urum, Urum ili 
(= ili »zemlja«) > Rumelija »Tracija«. Za zna- 
cenje »nerazumljivo govoritk upor. prkelati (Bo- 
sna) od tal. perche. Usp. i pod Rim. 

Lit.: ARj 14, 151. 154. Skok, ZRPh 38, 
552. br. 4. Isti, Hron. 125 (bilj. 101 a). Isti, 
Jezik 2, 60. 

romanez m (Budva, Scepan, Pastrovici) = 
raman ez (ibidem) = romazin m (Dubrovnik), 
deminutiv na -be > -ac romazinac, gen. -nca, 
na -be H— be > -iac romazincac, gen. -cca .(?), 
na -be + ic > -cic romazincic, na -ic roma- 
zinic »kracun, privornica na vratima za zapatat 
vrata, skacatur, brava, katanac, bagenjaca, lo- 
kot«. Denominal na -ati romazinati, -am impf. 
Dubrovacki oblik osniva se na izvedenici s 
pomocu dva sufiksa -aceus + -inus od ra- 
mus »grana« < "eamacenus preko mletackoga. 
Docetak -nez je metateza od -zin. Nejasno je 
kako je nastala. Semanticki odgovara nasem 
krakun od krak i kracun (v.). 

Lit.: ARj 14, 152. 

romb m (Kosic) = ronab, gen. romba (Du- 
brovnik, Zore), romba f, sa sufiksom -be > -ac 
rumbac, gen. -aca = runbec (Vrbnik) = (s 
gubitkom m pred b) rubec, gen. -eca (Krk) = 
rumbac (Bozava), na tal. -one > -un rombuni 
(Kostanjica, Muo, Boka) »riba, sfoj, oblis, rhom- 
bus maximus«. Odtal, rombo < gr. poupoc,. Ova- 
mo ide mozda i brumbuljak, gen. - uljka m (Zore) 
»njeki lupar«. Sufiks -uljak sadrzi lat. > tal. 
nenaglaseni deminutiv -olo, b odgovara tal. 
/ ufrombola f. Na tal. -aglio > -aj rumbaj m 
(Silo na Krku) »pokrov za otvor na palubi, 
koji se zove purtei (v.), tako nazvan prema obli- 
ku«. Kao ucena rijec romb m, odatle pridjev na 
-icus + -j>n > -an rombican i na -ski rompski. 

Lit.: ARj 1, 685. 14, 153. 158. 303. REW 3 
7291. 729. 2. 

rominjati, -a impf. (Vuk, Kosmet, srednja 
Dalmacija, Pavlinovic) = deminutiv na -kati 
rominjkdti, -a (subjekt kisa) »sipiti«. Pavlinovic 
pozna i romiti »isto«. Slov. romineti. Mjesto nj 
onomatopejski glagol sadrzi i grupu zg •' romiz- 
gati. Mjesto / onomatopeja sa o odnosi se na 
glasove sto ih proizvodi govor, zujanje, zubor: 



rominjati 



158 



romaniti, romonim, pored -onim = bug. romdnja, 
takoderslov. »govoritinapojezika«; pridjev ro- 
mon, prosiren na -it romdnit (18. v.) »zvucan«, 
apstraktum na -ost romonitost (Stulic) »sklad«, 
postverbal roman m. Na -isati (v.) romonisati, 
-sem (Martie) »sumiti, govoriti«. Zbog disimi- 
lacije m — n > m — r romoriti, rbmorim (Vuk, 
16. v., Sv. Juraj kod Senja) = romorit, -orim 
(Kosmet) » 1 ° zuboriti, 2° govoriti nerazumljivo«, 
s postverbalom rdmor (16. v.) »sum«. Ne treba da 
je posudenica iz lat. rumor, kako misli Matze- 
nauer. Sa / mjesto r: romuliti (Belostenec) 
»tiho govoriti«. Sa u mjesto o rumeniti, rumon, 
rumor (17. v., Kasic) »zamor«. 

Lit.: ARj 14, 154. 155. 156. 157. 158. 
Elezovic 2, 182. Mladenov 563. Mohl, MSLP 7, 
355-358. (cf. AnzIF 1, 80). 

romulja f (Ston) »komad posjecene grane«. 
Cini se kao da je lat. deminutiv na -ula od 
ramus »grana«. Upor. ram. ramurd < lat. 
ramulus »grancica«. Trebalo bi jos potvrda za 
tu stonsku rijec. Izvedenica na germ, suftks 
-ing je tal. pridjev ramingo, sjeverno-tal. ra- 
mengo »nestalan < koji skace od grane do grane«, 
odatle u Bozavi imperativna slozenica vara- 
mengo »al diavolo (eufemizam)« < mlet. va 
ramengo. U Dubrovniku i kod pisaca od tal. 
recenice ha un ramo = rameno di pazzia 
nastade prevedenica (caique) granuli, granem 
pf. »poludjeti«, odatle pridjev granui »sulud«, 
sugranut (Sibenik) »isto«, zgranut (Livno). 

Lit.: ARj 3, 388. 14, 158. Crania, ID 6, 
194. REW 7034. 7035. 

rona f (Lika) = rona (Karlovac) »blitva« = 
runa (Varazdin) < njem. Rone ili furl, rona 

»isto«. 

Lit.: ARj 14, 158. Sulek, Im. 502. 341. 
Pirana* 895. 

rondati (se), -a impf. (Lika, subjekt kuca) 
»klimati se«. Ne zna se ide li zajedno s pridjevom 
na -av rondav »odrpan«. Mozda je u vezi s 
madz. pridjevom ronda »prljav, klimav«, ime- 
nicom rongydsz »odrpanac«. Upor. i mogucnost 
veze s roniti se »rusiti se« i sa roncai, -an 
(Korcula, subjekt pijan Covjek) »tituber, chan- 
celer«, s varijantom renda. Postoji jos varijanta 
sa u mjesto o rundati, -a (subjekt svinja, Pri- 
gorje) »rovati«, sto se moze uporediti sa runec, 
gen. -nca (hrv.-kajk., Trebarjevo) »gubica«. 

Lit: ARj 14, 159. 

rongetat, -am impf. (Dubrovnik, subjekt 
celjade) »rojiti, brujati«. Onomatopeja, upor. tal. 
roncare, mlet. ronchizar u ram. jezicima u zna- 



cenju »schmarchen, hrkati«, tal. ronzare »zujati«. 
Zavrsno -etatije nas glagolski sufiks za onoma- 
topeje. 

Lit.: Zore, Tud. 19. REW 3 7292. 7293. 
7372. 

ropota f (rudnicki okrug, Srbija) »stara igra, 
ples«. 

Lit.: ARj 14, 163. 

ropotarnica f (Posavina, Prigorje, gornja 
Hrvatska, slov.) »spremiste za staradije, staro 
pokucstvo«. Prekrojena njem. slozenica Rum- 
pelkammer, -kasten ispustanjem drugog dijela 
slozenice i zamjenom s hrv. derivacijom. 

Lit.: ARj 14, 163. 

ror m (Belostenec, Habdelic, hrv.-kajk., 
slov.) »dimnjak« = (s disimilacijom r — r > 
r — 1) rol m (ZK), gen. pi. roldv (Trebarje- 
vo) = rolj (Virje) »spremica od debljeg lima 
sa vratascimau peek. Od njem. Rohr, srvnjem. 
rare, vjerojatnije kracenje slozenice Rohrka- 
sten. 

Lit.: ARj 14, 149. 

rora' f (Mikalja) = roraj m (Mikalja, 
Belostenec) = ror ej s (Mikalja < ces. rorys, ro- 
rejs) »ptica bregulja, ciopa, argic (Pag) = jar- 
gic«. Od njem. slozenice Rohrreisser. Nema po- 
tvrda iz narodnog govora. 

Lit.: ARj 14, 166. Holub-Kopecny 314. 

r6ra 2 m (Zore, Pavlinovic) »muz koji je 
dosao zeni u kucu na njeno imanje, domazet, 
uljez, pripuz, dopuz«. Po svoj prilici pejorativ- 
na rijec jer je oznacena kao nadimak. 

Lit.: ARj 14, 166. 

rorina f (Vuk, Hercegovina, glede suftksa 
-ina v. namorina) »kihavica, hunjavica«. Hipo- 
koristici rora (Vuk) = roja (Vuk, Srbija), s 
deminutivom rajcica (Vuk, negotinska krajina). 
Augmentativ rajcina ne nalazi se u ARj 14, 
142. Usp. rosata. 

Lit.: ARj 14, 166. 

rosa f (14. v., Vuk, bug. rosa) — rosa 
(ZK), ie., baltoslav., sveslav. i praslav. poljo- 
privredni i atmosferski termin, »roi (gen. 
rora, s kojim je u prasrodstvu)«. Pridjevi na 
-bn > -an rosan (15. v., Vuk, bug. rosen), 
narosan, poimenicen na -ica rosnica (Dubrovnik) 
»1° dimnjaca, fumaria officinalis, 2° zrinja«, 



159 



u znacenju 2° sa po- porosnica, na -jaca rosnjace 
f pi. (Lika) »konoplje koje se kisele na rosi«, na 
-jak cir roSnjak (Poljica) »anthrax«, rosnjak (Je- 
zevo, Hrvatska) »vrsta hrasta«, prosiren na -at 
(upor. slov. rosai) rosnat (Vuk) »isto«. De- 
minutiv na -ica rosica (Vuk, 16. v.), obronca 
»sitna rosa«. Augmentativi na -ina rosina (?) 
»vrst kornjasa«, odatle na -jaca rosinjaca (Po- 
ljica) »rosnica, zmija koja po rosi izade«, ro- 
sandura (Vrbnik) »dez ki capa samo jeden kraj, 
i to jos dobro ne namoci, rosa i sumprehada 
(v.)«. Na -ika rosika »biljka drosera rotundifo- 
lia«, odatle rosicine (Sloser i Vukotinovic). Na 
-ulj, -ulja rosulj m (Vinkovci) = rosulja f 
(Crna Gora) »1° trava tanka i dugacka kao 
svila (metafora), 2° (Duvno, Kralje, Turska 
Hrvatska) sitna kisa, 3° zmija, 4° (rosulja 
Kosmet) rijetka zemlja koja ne drzi dubar« = 
rosuja »fumaria officinalis«, s pridjevom na -av 
rosuljav (Lika) »vlazan od rose«, poimenicen na 
-ica rosuljavica »slaba zemlja«, deminutiv na 
-ka rosuljka (Cakovac, Susnjevo Selo, Ogulin). 
Hipokoristik rosa »trava«. Slozenica od sintagme 
rOsopas »biljka chelidonium majus« < »koja 
pase rosu«, s pridjevom toponim Rosopasan 
m (1471) = Rosopasno (Krk), s varijantama 
rosopad (Poljica) = rosopast f, zove se i zmi- 
jino mlijeko, pakujqc, krupnik, cingala, srbescica, 
krzuljica, rosopast m »zmija koja pase rosu«. 
Taj naziv posudise Rumunji: rostopasca, sa 
varijantama rast-, lost-, rdsto-pasta. Nalazi se 
jos u- ukr. rostopast, -pase. Znacajno je jos 
unakrstenje u Dubrovniku s romanskim *ro- 
sata > fr. rosee (kolektiv na -ata od gla- 
gola arroser < vlat. arrosare, lat. dijalekatski 
oblik), *rosiata > tal. rugiada, sa rosa: rosata 
f = rosada (Risan) »slana«. Juznoslav. rosa 
posudise samo meglenski i istarski Vlasi (Re- 
mer). Denominai na -eti: (pb)rosjeti, -im (Vuk) 
na -iti: rdsiti, rasim (iz-, na-, o-, ob-, po-, 
u-, za) »rosom skvasiti« prema pf. rosnuti, 
iterativ na -va- -rosivati/rosi-, -rosujem (Stulic), 
samo s prefiksima, s prijevojem 6 > a abrasati, 
abrasam (Lika), porasati, deminutiv na -kati 
rbskati, -am (Lika, gornja Krajina) = na 
-ukati rosukati, -am, mozda s postverbalom 
Rosuk (toponim; 1200). Potpunu paralelu pruza 
lit. rasa »rosa« i sanskr. rasah »Saft, Fliissig- 
keit«, rasa »Feuchtigkeit, Nass«. Lat. ros, gen. 
rora, denominai rorare »rositi«, ne poklapa se 
ni u osnovi ni u prijevoju. Glede lat. prijevoja 
duljine upor. arb. resh, reshen »snijezi«. Dok je 
u baltoslav. i sanskrtu osnova na -a, u lat. je 
na suglasmk. Ne ide dakle u baltoslav. i lat. 
poljoprivredne lekseme kao orati. Ie. je kori- 
rijen *eras- > *ers-, *ras-, koji znaci »teci. 



vlaga, rosa«, koji se dalje veze sa *rei-: *roi- 
i *reu-: A «-. 

Lit.: ARj 4, 299. 7, 593. 8, 441. 468. 14, 
166-177. Moskovljevic, NJ 1, 19. Elezovic 1, 
199. 2, 183. MikloSil 282. Holub-Kopecny 
314. Bruckner 463. Mladenov 563. Tiktln 
1339. WP 1, 149. Trautmann 237. Pedersen, IF 
5, 46. Johansson, IF 2, 61. bilj. Schrijnen, KZ 
42, 105. Kuzmic, NVj 25, br. 24. (cf. IJb 6, 
95). KZ 54,235. Joki, Stud. 73-74. Bolsacq 68. 
284, bilj. Hirt, IF 32, 239. Ehrlich, KZ 
41, 301. 

rosata f (Dubrovnik, Andrijasevic, Potomje) 
»jutarnja rosa«. Ivan Drzic pise rozata, Akvi- 
lini rozata. Dalmato-romanski leksicki ostatak 
od vlat. *rosata (upor. fr. rosee, kat. rosada) 
ili *rosiata > tal. rugiada, izvedenica od 
kllat. ros, gen. *rosis > kllat. rora (s > 
r), s pomocu lat. kolektivnog sufiksa -ata. 
Ako je grupa si osnovna, zamijenjena je 
nasim suglasnikom s zbog unakrstavanja sa 
rosa, koja je zbog toga dobila specijalizirano 
znacenje »sitni dazd«. U Boci je -ata > -ada: 
rosada (Vuk, Risan) »slana, prikala«, rosada 
(Lepetane) »rosa«. Prema Matzenaueru isla 
bi ovamo rorina f (Vuk, Hercegovina) »kihavi- 
ca« (v. i pod rorina), ali semanticki to nije 
objasnjeno. Sufiks -ina je nas, ali moze biti 
i unakrstenje s lat. pridjevskim -ina. Odatle 
hipokoristici rora i roja (Vuk, Srbija). Tu bi 
s > r bio pravilan kao u tal. rorare i spanj. 
rorar. Upor. jos slozenice rosmarinus i ros 
solis, u kojima ros ima metaforicko znacenje 
kao i u rorina. 

Lit.: ARj 14, 141. 166. 169. 171. REW" 
7374. Matzenauer, LF 17, 175. 176. Strekelj, 
ASPh 12, 462. 

rostiera f (Dubrovnik, Cavtat) = rastjera 
(Korcula, Zrnovo) »posuda, pleh (Zagreb) za 
pecenje mesa u rora«. Od tal. rostiera, izvede- 
nica na -/era < -aria od part. perf. rosto, od 
rostire < germ. *raustjan, nvnjem. rosten. 

Lit.: REW* 7098. DEI 3287. 

ros m (Mikalja) = roz (Bella, Stulic, z 
mjesto s obratan govor, Dauzatova fausse re- 
gression), s deminutivom na -be > -ac rozac, 
gen. rosea (Stulic) = slov. rost pored ros »gra- 
dela (v.)«, u istom znacenju raster m (Belostenec, 
Jambresic, hrv.-kajk.), s deminutivima na -be > 
-ac i -ic rosterac (Jambresic) = rosteric (Belo- 
stenec) = (s disimilacijom r — r> r — I, Ij) 
rostei (Vramec), rostelj (Habdelic) = sa -ilj 
mjesto -elj rostilj, gen. -Uja (Vuk, Vojvodina) = 
sa -ir mjesto -er rostir (Tomikovic). Glosira se 



160 



kod Dalraatina s pekme i pecme i pi., kod Belo- 
stenca i Stulica pecma, sto ce biti deformacija 
od pekva (v.) prema peci. Oblik rost postoji jos 
u ces. i polj., oblik na -elj u rum. rosteiu pored 
restent (Erdelj) »Gitterstab, Gittertiir, Gatter« i 
u madz, rostely, odakle potjece / u rostilj. 
Osnovno ros = rost odgovara njem. Rost, koje 
je preko langobardskoga uslo i u apeninska 
narjecja. Oblici na -er, -ir > -el, -ilj osnivaju se 
na njem. Rostier (Jagic) < rosta + -arius (?). 
Osim pecme, pekme svi su nasi izrazi za taj 
kuhinjski alat stranog (romanskog ili ger- 
manskog) podrijetla. 

Lit.: ARj 9, 749. 14, 177. 180. 195. Pleter- 
snik 2, 439. Miklosic 282. Holub-Kopecny 314. 
Bruckner 470. REW 7385. Tiktin 1339. Jagic, 
ASPh 8, 319. 

rospo, gen. -a m (18. v., Kalic) »zaba za- 
puhaca«. Od tal. rospo < kslat. rospus. 
Lit.: ARj 14, 181. REW 7462. Prati 84. 

restati, -am, -cem (Belostenec, Stulic, Ri- 
jeka, Krasic) = rastati (ZK) »1° bucati, lupati, 
stropotati, 2° (eufemizam) coire«, slov. rastati. 

Lit.: ARj 14, 180. Pletersnik 2, 439. 

rot m (Dubrovnik, 1247) = roia f (13 — 18. 
v.), sveslav. i praslav. pravni termin bez para- 
lele u baltickoj grupi, »juramentum« = rota 
pored rata (Kosmet, Crna Gora, Rijecka na- 
hija) »svada, prepirka, porodicna nesloga« = 
rot m (Stulic) »zloca, opakost, nevaljalstvo«. 
Pridjev na -bit > -an rotan »1° zaklet (14. v., 
'— ' sudac, pristav, span), 2° rdav, zao, opak 
(1260), 3° tezak (Lika, uz kola), 4° (u sr. r.) 
toponim«, poimenicen na -ik ratnik (1400) »1° 
priseznik« prema f na -ica ratnica »2° taksa«, 
na -ina rotnina (Lovran, Istra) »Schwurgebiihr«, 
na -ost rotnost f »pobuna«. Denominali na 
-aii rotati se, -am impf. (Zakon vinodolski) = 
na -iti rotiti se, -Im (Vuk, 13 — 14. v.) (ob-, 
po-, s-, u-) »zaklinjali se, zakleti se«, s postver- 
balima porota / (14. i 15. v.) »1° zbor sudaca 
koji se rote = zaklinju da ce suditi pravo, 2° 
(danas ponovo uvedeno kao pravni termin za) 
ziri«, s pridjevom porotan, poimenicen na -ik 
porotmk — porotac, porotnicki, urota f, urotnik, 
urotnicki. Arbanasi posudise porote (Gege) 
»vereidigte Zeugen«. Ie. je korijen *uee- »reci, 
govoriti« > gr. e'l'ptfl »kazem«, retor, retorika 
(internacionalne rijeci), lat. sa sufiksom -dh ver- 
bum, njem. Wort, lit. vardas »ime«; baza *ueee-: 
*ueeo- i sufiks -to: ie. *vro-ta > praslav. 
roia, sanskr. vratom »zapovijed, zavjet, zakon, 
sveta rijec, religiozna duznost«. Upor. jos rus. 



vratb, vru »sich in der Rede berichtigen«, vrac 
(v.), red, rijec, rok, urok (v.). 

Lit: ARj 10, 874. 14, 183. 184. 185. 187. 
Elezovic 2, 183. ASPh 34, 306. Miklosic 
282. Holub-Kopecny 315. Bruckner 463-464. 
ZSPh 4, 217. Sabler, KZ 31, 283. Joki, Stud. 
113-114. Pedersen, KZ 39, 356. Boisacq" 
1097. 72. 239-230. Brugmann, IF 13, 157. 
Hoffmann, BB 21, 137-144. (cf. AnzIF 
7, 12). Meillet, MSIP 9, 142. (cf. KZ 36, 
89). Matzenauer, LF 17, 176-177. Trubacev, 
Studia Mladenov 338-9. 

rota 1 f (Vetranie, Vodopic, Dubrovnik) 
»(pomorski termin) pravac, smjer lade«. Od 
tal. roifa < lat. rupta, poimenicen part. perf. 
od rumpere > tal. rompere. Ovamo drugi dio 
njemackog francuzizma marsruta < fr. route, 
rutina, rutiniran < fr. routine. 

Lit.: ARj 1, 184. REW 3 7452. DEI 3289. 

rota 2 f (1520, Dubrovnik, Cavtat, Korcula) 
»1° kolo, kotac (primjer: ti si zadnja rata ot ka- 
ra), 2° vrhovno crkveno sudiste«. U znacenju 
1° leksicki ostatak iz dalmato-romanskoga od 
lat. rota, u znacenju 2° crkveni latinizam. Sa 
t > d mlet. roda (Perast, Bozava) »isto«. S 
lat. deminutivnim sufiskom -ella tal. rote/la: 
roteia i (Dubrovnik, Cavtat) »cijevka od konca, 
rokel (Korcula)« noviji je talijanizam, dok je 
rotaljka (Pavlinovic, Sinjska krajina) »1° ko- 
tacic, kolasce, 2° kolce na krosnama, kroz 
koja se nita podizu i spustaju, 3° dulac, drvena 
okrugla plocica na diplama«, u dalm.-rom. 
*rotal- prosireno nasim sufiksom -ka. Iz 
mlet. je rodela f (Lepetane, brodski termin: 
buclo ima rodelu), rudela f (Marin Drzic) »okru- 
gao stit«. Od tal. denominala rotare bit ce 
raddnca f (Racisce) »kolut kroz koji se provlaci 
konop« < poimenicen part. prez. na -ia ro- 
tan tia. 

Lit.: ARj 14, 84. 184. 229. Budmani, Rod 
65, 165. Cronia, ID 6, 119. 

rotocka f (Konavli, Lika) »cep za mijeh, 
oko koga se mjesina veze«. 
Lit: ARj 14, 188. 

rovan, f -ana (1642, Vrbnik, uz suknja}, 
pridjev, »smed«. Od tal. w(v)ano »grigio«, spanj. 
roano, od lat. ravus, sa sufiksom -anus. Poi- 
menicen na -ica rovamca (1640, ibidem) »suk- 
nja«. 

Lit: ARj 14, 189. REW 3 7100. Prati 837. 

rovas, gen. -asa (Vuk, slov., ces., ukr.) = 
rval (okolica Zadra) = rabos m (18. v., Vuk, 
Srijem, Dalmacija, Bosna i Hercegovina, ta- 



161 



rozgotiiti se 



koder bug.) = rahus, gen. -usa (Crna Gora) = 
rdbus (Kosmet, bug., ces. rdbuse, slvc. rabusa) 
»1° zarez na uhu (npr. svinjcetu), 2° Kerbholz, 
3° racun, 4° pamet (1527)«. Deminutiv na 
-ica rovasica (Belostenec) »tessercula«. Na -nik 
rovasnik (Kurelac, Jacke) »tesserarius«. Deno- 
minal na -iti rovdsiti, rovasim (Vuk, Srbija, 
16. v., Barakovic) = rabositi, -im (Dalmacija, 
Bosna i Hercegovina) (po-, u-, za-). Oblik 
roves nalazi seu madz. rovosivjerojatno potjece 
odatle, ako se uzme da je madzarski naziv 
izvedenica obrazovana s pomocu madz. sufiksa 
-as za apstrakta od rd < slav. rov »zarez«, sto 
je prema Miklosicu postverbal od riti (v.), 
odf.tle i rum. rdvas. Oblik sa b mjesto v nalazi 
se takoder u rum. raboj »Kerbholz«, arb. ra- 
bush i njem. Rabisch. U bug. se je taj oblik 
unakrstio sa domacom rijeci eobt u rdboS. 
Mladenov pristaje uz Miklosicevo izvodenje 
od ryti i uporeduje sa fr. graver (v. gravirati) < 
graphum, gr. ypacpco. Prema Strekelju b mjesto 
v je nastalo unakrstenjem na rubez, rabota, 
rabiti. Upor. slican semanticki razvitak u 
zdrijeb (v.). 

Lit: ARj 12, 837. 14, 189. Skarpa, ZbNZ 
29, 169-183. Elezovic 2, 156. Miklosic 282. 
Mladenov 541. Tiktin 1290. 1311. Jagic, SI. 
enc. 3, 26-27. REW 3847, Strekelj, DAW 
50, 53-57. Lacea, DRom 5. 401-403. Jokl, 
IJb 15, 193. 13, 167. 

rovecan, f -cna (Vuk, Boka, uz platilo, kosu- 
Ija), pridjev na -tn > -an, »neubijeljen, sirov, 
tela rozza, Leinwand«. Prema Danicicu, Osnove 
183. rijec je tuda, kao raskalasen (sto ne stoji). 
Ne kaze koja bi to tuda rijec imala biti. 

Lit: ARj 14, 190. 

rovito ("jaje) (Vuk; ne kaze gdje se tako 
govori), pridjev, »jaje na umak obareno«. Pro- 
siren na -bn > -an rovitan (~ino jaje, Crna 
Gora) = r of ita jaja (Crmnica) pored rofltano = 
r of ito jajce (Kosmet) = r olita jaica (15. i 16. 
v.). Od ngr. avya poucpr|Td »weiche Eier«, 
pocpTov (Trakija, upor. bug. rovdk), od stgr. 
pc/cptd) »srcem«. Grecizam je balkanski: bug. 
rjivko lake »Weiches Ei«. Dosao je u jezik 
preko manastirske kuhinje. 

Lit: ARj 14, 192. 122. Elezovic 2, 183. 
Miletic, SDZb 9, 361. Dorii 341. Vasmer, GL 
III. Miklosic 282. Matzenauer, LF 17, 178. 

rozati, -am impf. (Divkovic, Belovic Ber- 

nadzikowska) (na-) »ciniti nabore, nabirati, 

mrskatk, s prefiksima srozati (se), srozam 

(bjecve s nogu, Vuk), (protivno) zarezati (ti- 

jesne gace, rukave) »zavrnuti«. Part. perf. pas. 



rozan (Dalmacija: drvce, skrlna, preslica) kao 
pridjev »ispisan, isaran, uresen«. Apstraktum 
rozanje »Faltenknift«. Matzenauer uporeduje 
neuvjerljivo s gr. pfflY|ir|, »rima, fissura« od piiy- 
vuur < ie. *ureg-, za koji nije utvrdena bal- 
ticka paralela u rezju, resti »cijepati«. 

Lit: ARj 14, 193. BI 2, 462. 810. Matze- 
nauer, LF 17, 178. Boisacq 3 840. WP 1, 319. 

rozga f (Vuk) — rdzga (Istra, Buzet, So- 
vinjsko polje) = rozga = rozgva f (Vuk, sa 
-va kao u bukva, smokva), sveslav. i praslav., 
»1° pfitka, trklja (Boka, Pastrovici), vrljika, 
stuba, palica, ostroga (Crna Gora), 2° ljestve 
(Srbija), 3° sarmentum, propago (Bednja), 4° 
trstika (Hvar), 5° suho granje (Bar), 6° palmes 
(Istra), mjera za duzinu (Poljicki statut)«. Pri- 
djev na -en widen (Belostenec) »sarmentarius«. 
Kol. na -je stcslav. rozdi{e > wide (Belostenec) 
= roije n (16. v., Vrbnik, Istra, Buzet, So- 
vinjsko polje, slov.) = wie (ZK) »grana od 
trsja, cokota« = roije, gen. rdjia n (Istra) 
»rasad kod vinove loze«. Odatle wiljika 
(Slavonska Pozega, Bosanska krajina) »suhe 
grane na drvetu«, say > Ij kao naopaki govor, 
Dauzatova fausse regression. Madzari posudise 
roidife > rasgye, rosgye. Augmentativ na -ina 
rozglne (ZK) »vrijeze«. Balticka paralela omogu- 
cuje utvrditi prvobitno znacenje: lit. regzti 
»flechten, schniiren«, rezgu »ich stricke«, lot. 
rezget »isto« kaze da je praslavenska rijec isla 
prvobitno u terminologiju gradenja pleterom. 
S tim se slaze sanskr. rajjuh »Strick, Seil« i 
lat. restis < *rezgtis »isto«. Prema tome je 
rdzga prijevoj perfektuma od ie. korijena *rezg- 
»flechten, winden«, upravo postverbal (tipa tok 
od teci) glagola koji je nestao u slavinama. 
Miklosic i Walde uzimlju vezu s rai- (v.) < 
praslav. *orz-. Protiv toga govore gornje uspo- 
rednice kao srvnjem. rusche »sita, Binse, juncus« 
kao i arb. rodhe. Ima i drugih tumacenja. 

Lit: ARj 14, 193. 194. 197. 198. 199. 
Miklosic 227. Bruckner 465. ZSPh 4, 217. 
Trautmann 245. WP 2, 374. GM 367. Joki, 
Unt 220.327. Meringer, IF 19, 448. Mikkola, 
AnzIF 21, 107. Nehring, IF 4, 399. Hoffmann, 
BB 25, 106-109. (cf. AnzIF 12, 167). 
Osthoff, IF 8, 17. Raic, ASPh 1, 620. Reichelt, 
KZ 39, 60-61. Rozwadowski, SpKA 25, 
419-427 (cf. AnzIF?,, 138. 10, 269.). Walde, 
KZ 34, 461-536 (cf. AnzIF 8, 126). Schefte- 
lowitz, IF 33, 135. 54, 230. Sobolevski, ZM 
299, 84-93. (cf. AnzJFl, 162). 

rozgotati se, -gocem impf. (ZK) »odvise glas- 
no smijati se«. Postverbal rozgot (hrv.-kajk., 
Mulih) »grohot«. Ovamo apstraktum rizgetanje 
f »rzanje (konja)«. Onomatopeja je kao i rez- 



1 1 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



rozgotati se 



162 



rt 



gelati (se), -cem = rezgotati »1° smijati se 
(Volosko, Istra), 2° (subjekt konj) rzati«, 
izvedena s pomocu sufiksa -ot, -et, obicnog 
kod onomatopeja, od onomatopejske osnove 
rozg-, koja se nalazi u rofditi, -im impf. (Pri- 
goije., Hrvatka) »debelim glasom pjevati«. 

Lit: ARj 13, 917. 14, 47. 194. 197. Schef- 
telowitz, KZ 54, 242. Nehring, IF 4, 401. 

rozolija f (Vuk) »liker« = rozolija (ZK) = 
rozolj (Kosmet) »slatko pice ramene boje (do 
1880, iz Skadra)«. Odatle na -dzija rozoldzija 
(Vuk) »koji prodaje rozoliju«. Na tal. deminutivni 
sufiks -ino rozolin (Cavtat) »isto« = razulln, 
gen. -ina (Vuk) = rozulin (Kuciste) = rozulin 
(Rab) = rozolis < mlet. rosolin. Od tal. 
rosolio < lat. ros solis, ucena kreacija, koja je 
postala balkanska rijec: rum, rozolie f, bug. 
rozdlija. 

Lit.: ARj 14, 195. 348. Elezovic 2, 182. 
Kusar, Rad 118, 19. DEI 3285. 

rpina f, upravo zbpina pored etpinya, u 
stsrp. spomenicima, »mjera za povrsine«, od 
gal. arepennis (Columella) > arpentum (Lex 
Bajuvariorum), latinizirano stfr. arpent (12. v.). 
Docetno t je od stfr. deklinacije nom. arpenz 
prema ak. arpent. Upada u oci stari docetak 
z. imenica na -a, -ija za lat. -is. 

Lit.: Novakovic, ASPh 30, 134-136. 

fs m, f (srednja Dalmacija / ? /, Pavli- 
novic, Vuk, Boka) »muska snaga« = rza f 
(Makarska) »snaga, jacina, rs«. Odatle zacijelo 
rzak, gen. -oka m (Makarska) »vrhunac sile«, 
po svoj prilici s prefiksom s- i s infiksom 
no > nu s'fznuti, -em (Vuk) »spannen, antrei- 
ben«, kako je vec Danicic mislio, i mozda prilog 
rzimice (Makarska) = vrzimice »potegnuti noz 
za nekim«. Turcizam hirs »Begierde, Habsucht, 
Ehrgeiz, Argen, Zorn«. 

Lit: ARj 14, 202. BI 2, 356. 462. Heuser- 
-Sevket 170. Danicic, Kor. 221. 

ft m (Vuk) = ft, gen. fia (Vodice, Istra, 
ZK) pored rat, gen. rata (Vodice) = rot 
(Hvar, cest toponim) = ret (Vrbnik, na, u 
red, 1347) = Rat, gen. Rata (Ljubisa), dalma- 
tinski poluotok, zvan Peljesac — Pelisac, gen. 
Pelica, sveslav. (osim polj.) i praslav. a&/& 
»1° (Srbija) vrh brda izmedu dvije padine, 
2° noz (Hrvatska), 3° toponim (najstarija po- 
tvrda 1080: Pissi Rit)«. Ostali oblici: rto n 
(Mikalja) »rt od noza«, rive, gen. hava f pi. 
(Lika) »drvena naprava koja se zimi veze pod 
cipele ili opanke da se ide brze po snijegu«. 



Pridjev na -bn potvrden je samo u izvedenicama 
na -ik rtnlk, gen. -ika (Vuk, Srbija) »borac u 
prvim redovima«, na -ica rtnica (Vuk) »rakija, 
koja prva procuri, prvina, basica, evet (ZK)«, 
mozda na -aca *rtnaca > (sa in > trn) ftmaca 
(Vuk) »zalistak na hlacama, Hosenlatz«, na -eo 
Rtanj, gen. -Inja, toponim (brijeg u Crnoj 
Rijeci, Srbija); na -ast rtast = na -at rtat. 
Deminutiv na -be: Llac, gen. rea (1379, Povija 
na Bracu) = rtdc, gen. rea (Istra) »silo« = 
retec (Vrbnik) »vrh, bok« = Rotac, gen. Roca 
(na Rocu = Racu = Rtu, Ljubisa) = Ratac, 
gen. Raca, s pridjevom na -ski ratacki (Majka 
Bozja Ratacka, kod Bara i Spica), potvrdeno 
u dokumentima takode Rotecz; na -ic rtic (16. 
v., Istra), na dva deminutivna sufiksa rticak, 
gen. -cka (Belostenec) ; rcic, od rtac, »rtic«. Kol. 
na -je ree (Lika) »slabo i necisto zito«. Na 
-janin Rcanin »stanovnik Stonjskog Rata = 
Peljesca (1469)«, s pridjevom na -ski rcanskl 
(~cz zlobaj. Odatle rc'anac, gen. -nca »vrsta gra- 
ha«. U toponimiji veze se s prijedlogom na: 
Narat, gen. -rta (Dalmacija, Hercegovina) = 
Nart (Hrvatska i Slavonija, Dalmacija) pored 
Narta, deminutiv na -ice Nartice. Upor. ces. 
nart »Oberfuss, Oberleder«. Odatle na -bk na- 
ratak, gen. -tka (Sarajevo) »1° dio cbuce sto 
pokriva vrhove prsta, 2° natakac, priglavak 
(Lika)«. Na -evina: rtevina (Srbija) »rtnica, 
proljenac«. Denominali na -iti naratiti pf »1° 
naciniti rt, 2° naostfiti« prema impf, na -va- 
naracivati, -cujem, na -iti od deminutiva rtac 
zarati (objekt opanah, Vodice) »1° urediti nos 
u opanka, 2° (uopce) zavinuti«; rtnuti, -em 
(15. v.) »(metafora) otresti se na nekoga«, oda- 
tle pridjev rtnitiv (15. v.) »otresit, naprziv«. 
Stcslav. ebih dekliniralo se nekada rat, gen. 
rta kao pas, gen. psa. Odatle generalizacija ft 
i rat Upor. rus. rot, gen. rta i ces. ret, gen. nu, 
i Ostre pored Ostrac (toponimi). Dugim uzlaz- 
nim akcentom uklanja se homommija sa rat 
»bellum«. Upor. muka i muka. Rumunji posudi- 
se rit »Riissel«. Glede postanja Miklosie je 
pomisljao na praslav. korijen ry-, od kojega je 
rili i rib. Nije u etimologijskoj vezi s njem. 
Riissel, kojejeodie. korijena *nerd-, *ured-, koji 
se nalazi u vrijedati i rana. Pott je uporedivao 
sa stvnjem. ori »Spitze, Ecke«, ali Brugmann. 
izvodi ovu rijec iz ie. *ud-dh-os, od ie. korijena 
*dhe- »setzen, stellen, legen«, v. djelo. Prema tome 
nema posve pouzdano utvrdene etimologije. 

Lit: ARj 7, 555. 594. 13, 397. 398. 789. 
904. 14, 184. 203. 204. 205. 206. Mazuranic 
1223. Ribaric, SDZb 9, 186. Miklosie .285. 
Holub-Kopecny 239. 312. Bruckner 356. KZ 
45, 107. jyP I, 309. 827. Matzenauer, LF 17, 



163 



ruben 



180. 199-200. Liden, KZ 56, 223. Lewy, 
PBB 32, 137. GM 452. Lane, AnzIF 54, 
64-65. (cf.LJb 19, 252). 

rub m (Vuk, Hrvatska, Kosmet, Crna 
Gora) = rub, gen. -/ f (samo u izrazu babine 
rubi = tucin dan, Crna Gora), baltoslav., sve- 
slav. i praslav. eoLb, »1° Saum, okrajak, 2° 
Naht, sav, ivica savom optocena, 3° stonjak 
(ZK, sinegdoha)«. Pridjev na -en ruben (Turo- 
polje), poimenicen u sr. r. rubeno = na -ina 
rubenina »Wasche«, na -jaca rubenjaca = na 
-jar rubenjar (zmija) = na -jak rubenjak, gen. 
-aka »debela motka na kojoj se nose rubine na 
pranje«. Deminutiv na -be > -ca rubac, gen. 
-pea m (15. v., Hrvatska) = rubac, gen. rupca 
(ZK) »marama«, s deminutivima na -ic rupcic 
(Lika), na dvostruki deminutivni sufiks rup- 
cac, gen. -aca = rupcicak, gen. -icka (ZK), 
augmentativ na -ina rupcina (Lika), na -ik 
rupcimk, gen. -ika (Lika) = rupcenik, gen. 
-ika (Lika) »rucnik, otirac«, na -jar rupcar 
»turdus torquatus (ima na prsima kao bijeli 
rubac)«; na -zk rubak, gen. -pka (Kosmet) 
»ivica u kite« = rubak, gen. -pka (Istra) »1° 
margo, 2° mix matura«. Na -aca rubaca (16. v., 
ZK, hrv.-kajk., Hrvatsko zagorje, Lobor, Po- 
dravina) = slov. i hrv.-kajk. robaca »kosulja«. 
Upor. na -acslov. robac »km]ac« . Deminutivna 
-ica rubacica. Na -etak, gen. -tka rubetak (Sapti- 
novac, Slavonija) »rucnik«. Na -elina rubetina 
(Vuk, Trebinje, Hercegovina, Njegos) »Wa- 
sche«, babina rubetina »veronica agrestis«. De- 
nominal na -iti rubiti, rubim = rubiti impf. 
(Vuk, Varos, Duvno) (iz-, o-, ob-, od-, po-, 
za-} prema impf, na -va- -rubljivati, -rubljujem 
samo s prefiksima = na -ati rubati, -am 
(Pounje, takoder ces. i ukr.) »rezati, sjeci«, s 
ispustanjem o- osjecanog kao prefiksa brubati 
(objekt kukuruz}. Postverbal dbrub m (Vuk) = 
obruba f (Lika), na -ik obrubak, gen. -pka 
(Vodice) »na sitno izrezana cjepanica«, porub 
»Sauni«, odatle na -ina porublna (ZK). Na 
-r/o rubilo n »zeljezna sprava za rubljenje«. 
Na -ina rubina f (15. v., Hrvatsko zagorje, 
Sipan, Gradiste, Saptinovac, Slavonija, Bije- 
lima, Crna Gora) »1° rub, 2° platnena odjeca 
(Stubica, Hrvatsko zagorje), 3° kosulja, 4° 
zavijaca, veo (Bella, Zica otacaj, 5° rubenina, 
rublje«, s deminutivom rubinica, na -de ru- 
binac »motka na kojoj se nosi rublje«, kol. na 
-je rubinje = rublje n (17. v., Vuk) »rubenina« = 
na -iste rubiste a (Vuk, Hrvatska, 14. v.). 
Na -ar rubljar m (19. v.), »koji sije ili prodaje 
rublje«. Madzari posudise glagol rombol »zersto- 
ren«, Novogrci mozda pouum »Lumpen, Fet- 



zen«, Arbanasi rup. Samoglasnik u je nastao 
iz velarnog nazala p, upor. slov. rob, bug. 
rab, polj. rqb »Rand, Saum«, reb »Schlag, Ein- 
schlag«. To dokazuju i balticke usporednice: 
rumbuoti »umsaumen«, rambus »trage«, rembeti 
»trage sein«, rumbas »Einfassung der Hosen, 
tajka (ZK)«. Ie.je korijen rem- »stfltzen, Leiste«, 
koji dolazi bez prosirenja u germanskim jezi- 
cima stvnjem. rama, nvnjem. Rahmen, koje 
posudise hrv.-kajk. narjecja ram m (ZK) = 
rdma, uramiti, prosiren na t u Rand. Taj je 
korijen prosiren formantom bh: *rem-bh > 
sanskr. rambha »Stab, Sttitze«. Isto znacenje 
u prijevoju perfektuma pretpostavlja praslav. 
robi. Termini rubaca »kosulja«, rubac »marama«, 
rubenina — rublje, zarubiti predstavljaju osim 
toga isti kulturnohistorijski problem kao i ro- 
mansko roba < germ, rauba, raubare. Mozda je 
doslo i do unakrstenja tih dvaju leksema. 
Odijevanje je bilo na stepenu primitivne kultu- 
re u vezi s vojnim plijenom. Usp. i pod rob'. 

Lit.: ARj 4, 294. 8, 473. 14, 207. 208. 
209. 210. 211. 212. NJ 1, 95. Ribaric, SDZb 
9, 173. Elezovic 1, 199. 2, 183. Pletersnik 2, 
429. Miklosie 281. Bruckner 455. KZ 42, 361. 
MladenoO 566. Trautmann 236. WP 2, 372. 
Matzenauer, LF 18, 263-266. Peterssen, 
ASPh 34, 376. Iljinski, RFV 74, 121. (cf. 
JF 5, 186). Vasmer, ZSPh 13, 331. Stokes, 
IP 2, 111. Thumb, IF 14, 361. Mikkola, IF 
23, 122. Uhlenbeck, PBB 35, 177-178. 
22, 541. 40, 552-561. (cf. AnzIF 24, 116). 
GM 371. Joki, Stud. 34-35. Boisacq* 719- 
720. 

rubalj, gen. -bija m (18. v.) »ruski novac«. 
Od rus. rubeh, istog podrijetla od kojeg i 
rubila (v.) ili u vezi sa rus. rubitb, v. rubiti. 
Uporeduje se i sa stces. rubik zlata. 

Lit: ARj 14, 209. ASPh 31, 314. Lokotsch 
1730. Holub-Kopecny 317. 

rubazinje n (16. v., Cubranovic) »biljka 
koja se pominje uz devesinje, kaloper, rutu 
i mak«. Docetak -nje je kao u devesinje, pridjev 
na -j u sr. r., uza sto treba razumjeti bilje n, kao 
dopunu. 

Lit.: ARj 14, 210. 

ruben (ZK, hrv.-kajk., Hrvatsko zagorje, 
Prigorje, Posavina), pridjev obrazovan s pomo- 
cu sufiksa -en, »kao drven, madig« (uz repa, 
rotkva, nevaljala za ribanje), prosiren na -av, 
-jav rubenjav (Lika) = rubinav (~a rodakva, 
srednja Dalmacija, Pavlinovic). Inhoativ oru- 
benjaviti /po-. 

Lit.: ARj 14, 210. 212. 



rubida 



164 



rubida f (Istra) »rubus fruticosus, kupina« = 
slov. rohidaf»Bvombeeve; brusnica«. Odatle na 
-nica rubidnica f (Istra) = slov. robidnica »isto«. 
Istro-romanski leksicki ostatak od lat. rubetum 
preko n. pi., od rubus s pomocu sufiksa -etum, 
koji odgovara nasem -ik. Nije od pridjeva 
rubidus, kako je postavio Strekelj. Glede 
e > i, t> d upor. Kobarid < Caporetum. Gle- 
de v > 6 upor. bolta, Brtonigla, konoba i koliba. 
Neobicnije je da je izvedenica na -etum postala 
opet znacenjem isto sto primitivum rubus. 

Lit.: ARj 14, 211. Pletersnik 2, 430. REW 3 
7409. 7414. Matzenauer, LF 17, 182. Strekelj, 
DAW 50, 53: 82. 

rubija f (19. v., Bosna, gurgusovacki ili 
knjazevacki okrug, selo Nisevci, svrljiski srez) 
»zlatni novae koji je sluzio kao nakit«. Turci- 
zam arapskog podrijetla (ar. rubiyye < sanskr. 
rupya »verarbeitetes Silber«, odatle i rus. 
rubalj, v.). 

Lit.: ARj 14,211. Lokotsch 1730. Skaljic 536. 

rubinet m (Dubrovnik, Cavtat) »slavina«. 
Od tal. rubinettojrub- < fr. robinet, od licnog 
imena Robin, hipokoristik od Robert, franackog 
podrijetla, u francuskom opca rijec »neznatan 
covjek, covuljak«. Docetak -et deminutivni je 
sufiks vlat. -ittus. 

Lit.: REW 3 13A9. Prati 848. 

rucela f (Sucuraj na Hvaru) »P (ribarski ter- 
min) rukovet trave kao plasilo na fronzati (v.)«. 
Docetak -ela je zacijelo rom. deminutivni sufiks 
-ellus, koji je dosao na nasu rijec ruka. To se 
moglo dogoditi samo prema *manucella, de- 
minutiv s naglasenim sufiksom -ellus prema 
nenaglasenom od vlat. manuculus za kllat. 
manipulus. U toj je vlat. izvedenici osnovna 
rijec u nasoj sredini bila prevedena (manus 
»ruka«). Upor. recalj, gen. -dja (Vodice) »rucka 
na kosi« = slov. recelj, gen. -cija (hrv.-kajk. 
takoder) »Loffelstriel, Sensenhandhabe fur die 
linke Hand, Blattstiel, Krautstengek, u kojem 
se je pecelj, gen. peclja (v.) < tal. picciuolo < 
lat. pedalus unakrstilo sa ruka. U Danicicevim 
poslovicama (18. St., Zore) rucela znaci i »2° 
najbolji kruh« u usporedenju kruh rumen kao 
rucela (Bogisic). Odnos znacenja 2° prema 
znacenju 1° nije jasan. Usp. i rucelj*. 

Lit.: ARj 14, 213. Skok, Rad222, 123. Riba- 
ric, SDZb 9,186. PleterSnik 2,413. REW 3 5306. 

rucelj 1 m (hrv.-kajk., Belec u Hrvatskom 
zagorju, Lepoglava) »go klip kukuruza koji se 
sam orunio ili su ga ptice orunile, klasunac«. 



S deminutivnim sufiksom na -ik slov. rucek, 
gen. -cka »ein entkornter Maiskolben«. Veoma 
je vjerojatno da je to metafora od rucelj 2 = re- 
celj »drzak, babak, rukunica« i da sadrzi prije- 
vojni stepen *reka za opce-slav. *ronka > ruka. 
V. recelj i ruka. 

Lit.: ARj 14, 213. Pletersnik 2, 442. 

rucelj 2 m (Vuk, Srijem, Brae, Cavtat) 
»drzak na kosistu ili na drugoj spravi, babak, 
rukunica« = (s promjenom sufiksa) riicdlj, 
gen. -cija (Istra, Varos kod Slavonskog Broda) 
»isto«. Nalazi se jos u slov. rucelj, gen. -dja = 
rocelj »1° Handhabe an der Weberlade, 2° drzak 
na kosistu (Temeljine)«. Glede sufiksa upor. 
kvacelj od kvaka. Samoglasnik u je nastao iz 
velarnog nazala o, kako dokazuju slovenski 
oblici. Novija je izvedenica od lokativa rcce od 
rpka > ruka (v.). Zabiljeziti jos treba rucela 
f (Sucuraj na Hvaru) »rukovet trave kao plasilo 
na fronzati« (v.), sto je slaviziranje romanskog 
deminutiva *manucella »rukovet«. Veoma je 
znacajno sto se mjesto u < o nalazi e u recelj 
m (Susnjevo Selo, Kralje, Turska Hrvatska, 
Lika). Ta se varijanta moze objasniti samo 
uporedenjem s polj. rjka »ruka«, gdje ;' mjesto 
q predstavlja prijevoj *renka prema ronka u 
ostalim slavinama. V. ruka, rucela i rucelj »klip 
kukuruza«. Time je dokazano da je taj prijevojni 
stepen postojao ne samo na sjeveru u poljskom, 
nego i na jugu u hrv.-srp. jeziku i da je prema 
tome ne samo balticki, nego i baltoslavenski. 

Lit.: ARj 5, 845. 14, 213. 13, 806. REW* 
5306. 

rucati 1 , ruci impf. (cak. i hrv.-kajk., Hab- 
delic, Jambresic, Maralic, subjekti oroslanjav), 
impf, na -eti pored na -ati rukati, nice, -kd 
prema pf. ruknuti, riikne (Vuk), istog znacenja 
i postanja kao i rikati (v.). Nalazi se jos u slov. 
(istocna Stajerska) rucati = rukati, -ce, -ka 
(subjekti krave, voli, jelen) »brflllen«. 

Lit.: ARj 14, 218. Pletersnik 2, 442. 443. 

rucati 2 , rucam impf, i pf, (16. v., Vuk, Otok, 
Varos, Slavonija, Kralje u Turskoj Hrvatskoj, 
Trebarjevo, Budak, sjeverna Dalmacija, Za- 
planje ili Leskovacko, Srbija) (do-, na-) = ru- 
cat (Kosmet) = rucati, -an (Vodice, Istra) = 
na -iti ruciti, ruci'm impf. (16. v., primorski 
krajevi), samo hrv.-srp., »1° uzimati obrok u 
jutro, frustikati, frostukati (v.), 2° jesti o podne, 
glavni obrok, objedovatk, iterativ na -va- 
rucavati, rucavam (Vuk). Kako je u ZK rucati 
samo u znacenju »rikati«, izbjegnuta je neugod- 
na homonfmija infiksom -evati rucevati, rucujem 



rucati 



165 



rud- 



(i Habdelic), upor. ukr. rucevaty. Postverbal 
na -bk rucak, gen. -cka (15. v.), s prefiksima 
.dorucak, gen. -cka, predrucak, gen. -cka, s 
denominalom na -ovati ruckovati, -ujem (Kola, 
Banja Luka), doruckovati, -ujem »frustikati«. 
Pridjev na -bn > -an mean, i-cna (rucno doba, 
Poljica, Dalmacija) »kad se ruca«. Kako je 
taj pridjev dosao u homonimijsku koliziju sa 
rucni od ruka, cuje se a iz maskulinuma 
i u femininumu i neutrumu rucano doba 
(Vinkovci), poimenicen na -ica rucanica (Vuk) 
pored rucnica »veliki rucak, objed« ili je 
prosiren na -ski rucansko (doba) ili -ji rucanjl 
(Lika) = rucanjski, na -en rucen (Mostar, 
doba). Na -n/a ruenja f (Istra, Rijeka, Trsatski 
urbar, 1610) »collazione«. Slozenica od sin- 
tagme ruckonosa. Rijec rucak bez sumnje je 
izvedenica od ruka, kao organa koji skuplja 
hranu, upor. lat. collatio od confero. Termin 
je nastao zacijelo u vrijeme kad se jelo bez 
zlice, viljusaka i noza, samo rukom. 

Lit.: ARj 2, 663. 7, 595. 14, 214. 215. 217. 
218. 223. 224. Ribaric, SDZb 9, 188. Elezovic 
2, 188. Miklosic 282. Matzenauer, LF 17, 182. 
Vasmer, Lvsicev zb. 393 — 5. 

rud 1 , f ruda (Vuk), ie., baltoslav., sveslav. 
i praslav. pridjev, »rd, erven, crvenkast«, 
potisnut danas gotovo u zaborav od navedenih 
sinonima, ocuvan u toponimima Rudopolje 
(Lika) »ilovasto polje«, Ruda Bukva (Uzice), 
Ruda glavica, Rudo Brdo (Crna Gora). Poime- 
nicen ruda f »crveni kupus«, na -be rudac, gen. 
ruca (ovo moze biti i od rud »kovrcast«, 
v.); ruda f (14. v., Vuk) »1° mineral, 2° mjesto 
gdje se kopa, 3° toponim (u sing, i pl.)«. 
Pridjev rudan, odredeno rudni, toponim u sr. r., 
poimenicen na -ka rutka f »ptica cyprinus 
rutilus, R6tel«, na -ik rudnik, takoder poznati 
oronim, pridjev na -ski rudnicki, na -ica Rudni- 
ca, toponim, na -jaca rudnjaca (Vuk) »1° gljiva, 
2° jagoda« = rudnjaja »gljiva«. Neologizmi 
na -ar rudar, gen. -dra, ruddrov, -ev, -ski, 
rudarija, rudarina, rudarnica, rudarnicki, ru- 
darstvo, rudstvo, na -aia rudaca »1° Erz, 
2° crvenkasta jabuka«. Slozenica (prevedenica, 
caique prema njem. Erzgeblrge) rudogorje, 
rudokop »Erzgrube«, rudokopnja. Inhoativ na 
-eti riidjeti, -i impf. (Vuk, subjekt groz.de) 
(po-, za-) = riidet (Kosmet), iterativ zarudnutl, 
-ruduje. Samoglasnik H je nastao od ie. dvo- 
glasa ou, kako se vidi iz lit. raudas »crven (konj)«, 
lot. raudat, poimeniceno lit. rauda f »1° crvena 
boja, 2° Rotauge«, avesta roobita »crven«, got. 
r-au[s = nvnjem. rot, gr. epeuOoc, »crvenilo«, 
lat. rubetis, ruber, rubidus, galski Raudus, 



Anderoudus, Campi Raudu. Isti vokal nalazi se 
jos u pridjevu rumen (v.), i rus (v.). Ie. je 
korijen A eudh- (upor. gr. fpeuOo^, epeuOco), 
u prijevoju perfektuma *roudh-. Upor. sanskr. 
loha »rotes Metall, Kupfer, Eisen«, stvnjem. 
aruzzi, erizzi, aruz, nvnjem. Erz. Glede 
ruda postoji jos interesantno misljenje G. Ipse- 
na, koji tvrdi da je praslav. ruda proto-ie. 
pozajmica iz sumersko-akadijskog jezika u Me- 
zopotamiji. 

Lit.: ARj 14, 224. 225. 227. 228. 229. 233. 
234. 235. Hirtz, Aves 420. Miklosic 284. Ho- 
lub-Kopecny 318. Bruckner 467. Mladenov 563. 
WP 2, 359. Trautmann 238. Ipsen, LF 41, 
174-183. Buga, RFV 75, 141. (cf. lib 8, 
198). Joki, Unt. 193. Boisacq 3 276-277. 

nid 2 , f ruda, odredeno rudi (Dubrovnik, 
Perast, uz kosa, vuna, vlasi, glava, celo, percin, 
u metafori »zemlja brezuljasta«), praslav. *eoab, 
»kudrav« = nid (Kosmet) »rastresit, nezamrsen, 
mek (vuna, pogaca)«. Poimenicen ruda f (Vuk) 
»1° cesta i kovrcasta vuna (protivno reha, v.), 
2° ime domacim zivotinjama, 3° planinska tra- 
va, 4° erven kupus (tu je unakrstenje s pridje- 
vom rud »crven«)«. Prosiren na -ast rudast (ovca, 
protivno rehav, v.), na -bn > -an rudan (Sipan) 
»isto«, na -av rudav, (s umetnutim n pred 
dentalom) riindav »dlakav, runjav«, ovamo i 
rudlast »isto«. Poimenicenja na -be > -ac rudac, 
gen. ruca »1° covjek rudast, 2° kovrcast kelj«, 
na -ai rudac, -aca (Vrbovsko, Hrvatska) 
»covjek rudast«, rudaca (Crna Gora) »trava koja 
raste po utrinama, 3° toponim (moze ici i 
pod rud »crven«)«, na -ak rudak, gen. -dka 
»ime prascu po kovrcastoj dlaki«, na -alo, -alee, 
-ilo rudalo n = rudalce = rudilo »orude za 
kovrcanje kose«, na -es = -ez rudes, gen. 
-esa (Zlataric) — rudez »]° cuperak, 2° ime 
volu, 3° toponim«, na -ica riidica (Vuk, Srijem, 
Srbija) »1° vuna najbolja za predivo, 2 ime 
ovci (Bruvno, Lika), 3° cuperak«, s pridjevom na 
-jav rudicav »vunat«, na -an (tip Milan) rudan 
»1° ime domacim zivotinjama, 2° prezime«. 
Augmentativi na -etina rudetina f »rudesi«, 
na -ine rudine f pi. (Mikalja) »rudesi«, mozda i 
geografski termin rudina »1° (metafora) tratina, 
utrina, polje, poljana« = rudina (Kosmet) 
»meka zemlja« = Rudina »2° veoma rasiren 
toponim (u sing, i pl.)« = bug. rudina »planinsko 
pasiste«. Pridjev na -ast rudinast (Pavlinovic), 
na -ski rudinski, poimenicen na -jaca rudisnjaca 
(Beograd, Leskovac) »vrst gljive«. Upor. rudnja- 
ca (Sumadija) »pecurka sto raste po rudini, 
vilovnjaca«. Deminutiv na -ica rudinica (Vuk) 
»1° rudina, 2° toponim«. Za Rudiniai (uz 



riid 



166 



rugati se 



more. Milna) pricaju da su tu stanovali ljudi 
kovrcaste kose, koji su se zvali Rudim (Mate 
Rude, upor. slov. prezime Rode). Mozda ide 
ovamo deminutiv na -tk rudinak, gen. -nka 
(Ogulin) »kamen u njivi, gruntu«. Upor. bug. 
deminutiv rudinkd, rudnika »ime ovci«. Na 
-onja rudonja »ime domacim zivotinjama«. Na 
-ulja rudulja (Bosna i Hercegovina) »radasta 
vuna«. Ovamo ide zacijelo na -ika rudlika = 
rudtikovac, gen. -vca (Bjelovar) »hrast sladun 
(nazvan tako prema formaciji lista)«. Slozen 
pridjev od sintagme rudokos »kudrave kose«. 
Denominali na -ati rudati (objekt kosli) »kovr- 
citi« = na -iti ruditi, -im impf, (na-) »isto« 
prema iteratlvu na -va- narudivati, -ujem. 
Samoglasnik u je nastao iz velarnog nazala G. 
Upor. slov. rod »asper« i polj. r[dzina »fetter 
Boden«. Pridjev je potvrden samo u hrv.-srp. 
(bug. ?) i slov. jeziku. Za rudina jedino postoji 
u poljskom jeziku usporednica. Ipak mislim da 
je praslav. Upada u oci da i bug. rud, rudi'ca 
»ovca rudaste vune« i terenski naziv rudina 
sadrze u mjesto refleks za g . Arbanasi posudise 
iz hrv.-srp. rud (Gege), rudo (flesh rudo} »feine 
Wolle einer besonderen Schaffgattung, welche 
ebenso gennant wird«. Miklosie uporeduje pri- 
djev sa stvnjem. arandi »asper«, Matzenauer 
Budina — polj. rjdzina sa lot. randa, lit. pi. 
randawos »niska morska obala«. Loewenthal s 
imenom nordijske boginje zemlje Rindr. Upor. 
i galsku slozenicu equoranda u toponomastici i 
rdes (v.). 

Lit.: ARj 7, 598. 14, 225. 227. 228. 229. 
230. 231. 232. Elezovic 2, 184. Pletersnik 2, 
481. Miklosie 281. Bruckner 458. Mladenov 
563-564. Strekelj, ASPh 11, 465-466. 
GM 370. Matzenauer, LF 18, 266. Loewenthal, 
PBB 55, 317. Petersson, ASPh 36, 142-143. 

ruditi, rudlm impf. (Vuk, Crna Gora, 
objekt surutka, mlijeko goruzdom i »kutiom«) 
»prelijevati, posto se prevail, kao presipati, 
da se ne pokvark. Mozda je istog podrijetla 
kao ruditi od rud' »crven« (v.). 

Lit.: ARj 14, 232. 

rudo n (Privlaka i Komletinci, Slavonija, 
Varos kod Broda, Topolovac, Hrvatska) = ruda 
f (Vuk, ZK, Uzice, Kralje, Turska Hrvat- 
ska, Lika, Vinkovci) = rud m (Virje, Lobor, 
Hrvatsko zagorje) »gubernaculum, procijep u 
kola«. Nalazi se jos u slovenskom i ukrajinskom 
jeziku. Pridjev na -bn rudni (konji, Vuk), poi- 
menicen na -jak rudnjak (Vuk) »Deichselpferd«. 
Na -ar rudar m »koji ravna rudom na kolima 
ili saonama«. Kao kolski termin rijec je kul- 



turna, koju posudise Madzari rud (15. v.), 
Rumunji ruda (Erdelj), s deminutivom slav. 
podrijetla na -ica rudita, na -oard < lat. olus, 
-a rudioard, na -ar rudar m prema rudarita 
i pridjev rudaresc »ciganin, ciganka, koji pravi 
razne predmete iz drva«. Miklosie uzimlje da 
je hrv.-srp. i slov. rijec posudena iz madzar- 
skog jezika. Protiv toga govori cinjenica da je 
u hrv.-srp. obliku potvrdena i u rumunjskom. 
Sto se tice postanja, Miklosie pomislja na 
stvnjem. ruota »Gerte, Rute, Stange«. Prema Ga- 
millschegu bio bi to ostatak gepidskog jezika 
u rumunjskom, protiv cega govori geografska 
area. U uzickom okrugu ruda znaci »gredica 
u koju stave vreteno«. Ne zna se kako se odnosi 
to znacenje prema kolskom terminu. Isto tako 
nije jasan semanticki razvoj od rudnjak, gen. 
-aka (Vuk) »kotarica, kosara, sepet«, ako je od 
iste osnove. 

Lit: ARj 14, 225. 233. 234. Miklosie 282. 
Murko, WuS 12,319. WP 2, 368. Tiktin 1342. 

rufet m (Vuk) pored rufet, gen. rufeta 
(Kosmet) = rufet (Crna Gora, Rijecka nahija) = 
riivet (Leskovac, Zaplanje, Poljanica, Klisura) 
»ceh, esnaf, obrtnicko drustvo«. Na -lirufMija = 
ruvetlija (Vuk) = na -nik rufetnik »ortak« 
(Crna Gora). Balkanski turcizam arapskog 
podrijetla (ar. rufet > tur. iirfet, urfef) iz 
zanatlijske organizacije: rum. rufet / ruf- 
»korporacija«, rufetas »seljak koji je radio u 
solani«, bug. rufet, ngr. porxpe-u(ov). 

Lit: ARj 14, 237. Elezovic 2, 187. Mladenov 
564. Tiktin 1343. Matzenauer, LF 17, 186. 

ruga f (Sulek, latinizam 1) »nabor«. Pri- 
djev rugan (zacijelo part. perf. pas?, Belostenec) 
»rudast, frkan (upor. frkat ZK »savijati«. 
Denominal na -ati rugati, -am impf. (Beloste- 
nec, Voltidi, Kanizlic, Krmpotic, Kurelac) 
»nabirati, kovrciti, uvijati«. Od lat. > tal. 
ruga, rugare. Upor. arb. rruga f s clanom »put 
za Bar, ulica (primjer: Rruga per shkua te 
prifti Zatrebao)«. 

Lit.: ARj 14, 240. 241. REW* 7426. GM 
376. DEI 3294. 

rugati se, rugam impf. (Vuk) (na-, ob-, 
po-, pod-} »illudere, spotati (ZK o-, na-)«, 
na -iti ruziti, ruzim impf. (Vuk) (iz-, na-, ob-} 
= ruziti (Vodice) »grditi, psovati, sramotitk, 
prema pf. podrugnuti se i iteratlvu na -va- 
narugavati, -am (Belostenec), podrugivati se / 
narug-, -rugujem, -ruzivati, -ruzujem, samo 
s prefiksima, na -ovati podrugovat se, -ujem 
(Kosmet). Baltoslav. i praslav. rog-. Pridjev 



rugati se 



167 



Ruizvorb 



na -bn > -an ruzan, iruzna (16. v.), odredeno 
ruzni »grd, gadan (protivno lljep}« = ruzan 
(ZK) »golem« = ruzen (hrv.-kajk.), stcslav. 
ecebnb; na -iv rugiv (Hektorovic). Apstrakti 
na -oca, -ost, -ilo: ruznoca (17 — 18. v.), 
ruznost, ruznilo (juzni krajevi). Inhoativ 
na -iti o(b}ruznjeti, -Tm (Lika). Postverbali 
rug m, ruga f (Vuk) »1° sramota, 2° strasilo 
za djecu (baba ruga}«, naruga, poruga f, rugo n 
(cakavski, Dubrovcani). Prilog rugo (Split). 
Apstrakti na -ba rufba (Lika) od ruziti, na 
-oba rugoba f (Vuk), odatle (unakrstenjem s 
arapskim turcizmom dzenabet, v.) rugdbet f 
(Lika), na -ota rugata f (Lika), na -av rugav 
f (Lika), na -lo ruglo n. Radne imenice na 
-alo rugalo n (Lika) = na -ac rugai, gen. 
-aia (Stulic), s pridjevom na -ev rugacev = 
na -lac, rugalac m prema f rugalica = na 
-vac rugavac, gen. -vca. Samoglasnik u je 
nastao iz velarnog nazala o upor. stcslav. 
regati se., slov. rogati, ces. rouhati, polj. urqgac 
siq, stprus. ranctwei, lit. israngoti »illudere, 
ludibrio habere«. Ie. nazalizirani korijen *yreng-, 
od *uee »savijati«, koji se nalazi u rezati (v.), 
stcslav. regncti »hiscere« ovdje dolazi u prijevoju 
perfektuma *urong- u psiholoskom znacenju. 
Prvobitno konkretno znacenje nalazi se u 
lit. ringuoti »crispare, incurvare«, lat. ringi. 

Lit: ARj 4, 301. 7, 599. 601. 8, 470. Ele- 
zovic 2, 92. Ribaric, SDZb 9, 188. Miklosie 
276. Holub-Kopecny 315. Bruckner 595. KZ 
42, 362. Mladenov 563. WP 1, 272. Matzena- 
uer, LF Yl, 186. 18, 267-268. Endzelin, FBR 
19, 198. 293. (cf. IJb 26, 358). Osten-Sacken, 
7F28, 421. 33, 254-255. 

ruho n (15. v., narodna pjesma) = ruvo = 
ruha f (Habdelic) »odijelo, odjeca, odora, 
haljine, pratez« = ruha f (Vodice, Buzet, 
Sovinjsko polje) »plahta«, sveslav. (osim ukr. 
i rus.) i praslav., s pridjevom zlameno ruho 
(hrv.-kajk. prema madz. jegy-ruha} »prcija, 
miraz«. Pridjev na -bn > -an rusan »1° koji 
ima dobro ruho na sebi (dubrovacka okolica), 
2° koji nosi crno ruho za nekim (Uzice, Kos- 
met)*, poimenicen na -ica rusnica (Vrbovsko) 
»skrinja, sanduk za ruho«, odatle na -jarka 
rusnicarka »zena koja trguje starim ruhom«, 
rasiren na -at ruinat »koji sprema mnogo 
ruha« = na -at ruhat = ruvat Deminutivi 
na -ce rusce (Vodice) = rusce n (Varos kraj 
Broda), na -ica rusica (Bednja, Hrvatsko 
zagorje) »plahta kojom se zaogrce zena kad 
ide od kuce«. Na -anca ruvarica »zena koja 
ima mnogo ruha«. Denominal na -iti rusiti 
se, -Im impf. (Slavonija) (na-, po-, pre-} »1° 



odijevati se, oblaciti se, 2° nositi crninu za 
nekim«, narusiti se, -Tm (Lika) »snabdjeti se 
ruhom«. Upor. bug. ruhvam. Rijec je kulturna. 
Posudise je Madzari ruha, Rumunji rufd, 
Novogrci poucpd, poiixov (Rhousopoulos), cak 
i oni koji zive u juznoj Italiji kao ostatak 
Grka iz Magna Graecia poiixov »Wollstoff- 
kleid«. Ista rijec postoji u ces. i polj. ruch 
kao maskulinum u znacenju »pokret«. Polj. 
ruchno pored rucho i rus. ruhlo kao pridjev 
znacilo je »pokretan«. Upor. istarski pridjev 
riihal, f ruhla »rahao« (v.). Odijelo se smatra 
u terminologiji kao nesto sto se promjenjuje. 
Upor. tal. izraz za »gace« mutande (gerund od 
mutare}, rum. slavizam premeneald »Wasche 
zum Wechseln, Umkleidung«, od a premeni 
»preodjeti se« < premeniti, zatim hrv.-srp. 
premetaca (v.) i rum. promeana »odijelo«. Sa- 
moglasnik u je nastao od dvoglasa ou u ie. 
korijenu ''eus-, prosirenje formantom i (odatle 
h) od *reu- »ausreissen«, u prijevoju perfek- 
tuma n ous-, u baltickoj grupi lit. rausti, 
rausiu »scharren, wuhlen«. Prijenos toga zna- 
cenja na odijelo nalazi se samo u slavinama. 
Kako se radi o odijevanju, koje se dobivalo 
i ratnim plijenom, moze se razvitak znacenja 
uporedivati i s germ, rouba > robe u roman- 
skim jezicima i sa arb. placke »prtljaga« < 
pljacka, ne samo na mutande. 

Lit: ARj 7, 601. Elezovic 2, 188. Ribaric, 
SDZb 9,188. Jagic, ASPh 31, 550. Miklosic282. 
Holub-Kopecny 318. 319. Bruckner 466. Mla- 
denov 565. Rohlfs, Grazitat 1886. Meyer, SAW 
130,2, 55. Mikkola, ^1^9,270-280. (AnzIF 
21, 86). WP 2, 356. REW 5785. Tiktin 
1255-1256. 

ruina f (Marin Drzic »propast«, danas 
opcenito, latinizam) »rusevina, pogibija«, de- 
nominal rumati, -am impf. (Vrbnik) = rujinat 
(Bozava) = (sa v koje zatrpava hijat ili prema 
tal.) ruvinat (sej (Kuciste, Poljica) »pokvariti«, 
ruvina f (1585, Kastavski statut; Veprinac, 
1590) »kvar, steta«, ravinat (se) (objekt slika, 
Dubrovnik, Cavtat, Perast) »nagrditi se«, na 
-irati ruinirati se, -intram, rovina f (Sulek ?) 
»podrtina«. Od lat. ruina (od mere) > tal. 
rovina. Upor. arb. metatezu virane (Ulcinj) 
»1° rusevine, 2° dio Ulcinja«, prema rfeja 
ka rreinu mnaren (Ulcinj) »grom je srusio mina- 
ret«. ■ 

Lit: ARj 14, 191. 249. 347. REW 7431. 

Ruizvorb (1349, Skoplje), toponim, selo 
koje je car Dusan darovao crkvi u Arhiljevici. 
Danasnji oblik nepoznat. Cini se da je kompo- 



Ruizvorb 



[68 



ruka 



zitum od rivus > rum. nu. Ako je tako, to- 
ponim je tipa kao na Siciliji Linguaglossa, tj. 
dragi dio slozenice tumaci prvi u drugom 
jeziku. 

Lit.: ARj 14, 250. REW 7341. 

raj, gen. ruja m (16. v., Vuk, Kosmet, 
Vrbnik, Trebarjevo, Kralje, Turska Hrvat- 
ska) »1° biljka rhus cotynus L., 2° crvena 
ili zuta boja« = Ruja f (Lika, Srbija), topo- 
nim = ruja »boja rajeva«. Pridjevi na -bn > 
-an rujan = Rujan, gen. -jna »staro ime za 
Zlatibor«, odatle etnik Rujanac, gen. -nca, 
s pridjevom rujanski (manastir") i rujno vino 
(Vuk), upor. ces. rujny »zut, zutkast, erven, 
crvenkast«, poimenicen na f Rujna, topo- 
nim, u sr. r. Rujno (manastir na Zlatibora), 
na -ik Rujnik, toponim, na -ica rujnica (Vuk) 
»1° zuckasta gljiva dobra za jelo, 2° toponim«, 
apstraktum na -ost rujnost, na -en rujen (Cres), 
na -ev, -ov rujev, rujova t (Lika) »ime kravi«, 
poimenicen na -ina rujevina (Krivosije) = 
ruj'evina (Kosmet) »rujevo drvo«, Rujovina, to- 
ponim. Na -tka rujika (Srbija, Milicevic) 
»neka trava«. Na -be rujac, gen. -jca m »covjek 
ride crvene kose«. Na -dk Rujak, toponim. 
Inhoativ na -iti (preko -eti) rujiti, -im impf, 
»postajati rujeve boje«. Rumunji posudise men 
= ruin = ruian »biljka scabrosa«. Nalazi se 
jos u slovenskom i bugarskom jeziku. U bug. 
rojnf, rojno vino, koje Mladenov stavlja pod 
swdj, poroj od korijena *rei- : *roi-, bit ce posu- 
denica iz hrv.-srp. Za bug. ruj uzimlje Mla- 
denov srodstvo sa ruda (v.). 

Lit.: ARj 14, 250-56. Elezovic 2, 185. 539. 
Miklosic 282. Mladenov 564. Steinhauser, 
ZSPh 16, 9. Korsch, ASPh 9, 664. Peco, 
PPP 28, 101-4. Vaillant, PPP 29, 323-24. 
Boeglin, PPP 29, 324-31. 

rujba f (Vuk, Dubrovnik, Cavtat, Ston, 
Korcula), obicnije u pi. f rujbe (Potomje) 
»upala i otvor na rukama i nogama od stu- 
deni, vasica, nazebine, bugance f pi. (Boka), 
buganci m pi. (Sibenik«), Deminutivi na -ica 
rujbica, na -be > -ac rujbac m. Augmen- 
tativi na -ina rujbina »rana od prozebe, pro- 
mrzlost, ozeblina«. Pridjevi na -ast, -av rujbast, 
rujbav. Dalmato-romanski leksicki ostatak od 
lat. poimenicenog pridjeva u f rubea (m rubeus) 
»crven«. Glede grupe bi > tb upor. gujba, 
Olib. Ne moze se misliti na nasu apstraktnu 
izvedenicu na -bba od ndb, jer taj sufiks sluzi 
samo za izvodenje nomina actionis od gla- 
golskih osnova. 

Lit.: ARj 14, 252. REW* 7408. 



ruka f (12. v., Vuk), baltoslav., sveslav. i 
praslav. naziv rykq, »1° za dio tijela, manus, 
2° termin pravne simbolike, vjera, Hand- 
schlag, 3° nacin (allerhand, na brzu ruku, 
fr. maniere < lat. mortuaria, tal. u narjec- 
jima d' ogni mano), 4° sreca (obratno nerukq), 
5° posre.dstvo (upor. poruka), 6° strana, vlast 
(upor. podrucje, u jednu ruku), 1° radovi 
koji se rukom obavljaju (ruka »rakopis« u 
izrazu ima lijepu ruku), 8° metaforicki prijenos 
na sude sa rukatkom, itd.«. Semanticki zakoni 
metafore i sinegdohe izrazavaju se kod ovog 
termina na razne nacine. Pridjevi: na -bn 
baltoslav. i praslav., stcslav. eocbnb > rucni 
(rad, posao, protivno tvornicki, fabricki, ma- 
sinski), poimenicen na -ik rucnik, gen. -ika = 
rusnjik (ZK) = rusnik (Susnjevo, Cakovac, 
Ogulin) »1° otarak, ubrusac, peskir (istocni 
krajevi), tovaljuo (jadranska zona)«, s demi- 
nutivom rucnicic = (metateza) rucincic (Da- 
nicic, poslovica) = rocnik (Buzet, Sovinjsko 
polje) »2° drzak od cijepa, 3° jamac, poruk 
(Bosna, prije dolaska Turaka, 1380)«, na -ica 
rucnica (Poljica) »torba koja se nosi o lijevoj 
ruck, s umetnutim i prema rucincic rucinik, 
gen. -ika = rucinak, gen. -nka (oboje u Du- 
brovniku), na -jak ruenjaci m pi. (Rade- 
vina, Srbija) »dva drveta sto se mecu pod 
plast kad se hoce nositi rukama«; na -at 
rukat, poimenicen na -be > -ac rukatac, gen. 
-kaca (Ston) = rukatac (Smokvica, Korcula) 
»(metafora) vinova loza i grozde, velicine 
rake«, na -bk rukatak, gen. -tka »drzak«, 
na -ka rilkatka (Vuk, Srijem, Backa, Futog; 
Kralje, Turska Hrvatska; Rijecka nahija, Pod- 
gorica, Bosna, Lika, Varos kod Broda, Sla- 
vonija) »1° drzak, 2° vrsta lonca, mala pinja- 
tica, 3° casa sa drskom«. Odatle augmentativ 
rukacina (Lika). Prosiren na -bn rukatni »racni«. 
Deminutivi na -ica rucica (Vuk) »1° parva 
manus, 2° drzak, 3° kolicina manja od rukoveti 
(Kosmet), svezanj kudjelje ili lana, 4° (rucice 
pi., donja Podravina) obje rucice zeljeznog 
pluga« = racica (Vodice, Buzet, Sovinjsko 
polje) »5° uspravna Ijestva na seljackim ko- 
lima, stranica (Golac), 6° drzak na tavi, lijku«, 
na -be > -ac rukac, gen. -kca (Jambresic, 
nesigurno) »biljka divizma«, odatle denominal 
na -ati, -jati rucicati, -am (Otok, Slavonija, 
Durdevac) = rucicati, -am (Saptinovac, Sla- 
vonija) »cistiti rucice«, na -bka (baltoslav., 
praslav.) stcslav. rpcoka > rucka »1° drzak, 
na loncu, 2° (rucke, donja Podravina) rucice 
na plugu«. Odatle augmentativ na -anj ruc- 
kdnj, gen. -onja (ZK) »veliki lonac«. Aug- 
mentativi: na -ina racina (Bella, Stulli, Vuk, 



ruka 



169 



ruka 



Backa), na -uljina ruculjina (Piva-Drobnjak), 
na -urina rucurina (Vuk), na -erina rucerina 
(Lika), na -erda rucerda (Slavonija, Srijem, 
Backa), na -etina rucetina, na -etanja ruce- 
tanja. Na -ac: rukac »sud sa rucnjem«, odatle 
deminutiv rukacica (Vuk) »lonac s ruckom«. 
Odatle hipokoristik ruja, koji G. Meyer krivo 
uporeduje s arb. roge. Na -aca rukaca »racno 
rebro«. Praslav. na -av rukav, gen. -ava (Vuk) 
»1° manicus, 2° toponim«, s deminutivima 
na -id rukavic, rukavcii, na -be rukavac, gen. 
-avca »1° manica posticcia, 2° kozica na konj- 
skoj puzdri, 3° lisnata cijev u biljaka, 4° dio 
razlicitih sprava, 5° toponim (Istra, Vis)« = 
pi. rukavci, gen. -avaca (Vojnic, Vukmanic) 
»zenska nosnja«, na -ica rukavica (Vuk) »gant«, 
zamijenjeno sintagmatskom izvedenicom od na 
ruke i unakrstenjem od rukavica u narukvica, 
deminutiv rukavicica, odatle na -jar rukd- 
vicar = narukvicar »koji pravi rakavice«, 
rukavicarnica, augmentativ na -enda ruka- 
venda, na -ina rukavina (Vuk, takoder licko 
i bunjevacko prezime); na -nica rukavnica »1° 
Armelloch, 2° mreza za hvatanje ptica«. Na 
-na rukna (Kavanjin) »neki ures« (nepouz- 
dano). Na -unac, -unica rukunica (Vuk) »drzak«, 
odatle na -jar rukunicar »konj koji vuce u 
rakunice«, rukunac, gen. -unca (Orahovica, 
Slavonija) »drzak na kosistu, rucek. Deno- 
minali na -iti ruciti (se), rucfm (Vuk) »1° u 
vezi s ruka kao unutrasnjim objektom: ruke 
ruciti, 2° zaruciti (djevojku), 3° uhvatiti se 
za rake, 4° uciniti sefte (Risan)«, inace naj- 
cesce u prefiksalnim slozenicama iz-, ispo-, 
na-, napo-, ob-, od-, opo-, otpo-, po-, pre-, 
prepo-, s-, za- i iteratlvu na -va- -ruci'vati, 
-rucujem, samo s tim prefiksima. V. rucati 
> rucak. Te su slozenice najcesce nastale 
iz prijedloskih sintagmi, parasintaktickim pu- 
tem: iz ruke, na ruke, za ruke, po ruci. Zna- 
cenja se osnivaju najcesce prema 2°, 5° i 7°: 
izruciti, izrucim, izrucivati, -rucujem, isporu- 
citi, isporucitelj, izrucniklpo- = izrucitelj prema 
izrucnica, postverbal isporuka, s razlicitim 
znacenjima kao »1° predati u ruke, 2° obja- 
viti, 3° podjamciti se (prema poruk)«, ispo- 
rucnica »sponsor femina«; poruciti, porucim 
»zapovijediti« = naruciti »commander«, odatle 
postverbal kao radna imenica poruk (15. v., 
ZK) »jamac« (semanticki razvitak tog post- 
verbala najbolje se objasnjava istoznacnim iz- 
razom tnanupreso, -priso u Supetarskom kartu- 
laru iz 1080. »rukom = po ruci prihvacen«, 
upor. i tal. mallevadore, od mallevare < lat. 
manu levare); poruka = poruka (Vodice) = 
poruka (ZK) »1° vjerenje, vjencanje, 2° objava«, 



na -nik porucnik »lieutenant«, apstraktum 
porudzbina = narudzbina; preporuciti »recom- 
mander«, postverbal preporuka; oporuciti »za- 
vjestati«, s postverbalom oporuka i pridje- 
vom odatle oporucan; naporuciti »naloziti«, s 
pridjevom naporucan; obruciti ovjeriti«, obruc- 
nik prema obrucnica = obrucnik prema obruce- 
nica »zarucnik«; odrucit, -ucim (Kosmet) 
»isprazno dovoditk, odrucivati; prerucit, -rucim 
(Kosmet, objekt cresnje); sruciti (se), srucim 
(objekt sranju na nekoga, Vuk) »isprazni- 
ti«; zaruciti se »vjeriti se«, s postverbalom 
zaruke f pi. »vjeridba«, zarucnik m prema 
zarucnica. Neke imaju citavu leksikologijsku 
porodicu, kao naruciti pf. (14. v.) prema impf. 
narucati, -am, narucivati, postverbal ndnika, 
pridjevi narucan = narucit »zgodan«, narucnik 
»1° dio svecenickog odijela, 2° knjiga«, naruc- 
nica (Dalmacija) »rukavica«, naruenjak »nakit 
na rukama«, narucica »(termin svelja) stogod 
zavraceno na rakavima«, neologizam naruc- 
nina »provizija«, na -bk narucak, gen. -cka 
= narucaj (sufiks prema zavezljaj) = nd- 
rucalj, gen. -cija (sa / > Ij, obratan govor, 
fausse regression, Istra), na -ba narudzba, 
narudzbina, narudzbenik, -ovni, -ovnik, -ovnica. 
Denominai na -ovati rukovati (se), rukujem 
»1° ruciti se, 2° vjeriti, 3° upravljatk, odatle 
rukovalac, gen. -oca = rukavac, gen. -ovca. 
Imenice s prefiksima bez prefiksalnih gla- 
gola: baltoslav., sveslav. i praslav. s prefik- 
som ob- i sufiksom -io: bacvarski termin 
obruc (Vuk) »1° Fassreif, krug, okrug, obod, 
ovenjaca, ugkurluk« < stcslav. ohaccb, sa 
deminutivima na -bk obrucak, gen. -cka, na 
-ic obrucic, pridjev na -bn obrucan, poimenicen 
obrucnjak »noz«, obruenjara (Vuk, Slavonija) 
»kraska«, na -an obrucan, gen. -ana »lonac«, 
kol. na -je obrucje n (Vuk), denominal obrucati, 
-am (na-), obrucavati pored naobruciti (Vuk). 
S prefiksom pa- (v.) paruka (Ljubisa) »blizina«, 
odatle prilog na paruka (Kosmet) = ndparuka 
(Smokvica, Korcula) »na meti« = sa sufik- 
som -ro'(kao obruc) na poruc (Brusje) = name 
»zgodno«, name f (Vuk) »1° sto je dobro, po- 
voljno, 2° posuda«, napoructvo (15. v., cak.) 
»promptitude«. Od sintagme pri mci: prim- 
can = narucan, poimenicen prirucnik, neolo- 
gizam za Handbuch. Od sintagme na ruci na 
-je narucje, sa zamjenom sufiksa prema za- 
vezljaj : narucaj. Od pod rukom pridjev pod- 
rucni i na -je podrucje. Pridjev razrukovan 
(rijecko primorje) »praznih raku«. Brojne su 
slozenice od glagolskih sintagmi kao rukom 
jiti: rukojat f (Pavlinovic) = rukovet, gen. 
-l = rukoved (Kosmet, t > d obratan govor, 



ruka 



170 



ruljati 



fausse regression) = rukoveta f (Vodice, 
Istra), s deminutivom rukovetica, deminutiv 
na -be rukovetac, gen. -ca < stcslav. rckojetb, 
ces. rukojef »manipulus«, sa j > v kao u 
nakoveda pored nakojeda', odatle rukovedati, 
-dm (Backa, Srijem), kol. na -je rukovede 
(Bukovica); ruku dad: rukodace (Vuk, Crna 
Gora) »zajam« = rukodavanje, rukodavac ~ 
-valac, gen. -oca = rukodavnik. Tako nasta- 
dose vecinom prevedenice: rukopis = sakopis, 
rukopisni, rukopisac, prevedenica od manuscrip- 
tum = Handschrift, rukodjelje prevedenica od 
Handwerk, rukodjelac »zanatnik« = -djelnik = 
rukodjelja, rukodjelo »zanat«, prevedenica ruko- 
poloienje od rukopolozjd = hirotonisati < gr. 
XEipoToviEjerv; rukojamili (Vetranie) od tal. 
mallevare, s prilogom rukojamo (1478), ru- 
kojemlja »drzalo«, rukodrz f (Crna Gora, 
Rijecka nahija) »drzak«, rukodrzac, gen. -sea 
(Ljubisa) »jatak«, rukoljub (hrvatski gradovi) 
od Handkuss, rukopomoc f, riikosad (Vuk) 
»vinograd saden rukom«, rukdstdvmk (Vuk, 
Ljubisa, Bosna) »krivac«, rukotvor od Hadwerk, 
Handarbeit (i kod pisaca kod kojih nema 
njemackog utjecaja), rukotvdrac, gen. -rea, 
rukotvoran (Poljica), rukotvorina (Vuk), -stvo, 
od manufactura, rukovod, prevedenica od 
XeipaycoYoc,, rukovoditi, rukovodilac, gen. -oca', 
pridjev objerucan, s prilozima objerucke = 
objerucice. Nejasne su slozenice: rukovelj 
(Kralje, Turska Hrvatska) »drzak«; rukobojina 
»ostatak«, valjda od rukom bid, mozda je s 
tim u vezi i rukobolj (boljevacki srez, Srbija) 
»nagrada, placa cuvarima stoke, npr. 20 vije- 
dara mlijeka«, sa Ij < / kao obratan govor, 
fausse regression; rukomija T (15. v.) »1° vrst 
suda od 15 litara, 2° toponim (Srbija)«, od 
rukom mid. Kako je ruka glavni ljudski organ 
pri radu, nije cudo da se jezici slazu u frazeolo- 
giji s obzirom na ruka. Elezovic je dao citavu 
seriju usporednica kosovskog i metohijskog 
dijalekta s turskim. Samoglasnik u je nastao 
iz velarnog nazala g, upor. stcslav. rcka, slov. 
roka, bug. raka. To dokazuju i balticke uspo- 
rednice, koje se fonetski i semanticki slazu s 
praslav. : stprus. rancho, lit. ranka, lot. ruoka 
»isto«. Te usporednice slazu se i u izvede- 
nicama, tako deminutiv roebka sa lit. rankike, 
pridjev enebnb sa lit. rankinis, tako i s prefik- 
salnom slozenicom obeccb lit. apiranke »Arm- 
band«, lot. apruocis »Umschlag um Armel«. Bal- 
toslav. oblik nastao je iz prijevoja perfektuma 
*ronka prema prijevoju *renka, koji je ocuvan 
u polj. reka, obrtcz. Ti prijevoji postverbali 
su od glagola ocuvanog u lit. rinkti, renka 
»skupljati«, lit. surinkimas »skupstina«. Os- 



novno je znacenje baltoslav. termina bilo 
»ono sto sabire«. Upada u oci cinjenica da 
se ni u jednom drugom ie. jeziku ne nalazi 
ista denominacija. Znaci da je to samostalna 
baltoslavenska kreacija. Litavski glagol upo- 
reduje se s ir. comrac »borba« < com-ro- 
icc, ali ni to nije pouzdano. Bonfante trazi 
vezu baltoslav. rijeci s predromanskom branka 
»patte, main, bras«. Mikkola pretpostavlja 
pragerm. *wronka. Od mnogobrojnih gore 
navedenih rijeci kulturne su porcciti i obeocb. 
Glagol i imenicu posudise Madzari parancsolni 
»zapovijedati«, poroebniki > parancsnok »za- 
povjednik«, parancsnoksdg »zapovjednistvo«, 
abroncs pored abrincs (posljednje uporedi s 
polj. obrecz); Rumunji a porunci »isto«, odatle 
njihov postverbal poruncd »zapovijed«, na -eib 
porunceald; porasnic mladi rusizam; pored toga 
jos roanica > risnita »Handmuhle« = rijnifd 
(Muntenija, Erdelj), s glagolom odatle a 
risni »mljeti s tim mlinom«. Arbanasi po- 
sudise porosit, por(e")sit, porecit < pornciti 
»zapovijedam«, odatle arb. apstraktum na -ta 
porsi »zapovijed«. 

Lit.: ARj 3, 940. 4, 299. 7, 469. 477. 509. 
560. 594. 596. 598. 599. 8, 61. 370. 474. 14, 
75. 213-300. Hamm, Rad 275, 51. Hraste, JF 
6, 212. Jagic, ASPh 20, 540-541. Resetar, 
ASPh 26, 362. 365. Belie, NJ 1, 45. si. 
NJ 3, 122. Aleksic, Ny 4, 90. Zega, Slama 
9, 579-581. (cf. RES 10, 308). Elezovic (, 
443. 447. 539. 540. 2, 7. 60. 129. 188. Ribaric, 
SDZb 9, 170. 172. 182. 188. 194. Vukovic, 
SDZb 10, 399. Mikldsie 276. Holub-Kopecny 
318. Bruckner 372. 458-459. KZ42, 362-363. 
Mladenov 566. Sldvia 7', 744. Trautmann 236. 
WP 2, 373. REW 3 5338. Ulaszyn, WuS 2, 
200-203. (cf. AnzIF 29, 18. RSI 5, 273). 
Bubrich, 1/2 y P I, 238. Tiktin 1218. 1329. 
Mikkola, IF 23, 120-122. Blankenstein, IF 
21, 106. Brugmann, IF 18, 131. Armin, 
ZSPh 6, 373-374. Osten-Sacken, IF 33, 
267. Joki, Unt. 93. 109. 222. 266. Isti, Stud. 
114. GM 348. 368. Bonfante, IF 23, 120. si. 
Matzenauer, LF 17, 182-183. 

rukarjel m (Vetranie) »ptica merops apias- 
ter, Bienenfresser«. Hirtz daje etimon tal. 
rocaireul, koji ne postoji. 

Lit.: ARj 14, 286. Hirtz, Aves 420. 

ruljati, -am impf, (subjekt dijete) »vikati 
placuck = na -id ruljiti, ruljlm »roktati, 
hrokati«. Onomatopejski glagoli kojima se 
imitira ljudski glas. Ovamo i glagol kojim se 
oponasa zvuk izazvan trenjem: ruliti, -im 
impf. (Trebarjevo) »trti psenicu«. Upor. slov. 
ruliti, -i (subjekti bik, burjaj. Postverbal rtilja f 



ridlati 



171 



(Vuk, Lika: otici ruljom) »gomila, mnostvo, 
gerga, povorka, trumpa (< njem. Truppe, 
s umetnutim m pred labijal), dundar«, danas 
je obicna pejorativna rijec. Dopunjuje se s gen. 
pi. ~ ljudi, a govori se i bez te dopune. Odatle 
deminutiv ruljica i augmentativ ruljetina (Li- 
ka). Mozda ovamo na -se > -ak ruljak, gen. 
ruljha (Istra) »1° panj, 2° debelo stablo«. Upor. 
suljak, gen. suljka (ZK) »panj«. Na -ina rulina 
(Istra) »puer plorans«. Matzenauer uporeduje 
srvnjem. riielen »rugire, hinnire, vociferari«, ako 
je i to onomatopejskog podrijetla. Svakako ne 
stoji Danicicevo pomisljanje na njem. Rudel, jer 
bi se iz te rijeci prema njem. Stadel > stagalj, 
gen. -glja (v.) razvio drugi oblik. 

Lit.: ARj 14, 301. Pletersnik 2, 444. Danicic, 
Kor. 181. Matzenauer, LF 17, 187. 

rum m »evropski naziv za jako alkoholno 
pice koje se dobiva iz rakije od secerne trske, 
secera«. U evropskim jezicima od 18. v. Po- 
tjece sa zapadnoindijskih secernih otoka, 
engl. rum. 

Lit.: Weigand-Hin 2, 622. 

rumen, f rumena pored rumena, odredeno 
rumeni (16. v., Vuk, Vrbnik), sveslav. i praslav. 
pridjev tvoren sufiksom -menb od praslav. 
korijena rud-, »crven, crljen«, s preliksom na- 
narumen (Stulic) »podosta rumen«, prosiren na 
-kast rumenkast »crvenkast«, na -it rumenit, 
zamjenom sufiksa -enb sa -bn ruman, f -ana, 
ruman evet (Vrbnik) »sljez«, na -ija rumanija 
(dalmatinski otoci) »cibik = cibib, vrsta 
bijela grozda«; rumen m (ZK) »ime vola«; 
rumen i (jedna potvrda) = na -do rumendo 
(Vuk). Poimenicenja na -&c > -ac rumenac, 
gen. -nca »rumena boja«, na -ka rumenka f 
»1° krava, 2° ptica, 3° paprat« prema m ra- 
menko m »vo«, na -lea rumenica (Prcanj) 
»cinober«, -cica rumencica f »zaba«, na -ija 
rumenija (Istra, Krk) »1° viola rubra, 2° (slov.) 
vinova loza«, na -ika rumenika f »1° crveno 
vino, 2° biljka«, s pridjevom rumenikast (~o 
lice}. Inhoativ na -eti rumenjeti (se), -im ■■ = 
rumeniti (16. v.. Vuk, i drugim slavinama). 
Hipokoristik ruma f »krava smede ili crvene 
boje«. Odatle na -ilo rumilo m »ime ovnu«, 
na -onja rumonja »vo«, na -be rumac, gen. 
-mea »ime volu« i pridjev rumasi = rumenkast, 
na -il rumil = rumelka »grimiz« = rumeljka 
»cinober«. Samoglasnik e nastao je iz jata: 
stcslav. rumem m, polj. rumiany, rumienic sie, 
rus. rumjanec, rumjanyj. Rumunji posudise ru- 
men »crven, dunkelrot«, s lat. sufiksom -ivus > 
rum. -iu rumeniu »rotlich«, a rumeni »crveniti 



se«, apstraktum na -eh > -eald rumeneald. 
Glede korijena rud- v. pridjev rud, a glede 
sufiksa upor. Crmnica i cermenika u Arbaniji 
i lit. raumuo, gen. raumens »meso«. 

Lit.: ARj 7, 601. 14, 301-11. Miklosic 
284. Holub-Kopecny 318. 310. Bruckner 468. 
Mladenov 564. Zupitza, PBB 23, 238. Zubaty, 
IF 6, 156. Matzenauer, LF 17, 188-189. 
Trautmann 239. Tiktin 1345. 

t'umezdavac, gen. -avca m (Vuk, Boka) 
»hrskavica«. 

Lit.: ARj 14, 311. 

rumor m (Kastavski statut, 1490, latini- 
zam ili talijanizam): halavanja ali rumor. Od 
lat. rumor > tal. ramare m. 

Lit: ARj 14, 311. RFW 6 7441. 

rumpati, -dm pf. (objekt robu na sebi) 
prema impf, na -va- rumpdvati, rumpdvdm 
(eae-, Lika) »poderati, kidatk. Od tal. rom- 
pere < lat. rumpere. Neobican je prijelaz 
konjugacije lat. -ere u nas tip -ati u Lici. 

Lit,: ARj 14, 312. REW* 7442. 7455. 

run m (17. v., Dubrovcani) = runa f (hrv.- 
kajk., slov.) = runo n (13. v., Vuk), sveslav. 
i praslav., bez paralela u baltickoj grupi, 
»1° velius, vuna, 2° plod (njiva pod runom, 
metafora, upor. poljski run), 3° (rund) ime 
ovci«. Deminutivi na -be runac, gen. eunca 
»pokrivac«, na -de riince, na -asce < -bhee 
runasce, na -ka runka (Vuk) »1° pelin, 2° 
kruska (Lika)«, runcica »ovca«, runcice (Vrb- 
nik) »biljka«. Kol. na -je rtinje, gen. runja f pi. 
»rute«, na -ja runja »1° dlaka na tijelu zivo- 
tinje, 2° runo, vuna, 3° hrapava strana sukna 
(Kresevo)«. Pridjevi na -en runen, na -av 
runav »rutav«, poimenicen rundvd f »krava«, 
(sa nj mjesto n iz kolektiva) runjav »dlakav, 
krastav«, poimenicen na -be runjavac, gen. -vca 
(Vuk, Crna Gora) »1° crno grozde, 2° vrsta 
crva, 3° vrsta oblaka«, na -ica riinjavica »1° 
vrsta biljke, 2° praska, breskva, 3° toponim«. 
Inhoativ riinjaviti, -im (Lika, Bukovica, Dal- 
macija) (ob-j pored obrunjavati, -runjavam; 
(unakrstenjem sa rutav) runtav (Kosmet), 
odatle riinto m (Kosmet) »pseto«, na -ost 
runjast = na -at rtinjat; runkav »kovrcast, 
kudrav«, poimenicen runkavac. Hipokoristik ru- 
ne »ime ovce od mila«. Na -as runas m »1° 
jarac, 2° vrsta oblaka«. Slozenice: runolist 
m »biljka gnaphalium, Edelweiss«, runosvila 
(Bosna). Glede denominala na -id: runiti = 
ranjiti, -i (Varos, Slavonija) v. truniti. Upo- 



172 



rupa 



reduje se sa stnord. ryja, ruda (set-baza) 
»den Schafen Wolle ausreissen«, norv. ru 
»Winterwolle«. Iz tog uporedenja izlazi da je 
runo poimenicena pridjevska izvedenica od 
prijevoja perfektuma ie. korijena *rou : *reu- 
»cupati«. Upor. gallo-lat. reno. V. rilo, rov, rvati 
se. Arbanasi posudise runs »jagnje« < A eunbc. 

Lit.: ARj 8, 475. 14, 312-19. Miklosic 
283. Bruckner 468. Mladenov 564. WP 2, 352. 
Rozwadowski, RAU 25, 419-427. (cf. 
AnzIF 8, 138. 10, 269). Osten-Sacken, IF 
33, 352. Machek, KZ 64, 261. Specht, KZ 
68, 125. Joki, Stud. 43. GM 371. 

runka f (Cres) »plodno zemljiste«. Mas- 
kulinum je potvrden samo u slov. ranek, 
gen. -nka (Goriska) »vinogradi«, sa zamje- 
nom docefka -ek, koji se osjecao kao demi- 
nutivni sufiks, drugim deminutivnim su- 
fiksom -ec ranee, gen. -nea (Toimin) »abschus- 
siger Acker«. Upor. toponime Runci m pi. 
(Prezid, Gorski kotar, zemljiste na Krku 1641), 
Runak, gen. -nka (Vrbnik, 1641). Na lat. 
deminutivni sufiks -ula Ronkula (Barsko 
polje, blizu biskupije). Na augmentativ lat.- 
tal. -one > -un rankiin, gen. -una (istroca- 
kavskij Buzet, Sovinjsko polje) »securis adunca, 
kosiras«. Od tal. rane (Piacenza) »urbar ge- 
machtes Land«, postverbal od tal. roncare 
»sarchiare« < lat. riincare, tal. rdncola, ron- 
cone = furi, roncon. Ovamo ide jos na lat. 
-ellus slov. roncellca »Abastmesser«, upor. 
furl, roncee, -eje »strumento tagliante rustico 
a lama adunca, ad uso di potare, kosijer«, 
roncel. Nejasne su slov. varijante rocon (Celje) 
»Hippe« = rocim = rokun, ako je od roncone. 
Ovamo ide zacijelo kao nas augmentativ na 
-ina roncina (Stulic) »koplje«. 

Lit.: ARj 14, 59. 159. 313. 314. Pletersnik 
2, 431. 438. REW' 7444. 7446. Strekelj, DAW 
50, 51. 

rimuti, -em (Lika) »nasrnuli« odgovara polj. 
runac »se precipiter avec bruit, cadere«. Prema 
Matzenaueru ide zajedno i riiniti (se), runini 
(objekti cvijet, list) »kruniti (v.)«, obrunltl, 
obrunim (Vuk, Boka, subjekt vjetar) »okru- 
niti, schutteln«, prema Bruckneru sa ces., 
polj. ruch, rus. riihnutb »fallen, stiirzen«, od 
ie. baze *ereu-, u prijevoju perfektuma *erou- 
prosirene formantima na n i na i > h. V. 
rusili i polj. runic sie. 

Lit.: ARj 8, 475. 14, 316. Miklosic 282. 
Bruckner 468. WP 1, 142. Matzenauer, LF 
17, 190. Boisacg* 714-715. 



runja f (Vrancic, Mikalja, Stulic) »svrab, 
suga, lisan, lisaj«. Od tal. rogna »isto« < lat. ara- 
ma. Prema u < rum. i u Rumun, -nj > Roman, 
Rumln < lat. romanus runja bi moglo potjecali 
i od rum. rile < lat. aranea. Samoglasnik o 
mjesto a u tal. rogna tumaci se unakrstanjem sa 
lat. rodere. 

Lit.: ARj 14, 316. DEI 3277. 

runjak, gen. -aka m (Posavina) »kosic u 
kojem se moze nositi trava, drvo, trijesce«. 

Lit.: ARj 14, 317. 

rupa f (13. v., Vuk), slov., bug., ukr.j 
baltoslav. i praslav., »1° jama, vrtaca, vrto- 
tina, duplje, skulja, 2° trap, ambar, spremiste 
pod zemljom, 3° toponim (u sing, i pl.)«. Prid- 
jev na -ast rupast, na -&w samo u toponimu 
Rupna, poimenicen na -jak riipnjak m (Backa) 
»1° orude cime se vadi zito iz rupe, 2° zitna 
mjera«, na -ik rupnik »1° rudar, 2° (slov.) 
prezime«. Deminutivi na -lea rupica (17. v., 
Vuk, toponim), s pridjevom ruplcast, s dvo- 
strukim sufiksom -Iclca rupicica. Augmentativi 
na -ina ruplna, na -aca rupaca (Hrvatska, 
Osijek) »1° rupa, najdublje mjesto u koritu 
vode, 2° toponim«, na slozen sufiks -be -j{—aga 
rupcaga (Vuk) »1° rupa, 2° toponim«, pridjev 
na slozen pridjevski sufiks rupcast, na -elina 
rupetina (takoder toponim). U slovenskom na 
-ovnica, -etnica rupovnica = rupetnica »anemone 
nemorosa«. Na -ar rupar, takoder prezime i 
toponim. Na -ulja rupulja f (Kosmet) »(me- 
tafora) zensko prozdrljivo celjade«. U vezi je 
i denominal orupat, -ilpam (Kosmet) »pro- 
zdrljivo pojesti sto«. Kol. na -je Ruplje (to- 
ponim). Osnovni samoglas varira na a : rapa 
f (Solta, Ciovo, cakavci. Lucie, Hektorovic, 
Kadcic, Crna Gora, Rijecka nahija) = rapa 
(Hvar) »1° rupa, 2° skrapa (Erdeljanovic), 
3° morska draga (Zadar)«, toponim Rape 
(Hvar), Rapsice (Crna Gora). Augmentativ 
rapina (Crna Gora, Rijecka nahija). Upor. 
kod Hektorovica 48 u rilo (se. ribe) ko van 
rape bise. Bug. rapa »dubina«. Osnovni je 
samoglas o: ropa (Tekelija, Mljet) »rupa«, s 
pridjevom na -av ropav (Ljubisa), deminutiv 
ropica. Toponimi Rope (selo na juznoj obali 
Mljeta), Ropci, gen. -aca (selo, Crikvenica), 
Ropinje. Hipokoristik rosa f (Srijem) »rupa 
u koju djeca tjeraju puceta«. Upor. jos du- 
brovacki opsceni nadimak Ropoguz (15. v.). 
Nalazi se jos u bug. ropa, deminutiv ropka 
»dupka«, rus. (narjecja) ropa »solnik«. .Upo- 
redenje sa rumunjskim, arbanaskim i sa juzno- 
talijanskim narjecjima jos jace komplicira 



rupa 



173 



pitanje postanja ove rijeci, koja se odnosi na 
kulturu spilja. U rum. odgovara groapa f »1° 
Grube, 2° grob (sinonim lat. mdrmint < 
monumentum)«, sa slav. deminutivnim sufik- 
som gropitd »jamica«, gropar »Totengraber«, 
gropild »Vertiefung«, s pridjevom na -atus > 
-at gropilat »vertieft«, na lat. -osus > -os 
gropilos; na -is gropis »Gegend voller Gruben«. 
Slav, grobnica unakrstila se s torn rijecju grop- 
nita, odatle gropnicer »Totengraber«. S rum. 
oblikom slaze se arb. grope »1° Grube, Gra- 
ben, 2° grob« sa glagolom groponj »hohle aus, 
grabe aus, begrabe«, koji odgovara rum. a 
ingropa i cine, ngropu. U Kalabriji odgovara 
arb. i rum. obliku grupu m »Loch«, s glagolom 
grupare »bohren«, grufa i »buca« pored grubu, 
grubbu, imenica i pridjev. Glede izmjene po- 
cetne suglasnicke grupe gr > hr > fr > r 
upor. gripa, fripa, i ripa »kamen« (v.). Samo- 
glas u u obliku rupa tumaci se iz ie. dvoglasa 
ou prema lit. glagolima raupyti i ruopti »gra- 
ben, hohlen« (ie. prijevoj au — ou), istocno- 
-lit. raupas m pi. »Masern, Pocken, kozice, 
boginje«, lot. raupq »Gansehaut, jeznja«, stisl. 
rauf »foramen«. Prema ovim uporedenjima 
rupa bi bila postverbal od glagola koji se u 
slavinama ocuvao samo u poljskom rupii, 
rypac »scindere, friare« (prema Rozwadow- 
skomu), ces. rypati »fouiller, enfoncer«, od 
ie. baze *ereu-\ prijevoj perfektuma *erou- ra- 
sirene formantom p. Medutim varijante rapa, 
ropa, gropa, grupa kazu da su se s baltoslav. 
rijeci unakrstile na Balkanu jos i ilirotracki 
oblici, kojima mozda (preko Mesapijaca) 
pripadaju i juznotalijanski. Upor. jos riti, rov, 
rilo, runo (v.). 

Lit.: ARj 13, 64. 66. 14, 162. 163. 319-25. 
Pletersnik 2, 445. Hraste, Rad 272, 13. BIF 
8, 7. 36. Elezovic 2, 37. 186. Miklosic 283. 
Holub-Kopecny 320. Bruckner 472. KZ 42, 
363. Mladenov 563. 564. ASPh 36, 124-125. 
Trautmann 240. WP 2, 355. Tiktin 703. 
GM 131. Rohlfs, Di Z . Cal. 357. Skok, Slav. 
186. Grappin, ^£"5 22, 195. Buga, RFV 75, 
141. (cf IJb 8, 198). Specht, KZ 68, 125. 
Rozwadowski, SAU 1, 8, 5. 25, 419-427. 
(cf. AnzIF 8, 138. 10, 269). Matzenauer, 
LF 17, 190. 

rupac, gen. rupca m (Perast) »vrst smokve«. 
Lit.: ARj 14, 321. 

riipati, -am impf. (Makarska) »skitati se, 
trcati na slijepo«. 

Lit.: ARj 14, 322. 



rupcenjak, gen. -aka m (Stubica, Hrvat- 
sko zagorje) »vrc iz kojega piju svatovk. 
Lit.: ARj 14, 322. 

rus' (15. v.; uz bolest, Crna Gora; uzgldva, 
kosa, solufi) baltoslav., sveslav. i praslav. 
pridjev, »rumen, erven (o boji kose)«. Opce- 
nito se govori u epitetonu iz narodne pjesme 
rusa glava. Potisnut je od sinonima erven, 
rumen. Da je nekada bio obican, dokazuju 
licna imena iz doba hrvatske narodne di- 
nastije Rusin, Rusko (11. v., Split, Dubrovnik, 
Prizren). Poimenicen je mozda u m rus »1° 
divlji orah, ailanthus glandulosa, 2° antropo- 
nimo, u rusa f (Vuk, Kosmet) »1° kozna bolest, 
ekcemi po glavi koje babe lijece travom od 
ruse i kupanjem, 2° biljka chelidonium majus«. 
Pridjev prosiren na -bn > -an rusna glava, 
rana, na -av rusav »crvenkast«, na -Iv rusiv 
(Stulic). Deminutiv od rusa na -lea rusica 
(Srbija) »kozna bolest«, rusiei pi. f (Istra) 
»koza, kora na mlijeku«. Na -ika rusika (Po- 
Ijica) »vino opolo«. Na -osi rusost. Na -ulja 
rusulja »ime kravi«. Pridjev na -alji rusalja 
trava (Rijecka nahija; glede -alja v. riisaina) 
»osusi se i sluzi za mazanje ruse«. Na -ovina 
rusovina f. Pridjev je dosao puckom etimolo- 
gijom u vezu sa rusalje < lat. rosdlia (v.) u 
pridjevu riisaina nedjelja »sedmica od Duhova 
do Petrovih pok-tada (tada se ne radi nista, 
da maloj djeci ne bi izlazila rusa)«. S tim u 
vezi bit ce i slozenica sredorusa »cetvrta sri- 
jeda po Uskrsu«. U njoj je drugi dio apstrahi- 
ran od rusalja. U pravom je znacenju kao 
prvi element u slozenici rusobradac, gen. -aca, 
od sintagme rusa brada »crvene brade«. De- 
nominal na -iti rusiti, rusim impf, (na-) »1° 
crveniti, rumeniti, 2° donositi koznu bolest«. 
Samoglasnik u je nastao od ie. dvoglasa ou u 
ie. korijenu *reudh-, u prijevoju *roudh-. 
Postanjem je od istog ie. korijena od kojeg i 
ruda, rumen (v.), tj. od prijevoja perfektuma 
*roudh- rasirenog s pomocu formanta. s: 
*roudh- + so. Upor. isti formant s prijevojnim 
stepenom *rudh-sa u lot. rusa »(Rost, rda«, 
rausva »crvena boja« > rysi > risulja »ime 
kravi« i lat. russus rasiren u romanskim jezi- 
cima. Upor. jos lit. rausvas »crven«, rusvas 
»rotbraun«. Slav, pridjev posudise Dakoru- 
munji rus, rusav »rotlich, blond«, rusculet m 
prema ruscullta = rusulltd »biljka hieracium 
aurantiacum«, rusef »rotlich«, eufcea »colchi- 
cum autumnale«, arb. rus, dok je ngr. poiiaioc; 
mozda od rom. russeus > rum. ros »crven«. 

Lit: ARj 14, 326-37. Miklosic 283. Ho- 
lub-Kopecny 319. Bruckner 469. Vasmer, RSI 



174 



rusag 



3, 280. Trautmann 239. WP 2, 359. Pedersen, 
IF 39, 41. 58. Tiktin 1347. CM 371. Matzen- 
auer, LF 17, 193. Solmse A KZ 38,441. Schef- 
telowitz, .rCZ 56, 196. 

Riis m = (s individualism -z'n kao u Srbin) 
Rusin (Domentijan; kad je -in, ostaje i u pi. 
Rusin »Ukrajinac, Maiorus«) prema f na 
-kinja Ruskinja. Pridjev na -ski ruski (Vuk), 
ruski (Domentijan; 1347, car Dusan; upor. 
pariski od Pariz); od Rusin rusinski. Na -njdk 
Rusnjak, gen. -aka (Slavonija) = Rosnjak 
(Kanizlic, 18. v.), takoder madz. Rusznydk 
prema Rusnak u prikarpatskoj Rusiji »Ukra- 
jinac, Maiorus«. Ime zemlje Rusija (1349, 
toponim u Srbiji) = Rosija. Glede o upor. 
gr. TtoJ; kod Bizantinaca, ali se pise m i za 
u, upor. KXapcoxa = Klobuk kod Porfirogeneta. 
Odatle Rusijanac (Jambresic), f na -ka rusi- 
janka »vrsta krumpira«; pridjev rusijski. Kol. 
Rus' »Rusija« u ruskom i poljskom (upor. 
glede sufiksa Czudz »Finska«). Madz. orosz, 
tur. urus, kod Estonaca ruotslane »Rusi«. U 
fin. ruotsi »Svedska«, upor. Sved. Roslagen, 
Rospigar. Njem. Reussen. Miklosic misli da 
je Rus prvobitno bilo ime svedskog plemena, 
s kojim su Finci dosli u vezu. Prema Nestoro- 
voj Kronici prenijeli su Vikinzi (Normani) to 
ime na kijevsku Rusiju. 

Lit: ARj 14, 179. Miklosic 283. Bruckner 
469. Mladenov 564. 

rusa (I) f (16. v., Vuk, Dubrovnik, Ranjina; 
dubrovacka poslovica: na trnu se rusa ne 
rada; Peljesac), odatle pridjev na -bn > -an 
rusan (~sho ulje, zelje), poimenicen rusnica 
»biljka fbmaria«, na -at rusat (ocat, vodka), 
dalmato-romanski leksicki ostatak od lat. rosa; 
rusa (Istra) »crusta lactea«. Upor. arb. ruse. 
Odatle na -arium > -ar rusar (Ranjina) »1° ruza, 
2° ruzicnjak« = rusar, gen. -dra (Dubrovnik) 
»krunica«, rusarij (Vitaljic) »isto«. Hipoko- 
ristik na -e Ruse f (Dubrovnik) » zensko ime«. 
Deminutiv na -ica rusica, na lat. > tal. -ula 
riisula, rilsulica (Split, Peljesac) »ruzica«. Sa 
o i i (znacajka daim.-rom.) rosa f (Perast, 
Boka), pridjev rosat (—a kvasina), rosica 
(15. i 16. v.). 

(II) Talijanizam je sa i, z- mjesto i: ruza 
f = Ruza »zensko ime« = rusa »1° re- 
setka na kanti kojom se polijeva (srednja 
Slavonija), 2° kreste na kokotovoj glavi«; 
takoder u Dubrovniku, upor. kod Marina 
Drzica, Palmotica: na lieu ke rusu nosite i 
bijelu ruzicu. Na -ica ruzica (16. v.. Viik, 
Kosmet), deminutiv ruficica, prema Zori je 



»1° vrsta ruze«, takoder »2° zensko ime, 3° 
crkva u Beogradu«. Ostala znacenja ruzica 
»vipera ammodytesj vrst grozda, vina (Sri- 
jem), sljiva, kruska, razne mirisave biljke, 
motivi u tkanju, ukrask. Odatle: pridjevi 
rutin, na -at ruzati ocat (Crna Gora), na -ast 
ruzast, na -jast ruzicast, na -bn ruzicni, poime- 
nicen ruzicnjak (Vuk) »vrt«. Na -evina ru- 
zevlna »1° (Dalmacija) vinova loza bijela 
grozda, 2° slatko od ruza (Sabac)«. Na -eoac 
ruzevac / ruzo-, gen. -vca (Hercegovina) »vrst 
tetrijeba«. Sa z mjesto z: ruza (Dubrovnik, 
Gucetic, Kastela) »l"isto, 2° zensko ime, 3° vrst 
loze (Istra)«, zensko ime Rule. Na -ava ru- 
zava (Kurelac) »kokos«. Na -arius > -ar 
ruzar, gen. -dra (1533) = rusar = ruzar 
»cvijet«, ruzar, gen. -ara (Rab) = ruzarij / ru- 
zarij (Dobrinj, 1631) = (disimilacija r — r > 
I — r) luzarij m (Istra) = lufar (Cres) »ve- 
cernica« = luzarji (Pag); luzor (Veli otok) 
»ruza« prema luzorij »krunica«; s umetnutim 
n lonzar (Bozava); Sveta Lozarija (Lika K). 
Pridjev na -bn > -an rufan (16. v., Mencetic, 
Vetranie), poimenicen sr. rod rufevo »slatko« 
(Sabac). Danas su likovi ruza i ruzica opceniti 
u knjizevnom jeziku. 

(Ill) Na lat. -ata rdzata f (1520, Du- 
brovnik) »vrsta slatkarija, zacinjena vodom 
od ruzica«, pridjev ruzatan (~na voda). Ger- 
manizam je rata (hrv.-kajk., Vodice, ZK, 
slov.), rozica. (16. v., cakavci, Cres, Krk, Lika). 
Moze biti i talijanizam (Cres). Pridjev odredeni 
rosni, poimenicen na -nj rofanj, gen. -znja 
(Vitezovic) = roznjak »svibanj, maj«. Tako i 
madz. rozsa, luz.-srp., bjelo-rus. i polj. U 
bugarskom roza pored ruza. Sa z mjesto z: 
roza (Istra), rozar m (Barakovic) »nekakav 
cvijet«, rozica f (Dubrovnik), razno (Mali i 
Veliki Bukovac, Dubovac) »ruzicasto«, rozarij 
»krunica«. 

Lit: ARj 6, 230. 232. 14, 168. 192. 195. 
198. 328. 333. 334. Hirtz, Amph. 132. Ple- 
terSnik 2, 441. Elezovic 2, 184. Ribaric, SDZb 
9, 144. Kusar, Rad 118, 21. Budmani, Rad 
65, 164. Cronia, ID 6, 114. Murko, WuS 2, 
146. Miklosic 282. Bruckner 446. Mladenov 
562. REW 3 7375. GM 371. Matzenauer, 
LF 17, 192. 

riisag, gen. -dga m (14 — 19. v., Durdevic, 

Stulic) »1° kraljevina, drzava, zemlja > 2° (po 
semantickom zakonu sinegdohe) sud kralje- 
vine, banov, 3° vojska kraljevinska (itd.)« = 
orsag (16. v., ~ slovinski, horvacki, Kacic, Belo- 
stenec). Toponim Orsagovica. Pridjev na -sk, ru- 
saski (15. v., ~a gospoda, ~r gospodar, cloviki, 



rusag 



175 



rust 



pravda] = rusacki (1485) = orsacki (hrv.-kajk.). 
Starija i mlada posudenica. Od madz. orszdg. 

Lit.: ARj 9, 175. 14, 331-33. Mazuranic 
1274. Miklosic 283. Bruckner, ASPh 29, 1 12. 

rusalje f pi. (Vuk, Dubrovnik, Kotor) = 
ntsalji m pi. (Vuk, Boka) = (Ij > I) rusdje 
(Smokvica, Korcula) »Duhovi, Trojica, Tro- 
jaki«, rusalja f »trava koja se bere na Trojicin- 
ski petak«. Pridjev na -bn > -an rusaljan 
(Stulic, ~»a nedjelja) = rusalan, rusana (ne- 
djelja, cetvrtak, ponedeonik), rusdnd (subota), 
poimenicen na -ica rusalnica (Srbija) »rusaina 
nedelja«, na -bsk rusalijska (~a groblja, Vranj- 
ska pcinja). Leksicki ostatak iz balkanskog la- 
tiniteta; poimenicen pridjev na -alls od rosa 
(v.) u pi. rosolia (upor. tal. pasqua rosata), 
u Boci i Dubrovniku preko dalmato-roman- 
skoga, stcslav. rusalije pi. »pentecoste«, preko 
Bizanta, pridjev rusahna (scbota) > rum. rusa- 
lii f pi., simbatd rusaliilor, cine, arasalye, 
arb. rshaje, rreshaje f, srgr. powd?aa, bug. 
rusal(i)ja, pridjev rusalski, rusalka »najada«. 
To folklorno bice rusalka nalazi se i u rum. 
rusalii »Luftgeister die um Pfingsten ihr 
Wesen treiben, Sturme hervorrufen und Men- 
schen leiblichen Schaden zufuhren, besonders 
Schlagfluss«. Kod Cincara mjesto rusalii kaze 
se albele f pi. »njem. Elfen«. U slov. rlsale 
f pi. (Prekomurje), pridjev risdlski (~a nede- 
Ija), poimenicen na -jak risalscak »svibanj, ro- 
znjak*. Slovenski oblik znacajan je s fonetskog 
gledista, jer se poklapa u pogledu lat. ro > rt 
sa Rim, krli Sa Balkana dosla je rijec i u 
panonsko-slav. : slvc. rusadla n, pi. rusadli, 
gdje je lat. sufiks bio zamijenjen domacim -dio. 
Upor. lat. rosdlla n pi., CIL V 4489, »godisnje 
kicenje grobova ruzama, escae resales, gozbe 
torn prigodom«. Kristijanizirano djelomice i na 
Zapadu, upor. stval. rosailhe mois »lipanj«, 
posvema kao na Balkanu. V. ursa nedjelja. 
Srednjovjekovna srpska adaptacija je ruzi- 
calo n (Vuk, Srijem) = pohuseni ponedjelnik 
(Vuk, Banat) »prvi ponedelnik poslije Uskrsa, 
kad se daje mrtvima daca«, unakrstenjem sa 
druziti se druzicalo n (Vuk, Negotin, Rsava) 
» isti dan kad se bratime na godinu dana musko 
s muskim i zensko sa zenskim«, usp. i pod 
ruzicalo. Adaptacija (Danicic, Osn. 123) na- 
stala je na taj nacin sto je dubr. rusa zamijenjena 
novijom posudenicom ruzica (v.) a docetak 
stcslav. -alije ili dubrovacko -Sije domacim 
sufiksom za oruda -alo = cesko -odio (upor. 
rusadla »Duhovi«). 

Lit.: ARj 14, 332. Ma&uranic 1274. Ramovs 
IF 7, 193. PleterSnik 2, 427. Miklosic 283. Vas- 



mer 2, 549. Mladenov 564. Romanski 15, 
127. Tiktin 1347. GM 369. Murko, WuS 2, 
142-150. REW 7376. Schwarz, ASPh 

42, 280. Tomaschek, SAW 66, 351. 46, 386. 

Merlo, Stagioni 142. Krek, Elnleltung 407. 

Vasmer, GL 219. 

Riisko m (14. St., Dubrovnik), hipokoristik 
na -ko od Rosslnus, danas za Roko < Rocchus. 
U Zadru, Trogiru i Dubrovniku dade se potvr- 
diti od 1 183. po lat. deklinaciji na o i u hrv. obli- 
ku, kakav je danas. U Stonu je prezime. Kurel- 
cu je Rusko ime psu. Samoglasnik o > u 
upucuje na dalm.-rom. izgovor. Rok (ZK) kao 
licno ime dolazi od 16. v. kod cakavaca i kaj- 
kavaca i kao toponim. 

Lit.: ARj 14, 144. 336. Jirecek, Romanen 
2, 54. 55. 

riismarin m (Dubrovnik, mozda dalm.- 
-rom. oblik dok su oblici sa zm > zm talija- 
zmi) = ruzmarin (Vuk, Vojvodina, narodna 
pjesma, Vetranie, Hektorovic, Varos, Slavonija, 
Orahovica) = ruzmarin = ruzmarin (Rab) = 
rozman'n (Jacke) = rozjnarin (Sarajevsko polje, 
Crna Gora, 18. v. Habdelic, slov.) = (disi- 
milacija r — r> 11 d — r) luzmarin (Bozava, 
Veli otok) = luzmarin (Istra) = rusmalinlruzm- 
(Crmnica) = duzmarln (Lumbarda) = (za- 
mjena docetka -in sufiksom -ija) rozmarija 
(Kurelac) = ruzmarija (Stulic) = razmarija 
(Kosmet). Od tal. rosmarino < lat. sintagma 
ros marinus »morska rosa«, pridjev na -inus od 
ros maris (pjesnicka metafora). Cudan je oblik 
zuromotl-rum- m (Vis), bez pridjevskog sufiksa, 
u kojem se vidi metateza r — z(z) > z — r 
u prvom dijelu i disimilacija r — r > r — t 
te umetnut (svarabakticki) samoglas < ros mare. 
Na -ka rozmarlnka f (Vinica, Varazdin) »vrsta 
jabuke«. Upor. arb. rosmari. 

Lit.: ARj 6, 233. 14, 194. 199. 336. 348. 
358. Elezovic 2, 163. Kusar, Rad 118, 18. 
NVj 3, 337. PleterSnik 2, 441. Cronia, ID 6, 
114. Miletic, SDZb 9, 260. 262. 267. 358. 
Miklosic 283. REW* 7383. GM 369. DEI 
3285. 

rusomaca f »biljka capsella bursa pastoris«. 
[Usp. sto je receno pod gusomacaj. 
Lit.: ARj 14, 337. 

rust m (Stulic) »suma niskog drveca, macchia 
mediterranea«. Odatle kol. na -je ruse'e n < rustje 
(Stulic) > (gubitkom srednjeg suglasnika) rusje 
n (Makarsko primorje) »1° gorska suma niskog 
rasta, 2° toponim (Srbija)«. Upor. lat. rustiim 
»Brombeerstrauch« potvrden u napuljskoni na- 



rust 



176 



ruta 



rjecju. U vezi je sa slov. rus m = rusa i 
»pinus mughus«, kol. ruSje, pridjev ruiev, poi- 
menicen < furl, russe f = aldz »isto«, furl. 
russeconz = rasecdn = rafacdn »ilex aquifolium« 
> slov. rusikonj »isto«, rusikonjevina 7, zacijelo 
predromanske alpinske rijeci. Slov. i = furl, 
ii potjece od stt (upor. furl. Brossdn prema 
slov. Briseej. Stoga se moze postaviti u lat. 
*rusteus kao lat. fageus > tal.faggio. 

Lit.: ARj 14, 337. 339. Pletersnik 2, 445- 
446. Pirana* 842. REW 7467 '. 7469. 

riisten m (Nis) »1° jasenak, 2° (R-) ime 
planine (oronim)«. 

Lit.: ARj 14, 338. 

rusvaj, gen. -aja m (Vuk, srednja Slavonija) 
= rusvaj (Kosmet) = rusvaj = (s promje- 
nom sufiksa) riisvan, gen. -ana (Lika) »cudo, 
cudan dogadaj, skandal, guzva«. Na -d&ija: 
rusvajdzija. Denominali orusmariti pf. (Rijecka 
nahija) »nagrditi, naruzitk, rusvariti (Ljubisa) 
»unistavati«. Turcizam perzijskog podrijetla 
(perz. rusvaj »ruglo, javna sramota, kome- 
dija«). 

Lit.: ARj 9, 178. 14, 338. Skok, Sldvia 
15, 489., br. 637. Elezovic 2, 187. Matzenauer, 
LF 17, 193. Skaljie* 537. 

rusin m (Vrbnik, Buzet, Sovinjsko polje, 
Malinska, Istra) = rusin (slov.) »1° vo ruse, 
crvenkaste boje, 2° crvenkasta vrsta grozda (Vrb- 
nik), brina«. Od furl.-tal. deminutiva na -ino, 
od pridjeva rosso, furl, ros »ime vola«. 

Lit.: ARj 14, 340. Pletersnik 2, 445. REW 
7466. Strekelj, ASPh 14, 541. 

rusiti, -im (l3.v.,Yuk)(iz-,na-, ob-,po-, 

raz-, s-, u-), s umetnutim d u razdrusiti (1322), 
prema iterativu na -va- -rusivati, -rusujem, 
-rusavati, -rusdvam (Lika), samo s prefiksima, 
baltoslav., sveslav. i praslav. kauzativum, »ra- 
zarati, nistitk, na -ati razrusati, -am (Stulic) 
stvoreno prema rozrusovati (Lika), razrusevati, 
-ujem (sa j mjesto s analogijski prema nositi, 
-nosen); narusiti, -impf. (Srbija) = narusit (se), 
-rusim (objekt oko, subjekt mleko) = narusiti 
»natruniti«. Pridjevi na -bn > -an rusan (narodna 
pjesma, Vuk) »trosan«, razrusan, na -evan ru- 
sevan, f -evna »koji se lako rusk, rusevnost, 
na -iv razrusiv, rusljiv »koji se moze rusitk, s 
apstraktumom na -ost rusljivost. Na -telj ru- 
sitelj (raz-) prema f rusiteljica. Na -evina ru- 
sevina. Apstraktum na -aj narusaj. Samoglasnik 
u je nastao iz ie. dvoglasa ou u bazi *ereu-, pri- 



jevoju perfektuma *erou- rasirenom s pomocu 
s, odakle je h pred i; upor. ces., rus., polj. ruch 
»gibanje«, ces. rychly »brz«. To potvrduju bal- 
ticke usporednice: lit. raiisti »rovati«, ruosti 
»besorgen, sich bemuhen«, ruleti »geschaftig 
sein«, lot. pridjev ruoss »riihrig«, lit. rusus »isto«, 
sanskr. rosati (3. 1.) »mrzak je«, Sved. rusa 
»sich stfirzen«, got. raus = nvnjem. Schilfrohr 
»biljka koju vjetar giba«. 

Lit.: ARj 4, 301. 7, 601 8, 476". Miklosic 
285. Holub-Kopecny 318. 319. 320. Bruckner 
466. KZ 42, 362. Mladenov 565. Trautmann 
240. WP 1, 142. 2, 356. Iljinski, ASPh 29, 
495. Vaillant, RES 22, 17. Joki, IF 43, 53. 
Matzenauer, LF 17, 193-197. Uhlenbeck, 
KZ 40, 552-561. (cf. AnzJF 24, 116). Boisacq 
714-715. 

ruspa f (Vuk, Hercegovina, Srbija, Kosmet, 
narodna pjesma) »mletacki dukat, starinski 
novae koji sluzi za nakit zenama u obocima«. 
Od tal. ruspo »ruvido, neugepragt«, skraceni part, 
perf. od vlat. *ruspare. Upor. arb. rusp »isto«. 
Prema mlet. rustia < vlat. ruspidus > riispija 
i (Vuk, Milicevic, Martie, narodna pjesma) 
»isto«. 

Lit: ARj 14, 341. 342. Elezovic 2, 188. 
REW 3 7462. Prati 852. GM 371. 

riistik m (ZU) »opijen (kolski termin)«. Od 
njem. Ruckstiick. 
Lit.: ARj 14, 324. Skok, ASPh 33, 369. 

rusvet m (Kosmet) »mito«. Na -dzija rusvet- 
cija m »podmitljivac«. Balkanski turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. risuvet) iz terminologije 
obicnog i administrativnog zivota; rum. rusfet, 
bug. rusvet, arb. ryshfet. 

Lit.: Elezovic 2, 188. Mladenov 365. GM 
371. Tiktin 1347. SkalflP 537. 

ruta' f (Vuk, srednja Slavonija) »1° cvrsta 
dlaka, runja, kudra, 2° prnja,' cunja«, rute f 
pi. (Rijeka) »okrajci kakve oprave«. Upor. 
stcslav. ruta »vestis«, slov. nita f »Tuch, 
Tiichek. Pridjev na -bn > -an rutdn, na -av 
rutav (Vuk, Kosmet, uz covjek, nos, gusa, 
zivotinja) »cupav, dlakav«, poimenicen na -de 
rutavac, gen. -avca (Makarska krajina, Bastaji 
kod Daruvara; Poljica, Dalmacija; takoder pre- 
zime), riXtavci m pi. (Srbija) »kriske hljeba 
pecene na masti i umocene prije toga u jaje«. 
Na -aca rutaca »ime kravi«. S umetnutim n 
pred dentalom: runtav (takoder bug.) »villosus«. 
Ovamo mozda i rundav »dlakav, runjav«. Na 
-ar riitar »covjek koji kupi prnje, krpe, cflnjar 
(ZK), frallar (Istra)«. Augmentativi na -ina 



ruta 



177 



ruzicalo 



rutina (Boka Prcanj) = rutina (Prcanj, Makar- 
sko primorje, Smokvica, Korcula) »1° krpetine, 
2° (metafora) rdavo odijelo«, na -ez + -ina ru- 
tezina (Krk) »stare prnje«. Na -as rutinas, 
gen. -asa (Perast). Upor. bug. riitiste »ruho«. 
Denominal na -iti rutili, -em (Dubrovnik) 
»besposliciti«, paratiti se »corniere«. S prije- 
vojem moze da ide ovamo ritav (Vuk) »dro- 
njav, prnjav«, ali v. pod riti. Samoglasnik je 
nastao prema stcslav. i slov. od ie. dvoglasa 
ou u ie. bazi *ereu-: (prijevoj perfektuma) 
*erou prosirenoj na t. Upor. runo. Za *rct- ne- 
ma uporista. Zbog toga Matzenauerovo upo- 
redenje sa lot. runie »Wulst« ne stoji. 

Lit. : ARj 14, 343-6. Matzenauer, LF 17, 
197-198. 

ruta 2 f (Vuk, Vetranie, Marulic, Vrbnik, 
Visoko, Poljica), deminutiv rutica, pridjev ru- 
tin, rutican — (po deklinaciji y) riitva, rutvica 
(Vuk, Otok, Slavonija, Gradiska i Brod), pridjev 
rutvicin (list), »ruta graveolens«. Nalazi se i u 
ostalim slavinama. Buduci da je biljka ljekovita, 
radi se o posudenici, koja je kulturna rijec. Sto 
se postanja tice, dvije su mogucnosti: ili je iz 
lat. ruta (Bruckner) ili iz stvnjem. ruta (Mi- 
klosic) > nvnjem. Raute. Oblik sa t > d 
ruda (Istra) = ruda (Crna Gora, Prcanj, 
Kvarner) = (sa umetnutim n pred dentalom) 
slov. runda, rundica pored nita »isto« govori za 
furl. -mlet. posredovanje: furl. rude. Kako rijec 
ne pokazuje u > y kao mums > mir ili stvnjem. 
hus > hiza, ne radi se o staroj posudenici; 
ruta moze biti i dalmato-romanski leksicki 
ostatak, a kao latinizam rijec se mogla siriti 
i neovisno od balkansko-latinskoga. Upor. jos 
rum. ruta i madz. ruta, arb. rute. 

Lit.: ARj 14, 225. 343. 345. 346. Pletersnik 
2, 444. 446. Resetar, Stok. 286. Miklosic 
283. Bruckner 470. Vasmer 2, 552. Tiktin 
1349. Jagic, ASPh 1,431. Uhlenbeck, ASPh 
15, 490. Hirt, PBB 23, 340. GM 371. 

riitbe, gen. -eta n (Kosmet) »polozaj, rang, 
cin turskog drzavnog sluzbenika« = riitba f 
(Bosna) »polozaj, rang«. Turcizam arapskog pod- 
rijetla (tur. riitbe < ar. riitbe »stepen«) iz admini- 
strative terminologije : rum. rutea, arb. rydbe = 
rybe »Rang«. 

Lit.: Elezovic 2, 187. GM 371. Skaljit* 

537. 

ruved m »biljka rabarbar (v.)«. Deminutiv na 
-iga ruvedica »biljka oxyria«. 

Lit.: ARj 14, 346. 



ruzidar, epitet uz ime Hajkuna (Pjevanija 
crnogorska) »vjetrovit, tast«. Turcizam perzijskog 
podrijetla (perz. riizgdri = ruzgeri = ruzigari). 

Lit.: ARj 14, 347. 

riizina f (Vrgada, Bozava) »rda« = r&zina 
(Sibenik, capat razjnu). Odatle pridjev *ruzav 
(sufiks kao u rdav), koji je potvrden u inhoativu 
zariizavit = zaruzindti (Vrgada). Od mlet. 
rtizend < lat. aerugine, sa zamjenom docetka 
-ene slav. augmentativnim sufiksom -ina. Lat. 
aerugo je izvedenica od aes, gen. aeris. V. 
ram. 

Lit.: Cronia, ID 6, 119. Jurisic, NVj 45, 
183. REW 3 243. Rosamani 909. 

ruzdija f (Bosna i Hercegovina) = ruzdya 
(Kosmet) »muslimanska niza srednja skola, 
produzenje osnovne (mektebe, v.) ili gradanske 
skole«. Turcizam arapskog podrijetla (ar. ru- 
sdijje) iz skolske terminologije. 

Lit.: ARj 14, 353. Elezovic 2, 184. 

ruzditi, -im impf. (Jambresic, objekt kuku- 
ruz, grasak) = ruzditi, -im (Vodice) (na-), bez 
d, d slov. ruziti, ruzim (objekti fizol, grah, 
orehe, koruzo) »Ijustiti, lupiti mahunasto povr- 
ce«. Kol. na -inje ruzmje (Kosinj, Lika) »suhe 
komuske«. Upor. slov. ruzlna »lupine« > rufi- 
nje. Glede postanja upor. Ijustiti, luzditi (ZK). 

Lit: ARj 14, 353. Pletersnik 2, 446. Ri- 
baric, SDZb 9, 188. Matzenauer, LF 17, 198. 

ruzicalo n (Vuk, Srijem) »drugi ponedjeljnik 
poslije Uskrsa, koji se u Banatu zove i pobuseni 
ponedjeljnik (part. perf. pas. od pf. pobusiti 
»uciniti kao bus«, impf, pokusavati, tako zovu 
zbog toga sto je tada obicaj ici na grobove i 
pobusavati ih, snabdjeti ih busenima', tada se 
naime travaobnavlja)«. Danicic, Osn. 123 doveo 
je tu izvedenicu ispravno u vezu s rosdlia iz 
balkanskog latiniteta > rusalje (v.). To se ima 
shvatiti tako da je mjesto lat. rosa dosao de- 
minutiv ruzica (v.). Sufiks -ah (tip ogledalo, 
sjedalo) pretpostavlja postojanje inhoativa na 
-eti ruzicati »kad se priroda ruzica, kad pocinju 
rasti ruze«. Murko prevodi taj izraz na njemac- 
ki sa »Montag des Rosenerneuerns, Fest an 
diesen Tage«. Sufiks -alo se objasnjava varijan- 
tom druzicalo, sto Vuk dovodi u vezu s druzi- 
cati se, jer se tada momcad i djevojke druzicaju, 
tj. opletu vijence od vrbovih mladica, pa se 
kroza nj ljube, mijenjajuci ih itd. Muskarci po- 
staju pobratimi, zenske druge. Vlasi kazu ku- 
maca, bit ce zacijelo cumdtrd, DLR 976. Sve 
je to u vezi s balkansko-lat. rosdlia »godisnje 



12 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



ruzicalo 



178 



kicenje grobova ruzama, escae resales, gozbe 
torn prilikom«. Usp. i pod rtisalje. 

Lit.: ARj 2, 814. 14, 356. Murko, WttS 2, 
89. 142 (cf. RSI 5, 123). 

rvati se, -Im pored -am impf. (13. v., Vuk) 
(do-, iz-, izu-, na-, nad-i ob-, obu-, po-, ot-, s-, 
sa-, su-, «-) = (sa h pred sonantnim r) hrvati 
se — na -eti rvjeti, -im (16. v., u rveca crkva 
»ecclesia militane«, Budinic), sveslav. i praslav. 
rit;-, »1° cupati (Domentijan), 2° ringen, na- 
padati, jurisati, 3° jacati se, 4° nastojati (Crna 
Gora)«, danas samo refleksiv, nekada s direktnim 
objektom (cetu, grad). Ne nalazi se u hrv.-kajk. 
Stcslav. ?s aii »evellere«, tako i rus., slov. 
»mit der Wurzel ausreissen, cupati, pukati (ZK) 
> raufen«. Suglasnik r gubi sonantnost u urvati, 
oburvati, urvina, survali se »stropostati se«. 
Postverbal rva f (Kavanjin, Sasin, nepouzdano). 
Radne imenice na -ai rvac, gen. -aca (Vuk), s 
augmentativom rvacina (Pavlinovic), na -lac 
rvalac »borac«. Na -alo rvalo n (Dalmacija) 
»vrsta motike«. Na -allste raaliste. Na -ica (Dusa- 
nov zakonik) rvalica /»rixa«. Apstrakti na -nja 
rvnja f, na -anja rvanja »borba«. Na -ina 
urvina f »1° strm obronak, 2° (u narodnoj pjesmi 
oronim) planina«. Poimenicen part. perf. pas. 
*rven: na -ik stcslav. nvenik »puteus«, na 
-ica rvenica »1° jama, voda, 2° toponim (1364)«; 
rvenik »jarak« = Ervenik (Dalmacija), slozenica 
rvotocina (takoder rus.) »izrovana zemlja« = 
revotocina »jarak kuda voda reve ili je revala, 
vodojaza (Ljubisa)«. Po puckoj etimologiji izvo- 
di se od istog korijena i etnik Hrvat, sto je 
posve pogresno, jer It- u toj rijeci pripada osnovi, 
a h u hrvati se dosao je naknadno (upor. bug. 
otrava) zbog jake aspiracije kod izgovora so- 
nantnog h kao i kod samoglasa a. Docetak -at 
nije sufiks identican s pridjevskim -at. Ru- 
munji posudise a zarvi »streiten«, odatle njihov 
postverbal zarva »Streitigkeit, Zankerek, pored 
onomatopejskog zarval »larmen« (-ai < stcslav. 
-a/p). Znacajno je da rvati s prefiksom za - nije 
potvrdeno u slavinama. Postanjem je najnizi 
prijevojni stepen od ie. baze *ereu-: *erou-: 
*eru-: *eru-. Prema tome ide etimologijski u 
seriju runo, ruho, ruta, rutav, runjav (v.), 
rovati (v.), riti (v.), rilo (v.). 

Lit.: ARj 2, 663. 4, 301. 8, 477. 602. 14, 
358-68. Miklosic 283. 285. Holub-Kopecny 



319. Bruckner 470. Mladenov 565. Tiktin 
1797. WP 2, 352. Trautmann 247. Holthausen, 
7^20, 319. 

fzan, gen. -ana m (Vuk) »loj i vosak smije- 
san zajedno«. Ako je od turskog rugan, nejasno 
je z mjesto g. 

Lit.: ARj 14, 368. Matzenauer, LF 17, 



rzati, rze impf. (Vuk, subjekt konj) (na-, 
za-) — (s prijenosom z iz prezenta u inf., 
upor. ces. rzati) rzati, -e pored -a i -i, posljednje 
zbog toga sto se osjecalo rzati kao da je od rzeti 
= rziti, -i (upor. polj. rz.ec), sveslav. i pra- 
slav. "Tar-, »njistati, wiechern«. Na -za ria 
f »rzanje« = na -nja rznja. Pridjev rzljiv »koji 
cesto rze«. Na -acrzal (argot, boskacki, Kosmet) 
»konj«, s pridjevom na -ski rzacki kalac »jecam«. 
Na -alica rzalica f (Lika) »kobila«. Glagol se 
osjeca kao onomatopeja. Zbog toga dobiva 
onomatopejske nastavke -et, -at, -ot i sa zamje- 
nom samoglasnika z sa punijom grupom zg 
rzetati = rzatati (Proroci) = rzgotati »isto«. 
S posljednjim oblikom upor. onomatopeju 
rozgotati (v.) »smijati se glasno« i polj. rzegotac. 
Stcslav. rzzati. Ie. je onomatopejski korijen 
*reu-, *reu-, *ru-, *ru-, kojimse podrazuje zvuk 
(upor. revati, rujan, v.); bio je rasiren forman- 
tom g = slav. z •' *reug- : *rug-, upor. lat. rugire, 
gr. EpeiJYOu.ai, epuyuriAoc, (o biku). 

Lit.: ARj 12, 602. 14, 368-9. Elezovic 
2, 177. Miklosic 285. Holub-Kopecny 321. 
Bruckner 478. Trautmann 248. WP 2, 350. 
Scheftelowitz, KZ 54, 235. Nehring, IF 4 
401. Matzenauer, LF 18, 241-242. Boisacq 
285. 

rzak, gen. fska m (Vinkovci i okolica) »1° 
sud za vodu nacinjen od tikve ili bakra, 2° 
velika kasika, zlica«. 

Lit.: ARj 14, 370. 

rzun m (Stulic, Mateic; pise u Stulica 
arzuri) »munja, grom, trijesak«. Pridjev na 
-ovit rzovit (Stulic: arzovif) »koji pripada munji, 
gromu«. [Isto sto rsum »isto«, v. pod hersum, 
sa rs > i s, kao Persija > Perzija]. 

Lit.: ARj 14, 371. 



s, ie., baltoslav., sveslav. i praslav. *sbn-, 
prijedlog s gen., ak. i instr. i prefiks. Pojavljuje 
se u hrv.-srp. jeziku u 12 likova: 1) s kao prijed- 
log i prefiks pred jednostavnim bezvucnim su- 
glasnicima i samoglasnicima (tipovi: 5 majkom, 
s ocem, steci), 2) (b > a) sa pred suglasnickim 
grupama ili da se izbjegne palatalizacija ili 
asimilacija: sasvim (Vuk) = sasvem (Kosmet) = 
= vasvem (Kosmet), sasred, sakriti se pored 
skriti se, sa njim pored 1 njim ili i njim, sacekati 
pored scekati, savjet pored svit (ZK) < stcslav. 
sbvetb, savjest pored svijest (semanticka varija- 
cija), sasipati, sastaviti, saseliti se, sasjeci; 
3) (asimilacija) z pred zvucnim suglasnicima: 
zbor »Versammlung« pored sabor »skupstina« 
(tu je nastala i semanticka varijacija), zbog, 
zdrav; u narjecjima nastade generalizacija z 
»cum« (hrv.-kajk.) i zamjena prijedloga i prefiksa 
iz (upor. zgubili pored izgubiti, ZK); 4) z 
(asimilacija) pred palatalima: z njim (hrv.- 
-kajk.); 5) (asimilacija) s pred palatalima: sceliti 
se (Vuk) pored suceliti se, sljubiti pored sljubiti 
se; 6) si pred suglasnickim grupama (glede -i 
upor. izibrati ZK, razizfiati ZK) : u starohrvat- 
skom imenu zupe Sidraga (upor. slov. sodrag 
»Schlucht«); 7) zi (cakavski) pred suglasnickim 
grupama (ai krumpiri, Krk); 8) reduplika- 
cijom sas (Osijek, nekadasnja juzna Ugar- 
ska — Vojvodina uz Dunav, Kosmet) = s6s 
(NR Makedonija, i bug. sas). Reduplikacija 
se nalazi i u poljskom. Izazvana je teznjom 
jezika da izbjegne tim velikim mijenjanjima i 
da ocuva neizmijenjen osnovni njegov suglasnik; 
9) sis (Jacke); 10) sn samo kao arhaizam u 
snimiti = slimiti (disimilacija), sneti, snamem 
(ZK) < stcslav. sbneti, odjetl; upor. ces. 
snem prema hrv.-srp. sajam i prema cak. serrienj 
(cakavski; Krk, toponim); oblik sn nastao je iz 
praslav. *ssn- pred samoglasnikom; to je nizi 
prijevojni stepen od praslav. so; 11) su< stcslav. 
SG-, koji se upotrebljava najcesce kao pridjevski, 
imenicki i glagolski prefiks (tipovi: sulud, 
susjed, sudjelovati, toponim Sutiska = Sutjeska, 
upor. polj. Sqciask), rjede u narjecjima (Do- 
brota, Perast, Makarska, Crna Gora, Grgur iz 



Varesa, Martic, Pavlinovic, narodna pjesma} 
kao prijedlog su dva, su tri druga; 12) u po- 
sudenicama iz crkvenog jezika sa > so-: soje- 
dimt se (Kosmet), sobranje, socetanije, saciniti 
(samo Stulic). Kao prijedlog s instrumentalom 
s znaci »cum«. Kao u rumunjskom jeziku 
moze zamijeniti veznik i, upor. Odolja z 
deliju (Decanski hrisovulj). Dolazi i u pleo- 
nazmu; tako 1198—1199: priobretohb odb 
monske zemle Zetu i sb gradovi. Upor. rum. 
doi si cu doi fac patru »dva i dva su cetirk. 
Prijedlog s s gen. znaci »dieseits, von oben 
herab«: s ove strane, upor. frazu t kolca s ko- 
nopca (Kosmet) »najgore«, s reda »od reda«. 
S akuzativom izraz biti sa nj (Marulic) »svla- 
dati, biti jack, upor. ces. nejsem s to »ne mogu«; 
pravac kretanja od subjekta dalje, »jenseits«: 
otisao s onu stranu brave. Kao imenicki i gla- 
golski prefiks s znaci blizinu (jedan uz drugoga) : 
susjed; zajednicu: zbor, sabor, zdrufiti, sudje- 
lovati, zbivati; kao pridjevski prefiks »napola, 
blizu necemu«: sulud, sugranut. Dolazi i u 
prevedenicam, gdje mu je tesko odrediti zna- 
cenje sa gledista nase tvorbe rijeci. To se vidi 
iz prijevoda gr. awetSoc, = awdSnau: = 
conscientia > savjest = lit. sanfine (zinoti = 
vedeti »znati«); spovid (cakavski) »confessio« od 
confiteor, gdje je knjizevnom jeziku nerazum- 
ljiv prefiks pa je zamijenjen razumljivijim 
ispovijed. Kao u tal. ex > s sto znaci pojacanje 
znacenja, npr. sporco »vrlo zamazano«, sporchez- 
za, dogada se nesto slicna i s nasim prefiksom. 
To se znacenje razvilo iz znacenja zajednice. 
Tako u srusiti perfektiv s prefiksom s izrazava 
potpuno izvrsenu radnju. Isto i u sakriti = 
skriti. Tu se gotovo vise ne osjeca zajednica 
u vrsenju glagolske radnje. Praslav. sa nastao 
je iz saa- pred suglasnicima onako kako se 
saro razvio iz *sanfo < ie. *kntom, lat. centum. 
To sm- pretpostavlja za baltoslav. zajednicu 
*sun < ie. *sjn, sto je nizi prijevojni stepen 
od *som. Litavski jezik ima su kao prijedlog 
i prefiks: su broliu »s bratom«, sudie »zbogom«, 
sudeti »spojiti«, stprus. sem steimans »s tima«. 
Ie. je korijen *sem- »jedan, ujedno, zajedno« 



180 



saat 



zastupljen u grckom brojniku ciq, uia, zv, 
arm. mi, lat. sem-per, u prijevojnom stepenu 
srn > gr. ct-jta^, lat. sim-plex, semel, sanskr. 
sa-hd »zajednicki«. Taj prijevojni stepen za- 
stupljen je i u grckom prefiksu ouv < ijuv 
(nalazi se i u internacionalnim ri}ecimasimpatija, 
sintaksa itd.), a to je visi prijevojni stepen *som 
jednako u baltoslav. kao i u sanskrtu sam 
»zajedno, zugleich, mit, sa, cum«, prefiks u 
samjogas »spajanje« (glede jogas v. igdi), sam- 
plovas »mnostvo« (glede plavas v. plivati), 
avesta ham (== perz ham, koje se nalazi kod 
nas u turcizmu perzijskog podrijetla, perz. 
hamsehri > (h)emserija »sugradanin«), gr. 
6u,6c;»isti,jednak«(odatleinternacionalno/iotfio- 
seksualac). Za ie. prijevoj *som- postoji potpuna 
baltoslavenska paralela: praslav. sg = stprus. 
san-insle, lit. san- kao imenicki prefiks, lot. 
suo- kao prijedlog i glagolski prefiks. Potpunu 
paralelu za semanticki razvitak prijedloga iz 
pojma blizine pruza fr. avec < lat. apud hoc 
»kod toga, uza to, blizu toga > cum«, koji je 
nestao u francuskom kao prefiks, a ocuvao se 
samo kao prijedlog. Prema Meilletu praslav. 
st odgovara gr. xaxd (nalazi se cesto u interna- 
cionalnim rijecima: katastrofa, kataplazma, 
itd.) »du haut de, von, heraus« < ie. *knta. Ako 
je tako, pomijesalo se u praslav. s vise izvora. 
Prijedlog si veze se s genitivom ili akuzativom 
imenice bok »latus« u nov prijedlog uzrocnog 
znacenja: zbog < sb boka, u kojem je docetno 
-a otpalo, jer se smatralo varijabilno kao u 
prilozima. Docetno -k > -g nastalo je pred 
zvucnim suglasnicima i odatle u pismu genera- 
zirano. Veze se i sa proti = sprati (ZK) = 
suprot (ZK, prilog), u sandhi *suprotj > suproc, 
suprocu < spprotup. Od prijedloga i prefiksa 
sz- treba razlikovati prvobitan prilog ss-, koji 
je posvema srastao s korijenom u zdrav (v.), 
smrt (v.) i smjeti (v.), a znacio je »vrlo, veoma, 
dobro, jako«. Ne postoji u sintagmi. Paralela 
mu je u sanskrtu su- i sva-: su-hrda »prijatelj«, 
su-kham »sreca«, su-taptas »veoma topal«, 
sva-dhitas = su-dhitas »zdrav«, u gr. v-yvf\q 
»zdrav«, u stperz. hu- »vrlo« i u stir, su-, so-. 
Odnos praslav. sr. premda mu odgovara zna- 
cenjem, a mozda i postanjem, prema lat. com 
(prefiks cest u internacionalnim rijecima kon- 
ferencija, kooperacija, kooperativan itd.) = 
cum (prijedlog), nije posve jasan; ni to kako s 
odgovara got. ga- (gamains > nvnjem. ge- 
mein) = lat. communis (internacionalno ko- 
munist, komuna). 

Lit.:ARj 14, 372-397. 904. 15, 871. HO 3, 
82-83. 6, 139-151. Stevanovic, NJ, n. s., 
1, 108. si. Belie, JF 8, 142-145. JF 18, 97. 



Kostic, NJ 5, 37-40. Rozic, NVj 39, 205- 
219 (cf. JF 11, 299). Elezovic 2, 188, 203. 
540. Matic, ASPh 31, 477. Jagic, ASPh 33, 
611. 32, 620. Rendjeo, Krcek, ASPh 34, 621. 
Pintar, ASPh 35, 608-610. (cf. IJb 3, 165). 
Miklosic 315. Holub-Kopecny 325. Bruckner 
482. 641. KZ42, 368. Mladenov 619. Trautmann 
249. WP 1, 459. 2, 490. Strekelj, DAW 50, 
74. 76. Meyer, Ngr. 2, 100. Rozwadowski, 
RSI 2, 94. si. Curtius, Grundzuge br. 598 
(cf. Schrijnen, KZ 39, 487). Jagic, ASPh 18, 
267-268. Meillet, MSLP 9, 49-55. (cf. 
AnzIF 7, 164). BSLP 8, CX. Meillet, Et. 
n. 1 (cf. AnzIF 21, 81). Kretschmer, KZ 31, 
416-417. Boisacq* 680. 420-421. 702. Ostir, 
WuS 3,208. Baudouin de Courtenay, Festschrift 
A. Bruckner (cf. IJb 13, 310). Blankenstein, 
IF 21, 113-114. Giinther, IF 20, 62. 120. 
Pedersen, IF 5, 60. Zubaty, Festschrift Bau- 
douin de Courtenay 78 (cf. IJb 9, 197). Pu- 
tanec, Slovo 13, 162-3. 

saanar m (narodna pjesma, Vranje, Srbija, 
Milicevic) »carev postovalac, koji se moli za 
zdravlje carevo«. 

Lit: ARj 14, 397. 

saat m (Vuk, Kosmet) = sahat, gen. sahta 
— (aha > a) sat (Vuk, danas opcenito u oba 
dijela knjizevnog i saobracajnog govora, prvo- 
bitno samo u istocnom), »1° mjera vremena, 
cas, 2° sprava koja to pokazuje, casovnik, 
(na zapadu) ura, vura (hrv.-kajk.)«. Pridjev 
na -bn satni, poimenicen na -nica satnica, da- 
nasnji skolski termin, »raspored sati«, odatle 
satnicar, isto tako industrijsko-privredni ter- 
min satnica »iznos place na sat«, i satnicar »koji 
radi na sat«. Deminutiv na -id satic (Kacic). 
Na -dzija: sahadzija = sadzija (Vuk) pored 
sacija (Bosna i Hercegovina) = saatc'ija (Kos- 
met) = satcija m »urar na zapadu, casovnicar« 
prema f sdtcinica »1° urarska radnja, 2° zena 
urarova« = sajdzija. Prilozi u Kosmetu: 
taj saat »odmah«, saat pre »sto prije«, saat iz 
saata »svaki cas«. Slozenica sahat-ktila (u 
bosanskim gradovima). S turskom postpozi- 
cijom -He »cum« sahtue »uzvik, pozdrav onome 
koji ide na put, u dobri cas«. Veze se s uzvi- 
kom (K)ej: ej sakatile, sto se cesto izgovara sa 
d mjesto f: hej sadile, na sto polaznik odgovara 
hej dovale < dova (v.) + -He »sa dobrom 
molitvom«. Prijelaz tud objasnjava se una- 
krstenjem sa ar. saaaet »sreca«. Balkanski 
turcizam arapskog podrijetla (ar. sa'at, tur. 
saatci, saatcilik) iz terminologije za vrijeme: 
bug., arb. sahat, cine, sahdte f, sahatci »hor- 
loger«, sahdtciltche »metier d'horloger, horlo- 
gerie«, sdhafftar (drugi dio je perz., v. zuhim- 



saat 



181 



sablja 



car, sicar) »personne qui, quelques heures 
avant la noce, annonce a la fiancee l'arrivee 
du futur«. 

Lit.: ARj 14, 397. 490-93. 503. 698-9. 
NJ 3, 126. Elezovic 2, 189. JF 14, 204. GM 
377. Mladenov 570. Pascu 2, 160., br. 914. 

sabah, gen. sabaha (Bosna i Hercegovina: 
prije sabaha) = gen. sabaja m (od sabaja 
jutrosnjega) = sabd, pored saba, gen. -da 
(Kosmet) »1° zora, 2° jutarnja molitva (hodza 
uci saba)«, indeklinabile u apozitivnoj sloze- 
nici saba(h) zora = saba-zora (Kosmet) 
»praskozorje« (do sabah-zore, saba-zora je', 
saba-zorom uranile, narodna pjesma). To se 
moze smatrati i kao slozenica tipa dfeviz- 
-orah, toponim Linguaglossa (Sicilija), u kojoj 
drugi dio prevodi prvi. Odatle pridjev na -ski 
sabazorski vjetrovi. Veze se u sevk saba »jos 
ranije od sabaha« (< tur. safak < ar. sdfak 
»crvenilo na nebu pri izlasku ili zalasku sunca«), 
sabahajir, sabandjrola (Kosmet) < tur. re- 
cenica sabahtn hair ola »dobro ti jutro bilo (iro- 
nicki)«. S turskom postpozicijom -He »cum« pri- 
log sdbaile = sabdjle = sobajle (Kosmet) »zorom, 
sutra u jutro«, veze se jiitre sabdjle (Kosmet). 
Deminutiv sabascic (Zupanjac, Duvno, Bosna) 
»cvijet koji se sadi u vrtu (jutrom)«. Balkan- 
ski turcizam arapskog podrijetla (ar. sabah) 
iz svagdanje terminologije: bug. sdbahle, sa- 
bdile, arb. sabah. 

Lit.: ARj 14, 397-99. Elezovic 2, 189. 
250. Korsch, ASPh 9, 665. GM 376. Skoljic 
587. 

sabat m (Vinkovci) »cetvrti dan vasara, 
kad je slobodno prodavati robu (prva tri 
dana prodaje se samo marva)«. Od madz. 
slavizma. szabad (v. sloboda). 

Lit.: ARj 14, 399. 

sabija f (Banja Luka) = sabija f, m (Kos- 
met) »malo musko ili zesko dijete« = sabijan 
(Travnik) = sibjdn (Mostar). Slozenica sibjan 
mektebi = mekteb-i-sibjan (Kosmet) »musli- 
mansko djecje zabaviste«. Turcizam arapskog 
podrijetla (tur. sabi < ar. sabii, pi. tur. sibjan). 
Usp. i pod sibijan. 

Lit.: ARj 14, 399. Elezovic 2, 190. Skok, 
Sldvla 15, 489., br. 639. Skoljic* 538. 562-3. 

Sabin m (16. v.) prema f Sabina, dubro- 
vacko licno ime (latinizam), odatle hipokoris- 
tik Sdbo, Sabe (s tal. v < lat. b) Savin (1423), 
odatle hipokoristik na -ko Savko (14. v.). 
Od lat. Sabinus m prema f Sabina, Savina, 



vrlo rasireno licno ime u svim srednjovjekov- 
nim gradovima Dalmacije od 12. v., jedan od 
rijetkih ostataka rimske antroponimije. 

Lit.: ARj 14, 400. 731. Jirecek, Romanen 2, 

57. 

sablun m (Cres, Istra), pridjev na -at 
sablundt (Vodice, Istra) »pjeskovit« = (me- 
tateza) salbun, gen. -una m (Rab, Split, Ma- 
rulic), odatle toponim (naziv uvale) na -aria > 
-ara Salbunara, slov. sablum (Notranjsko) = 
(/ disimilacijom ispalo) sabun (Kavanjin) = 
(asimilacija / — n > m — n) sambun, gen. 
-una (Molat) = sanbun (Bozava) »pijesak koji 
se upotrebljava za pravljenje mattera, przina 
(razlika prema sljunak skalja)»: Dalmato-ro- 
manski leksicki ostatak od vlat. augmenta- 
tivne izvedenice na -one od sabulum, tal. sab- 
blone od sabbia, gask. sablun, pik. sablo. 
Znacajna je za Dubrovnik zamjena b oskicko- 
-umbrijskim / (lat. dijalekatske psaflom > 
*safulum) > hrv. p saplun, gen. -una (16. i 
17. v., Vetranie) »isto«, odatle naziv uvale 
Saplunara (Mljet) = (metateza) salpun (Be- 
lostenec, koji oznacuje tu rijec kao dalma- 
tinsku). Upor. jos slov. sabra = sodra »Schlo?- 
sen, tuca, grad« < sabula > tal. sabbia. Talija- 
nizam je sabjun m (Kuciste) i sabija m »pijesak 
u kojem zivi riba zbogula (v.)«. 

Lit.: ARj 14, 406. 423. 534. 630. Skok, 
Sldvia 194. 213. 228. REW* 7484. 

sabija f (15. v., Vuk) = sabja (Crna Gora) = 
(1417) sabija (Dubrovnik), sveslav., a ipak nije 
praslav., jer je usla u slavine u 12. i 13. v. 
za mongolskih provala; iz slavenskih jezika 
rijec se rasirila po citavoj Evropi, »1° Sabel, 
corda, 2° (metafora) iris, perunika, 3° riba«. 
Samo u juznoslavenskom s pocetnim suglas- 
nikom s-, u sjevernim slavinama s i / mjesto Ij. 
Kao apozicija uz tu rijec dolaze imenice zna- 
cenja odakle potjece sabija: alamanka, dimis- 
kinja — -scija (od Damaska), -inja, madfar- 
kinja, samlijanka (od tur. samh »Damaszener«). 
Pored toga i novo stvorene apozicije postaltca, 
navalija, ostrica, starokovka, rdavka. Pridjev 
na -ast sabljast. Na -as sabijas. Na -dk sabljak 
(Istra) »riba«. Na -an sabijan »perunika«. Na 
-ar sabljar »1° perunika, 2° ptica, 3° riba, 
4° kornjas«. Na -ara sabljara = na -arka 
sabljarka »1° ptica, 2° koza, 3° riba«. Deminu- 
tiv na -ica sabljlca »perunika«. Augmentativ 
sabljetina. S juznoslavenskim idu zajedno 
madz. szablya, rum. sabie f, s glagolom a 
sabla, arb. sable — sobeje = cabeje. Pod- 
rijetla je po svoj prilici uralo-altajskoga, 



sablja 



182 



upor. madz. szabni »rezati« (v. sabol), tursko- 
-tatarski sap-, sab- »frapper«, kirg. saba »fest- 
schlagen«, sapi »vrsta sablje«. 

Lit: ARj 14, 406-411. Miklosic 287. 

Holub-Kopecny 367. Bruckner 538. Mladenov 

566. R. van der Meulen (cf. RES 23, 167). 
REW* 7484. GM 376. 

sabol m (18. v., hrv.-kajk., Belostenec, 
Jambresic, Patacie) »1° krojac, snajdar (ZK, 
Krasic)« prema f sabolica, takoder slov. sabol, 
sambolj, sabdlek (u Prekomurju); prezimena 
Sabol (1702, Osijek), na -ic (1697, Peteranci) 
i na -ovii. Pridjev na -ski sabahki. Na -ija 
sabolija i »krojacki zanat«. Na -nica sabolnica 
»krojacnica«. Isto je sabov, gen. -ova (1711, 
Vuk, Vojvodina) »abadzija«. Pridjev na -Ijev 
sabovljev, na -ski sabovski. Slozenica smsabov 
m (Vojvodina) »krojac koji pravi haljine od 
prostog sukna«. Od madz. szabo, sziirszabo 
(glede sz&r, upor. surka}, madz. particip 
prez. akt. od szabni »rezati«. Upor. glede 
tvorbe lopov < madz. lopd, od lopni. Do- 
cetno -/ nastalo je od bilabijalnog elementa u 
stmadz. dvoglasu -ou > -6. 

Lit.: ARj 14,416. Jonke^Rad275, 81. Pleter- 
snik2, 448. Miklosic 287. Strekelj, DA W 50,11. 

sabor m (Hercegovina, Makarska) = sabur 
(Rab) »planinska biljka, aloj, santolina cha- 
maecyparissus«. Od ar. sabbara »aloj« preko 
neodredenog talijanskog narjecja ili preko 
turskoga. [Usp. pod sabaroli]. 

Lit.: ARj 14, 419. 423. REW 7478 b. 

saboroti (Kosmet) »ljekovita istocnjacka 
biljka s otoka Sokotore«, gola neadaptirana 
turska sintagma, ar. sabr i tur. ot »trava«, s 
postpozicijom i. Balkanski turcizam iz oblasti 
botanike: rum. sabor »Aloe«, ngr. ocwroup, 
aajTOupaTf). [Usp. pod sabor]. 

Lit.: Elezovic 2, 190. Tiktin 1350. Lokotsch 
MAS. 

sabur (Banja Luka, Mostar), uzvik, »pre- 
trpi« = sabor (Kosmet, uz ciniti, indekli- 
nabile) »strpi se, strpljenje«. Sintagma sabor 
selamet (v.) »strpljen spasen«. Denominai 
na -iti saboriti (Pavlinovic) = prisaboriti 
»strpljivo cekatk), imperativ posaburi (Banja 
Luka) »strpi se«. Balkanski turcizam arapskog 
podrijetla (ar. sabr) iz terminologije obicnog 
zivota: bug. sabur, arb. saber »Geduld«, ngr. 
adujipt. 

Lit: ARj 14, 423. Skok, Sldvia 15, 489., 
br. 610. GM 376. Elezovic 2, 190. Mladenov 
tc. Skaljic 539. 



sac, gen. saca m (Vuk, Srijem, Mostar,. 
Rijecka nahija, Crna Gora, Kosmet) = sadi,. 
gen. sddza (Dubrovnik) »peka, crijepanj, 
vrsnik«. Deminutiv na -lea sacica f (Bosna). 
Odatle sadz.dk m (Kosmet, Crna Gora, Otok,. 
Varos, Slavonija, Lika, Mostar) »tronozac od 
gvozda« = sazak (Divkovic) »Untersatz der 
Pfanne«. Balkanski turcizam (tur. sac, sin- 
tagma sac ayak »(upravo) noga od saca«) iz 
terminologije kuhinjskog suda: bug. sac, arb 
sag. Ovamo kao metafora sac m (Bosna) 
»biljka isatis tinctoria«. 

Lit: ARj 14, 424-3. 490. Elezovic 2, 
204. GM 379. Skok, Sldvia 15, 489., br. 
641. 645. Skaljic- 539. 

sacerdot m (Ivan Drzic) »svecenik«. Apstrak- 
tum na -ium sacerdocio n (isti) »svecenicko 
zvanje«. Latinizam prema tal. izgovoru sacerdote, 
sacerdozlo < lat. sacerdos, gen. -tis, -tium. 

Lit.: ARj 14, 424. 

sacma f (Vuk) = sacma (Kosmet) »1° 
sitno zrno od olova za pusku, srot, menecal, 
2° (sinegdoha) mreza za hvatanje ribe, reci- 
iak (v.), 3° (metafora) lagarije, neskladne 
rijeci, 4° (sacma— vezj svilen, zlatni ili po- 
mijesan, vez koji se utkiva odmah tkanjem u 
burundzuk (v.), vez (muslimanska narodna pje- 
sma«). Na -Usitna sacmalija (narodna pjesma), 
gace sacmalije, sacmali peskir prema znace- 
nju 4°. Na -arica sacmarica (Osijek) prema 
znacenju 2°, nazvana tako jer ima olovo. 
Denominai na -ati (gace sacmalije zlatom) 
nasaimati. Pridjev na -en sacmen (~a ko- 
sulja) prema znacenju 2°. Prilog: (sijati) sac- 
mom (kukuruz) »ne stedeci zrnje« = sejat na 
sacmu (Kosmet), na -iti usacmiti. Od iste je 
osnove sa turskim sufiksom -dk (v. konaK) 
sacak (narodna pjesma muslimanska) »dim- 
njak, streha, potkrovno zeljezo«. Na -Ho sd- 
cilo (Vinkovci) »na motki kesa koja se vuce po 
vodi i njom se hvata riba«. Balkanski turci- 
zam (tur. apstraktum ili skraceni infinitivi na 
-ma sacma od glagola sacmak »schleudern, 
unterstreuen«, sacak »ono sto je rastureno, 
Franse«) iz terminologije puske: rum. sa- 
geac »Franse« (pomijesano sa sacak, v.), bug. 
sacma, sacak, arb. sagm m (-a odbaceno jer 
se osjecalo kao nastavak pi. -a). 

Lit.: ARj 14, 425. Elezovic 2, 204. Mladenov 
570. Lokotsch 1748. GM 380. Deny a559. 

sacin indeklinabilni pridjev = saclm (n > 
m kao u bedem, v.) (uz uciniti se} »miran, tih«. 
Turcizam arapskog podrijetla (ar. sak'in). 

Lit.: ARj 14, 429. Skok, Sldvia 15, 489 



183 



saditi 



sacura f (Vuk) »kotarica od slame« = 
sacer (ZK) »kosarica spletena od vitrica (v.); 
sluzi za branje graha, ima lucanj (v.)« = 
sacerac m (Jambresic) »rogozaric«. Deminutiv 
na -ica sacurica f (Vuk, Srijem, upor. naslov 
Okrugiceve drame Sacurica i subara}. Od 
madz. szatyor »Zaine, Marktkorb, Zecker« = 
szatyra (Ballagi). 

Lit.: ARj 14, 428-29. 

sad = sada (Vuk) = sadaj (15. v., s deiksom 
i, Zoranie, upor. slov. zdaj) — sadaja = sadaa 
(15. v.) = (s deiksom kj sadak pored sadaka = 
(s deiksom r < ze} sadar = sadara — sa- 
dare = sadarica (Vodopic) = sadarice = 
sadakar = sedar (hrv., narodna pjesma) = 
sadaker (Retkovci, Slavonija) = (prema kade, 
onade, tade) sode (13. v.) = (s deiksama) sddek 
— sadeka = sadekar — sadeke = sader = 
soderd = sadekarena = (s deiksom n) saden = 
sadi (14. v.) = (analogijski prema odmah) 
sadah. Veze se s prijedlozima: do, od, po 
(juzni krajevi kao u po danas), za, 5 »u«. 
Upor. odsele, dosele (v.). Upotrebljava se di- 
stributivno sad (ovo) sad (ono). U korelaciji 
sada tada »od vremena do vremena«, sada i 
vazda »uvijek«. Moze se opetovati sad sad»evo, 
evo«, sad za sad (Travnik). Upor. lat. jam 
jam, tal. orora. Samoglasnik a je nastao od 
mekog (palatalnog) vokala 6 u stcslav. vre- 
menskom prilogu *sb(gb)da od pokazne za- 
mjenice sub = saj (v.), s priloskim sufiksom 
-(gb)da = -da (v.), koji varira sa -ga (bug.). 
Najstarija je potvrda 1210. seda (Dubrovnik). 
Nema £6 kao ni stcslav. tbgbda > tada. Mjesto 
-da nalazi se -g(d) u sag (Pec, Vlasotinci, Kos- 
met), sage (Gojbulja), dosak = dosag, -e, 
-ena; segi (Domentijan). Upor. bug. sega. 
Praslav. (*sbda) vremenski prilog za izraz 
momentanosti u znacenju »nunc, jako (v.), 
odmah«. Pridjevi: sadakan (Istra, nastavak od 
deminutiva), s prilogom sadahna = sadahla. 
Na -nji (prema danji) sadanji (14. v., slov. 
sedanji), poimenicen u f sadanja (18. v., Du- 
brovnik) »sadasnji obicaj«, prilog na sadanju, 
prosiren na -ski sadanjski (Stulic), na -snji 
(prema danasnji, jutrasnji) stcslav. sbdasbnb > 
sadasanj (Stulic), danas samo odredeno sa- 
dasnji (14. v.), poimenicen na -ica sadasnjica, 
na -ost sadasnjost. Jambresiceva sadasnjina nije 
usla u jezik. Prema sadi tvori se sadinji ( 14-18. v.) 
i sadisnji (1391). Od sega »sada« segasbnb 
(1253, upor. bug. segdsen), segasne vreme 
(1512). Zabiljeziti treba jos vezu i + sbda > 



hrv.-kajk. i slov. izda »isce, josce, joste, jos- 
tere, jos«. 

Lit.: ARj 4, 146. 14, 431-4. 445-6. 

Pletersnik 1, 304. Elezovic 2, 148. 192. Miklo- 
sic 297. Holub-Kopecny 434. 329. Mladenov 

577. 

sadak, gen. -aka (Vuk, Dalmacija, Sinj, 
dolina rijeke Cetine) = sadak, gen. -tka m 
(Ravni kotari, Dalmacija) »izvezen prsluk od 
seljacke tkanine, plavetan ili erven djevojacki 
zobun (Petrovo polje)«. Mozda ide ovamo kao 
deminutiv na -be > -ac sadacac, gen. -cca 
(Stulic) pored sadak, gen. satka m »biljka 
(ako je rijec metafora)« [usp. tal. piantacella 
»isto«, dakle prema sad, saditi?]. 

Lit.: ARj 14, 436-7. 

sadaka f (Banja Luka, Mostar) = sadaka 
pored sadakaja (-ja je dodatak kao u odaja < 
tur. odaj »milostinja, prosjak«. Turcizam 
arapskog podrijetla (ar. sadake). 

Lit.: ARj 14, 437. Elezovic 2, 193. Skok, 
Sldvia 15, 489., .br. 643. Skoljic" 540. 

side (uz anterija, bez, platno, Vuk) = sadi- 
-platno »ravnik« = sade (uz kava »bez secera«), 
indeklinabilni pridjev, »prost, koji nije slozen, 
ili ukrasen (protivno vezeno}«, prilog u zna- 
cenju »bloss, allein« (sad' ostase u ruke balcaci), 
»nur, samo, salt (v.)«. Na -luk sadeluk (Kralje, 
Turska Hrvatska) »bez urneka za vezenje«. 
Na -11 sadellja f (Kosmet) »puska ledenica 
(Crna Gora), srebrna puska«. Kako je pridjev 
indeklinabilan, razumljivo je da od sintagme 
nastaju slozenice sadibez m (Slavonija) »bo- 
sansko runjavo pamucno platno«. Balkanski 
turcizam perzijskog podrijetla (perz. sade}, ter- 
min iz obicnog govora: rum. sadea »ohne 
Beimischung« pored sadeticos = ngr. oav6e- 
-jtxoc,, s grckim sufiksom, arb. sade »einfach, 
nur«. 

Lit.: ARj 14, 441-5. Elezovic 2, 193. 
GM 376. Skok, Sldvia 15, 489., br. 644. 

sadet (rod nepoznat, Pavlinovic, srednja 
Dalmacija ?) »Ijustra puscane naprave«. 

Lit: ARj 14, 443. 

saditi, sadim impf. (13. v., Vuk) = sadit 
(Kosmet) = saditi, -im (2K) (do-, na-, po-, 
pre-, raz-, sa-, u-, za-), baltoslav., sveslav. 
i praslav. kauzativum (d u prez. iz inf. prema 
stcslav. sazdo), «(puTEi)£tv, Pflanzen setzen«. 
Prefiksalna slozenica sa do- promijenila zna- 
cenje dosaditi, dosadim »injuria afficere« prema 
zakonu rezultata (sinegdoha), u neugodan 



saditi 



184 



svrsetak dugog sjedenja »dodijali, dojaditi, 
dozlogrditi«; nasaditi koga »(metafora) nasa- 
mariti«, nasaditi kokos (ZK) »postaviti kokos 
na jaja da se izlegu pilici«, nasadali = na- 
sajat (ZK) »Bruteier legen«, postverbal nasad 
»Bruteier«. Iterativ na -a sodati, saddm (Vuk) 
(do-), na -va- -sadtvati, -sadujem, samo s 
prefiksima; na -ovati dosaddvat, -ujem (Kos- 
met) (ras-). Sveslav. i praslav. postverbal 
najprije po deklinaciji u (upor. toponim Sadovi, 
Sadovija, Sadavina), zatim s prijelazom u de- 
klinaciju o sad m (pi. stcslav. sadove, sadovi 
(14. v., Vuk, Varos kraj Broda; Vrbnik, 1487; 
Krk, Istra) »P Pilanzung, 2° vinograd, 3° 
plod, rod, voce, 4° klip (Barakovic), 5° is- 
trapljeno zemljiste, na kojem je posadena 
divlja loza koja ce se kalemiti (Smokvica, 
Korcula), 6° toponim sam i s pridjevima 
(Novi Sad, s prevedenicama Neusatz, Ujvidek; 
Sal Barov itd., Krk)« vazan je stari poljopriv- 
redni termin. U stcslav. znacio je »stablo, 
plod«. Ostali postverbali: dosada, s prid- 
jevima dosadan (17. v.) i dosadljiv (16—18. 
v.); nasad m = nased (Vodice) »Bruteier«, 
nasada f (Sulek), posada f »garnizon«, rasad 
m (Vuk) = rasad, gen. rasada (Kosmet) = 
rasad (Istra) = rased (Vrbnik) »broskva« = 
rasod (Kralje, Turska Hrvatska) »1° kupusovo 
sjeme, 2° mjesto gdje se zasije, 3° voda od 
kisela kupusa«. Odatle rasadiste (Lika) » mjesto 
gdje je rasod«, rasadnik »eupatorium«, s pridje- 
vom r asadan, poimenicen na -ik rasadnik (Vuk, 
takoder toponim), prijesad = prisad (ZK) = 
prised (Vodice, odatle prisediste) »Setzling«, 
takoder su razni poljoprivredni termini. Zna- 
cajno je da je u prised ocuvan oblik s prije- 
vojem sed. Isti i u nased (Vodice) »Garben- 
schicht«. Deminutivi od sad: na -ic sadio (~ vi- 
nograda, 1538). Deminutiv na -&J sad (Kastela, 
Dalmacija) samo u izrazu na sacima »sjedalo« 
ocuvao je etimologijsku znacenje. Pridjev na 
-ovit sadovit (hrv.-kajk.) »plodan«, s apstrak- 
tumom sadovitost (Jambresic), na -ovan sa- 
dovan »isto«, denominal sadoviti se fjambresic) 
»premnogo roditi«. Na -ovnik sadovnik (Stu- 
lic) »vrtljar«. Pridjev na -ovan Sadovna sv. 
Uarija, poimenicen na -ica Sadovnica »Blago- 
vijest«. Na -ovina sadavina »1° vino, 2° mlad 
vinograd«. Kol. na -je: sade (ZK) = saje 
(Krasic) »voce«, upor. slov. sadje; na -ovije 
sadovlje. Pridjev na -bn: sadni stol »sto na 
koji se nosi voce«, poimenicen na -ica > -nica 
sadnica »sljiva, loza« = poimenicen part. perf. 
pas. sadenica »Setzling«, na -jak sadenjak 
»zaostreno drvce za sadenje kupusa«. Na -ika 
sodika »1° zemljiste gdje su sadenice, 2° to- 



ponim«. Na -Ujka sadiljka »motika (Zaplanje, 
Leskovac)« = na -Hica sadilica »siljast stapic« = 
sadalica (Rijecka nahija) = sddaljka (Vuk). Na 
-iste sadiste. Radna imenica na -telj m prema f 
-teljica saditelj prema saditeljica; nasaditelj; 
na -lac sadilac. Apstraktum na -idba sadidba 
(Pavlinovic) = sadba (Sulek), na -nja sadnja. 
Hrv.-kajk. slozenice sadonosan, sadorodica, 
sadotrzac m prema f sadotrska, -trzica. Kao 
stslav. poljoprivredni termin saditi, sad, nasad, 
rasad idu u kulturne rijeci, koje se posuduju. 
Rumunji posudise a sadi »pflanzen«, sad 
»Pflanze«, rasad »Schling«, a rasadi »verpflan- 
zen«, rasadnlta »Mistbeet, Baumschule«, ap- 
straktum na -eib > -eald rdsadeald. Osim tih 
poljoprivrednih termina Rumunji posudise jos 
dosada, posada, posddnicd »concubina«. Ma- 
dzari posudise naszdd, rasza »Pflanze« (-d je 
ispusten, jer je smatran prema jezicnom osjecaju 
kao madz. deminutivni sufiks -d). le. je korijen 
*serf»sjesti« u prijevoju perfektuma a > a, upor. 
lit. sodinti »setzen Pflanzen«. Za praslav. kau- 
zativum potpune su paralele sanskr. sadayati 
»postavljati« i stperz. niyasadayam (imperfekt) 
»postavljah«. Ovamo treba jos spomenuti sadio 
n (1639, Vrbnik) »sedlo«. 

Lit.:ARj2, 663. 7, 602. 14, 429-50. Ma- 

zuranlc [219. 1433. Kostic, NJ 1, 237. 
Kusar, NVj 3, 338. Elezovic 1, 148. 2, 167. 
193. Ribaric, SDZb 9, 170. 183. Miklosic 
290. Holub-Kopecny 326. 328. Bruckner 478. 
Mladenov 567. WP 2, 483. Trautmann 259. 
Tiktin 1352. 1350. Meillet, RSI 6, 131. 
Pedersen, KZ 39, 460. 

sadno n (17. v., Vuk, Posavina, Smokvica, 
Korcula) = sadna i (rod prema rana) = (s 
disimilacijom dn > dm) sadmo — sadnja f 
(Tordinac) »1° rana od sedla ili samara; 
sinonim: povozno, 2° (Poljica) lezaj, krevet«. 
Pridjevi na -it sddnit (17. v.) »ranjav (uz leda, 
konj, rebra)«, na -ovit sadnbvit (Brae) »koji 
je izranjen od sedla ili samara«. Znacajan je 
jos oblik sanjevo (Sv. Ivan Zelina) »isto«, koji 
sadrzi dnj > nj (upor. sklanje ZK < skladnje) 
i sufiks -evo. Inhoativ na -iti sadniti, -im 
impf, (o-) (Stulic) »postati ranjav«, osadniti 
se (subjekt mazga, Smokvica, Korcula). Rijec 
sadno postoji jos u ceskom i poljskom jeziku 
(pored sedno} »isto«. Ovamo jos podosacina f 
(Smokvica, Korcula) »krpa koja se stavlja 
na osjetljivo mjesto na tijelu mazge da se ne bi 
osadnila« < pod + o + sadn + sk + ina 
(gubitak prvoga n zbog disimilacije). Rumunji 
posudise (s disimilacijom dn > gn) sagnd = 
socna = sahna »Satteldruck«, a sagnl »Sat- 
teldruck bekommen«. Rijec sadno je praslav. 



sadno 



185 



safaran 



(?) pridjevska izvedenica na -bn od praslav. 
korijena sad- < ie. prijevoja perfektuma 
*sod-, od ''sed-, *sed- (v.). 

Lit.: ARj 9, 184. 14, 449-50. Miklosic 
290. Bruckner 478. Tiktin 1353. 

sadra f (Boric) = sedra »gips«. Usp. kod 
Popovica (1852): gips se kaze u Rvatskoj 
sadra ili zest. Nalazi se jos u slov. i ces. sadra 
»isto«. Rijec sadra kod Hektorovica 48 ne- 
jasna je: drugu (se. ribu) tuj vadri bolje, nego 
mnijase, kojoj se pri sadri kus repa vijase. 
Hektorovic ima i izvedenicu na -ina sadrtna 
»sadra«. Sulekove su izvedenice na -ana < 
tur.-perz. hane sadrana »Gipsbrennerei«, sad- 
rar, pridjevi na -en sadren, poimenicen na 
-ina sadrenina, na -jak sadrenjak, na -ast 
sadrast. Maretic i Belie misle da je rijec k 
nama dosla iz ceskog, gdje je stara. Samoglas- 
nik a = e je nastao iz palatalnog nazala /, 
upor. stcslav. sfdra od nazalirane osnove *send- 
od sed-eti, znaci »ono sto je sjelo«, jer je sadra, 
kako kaze Miklosic, »geronnene Flussigkeit«. 
Sa J > e, i sedra f (Vuk) »siga, kapnica, Sta- 
laktit« = sedro n i sidra f »tuf, tu, gen. tuva 
(ZK)« je praslav. sfdra. Pridjevi na -ost sedrast, 
na -acbl sidracki. Na -enik sedrenik (hidronim, 
toponim, Foca), na -ovac sedrovac (Jajce, 
Bosna). Samoglasno (' mjesto e potjece od 
unakrstenja sa siga, koja znaci isto, ali se cini 
da nije etimologijski ista rijec. Za palatalni 
nazal / upor. rus.-cslav. sjadry krovnyja 
»geronnene Blutmassen«, polj. zjdra. Ta je rijec 
germansko-slav. leksem: stnord: sindr, stv- 
njem. sintar »Metallschlacke«, nvnjem. Sin- 
ter. Gr. avO-pcd;, gen. -xoc »ugalj« (odatle 
uceni termin antracit) nije izvjesno da je 
u vezi. 

Lit.: ARj 14, 452. 799. Maretic, Savj. 
128. Belie, NJ I, 66. Matic, Rad 315, 71. 
Miklosic 291. Holub-Kopecny 326. Bruckner 
652. WP 2, 497. Boisacq 63. 87. 

sadrazam pored -azem, gen. -azema (Kos- 
met) »veliki vezir, predsjednik ministarskog 
savjeta«. Pridjev sadrazemov. Balkanski tur- 
cizam arapskog podrijetla (ar. sintagma sadr 
»glava« + a'azam »veci«) iz turske admini- 
strative terminologije: rum. sadrazan pored 
sadriazem, bug. sadrazam (takoder sa indi- 
vidualnim -in). 

Lit.: Elezovic 2, 193. Tiktin 1352. Mladenov 
567. Skaljic* 540. 

sadzada f (narodna pjesma) = sejdzada = 
sedzade, gen. -ddeta (Kosmet) = serdzdda 
(Mostar) = srdzdda (Banja Luka) = sedfa- 



da = sidzada = serdzaza (glede d > z upor. 
burazer) »cilim od dva arsina., sluzi kao Wand- 
teppich i za klanjanje (kod muslimana)«. 
Slozenica ibrisim-serdzada. Balkansk iturci- 
zam arapskog podrijetla (ar. seggade »cilim za 
klanjanje«) iz oblasti namjestajailiislama: rum. 
segeded, bug. sedzade, arb. sixhade = sexhade. 
Oblici sa r nastadose iz teznje da se izgovori 
arapska geminacija gg. Upor. dulne (v.). 

Lit.: ARj 14, 490. 802. 865. Elezovic 2, 
221. Skok, Sldvla 15, 494, br. 705. Mladenov 
511. GM 384. Tiktin 1406. 

sadzbag m (Vuk) »vrpca koja se uplete u 
percin«. Turcizam (tur. sintagma sag »kosa«, 
bagi »vez«) iz terminologije nosnje. 

Lit.: ARj 14, 490. Skoljic" 541. 

sada f = sale (istarski Slovinci) = saje f 
pi. (Hvar, Brae, Vodice, ZK, Krasic, Korcula) = 
sojo f (Bednja, hrv.-kajk.) = saje (16. v., 
Lumbarda, Korcula), cakavski, hrv.-kajk. i 
slov. za bug. sazdi, ces. sdze,polj. sadze, gor- 
njo-luz.-srp. sazy, rus. saia, baltoslav. i pra- 
slav. *sad-ia »cada«. Pridjevska (ili apstraktna) 
izvedenica stvorena je s pomocu sufiksa -ta 
od saditi »staviti«, od ie. korijena *sed-, *sed-, 
u prijevoju perfektuma *sod- (v.). Znaci 
prema tome »ono sto se naslagalo, naslaga«. 
Pridjev sadav (Vetranie) = sajav (hrv.-kajk., 
Poljica), poimenicen sajavica »1° riba, 2° 
ptica ardea, 3° toponim (Sadavica, Slavonija, 
1660, Sagauicha 1378, danas Cadavica)«. U 
lit. suodziai m pi., siiodzlos f pi., suodys, lot. 
suodeji i suddzeji m pi. Razlika izmedu bal- 
tickih usporednica i slav. refleksa samo je u 
rodu. Slavenske su bez izuzetka feminina, dok 
su balticke i maskulina. Posljednje govori za 
pridjevsko podrijetlo. Bez ."sufiksa -eo postoji 
u stnord. i ags. sat »cada«. Razlog zasto je 
sada propala u stokavskim govorima lezi mozda 
u izbjegavanju homonimije sa sadje »voce, 
plod«. 

Lit.: ARj 14, 460-62. Ribaric, SDZb 9, 
189. Miklosic 289. Holub-Kopecny 327. Bruck- 
ner 478. 479. Mladenov 567. WP 2, 485. 
Trautmann 273. Uhlenbeck, PBB 22, 541. 

safalenisati se, -Sent (Bosna i Hercego- 

vina) »izgubiti se«. 
Lit.: ARj 14, 1962. 

safaran m (Mikalja) = safran (Mrnavic) = 
sapran (Marulic) = safran (Vuk, Hrvatska, hrv.- 
-kajk. prezime) = savran (Vuk, Kosmet) = 
safran, gen. -ana (Kosmet) = cafaran (15. v.. 



safaran 



186 



saglam 



rukopis, Sulek) = caforan (Sulek) = coforan 
(Sulek) = caftan (Popovic) = ca/ran (16. v., 
Dubrovcani, Kasic, Perast, Vis) = dzafran 
Mikalja) = dzufran (Mikalja) »crocus«. Iz- 
vedenice na -ika: safranjika (Vuk), cafranika, 
cafranika »carthamus tinctorius«. Denominal 
na -iti sa/raniti (Marulic) »zaciniti sa safra- 
nom«. Posudenica i u ostalim slavinama: slov. 
zqfran (preko njem., kako pokazuje z < s i 
akcenat), polj. szafran, bug. safran, tur. safran, 
arb. zafora < ngr. ^atpop&c, pored t,aq>paq. U 
tal. zafferano, mlet. zafrdn < ar. zafaran 
»isto«. Oblici sa c, c, dz upucuju na tal. 
posrednistvo. Marulicev sapran je mozda pre- 
ma dalmato-rom. obliku, koji nije potvrden. 

Lit: ARj 1, 752. 818. 879. 3, 528. 540. 
14, 463. 632. 17, 443. Elezovic 2, 469. 543. 
Pletersnik 2, 952. Mladenov 692. Miklosic 336. 
Bruckner 539. REW* 9588. Lokotsch 2178. 
GM 480. Prati 1058. Boerio 804. 

safer (u ispravi turskog cara pisanoj Mu- 
stafa-begu: meseca safera, 1493) »dragi mjesec 
po muslimanskom kalendaru (29. II — 29. 
III)«, od tur. safer. 

Lit.: ARj 14, 462. Skoljic* 541. 

safir, gen. -ira m (Mikalja, Ivekovic) 
»dragi kamen modar«, deminutiv safiric = 
saftn (zamjena tudeg docetka tal. sufiksom, du- 
brovacke isprave 15. v.) = stsrp. samflrb 
(16. v.j Aleksandrida, Novakovic) = (s > c 
kao u cijec, mozda prema tal. zaffiro) cafir 
(16. v., Marulic) = cqfin (16. v., Vetrame) =sa- 
fil (Mljet). Deminutiv sa tal. deminutivnim 
sufiksom saflnet. Evropski arabizam (ar. safir < 
sanskr. saniprija > arm. sampir > disimi- 
lacijom bez m u ar. i u gr. ocmcpeipoc,). 
Oblici sa c mjesto s su iz tal. zaffiro. 

Lit.: ARj I, 752. 14, 463. 582. Lokotsch 
1830. 

safra f (Banja Luka, Sarajevo, Mostar) = 
safra (Kosmet) »muka, nesvjestica, padavica, 
jed, zuc« =? savra »1° zuc, 2° (satrovacki, 
Pristina) puska«. Turcizam arapskog pod- 

rijetla (ar. safra") »zuc«. 

Lit: ARj 14, 463. 746. Elezovic 2, 542. 
Skok, Sldvia 15, 489., br. 647. Trajanovic, 
JF 5, 224. Skaljc* 541. 

sag 1 (Banja Luka), indeklinabilni pridjev, 
»stalan«. Nije isto sto sag m »inclinatio«, koje 
je postverbal od sagnuti (v.), kako krivo misli 
Matzenauer; sag je turcizam (tur. sag »droit, 



sain«). Upor. turske pozdrave sag ola »zdravo«, 
sag olasintz »hvala«. 

Lit: ARj 14, 465. Skok, Sldvia 15, 459., 
br. 648. Matzenauer, LF 19, 241. 

sag 2 , pi. sagovi pored sazi m (15. v., stsrp., 
Vuk, Perast, Boka, dubrovacki pisci, listine, 
Bosna, Baranja, danas opcenito) »1° (stsrp.) 
grobe Decke, 2° cilim, krpeta, tepih, stonjak, 
3° (preneseno, sinegdoha) prijestolje A (Ma- 
rulic)«. Slov. sag »der Teppich«, stcslav. sagb 
»cilicium«. U doba narodne dinastije lat. tele 
de sagis. Denominal posaziti, -im pf. (Sulek, 
»pokriti sagom«. Deminutiv na lat. nena- 
glaseni sufiks -ulus sagula f (Racisce) »(po- 
morski termin) mali konop« < tal. sdgola. 
Na tal. -one > -un sajun m (Dubrovcani, 
Vetranie, Naljeskovic frapani sajuni, Kasic) 
»komad odijela od saje, saja < tal. saia »panno 
di lana spinato, leggiero, per abiti« < fr. 
saie < lat. saga, tal. salone. Unakrstenjem sa 
zubun : sabun, gen. -una (Stulic) »vrst voj- 
nickog odijela«, deminutivi sabunic, sabuncac, 
apstraktum na -bstvo sabunstvo »trgovina«. 
Od lat. sagum »Kurzer Mantel«, galska rijec, 
upor. sau (Logudoro) »Decke aus groben 
Wollstoff«. Preko lat. i gr. o&yoc,, odakle u 
nekim nasim krajevima. 

Lit: ARj 14, 423. 464. 572. Pletersnik 2, 
449. Mazuranic 287. REW 1 1514. 7515. Matze- 
nauer, LF 19, 242. Matusiak, RSI 6, 277. 
Miklosic 287. Vasmer, GL 129. Prati 856. 

saga f (18. v., Virje, Slavonija,. Podravina) 
»1° zadah, smrad, 2° magla, para«. I slov. 
saga »idem«. Od madz. szag. Glede docetka 
-a upor. bitanga. 

Lit: ARj 14, 465. Matic, Rad 315, 71-2. 

sagafilje n = sagofilje = togafilje = saga- 
silje = sogasilje »biljka razlicak, centaurea 
cyanus«; sagasilje manje »centaurea centau- 
rium«. 

Lit: ARj 14, 465. 15, 878. Sulek 346. 
370. 452. Matic, Rad 315, 72. 

saganak, gen. -orika m (Vuk) u izrazu 
vjetar duha na saganak »na prekid«. Turcizam 
(obrazovan turskim sufiksom -ak): saganak 
»pljusak, prolom oblaka, procella, tempestas, 
turbulentia, imber effusus«. 

Lit: ARj 14, 465. Matzenauer, LF 19, 241. 

saglam pored saglam (Kosmet), indekli- 
nabilni pridjev (uz kodza, robota, pare) i 
prilog, »zdrav, istinit«. Balkanski turcizam 
(tur. saglam »koji nema tjelesnog nedostatka, 



saglam 



187 



zdrav, nepokvaren«) iz svagdasnje termino- 
logije: arb. sagllam (Skadar). 

Lit: Elezovic 2, 192. GM 316. 

sagrdum = segrdum (u izrazu pod u ~, 
okrenuti u ~, hrvatska narodna pjesma) »des- 
no, lijevo i po srijedi, na sve strane«. Mozda ide 
ovamo i sagrdan m (u govoru pijanica) »1° 
rum, 2° ime mahale«. Upor. toponim Sa- 
grden u Donjoj Tuzli. Turcizam (tur. prilog 
sagirdan, upravo ablativ od pridjeva sagir 
»sourd, le point de depart, l'extraction, l'ori- 
gine«). 

Lit: ARj 14, 480. 801. Deny § 378. i, str. 
171. Matic, Slovo 6-8, 292-4. 

sagrila f »1° korica sablje ili noza, 2° lino 
ucinjena koza«. Postoji i oblik cagrije. Bal- 
kanski turcizam (tur. sagn) iz terminologije 
materijala za obucu: rum. sagriu. Taj je i 
evropski, upor. fr. chagrin. Usp. i sorgila. 

Lit: ARj 14, 484. Fiktin 1353. Lokotsch 
1760. Skaljic 542. 

sagumantat, -an pf. (Istra, Nasa sloga) 
»(kao da znaci) brundati, zanovijetati« = sa- 
komantat pored sakomantit (Istra, Rukavac) 
»halabuciti, galamitk. [Upor. tal. sgomentare 
»prestrasiti, turbare«]. 

Lit: ARj 14, 489. 

sahan m (Vuk, Dubrovnik, Bosna i Herce- 
govina, Dalmacija, Crna Gora) = sadn, gen. 
sauna (Kosmet) = (stezanjem aha > a kao 
u pojas > pas) sdn (Vuk) »bakarni sud, kao 
zdjela, leden, legen, leder«. Deminutiv na -id 
sdnie (Srbija, Milicevic), na -lie sancic = 
sahancic, na -ce saance, gen. -ta (Kosmet). 
Slozenica kalajli sahan (narodna pjesma, 
Jukic) (v. kalaj). Imperativna slozenica lizi- 
sahan (upor. cankoliz). Balkanski turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. sahn > tur. sahun »grosser 
Becher, Trinkschale«) iz oblasti posuda: rum., 
bug. sahan, arb. sahan, ngr. oayavi, madz. 
szahany. 

Lit.: ARj 6, 132. 11, 212. 14, 491. 606. 
610. 614. Elezovic 2, 189. Mladenov 569. 
Miklosic 287. GM 37. Matzenauer, LF 19, 
245. Skoljic' 541. 

Sahara f (Bosna?, Belovic-Bernadzikowska) 
»(turski) drven sanduk za rubeninu«. 
Lit.: ARj 14, 491. 

sahi = saji (muslimanska narodna pjesma) 
= saji pored saji (Kosmet), indeklinabilni 
pridjev i prilog, »1° istinit, 2° zaista, doista, 



upravo«. U arb. je ar. pridjev dobio arb. 
pridjevski nastavak -te sakte »sicher, erprobt«. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
sali »vrai, exact, sain«). 

Lit.: ARj 14, 492. Elezovic 2, 194. GM 311. 

sahinjak m (genitiv nepoznat, BiH) »zensko 
krzneno odijelo«. 

Lit.:' ARj 14, 493. 

sahrisati, sahtisem pf., impf, »osnovati i 
podignuti«, kod Danicica potvrdeno sbhtisati, 
iz cega se vidi da je rijec grecizam, aorist od 
xti^eiv, s prefiksom si-. Glede gr. xx > yr v. 
ktitor. 

Lit.: ARj 14, 503. 

sahtli (muslimanska narodna pjesma), inde- 
klinabilni pridjev, »neveseo, tuzan, brizan« u 
amplifikaciji sa kaharli (v.) > karll. Turcizam 
arapskog podrijetla (ar. saht sa tur. postpo- 
zicijom -K). U Petranovicevoj pjesmi upo- 
trebljava se: tako satli nevesela, u amplifikaciji. 

Lit: ARj 14, 503. Skaljic* 543. 

saibija m = sahibija (Vuk) = sajbija 
(Kosmet) »gospodar, vlasnik, pritezalac«. Prid- 
jev na -in sahibijin = sajbljin (Kosmet). Sloze- 
nica citluk-sahibija m (Vuk) = ciflbk-sajbija 
(Kosmet) »vlasnik begovskog dobra, citluka < 
tur. giflik«, muhur-sahibija, ilum-sahibija. Bal- 
kanski turcizam arapskog podritetla (ar. prid- 
jev i imenica sahib > tur. sahip) iz turskog 
feudalnog uredenja: bug. saibija. Docetak 
-ija nastao je prema ciftlik-sahibi, od tur: 
postpozicije -/ u kompoziciji, ispustanjem 
prvog dijela slozenice. Inace se ne bi moglo 
objasniti nase dodano -ja zbog deklinacije. 

Lit: ARj 14^ 492-3. Elezovic 2, 194. 
Mladenov 567. Skaljic 2 542-43. 

saj = si (13 — 16. v., kao ovi, oni), sa, s'e 
(ZK), pi. n sa (ZU), pokazna zamjenica za 
1. lice, baltoslav., sveslav. i praslav. *si, »1° 
ovaj, hie, 2° anaforicka kao taj«. Dobiva deik- 
ticki t' saj, segaj, gen. sej (i -zi. U stcslav. 
sub, glede -jb upor. cu,'b »ciji«). Glede saj upor. 
taj, ovaj, onaj. Ova je zamjenica ziva u Du- 
brovniku do 18. v., a danas kao arhaizam u 
vremenskim prilozima kao postpozicija u 
danas < stcslav. cibnbxb (v. dan), proljetos, 
Ijetos, jesenas, zimus, jutros, nocas = nocas 
(ZK), u kojima je se akuzativ vremena, kao 
prepozicija u snoc (ZK, Susnjevo Selo i Ca- 
kovac kod Ogulina) = snocka (Krasic), upor. 
slov. snoc(e), snocka, snockaj, bug. snosti < 



Saj 



188 



stcslav. akuzativ vremena sue nostb bez -jg, 
pored sinoc (Vuk), sinoca, -cka (Belost'enec), 
-che, i kod cakavaca i kajkavaca u slozenici 
samo preksinoc. Sintagma postoji jos u cakav- 
skim narjecjima sega leta, se jeseni, se zime, 
sega prol'ica, k letu se dobe (ZK), sega jutra 
(Stulic). Unijati, koji zive gotovo u simbiozi 
s katolicima u Jurkovu Selu, shvatili su se, 
sega kao padeze od sav, sve, svega (kako kato- 
lici u Jurkovu Selu doista i govore ove_sin- 
tagmatske vremenske priloge), pa govore: sve 
jeseni, svega Ijeta. Oblici se i sa (upor. ice) 
postoje u Zumberku kao adverzativni veznici 
se (ZK, Krasic) i sa (ZU) »ta, ja«: se sam ti 
reka »ta, rekao sam ti«. U Kosmem je se 
»nego« kao komparativna veza. To se zna- 
cenje zacijelo razvilo pod uplivom arbanaskog 
se poslije komparativa ma I madh se »veci 
nego, od«. Znacajna je semanticka varijacija 
izmedu sinoc i nocas, koja je nastala na osnovi 
razlicitog polozaja pokazne zamjenice: sinoc 
»heri vespere« prema nocas »hac nocte (od- 
nosi se na proslu noc i na slijedecu)«. Na Krku 
i Losinju postoji jos prilog od genitivne sin- 
tagme sego goda > sigoda (haplologija) »ove 
godine« sa e > i prema si, sim, siji, u Polji- 
cima segodisca < sego godisca. Ovamo jos 
seletak, gen. -tka od sintagme se leto (v. Ijeto 
i slljeg). Od gore navedenih priloga prave 
se i pridjevi s pomocu -bn, -nji < -bn + -ji 
prema danji: smocni (Vuk) = sinocnji = si- 
nosnji (ZK) = sinotnji (Kosmet); jutrosnji, 
nocasnji, zimusnji, jesenasnji, Ijetosni, sega- 
godisnji, segaljetni, segutrasnji (Istra). Od sega 
svita pridjev je segasvitan = segasvitnji — 
segasvican (obratan govor prema tnj > cnj, 
upor. petnj'ica ZK za pecnjica, od pec). Upor. 
slov. snocnji. Poimenicenje na -ica smocnica 
pored sinotnjica. S pomocu priloskog sufiksa 
-amo, -mo izvodi se prilog mjesta: samo »ova- 
mo« (tako bug.), koji se u hrv.-srp. nije odrzao 
zbog homonimije sa samo »nur«. Nastavak 
-mo dolazi na lokativni oblik se: stcslav. 
setno, hrv.-kajk., slov. sem = (jekavski) sjetno 
(Naljeskovic, Gundulic) = sim (Naljeskovic, 
ovaj skraceni oblik se govori danas gdje i 
sitno) = simo (13. i 14. v., ZK, Krasic, kaj- 
kavski pisci 16—19. st.) = semo (15—16. v., 
Istra), s deiksom -ka simoka, semoka (Istra). 
S pomocu sufiksa -lik (tip tolik) pravi se selik 
»ovolik« (Marulic: vrimena selika), koji se 
nije odrzao. Prema tipu onude od ak. sing, f 
su pravi se prilog osude (Marulic) »s ove strane«, 
od sjudu (13. v.) »otuda«. Sa -de (v.) stcslav. 
sbde u hrv.-kajk. i slov. zde, dzdi. Slozenica 
sired < si f + re »lj., tako reck. Glavni 



razlog propasti ove pokazne zamjenice u 
danasnjem saobracajnom i knjizevnom teziku 
jesu homonimija i sinonlmija. U narjecjima 
gdje se gubi v u vbsa, vbse ne razlikuje se od 
zamjenice totaliteta (homonimija); u sluzbi 
pokazne zamjenice za 1. 1. upotrebljavala se 
naporedo sa ovaj (sinonlmija). Prema tome 
nije imala nuzne funkcije: si muzj (1404, 
Bakar) postalo je nerazumljivo: »ovi« i »svi 
muzi«. Dativ pi. sim znacilo je kajkavcima 
dvoje: 1° ovima, 2° ovamo. N pi. sa dosao 
je stokavcima u koliziju s prijedlogom sa 
»cum«. U baltickoj grupi odgovaraju: stprus. 
schis »ovaj«, prilog schai »ovdje«, lit., lot. sis. 
Balticki je jezici poznaju samo kao prepozi- 
ciju u vremenskim prilozima: lit. slandlen, 
lot. suodien »danas«, lit. si'met, lot. suogalt 
»ljetos«. Arb. snijet »ljetos«, soi »danas«, sonde 
»nocas«. U got. himma »huic«, nvnjem. heuer 
»ljetos«, jetzt, hie(r)zu, her, hicher, hier, gr. 
EKEivoq, lat. -ce u ecce, hie, citra. Ie. je ko- 
rijen *ko-, *ke-. U stcslav. pojacan je praslav. 
sb sa jb: sub, odakle pravilno saj. 

Lit.: ARj 14, 504-9. 800-2. 958. 15, 
3-5. 29-30. 53. 856-7. Jagic, ASPh \, 
432. Elezovic 2, 211. 237. Miklosic 297. Holub- 
-Kopecny 329. Bruckner 113. 486. Mladenov 
577. Trautmann 304. WP 1, 453. Sobolevski 
RFV1\, 15-20. (cf. JF3, 340-341. Ub, 
3, 157). Dolobko, Sldvia 5, 678-717. Gebauer, 
LF 10, 303-304. Zubaty, SbFil 2, 208-214 
(cf. RSI 6, 285). Sahmatov, IzvORJAS 6, 
269. si. (cf. AnzIF 15, 121). Rozwadowski, 
JF 3, 268. Meister, IF 25, 317. bilj. Vaillant, 
RES 12, 230-232. Hujer, SbFil 2, 188-197. 
Meillet, RSI 3, 168-169. Leskien, ASPh 3, 
211. Boisacq 233. 369. 391. 458-459. Buga, 
RFV 75, 141. si. (cf. Ub 8, 198). Hirt, PBB 
23, 356-357. GM 383. Ivsic, JF 17, 117. si. 

saj a f (Vuk) »1° fino crveno sukno, 2° zenska 
haljina bez rukava, 2° lie; u haljine (Uzice), 
3° haljina (Lika), 4° gornje lice papuce 
(Virovitica)« = (sa h mjesto j, obratan govor, 
fausse regression, prema maja pored snaha) 
saha (narodna pjesma, Jukic) »isto, I°«. Na 
-K coha sajalija »paragun (v.)«, u kojem je 
prekrojena turska sintagma saya cohasi »Art 
dicker Tuch«; salali, indeklinabilni pridjev kao 
epitet uz haljine, caksire. Balkanski turcizam 
(tur. saya »1° Erheber der Schafsteuer, 2° 
Sarsche«, od saymak »brojiti«, v. saisati) iz 
terminologije tekstila: rum. saia (Muntenija) 
»Art Bauernrock«. Turski termin je nastao is- 
pustanjem (elipsom) od qohasi iz gore spome- 
nute sintagme. [Usp. tal. saia »vrsta tkanine«]. 

Lit.: ARj 14, 491. 509-10. Miklosic 287. 
lokotsch 1778. Tiktin 353. DEI 3312. 



saj eta 



189 



sak 



sajeta f (Korcula) = sajeta (Lumbarda) 
»1° grom, 2° zlocesto dijete, nestasno dijete 
(Zrnovo, nastalo iz kletve ubila te so/eia/)« = 
saitq (Rab) »strijela, trijes, munja« = sajita 
(Bozava) = saeta, odatle uzvik kao skracenica 
saje (Cres) = SajSta (Malfnska). Talijanizam 
saetta < lat. sagina. Upor. kreko-rom. sajalta. 
Upor. cine, saita »1° fleche, 2° sorte de serpent« 
< ngr. aaTxa, aayiTxa. 

Lit.: ARj 14, 462. 504. Kusar, Rad 118, 
23. NVj 3, 337. Cronia, ID 6. REW 3 7508. 
Banali 2, 259. Pascu 2, 83., br. 1554. DEI 3308. 

sajfan, gen. -ana m = sajvan, gen. -ana 
»kisobran«. Turcizam perzijskog podrijetla 
(perz. sdjaban »baldahin, Schutzdach« > tur. 
sajvan) iz terminologije svagdasnje. [Ovamo i 
sajfan = sajvant = sajvat — sajvan (Bosna) 
»sator«]. 

Lit.: ARj 14, 411-12. Skoljic" 543. 

sajgija f (Kosmet, objekt uz imat ~u) 
»uzivanje, postovanje«; sajdisat, -sem »brojati, 
cijeniti« = saisati, -sem (Banja Luka, objekt 
molbu) »uvaziti«; tegli mu saj (Banja Luka) 
»drzi njegovu stranu«, upor. sa izrazom raste 
mu numera = dize mu numeru (Srbija). Ovamo 
i saja (Bosna) »prebrojavanje, broja«. Balkan- 
ski turcizam (tur. saymak »1° brojiti, racu- 
nati, 2° uvazavatk, sa sufiksom -gi kao burgija, 
vergija: saygi »postovanje«; sayi »broj«) iz 
terminologije obicnog zivota: rum. sa -ci 
saiggiu, saigibasa »cinovnik koji je kupovao za 
portu ovce prema cijeni oblascu ustanovlje- 
noj«, s glagolom a saigi, apstraktum saigie, 
bug. saigija »postovanje«, s glagolom saiduvam, 
arb. saidis »postujem«, odatle saidi = §ahidi 
»Ehrfurcht«, ovamo mozda arb. saijoj »iiberlege«. 
Glagoli sa d: sajdisat (Kosmet) = bug. sajdisvam 
= arb. saidis izvedenice su sa gr.-flav. -isati 
od turske aorisme osnove. Odatle apstrak- 
tumi stvoreni sa gr. -ta u arb. saidi. 

lit.: Elezovic 2, 194. Skok, Sldvia 15, 
490, br. 649. 650. GM 377. Tiktin 354. 
Mladenov 567. GM 377. Skoljic 543. 

sajija m »1° knjigonosa« = sahija (Herce- 
govina, narodna pjesma) »1° glasonosa, posta, 
listonosa, postar, 2° poruka« = saija »isto, 
1 «. Turcizam arapskog podrijetla (tur. sal < 
ar. saf). 

Lit.: ARj 14, 493. 503. 511. Skoljic* 543. 

sajtica f (Vrbnik) »mezdrica koja se odli- 
jepi od sala«. Iz kreko-rom. saita, sata < lat. 
s(a)eta, s nasim deminutivnim sufiksom -ica 



kao metafora. Upor. u pravom znacenju slov. 
Zida i, pridjev na -bn zidenl-dan preko stvnjem. 
sida, nvnjem. Seide; saja (Kras) < tal. saia < 
fr. sale. 

Lit.: ARj 14, 512. Pletersnlk 2, 615. 961. 
fliT^ 7498. Bartolil, 219, § 295. 

sajtlik = sajtljik = satljik = sdtljik (ZK) = 
sajtlek (hrv.-kajk. i slov.) = (turciziran 
docetak kao u prsluk, v.) sajtluk (Otok, Vin- 
kovci) »stakleni sud, rjede od politre, vecinom 
od dva i po decilitra«. Od nvnjem. Seidel 
»bavarska mjera za tekucine, 1/2 1«, stvnjem. si'del 

> ces. zidlik, od lat. suulus (v. sidlo i varijante). 
Njem. rijec prosirena je deminutivnim su- 
fiksom -tk > (hrv.-kajk.) -ek, taj je zamijenjen 
sa -ik. Glede zamjene njem. dvoglasa ai > a 
upor. ratal] (v.). 

Lit.: ARj 14, 512. Jagic, ASPh 8, 318. 
Weigand-Hirt 2, 836. 

sak m (Vuk, Budva, Bijela, Muo, Mljet, 
Malinska, hrv.-kajk, Kralje, Pounje, Jacke, 
Vrbnik, Varos kraj Broda, Uzice, Trebarjevo) 
»1° vreca na mrezi (sabaka, trakta), sidnjak 
(Otok, Slavonija), 2° (Crna Gora) kotarica, 
krosnje, mrezale, tralje, na dva savijena drveta 
isprepletena uzicama, te se u njemu nosi 
slama«, pi. m. saci (Cres) »bisage«, saka f 
(Racisce, Hrvatsko primorje, Sv. Juraj, Belo- 
stenec, Livno) »dio mreze«, sag m (Budva, g 
mjesto k je obratan govor prema bok, gen. 
boga) »vrsta mreze, galja (Split)«. Sveslav. 
posudenica. Balkanska rijec. Nalazi se jos u 
slov, bug, ces, polj. i rus. kao ribarski 
termin. Rum. sac »Sack, Sackgarnnetz«, madz. 
zsdk, arb. sak, gr. oaxxoq. Posudenica mozda 
iz balkanskog latiniteta. Ovamo jos sek m 
(Omisalj) »na drvu mreza kao vreca za vadenje 
ribe«. Na -usa sakatusa f »pelikan, gem«, tako 
nazvan jer ima sa donje strane kljuna koznatu 
kesu. Denominal na -ati sakati impf. (Ma- 
rulic)" (ob-, raz-) »circumitio«. [Usp. i pod 
sakati]. Prijelaz a > e je mozda kreko-ro- 
manski prijevoj. Preko njem. Sack > madz. zsdk 

> dzak, gen. dzaka m (18. v, Vuk, Slavonija, 
Srbija, istocna Bosna, Kosmet) »vreca koja 
nije od kostreti tkana«, deminutiv dzakce, 
gen. -ta, pi. dzakcici. S lat. deminutivnim 
sufiksom -ulus: stcslav. sakuh »Tasche«, sakulj 
m (15. v, Dubrovnik) »mrezica«, sakulja f 
(15. v, Dubrovnik), na -ica sakuljica f (Ra- 
njina; kapa sakuljica, narodna pjesma). Arb. 
shakull »Kaseschlauch«. Na tal. -et < vlat. 
-tttus: sdket m (Boka, Dubrovnik, Crna Gora, 
Potomje, Racisce, Korcula) = saket (Bozava) = 



sak 



190 



sakaz 



sdhet (Bukovica) »skarnicl, skartoc«, saketic (Cma. 
Gora) »vrecica, kesica«. Na lat. -aria > mlet. 
-era sakera (Bozava) »sacco«. Na tal. -one > 
-un sakun (Potomje) »vreca brasna«. Na dvo- 
struki deminutivni tal. < lat. sufiks -ul + 
-ino soklin, gen. -ina (Dubrovnik, Cilipi) 
»pletena vrecica, sacchetto«, dalm.-rom. lek- 
sicki ostatak od vlat. *sacculinu. Iz satrovackog 
jezika (argot) sagnja = sagija »Ranzen«. Od 
njem. deminutiva Socket » vrecica za brasno« > 
slov. zakelj, gen. -klja, hrv.-kajk. zakelj, 
zakalj, zaklja (ZKU), dzflklica. Rijec saccus 
je istocnog podrijetla:' babilonski saqqu »sac 
de ble«, hebr. sag > gr. odxxoc,, lat. saccus. 

Lit.: ARj 3, 97. 529. 9, 124. 13, 69. 14, 
513. 515. 526. Elezovic 2, 460. ZbNZ 3, 235. 
Macan, ZbNZ 29, 208. Pletersnik 2, 450. 
952. Skok, ASPh 33, 374. Budmani, Rod 
65, 161. Hirtz, Aves 422. Mikldsie 287- 406. 
Bruckner 479. Mladenov 567 ' . Vasmer 2, 569. 
Ernout-Meillet 842. Boisacg* 849. Woufe 2, 660. 
5I-EH aJ 7489. Jagic, ASPh 8, 318. Griinenthal, 
ASPh 42, 316. GM 377. Tiktin 1351. Lokotsch 
1781. £111/ 3305. 

saka m (Kosmet) »1° bure za raznosenje 
vode, 2° vodonosa, 3° sprava kojom kovac 
prska vatru vodom«. Na -dfija sakadfija m 
(kod Mrnavica sakardzija, upor. u Srijemu 
Sakardzic) = slozenica sakabasa »covjek koji 
u saki nosi vodu«. Pridjev sokaci (~o odijelo, 
valjda skraceno od *sakadzljskf). Balkanski tur- 
cizam arapskog podrijetla (ar. sako) iz termi- 
nologije obicnog zivota: rum. saca, sacabas, 
sacagiu, bug. saka, sakadzija. 

Lit.: ARj 14, 513. Elezovic 2, 195. Mladenov 
567. Tiktin 1351. Skoljic 543. 

sakagija f (Vuk) = sakaglja (Kosmet) = 
sakaga = sakaglija = sekendija (Jablanci, 
nepouzdano) »konjska bolest koja se zove i 
gunturac, armija, rmija, saradza (v.)«. Pridjev 
na -Ijlv sakdgljiv (konj). Turcizam (tur. sakagf). 
Upor. bug. turcizam saca »Rotzkrankheit«. 

Lit.: ARj 14, 513. Elezovic 2, 195. Skok, 
Sldvia 15, 490., br. 651. Doric 345. Skoljic* 544. 

sakaluda m (Srijem) »covjek sulud, bezjak«. 
Pridjev na -ost sakdludast »sulud«. Mozda je 
u vezi s ironickim turcizmom u Kosmetu 
sakal'ija »bradonja (< tur. sakal »Bart« > sa- 
kalh »Bart tragend«), unakrstenjem s luda (v.). 

Lit.: ARj 14, 513-4. Elezovic 2, 195. 

sakalus m (1526, pismo Krste Franko- 

pana) »puska zvana pyxis barbata«. Takoder 
rum. sacdlus »falkonet, vrsta topa«. Od madz. 



szakdllas. To je madzarska izvedenica na -as 
(upor. -as") od sokol (v.). Upor. na -os szakalos 
»bradas«. Ide u primjere za madzarske sla- 
vizme, koji se ponovo vratise k nama (tip 
ostal, v.). 

Lit.: ARj 14, 514. Tiktin 1351. 

sakandrak m (Leskovac, Srbija) »dje- 
vojacki nakit na glavi, koji se zakopci iza 
oba uha pa ide ispod grla«. 

Lit.: ARj 14, 514. 

sakat, f -a (18. v., Vuk, Otok, Varos kod 
Broda, Slavonija, Duvno, Bosna, Poljica, uz 
ruka, noga, rukom, nogom = u ruku) = sakat 
pored sakat (Kosmet), danas opcenit u knji- 
zevnom i saobracajnom jeziku, »kljast, knja- 
pav (ZK), bogaljast, uzet«, jedini turski prid- 
jev koji se mijenja. Ta je iznimka odatle sto 
je svojim docetkom na -at dosao analogijom 
medu nase pridjevske izvedenice na -at (v.). 
Poimenicen na -as, -es, -elja, -ulja u Kosmetu 
sakatas, - es m prema f sakatelja, -ulja. Apstrakti 
na -luk sakatluk (1678, Hercegnovi) »kvar, 
steta« = na -stvo sakatstvo. Denominali na 
-iti sakatiti, -im (iz-, o-). Balkanski turcizam 
(tur. sakat) iz terminologije tjelesnih mana: 
rum. sacatlic »Gebrechlichkeit«, bug. sakat = 
vsakaten, sakatlak, arb. sakat, cine, sacat 
»estropie, mutile«, sacatliche f »mutilation«, ngr. 
oax&ir\q, aaxorrArjxL 

Lit.: ARj 14, 514-15. Elezovic 2, 195. 
Tiktin 1351. Mladenov 567. Pascu 2, 160., 
br. 903. GM 377. Skoljic 544. 

sakati, -am impf. (Marulic, Pirot, Srbija, 
mak., bug.) (raz-), praslav., »zeljeti, traziti, is- 
kati, pitati«. Nalazi se jos u rus. sakatb »govo- 
riti«. Prema Mladenovu u vezi je sa sociti, 
prema Matzenaueru u prasrodstvu je sa lit. 
sekti, seku »sequi, vestigia«, bolje sa seku, 
sekti »narrare«; sakau, sakyti »reci« kao i soki 
»tuzilac«, sociti. Ne zna se ide li ovamo sa- 
kati se impf. (Crna Gora) »komesati se, vrpo- 
ljiti se«. Usp. i pod sak. 

Lit.: ARj 14, 514. Miklosic 287. Mladenov, 
RFV63, 308-321 (cf. RS 14,264). Matzenauer, 
LE 19, 242. WP 2, 479. 

sakaz m pored sakbz = sdkrz (Bosna) 
»1° smola od trislje (mastix, pistacia lentiscus), 
zvatak, 2° tikva za filovanje, 3° (mozda i) 
starinsko bosansko platno za ruho, grubo i 
ostro (ako je metafora ?)«. Na -/;' sakdzlija f 
»tikva za dolmu (filovanje)« = sakbzlija »koji 
sadrzi sakaz u sebi«. Balkanski turcizam (tur. 
sakiz »smola«) iz botanicke terminologije: rum. 



sakaz 



191 



saksija 



sacas »mastix, Kolophonium«, bug. sakaz, arb. 
sakes »Pech, Schminke«. 

Lit.: ARj 14, 515. Elezovic 2, 195. Skok, 
Sldvia 15, 490., br. 652. GM 377. Tiktin 
1351. Mladenov 567. Skoljic 544. 

sakija f (Vuk, Crna Gora) = sukija »krpa 

kojom se zastupa puska«. Denominal zasu- 

kijati (pusku). Izmjena samo'glasa a > u 
pretpostavlja turcizam sa ^ (tur. jery). 

Lit.: ARj 14, 515. 16, 921. 

sakovati, -ujem (Dubrovnik, Zore, Stulic) 
»ispirati, prepirati, far la seconda lavata«, 
osahdvati, -ujem (Dubrovnik, Resetar). Od lat. 
exaluare, denominal od aqua »voda«. Medite- 
ranski oblik ap- istog znacenja mozda je u 
toponimu Mrfep gen. -epa m (voda, Prcanj, 
ispod Sv. Petra uz more), u 15. vijeku Marca- 
plum. Iz te se potvrde vidi da je e nastao 
prijevojem od a (upor. na Krku Kimp < 
Campi, Bibinje < Bibano). Vise Mrzepa tri 
su potoka. U dokumentima se pise Marzepo 
i Marzopo (a > o bez prijeglasa). Pridjev na 
-bsk mrsepska voda. Prvi je dio mrz- nejasan. 
Moze se uporedivati sa Potok od Sllbpa, pi. 
f Silbpe (naziv bastine). Taj potok nastaje 
kad kisa pada. I ovdje je sil- nejasno, mozda 
od lat. exilis. Ako je uporedenje ispravno, 
*mrz- bi moglo biti od marcidus. 

Lit.: ARj 9, 184. 14, 516. Zore, Tud. 19. 
Resetar, S tok. 262. REW 3 2939. 3014 a. 

sakrafoc = sakrafod m (Gundulic, Ka- 
navelic, Zuzeri, Bella, Stulic) »pokrovac na 
konju«. 

Lit.: ARj 14, 516-17. 

sakrarij m (latinizam) = sakrario n (isto 
prema tal.) »svetiste«. Lat. na -arium sacra- 
rium od sacer, sacrare. Slozenica: sakrilegij = 
sakrilegio = sakrilegijo n < lat. sacrilegium 
(od sintagme sacra + lego »odnosim svete 
stvari /o profanatorima hramova/«), prilog 
sakrilego = sakriledo; sakriflcij m (objekt uz 
opravitl, ciniti) < lat. sacriflcium, od sintagme 
sacra facere > sacrlfico > sakriflkat se (Du- 
brovnik, Cavtat) »zrtvovati se«. Poimenicen 
part. perf. u sr. r. sacratum od sacrare > furl. 
sagrdd (femininum preko njem. Sagret) > 
slov. zdgrad, jagrez (Bela Krajina), zagrod, 
zagred, zagreb »Sakristei«, odatle zagradar, gen. 
-rja = zagradnik »sakristan«. Na -ista crkveno- 
-lat. sacrista > sakrist m (Rab) < tal. 
sacrista »crkvenjak, meznar«. Odatle na -ija: 
sakristija f (Rab, Bozava, Dubrovnik) = 



sakristija = sagrestija (Perast) = sakrestija 
(Brusje) = sekrestija (1380, Senj) = sekrestija 
(1577, Senj) = sekristija (18. v., cakavski) = 
sekrstija (ZK, Lika, Sinac, Lijesce). Odatle 
na -ianus: sakristan, gen. -ana m = sakristi- 
jan, gen. -ana (Dubrovnik, Cavtat) = sa- 
krestan (Perast, Korcula) = sakarstan (Bo- 
zava) < mlet. sacrestan, slov. zakristan, za- 
kristija. S prefiksom con- konsdkratl, -am 
pf. (17. v., Dubrovnik) prema konsakravati, 
-krivali (16. v.) = konsekrati, -dm < kllat. 
consecrare, consacrare. Apstraktum na -io kon- 
sakracijon, gen. -oni f (17. v., Dubrovnik) 
»dio mise«. Glagolski apstraktum na -mention 
> tal. -mento > sakramenat, gen. -enta m, 
pridjev na -ivus sakramentiv, na -bsk sakra- 
mentski, odatle eufemistickim izopacenjem 
sakraboljskl = sakrabojski (Punat), s akr aboil 
uzvik = salabolt, salamenski »abominandus«, 
sapramis < njem. Sapperment, sapelotiranje 
n (Obradovic) < njem. sapperlot. 

Lit.: ARj 5, 273. 14, 530. 517. 518. 519. 
Pletersnik 1, 355. 2, 450. 460. 344. 952. Kusar, 
Rad 118, 21. Budmani, Rad 65, 166. Cronia, 
ID 6, 119. REW 3 7492. 2155. 7494. 7494 a. 
Miklosic 405. Strekelj, DAW 50, 75. 82. 

sakrta f (Kolombatovic, Split ?) »ptica 
gak zrnijar, ardea purpurea, (u Hirtza) gar- 
zetta garzetta«. Cini se da je od tal. (sjgarzetta, 
deminutiv od garza < lat. *ardea, scorzetta. 
Nije jasan odnos. 

Lit.: ARj 14, 515. 524. DEI 1767. 

sakrzma f (Bosna i Hercegovina) »narodno 
jelo: meso, luk, maslo i crvena paprika, vareno«. 

Lit.: ARj 14, 525. 

saksa f (Bosna i Hercegovina) »vrsta cohe, 
po finoci ni plaho dobra ni plaho rdava«. 

Lit.: ARj 14, 525. 

saksija f (Bosna i Hercegovina, Dalmacija) 
= saksija (Kosmet) = (sa zamjenom neobicne 
suglasnicke grupe obicnijom) sansija (Dubrov- 
nik) »1° pokrivac za pecenje hljeba, sac, peka 
(sjeverna Dalmacija), 2° sud od zemlje, stakla, 
metala za cvijece, 3° u pi. bosanski urnek 
(uzorak, primjerak) za vez (Posavina)«. De- 
minutiv na -lea sakstjea. Augmentativ na -etina 
saksijetina. Balkanski turcizam (tur. saksi) 
iz terminologije suda: rum. sacsle, bug. sak- 
sija, arb. saksi »Blumentopf«. 

Lit.: ARj 14, 525. 616. Elezovic 2, 196. 
GM 377. Mladenov 567. Skok, Sldvia 15, 
490., br. 653. Lokotsch 1800. Skoljic 544 



saktijan 



192 



salani 



saktijan m (Vuk) = saftijdn (Kosmet) = 
saplijan = sqjtijdn (Mikalja, 1678) = safijan 
(Sulek) »sjajna dobro ucinjena obojena ovcja 
koza«. Pridjev na -ski safijanski (~e cizme). 
Slozenica sdktijan A sepet (Crna Gora, narodna 
pjesma) »kotarica od takve koze«, sahtijan 
hegbeta (narodna pjesma muslimanska) »bi- 
sage od nje«. Upor. naziv ulice u Sarajevu 
Sahtijanusa. Balkanski turcizam perzijskog 
podrijetla (perz. sahtijan »Ziegenleder« od 
perz. pridjeva sdht »cvrst«) iz terminologije 
obuce: rum. saftian = sahtian u starijem 
jeziku, bug. sahtijan m, arb. saftian, ngr. 
aoxndvL Upor. jos njem., polj. i rus. safian. 
Rijec se dovodi u vezu i s gradom Saffi. 

Lit.: ARj 14, 463. 525. 526. 633. Mazuranu 
1281. Elezovic 2, 204. Mladenov 570. GM 
376. Lokotsch 1769. Miklosic 287. 

saktisati, -s m pf. (Vuk, narodna pjesma) 
»unistiti, pokvariti«. Turcizam (tur. stkmak 
»pritisnuti, scepati«, od pf. sikti + -isati, v.). 

Lit.: ARj 14, 526. Skoljic' 544. 

sakundjed m (Ljubisa) = sakundjed, -ded 
(Boka) = sekundjed = sikunded (Vuk, Crna 
Gora) = (asimilacija e, i — u > u — u) su- 
kunded (Vrbnik) = sukundeda (Vuk), takoder 
ime biljke = (metateza s — k > k — s) kusun- 
djed = kusundida (Korcula) = (s > c v . 
cijec) cukundjed (Berneker) = (s > c) cukunded 
pored cukundeda (Kosmet) = cukundjed pored 
cukundjed, pridjev cukundjedov, »djedov djed, 
prapradjed, yitavus« prema f sakunbaba (Vuk) 
= cukumbaba (Vuk) = cukunbaba (Kosmet) 
»babina baba, atavia«, pridjev cukumbabin. Prvi 
dio slozenice sakun- = sakun- = sikun- = 
sukun- = cukun- = cukun- postao je prefiks u 
znacenju pra- < stcslav. pre- i nastao je prema 
Strekelju od lat. secundus. Ta slozenica moze 
ponovno primitipra-/>ra™te«rf/ed»sukundjedov 
otac«, prasukumbaba (Bosna i Hercegovina) 
»sukundjedova mati«. Moze se i udvostruciti: 
praprasukundjed »sukundjedov djed«. Kod 
praunuk nije potvrdeno sukun- nego kon-: 
koniinuk m »sin praunukove prema f konunuka 
(Maretie). Budmani uporeduje kon- sa kusun- 
i sukun-. Taj prefiks prema tome nastao je 
ispustanjem prvog sloga su-. Romanskih pa- 
ralela nema. Glagol secundare ocuvan je kao 
dalmato-romanski leksicki ostatak u sekunjat, 
-am (Kuciste) »poduprijeti« (nj < ndto u 
1. 1. prez.); kao latinizam na -irait sekundirati, 
-kundiram impf. (Zagreb, Varos, Slavonija, 
prema njem.) »1° pratiti u muzici, 2° biti 
svjedok u dvoboju«; poimenicen part. prez. 



sekundant m »svjedok u dvoboju«. Latinizam 
je i poimenicen pridjev u z. r. sekundaf»casak«. 

Lit.:ARj2, 98. 5. 280. 836. 11, 367. 379. 
14, 526. 812. Elezovic 2, 457. Moskovljevic, 
SDZb 11, 183. Miklosic 37. 344. Strekelj, 
ASPh 12, 457. 14, 548. REW 1114. SEW 1, 
163. 

sal m- A =-,Jala_ n pi. (muslimanska narodna 
pjesma) = sale, gen. sala f pi. (pi. prema 
nosila, koja se sastoje od vise dijelova) »nosila 
za ranjene i mrtve«. Turcizam (tur. sal) iz 
terminologije oruda. 

Lit.: ARj 14, 528. 535. 'Skoljic 544. 

sala (takav naglasak danas u Zagrebu, 
knjiska rijec) = sala f (Vinodolski zakon, 1250: 
v Novom Gradu na sali knezi zgora imenova- 
nih, upor. na palaci) = v dvoru gospodskom 
na salu (1309) = said, gen. sali (Istra) = 
sala (Perast, Dubrovnik, Cilipi, Kuciste, 
Zrnovo) = sela (Mikalja, dva dubrovacka 
pisca, sa a > e kao u dubrovackom diesa < 
casa) »dvorana, soba u sredini, kamara«. Sa 
dalmato-rom. deminutivnim sufiksom -ucea > 
-oca saloca f (Dubrovnik, Cavtat) = saloca 
(Kuciste) = sdlafa (Zrnovo) »1° predsoblje, 
dvornica, 2° poplocen pod, soba u koju se 
ulazi izvana«. Primjer: obidovati demo u saloci. 
Od tal. sala, salotto, salone > fr. salon > 
internacionalno salon, gen. -ona, pridjev sa- 
lonski, langobardskog podrijetla. 

Lit: ARj 14, 528. 542. Budmani, Rad 118, 
165. REW* 7522. Gamillscheg, RG 2, 67. 

salaca f, kod Kavanjina potvrdeno samo u 
ak. pi. Uporeduje se s tal. salacca »sardela 
lojka, alosa communis«. Nije zrelo za etimo- 
logiju. Nema potvrda iz drugih narjecja. 

Lit.: ARj 14, 528. 

saladzak m (muslimanska narodna pjesma) 
»zivot, zdravlje«. [Od tur. saghcak »isto«]. 

Lit.: ARj 14, 529. Skoljic* 545. 

salaksija f (prema Belostencu dalmatinska 
rijec) = salaksij m (hrv.-kajk.) »remen, kopca«. 
Od madz. szalaksij, slozenica od szalag »veza« 
i szij »remen«. 

Lit: ARj 14, 529. Strekelj, DAW 50, 57. 

salani, gen. -ama (objekt uz vikati, dati, 
nazvati, prifatiti, otprimiti) = salamac = 
salamalec = salamalek = selam, gen. -ama 
m (Vuk) »pozdrav, mir« = seljdm (Kosmet, 
objekt uz dade). Uzrecica: ni seljdm nl celdm 
(Kosmet) »niti pozdravi niti prozbork. Prvi 



salam 



193 



salandzak 



se dio ispusta: alec = aleji (narodna pjesma), 
alecin (narodna pjesma) = alekim. Prema 
Vuku odgovara se aleclmu selam = alee mu- 
selam. Odatle impf, seldmiti, -tm. Na -luk 
selamluk m = seljdmhk, gen. -amlSka (Kos- 
met, u turskim kucama, protivno od harem- 
luk) »odjeljenje gdje nije zivjelo zensko« = 
selanuk (Jukic). Slozeno maksuz-selam = 
selamluk (Bosna) »poseban pozdrav, dobro- 
doslica, ozdeldija«. Balkanski turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. salam »pozdrav, mir«, 
as-salam 'alaik »neka spas bude vama, mir 
s tobom«, selom 'aleiq, s odgovorom 'alejqim 
es-selam) iz terminologije drustvenog zivota: 
rum. selamtc »Grass nach tiirkischer -Art«, 
bug. seljdm. Uzvici selamalec = alecimu selam 
= selam alecim = selam alekim nas su izgovor 
navedene arapske pozdravne i odzdravne 
sintagme. 

Lit.: ARj I, 65. 7, 164. 14, 529. 815-16. 

Elezovic 2, 216. 217. Skok, Slama 15, 491. 
b., 681. Mladenov 578. Tiktin 1406. Lokotsch 
1803. Korsch, ASPh 9, 667. skaljif 545. 

557. 

salamandar, gen. -dra m (Jambresic) = 
salamandra f (Vetranie i ostali dubrovacki 
pisci koji isticu srednjovjekovno vjerovanje da 
u vatri ne moze izgorjeti) »dazdevnjak«. Odatle 
pridjev na -st salamandras, f -sta (covjek) »ne- 
razmjerno, nezgrapno velik«. Od perz. samand 
»feuerrot«, kojejeuslou gr. aaka\iaybpa i lat. 
salamandra, a odatle u ostale jezike. 

Lit: ARj 14, 529. REW 7525. Prati 856. 

salamankez, gen. -eza (17. v., Dubrov- 
nik), poimenicen tal. ktetik na -ese < lat. 
-enszs od spanjolskog toponima Salamanca < 
lat. Salamantica. Tako su se zvali oni pripad- 
nici dubrovacke vlastele, koji su, cini se, po- 
hadali skole u Salamanki. Opreka prema Sor- 
bonezi. 

Lit.: ARj 14, 530. Muljacic, Filologija 2, 
161-73. 

salamet (Banja Luka, asimilacija e — a > 

a — a) = seldmet (Mostar) = seljamet, gen. 
-ometa (Kosmet, objekt uz imat) »dobro, 
sreca, uspjeh«. Ovamo zacijelo i salamecijaf 
»trava koja se pije kao lijek, senna«, s nejasnim 
c u docetku. Balkanski turcizam arapskog podri- 
jetla (ar. salama > seldmet) iz terminologije 
obicnog zivota: rum. selemet »Rettung, Heil« = 
sillmet = silemet, bug. selemet, seljamet »pomoc, 
spas«, arb. selamet »Glflck«. 

Lit: ARj 14, 529. 530. 815. 816. Elezovic 
2, 217. Mladenov 578. Tiktin 1407. GM 380. 



Skok, Slavio 15, 490., br. 654. Corovic, 
ASPh 29, 509-510. Skoljic* 545. 557. 

salamura f (Vuk, Vojvodina, Velika Kikin- 
da, Dubrovnik, Potomje, Osijek, Bosna i Herce- 
govina, Otok u Slavoniji, Krk) = salamura 
(Cres, Vodice, Kosmet, Lepetane) = salamura 
(Perast) »raso, gen. -li« = salamora (Suto- 
more) < mlet. salamora. Odatle na -Ina 
salamurina (Krk) »so nerastopljena, koja se 
istrese u cabric«. Balkanska rijec mletackog 
podrijetla: rum., bug. salamura pored solo- 
miira (unakrstenje sa sol v., upor. rum. sa- 
ramura prema sare < sal). Slov. ima varijante 
pored salamdrja, slanamurja, slanomur, solo- 
murja, murnica. Oblici sa o > u mogu biti i 
posudenice iz balkanskog latiniteta, u Dal- 
maciji iz dalmato-romanskoga. Glede umetka 
(anaptikse) a u suglasnickoj grupi Im upor. 
salanum. Od vlat. slozenice *salmuria < 
sal + rnuria. 

Lit.: ARj 14, 531. Elezovic 2, 196. Pletersnik 
2, 506. 450. 534. Ribaric, SDZb 9, 186. REW* 
5756. 7545. Romdnsky 128. Mladenov 599. 
Tiktin 1355. DEI 3314. 

salana f (Kosmet) »kla(o)nica«. Balkanski 
turcizam arapsko-turskog podrijetla (tur. slo- 
zenica od ar. selh »derati« i perz. hane »kuca« /v. 
-anal > tur. salhane »strvoderica«) iz termino- 
logije gradskih uredaja: bug. salkana »Schlacht- 
haus, sloprog (hrvatski gradovi)«. 

Lit.: Elezovic 2, 196. Mladenov 567. Doric 
345. Skaljlc* 545. 

salandar, gen. -dra m (18. v., Vuk, Crna 
Gora, Kosmetj disimilacija r — r > I — r) 
= sarandar (18. v., Kosmet) = salendar (Badric) 
»prilog kaluderima da se Bogu mole za pokojne 
40 dana izmedu Uskrsa i Spasova«. Upor. i 
toponim Salandir (Hercegovina). Nalazi se i u 
stcslav. Balkanski crkveni grecizam (ngr. 
oapavTctpi od teaaapdxovTa »40«): bug. sa- 
randar m »molitva za mrtve na 40-ti dan«, 
odatle $andos(v")am, cine, sarandare. 

Lit.: ARj 14, 531. 535. 643. Elezovic 2, 
196. 202. Miklosic 288. Vasmer, GL 129. 
Murko, WuS 2, 135-136. Pascu 2, 83., br. 
1564. 

salandzak, gen. -aka m (Vuk, Mostar, 
narodna pjesma) = salandzak (Kosmet) »Iju- 
Ijajka, Ijuljaska, culjajka, culjka, gegaljka«. 
Turcizam (tur. salincak »Schaukel, Wippe«). 

Lit: ARj 14, 531. Elezovic 2, 197. Skoljic' 
545. 



13 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



salangur 



194 



salep 



salangur m (Bosna i Hercegovina) »platno 
vrlo tanko, bosanski fini bez, na kojem musli- 
manke vezu suhozlatice, cevre; sinonim: 
batist«. 

Lit.: ARj 14, 531. ZbNZ 19, TA1. Skok, 
Slavic 15, 490., br. 655. 

salapan m (Rab) »vrsta kukuruza«. 

Lit.: ARj 14, 531. Kusar, Rod 118, 28. 

salas m (Vuk, Vojvodina, Reljkovic) = 
salas (Orahovica, Slavonija) »majur, bacija, 
bacma, konak, mandra, stan« = salas (Kosmet) 
»veliki kos gdje se cuva kukuruz u klipu« = 
salos (Visoko, Sarajevo) = saloz (Gabela, 
Hercegovina) = salad (srednja Dalmacija?, 
Pavlinovic) »isto«. Nalazi se jos u bug. salas 
»koliba od dasaka«, sive, polj., ukr. i rus. 
kao i u rum. salas »Herberge, Quartier, Zigeu- 
nerfamilie, Sarg«, a sdldslui »ukonaciti ne- 
koga« i u tur. salas »baraka za prodavanje 
voca, bostana«. Od madz. szdlas. Ako je ista 
rijec salas (Varos, Slavonija) »1° vrsta kvasca, 
2° kolac (upor. salikada, v.)«, ne zna se kako 
se odnosi znacenje prema gornjem. 

Lit: ARj 14, 529. 531. 532. 543. Elezovic 2, 
197. Lokotsch 1805. Mensik, SbMS 3 (1925), 
1-22. 

salata (Vuk, Dubrovnik, tako danas opce- 
nito) = salata (Rab, Bozava) = salata f (Za- 
greb, slov.) = salata (Zagreb) = (sa a > ou 
nenaglasenom slogu) solata f (ZK, slov. solata) 
— salata (Istra) = salat i (Reljkovic, Varos, 
Slavonija) = salata (Kosmet) »locika«. Prid- 
jev odredeni salatni. Rijec salata je balkanska 
rijec talijanskog podrijetla (mlet. salata, tal. 
insalata, poimenicen part. perf. od insalare 
prefiks in i salare, od lat. sal, gen. salis > tal. 
sale, prasrodstvo sa so, v.): rum. salata, bug. 
salata pored salatka, arb. saliate pored solate, 
eine, salata, ngr. oakaia. Izvedenice od sale 
kao talijanizmi: na -aria > tal. -iera < 
fr. -iere: salird f (Kuciste) = (unakrstenje 
sa so) solferd (Potomje) »posuda za so, so- 
Ijenka« = saler (1420, Dubrovnik) < tal. saliera, 
slov. solaria i (Bovec) »Salztrog (za ovce)«; 
salcijer (Dubrovnik, 1441) pored salsijer < 
od lat. salsus + -iera. Apstraktum na lat. 
-amen > tal. -ame od glagola salare: salama 
(tako danas opcenito) = Bozava salama pored 
saldn = salam m (Rab) < tal. salame. Apstrak- 
tum na lat. -umen > -ume salum m (Mikalja) 
»stvari soljene« < tal. salume. Tal. sintagma 
sale omaro > salamar (Bozava) < mlet. sa- 
lamaro. Rum. apstraktum na -atura toponim 



Saratura f (Uzice) < rum. saratura »Wtirze«, 
zacijelo toponomasticki ostatak iz govora 
srednjovjekovnih Vlaha. Tako se zvalo mjesto 
gdje se davala so ovcama. Na sufiks -aster 
od tal. salame tal. salamastare > salamastrdt 
(Budva) »jedan dan drzati meso u soli«. 
Part. perf. pas. kao pridjev salamdstran (Budva, 
Potomje) »1° meso koje jos nije posve usoljeno, 
2° covjek koji je malo nastran (metafora, pe- 
jorativno)«. Upor. jos sugrdnut (Budva, Boka, 
rijetka rijec) »na pola lud«, koje upor. sa fr. 
saugrenu < *sale granulu, od granum (v.). 

Lit.: ARj 14, 544. 532. Elezovic 2, 197. 
Pletersnik 2,450. 532. 616. Budmani, Rad 65, 
164. Cronia, ID 6, 119. Kusar, Rad 118, 17. 
19. GM 378. Tiktin 1355. Mladenov 567. 
REW 3 7521. DEL 2045. 

satauk m (Orahovica, Slavonija) = sa- 
lahuk = salduka f (Vuk) »velika bura, veliki 
vjetar sa kisom«. Na -ovina saldukovina (Vuk, 
Banja Luka) »mecava, vijavica« = salaupo- 
vina (Bulat) »demon zlog vjetra«. Prema Matze- 
naueru u vezi je s gr. codaydco »huciti (o 
vjetru)«. 

Lit.: ARj 14, 529. 533. Bulat, JF 5, 142. 
Skok, Sldvia 15, 490., br. 656. Matzenauer, 
LF 19, 243. 

salavat m (Bosna, Martic) »blagoslov«. 
[Od tur., salavat]. 

Lit.: ARj 14, 533. Skoljic 545. 

salavinjati, -am »predati, predobiti«, cini 
se da je u vezi s turcizmom salovindzati, -am 
»progutati«. 

Lit.: ARj 14, 533. 543. 

salcica f (Marin Drzic) »kobasica«. Od tal. 
salsiccia (slozenica sale + *Tsicium). Strekelj 
izvodi slov. elk m »Leckerbissen, bestehend 
namlich aus einem Stuck Fleisch« od mlet. 
ciz(z)a > tosk. ciccia < *tsicium (po drugom 
tumacenju djetinja rijec). Ako je ispravna ta 
etimologija, slov. -k mjesto mlet. z opominje 
na rum. copac < slav. kopac. U oba slucaja 
k je nastao na taj nacin sto je strano c, c bilo 
shvaceno kao domaca karakteristika plurala 
(junak — junaci) i odatle stvoren novi singular. 

Lit: ARj 14, 534. Resetar, Rad 248, 230. 
Strekelj, DAW 50, 10. 

salep m (Vuk, Bosna i Hercegovina) = 
salep, gen. sdlepa (Kosmet) = salip (Bosna i 
Hercegovina) »1° pice toplo (kao caj) s me- 



salep 



195 



salpa 



dom i brasnom od planinske biljke, koja se 
suha melje, 2° biljka orchis moria, kucun«. 
Na -dzija salebdzija — salepcija (Kosmet) 
»prodavac i .kuhar salepa«, salepcinica »ducan 
gdje se pravi i prodaje salep«. Slozenica salepka- 
cunak, ako se govori u Crnoj Gori, tipa je kao 
Linguaglossa, apozitivna slozenica. Balkanski 
turcizam arapskog podrijetla (ar. sa'leb) iz 
terminologije pica: rum. salep, salepgiu, bug. 
salep, salepcija. 

Lit.: ARj 14, 535. 538. Elezovic 2, 197. 
Tiktin 1357. Mladenov 567. Matzenauer, LF 
19. 243. Skoljic* 545. 

salez m (Pjevanija crnogorskaj = salidz, 
gen. -i f (Vuk, Risan) = saliz pored saliz 
(Crna Gora, Rijecka nahija) = salii (Dubrov- 
nik) = -ids (Prcanj) = saliz (istrocakavski) = 
saliz (Rab) = saliz (Kuciste, Potomje) = 
solis, gen. -za (Buzet, Sovinjsko polje) 
»kaldrma, plocnik, taraca, pod od kamenih 
ploca u kuhinji, podrumu, pred kucom«. De- 
nominal na -ati salizati, -am (Klana) = po- 
salidzati, -am pf. (Vuk, Risan) = posalifati 
(Biankovic) = posalizat (Potomje) »poplociti«, 
u Pivi-Drobnjaku satidzati, -am impf, »slagati 
bez reda nesto jedno na drugo (objekt drva")« 
(na-). Upor. slov. sells, gen. -iza (Notranjsko). 
Od mlet., furl, salizo, istro-rom. seleizo, de- 
nominal furl, saliza, tosk. selce < lat. s'ilex, 
gen. -CM. 

Lit.: ARj 10, 892. 14, 336. 540. Novakovic, 
NJ 3, 253. Popovic, NJ 3, 253. Sturm, CSJK 
6, 52. Vukovic, SDZb 10, 401. Kusar, Rad 
118, 20. Resetar, Stok. 286. Strekelj, DAW 
50, 57. Matzenauer, LP 19, 344. REW 7911. 

salgija f (Mostar) »njihaljica na zidnom satu«. 
Turcizam (tur. imenica salgi, od salmak »agi- 
ter, mouvoir«) iz terminologije urarstva. Su- 
fiks -gi je kao u burgija, cesagija, uzendije, 
calgija, sdrgija, vergija. Taj sufiks sluzi za 
obrazovanje oruda, kao kod nas -Lo (v.). 

Lit: ARj 14, 536. Deny § 868. SkaljiP 545. 

salica f (ne zna se gdje se govori) »ptica 
grmusa (v. grm), bazgovica (v. bazga), Sylvia 
cinerea communis*. 

Lit: ARj 14, 536. Hirtz, Aves 422. 

sail) an (Banja Luka, Mostar), indeklina- 
bilni pridjev (uz biti, objekt uciniti se) »koji 
se oslanja«. Turcizam (tur. salyan »renvoi«). 

Lit: ARj 14, 537. Skok, Sldvia 15, 490, 
br. 658. 



salikada f (zupanjski kotar, Slavonija) 
»ammonium carbonicum (sluzi za nabujanje 
tijesta)«. Upor. salas (v.). 

Lit: ARj 14, 537. 

salitar, gen. -tra m (Mikalja), pridjev 
salitren, salitran, -tarski = salitra f, neolo- 
gizam na -aca salitraca (Sulek) »zemlja u 
kojoj ima salitre« = salitra — (sa In > n) 
sanitar, gen. -tra, odatle denominal posani- 
triti pf. (Stulic) = sanitra f (Bella, Stulic) = 
salnitar, gen. -tra (Vrancic, Mikalja) = (meta- 
tezom n) salintra. Od lat. slozenice *salnitrum. 

Lit.: ARj 10, 892. 14, 538. 541. 614. Mi- 
covic, NJ I, 173-175. REW 3 7546. Strekelj, 
DAW 50, 15. 

salkum m = salkum-top (Bosna) »vrsta 
turskog oruzja za navalu, top«. Upor. salma. 
Lit.: ARj 14, 540. Skoljic 546. 

salma f »tursko oruzje za navaljivanje, kao 
topuz, buzdovan«. Turcizam (tur. salma, od 
salmak »agiter«). Sufiks kao u sarma (v.). 
Upor. salkum (v.). 

Lit.: ARj 14, 540. Skajic* 546. 

salo n (Vuk), sveslav. i praslav. *sad-lo, 
»adeps«. Pridjev na -an salan, -Ina (Voltidi, 
Stulic), salni (Belostenec; danas se ne cuje); 
poimenicen na -ica sdlnica (Jacke) »jelo od 
sala«. Slozenica selo i prezime Salopek (15. v, 
Modrus) i prevedenica salokrofna f (Vinkovci 
i okolica) »kolac sa salom«, stvorena prema 
njem. Schmerkrapfen. Izvedenica je od osnove 
glagola saditi (v.), pomocu -dio (ces, polj, 
oba luzicko-srpska jezika) = -lo (stcslav, 
bug.). Znaci »ono sto se nasaduje na meso« 
(Mladenov i ostali). Ostir uporeduj« neuvjer- 
ljivo sa stir, saiu »slanina« < *saldi »so«. 
Matzenauer bolje sa lit. sodrus »pinguis«, od 
lit. sodinti, sodinu »saditi«. 

Lit: ARj 14, 541-542. Miklosic 287. 
Holub-Kopecny 326. Bruckner 479. Mladenov 
567. Ostir, WuS 5, 222. Matzenauer, LP 19, 
244. WP 2, 453. 483. 

salpa f (Rab, Sutomore, Racisce, splitska 
okolica, Poljica, Vrbnik, Hektorovic, Krk, Du- 
basnica) = sapa (Budva, Brae, Bozava, Lju- 
bisa) = saopa (Mikalja) = sopa (Vuk, Dub- 
rovnik, Perast, Muo) »morska riba box salpa«. 
Ovamo ide i sapa i (Sarajevo) »sitna riba u 
Miljackk. Tu se vidi da je prijenosom iz 
morskog u slatkovodno ribarstvo rijec znatno 
promijenila znacenje. Dalmato-romanski lek- 
sicki ostatak od lat. salpa, mediteranskog pod- 



salpa 



196 



salutati 



rijetla. Na dalm.-rom. deminutivni sufiks 
-iiceus > -oc: salpai (Smokvica, Korcula) = 
sapoci m pi. (Muo) »jedna vrsta gambora«. 

Lit.: ARj 14, 543. REW* 7549. MiMolLL 
316. 

salpati, -am pf., impf, prema impf, na -va- 
salpavati, -am (Mikalja, Vrbnik, Blato na 
Mljetu, Kasic) = salpai pf. (Smokvica, 
Korcula) »dizati iz vode« (primjer: Marko, 
salpaj to sidro) = salpai (Solta; primjer: 
onda smo salpali »digli sidro«). Od tal. salpare 
»isto«, sttal. sarpare, u Genovi serpare. Upor. 
tal. serpe »dio prove gdje se smjesta sidro«. 

Lit.: ARj 14, 543. REW* 7612. 4054- 
4057. Prati 859. Macan, ZbNZ 29, 207. 211. 

salsa f (Potomje, Vrbnik, Mikalja) »umak«. 
Talijanizam salsa f, poimenicen lat. part. perf. 
na -sus salsus. Francuzizam sos m < fr. sauce. 
Glede sahijer = salijer v. salata. 

Lit.: ARj 14, 543. REW 3 7550 a. DEL 3322. 

salt (Vuk, narodna pjesma; torlacki u Pi- 
rotu), prilog i indeklinabilni pridjev, »1° 
sam, 2° samo«: salt samsesti bio osvanuo (na- 
rodna pjesma), salt ljude voziti »same ljude 
vozitk, odatle na -d'sija saltadzija (Backa) 
»vozar ljudi bez robe, prtljage«. Glede -a 
upor. rum. saltasingurel »sam samcat« (sloze- 
nica tipa Linguaglossa; drugi dio je lat. sin- 
gldus > rum. singur »sam, osamljen«) i dje- 
ladzija (v.). U Kosmem i u narodnoj pjesmi 
gubi docetno -f, valjda zbog toga sto se iden- 
tificiralo zamjenickom deiksom -ti u kanoti 
= kaoti, Hiti, ali postoji i s priloskim dodat- 
kom -e sdlte i deiksom -n sahen (muslimanska 
narodna pjesma). Nejasna je promjena a > o 
u Kosmetu: sal pored sol = sol (Pec) »samo«. 
Ima li se uzeti ukrstavanje s tal. solo < lat. 
solus? Turcizam se slavizira dodatkom pri- 
loskog sufiksa -ice i s prefiksom o- prema 
osebi: osahice (Srbija) = osatice ici (sjeverna 
Dalmacija) »sigurno, cvrsto ici« = osoltlce 
(Lika) »odmah«. Balkanski turcizam (tur. sali, 
pridjev »jedinstven«, prilog »samo«) iz oblasti 
sintakse: rum. sah »ohne Truppen, ohne 
Begleitung, allein«, bug. salt pored sal. 

Lit.: ARj 9, 184. 188. 244. 14, 528. 544. 
Elezovlc 2, 196. 252. 198. Tiktin 1357. Mla- 
denov 567. skaijic* 546. 

salta f (Mostar, Fojnica, Duvno) »zensko 
gornje odijelo, takoder musko u hodza« = 
saltlca i (Bosna) »isto«; saltan m (Banja Luka, 
Sarajevo) »zenska gornja haljina s rukavima«. 



U vezi je i saltamarka f (Sarajevo) »muski 
haljinac od erne cohe, bez gajtana i uresa, 
malo sirih rukava«, takoder bug. [Od tur. 
salta »Art kurze Jacke (bis zur Lende)«]. 
Talijanizam u turskom, upor. tal. saltambarco 
»casacca, kabanica«. 

Lit.: ARj 14, 544. Skok, ZRPh 36, 653. 
19. Subak, ZRPh 30, 175. REW 3 7551. DEL 
3322. ShaljW 546. 

saltanat m (Srbija, Milicevic) = saltanat 
(Kosmet) »gospodstvo, otmjenost, raskos« = 
= saltanet (Mostar) »raskos u opravi«, pod 
pusatom i pod saltanetom (Smailagic Meho). 
Na -li saltanetli (Mostar), sa -ija saltanatllja m 
»koji zivi raskosno«; saltanet je »vrsta opreme 
u kojoj se nose palacke i dzebane«. Ovamo jos 
metatezom / — n > n — / sdntdiet (Bukovica) 
»kruna koju vile nose kao izvor svoje mock. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
saltanet »vladanje, sjaj, svecan izgled«) iz 
terminologije obicnog zivota, odijevanja: rum., 
bug. saltanat »Geprange«, bug. saltanatllja. 

Lit.: ARj 14, 544. 617. ZbNZ 7, 291. 22, 
302. Elezovic 2, 197. Mladenov 567. Skok, 
Sldvia 15, 490., br. 660. Tiktin 1357. 

saltarela f (Perast) = (asimilacija / — r > 
r — r) sartarela (Risan) = (disimilacija / — / 
> n — I') santarela (Lastva) »izvana malena 
kvacica kojom se dize i spusta poluga, kao 
zasun, zasunka, mandal«. Deminutivni sufiks 
-ella zamijenjen drugim tal. deminutivnim su- 
fiksom -ino saltarin (Budva, Prcanj; primjer: 
stavi katanac i zakljucaj saltarin) »zatvor koji 
se dize i spusta«. Od tal. saltarella = salta- 
rino, od saltare. 

Lit.: ARj 14, 544. REW 7551. Prati 860. 

saluma f (Vranjic) »vrsta ribe«. 
Lit.: ARj 14, 545. 

salutale, gen. -tka m (Vuk, Vrsac) »povelik 
sljunak«. Sufiks -utak kao u bjelutak. Prema 
Danicicu osnova sal- bila bi kao u salinac, 
saone (v.), sto nije uvjerljivo. 

Lit.: ARj 14, 545. Danicic, Kor. 217. 

salutati, -am pf. i impf. (Dubrovnik, 

Sasin) »pozdravljati«. Od tal. salutare. Preko 
njem. -irai» salutirati, -Iutiram pf. i impf. 
(Lika, ZU) »vojnicki pozdraviti«. S umetnu- 
tim n pred dentalom i nt > nd (kao u planda) 
sallmdati, -atn (Perast) »pozdraviti izmecuci 
top, pusku«. 

Lit.: ARj 14, 545. REW 3 7556. 



salvac 



197 



sam 



salvac m (Popovic; ne zna se gdje se tako 
govori) »kadulja, kus«. Od., lat. salvia sa za- 
mjenom docetka -ia nasim sufiksom na -be > 
-ac. Odatle i slavlja f, na -tka slavljika, sla- 
vulja f (Visovac, Split, sufiks prema kadulja) 
»pelin«, slavulj m (Popovic), predstavlja pre- 
krajanje na nasu latinskog naziva. Mozda su 
stare posudenice. Preko njem. doslo je zalfija 
f (Vuk) »salvia officinalis« < nvnjem. Salvei, 
Salbel. Upor. slov. germanizam zajbelj, gen. 
-blja (juzna Stajerska). Ispustanjem njem. 
docetka zalj, s kojim upor. madz. szdlya. Ne- 
jasan je odnos od doba f (Dubrovnik, Stulic) 
»parthenium«, s varijantama colpa, zioba, copa 
(Sulek) i copa, ako potjecu od salvia. Pravi 
dubrovacki oblik nije utvrden. Moglo bi biti 
da potjecu iz dubrovacko-rom. oblika od lat. 
salvia (s > c kao u ciguran, ciglin, a > i kao u 
Bibinje, vi > b kao u keba < cavea, gujba, 
gajfun, o < I pred suglasnikom). 

Lit.: ARj I, 801. 14, 545. REW-755S. 

salvat, -am pf. (Dubrovnik, Cavtat, ■ — ■ iz 
duga,_ neprilike) »spasiti«. Talijanizam od tal. < 
lat. salvare. Slozenica od sintagme salvakondut 
m (16. v.) -»pasos« < tal. salvacondotto < lat. 
solvus conductus. 

Lit: ARj 14, 545. REW 7557. 7559. 

sam 1 , f sama (Vuk), odredeno sarni (pro- 
vincijalizam), sveslav. i praslav. pridjev bez 
komparativa i bez paralele u baltickoj grupi, 
»1° zamjenica isticanja mn%q, ipse, rom. 
*metipsimus > fr. meme, glavom, selbst, 2° 
solus, unus, allein«. Prosiruje se ria -j>n > -an 
saman, sanma (narodna pjesma, Bosna), na 
-erai samenit (Kavanjin). Poimenicenja u 
znacenju 2°: na -be > -ac samac, gen. -mca 
(Vuk, 15. v.) »1° muzjak, usamljenik, 2° 
penis, 3° nezenja, 4° prezime, 5° toponim« 
prema f na -lea samica »1° zena bez djece, 
2° zensko samo, 3° zivotinja zenka, 4° zenski 
sram (Vrbnik), 5° prostorija za pojedinca u 
zatvoru«, samac I samica (Istra) »(metafora) 
panti, baglame, sarke«, apozicija drozd samac, 
odatle samstina (Rijecka nahija) »osama«. 
Ovamo i sa mc > nc sancic m (Kralje, Turska 
Hrvatska) »penis u djeteta«, na -ina san- 
cina f (Vrbnik) »penis u goveda«. Apstrakta 
na -ost samast, na -oca samoca (17. v.), s 
pridjevom samocan i denominalom na -ovati 
samocovati, -ujem, na -ocina samocina (Istra), 
na -ota samota, s pridjevom samotan, poime- 
nicen na -ik samotnik, prevedenica od mo- 
nachus, i s glagolom samotovati (Kosmet), na 
-atinja samotinja (Vuk) = samotinja (Kosmet), 
na -ina samina (Rijeka), kol. na -cad samcad, 



gen. -i f (Dobroselo) »bliznad«. Na -ovina 
samovina »vilina kosa«, upor. nize samovila. 
Apsolutni se superlativ izrazava opetovanjem 
i sufiksom -cat, -cit, -isaf. sam sdmcat(i), 
sam samctt (Vuk), samisat i slozenicom somo- 
sam »posve sam«. Denominali na -iti samiti, 
-im (o-), s postverbalom osama, poimenicen 
part. perf. pas. usamljenik, usamljenost, na -ovati 
samovati, -ujem. Prevedenica samim tim od 
eo ipso. Prilozi samo »nur« = samol (Krk, 
-/ < //, upor. Hi) = samoc (Istra) = samor 
(r < ze), nasamo, na samu, na sami, na osami. 
Nejasan je na- sambece (Bella, Stulic, Zlataric) 
u izrazu priskociti na sambece »stojeci na jednoj 
nozi (preskociti, za razliku: skoace, objema 
nogama)«. Brojne su slozenice imenicke i 
pridjevske i od njih izvedeni glagoli. Kao prvi 
elemenat pojavljuje se sam, koji se ne dekli- 
nira i prilog samo u oba znacenja. U znacenju 
1° sam ili samo u vezi s rednim brojevima sdm- 
drug(i) — samodrug »sam kao drugi = osim 
onoga, koji govori, jos jedan«, samodruga (ZK) 
»noseca«, samotreci = samotret (ZK), samo- 
cetvrt{ samopet, samosedmi, sdmosmi, samo- 
trideseti (Ljubisa), samastati, samsesti, sampetl 
itd.; sam u ostalim pridjevima i imenicama je 
rijedak: (u) sampas (Vuk, Crna Gora) »1° 
kad stoka pase sama bez pastira, 2° (Srijem) 
uzalud, 3° (Dubrovnik, Prcanj) tko sam sa 
sobom govori, 4° steta, gubitek (Ston)«, s 
pridjevom sampasan (Pavlinovic) »beskoris- 
tan«, odatle analogijom (prema mason = 
mostan) usampast, samddkas (Vuk) = sandokas 
(Otok, Slavonija) »cvijet koji se sadi u vrtu«, 
od sam dokasati (v.), sanserica »ime ovci«. 
Golema vecina takovih slozenica sadrzi samo- 
kao prvi elemenat. Od tih spominjemo samo 
neke: samohran (Vuk), s izvedenicama na 
-ac, -ica, -ka, -ski, samokis (Lika) = samokis 
»sir od mlijeka u koji se ne mece siriste«, 
samoklop (Vrbnik) »zaklop koji se ,ne moze 
otvoriti bez kljuca«, samokov »1° pridjev (~a 
sablja), 2° orude, sprava kojom se kuje, 3° 
ruda, toponim u Bugarskoj i Srbiji«, samokovac, 
gen. -vca »kljuc koji nije supalj«, samokruh 
»jecam hordeum vulgare nudum«, samontk 
(Vuk) = samorast m i pridjev (Vuk) = samo- 
rest (Dalmacija) »sponte crescem«, samopah 
(Istra) »vrsta jecma«, samotis (Hercegovina, 
Foca) »1° rukopis, 2° olovka«, samoprelka 
(Varos, Slavonija) »svecana zenska odjeca«, 
samoraska (Istra) »cesnjeva glavica«, samogor 
(Lika) »ono sto rado gori«, samoherni (Cres) 
»samcat«, samostalan = sdmostavan, s apstrak- 
tumom. samostalnost, samostojan (Milicevic), 
samosvojan, .samovlastan, poimenicen na -ik 



198 



samovlasnik, samosazdani, samdtvor, s izve- 
denicama na -bn > -an, -ina, -iti, na -be > 
-ac (cest obalski toponim na Jadranu: Samo- 
tvorac, Veil S., Mali S., Samotorac, s tvo > 
to), samouk m i pridjev i izvedenica na -e gen. 
-eta, samoubojica = samoubica pored -lac, -boj- 
stvo = -bistvo, -ubilacki, samoteg m (Sumadija), 
postverbal od samoteziti, samotok (Vuk), -tek 
(Belostenec) »most koji sam istice, prije nego 
grozde dode pod tijesak (i o drugim tekuci- 
nama koje se dobivaju od plodina)«, samb- 
doslica (Vuk) = samodosljanica »zena koja 
sama dode muzu«, samodav »vrsta mreze«, 
samoddvlti se, samodavim (Vuk, Crna Gora), 
samodavnik, odatle kletva samodavicai sa- 
movolja, s izvedenicama -ac, -ka, -nik, -nost, 
-stvo, samozvan. Kako se vidi, slozenice ovoga 
tipa, veoma su omiljene. Nije cudo sto dolaze 
i u neologizmima za strane rijeci kao samoljubac, 
samoljublje = samoziv, -an, -ac, -vnost, samo- 
zivlje, samozivstvo, samosilnik, samosila, -an, 
-silstvo, -nosi, -suje, samosioni »tiran(in), ti- 
ranija«, samoglas(nik) za vokal, s pridjevom 
sambgldsan, samokres »revolver«. Prema ovom 
tipu prave se i prevedenice samostan »manas- 
tir« < uovaoxripiov, s izvedenicama na -ac, 
-ski, samodrsac, gen. -sea < curroxpdxcop, samo- 
sazdani (bog) ouToyEvfic,, auxoxxioTO^, prid- 
jev samodrzan — samodrzavan" samouprava za 
autonomlja, samovladalac , gen. -aoca »monarh«, 
samovlasce, samovladati i postverbal samovlada, 
samosvijest, s pridjevom, prema njem. Selbst- 
bewusstsein. Nejasno je znacenje u samovila 
»biljka cuscuta; sinonim: vilini vlasi« i folklorni 
termin makedonski i bugarski Samovila, koja 
kod Rumunja glasi Sila Samindila, Samodiva, 
Samca, odatle biljka samcufa »sisymbrium«. Od 
slozenica ovoga tipa Rumunji posudise samu- 
rasld »divlje bilje«, samavolnic, odatle apstrak- 
tum na -ie, samoderjet. U toponimiji dolazi 
ovaj tip u Samograd, Samobor »bor na osami«. 
Rusizam je samovar. Nejasno je ime biljke 
samobajka (Pancic, Sulek) »glechoma hede- 
raceum«. Praslav. samb predstavlja ie. prijevoj 
6 *som-, od korijena *sem-, koji je prvobitno 
znacio »jedinstvo iz vise dijelova > jedno, 
ujedno«. Nalazi se i u lat. prilogu sem-per 
»uvijek«, u prijevoju sm u simplex, simul, si- 
milis, gr. eu;, uia, ev »jedan«. Prijevoj *som- 
nalazi se u stcslav. SG > su (v.), gr. Suoc, 
»zajednicki« (u internacionalnom pridjevu ho- 
mogen, homonim), got. sama, njem. zusammen, 
sanskr. samas, avesta hamo »le meme«. Ie. 
*som- nalazi se samo u slavinama. 

Lit.: ARj I, 604. 14, 546-598. Elezovic 2, 
37. 189. 199. Miklosie 288. Holub-Kopecny 



326-327. Bruckner 480. Mladenov 567. Traut- 
mann 273. Tiktin 1359. Schiefner, ASPh 3, 
212. Meillet, RES 6, 167. Schulze, KZ 40, 
417. Schmidt, KZ 32, 372. Meyer, KZ 7, 
137. Johansson, IF 3, 217. Michelson, IF 23, 
235. Wood, MPh 2, 471-476 (cf. AnzIF 
24, 27). Skok, Slav. 8. 30. 59. 64. 83. 87. 
119-20. 122. 205. 266. Putanec, ZR 13, 
311-13. Boisacq 702. 230-232. 

sam 2 m (Orahovica, Slavonija) »podija, 
sav za skracivanje«. Od njem. Saum, stvnjem. 
siuwan »stiti (s kojim je u prasrodstvu)«. 
Kako za pocetno njem. -s ne stoji z, kao u 
zaklja (ZK) < Sackel, zetarka (hrv.-kajk.) < 
Sechter < lat. sextarius, nego s, mora se uzeti 
da je rijec usla u govor Orahovice ne posred- 
stvom kontakta s Nijemcima, nego preko 
knjiga i izgovora nasih ljudi koji su u skoli 
naucili njemacki. Glede a za dvoglas au upor. 
rabdr (ZK) < Rauber. 

Lit.: ARj 14, 546. WP 2, 515. 

samanlak pored samanhk (Kosmet) »plem- 
nja« = samaluk m (18. v., Slavonija, sa za- 
mjenom / za ni, jer ta suglasnicka grupa ne 
postoji u jeziku) »pojata«. U Visokom (Bosna) 
zabiljezena je ista rijec u obliku samurluk Hi 
sudurma u znacenju »stagalj, supa, pojata«. 
Rijec sudurma je zacijelo drugog postanja; 
samurluk bi mogla biti tiskarska greska mjesto 
*samanluk. To je turski apstraktum na -Ilk 
od tur. saman »slama«. Upor. rum. samaniu 
»strohgelb, boje kao slama« < tur. samani 
»strohgelb«. 

Lit.: ARj 14, 558. 599. ZbNZ 8, 91. Tiktin 
1358. Elezovic 2, 198. Skoljic* 546. 

samar, gen. -ara m (Vuk, Dubrovnik) = 
samar (Krtole, Zatrebao, Lastva, Kosmet) = 
samar (Vis) »1° vrsta sedla, 2° (metafora) 
ljuska od raka, kornjace (Uzice)« = samara 
(Sabac) »isto«. Deminutiv samarie (Vuk). 
Augmentativ na -ina somarina (Vuk). Na 
-be > -ac samarac = na -nik samamik. Na 
-ica samarica. Na -usa samarusa (Vuk, Uzice, 
Ostruznica, Srbija) »1° kornjaca, 2° velika igla 
kojom se samari siju«. Pridjev odredeni sa- 
marni (' — a stica "), poimenicen na -jaca samar- 
njaca (Cacak, Bukovica) »kornjaca« = sa- 
marnjaca (Ervenik) = na -inka samarinka 
(Uzice) »isto«, na -sk samarski (Belostenec). 
Na -oca samaraca (Dubrovnik) »dicke Nadel, 
womit die Saumsattel genaht werden«. Na 
-dzija samardzija m (Vuk) »koji pravi samare, 
sedlar, sotlar, 2° prezime«. Pridjev samardzijin, 
samardzinlca, prezime Samardzic. Denominai 
na -iti samdriti, samarim (objekt konja) (na-, 



199 



-o, pre-, ras-) »1° (pravo znacenje) sedlati, 
metnuti samar, 2° (pejorativna metafora) na- 
sanjkati, navesti na tanak led, prevariti (Lika, 
Vinkovci)«, iterativ na -ivati -samarivati, s 
prefiksima. Balkanska rijec grckog podrijetla 
(srgr. oaYuapmv > ngr. oajidpi., denominai 
oa|iap6vco), stcslav. samara, rum., bug. samar, 
arb. samdrjsomdr, cine, samaru, tur. semer, slov. 
samar, somdr m »tovarni konj ili magarac« 
prema f somarica. Madz. szamdr »magarac«. 
Latinskaje to izvedenica od gr. odyua »teret«, 
odatle u dubrovackom latinitetu samatare < 
srgr. oayuaToco > sqmatai (Vrcevic, Cres) 
»schwer verletzen (eine Person)«. Upor. u Na- 
pulju sarmatare »Kehrichtsammler«, samatare, 
stfr. sometler »Maultiertreiber«. Upor. istro- 
-rom. sameler pored samerer »somariere«. 

Lit.: ARj 1, 604. 9, 785. 11, 696. 14, 558. 
560. 561. Elezovic 2, 198. Mazuranic 1283. 
Pletersnik 2, 451. 535. Kostie, NJ 1, 237. 
Corovic, ASPh 29, 509. Him, Amph. 132. 
146. Jirecek, Romanen 1, 91. GM 378. Tiktin 
1358. MUloIUI I. Vasmer, BZ 17, 108-120 
(cf. RSI 2,257). Isti, GL 129. #£1^7512. Ive 98, 
§ 139. Capidan, DR 3 (cf. Ijfb 11,200). Korech, 
ASPh 9, 667. Pascu 2, 83., br. 1555. 1556. 

sambak m »1° bogisa, macie, perunika 
(Popovic; ne zna se gdje se tako govori), 2° 
(prema Suleku) sambucus, iris germanica (i 
opet bez naznake gdje se govori)«. Lat. sam- 
bucus i iris germanica su dvije razlicite biljke. 

Lit.: ARj 14, 561. 

samirao m (genitiv nije zabiljezen, tako 
ni mjesto gdje se govori; Pancic, Sulek) 
»chenopodium ambrosioides«. 

Lit.: ARj 14, 562. Sulek 346. 

sarait m (Antun Dalmatin, Jacke) »svila«, 
odatle na -njak samltnjak (1475) »crkveno ruho 
od samita«, samata i (Mostar) »samet« = samet 
= somet = somot m. U slov. preko njem. 
Sammt > zamet, s izvedenicama. Od gr. £§d- 
uitoc, »sechsfadiger Stoff« > lat. hexamelus. 
Oblici sa so- preko njem. Sammt. 

Lit.: ARj 14, 564. 15, 913. 914. 915. Ple- 
tersnik 2, 953. REW* 4123. 

samolja f (Bosna) »biljka lycopodium 
clavatum«. 

Lit.: ARj 14, 574. Sulek XXII. 347. 

sampas m (Crna Gora, Rijecka nahija) 
»glib, blato, gdje raste razna travurina«. Ako 
je identicna s prilogom u sampas (Crna Gora, 
v. sam') »kad stoka pase bez pastira«, nije jasna 
semanticka veza. 

Lit.: ARj 14, 594. 



samsov, gen. -ova m (Vuk) = sarnsov 
(Kosmet) = samosov (Mikalja, Bella) »cane 
mastino«. Balkanski turcizam grckog pod- 
rijetla (tur. samsun »vrst krupnih pasa uvjez- 
banih za rat« < ngr. oa^r|)6vi, aauA|jd)v): rum. 
sam(p)son »buldog«. Turski docetak -un za- 
mijenjen madz. sufiksom -a > -ov, koji je 
obican kod imena pasa. 

Lit.: ARj 14, 597. Elezovic 2, 199. 252. 
Tiktin 1359. Skaljic 547. 

samun, gen. -una m (Vuk, Risan, Perast, 
Kanizlic) = samun pored soman (Kosmet) = 
somun, gen. -una (Bosna, Lastric, Cilipi) 
»okrugao kruh«. Balkanski turcizam grckog 
podrijetla (ngr. \|>courov > tur. somun) furundzij- 
ske terminologije: nim., bug. somun, arb. 
samune pored somun »Laibbrot«, cine, sumuna 
pored somuna. Upor. gr. ijiJjco|ia > bug. 
ipsoma, cine, ipsuma »pain benit« i psumd < 
r|)o>uac, »pekar«. 

Lit.: ARj 14, 598. 15, 915. Elezovic 2, 200. 
253. Mladenov 599. GM 389. Pasin 2, 164., 
br. 979. 54., br. 975. 81., br. 1530. 

samunjer m (Punat) = samuner (Dubas- 
nica, Krk) »hermafrodit«. Od sttal. sintagme 
senza mogliera, tosk. moglie < kllat. mulier. 

Lit: REW* 5730. Prati 662. 

samur m (Vuk) »zerdav, Zobel < rus. 
sobolb, zibelina«. Na -li samurii, indekli- 
nabilni pridjev {uz kalpak, curclc); kapa 
samiirlija, na -ov sdmurov, poimenicen na 
-ina sdmurovina »krzno, koza od samura«. 
Slozenice: samur-curak, gen. -rka, samur- 
-kdlpak. Balkanski turcizam, od tur. samur 
(prema Mladenovu srodno s rus. sobolb), iz 
terminologije krzna: rum., bug., arb. samur. 

Lit.: ARj 14, 598-9. Mladenov 568. 
Tiktin 1360. GM 375. Lokotsch 1820. 

san m (Milicevic, stsrp. spomenici; nije 
narodna rijec; rus., bug.) »dignitas, classis, 
cast, red«. Na -ovnik (upor. cinovnik) sanovnik 
(Popovic, narodna pjesma, Petranovic; rus., 
bug.) »covjek koji je u sluzbi«. U tur. se na- 
lazi takoder ta rijec kao i glagol sanmak »croire, 
penser«, ali kako je potvrdena iz predosman- 
lijskog vremena, bit ce avarskog podrijetla. 
Lokotsch stavlja krivo ovamo rum. sames 
»Kassenverwalter«, koja je od madz. szam 
»broj«. 

Lit.: ARj 14, 606. Doric 7A6. Miklosie 288. 
Lokotsch 1821. Vasmer 2, 575. 



sanatati 



200 



sanatati, -am impf. (Lika) »naklapati«, na 
-alo m prema f na -alica sanatalo prema sanata- 
lica »koji naklapa«. 

Lit.: ARj 14, 609. ZbNZ 17, 173. b. 

sancati se, -a impf. (Makarsko primorje, 
Pavlinovic, subjekt smokve: mncale su se mas- 
line u badnju) »svenuti«. 

Lit.: ARj 14, 609. 

saiicim (Srbija, muslimanska narodna pjes- 
ma) = sancim pored sanci i sancita (Kosmet), 
prilog, »toboz(e), bajagi, doja, kodoja, fr. 
admettons«. Tim prilogom oznacuje kao supo- 
ziciju onaj koji iznosi neku tvrdnju. Balkanski 
turcizam (tur. sanki, koje je imperativ san od 
sanmak »croire, penser« i od postpozicije -fa 
»que, da«) iz oblasti turske sintakse: rum. 
sanche »sozusagen«, bug. sankim pored sanki. 
Docetak -m nalazi se i u balcim (v.), barem. 
To je nasa deiksa kao u elem, daklem. 

Lit.: ARj 14, 610. NI 3, 187. Ehzovic 2, 
540. Mladenov 569. Lokotsch 1832. Deny § 470. 

sandal m (Vuk) = sandali »polusvileno 
platno«. Na -//' sandalije f pi. = slozenica 
sandal-gace. Balkanski turcizam grckog pod- 
rijetla (?) (tur. sandal < ar. sendal < gr. 
aivowv kod Herodota i Tukidida, iz nekog 
istocnog vrela) iz terminologije tkiva: rum. 
sandal »Taft, Art Stoff«. 

Lit.: ARj 14, 610. Tiktin 1361. REW* 
7935. Skaljic* 547. 

sandalTc m (Bozava) »sandaliho (brodarski 
termin)«. Tal. deminutivni sufiks -ino od 
sandalo »vrsta barke« zamijenjen domacim 
deminutivnim sufiksom -ic. Stsrp. sanbdah m 
(Domentijan) < srgr. odvoodov, -Xw\ > tur- 
cizam sandal »navigli genus«. 

Lit.: ARj 14, 610. Cronia, ID 6, 119. 
Prati 862. Vasmer, GL 130. Matzenauer, 
LF 19, 245. 

sandalija f (Kosmet) »stolica strane i do- 
mace izrade«. Nije isto sto i Vukovo sandalija, 
na koju se Elezovic poziva. Turcizam arap- 
skog podrijetla (tur. sandali »prijesto evrop- 
skog vladara« < ar. sandal »indisches farbiges 
Holz < perz. cdnddl < sanskr. candanaj. 

Lit.: Elezovic 2, 200. Lokotsch 1825. 

sanduk m (Vuk, narodna pjesma) = 
sanddk, gen. sandaka (Kosmet) pored sanduk 
(Pec) i sandbk = sandek (Banja Luka) »kovceg, 
skrinja, skrinja, kofer«. Deminutiv na -ic 



sanducic, na -e sanduce (Srbija) = sanduce 
(Kosmet). Augmentativ na -ina sanducina 
(Vuk) = sanducina (Kosmet). Slozenice s 
pridjevima koji se ne mijenjaju: sepetli-sanduk 
(narodna pjesma, v. sepet), bojali-sanduk (v. 
boja), sandak-emin »sreski blagajnik«. Inde- 
klinabilni pridjevi: sandukli (sepet, cekmedza, 
urnek), na -ov sandukov (kljuc, narodna pjesma, 
Istra), na -jast sanducast. Na -dz'ija: sandbkcija 
(Kosmet) »koji ih pravi«. Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (ar. sanduk pored sunduk 
> tur. sandik, podrijetlom iz Indije) iz termi- 
nologije spremica: rum. sanduc, bug. sanddk, 
sandace, arb. senduk, cine, sinduche f »coffre, 
caisse«, ngr. oevtoijxi. Samoglasi a, e, & u 
docetnom slogu zamjena su za tur. / Oery)- 

Lit.: ARj 14, 611-12. Elezovic 2, 200. 
540. Skok, Sldvia 15, 490., br. 663. Mladenov 
569. GM 382. Lokotsch 1826. Miklosic 288. 
Pascu 2/162., br. 948. Skoljic* 548. 

sandulov, pridjev na -ov u izrazu sandulovo 
jaje. Upor. prezime Sandulovlc. 

Lit.: ARj 14, 612. Novakovic, Srpske na- 
rodne zagonetke, 1877, 36. 64 — 6. 

sandzak m (Vuk, Kosmet) »1° okrug, 
pokrajina, kotar, prefektura, u posljednje vri- 
jeme turske uprave upravna jedinica izmedu 
kaze i vilajeta pod upravom mutesaiifa, 2° 
ime kraja (horonim)« = sancak (1481, 1537) 
»2° zapovjednik, upravitelj sandzaka« = 
sanzak (15. v.) = mostarski vojvoda aliti 
sanzak (1527). Znacenje 2° nastalo eliptic- 
kim kracenjem slozenice sandfakbeg, sandfak- 
-alajbeg (Vuk). Izvedenica na -at < lat. -atus 
sandzakat, gen. -dta. Slozenica sandfak- 
-barjak. Balkanski turcizam (tur. sancak »(prvo- 
bitno) zastava«, izvedenica s pomocu sufiksa 
-dk kao jatak, batak, konak, kocak, binjek, 
ulcek, bleak, dernek od glagola sancmak »plan- 
ter, iicher«) iz turske administrativne termi- 
nologije: rum. sangeac, bug. sandzak, arb. 
sanxhdk, cine, sangeache f, ngr. aavx^ctx^ov). 

Lit.: ARj 14, 609. 612-13. Mazurami 

1256. Elezovic 2, 541. Pascu 2, 162., br. 951. 
Deny § 859. GM 378. Mladenov 569. Korsch, 
ASPh 9, 665. Mikldsie 288. Skoljic* 548. 

sandzija f (Vuk, Sarajevo, Otok, Slavonija, 
Srijem, Kralje, Turska Hrvatska) »probadi, 
prosadi, pretisci, protislk. Turcizam (tur. 
sanci »prsna bol«). 

Lit: ARj 14, 613. Skoljic* 549. 

sani f pi. po deklinaciji i, pi. t. kao kola, 
slov. sani — sane f (sjeverozapadna Hrvatska, 
Slavonija, Podravina) = saoni f pi., gen. 



201 



santizan 



saoni = sone (Podravina) = saone (srednja 
Slavonija, Kralje, Turska Hrvatska) = savne 
(Mikalja), sveslav. i praslav. *sam, »Schlitten«. 
Deminutiv na -bka sanjke = sanke (Kosmet) = 
sance (Bjelovar), na -ice sadnice f pi. = sonice 
(Podravina) = samce (Podravina, Kosmet) = 
savnice (Mikalja), odatle denominai na -ati 
sdnkati se (is-), sanjkati se, -am, (metafora) 
nasanjkati nekoga (Orahovica) »prevariti, na- 
samariti«. Pridjev na -bn potvrden je samo u 
polj. jeziku droga sanna, kod nas u poimeni- 
cenju na -ik sanik, gen. -ilea (Stulic) = saomk, 
gen. -ika = savnik (Mikalja) = na -in + -be 
(-in od augmentativnog sufiksa -ina) — sdninac, 
gen. -inca (Velika) = samnac, gen. -inca (ZK, 
Podravina) = saoninac = (s disimilacijom 
H — n > I — n) salinac, gen. -inca (Vuk) »1° 
utrt put za saoni, Schlittenbahn, 2° snijeg 
preko kojeg mogu dobro voziti sani (ZK)« = 
augmentativ na -ina sanina (Susnjevo Selo i 
Cakovac kod Ogulina). U Kosmetu sanik 
znaci isto sto slov. saninec »u saonama onaj 
dio sto se vuce po snijegu, Schlittenkufe«. 
Protumaciti treba odakle ao = av (Mikalja) 
mjesto a. Ta se pojava objasnjava najlakse 
pridjevom *Sanbnb, koji je dao dva rezultata, 
san- kao stran < 3ieanbnb i disimilacijom 
(kao u rum. stelnita < stemnica) *salnz, naj- 
prije u poimenicenjima saonik — savnik (Mi- 
kalja). Odatle je ao prenesen i u primitivum 
saoni. Upor. za takvu disimilaciju jos sionica 
»sjenara« < *semmca (v.). Rijec sani je kul- 
turna rijec, koju posudise Madzari szdn, 
Rumunji sanie (sa -ie < -6 kao u trestle, v. 
trstika), Arbanasi saje — sanice (Gege). Bal- 
ticke usporednice lit. sdnas m, lot. sani m pi. 
pomazu objasniti postanje praslav. *sanb fo- 
netski i semanticki. Opce je znacenje baltickih 
usporednica »strana, bok, rebro«. Praslav. se 
znacenje slaze s ugrofinskim: lapski c'onne, 
vogulski sun, iz cega izlazi da su balticki jezici 
napustili to znacenje i stvorili naziv prema 
gradenju saonica. U ostalim ie. jezicima nema 
paralela. Bruckner i Iljinski vezu sa praslav. 
sam i stcslav. sanz »drace«, upor. arb. sana. 
Matzenauer uporeduje sani sa Sved. kana, 
dan. kane »male saonice s jednim konjem«, a 
saone s lit. suolys m »cursus equi, galop«, 
dijeleci tako ta dva naziva. Ni uporedenja ni 
dijeljenje nije ispravno. 

Lit.: ARj 3, 855. 7, 604. 14, 612. 613. 614. 
615. 621. 622. 623. 745. Elezovic 2, 200. 
Hamm, Rad 275, 43. Miklosic 288. Holub- 
-Kopecny 327. Bruckner 481. KZ 45, 106- 
107. 48, 170. ASPh 11, 138. Mladenov 569. 
Trautmann 298. Kalina, WuS 2, 182-185 



(cf. RSI 4, 166. 5, 255. 6, 82-85). Zubaty, 
ASPh 16, 410-411. Matzenauer, LF 19 
245. 247. WP 1, 535. 2, 600. Hirt, Indoger- 
manen 699. Suman, ASPh 30, 305-306 
Boisacq 851-852. Iljinski, IzvORJAS 23, 
2, 180-245 (cf. Slavio S, 413). GM 348. 
377. Vasmer 2, 576-7. 

sanice n (NiS) »biljka thlapsi perfoliatum«. 
Lit.: ARj 14, 614. 

sansa f (Dubrovnik, Stulic, Zore, Resetar), 
»drveni ispolac, palj«. Dalmato-romanski lek- 
sicki ostatak od vlat. *sassa, upor. tal. sessa 
1587, primitivum od sassola (Sicilija) = ses- 
sola, sttal. sdssera, s umetnutim n pred dental- 
nim spirantom. Talijanizam je sesula f (Du- 
brovnik, Cilipi, Mljet, Racisce, Potomje, 
Korcula, Rab, Bozava) »1° drvena naprava za 
izbacivanje vode, ispolac, 2° mala posuda za 
pretakanje masta (Potomje)«. Upor. slov. ses- 
Ija f (Kras, Ipava). 

Lit.: ARj 14, 616. Macan, ZbNZ 29, 214. 
Kusar, Rad 118, 24. Cronia, ID 6, 121. Ple- 
tersnik 2, 626. REW* 7881. Prati 866. 904. 

sanseg m (Vuk, Dubrovnik, Mikalja, Stu- 
lic, Belostenec) »origanum majorana, mazu- 
rana«. Upor. sanseca (Lecce) < gr. ad|xi|ruxov . 
Zamjenom docetka -eg sufiksom -one < -un 
sansun (Popovic; ne zna se gdje se tako govori) 
»valeriana officinalis*. Odatle deminutiv na -ic 
sansunic »pelin, artemisia annua«. Kao stara 
posudenica ime otoka Susak, gen. -ska, etnik 
Sujcan, Sansagus (844) u doba hrvatske na- 
rodne dinastije, tal. Sdnsego, etnik Sansegotto 
(sufiks -otto < gr. -OTnc,) > sansigSt m 
(Bozava) »vrsta grozda«. 

Lit.: ARj 14, 616. 617. Skok, Slav. 46. 
ZRPh 54, 491. REW* 7565. Rohlfs 1917. - 

santa f (Vuk, Posavina, Slavonija, Srijem, 
Backa) »plasa leda koja plovi po rijeck. 

Lit.: ARj 14, 617. 

santiz m (1380, Modrus, 1423: pred popom 
Ricem, santizom hasklm; Omisalj, Vrbnik) 
»svecenik koji upravlja gospodarstvom koje 
crkve«. Prezime Santizic (Klis, 1506). Od 
sttal. santese, srlat. sanctensis < sanctus »svet«. 

Lit.: ARj 14, 617. DEI 3335. 

santizan m (Rab) »ime velikom krijesu, 
vatri«. [Usp. mlet. 5. Zuane (24. VI) »ivanjski 
krijes«]. 

Lit.: ARj 14, 617. Kusar, Rad 118, 27. 
Rosdmam 932. 



santrac 



202 



sapun 



santrac, gen. -aca m (Vuk, ~ od bunara) 
= santrac, gen. santraca (Kosmet) »1° kvadrat 
od hrastove ili bukove grede na koji se 
stavlja kamen, 2° sanduk od dasaka ili supljeg 
kamena, koji sluzi kao ograda na bunaru, 3° 
(metafora) platno karirano debelom osnovom 
ili prutkom (Srbija, Makedonija, Krusevo, 
Crna Gora)«. Na -//.■ santraclija (Kosmet) 
(bosca) tkana sa sarama kao na sahovskoj 
tabli« = santraclija »kosulja«. Balkanski tur- 
cizam perzijskog podrijetla (perz. sadreng 
»sahovska tabla« > tur. sajnjtranf »sahovska 
tabla«, prema tome balkanska su znacenja 
metafore) iz terminologije oruda: bug. santrac. 

Lit.: ARj 14, 617-18. Elezovic 2, 378. 
Mladenov 569. Skoljic* 549. 

santumna f (Rab) »lijek protiv glista« = 
santonin »biljka artemisia maritima«. Od tal. 
santonina, ucena rijec obrazovana s pomocu 
sufiksa -in (njem.) = tal. -ina, fr. -ine, 
koji se cesto upotrebljava u ucenim nazivima 
za lijekove, od galskog etnonima Santanes. 

Lit.: Kusar, Rad 118, 19. DEI 3335. 

santura f (Kosmet) »muzicki instrumenat 
slican tamburi«. Balkanski turcizam arapskog 
podrijetla (ar. santur > tur. santur »vrst 
kanona«) iz terminologije glazbala: bug. san- 
lar »Art Pauke«, arb. samtur »Ein Saitenin- 
strument«. 

Lit.: Elezovic 2, 201. Mladenov 569. Doric 
346. GM 378. Skoljic* 549. 

sap m (Vuk, ~ od nad&aka, topuza) »drza- 
Ije, drzalo, drzalica« = sapa f (Bella, Stulic) = 
sape, gen. sapa f pi. (Makarsko primorje) 
»drzalica noza«. Kako sapi, gen. sapif pi. (Vuk, 
Kralje, Turska Hrvatska; pi. t. kao krsta, 
slabine itd.) »u konja straznji dio hrpta blizu 
repa« ide po deklinaciji /, bit ce etimologijski 
druga rijec. Odatle augmentativ na -ina sapina 
(Istra). Na -iste (tip toporiste) sapiste n (na- 
rodna pjesma) »drzak od topuza«. Denominali 
od sapi na -iti nasapiti se (Bella, Stulic) »uz- 
jahati na sapi« prema impf, na -va- nasapivati 
se (isti), podsapiti, podsapim (objekt kljuse) 
(Piva-Drobnjak) »metnuti ispod sapi podre- 
menicu tovarnom kljusetu da mu ne bi, kad 
ide niz stranu, samar spadao sa vrata«. U 
znacenju »drzak« sap je balkanski turcizam 
(tur. sap): bug. sap »Axtstiel«. Rum. sapa 
»Kruppe des Pferdes« je posudenica od hrv.- 
-srp. imenice sapi i. Pretpostavlja prijelaz iz 
deklinacije / u deklinaciju a. U torn znacenju 
ne moze biti posudenica iz turskog, jer ni 



jedna imenica posudena iz turskog jezika ne 
ide po deklinaciji /'. 

Lit.: ARj 7, 604. 14, 624. 626. 628. Vu- 
kovic, SDZb 10, 398. Doric 346. Tiktin 1362. 

sapa f (Hrvatsko primorje, ZK, Istra, 
Slavonija, hrv.-kajk., slov.) »dah, para«. De- 
nominal na -ati sapati, -am impf. (16. v.) 
»pustati dah«. Prema Briickneru u vezi je s 
praslav. onomatopejskim glagolom sopiti, -im 
(v.), s prijevojem duljine o > a, koji se nalazi 
u polj. sapac, ces. sapati (se) (roz-) »se couroucer, 
s'attaquer a«, lit. sapas. V. i sipati. 

Lit.: ARj 14, 624. Holub-Kopecny 345. 
Bruckner 481. 

saparina f »biljka smilax medica«. Cini se 
da je u vezi s radix sarsaparillae (Pancic). 
Lit.: ARj 14, 624. 

sapog m (16. v.) = sapoga f (17. v.) »cipele, 
postole, cizme«. Stcslav. sapog 6 i u rus. sapog 
»Stiefel«. [Usp. mong. sah »Schuh«, mandz. 
sabu »isto«]. 

Lit.: ARj 14, 631. Vasmer 2, 578. 

sapsara f »neka biljka, cvijece, cvijet koji 
se rasaduje« = na -ovina sepsarovina (oboje 
potvrdeno za Otok, Slavonija) »isto«. 

Lit: ARj 14, 633. 858. ZbNZ 2, 278. 

sapun 1 , gen. -unam (15. v.. Vuk, Galicnik) = 
sapun, gen. -una (ZK, hrv.-kajk., Rab, Bo- 
zava, Vodice, Kosmet) = (e > o) sopun = 
(P > /) sofun (18. v., Slavonija, Hercegovina, 
Brotnjo) = sa/un (donja Podravina). Taj 
kulturni romanizam zastupljen je samo u 
juznoslavenskim jezicima. 'Slav, je naziv 
milo, midlo. Balkanska je rijec: rum. sapun 
(Banat, Erdelj), sopon, -un (Banat, Muntenija, 
Moldavija), stcslav., bug. sapun, arb. sapun, 
sapua, -oi (Gege), ngr. oaitouvi., tur. sapun, 
sabun, madz. szappan. Lat. sapo, gen. -onis, 
krc.-rom. sapaun, tal. sapone. Izvedenice: 
na -ar < lat. -antu sapunar, gen. -dra, sapu- 
narev (-ov), sapunarski = na -dzija sapun- 
dzija m = safundzija, -dzijin, sapundzinica, 
-dzijinski. Pridjev na -jav sapilnjav, sap unski. 
Na -ica sapunica »pjena od sapuna«, na -jaca 
sapunjaca »1° .voda, 2° biljka«. Na -ka sa- 
punka »biljka«. Na -icar safunicar »bosanski 
vez na jastucnicama«. Deminutiv sapunii. De- 
nominal na -iii sapuniti, sapimtm (Vuk) (na-) 
= na -ati sapunati, -am (Lika, Vodice, ZK) 
(na-, po-), -jati sapimjati (Srbija). Slozenka 
rdki-sapun (Vuk) pored rakli-sapun — rakli- 
sapun (Kosmet) = rakli-safun »mirisljiv sa- 



sapun 



203 



saradza 



pun za umivanje, za pranje rana, krasta«. Prvi 
dio sadrzi ar. raiha »miris« (unakrsteno sa 
raki, v. i pod rakija. U juznoj Dalmaciji postoji 
oblik, koji potjece zacijelo iz dalmato-roman- 
skoga, s umetnutim / (upor. gask. sablun, 
savio), koje potjece od sabulum (v.). Unakr- 
stenje sapo i sabulum nastalo je zacijelo odatle 
sto se pijesak mijesao pri pranju: sapiun, 
gen. -una (Vuk, Dubrovnik) »vrst sapuna za 
pranje« = sapiun, gen. -una (Zrnovo, Po- 
tomje, Lumbarda). 

Lit.: ARj 7, 605. 10, 898. 14, 463. 630. 
634. Ribaric, SDZb 9, 189. Belie, Galicnik 
247. Hamm, Rad 275, 22. Elezovic 2, 166. 
541. Kusar, Rad 118, 22. NVj 3, 337. REW* 
7589. GM 378. Tiktin 1363. Mladenov 569. 
JllUoiic 288. Korsch, ASPh 9, 665. DEI 3337. 

sapun 2 , gen. -una, -una (Istra), deminutiv 
sapunica f (Vodice) = sapun m (17. v., Vodice, 
Vrbnik, Rijeka) »velika motika, masklin, trno- 
kop, budak« = sapon, gen. -ona (Buzet, 
Sovinjsko polje) »motika« = capun, gen. -una 
(Vuk, Crna Gora, Sutomore) = capun (Bo- 
zava). Slov. sapon (Kras) pored capin, cepin. 
Od tal. augmentativa na -one zappone, od 
zappa (furi, sape) > capa f (Vuk, Crna Gora) 
»motika«, ilirskog podrijetla. S promjenom 
sufiksa (prema masklin) capin (tako je slov.) 
»sluzi u sumi za valjanje balvana«, cepin (Bosna, 
Hrvatska, Slavonija) »planinarski stap«. Za- 
mjenom sufiksa -one sa -ica ili nas deminutiv 
od capa: capica (Crna Gora, Bar, Maini, 
Crmnica) »trnokop«. Rijec je postojala u 
balkanskom latinitetu, kako dokazuje rum. 
sapa, odatle ukr. sapa, arb. na lat. -ata sepate. 
Ngr. xadjta, x^ajti je talijanizam kao i tursko 
capa. Varijacija s sa c = J (tal.) karakteristicna 
je za hrv.-srp. i tal. narjecja. Ovamo ide jos 
prosapina (Srbija) »jama koju voda nacini, 
oticuci sa planine« (nas prefiks pro- i nas 
sufiks -ina). Iz rum. je toponim Sapdtura 
(Srbija ?) < rum. sapdtura »Ausgraben«, od a 
sapa. Ovamo jos mozda pf. capnut »stati no- 
gom«, koje Kusar stavlja uz tal. zappare. 
Bit ce prije ekspresivna rijec. Upor. arb. 
cap »Kramp«, du capa (Ulcinj) i Sappa, to- 
ponim u srednjovjekovnoj Albaniji. 

Lit.: ARj I, 755. 12, 398. 14, 634. Pletersnik 
1, 74. 80. 2, 460. Ribaric, SDZb 9, 189. Crania, 
ID 6, 124. REW* 2232. 9699. Prati 1060. 
GM 382. MikloSic 27. SEW 1, 121. Matzen- 
auer, LF 19, 247. 

sapur m (15. v., ali ribe ali ini sapuri, 
glagoljski spomenik) »miris, tek, slast, ukus« = 
savur, gen. -lira m »miris« (od mlet. savore) = 



sapur, gen. -lira (Dubrovnik) »isto«, od tosk. 
sapore ili iz dalm.-rom. < lat. sapor, gen. 
-oris. Part. perf. kao pridjev samit (Bozava) 
»saporito«, krc.-rom. savorait. [Usp. i pod saurj. 

Lit.: ARj 14, 636. 750. Starine 23, 147. 
Budmani, Rad 65, 166. Crania, ID 6, 119 
REW* 7590. 

sara f (Vuk, Vojvodina) = saora (Virje) = 
•iar f (Varos kod Broda) = sari f (ZK, pri- 
jelaz iz deklinacije a u deklinaciju i, neobicno 
kod madzarizama; pi. kao ciz/ne, jer su u 
dvoje) »1° usmina u cizme, 2° cijev oko stab- 
ljike (Crnogorac)«. Ovamo ide i sare f pi. 
(Ivankovo, Slavonija) »cest koja drzi stroj (= 
tkalacki stan), a sastoji se od 4 daske«. De- 
minutiv na -ice: sarice f pi. (Virje) »na tkalac- 
kom stanu, na kolima«. Nalazi se jos u slov. 
i ces. jeziku. Ide u istu kulturnu sferu kao i 
cizme (v.). Od madz. szdr »Rohr, Schaft«, 
femininum na -a kao i ostali madzarizmi: 
bitanga, Kikinda < Kokond. Joki veze s tim 
izvorom i alb. saruge. 

Lit: ARj 14, 636. 648. Jokl, UJb 7 (cf. IJb 
13, 167). 

sarabaita m (Belostenec, Dalla Costa) »re- 
dovnici koji su zivjeli zajedno bez odobrenja 
crkvenih vlasti«. [Isto sto sarbuita (14. v.). Od 
crkv.-lat. sarabaita < hebr. sarab »ribelle«]. 

Lit: ARj 14, 637. DEI 3338. Mazuranic 
1287. 1422. dod. 9. Starine 31, 273. Malie, 
Jezik najstarije hrvatske pjesmarice, 1972, 60. 

Sarac, gen. -aca m (Vuk) = sarac (Kosmet) 
»1° sedlar, 2° prezime«. Pridjev na -ev i -ski 
sardcev, saracki. Na -nica saracnica (Kosmet) 
»sedlarska radionica i prodavaonica«. Balkan- 
ski turcizam arapskog podrijetla (ar. serg > 
tur. narodski sarac) iz zanatske terminologije: 
rum. saradu »Sattelknecht am Hofe des Pascha«, 
bug. sarac, arb. seref »sedlo« (pored shale), 
serefxht pored shaletar. 

Lit: ARj 14, 637. Elezovic 2, 202. GM 381. 
Korsch, ASPh 9, 667. Skoljic 549. 

saradza f (Vuk, Srijem, BiH, Lika) = 
saradza (Kosmet) »1° srdobolja, dizenterija, 
2° konjska bolest, sakagija, 3°, skrofule«. Na 
-ika (sufiks za biljke, ovdje zamjena turske 
imenice na -ot »trava«) saradzika f »nekakva 
trava kojom se saradza lijeci« < tur. stracaotu 
»scrofulaire«. Ovamo zamjenom turskog su- 
fiksa -ca na -andja (v.) sarandja f (Ijekarusa, 
Medie) »isto«. Balkanski turcizam (tur. straca) 
iz turske medicinske terminologije: bug. 
saradza, pridjev na -liv saradzaliv, arb. saraxhe 



saradza 



204 



sargija 



f (Gege) »geschwollene Driisen, Skrofeln«, eine. 
sarageae f. 

Lit.: ARj 14, 639. 643. Elezovic 2, 203. 
GM 379. Pascu 2, 161, br. 926. Skoljic* 549. 

saraf m (Kosmet) »1° mjenjac, 2° prezime 
(upor. bug. Sarafov), 3° toponim (u pl.)«. 
Na -luk: sardflbk m (Kosmet) »mjenjaceva 
zarada, agio«. Balkanski turcizam arapskog 
podrijetla (ar. sarraf) iz monetarne terminolo- 
gije: ram., bug. saraf (in), arb. sarraf, ngr. 
crapdqrnc,. 

Lit.: ARj 14, 638. Elezovic 2, 541. GM 379. 
Mladenov 569. Pascu 2, 160., br. 923. 

sarahor m = saraor »kulucar« = saraori 
m pi. (18. v., Vuk, narodna pjesma) »1° koji 
rade drum, 2° argati (Kacic), 3° brojenica 
(narodna pjesma)«. Kol. na -ija sarahorija f 
(16. i 17. v., Mrnavic, Karnarutic) »rod vojske, 
tobdzije«. Toponim na -be u pi. Saraorci 
(selo). Na -ina saraorina f »posao, radnja 
saraora«. Balkanski turcizam (tur. salahhor = 
serahhor = silahhor) : rum. salahor »Fronbauer, 
Taglohner«. 

Lit.: ARj 14, 639. 644. Tiktin 1354. 

saraj, gen. -aja m (Vuk) = pi. t. sardji 
(narodna pjesma) = seraj (Gundulic) = 
saraj, gen. -aja (Kosmet) »1° dvor, palaca, 
2° zgrada u kojoj su turska nadlestva, 3° 
toponim (prema turskom Bosna-Seray, danas 
Sarajevo)'*. Na -ka sarajka f »1° pokrivac kup- 
ljen u Sarajevu, 2° bedevija koja se zove i 
saraj-bedevija, 3° koza« = na -kinja sarajkinja 
»uzda kupljena u Sarajevu«. To su upravo 
izvedenice od imena bosanskog glavnog grada, 
od kojega je pridjev bio nekada i danas je 
jos u Travniku sarajski (17. v.) = sarajevski 
(17. v.) i m na tursko -li Sarajlija (Vuk, 17. v., 
takoder prezime) = Sarajlija (Kosmet) = 
Serajlija Mujo (narodna pjesma), pridjev 
serajlijin j sar- < tur. Sarayh »iz Sarajeva« = 
Sarajac, gen. -jca. Odatle Sarajli (upor. 
Sarajli Ilija (narodna pjesma, prezime na -ic 
Sarajlic), indeklinabilni pridjev sarajli-kula, 
na -ika sardjlika (Vuk, uzicka nahija) »jabuka«. 
Noviji je femininum Sarajevka prema m 
Sarajevac, gen. -evca mjesto Sarajlija. Bo- 
sanski glavni grad dobio je suftks -evo kas- 
nije, kad je trebalo razlikovati apelativum od 
toponima. To se dogodilo najprije u pridjevu, 
gdje je trebalo razlikovati, npr. sarajska ruza 
»ruza koja pripada dvoru vladarevu, pasinu, 
itd.« od sarajevske rule »ljepotice, djevojke«. 
To se razlikovanje u pridjevu moglo lako 



uciniti prosirenim sufiksom -evski (upor. 
kraljevski prema starijem kraljski, koji se vise 
ne govori). Iz pridjeva sarajevski apstrahirao 
se novi primitivum Sarajevo, koji je zamijenio 
starije istoznacno Saraj. Ne treba tumaciti 
taj sufiks iz turske sintagme Seray ovasi 
»Sarajevsko polje«. Balkanski turcizam per- 
zijskog podrijetla (perz. saraj > tur. saray) 
iz turske terminologije gradevinarstva: rum. 
sarai = serai, sarailie / ser- i »Blatterkuchen« < 
tur. serayh pitasi, bug. sarai, arb. saraj »Palast«, 
ngr. accpdt = aepdyt, cine, sdrae f »palais, 
palais de justice, tribunals 

Lit.:- ARj 14, 639-42. Elezovic 2, 202. 
541. GM 379. Mladenov 569. Lokotsch 1842. 
Tiktin 1365. Pascu 2, 161., br. 925. Korsch, 
ASPh 9, 668. Skoljic* 550. 

siirak, gen. sarka m (Dubrovnik, Perast, 
Ston, Muo: fanfan je vrsta sarka, sarku je 
slican kantor) = sdrag, gen. sdrga (Rab) = 
sdrag (Budva, »zivi pri kraju«) — sarzg (Krtole 
»plosna riba«) = sarg (Hektorovic) = sdrag, 
gen. sarga (Split, Korcula, Racisce, Hrvatsko 
primorje) = serag (Bozava) = serg (Vrbnik, 
krc.-rom.) = sargo (Malinska, talijanizam), 
pi. sdrgavi (Sutomore). U femininumu (s 
umetnutim a u penultimi kao u juznoj Ita- 
liji) saraka (Dubrovnik, 14. i 15. v., takoder 
prezime od 14. v.; Skadarsko jezero) = saraga 
(Vrbnik; Kosmet, »dobavlja se iz Skadra)« = 
cardga (s clanom, Ulcinj, arb.) »ukljeva«. 
Arb sdrage »Sardelle«. Ovamo ide s nejasnim 
sufiksom sargac m (Kolombatovic) »morska 
riba arkaj (v.) ili ovcica, pagelius mormyrus«. 
Sufiks -ac moze biti nas -be ili tal. -aceus > 
-azza, -accio. Moze biti dalmato-romanski 
leksicki ostatak od lat. sargus < gr. accpyoc, 
»sparus sargus« = mujil »salmo«. 

Lit.: ARj 14, 639. 642. 647. Cronia, ID 6, 
120. Elezovic 2, 541. ASPh 25, 436. Kusar, 
Rad 118, 18. Budmani, Rad 65, 164. REW 3 
7605. Matzenauer, LF 19, 247. GM 379. 
Vasmer, GL 130. Skok, ZRPh 50, 526. 54,201. 

saramsak, gen. -dka m = sardnsak (BiH, 
Mostar) »cesnjak«. Turcizam (tur. sanmsak, 
sarmisak) iz botanicke terminologije. 

Lit.: ARj 14, 643. Skok, Slaoia 15, 490., 
br. 665. Skaljii* 550. 

sardanica f »seva«, na -lea sardanicica 
(Bella, Stulic) »isto«. Hirtz nema. 
Lit: ARj 14, 645. 16, 234. 

sargija f »1° dolmadzik (Banja Luka)« = 
sargija (Kosmet) »2° vrsta sala od pamuka 
(Mostar), 3° korice od sablje (narodna pjes- 



sargija 



3)5 



saruk 



ma)«. Turcizam (tur. sargt »povoji, Verband, 
Binde«, od istog glagola kao i sarma N.I, od 
sarmak »povijati«) iz terminologije obicnog 
zivota. Glede sufiksa -gi v. calgija, salgija, 
burgija, bickija, cesagija, uzendije, vergija. Usp. 
i pod sagrlla. 

Lit.: ARj 14, 647. Skok, Sldvia 15, 490., 
br. 666. Deny § 668. Skoljic* 542. 

sarhos m = sdrhos (Mostar) = saros po- 
red saro! (Banja Luka, Kosmet) »pijanica«. 
Na -luk saroSUk m (Kosmet) »pijanstvo«. 
Augmentativ na -ina sarosina m (Bosna), 
pridjev saroski. Slozenica saros-kardnfil (Kos- 
met) »vrst cvijeca (v. karanfd)«. Balkanski 
turcizam perzijskog podrijetla (perz. sintagma 
sar »glava« + pridjev hos »prijatan«, v. hosaf 
hosdeldum, tur. sarhoj) iz terminologije obicnog 
govora: cine, saraos »ivrogne, soulard«, sa- 
raosliche i »ivresse«. 

Lit.: ARj 14, 648. 651-652. Elezovic 2, 
541. Skok, Sldvia 15, 491., br. 668. Pascu 2, 
160., br. 905. 906. skoljic" 550-51. 

sariluk m (Sarajevo) »zuta bolest, zutica«. 
Turski apstraktum na -luk od pridjeva san 
»zut« (tur. sanlik). Taj dolazi u slozenici 
sari-sabor = (s disimilacijom r — r > I — r) 
sali-sabor m »biljka aloj« < tur. san-sabir 
»Aloe«. Ovamo mozda i sarlaisati, -se (na- 
rodna pjesma) impf, »svjetlucati«. Glede -laisati 
upor. rahatleisati. 

Lit.: ARj 14, 538. 
511. 551. 



649. 651. Skoljic* 



Sariak m, oronim, gorski ogranak, hrbat, 
nad Pirotom (Srbija). Toponomasticki tur- 
cizam, prema Milicevicevu misljenju od 
Isarlak (glede gubitka t- upor. Zvornik) < 
hisarbk, rasiren turski toponim u znacenju 
»gradiste«, od tur. isar »Festigung«. Upor. 
Hisarhk, mjesto nekadanje Troje. 

Lit.: ARj 14, 649. Skoljic* 551. 

sarma f (Vuk) = sarma (Kosmet) = 
salma (Gradiste, zupanjski kotar), danas 
opcenit turcizam na cijelom podrucju, »isjec- 
kano meso zavito u listove od vinove loze ili 
kiselog kupusa«. Balkanski turcizam (tur. 
skraceni infinitiv sarma »zavijanje«, od sarmak 
»oviti, saviti«, v. sargija) \z kulinarske termi- 
nologije: rum. sarmatie), deminutiv sarmd- 
luta, bug. sarma, cine, sarma, ngr. oapiadc,. 

Lit: ARj 14, 649. Tiktin 1367. Mladenov 
569. Pascu 2, 161., br. 927. skoljic* 551. 



sarin a rid a f (Baosic, Bijela) = sarmanda 
(Boka, Stoliv) »bukva sareno-zelena, menola 
(Bokelji je love na cetiri poste: Bijela, Pijesak; 
pod Tomanovica; Plavda, Lepetane; Vodice 
pod Baosica; i to, samo u aprilu i maju; 
nije dobra, tesko omrsavi)«. Upor. samarita 
(Catanzaro) »cantharus linealus«, mlet. marida, 
mandola. Od gr. akuzativa ouapk;, ngr. aua- 
p(5a. Slovinac potvrduje iz juzne Dalmacije 
samar = samar, »velika gera sto se zimi hvata, 
bez docetka -ida smaris alcedo«. Dalmato- 
-romanski leksicki ostatak iz ribarske termi- 
nologije grckog podrijetla. 

Lit: ARj 14, 559. REW* 8049. Rohlfs 
2004. Matzenauer, LF 19, 244. 

saroksa f = sarohsa (17. i 18. v., Dubrov- 
nik, Slavonija) »smola, paklina«. Pridjevi na 
-651 > -an, -av i -ast saraksan, f -ana, -na 
itd. Denominai na -iti saroksiti »mazati torn 
smolom«. 

Lit. : ARj 14,650. Putanec, Cakavska rie 2,15. 

sarp (Kosmet), indeklinabilni pridjev (Uz 
sirce") »ljut, ostar«. Balkanski turcizam (tur. 
sarp) iz oblasti obicnog govora: bug. sarp 
»isto«. 

Lit: Elezovic 2, 541. Mladenov 569. 

sartije f pi. (Bozava, Mljet) = sortige 
(Racisce, Hrvatsko primorje), obicno pi., 
rijetko sing, saruja, soniga (Senj), »nategnuti 
konopi koji ucvrscuju (drze) jarbuo, katarku«. 
Od tal. sartle f pi. < gr. e^copxta > lat. 
exartla. 

Lit: ARj 14, 651. Skok, Term. 143. Cronia, 
ID 6. Macan, ZbNZ 29, 213. REW* 2940. 

sartur, gen. -ura m prema f sarturica 
(Rab, Bozava) = (disimilacija r — r > I — r) 
saltur m (Cres), sartora f (Milna), sarta f 
(Dubrovnik, Cavtat prema tal. sarta) = 
sarta — sarturica = sartorela, sarturica po- 
red salturica (Sibenik) »krojac (krojacica)«. 
Od tal. radne imenice sartore (od lat. kosog 
padeza) = sarto m (od lat. nominativa sartor, 
prema disimilaciji r — r > r — 0) prema f 
sarta, na lat. -or, gen. -oris od part. perf. sartus, 
od sarcire. Oblik sartur moze potjecali od 
dalmato-romanskog . 

Lit: ARj 14, 545, 651. REW* 7614. 

saruk m (Vuk) »turban, calma«. Augmenta- 
tiv na -ina sarmina (Vuk, narodna pjesma). 
Na -at: sarukas »onaj koji nosi saruk«. Vjero- 
jatno (sa » > a upor. kazlar, v.) na -// saraklija 



saruk 



206 



satan 



m (Bogisic, narodna pjesma., jedina potvrda) 
»neki od turske vojske«. Turcizam (tur. sank, 
od sarmak, v. sarma, »ono sto se ovija«) iz 
terminologije odijevanja. Glede turskog su- 
fiksa -ik upor. -bozuk u slozenici basibozuk, 
jazuk, buljuk, besika, karisik. 

Lit.: ARj 14, 642. 651-52. Skaljic* 551. 

sarum (Vuk), u pripjevu narodne pjesme: 
ja podranih jutros ratio, aj sarum didi bre 
(varijanta, iskvarena: aj ridi sarum del). 
Lit.: ARj 14, 652. 

sarun m (Vranjic kod Splita) = sarun 
(Muo) = sarun (Bozava, sarun se lovi na 
udice) »acciuga, sardon« = shun, -una (Budva, 
Dubrovnik) = strun, gen. -una (Senj) = 
sntir (Lastva) = injur, gen. injura (Perast, 
okolica Mula, Korcula, Mljet, Racisce, Bi- 
jela, Smokvica »vrsta plave ribe«. Dalmato- 
-romanski leksicki ostatak od vlat. *surone 
(Dubrovacki statut sum, gen. -onu, nenagla- 
seno u > 5 > a i iscezlo u *sbrun > sarun 
u metatezi *snur > snur > snjur). Oblik sirun, 
sirun predstavlja disimilaciju o — u (o) > 
*seron > sirun. Bit ce lat. izvedenica na -o, 
gen. -onis od grckog naziva za morsku ribu 
accOpoc,, oavpa, koji postoji u juznoj Italiji. 
Prijenos je od oavpa »zelembac« na morsku 
ribu. Odatle savar, gen. -vra, Savar, toponim na 
Velom otoku te sum, sur (Bazioli), suvar (isti). 
Glede alternacije au — 6 > u — 6 upor. 
ugursuz. Upor. sura i (Malinska) < tal. sum, 
sduro. 

Lit.: ARj 14, 652. Macan, ZbNZ 29. 208. 
Skok, Slav. 118. Isti, Term. 51. REW 7627. 
8357. 7626. Rohlfs 1920. Bazioli, Morsko 
ribarstvo 15, 7-8, 14-15. DEI 3674. 

sarva m (Bastaji) »ime vola«. Od madz. 
sarv »rog«. Docetak -a kao u bitanga. Ovamo i 
sarvas m (Otok, Slavonija, Bruvno, Lika, 
Sv. Petar, Ludbreg) »1° ime domacih zivo- 
tinja (konj, vol, krava), 2° toponim (selo, 
Osijek)«. Od madz. szarvas »jelen«. 

Lit.: ARj 14, 652. 

sasa f (Vuk, narodna pjesma, Pancic, akce- 
nat kao u hipokoristiku, upor. ces. sasanka) 
»biljka anemone, Pulsatilla pratensis, dje- 
dovec, sukundeka (upor. s posljednjim sino- 
nimom rum. dedifei, od dedb)«. Hipokoristicki 
akcenat upucuje na sase (3. 1. sing, od sati < 
usati »sisati«). 

Lit: ARj 14, 653. 694. Tiktin 517. Holub- 
-Kopecny 327. Machek, CSR 47. Duridanov, 
Melanges Lehr-Splawinski 81 — 86. 



Sasiiib, pi. Sasi (-in je kao u Srbin, v.) 
(1240—1272, Dusanov zakon, Kresevska kro- 
nika 15. v.) = danas Sas (bez individu- 
alnog sufiksa, Novo Brdo, Srbuljica, 16. v.) 
»1° Saxo (upor. danasnje Saksonya pored 
Saska), 2° (bug. apelativ) rudar«. U ceskom i 
poljskom jeziku kao i rumunjskom Sas i u 
madzarskom szdsz (13. v.). Rudari u staro- 
srpskoj drzavi nose nasa imena: Sasinb Ino- 
sevicb i Kraislav. Prezime u Dubrovniku Antun 
Sasin (16. v.), slicno Toloje Sasinovic (Decanski 
hrisovulj). Toponim Sasina (Sanski Most), 
Sasinovb studenbc 1348 (meda katunu Drago- 
Ijevcima). Pridjev na -/ sas (crbkva sasa u 
Novom Brdu, 16. v., Srbuljica 16. v.), odatle 
je i u sasbkyj (Svetostefanski hrisovulj, 14. v..). 
Za pridjev saski koji se danas govori, nema 
starih potvrda. Znacajan je prijelaz s < ks, 
koji se nalazi i kod Rumunja i Madzara. 

Lit: ARj 14, 653-656. MaSuranic 1288. 
Dorii 346. 

sasiti, -im impf, (hrv.-kajk.) »taziti, blaziti, 
umirivati«. Pridjev na -Ijiv sasljiv (Belostenec). 

Lit: ARj 14, 657. 659. 

sasluk m (Bosna, narodna pjesma) »biljka 
lathyrus tuberosus«. [Od tur. sazhk »trscak«]. 
Lit.: ARj 14, 658. Skoljic 551. 

sat m (Vuk) = sat (Kosmet) = sat, gen. 
sati f, praslav. sals, »ravak«. Habdelic ima 
sit, koje nije potvrdeno ni u jednoj drugoj 
slavini. Deminutiv na -ic satic (Vuk). Kol. 
na -je sace n (Vuk), s pridjevom odatle na -bn 
sacan (Mrnavic). Taj je mogao nastati i kao 
obratan govor od f *satna, prema kutnja = 
kucna. Na -ina satina i (Belostenec) = setina 
(Varos kod Broda, Prigorje), odatle kol. na 
-je satinje n = satine i pi. (ZK). Samoglasnik 
a je nastao od velarnog poluglasa s: upor. 
stcslav. 5Eh, slov. set, bug. sat, rus. sot. Hrv.- 
-kajk. sit pretpostavlja praslav. prijevoj du- 
ljenja *sytb. Ne postoji ni baltoslav. ni ostale 
ie. usporednice. Iljinski izvodi praslav. sztz iz 
onomatopejske izvedenice *bs-Ttt 

Lit.: ARj 14, 691-92. Miklosic 335. Iljinski, 
RFWG1, 253-259 (cf. RSI 3, 335). 

satan m (Zica otaca, hebrejski oblik) = 
satana (16. v., u apokrifima sathana, bug. 
satana, rum. satana prema gr. na -ccc,) = 
satands (1586, Bernardin, Marulic), satana- 
jilo (pogrdna rijec obrazovana prema Mi- 
hajilo). Pridjevi satanasov, satanski, slov. 
satan m, deminutiv satancek, gen. -ika, ia- 



satan 



207 



tonski »vrag«. Knjiski oblici od hebr. satan 
»neprijatelj« prekogr. 2axav,ZaTavac, i Vulgate 
i Sv. pisma novog zavjeta, internacionalna 
rijec. Pucki oblici pokazuju zamjenu a > o u 
naglasenom i nenaglasenom polozaju (tip 
Mosor, Kotor) vec u najstarijim potvrdama u 
hrv.-srp., stcslav., slov., sties, i ukr. jeziku. 
Prema Kiparskom ta se zamjena nalazi svuda 
kuda su dopirale grcke misije: sotona, vok. 
sotono (Vuk, Dubrovnik, Zore) = sotona 
m (Vodice) = sotona (Kosmet) poklapa se sa 
oaTcivdc; (-ccc, hipokoristicki grcki sufiks u 
Novom zavjetu). Pridjevi sotonin, sotonski. 
Na -jak sotbnjak, gen. -aka »(saljivo) davolan, 
vragolan, vragulin«. Oblik sotona nalazi se u 
stcslav. i u bug. sotona. Ovamo i selo i ime 
plemena u Crmnici Satanici (od 15. v., Vuk). 
U Zadarskom lekcionara i 1496. setena s 
nejasnima a > e. Denominal na -iti preso- 
toniti pf. (Bella, Zore) prema impf, presoto- 
nivati »zavesti«. Preokrenuto eufemisticki do- 
macom rijeci supara f. Preko bosanskih mu- 
slimana usao je u jezik i arapski oblik sejtan 
(Bosna), koje je balkanski turcizam arapskog 
podrijetla (ar. saltan < etiop. sajetan): bug. 
seitan, arb. seitan. 

Lit.: ARj 11, 714. 14, 692. 876. 15,930-31. 

Elezovic 2, 287. 253. Pletersnik 2, 460. Ribaric, 

SDZb 9, 192. Miklosic 317. Vasmer, GL 
135. Mladenov 569. Kiparsky 130. Tiktin 
1370. Schwarz, ASPh 41, 129. Stender- 

Petersen (cf. Janko, Sldvia 9, 352). GM 401. 

REW 3 7615 b. Lokotsch 1867. Pratl 866. 

satara f (Vuk) = satar m (Kosmet) = 
satura (Martie) »mesarska sjekira, tezak ku- 
hinjski noz za razbijanje kostiju i sjeckanje 
mesa«. Denominal na -iti satariti, sdtarim pf. 
(Vuk) prema impf, na -va- satarivati, sata- 
rujem »gubiti« = satarisati (Palmotic, Konavli). 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
satur > tur. narodski satir) iz terminologije 
oruda: rum. satir, bug. satar, arb. sater, cine. 
satire f pored satra. Ne zna se je li istog pod- 
rijetla satar m (Crna Gora) »graja, vika na 
koga«. 

Lit: ARj 14, 692-694. 704. Elezovic 2, 
203. Tiktin 1370. Mladenov 569. Pascu 2, 
161., br. 928. GM 379. Lokotsch 1873. Ska- 
W 551. 

satin (izgovara se i saten, Zagreb, prema 
francuskom) »atlas« = (s umetnutim n pred 
dentalom) santin, gen. -ina (Kosmet) »pa- 
mucna materija od koje se gradile dimije, 
mintank. Od fr. satin < spanj. aceituni, setuni 
< ar. zaiturii < kin. Tsiatung (izvozna luka). 



Arapski naziv te luke je po puckoj etimologiji 
upravo arapski pridjev od zflit (v. zejtin). 

Lit.: Elezovic 2, 540. REW* 9596 a. Lokotsch 
2188. Gamillscheg 787. 

satir, gen. -Ira m prema f satirica, pridjevi 
salirov, satirski, knjizevni mitoloski grecizam 
(Gundulic, Reljkovic), koji nije bio ponasen; 
satira f (Vuk) (literarno-historijski termin) 
takoder je bez zamjene u jeziku, pridjev na 
-ilan satirican. 

Lit.: ARj 14, 695. 

satisfati, -am impf. (Dobretic) = satisvati 
= satisfai se (umijesanje naseg prefiksa za-, 
Bozava) »saziarsi«. Od tal. ucenog satisfare < 
lat. satisfacere, prefiks satis »dosta«. Apstraktum 
na -to od part. perf. sattsfactus satisfactia > 
satisfakcija i (latinizam prema nominativu) 
»zadovoljstina«, prema tal. satisfacijon, gen. 
-* f (Andrijasevic, latinizam prema talijanskom). 

Lit: ARj 14, 696. Cronia, ID 6, 122. 

satnjica f (1759, Dubrovnik, S. Budmani) 
»sanduk u kojem se sprema zito«. 

Lit: ARj 14, 699. 

satrast (~ pas, Zore), pridjev na -osi, 
»saren«. 
Lit: ARj 14, 699. 

satrmac, gen. -oca m (Zore) »vrst odebela 
tijesta, kao makaroni«. 
Lit: ARj 14, 700. 

sauk-basma f (BiH) »tanka basma, malo 
vrijedna«. 

Lit: ARj 14, 708. 

saul (Srbija, Milicevic), uzvik, »makni se«. 
Turcizam (tur. savul, savul-un, savul-a, varda 
varda soul, saul; uzvici kocijasa i nosaca). 

Lit: ARj 14, 709. Lokotsch 1874 (?). Deny 
str. 728. 

saur m (Rijecka nahija, Crna Gora) »1° 
neugodan zadah, 2° neugodan zadah od stare 
slanine (koja se ne da jesti)«. Pridjev na -it 
saurit (slanina, salo) »koje pregodisnji, te 
je teska i neukusna vonja« (ibidem). [Usp. 
saurit pod saptarj. 

Lit.: ARj 14, 709. 

sav, f sva, n sve pored svo (provincijalizam); 
sav prema vas dolazi u spomenicima od 15. v., 
nastade metatezom prema stcslav. b36, vbsa, 



208 



Sava 2 



vbse zbog toga sto je u femininumu i neutrumu 
u kosim padezima i u izvedenicama zamuki- 
vanjem palatalnog poluglasa b nastala nemo- 
guca pocetna grupa^>5 > fs, koja se u narjec- 
jima ukida i odbacivanjem v > /, upor. sav, 
sa, se (ZK); bez metateze vas, hrv.-kajk. ves 
ocuvao se pored f sva i n sve, tako i u prilo- 
zima vazda, usud; od f sva po analogiji 
od ovaj, onaj, taj stvoren je svoj (Slavonija, 
Dakovo, Zupanja, Vinkovci, Brod); baltoslav., 
sveslav. i praslav. zamjenicki pridjev koji iz- 
razava »1° univerzalitet : svi predmeti ili je- 
dinice zajedno, savkolik, omnis, 2° totalitet: 
jedan predmet ili jedinica u cijelosti, totus u 
romanskim jezicima«. Pojacava se turcizmom 
vazbutum (Mostar). Izvedenice imenicke: 
svatko = sagdo (ZK), svasta = svasto = 
sasto (ZK), na -ako odredeni pridjev svaki 
pored neodredenoga svak = saki (ZK) = 
seki (Vrbnik), svakoji (Crna Gora) »quisque«, 
prilog svakako, savkolik(f) = vdskolik, svdko- 
lika, svekoliko (Vuk, 15. v.), svakakav = 
sekakov, svejedno = seje(d)no (hrv.-kajk.), sva- 
kojak. Brojni su prilozi: sasve (Voltidi), posve, 
si vbsimb > sasvi'm(a) (Vuk), sdsvijem, ja 
vbsma > sasma (Vuk) > vesma, svasma (16. v., 
Dubrovcani), zevsema (hrv.-kajk.), savasvem 
pored sasvem (Kosmet) = sasvema (Voltidi); 
mjesta: svagdje = sagdi (ZK), vbscde > usud 
(narodna pjesma), svud(a), -de > svuder(orn), 
od(a)svud(a), posvuda, svukud (Vuk), ddsva- 
kud(a), odvbsaktie > od(a~)svak(a)le (Lika, 
Virovitica); vremenski: svagda(r) = svakad, 
odsvagda, s pridjevom svagdasnji pored svag- 
danji, vbsbgda > vazda; vdzde, s pridjevom 
vazdasnji (Crna Gora), s umetnutom deiksom 
-ka vazdakanji, ili umetnutim kad vazdakad- 
nji; sigdar = sigdarice (narjecje nije odredeno); 
sa ahtih mjesto -da: vazdan (Vuk), upor. ces. 
vsedni, poll powszedni, upravo »na sve dane 
osim nedjelje«; odatle vdzdanak, gen. -anka, 
pi. svedni »svagda«; vbsezde (s deiksama -ie + 
-de, upor. takozdere > takode(r) > sved 
(Dubrovnik), svede (Crna Gora), sveder (jugo- 
zapadni krajevi i knjizevni jezik) = svejer 
(cakavska narodna pjesma). Neologizam sve- 
sebica »egoizam«, s pridjevom sveseban »egoista«. 
U baltickoj grupi paralela je potpuna stprus. 
aiissa f nom. sing., lit. visas m prema f visa, 
lot. wis m prema f visa. Upor. u sanskrtu 
visu »nach verschiedenen Seiten«, vigva »jeder«, 
avesta vispa »ein jeder, omnis, quisque«. Iz- 
vedenica je od ie. korijena *ui- »auseinander«, 
koji se nalazi u sanskrtu vi, avesti vi »isto«, 
stvorena s pomocu formanta. i. Zabiljeziti 
treba jos neutrum sve u koncesivnom vezniku 



uza sve sto »premda«, koji je balkanizam: rum. 
cu toate cd i M arb. me gjithe qe, me gjit ate 
»isto«. 

Lit.: ARj S, 689. 14, 710-24. NJ\, 338. 
si. Tomanovic, IF 17, 207. Elezovic 2, 390. 
Resetar, Sldvia 11, 594. Mikldsie 398. Holub- 
-Kopecny 413. 415. Bruckner 635. Vasmer, 
ZSPh 15, 469. Trautmann 362. Mladenov 81. 
82. WP \, 312. Lorentz, .KZ37, 264-267 (cf. 
AnzJF 15, 120). Vaillant, RES 21, 171-172. 
27, 288-289. Pedersen, .KZ40, 133. Meillet, 
MSLP 11, 6-29. (cf. AnzIF 12, 304). Hamm, 
KZ 67,124-125. Otrebski, LP-2, 281. Mikko- 
la, Ursl. Gramm. 2, 178. 

Sava 1 m (14. v., Vuk), deminutiv na -ica 
Savica, pejorativni augmentativ Saviirda (Lika). 
Hipokoristici Sava, Sdvo (Vuk, 15 — 18. v.), 
na -ota Savata, Savko. Pridjev na -in Savin 
(~-ife« »svetkovina«), toponim Savina, na 
-be > -tic Savinac, gen. -nca, vrlo cesto u vezi 
s toponomastickim apelativima. Prezimena 
Sdvie, u pi. toponim, Savicevic, na -ov Savov, 
toponim Savovo. Prezime Savovic, Savkovic. 
Veoma rasireno licno ime kod pravoslavaca. 
Od Sabbas prema grckom izgovoru b. 

Lit.: ARj 14, 724. Schwyzer, KZ 61, 239. 

Sava 2 f (12. v., Zoa, 1422. Zawa), hidronim, 
pridjevi Savin, poimenicen Savinac (Daruvar), 
savski (1465, Vuk), u toponomastickim sintag- 
mama (Savski lug, Savski Potok, Savski Potes, 
Savski Mar of, Savska Ves}. Pritoci : deminutiv 
na -ica Savica (1266, kod Zagreba, narodna 
pjesma), Savinja < njem. Sann (Slovenija). 
Na -iste: Savisce (1346. Zauische), otok, rukav 
rijeke Save, narocito kod Mahova. Horonimi: 
Posavina (Reljkovic, bosanska i slavonska ~) = 
Posdvlje n (15. v.), odatle etnik Pdsavac, gen. 
-avca prema f Posavka, Posavcica, pridjevi 
posavski, posavacki, toponim Posavci m pi. 
Prezime Posavcic. Opca rijec u Vodicama 
sava »rijeka«, upor. polj. dunaj »rijeka«. U 
lat. Savus m predstavljalo je musko bozanstvo, 
u slavenskom poganstvu zensko (prema rekaj. 
Pretpostavlja se kao ilirska ili keltska rijec od 
ie. korijena *seu-, prijevoj *sou- »tekucina, 
vlaga, sok«, u daljem rasirenju *seuq-, *suq-, 
*sug-, *seup-, *seub-, od prvobitne onomato- 
peje *su-. Upor. nasu pucku etimologiju 
Drava druje, Sava suje, a kod Plinija Dravus 
Noricis violentior, Savus a Carnicis placidior. 
Turska slozenica Savamala f (Beograd) < 
Sava mahalasi »savska mahala, cetvrt«. 

Lit.: ARj 10, 899. 14, 724. 749. 728. 731. 
Ribaric, SDZb 9, 189. Kretschmer, Melanges 
Pedersen 87. Mayer 1, 297. 2, 101-2. 



savak 



209 



scat 



savak m (Vuk) = savak (Kosmet) »1° jaz, 
jaruga, zlijeb (Slavonija), 2° mali rezervoar 
cesme odakle se voda dijeli (Kosmet), 3° 
toponim«. [Od tur. savak »vodeno razvode«]. 

Lit.: ARj 14, 725. Elezovic 2, 192. Skok, 
Sldvia 15, 491. Skoljic* 551-52. 

savan; m (Dalmacija, Pavlinovic) »neka 
trava koja ima, kao simbulja, bobolj, zile 
poput krumpira«. 

Lit.: ARj 14, 725. 

savardak m (Martie, Hercegovina: stoku 
odagnale na planinske ljetne savardake) = 
savrndak, gen. -aka (Vuk, Hercegovina) »ku- 
pasta koliba, zeltartige Hfltte«. Toponim u 
pi. Savardaci (Crna Gora). 

Lit.: ARj 14, 725. 748. 

savat m (Vuk) »staklo metalno, emajl« = 
savat (Kosmet) »narocit rad u srebru nalik 
na tula-srebro« = safat (Pjevanija crnogorska). 
Na -li savath (Banja Luka, Mostar) »emajliran«, 
epitet uz tabak (v.), lenger (v.), celenka (v.), 
odatle denominal na -isati savatleisati, -eisern 
»savatom prevlaciti, emajlirati«. Balkanski tur- 
cizam arapskog podrijetla (ar. sivad > tur. 
savat »dessins noirs sur l'argent«) iz termino- 
logije filigranskog rada: arb. savat (Gege) 
»Schwarze«. 

Lit.: ARj 14, 462. 726. Elezovic 2, 192. 
Skok, Sldvia 15, 491., br. 671. Skaljii* 552. 

savi (uz svila"), indeklinabilni pridjev = 
saji (Kosmet, uz zrno, mash") — safi (Banja 
Luka) = safi (Mostar, uz budalaj »cist, suh«. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
safi) iz terminologije obicnog zivota: bug. 
safi »netto«, arb. safi »rein«. 

Lit.: ARj 14, 462. 728. Elezovic 2, 204. 
Skok, Sldvia 15, 489., br. 646. Mladenov 
569. GM 376. Skoljic- 541. 

savijest, gen. -i f, upotrebljavaju Vuk i 
Danicic, prema Budmaniju je iz ruskog jezika, 
a akcenat bi bio prema njegovu misljenju sa- 
vijest, u stcslav. stvestb, slozenica je od prefiksa 
st > sa i vestb »znanje« od vedeti »znati« i u 
cijelosti prevedenica kao i istoznacno lat. 
conscientia i njem. Gewissen od gr. auvetSna^. 
Pridjev na -bn savjestan i apstraktum na -ost 
savjesnost. Znacajno je kako je jezik stvorio 
semanticku varijaciju time sto je u prefiksu 
sb poluglas jednom zamijenjen s a, a drugi 
je put ispao u svijest »Bewusstsein«, pridjev 
na -bn > -an od sintagme bez svijesti besvjes- 



tan, besvjesna, s apstraktumom nesvijest, bes- 
vjesnost. Denominali na -iti osvijestiti se, 
onesvijestiti se. Knjizevno savjest. 

Lit.: ARj 8, 91-4. 9, 3-4. 308-9. 14, 
738-39. 17, 260-766. 

saz 1 m (18. v., Visovac, Sulek) »orascic 
lathyrus tuberosus«. Upor. rus. sazan. Odatle 
Sulekovi nazivi sazanice »calycanthinae, casko- 
vice«, sazanike »calycantheae«, sazanik »caly- 
canthus«. Mozda i sazenica f »parietaria offi- 
cinalis*, saiinica f (Orfelin) »trava agrimonia«. 

Lit.: ARj 14, 750. 753. 

saz 2 m (Kosmet) »turski muzicki instrume- 
nat, prvobitno od trske«. Na -li Saziila f, 
selo, srez nerodinski, u blizini su bare, odakle 
potok i dalje Sitnica, pritok Ibra kod Mi- 
trovice. Upor. sinonim Rogozno. Balkanski 
turcizam (tur. saz »1° rogoz, 2° muzicki in- 
strumenat«) iz muzicke terminologije: rum. 
saz, bug. saz, sazec, sazldk, arb. sas -zi m po- 
red sdze f. 

Lit.: ARj 14, 756. Elezovic 2, 194. Tiktin 
1373. Mladenov 567. GM 380. Skalflc* 552. 

sazno n (Vrancic) »puhor, favilla«. 

Lit.: ARj 14, 757. Putanec, cakavska ric 2, 
16. 

scat, sci (Baska) = scat (sc u infinitivu 
prema sci, Punat, Krk, subjekt krava, zena) = 
scali, scim (hrv.-kajk., varazdinska okolica, 
Medimurje, slov.) = (s prijevojem 6 - r) 
sicati (prema Miklosicu hrv.), sveslav. i pra- 
slav. *sbk-, bez paralele u baltickoj grupi, 
»pisati, mokritk. Suglasnik c mjesto k je kao 
u micati pored mikati. Na -lo sac m »mokraca, 
urin« = saz (Vrancic) = sec (hrv.-kajk.) = 
sac (slov.), stcslav. sbcb. Na -alo scab n »puzdra«. 
Na -alina i (Belostenec) »mokraca«, s pridjevom 
na -ost scalinosi »pun scaline«. Upor. slov. 
na- -ava scava (slov.), scavka »pisanje«. Ie. 
je korijen *selk- koji se nalazi u sanskrtu 
secate (3. 1.) »polijeva«, avesti haek, lat. siat, 
stvnjem. sihan, nvnjem. selhen, sickern; b < i 
je nizi prijevojni stepen. Ovamo ide mozda 
(po)curdt, curam (Punat, Krk, subjekt muskarac) 
»isto sto scat za zenske i kravu«, tj. *sc + ur + 
+ ati. 

Lit.: ARj 10, 899-900. 14, 424. 758. 763. 
17, 509. Miklosic 336. Isti, Lex. 969. Holub- 
-Kopecny 326. 327. 375. Bruckner 490. 545. 
WP 2, 466. Bolsacq* 370. Matzenauer, LF 
19. Pedersen, IF 5, 61. Solmsen, IF 31, 469. 



14 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



sebar 



210 



sebenj 



sebar, gen. -bra, stsrp. sebbe (14. i 15. v.) == 
slov. seber = sreber i sebar (Belostenec, Hab- 
delic, sa anticipacijom suglasnika iz drugog 
sloga), stcslav. sebrz = (s umetnutim m pred 
labijalom) sember (Reljkovic) »rusticus, kmet, 
Freibauer, gr. euteA.tjc„ u 14. i 15. v. sta- 
novnici Srbije osim plemica i pripadnika 
klera (Jirecek, Novakovic)«, isebarica (nepra- 
vilno) prema prezimenu u Dubrovniku 1348. 
Bogusa kci Mathase Sebrica. Nalazi se jos 
u ruskom sjabrb »susjed«. Prema Vuku govori 
se u Dubrovniku tezak. Pridjev na -ov sebrov 
(Dusanov zakonik); na -ski sebar ski (Bella) 
»ignobile, triviale, prost, neugladen« pokazuje 
isti semanticki razvitak kao ruslicus > fr. 
rustre, villanus > fr. vilain, njem. Tolpel od 
Dorfer. Apstrakti isto tako: sebrosl = sebroca 
(Stulic) = sebarslvo (1520) »vilainie, prostota«. 
S tim razvitkom stoji mozda u vezi i ime biljke 
»vermicularia, sedum« : sebrica i = (s nejasnim 
varijantama) sebrijez = sobrijez = soberika = 
sobrica — zebrica = sebrva, -ica (Cavtat) 
»vrsta cvijeta«. Deminutiv na -ic sebric (Mi- 
kalja, Bella). Na -njdk sebrnjak (ogulinski 
kotar) »drug u oranju kroz cijelo ljeto« jedina je 
potvrda iz danasnjeg narodnog govora. Va- 
rijanta s umetnutim m Sember m (Vuk) »covjek 
iz S'emberije (dio zvornicke nahije)«, s pridjevom 
semberski. Upor. u brodskom kotaru brijeg 
Sember. Kako je rijec oznaka staleza, kulturna, 
posuduje se. Arbanasi posudise sember »Teil- 
haber am Vieh, Halbspanner, Genosse«, Ru- 
munji umbra »Gemeinschaft«, na -ie simbrie 
»placa, mazda«, na -as simbrias, pridjev i ime- 
nica, »S61dner«, a sa simbrdlui ■ »drugovati«, 
Madzari cimbora »1° (nekada) drustvo, zadruga, 
2° (danas) Genosse, drug«. Ngr. OEUJipoc, 
»colonus«. U lit. i lot. posudeno iz ruskog 
jezika. Rus. sjabrb = sjaber, gen. sjabrd kao 
i posudenica arb. sember, rum. simbra, madz. 
cimbora dokazuju da je e u sebar nastao iz 
palatalnog nazala e. To saznanje iskljucuje 
etimologijske vezanje sa ie. *sue- > se (v.) 
kao sloboda (v.) < svoboda, sto je apstraktum 
od prijevoja *suo-, v. svoj. Ne postoji jedin- 
stvena etimologija. Prema Joklu potjece od 
istocno-germ. *sem-bar »Halbzinsmann«, sto 
Budmani s pravom otklanja. Prema Sobolev- 
skom, Vaillantu i Mladenovicu stoji u vezi 
s rus. sem'jd »obitelj«, got. haims »village«, 
lot. saime, lit. seima »obitelj« < ie. *koim-ro. 
Prema Uhlenbecku i Schulzu u srodstvu je 
sa germ. Sippe < sibja, sanskr. sabhd »Versam- 
mlung der Dorfgemeinde«. Prema Smitsu bila 
bi tursko-tatarskog ili mongolskog izvora. 
Prema J. M. Rozwadowskom identicna je s 



imenom naroda Cimbri itd., a prema Budimiru 
bila bi pelasticka. 

Lit.:ARJl4, 768. 779. 842. 15, 868-70. Ma- 

zuranic 1295. Pletersnik 2, 560. Jirecek, Staat 1, 
69. ASPh 22, 211. Miklosic 289. 297. ASPh 
11, 633. WP 2, 456. Gombocz-Melich 694. 
Novakovic, ASPh 9, 521-522. Cancel, RES 
1, 238. Mladenovic, 777 kongres 3, 73. (cf. 
JF 18, 367. Ub 25, 227). Ostir, Etnolog 4, 
1-29 (cf. Ub 16, 272). Ljapunov, Festschrift 
Sobolevskij 257. si. (cf. Ub 14, 275). Thumb, 
IF 14, 348. Johansson, IF 2, 6-7. Uhlenbeck, 
PBB 19, 327-333. (cf. An Z IF 5, 220). Schulze, 
/CZ 42, 233 (cf. Hirt, IF 32, 301). Kalina, 
ZSPh 17, 342-350. Pedersen, ANPh 26, 
377-379 (cf. RSI 4, 265). Rozwadowski, 
SbORIAS 101 (1929), str. 361. Joki, Sbornik 
Miletica 118-146. 659-666. (cf. Ub 19, 
149. i Vaillant, RES 14, 89). Tiktin 1426. 
Smits, FBR 7, 6-9 (cf. Ub 13, 373). Bruckner, 
ZSPh 4, 213. Solmsen, JCZ 37, 393. si. Vaillant, 
Sldvia 11, 38-40. Budimir, Rad 309, 81- 
194. Isti, AHID 3-4, 181-211. Vasmer 2, 
61-62. 

Sebastijan = Sebastijan = Sebastijan = 
Sebestijan — (asimilacija e — a > a — a) 
Sabastijan = (stj > sc) Sabascan (Poljica) = 
(ispustanjem sloga Se-, Se-) Bastijan (1463), 
prezime Bastijan (Istra, ZK), Bastijancic,oaaU£ 
bastijanec, gen. -nca (Cres) = bastijancic 
»vinova loza crna grozda«, Sebestijanovic (Me- 
dumurje, 1592) = prema grckom izgovoru 
b > v (upor. Sutvara) Sevastijan (15. v. — 
17. v.) = Sevestijan m (1663, iguman u Peci). 
Upor. madz. Sebestyen. Od lat. Sebastianus, 
na -ianus od gr. orPaoxoc, »respectable, ho- 
nore, auguste«, stsrp. sevastb (14. v.), naslov 
velikasa, sudija; u stsrp. slozenici sevasto- 
kratorb m u srednjovjekovnoj Srbiji i Bugar- 
skoj »naslov velikih zupana, vojnih zapovjed- 
nika« prema sevastokratorica »njegova zena«, 
pridjev sevastokratorov, poimenicen sevastokra- 
torovic »sin njegov«. Toponim Sivastovice 
(Prilep, lokalitet), Sevastov lug. Upor. kod 
Kavanjina: jesi I' sada vec obaso, sevestajo 
Dioklecijane, Solinjanei Neobicno je njegov 
vokativ sevestajo. Od f Sevastija pridjev je 
sevastinski (1389-1399). 

Lit.: ARj 1, 200. 14, 770. 878. 17, 518. 
ZbNZ 41, 268. Vasmer, GL 130. Cadastre 103. 
164. 179. 180. 

sebenj, u vezi sa da (Klana, Istra), konce- 
sivni veznik s korelatom tantor < tal. tanto < 
lat. tantum sa -r < -ze; primjer: sebenjda si 
bedast, tantor pametno govoris. Sintakticka 
posudenica od tal. sebbene < si, pojacano sa bene. 

Lit.: ARj 14, 775. REW 3 7889. .Prati 894. 



sebep 



211 



sebi 



sebep m (Mostar) = sebep (Kosmet) = 
sevep (Banja Luka) = seveb = sebet (Kosmet) 
= sevet (Mostar) »1° uzrok 2° (prijedlog 
s gen.) zbog, radi«. Na -li sevepli (- ruke), 
indeklinabilni pridjev. Na -dzija sevedzija 
(Banja Luka) = sevebdzija (Kosmet) »uzroc- 
nik«. Balkanski turcizam arapskog podrijetla 
(ar. sebeb »1° konopac, 2° uzrok«; upor. za 
takav semanticki razvitak tur. i perz. uc-u i perz. 
ser-riste, tur. sebeb-i-ile »a cause de«, t mjesto 
b nastalo je unakrstenjem s ar. sebat »Grund«) : 
bug. sebeb, arb. sebep, sebet, cine, sibepe f. 

Lit.: ARj 14, 775. 879-880. Elezovic 2, 
212. Skok, Sldvia 15, 492., br. 687. GM 380. 
Mladenov 576. Pascu 2, 161., br. 938. Deny 
§ 954, str. 1049. skaljic* 552. 

sebetati, sebecem impf. (Zore, juzna Dalma- 
cija ?) »krivudati tijelom u hodu«. 
Lit: ARj 14, 776. 

sebi, ie., baltoslav.j sveslav. i praslav. dativ 
sing, sebe, naglasene refleksivne zamjenice 
bez nom. i bez razlikovanja roda i broja, 
prema kojem je kao praslav. inovacija obra- 
zovan gen. sing. sebe. Dativ i genitiv sebe 
glase jednako u Kosmetu i ZU. Instrumental 
sing, sobom sadrzi prijevoj o od seb-. Praslav. 
korijeni seb-, sob- sluze za dalje izvodenje. 
Od seb- pridjevi na -bn > -an poseban, pri- 
seban, zaseban; imenice na -unjak, gen. -unjka 
sebunjak m (stubicka zupa, Hrvatsko zagorje) 
»dio koji u zadruzi ima porodica za sebe, i 
koji ne pripada cijeloj kuci« = na -ujak ose- 
bujak, gen. -ujka (ZK); pridjev osebujan. Na 
-ica sebica f (Vuk) sa razlicitim znacenjima: 
»1° bez prekida, 2° prvo kopanje vinograda, 
3" vrsta lana, 4° vrsta rakije, 5° neuko zensko 
celjade«, nastalo mozda od priloga (za)sebice = 
uzasebice. Pridjev na -ican sebican »1° svaki- 
dasnji (kosulja, nedjelja), 2° (Milicevic, ine-) 
samoziv«, poimenicen na -ost sebicnost (ne-) 
»egoizam«, na -njdk sebicnjak »egoist« = na -iv 
nesebiv, -ost sebivast (ne-) (Pavlinovic), deno- 
minal sebiciti, -im »prvi put kopati vinograd«. 
Slozenice sebirad m i pridjev (Lika) »koji 
zeli da sve njemu sluzi«, prosiren na -bn >. -an 
sebiradan (Pavlinovic), apstraktum sebiradost; 
sebeznao, f sebeznala (Vuk, Sumadija) »ohol«; 
sebeljublje n »egoizam«; svesebica »egoizam«, 
pridjev sveseban (Promina, Dalmacija); topo- 
nim Sebevranje (selo preko Morave na protivnoj 
strani od Vranje), upor. u Grckoj 'AvaoiXn'Qa 
»Selce na protivnoj strani«, u Italiji Capri i 
Anticapri. Prilog (sdki) zosebi (ZK), izasebice 
(18. v.). Rumunji posudise o sebe > s lat. 
prijedlogom deosebi, odatle glagol a deosebi 



»razlikovati se«, pridjev deosebit. Prijevoj 
sob- s prefiksom o- osoba f »persona«; pridjev 
osoban, poimenicen na -ost osobnost; na -it 
osobit, osobitost, prilozi osobno, osobito; na 
-enjak osobenjak, gen. -aka »Sonderling«. Upor. 
slov. osobenik »inquilino, advena«. Iz crkve- 
nog je jezika sobbstvo »Eigenart, Wesen«, 
pridjev sopstven »vlastit«, poimenicen sop- 
stvenik »vlasnik«. S prefiksom po- posoba f 
»1° samostalnost, 2° republika (drzava po- 
Ijicka), 3° seoska organizacija, 4° globa u se- 
oskoj organizaciji, 5° svojstvo (upor. stcslav. 
pridjev sobb »Eigenart, Charakter)«. Deminu- 
tiv na -eposopce, gen. -eta (Kosmet) od pdsobak, 
gen. -pka (Vuk) = posobac, gen. -pea m prema 
f na -ica pdsobica (Vuk) »jedno od muske ili 
zenske djece rodeno jedno za drugim«. Upor. 
posoblje »pomoc«, posobnik »pomocnik«, stcslav. 
osobb »auseinander«, posobb »nacheinander«. 
Arbanasi posudise mbose »getrennt, besonders«. 
Pridjev sa dva prefiksa s-, po- sposoban (ne-) 
»podoban, vjest«, poimenicen na -jak nespo- 
sobnjak (Pavlinovic), sposobnost (ne-), se- 
manticki ide zajedno sa posoba »auxilium«. 
Prilozi: izdsob (Dubrovnik), naosob, izasobice 
(18. v., Dubrovnik), zdsobice »nacheinander«, 
posoba (Barakovic). Nenaglaseni (enkliticni) 
su oblici si (dativ, hrv.-kajk.), se. Odatle su 
samo priloske slozenice: ponose (Vetranie) = 
naponase = napose (18. v., Perast), nose 
»natrag«, naposam, naposamce, pridjev naposdn, 
pred se > prece (hrv.-kajk., Dubasnica, Krk) 
»statim, valde«. Upor. slov. trecej. Samoglasnik 
-/ u sebi stoji mjesto jata u stcslav. sebe = 
sebje kod nasih starih pisaca. Instrumental 
sobom je hrv.-srp. analogija prema deklinaciji 
o mjesto stcslav. soboje, polj. sobe i rus. soboju; 
e u se nastao je iz palatalnog nazala £, stcslav. 
si, polj. sie, rus. sja. U baltickoj grupi para- 
lela je potpuna samo za praslav. sebe, stprus. 
sebbei, tako i u lat. sibi, pelignicki sefei, oskicki 
sifei. Gen. je u lit. save i odatle dativ savez. 
U tim je oblicima ie. *se, koje je pokrala od 
*sue-, prosireno nastavkom -bhos (upor. gr. 
posesivno ocpoc, i glede sufiksa jos oskicki 
esuf, lit. es-y-ba, es-a-ba »Existenz« i praslav. 
sufiks -ba): *se-bho-s »eigene Art habend, 
eigen«, cemu je dodan nastavak ie. -oi > -e 
za dativ. Za genitiv i akuzativ sebe nema pa- 
ralela u baltickoj grupi kao ni u drugim ie. 
jezicima. Praslav. se slaze se s oskickim siom. 
Potpuni ie. korijen *sue : *suo- v. u svekrva, 
svoj, sloboda, svat, svasi, svak pored sestra (v.), 
posjet (v.). 

Lit.: ARj 4, 120. 7, 474. 507. 510. 605. 8, 
63. 14, 770-79. Elezovic 2, 110. Perkovic, 



sebi 



212 



sedef 



NJ 7, 233-235. Miklosit 331-332. Holub- 
-Kopecny 327 — 328. Bruckner 488. Mladenov 
576. Trautmann 251 -252. WP 2, 455. Grubor, 
JP 12, 187-198. Rarnovs, GSJK 7, 170. si. 
(cf. Ub 14, 291). Dolenc, CZN 24, 90-94. 
(cf. /Je 15, 311). 77/c/w 521. Curtius, KZ 4, 
236-237. Sobolevski, AFJ/ 71, 449. (cf. Ub 3, 
158). GM 266. Boisacq 208. 928. 

secovati se, -w/ew (subjekt stagalj, Varos 
kod Broda, Slavonija) = .secaft' je (Krasic) 
»1° sleci se, 2° taloziti se« = secovati (objekt 
sto, na nesto, npr. na koju kartu, u igri karata, 
opcenito u hrvatskim gradovima) = secati 
»postavljati«. Od njem. setzen. 

Lit.: ARj 14, 780. 

sedam (Vuk) = seam (dalmatinski pisci; 
glede ispustanja upor. dest < deset), ie., 
sveslav. i praslav. sedmo, brojna imenica (danas 
indeklinabilna), »septem (s kojim je u pra- 
srodstvu)«; a je umetak koji uklanja grapu 
dm. Deklinira se u hrv.-kajk. i cakavskom 
(sedmim Ijudem, ZK). Odredeni je pridjev 
redni brojnik sednu (14. v., Vuk, Kosmet) = 
sedmi (ZK), koji se poimenicuje: sedmd, gen. 
-" f (Istra) »septennium«, na -ace sedmdce, 
gen. -to n »nedonosce, koje je bilo u utrobi 
7 mjeseci«, na -kinja sedmakinja »djevojka od 
7 godina«; na -dk sedmak, gen. -aha prema f 
na -kinja sedmakinja »1° sve sto moze sadrzati 
broj sedam, zivotinja od 7 godina, novae, 
vinska mjera, itd., 2° prezime«, na -ica sed- 
mica f »1° broj sedam, 2° tjedan (u ovom zna- 
cenju prevedenica od gr. hebdomas = rom. 
septimand), nedjelja (sinegdoha)«, s pridjevom 
na -bn sedmican ; na -ina sedmina (Vuk) »sedmi 
dan cega« = sedmina (Kosmet) »sedmorica« = 
sedmlnja (ZK) »pomen na sedmi dan od smrti 
nekoga (upravo poimenicen pridjev u z. r. 
od sedmina)«. Pridjev na -er, -or. sedmeri 
(ZK), sedmor, poimenicen u sr. r. sedmoro — 
sedmero (ZK), na -ica sedmorica = sedme- 
rlca (ZK) »cega sedam na broju«, na -ka sed- 
morka »bacva od 7 hl«. Slozenice: pridjevi 
sedmerostruk, sedmogub, sedmokrak, sedmogo- 
disnji, sedmoglav; sedmolist »biljka aegopodium 
podagrana«. Prilog sedamkrat (krat je gen. 
pi.). Slozeni brojevi: stcslav. sedmo na desete > 
sedamnadeset pored sedamnadeste (Vrancic), 
sedamnadest (Jambresic), sedamnaesti), -te = 
sedamndjst (ZK) = sedamnes(f) = sedam- 
najest, pridjevi na -i seddmn(a~)esti, na -er, -or, 
poimenicenje na -orica, -ica, -ina, -dk; sedam- 
nescan, i -ana (Srbija) »koji ima cega 17 na 
broju«. Rumunji prevedose sapte spre zece < 
septem super decern, Isto tako sedamdeset 



(deset je gen. pi.) pridjev sedamdeseti (Vuk), 
sedam sto pored stotina = stoti'n (15 — 16. v., 
ZK), pridjev sedamstoti, sedam hiljada (tisucaj, 
sedamhiljaduti, s pridjevskim izvedenicama na 
-bn > -an poimenicen sedamdesetnica, preve- 
denica od septuagesima, na -dk, -er, -or, -orica, 
-ina. Prilozi sedamsatis, sedmoc »sedam puta« = 
sedmic. I tu konstrukciju prevedose Rumunji 
[apte zeci. Kcd ovog brojnika nema baltosla- 
venskog jedinstva. U lit. septyni, lot. septini 
ocuvano je ie. *septm = gr. Eirra, novo-perz. 
haftum, koje je kao turcizam perzijskog pod- 
rijetla uslo u Bosni u hefta »tjedan, sedmica, 
nedjelja«. Praslav. sedms odgovara doduse 
stprus. septmas, lit. sekmas, ali to je pridjev 
kao lat. septimus, sanskr. saptama, ir. secht- 
mad. Grupa dm nalazi paralelu u gr. ipSojioc, < 
ie. pridjev *sebdmos. Glede praslav. gubitka» b 
u trosloznoj grupi bdm upor. krcko-rom. 
misedma < media hebdomas, koja je nastala 
disimilacijom dvaju labijala b — m. Praslav. 
je glavni brojnik prema tome poimenicen 
pridjev u m. r., ili apstraktum kao sanskrt 
saptati »Anzahl von 7« prema sapta. 

Lit.: ARj 14, 781-786. Elezovic 2, 214. 
MikloSic 289. Holub-Kopecny 329. Bruckner 
488. Mladenov 577. Trautmann 257. WP 2, 
487. Meillet, BSLP 29, 29-37. (cf. LJb 14, 
15). Belle, JF 8, 279-281. Giintert, IF 21, 
61. GM 415. Boisacq 211. 269-270. 

sedan, gen. -ana m (Dalmacija, Visani, 
Sulek) »biljka apium graveolens«. [Od tal. 
sedano »isto«]. 

Lit.: ARj 14, 786. DEI 3438-39. 

sedef m (Vuk) = sedef (Kosmet) = sedev 
(18. v.) »r biserna skoljka, 2° biljka ratva, 
-ica (Jagodina, Srbija)«. Pridjevi na -bn > -an 
sedefan, na -ov sedefov, na -ast sedefast j se- 
devast, na -li sedefli = sedepli = sedelfi (Pje- 
vanija crnogorska), indeklinabilni epitet uz 
tambura, sargija, nanule, tron, kutija, tahta; 
-lija sedef lija f (puska, puce, sedlo). Deminutiv 
na -ic sedeplici m pi. »vrsta zenskog nakita«. 
Na -ica sedevica f »leptir argymis aglaia«, na 
-nica sedevnica »skoljka mytilus margaritifera«. 
Slozenice: sedefet m »vrsta biljke, sinonim: 
rutvica (tur. -ot »trava«), sedefcicegi (Kosmet) 
»dzbunasta biljka 'koja ima kao plod bijele 
bobice«, srmsedejli nolane (srma »srebro«), 
po nalunam sandufdejle (= sandul dejle f 
pi. »zenske nasarane gace«). Balkanski tur- 
cizam arapskog podrijetla (ar. sadaf > tur. 
sedef) iz terminologije nakita: rum. sidef = 



sedef 



213 



seget 



sedef, pridjev na -iu < lat. -ivus sidefiu, bug. 
sedef, ngr. aivTEcpi. 

Lit: ARj 14, 786-7. Elezovic 2, 214. 
Mladenov 577. Tiktin 1422. Lokotsch 1750. 

sedlo, n pi. sedla, gen. sedala (Vuk) = 
sedlo (Cres) = (metateza) seldo (Risan), sve- 
slav. i praslav. *seduo, »sella (s kojom rijeci 
je u prasrodstvu), samar, 2° Bergsattek. De- 
minutivi na -ce seddlce = sediace, gen. -ca 
(Istra) = sedaoce, gen. -ceta »skoljka anomia 
ephippium, Sattelmuschek = sedoce (na- 
rodna pjesma, al > ao > o), sedosce, (meta- 
teza) seldoce (Luka na Sipanu kod Dubrov- 
nika), na dvostruki sufiks -bebee sedlasce, na 
-id sedlic, na -ica sedlica (Vuk) »puzeva kucica«. 
Augmentativ na -ina sedllna f, toponim (u pi.). 
Pridjev na -en sedlen, odredeno sedlen'i (konj), 
poimenicen na -ica sedlenica /»1° veliko sedlo, 
samar, 2° toponim«, na -Ik sedUnik, gen. -Ika 
(Vuk, Crna Gora, Bosna) »konj« = sedlanih 
(poimenicen part. perf. pas.). Na -iste sed- 
Kste n (Pjevanija crnogorska). Na -es sedles m 
»ime jarcu«. Na -be > -ac sediac, gen. -aca m 
(narodna pjesma) »jahac«. Na -nica sedlonica 
(donja Podravina) < sedlanice »sprava na 
kojoj se vozi plug na njivu, rafllje, vlacuge, 
makare«. Denominal na -ati sedlati, -am impf. 
(o-, od-, ras-) prema iteratlvu na -va—sedia- 
vati, -sedlovom, samo s prefiksima, (metateza) 
oseldati, -dm, na- isati osedlisan (Vuk) »osedlan«. 
Praslav. je izvedenica na -bio ili -bio od praslav. 
korijena sed-. Lot. sedll > segli m pi. ide u 
ie. doba, kako se vidi iz got. sitis, gr. iXka, 
lat. sella < ie. sedla. Rijec sedlo se u pogledu 
osnove razlikuje od praslav. selo »Grundstflck > 
Bauernhof > Dorf«. Rijeci seldoce < sedalce i 
sedlonica < sedalnica pokazuju unakrstavanje 
primitivuma sedlo sa prvobitnom izvedenicom. 

Lit.: ARj 9, 190-191. Hamm, Rad 115, 
52. Tentor, JF 5, 209. Miklosic 289. Holub- 
-Kopecny 328. Bruckner 491. Mladenov 577. 
WP 2, 485. Uhlenbeck, PBB 26, 307. IF 18, 
438. Boisacq 3 244. 

sedzde n (muslimanska narodna pjesma, 
objekt uz uciniti) = sedzda f (Bosna) »pfiklon, 
sagibanje«. [Od tur. secde »rituelle Proster- 
nation«]. 

Lit: ARj 14, 802. Skoljic 553. 

sef m (Banja Luka, Mostar, uz bid u ra- 
cunu) »prevariti se«. Na -luk sef luk m (Bosna i 
Hercegovina) »zabuna«. Turcizam arapskog 
podrijetla (ar. sehv > tur. sehiv, tur. sehivliK). 

Lit: ARj 14, 799-800. Skok, Sldvia 15, 
491., br. 675. Skoljic* 553. 554. 



sefa, gen. sef da m (objekt uz clni, Kosmet) 
»uzivanje, zabavljanje«, u Banjoj Luci samo u 
odzdravu safd geldum (v. hozdeldurri) , koji 
odgovara nasem bolje nasao. Na -//' sefajlija m, 
f (Kosmet) »dokon, koji uziva«. Glede antici- 
piranja suglasnika j upor. novajlija, dugajlija. 
Toponim Sefdvija (Peci, dio carsije). Balkan- 
ski turcizam arapskog podrijetla (ar. sefa' > 
tur. sefa »bezbriznost«) iz terminologije obic- 
nog zivota: bug. sefa »zadovoljstvo«, arb. sefa 
»Ruhe, Lust«. 

Lit: ARj 14, 799. Elezovic 2, 220. Skok, 
Sldvia 15, 483., br. 560. GM 380. Mladenov 
579. 

sefer pored sefer, gen. -era m (Kosmet, 
objekt uz glagole objaviti, krenuti na sefer) 
»put, red (npr. ovaj sefer »ovaj put«)«. Slozenica 
sefer-tas. Prezimena (muslimanska): Seferagic, 
Seferovic. Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. sefer > tur. sefer »putovanje, rat«, 
tur. sefer tast »Essmenage, Schusselkorb«) iz 
terminologije obicnog zivota: rum. sefertas 
(Muntenija), bug. sefer, arb. sefer »Feldzug, 
Krieg«, ngr. oecpepu 

Lit: ARj 14, 799-800. Elezovic 2, 220. 
Mladenov 579. GM 380. Tiktin 1406. 

sefta f = sefte, gen. -to n (Vuk; objekt 
uz uliniti, Kosmet) »prvi posao, pazar u 
jednom danu, prvi novae od prodaje, prvine«. 
Na -diija seftedzija m »prvi kupac«. U Kos- 
metu: ajerlija sefte »sretno neka je prva proda«. 
Denominal na -isati, -leisati, -sem sefteisati = 
sefteleisati = seftellsat (Kosmet) »poceti pro- 
davatk. Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. istiftah > tur. siftah, siftahlamak) 
iz trgovacke terminologije: rum. saftea = 
sefted, bug. sefte n, seftos(v)am, ngr. 6 aecpTec,. 

Lit.: ARj 14, 799-800. Elezovic 1, 7. 2, 
221. Mladenov 579. Tiktin 1352. Skoljic* 554. 

sege (porijecje Drine; rod i broj nepoznat) 
»poluotok na rijeci«. 
Lit.: ARj 14, 801. 

segednjaca f (Otok, Slavonija) = seget- 
njaca (Nijemci, Slavonija) »vrsta jabuke«. 
Od imena madz. grada Szeged = Segedin. 

Lit.: ARj 14, 801. 

seget m (1531, Kozicic: telo v seget padse 
nigdire nest obreteno). [Znacenje je »bara, baru- 
stina«; Kozicic pise o caru Deciju (+ 251) 
koji je zajedno s dijelom vojske, prema pricanju 
historicara, potonuo u barustini za vrijeme 



seget 



214 



sehir 



rata s Gotima (v. Pauly-Wissowa 29, 1273). V. 
Siget (v.). = Seget]. 

Lit.: ARj 14, 801. Kozicic, Od iitija rim. 
arhij. 38, redak 10. 

segmenin pored sejmenin m (Vuk, -in je 
kao u kasapin, Srbin) = sejmenin (Kosmet) = 
(metateza) senjem (Bogisic, narodna pjesma) 
»vojnik, redov, zandar (Makedonija)«. Pridjev 
na -ski sejmenski. Kol. segmemja. Glede izmjene 
g +j upor. beg prema bej. Balkanski turcizam 
perzijskog podrijetla (perz. segbdn »psar, onaj 
koji se u otmjenim kucama brine o lovackim 
psima«, izvedenica od sag »pas«, > sagman > 
tur. seymen »vojnik u janjicarskoj organiza- 
ciji«, glede -ban upor. coban, bastovan) iz 
turske vojne terminologije: rum. seimean — 
segban = sigman = siimen »pjesak u turskoj 
vojsci i u rumunjskim knezevinama«, bug. sei- 
men(in) = segmen »strazar«, arb. seimen »redov«, 
cine, seimen »sergent de ville«. 

Lit: ARj 14, 801. 804. 853. Elezovic 2, 
215. GM 380. Mladenov 577. Tiktin 1406. 
Lokotsch 1758. Skaljic* 556. 

segnuti se, segnem pf. (14. v., Vuk), segnuti, 
segnem, s prefiksima do-, po- dosegnuti, dosegnem, 
posegnuti, prema primarnoj grupi seci (bez pre- 
iiksa samo Martic, slov. self) dobiva se doseci, 
poseci, priseci, opseci prema impf, sezati, sezem 
(do-, po-), kod pisaca dosegati, prema prijevoju 
e — ( sizati (Marulic), pa dosizati, opsizati,po- 
sizati, prisizati, -zem, dosigati, na -va- doseg- 
njivati, -njujem (ova dva impf, nisu usla u 
saobracajni govor), sveslav. i praslav. *sig-, »pru- 
ziti ruku, die Hand ausstrecken«. Prefiksalna 
slozenica priieci se, prisegnem (Hrvatska) (za-) = 
prisegnuti (se) (Hrvatska) pf. prema impf, pri- 
sezati, prisezem (Hrvatska) dobila je znacenje 
»zakleti se«. To znacenje razvilo se iz osnovnoga 
»ispruziti ruku do zemlje«, kako se zaklinjalo 
kod poganskih Slavena. Ta je zakletva bila 
kristijanizirana pruzanjem ruku do svetih 
knjiga, kod muslimana do Korana. Postverbali 
seg m (Pavlinovic) »pruzanje«, doseg m, prisega 
f (Stulic) »zakletva«, poseg m (1639) »zaposjed- 
nuce, posizanje«, doseg, opseg. Miklosic ima 
jos kao hrv. (s oznakom »unsicher«, nema 
ARj ni Mazuranic) postvevbsd poseg m »nuptiae« 
prema strus. posagati, -am (Domentijan) »uda- 
vati se«, posagmiti, posazati, sto su crkveno- 
slavenske rijeci i ukr, posah »dos«, bras. 
posdh »id.«, ces. posah, »id.«, to ce biti druge 
etimologije. Na -bn + -to: stcslav. ecebnb, 
polj. sqzeri = sezanj, gen. -znja m (14. v.) = 
(asimilacija) sezanj = zezanj = sezanj, gen. 



seznja (Smokvica, Korcula) »mjera za duzinu 
od vrha srednjeg prsta desne ruke do vrha 
istog prsta lijeve; sinonimi: pas, koracaj, ra- 
stegljaj (Crna Gora)« = (zamjena sufiksa na 
-jaj) seeaj (Habdelic, Vramec, Pergosic, hrv.- 
-kajk). Tu mjeru posudise Rumunji: stinjdn = 
stinjen »Klafter« < stcslav. 3eebnb > bug. 
stanzen, s i od ukrstenja sa stcslav. rostesti, 
-tjgp. Upor. a stinjeni »1° mit der Klafter 
messen, 2° zaprijecitk, stinjanitd »biljka orlovi 
nokti, kozja krv, lonicera caprifolium«, od part, 
perf. pas. sztezent od sbtegncti. Od sezanj na 
-jak seznjak (Pancic) »hvataljka kod kukaca«. 
Na -vae segavae (Belostenec) »koji upada u 
rijec«. U Lumbardi doses konjugira se h pre- 
zentu — prema pocet, pocmen i prema nadu(f) 
se, nadmen: dosmen, dosmu, part. perf. akt. 
dose, dosela, doselo. Ie. korijen nije pouzdano 
utvrden. Prema baltickim usporednicama lit. 
segti »heften, schnallen«, lot. segt, s kojim se 
veze seci, a lit. seksnis sa $e&bnb, bio bi ie. 
korijen *seg-. Taj se nalazi jos u sanskrtu 
sajati »hangt«, u kauzativu safijayati, saagalf, 
kao i u stperz. ham »aufhangen«, gdje ima 
nazalni infiks kao i u slavinama (stcslav. 
sjgnpti, polj. sijgac, siegnqc, ras. dosjaci). S 
istim nazalnim infiksom nalazi se jos u stir. 
sen- »Fangnetz« i u nvnjem. Senkel. WP izlu- 
cuju praslav. sjg- odatle i vezu ga sa sanskrtom 
saghncti »ist erwachsen«. Ako je tako, ie. bi 
korijen bio *seguh-, nazalirano *sengyh-. 

Lit.:- ARj 2, 667. 9, 124-26. 10, 891. 
901. 902. 914. 12, 126-129. 14, 801. 802. 
881-82. Mazuranic 1032. 1033. JVJ 2, 220. 
Kusar, NVj 3, 335. Miklosic 287. 291. Bruck- 
ner 432. KZ43, 317. 45, 318-320. 46, 234. 
Matzenauer,iF 13,181. Trautmann 252. WP2, 
480. 483. Mladenov 615. Brugmann, IF 32, 
320-321. Giintert, IF 30, 121. Tiktin 1498. 
Jagic, ASPh 31, 550. Reichelt, WuS 12, 112. 
Vaillant, Sldvia 9, 495. Mikkola, IF 8, 302. 
Vasmer, 2, 413. 434. 

segregacija f (1853, Hrvatska) »dioba ze- 
mljista«. Od lat. segregatia, gen. -onis, apstrak- 
tum na -io od segregatus, part. perf. od segre- 
gare (prefiks se- »bez« i grex »stado«). 

Lit: ARj 14, 802. 

sehir m = sejir = seir (objekt uz ciniti) = 
seir (Kosmet) »cudo, prizor«. Denominal na 
setfiti = seirit (Kosmet) = sehiriti, -im »pro- 
matrati, gledati od besposlice«, siriti, -im impf. 
(Vuk) »lijeno i polagano raditi«, osetfiti (narod- 
na pjesma) »razgledati, pregledati«, prosetriti 
»pogledati (npr. po svijetu)«. Na -dzija seir- 
dztja m prema f setrdztka (Kosmet) »bes- 



sehir 



215 



sekati 



poslicar«. Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (u kojem su se pomijesale dvije arapske 
rijeci : seir »polazak na put, setnja, tefericenje« 
i sihr, sihir »madija« > tur. seer »cudo«): 
ram., bug. seir, deminutiv seirec, arb. sehir 
»Unterhaltung«, cine, sire = stire f »contempla- 
tion«.; seir ciniti = cine, fafire siire prevedeni- 
ca je od tur. seir etmek. 

Lit.: ARj 9, 190. 12, 398. 14, 802. 804. 15, 
55. Elezovic 2, 215. GM 380. Mladenov 511. 
Tiktin 1406. Skok, Sldvia 15, 491., br. 678. 
Pascu 2, 163., br. 957. Skaljic 555. 

sehum m = seum (Bosna i Hercegovina) 
»dio«, na sehumove »od casa do casa«. [Od tur. 
sehim »Pfeil, Los« < ar. sdhmj. 

Lit: ARj 14, 803. Skoljic 554. 

seiz m (Srbija, Bosna i Hercegovina) = 
sejis — seiz m (Kosmet) »1° momak koji sluzi 
u staji, koji pazi, timari konja, 2° konjusar, 
vojnicki termin«. Slozenica seizbasa m (na- 
rodna pjesma) »prvi konjusar«. Prezime Sei- 
zovic. Kol. na -fad sejiscad f (muslimanska 
narodna pjesma). Balkanski turcizam arapskog 
podrijetla (ar. sais »isto« od glagola sosa »vla- 
dati, biti na celu« > tur. seiz) iz terminologije 
o konju: rum. seiz »Stallknecht bei den Tiir- 
ken«, bug. seiz(in), arb. ses, ngr. aefj^n?. Slo- 
zenica sa perz. hana »kuca« > han: se(j)isdna 
f (Vuk, Palmotic) = sejsana znacajna je zbog 
semantickog razvitka; po zakonu sinegdohe do- 
bila je uz znacenje »vodic u mladinoj povorci 
na svadbi« (BiH) i znacenje »tovarni konj«, 
tj. »iz staje kojom upravlja seiz (= turski narod- 
ski seyshane)« = (zamjenom dvoglasa ei > i, 
e) sisana (narodna pjesma. Vuk, Boka) = sesana 
(Gundulic) »isto« = sesana (Blagojevic) = 
(s metatezom zh > fa, ks) sehsana = seksdna 
f (17. v.) »jak krupan tovarni konj, koji nosi 
kovcege, sanduke za robu« = sejksana (na- 
rodna pjesma, Bogisic) »djevojacko raho«. 
Na -ka seisanka f (apozicija uz cesa, Vuk) 
»kesa u kojoj ima svasta«. I ta je slozenica bal- 
kanski turcizam iz iste terminologije: ram. 
sacsand, bug. seksdna pored seisana »konj na- 
tovaren robom«. 

Lit.: ARj 14, 803.-809. Elezovic 2, 214. 

Tiktin 1406. GM 382. Mladenov 577. Lokotsch 

Mil. Skoljic 555. 

sejac m (Budinscina, Hrvatska, hrv.-kajk.) = 
deminutiv sejacec (Budinscina, Odra) = sijai 
m = sijacec (Krizevci) »seva, cancerka, alauda 
arvensis«. Naziv je nastao prema oponasanju, 
sibanju njezina glasa, koji se identificira iz 
oformljena govora sa sijati i imperativom slj 



(Sosice). Taj se veze s objektom luk i tako 
nastaju nazivi sijlukac (Jasenovac) — sijlukac 
»columba oenas« = seluk (durdevacka' Podra- 
vina) = siluk = pliluk »columba oenas, Hohl- 
taube«. Na isti ce se nacin tumaciti i selllno. 
(Kavanjin) = jejina »sova« kao oponasanje nje- 
zina glasa. 

Lit: ARj 14, 909. 921. Hirtz, Aves 424. 
426. 427. 428. 

sejtarija m, f (Kosmet) »glupi august, 
klaun, covjek koji se cudnovato obuce da dra- 
stvo razveseli«. Na -luk: sejtarllak (Kosmet). 
Denominal na -isati: sajtarlsati, -sem impf. 
»saliti se, tjerati sprdnju«. Balkanski turcizam 
(tur. soytan): rum. soitariu = sultariu (Molda- 
vija) »Hanswurst«, bug. soitard, sojtarija. 

Lit.: Elezovic 2, 194. 215. Tiktin 1455. 
Mladenov 598. 

sekati, -cem pored -am (Vuk, Perast, Boka, 

Dubrovnik, objekt barku) = sekat (Budva, 
Racisce) »izmetati vodu iz lade«, iterativ na 
-iva- schivai (Bozava), osekati, -am pf. (Stulic; 
iz-, pre- Mljet) »ispljuskati vodu iz lade, exhau- 
rire«; pdlj sluzi za sekat barku (Budva). Od 
sttal. seccare, asseccare < lat. denominal assi- 
care od siccus (v. sika). Postverbal sek m (Vrb- 
nik, Zirje) »velika torba od mrize za sekat ribi 
iz gripa«. Ovamo ide na -iti od part. perf. akt. 
(o)sekao, (o)sekla od (o)sekati, sekliti pored 
osekliti, -im pf. »restar a secco, nasjesti, nasukati 
se (o ladi)«. Taj pomorski izraz u Crnoj Gori, 
daleko od mora, dobiva drago, metaforicko 
znacenje: nasekall (Rijecka nahija, subjekt^o- 
tok, objekt pijesak) »1° nasuti, 2° (refl.) nagaziti 
(na zlo, covjeka, ili kakvo drago zlo)«. Ta 
metafora u Pivi-Drobnjaku u nasekali, -am 
(objekt drva) znaci »navaliti«. S prefiksom 
po-, u- posekati, -am pf. »ponijeti nesto tesko«, 
usekati se, -am u istom kraju »porvati se«, 
gotovo je tesko dovesti u semanticku vezu. 
Upor. u romanskim jezicima semantiku od 
prvobitnog pomorskog termina adripare > fr. 
arriver od ripa. Odavle i sika (Bozava, Rab) = 
sekd (Vetranie, Smokvica, Korcula, Budva, 
Pastrovici) »greben u moru«, opca je rijec na 
Jadranu od tal. secca < poimenicen lat. pridjev 
siccus »suh«. Arbanasi posudise sike »isto«. 
Ovamo ide na -ada < tal. -ata (upravo 
poimenicen part. perf. pas. od seccare) sekada 
(Cres, juzna Istra) »oseka (v.), kala (Dobrota), 
rekesa, (prevedeno u Budvi) susa«. Una- 
krstanjem sa sukati i denominalom na -ati 
od seka — sika stvoren je nasukati barku 
(Dubrovnik, Prcanj) »eine Barke sitzen machen«. 



sekati 



216 



seknuti 



Postoje jos refleksi od apstraktuma na -tas 
siccitas »susica, suva bolest (prevedenica), jetika 
(ZK), tiiika > tiska« > stlomb. secca, preko 
mlet., sicija (Dubrovnik, Perast, Benkovac, 
Bukovica) = (unakrstenjem sa susica) sucija 
(Sibenik) = (asimilacijom i — c > c — c) ci- 
cija (Vuk, Grbalj), slozenica polusicija. Pri- 
djev na -av sicijav »susicav«, poimenicen na 
-be > -de sicijavac, gen. -avca m prema f 
na -lea sicijavica, augmentativ na -ina sicijav- 
cina. Denominal sicijati, -am, -em impf, »padati 
u siciju«, osicijati, osicijavlti pf. (Hercegovina). 
Iz toponimije Jadrana ide ovamo Sakatur < 
siccatorium. 

Lit.:ARj2, 21. 9, 190. 191.7, 605. 10, 628. 
11, 697. 14, 805-808. Vukovic, SDZb 10, 
393. 397. REW 727. DEI 328. Matzenauer, 
LF 19, 248. ZbNZ 29, 214. Resetar, ASPh 36, 
544. Kusar, Rad 118,23. Skok, Slav. 44.95.139. 
232. REW 7894. 7896. 7897. GM 384. 

sekavati, -am impf, na -va- (Racisce, 
Brae) = sekirati (se), sekiram impf. (Hrvatska, 
danas u Bosni i Hercegovini, Varos, Slavonija, 
Srijem, Srbija) = (unakrstenjem sa sjekira > 
sikira) sikirati (Bosna, katolici) »dosadivati, 
ljutiti se, zadirkivati«. Apstrakti na -adja < lat. 
-atio sekirdcija f = na -atura sekatura f. Od 
lat. > tal. seccare (u prasrodstvu sa sjeci), preko 
njem. izgovora sekieren. 

Lit.: ARj 14, 807. DEI 3436. 

sekerus m (1733) »vozar«. Od madz. szekeres 
(odatle prezime Sekeres, Slavonija). Glede za- 
mjene madz. sufiksa -es za radne imenice > -us 
upor, btrus (v.). Kod Rumunja sechiras »Fuhr- 
mann«. 

Lit.: ARj 14, 806. Tiktin 1405. 

sekes m (Vuk, pejorativ, pogrda) »stari 
lakouman covjek«. Pomislja se na madz. 
szokes »plav, plavokos (Matzenauer)« ili na 
turski seki} »hod ponosit« ili sikis »stuprato«. 
Ne zadovoljava ni jedno ni drugo. Od madz. 
szokes mozda je sekus (Ludbreg) »riba cobitis 
taenia«. 

Lit: ARj 14, 806. 812. Matzenauer, LF 19, 
248. 

sekilarija m (-ja kao u cefalija dodan na 
novogrcki docetak -f) — stcslav. sakelarij m 
(pravoslavni crkveni termin) »nadzornik mana- 
stira u eparhiji i odvjetnik pred gradanskim 
vlastima«. Od srgr. aocxeAMpioc,, izvedenica na 
lat. -onus od gr. oaxLKka, rum. sachelar. 

Lit.: ARj 14, 806. Miklosic, Lex. 818. 



sekivas m (Peteranci), jedan izolirani sino- 
nim od mnogobrojnih naziva za pticu futac, 
pupavac u gimnazijskoj terminologiji, naucno 
»upupa epops«. 

Lit.: ARj 14, 807. Hirtz, Aves 12-13. 
426. Isti, NVj 7, 152. 

seknuti, seknem pf. (Vrancic, Belostenec, 
objekti svijecu, nos) »1° obrisati nos«; seknuti, 
- m »2° jako povuci, 3° pustiti vodu, mokracu« 
(semanticka varijacija s pomocu akcenta kao u 
muka prema muka) = secati, -am impf. (Srbija) 
»vuci koga za haljinu«; s prefiksom u- i o-: 
useknuti, useknem (Vuk, svijecu) pored oseknuti, 
dseknem »emungere« (upor. slov. usekovanje 
nosa) — osekmti se (ZK) »isto« = (zasto ne sfj 
seknes? (Makedonija); usekati se, useiem (Vuk) 
»emungere« prema impf, na -ovati sekavati, -ujem 
(Mulih, hrv.-kajk.); (sa c mjesto k kao u micati 
za mikati, v.) secati se, secdm (Stulic, Ston) »bri- 
sati nos«. Na -ah sekalo n = na -acusekac, gen. 
-aca »orude kojim se usekne svijeca, emuncto- 
rium«. Na -avica secavica (Stulic) »nahlada«. 
Zacijelo je od iste osnove seka f (Gracani kraj 
Zagreba) = sekdea = sekdea »kornjaca, rana 
agilis« od seknuti, -em (Hercegovina) »pustiti vo- 
du, mokracu, pisnuti«, jer ta zaba strcne mokra- 
cu iz sebe. Ovamo ide iz pomorske terminolo- 
gije oseknuti, - m (Ston) = oseknuti (Vrgada), 
pf. prema impf, osekati, -cem (Stulic, Vetra- 
nie), sa -aj osekaj m prema oseknivati se (Volti- 
di), u pomorskom izrazu oseklo je more, 
odatle postverbal osek m (Ston), oseka (Senj, 
Brae, Brusje, Hvar) = oseka (Solta, Vrgada) = 
osjeka (pseudojekavizam tipa kupjena) »maris 
recessus > rekesa (Dubrovnik)«, biti na oseki 
»in der Ebbe sein«, cesmata sekna (Makedo- 
nija) »voda u cesmi prestat ce da tece«. U 
tekstovima pisanim crkvenim, jezikom isek- 
nuti »isusiti«. Ovamo ne idu sekati »aquam proli- 
cere e navi« kao posudenica iz tal. seccare < lat. 
siccus i sika »Untiefe« < tal. secca. Samoglasnik 
e je nastao od palatalnog nazala e: stcslav 
sekngti »fluere«, polj. siqknac, sqczyc, rus. sjak- 
nutb »tropfen, (u narjecjima) versiechen«, ces. 
sakati, bug. sakvam. Glagol je sveslav. i praslav. 
s usporednicom u baltickim jezicima: lit. sekti, 
senku (nazalni infiks u prezentu) »fallen, sich 
senken, niedrig werden (vom Wasser)«, lot. 
sikt »isto«, sekls »plitak«. Ie. je korijen *sek- 
pored *senk-, bez nazala u sanskrtu a-sak-ra 
»koj'i ne otice«, gr. Zoxeto, njem. seicht. 

Lit.: ARj 3, 858. 9, 201. 190. 14, 805-808. 
Jurisic, NVj 45, 176. Hraste, Rad 272, 13. 
JF 6, 182. 10, 17. Miklosic 227. 291. Holub- 
-Kopecrrl 326. Bruckner 483. Hirtz, Amph. 



seknuti 



217 



sele 



133. Mladenov 577. WP 2, 473. Trautmann 
256-257. Lorentz, ASPh 18, 93. Bartholomae, 
IF 7, 94. 104. Osthoff, IF 27, 184. Holthausen, 
IF 25, 153. Boisacq 89-90. Pogodin, RFV 
33, 328. si. (cf. AnzJF 7, 162). Skok, Rad 
272, 8-15. 

sekret m (Vetranie, Korcula, Lumbarda; 
primjer: niman ja sekreta -prljt/ tabori) 
»1° tajna«, sekret m (Susnjevo selo; cakavci, 
Ogulin) = sekret, gen. -eta (18. St., Pozega, 
Vrbnik, Brod, ZK) »2° zahod«. Prilog sekreto 
»tajno, potajno«. Od lat. secretus > tal. secreto 
pored segreto (part, perf od secernere »odijeliti«, 
prefiks se- i cernere). Odatle na -orius > -ar 
sekretar, -dra m (1527) = sekretar (Habdelic, 
Badric) prema f sekretarica = sekretarka (u 
Srbiji ime igre) = (disimilacija r — r pored 
e — e > a — e) sakletar, gen. -ara (narodna 
pjesma), odatle prevedenica tajnik, tajnistvo, 
otajstvenik (Kanizlicev prijevod, koji nije usao 
u jezik). Ucen apstraktum na -io sekrecija f 
(mokrace). 

Lit.: ARj 14, 516. 808-809. 17/528. 

sekser m = zekser (Hrvatska i Slavonija, 
BiH) »austrijski srebrni novae od 6 pfeniga., 
kasnije 10 novcica (krajcara)«. Na -as sekseras 
m (Bosna) »Art Packleinwand«. Od njem. iz- 
vedenice na -er < -artus Sechser, od sechs 
»sest«. 

Lit.: ARj 14, 809. 

seksi j a f (Bukovica: ona seksija sto prate 
mrca) »ljudi sto prate mrtvaca«. 
Lit.: ARj 14, 809. ZbNZ 19, 354. 

seksus m »spol«, potpun latinizam sexus, 
gen. -us m »muski i zenski spol«. Pridjev na 
-a/n prosiren na -bn > -an seksualan. 

Lit.: ARj 14, 809. 

Sekul m = Sekule (-e je vokativ mjesto no- 
minativa), Sekula, junak narodnih pjesama, 
bugarstica, koji se inace zove Sibinjanin Janko, 
a historijski Hunyadi Idnos, 1446, lanko Sekula 
je ban Slavonije: ban, banovic, banovac Sekula. 
Veze se i s prezimenom rumunjskog podrijetla 
Sekula Drakulovic (v. Drakula < rum. drac, 
s clanom dracul »zmaj«). Odatle je i licno ime 
(zacijelo je doslo u obicaj iz narodnih pjesama) : 
Cerovic Sekula, jos danas ima Sekula (Crna 
Gora). Iz licnog imena nastadose prezimena 
na -id Sekulic (pravoslavno i katolicko pre- 
zime). Na -ovu Sekulovic, cime se poimeni- 
cuje pridjev Sekulov. Postoji i ime i prezime sa 
Ij mjesto / Sekulja (15—17. v.), kod Srba a 



i u Vinodolu. Na -ici u pi. toponim je 
Sekulici (najzapadnije ZU) »zadruzno naselje 
porodice toga imena«. Pridjev na -in Sekulin, 
poimenicuje se na -be u sing, i pi. Sekulinac 
(toponim). Sekula je, isto sto starije Sekel = Se- 
kelj, ime plemica hrvatskih i stajerskih u 16. 
i 17. vijeku, od kojih je Ivan Sekel vojevao pod 
svojim ujakom Sibinjanin lankom. Naziv iff- 
binjanin od erdeljskog grada Sibinj = rum. 
Slbiu = madz. Nagy Szeben, jasno kaze da je 
Sekel = Sekelj = Sekela isto sto rum. Sacuiu, 
pridjev sacuesc = madz. szekely = njem. 
Szekler, lat. Siculi, koji su erdeljski Madzari, 
oaza medu erdeljskim Rumunjima. Sekula je 
prema tome isto sto Sikulac, Madzar iz tog ple- 
mena. Uporedenje sa Drakula, Drakulic kaze 
daje doslo u nasu narodnu pjesmu rumunjskim 
posredovanjem. Madzarsko Szek dobilo je rum. 
clan Secul, ili bolje, madzarsko -ely u Szekein 
bilo je rumunjizirano tim . clanom. Docetno 
-a u Sekula je kao u Drakula, od strum, draculu, 
*seculu. Taj je oblik nasa jezicna svijest identi- 
ficirala s nasim akuzativom imenice muskoga 
roda na -a i odatle stvorila nominativ na -a. 

Lit.: ARj 14, 809-10. 'Fiktin 1351. 

sekular, gen. -ara m (Vuk) »svjetovnjak«. 
Danas se ne govori. Pridjev na -bsk sekularski 
(svecenik). Od lat. pridjeva na -arius odsaeculum , 
saecularis. 

Lit.: ARj 14, 811. 

sekvestrati, -am (Dubrovnik) »1° zaplijeniti, 
staviti zabran, pinjurat (Korcula)«, 2° (metafo- 
ra) sekvestralo nas vrijeme »sprijecilo nas vrijeme, 
te nismo stigli« = (str > str, tip ostar) sekvestrati 
»isto«, sekverati (Jacke), na -traft' sekvestrirati, 
-kvestriram (Hrvatska). Latinizam, lat. deno- 
minal sequestrare, od pridjeva sequester, -tra, 
-trum ili -tris, -e (od secus sa sufiksom kao u 
magister, minister). Poimenicen u sekvestar, 
gen. -stra m »zapljena« < lat sequestrum, tal. 
sequestro. 

Lit.: ARj 14, 812. 813. 

selamor m (Bosna) »momak«. Usp. sa- 
rdhor. 

Lit.: ARj 14, 816. 

sele (Vetrame, 17. St.), prilog »sada« = seli 
(Vodice, Istra) pored selin s deiksom -n (v.) 
»semper«, veze se obicno s prijedlozima do, od 
i po : dosele, btsele = bsele, od selu (Dubrovnik, 
14. v.); analogijom prema dotle > dokle, dovle, 
donle gubi se e dosle (Vuk), na zapadu dosli 
(17. v., Dubrovnik); doseli, odbseli napreda 



sele 



218 



selo 



(1349) > oceli (1404). Mjesto docetnog -e, 
-i pojavljuje se jekavski -ije: doslije (17. v., 
Vuk), sto ipak ne dokazuje da je -e, i < : 
sele (od-, do-} (12—16. v.), jer je to -ije moglo 
nastati analogijom prema prije. Upor. podlja 
prema prija. Zamjenjuje se prema ovda, onda 
sa -a dosla, od sela (13. i 14. v., Dubrovnik) = 
s ispustanjem (kao u sad') od selb (Dubrov- 
nik, 1304, 1395). Dodaju se deikse -j, -k, 
-ka, -n > -m od selej-(\3&7), doslej, osiek, 
dosiek, dosleka, dbslen, poslijem = poslim 
prema poklem; poslije ima i superlativ naj- 
pasle = najposleka — najposlije = najpoUje 
(Vuk). Analogijom prema slijediti, prema najzad 
dobiva i prema predi i -d poslijedi (13. i 14. 
v.), poslijed, najposlijed (Crna Gora), s pridjevom 
najposljednji. Miklosic pozna kao hrv. dosai 
»hucusque«. Sveslav. i praslav. priloska sloze- 
nica sadrzi dva elementa: se, srednji rod demon- 
strativa za 1. 1. (v. saj) i deikticku cesticu 
-le (v.). 

Lit.: ARj 2, 673. 7, 375. 376. 8, 559. 
673. 10, 934. 14, 819. Ribaric, SDZb 9, 189. 
Miklosic 297. Brugmann, IF 27, 236. Music, 
jfFA, 153-165. Sobolevski, KFV71, 451-452. 

selembet m = silembe, gen. -eta n »konjski 
naprsnfk lijepo iskicen« = silembe, gen. -eta 
(Pjevanija crnogorska) »kajis na prsima jahaceni 
konju«. [Od tur. sinebend < perz. sine-bend 
»veznik za prsa«]. 

Lit.: ARj 14, 820. 943. Skaljic* 557. 

selemija f (Nis) »sareno tkanie za zavjese 
na prozorima« i u slozenici selemija-anterilak 
m (takoder Nis, -lak = -luk, turski sufiks u 
nazivima za odijela kao u tepeluk) »starinska 
svilena materija za turskih vremena, od koje se 
pravila anterija (v.)«. 

Lit.: ARj U, 820. 

seien m pored selen, gen. -if (Vuk, Dubrov- 
nik, Cavtat, Split, Prcanj, Poljica, narodna 
pjesma selen kara duzel), selenq f (Stulic), 
selin (15. v.)j stsrp. selim pored selina, slov. 
ielin, gen. -ina, zelena f (Gorisko, Toimin) 
»opih (v.), cereviz (Bosna, v.)«. Nalazi se jos u 
stcslav., rum. selina, telina, u zapadnim grado- 
vima obicnije celer »apium graveolens«, tako 
i ces., polj. seler, rum. teler, seler < njem. 
Zeller, mlet. seleno. Od gr. alXivo\ »isto«. 

Lit.: ARj 9, 55. 14, 820. 823. REW* 7794. 
Miklosic 290. Tiktin 1574. Vasmer, GL 130. 

seletak, gen. -tka m (Lika, Osik, Krbava, 
gornja Krajina) = selek (Srbija, analogija pre- 
ma gen. tk> K) »jednogodisnje jare kojemu se 



u drugoj godini kaze dvize (v.), proljetosnje 
jare«. Deminutiv na -ic seletic = na -cic < 
-be + -ic selefic m prema f selecica, selece, 
gen. -eta n. Izvedenica je nastala od sintagme 
se leto »ovo ljeto«; seletak znaci dakle »ovogodi- 
snje jare«. Prezime Seletkovic (Vrpolje, Da- 
kovstina). Ta izvedenica postade balkanska 
pastirska rijec: arb. shilek, odredeno shilegu = 
shelegu premnishilege = shelege »junges Lamm«. 
Buduci da su Arbanasi u staroj srpskoj drzavi 
bili pastirski nomadi kao i Vlasi = Rumunji, 
njihov slavizam dosao je u nasu pastirsku 
terminologiju kao stijeg m (Vuk) »mlad ovan« 
prema fsiljegvica pored siljegbica (v — b nejas- 
no) »mlada ovca« (Poljicki statut, Zakon lige 
ninske, meso od silegvice), kol. na -je siljez 
f, u Livnu za mladu ovcu oko dvije godine 
uljeze, gen. -eia. Prezime na -ovio Siljegovic; 
bug. sile, deminutiv silence, s ispustenim -k > 
-g, koje se pojavljuje u silegar »pastir«. [Usp. 
i pod siljegj. 

Lit.: ARj 14, 819-21. 17, 593-95. Mazu- 
ranic 1298. 1425. Zore, Rad 115. Miklosic 339. 
Mladenov 693. GM 406. Skaric, NVj 15, 
737. si. (cf. AnzIF 27, 146). 

selo n (Vuk), sveslav. i praslav., »1° fundus, 
2° Dorf« = selo n (Liburnija) »3° kuca (npr. 
Bakarcic'evo selo), '4° (16. v.) naselje kmetovske 
vlastele (npr. 1598: Tomdsa Budaka celo selo 
jedno; na torn stoje dva seljara), sessio, 5° 
toponim (u sing, i pi., samo ili u vezi s topono- 
mastickim pridjevima)«. Pridjevi na -ski seoski 
(16. v.) =selski (Vuk) = seljski, poimenicen na 
-ina seostina (Vuk) »cijelo selo«, na -tn samo u 
toponimiji Seona = Selna (Krasic), poimenicen 
Seonica, vrlo star toponim, jer se nalazi i u 
Grckoj, gdje nema Slavena mozda vec od 10. 
v. ZeXeviT^a. Upor. i seonski. Deminutivi na -ce 
•selce (i toponim u sing, i pi.) = sebce, gen. 
-ceta n = sejace n (Sibenik), s pridjevom selacki 
(gaj, brdo), na -jar seocar (Sinj) »seljak«, na 
-ina seocina (Stupnik, Slavonija) »zemlja koja 
pripada selu kao cjelink, pridjev seocki; seli- 
stance n, selance, selasce n, na -asce < -bcbce. 
Od sintagme za selom zaselak i zaseoce. Na 
-iste selisce = seliste n »1° gdje je bilo nekada 
selo, 2° vrsta dobre zemlje (Vucitrn), 3° 
toponim (u sing, i pl.)«. Augmentativi na -cina 
selctna (Kosmet), na -ina selina f (Rijecka nahija, 
Crna Gora) »1° sluzi za seosku ispasu, 2° 
toponim«, na -endra selendra f. Kolektiv na 
-ija selija f »1° praedium (Pergosic), 2° toponim 
Novoselija (Banja Luka)«. Na -janin seljanin 
m prema seljanka f (14. v.) »suprotno od grada- 
nin, paor, paur (u nekadanjoj Granici, stanov- 



selo 



219 



semenan 



nik gradanske Hrvatske), parasnik, sebar, 
ratar, muz, tezak«; Seljan hrv.-kajk. prezime, 
odatle na -be seljanac (Sinj, hrv.-kajk.), na 
-lea seljancica »vrsta kola«, pridjev seljanski, 
hipokoristik seljika. Sinonim na -jak seljak, 
gen. -aka m prema f seljdkinja = seljakusa = 
seljakaca, s pridjevom na -ski seljacki, augmen- 
tativ seljacina, deminutiv seljace = seljance 
(Kosmet), selja(n)stya (Kosmet) »(pejorativno-) 
seljaci«, hipokoristik seljo = selja (Vrancic); 
na -dk samo u antroponimiji Seldk, gen. 
-aka (15. v.), odatle Selakovic, u Bosni topo- 
nim Selakova Kula. Na -be > hrv.-kajk. -ec 
selec, gen. -Ica »1° kmet, 2° prezime, 3° selac, 
apozicija uz ptica (npr. drozd, golub)« izvede- 
nica je od seliti se. Upor. jos prezime Novosel 
pored Novoselec. Na -bk seok m prema f 
seoka, seokinja (Bella, Voltidi) = seljkinja 
(Sarajevo). Novu leksikologljsku porodicu stva- 
ra glagol seliti (se), -lin impf. (14. v., Vuk) 
(do-, is-, na-, o-, ot-; pre-, raz-, sa-, u-), koji 
nema semanticke veze sa selo i predstavlja 
mozda prvobitno znacenje osnove sei-; ite- 
rativ na -va- -seljivati (se), -seljujem, -seljd- 
vati se, -am, samo s prefiksima; deminutiv 
na -akati seljakati, seljakam (Vuk) »vise puta 
seliti se«. Apstrakti na -ba, -idba: sebba f = 
selidba. Postverbali saselak, gen. -Ika (15. v., 
Rudnik, Srbija), naselak, gen. -oka. Na -je 
naselje n, raselje., Na -ica dbselica, naselica m 
»covjek koji se doseli, naseli«. Pridjevi naselan, 
naseoski (Vuk). Na -janin naseljanin (Vinkovci) 
prema naseljanka. Na -be naselac, gen. -oca 
»seljak ratar«, pridjev na -ski naselacki, izve- 
denica od sintagme (koji zivi) na selu, raselac, 
gen. -Ica (Dalmacija) m prema f rdselica 
»koji se iseli«. Na -telj naselitelj (Stulic). Na 
-ica, -ina, -iste, -bina: naselica = naselina = 
naseliste — naseobina. U stcslav. selo je znacilo 
»OKt|vf|, oxf|vco|ia, jipoaoTefov (u srp. prije- 
vodu Hamartola)«, zatim u hrv. -srp. i slov. 
»Baugrund, Bauhfltte, Ansiedelei, Wohnsitz > 
Dorf, Ortschaft«. Glagol seliti (se) znaci pokrete 
koji se moraju izvrsiti da dode do onoga sto 
znaci selo. Prema tome selo ne potjece od 
sedjeti (v.). Zbog toga je rijec vrlo lako dobivala 
feudalno znacenje »sessio, zemlja na kojoj 
sjedi vlasnik vlastelin i njegovi kmetovk. Tako 
je i u Dusanovu zakoniku. Odgovara prema 
tome potpuno lat. villa u srednjem vijeku na 
Zapadu i kod nas u Dalmaciji. S tim se zna- 
cenjem slazu hrv.-kajk. izvedenice selec »co- 
vjek koji stoji na selu, imanju feudalnog gospo- 
dara«, odatle prezimena Novosel = Novokmet, 
Novoselec i kolektiv selija. Kasnije postaje 
selo naziv za ogradeno seosko naselje. Za 



taj pojam sluzilo je stcslav. vbsb, gen. vbsi, 
koje se na zapadu dobro ocuvalo vas, gen. 
vasi, ali je kasnije potisnuto u zaborav, kad je 
i selo dobilo znacenje stalnog kmetskog nase- 
lja. Prvobitno je to bilo pokretno naselje. 
Znacilo je vlasnistvo feudalnog gospodara, na 
kojem je on po svome nahodenju naseljavao 
kmetove. U ceskom i poljskom jeziku doslo 
je do kontaminacije sa sedeti: sedldk, polj. 
siedlce. Miklosic je jos drzao da selo i sedlo 
potjecu od praslav. korijena sed-. Danas se 
moze tvrditi samo za sedlo da potjece od tog 
korijena, a za selo bolje je pretpostaviti ie. 
korijen sel-. Na to upucuju i balticke uspored- 
nice: istocno-lit. sala, istocno-lot. sola »Dorf«. 
Tu je ie. prijevoj sol-, koji nije potvrden u 
slavinama. Balticki se nazivi mogu uporedivati 
sa langob. sala f »Hof, Haus, Gebaude«, rijec 
koja je preko romanskoga postala internacio- 
nalna: sala, salon. S tim korijenom ide zacijelo 
i lat. solum »tlo«. 

Lit.: ARj 2, 669. 3, 858-9. 7, 605-608. 
8, 252-53. 673-74. 9, 191. 11, 697-98. 
13, 81-82. 14, 655. 813-15. 816-41. 854- 
56. Elezovic 2, 216. 217. Miklosic 289. Holub- 
-Kopecny 328-329. Bruckner 49 1 . WP 2, 503. 
Trautmann 248. Kombol, NJ 6, 131-132. 
Hraste, NJ 6, 266-268. Strohal, NVj 36, 49. 
si. Vaillant, RES 12, 234-235. 22, 17. Horak, 
ASPh 12, 299. Buga, RFV 67, 232. si. (cf. 
RSI 6, 271). Solmsen, KZ 32, 286. Stokes, 
IF 12, 192. 

selvija f (Vuk) = selvija (Kosmet) = se- 
vlija = sevlija = selva (narodna pjesma) pored 
sefltja (Crmnica, Crna Gora) »1° cempres, 2° 
(metafora) sirit, vrpca, pantljike oko fesa«. 
Deminutiv sevlijica. Indeklinabilni pridjev selvi 
stas (narodna pjesma), na -asi sevlijast »sta- 
sit«. Ovamo mozda i selvin m (Boljevac, Srbija) 
»nekakav cvijet«. Balkanski turcizam perzijskog 
podrijetla (perz. serw > tur. selvi) iz botanicke 
terminologije: bug. selvija pored sevlija, pri- 
djevski toponim Sevlijevo, arb. sellvi, ngr. 
ae^pfvi, cine, sirvil'u, megl. silvie. 

Lit.: ARj 14, 836. 881. Miletic, SDZb 9, 
361. Elezovic 2, 216. GM 381. Skok, Slavic 
15, 492., br. 688. Skaljic* 558. 

semenari m (Dalla Costa, / < ij) = semi- 
narii = danas seminar m »1° sveucilisni zavod, 
2° (danas) vjezbaliste za izvjesna pitanja, 3° 
skola za katolicke svecenike«; simunarija f 
(ZK). Latinizam na -arium > tal. -ario > -arij, 
-arod semen, gen. -inis, seminarium. Prevedenica 
(caique) sjemeniste. Na -ist(a) seminarista) m. 

Lit.: ARj 14, 842. 844. 



semester 



220 



semestar, gen. -stra m (1874) »polugodiste«. 
Pridjev na lat. -alls prosiren sa -bn > -an 
semestralan (ispit, svjedodzba). Latinizam poime- 
nicen pridjev u m semestris < *semenstris, 
slozenica od sex menses, prosirena starim sufik- 
som r. 

Lit.: ARj 14, 843. 

semsuz (Banja Luka) = sensuz (Bosna), inde- 
klinabilni prilog i pridjev (uz biti), »sebican, 
neotesan, sam za se, covjek koji odbija od sebe 
ljude«, obrazovan s pomocu turske postpozicije 
-suz »bez« (v.) i od tur. semi »slusanje«. 

Lit.: ARj 14, 845. Skok, Sldvia 15, 491., 
br. 682. Skoljic* 558. 

sen m (Bar, Istra, Vrbnik, Punat: gre va 

papricu) »zeljezna motka oko koje se vrti 
gornji mlinski kamen«, senj m (Dalmacija, Pav- 
linovic) »drzi papricu (ide u mlinici kroz drvo, 
na kojem stoji grivna; oko senja je tulac)« = 
sejen ili sen (Malinska) »os, kod mlina, koja 
sluzi za dizanje i spustanje, prema tome hoce 
li se finije ili prostije mljeti« = sinj, gen. sinja 
(Vuk, Otocac, Otok, Slavonija) »cetverouglasto 
gvozde, pruzeno kroz vretenku u gradnji 
mlina suvare ili vodenice (na njemu stoji pa- 
prica)«. 

Lit.: ARj 14, 845. 15, 43. Matzenauer, LF 
19, 249. ZbNZ 2, 237. 

sena f (Mikalja, Belostenec) »ljekovita trava 
cassia officinalis, za ciscenje«. Evropski arabi- 
zam, tal. sena, senna; sendmecija f (Kosmet) je 
balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
sintagma sana "mekki > tur. sena meai »list od 
biljke sina«, upravo »biljka sana iz Mekke«): 
rum. senemecine = sinimichie »Sennesblatter«. 

Lit.: ARj 14, 845. Elezovic 2, 281. REW 3 
7815. Tiktin 1409. Lokotsch 1822. 

senari) m (Zlataric) »sesterac«. Latinizam 
iz metricke terminologije, lat. senorita (se. ve- 
rsus) > tal. senario od lat. seni (od sex) »sto 
se sastoji od sest elemenata«. 

Lit.: ARj 14, 846. 

senatur, gen. -ura m (Vuk) = (mlet. 
t > d) senadur (1400, Zica otaca) < tal. se- 
natore < lat. senator, gen. -oris > senator m 
(Vuk), pridjev sendtorov (latinizam). Sa e > i 
slnator m (Vuk, preko Morave) »birov, zamje- 
nik kneza, kmeta«, pridjevi sindtorov, sinatdrski, 
preko bizantskog. Na -dtus > -at senat, gen. 
-dta m (Vuk), pridjev senatski. Od lat. sendtus, 
od istog korijena od kojeg senex »star(ac>. 

Lit: ARj 14, 846. 15, 21. 



sencati, -am pf. (Dubrovnik, Stulic, Zore, 
Parcic) »prepasti se, portarsi curvo (per malat- 
tia)«. Postverbal senca i (Stulic) »horror«. To 
znacenje nije potvrdeno u drugim romanskim 
jezicima. Dalmato-romanski leksicki ostatak od 
1.1. prez. sentio; konsencati, -am pf. (17. v., jedan 
Dubrovcanin) »pristati na sto« < consentia 
(prefiks con-) prema kamenmi, -Tm (15. v., 
cakavci), koje je talijanizam prema infini- 
tivu. Apstraktum od part. prez. na -ia lat. 
sententia > tal. sentenza > setenca (Herce- 
govina, Boka, Crna Gora, asimilacija n — n > 
e — n) »presuda« = sentenca (Hektorovic) 
= (latinizam) sentencija (1486, Senj) = Senten- 
cija = (disimilicija n — n > k — n) sektencija 
(Srbija). Odatle denominai tal. sentenziare > 
sentencijati prema sentencijavati, -jevati (Vrbnik, 
1639), -jtoati (1599, Vrbanski statut) »presu- 
divatk. Ovamo ide lat. sensus: tal. sensato, 
insensato (in- negativni prefiks) > insensan 
»budalast«; lat. pridjev sensiti'vus > sensitiv 
(I. Dizic, strana sensitiva duse) »culan«, ucen 
pridjev, danas prosiren na -bn > -an sensitiva». 

Lit.: ARj 5, 273. 810. 847. 849. 14, 840. 
847. 849. 850-851. 17, 535. 849 (s. v. senso). 
REW 7824. 7822. 

senef m (Vuk) »gorusica, slacica, mustarda«. 
Od srvnjem. senef, nvnjem. Senf < gr.-lat. 
sindpi n > (grecizam) sinap (15. v., stsrp., 
Vranje), pridjev sinatav (f~zrno). Od stvnjem. 
senaf> slov. zenof»isto. Upor. arb. sinap < ngr. 
aavcrru. 

Lit.: ARj 14, 847. 15, 21. Pletersnik 2, 958. 
Jagic, ASPh 8, 318. REW 8 7933. GM 385. 
Vasmer, GL 132. 

senega f (1853 5 apotekarski termin) »biljka 
za lijekove« [prema lat. nazivu polygala senega. 
Biljka je americke provenijencije. Rijec je in- 
dijanska]. 

Lit.: ARj 14, 847. Simonovie 367. DEI 3453. 

senet m (Crna Gora, Boka, objekt uz uciniti 
u ucumatu) = senet pored senet m (Kosmet, 
objekt uz potpisat, dat) »priznanica, namira, 
s.krit, ricevuda«. Balkanski turcizam arapskog 
podrijetla (ar. sened »uporiste, tapija«) iz tur- 
ske administrativne terminologije: rum. si'net 
»Schein, Quittung«, bug. senetj-ed »zapis«, 
cine, sinete f»cx&&nce,«. 

Lit.: ARj 14, 848. Elezovic 2, 218. Tiktin 
1429. Mladenov 578. Pascu 2, 162., br. 950. 

sensa 1 f (Smokvica, Korcula) = sensa (Kf.stav, 
1490; Vrbnik, 1636) = senza (istrocakavski). 
Od mlet. sensa, istro-rom. sensa,- fun. sense < 
lat. ascensio (Christi in coelitm) »Spasovdan, 



221 



senj 



Spasovo, Uzasasce«, tal. ascensa > mlet. assenza, 
ascensione, ascesa. U Splitu vec u 7 — 8. St. 
zabiljezeno kao ascensa. 

Lii.: ARj 14, 849. 851. Strekelj, DAW 50, 
58. he § 24. Matzenauer, LF 19, 250. DEI 
315. 316. Kniewald, Ephemerides h'turgicae 71, 
414. Putanec, Slovo 13, 164. 

sensa 2 f (Cres) »hebes«, u izrazu onje na sensu 
»smijesan covjek« , ucinjeno prema mlet. sintagmi 
andaralla sensa,uta\. preinaceno prema insensato. 

Lit.: ARj 14, 849. Tentor, ASPh 30, 200. 

sensal m = senzal m »posrednik, mesetar«, 
internacionalni trgovacki talijanizam sensale, 
sa en > an kao u sttal. sansale > sansal, gen. 
-ala (Rab) = sensa (Bozava). Od mlet. senser 
je sdnsir, gen. -ira (kotar Senj, Hrvatsko pri- 
morje). Balkanski je turcizam arapskog i per- 
zijskog podrijetla sansar m (Sarajevo) = sam- 
sar, gen. -dra (Vuk, Bosna i Hercegovina) = 
samsal m (Popovic) »isto«, odatle pridjev na 
-bsk sdmsarskl (posao), na -ira samsdrina (Vuk) 
= samsalina f (Popovic) »plata posredniku«, 
denominai na -iti samsdriti, sdmsarim, prema 
ar. simsar je simsar (Kosmet) »komisionar«, 
apstraktum na -luk simsarhk »posrednistvo« , 
rum. samsar, simatar, -esc, -ie, -lie, samsari 
»Makler«, bug. samsar(in) (-in kao u kasapiri). 
Tal. se rijec izvodila iz censualis, ali mletacki 
oblici sanser, senser, sensaro mogu se objasniti 
samo od ar. > tur. simsar, a to opet iz perz. 
slozenice sapsar, od glagola supardan »povjeriti« 
i sdr »glava« (v. serasker). Tal. sensale pred- 
stavlja prema tome latiniziranje u docetku: 
zamjenu tur.-ar. -ar sa -ale < lat. -alis. U 
Sarajevu sansar = samsar znaci »kuna« < tur. 
sansar »Marder«. 

Lit.: ARj 14, 597. 616. 17, 461. Elezovic 
2, 225. Kusar, Rod 118, 22. Cronia, ID 6, 
119, REW 3 1836. 7930 a. Lokotsch 1836. 
Skok, Sldvia 15, 661. Tiktin 1359. Mladenov 
568. Krcek, ASPh 31, 627. Skoljic 549. 

sent m (Vuk) »zavicaj, domaja, postojbina« = 
semt (Kosmet) »strana«. Prilog na -imice (musli- 
manska narodna pjesma) sentimice na Siroku Li- 
ku »krajem, uz kraj, pravcem«. Turcizam arap- 
skog podrijetla (tur. semt »strana, kraj« < ar. samt 
»Weg, Richtung«). Od ar. pi. simut, sumut potjecu 
evropski termini azimut, zenith (protivno nadir 
< ar. nasir »entgegengesetzt gelegen«). Ne 
zna se ide li ovamo kao denominai na -ati 
sentati, -a impf. (Bosna i Hercegovina, subjekt 
pas) »stajati na straznjim nogama«. 

Lit.: ARj 14, 849. 850. 851. Elezovic 2, 
218. Lokotsch 1818. Korsch, ASPh 9, 668. 
ZbNZ I, 313. Skaljic" 524. 558. 



sentina f (Rab) = sent in a (Racisce, Dubrov- 
nik, Vetranie) = (en + in kao u lincuo) sintina 
(Perast) = (en > an kao u lancun) santino 
(Punat, Hrvatsko primorje) »1° (brodski ter- 
min) dno kod camca ili lade, 2° (metafora) 
olos«. S anticipacijom suglasnika t (prema 
stiva) stentina (Dubrovnik, Zore) »dno od 
broda, gdje se usmrdi voda«. Od lat. > tal. 
sentina. Oblici sa an-, in- mogu biti i dalmato- 
-romanski. 

Lit.: ARj 14, 851. 15, 38. 

senj' m (Marin Drzic) »1° znak u cimeru, 
2° cimer (Lika, Otok, Slavonija)«. Od tal. 
segno < lat. signum. Upor. arb. shenj (kalit, 
gomdrit, Ulcinj). Denominai na -evati, -ujem 
senjevati (Istra). S nejasnim promjenom i > c 
cinj (Vuk, Crna Gora) »biljega (kamen ili 
drvo, u sto se gada plojkom)«. Od tal. segnare, 
mlet.-trsc. segnar, furl, seita < lat. signare: 
sinjat, -am (Bozava) = sinjati, -am (Poljica, 
Hrvatsko primorje), slov. senjat (za-) (No- 
tranjsko) »obiljezavati, oznacivati«, zasini'dti 
pf. (Vodice) »oznaciti«, nasinjat, -dm (ZK) 
»uperiti puskom«. Na lat. -alis: sinja, gen 
-ala m (Vodice, Bozava) = sinjdl, gen. -did 
(Rab; Dobrinj, 1633) = sinjal, gen. -ala 
(Dubasnica, Poljica, Hektorovic, Istra) = 
senjdl, pi. segnali (Budva, ribarski termin) = 
senjal (Racisce) = senjao, gen. -ala (dubro- 
vacki pisci) = senjo, gen. -ala (Mljet) »1° 
znak kod konfina (1395), 2° velika pluta kod 
mreza, vrsa, da se zna gdje su, 3° (na pusci, 
Vrbnik) cilj«, slov. senjdu (Notranjsko) »znak, 
znamenje«. Upor. sinjal (kod mreze, Ulcinj, 
ribar Arbanas). Toponim Vrsenjal (Budva, pri 
zidinama) < vrh senjala. Sa w < gn: senal m 
(15 — 17. v, Moscenice) »znak, obiljezje me- 
dasa«, moze biti iz dalmato-romanskoga sa 
zamjenom tal. sufiksa nasim -jaj: senjaj m 
(Vuk, narodna pjesma) »cilj« (uzeti na senjaj 
dzeferdaru) — (jekavizirano) sjenjaj (gornji i 
donji, Crna Gora) »isto sto senjal na pusci, 
liksan, nisan donji i gornji, ocnik, puce, 
musica«. Deminutiv na tal. -etta: sineta f 
(Stolic) »modrica«. Nije dovoljno potvrdeno. 
Zbog gn > n moglo bi potjecali iz dalmato- 
romanskoga. Iz dalm.-rom. je mozda samir m 
ili samira f »pecat, zlamenje«, potvrdeno u 
Zadarskom lekciondfu samo u ak. pi. : odrisiti 
samire njlh kao prijevod od aperire signacule ejus 
(Otkrivenje Ivanovo 5, 9), ako je od *signa- 
rium > stfr. seigniere »dicker, fester Stoff 
aus Goldbrokat«. Elezovic ima iz Kosmeta 
nedovoljno objasnjeno sbmnarlja f (Vucitrn) 
»kalajdzijska sprava za saranje«. Mozda je rum. 



senf 



222 



septembar 



semn < signum. Potreban bi bio tocan opis 
toga alata. Lat. signare u crkvenom znacenju 
doslo je preko stvnjem. segan, seganon > 
nvnjem. segnen > zegnjati (ZK), slov. zegnali. 
Nalazi se i u sjevernim slavinama osim u 
ruskom jeziku. 

Lit.: ARj 2, 37. 14, 562. 846. 852. 853. 
15,24. 44. 163. ZbNZ 19, 2. 159. Ribaric, SDZb 
9, 190. VHZH 12, 117. Pletersnlk 2, 955. Ele- 
zovic 2, 205. Kusar, Rad 118, 24. Macan, 
ZbNZ 29, 211. Miklosic 407. Matzenauer, 
LF 20, 5. Strekelj, DA W 50, 58. Sturm, 
CSJK 6, 74. REW 7905. 7904a. 7908. Dea- 
novic, Ivsicev zb. 37 — 43. 

Senj 2 m (15. v., Vuk), v Senji 1409, 1445, 
toponim, tal. Segna, njem. Zengg (prema hrv. 
izgovoru sa s > c), takoder n Senje (epitet 
bljelo Senje na Krajini, narodna pjesma). 
Pseudojekavizam Sijenje n (narodna pjesma) 
zbog stiha ka Sijenju. Etnik na -janin Se- 
njanin m (16. v., narodna pjesma; Senjanin 
Ivo, Tadija), Sijenjani. Znaci takoder »dogat 
iz Senja«; u Jukicevoj pjesmi Senjkovic Ivane; 
prema f Senjanka djevojka, Senjka (Vuk), 
Senjkinja, Senjkinjica (istarske narodne pjes- 
me). Upor. kod Vitezovica Senjcica aliti 
djacka od senjskoga na mora junastva ucinjenoga. 
Prezime Senjanovic. Pridjev senjski (16. v., 
Vuk; u toponomastici Senjska Draga, Rije- 
ka) = stjenskt (junaci). Oblici Senje, Sijenje 
kreacije su narodnih pjevaca najcesce zbog 
deseterca. U narodnom govoru ti oblici nisu 
potvrdeni. Treba razlikovati Senje n u aleksi- 
nackom i cuprijskom okrugu (Srbija) i blato 
u poljickoj krajini kod Splita. Toponomasticki 
toponim postoji jos kao ime selu u motovun- 
skom kotaru (Istra), kao ime zaselka u buzet- 
skom. Upor. i Senske Reke (juz na Srbija, 
Poljanica). Tesko je znati da li su to sve topo- 
nimi istog podrijetla. Primorski Senj je pred- 
slavenski i predrimski toponim, koji bi mogao 
biti u vezi s keltskim ili etrurskim Sena gallica 
> Sinigaglia (Italija), Sena > Siena, pridjev 
senese (Toskana). Japodska ili liburnijska 
Senia potvrdena je veoma dobro kod Ptolo- 
meja, Plinija, Tab. Peut, Itin. Ant. kao i na 
natpisima, etnik na -ensis Senienses na natpi- 
sima. Toliko je to bio vazan grad u rimsko doba. 

Lit.: ARj 14, 849. 852. 853. 854. 917. 
Krahe, GN 36. Mayer I, 299. 2, 103. 

sep, indeklinabilni pridjev uz bogatstvo 
(Palikuca, Prokljanin, Dalmacija 1771), sep 
lipa cer (isti pisac), jedine potvrde. Od madz. 
szep »lijep«. 

Lit.: ARj 14, 855. 858. 



sepet m. (Vuk, Bosna i Hercegovina, Srbija, 
Cilipi, Konavli, Korcula) = sepet (Kosmet) = 
sapet (Crmnica) = (prijelaz u deklinaciju. -e) 
seye, gen. -eta (Valpovo) »kotarica, kosarica, 
kosara, korpa, kos«. Na -li sepetli kao inde- 
klinabilni pridjev sepetli sanduk --= sandukli 
sepet »kofer, kufer«. Deminutivi na -U sepe- 
tic, na -ka sepetka = sepetka (Kosmet). Aug- 
mentativ na -etina sepetina (Vuk). Na -ar 
sepetar m »koji pravi sepete«. Balkanski tur- 
'cizam perzijskog podrijetla (perz. sdpdd > 
tur. sepet}: rum. sipet (Moldavija) = sepet, 
bug., arb. sepet m, sepete f, ngr. oejieti. t|. 
Ovamo nece ici iz Zica otaca, jedina potvr- 
da: i potegnu jedno (mrtvo) telo pod glavu sebi 
kako sepeto (var. sepito), na drugom mjestu 
u istoj prici blazinu od baturja, za lat., tan- 
quean plwnatium de scirpo. 

Lit.: ARj 14, 857. Elezovic 2, 218. Miletic, 
SDZb 9, 266. GM 381. Lokotsch 1753. Starine 
40, 209. 132. Skoljic* 559. 

sepija f (Vuk) »kaca krznarska, curcijska« = 
sepija f (Kosmet). Turcizam (tur. sepi »cinjenje 
koze, stavljenje koze za postavu«, izvedenica 
na -1 od seplemak »staviti«). Glede turskih 
izvedenica na -i upor. biisija, japija, jdzija, 
kapija, komsija. 

Lit.: ARj 14, 858. Elezovic 2, 218. Matze- 
nauer, LF 19, 250. Deny § 869. Skoljic* 559. 

septembar, gen. -bra (Dobretic: septembra 
oliti rujna) pored September — septembar 
(Crmnica), latinizam od lat. pridjeva Septem- 
ber, od septem, obrazovanog s pomocu sufiksa 
r. Grecizamje stsrp. sepbtembbrii (1485), -vrii < 
srgr. oejTTEU^pioc;. Zamjenom pt > kt od- 
nosno ispustanjem suglasnika m, oboje ana- 
logijom prema oktobar: septebar, gen. -bra 
(1349), sekteber (Vrbnik), sektebar, sektebrije, 
bez disimilacije sektembar, sektembrij (1393), 
sektemvar, gen. -vra (1466), sektemvrije (1406). 
Talijanizmi su (pt > f): setembar (17. v., 
dubrovacki i dalmatinski pici, Rab, Cres), 
setenbar (Istra, Kastav), setembar, setenbar, 
pridjev setembarski, prema tal. ottobre setebar 
(Crna Gora). Poimenicen pridjev u z. r. na 
-anus od 'septem je lat. septimana > tal. set- 
timana, mlet. setemana > setemana (Perast, 
Dobrota, Dubrovnik) = setemona (Hvar, 
Brusje) = setlmana (Split) = setimdna, gen. 
-ani (Istra) »tjedan, (prevedenica) sedmica, 
hefta (Bosna)« = setemdn (Crna Gora, Crnoje- 
vica Rijeka) »doba, vrijeme«. Nema' primjera 
iz kojih bi se vidjelo to cudno znacenje. Lati- 
nizam je septimana nedilja (15. v., Senjski 



septembar 



223 



serbes 



kaptol) kao i predika u nedilju septuagezime 
(Banovac), nedjeljni dan od septuagezime 
(Gucetic), prema tal. citanju nedjelja septuade- 
zlme (Divkovic) »(prevedenica lat. pridjeva) 
sedamdesetnica«. Slozenica septemvlr m (Za- 
greb) »sudac stola sedmorice«, na -alls pro- 
siren na -MI > -an septemviralan, na -at sep- 
temvirat. Ovamo jos lat. septentrio, gen. 
-onis > septentrion (Glavinic) »sjever, upravo 
zvijezde Sjeverni medvjed, koji ima sedam 
zvijezda«. 

Lit: ARj 14, 809. 858. 876. 877. REW 
7830. 7832. 7833. Romdnsky 91. Matzenauer, 
LF 19, 251. Vasmer, GL 130. 

sepurina f (18. v.: uz/ni oni sisaka stono 
se nadu na sepurimj »vrsta ljekovite biljke«. 
Upor. obalski toponim Sepurina = Sepurina 
(Zadar) = Sipurina (Zlarin, Prvic). Usp. 
sepurina. 

Lit.: ARj 14, 858. 17, 541. Skok, Slav. 
149. 

serafim pored -in f (16. v.), m (15. v.) 
»1° sestokrili andeo«, hebrejski plural serafim, 
koji se upotrebljava kao sing, u lat. i gr., 
odatle tako i kod nas, upor. nas plural serafini 
na nebesih (Margitic), »2° musko ime (17. v.)«, 
prema f Serafimq (15—18. v.) = serafin, 
pridjev serafinski pored serafinski; prema he- 
brejskom singularu seraf (Glavinic) lat. se- 
raphicus > serafik, serafski (16. v., Vetrame), 
serabiti m pi. (Kavanjin) na -iti < gr. -iTnc;, 
»ordo seraphicus (= franjevacki red)«, zensko 
ime Serafa, Serafija. 

Lit.: ARj 14, 859. 

serascer m (Vuk, narodna pjesma) = 
serascer pored serasker (Kosmet) = seraskijer 
(Ljubisa) = seraskir = serascil (disimilacija 
r — r > r — V) = serascir = (asimilacija e — 
a>a — a) sarascer (narodna pjesma) = saras- 
ker — saraskjer (Kavanjin) »1° glavni zapovjed- 
nik, 2° ministar vojni«. Balkanski turcizam (od 
perz. sdr »glava« i ar. 'asker < lat. exercitus 
»vojnik, vojska«) iz turske vojne terminologije: 
rum. serascher, serascherpasa » ministar vojni«. 
Upor. ostale slozenice od perz. sdr »glava« u 
prvom dijelu: serbez, serdar. 

Lit.: ARj l\ 644. 860. Elezovld 2, 219. 
Tiktin 1409. Skoljic* 559. 

serati, -am impf, (dubrovacka poslovica: 
sera konja uz Brgat!) »podrzavati, zaustav- 
ljati«. Od tal. serrare. Odatle serraculum »zapor, 
Verschltisse > tal. serraglio, istro-rom. saraia 



»chiuso di rovi« > sardja (istrocakavski) »terra 
varus arboribus consita«, prosireno na -evica 
sardjevlca »isto«. Na -atorium senatorium (od 
pridjeva senatorius) unakrsteno sa salire *sa- 
liatorium > mlet. sagaor, kao dalm.-rom. lek- 
sicki ostatak sa/jatur, gen. -ura (Dubrovnik) 
»kljucanica, mandal, brava, saliscendi, kra- 
kun«, danas sajatur, gen. -ura (Cilipi), sala- 
diir (Muo, nalazi se izvan na vratima, skace 
i zatvara). Oblik sa / mjesto dubrovackog 
Ij moze se tumaciti i disimilacijom r — r > 
I — r od serratorium. Od dalm.-rom. imenice 
sajatur stvoren je u Dubrovniku glagol osaljatl 
= osdjat »otvoriti«, zasdljati, zasajat (vrata) 
«zatvoriti, zakrakunati (Korcula)«. Glagol ser- 
rare znacio je u lat. »piliti«, odatle lat. post- 
verbal serra f > sara pored sara f (Kosmet) 
»testera«, posudenica iz cine, sard »scie«, odatle 
slruire pored nslrare »piliti«, arb. sharre f 
»pila«, sharronj »pilim«, sa turskim -ci sharexhi 
»koji pili«, u Ulcinju sharra (s clanom) pored 
»pila, zaga« znaci i »morska sika« (ka rra ner 
sharra). Odatle u juznoj Srbiji folklorni termin 
saronjanje n »Schadeltrepanation«. Rijec serra 
u znacenju »testera« pripada prema tome bal- 
kanskom latinitetu. Iz dalmato-romanskog 
potjece izvedenica od part. perf. serrata > 
suiiks -iceus > sardtie m (18. v., Kacic, Zore, 
Pavlinovic) »jelova daska, upravo piljenica, 
zaganica (ZK>. 

Lit: ARj 2,- 185. 14, 546. 644. 861. Bu- 
dmani, Rad 65, 165. Elezovic 2, 473. Zore, 
Rad 138, 65. Trojanovic, Juzna Srbija 1, 
53-60. REW 1540. 7861. 7867. 7862. Pascu 
1, 165., br. 1513. GM 400. Strekelj, DAW 
50, 60. 

serbati, -jem impf. (Vrbnik) »kao srkati, 
udisati zrak tako da se cuje sistanje, da se 
cuje glas s«. Odatle na -alo serbalo n (ibidem) 
za covjeka koji tako govori; posrbatl pf. (Krk, 
objekt mleko) »posrkati«. Domaca onomato- 
peja (upor. ruski i bugarski istoznacni glagol) 
unakrstila se s rom. sorbire < lat. sorbere. 
Odatle tal. deminutiv -oi'o < lat. -ulus: (jaje 
u) sorbulu (Dubrovnik, Cavtat) = (u) sorbulu 
(Korcula), odatle sorbulano jaje = usorbulano 
jaje (Sibenik) »jaje na umak«. Unakrstenje ar. 
sarbdt (v. serbef) i rom. onomatopeje nalazi 
se u tal. sorbetto > sorbet m (Rab) »ledovina«. 

Lit: ARj 11, 11. 14. 14, 861. 15, 925. 
REW> 8094. Prati 921. 

serbes pored serbez (Vuk, BiH, Varos, 
Brod, indeklinabilni pridjev uz biti i prilog 
uz glagol ici, vecerati itd.) = selbez (Rijecka 



serbes 



224 



sermija 



nabija. Crna Gora) = serbez pored serbez 
(Kosmet), s opcim pridjevskim sufiksom 
_ m -l. . n serbesan (Visoko), prilog serbezno = 
srbezno »slobodan, bez brige i straha«. Na 
-luk: serbezlbk m (Kosmet) »sloboda, smje- 
lost«. Denominal osrbeziti se. Balkanski tur- 
cizam perzijskog podrijetla (perz. serbest) iz 
terminologije obicnog govora: bug. serbez i 
serbest. 

Lit.: ARj 9, 249. 14,861-62. 16, 187. Ele- 
zovic 2, 219. NJ, n. s, 1, 155. ZbNZ 8, 200. 
Mladenov 578. Skoljic 559. 

sercica f (Vrbnik) »biljka capsela bursa 
pastoris«. 
Lit.: ARj 14, 862. ZbNZ 5, 70. 

serdar, gen. -dra m (Vuk, Srbija, Crna 
Gora, Hercegovina, juzna Dalmacija, na- 
rodna pjesma) = serdar (Kosmet) = srdar 
(narodna pjesma) = sardar (Mrnavic) »1° 
poglavar, vojvoda, 2° nahijski starjesina, 
3° prezime (Lika, Krbava)« prema f serdd- 
rica »zena serdareva«. Pridjevi na -ev, -ov 
serddrev, -ov (Vuk), poimenicen na -ic Serda- 
rovic (prezime) = Srdarovic, na -ski serdarski 
(Vuk). Na -ija serdarija f (Vuk) »1° podrucje 
njegove vlasti, 2° njegova sluzba«. Na -stvo 
serddrstvo. Augmentativ serddrtna m. Slo- 
zenica krserdar (prvi dio krk, v.). Denominal 
na -ovati serdarevati I -ovati (Martie). Bal- 
kanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
sdr »glava« i -dar »koji ima« kao u muhtirdar, 
tefterdar) iz turske vojne terminologije: rum. 
serdar [ sar-, sar- m prema f sedareasd »1° 
general, 2° naslov bojara«, serdaresc, serdarie, 
bug. serdar. 

Lit.: ARj 14, 863. 15, 234. Elezovic 2, 
219. Skok, Sldvia 15, 360., br. 433. Tiktin 
1410. Mladenov 578. Skoljic* 559. 

serdedencaga m = serdendec-aga m »cast 
i dostojanstvo u turskoj vojsci i upravk. 
Slozenica tipa icaga. [Od tur. serdengecti aga]. 

Lit.: ARj 14, 863. Skoljic 560. 

serenak, gen. -nka m »trava satureia«. 
Lit.: ARj 14, 864. 

sergen m (Banja Luka) = serden (Mostar) 
»ormar u zidu s rezbarijama, sluzi za poste- 
ljinu, stalaza«. Balkanski turcizam (tur. serken 
»Gesims ftir Kuchengeschirr«) iz terminologije 
namjestaja: arb. sergen. 

Lit.: ARj 14, 864. Skok, Sldvia 15, 491., 
br. 683. GM 381. Skoljic* 560. 



sergija f »prostirka na kojoj se sto brojk = 
sergija (Kosmet) »izlozba«. Balkanski turcizam 
(sergi »boutique provisoire, exposition-?, od 
sermaK) iz terminologije obicnog zivota: bug. 
sergija f, arb. sergji f »capitello«. Glede su- 
fiksa -gi upor. burgija, bickija, cesagija, uzen- 
dije, sargija, vergija. 

Lit.: ARj 14, 864. 865. Elezovic 2, 219. 
GM 381. Mladenov 578. Skoljic* 560. 

serhat m = (metateza) sehrdt = serai (Vuk) 
= serhad »1° krajina, granica, granicari, kra- 
jisnici; (amplifikacija, narodna pjesma) serat 
i krajina, 2° (kao horonim) krajina izmedu 
Bisca i Kladuse«. Na -//': serhatlija = sehra- 
tlija m = seratlija m, f (Vuk) »krajisnik prema 
krajiskinja«, (sa ti > kl) seraklija (narodna 
pjesma): seraklije Turci (pejorativno), Sehrad- 
lije pi. (mahala u gracanskom kotaru). Pridjev 
na -ski seratli(jin)ski (Vuk, ~o ruho) »krajis- 
nickk, na -in serhdtlln. Deminutiv serhatlince, 
gen. -eta n (Kosmet) »mladi serhatlija«. Bal- 
kanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
serhad, tur. serhat »Grenze«, serhatli) iz turske 
vojne terminologije: rum. serhat, serhadiu 
»turski vojnik na krajini, granicar«. 

Lit.: ARj 14, 803. 860. 861. 865. Tiktin 
1410. skaljiP 569. 

serma f (Zaplanje, Srbija) »reumatizam« = 
sijerma (Ston) »nekakva bolest u ramenu«. 

Lit: ARj 14, 866. 918. 

sermaca f (Niski okrug, Srbija) »biljka 
convallaria verticillata, jasenak, pecatnik«. 

Lit.: ARj 14, 866. 

sermija f (Vuk, BiH) = serrmja (Kosmet) 
»1° imovina, imanje (pokretno), prcija, stoka 
(ovce, koze, goveda), kapital, 2° (metafora 
uvredljivog tona) laka roba, kurva«. Balkanski 
turcizam perzijskog podrijetla (perz. slozenica 
sar »glava« + maye »imetak, bogatstvo« > 
»osnovni kapitak) iz turske trgovacke termi- 
nologije: rum. sermaia / sir- pored sermid, 
sermed, bug. sermija, deminutiv sermijka, arb. 
sermaje f, cine, sirmae, ngr. acpiicr/ice, aep- 
Hayec/cup-, ovpiiaycc,. U hrv.-srp. i bug. 
jeziku docetak -aja bio je izmijenjen prema 
ostalim brojnim turcizmima na -ija. Usp. 
pod sergija. 

Lit.: ARj 14, 866. Elezovic 2, 219. NJ 2, 
47-50. Vukovic, NJ 3, 22-26. Skok, Slaoia 
15, 491., br. 684. Mladenov 579. Tiktin 1411. 
Pascu 2, 163., br. 960. Skoljic* 560. 



225 



sermun m (17. v., I. Drzic) = sermon (17. v.) 
»propovijed«. Latinizam: sermo, gen. -onis > 
tal. sermone. 

Lit.: ARj 14, 866. REW 5 7853. DEL 3461. 

sermuscak m (Belostenec, veli da je 
dalmatinska rijec) »sljuka, snef, volic (Du- 
brovnik)«. Ne nalazi se kod Hirtza. 

Lit.: ARj 14, 867. 

serpentin m (1466, Dubrovnik, Kavanjin) 
»dragi kamen sa sarama kao u zmije«. Od tal. 
serpentino (pietra ~<z), poimenicen lat. pridjev 
m r. na -irtus od serpens, gen. -tis, u z. r. 
serpentina »vatreno oruzje u Dubrovniku«. 

Lit.: ARj 14, 867. Dime, Glas 161, 55-99. 
REW 3 7855. Prati 902. 

serpillo m (Vladmirovic, dalmatinski pisci 
18. v.) »biljka popunac < pepolino«. Od tal. 
ucenog serpillo, puckog serpollo, sermolllno < 
lat. serpullum, serpyllum < gr. epnvXkoq 
(izvedenica od Epnco »penjem se«). Ovamo ide 
zamjenom docetka -ullum sa -be > -ac sfpdc 
(ZK) = slov. srpec »betonica officinalis* i 
arb. snerpl, kao i daim.-rom. toponomastik 
Sirbbulja kod Splita. 

Lit.: ARj 14, 867. Skok, ASPh 33, 370. 
Isti, AHID 1, 30. Pletersnik 2, 564. REW 3 
7860. Prati 903. IF 26, 1. 

sersan, gen. -ana m (Vuk) = sersam (Sla- 
vonija) »konjska oprava, sedlo, uzda itd., 
orma«. 

Lit.: ARj 14, 867. 

sersem pored sersem (Kosmet, uz covek), 
indeklinabilni pridjev, »ljut, prgav«. Na -luk: 
sersemhk m »prgavost, nabusitost«. Balkanski 
turcizam perzijskog podrijetla (perz. sloze- 
nica jar »glava« i sam, koje Mladenov upo- 
reduje sa sanskr. cama »sut, bez rogova« > 
tur. sersem »smucen, opojen, lud, nepametan, 
zaboravan«) iz terminologije obicnog govora: 
bug. sersem, indeklinabilni pridjev, sersemin 
(imenica, s individualnim sufiksom -in). 

Lit.: Elezovic 2, 219. Mladenov 579. WP 1, 
386. 

sert (Banja Luka, Mostar, Kosmet), indekli- 
nabilni pridjev (Kosmet, uz dudn, kamen, 
gvojze), prosiren na -li senli »ljut, tvrd, oduran, 
mrzak, antipatican«. Balkanski turcizam (tur. 
sert »hart, raub, heftig« < mozda perz. 
serd »hladan, neprijatan, neljubezan«) iz ter- 



minologije obicnog govora: bug. sert, arb. sert, 
glagol serilis »reize«. 

Lit.: ARj 14, 867-68. GM 381. Mla- 
denov 579. Elezovic 2, 220. Skok, Sldvia 15, 
492, br. 685. Skoljic 561. 

sertme n (Srbija) = sertme, gen. -eta 
(Kosmet) = serptnje a (Zaplanje u Srbiji) 
»ribarska mreza za hvatanje riba, ostriga, 
sacmarica«. Balkanski turcizam (tur. siirutme} 
iz ribarske terminologije: bug. serime n, de- 
minutiv na -ce sertmence. 

Lit.: ARj 14, 868. Elezovic 2, 220. Mladenov 
579. ZbNZ 5, 96. 

servati, -am impf. (Ranjina, Bernardin, 
Sasin, dubrovacka poslovica) »dvoriti«. Od 
tal. < lat. servare. Na -irau servirati, servi- 
ram pf, impf, preko njem, iz fr. servir. 
S prefiksom lat. > tal. con-: konservati, -am 
(17. v, zapadni krajevi) < tal. conservare 
prema konservirati / konz-, -serviram (Zagreb) 
< fr. conserver. Odatle postverbal kon- 
serva i (1853), danas obicnije konzerva (Za- 
greb), usp. i kuserba (v.). Radna imenica 
konservaiiir, gen. -lira < tal. conservatore, 
latinizam konservdtor j kone- (Zagreb). S 
prefiksom re- rezervirati, -zerviram preko 
njem. iz fr. reserver, isto sa -isati rezer- 
visati, -Sem. Postverbal reserva (Lika) = 
reselba (Otok, Slavonija, Vinkovci) = (disi- 
milacija r — r > r — V) rezelba (ZK) »voj- 
nicki termin, (neologizam) pricuva«, odatle 
na -ist rezervist m »pricuvnik«. Particip pre- 
zenta lat. serviens, gen. -tis > tal. sergente, 
mlet. serzente, odatle prezime Srzentic, pleme 
pastiovsko. Od osnovne imenice servus »sluga« 
prezime Serbula < rum. lerbul (-ul postpo- 
zitivni clan) kao ostatak iz jezika srednjovje- 
kovnih Vlaha. Ovamo ide mozda kao leksicki 
ostatak dalm.-rom. ziurum »servitium« (kod 
Rackoga, Doc. 77: ab servicio, scilicet ab illo 
quod vulgo ziurum dicitur) ako je metateza 
mjesto *sirurum < lat. *servlum i ako je -er > 
-ir kao u dalm.-rom. mirculano i nantir zal 
(Petar Crni) < lat. *manutergiale, od manu- 
tergium. 

Lit.: ARj 14, 868. REW 3 7872. 7873. 7874. 
7876. 

sesam m (latinizam) = *sisam (grecizam), 
pridjev sisamov (~o mash, 14—15. v.) »vrsta 
sociva, leca«. Od lat. sesamum < gr. afjaauov, 
arb. sisam. 

Lit.: ARj 14, 869. 15, 70. GM 385. Vasmer, 
GL 133. Prati 904. 



15 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



sesija 



226 



sesta 



sesija f (latinizam prema lat. nominativu 
sessio) = sesion m (17. v., ucen talijanizam 
sessione prema lat. kosom padezu) = sesiona f 
(17. v.) »1° zasjedanje sabora, 2° posjed, 
zemljiste«. Odatle pridjev na lat. -edis, prosiren 
na -bsk sesionahki, poimenicen na -he > -ac 
sesionalac, gen. -Iga m »osoba koja uziva sesiju 
zemljista«. Lat. apstraktum na -io od part, 
perf. sessus, od sedere: sessio, gen. -oras. 

Lit.: ARj 14, 869. 

sestra f (Vuk, bug. sestra), nesestra, prema 
brat nebrat, ie., baltoslav., sveslav. i praslav. 
termin krvnog srodstva, »soror (s kojom je 
rijeci u prasrodstvu)«. Pridjev na -in sestrin 
(Vuk) = sestrin (Kosmet, ZK), poimenicen na 
-be > -ac sestrinac, gen. -nca m (18. v.) »sin 
sestrin« prema f na -iga sestrinica »kci sestrina«, 
na -stvo sestrinstvo, prosiren na -ski sestrinski. 
Upor. slov. sinici rus. sestren(n)ica. Hipokoris- 
tici seka f, s deminutivom sekica i pridjevom 
sekin ; sekina f (Saptinovac), sekuna (Vuk, narod- 
na pjesma) pored sekina; sela /(Vuk) = sele f 
(Vuk, 16 — 18. v.; u istarskoj narodnoj pjesmi 
indeklinabile), s pridjevom selin; seja (Konavli, 
narodna pjesma), neseja, sesa f (Vuk), s de- 
minutivom seska (Vuk, Backa). Deminutiv na 
-ica sestrica (Vuk), odatle augmentativ na -ina 
sestrlcina (Vuk, Kosmet) = sestrlcinja (Kos- 
met). Na -an (tip Milan) sestran m (Istra) 
prema f sestrana (Istra) »sin, kci sestrina«. 
Na -ica sestranice (f pi.) i bratimi (Sinj) »cla- 
novi vjerskog udruzenja«. Na -enica sestrenica 
f »1° rodena sestra, 2° rodica, 3° termin u 
tkanju (metafora)«, sestrenicar m »tehnicki 
naziv u tkanju i samo tkanje«, sestrenicarcije 
f pi. »vrsta kosulje«. Na -ic sestric »sestrin 
sin, necak« prema f (koji je pridjevska izve- 
denica na -bn od deminutiva sestrica} sestricna 
»sestrinica« prema sestrican, gen. -ina m = 
sestricu m »necak« prema f na -ka sestricka. 
Prema part, prezentu pas. bratim, pobratim 
tvori se sesirima f »zena koja je primljena u 
bratovstinu, medu bratime«, posestrima (vila) 
pored posestrina (prema pobratin, poocin). 
Denominal na -iti sestriti, -im (po-j = sestrimiti, 
-im (po-) (Vuk). Balticke se usporednice ne 
poklapaju fonetski ni morfoloski sa slavinama 
u ovom terminu. Stprus. swestro pokazuje do- 
duse istu deklinaciju kao sestra, ali u korijenu 
ima sue- kao sanskr. svasar-, stir, sitar, got. 
swistar, nvnjem. Schwester i gr. eop, -dok se 
lit. sesuo, gen. sesefs deklinira Rao dukters, 
moters (upor. keen i matert), ali pokazuje u 
osnovi kao i slavine se- mjesto sue-. Lat. 
soror, pridjev sobrlnus, consobrinus (odatle 



fr. cousin, koje postade internacionalna 
rijec i kod nas kuzen m prema f kuzina) 
pokazuju u osnovi prijevoj *sue-: *suo-, 
Uzimlje se da je ie. termin za prvo koljeno 
srodstva slozenica tipa bahuvrihi od reflek- 
sivnog korijena *se-, *seue- (v. sebi) i od glagol- 
skog korijena *ser- »pridruziti«, koji nije za- 
stupljen u slavinama, nego u gr. e(pa> »pri- 
druzivatk, lat. sero (odatle series, internacio- 
nalna rijec serija), sors »sudbina«. Znacenje 
te slozenice bilo bi »sebi pridruzen«. Prema 
Meilletu deklinacija -a za razliku od litavske 
paralelna je deklinaciji na -o od bratn. Upor. 
paralelnu tvorbu u arb. velia »brat«, koje je 
prema uvjerljivom Joklovu tumacenju slicna 
ie. bahuvrihi-slozenica *sue-loudha, u kojoj 
je drugi dio od arb. glagola lenj »radam 
se, nastajem«. Sa sesirima, posestrima upor. 
rum. surata od sor(a) < lat. soror. Upor. jos 
druge sveslav. izvedenice od seue- > sv A 
pod svekar, svekrva, svat, svast. 

Lit.: ARj 8, 63. Pletersnik 2, 592. Elezovii 
2, 220. Budimir, JF 15, 160. Jagic, ASPh 3, 
727. Miklosic 332. Holub-Kopecny 330. Bruckner 
492. Mladenov 579. Trautmann 258. WP 2, 500. 
534. Meillet, JF 2, 296. Boisaaf 261-262. 
Strekelj, ASPh 14, 528. 

sesta (I) f (Dobretic) »jedan od kanonickih 
sati (katolicki crkveni termin), crkveni obred 
njezin«. Od tal. sesta, kllat. pridjev sextus 
»sesti«, poimenicen femininum prema hora. 

(II) Znacenja od sextus kao izrada za mjeru i 
alat. Od tal. sesto »misura, ordine« istog lat. 
podrijetla (postverbal je od sestare »aggiustare«, 
assestare) > ses, gen. sesta -(Dubrovnik) »ured- 
nost, skladnost«, protivno s negativnim pre- 
fiksom neses, gen. nesesta, odatle pridjev na 
-bn > -an sesan, f sesna (Sibenik, t ispao 
analogijom prema f sestna) »pristao«, prilog 
sesno (Korcula), nesestan (Poljica) »neuredan«, 
nisestan (Istra) »nevaljao« (ni- prema nikakav), 
s prefiksom u- usesan jsored usestan, f usesna 
(Dubrovnik, Cavtat, Cilipi) »pristojan, skla- 
dan«, apstraktum sesnost f, denominal usesniti 
(Sibenik). Tal. prefiks a- u assestare zamijenjen 
je nasim u-, na-, po-: mestati, -am (Perast, 
Dubrovnik), nasestati pf. = posestati, -am, 

pousestatl »urediti, naciniti kako treba«. Pejo- 
rativizira se tal. imenica u m pi. sesti, gen. 
sesta (Dubrovnik) »djetinjarija«, cini seste 
(Potomje) »razmece se, pravi gluposti«. 

(III) Tal. sesto u znacenju »Zirkel« nalazi se u 
glagolu Ustati, sestam (Vuk) »sestarom izmje- 
riti«, osestati (Vrbnik), sesta f (Mariana, Istra). 
Upor. arb. sheste »sestar«. Ispustanjem s i 



sesta 



227 



sfolj 



dodatkom naseg sufiksa -ka nastade setka f 
(Stulic, Zakon Lige ninskej < *sestka, odatle 
osetati, -am »setkom naokolo izmjeriti dno bac- 
ve«. Nasi nazivi za alat Zirkel sadrze mozda 
domace ili odomacene sufikse -ar < -arius 
i -Ho: sestar m (Vuk) (polu-) »cirkl (u grado- 
vima)«, odatle denominai sestanti, sestarim 
(o-) (Vuk) »sestarom izmjeriti«, slov. sestar, 
gen. -rja = sesttlo m (ZK, Moslavina, Vodice, 
slov.) »isto«, denominai osestlliti (korbacem) 
»(metafora) udariti bicem«. 

(IV) Lat. se pridjevska izvedenica sextarius 
»sesti dio (modius -a)« nalazi u nazivu za »posudu 
kojom se mjeri zito, tekucine« < mlet. staro, 
star, furl, star, tosk. staio > ujadranskoj zoni 
star, gen. stdra (Vuk, Dubrovnik) ili stara 
(Perast, Prcanj, Budva, Lastva, Rab, Malinska, 
Cres, Senjski statut, Vodice, slov.), deminutiv 
starle (Buzet, Sovinjsko polje, s\o\.),politstarica 
(Ston, Hercegovina), u dalmatinskim doku- 
mentima starius. Taj je oblik nastao haplolo- 
gijom. Moze bid i dalmato-romanskog pod- 
rijetla. Dijelovi stara su bukila (v.) i bagas. 
Ista je lat. rijec dosla preko njem., stvnjem. 
schiari, bav. Sechtel > zetarka (hrv.-kajk., Va- 
razdin), slov. sehtar, upor. madz. zsejtdr, zsajtar. 

Lit.: ARj 7, 671. 8, 191. 9, 119. 140. 319. 
10, 628. 629. 11, 79. 240. 14, 876. Mazuranic 
1367. 1424. Pletersnik 2, 567. 624. 955. ASPh 
24, 233. 35, 348. Ribaric, SDZb 9, 193. 196. 
Resetar, Stok. 293. Kusar, Rad 118, 24. Budma- 
ni, Rad 65, 162. Miklosic 338. 407. Jagic, A SPh 
2, 397. Pintar, ASPh 36, 586-587. GM 402. 
REW 3 7887. 7888. Prati 904. 936. 

sestat pored sestat (cakavski, Istra) »cesto« 
= set (Jacke) »isto«. Prema tome bi sestat 
nastalo od set krdt (v.), time se ne objasnjava 
st mjesto tkr. 

Lit.: ARj 14, 876. 

set f, upravo setb (18. v., Rajic; stsrp. 
3 puta), »mreza, zamka«. Nalazi se u stcslav., 
ces., polj., rus., u baltoslav. i praslav. Deminu- 
tivi na -ca: v set'eu (Rogovske regale, 15. v.) 
»zamka, klopka«; na -ka: setke ... raspu se 
(Kavanjin, Terzic). Augmentativ na -ina 
mozda setina f (Prigorje) »duga trava od koje 
pastirice kite pletu, a pastiri kocije prave«. S 
prijevojem stcslav. sitbee n »konop, strik« i 
mozda sita f »juncus« (v.). Samoglasnik e na- 
stao je od dvoglasa, upor. lit. saitas »puto«, 
lot. saite »isto«. Ie. je korijen *sei- : *si- »vezati 
uze, remen«, lat. saeta, nvnjem. Saite. 

Lit.; ARj 14, 877. 15, 171-74. Starine 
7, 88. Miklosic 295. 2. Holub-Kopecny 332. 



Bruckner 488. WP 2, 463. Reichelt, KZ 39 
51. Brugmann, Nel8,131. 

setla f (narodna pjesma, Vuk) »ruho«. 
Lit.: ARj 14, 877. 

sevap, gen. -dpa m (Vuk, BiH, bez razlike 

vjere, objekt uz.uciniti) — sevap (Kosmet) = 
sevab (Bosna) »zaduzbina, dobro djelo«. Na 
-dzija sevapcija m (Vuk, narodna pjesma). De- 
nominal na -iti osevapit se »steci zaslugu za 
dusu«. Balkanski turcizam arapskog podrijetla 
(ar. sevab > tur. sevap »nagrada koju Bog 
daje za dobro djelo«) iz oblasti islama: arb. 
sevap »gutes Werk«. 

Lit.: ARj 14, 877-78. Elezovic 2, 213. 
GM 381. NJ 2, 92. Skoljic* 561 

sevdah, gen. -aha m = sevdag = sevda, 
gen. -da (Kosmet) »ljubav, ljubavna ceznja, 
dobro raspolozenje«; na -11: sevdal'ija m, f 
(Kosmet) »vesele naravi covjek, zena«, s 
individualnim sufiksom -in sevdahn m (Levac, 
Srbija) »ime sto ga nova mlada nadjene kojem 
muskarcu u kuci« = Sevdelin (okrug knja- 
zevacki, Srbija) »musko ime«, ptica sevdelija 
(Vuk, narodna pjesma), denominal na -isati 
sevdalisati, -sem »ciniti sevdah«. Od pridjeva 
*sevdalijin, koji nije potvrden, izvedenica je na 
-ka sevdalinka (Bosna i Hercegovina) »lju- 
bavna pjesma«. Na -luk sevdaluk (narodna pjes- 
ma) »ljubavna zelja«, s denominalom na -iti 
sevdaluciti, -Im impf, »gorjeli sevdahom«. 
Slozenice: kara sevda (Kosmet) »Ijubomor, 
ljubavna melanholija, merak«, v. kara; sevdi- 
-dul(a) m, f, v. dul, sevdi-seko, sevdi-sree (na- 
rodna pjesma). Denominali na -iti sevditi, 
-im impf. (Vuk) »ljubiti, milovati« prema na 
-isati sevdisati, -sem (koga) pf. »zaljubiti se«. 
Balkanski turcizam (tur. sevmek »ljubiti«, 
sevdah »zaljubljen«, sevda »ljubav«) iz osjecajne 
terminologije: rum. sevda (stariji jezik) »hefti- 
ges Verlangen, Begierde«, bug. sevda, sevdica, 
sevdlgim = sevdim »moja draga (postpozicija -m 
»moj«, upor. dzanum, BiH), arb. sevdaleze 
»aime«, cine, sivdae i »amour«, sivddld = 
sivdali »aime, agreable«. 

Lit.: ARj 14, 878-79. Elezovic 2, 213. 
Gesemann, PPP 21, 682-687. Korsch, ASPh 
9, 668. Skok, Sldvia 15, 492., br. 686. ASPh 
35, 345, bilj 1. Pascu 2, 163., br. 964. 965. 
GM 382. Mladenov 576. skalj" 561-62. 

sfolj m (Kosic, Dubrovnik?) = sfoj »morska 
riba lis(t), romb« = svolja f (Senj) = svoja 
(Budva, Malinska) = svola »tanka i siroka riba, 
oba pka s jedne strane, dobra za friganje. 



sfolj 



228 



sidlo 



solea vulgaris«. Od stmlet. sfagio »foglio«, 
sfoglio, furi, sfuei, sfoja (Bologna i Rim), una- 
krstenje od solea (upor. tal. sdgliole!) + folium 
> foglio. 

Lit.: ARj 14, 883. 17, 920. REW* 8060. 
Prati 906. 917. 

sforcin m (Muo) = svorcin = (s ispusten) 
farcin (Racisce) »tanki konop jako zavijen«. 
[Od sttal. sforzinoj. 

Lit.: Skok, ZRPh 50, 525. Kahane, Terms 
339. DEI 3479. 

siba f (Hvar) »mlado zito na livadi«. Trebalo 
bi vise potvrda s razlicitih strana. Mozda je 
u vezi s gr. aftxpiov, lat. sirpe »leserpidium«. 

Lit.: ARj 14, 898. Boisacq* 865. 

sibijan, gen. -ana m (Mostar) i sibjan »djeca, 
porodica«. Upor. prezime Sibijanovic (Kopriv- 
nica). Turcizam arapskog podrijetla (< tur. 
sibyan < ar. sabi »dijete«, pi. sibjan). [Osp. 
i pod. sabija]. 

Lit.: ARj 14, 898-99. Skoljic 562-63. 

sickati se, -a impf, (subjekt ribe kao 
crvici bez vode} »pracakati se«. 
Lit.: ARj 14, 900. 

sican, gen. -ana m (Mikalja, Bella, Stu- 
lic, Vuk, Kralje, Turska Hrvatska) »arsenik, 
misomor«. Slozenice: sicanat m (Mikalja) 
»isto«; docetak -at je mozda tursko otu »trava«; 
sican-jol m (narodna pjesma) »podzemni pro- 
kop« < tur. jol »put«. Turcizam (tur. sican 
»mis«). Od tog turcizma Sulek je napravio 
stana (kemijski izraz za Anschwangerung) i 
slcunac, gen. -nca »Arsensuboxyd«. 

Lit.: ARj 14, 900-902. Skoljic" 563. 

sicio, gen. -ila m (Divkovic, Ancic) »pecat«. 
Odatle denominal *sicilati = sidiilat, -am 
(Korcula), part. perf. pas. sicilat (knjige sicilate, 
Ancic), s umetnutim n pred dz sindzilat, -am 
(Dubrovnik, Cavtat) »zatvoriti pecatnim vos- 
kom«. Tal. uceno sigillo < lat. sigillum (c < 
dz < tai. gi), sigillare. Upor. se-yn (slov.) < 
furl, sigil. Balkanski je turcizam, lat. > tal. 
podrijetla, sidEil m (Bosna) = (jednom) sindzir 
»registar, sudski zapisnik« < tur. sicil, dok tur. 
sicttlat < ar. sicilat > sindzilat, gen. -ata m 
(Vuk) »1° pismena potvrda, 2° toponim (sa- 
backi okrug)«, denominal na -iti sindzildtiti, 
-dzilatim (Vuk) pored sindzelatiti »potvrdivati 
(narodna pjesma)«, arb. sidzilis »bestimme, 
verteile«. Bizantskog je podrijetla pravoslavni 



crkveni termin sindelija f (Kosmet) = slngelija 
(stsrp., 17. v.) »T vladicino pismo, dekret 
sveceniku za vrsenje duznosti, 2° (pi.) edikt 
vladicin, 3° placa za vladicino pismo, 4° (na- 
rodna pjesma) salvus conductus« < srgr. 
aiyiXkiov, aiyyikiov »charta sigillo munita«. 

Lit.: ARj 14, 384. 908. 15, 24. Elezovic 2, 
226. REW* 7903. 7904. GM 384. Vasmer, 
GL 132. SkaijiE'- 563. 566. 

sidlo n pored sigio (Vuk, Dubrovnik, 
glede dl > gl upor. dlijeto pored glijeto) = 
stgalj, gen. -glja (Sibenik, Poljica, Dubasnica, 
Parcic) = sigai, gen. -gla (Rab) = siga, gen. 
sigla (Bozava) »drveni sud za vodu, savolj«. 
Upor. ngr. aiykoc, i abika »isto«. Zamjenom 
glj >gnj siganj, gen. -gnja (Polaca). Deminutivi 
siglic (Bella), siglosce (s. v. siglic, Stulic). Parcic 
ima jos segalj. U Vrbniku mjesto nepostojanog 
a stoji u segul pored segui (all plnjatlca za 
kalat vodu, Notdrska knjiga Stasica). Upor. u 
krcko-rom. sedla, siegln »secchia«. Dalmato- 
-romanski leksicki ostatak od lat. suulus sa 
t > d kao u zdur i kundur i kao refleks ro- 
manskog jezika iz Ogiaja (furl.). Isti oblik 
postoji jos sa i > c cigal, gen. -gia m (Mikalja, 
Pag) »urna, vjedro kojim se voda vadi, kabao 
(primjer iz Paga: pol ciglaje popij«, cigal, gen. 
-gla (Smokvica, Korcula) »posuda za pranje 
rublja sa dva uha od drvenih duga (do 1 hi 
sadrzine)«, deminutiv dgiie (Lumbarda) »sud 
za vodu«, na tal. -ino ciglin, gen. -ina rn (Brae) 
»(ribarski termin) biljeg (pluto ili zbanja) po 
kojem se ribar vlada kad se oba krila mreze 
potegnu na suho, da riba ne bi prodrla mrezu«. 
Na -ar < -arius prosireno nasim sufiksom 
-lea ciglarica f »(ribarski termin) brodica koja 
stoji do ciglina« = ciglarica (Korcula). Bez 
naseg sufiksa -lea i s ocuvanim i sigljar m 
(Prvic-Luka) »(ribarski termin) Fasschen, die 
am Zugnetze trata befestigt werden, um an 
der Oberflache kenntlich zu machen, wo es 
am Meere liegt«. Metatezom i umetanjem n 
(valjda prema signal) nastade odatle u Smok- 
vici (Korcula) slingar, gen. -ard »1° u sredini 
trajte zavezano pluto koje pokazuje, dok se 
mreza nalazi u moru i dok se poteze, gdje je 
sredina mreze, 2° covjek koji drzi slingar«. 
Odatle na -lea slingahca »barka koja gre na 
slingar«. Stariji oblik sigio potisnut je u za- 
borav od mlade mletacke posudenice sti (Vuk, 
Grbalj, Boka, Krtole, Budva, Prcanj, Pastro- 
vici, Poljica, Zaostrog, Rab, Lumbarda, Duvno, 
Imotski, Vrgada, Vrbnik, Istra) »bakreni sud 
za vodu, romijenca, lata, amper«. Deminutiv 
na -ellus sicela (Kuciste) »mali mastil«. Upor 



sidlo 



229 



siglina 



istro-rom. stca (Rovinj). Ovamo zacijelo i 
sil (Vrbnik) »vrecica iz mreze kojom se ubita 
riba vadi iz mora«. Preko arb. sheqe »holzernes 
Milchgefass« (< tal. secchia) > Seka f (Me- 
tohija) »mjera za zito, kolomboc«. Usp. i 
sajtlik. 

Lit.: ARj I, 778. 780. 14, 698. 802. 900. 
902. 904. 906. Mazuranic 1304. Budmani, 
65, 161. Zore, Tud. 20. Kusar, Rad III, 14. 
24. NVj 3, 337. Jurisic, NVj 45, 19. Cronia, 
ID 6, 120. Banali 2, 22. he 29. Elezovic 2, 
476. REW 3 7962. Jagic, ASPh 1, 157. Matze- 
nauer, LF 19, 254. Meyer, Ngr. 3, 59. Skok, 
ZRPh 16, 653, br. 20. 54, 434. 

sidro n (1451, Vuk, Perast, Dubrovnik, 
Sibenik, Ilovik, Srbija; objekt uz salpai, 
Vetranic, danas opcenito u knjizevnom i sao- 
bracajnom jeziku, slov.) »(brodski termin) 
lenger, ankora (Sibenik), zelezna macka (Be- 
lostenec), kotva«. Glavinic: ankara ili sidro. 
Pseudojekavizam sjedro (Mikalja). Denominal 
na -ati, -iti: osidrati pf. (Vuk, narodna pjesma, 
s priloskim instrumentalom sidrom) »utvrditi 
ladu na mjestu, bacivsi sidro«, usidriti se. 
Na -enjak sidrenjak (Vrbnik) »uze ili lanac 
kojim je privezano sidro«. Deminutiv na -ce 
sidarce n (Barakovic), sidresce (Vrbnik). Na 
-ina sidrina (Brae) »konop kojim je vezano 
sidro«. Sufiks u toj rijeci ne moze biti nas 
augmentativni sufiks -ina, kao ni sufiks za 
apstrakta. Mozda je romanski pridjevski -inns. 
Na -iste sidriste n (Sulekov neologizam kao i 
kotviste). Upor. jos dubrovacki izraz stat na 
sidru »vor Anker gehen«. Potjece bez sumnje 
od srgr. o(6epo(v), stgr. oiSupo^ »zeljezo«. 
Grcka je rijec. U pomorskoj terminologiji 
specijalizirano na kotvu samo na nasem Ja- 
dranu. Kako se taj grecizam u fonetskom po- 
gledu razvio na Jadranu na jednak nacin 
kao lat. proparoksitona situlu > sidlo, sigio, 
Duculum > Dlklo, Decimum > Dicmo, tj. 
samoglas u penultimi ispao je, a ocuvao se u 
ultimi. Treba pretpostaviti da je rijec sidro 
usla u nas jezik posredstvom dalmato-roman- 
skoga. 

Lit: ARj 9, 191. 14, 904. 905. Pletersnik 
2, 476. Mazuranie 1304. Rohlfs 1940. Vasmer, 
GL 131. 

sldzim m (Bosna, Srbija) = sidi (narodna 
pjesma) »konqp, uze, jedek«, deminutivi na 
-ka i -ce sidzimka i sidzimce (Kosmet); sidz'ima 
f (Kosmet) »tanja ili deblja od konoplje ispre- 
dena vrpca«. Na -aljka sid&imdljka (Kosmet) 
»(termin mutavdzija) naprava za razbijanje i 
rastresanje kozine«. Balkanski turcizam (tur. 



sicim) iz terminologije oruda: bug. sidzim, 
arb. sixhim. 

Lit.: ARj 14, 901. 908. Elezovic 2, 231. 
Mladenov 579. GM 384. skoljic* 563. 

sifat m (Trebinje) »bozja pravda«, u za- 
kletvi: mojega mi dina i boiijega sifata (prav- 
danje pred medzlisom trebinjskim). [Od tur. 
sifat »atribut, svojstvo«]. 

Lit.: ARj 14, 905. Skoljic* 563. 

siga 1 f (Vuk, slov.) »1° sidra, sedra, kap- 
nica, stalactites, 2° tanki dugi uokolo rubovi 
u vodi, kad se odbija od obale, prema matici 
(Posavina), 3° sitna przina (Sinj), 4° (u pi.) 
toponim«. Na -ovac Sigovac, gen. -vca m 
(hidronim i toponim, izvor, potok, oranica, 
Pakrac, Brod, Hrvatska). Rumunji posudise 
siga »Kalk, Tuff(stein)«. Postanje tamno. 
Postoje razna uporedenja. Miklosic pominje 
zajedno sa sedra (v.), ali se ne vidi mogucnost 
kako je nastalo g mjesto dr. Upor. ipak gr. 
xedoyepoe, i koludar (v.) za obratnu zamjenu 
gr. y sa d. Matzenauer uporeduje sa skand. 
sig-a »cadere, delabk, Loewenthal sa stvnjem. 
gisig »Sumpf, See«, ir. seig »Milch«, gr. fx^P 
»G6tterblut, Lympfe, Molken«. 

Lit.: ARj 14, 905. 906. Matzenauer, LF 
19, 213-214. Loewenthal, PBB 53, 303. 
W P 2. 467. Tiktin 1422. 

•t 2 f (Kosmet) »inje na gvozdu ili na 
suknenim stvarima«. Pridjev na -av sigav 
»siv, boje kad vuna osijedi«, s umetnutim n 
singav »mrk, siv«, poimenicen na -ica u apozi- 
ciji struka singavica (narodna pjesma) pored 
struka slngasica »vuneni ogrtac sive boje«. 
Prema Elezovicu turcizam arapskog podrijetla 
(ar. siiga »boja za mascenje platna, bojenje«). 

Lit.: ARj 14, 905. 15, 24. Elezovic 2, 222. 

sigati, -am impf. (Vrancic, Belostenec) 
»crpsti«. Usp. sugati. 
Lit.: ARj 14, 905. 

Siget m (Slavonija, Daruvar, Jasak), to- 
ponim (pustara, polje). Deminutiv na -ec 
Sigetec, gen. -ca (Koprivnica), odatle novi 
deminutiv na -ica Slgecica (Zagreb). Od madz. 
sziget »otok, ostrvo«. 

Lit.: ARj 14, 906. 

siglati, -am impf. (Stulic) »napinjati«. 
Lit.: ARj 14, 906. 

siglina f (Stulic) »trava, tal. glasto, guado, 
lat. glastrum, isatis tinctoria«. 

Lit.: ARj 14, 906. 946. DEI 1826. 1880. 



Sigurata 



230 



sijati 



Sigurata f (Dubrovnik) »crkvica posvecena 
Preobrazenju Gospodinu«, latinizam (Maria) 
Transfigurata, s neobicnom promjenom sf > s 
i aferezom pocetnog sloga tra-. 

Lit.: ARj 14, 907. 

sihar, gen. sihra (muslimanska narodna 
pjesma) = sihir m »car, caranje, vracanje«, 
pi. sihiri (Hercegovina) »uroci«. Radna imenica 
sihirbaz »vracar, carobnjak, gatar« prema f na 
-ica baba sirbazica (muslimanska narodna 
pjesma) (ihi stegnuto u i) »koja udari sihir 
na nekoga«. [Od tur. sihir »Zauber«, sihirbaz 
»Zauberei«]. 

Lit: ARj 14, 908. ZbNZ 9, 165. Skaljic* 
563. 

sija (Bosna) = sijah (~ soluf, narodna 
pjesma, Bosna), indeklinabilni pridjev, »crn, 
mrk«. Na -luk sijdluk (Vuk) »jagnjeca crna 
kozica, bagana (v.)«. Slozenica sija-jelek (Vuk; 
v. jeleK). [Od tur. siyah »schwarz«, siyahhk 
»1° Schwarze, 2° schwarze Fleck«]. 

Lit: ARj 14, 909. Skoljic* 564. 

sijaset m (Vuk, 1733) = sijaset (Kosmet) 
»1° bijeda, nezgoda, neprilika, napast, 2° 
bezbroj, sila, cudo, 3° toponim (Lika)«. Tur- 
cizam arapskog podrijetla (ar. sijaset »drzava, 
kazna, politika« > tur. »izvrsenje smrtne 
kazne«). Elezovic tumaci znacenje 2° »sto 
se kod izvrsenja smrtne kazne kupi svijet«. 
U stvari, to je znacenje isto kao u sila, cudo. 

Lit.: ARj 14, 910. Elezovic 2., 396. Skok, 
Sldvia 15, 493., br. 691. Skaytc* 564. 

sijati, sljem impf. (Vuk, jekavski i ikavski) = 
(ekavski) sijati, sejem (do-, na-, po-, ras-, 
za-), ie., baltoslav., sveslav. i praslav. *se-, 
poljoprivredni termin u dva znacenja »1° saen 
(s kojom je rijeci u prasrodstvu), 2° sieben, 
cribrare (u torn znacenju obicno s prefiksom 
pro-)«; od prezentske stcslav. osnove sejo 
stvoren je infinitiv na -a-ti. Stcslav. infinitiv 
primarne grupe seti zivi jos u seti (Senjska 
Rijeka) i set (Vrbnik). Iterativ se pravi na 
-va- se-va-ti > -sijevati, samo s prefiksima: 
dosijevaii, isijevati, -am; -sijavati, -am, samo s 
prefiksima. Izvedenice se prave od sest osnova: 
se-, sej-, sel- (particip perf. aktiva), set- (infini- 
tiv), od sev- (osnova iterativa), sijan- (part. perf. 
pas.). Od se- sa starim, danas neproduktivnim 
sufiksom -men ie., sveslav. i praslav. sjeme, 
gen. -ena n = seme (ekavski, Kosmet, Buzet, 
Sovinjsko polje, Istra) = sime (ikavski), kol. 
na -je sjemenje n = semenje (Kosmet), na 



-jaca sjemenjaca = semenjaca (krastavic, Kos- 
met) = na -djka semenjdjka (Kosmet), na -ka 
sjemenka = semka (Kosmet), izvedenica sje- 
meniste za lat. seminarium. Od sej- sijac, gen. 
-oca m (Mikalja, Habdelic, Bella, Beloste- 
nec; za ovu rijec veli Vuk da je jedna od 84 
koje je on »skovao«) prema f sijacica (Stulic), 
rasijac m (Stulic) prema f.rasijacica, na -oca 
sijaca f »sto za sijanje«, f pi. t. sijace, gen. 
-oca = nasijaca (Vinkovci) »dvije letve prek» 
kojih se vuce sito kad se brasno sije«, na 
-be sijacac, gen. -cca m (sjeverna Hrvatska) 
»sljiva«, pridjevi sijdcki (~ct vreca), sijaci, 
poimenicen na -ica sijacica f »zemlja podesna 
za sijanje«, sijatni »sjetveni« = sejatni (hrv.- 
-kajk.), poimenicen na -ica sijatnica — na 
-alo sijalo n »1° sanduk za prosijavanje zita 
ili brasna, 2° masina za sijanje«; na -telj sija- 
telj m »sijac«, na -lac sljalac, gen. -aoca »isto«; 
na -alica sijalica »stroj za sijanje«; sejatva (hrv.- 
-kajk.) »sjetva«. Od sel- sionlca (Konavli) 
»rasadnik«, upor. slov. selnica »Saekorb«. Od 
set- na" -va sjetva (16. v.) = na -bba sjedba 
(16. v.) = sedba (Vrbnik, takoder bug., ces., 
polj.), pridjev sjetven, setnlk (hrv.-kajk., Belo- 
stenec) »sijac«. Od postverbala sev- sjevo 
»sjetva« (takoder polj. i rus.), usjev, na -be 
isijevci, gen. isjevaka pi. m (Vuk) »brasno po 
drugi put isijano«; osijevcl, gen. osjevaka = 
nedosevci (Kosmet), nedosevak, gen. -vka; na 
-oca sjevaca f = sivaca (ju zna Dalmacija), 
na -aljka (upor. kazaljka) sjevaljka = (ekav- 
ski) sevaljka = nasevaca f pi. »dva drveta 
sto se metnu uzduz nacava k°d se brasno sije«; 
nasevnica f (Piva-Drobnjak) »dio uzorane njive 
sto ga sijac zasije, bacajuci zito ispred sebe 
u jednom hodu s jednog kraja njive na drugk = 
nasevnica (Kosmet). Od sijan- na -be sijanac, 
gen. -nca (Vuk) »crven ili crni luk za sijanje«, 
na -ica sijanica f (Dubrovnik, Poljica, Ma- 
karska) »polje za sijanje«, sijanice f pi. »stab- 
ljika od kelja ili druge zeleni, koja se spremi 
za zimu u podrum, pa se u proljece zasadi 
kad potjera mladica«. Upor. slov. sejanica 
»»Saekorb«. U baltickim usporednicama uklo- 
njena je homonlmija u znacenjima 1° i 2°: 
lit. seti, lot. set »saen« prema lit. sijati, lot. 
sijat »sieben«. Samoglasnik e (jat) = (' (sto- 
kavski, ikavski) nastao je od ie. e u korijenu 
*se(l)-, koji je znacio »baciti, pasti«. To zna- 
cenje bilo je suzeno u zapadnim ie. jezicima 
na poljoprivredni rad sijanja. Upor. sanskr. 
sayata »strelica«, dok lat. sero < *siso, sevi, 
apstraktum satlo (preko fr. saison > sezona, 
internacionalna rijec) »sjetva«, njem. saen, kimr. 
hodu »sijati«. V. jos sito. Da je vec u ie. doba 



sijati 



231 



syer 



postojala homommija znacenja 1° i 2° u 
korijenu *sei-, dokazuje gr. rV9a> = t|9eco i arb. 
shosh »siebe«. 

Lit: ARj 2, 669. 3, 869. 7, 609. 614. 14, 
909-912. 15, 141-148. 174-176. Elezovic I, 
447 456. 2, 217. Vukovic, SDZb 10, 393. 
Ribaric, SD Zbg, 190, Miklosic244. Pletersnik 2, 
466. 467. Holub-Kopecny 329. 332. Bruckner 
487. Mladenov 626. WP 2, 460. Trautmann 
253. Osten-Sacken, IF 33, 258-259. Janko, 
IF 20, 285. Porzig, IF 42, 226. Hamm, KZ 
67, 122. 

sijed, f sijeda, odredeno sijedi, komparativ 
sjedi (Vuk) (pro-) = (ekavski) sed = (ikavski) 
sid, prosjed — prosid, sveslav. i praslav. pri- 
djev sedz, bez paralele u baltickoj grupi, »siv 
(koji pridjev je od istog korijena i koji ga 
istiskuje u narjecjima)«. Prvi elemenat u 
slozenim pridjevima sjedobrad, sjeaobrk (Mar- 
tic), sjeddglav, sjedokos, sjeddlik. Poimeni- 
cenje na -i>c > -ac sidac m (Hektorovic), na 
-ina sjedina f = sedina (Kosmet) (takoder 
slov. i rus.) = sedina (Istra, Hrvatsko pri- 
morje) »1° sijeda kosa, 2° vinski cvijet (me- 
tafora)«, s pridjevima na -ost, -av sjedinast 
(Belostenec), sjedinav; na -onja sidonja (Po- 
ljica) »starac«, na -ike sedike f pi. (Valpovo) 
»vrsta jabuka«. Denominal na -iti (kauzativ) 
sijediti, -Im (po-) »ciniti koga sijedim«, na -eri 
(inhoativ) sijedjeti, sijedim (o-) — sedet (Kos- 
met)- »postajati sijed«. Ovamo se moze staviti 
i usedelica f (Kosmet) »djevojka koja osijedi, 
a ne doceka da se uda« = osijedelica (Vuk, 
Boka). Unakrstava se i sa sjedjeti: usidjelica 
(i mjestoy'e zbog disimilacije e — e), augmen- 
tativ usidelicina / -sidje-, upor. jos osedilicina 
»sustalica« [v. i pod sjestij. Jat je nastao od ie. 
dvoglasa u prijevoju korijena *kei-, *koi- 
koji znaci tamnu boju; -d je dosao od blijed 
(v.) i smedt »smed«. V. sijer = sir, siv i sinji. 

Lit.:ARj9, 191. 14,913-14. 15, 113-18. 
131-134. Elezovic 2, 395. MikloSic 294. 
Holub-Kopecny 367. Bruckner 538. Mladenov 
577. WP 2, 360. Uhlenbeck, IF 17, 97. Torp, 
NTF 16, 143-150. (cf. RSI 2,256). Brugmann, 
Gr. 2\ 3, 435. Niedermann, IF 37, 146. 
Petersson, KZ 46, 128 (cf. YP 3, 215). WP 1, 
360. 

sijeno n (14. v., Vuk) = seno (ekavski, i 
kod cakavaca, ZK, Vodice, Istra) = sino 
(ikavski), baltoslav., sveslav. i praslav. seno 
n »fenum«. Na pridjevsko podrijetlo upucuje 
sijen m (Stulic) i f sijena (Dobroselo, Lika) 
»ime ovci kad joj vuna odskoci od tijela (me- 
tafora)«. Deminutiv na -ce sijeme n (Vuk). 



Augmentativ na -ina sjenina. Pridjevi na 
-ski sijenski (— O kolje, stozina, Vinkovci, 
Vukovar, Zemun); pridjev na -bnb *5enbnb 
nalazi se u poimenicenju slonica (Crna Gora) > 
*senbnlca, s disimilacijom n — n> I — n = 
na -ara sjenara »fenile«, na -jak sjenjak, gen. 
-oka (Srijem, Srbija, takoder bug.) »1° vise 
sijena svuceno na jedno mjesto, gdje se obicno 
stoka zimi hrani, sjenik, 2° toponim Senjak 
(Srbija)«. Poimenicenje pridjeva *3enbm, na 
-lea je mozda toponim Sjenica, varos u Sta- 
rom Vlahu, kao sto je to sjenik »fenile«. Naziv 
ptice sjenica = (ikavski) sinica je drugog 
podrijetla (v.). Na -ar sjenar, gen. -ara »trgo- 
vac sijenom«. Na -jusnica senjusnica (18. v., 
Obradovic) »fenile«. Slozenica: sjendkos m = 
senokosa (Buzet, Sovinjsko polje) »livada na 
obroncima brezuljaka« = sinokosa (ZK) »1° 
pratum fenarium«, toponimi Sinokos (za- 
darski kotar) = Senokos (uz Ibar, Srbija), 
Sinokosa (Jablanac, senjski kotar) »tu je ljetni 
stan pastira«, Senozet, ime brda (upor. polj. 
sianoz.ee), Sinozeci, gen. -taca (zaselak, Rud- 
nik, Srbija; upada u oci. + I), Sinozetva 
(visocki kotar, u Bosni, mahala u selu Gora- 
nima). Arbanasi posudise sane, koje upada u 
oci refleksom > a kao u rumunjskom. Sa- 
moglasnik e je nastao iz ie. dvoglasa ol, upor. 
gr. xotvd- xoptoc, kod Hesiha »fourrage, her- 
bage«, koje je mozda n pi., sto predstavlja ie. 
*koino- »trava«, izvedenica od korijena *ek- 
»jesti«. U baltickoj grupi lit. sienas, lot. siens 
»Heu«, lit. sienauti »Heu machen«. Ako stoji 
uporedenje sa Hesihijevom glosom, seno je 
baltoslav. -grcki leksem. 

Lit.: ARj 14, 849. 854. 916-17. 15, 38. 
159-164. Ribaric, SDZb 9, 165. Miklosic 
294. Holub-Kopecny 330. Bruckner 487. Mla- 
denov 626. Trautmann 297. W P 1, 455. Pers- 
son, BB 19, 257-283. (cf. AnzJF. 3, 200). 
Niedermann, AnzIF 20, 108. Jokl, Unt 109. 
GM 378. Boisacq 481. 934. 1061. 

sijer (~e oci, brada) = sir (ikavski, Lum- 
barda, Brusje) »1° zuckast kao sumpor, 2° 
modrobijel, bjelomodar, zelenkast, 3° siv (Lum- 
barda, Brusje)« = sjer (Stulic) »croceus«. 
Baltoslav., sveslav. i praslav. pridjev sers. 
Poimenicen u sijer m (Dubrovnik, Zore) 
»1° osvit, praskozorje, 2° slatka rosa koja 
pada po drevecu i bilju, kao medljika sto 
pada u proljece na lipu, a u jeseni na vrijes, 
dobra za pcele (Crna Gora, Vuk)«, sijeri, 
gen. sijeri f pi. (Vuk) »3° praestigiae«, sfera 
f (Vuk) = (ekavski) sera »voda u kojoj se 
vuna prala« = sera (Piva-Drobnjak) »1° u 
vuni na ovcama zutocrvenkasta materija, koja 



sijer 



232 



sik 



ljeti nastaje znojenjem, a upotrebljava se za 
pranje rublja, 2° (metafora) snijeg pomijesan 
s vodom«. U Kosmetu pridjev sera u vezi sa 
voda »u kojoj je bila potopljena neprana vuna« 
Pridjev se prosiruje na -Ijiv serljiva voda 
»isto«, upor. toponim na Kajmakcalanu Su- 
serljiv Argac. Znacajno je sto u Kosmetu 
dolazi isti pridjev u ikavskom liku: sirljiva 
vuna (Pec) »neprana vuna«. Izvedenice su na 
-usa sertisa t »korov (Kosmet, Drsnik, Goj- 
bulja)« i (sa > t) na -ina sirina T »voda u 
kojoj je potopljena neprana vuna« = (Piva- 
-Drobnjak) serljiva vuna »koja nije oprana od 
sere«. Upor. sirov (Kurelac) »ime volu«, sa 
sufiksom -ov < madz. -6. Ovamo ide sa 
zamjenom > a i sufiksom -iste: sarisce n 
(Vrbnik) »1° sud za mlijeko, stara burica, 
bukaletica, stari vrcic ili lonac, 2° tekucina 
koje se nekoliko kapi ulije u mlijeko da se 
zasiri (Krk)«. Upor. polj. siara, szara »Bistmilch, 
mljezivo«. Pridjevi na -av sjerava vuna »ne- 
oprana«, na -nat < -hn + -at sernat (~a 
vuna, Srbija, Milicevic) »neopran«. Ovamo jos 
prefiksama slozenica lasera f (Piva-Drobnjak) 
»voda u kojoj je sjera«, valjda koja sluzi kao 
sera = za seru. Ako je tako, prefiksalna je 
slozenica nastala iz sintagme. Rijec sera je 
kulturni termin, koji se posuduje. Arbanasi 
posudise sere »1° Theer, Holle, 2° sumpor 
{upor. bug. sera »kjukjurt«)«. Na -ka sijerka f 
(Jagodina, Uzice) »1° vrst kruske« = sirka, 
serka »1° ime kobile«. U baltickoj grupi lit. 
sera, lot. sers. Jat je nastao od ie. dvoglasa 
oi u prijevoju korijena *kei- (v. sijed, siv) : *koi- 
sa sufiksom -r kao u dobar, mokar: ie. *koiros, 
upor. gr. x°fp°? »cochon, porc«, ags. har 
»grau«, sanskr. cara- »saren«, srednjo-ir. clar 
»taman« < keiro-. U ngr. crapayoSiva. V. 
sijed, siv, sinji. 

Lit.: ARj 14, 859. 917-18. 961. 15, 66. 
164. 165. Hraste, JF 6, 182. 185. Kusar, 
NVj 3, 326. Milicevic, NJ, n.s., 1, 208-209. 
Vukovic, SDZb 10, 386. 402. Elezovic 2, 218. 
228. Mikldsie 295. Holub-Kopecny 368. Bru- 
ckner 489. 541. KZ 45, 48-49. Mladenov 
626. ASPh 26, 116-135. (cf. JF 3, 211). 
Petersson, KZ 46, 128-129. (cf. JF 3, 215). 
Pedersen, KZ 38, 291. (cf. AnzIF 21, 78). 
40, 173-181. (cf. AnzIF 24, 44). Uhlenbeck, 
IF 17, 97. WP I, 360. GM 381. Stokes, Urkelt. 
64. (cf. Zimmer, KZ 36, 434). 

sijera f (Dubrovnik, Zore) »vrsta ribe«. Je- 
kavizirano tal. serra »buka, Gedrange«, post- 
verbal od serrare > sera f (Kosic) »riba scom- 
ber saltator, koja skace i stvara buku kad se 
lovi«. Ovamo kao izvedenica na -anus *serra- 



nus »Sagefisch« > saranj, gen. saranja, pi. 
saranji (Skrge od saranja, obed od saranji), 
saranj kamenjak (Senj). 

Lit.: ARj 14, 859. 917. REW* 7866. 7867. 

sijerak, gen. -rka (Vuk, Hrvatska) »metlas, 
sorghum saccharatum vulgare, milium indi- 
cum«, odatle pridjev na -hn > -an odredeni 
sjercanl pored sjeriani (poslovica: sjercana 
tojaga slaba uzdanica) = sjerceni (poslovica: 
tuda obrana sjercena tojaga), poimenicena na 
-led sjercanica f »hljeb od sijerka«, na -ina 
sijercina (Dubrovnik) »strnjina od sijerka«, to- 
ponim Sijerkovina (Bosna). Denominal po- 
sjercaniti pf. (Stulic) »pomijesati« = (ikavski) 
sirak, gen. -rka (ZK, najstarije potvrde 1309, 
16. i 17. v., takoder kod istocnih ekavaca; 
prema tome taj je oblik normalan, a sijerak 
je pseudojekavizam) = hrv.-kajk. sirek (Belo- 
steriec, Habdelic, Voltidi, Stulic), pridjev 
sirkem, na -iste sirciste (.Istra) = sirok, gen. 
strka (Buzet, Sovinjsko polje). Miklosic ozna- 
cuje kao hrv. jos sarh (Istra), upor. bav. 
Siirch. Pridjev na -en srcen (Istra). Oblik *srk 
sa sonantnim r, koji je moguc prema tal. 
sorgo, nije potvrden. Na -arica sirkarica »avis 
quaedam«. Nalazi se jos u slov. sirek, serka, 
srzet pored srseta (Goriska). Ovamo ide dub- 
rovacko prezime tal. Sorgo, kroatizirano u Sor- 
kocevic, Serkovic (vojvoda). Moze potjecali iz 
balkanskog latiniteta kao pridjev na -icus od 
Syrus > Sums (tako vrlo cesto na natpisima) 
> syriens say > i, o tal. sorgo, sireke (Abruzzi), 
spanj. i port, cilgo, sirgo. 

Lit.: ARj 10, 920. 14, 917-18. 15, 55. 

164-65. 925-26. 16, 226. Pletersnik 2, 480. 

565. Ma&ueanic 1309. Miklosic 296. REW 3 
8503. Prati 922. 

sik, cakavski pridjev (Krk) »takav«, prosi- 
ren na -ov (analogijski prema takov) sikov 
(13. v.), praslav. sikt > sin. Prilozi siko 
(1321) »ovako, tako« (prema Miklosicu hrv.) = 
s deiksom -i sikoj (Dubrovnik) = s deiksom 
-zi sikozi (14. v.), na -oc sikoc (Istra) = sikuc 
(Istra) »tako, kao sto«. Docetno -t je kratica 
od red. Nalazi se u slovenskom i ceskom 
jeziku. Prilog sice (13— 15. v.) dade se potvr- 
diti u Aleksandridi do Kozicica. Odatle pri- 
djev sicev, koji zivi do 15. v. S deiksom -ze 
siceze (1414, 1493) = slov. sicer. Izvedenica 
je od pokazne zamjenice sb (v. saj) s pomocu 
sufiksa -ko. 

Lit.: ARj 14, 899. 900. 921-22. Mazurami 
1305. Miklosic297. Holub-Kopecny 331. Meillet, 
MSLP 11, 8-9. (cf. AnzIF 12, 304). 



sikalina 



233 



sikur 



sikalina f (Vrbnik) »neka bodljikava biljka«, 
sikavec, gen. -vca m (Vrbnik) »biljka carduus«. 
Ide zajedno sa sikalina / -Ijina f (Mikalja, 
Vitezovic) = sjekalina (Bella, Voltidi, Stulic) 
»guba, trud, uzega«. 

Lit.: ARj 14, 921. 15, 136. 

sikati, sK m = sijkati, -cem impf, (subjekt 
zmija). Postverbal sik m (Belostenec, Jam- 
bresic) pored psik »fuck (v. fuckati), uzvik 
za tjeranje i vabljenje jaganjaca«. Na -eti 
sicati, -cim impf, (hrv.-kajk., Vugrovec, subjekt 
kacec, guska). Na -vac sicavac, gen. -vca (Be- 
lostenec). Na -tati (onomatopejski glagolski 
nastavak) siktati, -cem pored slkcem (raz-, za-) 
(subjekt zmija). Prijenosom c iz prezenta u 
infinitiv s'ikcat, -am pored sikcem (subjekt 
zmija, u poredenju i zena). Na -ot (onomato- 
pejski imenicki nastavak) sikot m »siktanje« = 
na -aj siktaj. Na -utati (upor. onomatopeju 
cvrkutati) sikiitati, sikucem (subjekt zmija, 
sablja). Prema putiti obrazovan sistiti, -i 
(Srbija, Cacak, Malevae) (subjekt naprtka, 
zmija}. Ovamo ide sa c mjesto k kao u mi- 
cati (za mikati) sicati »spricati« (prema Miklo- 
sicu hrv.). S varijantom s mjesto $ sikati, 
sice impf, (subjekt gusak) prema pf. siknuti, 
sikne (Vuk). Samoglasnik t' u sikati nastao 
je iz jery-a, upor. polj. syczec, mrus. vysykaty, 
ukr. sykac, rus. sykatb, siknutb. Praslav. ono- 
matopeja. U nekadasnjoj hrvatskoj grama- 
tickoj terminologiji pridjev siini (suglasnici), 
prevedenica od sibilantes. 

Lit.: ARj 12, 577. 14, 921-22. 923. 15, 
73. 17, 585-87. Hirtz, Amph. 133. Elezovic 
2, 223. Miklosic 335. 339. Holub-Kopecny 365. 
Bruckner 528. 

sikllj. gen. -ttja m »drazica, klitoris«. Ako 
je od turskog sik »musko spolovilo, penis« 
(od sikmek, v. sikler), nejasno je podrijetlo 
sufiksa -ilj, koji ne dolazi uz turske rijeci. 
Na Bracu je to kicelj, koje nalici na njemacko 
Kitzler, od kitzeln, onomatopejskog podrijetla. 
Sa sik »penis« dovodi Elezovic u vezu usicit se, 
usicim se (Kosmet) (subjekt rana) »1° ukrutiti 
se, stvrdnuti se, 2° (metafora) naljutiti se, 
uzeti hladno drzanje« = usiciti se, usicim 
(Vuk) »kao opizmiti se na koga«. Bez prefiksa 
u- ne postoji. Uporedivati se moze rijec 
drugog znacenja, koje moze biti i metafora i 
izvedenica od sjeci: sekilj m (Popovic) — 
sjekilj (Babic, Dubrovnik, zadarski otoci) 
»klin od broda«. Ne zna se gdje se tako govori, 
niti je na precizan nacin dano znacenje, kad 



se radi o brodskom terminu. Sulek ima jos 
kao ime biljke sekiljaca »linaria vulgaris«. 

Lit.:ARj4, 942. 14, 807. 922. 15, 136. Elezo- 
vic 2, 395. Skok, Sldvia 15, 493, br. 692. 

sikter (BiH, Slavonija) = slkter (Kosmet), 
uzvik »napolje, mars, odlazi«. Na -isati (v.) 
sikterisati, -sem pf. (BiH) = sikterlsat (Kos- 
met) prema impf, sikterlsovati, -ujem (Kos- 
met) »otjerati nekoga«, sikturisati impf, i pf. 
»isto«. Balkanski turcizam (tur. imperativ stk- 
ttr od kauzativnog ili faktitivnog oblika sikdir- 
mek, od sikmek »futuere«) iz terminologije 
opscenog govora, ali se opscenost ne osjeca, 
jer se ne zna postanje: rum. sictir »schwere 
Beschimpfung, Marsch, von einem Stoss in 
den Hinteren begleitet«, a (sa) sictiri »zum 
Teufel jagen, sich scheren«, eine, sictirsire 
»chasser, eloigners Sa tur. sufiksom -z'f (tip 
alis-veris, v.) u slozenici sicisana f (Kosmet) 
»javna kuca« < tur. siki\ hanesi. 

Lit.: ARj 14, 922-23. Elezovic 2, 223. 231. 
Skok, Sldvia 15, 493. br, 692. Deny §§ 577. 
582. 713. Lokotsch 1960. Pascu 2, 161., br. 
939. Skoljic- 564. 

sikuc (Istra), prilog »tako, kap sto«. Nema 
primjera upotrebe. Predlaze se lat. siculi sa 
ti > c (valjda u sandhi?). U Dubrovniku 
prema Zori sikutemica »zena koja se uvijek 
povraca na istu pogresku«. Prema Bujasu 
sikiltjerica f u Dubrovniku znaci »sijelo starih 
ljudi«. Zore izvodi od lat. sicut erat u molit- 
vi Gloria patri »Slavaocu« [upor. tal. sicutera 
»ponavljanje«]. 

Lit.: ARj 14, 932. DEI 3489-3490. 

sikur (Dubrovnik, Cavtat, Korcula, u 
Dubrovniku odatle i nas komparativ: tako 
mi para sikurije, Drzic), prilog sikuro (Bozava, 
Rab), apstrakti na lat. -tas sikurtdd, gen. -i f 
(Rab) »pouzdanost, sigurnost« = na lat. 
-dies > tal. -ezza sikiireca f (Korcula, Du- 
brovnik, Cavtat) = sigureca (Boka) = tal. 
sufiks zamijenjen nasim -aca igla siguraca 
»ziherica (Zagreb)« < ago di sikiireca (Sibenik). 
Denominai asikilrati (Perast). Toskanski ta- 
lijanizam sicuro < kllat. securus (prefiks se 
»bez« i cura »briga«). S mlet. c > g sigur 
(14. v, Perast), sigur biti 1527, prilog sigaro 
(Cres), prosiren je nasim -hn > -an siguran 
(Vuk, zapadni krajevi, slov. siguren) »pouz- 
dan«, gotovo opcenit u knjizevnom i saobra- 
cajnom govora, s negativnim prefiksom ne- 
riesigurfln, apstraktum na -ost sigurnost (Relj- 



sikur 



234 



kovic), nesigurnost i »pouzdanost (ne-)«, na 
-andja sigurancija, u Kosmetu pridjev znaci 
»imucan (mlogo sigurni ljudi)«, prilog na si- 
gurno. Apstraktum sigilrtat, gen. -ti (Potomje) 
»osiguravajuce drustvo«, sigurta (Ancic). De- 
nominal sigurati, -am (objekt rucak, narodna 
pjesma) = sigurdt (Crmnica), s tal. prefiksom 
asigurati, -am pf. prema impf, osiguravat, 
-gurdvam, isto s nasim sufiksom o- osigurati, 
-am (mir, kudu}, osiguravati, -gurdvam, ra- 
sigurati se pf. (Lika) »osigurati se« (sadrzi dva 
prefiksa re- i a- ili nas rai-}. Semanticki je 
interesantan sigurati se, -am pf. (Piva-Drob- 
njak) »izgubiti stoku na taj nacin sto je vuk 
zakolje«, posiguratl se pf. (objekt ovce, goveda). 
Oblik siguran, osigwa(va)ti postao opcenit zbog 
modernog ekonomskog osiguravanja (oslgu- 
ravajuce drustvo}. Odatle neologizam osigu- 
ranih, osiguratelj itd. Krivo se jekavizira sje- 
guran. Sa f > c clguran, cigurati (Srbija, 
Nenadovic). Na -acija < lat. -alio osigura- 
cija I asig-. Oblik sa g je balkanska rijec tal.- 
-mlet. podrijetla: rum. de sigur, bug. si'guren, 
arb. sigur, prilog si'guro »sicherlich, gewiss«, 
na -ia siguri »Scherheit«, sigureps »bringe in 
Sicherheit« < ngr. aorist od ar/oupeijco = 
cine, siguripsi, tur. sigurita, sigorta < tal. 
sicurtd; prema tal. sicurare ngr. oiYOupdpKO, 
aiyoupoc, »siguran«. Cisti venecijanizam je 
segurdn, f -urna (ZK, hrv.-kajk., slov.), se- 
gurnost f, segurirdt (ibidem), segurstvo (Transit, 
1485), asegiirati, -dm impf. (18. v., Pavic), 
pridjev bez -&« > -an segur (1496), segurdti 
(se) (Bozava, Belostenec, Kastavski statutj 
»usudivati se, poticati, hrabriti se«. U hrv. 
-kajk. takoder sekmen. 

Lit.: ARj 1, 115. 781. 8, 64. 9, 192. 

14, 802. 906. 923. Mazuranic 1305. Jagic, 
ASPh 31, 551. Crania, ID 6, 119. PleterSmk 2, 
465. Miletic, SDZb 9, 358 Vukovic, SDZb 

10, 402. Elezovic 2, 22. Tomanovic, JF 17, 
205. Kusar, Rad 118, 24. 25. Mladenov 579. 
REW 3 776. Miklosic 296. GM 384. 

sila f (13. v., Vuk) = sela (1399, Dubrov- 
nik, hiperekavizam), baltoslav., sveslav. i pra- 
slav., »Eile, Kraft, Starke«. Pridjevi sil (Ka- 
vanjin) = na -bn > -an silan, fsilna, odredeno 
silni, pored silan, silna »1° jak, 2° mnogi, 3° 
otuzan (Kosmet)«; od f suma analogijski m 
sioni (Poljicki statut) > sijeni (istarska na- 
rodna pjesma; oblik se nije zacijelo govorio, 
nego je dosao s pjesmom sa stokavskog pod- 
rucja); (od priloga na silu) nasilan »zestok«; 
poimenicen na -ik silnik »1° vrag, 2° tiranin« 
> stonik (14. v.), apstraktum sionstvo; na- 



silnik »tiranin«, s pridjevima na -ov, na -ski 
ndsilnikov, nasilnickl', na -ost silnost f (18. i 
19. v., Dubrovnik, Dalmacija) prosiren na 
-ovit silndvit (Vuk); na -ovit silovit (Vuk, 
Dalmacija, Slavonija) = silovit (Kosmet) »1° 
nasilan, 2° bujan«, odatle apstraktum silovitost, 
na -o bnb silovan, f -ovna (Vuk) (u) »jak, 
zestok«. Apstrakti na -ost silost f (16— 18. v.), 
na -ota silota (Sinj), na -stvo silostvo, na -je 
suje n (16. v., Vuk), nasilje (Vuk, Crna Gora), 
posilje, svesilje, na -ina silina, na -lea od sin- 
tagme na silu, po slli: nasilica »zulum«, po- 
silica f (Divkovic) »nasilica, sila«. Prilozi: 
sila »mnogo«, upor. slican semanticki raz- 
vitak u ces. moc i fr. force (bez clana), sila 
»vrlo« (Cres, npr. sila tesko »vrlo tesko«, sila 
studijan, Istra), silom, na -imice, -ornice silimice 
pored silomice (14. v.), na silu, usilno »con 
sforzo«, naposile (Dalmacija), silu (ak.), site 
(gen.). Denominali na -iti siliti (se), -Im impf. 
(14. v.) (o-, pri-, u-, za-}, iterativi na -a- 
-siljati, -am, na -va- -siljavati, -siljdvam, 
samo s prefiksima, na -ovati, -ujem sllovatl 
(u-). Prema Miklosicu, Vgl. Gramm. I 2 , 128 
ide ovamo dosinuti se, dbsinem se (Vuk) »do- 
cepati se, dokopati se«. Prema prionuti oce- 
kivali bismo / >o, a ne ispadanje. Turciziranje: 
na -dzija siledzija m »nasilnik«; prilog sila 
»mnogo« na -esija silesija »sijaset« (upor. 
grdosija i toponim Kalesija od kal, v.). Do- 
cetak -esija odgovara turskom sufiksu -esi, koji 
se upotrebljava u kletvama yere geg-esi »bogda 
ga zemlja pojela«; prema turskom apsolutnom 
superlativu prilog Simula (Banja Luka, ope- 
tovanje pocetnog sloga) »mnogo«. Rumunji 
posudise glagol a sill, odatle sa lat. sufiksima 
-entla > rum. -Inta slllnta »Eifer«, -tonus > 
-tor sllltor »marljiv«, pridjev sihnz + lat. 
-icus silnic »machtig«, ndsilnic, odatle rum. 
glagoli a silnicl, apstraktum na -ie sllnicle; 
a silul < sllovatl, -ujc. Arbanasi posudise 
sille f »Gewalt, Drohung, Hitze«. U baltickoj 
grupi samo stprus. daje usporednicu seilln 
»Eifer, Fleiss, Anstrengung (upor. rum. sllltor 
»marljiv«)«, no-seiUs »duh«, seiiiska »vjera«. Lit. 
syla, syllti su posudenice iz poljskoga. Od 
drugih ie. jezika sluze za uporedenje stnord. 
seilask (= got. saujon) »die Hand, den Arm 
wonach ausstrecken, wonach seichen«, got. sai- 
wala = njem. Seele (Mikkola), njem. Sell (upor. 
stcslav. silo). Samoglasnik i je nastao od dvo- 
glasa el u ie. korijenu *sei-, koji znaci u radu 
rukom »ispruziti, napeti, baciti, snaga«. Taj 
se korijen u visem prijevoju nalazi u sijati, 
sjeme. U baltoslav. bio je rasiren formantom 
—lo, dok je u stir, rasiren na -no: slnlm »pru- 



sila 



235 



siljati. 



zam«. Upor. s time litavsku negativnu sloze- 
nicu ne-sei nyti »ne doseci«. 

Lit: ARj 2, 670. 4, 315. 7, 510. 610. ZbNZ 
3, 266. Elezovic 1, 199. 2, 233. Bulat, JF 5, 
147. Miklosic 296. Holub-Kopecny 331. Bruckner 
490. ZSPh 4, 217. Mladenov 579. Trautmann 
252. WP 2, 460. 464. GM 384. Skok, Sldvla 
15, 492, br. 689. Deny §§ 519. 890. 695. 
792-797. Tiktin 1424. Solmsen, KZ 32, 281. 
Brugmann, IF 32, 1. Liden, BB 19, 283. 
(cf. AnzIF 3, 199). Persson, BB 19, 257-283. 
(cf. AnzIF?,, 200). Mikkola, BB 21, 218-225. 
(cf. AnzIF 7, 14). Pedersen, BB 19, 276. si. 
Loewenthal, PBB 54, 316. si. (cf. lib 16, 
86). GM 384. Iljinski, RPV 74, 1, 119-140. 
(cf. Sldvia 3, 579). 

silah, gen. -aha = sildj, gen. -aja = silav, 
gen. -ava m. = (unakrstenjem sa svila) svlldj 
(Hrvatska) »pasnjaca« = siljdf, gen. -afa m 
(Kosmet) »kozni pojas koji sprijeda ima vise 
listova, gdje se zadijevaju male puske, jatagan, 
harbija (v.)« = sujd, gen. -da m (Kosmet) 
»oruzje«. Na -dar (kdo tefterdar, miihiirdar, v.) 
silikdar = siliktar (Popovic, Elezovic) = 
selektor (Kavanjin) »koji ima oruzje, sluzbenik 
sultanov, vezirov, beglerbegov«. Balkanski tur- 
cizam arapskog podrijetla (ar. silah »oruzje 
za borbu«, perz. silahdar) iz terminologije 
oruzja: rum. silihtar »Hofmarschal«, seleaf 
»Waffengiirtel«, bug. seljak »oruzje«, arb. 
silah »ledernes Waffengurtel«. 

Lit.: ARj 14, 937. 942. 945. Elezovic 2, 
224. Mladenov 58. GM 384. Skaljic* 564. 

Silba, otok u zadarskom otockom skupu = 
Siba (domaci izgovor). Etnik na -janin Sibe- 
njane [ Sibinjane pi., pridjev (ktetik) sibenski. 
Tal. Selve f pi., kod Konstantina 2eX|3oi, za- 
cijelo prema dalmato-romanskom izgovoru 
*selba. Daim.-rom. toponomasticki ostatak od 
lat. silva »suma«. Upor. Lesno > tal. Lesina 
za Hvar (v.). Talijanizam salva f »suma«, je- 
dina potvrda u Zborniku 1520. za apelativ. 

Lit.: ARj 14, 837. 943. Skok, Slav. 85-89. 

sile n = silne n = sinla f = sila f (Bosna) 
(objekt uz udariti, narodna pjesma) »samar, 
pljuska, zausnica«. Turcizam perzijskog pod- 
rijetla (tur. sille < perz. sill). Glede disimi- 
lacije H > In upor. djulne (v.). 

Lit. : ARj 14,937.943.948.15,29. Skoljic* 565. 

silencija f (narodna pjesma u vezi s ban, 
v.) = selencija (u nerazumljivoj vezi sa strata, 
Hrvatske narodne pjesme 4, 720) = (kanonickd) 
zelencija (hrv.-kajk.). Od lat. excellentia. 

Lit.: ARj 14, 820. 



silidzik m (Backa, Otok u Slavoniji) »das- 
cica kojom se zito skida s mjerica, kad se 
mjeri, omikac, raz«. [Od tur. silicik]. 

Lit: ARj 14, 945. Skoljic' 565. 

A Silvan (1496, Ivancicev zbornik; Kavanjin, 
Zlca otaca, Ranjina). Prezime Silvanic (Istra). 
Od lat. Silvanus. U toponomastici Valsalbana 
na Rabu pored Vdisabana, s prijelazom Iv > 
lb kao u Silba. Glede ^ > a upor. Salvestar. 
U stsrp. tekstovima v se vokalizira Silojam, 
Siloan (prizrenski spomenik 14—15. v., Pecki 
15-17. v. Siloanb, 1612. Kyr Siloan, Vrdnik), 
Siltum (Pec, 15—17. v.). Odatle mozda nas 
hipokoristik Silaje u Decanskom hrisovulju. 
U srednjovjekovnoj Dalmaciji taj antroponim 
nije zastupljen. 

Lit: ARj 14, 951. 956. Skok, Slav. 56. 
Pratt 910. 

Silvestar, gen. -stra (15. v.) = Silvest(e)r 
= Silvestro (1520) = (str > str) Silvestar. Odatle 
hipokoristici Sile (srednjovjekovna Dalmacija), 
Silko (Trogir, 1233), Silve (Bella), danas sa 
Iv > lb > b Sibe (upor. Silba > Siba). Pre- 
zime Silvestric, Silvestrovu (1454), notar 
bnetacki i kanzilijer kotorski. Vrlo cesto se 
ukida grupa Iv umetanjem samoglasa i (sva- 
rabhaksa, anaptiksa): Silivestar, Silivestro, 
Slllvestar, Silivestro. S romanskom zamje- 
nom e, a < kllat. i: Selvistar (Istarski razvodj, 
Selvestar (Novljanski blagdanar, 1506) = 
Salvestar (Kozicic), Salbestar, upor. Savestro 
(Sisan, istro-romanski). Od lat. Silvester, za- 
stupljeno vrlo dobro u srednjovjekovnim dal- 
matinskim gradovima. [Za Sibe usp. i pod Josef]. 

Lit: ARj 14, 545. 837. 948. he 167. Jirecek, 
Romanen 1, 58. 

silj m »biljka zob«, slov. sitj »peucedanum«. 
Na -je slov. silje n »poljsko plodovito zito«. 
Na -evlna slljevlna »peucedanum cervaria«. 
Pridjev na -ev potvrden samo u toponimu 
Slljevo Brdo, poimenicen na -be > -oc i -lea 
Slljevac, Slljevica (toponimi). U Vodicama 
(Istra) saj, gen. sdja je biljka 1 m visoka, 
neugodna mirisa, vrlo rasirena na livadama. 
Plod joj je nalik na kim. Prema torn znacenju 
odgovaralo bi fr. sermontain < lat. sili mon- 
tanum »Rosskummel«. Ribaric uporeduje jos 
IIIj, gen. silja »vrsta zita u Konjicu«. 

Lit: ARj 14, 957. 958. PleterSnik 2, All. 
Ribaric, SDZb 9, 190. REW* 7918. 

siljati, sujam impf. (Vinkovci, po gori 
siljo!, tako se kune) »lutati«. 
Lit: ARj 14, 957. 



236 



siplik 



sim f (Vuk) »riba accipenser glaber«. 
Lit: ARj 14, 958. Miklosic 396. 

simbol m (danas opcenito), odatle pridjev 
na lat. -icus (tal. simbolico) prosiren na -bsk 
simbolicki, literarno-historijski termin na -izam 
simbolizam (fr., 1843), simbul (16. v.) = simbuo 
(Kavanjin), prema madz. simbolom (Vramec, 
hrv.-kajk.), prema biz. b > v simvol (1733) = 
sinvol (Budinic). Od crkveno-lat. symbolum < 
gr. ovufioXov »znak«. 

Lit: ARj 14, 959. Prati 910. 

Simeon m (13. v.) prema fSimeonq (15 — 17. 
v.), pridjevi Simeonov, poimenicen u prezimenu 
Simeorumic, na -/ Simeonj (dub, oznaka mede 
u stsrp. drzavi) i Simeun (Vuk, 18. i 19. v.) 
m prema f Simeuna. Na -be > -ac Simeunac, 
gen. -nca (Vuk), prezime Simeunovic, Simian 
(1621), Simionovic. Stezanjem eo > o: Simon, 
Simonovac, Simonovic, -on > -un Simun 
(14. v.) m prema iSlmuna, Simunic, Simunovic, 
pridjev Simunj u oronimu Simunja (planina, 
Crna Gora), ' na -ucko Simucko (Lika) prema 
augmentativu Simanda (Lika). Brojni hipo- 
koristici: Sime = Sime, gen. -eta, -ete (IS- 
IS, v.), Simo, Sima (Vuk), pridjevi Simov, 
Simovic, Simin (toponim Simin ban, Bosna), 
prezime Simlc, odatle Simicevlc, Simeta (pre- 
zime, Valpovo), pridjev Simetin, prezime 
Simetici. Na -ica Sirnica, odatle prezime Simicic. 
Na -be > -ac Simac, gen. -mca (Krk), odatle 
Simcic (1395). Na -an Siman m (Lika) prema 
f Simana (Vuk), Simanica, Simanka, prezime 
Slmanic. Na -at Simat m (Lika) prema Simata, 
prezime Simatovic. Na -ko Simko m (13 — 14. v.) 
prema f Simka, Simkovic (15. v., Dubrovnik, 
Korcula). Na -en *Simen, odatle Simenii (ZK), 
pridjev na -j u toponimu Simen (mjesto -«/) 
dol u stsrp. drzavi. Augmentativ *Simenda 
prema prezimenu Simendic (Srijem). Na -sa 
Simsa (Vuk), Simsic. Vecina ovih tipova 
govore se na zapadu sa i > s: Simun (ZK), 
Sime (Dalmacija, Vodice), Slmdni pi. (Krasic), 
Simunac, Simuncic (hrv.-kajk.), Simunic, Si- 
munovic (Dalmacija), Sinkovic (ZK), Simat, 
Simatic (Krasic). Sa gr. y > e: Semijun (1169 — 
70, Dubrovnik), pridjev na -/ Semijunj, Sem- 
Ijen (1369, Cetina), Semjanic (15. v.), Semko 
(Bihac, 1338), Miletta scriptor sclavicus quon- 
dam Semichi (1374, Konavli), odatle Semkovic 
(15. v.), Semsa (1285), Senko (1348, Du- 
brovnik), Senkovci, toponim pi., Senkovic, 
Sencic (Istra), Sencevic (hercegovacko prezime, 
Kacic), (hrv.-kajk.) Senekovic. Reduplikativni 
tip hipokoristika: Mema f (Lika, Kosinj) za 



Simeuna. Hebrejsko ime (biblijsko) Symeon. 
Apstraktum na -ija (v.): simonija f (15—18. 
v.) = simonija (15— 16. v.) = simunija, odatle 
poimenicen gr.-lat. pridjev simonijak < iat. 
symoniacus. 

Lit.: ARj 5, 599. 844. 845. 960. 6, 599. 
14, 959-960. 15, 1-6. 

simetrija f < gr. ou|iU£Tpia > lat. symme- 
tric!. Pridjev na lat. -icus < gr. -ikoq prosiren 
na -bn > -an simetrican, poimenicen na -osi 
simetricnost f. 

Lit.: ARj 15, 1. 

simit m (Vuk, BiH, Kosmet), simita f 
»bijel psenicni hljeb, cipov (ZK)«. Na -dzija 
simidzija m »koji pece simit«, pridjev simi- 
dzijin, poimenicen na -ica simidzijnica »njegov 
ducan«, na -bsk simidzijski (kvasac, Kosmet). 
Deminutiv na -ic simitic (Vuk). Balkanski 
turcizam grckog podrijetla preko ar. samid > 
tur. simit < gr. oeurScdu;) iz terminologije 
prehrane: rum. simit (Muntenija, Moldavija) 
»perec, Brezek, bug. simit pored simtd, semid, 
semolina pored grecizma semiddl »gris«, arb. 
semit, simile, semltclhane »pekarnica«, grecizam 
simidhalle »zemlja«, cine, simile. Ovamo ide 
zemicka f, zemlja f < njem. Semmel, polj. 
zemla < lat. Simula, fr. semoule. Gr. oeui- 
bakic, posudeno je iz sredozemnog jezika 
(egejskog ?). Grecizam je ocuvan u stsrp. 
simidal (Aleksandrida, Jagic) pored simidarb 
(zamjena docetka -ah sufiksom -aeb), varijante 
migdalb < ae^iiybaXi, ispustanjem pocetnog 
sloga zbog zamjenice se »to«. 

Lit: ARj 15, 2. 3. Elezovic 2, 224. Mlade- 
nov 580. Tiktin 1427^ GM 381. Lokotsch 1814. 
Bruckner 664. Boisacq 1 859. Skdljic* 565. 

simpatija f, internacionalni grecizam av^i- 
jidOacc > lat. sympalhia. Denominali na -isati 
simpatisali, -sem impf. (Milicevic) prema 
-izirati (prema njem.) simpatizirati, -tiziram 
(Zagreb). Sulekov na -ovali simpatovati nije 
prihvaceno. 

Lit: ARj 15, 7. Prati 910. 

simplik (Dubrovnik) »nevin, naivan«, dal- 
mato-romanski leksicki ostatak od lat. sim- 
plicem. Ovamo mozda prema lat. simplus 
> simpal (14. i 15. v., jedina potvrda) »neuk«. 
Ali moze biti i latinizam kao i pridjev simplic 
(Radovcic, Kraljic) sto je od lat. simplicius. 
Odatle ime Simplicio m i Simplicijan. Tali- 
janizmi su od scempio < lat. simplus : sempio 
(Dubrovnik) m »ludo celjade«, odatle nas 



simplik 



237 



sinabija 



pridjev na -ost sempjast (Sibenik) = senpjast 
(Bozava) »lud, munjen (sibenski otoci)«, na 
-av sempijav (Rab), denominai insempijati, -am 
(Dubrovnik) »pobudaliti« = isempijat nekoga 
(ibidem) »zaluditi nekoga«, posempjat (Split), 
sempjat, -dm (Rab) »budaliti«. Ovamo senpjati 
m pi. (Bozava) »sorta di pasta«. 

Lit: ARj 15, 6. 7. 532. Kusar, Rad 118, 
17. 25. Cronia, ID 6, 121. REW 3 7930. 

siinsila f (Vuk, narodna pjesma, Crna Gora) 
= sinsija (Vuk, narodna pjesma) = sinslja 
(Tivat, Prcanj) = Simula (Kosmet) = si(y)sia 
(Crmnica) = sinja (Crna Gora, Rijecka nahija) 
»lula na duljem ili kracem prutu ili kamisu, 
zajedno cibuk i sinsija«. Balkanski turcizam 
(tur. simsi) iz terminologije duhana: arb. 
sipst, supsi, sumst, ngr. au|>i. 

Lit.: ARj 15, 7. 38. Elezovic 2, 225. GM 
385. Miletic, SDZb 9, 602. Skok, Sldvia 15, 
493., br. 964. skaljiC 565. 

simsile, gen. -eta n (Kosmet) »pleme, soj, 
rod«. Turcizam arapskog podrijetla (ar. silsile 
»lanac, spisak o potomstvu«), s disimilacijom 
I - I >- m - 1. 

Lit.: ARj 15, 1. 

sin m (12. v., Vuk), danas po deklinaciji o 
prema otac, upor. kc'i, gen. kceri prema mati, 
nekada po deklinaciji u (stcslav. synb, gen. sg. 
synu, dat. sg. synovi, nom. pi. synove, odatle 
dvije osnove za izvodenje u danasnjem jeziku 
sin- i sinov-'), ie., baltoslav., sveslav. i praslav. 
synb »filius«. Pridjevi: od osnove sin- na -ov 
sinov (Vuk, Kosmet), poimenicen sinov m 
»bratov ili sestrin sin« (tako i cslav., starije 
listine,, Domentijan, 13. i 14. v.), kasnije 
samo na -be > -ac sinovac, gen. -ovca = 
sinovac (Istra, 13. v.; tako i u stcslav. i u 
ostalim slavinama, osim u bugarskom jeziku) 
»fratruelis, bratan, bratanac, bratanic, necak«, 
pridjev sinovcev, deminutivi sinovie, gen. 
-eta n (Vuk) prema fslnovceva = na -lea sinov - 
clca f »sinovceva kci«, na -ic slnovcic (Ljubisa) 
»1 sinovcev sin, 2° prezime« = slnovlcic 
»isto«; na -ca, -ica, -ika, -ka sinbvica (Vuk) = 
slnovica, s pridjevom sinovicin (Hrvatska) = 
sinovca (Bella) = sinovika (Stulic) = sinovka 
(takoder slov. i rus.) = sinovklnja (Novi 
Vinodol). Pridjevi od osnove sinov- na -bn > 
-an sinovan (stcslav., danas ne postoji), na 
-j sinovalj, f -vlja (~ kruh), sin sinovalj (Ba- 
rakovic), odredeno sindvlji (15. v., takoder 
stcslav., slov.), na -bn + -j slnovnji (Bella), 
prosiren na -ev sinovljev (ZK), na -en sinovljen 



(Korizmenjak), na -ski slndvski (tako slov., 
ces. i polj.) = sinovski (Kosmet). Deminutivi 
se tvore samo od osnove sin- na -tc > -ee 
sinec (Istra), na -ii sinic (1679, jedina potvrda), 
na -tk > -dk sinak, gen. sinka (lS.v., Vuk, 
u drugim slavinama), vok. sinko, s pridjevom 
sinkov (Zoranie, Divkovic); sinak je hipoko- 
listik koji govori mati za kcer ili zensko ce- 
ljade koje nije u srodstvu; na -cio slncic (17. v.) 
= slncic (Istra), na -cek sincek, gen. -ceka 
(hrv.-kajk., Zagreb). Na -dk sinak, gen. -aka m 
(16. v., u dvije glagoljske knjige naziv za 
zupljanina i vjernika), na -an (upor. kuman, 
sirotan), sinan, gen. -ana (BiH). U Kosmetu 
sindrak u odredenim izricajima i sinkole < 
vok. sinko + deikticka cestica le, oboje za- 
cijelo u osobitoj afektivnoj vrijednosti. Apstrak-. 
turn na -stvo od obje osnove sinstvo (Ancic) = 
sinovstvo (stcslav., polj., rus.) »filiatio«. De- 
nominai na -iti od sin- siniti, si'm'm impf. (Vuk) 
(obez-, po-, pri-, raz-), iterativ na -va- -si- 
njivati, samo s prefiksima, odatle postverbal 
na -an posinak, gen. -nka, takoder od osnove 
sinov- posinovltl. I rijec sin je hipokoristik, 
kao gore sinak, koji upotrebljava starije ce- 
ljade za kcer, snahu (Rijecka nahija, Crna 
Gora). Prijenos roda daje torn hipokoristiku 
narocitu vrijednost. Rijec sin igra ulogu i u 
psovkama: pasji, kurvin sin. Sintagma: goli 
sin (Vuk) = golac »becar, vojnik na Drini, 
dobroyoljac za platu«. U terminologiji bilja: 
sin (Sulek) »simsir, buxus sempervirens«; 
sina Majke bozje cvijet »pulmonaria officinalis, 
plucinak«, sina Majke Bozje zaklonlsle »pasji 
jezik, mali gavez, cynoglossa officinalis«. Pre- 
vedenica afln sin ili brat (Pergosic) od madz. 
atyafi. Samoglasnik f je nastao iz jery-a (stcslav. 
synb, ces., polj., rus. syn) koji potjece iz ie. 
dugog h: stprus. souns, lit. sunus, u sanskrtu 
sa sufiksom -t sutah, od ie. korijena *seu-, u 
nizem prijevoju *su-. Prvobitno je znacenje 
bilo apstraktno »radanje, porodaj«. Apstrak- 
tum je postao konkretum prema semantickom 
zakonu rezultata (sinegdoha) kao lat. fetus 
»plod utrobe« u rum. fat m »djecak« prema 
fata »djevojka«. Upor. slican razvitak u sluga (v.). 
Lit: ARj 15, 8-38. Elezovic 2, 225. ZbNZ 
3, 78. Miklosic 335. Holub-Kopecny 365. Bruck- 
ner 528. Mladenov 580. WP 2, 470. Trautmann 
292. Brugmann, IF 17, 483. si. Hermann, 
IF 53, 99. si. Stitterlin, IF 25, 70. Kluge, 
ZDWf 7, 164. (cf. AnzIF 24, 17). Meillet, 
Ub i, 14. RSI 6, 133. Boisacq 3 999-1000. 

sinabija f (Vuk) = sendbija (Vuk, Bosna) = 
sendbija (Mostar) = sanabija (Banja Luka, 
Bosanski Petrovac, Podrinski okrug, Srbija) 



sillabila 



238 



smija 



»vrst ruzicastih jabuka«. Glede -obija upor. 
kod Vraza dulabija (v.). Tur. sinobi, od toponima 
Sinob. 

Lit.: ARj 14, 607. 845. 15, 16. Skok, Sldvia 
15, 490., br. 662. Skoljic* 558. 

sinagoga f (Marulio, Kolunic, Bernardin, 
Zadarski lekcionar), razlicito se prevodi: 
sinagoga Hi sajmiste evrejsko (Budinic), tj. 
skupstina (Petrovic), zbornica (Vuk). Od gr. 
av\aymyf\ > lat. synagoga. 

Lit.: ARj 15, 17. 

sinaksar m (stsrp.) = sinaksarb (stsrp.) = 
snaksar (stsrp.) = seksar (1733) »(termin pra- 
voslavne crkve) 1° crkvena knjiga u kojoj 
su zivoti i sluzbe svetacke za svaki mjesec u 
godini, 2° crkveni kalendar«. Od srgr. cruva- 
Sjdpiov »isto«. 



Lit.: ARj 14, 
GL 132. 



15, 21: 835. Vasmer, 



sindik m (16. v., Dubrovnik) »1° skrbnik, 
zastupnik, sudac, opcinski starjesina, nacel- 
nik, 2° dubrovacko i bokeljsko prezime« = 
(s > s) sindik (Kavanjin: procurator ali sindiK). 
Na -atus > -at sindikat, gen. -ata »njegova 
sluzba«, u moderno vrijeme »radnicko udru- 
zenje«. Od gr. cnjvfitxoc, > lat. syndicus »advo- 
kat«. 

Lit.: ARj 15, 22-23. REW 3 8499. 

sindulja f (Makarska i okolica) »trava sa- 
vanj«. Usp. simbulja (pod savanj). 

Lit.: ARj 15, 23. 

sindzef m (Vuk) = sindzev (1733. ~ od 
platna Hi svile) »na suknji postava odozdo 
iznutra (oko jedne podlanice siroka)«. Balkan- 
ski turcizam arapskog podrijetla.(ar. singab > 
tur. since/) iz terminologije nosnje: rum. 
singeap pored singifl singef »Einfassung, Be- 
satz«. 

Lit: ARj 15, 24. Tiktin 1430. Korsch, 
ASPh 9, 668. 

sindzir, gen. -ira m (16. v., Vuk, Slavoni- 
ja) = sindzir (Kosmet) = sinder (Vetranie, 
1653) = siniir (Marulic, Zoranie, Divkovic, 
Karnarutic, Vitezovic, Kacic) = sindfijer 
(Dubrovnik, pseudojekavizam) = sandzir (Cr- 
mnica) »lanac, veriga, bukagije«. Deminutivi 
na -be sindzirac, gen. -rea »Kettenstrich«, 



na -ic sindziric m (Vuk) »1° srebrno puce na 
kruzatu, prsluku, 2° (sindirici) derdan od srebr- 
nih lancica u vise redova, alcica s prikovanim 
talirima ili drugim srebrnim novcem«, na -ce 
sindzirce (Kosmet), na -hk > -ak sindzirak, 
gen. -rka (Kralje, Turska Hrvatska) »biljka 
maslacak«, na -cic sindzircic (Jablanac, narodna 
pjesma). Indeklinabile na -li sindfirli zrno (na- 
rodna pjesma) = na -lija sindztrlija (narodna 
pjesma) = sindzirlija (Kosmet) »koji je u lancu 
svezan«. Slozenice: (u narodnoj pjesmi) sin- 
dzir-halka, sindzir-gvozde. Balkanski turcizam 
perzijskog podrijetla (perz. zdndzir »isto«, srod- 
no sa zindan, v.) iz terminologije oruda: rum. 
zingir, bug. zindzi'r, arb. zinxhir — zixhir = 
senxhir = sixhir (gubitak n zbog disimilacije 
n — r). Upada u oci promjena z- > s- u 
hrv.-srp. i djelomice u arbanaskom jeziku. 

Lit.: ARj 15,24-27. Elezovic 2, 399. Miletic, 
SDZb 9, 268. MikloSic 403. GM 485. Mladenov 
192. Skoljic* 566. 

sindel m »vladicin tajnik«. Prezime na -ic 
Sindelic. V. protosindel. Od biz. avjyEXoq < gr. 

Lit. ARj 15, 23. 

Singur, upravo Simgun, ime Vlaha 1222 — 
1228. u darovnici Stefana Prvovjencanog ma- 
nastiru Zici. Od rum. singur »samac« < lat. 
singulus. Ostatak govora srednjovjekovnih Vla- 
ha. Upor. prezime Samac (Lika) i slov. Samec. 

Lit.: ARj 14, 557. 15, 24. REW* 7945. 

sinigla f (Stulic), obicnije u pi. slnigle, gen. 
-gala (Dubrovnik) »suljevi, hemeroidk. Pri- 
djev na -av siniglav. 

Lit.: ARj 15, 28. Budmani, Rod 65, 169. 

sinija f (Vuk, Leskovac, radevski i azbu- 
kovacki kotar) = sinija (Kosmet) pored senya = 
senija (Retkovci, Slavonija; brocanska zupa, 
Hercegovina) »1° velika bakarna tepsija koja 
sluzi kao sofra, trpeza, sto, astal, 2° plitki 
pjat, plitica (Grbalj)«. Deminutiv na -ica sinijca 
(Vuk). Balkanski turcizam arapskog podrijetla 
(ar. sini = cini »Kina, Kitaj«, ar. simya »por- 
culan«) iz terminologije kuhinjskog suda: ram. 
sinie »Grosse runde Platte, dient als Unterlage 
fur grosse Kuchen, auf den Balkan vertritt 
den Tisch«, bug. sinija »sofra«, arb. seni, 
cine, sinie »tourtiere«, ngr. orvi. 

Lit.: ARj 15,28. Ele Z ovic2,2l8. 226. Mflrko. 
WuS 2, 120. si. Mladenov 580. GM 382. 
Pascu 2, 954. Skok, Sldvia 15, 493., br. 696. 



sinklit 



239 



sinj 



sinklit, upravo sinbklitb m (stsrp.) »1° dr- 
zavno vijece, zbor, 2° clan drzavnog vijeca«, 
prema sinklitika f »zena, supruga (Domenti- 
jan)«, od gr. cruYxXr|Toc; »senat«, gr. ox>yn\\\TiKr\ 
»conjux«. 

Lit.: ARj 15, 29. Vasmer, GL 132. 

sinkopa f (Ancic) »izostavljanje slova u 
rijeci«, od gr. ovyKonr\. 
Lit.: ARj 15, 29. 

sinod m = sinod (Kozicic) = Sinot (Naruc- 
nik) = sinoda f»zbor«. Odgr. arrvoSoc,. Pridjevi 
na lat. -alis, prosiren na -bn > -an sinodalan, 
na -bsk sinodalski (Budinic); bez -alis sinodski. 
Denominal na -ovati, -ujem sinodovati. 

Lit.: ARj 15, 30-1. 

sinohija f (~ ili kauzan, Narucnik) »neka 
bolest«. Od gr. cuvo/ii > sttal. sinoca »febbre 
persistente«. 

Lit.: ARj 4, 903. 15, 31. DEL 3506. 

sinor, gen. -ora m (Vuk, Kosmet, stsrp., 
1348; Jablana, Slavonija?) = (a > nj) sinjor 
(Makedonija) »1° meda sela, granica, kunfin, 
mrgin, 2° toponim (Srbija)«. Pridjev na -bsk 
Sinorska reka, hidronim u Poljanici (Srbija). 
Denominal na -iti sinariti, -im (18. v.) pored 
sinjoriti (o-, pro-} (Vuk, Srbija, Slavonija). 
Znacajna je semanticka varijanta u Vinkov- 
cima: on ce mu osinjoriti taj komad zemlje 
»preoteti«. Balkanski grecizam: rum. a sa 
sinorisi, bug. sinor, arb. sinuar, cine, sinur, 
tur. sinor, gr. ouvopov. Zabiljeziti treba jos na 
-be > -ac sinjorac m (Rab) »ime trave«. Neo- 
bican je taj naziv na zapadu, kad je primiti- 
vum samo na istoku. 

Lit.: ARj 9, 196. 197. 12, 401. Elezovic 2, 
226. Kusar, Rad 118. 28. Mladenov 580. 
Skok, Sldvia 15, 493., br. 697. GM 385. 
Tiktin 1422. Korsch, ASPh 9, 668. Pascu 2, 
87., br. 1635. Rohlfs 2108. SEZb 6,143. Vasmer, 
GL 132. 

. sinti (Popovic), pridjev (uz otac) »posve isti, 
puki, susti«. 

Lit.: ARj 15, 38. 

Sinj', gen. Sinja m (Vukov akcenat) = Sinj, 
gen. Sinja (Resetarov akcenat), toponim, etnik 
na -janin Sinjanin, pridjev sinj ski (~a alka). 
Najstarija mu je potvrda 1345. castrum regale 
Zyn, ali hrvatska potvrda iz 1434. kaze da je 
prvobitni oblik V sinj: crikvi svete Marije podb 
Vsinem = 1436. poda Vsinemb. Pridjev vsinjski 



(1446). Prema tome danasnji je oblik nastao 
odbacivanjem v u teskoj i rijetkoj pocetnoj 
grupi (upor. sav, sa, se, ZK). Cini se da taj 
toponim ide, sudeci prema najstarijem hrvat- 
skom obliku, u kategoriju predrimskih toponima 
na -inium (Ulcinj, Delminium > Duvno, Rizi- 
nium > Risan). Kao Duvno, sto se dade tumaciti 
iz arbanaskog, tako bi se Vsinj mogao uporediti 
sa arb. vise m pi. »mjesta« (u prasrodstvu sa 
vbsb > vas). Ako je tako, Vsinj bi bio topono- 
masticki ilirski ostatak. 

Lit.: ARj 15, 41-46. Mazuranu 1618. 
Surmin 136. 432. CD 11, 250. GM 473. 

sinj 2 , obicnije sinji (Vuk, Kosmet, 14. v.), 
odredeni pridjev (u stcslav. i neodreden sun), 
kao oznaka boje uz more, grom, kamen (epitet uz 
kukavica), sveslav. i praslav. pridjev »1° plav, 
caeruleus, boje izmedu ljubicaste i zelene ili 
izmedu zute i mrke, 2° toponomasticki pridjev 
s apelativima (Sinje more »Jadransko more« kod 
Vitezovica, uz Glava, Vir, Vrh)«. U istarskoj 
narodnoj pjesmi sin = sini sokole »siv«. Poime- 
nicen sinja f (Bruvno) »ime ovci«, na -be > 
-acsinjac, gen. -njca »riba oko donjeg Derdapa«, 
toponim Sinjac, gen. Sinjca (Crna Gora, za- 
selak, izvor; rjecica vise manastira Pive, Lje- 
sanska nahija, polje) = Sinoc, gen. SInca 
(Lika, izvor Gascice pod brdom Koren; selo, u 
pirotskom okrugu, Srbija, takoder vrelo, a 
mjesto nj nastalo u genitivu, odatle analogijski 
nom.), s etnikom Sincaranin m prema f Sin- 
carka; na -aia sinjaca (Gundinci kod Dakova, 
Otok) »riba deverika, abramis brama« [za ovu 
ribu usp. i senjj, odatle na -jusa sincusa »vrst 
vinove loze«, na -ak sinjak, gen. -aka »ptica 
parus major«, na -ar sinjar m (BiH) = sinje 
n »ovan ili ovca s malo bijelom malo crnom 
vunom«, na -a! sinjasi m pi. (Dalmatinska 
Zagora) »obojci ili nazuvci opleteni od vune 
i kostreti«, na -je sinje n (Cubranovic) »crnina«. 
Prosireni pridjevi: na -ast sinjast (»-o.sukno, 
Ljubisa) »sivast«, na -av sinjav, poimenicen 
Sinjava, f (potok, pritok Miljacke), na -ina 
sinjavina (Smokvica, Korcula) »fosforescenci- 
ja«, na -be > -ac sinjavac, gen. -avca m (Kar- 
lovac) = sinjevac, gen. -evca »riba dever, de- 
verika [usp. gore sinjaca]«, na -ina Sinjavina 
= Sinjajevina (pianirrq), denominai na -itisinja- 
viti, -im impf, »gubiti boju«. Isti pridjev s umet- 
nutim g mjesto k (nepoznata podrijetla) s'inj- 
gav (Crna Gora) »isto«, poimenicen na -ica 
sinjgavica f »sinjgava struka«. Upor. bug. sinkav. 
Inhoativ na -eti sinjeli, -im impf, »modfiti«. 
Rumunji posudise sein (vuni) = sain »hellgrau«, 
postalo, kao strein < sieamnb, od *$ininh, 



sinj 



240 



sipati 



prosirenog pridjeva na lat. -inus, odatle na 
-eh sineala (Moldavija) »Waschblau, pleha«, 
s glagolom a sineli, -ili »plebati«. Dva su tuma- 
cenja o postanju. Miklosic i Berneker izvode 
od praslav. korijena *si-, od kojega je sinuti 
(v.) i prosinac, drugi od istog ie. korijena *kei- 
od kojeg je sijed, sijer, siv (v.). Upor. sanskr. 
cyeni f. Prema Meyeru arb. thinje pi. »graue 
Haare« imala bi biti posudenica iz sinji, sto 
se ne cini pouzdano jer za s- > th- nema pri- 
mjera u arbanaskim slavizmima. 

Lit.: ARj 15, 16-46. ZbNZ I, 308. Miklosic 
295. Holub-Kopecny 331. Bruckner 491. ASPh 
13, 418. Mladenov 580. WP 1, 295. Tiktin 1406. 
GM 383-4. Osten-Sacken, IF 33, 193. Baric, 
Uzaj., reg. (cf. Joki, IJb 24, 230). Charpen- 
tier, IF 25, 243. Pedersen, IF 36, 318. 
CM 91. 

sinj at f (Stulic, prema njegovu navodu u 
glagoljskom brevijaru) »koprenica, byssus«. Pri- 
djev na -bti > -an sinjatan »byssinus«. 

Lit.: ARj 15, 44-45. 

sinjur m (Marulic), sinjora f = sinjora 
(Istra) = slnora (Dobrinj, 1100) »gospodin, 
gospoda«. Talijanizam od signore (< lat. kom- 
parativ senior, gen. -oris) »gospodin, gospoda«. 
Tal. deminutiv na -ina sinjorina (Istra) < tal. 
signorina »gospodica«. Apstraktum na gr.-lat. 
-ia sinjorija vostra (Marin Drzic) »vi«. Tal. 
pokrate: ser (Dubrovnik, 16. i 17. v.), inde- 
klinabile pred licnim imenom (ser Pero) ili pred 
imperadur (Naljeskovic). Ta je skracenica, iako 
je dosla s Apenina, starofrancuskog podrijetla 
fr. sire (nom.). Veze se sa stfr. posvojnim pri- 
djevom u nenaglasenoj poziciji nom. mes < lat. 
mens messire < lat. meus se(n)ior > tal. mes- 
sere > meser m (16. v.), indeklinabile pred 
licnim imenom talijanskim meser Ludovico, 
Andrea, = misir (Slovinac) »popov otac«. 
Prezime Meserie. Talijanska je skracenica sior 
m prema siara f (Rab) »gospodin, gospoda« < 
mlet. siar m prema f sidra ', sjor pored sjer 
m prema f sjora (Hvar); moze biti deklinabile 
i indeklinabile u vezi s licnim imenom: sjer 
Peretu pored sjeru mestru (ak. fern), po sjor 
dojtura, sjor mestru prema Sjori Mari. Upor. 
jos krcko prezime Sormilic (1734, Dubasnica, 
notarska knjiga glagoljska). 

Lit.: ARj 6, 759. 760. 14, 858. 15, 46. 
Hraste, BJF 8, 48. Kusar, Rad 118, 24. REW 
7821. Prati 909. 

sipa f (Vuk, Budva, Bijela, Krtole, Muo, 
Dubrovnik, Vetranie, Racisce, Sibenik, Krk, 
Senj, Ulcinj kod ribara Arbanasa, slov.) »vrsta 



morske ribe (hvata se na ulignjare, vele u 
Mulu), crnilica, crnokrvka, krakatnica«. Sa- 
moglasnik » je nastao od lat. e > i, spaja- 
njem sa pi > ip. Tako i u istro-rom. 
sipa (Rovinj), sipariola (Fazana) »attrezzo da 
pesca da pigliar seppie«. Odatle deminutiv: na 
-be > -ec sipec, gen. -pea (Vrbnik) = sipac 
(Brae) »meko od sipe«, odatle denominai sipati, 
-am impf. (Brae) »vabiti sipe sipcem«, na -ica 
sipica = mlet. sepolina (Cozoti ih love kocama; 
male su, duguljaste i uske), na -id sipid »sepia 
elegans«. Dalmato-rom. i istro-rom. leksicki 
ostatak od lat. sepia < stgr. on ma > mlet. 
sepa, tosk. seppia iz ribarske terminologije. 
Latinizam je sepija / (Vuk) »tekucina, koju 
izlucuje sipa, voda« > tur. sipi. Upor. arb. 
supje, ciipije (Gege) < ngr. ooumd. Stsrp. sipija 
(15. v.) je grecizam < cmTnd. 

Lit.: ARj 3, 603. 15, 47. 48. Pletersnik 2, 
470. REW 3 7828. Ive 150. Vasmer, GL 132. 
GM 396. Strekelj, DAW 50, 58. 

sipati , -am pored sitijem (Vuk, ZK, upor. 
rus. syplju, sypati) (do-, is-, iza-, izras-, ispo-, 
na-, o-, op-, oba-, ot-, oda-, po-, pot-, poda-, 
pre-, pri-, pro-, ras-, raza-, sa-, u-, za), sveslav. 
i praslav. impf, odsyp-, prijevoj duljenja 6 > v 
od baltoslav., sveslav. i praslav. korijena *szp-, 
»spargere, rundere«; iterativ na -va- -sipdvati, 
-apavam, -sipivati, -sipujem, samo. s prefiksima, 
prema praslav. prijevoju *sup-ti u -suti, -spein, 
koji postoji samo s prefiksima do-, is-, iza-, 
na-, o-, oba-, op-, ot-, oda-, po-, pod-, pro-, 
pri-, pro-, raz-, raspo-, raspro-, raza-, sa-, u-, 
za-) : primjeri : dosuti, dospem, izasuti, izaspem, 
nasuti, ndspem itd. i prema pf. na -nu- sunuti, 
stinem (Vuk) »kao usuti«. Na -ovati sipovatl-u- 
vat, -ujem (Kosmet) (izras-). Suglasnik -p 
korijena *sup- gubi se pred suglasnicima kao u 
san < *Sbpnb (v.). Poluglas » korijena *stp- 
gubi se i pojavljuje kao pun glas a, eu hrv.-kajk. 
i cakavskom u deklinaciji postverbala. Prema 
tome izvedenice se prave od pet hrv.-srp. 
osnova: sip-, su(p)-, sep-, sp-, sap-. Od sip- 
postverbali sip m (Slavonska Pozega) »1° odva- 
ljena zemlja ili kamenje, 2° gat, slap, 3° crvoto- 
cina, 4° toponim (na Dunavu ispod Tekije, na 
donjem Derdapu)«, odatle pridjevi na - tk > -ak 
sipak, / sipka (Prigorje, zemlja, kruska,jabuka, 
brasno) »prhak«, na -ulja sipkulja f (Otok, 
Slavonija) »kruska«, augmentativ na -ina sipina 
f »prud, przina«, na -Ijiv sipljlv (Bosna, hrv.- 
-kajk.) »koji se moze lako sipati«, na -ar slpar 
(Istra) »pjeskovita obala« = sipor m (Bosna) 
»przina, pijesak za nasipanje puta«; nasip m, 
pridjev nasipan (Belostenec), osip m (Vuk), 



sipati 



241 



sipiti 



prosip, rasip m, pridjev rasipan, poimenicen na 
-ik rasipnik m prema f na -ica rasipnica, odatle 
rasipnicki, na -stvo rasipnistvo. Postverbal od 
'*sep: sap m (1500) = ndsap, gen. ndspa pored 
nasata »Damm«, augmentativ na -ina nasapina, 
sep (1333, Turopolje, Barakovic; nalazi se i u 
ceskom, luzicko-srpskom, rus. sop), sep (Varaz- 
din, 1550—1660) »pregrada kod mlinova koja 
zadrzava vodu«; pridjevi sapan, sepen (u topono- 
mastici); rasap, gen. raspa pored rasapa m 
(17. v.) i rasap, gen. -spi / (Barakovic) »Zer- 
streuung«, pridjev rasapan, poimenicen rasap- 
nik. Postverbal u femininumu: ospa f (Vuk, 
Srbija, Srijem) »1° Hautausschlag, 2° toponim 
Ospa (1470, Hrvatsko primorje, Vinodol)«, 
deminutiv ospice f pi.; raspa f= (sa nejasnim 
o > a upor. abravnica) aspa, pridjevi ospicav, 
ospicast, augmentativ na -ina ostina, pridjev 
ospinast. Upor. bug. prespa »Schneeverwehung«, 
toponim Prespa i polj. wyspa »otok, ostvro«. 
Od osnove sip- jos na -ai rasipac, gen. -oca m 
(Vuk) »rasipnik« prema f rasipacica, pridjev 
rasipacan (Lika), sipanice f pi. (Kosmet) »male 
boginje«, pridjev na -jav sipanicav, poimenicen 
part. perf. pas. rasipanac, gen. -nca (Lika) pre- 
ma f rasipanica, part. perf. akt. rdsipalac, gen. 
-aoca m »razmetnik«; sipalica f (Dubasnica) »zena 
koja siplje«, na -onjica < -alnica siponjice (Lika, 
Slavonija) »zljebic preko kojega brasno sipi 
(dolazi ispod zrvnja)«. Apstraktum na -n/a: 
sipnja f (Stulic) »skerlet«. Postverbal na -ka 
posipka (Vuk), posipka (Kosmet) »asov«, demi- 
nutiv posipce, gen. -eta »sluzi za vadenje pepela 
iz kotlova«. Na -er + -ak siperak, gen. -rka 
m »ubrus za djecu pod bradom, na koji siplju 
hranu kad jedu«. Na -be > -ac sipac, gen. -pea 
(Kosmet) »crv koji pravi crvotocine u drvu«. 
Od osnove *sbp- razaspitelj (Bernardin) »rasip- 
nik«. Od osnove *sup- : poimenicen part. perf. 
ipas. rasutak, gen. -tka, pridjevi rasutan, poime- 
nicen rasutnlk, rasutlv = rasutljiv, rasulo n, 
na -je rasude, razasude n, izasude (Stulic), 
mozda sup m (Vuk) »zagrada u vodi gdje se 
hvata riba, daljan, garda, jaz« (usp. gore sip, 
sep). Madzari posudise iszap »syrtis«, Rumunji 
nasip = ndsap (sap < 3bph) = nisip »pijesak«, 
a rasipi = risipi (Moldavija) »zerstreuen«, odatle 
rum. postverbal risipd f »Zerstreuung«, risiparlta 
»cobitis taenia«, nisipernita, -pornita (Molda- 
vija), -parita »Streusand«, na -is nisipis »Sand- 
flache«. Balticke usporednice upucuju na 
prvobitno znacenje glagola kao i na fonetsku 
stranu praslav. glagola (b = uip) : lit. silpti »wie- 
gen, schaukeln«, iterativ supotl, prijevoj u apsiau- 
pti »jemanden mit etwas bedecken, belegen«, 
sauti. Prema tome praslav. je znacenje nastalo 



po zakonu rezultata od ie. korijena *suep-: 
*sup- »schwingend werfen, schleudern, aus- 
schutten«. Prijevoj *suep- nalazi se jos u stcslav. 
svetiti se u prvobitnom znacenju »agitare«. 
Praslav. prijevoju *sip- odgovara lat. supare, 
»werfen«, dissipare »zerstreuen«. 

Lit.: ARj 2, 698. 4, 120. 7, 604. 668.. 8, 
559. 9, 197. 15, 46-50. 77, 23. Elezovid X, 227. 
2, 38. 44. 109. 227. Belie, Priroda 301. Jere- 
tov, NJ 3, 58. Tentar, JF 5, 214. Miklosic 
334. Holub-Kopecny 365. Bruckner 524. Mla- 
denov 581. Trautmann 293. Tiktin 1329. Kad- 
lec, Sbornik ved prdvnich a stdtnich 22, 294. 
si. (cf. IJb 9, 221). Boisacq* 526. 1006. Lorentz, 
IP 8, 91. Osten-Sacken, IF 33, 204. Strekelj, 
ASPh 28, 485. 

sipati 2 , sip am pored sipljem impf. (Orahovica, 
Slavonija), na -Hi sipiti, -im (Habdelic) prema 
pf. sipnuti, -em (Nis, Srbija) »1° tesko disatk, 
osipnut, -si'pnem pf. (Kosmet) »2° promuknutk, 
stcslav. osipneti »raucescere«. Postverbal sip m 
»naduha, nediia (ZK)«. Pridjevi na -av sipav, 
poimenicen na -be sipavac, gen. -vca »zaduslji- 
vac (konj)« prema f sipavica. Ovamo mozda 
(prema zvuku sto ga cini) sipavac (Sloser) 
»kornjas anoplus« = na -Ijiv sipljiv (Vuk) 
»asthmaticus« (bug. sipliv), sipljaiv (Vuk). Ap- 
straktum na -ii/a sipnja f (Varos, Slavonija) 
»asthma«. Hipokoristik sipo m (Mostar) »koji 
ima sipnju«. Na onomatopejske sufikse -oj. 
si'pot m, pi. sipati (Otok, Slavonija) »sipnja«, 
pridjev znacenja 2° sipotljiv (Voltidi) »vapo- 
roso«, na -ut siputi m pi., odatle pridjev siputljiv 
(Banija), poimenicen na -be siputljivac, gen. 
-vca, siputljivost, siputati, siputanje (Belostenec), 
na -etljiv sipetljiv (Lika). Onomatopeja je sve- 
slav. i praslav., u prasrodstvu s lat. sibilo, tj. 
od ie. korijena *suei-, kojim se oponasa zvuk 
disanja, zvizdanja. Postoji i sa onomatopej- 
skirn glagolskim sufiksom -tati siptatl (o zrnju, 
iz puske), -lati siplatl, -a impf. (Dalmacija, 
Pavlinovic). V. i sopiti, sapa. 

Lit.: ARj 15, 46-50. Elezovid 2, 38. Mi- 
klosic 296. Holub-Kopecny 332. Bruckner 492. 
Mladenov 581. WP 2, 517. 

sipiti, -i impf. (Vuk) (subjekt kisa, sto- 
kavski i cakavski; hrv.-kajk. nepoznat; Otok, 
Slavonija; Crna Gora) »curiti, dazdjetk. Upore- 
denje sa sii'iti, sisi (Podgorica) i sisuljati istog 
znacenja upucuje na onomatopejsko podri- 
jetlo. Uporeduje se i sa ags. sipam, srvnjem. 
sifen »stillare« (Matzenauer) itd., te se svodi na 
ie. korijen *seip- »ausgiessen«, sto nije nuzno 
ako se uzme onomatopejsko podrijetlo. Moze 
se uporedivati i sa gr. vci »kisi, dazdi« < ie. 



16 P. Skok: Etimologijski rjeonlk 



sipiti 



242 



*seu- »dazdjeti, curiti«. U torn slucaju pret- 
postavlja se prosirenje osnove sa p i prijevoj 

'"sup-. 

Lit ■ ARj 15, 49. Miklosie 296. Matzenauer, 
LF 20, 2. Wood, IF 22, 153. WP 2, 467 469. 
Boisacq 987. 

sir m (14. v., Vuk), baltoslav., sveslav. i 
praslav. 3yeh »caseus«. Pridjev na -bn > -an 
sirni (~oc kaca, Vuk), sirna (ili bijela) nedjelja 
= sirna nedelja (Kosmet) »posljednja nedjelja 
mesojeda prije Casnog posta, gr. xupivn = 
£|36oudc, tut; Tupivii5x,upOr. rum. collegi; na -ast 
sirast. Poimenicen na -jak sirnjah (Budinscina, 
Konjscina, Martijanec) »ptica sitta europaea 
caesia«, koje se glas cuje kao sir; na -jaca 
sirnjaca f (ZKU) »1° kosara, Ijesa za susenje 
sira, 2° pita«, na -ica sirnica f »1° mjesto gdje 
se drzi sir, 2° tvorilo za sir, 3° pita« = na 
-ik simik, na -jaja sirnjaja f (Srijem) »gljiva 
koja se sirova jede«. Deminutiv na -be > -ac 
s'irac, gen. sirca m (Vuk, Istra) »1° gruda sira, 
2° (.metafora) kruska, 3° (Privlaka, Komletinci) 
vrsta momacke igre«, na -bk > -dk sirok, gen. 
-rka (hipokoristik kao darak), na -ic sine 
(Istra), na -Hi slrclc (Vuk). Na -ar sirdr, gen. 
-ara m prema f sirarica, s apstraktumom sirar- 
stvo. Na -ovaca (prema makovaca) sirovaca 
»pita sa sirom«. Vazan termin: sira f = sirutka 
(ZK, J. S. Reljkovic, Bosna, Slavonija, Banat) = 
sirotka (Susnjevo Selo) = sjerutka (pseudojeka- 
vizam) = u prijevoju suroti f (Vrbnik) = 
surotva (Zoranie, Krk, Istra) = siirutka f (glede 
sufiksa upor. seputkd), pridjev sirutkov ( — o 
mlijeko). Deminutiv sirucica (Vinkovci) = (pri- 
jevoj) surucica »biljka spiraea filipendula«. Odat- 
le denominal prosuruciti se (subjekt mlijeko'). 
Slozenice suzbijalo m »dokono celjade«, siro- 
pust m »Kasefasten (usp. rus. syropustie)«, 
s pridjevom siropustan, muktesir (Turska Hrvat- 
ska) »sirkoji ostaje nakon sto je sirutka istekla«. 
Prvi dio mukte (v.). Denominal na -iti siriti 
se, -i (na-, o-, sa-, u-j. Na -enje sirenje n (14. 
i 15. v., Vuk, Valjevska nahija, srpske listine, 
Vetranie, Marin Drzic, Varos, Slavonija, Du- 
brovnik, Babina Greda) »1° sir koji se prodaje 
na mijehove, 2° sir spremljen za zimu«. Na 
-iste ariste n (Vuk) »coagulum«, odatle pridjev 
na -bn > -an sirutan, koji se poimenicuje na 
-nica sirisnica (Rijecka nahija) »sprava za sire- 
nje*, na -njak sirisnjak »1° sud sa siristem, 2° 
trava lunaria minore«. Na -ara siristara »biljka 
gentiana cruciata«. Na -if siris m = deminutiv 
sirisca »trava angelica domestical Rijec sir kao 
termin za mlijecni produkt nastala je iz ie. 
pridjeva *suros, koji je znacio »kiseo, slan«, 



koji se u torn znacenju ocuvao u stvnjem. sur, 
n\n\zm. sauer. U metaforickom znacenju ocuvao 
se i u slavinama prosiren pridjevskim sufiksom 
-ov: sirov i u prijevoju surov = sirov (na-} = 
(pseudojekavizam) sjerov »prijesan, nekuhan, 
nesusen (protivno suh}i, surov »neotesan, grub« 
= hrv.-kajk. sirov. Poimenicenje na -be > 
-ac sirovac, gen. -vca »1° mast (< lat. mustum) 
sto curi iz grozda prije gnjecenja« = sirovac 
»2° tvrda jabuka, 3° toponim«, na -anjka siro- 
vanjka = sirovinjka »gljiva Bratling«, na -ica 
sirdvica f (Vuk), na -ina sirovina »1° sirovo 
drvo, 2° Rohprodukt, 3° prezime«, na -ost 
sirovost, surovost. Denominal na -eti inhoativ 
sirovjeti, -im, na -iti siroviti, -im (faktitiv). Sa- 
moglasnik i je nastao iz jery-a < ie. H, upor. 
stcslav. syrb, ces. syr, syrovy, polj. ser, rus. 
syroj, A uu surov od ie. dvoglasa ou, ie. *souros. 
Upor. stisl. saurr »feuchte Erde«. Balticke su 
paralele potpune: lit. suris »sir«, suras »slan«, 
lot. surs »papren«. U praslav. sur- nastalo je 
od ie. dvoglasa 3u ili ou. Razlika izmedu surutka 
i ces. syrovdtka ltd., osniva se na unosenju 
pridjeva sirov mjesto sur-. Druga je izvedenica 
poimenicenje. Arb. paralelu hire posudise na 
istoku hira. 

Lit.: ARj 7, 611. 15, 50-68. Elezovic 2, 
227. 229. 542. Vukovic, SDZb 10, 403. Ribaric, 
SDZb 9, 190. Miklosie 335. Holub-Kopecny 
366. Bruckner 526. WP 2, 513. Tratumann 293. 
Mladenov 581. Pedersen, LF 5, 59. 36, 277. 
Kretschmer, Gbtta 14, 98. Vaillant, BSLP 
29, 40. si. (cf. LLb 14, 270). Baric, Alb. 1, 28. 
Buga, RFV 67, 232. si. (cf. RSL 6, 271). 75, 
148. (cf. LLb 8, 198). Jokl, Unt. 273. Janko, 
WuS 1, 97. Loewenthal, ASPh 9, 187. GM 
152. Boisacq 846. 

sirada f (Vuk) »plavetan gajtan kojim se 
optacu seljacke haljine«. Denominal na -iti 
uraditi, -im impf. (Vuk) (o-j. Turcizam arapskog 
podrijetla (ar. sirat). 

Lit.: ARj 15, 51. 

sirce n (Vrbnik) »plod od crvenog sljeza«. 
Lit.: ARj 15, 52. 

sirce, gen. -eta n (Vuk, Otok, Slavonija, 
Srbija) = sirce (Kosmet) = sirke (.Kralje, 
Turska Hrvatska) = street m (BiH, Bella) 
»ocat, kvasina, jesij (ZK)«. Pridjev na -bn > -an 
sircetan (J. S. Reljkovic). Na -ana < perz. 
hane slrcetana f — na -ara sircetara. Na -ar 
sircetar, na -ara sircetara f »ostenica, musca 
mosillus cellarius«. Denominal na -iti slrcetiti 
(se), -im impf, (u-) »octiti«. Turcizam (tur. sirke') 

Lit.: ARj 15, 52-55. Elezovic 2, 230. 395. 



243 



sirota 



sirena f (Vetranie, Kavanjin, Zrinski, la- 
tinizam) = sirina (Starine 23, 73, grecizam). Od 
kslat. Sirena < gr. Seipiiv > lat. Slren(a), gen. 
-enis. Ovamo i serena (15— 17. v., Vetrame, 
Ivancicev zbornik) = se- »isto« < sttosk. i 
mlet. serena. 

Lit.: ARj 14, 864. 15, 53. Prati 912. 

siridzik m (Vuk) = saradfik (Bosna) 
»bjelilo za lice«. [Od tur. siraca < perz. siraga]. 

Lit.: ARj 15, 53. Skaljir 567. 

sirijdae f (Sulek, Popovic) »vrsta gljiva«. 
Lit.: ARj 15, 54. 

sirnijamli m pi. (Alefcsandrida; upravo: 
sir'niam'K) »trube koje imaju 3 tisuce piskov, 
kojih su glasovi razlicitk. 

Lit.: Starine 3, 322. Gi SUD 9, 140. 

sirop m = sirup — (s > s") sirup (Mikalja, 
Habdelic, Belostenec, zapadne strane), demi- 
nutiv na -ic siropic (Istra), sample (Bozava, 
a nejasno) »sciroppo«. Evropski (internacio- 
nalni) arabizam: fr., njem. Sirop, lat. syropus, 
sirupus, tal. s(c)iroppo, od ar. sarah »pice« preko 
srednjovjekovne farmacije. Varijanta surup m 
(Bosna) je balkanski turcizam (tur. surup < ar. 
deminutiv jure) arapskog podrijetla: cine, surup. 
V. serbet. 

Lit.: ARj 15, 61. 67. 17, 632. Crania, 
ID 6, 121. REW* 7594b. 7675. Lokotsch 1838. 
Prati 886. Pascu 2, 166., br. 1020. 

sirota f (14. v., Vuk i drugi leksikografi) — 
sjerota (1520, Martic, pseudojekavizam) »1° 
orphanus, 2° pauper (i pren.)«, sveslav. i praslav. 
apstraktum, koji je postao konkretum za 
musko i zensko lice (upor. sluga i tal. podestd 
»nacelnik« < lat. patestasj. Obrazovan je s 
pomocu sufiksa -ota (v. tip dobrota) od ie., 
praslav., stcslav. pridjeva 3eeb »orbus«, koji jos 
zivi u 13. i 14. v. u znacenju »sirotan«, u ces. 
siry i rus. siryj. U hrv.-srp. je propao zbog 
homonimije sa sir (v.). Poimenicuje se na -dk, 
stcslav. sirakb, na bug. -ija slraclja. Ta izve- 
denica postoji u hrv.-srp. kao arhaizam i u 
slrak, gen. -aka (Vuk, Dalmacija, Rijecka nahija, 
Pastrovic, Njegos, kao i 13. i 14. v.) »sluga, 
miser«, deminutiv na -ic sirocic (takoder pre- 
zime). Rumunji je posudise sarac, sardcie, 
odatle na hipokoristicki sufiks -man (tip Rad- 
mari) rum. sarman, u ukr. sa dva hipokoris- 
ticka sufiksa -oh (upor. ces. kmoch od kmotr 
< commater) i -man syrochman. Od tog kon- 



glutiniranog sufiksa nastade stcslav. i hrv.-srp. 
stokavsko siromah m prema f siromaha, gen. 
-hi (Istra, 15. v.) = sirama (Kosmet) »potreb- 
nik, ubogac« = siromasi (Lastovo) = (pseudo- 
jekavizam) sjeromah = hrv.-kajk. siromdk, gen. 
-aka (ZK). Brojne hrv.-srp. izvedenice prave 
se od sirota i siromah. Od sirota: pridjevi sirot, 
sirota (~o dijete, Kosmet) = na -bn slrotan,, 
slratna (Vuk, Vinkovci), na -ski sirotski. Demi- 
nutiv na -SA sirotok = sirotek, na -ce siroce 
n, pi. sirocici, prema f na -ica sirotica, odatle 
na -ik sirocik m (Zaplanje, Leskovacko, Srbija), 
kol. na -od sirocad, gen. -/ /, na -inja (upor. 
bosotinja) slratinja f (Vuk) , s pridjevom na -ski 
sirotlnjski, apstraktum sirotinjstvo. Hipokoristik 
na -an slrotan, gen. -ana (Vuk, Otok, Slavo- 
nija), s deminutivom na -ce sirotance, gen. 
-eta, s pridjevom sirotanov. Augmentativ na 
-ina siratina f (Istra) »femina misera« prema 
sirotlna. Na -iste sirotlste »Waiserhaus« (neolo- 
gizam). Denominali na -eti osirotet (Kosmet), 
na -iti sirotiti se, -im (o-), na -ovati sirotovati, 
-btujem impf. (Vuk). Od siromah (koji je po- 
stojao i u hrv.-kaik./kako pokazuju izvedenice) : 
pridievi na -bn > -an slromasan (hrv.-kajk.) 
»ubog«, na -ov siromahov = slromakov (ZK), 
na -bski siromaski (16. v.), poimenicen siro- 
maska f (Istra), s apstraktumom na -ina slro- 
mastina »zlopata« = slromaslc (Bella). Odatle 
na kol. -jad siromascad f. Deminutivi na -be > 
-ac slromasac, na -e slromase n, prema f na 
-ica siromasica, na -ic siromasic, na -bk siro- 
masak, gen. -ika, s pridjevom siromaskov. 
Augmentativ na -ina siromasina m »mot de 
commiseration-*. Kolektivi na -lo siramas f, na 
-jad siromasad f. Na -luk siromasluk m = na 
-stvo siromastvo (Vuk) = sjeromastvo (pseudo- 
jekavizam). Denominal osiromasiti, -im. Bal- 
ticke su paralele za praslav. pridjev siru 
lit. seirys »udovac« prema fSeire »udovica«; avesta 
sae »verwaist«. To je ie. izvedenica *kheiros, 
obrazovana s pomocu sufiksa -r (v. dobar} 
od *khei- »nedostajati«, koja se nalazi u sanskrtu 
jahati (3. 1. sing.) »napusta«, avesta zazami 
»otpustam«, gr. x^P ? »verwaist«, lat. heres, gen. 
heredis (slozenica *ghero + e-do) »das verwa- 
iste Gut an sich nehmend, bastinik«. 

Lit.: ARj 15, 51-65. 165. Elezovic 2, 38. 
229. Oblak, ASPh 16, § 32. Miklosie 296. 
Holub-Kopecny 332. Bruckner 489. Mladenov 
581. WP 1, 543. Brugmann II, 2, 353. Zu- 
pitza, KZ 37, 388. Pedersen, KZ 38, 391 
(cf. An Z LF2\, 78). 40, 173-181 (cf. AnzJF 
24, 44). 21, 78. Pascu, AR 6, 212 (cf. LJb 
10, 180). Bartholomae, [F 11, 138. Miller, 
LF 21, 332. Uhlenbeck, LF 17, 95. Lohmann, 
KZ 58, 208. Nitsch, RSI 1, 22. 



Sisak 



244 



sisati 



Sisak, gen. -ska m (16. v., Vuk) = Sisek, 
•v Siske (hrv.-kajk-, Belostenec, Vramec, prema 
tome njem. Sissek i madz. Sziszek), toponim, 
etnik na -janin Siscanin, Siscani m pi. (selo, 
bjelovarski kotar), pridjev na -bski sisacki (1567). 
Lat. Siscia, predrimski toponim keltskog pod- 
rijetla, vjerojatno femininum od keltskog licnog 
imena Siscius (upor. u Galiji Sisciacum). Taj 
toponim zamijenio je stariji predkeltski Seges- 
tica, naziv utvrdenja na otoku sto ga cine Kupa, 
Odra i Sava. Taj se naziv ocuvao i kod nas u 
narodu u raznim grafijama, koje treba citati 
Sitec. Segestica je pridjevska izvedenica (mozda 
gr. -rxoc,) od Segesta, koje se opetuje na Siciliji 
(Segesta — "Eyeoxa, utemeljena od Elima, 
koji dodose iz Male Azije ili Fokide), u Liguriji 
(Segesta > Sestri) i u Hispaniji i odnose se 
vjerojatno nakretanje Maloazijaca (upor. Etru- 
ske) na evropski zapad. Docetak -esta upo- 
reduje Bertoldi s etruscansko-lat. finestra, 

genesiq (v. brnistra), lepesta. Sisak pretpostavlja 
izgovor *Siskia u panonsko-lat. 7. v. (upor. 
got. faskja, biz. cpaoxid, arb. fashke, ar. fasqija; 

faska, Logudoro, Sardinija, < lat. fascia, od 

faseis). 

Lit.: ARj 15, 69. Skok, ZRPh 36, 659., br. 
br. 21. 54, 210. Isti, IG 3, 32-35. Isti, Qua- 
trieme congres vol. 2, 498 — 499. Alessio, Ono- 
mastica 2, 192. Bertoldi ZRPh 37, 153. Bos- 
njak, GGD 15, 37. REW j 3208. 

sisati, -am pored -Km impf. (16. v., Vuk, 
Kosmet) (iz-, ispo-, na-, po-, za-), sveslav. 
i praslav. *s.ys- »sugere«. Pridjev na -av sisav 
(Stulic), poimenicen na -be > -ac sisavac, 
gen. -avca m (Lika) »1° (metafora, pejorativ- 
na) cinovnik, 2° ptica, 3° kraosac« prema f na 
-ica sisavica »1° zaba, 2° riba echeneis remora«, 
na -ka sisavka »kraosac«. Na -ar sisar — sisavac 
(Sulek, Pancic). Na -ance sisdnce, -eta n (Srbija, 
Levac — Temnic, Orahovica) = sz'sce n (Vuk, 
Srijem) »odojak, odojce, prase koje jos sisa«. 
Postverbal, koji je postao konkretum sisa f 
(Vuk, Kosmet) »dojka«, odatle pridjevi na 
-ast s'isast = na -at sisat (Slavonija). Deminutivi 
na -ica s'isica, na -ic sisic, na -ka siska f (Brod na 
Kupi) -ma vimenu krave onaj dio kroz koji se 
muze mlijeko«. Augmentativ na -ina sisina, 
sisetina (Vuk), na -urina sisurina, na -ura 
sisura. Hipokoristici sika f = srsa = na -tk 
sisak, gen. -ska m »cijev na kanti, nosac«. Na -a'i 
sisac (Sulek, Pancic) = sisalac, gen. -oca pored 
sisaoc m (18. v.) prema f sisalica. Na -oca 
sisaca f (Levac — Temnic) »trava koja se bere 
na Biljni petak«. Na -alo sisalo n = sisalje 
(19. v.) = sisaljka (Vuk). Na -otina sisotina 



f (narodna pjesma) f »musko u mladog zivin- 
ceta«. Slozenica sisokravac, gen. -avca m »zmija 
elaphe longissima« nastala preinacenjem kravo- 
sac (v.), rijeci koja je postala slabo razumljiva. 
Samoglasnik i je nastao odjery-a, upor. stcslav. 
sisari, polj. sysac. U istom znacenju po- 
stoji prijevojni oblik a mjesto jery-a, koji je 
ispao: stcslav. sbsati > rus. sosar» > sasati, 
-am, -em, posasat (Moscenica) = (sa -sis- > 
-s-) > sail, sem (Vuk), sisem (Foca) impf. 
(iza-, ispo-, na-, po-, popo-), posat, pose (Crmni- 
ca) = sati, sasen (Vodice), koji se ne govori 
u knjizevnom i saobracajnom jeziku; u narjecji- 
ma je stezanje -sas- > -s- uklonjeno disimi- 
lacijom s — s > s — c: scat, sein (Cres, slov., 
hrv.-kajk., Zagorje, Medumurje), bez stezanja 
i sa s > ou sasuz' (18. v.) i u pf. samuti, -eru 
(15—18. v., Bosna, Slavonija) (iz-, na-) kao i u 
prezentu sasen (Vodice) = sasem (Fuzine); u 
part. prez. akt. sasuci (Alberti), sas, gen. sasa 
m (Istra) = sasa »sisa«, preza ssq (Marulic), 
upor. stcslav. sass, slov. ses, deminutiv sasac, 
gen. sasea (13. v.) = sasec, pi. sascz' (Istra) = 
sesec (Vitezovic), na -a& sasak, gen. -ska f 
»1° sisance (Pavlinovic), 2° grozde koje ima 
bijelo duguljasto tvrdo zrnce (Pavlinovic)«, 
na -ujka sasiljka (Bribir) »trava sto je toboze 
zmije sasu«. U slozenicama je i srs6c dao sac, 
gen. sea: kravosac pored kraosac, gen. -sea m 
»zmija« pored turciziranoga kroosalija f, na -z'ca 
kra^osica.- Deminutiv sesge n (Vrbnik) »sisa«, 
sascic (Istra) »mala bradavica od sise«. Glagoli 
sjysaiz isisati onomatopeiziraju se zamjenom s > 
c: cicati, -dm (ZK), cica (ZK, 16. v., Zoranic, 
Jacke, Belostenec, Jambresic, hrv.-kajk., Lika 
K) »1° dojka, 2° (metafora) cutura (Crna Gora), 
3° zaobljen kamen«, na -afe cicdk, gen. -cha 
(Vitezovic). Isto i kod sas-: hrv.-kajk. cecafz 
(s-), na -zk cecek, gen. -cka »sisa«. Danicic 
uporeduje i cee »neko grozde u kajkavaca«. 
Upor. onomatopeju koja pripada djetinjem 
govoru: iz-iz, rom. titia, tal. zizza, njem. Zitze, 
rum. fifa, arb. cice pored thithe, bug. cz'ca, 
ngr. xartarv. le. je korijen, koji pripada takoder 
djetinjem govoru, *seu- »sok, mokar«, prijevoj 
*su-, *su- prosiren formantom s (slavine), 
k: lat. sucus, njem. saugen. U toj onomatopeji 
mijenja se i vokal i > u: cucat (cak., ces.). 

LzL: ARj 3, 855. 4, 120. 7, 605. 611. 14, 
653-57. 662-64. 694. 15, 68-72. Elezovic 
2, 230. Ribaric, SDZb 9, 189. Miletic, SDZb 
9, 368. ZbNZ 5, 75. Tentor, JF 5, 203. Miklo- 
III 334. Holub-Kopecny 87. 327. 348. Bruckner 
511. ZSPh 2, 307. Mladenov 581. Vasmer, 
RSI 2, 28. WP 2, 469. Tiktin 1611. Schulze, 
Aufsatze E. Kuhn 193-197. (cf. Ub 5, 69. 
RSI 8, 302). Jokl, Slaoia 13, 325. Prusik, 



sisati 



245 



sita 



Krok (cf. AnzIF 4, 143). Wood, IF 22, 156. 
Domaschke, Jber RI 21-25, 65 (cf. Ub 9, 67). 
GM 90. iCZ 56. 204. Boi'sacf 999. 

sisobaka f »riba Jadranskog mora petro- 
myzon marinus, paklara«. 
Lit.: ARj 15, 72. 

sistema f (Danicic, istocni krajevi), od gr. 
oiJOTr|(ia, gen. -cn:6c, = sistem m (zapad, prema 
njem.), pridjev sistematicki < lat. na -icus < 
gr. -rxoc, auaTnuaTixoc;, prosiren na -bsk; 
denominai na -iz-irati sistem izirati, -mizTrdm 
(1853), danas sistematizirati, -tizirdm, uz si- 
stematizovati, -ujem, jednom sistemovati, -ujem. 

Lit: ARj 15, 72-3. 

sit (13. v., Vuk) (n«-), pridjev sveslav. i 
praslav. sjyia, »satt, satullus (skojima je rijecima 
u prasrodstvu)«. Prosiren na -bn > -an sitan, 
sitna pored sitana (protivno gladan, narodna 
pjesma, pripovijetka; Ljubisa, Crna Gora, 
upor. rus. sytnyj »hranjiv«; sitan toga putovanja, 
Grbalj; zbog homonimije sa sitan »neznatan« 
nije usao u knjizevni i saobracajni jezik), na 
-zk sitak, f sitka »zasitan«. Apstrakti na -ina 
sitina, na -ost sltost (ne-'), na -oca sitoca, na 
-osca (upor. milosta) sitosca. Prilozi dosita 
(uz jesti) prema dosta, zadosta (Kosmet) pored 
dosti (14. v.), zadosti, dosti puta (narodna pjes- 
ma), »fr. assez < lat. ad satis«. Upor. stcslav. 
do syti »dl xopov«, sa sinkopom od -/-, koja 
podsjeca na rum. sinkopu a u destul < lat. 
de satullu, ali se ta moze objasniti i unakrstava- 
njem latinske sintagme sa slav. glagolom do- 
sta(ja)ti »sufflcere«. Upor. takovu sinkopu u 
prilogu zaldo pored zalu (Crmnica) »zaludu«. 
Sinkopa dosta moze se tumaciti prijevojem ;y : a; 
-sta pored -sti su genitivi, prvi po deklinaciji 
o, drugi po deklinaciji i. Upor. riesit, gen. -/ = 
nesitost. Doceci -a, -i shvacaju se od jezicne 
svijesti kao deikse pa se u narjecju odbacuju: 
dost (ZK), zadost (ZK), dostakrdt (17. i 18. 
v., krat je stari genitiv plurala) pored dostkrat, 
upor. ces. dost, poll. dose. Nesinkopirano dosit 
(14. v.). Od sinkope apstraktum dosttna (Kosmet) 
»prilican, dovoljan broj«. Denominai na -iti sititi, 
-im impf. (16. v.) (na-, za-) = si'tit se (Kosmet) 
»uzivati u tudem zlu«, na -ati nasitatl, -am. Oda- 
tle pridjevi zasitan (ne-), nenasilan; poimenice- 
nja : nendsit, gen. -anta (Kosmet) »prozdrljivac«, 
nenasilnih m prema f nendsitnica, n nendsilnice; 
nenosit m (Gundulic, Dordic) = nesit (Mi- 
kalja, Bella, Stulic) = nesic (Pavlinovic, sa 
-it > -ic kao u Velebic) »pelikan, gem«, 
pored nejdsit m = najaset = najasil (Stulic) 



= najazet = najazit (Alberti, Vitaljic u pri- 
jevodu psalama; z od unakrstenja sa jaziti), iz 
ruskog nejasytb f = (10. St.) oxkafiwioji veaorjx 
(s prefiksom ja- < j\- od jeti, koji dolazi u 
ruskom antroponimu Javolodi) »(upravo) zi- 
votinja koja ne uzimlje sitost«. Poimeniceni 
part, perf pas. : nasicenik (ne-), nasicenost (ne-). 
Iterativ na -a — sicati (se), -am, na -va- -sica- 
vati, -nedvdm, samo s prefiksima na-, za-. 
Samoglasnik t' je nastao od jery-a, upor. stcslav. 
sytb, ces. syty, pol), syt, rus. sytyj. Prilog dosli 
pretpostavlja postojanje stcslav. sytb, gen. 
syti »sitost« i u hrv.-srp. prema pridjevu sytb. 
Sinkopa dosta, dosti pretpostavlja postojanje 
prijevoja u imenici *sUb f pored pridjeva 
*ssia. Kao dokaz za postojanje tog prijevoja 
sluzi i svatovski termin nadoslacilo =* na- 
stacilo m (Istra) »svatovski starjesina«, od 
nastaciti = nadostaciti, -im (Vuk, Osijek) 
»dobro nabaviti«. Postoji jos sa krivim c mjesto 
c stacilo m, u istom znacenju, u Belostenca 
stacilo, u Fortisa staceo, Lovrica stdcel. Za- 
tim sat: sit meda (Belostenec) = sita f (Vuk) 
»vrsta meda, samotok, med bez saca«. Madzari 
posudise paszita »Taufschmaus« < slov. 
pasita »isto«. U pogledu osnovnog samoglasa y 
prema 6 u slavinama nema potpune suglas- 
nosti ni s baltickim ni s ostalim ie. jezicima: 
lit. sotis je osnova na t' kao stcslav. sytb, ali 
je samoglas 6 < ie. a kao i u pridjevu soras 
»syts«. Isti je samoglas u gr. daTCU »zasicuje 
se«, lat. satis, satullus, satur (odatle interna- 
cionalne rijeci saturirati, satira < lanx satura), 
stir, saith, got. sops, nvnjem. sail, prema 
sankrtu si u d-si-nvan »nezasitan«, koje pretpo- 
stavlja ie. korijen sa- kao i gr. aaTOC, pored 
sa- u ostalim ie. jezicima. Mora se prema tome 
uzeti da je ie. 3 (sva) bio zastupljen u praslav. 
sa a, odatle prijevojem duljenja u (y). 

Lit.: ARj 2, 670. 679. 681. 6, 867. 7, 367. 
611. 923. 8, 64. 15, 73-88. Elezovic I, 146. 
457. 2, 230. Miletic, SDZb 9, 388. Mikldsie 
336. Holub-Kopeiny 366. Bruckner 94. 429. 
528. KZ 46, 213. Mladenov 582. WP-2, 444. 
Iljinski, ASPh 28, 460-461. Osten-Sacken, 
IF 33, 256. Wiedemann, BB 30, 207-223. 
340 (cf. AnzIF 25, 65). Trautmann, Lb GR 
98-99. (cf. RSI 6, 342). Hirt, PBB 23, 338- 
339. Vaillant, Mel. Mosse, 1959. Mazuranic 56 
(dodaci). Stojkovic, ZbNZ 27, 82-84. 

sita f( 16. v.. Vuk) = sit, gen. -/f(sjeverni 
krajevi Hrvatske) »1° juncus > zuka, zukva, 
blura = brula (v.), vaoga, sas, sevar, rogoz, 
2° toponim«, sit, gen. -i »3° mreza, zamka 
(2 pisca 17. v.)«, slov. sit m, tako i ces., rus. 
pored sitb i sita, praslav. Pridjevi na -bn > -an 



sita 



246 



sitan »rogozan« zbog homonimije sa sitan od 
sit (v.) i sitan (v.) »neznatan« nije se odrzao 
u jeziku; sa dvostrukim pridjevskim sufiksora 
-nen < -hn + -en (upor. mesnen, ZK) sitnen 
samo 1871. u sluzbenom govoru; poimenicenja 
silnik »1° sitiste, 2° toponim«, na -ica Sitnica 
(hidronim i oronim, desni pritok Ibra), na 
-ina siinina »pleter«, na -ov sitov (Mikalja), 
poimenicen na -aca sitovaca (Poljica) »sprava 
od site za procjedivanje«, na -ica Sitovica 
(toponim). Sitovo, Sitovnik, Sitovnjak (to- 
ponimi), na -ovit sitovit (Sulek), na -ost sitast. 
Deminutiv na -de *sitbce > sice »Seil«. Na 
-aca sitace (Sulekov termin za botanicki/««- 
caceae). Na -ika sitika (Mackovac na Savi) 
»kao pluto na udicine niti, koje drzi da udica 
ne potone sasvim«. Na -ina si'tina, na. -be > -ac 
sitinac = na -iste sitiste, kol. sitje (takoder 
toponim) = sice (Mikalja) »1° buncevje, 2° 
toponim (Donja Tuzla, Rab)«, odatle SUac 
(Rab). Izvedenica je s pomocu formanta. t 
ie. korijena *sei-, *s3l-, *sT-, *si- »vezati, remen, 
konopac«. S istim sufiksom ali drugim prije- 
vojem nalazi se u baltickoj grupi: lit. sieti, 
lot. siet »vezati«, lit. sietas, saitas »negve«, 
pasaitas »konopac«, lot. seta »ograda, Bauernhof«, 
sanskr. setu- »negve«, avesta haetu »jaz«, lat. 
saeta »cekinja«, njem. Saite. Prvobitno zna- 
cenje »vezati« vidi se jos u izvedenici na -dio 
(sufiks za oruda) polj. sidlo = rus. silo »Schlin- 
•ge«, koja se nije ocuvala u hrv.-srp. Prema 
tome je sita oznacivala prvobitno »materijal 
za vezanje«, specijaliziran na biljku koja je 
za to sluzila (sinegdoha). To odgovara kultur- 
nom znacenju u upotrebi predmeta. 

Lit.: ARj 14, 902. 15, 75. 79-88. Mazuranic 
1311. Miklosic 295. Holub-Kopecny 332. Bruck- 
ner 487. WP 2, 464. Vasmer 2, 624. 

sitan, f sitna (15. v., Vuk, Kosmet), bug. 
i sva tri ruska govora, praslav. pridjev na -&« > 
-an, »1° malen, droban (protivno krupan), 
2° dosadan (hrv.-kajk., Zagreb, Samobor), 3° 
toponim (u z. i sr. r. i zajedno s apelativom 
mjesto, suma, gaf)«, deminutivira se na -jahan 
sicahan, sicahna = (stezanjem aha > a) 
sican, sicana, s dva sufiksa -zk 1 — tk > -cak 
sitacak, sitacka (Kosmet), na -uljav sitnilljav, 
na -jusbnb sicusan, na -jahbm sidasan, sicusna, 
na -jurav sidurav (Vinkovci i okolica) »vrlo 
sitan«. Poimenicuje se na -ica: sitnica pored 
sitnica, deminutiv sitnicica, pridjev na -jav 
sitnicav, na -jar sitnicar »1° bakal, 2° cjepi- 
dlaka, 3° prezime«, pridjev na -ski sitnicarski, 
na -jarija sitnicarija, na -stvo sitnicarstvo , 
na -ez sitnez m »1° male stvari, 2° mala djeca 



(Dobro Selo)«, na -is sitnis = sitniz. »sitan 
novac« = sitnezl-ai- Na -arija sitnarija (Vuk) 
»sitnica«. Augmentativ na -jur sitnjur (Poljica) 
»veoma sitan snijeg«, na -uriia sitnurija (Varos, 
Otok, Slavonija, Nevesinje, Hercegovina, Srbi- 
ja). Apstraktum na -ina sitnina (Vuk). Sloze- 
nice sitnogorica f (Vuk), pridjev sitndklas. 
Denominal sitniti, -im (iz-) — simit (Kosmet) 
impf, »drobiti, mrviti«. Prilozi nasitno (Piva- 
-Drobnjak), usitno (Kosmet). Odbacivanjem 
pridjevskog sufiksa -hn sita, gen. site (Kos- 
met) »sitnez, sitna djeca«. Od korijena si-, 
od kojeg je i sito. Prvobitno je znacenje »sto 
je proslo kroz sito, prosijan«. Upor. i rus. 
sitnyj »gesiebt«, koje je ocuvalo semanticku 
vezu sa sito, a hrv.-srp. i bugarski nije. 

Lit.: ARj 3, 869. 14, 902-3. 15, 75-85. 
Vukovic, SDZb 10, 393. Elezovic 2, 230. 
Miklosic 296. Mladenov 581. 

sito n (Vuk, uz gusto, cesto; izraz bid na 
situ i resetu; Buzet, Sovinjsko polje, Kosmet), 
sveslav. i praslav. »cribrum«. Pridjev na -ost 
sitast. Deminutivi na -de sice n (ZK, Beloste- 
nec) »za mlijeko«, na dvostruk sufiks -asce < 
-be + -hce sitasce, na -ance (upor. mjestance) 
sitance, na -ica sitica (Istra). Na -ar sitar m 
(takoder prezime), s pridjevom sitarski prema 
f na -ica sitarica = na -ka sitarka, sitarica 
»marama za ogrtanje«. Na -arnica sitarnica = 
sitarija (takoder toponim), na -stvo sitarstvo. 
Na -nica sitnica — na -ka sitka f (Rab, Kralje, 
Bosna) »sito sa napetom mrezom od konjske 
dlake«. Denominal na -ati sitati, -orn »sijati 
kroz sito« > madz. szitdim, sitkovanje (od 
nepotvrdenog sukovati) »rucni rad na mre- 
zotini, podnjak, filet, kraj«. Praslavenska je 
izvedenica od istog korijena od kojeg je sijati 
< stcslav. sejati s pomocu formanta. -to, kao 
i lit. sietas, lit. sijoju, sijoti. Znacenje »cribler« 
od osnove sz'- ocuvalo se kod glagola sijati (v.) 
samo u vezi s prefiksom iz-, pre-, pro-, ite- 
rativ -sijevati, s istim prefiksima. Ie. korijen 
*seia- I *s(i)ia-. Rijec sito je kulturna rijec 
koju posudise Madzari szita, Rumunji sita, 
Arbanasi site i Novogrci aha. 

Lit.: ARj 15, 79-87. Elezovic 2, 231. 
Holub-Kopecny 332. Bruckner 493. Mladenov 
582. WP 2, 459. Boisacq* 374. GM 385. Wijk, 
IF 20, 342. Boisacq 315. 

siv (16. v., Vuk) = siv, fsiva (ZK), baltoslav., 
sveslav. i praslav. pridjev »canus, sijed«, pro- 
siren na -ast s'ivast (Vuk) i na -kast sivkast, 
na -uljast sivuljast. Apstrakti na -ina, -oca, 
-ost: sivina, sivaca, sivost. Poimenicenja na 
-be > -ac sivac, gen. sivca m »1° sijed covjek, 



247 



Sjati 



2° konj«, s pridjevom sivcev, na -tk > -dksivak, 
gen. sivka »ime macke«, na -alj sivalj »equus 
canus«, na -aca sivaca (Lipovci, Hercegovina) 
»zmija tropidonotus natrix, 2° vrsta patke«; 
na -an sivan m »zivotinja sive dlake, konj, 
pas, prasac«, na -as sivas, gen. -asa »konj, 
tukac, orao, golub«, na -iac sivcac »sivi golub«, 
na -es sives (Istra) »ovan«, na -ura sivura 
»caplja ardea cinerea«, na -dnja sivonja m »siv 
vo«, s pridjevom si'vonjin, na -tig m prema f 
-uga (upor. bjeljug) sivug prema sivuga »krmak, 
krmaca«, na -ulja sivulja f »siva krava«, s prid- 
jevom sivuljin. Slozenica sivogrivac, gen. -ivca 
m (sjeverna Hrvatska) »(pejorativ) sjedoglav, 
sekes«, pridjev sivoper, poimenicen na -ka 
sivoperka »ptica«, siv-zelen (sako) (narodna 
pjesma). Cincari posudise siv »gris«, Novogrci 
of(3a »nom donne a un mulet«, of|3ov »U£>ia- 
v6tpoaov«. U baltickoj grupi stprus. sywan 
»sijed«, lit. syvas »isto«. Upor. sanskr. syavas 
»crnkast, schwarzbraun, dunkel«. Izvedenice 
su to od ie. korijena *kei-, varijante *kie-, *ki- 
za oznaku boja, stvorene s pomocu pridjev- 
skog sufiksa -uo. V. sinji, sijed, sijer i lat. 
'cimex, u Dubrovniku kimah, gen. kimka, na 
sjevernom Jadranu comoz, cemez. 

Lit.: ARj 15, 89-93. Bune, NJ 2, 213. 

Miklosic 297. Holub-Kopecny 332. Bruckner 
492. Trautmann 306. WP 1, 360-361. Mla- 
denov 579. Meyer, Negr. 2, 57. IF 6, H3. 
Pascu 2, 207., br. 402. Kretschmer, KZ 
31, 383. Uhlenbeck, PBB 22, 537. Matzenauer, 
LP 20, 3. Kienle, WuS 17, 145. Boisacq 
436. 

siza f (Pastrovici) »vrsta, fela, ruka, sorta, 
struka«. Primjer iz narodne pripovijetke: 
otvorice ti se silnovite i od svake size aspre. 
Danicic veli u Osnovama 63: rijei tuda. Ne 
kaze odakle je. Ako se uporedi sa rum. gla- 
golom eieza < vlat. *adsediare od sedere u 
znacenju »postavljati u red, rediti, sredivati«, 
dobiva se oblik i znacenje koje odgovara. To 
je dalm.-rom. leksicki ostatak od vlat. *sedia, 
postverbal od *sediare, obrazovan od sedere 
s pomocu -iare. Upor. desijeza. U Bozavi 
seja »seggiola del camino« nasa je rijec, nije 
tal. seggio; upor. slov. seja »sjednica«. Tal. 
seggia ili seggio »sjedalo« nalazi se mozda u 
sac m (Pavfinovic) »sjedalo«. Nejasno ostaje 
e > a. Takvo e > a pokazuje sodo pored 
sedo n (u Zicu otaca). Samoglas i, koji se 
ocekuje za tai. / u sede < lat. sedes, nalazi 
se u sido n (Vrbnik) »katrida ali bancic«; 
sido znaci u Trsatskom statutu (1640) »sjed- 
nica«, tako i u senjskom kotaru sido »sijelo, 
sjednica«. Doccino -o je prema nasem sijelo 



ili prema mlet -e > -o, upor. pallido. Oblik 
secija f (Banja Luka, Mostar) »minderluk« je 
turcizam tal. podrijetla tur. sece < tal. seggio. 
Dalmato-romanski leksicki ostatak je sidita f 
(Kuciste) »klupa pred kucom ili na obali«, 
part. perf. *sedita mjesto tal. na -uta seduta, 
poimenicen part. perf. od sedere. Moglo bi se 
pomisljati i na u > y > i kao na mums > mir. 
Latinizmi ili 'uceni talijanizmi su: asedij m 
(Kuhacevic) »opsada« < tal. assedio, sedicijon, 
gen. -/ (Kasic) < lat. seditio, gen. -oras > tal. 
sedizione »buna«, rezidenca f = rezidencija f 
»boraviste« < tal. residenza, apstraktum na 
-ia od part, prezenta lat. resident, gen. -tis > tal. 
residente. 

Lit.: ARj 1, 115. 14, 424. 787. 781. 15, 93. 
Starine 40, 215. ZbNZ 7, 319. Crania, ID 
6, 120. REW 7780. 

sjati, sjam pored sjajem impf. (Vuk, niski 
prijevojni stepen stcslav. su-) (oba-, za- se, 
u-, raza-, ras-) pored sijati (se), sijam (Vuk, 
Crna Gora, prijevojni stepen duljenja b > i 
pred j, upor. rus. sijatb), sveslav. i praslav., 
bez paralele u baltickoj grupi, »lucere«, prema 
pf. sinuti, si'nem (16. v., Vuk) (ras-) »illuscere«, 
sjdnuti (narodna pjesma, subjekt suncej, ite- 
rativ s prijevojem e > ije, e, i na -va- sijevati, 
sijevam (Vuk) (do-, iza-, o-, ot-, nat-, pro-, 
ras-, za-), slvat, sevam (Kosmet), a pf. sijev- 
nuti, sijevnem (Vuk) pored sjevnuti, te -sjavati, 
-sjdvdm, -sjajivati, samo s prefiksima oba-, 
iza-, ot-, pre- se, pro-, sijavati (Slavonija, 
jedna potvrda). Pored navedenih prijevojnih 
stepena postoji jos so/ (upor. od liti > loj}. 
Taj se nalazi samo u imenickim izvedenicama. 
Izvedenice se tvore od sedam korijena: si-, 
sin-, sj-, sij-, sijev-, sjev-, soj-. Osnova si- je 
zastupljena samo u sinuti (takoder stcslav., 
slov.), postverbal odatle sin- u praslav. imenu 
mjeseca decembra prosinac, gen. -inca (14 — 
15. v.) = (ceski, kod Hucula u Galiciji; sa 
disimilacijom p — n > p — m) prosimac, gen. 
prosimca = prosinec (hrv.-kajk., takoder 
ces.), prema tumacenju Patacica »kajti onda 
sunce prosivati ili vise iti pocinja, znaci de- 
cember ili januarius«. V. jos sinji. Osnova sj- < 
*sbj- daleko bolje je zastupljena: apstraktum na 
-aj sjaj m, s pridjevom na -bit > -an sjajan 
(Vuk) = sjajan (Kosmet), odredeno sjajni 
(Vuk) »svijetao«, poimenicen na -aca sjajnaca 
f »1° zlatara, zlatnica, Fleischiliege, 2° danica 
(Pozeski kotar), krijesnica«, apstraktum na -osi 
sjajnost (Sulek, Pavlinovic) »svjetlost«, de- 
nominal na -eti sjdjati (se), sjajim (Vuk) = 
sjajSt (Kosmet), zasjaet (Kosmet), iterativ 



sjati 



248 



sjeci 



-sjaivati, samo s prefiksima. Ovamo ide mozda 
na -ic sjajio m »puran« prema f na -ka sjajka 
»pura« (Daruvarski kotar), na -alo sjalo »svjet- 
lilo«, na -iste sjaliste n (dvije potvrde) »svijet- 
njak, svjetionik, svjetliste«. Slozenica sjajoka m 
»covjek sjajnih ociju«. Deminutivni glagoli na 
-ukati sjajukati, -cem, -kam (Stulic) = na 
-uskati sjajuskati se, -am (subjekt zlato, Dalma- 
cija, Pavlinovic), od imperativa u cestici »sjaj 
bote I bozicu« impf, sjakati, sjacem (Vuk) prema 
pf. sjaknuti, sjaknem (Vuk), (i sa kt > hj) na 
-eti sjakfet, -im (Kosmet) »sijati jace«, sjahtiti 
se, -im (Vuk, Crna Gora) »sjati se«, pridjev od 
part. perf. pas. sjatan (Sinj) »sjajan«, prilog 
sjatno »lijepo«. Osnova sij- samo na -avica 
sijavica (Vuk) »1° trganje u kostima, zubima 
ili ocima, 2° grmljavina, 3° kisa koja ukoso 
pada (Crna Gora)«. Neologizam sijalica »1° 
Gliihlicht, 2° zarulja, elektricna kruska«. 
Bolje je zastupljena osnova sijev-: postverbal 
na -ik > -dk sijevah, gen. -vka m (Vuk) 
»1° blijesak, 2° sijevanje ociju«, na -alica 
sijevalica (Bosna) »bol koja nastaje kao posljedica 
uboja, kad se pokvari krv«, na -avica sijevavica f 
»sijavica«, sivaljka f (Slunj) »krijesnica, lampyris 
noctiluca«. Osnova sjev-: na -alica sjevalica 
(Bukovica) »varnica«, deminutiv na -kati sjev- 
kati, -am impf. (Radicevic). Ovamo zacijelo 
sjetovina f »sijevanje u slabinama« (Popovic; 
nema potvrde u narodnom govoru), setevce n 
»ivanjska krijesnica«. Deminutiv sjec'ati (Gun- 
dulic) = sicati (subjekt krijes, munja) »sijevati, 
bljeskati«, sjeckati (subjekt riba) »bljeskati se«. 
Glede redukcije suglasnicke grape vc, vck > c, 
ck upor. senuti, -em (Srbija) »sijevnuli«. Os- 
nova soj- samo s prefiksima u- > o-, pri- : dsoje 
n (Vuk) = Ssoje (Kosmet), osoja f i osoj m, 
soje < osoje, gen. soj f pi. (Vodice) »1° strana 
koja nije prema suncu, 2° toponim (u sva tri 
roda)«, pridjev na -bn > -an bsojan, osdjna, 
poimenicen na -ik Osojnik (toponim), f osoj- 
na = na -ina osojina (Istra) = (say > v kao 
u rukovet za rukojef) osovina f »isto sto osoje« = 
osovina (Vodice), unakrstenjem oba oblika 
nastaje osovje (slov.; to moze biti i disimilacija 
./ — j > v — /) = Osovlje (Dalmacija, Hrvat- 
ska, Slavonija, toponim) = Osolje »ime sume«, 
s pridjevom osovstiv (sufiks -bsk + -iv) (Vuk). 
Kako prefiks o- ne objasnjava znacenje, 
mora se uzeti da je prvobitni prefiks bio h 
negativnog znacenja kao ubog; o mjesto h je 
asimilacija prema starom naglasku usoje. To 
je nastalo u momentu kad taj prefiks nije vise 
bio ziv u jezicnoj svijesti. Jos se nalazi u 
usojnica = usojkinja »vipera«. Prvobitno usoje 
nalazi se i u njem. toponimu Amsel. Oblik 



osoje je kolektivna izvedenica na -je od osoj, 
upor. stcslav. osoije »locus opacus«. Protivna 
je izvedenica s prefiksom pri- prisoije »locus 
apricus«. Bez sufiksa -je : prisoj m (cakavski) = 
prisoje n (Vuk), prisoj (Istra), Prisoja f (to- 
ponim), na -bk Prisojak (Srbija), pridjev 
prisojan, poimenicen na -ica prisojnica (Vuk) 
»1° zmija, 2° toponim«, prisojkinja (Vuk) 
»zmija«. Say > v. Prisovik (Dalmacija) »pri- 
sojna glavica«, prisovje (Pjevanija crnogorska). 
Za praslav. korijen *si- nema baltickih paralela. 
Ie. je korijen *skai-, *skn-, *ski-, u sanskrtu 
choya »svjetlost«, avesta asaya »koji ne baca 
sjenu«, arb. hije »sjena« = gr. oxid, u got. 
skeinan, nvnjem. scheinen pokazuje formant n 
kao sinuti. 

Lit.: ARj 2, 669. 4, 121. 9, 244. 13, 139. 
Elezovic I, 199. 2, 39. 137. 213. 232. Miklosic 
295. Holub-Kopecny 295. Bruckner 335. Mla- 
denov 582. Matic, HJ 1, 14. Jonke, Pad 275. 
68. Pletersnlk I, 859. ASPh 2, 716. WP 2, 
536. Trautmann 304. Hirt, PBB 23, 353-354. 
(cf AnzJF 11, 203). Petersson, Bait. u. slay. 
1916. (cf. Ub 7,114). Iljinski, Zbir Bahalija (cf. 
Ub 14, 298. si.). Kaiuzniacki, ASPh 27, 272. 
Bolsacq 392. Joki, Unt. 63. Sommer, IF 11, 
203-204. 

sjeci, sijecem impf. (14. v., Vuk) (w-, iza-, 
izod-, ispro-, na-, o-, od-, po-, pod-, pre-, 
pro-, ras-, sa-, u-, za-} = (ekavski, Kosmet) 
seel, secern — (ikavski) sici, sicem (ZK), ie., 
baltoslav., sveslav. i praslav. sek-tl, »secare (s 
kojom rijeci je u prasrodstvu«, iterativ stvo- 
ren u hrv.-srp. prijevojem duljenja -sije- 
cati, -sijecam = (ekavski) -secati, -am, sjekati, 
-cem (Stulic) = (hrv.-kajk., Belosten.ec) se- 
kati, presekall »hastriti« = (ikavski) -sikat (ZK), 
samo u prefiksalnim slozenicama (Ispo-, ispre-, 
ispro-, Izo-, izod-, uz navedene), na -ovati 
-sekovati (Belostenec), takoder s prefiksima, 
deminutivi -sjec'ati, -am »sjeci na tanko«, s 
prefiksima (sa- itd.), prosiren na -koti sjeckati, 
-atn, s prefiksima, na -ucati sjekucati, -am 
(Dalmacija?, Pavlinovic), pf. sjeknuti, -ent 
(15. v.), sjecnuti, -em. Izvodenju sluze cetiri 
osnove: sjek-, sjec-, sjeck-, sijek-. Pridjevi: na 
-bn > -an sjecan, f sjecna (suma, takoder slov., 
ces., polj., ukr.), poimenicen na -jak sjeenjaci 
»koljaci, sjekaci (zubi), odojei (februarski)«, 
prosiren vjerojatno vec u praslav. na -j i 
poimenicen sijecanj, gen. -enja m (Dubrovnik, 
prvobitno pridjev s dopunom mjesec) = 
sicanj (Brasje) = sisan/, gen. sisnja (analogijski 
prema gen?, ZK) = secen (hrv.-kajk. i slvc.), 
upor. silenj kod Hucuia »januarius, februarius«, 
u posljednjem sluc?ju u hrv.-kajk. i svecen 



•sfeci 



249 



sjeci 



(Belostenec, Habdelic) zbog unakrstenja s 
imenom svetkovine Svijecnica (v.), stcslav. 
seebnz, strus., upor. lit. siekis za isti mjesec. 
Bella i Stulic imaju odredeni oblik sijeenji. 
Prema sijecanj nemaju odredenoga oblika ni 
svibanj, lipanj, srpanj. Hipokoristici od imena 
mjeseca slko m (Otok, Slavonija, subjekt u 
izreci slko zasile), i na -ko secko (Srbija, Ga- 
licnik). Glede tumacenja znacenja upor. ko.d 
Kavanjina silanj sijece drvo svako; sicanj misee 
od slcenja ima svoje Ime (J. S. Reljkovic); secen 
(kajtl se onda led tall all sece, Patacie). Prid- 
jevi na -iv i -Ijiv: sjeciv, secljlv (Belostenec, 
Jambresic). Postverbali: sijek m »udarac od 
sijecenja, rez, perda«, sek, gen. seka m (Istra) 
»sectio«, sjek m (Vuk, slijepi sjek), kuca od 
sjeka, sjek od grede, hrv.-kajk. sek, sasjeel 
kucu = naciniti na sjek (graditeljski termin, 
Pounje, Bosanska Krajina, Lika, Uzice) »spunt 
(ZK), zgrada na certove«, sjeka f »sijecenje 
drva u sumi«, po deklinaciji i sijel f, sjel f. 
Stare su slozenice s prefiksima o-, pro-, pre-, 
i pa-: Osijek m = osik (Hvar, Lastovo) »1° 
obor, tor, ovcara, 2° rasiren i star toponim«, 
Osijek > madz. Eszek > njem. Essek, Osic 
(Poljica, s izmjenom -ik > -ic pod uplivom 
mletacke grafije -ich), presek, gen. presekd m 
(Kosmet) »1° pregrada u zitnici oko ambara, 
odjeljak u kojem se drzi brasno«; rdsjek (Herce- 
govina) »odredivanje poreza«; prosijek, star 
toponim u Dalmaciji i Slovenskom primorju 
kod Trsta (odatle naziv vina prema tal. iz- 
govoru proseka) = furi, prossec »vinova loza 
iz koje se dobiva proseko«; presjeka »1° Verhau, 
2° dolina« = presekd (ZU) »Graben im Wein- 
berg zum Ansammeln vom Wasser« = pre- 
sika (ZK) »1° dio vinograda odijeljen grabom, 
2° (Vodice) isjecena, ociscena pruga u sumi, 
3° toponim (Kosmet)«; s prefiksom pa- praslav. 
paseka (ces., ukr.) > pdsika samo na cakav- 
skom teritoriju »mjesto gdje se suma sijece 
i pali, pa se onda sije zito«. Miklosic imnpaseka 
u znacenju »alvearium«. U torn znacenju po- 
sudise Rumunji presekd > prisaca »pcelinjak«. 
Ovamo i pocik (ZK) < *podsekb »osnovno 
brvno kuce«. Apstrakti na -la: sjeca f (takoder 
stcslav., ukr.) »l°sj'eka, 2° pokolj«. Odatle na 
-Ina sjeclna »dio sume gdje se sijeku stabla«. 
Ostale izvedenice od sjek-: slozenice drvosjeca 
(takoder stcslav.), kolosjek = kolosik »1° mlada 
suma, 2° (u danasnjem jeziku) binario, zeljez- 
nicki termin (jer se krivo shvatio prvi dio 
kolo kao u kolodvor)«, sjecinbasa (Bosna) »me- 
sar«, sjekomdn (Crna Gora) »covjek koji prijeti 
i sramotk, odatle denominal na -iti sjekomdniti 
»psovati koga«, s nejasnim drugim elementom 



-man. Na -bka sjecka f »1° isjecena ili sasje- 
cena slama« = sicka (ZK) »stroj (masina) koji 
sijece slamu«, na -ai sjekac, gen. -oca m (Vuk) 
»1° orude za sijecenje, 2° zub u nerasta«, na 
-avac, gen. -dvca sjekavac m »badelj«, na 
-avica sjehavica (Vuk) »biljka carduus«, na 
-ovina sekavina (Srbija) »reumatizam«, na -ivo 
sjecivo = secivo (Kosmet) »Art Hammer« 
(takoder stcslav. i bug.) = sjeiiva pi. »alat 
za sijecenje«, odatle na -ica sjecivica »orude 
kojim se sijece i klese vodenicni kamen«, na 
-otlna sjekotina (Ljubisa) »zarez, rovas«, usje- 
kovanje (glave Jovana Krstitelja, crkveni ter- 
min), na -be sjecac, gen. -cea (1721) »bolest u 
glavi«, sjekllc (Martic) »covjek koji sijece«, na 
-utlel I -otlcl sjekotici = sjekutici »zubi prednji, 
gornji i donjk, na -jak sjecak, gen. -dka »zub 
u nerasta«, na -janlca sjecanlca (upor. glbanlcaj 
(Bosna) »neko tvrdo jelo«, poimenicen pridjev 
na -en sjecena f »stijena«, na -ica sjecenica 
»ostrica«, na -ik Sjecenik (toponim), na -evina 
sjecevlna »ostrac«, na -lea sjeclca »izrezano 
mjesto na platnu«. Prilog na -Imlce sjeclmice 
(Makarska) »ostrimice«. Od korijena sjec-: na 
-alo sjecalo n »orude kojim se krese kamen«, 
prosiren na -lea sjecallca (Vuk) »noz za sjec- 
kanje«, na -anac, gen. -nca sjecdnac = na 
-avac, gen. -vca sjecavac (Vuk) »tanko iz- 
rezani kupus«, na -avica sjecavica (Mostar) = 
secavica (Kosmet) »1° kuhinjski noz, 2° drvo 
na cemu se sijece meso«, na -ivo sjecivo »orude 
za sijecenje«, na -be + -ac sjecac m »covjek 
koji sijece«. Od osnove sjeck-: na -alo sjeckalo n 
»sprava za rezanje krpa«. Od osnove sijek- : 
na -avac, gen. -avca sijekavac »1° kupus, 2° 
badelj«, na -avica sijekavica »cicak«, na -avina 
sijekavlna »reumatizam«, na -bka secka (Kos- 
met) »vrijeme kad je najljuca zima«. Ie., sve- 
slav. i praslav. je izvedenica sjeklra f (12. v., 
Vuk) = (ikavski) sitara (ZK, cuje se i kod 
stokavaca) = (ekavski) sekira (Kosmet) = 
(metateza e — I > I — e) slkera (Osijek, Varos, 
Vinkovci) »1° securis (s kojom je rijeci u pra- 
srodstvu), 2° oronim, 3° antroponim, 1198, 
Krk: Sechira, Slchlra« = sikir m (Vrbovsko) 
»sjekira za raskretanje kusavih komada u 
stablu (-ir mjesto -Ira analogija je prema 
koslr, v.)«. Pridjev na -bn sjeklrnl (Vuk; neod- 
redeni oblik nije potvrden) = slkerna drza- 
lica (Varos, Slavonija), na -in sjekirin. Poime- 
nicenja na -jak sekirnjaki (1646) »kmetovi za 
sjecu gore«, na -ik Sekirnik (stsrp. drzava, 
toponim). Deminutiv na -tea sjekirica (16. v.) 
(koji posudise Madzari szekerce) = sikirica 
»vrsta variva plosnata zrna« = sikerica (Priv- 
laka, Komletinci, Gradiste u Slavoniji), s 



sjeci 



250 



sjen 



pridjevom sikericni, s dvostrukim sufiksom 
sjekiricica, sikiricica (Kurelac) »1° Schopflerche, 
2° prezime i nadimak«; na -ce sekirce, gen. -eta 
(Kosmet), na -tka sjekirka, odatle na -ica 
sekircica »biljka viola odorata«. Augmentativ 
na -etina sjekiretina (Vuk). Na -iste sjekiriste 
»drzak«. Na -ai sjekirds, gen. -asa »celjade 
oboruzano sjekirom«. Na -janin: sthrv. to- 
ponim Sekerani (1079), znaci mozda veliku 
porodicu koji su krcili sumu (?). Na romanski 
sufiks -ata > -ada sikirada f (Rab) »udarac 
sjekirom«. Na -usa sjekirusa (Koska, Banija) 
»zenska koja nosi samiju nalik na sjekiru«. 
Slozenice sjekironos, sjekironosac, gen. -sea, 
sjekironosa, sjekironosac pored sjekironosica m. 
Denominal na -ati sjekirati, -am »ubiti sje- 
kirom«, na -iti sjekiriti se, -im (Vuk) »kociti 
se«. S obzirom na cinjenicu da se sekira > 
sikera javlja i u ikavskim narjecjima kao i 
u slavinama (polj. siekiera, rus. sekera, sokera, 
ces., oba luzicka jezika sekera}, jat je u sjekira 
sekundarna pojava, nije praslav. kao stcslav. 
sesti, nego je kasnije unesen, kad je rijec 
dovedena u etimologijsku vezu sa sjeci, u ko- 
jem je jat nastao prijevojem duljenja u-ie. 
korijenu *sek-: *sek-: lit. i-sekti »eingraben«, 
issekti »sculpere« e nije produljeno kao ni u 
lat. secare. Samoglasnik i u sjekira nastao je 
iz jery-a < ie. u: lat. sec uris. Izmedu praslav. 
sekyra i lat. sec uris razlika je u deklinaciji; 
praslav. je na -a, lat. na /. Rijec je prema tome 
kao i arare prema orati slav.-italski lek- 
sem. I sjecivo slaze se s lat. secivum »litum est 
quod secespita (»zrtveni noz«) secatur«. Ma- 
dzari posudise osim szekeree jos .aszag »seg- 
mentum« < oseki i szuszek »Mehlkasten« < 
stcslav. sosekt = susekb, ces. sousek, polj. 
sqsiek, rus. susek, ali ne s nazalom, nego sa 
c > u, sto upucuje na juznoslav. vrelo gdje 
ta rijec danas vise ne postoji. Posljednje glasi 
kod Rumunja sisiiac (Moldavija, Erdelj) = 
sisiu »kukuruznjak, Maisspeicher«, s neobic- 
nom fonetikom. Arbanasi posudise slavizam 
salice < *sekyrica, pokazuje neobjasnjeno 
ispadanje sloga -n'-. Lat. secare zivi kod nas 
u internacionalnom pridjevu sekantan »do- 
sadan, pedantan« i u glagolu sekirati, sekiram 
»ujedljivo prigovaratk, koje nasajezicna svijest 
prekraja u sikirati, sjekirati prema sjekira. U 
osjett, osijeie pf. (subjekt voda) »opasti« prema 
impf, osijecati, osijeca »opadati«, s postverbalom 
osjeka »rekesa < recessus maris« pokazuje 
unakrstenje sa oseci, osece, osecati < praslav. 
sfk- (v.). 

Lit.: ARj 3, 941. 4, 6. 121. 278. 281. 7, 
613. 614. 9, 201. 15, 99-100. 135-141. 



Mazuranic 1313. Ribaric, SDZb 9, 183. Ele- 
zovic 1, 233. 447. 2, 129. 215. 216. 220. 221. 
592. Jonke, Rad 275, 69. Samsalovic, NVj 33, 
200. si. (cf. IJb 11, 464.). N3 6, 223. Veseli- 
novic, GG 26, 229-238. (cf. RSI 1, 299). 
Jagic, ASPh 31, 551. Dulcic, HJ I, 60-61. 
Miklosic 290. Isti, MN 89. Holub-Kopecny 329. 
Bruckner 488. KZ 42, 352. Mladenov 625. 
RES 4, 193. Trautmann 255. WP 2, 475. 
Tiktin 1261. Strekelj, ASPh 12, 484. Kaiuz- 
niacki, ASPh 27, 272. Ilesic, ASPh 27, 143. 
Czekanowski, Sldvia 7, 676. Brugmann, IF 
28, 370. Vendryes, WuS 12, 244. Boisactf 
933-934. GM 378. 400. KZ 64, 13, i bilj. 
Reichelt, 7F 32, 24-25. Merlo, Stagioni 115. 
Tiktin 1436. 

sjen m, f (Vuk) = sjena f = sinja (ZK, 
Jacke, Glavinic, Repic, Tomikovic), sveslav. 
i praslav. senb, bez paralele u baltickoj grupi, 
»umbra, hlad«. U slavinama s drugim zna- 
cenjima: ces., polj. »Hausflur«, koje znacenje 
ima i madzarski slavizam szin »atrium«. Prid- 
jevi na -it sjenu, na -ovit sjendvit. Deminutiv 
na -tka sjenka = senka (Kosmet) (tako i 
bug.). Upor. slov. senca. Na -ica sjenica f 
»1° koliba od granja, 2° toponim Sjenica 
(Vuk)« = Senica (Kosmet) »varos u Starom 
Vlahu«, etnik Senicanin ni prema f Seriicanha, 
pridjev semcanski pored senicki (ovnovi, si- 
renje). Znacajan je oblik semnica (Trebarjevo, 
hrv.-kajk.) »sjenica«, koji pretpostavlja izve- 
denicu na -nica sen-nica s disimilacijom nn > 
mn. Upor. slov. toponim Sevnica = njem. 
Lichtenwdld. Denominal na -iti sjeniti (se), 
-Im impf, (p-, ob-, za-), odatle postverbal 
zasjena. Pored s j en dolazi u hrv.-srp. oblik 
stijenj m = stijenje n =•= stinja (ZK) »fr. 
meche," fitilj«. Deminutivi na -zk stijenjak, gen. 
-njka »isto«. U stcslav. znacio je taj oblik 
isto sto i sjen »umbra«, tako u slov. i ces. 
Upor. polj. sascenic, rus. stenk f »Schatten«. 
Kao treci oblik postoji u stcslav. i slov. tenja, 
hrv.-kajk. tenja f (Habdelic, Jambresic, Bre- 
zovacki) »umbra«. Milicevic je zabiljezio tenja 
na staklu (da se ne vidi kroza nj). Miklosic 
pretpostavlja za sva tri oblika isto podrijetlo. 
To bi mogao biti ie. korijen *skai- s forman- 
tom n (v. sinuti), bez formanta. u sanskrtu 
chaya »svjetlost, svjetlucanje, sjena«, arb. hije 
»sjena«, gr. oxid. Time bi bio objasnjen pra- 
slav. jat iz ie. dvoglasa ai, a i varijanta s 
pored sf dala bi se objasniti paralelom rum. 
reteza < recaediare, gdje je t kao zamjena za 
c nastala na osnovu disimilacije f — d' > 
t — Z gubitkom palataliteta. U slavinama ie. 
*skai-ni > *stenb pored senb: f — n ' > t — n'. 
Oblik tenb predstavlja oblik bez pokretnog s, 



sjen 



251 



sjesti 



koji je mogao ispasti kao suvisan prefiks jed- 
nako kao u kopiti (ZK) < skopiti. WP uzimlje 
za tenb, stenb ie. korijen Iem(3) (v. tama, tmina) 
kao osnovu: *tem-ni-s, upor. lit. ustemis »za- 
sjenjen«. Ako je tako, onda je moguce una- 
krstanje tern + senb. Znacenje sjenica »ko- 
liba« dobro se slaze s gr. oxt|vf| »tente, cabane, 
echoppe«, odatle internacionalno preko lat. 
scena, scenski. 

Lit.: ARj 15, 148-163. 16/562. 18, 203. 
Elezovic 2, 218. Miklosic 323. Holub-Kopecny 
331. 352. Bruckner 489. Mladenov 625. Vas- 
mer 2, 11. WP 1, 721. 2, 536. REW* 7106. 
Boisacq* 874-875. Machek, Sldvia 16, 189. 
Iljinski, RFV63, 322-341. (cf. RSL 4, 262). 
Jokl, Unt. 61. 64. Vondrak, BB 29, 173-178. 
248. (cf. AnzLF 24, 47). Rozwadowski, Ja- 
gic'ev zbornik 304-309. (cf. RSI 2, 252). En- 
dzelin, ZSPh 16, 113. 

sjenica f = senica (Srbija) = sinica (ZK, 
Zaostrog, Omis) = sinica (Poljica, takoder 
slov., bug., ukr. i rus.), mozda praslav., »parus«; 
postoji 26 raznih prekrajanja ovoga naziva. 
Svi se osnivaju na jezicnom oponasanju i 
gramaticnom oformljenju njezina glasa sitzida, 
cici — sicigunj, stiti, sizi, zidi, sitidu. Evo naj- 
vaznijih tipova toga interesantnoga postupka: 
pridjev na -ji sjenicji pored -iji, poimenicen 
na -jak sjenicak »koji ih hvata«, na -in sjenicin. 
Deminutivi na -ica sjenicica = senicica (Ma- 
tevac, Srbija), na -id sjenicic, mi -bka senickd. 
Na -jarka sjenicarka = senicarka = sincarka 
(Otok, Slavonija) »bundeva«. Buduci da je- 
zicna svijest moze dovesti te izvedenice u 
vezu sa sena (v.), sto daje nesmisao, ime se 
prekraja prema jesen, jer se u jeseni ta ptica 
najvise vida po poljima: jesenica (Lika) pored 
jasenica. Pocetak se izmjenjuje u psenica 
(Skrljevo), zenica, zenicica (Skrad), zenica 
(Gerovo), stjenica (Sosice, Zumberak), sce- 
nlcak. Izmjenjuje se i sufiks na razne nacine: 
sijena (Pivnica), sinac, sinda (Mostar), sinika 
(Gabrovac, Nis), sinderica (Sv. Jelena kod 
Crikvenice), sjengerica (Prosicen kamen), sinider 
(Matevac, Nis). Upor. bug. sim'ger, sinigir. 
Sva ova prekrajanja potjecu od onomatopeje 
si-, koja se pojekavljuje ili poekavljuje. Druge 
izvedenice uzimlju za bazu onomatopeju ci: 
ciciban (Polaca, Dalmacija) = cicibaj = cici- 
bag = cicigoj = cicmiga (Vrapce) = cicikur 
(Kolasin, Crna Gora). Ta se onomatopeja 
dovodi u vezu sa cvijet (pucka etimologija): 
cvetaric (Grobnik), cvijetak = cvitak = cvi- 
njak = kvinac (Vetranie) = cvincic; sa snijeg: 
snjezarica. U denominaci)! ove ptice na djelu 
su dva jezicna cinioca: onomatopejski (opo- 



nasanje fonemima glasa ptice) i priblizavanje 
onomatope)skog materijala leksickom mate- 
rijalu, koji postoji u jezicnoj svijesti (pucka 
etimologija). Naziv te ptice je prema tome 
tipski za ornitologijske termine. Ima narjecja 
koja posuduju naziv za ovu pticu: majdzica 
(Fuzine) = majzica (Begovo razdolje, Del- 
nice, Gerovo) = majzica (Zelin mrzlovo- 
dicki), od njem. Meise. Nema smisla s Uhlen- 
beckom vezati ove termine sa sun »plav« (v.). 
Taj pridjev dolazi u obzir samo za djelovanje 
pucke etimologije. 

Lit.: ARj 15, 157. Hirtz, Aves 167. Mlade- 
nov 580. Uhlenbeck, PBB 20, 328. (cf. AnzIF 
7, 101). 

sjesti, -dem pored sjednem prema sjednuti, 
part. perf. akt. sio, sjela (13. v., Vuk) (na-, o-, 
od-, op-, po-, pot-, pre-, pri-, pro- se, raz- se, 
sa-, u-, za-, zapo-j — sisti (slavonski pisci) = 
sjestit (Dubrovnik) = sesti (cakavski ikavci, 
ZK), ie., baltoslav., sveslav. i praslav. pf. 
sed-, sjd-, »sedere (s kojom je rijeci u pra- 
srodstvu)« prema impf, na -eft', -iti sjedjeti = 
sjediti, -Im (13. v.) (na-) = (ekavski) sedeti = 
(ikavski) siditi (ZK), i iteratlvu na -ati sjedati, 
-am (na-, o-, od-, pot-, pre-, pri-, sa-, u-, 
za-) = (ekavski) sedati = (ikavski) sidati (ZK), 
sjeddt (Prcanj), sidjeti (Perast). Deminutiv na 
-kariti (upor. spletkariti) sjektariti, sjetkarim 
(Srbija, Milicevic). U poredenju sa stcslav. 
sesti, sedo (prezent s infiksom kao u bede, legp), 
samo oblik sesti pokazuje samoglas e, koji 
predstavlja infinitivnu ili prezentsku osnovu. 
Prema tome sjesti predstavlja prijevoj sed- > 
sed-, koji je u stcslav. sedeti karakterizirao 
imperfektiv. Na taj je nacin ujednacena per- 
fektivna i imperfektivna osnova u hrv.-srp. 
knjizevnom jeziku. U vezi s infinitivom sjesti 
znaci »poceti, uzeti, stati«, npr. sjede care 
kazivati Marku (narodna pjesma 2, 403). 
Postverbali: nasjed »mjesto gdje lada moze 
nasjestk, posjed »imanje«, odatle na -nik po- 
sjednik; sjed = sijed (Katunska nahija, Crna 
Gora, pcelarski termin) = (ekavski) sed = 
(ikavski) sid »sjedenje, sjediste, prijestolje«, 
sjeda f »1° sjednica, 2° ovca (u zagoneci)«, 
f pi. dobre vi sijede (Vuk, jugozapadni krajevi, 
pozdrav). Postverbal na -tk posedak (Kosmet) 
»sjedenje uvece«. Na -ea sjeda f (Vuk, Baranja, 
takoder madz. i rus.) »odar ili kolibica nad 
vodom, odakle se riba hvata i bije ostvima«. 
Na -nik sjednik m (Crna Gora, Rijecka nahija) 
»sijelo, prelo« = posjednik »vecernji sastanak«, 
sldnjak (Otok, Slavonija) = sednjak (Vinkovci, 
Dalj) »ribarska mreza kojom se lovi sjedeck. 



sjesti 



252 



sjever 



Na -nica sjednica (19. v., Vuk) »1° Sitzung, 
2° stolica«, s pridjevom sjednicki. Na -lo sijelo 
n = posijelo »sjedenje u drustvu«, s denomi- 
nalom na -iti sijeliti, sijelim »drzati s kime 
sijelo«; sido rj (Senj) »sijelo«. Apstraktum na 
-ba sidba (Kavanjin), koji je inace propao 
zbog homonimije sa sidba = sjedba od sijati 
(v.), odrzao se samo u Lumbardi silba. Na -je 
sedete n (Kosmet) »sjedenje«. Poimenicen part, 
perf. akt. rasjelina (Vuk) »velika pukotina, jama 
u zemlji«. Na -acica sjedacica f (Slavonija, 
Vinkovci) = na -alica sjedalica (Varos, Sla- 
vonija) »daska u tkalackom stanu«. Na -alo 
sjedalo n, sa deminutivom sjedalce. Na -iste 
sjediste, na -oliste sjedaliste n (13. v.) Na -lac, 
gen. -aoca sjedalac m »celjade koje sjedi«, na 
-Hac sjedilac, gen. -oca (Vuk), slozen staro- 
sjedilac. Na -iste sjediliste. Na -ka sjedilka 
(Stulic) = usidelica = usjediiica [v. i pod sijed]. 
Na -Ho sjedilo n. Na -Ujka sjediljka — sedeljka 
(Srbija) »sastanak, sijelo«. Prilozi sfdce (Jacke) 
= sjede (Sulek) = side (ZK), sedec'ke = se- 
deaki (Kosmet). Pridjev sjedeciv »koji rado 
sjedi«. Uzvik si'd sfd (ZK), kojim se uvece 
tjeraju kokosi u kokosinjak. Praslav. slozenica 
s prefiksom SG- > su- susjed m = sused (ZK) 
prema f susjeda, s pridjevom na -bn > -an 
susjedni i na -ski susjedski, na -in susjedin. 
Madzari posudise kao starinom nomadi szom- 
szed, a ne posudise Rumunji, koji zadrzase 
lat. vicinus > vecin. U istocnim krajevima 
posudise Srbi i Hrvati turcizam komsija m (v.). 
Povod posudivanju je mozda turski zakon o 
sefiluku (v.). Ie. je korijen *sed-, koji je u bal- 
tickoj grupi bez nazalnog infiksa u prezentu: 
lit. sedu, sesti, lot. sezu, sedu, sest kao i u 
lat. sedeo. Prijevoj duljenja sed-, praslav. 
sed-, generaliziran je u hrv.-srp. knjizevnom 
jeziku. Osnova sed- nalazi se na citavom te- 
ritoriju samo u sedlo (v.). Ima u narjecjima 
ostataka od sed-, tako na -je selje (Pjevanija 
crnogorska) »sijelo, vijece«. Za prijevoj sad- v. 
saditi, sada. 

Lit.: ARj 10, 917-20. 14, 915-16. 15, 
110-17. 166-71. 174. 17, 53-56. Elezovic 
2, 91. 109. 129. 213. Kusar, NVj 3, 326. 
MikloUl 289. Holub-Kopecny 328. Bruckner 
488. KZ 45, 320. 323. Mladenov 577. WP 2, 
483. Trautmann 258. Bartholomae, IF 7, 94. 
Iljinski, ASPh 34, 12-13. Tedesco, BSLP 
24, 197-204. Moor, UJb. 7, 122. si. (cf. 
IJb 14, 278). Boisacq* 216-217. 230-232. 

sjetiti se, -Tm pf. (Vuk) (do-, na-, o-,pod-, 

pri-, sa-, sao-") = (ekavski) setiti se = (ikavski) 
sititi se (ZK) prema impf, na -a- sjecati se, 
-dm (do-, o-, pod-, sa-, pri-, sao-) »sich erinnern«, 



iterativ duljenjem osnovnog samoglasa t na 
-a- osecati, osecam pored ocecati (asimilacija 
£ — c > c — c, Piva-Drobnjak) »pomalo 
osjecati, primjecivati, naslucivati«, sicat se 
(ZK) »izmisljavati«, na -ovati sjetovati, -ujem 
= setovat (ekavski, Nevesinje) = silovati 
(Judita, Marulic) (takoder stcslav., ukr. i rus.) 
»tugovati«, stcslav. setiti se, slov., bug. i praslav. 
Postverbal sjeta f (16. v., Perast, Prcanj, 
takoder stcslav. i rus.) »1° tuga, zalost, kondo- 
lencija, 2° (danas u knjizevnom i saobracaj- 
nom jeziku) melanholija« = seta (Nerezine) 
»3° odijelo za korotu, vrijeme korote«. Prid- 
jev na -bn > -an sjetan »tuzan, zalostan« = 
sjetan (Vrcevic) = selon, setna (Kosmet), 
'dosjetan (Vuk), poimenicenje sjetnica (za zen- 
sko celjade) »nesreco!« (Drzic). Neologizam 
podsjetnik. Na -o bn setovbnb (jedna stsrp. 
potvrda), na -Ijiv dosjetljiv. Na -jaj osjecaj 
m, s pridjevom osjecajan, saosjecaj. Jat je 
nastao iz dvoglasa, kako se vidi iz lit. saisti, 
saiciu »proricati«. Ie. je korijen *soi-to, koji se 
nalazi s drugim prijevojnim vokalom u stnord. 
sida »caram«, kelt. hud »carolija«. Kako se vidi, 
praslav. se znacenje razvilo iz magije (pro- 
ricanja, caranja). Izaslo je vjerojatno iz termi- 
nologije vjestica u opci govor. 

Lit.: ARj 2, 670. 7, 614. 15, 106. 172-74. 
Mazuranii 1314. Elezovic 2, 220. Vukovic, 
SDZb 10, 395. Ribaric, SDZb 9, 189. Miklosic 
295. Mladenov 625. WP 2, 509. Brugmann, 
IF I, 177. Lane, Language 11, 191-195. (cf. 
IJb 21, 320). Zareba, ZbFL 4-5, 312-68. 
Vaillant, RES 42, 161. 

sjever m (13. v., Vuk) = (ekavski) sever 
pored sever (Kosmet) = (ikavski) slver (ZK), 
baltoslav., sveslav. i praslav. seven,, »1° 
vjetar, bura, boreas, tramontana (Primorje), 
madzaraCj sremac (Donje Dragacevo), 2° 
strana svijeta«. Pridjevi na -bn sjeverni (16. v., 
Vuk), na -j (?) sjeverljT (Vuk, glede j > Ij 
poslije r upor. Jurljeva ZK < Jurjeva, ali 
moze biti i -rlji mjesto -rnji), poimenicenje 
sjevernica »1° sjeverna zvijezda, 2° kompas 
(to je znacenje nastalo zbog toga sto su se 
mornari ravnali po sjevernoj zvijezdi, dok 
nije bio pronaden magnet)«. Na -jaca sjever- 
njaca »zvijezda«. Na -ja sjevernjak (Pavlinovic) 
»covjek sa sjevera«. Na -ov sjeverov (vjetar, 
Vetranie, narodna pjesma, Petranovic), po- 
imenicen u toponimu Sjeverovo. Na -ski sje- 
verski (Stara Srbija), poimenicen u toponimu 
Sjeversko (Bosna). Slozen pridjev sjeverois- 
tocni, sjeverozapadni. Na -be > -ac sjeverac, 
gen. -verca (Danicicev neologizam) »koji je 
sa sjevera«, sjeverac gen. -erea »suh snijeg s 



sjever 



253 



Skadar 



burom«. Na -aca sjeveraca = na -ka sjeverka 
(Bosna) »dinja«. Na -ija sjeverija (Dordic) 
»sjeverna zemlja«. Na -ina sjeverina (Vuk, 
Baranja) »inje«, augmentativ na -ina sjeverina 
(Stulic) =/ sjeverina (Brae) »kad ujedno bura 
duva i kisa pada«. S tal. sufiksom -ino > -in 
(prema neveriri) sjeverin, gen. -ina (Boka) 
»bura«. Rumunji posudise seaver, sever »bura«. 
U baltickoj grupi : lit. siaurys m »bura«, pridjev 
siaurus f »bijesan, zestok, buran«, siaure f »sje- 
ver kao strana svijeta«. Jat je nastao iz ie. 
e, s iz ie. palatala k: *keuero-, koje se nalazi 
u lat. caurus = (dijalektalnu) cams »sjever«. 
Prema Briicknera srodno je i sa stvnjem. 
skur »nevrijeme«, skura »vjetar«, nvnjem. 
Schauer, jer pretpostavlja i za te rijeci sk. 
Naziv je prema tome lat. -baltoslav. leksem. 

Lit.; ARj 15, 176-80. Elezovic 2, 213. Mi- 
klosic 295. Holub-Kopecny 330. Bernecker, 
IF 10, 145. Bruckner 490. Mladenov 576. 
Frautmann 303. WP 1, 377. Mikkola, IF 16, 
100. Hirt, IF 22, 11. 37, 224. Streitberg, 
IF 3, 315. Johansson, IF 8, 172. bilj. Buga, 
RFV61, 232. si. (cf. RSI 6, 271). 

skaba. f (Kukuljanovo) »ime ovci« = skabe, 
gen. -eta m »crn ovan« prema f skaba »crna 
ovca« (Vodice). 

Lit.: ARj 15, 184. Ribaric, SDZb 9, 196. 

skablica f (Risan, Boka) »gornji ljepsi dio 
kosulje, kosuljac«. 
lit.: ARj 15, 184. 

skablje n (Virje) »mrlja od masti«. Upor. 

slov. skaba, skdbica, skdbljica »Fettropfen auf 

der Suppe, skvare, skvare (ZK)«. 

Lit.: ARj 15, 184. Pletersnik 2, 483. 

skaca f (Mljet) »brodski termin, da jarbuo 
stoji fermo, inkonja se u skaci verom« [tal. 
scassa, scazza]. 

lit.: Macan, ZbNZ 29, 213. DEI 3378. 
3380. 

skacatur = skacatur, gen. -ura (Vuk, Du- 
brovnik, Zore, Poljica) »sinonim saljatur (v.), 
obex serrae, skakavica (kroatizirana romanska 
rijec s pomocu sufiksa -avica i identifikacijom 
osnove sa skakati, kako biva u puckoj etimolo- 
giji), vrsta brave kojom se otvaraju i zatvaraju 
vrata«. Deminutivi na -be > -ac skacaturac, 
gen. -rea, -turcac, -etc, -rid. Dalmato-romanski 
leksicki ostatak od vlat. *ex-captiatorius, gla- 
golski pridjev na -atorius od glagola *excapti- 
are od part. perf. excaptus na -iare > sjeverno- 
-tal. skatsdr, u Dubrovniku oskacati, zaskacati 



»otvoriti, zatvoriti«. Zore ima mlet. scazzator, 
sto nije potvrdeno. Upor. scakadur, scekadur. 
[Usp. i pod skok]. 

Lit.: ARj 15,184. Zore, Fud. 20. REW 3 2954. 

skadan, gen. -dna m (Vinkovci) »1° u 
mlinu, vjetrenjaci, hambani onaj dio u koji 
se sipa zito ili u kojem se drzi brasno, 2° 
hidronim kod Durdenca (dakovacki kotar)« = 
skddanj, gen. -dnja (Vodice) »3° gumno pod 
krovom, zgrada gdje se nalazi gumno« = 
skadonj, gen. -dnja (Buzet — Sovinjsko polje) 
»4° natkriveno mjesto za spremanje stvari, 
kola, pred kisom, pojata, susa, supa« = skedanj, 
skedanj, skeden (Petrusevac, Zagreb 1589} 
»zitnica, hambar«, slov. skedenj, skedenj, skeden, 
skegen = scedm (Brkini) »isto«. Od sjever- 
nih slavina u drugom obliku u kasupskom 
i polapskom jeziku. Toponim na -scina < 
-bsk + -ina Skadanscina (Istra). Iz stvnjem. 
scugin(a) preko stbav., nvnjem. Scheune. 
Suglasnicka grupa dn nastala u slov., hrv.- 
-kajk. i u istarskom iz njem. gn nakon prije- 
laza u > 6 i f > 6. Cudno je sto t' > 6 nije 
izazvalo palatalizaciju. Njemacki je termin 
nastao iz ie. korijena *sqeu- »pokriti, zastrtk. 

Lit: ARj 15, 185. 211. 17, 646. Ribaric, 
SDZb 9, 190. Miklosic 298. Schwarz, ASPh 
41, 127. 

Skadar, gen. -dra m (Vuk, Crmnica, 
Kosmet), stsrp. Skbdbrb, v Skbdre (1386), iz 
cega izlazi da je a nastao iz poluglasa, a taj 
iz o. Najstarija je potvrda za a 1395. Skadn, 
Skadan (14. v.), Vramec Skadar na Bujani. 
Toponim na Bojani, tal. Scutari, tur. Isqen- 
derijje, od Aleksander, kako su Turci zvali 
Skenderbega — Jurja Kastriotica ', -ijje je 
arapski pridjevski sufiks. Turski je naziv usao 
u jezik Kosmeta Skenderija, pridjev skenderiski. 
Skadar se zvao i Rosafa, arb. Shkoder. Taj 
toponim prenosi nase stanovnistvo, koje se 
seli iz sjeverne Arbanije. Skadar je zaselak u 
okrugu podrinskom, zemljiste pod Cemerni- 
com u Lici. Etnik Skddranin m (Vuk) prema f 
Skadarka »zena odatle«, u narodnoj pjesmi 
Skadarka djevojka. Upor. arb. Mishkodran 
(mi- = mbi »oko«). Etnik postaje apelativ: 
skadarka je i »2° vrsta loze i grozda (upor. 
bez 5- kadarka »vrsta vina«, Brod na Savi), 
3° puska izradena u Skadru«. Pridjev skadarski 
(jepiskop, 1320), Blato skadarska (Kotar, 1454). 
Skadrice f pi., livade i oranice u Ostrovici 
(gospicki kotar). Skadar reflektira rimsko i 
grcko Scadra, takoder pi. t. Scodrae kao 
Salonae, sto znaci da je u rimsko doba bio 



Skadar 



254 



skale 



veliki grad. Etnik na -ensis Scodrensis, na -mus 
gen. pi. ZxoBptvcov. Odnos tal. oblika Scutari 
prema lat. nije lako objasniti. Glede u upor. 
Zxu5p£cov jio^u; kod Prokopija. Glede f mjesto 
d upor. Skdtar u narodnoj pjesmi. Arb. Shkoder 
kao maskulinum bolje se slaze sa Skzdbr nego 
s lat. femininumom. 

Lit.: ARj 15, 185. Miletic, SDZb 9, 228. 
Elezovic 2, 233. Tomanovic, IF 17, 207. 
Krake 36. Mayer \, 315-16. Skok, ZRPh 54, 
203. 

skadit, -/ f (Dubrovnik, Cavtat) prema impf. 
skadivati, skddivati, skadati (subjekti dozvola, 
vrijeme, isplata, osobito posudenog novca) »is- 
tjecati, prispijevati«. Od lat. cadere (upor. za 
takav prijelaz u glagolsku kategoriju -iti: 
kmit < tal. correre') prema romanskom * cadere 
»pasti«, srlat. excadere, tal. scadere. Prefiks tal. 
i- < lat. ex. 

Ut.: ARj 15, 185. Zore, Tud. 20. Kusar, 
Rad 118, 25. DEI 657. 3361. 

skaf 1 m (Cres) »prednji krov na barck = 
(sk > sk) skaf (Dubrovnik, Blato na Mljetu, 
Muo) »1° (brodski ribarski termin) dio ri- 
barice lade na kontracenti (u nj spremaju 
ribari stvari da ih more ne skvasi; tu spa- 
vaju kad su na ribanju; kad se mreze 
salpavaju, slazu se na skafu; na njemu je 
purtela, zatvara se parapetom)« = skaf (Rab) 
»2° kamenica za izlijevanje vode« = skaf 
(Korcula) »gdje se pere sude« = skafa f (Bo- 
zava) »1° scafo d'una nave, 2° vaschetta dell' 
acquaio« = skafa (Korcula) »2° pilo (Dubrov- 
nik)« = skafa (Buzet, Sovinjsko polje) »2° 
malo kameno korito ispod prozora u zidu, 
u kojem se pere sude« = skaf(ZK, hrv.-kajk.) 
»3° poveci kabao od drveta za vodu, vino«. 
Ovamo jos skaf pored skav (Crmnica) »4° 
fijoka«, skava i »5° ormar«. Deminutiv na tal. 
-etto < vlat. -ittus skafet m (Potomje) »ladica«. 
Od tal. scafo »guscio della nave« < gr. axdcpoc, 
> lat. scaphus, scapha. 

Lit.: ARj 15, 185. Miletic, SDZb 9, 261. 
Macan, ZbNZ 29, 212. Kusar, Rad 118, 21. 
Tentor, ASPh 30, 20. Crania, ID 6, 121. 
REW* 7653. 7655. 

skaf m (Srijem) »krznarsko orude nalik 
na po elipse, od gvozda s drskom na ravnoj 
strani, zaokruzena strana je naostfena«. 

Lit.: ARj 15, 185. 

skak m (Belostenec, Jambresic, Vetranie) = 
skaka f, slov. skdkd i, shaki m pi., skako n 
(Belostenec), pridjev na -ov skokov (~a igra, 



Jambresic) »sah (igra)«. Odatle na -nica skak- 
nica f »tabla na kojoj se igra sah«. Od tal. 
scacco, fr. echec < srlat. scaccum, prema njem. 
danas opcenito sah < perz. sah »kralj«. 
Lit.: ARj 15, 186. REW 3 7517a. 

skala f (Vuk, 1305-7, 1520, Crna Gora, 
Dusanova listina, Vrbanski statut) »1° stijena, 
2° kriska (Slavonija), 3° iver (sjeverozapadna 
Hrvatska), komadi iverja«, na -la skalja (Vuk) 
»iver, treska (Slavonija, obicno u pi. skdlje) = 
skalja (srednja Slavonija) »4° nabor na suknji 
(Slavonska Pozega, Vinkovci), 5° nacin ces- 
ljanja, 6° nakit na glavi (Slavonija)«. Pridjev 
na -bn skdldn »koji je kao stijena«, poimenicen 
skalnica f (Istra) »supljina u stijeni koju kis- 
nica ucink = na -jenica skaljenica »supljina 
u stijeni«. Deminutivi: na -ce skalce n (Otok, 
Slavonija) »sluzi za cesljanje glave«, na -lea 
skoljlca (Slavonija) »mala kriska (krumpir se 
reze na skoljlce, Vinkovci)«, na -ik > -ak 
skdljak, gen. -Ijka (Krasic) »mala treska, mali 
iver«. Augmentativ na -ina skalina »velika 
stijena«. U znacenju 1° je toponim. Baltoslav., 
sveslav. i praslav., prijevoj 6 > a od ie. korijena 
*(s)kel- »rezati«. Lit. skala »Holzspan, Splitter*. 
U prijevoju o v. kaljem, klati, prokole, raskol, 
s pokretnim s- u skoljka. V. i cun. Sto se tice 
znacenja 1° treba upozoriti na ligursko calma, 
*calmis »haut plateau denude« < *cala »roc- 
her«. [Usp. i skala]. 

Lit.: ARj 15, 192-96. Mikloslc 298. Holub- 
-Kopecny 332. Bruckner 493. Mladenov 582. 
REW" 1532. Wartburg 2, 100. i si. Alessio, 
Onomastica 2, 188. Schwantner, PBB 48, 309. 
Brugmann, IF 5, 377. Sommer, IF 11, 327. 
Boisacq 189. 868-869. 

skaldin, gen. -ina m (Dubrovnik) »grija- 
lica« = skaldin (Istra) »olla cum favilla 
ad calefaciendos artus«. Od tal. poimenicenog 
deminutivnog pridjeva scaldino »Warmtopf« 
(s- < ex, caldo < lat. calidus, vlat. caldus + 
-enus). Imperativna je slozenica skaldalet m 
(Mikalja) — (disimilacija / — I > n — I) 
skandalet (Dubrovnik, Potomje) = skandalet 
(Cres, Lepetane, Boka) = skandalet (Korcula) 
= skindzkt (slov.. Kras) »sprava za zeravu 
kojom se grije krevet«, od tal. scaldaletto < 
tal. scaldare < ex-cal(i)dare i letto < leetus 
»krevet«. 



Lit.: ARj 15, 194. 
CSJK 6, 55. 



Zore, Tud. 20. Sturm, 



skale f pi. (Vuk, Perast, Prcanj, Korcula. 
Cilipi, Dubrovnik, Crmnica, Sibenik; primjer: 
po skalama se ide na slar, v.) = skala (14. v„ 



skale 



255 



skancija 



Racisce, Dubrovnik; Cavtat: ispo skala »spre- 
miste«; idem uza skale, Ancic) »1° basamaci, 
stepenice, ljestve, stube, merdevine, stenge, 
2° pristaniste (Poljica, morska, ribarska, za- 
darska skala, na skall sv. Martina, Vrbnik, 
1638; na Maltu skalu dase, Zanoti; od novbske 
skale amaldarl, 1456, Hercegovina)«. Demi- 
nutiv na -lea skallca f »mala Ijestva, male 
stube«, skalice f »ljestvice, Leiter«, na -ici 
skalici m pi. »(termin vezilja, ne zna se gdje 
se govori) osobit nacin u porubljivanju u 
liku stupnjevanja«. Na tal. deminutivni sufiks 
-ino skalin, gen. -ina m (Vuk, Perast, Boka, 
Dubrovnik, Cavtat, Korcula, Varos kod Broda, 
skalin Hiti kollc) = skollna f (Kanizlic) = 
skaline f pi. (Ludbreg) »stepenica, stuba, 
basamak«. Zamjena tog sufiksa sa -ija (v.) 
skalije, gen. skallja f pi. (Bosna, Foca) »stube, 
stepenice«. Moze biti i od ngr. axcd(, pi. 
axedta. Odatle deminutiv na -ce ili -be > -ac 
sku/lnce ili skalinac (Barakovic). Ovamo i pre- 
vedenica skallnik za crkveni termin graduate. 
S mlet. pridjevom (sintagma) skala levdjica 
(Dubrovnik, Zore) »ljestve« = skala lajavica 
(Prcanj) »ljestve, stepenice otvorene za na- 
sloniti s.. < vlat. levaticia, od levare. Sa sk > 
Sk : skala (Rab, Bozava), skale f pi. (ZK, 
Crmnica) »isto sto skale«, skalin (Buzet, Sovinj- 
sko polje), skaline f pi. (ZK) »pojedini dijelovi 
stepenica, basamack. Stara je posudenica na 
a > o izvedenica na nas sufiks -ka: skolke 
f pi. (Trebarjevo, Zagreb, hrv.-kajk., sje- 
verne strane; slov.) »mrtvacka nosila, Trag- 
bahre«. Upor. arb. shkalc »Tragbahre«. Moze 
biti dalmato-romanski leksicki ostatak od lat. 
scala > tal. scala. Ta rijec pripada i balkan- 
skom latinitetu, kako se vidi iz rum. scard, 
bug. skala »Treppe, Leiter«, arb. shkalle, 
stcslav., bug. i ngr. oxdda Posudenica iz rum. 
je skara (Stulic) »rostilj«. Kao balkanski 
turcizam talijanskog podrijetla preko grckoga 
pokazuje a > e (tur. iskele} : skela f (Vuk) 
»1° brod, lada, na kojoj se prevozi, camac, 
kerep, komp(a), 2° iazi-ta, koze, makare, grust 
(ZK)« = itela (Crna Gora) = (sk > ck) 
ckela (Kosmet) »2° naprava majstorima na 
gradevini, 3° (metafora) prigoda, zgoda (ako 
mi dode na skelu}, 4° pristaniste«. Toponim 
na -janin Skeldnl (Bosna). Odatle na -ar < 
-arlus skelar, odatle na -ina skelarina f (Vuk) 
»plata skelaru«. Na -dzija: skeledzlja m. Pri- 
djevi skeledzijin, skeledzijski. Rum. schela, bug. 
skelje, skelica, skelicka, arb. skele pored saele, 
shqele, cine, schele f »echafaudage, 2° pork. 
Samoglasnik a > e objasnjava se u tal. preko 
ngr. deminutiva axaM, pi. oxaXia. U slov. 



takoder skele — skele (Bela Krajina) »h61zernes 
Sattelgestell«. Oblik skela pripada prvobitno 
istocnim krajevima. Odatle je dosla i u slo- 
venski jezik. 

Lit.: ARj 15, 192-96.211-12. 17,647-49. 
Pletersnik 2, 485. 631. Elezovic 2, 422. Budmani, 
Rad 65, 165. Kusar, Rad 118, 20. Miletic, 
SDZb 9, 260. 358. Crania, ID 6, 121. REW* 
1611. Wagner, ZRPh 39, 96. si. (cf Baric, 
IF 3, 203). lib 13, 161. Deric, PPP 7, 23. si. 
(cf. Ijb 13, 161). Romanski 128. GM 406-407. 
Mladenov 582. 583. Pascu 2, 161., br. 927. 
Mikloslc 297. 298. 

skalnica f (Istra) »putamen, testa, concha, 
patera, phiala, cratera, lanx« = slov. skalnica 
»voda ki se ob dezevju nabere po globelih na 
skalnatem svetu« = (sa v < f) skavnica (Buzet, 
Sovinjsko polje) »lokvica u kojoj se pere 
sareno rublje, blatna mrkva, zelenje za svinje, 
pelene, stare krpe«. Ovamo ide jos skaljenica f 
(Zoranie) »kamena zdjela na kojoj fontank, 
skdvca (juzna Dalmacija ili otoci, prema 
potvrdi u Slovlncu) »sud koji sluzi za preno- 
senje ulja s mlinice kuci«. Upor. slov. skalna 
pored skalba, koja se sa Iv > lb slaze s rus. 
skalva (Miklosic, Lex. 842) »globei v katero 
se nabira voda«. Od stvnjem. scala, danas 
nvnjem. Schale, od ie. korijena *skel- »rezati«, 
prema tome u prasrodstvu sa skoljka, kolac, 
klati (v.). 

Lit.: ARJ 15, 192-96.211-12. 17,647-49. 
Pletersnik 2, 484. 630. Miklosic 297. .Kiparsky 
159. Matzenauer, IF 20, 6. 

skalonja f (Dubrovnik) = skalonja (Smok- 
vica, Korcula) = skalonja (Boka, Crna Gora, 
Crmnica) pored skaljuna (metateza I — nj > 
I — n palataliteta, Lepetane) = skanjula 
(Lika, metateza / — nj > nj — I') = skanjola 
(Lijesce, Otocac, Sinac) »ljutika«. Od tal. 
scalogna pored ascalogna < ascalonia »alium 
ascalonicum«. 

Lit.: ARj 15, 195. 17, 649-50. REW* 694. 
DEI 314. 3366. 

skancija f (Dubrovnik, Zore, Potomje) 
»pregrada u policama« = (sk > sK) skancije 
f pi. (Korcula, Split, Sibenik) »police« = 
skancija (Buzet, Sovinjsko polje) »polica koja 
visi o zidu«. Od mlet. scanzia, scansia, fra- 
nackog podrijetla (frnc. skankjari), prema jed- 
nom misljenju. 

Lit.: ARj 15, 197. REW* 7974. 7968a. Prati 
871. 



Skandal 



256 



skarac 



skandal, gen. -ala m, f = skandal (Korcula), 
skandala f (Perast) = skandao, gen. -ala 
(Kasic) = skdndo, gen. -61a (Dubrovnik, 
Cavtat), skandal (Hvar) = skandal (Crmni- 
ca) = (zamjena gr. docetka -al sufiksom -ellus) 
skandel (Bozava) = skdndeo, gen. -ela (Po- 
tomje) = skandeja f (Zaostrog) = (sk > sk) 
skandal, gen. -ala (Zagreb) »1° sablazan, 
2° sramota, bruka« = skandal (Crmnica) 
»nesloga u kuci, smutnja, smetnja«. Pridjev na 
tal. sufiks -oso < lat. -osus skandaloz, prosiren 
na -MZ > -an skandalozan (Zagreb). Na -ma 
skandalusa f (Ivan Drzic) »zensko celjade koje 
cini skandak. Denominali na -icati skandallcati, 
-am impf. (Ivan Drzic) < tal. scandalizzare, 
skandalizati se (Kasic), na -idiare < tal. 
scandaleggiare, na -frati skandalizirati se (Za- 
greb'). Od lat. scandalum > tal. scandalo < 
gr. axdvocdov. 

Lit.: ARj 15, 197-98. 17, 650. Cronia, 
ID 6, 120. ZbNZ 23, 21. Hraste, BJF 8, 
6. JF 6, 181. Miletic, SDZb 9, 358. frati 872. 
Skok, ZRPh 54, 194. 

skandal) m »konop s olovom na kraju, 
kojim se mjeri dubina mora« = (// >j) skandaj 
(Smokvica, Korcula, Blato na Mljetu) »na- 
prava od plivace tikve na kojoj je namotan 
kanap, uzica (na donjem kraju kanapa nalazi 
se kamen zamotan u mrezu; veze se na primulu 
na vrsi; sluzi za mjerenje dubine mora kod 
lova na plavu ribu, dok tikva plovi na povr- 
sini mora i sluzi kao signal svicarici da je 
ne bi odnio kurenat sa jednog mjesta)«. U 
Raciscu govori se skandaj pored skandel i 
znaci »tanki konop za vezivanje velike lade«. 
Denominal skandaljati, -am impf, pored skan- 
daljdvatl, -dljavam (Mikalja) »mjeriti dubinu«. 
Brodski i ribarski termin od tal. scandaglio, 
denominal scandagliare < lat. scandaculum (od 
scandere). 

Lit.: ARj 15, 197-98. Macan, ZbNZ 29, 
207. REW* 7649a. Prati 872. 



skangalati, -am impf. (Srbija) 
salu i lakrdiju«. 

Lit.: ARj 15, 199. 



»zbijati 



skapati, -Ijem pored -am pf. = skapisati, 
-Um (Bosanska vila, 1887; Bosna) prema impf, 
na -va- skapavati, skapavam (Vuk) »od muke, 
gladi, itd., poginuti, pogibati«. 

Lit: ARj 15, 199. 

ska.piiiati (se), -am pf. (Perast, objekt 
nekoga, glavu; Marulic, Marin Drzic, Crna 
Gora, narodna pjesma) = skapulat (Bozava, 



Kolunicev zbornik. Mirakuli, Transit, Cres, 
Bukovica u Dalmaciji, Zaostrog, Lika) »spa- 
siti, osloboditi (se)«. Od tal. scapolare »libe- 
rarsi, disimpacciarsk. U Sibeniku spapulat 
»isprazniti (bocu)« je od tal. spappolare »ridurre 
in pappa«. Ovamo i pridjev skapui (Transit, 
Obrovac, 1527) »slobodan«, od tal. scapolo 
(14. v.) »libero da vincoli, non ammogliato, 
libera da catena (sulle galere)«, deverbal od 
tal. scapolare, srlat. scapulus (Mleci; 1255), 
Po puckoj se etimologiji ovamo veze skapular, 
gen. -dra (Dubrovnik, poslovice 17. v., Zore) 
= skapular, gen. -ara (Belostenec, Jambresic, 
Gucetic, Zaostrog u Dalmaciji, Slavonski Brod) 
»1° dio redovnicke haljine koja seze do ko- 
ljena, a pokriva prsa i leda (nose je npr. bene- 
diktinci, karmelicani, dominikanci), 2° dva 
komadica vunene robe koje vezane vrpcom 
nose na prsima i ledima clanovi nekih bra- 
tovstina (npr. bratovstina Majke Bozje Ska- 
pularske)« = skapuljir m (ZK), pridjev ska- 
puljirski (Majka boza skapuljirska, ZK). Do- 
lazi od lat. scapulare n > tal. scapolare, od 
srlat. scapula »pleca (odjeca je prvotno odgo- 
varala kod Sv. Benedikta gr. dvcda|3oc,)«, s 
prijenosom znacenja zaclanove bratovstine pri- 
druzene redovnickoj braci koji su kao znak pri- 
druzenosti dobili slican predmet u manjem obli- 
ku. Oblik sa -ir od njem. Skapulier. Ovamo 
ide i sklopar = skoplar (v.). Od lat. capulus m, 
deminutivne izvedenice na -ulus od korijena 
glagola capere > tal. uceno capalo m »manico 
dell'aratro« dolazi s prefiksom 5-. < ex- de- 
nominal scapolare > gore skapulati, dok od 
sinkope penultime *caplu i metateze / *clapa 
slov. cap m = cap (Notranjsko) »creda ovaca« 
> furl, dap, mlet.-trsc. ciapo. Odatle de- 
nominal capat, -am impf. (Hvar, Kvarner) 
»uhvatiti«, scapit, -im (ZK)i »uhvatiti«, slov. 
capii »ergreifen«, capat (Rezija). V. i skapuo. 

Lit.: ARj 15, 200. 17, 650-51. Setka. 2, 
177. 184. DEI 3372. Hraste, BIF 8, 51. Cronia, 
ID 6. Pletersnik 1, 93. Sturm, CSJK 6, 79. 
REW 3 2955. Zore, Tud. 20. 

skapuo = skapui = skapuo = skapui 
(Transit, Obrovac, 1527), pridjev, »liber, so- 
lutas«. Od tal. scapolo »isto« < lat. prefiks 
ex- > i- l capulus > capalo (od korijena gla- 
gola capere). Usp. skapulati (se). 

Lit.: ARj 15, 200. 17, 650-1. Pletersnik 
2, 630. REW 3 2955. DEI 739. Matzenauer, 
LF 20, 6. 

skarac, f skarcq (Dubrovnik, Ranjina) 
»1° skit, 2° nedovoljan, kratak (u starim 
dubrovackim spomenicima)«. Denominai na 



skarac 



257 



skaredan 



-ati skariat (s pameti) »svrci s pameti (preve- 
denica od tal. scarsegglare di cervello)«, na 
-iti skarcili, -im (Voltidu) »kratiti, pokratitk. 
Opominje na tal. pridjev scarso > skars, -a 
(Istra, Krk) »slab, nepotpun«, ali se ne poklapa 
u docetku. S tim se potpuno slaze slov. skrs — 
skrs, upor. furi, s'ciars. Oblik scarso je part, 
perf. excarpsus (prefiks ex- i cartere). Ovamo 
ide mozda na deminutiv -ella', skarsela f 
(Sibenik) »zet (Korcula), spag (Dubrovnik)« < 
tal. scarsella. 

Lit: ARj 15, 200. 201. 202. JF 11, 85. 
Sturm, CSJK 6, 55. REW* 2961. 7989. DEI 

3377. 

skaram 1 , gen. skarma m (Mikalja, Primorje, 
Potomje) = (najcesce sh > sk) skaram, gen. 
-arma (Budva, Mljet, Racisce, Dubrovnik, Cav- 
tat, Poljica) = skaran (Korcula) = (a > e) 
skeran (Bozava) = skeram, gen. skerma (Senj) 
»palac utvrden na skalamaru, koji je pricvrscen 
na razmu (za nj se veze veslo stropom, kad 
se vozi)«. Apstraktum na lat. -atura > mlet. 
-adura skarmadiira f (Racisce, Korcula) = 
skermadura (Senj) »postolje za skaram«. Brod- 
ski termin od tal. scarmo, mlet. schermo pored 
scalmo < lat. scalmus, gr. axaXuoc,. Oblici 
sa / > r su kao u ngr. afiepcpoc, < stgr. afietapoc,. 

Lit.: ARj 15, 200. 17, 651-652. 655-56. 

Cronia, ID 6, 125. Macan, ZbNZ 29, 213. 
REW 3 7640. Prati 870. Strekelj, ASPh 28, 

528. 

skaram 2 (Komiza na Visu) = skaram 
(Dubrovnik, Budva, Zadar) »morska riba 
sphyraena = skeram (Mali Iz) = skaran 
(Lorini) »sphyraena vulgaris«. Od tal. (pesce) 
schermo (Abruzzi). Za naziv usp. sinonim 
jaglunic i njem. Pfeilhecht. V. gore skaram'. 

Lit: ARj 15, 200. Matzenauer, LF 20, 
6. Hirtz, Pisces 373. 408. 

skarambez, gen. -efa m (Dubrovnik), odat- 
le deminutiv na -be > -ac skaranbezac, gen. -Sea 
(Static) = (bez umetnutog m pred labijalom) 
skarabeza f (Vetranie) »zohar«, skarabez m 
(Daniciceve poslovice) »govnovalj«, (sk > sk 
i zamjenom z > c) skarambec (Vuk, Perast, 
Crna Gora) »nekaka bubina«, skarambec (Prcanj, 
Budva, Scepan, Pastrovici) »crni zohar«, (za- 
mjenom docetka -ez deminutivom -ella) ska- 
rambela (Korcula) »zohar, popic (Sibenik)«. 
Dalmato-romanski leksicki ostatak od osk. 
*scarafalus > tal. scarafaggio, kllat. scarabaeus 
sa a > e pred palatalom (prijevoj). Oblik sa 
-ec odgovara docetku mlet. scarafazo, scaravazo 



»Mistkafer«, stpad. sgaravazo, zgravaz (Val- 
maggia). Tu je oskicko -aius zamijenjeno 
sufiksom -aceus. Docetak u scarambela upor. s 
docetkom u skaraver (Rovinj). Sa a > ou 
nenaglasenom polozaju skdrovala f (Vrancic) 
»scarabaeus« = (sk > sk) skorovaca = skro- 
vai'a (Zaostrog) »gusjenica« pokriva se po- 
svema s gore spomenutim mlet. skaravazo, 
premda nije posudeno iz mlet., kako pokazuje 
a > o. I to se ima smatrati dalmato-romanskim 
leksickim ostatkom od *scarabaceus. 

Lit: ARj 15, 200. Budmani, Rad 65, 164. 
BI 2, 531. REW 3 7658. he 2 Prati 873. 
Mikloslc 340. Strekelj, DAW 50, 11. Skok, 
ZRPh 54, 470. 

skarduia f »riba u Vranskom jezeru na 
Cresu, prazic (deminutiv od praz m »jarac«, 
glede prenosenja na ribe upor. oslic)«. Od 
sttal., mlet. scdrdola. Na dva tal. deminutivna 
sufiksa -anus + -ulus: skardinulal-noia f (Rab, 
Molat, Bozava) »scardola« < mlet. scardinola«. 
Od lat. scarda (Polemius, Silvius) > fr. 
echarde »Stichling«. Ako je scarda »Art Fisch« 
isto sto franc, skarda, onda bi se moglo uporedi- 
vati i sa slav. skrada »1° Gemeine Quecke, 
triticum Tepene, 2° Geissklee, cytisus sagittalis« 
= (s umetnutim f) skrdjda »Ginster, genista 
sagittalis«. 

Lit: ARj 15, 201. Pletersnik 2, 495. REW* 
7660. 7979. Gamulscheg 335. Skok, ZRPh 54, 
All. DEI 3375. 

skaredan, f -dna (Vrancic, Stulic, Srijem, 
Backa, Banat, Srbija), sveslav. i praslav., 
pridjev skaredi, »gadan, gnusan, smradan, 
necist« = skaradan »bestidan, ruzan, nepri- 
stojan«, zamjenom sufiksa -tie sa -Ijiv skaredljiv 
(~a djeca), apstraktum na -osi skarednost. Samo- 
glas e je nastao iz palatamog nazala e: stcslav. 
skaredi, polj. szkaradny. Rumunji posudise sa 
sufiksom -av, kome dodase svoj -icios < lat. 
-iceus + -osus: scarandavictos »scheusslich« = 
scardndavos, scardndaviturd »Abscheu«, a scardn- 
divi »angewiedert werden«. Arbanasi: shkar(e)- 
zonj = shkarzenj »ziehe durch den Schmutz, 
verachte, beleidige«. Od ie. korijena *sker-, u 
prijevoju *skor-, *skor-, gr. oxcop »gnoj«, pro- 
sirenog sufiksom -edb, koji odgovara lat. 
-andus, -endus. Upor. jos lit. skara »laciniae« i 
lat. suscerda, muscerda. V. skvrna. 

Lit: ARj 15,201. Miklosic39S. Holub-Kopec- 
ny 370. Bruckner, KZ 45, 312. Tiktin 1378. GM 
407. Matzenauer, IF 20, 6 — 7. Niedermarm, 
IP 10, 233. Heinsius, IP 12, 180. Gray, BSLP 
25, 80. Scheftelowitz, WZKM 21, 128. (cf. 
RSI I, 278). Boisacf 883. WP2, 587. 



17 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



skarlat 



258 



skaluta 



skarlat m (Stulic, Kasic, Mikaila, slov.), 
pridjev na -bn > -an skarldton = skeriai, 
pridjev skerlatov (Gradic) '= skerlet (Vuk, Mi- 
kalja, Divkovic, Bukovica, Martie), skerle- 
tan (Vuk, Kasic), poimenicen skerletnik (Bak- 
sic), na -bk > -dk skerletak, gen. -tka (Stulic) 
»vrst trave« = skrlat m (Vetranie, Kavanjm), 
skrlatan (Bernardin) = skriet (Danicic), skrle- 
tan, indeklinabilni pridjev na -li skrletli, koji 
se pokracuje skrli-merdzan = ckrli-merdzan = 
skerli-merdzan »koralj«; skrletak, gen. -tka 
»vrst zalfije«, denominal inhoativ skrletiti se, 
-i impf. (Vuk, narodna pjesma) »postajati 
erven kao skriet« = (sk > sk) skrlat (Dalmatin, 
Proroci, Istra, narodna pjesma, Jacke), slov. 
skrlat, pridjev skrlatan (Istra) = skriet (na- 
rodna pjesma), skrlato n (1234, Dubrovnik, 
Dusanov zakonik) = skrlato n (Vodice). 
Od tal. scarlatto < kslat. scarlatum < perz. 
sdkirlat. Ovamo mozda sa i > ci metatezom 
crklet (Bella, Stulic) »klobodan, sik, varak, 
zlato, kozar«, koje Danicic izvodi od turskog 
glagola silkmek »tjesiti«, sto ne moze biti ni 
fonetski, ni semanticki, ni morfoloski. Usp. i 
skrlatak. 

Lit.: ARj 1, 826. 15, 201. 214. 337-38. 

17, 653. 685-86. Pletersnik 2, 630. Ribaric, 

SDZb 9, 197. REW 7661. Prati 874. Lokotsch 
1791. 

skarpa f (Radman, Palikuca) »cipela, po- 
stoli, obuca« = skarpa f (Dalmacija, Lika). 
Tal. deminutiv na -ino skar pin m »prteni 
nazuvak«. Na -ar < -arius skarpar »cipelar, 
obucar«. Na tal. augmentativni sufiks -one 
skarfuni m pi. (Lumbarda) »crevlje« = skar- 
piini (Korcula) = skrafuni (Kuciste) »cipele«. 
Slov. karpa »Schneeschuh«, skarpa f»abgenutz- 
ter Schuh«, skrpet »Pantoffel«. Od tal. Scarpa, 
scarpetta, scarpino, scarpone, od germ. *skarpa, 
stvnjem. scharpe. 

Lit.: ARj 15, 202. 17, 653. Pletersnik 2, 
630. 389. REW 3 7981c. Prati 875. 

skarpina f (Mikalja, Gazarovic) = skdr- 
pma (Bozava) = (obicnije sa sk > sK) skrpina 
f (Perast, Dubrovnik, Mljet, sibenski otoci) = 
skrpina (Krtole) = skarpina (Pastrovici) = 
skrpina (Rab, Budva) = skrpina (Kostanjica, 
Boka) = skrpina (Stoliv, Muo, Malinska, 
H ektorovic). Dalmato-romanski leksicki osta- 
tak od lat. scorpaena < gr. oxopjtcava, krc.- 
-rom. skarpama. Zamjenom gr. docetka -aena 
domacim romanskim sufiksom -one > -un 
s karpun (Bozava) = skrpun, gen. -una (Ra- 
ti see), rom. deminutivnim sufiksom -uceus 



skarpoc (Rab) »mala skrpina« = skarpoc m 
(Hrvatsko primorje) »scorpaena notata« = 
skarpoc (Bakar) = skrpoc (Krk, Budva). 
Ovamo jos na -jaca skorpinjaia (Brusina) 
»helicolenus dactylopterus«. Ne zna se da li 
je ta varijanta zabiljezena prema narodnom 
izgovoru. U Sutomoru se ta riba zove skropit 
pored stropit, m. Tu je docetak izmijenjen na 
nerazumljiv nacin. 

Lit.: ARj 15, 202. 290. 17, 653-54. 689. 
Bartoli2, 224. A SPh 25, 435. Macan, ZbNZ 29, 
208. Kusar, Rad 118, 16. REW* 7740. Rohlfs 
1981. Matzenauer, LF 20, 6. 16. Skok, ZRPh 
54, 209. DEI 3418. 

skas m (Moscenicki statut) »(pravni termin) 
poteg uzetom, konopom (kod kazni)«. Od 
tal. scasso, postverbal od scassare < vlat. 
exquassare (prefiks ex- i quassare, intenzivum 
od quatio), s nasim prefiksom raz- raskasat 
(objekt pusku, Vrbnik). Dalmato-romanski je 
leksicki ostatak s prefiksom in- inkasa f (Du- 
brovnik) »skrob, amido, niseste« = inkas m 
(Mikalja), denominal inkasati pf. prema impf. 
inkasavau »poskrobiti rublje«, od vlat. inquas- 
siare > 'ncasciare (ju zna Italija) »calettare, 
connettere«. 

Lit.: ARj 3, 840. 15, 202. Mazuranic 1315. 
ZbNZ 7, 298. REW* 6359. 6942. Rohlfs, 
Diz. Cal. s. v. 

gen. skasa f pi. (dalmatinski otoci) 
»u zenskom odijelu dio od pasa ozgor na 
prsim? i ledima, na kojem su prisivene po- 
ramenice«. 

Lit: DEI 3421. [s. v. acosso?]. 

skatula f (1558, Bijankovic, Filipovic, 
Palikuca, Velikanovic) = skatula (Vuk, Pe- 
rast, Dubrovnik, Cavtat, Potomje, ZK, Hrvat- 
sko primorje, Rab, Bozava, Cres) = skatulja 
(danas knjizevno) »kutija, skrinjica«. Deminutiv 
na -ica skatulica 1 -Ijica. Nalazi se jos u slov. 
sa sinkopom penultime skatla (Notranjsko). 
Od tal. scatola, u Reziji scattila < furi, sciattile. 
Rijec je zapadno-germanskog podrijetla kasto 
s lat. deminutivnim sufiksom -ula, srlat. 
castula, s metatezom k — st > sk — t. Rijec 
je kulturna, ocuvana i u «stalim slavinama, s 
ocuvanom penultimom kao u hrv.-srp. Ma- 
dzari ispustise s- katulya. U rurn. deminutiv 
na -ka scatolca, scatulca. Germanska rijec bez 
tal. posredovanja ocuvana je u kasta f (hrv.- 
-kajk., ZK) — kasta (slov., jugoistocna Sta- 
jerska, Gorensko) = kasca f = kasca (Sa- 
mobor) pored kast, gen. kosta m = kost 
»Getreidekasten, 2° Getreideboden, 3° Sche- 



skatula 



259 



skina 



une« < bav. Kaischt, Kaescht »Getreide- 
behalter«, toponim Kast (unijatsko selo, ZU) 
> furl, ciast m »Kukuruzkammer«. 

Lit.: ARj 4, 885. 889. 15, 203. 17, 654. 
Pletersnik 2, 630. Sturm, CSLK (5,54. Budmani, 
Rad 65, 163. Kusar, Rad 118, 22. Cronia, 
ID 6. Miklosic 340. Tiktin 1379. REW 4682. 
DEI 799. 

skecati, -im impf, (hrv.-kajk., Belostenec, 
Virje) »uzdisati, stenjatk ide zacijelo zajedno 
s praslav. skicati, -zm impf, (subjekti zivotinje, 
ljudi} (Vuk), oba na -eti, prema pf. skiknuti, 
-em »krepati«, skicati pored skicati (Vodice) 
»vikati, plakati«, usklkniti, postverbal skik m, 
tiskika, na -ija uskiknija (Vodice), skika f 
(o svinji). Samoglasnik t' je nastao iz jery-a: 
stcslav. skycati »bellen, grunzen«, ukr. kyknuty 
»krepieren«, lit. kukuoti »aufheulen« prema 
kaukti »heulen« pored sukti, sukauti »isto«. Zaci- 
jelo onomatopeja kao i varijanta takoder na -eti 
skvicati, -Im impf, (subjekt pas} prema pf. 
skviknuti, - m (Stulic). Postverbal skvika f. 
Ta se varijanta nalazi i u slovenskom, ceskom 
i poljskom jeziku. Upor. kvecati (v.) i ces. 
kviceti. S umetnutim o (upor. polj. skowyt) 
skovicenje n »(pejorativno) piskutav govor«. 
Cetvrta je varijanta sa « i s umetnutim n 
skuncati, -im impf. (ZK) »winseln«. Upor. 
rum. a seiend, na -et scincet. Mozda ide ovamo 
kao ekspresivni glagol i zaskutlt(i), -skuti'm 
pf. (ZK) »nesto velikim i neprestanim molja- 
kanjem zahtijevati«. Prema prijevoju sir — 
surov jos na -eti: slov. skucati, ces. skuceti, 
polj. skuczec »gemere«, kod Belostenca skucati 
»jaukati«. Postverbal skuk m = skakanje (u 
prijevodu psalama). V. kukati. Na -amca sku- 
kavica (Ribnik kod Karlovca) »napitak sto se 
daje kad se pomaze spustati vino s kola«. U 
istu seriju onomatopejskih glagola moze da 
ide i skucati, -am impf, »stenjati, gemere«. 
Upor. i skucati pored skuciti (Vinodol) »ogla- 
siti se poput zabe mukace«, s varijantama 
cukati, bukati, kunjkati, mukati (Karlovac). Za 
skucati »gemere« i za skucavica (Istra) »stuca- 
vica« dolazi u obzir uporedenje sa slov. kolcati 
»eructare, singultire«. V. hucati, scucati. 

Lit.: ARj 15, 211. 214. 216. 300. 301. 359- 
61. 364. 388-89. Mazuranic 1320. Popovic, 
NJ 3, 151-152. Ribaric, SDZb 9, 190. Miklo- 
sic 304. 305. Vasmer 2, 563. Bruckner, KZ 
42, 364. 46, 233. 51, 227. 239. Holub-Kopecny 
196. 335. Matzenauer, LF 8, 176. 9, 47-48. 

skelci, gen. skelaca m pi. (Zore, Dubrov- 
nik) »vrsta skoljaka«. 
Lit.: ARj 15, 212. 



skelencija f = skelentija (Mikalja, Kasic, 
Slovinac za juznu Dalmaciju) »gronica, grlo- 
vica, angina, jascer«. [Upor. sttal. squinanzia, 
tal. schenanzia »isto« < gr. xuv&Yxn]. 

Lit: ARj 15, 212. DEI 3384. 

skender m (Marulic, svieni ~, Judita 1, 
241; Lucie, Krnarutic), g. 1561. pas Hi skender 
(Senj) »pojas«. Ako je isto sto i tur. iskender < 
Aleksander > Skender, upor. prezime Sken- 
derovic, i na -ija Skenderija (Kosmet) = Sken- 
derija (BI) »Arbanija, Skadar i okolica«, upravo 
Skenderbegova zemlja = Jure Kastriotica kod 
Kacica, nejasan je semanticki razvitak. 

Lit: Mazuranic 898. 1315. Elezovic 2, 233. 

skendza f (Kosmet) »kolarski alat za ste- 
zanje, kolarski mengelk. Balkanski turcizam 
perzijskog podrijetla (iskendze') iz terminologije 
alata: rum. schingiuri pi. »Folterqualen«, 
glagol na -ujo > -ui schingiui (Moldavija) 
»foltern, martern«. 

Lit: Elezovic 2, 233. Tiktin 1382. 

skerpelina f (Vrbnik, Krk) »slaba zemlja«. 
Sufiks -ina moze biti nas augmentativni, a 
moze biti i romanski -tnus. Za posljednju 
mogucnost govori -el < -ell + -ina. Mozda 
je dalmato-romanski leksicki ostatak od vlat. 
*exstirpus = gr. oxepicpoc; »neplodan«. 

Lit: ARj 15, 214. ZbNZ 4, 236. 

skina f (Cres, Budinic) = skina, gen. skini 
»dorsum« = (sk > sk) skina f (Perast, Prcanj, 
Dubrovnik, Bozaya, Rab, Trsatski urbar, 
Vrbnik, Zrnovo, Korcula) »hrbat, kosti (Si- 
benik)«. Slaze se s kreko-rom. skaina, istro- 
-rom. skina (Pula), mlet. skena, od langob. 
skina, nvnjem. Schiene. Tosk. schiena odstupa 
jer pretpostavlja *sklena sa /, mozda je demi- 
nutiv *skenula > *skenla > *sklena prema 
spinula »kleines Riickgrat« (Apuleius). Te 
dvije istoznacne rijeci mogle su se unakrstiti. 
Upor. fr. echine < skina + spina. Arb. shpine 
f »Riickgrat«. Prema tome je skina > skina 
dalmato-romanski leksicki ostatak kao jedan 
od rijetkih izvjesnih germanizama u roman- 
skom jeziku. Zore stavlja ovamo jos pataskina f 
»govedina od hrpta put grudi, nekako kao 
pobocina, sto je nize« i postavlja slozenicu 
tal. petto + schina. 

Lit: ARj 9, 699. 15, 216. Zore, Rad 138, 
60. 63. Budmani, Rad 65, 164. Kusar, Rad 118, 
18. Resetar, Stok. 297. ZbNZ 5, 79. Cronia, 
ID 6, 121. REW 3 7994. Prati 879. Matzenauer, 
LF 20, 8. 



skip 



260 



sklavb 



skip m (Naljeskovicj Bella, Stulic), deminutiv 
na -be > -ac skipac, gen. -pea (Ranjina) »piatto 
grande, vaso largo e cupo« = (sk > sk) skip, 
gen. ski'pa (Vuk, Hercegovina, Crna Gora, 
Boka, Kuciste) »kopanja, smur, karlica, po- 
veca drvena zdjela, korito za pranje rublja, 
korito za odnosenje skalje, za pranje djece 
(Lika)«. Lingvisticka geografija protivi se 
izvodenju Miklosicevu od stvnjem. self, nvnjem. 
Schiff. Bolje je uzeti dalmato-romanski lek- 
sicki ostatak od lat. scyphus < gr. oxutpoc, »casa«, 
tal. schifo »vasoio«. 

Lit.: ARj 15, 218. 17, 657. Skok, ASPh 
35, 341. REW* 7760. Prati 879. Miklosie 340. 

skipek, gen. -pka m (Hrvatsko Zagorje) 
»siska, sisarica, ziska (ZK)«. Glosira se: »jer 
iz zira kao skipi«. 

Lit.: ARj 15, 218. 

skiptar, gen. -tra m (Danicic; Danilo 
skiptry) = skyptro n (stsrp., 1400, Domen- 
tijan) = (pt>ft prema ngr.) skiftn (1348), 
skiftro (15. v.) = skiftros (stsrp.) = (s umet- 
nutim e u suglasnickoj grupi pt, anaptiksa) 
1405. skipetree cariske utvridajut se = (sk > sk) 
skiptar = (metateza sk > ks) kbsifetn (14. v.) 
= ksiftra, kbsifbtrb. Slozenica skiptronosac (16. 
v.). Sa i > y, u zbog labijala p (v. ponistra) 
skupetar, gen. -tra — skufetro m (1419). 
Odatle ispustanjem pocetnog s-, koji se mogao 
osjecati kao nezgodan nas prefiks: kupetar, 
gen. -tra (1399). Tako i kyftre cansei (14. v.), 
koje je bez potrebe restaurirano u ARj u 
afiar, gen. -tra. Prema lat. sceptrum ili prema 
njerri. Zepter > elfter, gen. -tra (Jacke). 
Od srgr. (biz.) axnjrcpov »zezlo«. 

Lit.: ARJ 1, 768. 2, 136. J, 714. 794. 15, 
218. Vasmer, GL 133-134. 

skit m »sedes eremitae« = stcslav. skitz 
»desertum, habitatio anachoretarum (termin 
pravoslavaca)«. Istog podrijetla kao interna- 
cionalna rijec asketa m, apstraktum aske- 
tizarit. Aferezom a- od gr. aaxnxiic, > lat. 
asceta, upravo skracenica, ispustanjem gr. 
sufiksa -npiov u daxnxfjpuyv »cella (u kato- 
lickoj terminologiji)«, askeza < ooxnaic,. 

Lit.: ARj 12, 219. Matzenauer, LP 20, 8. 
DEI 316. 

sklat (Parcic) = sklat (Vuk, Bozava) = 
sklad, gen. sklada (t > d prema rat f, rada u 
narjecju) = (docetno t > c kao u Velebic) 
sklde (Perast, Prcanj) = (ski > ski) sklat 
(Racisce, Brae) = (ski > si ispadanjem sred- 



njeg suglasnika u troclanoj grupi) slac (Krtole, 
Muo) = slat, gen. pi. sldtov »riba koja nema 
ljuske nego kozu«. Mreza je kojom se hvata 
na -aria > -ara sklatdra (sluzi i za jastoge, 
Mah'nska). Dalmato-romanski leksicki ostatak 
od vlat. deminutiva na -ulus od squatus : sgua- 
tulus. Upor. squatina, tal. pesce squadro. Upor. 
slov. skat = skat »Rochen« < squatus. 

Lit.: 15, 223. 226. 224. Pletersnik 2, 484. 
630. Skok, Term. 54. 56. ZRPh 50, 526. 54, 
475. REW* 8204. 

sklata f (Vuk, Srijem) »budala«, nesklat, 
gen. -l f (Lika), s pridjevom na -bn > -an 
nesklatan »ruzan (o celjadetu)«, poimenicen na 
-lea nesklatnica. Varijanta s prefiksom su- 
mjesto l- siiklata (Vuk) »dug, lijen i budalast 
covjek«. Upor. isti prefiks su- u pejorativnom 
(uvredljivim) rijecima siimlata (Vuk, v. mlaf), 
sulltnja »lijen covjek, kao da se ulitao (v.)«, u 
pridjevu sulud, sugranut (v.). Glede osnove 
-klata v. klatiti, mlatiti. Matzenauer upore- 
duje bez potrebe sa sanskr. svath- »debilem, 
laxum, solutum esse«. V. sklat. 

Lit.: ARj 8, 67. 

sklavb m (stsrp., 1470, 1485) »rob«. Od 
srgr. oxXdPoc, »isto« < kslat. sclavus. Talija- 
nizmi su: sc'avet m (Istra) = scavet (Smokvica, 
Blato na Korculi; primjer: stije iz scaveta) 
»latinicki hrvatski lekcionar«, tal. deminutiv 
na -etto od schlavo > mlet. scavo (tako u 
Istri) > schiavetto; s tal. pridjevskim su- 
fiksom -ino (zamjena za -en u 3io enlnb) ili 
gr. -enos: scavlna f (Smokvica, Korcula) 
»pokrov za krevet, cebe, gubica (v. guber)«, 
od kslat. sclavus > tal. schlavo. Prema lat. -o, 
gen. -ora'i, drugoj zamjeni za slav. -en, od 
kosog padeza je schiavane (Mleci) »Hrvat iz 
zadarskog kraja«. Najstarija je potvrda u 
Italiji 968. kao dodatak uz langobardsko ime 
Ildeprandus Sclabus et Joseph Sclabus, qui 
sunt Sclavi de Marsi, od 937. sclavus »rob« 
u juznoj Njemackoj u vrijeme Otonovih veza 
sa Slavenima. U 11. i 12. v. rijec sclavus 
ima etnicko znacenje. Importom neslobodnih 
Slavena trgovalo se u juznoj Italiji i narocito u 
Mlecima. U znacenju »rob« postaje evropska 
rijec u 13. i 14. st. Slavus u balkanskom 
latinitetu ima jos etnicko znacenje, kako se 
vidi iz arb. Shqa, pi. Shqe m prema Sham, 
shqenisht »srpski« (Ulcinj), i rum. Schel. Prema 
tome je srgr. oxXdPoc, posudenica iz Italije 
preko Romanje. 

Lit.: ARf 15, 241. Vasmer, GL 134. Ver- 
linden, ALMA 17, 97-128. (cf. Kuhn 



sklavb 



261 



sklizak 



Romanische Sprachen 63). Pascal, Saggl lin- 
guistici (cf. AnzIF 5, 181). REW* 8003a. 
GM 410. Petkanov, Mel. Mladenov 389-392. 

sklencati impf. (Dubasnica) = sklincat 
(Rijeka) »zvonom tako udarati da bat zvona 
samo jednu stranu udara.« = klingat (ZK). 
[Usp. klecati »isto« i brecati, pod breknuti]. 

Lit.: ARj 15, 241. 

sklenza f (Vuk, Pastrovici) »svada«. Mozda 
je dalmatoromanski leksicki ostatak, koji stoji 
u vezi s furl, skleze »iver« < vlat. schidia > tal. 
scheggia, postverbal od gr. o%iQw > vlat. 
*schidlare »cijepam«. Umetnuto n pred zvue- 
nom dentalnom afrikatom nalazi se i u scenza 
f (Cres) od mlet. sienaza, istro-rom. zgenza, 
scenza, zgendza (Verona). Bez umetnutog 
nazala slov. sklefa f »Achei, Splitter« < furl. 
sclese »scheggia«. Sa sc > st stendza ^Korcula) 
»iver koji ude u kozu, jelovina (Sibenik)«. 
Docetak -za zamijenjen je sa -dra u slov. 
Ulnaea f (Toimin, Turjak, Ig) »Steinsplitter«, 
pridjev ski'ndrav, denominai skindrati »in 
Splitter zerschneiden« = Sandra (Toimin, 
Crnice, Gorisko) »pozder«. Posve nejasno je 
slov. skofindra »isto sto skindra«. Docetno -dra 
se osjecao kao pejorativni sufiks (upor. selendra) 
i odbacio se u slov. sci'na I »isto sto scindra«. 
Zamjena -dra pojavljuje se i u istrocakavskom 
zlendra f »assula, Span«. Ta zamjena nije 
nasa kreacija. Prototip joj se nalazi u furl. 
sclendare »assari, strisce o linguette di legno 
pieghevoli, di che si fanno corbe, scatole od 
altro«. Pocetno zi je nastalo od starijeg istro- 
-rom. sgl- > danas zg- ispadanjem srednjeg 
suglasnika u troclanoj grupi. Promjena *schi- 
dia u *schidira ostaje neobjasnjena. Gr. oxit,w 
nalazi se u ucenom grecizmu citanom prema 
njem. i tal. u apstraktumu sizjna, sizmatlk m 
(poimenicen pridjev), u prevedenici raskol, 
raskolnik, zatim u susmatik m, -ka f, pridjev 
susmatlkast (Zrnovo) »luckast«. 

Lit.: ARj 15, 241. 17, 644. Pletersnik 2, 
632. Strekelj, ASPh 14, 470. DAW 50, 58. 
REW 7689. 7693. Ive 61, § 100. 

skleptati (se), -tern, -tarn (Vuk) »kao na- 
valiti, uhvatiti se oko nekoga, slaptati se« = 
skleptat, -am (Kosmet) »uhvatiti, spodbiti«. 

Lit.: ARj 15, 242. 

sklibiti (se), shltbim impf. (Vuk, objekt 
zubej »ceriti se«. Odatle Sulek napravio post- 
verbal sklib kao neologizam za karikatura. 
Miklosie uporeduje sa stcslav. sklabiti se 
»subridere«, u rus, ces. i slvc. s prijevojem e 



sklebiti se, sklibiti se. Cini se da je onomatopeja 
kojom se oponasa rad lica i zuba kao i ceriti se, 
ali se dovodi u vezu s ie. korijenom *sqel- 
prosirenim formantom b, koje se nalazi u stir. 
scalp »Liicke, Kluft, Spalte«. 

Lit.: ARj 15, 242. Miklosie 301. Holub- 
-Kopecny 370. WP 2, 595. Bernard, RES 
42, 134. 

sklipica f (Vodice) »1° otvor na svodovitoj 
kuhinji kuda izlazi dim, 2° pod od dasaka 
u svodovitoj kuhinji (1 — 1,5 m pod svodom) 
gdje se cuva drvo za gorivo«. Ide mozda 
zajedno sa slov. uepica »Art Brett, Fournir- 
brett«, od slljep (v.), si > ski je utjecaj ro- 
manske fonetike. Upor. skl'iz (ZK) < sljez. 

Lit: Ribaric, SDZb 9, 190. Pletersnik 2, 509. 

sklizak, f skliska (Vuk) = (s odbacenim 
s-, koji se osjecao kao nepotreban prefiks, upor. 
kopiti ZK = skopiti, v.) kli'zak, kliska, sveslav. 
i praslav. pridjev na -bk od glagolske osnove 
skliz- < sliz- (k umetnuto u suglasnicku 
grupu si, upor. skllz /ZK/ = sljez), »Iu- 
bricus«. Mjesto sufiksa -bk > -dk stoji -av 
kllzav (Vuk, Srbija, ~ put}, poimenicen na 
-lea (s-)kllzavlca »klizav put«, na -iv skliziv. 
Na -atl, -iti: (s)kUzati (se), (s)klizam pored 
-sem impf. (18. v, Otok, Slavonija) (o-, ras-), 
(sfilziti, -fm (Vuk) prema pf. (s)kllznuti, 
kliznem (is-, o-) iterativ na -va- oblizivati se, 
-klizujem. Na -aljka: sklizaljka (Orahovica, 
Slavonija), na -avka sklizavka (Sulek), kli- 
zaljka »u snijegu uglacana staza, tociljaljka« = 
kliska; ITa -oliste (s)klizaliste (neologizam). 
Postverbal (neologizam) kliza — kliska »sli- 
cuhe (f pi, u gradovima)«. Na -otlna oklizo- 
tine f pi. »slatkisi«. Ovamo mozda jos sklizak 
m »malo parcence sapuna kojim se vec ne 
moze prati«. Sa sonantnim / > u (upor. stcslav. 
slbzzki, ruski skolzkij) skuzek, skiiska, hrv.- 
-kajk. pridjev (Belostenec, Stulic), »isto, puz- 
Ijiv«. Samoglasnik u < \ je mogao nastati i 
unakrstenjem sa sinonimom puzltl, puzljiv (v.). 
Umetnuto k nalazi se i u rus. sklezkij pored 
slizkij, skolzkij; ne nalazi se u slov. sh'zek, u 
bugarskom slizb, ces. sliz, polj. slizki. Upor. 
jos ukr. kotzko, polj. kielzko i ces. skluzXy I 
klouzati. Samoglasnik i je nastao iz ie. dvo- 
glasa u korijenu *(s)lel- (v. sllna) prosirenom 
formantom g > z, upor. stir, sllge »cesalj«, 
gr. X17605 »mortier a piler«, bXia&oq, stvnjem. 
slihtan, nvnjem. schlelchen, lit. sllzis »vrsta 
gljive«, lot. slikt, slidet »glisser«. 

Lit.: ARj 3, 884. 5, 83. NJ 3, 251. Miklosii 
300. Holub-Kopecny 337-338. Bruckner 531. 



skli'zak 



262 



skojivuza 



KZ 45, 325. 51, 225. Mladenov 590. Gorjajev 
328. Waide-Hofmann 430. WP 2, 391. Traut- 
mann 270. PBB 32,150-152. Meillet, Bi. 327. 
Matzenauer, LF 8, 177. Boisacq 580. Vaillant, 
OSLP 31, 45. Scheftelowitz, KZ54, 248-249. 

sklopac, gen. -tea m (Srbija) »crven otok 
na kozi od uboda komarca, stjenice, buhe«, 
sklopci, gen. sklopaca m pi. (Otok, Slavonija) 
»grc u vilici (bolest u djece)«. Mozda stoji u 
kakvoj vezi s osnovom i ekspresivni glagol 
sklopat, sklapam (podrugljivo, Pec, Kosmet) 
»pojesti« i sa klop (v.) = sklopac. 

Lit.: A 5I/15,245-46. 17,659. III«rooTc2, 234. 

skoba f (Vuk), sveslav. i praslav., »fibula, 
retinaculum, engeca (Vojvodina), kvacica, 
spona«. Deminutiv na -ica skobica (i slov.). 
Glagol na -iti nalazi se samo u ruskom i kod 
Suleka, u knjizevnom i saobracajnom jeziku 
ne postoji, zacijelo zbog homonimije sa skobiti 
se. Prosireno je sufiksom -la skobla (Vuk) 
»isto« = na -ea skobija (Srbija) »sprava za 
kopanje«, s deminutivom skobljica »poseban 
alat tesara za pravljenje zlijebova u stupovima«. 
Denominai iskbbliti (se), -im pf. »i skriviti se, 
izvitoperiti se«. Bez tog prefiksa nije potvrden. 
Glede sufiksa -la upor. stcslav. skobh »Schab- 
eisen, makija«, rus. skobeh »blanja, hoblic«. 
Kao alatski termin rijec je kulturna, koju po- 
sudise Madzari eszkaba, (i)szkaba »Klammer«, 
(Dako) Rumunji scoaba »isto«, glagol a scobi 
»supljiti«, scobit »supalj«, scobitura »prosuplji- 
vanje«, scobitoare f »1° Stemmeisen, 2° (~ de 
dinti) cackalica«. Pocetno s- u skoba je prefiks, 
kako se vidi iz baltickih usporednica: lit. 
kabe »Haken«, kabeti »visjeti«, kauzativ kabinti 
»hangen«, lot. kablis »kopca« (upor. skobla i 
skobh glede sufiksa), durativ lit. kyboti »vi- 
sjeti«, stprus. kabiuns »gehangen«. Upor. jos 
sanskr. skabh- »ucvrstiti« i lit. skobtl »schaben, 
pilucken«. Ie. je korijen *(s)qep-, s prijevojima 
*(s)qop-, *(s)qap- pored varijante s formantom 
bh, kako je u slavinama, *(s)qeb(h)-, *(s)qob(h)-, 
*(s)qab(h)- »ostrim alatom (kamenim nozem) 
strugali, rezati, dupsti, itd«. U sferu tog ko- 
rijena idu skopiti, kopati, koplje, i mozda cep (v.) 
i stipati. 

Lit.: ARj 3, 886. 15, 250-52. Miklosic 
300. 301. Holub-Kopecny 333. Bruckner 494. 
KZ 51, 238. Mladenov 584. WP 2, 540. 563. 
Trautmann 112. 262. Boisacg 488. 504. 871 - 
872. Matzenauer, LF 20, 11. 

skobalj, gen. -dlja m (Vuk, Crna Gora, 
Rijecka nahija, Bar) = skobalj, gen. -dlja 
»1° vrsta ribe u Skadarskom jezeru (20 — 



30 cm duga, 3/4 kg teska; dok je mlada, zove 
se bjelis, v. bijel), chondrostoma nasus, 2° 
antroponim i toponim«. Vuk ima jos varijantu 
skoboj »vrst morske ribe«. Pridjev na -6« od- 
redeni skobaljni (grib, v.). U bug. sa -ar mjesto 
-alj skobdr »Art Fisch«, kod Mladenova i 
skober pored skobar. U rumunjskom s oba 
sufiksa scobaiu = scobariu. Postanje nepoznato. 
Pripada zacijelo predslavenskom supstratu 
na Balkanu. 

Lit.: ARj 15, 251-2. 17, 661. SEZb 13, 
191. Tiktin 1388. Mladenov 584. Matzenauer, 
Z.F20, 11. 

skociporka f (Varos kod Slavonskog Broda) 
»kruska zute boje, dozrijeva oko Velike Gospe, 
zobenka (ZK)«. 

Lit.: ARj 15, 254. 

skodit, -im pf. (Rab) prema imperfektivu 
na prijevoj o — a i na -jati skadat, -am »utje- 
rati, utjeravati porez«. Jedini primjer takvog 
imperfektiva kod talijanizama. Palatalno d od 
imperfektiva analogijom je usao u pf. skodati, 
-am (Mikaija) prema impf, skodavati (Dubrov- 
nik, poslovice). Odatle poimenicen part. perf. 
akt. skodalac, gen. -aoca. U Dubrovniku 
postoji infinitiv skddzati, -am, s odbacivanjem 
tal. prefiksa l- < lat. ex- kodzati (upor. kopiti 
ZK < skopiti), nakodzati (Dubrovnik) »stresti, 
potresti«. U Perastu z mjesto dz skuzati. 
Suglasnik dz = z nastao je prema dalmato- 
-romanskom prezentu na -w (upor. sttal. 
veggio < video"). Od mlet. scader < tosk. scuo- 
tere < lat. exquatere > exctttere (prefiks 1- < 
lat. ex- i quatere). Poimenicen part. perf. excussus 
> tal. scosso > ultimi skosi m pi. (Dubrovnik, 
Cavtat) »zadnji trzaji«, skos m (Kavanjin, 
Hrvatsko primorje) »udarac, sudar, trzaj, muka, 
(skosi) rastezanje na spravi za mucenje«, 
denominai tal. scossare > skosdti (se), -am 
impf. »1° trzatij 2° svadati se (Senj i okolica), 
3° (Dugi otok) ribariti skosavicom«, odatle 
na -avica skosavica f »(ribarski termin) vrsta 
tunj'e ili povraza za Tov liganja«, pf. na -nu- 
(rijedak slucaj kod talijanizama) skSsnuti (se), 
-em »1° naglo povuci fc sebi, 2° porjeckati se 
(Senj)«. Odatle excussanum > skosur (termin 
za alat). 

Lit.: ARj 7, 399. Budmani, Rad 65) 167. 
Zore, Tud. 22. Resetar, Rad 248, 219. Kusar, 
Rad 118, 25. RE W 2995. 2997. 2998. Skok, 
ZRPh 54, 203. DEI 3431. 

skojivuza f (Cazma) = (metateza) skovijuza 
»ptica vanellus vanellus«. Druge su varijante 
za istu pticu kajivuga (Sumanovci), kavijuga 



skojivuza 



263 



skok 



(metateza), kavijuza (Novska), kuviz (Ivan- 
cani), kuviza, kuvica (Gornji Sjenicak, To- 
pusko, Gomirje), huvizac, ovizac, sve ofor- 
mljenja njenog glasa skotu, kuivit. 

Lit.: ARj 15, 300. Hirtz, Aves 175. 245. 
315. Fink 33. 

skok, gen. skoka (16. v.. Vuk) = (prema 
akcentu u gen.) skok = skok, gen. skoka 
(ZK, samo prezime), sveslav. i praslav. post- 
verbal u znacenju »1° saltos, 2° prezime«, 
od glagola na -iti skociti, skocim (do-, is-, 
na-, nad-, pre-, pri-, u-, za), pf. skoknuti, 
-em (Vuk) (do-) prema prijevojnom impf. 
skdkati, skacem (do-, iz-, ispre-, o-, od-, op-, 
po-, pre-, pri-, ras- se, sa-) »saltare«, iterativ 
na -va- -skakivati, -skdkujem, samo s prefik- 
sima; s prijenosom c iz prezenta u infinitiv 
iskaidt, iskacem (Kosmet), pf. skoknuti, -em 
(Topolovac) i deminutivi na -utati skaku- 
tati, skakucem (Vuk), na -otati skakutati, 
-cem, s prijenosom c iz prezenta u infinitiv 
skakucati, -am, na -oljiti skakoljiti impf. 
(Sisak), na -Ijati skakljati, -am (Vinkovci) 
»skakati na jednoj nozi«, na -tati skaktati, 
-cem (Hektorovic). Tri osnove sluze za izvo- 
denje: skok-, shak-, skakut-. Od skok-: post- 
verbal- poskok, neposkok (Ranjina) »otrovna 
zmija«, ndskok m, naskoka, uskok, pridjev 
uskocki. Na -ica doskocica f, naskokica (Krmpo- 
tic). Na -be > -de (upor. ni makac) skakac 
»uzvik«, na -bk > -ak skdcki, gen. skocakd 
m pi. (Dubrovnik) = skosci, gen. skosdka 
(juzna Dalmacija, Dubrovnik, Ston, Oraho- 
vica) = (zamjena teske suglasnicke grupe sa 
Ijc) skoljcl = na -ic'i skocici (Srbija) = skokci, 
gen. skocakd (Sinj, sa sk > sk kao u skornje) 
»(tkalacki termin) kolotura na razboju, na 
stativk, skocac, gen. -cca m (Vuk) »1° morska 
riba cipal, cifal, 2° krpusa, krpelj, klop, 3° 
biljka iz koje se dobiva ricinusovo ulje«; prid- 
jev na -bn > -an skocan, f -cna »brz i lak na 
skoku«, poimenicen f Skocna (selo, Kosmet, 
1765), danas Skocina. Na -telj naskocitelj, 
na -bnik naskocnik. Prilozi na -imice skocimi- 
ce — skocice = skokce — skokce »skokom«, na 
preskokce. Prezime Skok rasireno je u Istri, 
Sloveniji, kod Bjelovara, Srbiji, u Gackom, 
Poljicama, kao hipokoristik Skoka (Hercego- 
vina), na -an Skokan, hidronim Skok »slap«. 
Slozenice: noroskok (Belostenec) »petaurista« 
(v. nor), vodoskok m (Moraca, Crna Gora) 
»Wasserfall«, kao hidronim u ispravi iz 1280. 
Vodoskok potok(a). Prezime Skok moze biti 
u vezi i sa uskok, koji se u tal. dokumentima 
zovu gli Scocchi, odatle u Istri tal. prezime 



Scocchi. Takoder s rum. deminutivnim su- 
fiksom -sor Skoksor u stsrp. drzavi. Od skak-: 
na -avac, gen. -vca skakavac (hrv.-kajk.) 
»1° koji plasi, 2° toponim, 3° locusta, 4° mali 
kucni mis« prema f na -ka skakavka, na -ica 
skdkavica »1° igra skoka, 2° toponim, 3° riba, 
clpo, skocac (Skadarsku blato, s varijantom 
skakovica, Rijecka nahija), 4° (Srbija, Slavo- 
nija) Riegel« = skdkavica (mlinarski termin), 
na -bk > -dk skacak, gen. -cka (Kosmet) 
»locusta«. Na -ac skakac, gen. -aca (Vuk) = 
skakalac, gen. -oca m prema f skakalica, 
augmentativ skakalicina (Stolic). Na -iste 
skakaliste (Vuk) = na -aca skakaca (Dobroselo) 
» mjesto odakle se skace«, na -alo skdkalo (Vuk, 
Crna Gora) »mjesto gdje se voda prelazi ska- 
kanjem od kamena do kamena«. Na -aljka 
skakaljka »igra«. Na -ara skakara »kukac, 
amphipoda«. Na -ic poskakalcic »onaj koj, 
skace« (lancici poskakalcic'i, narodna pjesmai 
Istra), poskakalce n »puer dilectos« (Nemanic, 
Istra). Na -va shakva (Budva, Ljubisa) »riba 
skocac, skakavica, clp6«. Hipokoristik skako m 
»motka kojom ravna hod onaj koji skace po 
uzu, latranculus vulgo scaccus«. S romanskim 
sufiksom -atorem > -atur skacatur, gen. -ura 
(Dubrovnik) »saliscendi, Schlossriegek, pre- 
vedenica od saljdtur < vlat. salire za serra- 
torem [usp. i pod skacatur]. Slozen pridjev 
skakonor (~ hod, v. nor). Prilog na -bke skacke 
(Martie). Od skakut- na -avac, gen. -avca 
skakutavac m prema f skakutavica, skakutka 
(Nis) »locusta«, na -ica skakutka »potocna 
stjenica«, skakotavac (Stolic). Pravo znacenje 
od skociti, skakati zamjenjuje se sa altati 
(ZK), dzipnut, rlpnut (Kosmet), zbog toga 
skocit dobilo je u Kosmetu znacenje »ustati, 
navaliti«, iskacat, -acam impf, prema iskoclt, 
-ocim »izici«. Rumunji posudise scoc »Muhlgerin- 
ne«, a ndscoci »izmisliti«, odatle nascocitura »izmi- 
sljotina«, Arbanasi skakavac > arb. karkalec, 
kacalec »Heuschrecke«. Znacenjem se poklapa 
u baltickoj grupi lit. sokti »skakati«, ali za- 
mjena s za sk- u slavinama pretpostavlja sk. 
Ie. je korijen *(s)qeq-, koje se s tim prijevojem 
nalazi u gr. xnxia) »jaillir«, xexnvac, »zec«, stir. 
seen »Streich« (s formantom n), stvnjem. 
scehan »juriti«, nvnjem. geschehen, Geschichte, 
s prijevojem u slavinama stir, scuchim, stnord. 
skaga »hervorspringen«, skagi »rt«. 

Lit: ARj 3, 886. 7, 615. 8, 5. 10, 922. 
15, 186-92. 252-64. Elezovic 2, 233. 236. 
515. Ribaric, SDZb 9, 182. Resetar, Stok. 
308. Miklosic 301. Holub-Kopecny 333. Bruck- 
ner 494. KZ 51, 226. Vasmer, RSI 6, 192. 
Mladenov 582. Trautmann 262. Fraenkel, Sldvia 



skok 



264 



skopiti 



14, 507. Tiktin 1037. 1388. Mikkola, IF 16, 
100. Siitterlin, IF 29, 125. Matzenauer, LF 
20 1 1 — 12. Agrell, Zwei Beitrage. LUA 1918 
(cf IJb 3, 203). Wood, JEGPh 13, 499. si. 
(cf. IJb 3, 105). Brugmann, /F 19, 385. GM 
178. 189. Boisacq 3 429. 

skolka f (stsrp.) = skoljka (Miklosic, 
Mulih) = (sa si > sk kao u skopitf) skoljka 
(Vuk) = ckoljka (Vuk, Kosmet) »concha > 
kucica (v.), Muschel«. Deminutivi na -ica 
skoljcica = ckoljkica (Kosmet). Nalazi se u 
stcslav. skohka, bug. skojka pored skolka i 
u strus. s prijevojem skalka. Praslav. prijevoj 
na o od ie. korijena *sqel- »cijepati, rezatk. 
Prvobitno je znacenje »ono sto se dade cije- 
pati«, kao sto je i skala »saxum«, prvobitno 
»Riss, Spalte«, upor. rom. postverbal crepa 
od crepare > skrapa, Criapis (Kotor). Dalje 
etimologijske veze v. Mati, prokola, cun. Upor. 
stvnjem. scala, danas Schale, koja u srednjo- 
nizozemskom schaele znaci takoder »skoljka«. 
Rumunji posudise scoica. 

Lit.: ARj 2, 53. 15, 266. 17, 670-71. 
Danicic, RjeS. 10. 87. Elezovic 2, 453. Miklosic 
301. Bruckner, KZ 51, 235. Mladenov 584. 
Sldvia 7, 741. Boisacf 519. 1048. Sommer, 
IF II, 327. Brugmann, IF 5, 377. Pedersen, 
KZ 30, 436. 39, 422. Schwantner, PBB 48, 
306-308. 

skombri m pi. (Perast), obicnije sa sk > sk 
skombar, gen. -bra (Lastva, Racisce) = skombvr 
(Krtole), ak. pi. skombre (Risan), skombri 
(Kostanjica, Boka) »lokarda, lancarda, skus 
m, skusa f (Poljica, Kavanjin), vrnut, pravic 
(Muo)«. Noviji talijanizam od tal. scombro, 
sgombro < gr. oxou.ppoc;, koji je u Boci istis- 
nuo dalm.-rom. lokarda (v.). Od ngr. de- 
minutiva oxouupi potjece skumrija f »alausa 
vulgaris, ciupea aiosa, sardun, cipa«, koji je 
balkanski grecizam: rum. scumbrie, srimbie, 
scumbrita = scumbrioard »ciupea«, bug. skum- 
rija pored skdbrica, cine, scumbrie. 

Lit.: Tiktin 1394. Mladenov 587. GM 387. 
Pascu 2, 85. 1593. REW 7733. 

skomicati, -ca (Stulic) »izvoditi glas kao 
stene«, skomllcati (Martie) »cviljeti«, skomnicati 
»isto«. Postverbal skomlic m (~ jazavacah, 
Martie). Varijanta sa u mjesto / skomucati 
(Krasic) »skecati (vrst cmizdrenja)«. Slov. sko- 
mucati »mit den Achseln bewegen« odstupa u 
znacenju. To znacenje tumaci Matzenauer sa 
mbk- (upor. mokrati, ZK) »movere« i prefiks 
sko-. Neuvjerljivo i ne pristaje za ostala zna- 
cenja. Blize stoji veza sa stcslav. skomati 



»gemere«, skomljati »grogner«, skumati (Kra- 
sic) »isto«, stces. skomlili, rus. skomlitb »tiho 
plakati«. Odatle metaforicka znacenja skomlili 
(Martie) »govoriti ni u kola ni u saonice«, 
skomol(f)ati, -am pf. (Backa) »oslabiti«. Bruck- 
ner veze s time polj. chomik, rus. homjak 
»Harnster«. Zacijelo onomatopeja. Boisacq 
spominje skomati, skomljati uz grcki naziv 
ribe oxouPpoc, »maquereau, scomber«, ali pa- 
metno dodaje »m'echappe«. 

Lit.: ARj 15, 266-67. Pletersnik 2, 493. 
Bruckner, KZ 51, 230. Boisacq 3 878. Matzen- 
auer, LF 20, 10. 

skomine f pi. (hrv., objekt uz doblti) = 
skommi (Cres) = oskomina (Hrvatska, Varos, 
Slavonija), skomma mije i skomino imeti (Virje) 
= skumlna (18. v.) »otupjelost, stanje kad 
utrnu zubi, kad se npr. jedu zelene sljive«. 
Pridjev na -ast skominast (Istra) »utrnuo, 
neosjetljiv«. I u ostalim slavinama s prefiksom 
i bez prefiksa o-. Praslav. U hrv.-kajk. znaci 
»zazubice«. Odatle skomati — skominati »ze- 
ljeti«, tako i slov. Upor. ces. delaji se mi lasko- 
miny »mich wassert den Mund«. Korijen je 
*skem-, prijevoj *skom- sa sufiksom -ina u 
pejorativnom znacenju. Prema Briickneru u 
vezi je s rus. scemitb »driicken, quetschen«, 
prema Mladenovu sa camiti (v.). 

Lit: ARj 9, 206. 15, 267. Pletersnik 2, 
402. Tentor, JF 5, 210. Miklosic 301. Bruckner 
384. Mladenov 389. Prusik, Krok 11 (cf. 
AnzLF 10, 269). 

skomunika f (16. i 18. v., Nenadic) »(pre- 
vedenica) izopcenje«. Od tal. scomunica, post- 
verbal od scomunicare > skomunikati pf. 
prema impf, skomunikavati, -dm, -ajem, de- 
nominal na -icore od pridjeva communs (v.), 
prefiks lat. ex- > tal. s-. Poimenicen particip 
perf. skomunikanik m »scomunicato«. Interna- 
cionalni latinizam na njem. -ieren > -irati 
ekskomunicirati. 

Lit.: ARj 15, 268. DEL 3411. 

skopiti, -Im impf, (m-) = (sa sk > sk 
kao u skrop ZK za skropiti, strojiti za strojiti) 
skopiti, -Im (Vuk) (is-, ft-) »castrare, strojiti, 
strojiti« = uchopit (Kosmet) = (deprefiksa- 
cijom, jer je s- bio krivo shvacen kao prefiks) 
kopii (ZK, Belostenec) (po-), iterativ prijevo- 
jem duljenja o > a i na -a- skupljati, -am; 
priskopit pf. (Smokvica, Korcula) »kidati ja- 
love izdanke na stablici boba« prema priskapjat 
impf., na -va- iskupljivati. Nalazi se u stcslav. 
i polj. skopie, baltoslav. i praslav. Od -be > 



skopiti 



265 



skopost 



-ac sveslav. i praslav. izvedenica skopac, gen. 
-pea m (Vrbnik, Marulio, Trsatski urbar) 
»covjek, ili musko od zivadi koje je uskopljeno« 
= skopac, gen. -pea »skulj«, s pridjevom na -ev 
skopcev (~o meso, Poljicki statut), poime- 
nicen skopcevina (1526, Krcki statut, Vrbnik) 
= skopcevina, na -ji skopcji (~a koia, Vrbnik 
1639). Na -ina skopclna (Istra) »skopcevina«. 
Imenica skopbcb usla je i u njem. Schops, u 
rum. scopet. Rumunji i Arbanasi posudise i 
glagol, rum. a scopi = arb. skopit, Cincari 
scupat »chatre«. Na -jar kopljdr, gen. -ara m 
(ZK) = slozenica m skopisvinji (Nemanic, 
Istra;, prevedenica od tal. castraporcelli. Na 
-ica skopica (Cilipi) »mali noz, keba (Lika)«. 
Poimenicen part. perf. pas. skopljenac, gen. 
-nca (Belostenec), uskopljenik, gen. -ika. Mozda 
jde ovamo iz argoa (boskackog govora u 
Sirinicu, Sar-planina, i u Kosmetu) skopak 
»djevojka«. Upor. bug. skopak »ustrojen konj«. 
U lit. skopti, skopiu »dupsti«, skablu »hauen, 
asten«, skaptas »couteau recourbe«, lot. skabit 
»schneiden«, ukazuje na prvobitno znacenje od 
praslav. skopiti. S tim znacenjem slaze se ko- 
pati i skoba. Ie. korijen *(s)qep-, prijevoj *sqop- 
gr. axdjTxco, gr. xon&c,, gen. -aSoc, »olivier, 
figuier taille«, lat. cdpus, capo > kopun (v.). 
Prema Peterssenu dalja je veza sa cepiti (v.). 
V. cep. U prasrodstvu je i sa gr. axojie^oc, 
»rocher« < upravo »taille a pic« > lat. scapulas 
> tal. scoglio > skoij, Skupjeli (Dubrovnik); 
gr. x6u.u.a »Einschnitt«, odatle prevedenica 
zarez kao ortografski termin. 

Lit.: ARj 3, 891. 4, 86. 15, 200. 278-81. 
17, 672-73. Kurelac, Rod 20, 132. Elezovic 
2, 325. 400. Trojanovic, JF 5, 224. Miklosic 
302. Holub-Kopecny 333. Bruckner 494. Mla- 
denov 584. WP 2, 561. Brugmann, IF 28, 
371. Petersson, IF 23, 394. GM 287. Schra- 
der, LF 17, 33. Solmsen KZ 37, 584. Strekelj, 
DAW 50, 27. Boisacq 492-493. Pascu 2, 
207., br. 394. Fraenkel, Sldvia 13, 10. Matze- 
nauer, LF S, 199-200. Vaillant, RES 22, 10. 
Tiktin 1389. 

Skopje n (mak., bug.) = Skoplje (Vuk) = 
1357. 5 slavnom gradu Skopi carskom (loka- 
tiv), u Skopi 1369, v grade glagolememb Skopbli 
(1349) = Skopija (Kozicic) = Skoplje, topo- 
nim. Etnici na -jak Skdpljah, gen. -aka m 
(Skopljak pasa Sulejman) prema f Skopaljka 
= na -janin Skopljanin (1774) m prema f 
Skopljdnka, Skopljance, gen. -eta (Kosmet), 
pi. Skopljancici, odatle na -be > -ac Skop- 
Ijanac, gen. -nca (Kosmet), skopljanka »vrsta 
jabuke«. Pridjevi: {-je odbaceno) na -bsk 
skopski, 1186-96. skopbskaa hora, 1293- 



1302. jepiskopomb skopbskym, -ije ocuvano skop- 
Ijanski (~a nahija*) prema Skopljanin, skopalj- 
ski (pasaluk, poljef, na -be + -bsk skopacki 
(Kosmet, uz bostan), poimenicen Skopacko 
m »predio gdje je Skoplje«. Od lokatlva Skopi 
(1357, 1369) = Skopiji (1349) nastade tursko 
Uskiib i gr. Zxomoi (citaj Skopii). [Bizantinci 
pisu i 2xoma, Idrisi 1154. Skopia]. Toponim 
nije izoliran: Skoplje pored Uskoplje, polje i 
naselje u dolini na gornjem Vrbasu kod 
Travnika i selo (Trebinje) (u je prijedlog koji 
se srastao s toponimom, v. Ugljan). Ne moze 
se tvrditi da je bosanski i hercegovacki to- 
ponim identican s makedonskim, jer za nj 
nema starih potvrda, a za makedonski ima iz 
rimskih vremena Scupi, -orum m pi. t. Samo- 
glasnik o je prema tome nastao iz lat. u > 
b > o kao u rum. dobitoc. Bosansko Skoplje 
moglo bi prema tome biti samo prenesen to- 
ponim. Za to nema potvrda. 

Lit.: ARj 15, 278-81. 19, 868. Elezovic 
2, 235. Mayer i, 317. Barjaktarevic, PPP 32, 
122. 

skoplar m (Marulic, Zica otaca) »plast, 
ogrtac, pallium« = (metateza sk — pi > ski — p) 
(Marulic, Kavanjin, Grgur iz Varesa) sklopar 
»komad haljine koji nose neki redovnici povrh 
habita«. Stara posudenica od lat. scapularium. 
Usp. pod skapulati. 

Lit: ARj 15, 246. Mazuranic 1426. Starine 
40, 120. REW 7657. 

skopnica f (hrv.-kajk., Belostenec) »sp re- 
mica, skrinjica, ladica«. 

Lit.: ARj 15, 281. 

skopost, gen. -i (Vuk, Crna Gora, Makar- 
ska, Martie) »1° cud, narav, 2° snaga, krepost, 
3° zgoda, prilika«. Pridjev na -&« > ~an skopos- 
lan, f skoposna (Crna Gora) = skoposan 
(Piva-Drobnjak, coek, deca, goveda) »snazan, 
jak«. Danicic, Osnove 221, misli da je rijec 
tuda, ali se nejasno izrazuje »koja sama nije u 
obicaju«. Resetar tvrdi da nema veze s dubro- 
vackim grecizmom skopos (Vetranovic, Bunk, 
Gundulic) »pjevanje, pjesma, melodija, arija« 
= skopas (Marin Drzic) »pjevanje, pjesma«. 
Matzenauer dopusta vezu sa gr. oxojioc; »1° 
propositum, finis (upor. tal. scopo*), 2° arija, 
napjev«, ali uporeduje i sa stisl. skap m »Gestalt, 
Beschaffenheit, Geisteszustand«, rijec kojoj od- 
govaraju nvnjem. sufiks -schaft i schaffen 
»stvarati« (ie. korijen *sqep- j *sqab(n)-*). 
Mora se ipak dopustiti mogucnost da je iz 
kaluderskog jezika skopos »arija, napjev« presao 



skopost 



266 



skorup 



u narodski govor. Docetak -os u krajevima 
gdje se skopost govori, mogao je dobiti rod i 
docetak -/ prema deklinaciji rodos, gen. ra- 
dosti, kao sto je mletacka tudica doge > duz 
dobila -d duzd prema deklinaciji daz, gen. 
doida. Sto se znacenja tice, muzicki termin 
tal. aria (odatle nasa arija »napjev«) < lat. 
aer, fr. air dokazuje da moze prijeci u zna- 
cenje 1°. Upor. fr. debonnaire »dobrocudan«. 
Znacenje 2° i 3° metafora su odatle: »dobra 
pjesma > pristala, jaka krepka«. 

Lit.: ARj 15, 278. 281. Matzenauer, LF 
20, 14. Resetar, IF 12, 208-210. Pascu 2, 
85, br. 1597. 

skor, odredeno skori (odgovor, pobjeditelj), 
sveslav. i praslav. pridjev, danas rijedak u 
hrv.-srp.j »1° brz, 2° nedavan, recentan«. 
Poimenicen z. r. skora f (Volosko) »1° presa, 
brzina (Kavanjin), 2° abnormalno, prerano 
dozreo plod sljive« = -be skorei m pi. (Belici 
kod Kastva), skorac, gen. -rea (Crna Gora) 
»1° brz, hitar covjek, 2° kukac«, na -bk > -dk 
skorak, gen. -rka (Vuk) »kukac scolopendra«, 
na -ic skofic m (Makarska) »rani jecam«, na 
-ina skorina f (Mencetic), na -ost skorost 
»brzina«. Pridjev se prosiruje na -bn > -an 
skoran, -rna »nedavni«. Bogato je zastupljen 
prilog skoro, tu skoro (beogradski knjizevni 
jezik) »nedavno«, sad skoro (Kosmet), skoro 
dana (Kosmet) »brzo«, na -ma skorma, do- 
skoro, uskoro, naskoro, u gen. s prijedlozima 
doskora, odskora, skorom, skorim, na -ice ska- 
rice (Vuk) »nedavno«. Cetiri priloska oblika 
skora, skore (lokativ) = skori, skoru mogu se 
vezati i s prijedlozima uskora, uskore, naskore, 
iskore, naskora, doskore (1400). Od priloga tvore 
se pridjevi prema tipu sadanji i sadasnji: 
skoranji (Kola, Bosna, Reljkovic) = skorasnji 
(Vuk) »nedavni«, poimenicen na -ica skoras- 
njica (Vuk) »voda malo prije donesena«; sko- 
risnji. Slozenice: skorovecernji (delija, Ljubisa), 
poimenicen na -jak skorovecernjak (Vuk, Crna 
Gora) »koji je stekao skoru veceru, parvenu«, 
• ikoroteca »teklic, stafeta, kuiir«, skoropisan, sko- 
ropisac, gen. -sea (1550), skoroposavsi. Vrlo je 
rasiren u antroponimiji: Skorosav(a), odatle 
prezime Skorosavljevic, Skoromir, hipokoris- 
tici Skarosa, Skarota, prezime Skorobogati 
(Rab, 1177, 1237). Prema tipu prezimena na 
-evi'c'stvorenje neologizamsA:oro/ev/c'»parvenu«. 
Denominali na -iti skoriti, -itn impf, »ubrza- 
vati«, inhoativ na -eti skorjeti, -im (Martie) 
»brzo ici«. U baltickoj grupi postoji isti pridjev 
u prijevoju e: skerys m »fcobilica, skakavac«, 
kao i u stvnjem. sceron, nvniem. sich scheren, 



gr. axcupco »skacem, plesem«. Prijevoj e nalazi 
se kao drugi dio slozenice u guster (v.), guste- 
rica (v.). le. je korijen *(s)qer-, prijevoj *(s)qor- 
»skociti, skakatk. 

Lit.: ARj 2, A71-&6. 672. 7,617. 15, 281- 
90. Elezovic 2, 235. Ribaric, SDZb 9, 191. 
Miklosic 303. Holub-Kapecny 333. Bruckner 
495. KZ 51, 233. Mladenov 585. Buga, RFV 
75, 141. si. (cf. LJb 8, 198). Joki, LF 37, 110. 

skoranca f (Lastva) = skoranca (Zore) = 
(sk > sK) skoranca = skurijenca f (Dubrovnik, 
Zore) »ukljeva (Crna Gora, Pastrovici; lovi 
se u Maloj rijeci uz Prahovo blizu Prcaiija; 
dolazi iz Skadarskog jezera gdje se stalno 
nalazi)«. Upor. skmin, gen. -ina (Dubrovnik). 
Od. mlet. scoranza. 

Lit.: ARj 15, 285-6. 382. REW* 7664. 

skorosati, -Sem pf. (Crna Gora) »izginuti, 
propasti, izgubiti snagu«. Ne zna se kako se 
odnosi, prema bug. podskoros(v)am »hetzen« i 
prema skor(nu)vam »wacken, (refl.) erwachen«. 
Mozda su to denominali od skor (v.) obrazovani 
s pomocu -os (upor. zigosati) iz grckoga aorista. 

Lit.: ARj 15, 289. 

skorup m (Vuk) = (sk > sk kao skvdre, 
ZK, < skvare) skorup = skarup (ZK, upor. 
ces. skraloup pored skofdpka), sveslav., osim 
bug., praslav. *skorlup(d), »pavlaka, povlaka, 
kajmak, miliram (Srbija, germanizam)«. Prid- 
jev na -bn > -an skorupan »izvanji, spoljasnjk. 
Na -oca skontpaca f (Bosna i Hercegovina) 
»kolac sa skorupom«. Mozda ide ovamo na -an 
skorupan, gen. -ana m (Dobroselo) »vrsta 
bube ili kukca«. Denominai na -iti skorupiti 
se (Vuk) = (zamjena suiiksa; skorusiti se, 
skorusim (Vuk) »kad se malo smrzne«. Belo- 
stenec biljezi kao dalmatinieam skraljup. Prvo- 
bitno je znacenje skralup m (takoder slov.) 
»kora«. [Usp. i skrlut]. Ovamo ide skralupa f 
(Pavlinovic, Dalmacija) »morska zivotinja roda 
polipa, scyphozoa«. Upor. stcslav. skralupa. 
Augmentativ na -ina skralupina f »smradna 
kora poput sluzi, na mrtvoj vodi, na pokva- 
renom vinu«. Pretvaranjem sloga ra u so- 
nantno r skrliip, gen. -upd (Istra) »tjenica, 
skorup«. Iz ove druge serije izlazi da su oblici 
skorup, skarup sekundami, nastali disimila- 
cijom iz redukcije neobicne suglasnicke grupe 
rl > r (upor. rus. skorlupa; tako i u polj. 
skorupa). Glede varijante o — a upor. ozgor 
pored ozgar ili likvidnu metatezu skorlup > 
skralup. Gubitak pocetnog s kao u kora (v.) 
potvrden je kod Mrnavica korup (nepouz- 



skorup 



267 



skozi 



dano). Postanjem je praslav. slozenica od 
skora i postverbal lup(a) od lupiti (v.). Prema 
Bruckneru -up je sufiks kao u Gorup < gorjup 
od gore. To tumacenje otpada jer ne objasnjava 
ni skralup ni postanje suglasnika /. 

Lit.: ARj 5, 549. 15, 291-93. 310. 338. 

17, 675. Miklosic 302. Holui-Kopecny 333. 
371. Bruckner 495. KZ 51, 225. Mladenov, 
ASPh 36, 125. Matzenauer, LF 20, 16. 

skBt m (13. v., Vuk), pi. skoti'i skoti (19. v.), 
skotovi, sveslav. i praslav. skotb, »1° zivina 
(Vrbnik), zivotinja, pecus, 2° (metafora, uvred- 
ljivo) zlocest covjek (Kosmet)«, unakrstenjem 
s glagolom kotiti (v.) kao postverbal »nakot, 
ono sto se okoti, rod, vrsta, pasmina, traga, 
rasplod«; kot, gen. -i f (1533, Budinic, Bara- 
kovic, Banovac) je takoder postverbal od 
skouti, -in pf. (Vodice) »oprasiti« prema impf, 
na 5 > a skatati (Kurelac) »postati skotan«; 
skota f (jedna potvrda, Mateic) »porod«. Kol. 
na -je skotje n (Kasic, Radnic, Drazie), na -ad 
skotad »zivad« = skotat, gen. -j (jedna potvrda, 
Kavanjin), prosireno na -ija skotadija »stado« 
pored skotija f. Deminutiv na -ce skoce n 
(Vuk), odatle kol. na -nje (upor. mak. sirenje 
»sir«) skocenje n (Bunjevci, sjeverni Velebit) 
»stenad«. Augmentativ skatina »marvince, zi- 
vince, bestija, bestija«. Pridjevi na -bn samo u 
f skdtna (Kosmet, ~ krmaca, pseto, mackaj 
»breda« (od kotiti), upor. polj. kotna prema 
rus. sukotnaja (koska), na -/ skotiji Cdvije 
potvrde;, na -ski skotski (Crna Gora, Kavanjin). 
Rumunji posudise izravno iz juznoslavenskog 
scolina »zivotinja« i preko madzarskog gla- 
gola szokotalni > a socoti »auf etwas achten, 
schatzen, bedenken«, odatle s lat. -entia > 
rum. socotinta »Meinung«, postverbal socoatd f 
(Erdelj) = na -eh > -eald socoteald »Rechnung, 
Beachtung«. Arbanasi posudise skote i »Rasse, 
Geschlecht«. Taj semanticki razvitak potjece 
od brojenja i timarenja stoke. Opcenito je 
misljenje da je u vezi sa germ. *skattaz > 
nvnjem. Schatz. U pogledu prirode veze, 
kakva je, postoje tri misljenja. Prema Miklosicu 
ne zna se tko je od koga posudio. Prasla- 
veni od Germana (Gota, got. skaits »novac«) 
ili obratno Germani (Goti) od Praslavena. 
Mladenov je za prasrodstvo germanske i sla- 
venske rijeci. Kiparsky zabacuje misljenje da 
su Germani posudili taj poljoprivredni termin 
od Praslavena. Schrader, Schroder, Schwarz, 
Stender-Petersen, Weigand-Hirt zastupaju mi- 
sljenje da su Praslaveni posudili od Germana, 
drzeci uz to da je praslavensko znacenje naj- 
starije i da je to znacenje germanska rijec 



imala u pragermanskom. U staro^frizejskom 
je imala jos to znacenje. Od slavina samo u 
strus. znaci uz »pecus = posjed«-jos i »novac« 
kao u germanskom. Cetvrto misljenje zastupa 
Iljinski koji uzimlje prasrodstvo (prijevoj) sa 
scetina (v.). 

Lit.: ARj 15, 203. 254. 294-98. Ribaric, 
SDZb 9, 191. Elezovic 2, 235. Miklosic 303. 
Holub-Kopecny 334. Bruckner 495. Mladenov 
585. Kiparsky 303. Stender-Petersen (cf. Janko, 
Sldvia 9, 347. si.). Tiktin 1391. 1453. Iljinski, 
RFV 73, 281-308. (cf. Sldvia 3, 578. LJb 8, 
206). Matzenauer, LF 20, 16-17. Janko, 
WuS I, 103-104. Jokl, SAW 168, 114. 
Schroder, KZ 48, 273. Kretschmer, KZ 31, 
437. SO 13. Schwarz, ZSPh 2, 115. ASPh 
41, 126. Schrader, LF 17, 33. Meringer, LF 
18, 234. Osthoff, IF 6, 21. 

skovija f (Vuk, narodna pjesma »kapa«) = 
skiivija (narodna pjesma) = Skufja (Bozava, 
Korcula) = skufija f (Vetranie), odatle sku- 
finjik »vrsta turskog vojnika (zlatoskuflnjik)« 
= skufija (Rab), deminutiv na -ica skufijica 
(Dubrovnik, Cavtat) »djecija kapica« = na 
tal. deminutivni sufiks -etta < vlat. -itta 
skufijeta = skuja (preko *skuija, narodna 
pjesma). Balkanski talijanizam. Tur. iskufa 
»naziv turskih lovaca za kapicu koju mecu na 
glavu ptice«. Nalazi se jos u slovenskom, 
ceskom, poljskom i ruskom jeziku, od nesla- 
venskih u rum. scufd, deminutiv scufita, 
scufie, bug. skuja, arb. skufje »Haube«, ngr. 
oxovqtia, madz. szkofia, tur. tisktif. Od lat. 
cofea (6. v.) > tal. cuffia, mm. coif, s neobjas- 
njenom protezom scuffia > stfr. escoife, 
spanj. (es)cofia. Bez te je proteze mlet. 
chefa, odatle kevica (Bosna, Travnik) »Back- 
fisch, djevojcica« (promjena znacenja po se- 
mantickom zakonu sinegdohe). 

Lit.: ARj 15,300. 363. 364. 386.17,690. Ple- 

tersnik 2, 632. 638. Hirtz, Aves 160. Kusar, 
Rad 118, 20. Crania, LD 6. REW 2024. Tiktin 
1395. GM 387. Miklosic 304. Bruckner 494. 
Mladenov 387. REW 2024. DEI 1185. Sturm, 
CSYK 6, 74. 

skoza f (Sulek, i -jesenska) »vrsta gljive« = 
na -oca skozaca »gljiva agaricus melleus«. 
Lit.: ARj 15, 301. 

skozi, prijedlog s ak. (1309, 1380, Senj) = 
(s gubitkom lokativnog -i, koji se osjecao kao 
fakultativna deiksa) skoz (13. v., Belostenec, 
Glavinic, Antun Dalmatin) = (sa vo > u) 
skuzi, s gen. (ZK), sveslav. i praslav. loka- 
tiv skvoze »1° kroz, crez (s kojima je rijecima 
u srodstvu), 2° radi, zbog«. S vo > o takoder 



skozi 



268 



sbrama 



u slov. skozi Bog, za skozi Bog (Notranjsko, 
Primorsko), prevedenica od tal. per Dio. 
Pridjev na -bn > -an skozan (Belostenec, 
Dalmacija, takoder slov.), odredeno skozni 
(~ san, Dz. Drzic) »tanak, koji je lakog sna«, 
s apstraktumom na -ost skoznost (Jambresic), 
prosiren na -iv skozniv (Jambresic). Mozda 
je u kakvoj vezi skozanj, gen. skoznja m 
(Lastva) »mala pregrada, "predijel u velikoj 
skrinji, ladica (ZK)«. Upor. slov. skoznja f 
»Loch, luknja«. Denominal na -ovati skozno- 
vati (kajkavski pisci; leksikografi; akcenat u 
ZK; Virje) »bdjeti, probdjeti noc bez sna«. 
U knjizevnom i saobracajnom jeziku ne po- 
stoji taj prijedlog, ni od njega izveden pridjev 
i glagol nego prilog skroz, koji je nastao una- 
krstenjem sa crez (v.), i prijedlog kroz, koji 
je izgubio pocetno i prema crez. Bez r ocuvao 
se u stcslav. skvoze pored shoze, skose, u rus- 
kom prilogu skvozb »durch«, skvoznoj »durch 
und durch gehend (von Rissen, L6chern)«, s 
brojnim drugim izvedenicama. U ostalim sla- 
vinama samo sa r od *crez- < praslav. 
*(s)kerz- (v.), polj. skros, u nizem prijevojnom 
stepenu ces. skrze. Postanje od skvoze neo- 
bjasnjeno. 

Lit.: ARj 15, 301-303. 389. Pletersnik 
2, 495. Miklosie 306. Holub-Kopecny 334. 
Bruckner 496-497. ASPh 29, 578. 

skrabljati, -am impf. (Voltidi) »cegrtati, 
klepati«. 
Lit.: ARj 15, 303. 

skrada f (Istra) — skrada, gen. -e (Golac, 
Istra) »stara suha trava« = slov. skrada »triticum 
repens« pored skrajda »genista sagittaria«. 
Augmentativ na -Una skrdcina »zelena sup- 
stancija koja se pravi na vodi muljavih lo- 
kava« (Vodice), na -elina skradelina (Makarska) 
»trava mekusica sto raste ispod bukava«. De- 
minutiv na -sica skrasica (Sulek) »triticum 
ramosum«. 

Lit: ARj 15, 307. 312. Pletersnik 2, 495. 
Ribaric, SDZb 9, 191. 

Skradin, gen. -ina m (Vuk, Barakovic, 
narodna pjesma: rujno vino iz bijela Skradina), 
predslav. i predrimski toponim, etnik na -janin 
Skradinjanin — na -canin Skradincanin (Vi- 
tezovic) m prema f Skradinka. Pridjev (ktetik) 
skradinski (Kavanjin). Tal. Seardona, koji 
upotrebljava Pavic. Kod Porfirogeneta Zxop- 
6ova, gdje je o mjesto a nejasno, grijeska ili 
izgovor dalmato-romanski ili cak predrimski. 
Upor.. ipak Scordus mons kod Livija i 2xop6ov 



kod Poubija za Mons Scardus. U staro doba 
vrlo dobro potvrdeno ne samo kod pisaca 
geografa nego i na natpisima, znak da je 
bio oppidum osobite vaznosti. Etnik i ktetik 
pravio se od gr.-lat. slozenog sufiksa -itanus 
Scardonitanus (Plinije i natpis). Kao Salonae 
potvrden je i pi. t. Scardonis na natpisu, znak 
da je bilo veliko naselje. Ide u kategoriju 
iliro-venetskih imena na -ona (od Glemona, 
najzapadnija potvrda, do Salonae, najjuznija 
na Jadranu, i J akin na Apeninu). Hrvatski 
oblik pokazuje likvidnu metatezu i lokativ 
-onae > vlat. -tine (upor. Zxdpficova kod 
Ptolomeja za otok) > *-yn > -in kao i ostali. 
Ne samo za sufiks nego i za korijen moze se 
pretpostavljati da je ilirskog podrijetla. Bez 
sufiksa -ona dolazi Mons Scardus = ZxdpSov 
opoc, (Ptolomej, Polibije, Strabo) = danas 
Sar-planina. Cini se da je *Skard- prijevoj 
prema ZxepSd kod Porfirogeneta za cakavsko 
Skarda, otocic izmedu Silbe i Paga, koji je 
u polovici 10. v. bio od daleko vece vaznosti 
nego danas, kad ga spominje Porfirogenet. 
Uporedivati bi se mogao i toponim Skrad u 
Gorskom kotaru, s likvidnom metatezom. Ali 
za nj nema starih potvrda. Rijec je u dalmato- 
-romanskom mogla biti apelativ, buduci da 
se kod Dobrote (Boka) spominje oko 1435 — 
1440. in contrata scar delii (territorium in 
Dobraloj, danas toponim Skrd'io, gen. Skrdela 
u Dobroti povise mora (u blizini Sv. Vraca); 
ribarske poste Muljana: Na skrdto gornji i 
donji. 

Lit.: ARj 15, 201. Krahe 35-36. Mayer 1, 
310-12. Mayer, NVj 40, 27. ss. 

skrakavica f (Hvar) »zaba bufo bufo, hyla 
arborea« = krakavica (Zoricic-selo, Vinodol), 
nazvana ovako jer krokije, od krakljati »pigre 
reptare«. Moze biti i izvedenica od glasa 
kra — kre — krdkati (zaba krdce), krecati, 
kreketati. Od toga glasa Hirtz ima jos mnogo 
izvedenica: krekaca, krekavica, krekecalica, 
krekelica, regetaca itd., kraljevka, kraljeva 
zaba. 

Lit.: ARj 5, 448. 15, 310. Hirtz, Amph. 11. 
70-71. 65. 136. 

skraklic m (Blato, Korcula) »ptica velike 
debele glave, debela kljuna i bijelih krila, 
mozda pica caudata«. 

Lit.: ARj 15, 310. 

skrama f (Dubrovnik, Makarska, Parcic) 
»gocce di grasso ed olio (nuotanti sull'acqua)« — 
skrama (Hvar) »mast koja se skupi na juhi, 



skrama 



269 



skrinja 



skvara« = skra = skrama (Korlevici, Istra) 
»oko masti u mlijeku ili juhi« = (sa skr- < 
skr- kao skopiti) skrama (Vodice, Istra) »isto«, 
odatle deminutiv na -ica skrdmica (Vuk, 
Srijem) »mrva (u izrazu nema ni skramice)«. 
Pridjev na -en poimenicen u m r. skramen 
»Fettauge«, na -ost skramast (prema Miklo- 
sicu hrv.) »non purus«. Denominal faktitiv 
na -hi skramiti (Brae) »ciniti da se stvaraju 
skrame«. Praslav. *skormb. Slog skra- nastao 
je po zakonu likvidne metateze, upor. polj. 
skrom, ukr. skoroma »Fettspeise«, bjelo-rus. 
skorom »zu Fastenzeit verbotene Speise«, 
rus. skoronib »Fett«. Prema Briickneru istog 
je postanja kao krma (v.), samo u prijevoju o- i 
s nepostojanim s- kao skora pored kora. 

Lit.: ARj 15, 310-11. Parcic 917. Hraste, 
BJF 8. Ribaric, SDZb 9, 191. Miklosie 362. 

ski ami m pi., ak. pi. skrame (Bijela, Do- 
brota; Muo, ovdje takoder skrami) — (s > c, 
upor. cmilje) ckrami (Lastva) »riblje ljuske 
(primjer iz Dobrote: gerica je puna skrami; 
siac nema skrame, Muo)«. Dalmato-romanski 
leksicki ostatak od lat. squama; r je umetnuto 
unakrstenjem sa skrlup (Pastrovici). 

Lit.: ARj 15, 310. REW 8199. 

skranje f pi. »sljepocice«, slov. skranje n 
»Schlafe, ceona kost«, skrdnj, gen. -/ »Kinn, 
Kiefer«, skranja »isto«, skranjaca »Kinnlade«, 
skrdnji m pi., skranjiSce. Deminutiv na -ica 
skranjice f pi. (Vrbnik) »slepocice, tempije 
(Vrbnik, uporedna rijec)«; na -be skranjci m 
pi. (Vodice, Istra). Nalazi se u svim slavinama 
osim u bugarskom jeziku. Praslav. *skornija. 
Slog skra- nastao po zakonu likvidne metateze, 
upor. polj. skrori, skronie. Ie. usporednice nisu 
utvrdene. Bruckner pomislja na vezu sa gr. 
xpavfov, sto ne ide. Drugi vezu ispravnije 
sa stisi, kvarmr »paupiere«, dan. kvarn »die 
beiden bootformigen Knochen im Fischgehirn«, 
got. hvairnei »lubanja«. Ie. korijen bio bi *quer-, 
u prijevoju *quor- »Schussel-, Schalenarti- 
ges«, prosiren formantom n. 

Lit.: ARj 15, 311. Pletersnik 2, 496. Mi- 
.klosii 302. Holub-Kopecny 334. Bruckner 
496. WP 1, 405. 518. 

skrap m (Nis) »gusjenica gastropacha 
quercifolia«, cini se da je u vezi sa stcslav. 
skrapii > arb. shkrap, krap (Gege), cine. 
scrapu, rum. scrac, sa likvidnom metatezom 
(upor. strus. skoropij), od lat. scorpius < gr. 
axopmoc, > skorpija (14. v., Vuk, bug.), 
pridjev skorpijin, stsrp. skorbpii. Sa p > I 



skorfija, pridjev skorfijin (Aleksandrida). Sa 
metatezom sk — p> sp — k i o > uiz dalm.- 
-rom. spurak, gen. -rka m (Vuk, Crna Gora, 
Stulic) »isto«. Sa romanskim augmentativnim 
sufiksom -one > -un i or > r iz tal. ili dalm.- 
-rom. skrpijun, gen. -Una (Perast, Dubrovnik) 
= skrpiun, gen. -una (Rab) = skarpjun 
(Bozava) = skarpun (Bernardin) = sa ocuva- 
nim -or- skorpijtin, gen. -una (Dubrovnik, 
Ranjina, Zadarski lekcionaif, Hektorovic) = 
skorpijon (ZK) = skorpion (hrv.-kajk., Belo- 
stenec, slov.). Upor. jos slov. strupijan. 

Lit.: ARj 15, 290-91. 311. 17, 675. 689. 

Pletersnik 2, 494. 596. 633. Budmani, Rnd 65, 
164. Kusar, Rad 118, 16. Cronia, ID 6, 121. 
Mazuranii 955. 1428. REW 3 7741. GM 409. 
Mladenov 585. Miklosie 303. 342. Vasmer, 
GL 134. 

skfb, gen. -i f (zapadni krajevi) = (sa skr- > 
skr- kao u skvare ZK < skvare) skrb (Lika) 
»briga, kar, peka«. Nalazi se u svim juznosla- 
venskim jezicima, od sjevernoslav. u ceskom, 
poljskom i ruskom. Baltoslav. (?), sveslav. i 
praslav. Pridjev na -bn > -an skrban,fskrbna = 
skrltan. Poimenicen na -ik skrbnik, neologizam 
za tutor. Denominal na -iti skrbiti (se) (Lika, 
Crna Gora, Hrvatska) (na-, o-, op-, pri-j. 
Postverbal o(p)skrba f. Rumunji posudise 
scirbd f »gadljivost, Betriibnis, zalost«, pridjev 
na lat. -osus > rum. -os sdrbos »gadan«, a sa 
sdrbi (Muntenija) »gaditi se«. Od baltickih 
jezika pruza usporednicu lot. skurbt, skorbt 
»pasti u nesvijest«. Prema Mladenovu cini se 
da je ie. korijen *sqer- »rezati«, prosiren na 
bh. Upor. glede razvitka znacenja bug. griza > 
rum. grijd »briga« od gristi (v.), peka, pecal 
od peci (v.). V. dalje etimologijske veze pod 
skrbav. 

Lit.: ARj 7, 617. 673. 15, 316-23. Miklo- 
LU 306. Holub-Kopecny 334. Bruckner 493. 
KZ 51, 233. Mladenov 586. Sbornik Miletii 
263-287. (cf. IJb 1, 188. RSI 6, 293). Buga, 
RFV 75, 141. (cf. IJb 8, 198). Tiktin 1384. 

skrinja f (Vuk, narodna pjesma, zapadni 
krajevi, Perast, Scepan, Krtole, Hvar, Dubrov- 
nik, Cavtat, Crranica, Smokvica, Korcula, 
slov.), deminutiv na -ica skrmjica, (sa n mjesto 
nj mozda preko stvnjem. scrini) skrina (1466) 
= skrina (Potomje) »kovceg, sanduk«. Sloze- 
nica skrinjenosa (Dubrovnik) »Kistentrager«. 
Upor. arb. skrinje »Kasten«, S odbacivanjem 
s- (koj'e se osjecalo kao nepotreban prefiks) 
krina (Srbija, bug i u ostalim slavinama, 
upor. polj. krzynia pored skrzynia, slov. 
krinja /Kras/ »Mehlkubel«). Upor. sa ri > e 



skrinja 



270 



skrobut 



slov. krni'ca »Presskufe«, deminutiv krinclca 
(Dubrovnik). Vrlo cesto sa skr- > skr-: 
skrinja (Rab, Bozava) = skrinja f (Vuk, jugo- 
zapadni krajevi, ZK, Istra, slov.). Deminutiv 
skrmjica (1566), s tal. protezom iskrinja, iskri- 
njica (Vrbnik). Odatle na -ar skrlnjar »koji 
pravi skrinje«. Prezime hrv.-kajk. Skrinjaric. 
Dalmato-romanski leksicki ostatak od lat. 
scrinium > tal. scrigno, femininum preko n pi. 
Iz panonsko-slavenskog rnadz. szekreny > rum. 
sicriu pored serin (upor. rus. skrin). Izvor u 
balkanskom latinitetu riije iskljucen. 

Lit.: ARj 5, 549. 15, 328-30. 17, "682. 
Pletersnik 1, 468. 2, 474. 498. 635. Resetar, 
Stok. 289. Ribaric, SDZb 9, 48. Mazurami 
1318. Kusar, Rad 118, 21. Miletic, SDZb 9, 
358. Hraste, BJF 8, 12. 26. Mikldsie 304. 
SEW I, 617. Bruckner 498. Vasmer 2, 651-2. 
Mladenov 586. Strekelj, DAW 50, 61. GM 
387. Tiktin 1392. ^£fF* 7746. 

skrivan, gen. -ana m (Perast, Dubrovnik, 
I. Drzic) = (skr- > skr-) skriban (ZK) = 
skrivan. Prezime Skrivanic i Skrivanic. Od 
tal. scrivano < lat. scriba prema vlat. deklina- 
ciji gen. -anis. Glagol scribere u proskribit 
(Korcula) »jedva, tesko ozdraviti«. Semanticki 
razvitak je neobican. Poimenicen part. perf. tal. 
scritto > skrit (Boka) »obveznica«. Odatle 
na -orium skritorijo n = skrhorij (Dubrovnik, 
Cavtat) »pisaci sto«. 

Lit.: ARj 15, 335. 17, 685. REW* 7745. 

skrfcnuti se, -e pf. (Vuk, subjekt tarana u 
loncu) »1° zgusnuti se, 2° (subjekt Usee, srednja 
Dalmacija) potarrmjetk. Bez prefiksa s- nije 
potvrden. Prilog skrkno (Rijeka) »(zivjeti) sted- 
ljivo«. Ide zajedno sa skrkaciti se pf. »saviti se«, 
skrkuljiti se pf. »uviti se«, skrljati se, -am 
(Poljica) »satrti se (kad se obori kamenje ili 
zemlja na koga)«, skrkljiisiti se, skrkljusim 
pf. (Vuk) = skrijusiti, -im »pritisnuti«. Upor. 
prezime Krkljus. Sve od onomatopeje skjk, 
kojom se oponasa skripac brave ili kad se netko 
uhvati u skripcu. 

Lit.: ARj 15, 337-38. 

skrlatak, gen. -tka m (Dobroselo, Lika) = 
skrlotak, gen. -tka (Lika) »komadic sukna koji 
stiti prste zene kad se sa vretena preda mota 
u motovilo ili u klupko (termin prelja)«. 
Usp. i skarldt. 

Lit.: ARj 15, 337-8. 

skrlut m (Hrvatsko zagorje) »poledica«. 
Usp. skorup. 

Lit.: ARj 15, 338. 



skrob, gen. skroba m (Vuk, Kosmet, 
~ ovseni) = (sa skr- > skr- kao u skrb < 
skrb) skrob (Vuk, Sentandrija) = skrob, 
gen. skroba (Istra) »1° rijetka kasa od brasna, 
jelo za djecu od rumetinova (= kukuruznog) 
brasna (Istra), bonika (Rijecka nahija, Crna 
Gora), 2° (Srijem) pomaz od psenicna brasna 
i masti, 3° stirak, stirka, sterka. (hrvatski gra- 
dovi, < njem. Starke)«. Nalazi se jos u bugar- 
skom, ceskom i poljskom jeziku. Praslay. 
Deminutiv na -ic skrobic (Istra). Denominal 
na -iti skrobiti, -im (Vuk, objekt predu) (o-, za-) 
»skrobom mazati, stirkati, sterkatk. Na -inac, 
gen. -nca skrobinac m »biljka maranta aran- 
dinacea«. Rijec je kulturni termin, koji se 
posuduje. Rumunji posudise scrob, deminutiv 
scrobusor »R(ihreier«, a scrobi »Wasche starken«, 
na -e/b > -eald scrobeala f »Starke« < bug. 
skrobela »niseste (v.)«, s pridjevom skrobelen. 
Prema Briickneru potjece od prijevoja praslav. 
korijena *skrob- : *skreb-, koji se nalazi u 
stcslav. oskrebg »radere« = lit. skrebeti »rascheln 
(von tro'ekenen Stroh)«, od ie. onomatopejskog 
korijena *ker-, *kor-, *kr-, prosirenog s po- 
mocu b. V. skrobot. 

Lit.: ARj 15, 338-39. Miklosic 304. Holub- 
-Kopecny 371. Bruckner 496. Mladenov 586. 
WP 1, 416. 2, 589. Tiktin 1394. Petr, BB 21, 
207-217. (cf. AnzJF 7, 165). Zubaty, ASPh 
16, 412-413. 

skrobut m (Boka, Vuk) = (sa m < b 
kao u somina < sabina, v.) skromiit (Hercego- 
vina) »pavitina, clematis vitalba«. Glede -ut 
upor. brskut. Ovamo mozda skrobuc m (Smok- 
vica, Korcula) »trava koja se bere i savija u 
trubice te se daje zivotinjama« = skrobut m 
(Hvar) »neka trava«. Augmentativ na -ina 
skrobiltina (18. v., Hrvatsko zagorje) = skra- 
butina = skromutina (Crna Gora) = skrebutina 
(ZK) = skrobotina f = skrabutina »clematis 
vitalba«. U slovenskom, sa gubitkom k u 
suglasnickoj grupi od tri elemental srebot, 
srobot, srabot(a); u bug. skreba, skrebdr »isto«. 
Stcslav. skrobot s »strepitus« sadrzi sufiks 
onomatopeja -ot kao topot, sopot. Upor. skrobo- 
tati (Krasic), skrebetati, polj. chrobotac. V. 
skrob. Matzenauer uporeduje s ags. srobb 
»frutex«. 

Lit.: ARj 15, 339-40. Mazuranu 1319. 
1428. Hraste, BJF 8, 19. Miklosic 304. SEW 
1, 403. Holub-Kopecny 371. Bruckner 184. 
KZ 51, 223. Mladenov 585. Uhlenbeck, PBB 
26, 287. si. (AnzIF 15, 124). Matzenauer, 
LF 20, 24. Holthausen, JF 39, 64. Boisacq* 
514. WP 1, 416. 2, 582. 



skrofula 



271 



skudh\ 



skrofula f (Kasic) »glanda« = (obicnije, 
skr > skr) skrSfule f pored skrovule (Crmnica, 
Bozava) »ucen medicinski termin«. Odatle 
pridjev na tal. -oso prosiren na -bn skrofulozan 
(Hrvatska). Od tal. scrdfola < lat. scrofiilae, 
deminutiv na -ulus od scrofa. 

Lit.: ARj 15, 339. Miletif, SDZb 9, 262. 
264. REW 3 7750. DEI 3427. 

skroman, f -mna (Pavlinqvic, Sulek, Po- 
povic) »cedan«. Apstraktum na -osi skromnost. 
Nije narodski pridjev na -bn, kao ni u bug. 
skromen, nego posudenica iz ceskog ili ruskog 
jezika skromnyj. Prvo vjerojatnije nego drugo, 
jer se ne upotrebljava na istoku nego na zapadu. 
Izveden je na -bn > -an od ie. korijena *qrom- 
»Gestell aus Latten, Holz, Umzaunung«, koji 
se nalazi u stcslav. kromiti »krotiti«, polj. skromic 
»isto«, ukr. prykromyty, prema V. Macheku 
sanskr. Iramayati »miide machen«. Prvobitno 
je znacenje toga pridjeva bilo konkretno 
»ukrocen« < (po zakonu rezultata, sinegdohe) 
»cedan«. Razlikovati ga treba od skroman (Mar- 
tie) »sakriven, tajan (skromnih tajna)«, gdje je 
mn nastao iz vn, upor. 1466: hoteje ukazati... 
neskrovnu ljubav (Dubrovnik, Mon. serb. 
495.). V. prijedlog krom, okromina. 

Lit.: ARj 15, 340. Maretic, Savj. 133. 
Mladenov 586. WP 1, 488. Machek, IP 53, 
93. Sleevia 16, 188. Holub-Kopecny 143. 334. 
Bruckner 496. 

skrovada f (Smokvica, Korcula) »1° plitka 
tepsija sa drskom, u kojoj se pece pogaca u 
zaru pod pepelom, 2° cest toponim u otockoj 
Dalmaciji«. Upor. slov. skrovoda f »Hornklee, 
hornus corniculatus«. Upor. furl, scrovade 
f = porcada. Od scrofa ili scrobis. 

Lit.: ARj 17, 689. Pletersnik 2, 637. Skok, 
Slav. 96. 99. 102. 153. 154. REW 1141. 
-7748. Plrono? 990. 

skrpelj m (u Barakovicevu marinistickom 
stihu: Na skrpelju ostra jada mogle bi se 1 = 
subjekt: ploce konju pod kopitih/ porazbiti), 
od tal. scarpello »noz koji sluzi cipelarima« 
(disimilacija / — l>r — l)< lat. deminutiv na 
-ellus scalpellum, od scalprum (od glagola scalpere 
»grepsti«). Nema potvrde iz danasnjih govora. 
Kao metaforicki toponim moglo bi se odatle 
tumaciti ime bokeljskog otocica, skolja (Gospa 
od) Skrpjela kod Perasta (nom. Skrpio), ako 
nije od *scrupellus za scupellus (v.). [Usp. i 
pod Skupioj. 

Lit.: ARj 15, 349-50. Skok, Slav. 242. 
REW 3 7642. 



skrpusa f (Dubrovnik, Zlataric) »zvrcka, 
udarac prstima u celo, nos, lice«. Prilog na 
-ice skrpusice. Denominai na -ati, -iti skrpu- 
sati, skrpusiti »dati takav udarac«. [Usp. rum. 
a carpi cuiva o palma »jemanden ohrfeigen«]. 

Lit: ARj 15, 350. 

skiiba f (Vuk, Crna Gora) »domaca, do- 

macica, stopanjica, gazdarica, gospodinja (ZK)«. 
Prema Danicicu imala bi biti tudica, ali ne 
kaze odakle. Ne vidi se veza s nazivom sove 
skuba »strix flammea L., drijemavica, drijema- 
vac, surina, surka, hrija, namigusa«. 

Lit: ARj 15, 359. Hirtz, ,4ve,s 94. 437. 
Danicic, Osn. 36. 

skubanj, gen. -bnja m (Parcic) »1° pennello 
da impeciare (le navi), runasta mjesina kojom 
se brod pakli (Pavlinovic), 2° (skubanj m = 
skupanj) na nju se moze sjesti (Pavlinovic), 
3° na manjim brodovima glava oblozena 
runastorn mjesinom«. Glede etimologije upor. 
mozda skupsti (v.). [Usp. i pod skupanj}. 

Lit.: ARj 15, 359. 371. Skok, Term. 147. 

skuda f (Kasic, Filipovic) = (sk > sk) 
skiid m (Dubrovnik) = skuda f (Vuk, ZK) = 
skuda (Sibenik) »nekada srebrn novae vrijed- 
nosti 2 forinte«. Denominal oskuditi se (Lika) 
»dobiti skuda«. Od tal. scudo < lat. scutum 
»novac zlatni ili srebrni s likom stita«. 

Lit.: ARj 9, 323. 15, 362. 17, 690. Mazuranic 
1428. REW* 7759. Prati 893. 

skudla. f (Vuk, Crna Gora) »daska sto se 
njom kuce pokrivaju« = skudlq (Istarski 
razvod: za skudli hise krit), slov. skodia = 
skodia (Istra, Surmin 13, Istarski razvod, 
prijepis 16. v.). Stari romanizam, potvrden u 
dvama, danas prekinutim, teritorijima: u 
Crnoj Gori i Istri, sa Slovenijom; od lat. 
scandula iz terminologije gradnje kuca (tip 
mums > mlr), s an pred suglasnikom = 

> u kao u sanctus > sut; nalazilo se i u 
balkanskom latinitetu kako dokazuje rum., cine. 

1 megl. scindura »Brett«. Zacuduje sto se nalazi 
i u poljskom szkudla, skudlq »gont, szendzioly«, 
koji Bruckner oznacuje kao praslav., ali ne 
pokazuje zamjenu c > polj. q. Taj stari ro- 
manizam balkanski bio je istisnut od nvnjem. 
Schindel < lat. scindula > stvnjem. scinti- 
la I -ta- I I -tu-, stnord. skindula (upor. lit. 
skindelis, -ulis). Od Schindel nastade Simla f 
(Vuk, Lika, Hrvatska), sindra f (1733, Kosmet), 
odatle na -ika sindrika f (Vuk) »jedinica onoga 
sto znaci sindra kao kolektivum«, s tur. -li sindra- 



skudln 



272 



skuluf 



Uja f (Srbija) »kuca pokrivena sindrom«; sikljin 
(2K) = sikljen (ZU) »isto« pokazuje disimila- 
ciju n — n > — n, tlj > klj i dodano -in 
kao u drugim germanizmima. Ta njemacka 
rijec postala je balkanska prosirivsi se srednjo- 
evropskim nacinom gradnje kuca do bugarske 
granice: rum. 'dndra, sindrila, sindild, a sindrili 
»pokriti sindrom«, arb. schindre (Gege), tur. 
lindere. Nalazi se jos u madz., ces., gornjo- 
-luzicko-srpskom, polj. i ukr. jeziku. 

Lit.: ARj 15, 260. 362. 17, 599. 604. Ple- 

tersnik 2, 491. Mazuranu 393. 1392. Elezovic 2, 
479. G M 406. Tiktin 1428. REW* 7652. 
Miklosic 301. Bruckner 550. KZ 51, 231- 
232. 

skuisati, -sem pf. (narodna pjesma, Vuk) 
»poginuti« = skojisati (Ljubisa) »uginuti 
(o kravi)«. Zbog tog znacenja i prefiksa s-, 
kojeg nema u glagolu iz turskog, nije u vezi 
sa kiijisati, -sem »vikati sa munare kao mujezin, 
uciti s munare«. 

Lit.: ARj 15, 261. 364. 

skula 1 f (Lika) = skula (Virje, slov.) »otek- 
lina, cir, krasta, bolest na govedima i kozama« = 
skula (Dubasnica) »bolest vola, ovce na papku, 
te sepaju«. Deminutivi na -ica skulica »mala 
brazgotina« (slov. skulica, skulec). Pridjev na 
-av skulav »krastav«, odatle inhoativ na -eti 
skulavem (Belostenec) »dobivam cirove ili 
oteklinu«, faktitiv na -id skuliti, -im »ogrepsti, 
ranitk. Upor. ces. skulina »fente, fissure«. 
Sa sk > sk (upor. skvare < skvare) ide ovamo 
skulja i (Lika, ZK, Vodice) = Skuja (Buzet, 
Sovinjsko polje) »luknja, rupa, sorta«. Pridjev 
na -ast skuljast (Vodice) »rupicav«. Denominal 
na -all preskuljati (Vodice) »probusiti«. Upor. 
slov. skulj m i skulja f »isto«. Prema Peters- 
sonu u prasrodstvu sa srvnjem. schiel < ie. 
*sgeulo- »Splitter, abgesprungenes oder abgeris- 
senes Stuck«. Ako je to uporedenje ispravno, 
u je nastao iz ie. dvoglasa ou u prijevoju *sqoulo-, 
od ie. korijena *sqeu- »schneiden, stobern itd.«. 

Lit.: ARj 15, 364-366. 17, 691. PleterSnik 
2, 501. 638. Ribaric, SDZb 9, 197. Miklosic 
304. Holub-Kopecny 335. Iljinski, RFV 76 
(cf. IJb 8, 207). Petersson, Zwei sprachliche 
Aufsdtze 1917. (cf. IJb 8, 206). WP 2, 552. 

skula 2 f (15. v., Dubrovnik, Vuk, Racisce, 
Sibenik, Rab, Cres, Bozava, Marulic, Bara- 
kovic, Kasic, slavonski pisci, Reljkovic, objekt 
uz uciti}, odatle na -anus > -an skulan 
(Marulic) »ucitelj«, na -ar < -arius skiilar 
(Vuk, Dubrovnik, Rab, Cres, Margetic) »dak, 
dak student« prema f skiilarica »ucenica 



(ibidem)«, pridjev na -bn > -an skulan C*lne 
regule). Odatle denominali na -ati skulardt 
(Bozava) »insegnare, battere«, na -id skulariti 
se, -im »skolovati se«. Part. perf. pas. skulan 
(Potomje) »skolovan«. Dalmato-romanski lek- 
sicki ostatak od lat. schola < gr. o%o\r\, tal. 
scuola, mlet. scolaro. Pod uplivom ucenog ili 
talijanskog jezika ocuvan o u skola (narodna 
pjesma, Prcanj, Perast, Ozrinici), odatle sko- 
lar — skolar (Perast) »ucenik, dak«, sko- 
larstvo, skolati, -am (narodna pjesma), part. 
skolan (~ covjek), toponim Po(d) skolu (Muo, 
ribarska posta) = (sa sk > sK) skula (Cres, 
Reljkovic) = Skola (Vuk, danas opcenit u 
knjizevnom i saobracajnom jeziku) = skola 
(ZK), na -nik skolnik (1550, Hrvatska) »ucitelj«, 
skolar »dak«. Deminutiv skalica. Denominali 
skolati, -am = skolati (ZK), uskolati, uskolam 
(objekt volove, Piva-Drobnjak) »nauciti nekoga 
necemu«, skolovati. Pridjev skolski. Sa sk > 
ckckola (Vuk, Crmnica, Ozrinici, Pec, Gojbulja, 
Kosmet), odatle ekolar. Upor. slov. skola = 
sola, solar, gen. -rja. Glede sk > s upor. 
skopa, sopa zacijelo pod njem. uplivom kao i 
luz.-srp. sul'a. Rum. scoald, madz. iskola, bug. 
skola, polj. szkolq. Arb. skolf = cine, scolie < 
gr. oxo^ieTov prema shkole (Gege). 

Lit.: ARj 2, 417. 15, 265. 364-66. 17, 
667-69. 690. Pletersnik 2, 640. 632. NJ 2, 
269-270. Vukovic, SDZb 10, 406. Miletic, 
SDZb 9, 363. Elezovic 2, 453. Budmani, 
Rad 65, 165. Kusar, Rad 118, 14. Resetar, 
Stok. 289. 297. REW* 7703. 7704. GM 387. 
Miklosic 340. Bruckner 549. Vasmer 3, 407. 
Mladenov 694. 

skulab m (Stuli, Sulek, Sinj, Visovac, 
Zadar) »ljekovita biljka eryngium campestre, 
scolymus hispanicus, sinonim sikavac« = 
skolah (Dubrovnik, 18. st.) »isto« = skulob 
(Brae). Od scolymus »Art Artischocke«. Zamjena 
docetka -ymus > -ab nije jasna. 

Lit.: ARj 15, 365. REW 1 7732. Schuchardt, 
ZRPh 39, 721-722. Sulek 355. 357. 

skiilar, gen. -ara m (Hercegovina, Trebinje, 
Sinj) »torbica za pribor sto sluzi za potkivanje 
konja«. 

Lit.: ARj 15, 365-66. 

skuluf m (Vuk) = sdlufi m pi. (Bosna) = 
salupe ak. pi. (ZK) = zulovi »Backenbart«. 
Pridjev na -at salupdt (ZK). Balkanski turci- 
zam (tur. zuluf, zulf) iz terminologije kulture 
tijela: bug. skulufi = zulufi. Usp. i pod solufe. 

Lit.: ARj 14, 545. 15, 366. 911. Mladenov. 
587. Skok, ASPh 33, 369. 



skumnenb 



273 



Skupio 



skumenb m (Stulic, iz glagoljskog brevijara; 
stsrp.) »mlado od zivotinje, lavic, vucic«, sa 
v > u od gr. axuuvoc,. Upor. stcslav. skimonb 
sa t' < u. Pise se i sa a. 

Lit.: ARj 15, 366. Miklosic, Lex. 845. 

skunabiti, skundbtm pf. (Vuk) = skonobiti, 
-im »opskrbiti«. Pavlinovic (srednja Dalmacija?) 
ima u torn znacenju varijantu stanatiti. Upor. 
kunatoriti (Vuk) »kuburiti« (v.), odatle skuna- 
toriti (Vuk, Srbija) »pomalo nabavitk. Os- 
novno skonobiti moze da stoji u vezi s Vukovim 
konobati se, koji su mozda od konoba (v.), 
dok je M u skunabiti mozda prema kuna- 
toriti. 

Lit.: ARj 15, 277. 366-67. 

skup, f skupa (Vuk, Kosmet, Lumbarda), 
sveslav. i praslav. pridjev skGph, »1° (prvobitno 
znacenje) tvrd, skrt, dzimrija (opozicija: po- 
dasan, podatljiv), 2° dragocjen, drag (opozi- 
cija: cjen, jeftin)«. Ova dva znacenja razli- 
kuju se akcentom (2° skup; akcenatska vari- 
jacija u sluzbi semantike, upor. muka i muka). 
Poimenicenja: na -be > -ac skiipac, gen. 
-pea »tvrdica, cipija, cicija«. Augmentativ na 
-ina skupcina (Lika). Apstrakti: skupa f = 
na -oca skupoca, na -inja skupinja (upor. dra- 
ginja, ZK) = -ost skiipost = s dvostrukim 
sufiksom -otinja skupotinja (Vuk, Kosmet) = 
-oscina < -ost + -sk + -ina skuposclna (Ber- 
nardin) = na -stvo skupstvo (Voltidi). Na 
-arina skuparina, s pridjevom skuparinski. 
Denominal na -id poskupiti pf. prema impf. 
na -va- poskupljivati, -Ijujem. Slozen pridjev 
skupocjen obrazovan prema dragocjen od sin- 
tagme gen. skupe cijene. Samoglasnik u je nastao 
iz velarnog nazala, c, upor. stcslav. skopt, slov. 
skop, bug. skap, ces. skoupy, polj. skqpy i 
i u rum. posudenice scump = cine, scumpu 
»1° drag, dragocjen (protivno jeftin), 2° tvrd 
(protivno zgtrcit, Moldavija)«, apstrakta sa lat. 
-tate scumpatate »skupoca«, na -eib > -ea- 
la scumpeald »poskupljivan;e« od a scumpi »po- 
skupitk, sa crkvenoslav. sufiksom -enie scum- 
penie »skrtost«, s analogijskim sufiksom (prema 
foamete »glad« < vlat. fames, gen. *fameds) 
scumpete (takoder cine.) »skupoca«. Ie. uspored- 
nice nisu utvrdene. Prema Bruckneru bilo bi 
rasirenje s pomocu formanta.^ korijena *skom-, 
koji se nalazi u skomine (v.), prema Mladenovu 
rasirenje ie. korijena *sek- »rezati« u vezi s 
lit. kumpas »kriv« i gr. xduvco »savijam«. Od- 
nos prema lit. skupumas »stedljiv« i lot. skops 
»lakom« nije jasan. Loewenthal pretpostavlja 



prasrodstvo s lit kuopa »Pfandgeld« i lot. 
kampju, k'epju »greife«. 

Lit.: ARj 10, 926-27. 15, 367-380. Kusar, 
NVj 3, 338. Elezovic 2, 237. 238. NJ 3, 
88-9. Lalevic, NJ 3, 56-57. Miklosic 301. 
Holub-Kopecny 334. Bruckner 493. KZ 42, 
364. 51, 230. Mladenov 588. Loewenthal, 
WuS 11, 63. si. (cf. IJb 14, 333). Lane, AJPh 
54, 64-65. (cf. IJb 19, 252). Pascu 2, 206- 
207., br. 391. 

skupanj, gen. -pnja m (Brae) »drzak kome 
je na vrhu privezan komad jagnjece koze (sluzi 
za podmazivanje broda katranom i paklinom)«. 
Sap > b (kao u kobertuo, v.) skubanj, gen. -bnja 
(Sipan, Parcic; primjer: datipaklinu barci pomo- 
cu skubnja) »pennello da impeciare le navi, kirla 
(v.)« [usp. i skubanj]. Dalmato-romanski lek- 
sicki ostatak od lat. scopula, deminutiv na 
-ula od scopa. Glede pi > pnj upor. Kopranj 
kod Zadra < caprulae. Upor. spanj. escobon 
s augmentativnim sufiksom -one. Noviji vene- 
cijanizam je skovacera f (Molat, Buzet, Sovinj- 
sko polje, Boka) = skovaciera (Dubrovnik, 
Cavtat, Cilipi) »lopatica- za smece, dubrovnik, 
miscafl (Zagreb)«. Od mlet.-furl. scovazzera 
f, na -aria > -ere od scovazze »spazzatu- 
ra« < vlat. *scopacea, poimenicen pridjev na 
-aceus. 

Lit.: ARj 15, 359. 371. Parcic 919. Skok, 
Term. 147. REW* 11TA. Pirana 985. 

Skupio, gen. -pjela m, pi. Skupjeli kod 
Lapada. Dalmato-romanski leksicki ostatak od 
lat. scopiilus < gr. oxoneXoc,, tal. u Umbriji 
scoppio »skolj«. S umetnutim r mozda prema 
scrupulus (upor. internacionalno skrupule, skrit- 
puo, gen. -ula Dubrovnik, skrupul Kasic), sa sk- 
i skr- > skr- skrpio, gen. -pjela (Perast, dva oto- 
cica, Gospa od Perasta ili od Skrpjela, izgovor u 
Mulu) = Gospa od skrpjela m (narodna pjesma, 
Bogisic). Upor. slov. skrpelj (Bela Krajina) 
»kamenito tlo«. U Dubrovniku skrpio, gen. 
-pjela m (Dubrovnik) »prag od prozora i vrata«, 
sk -pio (Potomje) »bijeli kamen« [usp. i skrpjel]. 
Posvuda je kao porno rski termin prevladao stariji 
venecijanizam (danas scogio > scoglio > skojo, 
upor. istro-rom. u Rovinju skujo i ngr. oxoyioc,, 
arb. skoj »Felsen«) skolj (Marulic, Glavinic) = 
sa sk > sk skolj m (Perast, Dubrovnik) = 
Skolj, gen. skolja (Rab) = Skoj (Korcula, Lum- 
barda), deminutiv na -it skoljic, na -ic skojtc 
(Komiza, Vis), Vitezovic na -ar < lat. -arius 
skoljar m »otocanin« = skojdr, gen. -ara (Brae) 
»Hvaranin«. Potvrda u znacenju »otocic«, samo 
u Crmnici sitdlj »rupa u kamenu«, skulj »caska 



18 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



Skupio 



274 



skusa 



iznutra«. Slov. Skolj m »pecina, oveci kamen koji 
strsi« < furl. scoj. 

Lit.: ARj 15, 266. 350. 353. 17, 669-70. 
689-91. Skok, Slav. 240. NVj 30, 139. 
Romania 57, 465-476. 610. Pletersnik 2, 
632. 637. Sturm, CSJK 6, 79. REW* 7738. 
Miletic, SDZb 9, 264. Budmani, Rod 65, 
166. Kusar, NVj 3, 332. Hraste, SDZb 10, 
37 Beticev zbornik 154. MiklosiS 340. GW 
387. Vasmer, Gb 134-135. 

skupsti, -bem impf. (Vuk) (is-, na-, o-,po-, 
pro--) = s&tkis, skubem (Kosmet) = skiiut 
(Zoranie, Barakovic, Istra, upor. stces. skusti) = 
(deprefiksacijom, jer je s- jezicna svijest krivo 
shvatila kao prefiks koji ne pristaje imper- 
fektivu; upor. kopiti ZK < skopiti > skopiti) 
kupsti, -bem (Stulic, 18. v.) prema na -iti 
skubiti (jedna potvrda), na -ali impf, skubati, 
-dm (Poljicki statut is-, Naljeskovic, upor. 
ces. skubati), i pf. na -no- skubnuti, -em (Vuk), 
baltoslav., sveslav. i praslav. *skub-ti »veliere, 
cupati«. Apstraktum na -anja skubanja f »tuc- 
njava«. Na -avac skobavac, gen. -avca (Ban- 
dulavic, o < u nejasno) = skubavac. U baltickoj 
grupi skilbti »geniigend eilig sein«, istocno-lit. 
skubyti »zuriti se«, lot. skubinat »zur Eile eintrei- 
ben« stoje blize ie. znacenju, koje je u got. 
af-skiuban — nvnjem. weg-schieben, nvnjem. 
schupfen, stvnjem. scuf(a)la, nvnjem. Schaufel. 
U slavinama je ie. opce znacenje bilo specija- 
lizirano na cupanje kose, perja. Samoglasnik 
u je nastao od dvoglasa ou u ie. korijenu *sqeubh-, 
u prijevoju *sqoubh-. Infinitivni docetak -slz 
mjesto -ti nastao je po analogiji primarnih 
glagola koji se u osnovi svrsavaju na -/ ili -d 
(jesti, mesti, cvasti). 

Lit.: ARj 3, 907. 7, 617. 9, 209-10. 10, 
927. 12, 411. 15, 351. 359. 379-80. Elezovicl, 
343. 2, 38. 96. Miklosic 304. Holub-Kopecnji 
371. Bruckner 498. Mladenov 589. Trautmann 
263. WP 2, 556. Vaillant, RES 22, 10. Iljinski, 
RFV 76 (cf. Ub 8, 207). Uhlenbeck, IF 17, 
98. Boisacq* 526. 

skur (Perast, Dubrovnik) = (sk > sK) 
skur (Istra, Potomje, Brusje, Hvar, ZK, slov., 
Jacke, Kurelac, Vodice, juzna Italija, ovamo 
doneseno sa sjeverne Cetine), prilog skuro, s 
prefiksom pre- preskur (Istra) »taman«. Amplifi- 
kacija: skuro i tamno (Fancev, Rad 214, 75). Poi- 
menicen u skur m (Budva, Poljica, Bozava) »rm- 
posta della finestra, grilje u Dubrovniku, koje se 
dizu i spustaju«. Poimenicen fskura (Dubrovnik, 
Zore), pi. skure »drveni pritvor iznutra na 
prozorima, u Boki izvanka« = skura (Lastva, 
Muo) »zatvor na prozorima bez kapaka, zaluzije 



od drva«, takoder slov. Denominal na -eti 
(inhoativ) poskuriti (Marulic) = poskurjeti (An- 
tun Dalmatin), skuriti se (Vodice, Istra) »tam- 
njeti«. Apstraktum na -ina skurina CProroci) = 
Skurina f (ZK, Lika, nas sufiks prema tmina) = 
skurina (Hvar) »T tmina, kmica (ZK), 2° 
toponim (1490, 1495, Sv. Juraj na Skurini, 
Lika, na Rijeci Val Scurignajt. Na lat. -itas 
> tal. -ta(de) skuritad, gen. -i f (Rab) »mrak* 
< tal. oscuritd. Na -nik < -bn + -ikb skurnici 
m pi. (istro-cakavski) »tabulae fenestrales«. 
Sa Sk > Sc poscurnica (istro-cakavski) »jenta- 
culum operariorum«, slov. sciira (Banjscica) »us- 
ka ulica izmedu dviju kuca«, scurka (Erjavec) 
»crna ovca«. Od lat. obscurus > tal. oscuro. 
Gubitak pocetnog o-, koji je nastao u sandhi, 
dogodio se vec u tal.-trsc. scuro, istro-rom. 
skur u pridjevu kao i u poimenicenju scuro 
»imposta, persiana«. 

Lit.: ARj 10, 928. 929. 11, 79. 84. 741. 
15, 382. 17, 691-92. Budmani Rod 65, 166. 
Kusar, Rad 118, 24. Surmin 385. 419. Hraste, 
JF 6, 186. Ribaric, SDZb 9, 48. 197. he 128. 
Strekelj, DAW 50, 62. REW* 6020. Matze- 
nauer, LF 13, 182. 

Skurda. f (Muo), hidronim kod Kotora uz 
lokblitet Na Benovo. Druga Skurda, izbacuje 
vodu od Crvene stijene, kad je velika kisa. 
Danas se ovaj toponim zove i Skurdq. Historij- 
ske potvrde: Schurda (1473), Scurda (1483). 
[Za etimologiju usp. pod Skradin]. 

Lit.: Mayer, NVj 40, 27. ss. Mayer 1, 
311. Skok, ZRPh 54, 203. 

skurija f (ieii skuriju i reii felije cista 
hljeba; polagaj na skuriju i polivaj octom, stsrp. 
Ijekarusa 14. —15. v.) »1° rda i svaki talog, 
2° toponim (Kosmet)«, skortja pored izgorlja 
(i- tur. proteza ili unakrstenje sa izgorjeti), 
stcslav. skorija i skurija, bug. egorija, sgurija 
(Gerov) pored sgur. Arb. skuri, rum. zgurie. 
Od gr. oxcopfa, ngr. oxoupid »Rost«. Preko 
lat. scoria > rum. zgura < arb. zgyre kao 
kovacki termin dosla je zgura (Rajkov Potok, 
Stepanovac, Srbija) = zgura (Kratovo) »Schla- 
cke«. Upor. prezime Zgurie. Balkanska rijec. 

Lit.: ARj 15, 382. SEZb 5, 476. Elezovic 
1, 222. 2, 235. Deric, PPP 7, 23. si. (cf. Ub 
13, 161). Miklosie 852. GM 387. IP 37, 116. 
REW* 7739. Vasmer, GL 134. 135. Jokl, 
IF 37, 112. Ub 11, 228. 

skusa f (1520, Dubrovnik, Ranima, Naljes- 
kovic) »izgovor, opravdanje«, postverbal od 
skusati, -am pf. (1496, kod istih pisaca) »ispri- 
cati« prema impf, skusavati, -am (s toskanskim 



skusa 



275 



skvartatl 



izgovorom s > s) = (s izgovorom r > 2) 
skuza (Perast, Dubrovnik, Rab, Bozava; po- 
slovica: svaka skuza ima muza, < tal. muso 
»gubica«), skuzati (se), -am (Vuk, Crna Gora) = 
skuzat (Bozava) = (sa z samo jedna potvrda) 
skuzati (Komulovic). Od tal. postverbala scusa, 
od scusare < lat. excusare. 

Lit.: ARj 15, 382-83. 386. Budmani, 
Rod 65, 166. Kusar, Rad 118, 24. Simcik, 
ZbNZ 27, 255-6. 

skut, gen. skuta m (Vuk), stcslav., bug. 
i praslav., »1° ora, orub, 2° limbus, krilo (jedro, 
cador imaju skute, Barakovic, Vila 250), leto, 
3° kosuljac, plast, pregaca, 4° suknja«, skuta f 
(ZU) »Kittel, suknja od bijelog platna«, ak. 
pi. skute (jedna potvrda) »1° kite, rese, rojte, 
2° potkosuljak«, skuti m pi. (Leskovac i jedna 
potvrda iz Daniciceva Rj.) »1° suknja, 2° 
(skuti, Srijem, Backa, Otok u Slavoniji) 
donji kraj kosulje, osobito zenske«. Pridjevi 
na -bn > -an skutan (Stulic), na -ast skutasi 
(Bella, Stulic) nisu prodrli u saobracajni i knji- 
zevni jezik. Deminutivi: na -asce < -hebee 
skutasce, na -ic skutici m pi. (Zore, Dubrovnik, 
Cilipi) »donja suknja«, na -be > -ac skutac, 
gen. skuca (Vuk, narodna pjesma), na -bk > -dk 
skutok, gen. skutka (Barakovic). Augmentativ 
na -ina skutina f. Na -anja skutanja (Srbija, 
Milicevic) »pregaca«. Na -ara skutara f (Sla- 
vonija) »1° zenska haljina, 2° dugacka kosulja«. 
Slozenica skutonosa (neologizam, prevedenica 
od njem. Schlepptrager). Glagol skutati < 
stcslav. sikctati »verbergen«, kutatb nije de- 
nominal odatle. Samoglasnik u nastao je od 
germanskog dvoglasa u balkansko-got. skauts u 
5 —6 v. (ista rijec koja i sos u hrvatskim grado- 
vima). Mladenov uzimlje prasrodstvo s torn 
rijeci, pretpostavljajuci u germ. ie. *skoud-, 
u juzno-slav. *skout-. Opcenitije je misljenje 
da je juznoslavenska posudenica iz gotskoga. 
Bruckner drzi naprotiv da nije iz gotskoga, nego 
je u prasrodstvu s lit. skiautas »Schale, Hiilse, 
Gewolbe, Schlosse (upor. njem. Hutte) = 
polj. chusta »Tuch«, koje ide po njegovu mislje- 
nju uz lit. skutu, skusti »schaben, scheren«. 
Iz juznoslav. posudise Arbanasi augmentativ 
skutine »Wickelzeug fur Kinder«, Rumunji de- 
minutiv scutec »pelene«, Novogrci oxouxi 
»habit, vetement«. 

Lit.: ARj 15, 383-86. Skok, ASPh 33, 
369. NJ 3, 31. Miklosic 304. Bruckner, KZ 
51, 238. Mladenov 387. Kiparsky 221. Sten- 
der-Petersen (cf. Janko, Sldvia 9, 351). Iljinski, 
RFV 76 (cf. Ub 8, 207). Hirt, PBB 23, 340. 
GM 387. Tiktin 1399. WP 1, 450. 2, 550. 



skuta f (Bukovica, Rab, Cres, Vrbnik, Istra, 
Rijeka, Krasic, ZK) = slov. skuta »1° ricotta, 
provara (Boka), 2° sirutka kuhana sa kukuruz- 
nim brasnom (Krasic), 3° Topfen, Quark, 
Steichkase (Rezija, Notranjsko, Gorisko, Toi- 
min), 4° geronnene Biestmilch (Savinja, Go- 
rensko, Dolensko), 5° Art Brei, 6° butyrum 
(Istra)«. Od tal. scotta < lat. ex-cocta (poimeni- 
cen part. perf. od coquere > stvnjem. scotto, 
austr.-njem. Schotten). Ovamo ide mozda kao 
imperativna slozenica skotarica f (Milna, samo 
u starim kucama) »gvozde koje se ugrije da se 
prave lokni« < excocta > tal. scotta, od scottare 
+ riccio < ericius. 

Lit.: ARj 15, 385. Kusar, Rad 118, 16. 
Pletersnik 2, 502. REW 2977. 2897. DEI 
3422. 3423. 

skutrazan, f -zna, pridjev (Bella, Voltidi) 
»nizak, prezren, odbacen«. Poimenicenje na. 
-ik skutraznik m prema f na -lea skutraznica. 
Apstraktum na -ost skutraznost. 

Lit.: ARj 15, 386. 

skutura, imperativ u satrovackom jeziku 
(argot) kalajdzija u Prizrenu »ukradi«. Od rum. 
imperativa scutura od a scutura < lat. ex- 
-cutulare, deminutiv na -ul-are od excutere (v.). 

Lit.: Trojanovic, JF 5, 225. REW* 3000. 

skuzaica f (Vuk) = pdbravica (Crna Gora, 
Vuk, ova rijec se ne nalazi u ARj 10, 146, nego 
u BI 2, 55) »nekoliko brava sto je manje od 
50«. Oba su pastirska termina tamna. Prvi sadrzi 
sufiks -aica, koji je mletacki (upor. rebatajic, 
mlakajica, v.) < lat. -atida, na nejasnoj osnovi. 
U drugoj je jasna osnova brav (v.), ali nije 
jasna tvorba. 

Lit.: ARj 15, 386. 

skvadrati, -am pf. = skvadrati, -am (Mljet, 
objekt kus, skvadrana banda) »tesati«, impf, 
na -va- skvadrdvat, skvddrdvam (Dubrovnik) 
»gledati nekoga sa svih strana, mjeriti«. Od 
tal. squadrare < lat. exquadrare. Na -ellus 
skvadre (Bozava) »pifferello«. 

Lit.: ARj 17, 692. Crania, ID 6. Macan, 
ZbNZ 29, 210. REW 3 3060. 

skvartati, -am pf. (Dubrovnik, Hektorovic) 
»ubiti, rascetveritk. Od tal. squartare < vlat. 
exquartare (prefiks ex- > tal. s- i denominai 
od rednog broja quartus). Taj se prefiks pojaca- 
va ili razjasnjava nasim raz-: raskvartati, -am 
(Dubrovnik) = raskvartati (Perast). Da se 
stvori imperfektiv, odbacuju se oba prefiksai 



skvartati 



276 



kvartati (Dubrovnik). U Bosni kvartali, -am 
(Banja Luka) znaci »mijesati se u sto«. Upor. 
slov. skvartati = skvertati »vierteilen«, post- 
verbal skvart m »temperament (Notranjsko), 
Schlag, Sorte«. Ovamo ide i skart m (Zagreb). 

Lit.: ARj 5, 850. 13, 151. 390. 15, 387. 
Budmani, Rad 65, 167. REW* 3061. 

skvazina f (Popovic, Martie) »pora, rupa«. 
Lit: ARj 15, 388. 

skvila f (Bella) »luk pasji«. Od lat. > tal. 
squilla »Meerzwiebel«. 

Lit.: ARj 15, 389. REW 3 8204. a. DEL 
3610. 

skvipa f (Mrka Poljana, Srbija) »gvozde u 
obliku cunka kojim je drzalo od mlata stegnuto«. 

Lit.: ARj 15, 389. 

skvorac, gen. -rea m (Dubrovnik, Kostajni- 
ca, Bjelovar) »cvorak« = (sa vo > o kao u 
skozf) skorac (Nis, Srbija) = (sa skv > skv 
kao u skvare ZK < skvare) skvorac (Hrvatska) 
= (sa s > c) ckvdrac (Mikalja) = na -tk > 
-dk (s ispadanjem srednjeg suglasnika u grupi 
od tri suglasnika) cvorak (Vuk) = (u nizem 
prijevoju) cvrljak (Marulic) = cvrljak, gen. 
-Ijka (Vuk, Lie) = cvorac (Mikalja), sveslav. 
i praslav., »sturnus vulgaris« ; cvrljak se prenosi 
i na ribu »labras festivus«. Upor. jos na -ik 
cvrljik (Split), bez -bk ckvrlj (Vuk, Crna Go- 
ra) = cvrlj = prlj i skrlj »sturnus vulgaris«. 
U istu vrstu denominacije ide i skovranj m = na 
-be skovranac (okolica Leskovca, Srbija) pored 
skovranjac, gen. -njca. Denominacija se nalazi 
i u bug. skvorec i polj. skvorzec. Varijanta skvar 
m (Split, Trogir, Skradin) = skvor (Sestine) 
stoji najblize glasu te ptice: stodr, squdr. Upor. 
skvrkac (Ugrini, Vinodol). Iz toga se vidi da 
sve gore navedene varijante pocivaju na opo- 
nasanju jezicnim fonemima glasa te ptice. Ta 
se onomatopeja oformljuje deminutivnim su- 
fiksima -&c > -de, -bk > -dk, vec od praslav. 
doba. U vezi je i arb. zborak. 

Lit.: ARj 1, 121. 816. 2, 53. 15, 389. 17, 
692-93. Hirtz, Aves 51. 71. 72. 438. 483. Mi- 
klosic 305. Bruckner 499. Mladenov 583. Osten- 
-Sacken, IF 28, 151. GM 482. 

skvrn, gen. -i f (stcslav., ukr.; danas ne 
postoji u knjizevnom i saobracajnom jeziku) = 
skvrna f (14. v.) »1° necistoca, 2° grijeh, 3° 
(prema Zori narodna rijec za) mana« = (s 



gubitkom suglasnika v u troclanoj grupi) skr- 
na — (vokalizacija v > u, prijenos vokalskog 
izgovora od r sonans na v < *skvrna) skruna 
(hrv.-kajk. i slov.) = (sa 1 > c, upor. cijec) 
ckvrn f = ckvfna f. Nalazi se u stcslav., sloven- 
skom, ceskom, poljskom i ruskom jeziku, u 
bugarskom bez v skdrna, odatle u rum. scirna. 
Praslav. Pridjevi na -bn: stcslav. He ehnbm > 
skvrn (upor. stran) = skvrnan (Georgiceo) 
»okaljan, ruzan, grijesan«, neskumi obraz (Mar- 
tic, Vrcevic, narodna pripovijetka), poimeni- 
cen na -ik skvrnik (15. v.) »grijesnik«, odatle 
apstraktum na -ost skvrnost (takoder stcslav. 
i rus.) = cvrndst (Mikalja); na -av skrnav 
(jedna potvrda, Martie) > rum. scirnav »dre- 
ckig, necist«, s apstraktumom skrnavost (Po- 
povic), prosiren na -bn > -an skrndvan, f 
skfndvna: na -oban skrunoban (takoder slov.). 
Apstraktum na -ta: skvrnja f »oskvrnuce«. De- 
nominali na -iti skvrniti, skvrnim (is-, o-) (ta- 
koder stcslav. i rus.) = (sa nju inf. iz prezenta) 
cvmjiti, cvrnjim (o-) »mrsiti«, iterativ na -vaskr- 
njivati, -am (o-) = oevrnjivati, -njujem »kaljati«, 
(ni zamijenjeno sa nu) skvrnuti, -em (jedna po- 
tvrda), odatle na -telj skvrnitelj (o-) = skruniti(-o) 
(takoder slov.) ; skvrnaviti, -im—skrnaviti, skrna- 
vtm-skvrnjaviti (Pavic), rum. a scirnavi »bedre- 
cken«. Gundulic ima skrnjigati mjesto -vati, sto 
je nejasno. Stoji u vezi sa stcslav. prijevojnim 
oblikom skvara »sordes«, upor. ces. skvdr(a), 
polj. skwar(a), skwarna. U prasrodstvu je s 
gr. oxcop, oxaTdc,, stisl. skarn (Pedersen) i 
sa cvreti, cvariti (v.). Znaci »ono sto je izgorjelo 
u zelucu« > »necist, govno, excrementum«, 
preneseno na psiholosko polje (metafora) »grijeh, 
mahna«. 

Lit.: ARj 1, 816. 876. 3, 913. 8, 508. 9, 
210-14. 15, 338. 353. 390-91. Strekelj, 
ASPh 27, 42. Miklosic 303. Holub-Kopecny 
335. 371. Bruckner 498. KZ 51, 237. Mladenov 
583. 587. WP 2, 588. Tiktin 1384. 1385. 
Hujer, LF 48, 112. (cf. LJb 9, 196. Belie, 
JF 2, 342). Pedersen, KZ 32, 246. Trubecki, 
Sb. Zlatarski 1925, 481-483. (cf. JF 7, 
266). Sobolevski, RFV64, 92-95 (cf. i^S7 4, 
269). Boisac<f 883. 

-si, sufiks, upravo -sh (apstraktum deklina- 
cije i), -slo, -sia (imena oruda), neproduktivni 
sveslav. sufiksi ie. podrijetla, koji sluze za izvo- 
denje od primarnih glagola. Danas se vise ne 
osjecaju kao takvi, jer su se srasli s osnovom u 
jedan korijen, koji jezicnoj svijesti ne dopusta 
nikakvo dalje rastavljanje u korijen i nastavak: 
misao, gen. misli (v.), cislo (v.), veslo (v.), 
jasle, gusle. Kadikad je mogao nastati i od 
-tlo, jer se maslo (v.) moze tumaciti i od *ma3- 



-sl 



277 



sladak 



-tlo, povrijeslo od po- ebeo. Maretic ih jos mece 
kao hrv.-srp. sufikse, sto se moze ospora- 
vati. 

Lit.: Maretic 306, § 355 f, g. Vandrdk \, 
§ 533. 568. § 658. 644. Bruckner, KZ 46, 
208-209. Holub-Kopecny 472. 

slab, f slaba (Vuk), sveslav.- i -praslav. pri- 
djev »schwach« (protivno jak). Poimenicen u 
slaba f »srdobolja«. Deminutivi: na -ahan 
slabahan, f -hna (Baksic, Zuzeri, Radnic), na 
-asbnz slabasan (Pavlinovic), na -acbk slabacak, 
f -cka (Vuk, Kosmet), na -unjav slabunjav. 
Poimenicenja: apstrakti na -ina slabina (Vuk) = 
slabina (Vodice) »nesvijest« = slabina (Kosmet) 
»die Weichen«, na -ost slabost f (Vuk, Vodice) 
»1° Schwachheit«, 2° zloca« = sldbos, gen. 
-sti (Piva — Drobnjak) »bolest«, na -ostina < 
-ost + -bsk + -ina slobostina (Radnic) »nedo- 
statak«, na -ota slabota (Matovic), na -otinja 
slabofinja (Kosmet, Srbija, Milicevic) = na 
-ic sldbli, gen. -ica, na -icbk > -leak slabicak, 
gen. -ika, na -usbk slabusak, gen. -ska m prema 
f slabuska (Orahovica), na -onja slabonja (Kos- 
met) »slab, mrsav covjek«, na -ica slabica = 
na' -is slabis »slaba kosnica«. Kol. na -ez slabez 
f (takoder slov.). Denominali (inhoativi) sve- 
slav. i praslav. na -eti slabjeti, -im (Divkovic, 
Belostenec, stcslav., bug., rus.) = slabiti, -im 
(Vuk) (is-, o-), iterativ na -va- -slabljavati, 
-slabljivati, samo s prefiksima o-, ras- (Lika). 
Slozenice od sintagmi: pridjev slabouman (ta- 
koder slov., bug., rus.), s apstraktumom na -je 
slaboumlje, na -ost slaboumnost , slaboruk (Stulic), 
sldbdnog, poimenicen na -be slabonofac m prema 
f slabonoska (Stulic), slabomocan, slabodiisan 
(Kosmet). Rumunji posudise slab »1° schwach, 
2° mrsav (upor. to znacenje u Kosmetu)«, 
deminutiv sldbdt, apstrakti na gr. sufiks slabie 
f = na lat. slabiciune i slabdturd, denominal a 
slabi. Pridjev slab je praslav.-germanski leksem. 
Poklapa se s nvnjem. schlapf. Ne moze se kazati 
da je baltoslav. leksem, jer su lit. slabnas, 
sldbti, lot. slabs »isto« posudenice iz poljskog 
jezika. Upor. ipak lot. pa-slepenes »slabine«. 
Samoglasnik a je nastao iz ie. o u pridjevskom 
i glagolskom korijenu *(s)lob-, *(s)lob-, koji se 
pojavljuje u prijevoju *leb-, *leb-, *lab-, *hb- > 
lat. labor, labi, lapsus (odatle izrecica lapsus lin - 
guae}, labilan, labes (odatle internacionalno lavi- 
na), labor, gen. -oris (odatle laborirati »bolovati«). 

Lit.: ALU 3, 913. 9, 215. 13, 152-53. 15, 
393-99. Ribaric, SDZb 9, 191. Vukovic, SDZb 
10, 403. Elezovic 2, 238. Miklosic 306. Holub- 
-Kopecny 335. Bruckner 499. Mladenov 588. 
Frautmann 270. WP 2, 431. Mermger, LF 



18, 323. Strachan, LF 2, 369. Brugmann, 
LF 6, 96. Bartholomae, LF 3, 164. Reichelt, 
KZ 39, 25. Scheftelowitz, KZ 53, 257. Uhlen- 
beck, PBB 22, 536. Boisacf 595. 

slabekovati, -ujem impf. (Belostenec, Volti- 
di) »sricati« = slabekovati »isto, postabirati 
(ZKU)«. Nas denominal od lat. pridjeva na 
-icus syllabicus od sylldba > tal. sillaba < gr. 
ouAAapfj »slog«. 

Lit.: ARj 15, 395. 17, 693. Prati 906. 

sladak, f slatka (Vuk), pored analogije 
(prema femininumu) sldtak za maskulinum 
(Kosmet), baltoslav., sveslav. i praslav. pri- 
djev *sold-tkb, »1° suss, yXuxuc,, suavis (pro- 
tivno zuk, grk, gorak), 2° toponomasticki pri- 
djev (do, potok, brdo)«. U komparativu gubi se 
sufiks -bk sladi = sldji (cak. i hrv.-kajk.). 
Prosiren na -ast slatkast (jedna potvrda, 19. 
v.). Poimenicen u odredenom f Slaikaja (Srbi- 
ja, Kragujevac, naziv livade), u sr. r. slatko, 
gen. -oga (Prcanj, istocni krajevi), prevedenica 
od gr. ykvuo. Poimenicenja s pomocu sufiksa 
na -aca slatkaca f » vrsta jabuke« , na -ica sldtkica 
»tresnja«, na -is slatkis, gen. -{Sa (19. v., Vuk) 
»T vrsta jabuke, 2° grozda, 3° (19. v.) kolaci, 
bombom«, na -arija (Makarska, narodna pjes- 
ma, Ljubisa). Apstrakti na -ost slatkast f (14 — 
18. v.) = na -oca slatkoca (18. v.). Na -ovina 
slatkovina (Vuk, Kosmet) »biljka poponac, 
convolvulus arvensis, sepium, hedysarum, neke 
trave (Pounje)«. V. slackovina (pod slak). 
Vrlo cesto se upotrebljava u sintagmama, ne 
sarao u toponomastici, nego i u botanici 
(drvce, janus, granica, korica, paprat, trava, 
stelica) i u odatle nastalim slozenicama: slatkd- 
grm m (Vuk, Crna Gora) »jer su mu grane slat- 
ke«, slatkoglas, slatkoglasje, slatkoglasan (preve- 
denice za harmonija, poezija, melodija), slatko- 
govor, slatkogovorenje, slatkogovornik m prema 
f -govornica (prevedenica za retorika'), slatkb- 
jeda m, f (Stulic), pridjev slatkokus = slatkb- 
kusan (Prcanj), slatkopevan (Obradovic) »me- 
lodican«, slatkorjeciv (19. v.) pored slatkorek, 
slatkosmijeh (Makarska) »koji se slatko smije«, 
sladbkovestanb (1413, Mon. serb. 278., drugi dio 
vestb »vec, stvar«) »suavis«, slatkozuhak (Belo- 
stenec), slatkobuzan, pridjev prema slatkobu- 
zac, gen. -sea m prema f slatkobuska (Belo- 
stenec) »parasita«. Narocito treba istaci izvede- 
nice sa sufiksima koji sadrze palatalne vokale 
zbog k > c\ reduciranja dc > c: apstraktum na 
-ina slacina f (Stulic, Mencetic) »slatkoca«; th- 
-ica slacica f (Vuk, Dubrovnik) »1° gorusica, 
mustarda, senf, 2° slatko dalmatinsko vino 



sladak 



278 



slama 



(Lika), 3° vrsta jabuka, 4° vrsta povrca (Prcanj), 
5° mendula (Marulid), 6° poslastica«; na -ika 
slacika. »vrsta jabuke« = slanca pored slocica 
(Drsnik, Kosmet), pridjev na -bn > -an slacan 
(Luka Bracanin), poimenicen na -ik slacnik 
m » vrsta kolaca«, na -jast slacast (Popovic). 
Denominai na -Hi -slaciti -sldcim, s prefiksima 
o-, ras-, na -jati slacati, -am. Brojno je i danas 
zivo izvodenje od slad- bez sufiksa -lk:slad 
m »Malz«, zastupljen u slovenskom, bugarskom, 
ceskom jeziku, praslav. kulturni termin koji 
posudise Madzari szalad (16. v.) »isto« i Ru- 
munji slad i odatie sladnifa. Apstraktum na 
-tb praslav. *slad-tb > slasl, gen. -i f = slas, 
gen. -ft' (Kosmet), s pridjevom na -bn > -an 
slastan, slasna; odatie naslastica (Lastric), po- 
slastica (moderan neologizam) »secerlama (Bos- 
na), bonbon«, odatie na -jar slasticar m, sla- 
sticarna, -nica. Na -ost slddost f. Na -un 
(upor. meduri) slddun, gen. -una m »blagun, 
slatka granica = slatkdgrm (Crna Gora), quer- 
cus pedunculata« = slddun (Dubrovnik), s 
pridjevom sladunov, »sladak sipak, malum 
granatum«. Rumunji posudise slddun, dedun, 
slddun (glede s upor. stedun). Neologizam slador 
»secer«, sa sufiksom -or prema madz. czukor. 
Denominai na -iti sladiti, sladim (na-, o-, pre-, 
u-, ra-), iterativ na -va- -sladi'vati (dubrovacki 
pisci, 18. v.) pored -sladivati, -ujem, samo s 
prefiksima. Odatie postverbali : naslad m (Bara- 
kovic) pored naslada, na -bk > -dk nasladak, 
s pridjevom nadodan, poimenicen nasladnost = 
nasladost, na -Ijiv nasladljiv, na -iv nasladiv, 
nasladitelj, na -jaj nadodaj, sve od nasladiti, 
nasladim »delektirati se«, nasladovati, nasla- 
devati I -divali, -dujem. U antroponimiji 
Sladoje, odatie prezimena Sladojevic = (sa 
oje > o) Sladovic. Uporedenje sa lit. saldus, 
lot. salds »isto« pokazuje da je sufiks - bk kasnije 
usao u pozitiv slavina. Slog sia- nastao je po 
zakonu likvidne metateze, kako se vidi iz 
baltickih usporednica i iz poljskog slodky, rus. 
i ukr. sotodkyj, rus. solod »Malz«. Ie. je korijen 
*sald-l*sald-, koji je u njem. Salz ocuvao 
prvobitno znacenje »slan, zacinjen, wohlsch- 
meckend«, u prijevoju njem. Siilze, pored Salz- 
wasser, Salzbriihe (odatie posudenica u hrv. 
gradovima zuljica pored hladetina, zaladija, 
pelte). 

Lit.: ARj 7, 620. 623. Elezovic 2, 239. 
395. Miklosic 313. Holub-Kopecny 335. Bruck- 
ner 499. Mladenov 589. Trautmann 248. Tik- 
tin 1438. Meillet, RES 6, 172-173. GM 10, 
125. Fraenkel, KZ 42, 234. si. Uhlenbeck, 
PBB 30, 311. Vaillant, RES 9, 8. Johansson, 
IP 4, 144-145. 



slak m (Dubrovnik, ZK) »convolvulus arven- 
sis«. Na -ovina slakovina. Na -ika slacika 
(Pounje, Bosna) »vrsta trave«. Na -be slacac, 
gen. -cca (Popovic) »biljka Ackerwinde«. Pri- 
djev na -bn samo u toponomastici Slacno brdo 
(Stonsko primorje), poimenicen nr -ica slacni- 
ca (Ivanic-Klostar) »gusjenica sphinx atropos«. 
Na -bka slaska (Smokvica, Korcula) »vrst 
zutinice«. Odatie je mozda izvedenica slackovina 
»vrsta trave« (Crna Gora, poslovica: gleda ka 
slackovina uzplot}. Pocetnos/- je nastalo zacijelo 
od™- kao u slacilo (Grobnik, Kacje), slacina = 
slak (Daruvar) «= slakotina (Prnjavor, Bosna), 
od svlak, »exuvia serpentis«. To znaci da je 
u grupi od tri suglasnika srednji, kao obicno, 
ispao. To potvrduje slovka f (\Jka) »convolvulus 
arvensis«, na -ovina slavkovina (Bosna, Otok, 
Slavonija) »poponac«, gdje je v metatezom uklo- 
njen iz iste grupe. Odatie potjecu zacijelo s 
promjenom sufiksa slavac, gen. -vca m con- 
volvulus arvensis« i slavak, gen. -vka (Poljica) 
»biljka hieracium pilosella«, takoders/ava (jedna 
potvrda u Petranovicevoj narodnoj pjesmi). 
Neobicno je da se ista biljka zove na Cresu 
dlak (Sulek), odakle je po svoj prilici nastalo 
hrvatsko ime otoka Premude Dlacnik > Dlas- 
nik > Dlasnik, Lasnik. Te denominacije ove 
biljke su ne samo hrvatske nego i slovenske: 
Miklosic ima slov. zlak »Zaunwinde«, hrv. slak 
»Glockenblume, Knoterich«, ces. svlak »Winde«, 
Pletersnik slak. Cakavski oblik mogao je na- 
stati zamjenom grupe zi sa dl. To bi trebalo jos 
istraziti. Suglasnik c u deminutivu mogla je 
jezicna svijest krivo interpretirati kao Ic i 
zamjenom deminutivnog sufiksa -be drugim 
deminutivnim -ica mogla je nastati slatica f 
(Orfelin) »biljka kojom se moze naciniti ra- 
kija«, ako je isto sto slatak = slacac »poponac«; 
odavle i slatike i pi. (Donja Kupcina) »vrsta 
jabuka«. 

Lit.: ARj 2, 469. 472. 15, 399-401. 418- 

19. 437-38. 457. Pletersnik 2, 505. 922. Hirtz, 
Amph. 137. Miklosic 379. Skok, ASPh 33, 
369. Skok, Slav. 90. 

slama f (Vuk), ie., baltoslav., sveslav. i pra- 
slav. *solma, »Stroh«; folklorni termin Kumovska 
ili Kumova slama (Kosmet) »mlijecni put«, 
upor. tur. saman ogrisi »slamna putanja«. 
Pridjev na -bn > -an slaman, odredeno slamm 
(~ sear), poimenicen na -ica slamnica (Boka) = 
(sa mn > vri) slovnica (Krk) = na -jaca slam- 
njaca, na jak slamnjak »sto se mece na sto 
po carsavu«; na -en slamen. Deminutiv na -ica 
danaca (ZK), na -bka slamka, slamcica. Rijec 
je kulturna. Madzari posudise szalma, No- 



slama 



279 



slar 



vogrci u Epiru aak\^,a > Cincari salma, 
Novogrci u Tesaliji a&Xo^ia, s grckim sufiksom 
u Epiru aa^ixaxr|pf| »chaumiere des bergers 
valaques«. Slog sia- nastao je po zakonu likvidne 
metateze, upor. polj. sloma, rus. soloma. U 
baltickim i ostalim ie. jezicima: stpras. salme 
»isto«, lot. salms »slamka«, gr. xdXaitoc, (odatie 
kalem, kalemiti preko turskog) > lat. calamus, 
odatie toponim dalm.-rom. Calumet, preveden 
sa Trstenik (v. trska), lat. culmus, nvnjem. Halm. 
Ie. *kobmo-sl*kohmd, koje ce biti pred-ie. 
podrijetla, kako se vidi iz Trombettijevih uspo- 
rednica. Manje je vjerojatno da je to izvedeni- 
ca od ie. *kel- »dtinner Schaft, Pfeil, steifer 
Halm«. 

Lit: ARj 15, 419-23. Miklosic 314. Holub- 
-Kopecny 336. Bruckner 500. Vasmer, RSI 
6, 182. Mladenov 589. Trautmann 298. WP 1, 
431. 464. Trombetti, Glott. 86., § 111. Wijk, IF 
20, 343. Walde-Hofmann 186. 208. Joki, Stud. 
10. Boisacf 397. Pascu 2, 206., § 388. Skok, 
NVj 29, 333. si. Isti, Slav. 243-44. 

slana f (Vuk), baltoslav., juznoslav. i pra- 
slav. *solna, »srijez, pruina«. Potpuni je homo- 
nim s pridjevom f slana, od slan. Ali ta homo- 
nlmija djelomice nije bila »nepodnosiva«, jer 
se pridjev drukcije mijenja u rodu i dijelom u 
deklinaciji i zahtijeva dopunu. Ipak je zamije- 
njen drugim leksemom srijez i ne postoji u 
sjevernim slavinama. Upor. na Cresu posu- 
denicu bersina »slana« iz dalmato-romanskog. 
Poklapa se oblikom i znacenjem s lit. salna. 
Uporedenje s lit. dozvoljava utvrditi dalje veze 
i prvobitno postanje: lit. salna je prvobitan 
pridjev na -no od istog korijena, od kojeg je 
lit. salti »smrznuti«, saltas »hladan«, saltis 
»svjezina«, lot. saft »mrznuti«, salts »hladan«, 
saldinat. Rijec slana je prema tome prvobitan 
pridjev na -no kao strana (v.) od baltoslav. ko- 
rijena *sal- »mrznuti«, prijevoj od ie. korijena 
*kel- »kalt«. Bruckner izvodi manje uvjerljivo 
baltoslav. rijec od pridjeva *sol- »grau«. 

Lit.: ARj 15, 424. Miklosic 314. Bruckner, 
KZ 45, 46. 51, 238. Mladenov 589. Trautmann 
298. WP I, 429. Skok, ZRPh 54, 469., nro 
1. Pedersen, KZ 40, 179-180. Uhlenbeck, 
IF 17, 99. Vaillant, RES 26, 132. Peterssen, 
Vermischte Beitrdge (cf. lib 4, 214). Machek, 
Sldvia 16, 189. Agrell, Zwei Beitrdge 6. 

slanutak, gen. -tka (Smokvica, Korcula) 
»specie di cece (Parcic), cicer arietinum, naut 
(Nis), leblebija«. Varijante sianie, slanik. Glede 
sufiksa -utak upor. bjelutak. 

Lit.: ARj 15, 426. 429. Trojanovic, NI 
•3, 151. Parcic 923. 



slap 1 m (Srbija) »(geografski termin) pri- 
jevoj = prevoj (Rudnik), prijesad, planinsko 
sedlo«. Unakrstenjem sa prijevoj, preslijez ili 
preslo, presedao, gen. -dla dobila je rijec jos 
prefiks pre- presldp (Srbija, Kopaonik) »1° 
izmedu dva vrha, 2° toponim (selo, Pirot)«. 
Cini se da predstavlja prijevoj tipa rob: rob, 
jer toponim glasi i Prijeslop (dva sela u Herce- 
govim) = Preslopb (14. v., Decanski hrisovulj, 
Vranjska Pcinja, Poljanica i bezbroj- puta u 
NR Makedoniji presloptd). Upor. ukr. vysolopy- 
ty (jazyk) »hervorstrecken« i u prijevoju stcslav. 
vislepati, vbslbpeti »salire«. V. slap*. 

Lit.: ARj 11, 708. 711. 934. 15, 430. 

slap 2 m (Vuk),, baltoslav., juznoslav. i pra- 
slav. *solpb, »1° Wasserfall, cascade, skakavac, 
skokac, Schwall, Woge, 2° hidronim (planina 
Roncislap, Dalmacija, s izopacenim pridjevom 
mjesto roski, od castrum Rog, odatie Rogavo)«. 
Pridjev na -bn > -an samo u poimenicenju na 
-ica Slapnlca (protok, ZK). Slog sia- nastao jepo 
zakonu likvidne metateze, kafco pokazuje litav- 
ska usporednica salpas, salpa »Bucht, Busen«, sa 
specijaliziranim znacenjem. U stcslav. postoji 
u prijevojnim stepenima sbshpeti »exilire« i 
Vbslepati, vbslepljo »dAAoum, cdua«, lat. salire. 
Ie. je korijen *sel- »skakati«, u prijevoju A o/- 
rasiren formantom p. Upor. ribarske termine 
salpa (v.), salmo > som (v.) i slati (v.). 

Lit: ARj 15, 429-31. Miklosic 291. 307. 
Mladenov 589. Trautmann 256. Ljapunov, 
ZbJ 675-680. (cf. RSI 2, 264). Specht, KZ 
68, 124. WP 2, 505. Boisacf 46. Buga, RFV 
67, 232. si. (cf. RSI 6, 271). Pedersen, IF 
5, 69. 

siar, gen. siara, na Mru m (Sibenik, siben- 
ski otoci, Prvic, Vodice) i= (metateza) sral 
»balkon, mala teraca na koju vode stube, ispred 
glavnih vratiju, shod (Kastav), na shodu (Krk) 
= skod (Kastav), peron«. Dalmato-romanski 
leksicki ostatak od solarium, poimenicen pridjev 
sr. r. sol »sunce«. Taj oblik (o > b) potisnuo je ve- 
necijanizam solare: solar (brdo, Krtole, Korcu- 
la) = solar, gen. -ara (Perast, Dubrovnik, Cav- 
tat, Cilipi, Poljica, Mljet) = (sa mlet. oblikom 
sufiksa) soler (Lumbarda) = (o > u) sular, 
gen. -ara (Korcula, Potomje) = sular (Kuciste) 
= (metateza) surol, gen. -dla pored sular, gen. 
-ara (Brusje, Hvar) »terasa, doksat, shod, bal- 
kon pred ulazom u kucu, balatura (v.), kamene 
stepenice uz vanjski zid kuce (Potomje)«. 
Upor. istro-rom. solar pored soler (Bale) »sof- 
fito«. Drugog je podrijetla slov. zelar, gen. 
-rja (istocna Stajerska) prema f zelarica, ee- 



280 



slav 



larka »Inwohner, Hausler, Kaischier«., ze- 
larija f, zelarstvo < austr.-njem. Soller, Sol- 
Iner < lat. pridjev m. r. solarim, od solum 
»tlo«, upor. mlet. solara, solerlo) »pavimento«. 

Lit.: ARj 15, 900-01. 16, 928. Pletersnik 
2, 956. Gusic, Mljet 56. Kusar, NVj 3, 337. 
Hraste, 3F 6, 188. REW* 8063. Prati 917. 
Ive 106. Strekelj, ASPh 14, 554. Jagic, ASPh 
8, 318. Trstenjak, Kres 1885, 169-170. (cf. 
ASPh 12, 518). Kiihn, ZRPh 57, 329. 

slati, Sljem pored /a//'em impf. (Vuk) (do-, 
iza-, isto-, na-, oda-, otpo-, po-, ras-, raza-, 
raspo-, sa-), sveslav. i praslav. ^sbl-ati, »schicken, 
senden«, s > s je hrv.-srp. inovacija i nastao je 
asimilacijom prema palatalu II u Sljem, Sijah, 
odatle analogijom u Saljem, Saljah, i u iteratlvu 
koji se pravi prijevojem duljenja & > u 
stcslav. sylati > u starijem hrv.-srp. silati, -am: 
dosiljati, dosttjam (15. v., danas ne postoji), 
nasilali, -am, odasilati, -am (Bella, Stulic), danas 
samo nijati -Ijem (Vuk, // mjesto /je iz prezen- 
ta), isposiljati, -posiljam, (iza-, na-, po-, oda-, 
otpo-, raza-}, na -va- slavati, slavdm (Crna Gora, 
Bar). Izvedenice se prave od triju osnova: 
Shi-, sil- i iilj-. Od sbl-: sveslav. i praslav. sol, 
gen. sia m (upor. slov. sel, stras, sol), koji po- 
sudise Rumunji sol, s apstraktumom na -te < gr. 
Ha solie — slov. selstvo, i Arbanasi postale, 
pusule »pismo, poslanica«, siilem »trcim«: 1234. 
sbh, gen. sia, 1247. siu, apstraktum na -stvo 
salastvo = salstvo (Domentijan, Proroci); sal 
je postverbal od slati, koji je postao radna ime- 
nica kao sluga ili lat. patestas > tal. podesta »na- 
celnik«. Zamijenjen je drugim postverbalom od 
poslati > posbli (upor. ces. posel), odatle hrv.- 
-kajk. posalstvo (Habdelic) »Botschaft«, posel 
»nuntius«, na -bina < -ba + -ina posaobina 
(Dubrovnik, 1483, Mon. serb. 319) »poslanstvo«. 
To znacenje poznaju osim hrv.-kajk. jos 
Jauke. U knjizevnom i saobracajnom govoru 
ocuvao se postverbal u apstraktnom znacenju 
posao, gen. posla m »djelo, labor«, koji je u 
jezicnoj svijesti izgubio vezu sa slati i tvori 
zasebnu leksikologijsku porodicu (v.). Na taj 
nacin stvorena je homonimijska borba izmedu 
dvaju leksema: sal, gen. sia, posai, gen. posla 
»nuntius« i posao, gen. posla = pasai, gen. 
posla (cakavski, ZK) »labor« (v.). Prvo je zna- 
cenje propalo, jer se moglo zamijeniti poimeni- 
cenim part. perf. pas. poslanik, gen. -ika (16. v.) 
i posudenicom poklisar (v.) i glasnik. Tako jos 
izaslanik, gen. -tka. Odatle apstrakti na -stvo 
poslanstvo, izaslanstvo. Na -tea poslanica. Od 
-sil postoji samo odredeni pridjev posilni u 
proslom vojnickom govoru za nekadanji 



purs < njem. Bursche (austro-ugarska zajed- 
nicka vojska) i sluz.dk, gen. -aka (hrvatsko 
domobranstvo). Ovamo ide jos prezime Posilo- 
vic. Od Silj- stvaraju se neologizmi: postverbal 
na -ka posiljka f (postanski termin), na -oii 
odasiljac, posiljac, razaslljac. Balticke uspored- 
nice ne postoje, a ni druge ie. nijesu utvrdene. 
Dovodi se u svezu s got. saljdn »darbringen, 
opfern«, stvnjem. seilan »uberliefern«, ags. seilan 
»iibergeben«, od kojih ie. usporednice nisu 
takoder utvrdene. Ie. korijen *sel- dolazi u 
cetiri znacenja, od kojih ni jedno ne pristaje 
praslav. *su-: »1° uzeti, 2° skociti, 3° puzati, 
4° uciniti dobrim«, u 1° gr. zktiv, 2° lat. 
salire, 3° lit. seleti »suljati se«, arm. solim »serpo, 
repo«, 4° njem. selig. Petersson tumaci ibib > 
rus. sol, szlati prema lit. sumcu < ie. *su-nto 
»saljem« od ie. *su-lo prema sanskrtu suvati 
»pokrece«, van Wijk uporeduje s hoi. hallen 
i stavlja pod ie. *kul-l*kul-. Boisacq sa gr. 
edco »pustam«. 

Lit.: ARj 2, 672. 3, 941. 4, 121. .7, 610. 
623. 671. 14, 528. 531. 15, 429. 435-38. 
Elezovic 2, 156. Jagic, ASPh 31, 549-550. 
Mikldsie 333. Holub-Kopelny 287. Bruckner 
499. WP 2, 272. 505. Trautmann 292. Peters- 
son, LUA 1 (1916) (cf. JF 3, 218. Ub 7, 
117). GW349. 396. Jokl, Unt. 59. 331. Meillet, 
MSLP 8, 236-238. (cf. AnzJF 4, 143. RSI 
8, 300). Pedersen, KZ 39, 458. Wood, IF 
22, 163. Wijk, IF 24, 238. Ostir, WuS 4, 217. 

slav, pridjev (uz vino, Stulic) »razblazeno 
vodom«, poimenicen u sr. r. slavo = sa sufiskom 
-bH > -ak slavak m (Bella, Stulic, srednja 
Dalmacija) »ocat zasladen ili rasladen, kvaso- 
vina vina«. Denominal s prefiksom raz- rasla- 
viti, -im pf. (Stulic, Pavlinovic, Dubrovnik, 
okolica Splita). Stoji u vezi s lombardijskim 
pridjevom slavi < vlat. *ex-lavitus (prefiks 
ex- > s-), particip od lavare. Ne zna se ide 
li ovamo slavina f (Hrvatsko primorje) »1° 
vrsta grozda i vinove loze (bijela), 2° (Kalnik) 
crno grozde«. Glagol lavare dolazi jos s pre- 
fiksima ex- \per- u poimenicenom rumunjskom 
glagolskom pridjevu paldtor »umivaonik«, odatle 
toponim Palator na Drini. Ovamo ide tal. 
imperativna slozenica lavdmon, gen. -ana m 
(Dubrovnik, Cavtat, Racisce) »umivaonik«; 
drugi dio mano < lat. manus »ruka« < tal. la- 
vamano »catinella« < kslat. lava manus. Glagol 
lavare je ie. rijec. Ovamo francuzizam lavor, 
gen. -6ra < fr. /avoir < lat. lavatorium > 
tal. lavatoriol-toio. 

Lit.: ARj 13, 155. 15, 449. 457. 468. 474. 
478. REW 3020. 3044. 4951. Resetar, Stok. 
283. 290. Budmani, Rad 65, 167. DEI 2186. 



slavei) 



281 



Slaven 



slavei) m (Levac, Srbija) »konjic na kraju 
cijevi kroz koji se toci rakija iz kotla kad se pece 
(sluzi da rakija po njemu curi u zban)«. Sa 
sufiksom -ic mjesto -elj slavic m (Levac, Tem- 
nic, moravski okrug) »rakljasto drvce kojemu 
duzi krak strci napolje'iz lule (cijevi), niz koji 
klizi rakija i kroz jednu lanenu krpu ide ili pada 
u dzban«. Na -ina mjesto -elj i -ic slavina f 
f (Vuk) »1° (u definiciji: racvast trn koji se 
metne pred slavinu, da ustavlja kominu, da 
bi moglo samo vino teci), pipa, sedrvan (Bosna), 
kantula (Dubrovnik), tocak, takoder kod mlina 
(iz nje udari voda u zlicu)«. Deminutiv na 
-tea sldvinica. Hidronimi na -be > -ac Slavinac, 
gen. -nca (potocic u selu Rijencima, kotar 
Slatina, Slavonija; ime kladencu u selu Lopu- 
sniku, pozarevacki okrug, Srbija) r Slavinski 
potok (Visoko), Slavitsnica (rjecica) i mjesto), 
Slavina voda (kotar Visoko). Bit/ ce od ie. 
prijevoja *klou- (korijen *kleu- »spiilen, rein 
machen«), koji se nalazi u lit/Sluoti, sluoju, 
slavu »fegen, wischen«, stiat'. duo »purgo«, 
gr. xkvt,u) »spiile«, x^tiaxfip (odatle internacio- 
nalno klistir). V. slata. Ovamo moze jos da 
ide i glagol slaviti »razvodniti vino«; semanticka 
veza s time od oslaviti, oslavf (Vuk, subjekt 
snijeg, kad zapadne) »uzeti mah« nije jasna, 
jos manje ako je subjekt dan (Milicevic) »osva- 
nut?«. Usp. i.pod slav. 

Lit.: ARj 9, 218. WP 1, 495-496. Budimir, 
Zbornik Belio 1921, 107-112. 

Slaven, gen. -ina, pi. -eni m, hrv. naziv za 
ukupnost slavenskih naroda (a mjesto oje prema 
ruskom akanju, rusizam, ili prema krivom 
etimologiziranju od slava) = Slavjanin (Martie, 
cisti rusizam) = Sloven pored Sldvenin (s 
individualnim -in kao u Srbin), pi. -eni, srpski 
naziv za isti pojam prema f na -ka Slavenka = 
Slovenka — Slovenjanin (Istarski razvod, pre- 
pis 16. v. : Petar Slovenanin z Gracisca) = 
Slovinjanin (Jagic, sezdesetih godina) = 
Slavenin (Sulekov neologizam). Pridjev na 
-ski slavenski = slovenski. Apstraktum na -stvo 
slavenstvo = slavenstvo. Najstarija je potvrda 
louopnvoi kod Ptolomeja za »puk u Halanskim 
gorama u Sarmatijk. Sufiksalna varijacija sluzi 
za oznaku pojedinih slavenskih naroda: na -be 
> -ac Slovenac, gen. -nca m prema f na -ka 
Slovenka, s pridjevom na -ski slovenski kod 
Hrvata (posudenica iz slov.) = slovenackT ili 
slovenacki kod Srba, tako i ime zemlje Slo- 
venija = Slovenacha (neologizam); na -ak (pre- 
ma ceskom Prazdk, Slezdk, Poljak, Moravdk) 
Slovak, gen. -aka m (14—15. v., posudenica iz 
ces.) prema f Slovdkinja, s pridjevom na -ski 



slovacki (ces. slovensky). Samoglasnik e u 
navedenim oblicima nastao je iz », upor. stcslav. 
Slovenim, ces. Slovan, polj. Slowian, rus. 
Slavjanin. U ikavskom izgovoru pojavljuje se 
na dvije tocke: Slovinac, gen. -nca (Dubrovnik; 
u Istri doseljenici iz kraja Andrije Kacica), 
s pridjevom slovinski (Kacic), oznacuje dal- 
matinske Hrvate od Makarske na jug, i na 
sjeveru Slovinci (1526) »1° stanovnici oko 
Zagreba, 2° kajkavski Hrvati u zemlji izmedu 
Sutle, Drave i Save (dio panonskih Slavena), 
u imenu zemlje u sr. r., (upor. slov. Korosko) 
na -je (pridjev sr. r. upor. Slovenjgradec 
»Windischgratz«) Slovinje = Slovinska zemlja, 
madz. Totorszag (jednako kao i Slovacka), 
danas Slavonija (Mikalja). Ikavski se oblik 
dade potvrditi u torn znacenju od 15. v.: 
1484. slovinski ban, 1493. zemlje hrvatske i 
slovinske do Save i Drave, 1527. slovinski 
rusag (pismo Krste Frankopana). Upor. jos 
toponim Slovinja, 1763 (selo, opcina Dobrotina, 
kotar Gracanica). Upotrebljava se i u znacenju 
ukupnosti slavenskih naroda. Slovinski narodi 
uzese ime od slave (Durdevic), Slovinci ili 
Slavina (M. A. Reljkovic). Pod uplivom eti- 
mologije od slava upotrebljava i Kanizlic 
oblik Slavinac, Slavinkinja, slavinski (Ne- 
nadic), Slavim (Kavanjin). Upor. slavin m 
(Vodice) »ime volu«. Hrv.-kajk. se zove Slo- 
vinje sa e mjesto i Slovenje (na Slovenjeh, 
Vramec), slovenski (Belostenec), slovenski je- 
zik = slovenscina (1640, Krajacevic) »hrvatsko 
-kajkavski govor«. Moze se uzeti da je Slovinje 
= Slovenje bilo u madz. latinitem obrnuto 
prema madz. vokalnoj harmoniji u sluzbeni 
naziv Slavonija (13.— 16. v.), Slavonac, gen. 
-nca, Slavonka, -kinja, slavonski, odatle opet 
prema madz. citanju i = s u narodnom govoru 
Slavonija (1708, 1766) (ZKU), Slavonac m 
prema f Slavonka, slavonski. Jekavski izgovor 
slovijenski itd. nije nigdje potvrden u na- 
rodnom govoru. Zabiljeziti jos treba oblik 
Slovan, sto ga upotrebljava renesansni pjesnik 
Barakovic u djelu Vila Slovinka (Mleci 1613) u 
13. petju: Slovan, praotac slovinskoga naroda, 
sin Plaukite i Neptuna. Etimologiziranje imena 
od slava dovodi do upotrebe kraceg pridjeva 
slavski (Kavanjin, Komulovic). Upor. topo- 
nim Slavsko polje (Hrvatska, Topusko), odatle 
Slavopoljac, gen. -dljca m prema Slavbpoljka, 
slavdpoljski i slozenicu slavobosanski jezik 
(Lastric). Kraci je oblik mogao nastati pod 
uplivom tal. slavo i njem. slavisch kod pisaca 
(Palmotic, Kavanjin, M. A. Reljkovic), koji 
upotrebljavaju i Slav za Slaven, odatle opet 
pridjev slavni (Belostenec, Kacic): narod 



Slaven 



282 



Slaven 



slavni, slovinski oliti iliricki. Kreacija 19. v. 
je slozenica Jugoslavenom) = Jugosloven(in), 
jugoslavenski prema juinoslavenski od sin- 
tagme Juzni Slaven i, Jugoslavija (Njegos, 1851 ; 
Pavlinovic, 1876; prvi svjetski rat). U po- 
gledu etimologije ne postoji jedinstvo mis- 
ljenja. Sufiks -enin pravilna je varijanta 
sufiksa -janin za tvorenje etnika, -enin poslije 
osnova na tvrdi suglasnik, -(j)anin na meki 
( > a kao u bjezati): upor. Ledeninb > madz. 
Lengyel (disimilacija n — n > n — 1) »Poljak«, 
Drevene prema Poljane. Osnova slov- tumaci se 
na sest i vise raznih nacina. Nsjobicnije i naj- 
prihvatljivije je misljenje da je to korijen 
apelativa slovo »rijec« (upor. m reka boee 
slovo, ZK), da -enim, oznacuje jednog pri- 
padnika naroda koji govori tu lijec (upor. 
gosc'an ZK od gost) i da je to paralelan naziv 
stvnjem. diutisc (> tal. tedesco > tudesak, 
Dubrovnik) > nvnjem. deutsch od got. tiuda 
»narod« (v. tud') i arb. shqipe, ako je ispravno 
Treimerovo izvodenje. Bruckner identificira 
osnovu Sloven s polj. slowien »limunvulgare«, tj. 
s ie. korijenom *sleu- 1 *slou- »schlaff« / *slei-, 
u nasim rijecima sluz, slina, sljez, slota, sluga, 
Postoji i tumacenje prema kojem Slaven 
znaci pripadnika »slobodnih ljudi«. Veze se i 
sa ie. *slau-os > gr. \a6c, »narod«. I to tuma- 
cenje uzimlje za paralelu naziv piudisk > 
deutsch. Budimir i Rozwadowski identificiraju 
osnovu sa ie. *kleu- »teci, plaviti, prati, cistitk, 
prijevoj *klou- »voda« i nalaze paralelu u 
nazivu Slavena Poljane i Drevene. Denomi- 
nacija bi bila prema vodenoj zemlji gdje sta- 
nuju. Taj ie. korijen vidi Budimir u rijecima 
slavina (v.), (p)slaviti »razvodniti vino« [usp. 
i pod slavj. Masing vidi u korijenu slov rijec 
identicnu sa got. slavan < ie. *sleu- »sutjeti, 
biti nijem, miran«. Paralela bi bila naziv 
Nijemac. Iljinski identificira slov- s gr. dA.cofj 
»obradena zemlja« < ie. *s3loua. Prema toj 
etimologiji Sloveninz znaci »covjeka koji zivi 
na obradenoj zemlji, zemljodjelac = tezak«. 
Endzelin uporeduje 3io eninb sa stprus. smu- 
nentinan »hominem«. Pomislja se i na vezu sa 
-slav, elementom prvim ili drugim u slav. 
antroponimiji itd. Posebno treba promatrati 
nazive kako strand nazivaju Slovene. Oni 
polaze od dva termina. Prvi je u preuzimanju 
naziva koji su sami Slaveni upotrebljavali 
za sebe. Bizantinski Grci adaptiraju slav. 
sufiks -en svome -rrvoc; i uklanjaju grupu si 
umetkom suglasnika k ili S- ZxXa|3r|v6c/Z-9-Xa- 
pnvoc, (Prokop), Sclavenus (Jordanes) ili pre- 
uzimlju romansku adaptaciju oxMpoc/o&M- 
|3oc,, u kojoj je slavenski sufiks bio identificiran 



s vulg.-lat. deklinacijom -us, gen. -onis 
sclavus, gen. sclavonis > tal. schiavane, furl. 
Sclavons (upor. isti docetak -onia u Fran- 
camo). Na bizantinskom osniva se ar. > tur. 
saklab, siklab(a), pi. sakalibet, tur. isklavun. 
Na vulg.-lat. nominativu osniva se na Balkanu 
arb. shqa, pi. shqe, odatle Shqiniqe »Makedo- 
nija«, rum. Schei pi. I kod Grka i kod Romana 
reffektira se slav. o jednako sa a. U tajnom 
jeziku (argot, boskacki) grncara (loncara) u 
Pristini iz arb. shqa stvara se ikavac »1° covjek, 
2° 'Srbin«, odatle opet u gegavackom (iz arb. 
pi. shqe) kevac »otac«, a u tajnom zidarskom 
govora u Bracigovu (Rodope) skjau »1° covjek, 
2° Bugarin« [usp.ikeva]. U kin. se skracuje u 
slozenici Si-kue ili Silu-kue < pocetak SI- i kue 
»zemlja«. Zaseban problem predstavlja naziv 
koji daju Slavenima Nijemci i Ugrofinci; 
njem. Wenden pi., pridjev windisch, kod aus- 
trijskih (alpskih) Nijemaca »Slovenac«. Finci 
Veneja, Estonei Venelane, Madzari Tot (ta- 
koder »Slovaci«, u starije doba i »Hrvati iz- 
medu Drave i Save«). Naziv Wenden = Ve- 
neja potjece ocevidno od naziva keltskog ple- 
mena Veneti, koji su, prije nego se odselise 
na zapad, stanovali u blizini Slavena ili mozda 
s njima zivjeli u simbiozi ili su mozda njima 
vladali. Za prijenos imena jednog naroda na 
drugi ima dosta primjera, upor. ime romanskih 
Francuza, Burgunda, Langobarda, Bugara itd. 
Madzarski naziv tat identificirao se sa (sr. r. 
pokazne zamjenice) ces. i slvc. toto. Takva je 
denominacija kod imena naroda doduse mo- 
guca, upor. Prieki od prie < prvlje ZK »prije«, 
Mijaci, ali se ne moze upotrijebiti kod naziva 
Tot »Hrvat kajkavac«. Vjerojatnije je da je 
identicna s germ, tiuda = kelt. teuto »narod«. 
Jos treba objasniti opce rijeci koje nastadose 
na Zapadu od 6io eninh. Vlat. nominativni 
oblik Sclavus postade u doba Karla Velikoga, 
koji je vodio borbu i protiv Arapa i Slavena u 
znaku obrane krscanstva protiv Islama, a u 
doba kad je cvjetala trgovina robovima, kojoj 
su slavenski zarobljenici davali materijala, 
postade opreka nazivu Francus »slobodan 
covjek«, tj. oznaka »rob uopce«. Upor. po- 
datak mletackog kronicara Martina da Canal 
o uvredljivom nazivu Sclavons, koji su upo- 
trebljavali Denovezam za Mlecane. Oblik 
sclavina, u kojem je sufiks -ina lat. zamjena za 
-en (upor. saracenus pored saracinus) usao je u 
gotovo sve romanske jezike, osim u rumunjski, 
u znacenju »grober Pilgerrock«, tal. schiavina, 
furi, sklovine »Grobe Decke«. Oba oblika 
nominativni sclavus i akuzativni sclavone dali 
su na Apeninu u lat. narjecjima razlici 



Slaven 



283 



slcmo 



znacenja kao »1° sluga, 2° dijete, 3° osoba 
smede puti, 4° divlje proso, 5° vrsta jela, 
6° oznaka vjetra«. 

Lit.: ARj 15, 447-485. 585-596. Ma- 
zuranic 1329. 1450. Elezovic 2, 242. Troja- 
novic, JF 5, 222. Murko, Nova Evropa 19, 
45-67. Sbornik Bidliiv 1928. 392-412. Dor- 
die, NJ 2, 200-201. Belie, SKGI 41, 344- 
345. Ilesic, PPP 9, 145-165 (cf. JF 9, 349). 
Kostic, NJ 2, 200-201. Jagic, ASPh 31, 
531. Miklosie 308. 932. Holub-Kopecny 339. 
Bruckner 501. ZONF 2, 147. si. (cf. IJb 13, 
305). Mladenov 588. REW* 3483. 8003. 
Skok, Melanges Thomas 413-146. Isti, Zbor- 
nik B. Popovica 287-94. Niederle 1, 35-37. 
Sutnar, Zb J 612-617. (cf. RSI 2, 254). Mik- 
kola, RSI I, 17. Jirecek, ASPh 8, 101. Iljin- 
ski, IzvORJAS 24, 141-148. (cf. Sldvia 
5, 657. IJb 10, 342). Rozwadowski, Zb. 
Belie 129. si. (cf. IJb 9, 202-203. JF 3, 221). 
Masing, Festschrift (Prace) Baudouin de Cour- 
tenay 84-92. (cf. IJb 9, 800. JF 3, 209). 
Budimir, Zborm'k Belie 1921, 97-112. Endzelin, 
FBR 11 (cf. Sldvia 11, 210). Steinberger, 
ASPh 37, 116-122. Aebischer, AR 20, 
484-90. (cf. IJb 23, 219). Brugmann, IF 15, 
141. 146. 19, 378-379. Putanec, AHID 1, 
17 '6— 11. Petkanov, Melanges Mladenov 1957, 
389-392. Otrcbski, Slowianie, Poznan, 1947. 
Isti, BNF\, 175-78. Durkovic-Jaksic, Bib- 
liotekar 15 (1963), 253-65. Kahane, Studi 
in onore lo Gatto, G. Mover, 345 — 360. 

Slavlr m (Otok, Slavonija) »ime sume sa 
sedam bara, od kojih svaka ima svoje ime 
(npr. Utus, Blaca, Topolicina, Macevo)i. 

Lit.: ARj 15, 468. Lovretic, ZbNZ 2, 94. 

slavuj, gen. -uja m (glede sufiksa -uj v. 
kraguj i kragulj') = slavul] m prema f slavuljica 
— slavuljka, deminutiv slavuljce = slavaj, 
gen. -vja (Dubrovnik) = slavalj, gen. -vija 
(Gundulic) = slavej (vranjski okrug, takoder 
bug.) = slavelj (Levac, Kosovo) = slavclj 
(Kosmet) = slavele n (Gornje Podrinje u 
zagoneci) = slavja f (Vuk, narodna pjesma) = 
slavlja = sldvje n (Vuk, narodna pjesma) = 
slavjo m (jedna potvrda) = (promjene sufiksa) 
slovak, gen. -vka (Vinkovci) = slavi'c, gen. -ica 
(dubrovacki pjesnici prema deminutivnom tipu 
konjic), odatle dalji deminutivi slavica, slavi- 
cica, sldvicie, slavicac, gen. -cca, slavicak, 
gen. -Ika, slavujic = slavuljic, slavujica, sla- 
vujak, gen. vujka (Vuk) = slavur (Bijelo 
Polje, Hercegovina) = slavi'c, gen. -/to (Ve- 
lebitsko podgorje, Omis), s deminutivom na 
-bk > -dk slavllak, gen. -cka (Jacke, Prigorje) 
= slavii (Vodice) = slavij m (Danicicev 
Rjecnik), s pridjevom slavijev = slavjic (Lucie) 



= slavlic (vracarski kotar), sveslav. i praslav. 
pridjev *soluo-, »1° luscinia, bulbul, bumbul, 
2° antroponim«. Hipokoristici sldva, slovka f 
(Gundulic), slavno m. Pridjevi na -ev slavu- 
jev = slavuljev, na -ski slavujski. Augmentativ 
na -aca slavuljaca (Dvor na Uni). Kol. sla- 
vuljcad f . I u drugim slavinama karakterizira 
ovaj naziv mnostvo sufiksalnih varijacija kao i 
u hrv.-srp. i razne varijacije. Slog sia- nastao 
je po zakonu likvidne metateze, upor. polj. 
slowik, ukr. solovij, rus. solovej. Osnova je 
hrv.-srp. varijacijama pridjev na -j kao i 
ukrajinskom i ruskom, upor. ras. solovoj 
»isabelfarben, gelblich mit hellem Schwanz 
und heller Mahne (vom Pferde)«, ukrajinski 
denominal posolovity »diister werden«. Ptica je 
prema tome nazvana po boji perja. Upor. jos 
stcs'lav. slozenicu slavooclje sirecb seroocije 
yXau A 6T A c. Praslav. pridjev na -uo uporeduju 
Miklcrsic i Mladenov sa stnord. solr »schmutzig«, 
stvnjem. salo »dunkelfarbig, trflb«, dok Solmsen 
sa stvnjem. swalawa, danas nvnjem. Schwalbe. 
Stprus. saloms je prema Bruckneru posudenica 
iz poljskog. 

Lit.: ARj 15, 464-67. 485-86. Elezovic 
2, 239. Ribaric, SDZb 9, 191. Resetar, S tok. 
289. Hirtz, Aves 438. si. Miklosie 314. Holub- 
-Kopecny 336. Bruckner 401. KZ 48, 179. 
51, 238. Mladenov 588. Trautmann 249. 
Holthausen, IF 25, 150. Boisacq 45-46. 485. 
699. Zubaty, ASPh 16, 413-414. Uhlenbeck, 
PBB 20, 564. 

slectic, gen. -ica m (Istra) = sled (Cres) 
»mala kolicina, malenkost«. 

Lit.: ARj 15, 491. 504. Tentor, ASPh 30, 

200. 

sied m »Hering«, preko ces. sled' iz polj. 
LUae, ras. selbdb, gen. sehdu < nord. Slid, 
sved. sill, lit. silke. Novija posudenica. Upor. 
arb. loc. 

Lit.: ARj 15, 491. Holub-Kopecny 336. GM 
249. 

slenio m (srednja Dalmacija, Dubrovnik) 
»Dummkopf« = slema m (srednja Dalmacija) 
»nadimak covjeku lijena i teska tijela«. Na -onja 
slemonja m (Dubrovnik) = na Butina slemu- 
tina m (srednja Dalmacija). Pejorativ. Upor. 
lat. pridjev stlembus »gravis, tardus, sicut 
Lucilius »pedibus stlembum« dixit equum 
pigrum et tardum« < germ, sllmb »schief, 
kriv«, nvnjem. schlimm. Ako je s tim pridje- 
vom u vezi slemo itd., dalmato-romanski 
leksicki je ostatak, dok je zgembav (Prcanj) = 
skembav od tal. pridjeva sghembo = schimba — 



slemo 



284 



slijep 



sclimbo (1005) talijanizam istog podrijetla 
prosiren nasim sufiksom -av. 

Lit.: ARj 15, 493. Resetar, Stok. 290. 298. 
Skok, ZRPh 54, 496. Vasmer, ZSPh 13, 332. 
Emout-Meillet 937. REW 8027. Prati 906. 

slezena f (ZK) = -Ina = slezina (Vuk) = 
(jekavski) sljezena = (asimilacijom sije < sije) 
sljezina (Pastrovici) = (deminutiv na -ka) 
slezenka (Kosmet), sveslav. i praslav. *selz-, 
»ankf\\ (s kojom je rijeci u prasrodstvu), pjasta- 
nica, dalak (v.)«. Slog sie- = sije- nastao je po 
zakonu likvidne metateze, upor. stcslav. slezena, 
strus. selezenja, selez'enka. Ekavski oblik do- 
lazi i u jekavskim i ikavskim narjecjima. Ikav- 
sko-cakavski slizena. Zavrsno -ina mjesto -ena 
je zamjena augmentativnim sufiksom (upor. 
ces. slezina), koji se ispusta u bug. slezb f 
(upor. ces. slez) i slezd pored deminutiva na 
-ka slezka. Suglasnik z je nastao iz ie. pala- 
tala gh; slaze se sa z u lit. bluznls, bluzne, 
stprus. bluzne. Balticki se oblici ipak ne po- 
krivaju s praslav. Zbog toga se rijec ne moze 
oznaciti baltoslav. Pretpostavlja se ie. korijen 
*sp(h)elgk(en, -a), *splengh-, *splengh- i *splegh-, 
za koji nema suglasnosti u ie. jezicima: 
sanskr. pllhan, avesta spanzan, lat. lien, stir. 
selg, SLxm.p'aicatn, od kojih se stir, potpuno po- 
klapa sa praslav. sto se ocituje cak i u gubitku 
suglasnika p. Grcki ojrAfjv postao je interna- 
cionalna rijec po engleskoj grafiji spleen kod 
dekadentskih pjesnika. 

Lit.: ARj 15, 495-97. 657. Elezovic 2, 
241. Miklosic 291. Holub-Kopecny 337. Bruck- 
ner 530. Mladenov 590. Don. nat. Schrijnen 
414 (cf. Ub 15, 296). WP 2, 680. Meillet, 
Etymologies no 1 (cf. AnzJF 21, 86). Pedersen 
(cf. AnzIF 21, 82). Foy, IF 6, 319. Petersson, 
LF 23, 158-160. Walde, IF 25, 160. si. 
Boisacq 899. 

slijediti, slijedim impf. (Vuk, Dubrovnik, 
18. v.) (is-, na-, po-, pro-, u-) = (ekavski) 
slediti = (ikavski) sliditi, baltoslav., sveslav. 
i praslav. faktitiv denominai od *sledz, »sequi«, 
iterativ na -va- -sljedivati, -ujem, samo s 
prefiksima, na -ovati naslidovatl, -ujem (ZK) 
»naliciti«, sljedovati, -ujem rusizam kao i 
apstraktum odatle sljedovanje (vojnicki termin) 
»Fassung« i islijediti, islijedim »istraziti« pf. pre- 
ma impf, isljedivati, -dujem. Praslav. slijed m 
»Spur, trag, Reihe, Folge«, naslljed f »sekta«, 
na -zk > -dk nasljedak, gen. -tka, posljedak, 
gen. -tka »rezultat« = stcslav. posledbk* 
»Ende«. Pridjevi: sljedan (pas), odredeni slijed- 
n Ji (/— a molitva, Radnic), sledni (hrv.-kajk., 
Belostenec) = slidni (~o pivanje, Kavanjin), 



poimenicen sljidnik = (asimilacija) sljednlk 
(Vuk) m prema f slijednica, prevedenica od 
lat. sequentia (u katolickom bogosluzju), na- 
sljedan, nasljednik m prema f nasljednica, po- 
sljednji = posljednji, cak. poslijnji, dosljedan 
(mozda iz ceskog), prevedenica od konsekventan. 
Na -lac sljedilac, gen. -oca (Radnic, Dobretic, 
Ivanovic) »pristasa« nije uslo u jezik (kao ni na 
-telj sljeditelj m prema sljediteljlca); naslje- 
dovalac, gen. -oca — nasljedovatelj. Apstrakti 
na -ba: sljedba f prevedenica od sekta — na- 
sljedba (nije usla u jezik), odatle pridjev na 
-en sljedben, odatle sljedbenik »pristasa, pri- 
vrzenik«, na -je naslijede n (13. i 15. v.) »po- 
tomstvo, djeca, bastina«, na -lea posljedica, s 
pridjevom posljedlcan (gramaticki termin), na 
-stvo nasljedstvo n, slidenje (od mrtvih, Ancic) 
»1° prevedenica od sequentia, 2° sekta (Kacic)«. 
Imperativna slozenica slediboga = bogomoljka 
»kukac mantis religiosa«. Prilog i prijedlog 
uslljed, poslljed, naposlijed »najposlije, napokon« 
izgubio je -d u sandhi kao jope (Lika) < opet, 
opame dojt (ZK) < o pamet doci »izgubiti 
pamet«, prevedenica od njem. um den Verstand 
kommen. Taj se prilog unakrstio i sa prijed- 
logom i prilogom po + sele (v.) posllje »nakon, 
post, postea«. Upor. slov. posledi (lokativ), 
bug. sled plodne. Prilog posle prevedose Ru- 
munji eel de pe (pre) ( — din) urma. Jat na- 
stade iz ie. dvoglasa oi: upor. polj. s'lad, lit. 
slalds »gladak«. Ie. je korijen *sleidh- (od *slei- 
sa formantom dh, v. slina), koji je u gr. ohxaQa- 
va) (o-9- < S--8-), ags. nidan »gleiten«, lit. slidus 
»glatt«, slystl »klizati«; u prijevoju perfektuma 
*sloidh-. Upor. jos sanskr. sredhatl (3. 1.) 
»gleitet«, njem. Schlitten (u hrv. gradovima 
sl'icuhe). 

Lit.: ARj 3, 913. 7, 636. Maretic, S ovj. 
136-37. Ivsic, JF 17, 122-125. NJ 1, 66. 
Miklosic 306. Holub-Kopecny 336. Bruckner 
530. Mladenov 590. Frautmann 269. WP 2, 
708. Schrijnen, WuS 5, 196. Reichelt, KZ 
39, 75. Brugmann, IF 27, 270-271. Schefte- 
lowitz, KZ 54, 252. 56, 179. Kuzmic, NVj 
24 (cf. Ub 6, 97). Boisacq* 697. 

slijep, f slijepa (14. v., Vuk) = (ekavski) 
slep, f slepa = (ikavski) slip, supa (ZK), 
baltoslav., sveslav. i praslav. pridjev *$leph, 
»caecus«. Poimenicenja: na -be > -ac slijepac, 
gen. -pea m = slepac = mpac (ZK) »1° 
caecus, 2° prosjak, 3° varalica«, s pridjevom 
na -ev slijepcev, poimenicen u prezimenu 
Slijepcevic — Slipcevic (Istra), prema f na 
-lea sljepica s pridjevom sljepicin, na -jav sli- 
plcav (.—a loza, Dalmacija) »koja malo grozda 
rodi«, na -ic sljepic = sljeplc m »anguis fra- 



slijep 



285 



sline 



gilis«; na -ski sljepacki = (asimilacija) Slje- 
packi, slozenka sljepcovoda (Vuk), na -dk 
s'lepak (Saptinovac), stari pridjev Slepbc potok, 
Slepce (Makedonija), na -bk > -dk slijepak, 
gen. -pka (Srijem). Znacajanje oblik sa "k > a 
siqplc (Jesenica, Dalmacija) »anguis fragilis«. 
Na -ar sljepar = slipar (ZK) »varalica«. De- 
minutiv prema slijepac -etc slepclc (Istra) 
»varalica«. Poimenicen m. r. skltp m (s umet- 
nutim k u grupi si pod uplivom tal. izgovora); 
u fern, slepa (Cres) »zausnica«. Apstrakti na 
-ost sljepost = slijeposca, na -oca, -ota, -Ho 
sljepoca = sljepbta = sljepilo (takoder sa 
FIj- < &/f-). Denominai faktitiv slijepltl, sllje- 
plm (o-, za-) »1° ciniti koga slijepim > 2° 
(metafora) varati« = slipu (ZK) »varati, 
bezobrazno govoriti lazi«, inhoativ na -eti 
slijepjeti, slijepim (o-, za-) »postajati slijep« = 
oslipit (ZK), iterativ zasljepljivati, -ujem, na 
-ariti sljepariti, sljeparim (Lika) = sliporit 
(Hvar) »slabo vidjeti, zmiriti«, s apstraktumom 
na -ija sljeparija »1° sljepoca, 2° prevara, 
svindl (u gradovima)«, na -all sljipati (Zaostrog) 
»hodati kao slijepac«, doslijepati (sjeverna 
Dalmacija, Pavlinovic) »doci kao slijepac, 
pipajuck. Slozenica: sljepous m = sljepovuz 
(Topolovac) »sljepic«, na -ka sljepouska (v. uz), 
od sintagme slijepo oko (upor. madz. vakszem, 
rum. ochiul eel orb, Erdelj, »timpla«) slepocnica 
— sljepocica (Kralje, Turska Hrvatska), s 
pridjevom sljepocan (~ocna kost), na -jaca 
sljepocnjaca = sljepocina, sljepocje. Sintagma 
slijep na jedno oko (Belostenec, Marin Drzic, 
Kasic, Palmotic) zamijenjena je turcizmom 
corav. U vezi s apelativima slijep izrazava 
jednostavne pojmove: slijepi mis, slijepi guz 
(v. sljepous), slijepa komora, badza, prozor — 
panjega (v.), slijepo sunce = jaro sunce »pare- 
lium«, slijepi zid »zaslon, zaslonik«, slijepa nod 
»gluha noc«. Prijevojni stepen *osh(p)ncti, 
kojemu odgovara ces. oslniti »eblouir, aveugler«, 
nalazi se i kod nas u osonuti, -em (Barakovic, 
Vetranie, Kasic, Travnik, Stulic) = osunuti 
(Stulic) »oslijepjeti« i s ocuvanim p u osupnut, 
-tm (Belostenec) prema impf, osupnivati (Jam- 
bresic) = osupnuti (se), -em (Lika) »(metafora) 
stupefacere« pf. prema impf, osupnjivati se, 
-ujem, slov. osupnoti. Ie. usporednice nisu 
utvrdene, zbog toga se ne zna odakle se razvio 
jat, da li iz ie. e ili ai. Trautmann pretpostavlja 
a-l, ali ne navodi primjera za potvrdu. Miklosie 
je usporedivao praslav. pridjev sa lit. sleptl 
»verbergen«, lot. slept, slepet, koje je u pra- 
srodstvu s gr. Kktnxm »kradem« (odatle inter- 
nacionalno kleptomanija), od ie. korijena 
*klep- (v. zaklopiti, po-, zakleniti, ZK). Bal- 



ticko si- razvilo se u toj rijeci iz ski gubitkom 
srednjeg suglasnika. Odatle pridjev slapus 
»tajan«. Semanticki je ta usperednica neuvjer- 
ljiva. Vjerojatnije bi bilo da je slepb nastao 
iz ie. korijena *sel- »suljati se, puzati«, koji 
se nalazi u lit. seleti = sanskr. Isarati, arm. 
sollm »isto«, stir, selige »kornjaca«. Taj bi ko- 
rijen mogao biti u slavinama produljen for- 
mantom p: *selp-. Za to produljenje nema 
doduse potvrda u drugim ie. jezicima. Ako 
je tako, jat je nastao po zakonu likvidne meta- 
teze, za sto opet nema mogucnosti medu sje- 
vernim slavinama, upor. ukr. IHpyj, rus. 
slepoj. Lit. zlibis »slijepac« ne daje fonetske 
uporiste za uporedenje. Zbog toga praslav. 
slepb ostaje bez etimologije, jer ni Uhlenbeckov 
ie. *klolpo-, prijevoj od *kleip- »bedecken, 
verhullen« > got. \hleibjan, nije zastupljen u 
drugim ie. jezicimay a ni znacenje ne objasnjava. 
Uporedenje M. .Pavlovica s lit. selpiu, selpti 
»pomoci«, stvnjem. helfan fonetski nije mo- 
guce kao ni *selp- zbog odsustva potvrde 
za likvidnu metatezu u sjevernim slavinama, 
a ni semanticki nije uvjerljivo. 

Lit.: ARj 2, 673. 9, 244. 293. 15, 515-21. 
653-56. Ribaric, SDZb 9, 190. Hraste, JF 
6, 213. Miklosic 307. Holub-Kopecny 337. 
Bruckner 379. 531. Mladenov 592. Frautmann 
268. WP 2, 505. Pedersen, IF 2, 305. 5, 69. 
Uhlenbeck, PBB 30, 291. Pavlovic, Nas 
livot 4, II, 291-296. (cf. JF 20, 504). 

slljez m (Dubrovnik, Vuk) = sljez. — 
(ekavski) slez (Kosmet) = slez (Vodice) = 
(ikavski) sliz (Golac, Istra) = skl'tz (ZK, glede 
k upor. slov. skiez) »malva« = sleza f (tako i 
bug.). Na -ovlna sljezovina (Vuk) »althaea 
officinalis*, na -ovaca sljezovaca »malva silves- 
tris Linn«. Nalazi se u svim slavinama osim 
u ruskomjeziku. Praslav. i stcslav. slezb. Prema 
Briickneru srodna je sa duz (v.). 

Lit.: ARj 15, 523. 657. 17, 695. Elezovic, 
2, 241. Ribaric, SDZb 9, 191. Miklosic 307. 
Holub-Kopecny 337. Bruckner 530. Mladenov 
590. 

sline, gen. slina f pi. (Vuk) = slina f 
(Dubrovnik, Kosmet, ZK, slov.), baltoslav., 
praslav. i sveslav., »saliva (s kojom je rijeci 
u prasrodstvu)«. Pridjev na -av sllnav, poime- 
nicen slinavko m prema f na -ica slinavica, 
sllnavce, gen. -eta n, Hipokoristik slino m. 
Na -be > -de slinac, gen. slinca »ono sto visi 
iz nosa«. Denominai na -iti sliniti, -im, de- 
minutiv na -kati slinkati, -am. Kao lit. slienas 
»isto« izvedenica je na -na (kao strana, v.) 
od ie. korijena *slei-, koji se nalazi s formantom 



sline 



286 



slon 



-mo u gr. ^EiitaJ; (upor. rus. slimak »escargot«), 
Xelucov, Xeiot,, lat. lima, srvnjem. slim (upor. 
zlimat ZK, posudenica odatle), nvnjem. Schleim, 
lat. salwa. 

Lit.: AR) 15, 534-37. Elezovic 2, 242. 
Miklosie 307. Holub-Kopecny 337. Bruckner 
531 Mladenov 590. IFP 2, 390. Trautmann 
269. Bonac« 3 565. Zubaty, SLFii 3, 183- 
193. (cf. 30 1, 185). Stadie a HaHKy 1, 189. 
Charpentier, KZ 40, 464. Machek, Rech. 11. 
Ramovs, SIRev 2, 3-4. 301. Smieszek, 
MPKJ 4, 391-408. (v. AS/ 3, 348). 

sloboda f (Vuk) = slobod f (Marulic, Zo- 
ranie), sveslav. i praslav. apstraktum na -oda 
(v.) od praslav. korijena *suobz (v. svoj), »1° 
libertas (protivno: ropstvo), 2° prvobitno: 
neovisnost od gospodara sela i vlastelina 
(feudalno znacenje), 3° (u pi.) privilegije, 4° 
ono sto je dopusteno«. Pridjev: (po deklinaciji 
/, stcslav.) slobodb (indeklinabile ocuvan u 
madz. szabad (13. v. i u rum. slobod, fin. 
vapaa, est. vaba), prosiren na -bn > -an 
Slobodan »liber«, feudalno znacenje ocuvano u 
poimenicenju na -jak slobodnjak »1° seljak 
koji nije kmet, 2° (protivno od suzanj, rob) 
koji je Slobodan od tlake, robije, kuluka, 3° 
prezime (ZK)«, slvc. dobodnak »lediger Mensch«. 
Deminutivi: na -ica slobodica, s dvostrukim 
sufiksom slobodicica. Apstraktum na -stina < 
-bsk + -ina slobostina »privilegij«. Na -ija 
samo u Kosmetu i bug. slobod'ija »Zugellose 
Freiheit«. Taj apstraktum posudise Rumunji 
slobozia »1° = szabadsag, 2° Kolonistendorf, 
cest rumunjski toponim«. Denominal na -ili 
slobdditi, -em (o-) prema impf, prijevojem du- 
Ijenja o > a oslobadati, oslobadam. Posudise 
ga Rumunji a slobozi, odatle sa crkvenim 
sufiksom slobozenie. U stcslav. i u sjevernim 
slavinama opcenit je oblik svoboda, u polj. 
pored swoboda postoji i sloboda. Taj oblik 
pozna i slovacki. Dva su tumacenja varijante 
i/o- pored swa-. Jedni smatraju prvi starijim 
oblikom, a drugi mladim. Prvi uporeduju s 
korijenom u Sloveni, -slav i sluga. Po drugom 
tumacenju (Budimir) / mjesto v nastao je u 
disimilaciji anticipiranjem dentalnog izgovora 
u slijedu v - b — d > I — b — d. Oblik 
svoboda je ocita izvedenica na -oda (upor. 
svobota, Supr.), od ie., baltoslav. i praslav. 
pridjeva *svobt, koji se moze rekonstruirati 
iz stcslav. svobbstvo »osoba« < ie. *sye-bhu-os, 
u prijevoju *suo-bh /s os »koji pripada plemenu 
ili stanuje na vlastitoj zemlji«, a tacno odgovara 
stprus. subs, ak. subdn »vlastiti, svoj«. Nalazi 
se jos u slovenskom slabost = sldbnosl »fiducia«. 
Upor. slobo vzeti, promijenjeno u slovo vzeti 



»Abschied nehmen, oprostiti se«. Pod upli- 
vom osoba pojavljuje se stcslav. svobbstvo bez 
v u sobbstvo. Odatle iz crkvenog jezika na 
istoku pridjev sdpstvem »vlastit«, poimenicen 
na -ik sopstvenik »vlasnik (na zapadu)«, s prid- 
jevom sopstvenicki. Elemenat -bhu je u ie. 
znacenju »stanje«. S obzirom na germansko 
ime Suebi, stvnjem. swaba »slobodan« (odatle 
Schwaben i kod Srba i djelomice na zapadu 
naziv Svaba, pridjev svapski za Nijemce i 
Austrijance), sanskr. sabha »Versammlung 
der Dorfgemeinden«, stvnjem. sippea »Sippe«, 
pridjev *svobt je ie. Apstraktum svoboda znaci 
prema Iljinskom »pripadanje slobodnoj opce- 
nitosti, plemenu, skupstini, udruzenju«. V. 
svoj, osoba. 

Lit.: ARj 15, 552-76. 922-24. Jagic, 
ASPh 1, 430. Miklosie 332. Holub-Kopecny 
364. Bruckner 528. ZSPh 2, 306-307. 4, 
218. KZ 45, 48. Mladenov 573. 591. Trautmann 
291. WP 2, 456. Johansson, IF 1, 5. si. Solm- 
sen, Untersuchungen 200. Kretschmer, IP 45, 
267. Pogodin, AnzIF 24, 43. Budimir, IC S AN 
1, 255-261. Vandrdk l 2 , 379, 601. Endzelin, 
FBR 16, 24. Fraenkel, LP 2, 264. si. Iljinski, 
RFV69, 12-23. (cf. IJb 1, 164). Brugmann, 
Grundriss^ II, 1, 388. Much, WuS 6, 215- 
216. Bonfante, Annuaire, Bruxelles, 7, 41—46. 
(cf. Vaillant, RES 22, 203). Benveniste, 
BSLP 58, 1, 1963, 41-57. 

slon m (BI) = (obicniji akcenat na zapadu) 
slon prema islonica (Stufic), sveslav. i praslav. 
(?), »elefanat, filj, vilj«. Pridjev na -ov slonov = 
slonov (~a kosf). Rumunjski pridjev slonovnu 
(Psaltirea Schema, Goresi). Slon i lav su zivoti- 
nje koje ne zive na slavenskim teritorijima, a 
ipak svi Slaveni imaju za njih svoje nazive. 
Prema srednjovjekovnom prirodopisu (bestija- 
riju) postojalo je vjerovanje da slon ne moze da 
sagiba koljena, vec spava u uspravnom polozaju, 
prislonjen na drvo. Odatle nastade misljenje 
da taj naziv potjece od postverbala slon od 
sloniti (v.). Cinjenica da se slon zove u lit. 
*slapis pored Slajus, navodi na misljenje da je n 
nastao od pn (kao u san, v.) te pretpostavlja 
praslav. *slopnb. Ostir identificira taj supo- 
nirani praslav. oblik s gr. E^Etpocc, gen. eAe- 
cpavToc, i pretpostavlja iliro-tracko posredo- 
vanje. Ako je -Etpac, posudenica kao i lat. 
ebur, kako izlazi iz uporedenja sa egipatskim 
db, aba i koptskim Epou, e|3u »slon, slonova 
kost«, onda i Ostirova supozicija visi u zraku. 
Iljinski pretpostavlja kao i Ostir isti praslav. 
*5Iop-nh, pozivajuci se na stpolj. stopieh »stopa«, 
slapac »treten, stampfen, topotati«. Streke- 
Ijeva hipoteza da je slon od tur. arslan »lav« 



slon 



287 



sluga 



(v. oroslan) je najmanje uvjerljiva. Tu treba 
pretpostaviti aferezu sloga ar- i prijelaz a > o, 
koji ne dolazi u turcizmima.., 

Lit.: ARj 15, 582-83. Mazuranic 1029. 
Miklosie 308. Holub-Kopecny 338. Bruckner 
500. Mladenov 591. Iljinski, IzyORIAS 22, 
2, 180-245. (cf. Sldvia 5, 412). Qstir, Sldvia 
6, 1-17. Strekelj, DAW 50, 59. 82. Vasmer, 
ZS 17, 141-149. (cf. RSI 2, 258). Sobolevski, 
RFV 65, 409. si. (cf. RSI 5, 265). Boisacq 1 
243. 

sloniti, -im, dolazi u hrv.-srp. samo u 
prefiksalnim slozenicama nasloniti, osloniti (se), 
prisloniti, zasloniti pf. prema impf, naslanjati, 
isprislonjati, -am, s prijevojem duljenja 6 > a 
na -a- naslanjati, -am, oslanjati se, zaslanjati, 
na -va- naslonivati. Bez prefiksa. nalazi se u 
slov., stcslav., ces., polj., brus. i rus. Praslav. 
Postverbal slon postoji u bugarskom jeziku 
»podslon, susica, Htitte«, odatle rum. slon 
(Muntenija, strum, slomnu) »1° Wetterdach, 
2° Vorhalle (u crkvi isto sto pridvor), 3° 
Schlagbaum«j naslon, zaslon = zaklon »Zu- 
fluchtsort vor Wind und Regen«, koji dokazuju 
da je slon i -klon istog etimologijskog podrijetla, 
jednom sa iQ. k, drugom sa k (kao u zvljezda 
pored gwiazda) ; zaslon (Lika, K) znaci »bijela ili 
sarena vunena kecelja = pregaca (Lika, u pravo- 
slavaca)«. Izvedenice se prave od dvaju korijena 
slon- i slanj-. Od slon- : naslonica, nasloniste, na- 
slonjac. Od slanj- : naslonjaca (Sulek) prevedenica 
od enklitika, naslanjalica (Gradiska, Slavonija) 
»na postelji, da ne padnu uzglavaci«. Suglasnik 
i je nastao iz ie. palatala k, upor. sanskrt. 
crajati »naslanja«, crita = avesta srita- »na- 
slonjen«, lat. clmo (inclino), clivus »brezuljak«, 
gr. xXf|ia »sklonost, kraj« (odatle internacio- 
nalna rijec klima), stvnjem. (K)leltara, nvnjem. 
Letter > lojtre (v.). Ie. je korijen *klei- »sloniti«„ 
koji se s formantom n, kao i u slavinama, nalazi 
u lot. slienu, sliet »prisloniti, poduprijeti«. 
Odnos praslav. o ostaje neobjasnjen. Za ie. 
*kle (1)-, u prijevoju *klo(f)- nema potvrda u 
drugim ie. jezicima. 

Lit.: ARj 7, 623. 625. 9, 217-18. 224. 
12, 133^35. 15, 582-83. Miklosie 308. 
Holub-Kopecny 338. Bruckner 500. Mladenov 
389. Machek, Sldvia 6, 189. WP 1, 490-491. 

slota f (Vuk, Banat, Kosmet), sveslav. i 
praslav., »lapavica, feiner Regen mit Schnee«. 
Mozda je odatle i pridjev na -bn > -an nesklo- 
tan (Kosmet) »neskladan, nezgrapan«. Kao ri- 
jec za atmosferske prilike (stcslav. slota »zima«), 
kulturna je to rijec, te se posuduje (kao 
klima), kod Rumunja sloata, kod Arbanasa 



sqote (sa ski > sq kao u pridjevu u Kosmetu). 
Ie. veze nisu jasne. Najblize stoji ie. korijen 
*lat- (upor. galski toponim Are-late > fr. 
Aries), koji kao pridjev znaci »vlazan, mokar«, 
a kao imenica »mocvara, mlaka«. S pocetnim 
(nepostojanim) i nalazi se u norv. slatr, sletta 
»Schneeregen«, nvnjem. Schlaft »blato, blatno 
vrijeme«. Petersson izvodi od ie. korijena 
*kleu- I *klo(u)-, koji znaci »sptilen, rein 
machen, teci, plavitk, pa pretpostavlja *klok-ta 
ili *klop-ta, u kojem se ie. korijen prosiruje 
formantom k ili p. 

Lit.: ARj 15, 584. Elezovic 1, 459. Miklosie 
308. Holub-Kopecny 338. Bruckner 509. Mla- 
denov 591. Trautmann 298. WP 1, 496. 2, 
382. Petersson, LU A 1 (cf. lib 7, 115. JF 3, 
218). Osten-Sacken, IF 33, 194. Machek, 
Sldvia 16, 190. GM 388. Tiktin 1440. 

sluga m, f (Boka, musko i zensko, Vuk) = 
sluga, gen. sluge (Kosmet) = bug. i rus. sluga, 
baltoslav., sveslav. i praslav. apstraktum po 
deklinaciji a (a istog podrijetla kao u gospoda) 
kolektivnog znacenja, koji je postao radna 
imenica kao tal. camerata > kamardd, podestd 
< patestas, regrut (v.) prema f na -bka (upor. 
sluzka) + -inja < -yni sluskinja = na -avka 
sluzavka (Vuk) »1° servus, serva (opreka go- 
spodar, stopanln), 2° koji sluzi goste o prazniku 
ili slavi (Kosmet), 3° (feudalno znacenje) 
podloznik vladara, nekmet, vazal, zupan, pod- 
knezin, miles, (stsrp.) pincerna, 4° (u tru- 
badurskoj = petrarkistickoj poeziji u Dubrov- 
niku) zaljubljenik«. Pridjev na -in sliigin, na 
-bn sluzno n (se. pravo) u poimenicenju u 
madz. slavizmu szuluzsma, szolozsma »descen- 
sus bank (upor. ces. sluzny}, odatle natrag 
zaluzina f; na -ik sluznik m, poslusnik, na 
-inski (sufiks od druzinski) sluzinski. Deminu- 
tivi: na -ce gen. -eta slusce (Vuk), na -ince 
(prema drufince od drufina) sluzime, s kol. 
na -ad sluzjncad f, na -ica sluzica f (Vuk, 
Boka). Augmentativ na -an slugan, gen. -dna. 
Sveslav. i praslav. faktitiv na -iti sluziti, 
sluzim (Vuk) (do-, na-, po-, pri-, za-) impf, 
prema iteratlvu na -va- -sluzivati, -dusujem, 
samo s prefiksima; na -ovati zasluzovat, 
-ujem (Kosmet). Postverbali posluga f, pnsluga 
f (Cilipi) »svecanost pored krsnog imena«, 
usluga, s pridjevom na -bn > -an usluzan, 
usluznost; zasluga, s pridjevom zasluzan. Na 
-bba sluzba f »1° servicium, 2° (Dubrovnik) 
kol. za sluge i sluskinje, 3° (kod Srba i Bugara) 
religiozno znacenje: Gottes Dienst, odrza- 
vanje krsne slave«, s pridjevom na -en sluzben, 
poimenicen na -ik sluzbenik m (Dubrovnik, 



sluga 



288 



sluti 



Hrvatska) prema f na rica sluzbenica, s prid- 
jevima na -ski sluzbenicki, sluzbenicin, sluzflb- 
nica (Proroci) sadrzi sufiks -bnica na sluzbb-, 
upor. ces. slufebnik. Na -avnik (po)sluzdvmk 
m Mas, Kredenzteller« (od poslufavati, upor. 
sluzavka). Na -dk sluzak, gen. -aka (hrvatsko 
domobranstvo) »posilni«. Na -ar sluzdr, gen. 
-ara m (Grbalj) »koji sluzi kod crkve«. Rijeci 
sluga i sluziti su kulturne rijeci, koje se posu- 
duju: Madzari posudise osim szuluzsma jos 
szolga (12. v.j, protivno gazda < gospoda), u 
feudalnom znacenju szolga biro »kotarski 
predstojnik« i szolgdlni; Rumunji posudise 
sluga (protivno stdpin), s citavom leksikologij- 
skom porodicom, deminutiv slugalita, slu- 
garie f = slugdrit »Bedienung«, pridjev slu- 
garnic (kao m) »Knecht«, odatle a slugarnici 
»Knecht sein«, s apstraktumom slugdrnicie, 
augmentativ sa lat. sufiksom -oneus > -oiu, 
slugoiu; slujbd f (danas neologizam serviciu), 
odatle slujbas, »cinovnik« m prema islujbulita; 
a sluji, odatle slujitor (danas servitor), s prid- 
jevom slujitor esc, slujitorie, slujnic m »Knecht« 
prema f slujnicd »kucna pomocnica«. U po- 
gledu postanja ne postoji jedinstvenost u 
nauci. Prema Zubatom kol. sluga »Hausgenos- 
senschaft, Dienerschaft« je posudenica iz kelt- 
skog pozivom na stir, uspofednicu sluag 
»ceta«, teg-lach < *tego-slougos »Familie, 
Hausgenossenschaft«, kimr. Uu »vojska«. Prema 
Mladenovu u sluga je isti korijen koji i u 
sluh, slovo (v.), tj. ie. *klou- »slusam«, sa sufik- 
som -ga, koji je rijedak. Belicu je sluga apstrak- 
tum »ono sto slusa, sluzi«. Po torn tumacenju 
sluga ima semanticku paralelu u internacio- 
nalnoj rijeci lat. podrijetla klient, klientela 
(opozicija patronus} prema staroj puckoj eti- 
mologiji od clueo. WP navodi kao uspofednicu 
spomenutu staroirsku rijec i galsku slozenicu 
Cataslogi. Briickneru je sluga izvedenica od 
ie. korijena *sleu- / *dou- (upor. lutati, v.) 
»vlastit«, od kojega potjece po njegovu mis- 
ljenju i naziv Slaven. Taj se korijen nalazi u 
lit. slaugyti »pomagati«, paslaugyti »zastupati 
u radu«, slauga »sluzenje, sluzba«, paslauga 
»pomoc«. Litavska usporednica slauga dokazuje 
zaista da je praslav. sluga prvobitni apstraktum. 

Lit.: ARj 2, 673. 7, 628. 15, 613-20. 
629-50. Jagic, ASPh 31, 549-550. MP 6, 
1-22. 7, 27-32. Elezovic 2, 199. 243. Ra- 
dojcic, Kongres 3, 77-78. (cf. Ub 25, 
337. JF 18, 368). Miklosie 308. Holub- 
-Kopecny 339. Bruckner 502. KZ 45, 106. 
Vasmer, RSI 6, 195. Mladenov 591. Trautmann 
268. WP 2, 709. 716. Zubaty, ASPh 15, 
479. (cf. AnzIF 4, 143). Pedersen, KG 1, 84. 
Vandrdk I' 502. Tiktin 1443. Buga, RFV 75, 



141. si. (cf. Ub 8, 198). Fraenkel, WuS 12, 
196. Brugmann, IF 19, 377. bilj. Mikkola, 
RFV 49, 270-280. (cf. AnzIF 21, 86). RSI 
I, 17-18. 

slusati, -am impf. (Vuk, -ati < -eti, upor. 
ces. slyseti) (po-, pre-, sa-} prema iteratlvu 
na -va- -slusavati, -nuiavam, samo s prefiksima; 
s prijevojem duljenja ft > u > i sl'isati, -am 
(Vuk, Dubrovnik) (a-), susat pf. prema slisdvat, 
-ay am (Kosmet), na -eti doslisati, doslisim pf. 
(Mencetic, Lucie), na -iti slisiti, -im (Mencetic, 
Stulic) (h-), naslikati, -sem, na -ovati oslnovat, 
-uw,em (Klina, Kosmet) = deminutiv -slut- 
kivati, -sluskujem (o-, pri-j, pf. poslumt (ZK), 
sveslav. i praslav., »horen, anhoren, gehorchen«. 
Postverbali: sluh, poslu(K) (ZK), neposluh, s 
pridjevom na -bn > -an poslusan (ne-}, poime- 
nicen na -ik (ne}poslusmk, na -ost (ne)posluinost, 
neologizam prislusm'k, prevedenica od auskul- 
tant. Na -de slusac, gen. -aca, na -a/ac, gen. 
-aoca slusalac m prema f slusalica, neologizam 
za dio telefonskog aparata. Samoglasnik u je 
nastao od ie. dvoglasa ou u ie. prijevoju *klou- 
od *kleu- (v. sluti} i jery > i od prijevoja *klu- 
(upor. sanskr. grdsati »hort«), prosirenom 
formantom s. To rasirenje poznaju i balticki 
jezici, ali u korijenu sa velarom k mjesto k: 
lit. klausyti, klausau (v. gluh}. Upor. avesta 
sraosa-* = praslav. sluhi. Baltoslavensko- iranski 
leksem. 

Lit.: ARj 2, 673. 7, 623. 8, 5. 15, 620-29. 
Elezovic 2, 38. Miklosie 309. Holub-Kopecny 
340. Bruckner 501. KZ 43, 316. 46, 232. 
Mladenov 592. Vasmer, ZSPh 2, 57. Trautmann 
308. WP 1, 494. Eulenburg, IF 15, 168. 
Brugmann, IF 21, 320. Jokl, Unt. 275. KZ 
56, 196. Preveden, Lg 8, 146-151. (cf. Ub 
18, 254-255). Boisacq* 467. 794. 

siusiliti se, -e (Dalmacija, Pavlinovic) 
»okoriti se, poci u se (o kruhu sto ne uzade, 
o obuci sto se okori, o suhu kukuruzu)«. 

Lit.: ARj 15, 630. 

sluti, slovem = stcslav. sluti, slovo »heissen, 
beriihmt sein«, praslav. glagol primarne ka- 
tegorije, »dicere«; ocuvao se samo kao arhaizam 
u dubrovackoj poslovici 17. St.: daj da sloves. 
Odatle stari postverbal *slov »A.6yoa« u dvije 
prevedenice (caiques) iz grckog teoloskog go- 
vora: blagoslov m = gr. euXoyia = lat. 
benedictio, odatle denominal blagosloviti pf. 
prema impf, s prijevojem duljenja 5 > a 
blagoslavljati (13. i 14. v.), prema duljenju 
ii > j od sluti blagoslivljati (nije potvrden 
prije 16. v.), odatle na osnovu disimilacije 



sluti 



289 



slutiti 



I — Ij > - Ij blagosiljati pored -lati, 
slivati, blagosivati, -vam, -sivljem', bogoslov 
m = gr. Oeo^oyoc,, s pridjevom bogoslovni, na 
-ija bogoslovija. Od prezentskog korijena stvo- 
reni su infinitivi na -eti slovjeti, slovem impf. 
(Dubrovnik) i -hi je denominal sloviti, -im 
(na-, pre-, pro-, u-} »glasiti«, odatle opet naslov 
(cehizam), s pridjevom naslovni, poimenicenna 
-ik naslovnik; proslov; uslov (rusizam: uslovije} 
»uvjet«, s pridjevom uslovan (< rus. uslovnyj}, 
bezuslovan, uslovds, gen. -asa, glagol uslovljavati 
(sve neologizmi), poslovica (1787; rus poslovica 
»Sprichwort«). Praslavenska je izvedenica od 
istog korijena po deklinaciji -es slovo, gen. 
slovese, danas po deklinaciji o slovo, gen. -a 
»littera«, odatle prevedenica slovnica prema gre- 
cizmu gramatika, s pridjevom slovnicki; slova f 
(ZK) »rijec« samo u izreci m'reka bote slove »ni 
rijeck. Prevedenica je slovesnost f (< rus. 
slovesnostb prema slovesnyj »A.oyixoc,, litte- 
rarius«) »literatura«, koja se govorila nekada 
na istoku. Neologizmi su jos na -ka slovka 
»syllabus«, na -je -slavlje ujezikoslovlje, mudro- 
slovlje, sluvoslovlje (17. i 18. v.) »laudes«, radne 
imenice -slovac, gen. -ovca prirodoslovac, mudro- 
slovac, bogoslovac, s pridjevima prirodoslovan, 
mudroslovan, bogoslovan. Prijevoj duljenja 6 > a 
od istog korijena je baltoslav., sveslav. i pra- 
slav. nomen actiopis slava f (12. v., Vuk) »1° 
fama, gloria, dika, hvala, 2° krsno ime«. 
Pridjev na -bn > -an slavan, odredeno slavni, 
poimenicen u f slavna f »molitva na slavski 
rucak«, na -ik slavnih m »onaj koji govori tu 
molitvu«, na -ost f slavnost (malo potvrda u 
starijoj knjizevnosti), denominal na -ovati 
slavnovati, -ujem, na -ski slavski (~ kolac}. 
Deminutiv na -ica slavica f, s pridjevom na 
-bn slavican (Sulek) i denominalom na -jati 
slavicati »zvoniti u slavu«, na -iti naslaviciti 
(sjeverna Dalmacija) »razglasiti u puku«. Iz 
crkvenog je jezika vaslava »slavska molitva« < 
iz sintagme 5 slavo u izrazu tako mi slave i 
vaslave (Vuk) okrsnog imena«. Na -je slavlje 
n. Sveslav. i praslav. denominal na -iti slaviti, 
-ini impf, (na-, pro-}, slavit (~ u zvona, Smok- 
vica, Korcula) »udarati komadima gvozda u 
dva ili tri zvona istovremeno (da se proizvede 
muzicki efekat)«. Impf, proslavljati. Postverbal 
proslava. Brojne su slozenice: stariji neologi- 
zam slavodobitan, poimenicen slavodobitnik 
prema f slavodobitnica »triumfator«, slavodobit 
f = slavodobice n = slavodobitak (Leakovic) 
»triumf, victoria«; noviji neologizam slavo- 
hlepan od slavohleplje, slavoluk (Sulek), slavo- 
Ijuban = slavoljubiv, slavoljubivost, slavoljublje; 
sldvopoj pored slavopojka »himna«; slavoslov m 



(Perna, Banija) »koji cita slavsku molitvu«; 
prevedenica pravoslavni = gr. 6p-8-66o|oQ, u 
kojem drugi dio od gr. bo\a f ima dva znacenja 
»1° vjera, dogma, 2° slava«. U antroponimiji 
kao prvi ili drugi elemenat slav- u dvoclanim 
imenicama Miroslav, Vladislav, Dragosav, 

Slavimir, Slavoljub, Slavka, Slavata. U bal- 

tickim jezicima odgovara lit. klausti »pitati«, 
slove, lot. sluvet »im Rufe stehen (upor. 
slovitij«, djelomice s ie. velarom prema k > s 
u slavinama. Ie. je korijen *kleu-, u prijevoju 
*klou- / *klou- > praslav. slu-, slav-, slav- 
»entendre«. Prvi je stepen ocuvan u gr. ylt- 
(f)oQj arb. quhem »zovem se«, mesapski klao- 
(hizis}, klohi, drugi u sanskr. crdvah, avesta 
sravd — slov. slovo »parole«; slovo je praslav.- 
-iranski leksem. Oblik slu- u sluti nastao je 
od ie. dvoglasa ou, koji pred samoglasom 
daje -ov- (slovo}. Rumunji posudise slova T 
»Buchstabe«, slovesnic (Dosofteiu) »rjecit«, 
slava f, s glagolom a sldvi, s lat. sufiksom -ine 
slavine f »ekscelencija« = slavire, slozenica 
slavoslovie f, i glagol a sldvoslovi; Arbanasi 
silabe f »Buchstabe«. 

Lit: ARj 1, 412. 7, 628. 10, 939-40. 

15, 584-600 .15, popravci i dodaci 4—7 . Belie, 
NJ i, 66. NJ 7, 248. Miletic, MP 6, 1-10. 
7, 27-32. (cf. Ub 17, 145). Miklosie 309. 
Holub-Kopecny 338, Bruckner 501. Vasmer, 
ZSPh 2, 56-57. Mladenov 591. Trautmann 
307-8. WP\, 495. 5o«ac/467-469. Meillet, 
RES 6, 168. RSI 2, 66. Buck, AJPh 36, 
1-18. 125-154. (cf. Ub 4, 73). Buga, RFV 
75, 141. si. (cf. Ub 8, 198). Machek, Sldvia 

16, 188. Uhlenbeck, PBB 22, 189-190. 
Mikkola, IF 16, 95. Tiktin 1442. GM 389. 
Leskien, IF 10, 262. Maretic, Savj. 97. 167. 

slutiti, slutim impf. (Vuk) (do-, na-) = 
slutct, slutim (Kosmet) prema iteratlvu na -va- 
-sluavati, -slucujem, -ivam, samo s prefiksima; 
unakrstenjem sa sluh (v.) sluhtiti, -im > sluk- 
titi, -trn (Vuk, ta varijanta nije usla u knjizevni 
i saobracajni jezik) »ahnen, soupgonner« deno- 
minal je od stcslav. slutt »koji slusa«, upravo 
particip perf. pas. na -t, koji se nalazi jos samo 
u slov. slut m »soupcon. Verdacht« i u sluta 
(Vuk) »koji na zlo sluti, ominator«, s madz. -ov 
slutov m (Vuk) »zlokobnik«. Odatle pridjev zlo- 
slut »zloguk«, prosiren na -bn > -an zloslutan, 
poimenicen na -ik zloslutnih m prema f zlb- 
slutnica. Ovamo jos mozda prema Danicicu 
sluta m (Vuk, Kosmet, Srijem, Backa) »stu- 
pidus, sklata, suklata«, kod Miklosica i Nema- 
nica hrv. pridjev na -av Ujutav (Istra) »inbecil- 
lus«. Te rijeci idu zajedno s rum. pridjevom 
slut »verstummelt, kriippelig, verunstaltet, 



IQ P. Skok: Etimologijski rjecnik 



slutiti 



290 



smag 



hasslich (sinonim: urit)«, deminutivi slutilor, 
siutut, apstrakta s crkvenim sufiksom slutenie 
(Moldavija), slutie »Verstummelung«, slutitura 
»Vogelscheuche«. Ostaje ipak neobjasnjena 
semanticka veza izmedu »koji sluti« i »stupidus«. 
Apstraktum na -nja slutnja f = slucenje n 
(Vuk) pored slutenje. Samoglasnik u je nastao 
od ie. dvoglasa ou u korijenu *kleu-, u prije- 
voju *klou- »entendre, cuti«, o kojem v. slovo, 
slava i slusati. 

Lit.: ARj 2, 6T5. 15, popravci i dodaci 4—7. 
Pletersnik 2, 515. Elezovic 2, 243. Miklosic 
308. Tiktin 1444. Boisacq 3 468-469. Osten- 
-Sacken, IF 33, 200. 

sluz m, f (Vuk) = sluz, gen. -»' pored sluza f 
(Rosmet), sveslav. i praslav., »Schleim«. Prid- 
jev na -av sluzav. Augmentativ na -ina duzina 
(Bella, Stulic) »ea pars carnis glutinosae quae 
cartilaginibus adhaeret«. Denominal na -iti 
sluziti impf. »1° triefen, rinnen, 2° (subjekt 
kravaj koja ce se skoro oteliti«. Mjesto z 
dolazi u slovenskim narjecjima g slug »puz 
bez kucice«, sluga »go puz«, rus. slizb »Schleim«, 
pi. slizy »eine Art Schleife«. Rumunji posudise 
solz = salt »squama«. Balticke paralele lit. 
sliaufti »kriechen«, sliaufai »Schlittschuhe«, 
lot. sluzat »rutschen« kazu da je slav. u nastalo 
od ie. dvoglasa ou i da »Schleim« nije prvobitno 
znacenje, sto potvrduje i glagol sluziti, nego 
»ono sto se vuce, gmize, klizi«, z je nastao od 
ie. palatala g, kojim je prosiren ie. korijen 
*sleu-, u prijevoju *sloug- »gleiten, schlupfen«. 
To rasirenje potvrduje nvnjem. Schlauch, 
niz- sluiken »schleichen«, bez tog prosirenja 
nvnjem. schlau. Prema Briickneru je od istog 
korijena slina (v.). Prema Mladenovu srodna 
je sa sklizak (v.). Prosirenjem osnove *sleu-, 
*slou- formantom n i sufiksom -eo moze se 
tumaciti toponim Slunj m (kod Trnskoga 
S/ovinj) (upor. rus. sljuna »slina«) odatle ime 
rijeke koja Slunjem protjece: Slusnica (ovako i 
selo plascanskog protopresviterata) = Slunj- 
cica < Slunj + -bsk + -ica. Upor. imena 
rijeka Sava, Savica. 

Lit.: ARj 15, 622 — 23. 15, popravci i dodaci!. 
Elezovic 2, 243. Miklosic 308. Holub-Kopecny 
337. Bruckner 532. KZ 45, 49. Mladenov 
592. Trautmann 306. WP 2, 711. Iljinski, 
ASPh 29, 495. Boisacq 591. Machek, Sldvia 
16, 189. 

sljeme m, gen. sljemena = Ujeme (Vuk) = 
(ekavski, takoder cakavski u Istri) sleme = 
(ikavski) slime (ZK), ie., baltpslav., sveslav. 
(osim rus., ali prikarpatsko rus. selemeno) 
i praslav. *selmen-, »1° culmen tecti, 2° 



oronim (Sleme, najvisi vrh u Medvednici: 
1201. zelemen; vrh blizu Pozege takoder 
Zelemen, 1250; brezuljak kod Lobora; Slemen, 
vis nad selom Milutinac, Srbija; demen kao 
kamen, u Srbiji i prema visu u blizini Ozren). 
Madzari posudise Szelemen. Slog sije- je 
nastao iz likvidne metateze, upor. prikarpatsko 
rus. selemeno. Balticke usporednice selmud 
»Giebel, Dachfirst, Griff des Steuerruders«, 
salma »langer Balken« pokrivaju se s ags. 
selma = sealtna »Bett«, gr. oik^a, gen. 
-crcoc, »charpente«, gr. eijae^uot; = ivaacX^ioq 
(Homer) »mit guten Buderbanken versehen«. 
Dalje su veze s lat. solium, stvnjem. swelli, 
nvnjem. Schwelle. Ie. je korijen *sel- »Balken«, 
s ie. sufiksom -men. V. jos suljak (ZK). 

Lit: ARj 15, 493. 652-53. Miklosic 290. 
Holub-Kopecny 336-337. Bruckner 531. Mla- 
denov 590. Porzig, IF 42, 234. Boisacq 679. 
858. Schmidt, KZ 36,102. bilj. Isti, Vokalismus 
2, 78. Pedersen, IF 5, 59. Mikkola, BB 21, 
218-225. (cf. AnzIF 7, 14). Joki. Stud. 29. 
WP 2, 503. Strekelj, ASPh 11, 466. 

smag m (Stulic) »slabost, nesvjestica od 
gladi«, smaga i (Dalmacija) »zivinska pohlepa 
od koje se smagne« i posmaga f (Pavlinovic, 
~ za sluzbama} »pozuda, ceznja«, postverbali 
su od smaziti, -im impf, prema posmagnuti 
pf. »pozudjeti« od impf, smagnuti, -em »ceznuti, 
zudjeti, zeljetk prema impf, smagnjati (jedna 
potvrda), na -va- smagnjivati, -ivam. Pridjevi: 
na -Ijiv smagljiv »zeljan, pozudan«, posmagao, 
f -gla (Dalmacija, od posmaga) »pohlepan«. 
Sve su to metaforicki semantemi, koji se 
razvise iz erne tamne boje. Osnovno se zna- 
cenje nalazi u smagnuti, smagnem (Vuk) (o-, 
pri-} »pocrnjeli«, prismagnit (ZK) »ansengen«, 
posmagnut (Smokvica, Korcula) »izblijedjeli (za 
boju)«, prismagnut (ibidem) »svisnuti«, upor. 
stcslav. pridjev smagh »fuscus«. Ovamo jos 
na -avica smagavica f (Gradac, Slavonija) »kruh 
cim se mis vabi u misnjak«. Sveslav. je i pra- 
slav. korijen *smag-, upor. ces. smaziti »faire 
frire« prema smahnouti, polj. smagly. Slov. 
smaga, smagatl »rasten«. Odnos prema ie. 
usporednicama nije jasan. Nema suglasnosti 
medu usporedivacima (komparatistima). Loe- 
wenthal usporeduje sa sftord. mar »Steppe, 
Heide« < jsragerm. mohaz < ie. *smoghos, 
sto ne ide (v. WP 2, 226), Gray usporeduje 
sa srednjo-ir. maigre, Ramovi sa sanskrtom 
samd »vruce ljetno vrijeme«, stvnjem. sumar, 
nvnjem. Sommer (v. WP 2, 492-493). 
Peterson stavlja zajedno stcslav. smaglb i 
rus. smiiglyj »schwarzbraun« i pretpostavlja 
ie. korijenom *smeua-, *smau- »gorjeti« od ne- 



smag 



291 



Smederevo 



prosirenog korijena *sem- »gorjeti«, odatle kod 
Wf *smeugh- »rauchen, Rauch«. Prema Briick- 
neru stoji u vezi sa lit. smogis »udar« od smagiu, 
smogti »schlagen, werfen« i dalje s polj. s'mig- 
nqc, smohor »Torf«, toponim Smagar. 

Lit.: ARj 9, 226. 10, '953-54, 11, 712. 
12, 136. 15, 659-60. Pletersnik 2, 517. Miklo- 
si£ 309. Holub-Kopecny 340.' 341. Bruckner 
502. WP 2, 493. 685. 688. Petereson, LUA, 
n. R, */„, br. 5 (1915), 171. (cf. JF 3, 216- 
217). Ramovs, GSJK 2, 63-71. Gray, AJPh 
49, 343. (cf. Ub 14, 19). Nahtigal, CZN 12, 
1. si. (cf. Ub 5, 269). Loewenthal, ASPh 33, 
97. si. (Ub 5, 192). Boisacq' 886-887. 

smaboliti, -im pf. (Ston) »zgrciti«. 
Lit.: ARj 15, 660. 

smaknez m (Nis) »biljka hypericum perfo- 
ratimi, gospin cvijet, zuta metlica, pljuska- 
vica, smicaljka«. 

Lit.: ARj 15, 661. 

smakovina f (Rijecka nahija, Crna Gora) 
»posoljena surutka«. 
Lit.: ARj 15, 663. 

smalta f (Sulek) = smalto (Sulek, Popovic), 
pridjev na -ost smaltasi. Uceni mineraloski 
termin na ucen sufiks -it smaltii. Tal. sm > 
&m (v. ztndka): Smaida f (istrocakavski, primjer: 
grde je zmaldi »spedera aegrotantis habet«), 
zbalda »Emailschmuck (?)« (narodna pjesma, 
nepouzdano; primjer: drugi der dan zbalde i 
kamenja). Glede U > Id zbog im upor. maska 
pored mazga. Od tal. smalto > njem. Smalte, 
Schmdlte, mlet. smalto »esteriorita, apparenza« 
< germ, smalts, nvnjem. Schmelz. 

Lit.: ARj 15, 664. REW* 8040. Strekelj, 
DAW 50, 76. 

smaragd. m, grecizam oudpayoo^ > tal. 
smeraldo, smiraldo > talijanizam smarald 
(Banovac) = smirald m (Krnarutic, Kavanjin), 
pridjev na tal. -ino prosiren nasim -bsk smi- 
raldinski (~a duga, Kavanjin). 

Lit.: ARj 15, 672. 723. REW* 8041. Prati 
913. 

smarlama f(Vuk) »narudzba, porudzbina«= 
smarlama (Kosmet), indeklinabilni pridjev i 
prilog »naruceno«. Glagol na -isati smarlalsati, 
-iem pf. (Vuk, Bosna) »naruciti«. Turcizam 
(tur. tsmarlamak »bestellen, empfelen«, tsmar- 
lama, pokraceni infinitiv kao apstraktum »ono 
sto je izradeno ili dobavljeno po narudzbi«) iz 
trgovacke terminologije. Ovamo s promijenje- 



nim znacenjem smrlaisati, -sem pf. (Dalmacija, 
Pavlinovic) »opremiti kojekako kakav posao«, 
znacenje zbog unakrstenja sa (s-)mrljati. 

Lit.: ARj 15, 672. Elezovic 2, 244. 

smast f »osveta«. Samo jedna potvrda (Zrin- 
skoga Slrena). S prefiksom s- od stcslav. 
mbstb f»isto«, usp. stcslav. szmbstbnikz m (15. St.) 
»ultor«. Praslav. apstraktum na -lb (upor. 
vlast') od glagolskog korijena *mu-, koji nije 
potvrden u slavinama nego u lot. mtt, miju, 
meluot »mijenjati«, a u stcslav. prilogu u prije- 
voju mite »abwechselnd« (upor. sumitice). 
Prefiksom s- uklanja se homonlmija sa mast f. 
Upor. slov. moscati se, mestiti, mascevdti. V. 
mozda. 

Lit.: ARj 15, 672. Miklosic 209. Isti, Lex. 
937. Bruckner 347. Vasmer I, 124. WP 2, 248. 

Smederevo, -ovo n, toponim (ekavski, 
Srbija, 16. —18. v.) = (ikavski) Smiderevo 
(Kozicic, Mrnavic, Kacic), s pridjevom smi- 
derskl ban (Barakovic, poimenican pridjev sr. 
r. = Smederov grad (Palmotic), bez pridjevskog 
sufiksa Smeder (Palmotic, Kanavelic), odatle 
etnik na -janin Smederani pi. (Bogisiceve 
bugarstice). Kod stranaca pridjevski se sufiks 
zamjenjuje sa -la: Samandria, Semendria, 
tur. Semendra, odatle Semertdranski pasaluk. 
Odatle Smederija (narodna 'pjesma, jedna 
potvrda) i Semendra (u Hormanovoj narodnoj 
pjesmi). Taj pridjevski toponim nije izoliran: 
Smederevo (Kuci, Crna Gora, zemljiste sela 
Zlatice), polje Smederevo (Pjevanija crnogorska), 
Smederovo polje u selu Mala Popina (ispod 
Velebita). Na -ik mjesto -evo Smederik (Pakrac, 
vinograd). Izvedenice: etnici: na -be > -ac m 
prema -ka Smederevac, gen. -evca m prema 
Smederevka »1° zena odatle, 2° vrsta vinove 
loze, 3° vrsta plesa«. Pridjevi (fctetici) smederski, 
smederevski, smederevacki. Horonim na -ina 
Smederemna (Vuk, kraj). Osnova toponima 
cini se da je licno ime Smeder, koje je potvr- 
deno 1514. Smederevic (Beckerek). Sudeci po 
ikavskom obliku, cini se da je izvedeno od 
Smedb (1300) u stsrp. drzavi, odatle poime- 
nicen pridjev na -be > -ac Smedovac, gen. 
-ovca kao ime sela (Srbija, Krajina). Sufiks 
-er, koji prosiruje Smedb, nije jasan. Najstarija 
je potvrda iz g. 1020. u povelji cara Vasilija. 
to Zu£vxepouou (sa |i mjesto |3 kao xiaua 
mjesto XEa(3a = Kijev), u Dubrovniku 1364. 
Nicolaus Nenadich de Smederua. U madz. 
vrelima Szendro (Zendrew kod Thurocza) ili 
Szendero, Veg-Szendro. Madzarski oblik je 
bio tumacen prema szent < slav. svet: 1456. 



Smederevo 



292 



smiljati 



castrum Sancii Andrede alias Senderovia (Tho- 
mas Ebendorfer, Pez, Scriptures rerum austria- 
carum 1, 879). Veoma se znacajna potvrda 
cita u Kuripesicevu putopisu (1530), gdje se 
govori da u Bosni pored starih Bosnjaka 
katolicke vjere i Turaka ima jos i »Surffen, 
die nennen sich Walachen und wir nennen sie 
Zygen (= cin) oder Martholosen, die kornen 
von dem Orte Schmedrav und Griechisch 
Weissenburg (= Beograd) und haben St. 
Pauls- Glauben«. U 16. v. spominju se smede- 
revski, branicevski i vidimski Vlasi (1687), 
koji imaju posebne katune. Dakako, hipoteza 
je da je licno ime Smeder od rum. Simedru, 
Sumedru, meglenski Som-Medru < Sanctus 
Demetrius »svetkovina sv. Dimitrija«. 

Lit.: ARj 14, 843. 15, 678-680. 704. Skok, 
GIZM 30, 302. BZ 2, 43. Skok, ZRPh 38, 
562., br. 10. Spomenik 18, 63. Draganu, Ro- 
mdnii 100., bilj. 1. 

smed (Vuk), pridjev, »brunet, fuscus«, 
prosiren sufiksom -to prema sveslav. i praslav. 
smedb (upor. ces. smedy, s asimilacijom in > n 
zbog d snedy, pol), snlady, 17. v. s'miady). 
Ikavski i jekavski oblik nije potvrden. Prosiren 
na -ost smedast, f -ira = smedas, f-sta (Kosmet). 
Rum. smdd (Moldavija) = smead »fahlbraun, 
hellbraun« tocno reproducira stcslav. sniedb. 
Ne nalazi se u bugarskom i ruskom jeziku, 
Veza s medb (v.) je vrlo vjerojatna. Ovdje se 
pokretno ie. i- ocuvalo kao u stvnjem. smid, 
nvnjem. Schmied, dok je u praslav. imenu 
metala ispalo. Ima i drugog tumacenja kao 
uporedenje s lat. macula, gr. utvOoc, »Men- 
schenkot«, lot. smaidit »laskati«, ags. smittian 
»beschmieren«, ie. *smeid, u prijevoju *smoid- 
zastupljeno samo u smedb. 

Lit.: ARj 15, 680-81. Elezovic 2, 245. 
Miklosic 310. IloIuB-Kopecny 341. Bruckner 
533. WP 2, 685. 686. Tiktin 1445. Boisacq 639. 

smijati se, - m impf. (Vuk) (is-, iza-, 
na-, o-) = (ekavski) smejati se = smejdt se, 
smejem (Kosmet), sveslav. i praslav. refleksiv 
medijalnog znacenja, faktitiv nasmejat, -ejem 
»izazvati nekoga da se smije, nagnali na smijeh«, 
prema iteratlvu na -va- nasmijavati (se), ie., 
sveslav. i praslav. *smuati, nizi prijevojni 
stepen u infinitivu prema *smejp se u prezentu. 
Jat odatle prenosi se i u infinitiv i imenicu 
obrazovanu s pomocu -As > -s. Odatle impf. 
nasmjehavati se, pot-, -Hvati se (Vuk) prema 
pf. ndsmjehnuti se, sa -h od smehi > smijeh, 
gen. smijeha, osmijeh. Odatle dalje na -ill 
smijesiti se, -im i deminutivi na -kati smjeskati 



se, na -usiti smijusiti se, smijusim, smijuljiti se. 
Deminutiv smijesak, gen. -ska, pridjev ns -bn > 
-an smijesan »lacherlich, tamasan«, poimenicen 
na -ik smijesnih m prema f na -ica smijesnica 
»1° komicno zensko celjade, 2° smijesna stvar«, 
na -ost smijesnost f. Part. perf. pas. nasmijan je 
pridjev kao nacitan. Samoglasnik / u smijati se 
moze se tumaciti na dva nacina, od i> u stcslav. 
smqatl se kao upljan pored pjan. Zbog ekavskog 
oblika smejati se vjerojatnije je tumacenje od 
kao u prije < stcslav. prizde. Jat je nastao 
iz ie. dvoglasa oi > ai, koji se nalazi u lot. 
smaidi »smijanje«, koji je prijevoj od ie. kori- 
jena *smei- »lacheln, erstaunen«, sanskr. 
smdyate »smjeska se«, gr. ^aSidco »smijem 
se«, lat. mirus, miraculum, gdje je r < s kao u 
praslav. smeki, nvnjem. schmelcheln; i < «fe u 
smijati u jekavskim narjecjima moze se tuma- 
citi kao fr. lit < *lieit < leetus ili iz smejo > 
*smieJQ (prema Meilletu) disimilacijom. 

Lit.: ARj 4, 121. 7, 638. 9, 229-30. 15, 

704-714. Elezovic 1, 447. 2, 38. 244. Miklosic 
310. Holub-Kopecny 340. Bruckner 532. Mla- 
denov 596. WP 2, 687. Trautmann 270. Uhlen- 
beck, PBB 26, 570. Pedersen, IF 5, 41. 51. 
Meillet, MSLP 9, 137-141. (cf. AnzIF 7, 
165). Boisacq 1 620. 

smtkavac, gen. -avca m (ZK) »jagorcika, 
jaglac«. Upor. pod smilj (v.). 

Lit.: ARj 15, 714. Skok, ASPh 33, 370. 

smilj, gen. smilja m (16. v., Vuk) = smilje 
n = (sa j > c kao u cijec) cmilj m (Vetranic, 
Gazarovic, narodna pjesma, Stulic) »helychry- 
sum«. Nalazi se jos u slovenskom smilj i u 
bugarskom srnu, smile pored smin. Deminutivi 
na -de smiljce (Aljmas) »nakit za glavu u dje- 
vojke«, na -bk smiljak, gen. -Ijka (Otok, Varos, 
Slavonija), smilah (genitiv nepoznat) »naziv 
veza«, na -ica smilica f (Zadar, Sibenik, Split, 
Dubrovnik) »koeleria«. Na -ika smuikq »de- 
vesilje, runolist, smilje«. Pridjev na -ev smttjev 
(Vuk, takoder u toponomastici), poimenicen 
na -5C > -ac smttjevac, gen. -vea (Vuk) »1° 
djevojacka kapa smiljem nakicena, 2° to- 
ponim«. U rum. na -bh, -ih siminoc, seminic 
(sa h mjesto / kao u bug. smiri) »gnaphalium 
arenarium«. Docetak -Uje rimuje sa hostije < 
basilicum i kovilje (v.). Upor. smikavac (v.). 

Lit.: ARj 1, 817. 15, 714. 719-22. Pletersnik 
2, 519. Miklosic 311. Mladenov 594. Tiktin 
1426. Strekelj, ASPh 27, 42. 

smiljati, -am impf. (Poljica) »nalikovati«, 
sumeljati, -am (Perast), samiljat, -am (Bozava) 
»addirsi, star bene«. Oblik u Perastu je od tal. 



smiljati 



29 i 



smokva 



somigliare prema mlet. somegar, ostala dva 
mogu biti i dalm.-rom. leksicki ostaci od lat. 
similiare, denominai od similis > tal. simile > 
simile (Bozava) »specialmente«, prilog pokvacen 
od tal. Slmilmente. 

Lit.: ARj 15, 720. Cronia, ID 6, 119. 
REW* 7925. 

smjeti, smijem impf. (Vuk) = (ekavski) 
smet, smem (Kosmet) pored analogijskog 
smednut, -em (Kosmet, prema prezentu imdd- 
nem) = (ikavski) smi'ti, smi'm (ZK) »usuditi 
se«, sveslav. i praslav., bez paralele u baltickoj 
grupi. Pridjevi: na -bn smjen — smin (Marulic) 
»drzak, otvoren, junacan, odvazan«, odatle ap- 
strakti na -je sminje n = smjenje, na -ost smi- 
nost = smjenost f, na -h smjel > smio, fsmjela, 
odatle na -ost smjelost, na -ica nesmjelica, 
osmjeliti se, na oba sufiksa smehnz > smjelan, 
f smiona, odatle analogijski m smion, koji je 
danas postao opcenit, s apstraktumom smionost, 
koji se rjede govori od smjelost »odvaznost«, na 
-stvo smionstvo, poimenicen na -ik smionih. 
Nejasan je rum. pridjev semet m prema f 
semeatd pored sumet, simat, simet »smion«, 
s denominalom (faktitiv) a semeti »Kflhn 
machen, verwegen werden« i apstraktumom 
na -ia > -ie: semefie »smjelost, odvaznost«. 
Cini se da su u ovoj posudenici Rumunji 
postupili na isti nacin kao u isbuti < izbyti, 
gdje su posudili citav infinitiv prema svojoj 
konjugaciji na -i < -ire, pred kojim t postaje 
t: szmeti > semeti i da je odatle stvoren rum. 
postverbal semet. Uzimlje se da je sbmeti 
prefiksalna slozenica od -mi'ti, -mejp, koji kao 
-ceti ne postoji bez prefiksa si-. Taj u ovom 
slucaju ima prilosko znacenje »dobro, veoma, 
uvelike« kao u zdrav (v.), smrt (v.). Jat je 
nastao iz ie. e koji se nalazi u korijenu *me- 
»kraftig sein«, upor. gr. imioim'i, Homerov 
irnvu; »gnjev«, got. mops, nvnjem. Mut. 

Lit.: ARj 15, 722-23. 739-42. 748-50. 
Miklosic 310. SEW 2, 47. Holub-Kopecny 
341. Bruckner 532. Mladenov 596. Tiktin 1408. 
Schmidt, KZ 37, 45. Boisacq 403-404, 
601. Hirt, PBB 22, 229. 

smogur n (Grandie i Vrhovac, kajk.-ikav- 
ski, sela kod Ozlja) »bor, jelica kao bozicno 
drvce« = smagar (Jurkovo selo) »jela«, smogor 
(Lika K) = slov. smagar (Bela Krajina) »1° 
Astbeule, Astknorren, Tannenharzarte, 2° 
(metafora) Hitzblaschen im Gesicht«. Pridjev 
smogorljiv (~a daska). Cini se da je u vezi s 
alpinskom mugo > bugo, pinus mugus, koje 



pripada ie. supstratu. Upor. smogor m = 
samogor »luc« (Lika). [Usp. i pod. smag]. 

Lit.: ARj 15, 755. Pletersnik 2, 520. REW* 
5721. Tagliavini, ZRPh 46, 46-48. 

sniok, gen, smaka m (14. v., Kosmet, Vuk) 
»1° zacin, 2° salo i loj rastopljeni kao zacin, 
3° mlijecni proizvod (Kosmet)«. Nalazi se jos 
samo u slov. smok »1° Zukost, 2° Gemiise, 
3° Saft, dicke Briihe, 4° biljka rumex obtusi- 
folius« i u stcslav. i bug. smok (prema Miklosicu, 
nema Mladenov) »nasoljeno meso«. Pridjev 
na -en smocan, f -ana, na -bn > -an smocan, 
slov. smocen, poimenicen na -ost smocnost f, 
na -ica smocnica i pored smocanica »spajza, 
garde-manger«. Deminutiv na -be smocac, gen. 
-ica (Vuk, Zore). Denominai na -iti smociti, 
smocim impf, (dc- Lika, na-, o-, pre-, pri-, 
za-}, osmocit (Kosmet) »uzimati sto od smoka 
s hljebom (sir, kajmak)«, odatle prismok 
»meze« (poslovica: lojnu mesu ne treba prismokaj, 
iterativ prijevojem duljine o > a -smakoti 
(se}, -am, samo s prefiksima (pre-, pri-, za-). 
Odatle mozda smac (Popovic) »apetit« = smak 
(Stolic). Upor. glede etimologije smas. Upor. 
cvakati (v.). Vjerojatno posudenica iz stvnjem. 
smac, gen. -ches < ie. *smeg(K)- »schmecken«, 
koje nema utvrdenih ie. veza. Glede prijevoja 
o > a u starim posudenicama iz njem. upor. 
postiti — ispastati. 

Lit.:ARj2, 673. 7, 638. 9, 227. 230-31. 
11, 712-13. 12, 137. 15, 753-54. 755-58. 
Pletersnik 2, 520. Miklosic 311. Bruckner 503. 
WP 2, 689. 

smokva f (Vuk, danas po deklinaciji a, 

nekada kao u stcslav. po deklinaciji u smoky, 
gen. smokbve kao bukva, tikva, mrkva itd., 
ocuvano) = (u Vrbniku) smokii, juznoslav., bug., 
praslav. (?), »1° ficus, 2° (metafora, Dubrov- 
nik, Vrbnik) riba stromateus fiatola, 3° (eufe- 
mizam) govno, necist«. Pridjevi na -ov smokov 
(upor. bukov), rasiren u toponomastici: Smo- 
kova jama, Smokova, Smokovac, Smokovaca, 
Smokovljani. Na -ih smokovik, toponim Srnoko- 
VIC (Dalmacija, po mletackoj ortografiji -ich 
krivo citan sufiks -ik); na -ovina smdkovina 
»lisce od smokve«, na -en smokven, poimenicen 
smokvenik »kosara za smokve«. Deminutiv 
smokvica, cest toponim (Dalmacija). Na -ara 
smokvara (Vuk, Crna Gora) »kolac s medom«, 
smokvarica »grmusa, beccafico«. Na -inja 
bug. smokinja, upor. hercegovacki toponim 
Smokinje, odatle na -ka smokinka i rum- 
smochin(a) , s lat. -etum > -et smochinei »smo- 
kovik«. Na -je smokovje (Perast, Vuk) = na 



smokva 



294 



smrdjeti 



-iste smokviste pored smokoviste. Poklapa se 
fonetski s got. smokkd. Ne treba da je odatle 
posudena; got. smakkaje izolirana u germanskim 
jezicima, jer Nijemci i Holandani posudise 
rom. ficus, stvnjem. figa, nvnjem. Feige, 
hoi. viig kao i Arbanasi fik i Baski biku. Po 
geografskoj arei sudeci, got. smakka i juzno- 
slav. smoky posudene su na Balkanu neovisno 
jedno od drugog. Iliro-tracko posredovanje nije 
Iskljuceno. Ali za to nema dosad drugog 
lingvistickog dokaza, osim ako se pretpostavi 
mogucnost veze s gr. orixov = xiixov = 
lat. ficus, arm. fuz, tj. da su to neovisne 
posudenice jedna od druge iz pred-ie. medite- 
ranskog supstrata. Znacajno je da licus, koje 
je postojalo u Dalmaciji, kako dokazuje ime 
rta Caput jicl > Kantafig kod Dubrovnika i 
pikal (Dubrovnik) »jetra« < ficatum jecur < 
gr. ouxcotov, nisu posudili Hrvati, a Arbanasi 
jesu. 

Lit.: ARj 15, 756-763. Miklosic 311. 
Holub-Kopeiny 341. Mladenov 594. Hamm, 
KZ 67, 123. Stender-Petersen (cf. Janko, 
Sldvia 9, 351). Kiparsky 222. Johansson, 
KZ 36, 383. Schwarz, ASPh 41, 125. DEI 
3, 1633. Ernout-Meillet 341. Boisacq 924. 
Weigand-Hirt 1, 513-14. 

smdla f (Vuk) = (sa cm < sm, upor. cijec) 
cmola (Ljubisa), sveslav. i praslav., »pix, 
Pech, Teer, paklina«. Pridjevi na -bit > -an 
smolan, poimenicen na -jaca smonjaca = smol- 
njaca »vrsta zemlje« = smanjica, smanica 
(Kosmet) »1° (metafora) vrst zemlje, teska za 
oranje, 2° toponim«, na -en smolen, poime- 
nicen smolenica »baklja od smole«, na -ast 
smolast, smolov, smoldvit, smolav. Augmen- 
tativ smolina, toponim u pi. Denominai 
(p)smdliti, dsmolim pf. »smolom namazati« 
prema impf, na -va- osmolivati, -ujem (Bella) i 
osmoljavati, -am. Cini se da je drugog po- 
stanja pf. osmoliiti, osmdljim (Vuk) = ocmo- 
Ijiti (Popovic) »pokunjiti nos«, odatle hipoko- 
ristik smoljo m (Vuk) »koji pokunji nos« i da 
nema veze s njem. metaforom Pech haben — 
imati peh = smolu, ces. mi't smulu, njem. Pech- 
vogel »ne uspjeti, propastk, koja se govori u 
hrvatskim gradovima. Za to govore varijante 
ocvdnjiti se »pokunjiti se«, cmoliti impf. (Lika) 
»plakati tiho ili za najmanje sto«, rascmoliti se 
»rasplakati se«. To je ekspresivna onomatopeja. 
Ali je ipak znacajno da je smola vec u starini 
zastupljena u antroponimiji: Smolqc 1250. 
u Povljima, odatle od takvog antroponima 
Smolca Vrh (1572, i selo kod Pirota), odatle 
i danasnje hrvatsko prezime Smolcic, hipoko- 



ristik Smole (Bosiljevo, 1461, prezime, Visoko), 
Smoljan (hercegovacko prezime), Smolko m 
prema f Smoljka, Smolonja, Smolla (zensko 
ime), Smoljana (Vuk, zensko ime) i toponimi 
Smoljani, itd. Rijec smola je zacijelo ie. rijec, 
premda nema ni baltickih ni drugih ie. uspo- 
rednica, jer je lit. smala posudenica iz poljskog 
ili ruskog. To moze biti i kum. samala, s kojom 
Miklosic usporeduje praslav. rijec. Tumaci se 
iz ie. jezicnih sredstava. Mladenovu je prijevoj 
od istog korijena od kojeg i lit. glagol smilkti, 
smilkstu, smilkyti »pflsiti se« < ie. *smel-, 
njem. schmelzen itd. Briickneru je prijevoj kao 
u luz.-srp. smalic »opaliti u vatri« < ie. *smel-, 
koje se veze i sa Ht. svjlu, svilti »bez plamena 
gorjetk i njem. schwelen, Schwalm < ie. 
*suel- »gorjeti«. Endzelin usporeduje sa lot. 
smels »harziges HolzstfiCK«, smelams »harzig«. 

Lit.: ARj I, 818. 8, 508. 9, 231. 15, 763- 
68. Miklosic 311. Holub-Kopecny 342. Bruck- 
ner 503. Mladenov 594. Endzelin, KZ 52, 
119. WP 2, 532. 

smrcak, gen. -cka m (Vuk), sveslav. i 
praslav., »gljiva morchella, phallus esculentus 
Linn.«. U ces., polj. i oba luzicko-srp. sa 
Z- < g- mjesto <?-. U ces., polj. i ukr. bez 
deminutivnog sufiksa -bk, ces. smrk pored 
smrt Rumunji posudise zbirclog (Moldavija) 
»morchella esculenta«, s promjenom zb- mjesto 
sm- zbog unakrstenja sa a zbirci »runzeln«. 
Bez baltickih usporednica. U prasrodstvu s 
kasnim svnjem. deminutivom morhila, nvnjem. 
Morchel, odatle botanicko-lat. morchella, od 
stvnjem. moraha »daucus carota«, gr. ppdxava. 
Dolazi i u juzno-fr. murigulo, fr. morille. Kao i 
mrkva (v.), pripada pred-ie. supstratu. 

Lit.: ARj 15, 775. Miklosic 310. Holub- 
-Kopecny 342. Bruckner 503. Tiktin 1802. 
WP 2, 313. REW 3 5681a. 

smrdjeti, -im impf. (Vuk) (u- se, d iz 
infinitiva prenesen i u prezent prema stcslav. 
smnzdn) = usmrdet (Kosmet) = smrdit, -i 
(ZK), ie., baltoslav., sveslav. i praslav. *smvrd-, 
»stinken«. Radna imenica na -elj = slov. 
-el < -eh smrdelj »puant« = smrdijelj (Zore) 
m »1° prostak, 2° drvo trislja, 3° tvor, 4° 
toponim, 5° antroponim«, pridjevi smrdeljav, 
smrdeljiv. Sufiks -elj varira sa -ulj smrdulj 
(Slavonska Pozega) »futac«, -ulja smrdulja »1° 
strvina, 2° smrad«. Pridjevi na -Ijlv smrdljiv, 
poimenicen na -de smrdljivac »tvor«, na -ica, 
-oca smrdljivica, smrdljivoca, na -ec (upravo 
part. prez. akt.) smrdet, poimenicen u f Semer- 
denchia, furlanski toponim slov. podrijetla < 



smrtij eti 



295 



smuditi 



*smbrdtca, na -be > -ac Smrdecac, gen. -cca 
kod Splita. Na -ika smfdljika (Vuk, Crna 
Gora) = smrljika »bifora«. Na -usa smrdusa 
»1° biljka, 2° crv«. Na -an Smrdan-banja 
(Srbija). Imperativni kompoziti: smrdibaba 
(ptica), smrdibuba, smrdlvrana. U prijevoju 
smrad m (Vuk), gdje je slog smra- nastao 
po zakonu likvidne metateze, upor. polj. 
smrod, rus. smdrod. Pridjev na -bn > -an 
smradan. Rumunji posudise oblik koji odgo- 
vara obama prijevojnim stepenima pridjev smird 
»schmutzig, unflatig« (upor. smrdoca za posto- 
janje pridjeva smrd i kod nas te slozenicu 
smrdbulje »petrolej«), kome dadose lat. sufiks 
-ore > -aore (unakrstenjem prema putoare < 
lat. tutor] smtrdoare f (Moldavija) »schmutziges 
Zeug«; glagol a smredui sa -ui < -ujo, upu- 
cuje samo na izvedenicu od smrad. Oba piije- 
vojna stepena naiare potpunu paralelu u 
baltickoj grupi: lit. smirdeti, smirdziu, lot. 
smirdet prema lit. smdrdos »Geruch«. Ie. 
korijen *smerd-, prijevoj perfektuma *smor'd- 
nalazi se jos u lat. merda »govno«. 

Lit.: ARj 15, 771-74. 776-780. Elezovic 
2, 395. Miklosic 310. Holub-Kopecny 342. 
Bruckner 532. ZSPh 4, 214. Mladenov 595. 

WP 2, 691. Trautmann 271. Boisacq* 886. 
Lewy, PBB 32, 146. IF 32, 164. Kuzmic, 
NVj 24. (cf. IJb 6, 35). Boiling, Studies Collitz 
43. si. (cf. IJb 16, 163. 183). Pedersen, IF 5, 
68. Thurneysen, IF 21, 178. Vaillant, Sldvia 

11, 37-38. 

smrekaf(Vuk, Cres, Kosmet, pored smreka, 
gen. smreke) = smrekva (Istra) = (ikavski) 
smrlkva (Vodice, Istra) = (s metatezom i 
nejasnim io < "k, Bar K) smiorka = smrika 
(citava cakavska Liburnija, ikavska i ekavska) 
»1° kleka, juniperus communis, 2° toponim«, 
smrek (Belostenec) = (sa cm < sm) cmrek m 
(Belostenec, Sulek) »abies pedinata« = smrijek 
(Vetranie, toponim). Upor. nize smrok (Po- 
povic, Sulek) »bor« i toponim Cmrok (Zagreb). 
Pridjev na -bn Smrijecno (toponim, Bosna), 
na -ov smrekov (~a suma, drvo), poimenicen 
na -be < -ac smrekovac, gen. -vca »1° drozd, 
2° toponim«, na -aca smrekovaca »klekovaca 
rakija«, na -ina smrekovina — smrekovnjaca 
(Prcanj) »klekovina«. Kol. smrecje (Poljica). Na 
-jak smrecdk, gen. -caka (Hercegovina) »smre- 
kova suma«. Na -inja smrekinja (glede sufiksa 
upor. brekinja) = na -ulja smrekulja (Istra) 
»bacca juniperi«. Na -ar smrekar = smreku- 
Ijar = smrekuljar (Jablanac) = smricarica = 
smrekarica ~ smrikarica (Lie) = smrikvar 
(Tribalj, Hrvatsko primorje) = smrikovac »1° 
ptica borovnjak, bravenjsk, branjug, venjar, 



2° prezime Smrekar«. Sa sufiksom -ja, -lo 
stcslav. smrela »ceder« i smrecb > smrec m 
(Popovic) = smrlc (Barakovic, Brae, Smokvica, 
Korcula) »vrsta sumskog drveca«. Naziv istog 
drveta pojavljuje se i u nizem prijevojnom 
stepenu: smrk (Ston) = smrkd (Saptinovac, 
Slunj), smrkovina (Saptinovac, Ston) i sa 
sufiksom -lo smrc m »juniperus oxycedrus«, 
na -za smrca f (Mikalja, Stulic, narodna pjesma, 
Brae) »juniperus«, na -jak smrcak, gen. -aka 
»isto« = smrecak, na -ka smricka f (Poljica) 
»1° drvo, 2° trava« = smreka = smrska (Smok- 
vica, Korcula) = smrekinja (Vuk) »acina ex 
junipero«, smrcah, gen. -cka »ptica loxia 
curvirostra«, pridjev na -ev smrcev (~o drvo*) — 
poimenicen na -ina smrcevina. Sulek ima jos 
cmrok m »1° strobilus, abies pettinata, 2° 
toponim u Zagrebu«, Miklosic jos kao hrv. 
smrdkd »Fichte« (-k > a kao u orah}. U bug. 
oba oblika smreka pored smrikd i smarc. 
Jat je nastao po zakonu likvidne metateze, 
upor. rus. smereka. Veza s omorlka (v.), bug. 
molika, morika, rum. molid (f), moguca je, 
ali se ne razabire kakva je. Bugge uporeduje 
s arm. mair »cedar«. Mozda pripada pred-ie. 
supstratu. Mladenov dovodi u vezu sa njem. 
schmieren, sto nije uvjerljivo. 

Lit.: ARj I, 815. 15, 775. 780-83. 785. 
Elezovic 2, 247. Ribaric, SDZb 9, 192. Hirtz, 
Aves 446. 486. Miklosic 310. Holub-Kopecny 
342. Bruckner 537. Mladenov 595. Bugge, 
KZ 32, 17. Weigand, /W?/ 17-18, 111-112. 
(cf. RSI 6, 342). Liden, IF 18, 491-493. 
AnzIF 10, 48. 

smuditi, smudim impf. (Vuk) («a-, o-, 
pri-}, sveslav. (osim bug. i rus.), praslav. 
*smpd-, »1° amburere, opaliti, 2° (metafora) 
globitk. Nema izvjesnosti da li je od iste 
osnove i naziv ribe na -eo smud, gen. smuda 
m (Vuk) = smuc (Patacic), sa sufiksom -pi > 
-ut smiidut m »morska riba koja nije svijetla, 
perca lucioperca, brancin, zubatac«, za koji 
nema paralela medu slavinama. Pored praslav. 
korijena *smpd- postoji nizi praslav. prijevojni 
stepen s varijantom sm — sv *sved-, koji je 
bez nepostojanog s- zastupljen u venuti (v.). 
Odatle na -ati stcsiav. prisvedati »marcescere, 
torrefieri«, u Crnoj Gori i Dalmaciji na -eti 
(inhoativ) prisvedjeti se, prisvedim »nagorjeti« = 
sa pseudojekavizmom prisvijedeti, -edtm (Vuk, 
Crna Gora) »prigrijati«, posvedjeti, -im (Dalma- 
cija, Dubrovnik, Resetar) »1° malo se zapa- 
liti, 2° (metafora) zivo, zestoko pozudjeti, 
pozeljeti«, razvediti se »poboljati se«. Miklosic 
spominje jos srp. postverbal svud, smud. 
[Usp. i navuditij. Samoglasnici e, u nastadose 



smuditi 



296 



snaga 



od palatamog odnosno velarnog nazala e, c; 
upor. ces. smoud, polj. smqd pored swqd »dim«, 
swedzlc. S nazalnim infiksom i u njem. topo- 
nimu Schwende »Pozega., ispaljena suma«. U 
ostalim ie. jezicima bez nazalnog infiksa lot. 
s'wist, sividet »znojiti se«., lat. sudare. Ie. je korijen 
*uendh- »durch Hitze dorren, welken«, prijevoj 
perfektuma *uoridh-. 

Lit.: ARj 7, 628. 11, 65. 71. 12, 137. 172. 
15, 818-19. Miklosie 329. Holub-Kopecny 342. 
Bruckner 527. WP 1, 262. Ramovs, CSjfK 2, 
63. si. Meyer, IF 2, 369. 

smiigorica f (Lumbarda) = smii- (Du- 
brovnik) = (s anticipiranim r iz slijedeceg 
sloga *smurgorica > ) smrgorica (Smokvica, 
Korcula) »stonoga, galija (Korcula)«. Upor. 
pridjev smugar, f -gra (Kosmet, ~gra psenica 
brasno, pogaca). 

Lit.: ARj 15, 819. Kusar NVj, 3, 338. 
Elezovic 2, 248. 

smuk m (Vuk, Slavonija, Kursumlija, Svilaj- 
nac, Raska, Kosmet, Crna Gora, Vodice, 
Istra) = smok (Luznica, Smederevo, Suma- 
dija, Krasevac, Valjevo, Nis, Kumanovo, bug.) 
»coluber longissimus Laur.« Varijanta smoki 
»Drache« i u stcslav. i u strus. U izvedenicama 
postoje jos varijante i sa samoglasnicima a, i 
pored u, o i sa suglasnicima k, c, c, g. S osnov- 
nim samogjasnikom u: pridjev smukov, na -ara 
smukara (Cacafc, Gornja Bukovica kod Valjeva, 
Polom na Rudniku), na -urica smukurica, s 
varijantom smugurica (Dubrovnik), na -ulja 
smukulja (Uzice, Resnik kod Beograda), s 
varijantom smuculja (Duvno, Imotski, Ko- 
privno, Sinj, Zupanjac, Brae, Makarska, 
Zaostrog) i s augmentativom smuculjetina 
(Studenci, Imotski), na -alka smucalka (Split, 
Sibenik) = -aljka smucaljka. Mjesto k, c 
dolazi jednom d: smud (Ljubovija). Iste 
varijante s osnovnim samoglasom o: smocej 
(Dreznica u Hercegovini), smocelj (Jablanica, 
Hercegovina), srnoaca (Nis) = smokica (Pi- 
rot') = smokulja (Kumanovo). S osnovnim samo- 
glasom a: smak (Poljica), smacallna (Blato na 
Korculi), augmentativ smacina (Poljica). S 
osnovnim samoglasom *': smicalica (Drnis, Dal- 
macija), smicalina (Smokvica na Korculi). 
Unakrstenjem sa zjnlja mijenja se u zjnlcalina 
(Dubrovnik, Konavli). Jer »sise kravi mlijeko« 
nastade unakrstenje mliialina (Mikalja), odatle 
zbog disimilacije I — I > r — I varijanta 
smricalika, smricaljka (Brae) i smricalina (Hvar). 
Oblici na samoglase a, u, i najlakse se objasnja- 
vaju kao postverbali i izvedenice od smaknuti 



(v.), smuknuti pf. »schnell dahingleiten«, stcslav. 
smucati se »kriechen«, slov. impf, smukati = 
(sveslav. i praslav. prijevoj duljenja u > m) 
stcslav. smykati se, ces. smykati, polj. smykac, 
rus. smykatb »kriechen«; smucati (se) (is-) »1° 
vagari, 2° (u najnovije doba) skijati se (od 
skandinavskog sky)«. Variranje sa c za k kao 
u micati pored nukati (v.). Ta zmija, premda 
nije otrovna, izaziva bojazan u narodu, jer 
sise kravlje mlijeko i strasi djecu. Zbog toga 
nastadose brojne varijante, koje se otjjasnja- 
vaju kao tabu. Tako ce se objasniti i vari- 
janta sa o mjesto u, gdje je mjesto prve rijeci 
uzeta druga smok (v.). Postoji jos postverbal 
smile m (Smokvica, Korcula, Stulic, Ljubisa, 
Dubrovnik) »vozilo u obliku slova A, s prste- 
nom na vrsku, za koji se uprezu volovi (sluzi 
za potezanje tereta na putovima koja nisu za 
kola)« = smug m (Brae) »isto«. Rumunji 
posudise a smuci pored a smici (Dame) »arracher«, 
s apstraktumima na -eaia < -eh i -iturd 
smiceala = smicitura. Glagolski korijen smuk- 
le baltoslav. i praslav., upor. prijevoje slov. 
presmakmti »durchstechen, durchbohren«, ces. 
smeknouti »abnehmen«. Balticke su paralele 
lit. smukti »rutschend oder gleitend sinken«, 
u prijevoju smaukti, bez pokretnog s- mukti 
»entwischen«, lot. mukt »fliehen«. Praslav. u 
je prema tome nastalo iz ie. dvoglasa ou u 
korijenu *meuq-, prijevoj perfektuma *mouq-, 
koji kao pridjev znaci »sklizak, sluzav« (ovamo 
ide i hrv.-srp. pridjev miikljiv »vlazan«), kao 
glagol »otkliznuti«. Za prijevoj *smuq-, *smuq- 
potvrde se nalaze ne samo u slavinama nego i 
u drugim ie. jezicima kao lat. mucus, gr. 
uuxnc, »gljiva«. 

Lit.: ARj 3, 914. 15, 659. 661. 704. 753. 
757. 759. 811-13. 819-20. Ribaric, SDZb 
9, 191. Resetar, Stok. 291. Elezovic 2, 248. 
Hirtz, Amph. 138. 139. 140. 141. Miklosie 
311. Holub-Kopecny 342. Bruckner 504. ASPh 
11, 138. Mladenov 594. 595. WP 2, 254. 
Trautmann 271. Bolsacq 1 71. 653-654. Schef- 
telowitz, KZ 56, 203. Bugge, KZ 32, 20. 

snaga f (Vuk, Kosmet) = bug. snaga, »P 
jacina, jakost, krepcina, 2° tijelo (bug., kao 
sjediste snage), 3° cistota (ZK, Vodice, hrv.- 
-kajk. i slov., ces. i polj.)«, sveslav. (osim 
ruskog), praslav. apstraktum znacenja »nasto- 
janje, naprezanje«, koje se nije ocuvalo u 
juznoslav., nego u ceskom jeziku. Pridjev na 
-bn > -an snazan, odredeno snazni »1° jak, 
2° cist, 3° lijep (Vodice)«. Protivno nesnaga 
f »1° slabost, 2° necistoca, 3° vrag (eufemizam, 
hrv.-kajk., ZK)«, s pridjevom neznazan u oba 
znacenja. Denominal na -Hi snafiti, snazim 



snaga 



297 



snijet 



impf, »(hrv.j cistitk, isnafiti (Voltidi) »ocistiti«, 
osnaziti, osnazlm pf. »(u knjizevnom jeziku i 
stokavskom faktitiv) 1° dati snagu, krepost, 
2° ocistitk, nasnazltl, -im (Stulic) »pokrijepiti«, 
nesnazlli (Belostenec) (o-) »onecistiti«. Rumu- 
nji posudise snaga »Kraft«. Bez paralele u 
baltickoj grupi. Prema Brugmannu u pra- 
srodstvu s Homerovim epitetom VTiYdxeoc, 
(Xitcov) »lijep«. Prema Briickneru od istog 
je korijena od kojeg stcslav. snadb »lako, glatko«, 
ces. snad, polj. snade, rus. snasi (korabehnyja 
snasli »brodska uzeta, Takelwerk«, uvodilo se 
u novije vrijeme i u nasu pomorsku termino- 
logiju), tj. u snad je formant a, a u snaga 
formant -ga (v. sluga). V. snovati. 

Lit.: ARj?,, 914. 7, 638. 8, 75. 15, 829-33. 
837-39. Ribaric, SDZb 9, 192. Elezovic 2, 
248. Corovic, ASPh 29, 510. Bulat, JF 5, 
147. Miklosie 312. Holub-Kopecny 343. Bruck- 
ner 504. Mladenov 596. WP 2, 694. Brugmann 
1« 572. Tiktin 1448. Vasmer, RSI 6, 195. 
Boisacq 668. Joki, IF 49, 290-291. Matze- 
nauer, LF 11, 178. 

snaha f (Vuk) = snaa, gen. snae (Kosmet) = 
sna,, gen. sna e (ZK) = snbha (Krasic) = sndja, 
sa j iz genitiva snaje, ie., sveslav. i praslav. 
porodicni -termin snzha (rus. snaha) »1° bra- 
tova zena, 2° sinovlja zena (u odnosu prema 
svekar i svekrva), nurus (s kojom je rijeci 
u prasrodstvu)«. Pridjev na -in snahin = 
snain (ZK). Na -ia snasa f — snasa, gen. 
snase (Kosmet) = snasa, pi. snase (Donja 
Podravina) = snasa (ZV), nema hipokoristicke 
vrijednosti. Deminutiv na -ica snasica (Vuk) = 
snasaca (Kosmet, ZK), dosnasica (Jacke) = 
posnaslca »djeverusa, pirnica, jendibula«, s 
turskim deminutivnom sufiksom -elk igrat 
snasadzik (Kosmet) »igrati se mlade«. Za 
znacenje »djeverusa, Brautjungfer« postoje jos 
ove prefiksalne izvedenice u hrv.-kajk.: do- 
snasica (Jacke), potsnes f (Varazdin) = posnes 
(Zagorje) = na -nica posnesnlca (Habdelic, 
Prigorje) »djeverusa« = na -alja posnehalja 
(Krasic, Pitomaca) = na -ulja posnahulja 
(Jacke) »die verheiratete Brautfuhrerin«, ta- 
koder slov. podsneha = podsnehdlja (Stajer- 
sko) = posnasnica (Bela Krajina) = posnehalja 
(istocna Stajerska) »Brautmutter«. Nema bal- 
tickih paralela, ali su dobro utvrdene ostale 
ie. Prema lat. nurus, gen. -us, koje slijedi 
deklinacijn od socrus, gen. -us i prema gr. 
vuoc,, koje slijedi deklinaciju. o, praslav. snbha 
nije prema svekry, gen. svekrvue (v.), nego je 
po deklinaciji -o kao i sanskr. snusa, stvnjem. 
snur, nvnjem. Schnur »Schwiegertochter«. Brug- 
mann pretpostavlja ie. maskulinum *snasos po 



deklinaciji o kao prvobitan oblik prema grckom 
u znacenju »verwandschaftliche Verbindung«. 
Kako je rijec znacila zensko lice, postala je 
femininum ili prema tipu svekry ili prema 
zena. Samoglasnici a = e nastadose iz velarnog 
poluglasa a, a taj iz ie. u u prijevoju korijena 
*sneu- »spajati«, prosirenog formantom s, koji 
je u prijevoju perfektuma *snoub- > snubili (v.). 
Ima i drugih tumacenja, kao Budimirova 
»pokrivena«, Loewenthalova i Korinekova ve- 
zanja sa sanskrtom snauti »entlasst Mutter- 
milch«, Pedersenovo sa sunus > syn*. 

Lit.: ARj 2, 674. 11, 1. 15, 833-34. 836- 

37. Pletersnik 2, 97. 170. Elezovic 2, 248. Hamm, 
Rad 275, 22. Miklosie 312. Holub-Kopecny 
343. Bruckner 504. Mladenov 597. WP 2, 
701. Trautmann 273. Budimir, JF 6, 174 — 
179. GM 312. Boisacq 674-675. Brugmann, 
IF 21, 315-322. (cf. RSI i, 267). Korinek, 
LF 44, 316. 59, 125. Loewenthal, WuS 10, 
165. Pedersen, IF 5, 34. BB 19, 293-298. 
(cf. AnzIF 3, 199-200). 

snijeg m (Vuk) = (ekavski) sn eg = (ikavski) 
sntg (ZK), ie., baltoslav.j sveslav. i praslav. 
snegb, »nix, gen. nivis, Schnee (s kojim je 
rijecima u prasrodstvu)«. Pridjev na -bn > 
-an smjezan, poimenicen na -ica snijeznica 
(Crna Gora, Hercegovina, Vuk) »1° voda od 
snijega, 2° jama u kojoj i ljeti ima snijega 
(topi se u kotlovima za napoj stoke), 3° to- 
ponim« = na -jaca snijeznjaca (Lika). Ovamo 
naziv ptice »fringilla coelebs« snigarica, sni- 
gavac, gen. -avca, snifnica = snjeznica, smjeska, 
snjegl'sica, snjezarka. Pridjev poimenicen u 
femininumu kao toponim Pod sniznii (Krk). 
Na -ik Snijeznik (oronimi). Na -uljica Snje- 
guljica (u djecjim pricama); snjegulica »fringilla 
coelebs« = snjegulika. Denominal na -lit sni- 
jeziti, -i (Vuk, Dubrovnik, Kosmet) (na-, za-). 
Jat je nastao iz ie. dvoglasa oi u korijenu 
*snoiguhos, kako se vidi iz baltickih usporednica: 
stprus. snaygis, lit. sniegas, lot. sniegs, got. 
snaiws, stvnjem. sneo, nvnjem. Schnee, avesta 
snaezat »padat ce snijeg«, prema prijevoju ei i 
lat. nix, gr. vicpa. 

Lit.: ARj 7, 638. 15, 844-48. 864-66. Sod, 

NJ, n. s., 1, 255. Elezovic 1, 199. Hirtz, Aves 
447. Miklosie 312. Holub-Kopecny 343. Bru- 
ckner 533. Mladenov 577. WP 2, 695. Traut- 
mann 273. Osthoff, IF 4, 230. 275-6. 27, 162. 
Boisacq 6. 671. 

snijet, gen. -i f (Vuk) i m = sm't (ikavski, 
ZK), sveslav. (osim bug. i rus.), praslav. 
snetb, »uredo, Getreidebrand«. Pridjev na -Ijiv: 
snetljiv (prema Miklosicu hrv.) = snitljiv 
(ZK). Ie. paralele ne postoje. Nema ni ozbilj- 



snijet 



298 



snubiti 



nijih pokusaja tumadenja iz ie. jezidnih sred- 
stava. Mozda je prefiksalna slozenica na ss- u 
vezi sa gniti, gnoj (v.) i sufiksom -h za asptrakta : 
*slgnetb, s gubitkom srednjeg suglasnika u 
grupi od tri elementa. Ovamo ide jos smetljika 
f (Vuk) »Maisbrand« (s disimilacijom n — 
t > m — t \ gubitkom j u *smjetljika iz istog 
razloga). Ovamo mozda kod Antuna Dalmatina 
sneta f »tran«. 

Lit.: ARj 15, 845-46. 864. Miklosic 312. 
Holub-Kopecny 343. Bruckner 533. 

snop, gen. sndpa m (Vuk, Kosrnet, ZK), 
sveslav. i praslav. poljoprivredni termin, bez 
paralele u baltickoj grupi, »Garbe«. Deminutiv 
na -ic snopic. Kol. na -je snoplje (Vuk) = 
snoplje (Kosmet) = snoplje (ZK). Prema 
Bruckneru od istog korijena od kojeg je polj. 
snuc, osnova, snovati, snujem (v.), polj. nic, 
nitka, niti »Webertrumm«, nit »Paden«, koje 
Bruckner stavlja pod lat. neo, nere, njem. 
ndhen < ie. *sne-, *ne-, *snei-, *nei- »siti, 
plesti«. Taj bi korijen bio u prijevoju perfektuma 
rasiren formantom p. Tako i Mladenov. Za 
to nema potvrda u drugim ie. jezicima. Ie. 
korijen *snop- dolazi u stvnjem. snuaba »vitta«, 
lat. naturae »Strohseil«. Prema tome bi prijevoj 
*snop- znacio prvobitno »zu einem Strick 
zusammen drehen, Bund > Garbe«. 

Lit.: ARj 15, 857-59. Elezovic 2, 249. 
Miklosic 312. Holub-Kopecny 343. Bruckner 
504. Mladenov 597. ASPh 36, 126-135. 
(cf. JF 3, 211). Trautmann 272. WP 2, 698. 
Specht, KZ 68, 123. Liden, KZ 41, 398. 

snovati, snujem impf. (Vuk; (rs-, na-, o-, 

ros-, za-) = snovat, snovem (Kosmet), balto- 
slav., sveslav. i praslav. tkalacki termin *snou- 
»1° zetteln, 2° (metafora, iz tkalackog konkre- 
tuma psiholoski apstraktum) namjeravatk. Pre- 
fiksalne slozenice imaju specijalna znacenja: 
osnovati »utemeljiti«, isnovati »izvaditi crijeva 
iz zaklanog janjeta«, rasnovati (Mrnavic) »ot- 
kriti«. Od stcslav. snuti, snujo zadnimi je 
prezent, dok je iniinitiv prema prijevoju snov- 
pred vokalskim nastavkom -ati; u Kosmetu 
je prezent analogijski prema infinitivu. Iterativ 
se pravi duljenjem prijevoja *smv- > *snyv- 
(u stcslav. osnyvatf) > -snivati, -snivam, 
koji se upotrebljava samo s prefiksima na-, 
o-, za-. Samo snivati ne govori se zbog su- 
koba homonlmija sa snivati (v.) »spavati«. 
Praslav. postverbal osnova »1° preda navijena 
na vratilu, koja se uvede u brdila na razboju 
za tkanje, 2° fundamentum, temelj«, s prid- 
jevom na -bn > -an odredeno osnovni (~~>a 



skola), odatle na -&c > -ac osnovac, gen. -vca 
(Srbija) »ucenik osnovne skole«, nasnov m 
»preda«, nasnova »tjelesna grada«. Od balticke 
grupe pruza paralelu samo lot. snauja f »Fe- 
merband«, snaujis »Schlinge«, iz cega se vidi 
da je praslav. u u snuti nastalo od ie. dvoglasa. 
Ie. korijen *sneu- »drehen, Faden zusam- 
mendrehen, knfipfen« nalazi se u sanskrtu 
snavan »Band«, gr. vrfjpov (odatle internacio- 
nalne rijeci nervi, nervozan, nervirati se}, got. 
sniwanjsti&l.snua- < pragerm. snowan, stvnjem. 
snuor, nvnjem. Schnur (odatle posudenicazwora, 
»zica«, ZK), arb. nus »Bind, Faden, Schnur«. 
Upor. jos nevodb »grosses Zugnetz«. 

Lit.: ARj 3, 914. 7, 638. 9, 234-36. 13, 
157. 15, 861-63. NJ 3, 50. Elezovic 2, 39. 
Miklosic 312. Holub-Kopecny 343. Bruckner 
505. Mladenov 597. WP 2, 696. Trautmann 
272. Brugmann, IF 21, 320. Uhlenbeck, 
PBB 30, 309. Iljinski, IF 50, 61. Pedersen, 
KZ 39, 421. Streitberg, IF 3, 328. Joki, 
Stud. 65. Bolsacq 655. 

snubiti, snubim impf. (Marulic, zapadna 
narjecja, hrv.-kajk., slov., stcslav., na zapadu 
knjizevna rijec) = snubiti, snubin (Vodice) 
(na-}, praslav. *snub- pored *sncb-, s nazalnim 
infiksom, bez paralele u baltickoj grupi, »1° 
prositi djevojku za nekoga, 2° (metafora) 
vrbovati pristase za neku stranku«, iterativ 
na -va- nasnubivati. Na -ok (kao u svjedok) 
m pi. t. snubSki (ZK: ide u snubSke; Vodice) 
»prosci (gen. prosaca) koji prave definitivni 
ugovor o zenidbk. Nejasna je promjena u > e 
u snebok, gen. -oka »prosac« u Saptinovcu 
(Slavonija). Ne postoji ni snubiti ni snubok u 
Vuka ni u bugarskom jeziku, ali devisnopove 
pi. kod Pomaka dokazuje kao i u Mladenova 
potvrdeni oblici: devosnobb, -bnikb, -bnica da 
je glagol nekada postojao i u bugarskom. Upor. 
polj. slozenicu dziewosleby = ukr. d'ivosnub 
pored d'ivosl'uby. U slov. su snobiti (Maribor) 
i snoboki potvrda za velarno c pored snubiti, 
snubdc, -cica, snubic, snubic, snubitev, snubok 
za u. Posljednje ne moze biti kroatizam. Ie. 
je korijen *sneubh-, koji se nalazi u lat. nubere, 
gr. s nazalnim infiksom vuuxpri, u prijevoju 
perfektuma *snoubh-, prosirenje formantom 
bh korijena *sneu- »Faden zusammendrehen, 
kniipfen«. 

Lit.: ARj 7, 638. 15, 841. 856. 863. Ri- 
band, SDZb 9, 192. Miklosic 312. Holub- 
-Kopecny 343. Bruckner 111. 504. KZ 43, 
364. 45, 311. ASPh 11, 118. 139. WP 2, 
697. Brugmann, IF 21, 320. Iljinski, IF 50, 
61. Boisacq* 665. 673. 675. 



sob a 



299 



sobata 



soba f (Vuk, Kosmet) »1° odaja, klijet, 
komora, konoba, Zimmer, 2° (prvobitno) 
soba koja se lozi iz pedi, 3° (Kosmet) sobna 
pec, 4° klijet gdje se zimi lozi i sklanja cvijede 
da ne promrzne, 5° zimska basca (kao u tur- 
skom)«, istocno-stokavska rijec, danas opcenita 
u knjizevnom i saobradajnom jeziku. Pridjev 
sobni. Deminutiv sobica, na -ce sSpie, gen. 
-ceta pored sopce (Kosmet), sobicak, gen. -cka 
(Srbija). Moderni neologizam sobarica. S-tur. 
sufiksom -dfik sobadfik m (Srbija, Bosna) 
»sobica za sanduke i odijela, uz vedu sobu«, 
sobadzak (Livno) »sobica«. Augmentativ sobe- 
tina. Balkanska rijec, prema Miklosidu od 
madzarske posudenice szoba iz stvnjem. stuba 
»1° soba koja se lozi iz pedi, 2° kupaonica«, 
prema Simonyiju i Murku iz stcslav. istzba 
< stvnjem. stuba, srp. izba (v.): arb. sobe, 
bug. soba, sobicka, sobica »pec, odaja s pedi«, 
rum. soba »1° pec za grijanje (prema cuptor < 
lat. coctorium »pec za pecenje hljeba«), 2° 
(Erdelj i Banat) Zimmer«, odatle na -ar < 
-arius sobar »pedar«. Ako u stces. soba, hrv.- 
-srp. soba, slov. soba, bug. soba moze da znaci 
i »familia«, to ne znaci da se s Pelikanom mora 
uporedivati sa sanskrtom sabha »Versam- 
mlungshaus, Gesellschaft«. Dovoljno je misliti 
na tal. camerata. To znacenje odgovara seman- 
tickom zakonu sinegdohe. 

Lit.: ARj 15, 867-69. Miklosic 97. SEW 
I, 437. GM 389. Mladenov 598. Elezovic 2, 
250. Pelikan, LF 45, 19-23. 88-92.173- 
178. (cf. JF 3, 214. Ub 8, 243). Jokl, UJb 
7 (cf. Ub 13, 167). Vasmer, RSI 5, 139. 
Tiktin 1450. Pascu 2, 229., br. 3. Skok, Sldvia 
15, 493. 

sobet m (Vuk) = sobet, gen. sobeta (Kos- 
met) »1° gozba, cazba, cazbina (objekt uz 
ciniti}, 2° razgovor, vijece«- = sohbet m (Bosna, 
narodna pjesma). Izvedenice: pridjev sobetan 
(dvaritelj'}, imenica sobetnik m »gost«. Balkan- 
ski turcizam arapskog podrijetla (ar. suhba > 
tur. sohbet} iz terminologije mondenog zivota: 
bug. sobot. 



lit.: ARj 15, 
569. 



Miklosic 312. Skaljic* 



sobota f (Rab, Rijeka, Stara Baska, ZK, 
sjeverna Dalmacija, hrv.-kajk.) = sobota 
(Cres) = slov. sobota pored sabota, velika 
sobota (ZK), pridjev na -bn odredeni sobotni, 
slov. saboten. Tako i ces. i polj. i u oba luzicko- 
-srpska jezika. Iz zapadnog latiniteta iz split- 
ske metropolile i oglajske patrijarsije od lat. 
n. pi. sabbata prema sing, sdbbdtwn > sitai. 



sabbaio, latinizirano hebrejsko sabbafr »dan 
odmora poslije sest dana u tjednu (sedmici)«. 
Femininum je nastao prema dies dominica 
»nedjelja«, u krcko-rom. sabata, lad. sonda, 
furl, sablde i istro-rom. (upor. saba Bale, 
sabita Pula, sabida Milje). Dok se romanski 
oblici osnivaju na proparoksitoni sabbata, za- 
padni juznoslav. zahtijevaju pomicanje akcenta 
na penultimu sobbata. To je nastalo prema 
tal. sufiksu -ata. Za to pomicanje nema ro- 
manSkih potvrda. Taj je oblik vazio i za jedan 
dio panonsko-slav., kako se vidi iz madz. 
toponima Szabadka < *sobotka. To je slav. 
deminutiv na -ka od sobota u znacenju »mjesto 
gdje se subotom odrzava sajam«. Upor. madz. 
Szombathely, Nagyszombat. Upor. i sobotka 
u ces., slvc., polj., gornjo-luz. u znacenju 
»Sonnenwendfeuer«. Novo pucanstvo bunje- 
vacko izmijenilo je prvobitni slavenski de- 
minutiv na -ka sufiksom na -ica i samo- 
glasom uza o Subotica. Upor. takvo mijenjanje 
toponima od novih doseljenika Sjenicak < 
Stenicnjak, Stoj draga za Stoj draz, Crna Vlast 
za Crna Vas. U balkanskom latinitetu latinski 
oblik imao je m pred labijalom (upor. nase 
dumbok za dubok, i stvnjem. samba^tag; nazal 
i u orijentalnim jezicima, na gr. natpisima 
aaupocOtxri) sambata, kako dokazuje rum. 
sdmbata i mozda arb. shetune, shetunde < 
*shumbete metatezom nazala (upor. za am > 
urn Shkumbi < scamptcus od Scampa). Iz 
tog oblika nastade velarni nazal c u slogu 
samb- > scb- (upor. sanctus > suf) stcslav. 
scbota, bug. sabota, nase subota f (Vuk), prid- 
jev subotnT (dari) = subota (Kosmet). Zna- 
cajno je da je bug. sabota ocuvalo prvobitno 
lat. mjesto akcenta kao proparoksitona. Oblik 
sa c nalazi se u madz. szombat, u ukr. i rus., 
kamo je mogao dodi sa Balkana. Posudenica 
nije praslavenska, jer je dosla krscanstvom u 
slavine. 

Lit.: ARj 15, 869. 16, 868-72. Mazuranic 
1344. Oblak, ASPh 18, 590. Resetar, ASPh 
36, 540. Cajkanovid, SEZb 31, 43-55. To- 
manovid, JF 17, 214'. Miklosic 314. Berneker, 
KZ 57, 248-9. Holub-Kopecny 344. Bruckner 
505. KZ 42, 347. Mladenov 626. Vasmer, 
GL 138. Durnovo, RES 6, 108. Hujer, LF 
35, 221-222. Melich, ZbJ 212-217. (cf. 
RSI 2, 265). GM405. IF 4, 326-334. Pere- 
ferkovic, ZMNP, n. s., 47, 260. si. (cf. Ub 2, 
165). Schulze, ZRPh 17, 562-566. (cf. AnzIF 
4, 98). KZ 33, 384. Schwarz, ASPh 41, 129. 
Schwyzer, KZ 61, 239. Stender- Petersen 
(cf. Janko, Sldvia 9, 352). Titz, Bratislava 
4, 399-407. (cf. ZSPh 13, 417. Ub 16, 305). 
Mikovski, Indiana slavic studies 1 (1956). 



S6ca 



300 



sogan 



Soca (s takvim se akcentom govori taj slo- 
venizam) f, hidronim, pridjev na -bsk Soski 
(prezime), Soska dolina, Susca (Notranjsko), 
Suca, Soca (asimilacija s — c > i — c), tal. 
Lsonzo, furl. Lisunz = (metateza) Lusinz (sa 
srastenim clanom). U fonetskom pogledu po- 
kazuje kao slov. roka zamjenu za velarni nazal 
c = rom. on pred suglasnikom i vlat. ti > c 
kao u Parentium > Porec, Ratiaria > Arcer 
na Dunavu. Mora se prema tome uzeti da 
je taj hidronim usao u jezik vec u 6. i 7. v. 
Bez pocetnog i-, koji se nalazi u tal. i u furl., 
dolazi vec u lat. Pontem Soniti. Prema Alessiju 
gubitak pocetnog /- nije moderna pojava, nego 
morfoloska cinjenica iz predrimskog supstrata 
kao u 'Iu^xapa prema Maxcopa (Eraclea, Mi- 
noa), *ibaica (iberska rijec od baskickog ibai »ri- 
jeka«) > stspanj. bega, vega »vlazna i plodna 
ravnica«. Rastavlja se u is-i-ont + -jo. U is- 
gleda se hidronimicka baza, koja se nalazi u 
hidronimima kao sto su Istros (donji tok Du- 
nava od Orsave do usca), Oescus > Iskar 
(bug., pritok Dunava), 'IaTcovn (Coreyra) > 
Ostuni, u Galiji Isara > Isere, Oise, Isarcus 
(Raetia) > Eisack, ime ribe u Rajni isox — 
esox »som ili lucius«. Upor. Esanti za Sontius. 
Za uporedenje namece se jos slov. i hrv.-kajk. 
hidronim Sotia > Sokla, Sutla < *Sont-ula 
(lat. deminutivni sufiks ili mozda bolje pred-ie. 
elemenat kao u Visit He > Wish). Soca je 
femininum prema lat. maskulinumu. Ista je 
to pojava kao u Drava, Sava, Una, Mura i 
Tisa itd. Kod Rimljana su rijeke muska 
bozanstva, kod Slavena zenska. 

Lit.: Sturm, CSJK 6, 59-60. Alessio, 
RIO 2, 105. Niedermann, ZONF 1, 1-2. 
Piranaf 1490. 

soc m (Pavlinovic, Parcic) »sessitura o ripie- 
gatura (sulla veste da donna)« = soc m (Solta) 
»krklo (Dubrovnik), alceta (Solta)«. Denominal 
opsociti (Stulic, Belostenec) »obmreziti, mre- 
zom zastlijetk. Dalmato-romanski leksicki os- 
tatak od vlat. *saccium (upor. satssula Logu- 
doro, saccula Galura), od saccus, upor. glede 
-ium bissacium > bisage i arb. thesi tratkes 
(Ulcinj) »vreca od trate«, pi. those, poci thesit 
»tikva za vrecu tratke (Ulcinj)«. Ovamo ide 
mozda stsrp. soc m, soce n »1° daca u zitu i 
novcu, 2° carevi perperk, odatle denominal na 
-ati posocati pf. (Dalmacija) »1° uciniti soc, 
tj. ustedjeti, ustegnuti, otkinuti od kakva 
troska, 2° (prelazno) pokarati koga, npr. zenu 
radi duga jezika«. Preko srednjo-gr. aaxx((ov) 
< lat. *saccium, tako i aaxiXXr\ < *saccella, 
deminutivi od saccus. Od odxxpc, je stsrp. 



sokolnik s nasim slozenim nastavkom -al + -nik 
»seljak (u stsrp. drzavi) manje oterecen od 
meropha (v.)«. V. sak. 

Lit.: ARj 9, 135. 11, 2. 15, 870. 873. Ma- 
zuranic 1344. 1346. Parcic 937. REW* 7489. 
Rohlfs 1902. 

sofa f (Bosna, narodna pjesma; Kosmet) 
»1° kao kanape, 2° divanana, predsoblje, 
cardak zastrt za sjedenje (Kosmet)«. Balkanski 
i evropski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
sufla »klupa od kamena oko cesme, gdje se 
sjedi i odmara« > tur. sofa »1° Diele, 2° Halle, 
3° Gang«) iz terminologije kucnog uredaja: 
mm., bug. sofa, arb. sofe, cine, sufae f, ngr. 
oocpac,. Ovamo vjerojatno i sofa f (Vuk, gornje 
Primorje) »1° lijeha, lija, 2° slog«, prijenosom 
znacenja, usp. gredica. 

Lit.: ARj 15, 874. Elezovic 2, 253. GM 
389. Mladenav 600. Tiktin 1454. Lokotsch 
1935. Pascu 2, 164., br. 973. Skoljic 568. 

Sofija f = Sofija pored Savija (Crmnica). 
Hipokoristik sofe (ZK), Soka, Sosa; Sokna. 
Od gr. Zocpia (> lat. Sophia). 

Lit.: ARj 15, 874-75. Miletie, SDZb 9, 
360. 

sofra f = sovra, gen. sovre (Kosmet) = sopra 
(Vuk, Dosen, Barakovic) »sto, trpeza, sinija, 
astai«. Kratkosilazni akcenat kod Vuka zacu- 
duje. Ocekivao bi se sdfra prema turskom 
docetnom naglasu i prema rum. i bug. sofra. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
sofra »table servie« za kl.-arapski sufratun) 
iz kucne terminologije: rum., cine, sufra pored 
sufra, bug. sofra, arb. sofre, safer, sufre, 
sufra, ngr. aocppac,. 

Lit.: ARj 15, 876-77. Murko, WuS 2, 

120. si. GM 389. Elezovic 2, 251. Mladenov 

600. Tiktin 1454. Pascu 2, 164., br. 974. 

Skold, LUA, n. f, 1, 18, 58. 59. 

softa m (Bosna, Kosmet) = sapta (Bosna, 
narodna pjesma) = sohta (Skaljic, Bosna) 
»islamski bogoslov ucenik medrese«. Musli- 
mansko prezime na -ic Softie (Bosna). Bal- 
kanski turcizam arapskog podrijetla (ar. sohta) 
iz oblasti islama: rum., bug. sofia. 

Lit.: ARj 15, 878. Elezovic 2, 254. Mladenov 
600. Tiktin 1454. Skaljic- 568. 

sogan m (Mostar) »luk«, sogani m pi. t. 
kBanja Luka) »meso umotano lukom i priprav- 
ljeno kao gulas«. Na -lija soganRja f (Kosmet) 
»1° koji sadrzi crnog luka, 2° (Bosna) jelo 
od graha s przenim lukom, biberom i sre- 



sogan 



301 



sojka 



zanim hljebom«, sdganlija f (Vuk, Popovic, 
Srbija, bosanske varosi) »grah, pasulj pre- 
branac« (nejasan semanticki razvitak, mozda 
grah za jelo pod 2°). Slozenica sogan-dolma 
(Banja Luka). 

Lit.: ARj 15, 878. Elezovic 2, 251. Skok, 
Sldvia 15, 493, br. 702. Skoljic* 569. 

soha f (Vuk, Smokvica, Korcula, bug. 
soha) = soa, gen. soe (Kosmet) = soja (odatle 
sojenica) = soha (Vodice), ie, baltoslav, sve- 
slav. i praslav, »1° racve, rakije, raslje, pertica 
bifurca, 2° motka, kosiste (Kosmet), 3° vjesala, 
mrtvacki lijes (Vodice), 4° drveni potporanj 
(Smokvica)«. Deminutiv na -ica sosica (Vuk), 
Sosice f pi. t. (toponim, ZKU, zamjena novijeg 
stanovnistva za Susica, potok). Denominal 
osositi, -im »abscindere«. S prefiksom raa-: 
rosone f pi. (16. v.) »1° racve, 2° vile (Varaz- 
din)« = rosuha (Bednja; »vile«, rasoha = rasova 
(Lika) = rasoja (Lika) = rcisohe pi. (Virje, 
Koprivnica, Pitomaca) = rastihe (Hrvatsko za- 
gorje) = rasove (Crna Gora) »1° vile, 2° 
dva velika direka spojena gredom (= brni- 
com < brvnicom) (Mrka Poljana kod Leskov- 
ca)«, rasoje f pi. t. (Vuk, Posavina do Poze- 
ge, oko Drnisa) »rucice u plugu« = rasove 
(donja Podravina) »obje rucice u zeljeznom 
plugu zvane i raljice < rakijice, rucke ili 
rucice«, rasoha (Mikalja) »staka, stula«. Pre- 
fiksalna slozenica raz-soha je takoder sveslav. 
i praslav. Potvrdena je u stcslav, polj. rozsocha, 
ukr. rosoha. Toponim. Pridjevi na -ost rasovast 
(Boka) »racvast«, na -1st, -it rasovist = rasovit 
(Timok — Luznik), na -at rasohat (~e gace), 
poimenicen na -be > -ac rasovac, gen. -vca 
»1° rasporak u gaca« < *rasohatac (sa h > vi 
sa a u gen. rasovaca shvacenim kao neposto- 
janim) (narodna pjesma: i rasporih dfidovku 
divojku od rasovca sve do graca), »2° Rasovac 
(toponim), 3° Rdsovatac (oronim, Kamenita 
planina, Pastrovici). Na -ica Rasohatica (to- 
ponim, uvala). Deminutiv rasosica »pedalj«. 
Augmentativ na -oca rasovaca (Mrka Poljana 
kod Leskovca, Srbija, Timok-Luznik) »rakija«. 
Rososa (1369, potok, Krizevci, Pakrac). U, 
baltickoj grupi odgovara sa k za praslav. h: 
lit. saka »grana«, lot. pi. sakas »vile za gnoj«, sto 
se slaze sa sanskr. cakha »grana«, arm. cox 
»isto«, got. hoho. Prema tome je soha bez 
sumnje ie. rijec. Teskoce pruza praslav. h 
mjesto k. Niederleu je soha iranska posudenica, 
cime se ne objasnjava h. Bruckner shvaca h 
kao hipokoristicki sufiks u poljskom brach 
»brat«. Vasmer i Pedersen pretpostavljaju ie. 
kk > h, Osten-Sacken osnovu na s. Ie. je kori- 



jen *kak- Ikak- ili *kok-lkok-, s palatalnim k > 
praslav. s. Nazalirani oblik *kank- ili *konk-, koji 
je potvrden u polj. se k i rus. suk »grana«, nalazi 
se samo u hrv.-kajk. prezimenu Suk = slov. 
sok »grana«, s pridjevom sokdt, sokelj, sokavina, 
sanskr. sankus »Pfahl, Pflok«. Uhlenbeck upo- 
reduje sa stvnjem. sahs < *soksa »noz«. Stre- 
kelj i Janko pretpostavljaju ie. *saksd »das 
Schneidende« i sa sanskr. Sasami »rezem« 
(Pedersen), sa ^icpo^ »mac«, sanskr. casti, ca- 
sati (Kretschmer). 

Lit.:ARjtt, 158-62. 15,879-81.928-29. 
Pleters'nik 2, 531. Murko, WuS 12, 341. 
Elezovic 2, 250. Ribaric, SDZb 9, 192. Hamm, 
Rad 275, 51. Mikldsle 313. Holub-Kopecny 
TA4. 360. Bruckner 505. KZ 43, 302. 311. 
Mladenov 600. RES 4, 192. Trautmann 297. 
WP 1, 335. 2, 474. Vasmer, ZSPh 4, 144- 
145. (cf. JF 7, 266). Strekelj, ASPh 28, 488- 
494. Osten-Sacken, IF 33, 257. Pedereen, 
IF 5, 49-50. KZ 40, 173-181. (cf. AnzIF 
24, 44). Niederle, Manuel 1. Ghodzko, BSLP 
5, L. Stender-Petersen (cf. Janko, Sldvia 9, 
351). Machek, Sldvia 16, 165-166. 186. 
189. Boisacif 424-425. Meillet, BSLP 36, 
111. Jokl, Unt. 135. bil). Janko, WuS 1, 106. 
Kretschmer, KZ 31, 414. Meringer, IF 17, 
116. si. 19, 279. si. Uhlenbeck, IF 17, 99. 

soj, gen. soja (Vuk, narodna pjesma, Kos- 
met; protivno riesoj kao nebrat, necovjek) 
»1° dobar rod, koljeno, pleme, bagra, fajta, 
pasma, pasmena, pasmina, vrsta, 2° pridjev 
indeklinabile soj pile, soj djevojka«. S tur. 
postpozicijom -suz sojsuz (Kosmet), indekli- 
nabilni pridjev, »loseg podrijetla« (sojsuz-ma- 
gare) = sojsuz m (Bosna) »l"nikogovic, prostak, 
2° nitkov«. Pridjev na -11 sojli »plemenita 
roda«. Odatle na -aca sojsuzaca (Kosmet) 
»1° zena koja nije dobra roda, 2° paprika, 
krastavac rdav«. Balkanski turcizam (tur. 
soy, soylu, soysuz) iz terminologije srodstva: 
rum. soi, bug. soj, arb. soj pored sua '(jer je 
prvi oblik u jezicnoj svijesti bio kao odredeni 
oblik), ngr. aoi, cine, soe f »1° race, famille, 
lignee, 2° espece, sorte«. 

Lit.: ARj 8, 76. 15, 881-82. Elezovic 2, 
251. Mladenov 598. GM 389. Skoljic" 569. 
Pascu 2, 163, br. 968. 

sojka f (Vuk, Srijem, Kosmet), sveslav. 
(slov, ces, polj. sa sufiksom -ka, stcslav, 
gornjo-luz. i donjo-luz. bez -ka soja), praslav. 
== (sa s > s) sojka (ZK), Soja (takoder slov.), 
svojka, svojka, sojkaca, sajka »kreja, krestelica, 
krestalica, marusa«. Uzimlje se da je ptica 
dobila ime po boji perja i korijen *soj- uzimlje 
se kao prijevoj od korijena *si- »siv, sinjk. 



sojka 



302 



sokak 



To misljenje komparatista ne treba da bude 
tocno. Hrv.-srp. varijante i cinjenica da se 
nalazi u tur. kao soyga, u madz. kao szajko = 
zqjgd, u rum. kao zaica, zaita upucuje na 
mogucnost izvodenja od onomatopeje kojom 
se oponasa glas ove ptice. 

Lit.: ARj 15, 881-82. 932-934. 17, 710. 
Elezovic 2, 251. Hirtz, Aves 449. Tiktin 660. 
Mikldsie 313. Holub-Kopecny 344. Bruckner 506. 

sok' m (Vuk, Crna Gora) = zog (Vuk, 
Dalmacija; nejasna izmjena suglasnika, upor. 
prezime Zogovid), sveslav. i praslav., »proka- 
zivac, onaj koji pronade lopova«. Radna 
imenica tipa coquus od coquere. U stcslav. 
sokb »AnKlager«. Denominal (faktitiv) sociti, 
-Im (Vuk, Crna Gora) (na-, -o, pro-') »1° 
pronalaziti lupeza, 2° pronalaziti kome zenu, 
3° kazati (Marulic, Judita 4, 243)«, u stcslav. 
»4° indicare«, »5° (Belostenec) po morju zver 
sociti »in man venark (upor. rusko socitb 
»tjerati zvijeri«)«. Ovamo nasociti klin u rupu 
(Saptinovac) »udesiti kako treba«. Apstraktum 
na -j>ba + -ina sodzbina f (Vuk, Crna Gora) = 
sozbina (Zakon lige ninske) »nagrada soku«. 
Slozenica od sintagme na -de, -ica sokodrzac = 
sokddrzica m (Crna Gora) »posrednik koji 
u dogovoru sa sokom okrivi krivca (jer sok 
nece javno nastupiti)«. U baltickoj grupi 
postoji s prijevojem e: lit. sekti »reci«, sekme i 
»prica«, u prijevoju o > a lit. sakyti, lot. 
saat »reci«. Ie. je korijen *sedu- »reci, poka- 
zati«, gr. EV£itco »pripovijedam«, odatle £jto<; 
(odatle internacionalne rijeci ep, epos, epo- 
peja), stkimr. hepp »inquit«. Prema tome pred- 
stavlja soki prijevoj perfektuma ie. *sodu-, 
Upor. got. sakan »gerichtlich streiten«. Prema 
Hirtu i Uhlenbecku sokz bi bila posudenica 
odatle. To je nepotrebna supozicija. U bug. 
i mak. u prijevoju duljenja 5 > a sakam »hocu, 
zahtijevam«. Homommija sa sok' uklonjena je 
akcentom. 

Lit.: ARj I, 638. 639. 12, 415. 15, 871. 
879. 885. 892. Miklosic 290. 313. Holub-Ko- 
pecny 3AA. Bruckner 506. Mladenov 598. 
Mazuranu 1345. Trautmann 254. WP 2, 476. 
479. Osten-Sacken, IF 26, 324. 33, 257-258. 
Hirt, PBB 23, 338. Uhlenbeck, PBB 29, 
337. Sufflay, DAW 63 (cf. IJb 11, 193). 
Brugmann, IF 12, 28. 32. Scheftelowitz, 
KZ56, 173. Boisacq 3 63. 89. 255-256. Vas- 
mer, ZSPh 3, 189. 

sok 2 , gen. soka m (Vuk; homommija sa 
sok »indicateur« uklonjena akcentom), balto- 
slav., sveslav. i praslav., »smok, sucus (s ko- 
jom je rijeci po jednom misljenju u prasrod- 



stvu)« = sok, gen. soka (Kosmet) »presolac 
u kome se cuva sir«. Pridjev na -tn > -an 
socan. Na -ivo (upor. jedivo) sScivo n »leca, 
lece, varivo (Dubrovnik: bob, grahorica, 
grasak, lecak, itd.)«, dalje rasireno na -ica 
soclvlca, biljka. Denominali: nascati, -im pf. 
(Belostenec) »napuniti sokom«. Od nepotvrde- 
nog *osociti, -im postverbal je Ssoka f (Vuk, 
Kosmet, takoder rus.) »sok, zicina, sok iz 
dubreta (Kosmet)«, upor. osaka f (M. Drzic) 
»neko pice«. Miklosic stavlja ovamo kao izve- 
denicu na -de (upor. kuhac): sokai (Hrvatsko 
zagorje) »1° kuhar, 2° prezime«. Tu kulturnu 
rijec posudise Madzari szakdes, koja je opet 
dosla u govor Backe sakai, Rumunja socaciu 
(Erdelj) prema socacifa »kuharica«, a socaci 
»visiti kuharski zanat«. Prema odnosu *smend-: 
*svend- stavlja se ovamo i smok (v.). Upor. 
stsrp. sokahnik »podloznik kuhar ili pekar, 
nesto vise od meropha«, sokalnica »kuhinja« 
u stsrp. prijevodu iz sintagme Matije Vlastara 
(ako je prema Novakovicevu tumacenju u 
vezi sa sokac, nejasna je tvorba). U baltickoj 
grupi odgovara lit. sakat »Harz«, stprus. sakis 
»smola«, lot. stveki pored smakas. Bruckner i 
Osthoff (protivno Waldeu) uzimlju kao srodnu 
rijec lat. sucus, gr. ojioc, njem. saugen, arb. 
gjak »krv«. Ie korijen je *suek-, u prijevoju 
perfektuma *suok-, prema Waldeu *suaauos. 
Uporeduje se i gal. sappinus »jela«, kimr. 
sybwudd »F6hre«. 

Lit.: ARj 7, 638. 14, 513. 9, 184. 243-44. 

15, 870-73. 883-87. Mazuranic 1345. 1346. 
Novakovic, GG 26, 118-128. (cf. RSI 1, 
297). ASPh 27, 175-181. Elezovic 2, 39. 251. 
Miklosic 313. Holub-Kopecny 375. Bruckner 
506. Mladenov 598. Tiktin 1450. WP 2, 515. 
Foy, IF 1, 314. Osthoff, IF A, 284. Charpentier. 
IF 28, 180. bilj. 2. Mikkola, IF 23, 126. GM 

136. Boisacq 1 708. 1096. Rackus, Lietuviij 
tauta 4, 27. si. Pedersen, KZ 36, 285. 

sokak, gen. -dka m (Vuk, Bosna) = sokak 
(Kosmet) »ulica, sor«. Deminutivi na -id 
sokacid (Vuk), na -e sokace (Kosmet), pi. 
sokacidi. Pridjevi na -ski sokacki (~e lakrdlje), 
na -nji sokaknji (~<z vrata, Kosmet). Na 
-jara sokacara f (Kosmet) »besposlicarka«. 
Slozenice: dor-sokak (v. dorav), mermer-sokak 
(narodna pjesma), divor-sokak. Balkanski tur- 
cizam arapskog podrijetla (ar. zekak > tur. 
sokak) iz terminologije orijentalnog urbanizma : 
bug. sokak, arb. sokak, cine, sucache, ngr. 
aoxdxL 

Lit.: ARj 15, 886-87. Elezovic 2, 251. 
Mladenov 598. GM 377. Korsch, ASPh 9, 
666. Pascu 2, 164., br. 972. Skaljie* 569". 



soko 



303 



sol 



soko, gen. -ola m (Vuk) = soka, gen. -ola 
(Kosmet, samo u uporedenju) m prema f na 
-lea sokolic'a, sveslav. i praslav., »1° falco (gen. 
-onis), atmadza, sahin > sajin, 2° (metafora) 
junak, 3° (19. v.) drustvo za tjelovjezbu (pre- 
uzeto iz ceskog), 4° toponim (u maskulinumu i 
femininumu, 1420. tvrdava Sokol, upor. Mon- 
falcone- kao feudalno ime za utvrdenje)«. 
Pridjevi: stari na -ji sokolji, na -ov sokolov, 
poimenicen na -be > -ac sokolovac, gen. -dvca, 
na -id sokolovid (staro prezime), prosiren na 
-ski sokolovski. Deminutivi: na -be sokolac, 
gen. -oca, na -bk > -dk sokblak, gen. -Ika 
(Vuk), na -id sokolic (takoder prezime), na 
-ce sokolce (Jablanac). Augmentativ na -ina 
sokolina, pi. t. Sokoline (toponim, Bosna). 
Na -ar sokdlar, gen. -ara (Stulic) »1° Sperber, 
2° starohrv. i starosrp. dvorska cast prema 
franackom uzoru ili prema biz. iepaxdpioc, > 
stsrp. derakar (v.)«. Zvanje u latinski pisanoj 
ispravi socolaristich (konac 11. St.: Aprico 
SocolaristicK) = (<) sokalarski. Na -as sokd- 
III, gen. -dsa »pristasa ili clan udruzenja 
(Sokol) za tjelovjezbu«. Denominal na -id 
sokolitl, -Im impf, »bodriti«. Arbanasi posudise 
sokol i glagol sokellas »sokoliti«. Uzimlje se 
da je -ol sufiks kao u topola. Osnovu sok- 
smatra Bruckner onomatopejom kojom se 
oponasa glas te ptice, upor. polj. sokotati = 
strekotati »Schrei der Elster, vom Zirpen, 
Schnattern«. Uporeduje se i sa ie. jezicnim 
leksemima, tako sa sanskr. cakma »velika 
ptica«, sa got. salhzan, nvnjem. sehen < ie. 
*sequ- »reci, kazati (v. sociti*)*. Pomislja se i na 
tursko-tatarsfco i mongolsko podrijetlo kao i 
na podrijetlo iz pred-ie. supstrata. Lit. sakalas 
ruska je posudenica, nije prasrodstvo. 

Lit.: ARj 15, 888-98. Mon. serb. 302. 
Mazuranic 1346. Hirtz, Aves 449—452. Elezovic 
2, 252. Miklosic 313. Holub-Kopecny 344. 
Bruckner 506. ZSPh 2, 309. KZ 48, 179. 
Mladenov 598. Smits, FBR 7, 6-9. (cf. 
lib 13, 373). Petersson, LU A, n. f., avd L, 
Bd. 18. (cf. lib 10, 339). Pogodin, AnzIF 21, 
103. Wiedemann, IF 1, 258. Uhlenbeck, PBB 
21, 98. 35, 171. Boisacq 532. GM 389. 

sol = io (Kosmet), gen. soli f (Vuk), ie., 
baltoslav., sveslav. i praslav. sr. r. na -b, 
»sal (s kojom je rijeci u prasrodstvu)«. Pred- 
slav. suglasnicka osnova *sol- (upor. gr. dAc,, 
gen. akoc,, arm. al) rasirena je formantom n: 
praslav. pridjev *solnz > odatle slan, fslana, 
nadan »podosta slan«. Tu je slog sia- nastao 
po zakonu likvidne metateze. Upor. polj. 
stony, rus. sdlonyj, poimenicen vec u praslav. 
na -Ina slanina »Speck (odatle spek, posu- 



denica u hrvatskim gradovima)«, kulturna 
rijec, koju posudise Madzari szalonna, Ru- 
munji sld(n)ind. Od slan jos su hrv.-srp. 
poimenicenja na -ik slanih, gen. -ika (Vuk) = 
slanih (Kosmet), na -lea slanica »Salzfass« 
(takoder toponim), slozenica slanopadka (Kos- 
met) »divlja kruska«, s nejasnim drugim 
dijelom. Dalje je rasirenje predslavenske 
suglasnicke osnove s pomocu -i u praslav. 
pridjevu (?) *soltb (upor. stsas. salt > njem. 
Salz, rus. sdlotb »mocvara«), odatle praslav. 
augmentativ na -ina slatina (Vukov akcenat) 
= slatina (BI, ovako stcslav., slov., ces.) 
»1° Salzquelle, 2° kupatilo, 3° zemljiste gdje je 
zemlja istancana sa pomalom sumom (Drob- 
njaci), 4° veoma cest toponim (13. v.)«. I tu 
rijec posudise Rumunji slatina »Salzwasser«, 
le. korijen iTro je i osnovu na -u (upor. gr. 
dXuxoc, »slan«, aXv>tr\ »saline«). U slavinama 
ta je osnova potvrdena u izvedenici na -d, 
praslav. *soldtkb > sladak (v.). Mjesto d na- 
lazi se u lit. saldus »sladak«, ali saldindt »za- 
seceren«. Pored ovih predslav. izvedenica 
postoje jos ove izvedenice od soh: pridjev na 
-bn solni, poimenicen na -lea sunica f (Buzet, 
Sovinjsko polje) »posuda u kojoj se drzi so« < 
solnica »soljenka«, ces., slov. i polj., i odati.: 
madz. szelence (16. v.), rum. solnita, unakrste- 
njem sa rum. sdre »so« sarnita. Denominal 
na -ill soliti, -em impf. (Vuk) (o-, na-, po-, 
pre-, ras-, za-),, iterativ na -va- nasoljivati, 
-Ijujem, sa prijevpjem duljenja 6 > a nasaljati 
(Belostenec). Praslav. postverbal rdso(l), gen. 
-a = rasol, gen. rasola (Vodice) »salamura«, 
koji posudise Rumunji rasol sa semantickom 
varijantom »im Wasser gekochtes«, rasol de 
carne »meso kuhano u juhi«, rasol de peste 
»kuhana riba«, a rasoli »u vodi kuhatk, odatle 
na -eh > -eala rasoleala, Arbanasi rasoj 
»Kraut, Kohl«. Odatle rasonica (Kosmet). 
Na -ilo soldo n »gdje se pravi so«. Odatle 
pridjev Sdliosko polje. Na -ina soline i pi. 
»Salzlake (za ovce)«. Razlikovati treba Soline 
»mjesto gdje se pravi so«. To je posudenica 
iz lat. salina (v.). Na -be > -ac presolac, 
gen. -olca (Kosmet) »salamura«. PI. t. poime- 
nicen part. perf. pas. sbljenka. Sa turskim su- 
fiksom -ana < perz. hane (v.) solana. Soli 
je toponim u srednjem vijeku kod Porfiro- 
geneta u vlat. lokativu pi. Salenes = kllat. 
Salinis, danas tur. Tuzla (od tur. tuz i sufiksa 
-la, koji znaci mjesto). Staro Porfirogenetovo 
ime jos se odrzalo u imenu potoka Solina, 
koji izvire kod sela Doknja (nom. Dokanj) 
ispod Majevice, a utjece u lalu u Tuzli. I 
samo ime rijeke lala moglo bi biti od ie 



sol 



304 



Solin 



suglasnicke osnove sai-, ako se pretpostavi i 
ovdje kao u armenskom (frigijskom) al, ista 
glasovna promjena i gr. cdc, (s > h > 0). 
Upor. jos njemacke toponime Hall, Halle, 
Saale, Reichenhall, koji je na rijeci Salzach. 
Ovamo jos kao metafora solja (Vojvodina) = 
selika (Hrvatska) = sacica »cigani (prema 
vjerovanju kod Bugara da pokojni Cigani iz 
snijega cine grad), sugradica, krapa«. Praslav. 
suglasnicka osnova nalazi paralelu u stprus. 
sal, a praslav. sr. rod na -i u lot. sals, u lat. 
sal, gen. sails, salina, stir, sailchuhen »sali- 
nariim«. Ostaci suglasnicke osnove kao u gr. 
ah;, gen. akoc, i arm. al vide se i u praslav. 
izvedenicama soin 5 > slan i u slatina, rus. 
salatina. Ie. *sal- ne nalazi se u arijskim jezici- 
ma. Jedini izuzetak cini toharsko B gdje postoji 
salyi. Uzimlje se da je sal- prvobitno oznaci- 
valo blatnu boju. To znacenje ocuvalo se u 
rus. solovoj »blatno-zuti«, stcslav. slavooclje 
»modre oci«, stvnjem. salo »kalan«. Upor. 
slavuj. Upor. i posudenice iz rom. salata > 
solata, solata, sos < fr. sauce. 

Lit.: ARj 7, 604. 622. 639. 9, 214. 11, 6. 
714. 12, 140. 13, 157-160. 15, 423-29. 
866-67. 899-901. 905-10. 912. Elezovic 2, 
168. Ribaric, SDZb 9, 192. Maretic, NVj 1, 
83. Jagic, ASPh 31, 532-533. Miklosic 314. 
Holub-Kopecny 360. Bruckner 506. Mladenov 
598. Trautmann 248. WP 2, 242. Boisacq* 
47. Meillet, Prace Baud. 1921. 1-3. (cf. 
IJb 9, 198. Belie, JF 2, 336). GM 361. Miller, 
IF 21, 324. Tiktin 1303. 1438. 

solac m (Komulovic), denominal soldcati 
se (Perast) = sulac m (I486) = suldc (Rab, 
Bozava, Istra) »sala«, denominal na -are — 
-ati sulacati (Transit) = sulacdt (ibidem) 
»saliti se«, saloc, gen. -aca m (Dubrovnik) 
»slast, naslada«, salacati se (1520), pridjev na 
-iv sulacljiv — salaclv (Marin Drzic) = na 
-Ijiv salailjiv. Od tal. solazzo, solazzare < lat. 
solatium. 

Lit.: ARj 14, 528. 15, 528. 16, 927. Cronia, 
ID 6, 120. REW* 8060. Strekelj, ASPh 13, 
477. 478. 



saldare, internacionalni vojnicki talijanizam: 
sodat, gen. -ata m (start dubrovacki spome- 
nici) = soldat (Rab) = saldai (Istra, Cres) = 
soldat (ZK), odatle soldacija (ZK, slov.) »vojna 
sluzba«, c iz pridjeva), soldacki (na -bsk, od 
soldak), kol. soldatlja »soldati«, slov. soldak m 
(promjena sufiksa prema vojak) prema f sol- 
daca »Soldatenweib«, arb. soldat. Od saldare 
> nasadali, nosodam pf. (Dalmacija, Pavli- 
novic) »nekoga, npr. da ide prosit divojku«. 
Isti tal. glagol unakrsten sa validas saldare 
(postverbal saldo) > saldati, -am (1488, Senj) 
»T platiti«, salddvati, saldavam (Lika) »2° 
pricvrscivati«, saldati (Mljet, objekt mrijese), 
»3° krpati i omastiti«, rasaldati, -am pf. prema 
impf, rasaldavati, -am »4° potrositi, izdati 
novac«, saldavai (Potomje) »5° lijepiti cincano 
posude«, prilog saldo »cvrsto«, komparativ saldi- 
je (— stoji, Vrbnik). Na -amen > tal. -ame, 
mlet. -am saldarne »saldatura«, furl, saldam > 
saldam (istrocakavski) »arena«, slov. (a > 0) 
soldan »lapor«, upor. tal. terra saldona. Na 
-atarem > -otur: salddtur m (Potomje) »zeljezo 
za kalajisavanje posuda« bilo bi iz dalmato- 
-romanskog, sudeci prema sufiksu. Ovamo 
ide jos kao dalmato-romanski leksicki ostatak 
saldim m (Zore) »T konop na koji je nanizano 
olovo na mrezk, deminutiv na -ic saldunic = 
(sa / > r kao u skaram < scalmus) sardun 
(Racisce) »2° deblji forcin«, sardun Hi podmet 
(dolazi na migavici iza murela, Bijela) »3° 
gornji dio mreze ispod pluta gdje su velika 
oka (Vrbnik), 4° konopcic na -kojem su na- 
nizana pluta (Zore)«, sardunic. Ovamo jos 
saldo, saldirati, saldiram kao internacionalni 
trgovacki talijanizam i konsolidirati, konsoli- 
dlram kao internacionalni latinizam ili francu- 
zizam (kod nas preko njemackog jezika). 

Lit.: ARj 7, 639. 9, 701. 13, 69. 70. 14, 
534. 647. 15, 534. 647. 874. 899-904. Ple- 
tersnik 2, 532. 533. Rad 190, 102. JF 11, 85. 
Budmani, Rad 65, 163. Zore, Fud. 20. Kusar, 
Rad 22, 24. Miletic, SDZb 10, 230. 263. 
REW* 2168. 8069. Strekelj, DAW 50, 162. 
ASPh 12, 468. GM 389. Prati 858. 918. 



gen. solda m, pi. soldi (Dubrovnik, 
Cavtat, Ston, Rab) »novac« = sdlat, gen. 
solta, gen. pi. solata pored solada (Crmnica) 
»isto«, slov. sold m »Goldmunze«. Deminutiv 
na tal. -ino soldin m (Zakon vinodolski). 
Na -ilia tal. saldala > sadula (Dubrovnik) 
»ljekovita trava consolida«. Od tal. soldo < 
vlat. soidus < kllat. solidus, mlet. soldin. 
Odatle na -atus (nastavak part. perf. pas.) 
soldato m »vojnik«, upravo part. perf. od tal. 



Solin, gen. -ina m, toponim, naseljeno 
mjesto kod Splita, pi. t, u rimsko doba Salonae, 
gen. -arum = Salona f. Predrimsko naselje 
ilirsko karakterizirano sufiksom -ona > -in 
preko lokatlva -onoe > vlat. -uni > *-yn > 
-in kao u Gumin, Plomin, Labin, Skradin i 
Stupin. Ktetik na gr.-lat. -itanus salonitanus 
»solinski«. Prema Alessiju od mediteranskog 
korijena *sala »cours d'eau, marais«. U juznoj 
Francuskoj Salon (Bouches-du-Rhone), villa 



Solin 



305 



Salone (9. v.), deminutiv na -ittus > -et 
Salonet. Rostaing zakljucuje da je od oro- 
nimickog korijena *sal- i da je Salon bio naziv 
za oppidum. Ali Salon moze biti i od langob. 
sal, upor. Upsala (Svedska): 
Lit: Rostaing 250. Alessio, RIO 1, 243. 

soline f pi. (Dalmacija, Parcie) = slov. 
sollna »1° saline, 2° toponim (u pi. Soline 
cest u Dalmaciji)«. Dalmato-romanski lek- 
sicki ostatak od lat. salina > cine, sirina, 
sarine. Porfirogenet potvrduje toponim 2cde- 
vec, > lat. lokativ pi. Salinis za Soil = Fuzla. 

Lit.: ARj 15, 908. Pletersnik 2, 533. Skok, 
Slav. 65. 71. 117. 118. 121. 189. REW 3 7535. 

solito, prilog (Dubrovnik, Cavtat) »obicno«. 
Uceni talijanizam (al = di) sdlito. 
Lit.: DEI 3537. 

solo (Bozava), prilog »solo, solamente«. 
Od tal. priloga solo < lat. solus. 

Lit: Cronia, ID 6, 120. REW 3 8080. 

solufe, gen. solufa f pi. t. (Vuk, Varos, 
Slavonija) »kovrcice, vitice, uvojci, ziilovk = 
sohifl m pi. t. = salufe f pi. t. (uz uho, Varos, 
Slavonija) = salupe f pi. t. (ZK) »Kaiserbart« 
= zelju} m (Kosmet) = zuluf, gen. -ufa »pra- 
menovi kose, koje zenskinje spustaju s obje 
strane lica« = ziil m, pi. zulovi (Vuk) »vitice, 
boucle de cheveux« = zulufi. PI. tantum kao 
brci (v.), mustaci (v.), obrve itd. Balkanski 
turcizam perzijskog podrijetla (perz. zulf > 
tur. zulf, s pomocnim samoglasom ziiliif 
»kovrcica kose koja ostaje na glavi, nakon 
sto se obrije«) iz terminologije nosnje: rum. 
zuliif, s rum. deminutivnim sufiksom zulufel 
»kovrcica kose«, bug. zuliif arb. cullufe, dzulufe, 
ngr. ToouJioiicpu Turski pi. docetak -/, -uf 
bio je u nasoj lingvistickoj svijesti identifici- 
ran s pluralnim nastavkom -ovi zulovi. Odatle 
nacinjen novi singular ziil. [Usp. i skulufj. 

Lit.: ARj 14, 545. 15, 366. 911. Elezovic I, 
208. 213. Fiktin 1831. Mladenov 195. 587. 
GM 442. Lokotsch 2230. Vaillant, RES 22, 
32. Korsch, ASPh 9, 679. Skok, ASPh 33, 

369. Skoljic* 569. 

soluk m (Kosmet, objekt uz iizne) = soluk 
m (Bosna) »dah«. Balkanski turcizam (tur. 
soluk) iz terminologije obicnog govora: bug. 
soluk, suliik. 

Lit.: Elezovic 2, 252. Mladenov 599. Skoljic* 
570. 



Solun, gen. -una m, predslavenski, pred- 
rimski, grcki toponim. Nalazi se u stcslav. 
Solum, bug. Solun, kao i u ostalim slavinama, 
kamo je dopro zbog akcije Svete brace. Etnik 
na -janln Solunjanln m prema f Solunka. 
Pridjev (ktetik) na -bsk solunski (upor. bug. 
solunski tran »akcija, salkam«). Taj je oblik 
nastao u prvom slogu So- po zakonu haplo- 
logije novogrckog tipa TEaaapaxovxa > oa- 
pdvxa i u balkanskom latinitetu odbacivanjem 
docetka -rxn od 0eoacdov(xr| kao u Farsatica 
> Frsat (v.). Da su se ta dva procesa dogodila 
u balkanskom latinitetu, dokaz je cine, oblik 
Saruna, koji nije posuden iz juzno-slav. So- 
Iunb, jer pokazuje / > r, kako je po zakonu 
u svim rumunjskim narjecjima u rijecima la- 
tinskog podrijetla (tip sare < sale »so«, par < 
pilus »vlas«). Prema tome juzno-slav. Solum 
nastalo je od balkansko-lat. *Salona > cine. 
Saruna, i to od lokatlva *Salonae. Sto nije 
preslo u r kao u Solin, tome je razlog sto je 
grcko u torn toponimu kratko, a to prelazi 
u u (tip drum, v.). U ostalim jezicima tal. 
Salonichi < ngr. ZaXovixn > tur. Selanik, 
dativ Selaniye > Seljanik (Kosmet) provedena 
je samo haplologija. Pridjev seljanick'i (~a 
carsija, Kosmet). U turskom je otpalo docetno 
gr. -77 kao u Kirit, Midili zbog toga sto se 
identificirao s turskim padeznim nastavkom 
za akuzativ -i. 

Lit.: ARj 15, 911-12. Elezovic 2, 217. 
Mladenov 599. Miklosic 314. Vaillant, RES 
7, 268. Skok, ZRPh 54, 178. 441. 

som, gen. soma m (Vuk) »silurus glanis«. De- 
minutiv somie (Srijem) »Kaulquappe, Frosch- 
larve«, somce. Pridjev somov, poimenicen 
somovina. Kol. somiad, gen. -(' / Sveslav., u 
stcslav., slov., bug., ukr. (sim) i rus. sa samogla- 
som 0, u ces. (sties, sum, ces. sumec), slvc. 
i polj. sa samoglasom u. Odatle rum. somu. 
Takoder u baltickoj grupi: lit. samas i lot. 
sams, gdje moze biti posudenica iz slavenskoga. 
Prema Mladenovu praslav. u prasrodstvu sa 
lat. salmo, gen. -oras. Ali bi mogla biti posu- 
denica iz balkanskog latiniteta sa redukcijom 
grupe Im > m kao balneae > baneae > banja 
(v.) i kao u Almusa > Omis, tomac = tumac 
(v.) pored tolmac, i to od nominativnog oblika, 
jer je i u balkanskom latinitetu postojala de- 
klinacija od dva padeza, upor. sclavus > 
arb. shqa, rum. schiau prema izvedenici Shqi- 
nike < sclavinica. It, dalmato-romanskog je 
salamun, gen. -una m (Zore, Dubrovnik, Po- 
Ijica) = solomun (Muo) »morska riba salmo 
obtusirostris, pastrva (Poljica)« iz kosog pa- 



20 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



306 



sSrdav 



deza lat. salmone, s umetnutim a u suglasnickoj 
grupi (anaptiksa, v. salamura), kao u juznoj 
Italiji. Upor. tal. salamene (16. v.). Prema 
Alessiju ide kao i pritok Moselle Salmana > 
njem. Salm pod mediteranski korijen *sala 
»cours d'eau, marais«. Nije iskljucen pred-ie. 
supstrat koji dolazi u obzir i kod drugih 
ihtioloskih termina. Samoglasnik o > u u 
ces. i polj. sumlec nije jasan. 

Lit: ARj 14, 530. 15, 913. Zore, Tud. 19. 
Pletersnik 2, 535. Hirtz, Pisces 142. Miklo- 
sic 315. Holub-Kopecnji 361. Bruckner 535. 

Vasmer 2, 694. Mladenov 593. Tiktin 1457. 
REW* 7544. Alessio, RIO 1, 243. Prati 859. 

Skok, ZRPh 50, 526. 

somina f (Mljet, Smokvica, Korcula) »vrst 
sumskog drveca, kojega pruce sluzi za ple- 
tenje vrse, juniperus sabina (Parcie)« = sa- 
vina (Sulek < sttal. savina) = (sa zamjenom 
tudeg docetka nasim sufiksom -rar) savica. 
Somina ima Vuk kao ime planine u Herce- 
govini. Sumina je polozaj ispod brda Coka 
(nom. cok) i vise Rape kod Bara; samina 
je od lat. sabina, s predslav. promjenom b > m, 
leksicki ostatak od predslav. i predrimskog 
supstrata. 

Lit.: ARj 15, 728. 731. Pariie 938. BI 2, 
444. REW» 7482. DEI 3302. 

sopa f (Vuk, Kosmet) »batina, kijaca, motka, 
oscak (ZK)«. Balkanski turcizam (?, tur. sopa 
»grosserer Kniippel, Priigel« od tur. gkgolr 
sap- »hauen, schlagen« ?) iz terminologije 
oruda: rum. sopa, bug. sopa. Mazuranic, po- 
zivom na sopa »fustis crassior« kod Du Cangea., 
misli ispravno da bi rijec mogla biti zapadna. 
Za to govori akcenat na osnovnom slogu, 
sto se ne slaze s turskim naglaskom na zad- 
njem slogu. 

Lit: ARj 15, 916. Mazuranic 599. Tiktin 
1458. Lokotsch 1925. Elezovic 2, 253. 

sopiti, -im impf. (Vuk) (za- se), zasop'iti 
se (ZK), pored sopsti (prema Miklosicu za 
srp. i hrv., po primarnoj grupi glagola), sve- 
slav. i praslav. *sop-, »anhelare«. Odatle s 
onomatopejskim sufiksom -ot sdpot (kod Vuka 
samo u zagoneci bez odredenog znacenja; 
bug. sopot »drvena truba, koja propusta vodu« 
< stcslav. sopot b »canalis«) = (sas > c, upor. 
cijec i onomatopejiziranje) cdpot (Dalmacija, 
Pavlinovic) »slap«. Cest toponim za izvore i 
mjesta kod njih u svim slavenskim zemljama 
(selo u nahiji beogradskoj; mjesto gdje Kup- 
•cina izvire, ZU; Sopocani na vrhu Raske, 



Sopocane, Kosmet; upor. Zoppok kod Gdanj- 
ska). S onomatopejiziranjem s > s Sopot 
(Vuk; Benkovac u Dalmaciji, izvor u selu 
Malom Crnicu kod Pozarevca u Srbiji; rijeka 
kod Krizevaca u gornjoj Hrvatskoj). Na -eh > 
-ela (cakavsko-ekavski, upor. isti sufiks u 
dezeld) = -ila (cakavsko-ikavski) : stcslav. i 
rus. sop eh : sop He f pi. t. (Krk). Upor s 
istim sufiksom svirala < svireh i ces. popelice, 
polj. popielice. Vuk ima zacijelo iz nekog 
ikavskog kraja sdptlka, upor. ovakvu izvede- 
nicu u bug. sopelka, ukr. sopUka, odatle lit. 
sapelka. Od stcslav. sopsti, sopg »tibia cancre« 
je i postverbal na -6c > -ac sopbcb »au?ir|Tric l « > 
sdpac, gen. sopcd (Krk) »gudac, svirac«. Zna- 
cajnaje arbanaska posudenica sop »R6hre, Hahn 
am Pass« bez sufiksa, kako nije potvrdeno u 
juznoslav. jezicima. Ovamo ide na -ol, -el, 
-I sopolj m (Stulic), stcslav. sopoH »mucus«, 
sveslav. i praslav. Odatle augmentativ sopo- 
lina (Smokvica, Korcula) »nalik na putanju 
golog puza na rukavu djece, koja mjesto ma- 
ramicom ociste nos rukavom«. [Ovamo iz Belle 
sapolast i imenica sopolina »sluz, slina«]. 
Suglasnik s je nastao iz ie. palatala k, prema 
Meilletovoj pretpostavci u ie. onomatopej- 
skom koiijenu (Schallwurzel) kopso- pored 
kopso > kos (v.), koja se nalazi jos u sanskr. 
cab-d-a »glas, zvuk, rijec«, capati (3. 1.) »kune«, 
capate (3. 1.) »zaklinje se, obecava«. V. jos 
prijevoj sapa i sipnja. 

Lit.: ARj 1, 820. 15, 916-21. 17, 715. 
Elezovic 2, 253. Miklosic 316. Holub-Kopecny 
344. Bruckner 481. 507. Mladenov 599. Trata- 
mam 299. WP 1, 457. GM 389. Karlowicz, 
ASPh 3, 663. Machek, Sldvia 16, 189-190. 
Boisacq 1 1 16. 

sorad, gen. sorda m (Parcic) »martello«. 
Deminutiv na -be > -ac sordac (Nemanic), 
na -ic sordid (Punat) = sortie (Molai) »cekic«. 

Lit: ARj 15, 925. Parac 939. 

soraja f pored sorca (Split, okolica) »mlat, 
Dreschflegel« = soraca f (Poljica, Dalmacija) 
»isto«. 

Lit.: ARj 15, 924-25. Resetar, Stok. 292. 
ZbNZ 10, 235. 

saraman m (Bozava) »sorta di pialla«. 
Od mlet. soramdn »pialla lunga«. 

Lit: Cronia, ID 6, 120. Rosamani 1053. 

sordav (Rab, Bozava) »gluh, sordo«, prid- 
jev na -av, od tal. sordo < lat. surdus. Preko 
arb. (dh > Z) surla m, f (Kosmet) »gluhac«, sa 



sordav 



307 



spaccia 



-an surlan, gen. -ana (ibidem) »isto« < arb. 
shurth, s clanom shurdhi, shurdher < lat. 
surdus. 

Lit.: ARj 15, 925. 17, 895 A -6. Elezovic 2,289. 
Kusar, Rad 118, 25. Cronia, ID 6, 120. REW 3 
8474. GM 420. 

sorta f (Dubrovnik) = sorta (ZK, Vodice, 
Crmnica, slov.) = sorta (Bozava) »vrsta«. 
Od tal. sorte, u hrv.-kajk. i slov. preko njem., 
kako pokazuje sortirati, sortiram (Zagreb) 
»razvrstavati«. Ovamo ide danasnji francuzizam 
asortiman m < fr. assortiment (prefiks a- < lat. 
ad-); sorta f (Dubrovnik) »supljina, rupa« je 
postverbal od sortire »herauskommen«; sorak, 
gen. sarka (Vuk, Crna Gora) »zdrijeb, kocka« < 
tal. sorte sa zamjenom tal. docetka -te nasim 
sufiksom -zk > -dk. 

Lit.: ARj 15, 925. 17, 716-7. Pletersnik 
2, 537. REW* 8107. Miklosic 341. Deric, 
PPP 7, 23. si. (cf. IJb 13, 161). Strekelj, 
DAW 50, 62. DEI 3560. 

soto (Bozava), prilog, talijanizam sotto < 
lat. suhtus, poimenicen soto (Baska Draga) 
»ples«. Denominal na -ati posatoi, -am (Zrnovo, 
objekt krevet) »s obje strane povuci posteljinu 
pod stramac«, upor. slov. sovtati impf, »futtern 
(z. B. ein Kleid)«. Na -anus: satana f (Dubrov- 
nik, Cavtat) »podsuknja« < tal. sottana. Upor. 
slov. sdvt i = sovtdna f »Brandsohle«. Slozen 
pridjev sutbpos, f sutbposta (Dubrovnik, Zore) 
»podlozan nemoci, slabosti, nesreck, pro- 
siren na -bn > -an sutoposan (Mljet, primjer: 
a pri salpavanju sutoposnoje da spica ne izleti) < 
tal. part. perf. sottoposto, od sottoporre. Na -His 
tal. sottile < lat. subtilis > suul (Bozava). Ovamo 
ide na -arius > -aer kao dalmato-romanski 
leksicki ostatak iz pomorske terminologije 
sotder m (Muo) »Taucher, ronilac«, sototaer 
m (Sibenik i okolica) »isto«. 

Lit.: ARj 15, 929. 17, 80. Pletersnik 2, 540. 
Macan, ZbNZ 29, 211. Cronia, ID 6, 120. 122. 
Zore, Tud. 21. Resetar, Stok. 292. REW9A02. 
Skok, ZRPh 54, 184. 

sSva f (Vuk), sveslav. i praslav., bez pa- 
ralele u baltickoj grupi, »noctua«, s brojnim 
varijantama saura, saurika (Brod na Savi) = 
savura (Varos, Slavonija) = sovara = savu- 
Ijaga = sovuljaga, savurina (Otok, Banovci, 
brodski kotar) = sovurina, savuljka = so- 
vuljka, sovrlenda, U tim se varijantama isticu 
augmentativni sufiksi -ura, -uljaga, -uljka, -enda, 
kojima se istice neugodnost te nocne ptice, 
i promjena o > a, kojom se oponasa glas 
sto ga ona izvodi. Rijec je prema tome ono- 



matopejskog postanja. Od ie. jezika paralelu 
pruza gal. cavannus > fr. chouan i da- 
nasnja keltska narjecja stbret. couann, kimr. 
(Wales) cuen f. Suglasnik s je nastao iz ie. 
palatala k u ie. onomatopejskom korijenu 
*kau-, kau-, *keu-, % kii-, u sanskr. kauti »vice«, 
gr. xoxxu, »ku-ku«, stvnjem. huwo »Eule«, lit. 
kaukti, lot. kaukt. V cavka. 

Lit.: ARj 15, 931 — 35. Hirtz, Aves 425. 
453. 454. Miklosic 317. Holub-Kopecny 346. 
Bruckner 508. W P 1, 332. Trautmann 300. 
Machek, Sldvia 16, 189. Boisaca 422. 532. 
Koffnek, Studie z oblasti dnomat. 133. si. 137. 
(cf. LP 2, 110). Liden, ASPh 28, 36-37. 
Charpentier, IF 28, 186. Petersson, KZ 47, 
241. 

sovrnja f (Vuk, Sutomore, Dubrovnik, 
Sasin, Konavli, Sibenik, Racisce, objekt uz 
krcati na brod, za odrzanje ravnoteze) »1° ba- 
last, 2° smece, otpack. Denominal sovrnjati 
(Zuzeri: drijevo sovrnjano). Dalmato-romanski 
leksicki ostatak od vlat. *saburna (etruscanski 
sufiks) < kllat. (dijalekatskog) saburra (rn > rr) 
iz brodske terminologije. Oblik sa rn nalazi- 
se i u mlet. saorna, te u istro-rom. savurna 
(Rovinj, Vodnjan), sttal. savorna, ali dalmatski 
oblik ne moze potjecali odatle zbog a > o, 
koje se ne nalazi u mladim posudenicama iz 
mletackoga. Od mlet. je sagurna (Cres), sa- 
vornja (Miklosic, hrv.), odatle na -jak savor- 
njak »brod sa savornjom«, denominal na -ati 
savornjatl se »uzimati sovrnju na dno broda« = 
saurna (Vrgada). Na lat. -artum > -ar, -or 
(Hvar) Sovurnor pored Savurnor, gen. -ord 
(Brusje), toponim, naziv cestice, na kojoj 
se nalazi sitno kamenje, tj. »sovrnja«, takoder je 
dalmato-romanski toponomasticki ostatak. Ta- 
lijanizam ili latinizam je savura (Korcula, 
Rab, Sibenik, Mikalja) = (rr > rd) saviirda 
»isto« < tal. zavorra. Unakrstenjem od sabulum 
i saburra nastao je slov. oblik solobor, gen. -orja 
»grober mit Steinen Untermieter Sand« < 
furl, savalon. Glede furl, v > b upor. rabida, 
konoba. Mozda ide ovamo Stulicev pridjev 
cabrn »insipidus«. 

Lit.: ARj \ 752. 14, 489. 746. 750. 15, 935. 
Jurisic, NVj 45, 181. REW* 7487. Resetar, 
JF 12, 287. he 114. Strekelj, DAW 50, 59. 82. 

spaceta f (Malfnska) »sprava za ciscenje«, 
mlet. spazeta »cetka«, od spazar »cistiti«, de- 
nominal od spazzo < lat. spatium, s deminu- 
tivnim sufiksom -etta < vlat. -itta. 

Lit.: DEI 3582. REW 8129. Pirana" 986. 
1085. Rosamani 1066. 



spacati 



308 



sparenjat 



spacati, -am pf. (Perast), s prefiksom raz- 
raspacati »rasprodati« (Perast). Od tal. spac- 
ciare < vlat. ex-pactiare, od pungere. 

Lit.: AR) 13, 162. 15, 936. REW* 3048. 

spahija m (Vuk) = spaija (Kosmet) »1° 
gospodar zemlje darovane od sultana > 
2° bogat, imucan posjednik,- 3° zakupnik 
drzavne desetine, 4° (kao beg preneseno na 
srodstvo, spahija, Vuk, Boka) muzevlji stric, 
5° apozitivni naziv uz muslimansko ime: 
Adzi Asan spaija (Kosmet)«, spaija (Piva- 
-Drobnjak) »muzevljeva rodbina (uz licno ime 
spaija Mdso, Scepari)«; hipokoristik spaho 
(Vuk) »1° djever, 2° muslimansko prezime«. 
Pridjevi na -in spahijin = spaijin (Kosmet); 
poimenicen na -iga spdhijnica »zena spahijina«, 
na -ski spahijnski = spahijsM = spaiski (Kos- 
met), poimenicen sr. r. spahijsho n »dacija 
koju spahija uzima od seljaka«. Na -luk spa- 
hiluk (Vuk) = spalluk (Kosmet) »spahijnska 
drzava«. Prezimena muslimanska i krscanska 
Spaii = Spahic. Balkanski turcizam perzijskog 
podrijetla (perz. pridjev sipahi »konjanicki«, 
avesta aspya-, od perz. asp, avesta i stperz. 
aspa-, u prasrodstvu s lat. equus, sanskr. 
agva < ie. *ehifo- »konj«) iz terminologije 
turskog agrarnog uredenja: rum. spahiu 
»turski konjicki vojnik«, bug. spahija, ngr. 
anajfyq. Naziv odgovara feudalnom vitestvu 
(fr. chevalerie}. Konjicki vojnici u staro- 
-turskom vojnom uredenju dobivali su kao 
iimar (v.) desetinu od izvjesne zemlje kao 
naknadu za vojnu sluzbu. 

Lit.: ARj 15, 939-41. Elezovic 2, 255. 
Vukovic, SDZb 10, 403. Mladenov 400. Tik- 
tin 1463. Lokotsch 1914. WP 1, 113. 

spanac, gen. -oca m (Vuk) »spinacea ole- 
racea« = spanai = spanak = spanjak — 
sponjak, balkanska je rijec grckoga (a ova per- 
zijskog) podrijetla: ngr. anav&Ki > rum. 
spanac, bug., arb. spanak, tur. Ispanak < perz. 
dspdnah. U hrv. gradovima spinat m < njem. 
Spinat ili spinaca f (slov. spi'naca, Notranjsko) 
< tal. spinace > furl, spinaze > slov. spanaza. 
Ostali su oblici : spinac (Habdelic, Belostenc), 
spinjak (Duvno u Bosni) = spanjak (ibidem) 
= spanjak (domacice u Zagrebu). Orijentalna 
je rijec usla u sve evropske jezike. 

Lit.: ARj 15, .944-45. 17, 733-34. Ple- 
tersnlk 2, 642. Sturm, CSJK 6, 52. Resetar, 
ASPh 34, 539. Miklosic 317. Bruckner 554. 
GM 390. Lokotsch 126. 

spanb, stcslav. pridjev, »barbam raram 
habens«, stari balkanski grecizam (gr. ojidvioc, 
»rare«, ngr. ojtavoc; »unbartig«), ocuvan u 



nas samo u prezimenima Spanovic, Spanacevic 
(Trebinje, s grckim deminutivnim sufiksom 
-cocnc,, v. -de): rum. spin, arb. sperk »barblos«. 

Lit.: ARj 15, 944-45. Miklosic, Lex. 871. 
REW* 8118 c. GM 391. Jokl, IF 44, 60. 

spanzati, -am pf. »potrositi« (rukama span- 
zati skarsiju, Strohal, Cvet, s prilogom pros- 
trano"). Od vlat. ex-pandere > tal. espandere 
(14. v.) > spandere; z < dj mjesto d objasnjava 
se 1. 1. prezenta na -to (tip video.> veggio) 
kao ostatak dalmato-romanske konjugacije. 

Lit: ARj 15, 946. DEI 1541. 

spar m (Budva, Perast, Dobrota, Prcanj, 
Krtole, Muo) = spar (Molat) = (sp > sp) 
spari m pi. (Kostanjica, Boka) = spar (Budva, 
Dobrota) = spar, gen. -ara (Rab, Malinska, 
Racisce) »morska riba koja zivi na braku i u 
blatu«, spar-kamenjak »ima oko glave i na repu 
crnu striku (Muo)«. Na tal. augmentativni 
sufiks -one: sparun (Dobrota) »oveci spar«. 
Ovamo jos spdram, gen. sparma (Dubrovnik, 
Zore) »vrsta ribe«. Ako je u vezi s tal. sparlo, 
koje sadrzi deminutivni sufiks -ulus, nejasna 
je promjena I > m. Dalmato-rom. leksicki 
ostatak ili talijanizam od lat. spams > tal. 
sparo. 

Lit.: ARj 15, 947. 17, 725-26. REW 3 8124. 
DEI 3578. 

spara f (Bozava, Parcic, Dalmacija, Srijem) 
»kotuljac, svitak (gen. svitka, ZK), guzva od 
ki'gle sto se mece na glavu kad se sto nosi«. 
Denominal na -iti naspofiti pf. (Stulic) »sparu 
komu na glavu nataknutk prema impf, na- 
sparivati, -ujem. U istom znacenju pospa f 
(Ston). Dalmato-rom. leksicki ostatak kome 
odgovara spera (Sicilija), spare (Abruzzi), 
sparra u juznoj Italiji, od gr. oxpaipa (Bartoli) 
= lat. sphaera (danas sfera, internacionalna 
rijec), ajieipa (Meyer-Liibke, Rohlfs). Samo- 
glasnik a > e je prema gr. ajtdpyavov »Windel« 
ili od fascia, kako pokazuje oblik pospa (Ston), 
koji je nastao unakrstavanjem od fascia + 
'spera ispustanjem -ra od -ara. To ispustanje 
nastalo je odatle sto se -ara osjecalo kao hiV- 
-srp. augmentativni sufiks. 

Lit.: ARj I, 639. 10, 7. 15, 947. Cro- 
nia, ID 6, 120. REW* 8138 a. Rohlfs 2017. 
Bartoli 1, 294, § 157. Skok, ZRPh 54, 490. 

sparenjat, -am impf. (Dubrovnik, Cavtat, 
Korcula) = sparanjat, -am (Rab, Bozava, 
Sibenik) (za-) »stedjeti«. Od tal. sparagnare 
»isto«, od germ, sparan, nvnjem. sparen > 



sparenjat 



309 



spati 



sparati, sparam (ZK), na -avac sparavac, gen. 
-avca m (ibidem) »kesa za kupljenje milos- 
tinje u crkvi«. Tal. glagol nastao je unakrste- 
njem dviju germanskih rijeci guadanjan < 
zyaidanjan + sparan. Pridjevi na tal. -ino 
sparanjin (Bozava) < mlet. sparagnin = na 
tal. -evale < lat. -ibilis sparanjivul (Rab) < 
tal. sparagnevole »economo, stedljiv«. 

Lit.: ARj 15, 947. 17, 725-26. Kusar, Rod 
118, 25. Cronia, ID 6, 121. REW 8119. 

sparog m (Stulic, Dubrovnik), odatle 
prezime Sparozic (Vrbnik) = sparog (Perast, 
Sutomore, Rab, Bozava) = cparog m (14. i 

15. v.) = sparoga f Augmentativ na -ina 
sparozina f »spingtum«. Na -iste sparoziste 
(Stulic). Od tal. asparago m, s aferezom a-, 
koje je vec u kslat. sparagus. Od njem. je 
deminutiva Spargel > slov. spargelj, gen. 
-gija pored sparglin (Miklosic). Oblik sparga 
f (hrvatski gradovi, slov.) = madz. sparga > 
rum. sparga (Erdelj) pored sparga i sperghe 
i neobicnih oblika sparanghel (Muntenija i 
Erdelj)" = sparanga (Moldavija), s umetnutim 
n pred g, koji su od gr. dajTccpayoc;. 

Lit.: ARj 2, 11. 15, 947. 949. 17, 726. 
Miklosic 341. Pletersnik 2, 542. Kusar, Rad 
118, 19. REW* 707. DEI 323. Tiktin 1465. 

spasti, spdsem pf. (Vuk) = spas, spasem 
(Kosmet), spasiti, spasim prema impf, na -va- 
spasavati, spasavam (takoder sa s mjesto s), 
na -ovati spasavati, -ujem, imperativ spasuj 
se, sveslav. krscanski termin, praslav. (?), 
»salvare, izbaviti, kurtalisati«. Postverbal spas 
m = spas (Kosmet) u istom znacenju kao 
radna imenica na -telj spasitelj m, koji odgovara 
gr. Satir < Z(DTtip= lat. Salvator. Postverbalni 
apstraktum spas,i/K>ii se jos upotrebljava u torn 
znacenju (nema mu spasa), postao je radna 
imenica kao tal. podesta »nacelnik« < lat. 
patestas. Pridjev od znacenja Sotir na -ov 
Spdsov dan = Spdsov dan (Kosmet) = poime- 
niien sr. rod kod katolika Sposavo »ascensio 
Christk, rum. Ispas za danasnje indltarea 
Domnului, Ispasenie f, iz crkvenog jezika; \ 
mjesto i nejasno mozda prema pasti »Uskrs«, 
tako i u glagola a ispasi »1° von den Siinden 
erlosen, 2° sahnen, biissen«; rum. postverbal 
ispasa f »spasenje«. Na -iste spasoviste »mjesto 
gdje krscani spasuju, svetkuju Spasov dan«. 
Slozen pridjev spasonosan (potvrdeno od 

16. st. kod hrvatskih pisaca, Stulic) usao je u 
knjizevni jezik, kalk prema lat. salutifer > 
tal. salutlfero. Iz crkvenog je jezika spdsenije 
n, kod pravoslavaca. Prema tipu licnih imena 



lat. i grckim Pascalis, Anastaslus stvorena su 
licna imena Spdsaje m prema f Spasenija, 
hipokoristik Spdso m prema f Spasa, Spasija, 
odatle prezime na -ic Spasic. Glede etimolo- 
gije v. pasti, pasem »cuvati«, pastir. Prefiks $h- 
sluzi za perfektiviranje kao u smotriti, smatrati 
(v.). Termin je stvorilo krscanstvo. 

Lit.: ARj 15, 950-60. 16, 1-2. NJ 1, 

62. Elezovic 2, 255. Miklosic 232-33. Holub- 
-Kopecny 346. Mladenov 400. Grivec, AAV 
18, 81. SIRev 2, 130. Tiktin 856. Putanec, 
Slovo 13, 164. 

spati, spi'm impf. (Vuk) (na- se, pre-, pro-, 
ras-, za-} = spati (ZK) impf, na -va- spavati, 
spavam (Vuk) (is- i ostali prefiksi), na -ivati 
uspavljivati, uspavljujem (Vuk), uspavljovat 
(Kosmet), ie, sveslav. i praslav. *stp-ati, 
»dormire«. Postverbal nespav f, nespdvd (Lika); 
nestasica f (Ljubisa) »nesan« stvoreno je prema 
nestasica. Na -lo nespdvalo n »nespavanje«. Par- 
ticip perf. pas. kao pridjev pospan, poimenicen 
na -be > -de pospanac, gen. -nca, zaspanac, 
gen. -nca. Prilog na spec. Ie, baltoslav, sve- 
slav. i praslav. izvedenica na -n: san, gen. 
sna m (Vuk, 13. v.), gen. sana (Vuk, narodna 
pjesma, Bunic, Hektorovic, Krmpotic, Dosen, 
Martie), pi. po deklinaciji u sahove (Kosmet, 
Bukovica), sni pored snovi, gen. sana (pro- 
tivno jav/qj) = san (Kosmet) »somnus 
(odatle internacionalno somnambul, somnambu- 
lizam), ijirvoc; (odatle internacionalno hipnoza, 
hipnotizam, hipnotizirati) (sa somnus i ijjrvoc; 
je san u prasrodstvu)«; nesan, gen. nesna (Vuk). 
Pridjevi na -bn > -an sanan (13. v, Marulic, 
Kasic, narodna pjesma) > san (Vuk) < 3i,mnh 
(upor. stran), poimenicen u nesan, gen. nesna 
»koji nema sna«, na -ica nesanica (Srbija) = 
nesanica (Kosmet); na -en sdnen (Slavonija, 
Podgorje, Bosna) = sanen (Vodice) = snen; 
na -iv sanjiv, poimenicen sanjivost; na -Ijiv 
sanljiv »dremovan«, poimenicen na -be > -ac 
sanljivac, gen. -ivea m, imenica na -ost san- 
Ijivost = na -ezljiv sanezljiv (Stulic); na -/ 
sanji (Bandulavic). Deminutiv na -zk > -dk 
sanak, gen. sanka = senka, gen. senka (Vuk, 
narodna pjesma; ARj veli da je tiskarska 
pogreska), na -ic sanie (Istra). Augmentativ 
sanetina. Na -or sanar, gen. -ara m prema f 
sanarica — sanar ka »koji tumaci sne«. Na 
-ovnlk sanovnik. Denominal na -iti saniti, -Im 
= sniti, -im (sa-, u-) = snjeti, sni'm (sa-, Crna 
Gora, Luka na Sipanu), rasnit se (Kosmet); 
pf. usnuti, usnem < stcslav. ustneti. Na -jo, 
-la: sanj, gen. snja pored sanja m (Mikalja, 
Habdelic, Kanizlic), sanja f = senja f (hrv.- 



spati 



310 



spica 



-kajk.). Odatle pridjev na -en sanjen (Istra), 
na -iv sanjiv (Kosmet). Kol. na -je sanje n 
(1452, Hrvatsko primorje). Deminutiv sanjka 
(Pleternica). Denominal na -ati sanjati, sanjam 
(Vuk), iterativ sanjavati, -am = sanjati (ZK) = 
senjati (hrv.-kajk.). Radna imenica na -ai 
sanjac, gen. -61a = na -lac, gen. -oca sanjalac, 
gen. -Ica -aoca m prema f sanjalica = na 
-alo sanjalo m, na -vac sanjavac, na -ar 
sanjar, gen. -dra, odatle sanjariti, sanjarim 
»fantazirati«, na -arija sanjarija f, sanjdrstvo n. 
Samoglasnik a je nastao iz velarnog poluglasa 
6, stcslav. 5hm>, ces., polj. sen, rus. son. Taj 
je nastao iz ie. u u prijevoju *sup- od ie. kori- 
jena *suep-, sanskr. svapiti, svapnab, Jat. sopor, 
sopire < ie. prijevoj *suop-, stvnjem. swep 
»Schlaf«, arb. gjum e < * supno — 3bnb. Ovamo 
ide jos snatriti, -im (hrvatski pisci) »fantasticare, 
sanjariti«, odatle snatrilac, gen. -oca »sanjar«, 
nastalo unakrstenjem sniti + batriti (v.). Za 
spati nema balticke usporednice, ali ima za 
san: lit. sapnas, lot. sapnis. Odatle se vidi da 
je n u 5hnb nastao iz grupe pn, koja je i u gr. 
ijjrvoc, i u lat. somnus < *sopnos. Iterativ po 
prijevoju duljenja postojao je u stcslav. usypali, 
zasypati, polj. sypiac, rus. zasypatb («-). U 
hrv.-srp. je propao zbog homonimije sa 
sipati (v.). Oblik prezenta spitn za cslav. 
siplje nastao je analogijom prema spisi. Ma- 
dzari posudise ime biljke zaszpa »helleborus«. 

Lit.: ABj 3, 918. 4, 121. 7, 639. 8, 62. 76. 
11, 7-8. 14, 599-621. 622-64. 846. 16, 
2-9. 12. 15, 837. 945-47. Maretic, Savj. 
139. Elezovic 2, 167. 200. 396. Ribaric, SDZb 
9, 189. Miklosic 334. Holub-Kopecny 330. 346. 
Bruckner 508. Mladenov 604. 622. WP 2, 
523. Boisacf 1004. GM 142. Meillet, BSl 6, 
132. Giintert, IF 30, 89. 

spedii, -Tm pf. (Potomje, prema tal. inii- 
nitivu spedire"), spediskat, -dm (Dubrovnik, 
Potomje, prema tal. 1. 1. prezenta spedisco') 
»1° o(t)premiti, pozuriti«. Od tal. espedire 

> spedire < lat. expedire (prefiks ex- > tal. 
s- + denominal od pes, gen. pedis »noga«). 
Apstraktum na -eo od part. perf. expeditas: 
spedicija f »otprema«, radna imenica na fr. 
-eur > -er spediter (Zagreb). Latinizam od 
srednjovjekovnog kancelarijskog expeditorium 

> espeditorija j isp- j -pid- (15. v., u historij- 
skim dokumentima; dati za ispiditoriju) = 

je(K)speditorija 1 -spid- (-urn > -ija kao u 
gimnazija) »1° otpravno pismo, 2° namira«. 
Od iste je osnove internacionalni pridjev na 
lat. -ivus prosiren nasim -bn > -an ekspediti- 
van. Ovamo ide i specat, -am (Smokvica, 



Korcula) »1° udariti, 2° (metafora) odbrusiti«. 
Od expeditare. 

Lit.: ABj 3, 32. 919. 4, 573. 622. 16, 12. 
Zore, Tud. 20. DEI 1541. BEW 3 3040. 

spengati, -dm pf. (Dubrovnik) (o-, po-, 
Mikalja) = spengati (Prcanj) »otrti sunderom, 
spuzvom«. Dalmato-romanski leksicki ostatak 
od expingere > spingere (Umbrija), espingere 
(14. v.). Odatle postverbal spenga f (Dubrovnik, 
Prcanj) »spuzva«. Taj postverbal istisnuo je 
u Dubrovniku grecizam spuzya < spongla i 
unakrstio se s njime, davsi u Dalmaciji i 
*sponga > spuga. Kako tal. glagoli na -ere 
prelaze gotovo redovno na Jadranu u -iti (v. 
kuriti < currere, itd.), ima se uzeti da se g 
pred -ere izgovarao velarno i zbog toga presao 
u klasu -ati. Usp. spuzya. 

lit.: ABj 9, 247. 11, 8. 16, 15. 145. BEW* 
3048. DEI 1543. 3605. 

spenjgati, -dm (Martie: spenjgajte mu 
naopako rukej »sputiti ruke«. 
Lit.: ABj 16, 16. 

spica f (Vuk, Kosmet, juzna Dalmacija, 
Zore, slov.) = (sp > sp) spica (Vuk, Mljet, 
Buzet, Sovinjsko polje) = zKca f (Vuk, 
Vodice) »1° palac, zaponac (u tocku, kotacu), 
2° tanka palicica suhog drveta (Zore), slov. 
palisada, drvena sipka (Vodice), 3° (spica") 
sjemenka od bundeve, lubenice, dinje, tikve 
(v. kospica), 4° (Crna Gora) spica mesa, 
cevap, 5° plijen od 100 goveda ili ovaca«. 
Odnos znacenja 3° — 5°' prema znacenju 1° 
nije jasan. Glede znacenja 2° v. pica. Kao 
naziv za »radius, Speiche« rijec je praslav., 
jer se nalazi u slov., polj., ukr., brus. i 
rus. (tu u znacenju »strelica«). Znacenje pod 
1° nalazi se i u rum. posudenici spita »1° 
Radspeiche« pored »2° Holzstab, 3° Verwand- 
schaftsglied«. Denominal na -iti spicit, -im 
(Kosmet) (na-, objekt kola) »staviti spice«. Mla- 
denov pomislja na postanje od stcslav. deminu- 
tiva stbpica »tkalacki cunak«, gluz.-srp. sipica > 
stvica. Upor. i stiptka »Holzpflock an der 
Wand«. Denominal ispicati, -am pf. (objekt 
volove}. Vjerojatno je u vezi s lit. stipinas 
»Radspeiche, Leitersprosse, Kniittek, lot. stupe, 
stups »Besenstumpf, das nachgebliebene Ende 
von etwas gebrochenen«, stupas pi. »kleine 
Ruten«, prijevoj od ie. korijena *(s)teup- 
»Stock, Stumpf«, od *steu-, *sta- (v. stajati) 
pored ie. *stip-, *stib- »Stange, Stecken, steif«. 
Sonoriziranje sp > zb moze se objasniti i 
drugim etimonom *stbbica, od stablo < stbblo 
(Strekelj). Zabiljeziti treba semanticku vari- 



spica 



311 



spina 



jantu od zbica u Dalmaciji i na Kvarneru: 
kol. ebicje n (Krk), zbicje n »prasce, suha grana, 
suho granje od praska (v.)«. 

Lit.: ABj 4, 86. 16, 20. 17, 729.-31. Ri- 
baric, SDZb 9, 205. Macan, ZbNZ 29, 211. 
Zore, Bad 115, 163. Pletersnik 2, 544. 642. 
Miklosic 317. Holub-Kopecny 374. Bruckner 
553. Mladenov 601. Iljinski, BFV 65, 212. si. 
(cf. BSl 5, 255). IzvOBJAS 24, 1, 131-140. 
(cf. Slceoia 5, 656-657.). Buga, BFV 75, 141. 
si. (cf. IJb 8,198). WP 2, 619. 647. Tiktin 1471. 
Strekelj, DAW 50, 14. ASPh 27, 61. 

spicij al, gen. -dla m (Rab) = spicjd (Bo- 
zava) »ljekarnik, apotekar«. Od tal. speziale 
»farmacista«, poimenicen pridjev na -alls od 
species. S promjenom sufiksa -arlus > -ar, 
-ijar < -Iere spicar, gen. -ara (Dubrovnik, 
Zore) = spicijer (Milna) »isto«. Odatle pre- 
zime Spicijaric (Malinska) = Specijaric (16. v., 
Vinodol). Na -Ha: spicarija f (Dubrovnik) = 
spicijarlja (Rab) = spicjarija (Bozava). Lat. 
species > specija (Susan, §utomore) »mirodija, 
zacin« < tal. spezie- f pi., lat. > arb. speca 
(Zatrebac) »paprika«. Postoje i oblici: specija, 
specija (1558, Hlivno). Internacionalno na 
-alis prosireno na -bn > -an specijalan, specl- 
jalist(d), specijalizirati se, -llziram. Dubrovacko 
spicar moze biti i iz dalmato-romanskoga. 

Lit.: ABj 16, 11-12.20. Cronia, ID 6, 120. 
Kusar, Bad 118, 22. Budmani, Bad 65, 162. 
BEW 8131. GM 390. DEI 3582. 3588. 

spijun, gen. -una (1760, Kacic; Dubrovnik) 
= (opcenito sp > sp) spijun (Vuk, Perast, 
Crmnica, knjizevno, narodna pjesma) = 
spjun (Bozava) = (sp > cp~) cpijun (Srbija) = 
cpiun (Crmnica) = spijon (ZK, Kosmet) = 
cpijon (Kosmet) »1° uhoda, 2° (spijun, usp. 
vrebaca »vipera ammodytes«, Tinj u Dalmaciji) 
vrsta zmije (Imotski)«. Pridjev spijunski, spi- 
jiinov. Denominal na -iti spljuniti, spijunim 
(Vuk). Od tal. spione, spia > spija m (1527, 
Mazuranic), od germ, speho, nvnjem. Spaher. 
Taj talijanizam postao je internacionalna i 
balkanska rijec: ngr. amoiivoc;, arb. spjun, cine. 
spjunu, bug. spion(in). Odatle preko njem. 
na -ier en spijunirati, -dniram (Zagreb) = 
spijunirati, -jiiniram. Tal. spiare < germ. 
spehon, nvnjem. spdhen > spijati (Habdelic), 
odatle spijavec, gen. -vca (isti) = spihavac 
(Vitezovic) = spljalnlk (isti) = spijat, -am 
(Crmnica, Bozava) = splat (Rab) »uhoditi, 
prokazati«. Upor. slov. germanizam spegati 
(a-). Germ, spehon je ie. rijec. 

Lit.: ABj 2, 77. 16, 21. 17, 731-32. Mile- 
tic, SDZb 9, 261, Kusar, Bad 118, 25. Elezovic 



2, 455. 543. Hirtz, Amph. 154. Cronia, ID 
6, 121. Budmani, Bad 65, 165. Pletersnik 1, 
868. 2, 641. Mazuranic 1429. Miklosil 317. 
Bruckner 553. WP 2, 660. BEW 8136. GM 
391. DEI 3589. 

spila f (1250 na Bracu; Perast, Muo, 
Crmnica, Risan, Stoliv, Dubrovnik, Naljes- 
kovic, Dalmacija, Katie, Kanavelic) »1° pecina, 
stijena, 2° cest toponim: Po(d)spila (ribarska 
posta, Muo), Spila ispod rusevine Gradine 
(Risan), Spile, gen. Spila (Skaljari), Miove 
Spile (ibidem), Spila (ja ma > Stoliv), Spila 
sozinska (Sozina) (jedna buza pod Malom 
Vrsutom), Spila (planina grahovska)«. De- 
minutiv Ispo Spllica (toponim, Budva, dio 
polja na putu za Kotor). S Ij: spilja (Vuk). 
Obicnije u knjizevnom jeziku sa sp > sp: 
spilja (Tomikovic). Slov. spelja (Kras) pored 
spila, spelovje n. Balkanski grecizam: bug. 
spila »pestera, karpa«, arb. spile I -le pored 
shpelle »H6hle, Felsen«. Arb. oblik sa e pored 

1, koji je pravilan kao itacizam, dolazi u Ulcinju 
kao toponim: Shpella qelpt, lokalitet iza Suke 
(qelpt »smrdljiv«), Shpella pllumave »pecina 
golubova, ispod grada«, Shpella pllumave ege'r 
iza Suke. Od gr. ojifjXcuov preko ngr. ajrnXid. 
Grecizam je zamijenio slav. pec — stcslav. 

pestb, koja se ocuvala u slov. pec »pecina«, 
cest toponim. U Dalmaciji je grecizam zacijelo 
postojao vec u dalmato-romanskom. 

Lit.: ABj 16, 21-2. 17, 732-33. Pletersnik 

2, 642. Mladenov 601. GM 391. Miklosic 317. 

spina f (Dubrovnik, Zore) »1° konjstak, 
spina ventosa (bolest)«, spina (Bozava) »2' 
spilla«, spina (Depetane) »3° mali cep«, odatle 
denominal spinat, -am (ibidem, primjer: idem 
spinat bacvu, da kusam vino}, spina »4° (Kuciste) 
cijev kroz koju izlazi voda (primjer: qjde na 
spi'nu uzest, utociti vode, vina; poslovica: 
nekome voda tece 1, 1 spinu, a nekome na klokun, 
Depetane)«. Na lat. -alis spinal m (Budva) 
»divlja riba«. Moze biti dalm.-rom. leksicki 
ostatak od lat. spina. Slov. spina f »Wurstspeiler«, 
denominal Splnlti »Wurst speilen (Dolensko)«. 
Na lat. -dtus spendt m »zarte Leinwand« < 
furl, spinat »diagonale«. Lat. deminutivna -ula: 
spinala > tal. spilla > slov. spila (Notranjsko, 
Savinjska dolina) »Wurstspeilen« < stvnjem. 
spinala, spinila, srvnjem. spille > spilj m 
(Lasce) »Felsenspitze, scharfe Kante, Stein«, 
upor. u ostalim slavinama (ces., polj., ukr., 
brus. i rus. spilja, rum. spelea, Moldavija) 
»Haarnadel« pored deminutiva spelcuta; ispilja 
(Vuk, Srijem, Backa) »drveni siljak kojim se 
probada dva kraja, npr. na sarpelju i u cebetu, 



spina 



312 



spojat 



kad se u njem sto zavije«. Protezu i- objasnjava 
madz. Ovamo sa U > Id (upor. keldar ZK < 
Keller} spioda f (Vuk, Baranja) = spijuda 
(Bukovica) = (ps > pc, upor. pcenica < psenica) 
pilada (Banat) = Hoda (Vuk) »igla bez usiju 
a sa glavom, batisnjica (ZK), babljaca, ba- 
buska, bocka«. Upor. arb. shpine »Riickgrat«, 
shpina (sa clanom, Ulcinj), shpida e katn; 
(Zatrebac). 

Lit.: ARj 4, 86. 9, 730. 17, 733-32. Maiu- 
ranic 1201. ZbNZ 13, 181. Tiktin 1469. Zore, 
Tud. 22. Pletersmk 2, 642. Miklosic 317. 
Tomanovic, JF 17, 205. REW 3 8150. 8154. 
GM 414. Skok, ZAPA 36, 655., br. 27. 

spingarda f (Dubrovnik, spominje se od 
1363) »vrsta lakseg topa, (cesto sinonim) taras«. 
Od tal. spingarda (13. St.), stfr. espringarde 
»stroj za rusenje zidova«, od spingere < vlat. 
expingere (Prati), od franackog springen (Meyer- 
-Liibke), s germ, suiiksom -arda. 

Lit.: Dinie, GISAN 161, 58. 70-71. REW 3 
8155. Prati 931. DEI 3593. 

spizma f (Dubrovnik) »mrsavo, jadno ce- 
ljade«. Od mlet. spisima. Usp. furl, spi'sime f 
»persona mingherlina, stentata, ma vivace«. 

Lit.: ARj 16, 26. Zore, Tud. 20. Pirana 3 l095. 
Rosamani 1075. 

spjegat, -am pf. (Dubrovnik, Cavtat) »objas- 
niti«. Od tal. spiegare < lat. explicare (prefiks 
ex- > tal. i- + pticare"). 

Lit.: REW 3 3052. DEI 3590. 

splata f (Vuk) = spijala (Miklosic) »1° 
skela, ponton, plosna ravna sprava za pfevo- 
zenje na vodama, 2° na Limu, kao mali splav 
od dasaka, na cemu se prevozk. Od srlat. 
piatta > fr. plate > stvnjem. pletia »prora«, 
nvnjem. Platte pored Platte »Wasserfahrzeug 
mit platten Boden«, od srlat. plattus »plosan« < 
gr. nkaivc, (v. plat); s- potjece ne, kako je 
Miklosic mislio, od tal. s- < lat. ex- (njegovo 
tal. spiatta nije potvrdeno), nego od naseg 
unakrstenja sa splav f. Iz hrv.-srp. je tur. 
isplata pored ispilata. 

Lit.: ARj 16, 29-30. REW> 6586. Miklosic 
432. 

splendor m (Budva) »(ribarski termin, ri- 
banje na splendor je najbolje) to je vrijeme 
kad pocinje izlaziti mjesec«. Moze biti lati- 
nizam ili dalmato-romanski leksicki ostatak od 
lat. splendor, -oris, apstraktum na -or od 
splendere. 

Lit.: REW* & 165. 



Split m = Spljet (Dubrovnik) = (ekavsko- 
cakavski) Spiecia (1240) = danas Splicka (Brae), 
etnik Splicanin, pridjev (ktetik) splitski = 
Sdpiet (Vuk, zacijelo je zbog deseterca U 
Sapletu gradu bijelome'). Svarabakticko a nije 
nigdje potvrdeno u narodnom govoru. Hra- 
voje duk spalicki (1404, Mon. serb. 252) je 
takoder samo grafija koja se i inace javlja u 
torn tekstu. Fonetski se problem vidi kad se 
uporede hrv. i tal. oblik: Split prema Spalato 
(proparoksitona) = Spalatro (sa r poslije t 
kao u tal. scheletro}. U predromanskim pro- 
paroksitonama naglaseno a postaje o: Massa- 
rum > Mosor, Catarum > Kotor, Apsarus > 
Osor, canapum > konop. U romanskom 
razvitku njihovo a u penultimi oslabljuje se 
kao i u istocnoj i zapadnoj Romaniji u e: 
Spaletum (srednjovjekovni historijski doku- 
menti), Aexaxepa (Porfirogenet) = Kotor, tal. 
Ossero, rum. cinepd, aripd < alata. Split = 
Spljet pokazuje isti fonetski razvitak kao 
proparoksitona Melita > Mljet, tj. pokazuje 
likvidnu metatezu i e mjesto naglasenog ro- 
manskog a, kakav je bio i u rimsko doba: 
(A)spalatos. Znaci da je e nastao od a na jednak 
nacin kao u kreko-rom. Campi (pi. od campus 
»polje«) > hrv. Kimp, Bibano > Bibinje < 
kiiat. *Vibianum, tj. prijevojem se naglaseno 
a mijenja u e pred docetnim -r. Upor. slicno 
tumacenje : o > u u ilirsko-romanskom docetku 
-ona > *-un > *-yn > -in u Skradin, Labin, 
Nin, Solin < Mlat. lokativ Scardonae, Albonae, 
Nonae, Salonae > vlat. -e > -i. Ima se dakle 
pretpostaviti i za romanski govor Splita u 7. 
vijeku, u vrijeme dolaska Hrvata *Spalatum > 
Spaletum, lokativ Spoleti > *Speleti > Split, 
Spljet. Za razliku od naziva planine Massarum 
> Mosor, koje je predrimski leksicki relikt, 
Aspalathos je grcki naziv bil-jke, ziv je jos i 
danas u juznoj Italiji. Prvobitno je to naziv 
cestice, polozaja (Flurname, lieu-dit), na 
kojem je Dioklecijan sagradio svoju palacu, 
a iz koje je nastao srednjovjekovni i da- 
nasnji Split. 

Lit.: Resetar, Program spljetske gimnazije 
1886/7. Isti, Sloboda 7, sv. 78. Skok, NVj 26, 
17-29. Isti, AHID 1, 23-25. Mayer, NVj 
38, 33. 41, 134-40. VAHD 50, 104. ss. 
Mayer I, 319-20. 2, 108-09. Krahe, GN 
4. 37. 100. 115. Lozovma,NK/18, 278.CZ) 4, 
U2.ARJ 14, 630. 16, 34-36. 

spojat, -dm pf. (Dubrovnik, Cavtat) »okras- 
ti«. Dalmato-romariski leksicki ostatak od lat. 
spoliare > tal. spogliare. 

Lit.: REW 8169. DEI 3518. 



spondza 



313 



spud 



spondza (Dubrovnik) »zgrada za republike 
gdje je bila carinarnica«, prvobitno samo korta 
u Divom, gdje su bili magazini i gdje se cinila 
»stima dei prodotti industriali per commisurare 
le imposte e i dazi«. Na teritoriju republike 
bile su jos 2 spondze, na Krscu (Krstac, Cresta 
= Brgaf) i na granici hercegovackoj kod 
Neretve (Gabela). U dokumentima se ta 
rijec pise sponzia sive cesterna, sponca, spon- 
gia. Odgovara sic. spodza < pridjev *spondea, 
od sponda, koja kao pomorski izraz znaci 
»mjesto za iskrcavanje«, upor. glede dt > dz 
u narjecjima fr. eponce (Rhone), spense (loren- 
ski), ispunza (Logudoro) »sponda del letto«, 
mlet. snonzariola. Dalmato-romanski leksicki 
ostatak od poimenicenog pridjeva *spondea, 
koji upravo znaci »tezga na kojoj se istovarivala 
roba za ocarinjenje«. 

Lit.: Zore, Tud. 21. Skok, Sldvia 10, 490. 
Horning, Romania 191 — 192. Hrv. Dubrava 
5 (1936), broj 68. 6: Odakle potjece naziv 
Sponza. REW* 8170. 

sp6r (Vuk), sveslav. i praslav. pridjev, 
»trom, polagan (obratno : nagao, brz)«. Apstrak- 
tum na -ost sporost f. U stcslav. imao je jos 
prvobitno znacenje »uber, izdasan, obilan, be- 
ricetan«. To znacenje ocuvale su ostale sla- 
vine, a u nas nalazi se jos u sintagmi spor 
lieb »hljeb koji je izdasan (protivno riespor), 
u denominalu na -iti sporiti, -im (na-) (Vuk) 
»umnoziti, augeo«, odatle postverbal naspor 
m »1° napredak, sreca, bericet, 2° (naspor, 
Dubrovnik) posljednji komad u zdjeli«, na 
-&Z> nasporak, gen. -rka, pridjevi na -iv, -it 
naspofiv, nasporit »bericetan, obilan«, na -s« > 
-an nasporan, poimenican naspornik m prema f 
naspornica; nasporitelj, nasporitost, prema impf, 
na prijevoj 6 > a nasparati, odatle nasparalac, 
gen. -aoca m prema f nasparalica. Unakrste- 
njem s germanizmom sparati < sparen spara- 
vac, gen. -avca (ZK) »kutijica za kupljenje 
milostinje u crkvi«. S prefiksom usporiti pf. 
»uciniti polaganim« prema impf, na -va- 
usporavati (objekt voznju). Miklosic ima hrv. 
prisporeno »reichlich«. Prvobitno se praslav. 
znacenje nalazi i u imenu biljke spor m »paprac« 
= na -is sporis, gen. -{Sa. Nazvana je tako 
jer buja. Staro se znacenje ocuvalo i u posu- 
denicama: madz. szapora (15. v.) pridjev 
»plodan«, kao imenica »Vermehrung«, kod 
Dakorumunja dobio je hibridan sufiks -nic < 
-bn + lat. -icus spornic »gedeihlich, ergiebig«, 
a spori »umnoziti«, biljka 'sporis »verbena 
officinalis« = madz. szaporafii. To znacenje 
opravdava i etimologija. Sveslav. i praslav. 



(bez paralele u baltickoj grupi) spor obrazovan 
je s pomocu ie. sufiksa r (dobar, mokar) od 
ie. korijena *spo-, koji je prijevoj od *spe- (v. 
dospjeti). Upor. sanskr. sphira- »reichlich«, 
njem. sparen (upor. ces. spofitelna), i stvnjem. 
spuot, nvnjem. sich sputen. Hrv.-srp. znacenje 
je sekundarno. Razvilo se po zakonu rezultata: 
rast, koji buja, postaje trom. 

Lit. :ARjT,641. 8, 8.77. 16,71-74. 6. Mi- 
klosic 318. Holub-Kopecny 347. Bruckner 510. 
Mladenov 602. Pedersen, ANPh 24, 299-303 
(cf. RSI 2, 250-251). KZ 39, 411-412. 
AnzIF 21, 82. Brugmann, IF 16, 503. 27, 
245. Hirt, IF 32, 285. Lewy, IF 32, 159. 
Persson, IF 35, 215-216., bilj. Joki, Unt. 127. 
Murzynski, LudSl 1, 54. si. (cf. lib 15, 319). 
Mikkola, IF 16, 96. Uhlenbeck, IF 17, 94. 
Reichelt, KZ 39, 11-12. Bugge, KZ 32, 24. 
WP 2, 657. 

spot m (Rab) »mnostvo (primjer: spot 
dice)«. 

Lit.: ARj 16, 78. Kusar, Rod 118, 28. 

sprciti, -Im pf. (Vuk, objekt haljinu; Kos- 
met) »suziti, stisnuti, smanjiti, unakaziti, 
smezuratk. Mozda stoji u vezi sa sprucit 
impf. (Brusje, Hvar) = spruciti, sprucim (Brae) 
»trositi nesto bez potrebe«, odatle spruca m, f 
(ibidem) »onaj koji bez potrebe trosi novae ili 
drugo sto«. 

Lit.: ARj 16, 109. 139. Hraste, JF 6, 313. 

spftva f (Vuk, Kotor) »kotanca«, sprta 
(Mirakuli, Rab, Pag, istrocakavska narjecja, 
u juznoj Italiji kod Hrvata, kamo je donesena 
sa sjevera Neretve) »kosara« = (s cakavskim 
ar < f) sparta (Bozava) »sporta« = (s odba- 
civanjem pocetnog s-, koji je bio identificiran 
s prijedlogom sb) priva (Stulic, Bella, Kacic), 
deminutiv prtvica (Ston, Bella, Stolic), augmen- 
tativ prtvina (Stulic) »sporta«. Dalmato- 
-romanski leksicki ostatak od lat. sporta. 
Talijanizam je sporta f (Mahnska) »(termin u 
produkciji ulja) kao prazna kugla spletena 
od konoplje ili lana, u koju se mece maslina 
koja se ima samljetk = sporta (Buzet, Sovinj- 
sko polje) »isto«. Upor. arb. shportat pi. (Ulcinj) 
pei xhuge »od brnistre«. Na -enjaca spurte- 
njaca f. 

Lit.: ARj 12, 517. 16, 138-39. Kusar, 
Rad 118, 22. Resetar, JF 12, 286. Mazuranic 
1356. Ribaric, SDZb 9, 48. REW 3 8179. 
Miklosic 317. Strekelj, DAW 50, 59. 

spud m (12. St., darovnica Stevana Nemanje 
Hilandaru; spud soli, 1492; 9 spudov vina, 
1460; statuti Kastav, Trsat, Novi) »modius, 



spud 



314 



sram 



mjera za so, psenicu, tekucine (Hrvatsko 
primorje, Kvarner; danas ne postoji)«, slov. 
spod »Art Eimer«, ces. spoud, polj. spqd, ie., 
baltoslav. i praslav. Pridjev na -o bn spudovni 
(1445, Vinodol). Samoglasnik u je nastao iz 
velarnog nazala, kako se vidi i iz baltickih 
usporednica, lit. spandis »Eimer«, lot. spannis, 
stsved. spander, lat. pondus (odatle nas germa- 
mi&mfunt, Junta preko njemacke posudenice); 
spud se tumacio i kao posudenica iz germ, 
ili lat. pondus. Bruckner uzimlje prasrodstvo 
sa gr. ajteiJSco, cemu treba dodati i prasrod- 
stvo s germanskim nazivima i sa arm. p'und 
»Gefass, Behalter«. 

Lit.: ARj 16, 144-45. Maiuranic 1356. 
Miklosic 318. Bruckner 508. WP 2, 662. Kipar- 
sky 84. Petersen, KZ 47, 270. Boisacq* 888- 
889. 893-894. 

Spuz m (Vuk), toponim, gradic u Zeti 
(Crna Gora), etnik na -janin Spuianin, prid- 
jev spuski (~ kapetan). Mozda je u vezi s 
balkanskom rijeci bug. spuza (Gorno Dzu- 
majsko) »goreci pepeo s joste svijetlim uglje- 
nom u njemu« = (s odbacenim s, koji se iden- 
tificirao s prijedlogom) puia, rum. spuza — 
(s umetnutim r) spruza, arb. shpuze (Gege) < 
lat. spodium preko n. pi. spodia = gr. anobia 
»Aschenhaufen, Asche«, od ojtoooc, »cendre, 
poussiere, scorie«. 

Lit.: ARj 16, 151. 156-7. Capidan, DR 3 

(cf. Ub 11, 200). Romanski 129. Mladenov 604. 
GM 415. Strekelj, DAW 50, 59. 82. Vasmer, 
ZbJ 271-278. (cf. RSI 2, 257). REW* 8166. 

spuzva f (Senj, Dubrovnik, Cvet, Racisce, 
danas opcenito u knjizevnosti i u saobracajnom 
govoru) = spuza (Cres) »sunder«. Slov. iz 
hrv.-srp. skolskog spuzva. Dalmato-romanski 
leksicki ostatak od lat. spongia < gr. ajroyyia. 
Od atickog 01167705 je mlet. sponga > sponga 
(istrocakavski) = spunga (Crmnica), unakrste- 
njem sa starijom posudenicom spuga (Mikalja, 
Stulic), odatle pridjev na -ast kod Jambre- 
sica spugast. Denominai pospugati (Bandulavic) 
»ocistiti spugom«. Unakrstenjem mletackog 
oblika sa spengati, glagolom dalm.-rom. pod- 
rijetla od lat. expingere, nastade u Prcnju i 
Dubrovniku spenga »isto«. Odatle kod Jam- 
bresica spenga, speniica. Denominai pospengati, 
ospengati (Mikalja). Latinizam je hrv.-kajk. 
spongja. Upor. shpuze (Skadar), koje je za- 
cijelo posudenica iz hrv.-srp. V. sunder, spen- 
gati. 

Lit.: ARj 9, 247. 10, 8. 11, 13. 16, 145. 
156-57. Pletersnik 2, 557. Miletic, SDZb 9, 



262. 357. Strohal, Cvet 27. Resetar, Stok. 
292. GM 415. Strekelj, DAW 50, 59-60. 
REW> 8173. Maver, AttilV 74, 765. Sturai, 
CSJK 6, 69. Boisacq» 899. 

Sracln (1188), upor. stcslav. sracinint (s 
individualism sufiksom -in kao Srbin), Sra- 
cinb, sracinskij, sracinsRij »orientalisch«. Licno 
ime u Dalmaciji: 1201. Saracenus,filius Saraceni 
comes Nonae; u Dubrovniku, 1278. Saracina, 
ser Sarachinus 1440. (eh — k kao u kimaK) = 
Sarakin na Rabu (lokalitet). Prema tal. (mlet.) 
izgovoru Sarazin (15. v.) »Arapin«, 3anac 
Sarazin, sastavljac Vinodolskog zakona. Ovamo 
ide ime otoka Srakane kao dalmato-romanski 
toponomasticki ostatak, tal. Canidele kod I_x>- 
sinja *cannetulae od canna na slozeni sufiks 
-etum + -ula. U Sutomoru saractnka f »zuta 
tikva od koje se cini slatko« (razlika od bambe- 
laia »bijela tikva«). Upor. istro-rom. serezein 
(Bale) »sorgo saraceno«. Od kslat. saracenus, 
izvedenica na sufiks -Inus < gr. -nvoc, od ar. 
pridjeva sarki »istocni«, od sark »Istok«. 

Lit.: ARj 14, 637.645. 16, 158-59. Jirecek, 
Romanen 2, 57. Maiuranic 1287. REW 3 7595. 
Lve 91., § 21-23. Skok, Slav. 47. 50. 59. 
Miklosic 316. Prati 864. 

sraga f (ZK: nis popil boie srage rakije; 
Sulek) »1° kap, kaplja«, slov. pored 1° i »2° 
kap, damla«. Miklosic uporeduje sa sanskr. 
sdrgdk »Strahl vom Fliissigem, Entlassen, 
Schiessen, Giessen«, sto WP zabacuje po- 
zivom na Schmidta, KZ 25, 115., jer arijski 
jezici pretpostavljaju *selg-, a Miklosic pret- 
postavlja za praslav. *sorga. 

Lit.: ARj 16, 160. Skok, ASPh 33, 370. 
Pletersnik 2, 557. Miklosic 316. WP 2, 508. 

sram m (Vuk, Kosmet, ZK, Vodice) = 
srem (Lumbarda), ie., sveslav. (osim ces.) i 
praslav. *$oemb, »pudor, stid«, nesram m 
»impuditia«. Pridjevi: na -bn > -an sraman 
(ne-, bes-}, s apstraktumima (ne)sramnost, 
part. prez. akt. kao pridjev sramec (Vuk) = 
sramec (Kosmet, ZK), na -ezljiv srameiljiv. 
Denominali: na -iti sramiti se, sramim (Vuk) 
(po-, za-), s postverbalom zasram f (Kosmet), 
na -ovati sramdvati se. Apstraktum na -ota 
sramota f (Vuk, Kosmet) »Schande«, u ampli- 
fikaciji spot i sramota (ZK), kojoj odgovara u 
Vodicama (Istra) od stida i srama. Pridjev 
sramotan, poimenicen na -jak sramotnjak 
(Crna Gora). Denominai na -iti sramotiti, 
sramotim (Vuk) (0-), na -ovati sramotovati, 
-ujem. Izvedenica od sintagme na -ica nasra- 
motica f »sramota«. Prilozi na -ice sramotice, 



sram 



315 



Srbin 



nasramotice. Slog sra- nastao po zakonu 
likvidne metateze; upor. polj. srom, rus. 
sorom. Bez paralele u baltickoj grupi, jer je 
lit. sarmata »isto« posudenica iz poljskog i 
ruskog. Nije u prasrodstvu. Suglasnik s je 
nastao iz ie. palatala k u ie. korijenu *kormo, 
upor. avestafsarama, nperz. sarm »isto«. Nvnjem. 
Harm, koje je u prasrodstvu svojim znacenjem 
»Betriibnis, Kummer«, upucuje na konkretno 
ie. znacenje, od kojega se u slavinama razvilo 
duhovno »cega se covjek stidi, sto prezire«. 

Lit.: ARj 1, 641. 8, 80. 16, 161-79. Kusar, 
NVj 3, 338. Elezovic 1, 199. 2, 39.260. Ribaric, 
SDZb 9, 194. MikloSic 316. Bruckner 511. 
KZ 42, 48. Mladenov 604. Trautmann 299. 
Luft, KZ 36, 145. Uhlenbeck, PBB 22, 541. 
Meringer, WuS 5, 129-171. (cf. Ub 1, 48). 
Loewenthal, WuS 10, 160. si. (cf. Ub 13, 
170). Benveniste, MSLP 23, 403-405. (cf. 
Ub 21, 326). Jokl, WuS 12, 90. GM 88. Roz- 
wadowski, ROr 1 (cf. Machek, Sldvia 16, 
189). WP 1, 463. 

srati, serem impf. (Vuk Kosmet) (iza-, na-, 
0-, oba-, po-, pro-, raza-, sa-, u-, za) = srat, 
serem (ZK), isti tip primarnog glagola kao 
prati, perem, u kojem je korijen u infinitivu u 
nizem prijevojnom stepenu 5, u prezentu u vi- 
sem prijevojnom stepenu e, stcslav. sbrati, sere, 
prema iteratlvu prijevojem duljenja b — i 
-strati, -am, samo s prefiksima na-, pro-, za-; 
ie., baltoslav., sveslav., praslav., »(pejorativno 
= nepristojno) cacare«. Izvedenice se prave 
od dviju osnova sr- i ser-, u oba slucaja pejora- 
tivno s eufemistickim zamjenama. Od sr- 
poimenicen part. perf. pas. na -be > -acposra- 
nac, gen. -nca, zasrdnac, gen. -nca, odatle 
hipokoristici usro m, usrdnko (Kosmet), usrS- 
nja m (Kosmet). Na -ka sracka f »Durchfall, 
diare (eufemizam), otvor, protoc«, prosireno 
na -avica srackavica. Suglasnik c mjesto infi- 
nitivnog t nalazi se jos u srdedra > (s umetnu- 
tim t u grupi IT) stracaraf= strac m »neugledna 
kucica« = (bezj-) trocara [usp. i tratitij. Odier- 
na -nica sernica f (Vuk) »(eufemizam) zahod, 
nuznik, hala, destar (ZK), sekret (ZK, sred- 
nja Lika), aptrit (ZK), water-closed > klozet«, 
sera f »1° sracka, 2° mast u uhu« = na -ina 
serina (Krk); na -oliste seraliste n (Bella, Volti- 
di, Stulic) = na -njdk sernjak »nuznik«. 
Hipofcoristifc sero m = na -onja seronja. Na 
-ovka serovka (Belostenec) »biljka cacalia«. 
Suglasnik s- je nastao iz ie. sil u ie. korijenu 
*sker-, koji u prijevoju dolazi u gr. axcop, 
gen. axaxoc;, nalazi se u lot. sarni »Schla- 
cken«, lit. sirtas »fimus«, stvnjem. horo »lutum«, 
avesta sairya »gnoj«, siisi, skdm »isto«. Prijevoj 



potvrden je u rus. sor m »Mist«. Prema Ska- 
ricu odatle su pridjevi osoran, osorljiv (v,), 
semanticki neuvjerljivo. 

Lit.: ARj4, 121.7,61 1.641. 16, 181-82.^/e- 

zovic, 2,260. 396. Miklosic 292. Bernecker, IF 8, 
284. Holub-Kopecny 370. Bruckner 510. Mla- 
denov 578. WP 2, 587. Strekelj, ASPh 28, 
513-514. Mikkola, IF 6, 350. Pokrovski, KZ 
35, 233, Matzenauer, LF 19, 250. Schnlze, 
Sitzber. AB 1910. 787. i si. (cf. RSI 4, 334). 
Persson, Beitrdge (cf. Ub \, 59). Boisacq 1 
495-496. 883. Skaric, ZSPh 13, 346-349. 

Srbin m (Vuk), s individualnim -in, koji 
ispada u pi. Sfbi i u pridjevskim izvedenicama 
srpski itd. prema f na -ka + -yni > -ki'nja 
Srpkinja. Naziv Srpska (oko 1503) za zemlju 
kod nas potvrden samo kod Safarika, Pam. 
55: vsa Srbbska idolu sluzase Dagonu, otbsudb 

1 Dagoni i Daky imenw,RIb se; oib Sera ze 
Srbblje. Po deklinaciji Ijudue pi. je glasio stsrp. 
Srbije, tako i ime zemlje (13. i 14. v., upor. 
ces. Cechy i Hrvati »kraj oko Zadra, danas 
Ravni kotari«) u naslovu srpskih .vladara 
(kralj Srbljem; 1348. car Dusan kaze: spisasmo 
imena metohijama po Srbljah i po Romaniji, 
Mon. serb. 140). Takav naziv zemlje cita se 
jos 1417: Dmitarb Skambsa poslah iz Srbalj 
70 Utar srebra, u Dubrovniku (Spom. srpski 
88 — 89). Pod Srbije razumijeva se majdan 
Trepca. Od tog pi. pravi Porfirogenet gr. 2ep- 
|3k)i i naziv balkanske Srbije u Tesaliji ZeppXux 
S lat. nenaglasenim sufiksom -la u imenima 
zemalja Srblja, kreacija je iz doba srpskog 
ustanka. Odatle danasnji nazivi Srbljanac m 
= Srbljanac (Kosmet) prema f Srbijanka — 
Srbijanka, s pridjevom srbijanski = srbijanskl 
pored srbijski. Kod pisaca 17. i 18. v. (Gundu- 
lic) prema krivoj lat. etimologiji Servija, 
Servijanin, servijanski. Odatle naziv servijan 
m »latak narodni u zena oko Almasa (Slavo- 
nija)«. Od starog pi. Srbije stvoren je analo- 
gijom novi singular Srbalj, gen. -blja. Su- 
glasnik Ij za j poslije labijala nastao je i u iz- 
vedenicama na -janin (v.) (upor. Hrvacanin), 
Sfbljanin m, na -jak (v.; upor. ces. Prazdk 
»Prazanin« i Slovak, gen. -ako) Srbljak, gen. 
-aka »srbulja, trebnik pisan jezikom blizim 
narodnom govoru negoli crkvenoslavenskom«. 
Bez individualnog sufiksa -in Srb govori se u 
Kosmetu, pi. na -ovi Srbovi. Odatle hipo- 
koristik Srbo m, deminutiv na -ce Srpce, gen. 
-eta, augmentativi na -enda Srb nda, na -ekanja 
(upor. momcekanja, starcekanja, veza od -eka 
Radeka + -anja za -onja) Srbekanja. Kolektivi 
na slozeni sufiks -acKja < -od, gen. -t' + -ija 
grckog podrijetla Srbadija, na -cad f Srpcad. 



Sfbin 



316 



Individualno -in moze ostati u pridjevu: 
sfbinjskl, odatle opet Srbinj. Ti oblici nastadose 
po svoj prilici u zapadnim narjecjima, gdje je 
pod uplivom analogije plurala nestao sufiks 
-in u sing., pa kad je opet dosao u govor, 
izmijenjen je -n u -nj. Za ime zemlje ima i 
poimenicen femininum pridjeva (tip Hrvalska, 
Madarska) Srpska (v. gore). Moderni apstrak- 
tum na -stvo srpstvo. Denominali na -ovati 
srbovati, -ujem, na -trait srbizi'rati, -dm. Naziv 
balkanske (tesalske) Serblia postade u novogr- 
ckom toponimu Servia (11. st. : EJiioxojioc, twv 
Zeppicuv xaTxnc; Ko^dvnc,). Turci su ga zvali 
nasim deminutivnim sufiksom -ica Srbica, po 
njihovoj fonetici Serfice. Srbica kao toponim 
dolazi jos kod Skoplja, a bez deminutivnog 
sufiksa u Lid Srb. Postoji jos isti toponim sa 
mm. deminutivnim sufiksom -sor u pi. kao 
ime selista (i cebK b svetago Georgija, sto jestb 
zidah Berislavb na sdisti Snbbsori, 1293-1302), 
zacijelo naziv srednjovjekovnih srpskih Vlaha, 
Mon. serb. 24. Rijec srb u Loskom Potoku 
(Slovenija) znaci banknotu od 1000 dinara, 
izdanje stare Srbije. Na Labi kao ostatak po- 
lapskih Slavena postoje jos gornji i donji 
Srbi, jezicni rodaci Ceha i Poljaka. I njihovo 
se ime mijenja po deklinaciji na /: Srbja, 
Srbjo. Spominju se u staro-francuskom epu 
La Chanson de Roland prema srednjovjekov- 
nom lat. Sorabi, njem. Surben, Sorben. Ime 
je uslo i u etnike okolnih naroda. Arbanasko 
serp, serbi m (s clanom) prema f serpke »Srp- 
kinja«, Serbi »Srbija« su zacijelo noviji nazivi 
naprama starijem shqa, pi. shqe < sclavus 
iz balkanskog latiniteta, shqinike < sclavinica 
»Makedonija«. Kod Dakorumunja Sirb m pre- 
ma f na -oaicd < slozenica od lat. -oneus + -ka 
Sirboaica »Srpkinja«. Sirba je pies. Madzarsko 
szerb itd. je novija rijec za starije Racz (takoder 
prezime kod Hrvata), od stsrp. Ras, naziva 
grada, odatle ime rijeke Raska i grada na njoj. 
Taj naziv preuzese i Bunjevci. Turci pre- 
uzese Sirf, u Bosni sirfmilleti »pravoslavni« 
prema lalinmilleti »katolici«. Sto se tice eti- 
mologije, nema suglasnosti u nauci. Bruckner 
dovodi ovaj etnonim u vezu spolj. pasierb m »pa- 
storak« prema ipaslerblca, ukr. i rus. paserb m 
piemapaserbica »isto«. Taj naziv iz terminologije 
srodstva sadrzi prefiks pa- »nepravi« i ie. i 
baltoslav. korijen onomatopejskog podrijetla 
*serbh-, *srebh-, *surbh-, *srubh- ocuvan kod 
nas samo u narjecjima i u slov. srbati (v.) 
»srkati«. Ako je tumacenje ispravno, pastorak 
je ovako nazvan zbog toga »sto se ne sluzi 
majcinim mlijekom«. Ne vidi se kako je takav 
naziv mogao postati etnik. Po drugom tuma- 



cenju praslav. *8ebbb u prasrodstvu je sa 
sebrt (v.) »slobodan seljak«. To je nazalirani 
oblik *sebrt. Ali je gola pretpostavka metateze 
odatle u *8zbbb. Masing dovodi Srbin i 
servus u vezu sa starim nazivom Serbi kod 
Plinija St. iz 1. v. nase ere i sa Zeppoi, Zippoi 
kod Ptolomeja iz 2. vijeka nase ere, koji su 
dovodeni i prodavani kao sluge i robovi. 
Odatle kasnije znacenje Srbin = servus »rob«. 
Iljinskome znaci Srbin »clan zadruznog i ple- 
menskog saveza«. 

Lit.-.ARj'U, 14. 14, 868-69. 16, 185-93. 
319-22. Ele Z ovlc2, 261. 263. Filipovic, SKGl 
1937, 612-625. (cf. Vaillant, RES 17, 288). 
Radojcic, PPP 9, 199. Bune, NJ 2, 213. 
Miklosic 292. Bruckner 485. Sldvia 3, 193. 
si. (cf. IJb 11, 471). WP 2, 456. Boisacq 
844. GM 382. Zupanic, Novi zivot 9, 60-6 1 . 
(cf. IJb 10, 359). Sutnar, ZbJ 612-617. (cf. 
RSI 2, 254). Niederle \, 34. 94. 97. 211. 
Iljinski, IzvORJAS 24, 1, 113. si. (cf. IJb 
10, 341). JF 12, 204-208. Sldvia 5, 657. 
Masing, Prace Baud. 1921, 84-92. (cf. JF 
3, 209). Respond, LP 10 (1965), 15-28. 

srce n (Vuk), sveslav. i praslav. deminutiv 
na -ce (v. tip sunce) od ie., baltoslav., sveslav. 
i praslav. neutruma na -(' *swdb- + -bee, 
nizi prijevojni stepen od *serd- (v.), »1° cor, 
gen. cordis, Herz, xapSia (s kojim je rijecima 
u prasrodstvu), 2° stomachus (Kosmet), u 
izrazu na ste srce (Ljubisa) = na lasce (v., 
ZK), 3° u tkalackom cunku cijev, 4° Mark, 
jezgra«. U znacenju 4° sufiks -ce je u prijevoju 
-ko srka n »jezgra u badema«. Izvedenice 
se prave od dviju osnova: srd- < snd- i 
srbdbc-. Od srd- pridjevi usrdan, svesrdan, 
milosrdan, prevedenica od misericors = got. 
armahairts (stvorena prema Meilletu prije 
prijevoda Sv. pisma), poimenicen na -ica milo- 
srdnica (casna sestra). Na -je usfde n (Vuk), 
mllosrde n. Na -an (tip Milan) Srdan, ime. 
Slozenica srdobolja »dysenteria«, s rum. para- 
lelom ma doare inima »grize me u zelucu« < 
lat. anlma dokazuje da je srd-, srce znacilo 
»centralni tjelesni organ«, sto je etimoloski 
razumljivo, jer je srd- nizi prijevojni stepen 
od praslav. *serd- > sred- (v.). U ruskom 
serdobolle znaci naprotiv »Mitleid«, u ukr. 
serdobol'a »consanguineus« = stcslav. f sndo- 
bol'a f (Supr.) »die Verwandten« praslav. 
korijen *srbd- je takoder u metaforickom zna- 
cenju srce. Tako i u pridjevu srddbolni, srdb- 
boni (Vuk, ~a steta) »herzzerreissend«. Prema 
srdobolja stvorena je srdbnosa (Futog, Srijem- 
sko Podunavlje) »bolest u nosu«. U metaforic- 
kom je znacenju i rum. ostrdie < stcslav. 



317 



osndlje »Eifer«, s pridjevom na -bn + -icus 
osirdnic »eifrig«, a osirdui < -ujn »eifern«, te 
denominal na -III srdili (se), srdim (Vuk) (na-, 
raz) »ziirnen« prema pf. na -nu- rasrdnuti, 
-em (Vuk), rasrdivati, -ujem, rasrdati (15. i 
16. v., Lika), rasrdan (Sinj, dubrovacko-dal- 
matinski pisci 17. i 18. v.), postverbal rasrdba 
»gnjev«; apstraktum na -bba slov. i bug. sraba, 
hrv.-srp. srdzba = srzba (Dubrovnik) (c > dz 
od unakrstenja sa srce), srdnja f, srddst (Bosna), 
nasrdslvo; praslav. pridjev na -it (usp. Ijutlt, 
ponosit) srdit (na-), s imenicom srditost, poi- 
menicen na -ko sr ditko; hipokoristik srda 
(Palmotic) »furija«. Od osnove srbdbc- demi- 
nutiv je na -bee: srdasce (Vuk) = sfdakce, 
srdahce. Pridjevi na -bn > -an srcan pored 
srdacan, -cna, oba od 3ebabCbnb, bug. sardecen, 
ali razlicitog fonetskog razvitka razlicita zna- 
cenja, prvi »animosus, kurazan«, drugi »herz- 
lich«; odatle rasrcan »jako srdit«; prvi moze 
imati znacenje koje i srce kao »sredisnji elemenat 
necega« u imenu biljke srcano zelje »artemisia 
abrotanum, Stabwurz«. U torn znacenju je 
pridjev srcan poimenicen u z. r. srcana (Vuk, 
Boka) »srdobolja, saradza (Srijem)«, sa -ica 
srcanica (Vuk, Donja Podravina, Vinkovci, 
Dakovo, Nova Gradiska, Boka) »1° sovra, 
direk u kola koji drzi osovinu jednu za drugu, 
2° klin u prednje osovine koji prolazi kroz oso- 
vinu, 3° glavna krvna zila, 4° srdebolja (Srbija, 
Boljevac), 5° a) biljka leonurus cardiaca, 
b) potentilla tormentilla, c) plantago, d) ver- 
bascum thapsus«, na -Ik srcdnik, gen. -ika 
»trava od srdobolje« = na -jak srcenjak, gen. 
-aka (Lika) = na -jaca srcenjaca (Dalmacija) 
»1° klin gvozdeni, 2° bolest kod nule djece«; 
na -enica srcemca »1° sovra, 2° trbusna bolest«. 
Na -ka srdacka f = srdacke f pi. (Kosmet) 
»cijev u tkalackom cunku«. Na -tka srcika 
»1° siz, 2° jezgra, 3° vrsta jabuke«. Denominali 
na -III nasrciti (Kozicic) pored nasrcitl, na- 
srcim »rasrditi«. Nejasna je veza rum. sirg 
»zurba«, koju Miklosic stavlja u vezu sa srce, 
sa stcslav. osbrdlje > rum. osirdie »Eifer«, 
odatle na -ujc a slrgm »pozurivati«, na -eh > 
-eala sirguiala »zurba«, na lat. -entia > -inta 
sirguintd »marljivost«, s pridjevom odatle 
na -osus > -os sirgulncios »marljiv«, desirg = 
degraba »zurno«. Sufiks -ce u srce ima kao i u 
sunce ne toliko deminutivnu koliko afektivnu 
vrijednost. Za nj se ne nalazi paralela u bal- 
tickoj grupi, samo za praslav. srtd- u zna- 
cenju »srce«: lit. Sirdis »srce, jezgra, Mark 
von Baum, Kernholz«, lot. sirds, sef de »isto«. 
Ie. je korijen *kerd-/*kerd»svcs«, koji se nalazi u 
arm. si'rt, gr. xnp, xap5fa (odatle internacio- 



nalno kardiolog), lat. cor, gen. cordis, stir. 
aide, got. kairio, nvnjem. Herz. 

Lit. :ARJ7, 642. 13,251-60. 16, 193-245. 

292-97. Elezovic'2, 261. 263. Hraste, JF 10, 

40. Hamm, Rad 275, 40. Aleksic, NJ 4, 89-90. 

Miklosic 292. SA 124. Holub-Kopecny 348. 

Bruckner 534. KZ 43, 317. Mladenov 623. 
Trautmann 302. W P 2, 423. Meillet, RES 6, 

40-41. Prace Baud. 1921, 1-3. (cf. Belie, 

JF 2, 336). Vaillant, RES 12, 90. Tiktin 
1096. Specht, KZ 62, 140. Buga, JRFV 75, 
141. si. (cf. IJb 8, 198). Bouacf '412. Hirt, IF 

31, 13. Krahe, IF 52, 71. Sanskij, Etimologi- 
ja 2, 1962, 7-1-77. 

sre m (Vuk) = sre f = strz m (Imotski, 
Drsnik, Kosmet, otoci) = starz m (otoci) = 
stiz f (Crna Gora) = (s gubitkom t u suglas- 
nickoj grupi sir, upor. Sracimlr pored Stra- 
cimlr > Stratimirovic) srz f (Vuk) = srs f 
(s gubitkom sonorizacije u docetku) »1° hrast, 
2° (imenica f) srcika, Mark des Holunders, 
3° (srz u ciru, metafora) pus«. Upor. bras. 
siri'zen m »Geschwiir«. Pridjev na -en starzeh 
= strzen »(h)rastov«. Odatle strz'evina (Kos- 
met). Izvedenica na -tka srcika znaci »1° 
Mark des Holunders, 2° jabuka«. Pored ovih 
oblika postoje jos slovenski oblici svfg i 
svfz, koji nastadose unakrstenjem sa kvrga 
(v.) i hrga (v.). Od sre ima Vuk pridjev na -ev 
sreev = strcev, f -eva (Kosmet, ~e grede), 
poimenicen na -ina sreevina (Crna Gora) = 
sreevina (Kosmet). Oblici s docetnim -c > -s 
nniare se samo u hrv.-srp. Ovamo jos na 
-aja strzaja f (Hrvatska) »koncici na kraju 
vinove loze«. Za oblike na -e nalaze se para- 
lele u stcslav. strbsa, sheeem »medulla«, slov. 
strzen, s izvedenicama, ces. strzen, ukr. stryzen, 
bras, stryzen, vrus. sterzem »Mark«, i u stprus. 
strigeno »mozak«. Rijec je prema tome balto- 
slav. i praslav. *stng-enb. Upor. jos toponime 
Strzin m, Strzino, Strznd glava (vrelo, Kos- 
met). Suglasnik -/ u sre i srcika mjesto -/' 
objasnjava se unakrstenjem sa srce (v.). Upor. 
slov. sfdek »Holzstern« pored svfg m, svfz f i 
streika »Baummark«, svrzika »Baumknorren«, 
s pridjevima svrzast = svrzav = svrzat 
»knorrig« i ras. serdcevina »Mark eines Baumes, 
Pflanzenmark«. Hrv.-srp. oblici bez -en na- 
stadose odbacivanjem docetka -en, koji je bio 
u praslav. *stbrg-em, zbog toga sto se mogao 
u jezicnoj svijesti identificirati s pridjevskim 
sufiksom -enb. Upor. i ces. strez, gen. strzi 
»Mark«. Kod Indoevropljana izvjesno utvr- 
denih usporednica za ovu rijec izvan bal- 
ticke grape nema. Petersson uporeduje 



318 



srebro 



avesta mastaradan »mozak«, rastavljajuci u mosta 
i strgan-. 

Lit ARJ 16, 216. 228. 322-23. 328. 790- 

91 17, 432-33. Elezovic 2, 276. 279. 
Pletersnik 2, 560. 597. 615. Mazuranic 1361. 
Miklosic 322. 292. 330. Holub-Kopecny 356. 
Bruckner, KZ 51, 222. Vasmer 3, 13. WP 
2, 637. Kalina, AASF, ser. 3, .30, 549- 
51 Trautmann 290. FFF 4, 114-146. (cf. 
JF 3, 217). Z/Z> 4, 214. RSI 8, 301. IK4, n. f., 
avd. 1, sv. 18, br. 2. (cf. Z/6 10, 340). Vaillant, 
Sldvia 9, 492-493. Torbiornsson, 7/6 7, 120. 
Schmidt, KZ 32, 391., bilj 1. 

srca f (Vuk) = srca (Kosmet) = serca 
(18. v.) »parce stakla ili kakvog suda od stakla, 
staklo, dzam, staklenka«. Na -e, gen. -eta 
sice n (Vuk) »boca od stakla«. Na tur. -//' 
indeklinabilni pridjev srcali »staklen«, epitet 
za durbin, pendzer (narodna pjesma). Balkanski 
turcizam (tur. sirga) iz terminologije materijala: 
bug. sarca. 

Lit.: ARj 16, 216-17. 224. Elezovic 2, 263. 
Mladenov 624. Skok, Sldvia 15, 494., br. 704. 
Skoljic 571. 

sfdjela f (Dubrovnik, Peljesac) = srdjelja = 
srdela = srdela (Split, Drvenik) = srdelja = 
srdela (Brae) = serdela (Vrgada) = sardjela = 
sardela (Perast, Bijela, Kostanjica) = sardela 
(Hvar, Rab, Bozava, Malinska, Muo) = 
sardei (Ulcinj, arb.) = sardila (Racisce) 
»morska riba ciupea sardina (sardela mota ima 
velike i svijetle skrami; kosteljava je, ima 
drace)«. Upor. arb. sardhelle. Deminutivi na 
-lea sardelica, (disimilacija r — I > r — n) 
Sardenica, ribarska posta Bijeljana kod Lastve; 
na tal. -ina sardellna (Vrbnik, = saraga). 
Naziv je mreze na -aria > -ara, mlet. -era: 
sardelara (Bozava) = (disimilacija r — r > 
r — n) sardenara (Dubrovnik, Mljet) = (me- 
tateza) sardelana (Bijela, »kojom se zakoli 
ili agera«; Muo, »ili svicarica«) = srdelara 
(Racisce, Hrvatsko primorje) = srdjelara 
(Bozava) = sardei era (Vrbnik) = srdelara 
(Budva, »ima senjali, velika pluta, svaki se- 
njal ima ricelu od tri pasa«) = sardelara 
(Spic). Dalmato-romanski leksicki ostatak od 
lat. deminutiva na -ellus od sarda (od Sardinia) 
iz ribarske terminologije. Odatle i augmen- 
tativ na lat. -o, gen. -onis > -un: sardun, gen. 
-una (Perast, Kostanjica, Muo; »mali sardun 
zove se silj«, Makarska) = sardun (Parcic) = 
sardun (Krtole) = sardun (Malinska: »modra 
riba selica, ne ide na dno; nalici sardeli; 
dug je i okrugao; po Istri ga zovu anco = 
iniun, mincan; lovi se nocu; pun vjetar treba 



za nj; mreza za nj sardunera«, slov. srdun 
»Haring«. Na Mljetu i u Vrbniku se zove 
sardun dio krila na mrezi zvanoj sabaka ili 
trakta. Tako i u katal. i u juznoj Francuskoj. 
Odatle na Mljetu deminutiv na tal. slozeni 
deminutivni sufiks -dno: srduncin (plutnji ~). 
U torn znacenju rijec je grckog podrijetla 
sardane. 

Lit.: ARj 14, 534. 645. 646. 647. 16, 242. 
245. Pletersnik 2, 560. Hraste, Rad 212, 25. 
SDZb 10,18. Juiisic,NV/45,180. Macan, ZbNZ 
29, 207-209. Zore, APJ 2, 362. Cronia, FD 6, 
119. Budmani, Rad 65,164. REW 7603. 7604a. 
GM 279. Schuchardt, Bulleti de dlalectologia 
catalana, Barcelona, 11, 112. Matzenauer, LF 
19, 247. 

Srd m (Dubrovnik), licno omiljelo ime u 
srednjovjekovnim dalmatinskim gradovima, od 
lat. Sergius, gr. Zepvioc, (sirski svetac), odatle 
u starodalmatskom deminutiv na lat. nena- 
glasen sufiks -ulus u dva vida: gi > z Serzolus 
i prema tome latiniziran primitivum Sercius 
i Sersius, sa ocuvanim velarom Sergulus, 
odatle na nas sufiks na -ica Sergolica 1339. i 
primitivum *Srg, koji je potvrden u imenu 
predjela krsa Srgovica (Dobrota), i u Sergha f 
(1348). U Dubrovniku je nas najstariji oblik 
glasio prema dalm.-rom. *Serzu > *Sfz, 
odatle prezime Zrbzovikb (1253). Oblik Srd = 
Srtgb je polovicast latinizam sa d < gi. Dalm.- 
-rom. g < lat. gi rnoze se uporedivati sa gr. 
ouviodoc, (v.). 

Lit.: ARj 16, 245. Jirecek, Romanen 1, 57. 

srebro n (Vuk) = (disimilacijom r — r > 
I — r, kao u lebro za rebro) slebro (Vodice), 
ie., baltoslav. i praslav. swebro, »1° Silber 
(s kojom je rijeci u prasrodstvu), srma, dumis, 
2° novac«. Pridjevi na -bn i na -en srebrn — 
slebaran, f slebrna (Vodice) pored srebren. 
Poimenicen na -Tk srebrnik pored' na -jak 
srebrnjak, gen. -aka, na -jaca srebfnjaca »pus- 
ka«. Deminutiv srebdrce n. Augmentativ na 
-ustlna (upor. barustina) srebrustina. S prid- 
jevom zivo srebro »ziva (v.)«. Slozenice srebrb- 
kos, srebroljubiv, srebroljubac, gen. -tea, apstrak- 
tum na -je srebroljublje n. Denominai srebriti, 
-Im (na-, po-). Neutrum kao nazivi metala 
zlato i olovo i kao svi latinski nazivi metala. 
Poluvokal b izmedu sir ocuvao se u ruskomu 
serebro. U baltickoj grupi pokazuje drugu 
vrstu disimilacije r — r > d — r (upor tal. 
armadio < armarium): lit. sidabras, koje nema 
stprus. sirablis; u gotskom kao u nvnjem. je 
disimilacija r — r> / — r got. silubr, nvnjem. 
Silber. Tumacenje ovisi dijelom od toga sto 



srebro 



319 



srijeda 



se drzi prvobitnim oblikom, bez disimila- 
cije ili s njom. Prema jednom misljenju je 
slozenica u kojoj je prvi dio u vezi s imenicom 
gr. ozkac, »sjaj«, a drugi je glagol *bner- 
»nosim«. Prema Hehnu potjece od imena 
pontskog grada ZocXiiPn > AXi3|3r| u Ilijadi. 
Prema Budimiru je rijec pelasticka. Prema 
Ostini i Macheku pred-ie. Svakako je- balto- 
slav. i germanski kksem za razliku od lat. 
argentum, kelt. argante-, gr. dpyupoc, arm. 
arcath, avesta anzata, sanskr. rajatam, koji 
predstavljaju leksem drugog podrijetla. Nema 
zajednickog ie. naziva za srebro i zlato. 

Lit.: ARj I, 642. 16, 246-58. Miklosic 
336. Holub-Kopecny 357. Bruckner 511. Vasmer 
2, 613. Mladenov 605. Budimir, IG i, 1-2. 
235-261. Meillet, BSLP 32, 55. Ostir, Raz- 
prave 8. Uhlenbeck, PBB 20, 43. (cf. AnzJF 
7, 100). 26, 308. (cf. AnzFF 15, 106). Machek, 
LP 2, 148. Mikkola, IF 6, 350. 

sresti, -tern pored sretnem pf. (Vuk) (pre-, 
pri-, sa-, su-) = sres, sretnem (Kosmet) = 
(jekavski) srjesti = (ikavski) (su)sristi, prema 
impf, sretati (se), -dm (pre-, su-) i sretnut 
(Kosmet), silsretnuti (se), -em »obviam fieri, 
begegnen«. Iterativ se pravi duljenjem srijetati, 
srljetam pored srijecem (Vuk). Nije opcenit 
glagol u hrv.-srp. Zamjenjuje ga sastati (se) 
(ZK, hrv.-kajk.). Sadrzi prefiks sz- (v.) u 
znacenju »dobar«, ali ne dolazi bez prefiksa 
(upor. -ceti). Postverbal susret, s pridjevima 
susretljiv i predusretljiv, koji su prevedenice 
(caiques) od njem. zuvorkommend. Radne ime- 
nice na -6e od part. perf. akt.: sretalac, gen. 
-aoca, sretilac, gen. -ioca. Prilog na susret, 
u susret. Apstraktum na -itina takoder od 
part. perf. akt. sretaostina. Stara je izvedenica 
s pomocu -la: susreca (Vuk), sreca f (Vuk; 
tako i u ikavskim narjecjima) (ne-) = srica 
(Hrvatsko primorje) (ne-) »Gliick«, odatle prid- 
jevi na -bn > -an sretan (ne-) = srican (ne-j, 
nesretnjf (Timofc-Luznik) i poimenicenja na 
-Ik (ne)sretnik m prema inesretnica, nesretnjica, 
-njih, -njic (Vuk). Rijec sreca se posuduje. 
Madzari posudise szerencse (16. v.), Rumunji 
strinste, danas u puckom govoru triste f (16. 
v.). Taj je oblik nastao iz prvoga ispadanjem 
pocetnog s-, zbog toga sto postoji u rum. 
ista rijec i s prefiksom raz- (v.) rdstriste »ne- 
sreca«, kako ni u jednoj slavini. Odbacivanjem 
toga prefiksa izgubilo se i pocetno s-, s kojim 
se slio. Grupa nstr izgubila je n kao gisca iz 
gtnsca »guska« (v.). Madzarski i rumunjski sla- 
vizam vazan je za prosudivanje samoglasa e 
u sreca. Taj je mogao nastati iz palatalnog 



nazala /, koji se nalazio u prezentu *sbr[sto 
prema infinitivu *sbrestl. Oblik srica pretpo- 
stavlja prema tome izvedenicu od infinitivnog 
svret-, a szerencse i strinste od prezentske 
osnove *srent-. Ovamo ide s prefiksom ob- 
obresti, obrestc = obresti, obretem »invertire«, 
koji je kod nas rusizam u istocnom knjizev- 
nom govoru. Samoglasnik e u sresti, obresti 
nastao je od "k, a taj od dugog ie. e. Praslav. 
je korijen *r«i-, koji se nalazi u slov. srecati, 
sreca, bug. srestam, sresta, ces. stfetnouti se, 
polj. sratac, rus. vstretitb. Mozda je srodno s 
lit. rasti, randu = lot. rast »naci«. Od drugih 
ie. jezika za uporedenje daje gr. cuptoxco za 
obresti. Zbog toga se pretpostavlja ie. korijen 
*uez-, u prijevoju *ur-et, -nt. 

Lit.: ARj 7, 667. 8, 80. 11, 505. 716. 12, 
142. 14,665. 16,258-64.283-90. 17,57-61. 
Elezovic 1, 459. 2, 262. Vukovic, SDZb 10, 
402. NJ I, 100-110. 129-143. (cf. IF 12, 
307). Ivsic, NVj 18, 667. si. (cf. RSI 4, 295). 
Miklosic 278. Holub-Kopecny 357. Bruckner 
534. Mladenov 606. WP 1, 280. 2, 367. 
Baric, Alb. 1, 89. Tiktin 1307. Boisacq 1 
lili. Moskovljevic, NJ 2, 271-273. Machek, 
ZSPh 7, 378. Vaillant, RES 9, 183. Cronia, 
JF 1 , 69-110. Baudouin de Courtenay, Ub 
23, 310. Gyorgy, Nyt 3, 280. Brugmann, 
IF 30, 376. si. Horak, ASPh 12, 299. 

sfg m (Vuk) = srk (Kosmet) »pfemet (v.), 
motka u kuci ili pred kucom za vjesanje rublja, 
haljina«. Turcizam (tur. strik »Stange«) iz 
terminologije kucnog oruda. Nema veze s 
rum. sire (v.), ni sa srgatise, -am (Vuk) »sleci se«. 

Lit. :ARj 16, 291-92. Elezovic 2, 262. Skok, 
Sldvia 15, 494., br. 706. Miklosic 293. 

srijeda f (Vuk) = sreda (ZK, Kosmet; 
cakavski akcenat ne poklapa se sa stokavskim; 
cakavski pretpostavlja poimenicen odredeni 
pridjev z. r. fcao lljepa = ekavski lepa — 
ikavski lipa, stokavski poimenicen neodredeni 
pridjev kao lljepa. = ekavski lepa = ikavski 
lipa) = srida (Vodice), sveslav., praslav. 
*serda, »1° Mitte, sredina (stcslav., Vodice), 
2° mercredi, T£TdpTn« = srede f pi. (Buzet, 
Sovinjsko polje) kotacic od koze izmedu 
rocnika i cepica na cijepu«. Nije praslav. pod- 
rijetla (iako je sveslav.) u znacenju 2° krscanska 
izvedenica od media hebdomas ili got. midja 
wiko, stvnjem. mittazuecha (prema Rohlfsu i 
Kranzmeyeru u gotski doslo iz grcke tradicije, 
kao naziv srednjega sedmicnoga dana izmedu 
utorka i cetvrtka kida brojeani sistem sed- 
micnih dana grckog podrijetla. Pridjev na -nj 
sredanj, -dnja = srednji (o-) pored srMnji = 



srijeda 



320 



srijes 



sridnji (ZK), poimenicen na -jak posridnjak, 
gen. -jakd (Vodice) »uze kojim se povezu kola 
sijenom natovarena po sirini«, pridjev od imena 
dana na -bn > -an srijedm (~ sajam, Hrvatska, 
Zagreb), neodreden posredan (m-"), poimenicen 
na -ik posrednik (hrvatski pisci 16—18. v., 
usp. rus. posredstvennyj", posrednik}, na -osi 
neposrednost. Na -iga sredica (Dubrovnik) 
»1° medulla, srce, 2° salata ona iz sredine«; 
na -ina sredina pored sredina (Vuk) »milieu«. 
Na -lo srijed, gen. srijeda (Vuk) »srednja duga 
u buretu«. Apstraktum na -stvo sredstvo, 
posredstvo, jedan i drugi iz ruskoga. Na -iste 
srediste »focus« (iz ces. stfediste), s pridjevom 
sredisnji, poimenicen na -ica sredisnjica f. U 
antroponimiji hipokoristik na -oje Sredoje m. 
Denominali na -ovati, -ujem posredovati, 
-ujem, s glagolskom imenicom posredovanje 
(usp. rus. posrednicatb). Prijedlozi sred, isred 
(16. v.) = izasred (.17. v.), nasred, odsred 
(Kosmet), sasred, odatle sasredni (Popovic) 
»koncentrican«, posred, usred, sredi (narodna 
pjesma, -/' iz lokatlva sing.). Prilozi na (po') 
sred srede (Kosmet, ZK), u srijedi, na sredu 
(Kosmet) »javno, uoci«. Slozenice: od sintagme 
sa srijeda (= sto je u sredini) sredoposni, 
sredoposce (Crna Gora), sredbrusa »po Uskrsu 
cetvrta srijeda« (glede drugog dijela v. rusa); 
sredozemni, sredozemski, Sredozemlje, sredo- 
ZimnT (Vuk, ~ mjesec), sredozimci, gen. -maca 
»sveci prvoga i trecega februara«, sredokraca 
»centrum« (za drugi dio v. kratak}, usredotociti 
(neologizam iz rus. usredotoci/valtb) , usred- 
srijediti, prema imenici sredsrijeda f (Crna 
Gora) »srediste«. Slog sre- nastao je po zako- 
nu likvidne metateze, kao sto dokazuju 
bug. srjada pored sreda, polj. s'roda, rus. 
sere da. 

Lit.: ARj 4, 22. 121. 7, 510. 641. 8, 7. 11, 
16-18. 14, 665. 16, 264-81. 299-305. Ele- 
zovic 2, 20. 261. Ribaric, SDZb 9, 182. 193. 
NJ 1, 186. Ivsic, JF 17, 121. si. Mikldsie 292. 
Holub-Kopecny 356. Bruckner 534. KZ 42, 
48. Mladenov 605. Buppacher, Die Namen der 
Wochentage in hal. und Rdtoromanischen 1948. 
Stender Petersen (cf. Janko, Sldvia 9, 352). 
Specht, KZ62, 140. Boisacq* 412-413. Melich, 
ZbJ 212-217. (cf. RSI 2, 265). Maretic, 
Savj 98. 141. 167. Budimir, Rad 309, 89-90. 
Putanec Slovo 13, 148. 169. 

Srijem, gen. Srijema (Vuk) = Srem, gen. 
Srema (ekavski) = Srim, gen. Srima (ikavski), 
danas horonun. Etnik na -6c Srijemac, gen. 
Srijemca m prema f Srijemka = Sremac, gen. 
Sremca m prema Sremica pored Sremkinja, 
deminutiv Sremicica. Pridjevi na -bsk srijem- 



ski, sremaZki. Madz. Szerem iz danasnjeg 
hrv.-srp. ekavskoga ili jos vjerojatnije iz 
Sremt, njem. prema kllat. Sirmien. Slog 
sre- nastao je iz likvidne metateze vlat. loka- 
tiva *Sermi (upor. Sermenses na natpisima) < 
*Sirmii (rodno mjesto cara Proba). Prvo- 
bitno je to toponim, ime velikog rimskog 
grada na mjestu gdje je danasnja Mitrovica, 
koji je propao u 4. v., a ostalo samo slavensko 
naselje oko crkve sv. Dimitrija. Bio je i glavno 
mjesto slavenske zupanije prije dolaska Madzara, 
odatle Szerem megye »meda grada Srijema«. 
Preko zupanijskog grada pretvorio se rimski 
toponim u horonim. Ime je predrimsko. 
Namece se uporedenje sa Sirmio, gen. -onis 
na Gardskom jezeru (lacus Benacus), danas 
Sermione, grad koji lezi na poluotoku ili 
jezicku u najjuznijem dijelu toga jezera. Ho- 
ronim Srijem je postao preko Turaka balkanski 
turcizam: strem, gen. strema pored strema, 
pi. stremavi (Kosmet) »konjska kola s arnje- 
vima, konjska pokrivena kola, kocija«. Odatle 
stremenjak m (ibidem) »neki dio na kolima«. 
Na -dzija stremdzija »kocijas«, s pridjevom 
stremdziski (~a kola), u bug. bez umetnutog 
t sr em (narodna pjesma) »kocija«, pridjev 
sremski, sremdzija, tur. serem arabasi (Evlija 
Celebija). U selima Klinovac, Zlokucani, Istok 
govori se i cisti turski oblik serem. Cini se 
da se moze usporedivati i Srima, poluotok 
kod Sibenika, odatle Srimac, gen. Srimca, 
nas stari naziv za (tal.) Murter, etnik Srimcanin, 
1285. Srimaz. 

Lit.: ARj 16, 305-308. Elezovic 2, 219. 
275. Mladenov 605. Radonie, GG 29, 72. Skok, 
Pojave 24. 26. Isti, Slav. 146. Jurisic, Rad 293, 
243-51. 

srijes m (Vuk) = (s umetnutim t u grupi 
ir) strijes (Vuk, Crna Gora) = stres (Bolic) 
»1° birsa, birza«, nalazi se u stcslav. sresb 
»faex«. Drugo znacenje ima sri! (Vrancic) 
»2° museus« = sris, gen. srifa m (ZK) = stris 
f (Lika, Lijesce) = srez m (Vodice) = slov. 
srez »3° jaki mraz zimi, na drvecu«. Ta tri 
znacenja idu zajedno, prva dva su metafora od 
trecega. Drugo znacenje ima slov. sren = 
sfenj »Gefrorener Schnee, Reif«, rus. seren 
»Reif«, polj. szron. Ta varijanta nije zastup- 
ljena u hrv.-srp. U sve tri varijante slog sre- 
nastao je po zakonu likvidne metateze. Do- 
cetak -a je nastao iz -g i sufiksa -to < ie. 
*serglo, s- iz prosirenja na s : -sio < ie. *sersw, 
dok sren pretpostavlja *sernos. Korijen je balto- 
slav. Upor. lit. serksnas »inje«, sarma »givre«. 
Suglasnik s je nastao iz ie. palatala k u ie. 



srijes 



321 



korijenu *ker- rasirenom u baltoslav. sa s 
*kers~, u slavinama na g. 

Lit.: ARj 16, 307-08. 741-42. Ribaric, 
SDZb 9, 193. Mikldsie 293. 294. 318. Holub- 
-Kopecny 359. Bruckner, KZ 45, 21. 238. 
WP 1,409. 2, 705. Vaillant, RES 26, 132-133. 
Zubaty, ASPh 15, 480. (cf. AnzJF 4, 143). 
Scheftelowitz, KZ 53, 268. Buga, RFV 75, 
141. si. (cf. LJb 8, 198). Hirt, PBB 22, 232. 
Lieden, PBB 15, 516. Boisacf 840-841. 

srttva f (Lumbarda, Pavlinovic, Poljica) 
»crvena trava, beskorisna biljka, troskot (Kor- 
cula)«. Mozda je dalmato-romanski leksicki 
ostatak od n pi. serta, sing, sertum (od serere). 

Lit.: ARj 16, 290. 309. Kusar, NVj 3, 
338. REW 7844. 

srkati, sreem (Vuk) i srkdm impf. (Crna 
Gora) (iz-, na- se, po-) = srkat, sreem (ZK) 
prema pf. -srknuli, sfknem (od-, pri-}, iterativ 
na -va- posrkivati, -am, -srkujem, deminutiv 
na -Mati srkutati, srkucem, sveslav., praslav., 
»sorbSre (s kojom je rijeci u prasrodstvu)«. 
Postverbal na -SA sfcak, gen. -cka m (Vuk, 
~ rakije) »sto se jedanput srkne«. Od osnove 
stvara se dupliciranjem nova onomatopeja srke 
sfke (Kosmet) »oponasanje srkanja«. U na- 
rjecjima postoji sa b mjesto k srebati, -am 
(Vodice, Istra, Cres), slov. srbati, srebati, 
bug. sarbam. Sa k i u ces. srkati, polj. sarkac, 
Upor. arb. surbonj. Izmjena k / b objasnjava 
se onomatope j skim podrijetlom. Onomatopej- 
ski korijen *srbh- je ie., baltoslav. i praslav.: 
lot. strebt, strebju. 

Lit.: ARj 4, 23. 7, 642. 16, 309-10. Ra- 

dojevic, NVj 34, 380. Ribaric, SDZb 9, 193. 
Elezovic 2, 481. Mladenov 605. 623. Miklosic 
292. Holub-Kopecny 348. 356. Bruckner 481. 
GM 139. 396-397. Boisacq 844. Fraenkel, 
Sldvia 14, 507. WP 2, 704. 

srklet m (Vuk, narodna pjesma; uciniti na 
koga srklet, Bosna i Hercegovina) = sakiet 
(Vuk, izdati, ciniti ~, Kosmet) = crklet »1° 
ein drohender Befehl, jussus, 2° tegoba, 
nelagodnost, dosada (Kosmet, subjekt uz 
faca me), 3° nervoza (Bosna i Hercegovina)« = 
seklet mu je do »stalo mu je do«. Na tur. -// 
srkletll, indeklinabilni pridjev, »nervozan«. De- 
nominal na -isati sakletisat se, -isem (Pec, 
Kosmet). Mozda ide ovamo i sekljati se (Crna 
Gora) »vrpoljiti se, muciti se«. Balkanski 
turcizam (siklet) iz psiholoske terminologije: 
rum: sielet »Beschwerde«, ngr. oexXeti. 

Lit.: ARj 1, 826. 16, 310. Skok, Sldvia 15, 
494., br. 707. Tiktin 1422. Elezovic 2, 195. 
Skoljic* 571. 



srljati, -am impf. (Vuk) (is- Lika; na-) 
znaci isto sto i shaft, -tern pored -tarn (Stu- 
lic, ~ u propast) (iz-, na-, po-), snati na koga 
(na-) impf, prema pf. srnuti, srnem (iz-, na-, 
po-), iterativ na -va- isrnjivati, isrnjujem pored 
-njivam, samo s prefiksima (na-) pored na- 
srnivati, -ujem, nasrtivati, -ujem »juriti« = 
(s umetnutim ( u grupi sr) strljdt (se), -am 
(Kosmet) »pasti, srusiti se«, s prijenosom 
analogijskim c iz prezenta u inf. nasreati, 
nasreem, nasreivati, -cujem. Pridjevi na -Ijiv 
nasrtljiv (Vuk), na -it nasrtit. Postverbali: 
nasrt m, nasrta f. Apstraktum na -oj nasrtaj 
(Lika). Radne imenice na -de nasrtac, gen. 
-oca prema f nasrtaca; na -nik nasrtnik, na 
-ah nasrtalo m prema f na -ica nasrtalica 
(Lika). Prilog na -ice nosnice »nasatice, 
porebarke«. Nalazi se osim u hrv.-srp. sto- 
kavskom jos samo u bug. posama. Oblici sa 
Ij mjesto l nastadose mozda unakrstavanjem 
sa hrliti (v.) i srtati. 

Lit.: ARj 4, 23. 7, 641-45. 11, 18-20. 
16, 310. 313-14. 324-25. Miklosic 294. Mla- 
denov 497. 

srma f (Vuk, Kosmet, Bosna) »najcistije 
srebro«. Indeklinabilni pridjev na -li srmdli 
(epitet uz kosulja, narodna pjesma) = srmajli 
= srmari (Dalmacija, epitet uz marama), 
-lija srmdlija (epitet uz puska) = srmajlija. 
Razne slozenice: srma-dzuzdan »kao kesica 
od srebra za zapis«, bakani-srma, srma-jelek 
(Kosmet), sirbma = sirma (1419) »1° isto 
sto srma, 2° (Posavina) remenci od kozje koze 
za prepletanje opanaka«. Pridjev na -en sir- 
mena haizjna (Aleksandrida). Balkanski gre- 
cizam (stgr. aopua »robe trainante«, apstrak- 
tum od aripiii »vucem« > biz. »filigrane, Gold- 
silberdraht«) : rum. sirma »Silberfaden«, bug. 
sarma, pridjev sarmen, sannalija, arb. serme 
pored serma, cine, sirma »svila«, tur. sirma. 

Lit.: ARj 15, 55. 16, 310-11. Elezovic 2, 
263. Mladenov 623. Tiktin 1435. GM 382. 
REW 3 8505. Novakovic, ASPh 31, 476-477. 
Vasmer, GL 133. 

srna f (Vuk) = sfnja (Kosmet, nj mjesto n 
prema srnjak) prema m srndac (glede -dac v. 
crvendac i bug. srdnddk m prema f sarna) = 
srndac (Kosmet) = na -be srnac, gen. -nca, 
slov. srnec = na -jak srnjak, gen. -akd (Hrvat- 
ska), baltoslav .j sveslav. (osim ruskog) i 
praslav. *Sbena, »caprea«. Pridjevi: na -in 
srnin, na -eti (analogijom od jagnjeci, v.) 
srneci. Deminutiv sfnee, gen. -eta. Kao tele- 
tina na -etina sfnetina. Pridjev srneci pretpo- 



21 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



322 



sfsljen 



stavlja *srne, gen. *srnela, upor. toponim 
Srnetica (Bosna), koja se uporedivala sa 
Sarnade ili Sarnade (po drugom citanju). 
Na -avd srnava, ime kravi, na -ka srnka (ZK), 
ime kravi. Potpuna je usporednica u lot. 
sirnas »isto«;, stpras. odstupa u sufiksu sirms 
»jelen«, koje se slaze s lat. cervus, a lit. s umet- 
nutim t stirna. Suglasnik s je nastao od ie. 
palatala k u koiijenii *ker- »vrsak na tiielu 
rogate zivotinje«, prosiren formantom n, koji 
se nalazi i u njem. Hirn i Horn. Upor. stvnjem. 
hirus, danas Hirsch i nepalatalni korijen u 
prijevoju sa sufiksom -ya *korva > krava (v.). 
U kambrijskom (Wales) isti prijevoj carro 
znaci »jelen«. 

Lit.: ARj 16, 311-14. Elezovii 2, 263. 

Miklosic 294. Holub-Kopecny 348. Bruckner 
482. KZ 43, 313. Mladenov 623. ZSPh 3, 189. 
Prusik, Krok (cf. AnzIF 4, 143). Iljinski, 
TiZ 4 (cf. IF 46, 374). Boisacq 1 437. 

srp m (Vuk, Kosmet, ZK), ie., baltoslav., 
sveslav. i praslav. *$bzpb, »faix«. Poimenicen 
praslav. pridjev m. r. na -bn > -an j\—io > j 
srpanj, gen. -pnja (se. mjesec, Dubrovnik, 
hrv., ~ mali i veliki) »(mati ~) juni, (veli ■—■) 
juli«, tj. »mjesec zetve srpom«, upor. srvnjem. 
hawersnit; rukom dopisano u tekstu kalen- 
dara glagoljskog prvotiska brevijara iz 1491. 
za juli mali trdven (s)arpe(ri), za august (ve) I (i) 
(sharpen all... = sorpanj (Brusje, Hvar) »juni«, 
hrv.-kajk. srpen pored jakoscak (ZK) = jako- 
povscak (Habdelic) = jakopovcak (Jambresic), 
od sv. Jakov = jdkovlja f (ZK). Taj se 
naziv nalazi jos u bug. sarpen »august«, stcslav. 
38bpenb i ces. srpen (14. i 15. v.), polj. sierpieri, 
rus. serpem. Deminutivi: biljka sfpac, gen. 
-pea (ZK) = sfpac, gen. -pea (Dubrovnik) 
»betonica officinalis*, na -bk > -ak sfpak, gen. 
-pka »1° mali srp, 2° nekakva trava« = sfpak, 
gen. -pka (Drsnifc, Kosmet) »sumska zeljasta 
biljka nazupcana, upotrebljava se za mascenje 
prede«. Od sintagme na -ica nasrpica »posao 
srpom«, upor. nakosica (v.). U baltickoj grupi 
lot. sirps m, sirpe t, gr. apjin, lat. sarpio, sarpa, 
predstavljaju ie. korijen *ser-, koji se nalazi u 
same, sarculum »Jathacke«, prosiren forman- 
tom p, dok je u sanskrtu srni »srp« prosiren 
na h. Rijec srp je ie. poljoprivredni termin za 
alat. 

Lit.: ARj 7, 644. 16, 317-22. Maretic, 
NVj 5, 241-53. Ele Z ovic2, 263. Jagic, ASPh 
31, 551. ASPh 2, 716. Jonke, Rad 275, 69. 
Samsalovic, NVj 33, 200. si. (cf. Ub 11, 764). 
Miklosic 294. Isti, MN 54. Holub-Kopecny 
348. Bruckner 489. Mladenov 624. WP 2, 
501. Trautmann 260. Zupitza, KZ 35, 264. 



IF 12, 462. 18, 527. (cf. KZ 41 , 290-291). 
Liden, KZ 56, 217..Uhlenbeck, PBB 27, 121. 
Scheftelowitz, KZ 54, 248. Veckenstedt, ASPh 
3, 722-726. Schroder, IF 17, 463. si. 18, 
527. Boisacq 81. Stefanie, Rad 285. 62. Matic, 
BY I, 13-16. Dulcic, HJ 1, 60. Spaho, GIZM 
42. 

srsi m pi. (subjekt: srsi me prolaze, podilaze) 
— srhovi me prolaze (prema Miklosicu hrv. 
singular je potvrden u cak. serh m »drhtaj« 
i slov. sfK) »brivido di febbre«. Augmentativ 
na -ina sersina (Vrbnik) »laksa groznica«. 
Up'or. prezime na Krku Sersic. U slov. ima 
ova rijec, koja u hrv.-srp. zivotari samo u 
pomenutom izricaju, potpunu leksikologijsku 
porodicu: glagol srsati »wollartig sein (subjekt 
lasje)i, nasrsiti se »die Federn streuben«, prid- 
jev usrhel, strhel. Zastupljena je i u ostalim 
slavinama. Baltoslav. i praslav. je *swhb i ima 
u istocnom litavskom potpunu paralelu sfsas 
»Schauer«, sto je prijevoj od lit. siurkstus, 
siurgzdius »rauh, hart, grob«. Suglasnik -h 
je prema toj usporednici nastao iz s, bez kojeg 
dolazi u lit. u serys »Borste«, lot. sari pi. »isto«. 
U stcslav. zastupljena je sa i i sa sufiksom -tb 
u srbstb »Haare«, ces. srst, polj. slers'c, rus. serstb 
»Wolle«. Upor. lit. serstis »Haare« i stvnjem. 
hursti. Kao metafora ide ovamo Vukov glagol 
strsiti, strsi impf, (subjekt kosa) »najeziti se, 
erigere comam«, nasrsiti, nasrsim (Barakovic, 
Pavlinovic), upoi. ces. srseti, s umetnutim t u 
suglasnickoj grupi sr (tip straniata) i bez t 
kod Marulica Judita 4, 259. telo srsi mahom 
(izraz za Zidove koji su se prestrasili), nasrsiti, 
-im = nasrsiti (Dalmacija, Pavlinovic, za 
asimilaciju s — s > i — s upor. fr. chercher). 
Stulicev nasrsati se nepouzdan je. Upor. 
slov. srsati. Prema nejezuriti se stvara se (na)- 
srsuriti se (Lika, Rijeka) ; nasrhnuti, -em, koji zna- 
ci isto sto nasrsiti, slaze se sa stcslav. vtsnhnpti 
»erigi«. Kao dalja metafora ide ovamo post- 
verbal srh (Brae) »1° spigolo o angolo d'un 
cantone (Parcic), 2° (brodski termin) linija 
gdje se gornji rub palube sijece s vanjskom 
oplatom ili bokom«. Pocetno s- je nastalo iz ie. 
palatala k u korijenu *ker-, prosirenom na s 
»Borste, steife Haare, rauh«. V. kostrusiti se. 
Lit.: ARj 7, 663. 674. 14, 867. 16, 298. 
322-24. 768. Parcic 949. Miklosic 293. Holub- 
-Kopecny 348. 'Bruckner 490. WP 1, 427. 
Trautmann 305. Schmidt, KZ 32, 388. Ehrlich, 
RSI 4, 260. Boisacq 497. Surterim, IF 25, 
65. 

sfsljen, gen. -ena m (Vuk) = strsljen (s 
umetnutim / kao u siramata) = (unafcrstenjem 
sa ostar »ostar«) ostrsen (ZK), ie., baltoslav., 



sfsljen 



323 



stacun 



sveslav. i praslav. *Sbenenb, »crabro, Hornisse 
(s kojim je rijecima u prasrodstvu)«. Mikalja 
i Stulic imaju jos strmel) (Dubrovnik, i sa 
znacenjem »2° otok od uboda strsena«), sa 
sufiksom -elj kao u brzelj, smrdelj, Bokelj 
(u posljednjem je lat. podrijetla -ellus). Glede 
m u strmel] upor. cbmei'b i Hummel. Upor. 
jos serien (Vrbnik) »crvic«. Docetak -yen prema 
-sen u ostalim slavinama nastao je unakrste- 
njem stcslav. 3iebcbib + 3iebcenb. U baltickoj 
grupi lit. sirsuo »Wespe« pored sirsuonas, sirsys 
itd., lot. sifsins, sirsenis »Hornisse < stvnjem. 
hornuh, lat. crdbro < *crasro. Suglasnik s- 
je nastao iz ie. palatala k u korijenu ker-, 
koji je u krava i srna, ovdje prosirenom na s 
(-sljen je asimilacijom iz -sljen). Glede dalje 
srodnosti v. srh. 

Lit.: ARj 14, 867. 16, 323. 324. 768-69. 
Miklosie 293. Holub-Kopecny 348. Bruckner 490. 
WP 1, 407. Trautmann 305. Kalima, lib 21, 
326. Zubaty RSI 2, 4. Vasmer, ZSPh 2, 57. 
RSI 4, 159. Uhlenbeck, PBB 35,174. Vaillant, 
Sicana 9, 492. Specht, KZ 59, 247. 248. 
Leskien, IF 28, 137-138. Osten-Sacken, 
AnzIF2&, 36. 33, 201. Pedersen, IF 5, 53-54. 
Boisacf 438-439. 

stabanj, gen. -bnja m (Varos, Slavonija) 
»drveni sud u koji se mece pepeo«. 
Lit.: ARj 16, 329. ZbNZ 24, 28. 54. 

stabar, gen. -bra m (Vuk, Crna Gora) 
»Baumstamm, stablo (sinonim koji je istis- 
nuo staru rijec)« = stabar, gen. stdbra (Vo- 
dice) »stup« = slov. sieber, gen. -bra »Saule, 
Pfeiler«, baltoslav., stpolj. steber, praslav. 
kao stcslav. stzbri,. Deminutiv na -ic", stabric 
(Vodice) »1° mali stup, 2° slican zarez u 
uho ovce kao znak za raspoznavanje«. Na 
-ka stdbdrka f »1° stap, bucka, bucka, 2° (u 
pecari za rakiju) badanj kroz koji je provueena 
kazanska lula«. U toj rijeci pocetno s- bilo je 
shvaceno kao nepotreban prefiks. Zbog toga 
je odbacen u tabarka f. Poklapa se potpuno sa 
baltickim usporednicama : istocno-lit. stuburas, 
lot. stuburs »Baumstamm, Pfeiler«. Kako ta 
usporednica dokazuje, a je nastao iz b, a taj 
iz ie. u u ie. prijevoju *stu- : *steu- »stossen, 
schlagen«, v. taknuti, njem. Stock i taptati. 
Taj korijen bio je prosiren formantom b ili 
bh i starim sufiksom -r, upor. stisl. stufr 
»Stumpf«, norv. stitv »stablo«, ags. stybb »isto«. 
[Usp. i pod stobor]. 

Lit.: ARj 16, 329-332. 17, 926-27. Ri- 
baric, SDZb 9, 193. Miklosic 320. Sla.ski, PF 
10, 319. si. (cf. lib 12, 300). Trautmann, 
Festschr. Bezzenberger 167-168. (cf. Ub 9,193). 



stablo n (Vuk) = (s metatezom st > ts > c 
kao caklo za staklo) cablo (16. v., kod pisaca), 
sveslav. i praslav. sublo, »1° caulis, 2° hrek«. 
Unakrstenjem s debeo (v.) steblo (ZK), slov. 
steblo »isto«. V. glede promjene sufiksa stabar, 
gen. -bra (Vuk) < stcslav. shheb. Deminutiv 
na -ic cablic, na -ce cabalce. Na -ika stabljika 
(Srijem, Vuk) »caulis« pored stabaljika (a je od 
kolektivnog oblika) pored stabadljika, s d koji 
je prema Tomanovicu od unakrstenja sa 
badrljica. Augmentativ na -ina stabilna »ku- 
kuruzno stablo«. Kol. na -je stcslav. sublije 
(pored steblije) > stabalje n. Rijec je kulturna. 
Posudise je Rumunji stebla, sti'hla, sa zamje- 
nom e I i za. palatami poluglas. Upor. lit. 
stipti »1° steif werden, 2° (metafora) umrijetk, 
lot. stipt pored lit. stiebtis »sich hoch stellen«, 
stiebas m »Stock, Pfeiler, Mask, lot. stiba 
»batina«, gr. OTifSapoc, »fest, stark«, lit. stabarai 
»suhe grane«, lot. stobrs »Halm«. U ie. korijen 
*stip-l*stip- (lat. stipes, odatle Stipendium < 
haplologija "stipi-pendium > stipendija, sti- 
pendija, stipendist, stipulirati, njem. steppen > 
Iprojstepat /ZK/, Stiff), varira suglasnik sa b, 
bh. Prema tome je praslav. rijec izvedenica 
na -lo od ie. *stibh-. 

Lit.: ARj 1, 752. 16, 328-32. Tomanovic, 
IF 17, 207. Miklosic 320. Holub-Kopecny 351. 
Bruckner 650-651. KZ 45, 45. Mladenov 615. 
Trautmann 287. WP 2, 648. Siebs, KZ 37, 
309. Reichelt, KZ 39, 48. Buga, RFV 75, 
141. si. (cf. lib 8, 198). Boisacif 905-906. 

stacun m (1406, Zadar, Poljicki statut; 
Ivancicev zbornik: trznici od sukan, ki cine 
stacuni tamni) »ducan«. Odatle na -arius > -ar 
stacunar (1473, Zadar), pridjev stacunski (Po- 
ljicki statut). Dalmato-romanski leksicki osta- 
tak od lat. statio, gen. -onis, apstraktum na 
-lo od part. perf. status, od stare, sttal. stazzane 
»bottega > butiga (v.)«. Toponim Staculine 
(Split), s nasim sufiksom -ina, koji upucuje 
na rusevine (upor. Crkvine, Manastirine). Upor. 
kreko-rom. stasaun. Grupa IF > c kao u 
palaca < palatia, racun < rations i Porec < 
Parentium. Varijanta sa st > st i ti > c kao 
tal. stazzane stari je talijanizam: stacun, gen. 
-Una (ZK, sjeverno-hrv., hrv.-kajk.; 1449. 
Bosna: u teh stacunih) = stocyn (Bednja, 
hrv.-kajk.), slov. stacun m pored stacuna f. 
Odatle na -arius > -ar stacunar m (ZK, hrv.- 
-kajk., slov.) prema stacunarlca f, »ducandzija«. 
Upor. 1394. iz starog Zagreba unam lopam 
seu stationem. Oblici stacun i stacun mogu 
potjecali iz iste dobe, iz vremena naime kad 
su Talijani sa Apenina obavljali trgovacke po- 



stacfm 



324 



stajati 



slove kod nas. Upor. racun (v.). Varijanta 
stacfm moze se objasniti metatezom ir — ts 
(stocuri) > st — st (stacun). Zbog toga i ta 
varijanta moze da potjece iz dalmato-roman- 
skoga. Talijanizam je stajtm, gen. -uni f (Rab, 
Bozava, Lumbarda, upor. krcko-rom. stajauri) 
= stadon, gen. -oni i (Dubrovnik, Cavtat, 
Korcula, Split) = stadun (Budva, primjer: 
plovuca riba ima svoj stadun) — stadun (Bijela) 
»vrijeme, hora, godisnje doba« < tal. stagio- 
ne < statione. Ucen je talijanizam stdcidn, 
gen. -oni f (Dubrovnik, Cavtat) »zeljeznicka 
stanica (neologizam, prevedenica, calque)« = 
stacijun m (Crmnica) = stacijon (Kosmet, 
upor. tur. istasiori) = (st > ci) ctacijun, gen. 
-Una (17. v.), latinizam stacija (Hrvatska, 
Vojvodina) »1° stanica postanska, 2° razmak 
puta, 3° opcinska, 4° zeljeznicka« < lat. statio. 
Rijec stanica (Bella, Stulic) »celija« predstavlja 
doslovan prijevod od statio-status = stan- + 
-ica. Upor. jos arb. shtatka (Zatrebac, slav. 
suflks -ka, -a je clan) = binari i ders (Ulcinj) 
»drvo sto dolazi oko vrata kozi, konablja«. 

Lit.: ARj 2, 79. 3, 62. 16, 333. 335. 17, 
745. Pletersnik 2, 643. Cronia, ID 6, 120. 
Mazuranic 1861. Elezovic 2, 485. Miletic, 
SDZb 9, 261. Kusar, NVj 3, 330. Rad 118, 
17. REW 3 8234. Joki, Unt. 93. Strekelj, ASPh 
14, 545. Sturm, CSJK 6, 62. Miklosii 320. 

stado pored stado n (Vuk), ie., baltoslav., 
sveslav. i praslav. izvedenica sa sufiksom -do 
od korijena sta- (v.) »ay£^r|, jiotjivT|«. Razvitak 
znacenja objasnjava stad m »Stand«, na -eh > 
-ak nestadak »Mangel«, pristddat, -adam (Kos- 
met) »pridruzivati se«, postddat, -adam impf, 
»umarati se« od pf. postdnut, -em »umoriti se«, 
stadat, stadam (Kosmet) »stajati, zapremati« 
i germanske paralele stvnjem. stuot f »Herde 
von Zuchtpferden« > nvnjem. Stute »ko- 
.bila«, stnord stod n »1° Standort, 2° Herde 
von Stuten mit einem oder mehreren Hengsten«, 
ags. stod »Pferdeherde«. Balticke su uspored- 
nice lit. stadas »Pferdeherde«, lot. stads »Pflanze, 
Setzling«, s denominalom stadii »setzen, pflan- 
zen«. Sve su to izvedenice na d (upor. i creda, 
krdo) u znacenju »mjesta, obora gdje se 
nalaze domace zivotinje«. To je prvobitno 
apstraktum koji je po semantickom zakonu 
sinegdohe dobio kolektivno znacenje »zivotinje 
sto se na torn mjestu nalaze«. 

Lit.: ARj 16, 334-335. Elezovic 2, 137. 
203. Miklosie 319. Holub-Kopecny 350. Bruckner 
512. KZ 45, 54. 48, 194. ASPh 29, 119. Mla- 
denov 606. WP 2, 605. Trautmann 280-281. 
Hirt, PBB23, 350. IF 22, 62. Fraenkel, IF 50, 
S.sl. (cf. AnzIFT, 162). 



stagna f (Vrancic, Marulic, Transit, Alberti, 
Barakovic) »1° platea«, kod Barakovica 168: 
pokrih sobom mrzlu stagnu, vrh ke mi se zjvot 
sagnu, »2° toponimi Stagna (strmi dio Bola, 
Dalmacija), Stagna f (vrlo strma ulica, Smok- 
vica, Korcula)«. Nalazi se u slov. stegne f pi. 
»Triebweg fur das Vieh«, odatle prezime 
Stegensek, polj. sdegno pored stegno »Spur«, 
rus. stagna »ulica«. Praslav. stbgna. Samoglas- 
nik a je nastao iz palatalnog poluvokala. 
Glede etimologije v. staza, stignuti, stici. 

Lit.: ARj 16, 336. Skok, Etnolog 10-11, 
347. Miklosie 328. Bruckner 515. 529. KZ 
67, 125. Scheftelowitz, KZ 56, 178. Pedersen, 
IF 2, 331. WP 2, 615. Vasmer 3, 17. 

stahor m (Vuk) = stdor (Vuk) = stdvor 
(Banja Luka) = (sa ir > st kao u ostar i h > K) 
stakor (ZK, hrv.-kajk.) = (sa umetnutim r 
poslije st kao u prostrlca ZK prema prosiacj 
straor, gen. strdora (Kosmet) »pacov pored 
parcov, veliki mis«. Ne zna se je li ista rijeo 
straor u pjesmi koja se pjeva uz casni post, 
a znaci »slutnja na rat«. [Usp. i pod strah]. 

Lit.: ARj 16, 336. 502. 669. 17, 747. 748. 
Elezovic 2, 274. 

stajati, stojim impf. (Vuk) (do- se, na- 
/sej, nedo-, n-, od-, odu-, po-, pre-, pri-, 
sa- se, za-j = stati (Dubrovnik, stezanje 
a < oja 'kao u ban, pas} (oba-, obi-, ZK), 
sveslav. i praslav. (stcslav.) stojati, SI0JG = 
stajat, -im (Kosmet) (a u stajuti je nastao 
kontaminacijom sa stati ili je) prema pf. 
stali, stanem (v.) »stehen, bleiben, consistere«, 
deminutiv na -k postajkivati (za-j, -stajkujem, 
na -ovati zastdjkovati, -ujem (Kosmet) (po-). U 
dostajati (izo-, na-}, dostajem itd. »sufficere« 
pomijesalo se s prilogom dosta pa je a iz infi- 
nitiva preslo i u prezent. Iterativ na -va- 
nastajavati, -stajdvam. Samoglas o mjesto ana- 
logijskog a nalazi se jos u izvedenicama na 
-bk stojak, gen. -jka (Crmnica) »drzak cijepa« 
= na -alo stajalo n (Crna Gora), u pridjevu 
stojni »postojan, stalan, cvrst«, poimenicen na 
-ica stojnica = stojnica (Crna Gora) »stolac«, 
na -aca stojaca, (Hercegovina) »stolac«, u 
prilogu stojke (Risan) = stojeck'i; u poimeni- 
cenju part. prez. akt. *stojecak > stecak, gen. 
-cka (Vuk, Imotski) i mnogobrojnim lic- 
nim imenima starog dvoclanog tipa i u hipo- 
koristickim izvedenicama: Stojis(ljav m prema 
f Stojisava, odatle prezime Stojsavljevlc , Stoj- 
drag (upor. toponim slov. Stojdraz, Stojdraga, 
ZU), prezime Stoidragic, Stojko m prema f 
Stojka, Stojiljko, s prezimenom Stojiljkovic; 



stajati 



325 



staklo 



Stojan m prema f Stojana i Stojdnka, s pre- 
zimenom Stojanovic, Stojakovic, ' Stojkovic; 
Stajo m prema f Staja, s prezimenom Stojic, 
Stojln, (sa oja > a) Stajko m prema f Staka; 
Stojsa, s prezimenom Stojsic; Cole', zatim u 
prefiksalnim slozenicama dostojdt, -jt (Kosmet, 
subjekt jabuka, hljeb), nastojati, nastojim, 
dostdjati se, -ji (u-} pored udostojiti se (Vojvo- 
dina), postojati, opstojati = postojat, -im (Kos- 
met, bilo i postojalo}, postverbal dostaj (18. v. i 
rus.) > dostojastvo, pristojati se, prestajali, s 
pridjevom na -5« dostojan (ne- 12. v.j, apstrak- 
tum na -stvo dostojanstvo (Vuk) (ne-}, s prid- 
jevom dostojanstven, imenica odatle dostojan- 
stvenik m (Hrvatska) »dignitaire«, pristojan 
(ne-}, s apstraktumom dostojnost, pristojnost 
(ne-}, poimenicenje na -ik dostojnik m prema f 
dostojnica, velikodostojnik m (Srbija) »digni- 
taire«, stcslav. pridjev dostoi-nb, koji posudise 
Rumunji destoinic. Zatim: sastojati (14. v.), 
sastojan, sastojak, sastojina. Od stajati su 
izvedenice na -oci stajaci »feierlich«, poime- 
nicen na -ica stajacica »1° stajaca kosulja, 
Feiertagshemd« = (izmijenjeno prema -acica} 
stajacica »2° Fixstern«. Stegnuto aja > a kao 
(u stati} stacica »prostor sto ga zapremaju 
dva trsa loze iduci uporedo«. Upor. jos nestaclca 
(Vodopic) »nestasica«. Od nastajati, -Im (Vuk), 
pridjev nastajan (—ni blagdani, Konavli) = 
na -ast (prema dosasi) nastajast »sto ima na- 
stati«, na -ost nastajnost. Od part. perf. akt. u 
neologizmu stajaliste (sa-, po-} = sastajaliste 
(Pavlinovic) i zamjenom naseg sufiksa s tur. 
-luk sastaluk (Pavlinovic) »cesto sastajanje«. 
Postverbal u vodostaj = vodostaj »Wasserstand«, 
nastoj m od nastojati, -im (Vuk) = ndstojill 
(Vinkovci) prema iteratlvu nastojdvati, s prid- 
jevom nastojan (16. v.), poimenicen na -ik 
nastojnik m prema f nastojnlca, nastojnistvo, 
na -Una nastojbina (Ljubisa) »cuvarina«, na- 
stojljiv, nastojstvo = nastojanstvo = nastojnost, 
nastojalac = nastoj 'atelj'; zastoj; postojan, 
s imenicom postojanost f, postaja. Ovamo i 
kalkovi: nadstojnik m (18. v.), nadstojnica f 
(18. v.) (usp. suprastare, praeese, soprastante}, 
predstojnik m (19. St.), predstojnica f (usp. 
njem. Vorsteher}, pridjev predstojeci (usp. njem. 
bevorstehend}. Postverbal na.~tkizostajak,gen. 
-ajka (18. v.) od izostajatl. Upor. jos arb. 
zastal »staja« i stcslav. stailo »staja«. Rumunji 
posudise a ostoi (Moldavija), s prijelazom u 
konjugacijn -are a (sa) osteia »stillen, beruhigen« 
< obstojati; ostajati »obsidere«, postojan »jak«. 

Lit.: ARj 1, 681. 7, 306. 307. 653-661. 
822-24. 8, 311. 696-7. 682-83. 9, 137- 
38. 250-62. 11, 22. 23. 502. 716-17. 12, 



143-45. 14, 665-72. 16, 337-53. 452-69. 
600-613. Elezovic 1, 148. 199. Miklosie 319. 
Holub-Kopecny 350-351. Bruckner 512. Mla- 
denov 610. Trautmann 281. WP2, 603. Vaillant, 
Zlatarii 1, 303. Resetar, Sldvla 8, 639 — 640. 
Tiktin 1097. Maretic, Smij. 60. 104. 204. 

staklo n (Vuk) = (s metatezom st > ts > c 
upor. Cole, hipokoristik od Stojan; nije knji- 
zevno nego provincijalizam) cdklo = (sa 
zamukivanjem palatalnog poluglasa > a) 
sklo (Vuk) = cklo (upor. stces. stklo > sklo i 
bug. cdklo pored staklo) = scaklo (Blagojevic, 
unakrstenje knjizevnog i dijalektalnog oblika) 
»vitrum, glaz (posudenica iz njem. Glas}«, 
sveslav. (bug. i rus. steklo} i praslav. stbk/d. 
Pridjevi na -en staklen, poimenicen na -ka 
staklenka f »flasa, nasica (ZK)«, caiim = 
eklen, poimenicen na -ica sklenica (Vuk, upor. 
ces. sklenlce} »casa« = caklenica, cklenica, 
na -jaca caklenjaca »biljka«. Na -ar staklar, 
gen. -ara = coklar = cklar, s pridjevom 
caklarev. Na -arija stakldrija = na -arnica 
caklarnica = cklarnica = scaklarnica (Bla- 
gojevic). Deminutiv na -de stakalce (ZK, bug. 
stakalce} »casica, cokan« = caklace (Kavanjin), 
staklence. Apstraktum na -ina caklina »splendor«, 
ocakhna (Sulek) »Glasur, vernis«. Denominal 
na -iti cdk/lti se »svijetliti se« (o-, preslo i u 
knjizevni jezik) = sklfti se, -im impf. (Vuk, 
Gundulic). Praslav. je po opcenitom misljenju 
posudenica iz got. stikls m »Becher, Kelch«, 
stvnjem. stehhal »Becher«, s razlikom u 
rodu. Praslav. je neutrum kao nazivi metala 
srebro, zjato, olovo, nado, dok je gotsko masku- 
linum kao naziv posude. Ako je posudenica, 
praslav. je rijec generalizirala i prosirila zna- 
cenje, jer gotska rijec znaci »casa, vrc«. Mla- 
denov zabacuje misljenje o posudenici i tvrdi 
da su obje rijeci u prasrodstvu, s .torn razlikom 
sto ie. korijen *steig-, nizi prijevoj *stig- (prema 
Uhlenbecku *stek- »fest, stark«), koji je za- 
stupljen u lit. stigti »an einem Orte ruhig 
verbleiben«, u gotskom sadrzi rasirenje na g, 
u slavinama na k. Rumunji posudise od juznih 
Slavena stida pored stecla, sa zamjenom i / e 
za palatalni poluglas, odatle sticlar, sticlarie, 
pridjev sticlos, deminutivi sticlisoard, stic/ita, 
a sticli. Znacajno je da se i u baltickoj grupi 
nalazi gotska rijec kao posudenica lit. stiklas 
»Glas, Trinkglas«, lot. stiklis. Prema tome je 
to baltoslav. posudenica iz vremena nepo- 
sredno prije nase ere, dok Slaveni i Balti 
nisu bili rastavljeni. 

Lit.: ARj 1, 753. 814. 8, 501. 16, 354-55. 
Ribaric, SDZb 9, 193. Miklosie 328. Bernecker, 
LF 31, 411. Holub-Kopecny 333. Bruckner 549. 



staklo 



326 



stan 



Mladenov 615. Trautmann 286. WP 2, 613. 
Resetar, ASPh 36, 541. Tiktin 1494. Hamm, 
KZ 67, 123. Jiilg, KZ 4, 208. Hirt, PBB 23, 
336 349. Uhlenbeck, PBB20, 44. 22,188-193. 
(cf. AnzIF 8, 272). 30, 310. 

starnati, f -mna (Vuk, Dubrovnik, uz 
celjad, takoder u ruskim narjecjima) »star 
(stamna celjad »stari ljudi«)«, pridjev izveden 
s pomocu sufiksa -6« od praslav. osnove *stam-, 
rasirenje na m od stati (v.) »stare«, na -en 
(usp. rumen, usmen) stamen (Pastrovici, Vuk) 
»pouzdan, tvrd, cvrst«. Odatle imena Stamen 
(15-18. St.), Stamena f (15-16. St., Lika), 
hipokoristik Stamenko, Stamenka (15—17. St., 
Srbija), s prezimenom Stamenkovic. Miklosie 
imakaohrv.wsfa/«e«/ft'»constituere«.Potvrdeno 
samo u hrv.-srp. le. i praslav., upor. lat. 
stamen »Aufzug auf den Webstuhk, odatle 
staminea >slamanja, gr. axd^voc; »(Wein)krug«, 
odatle posudenica u Makedoniji stomna, lit. 
stomuo »Statur«. Upor. rus. stdtnik »eine Art 
Holzsaule«. 

Lit.: ARj 16, 359-61. Miklosie 319. KZ 68, 
128. WP 2, 606. 

Stambol m (Vuk) = Stambol (fiosmet), 
toponim, sinonim Carigrad. Na tur. -/;' Statn- 
bolija (Vuk, narodna pjesma) = Statnbolija 
(Kosmet) »1° Carigradanin, 2" sto potjece iz 
Carigrada, stambolska zobnica, vrst samije«. 
Odatle prezime Statnbolic = Stambolic (Kos- 
met) prema f Stambolka (Kosmet) = Stam- 
bolka »zena iz Carigrada«, na individualno -in 
StambolTn, Na -be > -ac stambolac, gen. 
-olca (Backa) »pijetao velikih nogu« prema f 
stambolka »kokos«. Piidjev na -bsk stdmbolskl. 
Bug. Stambol, Stambid, statnbdlski, Stambo- 
lija, prezime Stamboliski. Giecizam, koji je 
dosao preko turskog htambol < ngr. sin- 
tagma (ei); TT|V ■koKiv (np > mb). Cine. Pole, 
skracenica od gr. KtovoxavorvoojioAic. > lat. 
Constantinopolis, odatle internacionalni naziv 
fr. Constantinople, itd. Kod nas i turcizam 
Istambul za isti grad. 

Lit. : ARj 16, 359 - 60. Elezovic 2, 264. Miklo- 
sie 320. Mladenov 606. 

stamborje n (Prcanj, Lepetane) »prostor 
oko crkve zidom ograden« = (bez kolektivnog 
sufiksa -je) stombor (Krtole) »prostor pred 
crkvom« = izgovara se (po puckoj etimologiji 
mijesanjem sa Stambol, v.) i stambol, vrata 
od stambola (Krtole) = (pocetno s- ispusta 
se, jer se u jezicnoj svijesti identificira s prijed- 
logom sb) tamborje (Dobrota; primjer na 



tamborje odlagalo se oruzje, kad se ulazilo u 
crkvu; tu su bile grobnice; nalazi se pred 
crkvom u sv. Vraca, tako i u Lepetanima) = 
tambore n (u Bogdasicu, govore stari ljudi: 
sjedi na tambore, doso sa t ambara). Promjena 
sufiksa: tambuc m (Dubrovnik, Zore) »prostor 
izmedu dvaju vrata na ulazu, npr. u crkvu«. 
Ovamo ne ide tambuc »na krmi mala kucica 
za krmilara« [< tal. tambucio »casotto per 
riparo di boccaporto«]. Drugo znacenje ima 
stambuk m (Marcelji, Kastavstina) »puc (v.)«. 
Deminutiv na -id stanbucic (u vinogradu). 
Ovamo mozda dalmatinsko prezime Stambuk. 
Stoji zacijelo u vezi s tal. stamberga = stam- 
bargo (Arezzo) »taverna, casa o stanza in malo 
stato, albergo«, stambugio = tambus'o (Verona) 
»nascondiglio«. Moze biti dalmato-romanski 
leksicki ostatak od langob. *stentberga, -burga. 
Rijec stambuk u Kastavstini sadrzi u drugom 
dijelu langob. bac, nvnjem. Bach »potok«. Upor. 
flamanski toponim Steenput < stein + putelis, 
Estiembecque (Pas-de-Calais), 1084. Estain- 
becca. 

Lit.: ARj 16, 360. 18, 55. Skok, Term. 
140. Zore, Tud. 21. REW 3 8239. Prati 937. 
DEI 3616. 3807. Kahane-Koshansky, RPh 
7, 340. 

stan m (Vuk), baltoslav., sveslav. praslav., 
»1° (opcenito, termin za naselje) mjesto gdje 
se boravi, kuca, boraviste, 2" (tkalacki termin, 
takoder bug.) krosna, razboj, stative, tara, 
natra, 3° (pastirski termin) bacija, bacina, 
bacilo, katun, konak, mandra, majur, salas, 
4° (krojacki termin) dio kosulje koji pokriva 
tijelo (upoi. rus. stan »Statur, taillle«)«. Na -ar 
stanar »1° koji se negdje nastanio, 2° bac«, 
pridjev stanarev, na -na stanarna f (jedna 
potvrda) »bacija«. Na -arina stanarina »placa 
za stan«, s pridjevom stanarinskT. Na -iste 
stanlste »gdje je bla bac'ja«. Na -je stanje n = 
stanje (2K) = stanje (Vod'ce) »1° zgrada, 
2° (apstraktum) status«. Na -nik stanbnik 
(Dusanov zakon'k) »incola«, na -janin sta- 
njanin »Gastwirt« (Dusanov zakonik). Demi- 
nutiv na -ica stanica »stacija, kolodvor«, s 
pridjevom stanicni. Denominali na -iti staniti 
(se), -Im (na-), iterativ na -va- nastanivati, 
-njivati, -ujem, -stanjati, odatle nastaniste, 
nastanite!] m prema f nastaniteljica. Nerazum- 
ljivo je ironicko znacenje u nastanlt se, -stdnim 
»upropastiti se (Kosmet)«. Apstraktum nastamba, 
na -ovati stanovati, -ujem, odatle na -nik 
stanovnik, apstraktum stanovnistvo. Neologizmi 
stanoviste »glediste«, na -oviti stanoviti, sta- 
novi'm, samo s prefiksom u-, »feststellen«, 



stan 



327 



stanj 



cehizmi su. Pastil ski termin stan kulturna je 
rijec, koja se posuduje: arb. stan, cine, stane < 
ngr. to oxdvi, u dakorumunjskomunaKrstila se 
s trako-ilirskom *stana f (upor. staroiranski 
stana-, sanskit. sthanam) > stina »isto«, 
odatle posudeno slina (Bavaniste) »btcija«, 
dok rum. stan kao krojacki teimin »Oberteil 
des Hemdes bis Hiifte« ne pokazuje -anb > 
-in. To je fonetska znacajka samo lat. i pred- 
romanskih rijeci. Upor. i nase posudenice 
Afganistan, Turkestan (preko tur.). Izvede- 
nice od prezentske osnove stan u vezi s osnov- 
nim znacenjem korijena sta- (v.), na -SA > -ak 
stdnok, gen. stanka u dubrovackim dokumen- 
tima latinizirano stanlcum »diplomatski sasta- 
nak, rociste«. Od toga se razlikuje praslav. 
stan- u izvedenici na -be stanqc, gen. -nca 
(Vuk, Crna Gora), apozicija uz kamen »koji 
je stalan, kao iz zemlje iznikao« = pridjev na 
-ovan stanovdn, poimenicen na -jak stanov- 
njak = na -ovit stanovit (kamen). Pridjev 
stanovit znaci na zapadu »neki«, tj. »(upravo) 
ono sto bi se moglo ustanovitk. Postverbali 
sa sufiksom -rk > -ak od prefiksalnih glagola 
izostati, opstati, nastati, postati, nestati, pri- 
stati, ustati, rastati se prema prezentskoj osnovi 
izostanak, opstanak, nastanak, postanak, ne- 
stanak, pristanak, ustanak, rastanak (16. v.), 
obrazovani su tako da je uzet prezentski ko- 
rijen stan-. Staru prefiksalnu slozenicu pri- 
stati, pristanem posudise Rumunji a pristani 
»dabei stehen«. Od pristati je nastao deverbal 
pristan m i na -iste pristaniste, koje takoder 
posudise Rumunji. Postverbal od prezentske 
osnove vidi se u pristaniste (Vodice) »odmor«. 
Za praslav. stanb postoji potpuna balticka 
paralela: lit. stonas, sanskr. sthana, avesta, 
stperz. stana »Standort«, dor. Buaxavoc,. Sran- 
je veoma rasiren prvi elemenat u starim 
slozenim antroponimima i od njih stvorenim 
hipokoristicima : Stanimir, Stanislav, Stanale, 
Stanko i u prezimenima na -id, -ovii Stanlc, 
Stanojevic, Stankovu. . 

Lit.: ARj 4, 288. 6, 648. Ribaric, SDZb 9, 
184. 193. Elezovic 2, 265. 448-81. Unbegaun, 
RES 12, 31. Jirecek, ASPh 14, 75-77. Nova- 
kovic, ASPh 10, 570-580. Jagic, ASPh 10, 
571. 581. Miklosie 319. Holub-Kopecny 349. 
Bruckner 513. Mladenov 606. Bogisic, ASPh 
2, 570-593. GM 391-392. Foy, KZ 35, 
48. Bolsacq 205. 384. Joki, Unt. 247. 249. 
Tiktin 1262. 1483. 

stanai, gen. stanta m (Kuciste) »priruc na 
stubama«. Talijanizam: stante m, poimenicen 
part. prez. (upor. 1255. stantus, u Mlecima) 
»pezzo di costruzione che fa da supposto«. 



Moze biti i dalmato-romanski leksicki ostatak. 
Zamjenom tal. docetka -te nasim sufiksom -be > 
-ac stand m pi. »(termin iz uljarstva) makimi 
kroz cijelu visinu drze gvozdeni stupovi zvani 
stanck. Postverbal od prefiksalne slozenice 
contrastare, contrasto > kontrestat impf. 
(Smokvica, Korcula), kontrest m »prepirati se 
povisenim tonom, pravdati se«. Glede ra > re 
upor. resti < rasti. Od substantia > sustanca 
(Smokvica, Korcula) »biljka koja se daje ma- 
garcima kao sustanca, kad su deboli«, circum- 
stantia prevodi se: okolostanje (Dobretic). 
Lit.: ARj 17, 61. REW* 8231. 

stando, gen. -ala m (Dubrovnik, Cavtat) 

»stup za zastavu« < tal. stendale; standard 
(1520) = standarac, gen. -area (Split) = stan- 
dalac, gen. -alca (Sibenik) »isto«, bez prosi- 
renja ili s njim odnosno zamjena na -be > -ac 
docetka -do u tal. stendardo, Upor. i na -arius 
stantarius. Talijanizam franackog podrijetla 
stendale (zamjena gen. sufiksa -ardo latinskim 
-ale), stendardo < stfr. estendart, danas fr. 
etendard < franacka slozenka *Standord. 

Lit.: ARj 16, 377. 17, 753. REW 1 9714. 
Prati 940. 

stanj (Smokvica, Korcula, uz sudovl}, 
pridjev, »koji ne propusta vodu«, slov. Stanj 
»nepropustan«. Denominal slov. stanjat (No- 
tranjsko) »nepropusno drzati (tekucine)«. Od 
tal. stagno, furl, stagn »isto«, stagna, mlet.- 
-trsc. stagnar, retorom. (Gornji Engadin) 
staid = (Donji Engadin) sten »fest« < lat. 
stcignum »cin, kalaj«; stanj moze biti dalmato- 
-romanski leksicki ostatak. Isto tako i stanjati, 
-am (Perast) = stanjati (Lika), impf, stanjivat 
(Bozava) »kalajisati«. Na -arius > -ar stanjdr 
(Bozava) = stanjar, gen. -ara (Rab) »kotlar« = 
na tai. -iere < -arius stanijer, gen. -era (Dub- 
rovnik, Zore) »kalajdzija«. Na -accus > -aco: 
stanjak, gen. -aka (Buzet, Sovinjsko polje), 
slov. stenjak (Komen na Krasu) < furi. pi. 
stagndes »secchie di latte«. Na -ata > -ada: 
stanjada f (Cetina) »kotlenica« = stanjoda i 
(Buzet, Sovinjsko polje) »kotao pri dnu siri, 
a gore uzi, s pokrovom, u kojem se kuha za 
svinje« < furl, stagnade f »calderotto«. Ovamo 
ide jos kao internacionalna rijec staniol m 
(hrvatski gradovi) preko njem. Stanniol, srlat. 
stanniolum, deminutiv od stannium »Blatt- 



Lit: ARj 16, 414. 17, 754. Zore, Tud. 21. 
Pletersnik 2, 644. Kusar, Rad 118, 22. REW 
8217. b. 8228. Strekelj, DAW 50, 62. Sturm, 
CSJK 6, 74. DEI 3614. 



star 



328 



stasati 



star, f stara, odredeno stari (Vuk); ie., 
baltoslav., sveslav. i praslav. pridjev obra- 
zovan ie. sufiksom -r (kao dobar) od korijena 
sta- (v. stati"), »vetus«, znaci upravo »ono 
sto je dugo stajalo (smegdoha rezultata); sto 
cvrsto stoji«. S prefiksom pra- prastar »uralt«. 
Poimenicenja: m stari = na -be starac, gen. 
starca »1° ostario covjek, 2 U stari vinograd«, 
pridjev na -ski staracki. Deminutivi na -16 
starac, staracac, gen. -cca (Vuk) = staracak, 
gen. -cka (Kosmet) = na -ic staric (Kosmet), 
na -ice starice, gen. -eta (Kosmet), starunak, 
gen. -njka (Kosmet) m prema f stariilja f, 
pridjev starcev, poimenicen na -ie u prezimenu 
Starieme, na -kelja starkelja. Augmentativ na 
-kanja (upor. momcekanja, Srbekanjd) star- 
cekanja, na -cina starcina, na -aca staraca f 
(Kosmet) »malora djevojka«, na -ica starica, 
na -ka starka (hrv.-kajk.) »podex«, upor. polj. 
stara pani; starka (Vodice) »1" stara ovca, 
2° zenka kod ptica«. Apstrakti na -ez starei f, 
odatle na -ar stareidr, na -ina starlna f (kao 
m »star covjek«), odatle pridjev starinski, na 
-udija starudije f pi. = na -etina staretine 
f pi. »stare stvari«, odatle starudar = stareti- 
nar (Zagreb), na -ost starost, na -is starts, na 
-evina (upor. carevina) starevina »imanje cije 
od starine, drzava«. Od komparativa starejsi 
mjesto danasnjega stariji na -ina starjesina = 
(ikavski) starisina (Mrnavic, Filipovic) = 
(ekavski i kod cakavaca u 2) stafesina = sta- 
fesina m (Kosmet) prema f starjesica »nastoj- 
nica«, s denominalom starjesovati, -sujem. 
Na -enik starentk, gen. -ika »stari put«. Posu- 
denica iz ceskog starosta m. Slozeni pridjevi: 
starblik = starolik (Kosmet), starbkov, staro- 
drevan, starodavni, starovjerski, staravi-emski 
(Kosmet), starovremesan, starostovdn, staro- 
slavne knjige — staroslavne < carostavne (v. 
pod cesar), starmali; slozene imenice: stari svat 
(posudenica u arb.), odatle hipokoristik starojko 
= starejko (Kosmet); starbgnojica, starodu- 
zlna, starbputina, starosjedilac, gen. -oca, kalk 
starogorica (1876) < njem. Altholz. Denominali 
na -ati starati se (iz- -se, po-) »brinuti se«. 
Za prosudivanje tog znacenja od vaznosti je 
rum. a starui »1° beharren, 2 U urgieren«, 
apstraktum na -entia > -inta staruinta »1° 
Beharrlichkeit, 2" dringende Bitte«. Na -iti 
inhoativ stariti, -im (p-, za-} = na -eti Star- 
Jet/ = staret (Kosmet), particip perf. akt. ostario, 
f ostarjela »stari«. Postverbal na -zk > -ak 
zastarak, gen. -arka (Kosmet) »nesto kao 
starmali«. Litavska paralela fonetski je pot- 
puna, semanticki se razlikuje: storas »debeo«. 
Upor. stnord. storr »gross« < ie. *stharos. 



Upor. sanskrt. sthaviras (v. stav) »stari«, 
sthiras »cvrst«. 

Lit.:ARJ\, 762. 9,256-57. 11,25-26. 16, 
425-50. Ribaric, SDZb 9, 193. Belie, Priroda 
431. Etezovic 2, 267. Miklosie 320. Holub-Ko- 
pecny 349-350. Bruckner 514. Mladenov 607. 
Iljinski, Prace Baud. 234-241. (cf. Belie, 
JF 2, 333). Osthoff, IF 19, 234. Pogodin, 
IzvORJASi,, 206-211. (cf. AnzIF 21, 109). 
Hujer, LF 50, 319-320. (cf. IJb 10, 372). 
42, 430. 43, 253 (cf. RSI 8, 291). Boisacq 
919. GM 392. Grappin, JPol, 23, 52-53. 
(cf. IJb 24, 387). Johansson, IF 3, 232. Brug- 
mann, IF 6, 98. Fortunatov, KZ 36, 46. 
Iljinski, ASPh24, 227-228. Birkenmajer, JPol 
21, 174-176. (cf. IJb 22, 332). Regulacija 
Save 1876, p. III. 

stas m (Vuk) »rast, taille«, izvedenica do- 
bivena rasirenjem na -s korijena sta- (v. stati). 
Upor. znacenje rus. stan »taille« i statb »1° 
Statur, 2° Grund, Ursache, Art u. Weise, 
3° (dijal.) Moglichkeit, Gelegenheit«. Pridjev 
na -it stasit (Vuk) »robustus«. Slozenica goro- 
stas m (Sulek) »gigas«, upravo »stas kao gora«, 
s pridjevom gorostasan (Bella, Stulic, Vuk, 
Gundulic, od 17. v.). Znacenje »rast« nije 
prvobitno: stasb znaci u stcslav. »regio pas- 
torum« (Miklosie, Lex. 882). Odatle na -ina 
stasino f (Morava, Miava u Srbiji) »vajat, 
klijet«. Druge je prirode sufiks -sa (v.) u 
ustasa m. Taj sufiks dosao je na osnova gla- 
gola ustati kao u radisa na korijen od raditi, 
u sledila prema stedjeti. Hipokoristickog je pod- 
rijetla. Nalazi se jos u pridjevu na -bn nestasan 
(Vuk) »obijestan«, poimenicen nestasnih, odatle 
apstraktum na turski -luk nestasluk m »obijest«. 
Pozitiv stasan ne postoji. Vuk ima i apstrak- 
tum s tim sufiksom nestasa f = sa -ica nesta- 
sica »penuria, nedostatak«. S time je u vezi 
nestasan (asimilacija st — s > st — s, Kosmet) 
»oskudan, siromasan, nedostatan«. Prema ne- 
stasan Ljubisa je od nedostatan stvorio una- 
krstenjem sa ne dosta nedostasan »slab« (nedo- 
stasne sve ljudske javne i tajne site). 

Lit.:ARJ3, 292. 7, 823. 8, 86. 16, 450-451 . 
Elezovic2, 110. 268. 461. Miklosie 319. Vasmer 
3, 3. 6. 

stasati, -am pored -sem pf. (Vuk, narodna 
pjesma, Srbija, Crna Gora) »prispjeli« 
stasai, -sem (.Kosmet), impf, na -va- stasatati 
(Srbija) »1° odrasti (subjelt sinovi, Pec), 
2° dozreti (subjekti cresnje, visnje), 3° utisnuti 
(subjekt testo)«. Upor. mak. (Povardarje) 
ke te ftasa »stici ce te«. Balkanski grecizam 
od gr. aorista EpOaoa, fut. tpO&aco od tpO&vco 



stasati 



329 



stativa 



»arriver, atteindre, gagner«: bug. ftds(v)am 
»fertig werden, ankommen«. Zamjena gr. su- 
glasnika tp sa nasim s- nastala je unakrste- 
njem sa stati, stas. 

Lit.: ARj 16, 451. BI 2, 469. Mladenov 663. 
Strekelj, DAW 50, 60. 

statera f (Dubrovnik, MHISM 9, 445) = 
stadera (Lepetane, Boka) = studiera (Muo) — 
statira (Hvar) = statijerna (Mostar) pored 
stationa (zamjena docetka -erna domacim su- 
fiksom -iona < *ilna; ne zna se za razlog 
zamjene -era, sa -ijerna) = studira (Lovran 
Istra) = (a > o) stodira (Proroci; 1638, Krk) 
»vaga koja se objesi, mala rucna vaga, einhebe- 
lige Wage«. Slov. stodira »Schnellwage« = 
stedira, stedir, gen. -rja, stodira, studira, 
steder. Moze biti djelomice i dalmato-romanski 
leksicki ostatak od vlat. *staterea = kllat. 
statera, od gr. OTaTpc, > sitai, statara, stadera 
(Dante), sttal. statea »sorta di bilancia grande«. 
Upor. istro-rom. stadera (Rovinj), studiera 
(Milje, Pula). 

Lit.: ARj 16, 598. ASPh 34, 307. Pletersnik 
2, 577. 643. Corovic, ASPh 29, 510. Ive 4, 
151. REW 1 8233. DEI 3612. 

stati, stanem pf. (Vuk) (do-, iz-, izo-, na-, 
ne-, nedo-, o-, od-, oda-, odu-, ob-, oba-, obi- 
/cakavski/, po-, poda-, pone-, posu-, pre-, pri-, 
raz-, rata- se, sa-, sau-, su-, u-, za-, zao-), 
refleksiv stati se (2K) »ustati«, glede razlike 
u akcentu prema impf, stati (Dubrovnik, 
obistdti 2K) v. stajati, impf, na -va- sastavati 
se (Kacic), odastavati, odustavati (Obradovic), 
ie., baltoslav., sveslav. i praslav. *sta-, »stare, 
stehen (s kojima je rijecima u prasrodstvu)«. 
Gdjekoje prefiksalne slozenice pokazuju znatne 
razlike u znacenju, tako ostati »bleiben«, ne- 
dostati »mancare«, sustati »umoriti se, utruditi 
se«. Od prezenta stanem nastade analogijski 
infinitiv stanuti, -em (Vuk) (do-, izo-, na-, 
o-, odu-, po-, sa- se, u-, za-). Izvedenice 
se prave od dvaju ie. korijena ocuvanih i u 
praslav. *sta- i od redukcione sty- > praslav. 
*sto-. Prva se rasiruje na -d, -j, -k, -I, -m, 
-n, -r, -s, -t, -v. Svako rasirenje stvara svoju 
leksikologijsku porodicu, od koje su neke, 
kao stado, star, izgubile u jezicnoj svijesti vezu 
s korijenom. Praslav. sto- pruza samo jedno 
rasirenje koje stvara leksikologijsku porodicu. 
Korijen sta- ide medu glagole koji pruzaju 
najbrojnije prefiksalne slozenice (21 u svemu) 
i najbrojnija korijenska rasirenja (9 u svemu). 
Tome broju prilaze jos korijen sto- i post- 
verbal -jir, sto cini u svemu 34 morfoloske 



varijacije. To daleko nadilazi broj mogucih 
morfoloskih varijacija sto ih pruzaju biti »esse«, 
dati, djeti, lezati, sjediti, vidjeti, koji u slavi- 
nama pruzaju najvise varijacija za tvorbu 
rijeci. Glede rasirenja na d v. stado. Glede ra- 
sirenja nay v. stajati, stojim. Sufiks -bZ> za- 
stupljen je samo u jednoj izvedenici stak n 
(Brusje, Hvar) »cas, trenutak«. Izvedenice na 
-/ obrazovane su poimenicenjem part. perf. akt. 
na -be > -de stolac, gen. -Ica m »Gangelwagen«, 
na - bk > -dk u stalak, gen. -Ika, apstraktum 
na -ez stalez m (Hrvatska), na -is stalls (Hrvat- 
ska); pridjev na -bn stalan (ne-), s apstrak- 
tumom stalnost. Glede rasirenja na m v. staman, 
na -n stan, na -r star, na -s stas, na -t v. postat, 
na -v v. staviti. Praslav. je rasirenje na -za 
staja f (Vuk, Kosmet, Cilipi) »1° stabulum 
(takoder rus.), 2" (Vodice) otvoreni ljetni 
prostor pod sjenovitim stablima za ovce i 
goveda«, nestaja. Tu praslav. izvedenicu is- 
tisnuo je germanizam stala »isto«, ie. podrijetla. 
Postverbai -slz. v. u prost (v.), prostlti (u-), 
prastati (v.). Rum. slavizam a pristeni »consen- 
tire« < pristanc, a osteni »truditi se«, odatle 
apstraktum na -eh osteneald — na lat. -entia > 
-inta osteninta, na -itura osteniturd »napreza- 
nje« pomaze objasniti hrv.-srp. sustati, sii- 
stanem. Tu je hrv.-srp. prefiks su- zamijenio 
prefiks u- > rum. o-. U Sarajevu saustati — 
suustati pf. prema impf, sustajati, -em »utrudi- 
vati se, umoriti se«. Poimenicen part. perf. akt. 
na -ica sustahca f (Vuk) »1° zivince koje odmah 
sustane, 2° usidjelica«. U baltickoj grupi lit. 
stoti »sich stellen«, lot. staties »sich stellen, 
aufhoren (vom Winde)«. Sanskrt. tlsthati »ste- 
hen«, gr. taTnui, lat. sisto (s reduplikacijom 
od sti- i sta-), arm. stanom »erstehe, erwerbe«. 
Gicki i latinski oblik cest je u evropskim 
(internacionalnim) rijecima: stacija, konstituclja, 
sistem, sistematican, statut, statika, statistika, 
konsistorija, kao i u posudenicama iz romanskog 
stacun, stacun »ducan«. 

Lit.: ARj 8, 83. 16, 333-504. v. stajati. 
Elezovic 2, 533. Ribaric, SDZb 9, 193. Miklo- 
SIC319. Holub-Kopecny 350-351. Bruckner 512. 
Mladenov 606. WP 2, 603. Trautmann 281. 
Tiktin 1097. 1262. WP 2, 603. 606. 

stativa f (.Hrvatska) = stativa (Kosmet) 
»1° stanica, 2° rama, 3 U (tkalacki termin) 
zabrdnjaca, mala greda, od koje vise sipila i 
brdila, 4° kamen (Guca)«. Deminutiv stativica. 
Toponim u pi. Stative »selo kod Karlovca«. 
Takoder sa sufiksom -va mjesto -iva statva 
»(tkalacki termin) greda u razboju«. Glede zna- 
cenja »kamen« upor. stanqc. Oblik statva 



stativa 



330 



stav 



»Webstuhl« nalazi se jos u slov., polj. staciwa 
»Webstuhl, Stellwerk«, dluz.-srp. stasivy = 
stasidla »Webstuhl«. Praslav. Rumunji posu- 
dise stative f pi. (Moldavija) »rasboiu (v.), 
Webstuhl«. Glede sufiksa -tiva, -tvd upor. 
tetiva, jestvine, jestivo. Glede znacenja »Web- 
stuhl« upor. stan. Praslav. je izvedenica od 
korijena sta-. Glede rasirenja na i upor. postal 

(v.). 

Lit.: ARj 16, 470-71. Mazuranic 1369. 
Kostic, NJ 3, 50-52. Elezovic 2, 269. Miklo- 
sic 319. Bruckner 512. Tiktin 1486. 

stav, gen. -i f (Lika) »(poljoprivredni ter- 
min) cetiri snopa skupa, npr. prosa«, postverbal 
deklinacije i, narodna je rijec prema stav m 
»stajaliste, svojstvo«, koje je danasnji novinarski 
postverbal, stcslav. stavb »compages«, na -bk 
stavak, gen. -vka (Vodice) »stajanje na nogama 
(kod djece)«, tako na -ka stavka »pozicija u 
racunu« je takoder neologizam, od baltoslav., 
sveslav. i praslav. faktitiva staviti, -Im (Vuk) 
(do-, iz-, iza-, isto-, na-, o-, obu-, odu-, yo-, 
pre-, pretpo-, pri-, priu-, raz-, raza-, sa-, su-, u-, 
za-, zau-) prema iteratlvu na -ja stavljati, 
stavljam = staljat (Kosmet), s istim prefiksima, 
»statuere, constituere«. Znacajnijaje semanticka 
varijacija u reflekslvu stavit se »akorziti se, 
poczatin, primijetiti(Smokvica, Korcula)«. Slo- 
zenice zlostaviti pf. prema impf, zlostavljati. 
Odatle prefiksalni postverbali sastav m, f (za- 
cijelo prevedenica od aija-rr||ia ili aijvaxaau;) 
»1° pismeni sastav, 2° sklop, 3° termin narodnog 
veza«, s pridjevima na -an sastavan, na -Ijiv 
sastavljiv, na -ina sastavina »sastavni dio«, 
sustav »sistem«, s pridjevom swstovon < rusizam 
rus. sastav ili cehizam sustavny »continuus (u 
stces.)«, ustav, s pridjevom ustavni (ne-), slo- 
zenice ustavotvoran (~a skupstina), ustavo- 
branitelj. Pridjevi na -Ijiv (ne)ustavljiv, 
od ustaviti, na -bn > -an nestdvdn (17 — 18. 
v.) »dubilis«, nestavnost. Sveslav. i praslav. je 
postverbal kao radna imenica pristav b > pri- 
stav »1° adjunkt u staroj administraciji hrvat- 
skoj, prije Jugoslavije, 2° (u pravnim spomeni- 
cima) apparitor, izvrsilac sudskih presuda«, la- 
tiniziran prema castaldus u pristaldus. Ru- 
munji posudise taj pravni naziv pristav »Auf- 
seher, Herold«, Madzari poroszld = porosztd. 
Postverbali z. r. ostava (Kosmet) »sto se ostav- 
lja radi cuvanja«, nastava f (Vuk) = nastava 
»institutio, pouka«, s pridjevom nastavni (plan, 
program), poimenicen na -ik nastavnik (13. i 
15. v.) »1° ucitelj, 2° nasljednik« prema f 
nastavnica, s pridjevom na -bsk nastavnicki. 
Glagol nastaviti, od kojeg je nastava postverbal, 



ne upotrebljava se u znacenju u kojem na- 
stava »Lehre«, nego u znacenju »continuere«. 
Zbog toga je nastavnik, -ica zacijelo rusizam 
istocnih krajeva od rus. nastavnik, nastavnica 
»Lehrer, Lehrerin«, a to su prevedenice od 
fr. ucene rijeci instituteur, institutrice. Prema 
Bernekeru stcslav. nastaviti »einfuhren, lehren« 
(auizb istinbny nastaviti vy na vbsekn istinp) je 
prijevod od gr. 66r|Y£iv A 0)'i se u stcslav. prevodi 
i sa voditi. Od vaznosti su za prosudivanje 
rijeci nastava, nastavnik i rumunjski slavizmi 
postverbal nastav n »Antrieb, Impuls, Trieb«, 
nastavi »fuhren, antreiben«, nastavnic »Leiter«. 
Kod nas je od radne imenice stvoren apstraktum 
nastava. Kao prava narodna rijec nastava ima 
isto konkretno znacenje koje i glagol »komad 
sukna ili platna koji se nastavlja na kakvoj 
haljini«. Sveslav. i praslav. prcfiksalna slozenica 
je stcslav. postavb = postava (Mostar, ZK) 
»Unterkleidfutter«. Deminutiv postavica (Kos- 
met) od postaviti »podmetac, sto bacice podme- 
cu ispod karlice, kad razlivaju mlijeko«. Stcslav. 
postavb posudise Rumunji postav »Tuch«, 
odatle na -ar postdvar »trgovac suknom, tkalac 
sukna«, na -ie postavarie f. U Munteniji i 
Olteniji postava f znaci »l" kopanja«, deminu- 
tiv na -ica postavita »2° Mehlkasten«, sto se 
donekle slaze sa znacenjem postava u Dubrov- 
niku »Art Gefass«. Kod Arbanasa posta/ -i. 
Stari je postverbal i zastava f, od zastaviti 
u dva znacenja »1° zaustavljanje, 2° kolac 
koji se udari u zemlju, i na njemu je platno, 
stijeg«; taj postverbal posudise Madzari zdszld; 
rastava f (17. v., danas obicna rijec) »divor- 
tium«, s pridjevima rastavau, rastavljiv. Noviji 
je postverbal (neologizam) predstava, prevede- 
nica od Vorstellung, od predstaviti (se);sastava 
f ( 15. v.) »statura, rast«. Isto takove su prevede- 
nice pretpostaviti, s postverbalom na -ka 
pretpostavka »Voraussetzung«, ispostaviti »(her)- 
ausstellen«, ispostava »ekspozitura«. Postverbal 
na -bk > -dk nastavak, gen. -vka »continuatio«, 
od nastaviti, rastavak, gen. -dvka, sastavak, 
gen. -dvka (17. v.) od sastaviti, u pi. sastavci, 
gen. -dka »confluem«, na -ka ostavka (rusizam, 
upor. rus. ostafcd), predstavka »promemoria«. 
Stcslav. stava f »Glied, Stand« kao postverbal 
od staviti nije se ocuvao u hrv.-srp. nego u 
rum. stava (Erdelj, Oltenija) »Gestutt, herghelie 
= ergela«, odatle na -ar stdvar »1° pastuh, 2° 
sluga u ergeli«, i Arbanasi stave »Haufe«. Ru- 
munji posudise i glagol, od koga je stava po- 
stverbal, a stavi »aufstellen«, a sa stavi »sich 
halten«. Odatle je na -Ho stcslav. stavilo »Wage«, 
u rum. stavila »Damm, Seitenbrett«, odatle 
stavilar n »zapreka«, a stavili »Einhalt tun«. 



stav 



331 



stelja 



Odatle na -be stavihc u srednjovjekovnoj Srbiji 
i Bosni »starjesina nad hljebarima«. Od stavljati 
je stavljah »(u vinogradu) brajda« (Krk, 1490). 
Radne imenice na -ai stavljac, dostavljac, nasta- 
vljac, na -telj dostavitelj, nastavitelj = nastavi- 
lac, sastavitelj, ispostavitelj, zaustavitelj . Prilog 
na -imice rastavimice (Sinj, Bosna) »napose«. 
S praslav. faktitivom uporeduje se u baltickoj 
grupi lit. stoveti, stovim, lot. stavet, stavu 
»stehen«, lot. stdws »1° stan, postat, 2° Steile 
(zum Ufer), 3" Wuchs, Gestalt, taille«. Ie. 
je korijen *st(K)du-, nvnjefn. stauen. 

Lit.: ARj 2, 684. 3, 941. 7, 649. 8, 118. 16, 
471-502. Elezovic 2, 39. 137. 203. 264. 397. 
lvic, JF 18, 334. Radojicic, Kongres 3, 77 
(cf. JF 18, 368). Dordic, NJ 3, 248-251. 
(cf. JF 14, 253). NJ 2, 92. 127. 155. 219. 3, 
94. 4, 94. MHISM 6, 342. Vukovic, NJ 3, 
290-292. Mazuranic 1149-54. Miklosic 319. 
Berneker, IP 31, 404. Holub-Kopecny 346. 
350. 514. Mladenov 606-607. Tiktin 1038. 
1221. 1262. 1487. GM 277. 349. 392. Boisacq 
902-903. Joki, IF 49, 288. Wood, IF 22, 
154. ML 1905, 41-44. (cf. AnzIF 21, 20). 
Janow, SO 6, 287-290. (cf. Ub 13, 311). 
WP 2, 607. Banal 525. REW* 4681. 

Stavra m (Kosmet) = Stavra m (Negotin), 
pridjev na -in Stavrin, f Stavrlna (cerka, Kos- 
met) prema m Stauer (1318, 1330, 1348), 
hipokoristik Stavro (Vrdnik). Licno ime od 
oxaupoc, »krst«. Upor. Krista, Rista. 

Lit.: ARj 16, 476. 502. Elezovic 2, 264. 

staza f (Vuk) = staza (ZK, Buzet, Sovinj- 
sko polje), ie., baltoslav., sveslav. (osim bug.) 
i praslav. *stbga, »1° (prvobitno) puteljak koji 
je nastao nogostupom u polju, sumi, Pfad, 
semita, 2° toponim«. Samoglasnik a je nastao iz 
kratkog ie. i, kako pokazuju balticka uspored- 
nica lot. stiga »Pfad, Fusspfad, durchgehauener 
Weg im Walde«, stcslav. stbza, rus. stezja. 
Suglasnik g, koji jos postoji u rus. stega pored 
stezja, nastao je iz g poslije palatalnog po- 
luglasa. Upor. istogu stagna (v.). Ie. je korijen 
*steigh- »koracati«, ovdje u nizem prijevoju 
*stigh-. Stvnjem. steg m, stega »Stufe, Leiter 
(> lojtre), Treppe«, nvnjem. Stiege predstav- 
ljaju ie. prijevoj *steigha, arb. *shtek-, sa 
clanom shtegu »Durchgang, Eingang, Weg, 
Haarscheitek, gr. aivfoc, (odatle internacio- 
nalno stih »vers«) »Reihe, Zeile, Linie«. Glede 
dalje etimologijske veze v. stici i stagna. 

Lit.: ARj 16, 502-504. Miklosic328. Holub- 
-Kopecny 351. Bruckner 529. Trautmann 286. 
WP 2, 615. Hirt, IF 32, 302. Matzenauer, 
LP 12, 325. Fraenkel, WuS 12, 193. Boisacq* 
907. GM 415. 



stegno n (Vuk, upor. rus. akcenat stegno), 
pi. stegna, sveslav. (osim bug.), praslav. *stbgno, 
»bedro, bedra, krak«. Izvedenica na -ica od 
sintagme dostegnica pored dostegnjaca »bjecva, 
carapa«. Mjesto e, koji je prema usporedenju s 
polj. sciegno nastao iz palatalnog nazala e, 
stoji u stcslav. *stbgno = ces. stehno, rus. stegno. 
Prema toj potvrdi stigno nije praslav., nego 
*stbgno; e je nastao sekundarnim putem, una- 
krstavanjem sa stiegnqti, stegnuti, nategnuti, 
o-, stezati. Miklosic uci da je rum. stinghie 
pored stinghe f i stinghiu n »1" »Querleiste, 
barre de bois, 2" (metafora, anatomski termin) 
Schamleiste, aine, pli inguinal« posudeno iz 
juznoslav. stigno. Rumunjski docetak -ie, -ef, 
-iu n ne slaze se s time, jer juznoslav. -o daje 
redovno -a, upor. sito > suta. Rum. oblik ne 
poklapa se ni sa sti'ega > stega (v.) postverbal 
od stegnuti, jer i za docetno slav. -a ima rum. 
uvijek -a, upor. grddina. Izvjesno je prema tome 
da je korijen rum. rijeci doista od stiegnoti 
»spannen« i da nije od stcslav. *stbgno ni znace- 
njem ni docetkom. Rumunjski docetak ostaje 
zasad neobjasnjen. Tesko je uporedivati tu 
rijec i sa stvnjem. scincho, nvnjem. Schincke 
(odatle sunka, od gornjo-njem. Schunke) od 
ie. *sqeng- »kos«. Lakse je uporedivati sa arm. 
fekn »Schulter, Achsel, Arm« < ie. *toiguno- 
od ie. *(s)teigu- »Schulter, Arm, Schenkek, ako 
se postavi za praslav. nizi prijevoj *stigu-. 
Lewy uporeduje s lat. tignum »balvan« od 
*(s)teg-, koji se u prijevoju perfektuma *stog- 
nalazi u stog i stozer (v.). To uporedenje ne 
zadovoljava. 

Lit.: ARj 2, 682. Miklosic 328. Holub- 
-Kopecny 351. Bruckner 529. Tiktin 1498. 
Lewy, KZ 40, 561. WP 2, 564. 614. 622. 

stelja f (Vuk) »1° Fiitterung des Saumsattels, 
umeci na samaru od klasnje nalozene slamom 
a stoje ispod drvenica po konju, 2" (metafora) 
talog (jer stoji na dnu), 3° paprat, jer sluzi za 
nastir u staji (upor. slov. nastelj »Streu«, bug. 
stelja »Unterlage des Daches«)«, postverbal je 
od stcslav. stblati, stelje (upor. ces. stldti, 
stelu, polj. siac, s'ciele, tip primarne klase kao 
brati, berem, v.) »sternere«, koji se u hrv.-srp. 
nije ocuvao. Prijevojem duljenja &> i imaju 
Jacke odatle nastiljati, -am, odatle postverbal 
nastilj m (Belostenec), kod Jambresica nastelj, 
nastilje n »u kuci mjesto do strehe«. Od prefik- 
salne slozenice postblati, posteljc »OTpc&vvr)uu<, 
koji se ocuvao u slov. postlati, posteljom pf. 
prema impf, postttjati, -am »aufbetten, das 
Bett machen«, postverbal je sveslav. i praslav. 
postelja f (Vuk, Volosko) = posteja (Buzet, 



stelja 



332 



stenjati 



Sovinjsko polje) (slov. i postelj, gen. -i f) 
»1° Bettwasche, 2" Bett, krevet«. Rijec postelja 
jekulturna rijec, koju prevedose Rumunji aster- 
nut, particip perf. pas. od sternere. Izvedenicu 
na -nik posteljnih »naziv dvorske casti« preuzese 
posvema postelnic. Arbanasi posadise stele f 
»Unterlage des Bettes«. Ne zna se ide li ovamo 
silija f (Vrgada) »kist za mazanje broda paklom 
(obicno na stapu zavezana kudjelja)«. Koliko 
se dosada zna stblati, steljc ocuvao se samo u 
Kosmetu s prefiksom za- zast'eljat, zasteljem 
pf. »zatvoriti punu vrecu zastorkom«, u kojem je 
e iz prezenta prenesen i u infinitiv, kod Vuka sa 
» od imperfektiva zastiljati, -am (Srijem) »za- 
klanjatk. Odatle je postverbal zdstilj m pored 
zasttlj m »krpa kojom se zastere otvor u punoj 
vreci i kanapom usije, da se brasno, zito ili 
drugo sto ne prosipa, zastorak, gen. -orka 
(Vuk, v.)« = na -bk zastiljak, gen. -ttjka 
(.Kosmet). Od sveslav. i praslav. stel-jc, stbl-ati 
postoji ie. prijevoj perfektuma stol- u sveslav. 
i praslav. stolb > sto, gen. stola (Vuk) = stol 
(Kosme!, ZK) »1° mensa, astal, trpeza, 2° 
sudnica (hrvatski sluzbeni nazivi banski stol 
»sud druge molbe«, stol sedmorice »vrhovni 
sud«), 3" oronim i toponim (Generalski stol, 
Stolovi u Velebitu, Stologlav, planina u Crnoj 
Gori), 4 U (prvobitno znacenje) sella, Opovoc, 
(ocuvano,u sra, stola, Buzet, Sovinjsko polje, 
»komad panja ili debele daske sa tri noge, na 
kojem se sjedi« i u izvedenicama)«. Metaforom 
prenosi se znacenje i na sumu. U Kastavstini 
jescnov stol znaci »suma gdje raste jasen, a 
nema nikakvog drugog grmlja«. Pridjev stani = 
stolnl, unakrstenjem sa stojati preokrenuto u 
Stojni Biograa", nastolan, poimenicenje na- 
stolnlk »nasljednik«; poimenicen stolnik »archi- 
triclinium«, na -jak stolnjdk ("jugozapadni 
krajevi) = stalnjak (ZK) »Tischtuch«, na -ica 
stolnica (ZK) »ladica u stolu«. Deminutivi na 
-ic i -cic stolic = stolid (Buzet, Sovinjsko polje) 
»mali tronozac, na kojem se sjedi kad se krava 
muze«, stoclc, na -ica stollca» stolac, Stuhl«, 
s pridjevima stolicnt, stolickT i denominalom 
ustoliciti, na -cb > -ac stolac, gen. stoca — 
stolac, gen. stolca »Sessel«. S prefiksom prijefto, 
gen. prijestola, na -je prijestolje n (upor. u st- 
morav. pfestolice »thronus«), odatle pridjev 
prijestolnT, poimenicen prijestolnica, i slozenica 
prijestolonasljednik. Na -ar stolar, gen. -ara, 
stoldrev, stolarski »Tischler«. Denominal na 
-ovati stolovati, stolujem (na-, Stulic) »regnare«. 
Rijec sto je kulturna rijec, koju posudise Litavci 
stalas, Madzari asztal (1293), koja je opet 
dosla k nama astal, gen. -ala (Vuk), odatle 
pridjev na -ski astalski (ubrus) i deminutiv 



astalcic. Madzarski slavizam posudise Rumunji 
premda imaju svoj lat. masa < mensa, bug. 
astal, Arbanasi (u Srijemu) ostai. Tako postade 
preko Madzara praslav. rijec balkanskom. Ru- 
munji posudise presto! »oltar« i stohnikt kao 
izraz dvorske casti stolnic m »senechal, ecuyer 
tranchant, domestique qui sert a table« prema 
f stolnlceasa »njegova zena«, kod Madzara 
. astolnok (14. v.). Ni za steljc, stilati ni za stoli 
nema usporednica u baltickoj grupi. Ie. je 
korijen *st(h)el- »stellen, steif, Pfosten, Stamm«. 
Taj se nalazi u stprus. stall'it »stehen«, lot. 
stalts »Stall«. Rijec stoH ide zajedno s got. 
stols »prijestolje«, nvnjem. Stuhl < ie. *sta- pro- 
siren formantom /. Za stblati, steljc pruza 
sigurnu usporednicu arb. shtie, shtjel »wickle 
auf, lege hin, werfe«, gr. aiiKkm, lat. latus 
»sirok« < ie. *stelitcs ili u prijevoju *stlatus > 
latus, gen. -eris (odatle internacionalno bilate- 
ralan, prevedenica dvostran) ; sto se tumaci i iz 
ie. *stilos od korijena *sta- v stall (v.); kako 
mu je prvobitno znacenje »sjediste«, a to je 
jos zivo u izvedenicama, Bruckner izvodi od 
korijena glagola stall (v.X Znacajno je sto 
Rumunji ne posudise stoli. To dolazi zacijelo 
odatle sto je romanska mensa > masa bila 
savrsenija od praslav. stoh, ako je u doba prvih 
dodira Slavena i Rumunja uopce to znacila. 
Juzni Slaveni cine takoder pozajmice za taj 
pojam: Slovenci romansko miza, Srbi grcko 
trpeza, Bugari rumunjsko masa. 

Lit.:ARj \, 116. 7, 653. 11, 40-42. 44. 
934-35. 16, 525. 526. 602. 603. 614-623. 

Pletersnik 2, 175. Jurisic, NVj 45, 93. Ribaric, 
SDZb 9, 194. Elezovic 1, 200. Miklosi! 320. 
Holub-Kopecny 352. 353. 359.' Bruckner 499. 
Mladenov 497. 608. 610. WP 2, 607. 643. 645. 
Trautmann 286. Gombocz-Mellch 163. Foy, IF 
6, 319. Joki. Stud. 84. Scheftelowitz, KZ 53, 
253. Posch, WuS 16, 19. Boisacq 901. 907-9. 
966-7. GM 19. 392. 416. Joki, Unt. 121-122. 
Reichelt, KZ 39, 71. Baric, ZSPh 2, 554. 
ASPh 12, 184. 

stenjati, stenjem impf. (Vuk), ie., baltoslav., 
sveslav. i praslav., »stohnen (s kojom je rijeci u 
prasrodstvu)«. Sa nj mjesto n u infinitivu jos u 
slov., tamo je dosao analogijom iz prezenta, 
prema stcslav. stenati, stenjc i u ostalim slavi- 
nama. U ces. i rus. jeziku s prijevojem o: 
ces. stonati, rus. stonato pored stenatb. Ie. je 
korijen onomatopejski, *(s~)ten-, u baltickoj grupi 
lit. steneti, lot. stenet, gr. crreva) »jaucem«, 
sanskrt. stanati (3. 1. sing.) »grmi«, lat. tonare 



stenjati 



333 



stici 



(odatle internacionalno detonacija), njem. stoh- 
nen, Donner. 

Lit.: ARj 16, 528-29. Miklosie 321. Berne- 
ker, IF 8, 287. Holub-Kopecny 351. 353. 
Bruckner 515. Mladenov 608. Trautmann 286. 
WP 2, 626. Boisacf 909-910. Vasmer 3, 10. 

stepa f (s tim se akcentom govori knjizevna 
rijec), evropski rusizam nepoznatog podrijetla, 
rus. stepb f, tako ces .i polj., u zapadnim jezicima 
fr., engl. i njem. Steppe, tal. steppa, odatle i u 
nasem naucnom i knjizevnom jeziku. 

Lit.: Miklosie 321. Iljinski, RFV 63, 322- 
341. (cf. RSI 4, 262). Vasmer 3, 11. 

Stepan (1435, Dubrovnik) = Stjepan, gen. 
-ana m (Dubrovnik, danas opcenit knjizevni 
oblik, jekavski) = Scepan (Hercegovina, Budva, 
Ljubisa, Crna Gora, Crmnica) = (disimilaci- 
jom sc > c) Cepan (Crmnica) = (ikavski) 
Stipan (1478, Lapac; u kalendaru prvotiska 
glagolskog brevijara 1491; Vodice, Rab) < 
lat. Stephdnus < gr. I/recpavoc, »vijenac«. Ime 
prvomucenika je posvuda ocuvano u narodskom 
fonetskom obliku. Pored toga u ucenom obliku 
kod katolika Stifan (1433) = Stefan (ZK, 
hrv.-kajk.), St'evan (pravoslavni, Kosmet, Lika) 
< Stefan. Hipokoristici Stijepo (Dubrovnik) = 
Stipe, Stipe (Vodice) = Stipe (Rab), Stepa 
(Srbija) = Stefo (ZK) = Stevo (i kajk.), 
Stc'va. Pridjevi Stevov, prezime Stevovic, 
Stipln. Deminutiv (pejorativni) Stefunce, gen. 
-eta (ZK). Hrv.-kajk. hipokoristik Stef = 
Stief. Pridjevi Stjepanov = Stlpanov = Ste- 
vanov, prezimena Stjepanovic = Stipanovlc = 
Stevanovic = Stefano-vil. Pridjev na -/ Scepanj- 
dan = (takoder njd > nd) Scepandan (Lju- 
bisa) = Stlpanja f (Vodice) = Stefanja (ZK). 
Prezimena na -be > -ac Stefanac, gen. -nca 
(Pazin, Bosna), Stefdnie (Krk). Toponimi 
Stipan (Hrvatska, zacijelo od pridjeva Stipanj), 
Vala od Stepand (Budva) »Sv. Stevana«. Opca 
rijec Stefan m (Hrvatska) »dvolitra«; istifan, 
gen. -ana (18. v., Vuk) = istivan (narodna 
pjesma) »zenski nakit za glavu, vijenac«, preko 
turskog grecizma isfifan. Prema madz. Istvdn 
(16. v.), odatle Istvanovic. Madz. hipokoristik 
Pista (Slavonija). Upor. istro-rom. Stiefano, 
Stievano. 

Lit.: ARj 4, 36. 91. 9, 889. 16, 529-33. 
538-40. 567-71. 581. 586-88. 17, 770-71. 
790. 794-95. 806. Elezovic 2, 269. Miletic, 
SDZb 9, 382. Ribaric, SDZb 9, 81. he 6. 
Zore, Tud. 21. Popovic, ZSPh 24, 32-44. 
ZRS AN 44, 117-57. 59, 77-98. Putanec, 
Slovo 13, 137-75. 



stepen, gen. -ena m (Vuk) »stupanj, grad«, 
u stcslav. stepenb f> bug. stepena, rus. stepem 
f, dok u poljskom u prijevoju stopien kao u stopa 
(v.), tako i u ukr. Unakrstenjem sa stupati 
stepenb je obrnuto u stupanj, gen. -pnja m, 
kako se pise na zapadu u hrvatskom dijelu 
knjizevnog jezika, upor. ces. stupefl »isto«, 
rus. stupenb f, dok je na istoku vise u obicaju 
st'epen. Prema Marelicu stupanj je rusizam ili 
cehizam. Praslav. Ne nalazi se u baltickoj grupi. 
Na -ice stepenice f pi. »1° skaline, 2° toponim 
(dio obale u Opatiji, upor. lat. Gradus > tal. 
Grado, slov. Gradez < lat. Gradensls za Aquileia, 
u juznoj Francuskoj grau »kanal«)«. Mozdijeu 
vezi s korijenom te imenice cak. pridjev na -en 
stepen (Brusje, Hvar) »pristao, jak (djevojka, 
mladic, covjek)«. Ie. je korijen *step- koji se u 
prijevoju perfektuma nalazi u stopa (v.), s 
nazalizacijom u stcpiti > stupiti (v.). 

Lit.: ARj 16, 531-32. 817. Hraste, JF 6, 
213. Maretic, S av\. 144. 146. Miklosie 321. 
Holub-Kopecny 360. SEW 517. Mladenov 668. 
ASPh 36, 127. (cf. JF 3, 211). Wood, IF 22, 
137. Vaillant, Sldvia 9, 494. Vasmer 3, 11. 36. 

sterika f (Potomje) = surikq (Dubrovnik, 
Cavtat, Cilipi, Bozava, Vrbnik) »lojana svijeca, 
cerozina, candela«. Od tal. (candela) stearica 
»isto«, poimenicen pridjev na -icus < gr. -ixoc,, 
od oxeap, gen. oteo:toc; »graisse, lard, suif«, 
ie. podrijetla. 

Lit.: ARj 17, 721. 776. Crania, ID 6, 122. 
Boisacq 904. 'DEI 3623. 

stici, po primarnoj konjugaciji (samo hrv.- 
-srp.), stignuti (tako i u ostalim slavinama), 
stignem pf. (Vuk) (do-, po-, pre-, pri-, sa-, 
su-) prema impf, na -ati i prijelazom g > z 
poslije i stizati, -zem (Vuk) (isti prefiksi), 
stigati potvrdeno u dostigati (18. v.); iterativi 
na -va- stizivati, stlzujem, -am = stigavati, 
-sugavam (hrv.-kajk.) (do-) = stigivati, sti- 
gujem, stigivam (16. i 18. v., nisu usli u knjizevni 
jezik); ie., baltoslav., sveslav. i praslav. stig-, 
»1° (neprelazno) kommen, 2° (prijelazno) 
erreichen«. Postverbali stti, gen. -if (dobra ~ = 
dobra kob, Vuk)= stiza f (Hercegovina) »(dobra 
~) rece se kad ko stigne koga«, nedosti'z f 
(Vuk), s pridjevom na -bn > -an dostizan 
(rie-), nepostizan je rusizam (nepostizny)), 
stiga f (Brcko, samo u izreci: malo uradi, 
malo prikradi, pa meni stiga). Balticke uspored- 
nice lit. steigtis »sich beeilen, sich bemiiten«, 
lot. steigt »eilen« imaju prvobitno znacenje, iz 
kojega se razvilo slavensko po zakonu rezultata, 
sinegdohe (semasiologijski tip rum. ctstiga 



stlci 



stijena 



»postici« < lat. cdstigare) i kazu da se praslav. 
i u ovoj rijeci razvilo iz ie. dvoglasa ei u korijenu 
*steigh- »koracati, uspinjali se«, sanskr. stigh- 
noti (3.1.) »penje se«, gr. oxeixw »koracam, 
idem«, got. steigern, nvnjem. steigen, stir, tiagn 
(bez pokretnog s) »isto«. Praslav. se znacenje 
razvilo u gornjem pravcu zbog toga sto za 
pojam »ici« postoje leksemi krociti, od krok = 
koracati od korak, ici, hodati, hoditi. Prvobitno 
ie. znacenje ocuvalo se u staza (v.) i stagna 
(v.). 

Lit.:ARj2, 683-686. 7, 824. 11, 44. 724. 
12, 157. 14, 684. 16, 553-58. 582. 17, 65. 66. 
Miklosic 323. Holub-Kopecny 352. Bruckner 
529. Mladenov 608. Trautmann 285. WP 2, 
615. Fraenkel, WuS 12, 193. IF 52, 147. 
Boisacq 3 907. 

stih m, danas opcenito, takoder stcslav. i 
rus., bug., arb., rum. i cine., »vers, verz, veras«; 
Deminutiv na -ic stisic. Slozenice polustih 
(Stulic), stihotvdrac, gen. -rea, apstraktum 
stihotv arsivo. Kulturni (knjizevni) grecizam 
balkanski, gr. otixoc, (od axzv/so »koracam«, 
prasrodstvo sa staza, v.), ie. podrijetla. 

Lit.: ARj 10, 628. 16, 558. 559. 580. Mla- 
denov 609. GM 393. Tiktin 1495. Miklosic 
323. WP 2, 614. Pascu 2, 89. 1681. 

stiharb (stsrp.) = stihar m (Kosmet) 
= stijar (1733) »(termin pravoslavne crkve) 
vrst odezde koja odgovara albi u zapadnoj 
crkvi«. Deminutiv stiharak (1733). Balkan- 
ski grecizam: rum. stihar »Chorrock«, srgr. 
cmxaptov. 

Lit.: ARj 16, 558. 559. Elezovic 2, 271. Tik- 
tin 1495. Vasmer, GL 136. 

stihija f (stsrp., Vuk u prijevodu Starog 
zavjeta, Danicic u prijevodu Novog) = stuhija 
(Aleksandrida) »elementum«, izvedenica sti- 
hijski »elementaran«. Nalazi se u stcslav. 
sluhija, stihija, stihio. Balkanski grecizam: 
rum. stafie, stahie »Gespenst«, stihie, bug. sti- 
hija, arb. stuhf pored stihl »orkan«, cine, stihiu, 
stifa »fantome, revenant«, odgr. otoixeTov, preko 
pi. axov/tia. Ovamo ide jos sa oi> u stuha, 
f, stuhe i vukodlaci pored zdiiha »vjedogonja«, 
odatle na -ac < -axnc, (tip gluhac) stukac (Vuk, 
Hercegovina) »vila ili davao u velikoj planini« = 
zduhac, gen. -aca (Vuk, Crna Gora) »vjedovit 
covjek, vjedogonja« (si > zd unakrstenjem sa 
vazduh). Ostali oblici: stuva, stuhja, zduva, 
stuvac. Variranje i — u nastalo unakrstenjem sa 
otv%, gen. crnJYOc, »monstre«. 

Lit.: ARj 16, 558. 807. Miklosic 327. Mla- 
denov 609. Tiktin 1405. Pascu 2, 89., br. 1683. 



Joki, Unt. 82. si. Skok, ZA 1, 18-24. Vas- 
mer, GL 137. 

stijeg m (Vuk, Boka, Dubrovnik) = (ikav- 
ski) stig (Mencetic, po Miklosicu hrv.) »zastava, 
barjak«. Nalazi se u stcslav. stegi i sva tri 
ruska jezika. Bez balticke paralele. Praslav. 
Rumunji posudise steag, sto dokazuje da hrv.- 
-srp. i bug. ne mogu biti posudenice iz stcslav., 
kako tvrdi Kiparsky. Ni njegovo izvodenje iz 
stnord. stengr (pi.), sg. stong »Stange« ne 
zadovoljava fonetski. Semanticki i fonetski 
bolje odgovara ie. prijevoj *steg- »kolac, batina, 
greda«. Tako stijeg dolazi u prijevojnu vezu sa 
stog, stofer (v.). 

Lit: ARj 16, 559. Miklosic 323. Mladenov 
616. Tiktin 1489. WP 2, 622. Vasmer 3, 36. 

stijena f (Vuk) = (ekavski) stena (bug. 
stend, tako i kod cakavaca ZK, koji su ikavci) = 
(ikavski) stind, pi. stine, gen. pi. st'ina (Dalma- 
cija, Bosna), sveslav. i praslav. stena, »1° 
Fels, 2° Wand, Mauer, 3° Stein (s kojom je 
rijeci po jednofti misljenju u prasrodstvu), 4° 
toponim«. Pridjev na -bn samo u stcslav. sienbnh 
»praeruptus«, upor. ces. ndstenny; odatle poime- 
nicenje stjenica f = stenica ZK »lat. cimex 
(posudena u jadranskoj zoni kimak Dubrovnik, 
kimac Vasojevici, iz dubrovacko-romanskog 
cimavica, cinko krc.-rom., cemez Vrbnik, 
comoz Dobrinj iz mletackog)« < stemnica 
»zidna zivotinja«, kako se vidi iz rum. stelnita 
(Erdelj, Banat), u kojem je -«&«- disimilirano 
u Ln. Kod Arbanasa stenice. Drugo je poimenice- 
nje ugreda nascenica (Vasojevici, Crna Gora) = 
nasjenica (Vuk) »Seitenbalken«. Maretic misli 
da je taj oblik krivo zabiljezen mjesto nastje- 
nica. Moze biti. Deminutiv Stinica (toponim 
kod Karlobaga, preveden Muruld). Na -je 
Postinje (Dalmacija, toponim) < pod stenije, 
slozenica Deviscenje »djevojacke pecine«, obalski 
toponim u Pastrovicima. Osim stelnita Rumunji 
posudise stena > stand de piatrd (Mol- 
davia, Erdelj) pored stan n < stean 
»Felsenblock«, *st nb (izvedenica na -io) steiu 
(Muntenija) »Felsen, Felsenblock« = steny 
(Hateg) i deminutiv na -ka (koji nije potvr- 
den u juznoslav.) stinco f »Fels, Klippe«. 
Jat je nastao iz ie. dvoglasa at, ako se uzme da 
je stena u prasrodstvu sa got. stains, nvnjem. 
Stein. Ako se uzme sa Kalimom i Briicknerom 
da je u prasrodstvu s lit. siena »Wand«, jat 
je nastao iz ie. e. Ako se uzme prvo misljenje 
kao vjerojatnije, ie. je korijen *stai- od sta- 
»stajati (v.)« i prvobitno bi znacenje bilo 



stijena 



335 



stipsa 



»stanac kamen koji se otrgne od pecine i stoji 
u polju, kakav se danas vidi po SR Makedoniji«. 

Lit: ARj 7, 614. 653. 10, 329. 330. 16, 
560-63. 585-86. Miklosic 323. Holub-Ko- 
pecny 351. Bruckner 529. ZSPh 4, 217. SEZb 
5, 528. Novakovic, NJ 3, 253. Mladenov 608. 
WP 2, 611. Trautmann 281. Bin, PBB 23, 
336. Holthausen, KZ 47, 307. Tiktin 1483. 
1490. 1497. Rosetti, GrS 5, 158-172. (cf. 
LJb 18, 265). Boisacq 904. GM 184. 892. 
Kahma, AASF s. B, t. 30, 551-552. Vasmer 
3, 10. 

stijenj m (Vuk, Hrvatska, Cilipi, Kona- 
vli) = stenj, gen. stenja (Buzet, Sovinjsko 
polje) = (ekavski) stenja f (Vuk) = stinja 
(ZK) = sten (Volosko, Liburnija, Cres), slov., 
»fitilj, vitilj, Docht«, u drugim slavinama »sjen, 
sjena (v.)«, praslav. stenb. Miklosic stavlja ovamo 
stinjati se (subjekt vatra), koje ide zajedno s 
tinjati (v.), i zbog t' ne moze se vezati sa stijenj, 
nego sa sjati (v.). Deminutiv na -tk > -dk 
stijenj ak, gen. -njka »isto« = na -je stijenje n, 
na -ka s gubitkom pocetnog s- shvacenog kao 
nepotreban prefiks tenka i (Poljica blizu Lukav- 
ca, Bosna) »zasjenjeno mjesto pod sljivama u 
hladu«. Upor. rus. Ienb i zatin »zatisje, tiha 
voda pod brijegom«, koje Buga uporeduje s 
lit. at-tienis »kraj strujanja rijeke s vodom koja 
tiho tece«. W. Schulze veze gr. oxia »sjena« 
(odatle internacionalno skioptikon), arb. he, 
hie »isto«, axt|vfj »sator« (odatle internacionalno 
scena, pridjev opsceni). Ie. korijen *skai-, prosi- 
ren na -ni. 

Lit.: ARj 16, 562-63. Ribaric, SDZb 9, 
194. Miklosic 323. Holub-Kopecny 352. WP2, 
535. Buga, RFV 67, 232. si. (cf. RSI 6, 271). 
Schulze, KZ 27, 426. Rozwadowski, ZbJ 
304-309. (cf. RSI 6, 252). 

stika f (Bozava) »stecca«, scika (ZK), demi- 
nutiv sacica (ZK) »Keil«, stika (Vodka) »kijaca«, 
denominal zasukati (ibidem) »verkeilen«, (sa 
b > a) zascakati pf. (Kuciste) »zatvoriti«. 
Od tal. stecca < got. sukka, nvnjem. Stecken, 
steccare »ograditi koljem«. Poimenicen glagolski 
pridjev -atorius > -adur (moze biti i -atorem): 
scekadur m = (zamjenom stranog sufiksa 
domacim) scekavica f = stekavica »saliscendi« = 
(asimilacija e — a > a — d) scakadur (Kuciste) 
»zasun«, stakador (istrocakavski) »dentiscapium«. 
Upor. skacatur (Dubrovnik) i zaskacati (v.). 

Lit: ARj 17, 790-91. Cronia, ID 6, 120. 
Strekelj, ASPh 14, 546. Parcic 989. Ribaric, 
SDZb 9, 198. REW* 8256. DEI 3624. 



stimati, -am impf, i pf. (Dubrovnik, Perast, 
Prcanj, Pastrovici, Potomje, Piva-Drobnjak) = 
stimat (Kosmet) (ohne-, po-, pro-) = stimati 
(se), -am (Dobrinj, 1400; ZK, hrv.kajk., slov.; 
Rab) (ohne-, pre-, pro-) prema impf, na -va- 
stitndvati, stimavam (Piva-Drobnjak, Poto- 
mje) = prestimavati (16. v., Jambresic) 
(obne-, pro-), na -iva- sumivat (Rab), »1° 
cijeniti, postovati, 2° drzati, misliti, 3° (refl.) 
diciti se (ZK)«, restimati (Dobrinj, 16. v.) 
»nanovo procijenitk. Postverbali stim m, 
stima f (Dubrovnik) »cast«, nestim m (Lika, 
objekt uz trpjeti), neslima f (protivno od stima, 
tal. disistima), prostima f (.Kuhacevic) »stova- 
njes«, tima (ZK) »dika«. Apstraktum stimanje n 
pored sumace n (Kosmet) »postovanje«. Parti- 
cip perf. pas. kao pridjev prostiman (ZK, ~ co- 
vlk) »cijenjen, ugledan«, neprestiman (Beloste- 
nec) »koji nije cascen«, stimdnost f (slov., Gornja 
Stajerska) »Stolz«, neprestimanost (Jambresic). 
Radna imenica na -atorem > -adur: stimadur, 
gen. - ura (Rab) = stimadur, gen. -ura (Crmni- 
ca) = stimatur »procjenitelj«. Apstraktum na 
-ija stimadurija f (Rab) »procjena«. Arb. sthlme. 
Od tal. stimare < lat. aestimare. 

Lit: ARj 8, 26. 87. 96. 413. PI, 742. 12, 
419.446. 16,565-66. 17,791-93. Mazuranic 
1372. 1433. Pletersnik 2, 280. 645. Miletic, 
SDZb 9, 260. Resetar, S tok. 294. Elezpvic 2, 
111. 271. Kusar, Rad 118, 22. 25. Vukovic, 
SDZb 10, 403. Miklosic 323. GM 416. REW 
246. DEI 3635. 

stipendi) m = (st > it) stipendii m (Brusje, 
Hvar) = stipendija f (Hrvatska) = stipendija 
(Hrvatska) = stependija (ZK). Latinizam 
stipendium »pomoc novcana za skolovanje«. Na 
-ist(a) stipendist (Hrvatska) »l"koji je uziva, 
2° (ironicka pejorativna metafora) nekadasnji 
zastupnik u ugarsko-hrvatskom saboru u 
Pesti«. 

Lit: Hraste, JP 6, 186. 

stipsa f (Vuk, Kosmet) »kocelj, slanac, Sap, 
alumen«. Denominai na -ati stipsati, -psem 
impf, (o-) »variti u stipsi«. Identifikacijom 
pocetnog i- s nasim prefiksom nastade odba- 
civanjem (deprefiksacija) upsati (o-), odatle 
tlpsa. Moguce je i tumacenje disimilacijom 
sr — ps > t — ps. Balkanski grecizam (gr. 
fj aTLh|nc, »contraction«, od oxucpco) : bug. stlpca, 
pridjev stipcav, stipcos(v)am, arb. stipes, sfyps 
»Alaun«, cine, stipse f, stipsusescu. 

Lit.: ARj 9, 275. 16, 570. Elezovic 2, 474. 
GM 393. Pascu 2, 89, br. 1686. Mladenov 609. 
Vaillant, RES 22, 10. 



336 



stobor 



sto n (Vuk), pi. sta (trista ZK, dvje sti, 
upor. ces. dve ste, ostatak duala, pored dvje 
sta = dvesta, Kosmet), brojnik, sveslav. i 
praslav. stio, »centum (s kojom je rijeci u 
prasrodstvu)«. Pridjev stoti, stomi (Stulic). 
Na -er: staterb (cijepati dlaku na stateroj. 
Apstraktum na -ina stotina f, cetiri stotine ltd. 
Odatle na -ar slatinar — na -as stotinas »centu- 
rio«, na -jak stotinjak, na -(j)arka stotin(j)- 
arka »banknota od 100 dinara«. Deminutiv stb- 
tinica. Denominai na -hi stdtiniti se. Stara 
izvedenica na -nik satnik, gen. -ika pored 
satnik i satnik, kod kajkavaca i nekih cakavaca 
setnik, u lat. ispravama 11. v. selenico, siti- 
nicus, setnico, 13. v. sbtbnik imotbski. Kao sluzba 
satnik se navodi u statutima Vinodolskom zako- 
nu, vrbnickom, kastavskom, veprinackom i tr- 
satskom; funkcija im se oznacuje vec kod popa 
Dukljanina. Oni su nad sto ljudi. Sude. Svaki 
ban ih ima po 7. U listinama pominju se uz 
naziv mjesta gdje vrse sluzbu. Prema srpskim 
dokumentima vrse vojnicku sluzbu. U Lovranu 
(Istra) znaci »Gemeindediener, Gerichtsdiener«. 
Hrvatsko domobranstvo dalo im je cast kape- 
tana. Rijec se prevodi na lat. centurio. Vjero- 
jatno je prevedenica od kslat. i srlat. centenarius, 
od centena. Stari pridjev na -_;' 3bibnic (Domen- 
tijan), novi na -ov satni'kov. Na -ijd satnija 
»ceta, kumpanijau austrougarskoj vojsci« uzeto 
je iz ruskog sotnja, polj. setnia. Na -ija je satni- 
cija »sluzba satnika«. Prezime na -ic Satnicic 
1434 (~ z Gvoznice, z Buzan). Na -nik je 
neologizam stbt(i)nik »kapetan«, koje je bilo u 
maloj upotrebi. Tudica procent = percent 
prevodi se postotak, gen. -tka, s pridjevom 
postotni; nastotan, s poimenicenjem nastotnica 
nije uslo u jezik; odatle deset- itd., stopostotni 
(kamat). Slozenice staklasta) »biljka nalik na 
ovsik«, nalazi se u ces. siokias i polj. stoktos, 
slov. stoklasa pored strklasa, prevedenica od lat. 
centumspica; stoljece »vijek (na istoku)«, preve- 
denica od njem. Jahrhundert, s pridjevom 
stoljetan (kalendar); stonoga »scolopendra«; 
stbkoza (Crna Gora), stokuca, s izvedenicama na 
-anin, -anka »garrulus«, stodramie, gen. -ta 
(Kosmet) »sud koji zaprema sto drama, mjera 
tezine od sto drama«; stogodisnjak, itd. Bal- 
ticke usporednice lit. simtas, lot. simts ne 
poklapaju se posvema sa praslav. stia. Prema 
baltickim usporednicama ocekivalo bi se u 
praslav. seto ne suo. Najblize stoji lit. simtas 
i got. himd. Velami poluvokal zamijenise Ru- 
munji sa u suta (iz gen. pi. sotb?). Vasmer, 
Mikkola i Jakobson tumace suo kao posudenicu 
iz iranskoga sata (sanskr. satdm, stiran. sateni, 
oset. sata), odakle je mozda madz. szaz. Meil- 



let s pravom sumnja u to izlaganje. Iljinski 
uzimlje unakrstavanje nepotvrdenog *selo s 
nepotvrdenim *sm = lit. Sutis »massa«. Nista 
nije s tim protumaceno. Bruckner pretpostavlja 
dubletu p: u i ovdje. le. je korijen *tmtom, 
koje je nastalo od ie. pridjeva dkmtom, izvede- 
nica od dekm »deset (v.)«, tj. »deseta desetica«, 
lat. centum (odakle su internacionalne ucene 
rijeci centlal, centimetar), gr. exaxov (odatle 
internacionalne ucene rijeci hekti =? hektovi, 
hektolitar, hekatomba). 

Lit.: ARj 7, 662. 16, 590-600. Elezovic 
2, 271. 272. ASPh 34, 305. Holub-Kopec'ny 
352. Bruckner 516. KZ 42, 368. ZSPh 2, 
296-7. Mladenov 609. WP \ 786. Trautmann 
305. Meillet, RES 5, 149. 6, 173. RSI 2, 
67. 3, 166. Jakobson, Arier und Ugrofinnen 
1922. Vasmer, RSI 4, 161. 6, 176. Caracostea, 
MRIW 1, 79-137. Machek, Sldvia 16, 189. 
Iljinski, IzvORJAS 23, 2, 180-245. (cf. Sldvia 
5, 412-413). Boisacq? 232-233. Mikkola, RSI 
1. Fraenkel, KZ 53, 41. Strekelj, DAW 50, 35. 

stobor = stobor (Crna Gora, Srbija, bug., 
Vuk) »1° ulica (Srbija), 2° aviija, dvoriste (po 
varosima u Srbiji)« = stombor m (Bratonozici) 
»ozidana ograda oko dvorista«. Pridjev na -bn 
odredeno stobornl »avlijnski, dvorisni«, poime- 
nicen stobornica = na -je stobbrje n »ta- 
raba oko kuce«. U stcslav. stobon, »columna, 
Saule«. Isto znaci i rusko-cslav. stoborije. U 
slov. ocuvana je ista rijec u prijevoju e steber, 
gen. -bra »Saule, Grenzsaule«. Prvobitno je 
znacenje bilo »stupovi koji sluze za ogradivanje 
prostora oko kuce«. Odatle se razvilo srpsko i 
crnogorsko znacenje »1° dvoriste, 2 U ulica«. 
Ovamo ide mozda i ime starohrvatske zupe 
(toponim) zabiljezeno u hibridnom slav.-lat. 
pridjevu g. 1070. Jakobizo zastobriscico teste, 
koji se pominje uz druge svjedoke pri dari- 
vanju imanja Radovana necaka (nepos Lilid}, g. 
1088 — 9. s(astobrins)cici, pridjev zastobrbsk- + 
lat. -icus (se. jupanus) od sintagme *zastobbr- 
(tip Zacretje, Zadvarje). Takvom imenu mjesta 
ili kraja .nema traga u danasnjoj toponimiji 
Ravnih kotara (= Hrvati, u 15. v.). Rijec je 
baltoslav. i praslav. Prvobitno se znacenje 
nalazi u baltickim usporednicama lit. staba- 
ras »trockener Baumast«, stabarai »trockene 
Gerte, Stengek, lot. u istom prijevoju (kao u 
slov.) stebere f »Schwanz, Stumpf«. Ie. korijen 
pokazuje varijacije *steb-, *stebh-, *step-, du- 
Ijenjem samoglasa i prijevojem o- i nazalnim 
suilksom. Znaci kao imenica »Pfosten, Pfeiler, 
Stander, Stamm, Baumstumpf«, kao glagol 
»stutzen, versteifen, itd . « . Nalazi se u dan. 
stafaer, sved. staver u znacenju »Zaunpfal«, 



stobor 



337 



StSIiv 



koje stoji najblize baltoslav. i praslav. rijeci. V. 
dalje etimologijske veze sa stopa, stupati, stepen, 
tup. Sufiks -oeb dolazi u prijevoju -er u stozer 
(v.). [Usp. i pod stabarj. 

Lit.: ARj 16, 596. 623. Miklosic 323. Traut- 
mann 280. Mladenov 609. ASPh 34, 396. 
WP 2, 625. Krogmann, IF 48, 268. Lewy, 
KZ 40, 420. Buga, RF V 75, 141. si. (cf. Ub 8, 
198). Vandrak 1, 432. 

stofa f (Kosmet) »nekakva vrst crvene ma- 
terije«. Talijanizam koji je dosao preko tur. 
istofa < tal. stbffa. Preko njem. Stojf ( > stfr. 
estoffe, nfr. etoffe) > stof m (Kuhacevic, Mili- 
cevic) »1° sukno, 2° predmet«. 

Lit.: ARj 17, 834. Elezovic 2, 273. REW' 
8332. DEI 3639. 

stog, gen. stbga m (Vuk, Kosmet)) = stog, 
gen. stoga (ZK), ie., baltoslav. (?), sveslav. i 
piaslav., »1° Getreideschober, 2° veliki kup 
sijena oko drveta u sredini«. Deminutiv na 
-be > -de stozac, gen. stosca (geometrijski ter- 
min). Na -iste stozlsce n (Rukavac, Istra) »ravan 
prostor pored kuce gdje se susi trava«. Denomi- 
nai na -iti nastoziti, -im (Ljubisa) »sadjeti u 
stog«. Na -je ostazjl, gen. -ja n (Buzet, Sovinj- 
sko polje) »okomita okrugla greda oko koje se 
slaze sijeno ili slama u stog«. Upor. slov. stezje, 
stozje »perde«. Rijec stog je kulturna rijec koja 
se posuduje: kod Madzara asztog, kod Dako- 
rumunja stog, kod Cincara stugu, kod Arba- 
nasa bez pocetnog s- (zbog toga sto ga je ar- 
banaska jezicna svijest identificirala s negativ- 
nim prefiksom i »ne«, prema ska »nema«, 
ka »ima«) tok, s clanom togu. Ide prema Hujeru 
zajedno s baltoslav., sveslav. i praslav. izve- 
denicom na -er, -ar, -or, -aj stozer, gen. 
-era m (Vuk, Drascici, Istra, slov., bug.) »1° 
Baum auf der Dreschtenne, 2° cvrsto zabito u 
zemlju drvo oko kojega se naslaze sijeno u 
kopu (v.) (Drascici), 3° Tfirangel, cardo, 4° 
(kod hrvatskih domobranaca, neologizam) gene- 
ralstab« = stozdr (Kosmet, bug. stozdr, ces., 
rus. stozdr). Pridjev stozerni (Stulic), stozerni 
casnik, domobranski neologizam za General- 
stabsoff icier, poimenicen stozernih (Bella, Stulic, 
neologizam) »kardinal«. Dolazi i u prijevoju 
e: scez r m (Smokvica) »drvo na gumnu u sre- 
dini« = stezer (Vuk, Pastrovici) »Stamm«, 
stcslav. stezarz »cardo«, u oba luzicko-srpska 
jezika s'cezor (gornjo-luz.) »Mast«, (donjp-luz). 
scazor »Heustange«. Ovamo ide na -ar stezar, 
gen. -ara (izmedu Gole i Bjelovara) »hrast«. 
Ta semanticka specifikacija nalazi se i u rum. 
slavizmu stejar »quercus«, strum, steajer, 



stdjar, deminutiv stejerel »hrastic«, stejdris = 
stejeret »hrastik« (Oltenija) ; slejerine f »hrastova 
suma«. Zavrsetak -aj mjesto -er, -ar je zacijelo 
zamjena sufiksa stozaj m = slov. stezdj pored 
strzaj, stezajnik, strzajnik »Turangel«. Postoje 
dva misljenja o postanju. Oni, koji praslav. 
stog identificiraju sa stprus. stogis, lit. stogas 
»krov«, u prijevoju stprus. steege »Scheuer«, 
vide u stog prijevoj na o od ie. korijena *(s~)teg- 
»pokrivati«, koji se nalazi u gr. cniym »pokri- 
vam«, lat. tegere, teetuni (internacionalno tek- 
tonski), toga (takoder internacionalna), sanskr. 
slhagati (3. 1.). Ta je etimologija bez greske u 
fonetskom pogledu, ne u semantickom, jer nije 
»krov«, nego je prvobitno znacenje 2", koje se 
slaze sa stozer. Zbog toga se stozer mora uporedi- 
vati s lit-, stagaras »dflrrer langerer Pflanzensten- 
gel«, stagarys »dfirrer Krautstengel«, izvedenica 
od ie. imenickog korijena *(s)teg- »Stange, 
Pfahl, Stock, Kntittel, Balken«, u prijevoju 
stisl. stjaki, stakkr »Schoter, Kugelformiger 
Haufen«, sto se potpuno slaze sa stog. Prema to- 
me stog je germansko-praslavenski leksem. 

Lit.: ARj 7, 662. 16, 546. 598-99. 653-37. 

Pletersnik 2, 575. 596. Elezovic 2, 271. Ribaric, 
SDZb 9, 194. Miklosic 323. 324. Holub-Kopecny 
352. Bruckner 516. Mladenov 609. Trautmann 
285. 288. WP 2, 622. Kalima, ZSPh 13, 
80-83. Tiktin 1490. Hujer, SbPast 48-52. 
(cf. Ub 10, 342. JF 3, 227. ZSPh 5, 213. 
LP 68, 101. Iljinski, Sldvia 5, 481). Fraen- 
kel, WuS 12, 186-187. Strekelj, DAW 50, 35. 
Meringer, IF 18, 265-267. Liden, IF 18, 499. 
si. Wood. ML 20, 41-44. (cf. AnzIF 24, 28). 
GM 431. Boisacq* 904. 905. 

stola f (Mikalja, Dubrovnik) »1° svecenicka 
naramenica, 2° siroka vrpca oko vrata (zenski 
nakit)« = Stola f (1600) »1° (katolicki crkveni 
termin) znacenje kao stola, 2° crkveni dohoci, 
v. stolarina«. Na -arina stolarina »zupnicka pri- 
stojba«. Od lat. stola, njem. Stole, austr. Stola. 

Lit.: ARj 16, 614. 17, 814. Budmani, Rod 
65, 166. DEI 3639. Weigand-Hirt 2, 911. 

Stoliv m = Stolivo (1553), bokeljski topo- 
nim, od 1326. lat. vinea de Stativo ad latus 
Catari (i tako cesto). Najstarije naselje bilo je 
tamo gdje je Sv. Bazilio i sv. Tripun. Zbog 
gusara stari stanovnici, kmetovi peraski (Perast), 
Stolivjani pobjegli su u Stoliv Gornji. Pridjev 
stolmski (~a voda, glede -inski upor. Durinska 
montdnja od Durici). Dalmato-romanski topo- 
nim. Kao lat. pridjevska izvedenica na -ivus 
od germ, stall »stanza, dimora«, cest toponim u 
Italiji, npr. Guastalla < wardistalla. Upor. 
toponim Stale, Postalu (Muo) kao novija po- 



P- Skok: Etimologijski rjecnik 



Stoliv 



338 



stopa 



sudenica. Prijelaz a > o kao u Catarum > Kotor. 
Upor. 1331. iumentae sub Stallone »cavallo da 
monta« i sttal. stallia »(pomorski termin) scarico 
delle merci«. Latinizam stalium agendl, insta- 
lirati, -am. 

Lit.: AR] 16, 612. REW* 8219. Prati 937. 
MSHSM 11, 48. Mayer, Kotorski spomenici, 
br. 13, itd., 799. Putanec, Slovo 13, 166-7. 
Nakicenovic, SEZb 20, 395-97. DEI 3615. 

stomak, gen. -aka (Dubrovnik; Bosna: u 
stoma ku} = stomak (Perast) = (o > ti) stiimak, 
gen. stiinka (Marulic, Rab, Bozava) = stumek, 
gen. stiinka (Cres, Istra) = (s oslabljenjem pe- 
nultime a > e, I kao u mlet.) stumik (Split, 
krcko-rom.) = stomig (Rijeka) = (zamjena 
sufiksa) stumio (Poljica) = (si > si) stomak, gen. 
-aka pored stomka (Crmnica) = humak, 
gen. -mka (Sibenik) = humak, gen. hiinka 
(Rab) = stumig (Vrbnik, Vodice) »zeludac«. 
Miklosic ima kao srp. stomak (stsrp.) te pri- 
djev stomizljiv »fastidium creans« kao hrv. 
talijanizam. Moze biti djelomice i dalmato- 
-romanski leksicki ostatak od lat. stomachus > 
gr. axouaxoc,, tal stomaco, mlet. stomego. 
Grecizam je samo stsrp. stomahb, upor. arb. 
slamah i balkanski rum., bug., arb., cine, stu- 
mah, ngr. oxouaxi. 

Lit.: 16, 623. 17, 840. 856. Miletic, SDZb 
9, 357. Ribaric, SDZb 9, 198. Kusar, Rad 118, 
5. 18. ZbNZ 5, 210. Miklosic 324. GM 393. 
Cronia, ID 6, 120. Budmani, Rad 65, 164. 
REW* 8276. a. Vasmer, Gl 137. Skok, ZRPh 
54, 194. 

stomanja f (17. v., Cres, Istra, Mrnavic, 
Vlasici, Miletic, Borg, Puliei, Katun, Krk: 
Dobrinj, Omislja; Vrbnik, 1639; Stasic, 
Hrvatsko primorje, Vinodol, 1480), deminutiv 
na -ica stomanjica (Istra) = stomajnica (hrv., 
Miklosic) = stumanja (istarska narodna pjes- 
ma) »kosulja«. U OmisTju crkveno ruho: pece 
dublene stomanje »alba«, prema Crncicu. Raz- 
likuje se od crna i svakidanja suknja. Dalmato- 
-romanski leksicki ostatak, poimenicen lat. 
pridjev u z. r. na sufiks materije -eus stamtneus, 
od stamen, gen. -inis > tal. stame »cesljana 
vuna, la parte piu fine e consistente della 
lana«, tal. stamigna = mlet. stamegna »1° 
tela di stame o di pel di capra, per colare, 
2° saia stametata, 3° veste di stamigna«. 
Hrvatski je naziv nastao od sintagme casulla 
staminea = veste di stamigna ispustanjem 
opceg naziva ili po semantickom zakonu 
sinegdohe. 

Lit.: ARj 3, 39. 6, 51. 16, 623. 808. Mazu- 
ranic 1374. Crncic, Starine 33, 525. Miklosic 



324. Strekelj, ASPh 14, 542. Tentor, ASPh 
30, 201. Malecki, ANPh 1, 26-30. (cf. IJb 
16, 285). REW 3 8221. Bartoli, ZbJ 40. DEI 
3616. 

stomna f (NR Makedonija) = stsrp. 
slovna (1685) = slovna (Srbija, Pirot) »krcag«. 
Stcslav. stambm, stamvna »isto«. Balkanski gre- 
cizam: bug. slovna pored stomna, stomnicka, 
arb. stamne, cine, stamna, gr. oxdirvoc,, ngr. 
axauva. 

Lit.: ARj 16, 635. Vasmer, GL 137. GM 391. 
Mladenov 610. Pascu 2, 88, br. 1666. 

St8n, gen. Stona m (1333. i dalje, Vuk), 
toponim u Dalmaciji, tal. Stagno < lat. stag- 
num, Veliki i Mali Ston rastavljen klancem, 
koji se zove Medugorje. Pridjev stonski (Rat 
Stonski 1334, 1358-1377, za Peljesac). Po- 
tvrde su dvostrukoga tipa: zamjena mn kao u 
rum. za kllat. suglasnicku grupu gn: Stamnum 
(1238, tako dosta cesto); zamjena nn za gn 
(kao u juznoj Italiji): porta Stannii, 1245. Na 
tu varijantu smjera Ston. Obje su varijante 
iste starosti i pripadaju dalmato-romanskom 
govoru u Dubrovniku: a > o je kao u Kotor 
i Mosor. Po jednoj informaciji ston je u Du- 
brovniku opca rijec u znacenju »kaljuza, 
santina«. Dalmato-romanski toponomasticki os- 
tatak od lat. stagnum »bara«, koja se u hrv. 
upotrebljava u internacionalnom latinizmu 
na -ieren stagnirati, stagniram (subjekt poslovi, 
kad nema zarade, cesatluk). 

Lit.: ARJ 16, 624-626. Zore, Rad 170, 
211. REW* 8217a. Skok, NVj 30, 129-30. 
AGI 24, 46. ZRPh 54, 429. Deanovic, Iv- 
sicev zb. 38. Muljacic, Rad 327, 265-67. 
318. 328. 

stopa f (Vuk), sveslav. i praslav., »1° Tritt, 
otisak tabana, 2° (u priloskoj sintagmi) i 
ove stope »odmah«, 3° (kao metricki termin) 
pes, 4° primitivna mjera duljine kao pedalj, 
lakat«. Deminutiv na -ica stdpica. Augmenta- 
tiv stopurina. Na -alo stopalo »pes, najdonji 
dio noge«. Na -injica stapinjica (Vodice, Istra, 
o > a pred naglasom) »stepenast znak na 
uhu ovce za raspoznavanje«. Prilozi na -ice 
stopici, uzastopce = ustbpce = iistopice < 
vbzstop-. Arbanasi posudise shpute t (metateza, 
o > u nejasno). Ie. je prijevoj perfektuma od 
korijena *step-, nazalirano *stemp- »rad no- 
gama, mit den Fiissen aufstampfen, treten«, 
koji se s prijevojnim samoglasom e nalazi u 
supen (v.), s nazaliranim prijevojem c u 



stopa 



339 



Stosija 



stupiti (v.). Prema Briickneru osnovni je 
korijen *tep- »udarati«, s nepostojanim s-. 

Lit.: ARj 16, 626-29. Ribaric, SDZb 9, 
193. Miklosic 321. Holub-Kopecny 353. Bruckner 
517. WP 2, 624. Wood, IF 22, 137. Lewy, 
KZ 40, 420. ASPh 36, 116-135. (cf. JF 3, 
211). Joki, IF 27, 304. GM 415. V astner 3, 
19. 

stopanin m (Vuk, jugozapadni krajevi, -in 
individualni sufiks) »domacin, domadar, gazda« 
prema f na -ica stopanica (Vuk) »domacica, 
skuba (Crna Gora)«. Nalazi se u bug. stapan 
i s individualnim sufiksom -in stopanin m 
»Herr, Gemahl« prema f stopanica, stopdnka 
»Gemahlin«, s apstraktumom stopanstvo »go- 
spodarstvo« i glagolom s gr. -is(ati) (v.) sto- 
panis(v)am »gospodarim«. Te dvije izvedenice 
ne postoje u hrv.-srp. jeziku. Hrv.-srp. i bu- 
garska imenica m. r. nalazi se kao posudenica 
u arb. stapan »praefectus pastoribus« s prvo- 
bitnim znacenjem, s kojim se slaze izvedenica 
na -ik stopanik (Rosa): stado pusto bez sto- 
panika. Prema ovom znacenju, stapan je 
prvobitno pastirski termin. Rijec se nalazi jos 
kod Rumunja stdpin, ne kao posudenica iz 
hrv.-srp. ili bugarskog, nego kao domaca 
latinska, sa svim fonetskim karakteristikama 
domacih rijeci (nenaglaseno a > a, naglaseno 
a pred nazalom i, upor. veteranus < bdtrtn 
»star«). Hrv.-srp. i bugarski oblik ne moze 
biti posudenica iz danasnjeg rumunjskoga 
jezika, nego moze da predstavlja samo balkan- 
sko-lat. *stapanus, zacijelo iliro-trackog pod- 
rijetla. Arb. stapan ne moze isto tako da potjece 
ni iz rum. ni iz balkansko-lat. *stapanus, kako 
se vidi iz uporedenja sa paganus > pegere 
»poganin«: stdpin i stapan, neovisno jedno 
od dragoga, predstavljaju derivate iliro-tracke 
rijeci ie. podrijetla. U rumunjskom ima dosta 
veliku leksikologijsku porodicu: stdpin je 
»onaj koji zapovijeda (protivno slugd, supus, 
calfa)« prema f stapina, glagol a stapini »vla- 
dati«, stdpinire f »vladanje« = na -ia stdpanie 
»drzava«, pridjev na -esc stdpdnesc »vladarev, 
vladarski«. Iliro-tracki *stapanus semanticki i 
fonetski slaze se sa sanskrtskim kauzativom 
sthapayami »cinim da nesto stoji, postavljam«, 
sthapanam »postavljanje«, sthapatis (upor. lit. 
stapytls »stojati tiho, mirno«). Sufiks p posto- 
jao je u iliro-trackom, kako se vidi u imenu 
naroda Derrio-pes prema Derrii. Iz arbanaskog 
moze da ide ovamo kao izvedenica na gr. 
-(a > -i shtepi> shpi, shpai f (Makedonija), sa 
clanom shtepija, shpija »kuca« < iliro-tracki 
*stap-ia, kojoj korijen tocno odgovara praslav. 



stani (v.) = balkansko-lat. iliro-trackog pod- 
rijetla *stana < rum. sti'na »pastirsko naselje, 
bacija«. Dosadasnje tumacenje iz lat. hospitium 
> gr. to ajim ne odgovara fonetici, ako se 
i slaze semanticki. Vjerojatno je da su Arbanasi 
ocuvali prvobitno slavensko znacenje rijeci 
stopanin. Ako je tako, balkansko-lat. *stapanus 
bio je »glavar pastirske organizacije«, ono sto 
slav. izvori zovu celnik (v.), a sto preuzimlju i 
Balkanci; bac »drugi glavar pastirske organiza- 
cije« oznacivao je po svoj prilici »onoga koji 
se bavio proizvodnjom sira«. Vec u stcslav. 
(Menaeum, Prologus) stopanz znaci »dominus«. 
To znacenje slaze se s rum.; Baricev iskonstru- 
irani *hospitanus izvedenica od hospes, hospi- 
tem, s metatezom *hostipanus ne udovoljava 
slavenskoj fonetici, a ni semasioloski prema 
gornjim izvodenjima. Misljenje Mladenova 
da je stopanin od korijena *sta- »stojati« moze 
se prihvatiti; stopanin kao balkanska rijec ie. 
podrijetla stoji in ultima analysi u vezi sa 
stati, stajati, stan. Budimirov *statanus (prema 
gr. aT&aiq) o.dgovara doduse semasioloski, 
ali je fonetski tesko prihvatljiv. 

Lit.: ARj 16, 628-29. Miklosic 324. Isti, 
lex. 885. Mladenov 610. ASPh 33, 16-19. 
GM 393. Baric, Alb. 93-94. Capidan, DR 
3, 149. si. (cf. lib 11, 200). Giuglea, DR 
3, 610. Pascu, AR 6, 212 (cf. IJb 10, 180). 
Budimir, IC 1, 1 -2,255-261. Kongres 2, 181. 
(cf. JF 18, 364). Rosetti, GrS 5, 158-172. 
(cf. IJb 18, 265). Skok, ZRPh 54, 442. 462. 

Stosija f zensko ime (Zadar; Novi, 1422), 
crkva sv. Stosije (1466, Zadar) = sv. Stosa f 
(Kasic), musko ime Stosa (Velika Hoca, kraj 
Prizrena), odatle prezime Stosic (Zagubica, 
Lika, Pag, Istra), zaselak Stasici (Srbija) = 
Stasija f zensko ime (Lika, Krbava), hipoko- 
ristik Stas m, musko ime i ime sveca (Dalma- 
cija, Kavanjin), odatle hipokoristik Stasko, 
prezime Stasic (17. st., Vrbnik, Istra). Sa 
sut- prema svecu: Sustas, zaselak kod Bara. 
Dosta rasirena imena u srednjovjekovnoj 
Dalmaciji i Srbiji prema imenima svetaca: 
sv. Anastasije > Anastas (mucenik, Glavinic) 
= s tal. -io Anastasia (Glavinic) = Anastdzia 
(18. st.) = Anastazij (Alberti), od lat. Anasta- 
sius, ime solinskog mucenika, Anastasius 
presbiter (461, natpis kod Slanoga, Dubrovnik), 
Imena Anastasius (918, Zadar), episcopus- 
Anastatius (986), Anastasius Birfi (1187), 
Anastasius presbiter (1080, Dubrovnik), odatle 
latinski hipokoristik Stasius (1258, Split) 
prema sancta Anastasia > Anastasija f (srp., 
Glavinic) = Anastaze f (Ancic, Kanavelic), 
sve imena za srijemsku mucenicu kojoj su. 



Stosija 



340 



strafa 



kosti za napada Huna prenesene iz Srijema u 
Carigrad, a 807. u Zadar gdje se i danas stuje. 
Hipokoristici : Nastas m (Srbija), Nasta f 
(Srbija), Nastasija (Srbija), Staza (Krasic), 
prezimena odatle Anastasijevic, Nastasijevic, 
Nastasic, vjerojatno Stazic ({662, Poljica kraj 
Splita). Crkva sv. Anastasije postojala i u 
Splitu (najstarija potvrda 14. St.). U Dobroti 
crkva sv. Stasila od imena Eustahije. Lat. 
Anastasius je od gr. Avaoxdoioc,. 

Lit.: ARj I, 83. 7, 645. 648. 16, 451. 632. 
Jirecek, Romanen I, 51. 2, 22. Opci se- 
matizam 230. Stefanie, Slovo 6 —8, 55. Putanec, 
Slovo 13, 143. 148. 153. 

stradati, stradam impf. (Vuk) (na-, po-, 
sa-) »trpjeti, nemati« = sirajat, sirojam (ZK, 
j < stcslav. id je iz prezente analogijom pre- 
nesen u infmitiv iz strazdo > strojaru) »trpjeti 
na nestasici hrane, Hunger leiden«, sveslav. 
i praslav. Nije baltoslav. jer je lot. strddat 
rusizam. Radne imenice poimenicenja part, 
perf. akt. na -nik stradalnik, gen. -ika = na -be 
> -ac straddlac, gen. strddaoca. Od istog je 
korijena stcslav. ces., rus., sveslav., praslav. 
apstraktum na -tb strast, gen. strasti f < *strad- 
-tb »pasija«. Semanticki je razvitak isti koji i u 
njem. Leidenschaft, prema Budimiru je pre- 
vedenica (caique) od gr. jtdGoc, (internacionalno 
patologija, patoloski). Pridjev na -s« > -an 
strastem, strasna jevandelija, koja se citaju 
na veliki cetvrtak, strasna sveta nedelja (Kos- 
met) »velika nedjelja«, pristrastan (Stulic) 
»partajican«, bespristrastan, apstraktum na 
-ost pristrasnost, rusizam, ali je"usao i u narodni 
govor pristrasan (analogija prema f pristrasna) 
(Piva-Drobnjak) »naklonjen kome (da ucini sto 
na stetu drugoga)«. Rumunji posudise stradanief 
»muka«, a sa strddui (ui < ujo) »trpjeti«, odatle 
apstraktum na lat. -enfia > -into straduinta 
»nastojanje«, straste f »bijeda«. Paralela je u 
lot. stradat »raditi«. le. je korijen *stro-, prije- 
voj od *str&-, *stre- s rasirenjem dh, za koje 
nema potvrda u drugim ie. jezicima. Upor. 
kambr. (kimr.) trin »rabota«, upor. rus. 
strada »tezak rad«, stengi, stymie »strog«, gr. 
OTpnvog »tvrd«, lat. sir nuus, njem. starr. V. 
strah. 

Lit.: ARj 12, 165. 16,638-39.648.669-70. 

NJ 1, 28. Vukovic, SDZb 10, 399. Miklosie 
324. Holub-Kopecny 354. Bruckner 518. Mla- 
denov 611. WP 2, 628. Boisacq 843. 938. 
Wood, IF 22, 138. Endzelin, IF 33, 117. 
Siitterlin, IF 25, 65. Solmsen, IF 31, 505. KZ 
56, 205. Pedersen, IF 5, 59. 60, 72. Charpen- 
tier, ASPh 29, 9. Jokl, ASPh 29, 28. 



Stradioti m pi., otocic, izmedu Prevlake 
i Otoka (Boka). Zvao se Insula S. Gabrielis. 
Prozvan je tim grcko-mletackim nazivom 
(gr. aTpcmwTnc, »vojnik > stradiot«, na -caxnc, 
od aTpcmd »armad?, vojska« < OTpaxoc,, mlet. 
stradioti) 1548 — 1698, kada ga je okupirala 
vojnicka kolonija Grka, dovedena ovamo od 
Mlecana s jonskih otoka, Cipra i Moreje. 
Medu njima bilo je i Arbanasa. 

Lit.: Nikicenovic, SEZb 20, 381. 384. 388. 

strah, gen. straha m (Vuk) = stra pored 
stra, gen. straa (Kosmet) = stra nom. i gen. 
(ZK), sveslav. i praslav., »timor«, vrdli stra 
(u izrazu ima ji vrazi stra, ZK) »bezbroj, 
mnogo«. Pridjevi na -bn > -an strasan = 
strasan (Kosmet), strasni sud »sudnji dan 
(ZK)«, na -en strasen (Lumbarda, Korcula) 
»tesko bolestan«, na -iv strasiv (takoder polj.), 
poimenicen na -be > -ac strasivac, gen. -Tvca — 
na -ica strasivica m, apstraktum straslvost, 
gen. -i = na -Ijiv strasljiv, poimenicen na -be > 
-ac strasljlvac , gen. -ivca, na -ost strasljiv ost, 
na -ovit strahovit. Na -or strd(h)or (Srijem, 
narodna pjesma), ide u folklor. Ne zna se 
ide li ovamo straor (Kosmet) »veliki mis, 
pa(r)cov«, v. i stahor. Na -ilo strasilo, upor. ces. 
strasidlo, polj. straszy dio. Na -ic strahu (Grbalj) 
»strasivac«, bez h > s kao i u antroponimu 
Strahinja. Apstraktum na -ota strahota f (Vuk), 
kao indeklinabile »mnogo«, upor. ces. antro- 
ponim Strachota i nase prezime Strasimir; 
prosireno na -inja strahotinja, pridjev straho- 
tan = na -oca strahoca (Dubrovnik), na -ovinja 
(ov- od strahovati) strahovinja f »strasilo«, na 
-oba straSba (Kosmet). Denominai na -iti 
strasiti, -Im impf, (pre-, u-, za-) »plasiti, 
prepadali, puditi«, na -ovati strahovati, stra- 
hujem impf, (na-) = straovat, -ujem (Kosmet). 
Zbog strava, koja se cinila 454. nad grobom 
Atile, a znaci »hrana« te mozda i nije slav. 
rijec, zasebno treba promatrati strava f (Vuk) 
»veliki strah, teror« gdje je v zamjena za h. 
Taj izraz ide u folklor, kako se vidi iz izlivati 
deci strdu (Piva-Drobnjak); straa se uklonjuje 
od bolesljive djece ako se letece zrno olova 
rastopi i metne u hladnu vodu, tako da se 
dobije kakvo zivo bice ili kakav predmet, i 
onda se vjeruje da se dijete od toga lica ili 
olova preplasi. Odatle na -arusa: stravarusa 
»zena koja salijeva stravu«. Pridjev na -ican 
stravican »uzasan«. Denominai odatle strdviti 
se, strdvim impf. (Vuk, Crna Gora, Dalma- 
cija) (pre-) = strdvit, strdvim (Kosmet) prema 
iterativu prestravljivati, -Ijujem pored -ivom 
»plasiti se«, odatle deverbal prestrava f (Dobro- 



strah 



341 



strana 



selo) »fras«. Suglasnik -h u strah nastao je iz 
s, upor. rus. ostras(t)ka »prijetnja«. Nema jedin- 
stvene etimologije. Prema Bruckneru ista je 
osnova koja i u stradati (v.), strah je hipoko- 
ristik (Kurzform) od strast. Prema Mlade- 
novu je korijen onomatopejski koji i u treperiti 
(v.), upor. amplifikaciju strah i trepet, a upo- 
reduje ga s lat. strages, stperz. tarsatiy »boji se«. 
Uporeduje se i s lit. trim »treperim«, lat. 
terror, terribili!, terreo, sanskr. trasati (3. 1.) 
»drsce«, gr. Tpeto »isto«, srif. tarrach »plasljiv«, 
s nazalnim infiksom tnsc > tresem (v.). 
Moze se pomisljati i na srodstvo sa srsi (v.). 
Bez pocetnog s- kao lat. terreo nalazi se u 
oba luzicko-srp. jezika trach. Nije izvjesno 
da li pripada istom korijenu kojemu i lit. 
stregti »erstarren, zu Eis werden« < ie. *ster-g, 
niti da je srodno s lat. strages. Rumunji po- 
sudise juznoslav. pridjev dodavsi mu lat. 
nenaglaseni sufiks -tcus strajnic, odatle apstrak- 
tum na -ie strdsnicie i glagol a strasnici, 
Arbanasi shtravis »erschrecke« (Jokl). Zasebno 
treba spomenuti Marulicev ustrhal »prestra- 
sen« (Judita 3, 218: Ozija ustrhal stase meju 
njima), za koji nema druge potvrde, a izgleda 
kao nisticni prijevoj od strah. 

Lit.: ARj 7, 662. 11, 725-26. 16, 639-47. 
670-84. 688-691. Elezovic 2, 273. Vukovic, 
SDZb 10, 404. Kusar, NVj 3, 338. Maretic 
419. 484. Miklosie 324. Holub-Kopecny 354. 
Bruckner 517. KZ43, 302-303. 309. Mladenov 
611. WP 2, 629. Tiktin 1509. Walde 116. 
Arnim, ZSPh 13, 100. si. Jagic, ASPh 23, 
617. Kulakovski, Wr 'I (cf. AnzlF 13, 245). 
Laudi, Bull, du Cange 5, 50—51. Iljinski 
(cf. Sldvia 2, 121. Ub 10, 341). Jakobson, 
1/Z 2 (cf. Sldvia 2, 121. IJb 10, 298. 341). 
Joki, ASPh 28, 7. Fraenkel, KZ 53, 41. Joki, 
Unt. 331. Mikkola, IF 6, 351. Boisacq 984. 

stramac, gen. -aca m (Perast) = stramdc, 
gen. -aca (Bozava; Krtole, stramac je ispod 
lencula; Rab, Muo, ak. pi. stramace pokrivamo 
sa lenculom; Malinska) = (str > str kao u 
ostar) stramac, gen. stramca (Sibenik). Upor. 
krcko-rom. strdmos »materasso«. Od sitai, stra- 
mazzo »madrac«, od strame < lat. str amen 
»slama«, sa -azza, unakrstenjem s materazzo 
(v. madrac). Zbog ocuvanog str moze biti i 
dalmato-romanski leksicki ostatak kao kopto, 
lencuo itd. 

Lit.: ARj 16, 648. 844. Banali 2, 227. 
Kusar, Rad 118, 21. Cronia, ID 6, 120. REW 3 
8287. DEI 3648. v 

stramica f (Vuk, Dalmacija) »1° lojtre 
(ZK), lotra, 2° uspravne ljestve na seljackim 
kolima (Golac, Istra), rucica (Vodice), 3" na 



razboju stupac sa strane (Krasic), 4° straznja 
noga u konja«. U Istri slrama f »ljestve na 
kolima« = slov. stroma (Gorensko) »Stfltzholz 
am Schlitten«. Nejasna je semanticka veza. 
Lit.: ARj 16, 648. 844. Pletersnlk 2, 583. 

strana f (Vuk) = strana f (Kosmet) = 
stran, gen. strani f (Vodice, takoder slov.), 
sveslav. i praslav. *storna, »l u latus, Landstrich, 
Xcopa, 2° polovina konjskog tovara (Kosmet), 
3° brdo, obronak (narocito kao toponim), 
4° (muska strana, Kosmet) muskarci, 5° 
pagina, 6° pravac puta, 7° tudina (sa strane, 
na svaku stranu »svud«, Kosmet)«. Pridjev 
na -bn: stcslav. eieanbnz > stran »tud«, poime- 
nicen stranac, gen. stranca (Vuk) »tudinac, 
jabandzija«, slozen inostrani, inostrdnac, gen. 
-anca, inostranstvo. Rumunji posudise stranbnb 
i izmijenise mu docetak prema lat. vicinus > 
vecin u strain. Taj je pridjev dao u rum. veliku 
leksikologijsku porodicu, glagol a instreina, na 
-tate strainatatels trein- »inostranstvo«, strainatic 
»nastran«, prilog stralne(te »tudinski«, stralnic 
»hodocasnik«, s glagolom a stralnici »hodocas- 
titi«, na lat. -imen > rum. -ime strainime 
»tudina«, na uceni sufiks -izm strainism »tu- 
dica, Fremdwort«. Pridjev sti-anbnb > stran 
prosiren na -ski strdnjski (Vuk) = stranjski 
(ZK) »tud«; nj mjesto n nije jasan, upor. sa- 
stranskl (Dobretic, Velikanovic), od sintagme. 
Pridjevi na -bn od sintagme nastran, poime- 
nicen nastranac, gen. -nca »cudak«, apstrak- 
tum nastranost, prosiren na -av nastranav 
(Rijecka nahija), nastranicav (Timok-Luz- 
nik) »nastran«. Ovamo moze iciipristran (ne-) 
»neobjektivan«, od pri strani, (ne)pristranost, 
ali ne moze ici sveslav. i praslav. prostran 
(polj. przestron, ukr. prostoran}, praslav. *pro- 
stornb koji je staii pridjev od prostor (v.). 
Pridjev na -ovit (upor. barovit) stranovit 
»strmenit«. Deminutivi na -ica stranica »1° 
pagina (za znacenje 1° Stulic veli da je iz 
rus.), 2° strana samara, 3" strana kreveta, 
4° u korpi, kosu, kosari, 5° stranice okvira«, 
na -ka stranka f »1° partaja na sudu, 2° 
partija« i strancica, s denominalom na -iti 
straniiti se (na) »tuditi se, kloniti se«. Na -ik 
strantk m (Kosmet) »bure udeseno za tova- 
renje na konja mjesto mijeha«), na -ika stranika 
»jedan tovar konjskk. Denominai od strana 
na -iti zastupljen je s prefiksima zastraniti, 
zastraniti', pf. prema impf, zastranjivati, -strd- 
njujem, -ivam, obi-, obu-, oba-straniti (16. i 17. 
v., danas se ne govore i ne pisu) »opkoliti«, n? 
-a-ti nastranjati se (Lika) »naputovati se«. 
Slozenica stranputica »Seitenweg« sadrzi u 



strana 



342 



straza 



prvom dijelu pridjev stran, upravo izvede- 
nica na -ica od pridjevske sintagme eieanbnb 
pftb, odatle glagol stranputiciti. Prilozi stran, 
nastran (Kosmet) »skroz«, stranputice, na 
stranu, nastrance »odjelito«. Jos postoji i u 
ces. izvedenica na -za, -eo stran »coteau«„ koji 
u ram. ima drago znacenje strain n (Muntenija, 
Banat) »1° pokrivac na krevetu od vune, 2° 
vunena coha, 3° odijelo (Moldavija i Makedo- 
nija)«., cine, strany, deminutiv sttaite. Cini se 
po znacenju da je to draga rijec koja sa strana 
nema nikakve veze. Suzvucno stranja f (Du- 
brovnik) »krcma, gostionica, mehana« nije 
izvedenica od stran, kako je mislio Danicic, 
nego je rom. suterranea. Slog stra- nastao je 
po zakonu likvidne metateze: upor. polj. 
strona, rus. starand. Osnova stor- je prijevoj 
od korijena "ster- »siriti«, koji je u strijeli (v.), 
lat. sternire "internacionalno konsternacija} i u 
prefiksalnim slozenicama prostor, zastor. For- 
mant -no nalazi se u gr. crepvov »prsa«, sanskr. 
s//>«a/t»rasprostranjen«,stvnjem.s/(V«a, nvnjem. 
Stirn »celo«, 

Lit.: ARj 3, 845-48. 7, 662. 8, 38. 311. 
359. 489. 12, 165. 425-27. 16, 648-669. 
Elezovic 2, 274. Ribaric, SDZb 9, 194. Miklosic 
321. Berneker, IF 31, 400. Holub-Kopecny 
354. Bruckner 519. Mladenov 611. WP 2, 639- 
REW 8397b. Tiktin 1505. Reichelt, KZ 39, 
37. 74. Lehmann, KZ 41, 393. Person, AnzIF 
12, 17. Bragmann, Gr. 2, 135. 140. Pedersen, 
IF 2, 331. Foy, IF 6, 319. Petersson, IF 23, 
391. Lewy, PBB 32, 138. Jokl, Unt. 164. Boi- 
sar.tr 911. 

stranj m (Dubrovnik, Sutomore, Cilipi, 
Sibenik, sibenski otoci, Mikalja) = stran 
(Potomje) »podram gdje se sprema vino, 
konoba (prizemna), kucica u kojoj se drzi 
vino, is (ZK)«, stranja i (Vuk, Dubrovnik) 
»prosta krcma«. Dalmato-romanski leksicki os- 
tatak od vlat. poimenicenog pridjeva u m. i 
z. r. subterraneus , od sintagme sub terra »pod 
zemljom«, sa sufiksom -eus, haplologijom od 
*sotran > stranj, stranja. Upor. internacio- 
nalni francuzizam souterrain > suteren. Upor. 
jos dalmato-romansku toponomasticku sin- 
tagmu Subbrennum (14. St.) = 1372. Srebrno, 
neutram prema igalo (Dubrovacka zupa). 
Osnovno stranj moze se izvoditi i od extraneus 
(upor. Sestrunj, ime otoka kod Zadra). Bez 
detaljnijeg obavjestenja o dubrovackim stra- 
njima ne moze se odluciti koja je etimologija 
ispravnija. U torn znacenju nije dosada po- 
tvrdena u ostaloj Romaniji. Kao uliganj itd. 
ide u red nasih specificnih romanizama. 



Lit.: ARj 16, 249. 256. 667-668. Zore, 
Tud. 21. Rad 115, 166. Danicic, Osnove 66. 
REW* 3098. 8397. b. Miklosic 324. Skok, 
Slav. 100-103. 

strapac m (Rab, Bozava 4 ) »muka, sofferenza« 
= (sir > str kao u ostar") strapac (HrvatsKa). 
Denominai na -ati strapdcati, -dm impf. 
(Potomje, Lastric) »naruziti nekoga«, (preko 
njem.) Strapacirati, strapacirdm (Zagreb). Ta- 
lijanizam: strapazzo, postverbal od strapazzare 
»malmenare« < prefiks stra- < lat. extra- i 
mozda pazzo »budala« < lat. patiens (Salvioni) 
ill* < vlat. *pactiare (v. pacati se). Upor. i 
spazzare »cistiti« (v.). Usp. i pod strapac. 

Lit.: ARj 16, 669. Kusar, Rad 118, 21. 
Crania, ID 6, 120. REW 3 4290. 6292. 

straza i, baltoslav., sveslav. i praslav. voj- 
nicki termin *storgb (prijelazom iz deklinacije 
l u deklinaciju a), »1° Wache, 2° toponim«. 
Denominai na -iti strdziti, strdzim impf. 
(Vuk) »vigilare«. Odatle radna imenica na 
-ar strdzdr, gen. -ara, s pridjevima strazdrev, 
strazdrov, stra&drskl, denominai na -iti stra- 
idriti, strazdrim = na -janin strazanin »jedan 
od straze« = na -nik strdznik, gen. -ika (ta- 
koder toponim, Prizren, 1348; brdo kod 
Gomiria u Gorskom kotara; brdo kod Sa- 
mobora = 1280. Strdzni verK). Na -as strazas, 
gen. -dsa m (Vuk) »pismonosa«. Apstraktum 
na -ba strazba (narodna pjesma). Na -ara 
strazara = na -nica strdznica (Boka) = na 
-arnica strafarnical Wachmeister slavizirano je u 
strazmestar = -mester, -mestar m (Hrvatska, 
Nenadovic, Srijem, Banat, Backa), usp. ces. 
strdztnistr, slov. strazmester, -majster, madz. 
strdzsamester. Rijec strata je kulturna i po- 
suduje se: Rumunji posudise straja, odatle 
njihov denominai na -uje > -ui strdjui, Arba- 
nasi straze pored shtreze (Gegi) »Schildwache«. 
Slog stra- nastao je po zakonu likvidne meta- 
teze, upor. polj. strdz, rus. stdrozb »strazar«. 
Femininum po deklinaciji r nalazi se u sjever- 
nim slavinama, ces. strdz, poll., rus. Prijelaz 
u deklinaciju a je juznoslav. Praslav. *storgb 
je prijevoj od sterg- koji postoji u stcslav. 
glagol primarne kategorije stresti, strego i u 
ostalim slavinama ces. stfid, polj. strzec, 
rus. sterec, ocuvan u slov. streci, strezem 
»erwarten, auflauern« i u cak. prestrici, pre- 
striga me je (ZK) »er hat mich ertappt, auf- 
fangen, aus dem Hinterhalt uberfallen«, stria, 
strizen (Vodice, objekt masu) »ministrirati«, 
postrici komu »nekoga posluzitk, postric po- 
stelju (Volosko) »pripraviti krevet«, nostre 



straza 



343 



streha 



govat (Rukavac) »uhoditi nekoga kod krade«. 
Postoji jos nisticni prijevoj (da me} strgu 
(neprijatelji Nijemci, po kopnu i po mora, 
1527, Senj, Mon. croat. 219). Ovamo ide 
mozda (prema rob = rob} stcslav. ostrogi 
»vallum, castrum« ocuvan na hrv.-srp. terito- 
riju u toponimima Ostrog (tako vec kod Porfi- 
rogeneta), deminutiv na -be > -ac Ostrozac, 
gen. -sea. Augmentativ na -ina, kojim se 
oznacuju rasevine (tip gradina, Manastirine) 
Ostrozine f pi. Postavlja se pitanje da li je 
t u grapi str primarno ili sekundarni ume- 
tak kao u stramota. Prema lit. sergeti »stra- 
ziti«, sargas »strazar«, sarga, sarktis »straza«, 
lot. sargdt »cuvati« baltoslav. je osnova bez 
t: *serg- je ie. *ser- (lat. servus, servare) 
prosiren formantom -g. S tim se slaze i irsko 
serg-, sergaim. Bruckner i Hujer uzimlju da 
je str prvobitno. Prema Hujeru * sterg se ob- 
jasnjava unakrstavanjem dvaju korijena *serg- 
i *steg- »pokrivati«. Prema gr. axEpyco »lju- 
bim«, axopyfj »ljubav« pretpostavlja se i 
korijen *sterg-. 

Lit.: ARj 9, 279-281. 16, 691-710. Mare- 
tic, Savj. 146. Ribaric, SDZb 9, 194. Miklo- 
sic 293. Holub-Kopecny 354. 357-358. Bruck- 
ner 518. Mladenov 611. Frautmann 257. WP 
2, 499. 642. GM 394. Jokl, Stud. 105. Hujer, 
LF 41, 430-434. (cf. JF 3, 227). Siitterlin, 
IF 4, 101-102. 

stfe m (Smokvica, Korcula) »dio vrse na 
lijevku kroz koji riba ulazi u vrsu«. Dalmato- 
-romanski leksicki ostatak od vlat. postverbala 
na -ium *strictium od *str(ctidre > tal. striz- 
zare, furl, strusa »stisnuti«, od strictus »uzak«. 

Lit.: REW 3 8302. DEI 3657. 

strcati (se), -dm impf. (Vuk) (is-) = (obic- 
nije sa sir > str kao u ostar) strcati (se), -dm 
(Lika, Hrvatska) (is-, u-, za- Dubrovnik) 
prema pf. strcnuti, - m (Vuk) = stfenuti, 
-em (Lika, Hrvatska) (u-) i deminutiv na 
-kati strckati, -am impf. (Vuk) (is-) = strckati, 
iterativ na -va- ustrcavati, ustrcavam (Lika) 
»1° spritzen« = (sa ocuvanim prvobitnim k 
mjesto c) strhnut, -em (Kosmet) = strkniti 
ovcu (Sali, Dugi otok) = ustrknuti, -em (Vuk) 
»2° param mulgere« = (i)strcati, -dm (Piva- 
-Drobnjak) »u jesen musti ovce ili krave, kad 
ponestane mlijeka«, ostrknuti, -em (Ljubisa, 
Zore) »strcnuti, strcnuti«. Na -aljka strcaljka 
= strcaljka (Kosmet) »Spritze > sprica (germa- 
nizam)« = poimenicen part. perf. akt. strcalica 
(Vuk) = strcalica f (Budmani, Dubrovnik) 



= (sa str > cr) cnaljka (Kosmet). Postoji jos 
u prijevoju ces. strikati, polj. strzykac »isto«. 
Prema tome je praslav. onomatopeja *strik-, 
koja se moze uporedivati s lit. strukle »vodo- 
skok«. Onomatopejsko podrijetlo vidi se i 
odatle sto se samoglas » mijenja u u, ces. 
struk, u y polj. strzykac pored strukac, kasub. 
strzikovka »pumpa«. Praslav. Arbanasi posu- 
dise s prvobitnim k mjesto c sterkas = sterkis 
»bespritze«. 

Lit.: ARj 4, 66. 91. 9, 279. 16, 710-11. 

749. 17, 846. 849. Elezovic 2, 277. Vukovic, 
SDZb 10, 404. Miklosic 325. Holub-Kopecny 
358. Bruckner 523. GM 392-393. WP 2, 
640. 

streha f (Vuk, Vodice, Istra) = strea, gen. 
stree (Kosmet) = stfeva (Boka) = (ikavski) 
strija (ZK), sveslav. (osim rus.) i praslav. 
streha, bez paralele u baltickoj grupi, »l u 
Dachvorsprung, 2° krov od slame (Vodice), 
3° (Boka) Dachtraufe, stillicidiurn«. Deminutiv 
na -ica streica (Kosmet). Na -je od sintagme: 
podstresje n (Vuk) »kapnica« = podstrislje 
n (Vodice) »prostor pod slamnatim krovom«; 
nastrih m = nastrih m (Vrbnik) »dio kuce«, 
odatle deminutiv na -bk nastresak (Sulek) 
»appentis«, nastresnica = nadstresnica (Vuk). 
Rijec je postala balkanska: arb. strehe f » Dach- 
vorsprung, krov«, shtrehe, shtre, deminutiv na 
arb. -ze shtreze »Dachtraufe«, cine, striaha, 
streaha »krov«, ngr. doxpdxa, daxpidxa 
»Dachvorsprung«, u Epira i Peloponezu 
(o)axpexa, kod Dakorumunja s augmentativ- 
nim sufiksom -ina streasind, strasina kao i u 
slov. stresina = strisina (ZK) = stresina (ZU), 
kod Madzara eszterha, eszterje, eztrgya pored 
szerha. Za streha nema jedinstvene etimologije. 
Jat je nastao iz ie. dvoglasa oi, ako se pretpo- 
stavi da potjece od prijevoja ie. korijena *st(e)rei- 
koji je u stroj (v.), s istim sufiksom s > h 
kao u smijeh. Mladenov uzimlje ie. korijen 
*ster- > strijeli (v.), s rasirenjem i. Faj je 
otklonio Miklosic. Za likvidnu metatezu nema 
potvrda, ces. strecha, polj. strecha. Prvobitno 
je znacenje u stcslav. streha »krov«. Faj je 
bio spleten, »strojen«, od slame i praca (v. 
priklja). Agrell i Machek uzimlju kao prvobitno 
znacenje »Halm, slama« i uporeduju sa stprus. 
craysi »Halm« < ie. *(s)flror's-. Petersson pretpo- 
stavlja ie. *krois-d. Jagic uporeduje (prijevoj 
e — o) sa strosina (Stulic) »stillicidium«, pro- 
strosek (Belostenec) »porticus«, sto je vrlo 
uvjerljivo : ima i straha f (Belostenec, Jambresic) 
»pristrosek, protectum, krovek ki odbija dezd«. 



streha 



344 



strigliata 



Manje je uvjerljivo vezati Vukovo stravo 
»acervus decussorum pomorum« sa streha. 

Lit.: ARj 7, 307. 662. 675. 10, 331. 16, 
712-15. 721. 761. Elezovic 2, 275. Ribaric, 
SDZb 9, 194. Miklosie 325. Holub-Kopecny 
356 Bruckner 522. Mladenov 614. Kostial, 
ASPh 37, 397. Ostir, ASPh 36, 441. (cf. 
4P 3, 214). Mikkola, IF 6, 351. Agrell, Zur 
b.-sl. Lg. 30. Machek, Sldvia 16, 190. GM 
394. Petersson, LUA, n. f., avd. 1., sv. 18, 
br. 2. (cf. /Je 10, 340). Jagic, ASPh 1, 429. 
H7P 2, 572.640. 

stremen, gen. -ena (Vuk, bug.) = (s nistic- 
nim prijevojem) strmen (Vuk, tako vec u 
stcslav. sinmem) — starmeni (Vrbnik, 1639) 
»uzendija, bakarlija, bakraclija«. U bug. strame 
n. Sonantno r jos u deminutivu na -asce < 
-hChce strmasce n, na -bk > -dk strmenak, gen. 
-enka (Vodice, narodna pjesma) i uces. strmen 
pored tfmen, stces. stremen, u slvc. strmen 
i oba luzicko-srpska. Sveslav. i praslav., bez 
paralela u baltickoj grupi. Rus. sirenja, polj. 
strzemie, i bug. strame upucuje na praslav. 
*strem{ ili *strnt( Miklosie zna za hrv. stru- 
menak (sa u mjesto e valjda zbog labijala m). 
Mladenov izvodi od ie. korijena *ster-: *str- 
»prostirem«, sa sufiksom za apstrakta -men. 
Semasiologijski neuvjerljivo. Mozda je prije 
u vezi sa *streup- »Steigbiigel« u romanskim 
jezicima., u glosi strepus: *strep-men. 

Lit.: Aty 16, 717. 753. Ribaric, SDZb 9, 
194. Miklosie 325. Holub-Kopecny 359. Bruckner 
522. Mladenov 612. REW 8299. 

stric, gen. strica m (upor. ces. stryc) prema 
f strina (Vuk) = strina (ZK, upor. stces. 
stryna) (glede izrazavanja mocije upor. demi- 
nutivni sufiks -be, -bk za m ujac, gen. ujca 
ZK = ujak, gen. ujaka prema f na -bn ujna, 
ZK), sveslav. i praslav. naziv iz terminolo- 
gije srodstva, bez paralele u baltickoj grupi, 
»ocin = ocev brat, amidza«, prema »ocina, 
oceva brata zena«. Hipokoristici striko m 
prema f strika, na -an (prema brajan) strican 
(Boka). Pridjevi na -ev stricev, poimenicen na 
-ie stricevic (takoder prezime), na -id stride 
»patruelis, sin stricev« prema stricevitnja i 
(tnj < en, Kosmet) »kci striceva«. U Vodicama 
(Istra) strnic m »sin oceva brata, stricevic« 
prema f strmina »kci oceva brata« < *strinic 
(stri- > str-). Femininum na -ka stn'nka (ZK) 
je prema m na -&c (prema tipu Slovenac: 
Slovenka) unakrsten sa strina, pored cega se i 
tako govori. Samoglasnik i je nastao iz jery-a, 
stcslav. stryjb prema stryka, stryn(j)a, ces. stryc, 
pol), stryj, a taj iz ie. u, upor. lit. strujus 



»starac«. Sufiks -&c > -ac je hrv.-srp. dodatak 
prema stcslav. f stryka, koja ne postoji. Od 
ie. jezika pruza paralelu stir, smith »stari, 
postovanja vrijedan, dostojan«. Tumaci se iz 
ie. jezicnih sredstava. Prema sanskr. piitrvya-, 
avesti patuirya-, lat. patrum, gr. jiaTpuioc, 
Vey pretpostavlja *p(3)tru[os (sa pt > sf), 
tako i Mikkola, a Baric *si(p)tryjb < *somptruio 
sa prefiksom som- kao u gr. ava|)ioc;, aSeXcpoc,. 
Sve smjele pretpostavke. 

Lit.: ARj 16, 723-26. 743-46. Elezovic 
2, 277. Ribaric, SDZb 9, 195. Miklosie 327. 
Holub-Kopecny 356. Bruckner 521. Trautmann 
290. Zubaty, ASPh 25, 258. Mikkola, IP 
23, 124. Foy, IP 6, 318. Buga, REV 75, 141. 
si. (cf. Ub 8, 198). Vey, BSLP 32, 65. (cf. 
lib 17, 257). Baric, Alb. 1, 123. (cf. IF 3, 



strici, strizeni impf. (Vuk) (do-, is-, na-, 
o-, sa-), sveslav. i praslav. glagol primarne 
kategorije *strig-, »tendere, sisati, siskati (ZK, 
Lika)«, stcslav. stristi, strigq, impf, stn'zati, 
strizam, samo s prefiksom do-, is-, ispre-, 
na-, deminutiv istrickati, -am (Ljubisa). Post- 
verbali: striga f (u pjesmi) »1" ostrizena ovca«= 
striga f (takoder prezime) pored striga, gen. 
-ige (Kosmet),, odatle na -ulja strigulja f (Kos- 
met, str > str kao u ostar) »onaj koji je grubo 
makazama osisan, koga nije berberin sisao nego 
neuk«, striga f »stonoga, scolopendra«, usp. rum. 
cdrcaiac < tur. kirkayak »cetrdeset nogu«; 
striza f (Vuk, Kosmet) = triza — riza »l u 
Tuchschnitzel, 2° svita (Crna Gora)« = na 
-bk ustrizok, gen. -ska, istrifak, gen. -ska 
(Sulek) = ostrizak, gen. -ska = ostrizak 
(Vodice) »malo vune«. Augmentativ na -ina 
ostrizine f pi. Poimenicen part, perf pas. 
istrlzanica. Samoglasnik f je nastao iz ie. 
dvoglasa ei u ie. korijenu *streig-, koji se 
nalazi u lat. striga, strigilis, gr. ojpiyt,, gen. 
-YY°?> nvnjem. streiden. Taj je korijen stvoren 
formantom g od *ster-, koji se nalazi u struna. 

Lit.: ARj 2, 697. 3, 2. 4, 48. 7, 662. 663. 
Elezovic 2, 487. Ribaric, SDZb 9, 173. Miklo- 
sie 326. Holub-Kopecny 358. 359. Bruckner 
523. Mladenov 612. WP 2, 637. Boisacq* 919- 
920. Scheftelowitz, KZ 56, 186. Reichelt, KZ 
39, 23. Walde, KZ 34, 526. Siitterlin, IF 
4, 95-96. 25, 63. Brugmann, IF 30, 375. 

strigliata f (Mikalja) »mliko usireno, pre- 
si'klo (ZK), koljata = guagliata (v.)«. Ne zna 
se gdje se tako govori. Dalmato-romanski 
leksicki ostatak od vlat. strigulata, od stringere. 

Lit.: ARj 5, 220. REW> 8315. 



strijeka 



345 



-strijeli 



strijeka f »1° pruga na zenskoj haljini, 
Riss, Streifen, Ritz« = (ekavski) streka »I 
Streifen, 2° pukotina na ledu ili stolu kao 
zica«, nastrijekati, ndstrijekam je jekaviziran 
Marulicev ikavski nastfikati »naciniti po cemu 
pruge, notis distinguere«, upor. brus. strekatyj 
»saren«. Stcslav. str kati, -ajo »pungere«, od 
cega je strijeka postverbal, nalazi se u rus. 
strekatb »1° springen, 2° stechen«. Odatle 
rusizmi pddstrek, po(d)strekavati »stimulare« 
i stcslav. streki »oestrus«, koji se unakrstio 
s lat. deminutivom oestriculus > rum. streche 
»obad«. Upor. ces. strelek »obad«. Ovamo ide 
strehnut, -em pf. (Kosmet) »zacnuti« prema 
impf, strecat, -a (subjekti prst, zub, ruka, 
Kosmet) »kad na zdravo covjek osjeca neko 
kucanje«. Pored toga lika postoji nizi prijevoj 
strikr, > (sa str > str kao u ostar) strk m (ZK), 
postverbal od strkati se (blago se strka, takoder 
slov.) »oiapav«., na -dlj (upor. bogalj) strkalj 
(Backa) »obad«. Ovamo ide mozda iz Zorani- 
ceva jezika nastrkati, -am (objekt tamnicu 
evijee'em), ali je, kako Maretic ispravno kaze, 
tamno i znacenjem i postanjem. Jat je nastao 
iz ie. e u ie. set-bazi *stere- > *stre- od korijena 
*ster-, koji je uprostrijeti (v.), strana, rasirena 
formantom q : *streq-, upor. ags. stregdan 
»streuen, springen«. 

Lit.: ARj I, 662. 663. 10, 330. 11, 50. 16, 
732. 712. 715. 17, 848-49. Maretic, Savj. 
91. Elezovic 2, 275. 397. Miklosie 325. Holub- 
-Kopecny 356. Bruckner 519. WP 2, 638. 
Trautmann 289. 

strijela f (Vuk, rus. strela) = strela (ekavski 
kod ikavskih cakavaca, ZK) = strela (Kosmet, 
samo u zenskoj kletvi strela te ustrelila, upor. 
istu kletvu strela te boza zacKla ZK, inace 
turcizam dzida) = strii m (kod dubrovackih 
pisaca: i ovi jadan strii od gorke ljubavi, Ve- 
tranic 1, 181), sveslav. i praslav. strela, bez 
paralele u baltickoj grupi, »1° Pfeil, 2" Blitz, 
3° Strahl (s kojom je rijeci u prasrodstvu)«. 
Deminutivi na -lea strelica f »fleche« = strelica 
(Kosmet) »iz zemlje iskopani kristal o kojem 
se vjeruje da ga je sv. Ilija izbacio grmljavi- 
nom« = na -de streoce, gen. -a (Kosmet; 
takoder toponim, Pec). Na -nica strelnice i pi. 
(ZK) »(metaforicki termin iz gradnje kuca) 
Dachsparren«. Pridjev na -ovit strelovit. Radna 
imenica na -be > -ac strijelac, gen. -Ica m. 
Prilog na -imice strellmice. Metafora je u zna- 
cenju «plaz« strelja (donja Podravina, Bizovac, 
Valpovstina, Davor, Nova Gradiska) = strllja 
(Baranja, Backi Brijeg, Stupnicki kuti kod 
Broda). Prefiksalna slozenica prostrei m 



(Milicevic, Srbija) »lumbago, heksensus« = 
prostrijel m (Lika) = prostreo., gen. -la (Vuk) 
= prostree, gen. -ela (Drsnfk, Kosmet) »1° 
svinjska bolest, 2° trava kojom se lijeci«, 
postverbal metaforickog znacenja od pro- 
streljati. Denominai na -jati strijeljati strije- 
Ijam impf. = streljat, streljani (Kosmet, 
ocima) (is-, iza-, na-, pro-, sa-, u-), (ikavski) 
ustriljat (ZK), odatle Ij u strilja f; na -Hi 
is-, iza-, u-, istrijeliti, istrijelim pf, ostrelit 
-elim (Kosmet). Jat je nastao iz ie. e, koji 
se nalazi u pragerm. *strelo i > stvrtjem. 
strdla, nvnjem. Strahl. Rijec je prema tome 
praslav. -germ, leksem. Ie. je korijen *ster- 
»streifen«, koji se prosiren na n nalazi u struna 
(v.), upor. njem. Strahne i lot. (saulesstars 
»Sonnenstrahl«. 

Lit.: ARj 4, 69. 121. 7, 662. 11, 51. 12, 
428-29. 16, 715-17. 732-41. Bratanic, 58- 
60. Hamm, Rad 275, 50. Stojicevic, ASPh 
34, 115-116. Elezovic 2, 144. 275. 276. 
Miklosie 325. Holub-Kopecny 356 — 357. Bruc- 
kner 522. Mladenov GY1. Trautmann 289. WP 
2, 637. 

-strijeti, -strem = -stret (Kosmet), prezent 
prema stcslav. stvrg, u hrv.-srp. kao -ceti, 
samo s prefiksalnim slozenicama, i u ostalim 
slavinama rijetko bez njih: ispro-, na-, oda-, 
pro-, raza-, za-; sveslav. i praslav. * steni, 
*stbrc, »hinbreiten, sternere (s kojim je gla- 
golom u prasrodstvu)«. Infinitiv se pravi i 
analogijom prema prijevoju u part. perf. pas. 
*strt (pro-, na-, za-) -strii (pro-, raza-, za-) < 
stcslav. strbti. Imperativ se pravi prijevojem 
duljenja b — i -stirati, -am (Kosmet) (ispro-, 
oda-, pro-, na-, raza-, za-). Odatle u narjec- 
jima analogijski prema prati — ispirati, perem: 
nasterdti (ZK, Barakovic) prema nasurati 
impf. (ZK). Postoji jos prijevoj perfektuma 
-stor u prefiksalnim slozenicarha : ie., sveslav. 
i praslav. prostor »spatium«, odatle na -ija 
prostorija f, nastor m (Lika) »slama za stoku«. 
Izvedenice se prave od tri osnove: str-, stir-, 
stor-. Od str-: particip perf. pas. prostrt, stcslav. 
prostrai, zastrt. Ovaj stepen nalazi se u lit. 
stirta, lot. stirta f »Heuschober«, u sanskrtu 
sirta- »bestreut, hingeworfen« i lat. stratus (inter- 
nacionalno supstrat). Ie. je. Od stir- postverbal 
nastir m (Jambresic) »nastelj (v.)« od ndstirati, 
-em impf. (Lika) prema pf. nastrijeti, nastirat 
(ZK), postverbal na -ka prostirka f = pros- 
tirka (Kosmet) »stragulum«, na -ac prostirac 
m (Marulic) »cador, sator«. Od stor- praslav. 
pridjev na -bn *prostornt > prostran »latus«, 
odatle denominai na -iti rasprbstraniti, -Im, 



-strijeti 



346 



strm 



noviji pridjev prostoran, v. strana; zastor m — 
zastor (ZK) »fertun«, na -bk zastorak, gen. 
-orka. Postverbal nastor m »(metafora) mrznja, 
omraza, neprijateljstvo, proganjanje«, s prid- 
jevom na -bn > -an nastoran, nastorna »opak« 
= ndstoren (Bela Krajina) »prkosan, trotzig«, 
prenastaran »koji suvise mrzi«, poimenicen na 
-ih nastorntk m (Lika), denominali na -iti 
nastoriti, -im (Glavinic, Vitezovic) »mrziti, 
prognatk, na -ovali naslorovati, -ujetn (Glavinic). 
Rumunji posudise proslire f (Moldavija) »car- 
saf«. Slog strije- nastao je po zakonu likvidne 
metateze od praslav. *ster-ti, upor. stcslav. 
streti, stbrp, ces. -si'riti, -stfu, polj. -strzec, 
rus. -steretb. Ie. je korijen *ster- ocuvan u 
prvobitnom znacenju u slavinama, prosiren 
na n u sanskrtu strnati (3. 1.) »bestreut«, parti- 
cip stirna-, avesta star, gr. oxepvov »celo«, 
oxopvuur, lat. sternere; prostor se nalazi u 
sanskr. prastarak »Streu«, arb. shtrinj »sirim«. 

Lit.: ARj A, 6. 7, 11. 626. 653. 662. 8, 559. 
Pletersnlk \, 670. Elezovic 2, 144. 271. Miklo- 
sic 321. Holub-Kopecny 388. Bruckner 522. 
Mladenov 531. Tiktin 1271. Boisacq* 916. Traut- 
mann 287-288. WP 2, 639. Wood. Class. 
pbll. 7, 302-334. (cf. IJb 1, 110). Hirt, 7F32, 
240. 

strijez, gen. strijeza m (Mikalja, Bella) = 
strez (Srbija) »(ptica) caric, popic, troglodytes« 
= (moze, ali ne mora biti ikavski) strii (Kut- 
jevo, Mitrovac) = stris (u krajevima gdje se 
gubi sonorizacija u docefku, ali i ne mora 
da je tako; Miklosic ima stris kao srp.)«. De- 
minutivi na -id strijezic (Vetranie) = strisid 
(Starigrad na Hvaru) = strizic (Kutjevo, 
takoder prezime), na -ica strezica, upor. ces. 
sth'zlik. Nalazi se u svim slavinama osim u 
bug., najvise sa samoglasom i. Praslav. Prema 
Bruckneru od onomatopejskog korijena *strei-, 
*stroi- (upor. lat. stridere), kojim se imitira 
glas i pokret te ptice. Brehm biljezi taj glas 
zerr, zerz, koji se nalazi i u denominaciji 
caric, gdje je identificiran s jednim uobica- 
jenim leksemom u hrv.-srp. jeziku i oformljen 
s deminutivnim -ic (jer je ptica malena, upor. 
ces. pridjev strizly »sitan«). Upor. i, njem. 
Zaunkonig. U rum. caric se prevodi imparatel, 
a zove se i sfredelelus; deminutiv od sfredel 
(v. svrdao). Jace je izrazeno onomatopejsko 
postanje sonantnim r u strtez (Nin) = strtoc 
(ibidem), strkid, strko, creak, treak, trdak, 
trtak, trvoc. Sva se ta oformljenja osnivaju 
na onomatopeji cr > tr, kojom se imitira 
glas te ptice. 



Lit.: ARj 16, 742-43. 749. Hirtz, Aves 
462-464. 466. 503. 507. 512. Miklosic 326. 
Holub-Kopecny 339. Bruckner 523. 

strm (Vuk), sveslav. i praslav. pridjev 
*5&bmh, »declivis, steik, prosiren suliksom 
-en strmen, -enit strmenu »isto«. Poimenicenja: 
sr. rod strino n (Crpa Gora) = apstraktum na 
-ina strmlnaf(ZK) »declivite, montee, arduitas« 
= strmina (Vodice) »precipice« (uper. rus. 
stremnlna), od priloske sintagme na strmo 
nastrmina, na -aca Strmaca f (ZK, oronim); 
strmen, gen. -/ = na -ica strmenica — na 
-be > -de strmac, gen. strmca (Slavonija) 
»1° strmenito mjesto, 2° toponim, 3" prezime, 
4° (strmac) vodenicna klada, kroz koju tece 
voda te okrece kolo na kasicari vodenici, tako 
nazvana jer lezi strmo«. Na -ka strmke f pi. 
(Vuk) »Beutelschnur«. Prilozi: strmo »deorsum, 
glavacke«, strmor (1:1. v. urus.-cslav. 3izbmo »ge- 
rade aus, direkt«) sadrzi -r < ze, sto se zabora- 
vilo, pa se dodavalo u Srijemu jos prilosko -om 
strmorom koga okrenuti. Ovamo nastrmiciti, -4 
(subjekt vrime) pf. »(metafora) sprema se 
snijeg«. Slozenice: pridjevi strmoglav (takoder 
ces. i rus.), koji se upotrebljava i kao prilog, 
poimenicen strmogldvac, gen. -avca (donja 
Podravina) »klin, koji se zove dedak, palac, 
kurdelj, fuzov«, prosiren na -de, -ice strmo- 
glavce = strmoglavice »praeceps«, odatle de- 
nominal na -iti strmoglaviti se, -ogldvim (Lika); 
strmogled m (Crna Gora) = strmogred m 
»jadikovina, Trauerweide«; strmdguz (konj), 
pridjev. Ovamo mozda jos strmeknuti, -em 
(iz ruku), unakrstenje sa maknuti. U rus. u 
prijevoju stremitb »mit Gewalt fortreissen, 
treiben«, odatle u istocnom knjizevnom je- 
ziku rusizam stremiti, stremlm, stremljenje 
n. U ces. i polj. postoji jos prijevoj o stromy 
»steil«. Praslav. 3iebmb je prijevoj nizine prema 
drugim ie. uspoiednicama. Iz balticke grupe 
uporeduje se lit. pa-strameno »erschreckte ein 
wenig«, gr. oxepeoc; (Odatle internacionalno 
Stereoskop), u dubrovackom latinskom astarea 
»kopno«, oxepupoc, »neplodan«. S formantom -mo 
kao u slavinama axepeuvioc; »neplodan« i 
nvnjem. stramm, bav. bestremmen »suziti«, sve 
od ie. korijena *ster- »cvrst, ukocen predmet«. 
Machek uporeduje stremiti s lit. remti »podu- 
pirati«. 

Lit.: ARj 1, 663. 16, 718. 750-59. Ribaric, 
SDZb 9, 195. Hamm, Rad 275, 50. Miklosie 
325. Holub-Kopecny 354. Bruckner 519. Mla- 
denov 612. 614. WP 2, 628. Trautmann 290. 
Zubaty, RSI 2, 18. Boisaaf 910. Machek, 
Rech. 41-43. LF 68, 100. 



strii 



347 



strap 



strii, gen. strni f CVuk), sveslav. i praslav. 
poljoprivredni termin, bez par-lele u baltickoj 
grupi, isto sto apstraktna izvedenica na -ina 
strnina f (Lika) = strnina (ZK) »kolektivni 
naziv za psenicu, raz, zito«. Pridjevi: na -bn 
(sa nbn > n kao u stran, v.) strni = (s disimi- 
lacijom nbn > vn) strvni, sifona CBacka, Lika), 
struno zito (protivno sitno ili meko zito) »ko- 
lektivni naziv za zob, pir, psenicu, kukuruz, 
raz, jecam«, na -en strnen (kruh, ZK). Od 
sintagme po strni postrnak, gen. -nka »pozni 
kukuruz«. Na -iste strniste (bug. stanaste) n 
»Stoppelfeld« = na -ika sttnjika, glede n > nj 
upor. strnjiste (Kosmet). S torn rijeci veze se 
ime ptice emberyza, koje ime varira u pocet- 
nom slogu str- prema sr-. Sa str- strnad m 
(Fuzine, Delnice, Lokve, slov., ces.), strna- 
darica, strnadica, strnajka (jk < dk, Levac- 
-Temnic, Srbija, Kosmet), strnarica, strna- 
sica (Kutjevo), strnatka f (Zagreb, Sisak, 
Krizevci, Zagorje), strnotka (Stubica), strnutka 
(Remete), strnjak, strnjara, strnjarica, stmjarka, 
strnjak — sa ir- : srnad m (Sosice, Zumberak), 
srnadica (Kalje, Zumberak, Plitvice, Rakovica, 
Kolasin), srnajka (jk < dk, Krapina, Srb), 
srnatka (Prigorje) = sernatka (Lobor) = 
irnotka (Ludbreg) = srnutka (Klanjec) = 
srnjarka (Kalje, Zumberak). Bez i- v. tfn. 
Uporeduje se sa sanskr. trnarn »stabljika u 
trave, slama, trava«, gr. atepeoc, »tvrd« (upor. 
asterea u dubrovackom latinskom »kopno«). 
Ie. je korijen *(s)ter- »steif, starr«. Petersson 
veze s lat. stirps, pretpostavljajuci ri < pn 
kao u san; Persson sa stprus. strambo »Stoppel«. 

Lit: ARj 16, 312. 759-61. 789. Elezovic 2, 
277. Hirtz, Aves 457. 464-465. Miklosic 322. 
Holub-Kopecny >355. 259. Bruckner 529. Mla- 
denov 616. WP 2, 631. 633. 641. Persson, 
AnzIF 12, 16. Petersson, KZ 47, 252. 

strog, pridjev (Vuk: plasiti s takovijem 
strogijem pravilima) »rigorozan«. Posuden je iz 
ruskog strogij »streng, scharf, genau« kao i 
bug. i ces. strohy. U polj. jeziku bez / srogi 
»bijesan«. Tako i u stcslav. sragb »austeros« 
pored sraga f »bolest«. Apstraktum na -ost, 
-oca strogost ( i rus. tako) f = strogoda. Oblik 
bez t uporeduje se s njem. Sorge, lit. sergu, 
sirkti tkrank sein«, stir, serg »nemoc«. Prema 
tome slog sra- u stcslav. sragb, sraga, poljski 
iTO- nastao je po zakonu likvidne metateze 
od prijevoja perfektuma u praslav. *sorg-. 
Oblik s t uporeduje se s nvnjem. streng, engi. 
:trong, u kojem je korijen *sterg- nazaliran. 
Glede str- i ser- v. strata i rus. storoskoj 
»budan«. 



Lit.: ARj 16, 761. Miklosic 293. Holub- 
-Kopecny 355. Bruckner 511. KZ 42, 48. 
Mladenov 612. Mikkola, IF 6, 350-351. Uhlen- 
beck, PBB 30, 281. Brugmann, IF 28, 364. 
Boisacq 411. 917. WP 2, 650. Maretic, Savi. 
168. " 

strojiti, strojfm impf. (Vuk, objekt kozu) 
(raz-, u-) = strojit, -oji'm (Kosmet) = (sa 
str > str kao u oltar, skopiti) strojiti, -im (Vuk) 
(u-), sveslav. i praslav., bez paralele u bal- 
tickoj grupi, '»1° skopiti (stroji mile, Kos- 
met, »besposlicic), 2° gerben«, kao pridjev 
pari. perf. pas. neustrojen (~ bik, Kosmet). 
Ovamo rusizmi: ustroj, ustrojstvo, odatle gla- 
goli ustrojiti pf. prema impf, ustrojavati, 
cehizam stroj »masina, mehanizam«, s rad- 
nom imenicom na -ar strojar, gen. -ara »ma- 
sinist«. Uzima se s J. Schmidtom da je u vezi sa 
-strijell (v.). Mladenov uporeduje lat. (con)- 
struere. Berneker veze s ovim glagolom rusko 
ime bozanstva Strlbogb, imperativna sloze- 
nica »Walter des Gutes«, sto pretpostavlja 
*striti, *strup, prema cemu je stroj prijevoj 
kao liti : loj. Samoglasnik t' je prema tome 
nastao iz ie. dvoglasa eiu ie. korijenu *st(e)rei~: 
prijevoj perfektuma *stroi-. V. dalju vezu sa 
streha. 

Lit.: ARj 16, 761-64. Miklosie 326. Berne- 
ker, Kiihn's Festschrift 176-182. (cf. JF 3, 
200. IJb 5, 260). Maretic, San/. 168. Holub- 
-Kopecny 355. Bruckner 519. KZ 50, 195. Mla- 
denov 612. GM 362. Petr, AnzIF 21, 133. WP 
2, 633. 

straka f (Vuk) »nekakve oveje kraste, koje 
udaraju na ovce vise po ravni nego po brdo- 
vitim mjestima« = (sa str > str kao u ostar, 
strojiti) siroka »2° (Boka) nekaka svinjska 
bolest«. Pridjev na -av strokav = strokav (~a 
ovca). Denominai bstrokati se, -a (Vuk, subjekt 
ovca). [Usp. arb. stroke f »rogna, .scab v ia« 
(Leotti)]. 

Lit.: ARj 16, 764. 17, 850. 

stronzati, -am impf. (Potomje) »rezati pri- 
vjeske na mesu koje se ima soliti«. Od. tal. 
stronzare »diminuire, restringere troppo«. 

Lit.: REW 8322. Prati 949. DEI 3659. 

strop, gen. stropa m (ZU, slov.; nema 
Vuk, obicna rijec u knjizevnom i saobracajnom 
govoru; Maretic misli da je u knjizevnom 
jeziku rusizam ili cehizam) »Dachboden, 
plafon« = (sa str < str kao u strojiti, ostar) 
strop (Korcula) »plafun (gen. -Una)«. Nalazi se 
u stcslav. stropb »tectum«, bug. »kat«, ces., 



strop 



348 



struga 



polj. i rus. u slicnim znacenjima u kucnoj 
terminologiji. Praslav., bez balticke paralele. 
Uporeduje se sa stir, era »Gehege, Verschlag, 
Stall, Hiitte«, bret. craou »etable«, stisl. hfof 
»Dach, unter welchen Schiffe gebaut werden, 
Decke«. Suglasnik s je nastao iz ie. palatala 
k u ie. korijenu *krj>o-; t T prijelazni su- 
glasnik u grupi sr kao u strsen, ostrvo itd.; s- 
je pokretno Macheku, koji strop uporeduje sa 
gr. upocpoc, »Dach«, prijevoj od epecpto, od ko- 
rijena ^reph- »iiberdecken, iiberdachen«. S 
tim korijenom se veze rebro (v.) i njem. Rippe. 
Prema Meyeru Arbanasi posudise shtrof»Hohle, 
Tiernest« (s varijantama). Nejasno je p > /. 
Nije izvjesno da li je od strop. 

Lit.: ARj 16, 1(A. Popovic, Sintaksa 43. 
Pletersnik 2, 594. Kaspret, CZN 6, 152. si. 
(cf. RSI 3, 365). Miklosic 326. Holub-Kopecny 
355. Bruckner 520. Mladenov 613. WP I, 
477. 2, 371. Trautmann 309. Machek, LF 
68, 94-101. Sldvia 16, 190. Zupitza, AnzIF 
13, 51. Fraenkel, WuS 12, 187. Wijk, IF 28, 
122. GM418. Maretic, SavJ. 146. 

strove n (Vuk, Milicevic) »gomila od vihora 
strovaljena voca« = strov m (Kosmet) »zito, 
voce, slive, kad se prospe, popada«. U vezi 
su s glagolima na gr. -osdt (upor. -isatf) stro- 
vosat se., -ose (subjekt zito, Kosmet) = stra- 
vasiti (Miklosic, »ung.«, valjda Jacke ?), una- 
krstenjem sa glagolom -valiti (po-, s-} stro- 
valiti, strovalim (Vuk) pf. prema impf, na 
-va- strovaljivati (se), -valjujem pored -ivam, 
bug. stropovaljdvam, onomatopejom tropot (v.) 
i odatle glagol stropostati se. 

Lit.: ARj 16, 766. Elezovic 2, 277. Toma- 
novic, IF 17, 203. Miklosic 326. Mladenov 
613. WP2, 640. 

strpia f (Nemanic) = stfplja f (Vodice, 
Slovinci, Istra) = stfplja (slov., Senozece) 
»jednoljetna, jos neplodna ovca, mlada ovca 
pocevsi od drugog proljeca«, bit ce poimenicen 
pridjev u z. r. slov. strpel, f -pla (uz ovca). 
Odatle strplis m (Kuielac) »ime ovnu u Istrk, 
strplisica f (Nemanic) »zimi ojagnjeno janje«, 
apstraktum na -ina strpljina (istrocakavski) 1° 
arbusculae putatae, 2° terra ubi arbusculae pu- 
tatae sunt«. U slov. postoji i poimenicen m 
stirp, gen. stirpa m (Loska dolina) »jednoljetni 
kozlic«. U Trscanskom statutu 1350. capra 
stirpa. Od vlat. *exstirpus (prefiks ex > tal. 
s- i stirps, gen. -is), postverbalni pridjev od lat. 
exstirpare > tal. estirpare ili gr. oxepupoc, > 
mlet. sterpo. Odatle na lat. -etum (hiv. ekviva- 
lent -ik u borik) strped (istro-cak.) »1" frutex, 
fruticetum, 2° ime sela (Istra)«, koje se poklapa 



s istro-rom. (Bale) strope, stropeai < vlat. stir* 
petum. Na hrv. sufiks -oca ili rom. -acea str- 
paca f (Kastav, Buzet, Sovinjsko polje; Belo- 
stenec »maritime«) »trnokop, krampica (ZK)« 
(usp. istro-rom., Fazana, strupdsa »sorta di pic- 
cone*) = strpdca (slov., Malhinje, Kras, Kla- 
nec) »schmale, etwas gebogene Hand«. Deno- 
minal na -ati s prefiksom po- postrpati, -am 
(Kastav, 'drmun se postrpa »suma se sijece«). 

Lit.: ARj 16, 766. 767. 17, 851. Pletersnik 
2, 594. 576. 594. Ribaric, SDZb 9, 195. REW* 
3071. 3072. Strekelj, DAW 50/64. DEI 1549. 
he 150. 

strucati, -cam impf. (Vuk, Boka) »u kadi 
gaziti grozde« = strucati, -am impf. (Lastva, 
Tivat, objekt grozde) = strucati (Prcanj) »gnje- 
citi grozde nogama i rukama«, ostrucati, -om 
(Vuk) »grozde u kadi, izgaziti i iscijediti (vino- 
gradarski termin)«. Strekelj izvodi od mlet.- 
-trsc. strucar < vlat. trudicare, s prefiksom 
i- < lat. ex-, upor. i tal. struccare, sto bi 
moglo biti ako se potvrdi pretpostavka da je 
postojala i konjugacija strucati, -cim, prema 
tipu bjezati, bjezim < -eti, u kojoj je f iz 
prezenta prenesen i u infinitiv. 

Lit: ARj 9, 281. Strekelj, ASPh 12, 468. 
REW 3 8943. 

struga f (Vuk, Kosmet, Srbija, Backa, Crna 
Gora, Sar-planina) »1° mali toric u kom se 
ovce, kad se iz tora izgone, docekuju i muzu, 
2° veliki tor, torina od 300 - 400 ovaca (Crna 
Gora), 3° dera gdje je plot provaljen (Srbija), 
4° tjesnac, zdrijelo (Kosmet)«. Tocan opis Mi- 
losavljevicev iz Sar-planine. Deminutiv na -ica 
struzica. Denominal: odstruziti, -Im (Vuk, Crna 
Gora) »otvoriti strugu da izlaze ovce na polje«, 
zastruziti, -im (ibidem) »zatvoriti strugu«. 
Toponim : Radiceva Strunga, zemljiste u Kuci- 
ma (Crna Gora). Balkanski pastirski termin 
u kojem je u nastao iz velarnog nazala, kako 
se vidi iz rum. strunga f »1° Melkpferch, 
2° schmaler Durchgang, Pass, Spalte, enge 
Liicke«, odatle na -arius > -ar strungar m »Hirt 
der die Schafe in den Melkpferch treibt«, 
a strungari »ciniti tu sluzbu«, na -ie strungdrie, na 
-ities > -eatd strungdreatd »Melkeimer«, arb. 
shtrunge f »Abteilung des Pferches, in dem die 
Ziegen gemolken werden«, ngr. OTpoijYya 
»Hurdeplatz, Pferch« < cine, strunga, bug. 
straga, (metatezom) starga »pregrada«. Iz ru- 
munjskog preko Karpata prosirio se taj balkan- 
ski termin u polj. straga, slvc. i ukr. strunga 
»isto«. G. Meyer, slijedeci Miklosica, istice s 
pravom mogucnost veza s arb. shtrengonj < lat. 



struga 



349 



struja 



stringere »driicke, presse aus, notige«. Ali treba 
istaci da danasnji balkanski oblici pretpostavlja- 
ju kao osnovnu rijec *stronga. To bi bio ilirotra- 
cki prijevoj prema lat. stringere,upor.gv. OTpay- 
yo^ »sich durch eine schmale Offnung vor- 
pressend«. Rijec ide prema ovom tumacenju u 
ilirski supstrat, iz kojega su crpili tu rijec juzni 
Slaveni kao i Rumunji i Arbanasi, mozda 
neovisno jedni od drugih. Ima se naime pretpo- 
staviti da je postojala vec u balkanskom la- 
tinitetu. 

Lit.: ARj 8, 684. 16, 773-76. 788. Mi- 
losavljevic, GISND 3, 209. si. (cf. lib 14, 
95). Elezovic 2, 278. 542. GM 418. Isti, 
Ngr. 2 79. Jokl, SAW 168, 1, 89. SEZb 8, 
102. Mladenov 614. 615. Vasmer, RSI 2, 
26-28. WP 2, 650. Pascu 1, 191., br. 1798. 
Miklosic 326. Tiktin 1520. REW 8315. 

strugali, struzem impf. (Vuk) (do-, iz-, na-, 
o-, eae-, sa-), sveslav. i praslav. *strug-, »radere«, 
prema pf. strugnuti, strugmm »1° paulum ra- 
dere, 2° (metafora) pobjeck i prema iteratlvu 
na -va- -strugdvati, -strugavam, -strugivati, 
-ujem pored -ivam, samo s prefiksima. Prema 
stcslav. strigati, struze glagol je pravio infinitiv 
po niskom prijevoju. Samoglas u iz prezentske 
osnove prenesen je analogijski i u infinitiv. 
Oblik strgati postoji u slov. strgati, strgam, 
-zem, tako i u hrv.-kajk. (Krasic), dostrgati. 
Miklosic daje kao hrv. strgnuti i strzati. Upor. 
bug. stargajq i prezime Strgacic (Iz). Postver- 
bal strug m (Vuk, Kosmet) »stolafsko rende, 
blanja, Hobel«, kod Rumunja strug (Moldavija i 
strum.) = (s umetnutim n) strung »Drehbank«, 
strungar »Drechsler«, strungdrie f »Drechsler- 
gewerbe«, a strungari »baviti se tim zanatom«, 
kod Arbanasa struk, s clanom strugu »Hobel«; 
rdstrug (Istra) »crta gdje se doticu dvije dobro 
istesane duge, daske«. Odatle deminutiv na 
-bka struska (Kosmet) »tup noz za struganje«. 
Postverbal irastruga »rastrojstvo«. Pridjev na-aw 
strugav (~o brdo) »(tkalacki termin) zupci na 
brdu nisu lijepo i umjetno slozenk. Na -aia stru- 
gaca f = strgulja (Vodice) = sirguja f (Dobrinj) 
»gratakasa (mlet., Krk)«. Radna imenica na -de 
strugac, gen. -aia »1° rasor, 2° orude za struga- 
nje«. Pridjev rastrug (~a kaca) »kojoj duge 
nisu dobro sastrugane«. Na -otina strugotina = 
ostrulina »Abschabzel, obh'nje (ZK)«. Na 
-bnica struznica i (Vuk) »Hobelbank«, odatle 
rum. strujnitd »1° Kratzeisen, 2° Drehbank«. 
Od prezentske osnove struze Rumunji stvo- 
rise a struji »schaben«, odatle na lat. sufiks 
-itura strujitura »Hobelspan, oblinje (2K>. 
Unakrstenjem sa cocean nastade rum. strujan 



m »klip, klasiinac (ZK)«.Od baltickih jezika 
pruza usporednicu lot. strugains »gestreift«. Sa- 
moglasnik u je nastao od dvoglasa ou u ie. 
korijenu *streug- : prijevoj perfektuma *stroug-, 
baza obrazovana s pomocu formanta. g od 
korijena ster- »streifen, Strich«, s foimantom h 
u struna, strunja (v.); *streug- nalazi se u gr. 
OTpeuYoum »werde entkraftet, schmachte hin«, 
stisl. strjuka, strauk »streichen«, nvnjem. strei- 
cheln. Glagol je termin rukotvorstva. V. vari- 
jantu *streig- u strict. 

Lit.: ARj 2, 697. 4, 71. 7, 663. Elezovic 2, 
278. Ribaric, SDZb 9, 194. Miklosic 327. 
Holub-Kopecny 355. Bruckner 520. ZSPh 2, 
298-299. Mladenov 615. Frautmann 288. WP 
2, 628. Tiktin 1520. Reichelt, KZ 39, 23. 66. 
KZ 56. 205. Jokl, Stud. 43. GM 395. Pogodin, 
RFV32 (cf. AnzIF 5, 260). Boisacg 918-919. 
Wood, IF 18, 5. 

struja f (Vuk, subjekt: voda u kotlu), danas 
se osjeca kao postverbal od impf, na -eti 
strujati, struji (Vuk) = strujat, struji (Kosmet) 
»stromen«, pomorski termin morska struja. Na- 
lazi se u stcslav. u znacenju »rijeka«, i u ruskom. 
Baltoslav. i praslav. je izvedenica stvorena s 
pomocu sufiksa -ia (tip placa pored plato) od 
ie. korijena *sreu- »fliessen«. Ubaltickoj grupi 
odgovara srauja = lot. strauja »rijeka«. Samo 
glasnik u je prema tome nastao iz ie. dvoglasa 
ou u prijevojnom obliku *srou- za perfektum. 
Iz lit. se oblika vidi da je t umetnut u grupi 
sr kao u ostar i u drugim slicnim primjerima. 
Od iste je prijevojne osnove stvorena s pomocu 
sufiksa -#(3 stcslav. struga f »fluctus, navigium«, 
ocuvana u toponimu Struga na Ohridskom 
jezeru, u drugim slavinama kao apelativ. Za 
ovu praslav. izvedenicu nema paralela u bal- 
tickoj grupi. Od istog je ie. prijevoja i ie. 
izvedenica (rasirenje) s pomocu sufiksa -mo: 
ces. strumen, polj. strumien »potocic«. Ta izve- 
denica ne postoji u hrv.-srp. nego u bug. 
struma »rijeka«. Ocuvano je iz Irackog (pred- 
rimskog) doba ime rijeke Struma, u deminutivu 
Strumica, gr. Zxpijufflv . Daje to prosirenje ie., 
vidi se iz lit. sraumuo, lot. straumes »struja, 
rijeka«, stir, sruaim, njem. Strom. Od niskog 
ie. prijevojnog stepena (Tiefstufe) *sru- u pri- 
djevskoj izvedenici na -uo nastao je sveslav. 
i praslav. termin za »insula« dstrvo n (Vuk), 
pored rijetkog ostra m (mozda prema rus. 
ostrov i prema ostrov u srp.-slav. tekstovima 
13. i 15. v.) = ostrova n (Mikalja, Popovic; 
toponim, Slavonija, Banat), deminutiv ostfvee, 
gen. -a (Vuk), na -ica dstrvica f (Ljubisa, 
neobicno prema neutrumu), mozda i na -&c osil- 



struja 



350 



struna 



•vac (narodna pjesma) u nejasnom znacenju 
»kao camac vilin koji plovi po jezeru«. Pridjev 
na -ski ostrvski (Vuk). Etnik na -janin ostr- 
vljanin m prema dstrvljanka (Vuk). Kol. ostrvlje 
(Sulekov neologizam) »arhipelag«. Slozenica 
poluostrvo — poluotok, prevedenica od njem. 
Halbinsel. U drugim slavinama maskulinum. 
Znacajno je da se taj praslav. termin posu- 
duje: Rumunji ostrov, Novogrci "Oaxpofiov. 
Pocetno o- je prefiks kao i u otok m od teci. 
Danas je ostrvo karakteristika istocnog govora, 
a zapadnog otok. Bez prefiksa nije rijec potvr- 
dena ni u jednoj slavini. Za nj nema paralele 
u drugim ie. jezicima. Praslav. je inovacija. 
Neutrum ostrvo objasnjava se pridjevskim pod- 
rijetlom rijeci. Podrazumjeti se pridjevu ima 
mjesto. Maskulinum se objasnjava prema apela- 
tivima brijeg »obala«, prud (v.). Znacenje je 
prema tome »optoceno mjesto, optocen prud«. 
Ie. su usporednice za izvedenicu na -uo brojne: 
lit. srove f »Giesbach, Bach, Strom«, lot. 
strava »isto«, lit. sraveti »strujati«. Glede pre- 
fiksa o- upor. lit. prasravas »Blanke auf dem 
gefrorenem Wasser«. U sanskrtu sravati (3. 1. 
sing. )»tece«,gr. p6oc,»rijeka, struja«, p'ciiua (oda- 
tle medicinski internacionalni termin reumati- 
zam). Rijeci ostrvo i otok nijesu jedine slavenske 
denominacije za insula. U poljskom postoji jos 
wyspa f za stpolj. wysep m, koje je prefiksalna 
slozenica od sveslav. i praslav. glagolskog ko- 
rijena *szp- (v. sipati). Ali i ta inovacija unutar 
slavina nastala je mjesto starijeg ostrow. Upor. 
i polj. toponime Ostrowek, Ostrowiec. I za- 
padna hrv.-srp. inovacija otok m zamijenila 
je prvobitno ostrvo, kako se vidi iz neutruma 
jadranskih otoka Lastovo i Sansikovo, danas 
Susak u Kvarneru. Ta inovacija nalazi se jos 
u ceskom, i poljskom jeziku. Nastala je zbog 
homonimijskog sukoba sa pridjevom ostrz, koji 
pokazuje isto umetnuto / kao i ostrvo. Otok 
i Ostrvo toponimi su i na kopnu. Prema tome 
obje rijeci nisu iskljucivo pomorski termini. 
Preneseni su s kopna na more. Prvobitno 
oznacuju »rijecno optoceno mjesto, rijecni 
prud«. Znacajno je jos da nema ie. semanticke 
paralele za znacenje »ostrvo, insula«. To se 
moze objasniti cinjenicom sto se praslav. na- 
seljivanje vrsilo uz rijeke. Zbog toga prema 
imenima rijeka Hrvpti nazivaju najcesce svoje 
zupe: Gacka, Cetina, Pliva. 

Lit.: ARj 9, 284. 286. Elezovic 2, 278. 
Miklosic IB. Holub-Kopecny 258. 355. Bruckner 
385. 520. 521. Mladenov 391. WP 2, 703. 
Trautmann 279. Niedermann, JF 5, 229. 
Meillet, RES 7, 5-8. Boisacq* 839. Buga, 
RFV 75, 141. si. (cf. lib 8, 198). Pedersen, 



IF 5, 70. Skok, Slav., prema reg. Isti, Gioita 
25, 217-22. 

struk m (Vuk, Kosmet) »T stabljika s kori- 
jenom, badrljica, 2° (metafora) stas, 3" (stru- 
kovi) kukice na udici, 4° u Kosmetu pojacanje 
negaciji u prilogu: ni struk nimalo, sve do 
struk sve do posljednjeg«, struka f (Vuk) »1° 
vrsta, fela, ruka, sorta (svake struke), 2° (meta- 
fora) nauka, posao, resor, 3° tri struke derdana, 
kandfija od tri struke = trostruk«. Odatle 
pridjev u znacenju prema 2° na -bn > -an 
strucan (ne-) »fachmannisch«, poimenicen na 
-jak strucnjak m »Fachmann«. Pridjev -struk 
u slozenicama nastalim od sintagmi tri struke 
itd. kao drugi elemenat: dvo-, tro-, cetverostruk, 
itd. »duplex, triplex, itd.«, (sa str > Str kao u 
ostar) -struk (ZK), dvoje-, trojestruk itd., koli- 
kostruk, mnogostruk »-gub«. Deminutiv na -bk: 
strucak, gen. strucka m (Vuk, strucak feslidzana) 
»kitica«, na -ica strucica, na -ic strucic. Augmen- 
tativ na -ina strucina f (Vuk). Denominali: 
na -ja-ti strucati, -am impf. (Vuk, Boka) (o-) 
»u kadi gaziti grozde«, ne ustrucati se, odatle 
impf, na -va- ustrucavati se, -ucavam (Crna 
Gora, danas opcenito u knjizevnom i saobra- 
cajnom jeziku) »(tj.) govoriti nisam od te 
struke > zapafi se, ustezati se, zenirafi se, 
ne ozvati se (ZK)«, odatle pridjev na -bn > -an 
neustrucan (Bella). Rumunji posiidise strugure 
n »grozd« (novi sing, iz pi. struguri, upor. gore 
znacenje u Boci strucati). Sveslav i praslav. 
*strokb. Miklosic je nasao u slavinama za ovu 
rijec tri razlicita izvora, sya tri s velarnim nazalom 
o: slov. strok, bug. strdk, polj. strqk. Bruckner 
ih ne razlikuje, izvodeci ih od praslav. korijena 
*strek- (upor. streka, strk, v.) s nazalnim in- 
fiksom. Mladenov od ie. korijena *ster- »starr«: 
*stron-k, s uporedenjem s njem. Sirunk. 

Lit.: ARj 8, 119. Elezovic 1, 462. 2, 278. 
Miklosic 326. Berneker, KZ 42, 365. Holub- 
-Kopecny 355 — 356. Briichner 518. Mladenov 
614. Trautmann 240. Preobrasenski 2, 402. 
Machek, Rech, i LP 41-43, 68. 100. Lekov, 
Sldvia 13, 414. GM 438. WP 2, 651. 

struna f (Vuk, bug. struna, prema rus. 
struna) = (na -ta prema strunjav, upor. runja) 
strmija (Vuk) »1° kocet, kocina, kostrijet, 
kozina, kozjevina, kozlina, 2° zica, Saite (tako 
stcslav., slov. i bug.)«. Miklosic rastavlja ta 
dva znacenja. Sveslav. i praslav. bez paralele 
ubaltickoj grupi. Pridjevi na -bn strun < stcslav. 
strunbnb > bug. strunen (upor. stran) = na 
-jav strunjav, poimenicen na -ica strunjavica = 
strunjica »tornistar«, odatle na -jar strunjicar 
m »koji ih pravi«. Na -jara strunjara »torba 



struna 



351 



stubao 



od kostrijetk = strunjaca f »1° idem, ■ 2° 
strozak < Strohsack«. Na -ar strundr »mutav- 
dzija, dlakar«, odatle hipokoristik strunja m. 
Samoglasnik u je nastao od ie. dvoglasa ou 
u korijenu *strou-, prijevoju perfektuma od 
baze *st(e)reu-, rasirene formantom n (upor. 
njem. Strahne), od *ster-. Upor. dalje veze u 
strljela, strici, strojiti. Strekelj, drzeci se Miklo- 
siceva dijeljenja znacenja »zica« od znacenja 
»kostrijet«, pretpostavlja *stroupna. 

Lit.: ARj 16, 783-86. Miklosic 326-327. 
Holub-Kopecny 356. Bruckner 521. Mladenov 
613. Strekelj, ASPh 28, 494-496. WP 2, 
637. 

strap m (Vuk, Crna Gora) »krastau djece 
po glavi, grinta (Hrvatska)« = strup (Vodice) 
»otrov (takoder slov.)«. U drugim slavinama 
»rana«. Sveslav. i praslav. Bez pokretnog s- 
stavlja Bruckner ovamo trup i truplo (v.). 
Samoglasnik u je nastao od ie. dvoglasa ou u 
korijenu *sreup- zastupljen u gr. piJ3io A , prije- 
voj perfektuma *sroup-. Nema jedinstvene eti- 
mologije. Najvise jedinstvenosti ima samo u 
gledanju na prirodu suglasnika f, koji ne pri- 
pada etimonu, nego je umetak u grupu sr, 
upor. ostrvo. Zupitza, Uhlenbeck i Agrell 
uporeduju s lot. kraupa »Grind«, lit. nukrupes 
»schorfig« < ie. *qreup-, v. krupa; Solmsen s 
gr. pijnov, pimoc, »necist« < ie. *sreup-; Machek 
s lit. raupas »boginje« < ie. "eup-, v. rupa; 
Petersson, Iljinskii Boisacq gr. oxpucpvoc, »apre« 
< ie. *ster- »starr«, s labijalnim rasirenjem. 
Mladenovu je rasirenje na p korijena *srou- 
teci« (v. ostrvo). 

Lit.: ARj 16, 786-87. Miklosic 327. Holub- 
-Kopecny 356. Bruckner 521. KZ 42, 365. 
Mladenov 613. ASPh 36, 128-129. (cf. JF 
3, 211). Solmsen, KZ 37, 575. si. 600-601. 
(cf. AnzlF 15, 124). Machek, LP 68, 100. 
Isti, Rech. 41. Sldvia 16, 190. Agrell, Zur 
b.-sl. Lg. 29. Boisacq 920-921. Uhlenbeck, 

PBB 26, 290. si. 307. (cf. AnzJF 15, 106). 

Petersson, IF 24, 266. si. Iljinski, RFV 69, 
12-23. (cf. LJb 1, 164). WP\, 481. 2, 355. 

635. 703. 

strv m (Vuk) = (u narjecjima po deklina- 
ciji j) strv, gen. stTvi f (m'ma mu strvi ni glasa, 
2 K), sveslav. (osim ces.) i praslav. *stirv-, 
bez paralele u baltickoj grupi, »1° Aas, 2° 
trag«. Pridjev na -bn > -an strvan {-pas). Na 
-ina (tip mrcina) strvina f. Denominali na -j 
strvitl se, stfvim (Vuk) = obestrviti se »propasti 
bez traga«, strutti, strvi'm (Vuk, Srijem) = 
strvlt (Kosmet) »napraviti dubre«, rastrviti, 
- tfvim »bez reda sto razbacati« mogu se vezati i sa 



Ml, part. perf. pas. trven, a mogu biti i metafore. 
Rumunji posudise stirv »Leichnam, Aas«, Ar- 
banasi stervine »isto«. Izvedenica s pomocu 
sufiksa -uo od ie. korijena (s)ter- »unreine Fltis- 
sigkeiten, Mist, Dtinger«, koji se nalazi u lat. 
stercus; lit. tersiu, tersti »beschmutzen«, bez 
s- kao i tor (v.). 

Lit.: ARj 16, 789-90. Elezovic 2, 170. 
Miklosic 322. Bruckner 529. Mladenov 613. 
WP 2, 641. Tiktin 1502. GM 393. Bardhi, 
Lekd 6, 237. si. (cf. LJb 20, 136-137). Holt- 
hausen, PBB 66, 266. Uhlenbeck, PBB 20, 
328. (cf. AnzlF 7, 101). 

stu (Vuk, Kosmet) »uzvik volovima da idu 
natrag« = stu (ZK) »isto«. U Lici uzvikom 
stu tjeraju se volovi da idu. Oformljuje se s 
pomocu -kati stukali, stucem pored stukali, 
-am impf. (Vuk) (na- Lika) prema pf. stuknuti 
stuhnem (Vuk, Kosmet) pored stuknuti (Vuk), 
iterativ na -vd- nastukdvaii, -stukavam (Lika). 
Upor. stcslav. stukt »Schall«, stukz »strepitus«, 
dubletu stck- ', stuk- »tonen«, polj. stukac »\dop- 
fen«, hrv.-kajk. stuciii »kucati«. 

Lit.: ARj 7, 663. 16, 791. 807. 808. Elezovic 
2, 279. Pedersen, /F 5, 81. Bruckner, KZ 42 
364-365. 

stuba f (Vuk, Kosmet) »1° kao Ijestva od 
debla koje nije sasvim okresano, ostroska, rozga, 
ostrva, penjaca, 2° stube f pi. (ju zna Srbija, 
Hrvatska) merdevine, skale, stepenice«, na 
-iste stubiste (Sulek) »stepeniste«, toponim Stu- 
biste (njiva, Valjevo). Deminutiv na -ica stu- 
bica (Vuk) = stubice (Kosmet, Pec) »(me- 
tafora, mutavdzijski termin) sare na carapama 
i pokrovcima«, toponim potvrden u doba hrvat- 
ske narodne dinastije 1080. Stilbiza = Stubica, 
vrlo rasiren toponim u Srba i Hrvata (1293. 
Sthbica). Samoglasnik u je nastao iz sonantnog 
/, upor. stelba (Krk), stcslav. sil-wa, slov. stolba 
»Stufe«, bug. stdlb, si'laba pored slaba, rus. stolb. 
Baltoslav. i praslav. *stzjbb. Nalazi se jos u 
ukrajinskom u znacenju »plug«. Balticka je 
usporednica u lit. stulbas i u lot. stulbs »Pfos- 
ten«. V. varijantu stup ' za dalje etimologijske 
veze. 

Lit.: ARj 16, 792-796. Miklosic 321. 
Holub-Kopecny 338. Bruckner 502. Mazuranu 
1383. Mladenov 615. Specht, KZ 43, 321. 68, 
123. Petersson, IF 24, 275. Trautmann 290- 
291. Prellwitz, KZ 42, 90. 

stubao pored stubai, gen. -bia m, odatle na 
-ina slublina f (Risan) »suplje veliko drvo koje 
se mece u zemlju gdje voda slabo izvire, pak 
se iz nje voda hvata«. Ovamo ide s umetnutim 



stubao 



352 



stunj 



m kao u dumbok stumbol m (Varos, Slavonija) 
»(svaki bunar ima stumbol} to je od dasaka 
sasita, u cetvrte napravita prazna polica povise 
bunara«. U stcslav. stubH »puteus«, za koji 
Miklosic veli »vocabulum obscurum«. Glede 
znacenja v. ubao, gen. ubla. Znacenjem stoji u 
vezi jos sluga (Risan) »od suplja drveta sud, 
kao kaca, za zito«. Unakrstenjem sa stublina 
nastade u Risnu sluglina »debelo suplje drvo«. 

Lit.: ARj 16, 792-97. 807. 

stucigi'vat, -am impf. (Bozava) »stuzzicare, 
bockati«. Venecijanizam stuzegar, prefiks s- < 
lat. ex, -icore > -egar od tozzare, u narjecjima, 
s nasom tvorbom imperfektivnog aspekta na 
-iva-. 

Lit.: Cronia, ID 6, 120. Prati 1015. 

stud f, gen. -f (Vuk) = stud m, f (Kosmet) 
»zima, hladnoca«, nestudm (Hrvatsko primorje) 
»nestidljiv covjek«. Pridjev na -&« > -an studan, 
fstudna (Boka) = na -en studen, istudena (Vuk) 
= studen (Kosmet) »hladan«, poimenican u m 
odredenom vidu studem (se. mjesec, Bella, 
Dubrovnik, Hrvatska) »novembar« = studen 
(Belostenec, Jambresic) = na -jak studenjak 
(Patacic) »zimec, Wintermonat, sesvescak (ZK) 
= vsesvescak (Patacic, Habdelic, poimenicen 
pridjev od svi sveti, sesvetski + -jak)«, apstrak- 
tum po deklinaciji i studen, gen. -;' (Vuk), 
na -be > -ac studenac, gen. -nca = zdenac, 
gen. -nca (prijevoj *stbd-, koji nije inacepotvr- 
den) »1° izvor, 2° toponim«, na -ica stude- 
nica = studenlca (Kosmet) »1° hladna voda, 
2° toponim«. Denominali (inhoativ) na -eti 
stiidjeti, studi impf. (Vuk) = studet (Kosmet) 
(do-, na-, o-, po-, za-} »hladnjeti«, dostudjeti 
(Pavlinovic, Dalmacija) »(metafora) dotuziti, 
dogrdjetk. Odatle postverbal nastud m, ndstuda 
t (Pavlinovic, Dalmacija) »nahlada«. Prije- 
voj duljine stid, gen. stidi f (Vodice) ocuvao 
je prvobitno znacenje »ostra zima«. Tu u 
Vodicama je Studenac ime izvora. Tako i post- 
verbal nastida f (Mikalja) »nahlada«. U stokav- 
skom stid m (Vuk, Kosmet) dobio je na osnovi 
semanticke varijacije osnovane na fonetskoj 
razlici znacenje »sram« (opcenita rijec na za- 
padu). U Vodicama se kaze u amplifikaciji 
od stida i srama, tako i u Kosmetu nema ni 
sram ni stid. Pridjevi na -hn > -an stidan, 
odredeno stidni (Vuk) = stidan (Kosmet) 
»sraman«, odatle apstraktum na -oca stidnoca, 
stidan (Vodice) »hladan«, od sintagme bez stida, 
za stid, bestidan, poimenicen bestidnik, be- 
stidnica, bestidnost, zdstidan (Piva-Drobnjak) 
»onaj koji treba da se stidi ili zbog koga se 



stide srodnici (od psovke zastide jedno, od 
sintagme), na -Ijiv stidljiv, s apstraktom na 
-osi stidljivost. Denominal na -eti, -iti (inhoa- 
tiv) stidjeti, stiditi se, -im impf. (Vuk) »erubesce- 
re«, pf. na -Hp- stcslav. styncti > strnuti se, -e 
(subjekt loj, hladetina') (iz-, na-, o-, Lovran) 
»ukociti se (Lovran), mrznuti, sastati se (2K)«, 
impf, na -va- nastinivati, -ujem (pored nj mjesto 
n) »nazepsti se«, apstraktum nastinuce. Upor. 
semanticko variranje s pomocu prijevoja 
ii — tu surov, sirov. Samoglasnik u je nastao od 
ie. dvoglasa ou u prijevoju ''stoudh-: *steudh-, 
rasirenju s pomocu formanta. dh od ie. korijena 
*steu- »sich verdichten, sich ballen«; rje nastao 
od ie. u od prijevoja *stitd-. Glede semantickog 
razvitka »hladno, zima > sram« upor. mrziti, 
mrznja i mraz, omrazen (v.). Persson uzimlje 
vezu korijena *stoud-, *stud- sa *sta- (v. 
stajati); s time upor. sastati se »gerinnen« (ZK). 
Izvedenice postoje samo u slavinama. Od 
baltickih jezika pruza usporednicu samo lot. 
studius, studi »hladetina« i rasirenjem sa g gr. 
Ztu^, gen. I/tuyoc, »ledena studen, rijeka u 
podzemlju«, OTuyoc, »mrznja«, aTuyew »mrzim«. 
Upor. glede g rusko istygnut, stugnutb »zepsti«. 
Ovdje je moguce i dn> gn. 

Lit.: ARj 1, 252. 2, 697. 4, 46. 7, 653. 663. 
8, 90. 9, 274-75. 285-86. 11, 43-44. 52. 
16, 548-553. 566-567. 800-807. ASPh 34, 
307. Veselinovic, GC 26, 229-238. (cf. RSI 
1, 299). Jonke, Rad 275, 70. Bulat, jfF 5, 142. 
Ribaric, SDZb 9, 194. Vukovic, SDZb 10, 
385. Elezovic 1, 200. 2, 40. 111. 279. Miklosic 
327. Bemeker, LF 10, 154. Holub-Kopecny 359. 
360. Bruckner 523. KZ 42, 332. Mladenov 614. 
Persson, Beitr. 714. Meill'et, Sldvia 9, 492. 
Uhlenbeck, PBB 26, 290. 309. (cf. AnzJF 15, 
106). Boisacq 921. Rarsten, AnzJF 15, 103. 
Hirt, IF 12, 197. Wood, IF 22, 148. WP 2, 
620. 

student m (Ivan Drzic, danas opcenit lati- 
nizam) = student (hrv.-kajk.j Zagreb) »visoko- 
skolski dak«. Poimenicen lat. part. prez. stu- 
dens, gen. -tis, od studere > preko njem. na 
-ieren studirati, studiram/stud- , s umetnutim n 
pred dentalom stundirdt (ZK). Apstraktum na 
-ium studium > latinizam studij m, studija f 
preko lat. n: pi. Odatle denominal studijai, 
-am (Perast, Ivan Drzic, objekt lekcioni) = 
studijati, -am (Glavinic). 

Lit: ARj 16, 806. 807. 17, 853. REW 5 
8325. DEI 3663. 

stunj (ZK, Prigorje) samo u priloskoj sin- 
tagmi za' stunj — slov. zastdnj »badava, mukte«, 
tunje (Pavlinovic, Dalmacija) »isto«. Dodaje se 



stunj 



353 



stupa 



tdga zastdnj boga (ZK) »bambadava (koje se 
takoder govori, ZK)«. Odatle pridjev stunjski 
(Belostenec) »gratuitus« = slov. pridjev na -ski 
zastonjski. Valjavec ima stunja (hrv.-kajk.) 
»psovka osobi koja ne ce da radi«. Na -ik slov. 
zastonjik »ko badava sto je, dobiva«. Miklosic 
ima hrv. prilog stunje. Mazuranic donosi priloge 
stuna, stunja, stun (Zadar, 16. v.) »bez naplate 
duga«. Na Krku s prijedlogom o mjesto za: 
ostunj (Proroci: oni ne te ostunj rabiti), 1497. 
ozthwny. Pocetno i- je dodatak kao u strasdk, 
gen. -ska m (ZK) prema trositi (po-) (ZK) pored 
trosak, gen. -ska u stokavskom (knjizevnom 
jeziku). Prema Miklosicu j- je umetnut u 
prilogu ob-s-tunj, ali taj nije potvrden. Da je 
i dodano, vidi se iz uporedenja sa stcslav. 
pridjevom mnb, koji Miklosic prevodi »qui 
gratis datur, bez plijena«, odatle apstraktum na 
-bha uinbha »donum«, prilog tunje »gratis«. Taj 
pridjev postoji u bug. *tun u izrazu tuna beda 
»falsche Beschuldigung«, tunejddec m »Schma- 
rotzer, Tagedieb«, prilog tumma »gratie«. Mla- 
denov izvodi tun od iste osnove od koje je 
tzstb (v.) > tast < *tus- + k + -lo, sto moze 
biti; samo za mnb treba pretpostaviti u < 
ie. ou od ie. prijevoja *tous- sa rasirenjem n 
*toun- mjesto prijevoja trn- od *teus-. Za nj 
nema ni baltickih ni drugih ie. usporednica. 
Osnovno tunj je praslav. pridjev, jer postoji 
u ukr. tunij, brus. tunnyj »prazan« i u oba lu- 
zicko-srpska tuni »jeftin«. Usp. i pod zastunj. 

Lit.: ARj 9, 286. 16, 809. Pletersnik 2, 598. 
880. Rozic, NVj 3, 187. Mazuranic 1383. 
Miklosic 365. Mladenov 642. Isti, Geschichte 
190. WP 1, 714. Doric 386. 

stup, gen. stupa m (Vuk), baltoslav., sveslav. 
i praslav. *stupb, »1° columna > kelovna, 
kelomna (Dubrovnik), 2° toponim«. Deminu- 
tiv na -be > -ac stupac, gen. -pea (Vuk) = 
stupac, gen. stupca (ZK) = stupac (Kosmet) 
»(kolski termin) Wagenrunge«, na -ica stupica 
»Mausefalle«. Na -nik stupnik m (Vuk) »covjek 
koji zivi na stupu, OTvkivr\c,« . Rijec stup je 
kulturna rijec koja se posuduje: Dakorumunji 
stup, deminutiv na -w,oe < lat. -uceolus sttl- 
pujor, denominai a stttpi »postaviti«, stilpnic 
»glava crkve«. Rumunjska posudenica dokazuje 
da je M nastao iz sonantnog /, upor. slov. stolp, 
slvc. stl'p, ces. sloup, polj. siup. Madzari posudise 
oszlop < osztlop (13. v.). Arbanasi posudise U 
dva maha, sa sonantnim / stulpa, i iz hrv. -sip. 
zdup »grosser Stab« i stupe < stupbe. Rijec 
pripada i ilirskom (liburnijskom), koliko .se 
moze zakljuciti iz toponima Stolpona = Kon- 
stantinov to ZtoXAov > Stupin (Rogoznica, 



Dalmacija). Balticka je paralela potpuna: lit. 
stulpas »Pfeiler, Pfosten«. Ie. je korijen *st(h}el- 
»postaviti«, prosiren s pomocu p ili b. Glede 
rasirenja b v. stuba. 

Lit.: ARj 16, 809-814. 820. 822. Elezovic 
2,280. Miklosic 321. Holub-Kopecny 338. Bruck- 
ner 502. ASPh 42, 140. KZ 43, 321. 45, 43. 
Mladenov, ASPh 36, ir6-135. (cf. JF 3, 211). 
Trautmann 290-291. WP 2, 646. Tiktin 
1496. Joki, Unt. 75. 84. 234. GM 394. Merin- 
ger, WuSi, 164-210. (cf. RSI 3, 339). IF 
18, 279. si. 21, 300. Specht, KZ 68, 123. 
Stender-Petersen (cf. Janko, Sldvia 9, 347). 
Mayer 1, 324. 2, 110. Krahe, GN 38. 

stupa 1 -!!'(Vuk, Dubrovnik, Mljet) »kucine«= 
(si > si) stupa (Cres) »isto«. Denominal zastu- 
pati, -am (Mljet; primjer: luze izmedu madi- 
jera zastupane su stupom}. Upor. slov. po- 
stupati »pfeffern, pudern«. Dalmato-romanski 
leksicki ostatak od lat. stappa > tal. stoppa, 
stoppare > zaslapati pf. (Zagreb) »zatrpati 
supljinu«. 

Lit. : ARj 16, 813. Pletersnik 2,181. Budmani, 
Rad 65, 162. Macan, ZbNZ 29, 212. REW» 
8433. DEI 3641. 

stupa 2 f (1373, Split: de stuppis sive gual- 
guatiis; Crna Gora, Peroj, Istra) »1" havan, 
2° sprava za nabijanje kudjelje; trepaca, trlica, 
3° tijesak, 4° sukija (Crna Gora, krpica kojom 
se naboj u pusci pritvrdi, odatle denominal 
zastupati = zasukijati pusku), 5° valjarica, 
-lica, -Ijaonica, 6° toponim (u pi. Stupe, ZK)« = 
stapa f (Buzet, Sovinjsko polje, posudenica iz 
slov.) »1° kamena sprava u kojoj se tuce mokar 
kukuruz, jecam ili psenica, da izgubi vanjsku 
kozicu, a kasnije se kuha i jede u manestri, 
2° sprava za valjanje suknja«. Denominal na 
-ati stupati, -am (Peroj) »jecam tuci u stupk. 
Deminutiv na -ica stupica. Augmentativ na 
-ina stupina. Poimenicen part. perf. pas. na 
-ik slupanih (Peroji) »jecam«. Samoglasnik u 
je nastao iz velarnog nazala o (slov. stopa, 
stopati, bug. stapa, poljski stepa). Sveslav. 
posudenica iz stvnjem. stamp/on < germ. 
stampan. Novogrci posudise oxoumEja). Kako 
je taj germanizam opcenit i u zapadnoroman- 
skim jezicima, nije nemoguce da je u jadranskoj 
zoni stupa < stampa preko dalmato-roman- 
skoga. Talijanizam pokazuje ocuvano am pred 
labijalom: Stampa f (Dubrovnik; 1482. u Izoli: 
stampa nasa gori gre} »(neologizam) tisak«, na 
-ar Stampar, gen. -ara »1° tiskar, 2° prezime«, 
pridjev stamparski, stamparija »tiskara«, stam- 
pati (Perast, Dubrovnik), stampati, -am impf. 
(iz-, na-, od-, pre-) = stampat (Bru&je> Hvar), 



23 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



stupa 



354 



-stvo 



impf, na -va- prestampdvati; nastampati »isa- 
rati„ isprljati«. Poimenicen part. perf. pas. na 
-ice stampamce (Malfnska) »svecane kiklje s 
raznim ornamentima koji nisu rukom izvezeni«. 
Na -atorem > -adur stampadiir, gen. -Ura 
(Brusje, Hvar) = stampador (Obradovic). Tali- 
janizam je i slampilja = stambilj m (istocni 
krajevi, prema mp > ngr. me) < tal. stampiglia 
< spanj. eslampilla (lat. deminutivni sufiks 
-ella}. S umetnutim r poslije grupe st: slrampq 
f (Kosmet) »otisak kad se na tijelu covjecjem 
otisnu i pokazuju neke sare od cvrstog pred- 
meta«. Denominal slrampai (ibidem) »praviti 
otiske«. Upor. arb. stambe (preko ngr. ax&ujioe) 
= shtampe (Skadar, preko hrv.-srp.). 

Lit.: ARj 4, 87. 7, 674. 8, 690. 11, 742. 
16, 812-22. 17, 750-53. Ribaric, SDZb 9, 
195. Budmani, Rad 65, 163. 167. Pletersnlk 2, 
579. Lalevic/N? 2, 78-81. 280-281. Hraste, 
IF 6, 186. Uaiuranic 1384. Elezovic 2, 486. 
Miklo'sic 324. Bruckner 315. Mladenov 616. 
Kiparsky 266. REW* 8224. Prati 938. GM 
391. Geramb, WuS 12, 38. Meringer, WuS 
1, 8. DEI 3617. 

stupiti, stupim pf. (Vuk) (do-, iz-, na-, o-, 
od- , po- , pre- , pri- , ras- se, sa-, u-, za-) = 
stupit (Kosmet, ZK) prema impf, na -all 
stupali, stupam (razlika u naglasu prema stupati, 
denominal od stupa, upor. razlikovanje s po- 
mocu naglasa muka i miika) (isti prefiksi), 
iterativ na -va- -stupljivati, -otupljujem pored 
-vam, samo s prefiksima, na -ovati nastupovati, 
postupovati, sveslav. i praslav. *stgp- bez para- 
lele u baltickoj grupi (lot. stupat je rusizam), 
»treten«. Na -bnb stupanj, gen. -pnja, odatle 
stupnjevit, stupnjevati (rusizam ili cehizam, v. 
stepen). Postverbali m istup, nastup, odstup, 
prestup, pristup, s pridjevima na -M» > -an 
nastupan (r- A pno predavanje), poimenicenja na- 
stupnik, nastupnica (Srbija) »groznica«, po- 
stupan, pnlog postupno, imenica postupnih (prav- 
ni izraz), odstupan, s poimenicenjem odstupnica, 
prestupan (—pita godina), s poimenicenjem na 
-ik m prema f na -ica prestupnik prema pre- 
stupnica, zastup (Marulic, ludita 1, 163) »ceta, 
sereg (stari vojnicki izraz)«, s pridjevima zd- 
stupni (boj, vojska), poimenicenje u danasnjem 
jeziku na -ik zastupnik, apstraktum zastup- 
nistvo, od stcslav. zastqpili »protegere«, zastc- 
pati »defendere«, koje posudise i Rumunji 
zdstimpi »braniti«; rastup (Belostenec), s prid- 
jevom rastupan, koje posudise i Rumunji 
rdstimp »Zwischenraum« < stcslav. rastopl; 
rastupiti se »separare, divergere«, sastup »mnos- 
tvo«, s rjridjevom sastupan. Postverbal u f 
nastupa (Sulek), na -bk > -dk postupak, gen. 



-pka, prestupak, nastupah, ustupak, pridjev 
pristupan, prlstupacan (ne-, -acan je prema 
f -ocna). Na -oj rastupaj (Bella). Prilozi na 
-ice nastupice, postupice. Radna imenica na 
-lac, -telj nastupalac, gen. -aoca, nastupitelj. 
Prefiksalne slozenice imaju posebna znacenja: 
kao gore zastupati tako sastupati, sdstupam 
prema sastupiti- »zgrnuti se«, zastiiplt (ZK, 
tako i slov.) »razumjeti«. Samoglasnik u je 
nastao iz velarnog nazala, slov. stopiti, bug. 
slapja, ces. stoupati, polj. stqpic. Prema Mare- 
ticu cehizmi su u knjizevnom jeziku na za- 
padu: postupan, postupnost, postupice; stu- 
panj, zastupnik, rusizmi ili cehizmi. le. je 
korijen isti koji i u stepen, stopa, samo s naza- 
lizacijom osnovnog samoglasa *stomp- u pri- 
jevoju kao u njem. stampfen pored Stapfe 
(odatle stafeta < tal. stufetta) prema gr. OT£p.|3a) 
»fouler aux pieds«. V. stepen, stopa, tup. 

Lit.: ARj 2, 697-98. 4, 73-74. 7, 663-65. 
8, 684-86. 9, 286. 11, 52-56. 728-31. 12, 
166-70. 13, 333-35. 14, 686. 16, 809-828. 
Maretic, NVj 3, 192. Kostic, NJ 1, 232. NJ 
I, 223. Miklosic 324. Holub-Kopecny 353. 
Bruckner 515. Mladenov 616. WP2, 625. Meyer, 
IF 6, 122. 416. 432. 444. Lewy, KZ 40, 420. 
Meringer, WuS 1, 21. Cuny, BSLP 32, 49. 
Boisacq 909. Maretic, Savj. 98. 146. 

stura f (Regale sv. Benedikta, 14. v.; Vuk, 
Crna Gora, Dubrovnik, Perast) »rogozina, 
hasura, prostirka«. Nalazi se jos u slov. storja 
= storja kao latinizam ili furl, stuerie. Upor. 
arb. stura (Zatrebac, s clanom) = regosta 
(Ulcinj). Dalmato-romanski leksicki ostatak 
od lat. starea. 

Lit.: ARj 16, 829. 830. Budmani, Rad 65, 
162. Sturm, CSJK 6, 73. REW 8279. 

stuza f (Cres) »ein Fisch«. 

Lit.: ARj 16, 831. Tentor, ASPh 30, 201. 

-stvo, sveslav. i praslav., ziv i produktivan 
sufiks, bez paralela u baltickoj grupi i osta- 
lim ie. jezicima. Ide u grupu sufiksa koji 
sluze za tvorenje apstrakta od imenica i prid- 
jeva, izvedenih i neizvedenih, kao -ost, -osta, 
-ota, -oca, -ija, -adija. Slozen je od dva eie- 
menta, pridjevskog -bsk (t.) i od -tvo (v. tip 
batvo). Zbog toga je imao pred sobom u 
praslav. i stcslav. palatami poluglas i>, pred 
kojim prelaze k, g, h v. c, z, s. Primjeri: pje- 
sak — pjesacki — pjesacbstvo > pjesastvo 
(upor. ces. pehota), junak — junacki — ju- 
nastvo, zapovjednik — zapovjednicki — zapo- 
vjednistvo, ubog — ubostvo, drug — drustvo 



-stvo 



355 



sud 1 



(Sarajevo drustvo), mnog — mnostvo, bog — 
bozbstvo > bozastvo > bostvo, siromah — 
slromastvo, itd. Pred njim se kadikad gube 
nastavci: nacelnik — nacelstvo (gradsko ~). 
Ako izvedena imenica sadrzi u sufiksu k, g, 
dobiva n pred -stvo: bog — bozanstvo, vla- 
dika — vladicanstvo, velik — velicanstvo, 
covjek — covjecanstvo. Tako nastaju dublete 
bostvo — bozanstvo, covjestvo — covjecanstvo, 
koje se semanticki variraju: covjestvo znaci 
svojstvo »humanitet«, covjecanstvo kolektiv »ljud- 
ski rod«. To variranje ne nalazi se u drugim 
slavinama. Nastalo je analogijom prema prid- 
jevu -ansia hriscanski = krscanski — hris- 
canstvo, krscanstvo, i prema pridjevima na -an, 
-bn > -an: pijan — pijanstvo, pozndn — po- 
znanstvo, dostojan — dostojanstvo. U stcslav., 
ces. i rus. mogao je primiti jos -qe molebbstvu_e, 
koje je ostalo kod pravoslavaca na istoku kao 
crkvena rijec molepstvlje. Upor. ces. -stvi, 
-civi: bratrstvi prema hrv.-srp. bratstvo. Znaci 
stanje (slromastvo, pijanstvo, drugarstvo itd.), 
cast banstvo, zanimanje, oblast kapetansivo, 
kraljevstvo, carstvo, pdpovstvo itd., ukupnost 
(kolektiv): susjedstvo, drustvo, mnostvo, tudin- 
stvo, ljudstvo itd. Dozvoljava praviti denomi- 
nate na -ovati, -ujem (izdejstvovati) i prid- 
jeve na -en redarstven (neologizam, 18. v.). 
Veze se s pridjevskim sufiksom -ov, -ev, -in, 
-inji u -ovstvo, -evstvo, -instvo, -injstvo: pd- 
povstvo, kraljevstvo, materinstvo, djetinjstvo. 
[Usp. i pod -anski]. 

Lit.: Vandrdk 2, § 563. Maretic p. 306. § 
354. i Leskien §§ 511-513. KZ 59,, 211-212. 
NJ 1, 15. si. Iljinski, AnzLF 15, 122. ASPh 
24, 226-227. Jagic, ASPh 24, 229. Bruckner 
2, 308. Lalevic, NJ I, 116-118. (cf. JF 12, 
302). 

siibasa m (15. v. i dalje; Vuk, Kosmet, 
Bosna i Hercegovina) »1° spahijski povje- 
renik, span (Hrvatsko zagorje), caja, poljar, 
2° prvi medu aginim momcima, 3" (u beo- 
gradskom pasaluku) upravnik sela (policijski 
cinovnik)« prema f siibaslca »njegova zena«. 
Znacenja 1° i 3° vezu se s prvobitnim »1° 
lice koje je dijelilo vodu za pojenje stoke i 
navodnjavanje, 2° policijski cinovnik koji se 
brinua za odrzavanje reda«. Pridjev m> -in 
subasln. Prezimena Subasic (17. st.) = Su- 
basic (16. St.), ime mjesta Subasic (Bosna). 
Balkanski turcizam (od tur. su »voda« i bas »gla- 
va«, sintagma subasi) iz turske administrativne 
terminologije: rum. subasa »Polizeimeister«, 
bug. subasa pored subasija i subas, arb. subash 
»Verwalter«. 



Lit.: ARj 16, 865-66. 17, 860. Elezovic 2, 
281. Mladenov 616. Tiktin 1523. GM 395. 

siibito (Dubrovnik), prilog od knjiskog 
tal. < lat. sublto, »naglo«. Odatle na -anus 
subltan (~a bura, smrt, Pavlinovic), subitana 
f (Perast, Pavlinovic) »bolest koja naglo na- 
staje« (< lat. subltan/ejus > tal.), pridjev 
subit (od siibite smrti), prijedlozno u subit 
(Marulic: Akior u subit prenu se) < tal. in 
un siibito »u tren oka«. 

Lit.: ARj 16, 867. Budmani, Rad 65, 167. 

sucedit se, -/ pf. (Vuk za Dubrovnik, 

Smokvica, Korcula; primjer: sto ml se je 
slnoc sucedilo) »dogoditi se«. Ucen talijanizam: 
tal. succedere < lat. succedere. 
Lit.: ARj 16, 874. 

sud , gen. suda, pi. sudi pored sudovi m 
(Vuk, Kosmet) (od homonima sud »judicium« 
razlikuje se akcentom u gen. suda i pi. sudovi), 
sveslav. i praslav. sbscdb (stcslav. pored scd't), 
»1° vas (upor. ni u loncu druga, ni u Vlahu 
suda, Banja Luka), 2° bacva (ZK), 3° kos- 
nica (Crna Gora)«. Odatle: na -ar sudar m 
»koji pravi sudove«, deminutiv sudic, slozenice 
sudoper(d), -perka, pridjev na -ovan sudovdn 
»nach dem Fass riechend«, prezime Sudar, 
Sudarevic. Kako je sud »ju'dicium« postala 
opcenita u knjizevnom i saobracajnom jeziku, 
sud u znacenju »vas« cuje se samo u narjecjima 
(ZK), a i tu se uklanja homonlmija posude- 
nicom lajt m (ZK, Banija), deminutiv lajtic — 
slov. lajt < srvnjem. Lelte f. Homonlmija se 
uklanja od prvog pocetki s pomocu prefiksa: 
stcslav. sesdae, sbsudy (Domentijan) > sasud 
(Prorocl, 139a, 13 — 18), deminutiv na -be > 
-ac sasudac, gen. -dea (15 — 16. v.) »staklena 
ampulica«, slozenica sasudohranllnica (Milicevic) 
»dakonik«. Prema tome sud je nastao stezanjem 
i- < sis-. S punom vokalizacijom 5 > a 
nije se ocuvala kod nas, nego u rus. sosud 
»Gefiss«. Upor. i poimenicen pridjev sr. 
rus. sudno »Gefass« prema sudno »Schiff« sa 
ces. sud »Schiff«. U hrv.-srp. ocuvalo se opce- 
nito drugo izbjegavanje homonimije s pomocu 
po- posuda f = posuda (ZK) = posada (Buzet, 
Sovinjsko polje) »1° vas, 2° sude (Buzet)«, 
odatle deminutiv posudica f (Slavonija). Iz- 
bjegavanje homonimije nije bilo u kolektivu 
na -je sude, posuda f '= posude n (ZK). Rijec 
sud je prema tome prefiksalna slozenica od 
3 elementa: prefiksi sr-, so- i -db, postverbal 
od djeti (v.). Upor. nad, nada, nado (?). Sa- 
moglasnik u je nastao iz velarnog nazala g, 



sud 1 



356 



sudurma 



upor. polj. sqd, slov. sod, bug. sad. Prefiksi 
ii-, SG- znace kao u zgrnuti, smetati »zajedno«. 
Nemaju isto znacenje kao u sud »judicium«. 

Lit.: ARj 11, 56-58. 14, 687. 16, 844-890. 
893. 906. Elezovic 2, 281. Miklosic 315. Holub- 
-Kopecny 360. Bruckner 483. Vasmer 2, 702. 
3, 39. 40. Mladenov 627. Joki, lint. 145. Osten- 
-Sacken, IF 33, 266-267. Scheftelowitz, KZ 
56,\76.ASPh 29, 573. 

sud", gen. suda m, pi. sudovi (Vuk, homonl- 
mija sa sud m »vas« uklonjena je akcentom u 
gen. suda prema suda i u pi. sudovi prema 
sudi i sudovi; u Kosmetu nema ni tog razli- 
kovanja: sud, gen. suda je za jedno i drugo 
znacenje), sveslav. i praslav. sodt, »1° iudicium«, 
2° zgrada suda«. Pridjevi: sudrii (Vuk), poime- 
nicen sudnik (Vuk), rasudan, sudnica, s prid- 
jevom na -bsk sudmik'i, od sintagme bez suda 
bestidan (16. v., cakavski), na -bn + -j sud- 
nji = sudnji = suim (~ dan, Crna Gora, 
Hrvatska), na -bsk sudski, na -Ijiv rasudljiv. 
Imenice na -ij (kao u sanskr. rathi- »Wagen- 
lenker«) stcslav. sodui > sudija, s pridjevom 
sudijin, suda (Pastrovici), odatle na -aja su- 
daja (-ja dodano na suda kao u c'ehaja, v.) = 
na -be > -de sudac, gen. siica m, odatle na 
-ija sudcija prema f na -uja sudilja, na -telj 
rasudilelj. Apstrakti: na -bba sudba, s prid- 
jevom sudben (~z stolj, sa slozenim pridje- 
vom sudbonosan, prosireno na -ina sudbina = 
na -a/a sudnja. Na -stvo sudstvo (Vuk) = 
sudstvo (Kosmet). Na -ovina sudavina (od 
suda) »sudska vlast«. Na -je od sintagme besude 
n (Vuk) »gdje nema suda«, slozenica od sin- 
tagme pravosude (19. v.) »iustitia«, prema 
Marelicu rusizam. Denominal na -iti suditi, 
sudim impf. (Vuk) = sudit (Kosmet, ZK) 
(do-, na-, o-, pre-, raz), iterativi na -va- 
-sudivati, -sudivati, -sudujem, -sudovati, samo 
s prefiksima, na -ja -sudati, -sudam, takoder 
samo s prefiksima i odatle postverbali: dosuda 
f (18. v.) »sententia«, osuda f,rasudm (Stulic), 
rasuda (Stulic), na -a/fe rdsudak, gen. -tka 
(Milicevic). Part. perf. pas. poimenicen na -ik 
sudenih m (o-, ne-j prema f na -ica sudenica 
(ne-, o-) = sudenica (Kosmet), na -jak nesu- 
denjak. Folklorni termin sudenice /pi. = 
sudale f pi. (Kosmet) »Parke, koje 3. ili 7. 
veceri po rodenju kroje sudbinu djetetu (za- 
to se dijete tih veceri cuva)«. Ovamo ide jos 
folklorni termin postverbal Usud m »fatum« 
(tako ti je Usud usudio«), pridjev Usudov, od 
usuditi, usudim pf. (Vuk, narodna pripovijetka) 
»bestimmen«, koji sadrzi prefiks &- > u- (v.) 
od sintagme u sudu (tj. na sudenju, gdje 



vila sudi), dok je refleksiv usuditi se (Vuk, Voj- 
vodina, Hrvatska) prema impf, usudivati se 
»audere« prefiks be- > uz-. Postverbalom 
viscdi > usud prevodi se gr. Zyxpuju; »appro- 
batio, sanctio« (u Kijevskim i Beckim listicima 
i u Zivotu Metodijevu, Sahmatov), s cime se 
ne slazu Jagic i Nahtigal. Za Jagica nije 6 + 
spdb, nego prilog vbscdu, »ubivis, ubique«, a 
Nahtigal izvodi b3pab »communio« iz stvnjem. 
wizzod »loi, eucharistie«. Samoglasnik u je 
nastao iz velarnog nazala c, upor. stcslav. 
spas, spdbji, spditij polj. sod, sedzia (= suda, 
sudija), sqdzic. S tim samoglasom takoder i u 
rum. asindd, a osindi, strum, sendi i u arb. 
sundoj = sumnoj (Skadar) »upravljam«, sundatar 
»zapovjednik« pored sudit »brinem se«. Praslav. 
sp-db sadrzi prefiks sp- > su- (v.) kao u susjed 
(v.) u znacenju »uz nekoga, jer se sudilo u 
skupu, u krugu vise ljudi, kao u poroti« i post- 
verbal ah od dati kao u prid »agio« i slaze se 
prema Meiliem sa sanskr. samdha, samdhih 
»convention, traite«. Ako se uzme da je -dt 
postverbal od deti, onda se mora pretpostaviti 
znacenje koje je u diti »reci« (v.). 

Lit.: ARj 1, 254. 2, 698. 7, 666. 8, 90. 
9, 287-92. 11, 415. 7-23-33. 13, 346-49. 
16, 874-75. 879-907. Ivsic, JF 17, 119. si. 
Strohal, NVj 36, 49. si. Maretie, NVj 3, 192. 
Isti Savj. 102. Elezovic 2, 40'. 281. Miklosie 
315. SEW 1, 178. 483. Holub-Kopecny 345. 
Mladenov 627. Trautmann 48. WP 1, 827. 
Meillet, RES 6,169. Vasmer, ZSPh 10, 96-97. 
Tiktin 1096. GM 396. KZ 57, 278. Sahmatov, 
ASPh 27, 1-2. 141. Jagic, ASPh 27, 141 -142. 
ASPh 14, 286. Nahtigal, Starocerkvenoslovanske 
studije (Rozprave 15) 77. (cf. Vaillant, RES 17, 
99. Wijk, Stena 15, 231-232. Kuljbakm, 
JF 16, 225. si.). 

sudra f (Vodice) »tuca, grad«. Nalazi se 
jos u slov. sddra »isto« pored sodrag = sodrah 
(Ig), sadragd, sodrafica, sodrga, sodrica. 
Pocetni slog su- = so- je prefiks u znacenju 
»na pola« (upor. sulud, sugunjica), koji je u 
silgradica (Dubrovnik) »sitan grad«. Zacijelo 
je sudra = sodra pokraceno od sodraga, a to 
metateza od "spgrada-, v. grad. Metateza je 
izazvana uklanjanjem homonimije sa grad 
»castrum, urbs«, sugradanin. 

Lit.: ARj 16, 909. Ribaric, SDZb 9, 152. 
195. Pletersnik 2, 530. 

sudurma f (Visoko, Bosna) »stagalj, supa, 
jara, samanluk (v.)« = sudurma (Kosmet) 
»nastresnica, naslon«. Balkanski turcizam (tur. 
sundurma »zgrada sprijeda otvorena«) iz ter- 
minologije graditeljstva: rum. sandrama »1° 



sudur ma 



357 



suh 



Betterbude, Baracke, 2° (metafora) stari ljudi«, 
bug. sundurma »1° Rumpelkammer, T Kor- 
ridor«, cine, sandarmae , arb. sundurma »Schutz- 
dach«. Hrv.-srp. turcizam pokazuje disimila- 
torno ispadanje n — m > — m. 

Lit.: 16, 905-906. Elezovic 2, 282. ZbNZ 
8, 91. GM 396. Mladenov 617. Fiktin 1361. 
Lokotsch 1948. Pascu 2, 165., br. 991. 

sudzuk m (Vuk, Bosna i Hercegovina) »1° 
kobasica, djevenica, 2° (Vojvodina) djeve- 
nica sa mastom, sirom« = suduka f (Visoko u 
Bosni), na -ara sudfukara f (poslovica: pokazi 
Turcinu sudzukaru, iskat ce i kobasicu). Pre- 
zimena Sudzuka, Sudzukovic. Balkanski tur- 
cizam (tur. sucuk, sucuk ili ciictik »goveda 
crijeva napunjena sjeckanim mesom«) iz ter- 
minologije jela, hrane: rum. sughium pored 
sugium u znacenju 2° i sugiuc u znacenju 1", 
bug. sudzuk, arb. suxhiik »isto«. 

Lit: ARj 16, 907. 910. GM 395. Tiktin 1528. 
Mladenov 617. Lokotsch 1938. Skoljic 573. 

sufit m (Perast, Tivat) = sufit (Stoliv, 
Lepetane) = softt (Bozava) = sufh (Krtole, 
gornji ~; Dubrovnik, Cavtat, Cilipi, Rab, 
Hvar) = softt (Buzet, Sovinjsko polje) = 
cufit (Sibenik, sjeverna Dalmacija) »tavan, 
potkrovlje, potkuplje«. Talijanizam soffitta f, 
poimenicen part. perf. vlat. *sufflctus, od suffi- 
gere (prefiks sub-) za kilat, suffixus, koji postoji 
kao internacionalni gramaticki termin: suftks. 

Lit.: ARj 16, 908. 17, 863. Kusar, Rod 118, 
20. Hraste, JF 6, 186. REW» 8429. DEI 3526. 

sugati impf. (Istra, Vodice ?) »sisati«. 
Nedovoljno potvrdeno. Latinizam ili dalmato- 
-romanski leksicki ostatak ili rumenizam u 
jeziku Cica od lat. sugere > tal. suggere (knjiski 
za succhiare), rum. prez. sug, inf. suge. Od 
istog je glagola na -ovica siigovica f (Vodice) 
»narcisa, nazvana tako po slatkom soku, sto 
sadrzi, a djeca ga sisu«. Rum. (-megl.) sugar 
»Lamm, welches noch saugt«, na -orius > -ar 
od istog lat. glagolskog korijena balkanska je 
pastirska rijec: sugare, gen. -eta (Vuk, Nova- 
kovic) »crno jagnie« (sufiks -e, gen. -eta za 
mlado) = sugare m (Kosmet) »1" jagnje ili 
jare, koje se ojagnji pozno u ljetu, 2 U (metafora) 
posljednje dijete u roditelja koji su vec zasli 
u godine«, deminutiv na -ce sugarce, gen. -eta, 
na -ence sugarence n (Zaplanje u Srbiji), bug. 
i mak. pridjev sugdren (kukuruz, zito, jagnje) 
»posljednji, spat, spat geboren, spat reifend«, 
sugare, arb. (s > c) cugdr »jare sisance«. Usp. 
i sigati. 



Lit.: ARj 16, 908. Elezovic 2, 281. Ri- 
baric, SDZb 9, 195. REW 8438. Godin 78. 
Lukaj 87. Novakovic, GC 26, 221-228. (cf. 
RSI 1, 227). Skok, ZRPh 36, 656., br. 29. Po- 
povic, Sldvia 7, 23. Mladenov 616. Doric 370. 

suh, f suha (Vuk) = su, sua (Kosmet) = 
sii, suva (ZK), ie., baltoslav., sveslav. i praslav. 
pridjev, »siccus«; nasuh »podosta suh«, u 
toponimima sam i u vezi s toponomastickim 
apelativima (Suho kod Soluna, Suhopolje, Suvi 
L,K, Suhi Dol 1772, Sui Do u Kosmetu pored 
Suhodol)«. Poimenicen u sr. r. suho »1° kopno, 
2° toponim«, na -be > -ac susac, gen. suica 
m = susac, gen. susca (ZK) »mart, gregurscak, 
ozujak«, nazvan tako »kajti se onda pocinje 
zemlja susiti od vetrov« (Patacie, Habdelic, 
Jambresic, dopisano u sacuvanom kalendaru 
prvotiska glagoljskog brevijara iz 1491), na 
-ica suvlca f »getrocknete Weintraube« (pala- 
talizacija otpala prema odredenom pridjevu 
suhi > suvi) = sdlca (Kosmet') »suho mrsavo 
zensko celjade« prema susica f »1" suvi beteg 
(ZK), sicija (< lat. siccitas preko mletackoga), 
2° hidronim«. Prosiren jos pridjevskim sufik- 
som -bn > -an susan, susni (~sna godlna), 
poimenicen na -to susanj, gen. -snja — (asimi- 
lacija) IUanj (ZK) »suho lisce kao nastir za 
staju«, odatle kol. susnjevar, gen. -ara (ZK, 
glede sufiksa upor. Pletvar) »suho granje«; 
nepresusan, rdsusan (sud) (Dobroselo, Lika) »(.me- 
tafora) covjek koji dugo nije pio vina«. Demi- 
nutivi: suvinjar (Piva-Drobnjak) »prilicno mr- 
sav«, savacak, f -cka (Vuk) = suacak (Kosmet) 
»prilicno suh«. Apstrakti na -}a susa f (Vuk, 
Kosmet, ZK), na -ha suzba f, prosireno na 
-ina su&bina (Crna Gora) »oljvina kukuruzne 
slame«, s glagolom suzbati, -am impf. .(Vuk, 
Cma Gora, objekt kukuruz) (o-) »korubati, 
Ijustiti, komiti«, na -ota suhdta (Vuk) = 
suvata (Kosmet), dalje rasireno na -inja 
suhdtinja (Vuk) = suotinja (Kosmet) »tad 
se osim hljeba nema nikakva mrsa«, kolektiv 
na -ad suvad, gen. -i = suvdrak, gen. -arka 
(Vuk) = suarak (Kosmet) = suvatka »diirrer 
Holz«. Na -aca suvaca = na -aja suvaja — 
suvarija (Vuk, Backa, Banat) »mola equaria, 
tako nazvana jer je ne tjera voda«, odatle 
radna imenica na -jar suvacar = na -dzija 
suvdjdzija (Srijem, Backa) »mlinar koji ima 
suvacu«. Na -ovina suvdvina f (Piva-Drobnjak) 
»naslage suhoga drva«. Ovamo ide na -bka 
sucka f (Kosmet) »suvarak, suva grana za 
potpalu«, koje je nastalo iz *suska (u kojem je 
obratan govor £k < sk). S pravilnim sk nalazi 
se u saskor (Kosmet, Sumadija) »susanj, 



suh 



358 



sukati 



suslje, listopad, sljam, ono sto se baca od 
ploda, kukuruza, kad se klip oljustk. Sa -or 
siihrn, gen. -i f (Brusje) »1° suho tanko lisce i 
granje, 2° toponim«. Kol. na -je suslje n (asimi- 
lacija kao u susanj) < *susje (sj > slj analo- 
gijski i unakrstavanjem sa drvlje). Ovamo i 
suhva f (Mikalja, Ston) »suho grozde« = 
suhvica f (Ston) »uva passula« = Sulekove 
suhvice f pi. »cveba, Rosinen«. Prilog ndsuho 
(Vuk) »badava«. Denominal na -iti susiti (se), 
susi impf. (Vuk) = susiti (ZK) (is-, na-, o-, 
pre-, raz-, sa-) = susit (Kosmet) prema iteratlvu 
na -va- -susivati, -susujem, samo s prefiksima. 
Odatle postverbal na -tk sasmak, gen. -ska 
(Vuk, Srijem). U prijevoju & > a, ie., baltoslav., 
sveslav. i praslav., stcslav., sbhncti > sdhnuti 
(se), -em (o-, po-, pre-, raz-, sa-, u-) = saniti 
(ZK), prijelaz u primarnu grupu sasti, sahnem 
(Poljica, Dalmacija). Pridjev prisasan (Tuzla) 
»suh«, sao, Tsala, usao, usala < sahao, isahla, 
mahao, presahao. Postoji i prijevoj duljenja 
6 > u > i: presihat (ja »uze« ^jazik) (Ma- 
rulic, Judita 3, 179) »presusivati«, upor. istoc- 
nik nepresihajemi. Samoglasnik u u suh nastao 

je iz ie. dvoglasa au, kako se vidi iz baltickih 
usporednica stprus. sausai, lit. sausas, lot. 
sauss »suh«. Ie. je korijen *saus-: nizi prijevoj 
*sus-, u sanskr. cosa »trocken machend«, gr. 
(aticki) cojoc, »suh«, ags. sear »suh, neplodan«. 
Prijevoj a > a zastupljen je u lit. susti = lot. 

susi »trocken werden« i u sanskr. gusyali 
(3. 1.) »isto«. 

Lit.:ARj4, 77. 7, 668. 8,26. 9,184.293-94. 
10, 891. 11, 61. 695-96. 699. 734-35. 12, 
172. 432-33. 13, 350-51. 14, 493-95. 16, 
875. 910-18. 17, 68-76. 83-91. Lalevic, 

NJ 2, 78-81. 278-283. (cf. JF 13, 286). 

Marjanovic, NJ 3, 217. Jonke, Rad 275, 69. 

Hraste, JF 6, 213. Elezovic 2, 41. 280. 287. 

490. Vukovic, SDZb 10, 404. Miklosic 333. 

Holub-Kopecny 330. 360. Bruckner 524. Mlade- 

nov 618. WP 2, 447. Trautmann 250. 251. 

Endzelin, ZSPh 13, 79. Korsch, ASPh 9, 

669. Bartholomae, KZ 28, 525. Pedersen, IF 

2, 305. 5, 34. 68-69. Nahtigal, CZN 12, 

1 (cf. IJb 5, 269). Niedermann, IF 26, 50. 

Bugge, KZ 32, 29. Charpentier, KZ 47, 178. 

GM 88. Joki, Stud. 61. Boisacq* 102. Stefanie, 

Rad 285, 62. 

sujeta f (iz rus. i cslav.) »ispraznost, tas- 
tina«, od sujb »prazan«, stcslav. pridjev koji 
ne postoji danas ni u jednom juznoslav. je- 
ziku. Apstraktum obrazovan s pomocu sufiksa 
-eta (upor. -ota, v.) od tog pridjeva, s pridje- 
vom na -6« > -an sujetan »isprazan, tast« i s 
denominalom osujetiti, osujetim pf. prema impf. 
osujecivati, -jecujem »vereiteln« uzetim iz rys. 



osuetitb, -cu. Postoji jos slozenica od sin- 
tagme sujevjera f = na -je sujevjerje = na 
-stvo sujevjerstvo »praznovjerstvo«, s prid- 
jevom sujevjeran »praznovjeran« . Odatle mozda 
u Crnoj Gori (Vuk) suvjerica »l" mala vjera, 
2° homo ambigua fide«. Ali ne mora da je u 
vezi sa sujevjerje, jer se moze dobro objasniti 
i sa prefiksom su- (v.). Miklosic je stavio 
ovamo sujma (Vuk, ZK) »Angst«. Ali se ta 
rijec bolje tumaci iz sumnja (v. mniti). Samo- 
glasnik u je nastao od ie. dvoglasa ou u korijenu 
*keu-„ prijevoj perfektuma *kou-, lat. cavus (u 
narjecju covus), lot. sava »H6hlung am Zaum«, 
u slavinama sa sufiksom -to. Pridjev se nalazi 
jos u bjeloruskom i ruskom. Praslav. je. 
Uporeduje se i sa arm. sin »leer, eitel«, gr. 
xevoc, »isto«, sanskr. cuna »praznina«. 

Lit.: ARj 9, 293. 16, 918-19. Maretic, 
Savj. 81, 147. NJ 1, 192. Miklosic 328. Jokl, 
IF 27, 315. Pedersen, KZ 39, 428. Brugmann, 
IF 27, 268. Iljinski, RPV 74, 128. Wijk, KZ 
48, 157. WP V 367. 390. 

sujma f (Vuk, jugozapadni krajevi), u 
izrazu sujma me je »es schaudert mir« = sujma 
me fata, poduzela (ZK) »strah« = sujma (ZU) 
»sumnja«, nd sujmu. Miklosic izvodi od prid- 
jeva stcslav. sujb »tast, vanus«. Sufiks bi bio 
-ma. Fonetski i semanticki moze biti i od 
sumnja (v. mniti), disimilacijom i metatezom 
kao u lat. Domnius > Dujom, gen. Dujma < 
*Dumnja > *Dumja. 

Lit.: ARj 16, 919. Skok, ASPh 33, 370. 
Popovic, Sintaksa 43. 

suk m (Marulic, Judita 6, 307) »1° Wurfspies, 
kolac, razanj kao vojnicko oruzje« = suk »2° 
neotesano drvo, od kojega se djelaju palice 
za motike, 3° (hrv.-kajk.) prezime (upor. 
prezimena Macuga, Batucic)«. Sveslav. i pra- 
slav. spkb. Nalazi se u stcslav. sckb »surculus«, 
slov. sok, bug. sak, ces. suk, polj. sek. Samo- 
glasnik u je nastao iz velarnog nazala c. Ie. 
je korijen *kak-/kak- ili *kok-, nazaliran *kank- 
ili *konk-, u sanskr. canku -m »kolac«. Taj 
je korijen zastupljen jos u armenskom, kelt- 
skom i u baltickim jezicima. Mladenov i drugi 
vezu i sa soha, ali se ta veza i otklanja (WP). 

Lit: ARj 16, 919. Zore, Rad 170. Mikldsie 
316. Mladenov 627. Holub-Kopecny 360. Bru- 
ckner 476. WP 1, 335. Boisacq* 389. 451. 
Pedersen, IF 5, 48. Foy, IF 6, 324. Mikkola, 
IF 8, 312. 

sukati, sucem impf. (Vuk) (iz-, na- se- 
o-, od-,po- se,pri-, raz-, sa-, u-, za-) prema pf 
suknuti, suknem (Vuk) i iterativ na -va — sukd 



sukati 



359 



sulica 



vati pored -sukivati, samo s prefiksima, balto- 
slav., sveslav. i praslav., »drehen, hervorwallen, 
ziicken«. U ruskom pojavljuje se i u prijevoju 
6 skatb, sku »zusammen drehen« i prijevoju 
duljenja sykatb, cega nema u hrv.-srp. Ru- 
munji posudise a suci »drehen« s prefiksom 
raz- a rasuci — (asimilacija s — c > c — c) 
raciuci (Moldavija) »drehen, winden«. Na 
-dio > -lo sukalo n (Vuk, Hrvatska) »cekrk, 
na cemu se preda suce«. Na -aljica suka- 
Ijlca f (ZK) »Walker (kuhinjsko orude za 
rastezanje jufki)«. U rum. sucald f je »1" 
(tkalacki termin) Spulrad, 2° Bohrwinde«, 
odatle a sucdli »qualen« i deminutiv na -be 
sucalete f (Oltenija) »Rolle« (glede -be > -et 
upor. castravete < krastavac). Sveslav. i 
praslav. (pridjev) sukno n (Vuk; rus. sukno) = 
sukno (Kosmet) »Tuch, pannus«. Neutrum 
oznacuje materiju. Pridjev na -en suknen — 
(disimilacija n — n > I — n) sukien (Cilipi) 
»vunen« = suknen (Kosmet), poimenicen 
na -jaca suknenjaca (Crmnica, Vuk) »kosulja 
vunena«. Rumunji posudise sucnd = sugna. 
Na -ia suknja f (Vuk), sveslav. i praslav., 
»tunica«, jedina sveslav. rijec koja je iz polj- 
skog i juznoslav. prodrla (za vrijeme krizarskih 
ratova) na zapad preko sjeverne Italije i Njema- 
cke: istro-romanski suchigna (Trst, 14. v.), stfr. 
soucanie, souscanie (12. v.), nfr. souquenille < 
srvnjem. sukenie, suggenie »Kleidungsstuck, das 
fiber dem Rock und unter dem Mantel ge- 
tragen wird«. Sa zapada vraca se u ngr. aovxa- 
via i rum. Ovamo ide \os sukman m (knjaze- 
vacki okrug) »eine Frauenjacke«, bug., rus., 
isto tako rum. sucman »Art Bauernrock«, na 
-ar sucmdnar »prodavac sukmana«. Turcizam 
sakija f (Vuk, Crna Gora) »krpa kojom se 
zastupa puska« unakrstava se sa sukati, odatle 
siikija (Vuk). Glagol sukati onomatopeizira se 
glagolskim sufiksom -tati i -Ijati: suktati, 
-kc'em = sukljati, -am »hervorwallen«. Suglas- 
nik u je nastao od ie. dvoglasa ou u prijevoju 
*sou-, od korijena *seu- »biegen, drehen«, ra- 
sirenom formantom q. Upor. sanskr. suvdti 
(3. 1.) »setzt in Bewegung und Tatigkeit, 
pokrece«. Rasirenje q nalazi se i u baltickoj 
grupi : lit. siikti »drehen«, lot. sukt »schwinden«. 

Lit.: ARj 4, 75. 7, 666. 8, 688. 9, 292. 11, 
58-9. 12, 171. 13, 349-50. 14, 687. 16, 919- 
24. ASPh 6, 662. Elezovic 2, 283. 397. MikloUc 
333. Holub-Kopecny 345. 360. Bruckner 525. 
ASPh H, 139. Mladenov 618. WP 2, 470. 
Trautmann 291. Tiktin 1307. 1523. 1524. Ha- 
skovec, CMF 5, 454-456. Korsch, ASPh 9, 
495. Caprin, // trecento a Trieste 194. 199. 
Leger, BSLP 2, LXXXIX. Strekelj, ASPh 26, 



421. Wood, IF 22, 169. Holthausen, IF 48, 
266. Zupitza, KZ 36, 66., bilj. Reichelt. KZ 
39, 78. 

sul m (muslimanska narodna pjesma) »mir« 
= sul (Kosmet, objekt uz uciniti) »poravnanje, 
izmirenje« = sula f (hrvatska narodna pjesma) 
»mir«. Odatle denominali na -iti ndsuliti, -im 
pf. (Vuk) »nagoditi se, namiriti«, nasaliti se 
(Crna Gora, Kosmet), posuliti se »nagoditi se« 
= posulit (Kosmet) »odluciti se«. Bez prefiksa 
sullti nije potvrden. Balkanski turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. sulh »izmirenje«, tur. sulhet- 
mek »pomiriti se«) iz sudacke terminologije: 
arb. sull, syll »Ubereinkunft«. 

Lit: ARj 7, 666. 11, 59. 16, 927. Elezovic 
2, 111. 283. GM 395. Skoljic" 573. 

sulaisati, -sem pf. (Vuk, objekt pec, zid) 
»ugladiti«. 

Lit: ARj 16, 927. Korsch, ASPh 9, 669. 

Sulet m (Hektorovic), naziv otoka, danas 
tal.-mlet. Solta = Soluta (Toma Arhidakon) 
> hrv. Solta, kod Scylaxa Olynta, Solenia 
(Ravennas), Solentia (Itinerarium Antonini, s 
varijacijom Soletia, Solinicia, Solenitid), Tab. 
Peutingeriana insula Solentii. Predrimski topo- 
nim, koji se opetuje varijacijom samoglasnika 
a > o Sblenlini (Plinije), Salluntum (Ravennas, 
Tabula, Itinerarium Antonini), u Umbriji 
Sallentini, kod ilirskih Messapijaca u juznoj 
Italiji Sallentini, u Etoliji licno ime ~LoXvv- 
Qioc,, bez n i bez -ium Soletum oppidum u 
Apuliji. Docetak -un, -turn (upor. Molunat, 
Spiniit < Spinuntum) , -entum (v. Piquentum > 
Buzet), gr. -uv9(l)oc; karakterizira predgrcka 
i predrimska imena, zacijelo mediteranskog 
podrijetla. Tal. je naziv Solta mozda prekrajanje 
antickog naziva na osnovu pucke etimologije: 
isola solta od solvere = lat. insula soluta, tj. 
odrijesena od veze (geografske ili druge kakve) 
od Braca i Hvara. 

Lit: ARj 16, 927. 17, 713. Skok, Slav. 168. 
Ribezzo; Croazia 75. Krdhe 33. 37. Mayer 1, 
317. 318. 2, 97. 98. 

sulica f (nema Vuk u Rjecniku, ali ima u 
prijevodu Sv. pisma), sveslav. i praslav. termin 
za vojnicko orude *sudl-o, -ica, bez paralele 
u baltickoj grupi, «koplje, dzilit«. Madzari 
posudise szuca, Rumunji sulita, deminutiv 
sulitica »Bartklee«, siilitas »kopljanik«, pridjev 
sulifos. Bez deminutivnog sufiksa -ica nije 
potvrden ni u jednom slav. jeziku, osim u 
Bakru sul m. Izvedenica je sufiksom za orada 
-dio > -lo od iste osnove od koje i stcslav. 



sulica 



360 



sumoran 



sovati, sujc (v. sunuti), ie. je korijen *skeu-: u 
prijevoju *skou- »werfen, schiessen«. 

Lit.: ARj 16, 927-30. Miklosic 328. Ma- 
zuranic 1400. Holub-Kopecny 360. Bruckner 
525 WP 2, 553. Tiktin 1531. Pedersen, KZ 
36, 281. Petr, 55 22, 273-279. (cf. An Z lF8, 
136. 205). GM 419. 

sulimen m = suliment (Kosmet) »sican«. 
Baikanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
pridjev sulaimdni, od Sulatman = Salamo > 
tur. sulumen) iz terminologije kozmetike: rum. 
sulimon »Schminke«, a sulimeni »schminken«, 
bug. sjulemen, ngr. oovXi\iac,. 

Lit.: ARj 16, 930. Elezovic 2, 283. Tiktin 
1531. Lokotsch 1942. 

sultan, gen. -ana m (13. St.. Vuk) = sultan 
(Kosmet), sultan-care gospodare (apozicija u 
narodnoj pjesmi) prema f na -ija sultdnija 
(Vuk) »1° sultanova djevojka, 2° (sultdmja, 
Kosmet) ime skole u Cp.rigradu (meqteb-i-su- 
Itani, uci sultaniju u Stambol), 3° zensko ime 
(pored Sultana /l 5 — 18. st./ = Sultana, Vuk, s 
hipokoristikom Suta, gen. Sute, na -ka Sutka i 
pridjevom Sutin, Sutkin)«. Evropski i baikanski 
turcizam arapskog podrijetla (ar. sultan »go- 
spodstvo > vladar«, posudenica iz aramejskog 
salat »vla'dati«, tur. sultan, sultaniye). Zensko 
ime nastalo po pocasnom nazivu za princeze 
(valide sultan). 

Lit.: ARj 16, 931-32. Elezovic 2, 283. 
Deny § 1163. Korsch, ASPh 9, 669. Lokotsch 
1945. 

sulundar, gen. -dra m (Vuk) »cijev na 
peci, kuda izlazi dim« pored sulenar »isto«, sa 
nejasnim d i u. Prema Novakovicu od srgr. 
deminutiva acoXnvdpuyv, ngr. aoiAnvapi, od 
ow>ir|v »cijev, kanal«. 

Lit.: ARj 16, 933. Novakovic, ASPh 29, 
622. Vasmer, GL 139. 

sul) m (1351) »travarina, pasarina«, odre- 
deni pridjev suljnl, suljskl (vol), na -evina 
suljevina (1565), na -iste sulisce (1642, Lopasic, 
Hrv. urbari, Kolunicev zbornik 25). Od lat. 
solium (Du Cange 4) kao ostatak panonskog 
latiniteta (?). Upor. kod Du Cange-a solagium 
< lat. solaticum, od solium »tlo«. Nije istog 
postanja kojeg lat. solium »labrum, alveus, 
Wanne« > slov. siilj m (Gorenje, Soska 
dolina, Tolmin) »Wasserschaff, Butte« = 
siilj = siilj (Bednja) »miraz« = suj (Rezija) 
pored soj »martello« < furl. suej. Upor. arb. 
sule »piccola barchetta«. 



Lit.: AR) 16, 933-35. Mazuranic 1401. 
Pletersnlk 2, 600. Sturm, CSJK 6, 75. REW 
8074. Maver, Sldvia 2, 42-43. (cf. IJb 10, 
178). Skok, ZRPh 41, 152., br. 27. Mladenov, 
SpBAN 6, 96-98. 

suma f (1441, Dubrovnik; 1457, Smede- 
revo; latinizam ili talijanizam) »svota« = 
(s > s) suma (ZK, Belostenec, Pergosic) 
»isto«. Preko njem. na -ieren sumirati, suml- 
ram (Zagreb) »1° zbrajati, 2° (Lika) premisljati 
(primjer: sve sumlra kako bl napravloj«. Od 
tal. somma f < lat. summa. Prilog insoma 
(Dubrovnik, Cavtat) u vezi sa ma »medutim, 
utoliko, intanto« < tal. in somma. Ovamo ide 
kao posudenica iz arb. pridjeva na -bn sumni 
»dobar« u osacanskom govoru < arb. shume < 
lat. summa »mnogo«, poimenicen na -jak 
sumnjah »bogatas« u istom govoru. 

Lit.: ARj 16, 935. 938. 17, 874. Jirecek, 
ASPh 8, 102. Trojanovic, JE 5, 223. Griinen- 
thal, ASPh 42, 316. OB/3540. 

sumoran, f -rna (Vuk, Backa, uz covjek, 
vrijeme), pridjev na -bn, »natmuren, namrsten, 
namrgoden, natmusten«. Odatle nasumoriti, 
-im pf. (Vuk, Dalmacija) »namraciti, naoblacitk 
= ndhumoriti se, -Im, ndhmuriti se (Dubrovnik) 
»isto«, nahomuriti se (Stulic). Odatle deverbal 
sumor m (Radnic, Rapic) »tuga«, imenice su- 
mornost f, sumarstvo. U rum. sa prefiksom 
po- a (sa) posomori »potamniti«, u madz. 
szomor, szomoru »betriibt«. U drugim sla- 
vinama mjesto s dolazi h i bez samoglasa u: 
ces. chmurny, polj. chmura, chmurny, chmurzyc 
sie, rus. chmuryj, chmufit'. Upor. jos bug. 
smurtjd se, pridjev smurten »runzelig, bose, 
faltig«, koje Mladenov uporeduje sa murava 
(v.), rus. hmyritbsja »sich argern, schmollen«, 
ces. chmara, chmura »dunkle Wolke«, rus. 
smuryj »dunkel, grau«, ces. smoufiti »triiben«, 
kas. smura »magia«. Prema tome je JM- u 
sumoran sekundarno prema prefiksu su- (v.) 
jer se mjesto mur- umijesao glagol moriti. 
Odatle je dosao h i u kompromisni oblik 
ndhumoriti. Upor. jos onomatopej ski glagol 
hmuriti impf. (Brae; subjekt prase u koritu, 
kad se mute vode, more kad se muti ili koja 
druga tekucina). Machek uporeduje jos rus. 
mar »Nebel, aufsteigende Sonnenglut«. Pra- 
slav. Ie. korijen bio bi *smour-, s kojim bi se 
uporedivao gr. uaiipoc/naupoc; »crn«. V. mrak 
i mrk. 

Lit.: ARj Z, 636. 7, 352. 359. 16, 954-55. 
Miklosic 311. SEW 1, 391. Holub-Kopecny 
140. Bruckner 180. Mladenov 595. Tiktin 1220. 
Machek, Sldvia 16, 202. 210-211. WP 2, 223. 



sumpor 



361 



sumpor m (Dubrovnik, ZK, hrv.-kajk., 
danas kao knjizevna rijec opcenita je; Kos- 
met) = sumpur (Kosmet) = silnpur (Bozava) = 
sumpor (Vuk) = sunfar (Cres) »zveplo (ZK)«. 
Pridjevi na -bn > -an sumporan, na -it siimporit, 
na -Ijiv sumpurljiv (Kosmet). Denominali: na 
-ati sumpordti, -am (ZK) = sumpurdt (Bozava) 
= na -iti sumporiti, -im (na-, o-, po-). Na -aca 
sumporaca »sibica, zigica«. Na -alka sumpdralka 
»uzizalica«. Nalazi se jos u slov. sumpor, 
sumper, bug. sumpor pored sinpur, stcslav. 
i strus. S romanskim sufiksima: na tal. demi- 
nutiv -ino: Suferini (Budva u gradu) pored 
vulmindnti = fulminanti »sibice« = suferln 
(Sibenik) = sulferin (Rab) = cuferin (Lum- 
barda, pored / uimiri} < tal. solferino pored 
zolferino = kroatizirano sumporini m (Dubrov- 
nik, Cavtat) = na -ellus zolfanel (Dobrota) 
< tal. zolfanello. Na -ata > mlet. -ada sumpo- 
rada (Crmnica). Ovamo ide jos u Dubrovniku 
sdlfica »doskocica« < tal. solfa »nota musicale«. 
Upor. arb. Uji surfullit (Ulcinj) »sumporna 
voda, odmah iza luke«. Dalmato-romanski 
leksicki ostatak od lat. nominativa sulphur s 
disimilacijom I — r > m — r. Moze biti i 
iz balkanskog tannitela. Iz njem. je hrv.-kajfc, 
slov. zyeplo n (ZK) < njem. Schwefel, stvnjem. 
suefal. 

Lit. :ARjl, 667. 9, 292. 1 1, 60. 16, 955-56. 

17, 16. 713. Pletersnik 1, 883. 977. Elezovic 
2, 284. Mladenov 621. Zore, Rad 115, 169. 
Budmani, Rad 65, 162. Tentor, ASPh 30, 
201. Kusar, NVj 3, 337. Rad 118, 22. Miletic, 
SDZb 9, 358. 384. REW 3443. Miklosic 329. 
£»>£74119. Prati 918. 

.sunce, gen. -ca n (Vuk), sveslav. i praslav. 
deminutiv na -bee *3bln-bce, »sol (s kojom 
rijeci je u prasrodstvu.)« = sence < *selnce 
(Vrbnik) »biljka suncokret«. Praslav. korijen 
sun- bez sufiksa -bee ocuvan je u izvedenicama 
koje su iscezle iz danasnjeg knjizevnog i sao- 
bracajnog govora. Pridjev na -bn *5hnbnb > 
sunj, koji je prosiren s pomocu -jo, odredeno 
sunji, u toponimima Siinja, Osunja (ZK, kod 
Budinjaka), u slozenici sunovrat m (Dubrovnik) 
»narcissus, zelenkada (upor. slov. solnovrdt, 
slanovrat /Tolmin/ »okrenut prema suncu«, ces. 
slunovrat); u prilozima oposum = naoposum 
(Pavlinovic) = naoposun(o) (Poljica, Dalmacija) 
= oposon (asimilacija o — o — u> o — o — o), 
izopaceno unakrstavanjem, iz vremena dok 
je jos bilo -sin, sa posao, gen. -sia naopdslo 
(Kosmet, Trnovica na granici Dalmacije i 
Hercegovine, Ston) = naopbslen (Vuk) = 
naoposlo (Srbija) = naoposlom (Vuk) = nao- 



poslom — naoposUnty) (Kosmet) »u napredak 
(opreka od naopako), sretno, kako treba« < tj. 
»okrenuto kao sto sunce ide«, postalo od real- 
nog znacenja »od istoka na zapad«, okrenuti 
tri puta na oposum (Poljica) »od lijeva na 
desno (Stojkovic)« (sveslav., usp. rus. posolom, 
adv. »nach dem Lauf der Sonne, von Osten 
nach Westen« < *po-$bInh, v. nize, upor. i 
engl. to coil with the sun); u slozenici suton < 
*sh'nbnuon > *sunton (s disimilacionim gubit- 
kom n — n > — n; postverbal od tonuti, v.) 
»sumrak«, upravo »zaton sunca«. Izvedenice 
od sunce, gdje je izgubilo deminutivno zna- 
cenje: novi deminutiv na -bee siinasce, gen. -a 
n, na -ic zasuncici m pi. »oblacici koji se 
izgomilaju i rumene kad zalazi sunce (od 
sintagme za sunca)«. Pridjevi na -j sunai 
(~ zrak, Ranjina), sunai zapad (1507, Draga- 
nici, Hrvatska), jos danas se govori u Vodicama 
sunci zahod, na -bn > -an sunaln'i (Pastrovici) 
= sunasnji = suncani, f -ana (dan), poimenicen 
na -Ik suncanih, gen. -ika »1" Sonnenuhr, 
2° herba. Solaris (Mikalja), 3° vrtez u glavi 
(Pastrovici)«, na -ica suncanica »Sonnenstrahl« =-■ 
suncanica (Boka) = suniarica (Boka) »vrtez u 
glavk, na -ev suncev, poimenicen na -ic sun- 
cevic (Vuk: prosi sunce za svog suncevica; 
Tin Ujevic u pjesmi). Slozenica suncokret m 
(neologizam, prevedenica heliotropos) = sunce- 
gled poied suncogled (Kosmet); ispodsuncanik 
(Vuk) »vjetar ispod sunca s istoka, eurus, 
istocnik, iistoka«. Denominal na -jati suncati 
se, -am impf. (Vuk). Zabiljeziti jos treba 
tragove ie. kulta sunca u jeziku: sunce se rada 
(upor. Orient = istok, sol oritur). Tome oogo- 
vara rum. soarele apune — soarele asftnte[te 
»sunce zalazi«, upravo »sunce posvecuje (se. 
zemlju)«, upor. gr. 6 y\K\oq, poxnXefe = arb. 
dieli perendon »sunce vlada«, odatle imenica 
peredimi idiellit »zapad sunca«; rum. sfintul saare 
»sveto sunce«. Samoglasnik u je nastao iz 
sonantnog /, upor. stcslav. ttbnbce, slov. solnce, 
ces. slunce, polj. slonce. U poredenju sa lat. 
sol, gen. soils, gr. f\kioq slavine pokazuju 
rasirenje ie. korijena *sul- na n, sto moze 
biti i stari deklinacioni element. To rasirenje 
nalazi se i u germ., got. sunno, nvnjem. Sonne, 
ali upor. ie. korijen *suen-, ''sun- u avesti xve^s* 
(gen.) »sunce«. Praslav. JL/T < ie. *sul- prijevoj 
je prema ie. *suel-, koje, kao i *sifen-, sadrzi 
u docetku deklinacione sufikse -el, -en (Stam- 
mbildungssuffixe); sul- stojiu vezi s korijenom 
*suel-, koji nije zastupljen u slavinama, nego u 
gr. IXn »Sonnenwarme, Sonnenlicht«, u njem. 
schwiil, i u lit. svilti »ansengen, ohne Flamme 
brennen«, lot. sveli »isto«. Osnovno je znacen): 



362 



sunuti 



rijeci sunce »ono sto stvara toplinu = izvor 
topline«. Afektivni odnos pucke psihe prema 
suncu izrazava se deminutivnim sufiksom -hce, 
cemu odgovara u vlat. soliculum > fr. soleil 
prema rum. soare, tal. sole, spanj. sol. Znacajno 
je sto nema baltoslav. zajednistva u nazivu 
sunce, narocito u prijevoju. Dok je praslav. 
*sbl- (ie. it), u staropruskom je saule, lit. saule, 
lot. saule t < ie. *sauel + sufiks -la. Nema 
doduse prijevojne jedinstvenosti ni u ostalim 
ie. jezicima: got. sauil < ie. salvila, lat. sol, 
neutrum *sduel- > *sduol, *sdol. Izvedenica 
na -id je gr. r]kioq < *sauil- + -io, dok arb. 
hyl < ie. *sulo »zvijezda«, u sanskr. suvaru = 
avesta hvan »sunce, svjetlost, nebo«. Praslav. 
pridjev *5"bln(rm>) "nalazi se jos u polj. m 
slonie, podslon = rus. i ukr. posolori (v. gore) 
»mit der Sonne gegen Westen gehend«, vodsone 
»sonnige Seite«, rus. solnopek »heisser Tag«, 
solnosjad »Westen«. Unakrstenjem sa sunuti, 
suljati sunovrat, sunovralice »iiber Hals und 
Kopf«, sunovratiti se »baciti se u ponor« prvo- 
bitna slozenica sa sun »sunce« u prvom dijelu 
izgubila je vezu sa sunce i promijenila znacenje. 

Lit.: ARj 3, 936. /, 473. 667. 9, 89. 16, 
957-60. 17, 1-22. Belie, NJ I, 45. NJ 2, 
64. Budimir, NJ 2, 233. VHZA 12, 62. Ko- 
stial, JF 5, 192. ZSPh 13, 296. Solovjev, 
PPP 2, 265-67. ZbNZ 5, 70. Stojkovic, 
ZbNZ 27, 25-42. 91. (cf. RES 9, 192. IJb 
15, 310). Elezovic 1, 442. 2, 285. Ribaric, 
SDZb 9, 205. Miklosic 334. Bruckner 500. 
ZSPh 4, 217. Mladenov 592. WP 2, 446. 
531—532. Trautmann 251. Matzenauer, LF 
12, 163. Fraenkel, KZ 63, 169. Boisacf 321. 
Petersson, IP 43, 75. GM 460. Vasmer 2, 
415. 690. 

sunder m (18. St., Vuk, Bosna i Hercego- 

vina) = s under pored sunder (Kosmet) »spuzva, 
spenga, spuga«, pridjev na -ast sunderast. 
Balkanski turcizam grckog podrijetla (gr. 
ojtoyy ? = ocpoyYoc, > cine, sfungu, gr. 
deminutiv otpoyyapL > tur. siinger) iz termi- 
nologije oruda (skole): bug. siinger, sjunger, 
sjungerlija prema arb. sfengar = cine, sfungare, 
koji su iz novogrckoga. V. spuzya. 

Lit.: ARj 17, 15-16. Elezovic 2, 284. 

Mladenov 617. 626. GM 382-383. Pascu 2, 

85, br., 1609. 1610. Miklosic 297. Vasmer, 
GL 139. Skaljic* 574. 

sunet m (Vuk) = sinet pored sunet i sunet 
(Kosmet, objekt uz ciniti) »circumcisio«. Na 
-11 sunetlija, na -dzija sunedfija, denominal 
na -iti siinetiti, -im impf, (po-) = na -l(e)isati 
(prema sunetlf) sunetlelsatl, -Sem (Kosmet) = 



sunetllsat »obfezati«. Balkanski turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. stinnet) iz oblasti islama: 
bug. sunet pored sjunet, arb. synet, ngr. to 
aouve-ji. 

Lit.: ARj 17, 16. Elezovic 2, 226. 284. 288. 
Mladenov 617. 626. GM 397.' Skoljic* 574. 

sfinica f (Vuk, Boka), praslav., »jagoda, 
malina«. Nalazi se jos u bug., ukr., brus. i 
veliko-rus. jeziku, bez paralele u baltickoj 
grupi. Uporeduje se sa sanskrtom cona- 
»crven« < ie. korijen *keu-, u prijevoju *kou- 
»svijetliti, jasan«, s formantom (pridjevom) -no. 
Biljka je prema tome nazvana po crvenoj boji. 

Lit.: ARj 17, 16. Radojevic, NVj 3A, 379. 
si. (cf. IJb 12, 275). Miklosic 329. Bernard, 
RES 27, 36. Rozwadowski, ROr 1, 94. (cf. 
IJb 4, 214. RSI 8, 301. JF 3, 221). WP 1, 
368. 

sunuti, stine pf. (Stulic, sunuti it glavu) 
(ao-, na-) »ruere« = suniti, - m (ZK) »stossen« 
prema impf, na -vd- suvatl, -am (ZK) i itera- 
tlvu na -iva- -sunjivati, -sunjivam, -ujem, 
samo s prefiksima = sunivati se (Rosa), upor. 
slov. suniti, siinem »stossen, verstossen«, pra- 
slav.; u stcslav. sovati, sujo, rus. sovdtb, suju 
prema sunoti. Postverbali iisov m (Crna Gora, 
Vuk) »lavina«, s pridjevom usovan pored osovan 
»oporit«, odatle zasovnica (Vuk) = zasovnica 
(Kosmet) »drvo kojim se iznutra zatvaraju 
vrata, 'kracun«, zasun (Hrvatsko zagorje) = 
na -ka zasunka f = na -za z&sunja (oko Za- 
greba) »repagulum«, od zasunuti, zasiinem 
(objekt vrata), upor. polj. zasuwa, zasuwka. 
Na -elo: sdvjelo n (Dubrovnik) = sovjela f = 
(ikavski) sdvilja f (gornje Primorje) = na -ka 
soveljka f (Boljevac u Srbiji) = sovdljka (a < , 
Kosmet, upor. bug. sovdlka) »1° Weberschiff, 
cunak na razboju, cijevnjak, lajdica« = savila, 
sbvilica (Trpanj) »2° dvopek, jer ima oblik 
cunka na razboju« (upor. i naziv kunac za 
isti pojam). Zamjenom sufiksa suvanica, su- 
valjca (Parcic). Rumunji posudise suveicd f 
(Muntenija i Oltenija) pored suvelnita. Maver 
misli da je od lat. subella = subula »silo«. 
Praslav. korijen su- navedenih glagola, koji 
se jos nalazi u sulica (v.) i sukati (v.), sukljati 
(v.), jest baltoslav., upor. lit. sauti, sauju »Brot 
in den Backofen schieben, schiessen«, istocno- 
-lot. saut »schiessen«, lot. saut »schieben«. Ie. 
je korijen *skeu-: *skou- »werfen, stossen«; su- 
valica nalazi se samo u baltoslav. i ni u jednom 
drugom ie. jeziku. 

Lit.: ARj 2, 698. 7, 667. 9, 246-47. 15, 
932-34. 17, 17-19. Jagic, ASPh 1, 431. 
Elezovic 2, 251. Miklosic 328. Holub-Kopecny 



sunuti 



363 



surat 



361. Bruckner 526. Mladenov 598. WP 2, 
553. Tiktin 1542. Skaric, ZSPh 13, 349-351. 
Machek, Sldvia 16, 189. Endzelin, ZSPh 16, 
114. Boisaca* 211. 874. Wood, IF 22, 147. 
Pedersen IF 5, 71. Uhlenbeck, IF 25, 145. 
Johansson, IF 3, 238. Maver, Sldvia 2, 628. 



Ovamo i superbija f (Kolunicev zbornik, 
Nemanic) »oholost« < tal. superbia < lat. 
superbia. 

Lit.: 17, 25. Crania, ID 6, 122. Kusar, 
Rad 118, 19. NVj 3, 330. DEI 3679. 



sup m (Vrbnik, Krk, Mikalja, Bella, Stulic) 
»vultur, silec, kokosar, lesinar, ler, kraguj«. 
Odatle na -in (mozda romanski sufiks) supin m 
(Rab) »gyps fulvus«. Augmentativ na -ina 
supinaf (Vrbnik na Krku, Zaostrog) = (s > c, 
upor. cijec) cupina (Lika: Alan, Sirnica, Vlake). 
Samoglasnik u je nastao od velarnog nazala p, 
upor. stcslav. scpe »vultur«, polj. sept. Postoji i 
oblik sep m (Mikalja, Bella, Stulic), nedo- 
voljno potvrden; u Hirtza se ne nalazi. Odatle 
izlazi da je postojao praslav. prijevoj *sepb, 
Bolje je potvrden oblik sip m (Jablanica, 
Konjic), odatle augmentativ sipina f (Herce- 
govina), sipinar, siparica (oko Nina ?). Taj 
je oblik tesko dovesti u vezu, ako -sup i sep 
pretpostavljaju stare nazale c, e. Mozda stoje 
u vezi sa osupnutl sa = osupniti se »zacuditi se«, 
slov. osupnotl, polj. sepic »finster machen«, ukr. 
nasupyty colo, rus. sup, supitb »die Stime 
runzeln«. Svakako praslav. 

Lit.:AR}V, 192,,. 14, 856. 15, 47. 49. 17, 
23. 25. Hirtz, Aves 47. 430. 467. Miklosic 
315. Holub-Kopecny 361. Bruckner 485. Ber- 
nard, RES 42, 96. 

supa f (Mikalja »kruh umocen u vino«; u 
knjizevnom jeziku) »juha« = supa (slov., 
Gorisko) »Brotschnitte in der Suppe«, odatle 
denominal nasupiti (ibidem) »das Brot durchwei- 
chen«. Od sttal. suppa, mlet. supa, tal. zuppa 
»1° minestra di pane nel brodo, 2° pane intinto 
nelvino« < germ, suppa. Balkanski talijanizam, 
arb. supe, ngr. ootina. Odatle nadalje: zupa f 
(hrv.-kajk., ZK), slov. zupa (Dolensko, jugo- 
istocna Stajerska) »1° juha, 2° most od sljiva 
za rakiju«. S fr. sufiksom -lera < -aria preko 
tal. supira f (Potomje) = supira (Kuciste) = 
suplera (Boka) = suplema (Crmnica) < tal. 
zuppiera »porculanska zdjela za corbu«. 

Lit.: ARj 17, 23-4. Miletic, SDZb 9, 
264. Pletersnik 2, 975. REW 8464. Strekelj, 
ASPh 27, 526-527. Jagic, ASPh 8, 318. 
GM 396. DEI 4123. Rosamanl 1121. 

superab, f superba (Rab), pridjev = sitperab 
(Lumbarda) = superab, f superba (Korcula) = 
superb (Nemanic) = (s > s) superab (Bozava) 
»ohol«. Od tal. ucenog superbo < lat. superbus 
»ohol«. Sa -iv superbiv (Ivancicev zbornik). 



superati, -am pf. (Potomje) »nadmasiti, 
nadvisiti«. Od tal. ucenog superare < lat. 
superare. 

Lit.: DEI 3678-79. 

supurdisati, -isem pf. (Piva-Drobnjak, 
objekt zivo, svojej »upropastiti« = supurdlsat 
(Kosmet, objekt kolombotnjicu) pored su- 
piirdisat, supiirdisovat i supurisati »1° izbrisati, 
2° naglo pojesti, potrositi«. Turcizam (tur. 
siipurmek, -di je od odredenog proslog supiirdu) 
iz terminologije obicnog zivota. 

Lit.: Vukovic, SDZb 10, 414. Elezovic 2, 
285. Deny § 621. Skoljic 575. 

sur, f sura (Vuk, Kosmet, uz ptica, sukno, 
coha, caksire, koparan), juznoslav. pridjev (slov., 
hrv.-srp., bug.), »canus, blijed«, s tur. -II 
indeklinabilni pridjev (?) surll (orle, narodna 
pjesma, Vuk), prosiren na -kast siirkast »albi- 
dus«. Poimenicen na -be > -ac surac, gen. 
-rea (Vuk, Boka) »nekaka loza i grozde«, na 
-ka surka f »haljina«. Na -ina surina f (Lika, 
Vuk) »muska haljina od crnog sukna sa ruka- 
vima, gunj (Srbija)«. Ovamo mozda surucica 
»biljka spiraea filipendula«. Rumunji posudise 
sur »grau«, deminutivi sa lat. sufiksima -icel, 
-el, -l[or: suricel, surel, surl{or. Miklosic izvodi 
iz sjeverno-tal. soro »grau«, cemu se protivi 
geografija. Tiktin misli da je od imena naroda 
Syrus > stcslav. Surint. Upor. rum. prezime 
Sum. To ime naroda nigdje nije potvrdeno 
kao naziv boje. U romanskim jezicima je od 
Syria, syriaca (fdba) ime drveta syricus > 
sijerak »lodonja, kopriva, ceitis australis«. 
Mladenov veze sa siv, seryj, sera (v.), prihvaca 
Miklosicevo misljenje i zakljucuje da je ko- 
rijen ario-altajski. 

Lit.: ARj 17, 40-50. Elezovic 2, 286. 
Miklosic 329. Mladenov 618. Korsch, ASPh 9, 
669. Tiktin 1537. 

surat m (Kosmet) »izgled lica, spoljasnjost 
lica, (prezrivo) njuska, gubica« = siret, gen. 
sireta (Kosmet) = suret, gen. sureta (Kosmet) 
= suret pored suret (Drsnik, Kosmet) »slika«. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
suret »fizionomija«) iz terminologije obicnog 
zivota: rum. suret »Schrift, Kopie«, bug. 



surat 



364 



suructzija 



surat, s tur. postpozicijom suratsaz »bezobrazan«, 
arb. suret »Portrait, Maske«, surat »Angesicht«. 

Lit.: AR] 17, 43. Elezovic 2, 228. 286. 288. 
Tiktin 1538. Mladenov 618. 

siirdisat, -sem pf. pored sirdisat i sirdisdvat, 
-ujem (Kosmet) »protjerati«. Odatle siirdiso- 
vdnje n (Kosmet) »proliv«, na tur. sufiks -kirn, 
-gun siirgiin m (Vuk, Bosna i Hercegovina, 
objekt uz uciniti nekoga siirgiin) = slrgin 
(Kosmet) = pored siirgiin i siirgiin »progonstvo«, 
odatle na -isati surgunisati, -sem (Vuk) = 
sirgimsat »prognati koga kazne radi u Anadol«. 
Na -jaca sirginjaca f pored sirginjajka (Kosmet) 
»1° potjernica, 2° zensko celjade loseg vla- 
danja«. Balkanski turcizam (tur. siirmek »1° 
tjerati, 2° imati protiv, -di je od odredenog 
preterita siirdii, siirgiin »exile«, sufiks kao u 
caliskan, jangin, ceskin, v.) iz administrativne 
i medicinske-terminologlje: rum. surghiun m 
pored surghiuna f »Verbannter, Verbannte, 
Verbannung«, a surghiuni »verbannen«, na -ire 
surghiunire i pored siirgiin, surgunlic; bug. 
sjurdis(v)am, surgjun, arb. syrdis (Gege) »ver- 
bannen«, syrgyn (Gege) = surjun, surjunis; 
ngr. to aoupYouvu Od iste je turske osnove 
jos siiriiklenmek > siireklenisat, -isem (Kosmet) 
»vuci se«, surma = sirma (v.), suruntija (v.). 

Lit.: ARj 17, 44-45. Elezovic 2, 227. 232. 
288. GM 397. Mladenov 626. Tiktin 1538. 
Deny § 866. Lokotsch 1950. 

surgat, -am (Cres, objekt sidro, Budva, 
obratno salpai sidro, Mljet ankoru, tako Du- 
brovnik, Cavtat), surgat ankoru »spustiti sidro« l 
subjekt brod: siirgoje brod; surgo sam se ii more 
(Korcula) »strovalio, bacio sam se u more«; svaka 
barka ima svoje stalno mjesto, gdje se surga (Bud- 
va); surgati brod »den Anker lichten«. Impf, na 
-va- surgavati: (Mljet) ankora se po krmi 
surgava, fondava u more; barka je surgana, 
fondana (kad je na ankori); surgati, -am ankoru 
(Sibenik) »baciti sidro«. Zapovijed: siirgaj (Du- 
brovnik). Unakrstenjem sa domacim gla- 
golom vrci: sidro se svrguje na dnu mora (Po- 
Ijica), svrgavati impf. (Korcula) »baciti sidro«. 
Odatle s mlet. sufiksom -adina < lat. -at + 
-ina svrgadina T (Korcula) = svrgadina (Vela 
Luka) »konop kojim se svrg-wa ili baca sidro«. 
Nerazumljivo je siirget (Vrbnik) u zagradi kao 
sinonim (?) za sidro (ZbNZ 1, 303: mriza ... 
na zadnjoj glavi ima doli na olovih sidrisce 
Isurgetj; no tada imaju mrize po dva surgela i 
dva senjald). Dalmato-romanski leksicki ostatak 
iz pomorske terminologije od lat. surgere (sa 
-ere > -ar = -ati kao u krcko-rom.). Upor. 



isti termin u katal. sorgir, surgir »ankern« > 
fr., spanj., port, surgir »landen, eigentlich aus 
dem Meer erheben«. Znacajno je da taj termin 
nije potvrden na Apeninima. 

Lit.: ARj 17, 44. Macan, ZbNZ 29, 213. 
Skok, Term. 80. Resetar, JF 12, 287. REW 3 
8475. Banali \, 272. 2, 254. 302. Skok, ZRPh 
54, 203. Kahane, RPh 4, 199-200. 209. 211. 
7, 340. DEL 3557. 

surija f (Kosmet) »copor, krdo rogate 
marve« = surija f (Bukovica u Dalmaciji) 
»mnostvo zivotinja« = siirek m (Bosna) »stado«. 
Balkanski turcizam (tur. siirii »stado ovaca ili 
koza, koje cuva jedan ili vise cobana, 2° go- 
mila«, tur. siirek »veliko stado«) iz pastirske ter- 
minologije: bug. surija = sjurija. 

Lit.: ARj 17, 45. Elezovic 2, 286. Mladenov 
618. Skoljic 575. 

surma f (Vuk) »crna boja kojom Turkinje 
mazu obrve«, siirme n (Kosmet) »1° fiioka, 
2° poluga za zatvaranje vrata iznutra mjesto 
brave, kracun«. Na turski -K sirmelija, inde- 
klinabilni pridjev, »1° prevucen crnom bojom, 
cakarast, 2° (imenica f) sjeme od lubenice 
sa crnom bojom«, na -anast surnumast »gra- 
horast«. Balkanski turcizam (tur. siirme »An- 
strich, Linie, Schminke«, apstraktum od siir- 
mek > surdisati, v.) iz kozmeticke terminologije : 
rum. sirniae »Spiesglanz«, bug. surma »crna 
boja za mazanje«, arb. sunne »geschwarzte 
Augenwimpern«. 

Lit.: ARj 17, 48. Elezovic 2, 229. 288. 
Tiktin 1435. Mladenov 618. GM 398. Skok, 
Sldvia 15, 494., br. 720. Skoljic 575. 

siirtiik, gen. sunuka m (Kosmet) »covjek 
razvijen a neradan, koji baza besposleno«. 
Augmentativ na -ina surtucina (Kosmet). 
Balkanski turcizam (tur. siirtiik »zena koja 
cio dan besposlici, sokacara«) iz terminologije 
obicnog zivota: bug. siirtiik pored sjurtiik, cine. 
surtuc »flaneur, oisif, desoeuvre«, ngr. aoup- 
Touxnc;. 

Lit.: ARj 17, 50. Elezovic 2, 286. Mladenov 
618. Pascu 2, 164., br. 903. 

suructzija m (Srbija; muslimanska narodna 
pjesma: Tatar vristi, surudzija plsti, a puca im 
pletena kandfija) »postanski kocijas, postillon«. 
Balkanski turcizam (tur. siiriicii »isto«) iz 
postanske terminologije: rum. surugiu »Postkut- 
scher«, bug. sjurjudzija, cine, surugi, ngr. omi- 
poirrftfc, 

Lit: ARj 17, 50-51. Skoljic- 576. 



suruntija 



365 



Sut- 



suruntija f (Banja Luka) »slaba roba« — 
sirmtija (Kosmet) »isto«. Denominal usurun- 
tijati pf. »porazbacati«. Turcizam surUldii', 
pasivni oblik od siirmek > surdisati (v.), 
sUriinmek »vuci se po zemlji«, v. siriklenlsati. 
O sufiksu -hi upor. Deny § 858. 

Lit.: ARj 17, 51. Elezovic 2, 229. Skok, 
Sldvia 15, 495, br. 722. Skoljic 576. 

susak, gen. -aka m (Vuk, Srijem, Dosen) 
»krbanj, tikvanj, tikva«. Prema Danicicu rijec 
je tuda. S nepostojanim a mjesto a susak, 
gen. suska m (Benkovac, Stankovci, Dalma- 
tinska zagora i Ravni kotari) »drveni vrc za 
vino (2—3 litre, zavrnutog drska, koji ne size 
do dna posude, domace izrade)«. 

Lit.: ARj 17, 52. Danicic, Osnove 269. Par- 
tic 974. Zore, Rad 170, 224. Skoljic 576. 

susani m (Kosmet) »biljka od koje se 
pravi ulje sarlagan, sesamum oleiferum«. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
susam — samsam) iz terminologije biljki: rum. 
susan, bug. susam, ngr. anadui = aouadui. 

Lit.: ARj 17, 52. Elezovic 2, 287. Mladenov 
618. Tiktin 1541. Skoljic* 576. 

susmat = susmast (Jagic, oznacuje kao hrv.), 
pridjev na -at, -dst, »zersaust«. Jagic ga upo- 
reduje s lit. refleksivnim glagolom siausti, sia- 
usiu »sich emporstrauben, zu Berge stehen«; 
korijen bi mu bio SMI-, unakrsten sa kosmat(v.). 

Lit.: ARj 17, 56. Jagic, ASPh 2, 397. 

Susan m pored Susan (asimilacija s — s > 
s — j) (Sutomore),. toponim. Tu je crkva sv. 
Petke, za koju se veli da je iz 9. vijeka. Prema 
docetku -an, koji je kao u injdn, Jakijdn, 
cini se da je rimski posjedovni toponim na 
-anum od gentilicija Sostus. 

Lit.: ARj 17, 71. 900. 

Sut-, indeklinabile pred muskim i zenskim 
svetackim imenom (upor. dubrovacku poslo- 
vicu: maha se na sut Peel maskarom), s kojim 
cini potpunu cjelinu, koja se razvila iz latinske 
sintagme; i danas je vrlo cest obalski toponim 
u Dalmaciji sve do Istre, obican za naseljena 
mjesta koja su se razvila iz naselja oko crkve; 
rjede za brda (oronim): Sutandrija < sanctus 
Andreas, Sutvara (Grbalj, Morinje) < sancta 
Barbara, Sukosan (Zadar) i Sukojisan (Split) < 
Sanctus Cassianus, Sucidar (Split, brdo) < 
sanctus Isidorus, Sutiel' (Ulcinj, Arbanasi sta- 
novnici Sutlel'as), Sutllija < Sanctus Elias, 
Sutomlscica (Ugljan) < sancta Euphemia, Sus- 



tai (brdo, Sutomore) < sanctus Eustachius, 
Sudur ad (Dubrovnik) = Sucurac, gen. -rea 
(Split, poimenicen pridjev na -j s pomocu 
-be) < Sanctus Georgius, Sutorman (kod Ru- 
mije) < Sanctus Germanus, Sutivan, Suto- 
more (Budva) < sancta Maria, u blizini Velja i 
Mala Vrsuta, cunjast brijeg < vrh + Sancta 
(se. Marija), Suta velja i mata (Zupci), Suto- 
morje (njive), Po(d) cukmarok (Premuda) < 
pod sut marok < sanctus Marcus, Sumratln 
(Lapad) < Sanctus Martinus, Sukmasin (Po- 
Ijica) < sanctus Maximus, Sutmiho < sanctus 
Mihael, Supokrac (Dubrovnik, brdo) < sanctus 
Pancratius, Supetar (Brae) < sanctus Petrus, 
Sustipan, Sutvid, Sutikva < sancta Tecla 
(brijeg, Split). Femininum sancta samo u 
Sutomore, Sutomlscica i Sutikva. U opcim ri- 
jecima samo jedan primjer sudamja f (Split) 
»dan sv. Duje < festa sancii Domnik. Sut m, 
suta f krati se u St-, sto- (mozda pod uplivom 
lat. graficke kratice): Stivanje polje (Veli otok) 
< sanctus Johannes, s nasim pridjevskim 
sufiksom -/, Stomorska (selo, Solta) < sancta 
Maria, s nasim sufiksom -bife, etnikum Sto- 
morcanin m prema Stomorcanka f, Stom(l>)rate 
f pi. (njive, Trogir) < sancta Martha. Jedan 
apelativum stomdrina (Liburnija) »blagdan Ma- 
rijina uzasasca na nebo« < sancta Maria, s 
nasim sufiksom -ina = stomdrina (Vrbnik) 
»lanac od zukve (»vrbe«), na koji se nesto 
mece (nazvan zato tako sto se pravi u vrijeme 
Vele Gospe, kad se zukve pobiru)«. Samoglas- 
nik u je nastao od lat. an pred suglasnikom. 
Prema tal. san, santo nalazi se sat- u v Savi- 
centu (1546), danas Svetvicenat, Satlovrec, 
Sativanac (Istra), mozda od istro-rom. Osta- 
tak iz krcko-rom. Sansidro (Krk) > sanctus 
Isidorus, dok na Cresu Sveti Sidar; Sanfda 
(Bar) < sanctus Philippus, Santalija = Sente- 
lija (Zupci) < sanctus Elias. Apelativi samptero 
(Racisce, Budva) »(riba) kovac«. Ispustanjem 
5Mr-: Majsan (Korcula) = Pod Maksan (Prcanj, 
ribarska posta na Glavatom, s crkvom nekada 
Sanctae Masamae), Podujan (bastina, Ska- 
Ijari). Upor. kod Slovenaca sen, sent, sem i 
skraceno s- : sencur < Sanctus Georgius, sen- 
curka »caltha palustrius«; Sempetar, senmaren 
dan = smarni den, Smarna detelja, smarnica < 
sancta Maria, Smarje, Skocijan < Sanctus 
Cantlanus, sentjakobsctca »kruska, jabukaci Sent- 
-jfanz, sentjanzevec, gen. -vca »hypericum 
perforatum«, smarcica f = sumarcica »dan sv. 
Martina«, smihelscnik »rujan«, Sempolaj < 
sonetus Pelagius i smarjetnlca »kruska«; ste- 
verjan = til. San Floriano. Slov. sent nije 
posudeno direktno iz lat. kao sut- iz dalmato- 



Sut- 



366 



-romanskoga, nego je preko lat. genitiva u 
stvnjem. sankti > sent. Odatle u ZK sent 
»vrag«, slov. sentati »lastern«, po-, pre-: 
presentovati. Odatle eufemisticku prekrajanje 
hent, uzvik, »Teufel«. Upor. kod Rumunja 
sanctus > st'nt-, si'm-, si- Simpietru »Petrovo«, 
sindimitiu »Mitrovdan«, Sintamaria »Velika 
Gospa«. U imenima svetkovina ocuvala se 
starina, dok sveci primaju sfini < slav. svetb, 
odatle a sa sflnti »posvetiti se«. Isto je kod 
Arbanasa Shnjerdi »katolicko selo (Ulcinj)«, 
Shinjerd (do Bojane), Fusha Shinjerdjit < San- 
ctus Georgius, Shlnkol (Budva, na Bojani), Shin- 
koli »katolicko selo do usca Bojane«, Suka 
Shinkolit (malo brdasce) < Sanctus Nicolaus. 

Lit.: ARj 17, 77. ostalo s. v. Maiuranic 
1405. Pletersnik i, 265. 2, 179. 623. 639. 
Sturm, CSJK6, 63. 67. Bulat, JF 5, 138-139. 
REW* 7569. Ribaric, SDZb 9, 27. Hraste, 
Rad 272, 10. Jirecek, Romanen 1, 58. Isti, 
SAW 136, 1-98. Skok, NVj 22, 44-45. 
Isti, AHID 1, 19—62. Isti, Slav., pass. Simcik, 
HS4. 9. 1937., 4-5. Pinka, RIJ AZ UZ 2,402- 
12. Putanec, Slovo 13, 137-176. 

s vital, gen. sutla m (Krk, Punat, Baska) = 
sutlb (14. i 15. v., u glagoljaskoj knjizi) = sutli 
m (Krk) prema f sutla (Rab, Krk, Malinska) 
»1° kum, kuma na krstu ili lirmi, 2° iz posto- 
vanja mladi zove starijeg muza ili zenu (siitle 
Ive m prema sutla Mare, skraceno sia Mare}«. 
Stari dalmato-romanski leksicki ostatak od lat. 
sanctulus. Od mlet. santolo, -a, furl, sdntul su: 
santu m prema sdntula (Bozava) = santol, -a 
(Istra) = santulo m prema santula (Cres), 
sior santulo, sdntul m prema sdntula (Susak). 

Lit.: ARj 17, 77. 79. 80. 466. Maiuranic 
556. 1406. Cronia, ID 6, 119. Kusar, Rad 118, 
16. REW* 7569. Pintar, ASPh 22, 525. 30, 
310. Milcetic, Starine 33, 160. Skok, Slovo 3, 
56-57. 

siitlija f (Vuk) »hladno jelo od rize i mli- 
jeka«. Turcizam na -K siitlu od siit »mlijeko«. 
Slozenice: sultipita (Vuk) »na guzvu savita« 
(metateza ti > h), sutlijas m = sitlljac = 
sltli-permac / -plr- (Kosmet). Drugi je dio 
tursko as »corba, jelo« (tur. narodski sutlac). 
Slozen pridjev indeklinabile slt-mavl (Kosmet, 
drugi dio mavi, v.) »boje otvoreno plave, 
modrikast (dindiisi sit-mavi). 

. Lit: ARj 17, 79-80. Elezovic 2, 230. 288. 
Skaljlc 576. 

suvar, gen. -vra (?) (Cres) = suvar, gen. 
suvra (Sibenik) = suvor, gen. -vra = suvra 
/(Vodice) »pluto, Kork« = suvro n (Malinska) 



»pluto za mreze«. Od sttal. suvero, sovero 
(Sannazaro) < kllat. suber, dijalektalne *sober, 
istro-rom. sur (Galezan) > sur (Buzet, So- 
vinjsko polje). Freda je varijanta istro-cakavska 
surga f (Istra) = sugar m (Vitezovic) koja se 
poklapa sa sughera f (Davanzati), sa sinkopom 
antepenultime i metatezom. Zbog toga moze 
biti starija posudenica. Znacajna je cetvrta 
varijanta dubrovacka ohsubra f (Drzic, Plakir) 
= osubra (Mikalja, Stulic) »papuce«; oh- > o- 
predstavlja lat. prijedlog ab, upravo »crevlje 
od pluta«. Posljednje je mozda dalmato-ro- 
manski leksicki ostatak kao i suvar. 

Lit: ARj 8, 799. 9, 337. 17, 44. 85. 864. 912. 
REW" 8357. Skok, Rasprave 5-6, bilj. 22. 
Pratt 953. 

suvarija f (Milicevic, narodna pjesma, 
Bosna) = suvarija f = suarija (Kosmet) »1" 
konjik, konjanik, 2° mlin suvaca (v.)«. Balkan- 
ski turcizam perzijskog podrijetla (perz. siivarl 
»1° konjica, 2° konjanik, vojnik ili zandarm, 
3° kapetan na drzavnoj ladi«) iz turske vojnicke, 
terminologije: bug. siivari m pi. 

Lit: ARj 17, 85. Elezovic 2, 280. Mladenov 
616. Marjanovic, NJ 3, 215-217. (cf. JF 14, 
215). Skoljic 576. 

siivat m (Vuk) »mjesto gdje se ljeti goje 
goveda« = siivat (Posavina) »pasnjak, ogra- 
dena njiva koja se ne kosi«. Na -iste suvallste. 
Denominal suvatovatl impf, »sa govedima 
biti gdje na planini i gojiti ih«. Balkanski 
turcizam arapskog podrijetla (ar. suvad »abbeve- 
ratoio«) iz turske pastirske terminologije: 
rum. suhat »Fettweide«, na -ie suhafie »Masten 
auf einer Fettweide«, bug. suvdt pored savat 
»1° krdo goveda, stado ovaca, koje se hrani 
za klanje, 2° pasa za to«. 

Lit: ARj 17, 85-86. Skok, Sldvia 15, 495., 
br. 725. Mladenov 598. 616. Tiktin 1529. Ska- 



suza f (Vuk) = selza (Vrbnik, Istra, na- 
rodna pjesma), sveslav. i praslav. *shza I *sHza, 
bez odredene paralele u baltickoj grupi, »Trane«. 
Pridjev na -MI > -an suzan, na -ovit suzovit. 
Denominal na -iti suziti, -im impf. (Vuk) 
(iz-, na- se, raz-). Razlika je u akcentu pre- 
ma suziti, suzim, od uzak (v.). Stmoglasnilc 
u je nastao od sonantnog /, upor. stcslav. 
sizza I shza, slov. solza, bug. slazd, ces. slza, 
poljski tza, rus. slezd. Od ie. jezika blize ili 
dalje stoje lit. zliugti, zliungu »biti promocen«, 
sanskr. sflati (3. 1.) »izlijeva se«, srvnjem, 
selken »kapati«, gr. Xvt,w »habe den Schlucken«. 



367 



svak 



nvnjem. schluchzen. Prema sanskrtu i srvnjem. 
ie. korijen bio bi *selg- »izlijevati«. 

Lit. :ARJ4, 77. 7, 668. 1 3, 356. 17, 92- 1 04. 

Mlklosic 309. Holub-Kopecny 340. Bruckner 
316. Mladenov 621. Nehring, IF 4, 402-403. 
Machek, Rech. (cf. Lekov, Sldvia 13, 412). 
Petersson, LUA, n. f., 1/12, nro 2 (cf. IJb 
I, 115). WP 2, 508. 711. 

stizanj, gen. -snja m (Vuk, 1572. u suznjih) 
prema f suzna (D. Drzic, u rimi sa tuzna), 
na -ica siiznjica »rob, robinja, captivus, -a«. 
Nalazi se jos u slov., gdje je iz hrv.-srp., i bug. 
sazni. Pridjev na -ev siiznjev. Na -ica siiznjica 
»tamnica«. Na -ara suznjara. Na -icar suznjicar. 
Apstraktum na -stvo suzdnjstvo n (Vuk). 
Denominal na -iti osuznjlti se, zasuznjitl, -em, 
na -evati suznjevati, -njujem. Praslav. Samo- 
glasnik u je nastao iz p, upor. cslav. sczbm m 
prema sozbnica, bug. sazni. Korijen je isti 
koji i u uzak, uze, vezati (v.); s- je prefiks 3& A . 
Prvobitno pridjev na -bn. 

Lit: ARj 9, 295. 17, 105-114. Mlklosic 
56. Murko, WuS 1, 109-111. (cf. RSI 3, 
365). 

suziir m (istro-cak.) = sazur (ibidem) = 
susiir (Bozava) »sum«. Od tal. onomatopeje 
sussuro, susurra < lat. sussurus. 

Lit.: ARj 14, 758. 17, 115. Cronia, ID 6, 
122. Prati 956. REW 8490. a. 



(Palmotic), pridjev obadljw, postverbal obada f 
»tuzba«, na -telj obaditelj (Mikalja) prema f 
obaditeljica = obadilac »tuzitelj«, poimenicen 
part. perf. pas. obadenik m prema f obadenica 
»optuzenik«. Ovamo moze da ide i obad pored 
ovad »strk, oestrus«, jednom s prefiksom ob-, 
drugi put sa o-. Odatle na -be obadac, gen. 
obaca m (Mikalja, Stulic) »koji ujida«, knjiga 
obadusa (Mikalja) »lettera pongente«, kod ko- 
jih je veza sa bosti, badati (v.). S prefiksom za- : 
zavaditi (se), -im pf. prema zavadati, -am 
(Vuk), ispozavaditi, -zavadati (oboje Lika). S 
raz- : razvoditl (se), -em (Vuk) pf. »razmiriti 
one koji su se svadilk prema impf, razvadati, 
-dm, na -ac razyadac, gen. -oca. Jedan od 
razloga za prefiks sa- bio je izbjegavanje 
homonimije s glagolom vaditi, koji drugo 
znaci (v.i. U lit. vadinti »zvati, vikati«, sanskr. 
vodati (3. 1.) »glasno govori«, vodas »zvuk«, 
vddayaii »igra«, gr. cruS&co, nvnjem. Wette < 
srlat. vadium, koje se unakrstilo sa vadla. Ie. 
je korijen *yed- »govoriti«, u prijevoju duljine 
*lfod- u slavinama: stcslav. vada »calumnia«, 
vaditi »accusare«. 

Lit.: ARj 3, 948. 7, 668. 8, 297-99. 302. 
9,295-99. 11,62-63. 13,745-46. 17, 117- 

26. Maiuranic 1534. Elezovic 2, 205. Mlklosic 
373. Holub-Kopecnj 406. Bruckner 598. Mla- 
denov 570. Uhlenbeck, PBB 30, 282. Pedersen, 
ANF 24/299-303. (cf. RSI 2, 351). Osten- 
-Sacken, IF 33, 266. Walde 808. WP 1, 217. 
252. Tiktin 1412. 



svaditi (se), -em pf. (Vuk, Kosmet) (na-, 
o-,po-) prema impf, svadati (se) , -dm, baltoslav., 
sveslav. i praslav. ^ad-, »streiten«. Postverbal 
nasvada = osvada »tuzba«. Apstrakti na -ja 
svada f »cegrst, inat, kavga, klanje, raspra, 
sklenza, zadevica, zadorica«, na -nja svadnja 
(Vuk). Pridjev na -Ijiv svadljiv (Vuk), poime- 
nicen na -be > -de svadljivac, gen. -Ivea, na 
-ost svadljivost. Bez prefiksa s- glagol je po- 
tvrden kod Belostenca, u ces. vaditi se »se 
quereller, se dispute r« i polj. wadzic, tako i kod 
Kasuba., u oba luzicko-srpska, i u rus. jeziku 
te u izvedenici na -Ija < I + -ta vadija (ZK, 
hrv.-kajk.) »Wette, opklada«, odatle zavadljatl 
se (ZK) »okladiti se«. Mlklosic zna za hrv. 
voda. U juznoslav. je gotovo opcenit prefiks 
sb-, stcslav. swada, slov., bug. svada kao i u 
rum. posudenici sfada »Streit, Zank« i u de- 
nominam odatle a sfadi, pridjev sfadalnic = 
sfadnic = sfadlcios »zankisch«. Mjesto prefiksa 
sb- stoje drugi: na- navoditi, ob-, obaditl, -em 
pf. »optuziti, okriviti« prema impf, obadati, 
-am (Ranjina), obadivati, -ujem, obadati, -om 



svak, gen. svdka m (Vuk, a je nastao ste- 
zanjem od -oja- kao u ban i pas') = svojdk 
(.takoder bug.) »(u gradovima) sogor (Hrvatska), 
badzanak (Bosna), beau-frere«. Stcslav. svajoki 
»affinis«, polj. i rus. »Landsmann«. Stezanje je 
potvrdeno u slov., ces., slvc., polj. i kas. jeziku. 
Femininum je svasi, gen. -i = na -ika (glede 
sufiksa upor. vladika u Dubrovniku) »belle- 
-soeur«. U toj rijeci a nije od stezanja, nego 
od palatalnog poluglasa », upor. stcslav. svbstb, 
ces. svest', polj. s'wles'c, rus. svestb, bug. na 
-ka svestka. Fo je prvobitno apstraktum 
deklinacije ». Pridjev na -ov svojakov = svdkov, 
na -in svastin, svdsticin. Deminutiv na -ic 
svasticic m (Boka) »svasticin sin«. Denominali 
svastikati se, svojahati = svojakdt (Kosmet) = 
svojaciti koga »nekoga svojak zvati«. Osnovno 
svak = svojdk = svojak (Kosmet) je poime- 
nicen pridjev svoj (v.) s pomocu sufiksa -ako. 
Upor. kol. svojdt, gen. -f = svojta (v.). Apstrak- 
tum svast je naprotiv izvedenica od prijevoja 
ie. korijena *sue- (v. sebi). Sufiks -st je kao u 
tast (v.). Svi su ti izrazi stvoreni u praslav. 



svak 



368 



svanuti 



agnatskoj porodici. Upor. za izvodenje srod- 
stva od *sue- arb. velia »brat«. 

Lit.: ARj 17, 115. 130-31. 139. 148-49. 

376-77. 380-82. Miklosic 332. Holub-Ko- 
pecny 361. 362. Bruckner 527. 537. Mladenov 
571. 573. WP 2, 457. Schrader, IF 17, 26. 
Boisacg 3 320. Iljinski, ASPh 27, 455-457. 
GAI 469-70. Jokl, 1/rcr. 41. si. 

sval m (Capljina, Ljubuski, Hercegovina) 
= svdo, gen. svdla (Jablanica, Konjic, Herce- 
govina) = (s > c kao u cijec) cvao, gen. evala 
(Vuk, Mostar, Hercegovina) »slatkovodna dla- 
kava riba«. Od lat. squalus »stachelige Roche«, 
koje u REW nije potvrdeno. 

Lit: ARj 1, 860. 17, 140. Resetar, Stok. 
295. 

svanuti, svane pf. (Vuk) (o-, ras-, raza-) = 
(metateza sv > sav-) sdvnuti, sdvne = (vn > 
mn kao u vnogo < mnogo, damno < davno} 
sdmnuti (Vuk, subjekt suncej = samniit, osam- 
niit (Kosmet) »tagen, razdaniti se« prema 
impf, na -va- svanjivati, svdnjiva pored svd- 
njuje (Dubrovnik), rasvanjivati. Samoglasnik 
a je nastao iz palatalnog poluglasa b: upor. 
stcslav. svbnoti, bug. sdvne, sdvnuva = sanine. 
Suglasnik n je nastao asimilacijom od tn 

> n. Praslav. je korijen *svbt-, od kojega 
se vidi suglasnik t u prijevoju duljenja 6— i 

*svit-. Visi prijevojni stepen je *svet-. Sve 
tri praslav. osnove zastupljene su u hrv.-srp.; 
k tome dolazi jos kao cetvrta pridjevska izve- 
denica na -u *svetbl-; *svbt- se nalazi u hrv.- 
-srp. jos na -je u svanuce n i u hrv.-kajk. 
rasvecen (Brezovacki), u stcslav. na -eti sv.zteti 

> stces. stvieti se > skvfti se. Prijevoj duljenja 
*svit- dobro je zastupljen: na -ati svitati, 
-de (o-, ras- se) pf. prema impf, na -va- svitd- 
vati, svitavam, samo s prefiksom, odatle post- 
verbal osvit (Crna Gora, Vuk), osvitak,rdsvtt, 
na -je rasvice n (17. v.). Od svet- svijet m »1° 
(danas samo) mundus, 2° (prvobitno, jos u 
praslav.) lumen (sa demonstrativima taj, 
onaj svet = svu razlikuje se zemaljski i za- 
grobni zivot, Kosmet, ZK), 3° mnostvo«. Prid- 
jevi na -ovni svjetovni, na -ski svjetski = svechi 
(Kosmet) »tud«. Na -ina (upor. tudina) svje- 
tina — svitina (ZK) »vulgus, mnostvo«. Zna- 
cenje 2 vidi se jos u praslav. izvedenici na -ea 
svijeca f = (ikavski) svic'a (ZK) = (ekavski i 
hrv.-kajk.) sveca, odatle pridjev na -&« > -an 
u imenu mjeseca februara svecan (Vitezovic, 
1677) = hrv.-kajk. svecen (se. mjesec, zbog 
svetkovine festa Candelarum), odatle hrv.-kajk. 



prezime Svecnjak »coyjek roden o toj svetko- 
vini«, poimenicen na -ica Svijecnica = (ikavski) 
Svisnica (ZK) »Kandelora (Bosna, Lika)«, na 
-jak svijecnjak »Leuchter«, na -ar svjecar, na 
-arica svjecarica. Zatim u denominalu svijetiti 
(Stulic) = svititi, svi'ti'm impf. (ZK) (po-, 
pro-, ras-) »svijetliti«, u prosvijetiti, u postver- 
balu odatle prosvjeta f, koja je dobila metafo- 
ricko znacenje, odatle impf, prosvjec'ivati; ras- 
vjeta. Pridjev na -si svijetao, fsvijetla (Vuk) = 
svijeta (Piva-Drobnjak) = (ekavski) svetao 
(Kosmet) = (ikavski) svita! (ZK). Poimeni- 
cen na -be > -de svjetlac (Vuk) = svetlac, 
gen. -aca = slozenica svetlobaba (Kosmet), 
sr. r. svijetlo = svjetlo (Hrvatska) = na -ost 
svjetlost f, na -ica svjetlica (Piva-Drobnjak) 
»fulgur«, na -ika svjetlika (Crna Gora). De- 
nominal na -iti svijetliti, svijetlim impf. (Vuk) 
(o-, po-, pro-) prema iteratlvu prosvjetljivati > 
-c'ljivati (regresivna asimilacija), deminutiv na 
-ucati svjetlucati se. Neologizmi svjetionik 
»lanterna (pomorski termin)«, svjetiljka f »lam- 
pa«. Na -nica svjetionica. Radna imenica na 
-Uja svjetlilja. Slozena imenica polusvijet m 
je prevedenica od fr. demi-monde. Slozeni 
pridjevi u nazivu boja svjetlosiv, svjetlocrven, 
svjetlomodar itd. Slozen glagol svjetlomrcati 
impf, prema pf. svjetlomfcnuti (glede drugog 
dijela v. mrk, mrknuti). Dalje etimologijske 
veze v. u cvijet i cvasti te u sunica. Stcslav. 
znacenje svetb »1° cpux;, qiiyyoc,, Tageslicht, 
2° ccubv, mondus, Welt« od vaznosti je za 
semantiku Madzara i Rumunja. Madz. vildg, 
ugrofinskog podrijetla, dobilo je pod uplivom 
slav. rijeci osim znacenja »1° svjetlost« jos i 
znacenje 2°; isto tako rum. lume od lat. lumen 
»1° svjetlost, 2° svijet«, premda je lat. mundus 
jos ocuvano u cine, mundd. Slav, se znacenje 
2° objasnjava slavenskim paganizmom: svijet 
se shvaca kao zemlja koju obasjava sunce. 
To sveslav. znacenje nije se ocuvalo jedino u 
rus. mir (svemir, v.). Baltoslav. se zajednica 
kod ove rijeci ocituje u prijevojima u lit. 
sviesti »leuchten«, svintu »werde hell«, svititi 
»glanzen«, lot. kvitet »flimmern«; prijevoj e: i 
lit. faktitiv svaitau, svaityti »hell machen«. 
Ie. je korijen *i'ueii-: prijevoj perfektuma 
*kuoitos > stcslav. svetb kao i arm. sek »crven- 
kast«. Jat je prema tome nastao iz ie. dvoglasa. 
Upor. avesta spaeta-. Ie. korijen sadrzi formant 
to. U nvnjem. weiss ocuvao je jos pridjevsku 
vrijednost. Upor. stnord. hitna »weiss werden«. 
Rasirenje je ie. s pomocu i korijena *keu-, 
odnosno *huea- »svijetliti, svijetao«, koji se na- 



svanuti 



369 



sveduro 



lazi u prosirenju na n u sunica (v.), upor. 
sanskr. cveni f pored cvetd- »bijel«. 

Lit.:ARj9, 300-301. 310. 11,71. 12,435- 
39. 13, 357-360. 17, 142-45. 213. 321-23. 
344-64. Elezovic 167. 199. 206. 2, 37. 542. 
Vukovic, SDZb 10,402. Ivsic,ZF17, 114-116. 
Moskovljevic, NJ i, 19. Miklosic, 332. Holub- 
-Kopecny 363. Bruckner 535. 538. ZSPh 4, 
216. Mladenov 574. Trautmann 310-311. WP 
1, 368. 470. Hirt, IF 12, 201., buj. 1. Pedereen, 
IF 2, 306. Osten-Sacken, IF 23-, 383. Vaillant, 
RES 19, 304. 22, 21. Specht, KZ 63, 93. 
Petersson, LU A, n. /, 1/12, 2 (Ub 7, 114). 
LUA., n. f., 1/11, br. 5, 171. (cf. JF 3,216). 
GM 469. 

svar m (Danilo, Vinodolski zakon 11, 28) 

pored svar(a) f (Stulic) »rixa«. U hrv.-srp. 
i bug. jeziku iscezla zbog sinonima borba, 
svada, psovka. Inace sveslav. i praslav. Da 
je postojala i u svim juznoslav. jezicima, dokaz 
je slov. svariti, -im »verweisen« (gdje ima lek- 
sikologijsku porodicu) i rum. slavizam sfard f 
»Streit, Zank« i izvedenica na -nik svornici 
m pi. (glagoljski rukopis, 1468). S ovom ri- 
jeci veze se ime Hefaistq u slavenskom Olimpu 
Svarog, u kojem je prema Briickneru nastavak 
-og (v.) kao u brlog, tvarog, talog. Njegov 
sin je Sunce. Deminutiv odatle Svarozist = 
Svaro&ic, Svarozic. Nalazi se i u poljskoj 
toponomastici. Znacajno je da rum. pridjev 
sfarog znaci »suh, izgoreo (uscat), steinhart«. 
Praslav. svar, svariti uporeduje se s got. 
swaran, nvnjem. schworen, lat. sermo, od ie. 
korijena *suee- »govoriti«, a ime bozanstva s 
niz. zwerk, sanskr. svargd- »nebo«. Briickneru 
Svarozist znati »bog vatre«. To se slaze sa 
znacenjem rumunjskog pridjeva. 

Lit: ARj 17, 146. 148. Masuranic 1410. 
APJ 9, 115. Miklosic 329. Holub-Kopecnj 361. 
Bruckner 527. KZ 46, 218. WP 2, 527. 531. 
Tiktin 1413. Bulat, JF 5, 136. Machek, RES 
23, 59. Korsch, Jagicev Zb. 251-261. (cf. 
RSI 2, 264). Uhlenbeck, PBB 22, 193-201. 
Scheftelowitz, KZ 56, 207. Boisacg 3 282-283. 

svat m (Vuk, debeli ~, rani ~, pravi ~, 
stari ~), sveslav. i praslav. termin iz agnatske 
porodice, bez paralele u baltickoj grupi, 
»jedan od pratilaca mladozenje pri dovodenju 
djevojke, krcan«, prema f na -la svaca »zensko 
koje pode sa svatovima po djevojku«, na -ica 
svatica f (Sarajevo) »(u muslimana) zena koja 
momku prosi za placu djevojku«. Na -nica 
svatnica f (Vodice) »pratilica mladozenje«. 
Pridjev na -ovski svatovski. Ostale izvedenice: 
svatovac, svalovati, svatija. Kol. na -la svaca f 



(Vodice, Istra) pored svacova f (Istra, Jivina 
svacova, nejasna tvorba, mozda svatovi, sto- 
kavski plural unakrsten sa svaca, kompromisni 
oblik) »svatovi«; svaca je apstraktum od stcslav. 
glagola svaliti »fiir sich oder einen anderen 
werben«, obrazovan kao plac'a od platiti. 
Od istog je glagola apstraktum na -bba svadba 
f, odatle pridjev na -en svadbeni, na -ina svad- 
bina (Kosmet) = na -arina svadbarina (Vuk) 
»plata za svadbu«; denominal na -ovati svad- 
bovali, -ujem (o-) »provesti svadbu, biti na 
svadbi«. Slozenice : sintagma stari svat (Kosmet, 
upor. ces. starosvat) ili starejko m prema 
starejkovica; tu sintagmu posudise Arbanasi 
starisvat »erster Hochzeitsgast«; pustosvat m 
(i rus.) = pustosvatica m, f (oboje Vuk, Pastro- 
vici, Slavonija, Dubrovnik, Konavli) »svat bez 
posebne sluzbe« = pustosvat m (Kosmet) 
»koji nije pozvan u svatove, nego je dosao 
da se najede«. U stcslav. svati je znacilo 
»affinis, rodak«. Kao i svojak > svak tumaci 
se iz istih ie. jezicnih sredstava. Rastavlja se 
.u sv-, koji je refleksioni korijen kao u svoj, i u 
sufiks -at, koji je u svojat, gen. -i > svojta 
(v.), prvobitno zacijelo isti koji i u pridjevima 
na -at (v.). Bruckner tumaci i ovdje a iz 
kontrakcije kao u svak, ali tome se protivi 
cinjenica, sto *svojatt nije potvrdeno u zna- 
cenju svat i sto je a kratko. 

Lit.: ARj 12, 722. 17, 117-21. 151-57. 
Elezovic 2, 205. Ribaric, SDZb 9, 195. Miklo- 
sic 332. Holub-Kopecny 361. Bruckner 527. 
Mladenov 571. WP 2, 457. GM 392. Joki, 
Stud. 76. Johansson, IF 2,6 — 7, bilj. Delbriick, 
Verwandschaftsnamen 531. 534. Schrader, IF 
17, 20. si. Sprachvergleichung und Urgeschichte 
IP 316. Reallexlkon II 2 , 375. (cf. IF 50, 17). 
Osten-Sacken, IF 26, 315. Boisacg 3 291-292. 

svaza f (Dubrovnik, Cavtat, Korcula, 
Bosna; slov.) »okvir«. Denominal na -iti usva- 
ziti, -im (ibidem) »uokviriti«. Od mlet. svasa, 
furi, soaee — suaze f »curnis« < stfr. souage, 
poimenicen pridjev na -aticus od lat. soca 
»konop« > tal. soga. 

Lit.: ARj 17, 157. Pletersnik 2, 605. REW 
8051. Prati 917. Pirana* 1062. 1146 Rosamani 
1126. 

sveduro (Cres), poluprevedenica na pola od 
tutto duro. Inhoativ s prefiksom in- induriti 
(Perast), od tal. (in)durire < lat. durescere, od 
durus; induriti se (Lepetane), odatle prevode- 
njem prefiksa in- = u- udureciti se »ukociti se«, 
sa nejasnim -eciti, koje bi moglo da zamje- 
njuje, ako je staro, inhoativni nastavak -escere. 
Prema udureciti se obrazovano je istoznacno 



24 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



sveduro 



370 



svet 



ukoreciti se (Lepetane), inhoativ od kora. Na 
deminutivni sufiks -ellus durello m (mletacki 
naziv) = furi. durei (duran, durian) »prcak, 
gen. prcka (ZK), ventriglio« > durelac, gen. 
-e/ca, sa -be > -ac. 

Lit.: 17, 167. Tomanovic, JF 17, 206. 
Strekelj, ASPh 14, 522. Tentor, ASPh 30, 
201. Pirana" 272. REW 2808. DEI 1404. 

svekar, gen. -kra m prema f svekrva (Vuk) 
= svekrva (ZK), ie., baltoslav., sveslav. i 
praslav. naziv iz ie. agnatske porodice svekrt 
m prema f svekry, gen. - & e »socer (m) prema 
socrus, gen. - us, vlat. socra, socera, Schwiegerva- 
ter (Vater des Mannes) prema Schwiegermut- 
ter (Mutter der Frau), tast, gen. tasta m 
prema tasta, punac m, starac, prema punica, 
mariti pater prema mariti mater«. Zena dobiva 
od svekra zapovijedi : Ja se mlada boljem dobru 
nadam: Od svekrova mudroj zapovijedi; sve- 
krovima hitno poslusanje. Pridjevi na -ov 
svokrov, na -in svekrvin. Deminutiv na -ica 
svekrvica. Hipokoristici su od drugih korijena: 
baca, basa, cala, tale (v.). Mocija je neobicna. 
Femininum pripada deklinaciji u. Upor. jos 
jetrva (v.). Prema Meilletu m svekar, gen. 
-kra nastao je kasnije. Prvobitno, tj. u prvom 
periodu ie. f svekry, gen. -b e predstavljao 
je oba roda. Upor. u kllat. socer m prema 
socrus, gen. -us, dok je u vlat. analogijom 
nastalo f socra i socera, i gr. exupoc, m prema f 
exupd. Ista mocija kao u slavinama nalazi se 
osim u kllat. jos u sanskrtu gvaguras m prema 
gvagruh, u avesti xvasura — nperz. xuten, 
pragerm. *suesen > got. svaikra — svaihro, 
stvnjem. svehur — swigar. Za prvobitno 
nerazlikovanje roda upor. ljuby, gen. Ijubvue 
(v.), kokos, gen. -i (v.), *vlady > za oba roda 
• vladika »episkop, vladar« i vladika (Dubrovnik) 
»vlasteoska kci«. Za femininum nema para- 
lela u baltickim jezicima: lit. sesuras. Slog. 
sve- suglasno se tumaci od ie. refleksivnog 
korijena *sue-, koji se nalazi u svoj, sebi, sestra, 
svat, svast, svak (v.). U pogledu sloga -kar, 
gen. -kra, stcslav. -kry, gen. -krzve > hrv.- 
-srp. -krva nema suglasnosti. Ponajprije u po- 
redenju sa sanskr. -guras, -gruh slavine ne 
pokazuju l nego k. Ta se razlika uklanja 
pretpostavkom asimilacije s — k > s — k. 
Taj se dio uporeduje sa gr. xupioc, i sa surjak 
(tako Bernecker). Prema torn drugom tumace- 
nju svekry, gen. svekrvue bi prvobitno znacilo 
autoritet oca i majke muzevljeve u ie. agnat- 
skoj porodici. Mlada bi usla udajom pod 
njihovu vlast. Upor. gornje citate iz Vuka. 



Lit: ARj 17, 173-75. Miklosic 332. Ber- 
neker, IF 31, 407. Holub-Kopecny 362. Bruckner 
536. KZ 43, 316. 46, 232. Mladenov 571. 
WP 2,260. 366. 522. 502. Trautmann 295-296. 
REW 3 8054. Hirt, PBB 23, 336-7. Jokl, Unt. 
48. Loewenthal, WuS 10, 164. (cf. IF 13, 
170). Hamm, KZ 67, 123. Boisacq 235. GM 
475. Machek, Sldvia 16, 187. 

svera f (Potomje) »kazaljka« = svera X 
(Sali) »isto«. [Od tal. sfera f (19. st.) »lancetta 
dell'orologio«]. 

Lit.: ARj 17, 918. DEI 3473.' 

svet, f sveta (Vuk), baltoslav., sveslav. i 
praslav. pridjev svetT, »sanetus, sacer«. Poime- 
nicenja na -be > -ac svetac, gen. sveca m (i u 
drugim slavinama) prema f na -ica svetica, 
na -6&a svetdk, gen. -tka ( i u drugim slavi- 
nama) »Feiertag«, odatle denominal na -ovati, 
-ujem svetkovati »feiern«, apstrakti na -ynia > 
-inja svetinja f(upor. ces. svatyne, polj. s'watynid), 
na -osi svetost f (upor. ces. svatost), svetba 
(Domentijan, Budinic, Radovcic, Velikanovic, 
Kasic, Bella, Kavanjin) »sakramenat, zrtva, 
hostija«, s pridjevom svetben, poimenicen svet- 
benica. Denominal svetiti, svetim (Vuk) (o-, 
po-) »sanctifier« prema impf, posvecivati, po- 
svecujem. Postverbal posveta. Znacajan je 
semanticki razvitak prefiksalne slozenice osve- 
titi (se), osvetim pf. (Vuk) »vindicare« prema 
impf, osvecivati se. Odatle postverbal osveta 
f »Rache«, s pridjevom osvetijiv. Radne imenice 
na -nik osvetnik, na -telj osvetitelj. Narodna 
poslovica stavlja osvetiti u znacenju »vindi- 
care« u isti red sa posvetiti »sacrare, sanctificare«: 
ko se ne osveti, taj se ne posveti. Prema toj 
recenici osveta je sveta duznost. Taj seman- 
ticki razvitak je samo hrv.-srp. Od juznosla- 
venskih jezika ne poznaju tu rijec slov. (mas- 
cevati se) ni bug. (mast). Ni u hrv.-srp. nije 
opcenita. Upor. odmazda. Rumunji stvorise 
od lat. bonus > bun i slav. prefiksa. raz- (v.) 
svoj izraz a si rdzbuna »osvetiti se«, Arbanasi, 
kod kojih je krvna osveta duznost prema pie- 
menu (obitelji), imaju me marre gjakun »uzeti 
krv > osvetiti se«. Cini se ipak da rumunjski 
slavizmi pruzaju podatke za razumijevanje 
hrv.-srp. semantickog razvitka: kod Dosofteja 
strum, asfinti cuiva znaci »pomoci nekome«, 
odatle apstraktum na -eh > -eald osfinteald 
»pomoc«. To znacenje ide zacijelo zajedno sa 
znacenjem »osloboditi«, koje ima osvetiti u: 
osveti hristijanstvo od nasilija poganihz. Kad 
i pred » prelazi u /, osvetiti znaci u rum. isto 
sto svetit (o-) > (o)sfinfi »mit Weihwasser 



svet 



371 



sviba 



besprengen«, a sflnti »heiligen, heilig werden«, 
refleksiv a sa sflnti »den Sieg davon tragen«, 
na -ie sfintie- »Heiligkeit«, na -iturd sfintiturd 
»Osternspeisen«. Prema tome razvitku postaje 
osvetiti \ posvetiti u hrv.-srp. poslovici jasnije. 
Tome doprinosi i znacenje pridjevske posu- 
denice u rumunjskom sfint, koje znaci »1° 
heilig, svet, 2° machtig, gewaltig, jak, silan«. 
Vidi se da je sveti u juznoslav. moralo imati 
znacenja: 1° heilig, 2° isto sto i got. swinths = 
silni, jak«, kao i u rumunjskom slavizmu »koji 
moze pomoci«. U denominalu na -iti od svetb 
s prefiksom o- izrazava se isto sto i u obogatiti 
(se), osiromasiti »post!ti, biti jak = koji moze 
izvrsiti duznost, sto je nalaze osveta«, dok u 
vezi s prefiksom po- znaci intensivum (kao u 
slati — poslati — posao, pokora). Znacenje 
jacine mora da je sadrzavao svitb i u dvocla- 
nim imenima Svetoslav, Svetomir, Svetopjk; 
mozda i u imenu bozanstva na Rujani Svetovid, 
koji je na Balkanu bio kristijaniziran u kultu 
sv. Vida (Vidova gora, na Bracu), Vidimir, 
Vidas. Svetozor izmislio je Dukljanin. Orbini 
ga je prenio kao Svetorad. Poimenicen part, 
perf. pasiva na -iksvecenik na zapadu = svestenik 
(iz crkvenog jezika) na istoku, gdje je uzet 
iz istog izvora i osvestati, -om (Vuk, Danicic) = 
osvestat, -am (Kosmet). Odatle preosvesten 
(13. st.) kao naslov »sacratissimus«, kod Ru- 
munja preasflntii, ali na -ujo osfeftui »mit 
Weihwasser besprengen«. U rumunjskom se 
je slav. pridjev svetz unakrstio sa lat. sanctus > 
si'nt, koji se nalazi u imenima svetkovina 
Simpietru »Petrovo«, Sindumitru > Simedru 
»Mitrovdan«, Stntdmaria »Gospojina«. Odatle 
i gore pomenuti prijelaz t > f pred i, koji se 
nalazi samo u latinskim leksikalnim elementima 
kao sentire > simti, tako i u denominalu od 
sint < sanctus > *stnti, ali se je taj unakrstio 
s juznoslav. svetiti. Jos je od interesa zabi- 
ljeziti rum. pi. t. sflnti i deminutiv sflntisori 
»Art Geback« a narocito sfinte f pi. »Art weib- 
liche Damonen, die dem Menschen Schaden 
zufiigen«, sto izaziva uporedenje sa sent < 
sanctu (slov., ZK) »vrag«. Madzari su posudili 
takoder svitb > szent. Jos treba spomenuti 
ime mjeseca oktobra prema svetkovini Svi sveti: 
svesvecak (Habdelic) = sisveti (Krk) = u 
tiskanom glagoljskom kalendaru iz g. 1491. 
rukom dopisano sesvescak — sesvescak (ZK), 
izvedenica na -jak od sesvetski. Potpunu pa- 
ralelu pruza balticka grupa: lit. sventas, stprus. 
swenta. Kako se vidi, e je nastao iz palatalnog 
nazala e, upor. stcslav. svftt, ces. svaty, polj. 
svn[ty, s'wiecic, rus. svjatqj, svjatitb. Postanje 
se tumaci iz ie. jezicnih sredstava. Iz upore- 



denja izlazi da je baltoslav. pridjev izveden s 
pomocu sufiksa -to od ie. korijena *kuen- 
»feiern, heiligen«, koji se nalazi u lot. svinet 
»isto«, a u avesti span-yah (komparativ), spznista 
(superlativ) »svetiji, najsvetijk; spdnah »svetost«. 
Buduci da se kao pridjev na -to nalazi i u 
avesti spmta, sveti je baltoslav. ^iranski leksem. 
Uporeduje se jos sa got. hunsl »zrtva« (Uhlen- 
beck). Ie. korijen *kuen- veze se i sa ie. *keu- 
»sjati«, cak i saponti- upontifex (Bezzenberger), 
sto se nije prihvatilo. 

Lit.: ARj 9, 303-308. 11, 66-71. 650. 
17, 158-164. 191-234. Elezovic 2, 37. 208. 
Miklosic 329. Holub-Kopecny 362. Bruckner 
537. Mladenov 571. Jagic, ASPh 31, 551. 
Maretic, JF 2, 296-297. ASPh 9, 136. WP 
1, 471. Petersson, LU A, n. f, I/IX, 171 (cf. 
JF 3, 216). Vaillant, RES 22, 21. Meillet, 
RES 6, 169. RSI 2, 66. Junker, UJb 5, 411. 
si. (cf. IJb 11, 166). Uhlenbeck, PBB 30, 
293. Loewenthal, WuS 10, 163. Bezzen- 
berger, KZ 42, 87. Buga, RFV 75, 141. si. 
(cf. IJb 8, 198). Stefanie, Rad 285, 62. 

sviba f (Vuk) = sviba (ZKU) = svib m 
(Reljkovic, Istra) = (sa disimilatornim gubit- 
kom v) siba, juznoslav. i praslav., »cornus 
sanguinea«, valjda isto i siba f (Rudnicki 
okrug, Srbija) »oblica drveta od kojeg pastiri 
prave sibare«. Pridjevi na -bn > -an poime- 
nicen u imenu mjeseca hrv.-kajk. sviben (se. 
mjesec, nazvan po cvatnji drveta), najstarija 
potvrda rukom dopisana u tiskanom gla- 
goljskom kalendaru iz 1491. sviben aliti klas'n 
»juni«, prosiren na -j svibanj, gen. -bnja (naj- 
starija potvrda u glagoljskoj ispravi 1442: 
pisan miseca maja na dan 12. svibnja; Vuk, 
Dubrovnik, hrv.) »maj, filipovscak«. Ovamo- 
ide i hrv.-kajk. prezime Sviben »(npra o) 
covjek roden mjeseca svibnja«. Na -ov svi- 
bov = sibov = sibov, -ova (Kosmet), poime- 
nicen na -ina svibovina = sibovina = sibovina 
(Kosmet). Na -ast sibast »prugast«. Na -ara 
stbara f (Srbija) »koliba ed- siba«. Slozenka. 
siboklica (Lika) »nedosega, podraslica«. Oblik 
bez v rasiren je u toponomastici : Sibak (Cu- 
prijski okrug, Srbija), Sibovac, gen. -ovca 
(Kosmet), Sibavata, Sibovica i Sibovik, Si- 
boscica, Siblje (Kosmet), Sibine (suma, Sla- 
tina), Sibenik (Grubisno Polje), Sibnica, mozda 
i Sibinj (Vuk, brodski kotar). Teze je odrediti 
ide li ovamo hidronim Sibin (Erdelj). Po toj 
rijeci dobio je ime grad Sibinj > rum. Sibiu, 
madz. Szeben, njem. Hermanstadt. Grad se 
pise lat. Cibinium, u nasoj narodnoj pjesmi 
zove se Sibinje n. Odatle junak nase narodne 
pjesme Sibinjanin Janko. Mjesto b stoji d u. 



sviba 



372 



slov., bug., ces., pol), i u oba luzicko-srpska, 
ukr., rus. svid(a), rus. svidi'na. Taj oblik 
nalazi se i u stprus. sidis m i dade se dovesti u 
vezu s lit. pridjevom svidus »jasan« od svideti 
»svijetliti«, lat. sidus, ags. svttol »jasan«. Ie. 
*sueid- »glanzen, schimmern«. Prema Briick- 
neruj drvo je nazvano tim imenom prema 
crvenoj boji kore. Ako je tako, prvobitni je 
oblik svida; sviba je sekundarno, nastalo 
analogijom od *svidva = *svidba (upor. polj. 
swidwa > swidba) prema vrba. Stulic je za- 
biljezio svid za sasvim drugo drvo, za ilex (fr. 
yeuse, tal. elee), mediteransko drvo. 

Lit.: ARj 14, 989-99. 17, 247-49. 251. 
Jonke, Rad 275, 69. Ivsic, HJ 1, 15. JF 11, 
293. Elezovic 2, 222. Miklosic 330. Holub- 
-Kopecny 363. Bruckner 535. Trautmann 296. 
WP2, 471. 520. Stefanie, Rad 285, 62. 

svida f (Perast) »provocado« < tal. sfida. 
Lit.: Brajkovic 5. DEI 3475. 

svila f (Vuk) = svila, gen. svile (Kosmet), 
bug. svila, juznoslav., »sericum, saeta > 
Seide (s kojim je rijecima u srodstvu), ibrisim«. 
Pridjevi: na -bit > -an svtlan, j "sv'iona < sviino. 
prema f analogijski m svion, sviolni (u cakavskoj 
narodnoj pjesmi, preneseno iz stokavskog 
svionf), poimenicen na -ik sviomk (Bella, Stu- 
lic) = -ica svionica (Stulic), svilnica »koja 
pravi ili prodaje svilene tkanine«, na -en 
svilen — svilen, -ena (Kosmet). Na -be > -ac 
svilac, gen. -Ica m »krpa sto se mece na ranu«. 
Na -aca svilaca »svilena kosulja«. Na -a(J)ica 
svildjica »vrst kruske«. Na -ana < perz. hane 
svilana = na -ara svilara. Na -ar svilar (Kos- 
met), odatle apstraktum svilarstvo. Na -arica 
svilarica »cibuljica«. Slozeni pridjevi od sin- 
tagme svildkos, svilorun, svllengaca. Deno- 
minal na -ati svilati, svildm (iz-, Vuk, Crna 
Gora) »bradati (metafora)« = svilat (Kosmet, 
subjekt kolomboc, kukuruz]. Prezime Silobrcic 
(Dalmacija) kaze da svila stoji mjesto *sila; 
v je usao na osnovu pucke etimologije, una- 
krstavanja s glagolom sviti (v.). U slov. je- 
ziku svila znaci i »drot«. Prema Miklosicu 
svila bi bila izvedenica odatle. Ali se nikako 
ne vidi kako bi se znacenje saeta > Seide 
moglo razviti odatle. Upor. slicno unakr- 
stavanje i u silaj > svilaj (v.). Vjerojatnije je 
da je *sila > svila istog podrijetla kao engi. 
silk, stcslav. selkb, rus. Solk. To je kineski naziv 
za svilu. Kineska slozenica se-or oznacivala 
je kineskog trgovca svilom. Odatle gr. naziv pi. 
2f|p£C„ lat. Seres. S lat. sufiksom -icus Serlca 
naziv Kine i sericum »svila«, u latinitetu dal- 



matinskih gradova smeo. Od kineskog se izvodi 
se saeta = seta > Seide. Uporedenje *sila, 
svila sa seta takoder je moguce, upor. pelisat 
pored pedisat (v.) za d > 1. 

Lit.: ARj A, 77. 17, 290-99. 310. Leskien, 
IF 31, 416. Elezovic 2, 208. Miklosic 331. 338. 
Mladenov 572. REW 1, 7848. Lokotsch 1878. 
Thumb, IF 14, 357. 

svilac, gen. -aca m (Dubrovnik) = svilac 
m (Perast) »charpie«. Od tal. sfdaccio > mlet. 
sfdazo, lat. poimenicen pridjev obrazovan s 
pomocu sufiksa -aceus odfilum, s prefiksom ex- 
*exfilaceus. 

Lit.: ARj 17, 292. REW 1 3292. Brajkovic 5. 
Resetar, Stok. 296. DEI 3476. Rosamani 1014. 

svinja f, sveslav. i praslav. svinz (pridjev), 
»Schwein (s kojom je rijeci u prasrodstvu)«. 
Pridjevi na -in svinjin, na -ski svlnjskl = 
svinjski (Kosmet), poimenicen na -jak svinj- 
stak = svinjstak (Vodice). Radna imenica 
svinjar, pridjev sviniarev, poimenicen na -it 
u prezimenu Svinjarevic. Na -be > -ac svtnjac, 
gen. -njca m = na -dk svinjak (ZK) = svinjak 
(Podravina). Slozenice: svinjomdrac, gen. -drca 
(svrljig-Timok, Kosmet) = svinjarac, gen. 
-rea (oko Skoplja) »vjetar od kojega pogibaju 
svinje«, svinjogojstvo (neologizam). Osnovno 
svinja < stcslav. svinifa je poimenicen pridjev 
svinb. Prvobitno je znacenje bilo stado svinoje 
»ayEXr| tcov xoipcov«, odatle sinegdoha »sus«. 
Upor. rus. svinoj. Taj pridjev tocno odgovara 
lat. suinas i got. swein, ie. sufiks *-eino > 
-Ino. Sufiksom se razlikuju balticke uspored- 
nice: lot. suvens, sivens »Ferkel«, stprus. 
seweynis »Schweinestall«. Ie. je korijen *su-, 
koji se nalazi u avesti hii »svinja« i u gr. 6E;, 
gen. voq »isto«, arb. thi, njem. Sau. U sla- 
vinama samo u pridjevskoj izvedenici. Korijen 
*su- je oponasanje zvuka svinje (Schallwort, 
onomatope)a). 

Lit.: ARj 17, 299-309. Elezovic 2, 209. 
Ribaric, SDZb 9, 196. Hamm, Rad 275, 43. 
Miklosic 331. Holub-Kopecny 363. Bruckner 537. 
Mladenov 572. Trautmann 294. Fraenkel, Gioita 
4, 21-49. (cf. IJb 1, 163. RSI 6, 272). Hamm, 
KZ 67, 123. Boisacq 863. 1006-7. 

svirati, svirdm impf. (Vuk, po-, pro-, za-) = 
sviriti, sviritn = svint (ZK) = svirjeti, -im 
(za-) (gornje Primorje) = sviret, -im (Kosmet) 
(po-, za-}, sveslav. (osim ces. i polj.), praslav. 
na -eti) prema pf. svirnuti, -em, »muzikali«. 
Radne imenice na -be > -ac svirac, gen. -rea 
(Vuk), s pridjevima na -j samo u toponimu 
Svirce (Hvar), na -ev svircev, na -de svirac, 



svirati 



373 



SVOJ 



gen. -aca, s pridjevom na -ev sviracev, prema 
f sviracica. Na -eh, -ela', svirala = svirala 
(ZK), deminutiv sviralica = na -aljka svi- 
raljka = svirajka (Kosmet). Apstraktum na 
-bka svirka. Rumunji stvorise odatle onomato- 
pejski glagol na -ajo > -ai sfirii = sjirai. 
U baltickoj je grupi paralela stlit. surma. Ie. 
je korijen onomatopejski *suer- »surren«, koji 
se nalazi u sanskrtu i u lat. susurra. 

Lit.: ARj 17, 310-17. Jagic, ASPh 1, 160. 
Moskovljevic, NJ 1, 19. Elezovic 1, 199. 2, 
109. 542. Miklosic 331. Mladenov 572. WP 2, 
527-28. Boisacq 1006. 

svirep (18. St.. Stulic; nije zabiljezen u 
drugim rjecnicima), pridjev, koji se govori 
na istoku, ruski je svirepyj »grozan, divlji, 
brutalan«, u Ljubise svirepan. Nalazi se jos 
u stcslav. sverepb, slov. srep pored srp, ces. 
sverepy, polj. swierzepa i ruskom. Praslav. Poi- 
menicen na -lea srepica = svirepica (1486, 
Urbar modruski, prijepis 16. v.; Ozalj) »kobila«, 
preneseno sirjepica f (o zeni, Vetranovic), 
upor. stces. kol. svefepice »divlje kobile«; 
sferepcina »psovka«. Apstraktum na -ost svi- 
repost »brutalnost, grozota«. Denominal (in- 
hoativ) na -eti rasverepeti se »razbijesniti se, 
razdraziti se«. Rumunji posudise sireap »wild, 
feurig«, apstraktum na -ie sirepie »Wildheit«. 
Praslav. je pridjev izveden s pomocu rijet- 
kog sufiksa -ep (upor. varijantu -up u slov. i 
hrv.-kajk. prezimenu Gorjup > Gorup), prema 
tumacenju Briicknerovu. Mladenov izvodi od 
ie. korijena *seue-: *sue-, s determinantom 
na -r, upor. lat. severus, got. swers, nvnjem. 
schwer, lit. svarus »tezak«, prema tur. sarp 
»rude, dur« > bug. sarp »strog«, sto je iranska 
posudenica u turskom jeziku. 

Lit.: ARj 13, 358. 16, 282. 17, 183-84. 
315-316. Mazuraml 1360. Miklosic 330. 
Holub-Kopecny 363. Bruckner 536. Mladenov 
572. Sldvia 2, 26-31. Tiktin 1434. Bernard, 
RES 42, 96. 

svisla n pi. (Kastavstina) »1° tavan na slam- 
natoj staji, 2° (Vodice) zid kuce sa strane, bez 
prozora«, svisle f pi. »1° ime kucnom zacelku 
iz dasaka (u Zagorju), 2° zabat (Stojdraga)«, 
slov. svisla n pi. = svisli f (Stajerska, No- 
tranjsko) »Strohboden, Heuboden, Scheuer«. 
Graditeljski termin. S dmgim varijantama 
upor. bug. visia, visio »Weinrebe«, s drugim 
znacenjem. Miklosic ima jos ces. svisel m 
»der herabhangende Teil des Daches«, gornjo- 
-luz.-srp. svisle »Giebel, zabat«. Upor. ces. 
pridjev svisly »pendant«, polj. zwlsly, rus. svi- 
sly], od viseti (v.). 



Lit: ARj 17, 317. Ribaric, SDZb 9, 196. 

J>letersnlk 2, 612. Miklosic 392. Holub-Kopecny 
364. 

svisnuti, -Srn pf. (Vuk, od jada, placa, 
zalostl, zimej »prsnuti«. U suglasnickoj grupi 
sn ispao je srednji suglasnik k, koji se pojav- 
ljuje u aoristu sviskoh, impf, na -va- sviskavati 
(~ od placa, Milicevic), slov. svfskati. U 
stcslav. impf, stoji t mjesto k svistati »sausen, 
zischen«, postverbal svistb. Tako i u ostalim 
slavinama: ces. svisteti, polj. Swlszczec, rus. 
svistatb. Upor. ukr. hvyskaty. Varijanta je 
zvizdati (v.). Ie. je korijen onomatopejsfci 
*suei : *sui-. 

Lit.: ARj 17, 317-18. Miklosic 331. Holub- 
-Kopecny 364. Bruckner 538. Petr, BB 21, 
207-217. (cf. AnzlF 7, 165). Kretschmer, 
KZ 31, 419. Vasmer, ZSPh 2, 57. Petersson, 
PBB 43, 152. Schwentner, PBB 48, 77-78. 
Pedersen, IF 5, 62. 

svita f (Vuk, Crna Gora), sveslav. i pra- 
slav., »1° coha, 2° striza, riza«. Pridjev na 
-bn svitdn, svitni 3b beb = na -ar svitar, svitb- 
noje Sbvenije »oio\io[i6c,« u srp. prijevodu 
Hamartola. Poimenicen pridjev na -jak svh- 
njdk m (Vuk) »gatnjik, gasnjak (ZK)«. Na -ice 
svitice i pi. (Primorje) »gace«. Rumunji po- 
sudise sfita »casula«. 

Lit.: ARj 17, 318-27. Mazuranic 1448. 
Horak, ASPh 12, 297. Miklosic 331. Bruckner 
538. Mladenov 572. Vasmer 2, 595. 

svjez (19. St.; nema Vuk), pridjev posuden 
iz ces, svizi ili rus. svezij, da zamijeni talija- 
nizam ili germanizam frizak, ifriska (ZK, op- 
cenit u hrv.-kajk.) < ital. fresco ili stvnjem. 
frisk. Apstraktum na -ina svjezina. Denominal 
na -iti osvjeziti, -im pf. prema impf, osvjezivati, 
-svjezujem, -vam. Baltoslav. i praslav. je prid- 
jev potvrden u sjevernim slavinama. Jat je 
nastao iz ie. dvoglasa oi, kako se vidi iz lot. 
svaigs »frisch (vom Butter, Geback, Wasser, 
Luft)«. Ie. veze nisu pouzdano utvrdene. 

Lit: ARj 17, 364-65. Miklosic 330. Holub- 
-Kopecny 363. Bruckner 537. Zupitza, BB 25, 
89-105. (cf. AnzlF 12, 170). Mikkola, IF 
23, 126. Machek, Recuell llnguistlque 1918, 
93-116. (cf. RES 25, 119). Iljinski, RFV 5, 
73. (cf. IJb 8, 207. Sldvia 3, 582). Vasmer 
2, 587. 

svoj, i'svoja (Vuk), baltoslav., sveslav. i pra- 
slav. posvojni refleksivni pridjev, »suus (s ko- 
jim je u prasrodstvu)«. Poimenicen na -ko 
svojho m (Podunavlje i Futog) »sebicnjak«. 
Prosiren na -ski svojski u prilogu. Apstrakti 



SVOj 



374 



svraka 



na -ina svojina f »vlasnistvo«; na -stvo svojstvo 
n »osobina, proprietas«, pridjev svojstven, na 
-tb (kao u vlast, v.) stcslav. svojtb f »affmes«, s 
prijelazom u deklinaciju a svojta t (Vuk), 
prosireno sufiksom -ina svojtina (Sarajevo) i 
sufiksom -bba svojdba (Boka, Vuk), svojbina 
(Hrvatska) »rodaci«. Upor. slov. svojita f. 
Pridjev na -Ijiv svojtljlv (ne-) »koji man za 
svoje« = svojetljm (Kosmet). Apstraktum na 
-stina < -bsk + -ina svojstina. Deminutiv na 
-ce svoce, gen. -ceta n, pi. svocici (Kosmet) 
»djeca od 2 majke, jedan otac«. Kol. na -at, 
gen. -/ svojat »die Verwandten«. U kompozi- 
tima tipa bahu-vrihi (od sintagmi) : svojeglav, 
svojevoljan "vojerucni. Denominal na -iti', svojiti, 
-im impf. (Vuk) (o-, po-, pri-, pre-, u-j, odatle 
neologizam kao gramaticki termin posvojni, 
apstraktum svojidba, iterativ -svdjati, -svdjam, 
samo s prefiksima. Deminutiv na -atati svoja- 
tati, svojatam (Vuk) = svojatat se (Kosmet). 
U baltickoj grupi pruza potpunu paralelu samo 
stprus. swais, swaia prema lit. savas. le. je 
korijen *sueJo- : *suoeo-, u kojem je od reileksiv- 
nog korijena stvoren pridjev sufiksom -to 
(upor. moj, tvoj}. Taj korijen igra veliku ulogu 
u terminologiji ie. i praslav. agnatske (velike) 
porodice: svojak > svak, svasi, svat, svekrva, 
sestra, svat (v.); u terminologiji licnosti: 
osoba, sposoban, sloboda', i mozda u terminolo- 
giji plemenskih naziva i pripadnistva plemenu: 
sebar, Slaven, -slay (-sav) kao drugi dio licnih 
imena. 

Lit.:ARJ9, 94.299. 313-16. 11,63.74-76. 
736. 12, 172-73. 17, 373-83. PleterSnik 2, 
614. Vusovic, NJ I, 238-240. Elezovic 2, 
210. Aleksic, NJ 4, 89-90. Miklosic 332. 
Holub-Kopecny 364-365. Bruckner 528. Mi'a- 
denov 573. WP 2, 456. Trautmann 295. Nie- 
dermann, AnrfF 20, 109. GM 468. 

svora f (Hrvatska) = svdra f (ZU) = 
svdra f (Krasic) = svara (ZK) »srcanica, Lang- 
wagen«. Na -nica svornica (Granica) »1° svora 
(Cerna, Slavonija), 2° u kola klin u srcanici, 
3° povozic u pluga«. Miklosic ima kao hrv. 
zvora. Odatle rum. posudenica sfoard »Bind- 
faden«, s glagolom a sfori »vermessen«, ngr. 
acpopcc. Sveslav. (osim bugarskog) i praslav. 
prijevoj na o od korijena *r>rr- sa prefiksom f»-, 
v. vrtjeti se. Upor. njem. Schwirren, lot. 
saware »Rute zum Binden beim Dachdecken, 
priklja«. Isti prefiks ia- s nizim prijevojnim 
stepenom he- nalazi se u Beloj Krajini u 
svrkniti, svrkivali = sajfkmt se (ZK) »kriim- 
men, saviti se«; k je nastao od 1 u participu 
pret. pas. Upor. slov. svreti se, sverati se 
»skrciti se«, svrl se je. 



Lit.: ARj 17, 382-83. Miklosie 382. 383. 
Holub-Kopecny 364. Bruckner 528. WP 1, 
263. Skok, ASPh 33, 371. Vasmer 2, 596. 

svraka f (Vuk, Kosmet) = (s gubitkom 
v u grupi svr, v. srab) sraka (takoder bug.) = 
(sa svr- < svr-, upor. svora) svraka (Vuk), 
baltoslav., sveslav. i praslav. *s(v)orka, »Elster, 
pica«. Deminutiv na -bko svrdcak, gen. -ckd = 
srdcok = smracak »Gartenammer«, na -ic 
svracic, na -bka sracka. Prezime Svrakic. 
Pridjev na -ji svracji = svraci (Kosmet, ~a 
noga), svraca nacva n pi. »nacve sirotinjske 
puste (Kosmet)«. Toponim Svracak (Kosmet). 
Slog s(v)ra- nastao je po zakonu likvidne me- 
tateze, upor. polj. sroka, rus. soroka. Rumunji 
posudise sarca = tared, odatle pridjev tdrcat 
»saren« < *svrakatz, ces. strakaty, Madzari 
szarka pored tarka < ces. straka (ispustanjem 
pocetnog s). Na madz. oblik nadovezuje rum. 
tdrcus i ukr. farkastyj. Slozenice: srakoper 
(Zagreb), na -be > -ac srakoperac = srako- 
perka (Vodice) = (s umetnutim t kao u ces.) 
strakoper (Crni lug), strakopirac (Mali lug) = 
svrakoper, svrakaperac (oko Slunja) = (s disi- 
milacijom r — r > I — r) slakoper (Golac, 
Istra) = slakoper (ZK, Samobor) = slakaper 
(Vrginmost) = slukoper (Vrapce) = slako- 
per (takoder slov. srakoper pored slakoper, 
Dolensko) »lanius, Wurger«, sadrzi u drugom 
dijelu postverbal -per od prati, perc (v.) »ferire«. 
Madz. szarka doslo je opet k nama sarka f 
(Vuk) »fulica atra, divlja patka, gnjurac, ronac«. 
U posudenici iz madz. unakrstile su se dvije 
madzarske rijeci szarka »pica« i ugrofinsko 
szdrcsa »fulica atra«. Arb. sorre »Krahe« nije 
posudenica iz hry.-srp., nego je u prasrod- 
stvu sa svraka. Praslav. *svorka je prijevoj, 
prema stcslav. svrbcati »einen Laut von sich 
geben« = svrbkati, odatle cvrcati, evreak 
cvrkutati, cvrkut (v.). Za praslav. *sorka na- 
lazi se potpuna usporednica u lit. sarka, stprus. 
sarke »svraka«. le. korijen nije posve jasan 
zbog v u suglasnickoj grupi, zbog koje Miklosic 
pretpostavlja *sverk-. Prvobitan oblik moze 
biti i *sorka > sraka, cemu se pridruzuje 
arb. sorre »svraka«. Zbog toga ie. korijen moze 
biti i *&iiarka, varijanta od *ker-, *kor-, *kr- 
(onomatopeja), rasirena sa q. Onomatopeiska 
je osnova zastupljena u lat. corvus, gr. xopa^. 

Lit.: ARj 16, 159-61. 17, 384-86. 920-21. 
Pletersnik 2, 505. Hirtz, Aves 438. 457. 462. 
470. Elezovic 2, 210. Ribaric, SDZb 9, 193. 
Miklosic 288. 330. Holub-Kopecny 354. Bruckner 
511. Mladenov 573. WP 1, 414. Tiktin 154. 
1562. Pedersen, KZ 36, 337. Uhlenbeck, 
ASPh 17, 629. Loewenthal, PBB 52, 457 



svraka 



375 



svrdao 



(cf. LJb 14, 21). Petersson, KZ 47, 270. GM 
390. Wichmann, PUF 11, 173-290. (cf. RSI 

6, 342). Pogodin, RFV 33, 328. (cf. AnzIF 

7, 162). Boisacq* 493-494. 

svrbjeti, svrbi impf. (Vuk) = (gubitak 
srednjeg suglasnika u grupi svr) srbjeti (za-) = 
srbiti, -i (ZK) »jucken« = serbeti (Istra, hrv.- 
-kajk.). Apstraktum na -ez (v.) svrbez m = 
bug. sarbez. Pridjev na -iv serbljiv (hrv.-kajk.), 
poimenicen na -ee serbljivec = svrbljivac, 
gen. -vca. Na -acica = -ecica srbacica = 
serbecica (Stolic, Habdelic, Voltidi) »svrbez«. 
Imperativna slozenica svrbiguz pored svrboguz 
»Hagebutte«. Nalazi se u stcslav. svrtbeti, ces. 
svrbeli, polj. s'wierzbiec, rus. sverbetb. Baltoslav., 
praslav. Sveslav. i praslav. je i prijevoj *svorbt : 
svrdb m (Vuk) = (takoder s ispadanjem sred- 
njeg suglasnika v) srab (ZK) »suga, scabies«. 
Pridjev na -Ijiv svrabljiv = srabljiv (ZK) 
»sugav«. Poimenicen na -be > -ee srabljivec 
(hrv.-kajk.). Slog svra- nastao je po zakonu 
likvidne metateze : rus. svorob. Ie. uspored- 
nice nisu jasno utvrdene. Balticke paralele lit. 
skverbti, skverbiu, iterativ skvarbyti imaju drugo 
znacenje: »mit einem spitzigen Werkzeug 
bohrend stechen«, lot. svafpst »Bohrer«. Upo- 
reduje se i sa stisl. swarf a »stechen«, stvnjem. 
swerban. 

Lit.: ARj 16, 157. 185-93. 17, 384. 387- 
88. Miklosic 330. Holub-Kopecny 364. Bruckner 
536. Mladenov 623. WP 2, 473. 529. 602. 
Trautmann 295. 



svrdao, gen. -dla m = svrdlo n (Boka, 
Vuk) = svrdli (Buzet, Sovinjsko polje), 
sveslav. i praslav. *5 ua-bh, -bio ili *3b- bn- 
-lo > rus. sveria, sverlit »vrtati«, »1° burgija; 
brojne posebne denominacije prema svrhama: 
brnaenjak, burmenjak, eveenjak (Buzet), civi- 
njak, grablenjak (ZK), jarmenjak, kambenjak 
(Buzet), lastavienjak, lesnjak (Buzet), natoz- 
njak (Buzet), palicnjak, 2° (metafora) oroz, 
orlic u puski (Crna Gora)«. Deminutiv na 
-ic svrdlii. Augmentativ na -ina svrdlina. Na 
-ar svrdlar. Ovamo jos na -nica svrdomce f pi. 
»instrumenat od jedne cijevi poput frule 
(Cilipi, Konavli)«. U narjecjima postoji jos 
prijevojni oblik praslav. *sverd-rb > (ikavski) 
svidar, gen. -dra (ZK) = slov. sveder, polj. 
s'weder, ces. svidfik, s disimilatornim gubitkom 
prvog r u slogu, koji je nastao po zakonu 
likvidne metateze: svre-. Deminutiv svidn'cdk, 
gen. -wka (ZK). Bug. sfredel. Taj posudise 
Rumunji sfredel. U bug. i rum. moze biti 
disimilacija r — r > r — I prema slov., ces. 
i polj., ali i ne mora da je tako prema praslav. 
*sverdblt. Pretpostavlja se i sufiks za orude 
-dio, sto bi se ocuvalo u svrdlo (Boka). Ime 
tog praslav. alata ne nalazi se u baltickoj grupi, 
a ni u ostalim ie. jezicima. Tumaci se ipak iz ie. 
leksickih sredstava. Veze se sa ie. korijenom 
*kuerbh- »drehen« + -dio sufiks za oruda 
(Hirt), njem. Schwert (Schrader), sto se ne 
prihvaca, sa vrtati (Holub), sto pristaje samo 
za ruski. 

Lit.: ARj 17, 251. 389-90. Miklosic 330. 
Holub-Kopecny 363. Bruckner 535. Mladenov 
573. WP \, 473. Sperber, WuS 6, 39. 



s-, prefiks pred bezvucnim suglasnicima = 
Z- pred zvucnim, u rijecima domaceg i stranog 
podrijetla, u slucajevima kad se ta rijec po- 
javljuje i bez tog prefiksa. Primjeri za i-: 
strem pored trem (cakavski, Istra), skrampalj 
pored krampalj »unguis«, spranjak = spraljak 
pored pdrljak, slov. parkel[ »ungula«, spifijun 
pored pizijun (cak., Istra) »pensio«, skroculi 
pored kroculi (Istra) »grallae«, skrtaca pored 
krtaca (Istra) »copula setacea«, skrljetka pored 
krletka. Primjeri za z-'- ziombrt (Istra) »pars 
carnis porcinae dorsalis«, zyik (Istra) »animus« 
< vekb (?), zyrljast (Istra) »non longe videns, 
stupide circumspectans«, upor. slov. brljav, 
vrljook, zbula (Istra) »bulbus« < bula, slov. 
zlabrati pored labrati Strekelj upucuje na 
istu pojavu u novogrckom. Pojava je iden- 
ticna s tal. prefiksom ex- > s-, koji se pojav- 
ljuje u imenicama i glagolima da pojaca zna- 
cenje: mer go pored smergo. 

Lit.: Strekelj, DA W 50, 76. 

-sa, neproduktivan hrv.-srp. sufiks. Tvori 
radne imenice m. r. od glagolskih osnova i 
hipokoristika od licnih imena, sasvim rijetko 
imenice z. r. i apstrakta: dosa, nedasa, ustasa, 
izdirsa, izjesa m, f, nehtjesa, nebojsa; nezndjsa; 
apstrakta samo u nestaia, odatle nestasica, 
Z- t. seka ddsa. U pridjevu je potvrden samo 
*nestasa u nestasan »obijestan«. U hipokoristi- 
cima Ivsa, Jaksa, Luksa, Miksa, Niksa, Prvsa, 
od Ivan, Jakov, Prvislav. Odatle prezimena 
na -ic Ivsic, Jaksic, Luksio, Miksio, Niksic, 
Prvsic, Sdsa od Aleksandar. Prema ovima i 
od pridjeva Plavsic, Mrksic. U hipokoristicima 
ima u m. r. i oblik -so: priso od prijatelj, 
Gliso od Gligorije, Toso od Teodor, Miso od 
Mihajlo, Peso od Petar, Raso od Radoslav. 
Zastupljen je obilno i u femininumu: snasa, 
sesa od sestra, Masa od Marija, Rasa od Ra- 
dojka, Ddsa od Ddfina, Jesa < Desa, od Ande- 
lija. 



Lit.: Mdretie 306. j. Leskien 
Holub-Kopecny 473. 



372. 442. 



sabaka f (Dubrovnik) »1° duga ribarica 
lada na mnogo vesala, 2° (Mljet) sabaka ili 
trakta, velika mreza duga 100 do 150 pasa, 
duboka do 2—5 pasa (na sredini ima sak)«. 
S rom. sufiksom -one > -un sabakun (Smo- 
kvice) = sabakun, gen. -una (Muo, Racisce) 
»manja mreza (cipolada je vrsta sabakuna, 
Muo)«. Kacic ima za znacenje pod 1° sambek 
turski < tal. sciabecco, sciambecco, stambecco, 
zabecco, zambecco < ar, sabbak. Glede a. > e 
(imla) upor. spanj. jabeque »stara ratna lada«. 
Tal. scidbica (14. v.) < ar. sabaca ima oba 
znacenja »1° rete, 2° barca« kao i daim. sabaka. 
Kako nema slabljenja a > e u penultimi, 
nije posudenica od sciabica. Arabizam je 
neovisan od Apenina kao i orsan. Ne zna se 
ide li ovamo kao onomatopeiziranje strane 
rijeci sabakati impf. (Kuciste, subjekti kokos, 
malo dijete) »prckati«. 

Lit.:ARj 10, 587. 17, 440. 459-60. Ma- 
zuranic 1422. Macan, ZbNZ 29, 208. REW* 
7478a. Lokotsch 1737. Prati 881. 

s ab an j m (Vuk) »vodena ptica, malo veca 
od divlje patke, a manja od caplje«. Ne zna 
se pravo gdje se govori. Nije odredena ni 
vrsta. 

Lit.: ARJ 17, 441. Hirtz, Aves 471. 

sacati, -dm impf. (ZK) (pro-) »procijeniti 
(stetu)«. Na -ar sacar m (ZK) »stimadur (na 
Jadranu)«. U gradovima secovati, -ujem impf. 
»procjenjivati«. Prvi od srvnjem. schdtzen, 
drugi od knjizevnog schdtzen. Istog je pod- 
rijetla sac m prema f soca (ZK i hrv.-kajk.) 
= soca f (Kralje, Slavonija), na -ika Socikq f 
(Slavonija, Lika K) »draga, ljubavnica«, od 
njem Schatz (kao nagovor drage). 

Lit.: ARj 17, 442. 708. 

sain m (Vuk) = sahin »1° soko, 2° prezime 
(Istra), 3° toponim (Kosmet)« = Safin - tica 
(Brae). Pridjev sainov (<~e obrve) »sokolov«, 
poimenicen na -ic u prezimenu Sajnovic (i 
kod krscana, Bosna), na -de Sainovac, gen. 



378 



saka 



-ovca (izvor kod Trsica). Muslimansko pre- 
zime Sahinagic (Sarajevo). Na -dzija Sahin- 
dzija »sokolar«. Balkanski turcizam perzijskog 
podrijetla (perz. sahin »epervier«, izvedenica od 
sah »kralj«) iz ornitoloske terminologije: bug. 
sahin, cine, sain »faucon«, ngr. oaXvr\<;, aayi- 
viiE;; rum. soim ne ide u turcizam, to je iz 
madz. solyom. 

Lit.: ARj 17, 444-45. Pascu 2, 164., br. 
987. Lokotsch 1764. Hirtz, Aves All. Tamds 
738-39. Skaljic* 579. 

sait m (narodna pripovijetka) = salt pored 
sait (Kosmet) = sahi't (Bosna) »svjedok kod 
suda«. Balkanski turcizam arapskog podrijetla 
(ar. sahid > tur. sahit} iz turske sudske termino- 
logije: bug. sahu, arb. shahit. Ovamo slozenica 
sadet-name, gen. -eta n (Kosmet, objekt 
uz uzeti) »svjedocanstvo« < tur. sehadet + 
perz. name. Uzvik sditola (Sarajevo) = scatola, 
upravo tur. sintagma sahid + optativ ola 
»neka bude«. Uzvik se upucuje prisutnima koji 
se hoce imati za svjedoke: sajtola, ljudi. Ovamo 
ide i varijanta sett (Kosmet) = sehit (Mostar) 
»islamski mucenik za vjeru«. 

Lit.: ARj 3, 781. 17. 444. 526-527. Ele- 
zovic 2, 469. 475. GM 398. Skok, Sldvia 
15, 495. Skoljic 579. 

gen. Sqjka (Vuk), gen. sdjaka (Kos- 
met, Crmnica) »1° coha domace izrade (kao 
kazimir)«. Pridjev na -&« sajcan, f -ana. Na -aca 
sajkaca (Srbija) »1° vojnicka kapa, 2° gunj 
(Crmnica)«, odatle sajka f (narodna pjesma) 
»(vojnicka) kapa«. Balkanski turcizam (tur. 
sayak »etoffe d'un tissu leger, espece de serge«) : 
bug. Saj dk = saek, pridjev sajacen, cine, seac 
»drap grassier, serge«, ngr. aayuxxi. 

Lit.: ARj 17, 445-46. Mladenov 692. 
Miletic, SDZb 9, 603. Elezovic 2, 469. Pascu 
2, 165, br. 995. Skoljic* 579. 

sajka f (Vuk, 17. i 18. v.; Kosmet) »ladica, 
barka plosnatog dna, sluzila za prijevoz na 
rijekama (danas ne postoji vise; u Povardarju 
jos u upotrebi); dravka, murka, patrolica«. 
Na -as sajkds, gen. -asa m (Vuk) »1° ladar, 
2° covjek iz tzv. „sajkaskog bataljona" na 
granici Banata«, s pridjevom na -bsk sajkaski. 
Nalazi se jos u slov., bug, ukr. (is > c) i rus, 
madz, njem, rum, ngr. i tur.: bug. saika, 
salkadzya, rum. saica = seica, ngr. oatxa 
[sttal. saica »specie di bastimento levantino« < 
tur. sajka »barca«]. Mladenov uzimlje korijen 
arioaltajski, koji se nalazi u savom »kretati se«. 
Lokotsch ima srp. siki »Waschtrog«, koji ee 
nigdje ne nalazi. Vuk ima samo sikd, lok. 



sici, postverbal od Uhati, sikam (jugozapadni 
krajevi, subjekt dijete u besici). 

Lit.: ARj 17, 445-46. 585. Miklosic 336. 
Vasmer, ZSPh 3, 86. Korsch, ASPh 9, 
670. D£7 3312. 

sajtov, gen. -ova m (Vuk, Sarajevo) »zavr- 
tanj, burma, saraf (hrv.-kajk-, istocni krajevi) = 
sera} (ZK), sraf (Hrvatska) = irajf (ZU), 
slov. sraob, sraof (u sjevernim slavinama 
preko srvnjem. schruba)«. Vukov oblik je iz 
madz. sajto. Samoglasnik o > a potjece iz 
unakrstavanja sa posudenicom iz njem. 
Schrauf = Schraube (posudenica iz lat. sew-- 
fa) > saraf = seraf (preko madz., kako po- 
kazuje umetnuto a, e, upor. rum. sump = 
surub < srvnjem. schruba = srof < nvnjem. 
Schrauf sa slav. sufiksom -elnita surupelnlta 
»Schraubenzieher«). Denominal na -iti sardfiti, 
sarafim impf, (ra-) = serafiti (ZK). 

Lit.: ARj 17, 475. 542. 744. Popovic, 
Sintaksa 44. Tiktin 1450. Weigand — Hirt 
2, 787. Pletersnik 2, 643. Miklosic 342. Stre- 
kelj, DAW 50, 60. Jagic, ASPh 8, 319. 

sajtruge f pi. (Lika) = sajtruge (ZK) = 
sajntruge (ZU) »tacke«. Plural zbog toga sto 
imaju dva drzala. Od njem. Scheibtruhe. 

Lit.: ARj 17, 446. Skok, ASPh 33, 370. 
Striedter- Temps 219. 

saka f (Vuk, Kosmet, Vodice), stcslav., 
bug., samo juznoslav., u sjevernim slavinama 
ne postoji (praslav. ?), »1° palma, pregrst, 
pest, dlan, ruka, 2° (metafora) samar, pljuska 
(Kosmet), 3° (mjera) pedalj«. Prilozi na -bsk 
sakacki (Vuk) = Sakalu (Kosmet) = sa 
tur. postpozicijom -He »sa« sakaile »sakama 
(jesti)«, sakom = sakom (Kosmet); (s haplolo- 
gijom) dvosacki (Backa, Srijem, Futog) »dvje- 
ma sakama«. Slozenica saka ruke »pozdrav, 
rukovanje«. Deminutiv na -ica sacica »pregrst« 
pored sakica »mala saka« (semanticka varijacija 
osnovana na fonetskoj c pored K), na -ec sakic, 
gen. -ica »u ruke pet prsti do sake«. Augmenta- 
tivi na -etina saketina, na -jurina sacurina. 
Slozenica sakopis m (Vuk) »rukopis (saljivo)«. 
Denominal na -ati sakati se, -am impf, »sakom 
se hvatatk, na gr. -osati sakasati, -sem »cusiti«, 
na -tati sakatati, -am »sakama udarati, biti«. 
Etimologija nije utvrdena. Strekelj tumaci iz 
Sapka od sapa (v.). 

Lit.: ARj 17, 446-49. Mazuranic 1422. 
Elezovic 2, 469. Ribaric, SDZb 9, 196. Aleksic, 
N34, 89. Miklosic 336. Mladenov 691. Fraenkel, 
Sldvia 14, 507. Strekelj, ASPh 27, 67-68. 



sakadzija 



379 



salgan 



sakadzija m, f (Kosmet) »saljivdzija«, 
izvedenica na -a tur. sakaci, od tur. saka 
»sala«; Salaja m, f i indeklinabilni pridjev 
(Kosmet) »raspolozen za salu, smijeh, koji iza- 
ziva salu«. Osnovna se rijec nalazi i u soka 
(Crmnica) »sala«, s nejasnim prijelazom a > o. 
Za izvedenicu na -ija nema turske paralele. 
Vjerojatno je stvorena u Kosmetu prema 
ostalim turcizmima na -ija, da bi se izbjegla 
homonimija sa saka (v.). Rijec saka je bal- 
kanski turcizam (tur. saka) iz terminologije 
obicnog zivota: bug. saka, arb. shakd pored 
shake (Gege) »Scherz, Witz«, shakaxhi »Witz- 
bold«, cine, sled »plaisanterie, badinage«, sicagi 
»plaisant«, ngr. (epirotski) oiaxakiQw »verspot- 
te«. Glede dalje veze upor. sega. 

Lit.: Elezovic 2, 470. GM 398. Pascu 2, 
165, br. 997. Miletic, SDZb 9, 615. 

Sakal m »canis aureus«. Evropska i balkan- 
ska orijentalna rijec perz. sdgal, sanskr. erga- 
las: rum. ceacal, bug, arb. cdkall < tur. 
(akal. Usp. i cagalj. 

Lit.: GM 443. Holub-Kopecny 366. Lokotsch 
1929. Skoljic 159. 

sal m (Vuk) = Sal (ZK) »sukno za vrat, 
panni indici genus«; Od tal. sciallo, sclalle 
ili od fr. chdle preko njem., a na istoku i preko 
turskoga. Ovo je evropski i balkanski turcizam 
perzijskog podrijetla (tur. sal »1° svilena 
marama, 2° pokrov preko tabuta«, prvobitno 
prema nazivu grada Sahijat u Indiji, gdje 
se je izradivao), iz perz. i tur. terminologije 
nosnje: rum. sal, bug. sal, arb. shall, cine, 
ngr. aaki. Tomanovic pominje jos oblike: 
sjal, koji se osniva na citanju tal. grafije, 
salpa i sjalpa (Dubrovnik, Cavtat, Boka ?), 
koje tumaci unakrstenjem sa tal. sclarpa 
»marama za vrat« < fr. echarpe (v. sarpelj). 

Lit.: ARj 17, 449. Skok, ASPh 33, 370. 

Tomanovic, JF 17, 207. Prati 882. Lokotsch 

1802. REW 3 7989. Elezovic 2, 470. GM 398. 
Isti, Neugr. 4, 79. Skoljic 579. 

sala f (Vuk) = Sala, gen. Sale (Kosmet) 
»jocus, sega, maskara (Kosmet, takoder u 
vezi sala maskara)«, sveslav., praslav. Opcenito 
je juznoslav. znacenje »jocus« prema znacenju 
»bijes« u sjevernim slavinama. Obicno je 
objekt uz zbijati. Upor. rum. slozenicu batjocuri 
pi. »sale«, od a bate »zbijati« joe »sala«. U stcslav. 
potvrden je samo pridjev salenf »furens«. 
Rijec nije baltoslav., jer je lit. Sela posudenica 
iz polj., gdje sela dolazi pored sala. Pridjev na 
-jiv saljlv, poimenicen na -be > -ac saljlvuc, 



gen. -Ivca m (Vuk) prema f na -ica Saljimca, 
augmentativ na -ina Saljivclna m. Sufiks 
-cina zamjenjuje se tur. -dzija Saljlvdzija m, 
koje se govori pored saldSlja m, f (Kosmet, 
Rijecka nahija u Crnoj Gori) i prema denomi- 
nalu salldzija, prema Marelicu ispravnije. 
Denominai (faktitiv) na -iti saliti se, -fm 
(iz-, na-, od-, po-, pro-}. Na -de Salac m 
(15. v, u svim rjecnicima, osim Vuka). Od 
prefiksalne slozenice odsaliti je postverbal na 
-ica bdSalica, samo u izreci kakva sala onakva 
i odsalica. Upor. ces. Saliti »varati«, Salba 
»varanje«, stces. sielltl, si'leti »ludovati«, polj. 
szalec, rus. salitb »ludovati«. Prilog Sale nije 
genitiv, kao u zbilje = zbiljskl, nego u docetku 
sadrzi -e kao glede (v.), tj. nastavak starog 
participa sadasnjosti. Rumunji ne posudise 
tu rijec, nego gluma »sala«, sto znaci da zna- 
cenje »jocus« nije prvobitno u juznoslav. 
Arbanasi posudise shallatem »zerstreue mich«. 
Odatle postverbal shallateje f »zabava«. Upor. 
i arb. pridjev shallavrik »blodsinnig, tolpelhaft«. 
Nema utvrdene etimologije. Mladenov izvodi 
od ie. *(s)kel-, prijevoj *(i)/bo/- »rezem«. Ne- 
uvjerljivo. Matzenauer veze sa ces. chldchol 
»blandia, adulatio« i sa stnord. glagolom 
hjala »colloqui, exhilare«. Machek sa gr. kii^ecd 
»charmer, corrompre« < ie. *bll- / *kol-. 
Narocito treba pomisljati na vezu Sah »Mut- 
wille«, odakle je stcslav. pridjev Salent »furens«, 
koje E. Lewy veze sa arm. xal »ludus«, a 
Pedersen sa ohol, rus. nahal »frecher Mensch« 
i sa gr. dWtouoa »skacem« < ie. *sel-. 

Lit.: ARj 4, 78. 7, 670. 8, 690. 11, 77. 

12, 439-40. 17, 449-458. Maretic, Savj. 

151. Elezovic 2, 470. Miklosic 336. Holub- 
-Kopecny 139. 366. Bruckner 539. Mladenov 
691. Matzenauer, LF 7, 219. GM 398. Bolsaccf 
447-448. WP 1, 444. 446. 2, 505. Machek, 
Sldvia 16, 184-185. Lewy, ZSPh 1, 416. 
Pedersen, IF 5, 64. Vasmer 3, 368. 

salabazati, -labazdm impf. (Lika, Lastric, 
Vladmirovic, Vinkovci) (iz-) »vrljati, tentati«. 
Upor. nasalavrdati, -am pf. »slagati«. Sloze- 
nice su od sala (v.), bazati i vrdati. 

Lit.: ARj I, 78. 7, 670. 17, 450-51. 

salgan, gen. -ana m (Kosmet) »biljka 
kao suncokret, korijen kao krumpir jede se 
kao rotkva«. Balkanski turcizam perzijskog 
podrijetla (perz. Salgam > tur. salgam »rote, 
weisse Rube, brassica rapa«) iz botanicke 
terminologije: bug. salgan — salgun, ngr. 
aaV/ciui. 

Lit.: Elezovic 2, 470. Mladenov 691. Heuser- 
-Sevket 437. 



salica 



380 



Sftnac 



salica f (ZK, Belostenec, hrv.-kajk.; Sri- 
jem, Banat, Backa, Bosna, Slavonija, Lika) = 
solja f (Srbija, Milicevic), ces. sdlek, gen. 
-Ika. Iz njem. Schale. 

Lit.: AR} 5, 182. 17, 453. 713. Holub-Ko- 
pecny 366. 

salvare, gen. salvard f pi. (Vuk, pi. zbog 

toga sto su u dvoje, kao gace, puntale, dimije, 
nogavice, itd.) pored sarvale (Bosna) = salvare 
(Kosmet) »muske gace od cone ili satina«. 
Deminutiv na -ica salvarice (Vuk) = salvarice 
(Kosmet). Augmentativ na -etina Salvaretine 
(Vuk). Balkanski turcizam perzijskog pod- 
rijetla (perz. talwar > tur. salvar < slozenica 
sanskr. saravara »sto pokriva but« < awesta 
(raona »but« i glagol vr »pokrivati«, odatle 
ar. sarwal, pi. sarawil, odatle uslo i u srednjo- 
vjekovni latinitet, u romanske jezike, i u 
druge evropske i slav. jezike) iz terminologije 
nosnje: rum. salvari pi., salvaragiu m i sal- 
varagie i, arb. sharvdr = shandervdr, eine. 
silvan »pantalon bouffant«, ngr. oaX|3dpi., 
oaikfiapi, aapapdpa (tako i lat.). 

Lit.: ARj 17, 456-57. REW* 7596. Tiktin 
1358. GM 400. Mladenov 691. Miklosii 337. 
Bruckner 540. Lokotsch 1849. Korsch, ASPh 
9, 671. Pascu 2, 165., br. 1003. Skoljic 580. 

Sam, gen. Sama m (Vuk) = Sama f (jed- 
nom) »1° Damascus, 2° Sirija, 3° (bug.) damast«. 
Pridjev na -ski sdmski. Na tur. -li Sdmlija 
»1° covjek iz Sama«, odatle na -janka samli- 
janka »epitet za sablju, koja se zove sablja 
dimiscija (v.) < Damascus*; na -alija (upor. 
dugajlija) samajlija »epitet za sedlo«. Arapski 
pridjev sand, sommi m prema f saminije »mit 
dunkelfarbiger Seide durchwebt« > samija 
(Vuk) = samija (Kosmet) »1° ubrus, mara- 
mica, 2° zenska kapa«, deminutivi samica, 
na -ce samice (Kosmet). Slozenice: samaladza 
f (Vuk, Kosmet) »polusvileno tkivo, damast > 
demasak (Dubrovnik), citajka«; v. aladfa; 
sam -dud (Kosmet) »krupan erven dud, pri- 
jatna ukusa« = samdud = sandud m (Bosna) < 
tur. sam dudu. Balkanski turcizam arapskog 
podrijetla (ar. Sam, pridjev sammi, tur. prid- 
jev samh, tur. sintagma sam alacasi »gestreif- 
ter Stoff, der in Damascus gewebt wird«) 
iz turske terminologije tekstila: rum. sama- 
lagea »polusvileno tkivo«, sama »sorte d'etoffe«, 
bug. samija »Kopftuch«, sam »damast«, arb. 
shamt »Kopf-, Har-, Tischtuch«, cine, sarnie 
»mouchoir«. 

Lit.: ARj 17, 458-61. Elezovic 2, 471. 
Lokotsch 1810. Tiktin 1358. Doric 419. Mla- 



denov 691. Pascu 2, 164., br. 989. Korsch, 
ASPh 9, 670. GM 399. Skoljic 580. 

samak m (Kosmet) »1° bara, blato, zem- 
ljiste podvodno, obraslo trskom i sevarom, 
2° toponim i hidronim (kod Skoplja)«. Tur- 
cizam: Samek (Evlija). 

Lit.: Elezovic 2, 471. 

samar, gen. -ara m = samar (Kosmet) 
(objekt uz udariti) »cuska, saka, sljaka, slja- 
kavica, plesnica, zamlatnica, zausnica«. De- 
nominal: samarati, samarom impf, prema pf. 
osamariti, osamarim. Balkanski turcizam (tur. 
samar »udarac otvorenom sakom«) iz turske 
terminologije svagdanjeg zivota: bug. samar. 

Lit.: ARj 9, 317. 17 459. Elezovic 2, All. 
Mladenov 691. Skoljic 580. 

samata f (Kosmet) »larma, galama, zur- 
ma«. Na -dfija samatadzlja m, f (Kosmet) 
»larmadzija«. Balkanski turcizam nepoznatog 
podrijetla (tur. samata) iz terminologije obic- 
nog zivota: rum. samata, bug. samata pored 
semet, arb. shamata, cine, samata »bruit, tapage, 
vacarme«, ngr. aa^iaTaq. 

Lit.: Elezovic 2, 471. GM 398. Mladenov 
691-692. Pascu 2, 165., br. 990. 

samdan = (disimilacija n — n > n — V) 
sandal = Sandan, gen. -ana (Kosmet) »svijec- 
njak = svijetnjak, cirak, crkveni svijecnjak = 
ripida«. Balkanski turcizam (tur. semdan pored 
samdan, od ar.-perz. slozenice samca »svijeca« i 
-dan, sufiks za mjesto) iz terminologije ras- 
vjete: bug. sandan = sandal »Leuchter«, arb. 
shaldan pored shandan »isto«, cine, sindane f 
»chandelier, flambeau«, ngr. aavj&Xi. 

Lit.: ARj 17, 463. Elezovic 2, All. GM 398. 
Pascu 2, 165., br. 1005. Skoljic 585. 

samsala m, f (.Kosmet) = samsula (Beo- 
grad) »nespretna osoba«. Prezime na -ovic 
Samsdlovic (Srijem, Slavonija) moze biti 
odatle, ali i od samsal m (v. sensal'). Turcizam 
tipa budala (tur. sabsal »prosut, lijen«). 

Lit.: ARj 17, 461. Elezovic 2, All. 

sanac, gen. -nca m (16. st, Vuk) »opkop» 
obrov, reduta, sarampov« = samac, gen. -mca 
(18. st., narodna pjesma) (ne > me) »1° 
isto sto sanac, 2° toponim (Bosna)«. Demi- 
nutiv na -id sancic. Denominal na -itiusanciti 
se, na -jati sancati, -am impf, »opsjedati sto, 
ciniti kao sance i u njima cekati (Makarsko 



381 



saptati 



primorje, Pavlinovic)«. Bug. Sanec, rum. sant 
»prekop«, polj. szaniec, ces. sance. Od njem. 
Schanze (15. v.). 

Lit.: ARj 17, 458. 462-63. Tiktin 1362. 
Holub-Kopelny 367. Doru 419. 

sanitaria f (.Sibenik) »lucki ured«. Od tal. 
sanitd, san(i)tade, lat. apstraktum na -tas, gen. 
-tatis od pridjeva sano < lat. sanus »zdrav«. 

Lit.: DEL 3333. 

santav, pridjev na -av (Vuk, Vojvodina, 
Slavonija, Dubrovnik, Kosmet, Samobor; 
1368, Zagreb: Ivan santavi; Virje, Lika; 
Crna Gora, Srijem; Vramec, hrv.-kajk., bug.) 
»cotav, sepav, topalast, sakat u ruku ili nogu, 
hrom«. Za taj pojam brojne su posudenice. 
Na -esa santesa. Denominali na -ati santati, 
-am, -cem impf. (Dubrovnik, Mostar, Lika, 
Prigorje, Srijem, Slavonija; slov.) (do-, iz-), 
iterativ na -va- dosantdvati, -santavam, de- 
minutiv sanjati (Vinkovci) »pomalo santati«. 
Od madz. santa »isto«, koje Mladenov tumaci 
iz praslav. korijena let- (v. setati), ali to ne 
potvrduje madz. slavizam setdlni. 

Lit.: ARj 2, 699. 4, 78. 17, 464-66. Miklo- 
sic 337. Mladenov 691. Mazuranu 1422. 

sap, gen. sapa m (Vuk, Kosmet, istocna 
Srbija, danas knjizevna rijec i na zapadu) 
»1° marvena bolest na svinjama i govedima, 
od koje otpada papak, 2° (s)tipsa, kocelj 
slanac«. Turcizam arapskog podrijetla (ar. 
sabb > tur. sap u oba znacenja). 

Lit.: ARj 17, 466. Elezovic 2, 476. Skoljic 
580. 

sapa f (Vuk) = sapa (Dubrovnik, Krasic) = 
= sapa, gen. sape (Kosmet) »1° noga u psa, 
macke, lisice, 2° (uvredljiva metafora) saka 
covjecja«. Deminutiv sapica. Na tur. -li sapallja 
m, f (Kosmet, ~ covek, petao, kokoska, pile). 
Nalazi se jos u bug. sap. Denominal na -Hi 
osapiti, -im = usaptt, -dpim pf. »dograbiti, 
scepati nekoga«. Prema Mladenovu korijen 
je ario-altajski u prasrodstvu s njem. Hufi s 
kopyto (v.). Upor. avesta sa/a-'»konjsko kopito«. 
Upor. capa (v.). le. korijen *kapho- ili *kopho-. 
Upor. i bug. Sepa »Handvoll«. 

Lit.: ARj 17, 467-69. Elezovic 2, 472. 
Miklosic 27. MladenoV 691. Iljinski, Slavio 9, 
587. WP 2, 346. Bruckner, KZ 51, 230. 

sapka f (Marulic, Vrancic, Habdelic; 
Vuk cuo u pjesmi; nema potvrda iz narodnog 
govora, osim u Kosmetu, valjda preko tur.) 



»1° kapa, sesir koji je obuhvatio potpuno 
gornji dio glave, pileolus turcicus (Habdelic), 
2° slamnati sesir (Bar)« = bug. Sapka »kacket, 
kapa zapadnih zemalja (koja nije jednaka 
kapi sto se u Turskoj nosi)«. Sa s nakzi se jos 
u ukr. i rus., u ces. i polj., sa ;' < s Sapka, 
ces. cepice, polj. czapa, upor. hrv.-srp. cepoe 
(v.). Praslav. Kao posudenica iz juznoslav. 
tur. sapka »sesir, kapa, koja ima suncobran 
raznog oblika u zapadnjaka«, rum. sapca 
»Mutze«, odatle sepcar »koji ih pravi«, arb. 
shapke »Mutze, Hut«. Na tur. -li sapkalija 
< tur. sapkah »koji nosi sesir ili kapu«. 
Prema Mladenovu rijec je ario-altajska, u pra- 
srodstvu sa cappa. Upor. lit. kepure »klobuk«, 
lot. cepure »sesir«, gr. oxinaq, oxejin, oxejid^co 
»Decke«, od ie. *(s)dep-, 

Lit.: ARj 11, 468-69. Elezovic 2, 473. 
MikloSic 337. SEW 1, 143. si. Holub-Kopeiny 
89. 91. Bruckner 72. Mladenov 691. GM 399. 
Korsch, ASPh 9, 669-670. WP 2, 559. 

saptati, Sapc m impf. (Vuk) (do- Dubrovnik, 
na-, pri-, pro-, sa- se) = sbptati, -cem (hrv.- 
kajk. u Krasicu), sveslav. i praslav. glagol 
onomatopejskog podrijetla sbp-, »susurrare«. 
Sadrzi i deminutivnih glagola na -tati. Taj 
sufiks varira sa -utati saputati, sapucem impf, 
»isto«, prijenosom c iz prez. u inf. Sapdcat, 
-cem pored Sapucat (Kosmet). Osnovni vokal 
a, koji je nastao iz palatalnog poluglasa 6, 
varira sa « i sa o: suputi, -in (Vodice, Istra), 
saptanje n (ibidem). Ta zamjena, koja se sa a 
pojavljuj'e i u rum. a sopti, sopoti (Moldavija), 
uzvik sopa, a sopai pored sopoi, odatle na 
-eh > -eala sopdiald i postverbal soapta 
»isto«, najbolje dokazuje onomatopejsko po- 
stanje. Suglasnik t u deminutivnom glagol- 
skom sufiksu varira sa Ij sapljati (Kavanjin, 
Bella, Prcanj, Grizane), saSapljatl se , sasapljem 
(Sinj, Dalmacija) = prisapljati (Kacic); -utati 
varira sa -uriti sapurlti (Stulic, Dubrovnik, 
Makarska), na -kati Sapurkati (patke ... Sa- 
purkaju tiho, Hirtz). Iterativ na va: -sapta- 
vati, -am, samo s prefiksima; pf. sapnuti, 
-nem pored (sa pn > n kao u san) sanuti, -em. 
Postverbali: Sapat m = Sapat, gen. Sapta < 
stcslav. sbpttb, na -ut saput (Vuk"!. Na -oil 
saptac, gen. -oca = poimenicen part. perf. 
akt. saptalac, gen. -aoca m prema f saptacica, 
saptalica. Upor. lot. svepstet »isto«. Osnova su 
onomatopeje suglasnici s i p, upor. susurrare 
i njem. lispeln. 

Lit.: ARj 2, 699. 7, 670. 12, 174. 440. 14, 
689. 17, 466-72. Elezovic 2, 473. Ribaric, 
SDZb 9, 198. Miklosie 345. Holub-Kopecny 
368. Bruckner 5A1. Machek, Slavio 16, 218. 



lara 



382 



sargam 



sara f (Vuk) »1° ures na marami, kapici« = 
Sara (Vuk) »2° puska, ovca« = sara, gen. 
sare (Kosmet) »1° crtez, urnek, 2° loj«. U 
znacenju »testera« sara (Kosmet) ne ide za- 
jedrio, nego je to posudenica iz arb. sharre — 
cine, sara < lat. serra. Deminutiv in -bk > -ak 
sdrak, gen. -rka m »sara«. Sveslav. i praslav. 
pridjev sar, fsara (ZK, Vodice), u stokavskom 
rasiren na -en saren, f sarena (Vuk) = saren, 
-ena (Kosmet) »1° varius, 2° u toponomastici 
sarengradt, Poimenicen na -ica sarenica »1° 
cilim, 2° dio oka uz zjenicu i bjeloocnicu«, 
na -ika sarenika (Uzicka nahija) »jabuka pi- 
sanika (ZK)«, na -usa sarenusa »kokos«. Na 
-Ho sarenilo n. Slozenica sarengace (upor. 
svilengace), sarentrba f (Vuk), psovka, obra- 
zovana kao golotrb, zlotrbica. Denominal na 
-iti sareniti, -i se. Pridjev prosiren na -ovit 
iardvit, na -kast siirkast. Poimenicenja prid- 
jeva sar: na -be > -ac sdrac, gen. -rea »1° 
konj Kraljevica Marka, 2° grozde nejednake 
zrelosti, 3° prezime«, pridjev sdrcev, demi- 
nutiv sarcic, augmentativ Sdrcina, hipokoris- 
tici saro, sare (ovca, Grbalj; prezime, Dalma- 
cija), odatle sarin, gen. -ina, sarun, gen. -Una, 
u m pi. sarei (Vodice) »struk erne i bijele 
vune«, na -an (tip Milan) saran m = saran, 
gen. -ana (Kosmet) »kfap, cyprinus«, s demi- 
nutivima saranac, gen. -nca, sqrancio; na -ilo 
sdrtia (Crna Gora), f na -ka. sarka »1° zmija, 
2°" sarena kokos« prema m na -ko sarko (Vo- 
dice) »ime psu sa mrljama«. Na -onja saranja 
m = saranja (Kosmet) »saren vo«, s pridjevom 
saronjin, na -ov < madz. -o sarov, gen. -ova 
»pas«, s pridjevom sarovljev; na -ulja sarulja 
»krava«, s pridjevom saruljin, na -unica sa- 
runica (Crna Gora) »zmija«. Slozeni pridjev 
sarolik, s imenicom sarolikost, saroper (ptica), 
sarometan (upor. vragometan). Denominal (fak- 
titiv) na -ati sarati, saram (Vuk), sarat (Kos- 
met) impf, (iz-, na-, pro-) »1° ciniti sare, 2° 
(metafora) lagatk, na -iti nasariti (samo jedna 
potvrda). Postverbal na -bk: sarak, prosarah, 
gen. -arka (Kosmet) »grozde sto pocne da 
crni, zri«, prosarica f »1° (Lika, Uzice) snijeg 
sto tu i tamo zastane kad kopni, 2° (Ogulin) 
oblaci tu i tamo razasuti«. Na -alja (upor. 
tkalja, prolja) Sdraija f (Kosmet) »celjade 
sto umije lijepo da sara«, na -aljka (upor. 
pisaljka, kazaljka) saraljka (Vuk) = saraljka 
(Kosmet) »sprava domace izrade za saranje 
uskrsnjih jaja«. Bez paralele u baltickoj grupi. 
Mladenov uporeduje sa seryj »siv« i tursko- 
-mongolskim sari »zut«, Bruckner vidi isti 
korijen kao u polj. siara »prvo mlijeko«, siwy, 



szady = sijed (v.). Prema Briicknerovu upore- 
denju a je nastao od , a s od st. 

Lit.: ABj 4, 78. 7, 670. 12, 440. 17, 473- 
95. Elezovic 2, 145. 473. Ribaric, SDZb 9, 
196. Miklosic 337. Bruckner 541. Mladenov 
691. SpBA 6, 73. (cf. IJb 8, 198). 

sarabatati, -am impf, »kritzeln«, pf. s 
prefiksom iz- isarabatati, -am (Srbija, Milicevic) 
»izmijesati, staviti u nered«. Upor. arb. xharavis 
(Gege) »bekritzle«. 

Lit.: ABJ 4, 78. 17, 475. GM 488. 

saraglje, gen. sardgljd f pi. (Vuk, Srijem) 
= serdgljin m (ZK, -in je dodatak u njem. 
deminutivima na -el tipa ladljin < Ladel') = 
sdrage fpl. (Otok, Slavonija) = saruga f (Lika) 
»straznja ili prednja pomicna naprava u ko- 
lima«. Od njem. Schrdgel = Schrdgen m, 
srvnjem. Schrage (u prasrodstvu s kreiti, grliti, 
v.), upor. isreg(ZK) <w,em. schrdg<ie. *sqreq-. 
Rumunji posudise siregla, serigld »Gestell, deren 
Wand aus einanderstehenden Staben besteht«. 
Njem. naziv usao je u hrv.-srp. i rum. preko 
madz. saraglya. Time se objasnjava umet- 
nuto a i e u suglasnickoj grupi ir (v. saraf). 
Na -as saragljds m »stolica« (Donja Podravina). 

Lit.: ABj n, 476. Tiktin 1410. Tamds 732 
-33. 

sarampov, gen. -ova m (Vuk) = saram- 
pov I saranpov (Kosmet) »sanac, opkop, 
utvrdenje«. Deminutiv na -id sarampovic 
»sancic«. Ne zna se ide li ovamo sarapod m 
(Boka, narodna pripovijetka) »trijem (u izrazu 
kucica na tri sarapoda, pred kucom opleten 
sarapod')«. Docetak -ov upucuje na madz. 
-o: madz. sarampo »isto«. Ta je rijec postala 
balkanska. Posudise je Rumunji sorompdu = 
sarampoiu (Moldavija) »eingerammter Pfal«, 
Bugari sarampol »Festung, Feste« iz tur. 
[aranpol pored saranboj, kod Evlije Celebije 
pi. sarampaolar »palanka«, iz tur. je arb. 
sharapol »SchutzweKr«. Na -ka sarapoljka. 

Lit.: ABj 17, 477-79. Elezovic 2, 473. 
Tiktin 1365. Mladenov 691. Doric 419. GM 
400. Joki, Ujo 7. (cf. IJb 1-3, 167). Tamds 720. 

sargada f (Sibenik) »(termin uljarski) 
probusen ogradeni dio tla (korito) u koji ulje 
curi iz makine (lijeska), pokriven je pajolima«. 
[Sufiks je mletacki]. 

Lit.: DEI 3375. 

sargani m pi. (Muo), naporednojeime za 
trupe (m pi. trupi), trup (v.), »riba slicna pala- 



sargani 



38 ; 



scapiti 



midi, samo ima sarene strike«. Je li to meta- 
foricki naziv ribe prema tal. sargano »sorta 
di panno da coperte di carri, muli (itd)«, 
koje se izvodi od lat. sarica, serica »svila«? 
Ovamo ide mozda saldospanja (Muo), usp. 
karala. [Usp. fddispanja (Dubrovnik) < 
fil de Spagna (Porec) »togna«]. 

Lit.: BEW 8 7848. Prati 865. DEI 3342. 
Bosamani 377. 

sargarepa (Srbija, Slavonija) »Morrube«. 
Od madz. slozenice sargarepa. 

Lit.: ABj 17, 486. Miklosic 337. 

sargija f (Bosanski prijatelj 1, 35; narodna 
pjesma) = sarkija (Kosmet) »tambura« = 
sarkija (Vuk). Odatle sorkijas m »svirac u 
sarkiju«. Promjena k > g unakrstanjem sa 
tur. galgi »muzika«, koja se nalazi u bug. 
calgadzija, calgadzilak. Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (ar. > tur. sarki »orijen- 
talski«, odatle i saracenus u romanskim jezi- 
cima) iz turske terminologije muzickih instru- 
menata : arb. sharqt »Cither«. Tur. calgi sa- 
drzi isti sufiks koji je u burgija, bickija, ce- 
sagija, uzendije, vergile. 

Lit.: ABj 17, 486. 489. Elezovic 2, 474. 
Skok, Sldvia 15, 495., br. 731. Deny 574. 
GM 400. Skvljic 580. 

sarke fpl. (Vuk) »baglame, pant (hrv.-kajk.), 
brtvjele, samac prema samica (Istra)«. Od 
madz. sarok, sark. 

Lit.: ABj 17, 489. 

sarlagan m (Kosmet) »ulje od sezamova 
sjemena«. Balkanski turcizam (tur. sirlagan, 
sirhgan pored stragan, Evlija Celebija): bug. 
sarlagan »isto«, sarlagamdzija »koji ga prodaje«. 

Lit.: ABj 17, 490. Elezovic 2, 474. Mladenov 
691. Doric 419. Skoljic* 581. 

sarpelj m (Vuk) »1° primetaca sto se nosi 
na ramenu da ne bi puska haljinu trgala, 
2° (Banja Luka) lederne Tasche die die Bauern 
am Riemen fiber die Schulter tragen, (Trebi- 
zat, Brotnja) torba od koze koja se u Kocerinu 
zove- torbak«, sarpelj, gen. -elja (Kosmet) 
»kozna pregaca majstora (kovaca, grncara, 
obucara), da ne oprlja odijelo radeci (nosili 
su ga najjaci momci u turskoj vojsci na celu 
bataljona)«. Postanje nejasno. Alexi ima rum. 
sarpdu »Strick«. Te rijeci nema Tiktin. Zbog 
docetka -elj tesko je misliti na stfr. escherpe 
»um den Hals hangende Tasche« > tal. sciar- 
pa, arb. cerp e- a »Stern, Reif« = kunore. 



Lit.: ABj 17, 497. Elezovic 2, 474. Skok, 
ZBPh 36, 654., br. 23. BEW* 7989. 

gen. sasa m (Vuk) = sai, gen. sdsa 
(disimilacija s — s > s — s, Rijecka nahija, 
Cina Gora) = sasa f (Crna Gora) »1° carex, 
oljivna (Srbija, k jugu), 2° toponim«. Na 
-bk > -ak sdsak, gen. -ska »isto«. Na -anca 
sasarica (Hrvatska, »6kornak, klas, klasunac 
(ZK)« = na -arika Sasarika (Boka) »klip«. 
Na -ovina sasarovina »kukuruzovina«. Osnovno 
sas nalazi se jos u slov., ukr. i madz. sas. 
Upor. bug. sasara »Meisstroh«. 

Lit.: ARj 14, 689. 17, 495-500. Miklosic 
337. Doric 420. 

saskin m (Vuk) »nevaljanac« = saskin (Kos- 
met), indeklinabilni pridjev, m »smusenjak, vi- 
tropir«. Balkanski turcizam (tur. saskin »zacu- 
den, zabezeknut, etourdi«, od sasmak »s'eton- 
ner«, s istim sufiksom koji u caliskan, capkun, 
siirgun, jangiri) iz terminologije svojstava co- 
vjeka: bug. saskan(in). Sa slav. pridjevskim 
sufiksom -av (upor. c'orav, celav) sasav »buda- 
last, slab« = bug. sasav »krivogled, schiel, 
schielend«, rum. sasrii < tur. sasi »louche«. 
Glagol sasmak usao je takoder u sve "balkanske 
jezike (osim u hrv.-srp.) u aoristu sasiz: bug. 
sastis(v~)am, arb. sastis »s'etonner, s'epouvanter«,, 
odatle, cine, sistimard »etonnement«, ngr. 
aaana^iapa = adaxia|ia »confusion«. Tur. 
kauzativ na -ir- (v. haterisatf) sasirmak »perdre 
la tete, s'affoler (= sasmak), zabuniti se«: 
nalazi se takoder u balkanskim jezicima: 
sasarlsat pored sasbrlsat, -sem pf. (Kosmet, 
objekt put') »isto«, u bug. od tur. aorista sasar- 
disu(v)am »irre mache«, apstraktum (skraceni 
inf.) sasarma »Wirrnis«. 

•Lit.: ABj 17, 497-99. Elezovic 2, 475. 
Mladenov 692. Done 420. GM 400. Skok, 
Sldvia 15, 495, br. 732. Deny 579. 869. 
Pascu 2, 166, br. 1012, 1013, 1014. 

sat pored sar (Vuk, Vojvodina) »valjda, 
mozda, helbetena, zar«. Prema tumacenju 
Iljinskoga ostatak konjunktiva *siet (lat, sanskr. 
sjat). 

Lit.: ABj 17, 500. Iljinski, IzvOBJAS 23, 2, 
180-245. 

scapiti, -Tm pf. (ZK) = scapiti, -im (hrv.- 
-kajk, • Habdelic) »naglo uhvatitk, oscapiti 
»iibervorteilen«, na -be > -ac scapac (cakavski) 
»quod extremis digitis comprehendi et teneri 
potest«, upor. slov. slep, slepce, slepec »was. 
mit Fingern erfasst werden kann«. Upor. 



scapiti 



384 



slov. siet, scepa, scepek »Holzspann« i lot. 
skepele »abgeschnittenes Stuck Holz«. Pra- 
slav. *skbp-, prijevoj od ie. *($)?#>-. Usp. 
cap . 

Lit.: ARj 17, 512-13. Pletersnik 2, 619. 
Jagic, ASPh 31, 552. Strekelj, ASPh 27, 67. 
Buga, RFV 67, 232. s. (cf. RSI 6, 271). WP 
2, 560. Miklosic 299. 

scapun m (istro-cak.) »caryophyllum majus«. 

Od istro-rom. scupoti (Rovinj); [Usp. scopeti]. 

Lit.: AR) 17, 513. Strekelj, DAW 50, 61. 

sci m (Dubrovnik, imamo ~), gen. Soja 
»mlijeko bijelo, tal. cento in bocca, u ostaloj 
Dalmaciji mlijeko i mliko, bezbroj sitnih 
ribica«; Sij, gen. sija m (kolektiv, Cara/Smok- 
vica, Blato, Vela Luka) »male gere, gerice, 
kojih se hvata u ogromnim kolicinama u 
prvim mjesecima ljeta (duzina najvece ribice 
je do 8 cm); musej, gen. -seja, milost bozja 
(Korcula)«. Imenica je nastala vjerojatno od 
duala stie (ab e site) ili prema tri, cetiri 
*stii > dvjesti, rus. dvesti, polj. dwies'cie. 

Lit.: Vandrdk 1, 68. 

scig m (Vrgada) »naglo dolazenje morske 
vode (nije periodicna prirodna pojava kao 
plima i oseka)«, odatle na -de, koje moze biti 
sufiks -aceus identificiran s nasim sufiksom 
-be > -de, sc'igac (primjer: veliki je scigac 
»naglo nadolazi more«), s mletackim sufiksom 
-aizzo < -atidus scigalca f (Vrgada) »isto«, 
sciga f (Smokvica, Korcula) »dizanje i spus- 
tanje mora koje uzrokuje talasanje trave po 
morskom dnu (saga se zapazi po asprmu jer 
se vidi morsko dno i kretanje travel primjer: 
nisu tnogli tuc ribu er je bila vela sciga »jer se 
je trava na braku pomicala«) = siiga (Novi 
Vinodol) »isto«. Pridjev u toponimu Scigovi 
bok (Hvar). Denominal na -ati scigat, -am 
impf. (Hvar, subjekt more} »more se lako dize 
i spusta«. [Od mlet. stigaso, stigo, den. stiassa 
»isto«], valjda od langob. stiga, nvnjem. steigen. 

Lit.: ARj 17, 515. Belie, Zametki 247. 
REW* 8254. Rosamani 1093. 

scopeti m pi. (Vetranie, u primjeru scopeti 
kako grad budu sasuti), scapita (Lucie) »puska«, 
talijanizam prema mlet. izgovoru schioppetto, 
deminutiv na -etto < vlat. -ittus od lat. ono- 
matopeje stloppus »udarac« (upor. hrv.-kajk. 
klopiti), u Reziji Sklop »Flinte« < fur. sclop, 
sclope. Ovamo ide glagol skopijat, -a pf. 
(Dubrovnik, Cavtat) »naglo izbiti, proizaci, 
nestatk (primjer: skopijala mujefebra Spdnjola, 



rat) < tal. scoppiare. Ovamo ide scapun m 
(istro-cak.) »caryophyllum majus« < istro- 
-rom. scupon »garofano«, mlet. Kopo. 

Lit.: ARj 17, 516. Sturm, GSJK 6, 82. 
REW 3 8270. Rosamani 974. 

seboj m (Vuk) = ieboj, gen. -Sja (Kosmet) = 
Sebui (Hercegovina) »cheiranthus«. Balkanski 
turcizam perzijskog podrijetla (perzijska sin- 
tagma seb »noc, vece« + buj »mirise« > tur. 
sebboi) iz turske botanicke terminologije: rum. 
siboi, bug. Siboj, arb. sheboje f 

Lit: ARj 17, 518. Elezovic 2, 475. Tiktin 
1421. Mladenov 693. GM 401. Pascu 2, 165., 
br. 996. Skoljic' 591. 

secer m (Vuk, istocni krajevi, BiH, danas 
knjizevna rijec i na zapadu) = seder, gen. -era 
pored sicer (Kosmet) »cflkar (gen. -kra), 
cukor (ZK), slador (Sulekov neologizam 
19. v., izvedenica od slad-, v. sladak, dodat- 
kom docetka od madz. cukor, upor. slov. 
slddkor)«. Pridjevi na -bn secerni »sladorni« 
(~a repa), na -ov secer ov, na tur. -li secer li 
(indeklinabile, kava, voda), secerlija (jabuka). 
Deminutivne metafore na -be > -ac secerac, 
gen. -rea »grah visnjak, visnjica, merdzenac«, 
secerce, gen. -eta = secer ce (Kosmet) »secerno 
celjade«, odatle hipokoristik seca (Piva-Drob- 
njak) »zensko ime koje mlada nevjesta daje 
odrasloj celjadi u kuci«. Na -ona < perz. 
hane secerana. Slozenica dulbesecer (Banja Lu- 
ka), glede be upor. bigajrihak. Denominal na 
-iti seceriti, -im impf, (po-, u-, za'-). Na -dzija 
secerdzija m (Kosmet) »confiseur, koji izra- 
duje slatkise«, secerdzinica »njegova radnja«, 
pridjevi secerdzijin, secerdzijski. Odatle tur. 
izvedenica secerlama / sekerlema f (Banja 
Luka) = secerlema (Mostar) = seceriema 
(Kosmet) »bonbon«. Oblik sahar potvrden je 
samo jednom 1350: vse mi je platil ... koliko 
mi je bil dlzen za pipeeb i za uinaeb (Jovan 
despot Komnin, Aviona, 1350), upor. nize. 
Pored secer govori se Seker (Belostenec), sekeriti. 
Kajkavski oblik cukar, gen. -kra germanizam 
je; cukarj gen. -ara (Dubrovnik, Perast, Bo- 
zava, Rab, Crmnica, Cavtat), odatle na -aria > 
-iera cukdriera (Boka) je tal. -mlet. ziicchero, 
-aro; cukor (ZK, hrv.-kajk., Beiostenec, Jam- 
bresic) je iz madz. cukor. Oblici secer, Seker 
su balkanski turcizam perzijskog podrijetla 
(perz. Sakar > tur. seker. Evropski se oblici 
osnivaju na ar. sukkar, prakrtu sakkara > gr. 
odxxapov, upor. arb. zahar, hrv. prezime 
Zohar, noviji termin saharin): bug. Seker 
arb. sheqer, cine, sicher, slozenice bug. nebet 



385 



seker = cine, nebetsicher < tur. nebat sekeri 
»sucre candi« (r u sicer, Kosmet, preko cincar- 
skih trgovaca). U Dubrovniku dzahara = 
zahora (Zore) je stara narodna rijec u zna- 
cenju »confetto«. Bella, Belostenec imaju 
cahar m = cdhara (Mikalja) = cakara (Mi- 
kalja), sve prema gr. odxxapov > lat. saccharum 
sa i- > z-, c- (kao i u oblicima koii potjecu iz 
arapskoga). 

Lit.; ARj 1, 752. 11, 79. 14, 491. 17, 519- 
20. 528. Elezovic 2, 478. 479. 523. Skok, 
Sldvia 15, 495., br. 754. Pascu 2, 165., 'br. 
999. Vukovic, SDZb 10, 406. GM 401. 480. 
Korsch, ASPh 9, 670. Lokotsch 1855. REW 
8441. a. Zore, Rad 115, 185. Kusar, Rad 118, 
19. Crania, ID 6, 124. Miletic, SDZb 9, 264. 
369. Skoljic* 581. 

sedrvan, gen. -dna m (.Vuk) = sedrvan 
pored sadrvan (Kosmet) = sadrman m (Vrce- 
vic) »1° vodoskok, skakavac, skokavac, 2° 
toponim (Lika, izvor kod Novoga, utjece u 
Novcicu)«. Balkanski turcizam perzijskog pod- 
rijetla (perz. sadirwan > tur. sadirvan) iz 
terminologije uredaja za vodu (bunar): bug. 
sadravan »Springbrunnen«, ngr. aapScp&vu 

Lit: ARj 17, 442. 521. Elezovic 2, 475. 
Skok, Sldvia 15, 495., br. 735. Doric 419. 

sefak pored sefk, gen. -fka m (Kosmet, 
u izrazu sefk saba kad bidne »u cik zore«) = 
sefak, gen. -fka m (objekt uz bacati, Banja 
Luka) »prelijevanje u vise boja (svila)«. Bal- 
kanski turcizam arapskog podrijetla (ar. sevk 
»vecernje rumenilo po zalasku sunca > /tur./ 
jutarnje rumenilo pred radanjem sunca«): 
arb. shefk (Skadar) »Morgen«. 

Lit.: ARj 17, 521. Elezovic 2, 478. Skok, 
Sldvia 15, 496, br. 736. GM 401. 

sefija m (BiH) - sefija (Kosmet) = Sef lija 
pored sevllja (Crmnica, hiperturcizam zbog 
-lija < tur. li) »(pravni termin) prvi susjed, 
medas do nekoga, koji ima pravo prvokupa«. 
Turcizam arapskog podrijetla (ar. sefi, sefie 
»anziano, piu prossimo alia compra«). 

Lit.: ARj 17, 521. Elezovic 2, 478. Skok, 
Sldvia 15, 496, br. 737. Miletic, SDZb 9, 
360. 393. Skazic* 582. 

sefija f (hrvatski gradovi) = deminutiv na 
-ica sef lica "hrv.-kajk.) = na -zka sefrka 
(ZK). Od prvog dijela njem. slozenice Schopflof- 
fel i od deminutiva drugog; r u sefrka moze 
biti od / u -loffel. Ovamo i sef (ZK) »teglica« < 
njem. Schopfe. 

Lit.: ARj 17, 531-22. Jagic, ASPh S, 
321-322. Skok, ASPh 33, 370. 



seftelija f = sept lija (Slavonija) = sevtelija 
(Slavonija, narodna pjesma) = seftelija / 
I sept- I Sevt- (Crmnica) = Sentelija pored 
SeteKja (Srbija) = Sefteltja (Kosmet) »T bres- 
kva, 2° kajsija«. Turcizam perzijskog pod- 
rijetla (perz. sintagma seft edebeo« + alu 
»mesnata sljiva« > tur. narodski sefteli) iz 
terminologije kulturnog stabalja. Pridjev na 
-in seftelijin Us (Kosmet). 

Lit: ARj 17, 522. 540. Elezovic 2, 478. 
Miletic, SDZb 9, 363. 391. Skoljic* 582. 

f »T sala (Srbija, Kosmet), 2° obicaj 
(sega ZK, Sago Bednja), 3° lukavstvo (14. v.)«. 
Pridjev segav, poimenicenje (apstraktum) na 
-ost segavast. Na -arija segarija, odatle de- 
nominal na -iti seganti se, -im impf. (Kosmet) 
»komendijati«. Samoglasnik e je nastao iz 
palatalnog nazala e, upor. stcslav. sega »scur- 
rilitas«. Juznoslav.: bug. saga pored sega, s 
leksikologijskom porodicom segadfija m, se- 
gobijec, segobija, pridjevi segoven, segovit, se- 
guvan. Rumunji posudise saga = glumd 
»sala«, iz hrv.-srp. ili iz novobug, zbog toga 
sto nema zamjene za e kao u oglinda; pridjev 
sagaciu = sagalnic (glede sufiksa upor. -Si i 
pirdalnic) »saljiv«, denominal na -ujn > rum. 
-iii iugui (Moldavija) = segui (Erdelj, Buko- 
vina) »saliti se«, odatle apstraktum na -eh > 
-eala suguiald »saljenje«. Kako u ie. jezicima 
nema oblikom i znacenjem srodne rijeci, mozda 
je u vezi sa tur. saka »sala«. Mladenov uzimlje 
za sega ario-altajski korijen. U srodstvu je 
mozda i sagara f (Kosmet) »sala, smijeh«, s 
denominalom sagarit se impf, »tjerati kome- 
diju«. 

Lit.: ARj 17, 522-24. Maiuranic 1423. 
Tiktin 1529. Elezovic 2, 469. 475. Mladenov 
692-693. Doric 420. MikloSic 338. Wijk, 
ZSPh 13, 327. -Skoljic* 582. 

ac m (Bozava) = segac, gen. -oca 
(Kuciste, Sibenik, Perast, Crmnica) pored 
(tal. docetak -de asimiliran nasim sufiksom 
-be, upor canak) segac, gen. -kca (Crna Gora) 
»pila sa jednom ruckom«. Od mlet. siegazzo, 
na Krku segoso, izvedenica s pomocu pridjev- 
skog sufiksa -aceus > mlet. -azza, tosk. 
-accio od sega f (Vuk, jugozapadni krajevi, 
Crmnica, Perast, Bozava, Dubrovnik, Cavtat) 
»pila, testere (f pi.)«, od tal. sega < vlat. 
postverbal *seca t od lat. secare > tal. segare 
»piliti« > Segati (Krtole) (od-, pre-) »piliti«, 
na -ana < tur. -perz. hane seguna »pilana«. 
Preko nvnjem. Sage, stvnjem. saga istog pod- 
rijetla > zaga f (ZK, hrv.-kajk, slov.) »pila«, 



25 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



segac 



386 



seinet 



gagati, -am impf. (ZK, hrv.-fcajk.; (iz-, na-, 
pre-) »piliti«. Odatle na. -ar < njem. -er eagar, 
gen. -ara, takoder prezime. Poimenicen part, 
perf. pas. zagoraca f (ZK) »daska«. Latinizam 
je impf, sekavat, sekavam impf. (Dubrovnik, 
Cavtat) »smetati, sinonim: zakidivat (ibidem)«, 
na -iruti sekirati, sekiram (Zagreb), koje se 
krivo jekavizira u sjekirati, kao da je izvede- 
nica od sjekira; apstraktum na -atura seka- 
tura f (Korcula, hrv.-kajk.) »dosadivanje, smet- 
nja«. 

Lit.: ARj 8, 690. 11, 740. 17, 522-23. 
Crania, ID 6, 121. Miletic, SDZb 9, 266. 
356. Budmani, Rad 65, 163. 165. 

segala f pored rz, gen. rzi f (Vodice) = 
segala f (Buzet, Sovinjsko polje) »raz«. Prid- 
jev na -an < -hn segalan (Istra) = segdlen 
(po Miklosicu hrv.) »secalinus«. Od mlet. 
segala, tosk.- segale f < lat. secale, furi, siale i; 
segala akcentom se poklapa sa reto-rom. 
oblicima. Taj je akcenat nastao pod uplivom 
izvedenica na -alis. 

Lit.: ARj 17, $22-23. Ribaric, SDZb 9, 
183. REW lite. Miklosic 337. DEI 3441. 

segrt m (Vuk, Kosmet) »ucenik u privredi, 
naucnik (hrv., neologizam), djetic« prema f na 
-lea segrtlca. Koli na -cad segrcad, gen. -/. 
Denominal na -ovali segrtovati, -ujem impf. 
Balkanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
sagird »ucenik« > tur. sakirt) iz turske esnafske 
i zanatske terminologije: rum. sagdrt (Banat) 
pored ucenic (v.), bug. segar = segar (t is- 
pusteno zbog identifikacije s bug. clanom) = 
segart, s individualnim -in sagertin, arb. 
shagert, shegert (Godin). 

Lit.: ARj 17, 525. Elezovic 2, 475. Tiktin 
1352. Doric 420. GM 403. Skoljic* 583. 

seh m (Vuk, Bosna) = lejh m (Bosna) = 
se (Kosmet) »tekijski, derviski starjesina«. 
Turcizam arapskog podrijetla (ar. seih > tur. 
seyh »starac, starjesina«, upor. gr. jipeapXi- 
xepoc,, komparativod Jipeapu^ »star«) iz termi- 
nologije islama. Slozenica tur. seyh-iil-isldm > 
sejkulisldm (Kosmet, BiH) = sejhul-islam = 
sehislam, gen. -ama (oboje Bosna) »vrhovni 
poglavar islamske vjere«. Od iste arapske 
rijeci seik m »starjesina arapskog plemena«, 
evropski arabizam. 

Lit.: ARj 17, 525-27. Elezovic 2, 475. 
Korsch, ASPh 9, 671. Skoljic* 584. 

seher (epitet uz Sarajevo), gen. -era i -hra 
(kad treba za deseterac: sehru Sarajevu) = 



seher (Jufcic, narodna piesma) = seer (Vuk, 
Kosmet) »1° varos = grad, 2° toponim«. Na 
tur. -II seherli, indeklinabilni pridjev, epitet 
uz ahari (narodna pjesma) = se rlija = (ste- 
zanje) serllja m »gradanin, celjade iz varosi 
(opozicija selu, kasabi)« = serlija (Kosmet). 
Pridjev na -ski sSerski (Kosmet). Ovamo ide 
sehrija f (Sarajevo) »Spagatnudeln«, eserija 
(Banja Luka), sehri ramazan (narodna pjesma 
muslimanska), slozenica hemserija »Lands- 
mann« (v.). Balkanski turcizam perzijskog 
podrijetla (perz. > tur. sehr, sehir, tehrijje, 
s arapskim sufiksom -ijje) iz terminologije 
urbanizma: bug. seer, arb. shelter. 

Lit.: ARj 14, 802.17, 521. 525-27. 547. Ele- 
zovic 2, 475. 477. Skok, Slavic 15, 496., br. 
247. 738. Rad 122, 129. GM 401. 

sejbek, gen. sejbeka m (Kosmet) »majmvuv 
mojemuca«. Balkanski turcizam (tur. sebek) 
iz terminologije tudih zivotinja: rum. subec, 
bug. sebek, n§£.aeuji£xa »singe a longue queue, 
guenon«. 

Lit.: Elezovic 2, 475. Mladenov 692. Pascu 
2, 166., br. 1015. 

sejtan m = seitan m (BiH) = sejtdn, gen. 
-ana (Kosmet) »T vrag, davo, sotona, 2° 
(metafora) objesenjak, prepredenjak«. Balkan- 
ski turcizam arapskog podrijetla (ar. sejfan > 
tur. seytan) iz terminologije islama: bug. 
seitan, arb. shejtdn. 

Lit.: ARj 17, 527-28. Elezovic 2, 476. 
Mladenov 692. GM 401. Skoljic 584. 

sema (Buzet, Sovinjsko polje) »praznina 
nad vinom u bacvi«. Poimenicen tal. pridjev 
u z. r. scemo < lat. semus »scemato, umanjen«. 
Ovamo ide osmanjiti, -Im pf. (Dalmacija) 
»umanjiti, otjesniti«, unakrstenjem tal. sce- 
mare i umanjiti, prefiks o-. 

Lit.: ARj 9, 324. REW» 1199. Prati 876. 
7811. 

lema 2 f, ucen grecizam izgovoren prema 
njem. citanju lat. schema, gen. -otis < gr. 
oxfjua, gen. -axoc,, odatle pridjev na nenagla- 
seni lat. -icus < gr. -woe, prosiren nasim 
-bsk sematicki. Uceno shema. Na ucen sufiks 
-Izam sematizam, gen. -iz/na. Prema itacizmu 
stcslav. skima, arb. saime »kaludersko odijelo«. 

Lit.: REW* 7684a. 

semet m (Stulic, Dubrovnik, Mljet) »drvo 
sa vise kuka kojima se salpavaju vrse«. De- 
nominal iemetati, -cem (Stulic). 

Lit.: ARj 17, 530. Macan, ZbNZ 29, 211 



semisljika 



387 



semisljika f (Vuk, Crna Gora) »trava 
centaurea cyanus = medveda lijeska« = 
semesljika (Sinj). Pridjev semisljikov listdk 
»po kojem se moze pisati«. 

Lit.: ARj 17, 531. Sulek 388. 

sena f (M. Drzic) »pozornica« = sene f pl.- 
(Kuciste, primjer: sto cinis sene ?) »ludosti«. 
Talijanizam od lat. scena (Jare una scenataj < 
lat. scarna, a to iz gr. oxr|vf|. Kao kazalisni 
(teatarski) termin prema lat. izgovoru scena 
(Gundulic, Kuhacevic) »pozornica«, pridjev 
scenskl. Rjede se cuje u prenesenom smislu. 
Kao pravoslavni crkveni termin grecizam ski- 
nija f (stsrp., Prilep, 1348) »celija, sator« < 
oxnvii + ja (upor. cefalija). 

Lit.: ARj 14, 163. 15, 216. 17, 532. Prati 
877. Vasmer, GL 133. Miklosic, Lex. 845. 

seniuk m (objekt uz Hiniti) = semluk (Kacic) 
= samluk = samlak (Crna Gora) = semlak 
(narodna pjesma) = senhk, gen. senttka 
(Kosmet) »veselje«. Denominalni glagol semul- 
citl, -im »ciniti veselje, veseliti se« = senlu- 
citi, -im. Indeklinabilan pridjev sen (Kosmet) 
»veseo, radostan, napredan«, na -11 senli (u 
amplifikaciji sa veselo, muslimanska narodna 
pjesma). Pridjev je rasiren sa -&« > -an seman, 
I semna (disimilacija nn > mri); prilog seno i 
veselo ici. Balkanski turcizam {sen, senlik) iz 
terminologije obicnog zivota-: rum. senile, bug. 
sen, senlik, arb. shent (-t je arbanaski sufiks). 

Lit.: ARj 17, 460. 531. 534. Elezovic 2, 
476. Mladenov 692. Skok, Sldvia 15, br. 
729. GM 401-402. Skoljic- 585. 

sepav (Vuk, ZK), pridjev na -av, »hrom, 
santav, topalast«, od korijena glagola sepati, 
-om (do- Lika) koji nije zabiljezio Vuk, a 
ima na -eljiti (upor. bekeljiti) sepeljiti, na -eljica 
sepeljica; na -osati sepasdtl, -asam (ZK) »hin- 
ken« = sepesati. U slov. sepati »hinken«, 
seplti »schief treten«, posepitl crevlje »Schuhe 
vertreten«, sepa »die Hinkende«. Miklosic 
ima jos, pridjev na -ast sepast. Upor. jos sebecot 
se impf. (Brusie, Hvar) »teturati se zbog 
bolesti (ili pijanstva«. Pf. ima pn > n (upor. 
san, sanuti) senuti, senem (s puta, pamecu, 
petom) »maci se«, zaosenut, -osenem »turati 
na stranu«, posenuti rukom ili nogom »istetiti«. 
Strekelj izvodi od njem. schief, bav. schepp, 
scheppbeinig, Noha drzi da je u prasrodstvu 
s gr. oxciuPoc, »krummbeinig«. S umetnutim 
m pred labijalom ide ovamo pridjev sampljlv 
»koji ima noge poput x (iksa)« (Vodice, Istra), 
poimenicen na -be > -ac sampljivac, gen. -vca. 



Upor. slov. samljati »ungeschickt gehen, he- 
rumstobern. Unakrstenjem sa prtljati, -am (v.) 
i sepati stvoren je seprtljiti, -im impf. (Vuk) 
(u-) »zapasti u seprtlju«, seprtlja f, m »1° 
palijativno sredstvo, 2° onaj koji seprtlji, 
Pfuscher«. 

Lit.: ARj 11, 79. 17, 535-40. Pletersnik 2, 
616-624. Hraste, JF 6, 213. Ribaric, SDZb 9, 
196. Noha, Sbornik praci Janu Machalovl* 
Prag, 1925, 358-360. Machek, Sldvia 16, 
217. Miklosic 338. Strekelj, DAW 50, 61. 

seper, gen. -era m (Vuk) »debeli kraj od 
pruta, sto ostane kad se suce guzva (a tako i 
od obruca kraj preko onoga gdje je obruc 
sastavljen)« = siper (Banja Luka) »plot olijep- 
Ijen, duvaric od sepera« = seper, gen. -pra 
(slov.) »Holzscheit, Stange, Spiess, Reitende«. 
Denominal saseperatl, -am pf. (Maretic) »na- 
praviti pojatu od sepera«. 

Lit.: ARj 14, 689. 17, 538. Pletersnik 2, 
624. Skok, Sldvia 15, 496., br. 741. 

sepiriti se, sepinm impf. (Vuk) (raz-) 
pored sepuriti se (Vuk, Srijem) (na- Lika) 
»se pavaner, ciniti se gizdav, ohol«, u slov. sa 
c mjesto s ceperiti se »sich wichtig tun«. Nalazi 
se s istom promjenom u ces. cepyfiti »strauben« 
i sa s u oba luzicko-srp. Praslav. Upor. ces. 
ciperny, cipera, cipernost »habilete«, cupryna 
»touffe de cheveux« iukr. cepuryty »verschonern«, 
rus. copornyj »geziert«. Variranje cii objasnjava 
se iz ic u prefiksalnoj slozenici rascepiriti. 
V. cuperak. 

Lit.: ARj 7, 671. 13, 377-78. 17, 538. 
541. Miklosic 32. SEWI 1, 143. Holub-Kopecny 
9. 93. 95. 96. Bruckner, KZ 48, 182. 

seput m (Vuk) »zamka, maslija«. Deminutiv 
na -ic seputic (Vuk), na -bka seputka »1° sa- 
vijeno drvo na lijevci oko osovine, tulija, 
2° obruc i rucica zajedno na tikvi (Otok, 
Vinkovci)« = seputka pored siputka (Kcsmet) 
»na opancima od remena kao zabica gdje se 
provlaci vrvca ili remen za stezanje oko nogu«. 

Lit.: ARj 17, 541. Elezovic 2, 476. ZbNZ 2, 
119. 

ser m i indeklinabilni pridjev (.Bosna, Kos- 
met, objekt uz ucinim) »1° zlo, 2° lukav (di- 
j&e)«, superlativ najmladija najserija, ser- 
buddla m, f »potpuna budala, koji se pravi 
budala«. Denominal iSierit se, -im (.Kosmet) 
»ne biti budala vise«. Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (ar. serr > tur. ser »zlo, 
rdav posao, zlocest«): arb. sherrt »lukavstvo«, 
sherrexht »pretvaralica«, cine, sard »astuce, 



Ser 



388 



sest 



fourbeiie«. Ovamo ide i arapski apstraktum 
na -et Sirret > tur. serret, sirret »malice« > 
seret m (Srbija, BiH), odatle na -luk tur. 
serretlik > seretluk m (Bosna) »lukavstvo,, 
prepredenost« = siretluk m (Vuk) »laznost«, 
rum. siret »ruse«, sa crkveno-slav. sufiksom 
-ente siretenie (Moldavija) = siretlic »lukav- 
stvo«, bug. sljretln »ruse«, sijretlak, seiretka, 
arb. sherret (Gege) = sharret »streitsuchtig«, 
cine, siret »ruse«, = siretlike i »ruse«, ngr. 
aepETnc, »chicaneur«. Ovamo i serluk m (Bosna) 
»zloba, vragolija« < tur. serlik. Ovamo ne ide 
seremet u zagoneci (Vuk): seremet kmet kra- 
Ijev zet za vratima stoji, itd. (odgonetava se: 
macka i mis, metla ili prsten). Uporedi bo- 
sansko katolicko prezime Seremet. Postoji i 
Seremetovic. U Kosmeru dete seremete. Sve 
od tur. pridjeva i imenice seremet »nevaljao, 
rdav, neposlusan«, a to je od perz. sirmerd. 
Bug. seremetka »biljka Eberwurz, Silberwurz«. 

Lit.: ARj 17, 542. 545-46. 620. Elezovic I, 
245. 2, 476. 477. GM 402. Pascu 2, 165, br. 
992. Tiktin 1434. Mladenov 692. 693. Doric 
420. Skoljic 585-87. 

serbe, gen. -eta n pored Serbet m (Vuk) = 
Serbet, gen. Serbeta (Kosmet) »medovina«. 
Na -ka serbetka »jabuka«. Na tur. -li serbetlija 
(Vuk, Crna Gora; »jabuka« = serbetlija m l 
indeklinabilni pridjev. Slozenica serbetasce, 
gen. -eta n »napojnica«. Upor. binjasce i -aSce 
(v.). Balkanski turcizam arapskog podrijetla 
(ar. > tur. serbet »sok od voca pomijesan sa 
vodom i secerom«, od ar. sarah »pice«, glagol 
sdriba »piti«) iz terminologije pica: bug. 
serbet, arb. sherbet »gelato, sorbetto, latte di 
calce« = sherbet »sorbetto, gelato, bevanda, 
limonata con ghiaccio«, cine, sirbet, ngr. aep- 
ujieti, evropski orijentalizam sorbet (Rab) (sa 
e > o prema sorbire). Od istog ar. glagola je 
i evropski arabizam sirup — surup, gen. -tipa 
(Kosmet), ngr. aoupoinr < ar. surub. 

Lit.: ARj 15, 67. 925. 17, 542-43. Ele- 
zovic 2, 476. 477. 489. Mladenov 693. Pascu 2, 
165., br. 1007. 166., br. 1020. GM 402. 
Korsch, ASPh 9, 671. Leotti 1339. 1351. 

sereg m (Mamiie) = cereg (Kavanjin) 
»ceta«. Na -janin (upor. goscan ZK »jedan 
od gostiju«) serezanln (16. v, Vuk) = seresanin 
m (1577, Varos u Slavoniji, disimilacija 
s — z > s — z) »1° nekada stalni voinik, 2° kao 
pandur u Hrvatskoj na suhoj medi, oruznik, 
zandar (Varos kod Broda)«. Nalazi se jos u 
slov, polj. szereg (naziv Batorijeve pjesadije), 
rum. sireag, rus. serenga (iz lit, gdje je rijec 
dobila n). Od madz. sereg. 



Lit.: ARj 14, 864. 17, 546. Masuranic 1324. 
Miklosic 338. Bruckner 547. 

serf j at, gen. -ata m (BiH) = serijai (Kos- 
met) »zakon zasnovan na Kuranu (v.)«, suditi 
po serijatu. Pridjev na -ski serijatski {sud}. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
seridt > tur. seriar) iz terminologije islama: 
bug. seridt, arb. sheriat. 

Lit: ARj LI, 547. Elezovic 2, All. GM 402. 
Korsch, ASPh 9, 671. Skaljic* 586. 

serpenja = serpinja f (Vuk; rod i -nja 
prema tiganj pored liganja, ZK) »tiganj, pro- 
sulja, tava«. Deminutiv na -lea serpinjica. 
Hipokoristik serpa f. Od njem. Scherbe f ili 
Scherben »zemljani lonac« (u prasrodstvu 
sa crijep, v.); i madz. serpenyo »Pfanne, Schale«. 

Lit.: ARj 17, 547-48. Striedter-Temps 
193. 

sest (Vuk) = ses (Kosmet) = sejst (ZK), 
sveslav. i praslav. glavni brojnik, »sex (s 
kojim je u prasrodstvu)«. Redni brojnik i&tfje 
odredeni pridjev, poimenicen na -ak sestdk, 
pored sestdk, gen. -aka (Kosmet) »turski 
srebrni novac«; na -ina sestina = sestlna 
(Kosmet) »sest dusa muskoga roda«, na -lea 
sestica, sestica. Pridjev sa sufiksom -er, -or: 
sesterl, poimenicen u sr. r. sestero, na -ica sesto- 
rica. Slozeni brojnici sestb na desete > sesnaest, 
sestb deseti (gen. pi.) > sezdeset, sest sto ili 
stotlna. Od tih slozenica mogu se praviti 
odredeni pridjevi na -i, -eri kao od sest ili 
deset, stoti (v.). Rijec sestoper, gen. -era pored 
na -be > -de sestoperac, gen. -rea (Kosmet) 
»buzdovan« izgleda kao nasa slozenica od 
sintagme sest pera. Kako i Evlija Celebija 
upotrebljava sesoper, a to je perzijska slozenica 
od ses »sest« i per »pero, krilo«, vjerojatnije je 
uzeti s Elezovicem da je perzijska slozenica 
bila prekrojena sa sest. Madzari posudise 
susztdk < sestdk; Rumunji i Arbanasi gra- 
denje slozenih brojeva: rum. sase spre zece = 
arb. gjashte mbe dhjete, rum. sase zece = 
arb. gjashte— dhjete, rum. sase sate = arb. 
gjashte qint. Praslav. = stcslav. sestb je apstrak- 
tum izveden s pomocu istog sufiksa -n> kao 
castb (upor. arb. gjashte} i znaci »ukupnost 
od sest predmeta«. Odredeni pridjev izveden 
je odatle s pomocu sufiksa -t. Upor. isti nacin 
u arb. gjashtete, u sanskr. sastha, gr. extoc,, 
lat. sextus, got. saihsta, nvnjem. sechster). 
U pogledu ovog brojnika nema potpune 
suglasnosti baltoslavenske. Glavni brojnik je 
u lit. bez sufiksa -eb kao i u ostalim ie. jezicima 
lit. sesi, lot. sesi kao sanskrt sat, gr. E^ (odatle 



sest 



389 



Seva 



internacionalni naziv stiha heksametar}, lat. 
sex. U pogledu rednog broja balticki jezici 
slazu se s praslav. kao i s ostalim ie. jezicima: 
lit. sestas, lot. sestais = praslav. sestb. Suglas- 
nik s u sest nastao je prema Pedersenovu za- 
konu iz h < fes: ie. *ksesti < *ksveks (upor. 
avesta xsvas} + tl. Posudenica je ses-bes 
m »naziv igre tabla ili triktrak (objekt uz 
igramo, Kosmet)«. Ta slozenica sadrzi perz. 
brojnik ses »6« i tur. bes »5«. V. sesana. 

Lit.: ARj 17, 548-562. Elezovic 2, All. 
478. Miklosic 338. Holub-Kopecny 368. Bruck- 
ner 548. Trautmann \AA. Meillet, BSLP 29, 29, 
si. (cf. Ub 14, 16). Balsaef 260. 678. Machek, 
Sldvia 16, 218. GM 138. Charpentier, IF 
25, 244. 

Sesti m pi, u izrazu clnltl seste (Dubrovnik) 
»praviti razne izrazne pokrete, geste, gestiku- 
lirati (internacionalno na njem. -teren)«. Od 
lat. > tal. gesto (od lat. gerere), preko mlet. 
sesto. Usp. ciniti sene (Dubrovnik, Boka) 
»praviti skandal«, od tal. scena. 

Lit.: Tomanovic, JF 17, 205. REW* 3749. 

sesana f (Vuk, narodna pjesma, s epitetom 
vezena = haresli} = sisana (Vuk, Kosmet) = 
seisana (Crna Gora, epitet za puskaj »duga 
starinska puska prednjaca, u kojoj je cijev 
sestostrano izolucena«. Hipokoristici slsa, slca. 
Balkanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
sintagma Sei hane »upravo sest stanova«) iz 
turske vojnicke terminologije: rum. sisanea f 
»Gewehr mit langgezogenem Lauf«, bug. 
sisane n, arb. shishane. 

Lit.: ARj 17, 562-63. 635. Elezovic 2, 
481. GM 406. 526. Mladenov 694. Tiktin 1435. 
Korsch, ASPh 9, 671. Skalfic* 587. 

sese f pi. (Vuk, Dubrovnik, Mikalja, Bella, 
Stulic) »boginje, ospice, kozice, kraste« = 
sesve pi. f (Dubrovnik, gdje i sese, ali gen. 
pi. za oba oblika samo sesava}. Ne nalazi se 
nigdje drugdje medu slavinama. Miklosic upo- 
reduje s lit. sasas »Grind, Rende, Schorf«, 
za koje takoder nema ie. veza. 

Lit.: ARj 17, 563. 565. Miklosic 338. WP 
1, 334. 

sesir, gen. -ira m (18. St., Vuk, A. Reljkovic, 
Slavonija, Srbija t Bar) »klobuk, skrlak (hrv.- 
-kajk.), kriljak (ZK) pored kriljava i krljava 
(ZK), siljak, gen. -aka (Sjenicak)«. Deminutiv 
na -ic sesiric. Augmentativ na -ina sesirina. 
Na -dzija sesirdzija m, s pridjevima na -in 
sesirdzijin i na -ski sesirdzijski. Rijec sesir je 
danas knjizevna rijec na istoku i na zapadu, 



prvobitno je bila ogranicena samo na stokav- 
ska narjecja. Nema je ni u jednoj drugoj 
slavim. Mozda je od ar. iaKja »kapa, Mfltze«. 
Time nije objasnjen docetak ni osnovni 
samoglasnik. 

Lit.: ARj 17, 564. Skok, Sldvia 15, 496, 
br. 743. REW 7677. Lokotsch 1865. 

setati, setdm pored sec m impf. (Vuk) 
(do-, iz-, na- se, od-, po-, pre-, pro-, sa-, u-} 
»ambulare, spancirat (ZK)«, juznoslav, pra- 
slav. sent-, u sjevernim slavinama sat-: ces. 
salatl, rus. salatb »kretati se«. Deminutiv na 
-uhatl setukatl, setukdm. Postverbal seta Tsamo 
u unutarnjem objektu setu setati ili setom setati. 
Apstraktum na -nja setnja f = na -bba sedba 
(narodna pjesma). Na -nica setnica (Dubrovnik) 
= poimenicen part. perf. akt. setaonica = na 
-iste setallste. Na -ac setae, -be > -ac prema f 
na -ica Setalac, gen. -aoca prema Setdlica = 
na -aljka setaljka. Na -ka setka (Poljica) »1° 
ko razmece nogama simo - tamo, 2° prezime«. 
Uzvik set u kudu (dubrovacka poslovica) = 
set (Kosmet), set tamo set ovamo, obrazovano 
kao trc. Samoglasnik e je nastao od palatal- 
nog nazala, stcslav. setati se »fremere«. U madz. 
i arb. posudenici ne nalazi se e nego e: madz. 
setdlni, arb. shetit. Machek pretpostavlja naza- 
lirano ie. *sket-, koje se nalazi u lit. skasti, 
skaniu pored skataii »springen, hiipfen« < 
ie. *sqat- lat. scaleo sa sk > *ks > h, kako 
pretpostavlja i Mladenov. 

Lit.: ARj 2, 701. 4, 85. 7, 671. 8, 690. 11, 
79-80. 740. 12, 441-43. 14, 689. 17, 519. 
562-72. ZbNZ 8, 234. Miklosic 337. Mla- 
denov 693. GM 403. Machek, Sldvia 16, 217. 
WP 2, 538. Vasmer 2, 379. 

seva f (Vuk), ptica za koju se vjeruje da 
donosi nesrecu i smrt, hipokoristik od sevr- 
Ijuga (Vuk) = savrljuga (Daruvar) = sovr- 
Ijuga = cevrijuga (Duvno, Zupanjac, Nis), 
deminutiv cevrljugica pored -ilea (Imotski) = 
(bez parazitskog e} svrljiiga (takoder prezime, 
Vodice) = (sa cvr < svr) cvrljuga (Vodice). 
Ostali oblici ovog naziva iz Hirtza: caprljuga, 
cavrljuga, ceprljuga, -uzlca, cetrkulja, cvrketusa, 
cvrluga, cvrlj, -lea, -iga, -uga, -uzica te ceva, 
ceva, e'evra i severljuga. Brojni sinonimni 
nazivi cancerka, krunica, kukuljaca, kukuljava, 
ladvlca (Istra, od lat. alauda). Sa c mjesto c 
u bug. cevrdliga. Hrv.-kajk. (Bozjakovina, 
Jezevo, Vrhovec, Vidovec kod Varazdina) je 
naziv skrlec (takoder prezime) = skrlac (Zden- 
cac, Cakovac, Susnjevo Selo) = skrljac, koji 
Miklosic veze sa skvorac (v.). Sufiks je -juga 



390 



sil» 



(v.). Korijen skvrl- je onomatopejski, kojim se 
imitira sevin glas: gerc-gerl. Usp. ras. M- 
voronok »alauda«. Upor. cvndo (v.). Slov. sega 
prema Strekelju ne postoji. Upor. ram. cio- 
carlie f = ciocdrlan, ciocdrlet »alauda«. Posljed- 
nje docetkom se poklapa sa hrv.-kajk. skrlec. 

Lit.:ARjl, 918. 2, 18. 17, 570-75. 692- 
•93. 922. Hirtz, Aves 61. 473. 474. 476. 482. 
Ribaric, SDZb 9, 142. Miklosic 305. 339. SEW 
1, 164. Strekelj, DAW 50, 65. Tiktin 355. 
Fink 14. Vasmer 1, 408. 

sevar, gen. -dra m (Vuk, Mikalja, Bella, 
Stulic, Gundulic, Gledevic) = sevar (.Kosmet) 
»1° arando arenaria, 2° grm« = na -ikasevarika 
f = Savarika (toponim, Pozarevac, Srbija). 
Na -Tk sevarik, gen. -ika »mjesto obraslo torn 
biljkom«. Kol. na -je sevarje n. Deminutiv na 
-id sevarid. Augmentativ na -ina Sevarina (to- 
ponim, Kosmet). Denominal posevariti, -im 
»pokriti sevarom«. Pojavljuje se sa o ili u mjesto 
e u korijenu: u polj., ukr. i ram. sovar, suvar 
»typha«, zacijelo zbog susjednog labio-dentala, 
upor. punjestra, ponistra < fenestra. Varijanta 
savar (Kosmet) slaze se s Miklosicevim upo- 
redenjem sa slov. sar »Riedgras« < bav.-njem. 
Saher i sa ces. sachor »sita«, koje je od stvnjem. 
sahar »Riedgras« (od ie. *seq- »sjeci«). Oblik 
iever ne postoji kod Vetranica, krivo je citanje 
mjesto sevar. Ako je stari germanizam, upada 
u oci cinjenica sto nije rasiren na zapadu taj 
kulturni termin (upotrebljava se za hasure i 
pokrivanje staja) nego na istoku, odakle je 
bez sumnje usao u rum. jezik. Upor. ras. 
osdka »carex«. 

Lit.: ARj 2, 18. 11, 80. 17, 507. 572-74. 
ASPh 27, 597. Pletersnik 2, Gil. Elezovic 2, 
468. 475. Miklosic 337. WP 2, 475. Holub- 
-Kopecny 366. 

seveljiti, -am impf. (Vuk) »mahati, micati 
se amo-tamo, ljuljati se, okretati se«. U po- 
redenju sa ras. sevelitb »bewegen« i ces. seveliti 
(objekt rty, vetvemi} Ij u inf. seveljiti je iz pre- 
zenta *seveUG. Na -djka seveljdjka, apozicija 
uz guska u pripjevu (refrenu). Unakrstenjem 
sa vrdati (v.) istog znacenja sevrdali, -am 
impf, prema pf. sevrdnuti, - m (Vuk) »amo-tamo 
micati se«. Upor. ces. selestiti »murmurer«, 
slov. leksikologijsku porodicu svedrdti od 
sveder = seveder, seveliti »hinken«, od sever »s 
iskrivljenim nogama«, seva f »schief«, iementi 
(po- se; ZK) »nestalno hoditi«. Svi ti glagoli 
predstavljaju onomatopejski korijen sev--, sel-, 



sem-, koji znaci buku kao rezultat nespretne 
radnje. 

Lit.: ARj 11, 79. 17, 530. 574-75. Ple- 
tersnik 2, 626. 651. Holub-Kopecny 368. 
Bruckner, KZ 51, 241. Loewenthal, ZSPfi 7, 
406. Strekelj, DAW 50, 65. Tomanovic, JF 17, 
203. 

sib, gen. siba m (Vuk) »sevar«, ide zajedn» 
sa siba f (Vuk, Vodice, ZK), sveslav. i praslav.,, 
»ferala«. Pridjev *siben potvrden je u poime- 
nicenju na -tk u Sibenik, stari toponim koji 
se opetuje na vise strana i u poimenicenju bras. 
siben »batina«, slvc. siben i u ces. poimenicenju 
na -ice sibenice »vjesala« (tako i polj., u oba 
luzicko-srp., bras, i ukr.). Pridjev na -bksipak, 
f sipka (m analogijski prema f, Vodice) »sa- 
vitljiv«. Upor. rus. sibkij »brz«. Na -an: siban 
(s onu bandu Sibenika siban — trava do ko- 
Ijena, Vuk). Deminutivi na -lea sibice f pi. 
(ZK) »zigice«, na -id sibic m (Buzet, Sovinjsko- 
polje) »nisko stabalce ili njegov plod, iz kojega 
se pravi zelenkasto ulje«, na -zk sibak, gen. 
sipka m (Crna Gora) »cijep«, na -zha sipka f, 
na -dica slpcica. Na -ika sibika = sibljlka, sa 
Ij od kol. na -je siblje — na -jak sibljak. Ovamo : 
sibe, uzvik za tjeranje psa. Na -ut (upor. 
smudut) slbut (Vuk), nepoznatog znacenja. Sa 
tur. -luk sibaluk »sipka na dermu za kabao«, 
sipcaluk (Crna Gora) = slpciste (od sipka) 
»spremica za sipke za pusku«. U sipcaluk tur. 
sufiks zamijenio je -iste. Na -alo slbalo n. 
Arbanasi posudise shible f »Splitter, Hami«. 
Denominali na -ati od siba: sibati, -am (Vuk) 
(iz-, na-} »1° udarati batinama (kazna), 2° 
(metafora) gadati, ciljati«, na -iti sibili se (Vo- 
dice) »savijati se«, od sibika sibikati (Dubrovnik, 
Piva-Drobnjak, Crna Gora) = od sipka slv- 
kati (ibidem) »kazniti sibikanjem. kroz po- 
strojen bataljon« (iz- Dubrovnik); pf. osinuti, 
-em (po-, pri-, prio-) »udariti«; zbog bn > n u 
svijesti izgubilo je vezu sa siba. Bez prefiksa 
ne postoji *sinuti. Sulekov je neologizam na- 
sibljati »sibljem oplesti«. Pored b postoji jos 
varijanta na p (upor. sipak) s umetnutim r 
(upor. prostrica, Intrice ZK, ali moze biti i 
prvobitno, upor. sanskr. ksipras »brz«) na 
-ag (upor. prtljag) slprag, gen. -aga (Vuk, 
Srijem) »sib, sevar«, na -zka sipraska f (Backa). 
Kol. na -je slprazje n. Upor. slov. slpracje. 
Varijanta sa k mjesto b, p: sikara (Vuk, 
Hrvatska) = sikara (Vodice; slov. sikara) 
»sevarik, sevarje, grmlje, sibljak, siblje«. Kol. 
na -je sikarje. Varijante na p i k nalaze se samo 
u hrv.-srp. Za i postoji u polj. i prijevoj szybad 
(upor. chybad) i szubienica. Prvobitno znacenje 



sib 



391 



sikati 



orijena *sib- bilo je »bacati, udarati«, koje se 
ocuvalo u rus. sibatb; upor. stcslav. osibati, 
-sibuje »sich abwenden« pored Siti < *si-ti, 
*sibo. Litavska uporednica pokazuje obje vari- 
jante b\p: siubuoti pored suopti. Suglasnik s 
je nastao prema Pedersenovu zakonu od eh- < 
ie. qs, upor. sanskr. ksipati »wirft, schleudert«, 
od ie. korijena *qseip-, *q 

Lit.: ARj 4, 86. 7, 671. 9, 319-21. 11, 
80-81. 12, 176. 443. 17, 576-81. 585-86. 
610-17. Pletersnik 2, 627. Ribaric, SDZb 9, 
196. Vukovic, SDZb 10, 407. KZ 51, 233-34. 
241. Miklosic 339. Holub-Kopecny 368. Bruck- 
ner 559. Mladenov 693. Machek, Sldvla 16, 
203. 207. 218. Zupitza, BB 25, 93. si. WP 1, 
501. Strekelj, ASPh 27, 44. Zubaty, SbFil 4, 
249. si. Machek, SbFil 59, 393. Scheftelowitz, 
IF 33, 142. GM 405. 

sicar, gen. -dra m (18. St., Vuk, BiH, 

Dosen) = sicar (Kosmet) »dobit(ak)«. Deno- 
minal na -iti sidarili, sicartm impf. (Vuk) (u-) 
= sicarii (Kosmet). Na -dzjja sidardfija m = 
sidardzya (Kosmet) »koji je lakom za dobit- 
kom, muftadzija«. Turcizam perzijskog pod- 
rijetla (perz. sigar »plijen« > tur. sikdr). 

Lit.: ARj 17, 582. Elezovic 2, 481. Korsch, 
ASPh 9, 671. Skoljid* 588. 

sija f (Vuk) »vrat«, sveslav. i praslav., bez 
paralela u baltickoj grapi i u ostalim ie. jezicima 
(osim u arb. Shi, S M U U J e nazal; kod Gega/, 
shir < shi — ni /Kalabrija/ »Nacken« 
gdje moze biti posudenica iz juzno-slav.). 
Antroponim Krivoslje pi. Bez etimologije. 
Miklosic i ARj uporeduju sa osijati (za-), 
-am (se) pf. prema impf, na -va- osijavati, 
-sijavam (Srbija), osljavica (Srijem) »kao iskri- 
vljena prtina«. To je uporedenje nesigurno jer 
ti glagoli mogu biti u vezi sa sijati (Dalmacija) 
»ici natrag« < tal. sciare »rackwerts radern«. 

Lit.: ARj 9, 320. 17, 583-84. Miklosic 339. 
Holub-Kopecny 369. Bruckner 694. GM 405. 
Machek, Sldvla 16, 218. Vasmer 3, 396. 
Barie, Alb. 96. 

sijati, -am impf. (Dalmacija, Racisce) = 
Ujdt (Solta, Bozava) »1° (pomorski termin) 
veslati natrag, 2° (metafora, u Dalmaciji 
opcenita rijec) odstupiti od svog misljenja«, 
osijati, -dm pf. (Vuk, dime, koga) »zaokrenuti 
(osijase se kola)« prema impf, osijavati, -sijavam. 
Vuk ima odatle iz Srijema osljavica »kao iskriv- 
ljena prtina gdje se osijavaju saonice«. Tesko je 
misliti da je pomorski termin sa Jadrana dosao 
u Srijem. Zbog toga zacijelo Maretic izvodi od 
Sija, kako je vec Miklosic uporedivao. Ali ni 



tada nije rijesena semantika te imenice. Radna 
imenica na -vac sijavac, gen. -vca m (Trpanj, 
Racisce) »vrsta veslaca na ribanju«. Talija- 
nizam tal. sciare, mlet. siar indrio (16. St.), 
dar la s(c)ia (Pantera, 17. St.; upor. imperativ 
sijoj), ziari (Sicilija). Postanje nejasno. Prema 
fr. siller, prov.-mod. scia, sia »sjeci (voda), 
sillage«, mozda od sellare, galskog podrijetla. 
U torn slucaju tal. sciare bio bi francuzizam ili 
provansalizam. Tim nije objasnjen oblik zia-. 

Lit.: ARj 9, 320. 17, 584. Hraste, Rod 
272, 35. Crania, ID 6, 121. REW* 7793a. 
Miklosic 339. Milas, Rod 103, 81. DEI 3397. 
Prati 883. Deanovic, AR 21, Til. Skok, Term. 
154. Tagliavini, Croazia 444. Kahane, Terms 
339. 

sik m (1733, Vuk) = Sik (Risan, Vuk) 
»klobodan, kozar, telej, varak« = sika f (Bosna) 
»varak, suho zlato, staniol«. Na tur. -// sikli = 
sikali, indeklinabilni pridjev, »varakli«, epitet 
u narodnoj pjesmi uz besika, odaja. Denominali : 
na -ovatl slkom sikovati, na -osatisikosati, na -isati 
slklisatl, -sem (ogledalo sikli sikom sikllsalo, 
Hercegovina, narodna pjesma), upor. bug. n- 
kdsvam »schmucken mit Flittergold«; na -ati 
posikati = pozikati zjkom pf. prema impf. 
nazikivati. Ovamo mozda nasikali, -am (istar- 
ska narodna pjesma) »navesti, -zem«, nasikani 
rubac »koga je moja mati tri leta sikala (me- 
tafora?), bug. sihosvane. Turcizam: sik. 
Nalazi se jos u slov., ces., madz., polj. szych i 
ram. glagolu ticlui (prema Miklosicu; Tiktin 
nema), sicui < polj. szykowad. Hrv.-srp. je 
osobitost s > z- 

Lit.: ARj 7, 783. 671. 11, 80. 343. 17, 
585. 587. Miklosic 339. Bruckner 560. Mla- 
denov 693. Korsch, ASPh 9, 671. Tiktin 
1422. SkalflP 589. 

sikati, sikdm impf. (Vuk, jugozapadni kra- 
jevi, subjekt dijete u beslci) (pri-, u- Backa) 
»1° njihati, ljuljati, s ciljem da se uspava, 
nunatk prema pf. siknuti, siknem (Crmnica). 
Onomatopejski glagol je djetinja rijec kao 
nunatl. U metaforickom znacenju refleksiv 
znaci »2° vuci se, tornjati se, prtljatk, dosikati, 
dosikdm (Lika) »(pejorativno) dock. Odatle 
usikati se (gornje Primorje) »1° kao uvuci se, 
2° zaspatk. Takt u gibanju (sustanju) besike 
amo-tamo metaforickf se prenosi na takt 
disanja: usikat se, usikam (Kosmet) »tesko 
disati od debljine (uporedenje: kaj vepar)«. 
Postoji i u reduplikaciji sisikati, -am impf. 
(Piva-Drobnjak) (u-) »uspavljivati«, prefiksom 
za- zasikali (se), -sikdm »zakloniti, utopliti 
(ibidem)«. Vuk ima siskati, -am impf, (u-) 



sikati 



392 



siljeg 



(objekti dijete, doni) »einschlafern, usnftk. 
Onomatopeja svojim elementom si-, si- ozna- 
cuje i zvuk gusaka, zmija, kad su subjekti od 
Stkdti, sice (ne sikaj. Odatle postverbal uka 
(stoji ga sika) »sibilus«. Uzvikom sik, uke 
(Vuk) gone se svinje. Onomatopejski se glagol 
unakrstava sa sukljati, -a (v., subjekt dim, 
pcela) u sikljati, siklja impf. (Crmnica, subjekt 
krv, vino) prema pf. siknuti, siknem (Crmnica) 
= Siknui, -e (Kosmet, subjekt krv) »1° naglo 
teci, 2° naglo zannuti (noz, jer i kod te radnje 
stvara se zvuk, kao i kod uspavljivanja)«. Upor. 
rum. onomatopejski glagol istog znacenja a 
ttsui. U hrv.-srp. pat »znoj« podsikava (me- 
tafora). Onomatopeja je samo hrv.-srp. 

Lit.: ARj 2, 702. 7, 671. 17, 585-87. 
637. Elezovic 2, 401. 479 Vukovic, 5UZ6 
10, 386. 417. 

sikutor m (ZK) »crkveni otac« = sekutor 
m (1555) »izvrsitelj oporuke«. Od lat. exsecutor, 
radna imenica na -or od ex-sequere, part. 
exsecutus. Apstraktum na -'io exsecutio > 
egzekucija — sikucija f (ZK) »ovrha« = esku- 
cija (Vuk, Vojvodina), unakrstenjem lat. 
rijeci i ugrofmske eskut (v.), prema tal. esecu- 
zione > sekucijon j se- m (Istra). 

Lit.: ARj 3, 32-33. 14, 810. 17, 529. 588. 
LEI 1534. 

sile-bile, prilog (Kosmet), »rijecima zava- 
ravati nekoga i ne dati mu da dode na stvar«. 
Upor. slicne priloske kreacije cue-mile, mile- 
Idle. Elezovic izvodi prvi od tur. priloga soyle 
boyle »ovako onako, i ovako i onako«, soyle 
boyle »ni bien ni mal, tant bien que mal, 
•couci couca«. 

Lit: ARj 17, 588. Elezovic 2, 479. Deny 403. 

silok, gen. -oka m (Mikalja, Dubrovnik, 
Cavtat) = siloko n (Korcula) = silog (Tre- 
binje u Hercegovini) »jugo, jugoistocni vjetar« 
= slroko m (Hrvatsko primorje, Vrbnik) = 
siroko (Zagreb), tremai od siloka (Smokvica, 
Korcula). Na -ina silocina mrtva i gnjila. 
Talijanizam: < scilocco pored scirocco < ar. 
saluk pored suluk (Magreb »zapadni«) = 
Suruk »isto«. Upor. arb. shorok. 

Lit.: ARj 17, 589. 630. Sindik, SEZb 38, 
7-8. REW 3 8478a. GM 412. Lokotsch 1856. 
Resetar, JE .12, 287. Prati 885. 

siljak, -Ijka m (Vuk, Mikalja, Bella, 
Belostenec, slov.) »1° drveno silo, zasiljasto 
drvce, kakva god zasiljena stvar, da se njome 
moze bosti, 2° prezime«. Pridjevi na -ost 



Siljast (bug. Silesf) »protivno: zarubast, za- 
tubast, tup«, siljkast, na -at siljat (Vuk), 
zaosiljat. Deminutiv na -id Siljcic. Na -as: 
siljkdsi m pi. »opanci siljkasti«. Denominali 
na -hi sfijiti, -im impf, (za-j, iterativ na -va- 
zasiljivati, -Siljujem, na -ovati zasiljSvat, 
-ujern (Kosmet). Izvedenice su od silo, 
od siti (v.). U jezicnoj svijesti ne postoji 
veza sa silo zbog toga sto je korijen silj- iz 
prezenta *siljo ' usao u infinitiv i u deminutiv 
na - bh. 

Lit.: ARj 17, 590-96. Elezovic 1, 203. 

siljeg m (Vuk) »mlad ovan« prema f 
siljegvica »mlada ovca« = (sa gv > gb kao u 
negbe < negve) siljegbica »mlada ovca« = 
siljeg m (Kosmet) »lanjsko musko jagnje« 
prema f siljeglca (1761) pored silegica (sa 
/ mjesto Ij kao u bug.). Upada u oci nepala- 
taliziranje g > z pred i u femininumu. To je 
zbog toga sto je ta fonetska pojava rezervirana 
za kolektivum i deminutiv. Ovamo ide jos 
bosansko pravoslavno prezime Siljegovic. Upor. 
istoznacno Janjatovic \ Janjetovic. Zore je 
zabiljezio u juznoj Dalmaciji bez docetnog 
-g (kao u bug.) slije — siljevica »ovca kad se 
jos nije ojagnjila«. Kusar potvrduje za Rab 
siljica »mlada ovca sto se nije ojagnjila«. Ko- 
lektivum je siljez f po deklinaciji /. Govori se 
u Bukovici s vrijednoscu plurala: siljez zimi 
krepavaju. Deminutiv je sa sufiksom -e, gen. 
-eta (mlado) siljeze (u proljece jagnje, u jesen 
siljeze) = sileze (Kosmet). U bug. sue, pi. 
si'lela n, s deminutivima sileze = siieze = 
silence n »Lamm von sechs Monaten«. Do- 
cetno -g, koje se nalazi u hrv.-srp. i arb., 
pojavljuje se u bug. u radnoj imenici na -ar 
silegar pored siletar »pastir koji ih cuva«. 
Rijec je juznoslavensko-arbanaski leksem, bez 
paralele u ostalim balkanskim jezicima. U 
arbanaskim oblicima varira u nenaglasenom 
slogu e-i: shilek, shelek, sa clanom -gu m 
prema f shilege, shelege, shellige, -a (Godin) 
»junges Lamm«. Etimologija nije utvrdena. 
Srpsko-hrvatski pastirski termin je zacijelo 
predslavenska rijec arbanaskog podrijetla, na- 
stala u srednjovjekovnim' arbanaskim katu- 
nima. Do ispustanja arbanaskcg docetka doslo 
je najprije u kolektivu siljez f, gdje se -ez 
osjeca kao slav. sufiks -ez, koji sluzi za apstrakta 
(tip mladel), zatim u deminutivu siljeze i 
na koncu u siljeg. To je povuklo za sobom 
gubitak -g u Ulje, bug. sile. Miklosicu je 
takoder korijen sil- u' hrv. nazivu za jagnje 
prve godine na Rabu. Prema nazivu mrkalj 
»mrsavo jagnje« od mrsav i mrhav mislilo se 



siljeg 



393 



sip 



(Skok) na lat. podrijetlo, na izvedenicu na 
-acus od exilis. Upor. arb. mildk »junger Hase« 
i mileu »mlad« na Korzici i Sardiniji. Glede 
sufiksa upor. jos arb. ftujak < A ituleus. 
Na koncu, mislilo se na posudenicu iz seletak, 
gen. -ika (v.), ali hrv.-srp. l ne prelazi u arb. u 
sh, upor. site, strehe, postqp itd. Moguce je 
jos uporedenje sa bask, seguila = aragonsko 
segallo »junge Ziege«, na Sardiniji (Logudoro) 
sakayu »einjahriges Lamm«. Prema torn upo- 
redenju arb. shelek-gu pripadalo bi protoevrop- 
skom supstratu i osnivalo bi se na meta- 
tezi g — I > I — g. Za sve ovo usp. i pod 
seletak i Ijeto. 

Lit.: ARj I, 59. 832. 17, 593-95. Elezovic 
2, 479. Mladenov 693. Doric 121. GM H3. 
406. 278. Zore, Rad 115, 151. Kusar, Rod 
118, 53. Mikloslc 339. Skok, ZRPh 36, 654., 
br. 25. LbGR 37. Kflhn, Die romanischen Spr. 
47. Wartburg, Entstehung 24. Lohmann, KZ 
58, 208. 

siljte, gen. -eta n (Banja Luka) »1° du- 
secic za sjedenje, 2° vuneni madrac koji se 
stere po seciji« = siljte (Kosmet) = silita f 
(Mostar) »na minderluku dusecic (jastucic) 
na kojem sjedi starije ugledno lice« = silte, 
gen. -eta (narodna pjesma) = silta (nego 
staru na silti sideti, narodna pjesma), jednom 
po silteku (greskom mjesto -etu ?). Balkanski 
turcizam nepoznatog podrijetla (tur. silte) iz 
terminologije kucnog uredaja: rum. saltea f 
(neobjasnjeno a mjesto i), bug. silte »Steppdecke«, 
arb. shilte pored shilte f »Matraze, Teppich«, 
ngr. 6 ackxEQ = oikjic, »mala slamnica«. 

Lit.: ARj 17, 589. 596. Elezovic 2, 479. 
Skok, Sldvia 15, 496., br. 744. GM 406. 
Tiktin 1357. Lokotsch 1908. Doril 421. Ska- 
lji& 589. 

simija f (Rab, Bozava, Istra, Dubrovnik) 
»majmun, opica, jopac (hrv.-kajk.)«. Od tal. 
scinda < lat. simia, od lat. pridjeva simus < 
gr. aiuoc, »koji ima zgnjecen nos, camus, 
railleur«. 

Lit.: ARj 17, 598. Kusar, Rad 118, 24. 
Cronia, ID 6, 121. Prati 884. 

simsir m (Vuk) = simslr (Kosmet) = 
simsir (Varos, Slavonija) »buxus sempervirens, 
bus, zimzelen, zelenika, mrcela«. Odatle sim- 
sirika f (Bosna) »zutikovina, berberis vulga- 
ris« = divlji simsir. Balkanski turcizam perzij- 
skog podrijetla (perz. simsad > tur. cimSir = 
simsir, u rus. sa -d kao u perz.: rus. samslt, 
samsii) iz terminologije ukrasnih biljki: rum- 



ttmiitr = cemsir = cimsir, cimser = simctr, 
bug. anuir = simsir, cine, simsir, ngr. ToiuoipL 

Lit.: ARj 15, 7. 17, 600. 601. Elezovic 2, 

479. Mladenov 685. Lokotsch 1909. Tiktin 

350. Pascu 2, 165., br. 1004. Skoljic- 589 
Sulek 391. 

sina f (18. St., Vuk, Srijem) = Sinja (ZK, 
Habdelic, Belostenec, Jambresic, Otok u Sla- 
voniji) »1° tracnica (zeljeznicki neologizam), 
2° zeljezo na platnici (gobelji) od kola«. Na- 
lazi se u polj. szyna i rum. Una. Od njem. 
Schiene f (u prasrodstvu sa cijev, v.). 

Lit: ARj 17, 603. 606. Bruckner 561. 
Tiktin 1428. Striedter-Temps 194. 

sinik, gen. -ika m (Hercegovina; Mikalja, 
Stulic, Vuk) »zitna mjera razne velicine, od 
10 oka do 80 oka, bagas«. Balkanski turcizam 
grckoga podrijetla (tur. sinik < gr. %o'iyi% > 
ngr. xoiviki, stgr. OL > biz. /, upor. ikonom) 
iz terminologije mjera (upor. terazije, kantar): 
bug. Sinik, arb. shinik, shenik (= 45 oka). 
Kako gr. h i pred palatalnim samoglasnikom 
ostaje neizmijenjeno (upor. hiljada), %oi- > si- 
nije nastalo kod nas, nego kod Turaka. 

Lit.: ARj 17, 604. 605. Vasmer, GL 139. 
Mladenov 694. GM 406. Bruckner, KZ 51, 
241. Novakovic, ASPh 28, 464. Miklosic 340. 

sinter m (Vuk, Vojvodina) = sintar, gen. 
-ara (ZK, Krasic) »zivoder«. Pridjevi na -ov 
sinterov = stntarov (ZK), na -ski sinterski = 
sintarski (ZK). Od njem. Schinder = bav.- 
-austr. schinter »Abdecker«, od schinden »de- 
rati« (prasrodstvo s oskudan, stedjetl). Madz. 
sinter. 

Lit.: ARj 17, 605. Striedter-Temps 195. 

sip m (Vuk, Sumadija, Gundulic, Stulic) 
»acumen, trn, siljak, vrh, sik«. Nalazi se u 
ces. sip »fleche, trait«, rus. sip »ostan, Rosen- 
dorn«, u polj. szyputka. Praslav., bez paralele 
u baltickoj grupi. Ne vidi se pravo razvitak 
znacenja u sip, gen. sipd (Smokvica, Korcula) 
»usica od sjekire, obidlice (v. objetelied)«. Kod 
sipka je tesko razlikovati deminutiv od siba (v.). 
Upor. rum. sipcd »Latte«. Postoje jos dva 
leksema koji izgledaju kao izvedenice odatle, 
ali zbog znacenja (kulturna biljka, naziv ribe) 
mozda i nijesu izvedene od Sip: na deminu- 
tivni sufiks -j>k sipak, gen. sipka m (Vuk) = 
sipak (Vodice) = sipak (ZK) »1° mogranj, 
glavas, Ijutak, medun, puklas, sladun, 2° ruza, 
Rosenstrauch, 3° Hagebutte, 4° toponim, 
5° (u junca) vrh roga koji otpadne«. Od zna- 



sip 



394 



Sipnata 



cenja 5° eufemizam za negaciju hoces sipak 
»nista«, usp. ipak hocesflgu. Nalazi se u stcslav. 
iipiib, ces. si'pek. Praslav. Pridjev na -hn 
sipcanl (~o zrno), poimenicen na -ica sipca- 
nica (Lika) »ruza«, pridjev na -ov poimenicen u 
toponimu Sipovo (Bosna) i Sipovik (Kosmet). 
Na -inja (upor. gloginja} sipkinja f (Kosmet) 
»plod od divlje ruze«. Na -ar sipar, gen. -dra 
(dunavska riba dolje od Poreca) »1° moruna 
muskoga roda, 2° (metafora) poodraslo musko 
dijete«, na -ica siparica f »Backfisch, poodraslo 
djevojce«. Deminutivi na -be > -ac sipdrac, 
gen. -rea (Jesenica) »klen manji od oke«, na 
-Sic siparcic. Iljinski uporeduje sip sa gr. 
^fcpog »mac«. Macheku je sipa »eglantier« 
(< ie. *keipd, *keupq) u prasrodstvu sa stvnjem. 
huffa, nvnjem. Hiefe, Hiffe, pred-ie. rijec. Slic- 
no i Matzenauer. Loewenthal stavlja sipak u 
vezu sa rus. sipnutb »zwicken« i slov. Sapa 
»Hundsrose«. 

Lit: AR) 17, 607-16. Elezovic 2, 480. 
Ribaric, SDZb 9, 196. Miklosic 340. Holub- 
-Kopecny 369. Mladenov 694. WP 2, 380. 
Tiktin 1432. Matzenauer, LF 7, 219. Machek, 
Sldvia 16, 218. LP 2, 149. Loewenthal, PBB 
53, 463. Iljinski, RFV 69, 12-23 (cf. IJb 1, 
164). 

Sipan m, dubrovacki otok, prema tal. 
Giuppana (= 1222. vineae Juppanae) koje se 
bez sumnje osniva na dubrovacko-romanskom 
izgovoru, predstavlja u pocetnom suglasniku 
s- za rom. c, dt Ocekivali bismo z, Z, dt 
Upor. Zore, Dzore < Georgius. Slicno s 
mjesto tih suglasnika nalazi se i u Sumet za 
Gionchetto < juncetum, od juncus. Tu se 
zamjena si m < nk objasnjava puckom etimo- 
logijom, koja je dovela dubrovacko-rom. 
oblik *zonketu u vezu s onomatopejom zumiti, 
jer su na tako nazvanom mjestu izvori. Samo- 
glas t' u Sipan prema Giuppana lako se ob- 
jasnjava reileksom iu za gr. u. Dalja zamjena 
sa i je kao u judaeus > Zidov prema zudio 
(Dubrovnik). Dubrovacko-rom. *Zupana pret- 
postavlja grcko podrijetlo < *YUJtdrvr|, od 
7iji|) »orao« ili mozda od vujtn, s lat. sufiksom 
-anus. Bokeljsko zumba f (Vuk) »mala ja- 
mica, rupica, na koju se jedva moze vidjeti, 
zbugara« mozda je gr. yujtn sa v > m i umet- 
nutim m pred labijalom, mp > mb kao u 
planda. 

Lit.: ARj 17, 609. 610. Skok, Slav. 235. 
238. Skok, Sldvia 10, 485. 

sipit (Dubrovnik), pridjev »1° bljutav, 
2° (metaforicki) lud«. Od tal. sapido < lat. 



insipidus (privativno in- »bez« i sapidus, v. 
sapor). 

Lit.: ARj 17, 612. Zore, Tud. 25. DEL 3402. 



Sipnata (Brbinj), odatle deminutiv na -ica 
Sipnatice f pi (Savar, Dugi otok), Sipnate 
f pi., s varijantama Cifnata, cihnata, Cifnata, 
obalski toponim na otocima sjevernog Ja- 
drana, narocito zadarskog arhipelaga na toc- 
kama uz zivu vodu; dalmato-romanska izve- 
denica na lat. -ata od gr. oicpcov »conduite 
d'eau« > lat. sipho, gen. -onis > sip un (Do- 
brota) »nagla kisa«, Sipun »ime spilje kod 
Dubrovnika«, s promjenom docetka -un sa -ul 
sip ul (Lumbarda) »pljusak«; s > s objasnjava 
se onomatopeiziranjem. Kao grecizam ocu- 
vana je rijec u Srbiji sa i > c dp un m (Vuk) 
»manja cijev koja se udara u kablinu uglav- 
ljenu u badanj kad nema dosta vode, sedrvan, 
tuljac« = cifun pored cifiin m (Kosmet) 
»slavina, cep«. To je balkanski grecizam: bug. 
cifun »Hahn«, preftia cev snabdjeveno demi- 
nutivnim sufiksom cifka pored cifara i cafdra 
»F16tenbein«, zamjenom docetka domacim su- 
fiksom -ara, ngr. oicpoirvac,. Onomatopeiziranje 
dalm.-rom. oblika sipun ucinjeno je umet- 
kom suglasnika r poslije labijala sefrun m 
(Lijesce, SinaCj Lika) »nagla velika kisa, plju- 
sak« = sibrun (ZK) »isto« = sabran (Volavje 
kod Jaske, hrv.-kajk.) »prolom oblaka«, sibrica 
f (Istra) »tempestas cum nive«. Ovamo ide 
sa naprijed spomenutim, -ata > -ada i s 
umetnutim m pred labijalom sumprehada 
(Vrbnik) »nagla kisa koja capa samo jedan 
kraj, i to jos dobro ne namoci« < *siphonata; 
dalje preradeno sumpresada f (Krk) »pljusak 
s vjetrom«. Dalmato-romanski leksicki ostatak 
zamijenjen je talijanizmom: sjun (Budva) 
= sijun (Marin Drzic, Dubrovnik, Palmotic, 
Vrbnik, Poljica) = sijun, -una (Bozava, Rab) 
= sijun (Kuciste) = sijun (Vrgada) = sijun 
(Lika), slov. sejuen (Notranjsko) »vihor, morska 
vijavica, osmrk (Budva), tromba marina > 
trumba (Kuciste), ciklon« < tal. sciane, mlet. 
sion »ttomba marina«. Ovamo ide i hrv.-kajk. 
i slov. sef, gen. sefa »Weinheber«, s ispustenim 
docetkom. Osnovno sifon je internacionalna 
rijec. 

Lit.:ARj\, 182. 803. 17, 19. 581. 584-85. 
ZbNZ 4, 240. Skok, Slav. 129. Jurisic, NVj 
45, 96. Elezovic 2, 422. Kusar, NVj 3. Rad 
118, 23. PUtersnik2, 622. Sturm, CSJK 6, 
77. Vukicevic, SHPr 1895, 42-45. REW 3 
7950a. Prati 885. Mladenov 677. Dorii 407. 
408. Rohlfs 1949. 



sipus 



395 



sisati 



sipus m (Habdelic, Vitezovic, Belostenec, 
Jambresic, Zumberak; i u polj.) »tibicen, 
trumbetas« = sipos m (Tekelija, Kurelac) 
»isto«, izvedenice pridjevi sipusji, sipuski, fe- 
mininum sipusica, prezimena Sipus, Sipusic, 
sipos (1567). Od madz. sipos »isto«. 

Lit.: ARj 17, 615. 618. 

sira f (Vuk, Slavonija, J. S. Reljkovic) = 
sira. (Kosmet) »1° slatko neprovrelo vino, 
must, must (ZK), most (hrv.-kajk.), mast 
(Dalmacija), mastika, vinkot, 2° (metafora) 
don rdave kvalitete (Kosmet)«. Balkanski tur- 
cizam perzijskog podrijetla (perz. sire > tur. 
sira »1° sok od grozda, 2° slatko vino«): bug. 
sira »most, siisser Wein«. U satrovackom go- 
voru u Sirinicu za vino se kaze sore, mozda 
prema madz. sor. 

Lit.: ARj 17, 618. Elezovic 2, 480. Mladenov 
694. Doric 421. Trojanovic, JE 5, 224. 

sifit m (Vuk, BiH, Kosmet) = serit »gaj- 
tan, galun, merduo, galos«. Odatle siritas m 
(Bosna) »vrsta fesa«. Balkanski turcizam 'arap- 
skog podrijetla (ar. sarit »Tresse, Franse« > 
tur. serif) iz terminologije nosnje : rum. siret — 
[irit, bug. sirit, arb. sherit, cine, sint, ngr. 
ae(0pf|Ti. 

Lit: ARj 17, 547. 622. Elezovic 2, 480. 
Lokotsch 1886. Pascu 2, 165., br. 402. Miklosic 
340. GM 402. Skoljic 587. 590. 

sirok, f siroka (Vuk) = sirok, f siroka 
(Kosmet) = sirok, f siroka (ZK), sveslav. i 
praslav. pridjev, bez paralele u baltickim i 
drugim ie. jezicima, prosiren je sufiksom 
-ok (v. visoK), koji se gubi u komparativu, stc- 
slav. siri, »1° breit«, 2° u toponomastici u 
sintagmama sa Ledine, Brijeg, Vir i sam stroke 
(f pl.)«. Upor. ces. siry. Ostatak neprosirenog 
pridjeva je poimenicen m siroj (Vuk, Srijem) 
»vo koji u sirinu tjera rogove«, sa -ej > -aj 
kao u Blagaj, Staraj (prezime u Istri), slov. 
Sedej »sijedi«, odatle pridjev na -ost sirajast 
(vo, krava). Izvedenice se prave samo od 
sir-. Apstraktum na -ina sirina (upor. visina). 
Denominal na -iti siriti, sirim impf. (Vuk) 
(do-, pro-, raz), iterativ na -va- -sirivati, 
-sirujem, samo s prefiksima pro-, raz-. Post- 
verbal sir m samo u prilogu sirom = sirom 
(Kosmet) = sircem (Kosmet) = sirimice, 
upor. u ZK vrdta su diparta sim sirom. Intere- 
santna je slozenica sirovolja m »siraj«, hipo- 
koristik na -ja (upor. gdljo, seljo »seljak«) od 
sintagme *sirb oih. Pridjev opsiran i imenicu 
opsirnost f smatraju Maretic i Belie rusizmom,- 



odnosno cehizmom, rus. obsirnyj, -nost, ces. 
obsfrny, -nost. U satrovackom govoru (argotu) 
prilepskih i sirinickih zidara i u Kosmetu 
sirok znaci »varos«: Sirakana »Bitolj«, Si- 
rokija »Prilep«. Bruckner i Loewenthal identi- 
ficiraju sirb »breit, offen« s got. skeirs »klar«, 
nvrijem. schier i rus. LUmyj »lauter, ehrlich«, 
ces. ciry, ces. are pole »otvoreno > siroko 
polje«, od ie. *skji-, *ski- prosirenog forman- 
tom r (kao dobar, mokar). 

Lit: ARj 2, 702. 9, 140. 12, 443. 13, 380- 
87. 17, 618-32. Belie, NJ 1, 66. Elezovic 2, 
480-1. Mikldsie 340. Holub-Kopecny 369. 
Bruckner 547. Mladenov 594. Machek, Sldvia 
16, 218. Iljinski LzvORJAS 23, 2, 180-245 
(cf. Sldvia 5, 413). WP 2, 536. Maretic, 
Savj. 80. 

sis m (Vuk, BiH, Kosmet) »1° gvozden 
razanj, 2° sprava za przenje kave (Mostar)«. 
Slozenica sis—cevap (v. tu rijec) = bug. 
sis—kebap. Izricaj (sintagma) fif » gotti 
»sirotinja« (Travnik). Balkanski turcizam (tur. 
sis »1° epee mince et pointue, 2° broche, 
brochette«) iz terminologije oruda: rum. sis 
»in den Stock verborgener Dolch«, bug. Hi, 
arb. shisht = shish (Gege) »Dolch«, eine. 
sis »canne a poignard«. 

Lit.: ARj 17, 633. 636. Elezovic 2, 481. 

Tiktin 1435. Mladenov 694. Pascu 2, 165., 

br. 1009. Skok, Sldvia 15, 496., br. 745. 
Korsch, ASPh 9, 671. GM 406. 

sisak, gen. -aka m »crnogorska i hercego- 
vacka kapa, kariklija (Srbija)«. Nalazi se u 
slov., ces., polj., ukr. i rus. te madz. sisak. 
Ne zna se tko je od koga posudio taj naziv i 
predmet, Slaveni od Madzara ili Madzari od 
Slavena. 

Lit: ARj 17, 634. Miklosic 340. Holub- 
-Kopecny 369. Bruckner 562. 

sisati, sisam impf. (Vuk) (iz-, na-, o-, 
po-, pro-), slov., hrv.-srp., slvc., praslav. (?), 
»strici« = slikati, -om (ZK, upor. u cakavskom, 
Proroci 282 b: hodi siskav) (o-), tako i slov. 
osiskati »kurz scheren«, slvc. osiskaf. Metafore: 
nasisati se, nasliam (Lika) »opiti se«; sisati 
»guliti, traziti velike svote, kamate«. Upor. 
bug. siskdm »1° stechen, 2° hetzen, reizen«. 
Na -ak sisak, gen. -aka m prema f sisakinja 
(Vuk) »odraslo zdrijebe muskoga, odnosno 
zenskoga roda, kojemu se sisa griva«. Na 
-ko sisko m (Lika) »kaze dijete jedno drugome 
kad se osisa«. Na -ka siska f »jagnjeca mjesina 
poslije sisanja«. Na -ulja sisulja f »(metafora) 
vinova loza, cokot, na kojem grozde potjera, 



sisati 



396 



siti 



ali u cvijetu opadne = ospe se, osipaca«. 
Glagolska slozenica stsobrk m (Vuk, Crna Gora) 
»koji podsijeca brk«. Radna imenica slsitelj m 
»kum koji prvi put sisa dijete«. Miklosic 
stavlja ovamo i sismis »Fledermaus, slijepi 
mis, ljiljak«. To nije vjerojatno jer je ta slo- 
zenica obrazovana od mis prema tipu onoma- 
topeje sue mud pa prolij, od mutiti (v.). 

Lit.: ARj 2, 702. 4, 86. 7, 672. 9, 321. 
11, 81. 17, 633-42. Miklosic 340. Dorii. Ml. 

sise' gen. -eta n (Vuk) = sise (Kosmet, 
pi. sisici) »boca, staklo od rozolije, lampe, flase« 
= sisa f (Bosna, narodna pjesma; Crna Gora) 
»staklena boca«. Deminutiv sisence, gen. -eta 
f Kosmet'). Balkanski turcizam (tur. sise »bou- 
teilK, fiole, verre«) iz terminologije posuda: 
bug. s;»V, arb. shiihe, cine, sisa »bouteille«. 

Lit: ARj -17, 633. 637. Elezovic 2, 482. 
Mladenov 694. Pascu 2, 165., br. 1010. GM 
406. Skok, Sldvia 15, 496. 

sise 2 n (Banja Luka, Travnik) = life 
(Mostar) = Uset m (Hercegovina) »gornji 
pod, strop« = sise i fifa (Skaljic, Bosna) 
»tavanica, plafon«. Balkanski turcizam per- 
zijskog podrijetla (perz. sise > tur. sise): 
bug. sise »diinnes langes Brett«. 

Lit: ARj 17, 633. 637. Skok, Sldvia 15, 
496., br. 747. ZbNZ 3, 165. Doric 422. Skaljic* 
590. 

siska f (Vuk) »galla«. Mjesto deminutivnog 
sufiksa -bka stoji -arka = -arica sisarka = 
sisarka (Vuk) »isto«. Sa e mjesto i sesarica = 
sesarka (borova) (upor. ces. sesule") »isto, sino- 
nim: babuska (Boka)«. Oblici siska i sisarka 
i u bug. »1° Beule, 2° Knollen, 3° Tannen- 
zapfen«. U Kosmetu je sisarka »cokot od 
kukuruze, kocusa«, siska »sisarica od preko- 
morskog rastova drveta sto zene kupuju za 
mascenje kose«. Jos postoji varijanta s'liska 
(Dubrovnik, Dalmacija) »zir, sisarka«. Ovamo 
ide deminutiv na -// sliscic m (Srbija) »vrlo 
mali i tanki komadic sapuna posto se sapun 
skoro sav potrosi«. Jos se mijenja samoglas u 
a saska slov. »isto«, u madz. u suska. Pored 
siska slov. ima iiska (disimilacija f — f > z — f), 
tako i ZK. Pored sufiksa -ka polj. szyszka i 
bez njega szysz(a). Prema Briickneru korijen 
je *sih-, koji sadrzi elemente od sija i sisati. 
Znaci mu prvobitno »ostar«. Mladenov misli 
da je korijen isti koji u prvom dijelu sloze- 
nica sis-cevap (v.). Lokotsch stavlja pod 
tur. sis »Geschwulst«. Prema tome rijec je 
bez utvrdene etimologije. Ne zna se da li je 



praslav. Nema utvrdenih paralela u baltickim 
i ostalim ie. jezicima. 

Lit.: ARj 15, 545. 547. 17, 563. 635. Re- 
setar, Stok. 290. Miklosii 340. Holub-Kopeinj 
369. Bruckner 562. Mladenov 694. Machek, 
Sldvia 16, 218. Schulze, KZ 43, 252. Strekelj, 
ASPh 14, 520. Doric 422. 

sisko m (Kosmet, bug.) »1° debeljko, 
dezmekast covjek, 2° nadimak Turcina«. Odatle 
prezime Siskovic (Vucitrn). Pridjev na -av 
siskav (Popovic; i bug.) »dickbauchig, wohl- 
beleibt«, poimenicen u apstraktima fif- 
kavina = siskavost f »Wohlbeleibtheit« . Odatle 
denominal na -iti osiskavit, -avim (Kosmet) 
»ugojiti se, udebljati«. Premda je sufiks sla- 
venski (hipokoristicki -ko), rijec je turskog 
podrijetla: tur. sisko »1° feist, fett, dick, 
2° Dicke, Dickwanst«, od tur. sismek »naduti 
se«, i balkanski turcizam: cine, siscu »personne 
grosse et grasse«. U tur. je sisko pridjev i 
imenica. Pored -ko postoji i izvedenica sa 
slav. hipokoristickim sufiksom -man (tipovi 
Vukman, Milman) sisman m (Kosmet) i 
indeklinabilni pridjev »debeo, debeljko«. Ta- 
koder balkanski turcizam (tur. sisman): bug. 
sisman »isto sto i sisko«, arb. shishman »grosser, 
starker Mann«, ngr. (epirotski) ouxuu.dvric, 
»grosser, starker Mann«. Odatle bug. prezirne 
Sismanov. 

Lit.: ARj 17, 639. 640-41. Elezovic 2, 
48. 482. GM 406. Pascu 2, 166, br. 1011. 
Mladenov 694. Doric 422. Skaljic' 590. 

siti, sijem impf. (Vuk) (do-, na-, istre-, 
ispro-, oba-, obi-, obu-, po-, pre-, pri-, raz-, 
rata-, sa-), ie, baltoslav, sveslav. i praslav, 
»suere (s kojim je glagolom u prasrodstvu)«, 
prema iteratlvu na -va-: sivati, sivam (Vuk) 
(ispre-, ispri-, na-, ob-, pod-, pri-, pro-, raz-, 
raza-, sa-, u-); pocit cipele (Cres) < *podsiti 
znaci »pedoniti«. Part, perf pasiva stcslav. 
sbvenb ocuvan u sasven (ZK). Izvedenice se 
prave od cetiri korijena: praslav. si-, siv- 
od iterativa, stcslav. sbv- (pred samoglas- 
nim nastavcima, upor. stcslav. perf. pas. 36 enh 
— sasven, ZK), (prema t > a) sav, (sa zamu- 
kivanjem b) sv-. Od korijena fi- s pomocu 
sufiksa za oruda ie, sveslav. i praslav. silo n 
»1° subula (s kojom je rijeci u prasrodstvu), 
2° toponim (ime rtova i skoljeva, upor. u 
jednom tumacenju i tal. Lesina »silo« za Hvar)« 
< ie. *sudhla, stvnjem. siula »igla«. Ovamo 
jos poimenicen part. prez. aktiva sicka > 
(sa ck > tk) sitka f »sivaca igla«. Ovamo post- 
verbal sasije f pi. (Almas) »prsnjak, vezenje 



siti 



397 



skakal) 



vunicom na prsima u obliku grane i drveta« 
i poimenicen part. perf. pas. sasitak, gen. -tka. 
Korijen siv- u postverbalu nasiv m od nasivati, 
sa sufiksom -oci pridjev sivaci (stroj, igla"), 
poimenicen na -bka slvdcka (ZK), -acka 
(Krasic) »igla za sivanje« > sivatka (sa ck 
> t k, upor. peenjak > petnjdk, Z K), 
odatle zamjenom sufiksa sivatica »isto«. Od 
korijena *sbv- > sav- praslav. radna imenica 
na -be savac, gen. savca (Dubrovnik) »krojac«, 
koje odgovara ces. svec; postverbal sav, gen. 
sva, pi. savovi — sav, gen. fam (Vodice, 
Istraj »sutura« (s prefiksima na-, oba-, po-, 
pod-). Na -ka savke f pi. »isarane kape (mu- 
slimanska narodna pjesma)«. Brojnije su izve- 
denice od sv-: radne imenice na -alja (prema 
pralja, tkalja) svalja f »krojacica«, s pridjevom 
svaljin, svaljin (Piva-Drobnjak) = (prema 
prelja) svelja (Zagreb), svelac (Vitezovic) 
»savac« i prezime Svelec, postverbali z. r. osva 
f ( A Vodi ce) »crveno ili plavo sukno za obra- 
divanje vunenog odijela stare narodne nosnje«, 
pi. osve, gen. osava; obasva (Slavonija) = 
obasvica = obisve f pi, gen. pi. oblsava »na- 
rukve, kapaci u rukavu« = osvice f pi. (ZK), 
nasva f, odatle nasvavati impf, nasvica f 
(Vojnic, Hrvatska) »galun, sirit«, prisva (Herce- 
govina, metafora) »sloj slame na krovu«. Ovamo 
i prtsvarak, gen. -arka m »nadimak, sumom« 
od metafore pfisiti nekome ime. Balticke su 
uporednice potpune: lit. siuti, siuvu, lot. 
siit; stprus. schuwikis »postolar« = lit. siuvlkis 
»krojac« odgovara potpuno praslav. 36 6C6 > 
hrv.-srp. savac, ces. svec. Ie. je korijen *siu-: 
*siu-, sanskr. sivyati »sije«, lat. suere, subula 
= silo, sutor, u nvnjem. Saum. 

Lit.: ARj 3, 2. 4, 9. 7, 671. 675. 8, 313. 
315. 359. 9, 338. 12, 176. 14, 689-90. 17, 
506-507. 642-44. 915-18. Elezovic 2, 8. 
481. 205. Ribaric, SDZb 9, 173. 196. 198. 
Tentor, JE 5, 207. Boskovic, NJ, n. s, 1, 
123-128. Japuncic, NVj 14, 618. Miklosic 
339. Holub-Kopeiny 370. Bruckner 548. 560. 
Mladenob 693. WP 2, 515. Trautmann 261. 
Machek, Sldvia 16, 218. Boisacq 420. 878. 
1001. Zubaty, SbFil. 4, 232-262 (cf. Ub 2, 
166). Meringer, IF 17, 156. Pedersen, IF 5, 
65. Petr, BB 22, 273-379 (cf. An Z IF8, 205). 
Siitterlin, IF 25, 73. Sievers, IF 4, 340. 



u argotu se prave izvedenice s pomocu nasih 
sufiksa od arbanaskih rijeci. 
Lit.: Elezovic 2, 481. 

sjola f (Perast, Split, Korcula, Sibenik) = 
sjala (Bozava) = sijala (Smokvica, Korcula) 
»poplat, don«. Denominai sjblat, -dm (Du- 
brovnik, Cavtat) »pedoniti«. Slozenica mezb- 
sdla (Potomje) »poplat, don«. Talijanizam (dvo- 
glas io < ew): tal. suola, mlet. sola < lat. 
solum, solea. 

Lit.: REW 3 8064. 8079. Prati 954. 

skabei m (Korcula) »nocni ormaric«. Od 
ucenog tal. sgabello, scabello, furl, scab I 
»comodin« < lat. scabellum, deminutiv na 
-ellus od scamnum (v.). 

Lit: REW 3 7633. Pirana*95l. Rosamanl 1018. 

skaf, gen. skafa (Vuk, Srijem, Varos, ZK, 
slov.). Od stvnjem. scaf, nvnjem. Schaff. Od 
njem. deminutiva Schaffel > savolj m (Vuk, 
Vojvodina) »skaf, sidlo, sigio«. Upor. ces. 
skopek, skopik »baquet, cuveau«. Od ie. ko- 
rijena *(s)qep-, *sqop-, od cega je i skobia (v.). 

Lit: ARj 17, 508. 646. Miklosic 302. Ki- 
parsky 159. Holub-Kopecny 370. WP 2, 562. 

skafetin m (Kuciste) »ladica«. S dvostru- 
kim tal. deminutivnim sufiksom -etto i -ino 
od scaffa (Lucea) »palchetto di armadio«, 
skaf eta (Bologna) »Schliisselbrett«, od langob. 
skafa. 

Lit.: REW 7965. Prati 869. 

skafun m (Bozava) »calzerotto« = skafiin 
(istrocak.) »canalis tibialis, bjecvica«. Od sitai. 
scaffone, scoffone, istro-rom. (Piran) skofom 
»calzerotto«, srlat. scuffones (1261). Tal. a < o 
objasnjava se unakrstenjem sa scafa (v.), 
scafarozzi, scalferotti, Scarpa (v.). Sa / > p 
skapini m pi. (Dubrovnik, Cavtat) »muske 
carape«, deminutiv na -ic djecji skapinici; 
isto s umetnutim m pred labijalom skampinl 
m pi. (Konavli). 

Lit: ARj 17, 646. Cronia, ID 6, 121. Prati 
870. Strekelj, DAW 50, 61. 82. REW 8004. 
Gamillscheg 2, 21. 



sitosat, -sem pf (boskacki, argot, Kos- 
met) »prodati«, obrazovano s pomocu gr.-slav. 
-osati = -isati od arb. korijena *shit- u shiture f 
»prodaja«, shites »trgovac, prodavac«. Od iste 
je osnove na -arnik sitarnik m (Kosmet, 
argot) »ducan«. Kao kod Osacana tako i ovdje 



skakalj, gen. Skaklja m (Orebic, Peljesac) 
»mala morska musija, narikla (v.)«. Ako se 
uporedi sa korzikanskim deminutivom na 
-olus kuskol'ulu < lat. cuscuKum = cuscolium 
(Plinije) »leere Kastanien und Muschelscha- 
len«, skakalj bi moglo biti metaforicki naziv 



skakalj 



398 



skaii 



za musiju; a < lat. u preko s (v. mast < mus- 
tum), metateza k — sk > sk — k. 

Lit: ARj 17, 647. Zore, Rad 170, 125. 
213. REW* 2424. 

skakljati, skakljam impf. (Vuk) (Ir-) = 
(sa sk > cK) ckakljati, -am (Vuk) = na -iti 
ckakljiti, -im (Vuk) »golicati«. Pridjev na -iv 
skakljiv = ckakljiv (Vuk). Sa i mjesto sk 
iakljati, -am (ZK), zaklj'iv. Miklosic ima kao 
hrv. pridjeve sahljiv, zehljlv. Voltidi ima 
skakljati pored skakljiti. Danicic izvodi od 
ckali, ckdm. Prema stcslav. sktkbtati »titillare« 
prvobitna je pocetna grapa sk. Zato je Sk 
kao u skopiti za skopiti, a ck za sk je obratan 
govor (upor. skalja > ckalja, Dauzatova faus- 
se regression). Zataj pojam postoj e onomatopeje 
u svim jezicima: lat. titlll(ic)are,gr. yapyakttfii, 
bug. godei, gadelickam > rum. a gidili, njem. 
kitzeln, fr. chatouiller. 

Lit.: ARj 2, 52. 17, 647. Miklosic 306. 

skill), gen. skalja m (Bukovica) »tucenac« = 
skalja f (Dubrovnik) »krhak kamen sto se 
umece u gradevinu« = skalje f pi. (Bozava) 
»schaglie di pietra« = skalje (Zore) »odbijo- 
tine« = skalje /pi. (Vuk, Crna Gora, Crmnica, 
Sutomore, Dalmacija) »krupni soder« = skalja 
(Crna Gora) »komad od kamenja«. Toponim 
Skaljari m pi. (Boka; 1451: Petrem fdius 
Ratici de Scagliaris). Deminutiv na -ica sko- 
Ijida. Denominal zaskaljati se (Kistanje) »oku- 
piti skaljem jedan drugoga«. Od tal. scaglia 
»scheggia«, gotskog podrijetla skalja, u pra- 
srodstvu sa slav. skala »pecina«. Bolje ocuvano 
tal. znacenje u slov. Skajefpl. »Abfalle beim 
Schmieden« = skdja, skala (Dolensko, Stajer- 
ska) »Holzsplitter«. Iz furl, scalja (Podkrnci) 
»Splitter«. Deminutiv na lat. -olus > tal. 
-nolo skajola »sadra« (Primorsko) < furl. 
scajole. Upor. arb. hale »scaglia«. 

Lit.: ARj 17, 648-49. BL 2, 531. Miletic, 
SDZb 9, 261. REW 3 7971. GM 145-146. 
Strekelj, ASPh 12, 469. Cronia, ID 61, 121. 
Zore, Rad 138, 62. 65. Pletersnik 2, 483. 630. 
Sturm, CSJK 6, 54. 56. Novakovic, Ny 3, 
152. DEI 3363. 

skalja f (Vuk) = (sa sk > ck, upor. maska 
< macka) ckalja (Vuk, Kosmet) »rupa, racija 
rupa, rupa uz obalu kakve vode gdje ribari 
hvataju rakove (Kosmet)«. Deminutiv na -ica 
ckdljica. Nalazi se u stcslav. skala »Fels, 
Stein«. Prema tome je sk > sk kao u skopiti 
za skopiti. Prijevoj *sqol-, od *(s)qel- »rezati«. 



Upor. lot. skala, lit. skala »trijeska«. V. 
skoljka. 

Lit.: ARj 2, 53. Miklosic 297. Holub- 
-Kopecny 332. WP 2, 594. 

skamp m (Malinska) »crvenkasti morski 
rak«. Od tal. scampo, furl, scamp, krcko-rom. 
skinp »astacus norvegicus« (a > i prema plu- 
ralu scampi, risotto con scampi). 

Lit.: Bartoli 2, 224. DEI 3368. 

skampat, -am pf. (Dubrovnik, Cavtat) 
»pobjeci«. Od tal. scampare »salvarsi«, furi. 
sciampa pored s'ciampd < vlat. ex-cappare 
(s umetnutim m pred labijalom). Ako je od 
cappa (v.) »kabanica«, kako neki misle, 
nije jasan semanticki razvitak. Upor. na -inus 
> -ino: slov. scapin »ein elender Kerl«, od 
furl, s'ciapin pored sciate »abborraciatore, 
guasta-mestieri«, ako je u vezi sa sintagmom 
*ex-cappa > tal. scappino (upor. naslov 
Molierove komedije Les Fourberies de Scapin). 

Lit.: DEI 3368. 3372. Pletersnik 2, 618. 

skanata f (Bella) »piskota« = skanjata f 
(Korcula) »dvopek« = skanjeta f (Dubrovnik, 
Konavle) »biscuit« = skanatica f (Mikalja) 
»mali biskot, dvopek (kruh, kolac)« — skanatica 
f (Bella; Dubrovnik, »suhi plosni kolac ... 
profezan vodoravno«) »biscottino«. Ovamo i 
glagol skanatati, -am (Dubrovnik) »rezati 
kruh ili kolac na dvije pole«. Ovamo ne ide 
nema skanjata (Korcula) »nemoj rastezati, 
otezati«, sto je ocito preokrenuto od skanjivati 
promjenom glagolskog sufiksa (-atati mjesto 
-ivati). 

Lit.: ARj 15, 197. 17, 649-50. 



skaiij m (Perast, Crmnica, Krtole, Bogda- 
sic) »1° klupica bez naslona, kariega (v.)« = 
skanj (Smokvica, Korcula) »2° klupa za sje- 
denje u kominu (uz ognjiste), 3° (metafora) 
podmorski greben slican klupi (primjer: po- 
tegnu sam ostima zajednim skrplnom, alije uteka 
pod skanj)«. Deminutiv na -id skanjlc (Buzet, 
Sovinjsko polje) »podnozac, samrl (Zagreb)«. 
Deminutiv sa tal. sufiksom -etto < vlat. 
-ittus skanjet (Korcula, Rab, Bozava) »pod- 
nozje«. Isto na lat. -ellus skdnjel (Lumbarda) 
»tobilica pored tovilica, tovjelica (Dubrovnik) 
sa tri noge, samrle, podnozje« = skanjel 
(Sibenik) »maleni stocic bez naslona, za sje- 
denje« = (disimilacija nj — I > nj — r) skanjer 
(Nerezine) »stolac bez naslonjaca, s prosup- 
Ijenim otvorom«. Talijanizam od sjeverno-tal. i 
furl, skan(o) < vlat. *scamnium od scamnum, 



skanj 



399 



skeletro 



scagnato, furl, scagnel. Dalmato-romanski lek- 
sicki cstatak od lat. scamnum je skamao, gen. 
skamla (?) (Nauke Brnarda, 16. St.: skamao 
nogu, se. bozjlh) »podnozje«, skamblja f (Rijeka) 
»malena niska stolica«, deminutiv odatle skamb- 
Ijica (Rijeka) sa nm > ml i docetkom -a preko 
n. pi. scamna = (sk > sK) skama, gen. skamla 
(Bozava) »banco«. Odatle deminutiv na -ellus 
skamel m (Smokvica, Korcula) »klupa za sje- 
denje u kominu (kuhinji)« od lat. scamellum. 
Upor. slov. skamlja f (mariborska okolica) 
preko stvnjem. seamal, nvnjem. Scheme! < 
lat. scamnum i preko biz. (srgr.) axduwv, -iov, 
ngr. oxd|ivoc,,-( > bug. skomen, skdmence < 
stcslav. skormnb »Stuhl«, bug. shdnen, skanejka. 
Rijec scamnum je prema tome pripadala i 
balkanskom latinitetu: upor. arb. shkom -i 
(Zatrebao) »velika ploca, stijena«, shkamine 
(Ulcinj) »stijena«, rum. scaun. Preko ngr. 
oxauvi > hrv.-srp. (Vuk, Vojvodina) ska- 
mija = (mn > ml) skamlija (Kosmet) 
»skolska klupa«. Odatle balkanski turcizam 
grckog podrijetla (tur. isqemle »cetveronozni 
stolac bez naslona, sa sjedistem rogozom oplete- 
nim«) : skemlija (Bosna) = scemlija (Mostar) = 
skemlija (Kosmet) = scemija (narodna pjesma, 
Petranovic); rum. schemnl agasi »Portin komi- 
sar za instalaciju rumunjskog kneza«, schemni 
-ceaus »rumunjskom knezu dodankurir«, bug. 
skeniie, skemlja, skemlence. Preko njem. samlica, 
samrle, samrl (Zagreb) < srvnjem. schamel, 
nvnjem. Scheme!. 

Lit.: ARj 15, 196-97. 213. 17, 416. 513. 
649. 650. ASPh 12, 184. Korsch, ASPh 9, 
504-505. Romdnsky 128. Mladenov 582. 
583. 584. Miletic, SDZb 9, 261. 356. Kusar, 
NVj 3, 338. Isti, Rad 118, 21. Elezovic 2, 
283. Pletersnik 2, 630. Cronia, ID 6, 121. 

skapui, pridjev (Transit, 1508: ... r skapui 
mu bi zivot; 1527: dajmo kastel Turkom da 
su nase glave skapuli) »slobodan«. Od tal. 
scdpolo »isto«, postverbalni pridjev ili skraceni 
part. perf. od skapulati »osloboditi« < tal. sca- 
polare < vlat. excapulare, denominai od 
capulum > tal. cappio i prefiks i- < lat. ex-. 

Lit.: ARj 17, 650-51. Mazuranic 1426. 
Prati 872. REW 8 2955. 

skar m (Dubrovnik, Vrbnik, Omisalj) »1° 
mjesto gdje se grade brodovi (Vodopic: 
kupiti oscele na ikaru), 2° (Omisalj) izdubina u 
kamenu gdje se stjece voda; sinonim: scamba«. 
Od gr. eaxapiov > kslat. escharium. Ovamo 
ide mozda i gr. eoxctpa, kslat. eschara, ngr. 
oxdpa > bug. skara, stcslav. shara, arb. 



skare »Bratrost«. Nejasan je razvitak skver, 
gen. -era m (Bozava, Rab, u Dalmaciji opcenito) 
< mlet. squero, stmlet. squadro, ako ide Za- 
jedno sa skar. U Poljicima sker (svako selo 

ili zupa ima. . . svoje skere, malice ili 

konsiluke), a to je od tal. schiera »hrpa, red 
cega«. 

Lit.: ARj 8, 318. 17, 651. 655. 692. Kusar, 
Rad 118, 23. Cronia, ID 6. ZbNZ 8, 188 
REW 3 2915b. Miklosic, Lex. 906. Mladenov 
582. Resetar, jfF 12, 287. DEI 3610. 

skaranbela f (Lumbarda) »skusa«. Je li to 
prijenos na ribu naziva skarambela f (Korcula) 
»zohar«? Cini se da je prekrajanje ucenog 
tal. scarabeo < lat. scarabaeus, s umetnutim 
m pred labijalom i zamjenom docetka -beo 
sa -hello ili -az sa -elio"? 

Lit.: Kusar, NVj 3, 337. Prati 873. 

skare f pi. (Vuk, Slavonija, ZK) = skara 
(Vrancic) »nozice, makaze«, plural zbog 
toga sto su u dvoje. Deminutivi na -ice ska- 
rice f pi. (ZK) = skarice (Mikalja) »nozice«, u 
sing, prezime Skarica, na -id skaric m, skaricl 
pi. m »(kolski termin) u rude straznji kraj, 
koji je racvast (sjeverna Hrvatska)«. Slov. 
skarje. Od stvnjem. skari, pi. od skar, skara, 
nvnjem. Schere < ie. *sqer-, od Sega je u 
slavinama kora, crijevo, krnj (v.). 

Lit.: ARj 17, 651-53. Miklosic 298. 

Skarpa f (ZK, slov.) »B6schungsmauer«. 
Od tal. Scarpa (skraceno od muro a Scarpa), 
prema Pratiu istog etimologijskog podrijetla 
kao i Scarpa »cipela« > skarpa — skarpa (v.), 
prema REW 3 od got. *skrapa »potpora«. 

Lit: ARj 17, 653. Pletersnik 2, 630. REW 
8009a. Prati 875. DEL 3376. 

skartoc m (Potomje) = skartoc m (Sali, 
Dugi otok) »papirnata vrecica, skarnlcl (Za- 
greb)*. [Od tal. scartozzo = scartoccio »car- 
toccio«]. 

Lit: ARj 17, 954. DEL 3378. 

skata f (Buzet, Sovinjsko polje) »mjerica od 
2{\, za masline i drugo zrnje«. Od furi, scata 
»misura per farina«, mozda od got. shafts. 

Lit.: ARj 17, 654. REW 3 7968. Pirana" 959. 

skej m (Bozava) »denaro«. Od mlet. skeo < 
stvnjem. sceida (nvnjem. Scheidemiinze). 
Lit.: Cronia, ID 6, 121. REW 3 7682. 

skeletro n (Potomje) »kostur, skelet (kao 
'ucena rijec koja je dosla preko njem. iz fr. 



skeletro 



400 



skoda 



squeletie)*. Od tal. scheletro < scheletto »isto«, 
od gr. oxe^eTOQ »desseche«., pridjev od oxeX- 
\a>. Ovamo mozda i termin iz narodnog vje- 
rovanja skentra f (BiH) »utvara„ utvorica«. 
Lit.: ARj 14, 212. 213. Prati 877. DEI 3384. 

skembe, gen. -eta n (Vuk, Mostar) = 
ckemba, gen. ekembe f (Pec) = skemba f 
(Banja Luka) »1° burag, zeludac u zivinceta, 
fileid, tripe, 2° sramota, golemo ponizenje«, 
odatle skembici m pi. (Bosna) »fileki«. Prid- 
jev ckembav (Kosmet, ~e slive) »mek, mlitav, 
izgnjecen«, na -ast skembast (Bosna) »trbusast«, 
hipokoristik skembo m »trbonja«. Na -ar ckembar 
m (Kosmet) »covjek koji od buraga kuha jela 
i prodaje ih, koji crijeva i skembeta pere i 
prodaje«. Slozenica skembe-corba. Balkanski 
turcizam perzijskog podrijetla (perz. sikenbe > 
tur. iskembe — sikembe) iz terminologije dije- 
lova tijela: bug. skembe, cine, schimbeu, 
ngr. axeujiEC, »homme de rien«. Glede mijenja- 
nja roda i deklinacije turcizma na -e upor. 
cebe i cesa = kesa (v.). 

Lit.: ARj 17, 655. Elezovic 2, 452. Pascu 2, 
161., br. 930. Miklosic 340. Mladenov 694. 
Skok, Sldvia 15, 497., br. 749. Skoljic 591. 

skiljiti, -im impf. (Vuk, na- Piva-Drobnjak 
pored nackiljiti, nockiljlm) »zmiriti, zmirati« = 
sklljit (ZK) = skiljiti (Vodice) = na -eti 
ckiljet, ckiljim (Kosmet) »zmiravo gledati ili 
gorjeli« = skiljeti, -im = ckiljeti (Dubrovnik) 
= ckiljiti (17. v.) = skiliti, -i (Ljubisa) »slabo 
svijetliti«. Pridjev na -av skiljav = ckzljav 
(Kosmet), poimenicen na -be > -ac skiljavac, 
gen. -vca (Parcic) = na -ost skiljast (Habdelic) 
»razrok, losco«. Odatle Skilj m (Vrancic) 
»strabo« prema f skilja »zenska koja skilji« = 
slov. na -5c skilec = skilje, gen -eta m (Vodice) 
»zmirkalo« = skiljeta m (Lika). Prezime hrv.- 
-kajk. Skiljan. Miklosic stavlja ovamo sa h = 
sk (potvrdeno u ckiljiti < *skiljeti~) hiljav, koje 
je praslav. podrijetla. Upor. ces. silhati < 
srvnjem. schuhen, nvnjem. schielen, polj. szyla- 
wy = ces. silhavy, slov. silasto gledati, od 
njem. schiel = scheel, stvnjem. scelah. Nje- 
macka posudenica unakrstila se sa hilili, 
hiljav (v.). Danicic stavlja ovamo jos ciljeti, 
Iujim impf. (Vuk) »extingui, interire«, iscttjeti, 
-Im (Vuk) »izginuti, nestati«. Suglasnik c- u 
obliku ciljeti mogao je nastati deprefiksacijom 
iz suglasnicke grupe sck- > sc- > (od- 
bacivanjem prefiksa $b) c-. 

Lit.: ARj 2, 25. 4, 82. 7, 673. 15, 216. 17, 
656-57. Pletersnik 2, 627. 631. Elezovic 2, 
452. Vukovic, SDZb 10, 393. Ribaric, SDZb 



9, 197. Miklosic 340. Holub-Kopecny 369. 
Briichner 560. KZ 51, 241. WP 2, 598. 

skinkat, -am pf. (Korcula, objekt noga} 
»iscasiti nogu«. Glagol je izveden od mlet. 
schinco > tal. stinco »osso della gamba dal 
ginocchio in giu«, schincare una gumba (Pa- 
dova) »isto«, od langob. skinko; nvnjem. Schin- 
ken > sunka (Zagreb). 

Lit.: REW 3 7995. Prati 942. DEI 3636. 
Rosamani 968. 

sklvat, -am impf. (Bozava) »cuvati se, pa- 
ziti se« = skivat se (Rukavac), od tal. schivare < 
frnc. *skiuhan, nvnjem. scheuen. 

Lit.: Cronia, ID 6,121. REW 3 8002. Taglia- 
vini, Croazia AAA. DEI 3391. 

sklat m (Klana, Vodice) = Udata f (Medu- 
lin) »vrsta, podrijetlo, rasa«, slov. sklat m 
(Notranjsko) »isto«, pridjev na -bn > -an 
sklatan (uz- govedo, Vodice) »oplemenjen«. 
Denominal na -ati presklatati pf. (ibidem) 
»promijeniti rasu«, slov. skldtiti se impf, »plo- 
diti se«. Na slozen sufiks -arija: sklatarija 
(Vrbnik). Ovamo ne ide nesklat, gen. -i f = 
msklatnica f, pridjev nesklatan (Lika) »ruzan«, 
koji vidi pod sklata. Od langob. slahta > tal. 
schiatta preko istro-rom. *sklata. Od stvnjem. 
slahta »Geschlecht« (koje se nalazi i u polj.) > 
zlakta f (ZK) »rodbina« (primjer: ni srnu —). 

Lit.: ARj 17, 658. Ribaric, SDZb % 197. 
Skok, ASPh 33, 374. Pletersnik 2, 631. Sturm, 
GSJK 6, 82. REW 1 8019. Gamillscheg, RG 
1, 372-3. Strekelj, ASPh 14, 543. 

skljet (Zore, Dubrovnik) = sklet (Bud- 
mani), pridjev »prost, nepomijesan«, prilog 
skieto (Kuciste) »jednostavno« = skieto (An- 
drijasevic) »cisto, ispravno, iskreno«. Dalmato- 
-romanski leksicki ostatak od germ, (langob. ?) 
slihts > tal. schietto, furl, seiet > sklet (Rezija) 
»hurtig«. Kao cist venecijanizam scet (Istra) 
pridjev »vilis«, prilog sceto (Rab, Punat, Bo- 
zava, Vrgada) »upravo, schiettamente« < 
mlet. sceto. 

Lit.: ARj 17, 658. Kusar, Rad 118, 25. 
Cronia, ID 6, 121. Zore, Tud. 25. Jurisic, 
NVj 46, 19. REW 3 8026. Strekelj, ASPh 14, 
543. Miklosic 243. Tagliavini, Croazia 408. 
Rosamani 967. DEI 3388. 

skoda f (1275, Vuk, Vojvodina, ZK, hrv.- 
-kajk., slov., cak., zapadno-stok.) = skoda 
(16. v. do 18. v.) = ckoda »steta, sceta, kvar, 
ckvar, jazuk, zijan, pacariz, zarar«. Pridjevi 
na -Ijiv skodljiv (ne-") = skodljiv (Mikalja), 



skoda 



401 



skratalj 



na -bn > -an skodan (16. i 17. v.), iz sintagmi 
naskodan = naskodan (Voltidi), poskodan 
(ZK). Prilog skodnic obrazovano prema zadnic. 
Denominal na -iti skoditi, -Im impf, (na-*) 
»uditi (na-), paciti (na-)« = naskoditi (Voltidi, 
Barakovic), naskodivati (Belostenec). Nalazi se 
u svim slavinama, osim u bug. Nije praslav. 
U rus. je iz polj. Posudenica je iz stvnjem. 
scado, nvnjem.. Schaden. Ova svegermanska 
rijec u prasrodstvu je sagr. aoxnOfjc, »neostecen«, 
koju je krscanstvo ucinilo internacionalnom. 
Stvnjem. rijec nalazi se i u baltickoj grupi: 
lit. iskada, lot. skade. 

Lit.: ARj 2, 53. 7, 617. 673. 11, 82. 15, 
260. 17, 661-66. Ivsic, HJ 1, 125. Maluranic 
1427. Miklosic 340. Holub-Kopecny 370. Bruck- 
ner 549. Schwarz, ASPh 41, 127. 

SkSpa f (ZK, slov.) = Skupa (ZU) = 
»slama od razi, psenice, jecma za pokrivanje 
krova« = skop m (Sulek) »svezanj slame, 
snop od slame« = skop m (slov). Pridjev na 
-at skopnat (ZK, ~ krov, kriljak). Na -nik 
skopnik (ZK) = na -njak skopnjak (hrv., 
Miklosic) »svezanj slame za pokrivanje krova«. 
Od stvnjem. scoub, nvnjem. Schaub < ie. 
*(s)qeubh-, u prasrodstvu sa cupa (v.). V. 
sapa. 

Lit.: ARj 17, 671-73. Pletersnik 2, 632. 
Mazuranic 1428. Miklosic 341. 

skota f (Mljet, Racisce, Bozava) »konop 
koji veze donji rogalj jedra prema krmi i 
drzi se kod upravljanja prema vjetru, kraj 
je grativa (brodarski termin)«. Ovamo i skotina 
< tal. scottino »scotta dei velacci«. Od tal. 
scbtta < spanj. escota < stfr. escote, zacijelo 
od normanskog (skandinavskog) skaut »donji 
ugao jedra«. 

Lit.: ARj 17, 675-76. Macan, ZbNZ 29> 
213. Cronia, ID 6, 121. Skok, Term. 143- 
Isti, ZRPh 54, 499. Deanovic, AR 21, 274- 
REW' n07. Prati 890. Kahane, Terms 339. 

skrabija f (Vuk, Bosna, Crna Gora) »Schub- 
lade« = skrabijica f (Bernardin, Hektorovic) 
»skrabica«. U drugim slavinama i baltickim 
usporednicama bez s-, upor. ces. krabice 
»boite«. Proteza i- > s- pred suglasnikom k 
dolazi jos u slov. skrabija (upor. stcslav. 
krabui) i u skrabica f (Stulic, Bernardin, 
Vetranie, Narucnik plebanusev) »posudica, ku- 
tijica« = skrabica f (Bella, Vitezovic, Stulic, 
Zoranie, Antun Dalmatin, Nemarne, Dubrov- 
nik, Prcanj, sjeverna Hrvatska) »kutija, skle- 
nica, fijoka« =skrdbica (slov., ~ postanska). 



Slog, skra- nastao je po zakonu likvidne me- 
tateze, kako se vidi iz baltickih usporednica 
lit. karbas »kosara«, lot. karba »kuzo« (v.). 
Upor. polj. krobia, rus. korobka. U baltickim 
usporednicama nema refleksa sa -ija. Bez 
proteze i- i bez -ija kao u baltickom postoji 
u hrv.-srp. s drugim znacenjem sa sufiksom 
-ulja (v.) krabulja »larva, maska«, s pridjevom 
krabuljni (pies') i denominalom zakrabuljlti se. 
Bez sufiksa -ulja, u slczenici krabonos = 
(asimilacija a — o > a — a) krabanos, u du- 
brovackom latinitetu carbanossus = era- = 
carbo- »koji nosi krabulje, maskare > mac- 
kara (ZK)«. Praslav. Postoji vise mogucnosti 
tumacenja etimologije. Moze biti posudenica 
iz lat. corbis na dunavskom limesu. To je 
doduse tesko pretpostaviti za baltoslavensko- 
doba oko prvog stoljeca nase ere, kada je 
baltoslavenska zajednica postojala. Vjerojat- 
nije je da je baltoslav. rijec u prasrodstvu s 
latinskom i da nije posudenica iz njem. Korb, 
jer je ova rijec posudena iz lat. Na to misljenje 
upucuju prave posudenice iz njem. Korb. 
To su kfbulja f »kosarica, kuzo (v.)« iz stvnjem. 
churpa, bav. Kurpen i hrbanj, gen. -dnja m 
»Schopfgefass aus einem Ktirbis«, koja pokazuje 
u pogledu sufiksa unakrstenje sa cvanj (v.), 
pored krbao, gen. krbla (upor. sufiks u kabao, 
v.), krba f »sud od stare mjesine kojim se 
bravi poje iz lokve« [za kfbulja i krba usp. i 
pod krba]. Radi se o kulturnoj latinsko-ger- 
manskoj rijeci koja se rasirila cak u finski. 
Upor. i madz. kardba, garabo. Njemacko 
Korb bilo je posudeno i u novije doba (putem 
Vojne granice) korpa f. U rijeci skrabija ima 
se prema tome protumaciti proteza s- i do- 
cetak -ija. Kako skrabija ide u sferu skrinje 
< lat. scrinium, njem. Schrein, s je mogao 
doci odatle. Upor. ces. skraboska »maska« 
glede s-. Sto se tice -ija, upor. stcslav. krabui 
i stprus. carbio »mlinski ormar« i lit. krabija 
»kosara«, bav. Kiirben < stvnjem. *korbia. 
Taj docetak govori najvise u prilog misljenju 
da bi baltoslav. rijec mogla biti posudenica 
iz germ. Ie. korijen *sqerebh- »okretati, savi- 
jati«, upor. rus. korabiu »krflmmen« i krupa (v.). 

Lit.: ARj 5, 428. 490-91. 15, 303. 17, 
676. Jirecek, Romanen 1, 89. Miklosic 130. 
SEW 1, 568-. Holub-Kopecny 184. 371. Bruck- 
ner 267. Trautmann 117. WP 2, 588. Schwarz, 
ASPh 40, 290. Pletersnik 2, 633. 

skratal), gen. -alja m (cak., Istra, Nemanic) 
»daemon quidam« ide zajedno sa hrv.-kajk. 
Skratec m »divlja zena, zenski vrag« i slov. 
skrdt, gen. skrata »Kobold, Bergmannchen«, 



26 P- Skok: Etimologijski rjecnik 



skratalj 



402 



skrgutati 



s deminutivima skratec »Windwirbel«, skrd- 
tek »Kobold«, ces. skh'tek »dobar sumski duh, 
stvor«, polj. skrzat. S istarskim se oblikom 
slaze slov. skratelj, gen. -Uja, deminutiv 
skratljec. U Vukovu obliku izgubio je pocetno 
i krdtelj m »mora, kolera«, zacijelo zbog toga 
sto je rijec bila dovedena u vezu s pridjevom 
kratak (v.). Taj folklorni termin iz narodnog 
vjerovanja posudenica je iz stvnjem. serata 
»Kobold, zao sumski duh«, u deminutivu na 
-el nvnjem. Schratte!. 

Lit.: ARj 5, 479. 17, 678. Pletersnik 2, 
634. Ivsic, JF 2, 135., bilj. Bulat, JF 5, 139. 
WP 2, 565. Miklosic 303. Holub-Kopecny 
335. Bruckner '497. 

skPba f (Vuk, Vodice) = Stfba (Vodice) 
»krnj zub«, baltoslav., sveslav. i praslav. 
*scbrb-, poimenicen je pridjev u z. r., stcslav. 
ihhhb »mancus«, koji postoji u bug. strab 
»abgezackt«. Rumunji ga posudise stirb, odatle 
rum. glagol a stirbi »ostetiti«, sa rum. sufiksom 
lat. podrijetla stirbitura pored slav. apstrak- 
tuma stirbina = skrbina. Nasa promjena skr- 
jiastala je iz str-, koja potjece disimilacijom 
(i — ts > s — f) iz sir-. Grupa scr- ocuvana 
je u slov. i hrv.-kajk. scrba »Scherbe, Scharte, 
Zahniiicke« i u madz. csorba (disimilacija 
il > c) »Scharte«. Odatle rum. dorb pored 
ciob »Scherbe«. Pridjev hrb pored skrb nalazi 
se u Kosmetu (zub), s pf. strpnut, -em, de- 
minutivom stfpkat impf., na -ovati ostfpkovat 
»otkidati od necega sto je cijelo«. Odatle 
apstrakti na -ina, -otina skrbina, skrbotina 
»krnji zubi«. Prezime na -be Strbac. Odatle 
toponim Strpce (1762, Kosmet), na Krku 
Skrbe = Skrpcic. Odatle u Kosmetu oskrbet, 
-im »okruniti«, deminutivni glagol na -kati 
strpkat, -am impf, »krnjiti« prema strpnut, -em. 
Pridjev na -av skrbav = scrbav (hrv.-kajk.) = 
srbav (Krasic), na -ost skrbast pored strbast 
(Vodice). Denominai iskrbati, -am. Jos postoji 
prilog na ustrb (raditi nekomej koji odgovara 
rus. uscerb »Nachteil«, a mozda je i posude- 
jiica odatle. Varijante su dvovrsne. Suglasnik s, 
koji pred k cesto postaje s (upor. skopiti — 
skopiti), uzrokom je da je s- u skr- smatrala 
jezicna svijest prefiksom i odbacila.Tako 
Bastade u Kosmetu pridjev kfbav »krnj, strb, 
krezav«. Odatle krbanjak, gen. -dnjka »krnjadak, 
krnj lonac ili kakav drugi sud«. Prema Briick- 
nerovu ucenju sk- varira sa h. Tako nastade 
*hbrb »Scherbe«, odatle na -ina Ulna »Scherbe«, 
fb, rbovlje (ZU). I taj oblik dolazi u rum. 
Mrb »Scherbe«, s glagolom na -UJQ- > -teihdrbui, 
hdrbuit »zertrummern« kao i u bug. harbel, 



-av. Upor. arb. vorbe »irdener Kochtopf«. 
Balticke usporednice potpune su i fonetski 
i semanticki: lit. skirba f »Ritze«, dok lot. 
sk'erbs »herb (vom Bier), bitter, sauer«, ze- 
maitis skurbei »Gram«, lot. skurbt »ohnmachtig 
werden« predstavlja prijelaz znacenja prema 
skrb (v.) »cura«. le. je korijen *sqer- »rezati« 
prosiren na -bh kao i u srir. cerb »ostar«, njem. 
scharf, lot. skarba »trijeska«. Upor. dalje eti- 
mologijske veze istog korijena u kora, crijevo, 
krnj, crtati, crijeslo, okrom, kremen, krojiti. 

Lit.: ARj 4, 86. 13, 788. 17, 678-79. 851. 
Maretic, Savj. 168. Ribaric, SDZb 9, 197. 
Elezovic 1, 324. 248. 482. 487. Miklosic 300. 
SEW I, 405. Holub-Kopecny 375. Bruckner 
698. KZ 51, 239. 52, 224-225. Mladenov 
698. WP 2, 582. Tiktin 350. 731. 1499. Traut- 
mann 266. Boisactf 485. Patrubany, SF 14, 
57. Niedermann, AnzIF 19, 32. Buga. RFV 
75, 141. si. (cf. IJb 8, 198). GM 477. Gom- 
bocz-Melich 1151. 

skrebut m (Bozava) »scorbuto«. Talijanizam 
scorbuto < rus. skorbut. Promjena 6 > e 
nastala je zbog fonetskog unakrstenja sa 
skrebut f, skrebutina, kojejedrugog postanja i 
znacenja. [Knjizevno skorbut.} 

Lit.: Crania, ID 6, 121. REW 8012. Prati 
888. DEI 3417. 

skrge, gen. skfga f pi. (Vuk, Sulek; pi. 
jer su u dvoje) »krelje, brenke«. Danas je kao 
Vukova rijec postala opcenita u knjizevnom i 
saobracajnom jeziku. Pletersnik oznacuje skrge 
= skrge kao hrv. rijec. Ne nalazi se ni u jed- 
noj drugoj slavim. Mozda je od istog korijena 
od kojeg je krelja, kreljust, krljust, kraljust, 
tj. ie. korijen *sqer- »rezati«, sa sufiksom -ga 
(v. slugaj. 

Lit.: ARj 17, 679. Pletersnik 2, 497. 635. 

skrgutati, skrgucem impf. (Vuk, ~ zubima} 
prema pf. skrgiitnuti, skrgutnem »frendere«, 
varijanta k mjesto g skrkotati, skrkocem impf. 
(Vuk) »isto«. Postverba-1 skrgut m (Vuk). 
Pocetno skr- stoji mjesto skr- (upor. skopiti 
mjesto skopiti}, -utati je deminutiv. Korizme- 
njak ima skrzat zubom; odatle sknzbtb (13. 
v.) = skr zit m (Ranjina), postverbal od skr Si- 
tati, -am (subjekti zubi, tarante, zabe). Bez 
s- krz.it m (Vetrame). Onomatopeja je zastup- 
ljena u svim slavinama. Onomatopejski je 
korijen *ker-, *kor-, *kr- zastupljen i u 
drugim ie. jezicima. Upor. varijantu krcati 
(v.), slov. skrzak »Singcicade« i skripati (v.). 

Lit.: ARj 5, 713. 17, 679-80. 685. 690. 

Miklosic 303. Holub-Kopecny 334. Bruckner 



skrgutati 



403 



skrt 



'632. KZ 48, 179. Mladenov 586. Iljinski, 
IzvORJAS 23, 2, 180-245 (cf. Sldvia 5, 
414). 

skrilj m (Budinic, Nemanic; 1475: na 
skrilji) »vrsta plosnatog kamena, Schiefer«. 
Deminutiv na -ica, -ka skriljica i skriljka. 
Pridjev je poimenicen na -be skriljevac, gen. 
-vca, takoder toponim (Varazdin), danas 
petrografski termin »Schiefer«. Ovamo i skrilja 
f (Rapic, Cres) »ploca« = skrilja f (Bella) 
»trijeska« = skrila f (Barakovic, Vitezovic) 
»ploca (kamena, ledna)« = skrilja f (Lika, 
Kistanje) »plosnati kamicak kojim se cobani 
vjezbaju u skriljanju«, denominai na -ati 
skriljati se, sknljam se impf, »(cobanska igra) 
bacati skrilje u vis ko ce dalje i ko ce pogo- 
diti«. Pocetno skr- stoji mjesto skr-: skrilj 
(Zoranie; upoi. skopiti pored skopiti) = 
skrila = skrilja (Proroci, Kavanjin), skriljka f 
(Radovcic), toponim Skril Velika (Istra, 1325), 
slov. skrti, skrila, skrilav, skrilast, -avec pored 
skrio n = skjl, gen. -i »Schiefer«. S reducira- 
nim t' poslije r potvrden je pridjevski toponim 
Skjljevo n, koji se pise i Skriljevo (Hrvatsko 
primorje i u Sloveniji). Samoglasnik i je nastao 
iz jery-a: brus. skryl »Stflck«, rus. skryh »Split- 
ter«. Praslav. 

Lit.: ARj 15, 328. 17, 680-81. 686. No- 

vakovic, NI 3, 152. Miklosic 304. Petersson, 
ASPh 34, 379. 

skrima f (Bozava) »scriminatura, dirizzatoio 
dei capellk. Od tal. scrima, postverbal od 
scrimare < lat. discriminare »discernere«, de- 
nominai od discrimen, gen. -ink (s ispusta- 
njem di-). Ovamo ide novija internacionalna 
rijec na lat. -MIO > -aclja diskriminacija f. 
Prefiks dis- i erimen, gen. -inis, apstraktum od 
cernere, odatle internacionalan pridjev krimi- 
nal(an), imenica kriminalista). 

Lit.: Crania, LD 6, 121. DEI 1157. 1333. 

skriimati se, -am impf. (Dubrovnik) »biti 
na megdanu, varkati se (Zore), uklanjati se 
vjesto zamahu«. Postverbal skrima f »maceva- 
nje«. Od sttal. schermare (Dante) pored scher- 
m'tre, postverbal schermo, scherma, mlet. scrima 
»acume, acutezza d'ingegno« < germ, (langob., 
frnc.) skirmjan, nvnjem. Schirm. Miklosic 
ima kao srp. skaram, koje uporsduje sa stcslav. 
cremz > stvnjem. skirm. Ne zna se odakle 
mu je skaram, koje je na Jadranu samo u 
znacenju »palac u barke« < gr.-lat. scalmus 
(v.)«. U Dukfjanskom ljetopisu skaramucati, -am 
impf, »carkati« je talijanizam, od scaramucciare, 



denominai od scaramuccia, -cio m, koje je 
iz tal. preslo u spanj., fr. i njem., u vezi je 
takoder sa skirmjan, premda je promjena samo- 
glasa nejasna. 

Lit.: ARj 15, 201. 17, 681. Budmani, Rad 
65, 167. Zore, Rad 115, 182. REW 7998. 
Prati 873. 878. DEI 3366. 3385. 

skrip m (Vuk) »procijep«. Deminutiv 
skripac, gen. -pea m »stvar koja skripk (ta- 
koder slov. i ces. skfipec). Kao termin posu- 
dise Rumunji skripet m »Rolle« (sa t mjesto /, 
koje je bilo shvaceno kao plural, odatle novi 
sing, na -t) pored scripef (Moldavija), script. 
Na -uska skhpuska (Kosmet) »(tkalacki termin) 
na razboju sprava sa kolutom preko kojega 
su prebacene vrpce pritvrdene za niti, skocki, 
gen. skocaka« = skripa. Denominai skripati, 
skripam pored skripljem pored skh'piti, -im 
(za-) impf, »stridere« pored pf. skfipnuti, -em 
pored (sa pn > n kao u san) skrtnuti, -em 
(od-, objekt vratd) »malo otvoriti«, na -utati 
skriputati, na -otati skripotati. Postverbal Skri- 
pa f (Vuk), na -a/a skripnja (zuba). Na -avac 
skripavac, gen. -ovca »friski sir«. Pridjev 
skripov u izricaju Skripov dan (obrazovano 
prema Spdsov dan) »nikada«. Na —Ijevina 
skripljevina (vratiju) = skripljavlna (zubiju, 
Knezovic) »skripanje«. Pocetno skr- je nastala 
iz skr- (upor. skripuska), stcslav. skripati, 
ces. skh'piti, polj. skrzypac, rus. skripatb. Ono- 
matopejski se korijen nalazi u svim slavinama. 
Baltoslav., praslav. i ie., upor. lit. skriebti, 
lot. skfipat »einritzen«, skribinat »glodati kost«> 
lat. scribere. Veze se sa *sqer- »rezati« prosi- 
ren sa -p, -bh. 

Lit.: ARj 8, 690. 17, 681-85. Elezovic 2, 
236. Miklosic 304. Holub-Kopecny 335. Bruck- 
ner 498. KZ 51, 225. Mladenov 586. Tiktin 
1393. WP 2, 586. 

skrSkati, -am impf, (subjekt puska, Vuk, 
Crna Gora) prema pf. skrdknuti, -em i strocati, 
-am impf, (subjekt puSka) prema pf. strocnuti 
»slagati, frznuti, versagen« idu kao onomato- 
peja zacijelo zajedno. Nisu posudenice iz tal. 
croccare. Hipokoristik Strdca f (Lika) »starog, 
sistema puska«. Usp. tal. scoccare > = scroc- 
care »scattare«. 

Lit.: ARj 17, 687-88. 849-50. REW 3 4780. 
Pedersen, KZ 38, 342. DEI 3426. 

skrt, pridjev (stok., Reljkovic, Martie) 
»skup«, odatle izvedenice: skrtac m, skrtica m 
i f, skrtariti, skrtarenje n, odgovara rum. a 
cruta »siediti«, odatle glagolski pridjev na 



skrt 



404 



si jap a ti 



-ator crutator »stedljiv«, od lat. excurtiare od 
curtus > tal. corto, stvnjem. skurz, engl. 
short; cruta je denominal izveden s pomocu 
-iare (upor. tal. raccorciare) s prefiksom ex- > 
rum. s- od rum. scurt »kratak«. Pocetno s- 
ispalo je na osnovi disimilacije s — ts > — ts. 
Prema tome se skrt fonetski poklapa s rum. 
scurt, koje nije doduse potvrdeno u nasem 
(metaforickom) znacenju. Ne zna se koliko i 
Jcako ide ovamo pridjev na -ast scirkast »skrt«. 

Lit.: ARj H, 689. REW 2994'. 

skrtaca f (istrocakavski, Buzet, Sovinjsko 
polje) = skrtaca (Vrbnik) = krtaca (Istra) 
»kefa, bruskin, gruba kefa za pod, scopula 
setacea«. Deminutiv na tal. -ino skrtacin (Buzet) 
»mala kefica kojom se mazu cipele lastilom«. 
Od furi, scartazza f (Gorica) pored scartaz, 
mlet. scartasa, glagol scartazza, skanosa (Par- 
ma), stpiem. skartaca. 

Lit.: 2 ARj H, 689. Strekelj, DAW 50, 76. 
Pirana 959. Rosamani 964. 

skulj m (Hercegovina) »uskopljen ovan, 
Schops, vervex«. Odatle na -evit skuljevit 
ovan (Vuk) »kastriran«. Prema tal. scagliato 
cinilo bi se da je skulj skraceni particip bez 
-ato kao capo chino. Vjerojatnije ce biti da je 
balkansko-romanska pastirska rijec od lat. 
ex-coleus »bez muda«, upor. rum. coaie < 
cdlea, tal. coglia, coglione. Geografska area 
rijeci nije dovoljno poznata. Ovamo ide 
francuzizam kujon m »covjek koji predbacuje 
sitnice«, na -ieren kujonirati, -jamram (govo- 
rilo se u nekadasnjoj austrijskoj vojsci). Fr. 
couillon, posudenica iz sjeverne Italije. Mozda 
su odatle tu rijec donijeli granicari kao voj- 
nici Radeckoga. 

Lit.: ARj 17, 690-91. Strekelj, DAW 50, 
61. DEI 1003. 1004. 

skuteljka f (Banja Luka, Sarajevo, disi- 
milacija r — l> — /) = skurteljka (Sarajevo), 
bug. skurteika, metatezom sk — t > k — it 
kusteljka »gornja zenska haljina sa dugim 
rukavima, koji vise, orubljena oko rukava zlat- 
nim siritom (size do pojasa; Bosna, krscani)«. 
Ide zajedno s rum. scurteica, s varijantama 
coteica , jubeicd , cujeica, subeicd, ciubticd. Sufiks 
-eljka > rum. -eica je nas, korijen skutz (Mi- 
klosic 306) < germ, skot (v.), koji se unakrstio 
s rum. scurt i sa dsuba (v.i. 

Lit: Skok, ZRPh 38, 551., br. 30. AAR 
29, 113. Tiktin 425. Mladenov 587. Baric, 
JF 3, 224. 



slaf m (Veliskovci, gdje je bilo Nijemaca) 
»sprava na kojoj se plug vozi na njivu, ra- 
vulje, sedlonica, vlacuge, koze (Torjanci), 
makare«. Od njem. Schleife f »Schlittenartiges 
Gestell zum Fortschleppen von Lasten«. Isti 
germanizam je u ZK zlajf »Bremse«, s glago- 
lom zlajfati (za-} »bremza, bremzati (u hrvat- 
skim gradovima)«, zldjfar < Schleifer. Njem. 
Schleife je u prasrodstvu sa sklizak (v.). 

Lit.: Hamm, Aaa 275, 52. WP 2, 391. 431. 

slaknja f (Vuk, Margitic) = sljaknja 
»troska, truska, tara, copina«. U dubrovac- 
kim izvorima javlja se takoder ova rijec (Ji- 
recek). Njem. od saskih rudara na Balkanu 
Schlacken, danas nvnjem. Schlacke > ujaka f 
(Popovic). 

Lit.: ARj 17, 693-94. Maiuranu 1428. 
Jirecek, Staat 2, 45. Mikldsie 341. 

slatati, -am impf, (hrv.-kajk. i slov.) pored 
Matati, slahtati »pipati«, 1657. pipati Hi slatati 
(Zagreb). Miklosic ima jos pridjev na -av 
sldtav »tardus«, koji uporeduje sapipav »segnis«. 

Lit.: ARj 17, 693. Miklosic 341. Bruckner, 
KZ 51, 241. 

sleja = sleja f (Pounje) »prijecka u preslu 
(v.), na kojoj su pribijene daske«. 

Lit.: ARj 15, 493. 

slingovati, -ujem impf. (Vuk, Vojvodina) = 
slingati, -dm (ZK, Lika) (iz-, Lika -na-) »(va- 
roska rijec za) vesti, vezem«, slingati (Drenov- 
ci). Od nvnjem. schlingen. Iz istog izvora 
slingeraj < njem. Schlingeret; stinga i (Pri- 
gorje) < njem. Schlinge. 

Lit.: ARj 4, 86. 7, 673. 17, 694. Schneeweh 
16. 58. 

sljapati, sljdpam impf. (Vuk, - po blatu) 
»gaziti« prema sljapiti, -im pf. (Vuk) »udariti« 
= sljaplt (Kosmet), s postverbalom Sljap 
pored sljap »uzvik kojim se podrazava radnja 
toga glagola«". Odatle sljapavica (Drenova) »na- 
staje kad se sljapa po blatu«. Pored suglasnika 
p postoji k u sljaka f (Kosmet) »udarac sakom, 
samar«. Mjesto -Ija stoji prijevoj o — u, koji 
je mogao nastati iz sonantnog / u sopiti, -ini 
(Vuk) = supiti (obicno u Hrvatskoj, Slavo- 
niji, Crnoj Gori). Onomatopeja. Ne zna se 
ide li ovamo pridjev sopav »plosnat, prcast«. 

Lit.: ARj 17, 694-95. 714-15. 888. Ele- 

zovic 2, 534. 482. 



sljem 



405 



sljem m (Stolid, Vuk i Danicic u prijevodu 
Sv. pisma) = stem (ek., 1817) = (ikavski) 
slim (14. v.) »kaciga, kacida«. Nalazi se u 
stcslav. slemb, nkr. i rus. selom, salom. Pra- 
slavenska rijec. Slog sle- nastao je po zakonu 
likvidne metateze. Stulic ima na -ar, -nik 
sljemar — sljemnik »koji nosi sljem«. Po opce- 
nitom misljenju praslavenska je rijec posudena 
iz pragerm. nelmaz > got. hilms, ili bolje iz 
franackog (zapadno-rgerm.) > stvnjem. = 
nvnjem. Helm (u prasrodstvu sa koliba"). Ma- 
retic uzimlje da je sljem posudeno iz rus. 
Protiv toga govori cinjenica da je ikavski 
oblik potvrden u 14. v. 

Lit: ARj 17, 695. Mazuranic 101. Maretic, 
Savj. 151. Miklosic 338. Kiparsky 188. Loewe, 
KZ 39, 317. Rarsten, IF 22, 300. Bruckner, 
ASPh 42,138. Hirt, PBB 23, 338. 347. Liden, 
PBB 31, 602. Stender-Petersen (cf. Janko, 
Sldvia 9, 346). 

sljiva f = sljiva (Konjic), sekundaran sto- 
kavski oblik prema primarnom sliva (stokav- 
ska narjecja, kao i Kosmet, Dubrovnik, Vodice, 
cak. i hrv.-kajk.) »prunus«, sveslav. i praslav. 
poimeniceni pridjev z. r., koji ima Vrancic 
sliv »coluber«, slov. sill »plavkast«. Pridjev na 
-ov sljivov = slivov pored slivov (Kosmet), 
poimenicen na -ica sljivovica (Vuk), hipoko- 
ristik sljiva (Bosna, Banija) = slivovica (ZK, 
Kosmet) »1° rakija od sljiva, 2° toponim (s 
pridjevom slivovacki, etnikom Slivovcanin m 
prema f Slivovcanka')«, na -in sljivin, na -5« 
samo u pridjevskom toponimu Slivno i u 
poimenicenju Slivnica, na -/ divlji, poimeni- 
cen na -jak divljak (ZK) = na -fk sljivlk, 
gen. -ika. Deminutiv na -ica: sljivica. Sloze- 
nice crno-, trna-, bilosljiva (Travnik). Pridjev 
sliv ima paralele u lat. lividus »plavkast«, livere 
»poplaviti« (upor. kod Ovida pruna liventia), 
Hvar »plava boja«, od ie. korijena *(s~)li-, u stir. 
li »boja, sjaj«, s formantom -ko stvnjem. deha, 
nvnjem. Schleche »tmina« < ie. prijevoja 
*sloi-ka »plava«. Ne moze se kazati da je sljiva 
baltoslav. rijec jer su stprus. f pi. sliwaytos i 
lit. slyvd prema Briickneru posudenice iz 
polj. s'liwa. Rijec sljiva je nastala po plavoj 
boji ploda. Glede si- > slj- upor. sljuka. 

Lit.: ARj 15, 548-52. 17, 695-98. Ribaric, 
SDZb 9, 191. Elezovic 2, 241. Miletic, SDZb 
9, 359. Miklosic 307. Holub-Kopecny 337. 
Bruckner 531. Mladenov 590. WP 2, 716. 
Walde- 437. Solmsen, KZ 37, 357. si. 598-600. 
(cf. AnzIF 15, 128). Hirt, IF 22, 72. Nieder- 
mann, IF 15, 120. Osten-Sacken, IF 33, 229. 
AnzIF 10, 49. Trautmann 269. 



sljoka f (Vuk, Bosna, Slavonija, Srbija) 
»jasprica; titreika, Flitter«. Deminutiv na -»ca 
sljokica ili granata »Perl-, Flitterstickerei« = 
sijacica (Belovic-Bernadzikowska). Znacenje 
sljoka (Kosmet) »rupa (u podrugljivom tonu)« 
ne slaze se. Denominal sljakati, -am impf, 
»metati sljoke«, nasljokati, nasljokam pf. (Sla- 
vonija ?) »prisiti Sljoke«. 

Lit.: ARj 7, 674. 17, 698. Elezovic 2, 483. 

sljuka f (Vuk) = sluka (otok Rava, Zagreb; 
glede si > slj upor. Sljiva) = sloka (Martijanec, 
Hrvatsko zagorje) prema m sljukac i sljukan 
»scolopax rusticola, balina, kovac, kokoska, 
becasse > bekacin, Schnepfe«. Nalazi se u 
slov., ces., polj. i rus. Baltoslav. i praslav. 
Pridjevi na -in sljukin, na -ji sljucji. Deminutiv 
na -ica sljucica pored sljukica, na -e sljuie n 
»mlado«. Na -jar sljucar pored sljukar »koji 
lovi sljuke«. Samoglasnik u nastao je iz velar- 
nog nazala c, upor. polj. slanka, slomka, 
madz. posudenica szalonka, kao balticke pa- 
ralele, stprus. slauke, lit. slanka, lot. sliioka 
»isto«. Slov. sluka mjesto sloka upucuje na 
hrv.-srp. vrelo. Upor. suzanj. Varijanta llj- 
cini teskoce, upor, polj. sieka pored slanka. 
Bruckner smatra praslav. *slcka prijevojem od 
polj. sleczec »lijeniti se nad necim«, koje od- 
govara lit. slinkas »lijen«, slinkti, nvnjem. 
schlingen i Schlange < ie. *slenq-, *sleng- »uvi- 
jati se, puziti«. Ime bi znacilo »ptica sto puzi, 
lijena ptica«. Neuvjerljivo. Vjerojatnije je da 
je sloka imitacija njena glasa, koji ornitolozi 
pisu razlicito jurrk, juark, krrr, krk, kvar, 
rare, psip, pst. Iz Grabarja vise Jablanca 
Hirtz ima: sljuka se krivi »sljuk, sljuko. To 
je i uzvik kojim pogonici upozoravaju lovce 
kad krenu sljuke. 

Lit.: ARj 15, 579. 622. 17, 698-99. Hirtz, 
Aves 443. 485. Miklosic 308. Holub-Kopecny 
339. Bruckner 500. 531. Trautmann 268. 269. 
WP 2, 714. 

sljunak, gen. -unka m (Vuk, Slavonija, 
Srijem, Backa; danas opcenito u knjizevnom i 
saobracajnom govoru), »sodar (hrvatski gra- 
dovi) = sudar, gen. sudra (ZK) < Schotter 
(u prasrodstvu sa skitati se)«. Izvedenice: 
sljuncic, sljunkovit te sljun (ovo samo u Suleka). 
Ta je rijec, koja se rasirila blagodareci pre- 
stizu Vukova jezika, potisla u zaborav staru 
rijec prud, koja se nalazi u toponimiji i u rum. 
prund. 

Lit.: ARj 17, 699. 

smarn m (gradski germanizam) »1° tijesto 
razdrobljeno, 2° eufemizam za negiranje: jest 



406 



Sokac 



stnarnk = (cak.) cmarn = smarne f pi. Od 
bav.-austr. Schmarn = Schmarren m »Art 
Speise, auch : schlechtes, unbrauchbares Ding«. 

Lit: Strekelj, DAW 50, 14. Weigand-Hirt 
2, 744. Striedter- Temps 198. 

smignuti, -em pf. (Vuk, ao- Dubrovnik) 
»kradom pobjeci, (fr.) filer«, s varijantama 
smugnuti (Srbija, Milicevic), smuknutl, smuk- 
nem, smiirnuti, smurnem (Vuk), smaknuti, 
smuknem »isto«. Varijante dokazuju da se radi o 
onomatopeiziranju glagola smucati se (v.). Sa 
u prenosi onomatopeja brzinu kretanja na 
prozdrljivo gutanje: smukat, smukam (Kos- 
met) (po-) »gutati, halapljivo jesti« impf, prema 
smaknut, -em »progutati, pojesti«. Na -ulja 
smuhiilja f (Kosmet) »prozdrljivo zensko«. 

Lit.:ARj2, 702. 15, 819-20. 17, 700. 704. 
Elezovic 2, 483. 

sminka f (gradski germanizam), od nvnjem. 
Schminke < srlat. (s)migma < gr. o\i\f\y\ia > 
a[xf|(xa »substance pour degraisser«. Denominal 
na -ati sminkati (se), -dm impf, prema pf. 
nasmlnkatl se. 

Lit.: Striedter-Temps 199. Weigand-Hirt 2, 
751-752. 

smrdati, -dm impf. (Dubrovnik, Parcic) 

»annusare, fiutare« prema pf. ismrdati, -am 
»naci smrdajuci, ritrovar fiutando«. Mozda je 
u vezi sa smrdati, -am impf, (hrv.-kajk.) »vuci 
se nekuda«. 

Lit: ARj 4, 86. 15, 776. 17, 702. Parcic 999. 

smfkalj, gen. -kija m (Banija, Hrvatska, 
ZK) »bala, mucus«, sveslav. i praslav. *smvrk-\ 
sm- mjesto sm- samo hrv.-srp. i slov. smrkelj 
pored smrkelj. Sa suiiksom -a/Y takoder samo 
hrv.-srp. i slov. Izvedenice su od smrk-. Prid- 
jevi na -av smfkav = smrkav (Belostenec, 
Habdelic), poimenicen na -be smfkavac, gen. 
-avca »(uvredljivo) Rotzbube« = hrv.-kajk. 
smrkljivecl smrk m »Spritze«, osmfk »Wasser- 
hose«. Denominali na '-ati smrkati, smicem 
impf. (Vuk) »uzimati burmut, schnupfen« 
prema pf. smrknuti, smfknem (Vuk), deminutiv 
smrckatl, -am (nosom) impf. (Ljubisa), s 
promjenom naglaska u semantickom varira- 
nju smrknuti, -em (Piva-Drobnjak) »propasti 
odjednom u voden snijeg ili vodu« pored 
smrknuti u Vukovu znacenju; osmrknut se 
pored osmrknut se (Kosmet) »useknuti nos, 
dete«. S promjenom sm > cm cmrkati impf. 
(na- se, ZK, slov.) »schlurfen«. Tu onomato- 
peju posudise Rumunji smarc — smire »Spring- 



brunnen, Saugheber«, na -ajo > -ii -smirdi = 
smarcai (Muntenija) pored smird. U baltickoj 
grupi nalazi se ista onomatopeja sa varijan- 
tom g mjesto k u slavinama: lit. smurgas, 
smurglis m »Rotz«, smurglaiza »Rotzbube«, lot. 
smulga »Schmutz«, smuigul'i m pi. »Rotz«. 
Upor. rus. takoder sag: smorgatb pored vysmor- 
katbsja. Prormena'HH- < sm- je onomatopejske 
prirode kao u Sopot za sopot. Oblik smrk 
»strcaljka« ima samo Sulek, odatle smrkalica, 
smrkalo, smrkal] m »sgorgata«, smrkati »pum- 
pati«. Ovamo ide i Vukov ihtionim smrkis, 
gen. -fife m »riba balavac«. 

Lit.: ARj\, 818. 9, 324. 15,783. 17, 702. 
703. Elezovic 2,48. Vukovic, SDZb 10. Miklosie 
310. Holub-Kopecny 342. Bruckner 503. Mlade- 
nov 595. Trautmann 272. Tiktin 1447. Boisacq* 
645. Schmidt, KZ 32, 384. 

snajdar, gen. -ara m (ZK, Lika) = Snjaj- 
der m (Slavonija, Zagreb) »1° krojac, 2° (sa- 
trovacki) junger Ziegenbock«. Odatle na -lea: 
snajdarica, -erica f. Od njem. Schneider m. 

Lit.: ARj 17, 705. Griinenthal, ASPh 42, 
316. 

snofati (Brezovacki, hrv.-kajk.) = snopati = 
snupatl = snjofatl, -am (ZK) »Tabak schnup- 
fen«. Odatle (duhan) snQjofdnac = snuf »bur- 
mut«. Od njem., upravo bav.-austr. schnopfen 
= njem. schnupfen. 

Lit.: ARj 17, 705. 706. Jagic, ASPh 8, 
319. Strekelj, DAW 50, 42-43. Striedter- 
-Temps 200. Schneeweis 133. 

snjuriti impf. (Parcic) »annusare, fiutare, 
smrdatk, isnjuriti, -Im pf. (Dubrovnik, Stulic) 
»naci snjureci«. Ima i snjutiti (Pavlinovic) 
»njusiti«. 

Lit.: ARj 4, 86. 17, 707. 

Soc m, crnogorsko prezime (Bar), od 
arb. shok »Genosse«, shog m prema f shoqe 
»Ehemann, Ehefrau« < lat. sodus »drug«, 
shoql s elanom (Ulcinj), balkansko-lat., kako 
pokazuje i rum. sof. Internacionalno sociologija 
(nauka), pridjev na -alls prosiren na -bn > -an 
socijalan, na -ista") socialist, pridjev socijalis- 
ticki, na -izam sodjalisam, gen. -zrna, na 
-adja socijalizacija. 

Lit.: REW* 8056. GM 412. 

Sokac, gen. -kca m prema f na -ica Sokica, 
pored Sokcica (Slavonija, Srijem, Vojvodina, 
gdje izraz nema pejorativno znacenje) »naziv 
dijela Hrvata starosjedilaca ikavaca u Slavo- 



Sokac 



407 



niji, Baranji, Backoj i Bosni«. Najstarija je 
potvrda iz g. 1644-1698, 1702: (ziteljstvo- 
dakovske biskupije): katolici, Sokci jali Slo- 
vinci ... Sokci rehuc Slovinci katolici. U 
Hrvatskoj, narocito u Lici i u bivsoj Vojnoj 
krajini, Sokac je opozicija nazivu Vlah za 
Srbina. Ti ga govore u pejorativnom smislu, 
za Hrvate. Pridjevi: na -ev Sokcev, poimenicen 
na -id u prezimenu Sokcevic, na -bsk sokacki. 
Hipokoristik Soko m. Deminutiv na -e sokce 
(Vuk), pi. Sokcicl (upor. pile — pilici). Augmen- 
tativ na -ina Sokclna. Kol. na -adlja (upor. 
Srbadijd) Sokadija f Denominal na -iti sokciti 
(se), -im impf, (iz-) »katoliciti«, na -etati soke- 
tati,sok cm impf, »govoritiikavski«. Tumacenja 
o postanju ima vise. M. P. Katancio (1750 — 
1825) kao profesor budimpestanskog univer- 
ziteta u Pravoslovniku (pisano 1815—24) 
izvodio je od sljivov sok. Danicicu u Osnove 
335 je neznana postanja. Truhelki se cini 
da je od arb. shoq < lat. socius. Uporedenje 
sa crnogorskim prezimenom Soc kaze da je 
to izvodenje nemoguce. Drugi su izvodili od 
tal. pridjeva sciocco »lud« (tako Vuk i u BI), 
Skok od tursko-perz. imenice soh ~ suh 
»veseo, bezobrazan, necist« prosirene s po- 
mocu -gin, -kin »necist«. Skaricu je Sokac 
adaptacija nasem izgovoru njem. Sachsen > 
Sasi u srednjem vijeku, za sto nema historij- 
skih dokaza. Najblize stoji rum. soacdt »1° mis, 
2° poruga za zapadnog Evropejca, narocito za 
Nijemce, koji su na gradsku obucem«, odatle 
pridjev soacdfesc »njemacki«, apstraktum \oa- 
catie. [Za prijenos na Hrvate (katolike) nazi- 
va za druge narode usp. pod Madzar]. 

Lit.: ARj 4, 86. 17, 710-12. Mazuranic 
1330. Truhelka, Nada 1903, br. 5. Skok, 

GIZM 30, 299. Isti, ZbMS 2, 57-65. Tiktin 
1449. Skaric, PPP 11, 86-88. (cf. Vaillant, 

RES 12, 288). 

soko m prema f soka (Potomje) »glupan«. 
Pridjev na -av sakav (Korcula, Kotor). Apstrak- 
tum na lat. -Mes > tal. -ezza sokece f pi. 
(Korcula) »gluposti«. Denominal na -ati so- 
kat, -am (Dubrovnik, u korenju: sto sokas I') 
»neozbiljno govoriti«. Od tal. sciocco, koje 
se tumaci od lat. exsuccus »bez ukusa«, sto 
ne uvjerava. 

Lit: REW 3075. Tagliavini, Croazia 408. 
DEL 3401. 

solfica f (Dubrovnik) »doskocica«. Od tal. 
solfa, zolfo »muzicke note«. Nejasan- seman- 
ticki razvitak. 

Lit: Zore, Tud. 21. Prati 918. DEL 3534. 



soljin m (prema Miklosicu hrv.) = Solin 
(Valjaveo, hrv.-kajk.) ide zajedno sa slov. 
solen, gen. -Ina m = solinec = solinic (Prek- 
murje) »cipela«. Miklosie uporeduje s njem. 
Sohle, sto ne objasnjava docetak -in niti 
deminutiv na -be, bolje stvnjem. deminutiv 
na -lin, nvnjem. -lein scuochlin, srvnjem. 
schuoMin. Kao satljik sto je dobio nas demi- 
nutivni nastavak, tako i soljin. Dvoglas uo u 
srvnjem. schoueh zamijenjen je sa o kao u 
sostar m (hrv.-kajk., slov.) < srvnjem. schu- 
ochstoere, nvnjem. Schuster (slozenica od 
Schuh i lat. sutor). Pridjev sostarov, sostarski. 
Apstraktum na -ija sostarija (hrv.-kajk.). 

Lit.: ARj 17, 717-18. 897. Pletersnik 2, 
640. Miklosie 341. Jagic, ASPh 8, 319. 

sonati se, -am impf. (Habdelic, Belostenec) 
»respecto, paziti se, cuvati se, izbjegavati, 
uvazavati«. [Od njem. slch schonen]. 

Lit.: ARj 17,714. Jagic, ASPh 31, 552. 

§8p m (Kosmet, uz covek) »1° prost, neote- 
san, prljav, 2° ime zapadno-bugarskog na- 
roda oko Sofije«, odatle na -luk Sopluk »kraj 
oko Sofije« = Sopsko n (Milicevic). Cine. 
sop takoder u dva znacenja »1° budala, 2° 
zapadni Bugarin«, odatle na -drie Soparle 
»zapadna Bugarska«. Makedonsko prezime 
Sop-Trajanov. Razlicito se tumaci postanje: 
tur. sopa, Sofija, Schwabe. 

Lit.: ARj 17, 714-15. Elezovic 2, 484. 
Mladenov 695. Pascu 2, 209., br. 424. Trinov, 
SpBA 22, 122-129. (cf. IJb 9, 214. JE 7, 
266). 

sopati, -am impf. (Slavonija, Vitje, Krasic, 
hrv.-kajk., objekt guska, pura} »hraniti po- 
sebno da se udeblja, kljukati«. Od nvnjem. 
schoppen, intenziv od schieben. 

Lit.: ARj 17, 714. Striedter-Temps 201. 

s5r', gen. sora m (Vuk, Vojvodina) »linija, 
sokak, ulica«. Denominal na -iti soriti, -im 
impf, (u-, objekt sela) »u liniju postavljati 
kuce«. Od madz. sor »linija, niz, red, vrsta«, 
glagol sorolni. Nalazi se jos u ukr. Pridjev na 
-av sorav (Kosmet) »koji ima velika usta« bit 
ce drugog postanja. S tim pridjevom upor. u 
argotu Bracigova (Rodopi) soropojka »Dach- 
ziegel«. 

Lit.: ARj 17, 716-17. Elezovic 2, 484. 
Miklosie 241. Jirecek, ASPh 8, 101. 

-sor 2 , deminutivni sufiks rumunjskog pod- 
rijetla, slozen od iliro-trackog -(f)! (upor. 



408 



spajza 



arb. -sh u shtergysK) i lat. -olus > -or, nalazi 
se u rum. Negrisor »Crnac, Crncic« od negru 
»crn«; dolazi jednom i na nasu osnovu u 
toponimu Skokbsor (1381), meda crkve sv. 
Pantelejmona: Koritnik na SkokbSbrb i ot 
Skokbsora, upor. toponim Skocac. Na Krku 
u Dubasnici prezime na -id Petrsoric, od 
deminutiva Petrsor »Petrica«. Ovamo jos klin- 
dzor (Sutomore) »stijena koja strsi kao jedan 
klin u terenu«, od klin + -Sor (ns > ndz kao 
nt > nd u planda), toponim Kllndzur (sika, 
Sutomore). Usp. i pod -cor, -sor. 

Lit.: ARj 15,252. 264. 

soska f (hrv.-kajk., Belostenec) »trifolium 
acetosum«. Od madz. soska »Sauerklee, Sauer- 
ampfer, Sauerling«, izvedenica od sos »kiseo«. 

Lit.: ARj 17, 718. Strekelj, DAW 50, 63. 

sot (Kosmet) »glas kojim se vabe i tjeraju 
patke« kao i liga (ZK), b'il (Slavonija), vili-vili 
(Kosmet). Oformljuje se s pomocu sufiksa 
-an, sotan, gen. -ana m CKosmet), na -arsotar 
(Matevac, Srbija) = sator (Ohrid) »muzjak 
od patke« prema f na -ka sotka (Vuk, Srbija, 
Vranje, Nis) »plovka, patka, raca«. Deminutiv 
na -e soce, pi. sacici. Arb. shati m (Gege u 
Dakovici) »patak« prema shote f »patka«. G. 
Meyer uzimlje da je srp. rijec posudena iz 
arb. Ne daje etimologije arb. rijeci. Piema 
gornjem izlaganju to je nepotrebna pretpo- 
stavka. U Kosmetu se prema glasu vili govori 
vilce, gen. -eta »soce«. V. sinonime patka i 
raca. 

Lit.: ARj 17, 718-19. Elezovic 2, 484. 
Hirtz, Aves 473. 488. GM 413. Joki, Unt. 301. 
si. Godin 119. Skok, SOF 17, 198-203. 

spada f (Vuk) = spada f pored spaga 
(Vuk) »nekaki mac, vucac«. Vuk ne kaze gdje 
se ta dva oblika govore. Glede -da > -ga 
upor. polj. szpaga pored szpada, rus. spaga, 
ukr. spaha, rum. spaga, lit. spogas. Svakako 
talijanizam tal. spada prema stcslav. spala = 
arb. shpate »mac«, koje ide u balkanski lati- 
nitet, rum. spate »leda«. Upor. arb. deminutiv 
na -ze shpadza f (Zatrebac, s clanom) »obluk 
na samaru (drvo u znaku x)« = shpateze < 
lat. spatha < gr. ajtdOn. Ovamo i spada f 
(Vrbnik) »(tal.) pesce spada«, spadun (pas .— ) 
< tal. spadone. Od tal. spadino > spadin m 
(Vrancic). 

Lit.: ARj 15, 937. 17, 720-21. MikloSic 
317. Bruckner 552. Vasmer 2, 422. REW 
8128. GM 413. Prati 925. DEI 3573. 



spag', gen. spaga i spaga m (Rab, Bozava, 
Mljet, Dubrovnik) = Spaga f (ZK; 1639, 
Zagreb) = slov. spaga »kanafa (v.), znora«. 
Od tal. spago, nepoznatog podrijetla. Akcentom 
se razlikuje domaci homonim spag (Budva, 
Krtole, Dubrovnik, Cavtat) »dzep, skarsela 
(Sibenik)«, od cbpagb (v.). Upor. arb. sfango. 
Ovamo i spagdt m »Bindfaden« < bav. Spa- 
gat < tal. spaghetto »dunne Schnure. Tal. 
deminutiv na -etto spageti m pi. < tal. spa- 
ghetti za makaruni je metafora. 

Lit.: ARj 17, 720-21. Macan, ZbNZ 29, 
210. Kusar, Rad 118, 22. Crania, ID 6, 521. 
Pletersnik 2, 641. REW 3 8113. GM 390. 
Miklosic 341. Bruckner 552. Striedter-Temps 
201. DEI 3575. 

spag 2 , gen. spaga m (Vuk, Dubrovnik. 
/spagj, Prcanj, Crna Gora, narodne pjesme) = 
cpag, gen. .cpaga (Vuk; ne zna se gdje se u 
narodu govori) »dzep«. Danas je turcizam. 
dzep postala opcenita rijec mjesto te domace. 
Na -arica spagarica f (Risan, Crna Gora) 
»pistoljic, kratka puska (sto se nosi u dzepu)«. 
Stcslav. chpa^h »Brustharnisch«. Nema para- 
lele u ostalim slavinama ni u ie. jezicima. 
Prema Sobolevskom nizi prijevoj od cepb, 
pricepiti (v. cijepati} < ie. *kaip, sa sufiksom 
-agb; prema Iljinskom od korijena *kip-, s 
prvobitnim znacenjem »razrezb i, platbe«. 

Lit.: ARj 2, 77. 17, 720-21. Miklosic 169. 
SEW 1, 169. Sobolevski, RFV 71, 431. si. 
(cf. Ub 3, 157.). Iljinski, RFV 73, 218-308. 
(cf. Sldvia 3, 579. Ub 8, 207). 

spajs m (ZK, Prigorje), samo u izrazu za 
spajs »za salu«, hrv.-kajk. i slov. pridjev spaj- 
san »lustig, smijesan«, prilog spajsno. Glagol 
odatle spajsati se (Prigorje) »saliti se«. Od 
njem. Spass m, bav. (g)spaOssig, od tal. spasso, 
postverbal od spassarsi < lat. *expassare. 
Glede umetnutogy pred s upor. hajs (ZK) < 
tal. basso. 

Lit.: ARj 17, 721. Jagic, ASPh 8, 320. 
REW 3033. Weigand-Hirt 2, 902. Schneeweis 
133. DEI 3580. 

spajza f (Hrvatska, gradovi, slov.) = 
spajza (Benesic) = spajz m (Vojvodina). Od 
njem. slozenice Speisekammer ispustanjem dru- 
gog dijela: bav.-austr. Speis »Speisekammer«. 
Upor. za takav postupak majur (v.) < Ma- 
yerhof. 

Lit.: Jagic, ASPh 8, 391. Striedter-Femps 
202. 



spancirati 



409 



spica 



Sparicirat, -iram impf. (ZK) »setati se«. 
Postverbal spanclr m (ZK, Varazdin) = spancer 
(hrv.-kajk.) »setnja« = spaci'r m (Slavonija, 
Vojvodina, Obiadovic, Radicevic) »setnja«, spa- 
kirati, -am (Crna Gora, Obradovic) = naspa- 
arati se (Obradovic). Od nvnjem. spazieren, s 
umetnutim n srnjem. spanceren, od tal. spa- 
ziare < lat. spatiari, denominai od spatium 
»prostor«. 

Lit.: ARj I, 674. 17, 719. Weigand-Hirt 2, 
904. Jagic, ASPh 8, 319. 

spanj m (istro-cak.), deminutiv na -id spanjic 
(ibidem) »davi lignei genus«. Od istro-rom. 
spano »cavicchio di legno«. 

Lit.: ARj 17, 723-24. Strekelj, DAW 50, 
63. 82. 

Spanjolac, gen. -Ica m prema f Spanjolka, 
pridjev spanjolski, horonim poimenicen prid- 
jev z. r. spanjolska pored Spdnija (na istoku), 
s nenaglasenim sufiksom -ija (kao Srbija), 
etnik i ktetik (na istoku) Spanac, spanski. S 
tal. deminutivnim sufiksom lat. -ittus > tal. 
-etto spanjulet (~ svile, Dubrovnik, Cavtat) 
»1° namotan svilen konac, 2° cigareta« = 
spanjoleta f (Vrbnik) »cigareta« < tal. spagno- 
letta. Tal. etnik Spagnuolo > Spanjol = Spa- 
njul (Mikalja, 16. st.) = Spanjur (Belostenec, 
oblik sa -ur < madz. spanyor), kao opca rijec 
spa-ijol (Notranjsko) »vinska trta, Gutedek, 
toponim Spanjol (tvrdava, Korcula). Odatle: 
spanjulka, -inja, spanjulski, spanjurski. Od 
lat. Hispdnia > tal. Spagna (afereza pocetnog 
sloga hi- nastala u sintagmi sa clanom) > 
Spanja (pisano i Spana) f (Mikalja, 1511) = 
spanjsko n (Vitezovic); pridjev i etnik obra- 
zovan s pomocu deminutivnog sufiksa -olus 
spagnuolo (upor. romagnolo, Corniola »Kranj- 
ska«). Ovamo i naziv za vrstu pasulja Spanjolac 
= spanjur. 

Lit.: ARj 17, 722-25. Pletersnik 2, 641. 
Famds 1Q,T>. 

sparet m (Hrvatska, Srijem, Backa, Sla- 
vonija) = sparket (Lika) = sparet (ZK, Krasic; 
•ovaj se oblik govori u Hrvatskoj, Slavoniji, 
Srijemu, Backoj i u Bosni) = sparet (Srbija) 
= sporat (Susnjevo selo, Cakovac kod Ogu- 
lina) = spaker (Punat). Od nvnjem. sloze- 
nice Sparherd, prevedene (caique) stednjak. 
Ostali oblici: sporhert, sparkent, sparhet, spa- 
rert. Gubitak suglasnika r u docetnom slogu 
nastao je disimilacijom r — r > r — 0. 

Lit.: ARj 5, 399. 17, 726. 738. Striedter-- 
- Femps 204. 



sparta f (Vuk) »neka djecja igra«: igrati se 
Sparte. Denominai: ispartati, -dm pf. (Vuk) 
»spartanjem zabiljeziti«, Spanati (Popovic, Sri- 
jem), prespartati (Sarajevo) »linije, cite po- 
vlacitk. 

Lit.: ARj 4, 86. 17, 726. 

spatula f (Vrbnik), u izrazu pieci z lopa- 
tlcami ali spatulami. Latinizam ili talijanizam 
spatula > tal. spatola. Tal. spalla »pleca« 
nalazi se u trespalj m (Lastva; primjer: stavi 
to u trespalj) »u sredini na samaru konja ili 
tovara mjesto izmedu slame«. Glede tre- 
upor. treselj za antreselj. Cini se da se treselj 
yl jezika Vlaha unakrstio s tal. spalla. 

Lit.: ZbNZ 5, 79. REW 8130. 

spegalj, gen. speglja m (ZK) = spegal, gen. 
spegla m (Nemanic) = spegoj, gen. spegja 
(Buzet, Sovinjsko polje) »ogledalo, zrcalo«. 
Istro-rom. leksicki ostatak od lat. speculum > 
furl, spiell < *spiegli. Upor. njem. Spiegel. 
Slov. spegli f pi. »naocniki, Augenspiegel«. 
Venecijanizam je spec pored spec m (Bozava) 
< spedo < lat. speculum < stlat, specere, 
splcere u slozenicama (con-, re- v. respekt). 

Lit.: ARi 17, 727. Skok, ASPh 33, 371. 
Crania, ID 6, 121. REW 8133. 

Spekulati, -am impf. (Perast), latinizam 
ili uceni talijanizam od speculare, preko njem. 
spekullrati, -huliram (Lika, Zagreb), zamje- 
nom sa -isati spekulisati. Postverbal lat. specu- 
la > spekula »igra odraslije djece«. 

Lit.: ARj 17,.728. Prati 928. 

sperun (Bozava) = spirun (~ od lade, 
Crmnica) = spirun (Smokvica, Korcula) 
»(brodski termin) produzenje pramca traba- 
kula na kojemu stoje trougla jedra, pramac 
lade«. Od tal. sperme > sprone < frnc. sporo 
(disimilacija o — o > e — o, upor. podiolum > 
pizuo, mezona, v.). Ovamo ide jos spiljun m 
(Marsic) »nos na opanku« (disimilacija r — n > 
I - n). 

Lit.: Miletic, SDZb 9, 263. 267. Crania, 
ID 6, 121. REW 8130a. Skok, Ferm. 136. 
Prati 934. 

spetakul m (Brusje, Hvar) »javna predstava«. 
Talijanizam spettdcolo < lat. spectaculum (od 
spedare). 

Lit.: Hraste, JF 6, 186. Prati 929. 

spica f (Hrvatska, slov.) »1° siljak«, spice 
f pi. (ZK, Bosna, Hrvatska) »2° cipke«. Prid- 



spica 



410 



spranjak 



jev na -ast spicast. Denominal na -iti spiciti, 
-im impf, (objekt olovku) (ra-). Od nvnjem. 
Spitze, stvnjem. spizzi- Upor. ces. spic rn, 
splcaty »pointu«. 

Lit.: ARj 17, 730. Strekelj, DAW 50, 
13-14. Skok, ASPh 33, 371. 

spijerlica f (Dubrovnik, Cavtat, Cilipi, hiper- 
jekavizam) = ipirlica (Parclc) »lijevak, pirja 
(Boka, Korcula) = pirla (Brotnjo, Trebizat, 
Travnik). Dalmato-romanski leksicki ostatak 
od lat. deminutiva sphaerula, od sphaera < 
gr. ocpaipa, koje se nalazi kao ucena rijec 
sfera »orbis«, slozenica sferokruzje ( b pla- 
nitskomu sferokruzija kolu) u jednoj staroj bo- 
sanskoj ispravi, polusfera f. V. tirija, spara, 
svera. 

Lit.: ARi 10, 628. 14, 883. 17, 731. 735. 
Zore, Tud. 26. REW* 8143. 8144. Skok, ZRPh 
36, 655., br. 26. 

spika f (Vuk, Crna Gora, Crmnica) »vrsta 
noza, zaoka, bajonet«. Latinizam od spica > 
tal. spiga. Upor. slov. spik, gen. Spikd »gebirgige 
Spitze« = spikelj, gen. -klja < njem. Spickel. 
Talijanizam: deminutiv na -etta < vlat. -itta 
mlet. spighetta > spigeta (Bozava), spigete 
f pi. (Dubrovnik, Cavtat) »zniranci, trakovi, 
stringa«. Ovamo ide jos ime biljke despik 
(Sulek) = destik, gen -ika (17. v., Dubrovnik) 
= despik (Perast) »lavandula spica«, pridjev 
despicki, zamjenom docetka -ik nasim su- 
fiksom -id (upor. Bukovih > Bukovic u Rav- 
nim kotarima) despic »artemisia abrotanum«. 
Rijec despik moze biti i dalmato-romanski lek- 
sicki ostatak od lat. sintagme de spico. Upor. 
slov. spajk m pored spajka < njem. Speik 
»valeriana celtica« i speknarda = spiknarda = 
spikinarda i tal. spigo »Lavendel«, espie (Beam) 
»Kornblume«. 

Lit.: ARj 2, 360. 357. 17, 732. Miletic, 
SDZb 9, 267. Cronia, ID 6, 121. Pletersnik 
2, 641. 642. REW* 8145. 8148. DEI 3591. 

spirit m (Rab, Bozava, ZK) »zesta« = 
spirit m (Sulek) = spiritus n (preko njem.). 
Ovamo i spirit m (Naljeskovic, M. Orzici »de- 
mon«. Od lat. spiritus > tal. spirito. Odatle na 
-njaca spiritnjaca f (Lika) = na -anka splri- 
tanka (ZK) »vjestacka rakija«, na -usa spiritusu 
f»lambik (sprava i pice)«. Preko tal. spiritijera f 
»kuhalo na spirits. Hipokoristik spira f. Po- 
sudenica je iz arb. shpirt sa clanom -i »dusa« < 
crkveno-lat. spiritus: spirta f (Kosmet), samo 
u vokatlvu 6 spi'no. 

Lit.: ARj 16, 23. 17, 735. Kusar, Rad 118, 
19. Elezovic 2, 484, Cronia, ID 6, 122. REW 
8158. GM 414. DEI 3595. 



sporak, jsporka (Potomje) = sporak, isporka 
(Crmnica), pridjev »1° zamazan, gnjusan, 
gadan, 2° nepristojan«, prilog sporko (Dalma- 
cija). Poimenicen na -ica sporktca f (Vodice), 
na -ulja sporkulja (Rab) »gnusnica«. Denominal 
na -are = -ati sporkati (Perast) = sporkat, 
-am impf. (Dubrovnik, Cavtat) = sporkat (Bo- 
zava) »prljati« = osporkati (Vrbnik) »uprljati«. 
Talijanizam sporco, sporcare < lat. spurcus. 
Unakrstenje domaceg glagola prljati (v,) s. 
tal. : sprljati se (Dubrovnik), sprljentati se (Dub- 
rovnik) »rugati se«. Postverbal sprlja (Du- 
brovnik) »zena koja se ne umiva«. Odbaciva- 
njem pocetnog s- mozda u prka f (Zore) »ovca 
crnog runa, gdje ter gdje na pecate bijela, a 
navlas na celu«. Ako je tako, prka je dalmato- 
-romanski leksicki ostatak od lat. *spurca* 

Lit.: ARj 9, 324. 12, 230. 17, 737-38. 
742-43. Miletic, SDZb 9, 264. Ribaric, SDZb 
9, 123. Kusar, Rad 118, 24. Crania, ID 6, 
122. REW 8193. 6666. DEI 3600. 

sportel, gen. sportela m pored spurtil 
(Smokvica, Korcula) »kesasta mreza na stapu«. 
Odatle na -njaca < -bn + -jaca spurtmjace 
f pi. (Smokvica, Inj > nj) »vrsta mreze za sar- 
dele«. Od tal. deminutiva na lat. -ellus > tal. 
-elio sportello, od part. perf. sporto, od lat. ex- 
porrigere. 

Lit.: REW* 3055. 

spotati, -am (od 16. st., Habdelic, Bella, 
Belostenec, cakavski i kajkavski pisci, Krasic) 
»karati, grditi, napadatk = spotat, -am impf. 
(ZK, cakavski) {iz-, na- se, o-, po-} »rugati se, 
simfati (hrv.-kajk., hrvatski gradovi)« = cpotat 
se, -am (Kosmet) »segaciti se, podsmijevati se, 
rugati se«. Postverbal spot m (ZK) »sram«, u 
amplifikaciji spot i sramota (ZK); spotb ciniti, 
1496; cpota f (Kosmet) »podsmijeh, ruganje«. 
Pridjev na -bn bespolan (Stulic) »besalan« (upor 
Danicicevu sintagmu bez stote), na -Ijiv cpot- 
Ijiv, f -iva (Kosmet) »podrugljiv«. Od nvnjem. 
spotten, stvnjem. spotton. Nalazi se i u valon- 
skom (fr. u Belgiji). 

Lit.:AR/4, 86. 7, 674. 11, 85. 17, 739-41. 

Starine 23, 134. Elezovic 2, 455. REW* 8182. 

spranjak = spraljak = parljak, gen. -aka 
(istro-cak.) »ungula« = parkalj, gen. -klja 
(hrv.-kajk., Belostenec) »kopito«, slov. pdrkelj 
»Klaue«, biljka pesji parkei »berberis« = prkalj, 
gen. -klja (Krasic) »prst« (pejorativno, obicno 
u pi. prkljf) = slov. sparkelj. Miklosie upore- 
duje slov. parkei) sa cslav. cbparogz = cparogb 
»ungula«. Ako je tako, s je nastao iz c. Bio je 



spranjak 



411 



stanga 



-zamijenjen sa i kao skopiti > skopiti > 
kopiti (ZK) i odbacen. Ostalo je nejasno. 

Lit.: ARj 9, 652. 653. 17, 741. Strekelj, 
DAW 50, 76. Miklosie, Lex. 1128. Pletersnik 
2, 9. 641. 

sprT, gen. spnja m (ZK) = sprih, gen. 
spriha (Habdelic, Vitezovic, Belostenec, Vrb- 
nik, slov.) = spnja f (Lika, Slavonija) »sacma, 
Hasenschrott«. Denominal na -ati sprijat, sprise 
(ZK) = slov. sprihati impf, »spritzen« prema 
pf. sprinit (ZK) = slov. sprihniti. Iterativ 
na -va- nasprijevati, -am (Ogulin, subjekt 
kisa) »dazdjeti«, zaspriivat, -spriuje (ZK). Od 
nvnjem. Spriihe, spriihen, srvnjem. sproejen 
(srodno sa sprica, sparati}. 

Lit.: ARj 7, 674. 17, 741-42. Pletersnik 2, 
642. 

spiire, gen. spiireta n (Bosna, Lika, sjeverna 
Dalmacija) »1° jagnje, tele prije reda okoceno«, 
spare n- (ZK) »2° vanbracno dijete« (sufiks 
-e, gen. -eta kao u dijetef, na -janin spiirjanin 
m (Vuk, Dubrovnik) »kopilan« = spurijanin 
TA (Budinic), na -ce spurjance n (Dubrovnik) 
»kopile«, na -jan spurjan (Mikalja, Vetranie, 
Konavli), na -ijan spurijdn m (1555). Na -ica 
spurica f (Hrvatska) = spurica f »nezakonito 
zensko« = spurica f (Lika) »junica koja se 
vodi vec u drugoj mjesto u trecoj godini«. De- 
nominal na -iti (pjspuriti se, ospurl (Vuk, 
subjekt junica, siljefe, puran; Lika, Uzice, 
Baranja, Kurelac) »oteliti se prije druge 
godine«. Zoranic ima pospuriti u primjeru 
jazik kim opcimo pospuren jest latinskim 
»nagrden«, Barakovic pospuren sin. Od lat. 
spurius u znacenju 1° kao pastirski termin 
prema rum. spuriu je mozda balkansko-lat. U 
znacenju 2° je zacijelo crkvenolat. podrije- 
tla. Od lat. spurius > tal. spurio > spurio 
m (Dugi otok) »vanbracni sin«. Upor. na 
Sardiniji isporula (Logudoro), spurra (Cam- 
pidano) »unechte Rebe«. 

Lit.: ARj 9, 324. H, 13. 85. 16, 174.. 17, 
743-44. Skaric, Zbornik Belio 145-146. REW 
8195. Skok, ZRPh 36, 655, br. 28. REW* 
9195a. DEI 3607. 

stafa f »stremen« (1640) = Staflfpl. (Vrb- 
nik, u primjeru: stafl stoje na centurinu, u 
koje dolaze noge, glavlca zac se ruka drzf) 
»stremen«. Od tal. staffa laiigobardskog pod- 
rijetla. Odatle deminutiv na -etta < vlat. -itta: 
stafeta f (1529, i danas) < tal. staffetta »skoro- 
teca«. 

Lit: ARj 17, 746. REW 8213. Prati 936. 
DEI 3613. 



stagalj, gen. -gija m (1579, Vitezovic, 
Vuk, Slavonija) = stagalj, gen. hagija m 
(ZK) »sjenik, susa« = slov, hrv.-kajk. stagelj, 
gen. -glja »Tenne«. Odatle staglinec m (Belo- 
stenec, Jambresic) »mali stagalj«. Od nvnjem. 
Stadel, stvnjem. stodol, odakle je ces. stodola. 

Lit.: ARj 17, 746. Skok, ASPh 30, 309. 
ZbNZ 2, 275. 24, 52. Holub-Kopecny 352. Ple- 
tersnik 2, 643. 

staka f (Vuk, Kosmet) »1° episkopska palica, 
2° (Mikalja, Vitezovic, Bella, Stulic) stap na 
koji se opire hrom covjek, stula« = sa sc < ft 
scaka f »staka« (Poljica) = stake f pi. (Popovic) 
»hodulje«. Prema Miklosicu posudenica iz tal. 
stacca »motka« < got. *stakka = langob. 
stahha (upor. got. staks = oxr/iaa). Iz hrv.- 
-srp. je arb. stage f »Stock, Dreschflegek, 
upor. shtang (Gege) »werde starr vor Staunen 
< werde Holz«. Elezovic pominje aib. shtage 
sa clanom shtaga. Te rijeci nema GM. Kako 
pokazuje s > s, nije iz hrv.-srp. Vazne su 
za posudivanje postanja varijante skljaka 
(Vuk) = (s gubitkom srednjeg suglasnika u 
troclanoj grupi) sljaka (jugozapadni krajevi), 
koje predstavljaju lat. deminutiv na -ula 
*stakkula. Za nj nema potvrde u romanskim 
jezicima; prema tome pripada balkanskom la- 
tinitetu. Odatle sa st > sc i sa slozenim sufik- 
som -un < tal. -one + -lea scakunlca f (Vinja, 
Korcula) »drveni zasun na vratima staje za 
koze« = scakunlca (Smokvica) »komad drveta 
kojim se zatvaraju vrata, kracun«. Ovamo ide 
zacijelo s nejasnim sufiksom stokoj, gen. 
stakoja m (Buzet, Sovinjsko polje) »zeljezni 
klin za zrvanj«. Upor. i frnc. skatja »Stelze«. 

Lit.: ARj 17, 512. 659. 694. 746-47. 
Elezovic 2, 484. Miklosie 342. GM 392. Ga- 
millscheg, RG 2, 161. 190. 203. REW' 8218. 

Stala f (Vrancic, Habdelic, Belostenec, 
Marulic, Proroci, Novi Vinodol) = stala f 
(ZK, Vojvodina) = stola (Buzet, Sovinjsko 
polje) »staja« = stalo n (Mikalja iz tal.) »obor, 
stala«. Od nvnjem. Stall; ali moze biti u Dal- 
maciji i iz tal. stallo, stalla: Po stalu (Muo, 
Boka kotorska) »ribarska posta Muljana«. 
Na -ara italara f (Vuk) »krava koja se drzi 
u stali«. Unakrstavanjem sa brlog (v.) nastade 
stalag m (Vuk) »isto«. 

Lit.: ARj 17, 749-50. Tomanovic, JF 17, 
215. REW 8219. Prati 937. DEI 3615. 

stanga f (Habdelic, Belostenec, Jambresic, 
Novi Vinodol, Varos u Slavoniji, hrv.-kajk.) 



stanga 



412 



stedjeti 



»pertica, motka« = stajnga (ZK), od nvnjem. 
Stange. Tal. stanga, koje potjece iz germ, 
(gotskog ili langobardskog) nalazi se u stanga 
f (1520) = stanga (Tivat) »drvena poluga 
kojom se silom tisti (utakne se u strop)«. 
Odatle denominai stangati, -am (objekt orah) 
= stangavati iterativ (Tivat) »zasarafljivati«, 
(sa sr > c kao u cdklo < staklo ") canga (Prcanj) 
»eiserne Stange, womit die Tur von der inneren 
Seite befestigt wird, kracun«, stanga f (Buzet, 
Sovinjsko polje) »poluga koja spaja lemes sa 
gredeljem«; stajnga f (Vodice) »rado kod kola 
u koja se upregnu konji, oje«. Sa tal. sufiksom 
-one > -un stangun (Malinska). Iz talijanskog 
su i balkanske posudenice arb. stange »Hebe- 
baum«, ngr. aTayya. 

Lit: ARj 16, 378. 17, 753. Ribaric, SDZb 
9, 173. Resetar, Stok. 229. GM 392. REW 
8227. Prati 938. 

slant m (Vodice, ZK, Virje, Zagreb) »1° 
prodavaonica na sajmu, 2° stajaliste potkivaca 
(Vodice)«. Od nvnjem. Stand. 

Lit.: ARj 17, 754. Fancev, ASPh 29, 388. 
Ribaric, SDZb 9, 198. 

stap, gen. Stapa m (Vuk) = Scap (ZK) 
»baculum«. Pored st- stoji i st- stap, gen. 
stapa {Kosmet) = stap, gen. stapa (Zeta). 
Tako i u stcslav. Staph pored staph »Steigbfigel«, 
(mak.) stap »toljaga«. U arbanaskoj posu- 
denici takoder ii: stap = zdap, dok ma- 
dzarsko st istap. Nalazi se samo u juznoslaven- 
skim jezicima. Deminutiv stapac, gen. -pea, 
pi. Stdpci, gen. stapdea = Stopi (Dubrovnik, 
Vuk) »(tkalacki termin) cijepek, na -tea Sea- 
pica (ZK), na -oce, gen. -aceta Stapate (Kosmet), 
na -ic Staple (Vuk). Augmentativ na -ina sta- 
pina = scaptna (ZK). S prefiksom s«- siiSta- 
pica (srijemsko Podunavlje, Futog) »omanja 
palica«. Denominai na -ati Stapati se (Vodice) 
»1° skakati s pomocu stapa« = stapati se, 
Stapam pored stapljem »ici o stapu« (do-, is-, 
na-, po-), odatle postapalica. Suglasnik a je 
nastao iz kao u bjeiati < *begeti od ie. 
*sqepos, od korijena *(s)qep-, koji se nalazi u 
gr. axiijiTpov (odatle internacionalna rijec skip- 
tar), stvnjem. shaft, nvnjem. Schaft, u baltickoj 
grupi lit. skepsne f »Stiick Stoff«, lot. skips 
»bajoneta«, skepele f »odsjecak«. Slov. oslep 
rn »Spiess, Speer, Lanze« stoji na istom prije- 
vojnom stepenu kao polj. szczepac »spalten«, 
rus. scepatb »isto«. Bez ie. pomicnog s nalazi 
se isti korijen u cijepiti, u prijevoju o koplje, 
skopiti, kopati. Varijanta ii mjesto ir moze se 
objasniti unakrstenjem sa pozajmicom staph < 



stvnjem. stap (-6), nvnjem. Stab (u prasrod- 
stvu sa stobor). Stvnjem. st ostaje neizmije- 
njeno, v. ces. stodola prema stagalj. 

Lit.: ARj 2, 702. 4, 87. 7, 674. 11, 86. 
16, 423-25. 17, 76. 754-60. Elezovic 2, 
266. Ribaric, SDZb 9, 198. Aleksic, NJ 4, 
89-90. Corovic, ASPh 29, 510. Miklosic 320. 
Bruckner 543. Mladenov 607. ASPh 36, 127. 
WP 2, 561. 624. Trautmann 265. Bulat, Sldvia 
2, 626-627. Joki, Studien 76. Isti, Unt. 75. 84. 
GM 392. Boisacq* 873. Strekelj, ASPh 27, 
65. 28, 499-501. Zubaty, ASPh 16, 414. 
Uhlenbeck, PBB 26, 308. 290. si. (cf. AnzIF 
15, 106). Schwarz, ASPh 41, 128. 

staviti, -vim impf. (Vuk, bug.; objekt 
koid) (u-) »kiseliti kozu u vodi«. Korijen je 
sveslav. i praslav. Postverbal Stava f (u tehnic- 
kom znacenju) = (hrv.-kajk.) Scava »Spulicht« 
= madz. csdva »colluvies«. Ovamo praslav. 
ime biljke nazvane po kiselom soku stavalj, 
gen. -vlja m = stavelj (Dubrovnik, bug.) = 
hav elj, gen. -elja- (Kosmet; = Stdvlje n < 
stcslav. stavbje, od stavz »kiselica, stavjak«, 
upravo poimenicen pridjev u m. i s. r. na 
-j > rum. ftevie, (teghie, steava »rumex«, 
upor. rus. Scavelb pored scavej. Upor. toponime 
Scavnica, Stavica (Makedonija) od stavz. Prvo- 
bitno je znacenje korijena »kiseo«. To se zna- 
cenje ocuvalo u madz. csevice < sivi. stavica 
»kisela voda, kiselica«. Dosada nisu utvrdene 
ni balticke ni druge ie. usporednice. 

Lit.: ARj 17, 509. 513. 761-64. Maiuranu 
1431. Elezovic 2, 484. MlkloSlc 342. Holub- 
-Kopecny 375. Bruckner 542. Mladenov 696— 
697. Tiktin 1483. Gombocz-Melich 891. 1011. 
Machek 85. 

stedjeti, -im impf, (do-, na-, po-, pri-, u-, 
za-) prema iteratlvu -stedlvati, -ujem pored 
-ivam, samo s prefiksima, praslav. *skend-, 
»parcere«. Na zapadu djelomice potisnuto od 
germanizma Sparai, Spdram < sparen. Pridjevi 
na -Ijiv stedljiv, na -bn nestedan (Lika, Rosa), 
nepostedan, prilog nepostedno (oboje rusizam: 
rus. neposcadnyj , neposcadno) , bespostedan < 
rus. besposcadnyj. Praslav. pridjev na r stedar, 
f -dra (pri-) ' »darezljiv, izdasan«. Poimenicen 
u sr. r. Scedro (se. ostrvo) kod Hvara. Upor. 
ces. ILLaey, stcslav. stedrb, poV[. szczodry, rus. 
scedryj. Radna imenica na -isa (upor. radisa) 
stedisa m. Apstraktum na -nja stednja f. Neolo- 
gizam: poimenicen part. perf. akt. na -ica ste- 
dionica »Sparkasse«. Prilog na -ice nestedice 
(Vuk), na -imice nestedimice. Samoglasnik e 
nastao je od palatalnog nazala (', stcslav. stj- 
deti, bug. stadjd pored stedar. Pridjev oskudan 



stedjeti 



413 



stete 



(v.). Prvobitno znacenje korijena *skend- bilo 
je »cijepam«, upor. nvnjem schinden. Ie. ko- 
rijen je *(s)qen-, koji se nalazi bez d u lit. 
skinu, skinti »pflucken«. U slavinama je ra- 
siren s pomocu formanta. d *sqend-, tako i u 
avesti sk&nda- m »Zerspaltung«. Persson upo- 
reduje s gr. axeSdvvuui, od ie. korijena *sqed-, 
s nazalnim infiksom *sqend-. Upor. lot. Sk'edens 
»odsjeceno parce drveta«. 

Lit.: ARj 2,. 702. 7, 674. 8, 96. 11, 87. 

12, 178. 17, 513. 764-70. Miklosic 298. 
Holub-Kopecny 375-.. Bruckner 545. KZ 51, 
231. Mladenov 697. WP 2, 564. Persson, 7F35, 

134-135. Pedereen, KZ 38, 389. (cf. AnzLF 
21, 78). Lewy, IF 32, 159. Persson, IF 35, 

199-216. (cf. JF 3, 214). Maretic, Savj. 66. 

Vasmer 3, 443. Skok, Slav. 71. 185. 189. 
228. 233. 234. 262. 

stektati, stekce impf. (Vuk, subjekt pas) = 
stentati, stesce (Crna Gora) (iz-, Lika) »kevkati, 
cevkati, zevkatk. Ovamo stektanje, stehtanje, 
stehta f (Vuk, Crna Gora) »lajanje«. Kao si- 
nonimi tako je i taj glagol onomatopeja na 
-tati, kojom se imitira glas psa. Onomatopeja 
stek- nalazi se u ces., polj., ukr. i rus. Upor. 
jos kao varijantu ceketati. 

Lit.: ARj 4, 87. 17, 764.771-72. MikloSic 
342. Holub-Kopecny 375. Bruckner 543. 

stene, gen. -eta n (Vuk), sveslav. i praslav. 
izvedenica na -e, gen. -eta za mlado, bez 
razlikovanja roda, »kuce« (danas stokavska 
rijec)«. Deminutiv na -be stenac, gen. -nca, pi. 
stenci, gen. stenoca — scenac m (Kavanjin) 
= scenac (psici ili scenci, Podravina) »1° 
mladi pas, 2° (metafora) pero u bravi«. Kol. 
na -od (upor. kucad) stenad, gen. -/ (Vuk). 
Denominai na -iti steniti, itenim impf, (iz- 
se, na-, o- se, subjekt kucka), sa ic : vsi zvirl 
zemaljski se oscenivahu pod njega kitami »hatten 
Junge unter seinen Zweigen« (Proroci). Nema 
usporednica u baltickoj grupi. Korijen je 
isti koji u cedo. Upor. gornjo-luz. sceno »zadnje 
dijete«. U stene nema rasirenja ie. korijena 
na d, ali ima ie. nepostojano s-: ie. *sken-. 

Lit.: ARj 4, 87. 7, 674. 9, 330. 17, 510. 
771-74. Miklosic 342. Holub-Kopecny 375. 
Bruckner 543. KZ 51, 227. Mladenov 697, 

WP 1, 398. Boisacq 391. Pedersen, KZ 38. 

197. Fancev, ASPh 33, 45. 

Stenge f pi. (hrv.-kajk., slov.; pi. kao 
Ijestve, merdevlne itd.; Habdelic, Belostenec) = 
stinge (ZKU) = stige (ugarski Hrvati) »ste- 
penice, stube«. Od srvnjem. stege, nvnjem. 



Stiege f, s umetnutim H, u prasrodstvu sa 
staza, stagna i stignuti (v.). 

Lit: ARj 17, 774. Pletersnik 2, 644. Popovic, 
Sintaksa 44. Strekelj, DAW 50, 11. Miklosii 
342. 

stentati, -am impf. (17. v., ZK, hrv.-kajk., 
slov., Vodice, Lika) = stentati, -am (1400, 
Zica otaca, primorski pisci) »krzmati, otezati, 
zaustavljati se, oklijevati, popostajati, dangubiti«, 
impf, na -va- postentavati prema pf. postentati 
(Belostenec), zastentati se (ZK). Postverbal 
Stenta /(ZK) »oklijevanje, Zeitverlust«, pridjev 
na -Ijiv nestentljiv (hrv.-kajk., Jambresic). 
Talijanizam stentare < lat. extentare, od exten- 
dere. Izvodenje od tal. stento, stentare < lat. 
extemptare nije semanticki jasno. Jasnije je 
od part. perf. extentus od extendere > tal. esten- 
dere, stendere. 

Lit.:ARj6, 510. 8, 96. 10, 91. 16, 527-28. 
17, 774-75. PleterSnik2, 644. Mazuranic 1432. 
Skok, ASPh 33, 371. Ribaric, SDZb 9, 198. 
Miklosic 342. 352. REW 3083. 3084. 8633. 
Pirana? 1117. Prati 941. DEL 3629. 

Sternat, -am pf. (Rab) »povaliti lozu, pro- 
paginare«. Odatle postverbal Sterna i »povafje- 
nica, propaggine«. Dalmato-romanski leksicki 
ostatak od lat. stern re iz terminologije vino- 
gradarstva (upor. bandima < vendemia i preve- 
denicu odatle jematva, v.) sa zamjenom -ere > 
-are = -ati, dok je u mladim talijanizmima 
-ere > -iti kiirit < correre. 

Lit.: ARj 17, 777. Kusar, Rad 118, 15. 
REW 3 8248. 

steta f (Vuk, Kosmet, bug., istocni stokav- 
ski hrv.-srp.) = cfeta (13-15. v.) = sceta 
(Bosna, muslimani, upor. muslimansko pre- 
zime sceta) = cbketa (1240-1272, s k = c, 
upor. pisanje hokete = hoe'ete) »(na zapadu 
istisnuto od rijeci germ, podrijetla) skoda«. 
Ne nalazi se u ostalim slavinama. Apstraktum 
je obrazovan s pomocu sufiksa -eta (upor. 
varijantu -ota u cistota, milota za izvodenje 
pridjevskih apstrakta) od praslav. pridjeva 
tbstb > *tlsteta, s gubitkom nenaglasenog a 
kao u sintagmi na ste sree. Upor. za fonetski 
razvitak distica (od dtska) > sttca. Tim gubit- 
kom je izvedenica za jezicnu svijest izgubila 
vezu sa tast i cini svoju zasebnu leksifcologijsku 
porodicu. Pridjev na -bn > -an stetan, poime- 
nicen (po)stetnik m prema sietnica (Kosmet, 
Crna Gora) »koji cini stetu«, deminutiv na -ce 
stetnice, gen. -eta n. Slozenica od glagolske 
sintagme stetocinja, stetocinac, gen. -nca, 



Steta 



414 



stipati 



pridjevi stetocincev, na -ast stetocinjast. De- 
nominali na -iti stetiti, -Im »kvariti« {iz-, o-, 
od-, sa-), deverbal odsteta, na -ivati ostedivati 
(Bella), odatle na -telj istetitelj m prema isteti- 
teljica (o-), poimenicen part. perf. pas. ostecenih 
m prema ostedenica f, na -ovati stetovati. 

Lit.:ARj2, 80.4, 87. 122. 8,697. 9, 330-31. 
14, 690. 17, 777-89. Ivsic, HJ 1, 124-126. 
(cf. JF 17, 290). Elezovic 2, 485. Miklosic 
369. Mladenov 697. Strekelj, ASPh 27, 42. 

sti (Vodice, Prigorje) »uzvik kojim se goveda 
tjeraju natrag« = stis (ZK, Krasic; opozicija 
ajs, ajs ZK za tjeranje naprijed). Oformljen u 
sukniti (Vodice) »povesti govedo malko na- 
trag« = stukniti (ZK) »potjerati natrag govedo 
koje vozi«. Odgovara istoznacnom uzviku 
tos — loz (v.), i bit ce u etimoloskoj vezi. 
Upor. u drugom znacenju stuknut pf. (Cavtat, 
Dubrovnik, objekt prdeljusku) »sucnuti«. 

Lit:: ARj 17, 789. Ribaric, SDZb 9, 198- 

stibra f (ZK, hrv.-kajk., slov.) = stima 
{Moscenicki statut, 1661) »1° porez, daca, 2° 
(1427, sty bra) dohodak«. Pridjev na -en stibren 
(ZK, ~a knjizica}. Od srvnjem. stiure = 
Stewre (Luter), nvnjem. Steuer (u prasrodstvu 
sa stati, stajati). Prijelaz if > b kao u bermet 
(v.). 

Lit,: ARj 17, 789. Mazuranid 924. 1432. 
Jagic, ASPh 8, 317. Miklosic 343. WP 2, 699. 

stiglio m (Zrmanja ?; i u knjizevnom i 
saobracajnom jeziku) = stiglec (Sestine, hrv.- 
kajk., slov.) = stiglic (Gradiste, Slavonija) = 
stigljac (Zumberak) = stlgljlc = stigullnec 
(Stubica) = stikljac (Sosice, Zumberak) = 
stikljenac = strgulinec (Prigorje) = staglic 
(Svinisce, Dalmacija) = stagljic (Makarska) = 
staglicusa = stagljica (Zaostrog) = stagljic 
(sopronjska zupanija, ugarski Hrvati) = staglin 
(Dalmacija, Zore) = staglimi (Vetranie) = 
steglid (Mikalja) »fringilla carduelis«. Samoglas- 
nik a je nastao iz palatalnog poluglasa, upor. 
ces. stehlik i rus. scegol pored polj. szczygieL 
Upor. i licno ime Stiglizo (1080) u Supetar- 
skom kartulam gdje » moze biti za t kao i za 
». Stiglic (Bakar, 1554; Istra) je i danasnje 
prezime. Rumunji posudise sa i sticlete (Mol- 
davia, t mjesto / u singularu je kao u castra- 
vete) = stiglet (Erdelj) pored tenghelita, koje 
je zacijelo iz 'madz. slavizma. tengelicbe). I tu 
mogu biti e, i iz slav. poluglasa b. Onomatopejski 
naziv ptice po glasu, koji ornitolozi pisu stiglit, 
stihlit, a medu slavinama oformljena je prema 



korijenima *(s}kig-, *skig-, *stig-, *stig-, Upor. 
cizak. 

Lit.: ARj 16, 335-36. 17, 790. Hirtz, 
Aves 458. 490. SupK 105. 259. Miklosic 
342. Holub-Kopecny 351. Bruckner 545. Tiktin 
1395. Strekelj, ASPh 27, 60-61. DAW 50, 
35. Fink 17. Zore, Tud. 21. 

-stina = -scina (ZK) = -Sana (hrv.-kajk.), 
ziv sufiks, slozen od pridjevskog -bsk (v.) i 
od -ina za apstrakta (v.). Sluzi za tvorenje 
apstrakta, koja su upravo poimeniceni prid- 
jevi na -ski gospodarski > gospostina = gos- 
poscina »gospodstvo, gospodski zivot«, neimas- 
tina (v.) = siromastina, ita.., neologizam (pre- 
vedenica, caique) potrepstina (Zagreb) za njem. 
Bedarfsartikel kao i za tvorenje imena krajeva 
od imena vaznijeg grada: Buzet (Istra) — bu- 
zetski > Buzestina, Pazinstina od Pazin, 
Dakovo — dakovski > Dakovstina, Valpov- 
stina od Valpovo, itd. »kraj oko Buzeta, Pazina, 
Dakova, Valpova«. Kako -ina sluzi za tvorenje 
augmentativa, tako i -stina: Ciganin—ciganski — 
cigdnstina, kaluder — kaluderski — kaluder- 
stina, prema ovima od lijen — lijenstina. Za 
nazive jezika: slovenski (= hrvatski) > sloven- 
scina (1640, Krajacevic), kajkavstina, cakav- 
stina, latinstina, francustina (u 19. St. vjero- 
jatno prema ceskom: ces; cestina, francous- 
tina). Usp. i pod -ina. 

Lit.: Maretic 306. Leskien §§456. 497. 
Maretic, Savj. 196. Ivsic, Uj 1, 92. 

stipati, stipam pored stipljem impf. (Vuk) 
(iz-, na-, o-, sa-, -u-} = sti'pat pored stipat 
(Kosmet) = scipat (ZK), sapati (Krasic), 
sveslav. i praslav., »vellicare«, prema pf. sti'p- 
nuti, - m (Vuk, Kosmet) (u-) = (sa pn > n 
kao u san) ustinuti, usttnem (Vuk, Kosmet) 
(na-), odatle iterativ na -va- nastinivati (Stu- 
lic), deminutiv na -kati stipkati — na -utati 
stipulati, stipucem. Na -aia stipaca (prema Mi- 
klosicu hrv.) »Zange«, stipacice kliste (Reljkovic), 
na -aljka stipaljka f »1° Lichtschere, 2° Klam- 
mer, 3° Pinzette«. Na -avac stipavac, gen. -ovca 
»skorpijon, spurak«, na -avica supavica f 
(Vuk) »sprava za stipanje«. Postverbal scip, 
oscip (slov.) »eine Traubengattung«, na -bk > 
-ak ustipak, gen. -pka m (Vuk) »kolacic, pri- 
ganica«, prevedenica od njem.-austr. Zwick- 
krapfen, s deminutivom na -id ustipcid, rad- 
nom imenicom na -jar ustipcar m prema 
f ustipcara »1° koji, koja mijesi i prodaje, 2° 
koji, koja rado jede ustipke«. Na -dvka scipavka 
(Istra) »palus in extrema parte deffissus, quo 
poma de arboribus leguntur«. Praslav. korijen 



stipati 



415 



stit 



postoji i na prijevojnom stepenu 6 *stbp- : 
ustap, gen. ustapa (Vuk, Kosmet) = usdap 
(ZK, b > a ostaje u deklinaciji zbog suglas- 
nicke grupe) »ptemlunium« = slov. ucep (sa 
sc > c) = (sa gubitkom u-) stap, gen. stapa 
(Vodice), pi. m. Stapi (Vodice) »neko zvijezde«. 
Odatle ustapit se (Kosmet, subjekt mjesec). 
To je upravo praslav. postverbal od *ustbpncti 
> usnuti se (subjekt mjesec), stcslav. stbnpti 
»minui«. Jagic stavlja ovamo kao postverbal 
z. r. uzba (Lika, Vrbnik) »isto sto ustap« < 
*ustpa < *ustbpa > uspa (Mikalja i Bella), 
sa sonoriziranjem kao u gdo < kto, polj. 
zdzbto < stbblo. Kako je uzba upravo apstrak- 
tum, vjerojatnije je uzeti umijesanje sufiksa 
-bba za apstrakta. Prefiks u- ima u toj sloze- 
nici negativno znacenje kao u ubog: ustap 
znaci »ono sto nije otkinuto > sto je potpuno«. 
Rumunji posudise " a ciupi »zwicken«, sa u 
mjesto i, kako je u madz. csipni. Upor. i u 
polj. szczypad pored szczupad i cupati (v.). 
Rumunji imaju jos na -eh > -eald ciupeald 
»mala krada«, s glagolom a ciupeli »einen Vogel 
rupfen« = dupera »rupfen«, na -iturd ciupiturd 
»cupanje«. Balticke i ostale ie. usporednice 
nisu utvrdene. 

Lit.: ARj 4, 89. 7, 675. 9, 331. 14, 69. 17, 
515-16. 756 759. 793-95. Elezovic 2, 401. 
485. Ribaric, SDZb 9, 198. Jagic, ASPh 1, 
433. Miklosic 344. Houb-Kopecny 376. Bru- 
ckner 545. KZ 51, 226. Mladenov 344. Tiktin 
368. Zubaty, ASPh 16, 415. Strekelj, ASPh 
26, 422. Fraenkel, Sldvia 14, 507-508. Rei- 
chelt, KZ 46, 339. Iljinski, RFV 69, 12-23. 
(cf. LJb 1, 164). 

stir m (Vuk, Kosmet) = Stir (Kosmet), 
sveslav. i praslav. naziv biljke vazne za hranu, 
»amaranthus, dipan«. Oronim Stirdvnik (brdo 
u Lovcenu), Surnik (planina), Stira (potok 
kod Uoznice). Rumunji i Cincari posudise 
stir »isto«, Turci istir. Etimologija nije utvrdena. 
Prema Bruckneru posudenica je iz stvnjem. 
stiuro »isto«. Mladenovu je ista rijec koja i 
ces. ary, polj. szczery, rus. Sciryj »cist«, koji 
se ne nalazi u juznoslav. jezicima, a prema 
Kiparskom je posudenica iz stvnjem., stsas. 
skir, nvnjem. schier, prema Hirtu gat. skeirs. 

Lit.: ARj 17, 511. 514. 516. 795-96. 

Miklosic 343. Holub-Kopecny 93. Bruckner 546. 
Mladenov 598. Hirt, PBB 23, 338. Pascu 2, 
209., br. 429. Elezovic 2, 486. 

stfrak, gen. -rka m = stirka f (Vuk, Vojvo- 
dina) = stirka (hrvatski gradovi) = sterkd 
(ZK, Belostenec, Vitezovic) »skrob, skrob, 
pomaz«. Od nvnjem. Starke, od stark, u dija- 



lektima stirk, stirkn. Denominal na -ati stir- 
kati (Vojvodina) (po-, u-) = stirkati (hrvatski 
gradovi) = sterkati (ZK, po-; Belostenec). 

Lit.: ARj 17, 776. 796. Miklosic 343. 5m- 
Sdter- Temps 209. 

stirkinja f (Vuk; Budmani, 1759) = stirka 
pored stirkinja (Kosmet) »1° zena nerotkinja« 
= stirka f (Budmani, 1759; Lika) »nerotkinja, 
jalovica (zena, kokos)« = (si > sc) surka »2° 
domaca zivotinja koja se ne plodi« ide zajedno 
s bug. stirica »\° unfruchtbares Weib, 2° ne- 
plodna krava« pored sierica; sa kojim se slaze 
arb. sterce f »altes Weib«. Unakrstenjem sa 
star: stdrka ,f (Pag) »stara ovca koja vise ne 
plodi (otuste je i sole)«. Rumunji imaju pridjev 
stir (Moldavija) »unfruchtbar«, koji se slaze 
sa gr. axeipoc; »isto«, a taj je u prasrodstvu sa 
lat. sterilis (internacionalna rijec sterilan, -Inost, 
steriliziratj), arb. shtjerre pored shterpe »un- 
fruchtbar«, shqerre i »Lamm, junge Kuh«. 
Arb. shterpe slaze se sa slov. stirp m (Loska 
dolina) »jednogodisnje kozle«, v. strplja. Obje 
rijeci iz istog su lat. vrela: *exstirpus. Hrv.- 
-srp. i bug. pastirska imenica i rum. pridjev su 
iz grc. axefpoc;, a to iz ie. korijena *ster-. 
Upor. gr. OTepupoc;, u Engadinu steh ' »unfrucht- 
bare Gemse«. 

Lit.: ARj 17, 796. Pletersnik 2, 576. Elezovic 
2, 486. 543. Miklosic 322. Mladenov 698 
GAT 416-17. WP2, 640. REW 3 3072. 8246. 
Danicic, Osnove 199. Mircev, BP 2, 118-122 
(cf. IJb 19, 259). Rohlfs 2059. 

stit, gen. stita m (Vuk), sveslav. i praslav. 
vojnicki termin »on\ov, Oupew;, scutum« = 
scit (hrv.-kajk.) = scit (cak.) = scita (Vuk, 
Baranja) »Regen-, Sonnenschirm«; u zna- 
cenju »kisobran, suncobran« govorio se stit 
u Baru, po Srbiji, Bosni. Na -bka stitka (Kos- 
met, Pec) »(samardzijski termin) bocna dascica 
izvijena, od koje se grade samark. Denominali: 
stititi, -im impf. (Vuk) (o-, za-), scitati (Maru- 
hc), estuati, zastidivati. Postverbal zastita f, 
ostit m. Na -nik stitnik, neologizam »1° tutor, 
2° zakrpa na cipeli; naprava na ocima (i si.)«, 
zastitnik, zastitnica. Slozenica stitonosa m, god. 
1069. gen. Dragani scitonose. Na -ar radna 
imenica ocuvana u toponimiji Stilar, pridjevski 
toponim Scitarjevo kod Zagreba. Prvobitno 
je znacenje bilo »daska«, ocuvano u stitka 
(Kosmet). To potvrduju balticke usporednice: 
lit. skietas »1° Querbalken, 2° Weberkamm« = 
lot. skiets »isto«. U stprus. prijevoju staytan 
znaci »Schild«. Ie. je korijen *sqei- »rezati«, 
prosiren na -to. Isti se formant nalazi i u 



stit 



416 



strajnga 



stir, sclath »Schild«. Prema tome je stit kelto- 
-slav. leksem. Lat. scutum slaze se semanticki 
i morfoloski s praslav. rijeci, ali se ne slaze u 
korijenu, jer lat. rijec predstavlja ie. *sqeu-tom 
»ono sto pokriva«. Upor. sa praslav. rijeci got. 
semanticku paralelu skildus »daska«, od ie. 
korijena *skel- »spalten« (v. koliti). Kako Mik- 
losic veli za opcu slav. rijec da je od *skjutt, 
moze se misliti da se unakrstio sa praslav. 
rijeci i lat. scutum, upor. Poljudi. V. dalje eti- 
mologijske veze u cijev, cijepiti, cist, cijediti. 

Lit.: ARj 9, 332. 17, 516. 790. 796-805. 
Ehzovic 2, 486. Mafuranic 1433. Racki, Doc. 
79. Miklosic 343. Bruckner 546. Mladenov 698. 
W P 2, 543. Trautmann 264. Pedersen, KZ 
40, 175. Vasmer, RSI 6, 192. Uhlenbeck, 
IF 17, 94. GM 388 - 389. Boisactf 882. 

stiva f (Bozava, Racisce, Rab) »unutrasnji 
dio broda za teret« = stiva i (Poljica), na 
Rabu hrpa Hi stiva (drva). Denominali stivati, 
-am impf. (Perast), nastivati, -am pf. (Poljica, 
objekt pun naramak cipotina »(kao da znaci) 
naslagatk. Talijanizam od stiva, stivare < lat. 
stipare. Upor. u Bukovici: / budu stive sve 
gotove, slov. stiva f, hrv.-srp. stiva = istiva 
< tur. istife »morska pjena«. Romansko- 
-dalmatski leksicki ostatak je mozda tipa f 
(Smokvica, Korcula) »blazinica, jastuk ispu- 
njen (koji dode izmedu samara i leda zivotinje 
i sluzi za to da obluk od samara ne dere kozu 
zivotinji), flazi'nica (Hvar)«, od lat. sttpa »cosa 
interposta tra i vasi carricati nella nave« (po- 
cetno s- ispalo jer je na Jadranu bilo identi- 
ficirano s nasim prefiksom 16-). Odatle tipdnac, 
gen. -dnca (ibidem) »fakultativan dodatak is- 
pod tipe«. Glede gubitka pocetnog s- upor. 
na Siciliji tipu »pun«. 

Lit.: ARj 4, 47. 7, 653. 16, 581. 17, 806. 
18, 336. ZbNZ 2, 15. 255. Crania, W 6, 122. 
Kusar, Rad 118, 24. REW 8263. Kostial, 
ASPh 37, 395. Prati 943. DEI 3638. 

stivala f (Perast, Vrcevic, Dubrovnik, 
Hrvatsko primorje) = stivali m pi. (Korcula) 
= stivali (Lumbarda) = stivale pored stivale 
f pi. (Brusje, Hvar) = stivaleta f (Rab) = 
(sa v > /prema njem. Stiefel i tal. deminutiv- 
nim sufiksom -etta < vlat. -itta) stifalete f pi. 
(ZK) pored stifljete = stifljetne u finijem go- 
voru, stifljete (ZKU) = stifljetne (donja Po- 
dravina). Talijanizam stivale, stivaletto < stfr. 
estivel, estivalei > nvnjem. Stiefel nejasnog 
podrijetla, kslat. stivalis, stivalus < kllat. 
estivalis (?) »ljetni«. U slov. preko njem. ili 



preko furl. Stihala /£Notranjsko)j unakrstenjem 
sa postoi m: stobdle. 

Lit.: 17, 790. 806. Kusar, Rad 118, 24. 20. 
NVj 3, 337. Budmani, Rad 65, 164. Hraste, 
JF 6, 186. Skok ASPh 33, 371. Pletersnik 
2, 577. 645. REW 3 8264. Prati 943. 

stSpati, -am ' impf, (hrv.-kajk., gradski 
germanizam) = na -ovati stopovati, -ujem 
(Vojvodina, objekt carape'J. Od nvnjem. 
stopfen > bav.-austr. stoppen < vlat. stuppare, 
od stuppa »kucine«. 

Lit.: Striedter- Temps 210. Sehneeweis 16. 
185. REW 3 8332. Weigand-Hin 2, 978. 

stopela f (Vuk, Dubrovnik; Resetarov akce- 
nat; Marin Drzic; Sasin: zapovijejte nam, 
gospoje, itotele da vam se skroje; Kasic, Bella, 
narodna pjesma) »osubra, pantofola« = 
scopele f pi. (Lumbarda) »nekakve crevlje 
otvorene«, deminutiv stopelica (Mikalja, Vuk, 
Stulic, Blato na Korculi, Mljet). Odatle na 
-arius> -ar stopelar m (Mikalja, Stulic) »crepi- 
darius«. Jasna je samo morfoloska strana. 
Romanska je izvedenica na -ella. Korijen je 
nejasan: stuppa ili stoffa. Odnos je prema 
stivale i prema cipela nejasan. 

Lit.: ARj 17, 841. Resetar, ASPh 36, 542. 
Kusar, NVj 3, 337. Deanovic, Div. 46. 

stos m (hrv.-kajk., Krasic, gradski germa- 
nizam) »hrpa« = stos darva (Mikalja, sa st 
mjesto st mozda iz polj. prema Strekelju). 
Od nvnjem. Stoss. 

Lit.: Striedter-Temps 210. Sehneeweis 78. 
107. Weigand-Hirt 2, 980. Strekelj, ASPh 
31, 202. Bruckner 517. 

strada f (Smokvica, primjer: uz Baborovu 
stradu) »cesta«.. Talijanizam: strada, poimenicen 
part. perf. lat. strata, od sternere. 

Lit.: REW 3 8291. DEI 3647. 

straja f (Belostenec, Varos u Slavoniji) = 
straja f (ZK) = straja (hrv.-kajk., slov.) »pro- 
stirka za stoku«, denominai postrajiti, -im 
(Krasic) »staviti blagu straju«. Od nvnjem. 
Streu f, njem. postverbal od streuen. 

Lit.: ARj 17, 843. Jagic, ASPh 8, 319. 

strajnga (ZK, Slavonija, Lika) = stranjga 
(Vuk, Vojvodina, Slovenija, Lika, = stranjka 
(Vuk) = strdnga f (Belostenec, Gradiste u 
Slavoniji) »uze, konopac, uzica«. U sali: stranj- 
govm(Srbija) »objesenjak«. Od nvnjem. Strang 
m. 

Lit.: ARj 17, 844. Miklosic 343. 



stramb 



417 



strkalj 



stramb (Smokvica, Korcula; primjer: ovi 
ce mladic deventat stramb poradi vlasih). Tali- 
janizam: strambo »1° chi ha occhi storti, 2° 
stravagante« < kslat. strambus (s umetnutim m 
pred labijalom) < kllat. strabus »isto«. Pridjev 
strambasi (Sali) »neuctiv, grub, nespretan«, 
strambo m (ib.) »nespretno celjade«. 

Lit.: ARj 17, 844. REW 3 8281. Prati 946. 
DEI 3648. 

strapac, gen. -aca (Brusje, Hvar) »posao 
koji umara«. Od tal. strapazzo, preko njem. 
hrv.-kajk. strapac m, na -ieren > -irati stra- 
pacirati. Semanticku varijantu pokazuje stra- 
pdcat, -dm (Split) »psovati«, s prefiksom iz 
istrapacat, -am (Dubrovnik, Cavtat, cijela 
Dalmacija) »opsovati«. 

Lit.: ARj 17, 844. Hraste, JF 6, 186. 

strena f (Vodice, slov.) = strln(j)a (Korlevici, 
Istra, ZK) »fasciculus«. Od stvnjem. streno, 
nvnjem. Strdhne (u prasrodstvu sa struna). 

Lit.: ARj 17, 847. Ribaric, SDZb 9, 198. 
Pletersnik 2, 647. WP 2, 637. 

striga f (Boka, Bozava, Dobrota, hrv.-kajk.) 
»1° vjestica, 2° crni leptir (Golac, Istra, Bozava), 
3° hrv.-kajk. prezime« = striga (Korcula) = 
(umetnuto n pred g) strlnga (Korcula, Brae, 
Zaostrog) »vjestica« = strega (Korcula) = 
(metateza) strigna f pored strigna (Crmnica). 
Mocija se pravi na dva nacina: domacim ri- 
jecima tenac, gen. tenca m (Dobrota) »muska 
vjestica«; kodldk = kudlak (Istra) »vukodlak«, 
s romanskim sufiksom viscun (Dalmacija, v.) < 
vestb + tal. augmentativni sufiks -one, koji 
se nalazi u stregiin (Korcula, Bozava) = stri- 
gun (Istra). Deminutiv na -ica strifica (Istra) 
»1° venefica, 2° papiliunculus«. Slov. strigon m 
»vampir« prema f striga, u Reziji strija < furl. 
strije. Arb. shtrige. Od tal. Strega, stria (Lom- 
bardija, Furlanija) < lat. striga. Kako je str- > 
sir- i hrv.-srp. promjena, striga moze biti i 
dalmato-romanski leksicki ostatak, koji je 
usao u nas folklor na Jadranu, kao coparnjica 
(ZK) iz stvnjem. zoubar u hrv.-kajk. 

Lit.: ARj 17, 847-48. Pletersnik 2, 591. 
647. Sturm, CSJK 6, 57. Miletic, SDZb 9, 
267. Crania, ID 6, 122. Ivsic, JF 2, 134. 
Jagic, ASPh 6, 620. Hraste, SDZb 10, 28. 
REW* 8308. Prati 947. GM 418. 

Strigoj, gen. strigja m (Buzet, Sovinjsko 
polje) »zeljezni cesalj kojim se cesljaju goveda, 
cesagija, cesalo«. Denominai na -ati strigjat, 
-dm »cistiti kravu strigljem = strigoj«. Ovamo 



i strigalj m (Nemanic) »strug«, Strigliati, -am 
impf. (Belostenec: strigliati konja; Lika). Dal- 
mato-romanski i istro-rom. leksicki ostatak 
od lat. strigilis > tal. stregghia = streglia — 
strlglia. 

Lit.: ARj 17, 847. REW 3 8312. Prati 947. 
DEI 3653. 3656. 

strk m (Vuk, Miljkovac, Nis) = strk 
(Kosmet) = strh (Vrbanovec) prema f strkica 
(Trebarjevo) »roda, lelek« = strk (Belostenec, 
Jambresic, Fiziologf. Mikalja: strkonoga = 
bocan. Pocetno str- je nastalo iz str- kao u 
ostar. Upor. stcslav. striki. Nalazi se jos u 
slov., bug. i rus. Praslav. Rumunji posudise 
stirc = stile- i cocostirc, koje je prema Tik- 
tinu unakrstenje od cocor »zdral« i stfk, 
Madzari isztrag = esterag, Cincari stircu, 
Arbanasi sterqok (Gege) »Dohle, Krahe«. 
Na -bka strcka (Slatina) »cypselus apus«. Na 
-olj strkalj, nejasno strkoban (usp. sinonim 
bocan) i slozenica strk-papa. Od istog je 
korijena pridjev na -ast strkast (Otrovanec) = 
na -Ijast (v.) strkljast (Slatina) »dugonog«. 
Odbacivanjem tog sufiksa nastade imenica 
strklja f »gralla«. Denominai istrkljat, -a 
(Kosmet, subjekti zelje, dete) »nekorisno 
izrastk, prestrkljat, -a »kad zelje prve godine 
klasa«. Prema Mladenovu u prasrodstvu je 
sa nvnjem. Storch. Miklosic ne zna tko je 
od koga posudio. Vasmeru i Hirtu je posude- 
nica iz germ, (stnord. storkr). Unakrstenjem 
praslav. strbkb i stvnjem. store nastade u 
hrv.-kajk. strok (Habdelic, Belostenec), slov. 
storklja »roda«, odatle citava leksikologijska 
porodica storkljac »ungeschickt einhergehender 
Mensch«, storkljast »plump«, storkljati »unge- 
schickt einhergehen«, storklje, gen. -eta = 
storkljez = storkljin »storkljac«. Upor. u Tirolu 
storkeln »mit langen Beinen einherschreiten«, 
u Westfaliji storkeln »straucheln, stolpern«. 

Lit.: ARj 16, 748. 17, 846-50. Hirtz, Aves 
491. si. Pletersnik 2, 646. 648. Elezovic 1, 
246. 2, 133. 487. Mladenov 698. Pascu 2, 
209., br. 430. Hirt, PBB 23, 338. Vasmer, 
RSI 6, 199. ZSPh 2, 56. GM 393. WP 2, 
629. Strekelj, DAW 50, 63-64. 

strkalj m (Vuk, Backa) »obad«. Izgleda 
kao nasa izvedenica na -alj (tip bogalj). Protiv 
te supozicije govori denominai strkljati (se), -a 
impf, »obadati se« (Lika, subjekt goveda, 
blago, vo, krava) (do-, iz-, uz-). Primjer: 
miive aburdale ka slipe, pa se krave strkljaju 
citav dan. Upor. stcslav. strikleti pored 
strzknoti »pungi«. Prema glagolu bio bi strkalj 



27 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



strkalj 



418 



stufat 



postverbal-, u kojem je -iij zamijenjen sufiksom 
-alj. Za obad ima Vuk strk in. Odatle strkati 
se, -a (po-"j = strkati se, -ce (krava se strce, 
Vodice, Istra, Krasic). U Istri znaci glagol i 
»2° valjati se«, tako i u ZK Postverbal strk m 
(Vodice) »Rollen«. I glagol i imenica takoder 
u slov. U ZK strkati se, u strk. Suglasnik s 
je nastao u grupi str kao u ostar, stcslav. 
strbk* »oestrus«. Miklosic stavlja ovamo jos 
streka = strijeka f (v.) »1° pruga na zenskoj 
haljini, 2° ono sto pukne na ledu ili na stolu 
kao zica«. Cini se da se radi o unakrstenju dviju 
rijeci razlicitog postanja. Rijec strkalj poklapa 
se sa rum. streche < lat. deminutiv oestriculus, 
mozda kao pastirski izraz (upor. onukle, mo- 
suna) iz balkanskog latiniteta, strk < oestrus. 
Denominal na -eti i -ati nase su kreacije, dok 
streka = strijeka mozda je od stvnjem. strthhan, 
nvnjem. streichen (prasrodstvo sa strizem, v.), 
engl. strike, odatle internacionalno strajk. 

Lit. :ARj 2,702.4,91. 16,732. 17,848-49. 

Pletersnik 2, 647. 648. Ribaric, SDZh 9, 198. 
Popovic, Sintaksa 44. Miklosic 325. REW 1 
6040a. 

strof m (hrv.-kajk.) = strof (Varos u 
Slavoniji; 1733, izvjestaj egzarha M. Ratkovica) 
»globa, kazna«; strofati, -am (Sarajevo), stra- 
fovati, -ujem (Srbija), ostrojiti, -im (Sarajevo). 
Od nvnjem. Strafe, bestrafen; strafati (slov.) 
(po-), arb. pishtraf »kazna«. 

Lit.: ARj 17, 850. GM 340. Striedter-Temps 
211-12. 

strok m (ZK) »uledena nakapljevina pod 
strehom, ledeni mosur, ledenica (Lika, pravo- 
slavci)« = na -uj > -alj slrokalj, gen. -kija 
pored strukalj, gen. -Uja (Lika, katolici). 
Izvedenica na -ok (v.) od praslav. korijena 
*sru-, ie. *sreu- »fliessen«, od kojega je ostrvo 
(v.). Prijelaz str < str kao u ostar prema ostrvo. 

Lit.: ARj 17, 852. WP 2, 703. 

strop m (Marulic, Lastva, Tivat, Dubrovnik, 
Cavtat, Potomje, Racisce, Bozava, Mljet) 
»uze kojim se veze veslo za skaram (brodarski 
termin)«. Dolazi strop oko bucjela (Lastva) i 
prolazi kroz stangu (Tivat). Talijanizam, tal. 
strbppo < lat. stroppus. 

Lit.: ARj 17, 850-51. Cronia, ID 6, 122. 
REW* 8321. Prati 949. Strekelj, ASPh 28, 
530. Zore, Tud. 26. Deanovic, AR 21, 275. 
Skok, Term. 140. Kahane, Terms 340. 

strpljina f (istrocakavski) »1° arbusculae 
putatae, 2° terra ubi arbusculae putatae sunt«. 
Nasa augmentativna izvedenica na -ina ili 



romanska na -ina od istro-rom. reileksa od 
vlat. deminutiva *sterpulu < kllat. stirps, 
gen. -pis > tal. sterpo; stfmpalj, gen. stfmplja 
(Vodice, m umetnuto pred labijalom) »panj 
od stabla koji preostane kad se stablo otpilk. 
Ovamo ide dalmato-romanski toponomasticki 
ostatak Strp (Boka) i na -etum > (istrorom.) 
-ed Strped kod Buzeta (Istra); u Kastavstini 
(kao uopce u istrocakavskom) ie to opca rijec 
(appellativum) strped »frutex, fruticetun« = 
strped m »suma, grmlje, u kojoj ima razlicita 
drveca«. Primjer: Va strp de san nasal njazlo 
(opozicija stol, npr. jesenov stol »gdie ima 
jedna vrsta drveca«) < istrorom. stropeal 
»Gestriipp«, od stroppus, vjerojatnije od stirps 
zbog e > o pred labijalom (upor. ponistra, v.). 

Lit.: ARj 17, 849. 851. Ribaric, SDZb 9, 
21. 198. Strekelj, DAW 50, 64. REW 8268. 
Prati 941. 8267. 8321. 

stnic m (slov. i hrv.-kajk.; Bosna /?/; 
Belostenec, Vitezovic, Radnic /?/) »noj«. Ta- 
lijanizam od tal. struzzo < struthio < gr. 
oxpoiiOoc,. Istog je podrijetla i njem. Strauss; 
pstros (Mikalja, Jambresic, Bella, Stulic) je 
cehizam. 

Lit.: ARj 12, 584. 17, 851. Pletersnik 2, 
648. Strekelj, ASPh 31, 198-199. Sturm, 
CSJK 6, 61. REW» 8323. DEI 3662. 

struca f (ZK, Istra, Lika, Bosna; hrv.-kajk., 
slov.) »panis oblongus, ruka kruha = vekna 
(Srbija)«. Od nvnjem. Strutz, Strutzen. 

Lit.: ARj 17, 851. Strekelj, ASPh 26, 421. 
Pletersnik 2, 648. Schneeiaels 32. 

strukalj, gen. -ktja m (Istra, ZK, obicno u 
pi. m, tako i u Varazdinu, hrv.-kajk.) = 
strukle f pi., pored strucalj (Istra) »kuhana 
povitica sa sirom, guzvara, savijaca«. Demi- 
nutiv na -id strukljic (Istra). Od nvnjem. 
Strudel (sa dl > klj upor. gleto za dlljeto, s 
tim prijelazom opet preslo u bav.-njem. 
Struckel) > strudl (hrvatski gradovi) »povi- 
tica sa sirom pecena u tepsijk = strudla f. 

Lit.: ARj 17, 852. Pletersnik 2, 648. Stre- 
kelj, ASPh 12, 485-6. 26, 428. Skok, ASPh 
29, 478. Schneeweis 31. 186. 188. Striedter- 
-Temps 212. 

stufat, -a (Malinska, Pag, Sali; stufalo 
mi je, stufa san se, neosobno stufa mi-se, stufalo 
mi se cekat ga) »dodijali, ne da se«. [Pridjev 
stiif »ljutit, srdit, dosadan«. Od tal. stufare 
»stuccare, seccare«, stufo »seccato, annoiato«. 
Sa/ > v : stuv (Bukovica), stuv ati se »snuzditi 
se« (lb.)]. 

Lit.: ARj 17, 853. 858. Prati 951. 



stiik 



419 



stur 



stiik m (Dubrovnik, Rab, Bozava) »1° 
nebo od sobe poklaceno, strop, strop (Kor- 
cula), piafun, soffitto, 2° stucco« = (st > ic) 
scuk (Lumbarda) »strop« = (metafora) scuk 
(Smokvica) »kost sa malo mesa, kad se na 
prsutu isijece deblje meso«. Denominal na 
-ati stukati, -am impf. Odatle apstraktum na 
-atura: stukadura (Lika: stukadurom rebrati), 
stukadur, gen. -ura (Lika), stokator m (ZK) 
< njem. Stukkatur. Slozenica ferodestuko 
(Bozava) < tal. sintagma ferro de stucco. 
Talijanizam tal. stucco < langob. stuhhi. 

Lit.: ARj 17, 854. Kusar, Rad 118, 23. 
NVj 3, 337. Cronia, ID 6, 122. REW 3 8327. 
Prati 950. 

stuka f (Vuk) = scuka (hrv.-kajk., Patacie, 
Belostenec, Habdelic, Jambresic), sveslav. i 
praslav. naziv ribe »lucius«, bez baltickih i 
drugih ie. usporednica. Deminutiv na -lea 
stucica. Pridjev na -/ stitcji. Madzari posudise 
csuka, Rumunji jtluca, stlauica (glede pro- 
mjene stu- > stiu- upor. stiulete < stulec; 
moze biti i stcslav. *stbuka) = stuca (Erdelj i 
Muntenija). Ako se uporedi s nazivom te 
ribe u polj. szczubut, szczupak i gornjo-luz. 
scipel', mora se uzeti s Mladenovim da je 
praslav. korijen *Stju- > stu- bio rasiren 
razlicito, na -p, -b, -k. Iljinski pretpostavlja ie. 
korijen *skeu- »rezati«, s determinantom k, 
s prvobitnim znacenjem »riba koja stipa i 
uopce grize«. Dovodi se u vezu i sa korijenom 
*skjuk > stucati (v.) »koja otvara usta«. 

Lit.: ARj 17, 853-54. Miklosic 343. Ho- 
lub-Kopecny 372. 376. Bruckner 545. Mladenov 
698. Iljinski, RFV 73, 187-211 (cf. Ub 8, 
207. Slavic 3, 484). 

stukati se, stuce impf. (Vuk, Boka) = 
stucati se, -a (Vuk) = skucati (Vodice, s ne- 
jasnim prijelazom Stu- > sku-, upor. ipak 
skrbav pored strb, v.) = scucati se, -a (ZK, 
Jacke) prema deminutivu na -tati stuktati se, 
stukce (Risan) »icati se, podrigivati se, eruc- 
tare« prema pf. stiiknuti, -em (Vuk) sa tri 
znacenja, koja su mozda metaforicna, »1° 
nestati, 2° (huknuti pamecu) poludjeti, 3° (Du- 
brovnik) glasno poljubitk. Od juznoslav. 
jezika samo u hrv.-srp., od sjevernih u svima: 
upor. ces. skytati, stekati, stkdti, moravski 
scukat, polj. szczkqc, szczekac, rus. scekotdtb. 
Onomatopeja. 

Lit.: ARj 17, 516. 852-55. Ribaric, SDZb 

9, 197. Miklosic 300. Holub-Kopecny 372. 
Bruckner 372. 



stuket m (Dobrota) »kvaka«, stuketa f 
(Korcula) »tanka uska letva, kantinela (Ci- 
lipi)«. Talijanizam, deminutiv na -etto < vlat. 
-ittus od frnc. ili langob. stock. 

Lit.: REW 8281. DEI 3639. 

stula f (Vuk) »drvena noga«, stule, gen. 
stula f pi. (Kosmet, Bosna) »1° hodulje, 
gigalje, stake, 2° (Prcanj) Beine und Hande 
an einem Skelet, 3° (u satrovackom, argot) 
Beine« = (st > sc) scule (Poljica) = scuk 
(Belostenec). Pridjev na -av stulav, odredeno 
stulavi (~e noge), odatle na -ko stiilavko m 
prema f na -ica stiilavlca »koji ima takove 
noge« i n stulavce, pi. -cici. Upor. arb. shtylla 
(Ulcinj s clanom) »soha«. Grecizam 0x6X05 
(u = u, iu) > tal. stelo »colonne, soutien; 
appui«) koji je usao u balkanski latinitet: 
rum., cine, stur »stalp, direc«, arb. shtyl, shtyle 
»Saule«, odatle i u hrv.-srp. kao metafora. 
Internacionalni je grecizam stil m, stilist(a), 
stilistika, stillzlrati. 

Lit.: ARi 17, 855-56. Elezovic 2, 487. 
Resetar, Stok. 299. ZbNZ 8, 234. Griinenthal, 
ASPh 42, 316. Prati 940. Strekelj, ASPh 
27, 59-66. Skok, ZRPh 38, 551., br. 31. 
Puscariu 1664. Dalametra 199. Baric, JF 3, 
224. 

stumfa f (ZKU, Zagreb; obicno u pi, 
jer su u dvoje) = stumf (Habdelic, Beloste- 
nec) = slov. stumf, gen. stumfa, »bjecve, 
carape« = strlnfa f (Otok u Slavoniji) = 
strinfla = strumfa (Krasic). Od nvnjem. (bav.) 
Stumpf pored Strumpf bav.-austr. S trumpf le; 
pi. Striimpfe. 

Lit.: ARj 17, 848. 856. 857. Pletersnik 2, 
649. Miklosic 343. Striedter-Temps 211. 

stur, f stiira (Vuk, uz zito, jecam, opozicija 
jedar) = scur (Dalmacija, Pavlinovic) »pra- 
zan, marcidus, verkummert«, na -Ijiv sturtjiv 
(Drzic, Lika) »krzljav«, -av sturav (prilog 
sturavo, apstraktum sturavost) »dumm, ver- 
wirrt, verriickt (metafora)«, bug. slozen prid- 
jev sturogldv »isto znacenje«. Denominal stu- 
riti se (Pavlinovic) »postajati stur«, na -eti ostu- 
r'et, -uri pf. (Kosmet) »opustjeti, opustositi 
(objekt casire, v.)«, bug. stureja »umherirren« . 
Apstraktum na -Ina sturmja f (Kosmet) »pii- 
stolina«. Nalazi se jos u donjoluz.-srp. scurny 
»iscrpljen«. Izvedenica je od stcslav. ttst > 
tast (v.), s pomocu sufiksa -ur kao Imuran 
ad tama (v.). 

Lit.: ARj 17, 857-58. Elezovic 2, 48. 
488. Mladenov 698. Doric 426. Iljinski, UZ 
2, 3-9. (cf. Sldvia 9, 587. IJb 10, 341). 



sturak 



420 



sturak, gen. -rka m »gryllus«, sveslav. i 
praslav; mjesto deminutivnog sufiksa -bk 
na -lo sturic; sa sc, si : st : scurak (Istra), 
source (Cucerje, kraj Zagreba), Scurcic (Istra), 
na -ic scuric (Vitezovic, Budinscina u Hrvat- 
skom zagorju). Stcslav. stuncb > bug. sturec, 
slov. scurek. Ovamo mozda Stur m »Molch«. 
Upor. arb. torolec »Heimchen« i slov. sciricek 
za onomatopejsko postanje. 

Lit.: ARj 17, 571. 857. Miklosic 343. Ho- 
lub-Kopecny 376. Bruckner 545. Mladenov 698. 
Iljinski, ASPh 29, 496. Loewenthal, ZSPh 8, 
129. GM 433. 

suba f (Vuk, Piaski, Hrvatska, Habdelic) 
»dugacka zenska haljina s rukavima od pla- 
vetne cohe postavljena krznom«. Na -ica 
subica f (1555, Samobor; Habdelic, Vitezovic, 
Belostenec, Lika) »maleni krzneni kaput«, -ara 
subara f (Vuk) »kapa od krzna«. Augmentativ 
na -etina subaretina. Na -as subarqs m (Vuk) 
»koji nosi subu«. Nalazi se Suba u slov., bug., 
polj., oba luzicko-srp., rus., madz. suba, rum. 
suba, deminutiv subulifa, na -dea (upor. 
[curteica, cataveica) subeica = ciubeica, srvnjem. 
Schuhe, nvnjem. Schaube > slov. sdvba 
»Weiberjacke«. Mada je sveslav., nije praslav. 
Za krizarskih ratova ar. gubba »baumwollenes 
Unterkleid« uslo je u fr. jupe (12. v.), odatle 
u srvnjem. schuhe i dalje na istok medu Sla- 
vene suha. Druge su varijante nazivi za vrste 
unutarnjeg odijela: jupa f, deminutiv jupica 
(ZK, hrv.-kajk., polj.) = slov. jita, jopica, 
jopic »wollener Leibrock« iz nvnjem. Joppe; 
zupa (Cres), iupica (Istra, Omisalj), supet 
(Lastva, Dobrota), pozupic (pod-) m (Vrbnik), 
zupan »langer Rock«, i zubun, gen. -una, 
zohunic (1652), zubunac, gen. -unca (Dubrov- 
nik), zobuncac, podzobuncac (Jambresic), bug. 
zabunce, madz. zuhany, rum. zahun = zobon; 
na -dzija zubundfija = madz. zubbonyai; < 
tal. giubba, giubbone (14. v.) preko mletackoga, 
(sa zamjenom tal. dz prema tur. izgovoru) 
dzup m, dzuta f, dzupet (17. v.), dzupelata 
(Rijecka nahija, Vuk). Glede p mjesto e upor. 
srlat. giuppa, giuppectus > tal. -etto i napokon 
preko tur. cube > dzube, gen. -eta (Vuk, 
Srbija, bug., arb.). Centri iradijacije tog 
evropskog arabizma su Francuska > Nje- 
macka, Mleci i Turska. Hrv.-srp. zubun usao 
je medu Slovence: zabunec, gen. -nca (Bela 
Krajina) = zobun. Mletacki oblik usao je i u 
tur. zibin »kratki kaputic koji se oblaci ispod 
kaftana«. Tako postadose venecijanizam giub- 
bone i germanizam Suba opce balkanske rijeci. 
Peterssonova misao dafuba nije posudeno nego 



ie. *gheu-bha pusta je lingvisticka konstruk- 
cija. 

Lit.: ARj 3, 341. 540-41. 9, 693. 10, 359. 
11, 350. 17, 859-60. Mazuranic 552. 1691. 
Pletersnik 2, 618. 819. Resetar, Stok. 314. 
316. Jagic, ASPh 31, 550. MikloSic 344. 404. 
412. 413. 459-460. SEW 1, 460. Mladenov 
170. 695. Vasmer, RSI 14, 182. REW* 3951. 
Tiktin 1523. Gombocz, MNy 7, 28. (cf. RSI 
5, 321). Korsch, ASPh 9, 679. Matzenauer, 
LF 7, 171. GM 82. Krcek, ASPh 31, 626. 
DEI 1817. Schrader, IF 17, 29. si. Petersson, 
KZ 47, 283. Skaljic* 655. 

su-bu (su-bu pa nista, Kosmet) iz tur. 
pokaznih zamjenica JM »onaj«, bii »ovaj«, bit 
»celui-la ou celui-ci, toute sorte de choses 
ou de gens, des personnes inconnues ou 
indifferentes«. Taj tur. izricaj dao je povod 
stvaranju hrv.TSrp. sue muc pa prolij u istom 
znacenju. Taj nalici i na tur. slozenice kitab 
mitab. Upor. i izricaj sjasi Kuna da uzjasi 
Murta »nista se nije promijenilo«. Tur. po- 
kazne zamjenice dolaze jos u vezi s postpo- 
zicijom za kvantitet kadar u prilozima koli- 
cine sukadar (Banja Luka) = bukadar (Mo- 
star) »mnogo« < tur. sukadar »toliko, eto to- 
liko«, bukadar »ovoliko«. U Kraljama i u 
Lici bez -r sukada bukada, uz negaciju za 
pojacanje: sukada bukada vise necu nikada; 
usp. na Bracu: sukadar bukadar kuga u Povije 
nikadar (u legendi Ivana Povaljskoga). Upor. 
rum. sucada, indeklinabilni pridjev »enorm«. 
U vezi s upitnim ne kadar »koliko?« upotreb- 
ljava se u Imotskom u vezi sa sukadar — 
bukadar — nikadar »nigda za nigda«. V. tur- 
cizam kadar. 

Lit.: ARj 17, 861. 867. Elezovic 2, 488. 
Deny §§311. 476. Skok, Sldvia 15, 497., 
br. 754. Tiktin 1523. Skoljic 592. Putanec, 
ZbNZ 40, 412. 

sucur (Vuk; Kosmet, uz bogu), uzvik 
»hvala«; opetuje se uz prijevod Jalah sucur, 
milu bogu hvala = sucur m (Vuk) »nekakva 
tikva«, sucurce, gen. -eta n = (asimilacija s — c 
> s — i) susurce (Kosmet) »vrst minuskulnih 
tikava, ciji se plod drzi po sobi kao ukras« 
zvana i sucurica, sucurcic, sucurak, sucurka. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
pridjev sequr »koji zahvaljuje za ucinjeno do- 
brocinstvo« > tur. .siikiir) iz terminologije 
obicnog zivota: bug. sukjur, arb. shyqyr = 
shiqyr, cine, suchiur. 

Lit.: ARj 17, 861-62. Mladenov 696. GM 
All. Pascu 2, 166., br. 1018. Skoljic 511. 



sudar 



421 



sulf 



sudar, gen. -ara m (Imotski, Kljuc i Duvno 
u Bosni, Poljica, Bukovica, Banat, Kikinda, 
narodna pjesma) = suduar, gen. -ara (Mplat) 
»1° rubac, rupcic, marama, 2° (odica bila oli 
sudar, Matovic) veliki ubrus, rucnik, kao 
plahta, toga, 3° zenski tezak sal (koji se stavlja 
pevrh punde) = kunkun (Sibenik) = kinkin«. 
Ucen talijanizam i latinizam: tal. sudario < 
lat. sudarium. Ovamo i sudarij (Bernardin, 
Ranjina) m »rucnik, ubrus (za brijanje)«, 
sa n sundar m (Dalmatin) »ubrus«. 

Lit.: ARj 16, 891. 17, 862. ZbNZ 10, 73. 
260. ASPh 42, 16. REW* 8423. DEI 3672. 

suga f (Vuk, Bosna, Slavonija, Srbija, 
Srijem, Kosmet) »1° scabies, 2° propao covjek 
(uvredljivo)« = soga (Crna Gora)«. Pridjev 
na -av sugav (Vuk, Kosmet) = sogav (Crna 
Gora) »svrabljiv«, poimenicen sugavac, gen. 
-avea m prema siigavica (takoder hidronim, 
pritok Dunava kod Baje). Denominal na -iti 
sugaviti, -im (o-), na -ati sugati (se), -orn (o-, 
po-). Balkanski turcizam (tur. suga) iz medi- 
cinske terminologije: slov.; rum. suga »rdava 
stvar«j bug. suga »svrab, Kratze, Grind«, 
arb. xhuge. 

Lit.: ARj 17, 709. 863-65. 708. Elezovic 
2, 488. Mladenov 695. GM 488. Tiktin 1527. 
Miklosie 344. Korsch, ASPh 9, 670. 

sugati, -am impf. (Potomje) »susiti«. Od 
mlet. sugar, tal. asciugare < lat. exsiicare 
(prefiks ex-, i denominal od sucus »sok«). Prid- 
jev na -av sugava karta (Dubrovnik) »L6sch- 
papier, bugacica«, prema tal. carta suga, carta 
sugante, mlet. carta sitgara, carta sugarina. 
Ovamo ide i tal. imperativna slozenica asciuga- 
mano, mlet. sugamdn (drugi dio mano »ruka«) > 
sugdman, -ana (Potomje, Sutomore, Dubrovnik, 
Cavtat, Korcula, Racisce) = sugaman (Boka, 
Rab, Bozava, Vrbnik) »rucnik, peskir = pescir 
(Sutomore)«. 

Lit.: ARj 17, 863-64. Kusar, Rad 118, 17. 
Cronia, ID 6. REW 3072. DEI 317. 347. Rosa- 
mani 1119. Olivieri 674. ZbNZ 5, 235. Zore, 
Rad 115, 172. Rosamani 1119. 

sugavelo n (Potomje) »tiho vrijeme iza 
oluje« [= sugavela (Dalmacija) < mlet. 
sugavele »kratkotrajno lijepo vrijeme«, impe- 
rativna slozenica od tal. (asciugare »susiti«, 
le vele »jedra«]. 

Lit. : Rosamani 1119. 

suj, f suja (sv. Sava; apokrif, 15. v.; 
Proroci, Kozicic) = s'ujb, stcslav. pridjev, ie., 
sveslav. i praslav., potisnut je u zaborav od 



sinonima lijevi. Ocuvao se poimenicen u 
toponomastickim i apelativnim izvedenicama 
sujica f (Mikalja, sv. Sava, Kozicic, Rajic) 
»ljevica«, toponimi, horonimi i hidronimi Su- 
jica = Silica (Hercegovina, Bosna, Slavonija) 
= prezime Sujica (Lika) = Svica (1444, 
Lika, kod Otocca), upor. stcslav., slov. sujica 
»lijeva ruka«, na -aka i sa zamjenom v mjesto / 
(upor. rukovet za rukojetb, i obratno Lojisce < 
Loviste, Dalmacija) suvaka f (Vuk) »ljevica«, 
na -dk suvak, gen. -aka (Otok, Saptinovac 
u Slavoniji; Vuk) »ljevoruk«, na -lija suvaklija 
»isto«, prezimena Suvak, Suvakovic (Srbija) = 
svaga (ZK; glede sufiksa -aga upor. rus. 
suhga »ljevoruk«). Ie. je korijen *seuios, ocuvan 
u sanskrtu savydh, avesta haoya »isto«. 

Lit.: ARj 17, 865-66. 912. 918. Miklosi! 
344. Berneker, IF 10, 155. WP 2, 472. Lane, 
Language H, 191. si. (cf. lib 21, 320). Machek, 
Sldvia 16, 218. Iljinski, ASPh 29, 495. Jagic, 
ASPh 30, 458. Zupitza, KZ40, 250-255. (cf. 
AnzIF24, 42). Giintert, IF 21, 24. Pedersen, 
IF 5, 65. Meillet, MSLP 9, 137-141. (cf. 
AnzLF 7, 164). Sommer, IF 11,1. 

sulen m (istrocakavski) »cytisus laburnum«. 
Odatle na slozen sufiks -ovina suUnovina lig- 
num cytisinum«. Istroromanski leksicki osta- 
tak, koji odgovara furlanskomu solen, solegn 
pored salen, salene, sarandi »gialuzzar, acazie, 
zale«, predromanskog podrijetla. 

Lit: ARj 17, 870. Strekelj, ASPh 14, 
548. Pirana 2 1065. 

sulj m (Vuk, Crmnica), deminutiv na -bk > 
-dk suljak, gen. -Ijka »cutak, krlja, hreb, hrek, 
klada, panj«. Ovamo ide zacijelo i slov. siilj 
»holzernes Gefass«, mozda i osuj m (Buzet, 
Sovinjsko polje) »metla od grabrovog granja«, 
postanjem od sintagme od sulja. Na -ara 
(upor. badnjara) suljkara (Vuk, Backa) »rupa 
gdje stoji suljak«. Nalazi se jos u ukr.,rus. 
sula »klada«. Miklosic uporeduje s lit. sulas 
»Pfeiler, Stander, Eimer, Fassdaube«. Moze 
se uporedivati i sa gr. ^ij^ov »drvo«. Problem 
postanja kompliciraju semanticke varijacije, za 
koje se ne zna kako se odnose prema znacenju 
»klada«. U Backoj suljak = suljak (Kosmet) 
znaci »u vijanju najdonje s pljevom pomije- 
sano zito, ocinjak«, odatle na -ovina suljko- 
vina (Kosmet) »ovejci (Vuk, v. vijati), pocinjd 
(Kosmet)«. Odatle pridjev suljaiv (~o zito) 
»u kega na vrhu ostanu dlacice«. U Baranji 
suljevi m pi. su »sisarice, koje rastu u vodi, 
pa se pecene ili kuhane jedu«. Problem posta- 
nja komplicira slov. varijanta sculjek, gen. 



Siilj 



422 



suma 



-Ijka »abgesagtes Stuck von einem Baum« 
= Suljak (ZK), koje Strekelj izvodi od s + 
culjek < *cula, *cola od nvnjem. Zoll, Zollen 
»Klotz«. Na tu se imenicu nadovezuje slov. 
esuliti = ostului = oSculiti »stutzen, prikra- 
titi«, stuliti »stutzen«, od cega je postverbal 
«lov. stula »Stumf«, stula f (ZKU) »Berggipfel«, 
Ostfcka Stula (oronim, ZK), stulak m (ZU), 
stulast »einem Stumpf ahnlich«, stulasta gldva, 
slov. stulec »kegelformiges Ding«. Na te rijeci 
nadovezuje se rum. st(i~)ulete m (de porumb, 
-te od pi. -ft) »klas, Maiskolben«. Za ove vari- 
jante ne vazi gornje balticko usporedenje. 
Tesko ih je spojiti sa sulj. U Kosmetu jos 
prestu/fit (objekt koljeno) »prignjeciti«. V. su- 
Ijati i stula »Stelzen«. 

Lit.: AR) 17, 871-72. 855. Pletersnik 2, 
868. Popovic, Sintaksa 44. Elezovii 2, 488. 
Miklosic 344. WP 2, 503. Tiktin 1502. Stre- 
kelj, DAW 50, 61. 

suljati se, suljam impf, (nema Vuk, ali je 
danas opcenito u jeziku) (do- Lika, iz-) »ici 
polagano neopazice« = siijat (Smokvica, 
Korcula) »valjati kuglu po zemlji (u igri na 
obuce)*, sasuljati pf. (ZKU) »zerdriicken, 
walzen«. Slov. stiliti »streichen, kratzen«, 
siiliti se »sich duckend schleichen«. Varijanta 
na nj mjesto Ij sunjati se, sunjdm (Vuk) (iz-} 
»schleichen«. Na -ah sunjalo m (Vuk). Se- 
manticka varijacija izrazava se naglaskom 
sunjati, -am (Vuk) »kao njuskati, njuseci tra- 
zitk. Odatle na -ka stinka f (Hrvatska, Dalma- 
cija) »njuska«, sunja, gen. stinje (Kosmet)- 
»zamlata, zanesenjak«. Pridjev siinjav (Vuk, 
Boka) »1° koji govori kroz nos, 2° (prema 
Miklosicu hrv.) stultus«. Upor. hunjkav (v.). 
U sve tri semanticke varijante radi se o ono- 
matopeji. Kod suljanja stvara se zvuk suskanje. 
U govora kroz nos cuje se sum. Budala ne 
govori jasno. 

Lit.: ARJ2, 703. 4, 91. 17, 871-72. 884. 
Pletersnik 2, 650. Elezovii 2, 489. Miklosic 
345. 

siiljevi m pi. (Vuk, Danicic, Slavonija, 
Klana u Istri) »majasil, sinigle, marojde < 
hemeroidi (uceno u gradovima)« = sulj m 
(Mikalja: krvavnice, sulji)«, odatle suljevnost 
f (Klana u Istri) »hemeroidi«, suljiv »tko ima 
suljeve«, suljiva trava (Slavonija). Miklosic 
uporeduje sa rus. siiljata pi. n »muda«. Peters- 
son nalazi prasrodstvo sa arm. xoyl, gen. xuli, 
instrumental xulio »scrofula«. Upor. zulj. 

Lit.: AR) 17, 871-72. Miklosic 344. Pe- 
tersson, KZ 47, 277. WP 1, 371. 



suma f (Vuk, bug., Kosmet) »1° silva, 
forestis, prvobitno niska suma, Buschwald, 
loza, gora, dubrava, planina, lug, gaj, kneja 
(v.); zabran(a), 2° Usee od sumskog drveca 
(Kosmet), 3° suho granje s liscem ili bez 
njega (Vodice, Imotski)«, s pridjevom zjva 
suma (Dreznica) »gora u kojoj nije bilo sjece 
od pamtivijeka«. Pridjevi na -bn potvrden u 
poimenicenju na -jaca sumnjaca f (Vuk) 
»koliba sumskim liscem pokrivena«, prosi- 
ren na -at siimnat »frondosus«, na -ski sumski 
(Vuk, Kosmet) pored sumski (Kosmet) (~o 
cvijece, drvece}. Deminutivi sumica, na -Ika 
sumka (Kosmet) »grancica od hrastova drveta 
s liscem«. Kolektiv na -ar sumar m (Vodice) 
»grmlje od nize bukovine«. Radna imenica na 
-ar sumar, gen. -ara »lugar« prema f na -ica 
sumarica »1° zena sumareva, 2° brassica hirta, 
3° anemone nemorosa«, na -ija sumarija f, s 
pridjevima siimorev, sumaricin, deminutiv suma- 
ricica, na -nik sumarnih (neologizam) = nad- 
sumar »sumski upravitelj«. Na -adija Suma- 
dija »ime kraja«, s izvedenicama Sumadijnac, 
gen. -ijnea m prema f Sumadijnka i pridjev na 
-ski sumadijnski, s -iji > -i- Sumadinac, -inka, 
-ince. Upor. ces. Sumava, toponim iz kojeg 
izlazi da je suma postojala i u ces. U drugim 
slav., osim slov. i bug., nema joj traga. Pod 
turskom upravom nastade tursko-hrv.-srp. slo- 
zenica sumag I (Vuk) = sumangele (Srijem, 
Slavonija, Hrvatska) »neka ide u sumu, bjezi 
u sumu« (optativ ili 3. 1. impf, gele, od gelmek}. 
Ni za suma kao ni za sum nema baltickih ni 
drugih ie. usporednica. Najrasirenije tumacenje 
kaze (Miklosic) da je to postverbal z. r. od 
sumiti, jer u sumi zaista sumi i lisce i granje. 
Kad se promotre izrazi za sumu, takvo tuma- 
cenje je pucka etimologija ili kako bi Vendryes 
rekao »etymologie statique«. Kako za sumu 
imaju narociti interes vlasnici zemlje, nazivi 
za sumu mogu biti posudenice (primjeri u 
romanskim jezicima fr. bois = tal. bosco od 
frnc. busk, dok je lat. silva u mnogim roman- 
skim jezicima kao u fr. propala, kod nas 
turcizmi ormdn, korija, iz gr. drma, drmun). 
Sumom upravlja feudalni gospodar (odatle 
forestis > fr." foret od forum ili od priloga 
foras; ta rijec znaci upravo »Baumwald«; kod 
nas stsrp. zabeh, odatle aib.zabel i rum. zabeal). 
U hrv.-srp. se suma naziva arhaizmima, pri- 
mjeri praslav. gaj, dubrava, gvozd, lesb, lljes, 
topomm Lesbno, lug, loza, gora. Rijec suma je 
ogranicena na istok. Nalazi se jos samo u bug. 
Na zapadu (Imotski, Vetranie, Kacic, Zuzeri, 
Trpanj, Visoko u Bosni, Klana i Vodice u 
Istri) ima specijalna znacenja. Area rijeci 



423 



super 



upucuje na iliro-tracko podrijetlo. Za to pod- 
rijetlo bi govorio arbanaski *shem u proshem 
»Geholz, Gebiisch«, kad bi doista bio u pra- 
srodstvu sa suma, kako hoce Baric: ie. *kseu- 
ma. Machek je oznacuje kao tamnog postanja. 

Lit.: ARj 17, 873-882. Mazuranic 1435. 
Elezovic 2, 489. Ribaric, SDZb 2, 49. Miklosic 
345. Holub-Kopecny 377. Mladenov 696. GM 
355. Jokl, Unt. 173. Baric, Alb. I, 75. si. 
(cf. JF 3, 199). Machek, Sldvia 16, 218. 

sumiti, -l impf, (subjekt vjetar, Lika, 
nema u Vuka, opcenito danas) »1° suskati, 
sustati, rauschen« = (metafora) sumeti (Hr- 
vatsko zagorje) »2° ludo govoritk, stcslav. 
Sumeti »rauschen«. Postverbal sum m, suma 
(Lovran, Istra) »Halbnarr«. Pridjev na -ast 
sumast »sulud«. Prilog sumke pored sumke 
(Boka) »ici na vrh prsta da se ne bi culo«. 
Slozenka od sintagme osumoglavit, -avim pf. 
(Kosmet) »kad nastupi stanje da u glavi ne- 
kome sumi«. Sveslav. i praslav. Ne postoje 
usporednice ni u baltickoj grupi ni u ostalim 
ie. jezicima. Tumaci se od ie. onomatopejskog 
korijena *keu-, s formantom -mo, prema Brug- 
mannu *keu-mo-s. Upor. (prema G. Meyeru) 
arb./w«/!mq/»calunniare, diffamare, verleumde« 
(•?), postverbal proshem m. 

Lit.: ARj 17, 872-73. 875. 877-78. 
880-81. Elezovic 2, 49. Mazuranic 1435. 
Miklosic 345. Holub-Kopecny 'Hi. Bruckner 
557. Mladenov 696. WP 2, 332. Boisaaf 
542-543. Pedersen, IF 5, 76. GM 355. 
Bulat, Sldvia 2, 618. 

sundrati (se), -am »1° (Krk, Istra, Lika) 
potrositi, unistiti, upropastiti i_ 2° (Poljica) 
zgronjati se, ruvinati se«, sundrati (Split, 
Sibenik, ZK) »jako udariti« = slov. sundrati 
»bucati, lupatk, sundrati (bika K) »unistiti«, 
sasundrati (ZK), trajno na -ava- sundrdvati, 
-avdm (Kralje, Lika), imenice sundranac m, 
sundranica f »celjade koje bezobzirno trosk, 
posundranac (Lika) »isto«. [Semanticki odgo- 
vara mlet. sfondrar »affondare, sfondare«]. 

Lit.: ARj 12, 446. 17, 882-83. Pletersnik 
2, 650. Skok, ASPh 33, 371. Resetar, Stok. 
299. Rosamani 1015. 

sunka f (Vuk, Srbija, Slavonija, sjeverna 
Hrvatska) »prsut, kukovina (ZK) = kucanjak 
(ZK)«. Rum. suncd. Od austr.-njem. Schunke f, 
nvnjem. Schinken. Takoder ces. i polj. 

Lit.: ARj 17, 883. Tiktin 1533. Holub-Ko- 
pecny 377. Striedter-Temps 213. 



sup, pridjev (prema Miklosicu hrv.) »cavus«, 
sup f (Kavanjin) »cavitas«, prosiren na -kast 
supkast »(metafora) budalast«, poimenicen na 
-bk > -ak supdk, gen. -pka m »straznjica, 
anus« = (metateza) pusak, gen. -ska (Ora- 
hovica). Deminutiv supcic. Augmentativ sup- 
cina. Na -ina supina (Istra) »1° vanitas, 2° 
homo stultus« prema f na' -ka supka (Istra) 
»femina stulta.« Prosiren je na -r/ + -to > -alj 
supalj, f suplja, odredeno suplji = supalj 
(Kosmet) »utao (v.)«, poimenicenja na -jak 
supljak, gen. -dka = na -an (tip bukvan) 
supljan »suplja tikva, bezjak, budala«, apstrak- 
tum na -ina supljina. Na -Ika supljlka »vrsta 
veza«, s prilogom na -bsk supljicki (■— ' porubiti 
maramu), pridjev na -asi supljikast. Na -jaca 
supljaca (Sinj) »1° (tkalacki termin) mala iz- 
busena dascica na razboju za drzanje vratila, 
2° duboka suplja zlica (Split), 3° pogrdno za 
zenu«. Denominal na -iti supljiti, supljim impf. 
(iz-, ispro-, pre-, pro-}, iterativ na -va- isu- 
pljivati, -supljujem pored -supljivdm, na -ovati 
isprosupljovat, -ujem (Kosmet), na -ikast isup- 
Ijikati (Radnic). Pridjev supalj nalazi se u 
stcslav., slov. i bug. supljiv. Ne nalazi se u 
sjevernim slavinama. Praslav. Paralela je lit. 
susiupes »gnjio (o drvu)«. U srodstvu je sa 
sut (v.). Suglasnik p je prosirenje ie. korijena 
*(s}keu-, koji se nalazi u gr. xvXa, avesta sura 
»rupa«, arm. soil < *keulo »H6hle«. G. Meyer 
izvodi arb. sh(u}plake »1° pesnica, 2° cuska, 
samar« iz suph. 

Lit. :ARj4, 91. 11,742. 12,447. 17,885-92. 
Elezovic 2, 239. ASPh 36, 130. (cf. JF 3, 211). 
Miklosic 345. Berneker, IF 10, 155. Mladenov 
696. Machek, Sldvia 16, 218. GM 419-420. 

supa (ZK, Vojvodina, Srbija, Slavonija, 
Vuk, hrv.-kajk.) = slov. supa »pojata, susa«. 
Na -ina siifina (Lika K) = suvina (Lika, 
pravoslavci) »dugacka pojata za kola i konje 
na Vratniku kod Senja«. Od nvnjem. Schopfen 
m, Schuppe f, austr.-njem. Schupfen m »vorn 
ohne Wand errichteter einstockiger Schutz- 
bau«, odatle u Lici siifina = suvina (iz grani- 
carskog njemackog govora). Upor. polj. i ukr. 
sopa. 

Lit.: ARj 17, 885. 888. Pletersnik 2, 650. 
Miklosic 341. Bruckner 551. Welgand-Hirt 2, 
802. Strekelj, ASPh 28, 530-531. Striedter- 
-Temps 213. 

super m (Vuk) »koji superi ladu, kacu, 
popravlja smoleci je, kalafat«. Na -njak super- 
njak »martello de calafatk. Na -Ho superilo — 
na -ka superka »tagliuolo dei calafatk. Na 
-as superas (Posavina) »super«. Denominal na 



super 



424 



suskati 



-itisuperiti;, -im impf. (Vuk, Gornje primorje ?, 
Posavina) »kalavatiti ladu«. Brodski termin. 
Prezime Superina (Istra, Rijeka), Super (kod 
budimskih Srba, 1706-07) = Super (kato- 
lici Hrvati, Brusani, Novi, Ostarije, Lika). 

Lit.: ARj 17, 887-88. Pariie 1007. Vit- 
kovic, GISUD 3, 76. ZbNZ 25, 335. 

sup rkati, -dm (Lika) »razgovorom se 
zabavljati«, potvrden i s prefiksima iz-, na-: 
isuperkati se, -am (Lika), nasuperkati se »na- 
saptati se«. Onomatopeja. 

Lit: ARj 4, 91. 17, 888. 

surak, gen. -aka-rn (Vuk) pored Surjak = 
Surjak (ZK) »(terminologija srodstva) uxoris 
frater« prema f surakinja »njegova zena«, bug. 
surekinja, Sumaja = surnjaja (Vuk) = surnjaja 
(Kosmet) »isto«. Pridjevi Snrakov, surnjajin. Hi- 
pokoristik sura m. Odatle na -ovati suravati, 
iurujem impf. (Vuk, .- i Mmej »potajno se 
dogovarati«. Sveslav. i praslav. Prema polj. 
szurzy, gen. szurzego »sogor« prvobitno je 
praslav. pridjev (sun, stcslav. srpske redak- 
cije), koji je bio u hrv.-srp. poimenicen s 
pomocu sufiksa -jak (v.). S individualnim 
sufiksom -in Surin m, tako i stcslav. i rus. 
Teze je protumaciti morfologiju femininuma 
Surnjaja, koje se cini kao prosirenje prvobitnog 
pridjeva na -6«. Tome je dodano -aja piema 
maja (v.). Bez usporednica u baltickoj grupi. 
Od drugih ie. jezika pruza usporednicu samo 
sanskr. syald-h »isto«. Ako je to uporedenje 
ispravno, u je nastao od dugog dvoglasa au. 
Prema tome moze se pretpostaviti za ie. *>ja- 
uro-, prijevoj od svekar (v.). 

Lit.: ARj 17, 892-97. Elezovic 2, 489. 
Miklosic 345. Berneker, IF 10, 155. Bruckner 
558. ZSPh 4, 217. Mladenov 696. Trautmann 
261. WP 2, 514. Hoffmann, 55 21, 137-144. 
(cf. AnzlF 7, 12). Brugmann, IF 21, 319. 
Iljinski, ASPh 29, 496. Boisacq* 235-236. 
1001. Machek, Sldvia 16, 218. Fraenkel, 
LP 2, 266. 

SurdSk m (Kosmet) »stocna bolest, kad 
Tnokri krv«. Upor. slozenu imenicu krvomoc 
f (Krasic), pridjev krvomosan (ZK, od mociti 
u drugom dijelu). Od arbanaske slozenice 
shurr »mokrim«, shurre f »mokraca« i gjak- 
iu »krv«. 



Lit.: Elezovic 2, 
Stud. 89-90. 



GM 136. 420. Jokl, 



surin j ati se, -dm impf. (Dubrovnik) »hla- 
diti se na vjetru« = surinjati, -am (Stulic, 
Ston) »puhati (o vjetru: Surinja kadpuSe hladan 



vjetar}«. Od tal. sciorinare (Dante) »1° sol- 
levarsi per prendere riposo in aria, 2° vibra- 
re«. Izvedenica od lat. aura < gr. aupa na 
-inare (nj mjesto H iz prezenta), s prefiksom 
ex- > s-. Ovamo ide mozda i trija od vjetra, 
koje Resetar i Zore izvode od tal. ira »srzdba«, 
ali se time ne tumaci -ija. A i znacenje, koje 
je psiholosko, ne prenosi se u rom. jezicima 
na vjetar. Prije, ce biti romanski postverbal 
od auridiare > orear (Alenitelo, Portugal), 
port, ourejar. 

Lit.: ARj 17, 894. Zore, Tud. 26. Resetar, 
IF 12, 287. REW 788. DEI 364. 3402. 

suriti, surim impf, (o-) = Siiriti (Slavonija, 
Srijem, Hrvatska, Bosna) »vrelom vodom 
polijevati, prljiti, (o)furiti, (o)pariti«. 

Lit.: ARj 9,338. 17, 893-94. 

susta f (Potomje) = susta (Bozava, Sibenik, 
Crna Gora) »1° opruga, 2° Federmadratz«. 
Talijanizam, tal. susta f < lat. suscita, post- 
verbal od suscitare. Tal. deminutiv na -ino 
sustina i (Dubrovnik, Cavtat) »druker« = 
sustina (Korcula). 

Lit.: 17, 897. 907. Crania, ID 6, 122. REW* 
8482. Prati 956. 

suskarija f (Potomje) »limarske prerade- 
vine«. = Suskarija f (Vitezovic, Belostenec, 
Crna Gora) »sitna trgovacka roba«, suskariti, 
-im (Vitezovic) »trgovati sitnom robom«. Kol. 
na -arija < -ar - < -arius + -ia. 

Lit.: ARj 17, 901-902. 

suskati, -am impf. (Vuk, subjekt guster, 
macka, uopce zivi stvor) (iz-, za-} »strepere« 
prema pf. susnuti, -em (iz-)- Prenosi se na 
glas u deminutivu susketati, SuSketam pored 
-cem impf. = susljetati, susljetam »govoriti sap- 
cuci«, s prijenosom suglasnika iz prezenta u 
infinitiv SuSkecat, -ecem impf. (Kosmet) »frskati 
u govoru«. Isti glagol na -eti sustati, -im 
impf, (za-, subjekt voda, Usee). Iterativ na -va: 
poSustivati, posustujem. Na -avac, gen. -avca 
SiiSkavac m »amaranthus major L.«. Poimeni- 
cen part. perf. akt. na -ica suskalica f (beogradski 
argot) »banka«. Na -or (upor. zagor) suskor 
(Sumadija) = susanj, gen. -snja (Vuk, ZK) = 
suslje n »suho lisce koje je spalo sa drveca«. 
U toj se rijeci unakrstio pridjev suh i onoma- 
topejski glagol. Osnovna je metafora Sits-, 
koja se nalazi u nesuS m »ono sto iduci ne 
suska«. Rasiruje se ne samo deminutivom na 
-kati nego i sa nj u pridjevu susnjat »sumnat 
(uz grana)«. Na -ar poSusnjar m (Kosmet} 



Suskati 



425 



»zamiata, tumaralo, koje svakuda zavirkuje«. 
Onomatopeja se nalazi jos u slov. 

Lit.: ARj 4, 91. 17, 901-908. Elezovic 2, 
118. 480. Trojanovic, IF 5, 223. Miklosic 345. 

suveli (Banja Luka) = suvheli (Bosna) = 
Supheli (ib.) = Subhell (Mostar) = suhveli, 
indeklinabilni pridjev, sibelija m = Subettja 
(Kosmet) imenica i pridjev »sumnjiv, sulud«. 
Turska izvedenica na -K od ar. subhe »sumnja, 
dvoumica« > tur. supheli, koja se nalazi u 
Sub m (Banja Luka, biti pod suborn »pod nad- 
zorom policije«) = sfbe pored siibe, gen. 
-eta n (Kosmet) = Subha (Mostar) »sumnja« 
= supha = suvha — suhva (Bosna), od tur. 
siiphe, siibhe < ar. Subha. Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla iz terminologije obicnog 
zivota: bug. sjubj, Sjubelija m, arb. shubehe = 
shy be, cine, subie f, pridjev subiili »douteux«. 

Lit.: ARj 17, 912. Elezovic 2, 479. Skok, 
Sldvia 15, 497, br. 757. Pascu 2, 166., br. 
1016. Skaljie* 591. 

Svaba m pored Svabo (Vuk, Vojvodina, 
Srbija, Bugarska; naziv, koji je danas opcenit, 
nastao je najprije u Srijemu i Vojvodini, 
gdje su se Nijemci sa Rajne naselili vec u 
17. v.) prema f na -ica Svabica, deminutiv 
Svabicica. Pridjevi na -in Svabin (toponim 
svabin brijeg u Zagrebu), Svabicin, na -ski 
svapski. Deminutiv Svapce, pi. Svapcici, kol. 
na -cad svapcad f, gen. -/. Na -urija (pejorativ) 
svaburija (Srbija) »Srbin iz austrijske drzave«. 
Znacenja je »1° Nijemac uopce, 2° austrijski 
drzavljanin bez razlike narodnosti (takoder u 
Bosni za vrijeme okupacije)«. Unakrstenjem 
tog narodnog imena i njem. Schabe f »blatta« 
(od schaben, u prasrodstvu sa skobla »oblic«) 
nastade svaba f (Vuk, Hrvatska), ces. svdb 
»zohar«. Unakrstenje dogodilo se vec u njem. 
Schabe > Schwabe »blatta«. Prema torn 
nazivu nastade za istu zivotinju naziv rus 
(takoder u njemackom: Russen, Preussen). 
Nalazi se vec u stcslav. 3 ablnb (Vita s. 
Methodii). Od Suebi, od korijena *sue-, 
prosirena formantom -bh(b), upor. sebar, 
Srbin, osoba, ie. naziv za narod i slobodne 
ljude. 

Lit.: ARj 17, 913-14. 916. Mladenov 692. 
WP 2, 456. Miklosic 329. Holub-Kopecny 377. 
Weigand-Hirt 2, 659. 807. 

svagati (se), svagdm (se) impf. (Vuk, 
Lika) (do-, iz-) »gegati se«. Na -alo m svagalo 
m »gegavac«. Slov. svigati, Svigam »sich schnell 
hin und her bewegen«, prema pf. svigniti; 



Sviga — Svaga m »eine unbestandige Person«;. 
prilog Svigoma. Onomatopeja. 

Lit.: ARj 2, 703. 4, 91. 17, 914. PleterSnik 
2, 652. 

svanjiti (se), svdnjtm impf. (Vuk, Hrvatska) 
(o-) = oSvanjlt se (Kosmet) = (sa sv > Sm) 
osmdnjiti se, osmahjim (Lika) »sramotiti (se), 
panjkati, (o)brukati«. Postverbal Svdnja f »sra- 
mota, bruka«. Ovamo ide pianiti, -im »psovati, 
grditk, koje je nastalo (kao biskati < obiskati, 
buliti < obulitf) krivim rastavljanjem prefiksa 
oh- prema o- od opsaniti, -im pf. (v nestao 
disimilacijom) »osramotiti« prema impf, na -va- 
opsanivati, -ujem, pridjev opSanljiv, -Ijivost, 
opsanitelj, opsanovati, opsanjivati (Belostenec, 
Jambresic, Voltidi, Stulic), obsanost f (Habde- 
lic). Nalazi se jos u stcslav. svenitise »abstinere«, 
bug. sven m »stid«, svenja se »non audere«, 
svenliv »schamhaft, schiichtern«, svenuvam se 
»sich schamen«, rum. a se sfii »scheuen, genieren«, 
s citavom leksikoloskom porodicom, pridjev 
sfiet (lat. sufiks -ictus) = prosiren na -cms 
sfiicios »scheu«, apstrakti na lat. sufikse sfiiciune 
f = sfiintd »Schuchternheit«. U vezi je sa 
stcslav. lok. svenje »bez, praeter« > osim (v.). 
Suglasnik nj u infinitivu je analogijom prenesen 
iz prezenta *svenjo > rum. a sfii (nj > rum. 
/ po pravilu); stcslav. > ja, a je kao u 
orah. Nastao je prijevojem duljenja od ie. 
*sue- (isti korijen kao se, svoj). 

Lit.: ARj 9, 140. 324. 338. 17, 915-16. 
Jagic, ASPh 31, 551. Elezovic 2, 48. MikloSii 
332. Mladenov 574. Tiktin 1415-1416. WP 
2, 495. 

svarba f (Stulic, Sulek, Hrvatska i Slavonija) 
»bradva, Bartaxt«. Ovamo i svarba f »riba 
bjelica, albumus albumus, Uckelei« = svi- 
jerba f (okolica Varazdina), nazvana tako zbog 
toga sto nalici na bradvu (v). 
Lit.: ARj 17, 916. Hirtz, Pisces 419-20. 

sverc m (danas opcenito) »nedopustena 
trgovina, zakutna trgovina, smugl«. Od nvnjem. 
Schwarze f, 1780. u znacenju »schmuggeln«, 
upravo gornjo-njem. argot (rotwelsch) »noc 
(14. v.)«, u evropskim prevedenicama (caiques) 
marche noir = tal. mercato nero, schwarze 
Borse > crna burza, odatle crnoburzijanac, 
crnoburzijanski (~a cijena, posao). Denominal 
na -ati svercati, -am = svercovati, -ujem 
(Varos u Slavoniji) impf. Radna imenica 
svercer. 

Lit.: ARj II, 918. ZbNZ 25, 277. Striedter- 
-Temps 214-15. 



svigar 



426 



svrljati 



svigar m (Vuk, Otok u Slavoniji) »ono 
na donjem kraju bica sto puca«; svikniti 
(Vodice) »udariti bicem«, s postverbalom smk 
»udarac bicem«. Zacijelo je od onomatopeje 
svikati, svi'cem (Vodice) »zvizdati ustima« 
prema pf. svikniti, postverbal svik m »zvizduk«. 
Miklosic uporeduje sa ces. svihati »peitschen«, 
svihly »geschmeidig«. Upor. slov. svigljast »lang 
und dunn oder schlank«, sviglja »lange Rute«, 
svigljdti »hin und her schwingen«. Arb. zvlge 
»Facher«, koji G. Meyer (s upitnikom), upore- 
duje sa svlg »Streich, Luftzug, frustata, sfer- 
zata (Parcie)«. 

Lit: ARj 17, 919. Pletersnik 2, 659. Miklo- 
sic 345. Holub-Kopecny 378. 

Svogor m (Habdelic, Belostenec, Jambresic) 
= svagar, j'en, -ara (Vitezovic) = svugor 
(Trebarjevo) = (obicnije sa vo > o) sogor m 
(Hrvatska, gradovi; Vojvodina) prema f na 
-ica s(v)ogorica. Od stvnjem. sivagur, nvnjem. 
Schwager (in Rficksicht des Bruders oder der 
Schwester meiner Frau), u prastrodstvu sa 
svekar, svekrva. Madz. sogor takoder. Kao u 
Bosni sto turcizmi istiskuju cesto domace 
izraze srodstva, tako je taj germanizam istis- 
nuo u hrv. gradovima domaci izraz svak, 
gen. svaka < svojak m prema svastika. Upor. 
tudicu kuzen m prema kuzina f < fr. cousin < 
lat. consobrmus u gradskom jeziku u Hrvatskoj. 

Lit.: ARj 17, 920. Schneeweis 95. 



svora f (Sibenik, opcenito u Dalmaciji, Istra) 
»koludrica, casna sestra, dumna«. Od mlet.- 
-tosk. suora, sttal. suora < lat. nom. soror. 
Tosk. deminutiv na - llus sorelle (prema fratello) 
u nazivu rta Punta Tre sorelle (Prcanj) = 
Na Rdakovo (ribarska posta Muljana, Boka), 
u srednjem vijeku Do Ardakova < ebh dakov, 
od dak (v.). 

Lit: REW 8102. 8103. 

svrca m (istocni) = svrco (juzni oblik, 
Vuk) »mekan, mekoputan covjek, pust«. 

Lit.: ARj 17,921-22. 

svrljatL, svrljam impf. (Vuk, Srijem) = 
svfljat (ZK) »1° po kuci kojesta raditi, 2° 
(ZK) besposleno kojekuda hodati«, u vezi je 
sa svrndati, svrndam impf. (Vuk, Srijem) »po 
kuci kojesta pfemetati, trazitk. Ocite su dalje 
veze sa vfljati, vrljltl (v.), vrdati = (s umet- 
nutim n pred dentalom) vrndati (v.), vrludati, 
kovrljak (v.). Suglasnik i moze da potjece od 
prefiksa sa s prijelazom u i kao u skopiti < 
skopiti. Znacenje prefiksu bilo bi kao u smijesati, 
smrskati, spiskati itd. »posvema izmijesati«. 
Sposobnost perfektiviranja izgubio je prijela- 
zom u s, kao u skopiti, skropiti pf. prema impf. 
skrdpati (ZK). Tomanovic misli da potjece i 
od unakrstanja sa sinonimom seveljiti (v.). I 
ta mogucnost postoji. 

Lit: ARj 17, 922. Tomanovic, JF 17, 203. 



-t, mrtav ie., praslav. sufiks : mlat < praslav. 
*moI-h, plast m < praslav. *plat-tt po dekli- 
naciji o. Veze se sa samoglasima o, e topot, 
trepet. Po deklinaciji (' -tb > -t, gen. -ft' sluzi 
za tvorenje apstrakta od glagolskih korijena: 
vlad-ati: praslav. A vold- + -tb > vlast, gen. 
vlasti; praslav. iu- (poci'tati): *ca-tb > cast; 
maz- > *maz-tb > mast; mrijeti: smrt; mog-tb 
> mod itd. I taj je sufiks ie., baltoslav. i pra- 
slav.j danas mrtav. Upor. lat. mors, gen. -tis, 
lit. admintis i praslav. pamet. Veze se sa samo- 
glasom o, e: -ost, -est (v.), -stvo. U lokatlvu 
-ti baltoslav. infinitivni nastavak, koji se veze 
sa samoglasima a, e, i u -ati, -eti > ati (bje- 
zati, lebdjeti), -iti (v.) trositi. Kao nastavak 
za trece lice singulara ocuvao se u hrv.-srp. 
samo u jest pored enklitike je. Postoje para- 
lele u izvan-ie. grupama. 

Lit.: Maretic 72. 307. Leskien 291-2. 
571-2. Vandrdk 1, 368-69. 576-600. Ho- 
lub-Kopecny 473. Meillet, MSLP 18, 232-238. 
Trombetti 4, 49., § 64. 

taan m (Kosmet) »proseno brasno, pomije- 
sano sa sarlaganom (sluzi za alvu, v.)«, tan = 
tarn (Kosmet) »ulje od sezama«. Ovamo tdhan- 
-hdlva f (Bosna) »vrsta halve«. Balkanski 
turcizam arapskog podrijetla (ar. tahin > 
tur. tahan, tahin, tahan helvast, tahin helvast} 
iz terminologije hrane: rum. tahin »Sesam«, 
bug. tahan pored tahan m, cine, tahine f = 
tarhune, ngr. TOt/ivi. 

Lit: .Elezovic 2, 288. 299. 303. Mladenov 
630. Tiktin 1548. Skoljic 595. 

tabak 1 m (Rab, Bozava), slov. tabak i 
tobdk > tubdk, gen. -aka (ZK, rijetko mjesto 
duvdn, gen. -dna, koje je danas opcenito) »du- 
han«. Talijanizam tobacco (17. v.) < spanj. 
tabaco iz karaipskog. Odatle na fr. sufiks 
-iere < lat. -aria: labakera f (Belostenec, 
Lika) = tabakera f (Vojvodina), dem. taba- 
kerica f (Belostenec), slov. tobakera, tobakira < 
tal. tabacchiera, rum. tabachera, ngr. xaujid- 
xiepa. Na -ac fumai ali tabakac (Vrbnik). 



Lit: ARj 17, 925. Kusar, Rad 118, 19. 
Cronia, ID 6, 122. REW 3 8508a. Pletersnik 
2, 672. Tiktin 1542. DEI 3689. 

tabak 2 m (Vuk, Kosmet) »arak«. Na zapadu 
se ne govori. Balkanski turcizam (tur. tabak 
»isto«) iz trgovacke terminologije: bug., arb. 
tabak. Razlikovati treba drugi balkanski tur- 
cizam arapskog podrijetla (ar. dabbak > tur. 
tabbak »piatto«) tabak m (Banja Luka) »bo- 
sanski pladanj od metala, na kome se nosi 
jelo, posluzavnik«. Treci je balkanski turci- 
zam takoder arapskog podrijetla zanatski 
termin iz stavljenja koze: tabak, gen. -aka 
(Kosmet) »onaj koji se bavi stavljenjem koze, 
kozar«. [Ovamo u Dubrovniku toponim u 
Pilama Tabakarija f, nekadasnja kozarnica]. 
Prezime na -ovic Tabakovic (Bosna). Pridjev 
tabacki (Kosmet, ~a vuna). Slozenica taba- 
kana »kozarnica« < ar. dabbag, perz. dibegcha- 
ne > tur. prostonarodski tabakhane, bug. 
tabak »Gerber«, taba(ha)nd, arb. tabak, ngr. 
o Taujidxnc,, rum. tabak pored tdbdcar (s 
lat. sufiksom), tabacarie »kozara«, a tabacl 
»staviti kozu«, na -eh > -eala tabdceala 
»Beize«. Rijec tabak > slov. tabak, tubdk m 
(ZK), upor. engl. tabak = njem. Tabak (17. v.) 
»duhan«, nema nikakve veze s balkanskim 
turcizmima. To je evropski amerikanizam (iz 
jezika Karaiba): spanj. tabaco, fr. tabac > 
njem. Tabak, od imena biljke »herba Nicotiana«. 
U stvnjem. Tobak trinken, sauffen, kasnije 
rauchen »pusiti«. Odatle nimam ni kapi duvdna 
(ZK). [Usp. i pod pitij. 

Lit.: ARj 17, 924-26. Elezovic 2, 289. 
Mladenov 627. GM. 421. Tiktin 1542. Lokotsch 
453. Korsch, ASPh 9, 672. Skok, Sldvia 15, 
497., br. 758. Weigand-Hirt 1015-1016. 
REW 3 8508a. 

taban m (Vuk) = taban (Kosmet) »1° stopa, 
2° (Dusanov zakonik: da se blje 100 po tabani) 
udarac po tabanu (Boka), 3° oganj na pusck. 
Ovamo tabandze, gen. -eta (Vuk) »oganj na 
pusck. Slozenica (lustdban »ravno stopalo« 



taban 



428 



tabla 



(prvi dio slozenice tur. dtiz »ravan«), odatle 
na -lija tabanlija m (Srbija) »koji ima taban 
ravan«; taban-sablja (Miklosic) je drugog pod- 
rijetla; prvi dio te slozenice nalazi se u rum. 
i polj. taban »Art Damaszener Stahl« (od tur. 
taban »glanzend«). Denominali na -ati taba- 
nati (Kurelac) »kad konji udaraju nogom o 
zito na gumnu«, na -ati (upor. banciti) taban- 
citi, -im (Popovic) »pjesacki«, natabanCiti se 
»dosta se nahodatk. Balkanski turcizam (tur. 
taban) iz terminologije za dijelove tijela, 
bug. taban. 

Lit.: ARj 7, 675. 17, 925-26. Elezovic 2, 
289. Mladenov 627. Tiklin 1543. Miklosic 346. 
Korsch, ASPh 9, 672. 

tabar, gen. -dra m (Perast, Dubrovnik, 

Potomje) -= tabar, gen. -ara (Rab) = tabar 
(Bozava) »debeli kaput, zimski kaput«. Sa m 
pred labijalom i nasim augmentativnim sufik- 
som tamburina f (Vuk, Crna Gora) »kao gunj 
veliki podstavljen jagnjetinom«. Talijanizam: 
tabarro, koji je postao balkanska rijec: bug. 
tabarin »Mantel«, tabarina »dugo gornje odijelo 
do peta«, arb. taban (Skadar) »Mantel mit 
Armeln«, ngr. Tau|3dpi(ov). Na tal. -one > 
-un tabariin (Bozava) »modo di pescare, pescare 
a saltarello, frugatoio«, semanticki nejasno. Ako 
je u vezi sa turbare (pre ma Schuchardtu), 
morale bi se pretpostaviti da je -anm na- 
stavak, a *turbarun > (disimilacijom) *tubarun 
da se unakrstilo sa tabar po fonetskoj analogiji 
(slicnosti). 

Lit.: ARj 17, 926. Budmani, Rod 65, 165. 

Kusar, Rad 118, 20. Crania, ID 6, 122. Schu- 

chardt, Rom. Etym. 2. (SAW 141). Miklosic 
346. GM 421. DEI 3690. 

tabati, -am impf. (Vuk) = (s umetnutim 
m pred labijalom) tombali, -dm (iz-, na-, u-) 
(Vinkovci, Otok u Slavoniji) »calcare«. Demi- 
nutiv na -kati (up. pipkati} tapkati, -am 
impf. (Vuk) (ao-, iz-, po-, pri-, u-, za-*). 
Od deminutiva odbacivanjem -kati nastaje na- 
tapati, -am pf. (Vinkovci) »nagaziti«, rastapati, 
-am (kravlju balegii) »razgaziti«, sa -tati 
taptati, -dm (Glavinic: ~ z noganu). Ovamo 
zacijelo zamjenom deminutivnog -kati sa -sati, 
-siti lapsali (po-, po ramenu), tdpsiti, tapsim 
impf. (Vuk) »milovati nekoga«. Unakrstenjem 
sa vrljati ddtapkati »doci tapkajuck izmijenjeno 
je u dotavrljati se (Bosna) »doci pipajuci po 
mraku«. 

Lit.: ARj 2, 705. 4, 23. 7, 675. 678. 11, 102. 
114. 12, 181. 13, 269. 17, 926-27. 18, 54. 
106. Elezovic 1, 240. ZbNZ 2, 274. 



tabija f (Sarajevo, Bar) = tablja (Kosmet) 
»utvrdenje, opkop«. Balkanski turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. ta'bije > tur. tabiye, tabya) 
iz vojnicke terminologije: rum. tobie, bug. ta- 
bija, arb. tabe f »Schiesscharte«, ngr. fj Taenia. 

Lit.: ARj 17, 927. Skok, Sldvia 15, 497. 
Elezovic 2, 289. Tiktin 1543. Mladenov 627. 
GM 421. Skoljic* 594. 

tabijat m (Kosmet, s pridjevima raav, 
dobar, pogan) = labijat (Mostar) »cud, narav, 
priroda«, sve po tabijatu (BiH) »sve po volji«. 
Na -li tabijatli (Mostar) »cudljiv«. Sa post- 
pozicijom -suz: tabija(f)suz (Mostar, Bosna) = 
tabijatsSz (Kosmet) «zle cudi«, indeklinabilni 
pridjev. Balkanski turcizam arapskog podrijetla 
(ar. tabi'at > tur. tabiat, tabiatli, tabialsiz) 
iz terminologije obicnog zivota: rum. tablet 
»Gewohnheit«, tabietliu »Feinschmecker«, bug. 
tabehet — tablet = tahljdt »Brauch, Gewohn- 
heit«, tabihetlija. 

Lit: ARj 17, 927. Elezovic 2, 289. Skok, 
Sldvia 15, 497, br. 760. Tiktin 1543. GM 421. 
Mladenov 627. Skoljic* 594. 

tiibinja f (Vuk, Dubrovnik, Mljet) »ugorova 
mati, morska riba phycis phycis«. 

Lit: ARj 17, 927. 

tabir m (objekt uz uciniti, narodna pjesma 
muslimanska) »protumaciti«. Na -iti sanak tabi- 
riti »tumaciti«. Na -dzija (hodzd) tabirdzija. 
Slozenica tabirndma f (Bosna) »sanjarica« = 
citab-tabirnama — sanak-tabirnama »sanovnik«. 
Od tur. tabir, tabir ft, tabirname', < ar. ta c blr. 

Lit: ARj 17, 927. Skaljiff- 594. 

tabla f (Hrvatska, ZK, BiH, slov.) = tdbla 
(Vuk, Vojvodina) »1° skolska ploca, 2° stol 
(sudski termin: banski stol)«, takoder slov. 
Deminutiv na -lea tablica. Denominal na -ati 
tablait, -am (Belostenec) »contabulo«, potabldti 
(ZK) = slov. potabldti »zataskati«, na -iti po- 
tabllti pf. »popoditi«. Od lat. tabula, ali ne moze 
se tocno odrediti medij, njem. Tafel ili madz. 
tabla. Nalazi se i u bug. tdbla »Schultafel, 
Wandtafel«. Oblik tabla (Kosmet) »posluznik«, 
deminutiv tablence, gen. -ceta, balkanski je tur- 
cizam ar. ili tal. podrijetla (tur. < ar. tabla 
»daska u obliku tepsije«): rum. tabla (Mun- 
tenija), deminutiv tablaluta, bug. tdbla, ngr. 
T&[3Xa. Istog je podrijetla i tabla (Kosmet, 
objekt uz igramo) »vrsta igre«. Grecizam lat. 
podrijetla je stsrp. tavla f < srgr. %a$la. Tali- 
janizmi su: tdvula f (1400) »1° indeks, 2° 
vrsta igre«, deminutiv na -ino tavul'in, gen. 



tabla 



429 



taci 



-ina (Dubrovnik, Cilipi) = tavulin (Kuciste, 
Rab, Bozava, Crmnica) »mali sto« < tal. 
tdvola, tavolino; lavuldt, -dm (Bozava) »tavolare, 
intavolare (pravni termin)«. Odatle na -arius 
> -ar tavuldr, gen. -ara,, (Dalmacija) »grun- 
tovnica, zemljisnik«. Talijanizam je i mlet.-sttal. 
tola < tabula > tola (Rijecka nahija, Martie, 
Jukic, Naljeskovic, vlaska tola I trpeza, uz 
glagole postaviti, kurisati, zametnuti, k toll po- 
sjedati, okicena, nabrizgana tola; primjer: po- 
sred kuce posadi se velika tola, sastavljena od 
jedne daske u duljim, oko nje sjednice). 

Lit: ARj 11, 102. 17, 927. 18, 132. 136. 
434-35. Pletersnik 2, 182. 652. Mladenov 
627. Tiktin 1544. ZbNZ 13, 250. Crmnica, 
SDZb 9, 261. 262. 267. Elezovic 2, 289. 542. 
Budmani, Rad 65, 164. Kusar, Rad 118, 
17. Crania, ID 6, 128. REW 3 8514. Vasmer, 
GL 140. DEI 3733. 3810. 

tabor m (Marulic, svi leksikografi, Vuk, 
Kosmet) = (s umetnutim m pred labijalom kao 
dumboK) tambor (Vuk, Crna Gora, narodna pjes- 
ma) = taobor (Vuk, narodna pjesma, ao < a 
pre ma pisao = pisa, nastalo zbog stiha) »1° 
oko, logor, 2° bataljon turske vojske pod 
komandom binbase (»majora«, Kosmet), 3° 
parlatorija, mjesto gdje se rastavljeni ljudi raz- 
govaraju s onima koji su u lazaretu«. Denominal 
na -iti tdboriti, -im impf. (Vuk) (is-, u- se) 
prema iteratlvu na -va- istaborivati se, -ujem 
pored -ivam, utdbofit, -im (Kosrnet) »pore- 
dati, svrstati u vojni red, stroj (kaj nizame)<t. 
Na -je tamborje (narodna pjesma) »tabor«. Na- 
lazi se u svim slav. jezicima. Zacijelo nije zbog 
toga praslav. Kako je rijec i turski vojni ter- 
min, postala je i balkanski turcizam u zna- 
cenju »bataljon«: bug. tabor, tabur, arb. tabor, 
tabor »bataljon«, tabuar »Verschanzung«, ngr. 
Taujiopi, Ta|iJioijpi, madz. tabor, tdbornok »ge- 
neral«, rum. tabdr(a), tabdras »vojnik«, a ta- 
ban < tdboriti. Izmjena o — u upucuje na 
unakrstavanje starijeg i novijeg turcizma. Prema 
naglasu tabor sudeci, rijec nije usla u hrv.-srp. 
za vrijeme turskog perioda na Balkanu, jer takav 
naglasak ne pokazuju turcizmi, nego kao u madz. 
tabor, odakle je usla u ces. i pclj. Husitski 
ratovi prostrili su tu rjec kao i houfnica > 
obica (v.). U ces. je i toponim Tabor iz husitske 
dobe. Titz misli zbog toga da rijec nije tursko- 
-tatarska, nego da je prema nazivu brda 7a- 
bor u Sv. pismu. Vjerojatnije je da su taj 
turcizam donijeli u Srednju Evropu Madzari 
i da je kod njih iz vremena njihova nomadizi- 
ranja s Turcima. Tur. tabur < dzag. tabkur. 

Lit.: ARj 4, 23.1 7, 928-29. 18, 54. 55. 
Elezovic 2, 289. 397. Miklosic 340. Holub-Ko- 



pecny 378. Bruckner 563. Mladenov 627. Sta- 
ke lj, DAW 50, 11. Korsch, ASPh 9, 672. 
GM421. Titz, LF59, 245-257. 62, 284-285. 
Lokotsch 1974. Tiktin 1543. Skoljic* 594. 

tabut m (Mikalja, Varos kod Slavonskog 
Broda) = tabut m (Kosmet) = tahbat (Bosna, 
narodna prica) = tabut (Banja Luka) = tabut 
(Mostar) »1° naprava na kojoj muslimani nose 
mrtvaca do groba, 2° sprava iz jednog komada 
izdubena drveta za ciscenje zita (Banja Luka)«. 
Balkanski turci/am arapskog podrijetla (ar. 
tabut) iz terminologije islama: arb. tdvut 
(Kalabrija) »Totenbahre«. 

Lit: ARj 17, 629. 946. Elezovic 2, 290. 
Skok, Stavia 15, 497, br. 762. GM 425. 

tacadora f (Buzet, Sovinjsko polje) »daska 
na kojoj se sjecka slanina za zacin«. Mozda 
istro-rom. leksicki ostatak od izvedenice na 
-atorium, -atoria > furi, tazza, mlet. tazdr 
»tagliare minutamente, tagliuzzare« > tocati, 
-dm impf. (Vodice) »sjeci u komadice« < (moz- 
zda) vlat. *tactiare, od toetus, particip od lan- 
gere, upor. tangedor. Upor. furl, tazzadlzze 
f < *tactiaticia. 

Lit: Ribaric, SDZb 9, 199. REW» 8519. 
Pirona* 1178. Rosamani 1143. 

taci (samo stokavski po primarnom razredu 
glagola < *takti) = taknuti, taknem pf. (Vuk) 
(do- Isel, iz-, na-, po-, pods-, pri-, ras-, s-, 
spo-, uz-, za-) = tahniti (ZK, Vodice, Istra) 
= (s gubitkom poluvokala 5 > a i srednjeg su- 
glasnika u grupi od tri suglasnika, samo s pre- 
fiksima) natnuti, nalnem (Vuk, Kosmet) i iziit- 
nul, -em (Kosmet, protivno od udenull, -em 
(objekt uckur), spotnut (Kosmet, objekt oganj), 
iterativ na -va—taknivatl, -ujem pored -ivam, 
samo s prefiksima, sveslav. i praslav. *tbk- 
(stcslav. nkneli) »langere«. Izvedenice se prave 
od korijena: (t > a) lak-, (gubitak poluvo- 
kala &) Ik-, (prijevoj duljenja i - b > I) tik-, 
(prijevoj u) luk-, (prijelaz t > c, sekundarna 
palatalizacija) tic-, tk pred i > c, Ik > t pred 
suglasnikom u. Od tbk- > tak- v. postverbal 
tak, natakac m (Istra) »cipela«, takmjat, -am, 
-em impf. (Kosmet) »dirati«. Ovamo ide i Vu- 
kov rusizam tacka = tocka (Vitezovic) »punc- 
tum«, s pridjevom tocan (ne-) = tacan (ne-"), 
apstraktum tocnost f = lacnosl (ne-). Od tbk > 
tk: postverbal pfitkd (Vuk, Kosmet) = prhka f 
»tacka, taklja«, odatle pfitkds, gen. -dsa (Vuk, 
Srijem)^ »grah«. Sika f (u terminologiji pluga, 
Vuk, ZK, Buzet, Sovinjsko polje, Smokvica, 
•Korcula) »sprava za ciscenje pluga«. Taj termin 
posudise Rumunji sa s > i otic »rallum«; 



taci 



430 



tahta 



potka i < slcalav. pothka (Dusanov zakonik) 
»1° svadaj sukob, boj, prepirka« = potka 
(Crna Gora) »2° grana koja se udari u livadu 
da se zna dokle je zabran«. I taj naziv posu- 
dise Rumunji i stvorise odatle leksikologijsku 
porodicu: potcd f »1° naglo pozlilo, koje nastaje 
po narodnom vjerovanju od caranja, 2° Verdruss 
(Muntenija, Erdelj)«, pridjev na -as potcas (Er- 
delj) »der Widerwertigkeit bereitet«, glagol a 
poci »durch den bosen Blick verunstalten«, a sa 
poci »entstellen, unakaziti«, apstraktum na -eib > 
-ealdpoceala »nakaza« ; zdtka /(Vuk, Crna Gora) 
»Herausforderung«. G. Meyer izvodi odatle (s 
upitnikom) arb. zis, lit »fordere heraus«. Od 
*tyk-, stcslav. tykati (i ces., polj., rus., slov.) 
»pungere, langere, trudere« > tikati, -am 
(dobro potvrdeno kod pisaca i leksikografa ca- 
kavaca i kajkavaca) > tik- postverbal tik, koji 
se upotrebljava kao prilog u tik do (Hrvatska); 
otik m, otikac (Crmnica), sutika (Boka) »Ereig- 
nis«, ti'hnuti, - m (narodna pjesma, objekt 
dogaf). Ovamo ide i stcslav. tyky, gen. -vue > 
tikva, koje je u prasrodstvu s gr. tuxoc, i 
galskim *tuca > juznofr. (Languedoc) tuco 
»Kflrbis«. Zatim: tikati (ZK, slov.), dotikati, 
ddtikam, natikaca f (Lika, Turska Hrvatska, 
Vodice, Krnica, Vuk) »kao galose, papuce«, 
deminutiv natikacica, augmentativ natikacina, 
natikacm (Lika) »nazuvica«. Rumunji posudise 
a zaticni »behindern« pored zatignl, zdtihni 
»storen«, a potigni »posrnuli«, s apstraktumom 
na -eh > -eald poticneald »posrtaj«, potricald 
»Locheisen«, s glagolom a potricali »praviti 
rupe« (< protykalo n), poticala f »Skandal«. 
Od *tuk- stcslav. istukati »sculpere« ttikati se 
(Bosna, Banja Luka) »sresti se«, sutuka f »udes, 
sudbina, nesreca, neprilika«, ndtukatl, -am (Li- 
ka) »naci«. Ovamo mozda jos sastuciti, -im pf. 
prema impf, sastuctvati, -stucivam »sastavili, 
skalupilij slozili«, ako je sas < ssss. Od *tyk- 
stcslav. tycati > tic- ticati (se), ticem impf. 
(Vuk) (do-, iz-, na-, po-, pona-, pods-, pri-, 
s-, spo-, uz-, za-), poticiste (1436, Dubrovnik, 
Pristina) »mjesto gdje se obavljala neka srednjo- 
vjekovna igra (alka?)«, postverbal tic m (Vodice) 
»stanje doticanja«, pridjev doticni (cehizam), 
deverbali poticaj m, doticaj m. Od tbk- pred 
palatalnim samoglasom > c:pritik+b (ili-ia) > 
prica (v.), prijelaz iz deklinacije » u deklinaciju_ 
a pritac f (Mamiie, Barakovic): pricanik, gen. 
-ika (Vuk) »grah«, poimenicenje nepotvrdenog 
pridjeva na -en od pfitkd. Ovamo jos ispricati 
(Hrvatska) »izviniti se«, s poslverbalom isprika. 
Od i < tkn v. gore preflksalne slozenice od 
-tnuti. Kao osmi hrv.-srp. korijen moglo bi se 
smalrali *tek prijevoj prema tipu teci — isticati 



leknuti, teknem pf. prema impf, ticati, sa kn > 
gn tegnuti, -em (Dubrovnik) »anfallen, be- 
ruhten«. Prema G. Meyeru arb. takonj »begeg- 
ne« (Gege) je od taknuti, upor. gore tukati. Ni 
za praslav. *tiknnti nema baltickih usporednica 
kao ni za tkati. le. je korijen *steu- »slossen, 
schlagen«, s rasirenjem na -q *steuq-, koje je 
zastupljeno u gr. xuxoc, »vrsla dlijeta, malja 
(v. gore tikva)«, Tuxdvn, odatle posudenica 
cokanj (v.). U slavinama je kao i u gr. i- otpao 
i nadomjesten brojnim drugim prefiksima. Sa- 
moglas eu zastupljen je u slavinama prijevojima 
u > a, h > »i, ou > u. Zabiljeziti jos treba 
Vukov uzvik tita, koji se govori u djetinjem 
govoru (i u Kosmetu) u znacenju »nemoj, ne 
diraj«. Taj je naslao reduplikacijom sloga ti 
od ticati prenesenog u djecji govor. 

Lit.:ARj2, 703-05. 709. 710. 4, 24. 25. 
35. 36. 72. 7, 675-76. 684. 685. 692. 706. 8, 
103.10, 327. 329. 11, 107-09. 132-34. 144. 
145. 12, 180-81. 195-96. 13, 264. 14, 686. 
16, 78. 333. 355-56. 547. 17, 82. 930-31. 
18, 322-27. 896. Maretic, Savj. 156. NVj 3, 
104-105. Elezovic I, 138. 228. 236. 258. 
294. 322. 449. 538. Ribaric, SDZb 9, 170. 
194. NJ 1, 100-110. 129-143. 2, 79. si. 
93. Mikldsie 321. Holub-Kopecny 398. Bruckner 
571. Mladenov 633. WP 2, 615. Tiktin 1195. 
1222. 1223. 1225. 1798. GM All. 485. Boi- 
sacf 989-990. Scheftelowicz, KZ 54, 233. 
Foy, IF 6, 330. Wood, IF 18, 5. Jirecek, 
ASPh 14, 73-75. Trautmann 331. 

-tad, gen. -ddi, sufiks lal. podrijetla (-tas, 
gen. -tatis) rasiren u svim romanskim jezicima, 
dolazi u jadranskoj zoni najprije u romanskim 
ucenim posudenicamakao univerzitad, gen. -adi 
(Dubrovnik), kvalitad (Rab), kuriozitad (Rab), 
novitad (Rab), rijetko u domacim: mokritad, 
gen. -adi (Rab), poluprevedenica od tal. umi- 
dita(de). 

Lit.: Kusar, Rad 118, 24. 26. Strekelj, 
DAW 50, 62. 

tafta f (Kosmet) »neka svilena tkanina« = 
taft m (Bosna) »vrsta dzanfeza«. Balkanski tur- 
cizam perzijskog podrijella (perz. tafte > tur. 
tafta) iz terminologije ikiva: rum. tafta »Taf- 
fel«, ngr. xacpxac,. Takoder evropski orijenta- 
lizam fr. taffetas = lal. taffeta; tafet m (1733, 
izvjeslaj egzarha M. Ralkovica) < njem. 
Taflet, Taft ild. 

Lit.: ARj 17, 944. Elezovic 2, 303. Tiktin 
1517. Lokotsch 1981. Skaljii* 595. 

tahta f (Banja Luka, Moslar) »daska« = 

jata f (Bosna, Varos u Slavoniji, Makarska) 

»1° daska, 2° zeljezna ploca« = ?afa/(Kosmel) 



tahta 



431 



taj 



»polulka stavljene koze« = tatka f (Polimlje, 
Potarje) »daska« (sa h > k, kt > tk). Slozenica 
tatabii pored tatabit m »sljenica«, drugi dio 
biti »us«, odatle ispustanjem docetka -it (koji 
je cinio utisak pridjevske izvedenice na -it) 
tatdba pored tatdba f (Kosmel) »(prevedenica, 
caique) drvenica« = bug. tahtata f »darvenica«, 
pestahta (Sarajevsko polje) »polica za razne 
slvari, klupa za knjige«, kimetahta »kuhinjska 
daska za kosanje mesa« < prvi dio tur. kiytna 
»sijecenje«, koltahta f »(abadzijski termin) daska 
na kojoj se utija« (prvi dio kol »ruka«). Izricaj bir 
tahta eksik (prevedeno: fall mu daska u glavi). 
Balkanski turcizam iz oblasti zanatskih izraza 
(lur. tahta, tahtabiti): rum. taftaluc (Molda- 
via) »Baumslamm«, taft »Tron«, bug. tahidba. 

Lit.: ARj 5, 217. 9, 806. 17, 947. 18, 122. 

126. Elezovic 2, 302. Skok, Slavic 15, 359. 

497., br. 419 i 763. Tiktin 1547. Korech, 
ASPh 9, 672. Skaljic* 596. 

tain m (Vuk) = tdjin (Banja Luka, Mostar) = 
tain (Kosmet) »1° vojnicki hljeb, profunl (u 
nekadasnjoj Vojnoj krajini) < proviant < lat. 
praebenda, 2° redovno sljedovanje, obrok«. 
Na -dzija taindzija m (Vuk) = taindzija (Kos- 
met) »cinovnik koji dijeli sljedovanje«. Bal- 
kanski turcizam arapskog podrijetla (ar. tafjin 
»odredivanje« > tur. tayin) iz turske vojne 
lerminologije: rum. tain, taingiu »Fourier«, bug. 
tain »Ration«, arb. tajis, ngr. f\ Tayr|, to xayf, 
odatle denominal xaitfsi »hranim«. 

Lit.: ARj 17, 947. 18, 9. Elezovic 2, 291. 
Skok, Sldvia 15, 497., br. 765. GM 422. 
Doric 377. Mladenov 628. Tiktin 1550. skaliu? 
596. 597. 

tair m = teir (Kosmet, samo kao objekl uz 
uciniti) »odlaganje, cekanje« = tehir, gen. -ira 
\ teir (Bosna) »olezanje, odgadanje«. Deno- 
minali potami, -irim pf. (Kosmel) »odgodili 
pocelak, polrpjelk, pjitajirit (ZK) »primirili 
se (?)«, u Bosni tehiriti »olezali, odgadali«, 
otehiriti = oteiriti »slrpili se«, pritehiriti »pri- 
cekali«. Balkanski lurcizam arapskog podrijetla 
(ar. tehir > tur. tehir »odlaganje« ili dehr »Zeit- 
alter«) iz terminologije obicnog govora: arb. 
tehir (Skadar) »Zeit«. 

Lit: ARj 17, 947. Elezovic 2, 111. 292. 
307. GM 425. Skaljic* 504. 525. 607. 

taj', f ta, n to (I) (Vuk, Kosmel, ZK), ballo- 
-slav., sveslav. i praslav. demonstrativni pridjev 
za drugo lice h (stcslav.), »dieser da«, usp. va t 
racun (Ozalj, 1572, Mon. croat. 271). Za masku- 
linum postoji ta kao u slov., gdje je a nastalo u 
naglasenom polozaju iz » u cakavskom u vezama 



kao sio su po tz put > po ta put, da bi se iz- 
bjeglo homonimiji poput »na nacin« ili prijed- 
loskoj sinlagmi pod put; lako uvijek pred 
suglasnicima (razbiti ta pecat, Radovcic), ta 
beteg (Barakovic). I danas se jos govori ta 
clovek (Vrbnik), ta (Pec, nepomenik, bor, zet, 
prag, put). Upor. kajk. vu.Je sak (Trebarjevo, 
Hrvalska) »u tu mrezicu«. Maskulinum ta nije 
bio dobar za jezicnu svijesi jer je bio jednak 
femimnumu. Zbog toga je jezik morfoloskim 
putem morao izbjeci homonlmiju. Ta se mogla 
uklonili na dva nacina, dodalkom deikse -i 
(upor. celui-ci, celui-ld): tai > taj (Jagicevo, 
Marelicevo i Belicevo tumacenje) ili prijelazom 
pridjeva na -i u odredeni oblik ti kao u ovi, 
oni (v.): po, na ti nacin (Posilovic, Kanizlic); 
u kogaje u ruci uzda, ti vlada konja (poslovica) 
ko se prije javi, ti pomeljavi. Ta jezicna mjera 
bila je najradikalnija, jer dodavanje deikse nije 
uklonilo homonlmiju u femininumu; Palmotic 
pise taj naprava; taj cestita druzba (Gucelic). 
Deiksa se dodaje i u neulrumu: sto ti od mene, 
toj bog od tebe; da toj srce ne bi se raspalo (A. 
Gucelic). Druga je allernaliva bila radikalnija. 
Prema toponomaslickom tipu Blagaj < blagbj 
(upor. rus. Tolstoj), Belej y u zamjenickoj (od- 
redenoj) deklinaciji dao je i -oj: ovaj, bnaj, saj. 
Taj je prevladao u knjizevnom i saobracajnom 
jeziku, a ti kao i ovi, oni ostade provincija- 
lizam. Oblik ti = taj usao je u knjizevni jezik 
u izricaju u, za till cas (Vuk; Hrvalska: tili) 
u znacenju taki »odmah«. U loj vezi li je deik- 
licka cestica isle prirode kao u ili, ali (v.). 
Kako je jezicna svijesi izgubila vezu sa taj i 
sa // u ili, ali, izmijenjen je -// u -nji u tinji 
cas (Vuk). Po analogiji od ovaj, onaj i taj 
moze dobili o: otdj, old, ota (lako i u ZK). 
Dodalak o morao je doci najprije u prijedlo- 
skoj sinlagmi od toga, da bi se dobro istakao 
prijedlog od otoga prema o- toga. Upor. isto 
dodavanje u prilogu odozgo', odozdo pored 
ozdola, ozgora. Od dativa sing. z. r. tej s 
deiksom zi i sufiksom--» nastaje posvojni pri- 
djev tejzin (Kosmet), upor. njezin u knjizev- 
nom jeziku. Od vaznosti je slozenica tjedan, 
gen. -dna > kjeden, keden, cedan, gen. -dna 
(ZK) = s prijelazom b > a tajedan »(termin 
za mjerenje vremena) sedmica, nedjelja, hefta« 
u zapadnom govoru. U ZK posloji u islom 
znacenju i taj dan, koja se upolrebljava samo 
u vezi rodi se je po Miolji, po Petrovi taj dan 
»u sedmici poslije Miholjdana, Pelrovdana«. 
Pocetno tje- potjece od ak. pi. tue. Veza. je 
praslav., jer se nalazi u svim slav. jezicima u 
razlicitim oblicima demonstrativnog pridjeva. 
Ovamo idu i priloske sinlagme taj dan »za 



432 



taj 1 



vazda«, taj dan i danas (Kosmet) »nikad«, 
taj dan i petak »vise nikada«, taj put (Kosmet) 
»tada«. Od interesa su nadalje hrv.-kajk. sin- 
tagmatski prilozi veto, vetomadne, koji stoje u 
vezi sa eto, gdje je e kao u ecce, vlat. eccum, 
ecum Me > stfr. cil, rus. etot, * 6 eto, 6 
etom(a) dme, stok. netom < bn+etpm s od- 
bacivanjem 5 > u. Prilog o torn pd torn, po 
torn toga, upor. posemsega; najpotom »novissime«. 
Stcslav. pbtom sluzi u derivaciji imenice na 
-ik potomak, gen. -nika (takoder ces., slov., 
rus.) = na -be potomac, gen. -mea (narodna 
pjesma, Jukic), na -stvo potomstvo. Prema sd- 
danjt, tadanji od priloga potom tvori se analo- 
gijski pridjev potonji, ndjpdtonji (narodna pjes- 
ma, Ljubisa). Upor. neologizam medutomnica 
»potvrda interim«. Srednji rod to dobiva poja- 
canje i (upor. rus. tot »dieser«) u Sv. Jurju 
(Velebit) : tot san ti ja rekal. Sluzi za rastav- 
ljanje: najtomanje (ZK) »najmanje«, istonovice = 
iznovice, sveslav. (s)toprv, topfv (Kosmet) »vix- 
dum« < sprva s gubitkom -a, stoprvo (Pavli- 
novic) = stopaf (KZ) = (s priloskim -om) 
stoprom. Upor. ces. teprve. Pokazno to se veze 
sa bote: toboze (zapadni krajevi) »doja, bajagi«, 
s pridjevom toboznjl, s korsem (v.) tdkorse(m), 
tdkorinji. Sluzi za uvodenje recenica izgovo- 
renih tonom cudenja: To si se ti pasci (ZK), 
to si ti dola prekasno (ZK). Pojacava upitno 
ki: kvto > tko, ko; di < kbde > dito (ZK) 
pored di; tu totu (v.). U pluralu fa »tarnen, 
sane« postaje veznik adverzativnosti (upor. se 
ZK, sa ZU), s priloskim -e te »et« (v.), veznik 
uporednosti i insistiranja i relativnih recenica 
(Crna Gora, upor. njem. dass, arb. dhe), s 
deiksom k(ar) tek, tekar (ZK). Deiksa -ti 
u niti, iliti, hrv.-kajk. kakti, dok je u mdni 
(hrv.-kajk.) = morat = marit (ZK) od biti. 
Potpunu paralelu pruza balticka grupa lit. tas, 
ta, tal »derselbe, der«, lot. tas, ta. le. je to m, 
ta f »der, die«, u sanskrtu tad »to«, gr. to, 
arb. keta »to«, got. pata, nvnjem. das, 
dass, lat. -turn, -tarn, -tud u vezi sa 
M, zatim tarn, turn, tune, tantus. Suglasnik i 
kao karakteristika pokazne zamjenice nalazi se i 
u nekim izvan-ie. jezicima. Upor.giljak ti 
daf pil-d »ta kuca je velika«, tdgan veur-d »taj 
pas dobro bjezi«. 

Lit.: ARj 7, 276. 11, 168. 169. Elezovic 2, 
288. 292. 307. Belie, Priroda 59., § 49. Mikldsit 
366. Holub-Kopecny 382. Mladenov 635. WP 
1, 742. Boisacq 974. Vaillant, RES 27, 289. 
Meillet, RSI 3, 168. Gorjajev 277. Zubaty, 
ZbFil 3, 183.-189. (cf. IJb \, 185). 



(II) Korijenom pokazne zamjenice i surik- 
som -ako (v.) pravi se baltoslav., svesfav. i 
praslav. pokazni pridjev kakvoce stcslav. 
takt > taki, taka (odredeni) »talis«, koji se 
prosiruje sufiksom -uo takav, takva, takvo — 
takvi (ZK) pored takov = takov (ZK), takovi 
(upor. polj. takowy). To se rasirenje nalazi u 
stcslav., bug., polj., ukr. Neodredeni oblik 
tak (Vuk) u opoziciji je sa Uh, fl'ha pored lij 
»parni — neparni«, prilog (igrati se) tako i li'ho 
(v.). Denominal Uhati se, takati se »jouer a 
impair ou pair«. Znacenje taki »par« razvilo se 
u igri gdje se imalo pogoditi da li se nalazi 
takav predmet. Prilozi tako »sic«; taki (1592, 
Vuk, Vojvodina, Osijek, slov., hrv.-kajk.) »od- 
mah, sad, valje, valjem man (ZK), stante pede«. 
Razvitak znacenja je kao u sinonimnoj sin- 
tagmi u tili = tinji cas. Upor. taj cas (Kosmet) 
»odmah«, tal. avale »sogleich« < lat. aequalis, 
strf. en es le pas, isis(a) (Bergell), intsis (Veltlino) 
< in ipso. Dubrovacki prilog tal »tko« moze se 
objasniti uporedenjem sa inako, inace, tj. s 
pomocu priloskog -e: bug. tace, koje moze i 
otpasti. Prilog tako dobiva deiksu stcslav. -ide 
(upor. tbzde »idem«), koja se prosiruje sa -re < 
-se stcslav. tako&dere (= rum. < slav. hibridno 
a'tljdere < lat. atque sic + -zderz) > takode(r) 
pored takdde(r). U hrv.-kajk. prema pi. sr. r. 
takdj (Belostenec, ZK). Docetno -j moze biti 
= ?yiri'-». Prosiruje se komparativnim nastav- 
kom -si, prilog -Se: takajsi isti »idem«, (gliti) 
takajse (1592, Nedelisce). Potpunu paralelu pru- 
za lit. toks. 

Lit.: ARj 18, 18-35. ZbNZ 16, 129. Ma- 
zuranic 1438. 1439. Elezovic 2, 293. 326. 
Miklosic 567. Holub-Kopecny 379. 382. Bru- 
ckner 564. Mladenov 628. REW* 238. 4541. 
Meillet, MSLP 20, 108. si. Boisacq 320. 

(Ill) Korijenom pokazne zamjenice i su- 
fiksima -ol- i -tko pravi se sveslav. i praslav. 
pokazni pridjev kolicine tolik, -a, -o, odredeno 
toliki, -a, -o, — toliki (Kosmet), koji prema gr. 
TnMxot; »so alt« moze da ide i u ie. period. 
Za sufiks -iko nema balticke paralele. Samo- 
glas o varira prema kosim padezima od ft'. 
Sa akuzativom tu obrazovano tulik (ZK, Lika 
K), sa pi. n. ta toliko (Kosmet). Upor. polj. 
tylko »samo«. Sufiks -iko varira sa -ko i gubit- 
kom / (upor. bug. tolkav, tdlcav): toke ruke 
(Marulic). Apstraktum se pravi sufiksom -ina: 
tolicina (Vuk), upor. nekolicina. U priloskoj 
slozenici na -krat nastaje haplologija tolikrdt 
prema kolikrdt. Od demonstrativa kolicine mogu 
se praviti deminutivi tolicak pored tolicak 
(Kosmet), toliem = taluni, tojusni = tojusnji 



taj' 



433 



taj» 



kao i augmentativ tolikackl. S odbacenim pri- 
loskim -e obrazovani prilog vremena tolti (Dal- 
macija) = tdliz (ZK) = otolic (Vuk, Dalmacija) 
= otdic — otoic (Sarajevo), otoicke (Vuk) 
»malo prije, netom, nedavno« = tolicka (Bar- 
ban, Melnica, Istra), s pridjevima otoican, 
otoicasnji; otoc »malo prije«, s pridjevom otoca- 
nji (Kosmet) »maloprijasnji«. Bez sufiksa -ko od 
stcslav. toll »in dem Grade« nastaje disjunktiv- 
ni veznik toll ja tStl ti (ZK); toll (Vuk) ne 
ide ovamo (obrazovano je od to sa 11, upor. a- 
kamoli, nekmollj. Veoma komplicirane oblike 
daju priloske izvedenice od fr sa le (upravo 
nizi prijevoj od *tbl-, s prijedlozima do-, 
po-, od-) > dotle (15. v., Vuk) pored dotla 
(15. v.), s deiksama dotlej (15. v.), dollaj, 
dotlan, dotlek (18. v.), dotleka, dotiem, dot- 
len, dotlesi, dotlezl (s ti > tlj, klj) dotlje = 
doklje (ZK), dotale, otdlek (Kosmet) pored 
odatle, bile, skraceno odbacivanjem -le dot, 
(Marin Drzic), (ndj-)potlam (Vinkovci) = 
najpotla, najpotle, najpotli (Vinkovci), najpot- 
lem, najpotlim, najpotlje, pokle, pdklje (ZK), 
pokldm, -an, napdtiam (16. v.), odatle po- 
red odatle < oditble > otale, odatle pored 
odatle, odatlek (Kosmet), (sa e kao u eto) 
etotole, etdtale, etotale (Piva — Drobnjak). U 
knjizevnom i saobracajnom govoru ne upo- 
trebljavaju se puni prijevojni oblici: dotol(a, 
-e, -aj, -I), dotolu, dotolj, dotale (Dubrovnik). 
Odatle f pi. potolice (Kosmet) u izrazu puSca 
mu <~, koji se gavori kad stariji mladeg vidi da 
grijesi, a ne kaznjava ga. Potpunu paralelu 
sa praslav. pruza lit. tolei »bis dahin, solange«, 
bez sufiksa -ko. 

Lit.: ARj 2, 703. 712. 714. 7, 376. 511. 8, 
561. 9, 347. 402-03. 406. 408-09. 11, 503. 
505. 508-09. 18, 436-47. Elezovic 2, 43. 
Vukovic, SDZb 10, 384. Ribaric, SDZb 9, 
199. Belie, jfF 3, 81. Resetar, ASPh 36, 548. 
Jagic, ASPh I, 157. Miklosic 367. Holub-Ko- 
pecny 387. Bruckner 589. KZ 45, 302. Mlade- 
nov 635. Trautmann 312. Brugmann, Gr. 2, 
250. 256. 274. Lambertz, IF 34, 113. Boisacq 
320.779. 

(IV) Od korijena pokazne zamjenice is pravi 
se praslav. prilog mjesta za mirovanje lokativ- 
nim nastavkom -u: tu (Vuk) »istic«, s deiksama 
tilj'(ZK) = tuj (Vuk), tujke, tuka (Rijeka, 
Vucitrn, upor. slov. tukaj), tun (Kosmet), 
ttmdk (Kosmet), tuna (Vuk) = tuna (Kosmet), 
tune, tute, tutena, tetu (Krasic). Veze se tu 
skoro (Kosmet, Srbija) »nedavno«, tu (malo) 
pre (Kosmet), tu prvo (ib.). Upor. jos izricaj 
tu dusa (Kosmet) »jedva« prema tur. can agtz 
gelmek »dusa u usta dosla«. Od tuka je pridjev 



tukavski (govor). Tdka-tuka je vucitrnski naziv 
za Srbe istocno od Sar-planine i Skopske erne 
gore, jer oni zbore taka — tuka. Dobiva preda 
se to t,v.) totu (Aleksandrida, upor. rus. tuto), 
izmijenjeno prema tute, tutekaj (Krasic), u 
tote (ZK), tatlka (ZK, Barakovic, Vitaljic), 
toten (Lijesce, Lika). Od istog korijena pravi se 
dodavanjem -de, -da prilog prostora: tud, tu- 
da(r), tude — tude (Kosmet), tudje(r), tudijer, 
tuder (Kosmet), tuderom, tudena (Kosmet), 
tudu. Upor. kud(a). Veze se s prijedlogom od: 
otud(a), (o)tude, otudek(a), otudi, otudje, otudu, 
otudare, pored otud (Kosmet), otut (ZK, Pec), 
otutke, otudena (Kosmet). U Kosmetu u vezi sa 
bud nastaje disjunktivno bud — tud (bud ne 
zna niita, tud mi se jos pandza »pravda se«). 
Za tuda postoji potpuna balticka paralela, stpr. 
stwendau »von dannen«; prema tome je a nastalo 
od velarnog nazala o (stcslav. tode, todu, toda, 
slov. tod, bug. tadiva, polj. tedy, tad), za 
razliku od tu, gdje je od dvoglasa. 

Lit.: ARj 9, 454-56. 18, 839-41. 858-66. 
Jagic, ASPh 31, 532-533. Elezovic 2, 45. 
294. 344. 351. Miklosic 367. Holub-Kopecny 
378. 382. 395. Bruckner 570. 583. Mladenov 
642. 646. Hirt, IF 1, 30. 17, 48. IF 2, 230. 
248. 

(V) Od korijena pokazne zamjenice h sufik- 
som -amo (v.) pravi se sveslav. i praslav. pri- 
log mjesta za pravac gibanja tamo (Vuk), 
hrv.-kajk. tarn. Veze se amo-tamo, tom-amo- 
(narodna pjesma), tarn -ovamo. Rasiruje se 
deiksom tamokarce, tdrnoka. Odatle pridjev 
tamosnji, obrazovan prema tadasnji (v.). Upor. 
stcslav. tamosbnt. Uporeduje se sa gr. rjuoJ;, 
Tnuo!;. 

Lit.: ARj 18, 68-74. Miklosic367.Bemekei, 
IF 37, 371. Holub-Kopecny 379. 382. Mlade- 
nov 629. Hirt, IF 2, 350. Kozlovsk^, ASPh 
10, 657-658. 

(VI) Od koriiena pokazne zamjenice ti na- 
nastaje sveslav. i praslav. prilog vremena s 
pomocu priloskog sufiksa -da (v. kada) stcslav: 
ttda > tada, tad, s deiksama tadar, tadaj, 
tadijer. Ovamo ide hrv.-kajk. teda-negda »na- 
pokon«. Veze se s prijedlogom od: otad (Kos- 
met) = otada. 

Lit.: ARj 9, 342. 17, 931-38. 941. 943. 

Elezovic 2, 41. Holub-Kopecny 381. Bruckner 
567. 

(VII) Od praslav. pokazne zamjenice rr pravi 
se slovenski i hrv.-srp. prilog mjesta (pravac 
kretanja u daljinu) sa sufiksom -ja: ttja (Vuk, 
Hrvatska, slov., hrv.-kajk.) = tja (Hrvatska, 



28 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



taj 1 



434 



tajiti 



slov.) = ca (ZK) = ca (Vuk, 18. v.) »hine, 
longe, procul, usque, dori, deri, proc, dalje«, 
s deiksom cak (Ljubisa). Posljednji oblik pomi- 
jesao se s istoznacnim turcizmom cak »usque«. 

Lit.: AR] 2, 123. 125. 18, 360-2. 

-taj 2 neproduktivan baltoslav. sufiks, kojim 
se tvore radne imenice od glagolskih korijena: 
rataj m (svi leksikografi), danas samo u na- 
rjecjima rataj = rataj m »poljodjelac« (ZK) < 
sveslav. i praslav. *or-tajb = lit. artojis. 
Sulek je adaptirao jos vozataj = ces. vozataj = 
madz. vezeto »voditelj«. 

Lit. : ARj 13, 398 - 99. Mdretie 307. Bruckner, 
KZ 46, 236. ZSPk 2, 307. Holub-Kopecny 

474. 

tajati, taje impf. (Vuk) (iz-, raz-}, sveslav. 
i praslav., »stillare, kapati, prokapljivatk = ta- 
jali, taje (srijemsko Podunavlje, Futog) »kad 
bure ili korito propusta tecnost polako« = 
tajet, taji (Kosmet, subjekt burilo) »kad sasvim 
pomalo curi«, stcslav. taj f, lajati »dissolvi, 
tt|X£toi«. U saobracajnom i knjizevnom je- 
ziku ne upotrebljava se zbog homonimije sa 
tajiti, -em (v.). Zamjenjuje ga topiti (se). U 
zapadnim krajevima od iste je osnove taliti (se), 
-fm (obicno s objektom zeljezo) (iz-, eae-) 
»schmelzen, topiti«, denominal na -iti od 
pridjeva mih »liquidus«, obrazovanog od istog 
korijena ta-, od kojeg je i lajati, sa sufiksom 
-h kao topal, mrzal, slov. tal »aufgetaut«, rus. 
tdlyj. Neologizam., poimenicen part. perf. akt. 
tallonica. Ie. je korijen *ta-, koji se nalazi u 
oset. thayun »schmelzen«; arm. fanam »benet- 
ze«, stir, tarn, prosiren sa -bh lat. tabes, gr. 
Tiixco. Taj korijen varira: ie. *ti-, s formantom / 
u tlo < stcslav. tblo (v.), nl ti, odatle postverbal 
iblja »Verwesung« > tija > Inja > knja (v.), 
tljesto (v.), tiskati; ie. *tu-, u prijevoju *tu-: 
pretio (stcslav. tyti »debljati se«) (v.). 

Lit.: ARj 4, 24. 25. 13, 262-65. 18, 6-8. 
43. 46. Aleksic, NJ 4, 89-90. Elezovic 2, 
292. Miklosie 346. Holub-Kopecny 380. Bruck- 
ner 563. Mladenov 630. WP 1, 701-703. 
Trautmann 312. Boisac/f 965 — 966. Wood, 
IF 22, 140. 142. Strachan, KZ 33, 307. Pe- 
tersson, IF 23, 404. Zupitza, KZ 37, 388. 
Liden, IF 19, 350. 356. 

tajfa f (Kosmet) »rod, red, vrsta ljudi« = 
(metateza u pejorativnom znacenju)/a/ta (Kos- 
met) »1° isto, 2° soj(ta)« = tojva (Pirot) »drustvo 
koje ide na pecalbu« = taipa (Dordevic, za 
zapadne krajeve; gdje?). Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (ar. tarife > tur. tayfa 
»grupa, vrsta ljudi, opcina, dzemat, stalez, ple- 



me, soj, narod, mornari«) iz terminologije obic- 
nog zivota: rum. taifa »Mannschaft, Personal, 
Hofstaat«, bug. taifa »Haufen, Menge«, tai- 
fahja, arb. taife f »Partei«, ngr. xaixpdc, »banda, 
trupa, posada jednog broda«. 

Lit.: Elezovic 2, 293. Mladenov 628. Doric 
377. Tiktin 1550. GM 422. 

tajiti, -im impf. (Vuk) (pri- Isel, za-) = 
tajit (se) pored tajit = tajali (Vuk) = tdjdt (ZK) 
(ra-), sveslav. i praslav., »1° kriti, sakrivati, 2° 
cutati (Kosmet)«. Ovamo ne ide djetinja rijec u 
Kosrrietu tajet pored tajit, koja se kaze kad 
dijete jos ne umije ici, pa mu majka kaze ajt, 
taji, taji, nego je zacijelo od stajati, jer dijete 
jos ne moze da izgovara suglasnicku grupu 
st. Pridjev na -tn > -an, stcslav. Iainb »se- 
cretus«, tajan, odreden tajni, potajni, poime- 
nicen na -ik tajnlk (upravo prevedenica od 
lat. secretarmi, upor. ces. tajemnik), s pridje- 
vom na -bsk tajnicki, apstraktum tajnistvo; ap- 
strakti na -ost tajnost f, na -bstvo tajanstvo n, 
s pridjevom tajanstven; (crkveni termin) otaj- 
stvo = otajstvo (16. v.), »mysterium, sacra- 
mentum«, s pridjevom otajstven (-taj-). Pri- 
log tajom »krisom«, tajno, potajno, nataj'no, 
(stcslav. tajbna, rus. tajna, polj. tajnia, ces., 
slov.) »1° misterij, 2° sakrament (crkveni ter- 
min)*. Od pridjeva potajan obrazovana je ime- 
nica potaja f. Rumunji posudise crkveni termin 
taina, odatle rum. citava leksicka porodica : pri- 
djev na -icus > -ic tainic »geheimnissvoll, ver- 
schwiegen«, apstraktum na -ie tdinicie f, glagol a 
taini »zabavljati se«, s apstraktumom na -eh > 
-eald laineala »zabava«., na -lea tainita, »dun- 
kler unterirdischer Raum«, rum. pridjev na -osia 
> -os tainas »das Tageslicht scheuend«, glagol 
na -ujc > -ui tdinui »verheimlichen«. Arbanasi 
posudise lines »heimlich«. Interesantna je 
praslav. izvedenica s pomocu sufiksa -16 za 
apstrakta talb f »kradljivac«, koja je prvobitno 
bila apstraktum kao sluga (v.). Kako je znacila 
musko lice, promijenila je deklinaciju vec u 
stcslav. Iaih m > Ml (ZK). Pridjev na -bsk 
tocki (ZK). Apstraktum na -bina < -bba+ina 
tadbina = (sa c od pridjeva) ladzbina (2K). 
Toponomasticki pridjev Tatinja (= gu- 
sarska, se. draga) veoma je rasiren na dalma- 
tinskim otocima. Nema baltickih usporednica. 
Ie. je korijen *(s)tai- »krasti«, zastupljen u san- 
skrtu stdyal (pridjev) »heimlich, verborgen«, 
(s)tayiih »kradljivac«, gr. inxdco »beraube«. 
Rijec tal je praslav. -keltski leksem; irski laid < 
*tati. 

Lit.: ARj 'I, 675. 9, 343-46. 11, 102-107. 
12, 180-81. 18, 4-16. 121-27. Kostie, NJ 



tajiti 



435 



takati se 



7, 19. 102. Elezovic 2, 292. Miklosie 345. 
Berneker, IF 31, 405. Holub-Kopecny 379. 
Bruckner 663. KZ 51, 240. Mladenov 630. 
WP 2, 610. Trautmann 313. Iljinski, ASPh 
28, 160. Wijk, IF 17, 309. Baisaccf 968. Vas- 
mer, RSl-6,-192. Ludwig, KZ 10, 449. Brag- 
mann, IF 11, 105-106. Wood, AJPh 21, 
178-182 (cf. AnzIF 13, 122). GM 431. 
Tiktin 1550. 

tajka f (Vrbnik, Prigorje, Lika, Topus- 
ko »nabor, zarub, rub« = tajka (ZK) »orub u 
gacama u koji se udija gasnjak, uckur« = 
slov. tajka »rob pri zenskem krilu«. Izvedeno: 
tajkali, -am (Lika) »praviti nabore na suknji«, 
odatle tajkanica (suknja, Vitezovic). Postverbal 
od praslav. glagolskog korijena *tbk- > zatak- 
nili, utaknili (upor. tacka »Stiitze der Rebe«, 
v. tad, taknuli) na -bka, s prijelazom c > j 
pred suglasnikom kao u vojke (v.). 

Lit.: ARj-iS, 12. Pletersnik 2, 654. Mazu- 
ranic 1437. 

tak' m, pi. tad (Perast, Prcanj, Crna Gora, 
Lastva, Racisce) »1° Klotz, aufdem das Fleisch 
zur Schnitt wird, 2° direk sto drzi gredu, 
Balken, trabs, na kratko segana greda u mlinu 
za masline, 3° podmetak«; slov. tak m (No- 
tranjsko) »Stiefelabsatz« < furl, tac, tal. tacco 
»rialzo sotto la scarpa«; tak odgovara donekle 
znacenjem tal. tacca i »legnetto su cui si face- 
vano delle tacche, rabos«. Odatle bi bio lat. 
deminutiv na nenaglaseni sufiks -ulus tdklja 
(Zadar) = tokija (Split) »Pflock, pritka« = 
takalj, gen. tdklja (Vodice, Istra), ovamo jos 
deminutiv na -ica takljica (Bella, Stulic, Sali, 
Dugi otok) »procijep«. Denominal takljati, -am 
(Poljica, Dubrovnik) »zabijati kolce uza sto« = 
poldkljali, -am (Vuk, Zadar) »udariti taklju = 
trklju za grah«. Kako *laccula nije potvrdeno u 
romanskim jezicima, vjerojatnije je da je tokija 
nastalo unakrstenjem od trklja (v.) sa tak. 
Oblik tak moze biti dalmato-romanski leksicki 
ostatak od got. *taikka »znak«. Talijanizam je 
dislakal, -am = impf, na -va- dislokavai kao 
pomorski termin »iskrmiti, kad lada izmice s jed- 
nog kraja na drugi protivno luki«, s prefiksom 
dis, koji kaze protivno od attaccare, staccare. 
Prema Jokiu bio bi postverbal od tzknoti > 
taknuti (v.), ali se izgubila veza s tim glagolom, 
tako da se /nacenje specijaliziralo. Jokl tumaci 
arb. take »Boot« kao posudenicu od crnogor- 
skog tak. U varijanti trklja (Vuk, Hrvatska) 
»1° pfitka, taklja, 2° rozga (Pastrovici, Boka)« 
r mjesto a > a dosao unakrstavanjem sa ro- 
manskim torculum. 



Lit.: ARj 11, 107. 18, 21. Pletersnik 2, 
654. Zore, Rad 110, 206. Ribaric, SDZb 9, 
199. Hirtz, Amph. 156. Resetar, stok. 299 
REW* 8558. DEI 1355. Jokl, Unt. 161. 

tak 2 (Kosmet), uzvik za oponasanje kucanja: 
tdk-tdk zacukd na vrata. Onomatopejski prijevoj 
tik-tak za kucanje zidnog sata. Oformljen u 
rum. sa slav. -a/p > ai: a local »klopfen«. 

Lit.: Elezovic^, 293. Tiktin 1545. 

takaldisat se, -Isem pi. (Kosmet, subjekt 
kasalj) = takildisai = lakldisat prema impf. 
lakaldisoval se, -ujem »kasalj se je prilijepio 
uza me, ne napusta me«. Balkanski turcizam 
(aorist od pasivnog glagola takmak »accrocher« : 
takildi) iz terminologije obicnog govora: ngr. 
TaKikbit,w. Apstraktum obrazovan sufiksom 
-im (upor. dunum, kaldrma) od istog nepasiv- 
nog glagola je tdkum m (konjski ~, Vuk) 
»orma, sedlo, uzda itd.« = takum m (Srbija) 
»dio cibuka koji se stavlja u usta« = takam 
pored takbm (Kosmet) »pribor, oprema, garni- 
tura«, takoder balkanski turcizam (tur. takim) 
iz terminologije konja: rum. laam »Ausriistung, 
Rflstzeug, Zubehor«, bug. takam »Gerat, Be- 
steck«, arb. takom pored lakem, cine, laame f 
»couvert« (pored druge tur. varijante pasivnog 
glagola takinmak > tadnsire »se quereller, se 
chamailler«), ngr. to Taxiui. Glede zamjene 
tur. jery-a sa u upor. koduna, sa a v. kazlar. 

Lil: ARj 9, 279. 18, 35. Elezovic 2, 294. 
295. NJ 2, 47-50. Tiktin 1545. GM All. 
Dorii 378. Pascu 2, 167., br. 1041, 1042. 
Skoljic 597. 598. 

takat m (Kosmet) »snaga, moc, imanje«; 
pridjev s nasim prefiksom po- (jedini primjer 
u turcizmima) patakat (Banje) »srednjeg, malo 
slabijeg stanja«. Balkanski turcizam arapskog 
podrijetla (ar. takat) iz terminologije obicnog 
zivota: arb. takat »Macht, Vermogen«, sa post- 
pozicijom siz: takses -zim »Ubelkeit,malessere, 
nausea«, cine, tocate f »force, pouvoir«. 

Lit.:- Elezovic 2, 112. 294. GM All. Pascu 
2, 167., br. 1040. skoljic 597. 

takati se, tdcem impf. (ZKU) = takati 

(Vodice, objekt bacva) = slov. takati »valjati, 
walzen«, dotakali, -cem pored -kam. Psovka 
bozja te bo takala (Vodice) »epilepsija te valjala«. 
Sa rijetkim prefiksom ko- (upor. kotrljati se) 
kotakati se (Habdelic: got seje po trnju kolakal). 
Prijevoj 6 > a od praslav. korijena tek (v. 
teci, usp. slov. solzeje takala »tocila«) nalazi se 
samo u slov. i hrv.-kajk., Istri i Zumberku. 
Lit.: ARj 9, 199. 18, 17-18. Skok, ASPh 
33, 371. Ribaric, SDZb 9, 199. Pletersnik 2, 



takati se 



436 



taksirat 



654. Jagic, ASPh 31, 552. Iljinski, ASPh 
34, 14. Mikldsie 347. 

takladzin m (Kosmet) »vrsta goluba pre- 
vrtaca«. Balkanski turcizam (tur. takla »Pur- 
zelbaum«., taklaci »pehlivan«) iz terminologije 
igranja: rum. laclale i pi. »Plauderer«, bug. 
takla »Purzelbaum«, ngr. xax^occ, »culbute«. 

Lit.: Elezovic 2, 294. Mladenov 628. Tiktin 
1546. 

taklid (Kosmet), indeklinabilnipridjev, »pa- 
tvoren (opozicija pravi, npr. biser)«. Turci- 
zam arapskog podrijetla (ar. taklid »preude- 
senje, falsifikat«) iz trgovacke terminologije: 
bug. taklit »isto«. Sa drugim znacenjem ar. 
rijeci u rum. taclit »schalartiger Gfirtel, Tur- 
bantuch der Turkmen«. Drugi je balkanski 
turcizam ar. podrijetla takrir »amtlicher Bericht, 
Protokoll, proces-verbal«, koji se mijesa sa 
taklid »rappresentamento«, takrir m »prevo- 
denje, prijenos u gruntovnici, zemljisniku 
(BiH)« = takrir (Kosmet) »izjava data pred 
kadijom, predstavka sudu«, iz tur. sudske 
terminologije: rum. tacrir, bug. takrir, cine. 
tacrire »ordre d'un patriarche«. 

Lit.: Elezovic 2, 294. 295. Mladenov 628. 
Tiktin 1.546. Skok, Sldvia 15, 497., br. 766. 
Pascu 2, 108., br. 1049. Skoljic 597. 

taknuti (se), -im impf. = takmet se, -im 
(Kosmet) (iz-}, sveslav. i praslav. tik-, »1° 
jednaciti, 2° natjecati se, 3° spremati se, 
udesavati se, namjestati se (Kosmet)«, ime- 
nica takma f (Sulek, Pavlinovic) = tekma 
i (Vrapce) »utakmica«. Pridjev stcslav. IbLbmb 
»aequalis« ocuvan u tokmo (Kosmet, govor 
varosana), bug. prilogu takmo »gerade, genau«, 
koji posudise Rumunji tocmai (docetno -i iz 
unakrstenja sa lat. magis > rum. mai); pro- 
siren na -en takmen »kome nema para, jednak« 
(protivno netakmen) , istakmen »aequalis«, neis- 
takmen »sine comparatone«, istakmiti, -im 
pf. »izjednaciti, isporediti«, impf, na -va- 
istakmljivati, -takmljujem, -ivom (18. v.), na 
-it netakmenit (Bella), apstraktum na -ost 
netakmenost f, prilog utakmice »gegen einander«. 
Poimenicenja na -be > -ac takmac, gen. -aca 
m »1° rival (Belostenec: tekmec), 2° koji se 
natjece oko djevojke (Lika)«, s pridjevom 
takmacev, denominalom na -iti iakmaciti se, 
-im (Lika) »otimati se oko djevojke«, na -ica 
takmica f »natjecanje«, s denominalom takmi- 
citi se, -im impf., utakmica f (sportski termin). 
Osim priloga Rumunji posudise denominai a 
(in)tocmi »ujednaciti«, odatle rum. apstraktum 



na -eh > -eala tocmeald »ugovor«, Madzari 
tokma, tukma, tukmdlni »ugovoriti«. Praslav. 
je korijen isti koji u taknuti (v.). Sufiks je 
-ma kao u kosmat, od kosa. 

Lit.: ARj 4, 24. 8, 99. 18, 21-25. Elezovic 
2, 294. 326. Mikldsie 368. Mladenov 644. 

taksa f (Vuk, Kosmet, danas opcenito) 
»1° utvrdena cijena, 2° pristojba, 3° porez 
(1597, ban- Draskovic trazi od Varazdinaca: 
da bi imali dati taksu na krajnsku potribscinu)«. 
Pridjev na -en tdksen (~a marka). Denominai 
na -ati taksati, -am impf, »procijeniti«, na 
-irati taksirati, -am < njem. taxieren. Prilog 
na lat. -ativus prosiren na -bno: taksativno 
(~ navesti). Internacionalni grecizam; kao bal- 
kanski gredzam ima specijalnije znacenje: 
bug. taksam pored tuksuvam »promettre«, 
arb. taks »ordnen, versprechen, geloben«, 
tako i eine, taxire »1° promettre, 2° outrager«, 
taxe f »ordre, regularity, classe d'ecole«. 
Upor. jos u Reziji, Toiminu i Idriji slov. 
tasa f »Haufen aufgeschichteten Holzes« < 
furl, tasse i »Holzstoss«, tal. tassa, gr. xdJju;. 
Ovamo jos ucena slozenica taksametar / takso-, 
gen. -tra, odatle skraceno taksi, od fr. taxa- 
metre, taximetre, taxi (rijeci iz 1904). Usp. 
taksim. 

Lit.: ARj 18, 34-35. Elezovic 2, 295. 
REW* 8603. 

taksim m (Kosmet, — uciniti »podijeliti«) = 
taksim m (Bosna) »1° podjela, 2° turska melo- 
dija«. Denominai rastaksimlt (Kosmet) pf. 
»razdijeliti, izvrsiti podjelu«. Balkanski tur- 
cizam grckog podrijetla (tur. taksim »Pralu- 
dium« < ngr. to xd^iiiov »voeu, promesse«): 
rum. taxim »Art Musikstiick der Volksmu- 
sikerinen«. U drugim balkanskim jezicima cisti 
grecizam: bug. tdksuvam pored taksam »pro- 
mettre«, arb. taks »fordere«, eine, taxire »pro- 
mettre«- < gr. xdooco, ^xrx^a. Usp. i taksa. 

Lit.: Elezovic 2, 295. Tiktin 1596. GM 422. 
Mladenov 628. Skoljic 597. 

taksirat, gen. -ata (Banja Luka, Mostar) 
= taksirat m (Kosmet, subjekt uz ufati me) 
»nesreca«. Na -//.■ taksiratllja m, f (Kosmet) 
»koji nije srecne ruke, donosi sobom nesrecu«. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (tur. 
taksirat < ar. pi. taksirat, od sing, taksir 
»skracivanje, grijeh«) iz terminologije obicnog 
zivota: bug. taksirat, -lija, arb. takserat 
»Verhangnis«, cine, taxirate i »malheur«. 

Lit.: ARj 18, 35. Elezovic 2, 295. Skok, 
Sldvia 15, 499., br. 785. Mladenov 628. GM 
422. Pascu 2, 167., br. 1035. Skoljic" 597. 



lakuin 



437 



talas 



takuin, gen. -ina m (Dubrovnik, Cavtat) = 

takujin (Dobrota) = takulin (Crmnica) »nov- 
canik, sajtof (Banija)«. Talijanizam taccuino < 
ar. takwim. 

Lit.: Miletic, SDZb 9, 261. 264. 267. REW 
8535b. Prati 959. 

tal m (1592; Vuk, hrv.-kajk., Belostenec; 
Banat, Krasic, Varos, Slavonija, Kosmet), pi. 
talovi = tdlj, gen. tdlja (Ozaij, 1686; Lika, 
ZK, slov.) »dijel, dio«, ra moj tolj (ZK, tal 
Krasic) »sto se mene tice«. Deminutiv talac 
(na talee »na mahove«, Sinj) = take m (Be- 
lostenec) »particula«. Od nvnjem. Teil (pra- 
srodstvo sa dijel). Stces. tale »Teil, Pfand«. 

Lit: ARj 18, 35. 36. 46. Elezovic 2, 295. 
Skok, ASPh 33, 371. Miklosic 346. Bruckner, 
ASPh 11, 140. 

tala f (Vucitrn) »sasa = sas, kukuruzovina, 
hrana goveda, sarovina«. Deminutiv na -ka 
talka (Kosmet, primjer: nesam mu uzeo ni 
jednu talku). Vjerojatno posudeno iz arb. 
tal f »Strunk des Maiskolbens« < lat. talla 
»Zwiebelhulse«. Nije potvrdeno u ostalim ro- 
manskim jezicima. 

Lit.: ARj 18, 35. Elezovic 2, 295. 297. 
GM 423. 

talac, gen. taoca m (Vuk) »1° zalog mira, 
2° jamac, poruk, suzanj«. Izvedenica je na -be 
> -ac od stcslav., rus. talb, gen. -//m, ocuvano 
jos u ukr. Prvobitno apstraktum deklinacije 
i kao tatb, sluga. Izvedenice su jos talic (1423), 
talenik (1330), tahniki. Na -bba tahba f, 
na -stvo tdostvo (Vuk) = talstvo (Pelegrinovic) 
= talistvo (1597). U 16. v. definira se: jako 
carbskyj b talb, sirecb mira zalogb. Prema 
toj definiciji zacijelo je prijevoj o > a od taliti 
(v.). Drugojacije Much, koji dovodi u vezu 
s lat. talea, gr. TaXu; i talij »ramus virens« 
(v. talija). 

Lit.: ARj 18, 45. 36. 38. 39. 40. 105. 

Mazuranic 1439. Miklosic 346. Isti, Lex. 983. 

Much, WuS 1, 47. Mazuranic 1439. 1440. 
NJ I, 147. 

talambas = taldnbas m (Vuk, narodna 
pjesma) »tympanum, Pauke« (opis kod Vuka 
odnosi se prema Elezovicu na turski muzicki 
instrumenat dunbelek) = talambds (Kosmet, 
bug.) = tulumbasi m pi. (Kosmet) = daliim- 
bas (narodna pjesma, Petranovic) = prema pi. 
nom. sg. (tip siromasi - siromah) tdlamban 
(1520, M. Drzic) = tambalas (Gazarovic, 
Kacic). Balkanski turcizam (tur. tulumbaz 
»bubnjar«): arb. tollombds. Upor. polj. tolumbas 



pored tulumbas (17. v.) »turski bubanj sa 
zvoncicima«, rus. tulumbas. Zacijelo je sloze- 
nica. Prvi dio upor. tur. tulum »Schlauch, 
Dudelsack«, koji je balkanski turcizam: tulum 
m (Vuk) = tulum (Kosmet) »mjesina za vino«, 
augmentativ tulumina (vina) »porez na vino«; 
slozenica tulumbasa m (Vuk> narodna pjesma) 
»onaj koji toci vino«, tocibasa (v.)«, rum., bug. 
tulum pored tolum. Drugi se dio nalazi u 
daulbas (v.) »bubanj, dobos« < tur. daulbaz 
»bubnjar«. U talambas — dalumbas izmjene 
samoglasnika nastale su unakrstenjem s tur. 
davul < ar. tabi »bubanj«, upor. tur. taulumbaz. 
Danas je talambas uslo u knjizevni i saobra- 
cajni jezik zapada u metaforickom znacenju 
i izrazu udariti u talambase »prekomjerno 
hvaliti«. Prvi je dio dao povoda obrazovanju 
onomatopejskih rijeci: talabukati = tarlabu- 
kati »lupati« (unakrstenje sa bukati, buka), 
taldndara f »zensko koje svasta govori« (una- 
krstenje sa landdrati »brbljati« i lobarati), 
talancat, -am impf. (Kosmet) »ogovarati«, ta- 
lavanja f (Zupanja) »blebetusa« = talavanja 
i (Kosmet) »graja, galama«. 

Lit.: ARj 2, 243. 306. 18, 35-37. 110. 
111. 904. Elezovic 2, 295. 296. 297. 345. 
346. Mladenov 642. Miklosic 346. 365a. Bruckner 
573. Lokotsch 1971, 2103. Korsch, ASPh 9, 
675. GM 432. Tomanovic, JF 17, 210. 211. 
skoljic' 107. 

talar m (Dubrovnik, Vrbnik) = tolor 
(Poljica, Podgora, Dalmacija, stari dubro- 
vacki spomenici) = talar (Rab) = tdlijer 
(Perast, Crna Gora, Hercegovina, Bukovica 
u Dalmaciji) = talir (Karlovac, 1604; 
Kostajnica, Dubica, Reljkovic, Srbija) = 
talir (Kosmet) = taler (Istra; Zagreb, 1589; 
Sisak; Habdelic, Belostenec) = toljar (Vi- 
tezovic, Jacke) = tolar (Stasic) < mlet. ia- 
toro, talari (1589), furl, talar, tolar = tal. 
tdllero < njem. Taler (od Tal »dolina«), u 
dijalektima toler (usp. ces. i slov. tolar), skra- 
cenica od njem. Joachimstaler »coyjek iz Cheba, 
koji potjece iz Cheba«, od toponima Joachim- 
stal = ces. Cheb, gdje su se kovali 1519. 
prvi taliri. Usp. arb. talir (Skadar), rum. taler. 
Prema engleskom dollar > dolar, gen. -ara, > 
toljar (ZK). 

Lit: 18, 37. 40. 42. 43. 452. 454. Budmani, 
Rad 65, 166. Kusar, Rod 118, 24. Elezovic, 
JF 11, 86. Prati 962. Mazuranic 1439. GM 
423. Elezovic 2, 296. Tiktin 1553. DEI 3704. 

talas m (Mikalja, Bella, Belostenec, Rad- 
nic, Pavic, Pavlinovic, Ljubisa) = talas m 
(Vuk) = talas (Kosmet) »val«. Denominai na*- 



talas 



438 



taljige 



-ati talasati se, -a impf, (subjekt voda, zito 
na polju) »prelijevati se«. Balkanski turcizam 
grckog podrijetla (tur. talaz, -s < gr. Q&Xaaaa, 
gubitak docetnog -a kao Kirit, Midih, Ohiir < 
Ohrida): rum. talaz, a sa tdlazul (-ui < slav. 
-ujo), bug. talaz, arb. tallas, s clanom -zi, 
cine, talaza. 

Lit.: ARj 18, 37-8. Elezovic 2, 296. Mi- 
klosic 346. GM 123. Meyer, Turk. 1, 84. 
Tiktin 1552. Mladenov 628. Pascu 2, 91., br. 
428. NJ 6, 112. Skoljic 598. 

talija f (Vuk) = talija (Kosmet) = talih 
m (Vuk, Crna Gora) »sreca«, omi se da su 
se pomijesale dvije rijeci razlicitog podrijetla: 
stcslav. talija f = talij m »ramus virens«, 
koja je u prasrodstvu (Fick, Bezzenberger, 
Much, Uhlenbeck) ili posudenica (prema 
Leskienu) od gr. deminutiva BaKkiov, od 
•9-aWu6c,, xaXic,, lat. talea i balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (ar. pridjev tali »koji se 
rada, rodi« > tur. talih »sreca, sudbina«) iz 
terminologije narodnog vjerovanja (folklor): 
arb. tallih »Gliick«. Bug. talija »taille« je 
galicizam. Upor. rus talb »salix arenaria«. 
V. talpa. 

Lit.: ARj 18, 40. Elezovic 2, 296. GM 423. 

Leskien, IF 19, 207. Bezzenberger u. Fick, 

Beitr. 6, 238. Much, WuS 1, 44. Boisacg 
939. Uhlenbeck, IF 13, 218. 17, 95. 

talog m (Vuk, bug.) »sedimentum«. Augmen- 
tativ na -ina tdlozina (Vuk, Boka) »osoj, 
zapad (suprotno prisoje)«. Denominal na 
-iti (s)taloziti (se)/ utalozltl. Madzarski 
slavizam tdlyog »Geschwiir« ima isto znacenje 
kao ces. talov, gornjo-luz-srp. talug = tamug, 
ali se ne poklapa posvema u sufiksu. Bez 
utvrdene etimologije. Mladenov uzimlje isti 
korijen, koji u talz, lajati (v.). Miklosic upo- 
reduje s bug. utalozyam (se) »umirujem«. 
Prema torn uporedenju bio bi korijen prije- 
voj 6 > a od *tel- taliti (v.), a sufiks -og, koji 
je rijedak (upor. ostrog, tvarog). 

Lit.: ARj 18, 44. 45. Miklosic 346. Mladenov 
629. 

talpa pored talpina f (Vuk, Kosmet) »kao 
debela daska sto se mece poprijeko kad se 
cuprija gradi«. Na -ara talpdra f »kuca od 
talpi sagradena«. Nalazi se jos u bug. talpa i 
rum. talpa u istom znacenju, s izvedeni- 
cama: lat. -onea > -oae tdlpoae, talpica, 
madz. talp. Mladenov uporeduje sa stbug. 
talii »grana, stanga«, talija = talij e f pi. 
»grane« (v. talija), rus, tal »salix cinerea« i 



pretpostavlja *talbpa, korijen ario-altajski sa 
starim sufiksom -pa kao dripa, krupa. Ele- 
zovic ima iz turskog beogradskog dokumenta 
1822. talpa tahtasi. 

Lit.: ARj 18, 45. Elezovic 2, 297. Mladenov 
629. Tiktin 1554. Tamds 761-62. 

talum m (Banja Luka, muslimanska na- 
rodna pjesma) = talim pored talum i tallm 
(Kosmet, objekt od igrau) »vojnicka vjezba, 
egzercer, manevar«. Denominal na -iti tdlu- 
miti se (Bosna, subjekt asker), utdlumit, -Im 
(Kosmet) »disciplinirati«. Na tur. -//: talumll 
(Bosna) »(u)vjezban, dresiran«, talimatl'ija (Kcs- 
metj Pec), pridjev »disciplinovan, uvjezban«. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
ta'llim »vjezbanje u pisanju« > tur. -tallm 
»vjezbanje vojske, manevar«, poimenicen infi- 
nitiv 2 od "alima »znati, ucitk; tur. tallmll 
iz turske vojne terminologije: rum. tallm 
»Verbeigung, Zeremonie, F6rmlichkeit«, bug. 
talim, arb. talim m »Truppeniibung«, tale pi. 
»bukvar«, cine. f///me/»instruction des troupes«. 

Lit.: ARl 18, 45. 46. Elezovic 2, 296. Skok, 
Sldvia 15, 498., br. 768. Lokotsch 1008. GM 
423. Mladenov 629. Tiktin 1553. Pascu 2, 
170., br. 1075. skoljic* 598. 

taljige, gen. taljiga f pi. (Vuk) »1° kola 
u koja se upreze samo jedan konj, 2° tralje 
za prijenos kamena sa 4 rucke, za dvojicu 
(Lika)«. Plural kao u kola, jer se sastoje od 
vise samostalnih elemenata. Deminutivi ta- 
Ijiske f = taljizice. Na -as taljigds (konj). 
Sveslav. Samoglas i suglasnik variraju. Sa o 
< a slov. talige, sa / mjesto Ij taliga hrv., 
bug. i ces., sa e mjesto a stcslav. telega, rum. 
teleagd, deminutiv telegutd, telegar »junges 
Pferd«, polj. i ukr. Sa Ij u madz. talyiga. 
Nalazi se i u tur. Sa e mjesto a i kao singu- 
lare teljig m (Srbija, Kosmet) = teljiga (Crm- 
nica) ima drugo znacenje: »1° drvo, siroko 
dobra dva prsta, kozi oko vrata za zvono, 
konablja (Hrvatsko primorje), 2° savijen 
prut kojega se krajevi zabodu u jaram volu 
oko vrata (Hrvatska) 3° (po zakonu sinegdohe) 
jaram uopce (Hrvatska)«, teljiga f pi. (Mikalja, 
Bella, Belostenec) »dvokolice«, teljuge (Belo- 
stenec, »sclavonice«), pridjev teljlgov (Kosmet, 
~o drvo); tellesnjok (Bednja, hrv.-kajk.) »pa- 
lica na jarmu«. U torn znacenju arb. tevlik 
-gu (clan) »Runge«. Glede umetnutog v v. 
valjatl. Nema utvrdene etimologije. Odnosi 
izmedu ovih oblika nisu utvrdeni. Mladenov 
uzimlje ario-altajsko podrijetlo. Ako je tako, 
rijec je dosla u slavine u avarsko doba. Iljinski 



taljige 



439 



tama 1 



zabacuje tursko podrijetlo i stavlja Ulega u 
vezu sa rus. steljiiga »langer, diinner Balken, 
Brett, Riistbock«, izvedenica od *(s)tel- stlatb 
{v. postelja), nvnjem. stellen, gr. oteIXo). 
Time nisu objasnjeni oblici sa o — a ni odnos 
sufiksa. 

Lit.: ARj 18, 40. 46. 47. 189. 190. Elezovic 
2, 310. Miklosic 348. Bruckner 568. Mladenov 
628. Tiktin 1574. Iljinski, Sldvia 5, 656. 
IzvORJAS 24, 1, 117-140. W^dkiewicz, RSI 
7, 113. Baric, PPP 1, 234-236. (cf. JF 3, 
203. IJb 12, 121). Deric, PPP 7, 21. si. (cf. 
Ub 13, 161). GM 428. 

taljur m (Manure) = (disimilacijom Ij — r 
> nj — r) tanjur, gen. -ura (Vuk, Kacic, 
Reljkovic, Hercegovina, danas opcenito u 
knjizevnom i saobracajnom jeziku) »pladanj«, 
s metatezom / — r > r — I tarul = tdrulj (Rab, 
Bakar) = tarul »pladanj« = taruj (Omisalj) 
»drveni plitki tanjur (sluzi za palentu)«, usp. 
furl, tarioie f »piatto«. Talijanizam sttal. 
tagliadore preko mlet. *tagaor (upor. talou 
u Liguriji) = fr. tailleour < vlat. taliatorlum, 
od toliare »rezati«. S gubitkom palataliteta tanur 
(14. v., Mikalja, Dalmacija, Srbija) »pladanj« = 
= tanur m CKosmet) »lopar«. Sa zamjenom 
sufiksa -or francuskim -lere tal. tagliere > 
tdnjir, gen. -ira (Vitezovic, Slavonija, ZK, 
Vuk), odatle na -aca tanjiraca f (Vuk) »vrsta 
jabuke« = tanjir (ZK, hrv.-kajk.) = (bez disi- 
milacije) taljer = taljar (Zadarski lekcionar) = 
taljir. Bez palatalizaciie taler, gen. -era (Buzet, 
Sovinjsko polje) »veliki drveni pladanj, na kom 
se reze kuhano meso« = talir (Lumbarda, Istra). 
Glede / mjesto Ij upor. talare < germ, talan 
»wegreissen« i taia (v.). Taj talijanizam po- 
stao je balkanski: rum. taler, bug. taler pored 
talur, tanur, talir, taler ka, arb. taliir m, -re f 
pored tanur, ngr. xa^epL Upor. jos madz. 
tdnyer, njem. Teller, polj. talerz. Glagol 
taleare je denominai od talea > tal. taglia, 
furl, tae > slov. tdlja »cola, Klotz, Baum- 
stamm«. Ovamo francuz'zam detalj, gen. -alja 
(prefiks dis-); talijanizam intdjati, -dm (Stoliv, 
primjer: koni su sfrontdni — intdjani), stariji 
venecijanizam detdjo (Bozava) »sorta di vela« 
< mlet. vela a tdgo. Upor jos slov. f pi. 
talabarie »Feuerzange« < tal. tagliaborse »bor- 
saiolo«. 

Lit.: ARj 18, 40. 43. 46. 47. 103. 104. 112. 
Elezovic 2, 300. Pletersnik 2, 655. Sturm, 
CSIK 6, 75. Cronia, ID 6, 108. Kusar, 
NVj 3, 330. Pirana" 1165. Strekelj, ASPh. 
28, 531-532. Murko, WuS 2, 126. REW* 
8542. Vasmer, RSI 3, 256. GM 424. Miklosic 
346. Bruckner 564. Tilkin 1553. Mladenov 



628-629. Pratt 961. Vinja, SRAZ 7, 33. 
Gavazzi, Ivsicev zbornik 83-4. DEI 3697. 
3698. 3699. 

tama' f pored trna (Vuk), ie., baltoslav., 
sveslav. i praslav. hma (tako i stcslav. pored 
hma zbog -a), »ox6toc;«. Izvedenice se prave 
od dviju osnova, od tarn- (prijelaz 6 > a u 
obliku s novijim akcentom) i tm- (gubitak 6 
po starijem akcentu hma). Sveslav. i praslav. 
pridjev na -bn > -an stcslav. Ibmhm, > taman 
pored taman (Vuk, Kosmet) »oxoT£rv6c« = 
(mn > vn) tavan, f tdvna (Piva-Drobnjak, 
uz deca) »nesrecan, tuzan« = taman, tovna, 
tovno (Brae) »zlocest« (znacajno zbog seman- 
ticke varijacije izazvane fonetskom). Hidronim 
Tavnd (rijeka). Slozenice: tamnomodar, -zelen 
itd. Poimenicenja: na -ik tdvmk, gen. -ika 
(Srijem) »1° okrugla kotarica, s rupom odozdo, 
2° prokop, lagum«, kod Rumunja temnic »Bie- 
nenkeller«, na -ica tamnica f = tavnica »zatvor« 
(stcslav. hmtnica »Kerker, Gefangnis«), pridje- 
vima tamnickT, tamnlcni (stslav. hmbnianb »des 
Gefangnisses«), s radnom imenicom na -jar 
tamnicar = tavnicar, neologizam nadtammcar m 
prema f na -ka tamnicarka, s pridjevima tamni- 
carev, tamnicarkin. Tu rijec kao pravni termin 
posudise Rumunji temnitd, deminutiv temni- 
ciord, temnicer, Madzari tomlocz. Na -ilo 
tamnili n, apstraktum na -ina tamnina f. 
Na -ava Tamnava (hidronim i knezina oko 
te rijeke), tdmnavski, Tamnavac = Tamlavac. 
Denominali na -iti, -eti tdmniti, -Tm, tanniti 
(iz~, po-, s-), stdvnit (Kosmet), tdmnjeti — 
tdvnjeti, -im (Vuk), potdvnet (Kosmet), na 
-ovatt tamnovati, -ujem (na- se). Od *tm- prid- 
jevi na -ast tmast (oblak), glagol potmastiti, 
-im (Ljubisa) »obscurare« = (sa tni > km) 
kmast (Vrcevc), na -uhav tmiiav (Kosmet), 
m ima, tmo, f tmola, n tmolo (Kosmet) »taman, 
koji nije svijetao«. Poimenicen po deklinaciji 
i tmast, gen. -/ (Barakovic). Na -ica tmlca f 
(Dubrovnik) = kmica (ZK, Krasic) = apstrak- 
tum na -ina tmina f (Vuk), s pridjevima kmlcan, 
kmicav. Na -usa tmusa (Srbija, Milicevic) 
»tmina«, s pridjevom tmusav »nedotupavan«, 
poimenicen tmusavac, gen. -avca m prema f 
tmusavica, denominal natmusiti se, -im (Vuk 
Crna Gora). Na -ora tmora »tmurno vrijeme« 
(Vuk) »ne ide kisa vec tmora«. Na -ura: izve- 
denice od *tmura pridjev natmuren (Srbija) 
»ijedak«, natmurenost (Jambresic), ndtmuriti (se), 
-im (Vuk, Kosmet) »namraciti, namrgoditi se, 
namrstiti se«, na -oca natmuraca (Rab) »zena 
uvijek namrgodena«. Prilozi: oddtme (Dubrov- 
nik, u izrazu stati ~) »stajati sa strane neo- 



tarna' 



440 



tambura 



pazen (metafora iz ribarskog zivota: djecarci 
neki voze sa strane gdje je tamno)«, dotma 
(Lika) »dosta«. Prijevojni stepen *tom- nije 
izvjestan. Uzimlje se u suton »Dammerung«, 
slozenica od *s[n-tomm, (glede su- upor. sumrak) , 
slov. zaton »Sonnenuntergang«, u prilogu 
utoma (Vuk, ZK) »utaman, badava, nasumce 
= sumice, za stiinj (ZK)«. Jos treba zasebno 
spomenuti metaforu tama kao izraz za »ve- 
liku mnozinu« (stcslav. rama f »Grosse Menge, 
zehntausend, ungeheur viel«, zbtnami »zu 
lausenden«), tusta i tama »od svake vrsti ljudi«. 
Paralela se nalazi u toh. B fumane, imam 
»dix mille«, tur. tuman »Nebel = myriade«. 
U baltickoj grupi odgovara lit. temti »dunkel, 
finster werden«, sa e mjesto praslav. nizeg 
stepena 6, lot. timt, prema prijevoju o > a 
lit. tamsd pored timsd, tumsa »Dunkelheit«, 
pridjev tamsus = lot. tumss »taman«. le. je 
korijen *tem(s)- zastupljen u sanskr. tarnas n 
»tama«, avesta temah-, lat. tenebrae < *temafra 
= sanskr. lamisra »Dunkel«, lit. limsras = 
stvnjem. dinslar, nvnjem. finster, stir, temel 
»tama«, stvnjem. dentar, nvnjem. Dammerung, 

Lit.: ARj 2, 713. 4, 25. 7, 692. 8, 561. 11, 
162. 16, 361. 17, 80. 18, 47-69. 73-74. 
129-135. 400-411. Jagic, ASPh 1, 157. 
Elezovic 1, 449. 2, 111. 264. 297. 324. Hraste, 
BJF 10, 27. Vukovic, SDZb 10, 404. Miklo- 
sie 349. Holub-Kopecny 382. 386. Bruckner 65. 
Mladenov 644. Meillet, MSLP 17, 281-294. 
(cf. RSI 6, 277). IJb 1, 19. Zupitza, KZ 37, 
388. Nehring, WuS 12, 282. Fraenkel, KZ 
54, 293. Skold, LUA, n. f, avd. 1, 19. (IJb 
10, 343-344.). Specht, KZ 66, 50. Prusr'k, 
Krok 11 (cf. IJb 10, 269). Hirt, IF 21, 168. 
Jokl, ASPh 29, 39. si. IF 21, 321. 

tama 2 , gen. -da m (Kosmet) »skrtost, cici- 
jasenje«. Na -car (upor. zulumcar) tamacar m 
prema f na -ka tamacarka »skrtac, tvrdica«. 
Apstraktum na -luk: tamacarhk (Kosmet). 
Ovamo i tamah m (BiH) »dobitak«, tamascar = 
tamahcar (Bosna) »gramzljivac, pohlepnik«, 
tamascarluk, — mahcarluk (ib.). Balkanski tur- 
cizam arapskog podrijetla (ar. tama' > tur. 
tamah, tama(ac) »Gier, Habsucht«, tamahkdr 
»habgierig, Nimmersatt«, tamahkdrhk) iz ter- 
minologije obicnog zivota: arb. tamah m 
»Geiz«, tamahcar (Gege) »skrtac«. 

Lit: ARj 18, 48. Elezovic 2, 297. GM 423. 
Skaljic* 599. 

taman (Vuk, BiH, narodna pjesma) = 
taman (Kosmet), indeklinabilni pridjev, prilog 
»kako i koliko treba, na mjeru, upravo, cim, 
upravo kad«, turski apstraktni superlativ (upor. 



bambadava, busbalun, bezbeli) taslaman (Ko- 
sovo). Docetno n nastalo iz m po zakonu 
disimilacije. Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. imenica tamom, »okoncanje, svrsa- 
vanje« > tur. tamam »fertig, beendet, vollendet, 
vollstandig, total, ganz, Vollstandigkeit«) iz 
terminologije obicnog zivota: rum. taman 
»tocmai, genau, gerade, eben«, bug., cine. 
tamam »justement, precisement, exaxtement« r 
ngr. xaudii. Ovamo i tur. tamammi »stimmt 
es? (beim Geldauszahlen)« > na tamanu 
— na tamahu (Bosna) »kao sto je ugovoreno«. 
Od hrv.-srp. priloga utaman (Vuk) »badava, 
utoma« stvoren je glagol na -iti utamaniti, 
-im pf. (Vuk) »uciniti nesto da bude bez 
svrhe > (na zapadu) zatrti, unistitk, odatle 
deprefiksacijom tamaniti, tamanim impf, (na-, 
po-, za-"). Moguca je veza toga glagola i sa 
rum. a vdtdma »raniti, ostetiti, ubiti« < lat. 
victimare. 

Lit.: AR) 7, 677. 11, 109. 18, 48. 49. 53, 
Elezovic 2, 297. 302. GM 423. Mladenov 629. 
Pascu 2, 167., br. 1029. Tiktin 1555. Moskov- 
Ijevic, NJ 3, 220. Likotsch 2010. MiklosiS 
346. Grunenthal, KZ 63, 277. Skoljic- 599. 

tamaris (Hektorovic, Sulek) = kamariS 
(Sabljar, Pag) = kamariz (Pag) = tamaric 
(Mikalja) »tamarix gallica«. Talijanizam, tal. 
tamarite pored tamerice = tamerige. Naj- 
obicnije drvo na primorju. Voli more. Sluzi 
za omedenje, gorivo i za desko (= drsku) 
od motike. Promjena ta- > ka- mozda prema 
komorika (v.). Rijec tamarix = tamaricus je 
libijska (berberska), u kojoj je srasten berber- 
ski clan ta-. Upor. jos mric(y.). Nije nevjerojat- 
no da ovamo ide ime polja blizu Raba (obras- 
log tim drvetom) Kom(o)rcar, gen. -ara, koje 
Kusar izvodi od campus Manius, sto ne odgo- 
vara fonetici. Jirecek donosi za nj potvrda 
iz 1229. salinae in capite Comorcarii i pita se 
nije li to lat. commerciarius, sto se opet ne 
slaze potpuno s fonetikom: or nije refleks 
za er a prema kumjerak ocekivali bismo o > u; 
tamariciarium odgovara potpuno, pod pretpo- 
stavkom iste promjene ta- + ca- kao na 
Pagu. 

Lit: ARj 4, 784. 18, 53. 54. Kusar, Rad 
118, 15. REW 3 8548. Jirecek, Romanen 1, 
64. Skok, NVj 24, 661. 29, 329-330. Isti, 
Slav. 61. 66. Prati 963. DEI 3708. 

tambura f (Vuk) = tambura / tanbura 
(Kosmet) = tambura (Hrvatska) »vrsta gitare, 
calgije«. Deminutiv na -lea tamburica (Vuk). 
Na -as tamburas, gen. -dsa = na -dzija tam- 
burdzija (Vuk) = na -ija tamburija m (Bosna) 



tambura 



441 



I a in jan 



(< tur. tanburi), nije uslo u saobracajni jezik. 
Denominal na -ati tamburati, -am impf. (ra-). 
Balkanski turcizam perzijskog podrijetla (tur. 
tanbura < perz. tabyr = ar. narodski tombar 
= tambur, ar. tabi, pi. tabul, v. DabulhaniJ) 
iz terminologije muzike: rum. tambura pored 
tambur, tambur, bug. tambura, arb. (mb > m) 
tamura, cine, tambara, ngr. Taujioup&c;. Madz. 
tambura. Nalazi se i u zapadnim evropskim 
jezicima, kamo je doslo preko spanjolskoga. 
Talijanizam-je tambur m (Mikalja) »1° liuto, 
2° bubnjar (Drzic, Slavonija)« = tanburo n 
(Cres), tamburin m (narodna pjesma) < tal. 
tamburo, tamburino. Preko hrv. uslo i u slov. 
tamburica, tamburai pored tambor, gen. -rja = 
tambur m (ZK) »bubnjar«. 

Lit: ARj 18, 55. 56. 90. PleterSnik 2, 655. 
Elezovic 2, 297. Mladenov 629. Tiktin 1555. 
Lokotsch 2015. MikloSic 346. REW 8513. 
8516a. Grzetic-Gaspicev (cf. AnzIF 13, 245). 
Korsch, ASPh 9, 673. Pascu 2, 168. 3 br. 
1049. Prati 963. Skoljic 599. 

tamburic, gen. -a m (Dubrovnik, Cavtat) 
= tamburic (Ston) = tambuc (okolica Stona) 
»przionik za kavu, brustulm (Korcula, Boka)«. 
Mozda je nas deminutiv od tal. tamburo, s 
metaforickom promjenom znacenja. Usp. ipak 
tal. tamburlano (1879) »tostino per il caffe«. 

Lit.: ARj 18, 55. 56. DEI 3807. 

tamin m (Vuk, s netocnim znacenjem, 
doduse s upitnikom) »misao(?)« = tamin 
(Kosmet) »prilika« (takoder netacno znacenje; 
bolje u izrazu: na moj tamin »po mom za- 
kljucivanju«) = tamin m (Banja Luka) »vjero- 
jatnost« = tdhmin, -ina (Bosna) »provjera od 
oka, pretpostavka«. Prilozi tamind, -a = tarnina 
»otprilike«, tarnina, -ina (Banja Luka) = 
tdhmina (Bosna) »vjerojatno«. Denominal (a- 
miniti, -im »procijeniti, mislitk = tahminiti 
(Bosna) »pretpostavljati, nagadatk = temi- 
niti, teminim impf. (Vuk, Risan, e mjesto a 
nejasno) »misliti«. Balkanski turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. tahmin »pretpostavka, 
ocjena otprilike, od oka« > tur. prilog tahmina 
»beinahe«) iz terminologije obicnog zivota: rum. 
tahmin »ungefahre Schatzung«, bug. tahmin 
»approximativement«, arb. tahmin m = tafme 
(Gege) »Absicht«, cine, tahmine f »conjecture«. 

Lit: ARj 18, 56. 196. Elezovic 2, 298. 
GM 422. Skok, Sldvia 15, 498. Tiktin 1548. 
Pascu 2, 166., br. 1026. Skoljic* 595. 

tamis m (Kosmet) »taksa za przenje kave« 
= tahmis (Bosna) »ducan za prodaju przene 
kave«, toponim Tahmis, carsija u Sarajevu. 



Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
tahmis, od hams »przenje kave, prodavaonica 
przene kave«) iz terminologije obicnog zivota: 
rum. tahmu »R6sten und Stampfen des Kaf- 
fees«. 

Lit: Elezovic 2, 298. Tiktin 1548. Skoljic 
595-6. 

Tarnis m (1501, Vuk), hidronim, rijeka u 
Banatu, madz. Temes, njem. Temesch, srlat. 
Temesis, u rimsko doba Tibiscus (Ptolomej), 
odatle madz. slozenica TemeSvar = Temiivar 
(1680) = Tamiivar (1680) = Temesvdr »grad 
na Tarnisu«, rum. Timisoara. Samoglasnik a 
je nastao od (' > 5; rum. Timij i madz. pret- 
postavljaju slav. izgovor i > b. Gubitak -cus 
je kao Moris = madz. Moro! < Mariscas 
(upor. i Transmarisca). Pred-ie. sufiks -cos 
zamijenise dacki Slaveni sa -io: *Tbmih > 
Temef (madzarska glasovna harmonija), Tamir. 
Alessio uporeduje sa Tiberis > tal. Tevere, 
gr. ©tiPpic, i imenom biljke xuepoe, »massette, 
plante aquatique«, Ticpn, lat. tiphula »araignee 
d'eau«, f'upoc, »marais« i pretpostavlja medite- 
ranske alternacije i/m, blp,ph, i- u. [Usp. i Tisa]. 

Lit.: ARj 18, 56. 196. Alessio, RIO I, 237. 

tamjan m (Vuk) pored timjan »Weihrauch«, 
tamjan (slov., hrv.-kajk.) = stsrp. hmianb, 
odatle na -ika tamjanika f »vrsta grozda«, na 
-ka tdmjanka »jabuka«, denominai natamja- 
niti j potamj-, -int pf- (Stulic) »nakaditi tamja- 
nom«, impf, na -va- potamjanivati (Stulic), 
mj > mlj) tdmljan (Vuk) = tamljdn (Crmnica), 
tamljdnika, (mj > mnj) tdmnjan (Perast), fam- 
njanika = tamnjdn (ZK, Crmnica) = tamjan, 
gen. -ana (Kosmet), tamnjanika »bastovansko 
cvijece«. Samoglasnik a u prvom slogu nastao 
je od b za gr. u, upor. stcslav. hmyanb, u 
Krasicu timjan, slov. temjan, temjen (bezjacki 
govor, Slum, Istra), bug. temenuga. Docetno 
-n nastalo je disimilacijom m — m > m — n 
u gr. Ouiuaua (apstraktum od Ouurdoi »faire 
bruler des parfums«), u stsrp. bez te disimi- 
lacije timijamb (15. v.). Madzari posudise iz 
panonskoslav. tomjen, dok je ram. tamaie f 
samostalna prerada grecizma. Grecizam je 
balkanski: bug. tamjan, arb. thymiame — 
thimiame, cine, thimneama = timiama. Upada 
u oci isti rod kao u njem. ucenoj rijeci Thymian. 
Na vezu je tesko misliti. 

Lit.: ARj 7, 677. 11, 109. 18, 56. 57. 67. 68. 
Pletersnik 2, 655. Elezovic 2, 298. Miletic, 
SDZb 9, 233. Mladenov 629. 631. Ribaric, 
SDZb 9, 14. Mikldsie 370. Jokl, Unt 119. 
GM 92-93. Vasmer 3, 92. 209. Isti, GL 202. 
Pascu 2, 96., br. 1821. 



-tan 



442 



tap a 



-tan m, f -tnq, neproduktivan pridjevski 
sufiks slozen od -i (v.) i -6« (v.). Izrazava 
mogucnost. Od glagolskih osnova: prijati — 
prijatan, od sintagme verc jeti — vjerojatan, 
orati — aralan »arabilis«, (ne)dobilan »(in)vin- 
cibilis«. 

Li.: Havranek, Sldvia 7, 769. 779-780. 

tanac, gen. tanca m (1493, Vuk, Dubrovnik, 
M. Drzic, Gundulic, ZK, Hrvatsko primorje: 
tanac na vidulice; Krk: dubascanski tanac; 
Solta) = tanac, gen. tonca (Hvar), deminutiv 
na -be > -de taricac, gen. -aca »igra, igranka, 
pies, bal«. Postvetbal od tancaii (ZK) = tdncati, 
-am (1488, -iz-, na- se Lika, po-, pro-) »igrati, 
plesati«. Poimenicen part. perf. akt. tancalac, 
gen. -aoca. Na -alo tdncalo m (Stulic). Slo- 
zenica tancovoda m (Vuk, cf. stces. tancivoda) 
= natanac, gen. -nca. Sveslav. : polj. taniec, 
rus. tanec, bug. tanec, mak. tanec, ces. tanec. 
Sveslav. posudenica od srvnjem. Tanz, post- 
verbal od tanzen. Ovamo i granicarska pre- 
zimena njemackog podrijetla Contraltar (Ko- 
stanjevac) < Tanzreiter, Sikatanc (Karlovac) 
< Schicketanz. Od tal. postverbala danza 
»ples«, od danzare > danca f (17. v.) = (m 
prema tanac) ddnac, gen. danca m (Antun 
Kadcic, 1729, Trogir), ddncati (17. i 18. v.), 
deminutiv na -ica dancica f (16. v., M. Drzic). 
Upada u oci da je talijanizam u jadranskoj 
zoni daleko rjedi od germanizma. Razlog 
za to nije jasan. Etimologija nije utvrdena. 
Tal. danza, danzare potjece iz stfr. dander > 
mod. fr. danser, postverbal danse, za razliku 
od ballare znaci »plesanje vitezova«. Pripada 
srednjovjekovnom vitestvu. Odatle potjece i 
srvnjem. Tanz, tanzen. Battisti predlaze i za 
dander latinsku etimologiju, od kslat. slo- 
zenog priloga de ante + -tare »kod dvaju 
redova plesaca dolaziti naprijed«. Franacko 
*dintjan nije potvrdeno. Uzimlje se da potjece 
od lat. cadentia i nepotvrdenog franackog dint- 
jan, a i fr. danse = tal. danza tumaci se iz 
franackoga vrela. 

Lit.: ARj 2, 259.263. 4, 25. 7, 677. 11, 113. 

12, 447. Hraste, Rad 272 i BJF 8, 20. REW* 
2646b. DEI 1211. Holub-Kopecny 379. Mla- 
denov 629. Elezovic 2, 299. Bruckner 565. 

Weigand-Hirt 1024. DEI 1211. 

tanak, f -nka (Vuk, Kosmet), ie., sveslav. 
i praslav. pridjev obrazovan sufiksom -sfe > 
-dk (kao sladak), koji se gubi u komparativu 
tanji, »diinn (s kojim je u prasrodstvu)«. 
Samoglasnik a je nastao od 6 u stcslav. tbmkz, 
dok rus. tonkij pretpostavlja & (asimilaciju po- 



luglasova). Poimenicuje se kao naziv rta Ten- 
ka f, Tenki m (kod Omislja, Pag) i tanka f 
»panis subtilis«, na -ica tancica (puska). Iz- 
vedenice se prave od tri osnove tan-, (kompa- 
rativ) tan/- i od pozitiva tank-. Deminutiv na 
-ahan (upor. maljahan) tanahan, f -hna > 
tanan, f tanana, na -usan tanjusan, na -usan 
(upor. lagusan, ZK), tanusan pored tanjusan, 
-Sna. Prosiruje se na -ovit tankdvit. Apstrakti 
na -oca, -ota, -ost: tankoca, tankota, tankost; 
na -ina: tancina. Slozenice: tankovija (kudelja), 
s pridjevom tankovijast (drugi dio slozenice 
viti), tankovrh pridjev, tankoprelja, zenska 
imena Tankosa (1754) < haplologija *Tanko- 
kosa, sa sufiksom -ava (cf. Bjelava) Tankosava, 
odatle prezime Tankode, knjizevni pridjev 
tankocutan, tankokorke (tikve, Kosmet). De- 
• nominal tam't, tanim (Kosmet) (iz-, raz-) 
od tan- pored tanj- tanjltl, tdnjim (Vuk) 
(iz-, o-, raz-, u-), istanjivati, -tdnjujem i 
istancati, -am (Vuk) (raz-), impf, na -va- 
istanc'avati, -am = istancivati, -tancujem. U 
baltickoj grupi dolazi sufiks -yo (upor. 
lat. tennis, sanskr. f tanvi) mjesto praslav. 
-bk i vokal e mjesto b: lit. tevas, lot. tievs. Upor. 
u slavinama s tim vokalom tetiva i stcslav. 
teneto. Ie. je korijen tenu-s, koji pripada gla- 
golskom korijenu *ten- »dehnen«, koji pred- 
stavljaju sanskr. tandti, tami-h, gr. xavu- (u 
slozenicama: xaviJY^coooo^), lat. tenere, stir. 
tanae. Sa istim sufiksom -r,D,; i u sanskrtu 
tanukah. 

Lit.: ARj 4, 25. 26. 9, 348. 13, 266-67. 
Elezovic I, 240. 2, 170. 299. Miklo'sic 350. 
Holub-Kopecny 383. Bruckner 62. Ailadenov 
644. Trautmann 319. Iljinski, IzvORJAS 
20, 1, 88-204. (cf. LP 47, 256. RSI 7, 292. 
JF 2, 333). Boisacq 941. Reichelt, KZ 39, 
66. Brugmann, IF 19, 216. Osten-Sacken, IF 
28, 412. Patruany, IF 13, 164. 

tane, gen. -eta n (Vuk, puscano, topovsko ~) 
»zrno, purak«. Balkanski 'turcizam (tur. tane) : 
rum. taned = bug. tane »Stiick, komad«. 

Lit.: ARj 18, 97. 98. Tiktin 1557. Doric 
378\ Korsch, ASPh 9, 672. Skoljic* 600. 

tanjasf (Vuk) »mjesto gdje se riba susi«. 
Od m&dz\tanya »stan, majur«. 
Lit: ARj 18, 104. Miklosic 347. 

tapa f (Kosmet) »zapusac od pluta«. Bal- 
kanski talijanizam tal. tappo »isto«, od frnc. 
tappo, nvnjem. Zapfen, rum. tapa »Spund«, 
bug. tapa, deminutiv tdpica, tur. tapa. Akcenti 
tapa u Kosmetu itd. dokazuju da nijesu po- 



tapa 



443 



tarak 



sudenice iz turskoga. Talijanizam na sufiks 
-one > -un: tapun m (Mikalja, Vitezovic) = 
tapun, gen. -una (Lika) = tapun (Bozava, ZK, 
Krasic) = tapun, gen. - una (Hvar, Brusje, 
Vis, Brae, Istra) < tal. tappane, furl, tapon. 
Odatle na -lea tapilntca f (Racisce) »veliki 
cep na sredini bacve, vranj«. S umetnutim / po- 
slije labijala (v. saplan Konavli < sapone) 
taplun, gen. -una (Konavli, Dubrovnik). 
Mozda ide ovamo jos tampan, gen. -ana m 
(Buzet, Sovinjsko polje) »vijci oblika okruglice 
prievrsceni kravi na vrhu rogova (da ne bode)«, 
unakrstenjem sa campana (v.). 

Lit: ARj 18, 106. Jagic, ASPh I, 159. 
Elezovic 2, 300. Mladenov 629. Zore, Rad 170, 
225. Cronia, ID 6, 123. REW 3 8565. Strekelj, 
ASPh 14, 549. DEI 3716. 

tapanj, gen. -pnja m (Bella, Stulic; u 
govoru starijih ljudi, Dubrovnik, Cavtat, Split) 
»tintarnica, kalamar (Korcula)«. 

Lit, ARj 18, 105. 

tapija f (Vuk, BiH) = tapija (Kosmet) 
»isprava o posjedu kuce, miljka = zemljista 
(turska zamjena za gruntovnicu = zemljisnih, 
u bivsoj Austro-UgarskojX Balkanski turci- 
zam (tur. tapu) iz turske administrativne termi- 
nologije: bug. tapija, arb. tapt f »Urkunde«. 

Lit: ARj 18, 105. Elezovic 2, 300. Mlade- 
nov 629. GM 421. Skoljic* 600. 

taplt, gen. -ita m (Dubrovnik, Cavtat) = 
tapit (Kuciste) = tapid (Rab) = (-it > ic kao 

Velebic < Velebit) topic (Perast) = topic 
(Boka, Potomje), Punta od Topica (kod Gruza) 

= tapet (Korcula, Sibenik, danas tako opce- 
nito) »sag, cilim«. Kavanjin ima sagi I tapliti (s 
umetnutim / kao u saplun < sapun, taplun< 
tapun; nejasno). Dalmato-romanski leksicki 
ostatak od lat. tapetum < gr. rajinc,, gen. -r|xoc, 
> tal. tappeto, mlet. tapeo. 

Lit.: ARj 18, 106. Budmani, Rad 65, 165. 
Kusar, Rad 118, 21. REW 3 8563. Prati 965. 

tara f (Bozava), internacionalni trgovacki 
termin arapskog podrijetla, ar. tarh, od taraha 
»dignuti«. 

Ut: Cronia, ID 6, 123. REW 3 8568. Prati 
965. 

taraba f (Vuk, Slavonija, BiH, obicnije u 
pi. prema vrata) = taraba (Kosmet) »1° 
ograda, 2° zagrada od dasaka, letava u dvoristu 
ili basti, 3° (daska za pokrivanje krova (Dra- 
gacevo u Srbiji)«. Balkanski turcizam (< tur. 



vulg. taraba = dardba) arapskog podrijetla (?) 
iz terminologije gradevinarstva (kucnih ure- 
daja): bug. taraba »Bretterzaun« znaci isto sto 
i hrv.-srp., dok rum. taraba f »Verkauftisch 
(na sajmovima), Ladentisch, Schanktisch«, de- 
minutiv tdrabufa = tarabioard. Prema Rudowu 
od ar. darabah, koje znaci isto sto i rum. rijec. 
Prema Lokotschu to bi bio ar. glagol dardba 
»schlagen, pragen«, odatle tur. tarab. 

Lit.: ARj 18, 107. Doric 378. Tiktin 1559. 
Rudow, ZRPh 19, 407. Lokotsch 489. Skaljie 
600. 

tarac, gen. -aca m (Vuk, Slavonija; Habde- 
lic, Vitezovic, Belostenec; hrv.-kajk., Zagreb 
tarda i slov. tarac) »kaldrma«, denominal na 
-ati taracatl, -am (po-) (Mikalja, Belostenec) 
»kaldrmisati«, put potaracan (Mikalja), odatle 
na -ovina taracovina »plata za kaldrmisahje« , 
tarac m (Rab, Bozava) »1° zaravanak, 2° tes- 
taccio«, taraca f (Mikalja, Vuk, Dalmacija, 
Konavli, Hercegovina, Crna Gora) »isto«, taraca 
/(Perast, Korcula) = taraca (Lumbarda) »1° 
tlo« = taraca (Smokvica, Korcula) »cvrsti 
sloj zemlje na kojoj je naslaga rahle zemlje«, 
taraca (Konavli) »2° podvolat u oboru, prosto- 
rija sto ostane ispod volta na kome je ogra- 
dena«, taraca (Bar) »prostor pred kucom«. Od 
mlet. terazo = tal. terrazzo, pointenicen lat. 
pridjev m. r. na -aceus od terra, terrazza < / 
terracea, sitai, terrazzare. Upor. arb. derrase 
»Steinplatte«, slov. traca f »irdene Bratpfanne« 
i arb. rrasa (Zatrebac, s clanom) »ploca, stijena« 
i drrasa (ibidem) »daska, letva, koja spaja prvi 
i drugi obluk na samaru«. 

Lit.: ARj 11, 114. 18, 107. 108. Pletersnik 
2, 182. 656. Cronia, ID 6, 123. ZbNZ 8, 106. 
10, 352. Kusar, NVj 3, 338. Isti, Rad 118, 
20. REW 3 8668. Strekelj, ASPh 28, 533. GM 
66. DEI 3765. 

taraf m (Bosna) »1° strana, kraj, pravac, 
2° stranka, partija« = taraf m (Kosmet) »stran- 
ka«, kao prilog udvojeno (prema turskoj sin- 
taksi) tardf-tardf »kud koji, na sve strane«. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
taraf, taraf-taraf takoder postpozicija mjesto 
dogru »prema«) iz terminologije obicnog zivota: 
mm., bug., ar. taraf, cine, tarafe f, ngr. xapdcpi 
»parti, secte, societe«. 

Lit: Elezovic 2, 301. GM 424. Pascu 2, 
168, br. 1054. Deny § 951. Tiktin 1559. 
Skoljic 600. 

tarak, gen. -arka m (Vuk, gen. kao u canak, 
gen. canka, tur. a u docetnom slogu shvaceno 
kao nepostojano a) »Art Flachsraufe« = tarak 



tarak 



444 



tarkati 



pored tarak, gen. -aka (Kosmet) »vrsta grebena 
u mutavdzinici, cunak«. Balkanski turcizam (tur. 
tarak »cesalj, greben, grebenast alat u raznim 
zanatima«) iz terminologije alata: rum. tarac 
»Grundpfal«, bug. tarak »peigne, carde, rateau, 
herse«, cine, taraca f »gouttiere«, ngr. xapdxi 
»fourchette«. Danicic, Osnove 283 krivo od trti. 

Lit.: ARj 18, 108. Elezovic 2, 300. Tiktin 
1559. Pascu 2, 168., br. 1053. Doric 378. 
Skoljic* 600. 

tarakat, -am (Kosmet, ~ po kuce) (pre-) 
»preturati, preturajuci trazitk. Balkanski gre- 
cizam, koji je usao u jezik Kosmeta preko arb. 
taroke f »Aufregung« < gr. rapaxii »smetnja«, 
arb. pasiv taraksem »bin aufgeregt« < gr. aorist 
ETdpa^a od xapdaaco »umriihren, in Verwir- 
rung bringen« > bug. tardskam, taraiuvam 
»herumstobern, herumwuhlen«. 

Lit.: Elezovic 2, 300. GM 424. Rohlfs 2143. 
Doric 378. 

tarana f (Vuk, Slavonija, BiH) = tarana 
(Kosmet) »tijesto satrto u mrve, satirica, trend 
(ZK), trinica /tren- (bug.)«. Balkanski turcizam 
perzijskog podrijetla (perz. taryane »Suppe oder 
Brei von sauerem Milch und Graupen« > tur. 
tarhana, prema Janku u vezi sa turko-tat. tdlkdn) 
iz terminologije hrane : bug. tarhana »grumeaux«, 
cine, tarhana »bouillie preparee avec du lait 
caille et de la viande«, ngr. xpaxavdc, »semoule, 
pate de la plus pure farine reduite en petits 
grains«. Balkanska je rijec usla i u madz. 
tarhonya, odatle u slvc. tarhona. Janko veze sa 
tursko-tat. tdlkdn i ces. (v)dolek »galette«, rus. 
toloknd (v. tlaciti), polj. tlokno i bav. Tolken, 
Dalken. 

Lit.: ARj 18, 108. 109. Elezovic 2, 301, 
Skok, Sldvia 15, 498., br. 770. Pascu 2, 168., 
br. 1055. Mladenov 629. Janko NVCsl 24. 
7-15. (cf. Mazon, RES 12 t 266). Miklosic 
347. Mikkola, WuS 3, 87. Skoljic* 600-601. 

tarantula f (Rab) = tarentola, izmjenom 
deminutivnog sufiksa -ula s naglasenim -ella 
tarantela (Prcanj i Poljica, bez akcenta) »1° 
domaca siva gusterica, gekac, hemidactylus tur- 
cicus, 2° (tarantela, Lepetane) vrsta masline«, 
odbacivanjem sufiksa taranta /(Mikalja, Bella) 
»1° tarantola, 2° vrsta ribe«. S pridjevskim 
sufiksom lat. -Tnus > -ino, -ina tarantin m 
(Budva) »3° riba, otrovnih draca, kao i skrpoc 
i zutuga, draganja (Boka)«, tarantina f (Tivat) 
»4° maslina vrlo sitna ploda, a osobito finog 
ulja (sada gotovo iskorijenjena jer se ne isplati)«. 
Sve izvedenice od juzno-tal. toponima Taran- 



tum > Taranta (tal. taranta, tarantola, ta- 
rantella), kojemu ne odgovara bokeljski pred- 
rimski toponim i hidronim Darantum, -ndum 
(14. v., - vicus et fiumen), danas Orasac na 
Ljutoj (Boka). Ribezzo veze s Tarantum ilirski 
hidronim Tara, Tarus (Ligurija) i Taras (Si- 
cam). 

Lit.: AR) 18, 109. Kusar, Rad 118, 18. 
Hirtz, Amph. 34. Mayer, Kotorski spomenici 
1, 598. Ribezzo, Onomastica 2, 46. REW 3 
8569. Prati 966-967. Skok, Quatrieme con- 
gres 2, 501-502. DEI 3717. 3718. 

tarapana, gen. -e i (Kosmet) = (BiH) tara- 
phdna, tarapana, tarafdna, tarafhana »kov- 
nica novca«. Balkanski turcizam arapsko-perzij- 
skog podrijetla (tur. darbhane, zarbhane »isto«, 
od ar. darb »das Pragen, kovanje«, od glagola 
dardba > tur. tarab) iz terminologije novcarstva : 
rum., bug. tarapana, arb. taratane. V taraba. 

Lit.: Elesomi 2, 301. Mladenov 629. GM 
424. Lokotsch 489. Skoljic* 600. DEI 3718. 

tarator m (Kosmet) »sitno isjeckani svjezi 
krastavci u kiselu mlijeku ili octu sa bijelim 
lukom« = tarator m (Popovic) »vrsta umaka, 
sosa«. Balkanski turcizam nepoznatog podrijetla 
(tur. terator) iz terminologije hrane: bug. tara- 
tor m »beliebtes Gericht aus Gurken, Knob- 
lauch, Niissen, Sauermilch«. 

Lit,: ARj 18, 109. Elezovic 2, 301. Doric 
378. Mladenov 629. 

tarifa f = tarifa (Kosmet), internacionalni 
(evropski) arabizam; pridjevi na -ni Jarifni, 
na -bsk tarifski, bug. takoder f tarifa; zbog f 
zacijelo preko tal. tariff a < ar. tahrif »objava«, 
polmenicen infinitiv II od "aro/a »znati«. 

Lit.: ARj 18, 110. Elezovic 2, 301. REW 3 
8583. DEI 3721. 

tarkast (Belostenec), hrv.-kajk. pridjev na 
-ast, »discolor, versicolors Od madz. tarka 
»bunt, buntfarbig, fleckig«, a to od stcslav. ili 
ces. straka »svraka (v.)«, pridjev strakaty. V. 
svraka. 

Lit.: ARj 18, 110. Strekelj, DAW 50, 66. 
Holub-Kopecny 354. 

tarkati, -am impf. (Vuk, objekt oganj) (iz-, 
s-) prema tdrnuti, -em (s-, objekti ugar ke, vatru) 
»sricati, carkati, (prema) staknuti, carkati, (pre- 
ma) carnuti«. Ovamo i tarkati (zube, Lika), 
tarkalica f (Lika) »cackalica«, postoje i oblici 
starnuti, starkati (vatru); Sulek ima istarkati,- 
-dm pf. (objekt zube) »iscackati«. 

Lit: ARj 16, 443. 18, 110. 111. 



tarma 



445 



tast 



tarma f (15. v., Bernardin) »1° moljac, ti- 

nea« = tarma (16. St., Cres, Istra) »1° isto, 2° 
(metafora) osoba koja neprestano mrmlja zbog 
nezadovoljstva«, pridjev netrmatan, f -tna 
(Istra) »nezgodan, nespretan« < furl, pridjev 
tormdt, »von Motten zerfressen«, prosiren sufik- 
som -bn > -an, sa negativnim prefiksom ne-, 
Denominai inarmatise, -am pf. (Bernardin) »iz- 
gristi se« < furi, tarma. Upor. slov. tornja 
f (Toimin) »Wachsmilbe«. Od mlet.-furl. 
tarma < lat. tarmes, gen. -itis »tarlo«. 

Lit.: ARj, 4, 26. 8, 104. 9, 104. 18, 111. 
695. Pletersnik 2, 656. REW 8586. Strekelj, 
ASPh 14, 549. Pirone?- 1174. ASPh 4, 428. 
30, 202; DEI 3722. 

tarpos, gen. -osa m (Vuk, Jadar, Radevina) 
= tarpos (Kosmet) »zenska kapa, nosi se ne 
odozgo, nego straga, slicna obrucu, preko koje 
se prebacuju razni pokrivaci, sluzi za zaba- 
danje ukrasa (ukinuta 1803 — 4)«. Balkanski tur- 
cizam perzijskog podrijetla (tur. torpo{, tarbu?, 
perz. serpui) iz terminologije nosnje: rum. 
tarpuz »Kappchen der Griechinen«. 

Lit.: ARj 18, 111. Elezovic 2, 301. Tiktin 
1565. Skoljic 601. 

tas, gen. tasa m (Vuk, Kosmet, BiH) »1° 
casa od metala za vodu, s drskom, 2° tanjur za 
kupljenje milodara u crkvi«. Deminutivi na 
-ic tasic, na -ce tasce, gen. -eta, pi. tascici 
(Kosmet). Slozenica joltas m (Banja Luka) 
»Kostschale« (prvi dio tur. yol »put«, upor. Dor- 
col). Balkanski turcizam perzijskog podrijetla 
(perz. tast »Becken, Untertasse« > ar. tasjsaj) 
iz terminologije kuhinjskog suda: rum., bug., 
arb. rai, ngr. xdaaa. Evropski orijentalizam 
(nvgr. jdaoa. — tasa, gradska rijec). 

Lit.: ARj 18, 112. Elezovic 2, 302. Mladenov 
629. Skok, Slavio 15, 356., br. 374. GM 424. 
Lokotsch 2044. REW 3 8594. skaljie* 601. 

tasilj, gen. -ilja m (Kosmet) »naplacivanje«. 
Na -dar (v.) tasildar pored tasllddr m (Kosmet) 
»1° poreznik, 2° koji naplacuje dug, inkasator«. 
Balkanski turcizam arapsko-perzijskog podrije- 
tla (ar. iaAii7»skupljanje poreza, duga, prihoda« 
i perz. -dar »koji drzi«) iz turske administrativne 
terminologije: rum. taxii (a face <~) »ubirati 
porez« = tur. tahsil etmek) , taxiddr, bug. tahsil- 
dar, cine, taxildar. 

Lit.: Elezovic 2, 302. Tiktin 1569. Pascu 2, 
167, br. 1034. 

taska f (Marulic; Zadarski lekciondr: ne 
htijte nositi vricicu ni tasku), to5fea/(Ranjina, A. 
Dalmatin, Habdelic, Vitezovic, Belostenec, da- 



nas opcenito u hrvatskim gradovima) »kesa, 
mosnja«, taika (Bozava) »tasca«. Nalazi se jos 
u slov.i ukr, rus. i madz. tdska, rum. tosca. 
Odatle na -ar < -arius taskar »mosnjar«. Od 
stvnjem. tasca, u Dalmaciji od tal. tasca < 
frnc. Od nvnjem. Tasche je tasna (Srbija). Rad- 
na imenica tolldr pored tasljar (14. v.) »mo- 
snjar« pretpostavlja primitivum *tasla od 
nvnjem. deminutiva na -/. Oblik taska f(Lum- 
barda) »kruh sa jajetom, sto se umijesi o 
Uskrsu« nalazi se u slov. taska »Art Kuchen«, 
ide takoder ovamo; tasci, gen. tasaka m pi. 
(Vuk, Vojvodina) »oesterreichische Brotstrudel, 
placentae genus« odgovara njem. Taschkerl > 
taskerli = tackerli (Zagreb). 

Lit.: ARj 18, 112. 113. Kusar, NVj 3, 
338. Cronia, ID 6, 123. REW 3 8592. Mazuranic 
683. 1443. Tiktin 1566. DEI 3726. 

taslak m (Vuk) »1° neobradeno drvo, od 
kojeg se prave kolske osovine, drzala, zlice, 
vesla, 2° (BiH) skica, forma« = taslak (Cacak) 
»1° otesano drvo za drzalicu sjekire, kasike, 
itd., 2° (metafora) covjek grub i neugladen« 
= tashk (Kosmet, Pec) »(samardzijski izraz) 
neizradena dascica za samar«. Augmentativ na 
-ina taslacina m (Lika) »covjek grub i neugla- 
den«; denominai taslaciti, -im (BiH) »1° grubo 
tesati, 2° spolno opciti«. Ovamo idu tasle f 
pi, deminutiv taslice f pi. (Banja Luka) »osvice 
na kosuljk = tashca f (Kosmet) »manseta na 
rukavu od kosulje« i glagol taslaisati, -sem pf. 
(Banja Luka, Visoko) »biti ponosan«, pridjev 
bez mocije tosiamoli (biti). Balkanski turcizam 
(tur. taslak »non degrossi, rude, esquisse, van- 
tard«, taslamak, taslama) iz terminologije obic- 
nog zivota: rum. tasma (Moldavija) »schmales 
Band zum Einfassen, Besetzen«. 

Lit.: ARj 18, 112. Elezovic 2, 302. Skok, 
Slavio 15, 498, br. 773. 774. ZbNZ 8, 98. 
Tiktin 1566. Skaric, JF 5,' 183-184. Ivsic, 
NVj 33, 236-237. Deny 565. Skaljie* 176. 
601-602. 

tast, gen. tasta m (1475, Vuk, Dubrovnik) 

prema gen. tasta (Virovitica), sveslav. i praslav. 
izraz srodstva mrt (tako i stcslav.), »punac, 
zenin otac« prema f tasta »punica, zenina mati«. 
Pridjevi na -ov tdstov, na -in tastin. Apstraktum 
na -bina (upor. druzbina) < -bba + -ina 
tazbina f (Vuk) »porodica, kuca tastova«. Sa- 
moglasnik a je nastao iz palatalnog poluvokala 
b, upor. stcslav. tbstb, hrv.-kajk. teit prema 
tesca, ces. test, polj. test, ukr. tesf, rus. testb, 
gen. -ja, tesca. Prvobitno po deklinaciji i, kao 
u kokos (v.). Oznacivalo se time lice bez razli- 
kovanja muskog i zenskog. Kasnije je tbstb 



tast 



446 



tata 



kao izraz za musko lice preslo u deklinaciju 
o, a za zensko u deklinaciju a. Izraz je bio 
prema tome prvobitno apstraktum obrazovan 
sufiksom -tb (upor. svasi) od djetinjeg redupli- 
kativnog korijena tipa ta- (upor. deda, cica, 
tata, teta). Nema usporednica ni u baltickoj 
grupi, ni u ostalim ie. jezicima. Upor. ces. 
izvedenicu od istog korijena tchdn m prema 
tchyne »tast, tasta«. 

Lit.: ARj 18, 113. 116. 136. Resetar, JF 
3, 4. Mazuranic 1442. Miklosic 370. Berneker, 
IF 31, 407. Holub-Kopecny 380. Bruckner 569. 
Mladenov 646. Osten-Sacken, IF 26, 315. 
Schrader, IF 17, 14. si., 27. Hirt, IF 22, 81. 
85. Endzelin, ASPh 32, 285. si. Iljinski, 
ASPh 34, 14-15. Vasmer 3, 100. 102. 

tasak, gen. -aka m (Banja Luka), gen. taska 
»ovnovsko mudo za jelo, (slov.) brizlec, jaje«. 
Ovamo mozda tasak, gen. -aka m (objekt uz 
igras, Kosmet) »sega, Sala«. Na -ft': tasakltja m i 
pridjev »mocan, snazan, bogat«. Balkanski 
turcizam (tur. tasak, tasakli »1° koji ima muda, 
2° (opscena metafora) hrabar, junak«) iz termi- 
nologije za dijelove tijela: bug. tasak. 

Lit.: ARj 18, 113. Elezovic 2, 303. Skok, 
Sldvia 15, 498., br. 775. Trojanovic, JF 5, 
223. Doric 378. Skoljic* 602. 

tast, -a, -o (Vuk), -o u sr. r. je po analogiji 
pridjeva s nepalatalnim suglasnikom pred -o 
(tako i u vjest i okosf), ispravno docetno -e u 
notaste = natasce (ZK), na ste (Kosmet), na 
III srce; tasc (Vitezovic), ie., baltoslav., sveslav. 
i praslav. pridjev, »1° prazan, pust (Bi- 
strac, Novska), 2°isprazan, sujetan, 3° niichtern, 
jejunus«. Samoglasnik a je nastao iz velarnog 
poluvokala »: stcslav. ttstb, slov., hrv.-kajk. 
tesc (Habdelic), ukr. toscyj, rus. toscij. Polu- 
vokal a gubi se u slavinama (upor. stpolj. 
tszczy > polj. czczy, brus. tscyj), a u nas 
samo u arhaizmu, u sintagmi na ste srce 
(narodna pjesma, Jukic) = na see srce 
(negdje u Bosni) = na cte srce (bug. na 
ste sarce) »auf niichternem Magen«, na ste 
ruke = na ste ruku »praznih ruku, im- 
pune«. Osjecaj za ispravnu sintagmu izgubio 
se, pa je srce izmijenjeno u irca: na ste srea 
(Ljubisa) kao genitivni dodatak (prema na dnu 
sela) ili je prilosko -a, kako misli Resetar; 
dalo je i samo na ste = naste (Stulic), dodano 
uz ruka (v. gore). Sintagma se kao nerazum- 
ljiva iskrivljuje u nastresice, nastesrice, i zbog 
toga sto se zaboravilo da srce (v.) ovdje znaci 
»Magen« kao u srdobolja. Od naste (v. gore) 
stvoren je apstraktum na -ina nastina (Vuk) 
»jejunitas«. Ispustanje poluvokala nalazi se i u 



slozenoj izvedenici s umetnutim m pred labi- 
jalom stambocina f (Vodice) < fafta bocina = 
tasta bocina (Baderna) = tafti bok (Varvari 
kod Poreca) = tasce bocine pored praznine 
(Vrbanja, Hvar) = apstraktum na -ina fascina 
(ZK) »Rippe, Weichgegend«. Mozda ovamo i 
sta u rimi sa nista u Danicicevoj poslovici 
kad sam sit i sta, nijesam gladan nista, 
ako sta nije turcizam istah (v.). Od tast je 
apstraktum na -ina tastina (Dubrovnik) 
»1° ispraznost, sujeta, vanitas, 2° jejunitas«, 
na -od, gen. -i tascad, tditad »venitas« (kod 
Miklosica kao hrv.). Denominai na -ati < upra- 
vo -eti istastati, -am pf. (u zapadnom govoru 
sc za st') < stcslav. isttstati prema impf, na 
-va- istastavati, -tostavam, na -iti istastiti, 
-em prema impf, istastivati, -tastujem pored 
-ivam »evanescere, evacuare«, jednom (16. v.) 
izatastiti (—sciti); otascati se = otSijati se 
(Krasic), slov. otesedtise »Friihimbiss nehmen«, 
odatle postverbal na -tk > -ak otascak, gen. 
-aka = slov. na -ilo otescilo. Dalje etimologijske 
veze v. u steta i postiti se. Balticke usporednice 
kazu da je prvobitno znacenje »prazan« i da je 
a nastalo iz u: lit. pridjev tuscias »leer«, lot. 
tuks, f tuksa »isto«. Te paralele objasnjavaju 
i postanje praslav. -ft*. Morfologiju toga fonema 
preciziraju i ostale ie. paralele, kao sanskr. 
tucchyd pored tuccha »leer, 6de« < ie. tus- + 
(inhoativno) -sk +-10. Samo *tus- nalazi se 
u avesti tusm »verlieren die Fassung« i u af- 
ganskom f^i»prazan«. Ie. *tus- je nizi prijevojni 
stepen od n eus-, koji se u visem prijevoju per- 
fektuma *ioz«- nalazi u kauzativu avesta tao- 
sayelti »ispustati«. 

Lit.: ARj 2, 80. 4, 27. 122. 7, 662. 674. 
675. 17, 764. 18, 113-120. Jagic, ASPh 31, 
551. Resetar, ASPh 36, 543. Ribaric, SDZb 
9, 198. 199. Elezovic 1,. 453. Miklosic 369. 
Bruckner 74. ZSPh 4, 214. Mladenov 697. 
Trautmann 333. Vasmer 3, 130. Osten-Sacken, 
IE 33, 262-263. Zubaty, KZ 31, 13. Endzelin, 
ZSPh 13, 78-79. 16, 108. Bartholomae, IF 
8, 252. Pedersen, IF 5, 72. Petersson, IF 20, 
367. Matzenauer, LP 11, 178. 334. 

tastati, -am impf. (Perast) = ieriatt' (hranu, 
Sali) »okusiti«. Od tal. tastare < vlat. ^tastare. 

Lit.: ARj 18, 116. REW* 8595. Prati 970. 
DEI 3729. 



tata m, djetinja rijec, »otac«; nalazi se u 
svim jezicima. U hrv.-srp. zadrzala taj karakter. 
Pokazuje reduplikaciju. karakteristicnu za ono- 
matopeje. Prijevojni samoglasi iskoristeni su u 
drugim nazivima srodstva. Ispustanjem prvog 
Sloga reduplikacije nastade vec u praslav. oblik 



tata 



447 



tavalja 



ata za isti pojam, koji je oformljen s pomocu 
-be u svim slavinama (v. otac) i napustio ka- 
rakter djetinje rijeci. Od tata prave se brojni 
hipokoristici s pomocu akcenta i nastavaka kao 
iaia (akcenat Pera, Pere), tato m = tate m 
(Kosmet), ia/'O (upor, Pdjo), odatle na -ko 
(tip Miko, Jako, Niko) tako, tajka, tdjko pored 
'tdjko (Pastrovici, tip brajko, ujko, v.), na -le 
tale m (Dubrovnik, tip brale), s pridjevima na 
-ov, -in. Deminutiv na -ica tatica m. Hipoko- 
ristik na -ko posudise Rumunji taica. Njihova 
zamjena tata za lat. pater nije posudenica iz 
slav., jer se nalazi vec na vulgarnim natpisima 
dalmatinskim tatae benemerenti mjesto patri, 
gdje je iara izgubilo djetinji kolorit. Od prije- 
vojnih samoglasa, koji su iskoristeni u denomi- 
naciji srodstva vazna je sa e mjesto a u sveslav. 
i praslav. teta (ZK, Kosmet) = teta, gen. tete 
(Kosmet) = teta, gen. tete (Hvar) »Tante«, 
u knjizevnom jeziku i u stokavskim narjecjima 
prosireno sufiksom -ka tetka (Vuk, Kosmet), sto 
je imalo za posljedicu m tetak, gen. -tka (Vuk) 
= tetak (Kosmet) = tetac, gen. teca (ZK, upor. 
isti sufiks ujac, gen. (ijca, ZK) = tetac, gen. teca 
(Vodice), odatle hipokoristik teca (Srbija) pored 
teca m (Vuk, Vojvodina) prema teta (Vuk), 
deminutivi na -ic tetkic = tecic (Vodice) = 
tetic (Vodice) = tetic (Lovran) »filius amitae«, 
na -ica tetica, tetica, pridjevi tetkov, tetkin, 
tetin. Prema braticna obrazovano je tetisnja 
(ZK) = teticna (Stulic) = tecicna (Stulic) = 
tellina (Vodice) »consobrina« = tetkicinja (Kos- 
met), u gradskom govoru zamijenjeno fran- 
cuzizmom kuzen m prema kuzina < fr. cousin, 
cousine < lat. consobrinus, -a. Pejorativne meta- 
fore (tabu): tetak »budala«, tetka (upor. dobrica) 
»groznica«, cudna je slozenica tetognjet (Lov- 
vran, Istra) »der Mann der Tante«. Arbanasi 
posudise tete, teto »Tante von vaterlicher 
Seite«. Interesantna je morfoloska pojava da 
je teta na Hvaru indeklinabile, ako se nalazi 
pred licnim imenom: do son teta Mariji. 
S tim vokalom je rijec baltoslav.: lot. teta, 
lit. tetu, tete. Ali ovdje ne znaci isti stepen 
srodstva kao u hrv.-srp., nego stprus. thetis 
»Grossvater«, pored stprus. taws »otac«, thewis 
»ocev brat«, lit. tevas, lot. tevs »otac«, ali lit. 
teta f »tetka«, u narjecju zemaitis tills m »otac«. 
Drugi stepen prijevoja v. u tast. 

Lit.: ARj 18, 12. 33. 39. 122. 125-127. 
147-149. 250-255. Elezovic 2, 317. Ribaric, 
SDZb 9, 199. Hraste, BJF 8, 27. JF 6, 207. 
Miklosic 347. 355. Holub-Kopecny 380. 384. 
ASPh 34, 306. Bulat, JF 3, 41. Bruckner 64. 
567. Mladenov 632. 633. WP 1, 704. Zimmer- 
mann, KZ 50, 148. GM 424-425. Schrader, 



AnzIF 9, 172. Brugmann, IP 5, 378. GM 428 
Boisacf 962. 

tatarin m (Vuk) »kurir, ulak«. To znacenje 
nastade odatle sto su Tatari vrsili kurirsku 
sluzbu kod Porte; iaiar pored tatarin (Kosmet) 
»postonosa«. Za naziv naroda najstarija je po- 
tvrda [u latinskoj ispravi exercitutn Tartarorum, 
1241], 1493: Tatarin (gen. pi. Tatdrov) = 
Tatar (ime naroda u narodnoj pjesmi), u 
Vramca Tatar. Pridjev tatarski, tatarski (Vi'a- 
mec). Slozenica tatdron, gen. -ana < tatar- 
-han (Gundulic) »tatarski vladalac« = iatar- 
-kan (Kavanjin), odatle tatdranka (Vuk) »strije- 
la, uzda«, tatarkandzija (Vuk) = na -ka tatarka. 
Balkanski turcizam iz terminologije naroda: 
rum. Tatar m, tatarca, tataroalca (ime biljke i 
kapa), tatarnlca »echinops«, bug. Tatarin m 
prema Tatarka f, tatarsko proso »Besenhirse«. 

Lit.: ARj 18, 122-125. 495. Mazuranic 
10. Elezovic 2, 302. Mladenov 629. Skok, 
Sldvia 15, 498., br. 777. Miklosic 347. Bruckner 
567. CD 4, 128. Skaljic* 602. 

tatula f (Vuk, Slavonija, Kralje u Bosni, 
Kosmet, bug.) »datura stramonium*. Stoji za- 
cijelo u vezi s ucenim lat. datura, koje potjece 
iz sanskr. dhattitra, u Evropu doslo preko 
portugiskog, dok je tatula < tur. tatula. Usp. 
i pod datal. 

Lit.: ARj 18, 127. Mladenov 630. Miklosic 
347. DEI 1216. 

tava f (Mikalja, Vuk, Slavonija, Dalmacija, 
Bosna, Hercegovina,) = tava pored tafa (Kos- 
met) »1° tiganj, prosulja, prsura, padela, ser- 
penja, serpinja, tendzera, 2° duguljasta po- 
suda u kojoj se peku janjei i bravi u pekari 
(Bosna), 3°jelopripravljenoutavi«. Izvedenice: 
deminutiv na -ica tavlca (Vuk, jKosmet), na 
-ie tavce, gen. -eta; potavar m (Vinkovci) 
»dascica na koju se mece tava kad se sto u njoj 
pece« < pod-tava, sa -ar. Balkanski tur- 
cizam (tur. tava) iz terminologije kuhinjskoga 
suda: rum. tava pored tava, bug. tava, arb. 
taV, ngr. xapac;. 

Lii.: ARj 11, 115. Elezovic 2, 290. 303. 
Mladenov 627. Tiktin 1568. GM 425. Lokotsch 
2051. Skaljic* 603. 

tavalja m (Perast, Boka) »trpeznjak« = 
tavalja (Boka, Crmnica) »napica (Dubrovnik, 
Cavtat)« = tavaja (Crmnica, Istra, Buzet, So- 
vinjsko polje) = tavoja (Rijecka nahija u Crnoj 
Gori) »stolnjak«. S tal. deminutivnim sufiksom 
-uolo < lat. -olus: tavajuo, gen. -ula m (Perast, 
Dubrovnik, Cavtat) »ubrus, rucinik (Perast) = 



tavalja 



448 



tSati 



rucincic (Konavli)« = tavajiio, gen. -61a (Boka) 
»salveta« = tavajai (Lumbarda) = tavajai (Pag) 
= tavajo (Potomje) »rucnik« = tava]6 (Bo- 
zava) = tavajiil, gen. -ula (Rab) = tavijai 
(Lika, Sinac) = tavijai, gen. -61a (Pazariste) 
»stolnjak«, = (disimilacija Ij > j — /> Ij — 
- r) tavajo r(Yibnik, 1639) = (// — l>lj- n) 
tavajon (Buzet, Sovinjsko polje). Deminutiv 
na -be > -de tavijolac, gen. -ka (narodna pripo- 
vijetka, Mikulicic) = na -ic tovqjolic (Lika). 
Talijanizam tovaglia, tovagliuolo, mlet. tavata, 
tovaia, furl, tovae = tavae < frnc. thitiahlja 
»rucnik«, kao lingvisticki svjedok karolinske kul- 
ture u Francuskoj (potvrdeno u 8. v.) i Italiji 
(potvrdeno 1196), mjesto lat. manutergium; kod 
nas se tovalja javlja samo u jadranskoj zoni, 
gdje je djelomice istisla domace nazive trpez- 
njak, stonjak, rub, rucnik, ubrus. 

Lit.: ARj 18, 128. 135. MaSuranic 1444. 
Kusar, NVj 3, 338. Rad 118, 17. Miletic, 
SDZb 9, 261. 370. REW 3 8720. Prati 997. 
Skok, ZRPh 54, 499. DEI 3843. 

tavan, gen. tavana m (Vuk) = tavan, gen. 
tavana (Kosmet) »1° pod (ZK), potkrovlje, 
potkrovnica, potkuplje (Dubrovnik), 2° strop, 
plafon (gradski francuzizam), (u lada) paluba, 
krov, 3° kat, sprat, 4° sloj, naslaga«. Pridjev 
na -ski tavanski (Vuk, Kosmet, uz vrata). 
Deminutiv na -&c > -ac tavanac, gen. -anca. 
Na -ice tavanice /pi. »strop«. Na -jaca tavanjaia 
f (Vuk) »daska za tavan«; tavdnak, gen. -nka = 
zatavanak, gen. -anka (Vuk) »(geografski ter- 
rain) plato, zaravanak«. Denominal na -iti ta- 
vaniti, -im impf, (objekt sobu) (po-j. Toponimi: 
Tavan (Srbija, Bosna), Tavani (Crna Gora, 
Lika, Slavonija), Tavand (Srbija), Tavdnak 
(Lika). Balkanski turcizam (tur. tavan) iz obla- 
sti graditeljstva: rum. tavan, a tavani, bug., 
arb. tavan, ngr. Ta|3dvi, Ta|3avd)va>. 

Lit.: ARj U, 115. 156. 18, 128-131. Ele- 
zovic 2, 290. Mladenov 627. Tiktin 1569. 
Lokotsch 2052. GM 425. Miklosie 347. Sko- 
Ijic* 603. 

tavatur m (Kosmet) »glas, prica (subjekt: 
iskocijo ~). Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. tevatiir »vijest, laz«) iz terminologije 
obicnog zivota: bug. tavatur, rum. tevaturd i 
(Muntenija) »Spektakel, Gerede«. 

Lit.: Elezovic 2, 290. Mladenov 627. Tiktin 
1583. 

tavla f (Mostar) »igra na kocke«. Mozda 
ovamo i tavlaja (Kosmet, Pec) neodredenog 
znacenja »neka sprava u kalajdzinici« (dodatak 
-ja kao u odaja, v.,?). Balkanski turcizam (tur. 



tavla, sa znacenjem »igra na kocke« i »konjus- 
nica«) iz terminologije igara i zanata: rum. tavla, 
tabid, pi. taviei, bug. tavla pored tavla »Pferde- 
stall«, arb. tavie »Tisch, Gastmal, An Spiel 
Trick-Track«, ngr. xdp7.a »Tisch«, xd(3>d »Trick- 
-Track«. 

Lit.: Elezovic 2, 291. Skok, Sldvia 15, 498., 
br. 778. Tiktin 1544. 1569. Mladenov 627. 
GM 425. Doric 377. skaljiP 6031" 604. 

tavil (Banja Luka, Mostar), indeklinabilni 
pridjev »vlazan, memli«; ide zajedno sa tavltja 
(Kosmet), pridjev indeklinabilni, »mastan, de- 
beo, ugojen«, jer je osnovne znacenje balkanskog 
turcizma »natopljen, nakvasen«, a metafo- 
ricko je znacenje »debelo, masno meso«: bug. 
tavlija. 

Lit.: ARj 18, 132. Elezovic 2, 291. Skok, 
Stania 15, 498,, br. 779. Mladenov 627. Ska* 
Ijic* 604. 

tavoriti, -im impf. (Vuk) (is-), ekspresivno 
za »tesko zivjeti« kao i kuburiti, komraciti, kuna- 
toriti, petljati, teturati, zivariti, zivotariti, zivu- 
cati. 

Lit.: ARj 18, 135. 

taze (Vuk, BiH) = tdze (Kosmet, - meso, 
riba, hljeb), indeklinabilni pridjev i adverb, 
»1° svjez, frisak (protivno bajat, uveo), 2° 
svjeze«. Izvedenice: tazeluk m (Bosna) »1° svje- 
zina, prvina, 2° nevinost«. Balkanski turcizam 
perzijskog podrijetla (tur. taze < perz. taze 
»skoro pecen«; tur. tazelik) iz pekarske termino- 
logije: bug., arb. taze, ngr. xa^eSrxoc,. 

Lit.: ARj 18, 136. Elezovic 2, 291. Mlade- 
nov 628. Skok, Sldvia 75,498. Skoljic'604. 

iiiziti, -im impf. (Stulic, akcenat nesiguran) 
(u-) »miriti, tisiti, tjesiti, blazitk. Nalazi se 
jos u slov. tdziti, gdje varira s taloziti, odatle 
na -e (kao Crne) tdze, gen. -eta = tolafnik = 
taznik. Prema tome se cini da ta&iti nije 
potvrden na istoku: od leksikografa ovaj glagol 
biljeze Vitezovic, Belostenec, Jambresic, Stulic, 
a od pisaca dubrovacki i ostali dalmatinski 
(Ranjina, Naljeskovic, Gundulic, itd.). U bug. 
isto znacenje ima utalozyam »umiriti« = utdlo- 
ziti (se), -im (Lika), od talog (v.). Slov. tolaziti 
ocito je nastalo unakrstenjem ta&iti sa taliti 
(po-, u-) (v.) ili metatezom od taloziti; taziti 
moze se objasniti unakrstenjem od blaziti (v.) 
sa taliti i tolaziti. Pridjevi su na -iv neutaziv, 
na -Ijiv neutazljiv (Jambresic, hrv.-kajk.), s 
apstraktumom neutafljivost. V. talog i taliti. 

Lit.: ARj 8, 119. 18, 137-38. PleterSnik 
2, 657. 



r'e 



449 



teci 



te, praslav. veznik, kopulativan, usporedni 
(otisao te donio), relativni (codk te se ofenilo 
na miraz, Crmnica) i kpmpletivni (sto cekas te 
se ne zenis"?), »et, qui«. Upotrebljava se jednom 
kopulativno i udvojeno (disjunktivno) te — te. 
Nalazi se jos u stcslav., slov., ces. i polj. 
Upor. ta »et«. Sluzi za odobravanje: testo 
(Kosmet). Veze se kao u ces., polj. tez, kas. 
tjez, sa -ze > -r(e) ure, terem (upor. elem, 
dakleni), terno (upor. gdjeno), ter (12 — 18. v.); 
le i ter izrazava posvemasnjost i neprestanost (psi 
ter psi »sve sami psi«, here te bere »neprestano 
bere«), ponavljanje i zurbu (te amo te tamo). U 
Crnoj Gori veze se sa ako bez docetnog -o terak 
»testo, ako ce, nista za to, neise«. Kao gdjeno, 
kodno, kojino, kaono prima deiksu -no teno 
i ostaje usporedan veznik. U Hrvatskom pri- 
morju sonorizira se r gubitkom e tr (upor. 
slov. pri > pr) i izrazava cudenje u zaklinjanju: 
tr po boga, Marei U rum. cini se da ide ovamo 
kao slavizam tir, koji se upotrebljava udvojeno 
(disjunktivno) tir mi -e unul tir mi -e altul 
»kako jedan tako i drugi«, tyer cu tine tyer 
fdrd tine »s tobom kao i bez tebe«. Postanjem 
• je od korijena pokazne zamjenice taj (v.). Upor. 
se (ZK) »ta« (v.) od saj (v.). Po Jagicu te je 
nastalo od ter prema tipu tokode — takoder. 
To je meguce, ali i ne mora biti tako, kako 
pokazuje prilog prosiren deiksom -k tek, tehe 
(Vuk, Kosmet), sa -r < -ze teker (Vuk) »istom, 
jedva, samo«. Veze se tek sto (vrlo cesto u knji- 
zevnom i saobracajnom jeziku), sad tek, tek 
samo, tek da; t'ekar (Kosmet) = tekar (ZK) 
»istom«. Vezom istoznacnih tek i istom nastaje 
prilog tekistom (Piva— Drobnjak) »osrednje, 
prilicno«. Kao prilog teke (Dalmacija) znaci 
»malo«: teke mista, teke kruh; prosiren sa -ice 
tekice. S torn deiksom nalazi se jos u donjo- 
-luz.-srp. Razlikovati treba ovo tek od indekli- 
nabilnog pridjeva kao balkanskog turcizma 
tek (v.), koji ima drugo znacenje. U sluzbi vezni- 
ka hrv.-srp. te = bug. ta. U sluzbi paratakse 
mjesto hipotakse kod sporednih recenica te 
pokazuje sintakticku srodnost sa rumunjskim, 
arbanaskim i novogrckim. 

Lit.: ARj 18, 138-45. 171-76. Jagic, 
ASPh 13, 630. Resetar, ASPh 36, 545. Mi- 
letic, SDZb 9, 610. Elezovic 2, 307. Vukovic, 
SDZb 10, 404. Miklosie 366. Holub-Kopecny 
384. Bruckner 569-570. Mladenov 627. Da- 
nicic, Kor. 83. Tiktin 1603. Leskien, ASPh 
22, 1-5. LF 2, 206. 218. 247. Hirt, IF I, 
29. Rozwadowski, RSI 2, 87. Boisacq 179. 
965. Music, PBB 53, 228-262. (cf. Ub 15, 
101). Rohlfs, ZRPh 42, 222. (cf. Ub 10, 182), 
Sandfeld-Jensen, ZRPh 28, 11-35. JbRI 9. 
75. si., 115. si. LB 1, 197-200. 



teatar, gen. -tra m (18. st.) > tijdter, gen. 
-tra (hrv.-kajk.), internacionalni grecizam 8-ta- 
xpov (aticki), od atickog 0edou.ca, apstraktum 
Ota, »spectaculum (v. spetakul), (prevedenica) 
pozoriste, (neologizam 18. st.) kazaliste«, lat. 
theatruin, njem. TVzearerlpridjevna-wAfeatarafc/, 
sa atrakcijom r u naglaseni slog (upor. brni- 
stra) tridtar .pored trdjatar (Bozava); u Slavo- 
niji i Srijemu sa -er > -or (v. prator) teator 
(i Lazarevic, Srbija). 

Lit.: ARj 18, 146. Crania, ID 6, 123. DEI 
3736. 

tebesir m (Kosmet) = tebest'r, gen. -tra 
(Bosna) »kreda«. Balkanski turcizam perzijskog 
podrijetla (perz. tebasir) iz turske skolske ter- 
minologije: bug. tebesir, arb. tebeshir »Gips«, 
cine, tibisire f »craie«, gr. tep-jteaipL 

Lit.: Elezovic 2, 305. GM 425. Mladenov 
630. Pascu 2, 169., br. 1066. Skoljic* 605. 

tebi (-j kao u meni, sebi), naglaseni dativ 
sing, stcslav. tebe, gen. — ak. tebe (kao mene, 
sebe), nenaglaseni enkliticki dativ ti (kao mi, 
si), nenaglaseni (enkliticki) akuzativ te (kao me, 
se, e < e), stcslav. tt, polj. cie. To su baltoslav. 
i praslav. oblici licne zamjenice za drugo lice 
jednine kosih padeza (v. ti), kako se vidi iz st- 
prus. gen. tebe, dativa tebbei, akuzativa tien 
i litavske enklitike ti. Za ovu se zajednicu pret- 
postavljaju ie. oblici s prijevojem, e: gen. *teue, 
dativ *tebei i *tai, akuzativ *tem od ie. korijena 
te-. Instrumental se pravi prijevojem e — o 
tobom (kao sobom) sa -om iz imenicke dekli- 
nacije (upor. mnom = manom ZK) prema rus. 
toboju < stcslav. tobojc < baltoslav. *tauaiam. 
Upor. sanskr. gen. tava »tebe«, dativ tubhyam 
»tebi«, akuzativ tvdm »te(be)«, instrumental 
tvdya »tobom«, avesta gen. tava, dativ taiba. 
Dok se u baltickim jezicima posesivni pridjev 
pravi jednako kao u grckom teoc, i latinskom 
tuus < ie. *teyos, u slavinama sluzi za nj prije- 
voj *tuo- + pridjevski sufiks -jos *tuoios > 
tvoj (kao moj, svoj). Upor. ie. *tuos u sanskr. 
tvd, avesta Sva, gr. croc,. Deiksa ti u ilitij oliti, 
hrv.-kajk. kajti, kakti, po kanoti, koti (ZV), 
kat (ZK) »kao« nije isto sto enkliticko ti. [Na 
zapadu tebe, tebi, kod tebe]. V. taj. 

Lit.: ARj 18, 279-82. Holub-Kopecny 380. 
398. Bruckner 587. Mladenov 630. WP I, 
745. Trautmann 315. 333. 

teci, telem impf. (Vuk) (do-, iz-, na-, o-, 
ob-, po-, pre-, pri-, pro-, ras-, s-, sa-, u- /sej, 
za-) »1° fluere, 2° durare, 3° (cakavski, hrv.- 



29 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



teci 



450 



teci 



-kajk.) trcatk, s prefiksom steci pf. »erwerben«, 
odatle deprefiksacijom teci impf. »4° erwerben«, 
pofeknut, -em (Kosmet) »otec«, ie., baltoslav., 
sveslav. i praslav. glagol primarne grupe *tek-ti. 
Praslav. korijen *tek- pokazuje u izvedenicama 
pet varijacija: prijevoj duljenja e — e praslav. 
*tek,- hrv.-srp. prijevoj e — a *tik-, visi pri- 
jevojni stepen o "-tok-, taj stepen u prijevoju 
duljenja o — 6 *fa&-. Suglasnik k varira: c, c 
prema palatalnim samoglasnicima. Postverbali: 
istek m, natek, prilog tekom (teci}. Pridjev na 
-bn > -an tecan (potvrde iz istocnih krajeva, 
iz Srbije, < rus. tecnyj) »fliessend«) »liquidus«, 
imenica tecnost »tekucina«. Na -un (upor. begun h) 
tekun, gen. -una m (Crna Gora, Zeta) »kolo«, 
na -ica tekiinica (Vuk) »mis mus noricus«. 
Na -evina tecevina = na -ovina tekovina »dosti- 
gnuce«. Na -acica tekaclca (Istra, narodna 
pjesma, epitet, uz voda"). Na -Tvo tecivo (upor. 
c < k pecivo i lucanj), odatle tecivarina »porez 
na dobitak«. Apstraktum na -jaj tecaj »cursus«, 
stecaj, neologizam (prevedenica) za konkurs. 
Poimenicen particip perf. aktiva natekao, gen. 
-kli f »otok«, oteklina; taj particip kao pridjev 
sveslav. i stcslav.jhrv.-kajk.jSlov. stekel — stakli 
(Bednja) »bijesan«, poimenicen na -is steklis, 
gen. -isa m (u Hrvatskoj, oko 1840; i slov.) 
»fanatican pristasa politicke stranke«, prema ev- 
ropskim nazivima za radikdl: spanj. arrabiados, 
njem. die Wiitenden. Poimenicen part, pr.ez. 
akt. tekuci (Vuk), poimenicen tekucina (neolo- 
gizam), tekucica (16. v.). Slozenica skoroteca, 
neologizam za kurir, tecikuca m (suprotno raspl- 
kuc'a), upor. prezime Tecllazic od tecilaz (v. 
laz). Arbanasi posudise zoles »gerade wohin« < 
zatecem. Od *tek- > *tek-: postverbal tijek m 
»Lauf«, iterativni -tjecati, -tjecem, samo s pre- 
fiksima (do-, is-, ispo-, na- se, o-, ob-, pri-, pro-, 
s-, sa-, raz-, u-, za-), otecdt (Kosmet, subjekti 
voda, noge). Na -telj natjecatelj = na -lac, 
gen. -oca natjecalac m prema natjecalica f. 
Upor. stcslav. tekati, slov. tekati, ces. tekati, 
ukr. utikati »davon laufen«, natekanje (Belo- 
stenec). Apstraktum natjecaj, stjecaj, stjeciste. 
Ovamo ik. istikati, utikat impf. (ZK) prema 
uteci. Od *tik- : doticati, -ce, sticati, -cent impf. 
u sva tri narjecja. Pravilnije bi bilo dotjecati, 
stjecati. Od *tok- postverbali tok m, istok »1° 
oriens, 2° izvor«, toponim i hidronim istok 
(Kosmet, utjece u Beli Drim), takoder f pi. 
Istake, odatle pridjev na -bn istocni (.grijeh), 
poimenicen istocnik »vjetar eurus, ispodsunca- 
nik«; samotok pored samotok (Vuk) »ulje koje 
samo iz masline istece, oglio vergine«; potok 
m posudise dalmatinski Romani patagus, Ma- 
dzari patak (odatle prezime Pataki, Patacic) 



i Rumunji potoc. Rijec potok cini leksikologijsku 
porodicu: pridjev na -bn > -an potocan, poime- 
nicen na -ica potocnica »biljka myosotis«, na 
-jak potocnjak »lythrum salicaria«; na -arka 
potocarka »vodena ptica«; deminutivi na -id 
potocic, na -be > -de potocac, gen. -cea, na -bk 
potocak, gen. -cka (Vuk); na -jar potocar »rak«; 
na -jara potocara »vodenica na potoku«; topo- 
nim na -janin Potocani m pi., Potocari. Nadalje: 
protok »1° protaka, 2° (Lijesce, covice, Sinac) 
veliko reseto kao sto sa obrucem (na njem se 
toci zito i pliva, kad se ovrsi)«; iitok m (pravni 
termin) »pravni lijek«; otok m (Dalmacija, za- 
padni krajevi, slov.) »ostrvo, ono sto je vodom 
opteceno«, akcentom se razlikuje od otok 
»Geschwulst«, etimologijski isti postverbali od 
oteci, ali semanticki razliciti (upor. muka i 
miika za semanticko razlikovanje s pomocu 
akcenta); ovamo deminutivni toponim Otocac, 
gen. -cea, ali pridjev otocki', natok od nateci. 
Start toponim Rastok, kod cara Konstantina 
PaaxoT^av < lok. Rastoce, upor. Rostock. 
Veoma dobro odgovara torn znacenju rum. 
rastoacd »Arm eines Flusses« = rastoka f »gdje 
se voda cijepa«; rastok (Donja Podravina) »sr- 
canica«, odatle na -raca stocnica (Vrpolje) > 
stosnica »isto«, krivim odbacivanjem prefiksa 
raz-; rastok »antimonium, boja za obrve i 
kosu«. Postverbali: z. r. otoka »Arm eines Flus- 
ses«, stoka (krupna, sitna) »1° grex, Herde 2° 
trgovacka roba, espap (Kosmet)«, pridjev stocni 
(kod Habdelica) »bijesan«, od steci; iistoka 
»vjetar eurus« < he + toka; protoka f (j. 
S. Reljkovic), kod Rumunja potroaca »gratiola, 
Tausendgiildenkraut«; potoka — pataka »slaba 
rakija«; protoka (Kosmet) »rijetko reseto, sa 
velikim rupama kojim se reseta zito prvi put, 
redina«. Postverbal na -bk dotocak, gen. -cka 
m (Zuzzeri) »cime se sto dotock. Deminutiv 
na -bk > -dk tocak, gen. -cka »1° kolo, 2° 
kladenac, cesma«. Radna imenica na -be > -ac 
tocac, gen. -cea »Schenk«, isto sa tur. -/;' tocajlija 
(Baranja, Vuk), zamjenom sufiksa. Glede -ajlija 
upor. dugajlija, novajlija. Na -iste stocisce (Be- 
li, Istra) »sastanak zena«. Denominal kauzati- 
vum na -iti tociti (se), -im impf. (Vuk) (do-, iz-, 
na-, o-, ob-, pre-, pro-, raz-, u-, za) »1° 
rundere, 2° brusiti, 3° cesto ici na polje«, itera- 
tiv na -va- -tocivati (Stulic), samo s prefiksoma. 
Na -Ho tocilo n (Crna Gora, Lika) = na -alo to- 
kalo n (Lika) »plazajica, gdje se drva otiskuju 
niz brdo«. Na -ar tokar, gen. -dra m (Stulic, s 
naznakom da se nalazi u ruskom) »Drechsler«, 
upor. polj. tokarz, rus. tokdn. Slozenica toci(m)- 
basa kao zamjena za dolibasa (v.). Na -10 zatoc 
m (jugozapadni krajevi) »opklada«, od zateci se 



teci 



451 



tefter 



komu »obvezati se komu«, odatle na -nik zatocnik 
m »1° branitelj, 2° junak«. Velikanovic ima na- 
tocnik. Prilozi nautoc »natjecuci se« (Dalmacija, 
Pavlinovic), unatoc (Vuk) »naprotiv, nasuprot«. 
Ovamo i: potoc, gen. -i »potjera«, odatle na 
-nik potocnih »clan potjere«. Varijanta toc- 
(upor. lucanj) na -U tocio, gen. -Ha (Oilipi) = 
tocilj m = toc'ij, gen. -ija (Korcula) = tocilo 
n (Kosmet) »brus«, s denominalom na -ati, 
-iti todljati, -am impf, (na-, s-) = tociljltl, -im. 
Na djka tociljajka — -avka tociljavka (Vuk) 
»sklizaliste«. Ovamo mozda Slozenica toco- 
kljun (Hrvatska) »ptica kljujdrvo, puzavac«. Taj 
glagol posudise Rumunji a toci »schleifen«, a 
pritoci < pretociti, odatle tocitoare »bacva«, 
s rum. sufiksom, tocila »brus«, tocilar »brusac«, 
i Arbanasi tocit »giessen«. Od tak- imperfektivi 
-takati, -tacem, -kam, samo s prefiksima (iz-, 
upro-, na-, pre-, pro-, raz-), od istociti itd. 
Postverbal protak m (Vuk, Posavina) »rijetko 
reseto, sto se zito protace na njega«, protaka 
f »ono sto se pretakanjem dobije« . U knjigama pi- 
sanim crkvenim jezikom istacati, -am »effun- 
dere«. Na -alice Takalice i pi. »cesta kroz Velebit 
od Brusana prema Ostarijama«. Ovamo ide i 
takati (se), -cem (ZK, hrv.-kajk.) »valjati (se)«. 
Akcentom se pravi razlika izmedu takati i -ta- 
kati (is-, na-, pre-) (ZK). Na -bka tdeka (ZK), 
tacke, gsn. tocaka »sajtruga, kolica, Schiebkar- 
ren«. Balticke su usporednice lit. teketi »laufen, 
fliessen, rinnen, aufgehen (von der Sonne), 
heiraten (von der Frau)«, lot. tecet, lit. pridjev 
tekinas »laufend« odgovara pridjevu tecan < 
rus. tecnyj »fliessend«. S praslav. prijevojem 
tok slaze se lit. takas »staza«, s prijevojem 
duljine tek- lot. takat »hin- und herlaufen«. 
Ie. korijen *teq- »trcati« predstavlja sanskr. 
takti, takati (3. 1. sing) »eilt«, avesta tacaiti 
»bjezati«, vi-taxti f»das Zerfliessen«, taka »tok«, 
arb. ndjek »progonim«, stir, tecftid »bjezim«, 
got. plus »sluga«, stvnjem. diu, diuwa, dionon 
= nvnjem. dienen. U Hrvatskoj tecan »ukusan« 

Lit: ARj 2, 703. 706. 710. 713. 3, 942. 4, 
23. 24. 27. 7, 678. 687. 692. 724. 11, 459. 

12, 447. 16, 354. 504-13. 523-25. 582-85. 
596-98.612-13.18,17. 18. 147-56.171-79. 
417-23. 430-33. Miklosic, Lex. 109. Ple- 
tersnik 2, 572. 573. Maretic, Savj. 153. 154. 
Elezovic 2, 42. 11-2. 144. 165. 273. 576. Ribaric, 
SDZb 9, 194. 199. 202. Vukovic, Ny 3, 22-26. 
NJ 1, 159-160. Jagic, ASPh 31, 542-543. 
Skaric, y F 5, 183. Unbegaun, RES 12, 26. 
Miklosic TAT. Berneker, IF 31, 409. Holub- 
-Kopecny 380-381. Bruckner 61. 573. Mla- 
denov 631. Trautmann 316. WP 1, 716. Tiktin 
1227. 1616. Vaillant, BSLP 42, 12. RES 22, 

13. 17, 18. Isti, Zlatarii, 2, 295. GM 433. 



Joki, Unt. 93. WuS 12, 65. Romanski, ZSPh 
9, 370-371. BSLP 45, 1 (cf. RES 26, 141) 
Fraenkel, IF 50, 221. Hirt, IF 32, 240. Vasmer 
3, 114. 

tecmilj (Kosmet), prilog, »sve potpuno, u 
cjelini, butun (v.), dumile (v.)« = tekmil = 
tec'mll, gen. -Ha (Bosna) »dopuna, izravnanje, 
zavrsavanje«, tekmil uciniti (ib.) »dovrsiti, 
upotpuniti, namiriti, izravnatk. Turcizam 
arapskog podrijetla (tur. tekmil < ar. teqmll 
»okoncanje«) iz turske sintakse. 

lit.: ARj 18, 156. Elezovic 2, 317. Deny § 
345. 348. Skoljic» 607. 

tedaruc m (Vuk, Bosna) »ekonomicnost, 
uredno gazdovanje«, u izrazu irvi na tedarucu 
»ugodno, dobro, besposleno« = tedaruc m 
(Kosmet, objekt uz finis, ima) »spremanje, 
briga«. Glagol tedaruciti, -im (Bosna) »stedjeti«, 
na -H tedarucli (Bosna) »ekonomican«. Turci- 
zam arapskog podrijetla (ar. tadaruq > tur. 
tedarik). 

Lit.: ARj 18, 156. Elezovic 2, 306. Korsch, 
ASPh 9, 673. Skaljic* 605. 

teferic m = teveric (Vuk, Kosmet, BiH) 
»1° ljetna razonoda na selu, 2° izlet, 3° zabava, 
4° seoska kuca kud se ide na teferic«. Zabilje- 
zeni su i oblici : teferic, teferidz. Na -//' tefericRja 
(Kosmet), indeklinabilni pridjev (kuca gi je 
vrlo tefericllja) »koji imalijep izgled«. Denominal 
na -iti tefericltl, -im impf, (o-, pro-, raz-) = 
tefericovati, -ujem; rasteverlsltl (Makarska) »raz- 
veseliti se u jelu i picu«. Balkanski turcizam arap- 
skog podrijetla (tur. teferruc, -uc < ar. tafarrug) 
iz terminologije obicnog zivota: rum. teferlne 
f (sufiks -ra) »Belustigung«, a tefmci »sich er- 
gotzen«, bug., cine, tifirice »promenade«. 

Lit: ARj 9, 351. 11, 117. 18, 156. 157. 
259. Elezovic 2, 318. 561. Tiktin 1572. Pascu 
2, 169., br. 1069. Skaljic* 605. 

tefter m (Vilk, narodna pjesma, opcenito 
BiH) = uvter = defter »1° racunska knjiga, 
2° spisak, registar, 3° biljeznica«. S perzijskim 
sufiksom -dar (v.) tefterddr = defterdar (Bos- 
na) = teftedar, -ara m (Vuk, gubitak prvog r 
zbog disimilacije r — r > — r), pridjev 
teftedarov (-ev), poimenicen teftedarevica, -ro- 
vica, teftedarski. Ovamo jos: (za)tefteriti, -im 
»biljeziti, upisivati, popisivatk, tefterhana = 
defternana f (Bosna) »racunovodstvo«, tefteri- 
hakanija f »centralna uprava za zemljisne knjige 
u Carigradu«. Prezimena: Tefterdarija, Tef- 
terdarevic. Balkanski turcizam grckog podrijetla 



tefter 



452 



-tegauti 



(tur. defter < gr. 5up0£pa »1° cinjena koza, 2° 
parchemin pour ecrire«) iz uredske termino- 
logije: rum., bug., aro. i ngr. tefter. 

Lit.: ARj 18, 157-8. MIIIoIII 347. GM 
425. Mladenov 633. Tiktin 1572. Korsch, 
ASPh 9, 497. Skoljic 606. 

teftis, gen. -fia (Vuk, izjci na ~> »komi- 
sija, koja istrazuje hajduka ili uopce krivca« = 
teftis (Kosmet, objekt uz Une li ~) »isljedi- 
vanje«. Turcizam arapskog podrijetla (ar. 
teftis). 

Lit.: ARj 18, 158. Elezovic 2, 318. Skoljic- 
606. 

tegelj, gen. -lija m (Kosmet, Vucitrn) 
»sav zvan bod u bod, stepanje (prema pros- 
tome Suval = heftanje)« = tedel = tedelj = 
tegalj (sve Bosna) »isto«. Odatle glagol tedeliti 
— tegeljati (Bosna) »stepati, prosivatk. Bal- 
kanski turcizam (tur. teyel, lege! »prost sav, 
bod«) iz terminologije sivanja: rum. tighel 
»Steppstich, Steppnaht«, bug. tegel = tigel. 
Ovamo ide i tegeltija = tegetlija (Bosna) f 
»koza ili sukno prosiveni uz sedlo s donje 
strane, meko cebe koje se stavlja pod sedlo«, 
pridjev stegeltljat, -Ian (Banja Luka) »nena- 
rastao, gnjecav (hljeb)«, od tur. tegelti »pan- 
neau de selle«, glagolski pridjev s nasim pre- 
fiksomj-. 

Lit.: ARj 18, 156. 160. Elezovic 2, 305. 
Mladenov 630. Skok, Sldvia 15, 494., br. 709. 
skoljic* 572. 605. 606. 

-tegnuti, -tegnem postoji u hrv.-srp., kao 
i -ceti, samo s preftksima do-, iz-, ispo-, o-, 
po-, paprl-, pou-, pre-, pri-, pro-, raz-, s-, 
sa-, u-, za-, zauz-; u slozenicama isteci, 
nateci, poteci prelazi u primarnu grupu (Vuk) 
pf. prema impf, na osnovi piomjene g > 
Z -lezati, -tezem (Vuk), s istim prefiksima; 
u ostalim slavinama i bez prefiksa (stcslav. 
tegngti, ces. tdhnout, polj. ciqgnqc, rus. tja- 
nutb); iterativ na -va- -tezivati, -ujem, -ivam, 
samo s prefiksima pored rastezjvati; iterativ 
na -va- tegnivati (Voltidi), tegnjivati, -gnju- 
jem, -ivam (16. v.). Sveslav. i praslav. 
teg- »vuci«. Postverbali teg m »1° Zug, 
2° Gewicht, 3° (teg m, cakavski, ZK, Ka- 
vanjin) frumentum, 4° labor, 5° mreza 
ispletena ili neizradena TA lov«, pbteg »peitica«, 
ndteg (Vuk) »vucenje lade«, ndteg »sprava za 
natezanje obuce«, uteg »Gewicht«, slozenka 
samoteg (vodenlca Ijeti melje na ustavu, a zitni 
samotegom, jer ima dosta vode), siiga f (Sla- 
vonija, Kosmet) »disciplina (uz Ostala zna- 
cenja)«, potega (beogradski okrug) »jedno od 



dva drveta kojim se spaja brana«, Protega 
(prezime), natega f »teglica«, s deminutivom 
natezica, natega — na -at, -oia nategac, 
gen. -aca m = nateg. Na -oca potegaca »trakta, 
trajta«, rastegaca f »anatomischer Heber«. Ap- 
strakti na -oba tegoba, s pridjevom tegoban, 
na -inja teginja (ZK, Vodice, slov.). Od ne- 
potvrdenog tegola (Crna Gora, Mikalja, Vi- 
tezovic, Bella, Belostenec, mnogo potvrda 
od 13. St., upor. stcslav. tegola, slov. tegola) 
pridjev tegotan, otegotan (~ tne okolnosti, 
pravni neologizam). Na -alo potegalo (zidar- 
ski satrovacki govor, argot u Sirinicu). Pridjev 
na -Ijiv rastegljiv pored rastezljiv. Denominal 
od part. perf. aktiva -tegao, -gla na -iti tegliti, 
-im impf. (Bosna (is-, po-, pre-, pro-) »vuci«, 
pretegljit (Kosmet) »pretrpjeti, podnijeti«, odatle 
part. prez. akt. tegleci (~a marva, Hrvatska), 
poimenicenje teglica (Slavonija, Srijem, ZK) 
»Heber.«, iterativ na -va- -tegljivati, -am, 
samo s prefiksima. Apstraktum na -jaj na- 
tegljaj, rastegljaj pored rdstegdlj (Lika). Od 
postverbala teg »labor« pravi se kauzztivum 
na -ati, -iti lefali, -am (raz-) = teziti, -zim 
(is-, raz-) »obradivati zemlju«, na -hn > -an 
netezan (*~*&na zemlja) »koja se ne da lako 
tezitk, odatle pridjevi lefatni (dan), poime- 
nicen na -ik t zatnik = na -bk tezatak, gen. 
-tka »radni dan«. Radna imenica na -ak tezak, 
gen. -aka m (Vuk, Piva-Drobnjak) = tezak 
(ZK, Vodice) »nadnicar, radnik na polju«, 
tezdce, gen. -eta m, pridjevi tezdkov, tefacki. 
Sveslav. i praslav. pridjev na -bkt, koji ne- 
staje u komparativu, tezak, f teska, odledeno 
teskf f teska; tezak (ZK), teski (Kosmet) 
»silm« < stcslav. tezhkt. Apstraktum na -oca 
teskoca. Denominal na -eti dotescati, -am 
(17. v.) = detestati (Vuk), prema dolezati, 
otescati, teskati se, -am, od priloga tesko »go- 
voriti teska menu = Ieskat se (Kosmet), 
stestati se »wehmutig werden«, doteskati (Pav- 
linovicj Dalmacija); pritescalo mi se (ZK) 
»pozlilo mi je«. Na -la tela f »\° Schwere, 2° 
gravitacija«, odatle denominal otezati = nate- 
zat, -a (subjekt kamen, Kosmet). Na -ava 
eiava (Vodice). Jos treba spomenuti de- 
nominal od teg »Zug« na -iti teziti, -im »na- 
stojatk, poteziti se »festinare«. S njim stoji u 
semantickoj vezi hrv.-kajk. ne ftegnem = ne 
legnem (ZK) = ne iitegnem (ZU, Vodice) 
»nemam vremena«. Od imperfektivnog ko- 
rijena *tez- izvedenice su na -alo istezalo 
n, rastezalo (Kosmet) »lastik« (sa z mje- 
sto z prema rastezivati), pridjev na -tsk 
rasttealski (ZK, stol) »koji se moze rastegnuti, 
na -aljka natezaljka, istezaljka »puzdra«, na 



-tegnuti 



453 



tek 1 



-avica istezavica »vrsta mreze«, natezavica 
(Vuk) »muka od natezanja«, rastezavica. Post- 
verbal nalez m »muka«. Radna imenica na 
-lac, gen. -oca natezalac. Pridjev na -iv, -Ijiv 
rasteziv, rastezljiv, na -hm> rastefnost. Samo- 
glasnik e je nastao od palatalnog nazala e. 

U prijevoju c (slov. toga, polj. tfga) sveslav. 
i praslav. tuga f, s pridjevom na -hn tuzan, 
tuzljiv (Boka), tugaljiv, od sintagme bez tuge 
bestuzan, potuzan (ZK) i denominalom na 
-ovati tugovati, tugujem, na -iti tuziti, tuzim 
impf. (Vuk) (do-, na-, pri-, pro-, s-, sa-), 
iterativ na -va- -tuzjvatl, samo s prefiksima 
»naricati« prema tuziti, tuzim impf. (Vuk) 
»klagen« (ob-, po- se, pri- se) iterativ na -va- 
-tuzivati, takoder samo s prefiksom, deminu- 
tiv na -akati tuzdkati. Postverbal dStuga. 
Apstrakti na -sZ>a tuzba, odatle na -alica tuz- 
balica, na -njava tuznjava. Na -telj tufitelj — 
tuzilac, poimenicen part. perf. pas. tuzenik. 
Ovamo jos postverbal od sluzitl sluz, gen. -i 
(Oornje primorje) »stega, verscharfter Cordon«. 
Na -aljka tuzaljka. Od ovog korijena nisu 
licna imena Tuga f (potvrdeno u polovini 
10. v., kad bi moralo glasiti s nazalom, upor. 
Muncimir) kao ni Tugomir potvrdeno 1 102. 
u imenu sthiv. plemena Tugomirici. Prema 
Jagicu isao bi ovamo i pridjev turoban < 
*tuzoban, sa z > f, ali v. tu rijec. Rumunji 
posudise praslav. korijen u oba naziva: poting 
»remen« < potjngb (upor. polj. paciong »voz«), 
rastignl »distendere«, zatlgnl »offendere«, tinji 
»sich sehnen« < tjziti, tinga »luctus«, na -ujc 
tingui »tugovati«, noting = neting »stupidus« 
(*netGgl nije potvrdeno u torn znacenju u 
slavinama), Madzari pating »remen«. Imenica 
tuga je poimenicen stcslav. pridjev tcgi »duru§, 
fortis«, koji ocuvan u polj. tegi »stalan«, rus. 
tugoj »jak, napet«. Da je postojao i u juznoslav., 
dokazuje rum. nating »glup, svojeglav, tvrdo- 
glav«. Slozenica je tipa nagluh. Prema tome 
tuga pokazuj :: semanticki prijenos duhovne 
napetosti u napetost u zalosti. Iz rum. sla- 
vizma. moze ovamo jos da ide steje f »zurba« 
postverbal od a (sa) steji »zuriti« < *stteziti, 
teziti. 

Lit.: ARj 1, 253. 2, 707. 708. 716. 3, 941. 

4, 30. 31. 74. 7, 709. 8, 100. 11, 117-128. 
13, 284-91. 14, 582-83. 18, 158-170. 245- 
50.261 - 278. Belie, Priroda 73.A/J1, 118-119. 
3, 223. Jagic, ASPh 1, 433. Trojanovic, JF 

5, 224. Elezovic 1, 448. 2, 112. 130. 170. 269. 
344. 345. Vukovic, SDZb 10, 404. Miklosic 
350. Isti, Lex. 1028. Holub-Kopecny 378-379. 
Bruckner 60. 570. Mladenov 630. Isti, Sbornik 
Miletu 262-268. (cf. RSI 6, 293-294). WP 



I, 726. Tiktin 1224. 1490. Vaillant, RES 9= 
8. 22, 191. BSLP 31, 43. REB 3, 252-257- 
(cf. LJb 23, 354). Osten-Sacken, IP 28, 420- 
33, 261. Boisacq* 99. Stitterlin, IP 4, 105- 
KZ 56, 206. Zupitza, KZ 37, 388. BB 25, 
89-105. (cf. Anzi P 12, 169). KZ 40, 474- 
Krynski, PF 5, 136-147. (cf. AnzIP 7, 173). 
Levy, IF 32,158-159. Hermann, IF 20, 354. 
Buga, RFV75, 141. si. (cf. Ub 8, 198). 

tehara f (Vuk, Stulic, Dubrovnik) »kolac 
sa bijelim jajetom za Uskrs«. Deminutiv na 
-taa teharica f (Mikalja, Bernardin, Vuk, 
Stulic) »1° torba, putna torba, 2° vrsta uskrs- 
nog kolaca (Dubrovnik, Konavli)«. Upor. to- 
harica f (Punat, Krk) »dar (objekt MZ doblti)«. 

Lit.: ARj 18, 170. 

tek 1 m (ZK, hrv.-kajk., slov.) »volja za 
jelo, apetit«, netek (Jambresic) »netecnost«. 
Pridjev na -hn > -an tecen = tecan i tecan 
(Hrvatska, kajkavski leksikografi, na -an Relj- 
kovic), netecan (Belostenec) »abgeschmackt«, 
poimenicen u apstraktumu netecnost, tecan (Ba- 
ranja, Vuk), prilog tecno. Belostenec definira: 
tek je nepce vu kojem je cutenje teka. Nije 
opcenita rijec ni na hrv.-kajk. podrucju, v. 
germanizam zma, zman (ZK) i smekati. Miklo- 
sic ima iz Prikarpatske Rusije t'aknuty »koris- 
titi«. Znacajan je za pitanje postanka hrv.-kajk. i 
slov. rijeci i rum. slavizam a lihni = a ticni — 
a tigni (imi ticneste somnul, mincarea »prija 
mi san, jelo«), iz kojega se moze pretpostaviti 
korijen *tbk-, koji nije potvrden ni u jednoj 
slavini, a odgovarao bi ie. korijenu *tenq- > lit. 
tinku, tikti »taugen, passen«, bez nazalizacije 
kao got. beihan, stvnjem. gidihan, nvnjem. 
gedeihen. Upor. i arb. tekete (Gege) »es ge- 
liistet mich, es gefallt mir«, koje G. Meyer 
izvodi od tek »Geschmack, Apetit«, a te tek- 
mite »zufallig anschwellen (des Gesichtes 
und anderer K6rperteile)« sa slov. tekniti 
»gedeihen, gut anschlagen«. Viik ima teknuti 
u izrazima tekne me na um, teknu me za vrat, 
bug. tekne mi na um, teknuva mi »es fallt 
mir ein«. U Dubrovniku teknuti, teknem je 
isto sto taknuti, tako i u Kosmetu leknut isto 
sto taknuti, lednuli. Prema Mladenovu ti iz- 
razi idu zajedno sa tekn (v. teci). U prilog 
toj misli govori netek m (Vrbnik) »1° malen 
sitan covjek, 2° posao koji nije za rukom 
posao (Brac)«, kao i cinjenica da se tecan 
govori u Baranji, gdje e ne moze biti od 6. 
Upor. jos ime biljke netek (Sulek), ako je 
prevedenica (caique) od njem. Springkraut. 
Maretic misli da bi bolje bilo etimologiju 
dovoditi u vezu s netik prema lat. imenu 



tek' 



454 



tela 



impatiens, noli langere. Prema tome tek moze 
biti postverbal od feci i znaci »ono sto tece > 
(metafora) sto prija«. 

Lit.:ARjS,99.9,99. 18, 148. 171. 177-78. 
Mazuranu 1445. Elezovic 2, 308. Miklosie 348. 
WP I, 725. Tiktin 1589. GM 426. Mladenov 631. 

tek 2 (Kosmet), indeklinab.ilni pridjev, »lih, 
neparan« (protivno o/i, v.) = tSk (Bosna) 
»isto«. Djeca se igraju pogadajuci upitom 
ciftek, kao drugdje izrazom lijo lako, u Bosni 
tekmi- cif tmi »lino li, tako li?«. Balkanski tur- 
cizam (tek = dek »1° jedan od jednakoga 
dvoga, 2° chacune de deux parties de la 
charge d'une bete de somme«) iz terminolo- 
gije igara: bug., arb. tek (protivno gift), cine. 
teca »impair«. Veze se tek — tuk (Kosmet) = 
tek — tuk (Bosna) »rijetko, ovdje ondje« < 
tur. tek — tuk. 

Lit.: ARj 18, 173. Elezovic 2, 307. Mladenov 
631. GM 425. Pascu 2,169., br. 1057. Korsch, 
ASPh 9, 673. Deny § 1000. Skoljic* 607. 608. 

teka f (hrv., u dackom jeziku) »biljeznica, 
Schreibheft, pisanka«. Lat. theca < gr. Qf|>cr|, 
od TtOnut, preko austrijsko-njem. Tlteke. 

Lit.: NJ 3, 25. Weigand-ffirt 2, 1042. 

tekija f (Banja Luka) = tedja (Kosmet) 
»1° bogomolja i stan dervisa uz grobove 
zasluznih ljudi, 2° toponim«. Balkanski tur- 
cizam arapskog podrijetla (tur. tekke < ar. 
teqe »oslanjanje«) iz oblasti islama: bug. teke, 
arb. teqe = tece (Skadar) »Markt«, cine. 
tiche m »couvent des derviches«. 

Lit.: ARj 18, 176. Elezovic 2, 317. Mladenov 
691. Skok, Sldvia IS, 428., bir. 784. Pascu 
2, 169., br. 1067. Skoljic 607. 

teklif m (Kosmet, objekt uz nemamo, ucini ~) 
= teklif (Srbija, Milidevic) »1° prijedlog, 
2° zahtijevanje, 3° zeniranje, ustezanje«, bez 
teklif a »bez zeniranja«. Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (ar. teqlif) iz terminolo- 
gije ponasanja: rum. teclif »Forderung, An- 
spruch«, bug. teklif = cine, ticlife f »facon, 
ceremonie«. 

Lit: ARj 18, 177. Elezovic 2, 308. Tiktin 
1572. Pascu 2, 169., br. 1068. 

tekne, gen. -eta n (Vuk, Kosmet) »korito 
(gradili ih karavlaski cisani)« = (sa tn > tm) 
tekme (Crna Gora?). Balkanski turcizam (tur. 
tekne) iz turske terminologije alata: bug. 
tek ne. 

Lit.: ARj 18, 177. Elezovic 2, 308. Mlade- 
nov 631. SkaljiP 607. 



teknefes (Kosmet) m i indeklinabilni prid- 
jev »1° sipljiv (konj), 2° slab, bolestan« = 
teknevez m (Boljevac, Srbija) »sipljiv konj«. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
sintagma pridjeva dik = ztk »uzan, tijesan« + 
nefes »disanje« > tur. tek-nefes) iz turske 
terminologije medicinske: rum. tecnefes = 
ticnafes, tignafes, tehnafes »Asthma des Pferdes«, 
bug., arb. teknefes, ciric. tecnefeze. 

Lit.: ARj 18, 177. Elezovic 2, 308. Tiktin 
1572. Mladenov 631. GM 426. Pascu 2, 169., 
br. 1058. Skoljic* 607. 

tekrar (Kosmet) prilog »ponovo« = (s 
gubitkom r zbog disimilacije r — r > — r) 
Iekar (Vuk) = (unakrstavanjem sa Iznova, 
Iznovice, Istanovice, istanova) = Istekar (Vuk, 
Kosmet: poceti istekar) »nanovo, iznova« = 
(zamjenom preiiksa iz- sa po- i unakrstenjem 
sa tekar, v. te) potekor »sada tek, onda tek«. 
Turcizam arapskog podrijetla (ar. tekrar-, 
sinonim od daha, »encore«). Glede istanovice, 
istanova v. nov, a vidi i mm'. 

Lit.: ARj 4, 26. 30. 11, 121. 18, 173. Elezovic 

1, 240. 2, 308. Deny 418. Skoljic* 607. 

tel m i tel (BiH: udariti u tel »brzojavki«) = 
tel (Kosmet) = tela f fKosmet) »zica (na 
tamburi), zica od srebra za tkanje beza«. Na 
-K telija f (Kosmet) »materija protkana zlat- 
nom zicom ili imitacija, brokat = ielija f 
(Bibi) »odjevni predmet zicom izvezen« (< tur. 
telli), bug. telija »mit Draht versehen«. Ovamo 
i telo n (Jukic, narodna pjesma; zabiljezio i 
Miklosie) i telej m (Vuk, Srijem) »varak„ sik«, 
odatle teUisati, -Sem pi. »telej udariti na sto, 
siklisati, sikesati, sikovati, varakleisati«. Bal- 
kanski turcizam (tur. tel) iz turske termino- 
logije alata: rum. tel (Muntenija) »Messing — , 
Kupferdraht, Spange, Faden (Moldavija)«, bug- 
ie/ m pored tel f (teita), arb. tel pored tele f 
»Draht, Drahtseile, Goldfaden«, cine, tel'u, 
ngr. Tzky. 

Lit.: ARj 18, 179. 185. 187. 188. Elezovic 

2, 308. Skok, Sldvia 15, 499., br. 786. Mla- 
denov 631. Tiktin 1573. Pascu 2, 169., br. 

1059. Miklosie 349. GM 426. Korsch, ASPh 
9, 673. Doric 379. Skoljic 608. 

tela f (Perast, Krtole, Bozava) »1° platno, 
2° zuckasto platno, 3° zastrt trijem na stupo- 
vima (Stulic)«. Talijanizam: tal. < lat. tela. 
Na -artum > -ar telar, gen. -ara ma. (Perast, 
Dubrovnik, Cavtat) = -er mlet. teler > 
teler, gen. -era (Boka, Korcula) = (asimi- 
lacija e — a > a — a) taior, gen. -ora (Buzet, 



tela 



455 



telegraf 



Sovinjsko polje), slov. talar, gen. -rja »okvir 
na prozoru, rama« < mlet., furl, telar, tosk. 
telaio. 

Lit.: ARj 18, 179. Pleterinlk 2, 656. Cronia, 
ID 6, 123. REW 3 8620. DEI 3740. 

telai, gen. -ala m (Mikalja, Vuk, Lastric, 
BiH, narodna pjesma) = telai pored teldlln 
(Kosmet, -in kao kasapin) = (disimilacija 
I — I > I — r) telar, gen. -ara (Crna Gora, 
narodna pjesma, objekt uz uciniti) »zdur 
(Dubrovnik), licitator«. Apstraktum na -luk = 
-ina: telaluk = teldlina »plata telalu«. Pridjevi 
na -ov telalov, na -ski teldlski. Na -nica teldlnica 
(Kosmet).. Denominal na -Hi telaliti, telalim 
(Vuk, Sarajevo) (raz-, Lika) = telanti, tela- 
rim »telar uciniti, liciti, licitiratk. Balkanski 
turcizam arapskog podrijetla (tur. tellal »Mak- 
ler« < ar. dallal, od glagola dalla »versteigern«) 
iz turske administrativne terminologije: rum., 
arb. telai, bug. teldlln = talalin, cine, tlleal 
pored (disimilacija I — I > I — n) tll'an, 
tllealiche »metier de courtier«, ngr. xeAAcdric,, 
•Ttkmhc, »courtier«. 

Lit.: ARj 18, 180-82. Elezovic 2, 308. 

GM 222. 426. Lokotsch 473. Miklosie 348. 

Mladenov 631. Tiktin 1573. Pascu 2, 169., 
br. 1073. Skoljic* 608. 

telblz, gen. -Iza m (Vuk) »prijevaran, 
dvolican covjek«. Balkanski turcizam arapskog 
podrijetla (ar. telbis »Betrug«): arb. telbis 
»schlau«, rum. telpiz, telpizie — telplzllc 
»isto«. 

Lit.: ARj 18, 182. GM 426. Tiktin 1575. 

tele, gen. -eta n (Vuk), baltoslav., sveslav. 
i praslav., »1° Kalb, 2° psovka«, obrazovano 
sufiksom -e, gen. -ete za mlado kao Stene, 
June, ozltnce, zdrijebe, dvogoce, sttjeze. Tim 
sufiksom ne izrazuje se rod (musko ili zensko). 
Korijen tel- nalazi se u kol. na -od, gen. -i 
telad f (Vuk), u pridjevu steona (krava) = 
stejana (Vodice), upor. gornjo-luz. sucelna, rus. 
stelnaja i u denominalu na -iti teliti se, tell 
impf. (Vuk) (is-, o- se) (takoder bug.). Znaca- 
jan je pi. (stok.) teoci = ak. ieloce (Kosmet), 
hrv.-kajk. felici (upor. stok. pilici od pile). 
Od teoci je teocar m (Vuk) »koji cuva teoce«. 
U hrv.-kajk. telec, gen. -Ica m (takoder psovka, 
bug. »tele«) = telac m (Vitezovic, Dalmacija, 
cak.), sveslav., usp. stcslav. Ieibcb — teloc, 
gen. tevca (Buzet, Sovinjsko polje) prema f 
na -ica tellca, deminutiv tellcica = junica (sto- 
kavski) prema junac, gen. -nca (ZK). Demi- 
nutivi na -de telence, gen. -eta = lelence 
(Kosmet), na -See < -bebee telesce, gen. -eta. 



Ostale se izvedenice prave od osnove telet-, 
Pridjev na -/ telen, poimenicen na -(j)ak 
telecak, gen. -aka »austrijska vojnicka torba, 
koja je bila presvueena telecom kozom, Tor- 
nister«. Na -ina teletina. Deminutiv telece 
(ZK, upor. ditece) < teletee. Ovamo ide 
zacijelo ekspresivni glagol zatelebati se (Za- 
greb) »zaljubiti se«, stvoren od izraza gledati 
kao tele u nova (ili bela) vrata. Ovamo ide jos 
balkanski turcizam slav. (rus. ili hrv.-srp., 
bug.) podrijetla iz terminologije kozarske: te- 
Ijatin m (Kosmet) »juhta, koza za obucu«, 
slozenica teljatm jemenlje, bug. talatin, rum. 
teletin, cine, tal'atina pored tilitina »cuir 
odorant prepare en Russie avec du bois, de 
l'huile, de santal et de betuline«, ngr. Tcdaxivi, 
TzkcTivi. < tur. telatin »sahtijan, koji se u 
staro vrijeme donosio iz Rusije«. Upor. teletina 
(ZK) »teleca koza«. Uporednice postoje samo 
u baltickoj grupi: istocni lit. telias, lot. telS, 
telens »tele«. le. je korijen mozda *tel-, koji 
se moze tumaciti prema got. barn »dijete« od 
beran »nositi«, upravo »als Leibesfrucht getra- 
gen«, od ie. *tel- »nositi«. Taj je zastupljen u 
sanskr. tula »Wage«, tulayeti »wagt«, gr. T^nxog 
= lat. latus, gr. TdXavxov (internacionalno 
tdlenat), avaxo^ii »istok« > tur. Anadol (odatle 
Anatolija »zemlja izlaska sunca«), lat. tollere, 
tolerare (internacionalno tolerirati), stir, tailm 
»schleudere«, nvnjem. dulden, Geduld. 

Lit.: ARj 4, 30. 9, 352-53. 16, 529. 18, 
179-190. Elezovic 2, 309. Ribaric, SDZb 9, 
190. Miklosie 348. Holub-Kopecny 381. Bruck- 
ner 61. Mladenov 631. Trautmann 317. Smie- 
szek, MPKI 4, 39. si. (cf. RSI 3, 348). Iljinski, 
REV 60, 421-440. (cf. RSI 2, 239). Pascu 2, 
167., br. 1028. 

telef m (Banja Luka, uz biti, uciniti) = 
telef (Kosmet, objekt uz uciniti) »propast«, telef 
se uciniti (Bosna, narodna pjesma) »upropastiti 
se, zatrti se«. Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. telef). 

Lit: ARj 18, 184-85. Elezovic 2, 309. 
Skok, Sldvia IS, 499., br. 789. Skoljic* 608. 

telegraf m »(neologizam) brzojav« = teli- 
grdf (Kosmet), ovo od tur. teligraf. Denominal 
na -ati telegrafati (Dalmacija) = -irott telegra- 
flrati (Zagreb); teligrafana, na -dzija telgraf- 
cija f (Kosmet) < tur. teligrafhane, teligraf ti, 
cine, tilegraf Evropski grecizam: njem. Te- 
legraph, telegraphieren , fr. telegraphe (konac 
18. st.) < gr. TrjXe »daleko«, vpdcpco »pisem«. 

Lit.: ARj 18, 185. Elezovic 2, 309. NI I, 
159. 



telembrija 



456 



temerutin 



telembrija f (Lepetane; disimilacija n — 
, > ; — r potvrdena u tal. telebra, Lunigiana; 
s umetnutim m pred labij alom) »isto sto 
kimpija, fortunao, oluja«. Mozda je dalmato- 
-romanski leksicki ostatak od lat. tenebrae, sa 
sufiksom -ia kao sttal. tenebrla »Verfmsterang«. 

Lit. : REW 3 8643. 

telfa (Vuk, Vojvodina, Kosmet) =• teljva 
(Bosanski Petrovac) = teljva (Travnik) pored 
tevija »talog od kave«. Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (tur. telve »Bodensatz, 
Hefe«) iz terminologije kave: rum. telvea. 

Lit.: ARj 18, 186. Elezovic 2, 309. Skok, 
Slavic 15, 499., br. 788. SkaljU' 609. 

-telj m prema f -teljica po deklinaciji -lo, 
nekada pi. po suglasnickoj deklinaciji -tele, sve- 
slav. i praslav. sufiks, produktivan i ziv jos i 
danas, kako dokazuju neologizmi ravnatelj, 
upravitelj, citatelj itd. Stare su tvorbe prija- 
telj, stcslav. prbjatel'b, pi. prijatele. Prema pi. 
zitele od sing, ieteh stvoren je mocijom na 
-be m, f -ica ietelac, ietelica. Ostatak plurala 
po suglasnickoj deklinaciji vlastele — vlastela 
sing, je vlastelin m < * oll-Iel-im, prema f 
vladika (Dubrovnik), slov. petelin »pijetao«, 
djeteo, ditel m (ZK) < *delb + teh. Razlika, 
koja je postojala u stcslav. izmedu sing, na 
-telj < -tel + io i pi. na tel-e, uklonjena je 
analogijom. Upor. obratan sing, na -tel prema 
pi. u rum. prieten. Sluzi za tvorenje radnih 
imenica (nomina agantis) od kauzativnih i 
faktitivnih glagola na -ati, -iti: spisatelj, 
predsjedatelj, ucitelj, roditelj, krstitelj, stvo- 
ritelj, spasitelj itd. Maretic i Leskien slazu 
se u tvrdnji da je malo nasih narodskih rijeci 
s tim sufiksom, mnoge da su iz crkvenog 
jezika i iz drugih slavenskih jezika. Narocito 
je karakteristican za slavine. Od drugih jezika 
pruza uporednicu stvnjem. friudil, koje se 
slaze s prijatelj. Kao paralela navodi se hetitski 
sufiks -tabs. Bruckner i Mikkola dovode ga u 
vezu sa sufiksom -tlo. Posve rijetko zadovo- 
ljava u starom jeziku tvorbu pridjeva na -bn 
neizglagoliteljan »inaestimabilis« . 

Lit: Maretic 307, § 359. Leskien § 373. 
Vandrdk* 1, -§ 685. Holub-Kopecny 474. Ha- 
vranek, Sldvia 7, 780-781. Bruckner, KZ 46, 
209. Mikkola, Ursi. Gramm, 1, 104. Jurisic, 
Ivsicev zbornik 183-190. 

telj ak m (Kosmet) »maser u hamama, 
Bademeister«. Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. dellaq > tur. telaK) iz terminologije 
kupatila (v. ilidia): bug. telak pored telljak 



m prema f teljakinja, cine, tileac »baigneur, 
gargon de bain, masseur«. 

Lit: ARj 18, 189. Elezovic 2, 309. Mlade- 
nov 631. Pascu 2, 169., br. 1072. 

temelj m (1496, Vrancic, Mikalja, Bella, 
Vitezovic, Belostenec Vuk, stariji srpski i 
hrvatski piscij Sipus, Temelj zjtne trgovlne, 
1796) = temelj pored temelj, gen. -elja (Kos- 
met) »podumenta, pored podumijenta (Du- 
brovnik), fudoment (ZK, hrv.-kajk.), funda- 
menat«. Deminutiv na -be > -ac temeljac, 
gen. -Ijca (apozicija, kamen >*-). Pridjev na 
-bn > -an temeljan, odatle poimenicenje na 
-ica temeljnica, na -it temeljit (Mikalja, Bella, 
Belostenec; stsrp. temelltb u pravnom je- 
ziku) (ne-, pre-}, odatle apstraktum temelji- 
tost, gen. -i f, prilog temeljito (1478, amplifi- 
kacija krepko i temeljito, Dubrovnik), indek- 
linabilni pridjev od tur. -li temetti > Ijiti, 
temelj'ija (Kosmet). Denominal na -iti teme- 
Ijiti, -im impf, (o- se, po-, preu-, u-*) —= teme- 
liti (1451). Na -jak temeljak, gen. -aka = na 
-nik temeljnih = temeljnjak »jak covjek«, ute- 
meljitelj »fundator«, temeljas m (Bosna) »staro- 
sjedilac«. Moze biti balkanski turcizam grckoga 
podrijetla. Za to govori Ij < tur. /, dok je u 
stsrp. grecizmu / ocuvan. Hi je cist balkanski 
grecizam (Qc^ieXiov > stsrp. 1613. themelionb), 
izvedenica od ie. korijena *dhe-, koja je u djeti, 
v.): rum. temetu, a temeli, temelie, temeinic, 
temenicie, bug. temel, arb. themel, themelt f = 
temel (Skadar), cine, thimel'u. 

Lit: ARj 8, 99. 9, 353. 11, 121. 776. 18, 
190-95. Elezovic 2, 310. GM 89. Tiktin 1575. 
Mladenov 631. Pascu 2, 96., br. 1820. Korsch, 
ASPh 9, 673. Miklosic 349. WP 1, 828. 

temena(h) m (Banja Luka) = temena 
(Mostar) = temena pored temena (Kosmet, 
objekt: cini mu ~) »pozdrav pokretom ruke 
odzdo do usta ili od usta do cela«, temen, -ah, 
-at (unciniti »pozdraviti (ritualno)«. Balkanski 
turcizam arapskog podrijetla (ar. temeni, te- 
mena) iz terminologije saobracaja, komplime- 
nata: rum. temena, temenea, a sa temeni »po- 
klonili se po orijentalnom obicaju«, bug. 
temene pored temane, arb. temena, cine, ft- 
menee, ngr. T£U£vd. 

Lit: ARj 18, 196. Elezovic 2, 310. Skok, 
Slama 15, 499., br. 789. Tiktin 1577. Mlade- 
nov 631. GM 426. Pascu 170., br. 1079. Ska- 
Ijic* 609. 

temerutin m (Vuk, Srijem, -in kao u Srbin) 
prema f na -ka temerutka (ibidem) = teme- 
rutkinja »zlopamtilo koje se ne misli niti se je 



temerutin 



457 



tenda 



nadati, da ce se popraviti, zensko koje naj- 
manju uvredu dugo pamtk = temerut, 
-erutin m (BiH) »1° trom covjek, 2° smetenjak, 
glupan, nesposoban covjek«. Pridjev temerut 
(Bella), pritemerut (Bella) »tenacissimo«, prilog 
temeruto (Kasic) »pertinaciter«. Apstraktum 
na -stvo temerutstvo (Bella, Kasic) »pertinacia«. 
Od tur. temerriit »1° Eigensinn, 2° Starrsinn«. 

Lit: ARj 11, 747. 18, 195-96. Skoljic" 609. 

tem sue m (1718, Crna Gora, BiH, Srbija, 
Vrcevic, Milicevic, objekt uz dati, pisati, 
uzimati) = temesuk m (BiH) »obveznica, 
obligacija, pismo od prodaje«. Od tur. temessiik 
»isprava« < ar. tamassuk. 

Lit: ARj 18, 196. Skaljiff 609. 

tempai, gen. -pia m (Korizmenjak, Hekto- 
rovic, Kozicic, Baksic) = tempao, gen. -pla = 
templo n (Vuk, Ranjina, Rosa, Dordic, Bunic, 
Kavanjin, Timok, Vojvodina) = (prema 
ngr. izgovoru) stsrp. temolo n (15. St.), talija- 
nizam tempio m, n (Radnic, Akvilini), (prema 
madz.) templom (Vramec) »1° hram, 2° iko- 
nostas (kod pravoslavaca)«. Od lat. templum > ■ 
gr. teujiA.0^, tal. tempio. Kod pravoslavaca 
preko grckoga u ucenom i novogrckom izgo- 
voru. Upor. arb. temble prema rum. timpld. 

Lit.: ARj 18, 190. 197-98. Zore, Tud. 
21. GM 426. Vasmer 3, 140. 141. 

temperati, -am impf. (Perast) = temperati, 
-dm (Potomje) »celiciti orude«, s nasim pre- 
fiksom i- stemperai, -am pf. (Buzet — So- 
vinjsko polje) »pomijesati vino ili ocat s vodom 
da se dobije bevanda (v.)«. Part. perf. kao pri- 
djev temperdn (Transit, I. Drzic) »umjeren«. Od 
tal. < lat. temperare. Odatle internacionalni 
apstraktum temperatura. Ovamo i temperanca 
f (Korizmenjak, Spovid opcena) »umjerenost« 
< tal. temperama. Prema tal. postveibalu 
tempra (Dante) pored tempera trempat, am 
(Dubrovnik, metatezom, upor. trempare u 
Apuliji) »1° zasiljiti olovku, 2° raslaviti vino«. 
Odatle tal. deminutiv na -Tno: tempenn, gen. 
-ina (Dubrovnik, Cavtat) = tenperin (Mljet, 
Dobrota, Lastva, Potomje) »dzepni nozic, 
federmeser (hrvatski gradovi)« = tamperin 
(Sibenik) »isto« < temperino — dubrovacki 
deminutiv na -ar + -olus + -ic tremparulic 
»isto«. 

Lit.: ARj 18, 197-98. 595. Zore, Tud. 22. 
Macan, ZbNZ 29, 210. Budmani, Rod 65, 
167. REW 3 8627. Prati 975. 

tempio n (Perast) »vjeda«, n pi. templa 
(Dubrovnik) »sljepoocnica« = templi m pi. 



(Vitaljic). Dalmato-romanski leksicki ostatak 
od lat. n pi. tempora unakrstenjem sa templum, 
templa (Vitruvij) > tal. tempia, furl, templi, 
rum. timpura pored timpld. 

Lit.: ARj 18, 198. Budmani, Rod 65, 162 
Zore, Tud. 21. REW 3 8635. DEI 3746. 

tenac, gen, -nca m (Boka, Crna Gora, 
Kanavelic, Vrcevic, Vuk) = tenjac, gen. 
-njca (Vuk) • »(v)jedcgonja, vampir«, augmenta-" 
tiv tencina m (Vuk). Denominal na -iti po- 
tenciti se, -im pf. (Vuk, jugozapad, Vrcevic) 
»pretvoriti se u tenca«. Mozda je dalmato- 
-romanski leksicki ostatak od nominativa 
*tentio, apstraktum od part, tentus od tendere 
»borba«, prov. tenso > tal. tenzone, odatle 
*tentiare > stfr. tender, postverbal tence > 
tal. lenza »borba«. 

Lit: ARj 11, 121. 18, 199. REW 3 8652. 
8653. Mazurami 1446. DEI 3754. 

tenan m, f (Vuk), samo u vezi na tenanu, 
na tenant, na tenane (Bosna) »dokolica, dokolje, 
dokon = dokolan« = tenah (Bosna, pani na 
tenahu »polagano«) = tenhdn m (Bosna) = (s 
disimilacijom n — a > n — T) teldn pored teldn 
i tena, indeklinabilni pridjev (?) »komotan, 
nezauzet, Slobodan, besposlen«, telanak m 
(Crna Gora) »dokolica«; tur. tenhahk > ten- 
hdnluk = tenanluk m (Bosna) »dokolica«. Tur- 
cizam perzijskog podrijetla (perz. tenha). 

Lit: ARj 7, 680. 18, 181-82. 199. Elezovic 

2, 309. Skaljic 610. 

tenap, gen. tenpa (Dubrovnik) = tempo 
(u muzici, tako danas u govoru gradskih l 
ucenih ljudi). Talijanizam tal. tempo < lat. 
tempus. Od crkv.-lat. tal. quattro tempora < lat. 
quattuor tempora »kvatri (v.)«: tempri m pi. 
(Cres) »Fastzeiten«. 

Lit: ARj 18, 199. Budmani, Rad 65, 163. 
REW 3 8634. Prati 975. 

tenbi (Kosmet: sud, kodija ucimjo ~) 
= tenbih = tembih = tembi] — tembil = 
tembilj »saopcenje, naredba, prijetnja«. Bal- 
kanski turcizam arapskog podrijetla (tur. 
tembih < ar. tenbiK) iz turske administrativne 
terminologije: cine, timbihe f »ordre«. 

Lit: ARj 18, 190. Elezovic 2, 310. GM 426. 
Pascu 2, 169., br. 1060. Skoljic 609. 

tenda f (Karlovac) »1° naslon, perda, 
Gelander« = slov. tenda »runta, langes Quer- 
holz« = tenda (Rab) = (en > n kao u Uncun) 
tinda (Bozava) »tenda, sator« = tenda f (Mi- 
kalja, Hrvatsko primorje, Crna Gora) »zavjesa 



tenda 



458 



Teodor 



zastor, zaslon od sunca«. U znacenju 1° tenta 
f (ZK) »Gelander«. Tal. deminutiv na -ino 
tendin m (Kuciste) »vreca za mreze«. Talija- 
nizam tenda, koji je postojao i u balkanskom 
latinitetu: rum. tindd »Vorraum, Hausflur 
des Bauernhauses, Vorhalle in der Kirche«, 
deminutiv tindita, arb. tende, lande (Gege) 
»Reisigdach, Reisighfitte«, ngr. xevxa. Upor. 
bug. tenta = tenta (stsrp., 1659) »sator« = 
cine, tenda »sator«. 

Lit.: ARj 18, 200. 202. Mazurami 1446. 
Pletersnik 2, 662. Skok, ASPh 33, 371. Kusar, 
Rad 118, 24. Croma, ID 6, 123. Tiktin 1593. 
GM 429. Miklosie 351. REW* 8639. DEI 3748. 

tendzera f (1733, Bella, Stulic, Vuk, BiH) 
»duboka mjedena tava«« = tendzera (Kosmet) 
»zemljani ili bakarni sud za kuhanje jela, 
za maslo ili beli smok«. Deminutiv na -tea 
tendzerica f (Vuk) = tendzerica = tendzerica 
(Kosmet), na -ce tendzerce (Kosmet«). Bal- 
kanski turcizam (tur. tencere »Kassel, marmi- 
te«) iz turske terminologije kuhinjskog suda: 
rum. tingire, tingirica, -uca, cine, tingire f, ngr. 
xev^epi. 

Lit.: ARj 18, 201. Elezovic 2, 311. Tiktin 
1598. Lokotsch 2066. Mladenov 632. Pascu 
170, br. 1080. Miklosie 350. Skoljic* 610. 

tenece n (1733, BiH) = tanece, gen. -eta 
(Vuk) = terieca f (Kosmet, Mostar, Crna 
Gora, izmjena tur. docetka -e > -a kao u kesaj 
»lim, pleh (v.)«, zuto (zlatno) tenece »zuti mjed«. 
Deminutiv tenecka, teneckica (Kosmet). Na 
-dzija tenecedzija m (BiH) = tenecedzija 
(Crna Gora, BiH, Kosmet) »limar«, pridjev 
tenecedzijin, poimenicen tenecedztnica »limar- 
ska radnja«. Balkanski turcizam (tur. teneke, 
tenekeci} iz terminologije alata i materijala: 
rum. tenechia = tinichid — tinechia, tinichigiu, 
tinichigerie: bug. teneke = tenekija (Miklosie), 
arb. teneg (Skadar), cine, tiniche m »fer-blanc«, 
ngr. xevexec,. Odamo i tenecar m »boraks« < 
tur. tenekdr »Borax«. 

Lit.: ARj 18, 98. 200. Elezovic 2, 310. 
Skok, Sldvia 15, 499, br. 792. Lokotsch 2065. 
Pascu 170, br. 1081. Miklosie 350. GM 426. 
Skoljic* 610. 

tener m = tenep m (Vuk, narodna pjesma) 
»konopac, uzica, vrpca«. Turcizam (tur. tenef 
< ar. tanub}. 

Lit.: ARj 18, 200. Korsch, ASPh 9, 673. 
Skoljic 610. 

tenfati, -am impf. (ZK, hrv.-kajk.) = 
temfati (hrv.-kajk, slov.) »pirjati, potusiti«. Od 
njem. ddmpfen = bav.-austr. tempfn. 



Lit.: ARj 18, 196-201. Jagic, ASPh 8, 
317. Striedter-Temps 217. 

tenpesta f (Potomje) »oluja«. Tal. tempesta 
< lat. tempestas, gen. -atis, od tempus. Upor. 
baze mime (ZK) »oluja«. 

Lit.: REW 1 8629. DEI 3746. 

tentati, -am impf, pf. (ZKj- Rab, Bozava, 
Slavonija, Lika, Hrvatsko primorje, Mirakuli) 
(na-,, o-, pre-, sa-j »1° iskusavati, napastovati, 
2° nagovarati na sto, 3° uznemirivati«, impf, 
na -va- natentavati; zatentati, -am pf. (Piva- 
-Drobnjak) »zainatiti«, (en > an kao u Idnciin, 
upor. istro-rom. tantor; tantar e, Lecce) tan- 
tali, -cent pored -am impf. (Dubrovnik, 
Marulic, Ljubisa) (na-) »in Versuchung fflhren« 
= tannali (Ranjina, Dubrovnik) = (prijeno- 
som c u inf. ,iz prez.) tantali (Perast) (na-} ■— 
(nc > nd) tdndati, -dm (Prcanj) (na-}. Upor. 
slov. (preftantati, tantali (Gorisko) »prellen«, 
polj. tentowac. Oblici sa en mjesto an su ta- 
lijanizmi, sa an su zacijelo dalmato-romanski 
leksicki ostatak od lat. templare > tentare. 
Apstraktum na -adja < lat. -atto tentdcija 
(ZK). Ovamo ide internacionalni poimenicen 
part. perf. atentat, gen. -ata, atentator. Upor. 
arb. tendoj. 

Lit.: ARj 7, 677. 680. 9, 352. 18, 74. 97. 
103. 202. Pleterinik 2, 781. Budmani, Rad 65, 
167. GM 429. Kusar, Rad 118, 25. Cronia, 
ID 6, 123. REW 3 8633. DEI 3752. 

Teodor m = Teodora /, osobna imena prema 
imenima bizantskih svetaca: ©eoocopoc,, Qeo- 
5copa. Prema ruskom citanju: Feodor, Feo- 
dora, rusko ime Fjodor. Slavizira se sa Bozidar 
(v.) Potvrde: Teodor (u Srba i Hrvata, potvrde 
od 14. St.), kraceno Todor (1330, Grecanica, 
Dubrovnik, Srbija, Lika), Todur (1447, Bosna), 
Tudar (upravo TuabBb Rasticb, 12 — 13. St., 
Dubrovnik), Tudor (12. st, Dubrovnik, Hvar, 
Grecanica, Srbija, Baska, Istra; Rijeka, 16. St.), 
Tudro Bavzelic (dubrovacki vlastelin, 1403 — 
1419, prema romanskom, v. nize); Teodora 
(majka cara Dusana, Skoplje, 1355; Glavinic), 
Todora (Vuk, 1355, Lika, Bukovica), Tudora 
(Vitezovic). Likovi sa eo > o vec u ngr. 066co- 
poc, > cine. Thodor. Imena blagdana: Tu- 
dorovo (Vitezovic), Todorovaca (Vinkovci). 
Odatle: Teodorova subota = Teodoromca (obje 
Vuk) = Todorica (Levac i Temnic) »prva subota 
casnog posta«, glagol ludoriciti (Boljevae, 
Srbija) »jesti samo jednom u 24 sata (za velikih 
postova)«. Prema imenima nastaju raznoliki 
hipokoristici: Toco, Tocko (Lika), Toda (Mi- 
licevic), Todan (Lika), Tode (1673, Lika, 



Teodor 



459 



tepsti (se) 



Bosna), Todela (Lika), Todica (Vuk), Todic 

(Lika), Todisa (Lika), Todo (Plevlja, Temnic), 

Todorac (1353, Lika), Todoritc (Vuk), Todo- 

ric (1348, Prizren), Todorin, Todorina (jedno 

i drugo Lika), Tosa (Vuk, Lika), Tdso (Vuk, 

Lika), Tudorac (Vitezovic), Tudoric (1330); 

prema Teodora: Toda (1692, Srbi, Vuk), 

Todoreskala (Lika). Odatle prezimena: Tesic 

(i prema Tjesimir}, Tesanome, Teodorovic 

(1737, granicarski kapetan, Pakrac, Fruska 

gora, Stanijina Reka u Srbiji), Todelic (Lika), 

Todic (Stara Gradiska, Crna Gora, BiH), 

Todisic (Citluk u Lici), Todoranovic (Srbija), 

Todorcevic (Srbija), Todorevic (Virovitica), To- 

doric (Slavonija, Novska, Fruska gora, Lika, 

BiH, Srbija), Todorov, Todorovic (Petrinja, 

Kostajnica, Glina, BiH, Srbija, Crna Gora), 

Tosic (Fruska gora, Istra), Tosovic (Morava), 

Tudarac (Dubrovnik), Tudorcic i Tudorcevic 

(Vitezovic), Tudorin (18. st, Rab), Tudoric 

(1348, Prizren), Tudorovic (1320, Srbija), 

Tudrovic (1361, Split, v. gore Tudro}. To- 

ponimi: Todici (mahala u Bosni), Todinka 

(Gospic), Todinovac (izvor i livada, Gospic), 

Todori (Bosna), Todorici (BiH, Srbija), 70- 

dorovac (Srbija), Todorovci (selo, Srbija), 

Todorovic (selo, Bosna), Tddoromei (selo, 

BiH), Todorovo = Tudorovo (selo u Bosni, 

nazvano tako u 16. St.; prije se zvalo Novi 

grad na Hrvatih koji je pogorio 1560. dok ga je 

branio kastelan Mihajlo Tudor; nazvan-po nje- 

mu jer je u obrani izgubio zivot), Tudorac 

dol (1348, Prizren), Tudora (selo, 1379), 

Tudorce (1348), Tudori (dva sela, Istra), Tu- 

doricevci (selo, Decani, 1330), Tudorovic (selo, 

Boka). Imena Theodorus i Theodora vrlo su 

rasirena u srednjovjekovnoj Dalmaciji: Bar, 

Kotor, Dubrovnik, Split, Zadar. Ostali staro- 

dalmatski oblici: Toduru (1040, Split), 

Todru (1325, Zadar), Todero, Thoder (Zadar, 

Dubrovnik, Kotor, Bar, 14. st.), Tuodorus 

(1399, Kotor), Tuder Tudro (Bar, 15. St.), 

zena Teudora (918, Zadar), Tuda (Bar, 15. St.), 

Thodi (Kotor). 

Lit.: ARj 18, 204. 205. 244. 249. 424-27. 
490. 865-66. Jirecek, Romanen 2,59. Isti, 
Elem. 61. 62. Tadin, Mandicev zbornik 1965, 
173-74. 

tepati, -aw impf. (Vuk) (is-, Dubrovnik) 
»1° mucati, 2° govoriti rijeci odmila (hypoco- 
ristica)«. Pridjev na -av lepav (Vuk, Kosmet) 
»mucav«, poimenicen na -be > -ac tepavac, 
gen. -avca m prema f tepavica, na -kav tepkav 
(Kosmet) »koji zamuckuje«. Stokavska onoma- 
topeja, mozda u vezi sa tepsii »udarati (v.).«. 



Lil: ARj 4, 30. 18, 208-210. Elezovic 2, 
311. 

tSpe, gen. -eta n (Vuk, Srijem) = na -luk 
tepeluk m (Vuk) »1° tjemenjaca, t peoka (Boka, 
tur. docetak -uk zamijenjen nasim sufiksom 
-ka}, 1° u duge puske kraj dolje od kundaka, 
jabuka«. Pored tSpeluk ima Vuk i oblik lepelak, 
tj. zamjenu tur. r > u, a (upor. kazlar), u 
Kosmetu tepelak pored tepeluk i tepehk »1° 
nakit za glavu, 2° kapica nakicena biserom 
(Banja Luka)«. Hrv.-srp. je naziv za tepeluk : 
ovflj, ovrljina. Ovamo i lepa f (BiH)- »1° 
brezuljak, brdasce, 2° toponim (mahala u 
Mostaru)«, na ~ak tur. tepecik > tepedzik 
(BiH) »1° brezuljak, 2° toponim u Travniku«. 
Balkanski turcizam (tur. lepe »brijeg, brdo«, 
tepelik »1° Endperle des Rosenkranzes, 2° 
Krone (Frauenkopfschmuck)« iz terminologije 
nosnje, puske, geografije: arb, tepe »Hiigel 
Vorsprung«; takoder toponim Bal tepe (Te- 
tovo) »medeno brdo«. Ovamo jos prilog tepede 
deleden (Kosmet) = u knjizevnom i saobra- 
cajnom jeziku s brda s dola (prevedenica, 
kalk < tur. ablativi dereden tepeden, tur. dere 
»uvala, do«). Promjena r > I u deleden tumaci 
se unakrstenjem nase prevedenice sa tur. 
prilogom. 

Lit.: ARj 9, 499. 18, 211. Elezovic 2, 311. 
Skok, Sldvia 15, 499, br. 795. Deny § 272. 
Skoljic* 610. 

tepsija f (Vuk, BiH) = tevsija (BiH; 
1783, Hilandar) = tepsija (Kosmet) »mjedenica, 
leden, plitica u kojoj se pece meso, riba, 
pita«. Deminutiv tepsij(ijca (Vuk) = tepsica 
(Kosmet), na -ce tepsice (Kosmet). Balkanski 
turcizam (tur. tebsi, tepsi, debsi) iz terminolo- 
gije kuhinjskog suda: rum. tipsie f (16. v.), 
bug. tepsija, arb. tepsi. Ovamo i tepsidzak 
(1733) = tevsidzak (BiH), na tur. deminu- 
tivne -dk, usp. tepedzik »mala tepsija«. 

Lit.: ARj 18, 214. 215. 259. Elezovic' 2, 
3L2. GM 427. Tiktin 1603. Mladenov 632. 
Skaljic 611. 

tepsti (se), tepem impf. (Vuk) (do- se, 
is-, na-, po- se, raz-, s- se}, baltoslav, sveJav. 
i praslav, »1° butyrum facere, 2° udarati, bu- 
ckati, mesti, prepirati, 3° (metafora) lutati, 
4° govoriti kojesta (Hrvatska)«, na -ati tepat, 
-am pored -Ijem (ras-j, tepati, -am (Vuk) »bal- 
butire«, dotepal, -am (Kosmet) »dotuci«, po- 
lepal, utepat, stcslav. teti, tepe, hrv.-srp. 
infmitiv na -sli kao dupsli, skupsti, itd. Os- 
novno je znacenje »udarati mlijeko da se 
odvoji maslo«, odatle tepentca (ZK) »Butter- 



tepsti (se) 



460 



terazija 



milch, mlacenica«. Posuda, u kojoj se to radi, 
je siepaia (ZK). Znacenja 2° i 3° su i slov. 
lipsti, -em. Iterativ se pravi prijevojem du- 
Ijenja e > e > (ikavski) i: potlpati se, rastipati, 
stipati se (ZK) »skitati se«, ottpati (ZK, objekt 
eito, rz, senicu) »udarati snopovima da iskoci 
zrnje«, hrv.-kajk. natepati, -Ijem (Belostenec) 
»natuci«, iterativ na -ova- rastepavati, rastep- 
Ijivati. Na -avac rastepavac, gen. -vca (hrv.- 
-kajk.). Virgo Immaculata prevodi se u hrv. i 
slov. molitvenicima (Devka) nevlepena, od 
vtepsti, vtepem »sich besudeln«. Upor. litavsko 
znacenje tepti »beschmieren«. Poimenicen part, 
perf. pas. dotepenac, gen. -nca m »(pejorativno) 
dosljak«. Na -uh dolepuh m (Dalmacija) »do- 
sljak«, = potepuh m (hrv.-kajk.) »skitnica«. Na 
-6e > -de tepac, gen. -pea (Bosna, Hrvat- 
ska, Dalmacija, Istra; 1059, Boleslao tepizo, 
Biograd na moru) »1° tepcija, 2° vagabundus« = 
tepee (Habdelic, Belostenec, hrv.-kajk. i slov.) 
prema f na -ica teplca, -ce, gen. -eta lepce n 
(ZK) »»uvredljive rijeck. Na -be tepovac, 
gen. -avca m (Vuk) prema f tepavica, poime- 
nicen pridjev tepov »balbus«. Miklosic stavlja 
ovamo lepbeija (Hrvatska, Bosna, 9 — 14. st.) 
= tepacija »naziv dvorskog casnika«, sa sufiksom 
-cii (kao knigbcii), ali korijen tep- moze ovdje biti 
i nizi prijevojni stepen od top- (v. topiti, topal). 
Ovamo ide mozda jos naziv jesenske kruske 
koja se jede kad se ugnjili tepka f (ZK; Kra- 
sic re-). V. dalje veze tepati. Pridjev stepehan, 
odredeno stepehni (Smokvica, Korcula, uz 
covik, zivotinja) »malen, zbijen i otporan, 
cvrst« = stepen (upravo part. pas. od stepsli) 
»1° (Krnarutic, Kurelac, Vitezovic) zbijen, 
2° (Vuk) nezgrapan«. G. Meyer stavlja ovamo 
kao arb. slavizam stepem (Gege) »ziehe mich 
zuriick«. U stokavskim narjecjima prosiren 
je visi prijevoj 6 > a: stap m (Vuk, Duvno, 
Bosna, Vodice) »maslenica (Belici, Istra), But- 
terfass, baratte«, stapaica f (Vuk) »stap sa 
kolom cim se prepira skorup« (upor. kod 
Miklosica: iz vrhnje stepe se puler). Na -ati 
stapati, -an impf. (Vodice) »praviti maslac«. 
Upor. slov. stepati (presno mash') »Butter 
riihren«. Postoji i varijanta sa b mjesto p 
(s)tdbdrka »bucka, bucka«. Isti prijevoj bez 
s- tapsati, -Sem (po-) (Vuk, Kosmet) »lupkati 
od miloste sakom, po ledima, obrazu«, demi- 
nutiv tapkati, v. tabati i rum. a tapsi »schla- 
gen« pored a tepti, odatle rum. postverbal 
teapja »leafa, kleine Holzschaufel zum Ge- 
radeschlagen des Maisbreis«. Ovamo ide mozda 
i rum. teapa »Art, zu der einer nach seiner 
Herkunft gehort, soj«. Balticke usporednice 
ne poklapaju se posvema s prvobitnim praslav. 



znacenjem, ali stoje s njim u vezi lit. tepti 
»mazati«, u prijevoju lit. tapnoti »langsam mit 
der Handflache schlagen«, tapyti »fingere 
aliquid ex luto sive nive«. Pomislja se i na 
vezu sa gr. tojioc,, sa tujitco, tujioc; (interna - 
cionalno tipogrqf), stopfen > stapati (Hrvatska, 
gradovi). 

Lir.: ARj 2, 708. 4, 30. 7, 630. 680. 11, 121. 
122.13,287. 16,423-24.530-534. 18,207- 
216. Jagic, ASPh 2, 398. Elezovic \, 149. 2,112. 
311. 398. Miklosic 352. Holub-Kopecny 383. 
Bruckner 568. Mladenov 632. WP 319. Tiktin 
1570. Osthoff, IF 8, 35. Leskien, IF 13, 209. 
Osten-Sacken, IF 28, 413. GM 392. Vaillant, 
Pf 18, 159. Skok, Bad 222, 134. Isti, ASPh 
33, 372. Mazmanic 1366. 1447. Truhelka, 
GIZM 13, 105. 

terasan, pridjev, »1° tezak, 2° bremenit, 
bred«, poterasan (S. Reljkovic uz valjuga) 
»podosta (prefiks po- kao u povisok, pogolem) 
tezak« = teresan (Vitezovic, Slavonija) »1° 
bremenit, 2° tovarni«, od madz. tereh (od 
slav. trh) > tereh (Vitezovic) »breme, teret, 
trh«. 

Lit.: ARj 11, 122. 18,222-226. 

terazija f (Velikanovic, Rajic, Ljubisa) 
»kantar, mjerila, vaga« = (obicnije) terazije 
fpl. (Vuk, Banovac, Rapic, Vojvodina, Srbija, 
BiH, pi. kao gace) = terazya f (Kosmet) = 
teresije f pi. (Margetic) »mjerilo, kantar, vaga 
s dvije kantarnice, zdjelice« = terezije f pi. 
(Vuk, Margetic, Lastric, Banovac, Kacic, Ra- 
pid, Knezevic, narodna pjesma) »isto« == tere- 
zija f »1° olovnica, gruzilo, kalamir, 2° vaga, 
mjerilo, 3° kamenje po kojem se prelazi preko 
mocvarnog mjesta, 4° cesma gdje ie voda 
dovedena cuncima do drugamo, 5° re- 
zervoar iz koga se voda razvodk. Toponimi: 
Terazije f pi., staro ime ulice, trga i cetvrti 
u Beogradu, mjesto kod Grgurevaca u Pruskoj 
gori gdje se svake godine odrzavaju majalesi; 
beogradski toponim dobio ime odatle sto se 
na ovom mjestu za vrijeme turske vlasti na- 
lazio rezervoar odakle se voda razvodila u 
raznim pravcima; Terezija, mahala u Sara- 
jevu. Deminutiv terazijee f pi. »mala vaga«. 
Vitezovic biljezi i terezija u znacenju 1°. 
Balkanski turcizam perzijskog porijekla (perz. 
tarazii > tur. terazi) iz turske administra- 
tivne terminologije: rum. terezie = tirizie, 
bug. terezija, arb. ter ezt. 

Lit.: ARj 18, 223-27. Elezovic 2, 312. 
Doric 380. GM 427. MikloUc 354. Korsch" 
ASPh 9, 673. Skoljic 611. 612. 



terbije 



461 



termen 



terbije,. gen. -eta n (Kosmet, objekt uz 
ami) »uljudivanje, vaspitanje, dresura« = 
terhije n (Bosna). S postpozicijom -suz: 
terbijesoz m i indeklinabilni pridjev, »neodgo- 
jen, nepristojan«. Na -li terbijellsat, -sem pf. 
(Kosmet) »1° odgojiti, vaspitati, 2° lako kaz- 
niti«. U Bosni: lerbijeli = terbijetli, pridjev 
i prilcg, »1° odgojen, 2° pristojno«, lerbijesuz 
m i pridjev »1° neodgojen covjek, 2° neodgo- 
jen, prost«. Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. > tur. terbiye, terbiyeli, terbiyesiz, 
terbiyef) iz terminologije obicnog zivota: bug. 
terbie »1° Bildung, Erziehung, 2° Tadel«, 
terbijelija »wohlerzogen«, arb. terhiet, ler- 
bietlek »Anstand«. 

Lit.: Elezovic 2, 213. Doric 380. GM All. 
Skoljic' 611. 

tercija f (Vuk, narodna pjesma) = terkija 
(Vuk) »torba kao bisage (prievrscuje se kaisem)« 
= terklje f pi. (Kosmet, pi. prema bisage) = 
tertije (Kosmet). Turcizam (tur. terki »ono 
sto se priveze ostrag za sedlo)«. Sufiks -ki 
kao u vergija, uzendija (v.). 

Lit.: ABj 18, 223. 224. 229. 230. Elezovic 
2, 314. SkaljiP 612. 

terecedzija m (Kosmet) »zitarski trgovac, 
skupljac zita«. Izvedenica na -dzija (v.) od 
tur. tereke »zaostavstina iza pokojnika«. Arb. 
terete (Kalabrija), lerei (Skadar) ima znacenje 
»Mantel, Uberrock«, koje se slaze sa tur. kereke 
> hrv.-srp. cerece (v.), rum. cherache, e'ereche. 
Te dvij.e rijeci ne idu zajedno. 

Lit.: Elezovic 2, 313. GM All. 

teredze f pi. (Vuk, akcenat sumnjiv; ne- 
jasan je razlog za plural) »kalup« = tereda f 
(Kosmet) »(kujundzijski termin) »kalup za 
lijevanje«. Turcizam arapskog porijekla (tur. 
derece < ar. ddrdga). 

Lit: ABj 18, 225. Elezovic 2, 313. Skoljic 
612. 

Tereza = Terezija = (starije) Tereza, -zija, 
zensko ime, prema imenu svetice Tereza 
Avilska (+ 1582), uslo je u nas onomasticki 
sistem preko njem. Therese (< lat.-gr. Theresia 
< sgr. Oepeaicc) ili tal. Teresa; kracenjem 
nastade Treza (Krasic), Teza (Slavonija), u 
prvom slogu : Reza (ZK), odatle na -ika Rezika 
(Hrvatsko zagorje, Lika, hrv.-kajk.). Naziv 
talira: terezijanac, gen. -anca (Hercegovina), 
prema Marija Terezija (carica). Toponim 
Terezovac, gen. -ovca (Slavonija) je recentan. 

Lit.: ARj 18, 227. 228. 259. 



ter'ina f (Boka, Racisce, Korcula) »1° zdje- 
la za krumpir, 2° plitica za juhu« = terina 
(Krtole, Kuciste, Rab, Bozava, Buzet, So- 
vinjsko polje) »r bljuda (Grbalj), 2° vrlo dubok 
pladanj, 3° zdjela od porculana«. Deminutiv 
na -ica termica (Vrbnik) »zdjela od majolike«. 
Talijanizam: mlet. terina, poimenicen pridjev 
na -tnus od terra. Upor. pridjev na -arius od 
terra teran (cak.; slov. terdn) »Art Karstwein«, 
s varijantama taran — tarin (Hrvatsko pri- 
morje, Dalmacija, Sulek) < tal. terrano, furl, 
i mlet. terdn < *terrariu (disimilacijom r — 
r > r — n), upor. terrer (Engadin) »domaci«. 
Ucen je latinizam teritorij m = teritorije f < 
territdrium, pridjev na -alls prosiren na -bn 
teritorijalan. 

Lit.: ABj 18, 222. 226. 227. 229. Pletersnik 
2, 664. Kusar, Rod 118, 21. Prati 980. Stre- 
kelj, ASPh 12, 471. Rosamani 1147. 

terluci, gen. terlukd m pi. (Vuk, pi. kao 
opanci itd.).»!° zenske cipele od meke kozice, 
na koje se moze jos drugo obuti« = Muci, 
gen. triukq pored terluke, gen. terlukd f pi. 
(Ravni kotari, Stankovci, Bosna) = teltike 
f pi. (Bosna) »2° vuneni donji dio obojaka, 
koji se oblaci ispod opanaka« = terlak pored 
terhk, terlek, gen. terlaka (Kosmet) »3° 
gornja haljina od cohe ili satina, 4° od konaca 
ispletena kapa ispod fesa ili keceta«. Pored 
ove izvedenice na -luk (v.) jos skraceni tur. 
infmitiv terlema f (Kosmet) »od pamucnih ko- 
naca sapletena laka kapa ispod fesa ili pllsa 
(v.) kao zastita od znoja« = terlema f (Bosna) 
»vrucica, tifus« < tur. terleme »tirus«, osnovno 
znacenje »znojenje«. Slozenica terlidiba ili terli- 
diva (po jeleku) (Vuk) »nekakvo tkanje (plat- 
no)« = telli -diba — terli-diba (Bosna) »brokat«. 
Balkanski turcizam (tur. ter »znoj«, odatle 
terlemek »znojiti se«, teriik »pantufle«) iz turske 
terminologije nosnje: rum. terlic, bug. terlici 
m pi., arb. teriik »manteau de femme«, cine. 
tirliche f »1° chaussure legere en feutre, 2° 
bonnet de feutre«, ngr. tepWxL 

Lit.: ABj 18, 2301 Elezovic 2, 314. GM 

All. Mladenov 631. Pascu 2, 171., br. 1092. 

Korsch, ASPh 9, 61A. Skok, Sldvia 15, 500., 
br. 799. Skaljic* 609. 612. 613. 

termen m (1492) = termen m (Kuciste) = 
termen (ZK) = termin (1490, Kastav) = termin 
(Krasic) = (er > ir dalmato-rom., upor. 
Mirculano) tirmen (Vrbnik, 17. St.) = tfmen 
(1545) »1° rok, 2° meda, medas« = trmin 
(Trebarjevo) =tiermin (za cetiri leta, 1454, 
Istra). Latinizam ili t'alijanizam, oblici sa 



termen 



462 



testera 



/ ie mozda dalmato-romanski leksicki ostaci 
od lat. termen, gen. -iras > tal. termine, la- 
tinizam prema madz. izgovoru terrminus ili 
pravden dien (1554, Nedelisce). Latinizam 
prema -irati terminirati, -miniram. 

Lit ■ ARj 18, 231. 339. 696. Ma&manic 480. 
669. Skok, ASPh 33, 372. REW 8665. Mi- 
kloSii 357. DEI 3759-3760. 

tSrs (Banja Luka, Mostar), prilog = tersuna, 
tersatuna (Mostar) = tersene (Kosmet, zbori ~) 
»naopako«, ters — pers (Kosmet, doslo mu ~ -), 
prilog »na vrat na nos, naglo«. Balkanski 
turcizam (ters, tersine) iz turske sintakse: bug. 
tersene, pridjev, »opiniatre, obstine, a 1' envers«, 
cine, term, pridjev i prilog, »1° qui est a l'enversj 
intraitable, reveche, 2° a 1' envers, en sens 
contraire«. 

Lit.: Elezovic 2, 314. 536. 542. Skok, Sldvia 
15, 500, br. 800. Pascu 2, 169, br. 1064. 
1065. Skoljic* 613. 

tertel m (Kosmet) »vijugasta svilena cipka, 
vijugast gajtan«. Balkanski turcizam (tur. tirtd) 
iz tur. terminologije nosnje: rum. tertel »Kan- 
tillen (zu einem Rohrchen gewundener Gold- 
oder Silberdraht)«. Ovamo ide zacijelo i twtbl 
m (Kosmet) »zica, koja se upotrebljava za 
vez«, koju Elezovic izvodi iz perz. tartar. 

Lit.: ARj 18, 232. Elezovic 2, 315. 354. 
Tiktin 1580. 

tertit», gen. -ha (Bosna, narodna pjesma) 
»raspored, nacin« = tertip, gen. tertlpa m 
(Kosmet) »isto«. Na -/;' tertipRja m »okretan, 
vjest, koji umije da nade nacin«. Glagol tenibili 
(narodna pjesma, Bosna) »vrsiti raspored«. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
tertlb »uredenje«) iz turskog obicnog zivota: 
rum. tertip »Kunstgriff, Kniff«, bug. tertip 
»Ordnung«, tertipHja »ordnungsliebend«. 

Lit.: ARj 18, 232. Elezovic 2, 315. Tiktin 
1580. Doric 380. Skoljic* 613. 

terzija m (Vuk, BiH) = terzija (Kosmet) 
prema ter zMcaf»kro)ac, Eavac, prema: kroja- 
cica, svelja«. Pridjevi terzijin, terzijski = ter- 
zijnski, terzlski (~e notice, zanat). Prezime 

Terzic. Na -luk terzihk, gen. -lika (Kosmet) = 
terzlluh (Vuk) »posao krojacki«. Slozenka 
terzibasa m »glava krojackog ceha (esnafa)« 
(v. basa) prema f terzibasinica »njegova zena«, 
poimenicenje prema pridjevu terzibasin. Pre- 
zimena, jos: Terzija, Terzibasic (Srbija), 

Tersijic = Terzijc (Bosna). Balkanski turci- 
zam perzijskog podrijetla (perz. derzi > ar. 



tur. terzi, terzibasi) iz turske terminologije 
zanata: rum. terzibasa, bug. ter zija, arb. 
terzi. 

Lit.: ARj 18, 232-35. Elezovic 2, 313. 
Tiktin 1580. Uladenov 632. GM 428. Skoljic* 
613. 

tesati, tesem impf. (Vuk) (iz-, na-, o-, po-, 
raz-, sa-), ie, baltoslav, sveslav, praslav, 
»bebauen, zimmern« prema iteratlvu na -iva- 
-tesivati, -tesujem, -ivam, samo s prefiksima. 
Na -la (v.), sveslav. i praslav. tesla (Vuk, 
Kosmet, bug. tesla) »1° Hohlbeil, 2° prezime«, 
deminutiv teslica. Radne imenice na -ar tesar, 
gen. -ara, s pridjevima tesdrev, -ov, tesdrski — 
na -de tesao, gen. -oca, s pridjevima tesacev, 
tesdikl; teslar, gen. -dra »avis aquaticae genus«. 
Pridjev na -bn > -an neotesan (hrv.) »neodgo- 
jen«. Postverbali nates m (Lika), etes m (14. v., 
otbtesb; Vuk) »1° zemljiste (njiva, livada) 
zagradeno, 2° okolina, predjel sela«, potes (Vuk). 
Rumunji posudise tesld, teslar (Moldavija) 
»Zimmermann«, pridjev teslaresc, apstraktnom 
teslarie; Arbanasi te slice — shteslice »Axt«. 
Usporednice se nalaze u baltickim jezicima: 
lot. test, test »behauen«, lit. u prijevoju tasyti 
»zimmern«, kao i u ostalim ie. : sanskr. tdhsati 
(3. L} »behaut«, iz cega se vidi da je ie. korijen 
*tek-, avesta tasq- m »sjekira«, gr. textcov 
»Zimmermann (internacionalno tektonski)4, te- 
Xvt| (internacionalno tehnika, tehnicki, tehni- 
car, politehnika) , lat. texere (internacionalno 
tekstll, tekst), tignum, stir, tal < ie. *taklo 
»sjekira«, stvnjem. dehsa, dehsala »Queraxt, 
Beil, Hacke«, nvnjem. Dachsbeil. 

Lit.:ARj4, 30. 9, 353.11,122.18,235-244. 
Elezovic 2, 315. MikloM 355. Holub-Kopecny 
383: Bruckner 63. KZ 46, 209. Mladenov 632. 
Foy, IF 6, 330. Osthoff, IF 4, 288. 8, 29. 
Stokes, KZ 31, 235. Pedersen; IF 6, 58. 68. 
GM 428. Kretschmer, KZ 31, 432. Boisacf 
950-951. Zupitza, KZ 37, 393. Bartholomae, 
IF 3, 48. Torp 177. si. Sommer, IF 31, 359. 
WP\, 717. Paul, WuS 20, 41. 

teskera f (Vuk, Kosmet, BiH, akcenat ne- 
obican prema tur. naglasu na koncu rijeci, 
upor. bug. teskere) »zvanicno pismo, objava, 
putna isprava«. Na -dzija teskeredzija m 
(Bosna) »protokolist, sluzbenik administra- 
cije«, prezime Teskeredzic (muslimani, BiH). 
Slozenice nufus-uskera f (Kosmet) »legitimacija, 
krsni list = krstenica, rodni list (v. nufus)«, 
murur-teskera (Kosmet) »objava za putovanje 
izvan vilajeta u drugi«. Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (ar. tezqire, perz. tes- 
kere I tezkere »billet, note, permis«, tur. tezkereel) 



teskera 



463 



testija 



iz turske administrativne terminologije: rum. 
tesche-.ea, bug. teskere, arb. iesqere f »pasos«, 
cine, tischire m, ngr. Teaxepec, »attestation«. 

Lit.: ARj 18, 237. Elezovic 2, 315. GM 428. 
Mladenov 632. Tiktin 1581. Skoljic 494. 614. 

teslim m. (Banja Luka) »(pravni termin iz 
medeia) prodavanje robe na javnoj drazbi« = 
teslim (Kosmet) m i prilog »stanje kad se 
predaje bogu dusa« = teslim (~ uclniti »1° 
predati, 2° predati dusu«, BiH), denominal 
teslfmiti, -imam (BiH, Srbija) »1° predati, 2° 
dobiti na drazbi (Srbija)« = teslimit, -imim 
(Kosmet), uteslimiti, -teslimim (pri- Mostar) 
»predati u ruke«. Balkanski turcizam arapskog 
podrijetla (ar. teslim) iz turske pravne termi- 
nologije: rum, bug, arb. teslim, bug. inde- 
klinabilni pridjev i glagol teslimja = rum. 
teslimarisi pored teslimatisi (t od ar. plurala na 
-at), cine, tislime f (featire ~) »action de 
livrer, de confier«. 

Lit.: ARj 18, 238-39. Elezovie 2, 315. 
Skok, Sldvia 15, 500, br. 801. GM 428. 
Mladenov 633. Tiktin 1582. Skoljic* 614. 

tespih m (Banja Luka, Mostar, BiH) »broja- 
nice sto ih muslimani u ruci nose da na njima 
mole, a krscani samo od dosade« = tespilj 
(Bosanski Petrovac). Turcizam arapskog pod- 
rijetla (tur. tespih »isto < ar. tesbih »Lobprei- 
sung«) iz oblasti islama. 

Lit: Skok, Sldvia 15, 500, br. 802. Korsch, 
ASPh 9, 674. Skoljic 614. 

testamenatb, gen. -enta (1466, Bosna) = 
tistamenti (ak. pi, 1643, Vrbnik) = tistament 
(notarska knjiga Stasica, 1644, Krcki statut) = 
(asimilacija e — a > a — a) tastament (Du- 
brovnik, 15. St.; Ugljan, 1466) = tastame'nat, 
gen. -enta (Potomje) = tastamenat, gen. 
-enta (Crmnica) = tastament (Dobrinj, 1100, 
ZK) = tastamenat (Bozava) = tastumant 
(Bednja) »poruka«, bez ( testamen (1443, 
oporuka zene vojvode Sandalja); ostali oblici: 
testamenta 1 (Popovic, 1733), testamijent C1443; 
Gradic), testement (1470, Dubrovnik), testa- 
mentom (prema madz, u kajkavaca 16. i 17. 
St.; Vramec). Latinizam ili talijanizam od 
testamentum, apstraktum na -mentum od tes- 
tare, odatle testatl (1595) »svjedociti«, na 
-irati testiratl, testiram, atestirati »svjedociti« 
(preko njem.), poimenicen part. perf. pas. 
atestat, gen. -ata »svjedocanstvo« = atestat, 
gen. -ata (Kacic, Norini), denominai od 
testis »svjedok«. 



Lit.: ARJ I, 120. 18, 113. 240-41.249. 
Crania, ID 6, 123. Skok, ASPh 33, 371. 
Surmin 425. API 2, 291. VHZA 12, 151. 
Miletic, SDZb 9, 237. 265. DEI 1114. 

teste, gen. -eta n (Vuk) = teste (Kosmet) 
rtucet < Duzend, duzena (Kosmet), duzina 
(Dalmacija) = testa f (narodna pjesma, 
BiH, Dalmacija) »isto«. Slozenica testebasa f 
(v. basa) »jedno od testeta za ugled, uzorak« = 
testebasa (Kosmet, Pec) »mustra, urnek«. 
Balkanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
ddst »ruka«, ddstd »1° rukovet, 2° drzak«, ie. 
rijec zastupljena samo u arijskom i u lit.; > 
tur. teste) iz turske trgovacke terminologije: 
rum. testea »paket«, bug, arb. teste, ngr. 

TeOTEC,. 

Lit.: ARj 18, 239-41. Elezovic 2, 316. 
508. Mladenov 633. WP 1, 541. Tiktin 1583. 
GM 428. Korsch, ASPh 9, 674. Mikldsie 
355. SEW 1, 187. Skalflc* 614. 

testemelj (Hlivno, 1558; Drzic, Mencetic, 
Vetranie) »marama od lagane vunene tka- 
nine« = testemelj, gen. -elja (.Kosmet) »ma- 
rama seoska, prikacena za ukras na glavi«. 
Balkanski turcizam nepoznatog podrijetla (tur. 
destimal) iz terminologije nosnje: rum, bug. 
testemel (Muntenija) = tistimel »buntes quadra- 
tisches Tuch«, arb. destemei »rucnik, rupcic«, 
cine, disiimele f »isto«. 

Lit: ARj 18, 241. Elezovic 2, 316. Tiktin 
1583. GM 64. Pascu 2, 131. Miklosic 355. 
Karlowicz, ASPh 3, 663. 

testera f (Vuk, Vojvodina, .Kosmet, BiH) 

= testere, gen. -eta n (Vuk) »pila, sega, zaga 
(ZK)«. Denominal na -ati testerati, -am impf. 
(iz-) (Piva-Drobnjak) = testiriti, -im = na 
-isati teste-rlsati, -sem »piliti, segati, zagati 
(ZK)«, na -as testeras, gen. -dsa m (Slavonija, 
Bosna) »pilar«. Turcizam perzijskoga pod- 
rijetla (.perzijska slozenica destere, od dest 
»ruka« i ere »pila« > tur. narodski testere). 
Glede prijelaza docetka tur. -e > -a ili -e, 
-eta v. kesa, cesa i cebe. 

Lit.: ARj 18, 242. Vukovic, SDZb 10, 387. 
Elezovic 2, 316. Korsch, ASPh 9, 674. Skoljic 
614. 615. 

testija f (Vuk) = testija (Kosmet) »zemljani 
sud za vodu, kreag, vrc, pehar«. Deminutiv 
na -ica testij(i)ca, na -ic testicle (Levac i Tem- 
nic). Augmentativ na -etina testijetina. Bal- 
kanski turcizam perzijskog podrijetla (tur. 



testij a 



464 



tetrivan 



testi < perz. desti, vu'g. testi) iz terminolo- 
gije suda: arb. testi. 

Lit.: ARj 18, 242-43. Elezovic 2, 316. 
Skoljic* 615. 

testir, gen. -ira m (Mikalja, Bella, BiH, 
Dalmacija, Vuk, objekt uz uzeti) = testir 
(Kosmet) »sloboda« = testiler m (Bella, Stu- 
lic, BiH, narodna pjesma) »dopustenje, li- 
cenca (za obavljanje posla)«. Balkanski tur- 
cizam arapskog (perzijskog?) podrijetla (tur. 
testir < ar. dustur < perz. destur, od perz. 
dest i sufiksa -ur »dopustenje, odobrenje«) iz 
turske administrativne terminologije: bug., 
arb. testir »Erlaubnis«. 

Lit.: ARj 18, 242-44. Elezovic 2, 316. 
Mladenov 633. GM 428. Skoljic 615. 

tese n (ne zna se genitiv) i f pi. (Kosmet) 
»1° haljine, 2° stvari, kucne stvari«. Od arb. 
teshe f »Hausgsrat«. Bez etimologije. 

Lie.: ARj 18, 245. Elezovic 2, 318. GM 428. 

testard m (Korcula) »tvrdcglav(ac)«. Pri- 
djev na -bit testardan (Zrnovo) »isto«. Talija- 
nizam testardo, izvedenica na germ, sufiks 
-ardo od testa »glava«. 

Lit.: REW* 

tetiva f (Vuk) = tetivo n, baltoslav., sve- 
slav. i praslav. *te(p)t-iva, »1° nervus, 2° 
Bogensehne, Saite, 3° geometrijski termin 
(neologizam)«, u starini i tetiv f (Kolunicev 
zbornik, Zoranie, Mrnavic, Kanavelic). Upravo 
je part. pret. pas. *t[t- prosiren sufiksom 
-i b (v.). Prema tome je tetiva poimenicen 
baltoslav. pridjev.; e je nastalo iz palatalnog 
nazala e, upor. stcslav. tetiva »Chorda«, polj. 
cieciwa, ukr. tjatyva. Od istog je korijena 
stcslav. teneto (v.). Na -ika tetwika (Dubrovnik) 
= tetevika (Smokvica, Korcula) = tetovlka 
(Hvar) »1° smilax asper, biljka (raste u krsu 
u jadranskoj zoni), 2° toponim«. Augmentativ 
na -ina tetivicina (Hvar) »korov koji smeta 
plemenitom bilju«. Balticke usporednice ob- 
jasnjavaju postanje praslav. naziva: lit. temp- 
tyva »Bogensehne«, izvedenica je od lit. gla- 
gola tempti »spannen, ausdehnen«, iterativ 
tampyti, timpti »sich recken«, timpa »Sehne«. 
Ie. je korijen *temp-, rasirenje nap od *ten-, 
Upor. lat. tempus »1° vrijeme, 2° sljepocica«, 
temperare (internacionalno temperirati) . U bal- 
tickoj grupi nalazi se i korijen Hen- bez for- 
manta. p: lit. tinti »schwellen«, prijevoj tanas 
»Geschwulst«, lot. tit '»winden, flechten, we- 
ben«, Una »Netz«. Balticki glagoli ten-, temp* 



nisu se odrzali medu slavinama, nego samo 
ten-, upor. jos tanak (v.). 

Lit.: ARj 18, 252. 253. Skok, Slav. 122. 

165. Miklosie 352. Isti, Lex. 996. Holub-Ko- 

pecny 384. Bruckner 64. Mladenov 633. WP 

1, 721. Liden, IF 19, 331. 364. Pedersen, KZ 

40, 206. Bolsacq 942. 

tetragb m (stsrp., 13. v.), m pi. tetrazi, 
ak. pi. tetrage (1474, Carigrad: pak za tuj 
rabotu su knjige i tetrazi u plemenstva VI u 
Dubrovniku; 1487, Drinopolje), stcslav. tetradb, 
tetrodi, totrau. Glede izmjene -db > -gb, 
-zi upor. aptazi (v.), zacijelo unakrstenjem s 
tim starodubrovackim kancelarijskim termi- 
nom. Od srgr. x£xpd6i,(ov), od xexpa »quat- 
tuor« = (prevedenica) quaternus »svezak, 
teka, carinska knjiga, tefter«. 

Lit.: Miklosie, Lex. 988. Truhelka, Spom. 
40. 41. Vasmer, GL 141. REW 3 6944. 

tetrijeb m = ek. tetreb = ik. tetrib, tetrip 
prema f tetrepka, tetrijepka, tetrebica, tetri-, 
jebica. Pridjev tetrijebov. Deminutiv na -ic te- 
trebic = tetrijeblc, na -be > -ac tetrijebac, na 
-bk tetrebak. Ie., baltoslav., sveslav. i praslav. 
*teter-vb »Auerhahn«. Docetno -b (nastalo 
prema jareb-) je hrv.-srp. inovacija prema -v 
u ostalim slavinama: stcslav. tetrevb, ces. 
tetrev, polj. cietrzew, rus. teterevz. Slog -trije- 
= -tre- nastao je po zakonu likvidne metateze. 
U baltickoj je grupi takoder v mjesto b i 
deklinacija *': stprus. tatarwis »Birkenhuhn« 
prema lit. tetervas (deklinacija o kao i u hrv.- 
-srp., Ces. i rus.). Reduplikacija tete-r- upu- 
cuje na onomatopejsko postanje. Njegov glas 
pisu ornitolozi tod, tod. Upor. reduplikaciji\, 
kojom se oponasa glas ptice lat. turtur »grlica«. 
Ie. onomatopeja koja karakterise tetrijeba na- 
lazi se u sanskr. tittirak »Rebhuhn«, nperz. 
tadarv »Fasan«, koje se poklapa s baltoslav. 
rijeci, gr. xexpaS;, XExpdcov. Upor. onomato- 
pejski gr. glagol XEXpd^co »gackern, glucksen 
(von der Henne)«, lat. tetrinnio »schnattern 
(von der Ente)«. Iz ovih uporedenja izlazi 
da je -vb, -vb u praslav. tetervb / -a pridjevski 
sufiks -uo. Upor. krava, lat. cervus. 

Lit.: ARj 18, 256. Hirtz, Aves 499. Mikloiil 
356. Holub-Kopecny 384. Bruckner 63. Mla- 
denov 633. WP I, 718. Trautmann 320. Boi- 
sacq 962. Prusik, Krok (cf. IF 4, 143). Buga, 
RFV 75, 141. si. (cf. Ub 8, 198). Bugge, 
KZ 32, 70. Korsch, ASPh 9, 673. 

tetrivan, gen. -ana m (Vuk) = tetrevdn 
(Banja Luka) = tahterevan (Mostar) = tahta- 
revan = tahtirevan = taterevan (sve BiH) = 



tetrivan 



465 



tezor 



tajtirivdn (Kosmet) = (skraceno) revan 
(Bosna) »nosiljka za prijenos plemenitih, bo- 
gatih odnosno nevjeste, mlade«. Turcizam 
perzijskog podrijetla (perz. sintagma taht 
»prijesto« i revan »koji se krece, ide« > tur. 
tahtirevan). Rum. taht »Tron«. 

Lit.: ARj 17, 947. 18, 257. Elezovic 2, 
292. Skok, Sldvia 15, 500., br. 803. Tiktin 
1548. Korsch, ASPh 9, 678. Skoljic* 596. 

tevabija m, f (Vuk, narodna pjesma) = 
tevabija (Kosmet) = (asimilacija v — b > 
b — b) tebabija (Kosmet) »1° pratnja, svita, 
2° pratilac, pratidzija, jasakcija, 3° pristalica«. 
Balkanski turcizam (tur. tevabi): arb. tevabi. 

Lit.: ARj 18, 258. Elezovic 2, 305. GM 438. 
Skoljic* 615. 

tevdll (Vuk), prilog, »tajom« = tebdil 
(Bosna) = tevdilj (Kosmet, na tevdilj -ava 
»na promjenu zraka«), indeklinabilni pridjev 
(uz ucinit se, otisao) »pferusen, promijenjen«, 
tebdil se uciniti »pferusiti se«, u tebdilu (Bosna) 
»inkognito«. Denominal na -iti tevdiljit se, 
-diljim (Kosmet), pretevdiiiti se »1 ° promijeniti 
se, 2° preobuci se«. Balkanski turcizam arap- 
skog podrijetla (tur. tebdil) iz terminologije 
obicnog zivota: rum. tiptil = teplil = deptil 
»verkleidet«, bug., arb. tevdii, tefdil, cine. 
iiptile. Ovamo i tebdil-hdva = tevdil-hdva 
(Bosna) »promjena klime, zraka« = tevdilj -ava 
(Kosmet, v. gore primjer) < tur. tebdil-i hava. 

Lit.: ARj 18, 258. Elezovic 2, 305. GM 438. 
Tiktin 1603. Skok, Sldvia 15, 487, br. 607. 
Pascu 2, 170., br. 1083. Skoljic* 604. 605. 

tevecel (Kosmet), prilog, »na bog dusu, 
ludo, uzalud« = teveceli (narodna pjesma) 
»uzalud« = teveclle (Crna Gora) »od prilike«. 
Na -// tevecelija (Bosna) = tevecelija m (Kos- 
met) »lud, mahnit, naivan«, pridjev na -ast 
tevecelijast (Bosna) = tevecelljas, -sta (Pec) 
»malo sulud, luckast«. Balkanski turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. teveqqiil > tur. narodski 
teveqel, teveqqeli »1° koji se predaje bogu, 
2° naprazno, bez cilja, 3° slucajno«) iz ter- 
minologije obicnog zivota: rum. tivilichiu 
(Muntenija) »Wohlgemut«, bug. tevekel »verge- 
blich«, tevekeltja, arb. tevecel (Skadar) »dumm«. 

Lit.: ARj 18, 258. Elezovic 2, 305. Tiktin 
1613. GM 428. Shaljic* 615. 616. 

teza 1 , gen. teze f (Kosmet, zajedno s ime- 
nom: kod teza Rule) = teza, gen. teze (Bosna) 
»1° tetka, 2° naziv starijoj zeni, bez obzira 
na srodstvo i poznanstvo (upor. hrv.-kajk. 



kumlca, kuma, ZK>. Balkanski turcizam 
(tur. tejze, tize, prostonarodno teze) iz termi- 
nologije za srodstvo: arb. teze »Mutter- 
schwester«. 

Lit.: ARj 18, 259. Elezovic 2, 306. GM 
429. Skoljic* 616. 

tSza 2 f (Budva, Dobrota, Krtole, Stoliv, 
Peroji u Istri) »1° spremiste, supa u dvoristu 
za drvo, slamu, kolje, 2° ogradeno mjesto 
za zivotinje, gdje se pere, vrst malog maga- 
zina, 3° mala kucica, 4° sjenik, staja za krave 
i goveda«. Venecijanizam tesa < gal. tegia, 
cf. furl, tese, tieze, tiese (i si.). 

Lit.: Ribaric, SDZb 9, 199. REW* 8616a. 
Pirana* 1184-88. Rosamani 1149. 

tezga f (Vuk, Kosmet, BiH) = tezga (BiH) 
= tezda pored tegjd (Kosmet) = tezjaj m 
(Vuk) »struznica, klupa na kojoj radi zanat- 
lija, panj u cizmara, banak u pekarnici na 
kojem su poredani hljebovi (Kosmet), stocic 
u kujundziluci na kojem su poredane alatke 
i na kom majstor radi (Pec), mjesto gdje se 
gradi lada i vodenica (Vukovar)«. Ovamo 
mozda tezac (Kosmet) »ognjiste u kalajdzije«. 
U Bosni jos: terdah = terdaj = tezdah = 
tehdaj = terdzah = terdSaj »1° zanatlijski 
sto 2° loncarsko kolo, 3° okvir za raspinjanje 
koze kod stavljenja«. Balkanski turcizam per- 
zijskog podrijetla (perz. slozenica dastgdh 
»Arbeitsstatte« < dost »ruka« + gah »mjesto« 
> tur. destgjah, tezgdh, narodski dezgjah) iz 
zanatske terminologije: rum. tejghia, tijghia 
(Muntenija) »Werktisch, Hobelbank, Laden-, 
Verkauf-, Schanktisch«, bug. tezgjdf »Web- 
stuhl«, arb. tezgjdh, cine, tizahe f »etabli«, 
ngr. XE^idxi, Tsoyiaxt. 

Lit.: ARj 18, 260. 261. Elezovic 2, 306. 
307. Mladenov 631. Tiktin 1573. GM 429. 
Lokotsch 499. Pascu 2, 170., br. 1090. Miklo- 
sil' 356. Skoljic* 616. 

tezgere f pi. (Mikalja, Bella, BiH, Slavo- 
nija, Vuk) = tezgera f (Kosmet) »civijere, 
nosila, tacke«. Turcizam perzijskog podrijetla 
(tur. teskere »nosila« < perz. deskere, perz. 
imperativna slozenica od dast »ruka« i impe- 
rativ gere od giriften »drzati«, u prasrodstvu 
sa grepsti) iz terminologije alata. 

Lit.: ARj 18, 260. Elezovic 2, 306. Skok, 
Slaoia 15, 500., br. 806. skoljic* 616. 

tezor, gen. -a m (Ranjina, Kasic, Glavinic, 
I. Drzic) »blago, riznica« = tezoro n (cist 
talijanizam, M. Drzic, Skup: moje mi tesoro 



30 P- Skok: Etimologijski rjecnik 



466 



vrati, ovo tezard) < tal. tesdro < lat. thesaurus 
< gr. Onaaupoc,. Na -arius lat. thesaurarius 
> tezaurir m (Glavinic) »riznicar«, prema tal. 
tesauriere. Ovamo ide i internacionalni ban- 
karski francuzizam trezor, gen. -ora. Upor. 
cine, thhamo, arb. thesar = thesor. 

Lit.: ARj 18, 260. 261. REW* 8706. Pascu 
e, 96., br. 1828. DEI 3770. 3771. 

ti 1 (Vuk), ie., baltoslav., sveslav. i praslav. 
zamjenica za lice kojem ili s kojim se govori. 
Samoglasnik i je nastao iz jery-a < ie. a. 
Zamjenica fr'govori sa svakom lieu, bez obzira 
na polozaj u drustvu, porodici i na starost i 
nema znacenja postovanja ili nepostovanja u 
Bosni i dalje na Balkanu kao i u Rumunja. U 
hrv.-kajk. postoji feudalno razlikovanje ir, 
vi' i oni i razlikuje se govor varosana i seljaka. 
U narjecjima, na selu, razlikuje se i u poro- 
dici u odnosu roditelja prema djeci, prema 
starijem i mladem, cak i prema muzu i zeni. 
U deklinaciji slaze se sa zamjenicom u prvom 
lieu u tome sto se za plural upotrebljava 
drugi korijen (pi. mi, vt prema sing, ja, ti) i 
sto se za enklitiku i naglasenu zamjenicu 
upotrebljava isti oblik, a razlikuje time sto 
zamjenica za 1. lice ima za kose padeze i 
posesivni pridjev drugi korijen (ja — mene, 
moj), dok ti ima isti korijen l- (ir — tebe, 
tvoj), u cemu se slaze sa se (si, sebe, svoj) i 
sto jednako razlikuje enklitiku od naglasenih 
oblika (mi, me, ti, te, si, se). Genitiv tebe za- 
mijenio je ie. *teue, koji odgovara indoiran- 
skom tava i karakterizira indoiransku jezicnu 
zajednicu (v. tebi). Balticki oblici odstupaju 
od praslav. utoliko sto predstavljaju ie. *tu, 
dok praslav. ie. *tu, koji se nalazi u gr. t(5, 
ao (a je iz kosih padeza), arb. ti, lat. tu, stvnjem. 
du, dok lit. tu, lot. tu, ali stprus. toil < ie. 
*tu. Prema tome je lit. i lot. generalizirao 
enkliticki oblik, a praslav. i ostali ie. jezici 
naglaseni. Korijenski suglasnik 1 predstavlja 
deiksu mie = tu, koja je i u pokaznom pridjevu 
taj (v.). Enklitika ti < ie. *toi, upor. mi, si. 
Glagol tvori se na -kati tikati, ticem impf. 
(Vuk) (upor. nukati, v.); nije praslav., premda 
se nalazi i u ces., polj., zbog toga sto je nastao 
u feudalno doba kad je nastala opozicija ti i 
vt u govoru varosana, u porodici i u odnosu 
gospodara i kmeta. Vuk potvrduje taj glagol 
samo za Hrvatsku, ne za Srbiju i Bosnu. 

Lit.: ARj 18, 279-82. 323. Miklosic 369. 
Holub-Kopecny 385. 398. Bruckner 589. KZ 
42, 357. Mladenov 633. Trautmann 331. Meil- 
let, RES 6,167. Belie, Priroda § 42. Brugmann, 
Dem. 38. si. Boisacif 923. GM 430. 



-ti", baltoslav., sveslav. i praslav. nastavak 
infinitiva. Po postanju je dativ ili lokativ 
glagolske imenice obrazovane sufiksom -tb po 
deklinaciji » (upor. vlast, cast, itd.). Docetno 
-i moze ispasti u narjecjima (npr. Kosmet 
opcenito, fakultativno stok., cak., ZK, Dal- 
macija), u knjizevnom opcenito pred c'u, 
ces, koje se po beogradskom pravopisu pise 
zajedno, a po zagrebackom rastavljeno: sesc'u 
prema sjest cu. Upor. za ispadanje -j polj. 
bye, pisac, rus. govoriti, u baltickim jezicima 
lit. -ti, lot. -1. Kod primarne grupe glagola 
dolazi neposredno na praslav. korijen: *pred- 
presti, *plet- plesti, *vez- vesti, *dub- dtipsti 
(s je dosao od primarnih infinitiva na -sti < 
-d, -t, -z + -ti, da bi se ocuvao suglasnicki 
korijen, kakav je u prezentu), *cu- cuti, *da- 
ddti, *dje- djiti, *sta- stati, *i- iti (knjizevno 
stokavsko ici je analogija prema pojti > poc'i, 
najti > naci, sajti > saci, uzaci), *pek- peci, 
*rek- reci (c < kt), *mog- modi (c < gf), prema 
ovima anal ogij ski stokavski: *bjeg- pobjeci, 
*seg- doseci, *mak- maci, *tak- istaci, u prije- 
vojnoj grupi primarnih infinitiva ber- *bor- < 
berem brati, per- por- > perem prati, kod 
perfektivnih glagola stcslav. -nc > stokavski 
nu, cakavski, hrv.-kajk. na, nu, ni: maknuti, 
taknuti, pobegnati (Prigorje, Krasic), mahniti. 
Karakteristika je primarne grupe da su ko- 
rijeni ocuvali iskljucivo glagolsko znacenje jos 
danas. Od njih postoje postverbali samo u 
rijetkim slucajevima (kldsti — klada, nakldsti 
— naklada). U sekundarnoj grupi glagola 
pred infinitivnim nastavkom -ti stoji -a- (im- 
perfektivi iskljucivo), upor. lat. -a-re u laudare, 
-e- > ije, je jekavski, e ekavski, i ikavski 
(imperfektivni inhoativi), t' > i opcenito 
(djelomice perfektivi prema grupi -a-ti, tip 
bacati — baciti), upor. lat. -i-re u venire. 
Sufiks -ati veze se gr. -is- u -isati kod glagola 
turskog i grckog podrijetla, u kojima ne znaci 
imperfektivnu nego perfektivnu radnju i 
sa -ov-, -ovati, prezent -ujc > ujem iskljucivo 
kod denominalnih glagola. Zamjenjuje njem. 
infinitivni nastavak -en: slogati, -dm < schlagen; 
tal. -are: paricat (Primorje) < apparecchiare, 
fr.-njem. -er > -ier — en: telefonirati. Veze 
se s deminutivnim k, t: -kati, -tati itd. V. 
-ati, eti, -iti. Opca je karakteristika sekun- 
darne grupe glagola lakoca pravljenja post- 
verbala (dokazati — dokaz) i denominala 
(post — postiti). 

Lit.: Vandrdk' I, 646. 657. 2, 144-46. 
Leskien 571-72. Rozic, Rod 115, 73. 83. 
Holub-Kopecny 474. 



tidzaret 



467 



tigla 



tidzaret, gen. -zia m (Kosmet) »zarada, 
trgovina«. Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. apstraktum na -et od tiicar > tur. 
tiiccar »trgovac«) iz turske administrativne 
terminologije: bug. na -luk tudzarlak »trgo- 
vina«, od tudzarin »trgovac«, arb. tuxhdr, cine. 
tugear. 

Lit.: ARj 18, 870. Elezovic 2, 323. Pascu 
2, 172., br. 1105. 

tif m (Dubrovnik, Rab, Poljica, Vrbnik) = 
tifo = tiho (oboje Vrbnik) = (uceno) tifus, 
pridjev tifusni, imenica tifusari »bolesnici od 
tifusa«. Od tal. tifo < lat. typhus < gr. xocpoc, 
»febbre con torpore«. 

Lit.: ARj 18, 287. Budmani, Rad 65, 166. 
Kusar, Rad 118, 19. Prati 982. 

tiftik m (Vuk, Vojvodina) »T mavez, 
plavi pamuk« = tiftik, tivtik (BiH, Slavonija) 
»vrsta cistog pamucnog platna« = tiftik 
(Kosmet) »2° nesto sto je iscjepkano na sitne 
i tanke komadice, vlakno (~ se ucinilo)« = 
tiftik se uciniti (BiH) »raspasti se, pocijepati 
se«, kao tiftik doci (ib.) »potpuno se raspastk = 
tintik (ZK) »rote Strick-, Schlingwolle« = 
(1679) pusei tivtika. Balkanski turcizam arap- 
skog podrijetla (tur. tiftik < ar. teftiq »drnda- 
nje pamuka, grebenanje vune«, tiftiq »mekana 
i tanka kozina«): cine, tiftica »petit tapis de 
laine«. 

Lit.: ARj 18, 287. 359. Skok, ASPh 33, 
372. Elezovic 2, 323. Pascu 2, 169., br. 1071. 
Skoljic 616. 

tigan, gen.-dna m (Vuk) = tigan (Potomje) 
»zemljana tava, serpinja, prosulja, prsura, 
tendzera« = tiganj, gen. -dnja (Mikalja, Vi- 
tezovic, Srbija, Crna Gora, BiH, Dalmacija 
Vuk) »isto« = tiganj (Kosmet) »sud od bakra, 
za przenje, s dugackom ruckom« = tiganja 
(ZK) »isto, povna« = tihana, tihanica (Ma- 
karska) »isto«. Deminutivi na -ic tiganjic, na 
-tea tigdnjica f = tiganjica (Kosmet), na -ce 
tiganjee, gen. -eta, zamjenom sufiksa tigac (Kuci) 
»tiganj« (v. -ac). Nalazi se u stcslav. tiganb, 
s glagolom tiganisati = arb. tiganis, gr. Tnya- 
vKjco, cine, tigansire »frire«. Balkanski grecizam 
(gr. TiJYavov > lat. teganum): bug. tigoni, 
liganie, titdnica, arb. tigdn, rum. tigae »gestielte 
Pfanne«, deminutiv tigdita pored tigan »Kessel«, 
cine, tigane, ngr. xnydvi. U zapadno-rom. 
je taj grecizam dozivio promjenu sufiksa. Gr. 
docetak -avov bio je zamijenjen lat. sufiksom 
-amen > -ame prema aeramen (v. romijenca) 
tal. tegame, s lat. deminutivnim sufiksom 
-ula tegula > tal. tegghia pored teglia, upor. 



nvnjem. Tiegel. Kako je taj obUk dosao u 
homonimicki sukob s lat. tegula »crijep, 
cigla«, izmijenjen je g > c t cula > mlet. 
tela, pisano techia, istro-rom. teca, furl. 
tede > teca f (Senj) »zdjela« = nca (Buzet, 
Sovinjsko polje) »tava od aluminija, zeljeza 
(pocakljena; od ilovace, kad je od domacih 
loncara; nekada sa 3 noge), kozica (ZK)« = 
teca (Crna Gora, Boka, Dubrovnik, Korcula, 
Krtole, Dobrota, Kuciste, Racisce, Rab, Bo- 
zava) »1° tava, tegama (Rab), 2 <A Serpa, lonac 
niskog oboda, ali sirokog dna (na Korculi 
razlikuje se od pota time sto ima dvije rucke, 
a pot samo jednu; od istog je materijala kao i 
bronzin)«, deminutiv tecica f (Poljica) »loncic«. 

Lit: ARj 12, 432. 18, 150. 287. 288. 296. 
Skok, ASPh 33, 372. Elezovic 2, 319. Cronia, 
ID 6, 128. Kusar, Rad 118, 21. Mladenov 633. 
Tlktin 1586. REW 8613. Rohlfs 2162. GM 
410. Skok, ASPh 29, 478- Miklosic 356. Isti, 
Lex. 989. he 139. Pascu 2, 92., br. 1748. 1750. 
DEI 3739. 

tigla f (Vuk, Budva, Ispo tigaia; Pastro- 
vici, Dobrota, Krtole, Prcanj, Sutomore, Das- 
tva, Crmnica) »crijep, opeka, kupa, matun, 
cigla« = tigla f (Stuli, Lika) »pegla«. Toponim 
Tiglarlce (Sutomore) »lokalitet gdje su se 
nekada pravile tigle«. Ljubisa ima varijantu 
tagla (e > i > b > a). Denominal tiglati 
(Jacke, Lika), potiglati (Lika) »(po)peglati«, 
kosa tiglanica (za kosnju, kupovna, Lika). Dal- 
mato-romanski leksicki ostatak od lat. tegula (od 
tegere »pokrivati«, duljina u tegula od unakrste- 
nja sa gr. xrJYavov, v.). Odatle jednom i 
bez sinkope tigule nepecene prati (16. St., 
Nauke Brnarda). Varijanta g > k (usp. mlet. 
tecola »cigla«) potvrdena bez sinkope penul- 
time: ukula f (najstarija potvrda: 1437, Zadar; 
Bozava) = tikula (Rab, Sibenik) »isto«. Deno- 
minal na -iti potikulitl pf. »potaracati, pokal- 
drmiti«. Nejasno je p mjesto i u pikula (Senj) 
»cigla«. I ta je varijanta dalmato-romanski 
leksicki ostatak. Obje se varijante dadu geo- 
grafski ograniciti: ugla je juznodalmatinska, 
tikula je sjevernodalmatinska (od Zadra prema 
gore): tegula je usla i u balkanski latinitet, 
kako kaze arb. tjegulla (Ulcinj) pored tjeglb 
(ibidem), tjergulla (Zatrebac). Arbanaski oblici 
pretpostavljaju tegula, kako je pravilno prema 
tegere, mjesto tegula > tal. tegghia, teglia. 
Prema tome hrv.-srp. I u tigla, tikula moze 
biti i refleks za e kao i za r. U Bosni, Srbiji, 
Kosmetu, Piperima govori se u mjesto I: tugla 
f »opeka, cigla«. Odatle na -dzija tugladzija 
(Kosmet) »ciglar«. Taj oblik je balkanski 



tigla 



468 



tijelo 



turcizam: bug. tuhla »Backstein« < tur. tugla, 
narodski tuvla »cigla«. Samoglasnik u je na- 
stao unakrstenjem sa tubulus »kleine Was- 
serrohre« < ngr. too|3?iov. Preko njem. Ziegel 
< tegula doslo je u hrv.-kajk. i sjeverno-stok. 
cigal, gen. -gla m (Belostenec, Jambresic) 
= cigalj, gen. -gija (Voltici) = cigla f (Vuk) 
»isto«. Pridjev na -en cigien = cigien (ZK), 
podciglen (Belostenec), poimenicen na -ica 
ciglenica (Belostenec, Jambresic, Voltidi) = 
cigljana = Hfglana (-ana < tur. hane). Radna 
imenica na -ar < -arius ciglar, gen. -ara (Vuk) 
= cigledzija. Upor. slov. cegei, gen. -gla, 
ccgelnica, polj. cegla. Oblik cigla je prodro i u 
bug. Upor. i madz. tegla. 

Lit.: ARj I, 778.781. 10,222. 11, 134. 135. 
18, 288. 289. 324. 883. Pletersnik 1, 76. Ele- 
sovic 2, 344. Skok, Sldvia 15, 501., br. 821. 
Kusar, Rad 118, 20. 26. Miletic, SDZb 9, 
266. REW 3 8618. Miklosic 29. SEW 129. 
Holub-Kopecny 85. Bruckner 57. Mladenov 643. 
676. GM 431. Romanski 130. Bartoli 2, 381. 

tih = t'y, tlja, ujo (Vuk), baltoslav., sveslav. 
i praslav. pridjev, »quietus«. Prilozi liho, 
ujom, istija (Kosmet), stija (ZK). Deminutiv 
na -an < -ahan: tijanltihan. Apstraktum na 
-ina tlslna — (hiperjekavizam) tjesina (Kasic, 
Vitaljic). Slozenica od sintagme tihohoda 
(macak) m. U antroponimiji slozeni praslav. 
tip: Tihomir. Denominali: tisiti, -im (Risan), 
utisatl, -am (Vuk), utihnuli, -em s prefiksom 
pa- patihnuti > patinuti, -em pf. (Vuk) »po- 
pustiti, prestati«, odatle impf, paiisati, -sem 
impf. (Vuk, subjekti kiSa, bol) — pansati 
(Rijecka nahija, Kosmet), s postverbalom na 
-hk potisak, gen. -ska (Vuk, Crna Gora) = 
patih (Ljubisa) m. Elezovic uzimlje da je 
taj glagol grckog podrijetla, zacijelo zbog -i-sati. 
To bi moglo biti samo od gr. jraooi, aorist 
pallia, koji se nalazi u arb. papsem »ruhe mien 
aus«, cine, pdpsire, ali se ne slaze fonetski. 
Dopustiti se mora da je moglo doci do una- 
krstenja grckoga glagola sa tih. Rumunji posu- 
dise tihnnti, bug. tihna »quiescere« > tihni = 
tigni »ruhig geniessen«, pridjev na lat. -Ttus > 
rum. -it tihnit »miran«, apstraktum na -eh > 
-eald tihneald, rum. postverbali tihna — tiend 
— tigna. Isti praslav. korijen dolazi i u praslav. 
prijevoju ""leA- > tjiSiti, -im impf. (Vuk) (h-), 
impf, na -va- utjesavati, -tjesdvdm, s postver- 
balom utjeha (stcslav., bug., ces., polj., rus.) 
iradnim imenicama na -telj — -lac: tjesitelj 
m prema f tjesiteljica, tjesilac, gen. -oca. 
Ovamo i pridjev utjetni (-—>sna nagrada), 
imena Tjesimir (11. st.: Thessimir) — Tisimir, 
Tjesimir (pisano Te-, 13. St.), toponim Tjesen 



dolac (pisano: Te-, Povaljski kartular) = 
ime Tessen (Split, 1080). Za jos neke hipo- 
koristike usp. pod Teodor i Teodosije. Suglas- 
nik h je nastao od s, kako se vidi iz lit. tiesa 
»'pravda«, tiesus, teisus »gerecht« < ie. *teisos, 
u prijevoju perfektuma *toisos, lit. taisyti 
»pripravljati, poljepsavatk. Glede semanticke 
promjene »ravno > tiho«, upor. tal. plan 
pianino. Prijevoj je potvrden u ir. toisc »Bedurf- 
nis, Wunsch«. U stcslav. postoji varijanta po- 
tuhnpti »quiescere«, koja se slaze sa stprus. 
tusnan »Stille«. 

Lit,:ARj9, 700. 18, 289-302. 322. 335. 
384-85. Elezovic 1, 240. 2, 61. Miklosic 356. 
Holub-Kopecny 384. 385. Bruckner 61. Mla- 
denov 634. ASPh 34, 400-401. Tiktin 1585. 
1589. Pedersen, IF 5, 41. Liden, IF 19, 339. 
Griinenthal, hvORJAS 18, 4, 127-147. (cf. 
IJb 3, 151). Jirecek, Romanen 2, 78. 3, 65. 

tijelo n = (ek. i djelomice cak., ZK) telo = 
(ik.) tuo, pi. tijela (po deklinaciji o) i tjelesa 
(kao oko, uho) po deklinaciji si baltoslav., 
sveslav. i praslav. telo, »1° corpus, 2° (eufe- 
mizam) membrum virile«. Izvedenice se prave 
od obiju osnova. Od tel-: poimeniceni pridjev 
sr. r. Tijelovo »blagdan tijela Isusova, Bra- 
sancevp (katolicki blagdan, prosiren na citavu 
crkvu 1264, slave ga 10 dana iza Duhova; 
u starini u 16. st. potvrdeno Telovd n i Telovd 
f = Tilovo)«, s pridjevom na -ski tyelavski 
(—a procesija); Tijelovo je prevedenica od 
nvnjem. Frohnleichnam(sfest) = srvnjem. vron- 
licham »Christi Leib, hostija«; neologizam 
tjelovjezba »gimnastika«; deminutiv tijelce = 
tioce = telce (Istra, Krasic) usp. rus. tehee) = 
tjelesce ■— tjelasce. Rusizam tjelohranitelj /s rus. 
telohranitelb). Od teles- pridjev na -bn > -an 
tjelesan, -sni (bez-, ne-), apstraktum na -ost 
tjelesnost, -i »corporalitas«, kalk tjelesnih (15. 
st. i dalje) (< lat.) »corporale«. Augmentativ 
na -ina tjelesina. Samoglasnik e > i = ije 
nastalo je iz Oat). Ie. njegova vrijednost 
varira prema etimologijama za tu rijec: e, 
dvoglas ai, oi, prema tome kakva se etimolo- 
gija postavi. Najvise vjerojatnosti postoji za 
ie. e, zbog balticke paralele koja omogucuje i 
utvrdenje prvobitnog znacenja praslav. telo. 
U lot. tels m znaci »1° Bild, Schatten, Gestalt, 
2° Gerippe, 3° Figur«, s glagolom teluot 
»gestalten«. Stcslav. telo je znacilo takoder 
»simulacrum, columna, tentorium, aetas« po- 
red danasnjeg »corpus«. Nema jedinstvene 
etimologije. Petersson uporeduje sa sanskr. 
teddnl »geronnenes Blut« i arm. t4n »Trauben- 
kern« i pretpostavlja kao ie. korijen *stai- 
»verdichten«. Prema torn tumacenju praslav. 



djelo 



469 



tikva 



e u telo nastalo je iz ie. dvoglasa. To tuma- 
cenje zabacuje WP, koji polaze od ie. korijena 
*tel-, koji kao imenica znaci »flach, flacher 
Boden, Brett«, kao glagol »flach ausbreiten« 
i nalazi se u sanskrtu talam »Handflache, 
Fusssohle«, u arm. fal »Gegend«, gr. TnWa 
»daska za kocke«, lat. tellus, gen. -uris, stir. 
talam »zemlja«, nvnjem. Diele, stcslav. ttlo > 
tli (v.). Po ovom tumacenju ie. *telos' (prijevoj 
duljine) znacio je »geschnitztes Brett > Idol > 
Korper, Gestalt«. Odatle stcslay. znacenje 
»simulacrum« i stcslav. teliste n »simulacrum«. 
To potvrduje i lotiska usporednica. Upor. hrv. 
kip < madz. kep »1° slika, 2° corpus«. Miklo- 
sic smatra telo srodnim sa stem (v. sjena) od 
ie. korijena *skdi-, *skdi- *ski- »gedampft schim- 
mern«, (protivno) stcslav. senb i sijati, sinuti (v.). 
WP ispravno primjecuju da se stenk i tern 
ne mogu identificirati sa senb. Ostir i Vondrak 
izvode iz ie. *ten-lo, odnosno *tem-slo, upo- 
redujuci telo sa sanskr. tanuh »Leib, Kor- 
per, avesta tonus, nperz. tan. 

Lit.: ARj 8, 100. 18, 305-313.-363-69. 
Miklosic 356. Berneker, IF 31, 400. Holub- 
-Kopecny 381. Bruckner 60. Mladenov 646. 
Trautmann 317. WP 2, 536. 611. Petersson, 
KZ 47, 281-2. Vondrak, BB 29, 173-178. 
248. (cf. AnzIF 24, 47). Ostir, WuS 3, 205- 
208. 4, 211-18. (cf. IJb 1, 48). Meringer, IF 
18, 280. Iljinski, REV 63, 322-341. (cf. RSI 
4, 262). 

tijermuiica f (Dubrovnik) »Art wenig 
schmackhafter Feigen«. Izvedenica je na -ica 
(upor. mandalica itd.), mozda od tal. toponima 
Termali, kako misli Resetar. 

Lit: ARj 18, 314. Resetar, Stok. 300. 

tijesto n (Vuk) = (ek. i djelomice cak., 
ZK) testo = (ik.) listo, ie., sveslav., praslav. 
testo, bez paralele u baltickoj grupi, »massa 
farinacea«. Pridjev tjestav (Vuk, Lika), pro- 
siren na -bn tjestavan — teslavan (~vne ruke, 
Kosmet), na -bn *testan, poimenicen na -ik 
testenik (Kosmet) »prtena tkanina za zavijanje 
tijesta, prije nego se ponese u pekarnicu«, 
na -en *tjesten, u poimenicenju na -ina tjeste- 
nina = tjestenlca (nije uslo u knjizevni jezik). 
Jat je nastao iz ie. dvoglasa oi. Kao pridjev 
tijesan (v.), koji je prijevoj od tiskati (v.), 
potjece od ie. *toisk-, s formantom to, bez 
tog formanta.u kimr. twysg »a mass, quantity«, 
toes »tijesto«. Rijec je prema tome praslav.- 
-keltski leksem. S drugim formantom postoji 
i u drugim ie. jezicima. Madzari posudise 
te'szta. 



Lit.: ARj 18, 320-21. 384-85. Miklosic 
356. Holub-Kopecny 384. Bruckner 60. Mla- 
denov 636. Machek, RES 23, 63. Boisacf 
904-905. Vasmer, RSI 6, 192. Holthausen, 
KZ47, 307. Rozwadov/ski,SpKA 25,419-427. 
(cf. AnzIF 10, 269). Isti, Quaest. 34. si., Liden, 
Armenische Studien 1, 108. IF 19, 353-4. 
Wijk, IF 34, 377. 

tikva f (Vuk, Kosmetj Vodice, slov. tikev, 
gen. tikve pored -tikva; bug.) »1° cucurbita 
lagenaria, tikva vodena, debelokorka, tanko- 
korka, razne vrste bundeva, 2° vrg ili krbanj, 
natega ili nategaca, jurgeta, 3° (metafora) 
ljudska budalasta glava, glupan, prazna tikva«. 
Pridjevi na -en tikveni, poimenicen na -ik 
tlkvenik (Kosmet) »pita u koju se izmedu obgi 
mece tikva s mlijekom i kajmakom«, na -in 
t'ikvin. Deminutivi: tikvica, tikvic, tikvence, 
gen. -eta (Kosmet), pi. -encia. Na -es tikves 
m (Kosmet) »glupan«. Na -elj tikvelj, -elja 
m (Dubrovnik) »Art Kiirbis, Art Zucker- 
melone«. Augmentativi na -ina tikvina, na -elina 
tikvetina, tikvurina. Varijanta cikva (Kacic) je 
izolirana. Samoglasnik e je nastao iz jery-a: 
stcslav. tyky, gen. tykbve, ces. tykev, polj. 
tykwa, rus. tykva. Rijec prema tome moze biti 
praslav. Zbog toga postoji varijanta sa u (kao 
u sirov pored surov) na -dnj (prema krbanj) 
tukvdnj, gen. -anja m (Slavonija) »tikva ko- 
jom se, probusivsi je sa strane, zahvata i pije 
voda, krbanj, krga, vrg, susak«. Rumunji po- 
sudise titvd, tidvd (Moldavija, Erdelj), tigvd 
(Munteni j a), tiv ga, liuga, deminutiv tigvulitd, 
Madzari mozda tok < teuk (?), sto ne odgovara 
madz. zamjeni za jery, upor. Beszterce < 
rum. Bistrita < stcslav. Bystrica. Ie. veze 
nisu utvrdene. Ne nalazi se u baltickoj grupi. 
Vjerojatno ide zajedno s tal. zucca »cucurbita« 
> slov. cukd, u gr. juzne Italije xoorixxa, i 
juzno-fr. ttiko »Kiirbis«, kao naziv medite- 
ranske biljke, koje Skok veze sa metaforickim 
znacenjem od gr. toxoc, »Hammer, Meissel 
zum Bebauen der Steine, Streitaxt«. Budimir 
veze s gr. tuxuc,, Miklosic, Mladenov sa 
oixuc,, Boisacq sa xoxuov, Knutsson s gr. 
ouxov. 

Lit.: ARj 2, 137. 18, 325-327. Pletersnik I, 
88. 2, 669. Elezovic 2, 320. Ribaric, SDZb 9, 
105. Resetar, Stok. 300. Sturm, CSJK 6, 
61. Miklosic 369. Bruckner 588. Holub-Kopecny 
399. Vasmer 3, 160. Mladenov 633. Tiktin 
1588. REW* 9021. Skok, ZRPh 54, 479., br. 
13. Romanski, RES 2, 48—49. Porzczinski, 
ASPh 29, 433. Knutsson, ZRPh 4, 384-385. 
Boisacf 532. 864. Budimir, Rad 282, 23. 
Schuchardt, ZRPh 28, 149., bilj. 



tiitsiim 



470 



ilmun 



tilisum m (Vuk) = tikum (Banja Luka) = 
tilsun (Bosna) »zapis, hamajlija« = talasum 
pored -sim (Kosmet) »situacija, koja se zeli = 
talisman m«. Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. tylysm, perz. pi. tilisman »zapis 
koji se nosi protiv puscanog zrna ili bolesti«) 
iz turskog folklora! bug. talasam »sjena, 
prividenje«. 

Lit: ARj 18, 328. Skok, Sldvia 15, 498. 
500., br. 767. 807. Elezovic 2, 196. Mladenov 
628. Skoljic* 617. 

tllut, gen. -uta m (Vuk, Crna Gora) = 
telnce n (Vuk, Srbija, Lika) »u noza strana 
koja ne reze (suprotno ostrice, v.)«, prilog 
tilutice (Vuk, Boka) »ne ostrim nego tupim 
dijelom (sablje, noza)« = sabijeno tiluce (Mi- 
licevic) = telud m i f (Bukovica u Dalmaciji, 
Mostar) = telude n (Mikalja, Vitezovic) 
»dorsum cultrk. Radu Flora ima telud za 
ulut i identiticira tu rijec sa Kt (v.), sto nije 
sasvim isto i prevodi sa rum. muchie = teluce 
(kod noza). Danicic, Osnove 229 izvodi od 
tylb »zatiljak«. Ako je tako, nejasan je oblik 
sa e mjesto /. S tim se izvodenjem slaze bug. 
poimenicen pridjev tilno n = tilnik »Riickseite 
einer Klinge, Messerriicken«. Glede sufiksa v. 
-ut. 

Lit.: ARj 18, 188. 328-29. Flora 543. 
Doric 380. Belie, Pravopis 1950, 482. 

timar, gen. -dra m (Vuk) » 1° a. (kao termin 
iz turskog feudalnog uredenja) zijamet, spa- 
hiluk, Lehngut fur Soldaten, b. poljsko 
dobro, seoski posjed (Bosna), 2° (kao apstrak- 
tum) njegovanje, osobito konja (uz uciniti), 
3° oprema na konju, 4° toponim (Hercegovina, 
Crna Gora, Bosna)«. Prezime Timarac. Ime 
selu Timaru. Na -bniHh timarnik m (1517) 
»vlasnik timara«. Slozenica timar- tefterdar / 
-defterdar (BiH) »sef timarske sluzbe«. U 
Kosmetu je turski feudalni izraz danas bez 
pravog znacenja, kaze se u pejorativnom 
smislu kad se netko mnogo otima da sto 
dobije, a izgleda nije od velike" vrijednosti: 
E vece timar si dobijo. Apstraktno tursko 
znacenje ostalo je u upotrebi u denominalu 
na -iti timariti, timarim impf. (Vuk, ~ cesa- 
gijom konja) (is-, po-, Stolic) = timarit (Kos- 
met, objekt konja}, na -ovati timarbvati (se), 
-maruje (subjekt pdun, kad cisti perje). Bal- 
kanski turcizam (tur. timar »Pflege«) iz feudal- 
nog uredenja: bug. timar »Sorge, Pflege«, 
timdrja »pflegen«, cine, timare f »action de 
panser, etriller, soigner un cheval«, ngr. ii- 
uripi »pansage«, •nuaprfico »panser un chevak. 



Lit.: ARj 4, 36. 11, 135. 18, 329-330. 

Elezovic 2, 320. Mladenov 633. Dorii 380. 
Pascu 2,170., br. 1076. MILLoSec3S6. Roncevic, 
NVj 45, 124-127. (cf. IJb 23, 363). Skaljic* 
617. 

Timok, gen. -oka (Vuk), hidronim, ime 

rijeci u istocnoj Srbiji, Mali Timok (pritok) 
hofonim i zaselak, odatle etnik na -janin 

Timocanin m prema f Timolanka, pridjev na 
-bsk timocki ('—a krajina), odatle z. etnik 

Timolkinja. U rimsko doba Timacus (s akcen- 
tom na -d) — Timachus (Plinije) = Titnachum 
L -cum (Peutinger) »rijeka u Meziji«, stanovnici 
'Timachi, gen. -orum. 

Lit.: ARj 6, 419. 18, 331. Gaffiot 1575. 

timor m (Vuk, Dalmacija) »kamenjak, 
krs, stijena«, timor-gora (Lika) »gusta i velika 
suma«, toponim (pasnjak) u Hercegovim 

Timor. U knjizevnosti upotrebljavaju Mazu- 
ranic u poznatom stihu Smrt Smailage Oro 
gnijezdo vrh timora vije, jer slobode u ravnici 
nije, a Martie u Osvetnicima (1, 3) veli za 
kraguja: Ptici su silni carevici, a on car je 
timoru ljutu. Upor. ime arbanaske planine 

Tomor, Tomorica. Bit ce ilirska rijec u vezi s 
tumeo, tumor, tumulus, tumba < gr. tonPoc, 
»Grabhugel, Erdhiigel«, *timpa > arb. u 
Kalabriji timp, timbi »Fels«, iz juzno-tal. timpa 
»tiso«, srir. tomm »kleiner Hugel«, kimr. torn 
»Erdhugel« < ie. *tum-guo. U prvobitnom je 
obliku *tomor mogla nastati disimilacija o — 
o > e — o, odatle timor, a moze biti unakrste- 
nje dvaju istoznacnih korijena *tumb- i *timp-. 
G. Meyer pretpostavlja za arb. torioe f »Klippe« 
(s upitnikom doduse) *tmorice, koje veze sa 
nasim timor. Upor. i gr. o&uoc, »dune, Anhohe« 
uporedeno s lat. tama »tumor« < ie. *tua-ma. 

Lit.: ARj 18, 331. REW* 8739. 8977. 8978. 
8982. GM 430. 433. WP 1, 758. Boiioc<f 
851. Hubschmid, Vorind. Ostdlp. 16. Isti, 

Alpenworter 25. 

timun, gen. -una m (najstarija potvrda 
Marulic, Vrancic, Mikalja; Perast, Dubrov- 
nik, Cavtat, Budva, Mljet, Racisce) = (disi- 
milacijom m — n > m — T) timul (Racisce) = 
timun, gen. -una (Rab) = (e — * ' > * > e) 
tamun (Marulic, u rimi s gavun) »kormilo«, 
deminutiv timunac (Istra, Nemanic). Mi- 
klosic ima kao hrv. tumun. Ne zna se da li je 
u Dalmaciji potvrden Marulicev oblik, koji 
je dalmato-romanski leksicki ostatak od lat. 
temo, gen. -orai, prema timun, koji je talija- 
nizam. Na -arius tal. (< fr.) -iere > -ir timu- 
nir, -ird (Vetranic, Kasic, Bozava, Rab) < 



timun 



471 



tinja 



tal. timoniere. Denominal na -ati timunati, -am 
(Mljet). Ovamo i dtimen m (Vuk) = diimen, 
gen. -ena »1° korman, krma na ladi, camcu, 
2° (metafora) mjesto gdje se odlucuje«, na 
ar < -arius dumenar (18. v.), na -dzija du- 
mendzija (17. v.) = dumencija = dumedzija 
»kormanos«, prezime Dumandzic, denominal 
dumenisati, -sem (Vuk) = dumendzijati , a to je 
balkanski turcizam tal. podrijetla (tur. -diimen 
< tal. timone): arb. dymen, bug. djumen, 
ngr. tiuovl 

Lit: ARj 1, 885. 18, 74. 332. Mazuranic 
1452. Elezovic 1, 160. Kusar, Rad 118, 16. 
23. Budmani, Rad 65, 166. REW* 8625. GW78. 
Miklosic 356. SEW 259. Lokotsch 547. Macan, 
ZbNZ 29, 214. DEL 3792. 

tin m (Vuk, Hrvatska: Proroci, Vrbnik. 
Baska, Punat), sveslav. (osim bug.) i praslav, 
= stcslav. tynb »pregrada, prijeboj« = tinj 
m (Srijem) »1° sijeno ili paprat ili slama, 
sto se mece izmedu dva plota kad se sto 
optinjuje, 2° kao ganjak oko kuce (Lijesce, 
Sinac, Lika)«. Denominal na -iti unitij tinjiti, 
tinlm impf. (Vuk, Srijem, objekt kuca, ko- 
sara, svinjac) (op-, pre-) »pregradivati, metati 
tin« prema iteratlvu na -iva- -tinjivati, -ujem, 
samo s prefiksima (op-). Odatle postverbal 
p ret in m (Vuk, Hrvatska) »prijeboj«, prosiren 
na -tk, -de pretinak, gen. -tinka i pretinac, 
gen. -inca (Vuk, Hrvatska) »1° pregrada, 2° 
postanski fah«. Toponim: Tinj (uzvisina), 
ces. Labskd Tyni'ce, Tynec, Tyniste. Samo- 
glasno / je nastalo iz jery-a, a taj. iz germ. u. 
Posudenica je iz germ, (stnord., ags.) tun = 
gal. -dunum »utvrda, grad«, upor. Noviodunum 
»Novi grad« u Sloveniji i Singidunum »Beo- 
grad«, stvnjem. zun, nvnjem. Zaun. Germ, 
(nord.) tun = gal. -dunum je germansko- 
-keltski leksem. Madzari posudise iz panonsko- 
slav. (upor. slvc. tyn, tynif »graditi plot«) 
tinnye. 

Lit.: ARj 9, 144. 11, 753. 18, 332-37. 
Mazuranic 1452. Miklosic 370. Holub-Kopeiny 
399. Bruckner 589. Hirt, PBB 23, 240. 338. 
Skala, LF 46, 275-278. (cf. LJb 8, 203). 

(iliac, gen. -nca m (sibenik) »mastei bez 
usiju, u koji se stavlja ulje (termin uljarstva)«. 
Zavrsno -de < -be je zacijelo nasa zamjena 
za tal. tindzza, tinozza, tinoccio (u tal. ima 
u Emiliji i Romanji tindz, u nas srlat. tinacius 
1331, Hvar; tinazus 1339, Verona). Upor. 
arb. tina voit (od kamena, gvozda, cementa, 
sluzi za drzanje ulja, Ulcinj). Deminutiv na 
lat. -ellus tine (Bozava) = tinel (Dubrovnik, 
Cavtat, tako i cijela Dalmacija) = tinel, gen. 



-eia (Rab) »jedaca soba, blagovaonica« < 
mlet. tinelo »salotto da pranzo«. 

Lit.: ARJ 18, 333. Kusar, Rad 118, 20. 
Cronia, ID 6, 123. RFW* 8741. Prati 984. 
DEI, 3795. 

tinta f (hrv.-srp., slov.) »crnilo«, na -arnica 
tintarnica f »posudica za tintu«. Od tal. tinta 
preko njem. Tinte < srlat. tineta, poimenicen 
part. perf. u tingere. Internacionalni latinski 
apstraktum na -ura tinktura. Radna imenica 
na -or tal. tintore > tintur, gen. -ura (Bozava 
Rab) »mastilac, bojadisar, moler (Srbija), 
malar (ZK)«, odatle tinturija (Dubrovnik, Rab) 
< tal. tintoria, toponim Tinturija (Dubrovnik, 
u Rijeci, gdje je prije bila mastionica), pre- 
zime Tentar (Cres). Ovamo ide i prezime 
Tintar (1698, senjsko uskocko prezime; Lika, 
Bihac; Pakrac), na -ovii Tintorovic (svecenik 
u Komogovini, Hrvatska, 1815). Glagol tingere 
ocuvan je kao dalmato-romanski leksicki 
ostatak. u ribarskoj terminologiji sa -ere > 
dalmato-rom. -ar = -ati tdngati, -am impf, 
(srednja Dalmacija, ta- Banija, Lika) »boja- 
.disati, omastiti (mreze)« (o- pf. »obojiti, omas- 
titi«, Kavanjin), postverbal tanga (Lorini, Budva, 
Sibenik) »boja« = otanjgati (Bukovica) »otip- 
sati«, part. perf. otangen (-en mjesto -an, Bu- 
kovica). Odatle na -arija tangarija (Pavlinovic, 
Split). Prijelaz an < en < lat. in je kao u 
lanciin (v.). 

Lit.: ARj 9, 348. 18, 99. 203. 333. 334. 
Pletersnik 2, 669. Cronia, ID 6, 123. REW 1 
8744. 8750. DEI 3795. 

tintitin, gen. -ina m (Mikalja, Vitezovic, 
Bella, Stolic, Dubrovnik, Zore; Korcula, Mljet) 
»l°kucni duh, 2° folletto, macic, malik«, odatle 
hipokoristik tinto m (Dubrovnik, Mljet). U 
Blato na Mljetu veli se: sjedi Tinto na gran- 
cici u crvenoj kabanici (»dusa nekrstena, dje- 
teta ... obnoc obilazi kuce, a nosi na glavi 
crvenu kapicu«, tako se tu opisuje tintiliri). 
Parcic prevodi »spirito folletto, farfarello«. 
Mozda dalmatorromanski leksicki ostatak za 
tal. tentennino »nome del diavolo«, deminutivna 
izvedenica na -inus od lat. onomatopeje tin- 
tindre »sonare il campanello« (s disimilacijom 
nn — n > n — /, mozda vec dalm.-rom.). 
Glede in < lat. in upor. Uncun. V. macdrol. 
Upor. slov. u Reziji tintina f »Maultrommel«, 
untinoti impf, »auf der Maultrommel spielen«. 

Lit: ARj 18, 334. Zore, Tud. 21. Parcic 
1019. REW* 8752. Prati 977. DEI 3753. 3796. 

tinja f (Kosmet, bug.) »mulj«. Nalazi se 
jos u stcslav., rus. tina, ukr. tyna, brus. tynb 



tiiij a 



472 



tiriplik 



pored tvanb »mocvara«. Pridjev tlnjav (<~a 
voda, mesto) »mutan«. Rumunji posudise iz 
dalmato-slav. (?) Una »blato na ulici, isto sto: 
noroiu«. Mladenov dovodi u vezu i stcslav. 
timeno »Schlamm, Kot«, koje se nalazi u gornjo- 
-luz. i ukr. Ova posljednja rijec je zacijelo 
poimenicen pridjev na -en (sa disimilacijom 
n — n > m — n), odatle kol. na -je timenie 
»isto«. Oblik na n mjesto nj u Kos'metu i bug. 
objasnjava se prijelazom iz deklinacije i (upor. 
brus. lynb) u deklinaciju -a. Ukr. varijantu 
tvanb dovodi Miklosic u vezu s lit. tvanas 
»Uberschwemmung, Flut«, koje se ne moze 
odvojiti od lit. tvinti »anschwellen (vom 
Wasser)«. Mladenov pretpostavlja za praslav. 
tina korijen *//-, koji se nalazi u ags. pinan 
»feucht werden« i u lat. nazivu ribe tinea > 
fr. tanche. 

Lit.: ARj 18, 335. Elezovic 2, 321. Miklosic 
356. 357. 366. Mladenov 633. WP 1, 701. 
708. Uhlenbeck, PBB 26, 571. Holthausen, 
IF 25, 153. XZ 46, 179. Liden, IF 19, 351. 
356. Iljinski, RFV 69, 12-23. (cf. IJb 1, 
164). Boisacf 970-971. 

tinjati, -nja impf. (Vuk, subjekt vatra) 
»slabo gorjeti, prestajali gorjelk prema pf. 
stmjati se (subjekt vatra). Od iste je osnove 
tin/ac, gen. -njca m = slov. ttnjec »Glimmer«. 
Nalazi se jos u ZK i slov. (jugoistocna Stajer- 
ska). Miklosic stavlja stinjati pod stenb »Schat- 
ten«. Kad bi bilo tako, tinjati bi nastalo depre- 
fiksacijom kao kopiti (ZK) = skopiti < stcslav. 
skopiti. Medutim tinjati slaze se semanticki 
bolje sa stcslav. uleti, tblejc, slov. ileti, tiim 
»glimmen«, ces. th'ti, polj. tied, rus. tlitb, bug. 
tleja, these ogan, tlenen, sveslav. i praslav. 
*tbl-. Upor. lit. tileti »sutjeti«. U prijevoju du- 
Ijenja od *tbl- nastaje til-, dalje *tileti (upor. 
brati i birati) i disimilacijom dentala t — I > 
t — n tinjati, upor. u till cas > u tinji cas (v.). 

Lit.: ARj 18, 335. Kostial, ASPk 37, 401- 
402. Miklosic 323. 370. Holub-Kopelny 386. 
Bruckner 571. Mladenov 634. 

tipa 1 f (Korcula) »gunj za mazgu«. Odatle 
tipanac, gen. -anca (Korcula, juznodalmatin- 
ski otoci) »isto«.- 

Lit. : ARj 18, 336. 

tipa 2 f (Stulic, Srbija, Vuk, u zagoneci 
tipa na tipi a nigdje krpljena nije) = tipa f 
(Kosmet) »krpa, rita, zakrpa«. Pridjev tipav 
(Kosmet) »poderan, dronjav (uz mintan)«, od- 
redeno tipdvi, poimenicen na -ica tlpavica f 
»dronjavica«, na -ko tipavko, na -ce tipavce, 
gen. -eta. Deminutiv na -le tipce, gen. -eta, 



pi. tipcici »zakrpica«. Prema Elezovicu tur. tipe 
znaci isto. Vukov pridjev tlpav i radna ime- 
nica na -ar tlpar, gen. -ara ima drugo zna- 
cenje: po titani govori »polako gospodskk, 
cipav »koji polako i smeteno radi«. Tesko da 
da su to rijeci istog postanja. 

Lit: ARj 18, 336. Elezovic 2, 321. 

tir m (Vuk, Dubrovnik, Kavanjin, Krk, 
Istra, cak.) »(za)mah, Stoss«. Slov. tir (Go- 
rensko) »Zank, Streit«, tira f (ZK) »Spur, 
Bahn«. Od tal. postverbala tiro m, od tirare 
> tirat, -am impf. (Smokvica, Korcula) 
»mainat (v., brodski termin)« = tirat (Bozava), 
retirdt se, -am pf. (Dubrovnik, M. Drzic, 
Cavtat, prefiks re-) »povuci se«, slov. tirati 
se impf. (Gorensko) »zanken«, s prefiksom dis- 
misi, destirar, distirarsi > desterai se (Bozava) 
»morire«. Nejasno T > e (istro-rom. ?). Ovamo 
na -ator tirddur (Perast) < tiratoio »cassetto, 
cassetino«, preko mlet. Poimenicen part. prez. 
tiranti m pi. (Lucca) > urake f pi. (Tivat, 
Krtole, Potomje) = tirake (Lastva, Maini) 
»naramenice, poramenice, hozentrogar (ZK)«. 
Gubitak suglasnika n u mlet. i retorom, tirdka. 
Slozen glagol tiramolat, -am (Kuciste) »okrenu- 
ti ladu«, od tal. imperativne slozenice tiramol- 
la. Upor. jos tirintina f (Stulic) »1° ponoseno 
odijelo, suknja, 2° covjek u dronjcima« = 
tirtntine i pi. (Barakovic, Korcula, Kuciste) 
»krpe, dronjei, odrpine« pored pirintina (Prcanj), 
s nasim augmentativnim (pejorativnim) sufik- 
som. Glede an > in upor. lanciin, Uncun. 
Mozda je dalmato-romanski leksicki ostatak. 

Lit.: ARj 9, 864. 13, 905. 18, 337-38. 
Pletersnik 2, 669. Cronia, ID 6, 108. 128. 
REW» 8755. Strekelj, ASPh 28, 532. Resetar, 
Rad 248, 221. DEI 3802. 

tiracija m = teraclja — tirjaclja (Kosmet) 
»strastven pusac« = tirjacija = tirjdkija m 
(Bosna) »1 ° strastven pusac, kafedzija, 2° uzi- 
valac droga«. Apstraktum na -luk: tirjacihk m 
(Kosmet) = tirjaciluk m (Bosna) »strast za 
duhanom, kavom«. Balkanski turcizam (tur. 
pridjev tiryaki »koji upotrebljava opojna sred- 
stva«) iz terminologije obicnog zivota: rum. 
tiriachiu m »1° Opiumraucher, 2° berauscht«. 

Lit: Elezovic 2, 313. 322. Tiktin 1606. 
Skaljic* 617. 

tiriplik m (Vuk, Slavonija, Bosna -ri-l Kos- 
met) »bijeli pamucni konac« = tiliprik (Bosna). 
Balkanski turcizam (tur. sintagma tire »pa- 
mucan« + iplik »konac«) iz terminologije 
robe: rum. tiripUc = (metateza) tilipric = 



tiriplik 



473 



tiskati (se) 



tripllc »Baumwollgarn zum Stricken«. Prvi 
dio dolazi u Banjoj Luci tira f »bijeli pamuk, 
bolji konci (sluzi za tkanje beza)«. 

Lit: ARj 18, 337. 338. Elezovic 2, 322. 
Tiktin 1607. Skok, Sldvia 15, 500., br. 809. 
Skoljic* 617. 

tirse, gen. -eta n (Vuk, BiH, curcinski 
termin) »tanka kozica, koja se sijece na tanke 
kajisice za ukras haljina«. Turcizam (tur. tirse 
»sarena jagnjeca koza, sluzi za ukras)«. 

Lit.: ARj 18, 339. 

tis m (Vuk, bug.) = tisa f (Vitezovic, 
Belostenec) = tisen m (Crnogorac), sveslav 
i praslav., bez paralela u baltickoj grupi, 
»iva, Eibe, pinus larix«. Rum. tisa i madz. 
tissa su z. r. kao i stcslav. tisa, znacila je i 
»2° cedrus, pinus«. Pridjev tisov (~o drvo), 
poimenicen na -ina tisovina »lignum larig- 
num«, na -be Tisovac (planina u Cucama u 
Crnoj Gori). Deminutiv na -ic fisic. Roda je 
prema hrast, bor Hi prema bukva. Miklosic 
uzimlje da je tisz zacijelo posudenica iz taxus 
> apen. tasso, na Pirenejima tejo, da je prvo- 
bitni slav. naziv za ovo drvo iva. Ako bi se 
Miklosicevo misljenje uzelo kao ispravno, 
imali bismo ovdje istu fonetsku pojavu kao u 
Urn < lama. Za x ne bismo ocekivali s. Upor. 
kopsa < coxa u Dubrovniku. Trautmann 
pretpostavlja ie. *ttkso. Bit ce ispravnije mi- 
sljenje Machekovo da lat. taxus i praslav. 
tisb = tisa idu u pred-ie. supstrat. Upor. gr. 
to^o ; »luk« koje se dovodi u vezu sa taxus 
sto Boisacq nikako ne prihvaca. 

Lit: ARj 18, 339-44. Miklosic 357. Ho- 
lub-Kopecny 385. Bruckner 64. Mladenov 634. 
Trautmann 325. Machek, LP 2, 152. Joki, 
Unt. 198. Vasmer, RSI 6, 179-180. Bertoldi, 
WuS 11, 145. si. (cf. lib 14, 20). Pedersen, 
IF 5, 44. Boisacq 975. Vasner 3, 107. 108. 

Tisa f, rijeka, lijevi pritok Dunava, hidro- 
nim = Tisija (samo u Mikalje); Pbtisje n 
(Vuk) »predjel uz Tisu (horonim)«. Potvrde 
su dvovrsne Pathissus i Tibiscus. Posljednji 
oblik sjeca na Tibissus, ktetik Tibisenus, ta- 
koder dacki hidronim, kojemu danas odgovara 
Tamil (v.), madz. Temes, rum. Timis, odatle 
ime rum. grada Timisoara < madz. Temesvdr 
»grad (var) na Tamisu«. Buduci da je Tisa i 
madz., ima se uzeti da taj naziv potjece od 
dackih Slavena, koje su Madzari mogli zateci 
u 9. v. On je mogao nastati aferezom pocetnog 
sloga pa-, koji je bio identificiran sa slav. 
prefiksom po-, koji je opravdan samo u horo- 
nimu Pbtisje. 



Lit.: ARj 11, 136. 18, 339-40. Budimir, 

CUD 2, 1-15. 

tisika f (Dalmacija, Hrvatsko primorje, 
Vrbnik) = tizika (Slavonija, Srijem) »susica«. 
Poimenicen gr. pridjev na -mac, cpOioaxoc;, od 
(pQioiq »deperissement, extinction« > tal. 
ftisi > tisi, sitai, tisica, apstraktum od cpOivco 
»perir«. Odatle na lat. sufiks -anus > tal. 
-ano tizikdn m (Rab) prema f tifikanlca. 
Pridjev na -av tisikav, denominal (inhoativ) 
otizikaviti, -im (Banovac) »postati tizikav«. 
Cine, ftise f, pridjev /tisico. 

Lit: ARj 9, 373. 18, 340. 360. Kusar, 
Rad 118, 25. Pascu 2, 43, br. 762. DEI 3804. 

tiskati (se), -am impf. (Vuk) (is-, na-, o-, 
po-, pri-, pro-, s-, za-), s drugim akcentom 
zatiskati, zdtiskdm = stiskat, stiskdm (Kosmet) 
prema iteratlvu na -ava-, -iva- -tiskavati, -am, 
-tiskivati, -tlskujem, samo s prefiksima (ispra-), 
na -ovati zatiskovat, -ujem (Kosmet) i pf. 
usnuti, -em (iz-, na-, o-, po-, pri-, pro-, raz-, 
s-,,sa-, u-, za), odatle impf, na -iva- -tisnivati 
= -tisnjivati, -ujem, samo s prefiksima; sve- 
slav. i praslav, bez paralela u baltickoj grupi, 
»1° premere, 2° trudere«. Postverbali neologi- 
zam tisak, gen. -ska m »stampa«, istlsak, gen. 
-ska, natlsak, gen. -ska (Vodice) »oteklina«, 
otisak, gen. -ska, pritisak, gen. -ska, utisak, 
gen. -ska, prevedenica od njem. Eindruck; 
zdtisak, gen. -ska (Vuk), stisak, gen. -ska, 
pretisci m pi. »(termin za bol) probodi«, na- 
tisak f (Pavlinovic) »naloga, navala«, stiska. 
Odbacivanjem docetnog -k od sk shvacenog 
kao sufiks pritis m (Korlevici, Istra) »zrd, 
motka za prievrscivanje sijena«. Na -ara neo- 
logizam tiskara »stamparija« = stariji neolo- 
gizmi pritistenica (Radovcic), pritistaonica / -sti- 
onica (Dordic); na -ar tiskar »stampar«. Poime- 
nicen part. perf. pas. neologizam tiskanica 
»Drucksache«. Na -amca tiskavica (Habdelic) 
»pleuritis« = protisli f pi. (termin za bol). 
Na -ac zatiskac (Kosmet) »zapusac«. Na -olj: 
sttskolj »muka«. Na -eti (tip bjezati): tistati, 
tistim impf. (Vuk) = tiscat, -i (ZK) »r pre- 
mere, 2° (metafora) biti u brizi«, potistet (se), 
-im (Kosmet, subjekt hieb), tistet, -im (Kos- 
met) »osjecati tihi bol«. Odatle tistavci pi. 
m = na -nja tfsnja f »protisli, pleuritis«. 
Na -ma tisma f (Srijem, Lika) »1° navala, 
jagma, 2° prezime (Lika)«. Pridjev, upravo 
particip, na -en potisten. S prijevojem e kauza- 
tivum na -iti tijestiti, tljestim impf. (Vuk, 
objekt grozde, masllne) (do-, Iz-) »presati« 
pored doti/estati, dotijestim (18. v.), na -et 



tiskati (se) 



474 



iiti 



Istijestatl, -am. Postverbali tljesak, gen. -ska 
m (Vuk) »presa, mendele, stupa«, fijest m 
(Vuk, Boka, -t mjesto k prema tijehiti, una- 
krstavanje starijeg i mladeg postverbala *tesk + 
*tijest). Apstraktum na -oba tjeskoba = na 
-ota tjeskota (Vuk, Crna Gora), s pridjevom 
na -bn tjeskoban = teskoban (Kosmet) = 
tjeskotan. Sveslav. i praslav. je postverbal 
SQteska, kod nas ocuvan u toponimu Sutjeska 
(Hercegovina) »convallis«. Od istog korijena u 
prijevoju je sveslav. i praslav. pridjev na -bn > 
-an tijesan, odredeno tijesni = tesan (ZK) »1° 
uzak (obratno prostran), 2° biti u nevolji 
(metafora, Kosmet)«. Suglasnik k u -skln- 
ispao je i u ostalim slavinama bez prijelaza 
u c, upor. ces. tesny, polj. ciasny, ras. tesnyj, 
u stcslav. tesbnz pored tesktni (to je nastalo 
analogijom prema teskota, upor. u Kosmetu 
teskoban »tijesan«). Poimenicen na -be tjesnac, 
gen. -aca = Tijesno (toponim i apelativ). 
Denominal (kauzativ) na -iti tijesniti, -im 
{do-, po-, s-). Rumunji posudise u oba vida 
tisk-, tesk-: a tixi »vollstopfen«, odatle tixeu 
»Beutel« (sufiks -eu nejasan), tease »Presse«, 
deminutiv tesculef, tescovina »Treber, Trester«. 
Ta se izvedenica ne nalazi u slavinama. Ie. 
veze nisu jasne. 

Lit.: ARj 2, 710. 4, 9. 36. 47. 7, 570. 685. 
9, 373-376. 11, 136-140. 12, 187-194. 
451-52. 13, 297. 14, 696. 16, 563-81. 18, 
314-322. 340-43. 352-56. 381-83. Un- 
begaun, RES 12, 24. Elezovic 1, 200. 2, 42. 
113. 274. 315. 323. Ribaric, SDZb 9, 184. 
Miklosic 357. Holub-Kopecny 385. Bruckner 60. 
64. Mladenov 609. 646. WP 1, 702. Tiktin 
1581. 1613. Pedersen, IF 5, 44. Osten-Sacken, 
IF 28, 422. KZ 56, 205. Scheftelowitz, KZ 
56, 165. 189. Skok, Sldvia 48. 50. 52. 95. 145. 
186. 263. 

tisuca f (Vuk), ie., baltoslav., sveslav. i 
praslav. brojnik (cslav. tysesta, u prijevoju 
e — o tysesta) »Tausend (s kojom je rijeci u 
prasrodstvu)«. U narodu postoje jos cetiri 
zamjene: ngr. akuzativ xikiaba (stgr. %i- 
Xtdc.) > hiljada (takoder bug.) = iljado 
(ZKU), izvedenica od jilxoi, srodno sa 
sanskrtom sahasra n < ie. *gheslo = nperz. 
hazar, odatle arm. hazar i madz. ezer > 
jezero n (ZK); ezer posudise Madzari od 
Perzijanaca u vrijeme kad su nomadizirali 
zajedno s Turcima. Njem. Tausend posudise 
ZK ta[nzic u psovki, ZU tajzunt = tavzan 
(Vodice) i millearium > miljar (Istra, Slovin- 
ci) = miljar, gen. -dra, (Budva, Dubrovnik, 
Crna Gora, Skadarske'jezero) = mijar (Cres) 
= mijor (Hvar, Brusje) = milar (16. v.). 



Pridjev na -bn usucan (Stulic), poimenicen na 
-ik tlsucnik = tlsutnjik (Vuk) »1° starjesina 
nad tisucu ljudi, 2° bogatas koji broji na 
tisuce«. Samoglasnik i je nastao iz jery-a, u 
iz velarnog nazala o, upor. slov. tisoca, rus. 
tysjaca. Prema baltickim i germanskim uspo- 
rednicama slavine pokazuju izvedenicu s po- 
mocu sufiksa -ja: upor. stprus. tusimtoms 
ak. pi., lit. tiikstantis, lot. tukstuots, got. pu- 
sundi, stvnjem. thusant, nvnjem. Tausend. 
Pocetno ty- dovodi se u vezu sa ie. korije- 
nom *teu- »bujati«, koji se nalazi u tlti (v.), 
upor. sanskr. tavas »jacina«, a praslav. -s[t\a 
= sctia = germ, -sunt identificira se sa ie. 
*smt > »centum, sto«. Znacenje bi bilo »de- 
bela stotina«. Prema tome denominacija bi 
bila ista, koja u Crnoj Gori tusta i tama, 
tusta = tuste »innumerabilis« < stcslav. 
tibsth + -ia (v.). Prvi slog tu- uporeduje se i 
sa toll. Bfumane, tmane = toh. A tmam »10.000«. 
Upor. s tim oblicima crnogorsko tama u 
tusta i tama. 

Lit.: ARj 6, 705. Skok, ASPh 33, 342. 
Hraste, JF 6, 199. MikloSic 370. Holub-Ko- 
peCny 385. Bruckner 590. Mladenov 634. WP 

I, 707. Kawczynski, ASPh 11,607-608. RFV 
13, 142-144. Skardzius, APh 3, 26-112. 
(cf. Ub 18, 904). Hirt, PBB 23, 340 (cf. 
AnzJF 7, 99). IF 6, 344-349. Meillet, MSLP 

17, 281-294. (cf. RSI 6, 277). Feist, WuS 

II, 50. Nehring, WuS 12, 281. Iljinski, 
IzvORJAS 23, 1, 125-182. (cf. Sldvia 5, 206). 
Perssson, Beitrdge 479 (cf. Fraenkel, IF 50, 
98). IF 18, 121. si. Brugmann, Gr. 2, 506. 
IF 21, 12. Pedersen, IF 5, 39. KZ 38 (cf. 
AnzIF 21, 77). Sommer, IF 10, 216. Leumann, 
IF 58, 127. Walde 643 (cf. Scheftelowitz, 
IF 33, 168). REW 5577. 

tlti, ujem impf. (Lucie, Vitaljic, Reljkovic, 
Lika, Vuk) (u-), sveslav. i praslav. *ty-, »po- 
stajati tust, pretio, debeo, gojiti se, pingues- 
cere«. Sinonimi ucinise te je titi iscezao iz 
knjizevnog i saobracajnog govora. Vuk i Da- 
nicic upotrebljavaju ga u prijevodu Sv. pisma. 
U opepj je upotrebi pridjev na -/& (tip topal) 
s prefiksom pre (upor. prejak) pretio, f pretila 
(Vuk) = pritil (Lumbarda) = pritil (Korcula) 
= pretll (Nerezine) »debeo, tust«, pretila ne- 
djelja, pretili cetvrtak (Bella, Vuk, Crna Gora) 
»kad se smije mrsitk (usp. tal. giovedl grasso, 
Bella), pretijo, pretila (Kosmet). Upor. 14. v. 
prevtil. ARj uzimlje, da je prosli particip II 
od pretili, koji nije nigdje potvrden. Jedno- 
stavnije je uzeti prefiks pre- s pridjevom, koji 
je izgubio znacenje prevelike mjere u toj svezi, 
zbog toga sto ne postoji *til i prefiks se posve 



titi 



475 



Tivat 



srastao sa samim pridjevom, tako da je za 
jezicnu svijest usao u njegov korijen. Taj 
prefiks i u jednom i u drugom slucaju isto 
znaci. Poimenicen u sr. r. pretilo n, na -ina 
pretilina (Vuk, Kosmet), na -osi pretilost. 
Rasiren na -iv pretiliv. Denominali (inhoativ) 
pretiliti, -im i pretljati (Mostar) (na-, o-) »dick 
werden«. Sinkopa samoglasa » i -Ijati objasnja- 
vaju se unakrstenjem sa debljati. Samoglasnik 
i je nastao iz jery-a, upor. cslav., rus. tyti tyju, 
a taj iz ie. 6, upor. sanskr. tu-ya-k »stark, 
geschwind«. Prijevoj *tov- pred samoglasom 
ziv je u jeziku: tov, gen. tova »pinguitia«, 
pridjev na -bn tavan »carnosus«. Denominal 
(kauzativ) tovlti (se), -im impf, (objekti konj, 
vol, svinja) »gojiti«, kad je subjekt = objekt 
iovjek i refleksiv, pejorativan je. Miklosic 
pozna kao hrv. stovati se »pinguescere«. Pred 
suglasnikom taj prijevoj glasi tu-, prosiren 
formantom k tuk pored tuk m, sveslav. i 
praslav., »1° pinguedo, 2° grascia, strutto«, 
pridjev na -bn > -an tucan »uhranjen, tezak 
(za zivad i djecu)«, bug. tuien, apstraktnim 
na -ost tucnost. Praslav. korijen *tuk- je i 
baltoslav., dok za titi nema baltickih uspored- 
nica: stprus. taukis »mast«, lit. taukas »Fet- 
tstiickchen«, prijevoj lit. tiikti, lot. tukt »fett 
werden«. Pridjev tucan slaze se s lit. pridjevom 
taukinas »zamazan mascu«. Praslav. *tov- 
dolazi i u prijevoju duljine o > a: otava f 
{Vuk) = otava (Kosmet, ZK) pored otava 
{ZK) = otava (Krasic) »druga sjenokos, Grum- 
met«, deminutiv na -id otavic (Hrvatska) = 
otavlc (Krasic) »trava iza otave«, pridjev na 
-bn otavan (/ n vno sijeno) »mokar, vlazan«. Na 
-ica atavica f »celjade kojemu izrasle nova kosa 
{metafora)«. Imenica otava je postverbal od 
otavitise (Lika) [usp. i pod od, otava]. Rumunji 
posudise otava »Grummet«, a otavi (o livadi) 
»sich mit frischem Grase bedecken«. Ie. je ko- 
rijen *teu- »schwellen«, koji se nalazi u sanskr. 
lauti, tavlti (3. 1.) »ist stark, hat Machtige 
Stellung«, avesta tov-, gr. xaoc, kod Hesycha 
»|ieYa^, nokvq«. Prijevoj *roM- nalazi se sa to u 
totus (odatle internacionalno total Itarlzam), sa 
k kao u tucan u lat. tucetum, lit. taukai »debeo«, 
taukas »fettes Stiickchen« = stcslav. tukt 
Lit.: ARj 9, 350. 11, 753-54. 18, 356. 
493. 500-502. 848-853. 892-95. Elezovic 
2, 131. Ribaric, SDZb 9, 183. Miklosic 367. 
Berneker, IF 10, 164. Holub-Kopecny 399. 
Bruckner 587. 583. 586. Mladenov 633. Traut- 
mann 314. 331. WP 1, 707. Strekelj, ASPh 26, 
426. Matzenauer, LF 10, 335. Petersson, IF 
34, 249. Boisacq? 945-946. WP 1, 707-711. 
Scheftelowitz, KZ 56, 185. IF 33, 141. 



Solmsen, IF 26, 113. Mikkola, IF 16, 95 
Ramovs, ASPh 36, 448. 

titiz (Kosmet) = ti(v)tiz (Banja Luka, 
Sarajevo, Mostar), indeklinabilni pridjev »skrt, 
cicija« = titiz m (BiH) »skrtac, tvrdica«. 
Na -luk titizluk m (Bosna) »skrtost« = tf- 
uzhk m (Kosmet) »skrtarenje«. Balkanski 
turcizam (tur. titi »capricieux, querelleur«, 
titizlik »caprice, humeur querelleuse et diffi- 
cile«) iz terminologije obicnog zivota: cine. 
titiz »avare«. 

Lit.: Elezovic 2, 323. Skok, Sldvia 15, 
500., br. 810. Pascu 2,170., br. 1088/9. Skoljlc 
618. 

t?tla f (Kosmet, crkvena rijec: titlailzica) 
= titia f (13. St., u Srbiji) »(crkvena) rijec za 
znak nad rijecima koje se u cirilici skracuju«, 
stsrp. na thitle »naslov na Isusovu krizu«. 
Nalazi se u stcslav. titlo n. Balkanski grecizam 
lat. podrijetla (srgr. titXoc,, titAov < lat. 
titlus, titulus) : rum. titlu pored titia (preko 
stcslav.), bug. titia. 

Lit.: ARj 18, 356-57. Elezovic 2, 323. 
Tiktin 1612. Mladenov 634. Vasmer, GL 143. 

titrati se, -am impf. (Vuk, -sejabukama, 
buzdovanom) »1° bacati uvis i docekavati 
rukama, 2° (kirn, pejorativna metafora) drzati 
nekoga za budalu«. Postverbal utra f »1° 
kamen ili kamencic koji voda u svom koritu 
ispere, 2° igra kamencicima, 3° (pi. litre, 
saljiva metafora) testiculi, 4° (Hrvatska, Pe- 
rusic) kukurijek«. Odatle na -alica fitralica 
(Vuk) »jabuka kojom se titra«. Deminutiv na 
-ica Ulrica (Baranja) »kamilica, carev cvijet, 
lipica, prstenak, ruman (v.), ramenak«. Na 
-eike titreike f pi. »Flitterwerk«. Postanje 
onomatopejsko je ocigledno. Odnos prema 
stces. onomatopeji tytrati »murren« objasnjava 
se slov. trlratl, -am »rummeln, larmen, stark 
murmeln«. Onomatopejski je korijen redu- 
plicirano tr— ir, kojim se oponasa zvuk pri 
padanju. U titrati i tytrati prvo r ispalo je 
zbog disimilacije. Upor. stcslav. tnton ili 
tutbnb i tutanj (v.). 

Lit.: ARj 18, 357-58. Pletersnik 2, 699. 
Miklosic, Lex. 1008. Bruckner, ASPh 11, 118. 

Tivat, gen. Ttvta m, predrimski toponim, 
potvrden u Kotorskim spomenicima od latus 
Tiuetl (1331), In Teueto, najcesce sa bokeljskom 
sonorizacijom t > d 1326. T(h)eodo, Theudum 
> danas tal. Teodo, na karti Taudum. Starijih 
potvrda od 14. v. nema. Odnos izmedu Ti- 



Tivat 



476 



tjerati 



vetum i Teudum nije posve jasan. Ne zna se 
pravo nije li u Tivetum latiniziran hrv. izgovor 
dvoglasa eu > iv (upor. au > av Mavar, 
Movar). Toponim se uporeduje s imenom 
ilirske kraljice Teuta, upor. gr. teStoc;, kod 
Homera T£UTaui6r|<!; < ie. *teuta »narod«, 
lit. Tauta »Njemacka«, lot. tauta »narod«, 
stvnjem. diota »isto«, pridjev piudisk »deutsch« 
> tudesak (Dubrovnik). Usporedi cuvanje 
dvoglasa eu ne samo u ilirskom, nego i sikan- 
skom, dok u italickom i u sikulskom prelazi 
u u ou (upor. totus < *tovetos). 

Lit.: ARj 18, 359. Jirecek, Romanen 1, 60. 
Mayer, Kotorski spomenici 1, 631. Boisacg 963. 
Ribezzo, RIO I, 53. Mayer I, 334-35, 2, 
144-46. 

tjeme, gen. -ena n (Vuk) = (ek.) teme = 
(ik.) time (ZK), sveslav. i praslav. naziv za 
dio tijela, »vertex«. Deminutiv na -bc-ce > 
-see tjemesce (upor. djetesce). Na -jaca tjeme- 
njaca (Vuk), upravo poimenicen pridjev *te- 
memnh > bug. temenen, »1° kraste u djece na 
tjemenu, 2° tepeluk, tepe, tepelak (v.)«. 
Nema ni baltickih ni drugih ie. usporednica. 
Petersson i Mladenov izvode iz ie. korijena 
*(s)toi-, prijevoj od *(s)tei-, koji je u stajati, 
sa sufiksom -men. 

Lit: ARj 18, 370-71. Miklosic 356. Holub- 
-Kopecny 381. Bruckner 62. Mladenov 631. 
Petersson, ASPh 36, 135-137. 

tjena f (Vuk, BiH) = cena (ek. i ik. nije 
potvrdeno) »membrana na jajetu, opna«. De- 
minutiv na -ica tjenica f (Vuk) = cenica = 
tljenica (Grbalj) »skorup, opnica«. Upor. bug. 
tenurka »Blatterteig«. Pridjev tjenast »tanak i 
prozracan*. Vjerojatno je prijevoj duljine 
e — e od praslav. korijena hn- (v. inalo)', 
tjena bi znacilo »ono sto se odlupi od glavnine 
(jajeta ili mlijeka)«. Ako je tako, onda bi bilo 
rasirenje s pomocu sufiksa -to i -wife u 
crnogorskom toponimu Tjentiste »mjesto gdje 
se sijece suma«. 

Lit.: ARj 2, 131. 18, 371-72. Doric 380. 

tjerac, gen. tjerca m (Stulic, Dubrovnik) 
»treci dio«. Dalmato-romanski leksicki ostatak 
od lat. pridjeva tertius. Izvedenica na -jdi 
tercijas, gen. -aia m (Zagreb, skolski izraz) 
»trecoredas«, od latinizma. Talijanizmi su inter- 
cati, -dm pf. (Korcula, u igri karata) »zatjerati 
u cor-sokak« (primjer: intercali smo ga, ne 
mofe ni maknuti) (prefiks in- + tertidre > in- 
terzare). Deminutiv na -amolo < lat. -arms 
H—olus: tercaro (Bozava) = trcaruo, gen. -ula 



m (Mljet) = trcarul (Senj) < sttal. terzaruolo 

»porzione di una vela«, na -anus tarcana ( 

(Bozava) = trcana (Poljica) »povratna groz- 

nica« < tal. terzana < lat. (febris) terfiana. 

Lit.: ARj 18, 223. 372. 570. Zore, Tud. 
21. Cronia, ID 6, 123. Macan, ZbNZ 29, 
214. REW* 8678. 8679. DEI 3767. 3768. 

tjerati, -dm impf. (Vuk) = cerati (Vuk) = 
ek. terati = ik. tirati (ZK) (do-, iz-, na-, 
o-, ob-, po-, pre-, pri-, pro-, raz-, s-, sa-, u-, 
za-) prema iteratlvu na -ava-, -iva- -tjerdvati, 
-tjerdvam, -tjertvati, -tjerujem, -vam, samo s 
prefiksima, na -ovati poterovat se, -ujem (Kos- 
met) (do-, z-), praslav., »1° goniti, puditi, 
vijati, 2° (tirati se, -a, subjekt prasica) briinstig 
werden«. Nalazi se u stcslav. terjati, iz cega se 
vidi da je r u- tjerati nastao iz rj, bug. poter- 
jam, slov. terjati, urlati, tirati i u oba luzicko- 
-srp. cerio »loviti«, i u stces. potenti, vteflti 
»persequi«. Postverbal potjera (Vuk, bug.) 
»Rotte«, izraz iz starog prava, zbog toga ga 
posudise Rumunji poterd »Hascherschar« i 
Arbanasi potere f »Aufruhr«. Neologizam 
tjeralica »Steckbrief« = (kao narodni izraz 
u Crnoj Gori) ceralica »igra koja se u Srbiji 
zove klis (v.)«. Apstrakti na -bl>a tjerba f »Streit« 
= na -anka (tip pijanka) terdnka = tjerdnka 
(Vuk), izmijenjeno prema lat. -antia (v.) u 
terdncija =. tjerancija. Upor. tur. terane. 
Ovamo ide mozda i morfoloski nejasan glagol 
terislt, -tsim (Kosmet, Bugarice, Vucitrn) 
»pretresajuci, prevrcuci trazitk (pre-). Od tog 
glagola postoje jos deminutivi na -kati te- 
riskat, -am. Prema terakat, -am samoglas i 
mijenja se u a: teraskat, -am. Vuk ima na 
-Hiti utirisiti, utmsim pf. (subjekt zena, s 
dodatkom da se govori u sali) »nakititi«. Taj 
glagol zacijelo nema nikakve veze s glagolom 
iz Kosmeta. U 16. v. potvrden je na -Hi istje- 
riti, -im, upor. ces. potenti. Bez baltickih i 
drugih ie. usporednica. Mladenov nalazi isti 
korijen u rus. kauzativumu toropitb »beschleuni- 
gen, antreiben« < praslav. *torp-, prijevoj cd 
*terp-. Ako je tako, praslav. bi korijen *ter- 
bio prijevoj duljine ie. ter- bez formanta. p. 
Za to ima ie. usporednica, v. bez mobilnog 
s- trpjeti, trpak, s mobilnim l lat. strenuus < 
ie. baza *st(e)re-, strm (v.). 

Lit.: ARj 2, 71. 132. 4, 49. 50. 7, 690. 
9, 377-78. H, 141-144. 156-57. 12,195. 
13, 299-300. 14, 697. 16, 588-89. Elezovic 
i, 149. 2, 112. 131. Miklosic 356. Mladenov 
498. Korsch, ASPh 9, 673. Joki, Unt. 299. 
GM 349. Tiktin 1223. ASPh 12, 184. WP 2, 
62.8. 631. 



tkiiti 



477 



tlo 



tkati, cem (Vuk) pored tkem (Sarajevo), 
(danas) tkam — kati, kem (ZK) impf, (do-, 
iz-, iza-, ispre-, na-, o-, po-, pou-, pri', pro-, 
raza-, sa-, u-), skati, skdm (Mikalja), iterativ 
na -ava-, -iva — tkdvali, -tkivati, -ivom, samo 
s prefiksima, sveslav. i praslav. tikati, tiko 
(stcslav.), »texere (s kojim je glagolom u 
prasrodstvu)«. Prezent s prefiksima izatkam 
pored izacem itd. Pridjev atak, f otka upotreb- 
ljava se samo u sr. r. tkanje otko »webbar«. 
Radna imenica na -ai stcslav. tbkacb > tkdc, 
gen. -oca, (u Srijemu s umetnutim samogla- 
som da bi se rijetka pocetna grupa mogla 
lako izgovarati, usp. ces. tkdc, polj. tkacz, 
rus. tkac) tlkac, tako i madz. takdes (takoder 
prezime) i rum. tocaciu, dok kod Arbanasa 
bez svarabaktickog samoglasa kag; pridjevi 
na -ev tkacev, na -bsk tkdckt; na -lac (poime- 
nicen part. perf. akt. na -be) tkalac, gen. -Lea 
m (17. v., danas opcenito u knjizevnom jeziku 
mjesto provincijalizma tkac; takoder prezime: 
Tkalac = Tkalec > Tkalcic, Tkalcevic; usp. 
ces. tkadlec) = kalac, gen. kalga (ZK) prema f 
tkalja, s pridjevima tkaleev, tkalacki. Poime- 
nicen part. perf. pas. u z. r. netkand f (Bella, 
Stulic) »pust, pustina«, na -iga (t)kdnica (Ci- 
lipi; usp. ces. tkanice) »cingulum«, tkanice f 
pi. »zenski pojas«, na -ina tkanina »textura«. 
Na -ivo (upor. mlivo, pivo, jedivo) tkivo m 
(BL, Kosmet) = civo (Srbija) »ono sto se tka«. 
Postverbali: natak, gen. -tka m (Orahovica, 
Stupnik) »navez, pamuk za vezenje« = natka 
f; patak m »preda«, utak, gen. -tka m »potka«, 
nedotkd f (Vuk) »platno koje na obje strane 
nije jednako zbijeno«, potka = potka (Kos- 
met) = poutka (Mikalja, Turska Hrvatska) = 
putka (Cerna) »niti sto se utkivaju«, s deminu- 
tivima paucica = pucica i denominalom na 
-iti ispuciti »izatkati«. Madzari posudise post- 
verbal utak > ontok < stcslav. otzkb, slov. 
votek »subtegmen«. U baltickoj grupi nema 
za ovaj vazan kulturni termin usporednica, 
premda je ie., kako se vidi iz oset. taxun »tka- 
lac«, arm. reknem »drehe, flechte, wickle«, 
stvnjem. taht, nvnjem. Docht »stijenj«, lat. 
texere, koji predstavljaju ie. korijen *teq- 
»tkati, plesti«. 

Lit.: ARj 2, 712. 3, 2. 4. 11. 122 123. 763. 
7, 675. 690. 827. 8, 100. 9, 380. 11, 107. 144- 
46. 241. 12, 195. 458. 13, 301. 444. 14, 697. 
698. 18, 385-89. Elezovic 2, 113. 323. Miklo- 
sic 367-368. Holub-Kopecny 385. Bruckner 
571. Mladenov 643. GM 182. WP 1, 1\G. 
Trautmann 331. Miller, IF21, 331. 

tlapnja f (Vuk) »1° somnia promiscua, 
2° Geschwatz«, apstraktum je na -nja (v.) 



od tldpiti, -im impf. (Vuk) = (il > kl) kld- 
piti (se), -im (Vuk) »sanjati kojesta«. Apstrak- 
tum tlapnja pored tlapa f (Mikalja, Bella, 
Stulic, Dubrovnik, Kasic) i klapa (Vuk, Istra), 
sklapa (san je sklapa, a bog istina, hrvatska 
narodna pjesma). Pridjev na -&« > -an tlapdn 
(Mikalja, Belostenec, Hrvatska). Postverbal 
klapa f (Vuk, Istra) »vanitas«. Zacijelo je u 
vezi sa zaujati, zdtljam pf. (Vuk) »pola zaspati, 
obdormiscere«. Samo tifati u torn znacenja 
i bez tog prefiksa nije potvrdeno, ali je po- 
tvrdeno kod Bellej Voltidija i Stulica sa ti > kl 
kljdti, kljam »1° star addormentato leggier- 
mente« = tljati »2° kimati glavoin, ljuljati se, 
klimatk = sa klj > knj knjati, krijdm impf. 
(Dalmacija, Pavlinovic) »drijemati (o boles- 
niku)«. U Kosmetu na -eu: tlajet, tlaj'im impf, 
»1 ° tiho govoriti, 2° (metafora) tinjati (o vatri)«. 
Prema tome tlapiti pretpostavlja prijevoj *tol- 
(v. taliti) od tu- prosiren formantom p-, 
cemu nema paralela u ostalim slavinama 
kao ni u ie. jezicima. Strekelj stavlja tlapnja 
zajedno s klapati (v.), klempast, klempav, 
klempo, klemponja, klepav »lahm«, klopav, 
klopast, klompav, od onomatopejskog korijena 
klep-, Map-, Mop-. Moguce je unakrstenje 
obaju korijena. 

Lit.: ARj 5, 94. 117. 15, 240. 18, 393-94. 
Elezovic 2, 324. Strachan, IF 2, 369. Strekelj, 
ASPh 26, 414. Jagic, ASPh 31, 552. Mazu- 
ranic 1454. Miklosic 357. 

tlo n (Hrvatska, tako danas opcenito u 
knjizevnom i saobracajnom jeziku, neutrum 
i u slov., polj., gornjo-luz., rus.) = tie n, 
gen. pi. tdla n pi. i (Vuk) f pi., na tie, na 
tlima, s tllma, do samijeh tli, o tie, do tala, 
prilozi natlijeh, stlijeh, u narjecjima sa ti > kl 
kle, kleh (ZK: na kli, odgovor 'na pitanje 
gdje: na kla, na pitanje kamo; ponaklo, na 
pitanje kuda), natala (Zore), baltoslav., sve- 
slav. i praslav. (stcslav. tuo i tblja) »Boden, 
pavimentum«. Od priloga po tleh (Divkovic) 
»dolje« izvedenica je na -usica < *-uha + -ica 
potleusica (Poljica, Dalmacija) = potleuska 
(Lika) »strac, stracara« : od istog priloga pridjev 
*potlesbnb ocuvan u poimenicenju potlesnica 
(juzni cakavci) »seljacka niska kucica na samim 
tlima«. Od priloga *po tloh (upor. tloh u Istri, 
na Cresu, u Sibeniku, kod Kavanjiria; tloh, 
gen. tloka, Cres; vrh tloha, Sibenik; i gore 
po naklo, ZK) pridjev je potlosit (Barakovic) 
»prizemljast, nizak«, potlosica (Barakovic) »isto 
sto potleusica«, potlosina (Barakovic) »tlo« = 
na -je potlosje. Od na tli izvedenica je natlica 
(Hercegovina) »tvrda zemlja«. Izmedu t i / 



tis 



478 



todur 



ispao je meki poluvokal 0, upor. stcslav. 
to/o. U baltickoj grupi postoji citava leksiko- 
logijska porodica kao usporednica, premda f. 
pi. tiles ima specijalno znacenje »Bodenbretter 
im Kahn«, s prijevojem stprus. talus »Zim- 
merboden« (upor. to znacenje u navedenim 
prilozima u ZK), lit. patalas m »krevet (upor. 
rus. potolok)« i glagole tiidt = tiludt »aus- 
breiten«, tilinat »ausgebreitet da liegen (von 
Heu, Flachs)«. Ie. je pridjevski i glagolski 
korijen *td- »flach, flach ausbreiten«, zastup- 
ljen u stir, talam (v. tijelo) »Flache«, u ilirskom 
toponimu (pans') Tiluri = vlat. Teluri > 
Trilj (Dalmacija), upor. lat. tettus, gen. telluris, 
a za sufiks -unum upor. Tragurium > Trogir. 

Lit. :ARj5,47. 7, 692. 11, 161. 18,395-99. 
Jagic, ASPh 1, 157. Tentor, ASPh 30, 202. 
Mikldsie 370. Bruckner 571. WP 1, 740. 
Trautmann 321. Petersson, KZ 47, 259. Ma- 
yer, KZ66, 124. Zubaty, ASPh 16, 417-418. 
Tagliavini, ZRPh 46, 27. si. (cf. lib 13, 95). 
Johansson, IF 8, 167. Schneider, IF 58, 172. 
Meringer, IF 16, 183. Boisa«? 966-967. 

tija f (Bosna, Travnik) »bolest na kuku- 
ruzu, psenici, sto nastaje kad prizeze sunce 
poslije kise« = (sa tlj > knf) knja (Pavlinovic, 
Dalmacija) »luga, natruha, sto misle primorci 
da pada iz magle na rasce, osobito na lozu«. 
Nalazi se u stcslav. tblja »Verwesung«, rus. 
tija »Faulniss, Moder«, postverbal od stcslav. 
tbleti, tbleJG »modern«, tbliti, tbl'c »corrompere«. 
Od tog glagola ima Martie part. perf. pas. 
tljen : vec su lijene kosti od suzanja. Nije 
izvjesno ide li ovamo s prijevojem tanja (ZK, 
slov.) »Nebel der die Saaten verderbt«. V. 
tanja, od topiti. Praslav. Ie. je korijen */?-, 
s formantima /, n i sufiksom -la. Upor. gr. 
fiXoc, »diinner Stulgang«, ficpoc, »Sumpfige 
Stelle« (odatle internacionalno tifusj i lat. 
tinea. Ie. je korijen *//- »Moder, verwesendes«. 

Lit.: ARj 5, 117. 18, 399. 400. 462-63. 
Skok, ASPh 33, 372. Pletersnik 2, 676. Miklo- 
sic 370. Solmsen, KZ 35, 463-84. (cf. AnzIF 
11, 148). Machek, Rech. (cf. IF 54, 281). 
Uhlenbeck, PBB 26, 568. (cf. AnzIF 15, 106). 
Boisaaf 862. 970-971. WP 1, 701. 

tnalo n (Rukavac, Vodice, Istra) »slobodan 
prostor koji pripada kuci« = slov. inalo — 
knalo »Ort vor dem Hause zum Holzhacken«, 
sa sufiksom -alo, kao u drvalo (ZK) istog 
znacenja, od praslav. glagola Unc, teti »caedere«. 
Ovamo pf. zatnut, -em (Kosmet, objekt 
sise) »zacepiti«, s nejasnim semantickim raz- 
vitkom prema slov. teti, tnem »beissen«. U 
znacenju »caedere« glagol je sveslav. (osim bug.) 



i praslav. Miklosic stavlja ovamo i ime starohrv' 
grada i zupe Tvf|va (Konstantin Porfirogenet)' 
u kasnijim potvrdama Tenen, danas Knin. 
Miklosicevo bi misljenje moglo biti ispravno 
pod pretpostavkom da je toponim ilirskog pod- 
rijetla, na sto upucuje sufiks -ina ili -ena. 
Praslav. prijevoj (niski stepen, Tiefstufe) *itn- 
dolazi ii drogim slavinama u prijevoju perfek- 
tuma *ton: ces. ston »Klotz«, donjo-luz. ton 
»Aushau«, polj. katonie »Holzplatz«, ukr. pri- 
tonisce. Rijec naton, koje Osthoff pominje kao 
serb., nije zabiljezeno u ARj, isto ni Briicknerov 
srp. drvoton (upor. polj. drewutnia). Upor. 
dalju etimologijsku vezu sa tjena. Korijen je 
baltoslav., upor. lit. tinti, tinu »klepati kosu, 
dengeln«. Ie. je korijen *tem- zastupljen u 
lat. temno, gr. xeirvco, prijevoj touoc, (odatle 
internacionalno torn). 

Lit.: ARj 5, .116. 117. Ribaric, SDZb 9, 
199. Miklosic 349. Holub-Kopecny 385. Bruck- 
ner 60. Osthoff, IP 5, 323. WP 1, 720 i si. 

tobe n (Vuk, objekt uz uciniti) = toba f = 
tevbe n = tevba f (sve troje Bosna) = tibe n 
pored tube (Kosmet) »zavjet«. Na -li tibellja 
pridjev (uz biti) = tiibellja (Kosmet) »koji se 
zarekao, zakleo, zavjetovao, da ne ce sto uci- 
niti, grijesiti, itd.« = tobelija f = tombelija f 
(Arbanasi, Crna Gora, BiH, Metohija) »dje- 
vojka zavjetovana na celibat, muskobana, 
virdinusa«. Uzvik tibelerosun (Kosmet) »neka 
bude zavjet«. Turcizam arapskog podrijetla (ar. 
tovbe »pokajanje, zakletva« > tur. tovbe, 
tur. tevbeli, tovbeler /pi./ olsun »neka bude«). 

Lit.: ARj 18, 412. 458. Elezovic 2, 319. 
353. 576. Skoljic* 618. 

tobolac, gen. taboka (Boka), gen. taboca 
(Vuk) = taboldc, gen. taboca (Vodice, Istra) = 
(s umetnutim m pred labijalom) tombolac 
(Dalmacija, Istra), sveslav. i praslav., »tulac, 
kesa«. Na -ica tobalica f (Hrvatska, slov.) = 
(1550) tobolica (Mikalja, Vitezovic, Lika) »1° 
kesa za novae, 2° brosara, brusnjaca, vodijer«, 
na -ka (1468) tabolka. Deminutiv na -ic tobocic. 
U drugim slavinama mjesto -be > -ac stoji 
-ka, polj. i bez tih sufiksa tobola > lit. tabelis. 
Vjerojatno istog podrijetla kojeg i torba (v.). 

Lit: ARj 18, 412. 414. 415. 458. Miklosic 
358. Holub-Kopecny 387. Bruckner 572. KZ 
46, 227-228. Mladenov 635. Strekelj, DAW 

50, \\.Vasmer 3, 112. 

todur m, gen. -ura (17. v., Dubrovnik u 

poslovici, ioduri manjaturi, a pitropi potavi 
»skrbnici izjelice, zastupnici lonci«) »skrbnik«. 
Mozda kao kundur sa t > d iz starijeg mletac- 



todiir 



479 



tbliti 



kog sa h > o kao saloca (v.), u hrv.— kajk, 
latinizam tutor m < lat. tutor, gen. -oris, 
tutela, denominal na -isati tutbrisati, -sem. 
Lit.: ARj 9, 904. 18, 427. REW 9019. 

tojaga f (Vuk) = toljaga (Crna Gora, ovako 
danas u knjizevnom i saobracajnom jeziku) = 
tojaga (Kosmet) »batina (pejorativno)«. .Postoji 
jos u stcslav. i bug. tojaga say mjesto Ij. Prilog 
na -bbl, -bke toljaski = tojaske (udariti nekoga 
puskom) »kao toljagom«. Hipokoristik tolja f 
(Srijem, Vuk) »drvo sto se uz kosiste priveze 
kad se zito kosi da obara zito upravo«, odatle 
denominal na -ati tdljati, toljam impf. (Vuk) 
»kositi zito da upravo pada«. Rumunji posudise 
toiag m, pi. toege »stap« (rom. maskulinum 
nastao sekundarno prema pi. toege < tojage), 
deminutivi na lat. sufikse -uceus > -ut, -el < 
lat. -ellus toeguf, toegel. Rumunjsko znacenje 
nije pejorativno; znaci »putnicki stap, stap 
staraca ili dostojanstvenika, potpora«. Rum. ; 
moze da potjece od //kao i odj. Ne kaze nista 
koji je oblik prvobitan, tojaga ili toljaga. Zaci- 
jelo je to tojaga. Oblik na Ij nastao je na zapadu 
u krajevima gdje/ nastaje iz Ij. To je Dauzatova 
fausse regression. Stulic ima natojagati, -am 
»izbiti tojagom«, upor. istoznacno natohojegat 
(Brusje, Hvar). Mladenov misli da se radi 
o protobugarskoj rijeci srodnoj sa juzno-tur. 
(osmanlijskim) dajak, koje se nalazi u Vukovu 
odajaciti, -acim (Srbija, Srijem) = odalaciti, 
-cim (I mjesto j nejasno) »jako udaritk. 

Lit.:ARj2, 225. 7, 693. 8, 553. 18,428-29. 
453-54. Hraste, JF 6, 212. Elezomc 2, 292. 
Miklosic 358. Mladenov 637. Tiktin 1620. 

tok m (Belostenec) »tobolac, futrola«. Una- 
krstenjem sa vodir nastade toeir, gen. -ira 
m (Kukujevci, Mitrovica, Sid) »posuda od 
roga koju kosci upotrebljavaju za brus, tobo- 
lac«. Oblik tok nalazi se jos u slov., stcslav. 
takt, rum, toe — teoc = the (Moldavija, 
Erdelj, Banat) »Futteral, etui, Tur-, Fenster- 
stock, Federhalter«, madz. tok. Rijec je prema 
tome juznoslav., panonsko-slav. i dacko-slav. 

Lit.: ARj 18, 421. 430. Masuranic 1455. 
Tiktin 1615. Miklosic 358. 

toka f (Kosmet, u izrazu: da pravimo jednu 
toku »da nazdravimo jedan drugome kucanjem 
casu o casu«). Turcizam tal. podrijetla (tur. 
toka < tocco, v. take). Cist talijanizam toccare > 
tokati, -a (Perast, Dubrovnik, neosobno: toka 
me to ucinit »moram to ucinitk, sto meje tokalo 
»sto me je zadesilo«, Crmnica a tokae'e me, 
»morat cu«). U Budvi ribarski izraz: sijdji toka 



vice onaj, kojije na provi, koji ce da baca mrezu, 
to znaci »da onaj cije je veslo okrene put kraja«. 
Sa o > u tukati, -ud (Molai) »1° treba (tukya 
biti dobar), 2° piti«. Na -ac: tokac, gen. -aca 
m (Dubrovnik) »palica, stapic kojim djeca prate 
citanje«. Rijec tokje onomatopejska. 

Lit.: ARj 18, 430-32. Elezovic 2, 325. 
Miletic, SDZb 9, 611. REW* 8767. 

toke f pi., gen. toka (Vuk, Kosmet) »kao 
oklop od srebra, plocica na dolami, parte, 
kolut na jecermi (Hrvatska, Dalmacija)« = 
tok m (Vodice) »puce uopce«. Na -li tokalija 
m (Vuk) »koji nosi toke«. Balkanski turcizam 
(tur. toka »Schnalle, halka«, odatle tokalamak 
»kopgalamak, schnallen«) iz terminologije nos- 
nje: bug., arb. toka. Rum. toaca »Klopfbrett, 
Schlagen des Klopfbrettes« ide zajedno sa arb. 
toke »eiserne oder holzerne Platte, die die 
Stelle der Kirchenglocke vertritt« 5 ne ide ovamo, 
kako je Miklosic naveo u svom rjecniku. Taj 
ide zajedno s tal. toccare, od onomatopeje tok < 
tal. tocco (v.). 

Lit: ARj 18, 432. Mazuranic 1455. Elezo- 
vic 2, 325. Ribaric, SDZb 9, 199. Miklosic 
358. GM 431. Tiktin 1613. REW 8767. 
Skaljic* 618. 

tokmak m (Vuk) = tokmak (Kosmet) »l' 
kao mali topuz, culumak, 2° malj, mutavdzijski 
alat, 3° (metafora) puna, krupna celjad (Kos- 
met), 4° glupak«. Deminutiv na -ic tokmacic. 
Balkanski turcizam (tur. tokmak »maillet, heur- 
toir« kao imenica, kao glagol »frapper a la 
porte«, upor. gakmak »briquet, frapper«) iz 
terminologije alata :rum. tocmac, tocmag (Mol- 
davija) »Holzschlegel«, pi. tocmagi »Nudeln«, 
deminutiv tocmagel »biljka clavaria«. 

Lit: ARj 18, 433. Elezovic 2, 325. Miklosic 
358. Lokotsch 2087. Deny 456. Tiktin 1616. 
SkaljiC 618. 

toliti, -Im impf. (Vuk, objekt muku) (po-, 
M-), sveslav. (osim ces., polj.), praslav., »uta- 
loziti (v.), taziti (v.), umiri(va)ti«. Slov. tola- 
ziti, tolaznik ima -aziti od unakrstenja sa 
blaziti. Odatle apstraktum na -ast, -est (upor, 
bolest) potoles (Lumbarda, u izrazu dat dltetu 
potoles »bluditi dijete«) = pdtoldst f (Dubrovnik, 
familijarno; Prcanj, Lastovo) »sloboda«. Ta 
se rijec kao nerazumljiva narodnom jezic- 
nom osjecanju u Lumbardi puckom etimo- 
logijom obraca u pustores (v. pust i rasti > 
resti). Na -ica potdlica, (Istra, Bella, Stulic) »isto 
sto potolast«. Pridjev na -it potollt »koji se pola- 
gano dize (brijeg, obronak; metafora)«. Praslav. 



tomi 



480 



tonelad 



kauzativum taliti < ie. *tolejo »uciniti tihim« 
odgovara posvema stir, milim, tuilid (3. 1.) 
»spavam«. To je praslav.-keltski leksem. Pri- 
jevoj *lol-, kojemu odgovara u baltickoj grupi 
nizi prijevojni stepen tylii, tihi »schweigend 
werden«, potvrden je jos u arm. troliim »lasse«, 
lat. tolio. U staroj slavenskoj antroponimiji 
prvi je elemenat u Tolimir, Tolislav, hipoko- 
ristik Toljen. Ie. je korijen *tel » still sein«. 
Rumunji posudise a pololi »stillen (Schmerz, 
Durst)«. V. dalju vezu u talog. 

Lit.: ARj LI, 166. 12, 721. 18, 447-449. 
453-54. Kiisar, NVj 3, 338. Miklosic 348. 
WP 1, 740. Osten-Sacken, IF 33, 229. Pe- 
dersen, KZ 39, 371. Iljinski, RFV 60, 421 - 
44a (cf. RSI 2, 239). Solmsen, PBB 27, 
367. Uhlenbeck, PBB 30, 316. Strachan, IF 
2, 369. WP I, 741. 

tolva) m (hrv.-kajk., Belostenec, Habdelic, 
Pergosic) = (slov.) tolovaj »razbojnik, tat« = 
tolvaj (ZK, samo kaa psovka) »nevaljanac«. 
Pridjev lolvajski (nacin). Apstraktum tolvaj- 
stvo. Od madz. tolvaj »tat« > rum. tilhar 
»Rauber, Dieb«. 

Lit.: ARj 18, 453. Mazuranic 314. Tiktin 
1590. Miklosic 358. 

tombujati se, -am impf. (Potomje) (s-j 
»prevrcati se«, stonbujo se »srusio se«. Suglasnik 
j je zacijelo iz Ij; upor. tal. onomatopeju 
tombolare »kopfiiber fallen«. Ovamo ide tali- 
janizam tombola f (gradska rijec, metafora), 
upravo »Purzelbaum«. Odatle na -ica s prom- 
jenom pocetnog sloga torn- > kom- (pre- 
fiks?) kombulica (istrocakavski) »val«, upor. 
u istom narjecju kombulevdla, kombulevdlnica f 
»Purzelbaum«. Elezovic ima iz Kosmeta tumbala 
(-ala je tur. imperativ ola, v.) = tumbarac 
»uzvik koji znaci da se nesto prevrnulo, strmo- 
glavce palo«. Ovamo ide zacijelo prilog tiimbe 
(opcenito u Bosni) »naglavce« = tumba (Vuk) 
»suprotno: polaske«. Odatle denominal tum- 
bati, -am impf. (Vuk) »prevrtati naglavce«. 
Upor. rum. tumba f »Purzelbaum«, bug. uzvik 
tumba. Kako se vidi, onomatopeja je roman- 
ska i balkanska. 

Lit.: ARj 5, 239. 18. 910-912. Elezovic 2, 
346. REW* 8975. Tiktin 1661. Mladenov 642. 
Strekelj, DAW 50, 31. DEI 3814. 3815. 

torniti, -Im impf, (po-, za) »pritiskivati«. 
Nalazi se jos u sva tri ruska jezika tomitb 
i u stcslav. u znacenju »tyranniser«. Praslav. 
kauzativum. Vjerojatno i kao prvi elemenat 
starog hrv. dvoclanog imena Tomislav, koje se 
danas dovodi u vezu sa krscanskim imenom 



hebrejskog podrijetla Tdmo, Toma, Tomica, 
Tomii. Miklosic nalazi paralelu u lit. stamirtti 
»dampfen«. Ie. je korijen tern-, koji se nalazi u 
sanskr. tamayati »verliert den Atem«, pri- 
djev llmitaij »unbeweglich«, lat. temulentus 
»berauscht«, srednjo-ir. tarn »smrt < mir«, 
tamaim »mirujem«. S tim znacenjem, cini se, 
bolfe se slaze znacenje prvog elementa u 7b- 
mlslav. Upor. Miroslav. 

Lit.: ARj 11, 169. 18, 459. 460. Miklosic 
358. Bruckner 537. Trautmann 313. WP 1, 
720. Meillet, BSLP 13, XCIX (cf. AnzIF 
24, 46). Loewenthal, WuS 10,164. Blumenthal, 
IF 51, 119. Machek, Sldvia, 191. 

tomruci, gen. tSmriikd m pi. (Lastric, 
Vuk, Kosmet) »1° klade (za mucenje), cutuk, 
panj, 2° (sg.) panj, oblica (za gorenje, BiH), 
3° (sg.) drveni vodovodni cunak (Bosna)«, oda- 
tle tomrukcija m (Bosna) »koji prodaje ogrevna 
drva«. Balkanski turcizam (tur. tomruk »1° 
Baumstumpf, 2° Gefangnis«, tur. tomruktu): 
rum. tumurug, trombuk, bug. tomruk = tum- 
ruk, arb. tombruk, gr. Touupooboc. 

Lit: ARj 18, 460. Elezovic 2, 326. GM 432. 
Mladenov 635. 642. Tiktin 1661. Lokotsch 1661. 
Miklosic 358. Skoljic* 619. 

tonda f (Dubrovnik, Mljet) = tund m 
(Smokvica na Korculi) »ustap«, tund (Perast, 
Blato na Korculi) »okrugao«. Od tal. tondo < 
ritondo »okrugao« (ispustanjem sloga ri-, koji 
je bio shvacen kao prefiks), rotondo < lat. ro- 
tundus. Ovamo mozda deminutiv na -ellus 
tundela f (Konavli) »kusin (Dubrovnik), blazi- 
na«, ako nije od thwahlja (v.). Svakako je lek- 
sicki ostatak iz dalmato-romanskoga. Ovamo 
kao talijanizam spanj. podrijetla ronda f (Mar- 
tic, Dalmacija, Poljica, Bukovica) »ceta, ophod, 
straza«, odatle na -ar rondar (Poljica) »strazar« 
= rundar (Senj, 1639) »strazar u vojnickoj 
ophodnjk; riinda f (u igri kuglanja) je iz njem. 
Runde (prema REW' 7400) < ar. arobt > 
spanj. robda, rolda. 

Lit.: ARj 14, 159. 313. 18, 914. Macan, 
ZbNZ 29, 207. Zore, Tud. 22. REW* 7400. 

tonelad m (Racisce) < tal. tonnellata, 
preko mlet., isto sto tonaza f, sa fr. sufiksom 
-age < -aticum, izvedenica od gai. tunna > 
njem. Tonne > tona i, dok je tal. tonnellata 
izvedenica od deminutiva na -ellus, prov., 
spanj., itd. toneli. Upor. slov. tunja f »Kiibel, 
Schmelzkiibel, Butter (Ruhr) Kiibel«. 

Lit.: ARj 18, 460. Pletersnik 2, 703. REW 3 
8986. DEI 3819. 



481 



tBpal" 



tonom m- (Mljet) »mreza za hvatanje jas- 
toga«. Usp. tonot. 

Lit.: Macan, ZbNZ 29, 208. 

tonot m (Mikalja, Stulic, Zore) »zamka, 
mreza, laqueus (za zeceve, ribe)« = tonata 
f (Belja, Stulic, Ranjina, Vetranie, srednja Dal- 
macija) »mreza za zivotinje i krupnije ribe« = 
tenete n (Barakovic) »pruglo, zamcica« = tonato 
n (Parcic) »sorta di rete«. Nema podataka o 
tome gdje se govori tonato. U Cvetu vsake 
mudrosti (14. i 15. v.) tonata zala gorska. Ve- 
tranie ima i deminutiv tonotac m. U stcslav. 
tonato pored prijevoja teneto. Nalazi se jos u 
slov., ces, ukr. i rus. Praslav. lovacki ribarski 
termin, kao vrsva i mreza. Sufiks -eto je kao u 
reseto (v.). Upor. lot. tina »ein Zugnetz«. 
Ie. je korijen ten- »dehnen, Ziehen, spannen«, 
koji se nalazi u sanskr. tanoti (3. 1.) »dehnt«, 
lat. tendo, tenax, njem. dehnen. Vidi dalju 
vezu u tetiva. 

Lit.: ARj 18, 200. 201 461. 462. Parcic 1023. 
Mazuranic 1456. Miklosic 350. Holub-Ko- 
pecny 382. WP 1, 724.. 

t8p, gen. tbpa m (Vuk, Kosmet, danas op- 
cenito i na zapadu u knjizevnom i saobracajnom 
jeziku) »kanun, lu(m)barda, muzar, prangija«. 
Pridjev na -ovski (-ov- od pluralske osnove 
topovi} topovski (Vuk). Na -dzija toplija = 
tobdzija »kanonir, artillerist* , s pridjevima na 
-in tobdzijin, na -ski tobdzijnski = tobdzijskf = 
topci'nski (Kosmet, ~ zabit / < ar. / »oficir«), 
slozenica tobdzibasa »artiljerijski pukovnik«, na 
-luk tobdziluk. Deminutivi na -ce tSpce n (Ko- 
smet) »djecija puscica«, na -ic topic. Slozenica 
topdna (Kosmet) »1 ° dio Skoplja na lijevoj stra- 
ni Vardara, upravo artiljerijsko skladiste, arse- 
nal (v. han), 2° vrsta malih loptastih hljebova«; 
neologizmi topollvnica, s pridjevom topolivnickT, 
topovnjaca. Osnovno je znacenje turske rijeci 
»kugla, lopta, komad«. Odatle topac m i 
pridjev (Kosmet) »grudva (opozicija toz, ces- 
me)«. Na -ka tapka f (Pec) »lopta grncarske 
(loncarske) zemlje«. Slozenica top-karanfil (Kos- 
met) »bastovansko cvijece«, kar-top (Kosmet) 
»1° lopta snijega, 2° vrsta cvijeca«. Prilog toptan 
(Kosmet) »prodaja duture, na veliko (opozicija 
krema, krcmiti)«',-tan je turski nastavak ablativa. 
Vjerojatno je odatle i toponim Toptan (narodna 
pjesma) »grad pokraj mora«, odatle beg top- 
tanski. Balkanski turcizam (tur. top, topgu, 
topcubasi, topac, top hanesi, toptan »sve Zajed- 
no*) iz turske ratne i trgovacke terminologije: 
rum. top »Ries (Papier), Sttick«, topciu »ar- 
tiljerist«, topcibasa, bug. top, topka = to- 



pac, topee, topcica, topcenice, topcija, topkana 
toptan, toptandzjja »trgovac na veliko, gro- 
sist«, arb. top, cine, top(a) = tobd »tout objet de 
forme ronde, balle a jouer, piece d artillerie«, 
topca »balle a jouer«, toplane f »en gros«, tup- 
tagi »marchand en gros«, ngr. tojii, lontfyc,. 

Lit.: ARj 18, 412. 413. 463-65. 772-73. 
475. 478-79. 481-82. Elezovic 2, 327. 328. 
Mladenov 636. Tiktin 1623. GM 432. Pascu 
2, 171, br. 1093. 1096. Skoljic* 619. 

topal', gen. -ala m (Vuk) »hromac« = 
topal (Kosmet) »sakat«. Elezovic ne kaze da li je 
topal kao pridjev deklinabilan ili indeklinabilan. 
Izvedenica na -ast tapalast (Vuk) = tapalast 
pored tapalast (Banja Luka) stvorena je dodat- 
kom naseg sufiksa (v. -ast; upor. corav, celav) 
da bi turski pridjev mogao postati deklinabilan. 
Prezimena: Topal, Topalovic (~ Mujo, Kacic; 
Srbija, Bosna; hrvatski knjizevnik 19. St., Sla- 
vonija) = Topalovic (Vucitrn, Kosmet); za- 
seoci Topalovici u Srbiji i u Bosni. Balkanski 
turcizam (tur; topal) iz terminologije sakatosti: 
bug. topal, arb. topall, cine, topal pored lupal 
»boiteux«. 

Lit.: ARj 18, 464. Elezovic 2, 328. GM 432. 
Pascu 2, 171, br. 1099. Skok, Sldvia 15, 
501, br. 812. Skoljic* 619. 

topal 2 , f topla (Vuk), baltoslav., sveslav. 
i praslav. pridjev (s korijenskim samoglasnikom 

u slov. i bug., u sjevernim slavinama s pri- 
jevojem e) = tepal (Brae) »tepidus (s kojim je 
pridjevom u prasrodstvu)«. Obrazovan je s 
pomocu sufiksa -/ (upor. vesel, debel, obal) od 
praslav. korijena tep-, u prijevoju perfektuma 
top- (v. topiti). U danasnjoj jezicnoj svijesti 
izgubio je vezu s kauzativom topili »schmelzen« 

1 cini zasebnu svoju leksikologijsku porodicu. 
Oblik tepal se ocuvao u cakavskim narjecjima. 
Odatle toponim na -juh Tepljuh (Dalmacija), na 
-ina teplind (Brae), denominai tepliti, -im (ras-, 
Proroci = (drugdje) topliti (o-, s-). Od topal 
apstrakti na -ina toplina, na -ota lepibta. Sve- 
slav. je supstantiviranje na -ica toplica, obicno 
u pi. toplice (ZK), veoma raziren toponim u pi. 

Toplice i sing. Toplica (12. v.), danas Tdpusko 
< Toplsko, u pridjevskoj izvedenici na -bsk, 
s ispustanjem sufiksa -ica. Na -Ik loplik, gen. 
-ika »Sudwind«. Neologizam toplomjer »termo- 
metar«. Da je praslav. pridjev Iopih postojao i u 
baltickoj grupi, to dokazuje stprus. toponim 
Taplawken »warmes Feld«. V. dalje etimolo- 
gijske veze u topiti i tep(a)cija. 

Lit.: ARj 9, 409. 16, 630. 18, 464-72. 
Hraste, BIF 10, 16. MikloSli 352. Holub- 
-Kopecny 383. Bruckner 62. Mladenov 636. 



31 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



topal 8 



482 



topiti (se) 



Trautmann 319. WP I, 719. Solmsen, KZ 
37, 583. Boisacq 963-964. 

topan m. pi. totani-te (Galicnik, Make- 
donija) = bug. tapan m, deminutiv na -ce ta- 
pance pored tupan, na -dzija tupandiija = 
na -ar < -arms tdpanar »bubanj«. Samoglasnik 
o = a nastao je iz velarnog nazala o: stcslav. 
topanb pored uipanb. Iz makedonskog potjece 
arb. topdn, dok rum. limpina mozda iz stcslav. 
U stsrp. tekstovima potvrden je Iimbpanb i (v > 
u) mmpanb bez ngr. promjene mp > mb u obje 
varijante, znak da posudenice nisu nastale 
direktnim kontaktom sa Grcima, nego da je bio 
neki drugi posrednik, uceni ljudi ili balkanski 
latinitet. Sa mb nalazi se ista rijec kod Maruli- 
ca tumbat, koja upucuje na direktno vrelo, ali 
je docetak izmijenjen prema nepoznatom mo- 
delu: -an > -at. Moglo bi biti da je i grijeska 
mjesto / u rukopisu Judite. Ako je tako, onda 
se izmjena docefka objasnjava unakrstanjem sa 
cymbalum > tal. cembalo kao u tal. timballo < 
fr. timbale. Gr. tuujtccvov > tympanum > tal. 
timpano zastupljeno je dobro u zapadnim rom. 
jezicima. Meyer-Liibke ne uzimlje za rum. 
timpind slav. posredovanje, nego direktnu po- 
sudenicu iz lat., a to moze biti samo iz balk.- 
lat. Stsrp. oblike Iimbpanb i mmpanb na- 
kalamili su kasnije kaluderi na staru posudenim. 
Tako se objasnjava u njima odsutnost mp >mb. 
U ribarskoj terminologiji postoji jos tampanji 
m pi. (Muo) »komad od gvozda kao vera, u 
sredini mreze ispod saka, gdje se stavljaju 
petrovcl« (\>>e, e — a>a — a asimilacija). 
To je dalmato-romanski leksicki ostatak od lat. 
*tympanium < gr. deminutiv Tuu,jiavCov »bub- 
njic«, upor. tampanu (Lecce, juzna Italija) 
»Fasspund«, mlet. tampaho »Diele«. Ovamo ide 
jos francuzizam (preko tal.) timbar, gen. -bra 
m (Dubrovnik, Cavtat) »pecat« < tal. timbro 
»bollo« < biz. Ttiu|3avov. 

Lit.: ARj 18, 332. 920. Belie, Galicnik 242. 
246. Mladenov 643. 646. REW° 9020. 9022. 
9023. Rohlfs 2248. GM 432. Prati 983. 984. 
Vasmer, GL 142. 145. DEI 3790. 3791. 

topiti (se), -im impf. (Vuk) (do-, iz-, na-, 
po-, ras-, s-, sa-, u-, za-) »liquefacere« prema 
impf, (sa. pn > n, upor. san) tdnuti, - m (Vuk) 
(po-, u-) »submergere« i iteratlvu prijevojem 
duljenja 6 > a -tdpati, -tapdm, samo s navede- 
nim prefiksima (objekt konoplje, Lika), na- 
tapljati (Belostenec), sveslav. i praslav. Postver- 
bali od topiti natop (Poljica, sjeverna Dalma- 
cija) »kisa«, potop = potop, gen. potopa (Kos- 
met) »velika kisa, poplava«, zdtop (Crna Gora) 
»poprzen drob konzerviran«; potop kao biblij- 



ski termin posudise Rumunji. Pridjevi na -iv, 
-Ijiv natopiv (Stulic) = natopljiv (Bella), ras- 
topljiv. Na -nik iitopn'ik m prema f utopnica 
(Risan) = poimenicen part. perf. pas. utopljenik, 
gen. -ika. Poimenicen part. perf. akt. na -nica 
topionica »fornax aeraria«. Postverbali od to- 
nuti: zaton m (Vuk, Primorje) »zaliv«. Upor. 
bez prefiksa rus. tanja »geschiitzte Bucht« = 
slov. torija »eine tiefe Stelle im Wasser, Turn- 
pel, Sumpf«j sa sufiksom -ja. S istim sufiksom 
ide ovamo tonja (Vuk) »kao omara iza male 
kise«. Znacenje se te rijeci mijenja u dva pravca 
prema efektu ki8e. U slov. i ZK tanja znaci 
»Nebelj der das Getreide verdirbt«, a u Crnoj 
Gori tonja »reetor«, odatle denominal tbnjati, 
-am (Vuk, Boka) »Coeteo«, odatle opst postver- 
bal tonj m (Vuk, Grbalj) »odor«. Taj semanticki 
razvitak dobro se objasnjava slov. tonja »Schat- 
ten«. Bez tog sufiksa tSn m (Vuk) u izricaju 
tonom tone, tonuti besjedi. Taj postverbal nalazi 
se joa u *ihnbnb tont »suncev zapad« > *sun- 
ton = (s disimilatornim gubitkom n - n > 
— n) suton (Vuk), s denominalom ustitom'ti 
set (s disimilacijom n -: n > n — r) sutor m 
(Barakovic, Zore) »prvi jaci mrak« = sutor 
(Lumbarda); su- se moze shvatiti i kao prefiks, 
upor. elov. ecuon »Sonnenuntergang«. Ru- 
munji pOBudiSe topiti: a topi »schmelzen«, odatle 
topila f »mjesto u vodi gdje se konoplje moce« 
(nije potvrdeno u slavinama), s lat. sufiksom 
topitoria »Schmelzofen«. Albanci posudise topis 
u znacenju »erniedrige«, koje se ne nalazi u 
davinama, a stoji u vezi sa »submergere«. Upor. 
jos u Kosmetu u zapovijedi topi se »odlazi, 
mara«. Praslav. korijen top- prijevoj je od *tep-. 
Oba prijevoja zastupljena su u pridjevu tep- 
h = topli »tepidus«. To je osnovno znacenje 
u kauzativu topiti »grijati > grijanjem rastapati 
(rezultat)«. To osnovno zriacenje nalazi se 
I u staroj radnoj imenici na -A (upor. ces. krejci 
»krojac«) tepbii > tepaiija, cast na starohrvat- 
skom kraljevskom dvoru i u Bosni te u Srbiji, 
prevedeno latinski »curialis comes« (Boleslao 
tepni = Boleslaus curialis comes, 1069). Taj 
se tepiija zacijelo imao kao majordomus bri- 
nuti za grijanje soba (v. i tepsti). Osnovni je 
korijen i ovdje tep- »udarati«, koji i u tepsti 
(v.), tj. »kresati vatru iz kremena > grijatk, ie. 
tep- »warm sein«, koji se nalazi u sanskr. tdpati 
(3. 1.) »gibt Warme von sich«s lat. tepere 
»lauwarm sein«, odatle pridjev tepidus, stir. 
te »vruc«. Zabiljeziti jos treba niski prijevoj 
u bug. hna »tonem, plivam«, ttne v bogatstvo 
»pun je novca«. 

Lit.: ARj 2, 714. 4, 61. 7, 677-78. 693. 
694. 11, 113. 114. 168-72. 13" 267-69. 



topiti (se) 



483 



topuz 



305-308. 14, 699. 16, 423-24. 426-30. 

17, 80. 18, 460-67. Kusar, NVj 3, 327. 
Elezovic 1, 201. 2, 113. 273. 328. Pletersnik 
2, 676. 887. Miklosic 352. 358. Holub-Ko- 
pecny 387. Bruckner 573. Mladenov 636. 644. 
GM 432. Tiktin 1623. Skok, Rad 222, 132. 

1. Iljinski, ASPh 28, 160. Arnim, ZSPh 9, 
406. Boisacq 1 963-964. Stokes, IF 12, 193. 
Peterson, KZ 47, 275-276. Pelikan, LF 55, 
206. si. (cf. Ijfl 14, 318). WP 1, 719. 

topola f (Vuk, Kosmet), sveslav. i praslav., 
»1° stablo populus alba (s populus je u pra- 
srodstvu), 2° toponim«. Pridjev na -ov topolem, 
poimenicen na -be > -ee toponim Topolovec, 
na -ina topblovina »drvo«. Na -jak = -Tk 
topoljdk = topolik. Docetak varira u slavinama : 
-a kao hrv.-srp. jos u bug., polj., ukr., u ces. 
topol, rus. topol', a u starini i topol m od 13. st. 
u Hrvata (Zadarski lekcionar, Bernardin, Ra- 
njina, Vrbnik, Istra, Vrancic, Habdelic). Ma- 
dzari posudise topoly. Arb. (Skadar) tupli, sa 
clanom -ni »Art Platane« nije izvjesno da je po- 
sudeno iz hrv.-srp., jer moze biti i rom. sa su- 
fiksom -tnus, upor. s -one furl, talpon »Schwarz- 
pappel« = mlet. topon, u Trstu (casse de) 
tolpono. Upor. u furl, tolp m »pedale d'albero 
troncato«, postverbal od talpa »troncare«. Etimo- 
logija nije jedinstveno utvrdena. Walde i Bruck- 
ner uzimlju daje posudenica izlat. kao cer, njem. 
Pappel i arb. plep (upor. toponim Plepiste kod 
sela Kovacica i Salja) = pjep »topola, jablan, 
kavak« < *plopus < vlat. *poplus (s metatezom 
/ kao u tal. pioppo), sa disimilacijom p — p > 
t — p kao u sjevernotal. narjecjima. To je malo 
vjerojatno jer topola nije mediteransko stablo 
kao cer. Mladenov i Walde pretpostavljaju naziv 
prema treperenju s reduplikacijom *ptoptol-. 
Kako to vrijedi i za postanje lat. populus, praslav. 
topolu bila bi u prasrodstvu s lat. Postoji i 
misljenje da pripada pred-ie. supstratu. 

Lit.: ARj 18, 473-478. Mazuranic 1456. 
Elezovic 2, 329. 345. Miklosic 358. Holub- 
-Kopecny 387. Bruckner 573. Mladenov 636. 
Walde-Hofmann Weigand-Hirt 2, 368. GM 
345. 452. REW 3 6655. Cavali, Trieste 45. 
Korsch (cf. AnzJF 7, 51). Niedermann, IF 
26, 59. DEI 2935. 

topor m (hrv.-kajk., slov., ne postoji u sto- 
kavskom), sveslav. i praslav., »sjekira«. Na -iste 
toporisce (Belostenec) = toporise'e (cak., Vrbnik, 
Brae, Hrvatska, Slavonija; Bakarac) = topo- 
rise = tipiris'e (Krasic; Ivsic u pocetku 20. st. 
zabiljezio za Krasic i - (see) »drzalo na 
sjekiri« . Rumunji posudise topor »sjekira« , odatle 
na -ar toporar = (s disimilacijom r — r > 
r — n) toporan »ratnik sa sjekirom«, na -as 



toparas »razlicite biljke, kao ljubica (metafora)«, 
odatle pridjev na lat. -Tvus > -iu toporasiu 
»ljubicast«, toporiite, deminutiv toporisca = bar- 
dita < bradvica (v.), na -ie toporie = coporie 
» Stiel der Sense«, Cincari tupor, Arbanasi to- 
per. Rijec topor ide zajedno s perz. tdbar 
»Beil, Axt« > tur. tdbar, teber. Prema Mlade- 
novu od korijena *tep-l*top- (prijevoj) »udara- 
ti«. Prema Meilletu bila bi jedina posudenica 
iz skitskoga. U svakom slucaju praslav. -iran- 
ska izoleksa. Zbog ocuvanog p ne moze biti 
posudenica iz turskog ili mozda iz avarskoga. 

Lit.: ARj 18, 478^79. Mazuranic 1456. 
Miklosic 359. Holub-Kopecny 387. Bruckner 
573. Mladenov 636. Sldvia 10, 248-249. RES 
4, 193-194. Tiktin 1624. Pascu 2, 211., br. 
461. GM 432. Vasmer, RSI 6, 176. Obnorski, 
ZSPh 4, 259. Meillet, RES 6, 173. RSI 2, 67. 

topotati, tbpocem impf, »lupati nogama«. 
Postverbal topot m. Praslav. onomatopeja. U 
stcslav. mjesto o stoji 5 hpbib »strepitus« > 
rus. topot, u drugim slavinama stoji e i pt kao 
i u Vuka loptatl, topcem impf, »tabati«. Upor. 
taptati (v.). Onomatopejski je korijen *top-, 
*tbp-, *tep-, *dep-. Docetak (onomatopejski 
sufiks) -ot upor. glomot. Upor. gr. tujttco. 

Lit.: ARj 18, 479. 482. Miklosic 369.. Bruck- 
ner 87. KZ 45, 44. Mladenov 644. Sailer, KZ 
31, 280. Iljinski, RFV 28, 457. 

toprag m (Bosna, Travnik, Solin u Dalmaci- 

ji) = toprak (Parcic) »1° confine, 2° persona 
confinante, 3° parentado, eredi« = toprak m 
(Bosna) »1° 'zemlja, teritorij, 2° zemljiste, 3° 
kucno ognjiste, 4° dom, domovina«. Na topraga 
(Solin) = na obiteljskom posjedu. Vjerojatno se u 
docetku turcizam pomijesao sa prag (v.). Bal- 
kanski turcizam (tur. toprak) iz turske agrarne 
terminologije: bug. toprak »Boden, Feld«. 

Lit.: ARj 18, 480. Parcic 1024. Mladenov 
636. Doric 382. Skoljlc* 620. 

topuk m (Vuk) »1 ° vrsta obuce, Bundschuhe, 
2° glezanj, zglavak« = topuk, gen. -iika (Kos- 
met) »1° vrsta obuce, potpetnica, stikla, 2° po- 
stolje od stuba«. Prezime Topuk (Bosna, 18. 
st.). Turcizam (tur. topuk »peta, zglavak, gdje 
se stopalo veze za goljenicu«) iz turske zanat- 
ske terminologije. 

Lit.: ARj 18, 482. Elezovic 2, 329. Skoljic* 
620. 

topuz m (Vuk) = topiiz (Kosmet) »1° 

v Streitkolben, 2° budza«. Na -li toptizlija m 
»1° koji nosi topuz, 2° naziv kruske (Uzicka 
nahija), 3° glavata igla (Kpsmet)«. U narodnim 



topuz 



484 



torlak 



pjesmama augmentativ na -ina topuzina (teska 
l~, gluha ~). U Bosni prezime Topuz, Topuzo- 
vic (ovo i u Srbiji, Pozarevac). Slozenica topuz- 
-Igla (Kosmet) »cioda, igla, koja ima na vrhu 
glavicu, obicno od dlnduha«. Balkanski tur- 
cizam (tur. topuz) iz turske vojne terminologi- 
je: rum., bug. topuz, arb. topus -zi, cine. 
tupuse f, ngr. To(t])jTo6<^. 

Lit.: ARj 18, 483. Elezovic 2, 329. GM 432. 
Pascu 2, 171., br. 1098. Tiktin 1625. Mlade- 
nov 637. Skaljiff 620. 

torba pored torba f (Vuk, ZK) = torba, 

gen. torbe (Kosmet) »sarpelj, telecak, tornister, 

grudnjaca, obramnica, uprta, uprtnjaca, uzina- 

ra, strunjara, stenara, prtenjaca, racarica«. De- 

minutivi na -ak torbak, gen. -aka (Hrvatska), 

na -tea torbica = torbica (ZK), torbice f pi. 

(Crna Gora) »darovi mladozenjama i u pohodi- 

ma«, torbacak, gen. -cka m (ZU.) = torbadza 

(Hrvatska, sadrzi tur. deminutivni sufiks -elk). 

Augmentativi Torbarina (prezime), torburina, 

torbetina. Na -ar torbar, gen. -dra »1° (danas 

neologizam za) Hausierer, 2° prezime (Krasic)«, 

s denominalom torbariti »hausieren«, tbrbi- 

cdr. Slozenica torbonosa m. Nalazi se u svim 

slav. jezicima i u madz. Nije praslav., zbog 

odsustva likvidne metateze. Balkanski je-tur- 

cizam (tur. torba = tobra »Sack«, deminutiv 

torbaciK): rum. torba pored tolba = tulbd 

(prema Tiktinu / mjesto r od unakrstenja sa 

tuh, v. tulac) »K6cher«, deminutiv tulbita, bug. 

torba (akcenat prema tur.), arb. torbe pored 

torve (v mjesto b preko grckoga), dem. tor- 

baxhik »lederner Proviantsack der Bauern«, ngr. 

Toppac,. Ovamo mozda ne ide etnik Torbesi, 

islamizirani Makedonci zasebnog dijalekatskog 

tipa (torbesce), poturcenjaci iz Donjeg Pologa 

u okolini Tetova, gdje ih zovu Kokdrddk m, 

jer je mogao nastati kao Cincar (od arum. 

cine < lat. quinque) od tur. dort bes »quatre 

ou cinq«. Mladenov uzimlje korijen arioal- 

tajski, srodan sa gr. fiepua, praslav. derc, dok 

Bruckner nalazi srodnost sa trbuh (v.). 

Lit.: ARj 18, 485-87. Elezovie. 2, 330. 
519. Lokotsch 2091. Tiktin 1621. GM 432-433. 
Korsch, ASPk 9, 667. Mikloi'ic 359. Holub- 
-Kopecny 387. Bruckner 574. Mladenov 636. 
Skaljic* 620. 

toriti, -im impf. (Vuk, srednja Dalmacija, 
Slavonija, Bosna) (na-, u-} »balegati, gnojiti« 
= tdrit, tortm (Kosmet) »dubriti«, odatle fon- 
na f (ib.) »dubre od sitne stoke«. Nalazi se jos 
u bug. tor »gnoj, dubar«, torja »diingen«. Ne- 
ma te rijeci u ostalim slavinama kao ni u bal- 



tickoj grupi i ostalim ie. jezicima. Prijevoj 
prema strv i prema lat. stercus (bez prosirenja 
na -ko). V. jos trtii tor (s.v. trti). 

Lit.: ARj 7, 694. 18, 487. WP 2, 641. 
Mladenov 636. KZ 47, 190. (cf. jfF 3, 212). 

torkiii m (Vrancic, Korcula, Smokvica na 
Korculi, Racisce) »1 ° sprava za tijestenje grozda 
i maslina, tijesak, presa (Hrvatska), 2° topo- 
nim (Torkiii, uvala na Krku; tal. Torcola = 
Scedro, v.)«. Denominal torkulati (Vrbnik) = 
torkulat impf. (Korcula) »presati (Hrvatska). 
Ovamo i torkula f (Divkovic) »isto«. Slov. 
torkla pored torkula, bav.-njem. Torkel. Arb. 
torku mudhinit (Ulcinj), tork < tal. tdrchio < 
lat. tdrculum, od torquere > tal. torcere. Ovamo 
ide i sttal. torchio = torcia »candela grossa o 
piu candele ravvolte insieme« > tdrac, gen. 
tbrca m (Korcula, Sali na Dugom otoku) 
»velika i debela svijeca od 2 m, koja se nosi samo 
u procesiji, krilat (Dubrovnik)«, torci dumblieri 
»nose se za mrcem, cetiri svijece zajedno«. 
Docetak -chio izgovoren na mletacku zamije- 
njen je domacim sufiksom -sc > -ac, u Cili- 
pima (Konavli) torcun, gen. -una »debela svi- 
jeca u crkvi«. Ovamo ide mozda jos tosm (Cres) 
»Olpresse« < mlet. torco sarc > s (?). Dalma- 
to-romanski leksicki ostatak je trkljaf (Vuk, Du- 
brovnik i okolica, Boka, Ston) »komad drva sa 
vise rogova za podupiranje loze, rozga (Budva, 
Pastrovici), Rebenpfahl, ostroga (Crna Gora)«, 
unakrstenjem sa tacco: tokija (v.). Denominal 
ottkljati, -am pf. (Vuk, Ston) »pritaci trklje«, 
pritrkljati »udariti trklju uza sto«. Upor. Serra 
del Trull u Kataloniji, Sopra il Torchio, vino- 
grad kod Rovereta, Torgel u germaniziranim 
krajevima. Ovamo ide jos trkulj m (Vuk) 
»izgnjeceno grozde sa sirom zajedno«. 

Lit.: ARj 9, 280. 444. 12, 197. 18, 484. 
488. 686. 689. Pletersnik 2, 679. Corominas, 
Sack Ort und Wort 20, 575. REW* 8792. 
8792a. GM 433. Miklosic 359. DEI 3826. 
Rosamani 1 165. 

torlak m (Vuk) »Grosssprecher, koji torla 
(toriati, -dm »vicuci razmetati se«)«, takoder 
trlacii'i, -am impf. (Vuk, Crna Gora) »isto« 
= ime naroda Torlak, gen. -oka »koji ne govori 
ni srpski ni bugarski (-ak mjesto -ak je zamjena 
naseg sufiksa -ak mjesto tur. docetka -ak u 
turlak) = torlak m i pridjev (valjda indekli- 
nabilan, Elezovic o tome suti) »prost, priglup, 
primitivan covjek«. Balkanski turcizam (tur. 
tur ili turlak »1° sot, inexperimente, 2° u 15. 
v. naziv dervisa koji se pobunise protiv sul- 
tana«, pored torlak »3° mlad i prost adzamija, 



torlak 



485 



tovar 



4° nehvatan konj iz ergele, 5° sjeverni Buga- 
rin / upor. gr. Povipyapoc, ypvbpo-nt<pakoq l /«) 
iz terminologije uvredljivih rijeci (upor. buda- 
la, bena): rum. turlac »benebelt«, s glagolom a 
furiaci »trunken machen«, bug. torlak »pro- 
stak«, pridjev torlaski, arb. torollak »T61pel« 
pored tiirlldk = trullak (Gege). 

Lit.: ARj 18, 488. 690. Elezovic 2, 330. 
Tiktin 1666. Mladenov 636. GM 433. Deny 
564. Resetar, JF 6, 252. Skaljic* 620. 

torma = turma f (Mikalja) = torman m 
(Belostenec, Virovitica) = tiirman »hren«. Od 
madz. torma »isto«. 



67. 



Lit.: ARj 18, 



946. St'rekelj, DAW 50, 



tormentai se, -am impf. (Korcula) »muciti 
se«. Talijanizam tormentare , lat. tormentum, ap- 
straktum na -mentum od torquere »torcere«. 

Lit.: REW 3 8793. DEI 3829. 3830. 

tornistar, gen. -sira m, slov. tornister »tele- 
cak«. Od njem. Tornister < srgr. Tdyi,aTpov 
»Hafersack«. 

Lit.: Pletersnik 2, 679. REW 3 8528. 

torokati, torocem impf. (Vuk) (raz- se) 
»larmati«. Radna imenica na -onja m prema f 
na -usa: tordgonja m, f (Vuk, nejasno k > g) 
prema f torokusa = na -oca torokaca. Onoma- 
topeja, upor. rus. torotoritb »plapern«, lit. ta- 
ryti. 

Lit.: ARj 18, 489. Pogodin, REV 32 (cf. 
AnzIF 5, 260). 

torzo n (izgovor u Zagrebu) »nedovrseno 
djelo«. Cisti talijanizam obrazovanih ljudi, 
preko njem., kako pokazuje rz < tal. rs u 
torso < lat. tursus < gr. 0-upaoc,. Taj se nalazi 
mozda u denominalu rastrosati se, -a pf. (Ri- 
jecka nahija u Crnoj Gori, subjekt haljine). 
Glagol ne postoji u tal. 

Lit.: ARj 13, 326. REW 8725. Prati 994. 

tos = toz (Vuk) »uzvik za konje, da idu 
natraske«. Oformljen na -kati toskati, -am 
impf. (Vuk, objekt konja u taljige) (iz-, na-) 
prema pf. tosnuti, -em pored tozati, -am. 
Odgovara istoznacnom uzviku sti's (v. fii) i 
bit ce u etimoloskoj vezi. 

Lit.: ARj 4, 62. 7, 694. 18, 490. 503. 504. 

toska f »1° vistan < fustanela od platna, 
koji nose Arbanasi Toske u Leskovcu, Polja- 
nici i Klisuri (okrug vranjski, Srbija), 2° duga 



puska, kakvu nose Toske (Kosmet)«. Od etnika 
Toska m (Vuk, Kosmet) »Arnautin iz jugo- 
istocnih krajeva, Epira: Berata, Permeta, Te- 
pedelene (= Tepeleni)«. U Vucitrnu Toske 
su bile cesmedzije. Opozicija Gege (v.). 

Lit.: ARj 18, 490. Elezovic 2, 330. SEZb 6, 
132. 

Tot m, etnik (hrv.-kajk., ZK, Vuk) »Slo- 
vak«, pi. Tatovi. Od madz. Tot, koji naziv vazi 
ne samo za Slovake nego i za Hrvate izmedu 
Save i Drave. 

Lit.: ARj 18, 491-92. Sldvia 6, 582. Ma- 
zuranic 1456. 

totonj ak m (Kosmet) »(pejorativno) rdavo 
umijesen hljebac«. Upor. rum. totolot (Mol- 
davija) »Klumpen«. 

Lit.: Elezovc 2, 331. Tiktin 1628. 

tovar m (Vuk) = tovar (Kosmet) = tovor 
(okolica Senja) = tovor (Habdelic, Belostenec) 
»1° (prvobitno) teret na sedlu konja ili magar- 
ca, 2° teret uopce, 3° (tovar) magarac, osao«, 
prema f tbvarica (Dubrovnik, Mljet, Korcula, 
Dalmacija uopce) »magarica« =' tover (Lum- 
barda) = tovor, gen. toma (Buzet, Sovinjsko 
polje). Deminutivi od znacenja 3° tdvdrie, 
gen. -eta, tovarcic. Pridjev tovarskt »magareci«. 
Kao i osal prenosi se na morsku ribu »merlu- 
cius vulgaris«. Na -ija tovdrija f (Lika) »cu- 
tura okovana s obje strane, fucija, brema«. 
Na -«sa tovarusa »kobila«. Od znacenja 1° 
denominal na -iti tovariti, -im impf. (Vuk, 
Kosmet, danas opcenito) (iz-, na-, pre-, u-) 
»carricare«, impf, na -ava-, -iva- tovaravati, 
-wati, -ivam, -ujem, samo s prefiksima, na -ovati 
istovarSvat (Kosmet), na -ati lavorati (na-, 
pre-), pridjev tbvdrni (~a kola), poimenicen na 
-ina tovarnina »uza tovarna za prievrscivanje 
tovara«. Znacenje 3° je prevedenica (caique) 
od gr. Ovoc,, rijeci maloazijskog (azijskog) pod- 
rijetla, koju su etimolozi cesto krivo dovodili 
u vezu s lat. onus, gen. oneris. Paralelu za takav 
semanticki razvitak pruzaju i semitski jezici. 
Ta je prevedenica stvorena zacijelo najprije u 
Dubrovniku, gdje je oduvijek bilo ucenih ljudi. 
Odatle se rasirila po cijeloj Dalmaciji i Istri. 
Toponim Tovdrnik u Slavoniji ne treba da ima 
isto znacenje kao dubrovacki Osaonik, danas 
Osojnik (ali etnik Socanin m prema f SalaSka, 
pridjev salacki od ostlb) jer moze biti isto kao 
madz. tdrnok »skladiste«. Rijec tovar je sveslav. 
i praslav. (?) u znacenju »1° merx, 2° onus«, 
tako u bug. jos i danas. Nije baltoslav., jer je 
lit. tavoras posudenica iz slav. Rumunji posu- 



tovar 



486 



toz 



dise povara »teret, tovar na sedlu konja ili 
magarca«, cal povdrnic »konj teretni« = tovar 
(Banat, Erdelj) = tovara; promjena prvog 
oblika nije jasna; glagol a tovari (Banat); 
Novogrci xouapi i Madzari tar »teret«, odatle 
tdrnok < tovdrnik »skladiste«. Madzarski sla- 
vizam dosao je opet natrag kao tar, s pridjevom 
tdrni (kola), turlcni konji. Rum. isto tako tar 
»teret«. Praslav. rijeci odgovara tur. davar, ta- 
var »domaca zivotinja, stoka, cesto ovca (Ana- 
dol)« > arm. tvar »Herde«. V. za dalju etimolo- 
gijsku vezu tovaris. 

Lit.: ARj 4, 63. 7, 494-5. 11, 758. Elezovic 
2, 131. 241. 324. Kusar, NVj 3, 338. Miklo- 
sic- 359-360. Bruckner 574. Mladenov 635. 
Tiktin 1629. Boisacq* 705. Meyer, IF 1, 319. 
Vasmer, RSI 2, 32. BZ 17, 108-120. A cf. 
RSI 2, 257). Korsch, ASPh 9, 674-675. Pe- 
dersen, XZ 39, 460-461. Iljinski, hvORIAS 
23, 2, 180-245. (cf. Sldvia 5, 413). Elkina, 
Etimologiceskie issledovanija i (1962), 116—129. 

tovaris m (1608, Novi) prema f na -ica 
tovarisica — tovarus (1679, zagrebacki sta- 
tut, -us = madz. -os; hrv.-kajk., Habdelic), 
sveslav., osim bug. i istocni hrv.-srp., praslav. 
(?), »drug«. Apstraktum tovaristvo. U stcslav. 
tovaristb = rus. tovarisi (pored -rys). Za taj 
docetak nema paralele u ostalim slavinama. 
Zbog toga Miklosic kaze da je »unhistorisch«. 
Kod Rumunja je tovards »Gefihrte, Genosse, 
Teilhaber« (-as = madz. -os) = tovards 
(invatatura) kao u hrv.-kajk., apstraktum na 
-ie tovdrdsie. Prema tovar > madz. tar od pa- 
nonsko-slav. nastade torj »drug«. Bruckner 
uzimlje vezu sa tovar (v.), ali istice iznimnost 
sufiksa, koji nije -istb > -id nego -is (v.). 

Lit.: ARj 18, 496-500. Maiuranic 1457. 
Tiktin 1626. Miklosic 359. Bruckner 574. 

tdvijerna f (Dubrovnik) = (ikavski) to- 
vtma (15. v., Brae, Hvar, Vis, Milna, Lum- 
barda, Sibenik) = (14. v., ekavsko-cakavski) 
taverna (Cres) = taverna (Sibenik) = taverna 
(sibenski otoci, Modruse, 1387; 1442, Krcki 
statut, objekt uz driat, 1496. v' tover'nah, 
v' tavernu, mozda grijeska mjesto tover'nu) 
»krcma« = taverna f (Urbar modruski, 1486) = 
tuverna (Bozava) »osteria«; prodavat vina na 
taverni (Kastavski statut). Na -ar < -arius 
tovernar m prema ftovernarica (1490, Kastav) = 
invernar (Bozava) = tovjerndr, gen. -ara (Du- 
brovnik). Denominai na -iti toverniti (Kastav, 
1490: tovernar ne mozi u jednoj konobe ni u 
hise tovernit dvojega vina). Dalmato-romanski 
leksicki ostatak od lat. taberna > tal. taverna. 
Nalazi se jos u slov. taberna, denominai taber- 



nati, taberna, tobernati (b > v > b kao u bolta 
preko furl.), na -nik tovornik m prema f tovor- 
nica. Crkveni je opcehrvatski latinizam taber- 
nakul = -kuo = taberndkul (Rab) = ta- 
bernaku (Bozava). 

Lit.: ARj 7, 415. 17, 927. 18, 131. 500. 501. 
Pletersnik 2, 653. 673. Maiuranic 1088. Zore, 
Rad 115, 116. Budmani, Rad 65, 163. 165. 
Kusar, Rad 118, 21. NVj 3, 338. Crania, 
ID 6, 122. 123. Hraste, Rad 272, 27. REW 
8510. Strekelj, ASPh 28, 532-533. Miklo- 
sic 360. Setka 2, 185. DEI 3732. 3733. 

tovjelica f (Mikalja; Dubrovnik, Cavtat, 
Cilipi) »stolica bez naslona, drvena niska klu- 
pica, samrl (Zagreb), skanjet (Korcula), skanj 
(Boka), sluzi starijim gospodama da stave 
noge, podnpzje« = tdvilica (Korcula, »~ ili 
skanjel«) = (v > b kao u bolta, koliba) tobilica 
(Lumbarda, » — ili skanjel«) »podnozje« = to- 
bilica (Potomje) »prosta sjedalica za kuhinju, 
stokrl (Zagreb)« = (unakrstenjem sa sto, sto- 
lac) stovllica (Smokvica, Korcula) »mala klupa 
za sjedenje« = stbbilica (Zrnovo) »mali drveni 
tronog za sjedenje (domaca radnja)«. Bez naseg 
deminutivnog sufiksa -ica tovila (Korcula). 
Dalmato-romanski leksicki ostatak od lat. tabella 
(deminutiv na -ella za -ula tabula) > mlet, 
tavela mezzana iz terminologije kucnog na- 
mjestaja. Mjesto dubrovacke tovjelice govori 
starija generacija u Tivtu i Lastvi frllca ili 
trupica »dvije glave od trupa, na koje se stavi 
gore daska, za sjedenje«. Mlada generacija 
govori skanj (v.). Talijanizam je tavelica f (Bu- 
zet, Sovinjsko polje) »tanka opeka« < tal. -mlet. 
tavella »mattone, Backstein«. Latinizam je tabela 
(Potomje) »tabla«. 

Lit.: ARj 17, 627. 18, 505. Kusar, NVj 
3, 338. Budmani, Rad 65, 165. REW* 8509. 
DEI 3732. 

t8z m (Banja Luka, Mostar) »1° samljevena 
i u stupi u prah istucana kava, 2° prah, sitno 
istucan secer, lijek (Kosmet)« = toz m (Crna 
Gora, Srbija) »talog od iskuhane kave« = 
toz m (Crna Gora) »sitni duhan«. Slozenica, 
upravo cista turska sintagma toz - parasi m 
»1° sitan novae, 2° naknada za ustupanje duca- 
na«, limon-toz (Kosmet) »limunova so«. Na 
-luk tozluk m, obicno tdzluci m pi (Vuk) = 
tbzluke f pi. (plural kao gacej »dokoljenice, ga- 
mase«, augmentativ na -ine tdzluctne f (Vuk), 
nazvane ovako jer cuvaju noge do koljena od 
praha. Balkanski turcizam (tur. toz »prah«, to- 
zluk) iz terminologije za nosnju: rum. tuzluc, 



toz 



487 



trag 



bug. tuzluk, tozlun, arb. tos - zi »Staub«, 
tozlluk, ngr. xovaXovxi. 

Lit.: ARj 18, 503. 504. Elezovic 2, 325. 
525. GM 433. Tiktin 1669. Skok, Sldvia 15, 
501., br. 816. SkaljiP 620. 

trabant m (gradski govor) »1° vojnik, 2° 
kraljevski tjelesni gardist, 3° (pejorativno, u no- 
vinarskom jeziku) koji slijepo slijedi nekoga ili 
necije ideje« < njem. Trabant = (tr > dr upor. 
arcati za trcati, Drabant kod Lutera, ces. drab, 
polj. drab »pjesak«) drabanat, gen. -anta (Vran- 
cic, Belostenec, Jambresic) = drobanat, gen. 
-nta (16. i 17. v.), drobantnica (1697) »kuca za 
takve vojnike« = (tr > dr > gr mozda unakr- 
stenjem sa grabiti, grabancijas) grabanat, gen. 
-nta (1543, Belostenec, Jambresic) = gra- 
banta m (1543, docetak kao u leventa). Odatle 
na -ija grabantija »sluzba njegova«. Upor. to- 
ponim Grabantici (Travnik). Asimilacijom 
t — b > b — b barabanat, gen. -anta (17. v., 
Mikalja, Belostenec, Stulic) »pandur«. 
Glede umetnutog a upor. madz. darabont (1439), 
tarabont < njem. drabant, rum. daraban, da- 
rabant, dorobant. Stari evropski vojnicki termin 
orijentalnog podrijetla (perz. darban »portier«, 
slozenica od dar »vrata« i ban »koji cuva«). 
Glede -ban upor. pasvandzija, coban. 

Lit.: ARj I, 181. 2, 734. 788. 18, 505. 
Maiuranic 274. Miklosic 49. SEW 1 218. 
Holub-Kopecny 105. Bruckner 95. REW 8822. 
Lokotsch 490. Gombocz-Melich 1274. Tiktin 
505. 565. 

trablje n (Vodice) »dio straznjeg dijela 
kola« = slov. trabje = trqbic (ZK) = trablje 
(ZU) »Wagenschere, Zwiesel«. 

Lit.: Ribaric, SDZb 9, 199. Skok, ASPh 
33, 372. Popovic, Sintaksa 45. Pletersnik 2, 
680. 

trabozan m (Vuk, Srbija, BiH) »prednji 
dio kuce, doksat, trijem« = troboz&n (Kos- 
met) »niska ograda na cardaku, gelender« = 
trobozani m pi. (Travnik) »otvoren hodnik oko 
cijele kuce, ganjak« = trabozani (Mostar) 
»ograda na stepenicama, da se ne padne, perda« 
= trabazana f (Sarajevsko polje) »ograda od 
kolaca«. Balkanski turcizam vjerojatno tal. pod- 
rijetla (tur. tirabzan < *tramezzana od tra = 
mezzo, preko gr.) iz terminologije graditelj- 
stva: arb. trabazan »Gelander«. 

Lit.: ARj 18, 505. Elezovic 2, 339. Skok, 
Sldvia 15, 501,, br. 818. GM 433. Dietrich, 
KZ 37, 417. Skaljic* 620. 

trabun f, u izreci govori u trabuni (Vuk) 
»buncati (v.)«, odatle denominai na -iti tra- 



bun iti, trabunim impf. (Vuk) »bulazniti, tla- 
piti« = trambuniti, -im (Vodopic) = trabunjati, 
-am, apstraktum trabunjenje n za uceno ha- 
lucinacije /pi. Prema Strekelju bilo bi u vezi 
(posudenica?) -sa turbare, upor. spanj. turbdn, 
rum. a turba »wiitend werden«. Kako se rijec 
upotrebljava na istoku, romansko vrelo nije 
vjerojatno. U vezi je svakako sa buncati, 
bunacati, slog tra- opet s onomatopejom koja 
se nalazi u tlapiti [usp. i pod balam]. 

Lit.: ARj 7, 699. 18, 505. 506. 529. Strekelj, 
ASPh 28, 533. 

tradii, -im pf. (Kotor, Kuciste; Korcula; 
primjer: trddila me svica) »prevariti« ,= (inf. 
prema 1. 1. prez.) tradiskat (~ nekoga, Du- 
brovnik, Cavtat) »napustati«.- Od tal. tradire < 
lat. tradere. Ovamo i talijanizmi tradimen(a)t 
m (Sali na Dugom otoku; 1496; Spovid opcena) 
»izdaja« < tal. tradimento; traditur m (16. St.) 
»izdajica« < tal. traditore" 

Lit.: 18, 509. Zore, Tud. 22. Budmani, 
Rad 65, 166. REW 8828. DEI 3850. 

tiafika f (Hrvatska) »maloprodaja duhana«. 
Odatle na -ant trafikant m prema trafikantlca 
f (Hrvatska) »onaj koji se bavi tim poslom«. 
Od njem. Traffik < fr. trqfic < tal. trdffico, 
postverbal od trajficare. Marin Drzic ima 
trafegati impf, »trositi«. Primjer: . .. dao mu 
(sinu) pet tisuc dukata, tako ih on i trafega ovdi 
u Rimu s galantinami sinjorami. Upor. kat, 
trafegar. Prema Gamillschegu od prefiksa 
tra- < trans i ficcare »postaviti«, kao stfr. 
tresflchier »probosti«. 

Lit.: ARj 1, 160. 18, 509. 510. Gamillscheg 
856. DEI 3851. 3852. 

trafori m pi. (Zore; juzna Dalmacija ?) 

»cvijet, cvjetovi, potkit bjecvi, obicno'misioci- 
ma napravljen, i to od koljena do buta s obje 
strane«. Mozda postverbal od traforare (pre- 
fiks trans > tal. tra- i lat. > tal. forare). 
Ovamo mozda i preforati, -am pf. (Rijecka 
nahija) »nadici, prestici koga cim«, koje sadrzi 
nas prefiks pre- i prilog/ora < lat. foras. 

Lit.: ARj 11, 511. Zore, Rad 108. 218. 
REW* 3430. DEI 1684. 3852. 

trag m (Vuk), samo juznoslav., inace pra- 
slav., »1° slijed, Fusstapfe, Spur, 2° genus 
(semanticki razvitak kao lat. linea, fr. lignage)«. 
Da je rijec postojala i u sjevernim slavinama, 
dokaz je kasupski tragi, fregi »natrag«. Bez para- 
lela u baltickoj grupi. Na -ina trasina f (Crna 
Gora) »nogostup, putanja, staza«. Ovamo traga 
f (Dalmacija, Lika) »1 ° vestigium, 2° rod, genus' 



trag 



488 



trajati 



3° pasmina« = traga f (Crna Gora, Vuk) 
»Tierrasse, rasa, genus«. Upor. arb. trage 
»traccia, retraite«. Brojni su prilozi u vezi s prije- 
dlozima i njihove izvedenice: nalrag »nazad« 
= natraga (prilosko -a}, natragu, na -bke na- 
traske (Vuk) = natrazacke = na -j>ce natrasce, 
unatrage (narodna pjesma), otrdg (-a, -ti) = 
otrdg (Kosmet), odotrag (Kosmet), slraga, 
dstrdg, ddstraga, nastragu, odostraga, sdtrdg, sa 
superlativnim noj najstrag(uj, najostragu. Oda- 
tle pridjev na -bn + A o: straznji (opozidja 
prednjij, poimenicen na -tea straznjica, eufe- 
mizam za »culus, zadnjica«, na -jak straznjdk 
(va), na -bn natrazan (Sulek) »reakcionaran«, 
poimenicen na -jak u neologizmu natraznjak 
m »reakcionar (protivno naprednjak)« prema 
fnatraznjaca, neologizam za »proklitika« (naslo- 
njaca »enklltika«), apstraktum natraznjastvo; na 
-bk natrafak, gen. -ska »potomak«, na -bina 
nalradSbina »nekakav porez«, denominai na 
-ovati natragovati, -ujem (Sulekov neologizam, 
protivno napredovati'), na -uia natragusa = 
slozenica nalragoda (Vuk) »koji ide natrag«, 
prilog natraguse; stragusa (Crna Gora) = ostra- 
gusa (puska), na -bk otrafak, gen. -ska, na -ina 
otrazina, na -Mna btrazbine f pi. »ostaci«. 
Denominai od trag m na -ati tragati, -am 
impf. (Vuk nema) = tragdt, -am (Kosmet) 
»raspitkivati se«, odatle na -oca tragaca (Kos- 
met) »radoznala zena«, od traga T ndtragat se 
(Crna Gora) »naroditi se«, postverbal natraga 
(Crna Gora) = natrazje »potomstvo«. Deno- 
minai na -iti traziti, trazim, impf. (Vuk) 
(do-, is-, na-, ob-, po-, pre-, za-} »1° iskali, 
quaerere« prema impf, na -iva- -trazivati, 
-trazujem, samo s prefiksima; istrazjti se 
(Ljubisa, Boka) »2° unistiti se, umrijeti« = 
(sa c mjesto z, valjda prema gubitku sonori- 
teta trak < trag} istraciti se »isto«, upor. k 
mjesto g u denominalu zatrakovat, -ujem (Kos- 
met) »zapitkivati«. Moguce je i unakrstenje 
s trak (v.). Upor. trakdnac »Spur, vestigium«. 
Odatle postverbali istraga f »1° pravnicki 
termin, 2° unistenje (Crna Gora, Boka: rat 
do istrage »guerre a outrance«)«, pridjev od 
znacenja 1° istrazni (sudac, sudija}, na -Ijiv 
Vukov neologizam neistrazljiv »inpervestiga- 
bilis«, radna imenica na -telj istrazitelj = 
istraznih, apstraktum na -Mna. istradzbina 
(Ljubisa) »placa za ukopaliste«, potraga f »po- 
tjeraj potoc«; od sintagme po tragu: na -usa 
potraguse f pi. »1° ospice koje se naknadno 
izbace, 2° svinje koje u zir dodu iza drugih«; 
potragljiv »koji zaostaje«, potragljivac m »okli- 
jevalo«. Ie. je korijen *tragh-, koji je zastup- 
ljen u lat. trahere, gal. vertragus »brzonog 



pas«'(tal. veltro, itd.), stir, traig »noga«, mozda 
i u got. bragjan »trcati«. Prema tome je i trag 
lat.-kelt.-praslav. leksem. 

Lit.: ARj 2, 714. 4, 63. 64. 7, 379. 662. 
700. 858. 9, 276. 437. 11, 189-90. 192. 16, 
639. 703. 706-708. 709-710. 18, 510-517. 
559-562. Mazuranic 1458. Elezovic 2, 19. 
42. 201. 331. Miklosic 360. Mladenov 637. 
WP 1, 753. Strekelj, ASPh 28, 504. Havranek, 
Sldvia 7, 782. Fraenkel, KZ 61, 268. Zupitza, 
BB 25, 89-105. (cf. AnzIF 12,169). Walde, 
IF 19, 106. Boisacq' 983-984. GM 433. 

traget m (Rab, Bozava) »lada za prijevoz, 
velika gaeta, skela«. Od tal. -mlet. tragheto < 
lat. trajectus (od trajicere, prefiks trans ijacere}. 
Suglasnik g za j je neobican, a nalazi se ne 
samo u mlet., nego i u furi, i istro-rom., 
danas i u knjizevnom (toskanskom), sttal.- 
tragetto tumaci se unakrstenjem sa mlet. 
gerundi vom tragando, od tr ar < tranere. 
Danas na nasem moru izmedu dviju blizih 
obala saobraca trajekt < part. perf. pas. 
trajectus, od trajicere »prebaciti«. Upor. zapalj 
(v.). 

Lit.: ARj 18, 518. Kusar, Rad 118, 23. 
Crania, ID 6, 123. Skok, Term. 150. REW 
8843: DEI 3853. 3854. 

tragina f (Mljet) »sluzi za hvatanje zubaca 
(nacinjena je od senjala, na kome visi skandaj; 
na dnu skandaja nalazi se vise udica)«. Dal- 
mato-romanski leksicki ostatak (gi ocuvan u 
velarnom izgovoru kao u Giman, galatina} iz 
terminologije ribarskog alata, od tal. tragina, 
izvedenica na -ina od tragum »Schleppnetz«, v. 
trakmar. Talijanizam je gi > i trainati, -am 
impf. (Budva) »traina se na zubace«, od tratna 
(Budva) »vise nego pendula (traina f /Muo/ 
je slicna sforcinu; nalazi se ispod saka 4 A 5 m 
tanka traina}« < tal. trainare < traginare. 
U Potomju je trdjina f »fitilj za lagume«. 

Lit.: REW* 8836. 8837. DEI 3855. 3856. 

trajati, -jem impf. (Vuk, Kosmet) (do-, 
iz-, po-, uz-}, bug., ces., oba luz.-srp., praslav. 
*tra-, »durare, drzati (Kosmet)«. Pridjev tra- 
jan (uz-}, dugotrajan (slov., prevedenica prema 
njem. langwierig}, deminutiv na -asan (upor. 
durasan) trajdsan. Pridjevski apstrakti na 
-ost trajnost f (uz-}, trajasnost. Stces. trati 
kaze da je praslav. korijen tra-. U sjevernim 
slavinama i u nisticnom prijevoju (Schwund- 
stufe): ces. trvati, pol j. trwac, ukr. try vaty, 
brus. trvac, tryvac. Rumunji posudise trajc 
> a trai »zivjeti«, rum. postverbal trai m 
»zivot«. To znacenje moralo je postojati i u 



trajati 



489 



traktui- 



juznoslavenskom, kako pokazuje antroponim 
Trajko, Trajan = Zivko, Zivan. Ie. je znacenje 
korijena *ter- »prodrijeti«, set-baza u punom 
prijevoju *tera°- »hinuberfuhren«, predstavljen 
je u sanskrtu tarati »svladava«, trayate, trdte 
»stiti«, avesta Ardyente »isto«, apstraktum Orati- f 
»zastita«, ir. trath n »vrijeme, cas«. Sto_ pro- 
dire, to zivi, to je trajno. 

Lit.: ARj 2, 714.4,64. 11, 190. 18,518-22. 
Unbegaun, RES 12, 31. Elezovic 2, 332. 
Miklosic 360. Holub-Kopecny 392. Bruckner 
578. WPI, 732-4. Trautmann 325. Uhlenbeck, 
PBB 26, 571. (cf. AnzIF 15, 106). Baudis, 
IF 23, 149. Mikkola, IF 6, 352. Iljinski> 
IzvORJAS 23, 125-182. (cf. Ub 8, 207). 

trais 1 (Crna Gora) »uzvik kojim se oponasa 
zvuk kad skrokne puska«, »(u Kosmetu) 
kad se spusti novae, kad se nesto razbije, 
kad prsne«. Upor. oformljenja krok u skrok- 
nuti (v.), strecati impf, prema strecnuti (ZK), 
strocati (o pusci) i trakaltea f (Crna Gora) 
»djecja igracka od kukuruzovine«. 

Lit.: ARj 17, 687-88. 847. 18, 525. Ele- 
zovic 2, -332. 

trak 2 m (Vuk; 1420, Dubrovnik; ZK) = 

traka f (Milicevic, Bosna) »Band«, ie., balto- 
slav., sveslav. i praslav. *torkb, »pantljika«. 
Deminutivi na -bk > -dk tracak, gen. —ika, 
na -ic trade, u Barakovica tracqc,gen. -cca. 
Pridjev na -at potvrden je trakota zvizda 
(Kozicic i dr.) i u poimenicenju na -nica 
trokatnica (Vojvodina, Srbija) »hobotnica«. Na 
-anac, gen. -nca: trakdnac (Vuk, Osijek) »1° 
suh saran isjecen na kaise (metafora), 2° (una- 
krstenjem sa trag > trak, s gubitkom sonori- 
teta) Spur, vestigium = trag (v.)«. Na -aca 
trakaca f »1° (Vitezovic, Lika) repatica, 2° 
(Lika, Hrvatsko primorje) hobotnica«, -avica 
trakavica »Bandwurm« (mozda prevedenica, 
caique). Od pridjeva tracan (tracna zvijezda, 
Kavanjin) na -nica neologizam tracnica f (Su- 
lek) »Eisenbahnschiene«. Rijec trak je kul- 
turna i posuduje se: ngr. xpdxoc, »Ankertau«, 
arb. denominai t erkem, terhem (Tirana) »ziehe«, 
slozenica terkuz'e = (asimilacija) kerkuze 
»Seil« < trak + uzao (?). Slog tra- nastao 
je po zakonu likvidne metateze, kako se vidi 
iz stprus. usporednice tarkne f »Riemen zum 
Binden am Pferdegeschirr (ista rijec kao i 
trak prosirena formantom -na}«. Ie. je korijen 
*terek-, *terk-, *tork- »okretati« u terminologiji 
predenja (konca), zastupljen u sanskrtu tarku-k 
»vreteno«, gr. dxpaxToc, »isto«, lat. torqueo, arb. 
tierr »pfedem«, nvnjem. drechseln. 



Lit.: ARj 4, 63. 18, 506-508. MikloUc 
359. Holub-Kopecny 388. Bruckner 576. Traut- 
mann 314. WP 1, 735. GM 429-430. Boi- 
sacd 3 97. Lang, LF 43, 322-323. Bernard, 
RES 27, 37. Joki, IF 27, 304. 

trakmar, gen. -ard m (Senj) »skup udica 
povezanih zajedno«. Dalmato-romanski lek- 
sicki ostatak od vlat. *tragindrium, pridjevska 
izvedenica na -arius od tragina (v.). Drugo 
znacenje ima taj leksicki ostatak u takmor, 
gen. -ora (Hvar) »macak, ganac, cenkin, 
kvaka, kljuka« (prvo r ispusteno zbog disimi- 
lacije r — r > — r) = tahmar (Makarska) 
»malo trozubno sidro za vadenje vrsa« = 
(t > d} dakmor (Veli otok) = (tr > dr, upor. 
drobanatj drakmdr (Mikalja) »uncino a cui 
s'appende la came o si pesca un secchio caduto 
in pozzo« = drakdr (Malinska) »kuka od 
zeljeza ili drva u zidu, uncino« = drakmdr 
(Pag) »ganac za dizanje cigla (< situlus, v.) 
iz gusterne« = (metateza ra > ar} darkmar 
(Mikalja, Voltidi) = (ar > r} drkmdr (Vran- 
cic, Stolid, Parcic) »malo sidro sa 3 ili 4 ru- 
cice za dizanje vrse« = trkmdr (Bella, Brae, 
Split, Kastela) = trkmar (Vrgada) = trsmar 
(Makarska). Nalazi se i u kreko-rom. dreknul 
»Angelschnur zum Polypenfang«, s disimila- 
cijom r — r > r — 1. 

Lit.: ARj 2, 782. 18, 687. Zore, Hrvatska 
lipa 1, 140. Parcic 128. 130. REW 1 8836. 
Skok, ZRPh 41, 148. 

traktur m (ZK) »infundibulum, imbut, li- 
jevak« = trahtur (Samobor, Krasic, kt > ht 
moze biti pod uplivom njem. Trachter istog 
podrijetla) = (najcesce kt, ht > t) = trator 
(Mikalja) = tratur (Mikalja, akcenat ZK; 
Lika kod pravoslavaca kao i kod katolika, 
Parcic, Vrbnik, Pag, Rab, Bozava) = 
tratur (Senj) = tratur (Jurjevo) = tretur 
(Prigorje), deminutiv na -ic traturic (Vrbnik), 
u kreko-rom. tratur »imbuto grande, special- 
mente da botte« = (unakrstenjem sa njem. 

Trachter, Trichter} trahter (Habdelic, Belo- 
stenec, Samobor) = traktijer (ZV}. Upor. arb. 
tajlar, taftare -ja »Trichter«. Mozda dalmato- 
-romanski leksicki ostatak od lat. trajecto- 
rium > srlat. tractorium > tal. trattolo, tortor 
(Verona). Mletacki oblik, koji bi odgovarao, 
glasi tratur(o}. 

Lit.: ARj 18, 518. 527. 545. REW» 8844. 
Maver, Sldvia 2, 43. ZbNZ 8, 325. 16, 94. 
Rozic, Rad 115, 127. Skok, ASPh 30, 310. 
GM 431. Godin 350. Crania, ID 6, 123. DEI 

3873. 



tralje 1 



490 



trandaflo 



tralje f pi., gen. trdlja (Vuk, Vodice, 
Bela Krajina, pi. kao nosila, kola, saonice) 
= tralje (Virje) »krosnje, Tragbahre, civiere« 
= (s disimilacijom 1 — Ij > 1 — nj) tranja 
(Vuk, Crna Gora) »tezgere, rivijera« = traglje 
»isto«, koje dokazuje da je Ij u tralje nastalo 
iz glj, upor. gnj > nj wjanje i tal. vigilare > 
vegliare. Grupa glj nalazi se u madz. taraglya 
»isto«, koje je doslo k nama kao pi. t. taraglje. 
Miklosic je dobro intuirao postanje, ustvrdivsi 
da je od njem. Trage f kao i polj. tragi. Treba 
pretpostaviti njem. deminutiv Tragel, odatle 
i madz. taraglya, koje je iz hrv.-srp. Deno- 
minai dbtraljati, -am (Lika) »doci traljajuck. 
Upor. rum. tragd, targa (= bug. targa), 
tragld »isto«, mozda od lat. tragula. Ovamo 
zacijelo u metaforickom znacenju pridjev na 
-av traljav »rdav« (~a obuca, posao), poime- 
nicen na -be > -ac, traljavac, gen. -vea m 
prema traljavica (Lika), odatle hipokoristik 
trdlja, trdlja (Lika)-»zensko traljavo«, tranjav 
(Boka) »lijen, spor u poslu«. 

Lit.: ARj 18, 518. 528-29. 532-33, Ri- 
band, SDZb 9, 200. Fancev, ASPh 29, 389. 
Miklosic 360. Bruckner 574. Strekelj, DAW 
50, 60. Isti, ASPh 28, 534. Tiktin 1563. 
Meyer-Liibke, KZ 39, 597. 

tralje" f pi., gen. trdlja (Vuk) »prnje, dronjci, 
sukare« = trdlja f (Kosmet) »odjeca ili obuca 
sasvim dotrajala i poderana«. Pridjev na -av 
traljav (~a obuca, Vuk) »1° drapav, dronjav, 
prnjav, rapav, ritav, traljav, 2° (metafora) 
los, rdav (posao)«, poimenicen na -t>c > -ac 
traljavac, gen. -avca m prema f na -ica tra- 
ljavica (Lika). Isti pridjev nalazi se u Kosmetu 
(prema disimilaciji i — Ij > t — nj") kao tranjav, 
odredeno tranjavi »poderan«, poimenicen na 
-ica trdnjavica, na -ko tranjavko, na -ce trd- 
njavce, gen. -eta, pi. tranjavcici. Denominai 
na -osati tranjosat, -osem impf. (Kosmet) »1° 
drmusati, 2° ciniti da netko postane tranjav«. 
Zacijelo istog etimologijskog podrijetla od 
kojeg i tralje ■ f pi. »civiere, nosila«, jer 
se na njima nosi ono sto je trosno, razdrto, 
bolesno itd. 

Lit.: ARj 18, 518. 528-29. 532-33. Ele- 
zovic 2, 333. 

tram, gen. trama m (ZK, hrv.-kajk., slov.), 
ces., polj., oba luz.-srp., »glavni balvan koji 
drzi brvno, Tram (s kojom je rijeci u prasrod- 
stvu ili je posudenica odatle)«. Njemacki 
termin je po jednom misljenju srodan s gr. 
xepeuvov (v. trijem), s lat. trabs < ie. *drabma, 
po drugom je od ie. korijena *ter- »himiber- 
gelangen, hindurchdringen« (v. trajati), sa 



formantom m. Prema tome moze biti i pra- 
slav. rijec, slucajno identicna s njem. rijeci, 
ili cak praslav.— germ, leksem. Germ, tram 
nalazi se i u engleskoj slozenici tramway 
»put na tramovima« > tramvaj = (metateza) 
trdjvan (Sarajevo). Prema Petru praslav. 
*hamb u srodstvu je s gr. xpdcpn?;, lat. trabs. 

Lit.: ARj 18, 529. Pletersnik 1, 681. Miklo- 
sic 360. Holub-Kopecny 388. Bruckner 575. 
WP 1, 758. Petr, BB .21, 207-217. 

trampa f (Vuk, Crna Gora, Srbija, Lika, 
BiH) »promjena, razmjena robe«. Denominai 
na -iti trdmpiti, -Im impf, pored trampiti 
(Backa, Srbija) »promijeniti«. Balkanski tur- 
cizam tal. podrijetla (tur. trampa »isto« < 
tal. postverbal tramuta od tramutare, s disi- 
milacijom t — t > t — p) iz turske trgovacke 
terminologije: rum. trampa = treampa (Mol- 
davia), bug. trampa, s glagolima trampjavam, 
tramposvam (se), arb. trampe = frame. 

Lit.: ARj 18, 530-31. Mladenov 637. Tik- 
tin 1635. GM 434. SkaljU? 621. 

tranbolos m »sal« = tarabolos (Srbija) = 
tarabuliiz (uz pojas) (Kosmet) »svilen ili polu- 
svilen pojas«. Balkanski turcizam (zacijelo tur. 
Tarabuluz-i-Sam »sirijski Tp(jtoA.ic« /upor. 
samaladza, dimiskinja za proizvode te zemlje 
u nasem leksikonu/, a ne TpfcrtoXic, xnc, Bappcc- 
piac, »africki Tripolis« > tal. Tripoli): rum. 
tarabuliis »Art orientalischer Schal, der um 
den Kopf geschlungen wird oder als Gtirtel 
getragen wird«. 

Lit: ARj 18, 107. Elezovic 2, 300. JF 2, 
47-50. Tiktin 1559. SEZb 13, 104. Skoljic* 

620. 

trandaflo, gen. -jjela pored -ila m (Du- 
brovnik) »ruza« = trantofd (Smokvica, Kor- 
cula) »neko cvijece« =■ (sa an > en kao u 
Idncun pored lencuo) trendofio, gen. -flla (Du- 
brovnik), odatle -hipokoristik trenda (Vuk, 
Slavonija) »(takoder) zensko ime« = trandb- 
vilje n »althaea rosea« = trandofllje — trando- 
velja = trandavilj (Pirot) = trandoflja (Otok 
u Slavoniji) = trandoftlj — stsrp. triandaftlb 
(14—15. v.). Balkanski grecizam (ngr. slo- 
zenica xp/i/avxdcprjMo3v, od xpuxvoa »trideset« 
i cpoAAov »list«, upor. xpfcpuW^ov »djetelina«, 
upravo »trolist«): rum. trandaflr »ruza«, s 
izvedenicama, bug. trdndafil pored triafd 
»isto«, arb. trendafd, dranofille f (Skadar), 
cine, trandaftl. 

Lit.: ARj 18, 531-32. 596. 647. Mladenov 
637. Tiktin 1636. GM 436. Pascu 2, 94, br. 
1790. MibloUI 361. Vasmer, GL 143- 



trap 



491 



trapav 



trap m (Vuk, ZK, Kosmet, hrv.-kajk., 
slov., bug.) »1° (poljoprivredni termin) rupa 
za repu i krumpir da prezimi, 2° (Dubrovnik 
i okolica, Prcanj) poljana za bostan: lubenice, 
dinje i ostalo, sad (Split), 3° (po zakonu sineg- 
dohe) sam plod odatle: bostan (Konavli), pi- 
puni, dinje, tikve, pomidori (dok su neobrani 
na zemljistu), 4° novo iskrceno zemljiste za 
vinovu lozu, na kojem su bili posadeni pipuni. 
itd., mlad vinograd (Pastrovici)«. Nalazi se 
jos u stcslav. Iaaph »fovea«. U stsrp. rijec je 
jos znacila: »5° konjska naprava, homut« i 
»6° trabs terminalis, repagulum, Grenz- oder 
Zollschranke«. Znacenje 5° i 6° nije moguce 
dovesti u vezu sa 1° — 4°, isto tako ni danasnje 
»7° (Kosmet) neki dio na kolima na kome 
lezi pod«. Denominai faktitiv na -iti trdpiti, 
-im impf, (do-, iz-, po-, raz-, u-) (Vuk, Du- 
brovnik, Cilipi, objekt zemlju, vinograd) »1° 
saditi, duboko kopati zemlju, zakopavati, 2° 
krciti zemlju (Potomje, Peljesac)«, part. perf. 
pas. trdpen = trapljen (narodna pjesma) 
»saden«. Postverbal potrdp m (Vuk) »mladi 
odskora nasaden vinograd (Pastrovici)«. Taj 
poljoprivredni termin nalazi se i kod Cincara 
i Arbanasa sa znacajnim semantickim vari- 
jantama: cine, trap »ruisseau, vallee, fosse«, s 
deminutivima trapulita, trapuliciu. To zna- 
cenje nije potvrdeno u juznoslav. S cincar- 
skim se znacenjem prilicno slaze arbanasko »1 ° 
Graben, Grube, Boschung, 2° kleiner Fuss- 
steig (upor. hrv.-srp. i bug, trap, v. trapatij, 
3° aus Einbaumen bestehendes Fahrboot«. 
Cincari imaju jos sa / mjesto y traf »ligne de 
demarcation entre deux vignes, presika (ZK)«. 
Taj se oblik slaze sa ngr. Tpdcpoc, »jarak, ograda«, 
denominai xpacpi^co »opkoljavati sancem«. Kako 
trapb nije potvrdeno u sjevernim slavinama, 
ne moze se znati da li je slog tra- nastao po 
zakonu likvidne metateze. Uporedenja koja se 
.cine sa baltickim rijecima (Persson), ne slazu 
se ni semanticki, a ni fonetski: lit. pridjev 
trapus »sprode, leicht brechend«, lot. tratet 
»faul, miirbe werden«. Lit. tarpas »Zwischen- 
raum, Liicke, Kluft«, lot. tarps »Wurm«, 
prijedlog tarp »medu« govore u prilog likvid- 
noj metatezi, ako je trapb praslav. rijec. Ogra- 
nicenje na juznoslav.. jezike dopusta i drugo- 
jacija tumacenja, vezu sa gr. xpiOTn »fovea« < 
ie. *trilp-, prijevoj prema *troup- > trup (v.), 
kao i sa gr. xdcppoc, »Graben« > xpdcpoc. »fossa, 
vallum, Zaun aus Feldsteinen, mocira«, ngr. 
xpdcpa (Vasmer). 

Lit.: ARj a, 714. 4, 64. 11, 190. 13, 312. 18, 
533-38. Zore, Rod 138, 65. Elezovic 2, 333. 
Miklosic 360. Mladenov 637. Kaluzniacki, 



ASPh 12, 636-638. 13, 319-320. Specht, 
KZ 68, 125. Joki, Unt. 160. si. GM 434 
Fraenkel, IF 49, 216. Suman, ASPh 30, 306 
Vasmer, GI 143. 

trapan m (Stoliv, Bozava) »svrdao« = 
trapanj (Stanojevic). Denominai na -ati = 
tal. -are trapanati, -am (Perast) = trapanai, 
-am (Bozava) »durchschlagen«. Talijanizam 
trdpano, trapanare < gr. xptmavov. Ovamo 
i trepan, trepanalija, trepanirati (lubanju) < 
fr. trepan, preko njem. ili < srlat. trepanum. 

Lit.: ARj 18, 534. REW 3 8959. Prati 1001. 

trapati, -dm impf. (Vuk) (do- Dosen, na-j 
»ici ne gledajuci kuda, basatk = (s umetnutim 
m pred labijalom) natrampati, -am (Korenica, 
Hrvatska). Ovamo ide zacijelo arb. trdpit 
»gehe hin und her«. U vezi je jos trap m (kolski 
termin, Vuk, Srijem, ~ siroki, uzani, dugacki) 
»Geleise«, tako i bug. Upor. jos rus. trap 
»Pfad«. Pridjev trapav u vezi je sa satrapa f 
(Kosmet) »zensko nezgrapno i neokretno«, 
augmentativ odatle na -ina sutrapina f. Glede 
prefiksa su- v. sulud, sugranut = zgranut. 
Upor. s tim slov. trap »luda«, ukr. toropa. 
Samoglasnik, a predstavlja prijevoj duljine 
o > a prema rus. tropa »Pfad, Fahrte eines 
Tieres«, tropatb »stampfen« = njem. traben. 
V. prijevojni stepen e u trepet (v.). Ie. je 
onomatopejski korijen *trep- »trippeln, tram- 
peln, treten«. Upor. rum. posudenicu iz 
njem. trap = treap < Trab. 

Lit.: ARj 2, 714. 7, 700. 18, 534-35. 
Elezovic 2, 287. GM 434. Miklosic 361. WP 
I, 756. Tiktin 1637. Doric 383. Mladenov, 
ASPh 36, 116-135. (cf. JF 3, 211). Buga, 
REV 15, 141. si. (cf. IJb 8, 198) 

trapav (Vuk), pridjev na -av. Upotrebljava 
se samo u vezi sa ~a nedjelja = sebicna 
nedjelja »sedmica u kojoj se svaki dan smije 
mrsiti .(i srijedom i petkom)«. Poimenicen na 
-ica trdpavica (Dalmacija). Od istog je korijena 
trdpiti, -Im impf. (Vuk) »srijedom i petkom 
mrsiti«. Ta se nedjelja jos zove pretila (v.), 
ursna, ursa > usa, usibusina < ursi burii > 
usi busi (v. ursiti). Tesko je odrediti etimon 
pridjevu. Mozda je identican s pridjevom 
trapav »nezgrapan (v.)«, jer se radi o denomina- 
ciji za nedjelju, za koju je i mrsiti bilo svakako 
prekrajano. Vjerojatno je od aorista pasiva 
Expdcpnv »debljam se«, ngr. xpdcpt|xoc, od xpecpco, 
ngr. xp£cpo> »hranim«. 

Lit.: ARj 18, 534-35. 



trapeza 



492 



trat 



trapeza f (Vuk, u izrazu casna trapeza; u 
Kosmetu sveta trapeza »/na zapadu/ oltar«) 
»1° sto (stsrp.; sthrv. u glagoljskim litur- 
gijskim tekstovima), 2° jelo, hrana na stolu, 
3° oltar, 4° blagovaonica, 5° daca, podusje 
(Kosmet)« = (sa r < ar preko metateze) 
trpeza (Vuk) = trpeza (Kosmet) »1° ste, 
astal, sinija, 2° daca, podusje, trrjeza od 
vrazde«. Balkanski grecizam, koji se sirio po 
Balkanu preko manastira, kaludera, crkve, 
prodro vec u starini na zapad u BiH, Slavoniju i 
u juzne krajeve : trpeza (Mikalja, Bella, dalma- 
tinski pisci, Otok i Varos u Slavoniji, Kanizlic, 
Pavic, Popovo u Hercegovini, Dubrovnika 
Cavtat, Cilipi, Korcula, Kavanjin) = trpeza 
(Muo, u Boki bez razlike vjere, Crmnica, 
Sutomore) < gr. xpcmE^a, haplologijom od 
TETpdiiE^a »cetveronog«, slozenka od XExpcc 
»cetiri« i jreSia, srodno s pes): rum. trapeza, 
bug. trapeza pored trapezica, trapezanja, arb. 
trapeze pored truvez'e. Nalazi se i u stcslav. 
Izvedenice su: na -ar < lat. -orius (stsrp. i 
nsrp.) trapezar m (usp. gr. xpoutE^dpioc;) = 
trpezar, gen. -ara (Vuk) »kaluder koji postavlja 
trpezu«, pridjev (stsrp.) trapezon = ttpezin, 
trpezarev, -ov, trpezarskt. Na -arija < gr. 
-apux (stsrp. i nsrp.) trapezanja (usp. 
gr. xpajiE^apia) = trpezarija f (Vuk) »1° mana- 
stirska soba u kojoj se jede, refektorij (na 
zapadu), 1 (danas se izgubila veza s manasti- 
rom) jedaca soba, blagovaonica«. Deminutiv 
na -ica trpezica. Na -nik (u Stulica < rus. 
trapezniK) trapeznik »koji sjedi za stolom« 
te trpeznik »1° istOj 2° stolnik, peharnik, 
3° stoljnjak« = trpeznik (Sutomore) = -njak 
trpeznjak, gen. -aka (Perast, Hercegovina, 
Srbija) »stonjak« = stsrp. trapezafor — trapezo- 
for (< gr. xpajiE^ocpopoc,) »stolnjak«. Na -je 
natrpezje n »sluzba nacelnika trpezara (Bella, 
Voltidi, Stulic) koji se zove natrpeznik«, 
denominal na -osati stsrp. trapezosati, -am 
»dati rucati«, natrpezovati se, -ujem se »nahra- 
niti se« (Kraljic). Pridjev od sintagme po 
trpezi potrpezar (pas, Crna Gora) »onaj koji 
po trpezi kupi«, poimenicen na -jak potrpez- 
njak »potrpezan pas«. Etimologijski ide ovamo 
i internacionalni geometrijski termin trapez, 
gen. -eza, koje se izgovaralo i (prema njem.) 
trapec. 

Lit.: ARj 7, 703. 11, 212. 18, 535-36. 
755-58. Elezovic 2, 393. Miletic, SDZb 9, 
609. Miklosic 360. Mladenov 637. Murko, WuS 
2, 84. 120. sa. Strzygowski, WuS I, 70-80. 
GM 434. Joki, Unt. 118. Tiktin 1637. Vasmer, 
GL 143. 



trapula f (Bozava, Sali, Dobrota, Rab) 
»misolovka«. Tal. deminutiv na -ula > -ola 
trappola »isto«, od franackog *trappa. Ovamo 
ide i iz Istre i Senja cak. rabula, labora (Istra, 
Kuhacevic) = labiira (Kuhacevic) = labor 
(Istra) »decipulae genus«. Fonetski odnos 
nije jasan. Usp. i labura. 

Lit.: ARj 5, 860. 861. 12, 845. 18, 538. 
Kusar, Rad 118, 21. Groma, ID 6, 123. REW* 
8863. Prati 1001. Matzenauer, LF 16, 162. 

tras (Kosmet) »uzvik kojim se oponasa 
zvuk pri lupi, padanju kakvog predmeta 
plostimice, kao daska«. Upor. varijantu tres 
(ZK) za isti zvuk. Oformljen sa -kati trdskati, 
-am impf. »1° udarati, lupati tako da se cuje 
»tras«, 2° (prijenos na govor, metafora) grditi, 
vikati na nekoga« (iz- se) = troskoti, troskam 
(Vuk) »1° govoriti kojesta bez prilike, 2° 
sprdati se«; Odatle denominal traska f (Kos- 
met) »praskanje, vika, dreka«, od tra- s pejo- 
rativnim sufiksom na -alo traskalo (Vuk) m 
»sprdalo«. Na tu onomatopeju nadovezuje se' 
arb. trakullues m »Schwatzer«, koje ne tieba 
shvatiti kao posudenicu. 

Lit.: ARj 18, 539. Elezovic 2, 241. 334. 
GM 434. 

trasten m (Vis) = trastan (Rab) »(brodski 
termin) mlet. trasta, drvo u koje se zatakne 
jedrilo (jarbol), kad treba jedriti« = (ra > 
ar > f, upor. drakmar > drkmar) trsten (Vis). 
Dalmato-romanski leksicki ostatak od lat. de- 
minutiva transtrellum (drugo r nestalo zbog 
disimilacije r — r > r — 0, doccino -n na- 
stalo iz -el takoder po zakonu disimilacije 
r — / > r — n). Simpleks transtrum > trasto 
ocuvan kao toponim Na traste (ribarska posta 
kod Budve), Troste f pi., gen. Trasta (Grbalj, 
Krtole). 

Lit.: ARj. 18, 539. Skok, Term. 119. 126. 
Banali 2, 302. REW* 8857. Prati 1002. DEI 
3871. 

trat (I) m (Dubrovnik, Korcula, Split; 
primjeri: moj je trat »na meni je red«, uzeo 
je trat naprid »govori kad ne treba«, on je 
dldl trata »covjek koji ima kratka leda«) »red«. 
Talijanizam tratto < lat. apstraktum tractus, 
gen. -us, od trahere > tal. trarre. Prilog 
antral (Istra, Vrbnik) = (sa ir > dr unakrste- 
njem sa onda) andral (Istra, narodna pjesma) 
»onda, tada« < tal. (ad) un tratto, upor. furl. 
di trat »immediatamente«, un trat »una volta«, 
dut a un trat »tutt'a un tratto«: Tal. u > o 
objasnjava se uplivom domaceg priloga ancas t 



trat 



493 



triitor 



un se zamjenjuje nasim prijedlogom (pride} 
natrat (Kozicic) »najednom«. 

(II) Poimenicen part. perf. u z. r. tracta 
(se. retu) > (lat. a > jt) trajta (Smokvica, 
Korcula, Lumbarda, Peljesac) = trajita (Vela 
Luka, Korcula, upor. arb. traike) — (kt 
ocuvano) trakta (Lastovo, Mljet, Cavtat) = 
(metateza kt < tk zbog sufiksa -ka) troika 
(Boka, Muo, Morinje, Kostanjica, Bijela, 
Ulcinj kod ribara Arbanasa; objekt uz pote- 
zati, Morinje) = (ci > t, talijanizam) trata 
(Spic, Muo, Kotor, Budva, Rab) = trata 
(Vis, Hvar, Brae) »1° mreza potegaca (preve- 
denica): trata ima dva kola, bande, guse, 
sak, konope kojima se isteze; njome hvataju 
bukve, gere, lignje; danas zamjenjuju trajtu 
Imbrujl ili plivarice; magle (oka, v.) su joj 
manje nego u svicarice«. Drugi su nazivi 
za nju grip (Spic, Skadarsko jezero), sobaka 
(Mljet). U Raciscu trata »2° (sinegdoha) ri- 
barska lada«, trajta (Korcula) »ribarska lada 
za bacanje mreze«, leut III trajta (Lumbarda) 
»ribarska lada«. 

(Ill) Denominal na -are tractare > tratat, 
-dm impf. (Dubrovnik, Cavtat, Korcula, 
Split, grad Hvar, Sibenik) »pocastiti« = 
tratat, -on pored traitovat (Hvar, sela; Brusje) 
»isto«. Latinizam u Hrvatskoj -irati traktirdt 
(ZK) »isto«. Odatle apstraktum na -mentum 
tratdmenat, gen. -enta (Dubrovnik, Cavtat) = 
iratomendl, gen. -enta (Brusje) »cascenje«. S 
prefiksima retratatl, -am (Manille) »nanovo 
pretresti« < retrattare (re- prefiks mlet.). 
Odatle i lelratdt = lentratat, -an (Dubrovnik) 
»fotografirati«, (haplologijom) lenirai se (Crm- 
nica) »isto«, uletrati se (Potomje) »slikati se« < 
tal. ritratto, mlet. retratto > (disimilacija r — 
r > I — r) letrdt (18. v., Dubrovnik, Potomje) 
= (s umetnutim n pred dentalom) lenirai 
(ibidem) = litrai (Dubrovnik) = Utrat (Rab, 
Klana, Istra) = leirat (Bozava) »slika > foto- 
grafija«. Radna imenica letrdtista (Potomje) 
»fotograf«. S prefiksom con- kuntrat (Kosmet) 
»ugovor«. 

Lit.: ARj 6, 19. 21. 125. 9, 2. 9. 13, 906- 
18, 527. 539-41. Elezovic 1, 343. Miletic* 
SDZb 9, 260. 265. Budmani, Rad 65, 163- 
Kusar, Rad 118, 20. REW 8827. 8841. 8824. 
BariCj/FJ, 209. Cronia, ID 6, 113. Macan, 
ZbNZ 29, 207. 208. Hraste, Belicev zbornih 
150. ZbNZ 5, 213. 218. 7, 317. Pirana- 1210. 
GM 433. Skok, ZRPh 50, 500. 501. 54, 424- 
26. 428. Skok, Term. 70. DEI 3872. 3873. 

tratina f (Hrvatska, Lika, ZK, hrv.-kajk., 
Habdelic; Zagreb, 14. v.) »1° neobradena 
zemlja u blizini sela, kuda je porasla sitna 



trava za sitnu stoku, radina, utrina, urija, 
potrica, 2° toponim«. Augmentativ na -ina 
(upor. rudlna, utrina) od irara (Slrena Petra 
Zrinskoga, Jambresic), tako i slov. i ces., 
madz. iaraia. Odatle tratinclca (ZK, Krasic) = 
-zrnaca (Sulek) »biljka bellis perennis«. Od 
stvnjem. trata, srvnjem. Trade. Nije od trti 
(kao utrina, v.), kako je mislio Danicic. 

Lit.: ARj 18, 540-41. Mazuranic 1460 
Miklosic 360. WP 1, 796. Danicic, Kor. 97. 

tratiti, -Im impf. (Vuk, jugozapadni kra- 
jevi) (do-, is-, po-, s-), sveslav., praslav., 
»gubiti, trositi, consumere«. Ovamo jos traciti, 
-im (Vinkovci) »rasipati, trositi« = straciti, 
-im pf. (Vuk) »izgubiti«; c mjesto / je iz pre- 
zenta *tratjo, koji nije u hrv.-srp. potvrden, 
ali je mogao postojati. Upor. jos potraenja < 
potratnja (regresivna palatalizacija i asimila- 
cija), odakle je c mogao takoder doci. Dever- 
bali: iraia f (Marulic, Radnic) = tratnja f = 
tradba (do 16. St.). Ovamo ide jos i strac m, 
kao postverbal od straciti, prosireno sufiksom 
-ara stracara (Vuk; upor. badnjard) »vrlo 
rdava kuca ili koliba«. Prefiks s- kao u steel, 
sticati. Upor. strosak (ZK) prema trosak u 
knjizevnom jeziku. Osnovni korijen je ie. 
*ter-, koji i u trti (v.), koji dolazi i u obliku 
*tre-, u prijevoju *irii-, sa formantom / u 
lit. trotyti »an Leib und Leben schadigen«, 
zemaitis truotas, lot. iruots »Wetzstein«, got. 
propjan »iiben«, s formantom / u nvnjem. 
drillen »egzercirati«, postverbal Drill. Prema 
Briickneru isti je korijen koji u polj. trawic 
(v. trovati). Za stracara usp. i srati. 

Lit.: ARJ2, 714.4,64-65. 11,189. 190-91. 

16, 637-38. 684-87. 18, 508. 509. 540-44. 
Miklosic 360. Holub-Kopelnj 388. Bruckner 575. 

WP I, 730. Wood, IF 22, 134. Hirt, PBB 23, 
288-312. (cf. AnzIF 11, 199). GM 436. 
Boisacif 979. Uhlenbeck, PBB 27,133. Bechtel, 
KZ 46, 161. Reichelt, KZ 39, 23. Danicic, 
Kor. 97. 

trator m (Mikalja, Bella, Vuk, Drzic, Ve- 
tranie, Gundulic, Palmotic, Kanavelic, Di- 
mitrovic) »1° amarantus, stir, 2° toponim 
(narodna pjesma Od Tratara Rado, etnik 
Tratoranin, Turci Tratoranl)«, deminutiv na 
-bk > -dk tratorak, gen. -arka (Vuk) »acanthus«, 
augmentativ na -ina tratorina (Gospic) »cen- 
taurea«, slov. tratar je zacijelo iz hrv.-srp., 
kako navodi i Pletersnik. Ne zna se pravo 
gdje se tako govori. Pripada narodnoj poeziji 
kao trandovilje (v.). Vuk ima istu biljku i s 
pocetnim s strator, koji se nalazi i u bug. 
strdtor, stratur i (disimilacijom r — r > r — 1) 



triitor 



494 



travers 



stratul pored zldtur (unakrstefije sa zlato). Taj 
oblik zacijelo je prvobitan. Suglasnik s je na- 
pusten zbog toga sto se identificirao s prijed- 
logom s, koji ne pristaje. Bernard izvodi iz 
gr. oraOofpi = araOtbpi., koje tumaci kao 
imperativnu slozenicu -od va axaOa) »se tenir 
debout« i oupd »rep«. Upor. jos slov. stracic 
»Gundelrebe, glechoma hederaceum« < furl. 
strez za + furl, str dzz- 

Lit.: ARj 16, 688. 18, 544-45. Pletersnik 
2. 682. Mladenov 192. 611. Bernard, RES 22, 
162-163. Strekelj, DAW 50, 60. 

trava f (Vuk) = trdva, gen. trave (Kosmet, 
bug. trava pored trevo), sveslav. i praslav., 
»1° (prvobitno) hrana, krma za stoku i ljude, 
2° (specijalizirano na biljke koje sluze tome) 
herba«. U stcslav. i bug. mjesto trava (zbog 
r = r', iz cega se vidi da se izgovarao ja. 
Pridjev na -bn trdvni (Vuk), hrv.-kajk. -en, 
-an poimenicen u m. r. kao ime mjeseca 
trdven mali »april, zvan po svetkovini Jurjevu 
jurjevcak«, trdven veliki (prvotisak glagoljskog 
brevijara iz 1491) »maj, zvan po ruzama roznjak, 
po svetkovini Filipovu filipovcak«, travan (pr- 
votisak glagoljskog brevijara iz 1491, Bella, 
Bosna, Popovaca), rasiren na \o travanj (mali 
i veliki, ZK), poimenicen na -ik trdvnik »april«, 
toponim Travnik (Bosna), odatle etnici Trflv- 
Ijanin, pridjev trdvljanski, Travnjak (Zenica) = 
Tramnik (livada, ZK), u znacenju panonskog 
apelativa koji je potvrden 1572. trdvnik (Po- 
kuplje) »livada« = trdvnik (Vuk) »1° zagra- 
deno mjesto gdje teoci pasu, 2° livada (Hrvat- 
ska)«. Odatle je i madz. tardnok. Na -ina trdvni- 
na (Crna Gora), potravnina »herbaficum«. Rijec 
trava je postverbal od stcslav. truti, trovy 
»hraniti« kao slava od sluti, slovc (v.). Na -ulja 
travillja f (Vodice) »vrsta dobre trave«. Aug- 
mentativ na -ina travuljina = travuljina 
(Kosmet) »korov« = na -urina travurina. 
Deminutivi na -ica travica, na -cica travcica, 
na -ka travka. Na -ara travara »zena koja 
bere travu«, na -anca travarica f (zena, rakija), 
na -ar travar. Na -arina travarina (Dalmacija) 
»herbaticum«. Izvedenica na -jaca travljaca 
(Imotski) »zao prist« bit ce izvedenica od 
iste rijeci, ali u znacenju »otrov (v.)«. Ovamo i 
tramnih m »gnojan cir, Brandgeschwiir (Po- 
povic)«. Denominai na -iti trdviti, trdvi'm 
impf. (Vuk, objekt konja) (o-, za-} »travom 
hraniti«, odatle trdvljenje. Dalju etimologijsku 
vezu v. pod trovati, koji cini zasebnu etimo- 
logijsku porodicu. 

Lit.: ARj 6, 419. 9,-438. 18, 530. 546-59. 
Elezovic 2, 331. Ribaric, SDZb 9, 200. Mon. 



croat. 269. Miklosic 364. Holub-Kopecnji 389. 
Bruckner 575. ASPh 29, 119. Mladenov 637. 
WP 1, 731. Asboth, PUF 12, 45-48. (cf. 
RSI 6, 335). Jonke, Rad 275, 69. Liden, 
IF 19, 324. 

travatura f (Dubrovnik, Cavtat, Konavli) 
= travatura (Kuciste) »tanki zid, muligin 
(Prcanj)«. Od tal. travatura, apstraktum na 
-atura, od trave < lat. trabs, gen. -bis, koje 
je uslo i u balkanski latinitet, usp. arb. tro, s 
clanom trdni, pi. trenj (Ulcinj) »greda«. Ovamo 
se stavlja kao deminutivna izvedenica na -ulus 
od lat. trabica (se. navis) »ein aus Balken 
bestehendes Schiff, Floss« trdbakuo, gen. -ula 
(Perast) = trabakul (Racisce) = trabakul 
(Rab) = trabdku m (Bozava) = trabakula f 
(Vitezovic, Dubrovnik) »brodica koja ima demez 
i randu«. Nejasno je b mjesto v prema tal. 
trave. 

Lit.: 18, 504. 505. 551. Kusar, Rad 118, 
23. Cronia, ID 6, 123. REW* 8823. 8823a. 
GM 433. Deanovic, AR 21, 277. DEI 3845. 
.3875. 

travers m (istro-cak.) »praecinctorium«. 
Poimenicen tal. pridjev traverso < lat. trans- 
versa (part. perf. od prefiksa trans- i vertere). 
Poimenicen traversa, mlet. traversa > tra- 
versa (Dubrovnik, Cavtat, Cilipi, Zrnovo, 
Korcula) = traversa (Rab, Bozava, Kuciste) = 
(rs > s) travesa (Dobrota) = travesa pored 
traviesa (Crmnica) = travieza pored trav eza 
i travieza (ibidem) = travesli f pi. (Omisalj) 
»1 ° pregaca, opregaca, zaginac, kecelja, grembi- 
ule«, preko njem. ( ?) traverze fpl. (Hrvatska) »2° 
zeljeznicki pragovi«. Upor. krcko-rom. tra- 
viar sa, travar sa »grembiule«, istro-rom. travesa 
(Vodnjan), traviersa (Milje). Izvedenice: na 
tal. -ame < lat. -amen (u kolektivnom zna- 
cenju) traversan m (Buzet, Sovinjsko polje) 
»gredice uzduz krova iznad skara«; dem. na 
tal. -ino: traversin, gen. -ina (Potomje) »zenska 
pregaca«. Oblik travessa skracen u tal. tressa f, 
trieso pored traviersa (Rovinj) > tresa »1° 
pregaca, precanica, poprecna slicica u bacvi, 
2° (Potomje) drvena precka«, prilozi treso 
(Mljet), tresa (Potomje) »poprijeko«. Pridjev 
(upravo part, perf?) tresan (Potomje) »pomu- 
cen (o covjeku)«. 

Lit.: ARj 18,552. 609. Macan, ZbNZ29, 211. 
Zore, Rad 170, 226. Banali 2, 231. Miletic, 
SDZb 9, 253. REW» 8858. 8860. he 6, §, 73. 
Kusar, Rad 118, 20, Cronia, ID 6, 123. Stre- 
kelj, DAW 50, 67. 82. Skok, Term. 13. 139. 
140. 159. Isti, ZRPh 54, 478. DEI 3876. 
Rosamani 1173. 



tfbuh 



495 



trcati 



trbuh m (Vuk) = trbu, gen. trbua (Kos- 
met) = trbu (ZK), praslav., »zeludac, stomak, 
kulje«. Odbacivanjem docetka -uh osjecanog 
kao sufiks trba f (Kosmet) »isto«. Ne nalazi seu 
ces. i pol j. j ni u oba luz.-srpo stcslav. tnbuha 
»intestina«. Upor. ipak u polj. telbuch i ces. 
ekspresivno terbach u istom znacenju. Prid- 
jevi na -bn trbusni, na -at trbusat, na -ost 
trbusast = trbusas (Kosmet). Augmentativ Mu- 
sina (Vuk, Kosmet), trbusina (ZK) »svinjska 
slanina po trbuhu«. Na -ko trbiisko m (Kosmet) 
»trbusasto celjade«. Prezime Trbuhovic. Hipo- 
koristik tfba m. Odatle tfbonja. Prilozi na- 
trbaske (Kosmet), natrbusice, natrbusce, po- 
trbuske, potrbusice (Vodice) »po trbuhu, pronus, 
protivno: na leda, nauznak«. S prefiksom pod 
potrbusina (Vodice). Slozenice od sintagme (tip 
glavobolja) trbbbolja »griz (ZK)«, pridjev golo- 
trb »gola trbuha«, poimenicen na -be golotrbac, 
gen. -pea m (18. v.) »covjek gola trbuha« 
prema f golotrpka »golocijevka puska (antro- 
pomorfizam)«. Ovamo i ime biljke trbulja = 
na -ika trbuljika »biljka kukuta«. Bez utvrdene 
etimologije. Bruckner i Mladenov uporeduju 
sa torba (v.), koja bi imala biti srodna s ie. 
korijenom der-. Vjerojatno je u vezi s ces. 
bficho = stces. bfuch(o), bfousek, polj. brzuch, 
rus. brjucho, od ie. korijena *hreus- »nadimati 
se«, nvnjem. Brust. Prvi je slog ir- mozda u 
vezi s trti (v.). To bi bila imperativna humo- 
risticka slozenica »tari trbuh«, za ugojene 
ljude. Upor. prezime Trbuhovic (Bosiljevo, 
1650). Drugo r ispalo je zbog disimilacije. 

Lit.: ARj 3, 258. 7, 701. Ribaric, SDZb 
9, 175. Elezovic 2, 334. Mikldsie 364. SEW 1, 
95. Holub-Kopecny 79. Bruckner 567. ASPh 
29, 116. Mladenov 645. Vasmer 1, 131. 3, 
134. Korinek, Sldvia 15, 51. 

tfc-vfc (Vuk) »uzvik nekome komu se 
dokazuje laz«, tvoren prema tipu uzvika Suc- 
muc, tue-muc, natfi- napfi (v.), imenice sismis, 
sintagmi te ura te fura. Prvi dio oformljen je 
u lickom glagolu dotrciti, -cim »dotaknuti«, iz 
cega se vidi da je tre nastao od tic-, a vrc od 
vrdati, vrdnuti. Ta dva glagola naizmjenice 
su promijenili samoglasnike i suglasnike. 

Lit.: ARj 2, 714. 18, 569. 

trcati, -im impf. (Vuk, infinitiv na -eti 
kao bjezati, bjezim) = treat, -Im (Kosmet) 
(do-, iz-, na- jsel, o-, ob-, po-, pre-, pri-, 
pro-, raz-, s-, sa-, u-, uz-, za- se), iterativ na 
-va- -trcavati, -trcdvam, samo s prefiksima, 
deminutivi na -kati, -karati, -koriti, trckati, 
-dm, trckarati, -dm, trckdriti, trckarim, sve- 
slav. i praslav., »currere, teci (u narjecjima)«. 



Prilozi na -ke trike (Vuk, Risan), tfik\m 
(Kosmet) = trcec'i (Kosmet), trcecki (Kosmet). 
Na -ah trcalo m »koji trci« prema f trcalica 
(Lika). Na -uljak trculjak, samo u zagonetki 
prema visuljak. Postverbal ndtrc samo u 
prilogu undtrc (Vuk, Srijem) »dosta«. Humoris- 
ticke je prirode ndtrc -naprc (prema tipu suc- 
muc, v.), u odgovoru Ciganina koga su pitali 
kakvo ce ime dati djetetu. U hrv.-kajk. tr 
mijenja se u dr da glagol dobije na ekspresiv- 
nosti arcati, -im (iz-) (16. i 17. v., ugarski 
Hrvati). Upor. ces. arcati, drcnouti. Praslav. 
je postverbal (stcslav. trzkt) trk m, trka f, 
prosireno na -ija trkija (narodna pjesma) 
prema turcizmu kosija i prema letija (v.); 
strka, utrka, danas veoma rasiren sportski ter- 
min. Odatle denominai trhati, triem impf. 
(Vuk) (do-, iz-, na-, ob-, pre-, raz-, s-, za- se), 
natrhati, -cem »nabasati«, pf. istfknuti, -em, 
natrhnuti, -em »spotaknuti se, popiknuti se«, 
iterativ na -ava-, -iva- -trkdvati, -am, -trkivati, 
-ujem, -ivam, samo s prefiksima. Na -avac 
natrkavac, gen. -vca (Jambresic) »koji se 
spotice«. Na -usica natrkusica (Vuk) »nabodica, 
naletica«. Na -alo trkalo n samo u poslovici 
ici ce kolo na trkalo = trkalo (Kosmet) = 
bug. tarkald. Ovamo ide kolarski termin 
trakalo n (Kosmet) »nedovrsen tocak, tocak 
bez naplate«, odatle denominai na -ati tra- 
kaljat (Kosmet) = stcslav. trzkaljati »kotrljati 
poklecajuck, koje je dobilo a od trakanac 
»put« i od valjati. Upor. valjaj i trakaljaj. 
Mjesto -alo stoji -ol prema kolo u rum. tircol 
»Rundgang, Runde« = cmc. tdrcol »cercle«, 
ngr. u Epiru ipwovh,. Iz rum. ide ovamo jos 
otrocol (Moldavija, metateza r, u pocetni slog), 
objekt uz a face un ~ prin niste animate »umher 
rundend auf Tiere Jagd machen« < *oe*- 
trbkol; rostocol (objekt MZ a da, a merge') 
pored rdtacol, s glagolom a rostogoli »valjati 
se« < raz-trikol. Ovamo i uzvik trk na polje 
set u kudu (Vuk), kad nekoga tjeraju. Praslav. 
se korijen *tvrk- ne nalazi u baltickoj grupi, 
a ni druge ie. veze nisu utvrdene. U obzir 
dolazi uporedenje s ir. trice »brz« i gr. xpexco 
»bjezim«, xpoxoc; »Rad«, got. pragjan »trcati«, 
stvnjem. drigil. 

Lit.: ARj 2, 1(A. 4, 66. 69. 162. 7, 701. 
702. 9, 146. 439. 444. 11, 193. 208. 209. 761. 
12, 197. 462. 13, 312. 321-25. 18, 570-75. 
678-89. Elezovic 2, 332. 338. 344. Miklosii 354. 
Holub-Kopecny 390. Bruckner. 596. Mladenov 
645. Tiktin 1339. 1604. Pascu 2, 210., br. 439. 
Meyer, Ngr, 2, 60. Boisacf 983. WP 1, 755. 
Fraenkel, Sldvia 14, 507. Zupitza, KZ 36, 
57. 239. 37, 388. Wood, IF 18, 5. Joki, IF 
27, 304. Osten-Sacken, IF 33, 263. 



trciti se 



496 



trepati 



trciti se, trci se impf. (Vuk, subjekti divlja 
patka, guska, liska itd., »kad se gnjuraju u 
vodu«) (na-) »guziti se, arrigere nates«. Na 
-ka trcka f (Vuk, Srijem) »ptica gallinula 
chloropus, liska«. Bit ce zacijelo u vezi sa 
trtica f (Vuk) »biskup«. Suglasnik c'je usao u 
infinitiv iz prezenta *trtjo. 

Lit.: ARj 7, 701. 18, 575. 

Trebinje n, toponim u Hercegovini. Stari 
pridjev sr. r. na j (se. mjesto). Suglasnik t' je 
nastao od jery-a, e iz kako se vidi iz potvrda 
Trabunija. Etnik i prezime Trebinjac, gen. -njca. 
Pridjev treblnjski, poimenicen u imenu rijeke 
Trebisn(f)ica < *Trebinjscica. U suglasnickoj 
grupi njsi ispao je dentalni element, a u njs 
nastala je metateza kao u najmasnji »minimus« 
< najmanjsi. 

Lit.: ARJ T, 371. 18, 579-581. 

trefiti, -im pf. (hrv. gradovi i selo, hrv.- 
-kajk., Sisak, Varos u Slavoniji, Makarska u 
Dalmaciji, Kosmet, Crmnica, Crna Gora) (po-, 
s-) = treviti (Lika, pravoslavci) »1 ° pogoditi, 2° 
susresti, zateci, naci«. Nalazi se jos u ces., 
polj., gor.-luz.-srp., rus. Ovamo i trefer m 
»pogodak (u lutriji, u cilj)«. Od njem. treffen 
(u prasrodstvu s drobiti, v.), Treffer. 

Lit.: ARj 11, 205. 16, 712. 18, 594. Miletic, 
SDZb 9, 360. Elezovic 2, 114. 337. Miklosic 
360. Holub-Kopecny 389. Bruckner 574. WP 
I, 875. Striedter-Temps 218. 

tremenad, f tremenda (Korcula, uz otac, 

majka, dite, vrime}, pridjev, »strasan«. Prilog 
tremendo (Dubrovnik, Cavtat, u odgovoru 
na pitanje: kakoje biloi). Latinizam tremendas 
od iremere »drhtati«. Od tremare (tal., promje- 
nom konjugacionog tipa tremere; tako za- 
cijelo i u dalmato-romanskom poimenicen part, 
pert, tramata f (Dalmacija, Racisce) »ribanje 
strasilima (ribarski termin)«, dalmato-romanski 
leksicki ostatak. Odatle denominai tramatati, s 
promjenama tr > gr (razlog nepoznat, mozda 
disimilacija) i uplivom nasih onomatopejskih 
glagola na -otati gramolati »(ribarski termin) 
strasiti ribu bucanjem s platnom privezanim 
na konop«. 

Lit.: ARj 3, 383. REW 8877. Skok, Term. 
35. 36. Rad 222, 120. DEL 3882. 

trementina f (Prcanj) »Vogelleim«. Od 
tal. trementina, sic. trimintina < lat. pridjev 
terebinth'inus, od gr. T£pep\v9-oc,. Ista smo- 
lasta masa strucno se zove terpentin m (Stu- 
lic, Sulek: terpentik) < njem. Terpentin < 
srvnjem. therebiut. 



Lit. : ARj 18, 232. 595. REW 3 8660. Wei- 
gand-Hirt 1038. DEL 3882. 

tremnlja f (Kosmet) »junastvo«. U osacan- 
skom satrovackom govoru trem m »covjek« 
prema f na -ka tremka »zena«. Od arb. trim, 
s clanom -» m »junak«, apstraktum na- ia 
triment (Gege) prema trimeri (Toske) »ju- 
nastvo«. Samoglasnik i > e je ekaviziranje 
arbanaske rijeci. 

Lit: Elezovic 2, 335. OM 457. WP I, 729. 
Trojanovic, JF 5, 223. 

trepati, -am impf. (Miklosic veli da je 
hrv.) prema pf. natrepati, -am, »stresti«, 
sveslav. i praslav., na -iti trepiti, -im (Marulic) 
= trepiti, -im (Vodice) (s-) »1° drhtati, 2° 
bojati se« = strepiti, -im (Vuk), prema pf. 
na -noti i sa pn > n (kao u san) trenuti, -em 
(Vuk, Kosmet, ~ okom) »1 ° claudere oculum, 
2° malo spavati (Kosmet)«, bez asimilacije 
trepnut, -em (Kosmet). Izvedenica od imper- 
fektivnoga korijena trep-: na -avica trepavica 
f (Vuk), na -usa trepusa »cilium«. Na -aca tre- 
paca (Backa, Srijem) »sprava kojom se nabija 
kudjelja, tflica (ZK)«. S onomatopejskim su- 
fiksom -et: trepet m »drhtanje«, (u amplifika- 
ciji) strah i trepet, s denominalom na -ati 
trepetati, trepecem impf, »drhtati«, odatle na 
-Ijika trepetljika (Boka) = trepljetlka (Priluze, 
Kosmetj metateza) »jasika«. Deminutiv na 
-kati, -tati, -tjeti, -eriti: trepkati, -am (subjekt 
dojke) = treptati, -cem (ocima), treptjeti, -trn 
(subjekt svjetlost) (uz-, za-) = treperiti, -im. 
Na -eljka: trepeljka m (Vrsac) »peteljka«. 
Pridjev trepcan'i (~a igla) »Sto trepece«, poime- 
nicen na -ica trepcanica »isto«. Apstraktum na 
-a/a strepnja f (Sapcanin, narodna pjesma iz 
Bosne) = strepnja f (Kosmet). Izvedenice od 
perfektivnog korijena: postverbal tren m 
(Dalmacija) = (disimilacija t — n > t — m) 
trem »momentum«. Pridjev trenutan, prilog 
trenutno »momentano«. Apstrakti na -je trenuce 
n (oka), na -*k trenutak, gen. -tka. Prilog 
na -ice netremice = -imice netrenimice = (haplo- 
logija) netremice. Praslav. korijen trep- u 
prijevoju trop- s onomatopejskim sufiksom -of 
(upor. glomot, gromot) tropot m (Vuk, takoder 
bug.). Na -ati trdpdt, -opom impf. (Kosmet, 
bug.) (iz-, po-, raz-) »lupati« prema pf. na 
-iti tropit, -im »lupnuti« = tropnut, -em (Kos- 
met), deminutiv na -arati, -ariti tropardt, 
-dm — troparit (Kosmet) »lupkati«. Ovamo 
ide i stropdstati (se), -am (s- prefiks, glede 
-ostati upor. stcslav. troskotati, -sk + -eti 
ili -iti i prijelaz u klasu a) »pasti, oboriti, 



trepati 



497 



tresti (se) 



soreati se, soriti se, strovaliti se, survati se«. 
Taj prijevoj dolazi i u rus. tropaf »stampfen«, 
odatle tropa »Pfad«. Onomatopejski korijen 
nalazi se i u baltickoj grupi: stprus. ertreppa 
»tibertreten«, lit. trepsi, trepseti »mit den Fus- 
sen trampeln«, u prijevoju trypti »tramplen«, 
trapineti »mit den Ftissen stossen«. Onoma- 
topejsko znacenje bolje je ocuvano u slavi- 
nama. U baltickoj grupi specijalizirano je na 
rad nogu kao i u drugim ie. jezicima: sanskr. 
trpra-k »hastig«, gr. xpajteco »keltere«, lat. 
trepidus, stvnjem. droben = rus. tropatb. 

Lit.: ARj 7, 70. 16, 718-19. 764-65. 
18, 595-99. 741-42. 744. NJ I, 144. Ele- 
zovic 2, 170. 335. 336. 340. 397. 542. Ribaric, 
SDZb 9, 194. Miklosic 361. Holub-Kopecny 
393. Bruckner 583. Mladenov 638. 639. WP 1, 
756. Wijk, Symbolae Rozwadowski 2, 159-166. 
Boisaaf 979-980. Buga, RFV 75, 141. si. 
(cf. LJb 8, 198. Specht, KZ 68, 123. Petr, 
BB 22, 273-279. (cf. AnzJF 8, 136). Schrij- 
nen, .KZ 42, 107. 

trepilja n pi. (Dubrovnik) »tronozje ra lo- 
pize na ognju, trinfus (ZK) < njem. Dreiruss 
(u ZK unakrstenjem sa tri ili od srvnjem. 
drivoazjo = tripilj m (Vetranie). Dalmato- 
-romanski leksicki ostatak od lat. tripes, gen. 
-edis, kol. pi. -pedia (d\ > j > Ij, glede d > I 
upor. i tal. trespolo), dok je trepji, gen. trepjd 
m (Buzet, Sovinjsko polje) »okrugli ili tro- 
uglasti stalak, sa tri noge, na koji se postavi 
lonac ili tava«, tripije f pi. (Vrbnik), deminutiv 
tripijice (ib.), zacijelo iz istro-rom, ili sttal. 
treppte, a krispet m pored krispet i trupet = 
krtspeti m pi. (ZK) »Tischgestell« od sttal. 
trespede, trispede, trespido > trispida f (Ma- 
rulic). 

Lit.: ARj J, 553. 18, 606. 669. 672. Zore, 
Tud. 22. Strekelj, ASPh 28, 520. REW» 8912. 
Prati 1007. Budmani, Rad 65, 165. DEL 3885. 

tresti (se), -ein impf. (Vuk) (iz-, izo-, na-, o-, 
po-, pre-, pro-, raz-, s-, sa-, u-, za-) = tres (inf., 
Kosmet) prema impf, na -ati -fresati, -tresam, 
na -ava-, -iva- -tresdvati, -tresavam, -tresivati, 
-tresujem, samo s prefiksima, sveslav. i praslav. 
tres-, »agito, quatere, crollare, erschutten« i 
pf. tresnut, -em (Kosmet, objekti cergu, vrecu, 
bisdge) (s-), »(znacenja u Kosmetu) 1° istresti, 
2° (objekt bardak rakije), 3° (subjekt groznica) 
napastk. Postverbali: tres m (Omis) »tremor«, 
Otres (toponim.* Dalmacija), slozenka zemljo- 
tres (na istoku, kalk prema njem. Erdbeben) = 
potres »terrae motus«. Ovamo pridjevi i ime- 
nice potresan »koji se odnosi na potres (~sno 
podrucje)«, potresan (od potresli) »emouvant«, 



otresan »1° valjan, slabodan, 2" koji se otresa, 
3° okrupan, 4° razuman«, otresit »koji se ot- 
resa na koga«, otresitost, rastresen »distrait«, 
rastresenost (bit ce kalk prema njem. zerstreut). 
Postverbal na -ik istresah, gen. -ska. Radne 
imenice na -de tresac, gen. -dice (Vuk, Crna 
Gora) »koji razbija vunu«, na - ilac, gen. -ioca 
tr silac, na -avac treskavac, gen. -avca m »koji 
trese novac«, kod plesa treskavica (unakr- 
stenje sa treskati, v.), na -ulja potresulja (pies, 
Srbija), na -usa potresusa f(Zore) »lajava i zla 
zena«. Na -ovita tresavica (Risan) »bolest, 
drhtanje ruku«. Na -et treset m »1° mjesto u. 
ritu ili na podvodnom tlu gdje se zemlja ulijeze 
kad se ide po njoj, 2° Torf, 3° toponim«. Na 
-ina istresine f pi. (Vuk). Na -a/a tresnja f 
(Dubrovnik) »1° tremor, 2° terrae motus«. Im- 
perativna slozenka tresigaca f »falco buteo«. 
Samoglasnik e je nastao iz palatalnog nazala t, 
upor. stcslav. tresti, trtsp, polj. trzqsc (trze 
sie), rus. trjasti, trjasu. Prijevoj i > n > u: tru? 
m (Vuk, Vodice) »1° potres, tresnja, 2° An- 
staubung (natrusiti oko, Vodice)« < stcslav. 
trosb »a£iou6c, (> internacionalno seizmicki, 
seizmoloski od seizmologija)«, trositi, ces. trou- 
siti. Denominali na -ati trusati (Lika) (rar-) 
»voziti se na rdavim kolima, drlencati se 
(ZK)«, deminutiv na -kati triiskati (Lika, 
Kosmet) (na-) = (sa s > c) truckati se, -am 
(Vuk) »ciniti da sto drsce« = ndtruskati se 
(Vinkovci) (raz-) = ndtruckati se (Lika). Ovamo- 
postverbal kao termin triiska »1° scoria, 2° 
(Zagreb) staro kolje«, takoder troska sa o 
mjesto u od unakrstenja sa troskot (v.). Na -iti 
trusiti (Barakovic) (na-, o-, raz-) = otrusiti 
(Belostenec), trusiti (upor. slov. trositi, bug. 
tras, trasja), odatle natruha (Pavlinovic). Pri- 
djev na -5H > -an natrusan »raspolozen na 
kakvu bolest«. Glagol truckati se (Luka) onoma- 
topeizira se sa tr > dr (upor. trcati > arcati, 
hrv.-kajk.) driickati se (ZK, Krasic) .»voziti se 
po rdavom putu«. Ovamo ce ici jos truskalica. 
f (Lika) = truskavica = truckavica »rdav put«. 
Nije jasno kako se odnosi semanticki iz fol- 
klora trusovina »voda zaboravna« sa tr(siti. 
Mozda se objasnjava pridjevom natrusan (Ko- 
smet) »1° sulud, 2° opsjednut od necistih, 
duhova«, poimenicen natrusnik (Kosmet) = 
kod Vuka sutrusan »kao pijan«. Glagol trusiti 
izgubio je pocetno t u rusiti, rustm. impf. 
(Kosovo polje, jugozapadna Srbija) »trusiti« = 
riisit, rusim (Kosmet) (po-) »truniti«, zacijelo- 
najprije u prefiksalnim slozenicama ottusiti, 
gdje je deprefiksacijom ot- > od- stvoren rusiti* 
zatim u istrusiti, gdje je t shvacen kao umetak 
u sr (upor. ostrov). Od tako dobivenog korijena 



32 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



tresti (se) 



498 



trg 



rus- izvedenica je rusinjaca f (Bella, Stulic) 
«sprava kojom se gnjeci tijesto kad se mijesi 
louh«. Ovamo rus m (Kosmet) »trun« i kol. 
rusje (Kosmet), pridjev rusljiv, f -iva (~o 
mleko) »natranjen«. Za samoglase \ i n ima para- 
lela u baltickoj grupi: lit. triniti »vor Frost 
zittern«, lot. tremi »wegjagen«, prijevoj trami 
»schreckhaft (von Pferden)«, lit. tremti »austrei- 
ben«, kao i za suglasnik s, koji se nalazi u sla- 
vinama zajedno s § = g , lit. irisas f pi. = 
trtset »Zittern«, tresti »laufen«. Ie. korijen *trem- 
zastupljen je u gr. Tpsuff) = lat. tremo (odatle 
internacionalno trema'), arb. trem. Postoji i ie. 
korijen *tres-, koji se nalazi u sanskr. trasati 
»drsce«, gr. Tpeco, lat. terror (internacionalno 
teror, terorizirati, terorizam, terorist, -a, te- 
roristicki), stir, tarrock, lit. trisu. Oba ie. isto- 
znacna korijena *irem- i *ters-, koja su rastav- 
ljena u baltickoj grupi, kontaminirala su se u 
praslav. 

Lit.:AR/4, 67. 284. 7, 701. 704. 705. 9, 
439-42. 453-54. 10, 453. 11, 206. 207. 
217. 761-62. 12, 460-62. 13, 313-15. 330- 
31. 14, 335-36. 341. 700. 16, 719-21. 787. 
18, 609-619. 829-30. Elezovic 1, 242. 2, 
187. 276. 344. 449. Ribaric, SDZb 9, 200. 
Miklosic 360. 364. Holub-Kopecny 391. 393. 
Bruckner 579. Mladenov 641. Trautmann 329. 
WP 1, 758. Pedersen, IF 5, 57. Kieckers, 
IF 23, 364. Reichelt, KZ 39, 75. Jokl, ASPh 
29, 43. 46. si. Prusik, KZ 33, 159. Persson, 
Studien zur Lehre von der Wurzelerweiterung 
und Wurzelvariation 68 (Beitrdge zur ie. Wort- 
forschung 2, 584. 588). Hujer, LP 41, 434. 
Boisacq* 982. 984. KZ 56, 199. GM 418. 
Scheftelowitz, KZ 56, 206. IF 31, 67. Maretic, 
Savj. 122. 187. 

trBtit, -im pf. (Kosmet) »uteci, pobjeci u 
svijet«. Samoglasnik e je mogao nastati od pala- 
talnog nazala /, koji se na prijevojnom stepenu 
/nalazi u polj. trqcic, ces. troutiti, ukr. trutyty 
»stossen«. Rum. in predstavlja g ili p u a trinti 
»werfen, schleudern«, odatle na -eh > -eald 
trinteala = trintiturd. Arbanaski slavizam 
tronait (nt > nd pravilno) »stossen« govori u 
prilog Miklosicevoj tvrdnji da je rum. trinti < 
trot-. Bruckner uporeduje s lit. trinketi »droh- 
jien«, nvnjem. dringen. Oblik u Kosmetu do- 
kazuje ipak da je u praslav. pored korijena 
*trot- postojao i *irQi-. 

Lit: Elezovic 2, 337. Miklosic 362. Bruckner 
515. WP \, 758. GM 438. 

trevo n (Bozava) = treva f (prosta ~, 
~ na randu, jedro na tremi) »(brodski termin) 
sorta di vela«. Od tal. trevo »vela di maestra«, 



od germ, trahum »vela, tenda« preko Genove 
(treo). 

Lit.: Crania, ID 6, 123. Skok, Term. 143. 
146. 150. Isti, ZRPh 54, 499. REW* 8861. 
Prati 1007. DEI 3887. 

trezven (istocni krajevi, bug.) = trizveno 
ziveti adv. (Budinic), pridjev na -en prema na 
-bn > -an trijezan (odredeno trijezni, Vuk, na 
zapadu) = (ikavski) trizdn, f trizna (ZK) = 
(sa zv > zm, upor. razma, razmi < razve) 
trizmeri (ne-f (Banja Luka, katolici) = bez 
-en trezam, f trezma (Zica otaca, oko 1400), 
prilog trizmo (Narucnik, Korizmenjak), ime- 
nica odatle trizmq f (Kavanjin) = (sa tr > 
cr upor. cresnjq pored tresnja, crijemus i Tra- 
mosnjica) crezmen (17. i 18. v.) = crijezam, f 
crijezma (17. v.), sveslav. i praslav. *terzvt, 
»sobrius«. Stcslav. trezvt > trezav (trezvi 
budite; glagoljski tekstovi, Narucnik, Transit, 
A. Dalmatin), imenica trizvost f (A. Dalma- 
tin) > slov. trezev, prosiren je pridjevskim 
sufiksima -en, -bn, ocuvan je bez njih u rum. 
treaz »isto«. Upor. jos bug. metateticke oblike 
tavrez i tvarez, iz kojih se vidi kako je jezik 
nastojao da se rijesi doccine grupe zv, koja je i u 
hrv.-srp. mijenjana ispustanjem v kao u rum. 
i zamjenom zm. Poimenicenje na -jak neolo- 
gizam trezvenjak, gen. -aka »antialkoholist«. 
Apstraktum na -osi trijeznost — crijeznost, 
trezvenost. Denominal na -iti trijezniti (se), -im 
impf, (iz-, o-, raz), rascrijeznuti (Divkovic). 
Slog tre- nastao je po zakonu likvidne metateze, 
upor. rus. terezvyj. Nema paralela ni baltickih 
ni drugih ie. Mladenov i Iljinski tumace iz 
ie. korijena- *(s)ter- prosirenjem na g »stojan, 
koji se suzdrzava«. Petersson veze s gr. Tapxtiro 
»bestatte, begrabe«. 

Lit.:ARj 1, 824. 4, 69. 8, 103. 18, 622-23. 
659-662. Elezovic I, 241. Miklosic 355. Ho- 
lub-Kopecny 359. Bruckner 581. Mladenov 628. 
638. Iljinski, IzvORJAS 23, 1, 125-182. 
(cf. Sldvia 5, 205. IJb 8, 207). Petersson, 
LUA, n. f., avd. 1., sv. 18., br. 2 (cf. IJb 
10, 340). Machek, Recueil linguistique 93— 116. 
(cf. RES 25, 119). 

tfg m (Vuk), sveslav. i praslav. *twgb (upor. 
lit. turgus, lot. turgus, iz slav., stcslav. trbgb), 
»1° roba koja se trguje, 2° mjesto gdje se trguje, 
3° toponim (feudalni trg nalazio se ispod utvr- 
dena grada, zamka)«; trg je na istoku (Bosna, 
Kosmet) potisnut u znacenju 2° od turcizma 
carsija. Da je nekada i tu postojao, dokazuje 
toponim Stari trg (Vucitrn) > (s disimilaci- 
jom r — r > n — r) Stani trg (u Recnik mesta, 
1925, krivo: StrantrK). Pridjev na -bn trzan, 



trg 



499 



trgati (se) 



f -zna (stsrp., 14. St.; Kastavski statut, i danas 
trzna inspekcija, Zagreb), u toponimu Trzna 
draga (ZK, ispod rusevina starog grada, blizu 
seoca Milici), poimenicen na -ica trfnica f 
(Dubrovnik, Vuk) »1 ° oklagija (tako nazvana jer 
se kupuje na trgu), 2° (trznice f pi., Dubrovnik) 
zene koje su za vrijeme Republike, pecarima 
pomagale mijesiti i peci vlasteoski kruh, 3° 
(danas, neologizam, Zagreb) Markthalle«. Rad- 
ne imenice na -be trfec (hrv.-kajk.-), u slozeni- 
cama (neologizmi) veletrfac »grosist«, drvotrfac, 
na -ovac trgovac, gen. -ovca (13. v.) prema 
trgovka, trgovkinja, deminutiv trgovcic, pri- 
djevi trgovacki, trgovcev, trgovkin. Apstraktum 
trgovina (Vuk) = trgovina (Kosmet). Na.-/s7e 
trzjste n (Danicic) »pijaca«, trgoviste n »1° 
(sluzbeni naziv u Hrvatskoj) palanka, kasaba, 
mjesto koje je postalo grad = varos, 2° toponim 
(Pec)«. Deminutiv Trfio (toponim) = tal. 
Monfalcone (u Slovenskom primorju) = Trzic, 
kod Buzana u Lici. Denominali na -iti trzfti, 
-im impf, (hrv.-kajk.) (do-, -iz, na-, pre-, raz-, 
s-) = (stokavska narjecja) trgovati, trgujem 
impf, (na-) = trguvdt, -ujem (Kosmet). Odatle 
postverbal pretfg m (Dalmacija, Lika) »pre- 
prodavanje«, kao radna imenica pretrga m 
»trgovcic« = na -ar pretrgar m prema f pre- 
trgarica (Hercegovina, Crna Gora) = na 
tur. -li pretrglija (Lika, Dobroselo, Kostaj- 
nica) »prekupac«, denominali na -iti pretrgariti, 
impf, pretrgivati. Rumunji posudise tirg m 
»1° Markt, 2° trgovina, 3° grad, 4° toponim«, 
deminutivi tirgusor, tirgulep, od cega nastade lek- 
sikologijska porodica: na -ar ttrgar »Wechsler«, 
tirgovef, -vaf m prema f tirgovafa »1° Handels- 
mann, kramar, 2° varosanin«, denominal a sa 
tirgovefi, apstraktum tirgovetie, na -uff > -ui 
a tirgui, na -eh tirguiala, tirgoviste (takoder 
toponim). S lingvistickog je gledista vazna 
cinjenica da Arbanasi kao balkanski starinci 
nisu posudili juznoslav. ir»ga nego zadrzase 
svoj predslavenski oblik trege f »trg«, fregiar 
»trgovac«, tregonj = tregonj »erzahle, setze 
auseinander, zeige an«. Na natpisima se prevodi 
lat. negotiator > rum. negustor »trgovac« 
ilirskom rijeci tergitio. To daje uporiste za tu- 
macenje toponima Tergeste > *Trzst »trziste« > 
Trst, pridjev trscanski prema slov. trzaski. Pre- 
ma tome je 'Tergeste izvedenica kao Ateste s 
pomocu sufiksa -este (takoder kod Ligura) od 
tefg- potvrdenog u znacenju »negotium« vec u 
rimsko doba. Korijen tog toponima opetuje 
se u Tergolape (-pe je prema Ribezzu sufiks), 
u Opitergium > danas Oderzo (Venecija), 
Tergilam (Lucca). Prema Ribezzu *terga > 
arb. trege mediteranska je rijec. Ta se moze 



vezati s asirsko-babilonskim tamgaru »kupac« > 
aramejski taggara > ar. tadfir, odatle apstrak- 
tum tigaret »zarada«, tticcar »trgovac«\ koje su 
dvije rijeci dosle preko Turaka i na Balkan 
(v.). Postavlja se pitanje kako, kojim putem 
su Praslaveni'dosli do te mediteranske rijeci. Ka- 
ko praslav. *twgb ne moze biti posudenica iz 
stnord. torg > torr, a to opet (prema Karstenu) 
nije posudenica iz'slav. (kao fin. turku), nema 
druge nego pretpostaviti da je balkansko-latin- 
sko terg- u 5. v. na dunavskom limesu uslo u 
praslavenski. 

Lit.: ARj 2, 715. 7, 702. 11, 765-66. 13, 
332. 16, 791.. 18, 623-37. 835-39. Mazu- 
ranic 1464. Novakovic, Nastavnik 3, 1 — 17. 
(cf. AnzJF 4, 145). Tomanovic, JF 17, 214. 
Elezovic 2, 334-35. Miklosic 354. Holub- 
-Kopecny 389. Bruckner 566. Mladenov 645. 
Tiktin 1606. Boisacq* 98. Bury, BB 18, 292- 
295. (cf. AnzIF 3, 36). GM 436. IF 1, 323- 
324. Mikkola, IF 16, 100. Meringer, IP 18, 
218. Lagerkrantz, IP 25, 37G. Krahe, IF 49, 
273. 58, 220. Jokl, IP 30, 207. SAW 168, 
115. Rarsten, Melanges Mikkola 92-98. 240 
(cf. RES 12, 241. IJb 18, 263). Uhlenbeck, 
PBB 20, 44. Ribezzo, AGI 35, 51. 

trgati (se), , -am impf. (Vuk) (do-, iz-, 
na-, o-, po-, pre-, raz-, s-, sa-) prema pf. 
trgnuti, -em (isti prefiksi), sveslav. i praslav., 
»1 ° rumpere, 2° (Dalmacija, Istra) vendemiare«, 
prema (sa z mjesto g < ie. gh) tfzati (se), 
-am. pored -zem impf, (iz-, o-, po-, pre-, raz-) 
»rapere, rumpere«. Apstraktum trganje n (Du- 
brovnik) = -bba trgddba (Istra) = trgatva (ta- 
koder slov.) »berba, jematva, bandima«. Radna 
imenica na -lac trgalac, gen. -aoca (Dubrovnik) 
»berac, jemac, brae, vindemiator«.Na -avica 
trgavica f (Lika) »bolest«. Deverbali: potfg = 
pretrg m (Bella, Vuk) »prekid«. Poimenicen 
part, perf pas. na -be trgdnci m pi. »1° zganci, 
kacatnak, pulenta = palenta = polenta, .pura, 
2° vrsta sitno izvaljanog i sitnjenog tijesta«. 
Pridjev na -bn > -an rdstrzan (Piva -.Drobnjak) 
»razbacan na sve strane«. Unakrstenjem sa 
degmati (v.) nastade trzmati se »otimati se oko 
sta«. Kako je trgati na Jadranu vinogradarski 
termin, Jagic je ispravno postavio uporedenje 
s gr. TpuYdco »jamati, vindemiare«, xptiyn »jemat- 
va«, cija je etimologija tamna: trgati je, veli 
Jagic, »nicht nachgebildet, aber nachgeahmt«, 
danas bi se reklo kalk. Veoma je vjerojatno 
da se u Dalmaciji grcka rijec unakistila s juzno- 
slav. (stslav.) trbgati. Usporednice su. lit. 
trukti »trgati«, lat. tergo, tergeo, gr. axEpyig 
»strugalo«. Ie. je korijen Her- rasiren formantom 
gh i gh. Mozda je u vezi i trag (v.). Glagol 



trgati (se) 



500 



tri 



strgati, strzen (Vodice) (na-, po-) = strgati, 
-zem (Krasic) »schaben« moze biti i od stru- 
gali ( .)3 isto tako i strgiilja (Vodice), strgidla 
{Slum) od sfrugulia, upor. u Peroju strugaia. 
Za trzati v. jos trzan. Jos postoji varijanta 
sa tr > kr (onomatopeiziranje) kfzati (se), 
-am impf. (Vuk) (is-)- »trvenjem ciniti da se sto 
izlize ili iskosi, deterere«. Promjena tr > kr 
mogla je nastati u prefiksalnoj slozenici istrzali, 
upor. strbav > skrbav, ali upor. i trunit, trunt'm 
(Kosmet, objekt kolomboc) prema kruniti, kru- 
nim (Vuk) »obijati rukama zrno sa kukuruznih 
klipova«. 

Lit.: ARj 2, 714. 3, 904. 4, 67. 68. 71. 5, 
712. 7, 702. 9, 442-43. 454. 11, 207. 208. 
217. 762-64. 766. 13, 315-319. 331-32. 
14,700.16,722-23. 790. 18, 625-28. 832- 
35. Elezovic 1, 242. 2, 114. 335. 337. Vukovic, 
SDZb 10, 398. Ribaric, SDZb 9, 173. 194. 
Mlklosic 354. Holub-Kopecny 390. Bruckner 
566. KZ 45, 44. Mladenov 640. Jagic. ASPh 
t, 157- 159. Siitterlin, IF 25, 69. Schefte- 
lowitz, KZ 56, 174.' Prelwitz, KZ 42, 386 
(cf. RSI 2, 251-252). 

trgovlaciti, -go viae im impf. (Vuk) rcrazvla- 
citi kakav posao«, unakrstenjem od lat. tergi- 
versari > tal. tergiversare, fr. uceno tergiverser 
(slozenica od tergum i versori) i od naseg violiti 
(raz-, odugo-). 

Lit.: ARj 18, 637. DEI 3758. 

trh m (hrv.-kajk., trh obcinski, sinovlji, trh 
na se uzeti, podnesti, trh ustave, Pergosic; 
trh dole jemlen, Jambresic) = slov. trh »to- 
var«. Denominal na -iti: trUti, -im (Belostenec, 
Habdelic) (na-, oh-, raz-), iterativ na -va- 
-trsivati, -ujem, samo s prefiksima »(na)to- 
variti, naprtitk. Slozenica (neologizam) trho- 
nosa (Zagreb) »hamal, treger, nosac« = trhono- 
sac, gen. -osca m (Belostenec, Jambresic) »Last- 
trager«. Rijec trh nalazi se jos u slvc. i ukr. 
Praslav. U panonskoj nizini posudise Madzari 
tereh pored (metateza) teher, terh »Last, 
Burde«. Odatle opet tereh m (Vitezovic) »breme, 
teret, trh«, pridjev teresan (Vitezovic, Slavoni- 
ja) »1° bremenit, 2° tovarni« = terasan (Reljko- 
vic) »1° tezak, 2° bremenit, bred«, poterasan 
(isti pisac) »podosta tezak«. Prema Simonyiju 
od madz. akuzativa terhet je Vukov teret m 
(Vojvodina), koji je danas postao opca rijec i na 
zapadu u knjizevnom i saobracajnom jeziku. 
Rumunji imaju takoder tarhat, tt'rhat »ukupna 
oprema cobanska, koja se prenosi na magarci- 
ma«. To nece biti madz. akuzativ nego dacko- 
slav. poimeniceni pridjev kbLIuib, obrazovan 
s pomocu sufiksa -at (v.). Odatle moze biti i 



madz. terhet na osnovu vokalske harmonije. Iz 
madzarskoga je i Vukov teret. Odatle denominai 
na -iti teretiti, teretim impf, (na-, o-, oh-, pre-, 
raz-), iterativ na -iva- -terecivati, -cujem, 
samo s prefiksima. Postverbal rasieret m. 
Apstraktum na -jaj rasterecaj m. 

Lit. :ARJ7, 703. 9, 143. 146.353.450-51. 
11, 122. 747. 13, 287-88. 18, 222-23. 225- 
27. 637-38. Mazuranic 1467. Tiktin 1563. 
Simdnyi 85. 

tri (Vuk), ie., baltoslav., sveslav. i praslav. 
glavni brojnik. Odgovara ie. f i n tri kao u lit. 
tri(lika) = (13), u vedi tri, toh. tri, lat. tri(ginta), 
ir. tri, arb. tre, dok stcslav. trije predstavlja 
ie. m pi. *treies, kao u sanskrtu irayas, lat. 
tres, lit. trys, lot. ins. Deklinira se u dualskom 
obliku trima, .kao pridjev trim- Ijudem (ZK). 
Na -ica trica (Dubrovnik). U slozenicama ostaje 
tri samo u slov. Triglav i u glavnim brojnicima 
trinaest, trideset, trista, trikrdt = triput, trued, 
trisveti »presveti«, triklet, inace sa samoglas- 
nikom o prema dvo- kao i inace u slozenicama: 
Troglav (planina, Cacak, Studenica, Srbija), 
Trolokve (toponim), trogoce, gen. -eta = 
trogodac = trogodisnjak, trokatnica od tro- 
katan, trokut, s pridjevom trokutan, na -je 
trokuce, trolist, troljece, s pridjevom trdljetnl, 
poimenicen troljetnica, tromeda, trooka »drvena 
mjera od tri oke«, pridjevi trogub = trostruk = 
trojestruk (ZK), trokrak, trajedin, poimenicen na 
-ica Trojednica (19. St.) = trojedna kraljevina 
»Dalmacija, Hrvatska i Slavonija«, brojnik tro- 
jenaest (Crna Gora) »13«, unakrstenjem s red- 
nim brojnikom kao u trojestntk (ZK), Iropol = 
na -bn trdpani, poimenicen na -be tropolac, 
na -ica tropolica, trorog, trovrstan, trovjeran, 
trozican, trdkoska f (Cma Gora), poimenicen 
pridjev na -bk, »koza koja se po treci put kozi«. 
Ima jos jedan primjer za *hb u slozenici 
(upor. rus. trenog prema hrv.-srp. tronog). To 
je ime biljke hrv.-kajk. trputec = trputac, 
gen. -uca (ZK), dok slov. tropotec, a u Dubrov- 
niku triputac, gen. -puca »plantago, bokvica«, 
upravo »biljka koja raste uz tri puta«, upor. 
njem. Wegerich »bogat na putovima«. Za *fr& 
(stcslav. trbgubb) upor. lat. tripes, gr. xpijimx;. 
Kolektivni pridjevski brojnik pravi se od ie. 
korijena *tre- (upor. lit., lot. treji), u prijevoju 
*tro- sa sufiksom -jo: troji, n troje, poimenicen 
trojica (pravoslavni) = gr. xptdSa = apstrak- 
tum na -stvo trojstvo (katolici) = lat. trinitas. 
U Kosmetu se razlikuje akcentom troica »3 
lica« od trojica (tako i Vuk) prema trojica. 
Rumunji posudise religiozni termin troita, ali 
ga zamjenjuju lat. neologizmom treime; odatle 



tri 



501 



trijebiti (se) 



napola rum. pridjev troicinic (canoane) »Gesang 
zu Ehren der Dreieinigkeit«. Poimenicenje na 
-ka trojka f (Vodice) »tropreg«. I to posudise 
Rumunji troica »Dreigespan«. Pridjev na -ako 
trojak »tritarius«, poimenicenje u muskom rodu 
trojak, gen. -aka (Vuk, Srijem) »lonac u koji 
mogu stati tri manja«. Denominal rastrojiti, 
-im »razdijeliti na tri dijela«. Redni brojnik se 
pravi od ie. prijevojnog stepena *tr- dodatkom 
sufiksa -to: tret (zK), u vezi sa samo: samotret 
»ja i jos dvojica«. Taj sufiks dobiva jos -to 
treci, ces. treti, rus. tretij. Slozenica: trecoraz- 
redni. U baltickoj grupi stprus. tints (upor. 
lat. tertius prema multiplikativnom ter), dok 
lit. trecias, lot. tresais. Multiplikativni brojnik ie. 
*tris > lat. ter, sanskr. trih itd. zamijenjen je 
sa sbdi (od hod, v.) tn'zdi — triz (Vuk) = 
tris = trie (docetak prema jednoc) »triput«, 
upor. lit. dvokti. Znaci upravo »tri hoda«, 
upor. u stir, treod(a) »isto«. Brojevi trinaest, 
preveden u rum. trei spre zece < stcslav. hi na 
desele; trideset > triest, tri(d)es. Dalje su 
izvedenice kao od deset (v.). Postoje jos posu- 
denice od toga brojnika, tako trtmfus (ZK) 
»tronog« < stvnjem. dnfus (s umetnutim 
m pred labiodentalem), tromirili, -im < gr. 
xpmu£piJ;ff> »am dritten Tage essen«. U toj 
posudenici gr. TpH zamijenjeno je sa tro- 
kao u slozenicama. Ovamo ide jos iz praslav. 
crkvenog jezika tricida f (Vuk) »svijecnjak s 
tri grane (s kojim episkop daje blagoslov)« < gr. 
Tpixtipiov > stcslav. trikirij, trikire, trikiri 
(Kosmet), tricela f (r > I), sa disimilacijom 
r — r > r — d kao u tal. armadio < armario 
»ormar«. Ovamo i trandovilje (v.) < gr. xpiav- 
TdcpuWtov »ruza«. 

Lit.: ARj 18, 584-93. 638-676. 715-754. 
766. Elezovic 2, 337. 340. Ribaric, SDZb 9, 
200. Mikldsie-361. Holub-Kopeeny 394. Bruckner 
580. KZ 50, 163. Mladenov 636. WP I, 753. 
Trautmann 327. Tiktin 1653. Meringer, IF 
18, 291. Bartholomae, IF 23, 45. Guntert, 
IF 27, 59. Endzelin, FBR 16, 24. (cf. IJb 
22, 296). Boisacf 781-782. 981. Meillet, 
RSI 3, 165-166. Vasmer, GL 144. 

trigla f (Perast, Dubrovnik, Boka, Budva, 
poslovice, Kotor, Muo, Krtole, Risan, Prcanj) = 
(gl>glj) tr'iglja (Perast, Kotor, Dubrovnik) = 
(glj > (1 kao u tal., upor. janje < jagnje) 
trllja (Hektorovic, Budva, Kraljevica, Malin- 
ska, Senj), slov. trilja = (Ij > j) trija (Racisce, 
Rab, Ugljan, slov.) = (tri > tf) trija (Split, 
Racisce) < tfglja (Vuk) = trgja (Racisce) = 
(r > ar, cak.) tarija (Bozava) »barbun, brado- 



vatica (prevedenica), mulus barbatus (zivi na 
braku i u blatu)«. Jos postoje \3.n]&nte prlglja 
(Vuk) »morska riba, piseis quidam marinus«. 
Ne zna se gdje se tako govori i, ako se govori, 
ne zna se razlog promjeni tr > pr. Mozda pre- 
ma prigati. S promjenom tr > dr (upor. trkman 
i arcati = triad) drlja (Krka, Zrmanja, Livno) 
»scardinius dergle«. Od ngr. Tpfytax, xpiylx > 
tal. triglia, istro-rom. treja. 

Lit.: ARj 2, 782. 11, 877. PleterSnik 2, 690. 
REW» 8902. Vasmer, GL 123. 144. ZSPh 14, 
466. ASPh 25, 436. MikloUc 360. Skok, Term. 
46. DEI 3897. 

trijebiti (se), trijebim impf. (Vuk) (do-, iz-, 
na-, o-, raz-, u-) — (ekavski) trebit, trebim 
(Kosmet) = (ikavski) th'biti (ZK), prema itera- 
tlvu na -javati, -jivati -trebljavati, -trebljivati, 
-trebljujem, samo s prefiksima; zloupotrijebiti: 
sveslav., praslav. *terb-, »cistiti, izdvajati, expur- 
gare«. Prvobitno je znacenje »krciti«, koje se 
ocuvalo u izvedenici na -ez-ina trebezina »krcevi- 
na« i u radnoj imenici na -nik trebeznik »krcilac«, 
mozda i u hidronimu Trebizat »desni pritok 
Neretve«, ako je poimenicen pridjev na -at od 
*trebe&. Ta rijeka ima tri imena (Tihaljina i 
Mlada). Poplavljuje Imotsko i Bekijsko polje.- 
Radna imenica istrebiteli (Stulic). Postverbal 
na -bk istrebak, gen. -pka (16. v.). Na -ina 
otrebine f pi. (Vuk) = otrebine (Kosmet) »ka- 
menje sto ga grncari (loncari) trijebeci izbacu- 
ju«. Vazan je praslav. postverbal treba, koji 
je ocuvao znacenje blizu prvobitnom »posao« 
u rum. treaba. Od tog znacenja »rad > kree- 
nje«, koji se smatra nuznim za zivot, razvija se 
znacenje »nuzda uopce > potreba»: trijeba 
f (Boka nemam trijebe) »nuzda«. Lokativ trije- 
be = trijebi (Dordic, Rosa) = trfbe (~ mi je, 
ZK) < trebe (byti) »nuzno mi je, potrebno mi 
je«. Odatle dodatkom infinitivnog nastavka 
-ti trebati i dalje trebam < najprije treba 
(neosobno). Odatle opet denominal na -ovati, 
-ujem trebovati, -ujem impf, (po-), posuden 
takoder u rum. -ujo > -ui a trebui, sa lat. sufik- 
som -enfla > intd trebuintd, pridjev trebuincios, 
na -eh > -eala trebuiala. Odatle postverbal 
potreba f, pridjev na -bn > -an potreban (ne-), 
apstrakti potrebnost i neologizam potrepstina 
»zivotne namirnice«. Pridjev na -Ijiv upotreb- 
Ijiv (ne-j. I religiozne funkcije se smatraju 
nuzdom u primitivnom mentalitetu. Zbog toga 
je praslav. rijec usla i u religioznu terminologiju 
vec u praslav. poganizmu. Krscanstvo ju je 
preuzelo; kod pravoslavaca trebnik »rituale«. 
Rijec treba je »poganska zrtva«, strus. treba je 
»oltar«. Ne moze se znati (ali.je vjerojatno 



trijebiti (se) 



502 



trijesak 



zbog toponima Perun) da li je u toponimu Tre- 
bisce »selo ispod brda Peruna kod Moscenicke 
Drage« > Potrebisca (toponim ispod njega) ocu- 
vano staro slav. pogarisko znacenje »zrtvenik« 
ili »krcevina«. Upor. jos u Makedoniji Tre- 
beniste. Upor. trebista »jTupe"ia« u prijevodu 
Hamartola srpske redakcije. Slog trije- < 
tre- u stcslav. trebiti nastao je po zakonu likvidne 
metateze, upor. rus. terebitb. Nema pouzdano 
utvrdenih usporednica ni baltickih ni drugih 
ie. Najblize stoji got. porban »potrebovati«, 
nvnjem. bediirfen. U satrovackom govoru Ireba 
znaci »zena«. Meyer izvodi neuvjerljivo trevonj 
(Gege) »gerate, gedeihe« od treb-. 

Lit.: ARj 2, 714. 4, 66. 67. 69. 7, 702. 8, 
11. 116. 9, 443. 11, 193-204. 208. 13, 319. 
18, 576-84. 647-52. Elezovic 2, 44. Vusovic, 

NJ 2, 84. Miklosii 354. Holub-Kopeiny 393. 

Bruckner 579. Mladenov 641. Markovie, NJ, 

n. s., 1, 311-317. Vaillant, RES 19, 304. 

Majnaric, JF 3, 40. Pavlovic, NJ 7, 55-58. 

NJ 1, 148. WP 1, 724. 757. SO 12 (1933). 

Griinenthal, ASPh 42, 316. Suman, ASPh 

30, 307. Meringer, IF 18, 215-218. 278. 

Fraenkel, IP 41, 410. KZ 53, 39. si. Hirt, 

PBB 23, 337. Boisaccf 955-956. GM 436. 

Zic, HZb 7 (1954), 233-34. V. lit. s. v. Perun. 

trijem, gen. trijema m (Vuk) = (ekavski) 
trim (Kosmet) = trem (Belostenec) = itrem (sa 
nejasnim s-, Istra, cakavski) = (ikavski) trim 
(Mikalja) = trim, gen. trima (ZK) = trim 
(Lumbarda, pokrit kucu na trim), sveslav. i 
praslav. *ternib, »sarapod, veza, veranda pred 
cilerom (Kosmet), porticus«. Na -bk > -dk 
od sintagme pod trijemom > potremak, gen. 
-tnka (Vuk, Slavonija, Srijem) = potrimak m 
(Pavic, Rosa) = podtrijemak (Stulic) »pritvor, 
vestibolo«; pri trijemu > pritremak (Drobnjak, 
Hercegovina, Crna Gora) »naslon nad vratima«. 
Slog tre- nastao je po zakonu likvidne metateze, 
upor. rus. terem, teremok »Halle«. Rijec je 
kulturna, termin iz slav. graditeljstva, koji po- 
sudise Madzari terem »dvorana, Saal« i Arbanasi 
trem »Vorhalle, atrium«. Rum. tdrim »Gebiet« 
nije iz juznoslav. tremi, kako je mislio Miklo- 
•sk, s kojim se ne slaze ni fonetski ni semanticki. 
Slaze se doduse fonetski s tur. tarim »Kuppel- 
bau«, ali semanticki nikako. Bit ce prije kao i fr. 
terrain i rum. tarina od lat. terrenus (s disimi- 
lacijom i — n > t — to), bez veze sa fara. 
Miklosic, Vasmer i drugi bili su misljenja da je 
trijem posudenica iz stgr. Tepeuvov »Haus, Zim- 
mer«, rijeci koje nema ni u srednjogrckom ni 
u novogrckom. S praslav. rijeci (stcslav. trem* 
»turris«) slaze se donekle tur. tarim »Kup- 
pelbau«. Mozda je u prasrodstvu sa stgr. 



rijeci na osnovu punijeg korijena tereb = treb 
koji se nalazi u lat. trabs i kelt. treb, njem- 
Dorf itd., rasirenog s pomocu formanta -mo 

Lit.: ARj 11, 208. 12, 197. 18, 652-53. 

Elezovic 2, 335. Kusar, NVj 3, 326. Strekelj, 
DAW 50, 76. Miklosic 354. Bruckner 580. 
Mladenov 638. Vasmer, GL 144. Isti, Greko- 
slav. etjudy 200. RSI 4, 164. ZSPh 2, 294. 
Romanski, RES 2, 51-52. Iljinski, hvORJAS 
23, 125. si. (cf. Sldvia 5, 205-206. Ub 8, 
207). Isti, Sbornik Sumcova (cf. RSI 2, 240). 
Tiktin 1564. REW 3 8672. Pedersen, KZ 38, 
358. GM 436. Schmidt, KZ 32, 393. Murko, 
WuS 2, 131. Vasmer 3, 97. 

trijesak, gen. -ska m (Vuk) = (ekavski) tresak 
(Kosmet), sveslav. i praslav. (= stcslav.) treskb, 
ispustanjem docetnog -k shvacenog kao sufiks 
trijes m (~ ognjeni, Gundulic; Vuk) »grom, 
fuimen«. Pridjev treskdvit »fulmineus«. Na -avac 
Treskavac (brdo, Makedonija), upor. Trijeska 
(Vuk) »glavica na zidinama u Rudnickoj nahiji«. 
Denominal na -ati trij skati, -dm impf. (Vuk) 
(do-, is-, na-, raz-) »udarati, lupati« = (ikavski) 
th'skati (Vodice) »udarati, grmjeti« prema pf. 
tresnuti, -em (k ispao u grupi skri), odatle uzvik 
tres (Vuk, Kosmet), upor. tras. Odatle postver-, 
bal treska f (Dubrovnik) »strepitus« = treska f 
(Vodice) »trijesak« = tnska f (Vodice) »1 ° 
udarac dlanom, 2° zausnica«. Part. perf. pas. 
toponim Thsteni kami »petra tonata«, poimeni- 
cen na -ih Trestenik, gen. -ika »voda na Lovcenu 
k jugu od Ivanovijeh korita, 3 sata od Cetinja«, 
upor. Treska (Makedonija, nazvana po sumu 
koji cini medu stijenama' i kamenju koje 
se kotrlja sa stijena); pridjev tresten (na -en 
od trijesak ili part. perf. pas.) (Vuk, Kosmet) 
»1° pijan, 2° sumanut, manit, lud«. Na -iti 
istrestiti, -im pf. (objektoa) (Crna Gora) (»meta- 
fora) izbuljiti (oci)«. Na -eti: triscat, -sci (subjekt 
lampa, ZK) »1° jako sjati i gorjeli, 2° vikati, 
3° lupati«. Ovamo ide i treska f = trtjeska = 
(ik.) th'ska = treska (ZK, Krasic) »iver«, 
kol. na -je trijesce n = -oline treskoline f 
pi. (Lika) »iverje«. Augmentativ na -ina trestina 
f (Vuk) »assula, iver«. Stcslav. treskb posudise 
Madzari tarack, tarac, taraszQt) (15. v.) »Feld- 
stiick, lumbarda, muzar« > taraska (vatreno 
oruzje, Dubrovnik), taraska (hrv.-kajk.), Ru- 
munji treasc »B611er, petit mortier«; tresncti > 
a trasni, trdzni, trosni, odatle trasnet »udarac, 
grom«, pored trosnit, Cincari trasca »copeau, 
eclat de bois, iver«. Samoglasno o pored a u 
rumunjskim slavizmima stoji u vezi sa stcslav. 
troskotati »strepere« i troska f »Schlacke > sljak- 
nja (v. truska)«, troskot »polygonum aviculare«. 
Taj o potjece od prijevoja, koji nije potvrden u 



trijesak 



503 



Tripun 



drugim slavinama, ili od unakrstenja s onoma- 
topejama stropot, gromot, glomot, topot. Ono- 
matopejski korijen tresk, koji u hrv.-srp. do- 
lazi i u prijevoju duljenja i u stepenu o (upor. 
ukr. droska »iver«), nalazi se u baltickoj grupi: 
lit. tresketi »knistern, knarren, prasseln (vom 
brechenden Holz)«, prijevoj troska »drhtaj«. 
Kako se vidi, litavski je bolje ocuvao prvobitno 
onomatopejsko znacenje, dok je u slavinama 
postalo termin za »iver« i »grom«. Druge ie. 
usporednice nisu utvrdene. Pomislja se na vezu 
sa trti (v.), got. priskan, nvnjem. dreschen. 

Lit.: ARj 4, 69. 7, 701. 702. 13, 320. 18, 
109. 611-15. 621. 653-59. Dinic, Glas 161, 
55-99. Maoecki, ANPh 1, 26-30. (cf. RES 
11, 259. Ub 16, 285). Elezovic 2, 337. Ribaric, 
SDZb 9, 200. Miklosic 361. Holub-KopeSny 
394-395. Bruckner 579. Mladenov 638. WP 
1, 730-731. Trautmann 329. Tiktin 1637. 
Strekelj, DAW 50, 65-66. Pascu 2, 21., br. 
453. Scheftelowitz, KZ 54, 239. 56, 171-174. 
Prellwitz, KZ 42, 386. (cf. RSI 2> 251-252). 
Uhlenbeck, PBB 20, 44. Buga, RFV 75, 141. 
si. (cf. Ub 8, 198.) 

trinkat, -am impf. (Malinska, Krk) »od- 
sijecati granje od drveta, za prodaju«. Poime- 
nicen part. perf. pas. trinkdn, na -be > -ac 
trinkanac, gen. -dnca, pi. -ona*'(ibidem) »hrastici 
kojima su posjecene grane, a deblo ostalo 
(svakih 7—8 godina sijeku se grane na novo)«. 
Dalmato-romanski leksicki ostatak od vlat. trin- 
care > fr. trancher, prov. trencar, u talijanskom 
s vokalom u troncare. Ovamo ide i pridjev 
irtnak, f trinka »novcat«, koji se u Budvi i Su- 
tomoru upotrebljava kao pojacanje pridjeva nov: 
trinko novo (Sutomore) »nov novcat«, nov trinak 
klobuk (Budva), kosulja nSva trinka; prilog de 
trinko (Kuciste) »sasvim« < tal. nuovo di 
trinca. V. trinketina. Ovamo ide i francuzizam 
transa f »d\o zajma«, postverbal od trancher > 
hrv.-kajk. na -irait trancirati (Vitezovic), 

Lit.: ARj 18, 531. REW 3 8953. 8910. DEI 
3900. 

trinketina f »vrsta jedra« = (metatezom) 
trkentina (Racisce) »najveci flok«, bez -ina 
trinket (Mikalja, Vetranie, Jurjevo kod Senja) = 
trinkit (Vitezovic) = trinketa (Belostenec) »malo 
jedro na prednjem jarbolu«. Ovamo i trinketica 
f (Vrbnik) »prijecnica«. Od tal. trinchetto, 
trinchetto, trinchettina. 

Lit.: ARj 18, 668. Skok, Term. 152. 154. 
^£■^'8910. Z>£7 3901. 

tripe f pi. (Bozava, Rab) »fileki (Zagreb), 
filiki (ZK)« = tripi f pi. (Senj, jelo). Talija- 



nizam tal. trippa »trbuh« < ar. tarb »Netz, 
omentum«. 

Lit.: Kusar, Rad 118, 19. Crania, ID 6, 
123. REW* 8570a. DEI 3904. 

Tripun (Split, 11. St.; Kotor, Dubrovnik, 
Marin Drzic; Decanski hrisovul), 1372) = 
Trifon (u latinski pisanoj ispravi, Rab, 1372; 
Bastaji, 1702) = Tripon (1491, u prvotisku 
glagoljskog brevijara) = Trifun (Kavanjin, Li- 
ka) = Trivun (Vuk), ime prema imenu svetoga 
Tripuna = Trifuna, gr. Tpocptbv (rodom iz 
Frigije, mucenik u Niceji za cara Decija, slavi 
se kod pravoslavaca i kod katolika u Kotoru 
1. I, dok ga Zapad slavi 10. XI, tako u glagolj- 
skim kalendarima od najstarijeg vremena, 
npr. i u prvotisku glagoljskog misala i brevija- 
ra). Modi Sv. Tripuna prenesene su u Kotor 
809, a .spominje ih i Porfirogenet. Imena s 
imenom ovoga sveca javljaju se kod pravosla- 
vaca, a kod katolika na crti Ulcinj — Rab (u 
Dubrovniku od 1044). Blagdan se zove: Tri- 
funjevo = Trifunjev dan = Tripunica (Ljubisa) 
«• Tripunjica (Crna Gora) = Tripunj dan 
(Divkovic) = Trivunj dan (Milicevic). Od ime- 
na nastaju hipokoristici: vec u srednjovje- 
kovnim latinskim ispravama Tripe, Tripko, 
Tripaca, Tripunja, Tripusa, na lat. -ulus Tre- 
polus (e < gr. v; u tim se ispravama ime 
ovoga sveca pise latinski Triphon, Triponus, 
Tripunus); zatim: Trife (14. St., Bosna), 
Tripac (1330), Tripce (iz Kotora, Marin Drzic), 
Tripe (Kotor, 1270; Dubrovnik, osoba u 
Drzicevu Arkulinu), Tripko (Dubrovnik, 1348; 
Kotor), Tripo (Dubrovnik), Trisa (Lika), Triva 
(Lika), Triso, Trivka (za zenu, Lika), Trivo 
(Pakrac, Bosna), Trivuna (za zenu, Srbija, 
Hrvatska krajina), Trivundza (Lika), Trivu- 
nica (za musko, Lika), Trivunka (zensko, 
Lika). Prezimena odatle: Trifunac (Srbija, 
Kikinda), Trifuncevic (Gorijevac kod Bihaca), 
Trifunov (Vojvodina), Trifunovic (Srbija, Sla- 
vonija, Srijem, Bosna, Crna Gora), Trifle 
(Kostajnica, Hrvatska), Tripclc (Istra), Tri- 
ple, Tripkovic (Srbija), Tripunovic (Crna Gora), 
Trisa (Hercegovina), Trisic (Kostajnica, Srbi- 
ja), Triva (Dubrovnik), Trivan (ime), Triva- 
novic (Slavonija, 17. st; Pakrac), Trivii 
(Slavonija, Bosna, Fruska gora), Trivko- 
vic (Bosna), Trivonovic (Slavonija), Tri- 
vunac (Lika), Trivunic (Bosna), Trivunovic 
(Srbija, Slavonija, Bosna). Odatle i toponimi: 
Trifunusa, Trivunusa (Lika, Bosna), Trifunj 
krst (1330), Trifonj krst (14. St.), Trifkovici 
(selo, Bosna), Tripkovo (Srbija)^ Trivunovici 
(selo, Bosna), Trivunovo vrelo (Bosna), Po 



Tripun 



504 



trn 



(= pod) Tripdnovo (ribarska posta, Muo), 
Tripovo (lokalitet, Stoliv), Tripomna (kontija 
nekog Tripa, Bijela, ribarska posta). 

Lit.: ARj 18, 645-46. 669-71. Jirecek, 
Romanen 1, 56. 2, 60. Stefanie, Rad 285, 91. 
Gregov, Kalendar 38. Mayer, Kotorski spome- 
nici 631. 

trisati, trisem impf. (Vinkovci, Slavonija) 
»brisati«, otrisati (se), -sem pf. (Leakovic, Otok u 
Slavoniji) »obrisati«. Prema Mareticu nastalo je 
od brisati unakrstenjem sa trti, otrti. 

Lit.: ARj 9, 444. 18,671. 

trkac m (Gundulic, Stulic) »1° tobolac, till, 
pharetra (upor. tal. turcasso, unakrstenje sa 
turco)« — karkas (Stulu) = karkas (Belostenec) 
= krka! (17. v., Vrancic) »isto«)< tal. car- 
cassa. Oblik s pocetnim t potjece od srgr. 
xapxdotov, perzijskog podrijetla (perz. slo- 
zenica tirkas, od tir »strijelac« i prezentski ko- 
rijen ka!, od kdsiddn »vuci«). Oblici s pocetnim 
k mjesto i nastadose unakrstenjem sa gr. 
xapxfjotov »tobolac, vase a boire«. 

Lit.: ARj 4, 867. 18, 681. Maiuranic 1467. 
REW* 1681. 8571. Lokotsch 2081. DEI 758. 
Prati 1013. 

trkati, -am impf, (hrv.-kajk., Vitezovic, 
Belostenec, ZKU, slov.; Vodice, subjekt ja- 
nje) »tuci«, trkati se (s rogmi, Vitezovic; 
zjajci, Belostenec), prema pf. trknlti (ZK) = 
trhnuti. S prefiksom od otrhati, part. perf. pas. 
otrhdn (Vodice) »jagnjad odbiti od sise«. Nalazi 
se josucesopolj. i rus. Praslav. tvrk-. Razlika je 
u akcentu prema stokavskom trkati, trcem »cir- 
cumcursare (v.)«. To su dvije razlicite rijeci. 
Onomatopeja. le. je korijen *trenq-, koji se 
nalazi u lit. trenkti »drohnend stosseh«, nvnjem. 
Drang. U slavinama je bez nazalizacije. 

Lit: ARj 18, 685. Skok, ASPh 33, 372. 
Popovic, Sintaksa 45. Ribaric, SDZb 9, 173. 
MiUIIB 354. Holub-Kopecny 390. Bruckner 
565. Jagic, ASPh 2, 398. Buga, RFV 75, 
141. si. (cf. IJb 8, 198). Scheftelowitz, KZ 56, 
171. 

trlis (Perast) »odjevni predmet, nacinjen od 
debela platna« = trii! m (Brae) »svagdanja 
morska bluza«. Od lat. trflix, gen. -feis »dreifa- 
diger Stoff« > furl, terlis, tal. traliccio. 

Lit.: ARj 18, 692. Brajkovic 16. REW 
8903. DEI 3856. 

trmunj m (Prcanj) »kupusna stabljika 
bez lisca, Kohlstengel (ohne Blatter)« = tfmun 
(Crna Gora) m »komadic drveta koji viri iz 



zemlje«, augmentativ na -ina trmunjina f 
(Vuk) »Kukuruzstock«.' Mozda je dalmato- 
-romanski leksicki ostatak od lat. termes, gen. 
-itis »abgeschnittener Zweig«, sa zamjenom do- 
cetka -ite sufiksom -oneus, upor. u juznoj Ita- 
liji termite »divlja uljika«. 

Lit.: ARj 18, 696. REW* 8666. DEI 3760. 

trn m (Vuk) = torna, gen. torna n (Hvar) 
= (na -\o) tfnj (Vodice), ie., sveslav. i praslav., 
bez paralela u baltickoj grupi, »1° Dorn (s 
kojom rijeci je u prasrodstvu), 2° toponim (sam 
i u vezi s pridjevom: Vucitrn)«. Pridjev na -ov 
trnov, poimenicen na -aia trnovaca (Uzicka 
nahija) »trnosljiva, gundaca«, takoder topo- 
nim Trnovaca (ZK), na -ica Trnovica (toponim), 
na -ina trnovina »drvo«. Deminutivi na -ic 
irnic, trncic, trnak, gen. -nka, na -be trnci m 
pi. (Vodice) »predjel gdje ima vise gloga«. Na 
-ica trnica (Crna Gora, Vuk) »cobanska koliba« 
= trnica (Crmnica) »kos za stocnu hranu«. Na 
-ka trnka (Vuk) = trnjka (Stulic, Lika) = tfm- 
ka (14. St., Vuk, Kosmet) pored trmka (Kos- 
met) »kosnica za pcele«. [Usp. i pod trndc]. 
S prefiksom pa- ili pod- (o > a): patrnka f 
(Korlevici) »vrsta gljive koja se jede«. Na 
-ava Trnava (toponim i hidronim) = Trnava 
(Kosmet), kod Rumunja u Erdelju Tirnava 
mare »velika«, mica »malena«, njem. Grosser, 
Kleiner Kokel < madz. Nagy-, Kis- Kukulio 
(rijeka), u kojem kukulio znaci »trn«, znak da je 
hidronim Trnava postojao prije dolaska Madza- 
ra. Na -ina trnjina (Vuk) = tmjina f (Kosmet) 
»plod od trnja« pored trenina (s nejasnim e) = na 
-ula, n ulja trnjula f = trnula »prunus spinosa« 
= trnulja. Na -jak ttnjak, gen. -aka (Vuk) 
= trnjdk (Kosmet) »dumetum«. Kol. trnje 
f (i toponim Trnje, dio Zagreba) = trnje 
(Kosmet), s pridjevom na -&« trnjan. Slo- 
zenice: sintagma trn vetrovalj (Kosmet) »bilj- 
ka s trnjem koje kad sazri i osusi se, vjetar 
valja«, trnbkop (Vuk) = trnokop (Kosmet) »1° 
budak, 2° kuka«, trnosljiva f (Hrvatska, -nosliva 
Kosmet) »prunus insititia«, trnodrijen m »Schleh- 
dorn««, trnobodina f (Sabac) »ubod od trna«, 
Trnoruzica f (ime iz price, prijevod njem. 
Dornroschen), trnbmet m (Backa) »velika metla, 
metla sto se njom skida slama i balega sa 
zita kad se vije na gumnu«, s denominalom tr- 
ndmetiti, -im. Rumunji posudise tirn »metla«, 
tirnacop »cazma«, tirna »Korb (upor. trnka)«, 
na -ujo > -ui a tirnui »fegen«, s apstraktu- 
mom -eh > -eala tirnueala »ciscenje, me- 
tenje«, timomatd »Strohabfalle«, Arbanasi ter- 
nakdp. Rijec trn je germansko-praslav. leksem. 
Potpuna je usporednica gjpt. paurnus, nvnjem. 



trn 



505 



from 



Dorn. Ie. je korijen *(s~)ter-, koji se nalazi u 
nazivima za ukocene, bodljikave biljke, sanskr. 
trnom »Grashalm«, gr. xepva^, novo-ir. trainin 
»Grashalm«, a u slavinama jos u starati se, 
stradati, strm, strstti, strast, trpak. V. dalju 
vezu u strn, gen. -i. 

Lit.: ARj 18, 696-714. Hraste, BJF 8, 

24. Elezovic 2, 335. 338. Ribaric, SDZb 9, 
175. 200. Miklosic 355. Holub-Kopecny 390. 

Bruckner 566. Mladenov 640. Trautmann 324. 
WP 2, 641. GM 430. Tiktin 1608. Uhlenbeck, 

PBB 30, 314. Sutterlin, IF 25, 71. Hirt, 

PBB 23, 342. Hamm, KZ 67, 124. Boisacq* 958. 

trnac, gen. -aca (Belostenec) »1° vocnjak, 
2° porticus, trijem« = slov. trnac »1° (Vor)- 
halle, 2° Obstgarten«. Nalazi se jos u slvc. trndc 
»zgrada na stupovima«, u prikarpatsko-rus., u 
rum. ti'rnaf »Vorplatz, Terrasse, Galerie (oko 
kuce)«, deminutiv tirnatuc (razlika prema prispa) 
i u madz. torndc. Na -ica trnica f (Crna Gora) 
»cobanska koliba«. Rijec je prema tome slov., 
hrv.-kajk., crnogorska, panonsko-slav. i dacko- 
-slav. Docetak -ac u trnac ne potjece od de- 
minutivnog sufiksa -be. Zbog toga je misljenje 
Danicicevo da je to izvedenica od trn ne- 
odrzivo. Mozda je ispravnije misljenje Tik- 
tinovo da se radi o rijeci koja odgovara tal. 
terrazzo < vlat. *terraceu. Glede rr > rn 
upor. turanj < turris, sovrnja < saburra. Po- 
tjecala bi prema tome iz balkansko-lat. Da je 
taj lat. pridjev postojao u torn latinitetu, do- 
kazuje arb. derase. Sufiks -ica u trnica je za- 
mjena stranog docetka nasim sufiksom [usp. 
i pod trn]. 

Lit.: ARj 18, 698. Pletersnik 2, 693. Tiktin 
1468. Miklosic 359. REW* 718. GM 66. Ta- 
mds 792. 

trnuti m pi., gen. -a (Konavli) »1° drveni 
sipovi sto se zabiju na dnu od bacve u tresu 
(v.) da bolje drzi i da bude tvrda, 2° siljei 
drveni kojim je pluto pribijeno na senjalima«- 

Lit: ARj 18, 710. Zore, Rad 170, 226. 

trnuti 2 , -em impf. (Vuk, ~ vatru, svijecu, 
svjetlo) (iz-, po-, u-, za-) »gasiti«, iterativ utr- 
njivati, -trnjuj m. Nalazi se jos samo u slov. 
otrniti »(das Licht) putzen«. Mogucnost za 
etimologiju pruza izricaj: trni malo (ripr. 
brijacicu na kais) »malo protrti«, u kojem trnuti, 
kako je vec Danicic opazio, potjece od trti 
(v.). 

Lit.: ARj 4, 69. 11, 210. 18, 709. 710. Da- 
nicic, Kor. 88. 

troca f (Tijesno, Racisce, Mljet, Vrbnik) 
»(pomorski termin) uze vezano za lantinu, koje 



stiska macu (v.) uz jarbol, funda (Tijesno)«. Od 
tal. trozza, sttal. troscia, trossa (Genova) 
= fr. drosse »Taurack, racage, cordage«. 

Liy ARj 18, 715. Skok, Term. 143. Macan, 
ZbNZ 29, 213. ZbNZ 7, 344. Prati 1010. 
Gamillscheg 328. DEI 3918. 

trofanda f (naslov Basagicevih pjesama, 
Bosna), balkanski turcizam perzijskog ili po 
G. Meyeru grckog podrijetla (tur. turfan- 
da, trofanda ITz.vke.tl < pen. terfanda, ili < 
jipcoTotpavfi^, slozenica od Jipcirroc; i cpaivto 
»precoce, prije vremena zreo«): rum., bug., cine. 
turfanda »nezrelo voce«, ngr. xpocpavxo, Jtpo- 
cpavTO. Elezovic ima turfan (Kosmet) kao hebrej- 
sku rijec donesenu iz Soluna, »ono sto Hebreji 
ne jedu«. 

Lit.: Elezovic 2, 351. Mladenov 643. Tiktin 
1655. Meyer, Stud, 1, 35. Pascu 2, 111., 
br. 1115. Skoljic 621. 

Trojan m (Vuk) = Trojan, gen. -ana 
(Kosmet) »1° licno ime (1766), u folkloru 
(U cara Trojana kozje usi), 2° zidine na Ceru 
vise Dvorista, u kojima je po narodnom pripo- 
vijedanju bio nekakav kralj Trajan (odatle Tro- 
janov Grad)4. Upor. prezime Trojanovic i hi- 
pokoristik Troja, gen. Troje (Kosmet), u Du- 
brovniku Troja Cerva (1660). U rum. je troian, 
pi. troiene opca rijec u znacenju »1° Romerwall, 
-schanze, 2° (troian de zapada) Schneehaufen, 
3° Fahre, Spur (Oltenija, Banat, Erdelj)«. 
Izvodi se od Trajanus. Suglasniky nije zamije- 
njen sa z kao u maz, rata zacijelo zbog toga sto 
znanje o torn caru potjece iz ucenih vrela. 
Upor. Dioklitija i Dioklecijan. 

Lit: ARj 18, 722-24. Elezovic 2, 340, 
Tiktin 1653. Densusianu 1, 266. 268. Sturm. 
GSjfK 6, 67. Miklosic 362. 

trojba f (1451, 1454: uciniti trojbu; prema 
Miklosicu sip.), prema Mazuranicu od njem. 
izgovora treuga. Premalo je potvrdeno da bi se 
vidio fonetski razvitak od frnc. treuwa > tal. 
tregua »ugovor«, nvnjem. Treue. 

Lit: ARj 18, 724-25. Miklosii 362. Isti, 
Lex. 1003. Maiuranic 1468. REW 8927. DEI 
3881. 

troljati, troljam impf. (Vuk) (na-} »ispraz- 
njavati se vodenjasto (saljiva rijec)«, ekspresivan 
glagol. 

Lit: ARj 7, 702. 18, 737. 

trSm (Mikalja, Vitezovic, Bella, Belostenec, 
Jambresic, Dalmacija, Slavonija, Srbija, Crna 
Gora, Vuk), pridjev, »spor, schwerfallig (pro- 



506 



troska 



trom 



tivno brz}«. Nalazi se jos u bug. tromav. 
Bez paralela u baltickim i ostalim ie. jezicima, 
jer uporedenje Zupitze sa stir, tromm »tezak« < 
ie. *trudsmo-s, nizi prijevojni stepen od ie. 
*treud- »quetschen, stossen, drucken« fonetski 
ne zadovoljava. Bolje odgovara Strekeljevo iz- 
vodenje od trti (v.) < *haomb, part. prez. 
pas. kao pitom, lakom, vedom. G. Meyer izvodi 
trom od arb. trumak »kleine dicke Person«. 

Lit.: ARj 18, 738-40. WP 1, 735. Strekelj, 
ASPh 27, 69. GM 438. Zupitza, KZ 36, 
243. 

tromiriti, -rim impf. (Vuk) »jesti treci dan 
u pocetku casnog posta«, trimmt (Kosmet) »tre- 
ci dan ne jesti nista uz veliki post«. Nas deno- 
minal na -iti od gr. slozenice Tpuiu.epia »Zeit 
von drei Tagen«, Tpuiucpov »espace de trois 
jours« > xprr|U£ptt;a>, kod Vuka i > o zbog 
labijala, upor. ponistra (v.). Grecizam je cr- 
kveni i balkanski. Upor. cine, trimeare f »le 
troisieme jour apres la naissance d' un enfant«. 

Lit: AR) 18, 740. Elezovic 2, 337. Pascu 2, 
95., br. 1795. Vasmer, GL 145., 

tronut (Sulek), pridjev u knjizevnom jeziku 
zapada, »geruhrt, bewegt«. Rusizam, particip 
od rus. pf. tronutb prema rus. impf. trogatb 
»doticati se«. Ne nalazi se u drugim slavinama. 
Apstraktum na -je tronuce. 

Lit.: ARj 18, 742. Maretic, Savj. 158. 
Miklosic 362. 

tronj m (Kosmet, Makedonija) »krevet«. 
Upor. rum. tron, pi. tronuri (Muntenija) »1° 
Truhe, Lade, 2° Sarg (Oltenija, Erdeij)«. 
Bit ce grecizam ngr. Opovi »stolac« od Opovoc,, 
koje je u ucenom znacenju »prijesto« ocuvano 
kao balkanska rijec: bug. tron »stolac, prijesto«, 
pridjev tronen, arb. fron, eine, thron, kao 
pravoslavni crkveni termin tronosati, -sem impf. 
i pf. (objekt crkva) »svetiti, svestati, svestavatk = 
bug. tronjdsvam < ngr. Opovid^ffl, rum. a 
tirnosi (o biserica), odatle apstraktum tirnosea- 
la = tirnosanie = trdnosanje »Einweihung«, 
srp. i rum. od potpunog grecizma tronost 
(kao Hristos) bez izmjene docetka. 

Lit.: ARj 18, 740-42. Elezomc 2, 340. 
Mladenov 639. Tiktin 1608. 1653. Pascu 2, 
96, br. 1834. Miklosic 362. Vasmer, GL 145. 

trop, gen. tropa m (Vuk) = trop, gen. 
tropa (Kosmet) = drop, gen. drapa m (1419, 
samo u slov. i hrv.-srp.) »1° vinacea (Boka, 
ZK), tuska, dzibra, kom, drozde, brace = 
brece, 2° ono sto ostane kad se maslo topi, 
3° talog (.kavin drop), Treber (s kojom je 



rijeci u prasrodstvu)«. Augmentativ na -ina 
drbpina f (17. v.) = tropine (ZK, slov.) = 
tropine (Boka) »Presskuchen«. Na -ovica tropovi- 
ca (ZK, slov.) »komovica«. Glagol na -sati 
strdpsat se, stropie (subjekt kruska) »pretvoriti 
se u trop, izgnjeciti se«; -sati, -se nije jasno. 
Mozda prema meksati. Promjena tr — dr 
nastala prema troska i drozde. Upor. u rus. na- 
rjecjima drob, gen. droba, drobina »Bodensatz«, 
koje bi moglo biti i posudenica iz njem. dijal. 
draf, drabbe, stvnjem. trebir, pi. > Treber, 
od ie. korijena dh(e)rabh-, rasirenje od dher-, 
dhera-, s rasirenjem p. Moze biti i u prasrodstvu 
s germanskim refleksima. Miklosic uporeduje 
slov. i hrv.-srp. trop, tropine sa sveslav. i pra- 
slav. korijenom *trep-, u tfepati »palpare« (v. 
trepet) i sa rum. otfep m pored otreapd »krpa, 
pacavra«, deminutiv otrepioara < stcslav. oieepb, 
rus. otrepie »Werg, Lumpen«. To bi znacilo da 
je o u trop prijevoj. 

Lit: ARj 2, 791. 18, 742-44. Pletersnik 2, 
696. Elezovic 2, 277. 340. Miklosic 51. SEW 
1, 225. Jagic, ASPn 1, 159. 431. Tiktin 1100. 

tropar, gen. -dra m (crkveni termin kod 
pravoslavaca, upor. izricaj: prema svecu i 
tropar) = trotar (Kosmet, objekt uz ispojati) 
»crkvena pjesma«, stsrp. tropan. Odatle de- 
nominal na -iti tropdriti, troparim impf. (Gr- 
balj, u zapovijedi ne tropari »ne govori mnogo«). 
Licki pf. rastropariti se (subjekt kruv na loparu) 
»koji je presao preko lopara« ne stoji u vezi s 
ovim glagolom. Balkanski crkveni grecizam 
(srgr. xpojtdpiov, od Tponoc, »maniere, facon«): 
rum. tropar »motette«, bug. tropar. 

Lit.: ARj 18, 743. Elezovic 2, 340. Tiktin 
1654. Mladenov 639. 

tropika f (Kozicic, Perast, Vrbnik) = trii- 
pika (Mikalja, Dubrovnik) »vodena bolest, 
Wassersucht«. Od poimenicenog gr. pridjeva 
ijSporaxoc, (slozenica od u6po- < oScop, gen. 
uScrroc; »voda« i 6tJj »izgled«, sa sufiksom -ixoc, > 
lat. -icus) > fr. hydropique, tal. idrdpica. Ovamo 
tropik m = tropika f »bolesnik od tropike« 
< tal. idrbpico. Afereza ('- u sandhi kao obicno. 
Ovamo i tropljika f (Srbija) = tropljika (Ko- 
smet) »vrst teske bolesti kao jektika«. Balkanski 
grecizam: rum. dropicd, pridjev dropicos, arb. 
dhroplkt, cine, idropica < ngr. uSpomxia. 

Lit: ARj 18, 743-44. Budmani, Rad 65, 

166. Resetar, Stok. 301. DEI 1925. Elezovic 2, 
341. GM 87. Pascu 2, 53. 951. Tiktin 577, 

troska f (Vuk) = (varijanta o > u prema 
trus, v.) truska (Stulic) »zgura, gar, sljaknja, 
tara«; truska znaci i »prakolje, staro kolje u 



troska 



507 



trovati 



vinogradu« = (sagubitkom r) tuska (Boka, Vuk) 
»talog sto ostane kad se sto topi, npr. maslo, 
olovo, skorup, trop«. Nalazi se jos u slov, 
ces, brus. i rus, u bras, i gornjo-luz.-srp. sa 
o > u. Praslav. Varijanta je od drozde (v.). 
Gubitak suglasnika r u varijanti tuska mogao bi 
se objasniti unakrstenjem sa slav. pridjevom 
*tuskb »finster«, koji je prema Mladenovu u 
prasrodstvu s arm. tua »crn«. V. natustiti se. 
Ie. je korijen prijevoj od *dhragh-, *dhrogh- + 
sufiks -ska. Promjena dr > trje nastala una- 
krstenjem sa troha (v.) ili trop ili je regre- 
sivna asimilacija dr — sk > tr — sk, upor. 
progresivnu asimilaciju dr — sk > dr — zg u 
stcslav. drozga. 

Lit: ARi 18, 745. 829. 957. Mazuranic 1468. 
Miklosic 362. 365. Holub-Kopecny 390-391. 
Strekelj, ASPh 12, 486. WP I, 855. Mladenov, 
SpBA 6, 73. si. (cf. IJb 8, 198). Schef- 
telowitz, KZ 56, 203-204. 

troskot f (Vuk, Korcula, Kosmet) »besko- 
risna biljka polygonum aviculare, podvornica, 
slak, pusti-baba-konju-krv, sritva (Lumbarda)« 
= troska trava (Gojbulja, Kosmet). U bug. 
bez docetka -ot trosak pored troskot. Nalazi se 
jos u stcslav. i rus. Praslav. Rumunji posu- 
dise troscot, deminutiv na -el < lat. -ellus 
troscofel. Onomatopeja? Izgleda kao postverbal 
od glagola stcslav. (i strus.) troskotati »strepere«. 
Veza neobjasnjena. Upor. ram. onomatopeju 
trosc, oformljena trosnet »Krachen«, a trosni i 
stcslav. troska »fuimen«. V. trijesak. 

Lit: ARj 18, 745-46. Elezovic 2, 341. 
Miklosic 363. Isti, Lex. 1004. Mladenov 639. 
Tiktin 1654. Bruckner, KZ 51, 240. 

trositi, -im impf. (Vuk) = trosit, -trn (Kos- 
met, ZK) (do-, iz- jsej, na-, po-, raf-, s-, 
sa-) »1° (prvobitno znacenje) mrviti, lomiti, 
2° (danas opcenito) tratiti, (h)arciti, asluciti, 
spendzati < expendere«, denominal na -iti 
od sveslav. i praslav. troha f (Vuk) = troa, 
gen. troe (Kosmet, bug. troha) »mrva, trina«. 
Postverbal na. -bk > -ak trosak, gen. -ska = 
strasdk (ZK) »asluk, (h)arac, gen. (h)arca, spen- 
de, spenze, spize«. Na tur. -dzija trosadzija 
m »koji mnogo trosi«. Pridjevi: trosan »u raspa- 
danju, koji se kvari«, rastrosan, potrosan, na -li 
troskali (Bosna, Piva Drobnjak), indeklina- 
bilni pridjev »koji mnogo trosi, skup«. Od 
troha postoji jos natrdha (Istra) »stogod skod- 
ljivo« = slov. natroha »car, cini, madije«. 
Upor. natruha (v.). Jos pridjevi od troha: 
deminutiv na -ar-bnb trosaran = -aEbn 
trosasan (Lika, uz kamen) »koji se ne da 



lijepo izdjelati jer se mrvi«. Deminutiv na 
-lea trosica »mrvica«, na -bka troska (Kos- 
met), odatle dalje na -lea trdscica. Varijantu 
sa o > u triiva (ZK) »mrva« (osnd ~ = ocna 
troha) v. trti. Ovamo ide jos denominai na 
-asiti natrovasiti, -sim (Pavlinovic) »natruniti«. 
Prilog na -ice trosice »paulum«. Rumunji u 
Moldaviji posudise stroh m (de fin, de pae) 
»otpaci od slame, trine, larvine« < *surohi, 
Arbanasi trohe > troe i trosnit u prvobitnom 
znacenju »mrvica, mrvitk. Bez usporednica u 
baltickoj grupi i u ostalim ie. jezicima. Dalju 
etimologijsku vezu vidi u trti, koje je prema 
Bmckneru rasireno hipokoristickim sufiksom h. 

Lit.: ARj 2, 715. 4, 70. 7, 703. 11,210-12. 
13, 327. 14, 700. 16, 765-66. 18, 747-51. 
Elezovic 1, 149. 2, 278. 339. 341. Vukovic, 
SDZb 10, 405. Miklosic 362. Holub-Kopecny 
390. Bruckner 576. KZ 51, 240. 43, 302-303. 
308. Mladenov 640. GM 431. 437. Pedersen, 
IF 5, 53. 

trovati, trujem, pored analogijskog 1. l.prez. 
trovem u narjecjima, impf. (Vuk) (iz-, na-, 
o-,po-, raz-, s-, sa-, za-) = trovat (Kosmet), sve- 
-slav. i praslav. »venenare« prema iteratlvu 
na -va- -trovavati, samo s prefiksima. Prezent 
trujem je prema stcslav. infinitivu truli, koji 
je ocuvan u Kosmetu trut (objekt rabotu)» kva- 
riti« (is-, po-), part. perf. pas. truven (iz-, 
po-). Danasnji infmitiv trovati je prema stslav. 
prezentu iroi>p-»absumere«. Postoji jos prijevoj 
duljine 6 > a stcslav. trdviti »absumere«. Taj 
je prijevojni stepen takoder sveslav. i praslav, 
ocuvan u zatraviti, zatravim pf. (Vuk) 
»opciniti (u govoru magije)«, iterativ na -iva 
zatravlji'vati, -trdvljujem. Taj je glagol deno- 
minal od trava (v.). Tada znaci »probosti bo- 
lesnom konju na vratu kozu, pa izmedu nje i 
mesa zavuci slamku i ostaviti je neko vrijeme 
(narodna medicina)«. U Kosmetu znaci za- 
trav'it, -avim »otrovati, tj. upotfebiti travu 
kao otrov«. Upor. bug. postverbal otrava > 
rum. otrava »venenum«, s glagolom a otrdvi 
»venenare«. Poimenicene glagolske imenice: 
trovanje n, otrovanje (bolest). Na -aca otrovaca 
(= gljiva), te zmija otrovnica = otrovkinja. 
Pridjevi: otrovan = otrovu (u starijem jeziku, 
Viik), zatrovan (~a sredina). Postverbali trov, 
gen. trova m (Vuk) »(ribarski termin) mama, 
mamac«, otrov m = otrov, gen. -ova (Kosmet). 
Na -ilo trovilo n (ZK). Osnovno je znacenje od 
truti, trovo »hraniti«; otrov se daje u hrani. 
Zbog toga opce rijeci kao lat. patio > fr. 
poison,. spanj. yerba < lat. herbq dobivaju zna- 
cenje »otrov«. Njem. Gift je od geben. I gornje 
se zatraviti moze dovesti u etimologijsku vezu sa 



trovati 



trpjeti 



trava. Upor. i tur. otarmak »faire paitre > 
empoisonner«. U stcslav. truti nastalo je od 
ie. dvoglasa ou pred suglasnikom u korijenu 
»tereti-, prijevoj Leeou-, kojije rasirenje korijena 
*ter- > trti (v.). Od dvoglasa ou nastaje samo- 
glasnim nastavkom ov. 

Lit. :ARj 4,70. 7, 703. 9, 446-50. 11, 212. 
13, 327-28. 14, 701. 16, 766. 18, 751-53. 
Ehzovic 1, 201. 242. 2, 44. 340. 344. MikloSic 
363. Holub-Kopecny 389. Bruckner 577. Mla- 
denov 637. Trautmann 327. WP 1, 731. Pe- 
dersen, KZ 39, 460. Kretschmer, KZ 31, 
385. Boisacf 959-960. Brugmann, IF 1, 503. 
Vaillant, RES 22, 39. 

Trpanj, gen. -pnja (selo, Peljesac, Dalma 1 
cija), etnik Trpanj ac, gen.-njca, ktetik trpanjski. 
Vjerojatno je gr. Spejiavov/Spendvurv »srp«, 
koje je zastupljeno u juzno-tal. toponomastici. 

Lit.: ARj 18, 755. Rohlfs 571. Skok, ZRPh 

54, 491. 

trpati (se), -am impf. (Vuk, u Belostenca 

trpati vu ladje »contradare in naves«; Srijem, 
Slavonija, Bosna, Lika, Dalmacija) (na-, po-, 
s-, za-), prema iteratlvu na -va- -trpdvati, 
-trpdvdm (Lika), samo s prefiksima, »accumu- 
lare«. Samo hrv.-srp. U bug. postoji prijevojni 
oblik trupam od trup (v.). 

Lit.: ARj 7, 703. 11, 212. 16, 766-67. 
18, 755. Mikldsie 364. Mladenov 640. Vaillant, 
RES 22, 39-40. 

trpavica f (Dubrovnik), trngulja (Dalmacija), 
odrtulja (Poljica) predstavljaju adaptiranje tal. 
(pesce) torpedine < lat. torpedo, gen. -inis, 
upor. pridjev torpidus, sve od torpere, prasrod- 
stvo sa trpak (v.), nasoj osnovi trpak, trpjeti, 
trniti (pro-), odrijeti zamjenom docetka -edine 
nasim sufiksom -amca, -ulja. Mozda je dal- 
mato-romanski leksicki ostatak tdrpina (Bo- 
zava) i trnjaia (Muo, -dza < -acea ?) »elek- 
tricna riba koja se ne moze drzati u ruci«. 
Upor. sttal. tortiglia. Ovamo ide internacio- 
nalni naziv pomorskog oruzja torpedo, odatle 
torpedirati, -pediram preko engleskog; preko 
tal. torpiljarka »torpediniera«. 

Lit.: ARj 8, 669. 18, 701. 755. Skok, Term. 

55. Cronia, ID 6. REW* 8796a. DEI 3832. 

trpela f (1 5. St., u Krckom statutu; Malinska, 
Dubasnica) »stado ovaca koje se broje na ruke 
(2 glave = jedna ruka; primjer: ima dvdjset 
ruk ovac)«. Vjerojatno dalmato-romanski lek- 
sicki ostatak od srlat. tropellus > tal. impello 
(13— 14. v.), fr. troupeau, od frnc. troppus, koje 
se nalazi u slov. trop, gen. tropa »Schar, 



Schwarm«. Ovamo ide kao francuzizam trupa, 
kao vojnicki termin. 

Lii.; ARj 18, 755. PleterSnik 2, 696. REW* 
8938. Prati 1012. Gamillscheg 1, 195. DEI 3922. 

trpija f (Vuk, Crna Gora, Srijem) »duga 
bolest u kojoj se mnogo jede« = trpija (Kosmet, 
Klina, Vucitrn) »1° nekakva teska neizljeciva 
bolest (u Budmanija: trpija = idropsija), 
2° kletva zenska protiv celjadeta lijena i pro- 
zdrljiva, koje popije svu vodu (trpija, -trpljosa- 
na)n. Odatle trpuljina (Vuk, Crna Gora) »psovka 
celjadetu koje kao da boluje od trpije te mnogo 
jede«. Pridjev na -av trptjav, f -ava (Kosmet) 
»koje ima trpiju«. Denominal na -osati (v.) trpljb- 
sat, -osem (Kosmet) (raz-) »lezati, bolovati tr- 
piju«. Prema Danicicu izvedenica je kao letija 
(v.) od trpjeti s pomocu sufiksa -ija (v.). Arb. 
terpi »Schwindsucht« je posudenica odatle. V. 
trpjeti. 

Lit.: ARj 18, 759. 765-66. Elezovic 2, 
341—42. Danicic, Kor. 92. GM 430. 

trpjeti, -im impf. (Vuk) = trpljeti = trpet 
(Kosmet) = tfpiti (Hrvatska) = trpit, -im (ZK) 
(iz-, na se, o-, po-, pre-, pri-, s- se, uz- se), 
baltoslav., sveslav. i praslav. *lup-, »podnositi, 
snositi« prema sveslav. i praslav. trnuti, trnem 
(pre-, pro-, u-) (subjekti zubi, srce, duh, noga) 
»postajati ukocen, ukociti se, torpere (s kojim 
je glagolom u prasrodstvu)«. Razlika je u akcen- 
tu prema trnuti drugog znacenja i postanja 
(v.). Pridjevi na -ZA > -dk (upor. gorak) trpak, 
f -pka (ZK, hrv.-kajk., slov., ces.) »herb, 
bitter«, na -Ijiv strpljiv (ne-, neuz), poimenicen 
na -be > -ac nestrpljivac, -ost f; trpeljiv (ne-, 
rusizam ili cehizam) »tolerantan«, -ost. Apstrak- 
tum na -ez trpez m »Geduld« (usp. poslovicu 
krpez i trpez kudu drfe). Ovamo ide jos u 
Kosmetu na gr. -iosat impf, natrpljdsat se, 
-osem »(prezrivo) nalezati se«. Rumunji posudise 
a tirpi »isto«, sa cslav. sufiksom tirpenie, Ar- 
banasi terpt f »Schwindsucht« (izvedenica na 
gr. -ice > i), odatle terpjevec »schwindsiichtig«, 
upor. bug. trpja »leiden«. U antroponimiji dvo- 
clano staro ime Trpimir, hipokoristik Trpko. 
Balticke su usporednice potpune u fonetskom 
smislu, u semantickom predstavljaju prvobitno 
konkretno znacenje: lit. tirpti »starr, gefiihllos 
werden«, lot. tirpt »vertauben, starr werden«. 
Ie. je korijen *ster- predstavljen u gr. CTEpeoc; 
»starr, hart« (internacionalno stereotipan). Ie. je 
korijen prosiren formantom p kao u lat. tor- 
pere. Kao u lat. i u praslav. postojao je prijevojni 
korijen *torp s likvidnom metatezom; nalazi se 
u kauzativumu prema trpjeti: trdpiti, trdpi'm 



trpjeti 



509 



trsiti 



(hrv.-kajk., slov., ces., polj., ukr.) »vexare, mu- 
citi« = trdpiti se (ZK). Slog tra- nastao je po 
zakonu likvidne metateze; upor. rus. taro- 
pit'sja. 

lit.: ARj 4, 64. 70. 7, 703. 8, 70. 118. 119. 
11, 190. 212-13. 761. 764-65. 12, 197-98. 
16, 462. 767-68. 18, 536-38. 708-713. 
758—766. Elezovic 2, 114, 278. 341. 449". Ma- 
zuranic 1459. Mikldsi! 355. Holub-Kopecny 388. 
390. 391. Bruckner 63. 566. Mladenov 631. 
Trautmann 325. Havranek, Sldvia 7, 781. 
GM 430. Boisaaf 911. Matzenauer, IF 7, 
48. Margulies, KZ 58, 104. Sutterlin, IF 25, 
65; Meringer, IF 18, 226. si. 

trs m (BI) = trs (ZK) »1 ° cokot, krga (u loze), 
2° loza, 3° cokanj, struk (Mikalja: trs od kupusa, 
uz trs od loze), 4° pleme, loza (Sinj)«, u Prcanju 
trs pored cokot. Pridjevi na -at trsat (samo u 
hercegovackoj nazdravici, gdje je u igri rijeci), 
na -nat < -bn + -at trsnat (Boka, Vuk) = 
trsnat (Pastrovici) »krupan, krut, robustan«. 
Kol. na -je trsje n (Petrinja) = tfse~ (ZK) 
»vinograd, lozje«. Inhoativ na -ati trsati se, 
-dm (Vuk, u napojnici) »cvrsnuti, solidescere«. 
Rijec irs nalazi se jos u slov. trs i ces. trs »Stock 
der Pflanze«. Upor. stcslav. u glagoljskom 
spomeniku trbsije »vinea«. Praslav. Usporednice 
su prema Sommera i Charpentieru u vezi s 
gr. Oprvfa- aujieXoc, £v KpiiTU < *trisnia, arb. 
trishe »Propfreis, Schossling«. Prema tome je 
trs grcko-arb. -praslav. leksem. Upor. i sanskr. 
draksa »Weintraube, Weinstock«. Da je posu- 
denica od gr. Oijpaoc, = kslat. tursus > tal. 
torso, kako su mislili Jagic, Strekelj i Gustav 
Meyer, nije vjerojatno. 

Lit.: ARj 18, 766-68. 772. PleterMk 2, 
698. Maiuranic 1469. MikloSic 364. Isti, lex. 
1008. Holub-Kopecny 391. GM 437. WP 1, 
761. KZ 54, 236. Scheftelowitz, KZ 56, 199. 
Pedersen, IF 5, 39. 55. Charpentier, KZ 40, 
475. Strekelj, ASPh 12, 471. 28, 535-536. 
Jagic, ASPh 1, 159. GM 437. Raic, ASPh 
1, 621. 

Trsat, gen. -ata m (s tim se naglaskom govori 
u knjizevnom jeziku), toponim, tal. Tersane 
(1660). Promijenjeni hrv. oblici: asimilacija 
Crsat (13. i 15. st.) = Trsak (Mulih). Rim- 
ski je naziv obrazovan pridjevskim nenaglase- 
nim sufiksom -icus u maskulinumu i femini- 
numu Tarsatica (Ptolomej, Plinije, Tabula 
Einhard.) = Tharsaticum (Ravennas) = Thar- 
satico (Itin. Anton), na natpisima samo nepot- 
puno ocuvan Tarsa(-tic)es (-is) CIL III. 
14574. Za Flavija je Trsat postao municipij, 
kojim su upravljali duumviri. Jednome od njih 
ocuvan je italski cognomen Vettidius. Isti su- 



fiks nalazi se u Flanaticus od Planano > 
Flamln. Hrvatski oblik pretpostavlja pred- 
slav. primitivum *Tarsat(uml) ili Versat-. Ako 
je isti slucaj kao u Flanaticus, tj. da je pridjevski 
sufiks bio -aticus, ne samo -icus, kojije nestao u 
hrv. obliku, ima-se pretpostaviti praslav. primi- 
tivum *Tarsa ili *Tarsus. Mozda se taj naziv 
odnosi na Rjecinu = mlet. Fiumera = Fiu- 
maea. Ako je tako, -at u Trsat moze biti isti 
sufiks kao u Delmatae od Delminium. Trsat bi 
prema tome bio prvobitni etnik. Znacio bi »lju- 
de koji stanuju uz Rjecinu«. Uz lat. Tarsatica, 
-cum ima se podrazumijevati regio, terrltdrlum 
ili municipium. Prethistorijsko naselje (castelliere) 
nalazilo se na vrhu Trsata. Prema Scardano > 
Skradin cudno je sto u obliku Trsai nije ocuvana 
slav. likvidna metateza, nego r kao Tergeste 
> Trst. Prije obrazovanja Trsata kao rimskog 
municipija postojao je na teritoriju danasnje 
Rijeke rimski castram, znak da se Trsat nalazi 
na vaznoj tocki rimskog prodiranja na Balkan. 

Lit.: ARj I, 849. 18, 766-67. Gigante, La 
topografia di Fiume. Dep. di storia patria per 
le Venezie, Studi etc. I, 7—22. Krahe, GN 
38. Mayer 1, 329. 

trsiti' se, -im impf. (Vuk; Habdelic, Vi- 
tezovic, Belostenec, Martie; Slavonija, Varos) 
»curare«. Nalazi se jos samo u slov. trsiti se (Ci- 
gale, Bela Krajina) »sich bestreben, sich bemii- 
hen«. MikloSic stavlja ovamo i crnogorsko trsiti, 
-im = otarasiti (v.). Vec je MikloSic uporedivao 
sa trud (v.) i sa lit. triusuoti »sich bemiihen«. Bio 
bi to niski prijevojni stepen (Tiefstufe) od 
ie. korijena *tereu- (v. trud), prosirenog na s, 
kao lit. triusas » Arbeit, Vielgeschaftigkeit«, pri- 
djev triusus »arbeitsam«, triusti »vielgeschaftig 
umherwirtschaften« . 

Lit: ARj 18, 767. MikloSic 364. Pletersnik 
2, 698. Scheftelowitz, KZ 56, 167. 

trsiti 8 , -im pi. (Vuk, Crna Gora) »svrsiti«, 
trsiti su vino »prodati, potrositi, lisiti se cega«; 
btrsiti (se), -im (posao) pf. prema otrsati, -dm 
(Gorski vijenac) »otpravljati« sadrzi od- ili 
o-. Ovamo ide zacijelo i refleksiv trsiti se, 
-im impf. (Vuk, slov.) »nastojati, muciti se«. 
U Kosmetu tfsit, -im impf, (objekt pruce za 
uza, granje, guvno) (o-) »kresati«, u Poljicima 
protrsiti, -im (~ put) »opraviti«, rastrsiti (~ put, 
Dosen) »prokrciti«. Nejasno je kako se odnosi 
prema otrsiti, rastrsiti, glagol otarasiti, -si'm 
(Vuk, Srbija) = otarasit (Kosmet, objekt ra- 
botu) »svrsiti«, pridjev otarasan »koji svrsava 
poslove, ekspeditivan« prema impf, na -va- 
otaraSavat, -am (Kosmet). U Srbiji otarasiti, 



trsiti 



510 



trt 



-im (Stojanovic), rastarasiti, -im »razjasniti«. U 
Banjoj Luci otaiisati pf. pored otasiriti »svrsiti, 
dojesti« = otarasiti (Mostar) »isto«, dok otd- 
risati (Lika) »laskati«. Upor. lit. triusuoti 
»sich bemuhen«.' 

Lit.: ARJ 9, 349. 450-51. 12, 462-63. 

13, 269. 328. 18, 767. Skok, Sldvia 15, 483., 
Tr. 557. Elezovic 2, 41. 44. 342. Miklosie 364. 

tfst 1 , gen. -i f (Vuk) = trs (Dubrovnik), 
sveslav. i praslav. osnova na -t (stcslav. trzstb), 
»arando«. Na -bka trska f, na -ika trstika (Du- 
brovnik, Lumbarda, Korcula, Vuk, bug.), na 
-Ijika (analogija prema smrdljika) trsljika > 
trsljika (Primorje) = trsljika (Vodice) »isto«. 
Pridjev na -en trsteny, f trstend, poimenicen 
Trstend n = Cannosa (Dubrovnik, toponim), 
Trstend f (Kosmet, hidronim), na -ik Trstenlk 
{mnogo mjesta, jedan od. njih u splitskoj oko- 
lici) = Calametum (11. v.), na -iga Trstenica 
(hidronim, pritok Kolubare). Kol. na -jak 
trscak, gen. -dka »arundinetum«. Rumunji po- 
sudise trestie f. Od ie. jezika pruza jedino bal- 
ticka grupa usporednice, koje odstupaju od 
praslav. time sto ne pruzaju refleksa za docetno 
-tb: lit. pi. m. trusiai »Rohr«, trusts = triusis 
/»isto«. Upor. ipak lit. strustis = istocno-lit. 
srustis »bastener Halm im Sieb«. Pretpostavlja se 
ie. korijen *trus-, rasirenje ie. korijena *ster- 
»starr«, koji se u slavinama nalazi u starati se, 
stradati (v.), prosiren sufiksom za apstrakta 
-tb. 

Lit.: ARj 18, 767-72. Ribaric, SDZb 9, 
200. Kusar, NVj 3, 338. Miklosie 364. Holub- 
-Kopecny 389. Bruckner 576. Mladenov 641. 
Trautmann 330. Boisacf 354. Scheftelowitz, 
KZ 56, 166. 189. Buga, RFV 75, 141. (cf. 
Ub 8, 198). Charpentier, KZ 40, 474-475. 
Endzelin, ZSPh 16, 114. 

Trst 2 , gen. Trsta (Vuk, upor. razliku u 
akcentu trst /Dubrovnik/ »trska«) m, hrv. 
i slov. predrimski toponim istro-rom. Tristi 
(Rovinj), tal. Trieste > Trljest (Vuk) = Trest 
(Bozava) = Trijesce n (si > st > sc; Crmnica, 
Peroji u Istri, narodna pjesma), pridjev na 
-bskhrv. trscanski od etnika Trscanin (Hrvatska), 
tr'ijestanski = trjestansk'i od Trjestanac, gen. 
-anca (usp. tal. triestino, njem. Triestiner), 
slov. trzaski od lokatlva *Tteeh$h, tbrzlstbskbjb, 
•etnik Trzascan > Trzacan. Slov. etnik i 
ktetik od vaznosti su za objasnjenje pitanja 
kako je od Tergeste postalo Trst. Iz njih sa- 
znajemo naime da je s nastalo od suglasnicke 
grupe -zbs- (upor. c + s > cu Musichi od 
Musici). To znaci da g > z predstavlja 
jednak refleks kao \ c" < h'u Cedad < civitdte, 



tj. romanski izgovor 6—7. v.; £' je bio identi- 
ficiran sa slav. t Taj romanski izgovor g' 
presao je poslije toga datuma u j, odatle 
je < ie, a tal. Trieste < Terieste > (metate- 
zom stoga er > ri u nenaglasenu slogu) Trieste, 
u Rovinju ie > i Tristi. Osim toga, Tergeste 
•S5 naglasavalo na dva nacina: Tergeste (upor. 
Pesaro prema kllat. Pisaurum), Otranto, 
Lagosta, Korinthos). Sto se tice predrimskog 
znacenja, uzimlje se da je korijen isti koji u 
arb. trek-gu = trg, ilir. tergitio »trgovac« i ilii. 
sufiks -este kao u Ateste > Este, Penestae 
(Crni Drim, sjeverno od Ohrida). 

Lit.: ARj 18, 659. 678. 769. 771. Cronia, 
ID 6, 123. Miletic, SDZb 9, 382. Ribaric, 
SDZb 9, 69. Ramovs, Gram. 302. Skok, AA 
1, 11. si. Sturm, CSJK 6, 69-70. Ive 5. 

Skok, IC SAN 3, 1-41. 

Trs m i deminutiv na -id Tfsic m (ime 
Vukova rodnog mjesta), slov. apelativ trs, 
gen. trsa m »Baumstock, Baumstumpf, Strauch«, 
s pridjevom na -av, -at, -ast trsav, trsat, 
trsast. Da je naziv bio rasiren u juznoslav., 
dokazuje rum. tirs n »strauchartiger verkriip- 
pelter Baum« = na -ar < -ariu tirsar, a 
tirsi »(poljoprivredni termin) mit der Dornen- 
egge eggen«. Ne nalazi se u drugim slavi- 
nama ni u baltickoj grupi. Mozda je izvedenica 
na -to od trs (v.). 

Lit.: ARj 18, 771. Miklosie 355. Tiktin 1609. 

trt (Kosmet), uzvik (onomatopeja) za prde- 
nje, odnosno za podejenjivanje necijeg ne- 
povoljnog ili neistinitog govora. U torn pos- 
ljednjem znacenju ima Vuk trt-mrt = trc-mfc 
»interjectie de confusione criminis convictk, 
izraz tipa suc-muc, tuc-muc, tamo-amo, trc- 
vrc, te ura te fura. Uzvik je oformljen trla, 
gen. trie m (Kosmet) »debeljko« = trto m 
(Vuk, psovka), na -onja tftonja m, pridjev 
trtav »debeo«. Onomatopeja znaci i blebeta- 
nje. Na -ositi trtositi, -Im impf. (Vuk) »ble- 
betati brzo da se ne moze razumjeti« sadrzi 
-ositi mozda analogijski prema prkositi (v.). 
Korijen trt toga glagola sadrzi reduplikaciju., 
koja se u visem prijevojnom stepenu moze 
uporediti s reduplikacijom *tortor > ces. 
traforiti »trtositi«, rus. torotoritb »schwatzen«, 
stcslav. trztor »sonus« i lit. tarti »sagen«. 
Upor. tal. tartagliare. V. trtati »mucati«. 
Upor. rum. a tarasi »schwatzen«. 

Lit.: ARj 18, 569. 776. Elezovic 2, 347. 
Miklosie 359. Holub-Kopecny 389. Trautmann 
314. WP 1, 744. Petersson, LUA 12, 2, 90. 
(cf. RSI 8, 300). Tiktin 1625. 



trta 



511 



trti 



trta f (ZK, Vukova Gorica, slov., hrv.- 
-kajk., Istra, Buzet, Sovinjsko polje), deminu- 
tiv na -ica trtica (ibidem) »1° vinova loza, 
cokot, trs, 2° vimen (Istra), od bijelog graba 
spleteni obruc, kolut, koji prievrscen klinom, 
drzi jaram sa rudom kod voznje, jarmenica 
(ZK)«. Deminutiv na -ica trtica, kod Vuka 
trtica f (Lika) = trtica (Kosmet) znaci »bi- 
skup«. Kako je cokot savinut, ta dva znacenja 
mogu da idu zajedno. U torn znacenju po- 
sudise je Rumunji tirtitd = buedtica vladicai, 
mitropolitului, ista denominacija kao i hrv. 
biskup. Pridjev na -bn trina kost (Piva-Drobnjak) 
»kralicna kost«. Parcic ima jos trtenjak »osso 
del coccige«. Deminutiv s prefiksom pritrtic 
m (Istra) »siba, siblika«. Upor. slov. trta »1° 
biegsame, gedrehte Rute, 2° Wiede«. Na -ina 
(nas augmentativni sufiks?) mina (Istra) 
»vimen«. Leksicki ostatak iz panonskog lati- 
niteta (?) od poimenicenog lat. part. perf. z. r. 
torta (od lat. torquere < tal. tdrcere'). Ne zna 
se ide li ovamo natrtati, -am pf. (Marin 
Drzic, Stulic) »nabasati, nagaziti, ograisati«, 
kao denominal. Talijariizam je torta f (Du- 
basnica) »luk koji sluzi za vjesanje kotla, 
proveslo (Vrbnik)« = torta (Perast). Sa o > u 
tuna (Vrgada) = turtq (Bozava) »pane bian- 
co« = turta (ku zene peku na podeli, Hekto- 
rovic; Poljica, Sali), kreko-rom. turta, rum. 
turta moze biti dalmato-romanski leksicki 
ostatak. Internacionalni talijanizam je torta 
(Mikalja, gradski govor) »vrsta kolaca«. Inter- 
nacionalni je apstraktum na - ura tortura (preko 
njem?). Izvedenica na -o od lat. pridjeva na 
-uis tortilis je tal. tortiglione, mlet. tortion, 
furl, torteon, tortiglonus (Trscanski statut, 
1350) > trtdjun m (Racisce) = trtajun, gen. 
-una (Smokvica, Korcula) »komad drveta du- 
zine pola metra, kojim se, kad se na nj namota 
uzica od mijeha, odmotavajuci steze mijeh 
(krajem uzice mijeh se zaveze)«. Odatle de- 
nominal na -ati irtajunat (Racisce) »zavezati 
mijeh«. Upor. slov. trtijon (Kras) »rhynchites 
betuleti« = tftin. U istro-cak. postoji jos 
trior = trtar = (disimilacijom r — r > 
r — I') trtol m »clematis vitalba«. Upor. Ces. 
trtol i u rom. jezicima *tortorium > tal. 
tortaio, tdrtora. V. trtofulja. 

Lit.: ARj 1, 703. 9, 555. 12, 198. 18, 490. 
772-76. 956. Pletersnik 2, 699. Resetar, Stok. 
301. Jurisic, NVj 45, 96. REW* 8805. 8807. 
8809. Mladenov, GSU 13-14, br. 81 (cf. 
IF 3, 212). Strekelj, DAW 50, 67-8. DEI 
3835. 3836. 3837. Skok, ASPh 33, 372. Po- 
povic, Sintaksa 45. Elezovic 2, 342. Vukovic, 
SDZb 10, 405. Parac 1035. 



trtana f (narodna pjesma, Bogisic) = 
tartana (Kacic) »(brodski termin) vrsta trgo- 
vackog broda«. Od tal. tartana »bastimento da 
carico del Mediterraneo, con un albero a 
calcese e una vela latina« < prov. tartana 
»soko«. 

Lit.: ARj 10, 587. 18, 111. 772. Prati 968. 
REW* 8588. DEI 3724. 

trtati, -am impf. (Parcic) »1° vacillare, 

barcollare, andar alia cieca, 2° scilinguare«, s 
prefiksom iz- istrtati, -am pf. »izaci trtajuci, 
tenebris evadere«. Na -eljiti trteljiti, -im 
(Parcic) »saltelare«. Na -alo m trtalo »uno- 
scilinguato«. Prilog u trtanj »inutilmente«. 
Upor. ututanj. Onomatopeja trt (v.) prenesena 
sa mucanja na nesiguran hod (metafora). U 
znacenju »mucati« moze se usporedivati sa tal. 
tartagliare. 

Lit.: ARj 4, 70. 18, 772-73. Parcic 1035. 

trti, tarem pored trem i terem (16. i 17. v.)> 
part. perf. akt. tro, f trla, part. perf. pas. 
trti trven (Vuk), tren (ZK) = trijeti (Crna 
Gora, Vuk) = tret (Kosmet), satrati (Po- 
ljica, Dalmacija, upor. slov. treti, ces. th'ti) 
(do-, iz~, iza-, na-, o-, po- , pre-, pro-, raz-, 
raza-, s-, sa-, sas-, u-, za), ie., baltoslav., 
sveslav. i praslav. *terti, Iuo (stcslav. treti 
pored triti) »(lat.) terere, (gr.) xetpco (s 
kojim je glagolima u prasrodstvu)«; otrt se 
pf. (Smokvica, Korcula) »dobiti rane po le- 
dima i straznjici zbog neprestanog lezanja«. 
Izvedenice se prave od sedam osnova: I *tvr- 
(prezentska osnova, po kojoj je analogijski 
infinitiv tf ti, vec stcslav. irsiz) > tr (sonantno 
T), II (sa 6 > a) tor-, III (osnova part. perf. 
pas.) trv-, IV (prijevoj duljenja t, > i) tir-* 
V (prijevoj e) ter- (pred suglasnikom likvidna 
metateza tre- > trije-, tre-), VI (prijevoj 
e — o) tor, ' VII (prijevoj duljenja d > a) 
tar- (I). 

(I) Od tr- postoji velik broj izvedenica: 
sufiksom -dio trio n (Vuk) = trio pored trio 
(Kosmet), bug. tarlo = trla f »Hiirde«, kod 
Rumunja tirla, deminutivi tirloara, tirlulita, 
tirleciu. Poimenicen part. perf. akt. Mica (Vuk, 
ZK, Vodice) »1° stupa, trepaca, Flachsbreche, 
2° (Lastva, Dubrovnik) oklagija, lazanjar 
(Smokvice, Korcula)«, denominal na -jati trli- 
cati, -dm »trlicom nabijati konoplje«, denominal 
na -iti tf liti, -Im impf. (Gornje primorje, objekt 
Ian), na -ati trljati, trljam impf, (na-, po-, 
pro-, raz-, s-) = trljdt (Kosmet) »1° reiben > 
ribati, 2° (metafora) ici ne gledajuci kuda«, 
deminutiv na -kati (k > c kao u micati) -trcati* 



trti 



512 



trti 



-tfcam, samo s prefiksima iz-, o- (se); na -iga 
trice f pi. (Vuk, Kosmet), bug. trici »1° me- 
kine, -inje, Kleien«, kod Rumunja tirita »isto«, 
kod Cincara tirta; satrica (Vuk) = satrica 
(Otok, Slavonija, Gregurevci, Srijem) »jelo 
lcoje se na sitno satre«; odatle (od trice] na 
-jar + -ije tricarije f pi. »nugae« (prema 
Strekelju < njem. Tratscherei., od njem. Tratsch 
> trad}; na -yna (od tryti) trina (Lika, colj. 
trynd] = trinja »mrva, Bisschen«, trine, gen. 
irina »otpad od slame« = trinje (Kosmet), 
dem. trinica, denominal triniti, -Im impf. 
(iz-) »mrviti, trositi«; utrina f »pascua«; natra 
f »1° razboj, Webstuhl, krosna, stative, 2° 
preda navijena na vratilo«, odatle natrica (Vuk) 
»isto«; potra, potrica »steta od goveda«, zatra 
f (Kosmet) »smrt, pomor«; trnuti, -em (objekt 
svijecu, v.) »extinguere«; na -un: trun m (Vuk) 
»Splitter«, upor. rus. trun »Lappen«, demi- 
nutivi na -ka trunka f, na -zk trunak, gen. 
-nka, truncica, na -id triinja f, deminutiv 
trunjica »trinja«, denominal na -iti truniti 
(se), trunim impf. (Vuk) (iar- se, na- se, o-, 
po-, s-, u-), iterativ na -va- natrunivati (Stu- 
lic) = natrunjivati, -trunjujem (sa-) »1° sor- 
dibus conspergere, 2° expurgare«; struniti se 
prema strunjivati se »(zeludacna bolest) exom- 
phalus, razvio se pupak«. Suglasnik n je 
mogao nastati iz hn, upor. truhnuti. Na -oha 
iroha (v. trositi"), na -uha trulla f = triiva 
(ZK, osna '—■) »mrvica koja u oko padne«. V. 
iruhav. 

(II) Varijanta tar- ima daleko manji broj 
izvedenica: deminutiv tarkati (bug. tarkom) 
impf, prema pf. tarnuti (objekt oganj) »Feuer 
schuren«. Na -bk tarak, gen. -fka »Art Flachs- 
raufe«, otarak, gen. -arka = otarac, gen. 
-rea (Voltidi) »peskir, rucnik, Handtuch« = 
atarai, gen. -aca (Vodice); na -bnj tdranj, 
gen. ~rnja »(bacvarski termin) orude kojim se 
izdube dolina za umetanje dna«; tara f »Web- 
stuhl«; na -otina tar otina (Korcula) »piljevina«, 
iitara f (Vodice) »ono sto se u buretu vidi od 
duga izvan dna«; satdriti, satarim pf, prema 
impf, satarivati, -tarujem »izgubiti (cf zatrla 
se = nestalo je«)«. Ovamo ide jos na -id rasta- 
ric m »jelo kao tarana«, zacijelo od rastrti. 
Zasebno treba govoriti u ovoj svezi o satdrisati, 
-sern impf. (Srijem) »satirati«, koji je primio 
gr.-slav. glagolski sufiks -isati, koji moze doci 
i na domace osnove kako dokazuju krunisati 
od kruna i saborisati od sabor. Odatle radne 
imenice na -lac m, -lica f = -telj: satarisalac, 
gen. -aoca prema f satarisalica f = satarisatelj 
(Kanizlic). Taj je sufiks dosao zbog toga sto se 
salirati unakrstio sa tur. satara (v.). 



(III) Od trv- isto tako malo izvedenica: 
(cakavski) tdrvine f pi. (ZK) »trine, otpaci od 
sijena«; strv f (v.) »trag (nima mu ni strvi ni 
glasa, ZK)«, bestrv f samo s prijedlogom u ~ 
(pobjedi, utedij, denominal obestrviti. Poime- 
nicen part. perf. pas. na -ik trvenik m, gen. -ika 
»via trita (mozda prevedenica, kalk, v. utre- 
nik, nize pod V)«. 

(IV) Varijanta tir- postoji samo u -tirati, 
-ttram, iterativima s prefiksima (is-, na-, o-, 
raz-, sa-, za-) od pf. istni, natret (Kosmet) = 
natrii, -em (Vuk), otru, rastrti, zatrti', otirac, 
gen. -aia m (Vuk) »peskir«, zatirac, gen. 
-aia; notiranje n (Srbija) »dubrenje s pomocu 
torova«. 

(V) Varijanta ter- dolazi osim u trijeti, 
gdje je > ije po zakonu likvidne metateze 
(upor. rus. teretb), joste u poimenicenom 
part. perf. pasiva na -iga trenica »Reibeisen«, 
trend m pi. (ZK) »tarana«, ndtrenik m (Vuk, 
Srbija, Bosna) »dobro natrven i cvrst somun«, 
utrentk »trven put, strada maestra = via trita 
(mozda kalk)«. Radna imenica na -telj satritelj 
m prema satriteljica = satriteljica (satrt- = 
satrlica (haplologija, Otok u Slavoniji). 

(VI) Prijevojni korijen tor (u Kosmem isti- 
snut od trio, ocuvan u izreci de je tor, tu je 
mor) upravo je prijevojni postverbal od trti, 
koji je postao pastirski termin »1° Hiirde, 
trio, struga, obor (v.), okolac > kolac (v.), 
2° toponim«, deminutiv na -id torii, pridjev 
na -hn torni (pas), poimenicen u f torna f 
(Crna Gora, Vuk) »u puske ono na sto je 
navrnuta cijev, hazna, ognjiste, kurjak«, aug- 
mentativ na -ina torina = tonna (Kosmet) 
»dubre od sitne stoke«. Pastirski termin iz- 
gubio je vezu s glagolom trti i cini zasebnu 
leksikologijsku porodicu. Prvobitna veza sa 
trti vidi se jos donekle u cakavskom tor, gen. 
tora »Spur« i u tariti, -im impf. (Vuk) (na-) = 
(Kosmet) »dubriti« i u torina f (semanticka 
varijacija sa torina izrazena je drugim akcen- 
tom) »zemlja gdje je bio tor te je natorena«. 
Prvobitno se znacenje vidi bolje u posude- 
nicama: tor je naime kulturna rijec koja se 
posuduje: Cincari posudise tor m »trace, 
vestige, piste«, Novogrci xopoc, = vxopoc, = 
toupoc, »1° isto, 2° (u grckoj Makedoniji) 
chemin«, odatle u Epiru Jiapatoupco »s'egarer«. 
Na -iste kod Cincara turaste »bercail, bergerie«, 
kod Arbanasa turist »1° isto, 2° troupeau«, 
kod Dakorumunja turiste = na -is turis »debris 
de foin, trine, tarvine«, (s metatezom) storiste 
»endroit battu > bercail, bergerie«. Ovamo 
ide bacvarski termin iitor m (Vuk, Boka) 
»Zerge« = utore f pi. »1° Kimme, ono sto se 



trti 



513 



truba 



u buretu vidi izvan dna, utara, 2° u duga 
ona dolinica u koju se dno umece«, postverbal 
od utrti. Odatle Sulekov neologizam nautoriti 
»naciniti utore«. Postverbali u prvobitnom 
apstraktnom znacenju su zator m = zatar 
(Vodice, o > a u nenaglasenom slogu) od 
zatrti. 

(VII) Prijevoj duljenja o > a tar ne, da 
se izvjesno dokazati jer se tar (Baranja) »plje- 
va« moze objasniti i niskim prijevojem Ur-. 
Isto vazi i za tara, ortak itd. 

Balticke usporednice slazu se sa praslav. 
*tw-ti, ali se semanticki znatno razlikuju: lit. 
tirti poklapa se sa trti, ali znaci »istrazivati«; 
isto znacenje sa slav. ima kad je sa nazalnim 
infiksom trinti »trti«, lot. trit »reiben, schleifen, 
wetzen«. Particip perf. pas. tft pokriva se po- 
svema sa lit. tirtas »durchforscht«. Ie. korijen 
*ter- nalazi se u sanskr. tura-k, stvnjem. 
draen, nvnjem. drehen, odatle nvnjem. Draht 
(> posudenica drat /ZK/, drot). U sla- 
vinama su brojne dalje rasirenice tog korijena: 
tratiti, trijesak (v.), trovati, trava, trup, trap, 
trgati, trsati, trgnuti, koje vidi. Zasebno treba 
promatrati jos ostale rumunjske slavizme koji 
su u vezi sa trti. Od prezenta tvrg nastade 
rum. tiri »unistiti«, a sa tiri »vuci se, suljati 
se«; onomatopeizira se u Moldaviji s pomocu 
-aJG > -ai tirii »curiti«; a strivi »zgnjeciti« je 
particip praet. od sttrevb, od sbtreti »satrti«. 
Na lat. -tortus > rum. -tor je pridjev tiritar 
»puzav«; prilog tins, »suljajuci se«. 

Lit.: AR] 1, 253. 4, 46. 66. 69. 70-71. 

123. 7, 685. 699. 701. 702. 703. 704. 724. 
8, 326. 9, 437-39. 349. 372-73. 438. 452- 
53. 11, 136. 189. 208. 216. 213. 766. 12, 462. 
13, 269. 297. 320. 328-29. 445. 14, 695-96. 
700-704. 15, 750. 769-770. 16, 789. 18, 
106-107. 483-95. 596. 641-42. 665. 668. 
690-95. 710. 773-76. 822. 832. Radojevic, 
NVj 34, 379. si. (cf. IJb 12, 275). Danicic, 
Kor. 87. Hamm, Rad 275, 43. Elezovid 2, 
204. 329. 337. 350. 449. Ribaric, SDZb 9, 
173. 200. 202. 205. Miklosic 352. 363. Holub- 
-Kopecny 395. Bruckner 580. Mladenov 645. 
KZ 47, 190. (cf. RSI 8, 297). Trautmann 324. 
330. WP 1, 730. GM 132. 452. Tiktin 1518. 
1606. 1607. 1665. Pascu 2, 210., br. 446. 
447. 448. Strekelj, ASPh 14, 550. Boisaaf 
948-949. 988. Reichelt, KZ 39, 23. Wood, 
IF 22, 147. Holthausen, IF 20, 323. Brugmann, 
IF 30, 375. Petersson, IF 23, 394-395. 
Miller, IF 21, 333. Jokl, Stud. 25. Buga, 
RFV 75, 141. si. (cf. lib 8, 198). 

truba f (Vuk, bug. troba), sveslav. i praslav. 
(?) troba, »1° Trompete (s kojom je rijeci u 
prasrodstvu), 2° massa lintea, telae (truba, 



Kosmet)«. Na -la truhla (~ platna, Risan). 
Na -za trublja (Vuk, Dubrovnik, Kosmet) 
»isto«. Deminutiv na -ica trubica; na -be > 
-ac trubac, gen. -pea (Vodice) = slov. trobec 
»gubica, rilo«. Radna imenica na -ai trubac, 
gen, -aia. Pridjev na -bn trubni. Denominal 
na -iti trubiti, trubim impf, (do-, iz-, raz-, 
s-, za-), iterativ na -va- -trubljivati, -Ijujem, 
samo s prefiksima. Glagol se upotrebljava u 
pejorativnom znacenju za sirenje krivih gla- 
sova, »svasta govoriti«. Na -Ho trubilo m 
»budala«. Na -aljika trubdljika (Lika) »1° koji 
svasta govori, 2° svirala od kore sa lipica 
ili lijeske«. Samoglasnik u je nastao od velar- 
nog nazala g, slov. troba, ces. trouba, polj. 
trqba. Rumunji posudise trimba, trimbita, 
trimbitd, Arbanasi trumb t, Madzari toromba 
> tur. tulumba > hrv.-srp. tulumba (Bosna) 
= tulumba (Kosmet) »vatrogasna strcaljka«, 
na -dzija tulumbadzlja »vatrogasac«, bal- 
kanski je turcizam: rum., cine, tulumba, 
bug. tulumba, odatle tulumbadzija »vatro- 
gasac«, ngr. tou^otju^cct^ijc,. Korijen je ono- 
matopejski, oponasanje zvuka. Nalazi se i u 
romanskim jezicima: trumba, trumpa, koje se 
bez sufiksa i s deminutivnim na -itta posuduje : 
trumba (Crmnica) pored truba mozda i nije 
posudenica, nego truba s umetnutim m pred 
labijalom kao u dumbok; odatle trumbac, 
gen. -aia, trumbi (3. 1. prez.), upor. arb. 
trumbe »isto«; trumba f (Kuciste) »ciklon, 
sijun« < tal. 1602. tromba = tromba marina 
»colonna d'aria formata da un vortice« > 
trunba marina (Vrbnik) »pijavica«; trumba 
f (Bosna) »bunarski smrk«; trumbeta (Vuk) = 
trunbeta (Potomje) = hrv.-kajk. ' trubenia, 
radna imenica trubentas = slov. tro(m)benta 
(metateza n < m iz nenaglasenog sloga u na- 
glaseni) = trombita (Marulic) = trumbita (od 
16. St., Frankopan) = trumbita (Bozava) < tal. 
trombetta, takoder u rum. trombeta = trompeta, 
u Kosmem trumpeto n = ngr. xpouuitETa. De- 
nominal na -ati hrv.-kajk., slov. trobentati (po-, 
s-) pored trombati (na-) »eine gewisse Menge 
pumpen«. Na tal. -one > -urn: tronbun (Potomje) 
»rucni muzar« < tal. trombone »1° arma-fatta di 
corame, 2° arma da fuoco di canna corta 
che dalla meta alia bocca si allarga, 3° istru- 
mento musicale« > trombon (Zagreb) »mu- 
zicki instrumenat (vrsta)«. 

Lit: ARj 2, 715. 4, 70. 13, 329. 18, 739. 
777-84. 815-18. 904. Pletersnik 1, 675. 2, 
694. 190. 592. Kusar, Rad 118, 22. Miletic, 
SDZb 9, 391. Cronia, ID 6, 123. Elezovid 
2, 342. 346. Skok, Sldvia 15, 502., br. 824. 
Ribaric, SDZb 9, 200. Miklosic 362. Holub- 



33 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



truba 



514 



trud 2 



-Kopecny 391. Bruckner 525. Mladenov 642. 
REW* 8952. Tiktin 1649. 1661. Schuchardt, 
ZRPh 35, 79. si. (cf. RSI 5, 263). GM 438. 
Pascu 2, 172., br. 1107. Wedkiewicz, RSI 6, 
235. Prati 1009. DEI 3913-14. 

trucati, -am impf. (~ koga, ZK) (na-, za-) 
»1 ° predbacivati nekome nesto« = trucati, -am 
(Reljkovic, Virje, Trebaijevo) = trucati, 
-an (Vodice, istro-cak. i -am hrv.-kajk., Jacke) 
»2° prkositi«. Postverbal true m (Kuhacevic, 
hrv.-kajk., Istra, Virje, ZKU) »prkos«, prilog 
u true (ZK) »u prkos«. Od srvnjem. truz, 
nvnjem. Trutz = Trotz. 

Lit.: ARj 7, 704. 18, 784. Skok, ASPh 
33, 372. Ribaric, SDZb 9, 200. Strekelj, DAW 
50, 67. Jagic, ASPh 8, 319. 

trucati, -am impf. (Vuk) prema pf. na 
-Hi truditi, -im (Vuk) »bacati prema bacitk. 
Samoglasnik u je nastao iz velarnog nazala 
kako pokazuje ces. troutiti, polj. trade, ukr. 
trutyti »stossen«. S time se slaze i rum. sla- 
vizam a trinti »werfen, schleudern, schmeis- 
sen«, postverbal trinta, apstrakti na -aj trintai 
i na -eh > -eala trinteala »tucnjava« = trtnti- 
tura, arb. troudit (nt > na") »stosse an«. Su- 
glasnik i u infinitivu dosao iz prezenta *trontjg. 

Lit.: ARj 18, 784-85. Miklosit 362. Bruck- 
ner 575. GM 438. Tiktin 1651. 

trud 1 , gen. truda m (Vuk), ie., sveslav. i 
praslav.j »opera, labor«. Pridjevi: na -6« > -an 
trudan »lassus« = (s regresivnom palatali- 
zacijom) trudnji pored trudni = trudan (ZK) 
»miide«, deminutiv na -ahan trudahan. Prilog 
trudno »tesfco«. Apstrakti na -bha triidba, 
odatle pridjev na -en triidben, poimenicen 
na -ik m prema f na -ica trudbenik m prema 
trudbenica f i denominal dotrudnjeti, -im 
(16. i 17. v., Dubrovnik) »vexare«; iterativ na 
-va- dotrudnjivati; na -oca trudnoca f. Slozen 
pridjev od sintagme trudoljubiv (15. St.; vje- 
rojatno rusizam ; kalk prema gr. cpdojiovoc,; 
stcslav. trudoljubiv b, rus. trudoljubivyj, bug., 
slov.). Najnoviji neologizam trudodan (<■ rus. 
trudodenb). Denominal na -Hi truditi (se), 
trudim impf. (Vuk) (do-, iz-, na- se, po- se, 
u- se, za-), natrudit (Smokvica, Korcula, objekt 
rame} »suvise izloziti umoru jedan dio tijela, 
da posljedice budu modrica ili nesposobnost«. 
Samoglasnik u je nastao od ie. dvoglasa ou 
u korijenu *t(eyreu-, prijevoj *terou-, rasirenje 
korijena *ter- (v. trti). Na taj rasireni korijen 
dosao je jos formant d, koji se nalazi jos u lat. 
trudo, arb. treth »verschneide«, stvnjem. droz, 
nvnjem. Verdruss. Glagol truditi se poklapa 



se gotovo doslovno sa ags. prietan. Glede 
litavskih usporednica v. trsiti se. Rumunji 
posudise a trudi »plagen, qualen«, odatle rum. 
postverbal truda, rum. pridjevi trudnic, tru- 
delnic, od trudeala na -eh > -eala. Rumunjski 
tocno fonetski razlikuje trudi od trtnd < 
stcslav. trpdt (v.). 

Lit.: ARj 2, 715. 4, 70-71. 7, 704. 11, 
215-216. 18, 785-811. Ivsic, JF 17, 125. 
Miklosic 363. Holub-Kopecny 392. Bruckner 
577. Mladenov 640. WP 1, 755. Trautmann 
326. Tiktin 1055. Johansson, IF 14, 320. 
Sutteriin, IF 25, 69. Zupitza, KZ 36, 243. 
Meringer, IF 18, 232. Wood, IF 22, 148. 
Reichelt, KZ 39, 30. 66. GM 435. Uhlenbeck, 
PBB 26, 571. 

trud 2 , gen. truda m (Vuk, Kosmet, Backa, 

Srijem, akcenatska je razlika prema trud, gen. 
truda »labor«), praslav. (stcslav.) tradi, »1° 
guba, trud bukov, cerov ili od gljive, boletus 
igniarius Linn., polyporas formentarius Fries., 
2° razne bolesti«. Samoglasnik u nastao iz 
velarnog nazala c, upor. ces. troud, stcslav. 
tredb, slov. trot, polj. trqd. Ne nalazi se u bug. 
Da je rijec postojala u panonsko-slav., doka- 
zuje madz. slavizam torongy »bosartiges Ge- 
schwur«, a u dakorum. ili bugarskom rum. 
trind »Schwiele«, trinji pi. m »hemeroidi«, 
sto se znacenjem posvema slaze sa trudi m 
pi. »hemeroidi« u cakavskom (Brusje, Hvar). 
U Moldaviji trinji znaci isto sto trutovi (v. 
trut) u Srijemu »ulcus, gastrophilus equi«; 
trind je u dakorumunjskom i pridjev u zna- 
cenju »tezak, spor, lijen«. To znacenje nije 
potvrdeno u slavinama, ali se moze objasniti 
pridjevom z. r. trudna zena »gravida«, odatle 
na -eti zatrudnjeti, -Im. Znacajno je da za 
promjenu docetnog d > t, koja je nastala 
zacijelo zbog izbjegavanja homonimije sa trud 
»labor«, a nalazi se u slov. trot i u trutovi 
(Srijem), postoji i potpuna rum. paralela 
trint pored trim (z je iz plurala -di) »kukac 
geotrupes stercorarius«). Pridjev trtnd ra- 
siruje se u rum. pridjevskim sufiksom -av 
trindav »lijen«, a sa trtndavi »ulijeniti se«. 
Kao rum. i madz. refieksi sto dokazuju po- 
stanje hrv.-srp. u < c, tako i balticke uspo- 
rednice, koje pomazu rekonstruirati prvo- 
bitno znacenje praslav. Iepab. U lit. postoji 
glagol trendeti, trandeti »von Motten oder 
Wurmern gefressen werden«, odatle i u pri- 
jevoju trandis, trand{ »Motte«, f pi. trandys 
»Staub, den der Holzwurm zuriicklasst«, lot. 
trudet »modern«. Prema tome tredb je post- 
verbal u znacenju »gnjiloca« od glagola 
koji je nestao u slavinama. U hrv.-srp. po- 



trud 



515 



trumti 



mijesao se posvema sa trud »labor«. Zubaty i 
Bruckner ne odvajaju trodb »Aussatz, Ge- 
schwiir, Zunder« od trudi, kako cini Miklosic. 
To je dubleta p : u. Uhlenbeck uporeduje sa 
niz. stront »faeces« i kaze da je to baltoslav. i 
germanski leksem. Ie. korijen je *ter- (v. trti), 
koji je u nazivu kukaca (insekata) rasiren sa 
m u tarmes, sa a u sanskrtu trnatti, kauzativu 
tardayati »durchbohren, spalten«, tardak »ein 
Insekt«. Specijalnost je baltoslav. nazalni infiks 
n u ie. korijenu *tereu-. V. trud »labor«. 

Lit.: ARj 18, 785-811. 830-31. Elezovic 

2, 342. Hraste, JF 6,213. Corovic, ASPh 29, 
510. Miklosic 362. Holub-Kopecny 391. Bruck- 
ner 575. KZ 42, 339. 366. Trautmann 328. 
WP 1, 735-736. Tiktin 1650. Vaillant, REB 

3, 254. (cf. Ub 23, 354. JF 17, 290). Uhlen- 
beck, PBB 22, 539. Zupitza, KZ 36, 66. 
Zubaty, ASPh 16, 415-416. 

truh m, samo u poslovici lijep kao tru(h) 
u po noc'i. Pridjev na -bn '. trusni hljeb — poime- 
nicen trusnica (Baranja) = otrusnica (Vuk, 
Srijem) »od mekinja«. Sveslav., praslav., pri- 
djev na -ti (v. topal) truhao, ftruhla (o-, na-) = 
triiojtrula (Vuk, Kosmet, 15. v.), odredeno 
trilhli > truli »1° morsch, erfault, 2° (truhla 
iena, Dalmacija, Korcula) trudna (zena)« = 
otruhla, natruhla (Mikalja, Stulic) »breda, 
trudna«, 3° (metafora, Kosmet) »kilav, prosut, 
poremecene pameti«, rasiren sufiksom -en: tru- 
Ijen (ZK) pored trugljen (~o drivo) »truo«. Za 
Ij mjesto / upor. na -ja trulla f = triihlja (Vuk, 
Baranja) »rita, prnja«. Odatle pridjev na -av 
traljav »ritav«. Na -ar truljar, gen. -ara »koji 
trulje kupuje, cunjar (ZK)«. Apstrakti na 
-ez triihlez m = tmlez; na -ina tru(h)una 
»pars putrida«, na -ovina trulovina (Kosmet), 
na -ost triihlost. Denominal inhoativ na -iti 
tru(h)liti, -im (Vuk, Kosmet) (na-, po-) 
»putresco« (upor. ces. truchliti), otruhliti, na- 
truhlit pf. »gravidare, nabredati (zenu)«, 
na -npti tru(h)nutl, -em (do-, Iz-, na-, po-) 
»putresco, putridus fio«. Na -adak, gen. 
-atka < kol. -ad + -bk tru(h)lddak, gen. 
-atka (Vuk) »komad truhla drveta«. Slozen 
istruhovjetriti, -im (17. v., Dubrovnik) = 
(s disimilacijom) istuhovj etriti = (unakrste- 
njem s dull) izduhdvjetriti (subjekt pamet, oci). 
Stulic ima i samo truhovjetriti »1 ° svanir pian 
piano, 2° delirare pian piano«. Ovamo ide 
truva (ZK) = rus. truha »Spreu, zerriebenes 
Heu«. Upor. troha. Slov. kolektiv na -je 
trusje. Nalazi se jos u ukr. potruhnuti »ver- 
modern«, stcslav. natruhllti »gravidare«. Su- 
glasnik h je nastao od i poslije u. Tim forman- 
tom je prosiren ie. korijen *tereu- (v. trsiti) i 



*terou-, od *ter-, I kod pridjeva truhao posto- 
jalo je variranje G : u: stcslav. trphh prema 
polj. truchlo, slov. trohneti, trohei »morsch« 
moze da sadrzi c. Sa samoglasom u brus. 
truhlyj, rus. truhavyj. Jagic uporeduje truhao, 
truhnuti < stcslav. trch- s istocno-lit. tresti 
»faulen, morsch werden, dtingen«. 

Lit.: ARj 2, 715. 4, 71. 163-64. 9, 452. 
454. 11, 216. 18 811-15. Maeueanic 1471, 
Elezovic 2, 345. Belie, NJ I, 230-232. ASPh 
25, 4. Miklosic 363. Holub-Kopecny 392. Bruck- 
ner, KZ 42, 366. Jagic, ASPh 2, 398. Pederaen, 
IF 5, 69. Scheftelowitz, KZ 56, 167. WP 1, 
641. 

triilo n (1733, Vuk, Srijem) »1° kube, 
kupola, 2° (Mljet, ribarski termin: trulo od 
vrse) vrh od vrse kroz koji se istrese riba kad 
se salpa u barku (metafora)«. Balkanski gre- 
cizam lat. podrijetla (srgr. xpouAAoc, »kupola« 
< lat. trulla »Becken«, ngr. toupXa): tal. 
trullo »bunja«, rum. (u starijem jeziku) trula, 
danas turld »Turm auf griechischen Kirchen«, 
dem. truli[oara. 

Lit.: ARj 18, 814. Macan, ZbNZ 29, 210. 
REW 8949. Tiktin 1666. Prati 1011. 1012. 
Miklosic 363. Vasmer, GL 145. DEI 3921. 

truniti, -im impf. (Vuk), pored znacenja 
koja su u svezi s trun (Kosmet trun), trunka, 
truncica, trunja, izvedenice od trti (v.), taj 
kauzativum znaci. »kao trunjem posipati, sor- 
dibus conspergere«, pa se metaforicki govori 
sa subjektom snijeg »pomalo snijezitk, sa 
objektom cvijece nogavicama: (narodna pjesma) 
ti podigni krzli (»krmezli«) nogavice, ne truni 
mi po bostonu cvijece (Hercegovina). Dalje 
je znacenje faktitivno »ciniti da trenjem nesto 
(npr. zrnje sa kukuruznog klipa) ispada (objekt 
kolomboc, zrno, Kosmet) (iz-, na-, o- se), 
trunit, -iinim impf, »obijati zrno rukama sa 
kukuruznih klipova, lupiti (ZK), komiti« = 
kruniti, krunim (18. v., Vuk) = istrumt, 
-iinim pf. (Kcrsmet) »isto«, iterativ na -va- 
okrunjivati, -ujem. Znacajan je prijelaz tr > kr 
kao u krzati = trzati (v.). Nastao je zacijelo 
najprije u prefiksalnoj slozenici str- > skr- 
kao u skrbav < strbav. Da je to tumacenje 
ispravno, vidi se i po tome sto se mjesto 
truniti govori i runiti (se), runim impf. (Vuk) 
(objekt cvijet). Tu je / otpao najprije u prefik- 
salnoj slozenici otruniti, u kojoj je deprefiksa- 
cijom odbacen ot- < od-. Tom promjenom 
dosao je glagol za jezicnu svijest u vezu sa 
runo (v.). 

Lit.: ARj 4, 71. 5, 673. 7, 407. 704. 8, 475. 
871. 9, 453. 14, 314. 18, 820-22. Elezovic I, 
242. 2; 25- 44. 343. 



trup 



516 



trzan 



trup m (Vuk) = trup (Vodice) = trupa 
f (Mostar), baltoslav., sveslav. i praslav., »1° 
truncus, panj, klada, 2° tijelo, 3° (Dubrovnik) 
morska riba scomber thynnus (takoder s 
akcentom trup, moze biti i drugog postanja), 
4° (pejorativna metafora, kao klada) budala 
(Vodice)«. Augmentativ na -ina trupina (Vuk) = 
truplna (Kosmet). Deminutiv na -be > -ac 
trupac, gen. -pea (Lika) = trupac (ZK). Na 
-iga triipica (Crna Gora, Dubrovnik), na -ak 
trupak (Kosmet). S akcentom trupac (Kos- 
met) nije izvjesno da li ide ovamo jer se govori 
samo u prilogu (otrca sve) u ~ »hitno«, odatle 
prilog na -bke trupacke, trupacki (Crna Gora) 
»smjesta« (protivno iz trke), na -bka trupka 
f (~ od konjica) »kas«; na -alica trupkalica 
(Vuk, Srijem) »mali konjski kas«; s tim zna- 
cenjem ne treba da je u vezi zatriipat se (ZK) 
»(ekspresivno) ici nekamo uzalud«, jer moze 
da potjece od metafore »budala«; rastrupati, 
-am »razbiti u trupce, komade«. Od imena 
ribe na -ara < lat. -aria tr uyar a »mreza za 
trupove«. Pridjev stcslav. na -/ truph »go«. 
Poimenicen u sr. r. truplo n (Vodice) = 
trboplo (Hum) »Ijesina, cadaver«. Kol. na 
-je triiplje n (Vuk), Na -jaga trupljaga f (Kos- 
met) = -jaca trupljaca (Kosmet) »vrst praga, 
prepona, trupina«. Rumunji posudise trup 
»Leib, K6rper«, pridjev trupes, trupesc, trupas, 
deminutiv trupjor, trupejie, trupi'tfe »Bild- 
saule«, trupean »Leibe!«, trupita pored trupita, 
tulpina »1° deblo, stabljika, 2° srednji dio 
sjenika (= podnica)* = trupina pored truchina, 
trup-, trop-, stup-, tulpinar (Moldavija, Erdelj) 
»mittellange Heugabel zum Aufbau des mit- 
tleren Teiles eines Schobers«; Cincari trup 
»1° corps, 2° tronc d arbre« i Arbanasi trup 
pored turp »Leichnam«. Suglasnik u je nastao 
od ie. dvoglasa ou. U baltickoj grupi su uspo- 
rednice stprus. trupis »Klotz«, lit. trupeti 
»brockeln, drobiti«, pridjev trupus »krhak, 
brockelig«, lot. satrupet »morsch werden«; sa 
dvoglasom au, kojemu odgovara u slavinama 
u, lit. pridjev traupus »sprode«. Korijen je ie. 
*ter- (v. trtij. Rasirenje *teren: *terou- dobi- 
lo je jos formant p. Nalazi se jos u gr. Tpu~d(D 
»bohre durch«, iptmn »rupa*. 

Lit.: ARj 18, 823-28. Arkiv 10, 332. 21, 
277. Elezovic 2, 343. Ribaric, SDZb 9, 200. 
Miklosic 363. Holub-Kopecny 392. Bruckner 
578. Mladenov 640. ASPh 36, 116-135. (cf. 
jfF 3, 211). Trautmann 326. WP 1, 732. Tiktin 
1660. GM 438. Pascu 2, 211, br. 457. Wood, 
IF 22, 134. MLN 20, 41-44. (cf.An Z iF24, 
28). Joki, Stud. 43. Isti, Unt. 89. 160. Specht, 
KZ 68, 123. Holthausen, IF 20, 330. Boisacq 
987. Petersson, IF 23, 394. 



trut m, sveslav. i praslav. (stcslav.) trati, 
»1° fucus, crabro, Drohne (s kojom je rijeci 
u prasrodstvu), 2° parazit (i slov.)«. Augmen- 
tativ trulina. U m pi. trutovi (Vuk, Srijem) 
»ein bosartiges Fingergeschwtir, Nagelwurm« 
je metafora. Druge su metafore trumas, gen. 
-dsa »lijencina«, pridjev trunteljast »ponizak«, h 
je umetak pred dentalom. Bez toga umetka 
je triitot impf. (Brusje, Hvar) »teturati«. 
Samoglasnik u je nastao iz velarnog nazala 
g, upor. slov. trot, polj. trqd, kako pokazuje i 
rum. slavizam trintor, -tur, -torai. Rum. 
docetak -or nastao je zacijelo od -on < -bn 
(upor. rus. trutenb, gen. trutr.jd) na osnovu 
disimilacije n — n, > n — r. Balticke uspo- 
rednice objasnjavaju morfoloski postanak pra- 
slav. oblika. Lit. tranas, lot. trdnis dokazuju 
(upor. stvnjem. treno, ags. dran) da je praslav. 
trctb izvedenica s pomocu sufiksa -to. 

Lit.: ARj 18, 821. 830-31. PleterSnik 2, 
697. Krahe, JF 6, 213. Miklosic 362. Bruckner 
578. KZ 42, 367. Boisacf 918. Zupitza, KZ 
36, 55. 37,388. Leskien, IF 28, 138. 

truta f (Muo, Boka, Rijeka) »mladice 
ribe kakve se hvataju npr. u jezeru skadarskom, 
pastrva (Muo)« == truta (Mikalja). Deminutiv 
na -ica triltica (Vuk). Mozda dalmato-romanski 
leksicki ostatak od lat. trucia > tal. trota, 
mlet. truta, furl, trute, s talijaniziranim et > t 
kao u tratur. Rijec trucia je usla u balkanski 
latinizam, kako dokazuje arb. trofie pored 
pestroje < pastrva (v.). 

Lit.: ARj 18, 831. REW* 8942. Prati 1010. 
Skok, ZRPh 54, 426. DEI 3917. 

trzan m, f (Marulic, siroke trsdni u Judita 
\, 177, pored trzan zclen mirisne travice, f 
kod Zoranica, m kod Lucica, Pelegrinovica) = 
trzna f (Parcic, Vetranic-Cavcic, Dobrinj, 
Sinj) = trzna (Sibenik) = trzma m (Istra, 
Nemanic) »mala livada, poljana, prazan otvo- 
ren prostor pred kucom« = trzan f (Zoranie) 
»livada, travnik (Dobrinj; Sinj, tu je zabilje- 
zen i oblik trza f »goletno zemljiste«), aperta 
campagna (Parcic, prema Pavlinovicu), po- 
ljana na kojoj se trguje (Sibenik), prazan 
prostor u sredini ili pored sela (Visoko, Bosna), 
zemlja vitru izlozena, gola (Sinj)«, trzno n 
(Moscenice) »tvrdo tlo gdje vec raste trava = 
trzno (Drague) »ugar« = trzna n pi. (Drascici) 
»travom obrastao prostor u blizini kuce (koji 
se ne kosi i gdje se skupljaju goveda prije 
nego se puste na pasu ili na napoj)«. Upor. 
slov. pridjev trzen (~zna njiva} »brach- 
liegend«, poimenicen na -ica, -ina trznica, 



trzan 



517 



tuca 



trznina »Brache«, trznja »Rasen«. Deminutivi 
na -bca trzanca f (Barakovic, Budinic) = 
trzanca (Zoranie) = na -be trzanac (Budinic, 
Barakovic). Poimenicen pridjev m. i z. r. od 
osnove glagola trzati, varijanta od trgati (v.). 
Znacenjem je paralela utrina (v.) »zemlja kud 
je porasla sitna trava«, njem. Brache od brechen, 
lat. *rupta > rota »Brechfeld« (na Mallorci). 
Upor. polap, tdrzeny »gehechelt«. 

Lit.: ARj 18, 832-37. PleterSnik 2, 700. 
Ribaric, SDZb 9, 200. REW* 7442. 

trze, gen. -eta n (Lika) pored gen. trzeta 
i gen. trza (Glamoc) (Piva, Hercegovina, 
Duvr.o, Kresevo, Banja Luka, Glamoc, So- 
lin, cijela sjeverna Dalmacija, Lika) »jagnje 
kad se ovca dockan ojagnji, tj. koje se ojagnji 
pocetkom jula«. Mocija se izrazava sufiksom 
-an trzan (Piva) m »musko kasno jagnje« 
prema irza f (ibidem), sa sufiksom -jak trzjdk, 
gen. -dka m (Vodice) »musko jagnje koje se 
izleglo kasno« prema f trzjaka, odatle demi- 
nutivi na -e trzjace, gen. -aieta n »isto«, bez 
razlike roda, sufiksom -ic trzjaclc m prema 
trzjacica (ibidem) i u Poljicima trzak m 
prema f trza, u Kurelca i trznjak. Taj pastirski 
naziv poznaju svi dosljaci istarski. Govore ga 
i Bezjaci srednje Istre oko Pazina. Oni ga 
primise od Cica. Njihov je domaci naziv 
poznjdk (Vrbnik), poimenicen pridjev na 
-jak od pozan (v.). Parcic ima pored trie, gen. 
-eta trzivak, gen. -vka m »agnello nato degli 
ultimk, a Stulic trzivac »capretto o agnello 
tardivo« > (Bella, Stofic) trzivce, u Kurelca 
trzivka. Ne zna se gdje se Parcicev oblik 
govori. On je interesantan zbog toga sto se 
iz njega jasnije vidi rum. podrijetlo tirziu < 
lat. tardivus (pridjev na -Tvus od tardus »kasan, 
pozan«). Kod istarskih Rumunja (tj. nekroa- 
tiziranih Cica) u Zejanima Ribaric je zabilje- 
zio trzije »jagnje kasno ojagnjeno«. Te rijeci 
nema Puscariu. Rumunjski pridjev bio je 
prekrojen prema dvize (v.). U Srbiji na -U 
trzle > -an tfzlan »janje koje se pozno oja- 
njilo«, usp. kozle. Leksicki ostatak iz jezika 
srednjovjekovnih Vlaha. 

Lit.: ARj 2, 942. 18, 832-35. Vukovic, 
SDZb 10, 404. Ribaric, SDZb 9, 200. REW* 
8576. Skok, ZRPh 36, 656, br. 29. 

tub m (Dubrovnik, Cavtat, Potomje) = 
tubo n (Cres) »1 ° cilinder za svijecu, 2° dimnjak 
stednjaka«. Od ucenog talijanizma tubo < 
lat. tubus. Deminutiv na lat. -ula tubulo na- 
rodska je rijec, koja je preko srgr. toi3|3ouA.ov 
> ngr, Toii|3^ov postala balkanska: tiibla f 



(Crmnica) = tugla (Kosovo, Timok; g mjesto 
b unakrstenjem sa tigla, v.) »cigla«; nun. tula 
(Erdelj), bug. tugla, arb. tulle »Backstein«, 
turle »tonerne Wasserrohre«, cine, tuvla »isto«, 
tur. tuvla. 

Lit.: 18, 842-43. 883. Miletic, SDZb 9, 
362. Elezovic 2, 344. REW» 8968. 8969. Vasmer, 
GL 145. DEI 3924. 

tu?ak m (akcent: gen. -aka, tucak, gen. 
-dka; Vuk) » 1 ° (prvobitno) zarobljenik, rob, 2° 
zarobljenik koji prosjacenjem ima da skupi 
otkupninu > 3° prosjak uopce«. Po puckoj 
(statickoj) etimologiji dovedena je rijec u 
svezu s potucati se (v. tuci). Hipokoristik: 
tuca m = tuca. Prezime na -wic Tucak (Her- 
cegovina, Bosna, Srbija, Slavonija), Tucakovic 
(Srbija). Pridjev na -bski lucacki (Vuk) »pro- 
sjacki«. Turcizam (tur. tutsak »ratni zaroblje- 
nik*, od tutmak »prendre, tenir«, s dubitativ- 
nom postpozicijom -saK). 

Lit.: ARj 18, 844. Ivsic, SIRev 3, 142-143. 
Deny § 561. Skoljic* 621. 

tue, gen. tuca m (Bella, Gundulic etc.; 
narodna pjesma, Vuk, Kosmet) »bronza«. Izve- 
denice: tucenjak = -tucnjak (lonac, Vinkovci), 
tucevina (Sulek) »tucana roba«, pridjev tucan, 
f -era, -cana. Balkanski turcizam (tur. tug = 
tung »isto«) iz terminologije ruda: rum. tudu 
»Gusseisen, kotao za mamaljigu, puru, po- 
lentu«, bug. tuc pored tuni-, arb. tug = tunsh 
— trune »Messing, Bronze«, ngr. toijvt^l 

Lit.: ARj 18, 847-53. Elezovic 2, 353. 
Tiktin 1658. GM 458. Mladenov 643. Pascu 2, 
172, br. 1110. Skoljic* 621. 

tuca f (Vuk, zapadni krajevi), sveslav. i 
praslav. tok-ia, »grad (istocni krajevi)«. Samo- 
glasnik M je nastao iz velarnog nazala, upor. 
stcslav. tcca »Sturzregen«, slov. toca, polj. 
tecza »Regenbogen«. Balticke usporednice po- 
mazu objasniti morfoloski i semanticki raz- 
vitak praslav. atmosferskog termina: lit. prid- 
jev tankus »dicht, dicht zusammenstehend, 
haufig« kaze da je praslav. rijec apstraktna 
izvedenica pomocu -\a i da znaci »ono sto je 
nagomilano, sto je gusto kao oblak, kisa i 
nevrijeme«. Upor, rus. tuca »Gewitter, Wolke, 
dichte Masse, Haufen (Schnee, Staub itd.)«. 
Ie. je korijen *tenq- »dicht werden«, koji se 
nalazi u sanskr. tanc-, tandkti »zieht zusam- 
men«, arm. t'anjr »gust, debeo«, ir. techt = 
nvnjem. dicht < ie. *tenq-to. Semanticki se 
uporeduje s got. peitva »Donner«. Rijec tuca 
je u slavinama bez leksikologijske porodice. 



tuca 



518 



Tudesak 



U danasnjoj jezicnoj svijesti veze se sa tuci 
(v., upor. tuca nas tuie, tucaje sve potukla), s 
kojom nema nikakve etimologijske veze, jer 
u od tuci pociva na /. 

Lit.: ARj 18, 848. Miklosic 358. Bruckner 
570. KZ 42, 343. Trautmann 313. WP 1, 
726. Uhlenbeck, PBB 30, 315. Sommer, KZ 
35, 463-481. (cf. AnzIF 11, 148). Leskien, 
IF 19, 208. Scheftelowitz, KZ 56. 204. Hirt, 
IF 32, 225. Vasmer 3, 159. 

tuci, tucem impf. (Vuk) = tue, tucem 
(Kosmet, ZK) (do-, ispre-, iz-, na-, o-, po-, 
pre-:, pri-, pro-, raz-, s-, u-, za-) »tundere, 
battuere, ferire«, prema deminutivu tucati, -dm 
(Vuk) (is-, na-, po- se, ras-, za-) prema natu- 
cati se, isto na -kati tuckati, -dm (Vuk), s 
analogijom ujednacenim samoglasom u pre- 
zentu i infinitivu prema cakavskom infinitivu 
ilia, koji je ocuvao stcslav. tiesti (upor. slov. 
tleci, toponim Protliieni kami) prema pf. 
tuknuti, -em (Kosmet) (na-, u-, uz-) prema 
iteratlvu na -va- -tukavati, -dm, -tukivati, 
-ujem, -ivam, samo s prefiksima, na -ovat 
nafukovat, -ujem (Kosmet), baltoslav., sveslav. 
i praslav. *tblk- (stcslav. tlbkc, tiesti < telk- 
ti). Postoji jos od telk- baltoslav. prijevoj 
perfektuma *tolk-. Prema tome izvedenice 
se prave od cetiri korijena: praslav. *tblk- > 
tuk-, tue-, *telk > tiek- (nestala u stokavskom, 
ocuvana u cakavskom), *tolk- > tlak-. Od 
tuk- : postverbali tuk m (u izrazu udario tuk na 
luk »zlo na zlo, vrag na davla«), utuk m, ra- 
stuk m (Banija) »sredstvo za pobacivanje«, 
ustuk m, natuk m (Istra), na -bk tucak, gen. 
-ika m »1° Morserkeule (= tuika u Mikalje), 
2° tvrdo jaje s kojim se o Uskrsu razbija 
drugo«, natucah, gen. -cka (Bosna) = natucak 
(ZK) »zulj«, neologizam natuknica (VI. Ma- 
zuranic) »lemme, Stichwort, Schlagwort«, na 
-jura tucura f (Kosmet) »stupa«, s deminuti- 
vom tucurica, na -actukac, gen. -aia (Buzet — 
Sovinjsko polje) »drveni muzar«, na -aia 
tukaca f (ZK) »trlica, Hanfbreche« (slov. 
toikai i toikaid), poimenicen part. perf. pas. 
tucenac, gen. -nca (Lika, Kordun) »tucen 
kamen za ceste = (talijanizam) batuda«, 
iituknut (Boka) »lud«. Ovamo na -nja tucnja = 
tucnjava — na -ada tuknjada (Hrvatsko 
primorje). Od *tuc- na -ilac tucilac, gen. 
-oca m (Lika) »koji tuce«, na -alo tucalo = 
tucanj (= tukac = tucak = tucka), od potucati 
potucalo; natucak, gen. -cka (Vuk) »hart- 
schaliges Osterei«, natucak (Istra) »isto sto 
natucak«; razlika u akcentu natucati, -dm 
prema tucati »nagomilati sto sitno stucano« 



prema natucati, natucam »slabo govoriti (neki 

jezik)«, tako. i istucati, potucati se, ndtucnuti, 

-em. Ovamo ne ide tucak, gen. -aka (v.) 

»prosjak«, koje je turcizam tutsak, ali je na 

osnovu pucke (ili kako Vendryes kaze staticke) 

etimologije dosao u vezu sa potucati se. Od 

*tolk- denominal na -iti tlaciti, tlacim impf. 

(na-, po-, pri-, raz-, s-) prema iteratlvu na 

-va- -tlaiivati, -tldiujem, samo s 'prefiksima; 

od participa tlacen neologizam (kalk) tlace- 

nica »Presswurst, svargi«; imenice tlaiitelj, 

potlafltelj; praslav. *tolka > tlaka (Hrvatska) 

> kldka (ZK) »1° obicaj dobrovoljne i oba- 

vezne pomoci susjedu pri radu na polju, 2° 

kuluk«; pridjev na -bn > -an tlacan (16—17. 

v., ~~lr\a njiva). Kao pravni termin posudise 

ga Rumunji clacdfsa radnom imenicom na -as 

cldcas i glagolom a cldcasi »kuluciti«, i Madzari 

kaldka. Praslav. postverbal tlak m (Lika, 

upor. rus. tolok, tolokno »Hafermehl«) »1° po- 

sije, ono sto se iz pljeve na protak protoci, 

samelje se i zimi sluzi krmcima za hranu, 

2° (Sulek) pritisak, pression (odatle takoder 

tlakomjer »Barometer« u Suleka)«. Ovamo i 

folklorni termin Tuiin = Tucin dan »kad se 

uoci Badnjaka tuce, kolje prase (i si.)«. Potpune 

se usporednice nalaze u baltickoj grupi: lit. 

telkti »eine Arbeitsgemeinschaft zusammenbitten 

(upor. moba, v.)«, u prijevoju talka »zusam- 

mengebetene Arbeitsgemeinschaft, welche nach 

verrichteter Arbeit mit einem Schmaus be- 

wirtet wird«, lot. talka »vecera za mobu«, talks 

»isto«. Druga je potpuna paralela kimr. (Wales) 

talch »gramim contritum«, kojemu odgovara 

tlak »posije«. Prema tome prijevoj *tolk- je 

baltoslav. -keltski leksem. Samoglasnik u u 

tuci nastao je od sonantnog /, upor. sties. 

tluku, rus. tolku, slov. tolli, slog tla- po za- 

konu likvidne metateze, upor. rus. toloi, 

tolok, tolokno, polj. tlok. 

Lit.: ARj 2, 715-16. 4, 71-72. 7, 692. 
705.706.9,402.454. 11, 157-160.218-19. 
766-67. 12, 197-99.463. 13, 301. 332-33. 
16, 590. 797-800. 18, 391-93. 843-58. 892- 

97. Ma&uranic 1454. NJ I, 220. 3, 94. Lalevic, 
NJ 5, 22. Popovic, NJ 3, 253. Elezovic 2, 
280. 345. 353. MMoiii 349. Holub-Kopecny 
326. Bruckner 571. KZ 45, 44. 46, 210. Mia- 
denov 634. WP 1, 741. Trautmann 321. Wood, 
IF 22, 160. Strachan, AnzIF 4, 103. Uhlen- 
beck, PBB 30, 315-316. GM 59. Buga, RFV 
75, 141. si. (cf. Ub 8, 198). Putanec, Francuska 
leksikografija 20. 

Tudesak, gen. -Ska m (Dubrovnik, Drzic: 
ovije Tudesak prvi bogatao od svljeh Tudesaka) 
= Tudesak (17. St., Ancic) »Nijemac«, na 



Tudesak 



519 



tuf 



-inja Tudeskinja »1° Njemica, 2° vrsta puske 
(Brae, narodna pjesma)«, pridjev tudeski »nje- 
macki«. Od tal. tedesco (pored tosk. tedescoj 
> Todesko (nekadasnje prezime na Bracu) od 
germ, pridjeva na -isk = slav. -bsk od got. 
biuda (v. Tivat) »narod«, nvnjem. deutsch 
»narodski, naski«. 

Lit.: ARj 18,424. 861. REW 8708a. Prati 
972. DEI 3738. 

Tudizi > Tudizic > Tudisevic (Gundulic), 
dubrovacka patricijska porodica (13— 18. St.), 
pise se od 13. v. u latiniziranom liku u kojem 
se moze vidjeti domaci dalmato-romanski 
leksicki izgovor: oi > ui > i (upor. Olib < 
Porfirogenetov Aluip), redukcija grckog dvo- 
glasa eo > o, e, i: Tedoyse, Teduisio, Tiduisso, 
Thodisio, Todusio, Tudisio, Tidiso, Tudisi, od 
gr. OeoSocnoc,, imena sv. Teodozija (5. St., 
pustinjak), cesto ime bizantinskih vladara. U 
ostalim dalmatinskim gradovima (Zadar, 10. 
(t.; Split, 13. St.; Trogir, 13. st.) pise se ime 
samo u ucenom vidu Theodosius, Nije uslo 
u onomasjticki sistem u Hrvata, ali u 
Srba postoji: Teodosii (prezime u Lezimiru u 
Pruskoj gori), Tedosija (musko i zensko ime, 
Srbija; Skoplje, 1420), Teodosije (14. St., 
Athos), prezime Teodosijevic (Srbija), hipo- 
koristicka imena Teso, Tesa (ovo moze biti i 
od Teodor), Tesan (i prezime u Bosni), Te- 
sana f, prezime Tesanovic (za ova tri onomas- 
tika vrijedi isto sto je receno za Tesoj-a). 

Lit.: ARj 18, 205. 244. 249. 862. Jirecek, 
Romanen 2, 59-60. 3, 66. 

tud (odredeno tudi, tuda, tude, Vuk) = 
tuda, tudo (Kosmet) = cak. i hrv.-kajk. tuj, 
sveslav. i praslav. pridjev *tiudto > *tudio, 
»stranjski, jabanski, Ijucki = lucki (ZK), 
alienus (protivno svoj)«. Poimenicen na -lea 
tudica f » (neologizam) Fremdwort«, s pomocu 
individualnog sufiksa -in tiidin, danas obicnije 
tudinac, gen. -nca m prema f na -ka tudinka, 
pridjev na -ski tudinski, apstraktum na -ina 
tudina. Na -(/ (upor. stekh's) tudls m. Sloze- 
nica tudozemac (ispor. inozemac) m prema 
tudozemka, tudozemskt. Denominal na -iti 
tuditi (se), tudim impf. (o-). Sa c mjesto i 
cuzd u sfsrp. spomenicima 13—16. v., tako 
u ukr. luzyj, brus. cuz, rus. cu&oj. U stcslav. 
stoji tuzdb pored stuzdb. To znaci da je oblik 
s pocetnim t nastao disimilacijom iz *uud}o 
(upor. takovu disimilaciju u rum. reteza < 
recaediare). Taj se dobiva iz stcslav. ft = £, 



ces. clzi, polj. cadzy, kas. cezy, polap, ceudzl, 
gornjo-luz.-srp. cuzy, ukr., brus., rus. c. Bug. 
cuzd, cuzbina = (disimilacija c — z > c — z) 
cuzd ne slaze se sa *tiudto, nego pretpostavlja 
tj, > c kao u Ratiaria > Arcar, ratione > 
racun. Sa hrv.-srp. tud slaze se bug. tugi. 
Jedino bug. oblik govori u prilog Miklosice- 
voj, Meilletovoj i Hirtovoj pretpostavci da 
je tud posudenica iz got. liuda »narod«. Se- 
manticka je paralela za takvu pretpostavku 
lucki =ljuckl »tud« < ljudski (ZK). Trautmann 
uzimlje disimilaciju *tjutjb > *tjudj. Prema 
toj pretpostavci praslav. *tiud\o nije posude- 
nica iz gotskoga negp je u prasrodstvu s torn 
rijeci. To opet znaci da je praslav. pridjev 
izveden s pomocu sufiksa -jo (upor. moj, 
tvoj, svoj) od ie. *teuta »narod« > lit. tauta 
»gornja zemlja, Njemacka, stlit. : narod«, stprus. 
tauta »zemlja«, gal. touto (Toutorix), ilir. Te- 
uta (upor. Tivat = Teodo) i madz. Tot »Slo- 
vak«. Ie. *teuta je prosirenje ie. korijena 
*teu- /*raM-/ *tu- /*ro- »bujati«, s pomocu su- 
fiksa -to. Ie. *tu- nalazi se u pretio, tisuca, 
zatiljak i tust (v.), u tvarog. Dalje su izvede- 
nice Teutones (ime germanskog naroda), got. 
piudisc, stvnjem. diota, diutisc (odatle dubrova- 
cko Tudesak preko tal. tedesco, v.), nvnjem. 
deutsch »njemacki«, upravo »narodski«. Bruck- 
ner pretpostavlja ski > it kao u cuti i pomislja 
na *skyth- »Skiti«. 

Lit.: ARj 2, 96. 9, 456. 18, 867-76. Ele- 
zovlc 2, 345. MikloSic 357. Berneker, IF, 10, 
155-156. Holub-Kopecny 86. Bruckner 67. 
ASPh 29, 111. 42, 136. Mladenov 688. Meillet, 
Et. 175. (cf. AnzIF 21, 86). Trautmann 315. 
WP\, 712. Iljinski, IzyORJAS23, 2,180-245. 
(cf. Sldvla 5, 413). ZSPh 2, 295. Vasmer 2, 
56. Uiaszyn, ZSPh 6, 369. Uhlenbeck, PBB 
30, 315. Janko, WuS 1, 108. Hirt, PBB 
23, 337. Boisacq 963. 

tuf m (Lika; od rjecnika Habdelic, Vitezovic, 
Belostenec, Jambresic; Poljica) = tu, gen. 
tuva (ZK) = tup (Dubrovnik, Bella), odatle 
na -be > -de tupac, gen. -yea m, na aug- 
mentativni sufiks -ina tupina (Dalmacija, Bel- 
la) »1° Tufstein, 2° toponim (Tupina, lokali- 
tet, Bogdasic »tu ima tufa«)«. Slov. ro/, 
gen. tdfa (Litija) »isto«. Upor. arb. tuf. Od 
tal. tufa, taf (Trento) < lat. tofus. Oblik 
tup moze biti i dalmatoromanski leksicki osta- 
tak. 

Lit.: ARj 18, 876. 919-22. Resetar, Stok. 
301. REW» 8764. GM 419. DEI 3926. 



tofa- 



520 



tiil 



tufa f, bug. tufa »Bund Zwiebel«, rum. 
tufa, ngr. xoocpa »kleines Biischel, dichtes Bund 
Gras«. 

Lit.: Romanski 130. Capidan, DR 3 (cf. 
lib 11, 200). REW* 8973. 

tufek m (Vuk) »puska«. Na -dzija tufek- 
cija = tufegdzija m (Vuk, 1776) = tifekctja 
(Kosmet) »puskar«, s pridjevima na -in tufek- 
cijin, na -ski tufekcijnski = tufekcljski, -cinski. 
Slozenica tufekfibasa »glavar u esnafu, ceh- 
majstor«. Balkanski turcizam nepoznatog pod- 
rijetla (tur. tufek, upor. darginski, kuni, na 
Kavkazu tupang; tur. tiifekgibasi) iz turske vojne 
terminologije: rum. tufecciu, tufeccibasa, bug. 
tufek, tjufek, -cija, arb. dufek = diifek, ngr. 
Toucpexi (pored knjizevnoga SjiXov). Ovamo i 
prezimena Tufek (BiH), Tufegdzija (Srbija), 
Tufekcic (Srbija) = -kcijic (narodna pjesma), 
selo Tufekcic (Bosna). 

Lit.: ARj 18, 876-77. Elezovic 2, 323. 
Mladenov 6A3. Tiktin 1658. JVlescaninov, Obscee 
jasykoznanie 65. GM 76. Skoljic* 621. 

tug m, pi. tiizi i tugovi (Vuk narodna pjesma) 
»konjski rep kao simbol na zastavi (turskog pa- 
se)«. Na -//' u slozenicama tur. brojnicima tic 
»tri«, iki »dva« (dvanaest uctugli vezira, Vuk, 2, 
129), pasa uctugllja, ic(i)tuglija »pasa od tri, 
dva tuga«, od bir »jedan« birtuglija »od jednog 
tuga«: sandzakbezi su bili birtuglije, beglerbezi 
icituglije, a veziri uctuglije. Balkanski turcizam 
(sttur. tug, ttiy) iz turske vojne terminologije: 
rum. tuiu »an einer Stange befestigt Rosssch- 
weif«, na -dzija tuigiu »koji ih pravi za sultana«. 

Lit.: ARj 3, 766. 18, 877. Tiktin 1659. 
Skoljic* 144. 340. 621-22. 628. 

tuhaf = tuaf pored tudfli na tur. -li = 
tua/ (Kosmet) »cudan«, indeklinabilni pridjev 
(uz biti, tuaf covek, Kosmet). Ovamo i fraza 
na jednom tuhafu (Hercegovina) »isto je, jed- 
nako je < isto cudo«. Turcizam (tur. tuhaf = 
tohaf »1° sonderbar, 2° komisch«). 

Elezovic 2, 344. Skok, 
19. Skoljic* 622. 



Lit.: ARj 18, 88! 
Sldvia 15, 501., br. 



tuhljiv (prema Miklosicu hrv.; Istra), pridjev 
na -Ijiv »humidus, graveolens«, upor. toponim 
Tuhelj na Sutli (i gornjo-luz. tuchly »faul«, 
rus. tuhlyf); na -ten < -t + -en tuhten (Belo- 
stenec, Stulic) = tyhten (odredeno tyhtni) 
(Bednja, hrv.-kajk.) »vlazan«. Apstraktum na 
-ina tuhlina (Vitezovic) »vlaga« = tyhtelno f 
»miris po vlazi«. U Vitezovica i tuht m »squa- 
lor«. Glagol na -npti > -nuti tuhnuti -em, 



(subjekt meso} »riechen« = ovo meso tukne 
inalo (Vuk) »zaudara, pasiti, zadajati (od zadah) 
= zadavati, zadisati« (h > k objasnjava se una- 
krstenjem sa tuknuti »contundo«); tuhnjeti (Jam- 
bresic, -neti), tuhnjiti (Vitezovic); zatuhnut (Vo- 
dice) »muffig werden«. Samoglasnik u je. nastao 
od velarnog nazala c, upor. slov. tohneti »mo- 
derrl«, otohniti se, pridjev na -r/ (upor. topal) 
tdhel »muffig«, polj. technqc. Sveslav. (osim 
hug. i stok. u hrv.-srp.) i praslav. *tgh-. Mi- 
klosic uporeduje jos tusiti, tust'm impf. (Vuk, 
slov.) (po-, u-) »kuhati u sudu zaklopljenu«, 
koje cini zasebnu rijec (v.). Bez usporednica u 
baltickoj grupi i u ostalim ie. jezicima. Upor. 
rus. tuha »Schneegestober, mecava«, tuhata 
»driickende Sonnenhitze« i cak. pridjev tuhan 
pored tusdn (Brusje na Hvaru, Dugi otok) 
»malen, veoma malen« [ako nije u svezi s tulusan 
»malen, sitan«, Poljica, a to je u svezi s turciz- 
mom tulek m »malen covjek«, tulekast »malena 
rasta«, Bosna, < tur. dolek »karpurica ili 
dinjica u bostanu«]. 

Lit.: ARj 11, 222-23. 18, 888-89. 897. 

904. 957. Pletersnik 2, 674. Mazuranic 1473. 
Ribaric, SDZb 9, 205. Hraste, JF 6, 213. 
Miklosic 358. Bruckner 570. KZ 42, 365-366. 
Buga, RFV 66, 234-255. (cf. RSI 5, 251). 

Skoljic* 622. 

till, gen. tula m (Bella, Zlataric, Domenti- 
jan; Vitezovic, Stulic; slov.) »pharetra«; de- 
minutiv na -be > -ac teldc, gen. tevcd (Buzet, 
Sovinjsko polje) »tobolac za vodu, brus i plosk 
za kosu kod kosnje«; ovamo zacijelo i deminutiv 
na -ce tuoce, gen. -a (Vucitrn, Kosmet, ko- 
larski termin, kome Elezovic ne daje tocno 
znacenje), zacijelo jos i tulac (Boka) u izrazu 
doslo mi na tulac »na zgodu, na ruku«, upor. 
slov. tulec; na -ajica tuldjica f (Vuk, Srijem) 
»1° (na lijevku) ono sto se zadjene u sud, 2° 
u gajdi ono sto je svezano u mjesinu te u nj 
zadjene karablja i prdaljka«. Miklosic ima kao 
hrv. tulica »Kocher«; tulija f (Vuk, Srijem) 
»1° cijev od oluka (Pakar), 2° gvozde na sipci 
od derma o kojoj je objesen kabao, 3° seputka, 
savijeno drvo na lijevci oko osovine«; tuldjka 
(Kosmet) »(kovacki termin) duvaljka«. Sa Ij 
mjesto / prema glagolu tuljiti se (v.) tuljac, gen. 
Ijca = 'Q'A -bk tuljak, gen. -Ijka m (Vuk) »(u 
vodenici) cipun, fistula minor inserta maiori, 
2° (metafora) suplje drvo kroz koje se moze 
uhvatiti lisica ili jazavac«. Od metaforickog 
znacenja potjece denominal na -iti tuliti, 
tulim impf, prema utulili, ittulim pf. (Crna Gora, 
objekt oganj, svijecu) = (sa Ij mjesto / iz pre- 
zenta tuljo) utuljtt (Kosmet) (iz-) »ugasiti«, 



tul 



521 



tumac 



potulni (se) (pre-) »sakriti« prema impf, na 
-va- -tulivati = -tuljivati, -tuljujem, samo s 
prefiksima, pridjev, upravo particip perf. pas. 
potuljen (Kosmet) »koji je kao povucen«, 
poimenicen na -ko pottiljenko m »podmukao«. 
Ovamo ce ici i tuljiti se, tuljim (Vuk, Baranja) 
»zenirati se, ustrucavati se, zapati se«. Marticu 
znaci natuljiti, ndtuljim pf. »napuniti, natrpa- 
ti«. Rumunji posudise a pituli »sakriti« < 
pre-tuliti (s nestankom r u prefiksu pre- zbog 
disimilacije r — I > — 1), a (o)tuli (unde- 
va) »unvermerkt wohin bringen, umack, tuleiu 
»drzak pera, nerazvijeno pticje pero«, tulnic 
»Blashorn«, a tulnica »trubiti (pastirski termin)«. 
Arbanasi posudise tulitem »nachstellen« < 
tuliti se. Sveslav. i praslav. (stcslav.) tub 
»tobolac«. Upor. ukr. tul, vtulyty »hinstecken«, 
zatula, bug. zatulka, tuleika »glava bradve«, 
rus. zatulif »bergen«, vtulif »einstecken«, stc- 
slav. luljava »Rohram Giesschaft«. Nemautvr- 
denih usporednica ni baltickih ni drugih ie. 
Usporeduje se sa stvnjem. dola »R6hre«, koje ne 
ide zajedno sa sanskr. lunah »K6cher« i sa 
gr. ocoXf|v »R6hre, Kanal«. Prema sanskr. tu- 
nak, koje sadrzi ie. korijen prosiren formantom 
n, praslav. tuli predstavlja ie. *tou-lo- ili 
*Iu3uIo. Veze se i sa tylb (Mladenov, Vaillant). 

Lit.: ARj 7, 706. 11,219-220. 767. 18, ' 
898-906. Elezovic 1, 242. 2, 1 15. 345. 346. 
347. 398. Miklosic 365. Holub-Kopecny 387- 
388. Bruckner 584. Mladenov 186. 542. 642. 
Tiktin 1224. 1659. 1660. Bartholomae, IF 3, 
187. 188. Boisacf 938-939. Ehrismann, PBB 
20, 46. 60. (cf. AnzIF 7, 98-99). Kretschmer, 
KZ 31, 450. Scheftelowitz, KZ 53, 249. WP 
1, 752. 865. 852. Bardhi, Lekd 6, 237. si. (cf. 
IJb 20, 137). Vaillant, RES 22, 28. 

tulbenta f (Vuk) »nekakva zenska kapa« = 
tilbent m (Kosmet) »vezena marama koju ne- 
vjesta drzi u sklopljenim rukama na trbuhu 
dok dvori« = tumban (prema Miklosicu hrv.) 
»glavni rubac (Karnarutic)« = tunban (Vrbnik) 
»zensko pokrivalo oko glave« = tumbat (Ma- 
rulic) »Art tiirkische Kopibedeckung« = tur- 
ban (evropski turcizam) »saruk, platno kojim 
se obavija calma«. Preneseno na biljku zbog 
crvenih velikih latica, tullpan (Belostenec, 
Jambresic, Kanizlic, Istra, Vrbnik, Otoku Sla- 
voniji) = tullpan, gen. -ana (Vuk, Srijem) 
»lale, Tulpe« =dulipan (Dalmacija) = tuliben 
(prema Miklosicu hrv.) = tulip (Voltidi) = 
tullpa (Habdelic). Ta metafora nalazi se i u 
drugim evropskim jezicima (tal. tulipano, fr. 
tulipe, madz. tulipan, njem. Tulipane). Bal- 
kanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
slozenica dulband, od dil »srce« i od pre- 



zentske osnove glagola bantdn »vezati«, koji 
je u prasrodstvu s nvnjem. binden) iz botanicke 
terminologije i iz terminologije odijevanja: 
rum. tulpan »Musselin« > turban, durbdn (nos- 
nja bojarskih zena), ttilbent = turbem — 
durbend »Brautschleier« (/ > r po zakonu disi- 
milacije / — n > r — n), bug. .tulpan = tulpen, 
tiiiben, arb. dylben »diinner Frauenschleier«, 
ngr. TouXjidvu 

Lit: ARj 2, 883. 18, 900-903. ZbNZ 36. 
Elezovic 2, 320. NJ 2, 49. Mladenov 642. 
Tiktin 1659. GM 78. Miklosic 364-365. Lo- 
kotsch 544. REW* 8974. Tamds 805. Skoljic 
622. 

tuliti, tulim (Vitezovic, Belostenec, Jam- 
bresic, hrv.-kajk. opcenito, slov.; subjekti vuk, 
pas, osao, pejorativno za ljude kad placu) (za-) 
»heulen, auf einem Horn blasen«. [Onomato- 
peja kao i lat. ululo, ejulo, gr. uldoi, stind. 
ululik »ululatus«, lit. uluoti »heulen«, s t- ir. 
(t)ul-chaochan »Eule«]. 

Lit: ARj 18, 903. Pletersnik 2, 702. Miklo- 
sic 365. WP 1, 194. 

tuluz m (Vuk, Banat, Srbija do preko Mora- 
ve) »6kornak, klas«. Augmentativ na -ina 
tuluzina (Banat) »isto« = tiiluska (Pozarevacka 
Morava) = ttilina (Trebarjevo) »6kornak«. Stoji 
zacijelo u svezi s rum. tuleiu (Erdelj) »Mais- 
stengel (v. tul, na koju etimologiju upucuje 
i tulina)«. Zamjena sufiksa -eiu na -uz nastala 
unakrstenjem sa kuruz — kukuruz (v.). 

Lit: ARj 18, 904. 905. Tiktin 1660. 

tiilj m (Kosmet) »krtina, meso bez kosti«. 
Na -ina (upor. govedina, teletina, svinjetina) 
tuljlna »isto«. Nalazi se i u arb. tul m »Fleisch- 
stuck ohne Knochen, Wade, das Weiche des 
Brotes«, koje G. Meyer smatra srodnim s gr. 
tOXt), tuXoc, »Wulst«, sanskr. tulam »Baumwolle« 
< ie. korijen *teu-, *reM-, *tu-, tu- »schwellen«, 
rasiren na /. Taj 1 se korijen nalazi u praslav. 
tyj g, ' tyti (v. pretio), tisuca, zatiljak, tust. Kako 
tulj nije rasireno u slavinama, nego je cisto lo- 
kalna rijec u Kosmetu, zacijelo je tulj posu- 
denica iz arbanaskog. 

Lit: ARj 18, 905. 906. Elezovic 2, 346. 
GM 451- WP 1, 709. 

tumac, gen. -aia m (Vuk, u spisima), 
sveslav. i praslav. (?) himacb (stcslav. mmacb) 
»mterpres«. Pridjev na -ev tumacev. Denomi- 
nal tumaciti, tumacim impf, (iz- 16. v., pro-, 
raz-), iterativ na -va- istumacevati, -ujem 
— istumacivati , s postverbalom na -ka istumacka 
(18. v.), Taj oblik posudise Nijemci Dolmetsch, 



tumac 



522 



tumbak 



stvnjem. tolmetsche, Rumunji tumaci = tdl- 
maciu, glagol a talmaci = tumaci, apstraktum 
talmacitura »tumacenje«, i Madzari tolmdcs (14. 
v.). Iz madzarskog ili iz ruskog tolmal potjece 
taima'v, gen -ala m (Vuk), tolmaciti, tdlma- 
cim (Vuk) (iz-} =(sa ol > o kao u Omu < 
Olmis, otar < oltar, kobasica} tomaciti, -im 
(iz-} (Divkovic, Velikanovic, Lastric,-Matovic, 
Kanizlic, Dubrovnik), istomalati, istomacivati, 
tomaiit, -acim (Kosmet), tomacitelj, pridjev ne- 
istomaien, -civ, -cljiv, -most. U hrv.-kajk. i slov. 
po zakonu asimilacije t — m > t — n tolnai 
(Jambresic), tolnaciti, -im (is-, pre-}; taj oblik 
postojao je i u panonskoslav., odakle je madz. 
tandcs »savjet«, tandcsolni, a odakle je opet 
natrag hrv.-kajk. i slov. kao posudenica tanac 
(ZK, ZU, najstarija potvrda 1573-1598) »1° 
savjet, Rat, Ratschlag, 2° razgovor (ZK)«, s 
istim ol > o tonac (Vitezovic), tonaciti (se} 
(Vramec); s denominalom utanaciti, -td- 
naci'm pf. »ugovoriti«, pridjev tolnacni, poime- 
nicen na -ik, -ica tolnacnik m prema tolnacnica 
f »Ratgeber« = tonacnik m (Proroci, Vramec, 
Vitezovic) »savjetnik«, tonastvo (1648 — 9) »sluz- 
ba tonacnika« = tanacnik (Vitezovic, 1573). 
Osim ovih oblika nalazi se u stcslav. tfakz m = 
tik psaltira (1463) »interpretatio, tumacenje«, 
tako i u bug., ukr. i rus., odatle iz crkvenog 
jezika tolkovati, -ujem (Vuk) (iz-, pro-}, bug. 
tuikuvam, tulkovnik. Rum. tile i glagol na -ujo, > 
-ui a tilcui, tilcovnic »interpret«, tilcovanie. 
Balkanski je turcizam arapskog podrijetla (ar. 
tergeman > tur. tercuman, terziman) iz turske 
uredske terminologije terdzuman (bosanske na- 
rodne pjesme) = terdfoman (Milicevic) = ter- 
dzuman m (Kosmet) »tumac«, bug. terdzuma- 
ninjtar-, rum. terginan, terziman, cine, ter- 
giuman, apstraktum na -luk tergiumanlicke f. 
Odatle i evropski turcizam dragoman, koji se 
i kod nas upotrebljava vec u 15. v., arb. dra- 
goman. Oblik tumac = to(l}mac = to(l}nac 
potjece iz sjevernoturskih vrela, mozda po- 
sredstvom Avara (upor. biljeg} < tilmac (ku- 
manski, cagatajski, altajski i ujgurski). Taj tur- 
ski oblik stoji u vezi s maloazijskim (mitanni) 
alami, koji se unakrstio sa tur. dil »jezik«. 
Oblik tlikb Xsa / od tfom-} u daljoj je vezi sa 
ar. tergum »objasnjenje« i dalje sa babilonskim 
(akadskim) targumanu »interpres«, hetitskim 
glagolom tarkumai, tarkumiya »tumaci«, odatle 
ar. targuman > tur. tercuman. Upor. za takve 
veze s Malom Azijom knjiga. Upor. i stir. 
ad-tluch »zahvaliti«. 

Lit.: ARj 2, 751. 4, 57. 73. 7, 858. 11, 
756.767. 12,459.464. 18,77.78.228.450-52. 
455-56. 460. 892. 906-908. Elezovic 2, 315. 



326. Mladenov 629. 632. Mazuranu 1441. 
Marette 49. NJ 2, 56. MikUic 368. Holub-Ko- 
pecny 386. Bruckner 572. Mladenov 644. Lo- 
kotsch 2033. 2073. REW> 8580. Tiktin 1553. 
1579. 1589. 1590. Pascu 2, 169. Zimmern, 
Akkadische Fremdworter 1915. Stutervant, A 
Comparativ Grammar of the Hittite Language, 
Philadelphia, 1933, str. 38. 226. 227., § 457. 
Budimir, Rad 282, 17. i 19. IC SAN I, 255- 
261. GM 75. Strekelj, DAW 50, 67. Resetar, 
Sldvia 8, 638-639. Vaillant, Zlatarii 1, 290. 
WP 1, 744. Uhlenbeck, PBB 20, 44. Blanken- 
stein, LF 23, 134. Horak, ASPh 12, 299. 
Vasmer, RSI 6, 192. 

tumarati, -dm impf. (Vuk) (na- se, Lika) = 

(s metatezom) mutarati, -am (jedna potvrda u 
narodnoj poslovici: mutard kao kucka po mlje- 
cari, usp. u drugoj poslovici : ustumarao se kao 
kucka po mljecart) »ici kojekuda, bluditk prema 
pf. tumariti, tumarim (Vuk) »buhnuti, hrupiti« = 
= tumbariti, -Tm (Lika) »banuti kamo izne- 
nada«, natumariti se (Orahovica) »nagaziti, 
namjeriti se«. U svezi je sa tumara m (Vuk) 
»homo vagus«. Na -ah m tumaralo m »ho- 
rno vagus« prema f na -oca tumaraca »zensko 
koje tumara«; tumaraca znaci i »kuhinjska 
svijeca«. To znacenje dovodi na misao da bi 
taj ekspresivni glagol, koji nije narodski na 
zapadu, mogao stajati u svezi s turcizmom 
duman m »zbrka, metez« (Livno: zametnuo 
se duman} = duman, gen. -ana m (Banja Luka, 
u recenici ti si dragi u velikom dumdnu »bri- 
zi«), kojemu odgovara bug. tuman »magla«, a 
nalazi se jos u polj. u znacenju »oblak«, ukr., 
brus. »zabluda« < tur. tuman »magla, dim«. 
Glagol je stvoren prema frekventativima na 
-arati, -ariti (tipovi puskar ati, klatariti se}. 

Lit.: ARj 7, 178. 706. 18, 909. 910. 911. 
Skok, GLZM 29, 142. Miklosic 365, Lokotsch 
2105. Mladenov 642. Kern, LF 4, 109. 

tumbak-m (Vuk, narodna pjesma) »mesing, 
mjed, bronca« = tumbak, gen. tumbaka (Kos- 
met) »1° tantuz, od zuta pleha parice razne 
velicine, sto imituju dukate, 2° metal od koga 
se prave legeni, ibrici«. Balkanski turcizam ma- 
lajskog ili sanskrtskog podrijetla (tur. tombaki 
turn- < malajski tombaga < sanskr. tamrka 
»taman metal«) iz terminologije metala: rum. 
tumbdc »Rotmessing«, arb. tumbak = tiirndk 
(Gege) »Messing«. Upor. ZK yakman preko 
njem. Packfong »Art Neusilber« < kin. pak- 
-tang »bijeli bakar« > tong-pak. 

Lit.: ARj 18, 910. Elezovic 2, 346. GM 451. 
Lokotsch 2012. Weigand-Hirt 2, 355. Skaljie* 
619. 623. 



tumbecija 



523 



tun) a 



tumbecija f (narodna pjesma, Vuk 6, 321 : 
kavupiju, tutun pripaljujul proz nargilu tegle tum- 
beciju} = tumbecija (Kosmet) »duhan za nargile 
(v.)«. Balkanski turcizam (tur. tenbaki > na- 
rodski tumbeki} iz terminologije duhana, bug. 
tjumbekija »Tabak fur die Wasserpfeife«. Pre- 
ma Elezovicu turskoj rijeci odgovara evropska 
tabaco < ar. tubbak (upor. slov. tobak = tu- 
bdk, ZK) i karaipsko tabako »Rauchrohr«. 

Lit.: ARj 7, 582. 18, 918. Euzovic 2, 347. 
REW* 8964a. 8508a. Doric 388. Skaljie* 623. 

tumor, gen. -ora m (Perast) »oteklina« = 
tumor (Bozava) = tumor (danasnja" medicina: 
benigni, maligni ~) < lat. tumor > tal. tumore. 

Lit.: ARj 18, 912. Cronia, ID 6, 123. 
Brajkovic 17. DEI 3928. 

tun m (Budva, Racisce, Bozava), m pi. 
tunovi (Bijela, Muo), tiin, gen. tuna (Rab) = 
tuna f (Malinska, slov.) »riba thynnus vulgaris« 
= (sa H > nj} tunja, gen. tunji (Cres) = tunj 
m. Mozda dalmato-romanski leksicki ostatak 
od lat. thynnus, thunnus < gr. Oijvvoc,, tal. 
tonno, istro-rom. tuno. Na to upucuje nn > 
nj (upor. isti fonetizam u spanj.). Odatle na 
lat. -ina, tal. tonnina »tonno in conserva«: tu- 
nlna (Rab). Na -aria > mlet. -era tunera (Bo- 
zava, Bakar) = tunjera (Cres) < mlet. toner a, 
dok je juznotal. tonnara dalo tunara, tunjara 
(juzna Dalmacija). Talijanizam je balkanski: 
bug. tiinjak, arb. tylym < tonnina (disimilacija 
nn — n > I — mj < tiin pored tunina baliki. 

Lit.: ARj 18, 913. 914. 916-18. Cronia, 
ID 6, 123. Kusar, Rad 118, 18. Pletersnik 2, 
703. Strekelj, ASPh 14, 550. GM 454. Miklosic 
365. REW 8724. Prati 989. Skok, Term. 
66. 68. Isti, ZRPh 54, 186. Deanovic, AR 21, 
277. DEI 3819. 

tunba f (Bozava) »grob«. Od tal. tomba < 
lat. tumba < gr. Tuirpoc,, tou^o: koje je i bal- 
kanska rijec: bug. tumba »1° Menge, Haufe, 
Erhohung, 2° Hugel« < ngr. xoijujia »isto«, 
cine, i megl. tumba »Grabhugel, Hflgel«,-arb. 
tumbe »Bund«. Toponim Tomba, selo u ravnici 
izmedu Zaljeva i Cela(n)ge u Baru, 1422. vi- 
nogradi/w Thomba. Upor. furi, /omfee /»piccolo 
rialzo di terra in mezzo alia pianura«. 

Lit.: Cronia, LD 6, 123. REW 3 8977. Jirecek, 
Romanen 1, 59. ASPh 31, 452. Capidan, DR 3. 
(cf. Wb 11, 200). DEI 3814. 

tundela f (Dubrovnik, Kalamota) = tundjela 
»1° jastuk od vune pokriven intimelom (v.), 
bez obzira da li je okrugao ili cetverouglast, 



2° jastuk na krevetu, 3° uzglavlje, 4° blazina«. 
Varijante: bez n tiidjela (Cavtat; 17. v., Gundu- 
Hc : vrhu saga tkanijeh zlatom stoji tudjela zgar 
crvena}, pored tudela, sa g mjesto n tugdjela 
pisano i tuhdela i tugdila; u dubrovacko-latin- 
skom tudegela i tugulella (Zadar, 1289). Po- 
sljednji je oblik najstariji. Ostali se osnivaju na 
njem, i to po zakonu disimilacije I — I > d — I: 
*tugudella, odatle metatezom i slabljenjem in- 
tertonike *tugedella > tudegela, sinkopom in- 
tertonike ^ugdella. Prema tome je «d u da- 
nasnjem dubrovackom zamjena za gd. Samo- 
glasnik n je ispusten kao suglasnik koji je fa- 
kultativan pred dentalom. Taj je lik lat. de- 
minutiv na -ellus od *tugula sto moze biti lati- 
niziranje od frnc. thwahlja, stvnjem. dwahillja, 
nvnjem. Zwehle pored Quehle kao svjedok 
karolinske kulture. To je bilo misljenje 
koje semanticki ne zadovoljava. Semanticki 
bolje zadovoljava deminutiv od culata < cul- 
citella, prema Vaillantu preko suponiranog mle- 
tackog colcedela. Ta je supozicija iste prirode 
kao i iugula, tugela i& germ, thwahlja. Ne 
dovodi nikako do najstarijeg potvrdenog obli- 
ka. Rijec culcita je u ostalom u Dubrovniku 
potvrdena s ocuvanim velarom cokhitra, kako se 
ocekuje, a taj se oblik ne nalazi u tugdela. Od 
deminutiva culcitella = culcitula (oba potvrde- 
na) moguce su i druge kombinacije, koje bi 
mogle dovesti na papiru do tugdela, tako asi- 
milacije samoglasa u intertonici *culcutella i 
suglasnika *tulcutella, disimilacija t — t > t 
— d itd. Rijec tundela je svakako dalmato- 
romanski leksicki ostatak od lat. deminutiva 
od *tugula, nepoznatog postanja. Mozda je u 
kakvoj vezi sa gr. tuXt] »coussin, matelas«, upor. 
arb. ture »Polster«. 

Lit: ARj 18, 864. 882. 883. 914. Skok, 
ZRPh 54, 495. Vaillant, RES 18, 248-250. 
Banali 2, 275. Jirecek, Romanen I, 92. REW 3 
8720. Gamillscheg 851. Isti, RG 1, 203. 2, 
283. 3, 214. Kretschmer, Wortgeographie der 
hochdeutschen Umgangsprache 166 (cf. RSI 8, 
368). Muljacic, Radovi FFZ 5, 70—82. 

tunja f (Dubrovnik, Mljet, Stoliv, Bozava, 
Malinska, Senj) »1° pendula, ribarska sprava, 
karola, uze tanko za ribanje (Dubrovnik), 3° 
vrpca za mjerenje horizontalno, 4° vrpca uopce, 
5° vrpca kod zidara (Budva, Rijecka nahija), 
6° plicina pod morem od otoka Sv. Nikole do 
Velike plaze (Pod Polje, Budva)«. Sa znace- 
njem 6° deminutiv na lat. -olus Na tunjolu, 
ribarska posta Muljana (Muo). Deminutiv na 
-lea tunjica (Dubrovnik), tunjicica f (Stulic) 
»tanak konopac«. Od mlet. fogna (Taranto, Trst) 



tiinja_ 



524 



turan 



= furi, togne, tugne f, a tood srgr. djTETCOvfa 
»Angelschnur«. 

Lit.: ARJ 18, 916. 918. Skok, Tern. 31. 
36. Cronia, ID 6, 123. Vasmer, GL 146. 
REW* 517. Rohlfs 163. Macan, ZbNZ29, 210. 
DEL 3810. 

tup, f ?«/>a, odredeno tupi (Vuk), sveslav. 
i praslav. (stcslav.) tppb, pridjev, »1 ° (konkretno) 
obtusus (protivno ostar), 2° (duhovno, meta- 
fora) hebes (odsustvo ostroumnosti)«. Poime- 
nicen na -ara lupara f (Vuk, Gacko, Herce- 
govina) »tupa sjekira«, odatle na. -tk > -dk 
tuparak, gen. arka (Kosmet) »(podrugljivo) 
svako tupo sjecivo«; na -an (upor. glupan) 
tiipan »hebes homo«, na -onja tuponja m, na 
-oca tupocq = na -ost tupost T. Denominai 
(causativum) na -iti tupiti, tupim (Vuk) (do-, 
iz-, na-, o-) »ciniti da bude sto tupo«, iterativ 
na -va- -tupljtoati, -Ijujem (Sulek), samo s 
prefiksima, iterativ na -eti tiipjetf, tupim (is-) 
(inhoativ). Od dotiipiti »istupiti do kraja« stvo- 
ren je pridjev u metaforickom znacenju nedo- 
tupit (sjeverna Dalmacija) = nedotupdvan (Vuk) 
»koji nije cijele, zdrave pameti« (protivno 
ddtupavan), nedotupdvndst. Slozen pridjev od 
sintagme tupdglav. Samoglasnik u je nastao iz 
velarnog nazala c: stcslav. ecph, slov. top, 
topa, bug. tap, polj. tepy. Pridjev posudise Ma- 
dzari tompa (12. v.) »tup, glup«, Dakorurnunji 
timp »tup (noz)«, a timpi »tupiti, glupaviti«, sa 
sufiksom iz crkvenog jezika timpenie f »glupost«, 
upor. a stimpi (Moldavija) »stumpf werden«, 
Arbanasi shtopi't »mache stumpf, tupim«. Ne 
nalazi se u baltickoj grupi. Tumaci se iz ie. 
korijena ten-, koji se nalazi u teti (v.), gr. 
teuvco, touoc,. Prema tome Iopb bio bi pri- 
jevoj *tom- prosiren sufiksom -po. Upor. lit. 
tempiu, tempti »spannen«, iterativ tampau, tam- 
pyti. Ali se pomislja i na korijen *step-, na- 
zalirano *stemp-, prijevoj *stomp-, koji je u 
stepen, stopa, stupiti, bez pokretnog i-. 

Lit.: ARJ 2, 716. 4, 73. 7, 706. 827. Elezovic 
2, 44. 347. Miklosic 358. Holub-Kopecny 396. 
Bruckner 570. KZ 42, 366. Mladenov 646. 
Tiktin 1497. 1592. WP 1, 721. 2, 625. GM 417. 
IF 6, 122. Charpentier, IF 35, 256. Siebs, 
KZ 37, 309. 299. 

tur m, ie., baltoslav., sveslav. i praslav., 
»vrsta bika, Auerochs«. Rijec je iscezla iz da- 
nasnjeg govora jer je nestalo i zivotinje. Da je 
zivjela i u nasim krajevima, svjedoce naziv 
kraja Tu,eo o polje (1334. de Campo Turovo, 
1368. de Tiirievd pola) = Turopolje (od 16. 
v., u listinama i Campus zagrabiensis) i topo- 
nim Tiirjak = Trjak (slov.), prevedeno u 



Auersperg. Dolazi i u nazivu svetkovine pente- 
coste > Pfingsten »Duhovi«: slov. trjaki = tro- 
jaki (ZK) = trojaki (Krasic, hrv.-kajk.), pri- 
djev trojaiki (-pondtljak, ZK), turica (Dubrov- 
nik, 1412), slovacki turice. Taj je naziv po svoj 
prilici ostatak iz slavenske mitologije. Kristija- 
niziran je kao i rusalije (v.). U botanickoj no- 
menklatura turica meka ili modra »agrimonia«, 
turica velja »lappa personala«, rum. turifd »gali- 
um«, deminutiv turicioard »agrimonia eupa- 
toria«, tunta alba »isopyrum thalictroides«. Sa- 
moglasnik je nastao iz ie. dvoglasa ou u ko- 
rijenu *teu-, *tou- prosirenom sufiksom -ro: 
stprus. tauris »Wiesunt«, lit. tauras »bivol, tur«, 
gr. xrxupoc,, lat. taurus, gal. tarvas, nvnjem. 
Stier. Korijen A e«-, *tou- zastupljenje obilno 
u slavinama: titi, pretio, tuk, tov, toviti, otava. 
Lit.:ARj 18, 722. 924-49. Mazuranic 1474. 
Miklosic 365. Berneker, IF 10, 164. Holub- 
-Kopecny 396. Bruckner 584. WP I, 711. 
Trautmann 315. Boisacq 945. Jordan, Arhiva 
Iasi 32, 134. si. (cf. IJb 11, 213). Kretschmer, 
KZ 31, 448. Mikkola, IF 16, 101. Siebs, KZ 
37, 280-281. Sutterlin, IF 29, 123. Skultety, 
SIPohl 46, 230-238. (cf. IJb 16, 306). Re- 
setar, ZbNZ 29, 79-81. (cf. JF 14, 257). 
Wood, IF 18, 21. Zupitza, KZ 40, 255. 

tura f (1679, Sisak; BiH, Crna Gora; tura 
duhana, Brae; Lopud; Vuk, Kosmet) »1 ° svezanj 
(tura 'kordavana, ibrisima, narodne pjesme), 
zavirak, kanura, kanurica, 2° lice kod novca 
(protivno nalicje), u igri djece (pitanje: tura 
mijazi = bug. ?«ra i /ac/»likilipismo«, Kosmet, 
odatle tura jazija »neka igra«, u Srbiji, od tura 
ilijazija), 3° upreden peskh" ili marama kojom 
se tuku igraci, 4° sultanov monogram na 
pecatu ilinovcu, 5° pletenica (tura od percina)«. 
Na tur. -li turaliferman (u narodnim pjesmama) 
»s carskim natpisom«, turalya m »koji ima turu, 
dokumenat ili slicno sa sultanovim monogra- 
mom«, prezime Furalija (Velika Pisanica, Bosna, 
Dalmacija), Turalici (selo, Bosna). Balkanski 
turcizam (tur. tugra > tura, sttur. tugrul »1° 
jastreb rasirenih krila, 2° monogram sultanov, 
3° omot, paket, 4° predmet uvijen u hartiju, 
5° upredena marama, kojom se udara pri nekoj 
igri«): rum. tura, turaliu (Muntenija), bug. tura 
»ein Spiel (Kopfoder Riickseite des Geldes)«, 
arb. turrd = turre (Gege) »Haufen«, cine. 
turd »sultanov monogram«. 

Lit.: ARJ 18, 924-25. 926. 927. Elezovic 2, 
348. Tiktin 1663. Doric 388. GM 453. Pascu 2, 
172, br. 1113. Korsch, ASPh 9, 675. SEZb 
9, 13. 79. 234. Skaljic* 624. 

turan (Radnic, Kavanjin) = tiiranj, gen, 
-rnja m (ZK) = turenj, gen. turna (Cres) = 



turan 



525 



Turcin 



hrv.-kajk, cak. i slov. tiiren, gen. -ma (Belo- 
stenec, Pergosic; 1275, Istra, obarovanje dati 
turnu; Turne moj, Omisalj; turni i zidine va- 
ro'ike, u Zagrebackom statutu; na dno turna, 
Novi, 1457. hiza za turnom} »l"turris, kula, 
2° zvonik, 3° zatvor (1609. u turnu drzati}, 
4° toponim Turanj, tal. Torrette (Zadar)«, 
Upor. arb. turnj (Arbanasi kod Zadra). Va- 
rijanta sa o mjesto u: toran, gen. -ana (Slavonija, 
oko Pozege) »1° isto sto turanj, 2° toponim 
Toran (selo, gen. Torna pored Torana)«; 
toranj, gen. tornja m (Vuk, Vojvodina) »zvo- 
nik«, toranj (Srbija, Novakovic). Oblik sa u 
je dalmato-romanski leksicki ostatak od vlat. 
*turnus za kllat. turris. Izmjena m < rr na- 
lazi se u rum. turn, pi. turnuri, deminutiv 
turnijor, turnulet, turnus, toponim Tumu-Se- 
verin, Turnu-Magurell, i srvnjem. Turn, danas 
Turm. Ta je promjena nastala u vojnickom 
lat. jeziku prema torna torna fratre, turnare, 
jer je turris bio vojnicki termin. Varijante sa 
o mjesto u posudenice su iz madz. torony, a 
to iz panonsko-slavenskoga *menb. Bez rn 
ocuvao se u Dalmaciu toponim Trcela < 
*turricetta kod Splita, deminutiv na slozeni 
sufiks -icella. Talijanizam je turiun, gen. 
-Una (Rab) »kula«, toponim Torjuni m pi. 
(okuka kod Kotora, Skaljari) < tal. torrione < 
vlat. *turrio, gen. -onu. 

Lit.: ARj 18, 484. 485. 489. 927-28. 946. 

Mazuranic 1475. Pleterinik 2, 703. Kusar, 
Rad H8, 20. Miklosic 359. Skok, ZRPh 54, 
465. 966. Tiktin 1666. Resetar, JF 12, 286. 
Jagic, ASPh 8, 319. GM 453. REW 9008. 
Strekelj, DAW 50, 78. DEI 3834. 3835. 

turan), gen. -rnja m (Vis, centralna Dalma- 
cija, Poljica, Ston) = fora«/(Dubrovnik) »presa, 
tijesak = tisak (Vis, govor mladih), torkui 
(v.)«. Denominai turnjati, -am (Ston) »presati 
smokve«. Talijanizam od torniare (attorniare, 
intorniare), postverbal odatle tornio m, mjesto 
tornire, od lat. tomus < gr. Topvoc,. Oblik 
sa u mjesto o moze biti i dalmato-romanski 
leksicki ostatak. Ovamo ide tal. internacionalni 
bankarski termin, kod nas preko njem, stor- 
nirati, storniram pf. »opozvati narudzbu«, post- 
verbal storno n. Iz puckog govora: torndt 
se (Bozava) »ritornare« (refleksiv prema do- 
macem vratiti se); torna ovai (Omisalj, impe- 
rativ) »kaze se kad se volovi okrenu oruci«. 
S tal. prefiksom s- < lat. ex- stomal, stomdjem 
(Kuciste, primjeri: ho me storndjes »sto mi 
dodijavas?«, vise si me stornala). Ovamo jos u 
saobracajnom govoru pejorativni imperativ tor- 
njaj se »udalji se«. 



Lit.: ARj 18, 488. 489. 928. Z^A^Z 8, 274. 
9, 74. Cronia, ID 6, 123. Zore, Tud. 22 
REW 8794. 8796. Maver, AR 6, 252-253. 
Z>£7 3831. 

turan (se), turam impf. (Vuk) (do-, Iz-, na-, 
o-,po-,pre-,pri-,pro-, raz-, s-, uz-, za-) »1° 
baciti, metati, 2° gurati« prema pf. na -Iti 
turiti, -im (Vuk, s istim prefiksima, (a-) i na 
-nuti turnuti, - m (Vuk) (do-, o-) i deminutiv 
na -kati turbati, -om (na-) (Vuk), impf, na 
-va- -lurdvat, -am (Kosmet), -turivati (samo 
s prefiksima), oturkavati, doturkivati. Post- 
verbal rastur m (Kosmet), na -ac rasturac m 
»koji sto rastura, raspacava (knjige, novine)«. 
Na -alo turalo m prema f turalica. Nalazi se 
jos samo u bug, u ukr, brus. i rus. Moze 
biti praslav. G. Meyer uporeduje arb. turr 
turrem »laufe, stiirze los«. Prema tipu tetositi 
(v.) onomatopeizira se reduplikacijom prvog 
sloga teturati, -am impf. (Vuk) (do-, iz-, za-) 
»T tavoriti, zlo zivjeti, 2° kao pijan ici«. Bal- 
ticke i druge ie. veze ne postoje. 

Lit.: ARj 2, 567. 4, 30. 7, 707. 9, 457-58. 

11, 220-22. 767-68. 12, 199. 464. 13, 335- 
37. 16, 830. 18, 928-29. 939-941. Elezovic 1, 

149. 242. 450. 2, 170. 348. 397. Miklolic 365. 
Mladenov 643. GW 453. Petersson, LUA, n. f, 
avd. 1, sv. 18, br. 2. (cf. LJb 10, 340). 

turbe, gen. -eta n (narodna pjesma, Bosna, 
Kosovo) = tiirbe, gen. -eta (Kosmet) pored 
tirbe n i turbe i turba f — tulbe n (Bosna) »1 ° 
grobnica, nadgrobni spomenik, 2° toponim 
(Bosna, zemljiste, selo; u Kosmetu Muratovo 
turbe)«. Ovamo i selo u Podravini Turbet 
(1640) te turbedar, gen. -ara m (Bosna) »cu- 
var turbeta«. Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. turbe > tur. tiirbe, turbedar) iz 
terminologije islama: arb. tyrbie »turkisches 
Grabdenkmal«. 

Lit.: AR) 18, 929. Elezovic 2, 322. 354. 
GM 454. Skoljic* 624. 

Turcin, pi. Turci, gen. Turaka m (Vuk) = 
Turcin, gen. -ina (Kosmet, bug.), s individual- 
nim sufiksom -in preslo na zapad u narjecja 
gdje je analogijom prema pi. nestao u sing, 
zbog toga Turcin, pi. Turani (ZK), bez indi- 
vidualnog -in Turah (Proroci) = Turek (slov, 
hrv.-kajk, prezime) »1° pripadnik musliman- 
ske vjere (Bosna), 2° Osmanlija,. 3° nadi- 
mak«. Izvedenice se prave od triju osnova: 
turk- (pluralna), tur- (odbacivanjem docetnoga 
-k, koje se pomijesalo sa sufiksom -SA) i turan-. 
Od turk-: f Turkinja (takoder bug.) »1° turska 
zena ili djevojka, 2° lubenica«; pridjev na 



Turcin 



526 



turin 



-in Turkinjin, deminutiv Turkinjica. Prema 
Srpkinja osnova u Turkinja moze biti za nasu 
jezicnu svijest i tur-. Augmentativi na -esina, 
-esanja Turkesina, Turkesanja. Hipokoristici 
Turko < Turdk, gen. Turka (Vuk), na -e 
Turie, gen. -eta, zamjenom sufiksa Turio 
»ime musko«. Na -usa Turkusa m (Vuk, 
Bosna) »1 ° pravi Turcin, koji govori samo tur- 
ski, 2° pravi Osmanlija iz Anadola, za razliku 
od Turcina, bosanskog muslimana Slavena«. 
Na -esa Turkesa (Kosmet) »(pejorativ) Tur- 
cin*. Slozenica Turkovlah (Dalmacija) »Vlah 
iz Turske«. Denominali na -ovati, -ujem turkb- 
vati »zivjeti na turski nacin«, na -iti (kauzativ) 
turciti (se), -im impf. (Vuk, bug. lurca se) 
(is-,,po-, u-) »prijeci na islam«, odatle poime- 
nicen part. perf. pas. poturienik, m, -nica i, 
poturcenjak; na -ati tur iati, -dm (Vuk) »go- 
voriti, pjevati turski«, odatle na -alo turialo 
m (Vuk) »koji govori, pjeva turski«, s pridje- 
vom na -O'O turcalov; ovdje je c nastao za- 
cijelo od sufiksa -ca tur. ttirkge »turski jezik«; 
nije nas prijelaz k > i pred e, i. Odatle mozda 
turcazija pored turcezija »(pejorativno) Turck, 
tur cezina (Kosmet) »(pejorativno) Turcin«, s 
nejasnim -sija, -zina. Pridjev na -bsk od 
turk- : turaiki (1392; Gundulic; 1461-1470. 
ruka turaika, u pismu modruskog biskupa 
Mikule), turaski (Kavanjin). Upor. polj. tur- 
recki pored turski od Turczyn. Od krace os- 
nove tur-: hipokoristik na -e Ture (Vuk, 
Kosmet), pi. Turici »1° mlad Turcin, 2° 
tursko dijete«. Odatle augmentativ turiste 
(Kosmet). Glede sufiksa upor. deriste (v.). Kol. 
na -ad f Tiirod, gen. -i, Turddija, Potur m = 
poturica (Vuk) == poturica (Kosmet) »1° 
koji je presao na islam, poturcenik, 2° (poture, 
gen. potura f pi., Travnik, Mostar) caksire 
s dugackim turom«; na -njak poturnjdk (Kos- 
met). Na -ica turica f (Boka) »kuruz sa zrnima«. 
Pridjev na -bsk turski, poimenicen u imenu 
zemlje Turska, koja se zove u pi. Turci (u 
Turah, 1402), takoder Turcija »1° turska 
zemlja, 2° turska popijevka«, zacijelo od ar. 
tiirkijje (sa k > c kao u cesa pored kesa). Od 
osnove turcin- pridjev na -ov Turiinov. Na 
-bk > -ak turh'nak, gen. -r.ka »papaver rhoeas 
Linn., mak«. Slozenica od sintagme turiin- 
-cvijet (Brda, Crna Gora) »gorska ruza«. 
Talijanski naziv za »kukuruz« granturco i 
njem. turkischer Weizen prevedenice su (cai- 
ques) slov. tursiica (i Vitezovic), tursilna 
»Maisstroh« = turscisce = turscak »Maisfeld«. 
Ovamo ide s tal. pridjevskim nastavkom -ino 
trkin m (Buzet, Sovinjsko polje) < tal. turchi- 
no »blau«, od Turchia. Upor. ces. turkyne i 



arb. kurtiik »Mais« (metateza iz *turkuk). U 
slov. postoji jos turek, gen. — fka »1° cafduus 
acanthoides, Rotling (gljiva), 2° Winterflachs«, 
turka = turkinja » 1 ° krumpir, 2° biljka erythro- 
nium dens canis«. Vjerojatno je da je tuka f 
prema m tuk (Bella) = tukan (Senj, usp. 
puran), tiikac, gen. tukca = cura, curka prema 
curan »budija, pura, puran« hipokoristik od 

Turcin, na -ka kao Duka od Georgius. Na 
mogucnost takvog tumacenje upucuje engleski 
naziv turkey, naski nazivi indijota, intuia = 
vintusa, misirka, tur. kawuk misri ili kindi, 
koji upucuju na orijentalno podrijetlo tuke 
iz Turske, Indije i Egipta (Misira). Suglasnik 
c u cura itd. moze se objasniti kao gore u 

Turcija. V. budija i puran. Naziv naroda, 
koji je upravljao Balkanom gotovo pola mi- 
lenija, balkanski je turcizam (tur. turk). Od 
interesa bi bilo promotriti balkanske jezike 
u koje je usao, da li je dao toliko semantickih 
i fonetskih varijacija kao u hrv.-srp.: rum. 
ture m prema f turcoaica » Turcin m prema 
Turkinja«, u femininu sadrzava dva sufiksa 
lat. -oneus > -oi i slav. -ka. Deminutiv turculet 
»1° stiglic, 2° Waldroschen, Osterblume, 
anemone nemorosa«. U arb. turk oznacuje mu- 
slimansku vjeru kao u hrv.-srp. I ovdje je po- 
tvrden oblik tur bez -k. Ngr. Toupxoc,, toup- 
xeijco > arb. turqeps »turcim«. Kako se iz 
Nestorove kronike vidi (Torki), naziv je kod 
Slavena dosta star. Od interesa je jos zabilje- 
ziti nazive za Turke iz satrovackog govora 
(argot). U Vranji se Turcin zove Neren: ocito 
izopaceno arb. njen »coyjek«, odatle ce biti 
u zidarskom satrovackom u Sirinicu (Sar-pla- 
niria) parinka »Turcin«. U istom govoru posan 
je Srbin »koji posti«, a mrsan je Turcin »koji 
jede meso«. 

Lit.: ARj2, 154-56. 4, 74. 11, 220-221. 

18, 892-94. 925-55. Pletersnik 2, 703. Ma- 
zuranic 1474. Trojanovic, JF 5, 224. Jirecek, 
ASPh 8, 102. Elezovic 2/115. 349. 531. NJ 3, 

274. Miklosii 365. Bruckner 585. Mladenov 6M>. 

Tiktin 1605. GM 452. Joki, IF 44, 55. 

turgulja f (Vuk) = (s disimilacijom t — 
Ij > l — nj) iurgunja (Vuk) = (sa u > o) tbr- 
gunja (Vuk, Slavonija) = turgonja (Vetranie, 
Crna Gora) = torgulja = trgulja (oboje u 
Suleka) »vrsta rane crvenkaste sljive, crve- 
njaca«. U Sisku turgulja f »vrsta jabuke«. 
Upor. turka (Kosmet) »vrsta kruske«. 

Lit.: ARj 18, 936-37. Elezovic 2, 349. 
Sulek 395. 407. 414. 

turin, gen. -ina m (Vuk, Perast, Dubrovnik, 
Crna Gora; Bella, Stulic, a u Belostenca s 



tiirin 



527 



turuiictza 



oznakom »dalmatice«) »rilica, usta, njuska, gu- 
bica«, poklapa se fonetski i semanticki s arb. 
turi, kod Gega turi, s clanom tur\m »Riissel«. 
Kako je turin ograniceno samo na Boku, 
Dubrovnik i Crnu Goru, zacijelo je posude- 
nica iz arb., kako je vec G. Meyer tvrdio. 
Ovamo ide mozda turtea (Perast, Prcanj, 
Brae) »klip« s nasim deminutivnim sufiksom 
-ica mjesto tal. deminutivnog sufiksa -ino. 
Osnova obiju rijeci nije jasna. 

Lit.: ARj 18, 937. 939. GM 452. Resetar, 
Stok. 301. 

turlija f (Kosmet) »vrsta, fela«. Prilog 
turlu-turlu = ttirli-turli (Bosna) = turli- 
-turli (Kosmet) »de differente espece«. Inde- 
klinabilan pridjev turli »saren, sarolik, razno- 
vrstan«: turli-dimije, ima turli, turli jela. 
Slozenica turli-tava f (Beograd) »jelo od sa- 
sjeckanog razlicitog mesa, sa zerzevatom, 
pripravljeno na zejtinu«, u Bosni turlija 
»vrsta cevaba: rezano povrce pomijesano s 
mesom, vafeno na tihoj vatri«. Balkanski tur- 
cizam (tur. durlii = tiirlii »sorte, espece, 
divers«) iz terminologije obicnog zivota: rum. 
turllu, bug. tjurlija »Art und Weise«, tjurljii, 
arb. tyrlt f »Art, Weise, verschiedenartig«, eine. 
turite f »sorte, espece«. 

Lit.: ARj 18, 945. Elezovic 2, 350. GM 454. 
Doric 388. Pascu 2, 172. 1116. Skoljic* 625. 

turma f (15. v.; Vuk, Crna Gora, dubro- 
vacke listine, Hrvatsko primorje, Vojna kra- 
jina, Poljicki statut) »1° karavana, povorka, 
2° Ceta«. Nalazi se jos u slov. turma, trumq 
»Schaar«, polj. i ukr. Unakrstenjem s trupa 
nastade trumpa T »gomila«. Leksicki ostatak 
iz jezika srednjovjekovnih Vlaha: rum. turma 
»krdo, Herde«, deminutivi turmusoard, tur- 
mula, turmulitd, na -ak turmac m »junger 
Bflffel der mit der Herde lauft« prema f 
turmaca = bug. iurmak. Rijec turma je bal- 
kanska rijec lat. podrijetla: bug. turma »1° 
Menge, 2° starker Rauch«, arb. turrne = 
trume (Gege) »Haufen, Menge«, srgr. Toiip^a 
»kleine Reiterabteilung«. Upor. jos glagole 
bug. turtnja se »werfen«, turma se impf. (ZK) 
»sprema se rdavo vrijeme«. 

Lit.: ARj 18, 817-18. 945. Popovici, Sldvia 

7, 23. GM 453. Tiktin 1666. Mladenov 643. 
Miklosic 363. REW» 9005. 

turovan, f tmavna (Vuk) pridjev — turo- 
ban, f turobna (Lika; ZK bez duljine na 
o, r-nr.-kajk., Belostenec) »nujan, zlovoljan, 
zalostan, melanholican«, slov. turoben »isto«, 



kod Kuhacevica turovno .. . boravi. Slov. 
posjeduje i apstrakta odatle na -ez i -ost tu- 
robnez m i turobnost f. U Sireni Petra Zrinskog 
postoji i glagol turobiti »betriiben«. Miklosic 
uporeduje sa ukr. turbovac sa »(rus.) grustit'«, 
koje je iz lat. turbare i pretpostavlja apstrak- 
tum na -oba (upor. grdoba i zaloban, v.) tiir- 
oba. Time se ne objasnjava pridjev na -ovan. 
Jagic veze sa tuziti (v.) s promjenom z > r, 
za sto nema drugih potvrda te kao ni Miklosic 
ne objasnjava pridjev na -ovan. Mozda je 
pridjev od srvnjem. trure f, nvnjem Trauer, 
izveden s pomocu slozenog pridjevskog sufiksa 
-ovan (v.), s disimilatornim ispadanjem r u 
prvom slogu prema r — r > — r; b mjesto 
v tumaci se unakrstenjem s pridjevom zaloban, 
od zalba > zaloba, kako ste u Hrvatskoj govori. 

Lit.: ARj 18, 947-49. Pleterinik 2, 703. 
Mazuranic 1475. Miklosic 365. 

turpija f (od 17. st; BiH, Kavanjin, 
Ogulin, Slavonija; Bella, Stulic; Vuk) = 
turpija pored durptja (oboje Kosmet) = 
diirpija (Mikalja, Stulic) = dirplja (Kosmet) 
»raspa, pila«. Deminutiv turpij(i)ca. Denomi- 
nal na -ait turpijati = na -eisati turpeisati 
(Vuk) »piliti, raspati«. Turcizam (tur. diirpii, 
torpu) iz terminologije alata. 

Lit.: ARj 2, 896. 18, 949-50. Elezovic 1, 
161. 2, 139. Korsch, ASPh 9, 499. Miklosic 
365. Skoljic* 625. 

tursija f (Vuk, Slavonija, BiH, Crna Gora, 
Lika) = turSija (Kosmet) »stavljanje voca u 
vodu, ocat, vino«. Na -aia f tursljaca f (Kos- 
met) »paprike ili kruske koje su dobre za 
tursiju«. Pridjev na -ski tursijski (~ cup). 
Balkanski turcizam perzijskog podrijetla (tur. 
tursu < perz. tursi »fruits ou legumes au 
vinaigre«) iz kuhinjske terminolbgije : bug. 
tursija, cine, turtle »concombre confit«, ngr. 
Toupai »cornichon confit au vinaigre«. 

Lit.: ARj 18, 955-56. Elezovic 2, 351. 
Mladenov 643. Pascu 2, 172., br. 1118. Korsch, 
ASPh 9, 676. Skoljic 626. 

turundza f (Martic, Hercegovina, narodna 
pjesma) »naranca«. Indeklinabilni pridjev fti- 
rundzi (BiH) »zuckast kao narandza« = ni- 
riindzi (mafes, Kosmet) »narandzaste boje«. 
Deminutiv turundzlca f (Kosmet) u pripjevu 
devojclce turundzlce (narodna pjesma). Bal- 
kanski turcizam perzijskog podrijetla (perz.- 
-ar. turung) iz botanicke terminologije: bug.' 
pridjev turundzlev »orangenfarbig«. 

Lit.: ARj 18, 956. Elezovic 2, 350. Korsch, 
ASPh 9, 676. Dorii 387. Skoljic* 626. 



tust 



528 



tiistiti (se) 



tust (Dubrovnik, Vuk, zapadni krajevi) = 
tust (ZK), sveslav. i praslav. *ttlsti (stcslav. 
tlbstb) »pretio, debeo, tovan, pinguis«. Demi- 
nutiv na -jahan tuscahan. Apstraktum na 
-ina tustina »debljina«. Poimenicen je odre- 
deni pridjev m r. Tosti »rt kod Dobrinja«, 
Telstvi (Vrbnik, luka), Tojsti (Mljet) u obalskoj 
toponimiji, na -ica Tustica (Dalmacija, to- 
ponim). Na -\a tusta (pored tuste) (Cma Gora, 
Vuk) »innumerus« (v. tisuca«) = prilog tust 
(Bunjevci) »mnogo«. Upor. stcslav. thsla de- 
bljina, slov. tolsca, tusca (Habdelic). Kao neo- 
dredeni brojnik imenica je kao nista izgubila 
deklinacijsku sposobnost. Slozenice od sin- 
tagme tustokljunac, gen. -nca »ptica coccothrau- 
stes vulgaris«, tustocel m (Vitezovic, Beloste- 
nec, Smokvica, Korcula) »portulaca« = na -ic 
tustil (hrv.-kajk., usp. ljutic, vratio) »isto«. 
Denominal na -iti natustiti, -im pf. prema 
impf, natustivati »utoviti, ugojiti«. Samoglas- 
nik u je nastao iz sonantnog/, upor. slvc. tlsty, 
ces., polj. tlusty, rus. tohtyj, Tolstoj. Dok je u 
slavinama ocuvan samo pridjev bez glagola 
i u izvedenicama od njega, dotle u baltickoj 
grupi postoji glagol koji pomaze objasniti po- 
stanje praslavenskog pridjeva: lit. tulzti »von 
Feuchtigkeit durchtrankt werden, aufschwel- 
len, weich, morsch werden (vom Obst)«, 
patulzjs »angeschwollen, voll«, lot. tulzums 
m »Geschwulst«, prijevoj istilzti »im Wasser 
aufweichen, wasserig werden«, [telzti »einwei- 
chen«. Taj glagol dopusta pretpostaviti ie. 
korijen *tulgh-, od kojega je u slavinama stvo- 
ren pridjev na -to prema stcslav. gnslb > gust 
(v.). Agrell i Petersson dovode taj korijen u 
svezu sa ie. korijenom *teu- *i3u-, *tou-, *tu- 
»schwellen«, koji postoji u slavinama u iiti, 
pretio (v.). 

Lit.: ARj 7, 708. 18, 957-60. Miklosie 
349. Holub-Kopecny 386. Bruckner 572. Mla- 
denov 634. Trautmann 331. Torbiornsson, RSI 
8, 303. (cf. IJb 7, 120). 

tusica f (Vuk, Boka) »vuna sto se brije s 
koze (npr. s opute)«. 
Lit.: ARj 19, 2. 

tusiti, tusi'm impf, (po-, u-} (Vuk, zapadni 
krajevi) »1° dampfen > tenfati (ZK), u pari 
kuhati, schmorren, pirjaniti, 2° (Srijem) 
moriti u vrucoj peci cahure od svilenih buba«. 
Slov. potusiti »1° loschen, 2° dampfen«, rus. 
tuhniif, tusitb »16schen, ausloschen«. Miklosie 
pozna jos tuhinjati, Stulic daje znacenje. 
Suglasnik d mjesto t u dusiti, -im, obicnije s 
prefiksima po-, za- (ZK) »1° gusiti, 3° (objekt 
oganj") 16schen« nastao je unakrstenjem sa 



duh, disati. Upor. sa nazalizacijom korijena 
stcslav. tositi »extinguere«. Samoglasnik u je 
nastao iz ie. dvoglasa ou u korijenu *teus-, 
*tous- »miran«. Upor. stprus. tusnan »isto«, 
lit. u prijevoju tausytis »sich legen (vom 
Wind)«, sanskr. tusyatl (3. 1.) »beruhigt sich«. 
U kauzativumu tusiti s je nastao iz h < s 
poslije velarnog vokala. Upor. slov. potuhnoti 
»still werden« i postverbal potuha »Unter- 
schleif, Tiicke«. 

Lit.: ARj 2, 904. 905. 10, 340-41. 11, 
222-23. 18, 888. Miklosie 358. Holub-Ko- 
pecny 396. 397. Bruckner 570. Trautmann 333. 
WP 1, 715. 

tiisnuti, -em pf. (Vuk, Srijem) »metnuti 
kradom nesto pod krevet« slaze se u znacenju 
sa pf. tutnuli, -em (Vuk, ~ kome sto u ruku) 
prema impf, tutkati, -am (Vuk, ~no pod 
postelju) »stecken, condere«. Suglasnicku pro- 
mjenu sn < kn' objasnjava Tomanovic una- 
krstavanjem od usnuti (v.) i tiisnuti, ne vodeci 
racuna o imperativu. Kao ekspresivna rijec 
tutkati i tutnulibit ce onomatopejskog postanja. 
Uzvikom tut tjeraju se u Kosmetu svinje, 
tuta sluzi za tjeranje pasa, lutata pored uta- 
-ta za plasenje i tjeranje pasa. Kod Vuka ofor- 
mljuje se u tutnuli pf. prema impf, tutkati 
»drskati« ' (na-) prema natutnuti pseto na koga, 
na svinje. U Risnu na -ac potutkac, gen. -aca 
m (Vuk) je od potiitkati (Lika) »nagovarati«. 
Uzvik tuta pozna Vukov Rjecnik u 4 upotrebe, 
koje je tesko staviti u leksikologijske kategorije 
(imenicu, prilog). U onomatopejama lakocom 
se mijenjaju samoglasnici i suglasnici. Kad se 
oformijuju, a i inace, prenose se metaforicki. 
Upor. natutukati, -am prema impf, natutu- 
kavati (Lika) »natutkati«. Upor. bug. tutam = 
tiitkam »ungeschickt ausfiihren, unentschlos- 
sen umhergeben«, koji Mladenov izvodi od 
imperativa tut »drzi«. 

LiL.ARjl, 708. 11, 223. 19, 4. Tomanovic, 
JF 17, 203. Doric 387. Mladenov 643. 

tiistiti (se), -Im impf, prema pf. natustiti se, 
-Im »naoblaciti se«, sluslitise »kao naoblaciti se«, 
iterativ na -va- natustivati se veze Miklosie 
ispravno sa rus. pridjevom tusk »triibe« (krivo 
Maretic sa tust, v.), tusknuu. Taj pridjev 
tumaci Mladenov iz ie. *teysq- prema arm. 
fua »crn«. Upor. prema Uhlenbecku i njem. 
duster. 

Lit.: ARj 7, 708. 19, 4. Miklosie 365. Mla- 
denov, RFV 68, 373-388. (cf. IJb I, 184. 
RSI 6, 279). SpBA 6, 73. si. (cf. IJb 8, 198). 
Kluge, PBB 34, 555. Uhlenbeck, PBB 26, 
294. 



tuta 



529 



tuz 



tuta f (Kosmet) »voda (u djecjem jeziku)«. 
Ovamo ide zacijelo i tiito = tuta f (BiH, 
gradovi) »noksir«. Nije u vezi ra. sa tur. tut- 
mak »tenir, retenir« ni sa spanj. tuetano »Mark, 
Knochenmark«. Upor. ipak valonsko tilt »krug« 
< srvnjem. teuia, arb. tyte (bolje dyle) »Mund 
eines Gefasses« < lat. dueta. 

Lit.: ARj 19, 5. Elezovic 2, 351. Skok, Sldvia 
15, 502., br. 826. RE W 8691. GM 77. 

tutan), gen. -tnja m (Vuk) = na -ava 
tutnjava = na -avinq tutnjavina — (s disi- 
milacijom tnj > tlj) tiitljevina, baltoslav., 
praslav. (stcslav. Icibnb) »fremitus, sonitus«. 
Denominali na -iti tutnjiti, -I impf, (za-) = 
-eti tulnit, -ni pored tulnjel, -nji (Kosmet) < 
stcslav. iGibmii. Samoglasnik u je nastao iz 
velarnog nazala c, upor. polj. tjten. Ie. ono- 
matopejski korijen *(s~)ten-, koji je zastupljen 
i u nvnjem. Donner. 

Lit.: ARj 19, 6. Elezovic 2, 352. Miklosie 
358. Bruckner 571. KZ 45, 46. 42, 341-342. 
WP 2, 627. 

tiita-viira (Pec, Kosmet) »uzvik koji pred- 
stavlja nekakvu borbu« nalazi se kod Vuka 
tiita-viira, »drzi, udri, potegni povuci«. Odatle 
prilog te ura te fura »te amo te tamo«. To su 
imperativi (optativi) za 3. lice od tur. tutmak 
»uhvatiti« i vurmak »udariti, biti«. Ovamo ide 
tutarak m (Kosmet) »koji se nikako "ne smi- 
ruje, nego ide kao bjesomucan«, od tur. gerun- 
diva na -arak. Upor. tur. tutartk »padavica«. 
Na tur. -// tutarakuja m, f (Pec). Indeklina- 
bilni pridjev na -kbn (upor. caliskan), koje 
odgovara nasem -Ijiv, tutkun (Vuk) »nevjest« 
= tutkun (Kosmet) »zavezan, stidljiv, sra- 
mezljiv, zatvoren« < tur. tutkun »uzet«, ne- 
pomican«. Balkanski turcizam iz terminologije 
obicnog zivota: bug. tutkun m »ungeschickter, 
schwerffilliger Mensch«. 

Lit.: ARj 19, 5. Elezovic 2, 352. Mladenov 
643. Doric 387. Deny 576., § 1318. 

tutkal m (Vuk) »ljepilo, kelj, kelja (hrv.- 
-kajk.)«. Denominal na -iti tiltkaliti, -vm = 
na -isati lutkdlisati, -isem »keljiti«. Balkanski 
turcizam (tur. tutkal »Leim«) iz terminologije 
oruda (alata): bug. tutkal, arb. tutkall, cine. 
tutcale f, ngr. TouxxdJu. Danas tutkala n 
»ljepilo«. 

Lit: ARj 19, 7. 8. Mladenov 643. Pascu 2, 
ill. GM 454. SkaljiP 626. 

tutlic m (Vuk) »tikva nalik na jaje«. Upor. 
bug. tutulja »cijevka« i hrv.-srp. tutulja »zob«.. 
Prema Iljinskom u prasrodstvu sa lat. tutulus 



»hohe kegelformige Haartracht vornehmer 
Frauen«, od ie. korijena *teu-, od kojeg v. 
tili, pretio, rasiren formantom t. 

Lit.: ARj 19, 8. Iljinski, JF 9, 288-289. 

tiitljav (Vuk, Srijem), pridjev (uz covjek) 
»lijen, spor u poslu«, zacijelo je u vezi s hrv.- 
-kajk. tuilek »bedak« = lulljek, slov. luta 
»T61pel«, lutasi »tolpelhaft«. Ovamo ide jos 
lula m, f (Kosmet) »plasivica, smetenjak«, 
pridjev na -av tiitav (odredeno lulavi), koji 
se upotrebljava s imenicom lula, da se kaze 
»potpunost (apsolutni superlativ)«, poimeni- 
cen na -lea liilavica f prema m na -ka tutovko 
»nesposobno musko ili zensko celjade«. Ne 
treba da je posudenica iz bav.-njem. T otel, 
Tode, tolli, doti, kako misli Strekelj, jer se 
slicna onomatopeja sa -on- mjesto u pojav- 
ljuje u rum. toni = linl, tinpt » 4 glup«, s madz. 
sufiksom tontdldu, a tontl »blode machen«, 
lonlolele m »T61pel«, stport. Ionlo, njem. 
Tunle »schwerfallig«. Ni tur. tutmak ne dolazi u 
obzir. 

Lit.: ARj 19, 8. Elezovic 2, 351. Strekelj, 
DAW 50, €8. Buga, IzvORJAS 17, 1, 1-52. 
(cf. RSI 6, 338). GM 453. Deny 570. REW 3 



tutun m (Vuk, Bosna, Srbija, narodna pjes- 
ma) = tutun (Kosmet) »duhan, duvan«. Na 
-dzija tutundzija m = tutundzija (Kosmet) 
»momak u turske gospode koji tutunom sluzi, 
duandzija«, odatle na -luk tUtiindzihk, gen. 
-lika (Kosmet) »duvandziluk«. Slozenica lutun- 
-kesa f (Vuk) = tuiun-cesa (Kosmet). Bal- 
kanski turcizam (tur. tiitiin »dim«, izvedenica 
na -iin kao jogunast, bulum, arsin, v.; tur. 
tutiincu) iz terminologije pusenja: rum. tutun 
»Tabak«, tutunarit »porez na duhan«, tutungerie 
f »prodavaonica duhana«, tutungi-bala »dvorski 
cinovnik koji se brine za duhan knezu«, tu- 
tungiu, a luluni »pusiti«, bug. tjutjun, Jigr. 

TO TOUTOUVL 

Lit.: ARj 19, 10. Elezovic 2, 353. 354. Mla- 
denov 647. Tiktin 1669. Miklosie 365. Bruckner 
590. Lokotsch 2121. skaljic* 626. 

tuz m (Bosna, satrovacki) »so«. Odatle 
na -la (v. damla, ardala, upor. prezime Arda- 
lic, Dalmacija) tuzla »V so sto se svari iz 
slane vode, 2° solana, 3° toponim Tuzla 
(Bosna)«. Moze biti i tur. -lu tuzlu »slan«, 
koje je izmijenjeno u docetku -u > -a kao u 
Drakula. To je manje vjerojatno jer je Tuzla 
i inace turski toponim (Dobrudza). Etnik 
Tuzlanin, Tuzlak, pridjev tuzlanski. Upor. u 
Vukovoj pjesmi 4, 286 na tur. -K + augmen- 



34 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



tuz 



530 



tvoriti 



tativni sufiks -ina Tuzlelina Mule rusa glava. 
Tuzla je mrski pridjevni toponim za srednjo- 
vjekovno Soli i za Salenes kod Porfirogeneta. 
Ovamo i tuzluk m (Bosna) »posuda za so, 
soljenka, Salzfass«. Apelativ tuzla je balkanski 
turcizam (tur. tuz »so«, tuzla »solana«, tuzluk 
»soljenka«): rum. tuzla. 

Lit.:m/19, 11-12. Deny582. Tiktin 1669. 
SkaljiP 626. 

-tva, ie., baltoslav., sveslav. i praslav. sufiks, 
neproduktivan je femininum od pridjeva 
kao mrtav (korijen mer-, v.), cvrst < stcslav. 
crbstvb < ie. *qr-tuo-s, gdje je metatezom 
presao u korijen, tako da se sufiks vise ne 
raspoznaje; ie. je, pa se nalazi u got. kao 
/tardus, nvnjem. hart, sanskr. kartuos. Sluzi 
za tvofenje glagolskih apstrakta: kleti — kletva, 
brijati — britva, moliti — molitva, pasti — 
pastva, zed — zetva, sijati — sjetva, Ijesti — 
Ijestva. Nekih je paralelnih glagola vec ne- 
stalo kao u zrtva, od stcslav. znti. Cesto je 
glagolski apstraktum postao konkretum kao u 
britva, pastva. Prosiruje se na -ina: jesti — 
jestvina (upor. rus. jastvo bez tog sufiksa). 
Upor. lit. brastva »brod«, sanskr. devatvam 
»bozanstvo«, lat. virtus. V. -stvo. Ziv je samo 
toliko sto se i danas moze raspoznati, tj. 
izluciti od korijena. Ali je mrtav, jer se njime 
ne mogu stvarati nove. rijeci u hrv.-srp., za 
razliku od slovenskog gdje sluzi za stvaranje 
glagolskih apstrakta od infinitiva, za koji je 
dala tip molitva od moliti. 

Lit.: Maretie 308., § 356. Vandrdk \', 
591. Holub-Kopemy 474-475. Leskien 291. 

tvarog m »lac coagulatimk, sveslav. i pra- 
slav., ne nalazi se danas u hrv.-srp. (ni slov.) 
u torn znacenju, nego u izmijenjenom »ostaci 
sira u surutki, ricotta, casaeus secundus« 
(Mikalja, Vitezovic, Sinj i Makarska). Od 
juznoslav. jezika pozna ga jos samo bug. 
tvarog (prema Miklosicu, kod Mladenova 
nema). Da je postojao u hrv.-srp., to dokazuje 
i arb. travok »Topfen, Weisskase« (metateza 
suglasnika v — r > r — v). Da je postojao u 
panonskoslav., dokazuje madz. taroh, tarho. 
Paralelni hrv.-srp. termin iz proizvodnje sira 
tvorilo dokazuje da se prema Janku, Briick- 
neru i Mladenovu moze protumaciti iz slav. 
jezicnih sredstava, od prijevoja tvar- (v.) i 
od sufiksa -og (upor. ostrog). Semanticka bi 
paralela bila galo-romanski caseus, lac forma- 
tions (8. v.) > fr. fromage > tal. formaggio 
(13. v.), od lat. formare »tvoriti«. Kako se 
suzvucni nazivi nalaze kod Turkotatara torak, 



dzagatajski turah »sir«, odatle mozda madz. 
turo, Miklosic i Peisker smatraju tvarog 
posudenicom iz turkotat. (mozda avarskoga ?). 
Walde-Pokorny uporeduju i sa gr. Tupoc, 
»sir«, stperz. (avesta) tuiri, koje bas znaci 
»lac formaticum, kasig gewordene Milch, 
Molke, surutka«. To uporedenje hramlje jer 
gr._ i staro-perz. naziv predstavlja ie. korijen 
*teu-, *t3u-, *tu-, *tu-, prosiren formantom r, 
koji se nalazi u slavinama u uti, tust. Mora 
se dakle birati izmedu domaceg izvora i po- 
sudenice. 

Lit.: ARj 19, 21. MikloSii 366. Holub-Ko- 
pecny 397. Bruckner 586. KZ 45, 48. Mlade- 
nov 630. Sldvia 10, 251. RES 4, 195-196. 
WP 1, 710. Jokl, Unt. 89. Ostir, AA 1 (cf. 
JF 3, 214). Peisker, Blatter fur Heimatskunde 
4, 49-57. (cf. JF 7, 261). Janko, WuS 1, 
26-29. Schrader, IF 17, 33. Scheftelowitz, 
IF 33, 148. 168. Kretschmer, KZ 31, 384. 
Korsch, ZGB 34, 537-546. (cf. RSI 3, 337). 
REW* 3441. DEI 1689. 

tvqj, f tvoja (Vuk), ie., sveslav. i praslav. 
posjedovni pridjev od zamjenice za drugo 
lice sing., izveden od prijevoja dublete *tue-, 
pored ak. te s pomocu sufiksa -to, upor. moj 
i svoj. Slaze se sa stprus. tivais, a ne slaze sa 
lit. tavas, koje blize stoji gr. teoc.. 

Lit.: ARj 19,21 ~2 . Miklosic 331. 332. Ho- 
lub-Kopecny 398. Bruckner 587. Mladenov 630. 

tvoriti, -Im impf. (Vuk) (na-, nas-, o-, 

pa-, po-, pre-, pri-, rai-, s-, sa-, u-, za-'), 
sveslav. i praslav., »creare, facere, ciniti«, 
prema impf, na -ati izdtvorati, -am (Dubrov- 
nik), rastvarati i na -va- rastvoravati, ispozd- 
tvorati, -dm (Mikalja, Stulic) i impf, po pri- 
jevoju duljenja o > a -tvdrati, -tvdrdm, samo 
s prefiksima iza-, na-, nas-, o-, pos-, pre-, 
raz-, u- si, za-. U otvoriti »aperire« i zatvoriti 
»claudere«, koji nisu opceniti u hrv.-srp. 
(upor. otpriti i zapft'ti ZK, v.), unakrstila 
su se dva ie. i praslav. korijena (v. ver-). Pre- 
fiksalne slozenice imaju i zasebno znacenje 
kao patvoriti »falsificirati« i potvoriti »obijediti«, 
pretvorit (Kosmet) »shvatiti, uhvatiti«; utva- 
rati si je prevedenica (caique) od sich einbilden. 
Bez prefiksa *tvar- dobiva gr.-lat. nastavak 
-izati < vlat. -idiare < gr. -ffijerv tvarizati 
(p-, Vuk) »cesto otvarati i zatvarati« = otva- 
rizati (ZU). Izvedenice se prave od dviju 
osnova: tvor- i tvar-. Od tvor- postverbali: 
maskulina stcslav. / oet> »1° habitus corporis, 
2° jioinau;«, tvor (Vuk) »1 ° emplastrum (Pastro- 
vici), 2° Hautausschlag« = tur (Vodice) »cir 
na tijelu zivotinja (glede tvo > tu upor. u 



tvoriti 



531 



tvrd 



istom narjecju sura < svora, v.)«, otvor, pri- 
tvor, rastvor, zatvor, stvor (Vuk) »creatura« = 
stvor, gen. stvora (Kosmet) »kao djelo«, sa- 
ilor; feminina: potvora »objeda«, utvara 
»Gespenst«. Deminutiv na -e stvore, gen. 
-eta (Kosmet) »kao malo stvorenje«. Pridjev, 
na -hn > -an: tvoran (Stolic, prilog tvarno'), 
poimenicen na -ica tvornica (neologizam), s 
pridjevom na -bsk tvornicki i radnom imeni- 
com na -jar tvorniiar, nepretvoran (Kosmet) 
»tvrdoglav, uporan, svojeglav«, prijetvoran = 
pritvaran (Kosmet) »koji se pretvara, lazno 
licemjeran«, mozda i nastoran (ZK) »zlonamje- 
ran« (mozda i od korijena ster-, v.), satvoran 
(jedna potvrda, 17. v.), rastvaran. Radne ime- 
nice: na -be > -de tvorac, gen. -rea, s pridje- 
vom na -bsk tvorackl, na -telj stvoritelj, pa- 
tvoritelj, na -nik nepretvornik m prema f ne- 
pretvornica (Kosmet) »koji ne slusa tude sa- 
vjete«. Apstrakta na -bba tvorba (Gundulic, 
Stulic), rastvorba. Na -evina tvorevina (neolo- 
gizam). Na -ilo tvorilo n »1° ambitus casei e 
corticc tiliae, 2° (Stolic) forma metallis in 
fundendis«. Na -ivo (upor. gorivo) tvorivo 
»materijal« (neologizam). Od tvar-: stcslav. 
tvan f > tvar f (Vuk) »creatura«, stvar f 
»1° creatura (nema stvar hrv.-kajk. = nima 
stvar ZK »zivotinja«, Dosen), 2° Sache, res«, 
odatle pridjev stvaran, imenica stvarnost; 
salvar f (16—18. v., BiH, Crna Gora, Du- 
brovnik, Boka) = salvar (Kosmet, upor. 
smrt i samrt), satvara (17. v.), utvara »Gespenst«. 
Radna imenica na -lac stvaralac m, rastvd- 
ralac. U baltickoj grupi postoji isti korijen 
u prijevoju e: lit. tverti »fassen, greifen, zaunen, 
halten, ausdauern, formen (zum B. Kase, 
upor. tvorilo)«, lot. tvert »greifen, fassen, 
halten«, s prijevojem u stprus. turit »haben, 
sollen«, lit. tureti »halten, mussen«, lot. turet 
»isto«. I za praslav. prijevoj 6 > a (tvar) 
postoji balticka paralela: lit. tvora, lot. tvare 
»Zaun«. Upor. jos lit. aptvaras »Gehege, 
Zaun«, prietvaras »Verstopfung«. Ie. korijen 
*tuer- zastupljen je samo u baltoslav. Madzari 
posudise stcslav. peii oeh »ambitus, septum« > 
pitvar »Vorhaus« (disimilacija r — r > — r) 
i stcslav. pamoeh »calumnia« > patvar. Ru- 
munji posudis'e samo crkvenu rijec tvorenie, 
tvoref. 

Lit.: ARj 3, 948. 4, 123. 7, 665. 709. 9, 
459-69. 707. 11, 224-28. 769-70. 13, 337- 
43. 14, 705-708. 16, 833-864. 19, 28-40 
Elezovic 1, 458. 2, 130. 138. Ribaric, SDZb 



9, 201. MlbloUl 366. Berneker, IP 31, 408. 
Holub-Kopecny 397. Bruckner 587. Mladenov 
613. 630. Trautmann 333. 334. WP I, 750. 
Meringer, IF 18, 267. Osten-Sacken, IF 33, 
238. Solmsen, IF 26, 113. Pelikan, LF 56, 
245-246. Vaillant, RES 22, 42-43. Fay, 
The classical Quarterly 8, 501 — 506. (cf IJb 
3, 33). Tiktin 1669. 

tvrd, f tvrda, odredeno tvrdi (Vuk, Kos- 
met) = trd, f tfda (ZK), sveslav. i praslav. 
*tvbrdb (stcslav. / zhah), pridjev »1° duras 
(protivno mek, mekan, slab), 2° (Dubrovnik) 
gust, cest«, natvrd (Mikalja, Bella) »podosta 
tvrd«. Deminutiv tvrdafak, f -ika (Kosmet), 
tvrdahan. Brojna poimenicenja : na -&c > -ac 
tvrdac, gen. turca = na -ica tvrdica »skrtac«, 
s pridjevima tvrcev, tvrdicin; na -ija tvrdija 
(Uzicka nahija) »kraska tvrde kore«, apstrak- 
tum na -ina tvrdina f, na -oca tvrdoca, na 
-inja tvrdinja (1430) »firmitas, confirmation na 
-nja tvrdnja, na -la tvrda »jamstvo« = na 
-njava tvfdnjava (ZK), na -Java tvrdava 
(Hrvatska) »Festung«, s pridjevom tvrdavni, 
deminutiv tvrdavica, na -ko m tvrtko m (pro- 
tivno mekusa) »jak covjek«. Toponim Tvrdalj 
(Hvar) = 1447. vallls Tuardai. Slozeni pridjevi i 
imenice od sintagmi tvrdoglav (Vuk), s apstrak- 
tumom tvrddglavstvo, tvrdokljun, tvrdokoran, 
s imenicom na -ka tvrdokorka »kruska«, 
tvrddkozan, tvrdbsan (Risan) < tvrda sna 
»koji tvrdo spava«j tvrdousan = tvrdoust, 
tvrdbvrat. Denominali na -iti tvrditi, tvrdim 
impf. (Vuk) (po-, pri-, u-, uz-) »1° cvrstiti, 
2° (jugozapadni krajevi) »dokazivati (prema 
rom. affirmare, prevedenica)«, odatle postver- 
bali potvrda, utvrda, iterativ na -va- -tvr- 
divati, -dujem (po-, u-), samo s prefiksima, 
inhoativ na -np-ti > -niiti tvrdnutt, -em (o-, 
s- /se/) »postajati tvrd«, na -ovati tvrdovati, 
tvrdujem »biti tvrdica«. U staroj dvoclanoj an- 
troponimiji Tvrdislav, Tvrdomir, s hipokoris- 
ticima Tvrdoje, Tvrtko, Tvrdisa. U baltickoj 
grupi postoji isti pridjev sa i mjesto d: lit. 
tvirtas »fest«. Korijen je isti koji i u tvoriti, 
sarno u stepenskoj razlici (nizi stepen *tou-). 

Lit.: ARj 1, 709. 9, 469-71. 11, 228-234. 
16, 864-65. 19, 41-74. Zaninovic, Jagic, 
ASP 1, 432. Elezovic 2, 304. Mikldsle 366. 
Holub-Kopecny 398. Bruckner 586. KZ 45, 
45. Mladenov 630. WP 1, 750. Trautmann 
333. Sommer, IF 31, 376. Niedermann, KZ 

10, 233. Pelikan LF 245-246. Specht, KZ 
63, 92. 



H 



h, prokliticka partikula, prijedlog s geni- 
tivom, akuzativom i lokativom, te gla- 
golski, imenicki i pridjevski prefiks, sveslav. 
i praslav., »1° (pravac kretanja na pitanje 
kamo: u kudu, u vodu), 2° (boravak, mirovanje, 
na pitanje gdje: u kuci, u vodi), 3° kad je s 
genitivom, moze se zamijeniti sa pri, kod, 
4° kad je s akuzativom moze izraziti i vrijeme«. 
Samo u stokavskim govorima upotrebljava se 
u sva ta cetiri znacenja. Nastala je iz sveslav. 
i praslav. (stcslav.) & pred rijecima koje 
pocinju dentalnim i labijalnim suglasnicima, 
upor. ulorak, udovica, unuk. U hrv.-kajk. 
kao i slov. u znacenju 1° i 2° upotrebljava se 
prvobitni oblik va, v-, f- (prema tome kako 
rijec pocinje), va, vu (hrv.-kajk.) < stcslav. 
vi, upor. ces. v, ve. U znacenju 3° i 4° stoji u 
istom obliku i u cakavskom i hrv.-kajk. (slov.). 
Upor. cakavski u to, u ono vrime, u se vrime 
godista. Ta su narjecja bolje ocuvala prvo- 
bitno stanje. U znacenju 1° i 2° kod stokavaca 
nije ocuvano prvobitno stanje, nego je kasniji 
rezultat prosirenja (generaliziranja). To pro- 
sirenje dogodilo se i u gdjekojim cakavskim 
narjecjima (npr. ZK). Tu se prenijelo i cak 
na v. u pocetnoj suglasnickoj grupi vr uredit 
<ZK) »povrijediti«. I kod stokavaca ima osta- 
taka iz starijeg jezika (arhaizama) 6 > va: 
vavje (Lika) = vajh (ZK) = uvijek, valje (ZK), 
prema (sve)uddj, vadri (Naljeskovic) »udri«, iz 
crkvenog jezika valstinu (Piva-Drobnjak) 
»zaista, uistinu«, psovka pisi me vril (ZK). 
Kao prefiks u, va, v-,f-, znaci pravac kretanja 
glagolske radnje prema nutrinji (tip) uci = 
unici, unijeti, unositi, ulaziti (ingresivn'o zna- 
cenje) i vrsenje glagolske radnje na mjestu 
(tipovi ubijati, utuci) (intenzivno znacenje). 
Sluzi i za perfektiviranje (tip tuci — utuci). 
Kao prefiks pomijesao se sa ie., baltoslav. 
svestav. i praslav. prefiksom drugog znacenja 
i postanja. Prefiks u u glagolima ubiti, ubijati, 
umili, umivati, ubog znaci odstranjenje, njem. 
weg, lat. aufugio »pobjeci«, aufero. Upor. s 
time hrv.-kajk. vujti, vusel je »pobjegao«. 



Ima privativno i negativno znacenje. Vazno 
je spomenuti da prijedlog i prefiks u ima 
oblik &« pred samoglasima. Taj je ostavio 
tragova u unici < &« — iti, gdje je &« pre- 
sao kod generaliziranja b> u > un. Ovamo 
ide i proteza n u nugal < vbtipgblt (v.), www- 
far < vbnntru. Nema potpune praslav. za- 
jednice ovog prijedloga sa baltickom grupom, 
lit., ;, lot. ie-. Partikula u predstavlja ie. on, 
prijevoj od en gr. Iv, lat. in < en, keltski en. 
Oblik on nalazi se u stcslav. onusta < on + 
usta »obuca«, upor. ie. komparativni pridjev 
*en-tero > gr. Zvxepov, stcslav. ctroba > 
utroba (v.) prema stcslav. jetra > jetra (v.) < 
ie. *entr-a. Za hn > 5 > va, v-, f- pret- 
postavlja se nizi prijevojni stepen (Tiefstufe): 
-hn s protezom v. To tumacenje nije jedno- 
glasno u nauci. Brugmann tumaci u od ie. an, 
koje se nalazi u gr. avd. Privativno i negativno 
w nastalo je od ie. dvoglasa au. Taj je prijed- 
log i prefiks imao takoder lokalno znacenje 
»pri«, u baltickoj grupi stprus. au- »od«, lot. 
au-manis »bez pametk. 

Lit.sARj 19, 75-83. NJ\, 112. si. Vukovic, 
SDZb 10, 381. Mikldsie 221. 370. Holub-Ko- 
pecny 399. 405. Bruckner 597. Mladenov 85. 
WP 1, 126. Zubaty, ASPh 15, 480. Festschr. 
Baudouin de Courtenay 78. si. (cf. Ub 9, 197). 
Niedermann, IF 10, 254. Brugmann, IF 13, 
161. 29, 241. Mi, Grurtdr' 2, 2. 809. Meillet, 
IF 21, 340. BSLP 48 (cf. AnzIF 13, 244). 
Walde-Hofmann 811. Boisacf 104. 249. 731. 
Rozwadowski, RSI 2, 93. si. 95. Lang, SbFil 
115-171. (cf. RSI 6, 276-277). Pokrov- 
skij, IzvORJAS, 1921. 663-676. (cf. Ub 10, 
339). Giinther, 7F 20, 64. Matzenauer, IF 
8, 36-39. Trautmann 69. 

t'ibao, gen. ubla m (Vuk, Crna Gora) »I° 
jama kao bunar, stublina, 2° toponim Ubli 
(Crna Gora)«. Nalazi se jos u bug. vabal, 
vabel, (sa m pred labijalom) vdmbel = stcslav. 
vcbelb i polj. wqwel = wqwal »Vertiefung, 
Schlucht«. Praslav. Upor. jos ubo, gen. uhla 
(1761. u selu Bandolu, Kosmet) »nekakva 
mjera za pice«. Samoglasnik w je nastao iz 



iibao 






uciti (se) 



velarnog nazala. Taj se vidi i u tal. nazivu 
Ombla za dubrovacku Rijeku, koja je ponor- 
nica, nastavak je, kako narod prica, Trebis- 
njice (v.), koja ponire u Popovom polju kod 
Zavale. Uz pecinu Vjelrenicu sipali su ljudi, 
tako veli narod, crvenu boju, koja se pokazuje 
u dubrovackoj Rijeci. Mladenov uporeduje 
s gr. £u$oAov »Wasserleitung, Abzugsgraben« 
i upor. ie. korijen *a(m)b(h)- : ap- »voda«. 

Lit: ARj 19, 85. Elezovic 2, 376. Miklosic 
396. Bruckner, AnzJF 26, 45. KZ 48, 185. 
Mladenov 85. WP 1, 46. 

iibav (Vuk) pridjev = hubav (16. v., Vuk) 
»lijep, krasan«. Prilog hubavo. Apstraktum na 
-ost hubavost (Sulek). Nalazi se jos u stcslav. 
i bug. iuha 5. U ukr. i rus. sa t mjesto b. 
Uporeduje se sa stvnjem. subar »mundus, 
castus«, nvnjem. sauber, sa perz. hub »dobar, 
lijep«. 

Lit.:ARj3, 716. 19, 86-87. SEW\, 405. 
Bruckner, KZ 51, 231. Bezzenberger, BB 4, 
341. Boisacf 92-93. Lokotsch 873. Uhlen- 
beck, PBB 22, 542. 

uborak, gen. -arka m (18. v., Vuk, Slavo- 
nija, Dubrovnik, Cavtat, Slano, Crna Gora) 
»nekaka mjera za zito«. Mazuranic navodi 
ubor bez sufiksa -iko, ali ne daje potvrde. 
Sa suflksom -bko nalazi se u strus., ukr., 
slov., donjoluz.-srp., polap. Praslav. posude- 
nica iz stvnjem. arrivar < gr.-lat. amphora, 
eimbar, nvnjem. Eimer. Samoglasnik u je nastao 
iz velarnog nazala c, upor. slov. oborek, poll, 
weborek. Rumunji posudise oboroc. Ovamo ide 
• i amper (Zagreb) »sic« = hamper »Eimer« kao 
novija posudenica < bav.-austr. der Amper. 

Lit.: ARj 19, 115. Masuranic 1483. Mi- 
klosic 221. Bruckner 608. Kiparsky 254. Hirt, 
PBB 23, 344. Schwarz, ASPh 41, 126. Stried- 
ter-Temps 100. Vasmer 3, 169-70. 

flc 1 (Stulic) »uzvik koji se opetuje i kojim se 
poticu psi da laju i grizu«. Oformljen sa uckati, 
-am impf. (Stulic) »incitare«, nduckati, -am 
pf. (Vinkovci, ZK) »nadrskati« pored naucati, 
s radnom imenicom nauckalac, gen. -aoca m 
prema nauckalica f. Usp. huskati (pod hti) i 
naustiti (pod usta). 

Lit.: ARj 7, 709. 19, 133. 

-uc', pridjevski deminutivni sufiks, tal. 
-uzzo < lat. -uceus, samo u paljuc m od 
palj »ispolac« pored paljka. Druga je varijanta 
toga sufiksa -oc m, -oca f u kalamaz (v.), 
lukoc od luk (v.) pored lukoca, saloca (Du- 



brovnik) »salotto«, treca -oc salpoe m (Senj) 
od salpa, dalji nas deminutiv salpocic, skarpoc, 
skarpocic (Senj). Sve tri varijante mogu 
potjecali iz dalmato-romanskoga. 
Lit.: ARj 9, 596. 

uciti (se), -Im impf. (Vuk) (do-, nedo-, 
iz-, na-, ob-, od-, po-, pod-, porta-, pre-, pro-, 
za-) prema iteratlvu -ava-, -iva- -ucdvati, 
-ucavam, -ucivati, -ucevati, -ucujem, samo s 
prefiksima, sveslav. i praslav. *uk-, »docere«, 
postverbali nduk, neuk (pridjev), samouk, 
nauka i (u znacenju »Wissenschaft, znanost« 
iz rus. nauka, odatle i naucan »wissenschaftlich« 
< rus. naucny]}, izuka, Muka. Pridjevi na 
-bn > -an ucan »peritus«, naucan, poimenicen 
na -ik naucnik »1° (na istoku) savant, 2° (na 
zapadu) segrt« prema f naucnica, naucnost na 
-en (upravo part. perf. pas.) ucen »eruditus«, 
poimenicen na -jak ucenjak, gen. -aka (na 
zapadu) »savant« = nauc njak »isto«, na -ik 
ucenik m prema f ucenica »discipulus«, kod 
Rumunja ucenic »segrt«, naucenih, (na)ucenost, 
ucenost, na -it naucit (sjeverna Dalmacija), 
na -evan (prema knjizevan) ucevan »doctus«, 
naucevan, na -Ijiv naucljiv, poucljiv, naucljivost, 
na -ovan naukovan (neologizam, uz potpora,. 
stipendija). Na -ovina ndukovina i (neologizam) 
»»skolarina«. Na jak naucak (neologizam) »teo- 
rem«. Na -Ho ucilo n. Odatle uciliste, sveuciliste, 
koje su prvi poceli upotrebljavati Slavenosrbi 
(potvrda 1798) za gr. jtavoiSaxTfipurv =nav- 
emaTiiurov , zatim Hrvati (od 1830; u slov. 
Murko vseucilisce, 1832). Na -Unica ucionica, 
uciona. Na -telj ucitelj m prema f uciteljica, 
uciteljka, naucitelj, s pridjevima uciteljev, uci- 
teljicin, uciteljstvo. Hipokoristik uca m. Samo- 
glasnik u je nastao iz ie. dvoglasa ou, prijevoj 
ie. korijen *euk-, koji se nalazi u stprus. 
kauzativu jaukini, lit. jaukinti,- lot. jaucet 
»gewohnt«; uciti je kauzativum od ie., balto- 
slav., sveslav. i praslav., stcslav. vykneti > 
naviknuti, -em (iz-, s-, pri-), s prijelazom u 
primarnu klasu navici, svia, odvicl, obici, pf. 
prema impf, navikavati, privikivatl, -ujem, 
sa bv > b dbiknuti, -em (obici) = oblknuti se 
komu (Vodice) »svidjeti se« prema ubicati se, 
-cem impf, »sich gewohnen«, obikdvatl, -bika 
vdm, na -ovati obikovati, -ujem, krivim rastav- 
ljanjem Viknuti se (Vuk, Dubrovnik). Post- 
verbal navika, odvika, obika (ne-). Na -lo 
obic, na -jaj obicaj, gen. -aja (na- Piva-Drob- 
njak), s pridjevom obicajan (ne-) (13. v.), 
navicaj, zavicaj, denominal izobicajiti (se), 
obicavati, -bicavam impf. Odbacivanjem su- 



uciti (se) 



535 



uditi 



fiksa -oj obic m (Kosmet) »adet«. Pridjev na 
-bn > -an vican »gewohnt«, obican, na -hi (upor. 
topal) -Akal (nisam vtkal, ZK), Rumunji po- 
sudise obicei i nauk »dumm«. Samoglasnik i 
je nastao od jery-a, a taj od ie. ii, koji pred- 
stavlja prijevoj redukcije od eu u ie. korijenu 
*euk-. Taj se nalazi u sanskrtu okas n »Gewohn- 
ter Ort, Wohnstatte«, ucita- »gewohnt«, arm. 
usanim »gevohne mich«, got. biuhts »vican«. U 
baltickoj grupi dolazi s nazalnim inSksomjunkti 
»naviknuti se«, lot. jukt »isto«. Suglasnik v 
je proteza kao u vidra, vime. U hrv.-kajk. 
dolazi jos u nizem prijevojnom stepenu 
(Tiefstufe) navciti se > nafciti se, navcen < 
*U5&-, Od yk-. 

Lit.: ARj 1, 300. 4, 275. 302. 303. 377. 7, 
931. 8, 108. 331. 346. 19, 173-177. Elezovic 
1, 228. 2, 4. Llesic,JF 12,147-168. Moskovlje- 
vic, NJ 3, 143-146. Belie, NJ 1, 60. Ribaric, 
SDZb 9, 172. Vukovic, SDZb 10, 394. Miklo- 
sic 397. Holub-Kopecny 400. 441. Bruckner 
593. 638. Mladenov 66. 368. 638. Berneker, 
LF 10, 161. si. WP 1, 111. Trautmann 335. 
Kawczyriski, ASPh 11, 610-611. Zubaty, 
SbFil 6, br. 11 (cf. 7/6 7,133). Meillet, BSLP 
23, 76-77. Boisacf 234. Vaillant, RES 22, 7. 
Iljinski, PF 11, 297. Bugge, KZ 32, 39. Pers- 
sonAZ48, 121-126. (cf. JF 3, 214). Fancev, 
Studentske novine 12. 3. 1932. Ivsic, FLJ 1, 
63. Jurisic, NVj 41, 56. Maretic, Savj. 63. 

uckur m (Vuk, BiH) = uckur (Kosmet) = 
(s metatezom) cukur m = cukura f (Vuk, Sri- 
jem) »gatnjik (v. gace), gasnjak (ZK)«. Na 
-luk ugkurluk (Vuk) = uckurluk (Kosmet) 
»ovenjaca, dio hlaca kuda prolazi pojas ili 
gatnjik«. Balkanski turcizam (tur. slozenica 
uckur, uc »glava, pocetak«, kur »pojas«) iz 
terminologije nosnje: bug. uckur, uckurluk po- 
red -lak, arb. ushkurloshkur. Nalazi se i u polj., 
rus. i ukr. 

Lit.: ARj 2, 99. 19, 177-178. Elezovic 2, 
400. Mladenov 658. GM 459. Miklosic 371. 
Bruckner 592. Vasmer, RSI 3, 265. Fest- 
schrift Kretschmer 275-278. (cf. LJb 12, 165). 
Lokotsch 2126. Korsch, ASPh 9, 505. 677. 
Skaljic* 627. 

ud m (Vuk) = lido n = udo (Vodice), sve- 
slav. (osim u rus.) i praslav., »membrum, komad, 
glidi m pi. (ZK, hrv.-kajk.)«. Denominal na 
-iti uditi, -im impf. (Kosmet, objekt meso) 
(iz-, raz-) »rastavljati, komadati«, iterativ ra- 
zudivati (Beiostenec, Stulic). Na -bha razudba 
(neologizam, za koji Maretic kaze da »moze 
podnijetk) »seciranje, anatomija«. Ne nalazi se 
ni u baltickoj grupi ni u ostalim ie. jezicima. 
Uporeduje se s arm. ul -el »mozak«. Prema 



Iljinskom u srodstvu je sa vaditi (v.). Pogodin 
uporeduje s lit. uodega »rep«. Pretpostavlja se 
i ie. korijen eu- »anziehen, Schuhwerk« (i u 
znacenju »fett«), koji se nalazi u prijevoju *ou-, 
ob-uti, iz-uti (v.) i postverbal -dz od deti (v.). 
Kao i udica, moglo bi se tumaciti kao *ab, 
postverbal od *dhe~ (v. sud) i od prefiksa Q 
(v. u) »sto se udjene u obucu«. 

Lit.: ARj 19, 190-192. 239-240. Maretic, 
Savj. 61. 124. Ribaric, SDZb 9, 201. Elezovic 
2, 382. Miklosic 374. Holub-Kopecny 400. 
Bruckner 592. Mladenov 649. Petersson, Ver- 
mischte Beltrage (cf. IJb 4, 214. JF 3, 217). 
Meillet, RSI 6, 132. Mikkola, ZF23, 126-127. 
Iljinski, JF 9, 290. Pogodin, RFV 32 (cf. 
AnzLF 5, 260). Vasmer 3, 173. 

-uda, nezivi praslav. priloski sufiks za tvorbu 
zamjenickih priloga mjesta, za pravac u prostor 
gibanja. Stavlja se na upitne i pokazne zamje- 
nicke korijene: kt (v. tko) > kuda »quo? qua?«, 
ov- (v. ovaj) > ovuda »haec«, on- (v. onaj) > 
onuda »iliac«, Lb (v. taj} > tuda »hac«, sv- 
(v. sav) > svuda, odasvuda. Docetno se -a 
smatra kao fakultativna deiksa, pa moze otpasti 
i zamijeniti sa -e (< e), -i, -Ije, -u (ovo je i 
stcslav. kedu). Za etimologiju v. ko, IV. 

Lit.: Vasmer 1, 680. 

udica (Vuk), sveslav. i praslav. (stcslav. 
odica) deminutiv, kao ribarski alat, »hamus 
piscarius«. Radna imenica udicar (Stulic), ces. 
udice. Bez deminutivnog sufiksa stcslav. gda, 
polj. weda, rus. uda. Samoglasnik u je nastao 
iz velarnog nazala o. Refleks za nj nalazi se u 
rum. undita. Rumunji posudise i glagol cditi > 
a undi »angeln«. U ie. jezicima nema rijeci 
koja bi odgovarala praslav., ali se tumaci 
iz ie. jezicnih sredstava, i to od ie. korijena 
^uondh-, prijevoj od ^ndh-, koji se nalazi u 
nvnjem. winden. Prema torn uporedenju praslavi 
rijec znacila bi »nesto zavinuto«. Uporeduje se i 
s gr. dvOep^ »Halmspitze«. Vaillantu i Macheku 
slozenica je od prefiksa o (v. u) i korijena *dhe- 
»das, was hinein gelegt wird«. 

Lit: ARj 19, 221-223. Miklosic222. Holub- 
-Kopecny 401. Bruckner 608. Mladenov 94. WP 
1, 45. 261. Uhlenbeck, PBB 30, 268. Ma:hek, 
Mnema F. Zubaty 413. si. (cf. IJb 12, 261. 
Sldvia 7, 363). Vaillant, BSLP 29, AA. Uhlen- 
beck, PBB 30, 268. Boisacif 18. Fiktin 1084. 

uditi, -im impf. (Vuk) (na-) »paciti, skoditk. 
Nalazi se u stcslav., tj. u Miklosicevu rjecniku 
(na)uditi »molestum esse« koji ga oznacuje 
»glagolitsch« (Sadnik-Aitzetmiiller ga nemaju). 
U drugim slavinama ne postoji. Danasnja je- 



uditi 



536 



iigal 



zicna svijest stavlja ga u vezu sa hud i pisci 
pisu kuditi (na-) »naskoditi« prema iteratlvu 
nandati (17-18. v.) postverbal nauda = na 
-bba naudba (Dalmacija) »skoda, steta«, de- 
minutiv naudbica. Pridjevi na -iv naudiv = 
na -Ijiv naudljiv »skodljiv«. Na -telj nauditelj 
rri prema f nauditeljica. Miklosic uporeduje sa 
lit. udyti »psovati«. 

Lit.: ARj 7, 717. 19, 234-235. Miklosic 
371. Isti, Lex. 416. 1039. 

udova f (sluzbeno) = udovica i'(Vuk) pre- 
ma m udovac pored udovac, gen. -ovca (Vuk) = 
udovac (Kosmet), ie., baltoslav., sveslav. i pra- 
slav. (stcslav.) vbdova »viduus, vidua, njem. 
Wittwe (s kojim je rijecima u prasrodstvu)«, 
upravo poimenicen pridjev na -ov s pomocu 
sufiksa -be, -ica za mociju Mov (uz covjek, 
Vuk), prosiren na -bn > -an udovan (Stulic, 
~vna biskupija, sjedaliste) »vacans«. Deminutiv 
na -ica udoviclca. Augmentativ udovicetina (Kos- 
met). Na -icudovicic »fllius viduae«. Pridjevi na 
-bsk udovacki, udovickl, na -in uddviUn. Ap- 
straktum na -bstvo uddvistvo. Samoglasnik H 
je nastao vokalizacijom 6- u praslav. korijenu 
vbd- pred dentalom (upor. unuk, utorak, jule, 
us, prijedlog vh > u), upor. bug. vdovec 
m prema f vdovi'ca. U baltickoj grupi samo st- 
prus. widdewu. Ie. je korijen ^ueidh-, prijevoj 
*vidh- »rastavljati, schutzlos«, u prijevoju san- 
skr. vidh- »leer sein«, vidhyati (3. 1.) »durch- 
bohrt, pridjev vereinsamt«, lit. vidus »sredina«, 
lat. viduus, di-vido (odatle internacionalno di- 
vidir ati, dividenda, individuum), gr. f|(r)T6eoc; 
»neozenjen«. Ie. je pridjev *vidheno- »rastav- 
ljen« : sanskr. vidhavd, avesta vibava, stir. fedb. 
Osnovni korijen A idh- sadrzi dva elemental 
*ui- »auseinander« i *dhe- (v. djeti, udica'). 

Lit.: ARj 19, 245-251. Elezovic 2, 382. 
Miklosic 398. Berneker, IF 34, 407. Holub- 
-Kopecny 409. Bruckner 605. Mladenov 60. 
Trautmann 357. WP 1, 240. Hermann, IJb 
8, 162. Boisacf 316. Herbig, LF 32, 83. 

ufati (se), -dm (Vuk, zapadni krajevi) = 
uftt (Lumbarda), sveslav. i praslav. (stcslav.) 
upbvati »nadati se«, u istocnim krajevima po- 
tisnut od sinonima. Pridjev naufan (Zoranic), 
prilog naufano »pouzdano, sigurno«. Suglasnik 
/ je nastao od ph > hv. Upor. bug. upovavam. 
Preiiks u- je kao u urok, udes. Bez preliksa nalazi 
se samo u $o\]. pwa »nada«, odatle ces. pevny i 
polj. pewny »siguran«. Grupa pv > p u slov. 
upati, s postverbalom up, tako i u hrv.-kajk. 
veypoti (Bednja), veypunja »ufanje« (v proteza). 
U Vodicama (Istra) stvorena je na osnovu 



b P~ > / i P semanticka varijacija ufati, -an, 
ufanje »nada« prema Up m »kredit«, upati, -on 
»kreditirati«. Slog -va- u uptvati izrazava itera- 
tivni i durativni aspekt. Prema tome korijen 
je *pb-, koji se uporeduje sa lat. puto. 

Lit.: ARj 7,718. 19, 269-278. Kusar, NVj 
3, 338. Ribaric, SDZb 9, 201. Miklosic 269. 
Holub-Kopecny 105. 272. Bruckner 403. 449. 
Boisacq 261. Rozwadowski, RSI 2, 101. 103. 
592. Mladenov 653. Zubaty, ASPh 166, 408— 
409. 

-ug m prema f -uga, -juga, sveslav. i praslav. 
sufiks, ziv i produktivan. Samoglasnik u je 
nastao iz velarnog nazala c ili iz u, sto se rijetko 
moze uporedenjem odrediti. Iz p je u haluga 
f (v.) < stcslav. halcga, ostruga od ostrz, 
upor. polj. ostrjgi »Brombeere«. Dolazi u tvorbi 
naziva za ptice : branjug m = borovnjak »ptica«, 
cevrljuga, ceUjuga, piljug m prema pujuga f; 
u tvorbi naziva za svinje: bjel(j~)ug m prema f 
bjeljuga. Sufiksi -uga, -juga imaju pejorativno 
i augmentativno znacenje: pepeljuga, cvoruga, 
kaljuga, mdljuga, panjuga, alati vlacuga, valjuga. 
Rasiruje se sa -ea kaljuza. 

Lit.: Maretie 293. g. 308. d. Leskien § 
456. Vandrdk 1, § 629. Petersson, ASPh 36, 
140-141. (cf. LJb7, 114). 

iigal m (Vuk) pored ugao, gen. -gla = 
(veoma rasireno s protezom n- od prijedloga 
bei) niigaOj gen. niigla (Vuk) = nugal (ZK) = 
nuglo n, sveslav. i praslav. (stcslav.) cgH, »kut, 
budzak, cosak, angulus (od koje je rijeci ugao 
nastao, kako neki tvrde, ali je svakako u pra- 
srodstvu s njome), 2° toponim (samo Niigao). 
Pridjevi na -bn > -an nugalan, ugaoni (odredeno, 
~ kameri), na -ost nuglast = uglasl, odredeno 
nugli (Bella) »angolare«, na -en nuglen = nugljen. 
Deminutivi na -de nugalce, na -be > -ac nuglac, 
gen. -aca (Hercegovina), na -see < -bebee nu- 
glasce, na -id nuglid. Augmentativ na -ina nu- 
glina. Denominal kauzativum nugliti, -Im »ciniti 
nugle«, naugliti (Sulekov neologizam). Samo- 
glasnik u je nastao iz velarnog nazala p, upor. 
slov. vogei pored ogel, bug. dgai, polj. wegiel. 
Znacajno je kako js uklonjena homonlmija iz- 
medu cglb i Ggh, protezom n, koja se nalazi jos 
u oba luz.-srp. i dodavanjem sufiksa -en ugljen. 
Ie. je korijen *ang-, koji se nalazi u lat. angulus, 
arm. ankiun /angiun, gr. dyxcov, odatle Anco- 
na > lakin. Pomislja se na to da bi ugao mogao 
biti posudenica iz lat. angulus, jer se s lat. 
slaze u deminutivnom sufiksu. To bi moglo 
biti samo onda ako je ugao tehnicka rijec iz 
lat. vojnickog rjecnika, kao daska, leta, Kostel. 
Varijanta *ank- (v. Ancona} zastupljena je u 



iigal 



537 



iigorak 



hrv.-srp. samo u pauk (v.) 3 ali se nalazi u 
praslav. i baltoslav. : lit. anka »Schlinge, Schlei- 
fe«, stcslav. ckotb »Hacken, udica«, dok varijanta 
*ang- nije baltoslav. 

Lit.: ARj 7, 719. 8, 262. 19, 283. Miklosic 
223. Holub-Kopecny 401. Bruckner 609. Mla- 
denov 704. WP 1, 62. Walde-Hofmann 44. Mell- 
let-Ernout 50. Giintert, WuS 11, 130. Matzen- 
auer, LP 11, 326. Boisaccf 7. 

ugalj, gen. iiglja m (Vuk) = vdgoj, gen. 
vdgja, pL.vdgji (Buzet, Sovinjsko polje, v- je 
proteza), baltoslav. i praslav. (stcslav.) ggh (po 
deklinaciji j), »1° carbo, cumur, krbun, 2° jos 
tinjajuci komadic izgorjelog drva (Buzet)« = 
ugljen m (Vuk, ZK, Vodice), upravo poime- 
nicen pridjev na -en kao srebren pored srebrn, 
»isto«. Izvedenice se prave od obiju osnova: 
na -ar ugljar, gen. -dra = ugljenar, s pridjevom 
na -ski ilgljarski = ugljendrski, na -ara ugljara 
»1° cumurnica, cumurnjaca, 2° toponim (u 
pl.)«, odatle prezime Ugljdrac (Kosmet). Na 
-ica ugljenlca = krbunica (Vodice) »cunjastbre- 
zuljak drva za pravljenje drvena uglja«. Na 
-iste ugljemste (Vodice) »mjesto gdje se pravi 
krbfln«. Kol. na -evlje mjesto -je zbog suglas- 
nicke grupe: ugljevlje (Vuk) = ugljevlje pored 
uglevlje (disimilatorno ispadanje palataliteta, 
Kosmet). Interesantna je semanticka varijacija: 
krbun, gen. -una (Vodice) < tal. carbone je 
»ugalj koji se pravi za prodaju«, ugljen je kao 
u Buzetu »ugalj koji preostane od ispaljena 
drva«. Samoglasnik u je nastao iz velarnog na- 
zala c, upor. slov. vogel pored ogel, polj. 
wegiel. Homonlmija sa ggH izbjegnuta je u 
praslav. tipom deklinacije: oglz po deklina- 
ciji o, Ggh po deklinaciji /, koja je baltoslav., 
jer je / i u lit. anglis, i pridjevskim sufiksom -en. 
Arbanasi posudise, prema Joklu, vpgllje > 
thengjill = fengjill = thnjill (Gege), dok Peder- 
sen rastavlja the- i ngjill i stavlja u prasrodstvo 
sa ugalj. Nalazi se jos u sanskr. angara, nperz. 
angist »ugalj«. Baltoslav. -arijski leksem. Ie. je 
korijen *ong-, kojega veza sprijevojem *ngnis > 
oganjje veoma vjerojatna. Zavrsno -h je kao i u 
eglz sufiksalni elemenat. 

Lit.: ARj 19, 281-282. 308-314. Elezovic 
2, 379. Ribaric, SDZb 9, 201. Miklosic 223. 
Holub-Kopecny 401. Bruckner 609. Trautmann 
8. WP \, 181. Joki, SAW 168, 105-106. (cf. 
RSI 5, 322). IF 30, 192. Loewenthal, ASPh 
37, 382. Lohmann, KZ 56, 62. 

ugic m (Vuk, Crna Gora) »ovan koji je 
prehodio deset puta, nosi zvono, vodi ovce i ne 
strize se« = ugic, gen. -lla (Kosmet) »veliki 
stari ovan od vise godina, neobicno zavinutih 



rogova (nosi zvonce i ide pred stadom; da 
bude impozantniji, ne strize se)«. Balkanski 
pastirski termin: bug. jugic — jogic (Dozon) 
»ovan vodic«_ = vodic »isto« = vogic (glede 
d > g upor. bug. kol. voghe n za vodbe od voda), 
arb. uglfm »Leithammel« = ogic (Godin) »Haus- 
lamm, Osterlamm, la brebis ou l'agneau qu'on 
nourrit a la maison pourqu'il soit plus gras«. 
Area rijeci (Crna Gora, Kosmet), gdje imade. 
posudenica iz arb., govori u prilog misljenju 
da je hrv.-srp. i bug. termin posuden iz arb. 
Sufiks -t'fu arb.j alternacija O/M navodi na mislje- 
nje da se radi i ovdje o istoj leksikoloskoj pojavi 
kao u seletak (v.) > shilek-gu > siljeg, tj. o 
rijeci juznoslav. podrijetla koja se opet vratila 
na nas teritorij. Ta se pojava opaza i kod 
madzarskih i rumunjskih slavizama. Da se radi 
o nasoj radnoj imenici, to dokazuje bugarski 
naziv vodic. Vjerojatno je, arb. ugif = ogle 
nastalo unakrstenjem od stcslav. agnbeb + vo- 
dic. V. voditi. 

Lit.: ARj 19, 293-294. Elezovic 2, 379. 
Mladenov 73. 699. Gerov 1, 144. Dozon, Balg, 
nar. prip. 104. GM 456. Jokl, Unt. 2. Skok, 
AA 1, 225. 2, 109-110. 2, 134-136. Meyer, 
LF 6, 111. Deric, PPP 7, 23. si. (cf. IJb 
13, 161). Godin 243. 

ugor m (Vuk, Gabela, Hercegovina) = 

vugor (Belostenec) = (s ispustanjem pocet- 
nog u-, jer se smatrao prijedlogom) gor, 
baltoslav., sveslav. i praslav., »riba gruj«. 
Samoglasnik u je nastao iz velarnog nazala, 
upor. slov. ogor, polj. wegorz. Oblik cgori, 
nije potvrden u stcslav., ali u stprus. anguris, 
lit. ungurys, koje je nastalo iz. *angurys, kako 
pokazuje fin. naziv ankerias, koji posudise Finci 
od Litavaca prije nego se doselise u danasnju 
Finsku. Taj je naziv etimologijski isti i za 
zmiju *arjrilA > lat. anguls, praslav. ceb (v.). 
Tako je zbog toga sto se ugorl (slicni jegu- 
ljama) nisu smatrali za ribu nego za vrstu 
zmija. 

Lit.: ARj 3, 270. 19, 333-335. Miklosic 
223. Holub-Kopecny 401. Bruckner 609. Traut- 
mann 8. WP 1, 63. Boisacf 375. Osthoff, LF 
4, 229. 270. 

iigorak, gen. -rka (ZK, hrv.-kajk., slov.) = 
(s protezom v) vugorek = (s metatezom samo- 
glasnika) ogurek = ogorka f (Prekmurje) = 
ugrki (prema Miklosicu hrv.) = angurija /(Bo- 
zava < mlet. anguria) = (aferezom i unakr- 
stenjem sa slov. kumara < cucumere) murka 
(slov.) »krastavac«. Sveslav., osim bug. Madzari 
posudise ugorka, lit. agurkas, nvnjem. Gurke < 
ces. okurka, fin. gurku, dok Rumunji castravete 



iigorak 



538 



iiho 



< krastavbCb i Arbanasi kastravec. U arb. 
postoji jos trangull < srgr., biz. TETpciYYOUpov 
pored xiTpdyyoupov. Upor. gruz. kitri agiro 
»Gewachs«. Prvim oblikom tumaci Porfirogenet 
Trogir, jer da njegov polozaj nalici krastavcu. 
Miklosic i Bruckner uzimlju da je naziv dosao iz 
Perzije (perz. angorah, angurj u grcki (Bizant), 
odatle Slavenima a od njih Nijemcima, ngr. 
ctYxoijpu Slavenski se oblici osnivaju na disi- 
milaciji n — r > — r ili na unakrstenju s gr. 
dyoupoc, »nezreo« i na metatezi samoglasnika 
*ogurbkb (upor. polj. ogorekj, s dodatkom demi- 
nutivnog suflksa. Upor. rus. ogurec. Sa su- 
fiksom -bkb presla je rijec k Nijemcima. Rijec 
je grecizam koji ne biljezi Vasmer. Rijec je 
ziva i u tal. narjecjima. Upor. istro-rom. 
augura. 

Lit.: ARj 19, 334-335. Pletersnik i, 619. 
802. 713. 805. Crania, ID 6, 105. Miklosic 
371. Holub-Kopecny 254. Bruckner 376. Gor- 
jajev 236. DEI 206. 

Ugrin m (-in individualni sufiks) pored Ugar, 
gen. Ugra, pi. Ugri, gen. Ugara (Vuk, narodna 
pjesma Ugrin Janko) m prema f Ugrinja. Pri- 
djev ugarski, poimenicen na -ica ugarstica f 
»dolama«, slov. ogrscica »1° brassica rapa olei- 
fera, repica, 2° debela kiseljasta jabuka«, pridjev 
ogrscicen (~o olje), na -jak ogrscak »vjetar 
sjeveroistocnk. Deminutiv Ugricic (narodna 
pjesma). Antroponim Ugrin, odatle prezime 
Ugrinovic, upor. srp. Ugrenovic. Toponim Vu- 
grovec (hrv.-kajk.). Sveslav. i praslav. (?) naziv 
za Madzare = Madare. Samoglasnik u je 
nastao iz velarnog nazala G, upor. stcslav. 
pgrinb, slov. Vogrin, hrv.-kajk. vogerski(\ramec, 
~ kral, zemlja}, antroponim Vogrinc, polj. w[- 
grin. Rumunji posudise Ungur m prema f 
Unguroaicd, deminutiv Unguras., pridjev ungu- 
resc, etnik na -janin > -ean Ungurean m 
prema Ungureancd. Preko slav. naziva srlat. 
Hungarus (s u > a preko Mlecana), tal. 
Ungaro, fr. hongrois, Hongrie. Praslav. (?) je 
naziv tur. (avarskog) podrijetla: od tur. sin- 
tagme ono »deset« + giir »strelica« >onugur, 
gr. 'OvoYoupoc,. Nazivom »deset strelica« ozna- 
cuju se koljena (plemena) Huna 5. i 6. vijeka, 
koja su boravila iznad Meotide od Urala do 
Kavkaza. Kako su Madzari nomadizirali iznad 
Kubana medu njima, tursko ime hunskih ple- 
mena preneseno je i na njih. Zbog toga ih car 
Konstantin zove Toupxoi. 

Lit.: ARj 19, 349-354. Miklosic 223. Ho- 
lub-Kopecny 401. Bruckner 609. Melich, ASPh 
38, 244-250. (cf. JF 3, 210). Tiktin 1686. 
Schnetz, ASPh 40, 156-160. 



ugrk m (Vuk) »crv sto zivi ljeti u goveda ispod 
koze« = ogre m (Smokvica, Korcula) »mali 
morski puz sto zivi uz mrkentu« = (bez pocet- 
nog u, upor. ugor) grk = (bez docetnog k) 
ugar, upor. rus. ug(o)rb »vrst crva, Hitzblatter, 
Finne«. Samoglasnik u je nastao iz velarnog 
nazala p, upor. polj. wejrry »Schweinsfinnen«. 
Slaze se sa stvnjem. angar »Kornmade, zizak«, 
lit. ankstirat »Maden, Engerlinge«. Zavrsni -k, 
-c u ugrk = ugrc su deminutivni sufiksi -bko, 
-be. Ie., baltoslav., sveslav. i praslav. *cgorb. 
Ie. *angu(K)i- sa sufiksom r. 

Lit.: ARj 8, 772. 19, 356. Skok, Term. 56. 
Miklosic'223. Holub-Kopecny 401. Bruckner 609. 
WP 1, 64. Bernard, RES 27, 39-40. 

ugursuz m (.Vuk) = (s aferezom u-} gtirsuz 
»covjek rdav, bez postenja«. Apstraktum na -luk 
ugursuzluk (Vuk) »huncutarija, vuncutarija«. 
Pridjev na -ski ugursuski. Balkanski turcizam 
romanskog podrijetla (tur. ugur »Schicksal, 
Glflck« < lat. augurium, sa privativnom post- 
pozicijom -suz »bez«) iz terminologije obicnog 
zivota: arb. izvedenica ugurim (-im < lat. 
-imen). 

Lit.: ARj 3, 504. 19, 358-359. GM 456. 
REW 785. DEI 362. Skaljic* 629. 

-uh = -juh, neproduktivan, neziv sufiks, cesto 
pejorativnog znacenjazamaskulina prema -Qjuha 
za feminina. Dolazi na imenicke i glagolske 
osnove: ocuh od otbcb »Stiefvater, patraster« m 
prema macuha, gdje varira sa -eha macija 
(ZK), pastuh »ajgir, Hengst« od pasti, u hrv.- 
kajk. potepuh, posmetuh. Stcslav. konjuh rasireno 
je na -jar konjusar. Znaci i predmete: kozuh 
»Pelz« od koza. Ima i augmentativno znacenje: 
lacuh »ein Weinreis mit Trauben«, od istog 
korijena od kojega i latica, deminutiv na -ica. 
Cesto je osnovna rijec propala ili se ne razbira 
vise, tako u trbuh (v.) i u nazivima biljki Idpuh 
»Klette« = fipu(K) (ZK); repuh »Pestilenzwurz« 
mozda je od rep. Varira i u m sa - h: peteh 
(Punat) = petil (ZK) prema rus. petuh »pijetao«. 
U femininumu varira sa -juga: pepeljuha pored 
obicnijeg pepeljuga. Veze se s augmentativnim 
sufiksima cmjusina. U femininumu se rasiruje 
sa -la: -usa (v.). Suglasnik h je nastao iz s 
poslije velara, samoglasnik u iz ie. dvoglasa 
au, ou: *-auso, *-ouso. Upor. iliro-tracki -aurus 
u bolaurus > blavor. 

Lit.: Maretic § 310, § 357 i § 345 h. Von- 
draW- § 642. 

iiho n (Vuk) po deklinaciji o, pi. f Mi po 
deklinaciji i, uvo, gen. iiveta = uo, gen. ueta 



uho 



539 



-m 



(Kosmet), u stcslav. uho, gen. usese (kao oko i 
tijelo, v.), upor. slov. uho, pi. usesa,; u cakavskom 
ZK usesa pi. n, odatle analogijom sing, useso 
n; ie., baltoslav., sveslav. i praslav. naziv za 
dio tijela, »1° auris, rom. auricula (s kojima je 
rijecima u prasrodstvu)«; juho n (Buzet, So- 
vinjsko polje) »2° (metafore) rupa za drzak kotla, 
3° produzenje duzice kabla s rupom za prihvat, 
4° udubina, zabat od stupe«. Pridjev na -bn 
usni (odredeno, Stulic), poimenicen na -jak us- 
njaci, gen. -snjaka m (Srijem) »oboci, minduse«, 
na -at uhat, usat (Bilenski podi), odatle na -ka 
itsatka f (Vuk, Crna Gora) »1° ptica dytes 
auritus, 2° (usatka, ZK) kabao sa dvije drvene 
rukatke (rucke, metafora)«. Deminutiv na -ica: 
usice f pi. (Vuk, Kosmet, ~ u igle, sjekire}. 
Na -ara: uharica (Crni Lug, Varazdin) = 
usara, usarica, uSarka »sova«. Glede uhor m 
(Vuk, Hercegovina) »kresta«, odatle uhoraca, 
uvoraia (Poljica) »galerida vistata«, v. huhor. 
Prilog usimice »sa usicama od sjekire«. S pre- 
fiksima: nauhvica f (stvoreno kao narukvica} = 
nauhica (Jambresic) = nausnica (Mikalja., Bella, 
Belosteriec, Stulic) = nausje n »oboci, min- 
duse«; nauske, gen. -ska f pi. (Srbija) »(nakit 
zenski) igle na kojima su buseni novci«. Slo- 
zenice : uhdbolja f, uholaza f »forficula auricula- 
ria, strizavka (ZK)«, s mnogobrojnim varijan- 
tama drugog glagolskog elementa: mjesto laziti 
(v.) stoji Ijesti Uholjezluvo-, tivolez (Srijem), 
sa stezanjem uo > u uloz m »crv« (upor. bug. 
ules, uleskaj, (zamjenom docetka -dzfl su- 
fiksom -aca (h)uholaca = uvolaca (Crmnica), 
huholjaca (mozda unakrstenjem od vlaca, od 
vldclti}. Denominali od sintagme do uha > 
adusiti, -im, dousati, prousati, -am (Piva- 
Drobnjak) »saznati nesto sto se krije« pf. prema 
impf, dousivati, odatle dousnik »spijun«, dou- 
salo (Parcic); od iza uha (ZK, iza uses} iza- 
uslti, -im pf. prema impf, izausivati, -usu- 
j m, -usivam, odatle zausnica »cuska«; 
od pri uhu > priusak, gen. -uska (Vuk) ■ = 
zausdk »zamlatnica, cuska«, odatle isprijuskati, 
-am (Piva-Drobnjak) »isamarati«; od bez, brez 
uha obeusiti, -im pf. (Lika) = obreusiti = 
(sa stezanjem eu > u) abusiti »ocistiti usi u 
igle« (disimilacija z — s > — sj. Ovamo jos 
unakrstenje sa posudenicom iz gotskoga: use- 
rez (Cubranovic) = userez (Marulic, usi s use- 
rezmi, ludita 4, 83) = userezi f pi. (Stulic) < 
stcslav. (11. v.) userizb pored useregz = rus.- 
-cslav. (16. v.jserjaz »nausje, nausnice, rincice« 
< balkansko-got. *auhsahriggs, nvnjem. Ohrring. 
Suglasnik h je nastao iz s, kako se vidi iz balticke 
usporednice lit. ausis koja je kao i liti. auris 
osnova na i, upor. gore pi. f usi. Ie. je korijen 



*au- »wahrnehmen«, isti koji (' u um (v.) ijaviti 
(v.), prosiren formantom 1 

Lit.:ARi2, 717. 3, 728. 4, 123. 7, 719. 724. 
8, 327. 489. 19, 368-377. Mazuranic 1511. 
Elezovic 2, 391. 401. Miletic, SDZb 9, 364. 
Vukovic, SDZb 10, 387. Miklosic 371. 372. 
Holub-Kopecny 401. Bruckner 592. Trautmann 
18. WP 1 jlS. Boisdaf 730. Pedersen, IP 5, 
34. 39. KZ 32, 250. Hubschmann, IF 4, 
116-117. Bernard, RES 27, 37. Kiparsky 
223. Stender-Petersen (cf. Janko, Sldvia ■ 9, 
351). Vasmer, ZSPh 1, 64. 

uisati, -sem pf. (Vuk) = ujisati (Mostar) 
»priliciti« = (s tur. -di od aorista) ujdisati 
(Banja Luka) = ujdisat (Kosmet) mdesiti, 
goditi«. Balkanski turcizam (tur. uymak »con- 
venir, s'adapter«) iz obicnog govora: bug. 
ujdts(v}am, arb. tiidis »ordnen, es schickt sich«, 
odatle imenica na -ia > -('w'd//»Einrichtung, 
Einstimmung«, cine, uidisescu, imenica uidie f. 
I turski kauzativum na -dur- balkanski je: 
ujdurisati, -sem = ujdurisat, -sem pf. prema 
impf. ujduTKOvat, -ujem »udesavati«, s imeni- 
com ujdurma f (Bosna) »finta« = ujdurma 
(Kosmet), bug. ujdurisvam. Ovamo ide i 
indeklinabilni pridjev i prilog ujgun (Kosmet) 
»zgodan, podesan«, bug. ujgun, cine, uigune 
»conforme, convenable«, balkanski turcizam ob- 
razovan s pomocu -kin kao u caliskan, surgiin, 
od uy-mak. 

Lit.: ARj 19, 391. Elezovic 2, 386. Skok, 
Sldvia 15, 832. Pascu 2, 173., br. 1128, 1129. 
Mladenov 650. GM 456. SkaljiP 630. 

uj 1 m (imati rdav —', Kosmet) »narav«. 
Na tur. -U ujllja »cudljiv«, s postpozicijom -suz 
ujsuz (uz cdvek}. Balkanski turcizam perzijskog 
podrijetla (perz. yui »priroda, obicaj, rdava 
navika«) iz obicnog govora: cine, hue f »mau- 
vaise habitude«, ngr. ypvi »isto«. 

Lit: ARj 19, 393. Elezovic 2, 386. Pasc« 2, 
143., br. 640. 

-uj 2 , rijedak praslav. pridjevski sufiks, poime- 
nicen u m. r. samo u kraguj i slavuj, gdje se 
zamjenjuje sa -ulj (v.). Poimenicuje se na-bk > 
-dk osebujak, gen. -ujka (v.). Kako je izgubio 
pridjevsku vrijednost, prosiruje se na -bsk: 
volujski, a i tu se zamjenjuje sa -ovski volovski, 
prema stcslav. stada voluja, mehz volujb, prema 
tome ovnujski, orlujski. Nastao je iz osnova 
na -u dodavanjem pridjevskog -jo. 

Lit.: Vandrdk V § 459. Maretic 308 f. 
325 i. 



540 



-ul 



lijak m (Vuk) prema f ujna (mocija izrazena 
sufiksima -ako m prema f -na) = iijac, gen. 
ujca (ZK, Kosmet, upor. ces. ujec, mocija 
izrazena sufiksom -be za maskulina, upor. 
stric, strina i obratno bvan m prema ovcaj — 
vujec (hrv.-kajk.) = vujac (Krasic), baltoslav., 
sveslav. i praslav. naziv srodstva, »1 ° brat ma- 
terin, daidza, sestra materina, 2° ujakova zena«. 
Hipokoristici uja = ujo m, deminutiv na -ko 
ujko. Upor. daju = dajo, dajko od daidza 
(Vuk). Na -evina ujcevina f (Vuk) = ujcevina 
(Kosmet) »porodica majcina«. Na -iena (sa en > 
Inj) ujcevitnja (Kosmet) »ujakovakcerka«. Hrv.- 
-srp. inovacija je dodatak sufiksa da bi se 
izrazila mocija, cega nema u baltickoj grupi, 
cesto ni u drugim slavinama, osim ces. i 
polj.: stprus. awis, lit. avynas. Samoglasnikn je 
nastao iz ie. dvoglasa auiuie. korijenu *auo-s, 
koji je znacio djeda i baku majcinu. Upor. za 
dalju vezu unuk. 

Lit.: ARj 19, 393-397. Elezovic 2, 386. 
Miklosic 371. Holub-Kopecny 402. Bruckner 
637. Mladenov 650. Hirt, IF 22, 81. 

likali. ucem impf. (Vuk) (za-) prema pf. 
uknuti, uhnem i iteratlvu na -iva- -ukivati, 
-ujem, samo s prefiksima po-, za- »clamare«. 
Postoji jos u slov. Postverbali ilk m, uka f 
»vika«, deminutiv na -bka Ucka f »mala buna, 
tumultus«. Na -de ukac, gen. -aca »vepar«. 
Onomatopejsko podrijetlo vidi se i odatle sto 
se veze i s uzvikom hu (v.), pa se govori i pise 
hukati, huknuti, zahukati, pohukivati. Moze biti 
i stara balto-slav. onomatopeja. Upor. lit. auka 
»bura«, u prijevoju lit. ukas »sova«, a moze biti 
i samostalna kreacija jer je druge slavine ne 
poznaju. V. jos vikati, hujati i vijati. 

Lit.: ARj 10, 456. 11, 238. 19, 426. Miklosic 
371. Trautmann 18. WP 1, 187. Uhlenbeck, 
PBB 22, 195. Vaillant, RES 22, 191. 

uklija f (Vuk, ne zna se gdje se tako govori) 
»cyprinus albumus lucidus« = ukljeva i (Vuk, 
Crna Gora) »riba Skadarskog jezera koja nava- 
ljuje na tzv. Oka u torn jezeru, tal. scoranza 
(hvata se mrezom zvanom bodac)«. Rijec je 
balto-slav., sveslav. i praslav. ribarski termin. 
U baltickoj grupi usporednica je istocno-lit. 
auksle. Samoglasnik / u uklija odgovara U u 
ukljeva. Prema tome nastao je od . Upor. 
prije prema prede < prezde. Suglasnik v mjesto 
je stoji kao u Lojista za Lovlsta, Bojana za 
*Babanna. Njem. Uk(e)lei potjece iz poljskoga. 
Ocekivalo bi se da ce je Arbanasi posuditi. 
Oni imaju za tu ribu svoj deminutiv gjuh(e)ze, 
od gjuhe »jezik«. Prema Loewenthalu ie. je 
*3uble\a »was man greift«, od ie. *eukho- »fasse«. 



Lit: ARj 19, 442. MikloKi 371. Holub- 
-Kopeiny 259. 402. Bruckner 593. Trautmann 
18. Loewenthal, WuS 8, 176. 11, 60. Mla- 
denov 311. 

ukljata f (Vuk, Dubrovnik, Ljubisa, Perast, 
Kotor, Krtole, Budva, Kostanjica, Boka, Ri- 
san) = ukljata (Prcanj, Lastva, Muo) = 
(Ij >j) ukjata (Mljet) »morska riba sparus mela- 
nurus, (prevedenice grckog naziva melanUrus) 
crnorep, crnoguz«. DalrHato-romanski leksicki 
ostatak iz ribarske terminologije od izvede- 
nice na lat. sufiks -atus, koji znaci snabdjeve- 
.nost necim karakteristicnim (upor. okun): 
oculata, od oculus. Mjesto kij dolazi l u varijanti 
usata (srednja i sjeverna Dalmacija, Bozava, 
Malinska, Krk, Rab, Molat, Split) = usata 
(Racisce) = bocic od usdt (Hvar), odatle na 
-aria > mlet. -era usdtera (Malinska) »mreza 
za usate« = usatatra (Senj) = osata (Senj) = 
osata (Cres). Cuje se i mlet. ocada (Risan, 
Lastva). Zamjena s mjesto kiju dalmato-roman- 
skom obliku nastala superpozicijommlet. oblika 
(upor. fersora, Split, mjesto dalmato-rom. 
prsura). 

Lit.: ARj 19, 446. Kusar, Rad 118, 18. 
Crania, ID 6, 128. Macan, ZbNZ 208. Skok, 
Term. 48. Tenter, ASPh 30, 196. Miklosic 
371. REW* 6037a. DEI 2622. 

ukret = vukret (Jambresic, s hrv.-kajk. 
protezom v), slov. ohrovt = ohraut = ukrot = 
okret = okrat »brassica > broskva«. Od nv- 
njem. Hohlkraut. 

Lit.: ARj 19, 446. Pletersnik 1, 807. Miklo- 
sic 220. 

-ul, vrlo cest sufiks lat. podrijetla (lat. 
-ulus > tal. -o/o) na Jadranu. Dodaje se kra- 
cenom hrvatskom hipokorjstiku: Frane — 
Franul, odatle prezime Franulic — Franolic 
(prema tal. -ah"), Franulovic, Kr sto od Chri- 
stophor) — Krstulovic, Krsul (1422) od Chry- 
sogonos, upor. toponim Karsulova rupa (1646, 
Vrbnik 1401), sisul nepoznatog podrijetla. Do- 
daje se i hipokoristicima od slav. dvoclanih 
imena: Gradate (od Gradislav) — Graduh 
Sarbanovlcb (1348); od Hranislav — Hrantil 
(1348), redukcijom na pocetni slog Hrajul 
(1348, upor. Hraja, Hrajsa), Rahul (1330), od 
Radoslav. Dodaje se i hipokoristicima od krscan- 
skih imena: od Petar je Peul (narodna pjesma: 
dva mila sina starog Peul-kapetana) , Pejul, 
prezime Peulic (Bosna), toponim pridjev na -/ 
Peulje (Travnik); Markul (1401, knez koji uze 
Omis), prezimena Markulic, Markulin, od Ma- 



-ul 



541 



Uicinj 



•ero > *Mavrul, prezime Mavrulic. Mozda ide 
ovamo i ime Marul, Marulic (Split), ali je 
Marulius potvrdeno i na rimskim natpisima. 
Nepoznatog je postanja Manad (17. v., Dubrov- 
nik: udren Manculovom fijerlom). Isto tako 
prezimena Priulovic, Privulovic od nepoznatog 
Priul, Privul, kao i toponim Pupulovo selo 
(1380). Zasebno treba razmatrati -ul u vlaskim 
imenima starosrpskim kao Njegul (14. v., Vlah 
u Svetostefanskom hrisovulju), kod Rackoga 
Negulus (1070), varira u obliku -ula Negula 
(12. v., Krk), odatle (ikavski) Nigulic (16. v., 
upor. na Bracu Negoje, od Njegoslav, Njego- 
van), toponim Kucul (mjesto, Srbija, okrug 
smederevski, upor. Kucovlah = Cincarin), Prvul 
(15. v., Srbija), prezime Prvulov, Prvulovic 
(Srbija), toponim pridjev na -j Prvulj (zemljiste, 
Smederevo), Stanulovici (selo, Kopaonik) < 
Stanul, od Stanislav. Cesto je Radul (14. v., 
Vuk), vlaski vojvoda u narodnoj pjesmi Ze- 
nidba Vlasica Radula. To je Radul-beg, koji je 
iz Karavlaske, a ozenio je sinovicu Ivana Cr- 
nojevica iz Crne Gore. Varijante su toga imena 
Raduo (gen. -ula), Radula, Radule. U Sveto- 
stefanskom hrisovulju katun Ursulovica (od rum. 
ursul »medvjed«) promijenio je ime u Radul; 
Radula f je i zensko ime (1348, Dubrovnik); 
pise se i Radala. Odatle rasireno prezime Radu- 
lovic, Radolovic (18. v., Pakrac), toponim Radu- 
lovce (Kosmet), Radlovac (Osijek, 1697), Radio- 
vici (Bosanski Petrovac), na -/ Radolje, Radolje- 
vo, lat.- Radulinus (1344). Krcule Jovane iz 
visoke rudnicke planine (Vukova narodna 
pjesma) po svoj je prilici rum. cretul »kovrcaste 
kose«. Rajul (14. v., Svetostefanski hrisovulj) 
je od Rajko, Radislav. Ovamo i ime Rakul 
(15. v., Krusevacki rukopis), odatle prezime 
Rakolovic (16. v., Dubrovnik), Rakulovac (to- 
ponim). Nepoznatog podrijetla je vlasko ime 
Prgul (Decanski hrisovulj), od Prgoje, odatle 
Prgulovic (15. v.), Prglovic (15. v., Dubrovnik). 
Ovamo jos Grbulovica f (mjesto u Srbiji, okrug 
Knjazevac). Kad se radi o starosrpskim vlaskim 
imenima na -ul, onda ne moze biti rijec o 
lat. deminutivnom nastavku -ulus, jer taj u 
rum. jeziku ne postoji (upor. u ostalom Singur 
< singulus), nego'O rum. postpozitivnom clanu 
kao u ursul od urs < lat. ursus > Vladoje 
Ursul (1372), Bjeloje Ursulovlc (1376); 
Furtula od furtul »krada«. Cisto rum. je Ser- 
bula od serb (<lat. servus), Serbolovac. Vari- 
janta -ula nastala je od strum, -ulu, koje je 
shvaceno kao nas akuzativ. Lat. -ulus m prema 
f -ula dolazi i rasireno -uculus. To se nalazi 
jednom u Dubrovniku: Anuhla f (15— 16. v.). 
Usp. i Sekula, lankula, Drakula. 



Lit.: ARj 1, 93. 3, 374. 395. 677. 5, 657. 
718. 6, 438. 485. 539. 8, 277. 9, 830. 11, 827. 
12, 203. Elezovic 2, 159. 266. Weigand, BA 
2, 147-166. (cf. Ub 12, 155). Jirecek, Ro- 
manen I, 38 — 41. 

ulak m (Vuk, narodna pjesma) »kurir, tata- 
rin, peik, glasonosa«. Dolazi kao ulacus u dubro- 
vackim listinama, zacijelo preko bizantinskoga. 
Balkanski turcizam (tur. ulak »Eilbote«) iz tur- 
ske terminologije dojavljivanja: rum. olac = 
oldcar, prilog olaceste, bug. uluk pored ulaka, 
arb. ulak »Fussganger«, ngr. oMxnc,, srgr. (bi- 
zantinski) otjMxic, »cursor«. Preko bizantinskog 
doslo i u evropske jezike: njem. lakai > 
lakaj (Zagreb), lokaj, danas preko fr. laquais > 
lakej. 

Lit.: ARj 6, 138. 19,487-488. GM 457. 
Doric 392. Lokotsch 2130. Striedter-Temps 154. 
skoljic 631. 

ular, gen. -dra m (Vuk) = ular (ZK, Kos- 
met) = jular (17. v.) »povodac, oglav«. Prezime- 
na Juldrd&ie, Juldrdeija. Denominai na -iti 
izuldriti, izularim pf. (Lika) (na-, raz-) (objekt 
konja), prema impf, izularivati, -ivdm, -ujem 
»skinuti ular«. Balkanski turcizam (tur. yular 
»Leitseil, Ziigel«) iz terminologije konja: bug. 
jular, arb. jullar (Skadar). Glede oscilacije sa 
j- upor. bug. urnek poied jurnek, jorgan pored 
organ. 

Lit.: ARj 4, 303. 677. 7, 722. 19,489-490. 
Elezovic 2, 388. GM 164. Mladenov 700. 
Matzenauer, LF 81, 31. Skoljic 374. 645. 

Uicinj m (tako danas sluzbeno) = Uicinj 
pored Ucmj i Uncini (Crmnica, pocetni slog 
prema arb. ili tal. izgovoru) = Lbcinb (do- 
maci stsrp. oblik, 13. v., Lacin je krivo moderni- 
ziranje, koje se nigdje ne govori) = (sonantno 
/ < ol > pred suglasnikom o, upor. ofica) 
Ocin = Ocinj (Bella, narodna pjesma, Gundu- 
lic), "odatle etnik na -janin Ocinjanin m prema f 
Ocinjka, ktetik ocinjski. Talijanski sa sraste- 
nim prijedlogom Dulcigno. Arb. Ulqin = Ul- 
an, etnik Ulqenjak. U anticko doba Old- 
mum oppidum (Plinije, Livije), Olendo (Livije, 
dativ), 'EXxiJviov (Porfirogenet), OuXxmov 
(Ptolomej), etnik na -ata (tip Delmata) Olci- 
niatas (Livije), gen. pi. AuxmSoiv. Glede do- 
cetka -inium upor. Delminium > Duvno, Ri- 
sinium > Risan. Veze se s arb. ulk -u = ujk -u 
»vuk«. 

Lit.: ARj 8, 504. 19, 497-198. Miletic, 
SDZb 9, 386. 391. Krahe, GN 30. Mayer 
I, 347. 348. 2, 120. 121. 



ulcek 



542 



-iilj 



ulcek m (BiH) »mjera od 40 oka za zito, 
varicak«. Turcizam (izvedenica na -ek od 
olcmek »mesurer«, dlgek »mesure«) iz turske 
administrativne terminologije. Ovamo ide i 
ultija f (objekt uz uzne — M, Kosmet) »mjera« 
< tur. dlgu »Mass«. Za sufiks -dk, -ek upor. 
jatak, konak, batak, bicak, dernek, kolak, kacak, 
za sufiks -i, -u, -u, komsija, japija, jazija, ka- 
pija. 

Lit.: ARj 19, 498. Elezovic 2, 401. Skok, 
Sldvia 15, 502., br. 833. Deny 369., § 859. 
861. i § 869. Skoljic* 631. 

ulefa f (Vuk, Kosmet) = uleva (Vuk) 
»placa« = ulafa (Dubrovnik) »korist«. Balkanski 
turcizam arapskog podrijetla (ar. °ulufa > 
tur. olefe, oliifa »sledovanje, vojnicka plata, 
mazda«) iz turske vojne terminologije: rum. 
leafa, arb. lyfe, ylyfe, ulefe, ylef; bug. lefe = 
life, gr. kwcpec,. Nalazi se i u madz. alafa, 
brus. i rus. lafa. [Odatle u argou lovaf»no\ac«]. 

Lit.: ARj 19, 499. Elezovic 2, 389. JF 11, 
86. Kodov, Sldvia 9, 262-263. Korsch, ASPh 
9, 677. Tiktin 89'6 SEW I, 683. Mladenov 
273. Gombocz-Melich 58. Lokotsch 2132. Vas- 
mer 2, 19. Skoljic 631. 

ulema (BiH) »islamsko svecenstvo, upravo 
ucenjack, najcesce u slozenici reis-ulema m 
(arapski clan el srastao se sa ulema) »glavar 
uleme« = reisul-tllema = (skraceno) reis 
»prvosvecenik muslimana u SFRJ«, ulema-me- 
dzlis m »savjet uleme«. Turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. Aulama; plural od sing. c alim »uce- 
njak« > tur. ulema, kao singular za imama, 
muftiju i kadiju) iz oblasti islama. Evropski 
arabizam. 

Lit.: ARj 19,, 500. Lokotsch 2131. Korsch, 
ASPh 9, 677. Skoljic* 452. 533. 631. 

ulica f (Vuk, Kosmet, Konavli), sveslav. i 
praslav. deminutiv, »1° avlija, dvor, dvoriste, 
obor, stobor, 2° sokak u selu, ono sto je izmedu 
kuca van dvorista (Kosmet), posiri put kojim 
se ide u selo ozdo (Konavli), 3° gradski sokak«. 
Pridjev na -bn ulicni (odredeno), imenica 
ulicnjak (Zagreb). Deminutiv ulicica. Na jar 
ulicar (Stulic) »skitnica«. Kulturnaje rijec, koja 
se posuduje: kod Madzara ugga, uca, ulca (14. 
v.), danas (unakrstenjem sa iit) utca, kod Dako- 
rumunja ulita, deminutivi sa lat. sufiksima 
-uceus > -uta, -olus > -oara: ulicufd, ulicio- 
ard, ulifar, ulitarnic »skitnica«, kod Arbanasa 
ulice. U stcslav. ula »Gasse, cesta« je bez de- 
minutivnog sufiksa. Uzimlje se da je etimo- 
logijski srodno s uljanik, ul (v.) »kosnica«, da 
je prvobitno znacenje bilo »enger Hohlweg«. 



Potpuna usporednica nalazi se u arm. ul, uli 
»put«. Samoglasnik u je nastao iz ie. dvoglasa au, 
gr. cuAcov »Bergtal, Schlucht, Graben, kanal, 
Meerenge«, odatle toponim Valona, arb. Vlore. 
Ie. je korijen *aulo-s »R6hre, langliche Hoh- 
lung«. Uporeduje se i sa lat.-gr. aula. 

Lit.: ARj 19, 501-504. Elezovic 2, 389. 
ZbNZ 8, 104. Ilesic, Zbjf 547-552. (cf. RSI 
2, 279). Miklosic 372. Holub-Kopecny 402. 
Bruckner 372. Mladenov 651. Tiktin 1674. 
GM 455. Boisacq* 211. 1099. IF 10, 157. 
Joki, Stud. 43. Pedersen, KZ 39, 459. Kre- 
tschmer, KZ 31, 448. Liden, IF 19, 321. WP 
1, 25. Vaillant, Ivsicev zb. 390-92. 

-ulin, mrtav slozeni sufiks tal. podrijetla i 
deminutivnog znacenja. Sadrzi upravo dva tal. 
deminutivna sufiksa lat. podrijetla: -alino < 
-ulus (v.) + -Tnus. Na nase osnove dosao je u 
britvultn (Krtole) »mali noz« = britulm (Dobro- 
ta) »isto, temperin, skopic (Lastva)«, Dzivulin 
(15. v., Dubrovnik), deminutiv od Dzivan < 
Johannes, kracolin m (Istra) »dijete sto je rano 
pocelo hodati«, od kracati = krdkati, koracati; 
medulin m (Krk) »jama za loncarske i zidarske 
potrebe« (Maretic uporeduje s imenom druge 
jame Medovina, Poljica, upor. ipak istarski 
toponim Medulin); przdlin, gen. -ina m usud u 
kojem se kava przi«, oA.prz.iti, sa sufiksom od tal. 
brustulm (mozda .unakrstenje przanj + tal.) = 
przulin, gen. -ina (Crmnica); pizdulin, gen. 
-ina (Lika) »covjeculjak neznatna tijela i pa- 
meti«, od pizda (v.). 

Lit: ARj 3, 538. 6, 429. 564. 9, 908. 12, 
567. Miletic, SDZb 9, 357. 

ulinar m (istrocakavski, metateza r — A / > 
/ — r), »nocna posuda« = orino, gen. -ala 
(Potomje) »isto«. Upor. istro-rom. ruvinal. Ta- 
janizam. tal. orinale »isto«, poimenicen pridjev na 
lat. -olis od urtna > tal. orina. Odatle interna- 
cionalno urin (zagrebacki naglasak) < njem. 
Urin (17. St.): 

Lit.: ARj 19, 507. REW* 9085. Strekelj, 
DAW 50, 69. DEI 2676. 

ultimata f, samo u vezi na ultimatu (Dubrov- 
nik) »konac, kraj«. Na lat. -ata od ultimus »po- 
sljednjk, ultimare »dovrsiti«. Ovamo i inter- 
nacionalno ultimat m < fr. ultimatum (1798). 

Lit.: Zote, Tud. 22. Prati 1017. DEI 3346. 

-iilj m = -ulja f, ziv sufiks, ograniceno pro- 
duktivan. Nalazi se i u dragim slavinama. Mo- 
zda je praslav. Rijedak je kod maskuline : dugulj 
»duzina« (samo u izrazu na dugulj i u pridjevu 
odatle duguljast), pdhulj »vlatak sijena, trave«, 



-ulj 



543 



ulje 



prosireno na -ica pahuljica; nejasne je osnove 
u bilbulj »obao kamen«, prosireno na -ica bu- 
biiljica, trkulj »kljuk«, cest kod feminina, naro- 
cito u botanickoj terminologiji (kadulja od kaditi 
»salvija, kus« itd.), u nazivima krava sivulja, 
sarulja, mrkulja, plavulja, u prezimenima (ro- 
gulja, naziv krave i prezime); kao augmenta- 
tiv oznacuje nosioca nekog ■ svojstva grdulja 
»ruzna zena«, crepulja »1 ° velik zemljani poklo- 
pac, 2° (cripulja, Bosna) jelo iskuhano pod 
takvim poklopcem, duvece«, hodulje, pjeskulja, 
srbulja. Veze se deminutivnim sufiksom -bk > 
-ak: trculjak, visuljak (u zagoneci), zamotuljak, 
covjeculjak, brezuljak; isto tako cesto i s aug- 
mentativnim -ina krovuljina, travuljina, gr- 
duljina, -aga sovuljaga. Da je ziv sufiks, dokazuje 
i upotreba u neologizmima, kao krivulja (geo- 
metrijski termin, upor. ces. krivule). 

Lit.: Leskien §§ 420. 457. 466. Maretic 
293. 309-Weigand, Balkan-Archiv 2, 147-166. 
(cf. Sldvia 8, 678). Holub-Kopecny 475. Vas- 
mer, ZSPh 5, 285. 

uljanik, gen. -ika m (Vuk, jugozapadni 
krajevi), uljem m pi. (Vuk, Srijem), na -iste 
uti'ste pored uliste n (Vuk, jugozapadni krajevi), 
ul, gen. ula m prema pi. f ove uli (Punat, 
Krk). Sa uljanik se slaze u pogledu sufiksa bug. 
Idnfk = lenik, s izvedenicom na -iste arb. 
ullishte. Za znacenje ovog pcelarskog termina' 
postoje u hrv.-srp. jos sinonimi kosnica, pceli- 
njak i turcizam kovanluk (v.) U drugim slavina- 
ma odgovara stcslav. ulljb »alveus«, slov. iilj, 
gdje znaci uz »1 ° kosnica« jos »2° suplje dvo«, 
i to je prvobitno ie. znacenje (ie. *aulo - s »su- 
pljina po duljink), bug. ulej, ces. ul i ras. ulej. 
Rijec je baltoslav., sveslav. i praslav. U baltickoj 
grupi lit. aulys,lot. aulis »kosnica«. Grede dalje 
etimologije v. ulica. 

Lit.: ARj 19, 522-523. Miklosic 372. Ho- 
lub-Kopecny 402. Bruckner 593. Mladenov 651. 
Trautmann 18. WP I, 25. Bernard, RES 27, 
33. Charpentier, ASPh 29, 10. Joki, ASPh 
29, 30. Thurneysen IF 21, 177. Liden, IF 
19, 321. Meringer, IF 16, 160. Buga, RFV 
75, 141. si. (cf. Ub 8, 198). Bolsacf 101. 
GM 484. Kretschmer, KZ 31, 448. 

ulje (Dubrovnik; 1443, Krcki statut) = 
ulje n (Vuk) = ulje (ZK) = (// >j) uje (Brae, 
Hvar, 'Brasje) = ul'je (Vis) »zejtin«. Pridjevi 
na -en ulen (Brae, Hvar), toponim Uleni bok — 
uljen, poimenicen na -ica, -ka uljenica, iiljenka 
»sud za ulje«, na -ak iiljenak m (Kastela) »pita 
od zelja koja se pravi na badnji vecer i uljem 
pomaze«. Pridjev na -bn > -an > -ni [mini, 
samo u toponimu Vulnik (Cres) »olivetum«, 



na -en > -an uljani (Boka), poimenicen na -ica 
uljanica »sud za ulje«. Denominal uljiti, -im 
impf. (Dubrovnik) (na-, ob-, za-), obuliti pf. 
(Bella, Stulic, Dubrovnik, Prcanj) prema impf, 
na -va obulivati, -ujem, pored dbuljiti (Vuk, 
Primorje, Ston, Vetranie). Od pf. obuliti stvo- 
ren je impf, odbacivanjem prefiksa o- (prema 
o- pored ob-) buliti, -im (Dubrovnik, Zore, 
Prcanj) »zacinjati uljem hranu«. Upor. takav 
postupak u biknuti i drijesiti. Odatle na -ika 
iiljika f = Ulika, ulka »maslina« = julika (Buzet, 
Sovinjsko polje; glede / mjesto Ij upor. uli). 
Na -ar uljar, gen. -dra m »koji prodaje i pravi 
ulje«. Od lat. oleum < gr. eXcu(r)ov preko n pi. 
olea > tal. aglio, prema fr. huile, koji je bio 
identificiran s gen. ulja, odatle nom. ulje. U 
slov. i hrv.-kajk. nema o > u: olje (Belostenec, 
Jambresic), odatle pridjevi oljen, oljast, poi- 
menicen oljenka, dalje oljar, oljika, oljikov. 
Na -iste oljiste. Slov. dl, gen. ola, old n, oli 
(Prekomurje), olje, oljen, oljen, oljenica, pored 
olnica, oljar, ohka. Pored ovih oblika postoji 
grecizam u dva vida: jelej u crkvenom jeziku 
pravoslavaca = jeleo (Domentijan), odatle pri- 
djev jeleonski »koji pripada maslinama« 
prema gr. gen. pi. tcov eXcucov, slozenica polijelej 
m (Vuk) = polilej (Kosmet) = palileji m 
pi. (ibidem) »svijetnjak (u kojem je mnogo 
ulja)« gr. < noXvekaiov; sa zamjenom docetka 
-ej domacim sufiksom -o/'i -je > -o kao u iole < 
i + jele, bug. odvaj,jos, olen < jelen ili unakr- 
stavanjem gr. oblika s latinskim : dlaj m (Vuk, 
Vojvodina, Slavonija) »1° ulje, 2° biljka bras- 
sica napus«, odatle madz. olaj. Izvedenice na 
-nica olajnica »tijesak za olaj«. Na -dzija olajdzija, 
olajdzinica »01presse«. Upor. stcslav. olejb, ces., 
polj. olej. Unakrstenjem sa o > u od lat. oleum. 
dobiven je Marulicev ikavski indeklinabile 
uli < *ulej > -I < -ij, i na Cresu die n (va 
ulu), sa gubitkom -j. Upor. jos ou (Istra, 
Drascici). Jat u stcslav. olejb (Ostromir) potjece 
mozda od unakrstenja sa lejc (Vasmer). Vazni 
su za prosudivanje tog oblika rumunjski slaviz- 
mi uleiu = oliou (Moldavija) = uloiu = oleu = 
uleu (Banat), koji se poklapaju sa stcslav. olejb. 
Odatle na slav. -nica oloinitd »0lpresse« < hrv.- 
-srp. olajnica. Za slov. i hrv.-kajk. oblike dolazi 
u obzir kao vrelo i stvnjem. olei > nvnjem. 
01. Osnovno oleum, oliva< gr. J;Xcuov su pred- 
-ie. mediteranske rijeci (Meillet). Miklosic 
uzimlje da su uljika = ulik(v)a = ulka, slov. 
olika, hrv.-kajk. oljika posudenice iz lat. oltva. 
Samo je docetak -iva zamijenjen nasim sufik- 
som -tka prema tipu aptika itd. Domaci je 
nas naziv za to mediteransko drvo maslina. 
Upor. arb. ullt, udhi = udhishta Ulcinit, 



Ulje 



544 



udhtt e limanli »maslinada«, udhite knjazit 
iza Suke (Ulcinj) < lat. oliva (plod i stablo). 
Talijanizam je oliva f (Bacic), na -etum > 
tal. -eto olivet (Drzic, biblijski toponim) »mas- 
linik«, odatle pridjev olivetanski. 

Lit ■ ARj 4, 576. 8, 486. 888. 890. 891. 900. 

10, 600. 19, 523-525. 531. Hraste, JF 6, 

186. Elezovic 2, 98. 535-Ribaric, SDZb 9, 21. 
Pleterinik 1, 819. REW 3 6054. 6056. Miklosie 
221 SEW 1, 264. Holub-Kopecny 254. Fasme/- 
2, 263. Isti, GL 69. 120. Bruckner, AZ 45, 

307. Resetar, Stok. 303. GM 457. Vaillant, 
^£5 22, 7. Margulies, ,457% 42, 125. Meillet, 
Llngu. hist, el llngu. gen. 1, 301. si. LP 2, 147. 

Tiktin 1087. 1674. Skok, Slav. 44. 188. Isti, 
ZRPh 54, 435. D.E7 2641. 3945. 

urn, gen. urna m (Vuk, Kosmet, stezanje 
u sintagmi na um > nam), sveslav. i praslav., 
»ratio, \ov\«. Pridjevi na -bn > -an uman 
(bez-, na-, ne-), poimenicenja na -ost iimnost 
f (Stulic), na -Tk l-ica bezumnlh, bezumnica, 
bezumnost, neumnost. Na -je umije n bezumlje. 
Denominali na -eti umjeti, umijem pf. (Vuk) 
(rar-), na -iti raziimiti, rozumim koga («-), 
iterativ razumljivati, -ziimljujem, samo s pre- 
fiksima o-, u- prema razumijevati, -am (ne-), 
hrv.-kajk. sa sinkopom (upor. pamtiti) raz- 
meti — rozmeti (Bednja, takoder Moscenicki 
statut), na -iti naumiti, -tm pf. (Vukov akcenat, 
govori se i naumiti) prema impf, naumljatl, 
naumivavati, -Ijivati, izumitl se, -Im (stcslav. 
i rus.) »obezumiti se« prema na -eti izumjetl, 
izumijem (Vuk) < stcslav. izumeti prema 
impf, izumijevati, -om (Vuk). Postverbali sve- 
slav. i praslav. razum m (ne-) (Vuk, 13. v.), 
pridjevi na -bn razuman (ne-), poimenicen 
(ne)razumnost, na -iv, -Ijiv razumiv, razum- 
Ijiv (ne-), na -telj izumitelj, razumitelj, na -lac 
razumjelac, gen. -ioca, izumjelac A gen. -ioca, 
na -be > -de razumac, gen. -mca »mudar co- 
vjek« = na. -bk > -dk razumak, geri. -mka 
(16. v.); postverbal naum m »namjera, nakana«, 
pridjev naum nije usao u upotrebu; nauma f 
(Dalmacija, Pavlinovic) »volja, zelja«, nedo- 
umlca f »dvojba, kolebanje«. Pridjevima -bn: 
umjetan (ne-), poimenicen na -tk umjetnik, 
na -ost umjetnost (ne-}, prosiren na -to neumjec 
(cakavski) »nevjest«, poimenicen na -ja neu- 
mjeca, na -nik neumjecnik, apstraktum -c'stvo 
neumicstvo (Zoranic, Naracnik plebanusev, 
Budinic) = neumicastvo (Kolunic), prosiren 
na -bn neumjesan, f -sna (< -c'na, analogijom 
odatle maskulinum). Prilozi: na -ice naumice 
»nahvalice, hotimice«, nasumlce (Lika) = 
sumice (Vuk) = nasumce »na srecu, utaman, 
utoma, bez promisljanja, kako covjeku na um 



padne«, od sintagme s uma. Ovamo ide mozda 
i nasumiti se na koga (subjekt komsija) »dici se, 
ustati na koga«. Slozenica: neologizam umo- 
tvor (< ces. umotvor), umotvorina, bolje 
umotvorevlna. Najblize stoji praslav. rijeci 
balticka usporednica: istocno-lit. aumuo (pi 
-menys) f »Verstand, Sinn, sjecanje«, zemaitis 
(v)omins, dmyne f »svijest, osjecaj«, lot. oma, oms 
»razum«. Ona sadrzi dvoglas au, od koga je 
nastalo u praslav. (stcslav.) umb, ali je morfo- 
loski razlicita rijec (osnova na -n i f), premda 
sadrzi i ona sutiks -mo kao i praslav. le. je 
korijen *au-, koji je ujaviti i u uho, sanskr. 
dvati »faire attention-*. Prefiksalna slozenica 
razum moze se uporedivati i sa got. gaumjan 
»bemerken, sehen«, ako je to od *ga-aumjan, 
ali se i drukcije tumaci gotski glagol, v. go- 
rjetl. 

Lit.: ARj 1, 272. 4, 303. 304. 7, 667. 722. 
827.8, 11.56. 110. 13,709-742. 19,536-541. 
580-585. 590-603. Elezovic 1, 440. 450, 
2, 389. Havranek, Sldvla 7, 782. Kuljbakin, 
JF 5, 301. NJ 3, 221. Stefanovic, NJ 1, 242- 
244. (cf. JF 12, 304). Miklosie 372. Holub- 
-Kopecny 317. 402. Bruckner 594. Mladenov 
651. W P 1, 17. Frautmann 18. Wijk, ZSPh 
2, 379-381. (cf. JF 5, 323). Pedersen, JF 5, 
68. Streitberg, IF 6, 148. Boisacf 31. Fraenkel, 
Baltoslavica, Erganzungsheft KZ br. 1 (cf. 
IJb 9, 192). WuS 12, 195. Buga, RFV 66, 
232. sl.'Maretic, Savj. 163. 

iimidan (Rab), pridjev na -bn > -an 
»vlazan«. Od tal. ucenog umido < lat. humldus. 
Apstraktum na lat. -fas gen. -talis > sttal. 
-tade > -ta umiditdd, gen. -di f < tal. umi- 
ditd. U Bozavi i Velom otoku dumidan = 
(s umetnutim H pred dentalom) dumindon 
»vlazan«, apstraktum na lat. -itles > tal. 
-ezza dumldeca f = dumindeca »vlaga« < tal. 
umldezza. Interesantna je proteza d-. 

Lit.: ARJ 19, 560.Kusar, Rad 118, 24. 25. 
Cronia, ID 6. DEI 3949. 

umiljen (Hektorovic) = humiljen (Luka 
Bracanin, 16. St.), pridjev stvoren analogijski 
prema part. perf. pas. skrusen (od skrusili) 
»ponizan«, od lat. humilis. Prilog umlljeno. 
Apstraktum na -stvo humiljenstvo (Luka Bra- 
canin) »humilitas«. 

Lit.: ARj 19, 568. Djela JAZU 27, 6. 

-un, sveslav. i praslav. sufiks, ziv, ali ne- 
produktivan. Kad poimenicuje pridjeve, znaci 
nositelja izvjesnog svojstva: bogatun »bogat 
covjek«, sladun »sladak sipak«, krezun »covjek 
krezub«, zekun »zekast konj, dlake kao u 
zeca«. Sluzi za izvodenje i od imenica (gorun 



545 



»vrsta hrasta«) kao i od glagolskih osnova: 
gladlm »covjek koji se gladi, kiti«. Praslav. 
beguw prosiren je na -be > -ac bjegunac, 
gen. -nca, ali upor. poimenicen pridjev sr. r. 
Begunje (Slovenija). Nije ga uvijek lako raz- 
likovati od -un posudenog iz rom. (tal.). 
Upor. vlseun (Dalmacija) = vt'sac, gen. -sea 
(Lika K) < vestb > vjestlca (v.), od pridjeva 
visu (toponim Visci vr ZK, Vjece brdo Le- 
petane). Nalazi se i u hipokoristicima Bogun, 
Micun, Matun, od kojih su prezimena Bogu- 
novic, Micunovic, Matunovic. Nasuprot tome 
uz obalu (Dubrovnik, Rab, Istra) je -un ziv 
i dobro zastupljen posuden sufiks za muska 
lica (radne imenice). Sluzi u mociji. Kadikad 
je augmentativnog i pejorativnog znacenja. 
Romanskog je, talijanskog, mozda u nekim 
slucajevima i dalmato-romanskog podrijetla: 
tal. -one < lat. -o, gen. -onls (tip Naso, gen. 
-onis). Unakrstio se u prvoj funkciji i sa pra- 
slav. -unb (tip begunb > bjegunac). Nalazio 
se najprije u posudenicama, u kojima je i 
korijen tud, odatle se rasirio i na domace 
korijene. Primjeri sa domacim korijenima: 1° 
u mociji: vlseun m (v. gore) prema f vlsclca 
(upor. tal. stregone m »Hecksenmeister« prema 
Strega »Heckse«), sarun m prema sarunica f 
»vipera ammodytes«, zmljun; plazun (Crna 
Gora) »galijotasto momce ili covjek«, bogatun 
(Crna Gora, Dalmacija) »bogatas«, glddun 
»covjek koji se gladi, kicos«, 2° (augmenta- 
tivno) iglun = jdglun m (cak. jagla »igla«) 
prema Igllca »morska riba xiphias gladius 
(istu ribu zovu i spada = spadun)«, piljun 
(zamjena za piljug) , plaun — plavun (od plav)- 
»lycopodium clavatum«, plastun, gen. -una 
»ono vune sto se najednom snimi sa grebena«, 
lozim, gen. -una (Istra) »divlja loza«, lopuhun, 
gen. -una (od lopuh, Stulic) »lappola maggiore«, 
cakjiin (Smokvica, Korcula) »gvozdeni prsten 
na pramcu barke (sluzi za provlacenje konopa 
kad se barka izvlaci)«, kosun, gen. -una (Du- 
brovnik) »veliki kos«, strevun, gen. -Una (Ci- 
lipi od streha) »trijem uz kucu jednom stra- 
nom, drugom na stupovima ili zid (sluzi za 
pecenje rakije ili odmor)«, musun (Krtole, od 
muha ili prije muscione, v. nize slov. muson) 
»komar«. Veoma rasiren je i u slov. u dva vida 
-un i -on: tip beracon »(pejorativno) prosjak« 
pored beracun, besedun »brbljavac«, bratun 
»(pejorativno) brat«, irepon (augmentativ od 
crep) »lonac«, govomn »Maulmacher«, Macon 
»koji nosi siroke hlace«, kacon m prema f 
kaca, muion »Bremse« (v. gore musun), skla- 
dun »slab pjesnik« = pesnicon »poetaster«, 
vohon pored vohun »spijun« itd. 



Lit.: Maretie* 309., § 358a. Leskien § 421. 
Bruckner, ASPh 40, 17. Vaillant, RES 24, 
183. Vandrdk V 549. Holub-Kopeeny 470. 

unca f (Hvar; primjer: vece vajo unca 
pameti, nego sto libric snoge; unca uja) »(mjera) 
cetvrt deci, jedna zlica«, unca (Vuk, zapadni 
krajevi, narodna pjesma iz Hercegovine; 
1436, 1445 mjera za srebro, Dubrovnik, 
Zuzeri) = unca (Prcanj, Resetarov akcenat 
za Dubrovnik), slov. unca, unca (preko njem.), 
unclja (latinizam). Moze biti dalmato-romanski 
leksicki ostatak od lat. uncia > tal. oncia. 
Preko biz. otJYYia < lat. uncla stsrp. onglja 
(1330). Odatle preko tur. yonga > junga f 
(Bosna) = junjga (Vuk) »mjera za maslo, 
oka i po« = junda (Mostar). Ne zna se da li 
stoje u kakvoj vezi toponimi Junge Hadzl- 
-Allca i Junge Selima (dva sela u okrugu 
banjaluckom). Upor. prezime Jungic (1581. u 
Hrvatskoj i medu Vukovim prenumerantima). 

Lit.: ARj 4, 684. 686. 9, 4. 19, 631. Hraste, 
BJF 8, 54. Resetar, Stok. 303. Pletersnik 2, 
725. Mazurami 1504. Skok, Sldvla 15, 356., 
br. 376. Vasmer, GL 105. REW 3 9052. Mi- 
klosie 7>12. DEI 2652. Skatjie* 374. 

iinuk m (Vuk) prema f unuka — unucica = 
(s gubitkom pocetnog 5 > u) niik (Istra, 
ZK) m prema f nuka (ZK, Istra) = nukovica 
(Istra) = nuclca, sveslav. i praslav. (steslav. 
*vtnuki > slov. vnuk, te polj. wnuk, pored 
*vznckt, upor. polj. wnek, wneka »Enkel«) 
termin srodstva, »sin sinovlji ili kcerin« prema 
»kci sinovlja ili kcerina«. Pridjevi unukov, 
iinukin. Deminutiv na -ce unuce, gen. -eta n, 
pi. unuclcl (upor. za takav pi. pile — pillcl). 
Kol. na -jad unucad f Pocetno u- nastalo je 
iz vb- kao u prijedlogu u < b,juce < beee, 
utorak < vUor-. Upor. bug. vnuk pored unuk. 
Madzari posudise unoka, onoka. Uzimlje se 
daje-nA = polj. -qk sufiks, korijen *s«, s pro- 
tezom v. Taj je korijen prema Briickneru 
prijevojna varijacija od ie. korijena *an-, 
koji izrazava krvno srodstvo, a nalazi se u 
nvnjem. Ahn »djed«, Enkel »unuk«, lat. onus 
»baba«, upor. madz. anya »matica«. Najbliza 
je usporednica lit. anukas »unuk«. Osnovno 
an-, ana- ide u djetinji govor. Drugo je tuma- 
cenje Vaillantovo, koje veze praslavenski 
termin sa sanskrtskim prilogom ann, avesta 
anu, odatle sanskr. anvaya- »descendance«. 

Lit.: ARj S, 265. 19, 650-653. ASPh 11, 
118. KZ 42, 337. 367. Miklosie 296. Holub- 
-Kopecny 420. Bruckner 628. Mladenov 73. 
WP 1, 55. Vaillant, RES 11, 206. Schrader, 
IF 17,' 35. Hirt, PBB 23, 337. IF 22, 84-85. 



35 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



unjuo 



546 



urda 



iinjuo m odredeno iinjuli, f -ula (Dubrovnik) 
pridjev »jednostruk« = unjul (Cres, Sibenik) 
»isto«. Poimenicen f unjula, unjulica »puska 
jednocijevka«. Postoji i u istro-rom. dunulo, 
ouiialo, mlet. ugnalo, furi, unul »isto«. Oblik, 
koji se govori u Sieni, sciugnolo pokazuje 
put kako je pridjev nastao od unus. Ima se 
pretpostaviti unakrstenje sa singulus (v. sin- 
gur). Budmanov *unulus ne objasnjava h, a 
nije potvrden ni u romanskim jezicima. To 
je oblik, koji se pretpostavlja za lat. iillus. 
Broj unus dolazi u slozenicama univerza, 
poimenicen lat. pridjev universus u femini- 
numu preko njem., universitet = univerzitet 
(francuzizam preko njem.), Universitdt, gen. -i 
(Dubrovnik) = universitdd, gen. -i preko 
sttal. universitade, universita. Apstraktum na 
-id (gen. -oras) unija, odatle na lat. sufiks 
-dtus unijat m, pridjev unijatski, denominai 
(polunijatiti (Vuk) »uciniti koga unijatom«. 

Lit.: ARj 11, 238. 19, 646. 656. Budmani, 
Rad 65, 162. Ilesic, JF 12, 147-180. REW* 
9074. 9075. Ive 12. Rosamani 1188. DEI 3954. 

upotan, -tna, -tno (Kosmet) pridjev »(eufe- 
mizam) siromasno, lose odjeven, pocijepan«, 
od pretpostavljenog *upolili se pridjev upotljiv 
»kad se u tkanju preda mnogo ukida pa se 
nadovezuje, pun upotaka«, imenica upotica — 
upotak »ein Korn in der Leinwand« = upocak, 
gen. -ika (Vuk) »granulum in linteo, poprdica 
(Dubrovnik)«. Najvjerojatnije od tur. pot »Falte 
(die durch schlechten Schnitt eines Kleidungs- 
stiickes entsteht)«, pot gelmek »(fig.) schiefgehen, 
nicht gelingen«. Osnovno upocak preraduje se 
dalje u hupocak, -cka (Vuk, Dubrovnik) »osta- 
tak kucina, kao zrnca, sto se nade u platnu«, 
kod Stulica hupoljak, gen. -Ijka, prema imeni- 
cama slicnog znacenja vavoljak i fafoljak (v.). 
Za kosmetsko znacenje usp. u Zagrebu ufal- 
dan, sav si ufaldan (o odijelu, obrazu). Prema 
turskom znacenju »nicht gelingen« bit ce upotan, 
f -tna (Vuk, Risan) »nezdravijeh nogu i ruku«. 
U Kosmetu je upocak rastavljeno u sintagmu: 
uzimat u pocak »podsmijeh, sprdnja«. U 
ovom slucaju se radi mozda o tur. pak »sau- 
ber, rein (in religiosen und moralischen Sin- 
ne)«, usp. u Bosni pod »cist«, poci'ti se, opdciti 
se »(o)cistiti se«, pacluk »cistoca«. 

Lit.: ARj 3, 736. 19, 712. 724. BI 2, 652-53. 
Elezovii 2, 1 16. 392. Skaljic* 502. 506-507. 

uptisat (se), -Sem pf. (Kosmet, subjekt 
covek) »upropastiti (se)«. Elezovic izvodi od 
arb. hupem »gehe verloren, gehe zusammen, 
ein«, sto se slaze doduse semanticki, ali nije 



objasnjeno morfoloski. Ne zna se kako je doslo 
do t- i do sufiksa -isati, koji je obican kod 
posudenih glagola iz turskoga. Ako se uzme 
da je -isati doslo na arb. pridjev hiipete »tro- 
cken (vom Brot), fest (vom Schnee)«, nejasno 
je znacenje glagola uptisati i nema slicnih 
primjera za dodavanje toga sufiksa na arb. 
pridjeve. 

Lit: Elezovic 2, 393. GM 154. 

-ur 1 < lat. -or, vrlo cest sufiks u posude- 
nim radnim imenicama, iz lat. ili tal., kao 
rektur, profesur itd., usao je na domace osnove 
u nistor m »nistavac« (Dalmacija, Pavlinovic) 
i u pridjevu u izrazu nistora kukavica. 

Lit.: ARj 8, 200. Budmani, Rad 65, 163. 
Kusar, Rad 118, 15. 

-ur 2 , rijedak sufiks za apstrakta, od lat. 
-onum, koji dolazi na part. perf. Nalazi se u 
romanskim posudenicama, kao u Durmitor < 
dormitorium, gdje je od rum. glagolskog 
pridjeva -tor m prema f -toare, knjiskom 
crkvenom ofertorijo. Na nasu osnovu dosao 
je samo u krifur m (Istra) »krizopuce, quadri- 
vium«. 

Lit.: ARj 5, 592. 

-ura', ziv i produktivan lat. i romanski 
sufiks. Sluzi za pravljenje apstrakta od part, 
perf. glagola, rjede od pridjeva: natura (v.), 
bravura, investitura, advokatura, registratura 
itd. Kadikad se izgovara prema fr. ii > i: 
lektira, politir m, pridjev politiran (ZK). 

Lit.: GM 280. 

ura 2 , uzvik, samo u priloskoj vezi te ura 
tefura, koji odgovara slicnim reduplikacijama 
te ovo te ono, te amo te tamo, te vise te nize 
(kod pogadanja). Bez sumnje je nastao od tur. 
imperativa za 3. 1. vura »udri«, od vurmak 
»udariti«. U Kosmetu odgovara mu viira-sura 
(kod pogadanja), od tur. vur-sur »udri-vuci«. 
U bug. od tur. vur-bul »udri-ciljaj« nastade 
vurbuleski pored urbuleski. Upor. domace 
kreacije trc-vrc, suc-muc. 

Lit.: ARj 3, 79. Elezovic 1, 90. Mladenov 84. 

urda f (Vuk, Kosn-et) »1° grusevina, 
ugrusano mlijeko, koje se osobito pravi prvih 
dana kad se krava oteli, 2° sitan sir najlosijeg 
kvaliteta, sto se prodaje na skopskoj pijack. 
Balkanski pastirski termin neodredenog pod- 
rijetla iz oblasti kulture sira: rum. urda »Zie- 
genkase (dobiva se kuhanjem prve surutke)«, 
bug. urda »izvarak«, arb. hurdhe f (Weigand), 



urda 



547 



Oros 



hurdhe, hurdez'e (-ze deminutivni sufiks, Per- 
meti, Toske) »e(Soc, tupoii eic, Kecp&Xia 
(Christophoridi)«. Suglasnik h- nije od una- 
krstenja sa hurdhe = hudhre »cesnjak«, nego 
moze biti iskonsko. Nadalje: arb. udhos »sir« 
(Sicilija), cine, urda »sorte de fromage pre- 
pare du petit lait«, ngr. u Epiru o5p8a. Da 
su tu rijec sirili rumunjski pastiri po Karpa- 
tima, dokaz je madz. orda »Topfen«, ces. i 
slvo. urda »smetana, kajmak«, polj. horda = 
urda, ukr. (v)urda »vrsta sira«. Iz te cinjenice 
moze se zakljuciti da su je aramunjski pastiri 
sirili i na Balkanu. Kako se urda priprema na 
Sar-planini, opisao je Mirosavljevic. Podrijet- 
lo nije objasnjeno. Baric tvrdi da je rijec arbana- 
skoga podrijetla i da je odatle dosla Rumunjima, 
koji su je dalje sirili. To ne potvrduje cinje- 
nica da je u arbanaskom rijec poznata samo na 
jugu kod Toska, gdje se posvema poklapa sa 
cincarskim i novogrckim oblikom. Na sje- 
veru je Godin zabiljezila za Ziegerkase samo 
gjiz'e < ie. *serdia, koje je u prasrodstvu s 
lat. serum, gr. opoc, »petit-lait« < ie. prijevoj 
*soro-s. Tumacenje Mladenova da potjece od 
tur. vurmak »udarati« i da je rijec prvobitno 
znacila »bito mlijeko« nije odrziva, jer u tur- 
skom rijec nije potvrdena, a ne bi bila ni 
moguca, jer je -da tur. postpozicija za lokativ. 
Upor. ispustanje docetka -da u Ohrida > tur. 
Ohtr. Philippide uporeduje s gr. opoc; »petit 
lait«, sto nije lose, ali ne objasnjava -da. Bit 
ce ilirotracka rijec kao guza (v.) i hira (v.), 
u prasrodstvu sa surutka (v.). 

Lit: ARj 19, 789. Elezovic 2, 393. Mirosav- 
ljevic, GISND 3, 209. si. WP 2, 698. Capidan, 
DR 2, 470-471. (cf. IJb 11, 200). Giuglea ib., 
582-587. Mladenov 654. Sldvia 5, 156. Kar- 
lowicz, ASPh 3, 665. Matzenauer, Cizi slova 
360. Popovici, Sldvia 7, 23. Baric, AA 1, 
138-160. (cf. JF 3, 200). Isti, Alb. I (cf. 
IP 3, 199). Pascu 1, 191., br. 1799. Tiktin 
1689. Miklo&c 372. GM 455. Jokl, Unt. 273. 

urla f (Bozava) »gorna, canale dei tetti, 
oluk«. Od tal. orb, deminutiv na nenaglaseni 
sufiks -ulus od lat. ora f. Odatle denominai na 
-are tal. orlare > oburlati, -am pf. (Dubrov- 
nik, objekt haljinu na dnu) »obasiti trakom, 
orobiti«, s nasim prefiksom ob-, odatle na -ica 
dburlica f (Dubrovnik) »Hemdkragen, kola- 
rin (ZK>. 

Lit: ARj 8, 487. Zore, Rad 110, 234. Cra- 
nia, ID 6, 123. REW 6080. 6108. DEI 2677. 
2678. 

urlati, -am impf. (Vuk) (za-}, odatle gla- 
golski deminutiv na -akd- urldkati, -lent 



(Grbalj), intenzivum na -ikad urlikali, urll- 
c m (Vuk). Onomatopejskog postanja. Po- 
klapa se znacenjem i postanjem sa lat. onoma- 
topejom ululare > (disimilacijom I — I > 
r — 1) rum. a urla, tal. urlare, fr. hurler. Nije 
potrebno misliti da je posudenica odatle. 

Lit: ARj 19, 812. REW* 9039. Popovic, 
Sldvia 7, 23. DEI 3960. 

urma f (Vuk) = urma (Kosmet) »datula« = 
(K)urma (Bosna) [v. i hurma]. Odatle je metafo- 
ricki nazvana vrsta pite urmasica f (Vuk daje 
opis; BiH, varosi) »pita na brdu (i. e. razboju, 
Loznica)« = hurmadzik (Bosna) »isto«. Balkanski 
turcizam perzijskog podrijetla (perz. hurma > 
tur. hurma, hwrmaciK) iz terfninologije hrane: 
rum. curmal(a) (unakrstenje sa datala) = 
curma (Muntenija) < hurma (Gorj), bug. 
hurma > furma, arb. hurma = hurm e (Gege), 
ngr. x°upud6i = xoupuac,. 

Lit: ARj 19, 812. 813. Elezovic 2, 393. 
Lokotsch 885. Mladenov 673. GM 154. Tiktin 
466. SEW 1, 406. Matzenauer, LP 9, 39. 
Skaljic* 336. 633. 

urmet m (Imotski) »nacin, pravac«. Pri- 

mjer: ne zna mu (volu) dijete urmeta, »a 
to je da ne zna s njim postupati (gotovo jed- 
nako kao da se kaze: m zna mu cudi}« (Konavli). 
Cini se kao da su se unakrstile dvije rijeci 
razlicitog postanja: rum. urma < gr. oouf| + 
ar. > tur. kimet (v.). [Skaljic: < tur. hurmet]. 

Lit.: ARj 19, 813. Zore, Rad 138, 67. Ska- 
ljic* 336. 

urnebes m (Bella, Stulic, Vuk, Lika, Gun- 
dulic) = urnebes (Kosmet, objekt uz clnu 
deca) »buka, treska, strepitus«. Pridjev na 
-bn > -an urnebesan (Dordic, uz huk). Deno- 
minai na -ati urnebesati, -dm impf. (Lika), 
u amplifikaciji uz zapomagati i vikati. 

Lit.: ARj 3, 729b. 19, 813. Elezovic 2, 393. 
Bezlaj, Jezik in slovstvo 18, 226 — 229. 

urnek m (Vuk) = urnek pored iimek, gen. 
urrieka (Kosmet) = jurnek (Pec) »obrazac, 
mustra za vezilje i pletilje«. Balkanski turci- 
zam (tur. ornek »isto«) iz terminologije vezenja 
(pletenja), rucnih radova: bug. jurnek, arb. 
jyrnek pored yrnek »Beispiel, Muster«, cine. 
uirneca f »exemple«, ngr. u Epiru pvexi. 

Lit: ARj 19, 814. Elezovic 2, 266. 402. 
Mladenov 700. GM 164. Pascu 2, 146., br. 
685. Skaljic* 633. 

Uros m (Vuk, Kosmet), srp. licno imei 
od stcslav. ur »dominus«, u svezi velmnzle , 
'urove. Odatle prezime Urosevic i pridjevski 



Uros 



548 



toponim Ursova, danas Orsava, 14. v. Orsova, 
od madz. Ursii > Urs. Madz. ur »gospodin«. 
Madzarska je rijec usla i u titulu Hercega 
Hrvoja Hrvatinica u liku uram (uz titulu 
veliki vojvoda, knez, herceg} koja rijec uram 
= urum znaci u madzarskom »moj gospodin« 
kao titula nasljednika prijestolja i vojvodama 
(u Hvalovu rukopisu krivo citano: u hram). 

Lit.: ARj 19, 819. Elezovic 2, 394. Miklo- 
III 372. Melich, Prace Baud. 112-116. (IF 3, 
210). Radojcic, IC SAN 1, 37-53. 

urov m (Kosmet) »plod od biljke kao gra- 
horice (vise se ne sije, u Povardarju se sije, bila 
je hrana za stoku, sluzi za uporedenje: sto 
si iskokotijo BA kaj da si urov izeO}«. Balkanski 
grecizam: gr. Opopoc,, ngr. 6p6(3i = eptpivO-oc, 
»Kichererbse«, vjerojatno mediteranskog pod- 
rijetla, zbog varijante na mediteranski sufiks 
-rv&oc,; bug. urov pored ordv, arb. uro/. 

Lit. r ARj 19, 820. Elezovic 394. Madenov 
654. GM 459. WP I, 145. 

Ursulovac, gen. -vca (Svetostefanski hri- 
sovulj), toponim, vlaski katun, nasa izvede- 
nica na -o be od rum. ursul (s clanom) < 
lat. ursus »medvjed«. Leksicki toponomasticki 
ostatak iz govora srednjovjekovnih Vlaha. 
Ovamo ide mozda bracko prezime Vrsalovic, 
koje moze potjecali i od mlet. deminutiva 
Orseolo. Deminutiv z. r. na -ula Ursula je 
vrlo rasireno zensko ime (prema imenu sv. 
Ursule koju zapadna crkva slavi 21. X) : Orsala = 
Ursula (Dubrovnik), Orsulica, prezime Orsolic, 
Orsola, Orsula, prezime Orsolic, hipokoristici 
Uria (ZK), Ura (Dobrinj), Ure, na -ava 
Urava, prezime Uravic (Dobrinj), Ora f 
(15. St.), Ore (Dubrovnik). U srednjovjekov- 
noj Dalmaciji vrlo rasirena imena od Ursus. 
Jirecek navodi na -adus Ursacius (11. st.) > 
dalmato-rom. Ursaicus, Orsaycus (14. st.) > 
Vrsajko (13. st), Vrsajkovlc, s promjenom 
sufiksa -atus mjesto -aicus Orsat, prevedeno 
u Medo Pucic, upor. dalmatinsko prezime 
Medovic, s nasim augmentativnim sufiksom 
-onja > dalmato-rom. -ana Ursana (10—12. 
St.), s lat. augmentativom Urso, gen. -onis 
(12. st.), na slozen deminutivni sufiks -ul + 
'Anus Ursulinus (13. st.). Orsic (Vrbnik) je 
kroatizirano tal. prezime Ora. 

Lit.: ARj 9, 175-76. 19, 821, Jirecek, 
Romanen 2, 61-62. 3, 69. REW» 9089. 

ursiti se, -im impf. = ursit, -im (Kosmet) 
»mrsiti se«, denominal na -Hi, koji je u vezi s 
pridjevom iiria nedjelja (Vuk, Boka) »deveta 



nedjelja prije Uskrsa, septuagezima«. U toj 
sintagmi pridjev varira ursena = Ursnd (Boka), 
bez r usi busina (Boka). Posljednji je pridjev 
izveden od uzvika usi busi, a ovo ispusta- 
njem suglasnika r od ursi bur si ka' i Turci 
(Kotor), u poslovici za tu nedjelju. Taj je 
uzvik stvoren prema tipu suc-muc, trc-vrc, 
te ura te fura (v.). To je nedjelja pred zim- 
njom, zadusnom i mesopusnom, treca nedjelja 
prije uskrsnjega posta, kad je pravoslavcima 
dozvoljeno mrsiti se i srijedom i petkom, kad 
se ne posti uopce. Zato se zove metaforicki 
pretila nedjelja (Crna Gora), sebicna (upor. 
sebicna kosulja »koja se nosijiasebi svaki dan«). 
Zove se jos trapava, poimeniceno trapavica 
(v.), u Resavi redovna, redovita nedelja. Poslije 
nje dolazi bela nedelja. Pridjev urs(e)na na- 
stao je od dubrovackog pridjeva rusan, f 
rusna od rusa < lat. rosa metatezom ru > 
ur. Ta je metateza izazvana time sto je rijec 
dobila metaforicko znacenje i izgubila vezu 
sa ruza. U vrijeme te nedjelje jede se rneso 
kao i onda kad je dies rosarum = rosdlia > 
rusalje (v.), kad je svetkovina ruza. 

Lit.: ARj 19, 821. Elezovic 2, 394. 

urtati, -dm impf. (Potomje) »nasrtati, 
navaljivati«. Od tal. urtare »isto«, franackog 
postanja. Ovamo zacijelo i burlati (se), -am 
(Dalmacija ?) »1 ° bosti rogom, 2° nauseare«. 
Danicic drzi da je to ista rijec koja i boriati 
(Vuk, Backa) »bolovati« < madz. boritani, sto 
ne moze biti ni po geografskoj arei rijeci ni 
po semantici. Suglasnik b potjece od unakrsta- 
vanja s nasim glagolom boriti se. 

Lit.: ARj I, 742. REW* 4244. DEI 3962. 

urtila f (Vuk, Srijem) »krov na ladi« = 
iraja pored unija (Kosmet) »1° ogrtac kojim 
se muslimanke zavijii da ih strana celjad ne 
gleda, kad su na ulici, 2° arnjevi« = itrtija f 
(Bosna) »pokrivka, pokrivac« < tur. ortii. 

Lit.: ARj 19, 822. Elezovic I, 232. Skoljic 
633. 

-us, obican latinski docetak u imenica m r. 
deklinacije o, kao i kod drugih osnova kao 
Juventus; dosao je u dva-tri slucaja na nase 
osnove: u grabus (Mikalja) »certatim« = gra- 
bus m (Vuk, Crna Gora) »grabljenje« u pri- 
mjeru: a) ucini se grabus, b) a oni onda 
grabus (recenica bez glagola) »pograbise, raz- 
grabise«. U Budvi -us u prilogu: na grabus, 
u recenici bad to na grabus »koja se kaze 
kad se skupe djeca, te se baci sitan novae, 
pa se djeca grabe, ko ce koliko ulovitk. Nije 



549 



ustisati 



izvjesno da je isti docetak u hrv.-kajk. hodus 
m (Jambresic) »hodac, ambulator« i u bogatus 
m (ZK) »bogatas«. Tu moze biti i madz. su- 
fiks -os (upor. birus, ZK). 

Lit.: ARj?,, 358. 646. 

«smina f (Vuk, Banat) »sara«, augmentativ 
na -ina od stcslav. usmz »koza«, kol. na -tje 
usmije pored usnije. Od varijanata sa sn mjesto 
sm kol. na -je i sa nepostojanim a manje n 
»Leder« (ZK, Vodice), u hrv.-kajk. vusenje 
(Belostenec), slov. vusenje, vusinje, usno, usnje. 
Nalazi se jos u stcslav. uihn/e, u ces. useh, usni, 
usnfk »Schlauch« i strus. uslo. Praslav., s va- 
rijacijom sufiksa -ma, -na. Ie. je korijen *eus- 
»paliti, raditi lugom«, koji se nalazi u lat. 
iirere. Mikola veze sa ud (v.), Pedersen sa lit. 
austi, audziu »webe«. 

Lit.: ARj 19, 897. Skok, ASPh 33, 372. 
Ribaric, SDZb 9, 201. Mazurami 1510. 
Miklosic 372. Holub-Kopecny 404. Pedersen, IF 
5, 68. Mikkola, IF 23, 127. 

usla' ' m (indeklinabile, Kosmet), stoji 
pred licnim imenima (~ Rama, ~ Amet), 
»majstor« = usta m (Bosna) »1° majstor, 2° 
umjetnik«. Slozenica ustabasa m (Kosmet) 
» 1 " glavni majstor, protomajstor, proto (Du- 
brovnik), 2° voda u zlu poslu« = ustabasa 
(Bosna) »glavni majstor, strucni organ i naj- 
bolji majstor u jednom esnafu«. Balkanski 
turcizam perzijskog podrijetla (perz. ustad 
»ucitelj« > tur. usta »Meister«, usta bast) iz 
zanatske terminologije: rum. usta f »1° Ver- 
walter, Aufseher bei den Tiirken, 2° janjicarski 
kapetan«, bug., arb. usta »Handwerksmeister, 
• besonder Maurer«, bug. ustabasija »Innungsvor- 
sitzender«. 

Lit.: Elezovic 2, 396. GM 459. Mladenov 
656. Doric 395. Tiktin 1703. Skaljic* 633. 

usta 2 n pi. (Vuk, bug. usta) = usta, gen. 
ustlju (Kosmet), plurale tantum u svim slavi- 
nama, ie., baltoslav., sveslav. i praslav., »os 
(s kojom je rijeci u prasrodstvu), zubi f pi. 
(ZK)«. Pridjev na -bn usni (usna supljina, neo- 
logizam), poimenicen stcslav. usnna > usna, 
f (Vuk) »labium«, na -ice usnice f pi. (ZK, 
nije deminutiv kao kod Vuka) = vusnice f pi. 
(hrv.-kajk., Krasic). Pridjev na -at usnat (Vuk) 
»labiosus«, noustan (Pavlinovic) »usmen«, po- 
imenicen na -ih nausnik »surla, rilo«, nausnica 
»dlake na gornjoj usni«, na -en iistven (umetak v 
nije objasnjen) »oralis« = (sa sn < sm) usmen, na 
-iv Izustlv (Stulic). Deminutivi na -ica usnica 



(Vuk, Kosmet), ustanca n pi. (Kosmet). 
Augmentativ usnetina (Vuk). Od sintagme 
naustica' »Schnurrbart«. Kol. na -je usee n 
(Vuk) »Mflndung«. Stari lokativ ustul > Usti 
nalazi se u toponimiji: Ustipraca »usce Prace 
(Bosna)«, Ustlkolina. Denominal (parasintakti- 
cki) izustiti, izustim pf. prema impf, na -iva 
izustivati, Izustujem "pored -ivdm, izustati, 
izustam (16. v.), naustiti, -im pf. »nagovoriti« 
prema impf, naustivati, nauseati (Stulic), naus- 
tati (jedna potvrda). Upor. stcslav. ustiti »inci- 
tare«, naustiti »1° suadere, 2° concitare«. Prilozi: 
usmeno, naust = naizust (ust je stari gen. 
pi.) »napamet«. To je prevedenica od gr. cmo 
oxofiaTO^, kod Rumunja takoder prevedenica pe 
de rost (rost »kljun, usta«); naustice — naust 
»usmeno«. Samoglasnik u je nastao od ie. dvo- 
glasa au u korijenu *ous-, sanskr.-.a-t avesta 
ah- »isto«, lat. os, gen. oris. U baltoslav. kao i u 
sanskrtu i tal. postoje odatle izvedenice na t: 
stprus. austo, lit. prijevoj uostas f »usce«, lot. 
uosta »luka«, sanskr. osthah »usnica«, lat. 
austium ~ ostium »usce«. Ovamo se stavlja i 
uzda f (v.). Rumunji posudise stcslav. ustbna 
kao crkveni termin (Psaltirea Scheiana), inace 
znaci »1° okrajak, 2° usce«. U licnim imenima 
samo Zlatousti kao crkveni epitet, prema gr. 
Xpua6oTO[XOC, (= Ivan Zlatousti}. 

Lit.: ARj 4, 307. 7. 723. 19, 947-952. 
Elezovic 2, 396. 397. Miklosic 272. Holub- 
-Kopecny 404. Bruckner 596. KZ 42, 368. 
46, 197. Mladenov 656. WP I, 168. Trautmann 
19. Diehl, FBR 10, 13. (cf. IJb 16, 184. 290. 
Sldvia 10, 221). Baudouin de Courtenay, Fe- 
stschrift A. Bruckner 1927. (cf. lib 13, 310). 
Boisacq 1 749. Boissin, RES 27, 43. Kretschmer, 
KZ 31, 452. Meillet, RES 6, 173. Pedereen, 
IF 5, 34. 44. 49. 72. Fortunatov, KZ 36, 44. 

ustisati, -sem pf. (Vuk) »1° skociti (uslisalo 
jedno na drugoj, 2° saletjeti, urgirati (uslisati 
oko koga)«, glagol stvoren s pomocu -isati 
(v.) od tur. list »le-dessus«, koje se nalazi u 
Kosmetu kao indeklinabilni pridjev ust »koji 
je iznad necega, iznad boli, zdrav« u primjeru: 
on iskoci po ust od tebe. Balkanski turcizam: 
bug. juste »obendrauf, flberdies«. Kako je 
glagol uslisati stvoren kod nas bez paralele 
u turskom, moze se uporedivati s njime na 
-ovati ustdvati pf. (narodna pjesma, objekt 
svadbuj »uglaviti«, upor. tur. iistune almak »se 
charger de quelque chose«. 

Lit.: ARj 20, 20. Elezovic 2, 402. Mladenov 
700. Deny §§ 935. 936. Skoljic* 633. 



iistra 



550 



iistra f (Vuk, Hrvatska, Lika) »britva«. 
Turcizam (tur. uslura) iz terminologije alata. 

Lit.: ARj 2P, 23. Miklosic 272. Lokotsch 
2140. Marinkovic, Vocabulaire des mots persans 
etc. (cf. ASPh 8, 137). Skoljic* 633. 

ustuknuti, -nem pf. (Vuk) »ustupiti, rece- 
dere«. Postverbal ilhuk m (Vuk) »(folklorni 
termin) rijec, sredstvo kojim bajalice odgone 
kakvo zlo« = utuk (Vuk) »remedium«. Ne 
zna se pravo da li je prefiks be > uz ili je us- 
slozen prefiks od u- + s-. Moze biti od istog 
korijena od kojeg je i tuci (v.). 

Lit.: ARj 20, 41. Miklosic 364. 

usul m (Kosmet) »nacin«. Balkanski turci- 
zam arapskog podrijetla (ar. pi. usul > tur. 
usul od sing, asi »metoda, pravilo«, prilog s 
postpozicijom -He; sas usul, Kosmet) iz ter- 
minologije obicnog zivota: bug. usui »Weise, 
Methode«, cine, usule f »mesure, maniere«. 

Lit.: ARj 20, 49. Elezovic 2, 397. Doric 396. 
Pascu 2, 173., br. 1136. Deny § 371. Skoljic* 
633. 

us, gen. usi f (Vukj knjizevno) = vus, 
gen. viisi (hrv.-kajk., ZK) pored vas, gen. 
vasi (Vuk, provincijalno, area neodredena), 
sveslav. i praslav. (stcslav.) vbsb »pediculus«. 
Pridjevi na -iv usiv — na -Ijiv usljiv (Vuk) = 
vusiv (ZK, hrv.-kajk.), poimenicen na -be > 
-ac usivac, gen. -ivea (Dubrovnik) = vusivac 
(ZK) = usljivac m prema f usljivica, vasljiv = 
vasljiv, f -Iva (Kosmet), vasljivac m prema 
vasljlvica f = vasljica (Kosmet) prema vas- 
Ijivko m. Deminutivi na -ica usica (narodna 
pripovijetka, samo u igri rijeci jal' usica jal' 
busied), na -6c > -de vasac, gen. -sea (Vuk, 
Srijem) = na -ica vasica (Vuk) »mala cibuljica 
na tabanu pod kozom«, preinaceno vastica 
(Sarajevo) »rujba«, deminutiv je od vasac. 
Pridjev na -en potvrden je samo u poimeni- 
cenjima usenak, usenac, usenjak, gen. -njka 
(Vuk) »mala us« = (sa vbs- > ps-) psenac, gen. 
-nca (Mikalja) > senac (Punat, Lika, Janjce), 
u pridjevu prosirenom na -ast psenast {—a 
prascevina) »ikrast«, na -iv psenciv (~ beteg, 
Kozicic) > (ps > s kao u Senica) = senciv 
(Lika, Janjce). Samoglasnik u u us nastao 
je kao u jule < bceea, utorak < vztor-, 
b(n) > u pretvaranjem suglasnika v u samo- 
glasnik, najprije u kosim padezima zbog 
toga sto je pocetni suglasnicki skup vs tezak. 
Iz kosih padeza analogijom je prenesen u 
nominativ. Obratno, vbsb > vas nastaje naj- 
prije u nominativu u naglasenom slogu i 



odatle generalizirano u kosim padezima i u 
izvedenicama. Upor. slov. vapored vus, bug. 
vase, vaska, ces. ves, polj. vesz, rus. vos. Prema 
Peterssonovu misljenju praslav. bib nastalo 
je od ie. *usio, upor. lit. usnis »Distel«, nizi 
prijevoj (Tiefstufe) od ie. korijena *ves- »bos- 
ti«. Taj se nalazi u reduplikaciji, kojom se 
izracunava intenzitet, u lit. vevesa = vievesa 
»Garislaus« (Mikkola, Buga). Uporeduje se i s 
lit. ute, sanskr. yu-ka, kao i sa stvnjem. liis, 
nvnjem. Laus. 

Lit.: ARj 17, 532. 20, 56-68. Medie, 
NVj 25, 501. 28, 139-140. (cf. JF 3, 261). 
Elezovic 1, 74. Miklosic 396. Holub-Kopecny 
4-13. Bruckner 607. Mladenov 92. Trautmann 
336. WP 1, 309. 2, 443. Petersson, KZ 46, 
132. (cf. JF 3, 215). Buga, RFV67, 232. si. 
(cf. RSI 6, 271). Mikkola, JF 26, 295-296. 

-usa, sveslav. i praslav. sufiks, veoma rasi- 
ren, ziv i produktivan, dodaje se na imenicke 
i glagolske, rjede pridjevske osnove. Kad 
izrazava mociju (zenski rod prema muskomu), 
nema pejorativne natruhe: Bosnjakusa f prema 
Bosnjak, djeverusa f prema djever, seljakusa 
prema f seljak. U toj funkciji moze znaciti i 
musko Turkusa (Bosna) »pravi Turcin, Osman- 
lija, Anadolac« prema Turcin »musliman«, re- 
dusa f prema redar m. Indiferentan je u po- 
gledu afektivnosti i kad znaci zivotinje kao 
dorusa »kobila« prema dorat, doro, jastrebusa 
»kokos kao jastreb«, kokotusa »kokos kao kokot«, 
mrkusa »mrka krava«. Isto je kad se upotreb- 
ljavaju u hipokoristickoj funkciji kao Marusa 
od Mare, Katusa od Kate. Odatle prezimena 
neposredne descendencije Marusic, Katusic, 
Dujmusic. Pejorativno znacenje ima kad ozna- 
cuje zensko s izvjesnim manama, u blebetusa, 
namigusa, pendzerusa. Moze imati i augmen- 
tativno znacenje kao u tmusa od tama. U toj 
se funkciji prosiruje augmentativnim sufiksom 
-ina blatusina »voda iz blata«, orlusina »veliki 
orao«. Moze se i deminuirati s pomocu -ica: 
gorusica, potrkusica, rogusica; na -be: mekusac; 
s pomocu -bka: viljuske, peruska. Slozeno 
-uska se moze rasiriti augmentativom na -ina, 
cime se pojacava pejorativnost: barustina, 
maglustina, ognjustina »vrucica«. Sufiks -us; 
-usa neobicno je rasiren u rum. narocito u 
deminutivnoj funkciji. Tu nije slav. podrijetla, 
nego iliro-trackoga. *-usius, upor. arb. dal- 
Indyshe »lastavica« i gjysh m »Grossvater« 
prema f gjyshe »Grossmutter«, prema cine. 
ausu »starac«. U arb. kanjushe »roda« i u ka- 
kushe »Blase« mozda je juznoslav. sufiks kao i 
u nekim rum. izvedenicama, gdje je moglo 
doci do unakrstavanja slav. i iliro-trackog 



551 



utija 



sufiksa, npr. cine, catusa »macka« < lat. cattus, 
u imenima macaka Galbanuja »zuta macka 
(od gaibln »zut«)«, Negrusa »crna«. Upor. 
dalju vezu sa -uh (v.). 

Lit.: Mdretil 610, n-t. Leskien §§ 422. 
370. 463. Joki, Unt. 154. GM 59-60. 174. 
IF 6, 117. Holub-Kopecny 476. Pascu, Suflxe- 
le 362. 

usijer, gen. -era m (Dubrovnik, Cavtat) 
»redar«. Od tal. francuzizma usciere < fr. 
hulssier »messo di tribunale« < lat. ostiarius, 
poimenicen pridjev na -arius od vlat. ustium 
< kllat. ostium. Crkvena ucena rijec ostijarij 
m, na -atus > -at ostiarijat (Glavinic) »najnizi 
svecenicki red«. Ne zna se ide li ovamo kao 
ostatak iz jezika Cica, dok jos nisu bili kroati- 
zirani: Usora (Vodice, Istra) »ime nekoga 
izvora pod velikom pecinom u sumi«, ako je 
od rum. deminutiva w,u,oaza f »vratasca«, od 
Ufa < vlat. n pi. ustia, kllat. ostia. Haplo- 
logija -siso- > -so-, -oard < lat. deminutivni 
sufiks -olus. 

Lit.: ARj 9, 274. Tiktin 1701. Ribaric, 
SDZb 9, 202. REW 6115. 6117. DEI 3963. 

ustiti, listi'm impf, (pri-), stokavizirano za 
knjizevni jezik na zapadu, hrv.-kajk. vusciti 
(Lobor, Varazdin) »obradovati se cijem dobru 
ili cijoj sreci, zeljeti nekome dobro ili srecu, 
raditi na tome«, u Vodicama (Istra) vostiti 
»castiti«, privostiti pored priustiti »zeljeti« — 
== voltiti (ZK) = voltiti (ZU). Oblici sa o 
mjesto u su posudenice iz slov. vosciti, -Im 
impf, »anwtinschen«;. hrv.-kajk. u = slov. o 
je zamjena za velami nazal. Posudenice iz stv- 
njem. wunskan, nvnjem. wiinschen. 

Lit.: ARj 12, 205. 20, 70. Skok, ASPh 33, 
373. Mazuranu 1516. Ribaric, SDZb 9, 113. 
204. Miklosic 394. Pletersnik 2, 787. 

iisur m (Vuk, Kosmet) »ujam, desetak, vaga- 
nac (ZK)«. Balkanski turcizam arapskog pod- 
drijetla (ar. usr »desetina« > tur. iisur = usur, 
tisurcu) iz terminologije podavanja: rum. usur 
»desetina«, odatle usurgiu »Zehnteinnehmer«, 
bug. jusur (glede j- upor. jumek pored urnek), 
arb. ushiir. 

Lit.: ARj 20, 72. Elezovic 2, 401. Mladenov 
700. Tiktin 1709. GM 460. Skoljic 634. 

-lit, sufiks razlicitog podrijetla. U onomato- 
pejama skrgut, saput, gugut varijanta je ono- 
matopejskih sufiksa -ot (topot), -et (zyeket) i 
-af > -at (drhat, gen. -hta). Nastao je u postver- 
verbalima od onomatopejskih glagola skrgutati, 



gugutati, saputati kao -ot, -et, -bi. S tim sufik- 
som nije u vezi -ut, -ut perut, prhut, ulut 
»hrbat od noza (v. zatiljak)«, kreljut f (v. krilo), 
kolut, smudut »riba«, skrob ut = skrom ut »bi- 
jela loza, clematis vitalba«. Taj se sufiks moze 
deminuirati na - bl> : bjeliitak, imutak, navijutak, 
vrutak, smrzliitak; na -tka: silrutka = sirutka, 
polutka, seputka (korijen od sepav, v.). Dobi- 
va i augmentativno prosirenje na -ina: mrlutina 
»bolezljivo cel)ade«, palutina »polovma«, prlutina 
»prhlo = trulo drvo«. Prosiruje se i hipokori- 
stickim -an (upor. kuman od ktim) polutan. 

Lit.: Marette 311., § 359 a-f. Bruckner, KZ 
45, 35. 

utal = utao, futla (zapadni krajevi, Mikalja, 
Stulic), odredeno util = jutai, ijuiia (istarska 
narodna pjesma) = (s protezom v) vutdl, 
f vutla (ZK), sveslav. (osim bug.) i praslav. 
(stcslav.) ctfa pridjev »cavus, supalj (koji ga je 
istisnuo)«. Toponim Utli kami vel Utla sti'na 
(1369) »lapis perforatus«. Apstraktum na -ina 
ialina f (oko Karlovca, stokavci) »supljina, sup- 
Ijotina«. Denominal na -jati isproutljati, -am 
(17. v.) »probusiti, prosupljiti«. Samoglasnik u 
je nastao iz velarnog nazala p, upor. slov. 
votei, polj. wqtly. Nema usporednice ni "u 
baltickoj grupi ni u ostalim ie. jezicima. Moze 
se ipak dobro protumaciti iz slav. jezicnih 
sredstava. Najvjerojatnije je Vaillantovo tu- 
macenje da je slozenica tipa ubog (v.) od nega- 
cije c > u i od tlo (v.). Pridjev prema tome 
znaci »sto je bez tla«. Manje je uvjerljivo tuma- 
cenje Brucknerovo i Matzenauerovo koji u dru- 
gom dijelu vide tu- (v. tihi, tuliti) »corrompere«. 
Inace u pogledu c > u slazu se sva trojica. 

Lit.: ARj 4, 9. 694. 20, 76. CD 14, 212. 
Miklosic 223. Holub-Kopecny 404. Bruckner 604. 
ZSPh 2, 309. Vaillant, RES ,11, 203-205. 
Matzenauer, LF 8, 36 — 37. 

utija f (Vuk) »pegla (Zagreb, Hrvatska), 
tigla, glacalo (neologizam)«. Denominal na -ati 
utijati, -am- »glacati, (u)tiglati« = na -elsatl 
utleisati, -sem = (s anticipacijom suglasnika 
/u pocetni slog) ultUisat, -sem impf. (Kosmet). 
Odatle / u imenici ultlja (Kosmet) »pegla«. 
Balkanski turcizam (tur. iitii, utulemek »biigeln«) 
iz terminologije alata : bug. jutija, jutilidis(v)am 
(d iz aorista) (glede j - v. iirnek — jumek), 
arb. utt = yti = ylll - ni (Gege, glede / v. 
ultlja, Kosmet). Glede imenica na -U, -i, 
-u > -ija upor. japija, jazija, busija, kapija, 
komsija. 

Lit.: ARj 20, 100. Elezovic 1, 246. Mladenov 
700. GM 460. Miklosic Z12. Koreen, ASPh 
9, 677. SUIjz^ 634. 



utina 



552 



utroba 



utina f (Vuk, Srbija) = utina (Kosmet) 
»sova, buljina«. Augmentativ na -ina od ut m 
(Kuci, Crna Gora) »asio otus«, nazvana po nje- 
nom glasu, koji ornitolozi pisu hnuht = hnuk. 
U bug. i u Prilepskom polju (NR Makedonija) 
s deminutivnim -ka (upor. patka) utka. Istog 
je podrijetla arb. (h)ut m, gr. cbxoc, > lat. 
otus — fr. due. Upor. rum. uture »Horneule«, 
u kojem je -ure iz pi. S ovom rijeci utva ima da 
ispadne iz uporedenja kod GM i Diculescua. 

Lit: ARj 20, 101. Elezovic 2, 398. Hirtz, 
Aves 528. Deric, PPP 7, 23. si. (v. Ub 13, 
161). GM 460. Wartburg 2, 196. Dorii 396. 
Diculescu, DR 4, 487. 

iitoma (Vuk, ZK) prilog »utaman (Vuk, 
lika), na slijepo, na srecu, zastunj (ZK), za- 
badave (2K), sumice, nasumce«. Usp. laman. 

lit.: ARj 20, 126. 

utorak, gen. -arka m (Vuk, zapadni krajevi) 
= torak (ZK) = utornik (Vuk, istocni krajevi) 
= utornik (Korcula) = tornlk (Lumbarda) = 
ion)' (Solta, Hvar, Brae) = torik pored tdrij 
(Brae), sveslav. naziv za drugi dan sedmice 
racunajuci od ponedjeljka kao pocetka sedmice 
i nedjelje, kojom zavrsuje prethodna sedmica, 
»martis dies«. Krscanski je termin (kao i 
cetvrtak i petakj grckog numerickog podri- 
jetla naziv sedmickih dana, s torn razlikom 
sto je kod Grka oerrrepa »ponedjeljak, racu- 
najuci nedjelju kao prvi (pocetni) dan sedmice«. 
Upor. prvi dan (srednja Dalmacija, Kvarner) 
za ponedjeljak, prevedenica < fan. prindi <lat. 
primus die. Buduci da krscanstvo u Slavena ne 
ide u praslav. doba, utorak u znacenju dana 
nije praslav. termin. Praslav. je redni brojnik 

bioeb, od cega su poimenicenja na -afc > 
-dk > utorak = torik, na -nik utornik i odre- 
deni pridjev m r. (upor. ces. utery"). Taj pridjev 
prosiruje se s pomocu -bn (odredeno) iltorni 
(~a sima; Krivosije: kad je boiic na utorak, 
zimaje zla), od utornik utornicni (Stulic). Pri- 
djev vbtoryj iscezao je u hrv.-srp., ocuvao se u 
bug. Istisnuo ga je sinonim drugi. Od znacenja 
»drugi«, koje se ocuvalo u cslav. bioeb, polj. 
•wtory, rus. vtorqj, ima kod nas ostatak u Kos- 
metu, gdje se govori putordk m »roj koji se 
javi poslije prvenca«. To je /tori (bug. vtori), 
roj u godini iz jedne kosnice. Izvedenica je 
na -dk od sintagme po uoz-. Od te je i deno- 
minai povtont, -orim pf. (Kosmet) prema impf. 
povtordvat, -avam »ponavljati«. Taj nije na- 
rodska rijec, nego je skolski izraz iz crkvenog 
jezika ili iz rus. I Rumunji posudise a poftori. 
Samoglasnik h u narodnoj rijeci tutarak nastao 



je stezanjem iz ou, sa u kao u utorak, gdje je 
nastalo kao u juce < bceza, unuk <vznukt 
pretvaranjem labiodentalnog suglasnika u ve- 
larni samoglasnik zbog teske pocetne suglasnicke 
grupe vt > ft. Pridjev vtioryj »drugi« ide u 
baltoslav. jezicnu zajednicu: stprus. antars 
»drugi«, lit. ant(a)ras, lot. uotrs < ie. *ontero, 
komparativ na -tero, -torn prema Miklosicu od 
pokazne zamjenice onb, u slavina u nisticnom 
prijevoju *ntero s protezom praslav. *v-t-tert, 
* mzb (upor. ces. utery). Upor. jos got. anthar, 
nvnjem. ander. Samo komparativni nastavak 
-tero, -toro se jednoglasno prihvaca. Upor. lat. 
alter (odatle internacionalno altruizam). Prvi 
elemenat & uporeduje se jos i sa sanskrtom 
vi »auseinander«, u komparativu vitaram »wei- 
ter, ferner«. Odatle je prema Meilletu ntaram. 
Persson uporeduje i zamjenicku osnovu u- u 
lat. uter, ubi, unde, sanskrt u-ta, u-bhdu. Prema 
tome n.ema jedinstvenosti u tumacenju ie. ko- 
rijena od vbtoryj. 

Lit.: ARj 20, 133-135. Elezovic 2, 151. 
537. Kusar, NVj 3, 328. Hraste, Rad 272, 
13. Isti, BJF 10, 28. NJ 2, 122. Miklosic 223. 
Holub-Kopecny 404. Bruckner 636. KZ 42, 
368. 45, 48. Mladenov 83. Vasmer 1, 237. 
Trautmann 10-11. WP 1, 188. 313. Brup- 
pacher, Die Namen der Wochentage im Ital. 
u. Ratarom, 1948. Blankenstein, LF 21, 110. 
Boisacf 221. Brugmann, IF 24, 165-173. 
(cf. RSI 3, 332). Giintert, IF 27, 50. Meillet, 
IF 5, 329. MSLP 8, CX. 236. RSI 3, 167. 5, 
156. Mikkola, RSI 1, 16. Pedersen, KZ 38 
(cf. AnzIP 21, 77). Sommer, IF 11, 12. Bu- 
dimir, Rad 309, 89. Putanec, Slovo 13, n. 114a. 

utroba f, sveslav. i praslav. (stcslav.) gtroba 
»intestina«, upravo pridjevski apstraktum na 
-oba (v.) od stcslav. pridjeva pizb. Taj je ocuvan 
u prilogu vbnotre> unutra ( b> ukaoujuce < 
bceea) — unutar = nutri (ZK, s gubitkom 
vb- kao u nuk), nutra pored nutre (Istra), 
iznutra (_-e) ■= iznutra (Kosmet) = nanutra, 
• iznutar, iznutri (cakavci), iznutru. Pridjev utrob- 
ni (~a bolest, Stulic). Deminutiv na -ica 
utrobica (Vuk, jugozapadni krajevi) »dzigerica«. 
Romanska je paralela za praslav. apstraktum 
vlat. interanea n pi. > fr. entrailles. Od priloga 
tvore se pridjevi na -bn + -/: niitrnji (iz ) = 
nutarnji (Vuk, 15. v.) = unutarnji = nutranji, 
na -en nutren (Pavlinovic), iznutren, iznutrenji 
(18. v.), po analogiji prema spoljasnji, ovdasnji 
nutrasnji (u-, iz-), s apstraktumom unutrasnjost, 
na -ast nutrast »koji nije dobro ustrojen« prema 
niltrak, gen. -aka »rdavo uskopljen konj« (pre- 
ma Mareticevoj pretpostavci *nutro »jaje«). 
Upor. nutra n pi. (Dubrovnik) »unutrasnjost«. 
Na -av nutrav (Pavlinovic) »slab, bolezljiv«. 



utroba 



553 



uzak 



Analogija za apstraktum . na -oba je na -ica 
nutrica (Vuk) »nutarnja bolest« i apstraktum 
na -inja nutrinja f. Praslav. pridjev i prilog 
ctrb je komparativ na -(e)ro od *c < ie. 
prijevoj od en > in kao i lat. inter, intra < ie. 
*enter (ocuvan u toponimu Sarzentero od imena 
ilirskog plemena Sardeates), gr. exepov, san- 
skrt antram, arm. snderkt, hetitski anturiias 
»interior«. Pocetno u- je nastalo od c- < prijevoj 
e-, upor. slov. votroba, polj. wqtroba. Glede 
dalje veze v. jetra. 

Lit.: ARj 4, 273. 7, 468. 8, 271. 20, 140. 
Elezovic 1, 226. Miklosic 222. Holub-Kopecny 
404. 420. Bruckner 605. 627. Mladenov 94. 
WP 1, 127. Trautmann 69. Boisacg* 258. 
Lohmann, IF 51, 321. Matzenauer, LF 11, 
326. Osten-Sacken, IF 28, 421. 33, 222. Ost- 
horf, IF 8, 50. Wirth, ZSPk 16, 97. 

utva f (Vuk, narodne pjesme i pripovijetke) 
»1° malena patka (Rijeka dubrovacka, Gruz), 
patka (Hercegovina, Oslje, Topolo), 2° u na- 
rodnim pjesmama utva, s epitetima zlat(n)o- 
krila, sestokrila, kao osobit ronac«. Deminutiv 
na -ica utvica (Rijeka, Gruz). Iz danasnjeg- 
hrv.-srp. i bug. saobracajnog i knjizevnog je- 
zika rijec je potisnuta od sinonima raca f 
prema m racak, gen. racka (ZK) pored rdeman, 
patka f prema m patak, gen. patka, pldvka 
(Nis), sotka f (Srbija) prefna m sotar. Samo- 
glasno u je nastalo iz velarnog nazala c, upor. 
stcslav. cty. Docetak -va je iz deklinacije h, 
upor. strus. akuzativ mo &. Ie., baltoslav., sve- 
slav. (osim ces., polj.) i praslav. Balticke uspo- 
rednice stprus., lit. dntis < ie. *amt-\ lat. 
anas, gen. anatis, taj. anitra, nvnjem. Ente, 
gr. vf|aaa. 

Lit.: ARj 90, 147. Hirtz, Aves 528-529. 
ZbNZ 24, 83-91. Miklosic 224. Trautmann 
10. WP I, 60. Bolsacq 670. Loewenthal, 
WuS 9, 183. 

uz (pred samoglasnicima) = uza (pred su- 
glasnickim grupama), prijedlog s ak., »1° 
kazuje kretanje ozdo prema gore: uz vodu, 
(protivno niz), 2° pored, 3° vrijeme, (trajanje: 
dok)«, kao prefiks daje glagolskoj radnji zna- 
cenje 1° prenosi na vrijeme od sada dalje, 
stokavski futur (uzimadnem), 2° vrsi perfekti- 
ranje, baltoslav., sveslav. i praslav. (stcslav. 
bz/b/, vis-). Pocetno & je preslo u u kao u 
utorak, unuk, juce, Usora. Arhaizam vaz ocuvan 
je u vazam, gen. vazjna (katolici, v. jamiti), 
vazduh, vazdusni (knjizevno na istoku) pored 
uzduh (Stulic, knjizevno na zapadu), u posu- 
denicama iz crkvenog jezika prevazilaziti impf, 
prema pf. pze azzci, vaskrs, vaskfsenje = 



vaskrsenije, vaskrsni, vaskrsovati, vaskrsavati 
(pravoslavd) pored Uskrs, uskrsnuce, uskrsni (ka- 
tolici). Veze se sa i (v.) u suz (Vodice, Istra) 
suz brs »mimogred okrznuvsi«, prefiks suzbiti 
pored ilzbiti. Analogijom dobiva n- nuz (Vuk, 
Backa, Srijem) prema korelatu niz: nuzdomac, 
nuzljub, neologizmi nuzredica »koordinata«, 
nuz-zasluzba, nuz-zarada. Potpuna se uspo- 
rednica nalazi u baltickoj grupi: lit. uz, kao 
prijedlog s gen. »hinter, fur«, kao preverb 
»auf, hinauf, zu« (upor. uz-imti — uzeti), lot. uz 
s ak. i gen. »auf, nach, zu«. Upor. arm. z- 
Slozen je od ie. *iid »empor, hinauf, hinaus«, 
koje se nalazi u sanskrtu ut, ud kao preverb, 
avesti us — uz < ie. *uds, gr. u = u ij-ruxa 
»EJii tuxt|«, lat. usque, got. ut, stvnjem. uz, 
nvnjem. aus. Prema tome je v- u vtz- proteza 
kao u vidra, vime, vican, vaska. Praslav. -z = 
lit. -fje nastalo od ie. palatala gh od ie. enkli- 
ticke partitale ghe, Iho, koja sluzi za uspostavlja- 
nje veze s prethodnom rijeci (upor. -ee > -r 
O.jer, nego, njojzi, ovizi, slov.jaz). V. dalju vezu 
u za. 

Lit.: ARj 8, 271. 20, 223-231. Tomanovic, 
y F 17, 207. Marette 66. Ribaric, SDZb 9, 
135. Miklosic 396. Holub-Kopecny 428. Bruck- 
ner 608. Mladenov 85. Vasmer 214. Trautmann 
336. WP 1, 634. Hujer, SbFil 7, 23 si. (cf. 
Ub 10, 374). Meillet, RSI 6, 126-127. MSLP 
9, 49-55. (cf. AnzJF 7, 164). Osthoff, IF 
8,17. 48. Nehring, IF4, 401-402. Rozwadow- 
ski, RSI 2, 88. si. 

uzak, f uska, odredeno uski (Vuk), ie., 
sveslav. (osim bug.) i praslav. pridjev cz- na 
-iko, koji se gubi u komparativu uzi, i u starijim 
izvedenicama, »tijesan, angustus (s kojim je 
pridjevom u prasrodstvu)«. Deminutiv na -ahan, 
uzan < uzahan, na -acak (prema dugacak) 
uzacak (Kosmet); uze f pi. »zatvor« (v. vezati). 
Apstraktum na -ina uzjna, upor. stcslav. czostb, 
danas uskost. Slozenice pridjev uskogrudan, 
prevedenica od engherzig, engbriistig, moreuzi 
m pi. »morski tjesnac«, prevedenica od Meer- 
enge. Denominal na -iti uziti, uzim impf. 
(Vuk) (ob-, po-, s-) < stcslav. gziti, ozc prema 
impf, na -va- -uzivati, -ilzujem, -uzivati, -uzu- 
jem (a mjesto z iz komparativa), samo s pre- 
fiksima. Samoglasnik je nastao iz velarnog na- 
zala G, upor. slov. czek, polj. wazki; zje nastao 
iz ie. palatala gh u korijenu *angh-, koji je 
zastupljen u baltickoj grupi sa dva sufiksa, 
ankstas »isto«, u arm. onjuk »isto«, got. angious, 
nvnjem. eng, lat. angustus, angor, ango (inter- 
nacionalno angina). 

Lit.: ARj 8, 492. 20, 236-237. Umbegaun, 
RES 12, 28. Elezovic 2, 383. Miklosic 56. Ber- 



iizak 



554 



uzati 



neker, IF 31, 408. Holub-Kopecnii 405. 
ner 605. Trautmann 11. H?T 1, 62. Boisacq* 11, 
Bragmann, /F 19, 216. Mikkola, /F 16, 100. 
Nehring, IF 4, 401. Osthoff, IF 27, 167. 

uzda f (Vuk, bug. juzda) = uzda (ZK) = 
hiizda (Vuk, crnogorska narodna pjesma, An- 
cic) = (h >/kao ufudikovina ZK < hudikd) 
filzda (Crna Gora, Boka), sveslav. i praslav., 
»frenum«. Na -ar uzdar, gen. -ara »koji pravi 
uzde«, pridjevi uzddrev, uzdarski. Denominal 
na -ati uzdati, -am (o-, ob-, od-, raz-, za). 
Razlika u akcentu prema uzdati se. Ostali 
denominali: zafuzdati, ubuzdat se (Kosmet) 
»obuhvatiti se sa svih strana«, obuzdati prema 
iteratlvu na -va — uzdavati, -uzdavam, samo s 
prefiksima, part. pret. pas. kao pridjev neo- 
buzdan, razuzdan, poimenicen na -Ik razuzda- 
nih. Bez baltickih i drugih ie. usporednica. 
Nema jedinstvene etimologije. Sufiks -haa kao 
u brzda (v.), pravda. Ako je tako, prvobitni 
apstraktum postao je konkretum. Ali Bruckner 
rasclanjuje i uz-da i tumaci u iz ie. dvoglasa i 
nalazi paralelu u stprus. auklo »isto« a ra u 
jezditi »jahati«. Bruckner u identificira i sa 
korijenom u ob-u-ti iz-u-ti, obuca. Mladenov, 
Johansson, Kretschmer, Pedersen i Walde Po- 
korny rastavljaju uz-da < ie. *6us-dha i identi- 
ficiraju prvi element sa us- u usta (v.); uz- 
tumace Bruckner i Scheftelowitz i prema 
dubleti c : u sa vezati, oz-. Docetak -da 
tumaci se i kao u nada, od djeti (Kostial). 
Machek pretpostavlja *ud-da i identificira ud s 
glagolom udili »molestum esse«. Vaillant polazi 
od *smgz- »attelage«, vbzdeti »lever, tendre«, 
i -da kao u nada. 

Lit.: ARj 3, 81. 738. 8, 490. 799. 20, 259— 
281. 5/683-684. Elezovic 2, 377. Miklosic 
373. Holub-Kopecnj 405. Bruckner 597. KZ 42, 
367. 45, 52-54. ZSPh 4, 215. Mladenov 699. 
Endzelin, Donum Schrijnen 397. (cf. RES 9, 274. 
in 15, 103). Johansson, IF 19, 133. Kostial, 
CSjfK 4, 121-184. (cf. Sldvia 6, 638). Kre- 
tschmer, KZ 31, 452. Machek, Mnema I. 
Zubaty (cf. Sldvia 7, 363. lib 12, 261). Pe- 
dersen, IF 5, 72. Scheftelowitz, KZ 56, 178. 
vaillant, BSLP 29, 43-44. (cf. JF 7, 265). 
lib 14, 275. 42, XII. RES 22, 43. Walde, 
KZ 34, 461-536. (cf. AnzIF 8, 126). 

uzendija f (Vuk) = uzengija (Bosna) = zen- 
glja (Kosmet) »stremen«. Balkanski turcizam 
(tur. iizengi, od iizenmek »produzivati se i skra- 
civati se naizmjence«), iz terminologije konja: 
bug. izingija, izjungija = zengija, arb. zengi. 
Tur. sufiks -gi kao u burgija, bickija, kasagija, 
cesagija, zulgija, vergija. 



Lit: BI 2, 685. Elezovic 2, 209. Mladenov 
191. GM482. Lokotsch 2146. MikloM 373. Sko- 
Ijic* 635. 

uzun (Vuk), pridjev, indeklinabilan kad je 
prvi dio prezimena (npr. Uzun-Mirko > 
Uzun-Mirkovic) »velik, visoke = Uzum (m mje- 
sto n kao u bujrum, bedem), luzumb Hasan. 
Prezime Uzun (Dalmacija), Uzunovic (Srbija). 
Turcizam : tur. uzun. 

Lit.: ARj 4, 701. BI 2, 691. Elezovic 2, 385. 
Skoljic 635. 

uzas m = (z > dz na istoku, gdje je rijec 
posudenica sa zapada, zbog toga turciziranje) 
udzas (narodna pjesma) = (odbacivanje pocet- 
nog u-, upor. zengija, jer je shvacen kao prefiks 
koji ne prilici) dfas = dfas (Kosmet) = zas, 
sjevernoslav., praslav., »1° veliki strah, strahota, 
2° trzanje (Kosmet)«. Pridjev na -bn > -an 
uzasan »strahotan«. Postverbal (upravo aorist 
od uzasno) od stcslav. zasiti »schrecken« impf, 
prema pf. zasncti > zasnuti se »prepasti se« = 
dzasnut (Kosmet) »naglo nesto staviti, gurnu- 
ti«, apstraktum na -je dzasnuce (Dubrovnik, 
18. v.), takoder varijante zahnuti se (upor. 
polj. zachnqc sie), zucnuti se pf. prema impf. 
zacati -se »bojati se«, dzaskat se (Kosmet) 
»iz sna trzati se«. Maretic uzimlje da je uzas 
iz ces. ili rus. Usporednice su prema Briickneru 
lit. gqstas, gqsdinti »strasiti se« i got. usgeisnan 
»erschrecken«, nvnjem. Geist. Ie. je korijen 
*g(h)es-; a je od kao u bjezati < begeti. 

Lit.: ARj 20, 462. BI2, 692 Maretic, Savj. 
171. Pavlovic i Belie, YF7, 215-216. Elezovic 
2, 462. Miklosic 406. Holub-Kopecnyi 405. 44Z 
Bruckner 662. KZ 43, 309. WP 1, 554. Meulet, 
RSI 6, 138. IJb 14, 272-273. 

uzati, -am impf. (Dubrovnik, Poljica, Dal- 
macija) = uzati, -an (Kuciste) = uzat (Rab) 
»biti vican, obicavati« = udzati (Bukovica) 
»saznati«. Apstraktum je poimenicen part. prez. 
na -ia: lat. -antla > tal. -anza, mlet.-trsc., 
tal. usanza > uzanca f (Dubrovnik, Cilipi, 
Perast) = uzanca (Istra) = uzanca (Drvenik, 
Kuciste) = uzonca (Brae, Hvar, Brusje) = 
uzunca (Molat) = usanca (Crmnica; glede / 
mjesto z upor. Sipan < Giuppana, Sumet < 
Giuncheto < lat. juncetun) »obicaj, navika«. 
Slov. uzance (Notranjsko). Ovamo ide interna- 
cionalni talijanizam kao burzovni izraz uzance 
f pi. (Zagreb). Latinizam je uzus m (Zagreb). 
Od tal. < vlat. usare, denominai od usus. 
Apstraktum na -ura (v.) pravni termin lat. 
usura > uzura (Belostenec, Moscenicki statut) 



uzati 



555 



uzati 



= ozura (15. i 16. v.) »lihva« = ozura = (s 
umetnutim r pred z, anticipacija) orzura »isto«, 
slov. ozura ', odatle na -nik ozurnik = ozurnik = 
orzuranik = na -as uzuras = ozuras m »lihvar« 
prema f ozurasica, sa denominalom ozurasiti; 
na -ati ozurati. Upor. madz. uzsora, arb. hozure. 



Lit.: ARj 8, 889. 9, 183. 540. 524. 541 
20, 464. ZbNZ 15, 258. Pletersnik 1, 883 
Mazuranic 878. Budmanij Rad 65, 166. Kusar. 
Rad 118, 24. Sturm, CSIK 6, 61. Miletic 
SDZb 9, 261. Hraste, Rad 272, 25. BIF 
8, 27. IF 6, 186. REW» 9093. 9098. Mikloiii 
373. GM 153. DEI 3962. 



V 



vabiti, vabim impf. (Vuk) (do-, iz-, na-, 
od-, po-j = vabit (Kosmet, ZK) = vabiti, 
-in (Vodice) = (asimilacija v — b > b — e) bd- 
biti, babim (18. v., Kavanjin); dobdbiti (Dubrov- 
nik; bugarstica) prema iteratlvu na -iva- -vablji- 
vati, -vabljujem, samo s prefiksima, pf. vdbnuti, 
-em = vdbnut, -em (Kosmet), »1° mamiti zivo- 
tinje, dozivati zivotinje, 2° ici na celu (subjekt 
ovan, ovca, Vodice)«. Na -be vdbac, gen. -pea 
»Lockvogel«. Postverbal vab m. Usporednicu 
pruza samo got. wopjan »schreien, rufen«, 
stvnjem. wouffen. Praslav. - germ, leksem. Ie. 
korijen *u,ab-, onomatopejskog postanja. Na- 
stalo zacijelo u lovackom govoru. V. varijantu 
vapid. 

Lit.: ARj 1, 134. 2, 490. 717. 4, 309. 7, 
725. 8, 701. 11, 245. Elezovic 1, 70. Ribaric, 
SDZb 9, 202. Mikldsie 373. Holub-Kopecny 
406. Bruckner 578. Vasmer 1, 161. Mladenov 
56. Trautmann 336. WP 1, 217. Uhlenbeck, 
PBB 22, 188-193. (cf. AnzIF 8, 272. 27, 
135). Rozwadowski, Quaestiones 33 (cf. KZ 
36, 342). SpKA 25, 419-427. (cf. AnzIF 8, 
138. 10, 269). 

vacelati, -am impf. (Dubrovnik) »buncati 
(o bolesniku u groznici)«, varijanta sa v > b 
bacilati, -am impf. (Dubrovnik) »muciti se, 
izmisljati« = bacilai, -am (Cres) »unruhig sein«, 
bacilai, -am (Cilipi) »voditi previse racuna o 
necemu, gristi se«, bacilat (Smokvica, Korcula) 
»brinuti se, nastojati, imati volju, naklonost 
za nesto« (primjer: meni sin ni malo ne bacila 
zapulitiku), bacilat, -am (Molat) »gubiti vrijeme« 
(primjer: zac bacilas oko toga ?), baceljati, 
-am (Pavlinovic, srednja Dalmacija) »buncati«, 
u slov. na njem. -irati bacelierat (Notranjsko). 
Od lat. vaciliare > tal. vageliare, bacillare 
(narjecja), mlet. batsilar, furl, bataia »dummes 
Zeug reden«. Upor» i tal. baccello »glupan«. 
Ne zna se ide li ovamo baceljika T (Sulek) 
»centaurea coriacea«. 

Lit.: ARj 1, 139. 2, 490. Sturm, CSJK 6, 
52. Zore, Tud. 6. Strekelj, ASPh 14, 515. 
REW* 9112. Prati 1024. DEI 397. 



Vada , lokalitet na uscu Bojane. Isto tako 
govore i arbanaski ribari u Ulcinju. Od lat. 
vadum preko pi. voda (upor. vade, Abruzzi) 
»brod, Furt, prijelaz« > tal. guado. Rijeci va- 
dum, vada pripadaju balkanskom latinitetu: 
rum. vad, sjeverozap.-bug. vada »Miihlgraben« 
(prema Romanskom, dok prema Mladenovu 
prijevoj od voda), arb. va »Furt, Art Fahrzeug«, 
pervd. 

Lit.: BI2, 694. REW 3 9120a. Romanski 131. 
Mladenov 56. GM 461. DEI 3973. 3974. 

vada f (Vuk, Dubrovnik, Hercegnovi) = 
vade, gen. -eta (Kosmet) »rok (zena je, dijete 
je na vodu »vrijeme mu je da se rodi«, placati 
na vade, Hercegovina)«, odatle na -jevina va- 
devina (kup na ~«). Balkanski turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. wa"da »Versprechen« > tur. 
vade »Zeit, bestimmter Zeitpunkt«) iz turske 
pravne terminologije: rum. vadea »Termin, 
Frist«, bug. va(a}de, arb. vade. Zavrsno -a 
pored -e kao tur. acele »zurba« > adzela i 
(BiH) »isto«. 

Lit.: BI2, 694. Elezovic 1, 70. Mladenov 56. 
GM 461. Tiktin 1786. Skoljic* 27. 71. 

vada 3 f (Split) »incubus, zao duh, mora«, 
augmentativ na -ina vodina f »duh, kozlac, 
hudoba, upir, utvara, vukodlak (vodina ol'ti 
plasilo}«. Mozda postverbal kao i ces. vada 
i polj. wada (takoder gornjo-luz.-srp., ukr. i 
brus.) od vaditi »skoditi«, polj. wadzic »spre- 
cavati«, ukr. vadyty »skoditi«. Praslav. Ie. 
korijen *i[a-, sa formantom -dh prema i u 
lit. votis »offenes Geschwiir«, lot. vats »rana«. 
Ovamo ide iz »Sirene« vaditi »sprecavati (jer 
sabalj udarci vele ih ne vade)«. 

Lit.: BI 2, 694. Mazuranic 1534. Miklosic 
373. Holub-Kopecny 406. Boisacgp 396. WP 
1, 15. StPH 32, 149. 

vaditi', vadim impf. (Vuk, Split) »hoditi 
polagano i pomnjivo«. Potrebno bi bilo i po- 
tvrda iz drugih govora. Pomislja se na lat. 
vadere (-iti < -ere kao u kurit < correrej, 



vaditi 1 



558 



vaga 



ali ni u jednom romanskom jeziku nije se inf. 
ocuvao, nego samo u prezentu (usp. krcko-rom. 
vis) kao supstitut za andare, alter, pa je moguce 
da je splitski infinitiv nastao prema prezentu 
•vodo itd. Upor. divertlskat za takav postupak. 
S tim glagolom je mozda u vezi provoza f 
(Vrbnik), deminutiv na -lea peo aeica »zahod, 
destar, sekret«, ako je apstraktum na -la od 
pervadere »nekamo doci, dospjeti«. 

Lit.: ARj 12, 468. BI 2, 694 REW» 9117. 
Bartott 2, 235. 

vaditi 2 , -im impf. (Vuk, Kosmet, ZK) (iz-, 

na-, od-, po-, raz-) prema iterativu -vadati, 
-am, na -iva -vodivati, vadujem, -Tvdm, samo 
s prefiksima, stcslav., slov., bug., praslav (?), 
»eximere«; § prefiksom prevddit (Kosmet) speci- 
jalizirano znacenje »precrtati, prepisati, ko- 
pirati«, razvoditi »razmetnuti« Postverbal na 
'-»k > -ak izvadak, gen. -tka. Upor. polj. 
uwodzic sit. Bruckner uporedaje lit. vaduoti 
»etwas Verpfandetes einlosen«, uzvaduoti »fiir 
jemanden eintreten«, s kojima stoji u vezi lat. 
vas, gen. vadis i got. gawadjon »verloben«, 
got. toodi > nvnjem. Wette, srlat. vadium, 
fr. gage. Upor. ces. zdvoditi »rivaliser«. Prema 
ovim usporednicama ide ovamo i vadija f 
(ZK), slov. vadija »oklada«, denominal na -ati 
vadljati (se), -am (hrv.-kajk.) = slov. vadljati 
koje Pedersen izvodi iz germ. (njem.). Osnovno 
bi znacenje prema tim usporednicama i ovdje 
bilo »stavljati, metati, klasti«; vad-Ia(-Ija mjesto 
-la dobiveno je prenosenjem kajkavskog / u 
drugim narjecjima u Ij prema tipu kral < 
kraji < kralj) bi znacila isto sto i oklada od Ua- 
sti. Imperfektivno znacenje od vaditi »eximere« 
dobiveno je deprefiksacijom od perfektivnog 
izvaditi. Vrlo uvjerljivo izvodi Vaillant vaditi 
»eximere, extraire« kao prijevoj duljenja 6 > a 
od ie. ^edh- ^uodh- > praslav. vesti, voditi 
(v.) prema preverbativima. Ovamo stavlja i 
svadati se (v.). 

Lit.: ARj 4, 309-315. 7, 725-27. 8, 701. 
1 1, 245-46. 13, 745-46. BL2, 649. Pletersnik 
2, 745. Elezovic I, 221. 429. 2, 16. 122. 537. 
Dorii 30. Mikloiic 374. Bruckner 596. WP 1, 
216. Pedersen, ANF 24, 299-303. (cf. RSI 
251). Petr, BB 21, 207-217. (cf. AnzIF 7, 
165). Vaillant, RES 22, 28. 

vaditi 3 se, -im impf. (Belostenec, hrv.-kajk; 
slov.) »inimicare, contendere, rixare«, kao sudski 
termin »accusare, calumniare«, posuden u rum. 
a vadi »1° anklagen, verleumden, 2° offenbar 
machen, verraten«, pridjevi na -it vadit »oce- 
vidan«, vodnic »denuncijantski, denuncijant«, 
madz. vad »tuzba«, nalazi se u stcslav., slov., 



bug., rus.; praslav.; kod nas i u drugim slavina- 
ma s prefiksima ob-, o- obaditi (Pergosic), obddit 
komu sto (Smokvica Korcula) »izdati tajnu«, 
obadenje (isti), ovaditi (Vrbanski statut, Omisalj), 
svoditi pf. prema impf, svadati se »rixare«, 
dsvaditi, -im pf. (Vuk, 15. v.) prema impf. 
dsvadati, -am (16. v.), osvadivati. Postverbali 
vada (hTv.-kajk., slov.) »contendo, rixa«, stc- 
slav. swada »Streit«; svada f (Vuk) od svadati, 
ali pridjevi su od *svada na -Ijiv svadljiv, 
poimenicen na -te svadljivac, gen. -ivea; vada 
(Smokvica) u izrazu izfti vanka vadi »jako se 
naljutiti, razbijesniti«. Praslav. Ie. je korijen 
*ued" »govoriti«, u prijevoju duljine *yod-, 
nalazi se i u sanskr. voda- »svada«. Upor. lit. 
vadinti »rufen, nennen«. 

Lit.: ARj 9, 296. BI 2, 694. Mazuranu 765. 
857. 873. 1534. Mikloiic 373. Vasmer 163. 
WP 1, 252. Tiktin 1706. Matzenauer, LF 8, 
48. Scheftelowitz, KZ 56, 172. 

vadija f (ZKU, istto-cak., hrv.-kajk.) = 

vdodljo t (Bednja) »oklada«, slov. vadija »isto«. 
Denominal vadijdt, -am impf. (ZK) (za-; 
grupa dij izgovara se rijetko rijj = vadljati 
(ZU). Prema Strekelju i Skoku od furi, uddie, 
uadium, inf. uadia, od srlat. vadium (i kod 
nas u znacenju »jamcevina«), prema Waldeu 
u prasrodstvu s lat. vas, gen. vadis i sa got. 
gawadjon »geloben«. Sufiks bi bio -la kao u 
metla. U torn slucaju nije objasnjen prijelaz 

/ > lj- 

Lit.: Popovic, Sintaksa 46. Skok, ASPh 
28, 468. Osten-Secken, If 33, 266. Petr, BB 
21, 212. Walde-Hofmann 808. WP 1, 217. 
Mikldsle 374. Strekelj, ASPh 14, 551. REW* 
9474. 

vag m (Vuk/Jadar) »motka ili greda kojom 
se sto podize, cuskija, ozib, poluga«. Upor. 
rus. (narjecja) vag m »Vorrichtung zum Heben 
eines Wagens beim Radergchmieren« koje stoji 
u vezi sa rus. vaga »Hebel«. Oboje izvodi Vas- 
mer od rus. vaga »Wage«. 

Lit.: BI 2, 694. Mikloiic 374. Vasmer 1, 162. 

vaga f (BI) = vaga (ZK) »stadera, kantar, 
terazije, mjerila«. Denominai vagati, vazem 
impf, (od-) prema pf. vagnuti, vagnem. Post- 
verbal privaga (ZK) »cubok (Slavonija, Srbija) 
< Zuwaget = novaga (Lika). Nalazi se u 
svim slav. jezicima, osim bug. Ne treba da je 
zbog toga posudenica iz praslav. doba iz stv- 
njem. Denominal na -iti vazltl, -im impf, 
»vrijediti«, odvafiti se »usuditi se, odluciti se«, 
uvaziti »prihvatiti«; ovaj se denominal nalazi 



559 



i u bug. vaza »wichtig sein, Wert haben, gel- 
ten«, isto tako i pridjev na -bn vazan (ne-), 
bug. vdzen, i apstraktum odatle vdznost. Sa 
sufiksom -ir (upor. vbdir) : vagir (ZK) = v agier 
= (ZU\, vagiri (donja Podravina, Bizovac) »ami- 
sce (donja Podravina), jarmak, Trittel, Wage 
in der Wagendeicksel«, vagir (Kralje, bihacko 
Pounje). U hrv.-srp. se rijeci vazan i vaznost 
smatraju rusizmima ili cehizmima (rus. vaznyj, 
vaznost, ces. vdzny, vdznost'), odvdzdn i od- 
vaznost te odvaziti se rusizmima (rus. otvaznyj, 
otvaznost, otvazit sja) dok je glagol vazltl 
»gelten« nacinjen prema posudenicama vazltl 
i vaznost. To potvrduje bug. Od stvnjem. 
vaga, nvnjem. Wage, wagen »usuditi se«. 

Lit.: ARj 4, 471. BI 2,694. Popovic, Sin- 
taksa 46. Skok t ASPh 33, 372. Hamm, Rad 
275, 32. ZbNZ 6, 91. Mlkloslc 374. Ho- 
lub-Kopecny 408. Bruckner 598. Mladenov 56. 
Vasmer 162. Kiparsky 267. WP I, 250. Ma- 
retic, Savj. 76. 173. 

vagan m (Boka, bug.) »1° posuda od drva 
za drzanje hrane (Budva), 2° zdjela za zajed- 
nicko jelo cijele porodice (Krtole), 3° drvena 
posuda okrugla kao zdjela sadrzine 20—30 kg 
za mjeru zita, kukuruza (Tivat)«. U Bijeloj 
(Boka) vaganl su lijepe muslje pod zemljom u 
mora u dubini 1 1/2 m. Ovamo i vagan, gen. 
-ana m (1659, hrv.-kajk., Belostenec, slov.) 
= vagan (ZK) »mjera za zito (sadrzi 60 1), 
merov, sinik, canak (Hercegovina), zdjela«. Na- 
lazi se jos u bug., ces., slvc., ukr., rus. Odatle 
stprus. vjogonis, lit. vagonas. Denominal raz- 
vdganiti pf. (Lika) »rasiriti se (metafora)«. 
Odatle razvaganica f (zabiljezio Hefele, ne 
zna se gdje se govori) »(duzicarski termin) 
surova, neobradena duga«. Od furi, vagan, bogdn 
»tinozza, sonino«, tal. (narjecja, Kalabrija, Si- 
cilija) bdgano »grande catino in cui si rigover- 
nano le stoviglie«, gabana »vasetto«, ngr. iLUtayevi 
»botte«, cavagna, gavagno »cesta, paniere«, 
gavana. U Boki i Furlaniji i na Apeninu rijec 
je dosla preko bizantinskoga y«Pevov > (me- 
tateza) *|3dyEvov. Prema Battisti)u mediteran- 
skog je podrijetla. U hrv.-kajk. i slov. vagan m, 
slov. vagan, gen. -ana je samo mjera za zito 
»Metzen«, polvagdnica (posuda za mjera, ZK), 
na -be > -ac vagandc, gen -neo »1° usur u 
mlinu, 2° Art Mass fur Getreide«. Sa za- 
mjenom docetka -an sufiksom -as (v.) ide ova- 
mo bagas m (Lastva, Crmnica, Crna Gora) 
»velika posuda, vrsta stara, sadrzine 25 kg, 
kao mjera za psenicu«. U Ulcinju (Arba- 
nasi) bagash je »mjera za maslo i za prihod 
od maslina (drzi 18 kg)«. U Mrkojevicima 



bagas se zove babuna, koja sadrzi 22 1/2 kg; 
babiina je zacijelo izopaceno bagan. Rijec se 
rasirila vjerojatno u bizantinsko doba, na Ape- 
ninu preko eksarhata u Raveni, kod Slavena 
iz sjeverne Italije i iz Carigrada. 

Lit.: BI 2, 694. Mazuranu 1535. Pirana' 
1254. Rohlfs 292. 399. Meyer, SAW 132, 
3, 19. REW* 860. Strekelj, DAW 50, 69-70. 
Mikloiic 374. Mladenov 56. Vasmer 1, 162- 
63. DEI 403. 

vagas, gen. -asa m (Vuk) »jamica u koju se 
usijeku tockovi na putu, kolosijek«. Pridjev 
na -Ijiv vagaSljlv (~ put). Nalazi se i u mm. 
vdgas (s raznim zamjenama za pocetno v :/, 
h) (Erdelj, Banat) »isto«. Madz. izvedenica (ap- 
straktum) na -as vdgds od vdgni »rezati, (u)sjeci«. 
Od istog madz. glagola particip na -6 > -ov 
vagov, gen. vdgovd m (Vuk, Srijem) »kosijer 
za sijecenje trske« < madz. radna imenica vdgd, 
od vdgni »sjeci«. Upor. ram. vagduna »Schlucht, 
Hohlweg, Augenhohle«, s nejasnim -auna. 

Lit.: BI 2, 694. MikloSic 374. Tiktin 1780. 
Strekelj, DAW 50, 55. Tiktin 1708. 

vagidzat (se), -dm impf. (Dubrovnik) »vo- 
diti ljubav, ciniti kortu, gledati se, ljubakati«. 
Od tal. vagheggiare, denominal na -eggiare < 
vlat. -idiare < gr. -u^rv, od pridjeva vago 
»dragi« < lat. vagus. Prema ovom glagolu go- 
vori se s istim glagolskim sufiksom amoridzat 
(od amore), -lat »kortedat = vagedat«. 

Lit.: Zore, Rad 108, 232. 115, 181. Isti, 
Tud. 6. REW 3 9125. DEI 3974. 3975. 

vagon, gen. -ona m (ovako danas opcenito 
u knjizevnom i saobracajnom jeziku) = vagun 
(ZK, Crmnica), zeljeznicki termin. Denomi- 
nal na -treti vagonirati, -goniram (u- < ein-) 
»(u)krca(va)ti robu« (Zagreb). Od fr. wagon < 
engi. waggon < nvnjem. Wagen, internacio- 
nalno. 

Lit.: Miletic, SDZb 9, 263. REW 1 9476. 
Prati 1025. Dauzdt 759. 

vaiz m = avals m (Vuk) = vais (Bosna, 
Lord) »propovjednik u Turaka«. Bosansko- 
muslimansko prezime Vajzovic. Turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. wa'yz) iz terminologije 
islama. 

Lit.: ARj I, 122. BI 2, 695. Korsch, ASPh 
9, Gil. SkaljiP 636. 

vaj (Kosmet, bug.), uzvik koji se moze ope- 
tovati; pojacava se sa a od ah: avdj pored avah. 
Oformljuje se sa -koti vdjkati se, -am (Vuk) 



vaj 



560 



vakuf 



(iz-, Lika) »1 ° izgovarati se sto gost nije docekan 
kako bi gost zelio, 2° karati se«, odredeni pridjev 
na -hn vajni (Stulic) »doloroso«. Na -ati razya- 
jati se. Dodaje se enkliticki akuzativ me (v)ajme. 
Oformljeno na -kati ajmekati. Kod Marulica, 
Vrancica i na dalmatinskim otocima oboj »jao, 
vaj«, oformljeno u pf. obojmeknuti (Judita 6, 
72). Uzvik ubojje upravo nastao kao postverbal 
od tog glagola, koji sadrzi prefiks ob + voj- 
meknuti; *voj mjesto vaj unakrstenjem sa oh, 
oj. Upor. njem. o weh. Osnovno je vaj veoma 
rasiren uzvik boli. Nalazi se u baltickoj grupi: 
lit. vai', lot. val, oformljen vaitoti »wehe kla- 
gen«, lot. vaidi m »Wehklagen«, kao i u drugim 
ie. jezicima: got. wal, lat. vae, sanskr. uve, 
Poznat je i ne-ie. jezicima, upor. tur. vay. 
Odatle je posudeno vajdhna (Kosmet), uzvik, 
»tesko tome«, upor. tur. vay kal -im -a (-e) 
»malheur a moi«. Arb. takoder vaj, odatle arb. 
vome »naricaljke«. 

Lit.: ARJ4, 315. 8, 421. 423. BI 2, 695. 
Skok, Rad 272. 80, bilj. 68. Elezovic 2, 502. 
GM 461. Trautmann 338. WP 1, 213. Deny 
§ 1049. Osten-Sacken, IF 33, 264. 

vajar, gen. -dra m, srp. neologizam za sculp- 
tor, ucinjen prema stcslav. vajati »sculpere«, u 
knjigama pisanim crkvenim jezikom izvajati, 
-am »izrezati«, navajati, -am »izdjelati kakav 
kip«. Nalazi se jos samo u rus. vajau, vajaju 
»giesse, bilde, rneissle, schneide«, kojesetumaci 
kao prijevoj od viti, kao piti > napajati, a 
uporeduje se i sa sanskr. va- »graben, meis- 
seln«. 

Lit.: ARj 7, 727. Mikldsit 313. Vasmer 1, 175. 

vajat, gen. -ata m (Vuk) = (Kldjat, gen. 
-ata (Vuk, Reljkovic) = aj at (Lika) = 
djat (Kosmet) »1° klijet, sprema, 2° trijem, 
hodnik, prostor pod krovom izmedu kuce i 
kapije (Kosmet)«. Deminutiv na -ic vajatie. 
Augmentativ na -ina vajatina. Pridjev na -ski 
vdjatskl (~d vrata). Balkanski turcizam arap- 
skog podrijetla (ar. plural hayat »Vorhalle, 
Hausflur«, sing, hiyet »zid, duvar«) iz termino- 
logije graditeljstva: bug. (K)ajdt, arb. hajdt 
»Raum zu ebener Erde, Vorhaus«, eine, haiate 
f »corridor, couloir« < gr. (Epir) xayimi. Upada 
u oci proteza v- neobicna u turcizmima. 

Lit: ARj 3, 548. BI 2, 695. Elezovic I, 6. 
IF 14, 203. GM 145. Pascu 2, 141, br. 600. 
Matzenauer, LP 7, 211. Skoljic* 299. 636. 

vajza f (satrovacki govor Osacana, Vranja) = 
vajzda (tajni govor grncara u Pristini) »djevojka«. 
Od arb. vaize — vashe, varze, deminutivi na 



-ze, -she, koji odgovaraju nasem -ica, -ka, od 
vaje »djevojka«, prema Joklu od refleksivnog 
korijena *sue- l*suo- koji sluzi za tvorenje ter- 
mina za srodstvo (v. svekar, sestra, svast, svak). 

Lit.: Jirecek, ^457% 8, 101-102. Trojanovic, 
IF 5, 222. Jokl, Unt. 261, bilj 1. 

vakal, gen. -kla m (ZK) »otkos, Schwad(e)«. 
Stoji zacijelo u vezi sa slov. vatai, gen.-i/d = 
vatei, gen. -tla »Elle« < stvnjem. Wadal, 
nvnjem. Wedel > furl, uodui »palica«, uadola 
»priigeln«. Skupina kl je nastala u ZK iz tl 
(upor. klo < tlo, Mekljlka < Metlika). 

Lit.: Skok, ASPh 33, 372. Pletersnik 2, 
749. REW* 9473. 

vakat, gen. -kta m (BiH) = vakdt, gen. -kta 
(Kosmet) = fdkat, gen. fakta (Crmnica) »vri- 
jeme, zeman«, s negacijskim prefiksom nevakat, 
gen. -kta = nevakat (Kosmet) »nevrijeme, kas- 
no«. S postpozicijom He »sa« vaktile, prilog, 
»za rana, na vrijeme«, slozenica sa brojnikom 
bir »jedan« prilog od bir-vakta »odvajkada«, 
bir-vaktile (Banja Luka) »nekada«. Balkanski 
turcizam arapskog podrijetla (ar. vakt — tur. 
vakit, Ibirl vaktile »jadis, en son temps«) iz 
terminologije obicnog zivota: bug. vakdt, arb. 
vaht = vakt, cine, vahte f »temps, moment, 
saison«. 

Lit.: ARj 8, 122. Skok, Sldvia 15, 503, 
br. 840. Mladenov 57. Elezovic 1, 70. Miletic, 
SDZb 9, 361. Deny 260. Pascu 2, 174, br. 
1142. Skoljic* 636. 

vaketa f (istrocakavski) »corium«, vaketa 
(Cres) »eine Art Schmerz an der Hand«. Od 
tal. vacchetta, deminutiv na -etta < vlat. 
-itta od vacca. Glede znacenja bolesti upor. 
vaccina. Odatle prema fr. izgovoru vaksi- 
nisati »cijepiti« = vakclnlratl. Ovamo jos va- 
cet m pored vaceta f (Kosmet) »vrst koze za 
obucu, vrst boksa«, turcizam tal. podrijetla 
(tur. vaqeta < tal. vacchetta). 

Lit.: Elezovic 2, 503. Strekelj, ASPh 14, 
551. REW* 9109. DEI 3972. 

vakija f (Kosmet) »dogadaj, slucaj«. Bal- 
kanski turcizam arapskog podrijetla (ar. vaki'a) 
iz terminologije obicnog govora: arb. vaqf 
»Ereignis«. 

Lit: Elezovic 1, 70. GM 462. 

vakuf m (BiH) = vakup (Vuk) = vdkaf 
pored vakdf, vakif i vokdf (metateza a — o > 
o — a) (Kosmet) »1° dzamijsko dobro, 2° za- 
duzbina, 3° toponim«. Pridjev na -ski vakufski 



vakuf 



561 



valinca 



(~e pare). Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. vakyf) iz terminologije turskog prava 
i islama: rum. vacuf, bug. vakif pored vakuf, 
arb. vakif (Skadar) »fromme Stiftung«, ngr. 
paxoucpi. Samoglasnik t/ je zamjena za tur. 
poluglas i, upor. koduna; vo- mjesto va- mo- 
guce je tumaciti labijalizacijom, koju vrsi v-, 
upor. Uvoda < livada, vogan < vagan. 

Lit.:BI2, 695. Elezavic 1, 71. Ju? 14, 217- 
218. GM 462. Tiktin 1705. Mladenov 57, 
Skoljic* 637. 

vala f (Perast, Skaljari, Dubrovnik, Rab, 
Bozava, Istra; opcenito; istislo draga koje se 
ocuvalo u obalskoj toponimiji) = vala, gen. 
pi. vol (Hvar) »1° obalska uvala, Bucht, zaljev, 
zaton, dolina, draga, 2° livada u dolini rijeke 
(Istra), 3° toponim (Velja vala, ribarska posta 
Bijeljana, Bokal Vale f pi, Bogdasic)«. Demi- 
nutiv na -ica valica > dalmato-romanski valesa 
»1° drazica, 2° u polju (Vodice), 3° toponim 
Valeca pod debelom glavom (Budva)«. Naporedo 
se govori na Rabu draga i vala. Moze biti 
dalmato-romanski leksicki ostatak od lat. vallls, 
-e > tal.-mlet. valle »Bucht«. Docetak na -a 
za lat. -e objasnjava se unakrstenjem sa draga. 
Na -ata vallata > Valunta (Krk) < krcko-rom. 
*valuta, na Rabu Volata. Dosta toponomas- 
tickih dalmato-romanskih sintagmi na Krku: 
Valdavait < *vallis de Vitus, Valdidbke t 
pi. < vallls de Benedicto, Vaidament < vallls 
de Menco, Valdemork < vallls de Marco, 
Valdezoun < vallis de deorsum, Val de kopita < 
vallis de capite, Valdikuarsl < vallls de corso, 
na Rabu Vldilaca < vallis de loco, Valmaruna, 
Valanga < vallis longa, Valsika < vallls sicca 
»suha«, Var danka < vallis de eruca itd. Na 
-one tal. vallone > Valun (Cres). Preko dalma- 
to-rom. valica > valesa (1189. vallzl, Split) 
doslo je i na Brijune. Toponomastickih sin- 
tagmi sa vallis kao prvim elementom ima i u 
najjuznijem dijelu naseg jadranskog teritorija. 
Ovamo ide Valdanos (Ulcinj, Arbanasi) = 
valdenoze (Budva), Kroni Valdanoslt, koji nasi 
zovu Borova voda (arb. kroni »izvor«), 1433. 
Valdanusi (Dubrovnik), Valdenoso, Val de noxe 
(tal. pomorske karte 14. i 15. v.) < Vallls de 
nuce »orah«. Budvani znaju jos za Valdekroc 
kod Ulcinja. Ovamo jos iz trscanske topo- 
nomastike Barkola (predgrade Trsta u dolini 
medu bregovima) = nekada Valcula (disi- 
milacija / — / > r — I, dobro zastupljena u 
trscanskoj toponomastici). Odnos prema lat. 
deminutivu vallicula nije jasan. 

Lit.: Budmani, Rad 65, 166. Kusar, Rad 
118, 22. 26. Crania, ID 6, 124. Jirecek, Ro- 



manen 1, 59. Ribaric,-SX)ZZ> 9, 202. Hraste, 

BjfF 8, 26. REW* 9133. 9134. Skok, AGI 24, 

46, § 76. Isti, Slav. 31. 29. 40. 46. Isti, 

ZRPh 54, 460. DEI 3981. 

valija m (BiH) = vallja (Kosmet) »turski 
vojni i civilni-upravitelj jedne oblasti, vilajeta«. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. wall 
»gouverneur«, od wala »vladati, upravljati«) iz 
turske administrativne terminologije : rum. vallu, 
bug. vallja, arb. vait. Evropski arabizam. Od 
istog je glagola vnlaja > tur. vilayet > vlld(j)et 
»zemlja, svijet, puk, provincija kojom upravlja 
valija (npr. Bosna do 1878)« = viljajet, gen. 
-ajeta (Kosmet). Na -li vilaetlija m »zemljak«. 
Pridjev vilaetski »zemaljski« (npr. ~a stampa- 
rija, nekada u Sarajevu). Takoder balkanski 
turcizam arapskog podrijetla: bug, arb, ngr. 

Lit.: BI2, 695. Elezovic i, 72. 81. Mladenov 
57. 66. GM 463. 473. Lokotsch 2162. Tiktin 
1711. SkaljU* 638. 

valinca f (Bozava, Molai) »coperta«, ve- 
lenca f (Krivosije, Korcula) »guber, deka, cebe«, 
valenca (Vucitrn, Scepan, Pastrovici) »od vune 
je, cebe ispod sedla za pokrivanje konja (Vuci- 
trn)*; u popisu razgrabljenih stvari Zrinskog i 
Frankopana iz g. 1672: extant cukitrae duplde 
velenczae dictae; u Kosmetu velence, gen. -eta 
»vrst cebeta«; velencija (Sibenik, Trpanj) = 
slov. i hrv.-kajk. velencija (Jambresic), velen- 
slja (1651). Vuk ima iz Srijema velenac, gen. 
-enea m »sarenica«. Rijec je balkanska kata- 
lanskog podrijetla: rum. velinta, bug. velence 
n »kilimce«, arb. velendze, metatezom levendze 
»Wolldecke«, cine, velenfa, ngr. peXevT^a, tur. 
velense »Wolldecke«. Sa Balkana dosla preko 
Karpata po rumunjskim pastirima i u polj. 
velene. Rijec nema veze s madz. Velence »Mleci«, 
kako misle Gustav Meyer, Tiktin i Briiekner 
nego je nastala od pridjeva Valenciana »Wollde- 
cke«, od katalanskog grada Valencia — tal. Va- 
lenza, upor. istro-rom. malansana (Rovinj) »sorta 
di coperta rozza« = aiamana (Verona) = vol- 
lenzana (16. i 17. v.). Gubitak nastavka nastao je 
na Balkanu. Gubitak tog nastavka nalazi se i u 
tal. valenza kao i u tal. valescio — stmlet. 
valessio »Barchent«, koji se nalazi u Beloj Kra- 
jini (Slovenija) kao valez »valovito kupovno 
tkano platno«; s izmijenjenim dodatkom vdljar, 
vdljus (ZK). 

Lit.: Pletersnik 2, 746. Crania, ID 6, 124. 
Skok, ASPh 33, 372. Ma&uranic 1556. he § 76. 
GM 465. Mladenov 61. Tiktin 1726. Bruckner 
606. REW 9190. Baric, PPP 15, 275. Starlne 
41, 212. Elezovic 1, 75. IP 14, 187. Pratl 
1026. DEI 3979. 



36 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



valiza 



562 



valjati 1 (se) 



valiza f (Dubrovnik, Cavtat) = valtza (Bo- 
ia) = valiza (Bozava), valiz m (1473, Bokanjac 
kod Zadra) = volis in (Belostenec) »kufer 
(Bosna), kufar, gen.-fra (ZK)«. Odatle na -nik 
valifnik m (Vinodolski zakon) »Lastpferd ili 
trhonosa (?)«. Denominal na -ati razvalizati, 
-am pi (Zakon Lige ninske) »opljackati« < 
tal. svaligiare. Od tal. valigia — mlet. valisa, 
valice (Rim, odatle nas maskulinum na -if), 
nepoznatog postanja < srlat. valisia. 

Lit.: ARj 20, 528 Crania, ID 6, 124. Surmin 
272. Jagic, ASPh 1, 434. REW 1 9130. Prati 
1026. Gamillscheg 878. DEI 3980. 3981. 

valor m (Bozava) »vrijednost«. Od tal. 
valore, apstraktum na -or, gen. -oris, od glagola 
valere »vrijediti«. 

Lit.: Crania, ID 6, 124. REW 3 9131. DEI 
3983. 

valov, gen. valova m (Vuk) »korito«. Od 
madz. valu, vdlyu. Upor. valau (Erdelj, Olt) = 
valau, halau, haleu »Wasser-jSchweinstrog«. 
Nalazi se i u ukr. 

Lit.: ARj 20, 529-30. BI 2, 696. Tiktin 
1710. MikloSlc 374. 

vatovati, -ujem impf, (hrv.-kajk., Jambresic, 
danas u hrv. gradovima sluzbeni termin za 
ocitovanje poreza) = valuvati = vadlovati, 
-uvati (Medumurje, za dl < U v. ipioda < tal. 
spillaj »ocitovati, ispovijedi«, priznatk. Odatle 
na -as valovasj-luvas m (1673, Letovanic, una- 
krstenje madz. i hrv.-kajk. izvedenice) = valas 
m (1589, Krapina), nevalavanje, nevaluvanje 
(Jambresic) »z prisegum tajenje«. Od madz. 
vall(a)ni vallds »isto«. Upor. izvodenje hrv.-kajk. 
glagola s pomocu -ovati, -ujem od madzarskih 
glagolskih osnova s istim sufiksom -ui < -ujc 
kod rumunjskih glagola madzarskog podrijetla, 
Tipor, cheltui < madz. kolteni. 

Lit.: Mazwranil 1535. 1537. Strekelj, DAW 
50,70-71. 

valput m (Lovran; 1460, Veprinac; 1490, 
Kastav; Istra, Medumurje, Zagreb) »span, 
Herrschaftsverwalter«, na -ica valpotica (1480) 
»valpotova zena«, na -ija valputija »sein Spren- 
gel«. Takoder slov. vapot, vaupot < slov. 
vdlpot = valput, valpet »Amtmann, Schaffner, 
Vogt, nadglednik kmetova (do 1848)«. Pre- 
zime Valpotic = Vaupotic. Feudalni termin od 
stvnjem. slozenice walpoto, valtpodo, vialpodo, 
od walten i Bote »stellvertretender Abgesandter 
des Herrschers, Bevollmachtigter«. 



Lit.: BL 2, 696. ASPh 3A, 305. Mazuranu 
1538. Kranzmayer, WuS 16, 93. si. Pletersnik 
2, 747. Striedter-Temps 221. 

valjati 1 (se), valjam impf. (Vuk) (do-, iz-, 
izraz-, na-, od-, po-, pro-, raz-, s-, u-, za-), 
tehnicki termin valjati sukno prema -valiti, 
-vah'tn koji u knjizevnom i saobracajnom jeziku 
dolazi samo s prefiksima do-, iz-, oh- > obaliti, 
•na-, nad-, od-, po-, pod-, pre-, pri-, pro-, raz, 
s-, saob- > sabalui (Kosmet), u-, za-, sveslav. 
i praslav., »volutare, volvere (s kojim je glago- 
lom u prasrodstvu)«, deminutiv na -kati valjus- 
kati se, iterativ na -iva -valjivati, -valjujem, 
samo s navedenim prefiksima i jos sa ispre-, 
ispro-. Na -ovati navaljdvat, -ujem (Kosmet), 
sabaljovat, izobd-, od-, pro- (ibidem). U na- 
rjecjima prefiksalne slozenice imaju i speci- 
jalna znacenja: izvaljdti (se) (ZK) »iskaljati (se), 
zablatiti se«, valiti (iz-, po-, subjekt kokos, 
objekt piscance), nadvdliti, nadvalim (Vuk, Sr- 
bija) »nadvladati, svladati«, podvaliti nekome sto 
»(metafora) podmetnuti«, obaliti »sniziti, obo- 
riti«. Prefiks o- se odbacuje u bdlit (Smokvica, 
Korcula) »dugackim stapom udarati po bade- 
mima da bi opali na zemlju«. Upor. buliti, 
biskati. Postverbali sveslav. i praslav. val m = 
vao, gen. vala (Danicic, poslovice) = meta- 
teza lav m (Vodice) »talas, unda, Welle (s kojom 
je rijeci u prasrodstvu«, naval m (Vuk), obala 
f(y.) < *obvala »1° brijeg, strana, Ufer, 2° zid, 
bedem, 3° toponim«, i'zvala »drvo izvaljeno iz 
zemlje«, podval (ZK, slov.) »greda pod bacvom, 
Ganter« (takoder rum.), navala znaci i »1° 
zagra koja stoji navrh jarma i sastavlja je s 
jarmom, 2° (Srbija, Kosmet) biljka apsidium 
filix mas, trava koja se bere pred Durdevdan 
za stoku da daje dosta mlijeka«, odvdla (Du- 
brovnik), podvala, peo a , rozvdla, razvale f 
pi., uvala »vallis«, Zavala (toponim), Prevala 
(toponim). Pridjevi od val na -ovit valovit = 
— -ovan valovan, od obala na -bn + -cm 
obalni, od provala provalni, od navala navalit, 
navaliv (jedna potvrda). Prilozi: napoval 
(Dalmacija, Pavlinovic) »navaljujuci«, navalice 
»nalogom«. Na -ina obalina, razvaline. Na 
-ija navalila f »epitet za sablju«, provalija 
f »ponor«, razvalila (Kosmet) »nesto sto je 
neskladno, krntija«. Radne imenice: na -dzija 
provaldzija, provalnik, navalitelj (Stulic). Na 
-ut (upor. kolut) valut m (Dalmacija) »obal 
kamen kao pesnica velik«, deminutiv valutica 
(Dalmacija), valutdk, gen. -tka (Otocac), 
dbalut (Brae, unakrstenje sa oboo). Ovamo ide 
i kol. na -ovije < -ov + -je: valovlje n (Vuk, 
Crna Gora) »gdje su veliki krsk. Upor. rus. 



valjati 1 (se) 



563 



valjati* 



valun »runder Stein«. Postoje jos izvedenice 
od osnove vdlj-: vdlj, gen. valja (Hrvatska, 
Vuk) »Ackerwalze«, odatle na -bk vdljak, gen. 
-Ijka m (Vuk), s pridjevom na -ovit valjkdvit — 
s promjenom sufiksa valjuga (Cma Gora) = 
valoga (Kosmet) »uvala, udolina«. Poimenicen 
part. perf. akt. na -ica valjalica = valjaonica 
(Srijem) »stupa« = na -anca valjarica = valja- 
vica (Kosmet)). Na -alo razvaljalo n (Vinkovci) 
»oklagija«, vajdlo (Brusje) »mjesto na kome se 
valjaju zivotinje«. Ovamo mozda valjat = vcUjus 
(ZK) »vrsta platna« (v. valinca). Postverbal od 
valjuskati valjuska f pored valjusak, gen. -ska 
»Knodel«. Ovamo mozda jos napoveljati, -am 
(Dalmacija, subjekt boles f) »spopasti«, sa ne- 
jasnim a > e. Rumunji posudise a navali »los- 
sttirmen«, odatle pridjev na -nic < slav. -bn 
+ lat. -icus ndvalnic »sturmisch«, aprdvall »wal- 
zen, stiirzen« < prevaliti, postverbal prdvai 
m, pridjev na lat. -atictis pravdlatic (Mpldavija) 
»steil abfallend«, Ha -is prdvdlij »provalija«. 
Cudno Je znacenje prdvdlie »ducan«, s radnom 
imenicom pravdlias »Kramer« (ako je od teg 
glagola), podval »Fassrinlager«, podvala "(01- 
tenija) »Kopfstiick des Sageschlittens«. Zna- 
cajno je da u rumunjskom postoji valiti i bez 
prefiksa: a vuli »rollen« kao i val »Welle«. 
Ovamo ide mozda i vdldtuc = (sa metatezom) 
tdvaluc »Walze, Rolle«, s mnogo varijanata. 
Upor. v u arb. tevlik za taljige (v.). S imenom 
biljke navala poklapa se ndvalnic (Moldavija) 
»Art Farnkraut, Wurmfarn, scolopendrium 
officinale, koji se polaze pod prag od kuce ili 
u kupelj, da navele prosck. U slavinama. a.d pra- 
slav. korijena val-, kauzativuma valiti postoji 
jos nizi prijevoj * hi- u pridjevu obao (v.). 
U baltickoj grupi naprotiv ima se.ija prijevoj- 
nih stepena A e/- u lit. velti »walken«, lot. velt 
»walzen«, apvalus »okrugao, obao«, vilindt »hin 
und her rollen«, iterativ volioti »hin und her 
wiilzen«. Ovamo idu jos i ove usporednice: 
lat. volvo, internacionalno involvirati, revolu- 
cija m, revolucionar , -naran, involuclja, revolver, 
volumen, vallum (upor. toponim Bol, na Bracu), 
vallis, sanskr. valati (3. 1. sing.) »krece se«, 
got. waltjan, nvnjem. wdlzen. Upor. jos *jifets- 
> *M/ors- > lijeska (v.). Oblici valjati i va- 
liti sadrze prijevoj duljenja o > a. 

Lit.:ARj2, 718.4,2.9.290. 316.7, 311. 511. 

728. 731. 8, 305. 405. 10, 348. BI2, 696-697. 
PleterSnik 2, 100. Popovic, Ny 3, 121. Grubor, 
JF8, 24-26. Hraste, JF 6, 213. Skaric, NVj 
20, 45-49. Elezovic 1, 72. 2, 122. 140. 160. 
190. Mikldsie 374. 377. Holub-Kopecny 407. 
Bruckner 599. Vasmer 1, 165 — 67. Mladenov 57. 



WP 1, 303. Trautmann 349. Tiktin 1040. 
1200. 1236. 1710. Boisacf 44. Geramb, WuS 
12, 41. Hirt, PBB 23, 337. Johansson, IF 
3, 251. Matzenauer, LP 11, 335. Meringer, 
IF 18, 252. Petersson, KZ 47, 270. Schroder, 
IF 22, 194. Holthausen, PBB 46, 144. Wood, 
KZ 45, 70. GM 428. 

valjati 2 , -dm impf. (UI3, Vukj razlika u 
akcentu prema valjati, v.), rie ve (Lumbarda) < 
ne valja preko ne vaja (upor. stit < stajat") 
»1 ° vrijedan biti, 2° (sto je vrijedno, to treba, 
upor. sto moze = to je mocno) > trebati, 
moratk. Odatle prilog valjda = mozda. Par- 
ticip perf. aktiva i pasiva kao pridjevi valjan, 
f valjana (Vuk, D/ubrovmk) (w-) = valjan 
(Proaaj) »tiichtig«, poinienmeH na -»e > -«r 
nevaljdnac, gen. -nca (Lika), slov. nevaljanec, 
gen. -nca m prema / nevaljanka, na -fst vet- 
lianost, prilog valjano (Piva-Drobnjak) »vri- 
' jedno, hitio, brao«, nevdljao, f nevaljala »los, 
r£av, zao«, pohnenicen nevdljalac, gen. -alca 
uv (Vuk) prema nevaljalica, augmentativ ne- 
Oaljalcma m (Lika), apstrakti nevaljalost f = 
nevaljalstvo (Vuk), na <-sk -f -dta > -itina 
nevaljalstina (Vuk). Pridjev na -ost valjast (Cr- 
na Gora), nevaljan (Hercegovina), na -atan 
(analogijski prema prijatan) vdljatan, i -tnq 
(Crna Gora) = valjatan »valjan, sposoban«, 
nevaljdtan (Kosmet), valjatnost (ib.) »spo- 
sobnost, hitrina«, na -asan nevaljasan, f 
-asna (Kosmet) »nevaljao, lazan, ruzan«. 
Upor. apstraktum na -at + -je > -oce valjace 
n (Kosmet) »uporaba, sluzba«. Na hipokoris- 
ticko -sa nevaljalsa. Od velike su vaznosti za 
etimologiju prijevojni oblici na e mjesto a na 
tri sasvim odjelite tocke: veljat, -cim impf. (Kli- 
na, Kosmet), apstraktum veljace n (ib.),slov. 
veljati = velat (Notranjsko) i vdjdtl, velja 
(ZK), nevelja (ZK), slov. pridjev neveljaven, 
neveljoxnost f. U Kosmetu postoje prijevojni 
oblici na o, koji nisu nigdje drugdje potvrdeni 
valjat, -dm (Klina) pored voijat, -am impf. 
(Belo Polje), odatle apstraktum na -Itina < -sk- 
+ -ina voljastina. Jedan i drugi prijevojni oblik 
znaci isto sto i valjati »1 ° vrijediti, 2° trebatk. 
Kod prijevoja valjat moglo bi se doduse mii- 
liti da je o mjesto a nastao labijalizacijom 
izazvanom od suglasnika v kao u Uvoda, vokdf, 
vagan. Kod veljati to nije moguce. Od Miklo- 
sicevih vremena tumaci se valjati kao izvedenica 
na-atiodlai. vaglia (Boccaccio) »valuta, prezzo«, 
od lat. valere. Taj trgovacki talijanski termin 
ne objasnjava nikako prijevojni oblik. Taj se 
ne objasnjava ni sa vegllami leggi, koje je od lat. 
vigilare. Postoji jos imenica valja (1570, Gri- 



valjati 



564 



zane, Crikvenica): ki su za valju »koji su spo- 
sobni za oruzje«. Ta se moze objasniti i kao 
postverbal od valjati i nije nuzno indentifi- 
cirati je sa tal. vaglia. Osnovno je znacenje 
»ono sto je bolje, to je vrijedno, toje potrebno«. 
To se znacenje objasnjava veoma dobro sa 
veleti, volja i prijevojem duljenja 5 > a valja, 
valjati. Upor. korn., srkimr. guell »bolje« < 
ie. *velno, narocito lit. privalyti »bedfirfen«, 
pridjev privalus »notig«, pryvole,, prievole 
»Bedurfniss«. Poklapa se i sa stvnjem. vaia f, 
nvnjem. Wahl: ono sto je valjano, to je iza- 
brano (upor. vitezi zibranl). 

Lit.: ARj Z, 122-24. BI 2, 696-697. Ku- 
sar, NVj 3, 327. Skok, ASPh 32, 365., § 10. 
Pletersnik 1, 706. 2, 747. 759. Mazurami 1537. 
Sturm, CSJK 6, 76. Elezovic I, 72. 85. 
454. Vukovid, SDZb 10, 381. Miklosic 374. 
Fraenkel, KZ 53, 42. WP 1, 294. Prati 1026. 
DEI 3979. 

vam m (Mikalja). »carina«, slov. vama f 
(Prekmurje), takoder ukr. i rum. vama f, ngr. 
|3diiua, tur. (a)vam. Od madz, vam > vamos > 
rum. vames = vdmas = vamdlas »carinik«, pri- 
djev vamqsesc, vamasie, na -ujc > ~ul vamui 
»(o)cariniti«. 

Lit.: Pletersnik 2, 747. Mlklosie 375. Tiktin 
1712. 

vamp m (Hrvatska) = slov. vamp m > lamp 
(jugoistocna Stajerska) »1° zivotinjski trbuh, 
2° (pejorativna metafora) covjecji veliki trbuh, 
Schmerbauch, Wanst« = famp (ZK). Na -dk 
fampak = slov. vampac m prema fampaca i 
(ZK), na -ina vampina (Skakavac) = famplna 
(ZK). Od stvnjem. wampa > nvnjem. Wamme. 

Lit.: Skok, ASPh 29, 477. 33, 361. Pletersnik 
1, 498. 2, 747. 

vampir, gen. -ira m, bug., ukr. i ras., 
bez m pfed labijalom koje je kao u dumbok 
prema dubok, dumbrava: bug. vampor prema 
vapor »bateau a vapeur«: bug. vapir, vepir, 
ukr. i rus. (kao ime Utin, 1047), sa u mjesto 
vam- i va- ces. upir, polj. irus. Praslav. folklorni 
termin animizma, koji je postao evropski, vuko- 
dlak = Werwolf kod Germana > fr. loup- 
garou, bret. bisdavret (poznat iz starofrancuske 
knjizevnosti po lai od Marie de France), arb. 
liigat. Suglasnik p varira sa b, upor. ras. obyr. 
Prema rus. upyr: obyr I je nastao iz jery-a, 
ali to ne potvrduje ces. upir, polj. upior. Kod nas 
ima upir, augmentativ na -ina upirina (Palmo- 
tic, Stulic). Denominal povampiriti se. Stalno 
uporedenje: zacrvenio se kao vampir (jer pije 
ljudsku krv). Arbanasi posudise dhampir »isto 



sto lugat«, Novogrci pdumpac,, Pouxnpac,, Ru- 
munji imaju vampir, cic. i vombir. Dva su tu- 
macenja: posudenica je iz sjevernoturskog ubyr, 
ubyrly »vjestica«. U prilog tome shvacanju 
govore varijante. Tumaci se iz slav. jezicnih 
sredstava: u < e > vam- identificira se s 
negativnim (privativnim) u kao u ubog, orod, 
ut'al (Bruckner); -pir kao u netopyr (v.), od 
pir- = per- »letjeti«. Slicno Vaillant. Prema 
torn tumacenju upir bio bi tabu za vukodlak. 

Lit.: BI 2, 697. Mazuranic 1506. Miklosic 
374. Holub-Kopelny 403. Bruckner 594. Sldvia 
13, 278-280. Mladenov 57. Vaillant, Sldvia 10, 
673-679. Korech, ASPh 9, 676. Iljinski i 
Sobolevski, RFV 65, 262. 409. si. (cf. RSI 
5, 266). Jokl, Urn. 70. si. 80. si. Fecamp, 
BSLP 18, LXIV. Krek, Einleitung 409. 410. 
Vasmer 3, 108. 

van 1 m (ZK, hrv.-kajk., slov.), u izreci 
na vam bdzi (iti} »im Vertrauen auf Gott > 
aufs Geratewohl«. Od stvnjem. won (upor. nv- 
njem. wdhnen). 

Lit.: Pleterlnik 2, 74. WP \ 260. 

van , prijedlog s gen., »extra«, slozen izvan, 
izvam, izvanj, izvana, (16. v.), naizvan, saizvan 
(Hercegovina), prilog na pitanje gdje, kamo, 
»foras, foris, na polje, na dvor«, veza (konjun- 
kcija) »osim, nego, praeter«, slozeno van da, 
van ako »nisi«, prvobitno akuzativ, stcslav. 
lokativ bne (upor. ces. vnej > vani (ZK) = va- 
ne, vanu, izvanje, s deiksom -ka vanka, Xz- 
vanka (upor. ukr. vonka, rus. vonkij »foris, spo- 
Ija, zdvora«, hrv.-kajk., slov. vun < Km, > 
*un kao uz (s protezom v kao u vus za us}, sve- 
slav. i praslav. Slozenice: (izjvanbracni, (izjvan- 
evropskif hrv.-kajk. vunbaateKj), (izjvanredan, 
prevedenica od extraordinarlus. Pridjev na -j 
izvanji (Vuk, 16. v.) = na -ski izyanjski, vanjski 
»spoljni«, poimenicen na -ina izvdnjstina f 
(17. v.), vanjstina, na -be > -ac Izydnjac, gen. 
-njca = izvanac, gen. -nea »tudin, stranac, 
jabandzija«. Na -ja izyanja f»tastina, ispraznost«. 
Bez utvrdene etimologije. Mladenov i WP izvo- 
de iz ie. *ud-l*ud- > nvnjem. aus (v. he > uz), 
sanskr. ut, prosireno sa -no *ud-no. Uporeduje 
se neuvjerljivo i sa sanskrtom vana-m »gora, 
suma, drvo«, vane »u sumi« = bne, od ie. 
*-uen- (upor. van, v.) kao i sa stprus. wins »vaz- 
duh, zrak«, a to od prezentskog prijevoja na n 
(Schwachstufe) ie. korijena *ue- »duvati« koji 
je u vijati, gr. ouvco »beutle«. 

Lit.: ARJ4, 316. BI2, 697. Krasovski, NJ 5, 
235-236. Miklosif 396. Holub-Kopecny 412. 
Bruckner 606. Vasmer 1, 225. Mladenov 90, 
Trautmann 360. WP I, 221. 259. Bezzenberger. 



565 



KZ 41, 89. (cf. RSI I, 266). Boisacf 61-62. 
Bragmann, IF 33, 304. Endzelin, FBR 10, 
18., br. 48. (cf. Sldvia 10, 221). Hirt, IF 17, 
48. Horton-Smith, 5522,189-202. (cf.AnzIF 
8, 135-136). Pereson, IF 2, 213. Zubaty, 
ZbJ 396-400. (RSI2, 259). 

vandrsa f (Vuk) = vasa f (Vuk) »komad 
koze sto se odadre s tijela«. Danicic oznacuje 
rijec kao tudu. Ne kaze koja. 

Lit.: Danicic, Om. 58. 363. 

vankiis m (Zrinjski, Sirena, hrv.-kajk.) = 
vanjkus (ZK) »Polster«. Na -ica vankusnica 
(hrv.-kajk., slov.) = vdnjkusnica »Polsteriiber- 
zug«. Od srvnjem. Wangkiissen. 

Lit.: ARj 20, 552. BI 2, 697. Skok, ASPh 
33, 372. Pletersnik 2, 738. 

vapa f (Dubrovnik, 1784) = vap m (Stulic) 
»1° vapor, halitus, humor, 2° vonj,. 3° hi- 
dronim (rijeka, Srbija)« = (bez proteze vj 
apa (Vuk, Crna Gora) »zadah, odor«. Ako je 
osnovno znacenje »para, isparivanje, Dunst« ide 
zajedno stcslav. vapa »stagnum, humor«, koje 
se slaze s hidronimom i slov. vapa »Pfiitze«. 
Upor. arb. vape f »Hitze, Mittag«, pridjev 
»heiss«, rum. vapae f »Ramme«, postverbal od 
vdpdi »flammen, flackern, lohen«, obrazovan od 
vapa s pomocu -a/p > -ai, koje mozda i ne ide 
zajedno sa hrv.-srp. (v/apa. Upor. jos vapno, 
japno (v.) i stcslav. apb »boja, color«. Balkanske 
rijeci tesko da su istog podrijetla kojeg i sttal. 
vapa, tal. vampa, od vapore = vampore, od- 
bacivanjem sufiksa. Miklosic i Schulze upo- 
reduju vapa »stagnum« sa sanskr. vapi 
»langlicher Teich«. Miklosic ima jos iz madz. 
vapa »lacuna«. 

Lit.: ARj I, 94. BI 2, 698. Miklosic 375. 
Isti, Lex. 56. Schulze, SAW 1910, 787. si. 
(cf. RSI 4, 334). GM 463. Tiktin 1719. REW* 
9147. Bernard, RES 27, 34-35. 

vapiti, vapijem impf. (Vukov akcenat) (uz-, 
za-) = u danasnjem saobracajnom i knji- 
zevnom jeziku vapiti, vapim (iz biblijskog je- 
zika) »zvati, vikati«, stcslav. vtpiti, upiti, ces. 
upetl, rus. vopitb. Praslav. Samoglasnik a je na- 
stao iz velarnog poluvokala 6 kao u vaskrs. Od 
vtpiti je nastao naporedni oblik upiti, upi- 

jem pf. (Vuk, Crna Gora) (do-) »viknuti, po- 
kliknuti, zovnutk, kao u unuk, uskrs,juce itd., 
stsrp. vzupiti prema impft upijati, upijam 
(Crna Gora). U stcslav. postoji i prijevoj ypb 
»laras, galeb«. Nije posudenica iz got. wopjan, 
niti je u prasrodstvu s njim kao ni s ags. wof- 

fian »delirare, larmen«, nego sa lot. upet, upeju 



»vikati«, lit. upas »jeka«, stvnjem. ufo »sova«. 
Onomatopejski je korijen *u- koji se nalazi u 
ukati, vykati > vikati (Iljinski). Upor. jos 
vabiti* 

Lit: ARj 2, 111. BI 2, 698. MibloUI 396. 
Holub-Kopeiny 403. Vasmer 226. Iljinski, KZ 
43, 177-184. Uhlenbeck, PBB 22, 195-200. 
27, 133. 29, 3, 318. 337-338. Vaillant, Sldvia 
10, 674. Charpentier, Le Monde oriental 1, 
222 (cf. AnzJF 25, 69). Kiparsky 56. WP 1, 
187. 

vapno n (zapadni krajevi) = japno (16. v., 
ZK) = japno (Vodice) = japan, gen. -pna m 
(18. v.), sveslav., osim bug. i rus., praslav., 
poimenicen pridjev na -bn sr. r., »1° (istocni 
krajevi) krec (< tur. kirec, v.), klak < lat. 
calx (v.)«. Pridjev na -en vapnen = japnen 
(ZK) »krecni, klacnk, poimenicen na -ica ja- 
pnenica (ZK) = (disimilacija n — n > I — n) 
japlenica (18. v.) = japlenica (Vodice) »1° kreca- 
na, klacina, fornaza, 2° toponim«. Na -orjapnor 
m »suh komad japna kod razvalinaj klacinara«. 
Na -ica japnlca (Vodice) »jama s vapnom«. 
Na -ar vapnar, gen. -dra »krecar«. Denominal 
stcslav. po apbniu »cafce obducere«. Primiti- 
vum praslav. pridjeva ocuvan je u rus.-cslav. 
apb (12. v.) »boja«, povapiti »dealbare«. Rijec 
apb je baltoslav., upor. stprus. woapis, lot. 
vapi (vapu), vdpei »bojadisati« . To uporedenje 
kaze da v- pripada osnovi i da je u hrv.-srp. 
bilo shvaceno kao proteza, koja je zamijenjena 
protezom /-. Kako Praslaveni nisu poznavali 
gradnja u kamenu ni industrije vapna (kreca), 
mora se uzeti da je praslav. pridjev apbnb 
prvobitno znacio kao i u lit. »boja«. Prijenos 
na »calx« je sekundaran. Vasmerovo izvodenje 
apb od stcslav. grecizma vapsati »schminken« 
< gr. Z|3ar|)a od Poottco, ne vodi racuna o 
ovoj cinjenici. Bruckner uporeduje neuvjer- 
ljivo sa sanskr. vapi »langlicher Teich«, 
vapati (3. 1. sing.) »bacati«. Kako je vapa 
znacilo »kaljuza, blato«, a to se upotrebljavalo 
na primitivnom s'tepenu za bojadisanje, pra- 
slav. pridjev apbno mozda je u vezi s torn 
rijeci. 

Lit.: ARj 4, 462. 20, 565-66. BI 2, 698. 

MikloSii 375. Holub-Kopecny 407. Bruckner 
604. Vasmer I, 168. IzvORIAS 12, 2, 224. 
Trautmann 341. 

var m (16. v.) »paznja, pomnja, oprez«, 
na var imati se, imi na var (Vrbnik), navar 
biti, navar ji'mati na nikoga (Vodice, CreS). 
Od priloske je sintagme imenica navar (Do- 
brota) »paznja«, nevar f. = navara > prilozi 
ienevar (16. v.) = iznevarce (16. v.) = iz- 



566 



nevance = snevarke, -om (Stulic) »iznenada«, 
iznevarke (Marulic). S prefiksom ob- obar 
(Barakovic) »vlast, oblast (datipod ~)«, obara 
f »obrana, straza, cuvanje«. Pridjevi nevaran 
pored neovaran (ZU) = nevarno (prilog, ZK) 
»pogibeljan«, nevarovan »koji se ne cuva«. 
Upor. slov. nenevaren »nepogibeljan«. De- 
nominali na -ati obarati impf. (15. v.) »cuvati, 
branitk prema pf. oboriti, -im »sacuvati«, na 
-ovati varovati, -ujem (Stulic) »custodire«, 
obarovati (1431, Podhumac) »zastititi«. Rijeci 
var, obar(a) postverbali su od varati, -am 
impf. (Vuk). S prefiksima do-, iz-, na-, pre-, 
raz-, s-, za- varati u juznoslav. (slov., bug.) 
je razvio znacenje »decipere« na osnovu prefik- 
sacije; zdvorovat, -ujem (Kosmet, Drsnik, 
Dugonjevo) »zalagivati«. Prefiksom pre- pred 
varati kaze se isto sto i u pregrupisati, premjes- 
titi, preplivati, prenijeti, prenositi itd. »prenijeti 
s jednog mjesta na drugo, preko necega«. To 
je upravo »decipere«. Kako pre- sluzi i za 
perfektiviranje, ispustanjem toga prefiksa pre- 
variti »decipere« dobiva imperfektivno zna- 
cenje u varati. Postverbal od prevariti je 
prevara, prevara, prijevara = prevara (Kos- 
met). Od varati radna je imenica varalica = 
varai, gen. -oca, na -ant prevarant, apstrakti 
varancija f, na -ka varka. Pridjev na -Ijiv 
varljiv, na -bn > -an prevaran. Arbanasi 
posudise prevarit. Ovamo jos Izyarlclt (sebe 
ili drugoga) (Brusje, Hvar) »pokvariti«. Slov. 
varam »schauen«. Odatle deminutiv na -koti 
varakati (se), -am impf. (Vuk) = varakat, 
-am (Kosmet) prema pf. varaknuti (se), -em = 
varaknut (Kosmet) »vrdati, vrdnuti, mrdnuti, 
ne ciniti onako kako se ocekuje«. Sveslav. 
i praslav. (?) posudenica od frnc. waren »auf- 
merken, beachten« koji se nalazi i u romanskim 
jezicima. Ovamo ide i juznoslav. posudenica 
od vlarddn »beobachten« > vardati, -dm impf. 
(Vuk) »1° attendere 2° (Grbalj) tumaratk. 
Cudno je znacenje »nagomilati« od navardati, 
-can (Lika) pf. prema navarddvati. Upor. u 
istom znacenju nardat (ZK). Bug. varda 
»a.traza«. Uzvik varda (15. v.), upor. ad mardam 
sub castello (Tkalcic VII, index). Imperativ 
vardaj (Vuk) kao uzvik turskog strazara na 
Drini, na koji se odgovaralo vardam, tur. 
vardq »gare, attentions Odatle bosanski topo- 
nim Vardiste. le. je korijen germanske rijeci 
*yer-. 

Lit.: ARj 4, 264. 7, 732. 8, 124. 309. BI2, 
698. Mazuranic 1541. Popovic, Sintaksa 35, 
Hraste, JF 6, 212. Skok, ASPh 33, 366. 
Ribaric, SDZb 9. Elezovic 1, 73. 185. 2, 122. 
MikloSic 375. Holub-Kopecny 408. Bruckner 



601. Mladenov 58. REW 9502. 9508. Kiparsky 
89. WP 1, 284. GM 352. Vaillant, RES 22, 
18. Osten-Sacken, IF 33, 267. Deny 728. 
Hilt, PBB 23, 337. 

varagovati, -ujem impf. (Vuk) »(opancar- 
ski termin) strugali izluzenu kozu«. Od madz. 
faragni »schnitzen«. Glede / > v upor. i 
madz. varga (v.) i varka (v.). Glede glagoiskog 
nastavka -ovati, -ujem na madz. glagolske 
osnove upor. isto kod rum. madzarizama -UJQ 
> -ui: cheltui, fdgadui itd. 

Lit.: BI 2, 698. Miklosic 375. 

varak m (Vuk) = varak, gen. -aka (Kos- 
met) »zlatni listici za ukrasivanje, pozlaci- 
vanje jabuka, rogova ovnu, buklija, kozar, 
klobodan, telej, sik, zik«. Na tur. -// varakli 
indeklinabilni pridjev, epitet uz preslica, va- 
raklija (Kosmet) »na komu ili cemu ima varak«. 
Denominal na -eisati varakleisati, -sem impf. 
(Vuk) = farakleisati, na -aisati varaklaisat, 
-isem (Kosmet) »siklisati, sikosati, sikovati, 
teleisati«. Balkanski turcizam (tur. varak) iz 
terminologije ukrasa: bug. varak, varakla- 
disvam, -dosvam (d iz tur. aorista), varakosvam, 
arb. varak »Goldplattierung«, ngr. |3apdxt 
»Goldblattchen«, |3apaxd)V(D »vergolden«. 

Lit.: ARj 3, 43. BI 2, 698._ Elezovic 1, 73. 
Mladenov 58. Miklosic 375. Skoljic 638. 

varga m (14. v.) = vorga (Miklosic, srp.) 
»1° postolar, cipelar, opancar, 2° prezime 
(Varga, 1697)«. Od madz. varga. 

Lit.: ARj 20, 580. Mazuranic 1542. 

varganj, gen. -anja m (Vuk, Srijem) = 
vrganj (Hrvatska) = vrganj, frganj (ZKU) 
»gljiva boletus edulis«. Od madz. vargdnya. 

Lit.: BI 2, 699. Skok, ASPh 33, 373. 

varka f (Vuk) »1° rep u ribe, 2° (saljivo) 
straznjica u zene«, ispustanjem docetka -ka, 
koji se osjeca kao sufiks,/ara/(Vuk) »straznji 
kraj od lade«. Od madz. fark »rep«. Upor. 
za prijelaz madz. imenica, koje se svrsavaju 
na suglasnik, medu hrv.-srp. feminina bitanga, 
Kikinda. 

Lit.: ARj 3, 43. 20, 585. Miklosic 376. 

varos f (Vuk) = varos, gen. varosa m 
(1775, Kosmet) = varos m (ZK) = varas 
m (hrv.-kajk., Vramec, opozicija: selo) »1° grad, 
seher, 2° toponim«. Rod varira (m'i f) i u 
Crmnici. Pridjev na -ski varoskT »1 ° gradski, 



567 



2° gradanski«. Deminutiv na -lea varoslca 
(Vuk). Na -Iste varosiste n »gradiste«. Na -janin 
varosanin m prema f varosanka = vdroska, 
s deminutivom varoscica (Vuk) = (od prid- 
jevske osnove) varSscan (ZK) »covjek iz 
varosi«, odatle na -ce varosance n = varosie 
»varosko momce«, kol. vdrosiad. Balkanska ri- 
jec madzarskog postanja (madz. varas od vdr): 
rum. oras, bug. varos, arb. varrdsh (ovamo i 
arb. toponim Oroshi) »Vorstadt«, takoder 
gr. i tur. Do 15. v. varos je znacilo »naselje 
koje se razvilo ispod feudalnog grada« (upor. 
toponim Podgrad, Podgraci, gen. -daca, Pod- 
gradec > arb. Porades na Ohridskom jezeru). 
Upor. Mon. serb. 439: Gradb Kljuib... I 
varosb Podbkljucb. Osnovno var dolazi u slo- 
zenici varmeda (Vojvodina) < madzarsko-slav. 
slozenica vdrmegye, odatle varmedas, varmed- 
ski, varmedija (hrv.-kajk.), kao deminutiv 
u toponomastici u madz. lokatlvu *varadon > 
VaradTn, gen. -ina, odatle etnik na -be > -ac 
Varadinac, gen. -inca m prema f Varddinka. 
Od deminutiva vdrasd »gradic« madz. je lokativ 
*varasdon > Varasd'm, gen. -Ina = Varafdin 
(ZK) = Vorezlln (Bednja), s etnikom Vorez- 
ttcun (ib.). 

Lit.: BI 2, 698. 700. Novakovic, Nastavnik 3, 
1-17. (cf. AnzIF 4, 145). Miletic, SDZb 9, 
408. Strohal, NVj 36, 49. si. Elezovic I, 74. 
Mladenov 166. GM 464. Jokl, Ulb 7 (cf. 
IJb 13, 166). 

varzUo n (Vuk, St. Novakovic, Milicevic, 
Srbija) = varzilo (Kosmet) »~ za crvena 
jaja« = vrsilo, varsilo (Krsnjavi) = varsilo, 
varsilj (Pancic). Pridjev varzilovo drvo (Lazic, 
Crnogorcevic) »caesalpina brasiliensis«. Stoji 
bez sumnje u vezi s tal. brasile m (12. v., 
sjeverna Italija) »sorta di legno rosso orientale 
da tintork, koju Battisti i Alessio izvode iz 
ar. wars »una pianta gialla simile al sesamo, 
oriunda dallo Jemen«, ar. pridjev toarst. 
Veza s imenom zemlje Brasile, Brazilija 
je sekundarna (prema crvenom drvetu). 

Lit.: BI2, 700. Elezovic, JF 14, 215. No- 
vakovic, JF 2, 116 — 117. Stevanovic, JT, 
n. s., 1, 183-184. Vasmer, GL 141. DEI 591. 

vas, gen. vdsi f (cakavski, akcent ZK) = 
(hrv.-kajk., slov.) ves = vSsi gen. vosi (Buzet, 
Sovinjsko polje) = nepostojano a vas, gen. 
vsi (15. v.), ie., baltoslav., sveslav. (osim bug. i 
rus., samo u narjecjima) i praslav. (stcslav.) 
vbsb, »l"selo, xcour|,xcop(ov, villa, 2° toponim 
(Nova Ves, Zagreb)«. Danas potisnuto od 
sinonima selo (v.), koje je prvobitno znacilo 
»kmetovsko naselje, seliste koje je imalo svoga 



gospodara (tako u Dusanovu zakoniku)«. 
Danas je ocuvano na zapadu kao toponim. 
Na Solti se vidi zamjena i u toponomastici. 
Od Sudnje selo etnik je Srtdnjak m prema f 
Sridovaska, od Donje selo Donjak m prema f 
DoKvaska; dokaz je da je prvobitni naziv bio 
Sridnja, Donja vas. Da je praslav. rijec posto- 
jala u nas i na istocnom teritoriju, dokaz je 
Pruska Vas (Stojanovic). Da novo stanov- 
nistvoj koje se za turskih ratova seli na zapad, 
nije poznavalo rijeci vas, dokaz je u toponimu 
Orna Vas, 1497. v Crnoj vsi (kod Plaskoga), 
koji prozvase Cma Vlast. Slicno je i na teri- 
toriju kod Zadra, gdje je Banja Vas »banovo 
selo« promijenjeno u Banjevac, gen. -vca. U 
gornjoj Lici je Radina Vas, 1439. v Radini 
vsi, odatle ime potoka Radinovac, koji utjece u 
Liku u poreznoj opcini Smiljan i etnik Rado- 
vac. Upor. za takovo izvodenje toponima 
Fratrovei na Kupi = 1650. Fratrova vas; kod 
Otocca je z Rodosle v'si (1510.); Gorinja Vas 
(ZK). Od izvedenica samo veznicus (1340): »est 
qui in villa qualibet habet exequi mandatum 
sui superioris cuiuscumque, quod nomen bene 
sibi competit vulgariter, quoniam villa in 
sclavico wez vocatur«. Samoglasnik a — e 
je nastao od palatalnog poluvokala b. Dok je 
praslav. rijec kao termin za kmetovsko na- 
selje ocuvana samo tim samoglasnikom, u 
baltickoj grupi pokazuje citavu seriju prije- 
voja: *yais-, *ueis-, u stprus. zaaispattin (»Frau«) 
prema lit. viespats m »Herr«, viespatj f »Herrin«, 
viesis m »gost« prema vyesnid f, vaisinti »po- 
gostiti«, vieseti »zu Besuch sein«, lot. »zu Gaste 
sein«. Balticka se slozenica nalazi i u sanskr. 
vicpati »Hausherr, gospodar«, vicpatm »Haus- 
frau« (upor. arb. amvise »padrona di casa«) = 
avesta vispaiti m »Herr eines Dorfes, einer 
Gemeinde«, sanskrtski prijevoj veta »susjed, 
Dienstmann«, avesta vaesa »Knecht«, vitati 
»hingehen« (upor. lit. vieseti »zu Besuch sein«). 
Praslav. u je jos u vezi sa otxoc, (prijevoj 
*tfoik-) »kuca«, lat. vicus »Hausergruppe, Dorf, 
Stadtviertek, got. weihs, lat. villa < ie. ^ueik-sla. 
Da je rijec postojala i u ilirotrackom, to dokazuje 
arb. m pi. vise i toponim Vsitg > Sinj (Dalma- 
cija) < Vlslnlum (obrazovano kao Ulcinium). Ie. 
je korijen *uik- »kuca u naselju«. Propadanju 
praslav. rijeci u hrv.-srp. nije doprinijela 
samo sinonlmija, nego i homonlmija vbst 
»sav« (v.). 

LU.: Hraste, Rad 272, 10. Strohal, NVj 
36, 49. d. Jagic, ASPh I, 433-434. MikloHi 
399. Holub-Kopetny 412. Bruckner 618-619. 
Vasmer 1, 193. WP 1, 231. Trautmann 36. 



>8 



vatak 



Hirt, IF 32, 265. Foy, IF 32, 332. Brandt, 
Sbornik v cest Millera 305-310. (cf. AnzIF 
13, 245). Siitterlin, IF 5, 307. Ostir, WuS 
3, 205. ZSPh 2, 108. Boisacq* 689-690. 
GM 473. 

vasija m, f (Kosmet) »staratelj, staralac, 
tutor«. Balkanski turcizam arapskog podrijetla 
(ar. vasi} iz turskog prava: bug. vasija. 
Lit.: Elezavic 2, 503. Mladenov 58. Skoljic* 
638. 

vasiona, odredeni pridjev z. r. (Vuk, u 
prijevodu, Ps. 18, 15) = vasiljend (u prijevodu 
St. zavjeta, Sam. I, 2, 8.), poimenicen pridjev, 
»orbis terrarum« = vasimi svijet (Vuk) = 
(promijenjeno prema sila, pucka etimologija) 
vasiljem (Vuk, Grbalj), prosiren na -ski vasi- 
Ijenski (~ patrijar, narodna pjesma). Danicic 
upotrebljava mjesto Vukova oblika i mjesto 
narodskih puckih etimologija prema stcslav. 
vaseljena, vaseljerii svijet, vaseljenski sabor, pre- 
ma stcslav. prevedenici (caique) gr. otxouui- 
"vri (yi) ( u naslovu carigradskog patrijarha), 
sto znaci nastanjena (zemlja), mselllaja, od- 
redeni part. pret. pas. od vbseliti (> useliti} 
»habitare«, tako i rus. vselennaja »universum«. 
Nas jezicni osjecaj shvatio je stcslav. pre- 
vedenicu (caique), koja je nastala u crkvenim 
ucenim krugovima (upor. nasusni hljeb}, kao 
slozenicu od vas »sav« i sila. 

Lit.: BI 2, 700. 701. Vusovic, NJ 2, 
140-145. (cf. JF 13, 285). Vasmer 1, 236. 

vas m (Prcanj) = vaz (Boka, Sutomore, 
Crmnica, Buzet, Sovinjsko polje) = vaz (Du- 
brovnik, Rab) »(tal.) vaso, sud, stakleni vrc 
(Buzet), sirok krcag bez drske (Crmnica), 
cup zemljani koji sadrzi 6—7 kg, vazna«. 
U brodograditeljstvu u prenesenom (metafo- 
rickom) znacenju vasi m pi. (Dubrovnik) 
»kad se brod sagradi, vasi su neke potporace 
koje padnu kad brod ude u more, tal. vasi 
delle navi« = vaze (Racisce) »drvo koje se 
podmetne kod izvlacenja lade« = aei = vat,i 
(Cres). Ovamo jos deminutiv na -ol + -ino 
vazulin. Tal. deminutiv na -cello vascello (fr. 
vaisseauj nalazi se u slov. vrsel m < vasel 
»barka«, vrselo n »Mastbaumkorb« (sa zamje- 
nom a > r kao u krletka, v., upor. drzela > 
defela}. Od tal. vaso < lat. vasiim, od vas. 
Upada u oci i > s u Prcanju i Dubrovniku. 

Lit.: Zore, Tud. 6. Budmani, Rad 65, 163. 
Kusar, Rad 118, 21. Pletersnik 2, 799. Miletic, 
SDZb 9, 259. REW* 9161. 9163. Strekelj, 
DAW 50, 35. Skok, Term. 142. 147. 148. 
DEI 3994. 



vasar m (Vojvodina, Slavonija) »sajam, 
pazar, dernek, panadur«. Pridjev na -6« A vd- 
sarni (~ dan, ~o doba} »pazarni, pazarski, 
sajmeni«. Na -wife vasariste (Vuk) »sajmiste, 
Pazariste (toponim, Lika), panaduriste (to- 
ponim, bug.)«. Denominal na -iti vdsariti, 
-rim impf, (raz-) »pazariti, sajmovati«, meta- 
fora razvasariti pi. »porazbacati«. Od madz. 
vasar. 

Lit.: ARj 20, 617. BI2, 701. Miklosic 376. 

vaSka f (Vuk) »pas, pseto«. Deminutiv 
na -lea vascica (narodna pjesma). Ovamo ide 
prema Miklosicu apstraktum na -ina vascina 
f (Marulic, Bernardin, Hanibal Lucie, ca- 
kavska rijec) = vastina (Parcic), potvrdeno 
jedanput sa b mjesto a: bez jego v'itine: 
gostu I siroti ne ucinite vascine (Bernardin), u 
amplifikaciji vasima i psost. Odatle denominal 
na -ati vasciniti »obescastiti«. Bernardin pre- 
vodi torn imenicom lat. calumnia, a Parcic 
tal. onta. Upor. izvedenice od pas: psina, psost, 
psovka. Kako je vastina potvrdeno s polugla- 
som, moglo bi se pomisljati i na izvedenicu 
od us < vbsb, upor. bug. vaSka. Obje su 
rijeci bez paralela u slavinama. Mazuranic 
pominje rijeci koje donekle slicno zvuee, 
kao tur. vasak »ris«, vahsi »divlji«, sto ne odgo- 
vara semanticki, a kod vas »selo« ni fonetski. 

Lit.: ARj 20, 619. BI 2, 702 

vatak (?). Taj oblik upotrebljava Mazuranic. 
Osniva se na pisanju u Budvanskom statutu: 
II senlcio et II vataco, o slniclo o vataco. Rijec 
vataco je zacijelo isto sto bug. i mak. vatah 
pored vataf »1° Werkfiihrer einer Giesserei, 
2° Leiter der Tiinzer (Kalusari, Makedonija« = 
rum. vataf »Anfuhrer, Vogt«. U rum. postoji 
citava leksikologijska porodica te rijeci: de- 
minutiv na lat. -elim vatasel »Amts-, Polizei- 
diener«, apstraktum vdtasie »kotarska oblast«, 
f vdtasifa = vatasoaie »vatafova zena«, a vaiasi 
»upravljati«. Prema Budvanskom statutu vatah 
je sudski sluzbenik koji izvrsuje nocu i danju 
naredenja sudaca, poziva pred sud gradane, 
garante, objavljuje nadene stvari, zvonom 
objavljuje prodaju kroz tri nedjelje, procje- 
njuje vrijednost zaloga. Mazuraniceva je eti- 
mologija, prema kojoj je vatak izvedenica od 
hvatati, neodrziva zbog docetka -ah, koji nije 
nas sufiks, kao i zbog znacenja. Grijeska je 
Mazuraniceva i u tome sto je pisanje Budvan- 
skog statuta jednostavno prenio u hrv. vatak, 
a c u pisanju Budvanskog statuta moze biti 
i h. Bug. vatak moze biti posudenica iz rum. 
ali i ne mora da je to, ako se ima u vidu da je 



vatak 



569 



vatah identicno s ukr. vatdha »Haufe, Masse«, 
strus, vatdga »1° Zelt, Nomadenhaus, 2° (da- 
nas) Haufen (Menschen, Tiere), Rotte, Bande«, 
polj. wataha, watazka (17. v.) < ukr. vatdha 
»1° mnostvo, 2° vod mnostva«. Ove uspored- 
nice vele da je rijec pripadala prvobitno no- 
madskom drustvenom uredenju, u kojem je 
nomadska satorska jedinica po semantickom 
zakonu sinegdohe oznacivala i onoga koji 
njom upravlja, vlada, izvrsuje njezine naloge. 
Zbog toga bug. vatah moze biti i protobu- 
garska (Asparuhova) rijec. Rijec je identicna 
sa sttur. ofay »cador, soba, porodica« > juzno- 
-tur. odak, oda > odaja (v.) (Mladenov, 
Vasmer, Korsch). Baric izvodi od arb. vetehe 
»das selbst, selbst, Schamteil«, sto ne objas- 
njava ni fonetiku ni znacenje. Capidan identi- 
ficira bug. -rum. rijec sa tur. vattds »pastir«. 
To tumacenje ne objasnjava s > h, f, a ni 
znacenje, jer vataf ne postoji u pastirskoj 
terminologiji. Toponim Vaiasi. 

Lit.: Mazuranic 1546. MHISM 3, 15. 83. 

85. 119. 155. Baric, JF 5, 297. Capidan, DR 3, 

191. Vasmer I, 172. Mladenov 58. Doric 
31. Bruckner 604. Tiktin 1719. 

vatra f (Vuk) »oganj«. Pridjev vatren, 
poimenicen na -jaza vatrenjaia f (oko Muhaca) 
»parobrod, vapor«. Na -alj vatralj, gen. -dlja 
m (Vuk, bug. vatralj »masa, ozeg, posipka«, 
rum. vatralu (takoder slov. i ukr.). Deminu- 
tiv na -lea vatrica. Augmentativ na -ustina 
(upor. barustlna} vatrustina »vrucica«. Na 
-iste vatriste »ognjiste, ustrina«. Denominal na 
-iti vatriti, -Im impf, (dzeferdarom) (na-, o-, 
raz-, za-j »paliti«. Prvobitno rijec rasirena na 
istoku, na zapadu samo oganj, danas rasireno 
i na zapad, odatle slozenica (neologizam) 
vatrogasac, vatrogasni, vatrogastvo, prevede- 
nica prema njem. Feuerwehr, vatrenka »loko- 
mobil«. Nalazi se jos u ces. (istocno-morav- 
skom), slvc., polj. i ukr. Kako je rasirena i u 
rum. vatra, na sjever su je donijeli rumunjski 
pastiri po Karpatima. U arb. vatre f = votre 
(Gege) »Herd, Feuerstelle«. Balkanska pastir- 
ska rijec, koju su i u hrv.-srp. mogli rasiriti 
srednjovjekovni Vlasi (Joki). U prilog te pret- 
postavke govori vatralj, gdje je sufiks ne kao 
u piitalj, nego lat. pi. od -alls, upor. lat. -He 
u vadrile »isto« (kotorski latinitet). Rijec se 
nalazi jos u ciganskom, kamo je mogla doci 
takoder iz rum. Uporeduje se sa sanskr. 
atharvan- »Feuerpriester«, avesta atars > perz. 
odar »vatra«, arm. alrem »verbrennen« . Nije 
rijeseno pitanje proteze v-, od koga je. Upor. 
stcslav. vbtrb »faber«, koja je balto-slav. rijec, 



upor. stprus. vutris, autre »isto«. Vazna je 
cinjenica da je usla i u dalmatinski latinitet. 

Lit.: ARj 7, 732. BI 2, 702. Trojanovic, 
SEZb 45, 1-324 (cf. Belie, JF 10, 259)! 
Miklosic 376: Berneker, IP 10, 161. Holub- 
-Kopecny 408. Bruckner 664. Vasmer 1, 173 
ZSPh 5, 285. Mladenov 59. RES 4, 192 
WP 1, 42. Jokl, WZKM 34, 30 (cf. RES I, 
115. Ub 13, 165). Sldvla 13, 283. Loewenthal, 
WuS 10, 163. si. (cf. Ub 13, 170. 246). GM 
464-465. Ostir, Anthropos 8, 165-180. (cf 
Ub 4, 109). Popovic, Sldvla 7, 23. RES H, 
111. Rozwadowski, ROr 1, 108-110. Skok, 
ZRPh 54, 202. 463. Meillet, BSLP 23, 77. 

vazam, gen. -zrna m (Hrvatska, Dalmacija, 
Vuk, samo katolici) = vazam, gen. vdzma 
(ZK) = vazam, gen. vdzma '(Vodice) = vazem 
(Brkini, Istarski Breg) = (hrv.-kajk., 1599 
Legrad) vuzem = veyzem (Bednja), slov. 
(vjiizem (Bela Krajina, Stajerska) = uzma, 
pi. o tizmih (Lumbarda) = uzrneh (12. v.) = 
uzam m (glede be- > vaz- pored uz- v. uz 
i uzeti), pi. uzmi, o uzmih (Lozisce, Brae) 
»uskrs (pravoslavni i katolicki), vaskrs (samo 
pravoslavni), vaskrsenije (samo pravoslavni), 
veliki dan (srpske listine, bug.) = veligdan 
(Srbija preko Morave), velja noc (Zagreb, 
pisano vely a noych = velenicz 1468, 1432, 
slov.)«. Ranjina: prvi dan prije Uzma »po- 
nedjeljak prije Uskrsa«. Pridjevi na -en: 
vdzdmen (Brkini, Istarski Breg) = vaz/nen 
(ZK, ~ pond'iljakj = vuzmen, poimenicenja 
na -jak iizmenjak m (Smokvica, Korcula) 
»ciklama«, vaz&mnica (Brkini) »kruska koja se 
drzi do uskrsa« = vuzmenica = vyziemlico 
(Bednja, sa mn > ml} »uskrsni krijes, lomaca, 
vatra« = vazmenka f (ZK). Postanjem sto se 
tice morfologije, posve je jasan crkveni termin. 
To je postverbal od vtzemati, -mljg »tollere« 
kao ujam, najam., zajam od jetl. Semanticki 
problem nije tako jednostavan. Miklosic je 
prevodio »sumptio carnis« i smatrao je kao 
opoziciju terminu mesopust (slov. pust, takoder 
Kastavski statut 1490) = djioxpecoc, = 
carnelasciale, carnelevale — caslegi, carnelegi 
kod Rumunja (v. karneval}, kada se poslije 
40 dana posta (quadragesima > korizma) 
opet »uzimlje meso«. Tako shvacen taj je 
crkveni termin, koji se nalazi samo u hrv. i 
slov., na teritoriju Oglejske patrijarsije i split- 
ske metropolije, izoliran u krscanskoj termi- 
nologiji kod Slavena. Nema mu analogue ni 
na istoku ni na zapadu. Kako je vazam objekt 
uz glagole jesti, blagovati, uciniti (upor. kod 
Baksica: Isus hote veceratl i uciniti vazam 
svojimi ucenici, po prvo nego se dijeli od njlh}, 



570 



odnosi se na Isusovu posljednju veceru i 
prijevod je od hebrejskoga i aramejskogixwfoj = 
pesah. Ta rijec u hebrejskoj religioznoj termi- 
nologiji znaci svetkovinu u kojoj se slavi pri- 
jelaz Hebreja preko Crvenog mora i dolazak 
pod Mojsijem u obecanu zemlju. Znacila je 
upravo »prijelaz, transitus, 5id|3oxHC,«. Ukrscan- 
skoj je interpretaciji dobila simbolicko zna- 
cenje u tri pravca »1° pascha crucifixionis, 
jida/a axaupcoaiuov, 2° pascha resurrexionis, 
naa%a dvaaxdoiuov, 3° u interpretaciji sv. 
Augustina simbol sv. euharistije«. Slave nsko 
se prevodenje drzi ove interpretacije: Jidoxa 
dvaaxdaiuov prevodi se u Uskrsnuce. Treba 
dakle objasniti kako je doslo do tog slobodnog 
prijevoda, sto je bilo povod da se tako pre- 
vodi? [Usp. o vozam i pod jeti]. Jednako 
kao sto je nedjelja Slobodan prijevod od gr. 
djipaxToc, lipxpa, za Kupiaxr), tako je i vazam 
Slobodan prijevod koji se naslanja prema tome 
na naziv Pascha, obican kod svih Romana. U 
pluralu je u srednjoj Dalmaciji (tj. na teri- 
toriju solinske metropolile) kao u rum. Pasti, 
fr. Pdques, Pascer < festa Pascuorum, u sttal. 
i stfr. Plurale je tantum kao i njem. Ostern 
i kao naprijed pomenuti romanski nazivi, 
zbog toga sto se Uskrs prije 1094. slavio 4 dana, 
a od g. 1094. tri dana. 

Lit.: BI 2, Hraste, BjfF 10, 41. Skok, 
Rad 292, 18. Slovo 4-5, 64-70. Vaillant, 
RES 6, 81. 15, 236. 22, 23. Pletersnik 2, 
750. 807. Mazuranu 1523. Kusar, NVj 3, 
332. Miklosic 396. Isti, Lex. 89. 95. 

vazelin m (Zagreb), moderna ucena rijec, 
za balkanskih ratova u vojnickom zargonu una- 
krstenjem sa mazali mazelin (Srbija). 

Lit.: Pavlovic, NJ 4, 140—141. 

vaza f (Solta, Parcic) »patka«. Denominal 
na -ati: cd se ona vaza »gega se kao patka«. 
Vuk ima uzvik vaz kojim se gone guske, npr. 
na pasi. Taj uzvik postoji u ZK. 

Lit.: Parac 1103. Bl 2, 703. ARj 20, 643. 

vazgec (Banja Luka), uzvik, »prodi se, 
okani se«, upravo tur. imperativ za 2. lice. 
Na -isati vazdectlsat se, -Sem (od necega, Kos- 
met, t je od tur. aorista) »ostaviti se, dici 
ruke«. Balkanski turcizam (od tur.-perzijske 
sintagme perz. vaz »ruka« i gecmek »proci«) 
iz rjecnika obicnog govora: bug. vazgec 
»isto«, vazgectis(v)am. 

Lit.: Elezovic 2, 502. Mladenov 56. 

vece, gen. vecera n (Vuk), lijepo vece, 
neutrum prema vrijeme, maskulinum u po- 



zdravu dobar veie (analogija prema dobar 
dan); r u nominativu ispalo samo u stokavskim 
narjecjima prema juce, a ovdje zbog identifi- 
kacije s deiksom r < ze (v.); (s ocuvanim -r) 
veci'r, gen. -i f, analogijom odatle i vece f 
(prva vece), baltoslav., sveslav. i praslav., 
»ZajT£poc, vesper(a) (s kojim je rijecima prema 
Brugmannu u prasrodstvu)«. Pridjevi na -bn + 
-lo vecernji (~r doba), poimenicen u z. ili 
sr. rodu: vecernje n = vecernja — na -ica 
vecernica »sacra pomeridiana«, na -jaca ve- 
cernjaca (suprotno donica, zornjaca) »hespe- 
rus«. Prilozi s postpozitivnim -s (v. saj) ve- 
ceras = veceras (Kosmet, ZK), deiksom -ke 
veceraske = dovece (Vuk) = dovecer = kveceru 
pored kveceri (ZK) = navece (Kosmet). S 
tal. sufiksom -ino < lat. -inus vecerin, gen. 
-ina »Westwind«, tako nazvan, jer je i njem. 
Abend »zapad«. Denominai na -ati vecerati, 
-am impf, i pf. (kao cuti, vidjeti, kazati, imati, 
rucati, doruckovati) (do-, na- se, po-), impf. 
-va- na veceravati, -ceravam »coenare«. Odatle 
postverbal vecera f »coena«, deminutiv na -ica 
vecerica. S prefiksima: predvecerak, gen. -rka 
m (ZK) »Jause«, navecerje (14. v.), navicerje 
(Mirakuli) = navecje (Levac, Srbija) »uoci 
kakva blagdana« = navecefi f pi., navecerje 
prema pojutarje. Madzari posudise vacsora i 
crkveni termin vecsernye = veternye, Rumunji 
samo crkvene termine vecernie, povecernifa 
»Komplete«. Nizi prijevojni stepen je genitiv 
vremena stcslav. * bceea (tako i u ostalim 
slavinama, prema Vasmeru instrumental sing.) 
> (sa v > u kao u unuk, utorak) jucera, 
jucerddn (17. v., vise puta). Docetno pa- 
dezno -a bilo je shvaceno kao deiksa, koja 
moze otpasti jucer (16. v.) i zamijeniti se 
drugim juceri (Katancic). Odatle krivom 
identifikacijom r = ze juce>= vcera (hrv.-kajk.) 
= cera (ZK) pored cer (ZK); slozenice prek- 
juce = prekuce (ZU) = prekcera = -cer 
(ZK), nakjuce (Vuk) »uoci prekjuce«. Pridjevi 
na -ani (upor. sadanji) juceranji (Vuk), ceranji 
(ZK), prema danasnji od danas jucerasnji (17. 
v., Vuk) = (s disimilacijom snj > snj) juceras- 
nji (18. v., jednom), na -nji jucernji, jucerinji 
(18. v., prema juceri). Nizim prijevojnim ste- 
penom izrazava se dan koji je prethodio 
veceri, upravo vecer kao zavrsetak dana za 
cio dan (sinegdoha). Balticke su usporednice: 
lit. vakaras, lot. vakus »vece«. Dalje je upo- 
redenje sa gr. xa eajtepa = lat. vespera, koje 
sadrzi ie. korijen *ye-, koji je rasiren na i u 
stvnjem. nestor, stnord. vestr »zapad«; glede 
ie. *-qeros u *ueqeros upor. ir. prijevoj fescor 
»vece«; *ye-, *ues- je varijanta od *au, zastup- 



571 



veca 



Ijena u sanskrtu avos pored dva »herab, 
ab«. Ie. bi rijec znacila »zalaz sunca«. 

Lit.: ARj 1, 943. 2, 718. 4, 673. 7, 392. 407. 
BI 704. 673. Jagic, ASPh 13, 629. Elezovic 1, 
80. 2, 85. KZ 46, 236. Resetar, ASPh 36, 540. 
Miklosic 376. SEW 10. 165. Holub-Kopecny 
410. Bruckner 614. KZ 46, 236. Vasmer 1, 
196. RSI 3, 250. IF 42, 179-182. (cf. JF 
1, 245). Mladenov 64. Melanges Pedersenas — 
102. (cf. Ub 23, 200). WP 1, 15. 311. Traut- 
mann 348. Boisacq 288—289. Brugmann, IF 
13, 157-163. Foy, IF 6, 328. 8, 203. Mul- 
ler, IF 8, 304. Otrebski, Z badari nad infiksem 
nosowym w jezykach ie., br. 15. Iljinski, ASPh 
34, 15-16. Loewenthal, KZ 55, 4-5. Belie, 
Zb. Fortunatov 374. Meillet, BSLP 21, 33. 
Pedersen, KZ 38, 205. Patrubany, MO 2, 
220-225. (cf. RSI 3, 321). 

vecica (Tivat, »oko raku na kosulji)« = 
vicjea od riikdg (Prcanj) »Hemdmanschette, 
mali Uski rub rukava«, vecica od grla (ibidem) 
»Hemdkragen«; Krtole: ogrljaca nema vueieu; 
vecica (Bogdasic) »rub kosulje«, (Dobrota) »ne- 
uresen kraj kosulje oko raku i oko vrata«, 
(Stoliv) »vecica oko vrata (za nju se zapuci 
kolet, tako i Muo)«. To je bokeljska rijec za 
ono sto se u Dubrovniku zove pobiti < tal. 
polslno, deminutiv od polso < lat. pulsus, 
odatle uceno puis, pulzirati (Zagreb). Rijec 
vecica je nas deminutiv na -ica od primiti- 
vuma koji kod nas nije potvrden, nego mozda 
u tal.vezzo »ornamento di perle o altro«, koje 
se izvodi od lat. veti'um ili mozda bolje od 
*vitteus »ad vittam pertinens«, od vitto »benda«. 
V. bjecva. 

Lit.: Resetar, Stok. 305. REW 3 9396. Prati 
1043. DEI 3006. 

veci, komparativ od veliki, sveslav. i pra- 
slav. vet-, bez paralela u baltickoj grupi i u 
ostalim ie. jezicima, »major«, stcslav. vjstij. 
Pored komparativa na -to veci postoji u hrv.- 
-kajk. i komparativ na -Si kao u ces. vetsi < 
vecu i s disimilacijom ;' — si > ks, upor. 
*duzs'i > duksi, kao i slov. i polj. wiekszy: 
veksi pored vehsi, vihsi (i prema visi). Apstrak- 
tum na -ina vecina = hrv.-kajk. veksina, u 
prilogu s veksindm (ZK) = veksinjom (Hrvat- 
ska, BI) = vecinom. Prilog vece, s deiksom -m 
vicem (Banat) = (s ispustenim -e kao da je 
fakultativna deiksa jer < jere) vec, postao je 
vezica suprotnosti upravo kao magis u ro- 
manskim jezicima i kao ngr. jtAeov > jiLO, 
jreid. Kao romanski jezici plus i magis upo- 
trebljava i hrv.-kajk. taj prilog za tvorenje 
komparativa vac kreiv (Bednja) »krivlji«, upor. 
ngr. mo xcdoc; pored xcdfixcpoc,, tal. plu 



bello, rum. mai frumos, spanj. mas hermoso. 
Prilozi s prijedlozima odvece > odvec »od- 
vise«, preveo = prevec (ZK) »previse«, bug. 
vece, prevece, sa sufiksom -ma (upor. veoma, 
boljma, listna, manjma, stcslav. ubma > 
sasma) vecma »vise«. Veze se sa superlaTivnim 
naj najvec pored najvise (Vodice) »plurimum, 
plurimi« i sa konjunkcijom ako vecako > vecko 
(Piva-Drobnjak) »osim ako«. Vezica vec za- 
mjenjuje nego (Slavonija, Vukovar): bolji je 
vec nas; zamjenjuje osim, izuzev u Kosmetu. 
Denominal na -ati -vecati, -am, samo s pre- 
fiksima po-, u-; impf, na -va- -vecavati, 
-vecavam (po-, u-). Od stcslav. priloga pre- 
veste stvorise Rumunji a privesti (Moldavija), 
privisti »etwas flberragen«. Kao komparativ 
bolji sluzi kao prvi elemenat dvoclanih starih 
licnih imena: Veceslav = srlat. Venceslaus, 
prema ovome ili prema njem. Wenzel, kao 
da je od enbcb (v.), Vjenceslav; Ces. Vaclav, 
rus. Vjacesldv, ces. Vacerad, Vacemil. Samo- 
glasnik e je nastao iz palatalnog nazala {, 
upor. stcslav. vjstij, polj. wietsay, ras. vjascij. 
Tumaci se iz ie. jezicnih sredstava. Kao ie. 
korijen uzimlje se *uen- »streben > wiin- 
schen, lieben, erreichen«, koji se nalazi u lat. 
venus, nvnjem. Wonne, wiinschen (v. vosciti), 
u slavinama prosiren formantom 1. To prosi- 
renje pretpostavlja se i u imenu 'naroda Veneti. 
Upor. rus. Vjatici, od licnog imena Vjatko, hi- 
pokoristikod Vjacesldv, prema Iljinskom »victor«. 

Lit.: ARj 11, 249-51. 5/704. 705. Ele- 
zovic 1, 79. Vukovic, SDZb 9, 381. Ribaric, 
SDZb 9, 170. Ivsic, HR 1934. Miklosic 381. 
Holub-Kopecny 414. Bruckner 620. Vasmer 1, 
247. Mladenov 64. 195. 205. WP I, 258. 
Tiktin 1263. Buga, RPV 75, 141. si. (cf. 
Ub 8, 198). Iljinski, IzvORJ AS 23, 125-182. 
(cf. Ub 8, 207. Sldvia 5, 206). Petersson, 
Zwei stradu. Aufsatze 1917 (cf. Ub 8, 206). 
Pruslk, ASPh 2, 493-495. Vaillant, Zb. B. 
Popovita 294. si. (cf. Ub 15, 297). 

vecil, gen. -ila m (Vuk, narodna pjesma) — 
vecal (Kosmet, Stupnik) »namjesnik, zamje- 
nik, vikar, mandators Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (ar. veqil) iz turske admi- 
nistrative terminologije: rum. vechil, bug. 
vekil(in), arb. vecitt (Skadar), cine, vichil'u, 
ngr. ^EX\Xr\Q. Ovamo arapski apstraktum ve- 
calet, gen. -aleta m (objekt uz dati, Kosmet) 
»punomoc(je)«, slozenica bug. vekil-harc = 
cine, vichileargi »intendant« (v. hari), cine. 
vikilimeie »procuration« < tur. vekil-etme (od 
etmek). 

Lit.: Elezovic 1, 79. 2, 503. Mladenov 61. 
CM 469. Pascu 2, 174., br. 1148. 1149. 1150. 
Skoljic* 639. 



vedar 



572 



Veles 



vedar, f vedra (Vuk), sveslav. i praslav. 
meteoroloski pridjev, stcslav. vedru »serenus«. 
Poimenicen na -be > -ac vedrete, gen. -aca 
(Vuk) = vedrenjak, -dka (Crna Gora) »1° 
mjesto u vodi koje se ne smrzne, 2° cist led«, 
na -ik vedrik, gen. -ika »u ritu gdje nema 
trske nego voda«. Apstraktum na -ina vedri- 
na = vedrinja (Kosmet) »hladno, vedro 
vrijeme«. Denominal na Hi vedriti, -im (iz-, 
pro-, raz- se) »ciniti vedro« prema iteratlvu 
na -iva -vedn'vati, -vedrujem, -ivom pored 
-vedravati, -vidravam samo s prefiksom. U 
baltickoj grupi nema v-, lit. gaidrus, lot. gedrs. 
Ie. *yedros zastupljenu stvnjem. wetar, nvnjem. 
Wetter, od korijena *ue- »wehen, blasen, 
hauchen« sa sufiksom -dhro. Praslav. -germ, 
leksem. V. vijati i vjetar kao dalje etimologijske 
veze. 

Lit: BI 2, 705. Elezovic 1, 75. MikloSii 377. 
Holub-Kopecny 410. Bruckner 622. Vasmer 
1, 177. Mladenov 60. Brugmann, IF 18, 435. 
Hirt, IF 22, 11. PBB 23, 337. WP 1, 222. 

veja, gen. veje f (Kosmet, bug., rus. veha, 
stcslav. veja »Ast, Zweig«) »suha grana, slamka, 
biljka«, slov. veha »Krautblatt«, bug. veika. 
Deminutiv vejka f (Kosmet). Sveslav. (osim 
u hrv.-srp. knjizevnom i saobracajnom) i pra- 
slav. veha. Bruckner uzimlje -ha kao sufiks 
u streha (v.). Etimologijski ide' zajedno sa 
viti (v.) Ie. je korijen *uoi-, prijevoj od *nei- 
(viti), prosiren formantom -so. Taj se formant 
nalazi u Sved. vese »Biischel«. Upor. stvnjem. 
wisk, nvnjem. Wisch i lat. virga. 

Lit.: Elezovic I, 75. JF 14, 185. Miklosic 
388. Holub-Kopecny 416. Bruckner 614. 43. 
302. 310-311. Vasmer I, 195. Mladenov 61. 
Chodzko, BSLP 5, LXIX. Liden, IF 18, 
494. si. Pedersen, IF 5, 53. Petersson, IF 
24, 262. Scheftelowitz, KZ 54, 244. Wood, 
MLN 29, 69-72. (cf. Ub 3, 104). Kodov, 
SpBA 43, kl. ist.-fil. 21, 149-154. (cf. IJb 
16, 281). 

vel m »slajer (Zagreb) < njem. Schleier« = 
veo, gen. vela (Pastrovici, Perast) »bijela ma- 
mma sto djeveri drze iznad djevojke, koja 
kleci drzeci oruzje na rukama, kad joj zasjede 
daju dobru molitvu«, vel m (Piva-Drobnjak) 
»crno svileno platno kao ubradac, sto udate 
zene svecano odjevene nose na glavi (jedan 
kraj pripuce uz kosu na tjemenu, a drugi 
puste niz leda)« = fel, gen. fela pored obic- 
nijeg vel (Crmnica) »isto sto veo«. U Marulica 
val »(danas) vel«, sa a mjesto e mozda prema 
splitsko-rom. (upor. krcko-rom. vaila < vela). 
U narodnoj pjesmi sa -/ > -li (upor. sigal < 



suulus) velj m (crni velj na ruci »Flor«). Tal. 
deminutiv na -etto < vlat. -itta veleta (Vuk, 
Dubrovnik) »isto sto veo« < tal. veletta, nas 
na -bk > -dk velak. U Kosmetu je vala f 
»kao til razne boje od tanke svile, rubac kojim 
djevojke i mlade zene povezuju glavu (time 
se pokrivaju i svadbeni darovi)«. Po svoj je 
prilici balkanski francuzizam, bug. val mjesto 
vual.< fr. voile < lat. vela. Oblici vel i veo 
su od tal. velo < lat. velum. Lat. neutrum 
pi. vela dobio je u tal. znacenje »jedro«. Odatle 
na -ata velata (Dubrovnik) »= velada (Perast) < 
sitai, velata »breve navigazione a vele spiegate«; 
velada u sjevernoj Italiji znaci »giubba, kaput« 
(po imenu markiza di Velada, koji ju je nosio). 
Odatle na tal. -one > -un velddun, gen. -una 
(Dubrovnik) = veladun, gen. -una (Rab) 
»kaput«. 

Lit.: Vukovic, SDZb 10, 351. Miletic, SDZb 
9, 361. Mazuranu 1556. Elezovic 1, 71. Bud- 
mani, Rad 65, 165. Cronia, ID 6, 124. Mla- 
denov 57. Kusar, Rad 118, 20. REW' 9184. 
Prati 1033. DEI 4002. 

velefj samo u vezi velefi da (Kosmet) »cak 
da, cak sto vise«. Turcizam arapskog podrijetla 
(ar. ve »i«, lev »meme si, meme en admettant que«, 
u isto doba prilog i veznik) iz sintakse obic- 
nog govora (upor. ever). Upor. bug. veliakim 
»indessen« < ar. ve »i« + lakin »mais« = cine. 
eliachim »mais pourtant«. 

Lit.: Elezovic 2, 503. Deny 1010-1012. 
Pascu 2, 132., br. 452. Doric 33. Mladenov 62. 

Veles m (toponim, Makedonija), gr. 
BeXcaaoc,, Bzkzooa koje je grecizirani slav. ob- 
lik. Da je star, bio bi bez |3-, upor. Edessa 
za Voden. Arb. Veles je takoder prema 
makedonskom. Turski naziv Koprulu izvede- 
nica je na -// od koprii > cuprlja (v.). Grad 
lezi na Vardaru i posjeduje karakteristican 
stari turski most. Odatle turski toponim. 
Veles se cesto veze s imenom staroruskog 
bozanstva Veles h u Slovo o polku Igorevu. 
Bio bi to toponim bez ikakvog izvodenja kao 
Rerun, imena brda na zapadu. Tome bozan- 
stvu nema traga kod juznih Slavena. Volos > 
Volo (Grcka) ne moze se uporedivati sa strus. 
Voiosi (koje je mozda razlicito bozanstvo od 
Veles) jer se tur. zove Gobs. Ne postoji jedin- 
stvena etimologija. Briickneru je hipokoristik 
od eieib »Gigant, div«, Machek veze sa 
sanskr. Qarvas, avesta saurva. O kultu Velesa 
kod Slavena ima podataka. 

Lit.: Bulat, JF 5, 136-137. Bruckner, KZ 
43, 313. ASPh 11, 118. Fischer, Sbornik V. 
Tillovi 1927, 46-56. (cf. IJb 3, 315). Mackek, 
RES 23, 62-64. Vasmer 1, 179-180. 



velestika 



573 



velim 



velestika f (Belostenec) »biljka levisticum 
ligusticum, miloduh (prevedenica od njem. 
Liebstockel), slov. lustrek m pored lustrak«. 
Oblik velestika je nastalo metatezom iz tal. 
levistico — libistico < kllat. levisticum, a to iz 
ligusticum < libysticum, pridjev od gr. Acpu- 
oxfc; »Libija« zamjenom etnika Libii sa Li- 
guri > (metateza i — y > u — i) lubisticum, 
odatle stvnjem. lubestecco > slov. lustrek 
(Kranjska), pored lustrak. 

Lit.: ARj 6, 678. Pletersnik 1, 538. REW 3 
5038. DEI 2217. 

velik, odredeno vellki (Vuk), pridjev izveden 
s pomocu sufiksa -ik, tako jos u slov., ces. i 
rus., od praslav. pridjeva en »magnus«, 
koji je ocuvan u cakavskom odredenom prid- 
jevu viti (Istra Veil Joze, toponimi Vela vrata 
»morsko tijesno«), na -to velji (Vuk, jugoza- 
padni krajevi), u prilogu vele (Vuk, jugoza- 
padni krajevi, u recenici kao igra rijeci kad te 
vidim, vele mene, kad ne vidim bele mene). 
Prosirenje sufiksom -ik je balto-slav., upor. 
lit. velikas »Ostern«. Toponim poimenicen Ve- 
lika f (Slavonija), s etnikom VeRcanin. Sintagme 
velika trava (Kosmet) »biljka«, kao crkveni 
termin vellgdan m (Kosmet, Vuk, Srbija, 
zapadna Morava od Nisa, bug.) »uskrs«, pre- 
vedenica od gr. u£Ycdr| fjuepa; u imenima 
dana uskrsne nedjelje: vellki cetvrtak, petak, 
velika subota prevedenice su od gr. u£Y&>r| 
jiapaoxEirfj. Deminutiv na -acak < -ak + 
-bko vfflkacak, f -cka (Vuk), velikacak (Kos- 
met) »poodrastao, prilicno velik«. Na -ar 
velikaH, gen. -asa m prema fvelikasica »magnat«, 
s pridjevima velikasev, velikaski. N'a -an ve- 
likan, gen. -ana (Stulic, Lika) »gigant«, s 
pridjevom velikdnov, prezime Velikanovic. 
Apstraktum vellcbstvo > velicanstvo. Glede 
umetnutog h v. bozanstvo, covjecanstvo, s 
pridjevom na -en velicanstven. Denominal na 
-iti izyeliciti, -im (16. v.), zveliciti se, -im 
(ZK) »udovoljiti sebi«, izvelicati, -am (16. v.) 
»spasiti, uciniti sto da bude veliko«, uvelicati. 
Pridjev bez prosirenja nalazi se u slozenici 
velebilje »atropa belladona«. Na -jak grajani 
veljaki (Postila) »velikasi«. Prilog vele je veoma 
rasiren u novijim prevedenicama (neologiz- 
mima): velesajam »foire«, veletrgovina, vele- 
trzac, veleposjednik, velegrad, velevlast f, ve- 
leum m, veleizdaja »Hochverrat« prema njem. 
tipu Grosstadt, Grossgrundbesltzer itd.; tako 
i s pridjevima: velesrdan (BI), veleuman, 
veleucen, velecasni i si.; arhaisticki pridjev 
velemozan »magnificus«, od eibmoea, prema 
ovome veledusan. Prilog na -ma, -mi: veoma < 



stcslav. vehma, velmi (Vetranic), veomi (Ra- 
njina, Palmotic, Rosa) < stcslav. vehmi, ces.; 
u pridjevskoj slozenici eibiepb (sv. Sava) > 
velelijep (Stulic), danas na istoku velelepan, 
imenica velelepnost, prema rus. vellkolepnyj. 
Mjesto pridjeva velicanstven govori se i pise- 
veleban koji je iz ces. velebny, a to od apstrak- 
tnim *velbba, upor. polj. wielbic, ukr. vjel'bjaf 
»magnificare«, vellcajan, stvoren od velicati s 
pomocu sufiksa -aj (v.). Oboje zabacuje Ma- 
retic. Ie. je korijen *yel- »drangen, pressen«. 
Dalje moguce etimologijske veze v. pod va- 
Ijatl, valiti. Znacajna je toharska paralela tuaL 
walo »kralj«, upor. gore vehmofa. 

Lit.: ARj 4, 326. BI 706-708. Maretic, 

Savj. 173-74. NJ 2, 185. Skok, ASPh 33, 
373. Pleten'nik 2,944. Elezovic 1, 76. Unbegaun, 
RES 12, 26. Miklosic 378. Holub-Kopecny 411. 
Bruckner 616. Vasmer 1, 181. Mladenov 61. 
Boisacq» 223-224. 1092. Fraenkel, IP 50, 11. 
Hirt, IF 2, 364. Meiilet, IJb 1, 18. Nehring, 
WuS 12, 282. Vaillant, RES 9, 8. 

velim = velim (Kosmet, ZK) pored velju 
(arhaizam kao vidu, pa zatim kao u hocu, 
mogu; -u < stcslav. -p), ita., impf, samo u 
prezentu i u imperfektu veljah itd. U ukup- 
nom hrv.-srp. infmitiv ne postoji (cakavski i 
hrv.-kajk.). Ogranicenost na prezent nastala je 
zbog sinonimije (reci, govoriti, kazati), i sto se 
govori samo u cesto upotrebljavanim receni- 
cama tipa: velim ti, ho veh's. Hrv.-srp. je 
inovacija sto je postao verbum dicendi. U 
ostalim slavinama infinitiv postoji: stcslav. ve- 
leti, veljp, ces. veleti, rus. veletb, velju »jubere«, 
itd. Perfektiv je reci. Znacenje »jubere« nalazi 
se u poveljeti, poveh'm pf. (13—18. v.) prema 
impf, poveljatl, -am (15. v., Stulic), iterativ 
na -va- poveljavati (Baksic) »ordinare«. Odatle 
iz crkvenog jezika poveli, vladiko (Kosmet) 
»kad se netko node da zapopij onaj sto sluzi,, 
kaze tu formulu«. Postverbal povelja f (12 v.) 
»1° praeceptum, -2° diploma«, latinizirano 
apoviUa. Glagol na -eti je ie., balto-slav., 
sveslav. i praslav. U licnim imenima Velisav 
prema Velisava, Velimir, madz. Elemer, to- 
ponim Velimirovo, poimenicen Velimirovica, 
prezime Velimirovic, hipokoristik Velja, topo- 
nim VeKmlje. Glagol s prefiksom poveljeti i 
postverbal povelja (u prvom znacenju) zivjeli 
su samo u feudalno doba do konca 18. v. 
Zamijenio ga je sinonim zapovijedati. U bal- 
tickoj je grupi verbum voluntatis: lit. (pajvelti 
»htjeti, dozvolitk, veleti »gonnen«, pavelmi 
»hocu«, lot. velet. Ie. korijen *uel-, zastupljen u 
got. wiljan, lat. velie, samo je verbum volun- 



velim 



tatis. U slavinama je to dijelom prijevoj perfek- 
tuma *tJol- (v. volja i drugi korijen hotjeti, 
htjeti). Cini se da ide ovamo navelegati, -am pf. 
(Piva-Drobnjak) »nagovoriti nekoga na sto)«. 
Dalje su etimologijske veze velik (v.) i volja (v.). 

Lit ■ BI 708. Maiuranic 1557. Elezovlc I, 
76. 2, 537. Vukovic, SDZb 10, 391. Miklosic 
377. Holub-Kopecny 411. 421. Vasmer 1, 180. 
Mladenov 62. WP 1, 284. Sowac/ 240, 577- 
578. 594. Brugmann, /F 1, 81. 15, 339-340. 

velud m (Vuk, Perast) = veliid (Rab, Bo- 
zava) = velut (Miklosic) »barsun, kadifa« = 
(s betacizmom v > b) belud (Mikalja) = 
(s promjenom docetka -ud > uk, upor. u 
Grodenu uluK) beliik (17. v., Belostenec) = 
belok. Balkanska rijec mletackog podrijetla 
(mlet. veludo — tal. velluto < kslat. vlllutus, 
izvedenica na -utus od villus): arb. velus 
»Sammt«, ngr. PeA-oiioov. 

Lit.: ARj 1, 230. BL 707. Maiuranic 53. 
1558. Kusar, Rod 118, 22. Crania, IB 6, 
124. GM 470. Miklosic 380. iJfW* 9335. 
Prati 1033. Z)£7 4006. 

veljaca f (17. St.; Mikalja, Bella, Belostenec; 
u Zadru 1287. prezime Veljaca; Vuk, zapadno 
Primorje, Dubrovnik, danas opcenito u knji- 
zevnom jeziku zapada; J. S. Reljkovic, Kuc- 
nik, 1796) = vejaia (Solta) = vejdca (Brusje, 
Hvar) »februar, veliki sijecanj (v.)«. Vuk ima 
jos aveljaca (prema Danicicu, o > a) i avellala, 
i to samo u njegovu rjecniku, bez naznake 
gdje se upravo tako govori. U Dubrovniku 
se karakterizira vrijeme u torn mjesecu veljaca 
prevrtaca (je r J e vrijeme nepostojano); po- 
slovica u Vuka: kad veljaca ne daidi, maral 
dobra ne mlsli. Hipokoristici veljac, veljak, 
vela f (Solta), velje m (Boka, Vuk, u poslovici 
kad velje j— veljaca/ ne veljuje, mare /»mart«/ 
opakuje »ako u veljaci nije zima, bit ce u 
martu«), velja (Otok, Slavonija) u igri rijeci 
velja provelja. U ovom mjestu govori se pf. 
avelliti se »oduljiti se«, od pridjeva veljl »velik«. 
Mjesec veljaca je prema tome nazvan zbog 
toga tako sto dani postaju dulji, kako naslucuje 
Maretic za oveljaia. Glagol proveljati inace 
nije zabiljezen. Ljubisa mjesec veljacu zove 
sijeka sjekota, jer je tada zima najjaca. J. S. 
Reljkovic izvodi od veljati: Dobri ljudi raz- 
lozno provode poklade: po starinski med sobom 
veljaju, sto od davna 11 od skora znaju; obtud 
mislim da veljaca posta. Prema tome veljati 
znacilo bi »provoditi poklade«. Kako je veljaca 
hipokoristik od velja nod »Uskrs« (ima jedina 
potvrda u Divkovica veljanoc »februar«), ve- 



ljaca moze da potjece od vehjb »velik«. To bi 
bila skracenica od veliki sijecanj. U Srbiji se 
prema Vuku veljaca zove babini ukovi, dni, 

jarci, kozlic'i, pozajmenici. Te se metafore 
odnose na atmosferske prilike na svrsetku 
ozujka ili pocetku travnja, kad udari snijeg 
ili cigdni. Odatle izlazi da se naziv veljaca za 

februar odnosi na atmosferske nestalno vri- 
jeme kao ozujak = *hzujtkt, sto se odnosi na 
lazno, nestalno vrijeme. Postoji i glagol veljati 
se (subjekt macke) »tjerati se, smotaviti se, 
kotrljati se« i Grubor moze imati pravo da je 
veljaca od toga glagola. Samo nece biti od 
macaka, jer se one tjeraju u svakom mjesecu, 
nego se odnosi na nestalno vrijeme. 

Lit: ARj I, 123. 9, 489. BI 707. Maiuranic 
668. 1558. Grubor, JF 8, 26-37. Ilesic, ASPh 
27, 144. Maretic, Rad 112, 41-153. (cf. 
AnzIF 4, 141). Dulcic, HJ 2-3, 60-61. 
Matic, HJ 1, 13-15. ZbNZ 2, 96. Ljubisa, 
Price 154. Hraste, Rad 272, 36. CD 6, 593. 

vel) adina f (Vuk, Boka) »vuna sto se strife 
ljeti do Petrove dnevi s ovaca, a sa jaganjaca 
zove sejarina (v.) a sto se s koze brije, ono je 
tusica«. Sufiks je isti kao u kastradina f (Crna 
Gora) = kastradina (Dubrovnik, Boka) < 
mlet.-trsc. castradina = castratina »slano meso 
bravile«, od castrato, poimenicen part. perf. od 
lat. castrare. To je slozeni sufiks lat. pridjevski 
-at + -ina. Osnova A e//- moze se uporediti sa 
biddu (Logudoro, starinski romanski govor sar- 
dinski istog ranga kao dalmato-rom.) < lat. 
villus (> tal. uceno velia) ili velius, gen. -eris; 
t > d u Boci ne smeta misljenju da je velja- 
dlna dalmato-romanski leksicki ostatak. Glede 
U > Ij upor. jegulja < anguilla i spanj. // > Ij. 

L«;.- BI 707. REW» 9182. 9335. DEI 800. 
Prati 1033. 

vem (stsrp., hrv., slov.) = vim (Barakovic, 
Frankopan) = vijem (M. Drzic), danas nestao 
u hrv.-srp. knjizevnom i saobracajnom jeziku, 
•ziv u hrv.-kajk., npr. u Bednji v'iem, vies, vie, 
viema, vieta pored viesta, vedu, infinitiv vedeti 
»znati«, bog si ga ve (Varazdin), Marulicev 
imperativ izuvij istine »istrazi istinu« < lz-u- 
-veidb (upor. ZK povi »kazi«), ie., baltoslav., 
sveslav. i praslav. (stcslav.) eim>, glagol pri- 
marne kategorije kao Ijem, m < dm od *vedmb, 
upor. sanskr. vedmi pored perfekta veda »scio« 
(internacionalno za veda »sveta hinduska 
knjiga«). Od starog perfekta medija vede koji 
tocno odgovara lat. vidl, gr. olba »znam« stvo- 
ren je sveslav. i praslav. infinitiv vedeti »wissen 
(s kojim je glagolom u prasrodstvu)«. Taj zivi 



575 



u iteratlvu na -ati -vedati (upor. rus. vedatb) 
ocuvan u hrv.-kajk. izyedati, dovedatl se (Belo- 
stenec, Habdelic) prema doviditi 'se (ugarski 
Hrvati), u cakavskom povidatl pf. prema impf. 
povidat (ZK) (do-) »kazati«, stcslav. povedeti 
»wissen lassen«, slov. povedall (Is-, na-) prema 
povedall, u knjizevnom impf, propovijedati, pd- 
vijedam prema pf. pripovjediti, -pdvjedim, dopo- 
vijedati, -arti prema dopovjediti, dopovijeti, 
dopovijem; zapovjediti, -povijedim = zapovi- 
deti, -pdvidim prema impf, zapovijedati, -pbvije- 
dam »ordinare«, prevedenica napovedajte (Kos- 
met) »izvolite« prema tur. buyrun > bujrum 
(v.), u crkvenom terminu ispovijedati, -pdvije- 
dam prema pf. ispovjediti, -pdvjedim, ispdvidim, 
ispovijem; propovijedati, -povijedam prema pf. 
propovjediti, -pdvjedim, prevedenica od lat. prae- 
dicare, prema Meilletu starija od prijevoda 
Sv. pisma. Odatle postverbali zapovijed, gen. 
-i f, propovijed, gen. -/, ispovijed, gen. -i, 
starije spovid, gen. -i f (1496, tako jos ZK), 
odatle spovidnici (Marulic), spovidajuci, spo- 
vlditi (Narucnik), spovljedam prema spovideti 
(Matijasevic); Korizmenjak ima spovidatl pored 
ispovidnik. Taj oblik (sp-) kao prevedenica od 
lat. confessio, od conflteor pravilniji je. To do- 
kazuje i rum. slavizam spovada = spovedanie, 
a spovedi. Promjena prefiksa s- u iz- dosla je u 
knjizevnom jeziku kasnije prema glagolu s pre- 
fiksom iz- i prema istoznacnom apstraktumu 
ispovijest. Pridjevi na -bn zapovjedni, propovjed- 
ni, ispovjedan, -njl, poimeniceni na -Ik zapo- 
vjednik, s pridjevima zapovjednikov, zapovjed- 
nicki i apstraktumom zapovjednistvo; propo- 
vjednlk itd., Ispovjednlk = ispovednik m 
(Kosmet), prema ispovijednica f; ispovijedao, 
gen. -jeca = ispovijedalac, gen.-aoca. Znacajan 
je pridjev naveden (Drascici, Istra) »mahnit« 
prema n'esvid, gen. -t f (Vodice, ikavci) »mahni- 
tost«. Apstrakti na -tb : zapovijest, ispovijest 
(16. v.) = ispoves (Kosmet), povijest, gen. -i »hi- 
storija«, s pridjevom povijesni, poimenicen na 
-lea povjesnica, povjesnik, pripovijest (taj stari 
apstraktum posudise Rumunji poveste f) = 
na -bka prlpovijetka < -dzka. Ovamo jos hrv.- 
-kajk. izvedavec, gen. -vca »explorator«, pri- 
djev na -Ijiv izyjedljlv »radoznao« (upor. ces. 
zvedavi"), poimenicen izvjedljivac, gen. -vca; 
obnevidjeti, obnevidim (16. v.) Kobnevedeti »opro- 
stiti, odreci se cega«, napovideti (objekt ie- 
nidbu) = napovijediti, -im »javiti, navijestiti«, 
postverbal napovijed, gen. -i, na -telj napovjedi- 
telj. Prilog nedovedoma u starijim knjigama 
»ex improviso«. Od narocitog je interesa fol- 
klorni termin slozenica vjedogonja = (s gubit- 
kom v, jer je nestalo u jezicnoj svijesti veze sa 



vedeti, koje se izgubilo iz jezika) jedbgonja 
(Vuk) »covjek iz kojega u snu izade duh, luta 
sumom, svaljuje drveta, bije se s drugima; si- 
nonim: tenac, tenjac, zduha, zduhac, vukodlak, 
stfr. bisclavret (keltska rijec), loup-garou < 
Werwolf*. Sadrzi u prvom dijelu slozenice 
stcslav. vedb »znanje«, upor. slov. i ces. veda. 
Pridjev je odatle vjedbvit covjek. Takav covjek 
ide za vilama i zna vise nego drugi. Kako je 
nestalo vedeti, s kojim je u etimologijskoj vezi, 
izmijenjen je u vidovit (~o dijete, Vuk) prema 
poznatoj rijeci. Upor. rus. vedun, vedma »yje- 
stica«. Drugi je dio odgoniti, upor. vjetrogonja — 
vjetrenjak. Znacenje je »koji goni vjestice, ide 
za njima«. Praslav. korijen *lfed- > ved- sadrzi 
i pridjevska poimenicena izvedenica na -dk 
(upor. visok) svjedok, gen. -oka m (Vuk) = 
(ikavski) svidok (ZK) »testis« < stcslav. swedokb, 
koja po etimologiji znaci »conscius«, s denomi- 
nalom na -Hi svjedociti, -Im (Vuk) (o- se, po-, 
za-) prema iteratlvu na -va- -svjedocavati, 
-ocavam, samo s prefiksima, s pridjevom svje- 
dokov, apstraktum svjedocanstvo n, na -j>ba svje- 
dodiba, participom perf. pas. kao pridjevom 
osvjedocen (upor. ags. semita »svjedok«); nevjeia 
m je rusizam. [Obiiciprosvjedovati, odatle dever- 
bal prosvjed, domaci su kalkovi prema lat.-njem. 
protestieren, gdje je pro- prevedeno spro- a testis 
= svjedok > prosvjedovati (potvrde: Frolich = 
Veselie, Recnik, 1854: protest = prosved, pro- 
testieren = prosvedovati, p. 459; Mazuranic- 
-Uzarevic u svom rjecniku imaju 1842. za 
protestieren) = opoved(-ati)]. Ovamo ide i 
prilog veci u izreci bog si ga veci (Prigorje) 
»bog si ga zna«. U ikavskom govoru ZK govori 
se vici, veci — vici (ZU), redovno u psovkama, 
kad se neko kudi, da je nesto ucinio, sto taj 
police, a sumnja u ispravnost njegova porica- 
nja: vici te vrag peka. To je ostatak od 3. 1. 
sing, vestb od vedeti zajedno sa etickim dativom 
(dativus ethicus) si, sa sm > c (asimilacija i 
disimilacija). Upor. jos got. wait — witum, 
nvnjem. weiss-wissen, sanskr. vedmi. Napose 
treba spomenuti i slozeno u partikulu vinda, s 
deiksom -ie > -r vindar (ZK, Vodice, Jacke) = 
(hrv.-kajk., slov.) venda, vendor »ipak, ja, 
doch«, koja u prvom dijelu sadrzi vim »scio«, 
kod Frankopana bez da: ja ju vim »ipak« hoc'u 
ljubltl (u Krasicu: vim sam tl rekal »ta, kazao 
sam ti«); u drugom je dijelu da kao u valjda, 
moida, slov. seveda. Samoglasnik e = ije, je, 
i nastao je od jata, a taj od ie. dvoglasa ai kako 
se vidi iz stprus. maisse »znas« = stcslav. vest, 
stprus. viaidimal »znamo«, gr. o'L'Sa »vidio 
sam > znam«, prijevoj perfektuma ie. *lfoid- 
od *ueea- > vidjetl. Znanje prikazuje jezik 



576 



prema toj etimologiji po semasioloskom zakonu 
rezultata kao »rad videnja, opazanja«. 

Lit.: ARj 2, 649. 722. 3, 942. 4, 264. 559. 
7, 511. 534. 12, 437. Popovic, Sintaksa 46. 
Skok, ASPh 33, 372. Rozic, NVj 3, 187. 
Maretic, Savj. 116. Elezovic 1, 237. Jagic, 
ASPh 1, 433. NJ 2, 120. Ivsic, HR 1934, 
194. Ribaric, SDZb 9, 171. Ilesic, Ljetopis 
31, II, 36. si. (cf. Ub T, 123. RSI 8, 328. 
NJ 2, 219). Miklosie 390. Holub-Kopecny 410. 
Bruckner 615. Vasmer 1, 176. 178. Mladenov 
60. Trautmann 338. WT 1, 236. Buck, 4?Pii 
26, 1-18. 125-54. (cf. Ub 4, 73). Zubaty, 
SW7/ 4, 232-262. (cf. Ub 2, 166). Ramovs, 
Sldvia 2, 117. Kofinek, S/o», stud. J. Vajsovi 
1948. (cf. JF 18, 296). Meillet, J1E5 6, 40. 
Kuljbakin, JF 5, 301. Osten-Sacken, IF 33 
251. IF 18, 293. Vaillant, RES 4, 310. Boisacq 



vena f (Perast) »krvni sud«. Od tal. vena < 
lat. mrna. 

Lif.: DEI 4007. JIfl/ 20, 734. 

veniao (~ grijeh, A. Gucetic), pridjev, pi. 
grijesi veniali (Matijevic) »koji se mogu oprostiti 
oprostom«. Crkveni latinizam, crkveni lat. pri- 
djev ma -alis venialis od venia (upor, uzrecicu: 
sit venia verbo »ako dopustite«). 

Lit.: ARj 20, 737. Prati 1034. DEI 4011. 

veat m (Vuk, Vojvodina), u sintagmi venta 
radi »pod izgovorom«. Upor. rum. vinta (Do- 
softei) »refugium, Schutz, Schirm« i slov. ven- 
tati, -am »abwehren, Abhilfe schaffen« < 
nvnjem. wenden, bav.-austr. Went n. 

Lit.: Tiktin 1748. Strekelj, DAW 50, 71. 

venuti, venem impf. (Vuk) (iz-, na- samo 
Stulic, po-, pro-, s-, u-) pored vehnuti (h od 
unakrstenja sa sdhnuti, takoder bug.) = 
(bv > v) obemtti (Marulic), zveniti pored sve- 
niti (Vodice), (s metatezom h pred v) ufeniti 
(ZK), sveslav. i praslav. A ved-, »marcescere«. 
Postverbal zven m (Vodice) = apstraktum na 
-je svenuce; neven m (Vuk) »biljka calendula 
officinalis* = bug. nevjan; musko i zensko licno 
ime Neven, Nevenka. Pridjev na -/ < -dl 
(upor. polj. zmedly; mediino) ilveo, i uvela — 
uf I (ZK), poimenicen iivelak, gen. -oka (Vuk) 
»vocka nezrela koja padne«. Miklosie stavlja ova- 
mo jos kuveo (v.), u kojem se k- objasnjava gr. 
xoutpoc, i ugoveo nesto (Vuk) »pordao«. Taj 
pridjev moze da ide zajedno i sa (u)govjeti, 
-govijem »ugoditi« (v.), ako se pretpostavi pri- 
vativno u »ne«. Arbanasi posudise venis, Ru- 
munji a ofili — ovili = -uvili, oveli »uvenuti« 
od pridjeva *u e(K)h. U poredenju sa stcslav. 



uv[dati, ces. vadnoutiypol{. wiednqc i rus. vjanutb 
e je nastao iz palatalnog nazala ;' i pred n nestao 
je d u asimilaciji. Praslav. korijen *ved- nalazi 
se i u *sved-, v. smuditi. Uporeduje se sa 
sanskr. vandhya-k »unfruchtbar, unniitz, ver- 
geblich« < ie. *nendh- i nvnjem. schwinden. 

Lit.: ARj 4, 326. 8, 324. BL 708. Elezovic, 
JF 14, 185. Ribaric, SDZb 9, 206. Skok, ASPh 
32, 377., § 54. Tomanovic, JF 17, 205. Miklosie 

380. Holub-Kopecny 406. Bruckner 620. Vasmer 
1, 245. Mladenov 64. WP 1, 261. GM 466. 
Tiktin 1082. Bernard, RES 23, 163. Charpen- 
tier, MOr 1, 222 (cf. AnzJF 25, 69). Nahtigal, 
CSJK 2, 123. si. (cf. Ub 9, 202). Resetar, 
Rad 225, 132. Vaillant, RES 16, 290. 

venja f (Vuk, Vojvodina) »kleka, smreka«. 
Od madz. fenyo, fenyu. 

Lit.: ARj 20, 741. BI 708. Miklosie 380. 

vepar, gen. -pra m (Vuk), ie., baltoslav., 
sveslav. i praslav. (stcslav.) epeb, »aper, Eber 
(s kojim je rijecima u prasrodstvu)«. Pridjevi 
veprov, poimenicen na -ina veprovina (Stulic) 
»caro aprugna«, na -be > -ac veprovac, gen. 
-ovca »trava 1. carlina, 2. arnica montana«, na 
-ica Leprovica (selOj Hrvatska, toponim), na 
-ski veparski (Stulic). Na -im>c > -inac Veprinac 
(pod Uckom, Istra) = (disimilacija v — p > 
I — p) Leprlnac. Na -ika (sufiks za biljke) le- 
prika — (s umetnutim m pred labijalom) Um- 
prika (Dubrovnik) »viburnum tinus«. Na -ina 
(augmentativno) leprina »ruscus aculeatus L.«, 
leprina (Smokvica) »vrsta sumskog drveca«, 
upor. polj. wepryna »Stechbeere«. S disimila- 
cijom I — p > m — p meprika (juzna Dalma- 
cija, hrv.-kajk.) »1° viburnum tinus, 2° ligu- 
strum vulgare (hrv.-kajk.)« = metprika (hrv.- 
-kajk., umentuto l nejasno). Ie. *epero u lat. aper, 
u stvnjem. Eber. Upada u oci praslav. proteza 
v- pred e-; prema Bernekeru, Loewenthalu, 
Uhlenbecku pripada etimonu. 

Lit.: ARj 6, 12. 605. 635. BI 708. Miklosie 

381. Berneker, IF 8, 283. si. Holub-Kopecny 
412. Bruckner 617. Vasmer 1, 183. Mladenov 
63. Loewenthal, KZ 55, 4-5. WuS 11, 51. si. 
60. (cf. Ub 14, 118). Meillet, IP 5, 332. Smie- 
szek, MPKJ 4, 391. si (RSI 3, 348). Schrijnen, 
KZ42, 88. 111. Uhlenbeck, PBB24, 239-244 
(cf. AnzJF 12, 278). 

vera f (Vuk, Sinj, Mljet) = vera (Muo; 
Brusje, Hvar : vera od matarmonija) »1° prsten 
bez kamena i glave, vitica, vjencam prsten, 
2° brodski termin, Mljet: dajarbuo stojifermo, 
inkonja se u skaci verom<t. Deminutiv na -ica 
venca f (Vuk, Hrvati U juznoj Italiji) »anneau 
de fianQailles«. Pseudojekavizam vjerica (Ku- 



577 



vergija 



micic, Olga I Una). Na tal. -etta < vlat. 
-Itta vereta (Muo) »(ribarski termin, u pri- 
mjeru) ako mjesto olova ima vereta, zove se 
ricaglo (v.) na imbrulj«. Mozda dalmato-ro- 
manski leksicki ostatak od kslat. vi'ria (prema 
Pliniju podrijetla celtiberskog) > sttal. vlera, 
a moze biti i venecijanizam sjeverno-tal. 
vera »Ehering«. Iz istro-rom. je zacijelo birica 
(istro-cakavski) »annulus ferreus«, s betaciz- 
mom. Prema novo-tal. ghiera > girica f (Ka- 
stavstina) »kolutic na lancu«. Iz furi, viene 
je slov. viija (Gorica, Dutovlje) »pri vozu ono 
zeljezo koje veze svoru sa zadnjim trapom«, 
birja pored virja (istro-cakavski) »Sensenring« 
= birja, gen. -e (Buzet, Sovinjsko polje) 
»drveni ili zeljezni obrucic nabit na drzak kosi- 
jera, srpa, itd. da ne pukne; oko vrstena na 
kotacu, koji drzi skupa napuknuto drvo da se ne 
raspane« = slov. birja (Notranjsko, G. Brda, 
Sv. Peter pri Gorici) »Sensenring«. V. verige, 
verizice. 

Lit.: Macan, ZbNZ 29, 213. Hraste, JF 
6, 182. BI 708. Pletersnik 1, 27. 2, 771. Sturm, 
CSJK 6, 73. GM 457. Strekelj, DAW 50, 6. 
REW* 9366. Laskaris, JF 5, 192-194. Majz- 
ner, PPP 4, 143-151. Wedkiewicz, RSI 6, 
235. Miklosie 382. DEI 1799. Prati 488. 
Alessio, RIO 2, 254. 

veramente (Dubrovnik, Perast) < tal. 
adv. veramente »uistinu«, s prijedlogom za za- 
veramente prema nasoj sintagmi za istinu 
(upor. kod turcizma zabodave pored zabodave 
ZK, prema knjizevnom turcizmu badava). 

Lit.: ARj 20, 748. Crania, ID 6, 122. 

veras, gen. versa m (Dubrovnik: odrijesen 
veras < tal. verso sciolto} — veras, gen. -rsa 
»sfih, vrsta« = veres (Cres: kantat na veres; 
Tentor daje i akcenat veres) »Reim«, § beta- 
cizmom u glagoljskim tekstovima beras, u 
Rogovskim regulama berse (ak. .pi.). Nalazi se 
jos u ces. vers i polj. wiersz. Od tal. verso < lat. 
versus (part. perf. od vertere, uslo knjizevnim i 
i crkvenim putem, svakako ne iz balkanskog 
latiniteta, upor. rum. viers »Weise, Melodie«, 
deminutiv versulet, takoder viert, viersar » San- 
ger, Barde« pored ucenog vers, a versul, versui 
(Erdelj) »praviti stihove«, arb. vjersh »stih«, 
vjershtar »pjesnik«. 

Lit.: BI 708. Starine 7, 92. REW 9248. 
Prati 1040. DEL 4032. 

verati, - m impf. (Vuk, objekt: glavu u 
grm) »kriti, zavlaciti«, verati se »provlaciti se«. 
Deminutiv na -kati verkati se, -am (~ se po 
pecinama). Samo hrv.-srp. stokavski i rus. 



verdtb »stecken, hineinlegen«. Od prijevoja ver- 
(v. vrtjeti), koji se. nalazi jos u zaver (Vodice, 
Istra) »zavor«. 

Lit.: BI 708. Vasmer 1, 184. 

vereksijati, pf. izyereksijati se, -sijam se 
(Lika) »sve reci sto je na srcu«. 

Lit.: ARj 4, 327. 

verem m (Mostar) = verem, gen. -ema 
(Kosmet) »susica, jektika«. Pridjev veremli 
(BiH) = na -Ijiv veremljlv, -iva »susicav, jek- 
ticav«, infinitiv veremitl (BiH) »susiti se od 
ceznje«, overemiti (ib.) »oboljeti«, versmot (BiH; 
-ot < tur. otu »trava«) »trava menta pulegium 
(protiv plucnih bolesti i astme)«. Mozda ide 
ovamo verem-pamuk (Pec, Vucitrn) »pamucna 
preda zuckaste boje, pamuk za tkanje platna«, 
ako je nazvan po boji susicavih. Balkanski 
turcizam arapskog podrijetla (ar, verem) iz tur- 
ske, medicinske terminologije: bug. verem, vere- 
mliv, veremltja m. 

Lit.: Elezovic I, 78. Skok, Sldvia 15, 503., 
br. 845. Mladenov 61. Doric 33. Skalflc* 
505. 640. 

verev (Kosmet) = bug. na verev »der Quere 
nach«; verevija (BiH) »vrsta veza po platnu 
i vrsta tkanja sa cik-cak linijama (izgleda kao 
lanac ili pletenica, posto zice idu jedna preko 
druge)« = virivlja (Kosmet) »nekakva sara u 
vezu« < tur. verev naksi »pun vez od ibrisima«. 
Turcizam (tur. verevi »sto je koso, poprijeko, sto 
se ukrstava«, tur. virev pored verev »nabrano, 
poprijeko isjeceno«). 

Lit.: Elezovic 1, 81. 2, 503. Mladenov 63. 
Doric 33. Skaljic* 640. 

vergija f (Vuk) = verdija (narodna pjesma) 
= vergija (Kosmet) »porez, stibra«. Na -as 
(upor. bradas) vergijos, gen. -dsa m »oporezova- 
nik«. Balkanski turcizam (tur. vergi od vermek 
»dati«, upor. danak, sufiks -ki, -gi kao bickija, 
burgija, calgija, cesagija) iz turske administra- 
tivne terminologije: bug. vergija, arb. vergi 
»Steuer«. Dativ sing, od iste turske glagolske 
osnove veresiye »na veresiju, na kredit«, veresi, 
takoder balkanski turcizam iz turske trgovacke 
terminologije: veresija f = (pseudojekavizam 
prema dati na vjeru) vjeresija, rum. veresie 
f, arb. veresie f; veresija vermes (Banja Luka) 
»ne mogu ti posuditi, ne dam na kredit«; 
cine, virlse, ngr. |3e peace,. Denominal poveresi- 
jati (u-) (Ljubisa). Pridjev na -ski veresijski. 

Lit.: ARj 2, 709. BI 709. Elezovic 1, 78. 
Skok, Sldvia 15, 503., br. 846. Mladenov 63. 



37 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



vergija 



578 



vSseo 



Deny § 868. Tiktin 1730. GM 466. MikloSic 
383. Lokotsch 2161. Pascu 2, 174., br. 1152. 
Putanec, Jezik H, 77. Skoljic» 640. 

verige f pi. (Vuk) = llertai f (Vuk, Boka) 
»1° lanac, sindzir, catena, komostre (Grbalj), 
2° toponim (Verige, Boka, morsko tijesno)«. 
Sufiks -iga varira sa -i A d verugif pi. (Kastavsti- 
na) pored virilgi; veriiga (Vodice) = viruga 
t »kolutic u lancu«. Samoglasnik / mjesto e 
mozda od unakrstavanja sa lat. viria > vera 
(v.) ili virga. Deminutiv na -iga verizica i 
(Vuk). Pridjev na -w» verizni, stcslav. eeiabnh, 
poimenicen na -jaza veriznjaca /»komostre (v.)«. 
Nalazi se u stcslav. veriga, pored veruga, slov., 
bug. i rus. Praslav. Denominal verugati se 
(iz-, raz-); na -Hi razverizitl. Rijec je kulturni 
termin, koji se posuduje. Rumunji posudise 
veriga, s izvedenicama na Or, -as, -ajie, pridjevi 
verigasos, verigat, deminutivi verigei, veriguta; 
Arbanasi verige. Prema Miklosicu izvedenica je 
od istog praslav. korijena ver-, koji je u otvor 
(v.). Upor. lot. veru »einfadeln, udjeli, siti«, 
verens »konac«, lit. virve »konopac«. le. je ko- 
rijen *yer-. Glede virga u znacenju »Ring« upor. 
stfr. verge, prov. verga, u Piemontu verge 
»zenidbeni prsten«, ngr. (3epyC »obruc«. 

Lit.: ARj 4, 327. BI 709. Ribaric, SDZb 9, 
203. Miklosic 382. Isti, Lex. 61. Vasmer 1, 
189. WP I, 263. Tiktin 1731. GM 466. REW* 
9363. Strekelj, DAW 50, 6-7. Scheftelowitz, 
IF 33, 140. 

vertep m (Vuk) »jaslice-sto djeca nosaju o 
Bozicu«. Ruska crkvena rijec, stcslav. ^6- 
hphi-a (Ostromir) »hortus, spelunca«. Bug. 
vertep iz istog vrela. Slozenica vrttbpogradz 
= (haplologija) vruograd < got. aurtigards 
»povrtnjak, hortus«. Rumunji posudise hirtoapo 
pored virtop, virtouapd (iz juznoslav. narodskog 
govora, ne iz crkvenog jezika) »H6hle, Kessel, 
Schlucht, jame po putovima«, s pridjevom na 
lat. -0SM1 > -os (drumul) hirtopos »neravan put«. 
U danasnjim juznoslav. jezicima postoji kao 
narodska rijec, u slov. vrtep »Grotte«, bug. var- 
top »Wirbel, Strudel, Wirbelwind«, istog po- 
stanja i znacenja kao vrtlog (v.). Tim znacenjima 
daje rum. posudenica nove varijante. Bugarsko 
narodsko znacenje upucuje na postanje od pra- 
slav. korijena *!><:«- od kojeg je vrtlog (v.). 
Glede rijetkog sufiksa -hpo upor. rum. hirzob 
»in einem Reifen gespanntes Netz« < bug. 
varzop »Biindel«, od vresti, ezeo »binden«, v. 
vrsti se. Vec u stcslav. unakrstilo se lat. hortus, 
hortulus > aji'n, vrtal, gen. -tla (v.). 



Lit.: BI 709. MikloSic 385. Bruckner 607. 
Vasmer I, 190. Iljinski, IzyORJAS 23, 125. 
(cf. IYb 8, 207). Mladenov 63. 

vesak , gen. -ska m pored vesok, gen. 
-ska (Vuk) »glas koji se cuje iz daleka, a ne 
razabira se«; nema veska (Srijem, Backa, Fu- 
tog) = izgubio vesak (ibidem) »veli se za onog 
koji je na samrti«. Odatle vesnut, - m (Lika) 
»1° kao javnuti se«. Vuk imaiz Crne Gore jos 
dva znacenja toga perfektiva »2° osvetiti se 
kome, 3° maci se, movere se«; Elezovic 
iz Kosmeta vesnut se »4° osvijestiti se«. Ne 
razabira se pravo kako se odnose znacenja 
2° — 4° prema 1 °, ako je vesnutiu sva cetiri zna- 
cenja istoga postanja. 

Lit.: 5/709. Elezovic 1, 79. Aleksic, NJ 4, 89. 

vesak 2 , gen. -ska m (Zuzeri: nije lasno pticam 
letjet , prsat medu prutem veskom obljepljenijem) = 
visak, gen. -ska (Parac) = veska f (Parcic) = 
(v > b, betacizam) bizg, gen. -zga (M. Kuha- 
cevic, sk > zg Icao u mazga v., upor. slov. 
besek, gen. -ska, Kras) »imela, omela, lijepak«. 
Od tal. veseo < lat. viscum, tal. visco (Petrarca), 
vischio. 

Ut.: ARj 1, 375. BI 720. Parcic 891. (tal.- 
-hrv.) 1106. Pletersnik 1, 23. REW* 9376. 
Prati 1041. DEI 4066. 

veseo, i vesela (Vuk), baltoslav., sveslav. i 
praslav., »P hilaris, 2° (u komizeraciji kao 
nebSgo, nebore, nebdzj ZK) jadnik (od sintagme 
vesela ti majka, kad neko sto rdava ucini)« = 
odredeno veseli (Kosmet) »pokojni, nesrecan 
(~ zet)«, naveseo »podosta veseo«, neveseo (Vuk). 
Apstraktnim na -je veselje n »1° samluk, semluk, 
2° svadba«. Poimenicen na -ica veselica f »1° 
pogaca od psenicnog brasna za Bozic (Grbalj)« 
prema m na -ik veselik (Vuk, komizeracija) 
»jadnica f, prema jadnik, nesretnica prema ne- 
sretnik, 3° ime kozi (za veselica, Grbalj)« = 
na -nik veselnik m prema f veselmca (Kosmet) 
»isto sto (Vukov) veselik«. Licna imena Vese- 
lin (sufiks kao u Milutin) m prema f Vesela, 
prezime Veselinovic. Kauzativum na -iti ve- 
seliti (se), -im impf. (Vuk) (iz-, na- se, o-, 
one-, ob-, pro- se, raz-, sne-), iterativ na -ati 
razveseljati (Stulic), na -va- -veseljdvati -se- 
Ijavam = -veseljivati, -Mjivam pored -Iju- 
jem, samo s prefiksima, (bv > b) obeseliti. 
Refleksivno veseli me prevedenica je od njem. 
neosobnog esfreut mich mjesto osobno veselim se. 
Nema jedinstvene etimologije. Docetno -eib 
cini se da je sufiks, a korijen isti koji u vesna 
(v.). Najbliza je usporednica lot. wesels »zdrav«, 
atprus. wessals. Mladenov i WP izvode 



579 



-vSsti' 



naprotiv od ie. korijena *ues-, koji je u vescor, 
kirnr. gtoest »pir«, got. toison »pirujem«, san- 
skr. vas »jedem«, vasus »dobar« i sa kelt. vesu 
u Vesunertus, Vesclevesis. Uporeduje se i sa san- 
skr. vatsalas »zartlich, liebevoll«. Kao u 
Francuskoj sto je gai (mozda franackog pod- 
rijetla) zamijenio lat. laetus, hilaris, tako kod 
Rumunja vesel, prosiren na -os < -osus veselos, 
apstraktum na -ia veselie, a veseli, veselitd. 
Kod Arbanasa na -ia veseli. Veoma znacajna 
je ilirska onomasticka paralela sa Braca Veselia 
Felicetas, iz cega Budimir i Krahe postuliraju 
ilirsku paralelu (*veselo). 

Lit.: ARj 4, 327. 7, 733. 8, 126. 325. 327. 
BI 710. Ny 1, 192. Moskovljevic, NJ 1, 80. 
Elezovic 1, 78. Miklosic 386. Holub-Kopecny 
413. Bruckner 603. KZ 43, 317. Vasmer 1, 
189. Mladenov 63. GM 467. Tiktin 1732. 
Boisacif 234. Krahe, IF 57, 113. (cf. Ub 25, 
220). Brugmann, IF 17, 319. Osten-Sacken, IF 
33, 267. Sabler, KZ 31, 277. Budimir, RIEB 
1, 284. Katicic, BNF 12, 271-73. 

veslo n, pi. vesla, gen. vesala (deklinacija 

o) = vesleta n pi. (suglasnicka deklinacija i) 
(Vuk, rus. veslo), sveslav. i praslav. brodarski 
termin bez usporednice u baltickoj grupi, »ti- 
mun, dumen«. Deminutiv na -ce vesaoce (Stu- 
lic) = vesalce, na -ar veslar, gen. -ara, s pridje- 
vima vesldrov, -ev, veslarski; na -ac veslac, gen. 
-aca, s pridjevima vesldcev, veslacki. Denominal 
na -ati veslati, -dm impf. (Vuk) (do-, na- se). 
Kulturni je termin, koji posudise Rumunji: 
visld f, danas obicnije lopata ( = arb. llopate), 
strum, vitisla (ins < is, kao uginscd > giscd), 
vislar = vislas, a visli. Tumaci se od ie. i 
praslav. korijena *egh- > vez- (v.) i sufiksa za 
oruda -tlo ili -s/o (v.); vidi -vesti' (v.); voziti 
barku veslom (Hrvatsko primorje) = arb. me 
vozite (Godin). 

Lit.: ARj 2, 718. 7, 733. BI 710. MaSuranic 
1566. Miklosic 387. Holub-Kopecny 415. Bruck- 
ner 623. Vasmer 1, 192. Mladenov 63. WP 1, 
250. Tiktin 1758. Pedersen, IF 5, 68. 

vesna f »proljece«, nije hrv.-srp. narodska 
rijec, nego pjesnicka (ubava vesna), uzeta po 
svoj prilici iz ces. Nalazi se u stcslav., ces., 
polj., ukr. i rus. Praslav. U juznoslav. jezi- 
cima nepoznata. Danas zensko licno ime. Par- 
cic je imao kao rusizam s pridjevom vesneni 
»primaverile« < rus. vesennij, denominai vesniti 
»apparir della primavera« i ime biljke vesnacak, 
gen. -ckd »primula veris«. Ne znam odakle mu 
taj naziv. Sjeverno-slav. rijec izoliranaje medu 
ie. jezicima. Pridjevski nastavak -na je kao u 
jesen (v.). Stoji mjesto r\x ie. *es-r-, koje se na- 



lazi u lat. ver, stfriz. wars, gr. zap, sanskr. vas 
-antas, lit. vasara < *veserd »ljeto«. Pripada 
ie. korijenu *aues- »svijetliti« u Homerovu ncoc,, 
lat. aurora, stcslav. ustrb »aestivus« (upor. na 
Cresu Ostrine f pi., toponim), lit. ausra »zo- 
ra«. V. jos veseo, jutro. 

Lit.: Pariie 1106. Miklosic 386. Holub- 
-Kopecny 413. Bruckner 623. Vasmer 1, 192. 
WP I, 161. 310-11. Boisacf 210. 709. Pe- 
dereen, IF T, 66. Sabler, KZ 31, 275. IF 3, 
329. 351. 

vesta f (Dubrovnik, Cavtat, danas se cuje 
i u Zagrebu v'e-, vesta, ali u znacenju »dzemper«) 
»haljina«. Od tal. veste, vesta < lat. vest is, 
u znacenju »dzemper« preko njem. Weste. 
Od tal. < lat. vestire, poimenicen part. perf. 
vestito vestit, gen. -ita m (Dubrovnik, Cavtat, 
Potomje) = vestit (Bozaya) »odijelo«. Ap- 
straktum na -ura vestitura > vestidura f (Bu- 
zet, Sovinjsko polje) »daske oko dovratnika«. 
Tal. latinizam vestiario > vestijarijo m (Dubrov- 
nik). 

Lit.: Budmani, Rad 65j 165. Cronia, ID 
6, 124. REW» 9284. 9283. 9282. DEI 4039. 

-vesti', -vedem, impf, primarne grupe, 
»aym, ancr/co, cpepco«, postoji u stokavskim nar- 
jecimasamo s prefiksima do-, na-, iz-, nad-, ob-, 
od-, po-, pod-, pre-, pred-, pri-, pro-, proiz-, 
raz-, s-, sa-, u-, uz-, za- (Vuk). Prevedeiiice 
(caique) predvesti »(policijski termin) vorfiih- 
ren«. Na zapadu u cakavskom, hrv.-kajk. i slov. 
zamijenjen je (zajedno sa -vesti, -vezem, gla- 
golom drugog etimologijskog postanja) s pe- 
Ijati (do-, iz-, na-, po-, pre-, pri-, za-) (v.). 
Razlog zasto je primitivum propao, isti je kao 
i u vesti, vezem (v.), izbjegavanje hompnimije. 
Opcenit je na citavom hrv.-srp. teritoriju u 
prijevojnom stepenu perfektuma vod- voditi, 
vodim impf. (Vuk) (do-, iz-, ispre-, ispro-, na-, 
opro-, pre-, pro-, raz-, s-, sa-, spro-, za-) 
»ducere« : voditi se (Vodice, ZK, subjekt krava) 
»tjerati se«. Impf, vadati (se), -dm (Vuk) (iz-, 
na-, pro-) »voditi tamo-amo«. U poredenju sa 
stcslav. voditi, vozdo suglasnik infmitiva pre- 
nesen je i u prezent. U oba prijevojna stepena 
ved-, vod- balto-slav. je, sveslav. i praslav. 

Izvedenice su od oba korijena. Od ved- 
rijetke su, postverbal stcslav. obedb »annulus« 
ocuvan je samo u toponimu Obed, Obedska 
bara. Poimenicen part. perf. pas. doveden m 
(Lika) »uljez, domazet«. Neologizmi na -ia 
izvedba, provedba. Pridjev neizyediv. Iterativ 
navedati, -am prema pf. navesti (se) »navracati, 
poticati«. U rum. je navesti tkalacki termin: 



-vesti 



580 



-vesti' 



a navadi — (Moldavija) nevedi »einziehen«, 
dovesti > rum. dovedi »dokazati«, rum. post- 
verbal dovadd, doveadd »dokaz«, obeada »Rad- 
felge, gobelja«, a povedi lucrami < podvedp 
»roniti suze«. Iz crkvenoga je jezika vedenije 
n > vavedenje n »uvod Bogorodicin«. Mno- 
zina je od prijevoja vod-. Postverbali: vod 
m, odatle slozenice vodovod, prevedenica od 
aguaeductus — Wasserkitung, munjovod, obod (bv 
> V), odatle u pi. oboci, gen. bboddcd (Dub- 
rovnik, 15. v.) = dubrovacko-romanski cher- 
chellos < lat. circellos »minduse« = obodac 
(Kosmet); svod »Gewolbe«, izvod (u znace- 
nju »kratak dio teksta«, Rosa; kalk: njem. 
Ausfiihrung) , odatle pridjev izvodan, poime- 
nicen izvodna (Vuk, Crna Gora) »posljednja 
leturdija«, izyodio; uvod, razvod (Istra, Lovran) 
»meda, medas, kunfin«, ddvod, tizvod »platno 
uzvedeno« od uzvesti, uzyeddm, uzyodni »plat- 
no pamukom ili tiriplikom«, odatle na tur. 
-// uzvbdlija f »kosulja od uzvoda«; dovod m, 
povod pomea povod »1° ular, 2° (Rosa; drzi se da 
je iz rus. povodz ili ces. puvod) occasio«, navod, 
Sulekov neologizam navodak, privod, provod, 
zdvod »Anstalt« (prema rus. zavedenie), proiz- 
vod, proizvodnja (nacinjeno prema proizvesti, 
-voditi sto je rusizam: ras.: proizvesti, proizvo- 
ditb). Ovamo jos nevodm (Stulic) »mreza«, koje 
se nalazi u stcslav. i sjevernim slavinama. Da 
je postojala i u juznom slav., dokazuje rum. 
ribarski termin navod »Schleppnetz« = nevod, 
novod, ndvodar »Schleppnetzfischer«. Post- 
verbal z. r. odvoda »1° (Dakovstina) debela 
grana, 2° (Vuk) grana, tj. ono cim se stablo 
dalje odvodi u sirinu ili visinu« = bdvodnica 
(Vuk, Srijem) »grana koja iz debla izrasle kroz 
drage grane«, na -Ijiv navodljiv (- tocak, Vuk) 
»tocak kojega su se paoci poceli izglavljivati«; 
svodljiv, razvodljiv, zavodljiv. Izvedenice na 
-be: dovodac, gen. -voca »musko dijete koje zena 
dovede muzu«; povodac, gen. -voca »1° funis, 
2° occasio«. Od interesa je jos zabiljeziti iz 
rum. unakrstenje po oabcb sa rum. invdtd 
(< lat. inviti'are) postverbal povata »1° savjet, 
pouka, 2° voda«, u starom rum. jeziku apovafui 
»voditi«, povdtuitor »savjetnik«, na -eh >. -eald 
povatuiald f, povafariu »voda«; po oabcb je u 
tim rum. rijecima zacijelo radna imenica. Ali 
povod »ular« posudise Rumunji povod pored 
pohod (v > h je pravilno, te nema veze sa 
hrv.-srp. postverbalom pohod od pohoditi), 
odatle povodnic = (Moldavija) pohodnic »Hand- 
pferd«. Na -ik dovodak, gen. -tka m (Vuk) 
prema dovotka f »pastorka«. Pridjevi uvodan, 
poimenicen na -ik uvodnik »Leitartikel«, uvod- 
nilar »koji ih pise«, razvodan ( — a parnica). 



Prilog navodno prevedenica od angeblich »to- 
boze, bajagi«. Radne imenice: na -ie (upor. 
ribic) vodic, gen -lia (v. ugic), navodil = na 
-ilo navodilo, provodic; na -nik isprovodnik »gni- 
da«, vodnfk »kaplar (kod domobranaca)«, svod- 
nica »lena«, razvodnih »1 ° Fiihrer (kod domobra- 
naca)« = razodnik (Vuk, Srijem) = na -jak 
razvodnjak (Vares) »solanum dulcamara« prema 
f na -nica razvodnica (Lika) »platno za poveza- 
ce«, dovodnica (Dalmacija) »snaha, nevjesta«, 
navodnik »1° s voditelj, 2° (ortografski termin) 
Anfuhrungszeichen« prema f navodnica »1° 
(tkalacki termin) zica koja se u platno navede, 
2° vodovod«, na -njak navodnjak »prijesadnica, 
prisad, saderuca«, na -telj izvoditelj m (na-) 
prema izvoditeljica f, na -lac izyodilac, gen. 
-oca. Radna imenica na -10 vod m = voda 
m »dux«, stcslav. vozdb, u Srba iz crkvenog 
jezika. Odatle na -ka: vodka = vojke (ZK, 
Krasic, slov.) »uzde, dizgen« = vodiaca > vod- 
njica = vodice = obode f pi. (Slavonija); oboda 
»zavojica, ivica od puta«. Rijec uvotka = uhotka 
»spurica« moze biti rijec istog znacenja od dva 
razlicita korijena. Na tur. -dzija ocuvalo je 
staro znacenje u zenidbenoj terminologiji : pro- 
vodadzija — navodadzija prema f navodadzika 
(Kosmet) = novo- ili navodadzija (Kosmet) 
»koji prosi djevojku za nekoga«, s apstraktumom 
na -luk provodadziluk = navodadzfluk = novo- 
dadzllbk (Kosmet); izvodadfija m »koji izvodi 
nevjestu«. Na -cija (koji nije isto sto i tur. sufiks, 
v. ces. kreji'i »krojac«) navodcija (14. v.) »(ter- 
min iz starog prava) koji prokazuje krivca«. 
Prasiav. je slozenica vojevoda = (sa sin- 
kopom samoglasnika o + e poslije pala- 
tala) vojvoda = vivada (Istra, prezime). Odatle 
prezime Vojvodic (prezime Vejvoda < ces. vej- 
voda > vevoda). Mozdaje prevedenica od germ. 
haritogo > Herzog koje je kasnije posudeno pre- 
ko madzarizma herceg u naslovu bosanskih vel- 
moza, odatle Hercegovina i etnik Hercegovac m 
prema f Hercegovka, hipokoristik Hero > Ero. 
I ne mora da je prevedenica, jer je sasvim 
pravilna, nego se samo morfoloski i semanticki 
poklapa s germanskom slozenicom. [Usp. i pod 
vojvoda]. Taj prasiav. vojni termin posudise 
Rumunji u dva vida: voievod m i (s haplologi- 
jom) voda, Madzari isto tako u dva vida voj- 
voda i (sa sinkopom nenaglasenog o, upor. 
pojata > pajta, Pozega > prezime Pozsgaj) 
vajda, odatle obrvajda (Srbija, 17. v.). Od 
vojvoda je ime kraja Vojvodstvo (Vuk, prema 
njem. Wojwodschaff) , danas obicnije Vojvodina A 
toponim Vivodina (kod Metlike, u Hrvatskoj) = 
Vivddinja (ZK), s etnikom VTvodinac, gen. 
-nca m prema f Vivddinka. Nova je slozenica 



-visti 



581 



-vesti* 



vojskovoda, prevedenica od Heerfiihrer. Jos je od 
interesa zabiljeziti unakrstenje radne imenice 
-be od voditi vodac »davo« sa voda: vodac je 
»davo sto utaplja«. Prije Durdeva dne ne smije 
covjek u vodu. Ali se veze uz voditi, jer se 
kaze vodi ga njegov vodac. Kako je vezano i sa 
voda, postoji za nj i naziv vodenjak (Vuk). 

Postoje jos izvedenice od korijena" koji je na- 
stao prijevojem duljenja 5 > a -vodati, -vodam, 
samo s prefiksima (do-, na-, pro-, raz-, u-, 
za-), koji se s puristickog gledista smatra 
nepotrebnim, jer je istog znacenja kao voditi. 
Isti prijevojni stepen dao je druge leksikologijske 
porodice pomenute u natuknicama vaditi, svada 
sa posebnim semantickim razvitkom. Ali i ov- 
dje ima znacajnih izvedenica, tako slozenica 
koloval (ZK) »graba oko kuce za kisnicu« od 
*(o~)kolo + vadlo; stcslav. vodovazda < -vadio, 
u Crnoj Gori izmijenjeno voddvalja = odova- 
Ija = vodojaza »jaruznica oko kuce kojom otjece 
voda, npr. od kise«. Ovamo ide vada f (Kos- 
met) »brazda kojom tece voda, obicno vjestacki 
odvedena od kakve rijeke ili potoka za navodnja- 
vanje baste ili njive«, bug. vada »Bach, Ka- 
nal«, odatle denominal vadit, vadim (Kosmet) 
»navodnjavati« = bug. vada »tranke«, posudeno 
u arb. vadit «ranke«. Arbanasi imaju jos vaxhde 
f»Spur«, denominal vaxhdonj (Leotti) < stslav. 
rozdati. 

U oba prijevoja e-o -vesti, voditi je ne 
samo sveslav. i prasiav. glagol, nego i balto- 
slav. : stprus. west, lit. vesti, lot. vest u oba ie. 
znacenja »1° fuhren, leiten, 2° heiraten (vom 
Mann)« prema lit. vadzioti, u narjecju vadyti, 
vadit »fuhren, hinbringen«, vadat »hin und her 
fiihren«, lit. vaduoti, lot. vaduot »loskaufen«. 
Ie. je korijen *yedh- zastupljen u sanskrtu 
•uadhuk »Braut, junge Frau, Schwiegertochter«, 
avesta a6u »Weib, Frau«, u prijevoju vdSayeiti 
»iuhrt, zieht, schleppt«, stir,fedid »fiihrt«. 

Lit.:ARj2, 1X1. 718. 723. 724. 726. 4, 2. 9. 
327-330. 345-348. 7, 312. 315. 727. 733-35. 
753-756. 8, 139. 323. 324. 417-419. 477. 
493. 495. 705. 706. 10, 345. 351. 352. 11, 246. 
254-56. 275-77. 506. 507. 12, 206-209. 
215-217. 316. 317. 466. 469. 476-78. 13, 
746. 753-54. 765-67. 14, 726-27. 17, 189- 
190. 370-73. NJ 2, 30. 57. 59. Elezovic 1, 
141. 430. 465. 2, 4. 9. 70. 85. Ribaric, SDZb 
9, 204. ZbNZ 11, 269. ASPh 34, 305. Miklosie 
376-77. Holub-Kopelny 413. 415. 421. Bruck- 
ner 619. 628. Vasmer 1, 177. Mladenov 56. 60. 
75. 71. Trautmann 1, 255. WP /, 255. GM 461. 
465. Tiktin 1040. 1068. 1228. Skaric, Zbornik 
Belica 145-146. Ivsic, JF 17, 127., bilj. 2. 
HR 1934, 194. 195. Boisacq* 735-736. Buga, 
RFV15, 141. si. (cf. IJb 8, 198-199). Merin- 
ger, IF 17, 142. Osten-Sacken, 7F 33, 266. 



Vaillant, RES 22, 18. Zupitza, KZ 37, 406. 
Bulat, Jr'5, 14 1 . Maretic, Savj. 37. 63. 100. 1 14. 

-vesti 2 , -vezem impf, primarne grupe, po- 
stoji u stokavskim narjecjima samo u prefik- 
salnim slozenicama do-, iz-, na-, nad-, od-, 
po-, pod-, pre-, pri-, raz-, s-, sa-, u-, za- 
pi. (Vuk), ie., baltoslav., sveslav. i prasiav., 
»vehere (s kojim je glagolom u prasrodstvu)«. 
Takoder u znacenju »radern« privesti u brodu 
ali ladi (Zakon Lige ninske). Kao prosti glagol 
s istim samoglasnikom e ali postanjem od 
palatalnog nazala (' i bez navedenih prefiksa 
a sa razlicitim akcentom vesti, vezem impf. 
(Vuk, Kosmet) (do-, iz-, na-, o-, pod-, raz-, a-) 
znaci »pingere acu«. Taj je nastao od vezati 
(v.). Dok prvi glagol u znacenju »vehere« 
dolazi i sa prijevojnim vokalom o, ovaj tog 
prijevoja ne pozna. On je postao tehnicki 
izraz vezilja. U cakavskim i hrv.-kajk. narjec- 
jima kao i u slov. i -vesti, -vezem zamijenjen 
je kao i -vedem glagolom dragog etimologij- 
skog postanja peljati, -em, -am; vesti, vezem 
zamjenjuje se i posudenicama iz njemackoga 
strikati (ZK), stikovati (v.), sKngati, Hingovati 
(v.). Od vesti izvedenice su samo radna ime- 
nica vezilja f = vezilica (Vuk) »Strickerin«, 
pridjev vezici (~a igla), odatle vezitka »igla 
vezaca«. Taj glagol uzrok je homonimiji, 
koja je ucinila te je u hrv.-srp. prost glagol 
vesti »vehere« propao i nalazi se samo s pre- 
fiksima. Od vez- »vehere« ie., baltoslav., sve- 
slav. i prasiav. je nomen actionis voz m u 
prijevojnom stepenu perfektuma na o. Znacio 
je prvobitno »ono sto je povezeno > ono sto 
se vozi > tovar na kolima itd«. Sveslav. i 
prasiav. kauzativum na -iti voziti, vozim, 
impf. (Vuk) (do-, iz-, na-, nad-, pod-, pre-, 
pri-, raz-, s-, sa-, u-, za-) »T fahren, 2° rudern 
(veslom voziti ladu)«. Iterativ na -ati vozati, 
vozam impf. Prema stcslav. voziti, vpzo 
(suglasnik infinitiva prenesen je analogijom i 
u prezent). Deminutiv vozakati / -ikati se. 
Postverbali dovoz, izvoz »Export«, podvaz, 
prijevoz, razvoz, uvoz »Import«, svdz m 
(Piva-Drobnjak) »grupa plastova sijena dovu- 
cena na jedno mjesto«, s pridjevima vozni, 
poimenicen vaznik, gen. -ika (Piva-Drobnjak) 
»put kcjim se vozi plasce ili drva«, dovozni, 
izvozni, poimenicen na -ik izvoznik, na -ica 
izvoznica, prijevozni, uvozni, razyozni, poi- 
menicen razvoznik, pridjev na -ik > -dk 
(tip sladak) vozak, f voska »bene vehens«. 
Radna imenica na -be > -ac: vozac, gen. 
-sea = na -at vozac, gen. -ala, -ar vdzar, 
gen. -dra, s pridjevom vozacev, vozarov (-ev), 



-vesti* 



582 



vetah 



na -ski vozacki, na -lac vdzilac, gen. -oca, s 
pridjevom voziocev, vdzilaSki. U ovoj katego- 
riji postoje i posudenice: kiridzija, ralbadzija, 
saltadzija iz turskoga i furman pored furinga 
iz njemackoga. Apstrakti na -idba vdzidba, 
ma -arina vozarina, na -fl/a voznja. Na -ilo 
vozllo n. Na -wraca < -ihnica vdzionica 
(Vuk, Backa, Srijem, Futog) »badnjica, bure 
za prijevoz grozda za berbe«. Slozenice: 
kolovoz m »mjesec august«, neologizam brzo- 
•voz, s pridjevom brzovozni (zeljeznicki ter- 
min) »roba koja se brzo otprema«, nekada, 
1850, prevedenica za Kurierwagen, Eilkurier, 
Eilwagen; parovoz. prevedenicu za Dampfwagen 
(1862) zamijenila je zeljeznica. Iterativ se 
pravi prijevojem duljenja b > a -vdzati, 
-vafam, samo s prefiksima (do-, iz-, na-, 
po-, pre-, raz-*), koje je kao i -vodali (v. vesti ') 
prema Marelicu provincijalizam u knjizevnom 
jeziku. Glagol voziti kao brodski termin po- 
sudise Arbanasi vozit = vozetarem »rudern«, 
radna imenica na -tar vostar »Ruderer«, i 
Cincari avuzescu, avuzire »ramer, naviguer«. 
Rumunji posudise oboz »bagage, Haufe«, 
stcslav, obozb »sarcinae« < ob-vozt, Madzari 
• vezeten > vezeto < stcslav. vozatajb »auriga« 
(sufiks kao u rdtaj}. U baltickoj su grupi uspo- 
rednice u oba prijevoja: ve£u, vezti »etwas 
mittels eines Wagens oder Schlittens be- 
fordern«, prema lot. vazdt »herumschleppen«; 
sanskr. vdhati »fahrt« prema vahayati »lasst 
fahren«, avesta vazaiti, arb. vjedh »kradem«, 
lat. veho prema gr. oxsoum, o^oc, (= voz), njem. 
Weg prema Wagen. 

Lit.: ARj 2, 721. 726. 4, 326. 330. 331. 
350. 351. 7, 312. 316. 733. 735. 736. 756. 
8, 703. 706. 717. 10, 345. 354. 11, 256. 281. 
790. 799. 941. 13, 754. 768. 14, 727. 17, 190. 
191. 381. 383. 384. Mazuranic 1161. 1565. 
Maretic, Savj. 172. Elezovic 1, 84. Aleksic, NJ 
4, 89. Boskovic, NJ, n. s., 1, 129. Vukovic, 
SDZb 10, 382. 402. Ilesic, JF 12, 172. MikloSic 
387. Holub-Kopecny 415. Bruckner 619. 631. 
Vasmer 178. 215. Mladenov 61. 74. Trautmann 
356. WP 1, 250. Belie, Priroda 300. GM 474- 
475. 477. Pascu 2, 181., br. 27. Schwyzer, 
KZ 63, 57. Streitberg, IP 3, 381. Meringer, 
IF 19, 429. Hirt, IP 32, 240. Miller, IF 21, 
330. 332. Meillet, IF 5, 333. Joki, Unt. 161. 
BoisacKf 275-276. 

vesvesa f (Kosmet) »sumnja, strepnja, 
dusevno nespokojstvo, strah« = vesvesa (ne- 
svesa) (BiH) »1° podozrivost, sumnja, 2° 
melanholija«. Na -li vesveseli (BiH) »1° po- 
dozriv, 2° melanholican«. Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (ar. vesvese) iz terminolo- 



gije obicnog zivota: arb. vesvese f (Gege> 
»Verdacht«. 

Lit.: Elezovic 1, 78. GM 467. Skaljlc* 641. 

ves m (hrv. gradovi) = bes (hrv.-kajk., 
slov.). Od nvnjem. Wdsche. Glede njem. w> 
b, v, v. biksati, bermet (v.), vestak (hrv.-kajk.) 
<■ njem. Werkstatt. 

Lit.: Jagic, ASPh 8, 317. Strekelj, DAW 
50, 62. 

vest, gen. -i (narodna pripovijetka), u iz- 
razu: dve stare oklepane vesti, suhe kao aveti. 
Bit ce iz crkvenog jezika: vestb »res«, ces. 
vec, polj. wiec, rus. vescb, sveslav. i praslav. 
*vektb, potisnuta u zaborav od sinonima stvar 
(v.). U prasrodstvu je s got. wai'hts »*stvar«, 
stvnjem. wiht, nvnjem. (Bosejiaicht, nicht. 
Praslav. -germ, leksem. 

Lit.: Miklostc3&6. Holub-Kopecny 409. Bru- 
ckner 614. Vasmer 1, 196. Mladenov 64. Prosik, 
Krok 11 (cf. AnzIF 10, 268-269). Hirt, 
PBB 23, 337. WP 1, 246. 

vetah, f vetha, odredeno vethi (Vuk) = 
(u krajevima gdje h > g s asimilacijom t > a") 
vegd, odredeno vegdi = (u krajevima gdje h 
zamukuje, Hercegovina, Kosmet) vet, od- 
redeno vett, fveta = (metatezom h na pocetak, 
Pastrovici i dodavanjem pridjevskog sufiksa 
-bk > -afe) fetak, ffitka — vedah, odredeno 
vedhi (Stulic), ie., baltoslav., sveslav. i pra- 
slav. (stcslav. vett'ehb) pridjev, »vetus (s 
kojim je u prasrodstvu)*. Na -%o vedai (Bella, 
Stulic), odatle na -ina vedasina »starea, staru- 
dija«, rda i vedas. Nije usao u knjizevni jezik 
ni na zapadu ni na istoku. Sinonim star potis- 
nuo ga na stepen provincijalizma. Denominal 
inhoativ vetsati impf. (Stulic) (o-*) »veteras- 
cere« = (ts > i) ovecat, -am (iz-*) pored (meta- 
teza ts > st*) ovestat = (zamjena st > A> 
ovescat, iz-, po-, ovestati (Vuk), izyecati, -am 
(Hercegovina) prema impf, izvecdvati, -ve- 
zovom, izvescati (o-*) (Lika, Piva-Drobnjak). 
Ovamo idu jos: beialina f (Ljubisa) »stara 
lada«, poimenicen part. perf. akt. *ob + velai + 
-ina, sa ispustanjem pocetnog o- kao u biskati, 
buliti, zatim metateza v — c > £ — v olave- 
dati se, -dm pf (Lika) prema uveiati se (Backa» 
Vuk) »useprtljati« = (v > m*) umacaditi, -im 
(Backa) »u(s)kuburiti«. Te velike izmjene objas- 
njuju se afektivnim onomatopeiziranjem (pejo- 
rativnoscu), sto je izaziva, starez. Suglasnik h 
je nastao iz I poslije velara u, kako pokazuju 
usporednice: balticke lit. vetusas, lot. v / es* 
Ie. je korijen *uet- »godina« zastupljen u gr_ 



vetah 



583 



vezati 



etoc; (cu; noXXa t,vr\, posudeno u makedonskom 
spolaiti*), arb. vjet »godina«, pridjev *uetos(o*)-, 
upor. pri leti je (ZK) »ostario je«, sanskr. 
vatsd- m »Jahrling, Kalb, Rind« (upor. seletak, 
v.), lat. vetus, gen. -eris (internacionalno ve- 
teran *), vetustus, nvnjem. Widder. 

Lit.: ARj 1, 219. 4, 326. 331. 8, 511. Elezovic 
1, 79. Vukovic, SDZb 10, 387. 395. Resetar, 
ASPh 36, 542. Miklosic 387. Holub-Kopecny 
414. Bruckner 623. Vasmer 1, 194. Mladenov 
64. Boisacq 293. Buga, RFV 67, 232. si. (cf. 
RSI 6, 271). GM 475-476. Mikkola, IF 16, 
98. Pedersen, IF 5, 35. Persson, IF 26, 63. 
Scheftelowitz, KZ 56, 169. Trautmann 356. 

vetrina f (Dubrovnik, Cavtat, Korcula, Ci- 
lipi, Potomje) = vetrina (Prcanj, Rab, Bo- 
zava) = veltrina (Racisce; umetnuto / na- 
stalo od anticipacije r prema tipu disimilacije 
r — r > I — r »(galicizam, preko njem.) 
vitrina (Zagreb), stakleni ormar za posude od 
stakla«. Od tal. vetrina, poimenicen pridjev 
na lat. -Tnus od vitrum »staklo« > tal. vetro. 

Lit.: Cronia, ID 6, 124. Kusar, Rad 118, 
21. REW* 9401. DEI 4041. 4042. Weigand- 
-Hirt l\ll. 

vez, gen. veza m (Vuk, Baranja) »brijest, 
ulmus«. Samoglasnik e nastao je od palatal- 
nog nazala, upor. polj. maz, rus. vjaz »isto«. 
Nalazi se jos u slov., ces. i u oba luzicko- 
-srpska. Sinonimom brijest i homonimom 
vez od vezati (v.) potisnuta u hrv.-srp. na 
provincijalnu upotrebu. Od ie. jezika pruza 
usporednice arb. vith, ags. vice (engi. witch*), 
nord. viz. Balticke usporednice objasnjavaju 
nazal, ali su izvedene s pomocu sufiksa -sna: 
lit. vinksna, lot. viksna »ulmus campestris«. 
Suglasnik z je nastao iz ie. palatala g u na- 
zaliranom korijenu tying- i bez nazala *yig- 
»Ulme«. 

Lit.: Holub-Kopecny 408. Bruckner 611. Vas- 
mer 1, 244. Trautmann 360. WP i, 314. 

vezati, ve£em impf. (Vuk), sveslav. i pra- 
slav. *ez- (proteza v- vec praslav.) (do-, iz-, 
ispo-, na-, nad-, nado-, ob-, oba-, od-, po-, 
pod-, pri-, raz-, s-, sa-, u-, za-*) »ligare« prema 
zaveznuti (Brusje) »zapasti nogom izmedu dva 
ostra i nepomicna kamena«, uvezniti se (ZK) 
»ne modi izbaviti se iz tjesnaca«, iterativ na 
-iva- vezivati, vezujem,- s navedenim prefik- 
sima bv > b obezati, obezivati pored obavezi- 
vati, na -ovati vezovat, -ujem (od-, na-*) (Kos- 
met) , pored vezuvati (sa u mjesto o prema 
prezentu), prijelazom u razred atematskih 
primarnih glagola vesti, vezem impf. (Vuk) 



(do-, iz-, na-, o-, pod-, raz-, u-) »(tehnicki 
termin) pingere acu«. V. natuknicu -vesti* o 
djelovanju tog homonima,. Proteza se v- ne 
nalazi u prijevoju prefektuma cz- > uz-. 
Izvedenice se prave od dvaju praslav. korijena: 
vez-, uz-. Od vez- postverbal vez m, savez, 
veza, s deminutivom vezica, podvezica (Kos- 
met), obaveza f, obeza (Marulic) A sveza, 
navez m, sa -afe > -ak ndvezak, gen. -ska 
(Vuk), svezak, gen. -ska »fasciculus«, zavezak, 
gen. -ska (Kosmet). Pridjev na -bn > -an 
savezan, poimenicen na -ik saveznik m prema 
saveznica f, s pridjevima saveznikov, savez- 
nicki, ob(a)vezan, poimenicen u prevedenici 
(caique) obveznica (neologizam zbog ocuvanog 
bv mjesto V) »(posudenica) obligacija (ZK) < 
lat. obligatie (prema obligirati se*)«, na -ik 
veznik »1° (prevedenica, gramaticki termin) 
konjunkcija, 2° (veznik, Kosmet, narodska 
rijec) pas koji se drzi na lancu ili zezelju«. 
Radna imenica na -lac: vezijac pored vezijoc 
m (Kosmet) »koji veze rukoveti u snoplje«. 
Slozenice knjigoveza m, knjigoveznica i na 
istoku knjigoveznica. Na -/ + -jo vezalj, gen. 
-zija m (Vodice), unakrstenjem vezati sa 
iizalj (v.). Od uz- pridjev na -afe (upor. tanak*), 
koji se gubi u komparativu: iizak, f uska, 
deminutiv na -ahan > -an uzan, na -aiak 
(upor. dugacak*) uzacak, f -cka (Vuk). Apstrakti 
na -oca, -ost uskoca, uskost. Sufiks -afe gubi se 
u apstraktumu na -ina uzina »angustiae« = 
uzina (z iz komparativa) i u denominalu na 
-iti tiziti, uzim (Vuk) (s-*) < stcslav. GZG, 
oziti; z iz infinitiva analogijom prenesen i u 
prezent. Slozenice: prevedenice moreuz < 
njem. Meerenge, uskogrudan < njem. eng- 
briistig = tesnogrudan (Ristic). Na -a/o: 
uzao, gen. -zla »nodus«, denominal uzlati, 
-am impf, (iz-, na-, raz-, za-*), iterativ na 
-va- -uzlovati, -uzlavdm, samo s prefiksima; 
pridjev na -at uzlat (Stulic), prosiren na -to iizalj, 
gen. -zija (Vodice). Na -e, gen. -eta ili -a 
praslav. uze, gen. uzeta ili uza (Vuk) = (s 
protezom) jiize (Kosmet, Stulic, upor. jular 
pored ular) »konopac«, odatle na -arkajufarka 
(Nis) »visoka konoplja od koje se prave ko- 
nopek, n pi. vuza = f pi. vuze »konopci za 
mucenje«. Radna imenica na -ar uzar, gen. 
-dra m, odatle prezime na -evic Uzarevic, 
Ovamo ide na -bn + -\o sufanj, gen. -znja m 
»zarobljenik, svezan uzetima«. Glede sufiksa 
upor. ces. vezen, polj. wiezieri; uza f (Vrgada) 
»uze« = uza, vuza (hrv.-kajk.), voza f, u f 
pi. uze »zatvor«, pridjev na -bn uz/ii = vuzni, 
poimenicen na -ik -uznik »zatvorenik«. De- 
minutiv uzica f = (unakrstenjem sa uzao*) 



Vezati 



584 



iizlica. Interesantan je crkveni termin zauzi 
(Hristovi ~, Risan, Vuk) »poklade mesne i 
bijele«, upor. risnjansku kletvu Tako mi 
ovijeh zauza Hristovijeh i zdravicu Zdrav si 
mi, brate', danasnji zauzi Kristovi da nam na 
dobro zavezu, a na bolje razdrijese. Risnjanski 
izraz moze se uporedivati sa rum. ciliegi i 
cirneleaga, imperativne slozenice, koje znace 
zavezi sir = poklade bijele, a cirneleaga »poklade 
mesne«. Od narocitog interesa je pouza m 
»1° brodovoda (Bozo Babic), 2° (Dubrovnik) 
voda straze, giustiziere, zandar(m), 3° (povuz, 
Smokvica, Korcula) komad koze kojim se 
stegne vuna« = poviiz (Korcula, Poljica); 
pouza je postverbal od povezati i dokazuje 
usku semanticku vezu od uza i vezati. Samo- 
glasnik e u vezati nastao je iz palatalnog 
nazala, upor. stcslav. vezati, as eebnt »za- 
robljenik«, ces. vdzati, polj. wiqzac, rus. 
vjazdtb. Samoglasnik u u uzak itd. nastao 
je iz velarnog nazala g, upor. stcslav. cza, 
vgza »Band«, yzbkb, czh, slov. vozel, ozek, 
vozek itd., ces. ouzky, polj. wazki. Uporeduje 
se sa gr. ccyxw »schniire«, ayx6vr\ »vrpca«, 
lat. ango (odatle internacionalno angina). 
Proteza se objasnjava unakrstenjem sa vrsti, 
vrzem (v.) ili vid (v.). Glede v upor. i vepar 
(v.). Ie. je korijen *engh- (prema Hujeru 
)> u prijevoju perfektuma *ongh-, 

Lit.: ARj 2, 721. 3, 942. 4, 309. 330. 331. 
702. 5, 126. 7, 298. 312. 724. 735. 736. 8, 
313. 314. 327. 328. 490. 493. 494. 707. 708. 
9, 241. 10, 345—47. 11, 241. 249. 12, 209. 
210. 13, 754—56. 14, 727—8, 17, 103—114. 
238- 46. BI 111. Hraste, J7 7 6, 214. Elezovic 1, 
75. 186. 266. 429. 2, 88. 383. Ribaric, SDZb 
9,202. Mikldsie 56—7. Holub-Kopecny 409. 
Bruckner 609. 611. ZSPh 2, 299. Vasmer 1, 244. 
Mladenov 61. WP 1, 62. 185. Boisacf 108— 
109. Charpentier, ASPh 29, 2. Jokl, ASPh 29, 
42. Hujer, Z.F 42, 222-227. (cf. RSI 8, 292). 
Liden, IF 19, 348. Meillet, IF 5, 332. GM 472. 
Nehring, IF 4, 401. Scheftelowitz, IF 33, 
144. KZ 54, 229. 248-249. Suman, ASPh 
3-0, 396. Walde, KZ 34, 518. 

vezek m (Vuk, narodna pjesma) »jak raz- 
log, dokumenat«. Turcizam arapskog pod- 
rijetla (tur. vesika »Dokument, Urkunde, 
Ausweis, Lebensmittelkarte«, pi. vesaik). 

Lit.: Marjanovic, NJ 3, 216-217. 

vezir, gen. -ira m (Vuk, narodna pjesma) = 
(s umetnutim n pred dentalom) venztr (Hvar) 
»prvi ministar, upravitelj pokrajine (vezir 
od Urumenlije)«. Pridjev vezirov (-ev), poime- 
nicen na -ica vezirevica / -rovica »njegova zena«, 



na -ski vezirskt. Apstraktum: vezirstvo. Bal- 
kanski turcizam arapskog podrijetla (ar. viazlr 
> tur. vezir »Regent«, od glagola wazara 
»nositi«, upor. lat. bajulus > mlet. bailo} iz 
turske administrativne terminologije: rum. 
vizir, vizir-agasi, vizir-azem, vizir-chehalsi sa 
sufiksom -easd < -issa »vezirovica«, na -ie 
vizirie »vezirstvo« = vezirlic, bug. vezir, 
vezirstvo, arb. vezir. Preko madz. vezer > 
slov. (Prekomurje) vezer »Fuhrer, Generak. 

Lit.: BI 711. Lokotsch 2160. Strekelj, DAW 
50, 71. GM 469. Tiktin 1761. Skoljic 641. 

veza f (hrv.-kajk., slov.) »vestibolo« = 
veza (ZK) »1° trijem pred kuhinjom, i" 
kuhinja (Mahovlici)«, sveslav. (osim istocni 
hrv.-srp. i bug.), praslav. *vez-ja. Prema 
ces. vez, stces. veze, prvobitno je znacenje 
»toranj, turris«. Na to znacenje smjera i to- 
ponim Vezica (brdo), Podvezica. Samoglas- 
nik e je nastao iz , stcslav. veza, polj. wieza, 
gornjo-luz. -srp. wjafa »kuca«, koji je nastao 
prijevojem duljenja od ie. korijena *uegh- > 
-vesti, -vezem (v.), prema Meringeru koji pret- 
postavlja kao prvobitno znacenje »Schlitten' 
haus« < *ueghia, u prasrodstvu sa stisi. 
vgg »saonice«. 

Lit.: ARj 20, 804. Skok, ASPh 33, 372. 
Parcic 1107. Miklosic 389. Holub-Kopecny 415. 
Bruckner 619. KZ 45, 54. Vasmer 1, 178. 
ZSPh 2, 124. Meringer, IP 19, 427. si. Sam- 
salovic, NVj 29, 373. 

vi 1 (Vuk), zamjenica za 2. lice mnozine, 
jednako obrazovana kao mi (v.). Samoglasnik i 
je nastao iz jery-a, stcslav., rus. vy. Osim 
sa stprus. wans ak. pi. > vy nema baltickih 
usporednica, koje su u nominativu bolje 
ocuvale ie. stanje }u »vi«, lit., lot.jus, stprus. 
tous. Samoglasno y > i u vi je vjerojatno, 
kao u stcslav. zeny, pravilan enkliticki oblik 
iz ie. vas kao i lat. Genitiv pi. vas sadrzi ie. 
vas > vas i genitfvni zamjenicki nastavak 
-sb < = lat. -rum < *vas + -sz. Dativ, instru- 
mental i lokativ pi. u knjizevnom jeziku vama 
potjece iz duala, dok je u narjecjima vam i 
vami kao u stcslav. U Crnoj Gori, Boki i u 
bug. enkliticki dativ glasi vi, a enkliticki aku- 
zativ ve (sto ve hranim trideset godina). Ti su 
oblici nastali analogijom prema enklitikama 
ti »tebi« i te »tebe«. Pluralis maiesteticus ne 
postoji u istocnom stokavskom kao ni u bu- 
garskom ni arbanaskom. To je balkanska po- 
java. Odatle nastadose glagoli ti'kati i vikati. 
Kao pluralis maiesteticus za jednu osobu da- 
nas je obligatno u knjizevnom hrv.-srp. tj 



585 



vidati (se> 



narjecjima (npr. ZK) vi kao pluralis maeiste- 
ticus sluzi samo u porodici u odnosu djece 
prema roditeljima i prema starijim ljudima 
uopce. U hrv.-kajk. pluralis maiesteticus za 
jednu osobu gospodskog polozaja je oni, 
prevedenica od njem Sie (16. v., upor. pros- 
cenja = respeta prosim boga i nji ZK »ako se 
kaze slobodnija rijec = sit .venia verbo«). 
Pluralis maiesteticus Sie stvoren je prema 
pi. Ew. Gnaden haben befohlen »vase- su milosti 
zapovijedile«, stariji pluralis maiesteticus ihr. 
Prevedenica vi se ocuvala u hrv.-kajk. poro- 
dici, a druga prevedenica oni ocuvala se samo 
u feudalnom odnosu. Za razliku od baltickih 
jezika u cijeloj je deklinaciji proveden oblik 
iz kosih padeza. Razlog tome trazi Vasmer u 
cinjenici da bi se ie. nominativ -jy, -j > -ji, -jb 
glasovno malo razlikovao od zamjenice za 
3. 1. Od vas stvoren je posvojni pridjev s 
pomocu sufiksa -to vas, f vasa (Vuk) = vas, 
f vasa (ZK) jednako kao moj, tvoj, nas. 

Lit.: BI 712. Miklosic 397. Holub-Kopecny 
426. Bruckner 637. Vasmer 1, 238. Mladenov 
65. WP 1, 209. Boisacq* 1001. Hujer, IP 30, 
49. si. Meillet, BSLP 21, 26-27. Pedersen, 
LP 5, 57. Brugmann, Gr. 2, 820. Weigand- 
-Hirt 2, 858. 

vi- 2 , prefiks koji stoji na pitanje odakle, 
otkuda, istog znacenja kojeg iz-. Nalazi se 
danas samo u sjevernim slavinama. Da je 
postojao i u juznim, dokazuju brojni primjeri, 
koje je za slov. dao Miklosic. Da je postojao 
i u cakavskom i hrv.-kajk., dokazuju virisiti 
(v. rijesiti) »erlosen«, vignati »izgnati«. Ma- 
zuranic donosi ove primjere: vihodnja »la- 
trina« (15. v., Zagreb), vihraniti (1589, Vepri- 
nac), visadci (1275, Istra), viklad (1445) 
»expositio«, vilagati (1636, Vrbnik), vilaz 
(1638), aorist vine od vineti (Cvet) »spasiti«, 
vinetva (Zagreb), viroditi. Danas postoji u 
hrv.-kajk. bednjanskom narjecju: vigled »ogle- 
dalo«, imperativ vizani »istjeraj«, vigledi »iz- 
gled«. Ovamo ide i prezime Vivoda (Istra), 
ako nema mogucnosti za tumacenje od voje- 
voda (v.). Poimenicen pridjev kao toponim je 
Vivodina (14. v., sudcija u vladanju grada 
Ozlja) = Vivodinja. (ZK), etnik Vivodinac m, 
prema f Vi'vodinka. Samoglasnik t' je nastao 
iz jery-a, upor. ces. vy-, polj. wy-, rus. vy-. 
Znacajno je da i medu rumunjskim slaviz- 
mima nema primjera za vy-. Prema Miklosicu 
srodno je sa sn- > u (v.), upravo prijevoj 
duljenja, od ie. *ud > got. ut, stnord. ut »hinaus«, 
sanskr. ud »auf, hinauf«. Samoglasnik v- je 
proteza. 



Lit.: Mazuranic 1569. Miklosic 397. Holub- 
-Kopecny 426. Bruckner 637. Vasmer 1, 238 
RSI 2, 93. si. 

vicijo n (Dubrovnik) »mana«. Pridjev na 
tal. -oso < lat. -osus vidus (Rab) »porocan« = 
vicjuz (Bozava). Denominal razyicjat (Bo- 
zava) »viziare«. Od tal. ucenog vizio »isto« 
(prema narodskom vezzo drugog znacenja) < 
lat. vitium, tal. vizioso, viziare. 

Lit.: Budmani, Rod 65, 166. Kusar, Rad 
118, 25. Crania, ID 6, 124. REW» 9396. Prati 
1043. DEI 4077. 

vicija f (Vrancic) »ampulla«. Od gr. |3uxfov. 

Lit.: ARj 20, 807. Putanec, Cakavska rii 
2,17. Miklosic 391. 

vlcerak m (Brusje) »mala kucica u polju, 
bez strehe, gradena od samog kamenja, 
abituro (Parcic)«. Izvedenica na -erak kao 
kucerak, gen. -erka, deminutiv od kucer »1° 
cobanska koliba (v.), 2° toponim«, od praslav. 
vitati, koji je potvrden samo u abitati, obitavati, 
obitelj (v.). Suglasnik c moze biti od unakrste- 
nja s torn rijeci. 

Lit.: Parcic 1107. Hraste, JF 6, 214. Miklo- 
sic 393. Holub-Kopecny 417. Bruckner 625. 
Vasmer 1, 205. 

Vid, licno ime < lat. Vitus, koji je zamije- 
nio poganskog Svetovida; odatle pridjev Vi- 
dov(dan), poimenicen na -oca vidovaca »1° 
kruska, 2° jabuka«, na -ka vidovka »tresnja«, 
prezime Vidovic, hipokoristik Vide (Zadar, 
1352), hrv.-kajk. Videk, prezime Videkovic. 
S rom. sut- toponimi Sutvid, Sudvid, Suvid 
(od Dubrovnika do Krka). Docetno t > c kao 
u Velebic < Velebit: Sv. Vic, crkva kod Gretve 
(Bar). Ispod Gretve mjesto s crkvicom i 
maslinik Svetevic (-e ostatak starog lokatlva 
na - ). Izmjena -t > -d je nastala pod upli- 
vom starog dvoclanog imena Vidomir ili prema 
tipu deklinacije vit, gen. vida. U srednjovje- 
kovnoj Dalmaciji Vitus je obilno zastuplj'en, s 
betacizmom Bitus i s nasim hipokoristickim 
sufiksom -e Bitte, -dnja Vitagna, -ko Bitchus, 
-oje Bitdie (Trogir, 1322), kao i s rom. de- 
minutivom Vitulus, Vitolus. 

Lit.: BI 712. Jirecek, Romanen 2, 63-64. 
Parcic 1108. Putanec, Slovo 13, 140. 144. 
148. 154. 160. 

vidati (se), vidam impf. (Vuk, narodna 
pjesma) (iz-) »lijeciti«. U torn znacenju i 
obliku samo hrv.-srp. Nije uslo u knjizevni i 



vidati (se) 



586 



vidjeti (se) 



saobracajni govor. U Lumbardi vidat »musti«, 
povida(f) (Korcula, Zrnovo) (objekt kozu), 
Na -ar vidar, gen. -ara m prema f na -ica 
viddrica »Ijekar, prema Ijekarica«. Na -ina 
•viddrina f »Ijekarina«. Miklosic uporeduje s 
rum. a vindeca »beschfitzen, retten > heilen« 
od lat. vindicare »osve'titi«. Ali se ne vidi 
kako je odatle moglo nastati vidati. Vrlo je 
vjerojatno misljenje Mazuranicevo, koji do- 
vodi u vezu s praslav. korijenom vid-, ved-, 
koji je u vidovita trava »ljekovita trava za 
oci, euphrasia officinalis«, vidac, gen. vica 
(Vuk, Dubrovnik) »herbae genus« = deminu- 
tiv vidilak, gen. -Ika = vidovcevica. Upor. u 
Sireni Zrinjskoga: Kako vidovinski dar mu 
konj letise. Prema tome bi vidati kao i lijeciti 
prvobitno znacilo »lijeciti videnjem, pogle- 
dom, magijom«. Upor. polj. widywac i vidjeti. 

Lit.: BI 712. Maiuranu 1570. 1572. Kusar, 
NVj 3. Miklosic 391. REW* 9347. Strekelj, 
Zbornik Jagicev 711-714. (cf. RSI 2, 254). 

videlo n (Kosmet) »stavljena koza za obucu«. 
Turcizam talijanskog (mletackog) podrijetla: 
videlo < lat. vitellus. Upor. teljatin, vacet. 

Lit.: Elezovic 2, 503. REW 3 9387. DEI 
4071. Rosamani 1220. 

Videm, gen. -dma = Vi'dm (izgovor u 
Gorici) = Viden (mlet., slov.), toponim, 

etnik Vidsmci, od rimskog Utinum > furl. 
Odin, Uden, Udon, tal. sluzbeno Udine, furl, 

etnik na lat. -ensis > furl, -es Udines, stfurl. 
Udinds. Interesantno s fonetskog gledista 
ft > y > » kao u mums > mir; t > d u fur- 

lanskom pripada predslav. periodu, tj. prije 
6. v. Proteza v- kao u Vodnjan (Istra). 

Lit.: Ramovs, Zgod. 34. 35. Pirana' 1520. 

vidjeti (se), vid'im, vidu (Crna Gora) = 
(ekavski) videt pored videu (Kosmet) = 
ikavski vlditi, pf. i impf. (Vuk) (iz-, izu-, 
na-, ne-, nena-, ohne-, pre-, pri-, pro-, raz-, 
s-, u-, za-) prema impf, vidati (se), vi'dam 
(Vuk) (iz-, pre-, pri-, s-, u-, za-), u kojem je 
prema stcslav. videti, vizdc (bug. vizdam) 
suglasnik prezenta dj prenesen i u infinitiv, 
iterativ na -ava-, -iva- izvidivati / -davati 
(raz-), ie., baltoslav. i praslav., »videre (s ko- 
jim je glagolom u prasrodstvu)«; obiditi, -im 
prema obidi'vati, -ujem (Crna Gora), obida- 
vati, obidavam (Vuk, Boka) »ogledati, obilje- 
ziti«, svidjeti se — sviditi se (Hrvatska, Vodice) 
prema svidati se »dopadati se, dopasti se«, 
obidnut, -em (Kosmet) (b < bv) »okusiti, pro- 



bati«. U tijesnoj je vezi s praslav. korijenom 
ved-. Ostatak te veze je vednuti »vidjeti« (Re- 
sava, Lijevce) i konjugacija izuvidjeti, izu- 
vjedim = izuvijem = izwvidim »istraziti«, 
prema impf, izuvidati, izuvidam (Pavlinovic) 
= izuvijedati, izuvijedam (16. v.), na -telj 
izuvjeditelj < stcslav. izvedeti. Tu je prvi > i 
zbog disimilacije sa drugim , upor. prije < 
prezde. Imperativ vidaj (Bosna, Banja Luka) 
= vidi. Pridjevi na -Ijiv vidljiv (ne-}, zavidljiv, 
nenavidljiv, na -iv vidiv (ne-, raz-), s apstrak- 
tima na -osi vidljivost (ne-) = vidivost (ne-}, 
na -bn > -an vidan (ne-), zavidan (Piva-Drob- 
njak), navidan »onaj koji mrzi«, s apstraktumom 
zavid(n)ost (ne-}, nenavidan (Kosmet, Vodice), 
poimenicen nenavtdnik (Vodice) »davo«, apstrak- 
tum na -ija nenavindija (Vodice), na -ov vidov 
u trava vidova < Svetovidova ili Vidova, na 
-ovit vidovit (v. vjedovit}, na -ovan nevidovan 
(Vuk) »nenadan«, part. perf. pas. kao pridjev 
viden »naocit«, neviden. Postverbal vid m, 
izvid, nevid m, uvid (Vuk), obid m »ogled«, 
obida f »mjesto gdje se prova ili obiduje ima 
li ribe«, privid m, f, navid(a) »1° gledanje, 
ljubav, 2° mrznja«. Na -ik vidik, gen. -ika 
(Vuk). Na -lo vidjelo n »lumen«; na -ica vidje- 
lica »svijeca«, odatle rasvidelit se (Kosmet). 
Kod Rumunja u prilogu in vedeald »javno« 
(unakrsteno s lat. vedea < videre). Isto una- 
krstenje i u rijeci iz crkvenog jezika vedenie 
»vizija«, upor. prividenje. S madz. sufiksom 
-ov < -6 do vidova (Hrvatska, gradovi) »do- 
videnja«. Na -ok na vidSku (Kosmet) »pred 
ocima«. Na -lac vidjelac, gen. -ioca. Poime- 
niceno 2. 1. sing, nevidi's, gen. -isa (Vuk, 
Srijem, Backa, Banat), samo u uzrecici od 
nevidisa. Na -telj razviditelj. Prilog od stcslav., 
part. prez. pas. iaomt> nevidom(d). Taj po- 
sudise Rumunji a(v)idoma = idoma. Apstrakti 
na -n: ndvist, gen. -i (Vodice), zdvist f, s 
pridjevom zdvistan (Stulic), poimenicen TA-ik 
zavisnih, upor. zdvidost, navist, nendvist f 
»isto sto zavist«. Radne imenice navidjelac, 
gen. -dioca. Neologizam vidokrug, vidogled 
(selo Kumodraze, 1914) »projektor, reflek- 
tor«. Antroponimi Vidosav(a), Vidna, Vidoje, 
Vidojko, Vtdojka. Samoglasnik i je nastao iz 
dvoglasa ei u ie. korijenu *ueid-. Balticke su 
usporednice stprus. widdai »ich sah«, lit. 
veizdeti, veizdziu »pogledati«, isvysti, -vydau 
»opaziti«, veidas (= vidi>), pavydeti, pavydziu 
»zavidjeti«. Od ostalih ie. upor. gr. (i)t8eiv 
»opaziti«, eiSoc; (= vidb), I5ea < *ri6eaa, got. 
weitan »vidjeti«, lat. videre (internacionalno 
evidentan, evidencija, revizija, revizor, vizija, 
vizionar, ideja, ideologija, idealan, itd . ) . V. pri- 



vidjeti (se) 



587 



VIgOVl 



jevoj ved-, Rumunji posudise zavistie f < za- 
vistb, odatle na -UJQ > -ui a zavistui »beneiden«. 

Lit.:ARj4, 308. 7, 737. 742. 929. 8, 341. 
413. BI 713. Budimir, JF 15, 158. Belie, NJ 
(1932), 230-235. Vukicevic, NJ 3, 58. Ele- 
zovic h 79. 221. 457. Bulat, JF 3, 46. 5, 147. 
Belie, NJ 1, 183. 232-233. Ribaric, SDZb 9, 
146. 171. Vukovic, SDZb 10, 384. Miklosic 
390. Holub-Kopecny 415. Bruckner 613. Vas- 
mer 1, 198. Mladenov 65. Trautmann 357 — 
358. WP 1, 236-238. Joki, Stud. 76. Chostnik, 
RPV 37, 163-164. (cf. AnzIF 10, 273). 
Guntert, IF 27, 28. Pedersen, IF 5, 73. Boi- 
saaf 220. 688. Tomanovic, JF 17, 201. 

vidra f (Vuk), ie., baltoslav., sveslav. i 
praslav., »lutra«. Pridjev vidrin. Deminutiv na 
-ica vldrica. Samoglasnik / je nastao iz jerya, 
upor. stcslav., polj., rus, vydra, a taj iz ie. u, 
kako se vidi iz baltickih usporedmca stprus. 
udrb, lit. udrd, istocno-lit. udras m, lot. udris. 
Suglasnik v- je opceslav. proteza. Rumunji 
posudise vidra, Madzari vidra, Arbanasi vider, 
-dra. Ie. je korijen *ued- »mokriti (v. voda)«, 
prijevoj nizeg stepena (Tiefstufe) *ud-, pro- 
siren sufiksom -r (kao mokar), sanskr. udrdk 
»ein Wassertier«, avesta udrd- m, stvnjem. ottar, 
nvnjem (Tisch)Otter, gr. oBpoc,, ij5pa »Was- 
serschlange« (> internacionalno hidra), evufi- 
(At, »vidra« < ie. *udra. Etimologijske je zna- 
cenje »vodena zivotinja«. Dalje su etimologijske 
veze voda (v.) i vijedro (v.). 

Lit.: BI 714. Mikhsic 397. Holub-Kopecny 
426. Bruckner 637. Vasmer 1, 239. Mladenov 
65. Godin 274. Trautmann 334. Boisacq* 998. 
Krogmann, KZ 65, 140. 

vidulica f = fidulica (Hrvatsko primorje: 
tanac na fidulice) »sopeia«. Od kslat, vitula > 
vidula. Glede v > /upor. njem. Fiedel, stvnjem. 
fidula. Ide etimologijski zajedno (s tal.) 
viola, deminutiv na -ino tal. violino > arb. 
vjoli < ngr. fkoW. 

Lit.: Mazuranic 1572. GM 476. REW* 9479. 
Prati 1047. 

vieno n (Parcic), veno n »dote«, rijec nije 
potvrdena u narodnom govoru, upotrebljavali 
su je knjizevnici. Ni veniti nije potvrdeno ni u 
narodnom govoru ni kod knjizevnika. Rijec 
je istisnuta od posudenica dota (v.) i miraz 
(v.). Sveslav. i praslav. rijec (ces. veno, polj. 
wiano, rus. veno, stcslav. veniti »prodavati«) 
interesantna je sa gledista semantickoga. Zna- 
cila je »1° Brautkaufpreis, 2° Morgengabe, 
3° Mitgift, 4° Bezahlung«. Prvobitno zna- 
cenje bilo je »otkup djevojke prije nego ce 



se dovesti u kucu«. Nema jedinstvene etimo- 
logije. Jat se tumaci prijevojem duljenja e — e 
prema jednom tumacenju od ie. korijena 
•"jiidA- »voditi kuci > vjencati, maritare 
(subjekt muskarac)«, upor. sanskr. vadhuh 
»Braut, junge Frau, Schwiegertochter«, stir. 
fedid »vodi«; upor. vesti, vedem, voditi. Su- 
glasnik n u vijena prema torn tumacenju na- 
stao je od dn (upor. panem pored padnem) od 
pridjeva *vedno, upor. gr. Z5vov (H. Pedersen); 
veno bi prema toj etimologiji bilo poimenicen 
pridjev sr. roda (upor. lukno). Bruckner i 
Trautmann dovode veno u vezu sa lat. venus 
»Verkauf«, upor. vernando > vendo, sanskr. 
vasnak »Kaufpreis«, gr. cbvoc; < ie. *uesno. 
Ako je tako, veno nije prvobitni pridjev. 
Semanticki jedno i drugo tumacenje kaze isto. 

Lit.: Pariie 15.' Mazuranic 1560. MIIHIII 
389. Holub-Kopelny 412. Bruckner 610. Vas- 
mer 1, 182-83. Mladenov 62. WP 1, 256. 
311-2. Boisacd'2l5.Hiit,IF 12,223. Matasiak, 
RSI 6, 277. Pedersen, IF 5, 61. Sobolevski, 
AnzIF 7, 162-163. Solmsen, KZ 28, 81. 
Proslk, KZ 33, 162. 

viganj', gen. -dnja (Vuk, Srijem) = flgdnj 
»zenska haljina«. Od madz. vigono, takoder 
rum. vigan — viganau (Erdelj) »Rock der 
Stadterinnen«. Polj. wigano »mannliche Hof- 
kleidung in 18. Jh.«. 

Lit.: ARj 3, 52. BI 714. Tiktin 1739. Kar- 
lowicz, ASPh 3, 665. 

viganj 2 , gen. -gnja m (Vuk) »1° nakovanj, 
2° (sinegdoha) kovacnica« = viganj (Crmnica) 
»kovacnica«. Nalazi se jos u slov., slvc. i ces. 
vyhen »Rauchloch, Esse, Ofen, Schmieden 
Posudeno u arb. vigan »div, Riese«, jer se 
divovi smatraju kovacima u narodnom vjero- 
vanju. U torn znacenju nije- potvrdeno u 
hrv.-srp. Madz. vihnye, vinnye »kovacnica« 
posudenica je iz slovackog. Upor. cigansko 
vigna »Herd«, vignja »Esse, Schmiede«. Danicic 
uzimlje cigansku rijec, koja je u prasredstvu 
sa oganj. Miklosic uporeduje semanticki raz- 
vitak sa gornjo-luz.-srp. vuhen, donjo-luz.-srp. 
hugeh »Rauchfang, Esse« od hogen, voge«/»oganj«. 
Moze biti praslav. od ie. korijena. Samoglasnik 
« je nastao od jery-a, a ovaj duljenjem od u 
u lit. ugnis < stlit. ungnis, lot. uguns »oganj«. 

Lit.: BI 714. Miletic, SDZb 9, 229. Miklo- 
sic 391. Loewenthal, WuS 11, 54. GM 472. 
WP 1, 323. Danicic, Osn. 202. 

vigovi m pl.j gen. vigova (Vuk, Vojvo- 
dina) »zamke za hvatanje ptica, omce, osice«. 
Miklosic uporeduje sa slov. venge f pi. »1° 



vigovl 



588 



vijati* 



Kesselkette, 2° Tiirnarbe«, Iljinski sa slov. 
vega »Schiefe, Neigung«, vegati »schwanken«, 
pridjevi vegast = vezen »nagnut«, a to od ie. 
*uoi-g-, prijevoj perfektuma od ^ei-g-, rasirenje 
ina -g od *uei- (v. viti). 

Lit ■ BI 714. PleterSnik 2, 754. 760. Miklo- 
•L\C 380. Iljinski, UZ 2, 3-6. (cf. IJb 10, 341). 

vihar m = (A > y poslije i) vljdr, gen. 
vy'ara = vihar, gen. vihra (Vodice, upor. 
stcslav. vihrb) = (s promjenom sufiksa) vi- 
hor = vijor »orkan, fortuna, vrtuna, furtutma, 
Sturmwind«, sveslav. (u slavinama takoder 
izmjena sufiksa -ar, -or, -ur) i praslav. Madzari 
posudise vihar, Rumunji vifor = vivor (Mol- 
davia), pridjev na -os < lat. -osus viforos, 
vifornita = vivornita (Moldavija) = zghihor- 
nita »snijezna mecava«. Denominal: vijoriti (se), 
-im (subjekt: zastava). Mjesto sufiksa r stoji 
u baltickoj grupi /: istocno-lit. viesulas, lot. 
viesulis, veisuols. Te usporednice kazu da je h 
nastao iz f. Rijec vijavica »isto sto vihor« kaze 
da je vihor nastao od viti (v.), od redukcije 
ie. korijena *ue- > *ui- prosirene formantom 
s : *uis. Upor. bug. viham, rus. vihatb prema 
vihnutb. Izmjena docetka posljedica je onoma- 
topeiziranja. V. vjetar, vijavica, polj. wijq 
»Gestober«, stcslav. vijalica »Wirbelwind«. 

Lit: BI 714. Ribaric, SDZb 9, 203. Mi- 
klosic 391. Holub-Kopecny 416. Bruckner 612. 

Vasmer 1, 207. Mladenov 68. WP 1, 220. 242. 

Trautmann 245. Tiktin 1738. Buga, RFV 67, 
232. si. (cf. RSI 6, 271). Kogen, IJb 14, 273. 
Scheftelowitz, KZ 56, 192. Pedersen, IF 5, 
70. 75. 

vija f (istrocakavski) »genus« < tal. via 
»Art, modo, guisa«. Izvedenica vijdj m (Cres) 
»putovanje« < tal. viaggio < poimenicen lat. 
pridjev sr. r. viaticum, od via, sa cakavskom 
zamjenomy = tosk. dz, d, koje se govori u 
Dubrovniku i Cavtatu vjadat, -am impf. 
»putovati« < tal. denominai viaggiare. De- 
nominal od via s mlet. prefiksom des- = 
tosk. dis- dezvtjati (se), -am pf. (16. v., Na- 
Ijeskovic, Perast) »pokvariti (se)«, upor. tal, 
sviare (s- < lat. ex-), bijdti (Hrvati u juznoj 
Italiji) »envoyer« < abbila (Abruzzi) < vlat. 
< *adviare > avviare. Osnovno via dolazi 
jos u sintagmatskim prilozima: alavijq (Bo- 
zava, Molat s primjerom: unje ucini to alavijq) 
»kako treba, alia buon'ora«. Prema Streke- 
Ijevu tumacenju tal. via nalazi se u docetku 
(sufiksu?) drugdvija, drugovje < drugovqa (15. 
v.) = drugovlja (17. i 18. v.) »herum«, upravo 
»drugi put«. U toj je sintagmi kao i u ostalima 
dva, tri itd. puta »zweimal (itd.)« put prevede- 



nica (caique) od tal. via »volta« (tal. due via 
due, sitai, via piti > viepiu, vie meno). Preve- 
denica je i onda kad se put upotrebljava kao 
prijedlog u znacenju »prema« (put sume; put 
ugarskijeh pode strana, Gundulic). Upor. u 
postanskoj upotrebi kod adresiranja via Zagreb. 
Isto tako i u crnogorskom prilogu blpm = 
uput (Vuk) »odmah«. U istrocakavskom hodi 
via, ili via, vija »jednom rijeci«. Upor. iz 
balkanskog latiniteta u sasvim drugom zna- 
cenju arb. via, s clanom (Ulcinj), »mala rje- 
cica« (opozicija lum »velika rijeka«) = naski 
(= crnogorski) konaval (v.)«, kod GM vt 
vije f »Rinne, Furche, Wasserlauf«, toponim 
Bregvi'a (selo, pravoslavni i katolici) »(upravo) 
obalska rjecica«. 

Lit.: ARj 2, 369. 807. 9, 437. Crania, ID 
6, 105. Wedkiewicz, RSI 6, 231. GM 471. 
Strekelj, DAW 50, 71-72. REW* 9295. DEI 
382. 1361. 

vijati', vije impf. (Vuk, subjekt vuk) (do-, 
iz-, zavijati, zavijati) impf, »urlati, urla- 
kati, ululare« prema deminutivu vijuknuti, 
vijukne i vijucnuti, vijucne. Na -iste vijaliste 
»mjesto gdje vuci viju«. Samoglasnik f Je na- 
stao od jery-a, stcslav. vyti, vyjo, rus. yib, 
voju, polj. wye, ces. vyti. Ovo vyti u hrv.-srp. 
samo s prefiksom: zaviti (Crna Gora, Vuk, 
subjekt vuk). Taj je propao na ostalom te- 
ritoriju zbog homonimije sa zaviti, zavijem 
»obvolvo«. Korijen *vy- je sveslav. i praslav. 
Nastao je od ie. onomatopeje * u-, Upor. jos 
(h)uka, (h)ukati i vikati (v.). Suglasnik v- je 
proteza. 

Lit: ARj 4, 336. BI 714. Miklosic 397. 
Holub-Kopecny 427. Bruckner 637. Vasmer 1, 
242. Mladenov 69. Pedersen, KZ 38, 342. 
Boisacif 103. Vaillant, RES 22, 191. 

vijati 2 , vijem impf. (Vuk) = (ekavski) 
vilati (iz-, o-, od-, pre-, raz-), sveslav. i 
praslav. (stcslav.) vejati, »1° (atmosferski 
termin za radnju vjetra) puhati, duhati (dva 
vetra veju, narodna pjesma; metafora: snijeg 
vije), 2° (pofjoprivredni termin) ventilare, 
worfeln (objekt zitoji, iterativ na -va- izvija- 
vati I izyejavati, -vijavdm (raz-)- Na -aca 
vijaca f (Vuk) = poimenicen part. perf. akt. 
na -ica vijalica (Lika) »sprava za vijanje« 
izvedenice su od drugog znacenja; od prvog 
su vijavica f (Vuk) = vijavica (ijekavci, Vuk) 
»mecava« (upor. rus. vejalica) i ie., baltoslav., 
sveslav. i praslav. s pomocu sufiksa -tro 
vjetar, gen. vjztra m (Vuk) = vetar (ekavski, 
Kosmet, cak., ZK) = (ikavski) vltar »ventus« 



vnati 



589 



vijece 



(od lat. ventus internacionalno ventil, ventili- 
rati) koji cini zasebnu veoma rasirenu leksiko- 
logijsku porodicu. Pridjevi na -bn vjetrni, 
poimenicen u z. r. Veternd = Veternica 
(toponim), Vjetrnd Poda (dual, Piva-Drobnjak), 
Vjelrna Petka (ibidem, svetica koja se slavi 
8. VIII, tako nazvana zbog toga sto se misli 
da bi vjetar odnio sijeno, ako bi se na taj 
dan kosilo), poimenicenje na -ik Vetrnik 
(toponim), na -en vjetrem, poimenicen vjetre- 
njaca, vjetrenjak = slozenica od sintagme 
vjetrdgonja = (ikavski) vitropir (v. piriti), na 
-ov vjetrov, na -ovit vjetrovit, (u zaklinjanju 
protiv more u igri rijeci) vjetrusna vjetrusnica 
(obrazovan mozda prema participima iz crkve- 
nog jezika -usti, ali upor. i bug. vetruska 
»Sturm«). Na -usina vjetrusina »demon zlog 
vjetra«. Deminutivi na -ic (tip konjic) vjetric, 
gen. -ica (Risan, Vuk), na -ic vjetric, na -be > 
rac povjetarac, gen. -rea, na -ce povjetarce. 
Augmentativ na -ina: vjetrina. Ovamo ide na 
-tlo stcslav. vetrilo n, koje se nije ocuvalo 
u hrv.-srp. zbog sinonima jedro (v.), ali rum. 
posudenica vetrila »jedro«, pi. vetre (< haplo- 
logija ^vetrellelei) = (s umetnutim u zbog 
unakrstenja sa lat. ventus > vint) vintreld = 
(sa zamjenom sufiksa -eala < -eh) vtntreald 
dokazuje da je postojala i u juznoslav., upor. 
bug. vetrilo »Segel«, kod Madzara vitorlya (16. 
v.). U Kosmetu je vetrilo »ventil«. Na -ina 
od sintagme zavjetrina (Vuk) »mjesto zasticeno 
od vjetra«, odatle ispustanjem sufiksa zavetar 
(Kosmet), i pridjev na -bn zavjetrno (Dobrota), 
komparativ zavjetrnije. Denominal na -iti vje- 
triti, -Im impf. (Vuk) »1° evanescere, 2° (vje- 
triti ocima, metafora) kao uplasen gledati« 
(iz-, raz-) = vetret (Kosmet), prema itera- 
tlvu izyjetravati (raz-), pf. razyjetrati. Sloze- 
nice: vjetromet m »Windstorm«, od sintagme 
vjetar mete > arb. vetromet; vetrov alj m 
(Kosmet) »vrsta trna«, ako je slozenica tipa 
govnovalj, ali bi moglo biti i poimenicenje na 
-alj od vjetrov. Od praslav. korijena *ve- u 
vijati je izvedeno i oveljlna (Kosmet) »ostaci 
od konoplje, ono sto vjetar nosi kad se na 
guvnu vije« te ovejei, gen. -akd m pi. (Vuk) »ono 
sto ne pada upravo kad se zito vrse (nego je 
sturo)«. Nije jasan prijelaz / > Ij. Na -toa 
(upor. zetva) vetva »Worfeln« (Lovran, Istra). 
Od (ekavskog) prevejati je part. perf. pas. kao 
pridjev prevejan (Kosmet) = Mareticev previ- 
janac (u prijevodu Odiseje), ovejan »cist, 
pravi«. Istaknuti jos treba razliku u akcentu 
razvijati, rozvijem »rasprsiti, rasturitk prema 
razvijati, razyijam od viti; vijati »ululare« je 
glagol drugog etimologijskog postanja (v.). Is- 



tom praslav. korijenu pripada i vedar, koji 
cini zasebnuleksikologijsku porodicu (v.).Samo- 
moglasnik i za u vijati je kao u prije prema 
prezde; vijati je nastalo od stcslav. prezenta 
veJG prijenosom u kategoriju infinitiva na 
-ati. Jat je nastao od ie. e u korijenu *ue-, 
koji se nalazi u sanskr. vati (3. 1. sing.) 
»puse«, od ie. participa *ue-nt je lat. ventus 
»vjetar«. Dok za vijati nema adekvatnih bal- 
tickih usporednica, jer lit. vetyti i lot. vetit 
»worfeln, vijati« predstavlja rasirenje ie. ko- 
rijena *ue-, za praslav. eieb < ie. *uetro 
balticke su usporednice potpune : stprus. wetro, 
lit. vetra, lot. vjtra. Sufiks -tro (upor, gr. 
UExpov > internacionalno metar, metricki) u 
vezi s tim je korijenom osobina baltoslav. 
Njem. Wetter, Witterung sadrzi doduse isti 
korijen, ali je sufiks -dhro. V. vedar. 

Lit.: ARj 4, 334-36: 343-344. 8, 708. 
9, 489. 491. 11, 261. 272. 793. 13, 758-59. 
BI 715. ASPh 34, 306. Elezovic I, 79. 2, 9. 
122. Vukovic, SDZb 10, 381. Bulat, JF 5, 
142. MibloIII 387. Holub-Kopecny 408. Bruck- 
ner 610-611. ASPh lb 128. KZ 46, 211. 
Vasmer 1, 196. Mladenov 93. WP 1, 220-202. 
Trautmann 345. Tiktin VITA. Baudis, IF 23, 
149. Helten, IF 23, 103. Boisacq* 17. Chodzko, 
BSLP 5, LXVIII, LXIX. Joki, Unt. 82. 149. 
Meringer, IF 16, 130. GM 469. Meyer, KZ 
8, 247. Osten-Sacken, IF 33, 265—266. 
Solmsen, Sbornik Korscha (cf. AnzJF 8, 197). 

vijece n (Vuk, Dubrovnik) »senatus, con- 
silium, dogovor«, sveslav. (osim ces. i bug.) 
i praslav. apstraktum na -je od stcslav. vetb 
»$ovkr\«, na -1A vijeca f (Vuk) »deliberatio«. 
Radna imenica na -nik vijecnik m, s pridje- 
vima vijecnikov, vijecnicki. Na -ica vijecnica 
» mjesto gdje se vijeca«. Denominal na -ati 
vijecati, vijecam impf, (s-) (Vuk). Stcslav. 
vetb dolazi s prefiksom sa- u dva vida: a > a 
i umukivanje, odatle semanticka varijacija: 
savjet m (13. v.) = svjet m = (s gubitkom v 
u grupi od tri suglasnika) sjet = sjet (Herce- 
govina), pridjev sjetan (biti cemu ~) »savje- 
tovatk, odatle nijesam bio ni sjetan ni cesni 
»nisam ucestvovao«, sjetivatit, -am (Crna Gora) 
= ikavski svit »1° consilium, 2° vijece«, de- 
nominal na -ovati, -ujem s(a)vjetovati (na-, 
po- se, raz) = svitovati impf. (na-). 
Rumunji posudise sfat < swett i sfetnic. 
Pridjev na. -bn > -an savjetan (Vuk, Crna 
Gora), poimenicen na -ik savjetnik m, s prid- 
jevom sdvjetnikov, prema f savjetnica; na -telj 
savjetovatelj; slozenica savjetodavac, gen. -vca. 
Rijec odvjetnik m prema f odvjetnica »advo- 
catus«, s pridjevima odvjetnikov, odvjetnicki, 



vijece 



590 



vijek 



apstraktum odvjetnistvo je radna imenica od 
odvjet m (Dubrovcani) »odgovor« (upor. 
rus. otvef), denominal na -ati odvecati, -am 
(glede i mjesto t upor. obecati). Rijec objet 
m, f = ikavski obit »promissio, votum« < ob + 

eib, s pridjevom objetan = obitan, denominal 
na -ati abitati impf. (ZK) prema pf. obecati 
(iz) = obecati = obicat, -am, obicivati, -ujem 
(c je iz prez. obvetjc > obec'atn prenesen i u 
infinitiv), na -ovati objetovati == obitavati; impf, 
na -va- obecavati, obecavam (iz). Sam glagol 
bez prefiksa ob- ocuvao se u Crnoj Gori 
vijetati, vijetam impf. (Vuk) »obricati«. U 
Crmnici f iz infinitiva prenesen i u prezent 
obetat, -om — obetati, -am (Krasic, Pribic). 
Na -ina abetina f, na -nik obetnik (14. i 15. v.). 
Na -jaj obecaj (Stulic). S prefiksom za-: 
zavjet, s pridjevom zdvjetan = zavetan (Kos- 
met); na -ina zavjet ina »obetina«, denominal 
zavjetovati (se), -ujem, zavjetovalac, gen. 
-aoca, zavjetovamk. Iz crkvenog je jezika 
zaveslati = zavicati se (Vodice) »uciniti za- 
vjet*. S prefiksom u- : uvjet, uvjetan, uvjetovati. 
Slozenici tipa nagovijestiti odgovara pridjev 
razgovijetan (ne-), s apstraktumpm razgovi- 
jetnost (ne-) i imenica zanovijet m »1° smetnja, 
dosada, 2° cytisus, zucica«, zanovijetati, -nb- 
vijetam impf. (Vuk) »blaterare«, odatle radne 
imenice na -as, -alo, -alac zanovjetas, gen. 
-asa — zanovijetalac, gen. -aoca, zanovijetalo. 
U oba slucaja prefiks je rastavljen partiku- 
lama ga, no. Balticke usporednice kazu da je 
jat u sveslav. i praslav. korijenu *vet- »govo- 
riti« nastao iz dvoglasa: stprus. 1. 1. pi. prez. 
waitiomai »govorimo« od waitiat »govoriti«, lit. 
vaitenu »sudim«, avesta vae&d f »gerichtliche 
Feststellung«. Zbog toga je tesko uzeti pra- 
srodstvo sa gr. ettoc, (> internacionalno ep, epos, 
epopeja) < ie. A eku-. Te usporednice utvr- 
duju i prvobitno znacenje. Prema Marelicu 
sadrze korijen vet- i dvoclana stara licna imena 

Vitomir, Dobrovit. V. o njima pod -vit. 

Lit.:ARJ4, 275. 7, 668. 747. 8, 51. 320-25. 
338. 340. 345. 375. 374. 493. 705. 711-715. 
13, 359-40. 14, 739-41. 17, 342-360. BI 
715. Mazuranic 774. Maretic, Savj. 76. Ele- 
zovii 1, 186. 2, 3. Miletic, SDZb 9, 367. 
Ribaric, SDZb 9, 205. Miklosic 387. Holub- 
-Kopecny 414. Bruckner 614. Vasmer I, 193. 
Mladenov 620. WP i, 246. Trautmann I, 
246. Griinenthal, ZSPh 9, 380. Buga, RFV 
75, 141. si. (cf. IJb 8, 198). Vaillant, RES 
22, 22-23. 23, 152-155. Maretic, ASPh 9, 
134. si. Lewy, ZSPh 9, 406. 

vijedro n (Crna Gora, Vuk, bug., rus. 

vedro) = (ekavski, slov.) vedro = (ikavski) 



vidro n (ZK) = vidro (Vodice, Jacke) = 
vjedro (Perast, Vuk) »1° sic, siganj, mala 
bacva, 2° mjera za vino, hektolitar (ZK>, 
sveslav. i praslav. Deminutivi na -ica vedrica 
(Vuk) »kravljaca, dizva« = vedrica (Kosmet), 
vedricica, na -ce vjedarce n (Stulic, narodna 
pjesma). Rijec je kulturna. Madzari posu- 
dise vedar, vodor, Rumunji veadra > vadrd, 
Arbanasi vedre, Novogrci u Epiru Pe8p&, Tur- 
ci vedre. Postala je balkanska rijec. Ne nalazi 
se u baltickoj grupi, niti u ostalim ie. jezicima 
postoji ekvivalenat. Tumaci se ipak iz ie. jezic- 
nih sredstava. Znacenjem stoji blizu gr. 
u5p(a »Wassereimer«, s prijevojem *udr- (v. 
voda). Ako je to uporederije ispravno, jat je 
nastao iz ie. e u prijevoju duljenja A d-ro, 
od *yed- (v. voda), stcslav. vedro »xd6oc,, 
axdirvo^ > stomna (NR Makedonija)«, polj. 
wiadro. Zubaty pretpostavlja kao prvobitno 
znacenje »trbusasta posuda« i tumaci se kao 
ie. *udero — *uedero »trbuh«, lit. vedaras 
»Eingeweide der Fische, Magen, Wurstmagen«, 
lot. veders, gr. oSepoc,, lat. uterus. 

Lit.: BI 724. Elezovii 1, 75. Ribaric, SDZb 
9, 203. Miklosii 388. Holub-Kopecny 410. 
Bruckner 610. Vasmer \, 177. Mladenov 60. 
WP 1, 190. 253. Guntert, IF 27, 48. Iljinski, 
RSI 6, 225. Krogmann, KZ 65, 140. GM 465. 
Tiktin 1706. Zubaty, ASPh 16, 418. 

vijek m (Vuk) = (ekavski) vek = (ikavski) 
vi'k (ZK), baltoslav., sveslav. i praslav. (stcslav.) 
vekb, »1° Lebenszeit, 2° saeculum«. Pridjev 
na -bn > -an vjecan = (ekavski) vecan (Kos- 
met) = vicnji (Senj, Podgorje, Velebit), apstrak- 
tum na -ost vjecnost, na -it vjecit, na -as vjecitas, 
-asa »osudenik na vjecitu robiju«, na -ovit vjeko- 
vit. Slozeni pridjevi slabovjecan (Miklosic, hrv.) 
= slabovecan (Istra, Nemanic) = slov. slabove- 
cen »infirmus« (upor. ni dugoga vika, vikovisan, 
ZK). Prilozi: uvijek »semper«, prevedenica od 
gr. eic, xov aicova (upor. Ev. Mat. XIX, 19.: 06 
p.r|X£Ti e^ oou xapjioc, yevetou eic, xov cucova), 
cemu se dodaje jos gen. pi. vjekova (takoder u 
gr. = lat. in saecula saeculorum), izmijenjeno 
na (= ra) vik vikoma (ZK) = navijek, vik na 
vi'k (ZK) »neprestano«, vavik pored vajk (Vodi- 
ce, ZKU) = vavek (Cres) = vavije pored vaje 
(Lika, Kordun), viku (Smokvica, Korcula) »ni- 
kada« u primjeru: pa se vise, moj sinka, viku 
nijavjati merakul. Denominal na -ovati vjeko- 
vati, vjekujem impf. (iz-). Imperativna sloze- 
nica vddivek m (Backa) »tezak posao koji 
trazi covjecji zivot«. Samoglasnik e je nastao 



vijek 



591 



vijest 



iz , a taj iz ie. dvoglasa oi, u prijevoju perfek- 
tuma *uoiq-, od *ueiq- (prosirenje ie. korijena 
*uei- formantom q, upor. viti), koji je zastup- 
ljen u lat. vinco, vici, victum »pobijediti«, stir. 
fichim »borim se«, stvnjem. wigan »isto«, odatle 
prezime Weygand, arm. veg »borba«. To je 
bilo i prvobitno znacenje stcslav. vekb. To 
znacenje potvrduju i balticke usporednice lit. 
viekas »snaga, zivot«, pridjevi veikus »brz«, 
veiklus »radin«, vikrus »munter«, vykis »zivot«, 
lot. veikt »ausrichten«. Po zakonu semantickog 
rezultata slavine su snagu prenijele na trajanje 
zivota = trajanje snage > cutbv (> internacio- 
nalno eoni). S lit. pridjev vikrus moze se 
uporedivati hidronim Ukra, Ukrina (se. ri- 
jeka, upor. Bistrica). Takav naziv za rijeke 
nalazi se jos u polj. i drugim slavinama. Upor. 
jos covjek (v.). 

Lit.: ARj 4, 341. 7, 738. 15, 399. BI 715. 
NJ 7, 248. Ribaric, SDZb 9, 203. Skok, ASPh 
32, 365., § 8. Tentor, ASPh 30, \5l.-Elezovic 
I, 75. Miklosic 388. Berneker, KZ 37, 382. 
Holub-Kopecny 411. Bruckner 615. Vasmer I, 
179. Mladenov 93. Trautmarin 339. Reichelt, 
KZ 39, 59. 

vijenac, gen. -nca m (Vuk), baltoslav., 
sveslav. i praslav. (stcslav.) enbcb, »OT£cpavoc; 
(upor. licno ime Stjepan), corona«. Deminutiv 
na -ic vjencic. Izvedenica je na -be > -ac od 
primitivuma ven-, koji je ocuvan u polj. 
wian, rus. ven = venec, venok. Pretkrscanski 
denominal na -jati vjencati, -am impf. (Vuk) 
(po-, pri-, raz-) »maritare«, iterativ na -va- 
razyjencavati prema iteratlvu vjencdvati, vjen- 
cdvdm ima svoju anologiju u gr. OTEcpcivoirv, 
vjencanje u axEcp&vcoaic; = arb. kunore, rum. 
cunur.a < lat. corona, naziv stvoren prema 
obicaju istocne crkve da se prigodom crkve- 
nog obreda mladenki polozi vijenac u crkvi na 
glavu. Kod katolika nosi mladenka vijenac od 
kuce u crkvu (ZK). Part. perf. pas. kao pridjev 
vjencani (~ prsten, kosulja, kum), poimenicen 
na -ica vjencanica »T kosulja, 2° zioka, le- 
tva, panta, pauznica«, Slozenica Prvovjen- 
cani (~ kralj Stevan). Jat je nastao iz ie. 
dvoglasa oi, kako se vidi iz lit. usporednice 
vainikas »isto«. Ie. je korijen *uei- (upor. 
viti), u prijevoju perfektuma *uoi- prosiren for- 
mantom n. 

Lit.: ARj 11, 269. 12, 214. 13, 763. 5/715. 
716. Elezovii 1, 77. Miklosic 389. Holub- 
-Kopecny 412. Bruckner 610. Vasmer 1, 182. 
Mladenov 62. Trautmann 346. WP 1, 225, 
Budimir, NJ 2, 233. Jagic, -ASPh 6, 73. Jokl, 
ASPh 28,4-5. Putanec, Filologija 5,117-122. 



vijerdine f pi. (Mljet) »(brodski termin) 
pribijene su u barci sa svake strane, na njima 
stoje pajoli (v.> = virdine (Racisce) »drva 
na kojima stoje pajoli«. Ako je od tal. vergine < 
lat. virgo, gen. -inis, nije jasna metafora; 
virgo /u crkvenom smislu »djevica« nalazi se 
u prvotisku glagoljskog brevijara iz 1491., 
pisano Marcela Merga i Nergi v Ljublji. Ne- 
jasno je v > n. [Putanec: Nerga < gr. ev- 
a PYn? »koji se pojavljuje (nocu)«, o svetici 
Markeli, s Hiosa]. Upor. fr. vierge, port, i 
kat. verge. 

Lit.: Macan, ZbNZ 29, 212. Rosamani 
1216-17. Stefanie, Rod 285, 75-76. REW* 
9364. Skok, Term. 139. Putanec, Jadranski 
zbornik 4, 86-88. 

vijest, gen. -i f (Vuk) (ne-), baltoslav., 
sveslav. i praslav. apstraktum na -t od stcslav. 
vedeti (v.), »glas, haber, fama«, Prevedenica 
od cruv£(6r|aic, = consdentia (posudeno kusen- 
eija, v.) savjest < sbvestb »Gewissen« = (se- 
manticka razlika tipa srcan, srdacan) svijest f 
(ne-, bez-) »Bewusstsein«, s pridjevima savjes- 
tan, -sna = savjesan (Piva-Drobnjak) (ne-), 
apstraktum na -ost savjesnost, na -ik Ljubisin 
savjesnih »saznalica, onaj koji zna za nesto« 
sadrzi etimoloske znacenje od vedeti; svijes- 
tan, f -sna (ne-) = svjesan (Piva-Drobnjak) 
»pametan«, ni svjesni ni cesm »ne znam nista 
o tome« = svisan, f svisna (Vodice); izvjestan 
(ne-) smatra se rusizmom < rus. pridjev izyest- 
nyj »poznat«, od imenice izvestt (stcslav.) > 
izvijest (Rosa, Voltidi, Stulic) »izvjesno zna- 
nje, kazanje necega sto je izvjesno«; Izvesan 
(~sna slova, Kosmet) »jasna«; vavijest (Vuk, 
Baranja): nema vavijesti »Begriff, intelectus« 
< vzvestb. Na -ica nesvjestica f. Denominai 
na -iti -vijestiti, -vtjestim, samo s prefiksima 
iz-, na-, oba- > oa-, os-, ones-, obne-, uba-; 
nazvestiti pf. (hrv.-kajk., ZK) prema impf. 
navijestati, -am, -vescati (naz), nazvestivati, 
-vjescivati, -vjescujem, samo s prefiksima; 
obnesvjesnuti, -em (Vuk); Izvijest f »obavijest«, 
postverbal od izvijestiti, izvijestim. Ovamo jos 
vesnut se, -em (Kosmet) »osvijestiti se«. Radne 
imenice na -nik vjesnik, gen. -ika »glasnik, 
glasonosa, elcija«, prema f vjesnica; izvjesnih 
»covjek koji izvijestk, na -telj izyjestitelj = 
na -lac izvjestilac, nazvestitel m (Belostenec) 
prema f nazyestitelica. Na -je izyjesce (< rus. 
izvestie), na -joj izvjestaj. Na -telj je i svistel 
(1474) »svjedok«, od zvestiti < izvestiti (haplo- 
logija -titel > -telj). Ovamo ide i nagovijest f, 
postverbal od nagovijestiti, -gdvijestim pf. 



vijest 



592 



viksati 



(Vuk) prema impf, nagovjesclvati, -vjescujem 
»izdaleka i ukratko napomenutk, u kojem je 
prefiks rastavljen cesticom go, koja je ista 
kao u nego. Sufiks na -to, koji se nalazi u 
rus. vest, izvest nalazi se i u hrv.-kajk. ocivest 
(Belostenec) »ocevidan«, uspor. gr. ocpBoduo- 
cpavfjc, »visible«, 6cp6a>tU,ocpava)c, »visiblement«, 
odatle na -bn > -on ocivestan (Jablanci), s ap- 
straktumom ocivest(n)ost (v. yjeSfl. Od baltickih 
jezika daje usporednicu stprus. infinitiv waist 
»znati«. Upor. sanskr. vitti »znanje«, avesta 
visti- f »isto«, s istim sufiksom u prijevoju 
nizine. Rumunji posudise veste f (e < t kao 
obicno), odatle rum. denominal a vesti »ver- 
kiinden«, particip kao pridjev s lat. -itus > -it 
vestit »glasovit«, a prevesti »vorhersagen« (rum. 
neologizam pre- < lat. prae-}, na -x/p > -Mi 
vestui = vesti, vestnic »glasnik«. 

Lit.: ARj 4, 336. 337. 342-43. 7, 342. 
737-47. 863. 782. 8, 129. 292. 314. 413. 
515-16. 413. 530. 9, 3. 4. 92. 308. 309. 
311-12. 14, 738. 739. 17, 259-266. 341. 
5/714. Vukovic, SDZb'lO, 401. Elezovic 1, 79. 
NJ I, 59. MiklosiE 390. Hobl-Kopecny 410. 
Bruckner 619. Vasmer I, 192. Mladenov 63» 
Trautmann 338. Vaillant, RES 4, 310. Horak, 
ASPh 12, 299. Tiktin 1248. Budimir, NJ 2, 
232. Maretic, Savj. 36. 

vika' f (Vuk, Srbija, Backa) »20 oka, polo- 
vina pozunskog vagana, .Metzen, zitna mjera«, 
rum. vica (Erdelj) »Viertel«. Od madz. vika. 

Lit.: Mazuranic 1573. Tiktin 1735. Miklosie 
391. 

vika 8 f (Mikalja) »vicia sativa«. Nalazi se u 
svim slav. jezicima (ces. vikev), osim slov. *i 
bug. Polj. i ukr. wyka pretpostavljaju y > i. 
Prema Miklosicu i Briickneru posudenica 
je iz stvnjem. wiecha, nvnjem. wicke< lat. 
vicia. Na Balkanu ne postoji taj latinizam 
(upor. rum. mdzarichie, mazeriche, arb. gro- 
xhele, -ulle f). 

Lit.: Miklosie 397. Holub-Kopecny 416. 
Bruckner 638. Vasmer 1, 199. REW' 9308. 

vikar, gen. -dra m (tako opcenito u Hrvat- 
skoj) »(katolicki termin) biskupov zamje- 
nik« = vikarij (Rab) prema tal. vicario, oboje 
latinizam vicarius »zamjenik« = (prema madz.) 
vlkarls, poimenicen lat. pridjev na -arms od 
vicis, vicem, vice (ovo danas kao prvi elemenat 
internacionalnih i crkvenih slozenica vice- 
admiral, vicijaspes, itd.). U srednjovjekovnom 
dalmatinskom latinitetu s betacizmom i sa 
i > u (kao u ponistra) bucarim, buccarius 
(Split, 12—13. v.; Skradin) »zamjenik comesa 



ili priora, kneza«; njegova sluzba na lat. 
-atta: buccaratus. Taj je oblik latinizacija 
dalmato-romanskog izgovora. Upor. arb. vikar 
(Gege). 

Lit.: Mazuranic 1573. Kusar, Rad 118, 21. 
Jirecek, Romanen 1, 88. Skok, Slav. 180, bilj. 
13. 252. REW* 9303a. Banali § 392, e. DEI 
4047. 

vikati, vicem impf. (Vuk) (do-, iz-, na-, 
nad-, od-, po-, pod-, pro-, raz-, s-, uz- se, 

za-) = vikati (ZK), prema iteratlvu -vikivati, 
-vikujem, -vikivam, samo s prefiksima (uz 
navedene jos pod-, pri-) i pf. viknuti, -vtknem 
(iz-, na-, od-, po-, uz-} = vikniti, viknem 
(ZK), na -ovati navikavati (se), -ujem impf. 
(Kosmet) »karati«, odviknut se, -iknem (Kos- 
met, »odazvati se«) »1° clamare, 2° (u Kosmetu, 
Piva-Drobnjak, u Makedoniji i bug.) zvati, 
dozivati (upor. isti semanticki razvitak od 
clamare u romanskim jezicima)«; Stoni viko 
»sto neki rekao« (< sto oni vikao, Piva-Drob- 
njak). Samo juznoslav. Praslav. Nije potvrdeno 
ni u stcslav. Postverbal vtkd f. Radne imenice 
na -ac vikal, gen. -ala, na -alo m. Unutarnji 
prilog (instrumental) vikom vikati (upor. logom 
lezati, ZK). Apstraktum od part. pret. pas. 
rdzvikanost. Prema Miklosicu u vezi je sa 
v'ijati (v.), tj. praslav. korijen *vy- < ie. onoma- 
topejski *a- oformljen je s pomocu -kati (v.), 
upor. bukati, (v.). Arbanasi posudise vikat, 
vikds. Upor. ces. onomatopejski glagol vyskali 
»pousser des cris de joie«. 

Lit.: Alii 2, 722. 4, 337. 7, 741. 742. BI 
716. 717. Elezovic I, 407. 430. 2, 16. Vukovic, 
SDZb 10, 407. Miklosie 397. Mladenov 66. 
GM 472. Zubaty, AnzIF 19, 60. Vasmer 1, 
242. 

Vikentije m, Vicentije (kaluderske ime), 
preko gr. Bixevrtoc, (disimilacija n — n > 
— n), od lat. Vincentais > hlpokoristik prema 
lat. izgovora Vincek m (hrv.-kajk.), Vice m 
(Dalmacija), Vicko m (Dalmacija) = Visko, 
gen. V tskota (Hvar, Brusje), prezime Viskovic = 
(v >/) Fiskovic. Vincentius dolazi vec na nat- 
pisu u Cavtatu, u srednjovjekovnoj Dalmaciji 
nije osobito zastupljeno prema Jirecekovim za- 
biljeskama. Rasirenje hipokoristik na -ko Vinko, 
prezime Vinkovic. Hipokoristici Vice i Vicko 
karakteristicni su ipak samo za Dalmaciju. 

Lit.: Jirecek, Romanen 2, 63. 

viksati, -sem impf, (govor gradova) (iz-, 
na-, -dm, Lika) »1° cistiti cipele, 2° (metafo- 
ra) izbiti, istuci nekoga (LikaX izviksati se 
.»nauciti se, izvjezbati se« = (metateza ks > sk) 



viksati 



593 



vile 



izviskati, -am pf. (Vuk) »isibati« = (sa w > b) 
biksati, -sem (iz-, na-, ZK); biks m (ZK) »lastilo 
(neologizam)«. Od njem. Wichse, auswichsen, 
prijevoj Wachs, u prasrodstvu sa vosak (v.). 

Lit.: ARj 4, 337. 7, 208. 742. Striedter- 
-Temps 223. ScKmemeiss 21. 64. 184. 

vila f (Vuk; razlika u akcentu vila prema vile 
ima semanticku i etimologijsku vrijednost) '»1 ° 
mitologicko zensko bice, koje zivi i klikce po 
planinama i kamenjacima, snabdjeveno magic - 
nom moci (lijeci i prorice) (vile od gore — 
zagorkinje), epiteti: posestrima, bijela (vila), upor. 
Nymphe, 2° (u dubrovackoj lirici) donna amata 
(vila f i v/r'/indeklinabile), 3°ime konju«. Sve- 
slav. i praslav. = slov. vila »Zauberin, copar- 
njica (ZK)« prema vilec, gen. vtlca »Zauberer«. 
Pridjevi na -en vileni (konj), poimenicen na -Ik 
vilenik, gen. -ika (Boka) »sorcier, covjek koga 
je izvidala vila i svojim skutom rane zavijala«, 
na -jak vilenjak, gen. -aka (Bosna) »postoji 
vjerovanje da ce grad (krupa) obiti i odnijeti 
svuda, samo nece u onim selima, gdje ima vile- 
njaka«, na -ica vilenica »isto sto vila i vilena 
zena (Lika)«, prosiren na -ski vilenski (Bara- 
nja, - stanovi), vilenski konj (Baranja, Vuk) 
»vrst leptira«, posjedovni na -in vilin (biljke, 
kosa, luk, sito; kolo, igraliste, pec'ina, gora, topo- 
nim Vilina Vodka), prosiren na -io vilinjl (~ 
trag), na -ovit vilovu = na -ovski vildvski »magi- 
can« = na -ovan vilovan, poimenicen na -jak vi- 
lovnjdk, gen. -aka »bijesan covjek«, na -jaca vl- 
lovnjaca »velika pecurka, nazvana tako jer se 
govori da raste na vilinu kolu«. Ubug. vila pro- 
roclca, vili samovili (upor. za takovu igru rijeci i 
viia vilovnica, narodna pjesma, Istra) = samovili 
(tako i u makedonskom), mineja »bijesnim«. 
U slozenici samovila prvi je dio kao u samodlva, 
samodlvnik, samodivski (bosiljak, burjan, hvost). 
Nalazi se i u rum. Samodiva (Oltenija), u 
Erdelju Slla Samindila je »Art bose Fee, die 
Kindern und jungen Leuten Schaden zu- 
fugt«; odatle hipokoristickim kracenjem i dodat- 
kom sufiksa -ika samca = simed »Art mytho- 
logisches Wesen, das Gebarende oder ihre 
Kinder totet oder ihnen sonstigen Schaden zu- 
fugt«, odatle biljka samcutd (deminutivni 
sufiks -ufa < lat. -ucea) »sisymbrium«. 
Na -asvilas, gen. -dsa. Na -ic: viliim (Vodice) 
»izvor koji pripada vilama«. Slozenica vllozmaj 
(Palmotic, Gundulic, Osman 2, 34: Mustafina 
mati leti k planinskome vilozmaju, gdje vjestice 
podno oraha na gozbe se strasne staju); vllozmaj 
je dubrovacko slaviziranje od griffone > grip. 
Potvrda je od vaznosti jer vile stavlja u vezu s 



vjesticama. Denominal dovilet, -vilim (Kosmet) 
»dojaditi, doci do duse, dotuziti«, na -ositi 
razvilasiti se, -vlldsim pf. »ponijeti se kao vilas«. 
Razlika je izmedu sjevernih i juznih slavina u 
semantickom pogledu. Kod juznih Slavena vila 
je folklorni termin, kod sjevernih vila oznacuje 
ludu, ludost: sties, vila »miserable, chetif, me- 
diant, fou«, vilovati »agir mal«, rus. vila »homme 
astucieux, etourdi«. U dubrovackoj lirici vil 
je postao indeklinabile z. r. kao strii: upor. 
taj (< ta + i) vii putem gr e (Mencetic), prema 
ljubi f, koje je stari nominativ od Ijuby, gen. 
Ijubtve. Kod Palmotica: Nesrecan je taj. . . 
komu vila od ljubavi ljubi (= ak.) u ruke tudu 
stavi, gdje je akuzativ sing, jednak nominativu 
sing. Miklosie uporeduje hrv.-srp. vile sa zalik- 
zene u Donjoj Koruskoj = svete bele cistljive 
zene u Gornjoj Koruskoj. Nema pouzdane eti- 
mologije. Prema Potebnji u prasrodstvu je s 
lit. vyti, veju »nachjagen«, iterativ vajati, avesta 
vayelti »tjerati«. Prema Pelikanu u prasrodstvu 
je s lit. vylius »fraude, tromperie«, ags. ml 
»ruse, fraude«, od ie. korijena *uee- (y. viti), 
prosiren formantom /. Bruckner uporeduje ta- 
koder s lit. vilti, vilstu »tromper, decevoir«, 
vlelotl »wickeln«. Mladenov izvodi isto tako od 
viti. Upor. polj wilii, wilowac »verriickte, tolle 
Streiche machen«, i ces. vilny »luxurieux, li- 
bidineux«. Kao tvorba iz magijskog doba moze 
da ide zajedno sa vjestica, vlsac = viscun i 
sa vidati — vidjeti < *vidla. 

Lit.: BI 111. Mazuranic 358. 1573. Elezovic 
1, 141. Ribaric, SDZb 9, 203. Miklosie 391. 
Holub-Kopecny 416. Bruckner 622. Vasmer 
1, 200. Mladenov 66. Tiktin 1359. Pelikan, 
LF 56, 241-245. WP 1, 227. 

vilan, .gen. -ana m (pejorativ, Dubrovnik 
i okolica) = vilan, gen. -ana (Prcanj) »grober 
Mensch, neotesanac«; vilan, jvilana je i pridjev 
(Korcula) i kao tal. vlllano »isto«. Korculani 
zovu Zrnovce (od Zrnovo, selo iznad Korcule) 
vllanl ili kuneji. Poslovica je u Korculi vilan 
resta sempre vilan. Od tal. pridjeva villano 
»rozzo«, izvedenica na' -anus od villa (opozicija 
cittd) < kslat. villdnus. 

Lit.: Resetar, Stok. 307. REW 3 9331. Prati 
1045. 

vile, gen. vi'lafpl. (Vuk, Buzet, Sovinjsko 
polje, ZK; pi. zato sto su od dva ili vise rogova), 
sveslav. i praslav., »rogulje«. Deminutiv vilice 
f pi. (ZK) »Essgabel«, vllica f »(metafora) ce- 
ljust, laloka«, na -juske < -uh + -tka viljuske 
f pi. »pirun, pantaruo, vilice (ZK)«. Arbanasi 
posudise ftlushke. Denominal na -iti vtliciti* 
-im impf, (za-, ob)ektkonj) »zaulariti/zacevilji- 



38 P- Skok: Etimologijski rjecnik 



vile 



594 



ti«. Od sintagme: ndvilak, gen. -Ika (Vinkov- 
ci) = ndvilak, gen. -vilka (ZK) = naviljah, 
gen. naviljka (Saptinovac, Turska Hrvatska, 
Lika, Vuk, glede Ij za; v. navilje), s denomi- 
nalom ndvttjciti, -im »kupiti u naviljke«; na 
-njak: naviljnjak (Krk) = na -oj navll(j)aj, gen. 
-aja (Lika) = na -je navilje n (Ljubisa, Stu- 
lic). Pridjev na -bn > -an razvilan (Vrbnik) 
»koji se rascijepio kao vile«. Denominal razvi- 
lasltl, razvilaslm (Lika) »rastvoriti«. Na -ar: 
vilor (Brusje, Hvar) »vile od drva kojima se 
mlate suhe stabljike kojega grma ili stabla, 
da otpadne lisce«. Ovamo mozda vilci m pi. 
»purgatorium«, vilcati(se) (ZU, Radatovici) »mu- 
citi se, muciti«, ako je od vile, kojima davoli 
muce duse. Izvedenica s pomocu sufiksa 
-dio > -lo za oruda od viti (v.). Upor. ces. 
vidle, polj. widly. Madzari posudise villa. 

Lit.: ARI 7, 742. BI 717. Hraste, JF 6, 214. 
Mikldsie 291. 391. Holub-Kopecny 416. Bruckner 
613. Vasmer 1, 200. Mladenov 66. WP 1, 227. 
Petersson, ASPh 36, 152-153. Meillet, Et. 
318. 418. (cf. IF 32, 132). GM 105. Murko, 
WuS 12, 335-340. 

vilun, gen. -una (Bijela, Boka) »neodrasli 
felun (v.)«. Primjer: neko volijesti lieu, a neko 
viluna [u Dalmacijiye/«« i u Dubrovniku/e/wn, 
gen. -una »seriola dumerili«]. V. lica. 

Lit.: ARj 3, 48. 56. 

vime, gen. vimena n (Vuk), sveslav. i praslav., 
bez iisporednica u baltickoj grupi, »uber (s 
kojom je rijeci u prasrodstvu)«. Deminutiv na 
-see < -bebee vimesce n. Samoglasnik i je nastao 
iz jery-a, upor. rus. vymja, ces. vyme, polj. 
wymie. Taj je nastao od ie. h u korijenu * udh-, 
koji se nalazi u sanskr. udhar, gen. udhnak 
»isto«, gr. ouO-ap, gen. oB&citoc,, ags. lider, nv- 
njem. Euter. Praslav. je rijec apstraktum obrazo- 
van s pomocu sufiksa -men od istog korijena i 
znaci »ono sto nabujava«. U lit. postoji isti 
korijen, aliu visem prijevojnom stepenu *6uadh-, 
*uedh-: lit. vedaras »mit Blut oder Griitze 
gefiillter Wurstmagen«, lot. vedan, stprus. we- 
ders »trbuh«. V. vijedro. 

Lit.: BI 718. Miklosic 397. Holub-Kopecny 
427. Bruckner'638. Vasmer 1, 240. Mladenov 
66. Trautmann 334. WP I, 111. Boisaccf 726. 
Hirt, IF 32, 292. Kretschmer, KZ 31, 338. 
Reichelt, KZ 39, 68. 

vina f, stcslav., bug., rus. vina »causa«, bal- 
toslav., praslav., ova rijec nije ocuvana u juzno- 
slav. jezicima sama za se. Danas je odatle ne- 
vln = stcslav. ne inbnb (glede -nbnb > n upor. 
stran, v.), »nekriv, neduzan«, pridjev koji je pre- 



ma Marelicu rusizam; postao je opcenit u 
knjizevnom i saobracajnom govoru; rusizam je 
i izviniti (izvinite »oprostite, pardonnez-moi«), 
izvinjavati, -am (se) »entschuldigen« < rus. 
izvinitb, izvinjatb; vinovnik »krivac, autor« < 
rus. vinovnik. Apstraktum nevinost f. Demi- 
nutiv na -see < -bebee nevinasce. Da je nekada 
vina postojala i u juznoslav. narodnom govoru, 
dokaz je rum. slavizam vina »Schuld« < bug. 
vina, pridjev vinovat (ne-), stcslav. vinovatb 
»schuldig«, rum. denominai nevinovati »un- 
gestraft lassen«. Martie upotrebljava nevinovan. 
Denominal pf. povinuti se prema impf, povi- 
novati se »pokoravati se« rijec je iz crkvenog 
jezika. Samoglasnik (' je nastao od ie. dvoglasa el 
u korijenu *uei-, s formantom n. U prijevoju 
perfektuma *uoe- s istim formantom nalazi se 
u lit. i lot. vaina »Schuld, Gebrechen, Scha- 
den«. U drugim ie. jezicima formant je t: 
lat. vitium. Upor. dalje srodstvo sa vojna (v.). 

Lit.: ARj 7, 129. Maretic, Savj. 37. 67. 
Ivsic, HR 1934, 195. Miklosic 392. Holub- 
-Kopecny 416. Bruckner 622. Vasmer 1, 201. 
Mladenov 66. WP 1, 230. Endzelin, FBR 12, 
7. 10 (cf. Ub 18, 316). Johansson, IF 25, 233. 
Lewy, Melanges Mikkolb 114 (cf. lib 18, 263). 
Skardzius, APh 2, 14. 198. 3, 26. 112 (cf. Ub' 
18, 304). 

vincilir m (Hrvatska, Hrvatsko zagorje, 
hrv.-kajk.) »upravitelj vinograda, glavni radnik 
u njem«. Od madz. vinceller > rum. vlnfeler 
(Erdelj) < stvnjem. vjinzur(i)l, srvnjem. win- 
ziirle, bavarski Welnzierl < lat. vinllor, gen. 
-oris. Slovenei imaju vincar, gen. -rj a (= obr- 
nuto u vinicar prema vlnica »Weinkeller«) 
< nvnjem. Winzer. Metateza r — I > I — r 
nastala je u madzarskom. 

Lit.: Pletersnik 2, 770. Tiktin 1748. Welgand- 
-Hirt 2, 1271. Samsalovic, NVj 24, 590. si. 
(cf. lib 5, 268. JF 3, 227). REW* 9351. 

vindija f (Kuciste; n umetnuto pred denta- 
lom; afereza z-) »zavist«. Pridjev na lat. -osus > 
-oso vindioz (ibidem) »zavidan« = prosiren na 
-bn > -an invidljozan (Potomje) »zloban, za- 
vidan«. Od tal. ucenog apstraktuma od invi- 
dere na -to invidia f (prefiks in- i korijen od 
videre), invidloso; zavist (v.) je prevedenica 
odatle. 

Lit.: DEI 2083. 

vino n (Vuk) »vinum, Wein (s kojim rije- 

cima ide zajedno)«. Deminutiv na -de vince. 

Augmentativ vinusina. Pridjevi na -bn stcslav. 

inbnb > *vin ocuvan samo u toponomasjtici: 

Vinagora, Vinibreg, Vini Vrh, u Vukovoj sin- 



595 



vinjaga 



tagmi vina loza »vinova loza«, poimenicen na 
-lea inbnlca (posudeno u rum. velnlta »Brannt- 
weinbrennerei«) > vlnica »1° klijet u vino- 
gradu, 2° posjed vinograda«, toponim Vlnica = 
slov. vlnica »1° Weinkeller, 2° Mostbirne«. 
Taj je pridjev propao zbog homonimije sa 
Inbnb »reus«, nevin, od vina »krivica«. I stcslav. 
vinbnikb »scyphus« bio je u koliziji homonimij- 
skoj sa vinbnikb »auctor«. U srednjem rodu u 
imenima sela Donje, Gornje Vino zacijelo je 
stari pridjev na -j vinji (od Ijetine zitne i vlnje, 
1478). Stari pridjev na -j ocuvao se jos mozda 
u podvinje n (Zagorje i Prigorje) »1° zemljiste 
pod vinogradom, 2° toponim (Bosna, zupa- 
nija bjelovarsko-krizevacka)«. Upor. Podvinjak, 
gen. -aka (Bednja, selo). Stari pridjevi na -bn b 
i -j zamijenjeni su drugim sufiksima: -ov: 
vinov (Vuk, <~<z /020, komine, puce vlnovo »ja- 
goda, zrno«, u panja vinova, vinovo Usee), 
prosiren je na -bn > -an vlnovan (Vuk, Srijem, 
— ni kljuk) »u cemu ima mnogo vina«; na -en: 
vlnen (sud) »sto zaudara na vino«, na -jen 
vi'njen (slov.) »pijan«, -bsk vinski (sud, podrum, 
ocat, mijeh). Na -orlus > -ar vinar, gen. -dra 
(ZK, slov., hrv.-kajk.) »Weinbauer«. Na -jaga 
vinjaga, toponim Podvlnjage (zemljiste kod sela 
Salnika). Ta se rijec tumaci i kao slozenica, 
drugi dio -jaga bio bi korijen od jagoda. Na 
-ika vlnika (i slov.) »1° Vogeltraube, 2° wilde 
Weinrebe, vitis vinifera silv.«. Na -iste Vinisce 
(Split, Karlovac, samo toponim). Slozenice: 
vinober m, vinoberje n, vinoboj (biljka), vi- 
nodjelje, vindpija; vinotok, najstarija potvrdena 
hrv. rijec 1062. (Racki 62); vinobrdo (M. A. 
Reljkovic) je zacijelo prevedenica od Wein- 
berg i ne govori -se nigdje; vinograd m (Vuk) 
(s izvedenicama vinogradac, gen.-ce, vino- 
gradlna, vlnogradisce »napusten vinograd«, 
vinogradar, vinogradski} sadrzi u drugom di- 
jelu grad u znacenju u kojem i rus. ogorod 
»ogradeno mjesto, vrt, Garten«. Upor. takovu 
slozenicu i u vrtograd (v.). Ne treba da je 
posudenica iz gotske slozenice weinagards 
(nvnjem. Weingarten), jer odgovara posvema 
starom toponomastickom tipu Vinodol £— 
1163. Vallls vlnaria = 1185. Vallis vlnearla). 
Taj naziv kraja obaseze- Novi, Bribir, Grizane, 
Kotor, Belgrad, Drvenik, Hreljin. Granicna 
naselja oko tog teritorija su Ledenice, Senj, 
Bakar, Trsat. Kako su i vinograd i vrtograd 
bili zakonima i obicajima zasticeni objekti, 
drugi dio slozenice grad moze kao i u rus. 
ogorod znaciti »ogradeno mjesto«. Osnovna rijec 
vino je praslav. posudenica, odatle lit. vynas. 
Problem je samo odakle, da li preko Gota, kako 
mnogi tvrde (Stender-Petersen, Walde-Po- 



korny, Loewe, itd.), preko lat. (Jirecek, Ro- 
manski, Skok), irackoga (Pogodin). Tuma- 
cilo se takoder iz ie. jezicnih sredstava (Walde, 
Mladenov) od korijena vi-ti (lat. vitis), sa 
sufiksom -no. Miklosic se Izrafava, kratko : Die 
nordeuropaischen (= germ., keltski, slav.) Na- 
men des Weines stammen aus dem Lat. Ako 
se prihvati to misljenje, onda se namecu dvije 
mogucnosti tumacenja sveslav. naziva: 1. sto 
se mjesta tice, to se moglo dogoditi samo na 
Balkanu, i to na dunavskom limesu; 2. kako 
je za docetno lat. -urn > vlat. vlnus moguc 
samo refleks -b, mora se uzeti da je posudivanje 
islo preko lat. n. pi. vina »vrste vina«, odakle 
je prema pivo stvoren sveslav. sing. vino. Sa 
Vasmerom treba zabaciti izvodenje iz ie, sred- 
stava, jer je rijec kulturna i rasirena u kav- 
kaskim jezicima (durdijanski, itd.), prasemit- 
skom (staro-babilonski = asirski inu, zapadno 
semitski wain, hebrejski jajin, ar. maynan, 
arm. gini), arb. vene < tracki ili ilirski *uoina, 
gr. orvoc, < fotvoc, lat. vinum < *uoinom, 
dakle na Kavkazu, Pontu, prednjem Istoku, 
ukratko na podrucju Mediterana. U arijskim 
jezicima ne postoji taj naziv. U taj opseg idu 
prema Miklosicu i sjeverno-evropski nazivi za 
vino. 

Lit.: BI 719. Mazuranic 1574-76. Pletersnik 
2, 771. Miklosic 392. Holub-Kopecny 417. Bru- 
ckner 622. Mladenov 66. Vasmer \ 201-202. 
Bolsacif 691. Ernout-Meillet 1068. Meillet, 
Ling, hist, et ling, generate 1, 301. si. (cf. LP 2, 
147). Walde-Hofmann 839. WP 1, 226. Loewe, 
IF 13, 5. si. KZ 39, 332-3. (cf. AnzIF 21, 
20-21). Hirt, KZ 6, 175. Pogodin, AnzIF 13, 
132. Romanski 132. Skok, ZSPh 2, 391-400. 
Petersen (cf. Janko, Sldvia 9, 351). Kiparsky 
225. Vasmer, RSI 4, 153-154. AnzIF 9, 197. 
REW* 9356. Tiktin 1727. 

vinturin, gen. -ina m (Dubrovnik) »zohar«. 
[Usp. sttal. venturiero »brigante«]. 
Lit.: Zore, Tud. 6. DEI 4015. 

vinjaga f (Vuk) »vinika, gresika, toznica«. 
Nalazi se jos u stcslav. i u slov. Ogranicena je 
na hrv.-srp. i slov., ali i u lot. winuga. To je 
vrlo znacajno, jer to dokazuje da je baltoslav. 
rijec. Prema Miklosicu slozenica je od vino 
i jagoda. Ako je tako, prvi dio moze biti samo 
pridjev * inbnb (upor. Vini Vrh), drugi *jaga 
bez sufiksa -oda; jagoda bi bila izvedenica na 
-oda kao sloboda od ie. *og-, *sg-. Bmckneru 
je -jaga sufiks. Upor. lit. uoga, lot. uga »Beere«, 
lat. uva. 

Lit.: BI 720. Miklosic 392. SEW I, 25. 
Bruckner, KZ 45, 307. Vasmer 1, 202. WP 1, 



vinjaga 



596 



visjeti 



165. 173. Liden, IF IS, 501-505. Osthoff, 
IF 4, 283. 

viola f (Vuk), deminutiv violica (Rab, slov.) 
= vljola (Gornje primorje) = vijojla (narodna 
pjesma) = viojla (Vuk, Gornje primorje) = 
vihojla (Dubrovnik, »seboj«) »1° ljubicica, 2° 
(vijola f, Buzet, Sovinjskd polje) ime krave« = 
slov. vijola »Veilchen« = fi/ela (18. v.), de- 
minutiv fljolica (Gospic), prema njem. Veil- 
chen > fajgollca (Jacke). Od tal. < lat. viola. 
Prezime Violic (Vela Luka). 

Lit.: ARj 3, 40. 52. Zore, Rad 170, 208. 
Pletersnik 2, 769. Kusar, Rad 118, 19. REW 
9357. DEI 4060. 

viranija f (Kosmet) »pustolina«. Na -luk 
virdnhk m (Kosmet) »pusto mjesto«. Balkan- 
ski turcizam (tur. viran) iz terminologije obic- 
nog zivota: rum. pridjev viran »verlassen 
(-er Ort)«, viranea i, bug. veran »verdorben«, 
na -U ver anii ja, veranosvam, afb. virane f 
»vernachlassigte Grundstticke«, veran »Gal- 
genstrick«, virane »liederliche Hausfrau«, eine. 
•virane f »espace vide dans un quartier habite«. 

Lit: Elezovic 1, 81. 2, 503. Tiktin^ 1751. 
Mladenov 63. Pascu 2, 174., br. 1151. Skaljic* 
641. 

viravat, -ajern impf, na -va- (Crmnica) »va- 
diti vodu na tocak«, takoder kao pomorski ter- 
min imperativ vira-vira (opcenito u Dalmaciji); 
posljednje je i turcizam tal. podrijetla vira 
(Kosmet < tur. vira), prilog, »neprestano«. Iz- 
vedenica deminutiv na -ula od tal. gerundiva 
virandula f (Sibenik) »isto sto girele f pi. 
(Dubrovnik, Cavtat)« < tal. girandola, girella. 
Etimologijski su to razlicite rijeci: viravat je 
od tal. (< vlat.) virare < kllat. vibrare (br > 
r je kao u tal. lira < libra), dubrovacko girele 
je daim.-rom. deminutiv na -ellus od lat. gyrus < 
gr. yopoc,. 

Lit.: Miletic, SDZb 9, 259. 266. Elezovic 2, 
503. REW 8 9300. Prati 1047. DEI 1816. 

virostov m »straznik«, sadrzi madz. sufiks 
-o > -ov; virosi oznacuje Miklosic kao hrv. 
Ne daje znacenja. Jambresic i Belostenec imaju 
hrv.-kajk. impf, virostovati »straziti, skoznova- 
ti«, -slov. virostovati, -lijem »wachen«. Od madz. 
virrasztdm. 

Lit.: Pletersnik 2, 771. Mazuranic 1577. 
Miklosic 392. 

virtud f (Cvet vsake mudrosti : nijedna vir- 
tud') »sila, krepost«. Od tal. ucenog virtude > 
virtii < lat. virtus, gen. -utis. 



Lit.: Mazuranic 1306. REW 3 9371. DEI 
4065. 

Vis, gen. Visa m (Vuk), otok u srednjoj 
Dalmaciji, pridjev (ktetik) viiki (s iz etnika 
na -janin), etnik Visanin m prema f Viska, 
sthrv. (neretljanski)'Jfe (prema Konstantinovu 
pisanju 'It|c,). Slavenski maskulinum prema f 
"Ioaa = Issa (ime grcke kolonije, faktorije za 
trgovinu s dalmatskim Ardiejcima) nastao je 
kao kod ostalih dalmatinskih imena otoka 
(Hvar, Brae, Sulet, Krkar) od lat. lokatlva 
Issae »u Visu«. Upada u oci tal. Llssa, gdje bi se 
L- mogao tumaciti kao srasteni romanski clan. 
Ali to bi bio jedini slucaj na Jadranu. Protiv 
clana govori i cinjenica sto je Lisyne potvrdeno 
iz vremena prije stvaranja romanskog clana. 
Postanje toga L- ostaje prema tome kao pro- 
blem koji se ima rijesiti. 

Lit.: BI 720. Jagic, ASPh 12, 315. Skok, 
Slav. 192-97. Isti, NVj 22, 444, br. 7. Isti, 
ZONE 4, 232. Boeglin, ZbFL 4-5, 34-41. 
Mayer I, 175. 

Visitor m (Decanski hrisovulj: i Visitara 
u kiceno drev'ce), oronim, brdo (Crna Gora) = 
Nisitor (u ARj, zacijelo je stamparska grijeska), 
obrazovano rum. pridjevskim sufiksom -dtor 
kao Durmitor (v.), od rum. denominala a visa 
»traumen, sanjati«, od vis »san« < lat. visum, 
upor. neologizam visdtorie. Bit ce kao »poci- 
valiste, durmitor, odmaraliste pastira i ovaca 
na pokretu«. Toponomasticki ostatak izgovora 
srednjovjekovnih Vlaha kao i Durmitor i Pa- 
lator. 

Lit.: ARj 8, 189. REW 3 9312. 9383. 

visjeti, visim impf. (Vuk, jugozapadni kra- 
jevi, upor. slov. viseti, rus. visetb, vim) = visiti 
(razlika u akcentu prema visiti, visim, deno- 
minalu od visok, v.) (o-, za-), sveslav. i pra- 
slav. (stcslav.) viseti, »pendere«, prema bbisnuti, 
- m (bv > v) (Marulic, Vuk, prema Miklosicu 
hrv.) = oblsnut (Kosmet) »suspendi«. S prije- 
vojnim stepenom e > vjes- objesiti (se), -Im 
pf. (Vuk), izyjesltl (na-, raz-, za-) prema (kri- 
vom deprefiksacijom) besit impf. (Kosmet), 
impf, vjesati, -am (Vuk) (na-, raz-) »suspendere«, 
objesatl = obesati, iterativ objesivati (18. v.), 
navesivati (Belostenec) prema pf. objesnuti. 
Ovamo idu onomatopeiziranja od obisnuti s 
umetnutim loblisnut sej-ljisnut se, -em (Kosmet), 
s umetanjem prefiksa ko- (v.) i m pred labija- 
lom okombesit (se), -esim (Kosmet) (objekti 
usnice, usi, sise, puce, pejorativ tipa cusra 
za cura, ZK) »objesiti, oklapiti«, oklebesiti 



visjeti 



597 



visok 



se (Kurelac, za Hrvatsko primorje) »pokunjiti 
se«. Ovako je nastalo mozda unosenje infmitiva 
-kivati (prema potiskivati, utrkivati) obiskivati, 
-iskujem (narodna pjesma, Vuk) = obiskovat, 
-ujem (Kosmet) prema pf. obisnut, -em »vjesati 
se o sto«. Izvedenice su od oba praslav. korije- 
na: vis- i vis-. Od vis-: pridjevi zavisan (Piva- 
-Drobnjak) (ne-), prevedenica (caique, prema 
Marelicu rusizam), od Independam u zapadnim 
romanskim jezicima kao i njem. unabhangig, 
madz. fiiggetlen. Apstraktum zavlsnost f (ne-). 
Imperativna slozenica visibaba »galanthus ni- 
valis*. Cehizam je pridjev suvisli (ne-) »zu- 
sammengeh6rig« < ces. souvisly, imenica 
suvislost »povezanost, ZusammengehorigkefU, 
odatle prilog suvislo (ne-). Ovamo i svisla (v.). 
Od ves-: na -alo vjesala n pi. (plural, jer su od 
vise dijelova) = na -Ho obesilo n (Belostenec, 
Voltidi) »Suspensorium, furca, Galgen«. Po- 
imenicen part. perf. pas. ui-ik objesenih = oVe- 
senik (Kosmet) = obisenik m prema fobjesenlca, 
na -jak objesenjak (Vuk) m piemafobjesenjaka = 
objesenjacica = objesenjaca = -njaklnja, s pri- 
djevom objesenjacki, na -luk objesenjakluk, na 
-ovic objesenjakovic »rdakovic«. Postverbali: pri- 
jevjes, zdvjes m; zavjesa f, privjesa su rusizmi. 
Rumunji posudise zdvesa f. Poimenicen 
part. perf. akt. vjesalica = na -aljka veialjka 
(Kosmet). V. povjesmo. Nema izvjesnih upo- 
rednica ni u baltickim ni u ostalim ie. jezicima. 
Prema Iljinskome u vezi je sa lit. vypsati 
»mit offenem Munde da stehen«, prema Holt- 
hausenu sa stnord. ve »zastava«, prema Lewy-ju 
sa gr. (pttcd »schwinge«. Ako je u vezi s ie. 
*rm&-, *uelg-, prosirenjem od "ei- »savijati«, 
treba pretpostaviti *ueik-, ali znacenje ne 
odgovara. Mladenov uporeduje sa skand, vlkja 
»dize se«, lit. vikrus »riihrig«, Pedersen sa sankr. 
vis. 

Lit.: ARj A, 342. 7, 746. 8, 358. 370. 372- 
373. BI 720. Maretic, Savj. 149. 185. 186. 
Jagic, ASPh 1, 430. Elezovic 1, 43. 80. 2, 4. 24. 
Vukovic, SDZb 10, 384. NJ 1, 192, 248. 2, 59. 
3, 187. Moskovljevic, NJ 1, 19. Miklosic 392. 
Holub-Kopelny 417. Bruckner 618. Vasmer 1, 
192. 204. Mladenov 68. Tiktin 1718. WP I, 
235. Iljinski, IzvORJAS 22, 1, 125-182. 
(cf Slavic 5, 205. IJb 8, 207). Holthausen, 
PBB 66, 272. Lewy, IF 32, 159. Pedersen, 
7F5,44. 

viska f (~ konja) »hinnitus« = flska (Vuk, 
Crna Gora) = hiska (Vuk, Crna Gora) »1° 
vika, grajanje celjadi i zivotinja (amplifikacija 
hiska i veselje)* = visak, gen. viska (Vuk). 
Upor. bug. visk. Denominal na -ati stcslav. 
impf, viskati »wiehern«, upor. polj. wiskac, 



prema pf. visnuti, vlsnem (Crna Gora, ~ od 
radosti) = fisnuti, svisnuti, -em pf. (Vuk), ao- 
rist sviskoh, sviste, part. perf. akt. sviskao, f svisla 
(~ od zalostl, dljete od zime, od placa) = svls- 
niti (Vodice, Istra), part. perf. akt. svisa, f svisla 
pored svisnija. Na -eti vistati, vistim (Vuk) 
»isto sto vristati«. Belostenec ima s prefiksom 
ko- (v.) skoviskati, -seem »zavijati«. Na -eti 
razvistati se, s prezentom -am prema -ati. Da 
je onomatopejskog podrijetla, dokazuje uzvik 
jis »oponasanje glasa zausnice«, koji varira sa 
flis (ZK), blisniti (ZK) »dati zausnicu«. Ono- 
matopeja se pojacava, kako se vidi, umetanjem 
drugih suglasnika, narocito sa r: visnuti je 
isto sto vrisnuti, vrisnem, visak = vrisak, gen. 
-ska, viska — vriska, fiska — frisak, gen. friska 
(Crna Gora) prema frisnuti, frisnem (Crna Go- 
ra). Na -eti fristati, fristi: konj friskom fristi. 
Prema hiska stoji hrisnuti, -em (Pjevanija crno- 
gorska). Glede glagola na -eti vristati, vristim 
(iz-), razvristati se, -am (Lika) vidi zasebnu 
lemu. U toj su se onomatopeji unakrstila 
prema tome dva onomatopejska korijena. Ie. 
onomatopejski korijen *ui- i *uersk- (koji moze 
prema Mladenovu biti u vezi i sa *uer- »reci«), 
sa rasirenim inhoativnim sufiksom -sk. Rijec 
visk postoji kao posudenica u arb. (arb. vmA: 
»asinelio, puledro«). Miklosic uporeduje jos 
vrcati, vrka (v.). Ta se onomatopeja nalazi 
takoder u svim slavinama. 

Lit.: ARj 3, 58. 72. 608. 696. 4, 355. 5/720. 
Ribaric, SDZb 9, 196. 204. Miklosic 384. 392. 
Holub-Kopecny 424. Bruckner 624. 633. Vasmer 
1, 187. Mladenov 67. 80. WP 1, 283. 312. 
GM 471. 473. Petersson, PBB 43, 149. si. 
152. (cf. IJb 7, 117). Scheftelowitz, KZ 56, 
172. 204. 

visok, ivisoka (Vuk; bug. visok, rus. vyso- 
kij) = visok, f -oka (Kosmet), sveslav. i praslav. 
pridjev obrazovan s pomocu sufiksa -okb (upor. 
dubok, sirok, svjedok) od praslav. korijena vys-, 
»altus«. U odredenom vidu pridjev je i topo- 
nim poimenicen u sva tri roda Visoki (se. 
grad, castellum), Visoka (planina), Visoko (Bos- 
na), Podvisoki. U komparativu i u izvedeni- 
cama sufiks se ne pojavljuje visi, prilog vise 
(iz-, na-, od-, pre-, sa-, su-) »plus«, najvisi, 
najvise, prema vecma, vllma (Martie). U starom 
lokatlvu (upor. Krusedol) Visegrad (na Drini, 
juzno od Zvornika, upor. ces. Vysehrad) »grad 
koji je visi od h"ugih«, upor. u Galiji Uxelo- 
dunum. U narjecjima postoji visociji i visokiji 
(ZK). Apstraktum na -ina visina, prema kom- 
parativu vlsina (ZK, Vitaljic). Pridjev na -bH > 
-an suvisan — savisan, od savisi pored savisji 
»prekomjeran«, na -nji visnji (Vuk) = visnji 



visok 



598 



vit 



(Kosmet), Svevisnji, suvisnji = sdvisnji. Ap- 
straktum stivisnost, -snjost, na -bk > -ak suvi- 
sak, gen. -Ska. Part. perf. pas. kao pridjev nevisen 
(Kosmet) »koji ne raste«, poimenicen fnevisena 
»kepec, zensko celjade koje ne raste« = na 
-tea nevisenicalpreuzvisen, -os?»excellentia«. De- 
nominal na -iti visiti, visim impf. (Vuk) fig-, 
na-, nad-, po-, uz-*), prema komparativu visiti 
(ZK), iterativ na -va- izvisivati, izvmvati (17. 
v.), inhoativ na -iti izvisjeti, -im »suvise uzras- 
ti«. Postverbal vis, izvis m, f (18. v., Kavanjin). 
S nastavkom participa prez. akt. Vised = Vi- 
suc (planina blizu Omisa). Slozenice: viso- 
korodan, -roden, -slavan, -ucen. Nema baltic- 
kih usporednica, jer je lit. aukstas, stprus. 
augus "od drugog ie. korijena od kojeg i augeo. 
Samoglasnik i je nastao iz jery-a, upor. stcslav. 
vysokb, ces. vysoky, polj. wysoki, rus. vysokij. 
Taj je nastao iz ie. ft u korijenu *zf>°~> *ups- 
> sanskr. uta, gr. ojio, ujio, oiJjoc, (inter- 
nacionalno ipsometrija) , ijtliriXoc;, lat. sub(s), sum- 
mits < *sup-mus, got. uf; stvnjem. uf, nvnjem. 
auf, stir, os, uasal »visok«, gal. uxello(dunum). 
Upor. pomorski izraz Maft (v.). Pocetno v- 
je proteza. Upor. jos he-, 6$- > uz. 

Lit.: ARj 4, 339. 7, 742. BI 721. NJ 1, 255. 
Ribaric, SDZb 9, 170. Elezovic I, 82. 433. 454. 
2, 16. Miklosic 398. Holub-Kopecny 427. 
Bruckner 639. KZ 42, 345. Vasmer 1, 242. 
Mladenov 193. Trautmann 336. Boisaco? 1005. 
1009. Pedersen, IF 5, 57. Jagic, ASPh 2, 
398 Vandrdk 1, 104. Sommer, IF 11, 242. 

visnja f (Vuk) = visnja, gen. visnje (Kos- 
met), sveslav. i praslav., »1° Weichsel(kirsche) 
(s kojom je rijeci u prasrodstvu), 2° antroponim 
(zensko licno ime; metronim na -zc Visnjic), 
3° toponim«, visanj, gen. -inja m »Art wilde 
Weichsek. Deminutiv visnjica, vlsnjicica. Pri- 
djevi visnjov, poimenicen na -be > -ac vis- 
njovac, gen. -ovca m »stap visnjov«, na -aia 
visnjevaca — na -ik visnjovik »vino visnjovo«, 
na -ina visnjovina, na -ikast visnjikast »visnjove 
boje« = na perzijski sufiks -evi indeklinabilni 
pridjev visnjevi »visnjeve boje«. Na -ak visnjdk, 
gen. -aka = visnjica »grah krupan pfitkas 
(metafora)«. Postala je balkanska rijec slav. 
podrijetla: madz. visnye, rum. visina > visna, 
arb. vishje, ngr. |3ioivov = |3ooa — = (Suaaivid, 
tur., visne (odatle s perzijskim sufiksom tur. 
visnevi, posudeno i kod nas). .Na Kosovu visnjap 
m »oplemenjena i krupna visnja« sadrzi perz. 
-izfr.svoda«, bug. visnab »Kirsehsirup« < perz.— 
tur; visnab »visnjovaca, sirup od visnje«. Cine. 
visin(d) »griotte« < perz. flsne, visne »isto«. 
Cine, visinata »sirop de griottes« = ngr. |3tjo(o)i- 
vd5a sadrzi sufiks lat. podrijetla -axov, kojim 



se oznacuju cesto jela i pica, a moze biti zamjena, 
za perz. ab. Upor. i tal. visciola, vissola, furi, 
vissule f. Prema visnja izmijenjen je docetak i u 
posudenici iz balkanskog latiniteta *ceresea 
(cerasus) > cresa u cresnja, tresnja (v.), 
Lit. vysnia posudeno je iz slav., ali stprus, 
ima wisnaytos. Stvnjem. wihsila, nvnjem. Weich- 
se/predstavlja prema E. Schwarzu ie. ^uiks-n-ia, 
koje se slaze s praslav. Tumacenje o postanju 
ipak nije jedinstveno. GM uzimlje da potjece 
od gr. poaoivoc, »cramoisi«. WP pretpostavljaju 
prasrodstvo s gr. Sjoc, »musmula«, lat. viscum, 
jer je i visnja drvo koje daje ljepilo. Bruckner 
upucuje ispravno na Kavkaz kao zemlju odakle 
je dosla visnja, s cime se slaze perz. i tur., 
za koje je tesko vjerovati da je iz slav. Mozda 
pripada pred-ie. supstratu. 

Lit: ARj 1, 324. BI 722. Elezovic 1, 83. 
2, 503. Doric 36. Miklosic 392. Holub-Kopecny 
4Y1. Bruckner '625. Vasmer 1, 208. Mladenov 
69. WP 1, 313. GM473. Isti, Ngr. St. 3, 75. 2, 
79-80. Pascu 2, 174., br. 1153. Hanusz, KZ 
28, 213. Schroder, IF 22, 194. Schwarz, 
ASPh 40, 288. REW* 1433. Prati 1048. 

vTst m (Vuk, Srijem) u uporedenju kiselo 
kao vist, postverbal od denominala inhoativa 
na -iti uzvi'statl, uzvisti (subjekt mlijeko, vino) 
»uskisnuti samo od sebe« = usvistet, usvisti 
(subjekt mleko, Kosmet) »kad kiselo mlijeko 
ili drugo sto prokisne, pa pocnu da se dizu 
klobuci i da susti«, profistet, -flsti pf. (Kosmet) 
»kad mlijeko od velike kiseline pocne da kipi«. 
Ovamo ide zvistiti (Vodice, Golac, Istra) »po- 
stati kiselo, izlapiti (o vinu, kad izgubi snagu, 
jer je bilo u posudi ili boci otvorenoj)«. Upor. 
u slov. jos vrisc m = vrisk u poredenju: kisio 
kakor vrisk »Essig«, tj. »tako kiselo da covjek 
zavristi, kad okusa«, i vesiti se, -Im impf, »durch 
das Spundloch verrauchen und dadurch schal 
werden (o vinu)« (iz-), denominai od viha 
»Spund, Spundzapfen« = (ikavski) viha f ^ (Vo- 
dice) »1° vranj, rupa na buretu, 2° drven cep 
za vece bacve«, vijeh m (Dubrovnik) »dah, 
vjetar«. 

Lit: Resetar, Stok. 305. 306. Ribaric, 
SDZb 9, 203. Pletersnik I, 349. 2, 763. 798. 
Elezovic 2,145. 395. Miklosic 388. 392. Popovic, 
RES 31, 102-103. 

vit' pored vita biljezi Vuk kao uzvike za vab- 
Ijenje golubova. Prema GM ti su glasovi slu- 
zili Arbanasima za nazive golubova vito, 
vido, vidan, vidheze, za koje Jokl daje podrob- 
nije tumacenje. Hirtz nije zabiljezio taj uzvik 
i nije dao nijedan hrv.-srp. naziv za goluba, 
koji bi bio u vezi s tim uzvikom. Naprotiv je 



Vit' 



599 



vitez 



ra viduli (Zlobin), glas (zov) seve, dao brojnih 
naziva za lullula arborea, koji su izvedeni od 
tog uzvika: na -as vedulas, vidulas, na -inka 
vidulinka (Omis), fidulinka, na -jaka viduljaka, 
s umetnutim H pred dentalom ventulija f 
(Vodopic) »alauda arvensis« = vintulija f (Du- 
brovnik), vituglja (Trstenjak). 

Lit: BI 722. GAT 474. Hirtz, Aves 540. 
536. 534. 

-vit 2 , kao drugi element dvoclanih praslav. 
licnih imena potvrdeno je kod nas 818—828. 
liudeviti ducis Pannonidi infirions, nazvan u 
nasoj historiografiji Ljudevit Posavski (pisano 
kadikad bez potrebe sa -d, jer se krivo iden- 
tificiralo sa njem. Ludwlg > Ludvik /16. v./ = 
srlat. Ludovicus > fr. Louis, tal. Luigi < fini. 
Chlodwigs < srlat. Clodovaeus), upor. Ljude- 
vitino selo (zupanija Pozega). Taj se elemenat 
nalazi u imenu bozanstva SvantovitjSvente-, 
Dobrovit, Vitomir. , Prema Rozwadowskom je 
vitb »dominus, potens«. Prema tome Ljudevit 
znaci »vladar ljudi«. Dolazi i kao prvi element 
u Vitomir, Vitodrag. 

Lit.: ARj 6, 308. Boissin, RES 27, 43. 
Leger, Etudes de myth, slave (cf. AnzJF 8, 311). 
Rozwadowski, SpKA 25, 419-427. (cf. AnzIF 
8, 138. 10, 269). Maretic, Rad 81, 106. 121. 
117. 130-132. 

vita f (Dubrovnik, Cavtat) = (i > d prema 
mlet.) vfda (Vuk, Boka, Krtole, Lastva, Mljet, 
Bozava, Istra) »1° saraf, 2° civija, klin«. Od 
mlet. vida, tosk. vite (odatle / u Dubrovniku 
premda nije iskljucen dalmato-romanski leksicki 
ostatak) < lat. vitis. Upor. arb. vidhe »isto«. 
Imperativna slozenica: kacavide m (Bozava) < 
tal. cacciavite = kacdvita (Dubrovnik, Cavtat) 
»zavijac za sarafe, sraufciger < njem.«. U 
Boci i Korculi imperativ od cacciare < lat. 
capitare zamijenjen je sa cavare: kavdvide (Kor- 
cula) = kavavida (Boka). Denominali: pri- 
vidati na sto (Mljet; primjer: skalamar je 
prividan na razmu), zavidaje (3. 1. sing, prez., 
Krtole), zavidavdt (Crmnica) »sarafiti«, razvidat 
pusku (Vrbnik) < furl, disvida, mlet. vidar, 
tosk. avvitare. Unakrstenjem domace rijeci 
vital, gen. vitla i tal. vite nastade vita f (Korle- 
vici, Istra) »sprava oko koje se mota povjesmo«. 

Lit: Miletic, SDZb 9, 266. Macan, ZbNZ 
29, 213. Cronia, ID 6, 111. 124. REW* 9395. 
GM 472. Strekelj, ASPh 14, 552. Miklosic 391. 
DEI 653. 4071. Rosamani 198. 1220. 

Vitaljina (u Konavlima dva puta), topo- 
nim, Vitaljica (dvije kuce u Dobroti). Starija 
je potvrda za konavoski toponim 1322. Vi- 



tania, 1420. Vitagnina. Prema tome je / na- 
stalo iz nj po zakonu disimilacije nj — n > Ij — n. 
To je poimenicen pridjev na -in u z. r. od Vi- 
tanja. Vitaljica je deminutiv od Vitalis potvrden 
u Dubrovniku 1278. Vitanja je od Vitus (v 
Vid). 

Lit.: Skok, NVI30, 38. Jirecek, Romanen 2, 
63. 3, 68. 

vitao, _gen. -tla m (Vuk) »(termin predenja 
i vodenice) (na)vitnjak, snovatnik, snovaljka, 
motovilo, rasak,- nasad, vrsaj«. Nalazi se jos 
u stcslav. vith, slov. vitel, bug. vitlo »Schrau- 
be«. U sjevernim slavinama ne postoji. Rijec je 
kulturna. Madzari posudise vitla »vimen« (upor. 
rus. vetla) u drugom znacenju, Arbanasi u 
pravom znacenju vitlie »Schraube, torchio«. 
Prilog nauvitao (Rijecka nahija) »naokolo, okolo«. 
Vezu s praslav. korijenom vi- (v. viti) kazuje 
prilog kao i- madz. posudenica. Deminutiv na 
-ic vitlie »svrtak, stalac«. Na madz. -6 > -ov 
vitlov, gen. -ova = na tur. -lija (zamjena su- 
fiksa) vitlija m »letipas = letija«. Denominali na 
-ati vitlati (se), -am impf, (ao-, na-, od-, raz-, 
s-, sa-, uz-, za-) »vibrare, vijati, koletati, ma- 
hati«, impf, na -va- zavitlavati »varakati«, sa 
prefiksom ko- kovitlati, kovitlac, metafora do- 
vitlati »1 ° (ovce," Vuk), 2° izmisliti (Lika)«, odatle 
pridjev dovitljiv, s apstraktumom dovitlji- 
vost (v. i viti), na -iti -multi, -Im, samo s pre- 
fiksima u-, za-. S obzirom na balticke uspored- 
nice lit. vytulas »Bandstroh, itd.«, vytulells 
»Garnwinde« vitao se moze oznaciti kao balto- 
slav., a s obzirom na rus. vetld i ukr. vetlynd 
< prijevoj * bib la, polj. wiklina < 1474. 
inulina i praslav. izvedenica. Dalje etimologijske 
veze v. viti, villca, vitak, itd. 

Lit: ARj 2, 722. 7, 724. 8, 711. 13, 761. 

14, 738. 17, 326. BI 722. Kostic A NJ 1, 202. 
237-238. Miklosic 389. Vasmer 1, 194. Mla- 
denov 68. Trautmann TA1 . Bruckner, KZ 46, 
206. Joki, ASPh 28, 3. Matzenauer, LF 8, 

189-90. Machek, LF 54, 233-238. GM 37, 
474. Vaillant, RES 23, 156-157. 

vitez m (Vuk), sveslav., praslav. (?), »1° 
(za covjeka s konjem: 1447, vitizi senjski; 
1493. vitizi i boritelji, Novi) junak (Crna Gora, 
Hercegovina: koje vitez, na zdrijelo, uzvik za 
pomoc protiv neprijatelja), 2° pripadnik pleme- 
nitog reda, staleza, fr. chevalier, njem. Ritter, 
3° prezime, toponim i oronim (planina i selo 
blizu Travnika)«. Pridjev na -ski viteski; z mje- 
sto pravilnog s kao u poreski, sreski itd. obja- 
snjava se prema varijanti viteg, vitek, koji su ob- 
lici potvrdeni za bug., a morali su postojati i u 
hrv.-srp., jerbi inace i vokativ viteze bio nera- 



vitez 



600 



vi ti 



zumljiv; vitegjenovi singular prema pi. vitezi. 
Suglasnik z unesen j'e i u apstraktum na -bstvo 
vitestvo. Na -ica vitezica, takoder prezime u 
Dalmacij'i. Samoglasnik e je nastao iz palatalnog 
nazala ;', upor. stcslav. vitezb, ces. vitez, polj. 
zwyciezca, zwyciezyc »pobijediti«, rus. vitjaz 
(u bug. rusizam, pored vitez, viteg). Rumunji 
posudise viteaz, pridjev i imenica, »1° tapfer, 
hrabar, 2° junak«, na -esc vitejesc »junacki«, 
apstraktum vitejie »junastvo«, denominal a viteji. 
Kako nema rum. zamjene in za e (upor. sfini < 
svetb), moguce je da je u rum. uslo preko 
madz. vitez. Nema -jedinstveno prihvacene 
etimologije. Postoje tri tumacenja o posta- 
nju. Miklosic je izvodio vitez od imena got- 
skog plemena Vithungi. To je krivo citanje 
mjesto Tuthungi. On je uporedivao i sa st- 
prus. waiting Iweit-l wit- (1299) »prusko seosko 
plemstvo«. To je posudenica iz slav. i ne dolazi 
u obzir za pitanje postanja. Najvise pristasa 
(Janko, kd.) ima misljenje da j'e vitez posude- 
nica iz germ. *viking, stnord. vikingr (upor. 
kod Adama iz Bremena: piratae quos iili within- 
gos appellant, nostri ascomannos) , kod Anglosasa 
viking (8. v.). Docetno -z je kao u knez (v.), 
clez (v.), ne kao u rus. posudenicama iz nor- 
dijskog: varjag, kolbjag, bur jag. Suglasnik i 
mjesto germ, k! nastao je na osnovu disimilacije 
ts — dz > t — d (upor. rum. reteza < lat. 
recidiare). Bruckner i Mladenov tumace rijec 
iz slav., i to prvi iz *vitb »plijen«, stcslav. be lib 
»dobitak«, srodno s lit. vyti, veju »goniti ne- 
prijatelja« (v. vojna), drugi iz vitatb (v. obitava- 
tij. Kao posudenica ide vitez u isti red kao rus. 
bogatyr, boljarin, u staroj povij'esti hrvatskoj 
(926) ime Protobugarina Alogobotur »crveni 
div«. 

Lit.: BI 722. Miklosic 393. Holub-Kopecny 
418. Bruckner 658. 659. ASPh 42, 139. RKA, 
hist.-ffl. 25, 307-345. (cf. AnzIF M, 248).' 
ZSPh e, 295-296. Ekblom, ZSPh 16, 269- 
282. Janko, Sldvia 9, 343. (cf. ZSPh 13, 418). 
WuS 1, 108-109. Kiparsky 268. Knutsson, 
BSLL 2, 6-24. (cf. IJb 16, 272). Stender- 
-Petersen, Minneskrift i Goteborg 1925, 44—55. 
(cf. IJb 11, 466). ZSPh 4, 44-59. (cf. JF 7, 
244). Schwarz, ZSPh 2, 104-117. 5, 394. si. 
Sisic 422. 

vlti, vijem (-em) impf. (Vuk) (do- se, iz-, 
na-, nad-, o-, ob-, oba-, od-, po-, pod-, poda-, 
podu-, pre-, presa-, pri-, raz-, raza-, s-, sa-, 
u-, uz-, za-, bv > b obiti), ie., balto-slav., 
sveslav. i'praslav., »viere (lat.), winden (s kojim 
je glagolima u prasrodstvu)« prema iteratlvu 
prijevojem duljenja l — i'i na -ati vijati, vijdm 
(do-, iz-, ispo-, na-, napo-, nau-, o-, oba-, 



od-, po-, pod-, poda-, pre- se, presa-, pri-, raz-, 
raza-, s-, sa-, u-, uz-, za-); razlika u akcentu 
prema vijati (v.), dovijam ita. »agito«; pf. vinuti 
vinem (do- se, iz-, na-, s-, sa-, za-), impf. 
navinivati, -njivati, na -va- vivati se (subjekt 
goluB, covjek) »sich,putzen, trijebitiseodusiju«, 
deminutivi na -kati vltkat se, -am (Kosmet), 
na -jugati vijugati se »sich schlangeln«. Post- 
verbali se prave od prijevoja tipa liti — loj: voj, 
gen. voja »red u plotu od pruca«, oboj (bv > b, 
Posavina) »oplata, cercivo«, savoj »svitak«, sa- 
vojice »zavojci kose, savici (Belovic-Bernadzi- 
kowska)«, 'nadvoj »gornja vratnica«, povoj, gen. 
-oja, pbvojica, pbvojnica = povojnice (Kosmet) 
»babine«, navoj, odatle na -iste navoste f (Pirot) 
»od bijelog sukna« = bug. navoiste; zdvoj, 
zavojnica, prijevoj, razvoj, pridjev zavojit; 
svoj, gen. svoja »vrtlog, Windung«, na -bk 
navojak, gen. -ka »uze«, obojok, gen. -ojka 
m, odvojak, gen. -ojka; iivojak, gen. -ojka 
»cincinnus« = zavojak, gen. -ojka; na -be > 
-ac izvojac, gen.-o/cd »burma«, na -ac navojai 
m »razboj, stan«, na -ka navojka. Izvedenice su 
od dvaju praslav. korijena vi- i voj-. Od vi-, 
particip perf. pas. kao pridjev vit (takoder ces., 
rus.), vito rebro »falsche Rippe«, vita jela, vito 
pero, u slozenici vituperiti (se) impf. (Vuk) »sich 
werfen« (h-) »kriviti se«, savit, uvit, prosiren na 
-Ijiv dovitljiv, s apstraktumom dovitljivost f 
(v. vitlo); na -bk (tip sladak) vitak, f vitka 
»biegsam, schlank«, s apstraktumom vitkost f, 
ovamo deminutiv vickast »isto« sa tk > eh 
(upor. arb. bisk); slozen pridjev od sintagme 
vitorog, poimenicen pridjev z. r. vita (Korlevici, 
Istra) »sprava oko koje se mota povjesmo«, 
svita f (Vuk, Crna Gora) »sukno, coha, striza, 
riza«, svite f pi. (Lijesce, Lika) »gace«, odatle pri- 
djev na -bn > -an svi'tdn, f -tnq (Boka) »suk- 
nen, cosan«, poimenicen na -jak svltnjak »gat- 
njik«; ndvitnjak (Vuk, Bokat) »isto sto vitao«; 
poimenicenja na -bk > -dk navitak, gen. -tka 
(Dalmacija, Pavlinovic) »preda-navijena na vra- 
tila«, savitak, gen. -tka, svitak, gen. -tka = 
svitak (ZK) »kolut od tkiva za glavu pod pred- 
met koji se nosi, spara«, razvitak, gen. -tka, 
odatle na -bka svi'cka (Vuk, Crna Gora) »tubus«, 
savitak, gen. -tka m (Piva-Drobnjak) »kuca i 
imanje gdje covjek moze saviti stoku, go- 
veda, konje, ovce = satjerati iz planine«, 
na -ica vilica »prsten«, s umetnutim r (upor. 
fr. vrille) vltrice /pf. (ZK) »materijal od ogu- 
ljenih ljeskovih prutova za pletenje kosara«, 
obitlca (Vodice, b < bv) = povitica — povitlca 
(ZK, Krasic) »vrsta kolaca«. Ovamo ide po 
deklinaciji i s prefiksom pa- (v.) pdvit, gen. -i 
f »clematis vitalba«, odatle na -ina pavitina = 



viti 



601 



vizita 



(s disimilacijom i — i > e — i, ali upor. s. v. 
vitlo za mogucnost drugog tumacenja: rus. 
veda, ukr. vetlyna »Weide«-) pavelina i (ZK) 
»skrebutina (ZK)«. Na -je: izvice n, prevedenica 
od tal. sviluppo, razyice n od postverbala Izvi't 
m, izvitak, gen. -tka, s pridjevom IzvTtan. Na 
-acsvijac, gen. -oca (ZK) »grana od vinove loze«, 
izvtjac, gen. -aca »sipka s burmom«, zavijac 
»mjesto gdje se put izvija«; uvijac; odvijaci 
(limarski zargon). Na -aca: savijaca »kolac«, 
navijaca f »sprava za navijanje prede«, razvi- 
jaca = na -ah razvijalo »oklagija«. Na - JA > -dk 
navijak, gen. -ijka m »ono sto se navije oko 
motke«, na -utak, gen. -tka savijutak, zavijutak. I 
Na -bka vitka f (Vuk) »na lijevci ono gvozde 
sto se nabije na rukavac«. Na -alja navijalja 
(Lika) »zena koja navija«. Na -aljka navljaljka 
f (Vuk) »sohe, vozaljka i ono mjesto gdje se 
navija preda« = navijaljka (Pec, Kosmet) »(sa- 
mardzijski termin) sprava za previjanje dascica«. 
Na -anka navijanka f »puska koja se navija«. 
Na -alo navijalo n (Vuk) »navijaljka«, na -otina 
izvijotina f »izmisljotina«. Imperativne sloze- 
nice razyiroga (Orahovica) »koza s razvitim 
rogovima«, razvigorac, gen. -rea »prolj'etni vje- 
tar« (< gora = suma) = razvijgora (Crna 
Gora). Rijec vitao, gen. -tla (v.) cini zasebnu 
leksikologijsku porodicu. Ovamo jos na -ta 
previja (pre-) f »1° okuka (Dalmacija), 2° pre- 
slijez, udolica (Lika), 3° presedao, Sattel des 
Berges (Sulek), 4° toponim (Srbija, Crna 
Gora, Poljica, Bosna, Hrvatska)« = Privila (to- 
ponim, Bosna). Od rum. slavizama ide ovamo a 
incovola »bogenformig biegen, krummen«, s ap- 
straktumom incovolere, incovoietura »Biegung«, 
s prefiksom ko-, koji u vezi sa *voj- nije potvr- 
den u slavinama, a nalazi se u rum', jos u inco- 
volga »krummen«. Znacajan je jos rum. slavi- 
zam obiala (Moldavija) »obojak«, apstraktum na 
-eh > -eald od obiti < obviti, koji nije potvrden 
u rum. Balticka grupa pruza adekvatne uspo- 
rednice: lit. vyti »winden, drehen«, lot. vit 
kao i lat. viere, lit. vytis »Rute«, lot. vi'te »Ranke«, 
lat. vitu. Od ostalih ie. usporednica jos san- 
skrtski particip vita »zavit« prema vyayati (3. 
1.) »zamata«, avesta vaeti »Weide«, ir. feith < 
ie. *yein »fibra«, upor. pavitb. Samoglasnik i 
nastao je iz ie. dvoglasa ei od korijena *uei-, 
prijevoj perfektuma *uoi- > voj, povoj, itd. 
Lit.: ARj 2, 722. 3, 944. 4, 331. 334. 337. 
341. 348. 5, 413. 7, 312. 314. 315. 511. 724. 
736-38. 742. 743. 755. 756. 8, 314. 361. 
494-495.708.710.711.716.9,491.496.742. 
10, 212. 342. 347-350. 352. 11, 792-795. 
940. 12, 211. 212. 214. 13, 445, 757, 759. 760. 
761. 767. 14, 736-738. 746. 17, 254-255. 



318-327. 376. BI 722. 723. Skaric, NVi 
20, 45^9. Deric, PPP 7, 23—30. (cf. IJb 13 
161). Kostie, NJ 1, 200-202. Ilesic, NJ 2, 
69—72. Elezovic'i, 82. 85. 2,122. 383. Vukovic 
SDZb 10, 398. 401. Ribaric, SDZb 9, 172. 204 
Miklosic 389. Holub-Kopecny 418. Bruckner 
613. KZ 46, 206. Vasmer 1, 206. Mladenov 
69, 318. WP 1, 223-227. Trautmann 345 
347. Tiktin 790. 1069. Boisacf 330. 386-387 
1008-9. Hoops, IF 14, 480-481. Kretschmer, 
KZ 31, 383. Matzenauer, LF 20, 24. GM 37 
Osten-Sacken, ZF24, 242. Ostir, WuS A, 212. 
Petersson, IF 24, 263. Scheftelowitz, KZ 56, 
193. Schwentner, PBB 51, 18. si. (cf. IJb 13, 
283). Vaillant, BSLP 31, 44. Wood, IF 22, 
168. 

Vitula (Zadar, 1042: curtis ~), naziv sthrv. 
vladarskog dobra (curtis kao u franackoj drzavi). 
Zacijelo lat. kl. deminutiv vetulus, od vetus 
(upor. tal. vieto) prema dalmato-romanskom 
izgovoru e > i. Od vlat. veclus je Konstanti- 
nova BexXa za Krk, krcko-rom. Vikla, etnik 
i ktetik veklesun, sa sastavljenim sufiksom -esun 
< lat. -ensis + -anus, danas tal. Veglia, upravo 
Veda (se. civitas) »Stari Grad«. 

Lit.: Skok, GIZM 29, 122-124. Isti, 
SHPr, n. s., 2, 108. Isti, AGI 25, 133-135. 
Isti, Slav. 22. 23. 32. 33. Isti, RIJAZUZX, 50. 

vivanda f (Marin Drzic: pocese mi usta 
pucati na one vivande, na onu manu nebesku) < 
tal. vivanda »cibo, pietanza« < lat. poimenicen 
gerund vivenda, od vivere. 

Lit.: REW 9410. DEI 4075. 

viza f »(satrovacki, argot) voda«. Od madz. 
viz »voda« (v.). Ovamo i urviz »vino (upravo: 
gospodska voda)«. 

Lit.: Griinenthal, ASPh 42, 317. 

vizera f (Rab) »vizir, dio kacige« < tal. 
visiera »1° parte del'elmo, 2° maschera« < fr. 
visiere, izvedenica na -aria > -iere od fr. vis 
»lice« < lat. visus (upor. vis-a-vis > vizavi, 
Zagreb, imenica m. r. i prijedlog). Isti fran- 
cuzizam preko njem. ili madz. fizer m (hrv.- 
-kajk., Belostenec) »1° nakit na celu zenske, 2° 
bazdarska mjera« = fizir (ZK) < njem. Visier, 
vis iere n »eichen«. 

Lit.: ARj 3, 59. Kusar, Rad 118, 24. REW* 
9384. DEI 4067. 

vizita f (Dubrovnik, Cavtat) — vizita f 
(Rab) < tal. visita, dokje vizita (Zagreb, nagla- 
sak prema njem.) »posjet, pohod« francuzizam 
(fr. visite) preko njem. Visite, postverbal od 
ucenog fr. visiter < lat. > tal. visitare, od visere 



vizita 



602 



vjera 



»gledati«, od visus, odatle na -irati vizitirati, 
-zitirdm = vizetirdt (ZK) »pretresti«; vizet m 
(ZK) »vojnicka stavnja« (iz austr.-njem. vojnicke 
terminologije). Iz najnovije sluzbene termino- 
logije ide ovamo viza. Talijanizam avi'z m (17. 
v., Ancic; Korcula, dati aviz), avi'zo (patrolska 
lada) < tal. avviso; tal. avvisare > avizirati (Za- 
greb) = avizati, -am (Perast, Dubrovnik, Cav- 
tat) = avizati (Bozava) = avizati, avizivan 
(Molat) »obavijestiti«, (zamjena tal. prefiksa a- 
domacim o-) ovizatise pf. (Vuk, Mostar) prema 
impf, ovizivati se = ovizati se (Crmnica) = 
avizati se, -am pf. prema impf, na -va- avizo- 
vati se »opomenuti se A dosjetiti se, sjetiti se«. 
Pridjev, upravo part, perf pas. avizan (Crna 
Gora) »gescheit«. Ovamo jos vizulica (Stari- 
grad, Hvar) »elegantna«. Latinizmi: apstrak- 
tum na -io, gen. -onis uceno vizijaf, s prefiksom 
re- revizija (Lika) »stavnja«, od glagola na -irati 
revidirati, -vidiram, radna imenica na -or, gen. 
-oris revizor. 

Lit.: ARj I, 124. 9, 491. Resetar, Stok. 225. 
Miletic, SDZb 9, 603. Kusar, Rad 118, 24. 
Cronia, ID 105. REW* 9377. 9384. Matzenauer, 
LF 7, 4. DEI 383. JIY 3, 188. 

vizao, gen. -zla m (Vuk) prema f vlztica 
»prepelicar«, femininum je metafora »vizlasta 
djevojka«. Na -e, gen. -eta vizle n. Kol. na 
-ad, gen. -i vlzlad f. Na -jd vizija f »vijoglava 
zena«. Pridjev viziasi (uz vizle*). Denominal na 
-iti viziiti, -im impf, »gledati naokolo kojekuda«. 
Postoji jos varijanta Sa v > ffiglica T (ne zna 
se gdje se tako govori). Sa tal. sufiksom -in < 
-ino f izlin, gen. -ina (Vuk, Grbalj). Samoglas- 
nik i je nastao iz jery-a, upor. polj. wyzet, rus. 
vyzlec (takoder bug. vizlec). Nalazi se jos u 
slov., ces., sive., brus. i. ukr. Praslav. sufiks 
-bi je kao u orao (v.), kozblz (v.). Uppr. 
polj. wyga »stari pas«. Nema utvrdene jedin- 
stvene etimologije. Melich tumaci iz madz. 
visla, vizsla, koje pored »Spurhund, prepelicar« 
znaci kao pridjev i »wachsam, flink, munter« 
i ide zajedno s madz. vizsgdlni »forschen«. 
Vjerojatnije je da je madz. rijec posudena iz 
hrv.-srp. ili slovackoga (panonskoslav.). Ma- 
dzarska se rijec ne bi mogla toliko rasiriti. 
Ne objasnjava nijery. Iljinski tumaci iz ie. *iig- 
i stavlja u vezu s lat. vigil, sanskr. vagas, 
stvnjem. wacker; Loewenthal od ie. *ughelos, 
ato od ie. *eugho-, got. augo, nvrijem. Auge, 
sanskr. dhata »opaza«; Mladenov stavlja u vezu 
sa bug. vizdja, rus. vizzatb; itd. 

Lit.: ARj 3, 59. BI 724. Miklosic 398. 
HoliA-Kopecny 428. Bruckner 640. Vasmer \, 
239. Mladenov 65. Iljinski, IzvORLAS 23, 1, 



125-182. (cf. Ub 8, 207. Sldvia 5, 205). 
Loewenthal, WuS 11, 54. Kodov, SpBA 43, 21, 

149-154 (cf. RES 11, 118. Ub 16, 281). 
Melich, Sbornik L. Miletica, 147-152. (cf. 
Vaillant, RES 14, 89. Ub 19, 253). 

vizlin, gen. -ina m (Vuk) »1° turski novae 
od 60 para, pulja, 2° (Mostar) 15 krajcara«. 
Miklosic pretpostavlja da je rijec usla preko- 
Dubrovnika (vislino, 1725, Resetar, dubrovacki 
novae 18. st.«) iz tal. vislingo < srvnjem. 
wisling, nvnjem. Weissling ili mozda kao feudik- 
(v.) preko saskih rudara. Svakako Danicicevo- 
tumacenje iz vizle (v.) otpada. Upor. njem. 
Weisspfennig, prevedenica od srlat. albus: 
i jaspre (v.). 

Lit.: Miklosic 393. Danicic, Om. 151. DEI 
4068. 

v j eda f (Vuk, Crna Gora, danas opcenita u 
knjizevnom i saobracajnom govoru) = (ekav- 
ski) vida (Kosmet) = vljeda (Podgorica) = 
(ikavski) vije (Maiulic, Vrancic, Luka Bracanin, 
Kavanjin) = slov. veja (»Augenlid«), »1° (danas) 
ocni kapak, 2° obrva, 3° trepavica«. Nalazi se 
jos u stcslav. vezda (odatle rus. vezda mjesto 
strus. veza), bug. vezda i ukr. vi&dy. Praslav. 
*vedia. Ovamo jos povije f pi., u narodnoj 
pjesmi u povije medu oci dvije (sa di > j kao 
u Ljubovija, prije, dl je < gdje je}. Miklo- 
sicevo tumacenje od prijevoja ved- od vid- 
(v.), sa sufiksom -la je jos uvijek najbolje. Upor. 
vednuti (v.) za vidnuti. Kostialovo tumacenje 
od ve-ja-ti prosireno sa d semanticki je nepri- 
hvatljivo, a Murkovo vezanje sa stcslav. veko, 
ces. viko, polj. powieka semanticki je dobro, 
ali ne objasnjava -da < -eda. Maretic tuma- 
ci od povijati i poviti, tj. »mjesto gdje se obrve 
povijaju (savijaju, pregibaju)«. 

Ut.: ARj 11, 260. 261. BI 724. Miklosic 
391. Vasmer \, 178. Kostial, NVj 28, 425. si. 
(cf. Ub 9, 229. Fanecv, JF 3, 207). GM 469. 
Murko, Tragom srp.-hrv. nar. epike I, 413—414. 
Pletersnik 2, 755. 

vjSra f (Vuk) (ne- 13. v.) = (ekavski) vera 
(Kosmet, takoder cakavski, ZK) = vira (ca- 
kavski i ikavski, Bosna), ie., sveslav. i praslav. 
(stcslav.) vera, bez baltickih usporednim »1° 
jifcmc,, 2° tudin, kvalitet (inja vera »tudin«, 
pdjsa vera, nikakve vere »los kvalitet«, Kosmet)«. 
Deminutiv verica (Kosmet) »dusa«. Pridjevi na 
-bn > -an vjeran, odredeno vjerni = veran 
(Kosmet, ZK) (ae-), takoder poimenicen u sluz- 
bi imenice »der Glaubige, fidelis«, na -ski vjerski. 
Poimenicen na -ik vjernik (ne-), s pridjevima 
na -ski nevjernicki, apstraktum na -stvo ne- 



vjera 



603 



vje verica 



vjernistvo. Apstrakti na -ost vjernost (ne-), na 
-ica nevjerica »sumnja«, na -ija nevjerija »ne- 
vjerna celjad«, na -luk nevjerluk (Nenadovic). 
Na -ovan vjerovan »1° kome se moze vjerovati, 
2° pouzdan, 3° vjerojatan«, nev j er ovan »1° 
incredibilis, 2° koji ne vjeruje, 3° nevjeran, 4° 
sumnjiv«. Slozeni pridjevi vjerojatan (iz rus. 
verojatnyj) od sintagme verc jeti; unakrste- 
njem sa vjerovatlj je izmijenjen u v. vjerovatan; 
vjeroloman, imenica vjerolomnih m, vjerolomnica 
f, na -bstvo vjerolomstvo; vjerodajan (Sulek) 
»Beglaubigungs-«, imenica vjerodajnica (Sulek) 
»vjerodajni list. Accreditive«; kalk vjerodostojan 
< lat. fldedignas, njem. glaubwiirdig (upor. 
rus. dostovernyj). Slozenice od sintagme bez- 
vjerac, gen. -rea m (Pavlinovicev neologizam), 
inovjerac, gen. -rea, starbvjerac, gen. -rea, 
s pridjevom na -ski starovjerski, sujevjerje 
(glede prvog dijela upor. sujeta); kalk vjero- 
ispovijed i vjeroispovijest za njem. Glaubenbe- 
kentnisss; vjeronauk »nauk vjere«, kalk za njem. 
Religionslehre; vjeroucitelj, kalk za njem. Religi- 
onslehrer; vjerozakon »Religion«. Denominal na 
-iti vjeriti (se), -Im (objekt djevojku za se ili za 
drugoga) (izne-, o-, po-, prone-, pre-, raz-, razu-, 
H-, za-), na -ovati vjerovati, -ujem »credere, glau- 
ben«, glagolska imenica vjerovanje »(uz ostala 
znacenja) credo, simbol vjere« = prema crkve- 
nom vjeruju = (ekavski) veruju (1. /. prez., po- 
imeniceno). Postverbal iznevjera, zavjera »uro- 
ta«, impf, na -ivatl vjerlvati (raz-), neologi- 
zam ovjeroviti, -im = ovjeriti »verificirati«. 
Apstraktum na -idba vjeridba f (Vuk, jugo- 
zapadni krajevi) »prosidba, oprosi (ZK)«. Poi- 
menicen part. perf. pas. na -ik vjeremk, gen. 
-ika prema f vjerenica (jug° za P a dni krajevi) 
(raz-) »zarucnik prema zarucnica«, s pridje- 
vima vjerenikov prema vjerenicin, vjerenicki. 
Neologizam vjerovnik »creditor«, prevedenica, 
odatle vjerovnica »lettre de credit*. Arbanasi 
posudise glagol neveiit »verlasse«. Jat je na- 
stao iz ie. e koji je u prijevoju duljenja od 
ie. korijena *jier-, *uer- u lat. verus, severus, 
stvnjem. wcira, nvnjem. wahr, stir, fir »istinit«, 
avesta var- »vjerovati«. 

.Lit.: ARj 4, 264. 265. 8, 130-135. 9, 492. 

11, 269. 271. 276-77. 12, 368. 13, 743. 763. 
BI 725. Elezovic. 1, 77. 454. Miklosic 389. 
Holub-Kopecny 417. Bruckner 611. Vasmer 1, 

184. Trautmann 351. Mladenov 93. GM 304. 
Meillet, RES 6, 170-171. Boisacq 328, Hirt, 
PBB 23, 337. Specht, KZ 49, 66. Uhlenbeck, 
PBB 30, 319. Unbegaun, RES 12, 24. Ma- 
retic, Savj. 176. 

vjest (Vuk) = ekavski vest = ves (Kosmet) 
= = ikavski vise = viS (Lumbarda), praslav. 



pridjev, »peritus«, izveden s pomocu -io od 
pridjeva na-to *ved-to > stcslav. vestb, st- 
ces. vest, rus. vest (v. ocivest) »poznat«. S 
ne- nevjest. Nalazi se jos u stcslav. vestb, bug. 
vest, rus. vescij, .stces. vesci (duch »prorocky«). 
Poimenicen kao 'folklorni termin sufiksom -un 
(upor. rus. veduri) visciin (Lumbarda, Korcula, 
Brae, upor. ukr. viscun, rus. vescuri) prema 
ivlscica, na -be > -ac vi'sac, gen. -sea m prema 
f na -ka viska (Lijesce, Lika, Janjce, Krk, 
Lovran, Istra) = vjestac m (upor, ces. vestec) 
prema ivjestica (Vuk) »(posudenice) coparnjica 
(ZK), striga = strega f prema stregun (Kor- 
cula)«, s pridjevom vjesticin,. i augmentativima 
vjesticetina i vjesticina. Ovamo ide i prijenos 
znacenja na leptire i kukce po narodnom vjero- 
vanju (animizam) viscarica (Dalmacija, Poljica) 
»insekt na drvecu«, vjestica (Sulek) »nocnjak, 
Nachtfalter«, vescica (cakavski, Istra) »lepiric, 
strizica«, viska (Korlevici) »leptir«. Odredeni 
pridjev visa »vjesticin« ii toponimiji Fisa Vf 
(ZK), Donja-Visca (muslimansko selo pod Ko- 
njuhom, Tuzla). Prvobitno znacenje »koji zna« 
vidi se u izrazu ves se ne cini (Kosmet) »pravi 
se da se njega ne tice«. Na -ak vjestak, gen. 
-oka m »majstor« prema f vjeitaklnja f (Lika) 
»zena vjesta poslu«, s pridjevom vjestacki, de- 
nominai vjestdciti, vjestdctm »(sudski termin) 
dati struenjacko misljenje u procesu«. Ovamo 
idu apstrakti na -ina vjestina i na -bba *vjeitba > 
vjezba f »exercitium« = (ikavski) vifba (Zo- 
ranic, Reljkovic), s denominalom na -ati vjez- 
bati (se), vjezbam (se) (Vuk) (iz-, u-), na. -iste 
vjezbaliste. Poimenicen part. perf. na -ik vjez.be- 
nik m »praktikant«, na -ica vjezbenica(knjiga). Na 
-ovati vjezbovati, -ujem (Vetrame) = vifbo- 
vati (Naljeskovic) = vizbovati (narodna pjesma) 
»paziti, lijepo postupati s kim«. 

Ut,:ARj4, 344. 8, 137. 138. S/727. ASPh 
42, 14. Moskovljevic, NJ 1, 80—81. Hraste, 
B1F 10, 23. Ribaric SDZb 9, 146. Kusar, 
NVJ3, 326. Ivsic, JF 2, 139-140. ASPh 34, 
306. Elezovic 1, 80. MibloIU 390. 391. Holub^ 
-Kopecny 410. 

vjeverica f (Vuk) = (ikavski) viverica 
(ZK) = jevericd (Vuk), ie., balto-slav., sveslav. 
i praslav., »sauras«. Bez deminutivnog su- 
fiksa u ces. vever pored -Aa ces. veverka, ukr. 
vyverka. Deminutivi na -ica vjevericica, na -ic 
vfevericic »mladunce vjeverice«. Pridjev na -ji 
vjevericji. Rumunji posudise veveritd, ngr. 
BepPepiToa (upor. bug. ververica pored ve- 
verka). U baltickoj grupi je bez deminutivnog 
sufiksa stprus. wezoare, lit. voveris, lot. vdvere, 
kao i u lat. viverra. Upor. gr. cdeXoupoc, 



vjevenca 



604 



vladati 



»Wiesel«. Nalazi se i u keltskim narjecjima; 
i nperz. varvarah. 

Lit.: ARj 4, 632. BI 728. Miklosic 389. 
Holub-Kopecny 414. Bruckner 619. Vasmer I, 
176. Mladenov 60. WP 1, 264. floisaa/ 1089. 
876-877. BSLP 22, 27. si. (cf. Ub 9, 91). 
Buga, RFV 75, 141. si. (cf. Ub 8, 198). Much, 
KZ42, 163-172. (cf. JTh*N2 Ft, 204). Zubaty, 
ASPh 16, 418-420. Specht, KZ 62, 253. 

vladati, vladam impf. (Vuk) (ana-, o-, 
pre-, s-, sa-, za-), £ > b u obladati, obladam 
(od^.v.) = /aaait(ZK)» dominari« prema vlddat 
se, -am (Kosmet) impf, »ponasati se«, pf.povla- 
diti, ohladili (1562), impf, na -va- ohloddvati 
(Belostenec), povladivati (ob-, sa-) »odobravati«, 
ie., baltoslav. i praslav. ''old-. Postverbal 
vldda f »1° gospodstvo, gospodarenje, 2° regi- 
men > rezim (preko fr. izgovora)«. Pridjevi 
na -in vladin, na -bn > -an vlddni, (sluzbeni 
neologizam) ovovladni. Radne imenice na -ar 
vladar, gen. -dra m (su-) prema f vladarica, 
s pridjevima vladdrov, -ev, vladarski, vldddnim 
= na -lac vladalac, gen. -aoca m, s pridjevom 
vladaocev; obladalac m prema f obladalica, na 
-telj obladatelj m prema f obladateljica, -ni- 
ca (1508), na -vac obladavac (Belostenec) m 
prema f obladavica = obladavka. Glagol vladati 
je nastao iz stcslav. glagola primarne grupe 
vlasti, vlade (upor. ces. vlasti) prijenosom d u 
infinitiv na -ati. Inf. vlasti propao je zbog 
homonimije sa sveslav. i praslav. apstraktu- 
mom na -tb *old-tb > vlast, gen. -f f (Vuk) 
»moc, potestas, Macht«. Pridjevi navlast 
»osobit«, na -it vlastit (na-), apstraktum vla- 
stitost, prosiren na -bn > -an navlastitan, 
navlastitost, na -bn > -an vldstan (na-) »nad- 
lezan« prema ivlasna, m vldsan, poimenicen na 
-ik vlasnik, gen. -ika m prema fvlasnlca »pro- 
prietarius«, samovldsnik m prema f santovlasnica, 
apstraktum povlastica, na -bstvo vlasnistvo, na 
-io vlasci (Proroci, Antun Dalmatin), poime- 
nicen Lastina, Lascincak (Zagreb); navlast »na- 
vlastit«, poimenicen navlastica, na(v)lastan, -sna 
»osobit« (upor. gr. iSioc, za semanticki razvi- 
tak). Na -ina lastina f (Lovran, Istra) »Eigen- 
tum«, denominali izvldstlti, Xzvlastim (raz-), 
ovlastiti, ovlastim pf., opunovlastiti, impf, na 
-va- ovlascivati, ovlascujem, postverbal ovlast, 
gen. -i f, particip perf. pas. ovlasten, povlasten, 
opunovlasten, poimenicen na -ik ovlastenik m 
prema miastenica. Sa bv > b: oblast, gen. -i f 
»1° autorite, potestas, nadlestvo (kotarska ob- 
last), 2° teritorij, vladanje, provincija (upor. 
ukr., rus. volostb »Amtsbezirk«)«, pridjev na 
-bn (odredeno) oblasni (neologizam), oblastan, 



poimenicen oblasnih (Belostenec, Jambresic) 
»poglavar«, dblastica (Lika), apstraktum oblas- 
nistvo m, oblastvo n (Belostenec) »Gerichts- 
barkeit«, oblastiti (u-) pf. prema oblascivati, 
-ujem. Upor. jos slov. prevedenicu bozja 
oblast »epilepsia« prema korusko-njem. Gotts- 
gewalt. U antroponimiji: prvi elemenat starih 
dvoclanih licnih imena, ie., sveslav. i praslav. 
Vladimir = Vladimen, Vladis(l)av = Ladislav, 
= lat. Ladislaus, koji posudise Madzari Ldszld 
(odatle hrv.-kajk. hipokoristik Lacika), hipo- 
koristici Vladoje, Vlajko = Vlatko, Ladika 
(prezime), Vlddo, V lad tin, Vladisa > Ladlsa, 
odatle staro licko plemicke prezime Ladisic; 
prezimena na -ovii, -evie Vladlmlrovic, Vla(d)i- 
savljevlc; takoder kao drugi elemenat starih 
licnih imena Svevlad (kod popa Dukljanina 
Svijh/olad). Odatle hipokoristik Vsevyka; topo- 
nimi Ladimirci. Prilozi: navlast (Vuk, Lika) 
»besonders« (upor. slov. ziosti), na -ice ndvla- 
stice (Bosna, Banja Luka), na -w navlas (Men- 
cetic; docetni suglasnik -sujednostavljuje grupu 
-Sc na koncu) < navlaste, odatle na -ice navlasice 
(Pavlinovic) i pridjevi navlasan »navlastan, -stit«; 
navlasnji, navlascni (Korizmenjak), apstrak- 
tum navlasnost. Rumunji stvorise infinitiv na 
-III < -ujc a vladui, vladnic »vrlo velik«, prezime 
i licno ime Vlad < Vlado, Vladislav. Slog 
via- nastao je po zakonu likvidne metateze, 
upor. polj. wiodqc, rus. volodetb, Volodimer, 
polj. wlos'c, rus. volostb. Dok slavine imaju samo 
jedan prijevojni stepen, u baltickoj su grupi 
tri (i — e — o): lit: veldeti »upravljati, posjedo- 
vati«, stprus. veldisnan (ak. sing.) »bastina« pre- 
ma iteratlvu (koji odgovara praslav. korijenu 
*reH-) lit. valdyti »upravljati«, lot. valdit »vla- 
dati«, lit. valscius »vlastb, oblast, kotar«, lot. 
valsts f »drzava, opcina«, pored nizeg prijevoj- 
nog stepena (Tiefstufe) lit. vildes »beherrscht, 
besessen«. Znacajna je jos lit. usporednica val- 
dymieras »vladar« za praslav. licno ime Vladimir. 
Buduci da balticki jezici imaju tu tri prijevojna 
stepena, a to je osobitost neposudenih rijeci, 
ne moze biti govora o tome da je praslav. *vold- 
> vlad- posudeno iz got. waldan, nvnjem. 
walten. Zbog toga ni Vladimir nije posudeno iz 
germ. Waldemar. Ie. je korijen *ual-, koji se 
nalazi u lat. valere, valor (internacionalno va- 
lorlzirati), prosiren formantom d, dok je u 
keltskim jezicima prosiren na n ili t: stir, faln- 
< foln »vladati«, ir. flalth »vlast« < ie. *ote»-. 

Lit.: ARj 7, 749. 8, 378-380. 386-389. 
BI 729. ASPh 34, 305. Elezovic 1, 83. Mi- 
klosic 378. Berneker, IF 31, 408. Holub- 
-Kopecny 418-419. Bruckner 625. Vasmer 
{, 219. Mladenov 70. Trautmann 340. si. WP 



vladati 



605 



vladika 



1, 219. Stender-Petersen § 124. Boissin, RES 
27, 43. Buga, RFV 75, 141. si. (cf. Ub 8, 
199). Fraenkel, Satura Berolinensis 1924, 
20-33. Hirt, PBB 23, 337. Osthoflf, IF 
5, 299. Osten-Sacken, IF 33, 264-265. 
Pritzwald, WuS 12, 235. si. Jagic, ASPh 13, 
631. Strekelj, DAW 50, 44. 

vladika m (Vuk) »episkop (pravoslavci), 
biskup (katolici)«, praslav. izvedenica na -yka, 
stcslav. (Supr.) vladyka »1° dominus, vladar, 
f|Y£|ia)v, r|YOiJU£voc,, dux, 2° (pod vlddykojo) 
e^ouaia, potestas«, sipolj, wlodyka, stces. 
vladyka »pan«; rus. vladyka je posudenica iz 
crkvenog jezika. Vazna je cinjenica da je vla- 
dyka i femininum. U Dubrovniku je vladika f 
»vlasteoska zena ili kci vlastelina« (u rijeci tog 
znacenja je sufiks -ika druge prirode, v. vlaste- 
lin). To je znacenje jos potvrdeno za Cres 
vladika f, u novije vrijeme zamijenjeno sa 
vlastelica; vladika »gospoda« kao u Dubrovniku 
potvrdeno je i kod cakavaca Maralica, Hekto- 
rovica, Lucica, Barakovica. Femininum se de- 
minuira sa -lea vladicica f (Vuk) »1 ° kcerka vla- 
steoska, 2° (stcslav. vlddycica, bug. vladicica) 
Majka Bozja, Seojioiva = Jtavayicu. Dubrovacki 
i cakavski f vladika u navedenom znacenju 
moze se oznaciti i kao prevedenica (caique) 
od srgr. i ngr. Becuiorvo: f »dame, maitresse de la 
maison«, Seojioiv^ f »(ma)demoiselle« kao sto 
je to i vladyka u znacenju »episkop«. Samo je 
razlika u tome sto je u femininumu doslo do 
zamjene sufiksa. Prvobitno -yka u vladyka 
zamijenjen je u doba kad je v postao i, sufiksom 
-ika, koji sluzi kadikad u zenskoj mociji (jara- 
nika, svastika prema svast), a izrazava ka- 
dikad i deminuciju, upor. hrv.-srp. i slov. 
mladika pored mladica. Tako se zgodi te u 
Dubrovniku vladika postade femininum od 
vlastelin m (v.), oboje od praslav. korijena 
*r>0H- + -tel m prema f *vold + -ika (pro- 
mjenom sufiksa mjesto starijeg -yka < -tika). 
Sto se tice grckog utjecaja u Dubrovniku na 
terminologiju ove rake upor. dubrovacko-rom. 
grecizam perchivium (v. prcija). Postavlja se 
pitanje sta je prvobitno: femininum ili masku- 
linum. U Fredegarovoj kronici (6 — 7. v.) po- 
tvrden je m Walducus kao licno ime (dux Vine- 
dorum, u Panoniji). Buduci da je vladyka znacilo 
i e^ouofa, potestas (upor. za takav prijelaz 
znacenja i sluga a za docetak -a i starosta, 
vojvoda), moglo je prema lat. potestatem > 
tal. podestd »nacelnik« od apstraktuma lako 
postati radna imenica. U stces. vladyka je 
takoder femininum. Prijenos znacenja na »epi- 
skop« je u hrv.-srp., bug., rus. i rum. preve- 
denica od ngr. 6eojt6tti5 »biskup« > cine. Siojtot, 



arb. dhespot. U ram. 16. i 17. v. vlddlcd je 
»1 ° Gebieter, Herrscher, Fiirst (kao i u stcslav.), 
2° episcop«, pridjev vlddicesc u oba znacenja; 
apstraktum na -ie vladicie »Herrschaft«. Arb. 
vladike. Sva je prilika da je docetak -ka u 
vladyka sekundaran, kako i Bruckner misli. 
Prvobitno je postojao apstraktum *vlady, gen. 
*vladtve f, kao neplody, gen. -we »nerot- 
kinja«, ljuby, gen. Ijubvue i znacilo je »E^ouaia«. 
Prema tipu imenica na -ika bllzika (Maralic), 
koje mogu biti m i f dobilo je *vlady jos -ka, 
ali je zadrzalo i znacenje prvobitnog apstraktuma 
i oba roda sa dva znacenja prirodnog roda, upra- 
vo tri znacenja. Meilletovo uporedenje sufiksa 
-yka sa -o§, gen. -uxoc, u xf|pu§, cadticus, cemu 
treba dodati i galsko carrtica > fr. charrue 
od carrus, u osnovi je dobro, ali postanje slav. 
-yka objasnjava se bolje na naprijed pomenuti 
nacin. Potpunu paralelu za dodavanje -ka 
pruza ljuby, gen. Ijubbve, koja postoji kao inde- 
klinabile ljubifu dva znacenja »1° ljubav, 2° 
uxor, donna amata«. U znacenju 2" mijenja 
deklinaciju ljuba (15— 18. v. i danas kao pjes- 
nicka rijec), ali dobiva i sufiksalni docetak 
-ica ljubica »1° (15. v.) ljubav, 2° zena, uxor«. 
Rijec vladyka ne moze se oznaciti kao balto- 
-slav., jer stprus. tualdwico »Ritter« je, kako 
Bruckner tvrdi, posudenica iz stpolj., sa za- 
mjenomjery > wi kao u hrv.-srp. Vuissasclavo, 
Aluip > Ollb, Ullak > Ilok. Od vladika 
»episkop« izvedenice su ove: pridjev na -in 
vladicin, apstraktum na -bstvo vladlcanstvo (v. 
-anstvo). Denominal na -iti vladiciti, -Sim 
(po-, za-), na -ovati vlddikovati, -ujem (Vuk). 
Upor. jos na -eo ioaycb f »1° E^ouoia, po- 
testas, i 2° pridjev: vladikin, -cin«. 

Ovamo dakako i vlastelin m (Vuk, Dubrov- 
nik; 1579. vlastelin u gradu nasem Bakru, Fran- 
kopan) »1 ° patricius (suprotno pucanin), boljar, 
plemic (po socijalnom polozaju), 2° (Hrvatsko 
zagorje) vlasnik imanja, Grossgrandbesitzer, ve- 
leposjednik«, pi. vlastele (upor. zetele »zeteoci«, 
petelin, v.); kol. vlastela (na-akao gospoda, bra- 
ca) »1° Grundherrn, welche Btirge und Stadte 
halten (Novakovic, ASPh 10, 570; u Dusanovu 
zakoniku), 2° plemstvo (po krvi), 3° patriciji 
(Dubrovnik)« prema f vldsteoka (Dubrovnik) 
»patricijka, boljarka (suprotno: pucanka)« = 
(Hrvatsko zagorje) vlastellnka. Pridjev na -ski 
vlasteoskl = (Hrvatsko zagorje, gdje se zabo- 
ravilo da je -in sufiks za individualiziranje) 
vlastellnski prema pi. vlastelinl (upor. Furcmi, 
ZK). Apstraktum na -stvo vlasteostvo n (Du- 
brovnik) »patricijai (suprotno pucanstvo)«, u 
Hrvatskom zagorju vlastelinstvo »plemicko ima- 
nje«. Sufiks je -tel (varijante od -ter, -teh prema 



vladika 



606 



viah 



deklinaciji -lo: tipovi prijatelji neprijatelj) 
stcslav. vlastel > vlastelj m {Vuk) »potens, koji 
ima vlast u rakama«, od praslav. korijena A vold-, 
> vlad- (v. vladati), upor. rus, volosteh m 
»Amtmann«, pi. volosteli »Aristokraten«, volo- 
stelin m »Amtsvorstand« prema f volostehka. 
U pi. vlastele (brebirski, paski, jos u 15. v.) 
od stcslav. vlastelin* »princeps, xupux;, do- 
minus, praeses« prema deklinaciji gra&dane i 
kolektivu vlastela prema gospoda-lj je izgubio 
palatalitet kao i zbog razlike prema genitivu 
radne imenice vlastelj, *ola nije znacila »plemic 
po rodu (krvi) i po polozaju«. U zakonu grad- 
skom Nomokanona sv. Save vlasteh se prevodi 
s gr. ctpxcov jednako kao boljarin i knez. AH 
moze biti i sufiks -tel kao u djeteo, gen. -ela 
(v. Vandrdk 1, § 548), upor. stcslav. zetele. 
Moze biti i praslav. izvedenica < A old-teh. 
Nalazi se jos u bug. vlastelin »Machthaber, 
Potentate 

Lit.: ARj 1,446. 6, 286. BI729-31. Glavan, 
JF 7, 117. Tentor, ASPh 30, 203. MiklosiS 
378. Isti, Lex. 66. Berneker, IF II, 408. 411. 
Holub-Kopecny 418. Bruckner 625. ASPh 42, 
127. 128. RKA, hist-phil., 25, 307-345. 
(cf. AnzIF 11, 248). Vasmer 1, 209. Mladenov 
70. Janko, Sldvia 9, 344. Boisacq 3 451. IYftini 
1762. Mikkola, JISPA 41, 160. (cf. Ramovs, 
JT? 7, 309). GM 476. Pritzwald, WuS 12, 239. 
Specht, ICZ 59, 213. si. 64, 3, bilj. 3. Osthoff,. 
IF 6, 38. Lohmann, KZ 59, 29, 1. ZSPh 2, 296. 
Ivsic, NVj 50, 409^16. Maretie, Savj. 111. 
Maiuranic 1587. Done 38. Radojcic, Gte 
A4N 193, 8-10. 

vlaga f (Vuk), baltoslav., sveslav. i praslav. 
*volga, »humor«.'Pridjev na -&« > -an vlazan 
»humidus«. Apstraktum na -ina vlazina f 
»humor«. Denominai na -iti -ulaziti, -Im impf. 
(na-, o-, od-, raz-), na -va- razylazi'vati, -ujetn. 
Na nizem prijevojnom stepenu stcslav. vhgbkb 
(sufiks -bk kao u sladak, upor. ces. vlhky, polj. 
wilgi) > sa/ > Muhak (premaMiklosicuhrv.) = 
uhek, vuhak, vlhak, vuhkek, vohek = na -Ijiv 
vugljiv (Parcie) »igroscopico«, s promjenom 
sufiksa vuhal, odredeno vuhli, slov. vottiek 
»tuhljiv«. Ovamo mozda ime ptice vuga (v.). 
Denominai na tie viignuti, - m impf, (od-, raz-, 
upor. rus. volgnutb) »humescere«. Rumunji po- 
sudise vlaga, Arbanasi vlake. Slog via- nastao 
je po zakonu likvidne metateze, upor. rus. 
vologa. Balticke su usporednice za oba prijevoj- 
na stepena: za nizi lit. vilgyti »navlaziti«, vilksnas 
»vlazan«; prijevoj e: prus. welgen »Schnupfen« 
(taj stepen nije zastupljen u slavinama), lot. velgs 
m »vlaga«; stepen o: lot. valgs »\lamn«, pavalgaf 
»Zukost«. Ie. je korijen ^elq-, uelg- zastupljen 



u stir,/o/e »Wasserflut«,/a/ca/m »bade, wasche«, 
stvnjem. welc, nvnjem. welk, Wolke. 

Lit.: ARj 7, 753. 8, 716. 727. 728. 9, 493. 
494. 13, 765. 777. 5/729. Parac 1128. Mazu- 
ranic 1493. Mikldsie 378. Holub-Kopecny 419. 
Bruckner 621. KZ 45, 104. 46, 199. Vasmer 
I, 419. Mladenov 70. Trautmann 418. 358. 
WP I, 306. Boisacf 322. GM 235. Vaillant, 
BSLP 31, 44. 

Vlah m (Vuk) = Via, pi. Vlasi (Kosmet) = 
Via, pi. Vlaji (ZK) »1 ° Latinus (glagoljski kalen- 
dar iz g. 1491. i glagoljski blagdanar 1506), 
2° Rumunj (Vukov pravi Vlah), 3° Talijan 
(upor. slov. Eah, ovamo Vlatka ulica u Zagre- 
bu •= Vicus Latinorum, naselje talijanskih 
obrtnika u 13. v., tako i stces. vlach, polj. wloch, 
dok je kod Ukrajinaca wotoh = Rumunj), 4° 
Cincarin (u Makedoniji), 5° (u srednjem vi- 
jeku) covjek iz vlaskog katuna, nomadski pastir 
(znacenje po socijalnom zanimanju i nomadizi- 
ranju v staroj srpskoj kao i u hrvatskoj drzavi, 
bez obzira na vjeru i narodnost, a 1468. vlak oso- 
bujni kneza Manina Frankapana, 1470. daje se za 
kmeta crikvi sv. Marije u Crikvenici), 6° prijenos 
na Slavene (najcesce Srbe), kod Mlecana sla- 
venski stanovnik koji se seli iz Turske na njihov 
teritorij, kod Hrvata stanovnik Srbin pravosla- 
vac, koji se doseljuje u Vojnu granicu sa tur- 
skog teritorija, kod Muslimana u Kosmetu = 
rlsjanin = Srbin, kod Muslimana u Bosni 
= pravoslavac, 7° ime kraja: Start Vlah (teri- 
torij u Sandzaku)«. Znacenje 6° stvara opozi- 
cije: na nekadasnjem mletackom teritoriju izme- 
du stalnosjedilaca i doseljenika bez obzira na 
vjeru. Otocanima Bodulima je Vlah bez razlike 
vjere stanovnik na kopnu oko Biokova, kod 
Hrvata opreka katolika i pravoslavaca, kod 
Muslimana opreka izmedu pravoslavaca i mu- 
slimana. Religiozne opreke imaju za posljedicu 
da Vlah dobiva pejorativno znacenje. Zbog 
toga dobiva pejorativno znacenje i Sokac i 
Kranjac. Femininum se pravi s pomocu -yni 
(tip Gfkinja) Vlahinja (Vuk) = Vlanja (ZK) = 
Vlalnka (Kosmet) = Vlaskinja (Kosmet) = u 
Dubrovniku vlahinja »seljanka« = Lahinja (vre- 
lo, Marindol kod Karlovca). Pridjevi na -ov 
Vlahov (makedonsko i dalmatinsko prezime), 
visovi Vlahovd iod Kaiebake u Tesaliji; na -ski 
vlaski, 1476. knez, sud, zakon, 1321. zemlja u 
staroj hrvatskoj drzavi, vlaskijeh sedam kraljevina 
(narodna pjesma), takoder toponomastik Vlaski 
grad, Vlaska Kula (Lika), ime kraja Vlaska 
»Rumunjska«, Mala Vlaska (1702, oko Pakraca), 
Vlasca u Rumunjskoj. Na -aa Vlahinjin. 
Pridjev vlaski je poimenicen na -ina laiclna 



Vlah 



607 



Vlah 



f »vrsta bijelog grozda« (Buzet, Sovinjsko polje, 
znacenje »talijansko grozde«). Upor. slov. 
laskica (upor. rus. voloskaja repa) »walsche 
Rube, Topinambur«. Deminutivi na -ic vlasic, 
takoder prezime kod Hrvata (ZK), vldslli 
(Vuk, Dubrovnik) »ljudi zakona grckoga« (sa 
s mjesto s mozda zbog disimilacije s — c > 
s — c) ili prema pluralu (v. i s. v. vlasici »ple- 
jade«). Najstarija je potvrda iz 1070. villa 
Vlasichi na Pagu. Vrlo cest toponim, Vlasic, 
planina kod Travnika, sa -ic kao u MUcic = 
Mlecanin. Ovdje ce znaciti po svoj prilici dal- 
matinske Romane, a ne kao u Vrbanji na Hvaru, 
gdje se, kada na Biokovu pale vatru, veli Vlasici 
goridu oganj. Na -e, gen. -eta Vlase, na -ce 
Vlasce, na -ica Vlahinjica, na -be > -ac vlasac, 
gen. -sea = na -Ik vldsik »allium ascalonicum«. 
Kol. na -ad Vldsad, gen. -;', prosireno na -ija 
Vlasadija (prema Srbddija). Denominai na -iti 
vlasiti (se), -im (Vuk) (po-). Odatle na -ica 
povlasica f (Hrvatska). Slozenice: Karavlah < 
tur. Karaiflak za nekadasnju rumunj sku kne- 
zevinu Vlasku = njem. Walachei. Odatle Kara- 
vlaska. U Bosni se Karavlasi zovu Kdritar, jer 
prave korita. To su rumunj ski Cigani. Turskom 
se slozenicom prevodi bizantinsko MrxupopXaxoc;. 
Bizantinsku slozenicu preuzese Mlecani, odatle 
morlacco (1431; Vlasi all Murlaki, 1568, 
Krk; Radosie morlacko ili vlasko selo, Senj, 
1580) za balkansko stanovnistvo koje seli na 
njihov teritorij za vrijeme Turaka. Ta rijec 
putuje Evropom. I sam Goethe naziva jezik 
Hasanaginice morlakisch. U spanjolskom morion. 
Vuk ima iz Dalmacije Turkdvlah za Vlaha, 
ti. Moriaka iz Turske. U crnogorskoj narodnoj 
pjesmi lice Vlasic Radula ima zaista i rumunjsko 
licno ime slavenskog podrijetla. To je Radul-beg 
iz Karavlaske, koji se ozenio sinovicom Ivana 
Crnojevica (narodna pjesma: naljuti se Vlasicu 
Radulei Golu sablju u rukama nosi). Na opreku 
Musliman (= Turcin) — Vlah »Srbin« upucuje 
u narodnoj pjesmi naziv vlaske poglavlce, koje 
ce Alipasa pohvatati u Loznici. Taj Turcin 
zove se samovoljan Turcin Vlah-Alija. Pleme 
Ridana kod Niksica (Onogost) smatraju Du- 
brovcani Vlasima. Tu su Luburi. I narodna ih 
pjesma smatra takovima. To se vidi iz imena 
Vlasce Vuce Ridanine. Prijenos prvobitnog 
znacenja rijeci Vlah »pastir romanske narodno- 
sti, koji zivi u katunima« (v. znacenje 5°, 
upor. u Decanskom hrisovulju katun vlaski, 
u narodnoj pjesmi takoder cobanin vlaski) u 
znacenje »pokretni narod srpskog podrijetla« 
(znacenje 6°) objasnjava se historijom. Vec u 
vrijeme Lucijevo zovu se oni stanovnici koji 
zive izmedu Bosne i Dalmacije, a dovode svoja 



stada u okolinu primorskih uvala, da prezime, 
Morlaki ili Vlasi. Ako su se nastanili u otockim 
mjestima, zovu se i danas Vlasi, premda su 
katolici kao i ostali Boduli. Stanovnike Maslinice 
na Solti (katolici) zovu ostali Boduli Vlasima. 
Jednako tako zovu Hvarani stanovnike Sucurja, 
a Bracani stanovnike Sumartina. Isto se tako zo- 
ve i velikim dijelom i hrvatsko stanovnistvo 
Istre Vlasima, gdje su opozicija starosjedioci- 
ma Hrvatima, Bezjacima. Jos prije provale 
Turaka Vlah oznacuje pokretno stanovnistvo, 
koje se upotrebljava za naseljavanje i za stva- 
ranje novih kmetova i pastira. God. 1484. N. 
Gereb oblascuje plemenitog (nobilis y'u)Johan- 
nesa Kuchych de Razwayavacz (— Razvaja 
vas = Razyode, selo u Promini kod Knina), 
da moze na svoje imanje dovesti i tu naseliti 
Vlahe ne samo s turskog nego i s mletackog 
podrucja. Naseljivanje zemlje Vlasima potvr- 
deno je i u staroj srpskoj drzavi. U Decanskom 
hrisovulju iz g. 1326. veli se: » prosi mejepi- 
skopb prizrenski Arsenije, da mu sbjed'mju zemlju 
Vlahom na Blatci. G. 1470. daje se jedan Vlah 
za kmeta i za pastira. G. 1436. ban Ivan Fran- 
kopan potvrduje u Klisu Vlasima njihove stare 
zakone. Tu se razlikuju naseljeni i nenaseljeni 
Vlasi i prema tome se odreduje: Ki Vlah 
ima selo, da slufi s' uncomb (tj. da placa porez), 
a ki nima sela, taj na konju scitomb I sb macemb 
all sth'lami I sb macem. Ti hrvatski Vlasi 
zivjeli su oko Cetine i na Velebitu, a vjere 
su katolicke. Medu njima je doista bilo bal- 
kanskih Rumunja, koji se u nauci zovu danas 
zapadni Rumunji. Ostataka rumunjskog bro- 
jenja konstatiran je sam na Velebitu. Njih sele 
Frankopani na Krk, preko Podgorskog ka- 
nala, koji Talijani zovu Canale della (montagna) 
Morlacca. Na Krku se sacuvao i rumunjski 
ocenas (bili su katolici). Sele i dalje oko Ucke 
u Istru, gdje su se u Cicariji pohrvatili, te 
u Zejane i Susnjevicu, gdje su jos i danas 
dvojezienjaci. Hrvatski su Vlasi imali svoju 
zasebnu organizaciju. U Klisu se ustanov- 
ljuje da vlaski knez s' sudci ima (suditi) dva 
krat u godista po Vlasih (Vlasi = vlaske zemlje, 
pi. kao Hrvati oko Zadra »Hrvatska«). Po toj 
zasebnoj organizaciji razlikuju se Vlasi u 
staroj hrvatskoj drzavi od onih u staroj srp- 
skoj drzavi. U staroj srpskoj drzavi razlikuju se 
sela i katuni vlaski. Upor. u Decanskom hri- 
sovulju : priloziti hrdmu semu sehb I katuntb 
vlas'kihb. Katun je nestalno naselje vlaskih 
pastira. Takvih je bilo i u blizini balkanskih 
gradova u Dalmaciji. Odatle dalmatinsko 
prezime Katunaric. U staroj srpskoj drzavi 
istaknuta je u Dusanovu zakonodavstvu ostra 



Vlah 



Vlah 



-opozicija izmedu Srbina stalnosjedioca, koji 
zivi na vlasteoskoj ili manastirskoj zemlji, i 
Vlaha, pastira ili nomada, koji se krece sa 
tvojim stadom u ljetovalista u planini i zi- 
movista u toplijim (primorskim) krajevima. 
Potvrdeno je u 15. v., kako se pascula ... in 
comitatu None a parte orientali que omni anno 
affictantur Vlachis. Vlah kao oznaka krajiskih 
doseljenika dade se potvrditi od 1613, 1642, 
kad se veli, da je vlaskim sinom ivanicke kra- 
jine nemoguce sluiiti tlakom zagrebackom 
biskupu, jer im je dosta tlaciti generalu; 1639. 
ni krizevackoj krajini razlikuju se slovenski 
(od Slovinje — Slavonija), predavecki i vlaski 
sini — 1642. laski sini. 1666. razlikuju se 
Vlahi i Hrvati, koje naseljuje Nikola Erded 
u Hotinj Zelin. Opreka izmedu pokretnog 
stanovnistva zvanog Vlasi i nepokretnog zva- 
nog Hrvati, Bezjaci itd. izrazuje se i u psiho- 
loskim razlikama, kako je i prirodno. Stalno- 
sjedilac opaza kod Vlaha nepouzdanost. Kod 
njega rijec Vlah dobiva pejorativno znace- 
nje. To se izrazava u narodnim poslovicama: 
Ni u loncu suda, ni u Vlahu druga (Banja 
Luka, Bosna). Pored onih, sto ih je zabilje- 
zio Vuk, dodaj jos ove: Ni u mom mire, 
ni u Vlahu vire (Sinac, Lika). U Vukovoj 
narodnoj poslovici: O Turcine, za nevolju 
hume, a ti Vlase, silom pobratime. Uporedi u 
Vukovoj narodnoj pjesmi: Nuto vale, vlaskog 
svetitelja! Meder su ga na suncu susili. Kako 
Vlasi nisu bili prvobitno poljoprivredno sta- 
novnistvo, nego su to kasnije postali, kad 
napustaju nomadski zivot, nije cudo sto se 
na to odnosi Vukova narodna poslovica: U 
bogata Vlaha skupa senica. Stalnosjedioci opa- 
zaju i druga svojstva kod njih. ZK kazu npr. 
srami se kaj vlaska mnada. Upor. kod Vetra- 
nica: Nijesam ja vila ... neg" vlaska sibila. 
Da je rijec Vlah i na nasem teritoriju imala 
prije svega samo etnografsko znacenje, to 
osim Vlaska ulica = Vicus Latinorum po- 
tvrduje i madzarski toponim Nagy Olasz 
(cemu se ima podrazumijeti falva »Veliko 
vlasko selo«) > Mandelas (selo u Praskoj 
gori) = Franca villa = gr. Fpayxoxcopurv 
u kojem su Francus preveli Madzari prema 
slav. pluralu Vlasi > Olasz, kako i danas 
Madzari zovu Talijane. Da etnik moze dobiti 
znacenje naroda po zanimanju, to dokazuje 
naziv Romanus, koje je rumunjski narodni na- 
ziv Romin = Rumin, cincarski aromin, sa a-, 
kojim se pocinje svako r kao u tur. urns = 
Rus. Ta rijec znaci i u Munteniji »kmet« isto 
sto u Erdelju madz. iobagi. U arb. kod Toska 
sing, reme, pi. remer, reme'nj znaci ne samo 



vlaskog pastira, nego i seljaka uopce. Tako 
u ngr. pMxoc, znaci takoder »seljak uopce«. 
Slav, rijec Vlah je postala ne samo kod Nesla- 
vena u srednjoj Evropi naziv za Romana nego 
i na Balkanu. Nijemci Walach (s umetnutim 
a), odatle ces. valach (odatle Valassko na Mo- 
ravi za rumunjske karpatske pastire, koji su 
se naselili u Moravskoj). Madzari upotreblja- 
vaju slav. singular oldh za Rumunja, a pi. 
olasz za Talijana. Kako oldh ima pejorativno 
znacenje, upotrebljava se danas Roman za 
Rumunja. Na Balkanu vec Grci u Bizantu 
(Romeji) upotrebljavaju pMxoc;. Od njih pre- 
uzimlju naziv za Rumunje Turci Iflak (Ka- 
raiflak). Arbanasi pored remer imaju i vllah 
(Godin vila), pi. vlleh, Vllenj m prema f 
Vllake - Vlahinke »Vlahinja« pored Vllahi- 
nje, vllahishtS f »rumunjski jezik«. Odatle 
Vllahtnike »Vlaska«, obrazovano istim sufiksom 
kao Shqinike »Makedonija« < sclavinica. Kako 
kod Arbanasa vila znaci i »brat«, postoji i 
Reme, pi. Remer < Romanus. I jedan dio 
balkanskih Rumunja sjeverozapadno od So- 
luna u planini Nidze zove svoj jezik vlaiesc 
»vlaski«, onako kako i Makedonci nazivaju cin- 
carski jezik. Slog via- u rijeci vlah nastao je po 
zakonu likvidne metateze, upor. polj. wioch, 
rus. voloh. Vlah je praslav. (?) posudenica 
iz got. *walhs, stvnjem. walah, walk, nvnjem. 
velsch. U germanske jezike usla je ta rijec od 
imena keltskog naroda Volcae (Caesar), OijoX- 
xou (Strabo, Ptolomej). Ta je rijec u keltskom 
dijalektu (gali, upor. engi. Wales, Cornwall} 
pridjev fole u znacenju »celer, alacer, brz«, a 
dovodi se u etimologijsku vezu s nasom vlas, 
jer su .nosili veliku kosu (upor. Arecomici). 
U slav. jezike dosla je po svoj prilici iz bal- 
kansko-gotskoga (Ulfila) na donjem Dunavu, 
gdje se Slaveni prvi put izmedu 4. i 5. vijeka 
upoznavaju s Romanima na donjodunavskom 
limesu. 

Lit.: ARj 5, 875. 6, 441. Mazuranic 1584. 
Elezovic i, 83. Miklosie 393. Holub-Kopecny 
407. Bruckner 626. Vasmer I, 222. RSI 6, 195. 
Mladenov 71. GM 476. Mann, An historical 
albanian-english Dictionary 426. 561. Tiktin 
1335. Hirt, PBB 23, 337. Melich, ASPh 32, 
106-108. 38, 245. Vuk, Narodne pjesme 
I, 3. 2, 233. 266. 520. 523. 3, 75. 547. 4, 239. 
6, 559. BI 730. Narodne poslovice 244. 325. 
Vetranie, StPH 3, 213. Hraste, Rod 272, 6. 
Smiciklas, Oslobodenje 253. 266. 356. Strekelj, 
50, 68. GISUD 49, 365. Lopasic, Sporn, 1, 94. 
3, 439.^2, 207. 261. Urb. 409. 3, 26. Starine 42, 
389. Surmin 105. 433. Lucio, Delle memorie 
di Tragurio, Venecija, 1647, str. 460. VZA 



Vlah 



609 



vlat 



16, 318. Stefanie, Rad 285, 85. Kadlec, Valasi 
(cf. Skok, GIZM 30, 295-316). Skok, Dol. 
89-90. 

vlakno n (Vuk, bug. vlakno), sveslav. i 
praslav. * oUli.no, »linum, Flachs (s kojom 
je rijeci u prasrodstvu)«. Deminutiv na -ce 
vlakdnce n. Termin iz oblasti kudjelje, bez 
paralele u baltickoj grupi. Izvedenica na -t>no 
od ie. korijena *uolq-, koji se nalazi u sanskrtu 
valkam, valkas »Bast, Splint«, prijevoj perfek- 
tuma i prosirenje na q od *uel-. Upor. vuna 
(v.), vldt (v.), i vlas (v.). Slog via- nastao je 
po zakonu likvidne metateze. Upor. polj. 
wlokno, rus. volokno. Veza sa vldciti (v.) nije 
iskljucena. 

Lit.: BI 730. Miklosie 394. Holub-Kopecny 
418. Bruckner 627. Vasmer 1, 220. Mladenov 
70. Boisacq 562. Hirt, PBB 23, 337. Schefte- 
lowitz, WZKM 21, 134. (cf. RSI 1, 278. 
KZ 230-231). Kiparsky 55. 

vlas m (Viik, Kosmet), sveslav. i praslav. 
*volsz, bez paralele u baltickoj grupi, »1° kosa, 
2° dlaka, pilus (Dubrovnik)«, takoder po 
deklinaciji r u pi. vlasi f (ZK, Dubrovnik) = 
vlesi (Lumbarda) »kosa«, a to je nastalo iz- 
bjegavanjem homonimije sa kosa »1° Sense, 
2° Haare«. Pridjevi na -at, -nat vldsat (~a 
glava, vuna) — vlasnat (~o cebe). Deminutiv 
na -be > -de vlasac, gen. -sea »crvi kao dlake 
u rank. Na -ulja vldsulja »avena sterilise = 
vlasiilja (Kosmet) = vldsuja (Dubrovnik) 
»vrst trave«. Toponim Vldsanice f pi. (Vuk) = 
Vlasenica (sluzbeno, Bosna) (upor. polj. wlo- 
sienicd), poimenicen pridjev *vlasen, upor. 
preko Vlasenoga Polja (Decanski hrisovulj); 
ovamo i vlasinica f »1° trava koja pece, 2° 
zivotinja u obliku te trave, koja ujede«. Pri- 
lozi navlas (Lika) »bez nabijanja, naviseno, 
nasesureno« = na -eo navlas (Lika) »isto«, od 
pridjeva ovlas »slab«, prosiren na -6« > -an 
ovlasan »rastresit, labav« (Rijecka nahija, 
Dalmacija, upor. za semanticki razvitak na 
vlasu drzat /ZK/); tzvlas (jedna potvrda) = 
ovlas »locker«. Denominal navlasati, -am pf. 
prema impf, navlasivati »lijepo dici dlake«. 
Slog via- nastao je po zakonu likvidne meta- 
teze, upor. polj. wlos, rus. volos. Suglasnik i 
je nastao iz ie. palatala k, upor. sanskr. vaicas 
»Schossling, grana«, avesta varasa »kosa, 
dlake« > srperz. varsi nperz. gurs slaze se 
posvema sa vlas, tako se moze govoriti 
o iransko-slav. leksemu.. Upor. ir. folt »Haar«, 
kimr. gwallt »Haupthaar« kao i ime keltskog 



naroda Volcae. Ie. je korijen *uel-, prosiren 
na k. Upor. lit. pi. vaiai »Haare des Pferde- 
schweifes, Angelschnur« za prijevoj *uol- i 
bez rasirenja na k, a sa rasirenjem d strus. 
volodb = stcslav. vladb »Haar«. Upor. vlakno, 
vlat, vuna, Vlasici. 

Lit.: ARj 4, 343. 7, 748. 749. 751. 8, 493. 
BI 730. Kusar, NVj 3, 338. Elezovic 1, 83. 
Miklosie 394. Holub-Kopecny 418. Bruckner 
627. ZSPh 4, 214. Vasmer 1, 221. Mladenov 
70. WP \, 297. Trautmann 340-341. Bartho- 
lomae, IF 3, 178. 9, 252-253. Boisacq 562. 
578. Brugmann, IF 11, 268., bilj. 1. Jokl, 
Stud. 41. Walde-Hofmann 688. 857. Hoops, 
IF 14, 483., bilj. Meillet, IF 5, 333. RES 
6, 173. Pedersen, IF 5, 74. Pokorny, WuS 
12, 304. Schmidt, KZ 32, 3,86. Uhlenbeck, KZ 
40, 560. Petersson, KZ 47, 289. 

Vlasici m pi., gen. pi. IaUIa (Vuk) »ple- 
jades«. Vec je Danicic dobro uporedivao tu 
rijec sa stcslav. vlasozehci (16. v.) i zakljucio 
da je s doslo mjesto s jamacno odatle sto se 
zaboravilo pravo oblicje rijeci. Tako i Miklo- 
sie, koji pominje stcslav. vlasozelbci, vlaso- 
zilisti I -zelisti (1499), vlasezelisti (Eksarh 
Ivan, bug. -slav. tekst), vlasozalice, vlaso- 
zehskb, rus. volosozary »Plejade«, ukr. volo- 
sozar »Orion«, u strus. jos volosyni i volosjanka 
(i sinonim baby), gdje je ocito da prvi dio 
slozenice sadrzi vlas = rus. volos (v.). U toj 
slozenici, cini se, drugi je dio bio pokracen 
na -ic. Vlasici \e, razumljiva deminutivna me- 
tafora za njih.' Primijetiti treba da u Dubrov- 
niku stoji Vukovo Vlasici za Vlasici »ljudi 
grckoga zakona« (v. Vlah). Izmjenom prema 
ovom nazivu Vlasici postase Vlasici, u Banatu 
i Skopskoj crnoj gori i Vlascici. Da se radi 
o deminutivu, to se vidi iz bug. naziva vlasci. 
Slovenci ih zovu gostosevci, gostozebci, gosto- 
sejei, gostosejeici, gostozirci, gostozerci. Kako su 
puckom etimologijom dosli u vezu sa Vlah, 
zovu se saljivo i Sokcici < Sokac. 

Lit.: BI 731. Maretic, Rad 60, 171. 172. 
Miklosie 394. Vasmer 1, 221. ASPh 7, 512. 
si. Mazuranic 1587. 1589. Pletersnik 1, 239. 

vlat m i f, s gen. vlati (Vuk) = lat m (Belo- 

stenec) = lat (ZK), baltoslav. *volti, sve- 
slav. i praslav. poljoprivredni termin *voltb, 
»klas«, stcslav. po deklinaciji », tako i .slov. 
vlat, gen. vlati i u drugim slavinama. Pridjev 
na -bn > -an u sintagmi suhovlatan (Lika). 
Deminutiv na -hk vldtak, gen. -tka. Kol. na 
-je vldce n »klasje«. Denominal na -ati vldtati, 
-a (Vuk) (na-) »klasati« = latati se, lata (ZK). 
Balticke su usporednice djelomice potpune 



3^ P. Skok: Etimologijski rjecnik 



vlat 



610 



See 



lit. valtis »Haferspelte«, stprus. wolti »klas«, 
prema istocno-lit. valkstis, valksna i, koje pret- 
postavljaju Valkti. Slog via- nastao je po 
zakonu likvidne metateze, upor. polj. wloc, 
rus. volotb. Irsko folt »kosa« bolje objasnjava 
docetak praslav. *voltb, nego istocno-lit. oblici 
sa -kti. Upor. jos vlakno, vlas, vuna za ie. 
korijen *Me/-. 

Lit.: ARj 7, 753. 5/731. 732. Miklosic 294. 
Bruckner 626. Vasmer I, 222. RSI 6, 191. 195. 
Trautmann 241. Mladenov 71. WP 297. 
Boisacf 295. 559. Solmsen, KZ 42, 214. 
Scheftelowitz, KZ 56, 176. 

vo, gen. vola m (Vuk) = vol (ZK) = vu, 
gen. vola (Buzet, Sovinjsko polje), sveslav. i 
praslav., bez usporednica bilo baltickih bilo 
ostalih ie., »bos«. Stara osnova na -u, kako 
se vidi iz pridjeva: stcslav. voluj (Poljicki 
statut), koji je prosiren na -ski volujski; 
poimenicen na -bk Vblujak (planina u Herce- 
govini), na -ar, -ara volujar, gen. -ara = 
volujara (Vuk) »zvijezda prema kojoj ratari 
idu traziti volove«, na -arka volujarka »krupno 
crno i bijelo grozde« (metafora prema ocima 
vola'); volov (ZK), prosiren je na -ski volovski 
(~o mesof. Hipokoristici vdko m (Vuk), na 
-bk > -dk volak, gen. vokq, u Dubrovniku 
»morski puz«. Na -ar volar, gen. -ara m 
»pastir koji Suva volove«, s pridjevima volarov, 
-ev, volarski. Na -as volas »ime vola«. Augmen- 
tativ na -ina volina, na -usina volusina. Slo- 
zenice: volopasa f »mjesto za pasu oracim 
volovima«, volovod (Dubrovnik) »vrsta biljke, 
orobanche«, volbvodnica (Vuk, Kosmet) »vo- 
lovi sto idu za kravom, kad vodi krava«, vo- 
lovodnjdk (Kosmet) »1° = volovodnica, 2° 
vrsta trave«; pddvolak, gen. -voka (Piva- 
-Drobnjak) »1° junac od dvije godine«. Zna- 
cenje »2° greda koja se stavlja po dnu do 
zemlje u drvenim zgradama«, koja ista rijec 
postoji u Pivi-Drobnjaku, bit ce zacijelo isto 
sto podval (ZK, v.), sa a > o kao u Uvoda 
za livada (v.). Uz praslav. govedo, koje se 
tumaci iz ie. jezicnih sredstava, vo je praslav. 
inovacija. Ne postoji prihvatljiva etimologija. 
Prema Meilletu i Waldeu je prijevoj *mo/- od 
*ifel- u veliki; koje u poredenju sa gr. ufjXov 
»sitna stoka« (upor. malen, v.) znaci veliku 
stoku. Prema Mladenovu sadrzi istu osnovu 
koju i ces. volati i polj. wolqc »zvati« kao bik 
od bacati. Uporeduje se i sa njem. Bulk i 
sa trackim |36/uv-9-oc, »bizon« kao i ugrofiriskim 
rijecima, sirjenski vol »vo«, votjacki val »konj«, 
cuvaski vylix, ceremiski volik »stoka«. Kako 
imena volova i krava imaju u narodu zasebna 



imena (upor. u Buzetu: boskarin, gaj ardo, 
kaparin, pirih, carin, jelen, cadin, rusin prema 
imenima krava viola, mandula, savina, srnela 
= srnka ZK), nije iskljuceno da je praslav. 
oh jedno takvo ime za govedo. Upor. Vukov 
volas, gen. -asa kao ime vola i uzvik vos-vos 
(Kosmet), kojim se vabe volovi. 

Lit.: BI2, 737. 738. Mazuranic 840. Vukovic, 
SDZb 10, 396. Elezovic 1, 86. Miklosic 394. 
Holub-Kopecny 426. Bruckner 630. Vasmer 
1, 216. Mladenov 75. RES 4, 195-197. 
KoKch„ZGE 34, 537-546. (cf. RSI 3, 337). 
Loewenthal, WuS 9, 178. ASPh 37, 378. 

vocrak m (Kosmet) »malisa«. Sadrzi arb. 
vocer (Skadar) »malen«, voe m »dijete, djecak« 
prema f voci »djevojka do 12 godina« = goce 
(Weigand), deminutiv vocerrak. Isti slav. sufiks 
-dk (upor. arb. Ulqenjak »Ulcinjanin«) na- 
lazi se i u picrak (Kosmet) »mali, malisan« 
od arb. pieerre »malen, neznatan«, usp. srgr. 
Txn^ccc, »patuljak«, stmlet. pizzof = tal. picciuolo 
»malen«, furl, pi'zul »djecak«. 

Lit.: Elezovlc 1, 86, 2, 537. GM 477. REW' 
6494. DEI 2902. Rammani 803. 

voce n (Vuk), sveslav. i praslav., stcslav. 
(o)vostije, kol. na -je, »1° porna, jemis (v.), 
2° drvece na kojem raste voce, 3° (Kosmet) 
suseno voce za osaf (jabuke, kruske)«. U 
slov. i hrv.-kajk. ta rijec ne postoji, jer ju je 
potisla sad m, sade (ZK) = soje (Krasic). 
Pocetno o- ocuvano je u svim slavinama, osim 
u hrv.-srp., upor. bug. ovostka > oska. Pridjev 
na -bn odredeno vocni, poimenicen na -jak 
vocnjak = (s disimilacijom en > tn) votnjak 
(Vuk), sa deminutivom na -ic votnjacic »basca, 
basta«. Radna imenica na -ar < lat. -onus 
vocar »1° koji prodaje, 12° rado jede voce«. 
Ako se hoce razlikovati plod od stabla, dodaje 
se za stablo sufiks -bka vodka f = (sa c'k > jk 
kao u nojca, nevojka Vuk, vojka »Zugel«) 
vojka (narodna pjesma: o narandzo, vojko 
plemenita'), u Kosmetu isto sto u Vuka kalo- 
tina (v.). Upor. jos ovostija saSdena za gr. 
jiccpdSeujoc, u prijevodu srpske redakcije 
Hamartola, ovostije n (srp. -slav., 14. St.; Ko- 
lunic) »vocnjak, pomarium«. Tumaci se kao 
praslav. posudenica iz stvrjem. oLas, srvnjem. 
ob(e}3, nvnjem. Obst (sa dodanim i kao u 
Axt), u kojem je 3 nastalo iz -1, kako se na- 
lazi u ags. ofet. Za rijec Obst ne zna se za ie. 
srodstvo. Iljinski zabacuje izvodenje iz germ, 
i tumaci stcslav. ovoste iz ie. korijena *aueg- 
»rasti«, a voce iz *uog-, oboje sa sufiksom -tb 
(upor. vlasf) u srodstvu sa jagoda. Matze- 



611 



vodijer 



nauer uzimlje prasrodstvo sa sanskr. vatas 
m »ficus indica«. 

Lit.: ARj 9, 496. BI 732. Elezovic 1, 85. 
Miklosic 228. Holub-Kopecny 259. Bruckner 
388. Kiparsky 253. Bothling, IF 7, 272. Horak, 
ASPh 12, 299. Iljinski, IF 40, 144-145. 
RPV 73, 76. 2. (cf. Sldvia 3, 582. Ub 8, 207). 
Matzenauer, LF 12, 180. 

voda f (Vuk, bug., rus. voda), ie., sveslav. 
i praslav. »65a>p, gen. iiSaxoc, (internacionalno 
hidrant), Wasser (s kojim je rijecima u pra- 
srodstvu)«, bez usporednice u baltickim jezi- 
cima (ovdje za taj pojam korijen ap- : stprus. 
ape »rijeka«, lit. upe, lot. upe »voda«), za raz- 
liku od vidra, za koju postoje balticke uspored- 
nice. Pridjevi na -bn > -an vodan, poimenicen 
na -ica nadnica »zmija blorusa«, na -ika vbd- 
njika »voda nalivena na jabuke divljake«, 
odatle pridjevi na -ost, -av vodnjikast, vodnji- 
kav, na -jak rdzvodnjak (Vuk) = na -ik raz- 
(v)odnik »biljka«, denominai na -iti vbdniti, 
-im impf, (na-, raz-), izvddnjeti, -Im (Lika) 
(raz-), panodan, prosiren na -zo povodanj, 
gen. -dnja m »Uberschwemmung«, u stcslav. 
povodvnb (sa dn > n) > po om>, posudeno u 
rum. povoi »bujica« = pohoi, puhoi, puvoi, 
pridjev na -os < lat. -osus povoios; podvodan 
(Vuk, Kosmet) »koji plavi voda«, hrv.-kajk. 
navodan »vodom krsten (o vinu), rastvoren«, sa 
-eo navodanj, gen. -ddnja m »isto sto povodanj«, 
denominai navodnjiti, -Im pf. prema impf. 
navodnjivati (raz-) »napuniti se vodom«, na- 
vodnjavati (raz-), navodnica (leksikografi) »vo- 
dovod«. Ovamo jos rum. zavoi »suma uz vodu« 
< za + *vodbnb (rum. j < nj). Pridjev na -en 
voden, odredeno vodeni, toponim Vodeni 
Do (Piva-Drobnjak), poimenicen na -ica 
vodenica »mlin«, odatle na -jar vodenicar »mli- 
nar« prema f vodenicarka, s pridjevima vode- 
nicarev, -kin, na -iste vodeniciste, navodenica 
(Posavina) »izdubena klada na kojoj brana 
od vodenice lezi«, na -jaca vodenjaca »kruska 
jeribasma, pljuskaca«, na -jak vodenjak, gen. 
-a&z »Eihaut«, na -jaka vodenjaka (Risan) = vod- 
njaka (Risan) »vodena tikva«. Slozenica voden- 
bika »vodeni bik, bukavac«. Deminutiv na 
-ica vodica »1° u pi. toponim, 2° (liturgijska 
rijec kod pravoslavaca) osvecena voda, sveta 
voda (kod katolika)«, s pridjevom vodicni (post), 
na -jar vodicar »koji nosi o Bogojavljenju 
vodicu«. Augmentativ vodurina. Na -ar vo- 
tiar, gen. -ara m prema f vodarica. Na -yr > 
-ir, -er, (pseudojekavski) -ijer (upor. kosijer): 
voder (donja Podravina) = vodir (Vuk) = 
vodijer, gen. -era (Vuk) = hrv.-kajk. (Bednja) 



vyd'ter »brusnjaca, tobolac, brasalo, tobolica, 
brusara« [usp. i pod vodijer]. Slozenice: 
vododerina, vodoplav »biljka cichorium inti- 
bus«, s pridjevom vodoplavan, vodokfsce n 
(crkveni termin), vodonosa, vodopija »1° bilj- 
ka cichorium, 2° prezime«, odatle Vodopic 
(prezime, Dubrovnik); Odop'ija — Dopija 
(Vodice, prezimena) A vodopada, vodbpoj »mjesto 
gdje se stoka poji«, (v)odovalja (Crna Gora) = 
vodojaza »jarazica oko kuce, kuda voda otjece 
(v. -vadati)«, vodbtocje (Stulic), s pridjevom 
vodotocni = vodovod (prevedenica od aquae 
duetus = Wasserleitung) , vodoskok (prevede- 
nica za Springbrunnen), hidronim Vodoskok 
potoka (u listini), upor. Vodomctt > Admont 
(Austrija). Ovamo jos naucni neologizmi 
vodik (Sulek, prema ces.) = vodonik (Pancic) 
za hydrogen. Ie. je korijen prijevoj perfek- 
tuma *uod- od A rf-: *uodo, 'zastupljeno u 
got. wato, praslav. vody, sto je osjecano kao 
genitiv sing, zeny, odatle novi nominativ 
voda f, zacijelo zbog vodenih bozanstava. 
Bez r je i frigijski |3e6u, odatle na Balkanu 
(u stmak.-ilirskom) "ESeaacc, dsnas Voden(a), 
mozda prevedenica ili novostvoren topo- 
nim, jer mjesto obiluje vodama. U dru- 
gim ie. jezicima *uodo prosireno je sufiksom 
r *uodor kao svnjem. wazzar, nvnjem. Wasser, 
gr. oScop, gen. oSaxoc, < -ntos, upor. 
osnovu na H u sanskrtu uddn »voda«. Sufiks 
r dolazi u slavinama u vidra (v.) i vijedro (v.) 
kao i u gr. uSpicc »Wassereimer« (lat. uter). 
Najblize stoji ie. oblicima na -r hetejski = 
hittitsko vadar »voda«. Uzimlje se jos pra- 
srodstvo sa lit. vanduo, gen. vandens, lat. 
unda, arb. uje »voda«. Upor. jos iz ugrofinskih 
jezika fin. vesi, madz. viz, mordvinski ved. 

Lit. : BI 732. 733. Belie, NJ\, 45. si. Micevic, 
NJ 4, 82-85. Moskovfjevic, NJ 4, 38—44. 
Elezovic 2, 88. Miklosic 393. Holub-Kopecny 
420. Bruckner 628. Vasmer 1, 212. Mladenov 
73. Sldvia 7, 733. Trautmann 337. Tiktin 
1230. 1800. Boisacif 998-999. Bonfante, 
IF 52, 225-226. Hirt, IP I, 23. 29. 6, 71 -72. 
Krogmann, KZ 65, 139. Meillet, IF 5, 333. 
Mikkola, IF 8, 302. Reichelt, KZ 39, 68. 
Trombetti, AA 3, 104. Uhlenbeck, PBB 22, 
190. IF 13, 215. Skok, ZRPh 54, 176. 177. 
J" 

vodijer, gen. -era m (Vuk) = (ikavski) 
vbdir, gen. -ira »(termin kosaca) brusnjaca, 
tobolac, tobolica, brasalo, brusara, kuzolica«. 
Nalazi se jos u slov. voder, gen. -rja (istocna 
Stajerska) »oselnik, sapur, Schleifsteinbehalter 
der Maher«, madz. voder. Danicic izvodi iz 
voda, cemu se protivi sufiks -ijer < -arium. 
Oblik -ijer ne dolazi s nasim osnovama, nego 



vodijer 



612 



vojvoda 



samo -ar. Miklosic izvodi iz tal. fddero »guaina 
della spada, korice od maca«. Tome se opiru 
znacenje i akcfenat, koji ne lezi na pocetnom 
slogu kao u tal., nego na docetku. Cini se daje 
u vezi sa lat. *colarium, izvedenica na -arium 
od lat. cos, gen. cotis »brus«, u sjeverno-tal. 
narjecjima kud'dr (Bol'ogna), koder (Engadin), 
koer (Treviso > Trviz), juznofr. codier. Po- 
cetni je suglasnik izmijenjen u v zbog una- 
krstenja s voda, jer je u koscevu tobolcu doista 
voda i brus. Mletacki i retoromanski oblik 
od -ariun > -er mogao je biti jekaviziran i 
ikaviziran kao -arms > -ir u komandir, itd. 
[Za sve ovo usp. i pod voda]. 

Lit.: BI 734. Pletersnik I, 780. Miklosic 
393. REW* 2281. Skok, ZRPh 54, 184. Isti, 
Slav. 202. 204. 

vojb, stcslav., »miles, vojnik« = stpolj., 
ukr. voj, stces. voj se poce hotovati, rus. voj 
»exercitus, das Heer, vojska«. U prvom zna- 
cenju dobiva u stcslav. individualni sufiks 
-inn vojint, pi. voji »crrp(raa>Tr|c,« (upor. vlas- 
telin), s tim sufiksom ukr., rus. i slvc.; hrv.- 
-srp.jslov., bug. dobiva -nik vojnik, genj -ika, 
s pridjevima na -ov vojnikov, na -bskb voj- 
nicki i apstraktumom na -bstvo vojnistvo n. 
S tim sufiksom je izvedenica vrlo stara, jer 
je u madzarskom latinitetu odatle voinikio, 
s istim lat. sufiksom kao jobagio, gen. -ionis. 
Turci je posudise takoder voynak, pi. (perz.) 
voynugun, kojim su se oznacivali slavenski po- 
magaci u turskoj vojsci. Odatle hipokoristik 
vojno »maritus«, s pridjevom vojnov. Za seman- 
ticki razvoj upor. rum. mire m »zarucnik« 
prema mireasd »zarucnica« (sufiks gr.-lat. 
-mm > -eal'd), od lat. miles. Upor. prezime 
Vojnovic. U drugom znacenju poimenicen je 
pridjev na -bsk u z. r. vojska (tako i bug., 
slov. i stcslav.) »armada, armija < fr. armee« 
= (sa js > c) vodka (Crmnica). Upor. polj. 
wojsko, rus. i ces. vojsko. Augmentativ na -ina 
vdjstina. Denominal na -iti vojstiti, vojstim 
impf. (Vuk) (do-, iz-, na-, za-) »1° belligerare, 
2° fatigari (Dubrovnik)«. Slozenica vojsko- 
voda, stvoreno prema cetovoda ili je preve- 
denica od Heerfuhrer. Glagoli vojstiti = vosciti 
(ZK) = vostiti (ZK), dovojstiti (Stulic) ne 
idu ovamo (v.). S pridjevskim sufiksom -bti 
(upor. rus. voennyj), odredeno, u prvom zna- 
cenju vojni (—o ministarstvo') , poimeniceno u 
drugom znacenju u z. r. vojna, rus. vojna, 
sveslav. i praslav., »rat«, na -ica vojnica (Vuk) 
»1° rat, 2° ratno vrijeme, 3° (hrv., neologizam) 
milicija«. Denominai od drugog znacenja na 
-evati, -ujem vojevali impf, upor. rus. voevdtb, 



(do-, iz-, za-"). Sveslav. i praslav. slozenica je 
od prvog ili drugog znacenja stcslav. voje- 
voda = (s ispadanjem e) vojvoda [v. vesti i 
vojvoda]. Isti korijen je vrlo cest u antroponi- 
miji, koliko u starim dvoclanim licnim imenima 
kao prvi ili drugi dio toliko i u hipokoristicima: 
Vojislav, Vojmil, Vojeslav, Milivoj(e), Dobri- 
voje, Borivoj, Berivoj, Ljubivoj, Vojo, Vojko. 
Primitivum vojb je praslav. prijevoj prema 
praslav. korijenu *vi- (upor. viti, vijati) kao 
liti — loj. Upor. nizi prijevojni stepen bug. 
navijam »pobjedujem«, stcslav. izvitije n »Ge- 
winn«, povlnqtl »unterwerfen«, vina »causa, 
occasio« i nevin (v.). Praslav. je prijevojni 
stepen i baltoslav., jer se nalazi u lit. iteratlvu 
vajati, vajdju »mehrfach nachjagen« prema vyti, 
vejti, lat. proelium < *provoiliom, avesta vaye- 
iti (3. 1. sing.) »tjera, progonk. Od augmenta- 
tiva vojstina arb. ima postverbal voi'sht, od- 
bacivanjem sufiksa iz voishtine »Tribut (ovo 
znacenje imaju obje rijeci)«, odatle voishtar 
»gabelliere«. 

Lit.: ARj 2, 724. 4, 313. 7, 756. 5/736. 737. 
Miletic, SDZb 9, 364. Miklosic 393. Holub- 
-Kopecny 421. Bruckner 629. Vasmer 1, 215 — 
216. Mladenov 75. WP 1, 228. 230. Boisacq 
818. 367. Boissin, RES 27, 42-43. Iljinski, 
LzvORJAS 2\ 1, 125-182. (cf. Sldvia 5, 
206). Lang, CMF 5. 104-109. 209-214) (cf. 
RSI 8, 295. in 5, 260. ZSPh 5, 213). Leskien, 
IF 10, 261. Meillet, RSI 8, 296. GM 477. 
Scheftelowitz, KZ 56, 207. Uhlenbeck, PBB 
27, 135. 

vojta f (Vuk, Vojvodina) = vota (Vuk) = 
fota (Vuk) »neka igra na karte«. Od madz. 
vojta. Upor. rum. oina f = hoina (Moldavija) 
»Art Ballspeik, odatle hoinar m »skitalica«, s 
glagolom a hoiruri »skitati se« i apstraktumom 
na -el > -eala hoinareala f »skitnistvo« = 
arum, oina i »jeu de cartes« < tur. oinama 
»action de jouer, jeu«. 

Lit.: ARj 3, 64. BI 131. Tiktin 1085. Pa- 
pahagi 806. 

vojvoda m (Vuk, Kosmet; f u Zoranica) = 
vojevoda (u pjesmama zbog deseterca vojevoda 
Gojko), sveslav. i praslav. slozenica od sin- 
tagme voje- < *to/o- u znacenju »vojnik« 
ili »vojska« (v.) i od -voda od voditi (v.) kao 
germ, haritogo, stvnjem. herizogo, nvnjem. 
Herzog, koje je posudeno prema madz. samo- 
glasnickoj harmoniji herceg (14. v.), ili prema 
gr. atpaxriYOQ ili aTpaTEXdxnc;, kako Meillet 
misli. Stcslav. vojevoda »r)Y£u.cov« > rus. 
voevoda, sa stezanjem oje > o/ kao W brojevima 
ae > oj trinaest > trinajst u narjecjima. 



vojvoda 



613 



volat 



[Usp. i pod -vesti' i vojb]. Pored toga postoji 
stezanje i: Vivoda, vrlo rasireno prezime u 
Istri (gotovo u svakom hrv. naselju u 42 
mjesta 89 porodica). Pominje se vec 1275. u 
Istarskom razvodu i ne prevodi se na talijan- 
ski. Danas se govori u slov. (Gorensko) vivada 
(takoder Megiser). Upor. hrv.-kalk. steza- 
nje pern < pojem (ZK) = podem i ces. vi- 
voda < vyvoda. Odatle na -ina Vivodina, 
toponim 14. v., parochia, sudcija u vladanju 
(v. ladanje) grada Ozlja, njem. prijevod Her- 
zogthum (Mon. habs. 1540. Lopasic, Urban, 
Smiciklas, Cod. dipi.) = VivBdtnja (ZK), s 
etnikom Vi'vodinac, gen. -nca m prema f 
Vivodinka. Toponim je obrazovan jednako 
kao ime teritorija Vojvodina = Vukovo Voj- 
vodstvo (prema njem. Wojwodschaft, 1848). 
Toponim Vojvodina nalazi se i u grckoj Ma- 
kedoniji blizu Kailarci. Vojvoda je potvrdeno 
i kod Porfirogeneta pospoSoc,, kod Turaka 
iflak voyvodasi (uz dizdare grada ili pokrajine), 
kasniji »sreski nacelnik«. Tako se zove i Arna- 
utin cuvar manastira Devica i Decana. Rijec 
ima leksikologijsku familiju. Pridjev na -in 
vojvodin, poimenicen vojvodinica »zena voj- 
vode«, na -ski vojvodski. Apstraktum na -bstvo 
vojvodstvo. Femininum na -kinja vojvotkinja 
»dux femina«. Deminutivi na -ic vojvodic»l° 
sin vojvodin, 2° prezime«. Denominai na 
-ovati vojvodovati, -ujem impf. (Vuk) »vrsiti 
sluzbu vojvode«, na -iti (faktitiv ili inhoativ) 
vojvodlll, -im impf. (Vuk) »1° ciniti koga 
vojvodom, 2° graditi se vojvoda«, Slozenice: 
s prefiksom nad- nadvojvoda m prema f nad- 
vojvotkinja, prevedenica. od Erzherzog, Erzher- 
zogin u austrijskoj monarhiji, vojvod-basa (Vuk) 
»vojvoda u svatovima«. Dva ista sloga stezu 
se u vojda za vojvoda, cesto je potvrdeno 
u bosanskim listinama: 1423. bratstvo i pleme 
gospodlna vojde Radosava. Ta haplologija 
nalazi se i u madz. posudenici vajda pored 
vaievoda, i u rum. voda. Upor. makedonsko 
prezime Vojdanov i dalmatinsko Vodanovic 
(Vis) i 1365. iidem Olahi de eadem posses- 
sion more armigerorum et moytanis servire 
tenebuntur. Upor. i prezime Vojtanovic. Izve- 
denice od herceg m (takoder prezime sa i bez 
h) prema f hefceginja, hercezica (15. v.), prid- 
jev hercegov, poimenicen u sr. r. kao toponim 
Hercegovo, na -ica hercegovica »zena herce- 
gova«, na -ina ime zemlje Hercegovina, s 
pridjevom hercegovski i etnikom Hercegovac, 
hipokoristik (H)ero, Hera, odatle prezime Eric 
m prema f Hercegovka', herceski. Slozenica 
Herceg- Bosna, skracenica za Bosna I Herce- 
goviea, toponim Herceg -Novi (haplologija Her- 



cegov Novi), na -ija hercefija (Belostenec). Na 
tur. -// Herceglija (prezime) = djeca Hercelija 
(narodna pjesma). Na -usa Hercegusa (kula, 
zemlja). 

Lit: ARj 3, 591. BI 737. Mazuranic 1592. 
1594. Glavan, IF 7, 116. Cadastre national 
de I'lstrie, reg. Elezovic \, 84. Miklosic 376. 
393. Holub-Kopecny 415. Bruckner 629. Vasmer 

1, 213. Mladenov 75. Ramovs, Gram. 2, 140. 
Boisacq, Melanges Pedersen 257 — 259. (cf. lib 
23, 277). Strekelj, DAW 50, 72. ASPh 14, 
328. 538. 19, 284. Windeken, IF 58, 258. 
ZSPh 9, 137. 

volat, gen. volta m (Dubrovnik, Cavtat, 
Cilipi, Potomje, Pastrovici, Korcula, Crmnica) 
»1° svod, nad kojim je obicno terasa, archivolto: 
pokriva sarnie, koji kupi vodu iz gurle (Pastro- 
vici); luk, 2° put, krat (Konavli. Zore)«, s 
prefiksom pod- podvolat, gen. -olta m (Ko- 
navli, u oboru) »prostorija sto ostane ispod 
volta, svoda, na kojemu je ogradena terasa«. 
Femininum vota (M. Drzic: samo jednu votu, 
da glasac pustam). Sa v > b (betacizam) bolta 
t (Vuk) = bata »1° svod, cemer, 2° ducan, 
stacun (Slavonija, Reljkovic; Srbija, Milicevic)« 
= bolta (ZK, Krasic, hrv.-kajk.), deminutiv 
baltica = bota (Muo, Dubrovnik, Perast, Po- 
tomje) »1° svod, pokrov na catrnji, 2° topo- 
nim Pod botu (ribarska posta u Perastu)« = 
(o > u) buha (Vrancic, Kavanjin) = buta 
(Korcula, Sibenik) »isto«. Na tur. -dzija bol- 
tadzija m (Srbija) »ducandzija«. Denominali 
na -ati bahati, -dm (ZK) »cemeriti« (pod-), 
svoltai (Crmnica), privoltat (se) (prefiks pre-) 
(Solta, Komiza) »prevrnuti (se)«. Oblici sa 
v > b, o > u mogu biti dalmato-romanski 
leksicki ostaci. Ostali su talijanizmi tal. volto, 
volta, voltare, lat. intenzivum na -Hare od 
vaivere volvitare, odatle postverbal volvita > 
vlat. volta. Rijec volta je i turcizam (v)olta 
(tur. pomorski izraz »brodenje krivudajuck) > 
volta (Kosmet) »krug«, olta (Kosmet, objekt 
uz napravim) »zenski nakit«. Znacenje »du- 
can« nalazi se i u rum. bolta < stellet, volta, 
rum. bottas »Kramer«. Da je doslo preko 
srp., dokazuje deminutiv boltita, a bold »wol- 
ben«. Slov. bolt m, bolta f (Gorenjsko). Apstrak- 
tum na -atura voltadura (Solta, ~ na moru) 
»preokret«. 

Lit: ARj 1, 533. 730. 10, 218. 352. Elezovic 

2, 26. 503. Pletersnik 1, 44. Hraste, Rad 111, 
35. Bellcev Zbornik 154. Budmani, Rad 65, 
162. Miletic, SDZb 9, 263. REW* 9445. Tiktin 
210. Gombocz-Melich 1, 463. Prati 1053. DEI 
4086. Drzic, StPH VIP, 147. 



vSlega 



614 



volja 



valega f (Kotor, Budva) = vojga »(ribarski 
termin) kesasta mreza na motki, sak (Muo)«. 
U Sutomoru voliga se zove i cepca (v.) »kasika 
koja sluzi za vadenje manistre«. Od gr. 
pi. *|3oXixd, sing, |3o>ax6v (od |3dWu»), (36A.o^ 
»Wurfnetz«, mlet. vdlega, istro-rom. balega, 
balek (Muggia) »isto«. 

Lit.: Skok, Term. 70. Resetar, IF 12, 286. 
Vidossich, AT 31, 73. Vasmer, ZRPh 14, 466. 
Isti, GL 148. ££7 4082. 

volja' f (Vuk), ie., baltoslav., sveslav. i 
praslav. izvedenica na -la, »Wille, voluntas 
(s kojim je rijecima u prasrodstvu)«. Negativnu 
slozenku nevolja »necessitas« posudise Ma- 
dzari nevolya, nyavalya (1211) »bolest«, Rumu- 
nji nevoie i Arbanasi nevoje / novoje »nuzda«, 
s pridjevom nevojeshem »necessario, essenziale, 
bisognoso«, pored toga Rumunji i volja > 
voe, s pridjevom na lat. -osus > -os voios, 
Arbanasi vole. Pridjev na -bit- > -an voljan 
(Vuk) = voljan .(Kosmet) »slobodan«, ne- 
voljan (Vuk, 15. v.) = nevoljan »bijedan«, 
poimenicen na -ik nevoljnik m prema f nevolj- 
nica = nevoljas, nevoljcina »mizerija«, nevolj- 
nost; apstraktum na -bstvo nevoljnistvo. Taj 
pridjev u cudenju zadrzava nepostojano a i u 
odredenom obliku voijani bote. S prefiksima 
i od sintagme: proizvoljan i proizvoljnost (iz 
rus. proizvolbnyj, proizvohnostb) , od sintagme 
dobrovoljan (prema njem. gutwillig), odatle 
dobrovoljno, dobrovolja »Gutwilligkeit«, do- 
brovoljac »Freiwilliger«, pridjev dobrovoljacki, 
zlovoljan, dovoljan (ne-}; povoljan, nepovoljan, 
zadovoljan (ne-), s apstraktima nezadavolj- 
nost, nezadovoljstvo , zadovoljstina (v. nize 
samovolja). Denominal na -eti voljeti, volim, 
(Vuk) (iz-, saiz-) — saizvoljeti »saglasiti se« = 
folet, falim (Kosmet) prema impf, izvolije- 
vati, -vdlijevdm (izvoljeti i -lijevati su rusizmi: 
rus. izvaliti) = voliti (pri-) »ljubiti« prema 
stcslav. voljc, voliti, s ujednacenjem suglas- 
nika u infinitivu i prezentu »imati rado« = 
voliti, -im (Vodice) »2° birati« (upor. ces.); 
denominai od volja: izdbvoljiti (se), udovoljiti, 
-Tm, impf, udcvoljdvati, -vdljavam, povoljiti, 
rasvevoljiti (Stulic, Andrijasevic) »moralno 
iskvariti nekoga«; slozenica od sintagme odo- 
brovoljiti I udobrovoljlti, -im, impf, -voljd- 
vati, ozlovoljiti, razlovoljiti. Postverbal do- 
zvola i denominal odatle dozvoliti smatraju 
se rusizmima (rus. dozvolitb, dozvolenie) (z 
je umetak od zi, v.). Od korijena *zW- postoji 
komparativ vblij (narodna pjesma) = volji 
(narodna pjesma), obrazovano prema radij, 
superlativ najvolij, f -a, odatle s naj glagol 



najvoljeti (Marulic). Na -isati nevoljisati, 
-Isem »biti u nevolji«, na -iti nevoljiti, -Tm 
(ob-) (16. i 17. v.). Prilozi dovolj (17. v.) 
= davolje (14. v.), navoljno (Zoranie) = 
po volji, odatle prijedlog pdvolju (Piva- 
-Drobnjak) = zdvolj, zavalj (ZK) »(po)radi, 
zbog«. Slozenica samovolja f, s pridjevom 
samovoljan = samovojen, f -ovojna (Lumbarda, 
Korcula) »tvrdoglav«, rasamovOjit (~o dite, 
ib.) »razbluditi«. Disjunktivna veza volj — 
vdlj »ili — ili«, upor. oil (Dalmacija), stcslav. 
vole, ole. Praslav. korijen *m/- prijevoj je 
perfektuma od *i>«/-, od kojega u hrv.-srp. 
postoji samo prezent vellm, velju, »kazem« (v.) 
i impf, veljah. U baltickoj grupi pavelti »wol- 
len, erlauben, iiberlassen«, prijevoj lit. valia 
»volja«, lot. vala »Gewalt, Macht«, lat. volo, 
velie, got. wiljan, nvnjem. Wille, wollen, 
wdhlen, sanskr. vrndti (3. 1.) »will, erlaubt, 
wiinscht« .prema vara- »zelja, izbor«, avesta 
vara »volja«. V. valjati. 

Lit.: ARj 2, 724. 725. 4, 160. 348. 7, 380. 
756. 8, 13. 146. 413-414. BF 738. NJ 1, 
100-110. 129-143. 148. (cf. IF 12, 307). 
Mic, HR 1934, 195. Elezovic 1, 85. 2, 412. 
Ribaric, SDZb 9, 396. Vukovic, SDZb 10, 396. 
Skok, ASPh 33, 373. Miklosic 377. Holub- 
-Kopecny All. 426. Bruckner 630. Vasmer 1, 
224. Trautmann 348. Mladenov 76. WP I, 
294. GM 304. 377. Brugmann, IF 15, 102. 
Fraenkel, KZ 53, 42. Meillet, IF 5, 333. 
Osten-Sacken, IF 33, 272. Vaillant, RES 9, 1. 
Tiktin 1764. Maretic, Savj. 18. 16. 36. 114. 
Putanec, Filologija 5, 108. 109. MNyTESz 2, 
1038. 

volja 2 f »gusa u kokosi ili u ptice«, slov. 
volje n »isto«, sveslav. (osim bug.), praslav. 
S prefiksom pod- sa.-bk > -dk podvoljak, gen. 
-oljka m (Vuk, Srbija) »dio covjecjeg tijela 
pod gusom«. Deminutivi na -id podvoljcic 
(Lika), na -lea podvoljica (Sunja). Augmenta- 
tiv na -ina podvoljcina. Na -ka podvoljka 
»ptica lusciniola s'uecica«. Slozenica od sin- 
tagme zutovoljka »emberyza citrinella«. Bez 
jasne etimologije. Ostir veze s lat. ulcus < 
*olkjom, sto ne moze biti; Grubor kao i Bruck- 
ner sa oib (v. v'jj), pretpostavljajuci kao 
prvobitno znacenje »podvratnik u goveceta« 
ili sa prijevojem od *uel- »sto je zgnjeceno«. 
Odvise kombinacije i fantazije. Bolje Holub, 
koji pomislja na ie. korijen *(s)uel-, njem. 
schwellen. A ni to nije izvjesno. Iljinski veze 
sa rus. voldyr »Blase, Geschwiir, Beule«. 

Lit.: ARj 10, 352. 5/738. Hirtz, Aves 599. 
Mikldsie 394. Holub-Kopecny 421. Bruckner 
630. Vasmer 1, 224. WP 1, 160. Grubor, JF 8, 



volja 



615 



vrabac 



17-24. Ostir, WuS 5, 222. Iljinski, IzvORJAS 
23, 1, 174. si. 

vonj, gen. vonja m (Vuk, bug. vonf) = 
vonja f (Vuk, zapadni krajevi, bug. vonja) 
»miris, zadah, odor«, sveslav. i praslav. *onia. 
Osciliranje deklinacije vec u stcslav. i u dru- 
gim slavinama nastalo je zbog toga sto po- 
stoji impf, vonjati, -am (Vuk) »mirisati, piisiti, 
smrdjeti«, odakle je postverbal maskulinum 
ili femininum, sa bv > v obdnjati, -am, povo- 
njati (Fancev), impf, na -vd- obonjdvati. 
Pridjev vonjav, navonjav (Stulic). Ovamo ide 
rum. voestnitd »biljka mentha pulegium«. Nema 
usporednica u baltickoj grupi, ali ih ima dosta 
i uvjerljivih u ostalim ie. jezicima: sanskr. 
anas »dah«, aniti (3. 1.) »dise«, gr. dveuoc;, lat. 
anima, pridjev inanis, got. andi, (Rune) and 
»dusa«, arb. aj. Prema tome vonja je izvede- 
nica na -ea od ie. korijena *an-, koji se una- 
krsten sa dukati (V.) nalazi u slov. vohati 
(i hrv.-kajk., Fancev), rus.-cslav. uhati, s 
prefiksom in- u njusiti, -im (iz-, pri-) (v.), s 
ispustanjem vj>, koji se nalazi u vanjusiti 
(Vodice) pored vanjuhdtl, -am »njusiti«, nj 
mjesto n je onomatopeiziranje. U Vodicama 
vanjusiti moze biti od unakrstenja vonj + 
njusiti, jer nenaglaseno o prelazi u a. V. njuh. 
Proteza ii je od dchati. Bruckner veze sa 
stcslav. svoden »mirise«, gr. o^co »isto«, lat. 
odor i lit uosti, uodziu »isto«, pretpostavljajuci 
A odnla. I to ide. I tu je proteza v razumljiva. 
Arbanasi posudise pi. vojna te mira »wohl- 
geriiche«. 

Lit.: ARj 4, 275. 7, 756. 8, 424. BI 739. 
Ribaric, SDZb- 9, 203. Miklosic 222. Berneker, 
IF 8,287. 10,153. Holub-Kopecny 426. Bruckner 
630. ASPh 29, 111. ZSPh 2, 300. 309. KZ 42, 
368. 45, 27. 51, 222. Vasmer 1, 225. Mladenov 
76. Trautmann 9. Boisacq 61. 681 — 683. 
Jokl, Stud. 116 (SAW 168). Lagercrantz, 
KZ 35, 278. Meillet, IF 5, 333. GM 5-6. 
Petersson, KZ 47, 274. Scheftelowitz, KZ 54, 
245. Uhlenbeck, PBB 24, 241-242. 

vordati, -am impf. (Stefanac, Rijecka 
nahija u Crnoj Gori) »galamiti (?)«, izvdrdati, 
-am pf. (Lika) »iskarau, ispsovati«. 

Lit.: ARj 4, 350. ZbNZ 15, 51. 

vosak, gen. voska m (Vuk, nepostojano a 
uklanja docetni suglasnicki skup -sk, upor. 
stcslav. voski) = (cakavski) vosk (tako Ces. 
i rus.), ie„ baltoslav., sveslav. i praslav., 
»Wachs (s kojom je rijeci u prasrodstvu)«. 
Pridjev na -em, (prijevoj od -tnb) vostan, po- 
imenicen na -ica vostanica »cera«. Radna ime- 



nica vostar, gen. -4ra (Stulic). Na -ara vd- 
stara = na -arnica vostarnica (Vuk) »zgrada 
gdje se tijesti vosak«. Augmentativ vostina f — 
vastilna (Vodice) »1° sace u kojem nema me- 
da«, znacenje 2° = slozenica voskovarina 
»recrementa ceraria«. Slozenica na -dzija 
voskovardzija (Vuk), od sintagme variti vosak, 
»turicar, koji kupi voskovarinu«. Denominal 
na -iti vestiti (= vosciti, hrv.-kajk., cak.), 
-Tm (iz-, na-, pri-} »1° wichsen, 2° (metafora) 
verberare« prema impf, na -va- vostivati. 
Rijec je kulturna, koja se posuduje: Madzari 
viaszk > viasz, Rumunji vo'tfina /. bp'tfina, 
Arbanasi Palestine (pocetni slogovi nejasni). 
Usporednice su u baltickoj grupi lit. vaskas, 
lot. vasks, nvnjem. Wachs < ie. *uokso-, 
prosirenje i prijevoj ie. korijena *ueg- »weben«. 
Germansko-baltoslav. leksem. 

Lit.: ARj 4, 350. 7, 756. BI 739. Lalevic, 
NI 2, 78-81. 278-283. Elezovic 1, 85. 
Ribaric, SDZb 9, 203. Resetar, Stok. 308. 
Miklosic 395. Holub-Kopecny 422. Bruckner 
631. Vasmer I, 231. Mladenov 16. WP 1, 
315. Trautmann 343. Hirt, PBB 23. 337. 
Kretschmer, KZ 28, 462., btij. GM 325. 
Scheftelowitz, KZ 56, 189. Schroder, IF 17, 
318. Uhlenbeck, PBB 22, 540. 

votat, -dm impf, i pf. (Dubrovnik, Cavtat) 
»glasati«. Od lat. > tal. votare, denominai od 
vdtum (upor. ouim separatum) , od vovere, 
uceno na -trati voti'rati, votTrdm (Zagreb). 

Lit.: Prati 1055. DEI 4092. 

voza f (ZK, hrv.-kajk.) »oveca bacva za 
vino, dolium«. Deminutiv na -ica vozica 
(ZK). Cini se da je iz istog izvora iz kojega i 
sttal. veggio = veza (Padova, Verona) »botte«, 
osk. veia »Fuhre«. Samoglasnik o mjesto e, i 
stvara teskoce. Mozda je ista pojava koja e > o 
poslije labijala u ponistra < fenestra. Lat. 
/ > z kao u majus > mat Kako oskicko veia 
znaci »Fuhre, carro«, a u tal. »botte«, moguce 
je s Mazuranicem misliti da je voza od voziti 
sa sufiksom -za. 

Lit.: Mazuranic 1598. Skok, ASPh 33, 373. 
Jagic, ASPh 1, 159. REW 3 9177. Prati 1032. 
DEL 4000. 

vrabac, gen. -pea m (Vuk) = vrabac (Kos- 
met) = vrabac (ZK) prema f vrdbica, vrabulja 
(Jasenovac) = vrebac, gen. -pea (Glina, Kup- 
cina Donja) prema f vrebica, vrepcevka = 
(sa gubitkom v) rebac, gen. -pea (Vrancic; 
od 15. St.; Jablanac, Krivi Put, Sv. Juraj 
kod Senja, Rab, Sali, Poljica, Omis, jadranska 
zona, takoder prezime) prema f rebica (Krivi 



vrabac 



616 



Put), rebusa (Dracevica) = (analogijski no- 
minativ prema gen.) repac, gen. -pea (Bozava 
na Dugom otoku, Unije, Lumbarda) = rabac 
(Primorje, Konavli, Vodopic, upor. bug. 
rabec, rabie, rapcenka) = rabac, gen. rapea 
(Istra) = (sa v > o, upor. uredit ZK < vvrediti) 
orebac, -pea (Benkovac kod Fuzina, Hreljin, 
Kukuljanovo, Skrljevo, Zlobin, Vrbnik), prema 
f orebica (Hrvatsko primorje). = (asimilacija 
suglasnika) brdbac, gen. -pea (Dubrovnik, 
upor. brijeme < vreme) = (metateza suglas- 
nika) bravac (Dubrovnik) »passer domesticus, 
pinjac, para, purgar«, sveslav. i praslav. Oblici 
s gubitkom pocetnog v mogu se svesti na 
orebac; o je ispao jer ga je jezicna svijest 
identificirala s prijedlogom. Sufiksi -ac m 
prema f -ica izrazavaju mociju. Zbog toga 
mogu otpasti: oreb (Praznice na Bracu). Upor. 
toponim Oreblc na Peljescu. Oreb je i pre- 
zime. Pocetna se grupa mijenja u sr-: srdbSc, 
gen. srapca (Crmnica, Crna Gora), s umetnu- 
tim e serebica f (Danilov-Grad) »poljski vrabac«, 
(vr > fr, upor. frba < vrba, ZK) frabac (na- 
rodna pjesma), izmijenjeno ufrdcak, gen. -Ska 
(Lepetane, Boka), grabac (Gerovo). Kako je 
rijec vrag stavljena pod tabu, vrabac sluzi u 
hrv.-kajk. kao zamjena za vrag, npr. koga 
vrapca? Veza s vragom je zacijelo uzrok mije- 
njanja pocetne suglasnicke grupe u 6r-„ or-, 
fr-. Upor. i bug. izmjenu vrabec u vrabalec. 
Pridjevi na -ev vrdpeev, na -ji vrapc(i)ji, 
poimenican u sr. r. Vraple (toponim kod 
Zagreba) = rabci (Istra) = vrepcji, vrabeci, 
vrabecni (Sestine, Zagreb). Zamjena sufiksa: 
rebak (Srulrc, Vitaljic), repak (Zore, Korcula). 
Deminutivi na -id vraplic = vrepcic = na -e 
vrapce. Kol. na -od vrapcad, gen. -i. Na -ar 
vrapcar = vrepcar »accipiter«, na -ara vrap- 
cara (sova ~). Na -enjak vrapcenjak »accipiter«. 
Varijanta vrebao moze se objasniti na dva 
nacina. Hi je a > e kao u resti za rasti. To je 
manje vjerojatno, jer je vrebac izvan zone 
od resti. Vjerojatnije je da je vrebac kao u 
madz. slavizmu vereb, gdje je nastao iz likvidne 
metateze od praslav. *verb-, kao i slog vra- 
od praslav. *orb*-, upor. polj. wrobel, rus. voro- 
bej. Sufiks -be, -ica zamijenio je sufiks -ii u 
radnoj imenici spaii > sudija, upor. stcslav. 
vrdbii, rus. vorobej. To potvrduje i rum. slavi- 
zam vrabia, upor. donjo-luz.-srp. roZ>e/'»vrabac«. 
Balticke usporednice imaju isti korijen u nis- 
kom prijevojnom stepenu: lit. zyirblis, lot. zvir- 
bulis. Glede sufiksa upor. slov. vrabelj, polj. 
wrobel, gornjo-luz.-rsrp. wrobel, donjo-luz.- 
-srp. robel'. Drugih ie. usporednica nema, osim 
gr. po|3iWux;. fiaoikioKoc, Opvu; (Hesych). Zna- 



cajno je da i u baltickoj grupi naziv mijenja 
suglasnike, upor. lot. zvipuris, zvigurs »isto«. 
Cini se da je srodna sa skvorac. Na to upucuje 
varijanta srabac < *skvorb-. Ako je tako, ko- 
rijen je onomatopejski. Arbanaski oblici stra- 
pac, strapc slazu se sa srabac u Crmnici, a 
harabel — arravele (GM) pretpostavlja *vrabel', 
za koji ima potvrda samo u slov. vrabelj. 

Lit.: ARj 1, 574. 611. 9, 162. 12, 831. 13, 
800. 876. 877. BI 740. Kusar, NVj 3, 328. 
Hirtz, Aves 108. 133. 309. 551. 553. Miletic, 
SDZb 9, 366. Ribaric, SDZb 9, 186. Elezovic 
1, 86. Resetar, Sldvia 8, 637. Miklosic 394. Ho- 
lub-Kopecny 422. Bruckner 631. ZSPh 4, 218. 
AZ48, 178-179. Vasmer 1, 228. Mladenov 77. 
Trautmann 342. Bulat, JF 5, 143. Tomanovic, 
JF 17, 204. Joki, Unt. 101. GM 17, 394. 

vrac, gen. vrdi'a (Vuk, bug.) »gatar, 
pogadac, divinus, magus«. Nalazi se jos u 
slov. i rus. u znacenju »lijecnik, Ijekar«. To 
se znacenje ocuvalo u nazivu Sveti Vratl = 
Vracevi »medici Cosmas et Damianus«, u 
glagolu na -iti vrdciti, vracim impf. (ZK, 
hrv.-kajk.) (iz-) »lijeciti«, pridjev izvracljiv 
(ne-} (hrv.-kajk., Belostenec) i u apstraktumu 
na -bstvo vrdstvo n »lijek« (v.). Kako u rus. 
vru, vratb < bee, virati znaci »lagati«, a 
vrac znaci i »brbljavac«, smatra se vrac izve- 
denica .na -ac (tipovi bug. vodac, pomagac, 
pogadac) odatle. Denominal na -atl vracati, 
vracam impf, (iz-, na-}, iterativ izvracivati, 
-ujem. Ie. je korijen *uer- »reci, kazati«, koji 
se nalazi u gr. piixcop (internacionalno reto- 
rika), e'lpco < fepico »kazem«, sanskr. vrata-. 
V. jos rijel, rota, porota. Taj korijen rasiren 
je sa g ili gh u prijevoju perfektuma u praslav. 
*vorg- > hrv. na -jo vraz »Zauber« po zakonu 
likvidne metateze, upor. rus. vorozba, vorozltb, 
vorozu »proricati«, polj. wrozyc »isto«, bug. 
vrazd »zaubere« = vrdfali, -am (Vuk) »govo- 
riti onako kao u vracanju«, odatle postverbal 
vrdza = apstraktum vradfbina (Vuk) f pi. 
»car, cara, carolije, carobije, madije, cini«, 
slov. vrazitl. Osim u Vukovu Rjecniku po- 
tvrdena je praslav. rijec jos u Kosmetu vra- 
zartca »vracara«, vrazit, vrdzfm »vracati« i na 
-lac vrazalac, gen. -aoca (Stulic), vrazitelj m 
(14. i 15. v.) prema vraziteljnica f »bahornica 
= vrazarica«. Taj korijen moze se vezati i sa 
vrag, kako cine Mikkola i marrovac Abajev. 
Rumunji posudile vrajd »Zauber«, a vraji 
»carati«, vrdje »caranje«, vrdjitoreasa »vjestica«, 
vrdjitorle »Zauberkunst«, Madzari vardzsolni 
»coprati«, vardzs »vracanje, caranje, coprija« = 
slov. vraz. Uporeduje se (Janko) s gr. opyid 
(odatle internacionalno orgije), opyid^co. Da 



617 



se radi o g ili gh, dokazuje avesta varaz »wirken, 
tun, machen» (upor. nase cini, opciniti za 
maglja). Znacajan je ces. toponim Vraz u 
zabacenim krajevima, koji nije. u vezi sa vrah 
< vragb < *vorgb (v.), nego sa stces. vrazit 
»augurare« (Janko, Tille) < stcslav. vraziti, 
vrazbd'iti »magicas artes exercere«. Upor. to- 
ponim Vrdza draga (Krasic), koju ljudi zbog 
tabua zamjenjuju sa Pasa draga, jer se osjeca 
kao izvedenica od vrag (v.). Kod kompara- 
tista postoji neizvjesnost u tome da li ce se 
vraz itd. vezati sa vrac ili sa vrag ili ce se 
smatrati vraz i vrag dvije etimologijski razli- 
cite rijeci. Mladenov veze vraz i vrac kao 
naprijed. 

Lit.: ARj 4, 351. 7, 864. BI 740. Elezovic 

I, 86. Miklosic 394. 395. Holub-Kopecny 422. 
Bruckner 632. Vasmer 1, 228. 234. Mladenov 

II. 78. ASPh 33. 15. Trautmann 360. WP 1, 
283. 291. Boisacf 230. Meillet, RSI 6, 133. 
Holthausen, PBB 48, 459. Strekelj, ASPh 
28, 505 — 506. Tille, Ndrodopisny vestnik cs. 
II, 53-58. Janko, ib. 58-63. Zalit. v. i vrag. 

vrag m (Vuk), baltoslav., sveslav. i praslav. 

* o% danas »diabolus«. Prvobitno je znace- 
cenje u stcslav. »ex0poc, = neprijatelj koji 
ubija«. To je ocuvano u apstraktumu na -bda 
(tip krivda, pravdaf vrafda f (Grbalj, Vuk) 
»krvno kolo; kad se skupe kmetovi te sude za 
krv i mire krvnika sa rodbinom ubijenoga; 
Mord«. Prvobitno znacenje ocuvano je jos u 
rum. vrajmas »Feind«, s izvedenicama (sa m 
mjesto b kao u madz. szolozsma < sluzba, v.) 
rum. vrajba »Feindschaft, Zwietracht« < vrazbba 

> polj. wrozba, ukr., rus. vrazba,; glagol 
a se vrajbi. Krscanstvo je dalo praslav. nazivu 
znacenje rijeci diabolus > davo = javol 
(Lumbarda). Ta se rijec upotrebljava naporedo 
s praslav. Doslo je i do unakrstavanja obiju. 
To se vidi u vragolan, gen. -dna »petulans«, 
vragolije f pi. »nequitiae« prema davolija, 
vragblica = davolica, vragolic (Dubrovnik) 
»biljka trapa natans«, vragolstvo, vragolast. Do- 
cetak u vragolan zamijenjen je tal. sufiksom 
-alino vragulin (Boka), prema ovome vraguljast, 
vragolest, prosiren na -hn > -an vragolesan 
(Kosmet). Upor. slicno unakrstenje u carolije. 
Denominal na -isati vragolisati, -sem (iz-, na-} 
»vragovati«. Pridjevi na -ji vrazji = vrali = 
vrdziji, prosiren na -hn vrajzni »diabolicus«. 
Kako je vrag tabu, vrazji se izmjenjuje u vratri 
(Lika: olazi, vratri santesa), vr atriji (ib.: otisa' 
u vratriju klisnju), vranji (Lumbarda), pasji 
(v. vrac, vran). Na -bski vraski (Kosmet), 
odatle i prilog. M. Drzic i Naljeskovic imaju 
pridjev vragut. U jednom prijevodu Molierova 



Misanthropa (Dubrovnik, 1720?) cita se: a 
nije skladna versa vragutoga. Slozen pridjev 
prema tipu iarometan: vragometen (hrv.-kajk.) 
»daemonicus«, vragdmetan (Vuk, jugozapadni 
krajevi) = vragometast »vragolast«; slozenica 
vragblom. Denominali na -ati izvragatij -am 
(Lika), na -iti navraziti se, navrdzim pf. (Lika) 
»naljutiti se kao vrag«, na grcko -osati vragosat 
(se), -osem (Kosmet) »raditi nesto sto nije ni 
korisno ni pobozno«, na -ovati vragovatl (na- se). 
Prema baltickim usporednicama, cini se da 
je i praslav. *vorgb bio najprije pridjev, koji 
je bio poimenicen: stprus. wargs »zao«, lot. 
vdrgs »elend, siech«, lit. imenica vargas m 
»nuzda, bijeda«. U toj grupi je i glagol: lit. 
vargti »biti u bijedk, lot. vdrgt »isto«. U toj je 
grupi i sa nizim prijevojnim stepenom: lit. 
vergas, lot. vefgs m »rob«. Svega toga nema u 
slavinama, gdje je korijen izoliran i ogranicen na 
krscanski termin. Jedino u polj. wrog znaci jos 
i »zlo« pored »davo«. Slog vra- nastao je po 
zakonu likvidne metateze, upor. polj. mog, 
rus. vorog. Ie. je korijen *reg-, koji se nalazi 
u got. wrikan »progoniti«, stvnjem. rehhan, 
nvnjem. rdchen, Rache, lat. urgere (internacio- 
nalno urgirati, urgencija}. 

Lit.: ARj 4, 78. 351. 5, 82. 7, 757. 759. BI 
741. Kusar, Aaa 118, 3. Rad248,51. Jagic, ASPh 
5, 93. 31, 551. NJ3, 89. Elezovic I, 86. Miklosic 
395. Holub-Kopecny All. Bruckner 632. Vasmer 
1, 228. Mladenov 11. WP 1, 320. Trautmann 
342. Bulat, JF 4, 103. 130-142. 5, 130-131. 
Abajeff, Festscht. Marr 121-124. (cf. Ub 21, 
182). Boisacq 272-273. Bragmann, IP 19, 
387. Tiktin 1114. Iljinski, JF 9, 291-293. 
Janko, NVGsl 11, 58-63. (cf. Ub 5, 274. 
RSI 8, 294). Kretschmer, KZ 31, 347. Loewen- 
thal, ZSPh 8, 129, bilj. 5. Mikkola, WuS 3, 
217-218. (cf. RSI 5, 257). Petr, BB 21, 
207-217. (cf. AnzIF 7, 164). Schulze, KZ 
48, 240. Deanovic, StPH 36/371. 

vran, fvrana, pridjev, odredeno vrani, balto- 
-slav., sveslav. i praslav. * oem>, »mrk«. Poi- 
menicen u m. r. vren, gen. vrana (Lumbarda) 
»1° gavran, 2° (vran) eufemizam za vrag (odatle 
vranov vranoski »davolski«)«, u z. r. vrana, 
»l ° corvus, 2° vrsta ribe (Hektorovic)«, takoder 
balto-slav., sveslav. i praslav. *vorna, s pri- 
djevima na -in vranin i na -j vranji; poimenicen 
na -ie Vranjic (Split), na -aia Vranjaca (brdo, 
Velebit), na -dk ime biljke vranjak, gn. -njka 
»orchis morio (biljka)« (v. viae), upor. ime biljke 
manji luk »1° (crvenl) gymnodenia conopsea, 
2° (modri) muscari comosum, 3° ornithogalum, 
(bijeli) ornithogalum narbonnense« = manji 
luk (Kosmet) »ornithogalum«; poimenicen u sr. 



618 



vrat 



r. Vranje (Srbija), na -ov poimenicen u sr. r. 
Vrdnovo; deminutiv na -ic vranic (slov. vranie), 
augmentativ vranetina. Na -be > -ac vrdnac, 
gen. -«ca »crn konj«, s pridjevom vrancev, 
deminutiv vrancic, augmentativ mancina. Na 
-bk > -dk ptica vranjak, gen. -«/£:a = (sa 
vf > r) ranjak, gen. -njka = ranjic (Poljica, 
Brae) »ptica troglodytes parvulus, trtak, strkic«. 
Denominal na -iti vraniti, vram'm (o-), navra- 
nlt, -anitn (Kosmet, objekt vede) »obojit kose«. 
Na -ih (upor. crnilo') manilo n »atramentum«, 
pridjev vranilova trdva »origanum vulgare« = 
poimeniceno vrdnilovka. Na -ota vrdnota »crn 
vo bez biljege«. Medu prezimenima Vran, 
Vrana, Vranie, Vranekovic, Vranes, Vranesic 
(1642, Ozaljski urbar, Lika, ZK), Vranesevic 
(1702, Kutjevo). Slozenice: gavran^.}, Vrano- 
grac (toponim, Bosna, drugi dio je postverbal 
od grakati, grace, v., upor. rus. voronograj). 
Prema GM arb. je posudenica (cemu se Jokl 
protivi) vrane, vr aneti (Gege) = vr e, vrerete 
(Toske), vranj (Gege) »triibe« = vr'enj (Toske), 
manes, glagol vranonj (Gege) = vreronj »werde 
finster«. Usporednice su u baltickoj grupi pri- 
djev stprus. marm's, lit varnas, imenica stprus. 
'mantis, lit. varna, lot. varna, lit. varnytis (= 
vranic). Prema tome slog vra- nastao je po 
zakonu likvidne metateze, upor. polj. wrona, 
rKS.yora«a.Udrugimie.jezicimanemauspored- 
nica osim sanskr. varnas »(schwarze) Farbe«, 
ali ih ima u ugrofinskim: fin. vares »vrana«, 
samojedski warna(-e) »isto«. Loewenthal veze 
s gal. vernos »joha« i tumaci kao primitivnu 
tehniku »mit Erlenrinde schwarz farben«. 
Schmidt uporeduje ir. bran »Rabe«. 

Lit.: ARj 7, 758. BI 742. Hirtz, Aves 406. 
ASPh 25, 435. Kusar, NVj 3. Bulat, JF 5, 
144. Elezovic 1, 86. Vasmer \, 228. 229. 251. 
Miklosic 395. SEW 10, 147. Holub-Kopecny 
422. Bruckner 632. Jokl, Unt. 10. 267., bilj. 
GM 478. Loewenthal, WuS 10, 153. Prusik, 
Krok (cf. AnzIF 4, 143). Schmidt, IF 1, 48. 
Uhlenbeck, PBB 11, 545. Wijk, IF 19, 394- 
395. Sulek 443. 444. 

vranj, gen. vrdnja m (Vuk) »taplun, tapun 
(ZK), cep«. Nalazi se jos u ces. vrana »isto«, 
polj. wrona »0ffhung«, rus. varona »(brodski 
termin) Hennegatt«, voronka »lijevak, tratur 
(ZK)«. Praslav. * oem>, bez balticke uspored- 
nice. Slog vra- nastao je po zakonu likvidne me- 
tateze. Denominal na -iti odvranjiti (~ bure) 
pf. prema impf, odvranji'vati. Rijec je kulturna. 
Rumunji posudise iz juznoslav. vrana »Spund- 
loch«. Homonlmija sa vran (v.) ukinuta je s 
pomocu sufiksa -io. Ie. je korijen *uez- »auf- 
reissen, ritzen«, koji se nalazi u vrijedati (v.), 



vraska (v.) i u rana (v.), ovdje je u prijevoju 
perfektuma prosiren formantom n. Rijec je 
prvobitno znacila ono sto znaci rum. vrana 
»otvor za cep«. Odatle po semantickom zakonu 
sinegdohe »cep«. 

Lit: ARj 8, 719. BI 741. NJ 3, 126. Mi- 
klosic 382. Bruckner 631. Mladenov 77. Vasmer 
1, 229. Boisacq* 834. Torbiornsson, Liquida- 
metathese 1, 957. 

vraska f (Stulic, Habdelic) = fraska (Mika- 
Ija) »bora, grespa, mrezotina, mrska, rnrstina«, 
s denominalom na -ali navraskati se (Marulic, 
Brae), fraskati, -am (na-} »namrstiti«, pridjev 

fraskav, stara nafraskana (Kavanjin) »starica«, 
na -iti navrascit se pf. (Brusje, Hvar) »nabrati se 
(o kozi na lieu i u kojem drugom dijelu tijela)«. 
Nalazi se u stcslav., slov., ces. vraska, rus.- 
-cslav. Praslay. *vorska, bez paralele u baltickoj 
grupi. Upor. bez sufiksa -sk navorati, ndvordm 
»nabrati, narozati (Vinkovci)«, navorano lice. 
Ide zajedno s niskim prijevojnim stepenom slov. 
svreti se »skrciti se«, svrkniti, svrkevali, sa- 

frkniti se (ZK). Ie. je korijen *uee- + -sq. 
Upor. vranj, rana, vrijedati. Upor. jos mrstiti 
i slov. (vyrapa »Runzel der Haut«, gdje je 
prijevoj perfektuma *uoe- prosiren formantom 

p, avestafraorapa- »planinski lanac«. 

Lit: ARj 3, 69. 7, 320. 756. 758. BI 743. 
Hraste, JF 6, 212. Jagic, ASPh 31, 550. 
Miklosic 383. 396. Holub-Kopecny 422. Vasmer 
I, 234. W'P 1, 287. Boisacq 3 833. Guntert, 
IF 30, 96. Iljinski, JF 9, 293. Pedersen, IF 
5, 72. Zubaty, KZ 31, 19., bilj. 3. Petersson, 
FFL 4, 1 14-146. (cf. Ub 4, 213. JF 3, 217. 
RSI 8, 300). 

vrat m (Vuk), sveslav. i praslav. * oni>, 
»collum, sija«. Od sintagme na vrat s pomocu 
sufiksa -tk > -dk navratak, gen. -tka »jastu- 
cic od vune ili pljeve za vrat nosiocima«, na 
-inka navratinka (Nis) »jaka, kolier, ovratnica«. 
Na -lo vratio n (Vuk, Boka) »1° ulaz iz mora u 
zaliv bokokotorski, 2° toponim u pi. Vrdtia, 
gen. Vrdtala (Hercegovina) [usp. i pod vrata]«. 
Pridjev na -bn > -an vratni (Vuk, Kosmet, 
~e zile); poimenicen u sr. rodu Vratno »brdo 
u Lovcenu«; na -ica navratnica »1° stola, 2° 
lancic«, na -nik navratnik »palium«; Vratnik 
(mjesto u Velebitu s kojega se u Senj gleda) = 
Vratnik (brdo kod Sarajeva, na kome je grad); 
ovratnik »Kragen«. Za toponime upor. u fr. 
Col-de-Banyuls od lat. cdlliim koje se u rimsko 
doba zvalo Summum Pyrenaeum, kao najveci 
vrh u Pirinejima. Od sintagme: zavratnica 
(Kosmet) »samar, saka«, zavratnjak (Vodice) 
»Genick«, v. zdtuljak. Odatle na gr.-slav. -osati 



vrat 



619 



vfba 



zavratasat, -osem (Kosmet) »osimiti«; svratdt, 
svrdtdn (Smokvica, Korcula) »padnem«. Pri- 
lozi na vrat na nos »brzo«, navrat »natrag, strmo- 
glavce«; zdvrat (Vodice) »oko vrata«. Slozenica 
pridjev vratoloman. Na osnovi toga pridjeva 
izmijenjeno je ime sveca Bartholomaeus u Vra- 
tolomije (i u toponimrji). Slog vra- je nastao 
po zakonu likvidne metateze, Upor. polj. wrdt, 
rus. vdrdt. Prijevojni postverbal od vrtjeti (v.), 
vratiti, vracati, obrat. V. jos vrata, uvrati. 
Imenica vrat je prvobitni apstraktan kao no- 
men actionis koji je znacio »okretaj, ono sto se 
okrece«, pa je kao apstraktum postao konkre- 
tum; moze znaciti i drago sto se okrece, tako 
biljku lolium u Crnoj Gori. 

Lit: AR1 7, 758. 759. 9, 497. BI 743. 
Ribaric, SDZb 9, 205. Elezovic 1, 186. 401. 
Miklosic 384. Bruckner 632. KZ 45, 105. 
Vasmer \, 229. Mladenov 78. Kuzmic, NVj 
24, br. 7 (cf. Ub 6, 95). Belie, Priroda 300. 
Torbiornsson (cf. AnzIF 21, 133). 

vrata n pi. (Vuk, ZK; pi., jer su od dva 

krila) = vrata n pored vrote f (Buzet, Sovinjsko 
polje), ie., balto-slav., sveslav. i praslav. 
*vorta, »1° kapija, porta, 2° pomorski termin 
(Vela Vrata »Kanal«)«. Deminutivi na -ca vraca, 
gen. vrdtdca n pi., s udvojenim deminutivnim 
sufiksom -bCbca > -asca vratasca, vratanca (Kos- 
met) »kapidzik«, na -bibca > -aoca vrataoca, 
upravo deminutiv od izvedenice na -lo (upor. 
grotlp, sedlo, svrdlo) vratio n (Boka) »zaliv boko- 
kotorski, ostium« fusp. i pod vrat]. Pridjev na 
-bn potvrden-samo u izvedenici vratnice f pi. 
»vrata od pruca«, vratnica (Vuk, Crna Gora) = 
na -ik vratnik (Crna Gora) = dovratmk, na 
- bk navratak, gen. -tka = dovratak, gen. -tka = 
navratnica »direk, stup od vrata, bajnger (ZK), 
postis«. Rumunji posudise vragnifd = vramni- 
fd = mamila = vrajnifd »Tor im Zaun«. 
S akcentom Vratno (brdo u Lovcenu), Vrat- 
nik, v. pod vrat. Na -arvratar, gen. -dra m prema 
f vratarica, s pridjevima vratarev, vratarskf, 
na -dzija vratardzija (~ od grada). Kako je u 
srodstvu sa vrtjeti, vrtati, vratiti, prvobitno 
znacenje pokazuje uvrati f pi. (Lika) »dio duge 
njive, koji se ore«, odatle na -ina uvrdtine f 
pi. »versura, okrajak njive uzoran«, uvrat m, 
vrat m, f, uvratak, vratnik; nize prekrizja na 
uvrati v potok (1498, Draganici, opis mede). 
To je upravo , postverbal od uvrotiti »ein- 
kehren« [usp. i pod vrtjeti]. Od sintagme: prid- 
vrdtlje pored predvratlje n »prostor pred ku- 
com«. Slog ma- nastao je po zakonu likvidne 
metateze, upor. polj. wrota, rus. vorota. Balticke 
su usporednice stprus. varto, lit. vartai, lot. 



vani »isto«. Ie. je korijen *uee-, koji se nalazi u 
ikavskom zavri'ti, zdvrem (ZK, v.), veriga (v.), 
u prijevoju perfektuma *uoe- u obor, otvor, 
zatvor (v.) i svora (v.). Potpune usporednice 
pruzaju i drugi ie. jezici: ags. weordh »Gehege 
am Haus«, arb. vathefpL »Gehege, obor«, tohar- 
ski B wdrto »vrt, lug«, sanskr. vrtis »ograda«. 

Lit.: ARj 2, 726. 7, 759. BI 743. Mazuranic 
1521. Elezovic 1, 87. Ribaric, SDZb 9, 183 
Mon. croat. 57. Miklosic 382. Holub-Kopecny 
All. Bruckner 633. Vasmer 1, 229-230 
WP \, 281. IP 1, 175. Tiktin 111 A. 

vratio m (Vuk) = (na -ika mjesto -ic) 
matika f (Stulic) = (s prefiksom po-} povratic 
(Vuk) = (sa m > br ka.o'brijeme') bratic (Sulek) 
= na -ina braticina (Srijem, Vuk) »biljka du- 
gackog lisca; daje se kravama uoci Durdeva 
dne i na Durdev dan poradi mlijeka (sluzi za 
caranje); tanacetum vulgare, umanika«. Nalazi 
se u slov., ces., polj. (ovdje jos przewrotniK), 
ukr. Praslav., bez balticke usporednice. U rum. 
sa drugim slav. sufiksima vrdtilicdlvro- »Ha- 
senkraut, cicaea lutetiana«. Praslav. je korijen 
*z>orr-, isti koji u vratiti, vracati. Zavrsno -ic je 
sufiks za radne imenice (upor. gonic, ribic). 

Lit.: ARj 1, 601. 11, 285. 5/744. Mazuranic 
1601. Miklosic 395. Bruckner 633. Strekelj, 
DAW 50, 52. 

vfba f (Vuk, bug. varba) = ftba, gen. ffb 
(Kosmet) = frba, balto-slav., sveslav. i pra- 
slav., »salix, iva«. Pridjev na -bm> potvrden u 
poimenicenju na -ik Vrbnik, prvobitno Vrbno, 
kako se vidi iz etnika Vrbencani i pridjeva 
vrbanski (1388), prevedeno u kreko-rom. Vane 
< lat; vinei »vrbe«; na -ov vrbov, poimenice- 
no u z. r. Vrbova (toponim), prosireno Vrbovsko 
(toponim), na -ina hebo ina »lignum salignum«. 
Deminutiv vrbica«, (crkveni termin u pravosla- 
vaca) »rami palmaram«. Na -ik vrbik, gen. -ika (i 
toponim). Kol. na -jak vrbljdk, gen. -aka. 
Rumunji posudise virghie, virghind »Block, Bal- 
ken«, isto sto bi'rna < brvno (v.). Docetak i 
znacenje neobicno je: virghie predstavlja * zbb- 
-je; virghind, poimenicen pridjev na.-in ili aug- 
mentativ na -ina, upor. slov. vrbina »grosser 
Weidenbaum«. Balticke usporedmce pokazuju 
prvobitno znacenje i omogucuju etimologiju: 
lit. virbas m »Stengel, Halm, Ranke, Reis, 
Rute, Gerte«, lot. virbs »Stockchen«, stprus. 
wirbe, lot. virbe »Seil«. S time se slaze ras. verba 
»Weidenzweig« i crkveni termin vrbica »vrbova 
grancica«. Prema tome je ie. korijen *uee- 
»savijati«, koji se nalazi u vrpca, veriga, nazalira- 
rio *nreng- > rugatise, prosireno nagh *uergh- > 



vfba 



vrsti, vrzem, povraz, vrijeslo, na -1 *yert- vrtjeti, 
vrtati, vratiti (v.), vrst f. Prosirenje na -bh 
*uerbh- nalazi se jos u lat. verberare »siba- 
ti«, od n pi. verbera »Ruten, Rutenschlage, 
Ziichtigung«, verbena < *uerbesnd, mozda i 
urbs (Meringer, internacionalno urbanizam). 
U prijevoju perfektuma *uorbh- nalazi se po 
likvidnoj metatezi u rus. vdrdba »Zirkelbrett«, 
pi. f vordby »Garnwinde«. Prvobitno je znace- 
nje prema toj etimologiji bilo »grana od ive« i 
po semantickom zakonu sinegdohe prosirilo 
se na samu ivu, koju je istislo iz opceg sao- 
bracaja. 

Lit.: BI 745. Elezovic 2, 412. Skok, ASPh 
32, 376., § 54 a. Isti, Troisieme congres 129. 
Isti, Slav. 24., passim. Miklosic 383. Holub- 
-Kopecny 423, Bruckner 617 '. Vasmer 1, 184. 
Mladenov 91. Trautmann 360. Boisacf 834. 
Grienberger, IF 19, 160. Meringer, IF 17, 
157. si. Petersson, IF 24, 277. Scheftelowitz, 
IF 33, 135. Sutterlin, IF 25, 61. Suman, 
ASPh 30, 300-301. Wood, IF 18, 13. 23. 

vrbanac, gen. -anca m, slov. urbdnec m 
»Rotlauf, risipjela (Dubrovnik)« = verbanec 
(Habdelic, Belostenec). Od madz. orbdncz < od 
licnog imena Urbdnus. 

Lit.: Pletersnik 2, 730. Melich, MNy 4, 
85-86. (cf. RSI 3, 321). Fancev, ASPh 29, 

389. Asboth, NyK 27, 435. Tamds 579. 580. 

Vrbas m (Vuk) »1° rijeka u Bosni, pritok 
Save, 2° staro ime pokrajine (zupe) obrazovane 
oko nje«. Pridjev na -ski vrbdskl (V~a krajina), 
(noviji) vrbaski (~a banovina). Ne zna se da li 
je ime sela Vrbas u Backoj etimologijski ista 
rijec. Cini se da je ime desnog pritoka i sela 
Vrbanja (muslimansko selo kod Banja Luke) 
u vezi s imenom rijeke, u koju utjece, jer je 
staro (anticko) ime Vrbasa Urpanus. Moguce 
je odatle * Urbania, ali je moguca i hrv.-srp. 
izvedenica od vrba, upor. Vrbanj na Hvaru. 
Pored Urpanus postoji varijanta Urbassus, koja 
se s protezom v- pred velarnim samoglasnikom 
ocuvala do danas. Mozda je na uscu rijeke 
bilo anticko naselje Urbate. Jokl je pretposta- 
vio da je Urbassus nastalo od *Urbat[o prema 
pridjevu od tog naziva gradskog naselja, pozi- 
vajuci se na tto > s kod Arbanasa. Ali u ovim 
krajevima nije nikada bilo Arbanasa. Taj fonem 
nalazi se u krcko-rom. rasaun < ratione > ra- 
cun. Ni to ne moze doci u obzir pri tumacenju 
stare varijante Urbassus. Bolje je pretpostaviti 
promjenu sufiksa -anus sa -assus vec za staro 
doba. Sufiks -assus nalazi se u mediteranskoj 
toponomastici. 



Lit.: BI 745. Skok, Quatrieme congres 1952, 
p. 502. 503. Jokl u Ebert 1, 88. Hubschmied, 
Premier congres 1938, 149-155. Skok, ZONF 
4, 207. Jokl, Stud. 23. Krahe, Gioita 17, 81. ss. 
Mayer 1, 349. 350. 

vrcati (se), -am impf. (Vuk, subjekt kfv) 
»1 ° spricati (ZK), 2° micati se brzo amo-tamo« 
prema pf. vfcnuti se, -em. Deminutiv na -kati 
v.fckati se, -dm (Vuk, ~ se repom). "Sa vr > fr 
frcati (slov.; ZK, subjekt Iskre, v.). Ovamo za- 
cijelo s metaforickim znacenjem ndvrcati, -dm 
(objekt djecu, Lika) »naroditi«. Part. perf. pas. 
kao pridjev vrcani med »cist« nije jos zabiljezen u 
leksikografa, a govori se i pise. Drugu seman- 
ticku variiantu pokazuje k mjesto c: vfknuti, 
vfknem pf. (Vuk) (od-) »skociti, odletjeti zujeci«, 
(hrv.) frknuti = frkniti (ZK) (subjekt ptica). 
Zacijelo je onomatopeja. Neoformljena potvrde- 
na je u Kosmetu vrc-vrc, uzvik kojim se prkosi 
maloj djeci. To izaziva smijeh kod njih. Vuk 
ima tfc-vfc, uzvik kojim se kaze kako je bio 
tko u zabuni i smetnji, kad mu se dokazalo da 
je ucinio sto nije htio da prizna. I u tim uzvici- 
ma oponasaju se kretnje koje izazivaju zvukove. 

Lit.: ARj 3, 70. 71. 74. 7, 760. BI 745. 
Hirtz, Aves 552. Elezovic 1, 88. Strekelj, 
ASPh 12, 470. 

vrc, gen. vrca m (Vuk, Hrvatsko primorje, 
Dubrovnik, Solta, Malinska, Vrgada), slov. vri, 
gen. vrca = (cakavsko ar za r) vare, gen. varci 
(Solta) »1 ° bokal, pokal, pehar, 2° koto (Prcanj) 
cim se voda crpi, 3° najmanja mjera za zito 
(=1 kvartarol, Krk)«. Deminutiv na -it vrcic = 
varcic (Solta). Augmentativ na -ina vfcina 
»tuta, noksir (Hrvatska)« = varcina (Solta) = 
venina (Lovran) »isto«. Nalazi se i u stcslav. 
^6C5 (glagoljica, Safafik, Pamdtky hlaholskeho 
pisemnictvi). Kao bacva deklinirao se po dekli- 
naciji u: stcslav. ebcb a, novi nominativ f 
»m6oc,, dolium«, vjerojatno prema bacva. 
Taj se oblik nalazi u bug. i u makedonskom 
vreva (Tikves). Toponim Vrca na desnoj strani 
Debola (Albanija). Sa cv > cb vrcba (Kosmet) 
»cupce«. Leksicki ostatak iz balkanskog latini- 
teta od lat. urceus (upor. gr. u?xn > vrg). 
Prema spanj. orza < urcea (-a u kolektivnom 
znacenju) je imalo isti docetak kao buttia > 
bacva. Odatle isti tip deklinacije na kontinen- 
talnom Balkanu. Kako je posudenica samo bal- 
kanska (na kontinentu i na Jadranu), misljenje 
da je dosla u juznoslav. jezike preko nepotvrde- 
nog got. *aurkjus (Hirt), suvisna je ucena supo- 
zicija, koju zabacuje i Kiparskjy. Na Jadranu, 
po cijeloj Boci, postoji deminutiv odatle na 



621 



-olus lat. urceolus prema bizantinskom izgovoru 
grape k{ > k (tip kumjerak u Dubrovniku): 
arkuo, gen. -ula (Krtole, Dobrota, Lepetane, 
Prcanj) = arkuo, gen. -ula (Perast, Tivat, 
Dubrovnik) = (ar > r) rkuo, gen. rkula (Tre- 
binje, Hercegovina) = arkul (Ranjina) »vas 
olearium«, deminutiv na -ic arkutic (Dubrov- 
nik, Cavtat) = orkulic (Mikalja, Stulic, Kasic) 
»zemljani sud sa dva drska (grlin mu je uzak, 
sluzi za ulje, vodu i vino; nekada se pravio u 
Krtolama, u zadnje vrijeme dolazi iz Pulje), 
olfass«. Miklosicev orkalic bit ce tiskarska 
grijeska. 

Lit.: ARj 1, 109. 9, 168. BI 745. Elezovic 
1, 89. Hraste, Raa'212, 13. 20. 21. ASPh 34, 
306. Mazuranic 1605. Jurisic, NVj 45, 180. 
Mladenov 80. Pletersnik 2, 794. Sturm, CSJK 
6, 64. Resetar, Stok. 225. Kiparsky 123. 
Skok, ZRPh 46, 390. 394. 401. 50, 210. 509. 
54, 210. 211. Seliscev 261. REW* 9079. 9080. 
Miklosic 383. Boisacif 1006. Hirt, PBB 23, 338. 

vrcati, -im impf, na -eft' (Vuk, ~ na koga; 
subjekt macka') pored kvrcati, -im .(Vuk) pored 
pf kvrknuti, -em (Vuk, subjekt macka), s ono- 
matopejskim dodatkom k-, »murmurare«. S 
umetnutim nazalom n vrncati, -dm (Vuk, su- 
bjekt ljutilo celjade) »zornig reden«. Nije jasno 
navedeno znacenje od iz-, navrncati. Pored 
toga postoji i oblik vrkati, -am (Vuk) (na-) 
»irritare« kao u stcslav. vrbkati pored zhcaii, 
vrbkotati, odatle postverbal vrkd f (Vuk) 
»Knurren der Katze«. Na-afe > -akvrcak, gen. 
-ckd »macak«. Prijevoj naurkati, -am pf. prema 
impf. naurkivc'A, -dm »nadrskati, navrkatk. Sve- 
slav. i praslav. Bez sumnje je onomatopejskog 
postanja kao i balticke paralele verkti, verkiu 
»plakati«, verkauti, u prijevoju pavirkti »zu wei- 
nen beginnen«, ujkti »knurren (vom Hunde)«, 
urktoti »psovati«, lat. urcare. 

Lit.: ARj 4, 354. 7, 723. 761. BI 571. 
Miklosic 384. Holub-Kopecny 423. Bruckner 
602. Vasmer 1, 231. Frautmann 353. WP 1, 
284. Buga, RFV 75, 141. si. (cf. Ub 8, 199). 

vrcmati, -dm impf. (Vuk, Crna Gora, 
objekt opanke) (na-) = (s metatezom nazala) 
vrncati, -dm (Vuk, objekt opanke) (na-, raz-) 
»(opancarski termin) (na-)oputiti, die Ober- 
riemen anmachen, oputom ga okolomotati (zad- 
nji posao opancarski)«, razvrncati, -dm pf. 
(Lika) »razvezati ili razrijesiti gornju oputu 
na opanku« prema impf, na -va- razvrncdvati, 
-vrncavdm. Poimenicen part. perf. pas. vrcmanica 
ili izvedenica na -enica (Crna Gora) = vrncanica 
»jedan od -amenaca na opanku mjesto gornje 
koze« = vrcanci, gen. vrcanaca m pi. (Baranja); 



ovrcamca »das zusammengeflochtene Mittelsttick 
des Oberteils der Opanken, proplet (Dubrov- 
nik)«. Postoji jos varijanta bez v- rimati, -dm 
(Vuk, Crna Gora), fcmanica (Crna Gora) »isto«. 
Denominal na -eft': *vrvcati > (s umetnutim 
nazalom pred v ili sa zamjenom teske suglasni- 
cke grape vc > ni po zakonu disimilacije v — 
v > v — n) vrncati > (metatezom ni > en > 
cm, disimilacija kao u pocnem > pocmem) vr- 
cmati. 

Lit.: ARj 7, 760. 761. 9, 498. BI 751. 
Danicic, Kor. 199. 

vfci, vfgnem impf. (Vuk), u narjecjima 
vfzem (ZK), imperativ vrzi (do-, iz-, ispro-, 
na-, opro-, po-, pod-, pre-, pri-, pro-, raz-, 
raza-, s-, sa-, za-,) »metnuti, ponere« = vfe 
(Lumbarda) »baciti« = vreci (hrv.-kajk., Vra- 
mec), pokazuje prema stcslav. vresti, vrbgG 
izjednacenje infinitiva i prezenta uopcavanjem 
(generaliziranjem) sonantnog r, prema hrv.- 
-kajk. koji je ocuvao starinu. Prema vfgnem 
stvoren je infinitiv vrgnuti (do-, iz- se, ispro-, 
na-f s-, od-, raz-). Prema imperativu rdzvrzati, 
-dm. Na -ati razyrgati, -am (Stulic), s itera- 
tivom na -va- iz-, razvrgdvati, -vrgdvdm (Hr- 
vatsko zagorje). Postverbal razvfg m = razvfga 
(Istra) »nesloga«. Odatle na -bba razvrzba (Su- 
lek). Na -jaj navfzaj »vijenac smokve«. Prilog 
na -imice od imperativne osnove: vfsirnice 
(Crna Gora), udariti ~ »schleudernd«. Impe- 
rativne slozenice : svfzimdntija »defroque«, svrzi- 
brada (Parcic), svrzjslovo (Vuk) »onaj koji na- 
pusti ucenje«, dva imperativa vrstelezi »blag- 
dan« = »metni jelo na sto i lezi (od lec'i)«. 
Balto-slav., sveslav. i praslav. *verg-ti, vwgg. 
U stcslav. izvragb »£XTpco| L ia« = strus, izvorogb 
sadrzi isti korijen u prijevojnom stepenu per- 
fektuma *zwf-. le. je korijen *uer- »drehen, 
biegen«, rasiren formantom g, koji se nalazi 
u baltickoj usporednici lot. sa-vergt »ein- 
schrampfen«, lat. vergere, sanskr. vrnakti, varja- 
ti »okrece«, hoi. werken »sich werfen«, srodno 
s got. wai'rpan, nvnjem. werfen, koje predstav- 
lja prosirenje sa b kao vrba (v.). Nije iskljucena 
veza sa vrag (v.). V. vrsti. Od prijevojnog 
stepena *verg- na -iti nastao je uvrijezjti se, 
uvrijezim (Parcic) »metter radici, radicarsi«, 
vrijeziti, -im (~ neslogu) »piantare, propag- 
ginare«. 

Lit.: ARj 2, 726. 4, 4. 3. 59. 7, 760. 761. 765. 
Parcic 1087. BI 746. Miklosic 383. Holub- 
-Kopecny 423. Bruckner 618. Vasmer 1. 185. 
Mladenov 91. Frautmann 361. Boisacq 834. 
Foy, KZ 34, 245. Sutterlin, IF 25, 63. Wood, 
IF 18, 14. 



vrdati 



622 



vrb'ti 



vrdati, -am impf. (Vuk) (uz- se) »kao micati 
se, okretati se tamo-amo uklanjajuci se cemu, 
seveljiti, varakati se«. S umetnutim n pred 
dentalom vrndatl, -am impf. (Vuk) (na-) »1° 
presti na veliko vreteno, 2° brbljati, blebetali«. 
Na -ulj vrndulj, gen. -ulja (Vuk), deminutiv 
vrnduljidm »rotae genus«. U Poljicimaje vrnjga 
m »tko razmece noge amo-tamo i gleda gdje ce 
stati, razvrtov, setka, vrcina«. 

Lit: ARj I, 761. BI 746. 

vrdeljuska f (Bozava na Dugom otoku kod 
Zadra) »ptica melancorypha calandra« = (s 
cakavskim ar za sonantno f) ardeljuska (na 
istom mjestu) = darljuska (Veli Rat na istom 
otoku) = drljuska (Birbinj na istom otoku) = 
vrdulas (Omis) = vedulas (ibidem). 

Lit.: Hirtz, Aves 2, 83. 94. 533. 552. 

vrebati, vrebam impf. (Vuk, ~ na koga, samo 
stok. ; i u ikavskom tekstu vrebati, tako Pavic ; 
Otok, Slavonija) (do-, na-, pri-, u-j »kebati, 
prezati, pfeziti, zasijedati, insidiare«. Na -de 
vrebao, gen. -aca »zasjedac, insidiator«. 
Iljinski dovodi u vezu sa rus. voroba »Zirkel- 
schnur, Zirkelbrett (zum Beschreiben eines 
Kreises)« < praslav. *vorba i pretpostavlja 
unakrstenje vrebiti — *verbiti i gr. pejj.(3oj, 
peu.|3ouoa > vrebati < ie. *uremb-. 

Ut.: ARj 2, 726. 7, 760. 12, 212. BI 746. 
NJ 2, 155. Iljinski, IzvORjfAS 23, 2, 180-205. 
(cf. Sldvia 5, 413). Vasmer I, 227. WP I, 
276. 275. 

vreca f (Vflk, Kosmet) = (ikavski) vrica 
(ZK) = vrjec'a (Ranjina), sveslav. (osim polj.) 
i praslav. *vert-{a, »dzak (v.) od kozine izatkan 
(mutavdziska izradevina), fabricki rad; vrste: 
arar, torba«. Deminutiv na -ica vredica. Aug- 
mentativi na -etina vrecetina = vrecetina 
(Kosmet), na -ina vredina, na -urina vredurina. 
Stcslav. vresta. Na -iskw > -iste vrediste (Ma- 
rulic, upor. bug. vretiste) = hrv. vridiste = 
vridisde (Marulic: alia hrvatski se zove vri- 
disde) = vriclsca (Budinic, Mrnavic, Proroci) 
pored vretiste »kostrijet«, sveslav.: stcslav. 
vretiste, rus. veretisce, bug. vretiste. Slog vri- 
nastao je po zakonu likvidne metateze. Upor. 
ukr., rus. vereta, veretqe. U prasrodstvu je sa 
lit. virtine »svezanj«, veriu, verti »otvoriti, pri- 
tvoriti«, gr. prijevoj aopxii »vreca, cijev« (inter- 
nacionalno aorto). Upor. jospolj. bez prosirenja 
s pomocu t ie. *uor- (upor. otvor) wdr, worek 
(sufiks -bk > -ek) »Tasche«. Upor. dalje veze 
sa vrijeti (v.). 



Lit.: BI 746. Fancev, Rad 214. Mazuranu 
1606. Elezovic 1, 87. Miklosic 385. Holub- 
-Kopecny 424. Vasmer 1, 187. Trautmann 
351. si. Mladenov 79. 

vreteno n (Vuk, Kosmet) = vretene, gen. 
-eta (Kosmet) = vreteno, gen. -a (Buzet, So- 
vinjsko polje) = breteno (Imotski, Korcula) = 
vreteno (ZK, ikavci, ikavski oblik *vriteno nije 
nigdje potvrden) = (nizi prijevojni stepen) 
vrteno (Sinj, Vuk, upor. bug. vrateno) = vrteno 
(Kosmet), ie., sveslav. i praslav. *ven-eno 
(pridjevski sufiks -em, prijevoj od -bm>) »1° 
fusus, 2° (metafora) prorasljika u crnog luka 
(Dubrovnik), 3° mjera za zemlju (upor. g. 
1000. terrenum triiim vretenorum, u Solinu)«. 
Deminutiv na -de vretence n = vi-etence, gen. 
-eta (Kosmet). , Na -ar vretenal', gen. -ara 
(Vuk) »koji pravi vretena«, s pridjevima vre- 
tenarev, -ov, vretenarski. Na -ara vretenara 
»kotarica u kojoj su vretena«. Na -ka vretenka 
»(mlinarski termin) Triebrad«. Na -ati vrete- 
nati se, -a impf. (Stulic) (u- se, subjekt luk) 
»iskucati«. Slog vri- nastao je po zakonu likvidne 
metateze. Upor. stcslav. vreteno, polj. wrzeciono, 
ces. vreteno, rus. veretend. Usporednice su san- 
skr. vartana- n »okretanje«, gr. paravav i 
srvnjem. Wirbel. Dalja je veza vrtjeti (v.), vrsta, 
koji predstavljaju nizi prijevojni stepen. Upor. 
sa sufiksom / sanskr. vanula i srvnjem. Wirbel. 

Lit.: ARj 1, 631. BI 746. Racki 28. Elezovic 
1, 88. Miklosic 385. Holub-Kopecny 424. 
Bruckner 633. Vasmer 1, 187. Mladenov 79. 
WP 1, 275. Marstrander, IF 20, 348. Pedersen, 
KZ 32, 258. 

vreti, vrim impf. (Vuk) (do-, iz-, iza-, na-, 
oba-, oda-, pre-, pro-, sa-, u-, uza) = (ikavski) 
izavrlti (ZK), baltoslav., sveslav. i praslav. 
be- ti, »1 ° kljucati, sieden, fervere, 2° fermen- 
tare, 3° (metateza) bucati, 4° udarati, teci 
(o krvi)«. Prema stcslav. vweti, be/p korijen 
je u- s palatalnim poluvokalom, koji je za- 
mukao. Taj nizi prijevojni stepen se pojavljuje 
u prijevoju duljenja / vir-, i kao nizi prijevoj- 
ni stepen e u prijevoju perfektuma o vor-, 
a taj opet u prijevoju duljenja o > a var-. 
Uz ta cetiri prijevojna oblika praslav. korijena 
vr-, vir-, vor-, var- pojavljuje se kao peti i sesti 
particip perf. aktiva i prezenta aktiva vrel-, vrut- 
kao hrv.-srp. osnove, od kojih se prave izve- 
denice. K tome dolazi kao sedma osnova sa 
promjenom vr- > hr-, 

(I) Od vr- s pomocu sufiksa -/ (upor topal) 
odredeni pridjev vr'o (~ covjek), odredeno 
vrli, fvrla (Vuk, ~ covjek) »dobar, jak, zdrav, 



vred 



623 



vreti 



valjan« = vrli, fvrla (ZK) »2° marljiv«. Prilog 
•vrlo »veoma«. Apstrakti na -ina vrlina, na -oca 
vrloca. Na -icina vrlicina »vr'o covjek, probus«. 
Prosiren pridjev na -// vrlovit. S promjenom 
vr- > hr- (upor. stcslav. nvrii »citus«) odredeno 
hrli, u Primorju (Vuk) hrli momak »jak, dobar 
zdrav«, neodredeno hro = hfl, odredeno hfli, 
Mia (Primorje, Crna Gora, Vuk, 15. v.) »hrlo- 
vit, hitar«, odatle hrlina = hrlost »brzina«. 
Prilog hrlo »brzo, hitro«. Denominal na -iti 
hrliti (15. v.) (do-, s-) »hitjeti, brzo ici«, odatle 
na -telj hrlitelj m prema f hrliteljica. Part, 
prez. akt. vrac'»topao, vreo« (upor. kod Marulica 
sve svrsitivruc ^>zeljan sve svrsiti«) postao je pri- 
djev, poimenicen na -be > -ac vrucac, gen. 
-cca »ono mjesto u vodi gdje se ne moze da 
smrzne«, na -bk > -dk vrudak, gen. -dka 
(Vodice) »izvor«, deminutiv na -ic vruckic, na 
-ica vrudica »1° vruci oganj, febris ardens, 2° 
toplica, banja (Teslic)«, s augmentativom na 
-ustina (tip barustina) vrudustina. Denominal 
razvruditi, razvrucim (s-, sa-) pf. prema impf. 
razvrudivati, -vrucujem, -ivdm, apstraktum na 
-ina vrucina, s augmentativom vrudinstina 
(Kosmet). Od participske osnove vvrct- na 
-bk > -dk je vrutak, gen. -tka (Vuk, Hrvatska) 
»1° izvor, vrelo, 2° toponim (Bjelopavlici)«. 
Na -ulja vrulja f (Vodice) »1 ° fons, 2° toponim 
BepoiA . . . (Konstantin)«. Odatle arb. de- 
nominal vrujonj » Quelle, lasse hervorsprudeln«. 

(II) Od vir- sveslav. i praslav. vir m »gur- 
ges«, pridjev na -ovit virovit, poimenicen u 
toponimu Virovitica < madz. Veroce, na -je 
Virje (toponim) = Virovi. Denominal na -iti 
-virati, -em, samo s prefiksima do-, iz-, iza-, na-, 
oda-, pre-, sa-, u-, za-), postverbal izvir (16. 
v., Vuk), na -tk > -dk izvirak, gen. -rka, 
na -ka IzvTrka. U arb. vironje pi., unakrstenje 
od vir + kronj(e). 

(III) Od vor- sveslav. i praslav. izvor (Vuk, 
14. v.) »1° mjesto gdje voda izvire, 2° toponim«. 
Upor. glede znacenja toponim romanskog pod- 
rijetla Bulet (Dubrovnik) od lat. participa 
bulliente, od bulllre. Pridjev na -bn > -an iz- 
voran (neologizam) »originalan«, poimenicen na 
-ik izvornik »original«, na -ost izvornost, pridjev 
na -ski izvorski, na -iste izvoriste. Rijec izvor 
posudise Rumunji, gdje je i toponim; u Grckoj 
i Albaniji takoder je toponim. Ovamo jos 
Prijevor, postverbal od prevreli samo kao 
toponim za oznaku mjesta gdje je kakovo vrelo 
te provar (Vuk, Boka, Stulic) »protisli«. Upor. 
arb. vorbe »irdener Kochtopf«. 

(IV) Od var- praslav. var m »Glut, fervor, 
Hitze«. Pridjev na -ik (tip sladak) varak, f 
varka »coquibilis« (ne- »non coctibilis«, Mi- 



kalja, Stulic, Pavlinovic). Na -bn navaran (Dal- 
macija, Pavlinovic; Severin u Hrvatskoj) »1° 
bljutav, zlo kuhan, 2° slab, nevaljao« = navaran 
(ZK) »nezacinjen«, u izvedenicama vomica 
»scintilla«, (sa bv > b) obdmlca (ZK) »juha 
koja se dobije od kobasica«, na -jaca vamjaca 
(Crna Gora) = varljaca (Kosmet, sa mj > 
rij) = (sa mj > rj) varjaca »ligula, zlica«. 
Na -ivo varivo n »legumina«. Denominal na 
-iti varitl, varim impf, (do-, na-, od-, po-, pod-, 
pre-, pro-, raz-, s-, uz-, za-) obvarlti > oboritl, 
bariti (s krivim dijeljenjem prefiksa) »kuhati«, 
postverbal izvarah, gen. -arka, obarah, gen. 
-arka, iterativ na -va- -vari-vati, samo s prefik- 
sima, na -ati obarati se, -am (Ston) »okusati 
kakvo zlo i upamtiti ga« (rj > r); obarati 
(crivo) »cistiti drob«; slov. obara f »sitnis 
od svinje koji se stavlja u kobasice« = 
na -me oborine f pi. (ZK). Poimenicen part. perf. 
pas. barenica (Kosmet) »prijesno tijesto od 
projina ili psenicna brasna koje se zamijesi sa 
mlijekom«, na -ik varenik, gen. -iha m (Srijem, 
Backa) »vareno vino, muselez, vinkot«, na -ika 
vormika »1° vareno toplo mlijeko > 2° svako 
mlijeko«, na -jaka varenjaka (Risan) »tikva za 
jelo«. Denominai provara (Boka) »1° ugrusano 
provareno mlijeko, 2° (Vinkovci, Gradiste u 
Slavoniji) razvarusa, bazlamaca« = na -usa 
razvarusa (Vuk) »1° pita ~ bazlamaca, 2° 
uzorak za vezivo«. Imperativna slozenica : vdri- 
mesa (Srijem) »sukalo, krckalo«, pivovara je iz 
ceskoga. Rumunji posudise var »krec«, varnifa 
»vapnenica«, odatle varnicer »Kalkbrenner«, 
/)ovawa»pecara«. Upor. stcslav. po a^6»coquus«, 
stcslav. povanna »Kuche« = bug. povarnica. 
Madzari posudise abdrolni < obarlti. 

(V) Od korijena vre- praslav. vrelo n, upor. 
ces. vh'dlo, polj. zrddlo, koje sa gledista hrv.- 
-srp. izgleda kao poimenicen part. perf. akt., 
kao sto je pridjev vreo, fvrela »fervidus«, ali 
ces. i polj. usporednica kaze da je to izvedenica 
s pomocu sufiksa-dfo, -lo: toponim Vrelo (Bo- 
sna), Podvrelo (Bosna), Brela (hidronim), Zavre- 
Ije (ponornica rijeke Trebisnjice). Deminutiv na 
-de vrelce > vreoce (upor. slov. vrelec). Poi- 
menicen part. perf. akt. Izavrlllca (ZK) »pokva- 
reno vino«. Na -va praslav. vreva f (Vuk) »me- 
tez, buka, halabuka« (nalazi se jos u ces., polj. 
i slvc.), upor. za vreva i u nizem prijevoju 
vrvjeli (v.) i stcslav. vrujati »murmurare«, koji 
cine utisak onomatopeja. U baltickoj grupi 
Usporednice su virti, verdu »vreti«, varus 
»kochbar«, vyrius »Wirbel«, lot. virt, verdu »ku- 
hati«. Ie. je korijen *uee- »mokar«, koji se nalazi 
u sanskr. van f »voda«, lat. urina (internacio- 



vreti 



624 



vrh 



nalno urin), srir. feraim »polijevam«; stnord. ur 
»sitna kisa« ne daje jasne usporednice. 

Lit.: ARj 2, 577. 718. 726. 3, 700. 701. 703. 
704. 4, 123. 325. 326. 337. 338. 339. 349. 
350. 354. 384. 7, 732. 742. 760. 761. 8, 
124 307-309. 315. 492. 563. 703. 9, 907. 
10, 213. 344. 356. 11, 248. 249. 284. 292. 
786. 794. 804. 805. 940. 941. 12, 467. 478. 480. 
750. 759. 774. 776. 14, 732. 747. 749. 894. 
17, 146.-148. BI 746. 747. Pletersnik 1, 722. 
Moskovljevic, NJ 2, 235. Belie, NJ 1, 73-74. 
Ribaric, SDZb 9, 111. 204. Elezovic 1, 32. 
88. 185. 431. 454. 2, 383. Miklosic 381. Holub- 
-Kopecny 424. Bruckner 633. Mladenov 57. 91. 
Vasmer 1, 169. 203. 7F42, 179-182. (cf. JF 7, 
245). WP 1, 268. 269. Trautmann 361. Tiktin 
1779. REW 1389. Belie, Priroda 298. 452. 
Boisacq 341. 729. Bugge, KZ 32, 56. Joki, 
Stud. 97. Isti, Unt. 271. Matzennauer, LF 7, 
188. Massier de Cheval, BSLP 5, XLIX. GM 
473. 478. Osten-Sacken, IF 23, 383. 24, 242. 
Pedersen, KZ 38, 195. Wood, IF 22, 158. 
Vaillant, RES 22, 8. 18. Uhlenbeck, PBB 22, 
544. 26, 292-293. Bartholomae, IF 3, 180. 

vrganj m (hrv.-kajk., Zagreb, ZK) = vr- 
ganj (Katancic) = varganj (Belostenec, Varos 
u Slavoniji; Vuk za Srijem) = frgdnj (ZU) 
»boletus edulis, boletus crassus, champignon«. 
Od madz. vargdnya. 

Lit.: Skok, ASPh 33, 362. 373. Jagic, 
ASPh 1, 431-432. 

vrh, gen. vrha m (Vuk) = vr, gen. vra 
(ZK) = vfg, gen. vrga (Hercegovina), balto- 
-slav., sveslav. i praslav. *vwhb, danas po dekli- 
naciji o, prvobitno po deklinaciji u (upor. prijed- 
log vrhu, svrhu, lokativ), »1° summitas, cacu- 
men, 2° prijedlog, cest u toponomastickim 
slozenicama Vrgorac, gen. -orca (od sintagme 
vrh gore), Vrpolje (od vrh polja), Vrhbosna, 
Vrhbrez/iica (danas Plevlja), Vrlika < vrh 
rijeke (s disimilacijom r — r > r — I'), Vfh- 
lab = Vrhovina (Kosmet), Vrddljak (prezime, 
iz vrh dola) itd., ime zemlje 1493. Vrhbosanje 
(-je kao u Slovinje; zemlja oko Sarajeva)«. 
Mozda ide u ovu seriju vfdol m (Smokvice, 
Korcula) »cvoruga koja naraste na glavi uslijed 
udara«. Deminutivi na -bk > -dk vrsak, gen. 
vrska = vrsak, gen. -dka (Vodice) = vrsak, 
gen. -ska (Kosmet), na -cii < -be + -ic ifscic, 
na -eljak vrseljak, gen. -eljka. Na -ika vfsika 
(Vuk) »1° clavicula, 2° siljasta strana u jajeta«. 
Augmentativ na -ina vrsina f. Pridjevi: na 
-bn vrsan (Kosmet) »pun do vrha«, odredeni 
vrsni, poimenicen na -ik vrsnik »crepulja«, kod 
Arbanasa veshnik »tonerner Sturzdeckek, Izvrsan 
(Kosmet) »do vrha«, (s reduplikacijom, apso- 



lutni superlativ) izvrvjsan (Kosmet), uvrsan 
(Vuk), povrsan, odatle povrsnost, na -ina povrsina 
(u znacenju »Oberflache« nacinjeno prema rus. 
poverhnostb, poverhnostnyj ili ces. povrch, po- 
vrsek, povrchni), na -ovit vrhova, na -o htib 
odredeno vrhovni, neologizmi vrhovnik, vrhov- 
nistvo (nije uslo u jezik) »suveren, suverenitet«, 
Izvrsni (organ, vlast, neologizam), poimenicen 
izvrsnih. Na -iv Izvrsiv (ne-) (neologizam), s ap- 
straktumom Izvrsivost (ne-). Prijedlozi vrh, iz- 
vrh, navrh, (s)vrh, savrh(u), (s)vrhu, obrh > obr 

> ober, obrhu, odvrh, povrh, vrz (Kosmet, z od 
bez) »vrhu«. Prilog: nauzvrh (Pavlinovic) »uzvr- 
sno«, izvrske (Kosmet) »do vrha, na vrh«. U sloze- 
nom pridjevu (s)vrhunaravan, u imenici navrh- 
liika »bijeli luk u kojem na vrhu izrastu opet 
glavice, a iz nje cesnjevi«; obrh m (14. St.), 
odatle na -io obrs f (13. i 14. v.) »brijeg«, obrs 
m; na -je obrsje »isto« (ZK, sa bv > b) »gornji 
dio vinograda«. Na -ovina Vrhovina (toponim), 
na -o be > -ovac Vrhovac (toponim, prezime). 
Na -unbe > -unac vrhunac, gen. -unca. De- 
nominal na -iti vrsiti (se), vrsim impf. (Vuk) 
(do-, iz-, na-, o-, ob-, oba-, po-, pre-, raz-, s-, 
sa-, u-, za-), s bv > b obrsiti, »1° facere, 2° 
exequi«, prema iterativu na -va- -vrsivcti, 
-vrsujem, na -ava- -vrsdvati, -vrsdvam, obrsa- 
vati, na -ovati dovrsovat, -ujem (Kosmet), 
sve samo s prefiksima. Odatle: part. perf. pas. 
svrsen prema pridjevu (sb > sa) savrsen (ne-) 
»(stara prevedenica) perfectus«, s apstraktima 
(nesavrsenost, nesavrsenstvo, na -Host izvrsi- 
tost. Postverbali: ovrha f »zapljena«, svrha f 
(Vuk, zapadni krajevi) »P konac, 2° cilj«, na 
-bk > -dk obrsak, gen. -ska (Lika), navrsak, 
gen. -ska (Crna Gora), na -etzk (analogijski 
prema docetak) svrsetak, gen. -etka, povra f 
(Piva-Drobnjak), razyrha (Poljicki statut) »smet- 
nja, nesloga, rastava«. Na -ovina vrovina 
(Kosmet) »vrsina (Vuk)«, s' deminutivom vro- 
vinka f. Ovamo ide jos vrhnja (hrv.-kajk., 
Zagreb) = vrnja (ZK), slov. vrhnje n pored 
vrhnja »smetana„ kajmak (prema njem. Obers)«, 
poimenicen pridjev odredeni vfhnji, obrazovan 
prema prijedlogu vrh (bez h > s) i prema dolu 

> dolnji (v.). Rumunji posudise ne samo zbbl > 
vlrf nego i prefiksalni denominal sbvnsiti > 
a savarsi = sfarsi, a obirsi »izvrsiti«, obariu f 
»campus e valle emergens, obirsie f > obrbsbje 
»1° izvor, 2° podrijetlo, 3° konac« i s rijetkim 
prefiksom ko-, s kojim nije potvrden u slavina- 
ma, a covirsi »iiberragen, premasiti«, gdje mozda 
sakriva unakrstenje s lat. conversus, conversare, 
koje je potvrdeno samo na Sardiniji. Balticke 
su usporednice: lit. virsus »gornja strana, naj- 
visi vrh«, lot. virsus, stprus. warsus »Lippe«. 



vrh 



625 



vrijedati (se> 



Prema tim usporednicama h je- nastao iz s. 
Upor. jos lat. verruca < *versuca, sanskr. vdrsma 
»siljak, velicina«, ir. ferr »bolji«. le. je korijen 
*uer- prosiren formantom s. 

Lit.: ARj 2, 727. 728. 4, 453. 361-364. 
7, 761. 763. 864. 865. 8, 62. 94. 95. 315. 461. 
470. 495. 9, 497. 500. 11, 76. 292. 295. 296. 
807. 808. 13, 775. 776. 1.4, 747-749. 17, 
390-410. 417-429. BI 747. Kaspret, CZN 
6, 152. si. (cf. RSI 3, 365). Pletersnik 2, 797. 
Belie, NJ, n. s. ,1, 264. Ribaric, SDZb 9, 204. 
Vukovic, SDZb 10, 396. 431. Elezovic 1, 89. 
221. 473. 87. 2, 17. Maretic, Savj. 101. Mi- 
klosic 384. Holub-Kopecny 423. Bruckner 618. 
Vasmer 1, 190. Mladenov 60. 80. Frautmann 
262. WP 1, 267. Tiktin 428. 1070. Boisacq 
282. Foy, IF 6, 333. Hirt, IF 17, 48. Iljinski, 
IzvORJAS 20, 3, 102. (cf. IF 9, 292). Lewy, 
IF 32, 165. Meyer, IF 2, 370. 471. Pedersen, 
KZ 38, 194. IF 5, 54. Pogodin, RFV 32 (cf. 
AnzIF 5, 260). Scheftelowitz, IF 33, 164. 
Schmidt, KZ 32, 384. 412. Sutterlin, IF 25, 63. 
Torbiornsson (cf. RSI 8, 303). Vaillant, RES 
4, 310. 

vrijeci, vrSem impf. (Vuk) (do-, iz-, o-) = 
(sa bv > b) obrijeci, obrsem = (ikavski) ovri- 
c'l = (analogijskim prijenosom sonantnog f 
iz prezenta u infinitiv) vrci, vrsem (Vuk, Backa) 
(do-) — vrc, vrsim (Kosmet) = (prijelazom in- 
finitiva iz primarne kategorije u kategoriju na 
-iti) vrsiti, vrsim = vrsiti, vrsim (ZK) (na-, iz-, 
o-, uz-) — (na -iti) vrset, vrsim (Kosmet) (iz-, o-, 
ht-), ie., juzno-slav i rus., praslav. poljoprivre- 
dni termin, bez paralela u baltickoj grupi, 
stcslav. vresti (< *verhti) ,vrihp »terere frumen- 
tum«. Apstrakti na -itbba vrsidba (Vuk) = vrsld- 
ba (Kosmet), na -jdj vrsqj m »zum Ausdreschen 
bestimmte Getreidelage«. Od part. perf. akt. 
na -jati vrsljatl, -dm impf, (objekt trnje, pro-) 
»V calcare, 2° (metafora, nad glavom) raditi 
samovoljno, bez kontrole, pricinjajuci time 
neprijatnost«, poimenicenje na -lea dovrsaonica 
»posljednji dan zetve« = dovrsanlca (ao > a) 
(sjeverna Dalmacija) = (zamjena sufiksa -aonlca 
sufiksom -anclja lat. podrijetla) dovrsanclja 
(Lika) »zadnji dani vrsidbe«. Iz balticke grupe 
moze se uporedivati samo lot. vdrsnis »Haufe 
ausgedroschenen, noch nicht gereinigten Ge- 
treides« (glede prijevoja vars- v. nize vrahz). 
le. su usporednice izvjesne: gr. eppto »gehe 
miihselig einher«, lat. verro »schleifen, fegen«. 
Semanticki je praslav. termin izoliran unutar 
ie. jezika. Kako se primitivna vrsidba obavljala 
bacanjem po tlu, moze se uzeti da su navedene 
ie. usporednice izvjesne; s je nastao iz h, upor. 
bug. vraha, a to iz ie. s u- ie. korijenu *uers-, 
koji se nalazi u navedenim usporednicama. 



Jos postoji prijevoj perfektuma *uors- > pra- 
slav. *vorhl > stcslav. postverbal vrahu 
»trituratilo > acervus«, rus. vorohi, ukr. voroh 
»Haufe«, v vorosi »zusammen«, ocuvan u rum. 
vraf, vrav »Haufe gedroschenen Getreides«, 
arb. vrah »gomila«. 

Lit: ARj 2, 726. 727. 4, 354. 462. 7, 763. 
8, 462. 9, 499. 500. BI 748. 752. Moskovljevic, 

NJ 4, 217-220. Vukovic, SDZb 10, 387. 

Elezovic 1, 88. 222. 2, 9. 383. Miklosic 383. 

Isti, Lex. 75. Briicknsr 601. Vasmer 1, 191. 

230. Mladenov 92. Trautmann 361. WP 1, 292. 

Baric, Alb. 1. (cf. JF 3, 200). Boisacq 284. 

Meringer, IF 17, 155. Pedersen, IF S, 54. 

vrijedan, f-dna (Vuk, bug. vreden) (ne-) = 
(ekavski) vredan = (ikavski) vrldan, f vridna 
(ZK), pridjev izveden s pomocu sufiksa -bn > 
-an od stcslav. eeah »cijena«, »(ne)valjan, 
valjao, f-la, (ne-)«. Poimenicen na -ik vrednik* 
gen. -ika m prema f vrednica, apstrakti na 
-osi, -oca vrijednost, f vrednoca. Denominal 
na -eti vrijedjeti = -iti vrijediti, -Im impf. 
(Vuk) (pre-, pri-, pro- se) = vrediti (Vodice) 
»valjati, vaziti«, iterativ na -va- privredl- 
vati, -vredujem. PostverbalpnVraia, spridjevom 
privredan, poimenicen na -Ik privrednik. Na- 
lazi se samo u juznoslav. jezicima. Slog vre- 
nastao je po zakonu likvidne metateze, upor. 
stvnjem. werd, nvnjem. Wert (s kojom je rijeci 
u prasrodstvu). Vecina lingvista uzimlje da je 
stara posudenica od prije g. 800 iz stvnjem. 
Mladenov naprotiv pretpostavlja varijantu ie. 
korijena *uer-dho, koji je u vrijedati (v.). Zna- 
cajno je ipak sto je jezik nastojao da izbjegne 
homonimiji s tim glagolom time sto je posegao- 
za drugim glagolom valjati (v.) kao zamjenom 
za vrijediti. Rumunji posudise pridjev vredbni;. 
dodavsi mu nenaglaseni lat. sufiks -icus > 
-ic: vrednlc. 

Lit.: ARj 8, 144. 11, 805. 12, 220. 479. 
BI 748. Moskovljevic, NJ 1, 19. Ribaric, 
SDZb 9, 204. Miklosic 383. Bruckner, 
ASPh 9, 115. Mladenov 79. Kiparsky 163. 

vrijedati (se), vrijedam impf. (Vuk) (rt - -, 
rar-) prema -vrijediti, -vrijedim (na-, po-, raz-, 
u-, samo s prijedlozima, zbog homonimije sa 
vrijediti »valere«, u stokavskom, jekavskom i 
ekavskom) = vriditl (Vodice) (u-), slov. me- 
dia = (sa prijelazom v > u, da se izbjegne homo- 
nlmija sa znacenjem »valere« toga glagola) ure- 
dlt, -edim (Kosmet, objekt ruku) = urediti se 
(ZK), ikavski Marulic prevriditi bogu, ie., balto- 
slav., sveslav. i praslav. *uerd-, »1° (konkretno 
s objektom ranu, itd.) pozlijediti, raniti (Vodice), 
2° isto psiholoski: cast, nekoga«. PostverbaL: 



40 F. Skok: Etimologijski rjecnik 



vrijedati (se) 



626 



vrij es 



vrijed m (Dubrovnik) = (ikavski) mid m (Ben- 
kovac, Lumbarda) »prist, gnoj«. Tu staru ime- 
nicu posudise Madzari meregy »Pestbeule«. 
Slog vre- nastao je po zakonu likvidne meta- 
teze, upor. rus. veredi'tb, vered m. Balticka 
je usporednica lot. apvirde »vrijed, cir«, sanskr. 
vardhati (3. 1. sing.)' »raste«, stvnjem. warza, 
nvnjem. Warze. Ie. je korijen *tfee- »rezati«, 
prosiren formantom d. 

Lit.: ARj 4, 354. 7, 761. BI 748. Elezovic 2, 
393. Ribaric, SOZ* 9, 204. PlelerMk 2, 794. 
Skok, ASPh 33, 372. Kusar, NVj 3, 326. 
Miklosic 384. Holub-Kopecny 424. Bruckner 
634. ASPh 11, 141. Vasmer 1, 186. Mladenov 
78. WP 1, 287. Iljinski, JF 9, 290. Jokl, Unt. 
194. Siitterlin, IF 25, 64. Wood, JEGPh 13-, 
499. si. (cf. 7/6 3, 105). 

vrijeme, vremena n (Vuk) = (ekavski) 
vreme = (ikavski) vrime, gen. vrtmena (ZK), 
vrime, gen. vrimena (Vodice) = Mme (Lum- 
barda) = brijeme, gen. bremena (Dubrovnik), 
juznoslav. i rus. i praslav. *verme, gen. -ene, 
»1° tempus, 2° Witterung, nevrijeme (ZK, 
fcoze vrime kaze se kad je vrlo kisovito, a za 
znacenje »tempus« govori se germanizam nimam 
cajta)«. Izvedenice se prave od dviju osnova 
vremen- i vrem-. Od vremen- pridjev na -bti 
•iiremen (opozicija vjecnl), privremen (< rus. 
prii'remcnnyj), povremen (< rus. povremennyj), 
prijevremen, suvremen — suvremen, poimeni- 
cen na -ih suvremenik, apstraktum na -ost 
savremenost — suvremenost (ovo za lat. con- 
temporaneus) , prosiren na -it vremenit = bre- 
menit = vremenit (Kosmet),- na -ski vremenski 
(~ razmak). Pridjev vremesan, ivremesna (Ba- 
ranja) »dobrano star« upravo je deminutivan 
kao durasan, imasan, umjesan, slabasan. Moze 
se tumaciti na osnovi disimilacije *vremensan 
(tip n — n > — n). Od vrem- starovremski, 
navreman, i-mna (upravo navriman, odsintagme 
na vrime »a temps«, kod Radnica). Slozenica s 
negativnim prefiksom nevfeme, gen. -ena = 
nebrijeme, gen. nebremena (Vuk, Boka, Crna 
Gora) »1° nehora, 2° rdavo vrijeme«. Slog 
vre- nastao je po zakonu likvidne metateze, 
upor. ukr. vereni'e »lijepo vrijeme«, bjelo-rus. 
vereme, strus, veremja. Znacajno je da su Rumu- 
nji posudili vreme »Wetter, Zeit« > strum. 
vreame »Zeit, Gelegenheit, Wetter«, premda 
posjeduju (<lat.) timp. Odatle pridjev vremelnic 
»provizoran, privremen«, koji sadrzi eemenbttb 
+ lat. -icus > -ic (nenaglasen sufiks) (disimi- 
lacija n — n > I — n), vremelnicesc. Nema 
ni balticke ni ie. rijeci koja bi semanticki odgo- 
varala. Ipak se moze objasniti iz ie. i praslav. 



jezicnih sredstava. Dovodi se u vezu s glago- 
lom vrtjeti, od praslavenskog korijena verti- 
i danas nezivog sufiksa -men > -me za apstrak- 
ta. Apstraktum *vertmen je ie., jer se nalazi u 
sanskr. vartman, gdje je prvobitni apstraktum 
dobio konkretno znacenje »gdje se kolo okrece > 
Radspur, Wegspur, Bahn, Rinnsal«, dok taj 
apstraktum u slavinama znaci ono sto kaze lat. 
poslovica: tempora mutantur et nos mutamur in 
Mis — vrijeme ( = zeman, Bosna) gradi, zeman 
razgraduje. 

Lit.: ARj \, 626. 648. 7, 760. 8, 145. 11, 292. 
12, 220. Belie, RES 2, 77. Kusar, NVj 3, 
328. Ribaric, SDZb 9, 204. Miklosic 384. 
Vasmer 1, 235. Mladenov 79. Pokrovskij, 
Symbolae grammaticae 1, 223-226. (cf. IJb 13, 
311). Machek, ZSPh 18, 23. Tiktin 1780. 
Porzig, IP 42, 229. 

vrijes m (Vuk) = vres = (ikavski) vris 
(Smokvica, Korcula) = frij.es (Vuk, Crna Gora), 
balto-slav., sveslav. i praslav. *versb, »calluna 
vulgaris«. Deminutivi u narjecju raznih bi- 
ljaka na -be > -de vrijesac, gen. -sea = (ik.) 
vrisac, na -ik > -dk vrijesak, gen. -ska f »trava 
koja povrh Velebita mirisi, a po Lici ne« = 
vrisak (ik.). Odatle ikavski augmentativ na 
-ina vristina (Lika) = na -ika (upor. aptiko) 
vristika »crnjusina«. Od /rijes augmentativ je 
/resina (Vuk, Crna Gora). Na -ika sa vr > r 
rislkovlna (Dobrinj) »erica, mahaca«, poime- 
nicen je pridjev od Risikq, koje je potvrdeno 
kao toponim (kod Vrbnika). Upor. jos slov. 
resje pored vresje. Ovamo ide mozda i resen 
m ili f »vrijes, calluna vulgaris« = resulja 
(oboje Slabinja, u kotaru Hrvatska Kostaj- 
nica), ako znaci isto sto i vrijes, kako pretpo- 
stavlja Mazuranic. Slog vre- nastao je po za- 
konu likvidne metateze, upor. rus. vires. Bal- 
ticke usporednice ne poklapaju se posvema 
u suglasnicima: lot. virsdji (virsij m pi. 
»Heidekraut« ne slaze se u prijevoju, isto 
tako ni lit. virziai »eriga vulgaris*, virzyniai 
»calluna vulgaris«, koje sve pokazuju nizi 
prijevojni stepen (Tiefstufe). Lot. pretpo- 
stavlja ie. *urghi-s, a praslav. *uergh- prosiren 
sa s. Ie. je korijen *uer- »okretati, savijatk 
prosiren formantom gh i s. Machek pretpo- 
stavlja rijec iz praevropskog supstrata. Upor. 
gr.-lat. erica, ir. froech »isto«. 

Lit: ARj 3, 71. BI 749. 750. Mazuranic 
1608. Pletersnik 2, 420. Miklosic 384. Holub- 
-Kopecny 424. Bruckner 634. ZSPh 4, 215. 
Vasmer \, 186. WP 1, 273. Boisacf 274. 
Machek, LP 2, 158-159. Pedersen (cf. 
AnzIF2\, 82). Petersson, ASPh 36, 144-146. 
Siitterlin, IF 25, 60. 



vrijeti se 



627 



vrijeti se 



vrijeti se, *vrem impf. (Vuk) je verbum 
deponens. Bez prefiksa upotrebljava se u infi- 
nitivu u poslovici u znacenju »sakrivati«: nije 
se kamo vrijeti, prisloje umrijeti. Redovno s pre- 
fiksima iza-, na-, obi-: obrijeti se (bv > V), 
oda-, po-, podu-, pre-, pro-, sa-, razu-, u-, 
za-. Stcslav. bzo, vreti »claudere«. Hrvj-srp. 
znacenja toga glagola s prefiksima polaze ta- 
koder odatle: izavrijeti »ispregnuti«, navrijetl 
»navaliti«, obrijeti se »naci se«, poduvrijetl 
»potisnuti«, prevrijeti »uzeti« (nejasno), prd- 
vrijeti (se) »potisnuti (se), progurati (se)«, sa- 
vrijeti se »skriti se, scunjiti se, scucuriti se«, 
uvrijeti se »sakriti se«, zavrtjeti »\° zavuci, sa- 
kriti sto u sto, 2° (Hrvatska, objekt kola, kotac) 
»upaociti«. Glagol je ie., baltoslav., sveslav. i 
praslav. *ver-tl, uc. Izvedenice se prave od 
peterostiukog korijena, u kojem samoglasnici 
variraju prema prijevoju: (gubitak poluglasa b, 
nizi prijevojni stepen) be- > vr-, (prijevoj 
duljenja — r) vir-, prijevoj e ver-, prijevoj 
o vor-, prijevoj duljenja o — o > a "var-. 
(I) Od korijena vr- : part. perf. aktiva uvr'o, f 
uvr'la, z&vr'o, f z&vr'la: kud se vrlo, dobro 
se obrlo; vrvca (v.), obruka (v.), pridjev, upravo 
part. perf. pasiva savrt (Crna Gora) »pognut«, 
savrte noge, razuvft »rastegnut«. (II) Od vir- 
imperfektivi izdvirati, - m, navirati, -em, oda- 
virati, previrati, rdzvirati; zavirati, -em »1° 
glavu u sto, 2° paociti, bremzatk, uvirati 
se, -em (nije se gdje ~), savirati se, -em, odatle 
na -ac savirdc, gen. -aca »kovacka klijesta« 
(III) Od ver- zaver m (Vodice) »Bremse, 
upravo zeljezni lanac za tu svrhu«; verige (v.), 
mozda verati se (v.). (IV) Od vor- brojne su 
izvedenice: postverbali: (sa bv > b) obor m 
(Vuk, bug. obor), obor, gen. -Sra (Kosmet), 
balto-slav., sveslav. i praslav. termin, »dvo- 
riste pred kucom (Cilipi, Sibenik), staja za 
svinje, tor, trio, okolac, kolac«, pridjev obornji 
(Kosmet). Augmentativ oborina (Kosmet). 
Taj termin usao je u balkansku pastirsku i 
graditeljsku terminologiju: rum. obor m »1° 
Viehgehege, Hof, 2° Marktplatz, 3° vrvca 
za udicu«, arb. (K)o(m)b6r »dvoriste, avlija« = 
cine, ubar, ngr. (Epir) 6(3op6^, vou|3oi)po (Grcka 
Makedonija); (sa ot = od) otvor, odatle de- 
nominal pf. otvoriti, otvorim, na -ati izotvo- 
rati, -am (= kod cakavaca ikavaca otprtti, 
otprem /ZK/, kao i /protivno/ zapriti) i prema 
ovome zatvor, zatvoriti, -im ', pritvoriti, -im, 
odatle pritvor; t je analogijski uneseno zbog 
izbjegavanja homonimije sa zavor m »Bremse«. 
Analogijom uslo je i i u rastvorlti, rastvorim 
(Primorje, objekt prozore) »sirom otvoritk, 
zatim u (Gucetic) satvor »zavor«, satvoritl 



(Dordic, Vetranie) »zatvoriti«, impf, satvorati, 
-om (18. v.), prijevor m = prijevara f (Stulic) 
»(geografski termin) staza utisnuta medu dva 
brda«, odatle prijevornica »zavornica, mandak, 
privorac, gen. -rea (sjeverna Dalmacija) »uva- 
la medu dva brda, preslijez«, povor m »hrptenica«, 
prosireno na -bkapovorka »(metafora) procesija«; 
provar m »protisli«, od provrtjeli; savor m »kova- 
cka klijesta«, od savrijeti, v. gore savirac; podvore 
f pi. (Vuk, Srbija, Martic) »dva koca sto se 
na njima nose naviljci«, od poduvrijeti; zavor 
»zasunka, pessulum«, prosireno je s pomocu 
sufiksa -nica zavornica (Vuk) »mandal, pri- 
jevornica, paocanica, cokla«, na -bn + -w 
zdvoranj, gen. -vornja »krcalo, krcel (ZK, bug. 
zavornja)« u terminologiji pluga; na -jak zd- 
vornjak m (Lika) »veliko svrdlo za skulje u 
zavornju«, stcslav. swora »fibula« > svdra f 
»srcanica« = esyero (Bednja, hrv.-kajk.) = 
svora (ZK) = sura (Vodice, vo > u) = zvora 
(prema Miklosicu hrv.), o.datle na -nica svdr- 
nica »klin u srcanici«. Ku turni termini zavor 
i svora posuduju se, upor. rum. sfoara = ngr. 
ocpopa »Bindfaden«, rum. zavor = zovor, a 
zavori, madz. zavor > zar, zart »zatvoren«. 
U Kosmetu zatvor m znaci »zulum«. Odatle 
izraz stvoren prema tur. kitap mitap »knjiga 
i sve oko nje« Sv(o)r zavor pa na zito. (V) 
Od var- imperfektivi : otvarati, otvaram, za- 
tvarati, zatvaram. Taj glagol prosiren je 
glagolskim sufiksom romanskog podrijetla -izati 
< vlat. -idiare '(od gr. -i^erv) > tal. -eggiare: 
tvarizati, -tvarizem pored -dm »cesto otva- 
rati« pored tvon'zati, s ispadanjem pocetnog 
o- kao u drijesiti, buliti, biskati (v.), ali je 
potvrdeno i sa o- otvorizati, -tvdrizam (Lika, 
Slavonija), otvarizati (Slavonija). — Od pre- 
zenta stcslav. bep nastade rum. a sa viri 
»zavuci se nekamo«. Usporednice pruza bal- 
ticka grupa za sveslav. prijevoje: glede pri- 
jevoja za vr- v. vrpca, zatim lit. atviras »offen«, 
prema lit. atveriu, uztveriu, koji prema Meilletu 
pretpostavljaju *ap-tuer-, *op-tuer- i slazu se 
sa zatvoriti, otvoriti, tako da bi tu bio korijen 
tvor- (v.), zacijelo unakrstenje s njim. Upor. 
za semanticku stranu s Miklosicem i njem. 
aufmachen. Upor. ces. pitvor »Vorhaus« = 
madz. pitvar < pritvor »isto«, za povor(ka) 
upor. lit. pavdre i vora »lange Reihe (von 
Wagen, Gansen)«, za vrijeti lit. verti »auf- 
oder zutun«, lot. vert. Od ostalih ie. uspored- 
nica upor. narocito lat. aperio < *ap- verio, 
viat. operire > fr. ouvrir i sanskr. api- 
vrnoti »zatvoriti«, gr. ocopxii (internacionalno 
aorta). Kauzativum -variti u otvoriti, zatvo- 
riti odgovara got. warjan, sanskr. varayati (3. 



vrijeti se 



628 



vfljati 



1. sing.) »verhullt«, lit. varyti »tjerati«. Sa 
stvora upor. lot. savari m pi. »Querstange 
der Hege«, lit. varas m »Stange zum Ziehen 
eines Zaunes«. Upor. vrdnj. 

Lit.:ARj4, 123. 7, 742. 761. 8, 425-430. 
463. 562. 563. 9,459-469. 11, 281. 293. 805. 
941. 12, 200. 201. 478. 480. 13, 337-343. 
744. 14, 705. 708. 732. 746. 747. 17, 383. 410. 
411. Hamm, Rad 275, 43. Elezovic 1, 186. 

2, 5. 9. 470. 534. Ribaric, SDZb 9, 152. 184. 
185. 205. Miklosie 381. 382. Holub-Kopecny 

425. Bruckner 633. KZ 46, 211. Vasmer 1, 
RS14, 168. Mladenov 171. 367. 343. Trautmann 
213. 351. WP \, 263. Tiktin 1419. 1800. 
GM 314. Isti, Ngr. 2, 48. Pascu 2, 212., 
br. 466. Ivsic, HR 1934, 194. Meillet, BSLP 
28, 40. si. (cf. IJb 14, 189). Boisacq* 286. 
Zubaty, SbFil 2, 90-95. Buga, RFV 75, 
141. si. 198. si. (cf. IJb 8, 198. 199). Iljinski, 
PF 11, 182-200. (cf. Grappin, Sldvia 13, 
264). Fraenkel, ASPh 39, 71. Johansson, IF 
25, 215. si. 

vri) eza f (Vuk) = (ekavski, Backa) vr eza 
»1° kao stabljika, struk, na cemu rastu bundeve, 
lubenice, 2° bostan, lubenica, dinja (Backa, 
razvitak znacenja po zakonu sinegdohe), 3° 
{uvredljiva metafora) pasja vrijeza, skot, kot, 
podsad« = vrez m (Kosmet), samo u pore- 
denju kiselo kaj ~ = mijee m (Parcic) »ger- 
moglio«. Nalazi se samo u hrv.-srp. Miklosie 
uporeduje s lit. virkstis »steifes, starkes Kraut 
von Bohnen, Kartoffeln, Rauken von Erbsen, 
Hopfen«. Prema ovom uporedenju slog vrije- 
nastao je po zakonu likvidne metateze: praslav. 
^erg-ia. Upor. lat. virga (Lewy). Upor. vra, 
vrijes, povraz, vrijeslo, vrsti za dalje moguce 
etimologijske veze. Upor. uvrijeziti se (v.). 

Lit.: BI 750. Parcic 1125. Miklosie 383. 
WP 1, 273. Lewy, IP 32, 165. 

vrisak, gen. -ska m = vriska f (Vuk) »sonus 
acer«, praslav., postverbal od balto-slav. i 
praslav. glagola na -iti vristati, -im impf. 
(Vuk) (raz- se, za-) prema pf. vrisnuti, vris- 
nem »exclamare«. Prema vreskati, -seem (Vo- 
dice, subjekt dijete), slov. vresknm, vreskati, 
vrescatl, stcslav. vrestati, bug. vresta, hrv. 
-vreskov (Miklosie), rus. verescatb Ha., gdje je 
slog vre- nastao po zakonu likvidne metateze, 
hrv.-srp. oblici pokazuju onomatopejsku iz- 
mjenu e — X prema vikati. Glede izmjene 
e — i upor. bug. vreskalo, vriskam. Upor. za 
izmjene iste prirode vristati, listati (v.). Bal- 
ticke su usporednice lit. virksti (su-, pra-} 
»zaplakati« prema verksnoti »plakati«, lot. 
prijevoj varkset »quarren«, lit. verkslenti, 
•verkslenu »mit weinerlicher Stimme Arger 



zeigen«. Ie. je korijen *uersk-, koji je potvrden 
samo u baltoslav. 

Lit.: ARj 13, 774. BI 750. Miklosie 384. 
Holub-Kopecny 424. Bruckner 633. Vasmer 1, 
188. Mladenov 79. Boisacif 833. Pogodin, 
RFV 32 (cf. AnzIF 5, 260). Scheftelowitz, 
KZ 56, 206. 

vfkoc, gen. -oca m (Vuk) »kicos«. Denomi- 
nal na -iti vrkociti se, vrkdeim (Vuk) »kao 
ponositi se, kicositi se«. Miklosie stavlja 
ovamo kovrcica (v.). Nalazi se u ces., polj. 
warkocz, rus. vorkoc »Zopf, erines plexi«. 
Praslav. Zbog toga ne moze se prihvatiti To- 
manovicevo tumacenje da je vrkociti se nastalo 
unakrstenjem od vrtjeti se, vrckati se i kociti 
se. Zavrsno -oc cini se kao sufiks. Praslav. 
korijen *vtr- uporeduje Bruckner s brkati 
impf, prema pf. brknuti (v.), brk (v.). 

Lit.: BI 750. Tomanovic, JF 17, 207. 
Miklosie 384. Holub-Kopecny 423. Bruckner 
602. Vasmer 1, 227. 

vrlutlati, vrludam impf. (Vuk) »ici i ra- 
diti kao da se cuti rdavo« = erludati (Vuk) = 
rljudati, rljudam (Lika) »pobolijevati«. Glede 
-udati upor. krivudati, krivudast (v.), a glede 
korijena svrljati, svrljam (Vuk, Srijem) »po 
kuci kojesta raditi« = svrljati (ZK) »hoditi 
bez cilja, amo-tamo«. 

Lit.: ARj 3, 31. 14, 55. 

vfljati, vjljam impf. (Vuk) (od-, pro-) 
prema pf. vrljiti, vrljim (Vuk) »bacati, baciti, 
turiti«, navfljatl, navrljam pf. (Vuk) »(ekspre- 
sivna metafora) mnogo djece poroditi, izro- 
diti«, obavrljati, -am (Vuk, objekt sal, BiH) 
»omotati, obaviti (v.)«, odatle na -un obavrljun 
m (BiH) »nekakva kapa«. S prefiksom ko- 
kovfljati, -am impf. (Vuk), zakotrljati, -am 
pf. (Piva-Drobnjak) »(za)kotrljati (v.)«, na- 
kovrljdt, -am pf. (Kosmet, podrugljivo i ekspre- 
sivno) = natovrljati »nasuti vodu u jelo«. 
Na -ak kovrljak, gen. -aka (Petrovo Polje, 
Dalmacija, Vuk, vrsta kape udatih zena) 
»vittae genus«. Ovamo mozda dvflje n (Vuk, 
Srijem, Baranja, Lika) »herbae inutilis seg- 
menta putrescentia«, mozda i (h)avar, gen. 
-ara (ZK) »kratki komad motke koji se baca 
na vocku da se istrese plod«. Zacijelo je u 
vezi s bug. hvarljam »werfen« i s rum. slaviz- 
mom azvirli »baciti« (a je srasteno a < ad 
pred infinitivom, zbog suglasnicke grupe), 
zavirlitd »Steinwurf«, zavirliturd »Wurf«. Ono- 
matopeja. 

Lit.: ARj 1, 125. 5, 413. 7, 761. 8, 315. 
BI 751. Vukovic, SDZb 10, 385. Elezovic I, 
938. SEW 1, 410. Mladenov 667. Tiktin 135. 



vfljav 



629 



vrsti se 



vfljav (Vuk), pridjev na -av, »laesus oculo«, 

slozen prema tipu crnook, razrok: vrljook 

»isto«, odatle na -ost vrljdokast »isto«. Hipoko- 

ristik vrljo m (Vuk) »saucius altera oculo«. 

Ovamo mozda istro-cak., hrv.-kajk. zyrljast 

(Nemanic) »non longe videns, stupide circum- 
spectans«. 

Lit.: 5/751. Strekelj, HAW 50, 76. 

vfljika f (Vuk) »motka kojom se zagraduje 
vrt«. Na -as vrljikas, gen. -dsa m (Vuk, Hrvat- 
ska) »(metafora) konj tanak a dugacak«. De- 
minutiv na -ica vfljicica. Miklosie uporeduje 
s bug. vralina »Stange« i slov. vrlina f »1° 
Zaunoffnung, 2° Aus Brettern gemachtes Gar- 
tentor, Ijesa (v.)«, a Mladenov s lot. svere 
»stanga na bunaru za tegljenje«, svaftis »Wage- 
balken«, svirtis »Schwengel«, od ie. korijena 
*uee- »Schnur, Strick«. Ako je tako, bila bi 
u srodstvu sa veriga (v.), vrpca (v.). 

Lit.: BI 751. Pletersnik 2, 798. Miklosie 
384. Mladenov 91. WP 1, 265. 

vrnez m (1380, Vinodolski zakon) »novac«, 
v primjerima: deset libar dobrih vrnezh sest 
vrnezi munide (v.) ka tece, benetacki vrnez'i = 
vrniz (Vrbnik). Od tal. pridjeva na -ese < lat. 
-ensis veronensis (se. denarius') > Veronese, od 
Verona. 

Lit.: Maiuranii 1609-1610. 

vfnut m (Vuk, Dubrovnik, Smokvica, 
Korcula) »morska riba scomber, skusa, pla- " 
vica«. Upor. docetak -ut u smudut (v.). Jos se 
zove golcic (Hrvatsko primorje) i pastrica 
(Trogir, v. pastra, od stcslav. pbstrt). Za- 
cijelo je od vrtjeti prema vrnuti (se). Zavrsno 
-ut je sufiks participskog podrijetla. 

Lit.: ARj 3, 250. BI 751. Skok, Term. 50. 

vfnja f (Rab) »1° kopanja, 2° (Dubasnica, 
Omisalj, Krk) mala okrugla kosarica s luenjem 
(nije pokrivena; ako je pokrivena, zove se 
kofa, v.)«. Prvo znacenje ide zajedno sa slov. 
orna »Eimer, Wassereimer«, deminutiv ornica 
(Kras) »neka posuda«. Odatle sa sufiksom -tic 
ili lat. > tal. -aceus > -accio ornai, gen. -aca 
(Buzet, Sovinjsko polje) »badanj u koji curi 
ulje pomijesano vrucom vodom iz sporte 
(uljarski termin)«. Rijec vfnja je zacijelo dal- 
mato-romanski leksicki ostatak od lat. urna > 
rum. urna. Slov. i istarska rijec potjece od 
sttal. orna (mlet., ladinski, Abruzzi), mozda 
preko istro-rom. 

Lit.: Pletersnik I, 848. REW 9086. DEI 
2679. 



vrpoljiti se, -im impf. (Vuk) (uz-) »ne- 
prestano okretati se, ne sjedjeti mirno«. Samo 
hrv.-srp. Miklosie usporeduje s lit. virpulys 
»drhtanje«, izvedenica od vifpti, virpiii »wanken, 
zittern, beben«, srodno s germ, werpan, nvnjem. 
werfen < ie. *r<er- »okretati, savijatk prosireno 
na p, upor. i lit. verpti »presti«, hrv.-kajk. 
vrpa, rus. vorop »Uberfall, Raub«, arb. vraponj 
»trcim«. Start korijen onomatopeiziran je 
s pomocu -oljiti. 

lit.: 5775/ Miklosie 384. GM 478. Vasmer 
i, 229. Jagic, ASPh 1, 430. 

vrst, gen. -i f = (prijelaz iz deklinacije i u 
deklinacijn a) vrsta, gen. pi. (upor. rus. versta) 
vrsti i vrsta, ie., balto-slav., sveslav. i praslav. 
izvedenica s pomocu sufiksa -rb za apstrakta 
(upor. vlast od vladati) od vrtjeti (v.), »1° 
series, 2° par, aetas, 3° tela, struka, genus 
(i sa prefiksom suvrst f), 4° linea, sura«. Prid- 
jev na -bn > -an vrstan = ("analogijom 
prema, f) vrsan, fvrsna, odredeno vrsni, poime- 
nicsn na -ik vrsnik, gen. -ika (Vuk, Kosmet) 
= suvrsnlk m »parnjak« prema f na -ica vrsnica 
(Vuk, Kosmet) = na -jak vrsnjak, gen. -aka 
prema ivrsnjaklnja, apstraktum na -oca vrsno- 
ca; upor. vrsnovanje »exercitium« (15. v.), 
pridjev od sintagme iz vrste izvrstan = (ana- 
logijom prema f) izvrsan, f izvrsna, s apstrak- 
tumom na -osi izyrsnost, poimenicen izyrsnih', 
isti pridjev prosiren na -it izvrsnu, apstrak- 
tum izvrsnitost, bez sufiksa -bn izvrsi (18. v.), 
prosiren na -it izvrsit (15. v.); unakrstenjem 
sa izvrsiti: izvrsan, izvrsit, izvrstina = izvr- 
sina. Denominal na -iti uvrstiti, na -ati vrstati 
(se), -am impf. (Vuk, objekt vojskuj (na-, 
raz-, s-, u-) »instruere«. Rumunji posudise: 
virsta »doba zivota, aetas«, s pridjevom virstnic 
»odrastao« = vistra (Erdelj, Moldavija) i Arba- 
nasi vires, (Gege) ver ce, s pridjevom verse- 
nik »Altesgenosse, vrsnjak«. Potpunu paralelu 
pruza lit. particip virstqs, upor. prijevoj varstas 
»Pauggewende«, sanskr. vrtti f »Art und Weise, 
Benehmen, Natur, Art«, vrtia n »Lebensart, 
Benehmen«, particip (pridjev) vrttas »okrugao«. 

Lit.: 4, 355-64. 7, 762-63. 12, 775. 17, 
92. 416-17. 79/751. 752. Resetar, ASPh 26, 
361. 365. Jagic, ASPh 1, 432. Miklosie 384- 
385. Holub-Kopecny 423. Bruckner 603. Vasmer 
1, 189. Filin, Marrov Sbormk 370-379. 
(cf. RES 16, 98). Tiktin 1754. GM 470. Joki, 
Unt. 141. IF 37, 111. Pokrivski, Symbolae 
gramm. \, 223-226. (cf. IJb 13, 312). 

vrsti se, vrzem impf. (Vuk) (Is- se, na-, 
napo- se, od-, po-, raz-, s-, u-, za), balto- 
-slav., sveslav. i praslav. ^erz-ti, vwzc, 



vrsti se 



630 



vrt 



»adhaerescere«, pored na -ati vrzati (se), 
vrzom se (Boka, ~ se oko kuce, upor. ces. 
vrzati, rus. verzdtb} »obilaziti«, iterativ na -iva 
zavrzi'vati, -vrzivam »izgovarati se«. Unakrste- 
nje sa degmati (v.) vrzmati se (Milicevic) = 
vrzmdt se, -am (Kosmet) »vrsti sa oko«. Od 
part. perf. akt. svrzlati, -am »saletjeti, importu- 
nare, seccare«. Izvedenice se prave od tri 
osnove: 1. vrz-, 2. *verz- > vrijez-, 3. *i)orz- > 
vraz-. Prema tur. -lama zavrzlama (Bosna, 
Banja Luka) »zapetljana stvar«. Pridjev na 
-bn > -an navrzan »pijan«. Na -aia zavrzaca 
»svekrva« prema m zavrzalo, zavrzdn (svekar), 
-iga ndvrzica m, f (Slavonija) »celjade svad- 
Ijivo, naprzito«. Na -ala: vrzala f (Vodice) 
»koznata vrvca na opancima«. Od uvrsti, 
uvfzem pf. (~ konac u iglu} »udjeti« je impf, 
u prijevoju praslav. ^vorz- uvrdzlti, uvrazim 
»udijevati«, povraziti, povrdzim »(den Topf) 
umstricken«. Odatle postverbal povraz m 
» 1 ° uzica, uze, 2° uprta na torbi, 3° polukruzna 
naprava za vjesanje suda, lonaca« = pobraz 
(Rijecka nabija, Crna Gora) »das Henkeleisen 
an einem Kessel« (koji posudise Madzari 
poraz, pore), deminutiv powazac (Lika). Na 
-aia, povrazaca »uzica sto se povrazi lonac, 
npr. kad se u njemu nosi jelo u polje«, navrd- 
zaca »1° oputa (u opanka), 2° (u Poljicama) 
gornji dio opanaka«. Pridjev namazan (Ljubisa: 
pak navrazan i umoran zaspa kao zaklan) 
»umoran (pijan ?, v. gore navrzan)«. Prema 
stcslav. vnzG, vfesti u hrv.-srp. je preneseno 
analogijom sonantno r i u infinitiv. Ovakav 
infinitiv i u Jackama navrst (objekti nagrlje, 
veliki kamen na vraf). Stara infinitivna osnova 
je u praslav. izvedenici na -lo vrijeslo n 
(Vuk) = (ekavski) vr'eslo (Kosmet) = (vr- > r- 
kap vrebac > rebac) rijesio (Gruza), povrijeslo 
(BiH) »povraz« = (ekavski) povreslo (Istra »ba- 
cillus ferreus ex quo suspenditur ahenum«, Pri- 
gorje »uzica kojom se vezu snopovi«) = (ikav- 
ski) povrislo, provrijeslo (Prcanj) = provrislo 
(Sibenik, Imotski, Smokvica, Korcula) »me- 
talna rucica od lonca, povrijez«, upor. ukr. 
veresio, ces. povrislo. Bez sufiksa -lo povrijez 
m. Balticke su usporednice: verzti, verziu 
»schnfiren, einengen, pressen«, prijevoj varzyti, 
varz.au »mehrfach zusammenschniiren«. Od 
drugih srodnih ie. rijeci upor. nvnjem. erwiir- 
gen. Ie. je korijen *uee- prosiren formantom 
gh. Upor. jos vrpca (v.), vrci (v.). Arb. verzelik 
»Armband« pokazuje unakrstenje vrz- sa tur. 
bilezik (v. belenzuke). 

Lit.: ARj 4, 360. 7, 511. 759. 763. 765. 
8, 726. H, 290. 293. 295. 12, 479. 13, 775. 417. 
BI 752. Tentor, IF 5, 207. Skok, Sldvia 15, 



504., br. 852. Elezovic 1, 87. 88. Ribaric, 
SDZb 9, 204. Miklosic 386. Holub-Kopecny 
424. Bruckner 433. KZ 45, 105. Mladenov 91. 
WP 1, 273. Hujer, LF 42, 225-227. Boisacf 
287. Brugmann, IF 15, 86. GM 471. 488. 
Skardzius, APh 5, 160—166. (cf. Ub 21, 379). 
Leskien 240. 

vrsva f (Vuk, jugozapad, -va prema tipu 
krijesva i krijesa) — vrsa (Pastrovici) = vrsa 
(Imotski, upor. bug. vdrsa) = na -ka vrska = 
vrs m (prema Miklosicu, upor. ces. vrs); tako- 
der hrv.-kajk. i slov. vrsa; baltoslav., sveslav. 
i praslav. ribarski termin *virsa, »bacanj, kos, 
kosar, porada (Mostar), (Fisch)reuse (s ko- 
jom je rijeci prema Torbiornssonu u prasrod- 
stvu)«. Pridjev na -bn odredeno vrsni (Pergosic). 
S baltickim usporednicama ne slaze se u 
pogledu prijevoja i ekvivalenta za s. Lit 
varzas »isto* pokazuje visi stepen prijevoja i 
Z mjesto s. Rijec je kulturna. Posuduje se: 
Madzari: varsa, verse, vorse, vorzjse; Rumunji 
virid (Erdelj, Muntenija) = virsie. Nema 
jedinstveno prihvacene etimologije. Zbog ko- 
nicnog oblika Zubaty izvodi od becHb s po- 
mocu sufiksa -ea. Bruckner dopusta pored 
te jos i vezu sa vrsti se, povraz (v.): ie. *uee- 
gh .+ -s + -ea. Veze se i sa vrijeci = vrsiti 
(Preobrazenski). Balticke usporednice nemaju 
prosirenja na s. 

Lit.: BI 752. Mazuranic 1611. Miklosic 
384. Holub-Kopecny 423. Bruckner 617. Vasmer 
I, 191. Mladenov 92. Tiktin 1753. Zubaty, 
SbFil 4, 232-262. (cf. lib 2, 166). Torp, ANF 
24, 96 (cf. RSI 2, 256). 

vrt m (1451, Baska, Vuk, zapadni krajevi, 
slov. vrt, gen. vrtaj »1° gradina, basta, basca, 
perivoj, bostan, cipur, dzardin, trap, 2° to- 
ponim Vrt (Skaljari), Markov, Druzin vrt 
(Stoliv)«. Nalazi se jos u stcslav. zbh. Izve- 
denica na -iste vftiste A (Belie, upor. slov. 
vrtisce) »kupusiste« i bug. vrdt, pi. vrtove 
i vort »gradina« dokazuje da je vrt bio nekada 
rasiren na citavom slavenskom Balkanu i 
da je u toku vremena rijec bila na istoku 
istisnuta gotovo posvema od augmentativne 
izvedenice gradina (v.) i od brojnih posude- 
nica. Leksikologijska je porodica brojna. 
Od priloske sintagme po vrtu kol. na -je 
povrce n (Vuk) = slov. povr'tje »zelen f, 
zerzevat« i vrtje »Gartenwirtschaft«, povrtaj m 
(Bella, Voltidi) »isto«. Pridjev na -bn > -an 
povrtan (Belostenec, Stulic, slov.) »onaj koji 
se nalazi po vrtu«, slov. vrten, poimenicen na 
-iga pdvrtnica f (Belostenec, Jambresic, Volti- 
di, Lika, ZK, slov.) »rotkva«, pridjev povrt- 



vft 



631 



vrtjeti 



nican, na -jak povrtnjak (Sulek). Deminutivi: 
slov. vrtec, vftek. Na -arius > -ar vftar m 
prema f vftarica (danas provincijalizam) »1° 
bastovan, bastovanka, 2° prezime«, s pridjevima 
vftar ev, -ov, vrtaricin, v f tarski. Apstraktum 
povrtarstvo. Za etimologiju od vaznosti je lat. 
deminutiv na -ulus > -hi vrtal, gen. -tla m 
(1460, Istra; Korcula, obicno u pi.;" Smokvica, 
Solta) = vartai, gen. -tla (Hvar) = vftao, 
gen. -tla (Vuk) = (vr > fr upor. frba ZK) 
frtal (blizu frtla, Starine 40, 119) = vrtalj, 
gen. vrtlja »1° isto sto vrt, 2° toponim Kneza 
vrtal (Nin)«. Odatle posudeno istro-rom. vartol. 
Deminutiv na -be > -ac vrtiac (1279, Zadar: 
orticello lingua sclavonica vertlec nuncupate-}. 
Miklosic oznacuje vrtal kao »kroatisch«. Na 
-ar vrtlar m (danas opcenita knjizevna rijec 
na zapadu) prema ivrtlarica (nema prezimena), 
deminutiv vrtlaric, pridjevi vrtlarev, vrtlarski, 
kol. povrtalje n (Dalmacija, Pavlinovic, Div- 
kovic, Krasic) = hrv.-kajk. povrtelje (Belo- 
stenec, Trebarjevo) = povrtlje (Voltidi, Stu- 
lic), apstraktum povrtlarstvo. Veoma znacajna 
je izvedenica na -oca vrtaca f (istro-cak.) 
pored vrtiaca (Barakovic) = vrtljaca »hortus 
major, septus«, koja izgleda kao izvedenica 
sa nasim sufiksom od vrt i vrtal. Ali se nalazi i 
u istro-rom. vartded m »orticello incolto ed 
abbandonato«, pi. varta'ci »orti mal tenuti«, koje 
moze biti samo romanska izvedenica na pejo- 
rativni lat. sufiks -aceus. Kako su takve vrtace 
= vrtiace karakteristicne za kraski teren i 
nalice na doline, kod Vuka je vrtaca u zna- 
cenju »dolina«. Cvijiceva ispitivanja ucinise 
je naucnim terminom za pojavu krasa (krsa = 
karsta). Etimologijski je razlicita od vrtaca 
(Srijem) »vrtlog, kolovrat, gdje se voda jednako 
obrce«. To je doista nasa izvedenica od kori- 
jena glagola vrtjeti. Mazuranic je tako shvatio 
i krasku vrtacu »kao izvrtanu utlinu«, kao me- 
taforu. Miklosic 385 je ne pominje ni pod 
vertu ni 384 pod vert-. Cini se ipak da se 
romanska izvedenica unakrstila sa vrtati. To 
dokazuje vrtotina f ili vrtotnik m »vrtacasta 
udubina, rupa, u kraskom podrucju« (SEZb 
6, 201; ta rijec nije ubicirana). U stcslav. 
postoji jos apozitivna slozenica vrttogradb, koje 
drugi elemenat sadrzi gradb, primitivum od 
gradina. Ta je slozenica sa Balkana dosla i u 
rus.; gradb (upor. rus. ogor od »sad«) ; u znacenju 
»vrt, basca« nalazi se jos i danas u hrv.-srp. 
knjizevnom jeziku u vinograd »vinski vrt«, 
dok vrtograd ne postoji vise, jer sadrzi seman- 
ticku tautologiju. U etimologijskom ispiti- 
vanju ne stoji da je vrMogradb posudenica 
iz got. aurtigards »xfjjroc,« jer stcslav. slozenica 



sadrzi -o- kao u slozenicama, ne i > b, kako 
bi moralo biti da je posudenica; vrztogradt i 
aurtigards su slozenice istog apozitivnog tipa 
kao tal. toponim Linguaglossa ili fr. betterave, 
gdje drugi dio sadrzi tumacenje znacenja 
prvog dijela. Apozitivna slozenica nastala je 
iz potrebe da se strana rijec protumaci doma- 
com. Upor. obratno Vala Drazica u nasoj 
obalskoj toponimiji. Deminutiv vrtal i pejo- 
rativ vrtaca jasno govore da je i vrt posude- 
nica iz rom. Upor. u istro-rom. varto (Vodnjan, 
Galezan, Sisan) = arto (Fazana) ■< lat. 
hortus > tal. orto, deminutiv na slozeni sufiks 
-icellus orticello. Znacajno je da lat. deminutiv 
hortulus nije -ocuvan ni u jednom romanskom 
jeziku. Postoji jos izvedenica na slozen lat. 
sufiks -in + -icula u toponimu Brtomgla = tal. 
Verteneglio. Izvodenje vrt < hortus zastupaju 
Strekelj, Murko, Battoli i Mladenov, dok. 
Kiparsky pozivajuci se na corbis > krabij, 
misli da bi lat. -or- pred suglasnikom morao 
biti tretiran po zakonu likvidne metateze, 
sto ne potvrduje conice > krka, jer naglaseno 
i nenaglaseno lat. o moze prijeci u a. Upor. 
Bononia > Bhainh, Scadrd > Skadar, areata 
> aria. Prema Kiparskom vrt je domaca 
rijec od vrtjeti (v.), cemu se opet odlucno 
protivi vrtal. 

Lit.: ARj 11, 290. 296. BL 752. Hraste, 
BJF8, 9. Pletersnik 1, 200. 800. 801. Mazuranic 
1611. 1612. Ribaric, SDZb 9, 156. Miklosic 
385. Mladenov 80. Ive 70. Kiparsky 57. REW 3 
4194. Strekelj, DAW 50, 73. Hirt, PBB 23, 
338. Hamm, KZ 67, 124. Vasmer, ZSPh 14, 
466. Skok, Slav. 11. 

vrtjeti, vrtim impf. (Vuk) (iz-, na-,pro-, s-, 
u-, za-), — vrtet (Kosmet) balto-slav., sveslav. 
i praslav. *vbrteti, vbrtjp, inhoativ na -eti, 
»okretati, vertere (s kojim je glagolom u 
prasrodstvu)«, prema faktitivu na -ati vrtati, 
-cem impf. (Vuk) = vrcat (Kosmet) (upre-, 
ispro-, iz-, izna-, na-, os- se, od-, po-, pos-, 
pod-, pre-, pri-, raz.-, s-, sa-, u-, uz), sa ob- 
sa bv > b obrtati = obrcati, -cem, zavrcat 
(carapu) (Kosmet, sa c iz stcslav. prezenta 
vbrtjG), iterativ na -iva- izvrcivati, isprovr- 
civati, -vrcujem pored -vrcivdm, i prema pf. 
na -rtu- (u narjecjima ni- l ob-, sa tn > n) 
vfnuti, vrnem (Vuk) (iz-, na-, od-, os-, po-, 
pod-, pre-, preob-, pri-, pripo-, raz-, s-, sa-, 
u-, uz-, za-, zapo-) i sa fry > 6 obrnuti i impf, 
odatle obrnjati, -am i iterativ obrnjivati i s 
prefiksom ko zakovrnuti (Vuk) = zakovrnut 
(objekt siju) (Kosmet), iskovrnut se »izvrnuti 
se« i deminutivima vrckati, -am (Vuk), sa c 



vrtjeti 



632 



vrtjeti 



iz prezentske stcslav. osnove vbrtjc, u kojoj 
je danas analogijom proveden f iz infmitiva, 
na -arit vrckarit, -mint (Kosmet) »ne sjedjeti 
na mjestu nego ici amo-amo«. Isti baltoslav. 
korijen postoji jos u prijevoju perfektuma 
sveslav. i praslav. *vort- > vrdtiti (se), vrdti'm 
pf. (Vuk) (iz-,'na-, od-, po-, posu-, pre-, raz-, 
s- ', sa-, su-, u-, ui-, za-), ob- sa bv > b obratiti 
prema obracati »convertere«, prema impf, na 
-a- vracati, vracam (Vuk), s navedenim prefiksi- 
ma, k tome jos ispo-, ispre-; s prefiksom na-, 
izna- -vrtati, vrnuli (objekt vocku) znaci i »na- 
kalamiti«; iterativ na -ava-, -iva- navrtdvali 
(Belostenec), navrtivati, navrnitelj »prisaditelj«. 
Prema tome izvedenice se prave od dvaju 
korijena, od nizeg prijevojnog stepena vrt- i 
viseg vral-. 

(T) Od vrt-: postverbali vrt m (Lum- 
barda) »rupa na dnu bacve«, obrt m, f 
»1° okretaj, 2° (Hrvatska) zanat«, odatle 
pridjev na -bn > -an obrtan »1° (Dubrovnik) 
okretan, 2° (Hrvatska) zanatskk, poimenicen 
na -ik obrtnik »zanatlija«, obrtnica »dozvcla 
za obrt«, na -ski obrtnicki, na -bnj > -anj 
dbrtanj, gen. -tnja m »dvostruki kolut na 
koji se konji vezu«; apstraktum na -aj obrtaj m, 
na -aljka obhaljka (Vuk) = na -uska obrtuska 
= vrteska (Sumadija) = vrtuska i vrtimuska 
(Kosmet) »greda koja se okrece«. Na dvostruki 
deminutivni sufiks -tcic obrtacic »agrsak, 
presljen, klinac na guslama za zice«, na -ica 
obruca m »covjek koji se u svasta mijesa«, 
obrtica (Istra) »udarac petom«. Postverbal 
(neologizam) osvrt »\° Riicksicht, riguardo, 2° 
recenzija o knjizi«, od osvrnuti se, osvrtati se', 
ndvrt m »kalem«, navrta f »nameta na kakvu 
ranu«, na -SA > -dk ndvrtak, gen. -tka »kalem«, 
odatle navrtalac, gen. -aoca »koji kalemi«; 
na -iste navrtaliste »mjesto gdje se kalemi«; 
svrtak, gen. svrtka »1° sto se sviti od kakve 
tvrde grade, npr. kovine, lana, brasna (vrsta 
palacinke, Saptinovci), 2° gdje se voda u viru 
vrti, 3° okuka, na potoku (etc.)« = svrcak, 
gen. -cka (c nejasno) »1° Teignudel, 2° Sten- 
gelchen (Seide, Gold)«. Uzvici: obr (Kosmet) 
za marvu kad se zeli da okrene drukcije nego 
sto je u trenutku = obrna. Od izvrtjeti na -aj 
izvrtaj »rupa ucinjena svrdlom«. S prefiksom 
ko- kdvrtanj, gen. -an/a »savijeno sto u kolo« = 
vrtanj m (ZK, Bela Krajina) »kolac savit 
kao kolo« = vrtanjak, gen. -njka (Krasic); 
kovrtac, gen. -ala »spravica za pravljenje okrug- 
lih ustipaka, Krapfenradl«. Na -vnj > -anj 
izvftanj, gen- -tnja (Lika) »malo vrelo«, de- 
minutiv izvrtnjic. Na -og (upor. ostrog) od 
nepo tvrde ne izvedenice na -lo nfifog- »vortex«. 



Na -ulj vrtiilj, gen. -lilja »(kolski termin) greda 
u kola u prednjoj osovini« = vrtuljak, gen. 
-Ijka »klin u toj gredi«, vrtuljka. Slozenice: 
pridjev vrtoglav, glagol izvrtoglavati, -am, 
izvrtoglavinjati, -am. Ovamo ide mozda i 
cudna tvorba obrlatiti, obrlatim pf. (Vuk, 
pejorativno) »saletjeti > okrenuti nekoga na 
svoju stranu (Dalmacija, Lika, Vinkovci)«, u 
poredbama kao zdrijebac kobilu. Kao da je 
unakrstenje *obrtjeti_ + latiti (v.). Na -ac 
razvhac, gen. -aca, na madz. -ov razvrtov 
»onaj koji razvrce noge = vrcina m »setka«, 
od vrckati. Rumunji posudise glagole a vini, 
invirti, rasvani »aufwiegeln«, prosiren na 
-auti (od nepotvrdenog vrtaca) a im-arteci 
»dreheh«, na -ez virtej » Wirbel, Strudel«, vdrtel- 
nita »Garnwinde«, a tovdrni, imperativna 
slozenica virtecap »ptica junx torquillar«; 
Arbanasi venit »drehe um«. 

(II) Od vrat-: vrat m i vrdta n pi. postali su 
stalni termini i tvore svoje leksikologijske poro- 
dice, v. te leme. Postverbali: obrat »1° (kalk, 
neologizam) tropus, 2° Wendung«, odatle obra- 
tnik m = obrotnica f »Wendekreis, tropicus«, od 
obratiti, s pridjevom na -bn > -an obratan in- 
versus* i prilogom obratno; od istoga glagola 
poimeniceni particip obracenik, gen. -tka »kon- 
vertit« (uz obracenje n »konverzija«); nevrdt »1° 
= nepovrat, 2° neka cetverouglasta lada«, 
= nepovrat, povrat (ne-) (Gojbulja, biljka) = 
povratio (Vuk), odatle na -uska povratuska 
(Svrljig — Timok); sa crkvenim sufiksom -enije 
povracenije (Kosmet) »daca koju porodica 
pokojnikova daje sutradan poslije smrtk, 
izvrata f (Pavlinovic), mna -bk > -ak izvratak, 
gen. -tka; povratak, gen. povratka, odatle 
pridjev povratljiv; navrat m (Lucie, Pavli- 
novic: u tri navrata »a trois reprises«) »put, 
krat« = navratak, gen. -tka (Pavlinovic) 
»isto«; navrata f »nagovor«, uvrati, gen. -if pi. 
(Lika) »kraj od sloga«. Od posuvratiti posuvra- 
tak, gen. -tka »Umschlag (nahaljini)« = suvratak 
»Arm!laufschlag«; od prevrdtiti prevrat »puc, 
revolucija« (po ugledu na rus. perevorotb), 
odatle prevratnik. Od rdzvratiti postverbal eae- 
vrat »sittliche Verderblichkeit, Perversitat, per- 
vers«, pridjevi razvratan, poimenicen u apstrak- 
tumu razyratnost i na -ik razvratnik (< rus. 
razvratitb, razvrascatb, razvratb, razvratnyj, 
prema Mareticu; ali ima i Alberti razvratnik); 
na -ost razvratast, na -it rozvrdtit. Pridjev 
odvratan, s apstraktumom na -osi odvrat- 
nost, prema Mareticu- rusizam (rus. otvra- 
titehnyj, -nostb), ali upor. ddavratan (Kosmet) 
»koji nije primamljiv«. Apstraktum na -joj 
saobracaj m, s pridjevom saobracajan, od 



vrtjeti 



633 



Vizin 



saobracati (Sulek, neologizam 19. vijeka). 
Od svratiti svratiste (Bella, Belostenec) »al- 
bergo, restoran«. Slozenice : kolovrat, sunovratiti. 
Slog vra- nastao je po zakonu likvidne metateze : 
upor. polj. wrdcic, rus. vorotitb, vorocu. Za 
prijevoj *z>m- u vrijeme i u vreteno kao i 
"vrt- u vrsta v. te leme. Rumunji posu- 
dise a rdzyrati »pobuniti«, pridjev razvratit. 
Balticke su usporednice: za prijevoj *ven- > 
vret- lit. versti, lot. verst »wenden, lenken, 
drehen«, za prijevoj *vrt- lit. virsti »umfallen, 
umsturzen«, stprus. wirst; za prijevoj *vort- > 
vrat- lit. vartyti, lot. varttt. Upor. i sanskrtski 
kauzativ vartdyati (3. 1. sing.) »in drehende 
Bewegung setzen, schwingen (itd.)« prema var- 
iate »dreht sich«. Ie. je korijen ^uee- »okretati, 
savijati«, koji u slavinama dolazi u vrvca (v.) i 
veriga, prosiren je u vrtjeti (itd.) na i, kao u 
vrci (v.) sto je prosiren na g *uerg-, u vrsti 
na gh *uergh- i nazaliran *nreng- u rugati 
se (v.). 

Lit.:ARj 3, 948. 4, 2. 9. 260. 351. 352. 354. 
355. 366. 367. 7, 742. 758-764. 8, 13. 143. 
432-435. 442-448. 464-467. 471-473. 
717-726. 9, 316- 10, 354-356. 11, 62. 76. 
281-290. 293-297. 643. 644. 799-807. 
12, 103. 13,768-770.774-776. 14,621-622. 
747. 748. 17, 91. 385-387. 388. 411-416. 
429-431. BI 753. Maretic, NVj 3, 192. 
Isti, Savj. 76. 124. Kusar, JF 3, 338. Kostic, 
NJ 1, 202. Jagic, ASPh 1, 431. Pletersnik 2, 
800. Mazuranic 1612. Elezovic 1, 88. 298. 
2, 5. 6. 85. 87. 88. 122. 186. 210. 222. Ribaric, 
SDZb 9, 204. Miklosic 384. Holub-Kopecny 
423. Bruckner 617. Vasmer 1, 230. Mladenov 
91. Trautmann 354-355. WP \, 275. Tiktin 
1316. 1754. Malinowski, PF 4, 655-665. 
5, 112-135. Boisacq* 837. Fraenkel, IF 49, 
209-210. GM 470-471. Sutterlin, IF 25, 
64. 

vrvca f (Vuk) = vfpea (Hrvatska) »dretva, 
gajtan, kanap, tener, uzica, uze, funiculus« je 
deminutiv na -ca (varijanta od -bka, upor. 
nojca < nocca) od stcslav. ^5 b »funiculus«. 
Nalazi se Jos u stcslav. ^& bca, slov. vrvca, 
vrbca, vrbcica, polj. viirzbca. Upor. stces. 
vrv, rus. ee &. Balto-slav., sveslav. i praslav. 
* iz h. Vuk ima jos s prefiksom ob- i deminu- 
tivnim sufiksom -bka (upor. rus. verevka) 
obrvka f (bv > b) »(tkalacki termin) 1° dvo- 
struki konac na koji se nite niti, 2° zamka na 
kotalcu, 3° konac kojim se brda uvtzuju«. 
Od baltickih jezika potpunu usporednicu 
pruza stprus. wirbe »Seil«, lit. virve, lot. virve 
»Strick«. Ie. je korijen *uer-, koji je obilno 
zastupljen, v. vrijeti, veriga, svora, sa sufiksom 
-uo (upor. mrtav). 



Lit.: ARj 8, 478. BI ISA. Pletersnik 2, 802. 
Miklosic 382. Mazuranic 1616. Bruckner 623 
KZ 42, 340. Vasmer \, 185. Mladenov 79. 
Trautmann 362. Boisacq" 15—16. Fraenkel 
IF 49, 214. Joki, Unt. 194. Petersson, KZ 47, 
290. 

vfyjeti, -Im impf. (Vuk, subjekt svijet, 
ribe, crvlj (Iz-, na-, od-, po-, pro-, sa- se) 
»confluere« prema iteratlvu navrvljivati, na- 
vMjujem, predstavlja nizi prijevojni stepen 
prema visem u izvedenici na -va od vreti (v.): 
vreva f »(metafora) tumult, halabuka«. Glagol 
je juznoslav., bug. vravja i u slov. vrveti, 
vrvetati, vrvez m »Gahung«, vreva je takoder 
bug. Rumunji posudise vreavd »Geschrei«. Ime- 
nica je i sjeverno-slav. : ces. vrava, polj. 
wrzawa. U bug. jos vrevja »izgovaram«. 
Zbog toga upor. jos rum. slavizam voroava = 
vorba »rijec« (unakrstenje s lat. verbum, uko- 
liko varia nije prema Romanskom juznoslav. 
dvonba), a varovi »govoriti«, na -ac voro- 
vaciu. Sa voroava upor. jos rus. vorovskoj 
»betriigerisch«. Upor. sa vrvjeli jos arb. vervit 
»schlendere, werfe«. 

Lit: ARj 7, 765. BI 754. Pletersnik 2, 802. 
Elezovic 1, 431. Miklosic 386. 396. Holub- 
-Kopecny 424. Bruckner 633. Vasmer 1, 226. 
Mladenov 80. 91. Tiktin 1771. 1779. Strekelj, 
ASPh 28, 506-507. (JM471. 

vrza f (Slavonija, Jablanci) = verza (J. S. 
Reljkovic, primjer: frast Hi verza, koja prlko 
zime na polju ostaje, kad se sije) »kelj« = (i iz 
Dalmacije) vrza, vrzak, vrzina, verzin »1° 
brassica fimbriata, 2° brassica oleracea bullata«. 
Od rum. varza ili tal. verza < vlat. vlrdia < 
kllat. n. pi. viridia, od pridjeva viridis »zelen«. 
Slov. brzuata (Notranjsko) = bersota »glavato 
zelje« < furl, verzoit (deminutiv na -otto) = 
verzota (Cres) »brassica oleracea bullata« = 
tal. verzotto (cdvolo -). Na tal. -one > -un: 
verdun, gen. -una m (Rab, Bozava) = verdun, 
gen. -una (Dubrovnik, Mostar) < tal. verdone 
»(ptica) chloris« = vrdun (Poljica), vrdunusa 
(Svinisce kod Omisa)'. 

Lit.: ARj 2, 96. 4, 934. Sturm, CSIK 6, 
64. Hirtz, Aves 534. 553. Budmani, Rad 65, 
164. Kusar, Rad 118, 18. Crania, ID 6, 124. 
REW* 9367. Sulek 430. 449. DEI 4035. 

Vrzin (Vuk), pridjev samo u sintagmi 
Vrzino kolo. Prema Vukovu navodu takoder 
toponim Vrzino kolo na vrhu Velebita, »na 
kome vile igraju«, pod Velebitom selo Vrzici, 
toponim pi. t. na -ic, koji oznacuje familijsko 
(zadruzno) naselje. Na Vrzinom kolu dovrsuju 



Vfzin 



daci zvani grabandjasi (v.) < "ekromancijasi 
zakletvom svojih 13 godina studija. Tako 
Vuk prikazuje narodno pripovijedanje koje 
nije lokalizirano. Jagic veze Vukov pridjev 
sa varzilijska (mudrosf), u drugim tekstovima 
vergii ... = tehne Virgiliana (Starine 3, 226). 
Prema torn misljenju vfzin bi bio pridjev od 
hipokoristika *Vrzp, a taj od Vergilius, koji 
je u srednjem vijeku zbog svog puta u pod- 
zemni svijet (upor. Danteov Inferno} vazio kao 
carobnjak. [Slicno ovu etimologiju potvrduje 
Mazuranic koji pise: »Zato sam od starijih 
svojih upamtio da Vrza, Vrga nije nitko 
drugi nego rimski pjesnik Vergili}, po sredo- 
vjecnoj nauci vjestac, prorok, poglavica u ca- 
ranju i magiji«. Ipak, vjerojatnija je etimolo- 
gija Vaillanta koji je nasao da se u torn nazivu 
krije staroslavenski (starocrkvenoslavenski) de- 
formirani naziv za Belzebuba koji glasi Verziul, 

Verzii, s hipokoristicima Verza, Vrza, pa je 
prema tome Vrzino kolo = Belzebubovo kolo 

= vrazje kolo]. 

Lit.: BI 754. Jagic, ASPh 2, 476. 743. 
Vaillant, PPP 22, 254-255. Mazuranic 1617. 

vuci, vucem impf. (Vuk) (do-, iz-, na-, 
pre-, pri-, pro-, raz-, s-, u-, za-) (sa £ > b 
ob- obuci, preo-) = (ekavski, hrv.-kajk., ca- 
kavski) vleci i vleci (upor. slov. vieti, vielem, 
bug. vlekd), hrv.-kajk. razvlecevati = (ikavski, 
cakavski) vh'ci, vlicem (ZK), ie., balto-slav., 
sveslav. (osim polj., rus.) i praslav. A elk-ti, 
*vblko (stcslav. viesti, vieko; *vhko nije po- 
tvrdeno) »tegliti, t,Xxw (s kojim je glagolom u 
prasrodstvu)«. Suglasnik u je 'nastao iz sonant- 
nog /: upor. rus. obolkdvyj »zum Verdeck 
gehorig«, stcslav. sbvhkt. Iz prezenta *vlikg 
analogijom je prenesen / > u u infinitiv. Pored 
tog prijevojnog stepena postoji jos balto-slav., 
sveslavenski (osim polj.) i praslav. intenzivnim 
u prijevoju *Z>0/R- > vldciti, vldci'm impf. 
(Vuk), s istim prefiksima (k tome is-, ispo-, 
izna-, pro-), slaciti . (Varos kod Broda) 
(objekt oranje) »1° occare, 2° (objekt kudjelju 
ili Ian) carminare«. Iterativ -vlacivati, -cujem, 
samo s prefiksima. Slog via- nastao je po 
zakonu likvidne metateze, upor. rus. oiocb 
< praslav. *volk-ti, volocitb, volocu. Izvede- 
nice se prave od tri korijena: -*vuk-, ^lek- i 
*rJL£-. (I) Od vuk-: postverbal preubuka (Kos- 
met), na -'do obelcilo n (Vrbnik, Krk) »odjeca, 
odijelo« = na -lo obukla n (Kosmet). Impera- 
tivna slozenica vucibatina m. Deminutivni 
glagol, na -arid vucdriti se, vucdrim (Vinkovci) 
(na-) = -injati vucinjati se, -dm. Imperfektivi 
na -!va- obukivati, -bukujem = na -ovati 



okukovati, bbukujem (Pastrovici), na-, iz-, 
od-, preo-, svukovat = (opozicija) obukovat 
(sve Kosmet). (II) Od vlek- samo hrv.-kajk. 
obleka »odjeca«, obleklo n (Timok-Luznik). 
(Ill) Najvise izvedenica ima od *volk- > 
postverbal vlak m (Otok, Slavonija) »1° ri- 
barska mreza, 2° (prevedenica od njem.) Zug 
(1862)«, posudemca u arb. vllak »Wurfnetz 
der Fischer«, takoder ngr.; sveslav. i praslav. 
oblak m, s leksikologijskom porodicom: prid- 
jev na -tn > -an oblacan, poimenicen na -jak 
oblacnjak (Jambresic) »sjeveroistocni vjetar«, 
deminutivi na -be, -bk = -ic oblacac, gen. 
-cca = oblacak, gen. -cka (Vuk), oblacic; na 
-inka oblacinka (juzno-moravsko narjecje), od 
oblacina; augmentativ na -ina oblacina »1° nao- 
blaceno nebo, 2° maglustina«; na -inja obla- 
kinja (narodna pjesma) »vila«. Slozen pridjev 
oblakonosan. Denominal na -id oblaciti (se), 
oblacim (na-) »pokrivati oblakom (homonim 
prema -oblaciti, oblacim impf, prema pf. obuci, 
-cem, upor. isto kod cakavaca oblaciti se impf, 
prema oblici se, ZK>; slak (ZKU, Vodice, 
slov.) < svlak »biljka convolvulus«; probldk 
(Piva-Drobnjak) »preobuka .(pro- < preo-)«, 
postverbal f vldka (Dalmacija) »1 ° duga njiva, 
2° dio mora u luci podesan za izvlacenje barke 
(Smokvica), 3° toponim«, vlaka (Smokvica, 
Korcula, Vodice) »vrpca za cipele«, vlake f 
pi. (Drsnik, Kosmet) »1° velika grana za 
nosenje s brda plastova, 2° dvije grede 
naslonjene na osovinu tastine od volujskih 
kola za vlacenje drva sa planine«; navlaka f 
»ono sto se navlack = oblaka (Vuk, Dalmacija) 
»haljine, ruho«; na -bk > -dk navlacak, gen. 
-cka (Vuk), pridjev navlacan (Sulek); poime- 
nicen navlacnica f »oputa od nosca do grla 
opanka niz duljinu«, s prefiksom po- povlaka 
(Vuk) »1° skorup 2° (neologizam u Srba) 
crtica« = pa- pavlaka (Vuk, Kosmet) »pjena 
sa varenike, koja se pobire prije no sto se 
mlijeko razlije u karlice da se uhvati kajmak«; 
s prefiksom pre- prevlaka »1 ° istam, 2° toponim 
(u 13. st. insula Prevlaca, kod Odre)« = privla- 
ka »1° isto, 2° toponim«. Na -bk > -dk pri- 
vlacak, gen. -cka (Cilipi) »gornji dio ispod 
zenske kosulje«. Od privlaciti neologizam 
kalk pridjev privlacan (1854, Veselie, Sulek) 
»anziehend, attractif«, imenica privlacnost (Su- 
lek). Na -ta vlaca (Kosmet) »drljaca«, na -uga 
vlacuge fpl. = na -ace vlakace (Banova Jaruga) 
= na -cije vlacalje (Vuk) »koze od drveta 
na kojima se plug vozi od kuce na njive i sa 
njive kuci, ravulje, slaf, sedlonica« = na 
-ulja vlaktija (Korlevici, Istra, L820. vlacuglia) 
»Pflugschleife, podora (Vodice)«. Na -ilo obla- 



635 



vuk 



cilo »odjeca«, odatle oblacionica (Stulic, Sulek) 
»garderoba«, svlacionica f »prostorija za pre- 
svlacenje«; slacilo n (kacje ~, Grobnik) = na 
-ina slacina = slak = slakotna »zmijina kosulja«. 
Imperativna slozenica navlackapa (Vuk) »igra«. 
Balticke su usporednice lit. vilkti (nizi prije- 
vojni stepen = vuci), velkil (visi prijevojni 
stepen = vleci) »1 ° Ziehen, schleppen, schleifen, 
2° kleiden«; za praslav. prijevoj *volk- lit. 
valkioti »umherschleppen«, lot. valkat »ein 
Kleidungsstiick tragen«, apvalkas »Anzug«. 
Upor. jos avesta varsk- »ziehen, schleppen«, 
nvnjem. walken. V. dalje etimologijske veze u: 
vlakno, vlas, val, valjati. 

Lit.: ARj 2, 723. 729. 3, 947. 4, 9. 344. 260. 
368. 7, 469. 748. 765. 8, 365-78. 382. 479. 
376. 377. 378. H, 272-274. 297-299. 798. 
810. 12, 215. 222. 475. 476. 481. 13, 764. 765. 
777. 17, 365 - 367. 433-435. 5/755. Elezovic 
I, 83. 222.431.2,4.49.127.211. Vukovic, SDZb 
10, 399. Ribaric, SDZb 9,172.178.191.204. Po- 
povic, Sint. 42. Hamm, Rad 275, 52. Unbegaun, 
RES 12, 24. Ny\, 192. Ilesic,JF 12, 170-186. 
MibloILL 379. Holub-Kopecny 419. Bruckner 
625. Vasmer 1, 223. 220. RSI 6, 182. Mlade- 
nov 70. 72. Trautmann 349-350. WP 1, 
306. Bernard, RES 27, 36. Boisacf 46. 244. 
Holthausen, IF 25, 147. Krogmann, KZ 65, 
139. GM 150-151. 476. Miller, 7^21, 329. 
Uhlenbeck, PBB 30, 273. 

viiga f (Vuk, Srbija) = fuga (Crna Gora, 
Viik) = voga (Martijanec) = hiiga (Sosice, 
Zumberak) = luga (ne zna se gdje se tako go- 
vori) »ptica oriolus oriolus«. Izmjena v > / je 
nastala prema lug (v.) u igri rijeci sjedi luga 
nakraj luga, na kraj luga lugu zove = suga 
luga (Sjenicak, Lasinja, Topusko, zacijelo 
igra rijeci). Samoglasnik u je nastao od so- 
nantnog /, upor. stcslav. vhga, slov. volga, 
ces. viha, s metatezom ziuva < *gblva, polj. 
wilga. Praslav. *vdga. Arbanasi posudise 
fuge f »Weibchen der Goldamsel«. Upor. 
jos rum. sa madz. sufiksom -6 > rum. -au 
fugau, fugariu »Schneehuhn« (koje mozda 
ne ide ovamo). Po boji njezina perja i kokosi 
se zovu fuga, fugava (Kurelac). Pridjevi na 
-in vugin, na -ast vugast »coloris cinerek. 
Deminutiv na -id vugic »mlado od vuge«. 
Etimologija nije izvjesno utvrdena. Denomi- 
nacija ptice mogla je nastati po vlazi (v. vlaga), 
jer se misli da zove kisu; upor. njem. Regen- 
pfeiler, ali Machek uporeduje s lit. volunge i 
njem. Wide-walch i smatra da je naziv 
ptice iz praevropskog supstrata. To je mislje- 
nje vjerojatno. 

Lit.: ARj 3, 77. BI 755. Hirtz, Aves 154. 
266. 493. 545. 555-556. Miklosic 379. Holub- 



-Kopecny 419. Bruckner 621. Deric, PPP 1 
23. si. (cf. IJb 13, 161). Jokl, Unt. 301. Machek, 
LF '20, 29-51. (cf. RES 26, 147). RES 23, 
64. LP 2, 150. GM 113. Nitsch, RSL 8, 67- 
73. Mazuranic 1619. 

viihven, f -a (Stulic, dubrovacka poslovica; 
iz danasnjeg jezika nema potvrda), pridjevna -en, 
»lukav, prijevaran, licemjeran«, apstraktum vuh- 
venost »prevara«. Od stcslav. folklornog termina 
vlbhvb »magus«, slov. volhva, volhvica »pro- 
rocica«, bug. vldhva (-a prema tipu sluga) 
»kradljivac«. Samoglasnik u je nastao od sonant- 
nog /. Sveslav. (osim ces. i polj.), praslav. 
* b b. Denominali na -id: vuhlit (Marulic, 
disimilacija v — v > v — 1) »laskati«, od 
pridjeva vuhal, odredeno vuhli, prosirenog na 
-Ijiv vuhljiv »lazljiv«, na -ovan vuhovan, na 
-ovit vuhovit »prevaran«, navuhviti (Mikalja) 
»prevariti, slagati«, na -ovati vuhovati, vilhu- 
jem (Gundulic) »adulari«. Upor. rus. volhiu 
»carati, copratk, odatle volsbd »car« i rus. 
volsebnik »caratelj, viscun«. Rumunji posudise 
vilvd »1° Magier, 2° Geist (mitologijsko bice, 
Erdei/)/ 3° Ruhm (Moldavija), 4° Aufsehen 
erregender Ruf« (< bug. vldhva), vilhovnic 
»carobnjak«, s apstraktumom vilhovnicie »ma- 
gija«. Nema usporednica ni baltickih ni ostalih 
ie. Prvobitno je znacenje »magus«. Mikkola 
tumaci iz germanskoga (stnord. vplpva > 
volva), a Mlad'enov, Bruckner i Vasmer iz 
stcslav. onomatopeje vllsnoti »balbutire«, sa 
sufiksom -uo, -ua (v. mrtav), upor. od bojati > 
balu »lijecnik«. 

Lit: BI 755. 756. Mazuranic 1619. 1620. 
1621. Miklosic 380. Bruckner, KZ 43, 307. 
48, 194. Vasmer 1, 223. Mladenov 71. Zbornik 
Zlatarski 151-156. (cf. IJb 12, 262. Sldvia 
7, 198). Kiparsky 250. Tiktin 1740. Schefte- 
lowitz, WZKM 21, 131. (cf. RSI 1, 278). 
Kurelac, Rad 24, 49-79. Pletersnik 2, 784. 

vuk m (Vuk), prema f na -ica vucica (upor. 
mociju lisac — lisica), ie., balto-slav., sveslav. 
i praslav. * blllb, »kurjak, lupus (s kojom je 
rijeci u prasrodstvu)«. Pridjevi na -j upor. 

Vuiaj (planina) < * hcbjb, odredeno vucji = 
vucij'i = vuci, poimenicen na -ak vucjak (pas) 
(Piva-Drobnjak), Vucjak (toponim, brdo, Ve- 
lebit) = U caki (ZK), na -bsk vucki, poime- 
nicen z. r. Ucka (istarsko brdo), na -ov vukov, 
cest u toponomastici (Vukova brdo), poime- 
nicen na -be vukovac, gen. -vca (uz mac), na 
-ev vucev u toponimu Vucevo. Deminutiv na 
-be > -de vucac, gen. -cca — ucac (Vuk) 
»gangraena« = vucac (Vodice) [usp. stcslav. 

ibebeb »Distel, Stachel, Dorms] = vucac (Sulek), 



viik 



636 



»grm, Bocksdorn«, na -e, gen. -eta vuce (Kos- 
met), na -ic vucic. Upor. prezimena Vucic = 
Velcic (Istra, Krk). Hipokorisiik vdjd, odatle 
vujici. Augmentativi na -ina vucina, na -etina 
vucetina »1° vucja koza, 2° kapa od nje«. 
Kol. na -jad vucad. Na -ar vucar, gen. -dra 
(Lika) »koji nosi mrtva, vuka i pjeva«. Prilog 
nacina vucke = vucki. Parasintakticki deno- 
minal navucnuti, -em pf. (Vuk) »zavijati kao 
vuk«. Slozenice: vukodrzica (Pastrovici) »drvo 
sa sitnim trnjem, paliurus aculeatus«, vukoje- 
dina »rane koje se izbace po djetetu«; vukokas; 
toponimi Vuceravan (Brae), Vucitrn (Kosmet); 
sveslav. i praslav. stcslav. folklorni termin 
vlbkodlakb > vukodlak »vampir« (Ilovicka 
krmcija: gone oblake od seljaka) = stfr. 
bisclavret (Marie de France) = vukudlak 
(Prigorje) = vukozlak (Zaostrog) = (is- 
pustanjem v- zbog identifikacije sa protezom) 
ukodlak (17. v., slavonska Posavina, Poljica, 
Dalmacija) = (ispustanjem pocetnog sloga 
zbog zamjene s prijedlogom u) kodlak = 
kudldk (Hrvatsko primorje) »1° leptir, 2° 
strigun« = (disimilacija I — I > r — V) rko- 
dlak (Ston), prvobitno pridjev uz covjek, po- 
slije poimenicen. Sinonimi su vjedogonja > 
jeddgonja (Boka), tenac, gen. -nca (Boka), 
tenjac, tencina, zduha = zduhac (Crna Gora). 
Postao je balkanska rijec: rum. vdlcoldc = 
vdrcolac »lunae defectio (jer se vjeruje da vu- 
kodlaci izazivlju pomrcinu)«, arb. vurvollak, 
ngr. fiovkKokaxa, (ipouxoXaxai;, PpixoXaxac,. Vec 
kod Herodota (5. v. pr. nase ere) daje se slav. 
predstava o vukodlacima, govoreci o Neurima: 
Neuri in terra Ta(r)tarorum qui mutdri possunt 
in lupos. Znacajno je da je lit. vilkatas = lot. 
vilkais posudenica iz slav., dok je lit. izraz 
za njem. Werwolf— gr. ^uxdvGpojtoc, vilktrasa. 
Veoma rasirena rijec u antroponimiji, u sta- 
rim dvoclanim imenima muskim i zenskim i u 
odatle izvedenim hipokoristicima i prezime - 
nima: Vuk(o)mir(a), upor. Vukomericke go- 
rice; Vukmil, Vukosav(a-), Vuk(o~)drag (upor. 
hidronim Vukodraz, voda u nahiji valjevskoj), 
Vukoje, Vukac, Vukan(a), Vuk(o)man, Vu- 
kovoje, Vuieta, Vucan, Vulko (odatle Vuc- 
kovic > Vuskovic), Vukac, Vukadin, Vukasin, 
Vukelja (odatle Vukelic), Vucen, Vuko (odatle 
prezime Vukic), Vukota, Vuksan, Vuksa 
(prezime Vuksic), Vujo (odatle prezime Vujic), 
Vujica (prezime Vujicic), Vujilo, Vujin (pre- 
zime Vujnovic), Delivuk, Stojvuk, Malivuk 
itd. Samoglasnik u u vuk nastao je iz sonaritnog 
/, upor. stcslav. vlbk-h / vlbkt, slov. yolk, 
vouk (> prezime Voukj, rus. volk, ces. vlk, 
polj. wilk. Ne postoji jedinstven ie. oblik. 



Ie. *ujqyos nalazi se u balto-slav., stprus. 
wilkis, lit. vilkas, lot. vilks i u sanskr. vrka- 
i avesta vghrka; ovamo jos arb. ulk (takoder 
ilirski, prema Ulcinium > Lbcinj, Ocinj, Vu- 
cinje, Ulcinj}. Lat. lupus (posudeno iz lat. 
narjecja Sabinije) ima u (upor. fr. loup, 
stfr. leu, itd.) i ne slaze se sa gr. Wjxoc,, koje 
pretpostavlja a, a slaze se sa pra-germ. wulfaz, 
nvnjem. Wolf i pretpostavlja ie. *ulpos. Su- 
fiks -iga u mociji vucica upucuje na sanskr. 
vrkf lit. vilke < ie. "ulkia; vucina »pellis 
lupi« nalazi se i u lit. vilkiena. Ove varijante 
upucuju na praevropski supstrat, ali se smatra 
i to da je -ul- nizi prijevojni stepen (Tiefstufe) 
od ie. korijena u znacenju »trgati (upor. lat. 
veliere, voltur, lit. velnias »vrag«) a -quos i 
-pos da su ie. sufiksi. Prema tome bi prvobitno 
znacenje bilo »derikoza«. Moze se vezati i sa 
praslav. korijenom *velk- > vuci (v.). Upor. 
vuk m (Buzet, Sovinjsko polje) »sprava za 
navlacenje krajnjeg drvenog obruca na bacvu«. 

Lit.: ARj 5, 745. 7, 765. BI 756. Jagic, 
ASPh 3, 727. 6, 618-620. Ribaric, SDZb 9, 
204. Vukovic, SDZb 10, 382. Elezovic 1, 90. 
Mikldsie 380. Holub-Kopecny 419. Bruckner 
621. 622. Sldvia 13, 279. Vasmer 1, 218. 
Mladenov 89. Trautmann 359. WP 1, 317. 
Boissin, RES 27, 43. Vaillant, Sldvia 10, 
673-6.79. Cajkanovic, SiB5,416-426. GISND 
8, 26. (cf. ZSPh 3, 416). Joki, Unt. 68. si. 
90. Qabej, RIEB \, 225. (cf. IJb 25, 210). 
Ivsic, JF 2, 132-135. Banovic, ZbNZ 26, 
347-357. ASPh 5, 91. Bohac, LP 33, 103- 
106. 347-349. (cf. AnzLF 24, 115). Boisacq* 
590-591. Loewenthal, ASPh 37, 378. WuS 
10, 195. Meringer, LF 18, 253. GM 457. 
479. Siitterlin, IF 25, 68. Deinakis, Laographia 
8, 275. (cf. IJb 11, 202). Mogk, PBB 21, 574. 
si. (cf. AnzJF S, 261). Napier, PBB 23, 571 - 
573. (cf. AnzIF 11, 204). SA 152. Mazuranic 
1621-1624. i Dod. 65. 

Viika f, hidronim, stoji bez sumnje u vezi 
sa panonskom Ulcaea palus, Ulcus amnis. 
Grad na Vuki zove se Vukovar, gen. -ara < 
madz. Vukavar, preobrnuto prema nasim 
slozenicama na -o u prvom dijelu slozenice. 

Lit.: BL 756. Ribezzo 45. Mazuranic 1622. 
Klaic, VHAD 9, 186. Mayer 1, 351. 2, 120. 
121. Krahe, GN 111. 

vuna f (Vuk, bug. viand) = juna (18. v., 
jedna potvrda), ie., balto-slav., sveslav. i 
praslav. *viina, »Wolle, lana (s kojima je 
rijecima u prasrodstvu)«. Pridjevi na -en 
vunen, na -at vunat (~a ovca) »lanosus«. 
Deminutiv na -ica vilnica (Vuk, Kosmet) 
»vuneni konci«. Na -ara: vilnara (Vuk) »gdje 



637 



se vuna pere i prebira«. Na -oca vunaca (pe- 
jorativ, donja Podravina). Parasintakticki de- 
nominal navuniti se pf. »(metafora) naoblaciti 
se«. Samoglasnik u je nastao iz sonantnog /: 
stcslav. ihna, ces. vlna, slov. i rus. volna. 
Balticke su usporednice: lit. vilna, stprus. 
wilna; gr. Xnvoc,, nvnjem. Wolle. Ie. je korijen 
*uel- na nizem prijevojnom stepenu, prosiren 
formantom -na *ulna (= sanskr. urna). U 
sjevernim slavinama i u stcslav. postoji ho- 
monim ihna »val«. U slov. i hrv.-srp. propao 
je taj homonim zbog izbjegavanja siuonimije 
i zamijenjen je sa val od istog ie. korijena 



*uel-, samo u prijevoju *uol-. U bug. uklonjena 
je sinonlmija razlicitim akcentom : vidna »vuna« 
prema viand »val«, u polj. wetna »val« posude- 
nicom fala < nvnjem. Welle. 

Lit.: ARj 3, 78. 7, 766. 5/757. Hamm, Rad 
275, 47. Elezovic 1, 90. Mikldsie 377. 380. 
Holub-Kopecny 420. Bruckner 117. 606. Mlade- 
nov 90. Frautmann 359. Bartholomae, IF 3, 181, 
247. Boisacif 224-225. 578. Buga, RFV 75, 
141. si. (cf. IJb 8, 199). Joki, Unt. 271. Hirt, 
IF 12, 224. 22, 76. GM 462. Petersson, KZ 
47, 271. Schmidt, IF 1, 47. Thurneysen, IF 
14, 129. 



za, sveslav. i praslav. nenaglaseni (enkli- 
ticni) prijedlog s gen. (za vremena), ak. (ra 
vrijeme] i s instrum. (za njim), te veoma ra- 
siren i ziv prefiks, imenicki, glagolski i pri- 
loski. Udruzuje se sa iz u iza, sa radi u zarad(i). 
Sluzi i u toponomastici Zabok, Zaglav, Zablace, 
Zacrelje, Zadvarje (Dalmacija). Kao nad, pred 
ipod dobiva i on vec n ie. zamjenicki elemenat 
-d stcslav. zadb > zad. Prvobitno je to pridjev 
koji se ocuvao u vezi sa prijedlozima u neo- 
dredenom vidu nazad »natrag«, dobiva -a, 
-B,-r(lok.) nazada, -e, -i, prema bdzada »ostrag«, 
ozadi (upor. hrv.-kajk. predi") unazad, izazad(a) 
(Stulic, Gundulic) i superlativni prefiks naj- : 
najzad (-a) »napokon«, nazadnji (Stulic), 
najzadnji (ZK) = najzadni. Odatle odbaciva- 
njem prijedloga prilozi zada (opozicija spri- 
jeda). Odatle se pravi novi pridjev odredenog 
vida na -njt < -bn -\--io zadnji »1° straznji, 
2° ultimus«, predzadnji »penultimus«, poime- 
nicen u eufemizmu zadnjica »guzica«, neo- 
dreden na -bn > -an nazadan, poimenicen 
na -jak nazadnjak »natraznjak (Sulek), reak- 
cija«, s pridjevom na -bski nazadnjacki i apstrak- 
tumom na -bstvo nazadnjastvo, hrv.-kajk. 
naz&j »nazad« mijenja duju sandhi prema 
slov. Bled — blejski. Denominali na -hi na- 
saditi, -Im (Lika) »baciti u nazadak«, na -ovati 
nazadovati, -ujem impf, (opozicija : napredovati), 
odatle postverbal na -»A > -dk nazadak, gen. 
-tka. Na -bina zadbina (Kosmet) »zadnji kraj 
od gomile zita sto ostane neovijano«. Prilog 
nazadacke (Vuk). Nejasna je sinkopa u pri- 
logu nazda »nazad(a)« i u imenici nazdak 
»nazadak«. Za taj prijedlog nema uspored- 
nica ni u baltickoj grupi ni u ostalim ie. je- 
zicima. Mladenov i Walde-Pokorny upore- 
duju ga s got. az, arm. prefiksom z~, got. 
ga- = nvnjem. ge-. Suglasnik z je nastao od 
ie. palatala gh (v. prijedlog uz), koji se u ie. 
enklitickoj partikuli ghe, Iho pored ghe, gho, 
u slavinama pojavljuju u -ie > -r(e), jer, go- 
vt nego, u -zi u njojzi, ovizi, njezin, slov. jaz. 
Oblik *gho > za je prvobitni instrumental 



zamjenice; zddi se moze uporedivati s avesta 
zaSah-, gr. xodavov (Hes.) »zadnjica«; ali se 
-as uporeduje i s gr. -0a, -0ev (Meillet) i sa 
-6r|v, -8a (Wiedemann) i smatra se slozeni- 
cot za + -di. 

Lit.: ARj 4, 123. 7, 380. 769. 770. BI 758- 
59. Ai? 1, 149. Elezovic 1, 188. Miklosie 399. 
Holub-Kopecny 429. Bruckner 642-643. Vasmer 
1, 438. Mladenov 169. WP 1, 572. 623. Bezzen- 
berger, BB 21, 315. Boisacq* 1052. Brugmann, 
Grundr? 2, 2. 846. si. IF 27, 236. Marstrander, 
IF 20, 351. Meillet, MSLP 9, 49-55 (cf. 
AnzIF I, 164. Jagic, ASPfl 18, 268). Nehring, 
IF 4, 400. Prusik, Krok 11 (cf. AnzIF 10, 
269). Rozwadowski, RSI 2, 90. 93. si. IF 3, 
268. Schulze, KZ 42, 95. Slonski, Zbornik 
Miletie 9-20. Zupitza, KZ 36, 233. si. Ma- 
zuranic 1626. Resetar, ASPh 27 (1905). 

za 2 , istrocak. priloska cestica, »sane«, < 
trsc.-mlet., furi, za »cosi-cosi, ormai-ormai, 
mediocremente« = tosk. gid < lat. jam. 

Lit.: REW 4572. DEI 1801. Strekelj, DAW 
50, 73. 

zabat m (Vuk, Vojvodina, ZU) = zahdt 
(ZK) = zabdd m prema zabada f (Podravina) 
»Giebel«. 

Lit. : BI 760. Popovic, Sint. 46. Hamm, Rad 

275, 43. 

zabaimati, -dm pf. (Dubrovnik) »1° (i 
Lika) zabusiti, smesti, zabezjaciti 2° (Stulic -iti) 
ingannare«. Upor. rum. a bauna, koje se iz- 
vodi od lat. baubare, baubulare, onomatope)- 
skog podrijetla, od onomatopeje bau (1676), 
imitacija lajanja, strasenja. 

Lit.: Zote, Tud. 8. REW» 1001. DEI 426. 
427. 467. 468. 

zabonjasen (BiH, ~a voda) »zacinjen 
maslom, uljem i istucanim bijelim kruhom«, 
part. perf. pas. od *zabonjasiti »zaciniti« koji 
nije potvrden. 

Lit.: ZbNZ 1, 114. 6, 132. 



zabuii 



640 



Zaharija 



zabun (narodna pjesma: uciniti se ~) = 
zabun (Kosmet), indeklinabilni pridjev, »1° 
mrsav, slab, nemocan, bolan (stoka, djeca). 
Znacenje »2° verbliifft« u vezi je sa zabunitl 
se, zabunim pf. »smesti se, snebiti se, usprdeziti 
se, useprtljiti se, usukutiitk, s postverbalom 
zabuna f (Vuk) i impf, zabunjivati se. Na -isati 
zabunisali (Crmnica). Upor. igru rijeci zabun 
asta, ma osladi usta (Vuk). Balkanski turcizam 
perzijskog podrijetla (tur. zebun < perz. 
zabim »bez energije«) iz terminologije obicnog 
zivota: cine, zabun »languissant«, ngr. l^a- 
ujiouvlxoc; »maigre, languissant«. U znacenju 2° 
unakrstio se taj turcizam s nasom rijeci buna, 
zabuna. 

Lit.: BI 763. Miletic, SDZb 9, 604. 612. 
Elezovic' 1, 185. Miklosic 399. Lokotsch 2177. 
Korsch, ASPh 9, 678. Pascu 2, 175., br. 1165. 
Skoljic* 643. 

zacenuti se, zacenem pf. (Vuk) = zacemt 
(Kosmet, subjekt dete) »od placa, smijeha 
izgubiti dah, zalipiti se (ZK)«. Bez prefiksa. 
nije potvrden glagol. Stcslav. cepeniti se »ri- 
gescere« (prtsti cepenet se") dozvoljava pretpo- 
staviti *cep-nc-ti sa pn > n kao u san, saptati 
> lanuti, uz sapnuti, zakleniti pf. prema 
zaklipdt (ZK). Upor. rum. pridjev Kapaft »steif«, 
a intepenl »steif werden« < stcslav. cepenb »ri- 
gidus«. 

Lit: BI 763. Elezovic 1, 202. Miklosic, 
Lex. 1108. Tiktin 1571. 

zacopat se, -6pam (Kosmet) = zacopati 
se (Krasic, hrvatski gradovi) »zaljubiti se 
(ekspresivno, podrugljivo)«. Glagol bez pre- 
fiksa nije potvrden. Part. perf. kao odredeni 
pridjev zacopani (Vuk, sjeverna Hrvatska, 
Banija) »(pejorativno) zatucani, budalast, glup, 
podrugljiv, drven«. Mozda od njem. Zopf »koji 
ide u staru modu«. 

Lit.: Elezovic 1, 202. 

zaceviljiti, -cevlljim pf. (Vuk) prema impf. 
zaceviljivati, -viljujem (objekt: pusku, konja) 
pored zaceviljati »1° zapeti, nategnuti, 2° 
metnuti konju zvale, zaceljustiti, zavilicitk. 
Bez prefiksa nije potvrdeno. [Usp. zaviliciti 
»zaulariti«; metateza je od zaviliciti > *zaci- 
viliti (u znacenju 2°). U znacenju 1° bit ce 
•od zacivijati »staviti civiju, klin, cavao«]. 

Lit.: Skoljic* 178. 

Zadar, gen. -dra, predrimski obalski topo- 
n m; Jader, Jadera f (rod prema lat. civilas) 
ti rimsko doba, odatle dalmato-rom. sinkopa 



penultime Jadra (odatle kod Villehardouina 
Jadres en Esclavonie), odatle mlet. Zara, 
(Cara, 1325; dr > r kao u Piero < Petrus), 
kod Konstantina po puckoj etimologiji ili 
pseudonaucnoj AidSaipoC »Za dar«. Ta pucka 
etimologija iz bizantinskih vremena ocuvala 
se i' u Barakovica (ra dar). Etnik na -janin 
Zadranin m prema f Zadranka, hipokoristik 
Zadro (hercegovacko prezime). Pridjev na 
-bsk zadarski, tal. sa -inus kod etnika mlet. 
zaratino (u Martina da Canai iaratin — iaretin, 
1267 — 75; za grad on ima naziv ladres, kao 
Villehardouin i Robert de Clari), sa -tino 
prema srednjovjekovnom lat. jadertinus < 
kilat, jadestinus, koji dokazuje, da je r u Jader 
nastao iz s. Zbog toga je neodrzivo misljenje 
Alessijevo da je Jader u vezi sa Adria. Upor. 
Idassa. 

Lit.: BI 766. Skok, GIZM 29, 124. 32, 30. 
SHPr 1, 75. Isti, Hron. 24. 25. 177. Isti, 
RIJAZU 1, 40. 41. Alessio, RIO 2, 106. 
StPH 17, 97. Mayer 1, 159. 160. Putanec, 
AHID 1, 180. Suic, ZA 1, 60. 61. 

zade n, indeklinabile (Kosmet) »odzakovic, 
kucic«; dolazi u slozenicama aramz&de, beg 
zade (v.) »1° begovic, 2° (fig.) nikogovic, pro- 
palica«, kod Turaka Kopriiluzade = c'upri- 
Itc (danas Kopriilii). U Bosni zamjenjuje nas 
sufiks -ic za neposrednu descendenciju: Sharie 
(pravoslavno prezime) govorilo se u Banjoj 
Luci Skarezada. Ovamo i iz BiH musliman- 
sko zensko ime Begzada = Bejzade > hip. 
Begza = Bejza = Begzija = Zada < tur. 
beyzade »begovska kci, begovsko dijete«. Tur- 
cizam perzijskog podrijetla (perz. zade »dijete, 
porod, rodeni sin«) iz terminologije srodstva. 

Lit.: Elezovic 2, 512. Skoljic* 131. 

zadulac, gen. -Ica m (Parcic) = zadulec 
(Vrbnik) pored zadulak, gen. -Ika = z&duKca 
f pored zadulica (Smokvica, Korcula) »fico 
immature, balun (Korcula)«. 

Lit.: Parcic 135. 

Zaharija = Zakarijq (prorok), biblijsko 
ime; rasireno kod pravoslavaca Zdrija (Bosna), 
odatle prezime Zartc (izgovoreno obicno 
Zane) = Dzarya (Crmnica), hipokoristik Dzaro, 
(prema tal.) Dzdkar. Postoji i hipokoristik Zako, 
po tipu Petar > Peko (Zako je i prezime). 
Odatle prezimena: Zaharic, Zaharijic, Za- 
harijevic. U starim je ovo ime postojalo i 
kod katolika: Zacharias Marini (1308, Trogir), 
Zacharias Nicolai de Ragnina (circa 1500, 
Dubrovnik), Petrus Zacharia (1412—1413, 



Zaharija 



641 



zamet 



Sibenik). Prezime u Puciscu na Bracu Za- 
karijq (donedavno), danas u Istri. Ovamo 
sa h > v (usp. grahorica > gravorica) i a > o 
(usp. Nazarija > Nazor, Brae) Zavorovic 
(prezime u Sibeniku, 1480), kasnije Zavoreo 
(16. St.). 

Lit.: BI 776. Miletic, SDZb 9, 368. Jirecek, 
Romanen 2, 64. Putanec, Rad 315, 340. 341. 

zaif (Kosmet), indeklinabilni pridjev, »slab, 
mrsav, zabun« = zdtf pored zqjif (za-) (BiH), 
odatle zaifluk (BiH) »slabost, nemoc« < 
tur. zayifltk. Balkanski turcizam arapskog 
podrijetla (ar. zqjjif > tur. zaytj) iz medicinske 
terminologije: rum: zaif »mal dispose«, apstrak- 
tum zaiflic »Unwohlsein«, bug. zaif »schwach, 
kranklich«, zaiflik, cine, zaif »malade, lan- 
guissant«, sa -ko > -cu zaifcu »mal dispose«. 

Lit.: Elezovic 2, 512. Pascu 2, 175., br. 
115.7. Mladenov 175. Doric 105. Tiktin 1790. 
Skaljic* 645. 

zaira f (Vuk, BiH), uz zahira (Vuk) = 
zatra (Kosmet) »ljudska i stocna hrana, pro- 
vijant > profflnt (ZK)«. Balkanski turcizam 
arapskog podrijetla (ar. dahira »Vorrate« > tur. 
zahire) iz terminologije hrane: rum. zahered f 
pored zohara = zahirea = zahrea »Lebens- 
mittel«, bug. zahere — zaire, arb. zaMr »Brot- 
vorrat«. 

Lit.: BI 778. Elezovic 1, 189. Lokotsch 2183. 
Mladenov 175. 187. GM 480. Tiktin 1790. 
Miklosic 170. Skoljic* 644. 

zakaciti, -Im pf. (Vuk) »unco prehendere«, 
okaciti »anstreifen«, skauti »heraushacken«. Ne 
postoji bez prefiksa. Pripada istocnom dijelu 
hrv.-srp. jezika., upor. i bug. zokaca, -om 
»hange, beriihre, fasse«. U slov. postoji kd- 
citi »reizen, necken, argern«, ali se znace- 
njem ne slaze sa hrv.-srp. i bug. U rum. 
postoji a aedta »1° an -, aufhangen, 2° (erfas- 
sen, 3° klettern«, prosireno slavenskim -arati 
a acatara = a catara »klettern«, postverbal 
cafa »zavinut pastirski stap za hvatanje ovaca«, 
od lat. part. pret. captus (od capere) > *ad - 
capt - iare. Za rum. -are ocekivati bi bilo -ati, 
ne -iti, ali je moguce da je -kociti (nat-, o-, s-, 
za-) izvedeno od cata < lat. *captia prema 
tipu plata — platiti. Postverbal na -zka zd- 
kacka »uncus sartorius«. Slov. kauti je druga 
rijec, prijevoj prema koliti (v.). WP dovode 
u vezu s njem. Haken i pretpostavljaju ie. 
korijen *keg~, *kek-, nazalirano *keng-, *kenk-. 
Glede ribarskog termina kazati (subjekt riba) 
v. zasebnu lemu. 



Lit.: BI 779. 787. Pletersnlk 1, 376. Miklo- 
sic 108. SEW 1, 465. WP 1, 383. REW> 1662. 
Tiktin 1. 310. 

zakidivat, -am impf. (Dubrovnik, Cavtat) 
»sekavat, sekiratk. Leksicki ostatak dubro- 
vacko-romanski. Od lat. caedi're »rezati, sjeck 
(glede prijelaza u kategoriju -iti upor. tal. 
correre > kurlt). Glede velarnog izgovora 
c > k i glede » < [ upor. klmenot. 

.Lit.: BI 780. 

zaman (Vuk) = zdhman (Stulic) = mani, 
zamanl (-1 lokativ), prilog slozen od prijed- 
loga za (upor. zaludu, zabadava, zastunj 
ZK = slov. zasi'onj) i od hman, »frustra«; pro- 
siren na -ica zamanice. Mjesto prijedloga 
za stoji smani (Mencetic) »isto sto man, za- 
man«, hrv.-kajk. (Zagorje) hman (bez prijed- 
loga) = slov. (zdyvmdn = uman »zastonj«. 
U slov. vman — hman ima leksikologijsku 
porodicu: pridjev na -io vmdnj = hmanj 
»lijen«, hman »boshaft«, na -ak hmanjdk = 
vmanjak »lijencina« = na -uh vmanjuh = na 
-ez. hmanjez, apstrakti na -ica hmanjica »Bosheit« 
(= hrv.-kajk. hmanjica »grijeh, pogreska«), na 
-ost vmanjost »lijenost«, denominali hmanjltl 
se »lijeniti se« = na -evatl hmanjevdtl. Seman- 
ticki odgovara zaludu. Osnovno vman > hman 
je slozenica od * 6 mam. Ide pod korijen 
od obmana (v.) zajedno sa ces. mane, ces. i 
polj. marny, mama (v.). Tumacenje od tur. 
aman — zaman otpada. Ie. je korijen ma- 
sa, formantom -no. 

Lit.: ARj 6, 435. 444. BI 791. Pletersnlk 
I, 273. 2, 778. Mikldsit 182. Holub-Kopecny 
217. Skok, Sldvia 15, 504., br. 849. Bruckner 
322. WP I, 219. Debrunner, IF 21, 29. 

zambak m (Bosna) = zambak, gen. zam- 
bdka (Kosmet) »ljiljan, krin«. Balkanski tur- 
cizam perzijskog podrijetla (perz. -ar. zanbak) 
iz terminologije cvijeca: bug. zambak, arb. 
zambak = zdrndk (Skadar). Ovamo i al- 
zambak (BiH) »zlatoglav, lilium bulbiferum«. 

Lit: Elezovic I, 192. Skok, Sldvia 15, 504., 
br. 850. Mladenov 178. GM 481. Skoljic* 
646. 

zamet m (Vuk, objekt uz ciniti, zamet 
mi je) = zamet, gen. zameta (Kosmet) »ne- 
zgoda, danguba, dosada, muka; patnja, tes- 
koca, zamor«. Pridjev na tur. -II zametuja 
(rabota ~, Kosmet, indeklinabile) = na -6« > 
-an zametan (posao) = na -Ijiv zdmetljiv 
(Vuk). Prilog zametom (Kosmet), Ne smije 
se zamijeniti sa zamet, nas postverbal i to- 



4j F. Skok: Etimologijski rjecnik 



zamet 



642 



ponim od zamesti (v.). Balkanski turcizam 
arapskog pdrijetla (ar. zakma > tur. zahmet} 
iz terminologije obicnog zivota: bug., arb. 
zahmet »Schwierigkeit«, cine, zahmet »peine, 
fatigue, travail, difficulte«. 

Lit.: BI 792. Elezovic 2, 512. Mladenov 
187 GM 480. Lokotsch 2184. Pascu 2, 175., 
br. 1156. Skoljic 645. 

ziimk m (Kosmet) »lijepak, gumirabika«. 
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
zamq »smola, lijepak« > tur. zamk »1 ° Klebgum- 
mi, 2° Gummiarabikum, 3° Klebstoff«) iz ter- 
minologije oruda: bug. zamk »gumija«. 

Lit.: Elezovic 2, 512. Mladenov 178. Doric 
107. 

zanat, gen. -ata m (Vuk, BiH) = zanat 
(Kosmet) »obrt (hrv. neologizam), metier«. 
Deminutiv na -bkb zandtak, gen. -tka. Prid- 
jev na -bski zanatski. Radne imenice na -li 
zanatlija m, s pridjevom zanatlijski (~a 
komora), na -nik zanatmk (Stulic; nije uslo u 
jezik), na -dzija zanatcija (Kosmet) = zanaclja 
(BiH) = z-anadzija (Vuk) »obrtnik (hrv. neolo- 
gizam)*. Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. zanaat »vjestina, znanje« > tur. 
sanat, sanath, sanatgi) iz esnafske termino- 
logije: bug. zanajat, arb. zanat, cine, zanate. 

Lit.: BI 797. Elezovic 1, 194. Mladenov 199. 
GM 481. Skaljic" 646. 

zanovijet f (Vuk) »cytisus, zucica (demi- 
nutiv od zuka < juncus)«, rijedak primjer 
imena biljke po deklinaciji i. Nalazi se i u osta- 
lim slavinama i sa za- i say- mjesto naseg z- 
(ces., polj. janovec), a mjesto docetnog naseg t 
variraju -c, -z, -z i -d'. Zbog tih je varijacija 
vrlo vjerojatno da je ime biljke prekrajano 
na osnovi pucke etimologije, koje je u svim 
pojedinostima tesko objasniti. U hrv. se 
osjecala kao apstraktum od zanovijetati, pa 
kao propovijed, gen. -/ od propovijedati dosla 
je u deklinaciju t'. Berneker misli da potjece 
od lat. genist(r)a (glede g > z upor. istro-rom. 
zanestra, zenestra), koja se upotrebljava za 
pravljenje zute boje i u Ijekarstvu i za druge 
svrhe (v. banistra). Kako cvjeta oko sv. Ivana 
(< lohannes > ces., polj. Jari), dovedena 
je u etimologijsku vezu s tim svecem, odatle 
janovec. Glede /- > z- u ovom imenu upor. 
Zvane, Zvanic (Istra) < mlet. Zuan. Ime 
toga sveca igra i inace ulogu u botanickoj 
terminologiji (upor. ivancica}. 

Lit.: BI 798. Sulek 513. 514. Alachek 118. 
119. SEW 1, 439. Holub-Kopecny 149. Bruck- 
ner 198. 



zao, fzla (Vuk), odredeno zli = zal, zla 
(ZK) = zel, zla, zlo (Lumbarda) = (cakavski) 
f zala (toponim Zaladraga; Zeleslfn »Zle 
strane«, Vrbnik), odredeno zali (za kompa- 
rativ od drugog korijena v. gori), ie., balto- 
-slav., sveslav. i praslav. (stcslav.) pridjev 
ehii, »rdav, opak, malus (opozicija dobar)«; 
nazlobrz (Ljubisa). Poimenicen zla t (Dubrov- 
nik) »suha bolest«, u sr. r. zlo (opreka dobro) 
»malum«. Na -lea (tip prica) zlica m (jug° za - 
padni krajevi) »zlikovac«. Augmentativ na -ina 
slicina. Na -id zl'c, gen. -lea (Dubrovnik) 
»zli prist«. Prilog zld = zlj'e (Hercegovina) 
< stcslav. zile. Od. sintagme bez zla pridjev 
na -en bezazlen »iniiocens«, na -ost bezazlenost. 
Apstrakti na -oba (upor. grdoba) zloba < 
stcslav. zzloba, s pridjevima na -hn > -an 
zloban (na-), poimenicen na -Ik zlobnik m 
prema f zlobnica, denominal na -iti zlobiti 
kotne »pakostiti«, na -iv zloblv < stcslav. 
ziioblv, u crkvenom jeziku agnecb nezlobim; 
kod Rumunja s umetnutim g u suglasnickoj 
grupi (upor. polj; zgloba) zglobiu (Munte- 
nija) »mutwillig«; nazlob, gen. nazloba m, 
nazlobiti pf. prema impf, nazloblvatl, na- 
zlabati; na -oca (tip cistoca) zloca »davo«. 
Brojne su imenicke, pridjevske i glagolske slo- 
zenice od sintagme: od zle cesti (v.) zlocest 
(1575) (na-) »zao« u juznoslav. jezicima (upor. 
kod Habdelica blagocest), u komparativu zjo- 
cestiji, prosiren na -bnb > -an zlocesan (Kos- 
met), apstraktum na -bstvo zlocestvo, na -arija 
(pejorativno kao u: rdarija, nistarija, novotarija) 
zlocestarija; zlocudan = zlocud, hipokoristik 
zloco (juzno) = zloca (istocno), zlocudnost; 
zloglasan, poimenicen na -Ik zloglasnih prema 
f zloglasnica, zlbglav, zlogodnica, zlojesan 
(Kosmet) »prebirac u jelu, koji mrsavo jede«, 
zlokoban, zlokobnih m prema zlokobnica f, 
zlokobnice, gen. -eta n (Kosmet); zloguk (v. 
gukati) = zloslut, zloslutan, zloslutnih m 
prema f zldslutnica; zlo(h)ran, zlokop m (v. 
kopati), zlomisljenik, zloocmk, zlopatnik m 
prema f zlopatnica, zlopatnja, zlopacenje, sve 
od zlopatiti se; zlopak < zlo + opak; zlo- 
pamtilo, zlopbgleda, zlbprelja f, zlofdd = zlu- 
rad, zlbsrdan, zlosretan — zlosretnjl, zlosrec- 
ntk — zlosretnj'ik m prema zlosrecnica = zlb- 
sretnjica, zlosreca; zloncmjeran, zlonamjer- 
nost (Maretic: < rus. zlonamerennyj); zloduh 
(asp. svetoduh, antonim), zlbtkalja f; zlostava, 
s pridjevom zlostavski, zlostaviti pf. prema 
impf, zlostavljati; zlbtrbica (riba) < trbuh; 
zlovolja (takoder nadimak), zlovoljan, zlo- 
voljnost. Mjesto stcslav. zlodejb > zlodi »vrag« 
stvorene su izvedenice zllkovac, gen. -ovca 



643 



zapt 



od hipokoristika zllko (Boka) m a taj od zlica, 
pridjevi zllkovcev, zlikovacki, zlotvor m, 
pridjevi zlStvoran, zlbtvorov, zlotvorski, zlo- 
vdran (Risan, v. varlti); zloclnac, odatle zlo- 
cin m, zlocinstvo; zlodjelo »Ubelthat«. Para- 
sintakticki denominali: nazliti, -im pf. »zlo 
ciniti, pakostiti« od dati se na zlo, uzeti se na 
zlo, odatle opet imenica na -lea nazlica f 
(Lika) »zla zena« prema m nazlija = nazlija 
(Rijecka nahija, Crna Gora, prema turciz- 
mima na -//; razlicno je od turcizma nazlija < 
tur. nazli, v.); izazliti (se), -im pf. (Dubrovnik, 
objekt dijete) »uciniti da bude posve zao« 
prema impf, izazlivati (Stulic); sazllt »osla- 
biti«, prizllt (Brusje, Hvar), pozliti od poci 
po zlu; zlbsrditi se (na- Lika); zloupotrebiti 
= zlorabiti, s postverbalom zloraba, zloporaba, 
zloupotreba; dozlogrditi (od sintagme do zla 
i grda) — dozlogrdit (Kosmet) = dozlovje- 
diti 1 -vijediti (Martic) = dozlovidjeti = 
dozlovldit (Korcula) »dodijali«, upor. stcslav. 
euo iabnb »deformis«. U toponomastici Zlo- 
kucane. Slozeni prilozi: zleudno = zjjeudno 
»misere« (v. hud, nauditi); zlaradlc , zlaradick . 
Unakrstenjem sa vrijed (y.) nastade elllb > 
(prema Miklosicu hrvatski) 'zled, odatle prid- 
jev zledan, f zledna (ZK) »koji se lako ozlije- 
di«, zlijediti, zlljedim (po-) impf. (Vuk) »eine 
Wunde aufreissen« prema iterativu pozljedl- 
vati, -ujem. Balticke usporednice, su brojne i 
sadrze prvobitno ie. znacenje i pokazuju 
citavu skalu prijevoja, dok praslav. pridjev 
ima samo psiholosko znacenje i pokazuje 
samo jedan, i to nizi prijevojni stepen (Tief- 
stufe) kao i lit. atziilas, atzulus »1° schroff, 
grob, hart, 2° unbarmherzig«, jzulus »lastig, 
unverschamt, grob«, pazulmis »schrage, schief«, 
prema prijevoju e lit. nuozvilnus »abschussig«, 
lot. zvelt »walzen, fortbewegen« i prema pri- 
jevoju o lit. zvalus »geschickt, flink, hebend«, 
lot. zyalstitles »schwanken«. Ie. je znacenje ko- 
rijena *ghuel- (u slavinama nizi prijevojni 
stepen) bilo »ono sto je koso, strmo, grubo«, 
upor. sanskr. hvdrate (3. 1.) »krivuda«, avesta 
zurah »krivica«, perz. zur = lat. falsus »fa- 
lisan«. Suglasnik z je nastao od ie. palatala gh. 

Lit.: ARj 1, 264. 731. 2, 731. 4, 124. 7, 
774. 775. BI 798. 847-848. Elezovic 1, 143. 
Kusar, NVj 3, 338. Jagic, ASPh 20, 530. 
31, 551. Vusovic, N3 5, 45-48. Bulat, JF 
5, 146. Hraste, JF 6, 213. Mazuranic 967. 
1687. Maretic, Savj. 187. 188. MikloSic 405. 
419. Holub-Kopecny 437. Bruckner 654. KZ 
45, 33. Vasmer 1, 457. Mladenov 192. Jraut- 
mann 372. KZ 43, 173. Boiiactf 1013. 1071. 
Bragmann, IF 27, 271. Buga, RFV 75, 141. 
si. (cf. Ub 8, 199). Iljinski, RFV 61, 227-243. 



(cf. RSI 3, 335). Lewy, ZSPh I, 416. Machek, 
Sldvia 17, 189. 194. Tiktin 1824. Nehrine, 
IF 4, 400. Petersson, LUA, n. f., sv. 18, br 
2. (cf. IJb 20, 341). RES 8, 148. Vaillant) 
RES 9, 6-7. 

zaova f = (stezanjem ao > a) zova (Vuk, 
Vojvodina) = zava, gen. zave (Kosmet) = 
(s metatezom) zavla (ZK) = (s poluglasom) 
ziiva (Krasic) »muzevljeva sestra njegovoj 
zeni«, sveslav. i praslav. porodicni termin 
*ebly, gen. ebib e, prvobitno kao svekry (v.) 
po deklinaciji ft (tip cabby; gen. -vue), ali 
je prema svjedocanstvu slavina vec u praje- 
ziku preslo u deklinaciju a. Pridjev na -in 
zdvin = zavlin (ZK). Nema usporednica u 
baltickoj grupi, nego u juzno-ie., sto je ri- 
jetko: u gr. Y a ^ oco ? < *7ctX<xPw5> aticki yd- 
Xmg, gen. yahSw »belle-soeur, soeur du mari«, 
lat. glos, gen. glorisj frig, yikapoc, = yaAAa- 
po^ »a6£kpoij Yuvii« < ie. j(3)loif-. Samo- 
glasnik a je nastao iz 6, upor. stcslav. ^ivva, 
bug. zdlva, slov. zolva, stces. zelva, polj. 
zelwa, ras. zolva. 

Lit.: BI 799. Elezovic 1, 184. MibloIU 400. 
Bruckner 651. Vasmer I, 460. Mladenov 195. 
Trautmann 373. Boisacq 140. Hirt, IP 2, 145. 
Kretschmer, KZ 31, 333. 453. Leskien, IF 
19, 203-204. Machek, Sldvia 16, 189. W P 
1, 631. 

zaprtak, gen. -tka m (Stulic) »starmali, 
patuljak, nanus« po svoj je prilici metafora 
od stcslav. zaprbtbkb »ovum ventosum, mu- 
cak«, sveslav. i praslav. prefiksalna sloze- 
nica od ie. korijena *per- »roditi«, lat. pario, 
parerd. Upor. rus. portiti, »verderben«, u 
kojem je isti korijen prosiren na t, ukr. vyportok 
»Fruhgeburt«. Pocetni slog iste rijeci izopa- 
cen (pejorativiziran) je u slov. zlaprtek — 
zlapotek, pridjev zlaprten = slapftki m pi. 
(Zagreb) »mucak«. U Nisu je ista rijec saljiv 
naziv cetvriak — zaprtak, ali se ne razabira 
kako je doslo do te uzrecice. U Poljicima (Dal- 
macija) prefiks za- zamjenjuje se prefiksom sa- : 
saprtak, gen. -tka »krzljavac, basarak, kit, 
krzelj, trtak, masur, kuko«. Matzenauer upo- 
reduje lit. spurtis »putridus, cariosus (de 
ligno)«. 

Lit.: BL 807. ZbNZ 8, 232. Pletersnik 2, 
968. Miklosic 243. Holub-Kopecny 432. Bruck- 
ner 645. Mladenov 182. WP 2, 41, Boisacq' 
804-805. Matzenauer, LP 14, 167. 

zapt m (Vuk, Kosmet) = zapt, zdft, 
zavt (BiH) »1° disciplina, strog rezim, stega, 
2° zaustavljanje daha u prsima kod astme, 
3° sekvestriranje (2° i 3° BiH)«. Denominal 



zapt 



644 



zastunj 



na -iti zaptiti, -im pf. (Vuk, Kosmet, objekti 
dorata, vojvodej (po-, u-) »1° drzati koga u 
zaptu, 2° zapusiti« = zaptiti, zaptijem (Vuk), 
zaftiti — zdptim (Kosmet) »3° tesko disati, imati 
sipnju«, prema impf, na -va- zaplivati, zapti- 
vam »zapusavati«, na -isati zdptisati, -sem pf. 
»1° objekt vodu, 2° zabranjivati, sprecavati, 
ustezati«. Radne imenice na -de zaptivdc, 
gen. -aca »zapusac«, na -dzija zapcija »koji 
pazi na zapt«, prema Elezovicu krivo zabilje- 
zeno mjesto zaptija f (Kosmet) »turski zan- 
dar(in)«. Odatle zaptisto n (Kosmet) »ustanova 
zandarmerije«. Deminutiv na -ce, gen. -leta 
zapute n (Kosmet). Ovamo ide zabit (BiH) = 
zabit, gen. zabita m (Kosmet) »oficir«. Bal- 
kanski turcizam arapskog podrijetla, ar. zabt, 
> tur. zapt, apstraktum zaptijje »1° javna 
sigurnost, bezbjednost > 2° vojnik ili zandarm 
kojemu je duznost da cuva javni red« (upor. 
za semanticki razvitak tal. podestd < fat. pa- 
testas), zapttct, zabit < ar. zabit, iz turske 
administrativne terminologije: rum. zabit = 
zabet »leitender Beamter, Kommandant«, za- 
bitlic, bug. zabitin »policist, oficir«, zabitlik, 
arb. zabit »autorite«. 

Lit.: BI 682. 807. 808. Bosanski prijatelj 

2, 111. Mikldsle 399. Korsch, ASPh 9, 678. 
GM 479. Pascu 2, 557. 175, br. 1162. Mladenov 
169. Tiktin 1785. Elezovic 1, 197. Skoljic* 
643. 646. 647. 

zar 1 m (akcenat u Skaljica; po cto glavu 
svoju na eamb meces, u Aleksandridi, Starine, 

3, 312; Kolunic, Spovid opcena) = car (Ve- 
tranie, Naljeskovic, Akvilini, Bella) = cara 
f (Mikalja: igrati na care} = deminutiv carica 
(carice bacati) »kocka, zdrijeb« = zar (Kos- 
met) »sreca u igri, na kocki«. Balkanski tur- 
cizam arapskog porijekla (tur. zar < ar. 
zahr »kocka«, od ar. glagola jasara, jazara 
»kockati se«) koji je k nama mogao doci i 
preko tai. zara, zaro »isto«: rum. zar »Wurfel- 
spiel«, bug. zar, arb. zar, ngr. ija.pi, srgr. 
d^dpt. Za dubrovacke primjere bi se moglo 
misliti da se trebaju citati dzar (usp. zora > 
dzora, tal. zaro) ali postoji i u Srbiji car u 
torn znacenju (Milicevic), vjerojatno neka 
kontaminacija (rar + car »imperator«). Ova- 
mo ide i evropski arabizam hazard »kocka, 
kockanje« < fr. hasard, pridjev na -bn > -an 
hazardan (hazardna igra), infinitiv hazardirati 
preko njem. hasardieren < fr. hasarder, od 
ar. jasar »Gesellschaft welche wiirfelt« (Lo- 
kotsch) > spanj. azar > fr. > njem. Hasard- 
spiel. 

Lit.: ARj \ 757. 760. BI 808. StPH 3, ir8. 
Starine 3, 312. Jagic, ASPh 5, 92. 93. Halevy, 



MSLP 11, 73-91. (cf. AnzIF 12, 167). 
Lokotsch 2186. REW* 9595. Elezovic 1, 198. 
GM 481. Prati 1060. Skaljie" 647 '. DEL 4108. 

zar 2 m (BiH, akcenat u Skaljica, govori se 
zar) »1° zavjesa, zastor, 2° zenski zavitak u 
kome su muslimanke zamotane i pokrivene 
izlazile na ulicu (zar se kroji od basme, stofa 
ili svile, nferedza samo od cohe)« = zara f 
(Mostar) »zavjesa«. Od tur. zar »Hautchen, 
Membrane (Sevket)« < ar. izar. 

Lit.: BL 808. Skoljic- 647. Milas, Rad 
153, 84. 

zarar, gen. -ara m (Vuk; u BiH i zdrar) 
— zarar (Kosmet, objekt uz ciniti) »steta, 
gubitak« (protivno car, sicar, v.). Denominal 
na -iti zardriti, zarurim pf. (Vuk) = zararit 
(Kosmet) prema impf, zararivati, -rdrujem 
»stetovati«. Imenica zardrsuz (-rd-) (BiH) »koji 
ne cini nikome stete, koji nije opasan«. Bal- 
kanski turcizam arapskog podrijetla (ar. > tur. 
zarar, zararstz) iz turske trgovacke termino- 
logije: bug., arb. zarar, cine, zarare f. 

Lit.: Elezovic 1, 198. GM 481. Mladenov 
183. SkaljiP 647. 

zarf m (Vuk) pored z&f i z&lf (BiH) »F 
(Vuk) kao mala casica od srebra, mjedi ili 
zlata za fildzan, 2° korice, oklop, 3° kuverta« = 
zarf (Kosmet) »omot za pisma«. Balkanski tur- 
cizam arapskog podrijetla (ar. > tur. zarf 
»1° Untertasse, 2° sud, 3° kalup, 4° omot za 
pisma«) turske terminologije za kuhinjsko 
sude i postu: rum. #2r/"»Untersatz des filigean«, 
bug. zarf arb. zarf e, zalf , ngr. £dpcpi »Unter- 
tasse«. 

Lit.: BL 810. Elezovic 1, 199. Lokotsch 
2202. GM 481. Mladenov 183. Korsch, ASPh 
9, 678. Skoljic 647. 

zasemprit pf. (Potomje) »ucestali«. Denomi- 
nal od tal. sempre < lat. semper (prefiks ra-). 
Kod Hrvata u Molise semaj »uvijek« < sttal. 
sempremai > sempremd (Abruzzi) < lat. semper 
magis. 

Lit.: REW 3 7814. Wedkiewicz, RSI 6, 235. 
Prati 899. DEL 3451. 3452. 

zastunj (ZK, pojacanje s gen.: <~ boga), 
prilog, »badava, zabadave, mukte« = zao- 
stunj (Vodice) pored zastunj. Mjesto prijedloga 
ra, koji je kao u zaludu, zaman, zabadava, 
stoji prijedlog o- < ob- ostun (Krk, Notarska 
knjiga), ostunj, ostunja (Modrus, 1487). Bez 
ta dva prijedloga stun (16. v.), stima, stunja. 
Hrv.-kajk. takoder, u slov. varira u > o, kako 



zastunj 



645 



zdjela 



ni u jednoj drugoj slavim. Bez prijedloga za-, 
o-, s- nije potvrdeno u hrv.-srp., nego u stcslav. 
kao pridjev LLLnb »qui gratis datur«, prilog 
turge (lunet) (Klocev gi., Zografsko, Marijansko 
ev.,isi.) »umsonst«,rus. tune »miissig, umsonst«, 
tunejadec »Mussigganger«, tunnyj »vergeblich«, 
bug. tun »falsch«, tune »vergeblich«, polj.-slez. 
tuni »wohlfeil«, bug. ttinja beda, prilog tune 
(-e iz lokativa, Psaltir dubrovacki, 16. v.) 
»gratis«, apstraktum eumLia »dar«. Prijedlog i 
je dosao kao u slaka (ZK) < sb Ibgbka »jeftin«. 
U stokavskom je prilog iscezao zbog turcizama 
mukte i badava. Nema usporednica ni baltickih 
ni drugih ie. Iz ie. jezicnih sredstava tumaci 
Mladenov, koji dovodi u vezu sa last (v.) i 
pretpostavlja ie. korijen *tou-, *tu-, sto ne ide, 
jer tbStb pretpostavlja ie. *teus-, *tus-, ne *tou-, 
*tusk, dok Miklosic uporeduje sa polj. tani 
»wohlfeil«. Rijec je prema tome bez etimologije. 
[Usp. i pod stunj]. 

Lit.: ARj 9, 286. Skok, ASPh 33, 373. 
Mazuranii 854. 1383. Pletersnik 2, 881. Djela 
JAZU 31, 222. Ribaric, SDZb 9, 205. Miklo- 
sic 365. Bruckner 565. Mladenov 642. SA 139. 
323. Vasmer 3, 153. 

zatilak, gen. -ioka m (Vuk) = (reforma no- 
minativa prema gen. -ioka < -Ujka) zatiljak 
(Vuk) = (hiperjekavizam) zatjelak, gen. -ioka 
(Gundulic) pored zatjeljak, gen. zatijeljka = 
zaceljak, gen. zatijeljka (Pastrovici) = zat'ijak 
pored zafijok (Kosmet, takoder analogija prema 
gen. -ijoka) »zadnja strana glave«. S prefiksom 
po- mjesto ra- pdtilak, gen. -ioka pored potiljak, 
gen. -ioka (Vuk, Srbija, Crna Gora) »isto«. 
Samoglasnik i je nastao od jery-a, upor. stcslav. 
tyH »a6xiiv«, rus. tyl, polj. tyl. U bug. til 
»Genick, pozadina«, pridjev tuen, poimenicen u 
sr. r. tilno i na -ik tilnik »Messerriicken« (upor. 
tilut m, teluce n, bez prefiksa). Rijeci zatiljak 
i potiljak poimenicene su sintagme za tylom, 
po tilu s pomocu sufiksa -tk. Sto je cisto til 
propalo i nalazi se u izvedenici od sintagme u 
hrv.-srp., uzrok je jezicna borba protiv homoni- 
mija: -tio upretio (v.) od titi; upor. unarjecjima 
i tio < htio < huelb. Znacajno je da u Vodica- 
ma postoji i sa M mjesto i (upor. sirov — surov 
(v.) zdtuljak pored zavrdtnjak, sto predstavlja 
prijevoj ou pored u u ie. korijenu *teu-, *tou-, 
*tu- »bujati«, prosirenom formantom -lo: sanskr. 
tulum »Ritze, Wedel, Biischel, Baumwolle«, 
tula »Docht«, gr. tuXoc, »Buckel«, stir, tuile 
»Flut«, stprus. tuian »mnogo«, lit. pridjev tiilas, 
»muitus«, nvnjem. Dolle, tirolsko-njem. 
pridjev doll »debeo«. Kako se vidi, sveslavenski 
se Semantem (naziv dijela tijela) ne nalazi ni u 



baltickoj grupi kao ni u ostalim ie. jezicima. 
Nijejasno kako je taj prijenos nastao. Mozda ide 
ovamo i odredeni pridjev till = (asimilacija?) 
tinji samo u izricaju za till cas = u till (as »za 
jedan cas, hurtig, brevi«. 

Lit.: ARj 11, 135. BL 819. Ribaric, SDZb 
9, 205. Miklosic 369. LLolub-Kopeiny 399. 
Bruckner 589. Mladenov 633. Vasmer 160- 
61. Boisacf 990. Reichelt, KZ 39, 74. Zubaty, 
ASPh 16, 417. 

zbrisati, -dm pf. (Lepetane; primjer: ona 
udica zbrisa) »skliznuti«. Od furl, sbrissd »sdruc- 
ciolare, perdendo equilibrio«, postverbal sbris 
»sdrucciolo«, sbrissade f, mlet. sbrisdr, tal. sbri- 
sciare. Prefiks s- < lat. ex-. 

Lit.: Pirana- 946. DEI 3358. Rosamani 949. 

zdjela f (Vuk), deminutiv zdjelica, augmen- 
tativ zdjeletina (Lika), na -ar zdfildr m = 
Mela, Melica (Vuk) = zdila (Rab, Vrbnik, 
ZK, Lijesce u Lici, Krasic, hrv.-kajk. slov.), 
zdelica = zdelo f (Bednja) = zdila (1556, 
Perna; Lumbarda, Vrgada, Otok u Slavoniji, 
Hektorovic, sibenski otoci, Brusje, Perusic, 
Gospic, Pribic kraj Krasica, Pazin) »1° canak, 
cinija, kopanja, panica, plitica, terina, vagan, 
2° casa (Vrbnik), 3° cast, poklon, .dar za Bozic 
(Mljet, Zore)«. Odatle zdeljnjak (Gemvo)» Sump f- 
schildkrote«. Izmedu i i d ispao je poluglas 
s, koji je nastao iz u, kako se vidi iz mlade po A 
sudenice skudel m (Stulic), skudela f (Dubrov- 
nik, Racisce, Korcula, Lika, -dela Istra) = 
skudela (Tivat, Crna Gora) = skurdela pored 
skudela (Crmnica) »1° salica za kavu (Racisce, 
Tivat), 2° terina (Korcula)«, deminutiv sku- 
delica (Molat, Lika, Vrbnik, Istra, Bukovica 
u Dalmaciji) »1° salica, 2° (Lika) limen sud iz 
koga vojnik jede«. Slov. skodela, skodelica »isto«, 
s umetnutim n pred dentalom skandela »salica«, 
skudela »isto sto skodela, Schussek, skodela 
(Gorensko) pored skedela. S posljednjim ide 
zajedno skidela (Buzet-Sovinjsko polje) »zdjela 
fz gline pocakljena (domaci proizvod)«. Samo- 
glasnik o u slov. i u hrv. oblicima moze se tuma- 
citi i s nazalnim c, koji se nalazi u stcslav. skpdelz 
»testa, laguncula, tegula«, skndihm »testa- 
ceus«, skgdehnikl »XEpan£tg, figulus«. Nazalno 
;' moglo je nastati od unakrstenja od sculetta > 
tal. -mlet. scodilla, furl, scudiele f i scandula 
(v.). Postoji i jos jedna varijanta sa u > & 
(gubitak): skleda f (Istra), deminutiv skledica, 
sklednjak (Istra, Buzet-Sovinjsko polje) »drvena 
zdjela u kojoj se kuhacom gnjeci krumpir« = 
sklida, sklidnjak »polica kamo se mecu zdjele«. 
Taj je nastao takoder iz scodella > *sktdela > 



zdjela 



646 



zdrozgati 



metatezom *skbleda. Nalazi se i u slov. skleda 
»Schiissel«, s potpunom leksikologijskom poro- 
dicom. Nasa posudenica ide zajedno sa nvnjem. 
Schiissel, stvnjem. scuzzil(a) od lat. scutella, 
deminutiv od lat. scuta pored scutra »flache 
Schiissel« > skundra f »Art Korb (Notranj- 
sko)«, deminutiv skundrica. Razlika je samo u 
vremenu. Njemacka posudenica potjece iz vlat. 
prije 5. v. 5 a slavenska poslije toga datuma. 
Njemacka pretpostavlja i medu samoglasima, 
slavenska i > d 1 potjece iz sjeverne Italije. 
Lit.: ARj 15, 241. 362. 17, 690. BI 853. 
Pletersmk 2, 487. 491. 501. 630. 638. 906.-66. 
Hirtz, Amph. 176. Miletic, SDZb 9, 262-66. 
392. KuSar, Rad 118, 17. NVj 3, 316. Zore, 
Rad 170, 230. Jurisic, NVj 45, 174. Hraste, 
IF 6,182. REW* 775(5. Miklosii 301. Bruckner, 
KZ 51, 231-232. ZSPh 8, 440. Skok, ZRPh 
54, 203. DEI 3406. 3407. 

zdrav (Vuk) (ne-), balto-slav., sveslav. i 
praslav. *$bIoe & ili *sbtorbb, *sadorvb, pridjev 
obrazovan istim sufiksom -yo kao ziv (v.) ili 
mrtav, »sanus (opozicija nezdrav, bolestan)«, 
odredeno zdravi (~ Ciganin) (Kosmet) »pravi«, 
kod kihanja pis zdrav (Kosmet). S negativnim 
prefiksom ne- nezdrav (Kosmet) »budalast, sulud, 
mahnit, lud, natrusan (Kosmet), nedotavan 
(Kosmet)«. Deminutiv na -acak < -be + -bkt 
zdravacak, f -cka (Piva-Drobnjak). Apsolutni 
superlativ reduplikacijom (tip : nov novcar) zdrav 
zdravcit (Vuk, Kosmet) »posve zdrav«. Poime- 
nicenja: na -be > -ac zdrdvac, gen. zdravca 
(Vuk) »1° zdrav covjek,2° biljka geranium mac- 
rorrhizum«, na -i! zdravi's, gen. -{Sa (Stulic) = 
na -injak zdrdvinjak m »herbae genus«, na 
-aca nesdravaca (Lika) »budalasta zenska«, 
na -an nezdravom m »budalast covjek« = na 
-sa nezdravia m (Lika) = na -elja nezdravelja 
m (Kosmet) »rnanitas, ludak«, na -stina < -bsk + 
-ina nezdrdvstina /(Konavli) »neman, strasilo«. 
Apstraktum na -je zdravlje n, s deminutivom 
zdrdvljice n i pridjevom na -bn > -an zdrdvljan, 
f -ana. Na -jak zdravljak »1 ° eipitet mladom 
mjesecu, 2° mlijecni restoran«. Rumunji po- 
sudise ndzdrdvan »mit ubernatflrlichen magi- 
schen Kraften begabt > wunderbar, schalk- 
haft«, s crkvenim sufiksom n&zdrdvdnie »toller 
Streich«. Denominai na -iti zdraviti (se), -Im 
impf. (Vuk) (iz-, na-, o-, od-, po-, poo-, otpo-) 
»1° (inhoativ) convalescere, 2° propinare, 3"(re- 
ciprocno) consalutari«, iterativ na -ati -zdrav- 
Ijati, -am, samo s prefiksima nazdravljati = 
nazdrdljat (Kosmet). Odatle postverbali: po- 
zdrav m, odzdrav m. Na -ica zdravica (na-, 
obna-). Na -je pdzdravlje n. Na -eti ozdravet, 
-im (Kosmet), ponezdravet se (Kosmet) »senuti 



pamecu«. Prilozi zdravo »1° uzvik, 2° vrlo«, 
ndzdravo (zaboljela ga ~ samo od sebe, Piva- 
-Drobnjak). Rijeci pozdrav i pozdraviti preve- 
denice su od salutem i salutare (posudeno salu- 
tirati, -lutiram u vojnickom govora). Rumunji 
posudise pridjev zdravdn »jak«, koji se ne nalazi 
u juznoslav., zdravenie »jakost«, zdravila »salvia 
officinalis«, Novogrci oBpapix^a »puna casa«. 
Etimologija nije jedinstveno utvrdena, jer se 
ne moze utvrditi ni jedinstven praslav. oblik. 
Luz.-srp. strawy i strus, storovb pretpostavlja 
praslav. *storvt, a stcslav. i stces. ostrabiti < IL- 
torbi. Vasmer rastavlja strawy (prema Trautman- 
nu progresivna asimilacija), storovb od zdrav. Pre- 
ma semantickoj paraleli njem. Kerngesund, lat. 
robustus (internacionalno robustan) -drav se do- 
vodi u vezu kao prijevoj na o praslav. *dorv o 
od drvo, drijevo (v.), dok je sa- prefiks znacenja 
»dobar« (upor. galsko su- i gr. t>- u vyvr\q, odatle 
internacionalno higijena, higijenski). Bez tog 
prefiksa nalazi se (prema Meilletu) u sanskr- 
tu dhruvah »ferm?«, stperz. auruva- »zdrav«, 
u sanskrtu sudharmd (H. Pedersen). Ali se 
si- uporeduje i sa ge- u gesund. Ako se odstrane 
strawy i storovb, onda je ie. korijen *doru-. Upor. 
lit. sudrus. Slog zdra- nastao je po zakonu li- 
kvidne metateze: upor. polj. zdrowy, rus. 
zdorovyj. 

Lit.: ARj 7, 770. 8, 149. 150. BI 835 
Elezovic 1, 456. 2, 21. 93. 538. Vukovic, SDZb 
10, 391. MikloHc 49. SEW 1, 214. IF 31, 411. 
Holub-Kopecny 434. Bruckner 650. Vasmer 1, 
450. Mladenov 190. Trautmann 53. ZSPh 8, 
442. WP 1, 806. 2, 512. Tiktin 1041. Baudouin 
de Courtenay, Ub 13, 310. Boisaccf 299. Buga, 
RFV 67, 232. si. (cf. RSI 6, 270). Fraenkel, 
Melanges Pedersen 443-455. (cf. Ub 23, 397). 
Hujer, LF 46, 181. si. (cf. Ub 8, 208). Jokl, 
lint. 320. Machek, ZSPh 7, 378. Meillet, 
RES 6, 172. Noha, ZSPh 5, 213. Pedersen, 
IF 5, 60. KZ 38, 372 (cf. AnzIF 21, 78). 
Pogodin (cf. IF 21, 204). Simcik, HR 1942, 
389-391. Zupitza, KZ 37, 391. Vaillant, RES 
22, 21. 

zdrozgati, zdrozgam pf. (Vuk) (z- = prefiks 
s-) = (sa u mjesto o) zdriizgati, zdruzgdm, jos 
s prefiksom raz- razdrozgati = -druzgati »raz- 
biti na sitne komadice«. Jos postoji varijanta s 
prefiksom s- i na onomatopejsko -ototi stro- 
skdtati u istom znacenju. Upor. s posljednjim 
troska »scoria« (v.) i ime biljke troskot (v.). 
Nalazi sejosu slov., slvc. ipolj. Praslav. Balticka 
grupa pruza usporednice za samoglasnik u kao 
i za varijante zglsk: lit. druzgas »mrvice od ne- 
cega«, druzgeti »razbiti u paramparcad«, lot. 
satruskdt »razmrviti«. Ie. je korijen *dhreu- 



zdrozgati 



647 



prosiren na sk. Varijacija sk > zgje zbog onoma- 
topeiziranja. Upor. i mazga sa maska. 

Lit.: ARj 13, 523. BI 836. Miklosit 51. 
SEW 1, 228. Bruckner 99. WP 1, 872. 

zdrucati, -am impf. (Dubrovnik) prema pf. 
zdriicnuti, -em (ibidem) »riickweise reissen«. 
Onomatopeja, koja je mozda stvorena pod upli- 
vom tal. sdrucciolare, drusciolare, druse tare, 
druzzolare »girare«, ruzzolare. 

Lit.: Resetar, Stok. 313. Prati 894. DEI 
1397. 

zducit se, -im pf. (Lovran, Istra) »preten- 
dere«. Odatle postverbal zduk m. Cini se da 
potjece od tal. dilcere (13 v.) > -dune, sa -iti 
kao u kuriti < currere; z- je tal. prefiks s- < lat. 
ex-, Upor. u Reziji (slov.) produijnat < furl. 
produsi, jintroduzjnat < furi. introdusi. Od 
part. perf. duetus sa sufiksom -orius > -or bilo 
bi prema Vaillantu (na) dohuore (Zografsko 
evandelje, Marko IV 38) »oreiller«, izbalkanskog 
latiniteta. 

Lit.: ASPh 34, 307. Sturm, GSJK 6, 52. 
Vaillant, BSLP 39, 209. Vasmer 1, 365. 366. 
Horalek, Sldvia 18, 57. ss. SA 266. DEI 1398. 
1399. 1405. 

zdur, gen. zdiira m (Stulic, Dubrovnik, za 
doba republike) »servo di corte, glasnik, telai, 
(u lat. pisanim spomenicima) riparius«. Kod 
Filipa de Diversis siauros (15. v., ak. pi.). Od 
radne imenice "exitore, od exeo, exire (prefiks 
ex- i eo, ire). Upor. Logudoro bessida »Ge- 
schwulst«. S prefiksom re- tal. riuscire > reusiti, 
-im impf., pf. (Perast, Pastrovici) = (prema tal. 
1. 1. prez. riesco) reuskati, -dm pf. (Perast) = 
rebuskati, -am pf. (Dubrovnik) »poci za rukom, 
uspjetk (suglasnik b, koji ovdje zatrpava hijat, 
nalazi svoju paralelu u bessire < exire, bessida, 
Logudoro). U dubrovacko-romanskom u iz 
infinitiva riuscire (mjesto riescire unakrstenjem 
sa uscio) usao je anal ogij ski i u prezent (*reusco). 

Lit.: BI 836. Mazuranic 1677 '. Budmani, 
Rad 65, 167. Zore, Tud. 8. Rohlfs 350. Skok, 
Sldvia 10, 491. ZRPh 54, 203. REW* 3018. 
DEI 3268. 

zeba f (Vuk) prema m zebac, gen. zepca 
(Jablanac, Senj) = sebe (Vetranovic; potvrde 
iz narodnog govora za tu varijantu nema), 
sveslav. i praslav. *z\ba, »fringilla coelebs«. Pri- 
djev na -in zebin. Deminutivi na -id zebic 
(Nin) »mlado od zebe«, na -ica zebica (Kriz, 
Pazariste, Stinica, Zivi Bunari, Sosice, Zum- 
berak). Njezino pjevanje prije sunca znaci kisu. 
Samoglasnik e je .nastao od palatalnog nazala 



t, upor. polj. zieba, ukr. zdblyk, zdblyca, ras. 
zjdblik. Miklosic i Bruckner vezu sa zepsti 
(v.), jer se prema Brehmu zeba pojavljuje 
nakon kopnjenja snijega i na pocetku zime 
nestaje. Upor. tumacenje Latina fringuilla fri- 
gore cdntat i nase sinonime u snigarica, sni- 
gavac, snijeska, snizenica = snjeznica, snje- 
guljica, snjeguljka, snjegusica, snjezarka. Buga 
uporeduje s lit. zibe, zilele »fringilla eannabina«, 
koje je od glagola zibu, zibeti »sjati se«, iz 
cega bi izlazilo da je dobila ime po sjaju perja. 
Glede njem. Fink, na koji se Buga poziva da bi 
objasnio e, upor. pin(j)ac, pincina, pinjavac. 
Hirtz je nabrojio 43 sinonima za »fringuilla 
coelebs«. Nazivi po glasu za zebu isto su tako 
brojni kao po snijegu: bitkavac, bitkavica od 
glagola bitbikati, cinkavac, cinka, (s)cinkavac 
-kovac, cinkovka, canka, civkalica, saka, itikon 
(-uri), scikunac, surkovac. O posudenicamayw^ 
(-a, -ic, -ka, -kov, -kulja) = hinko v. pod/ink. 

Lit.: BL 836. Hirtz, Aves 14-15. 415. 
571. Miklosic 401. Bruckner 653. Buga, RFV 
75, 141. si. (cf. LJb 8, 199). 

zee m (Vuk, ZK, danas opcenito na cita- 
vom podrucju) prema fzecica = (hrv.-kajk. ne- 
stegnuto aje > e) zajec = (e identificirano s 
nepostojanim a = e < 0, b) zajac, gen. zajca 
(Negotinska krajina), zajac, gen. zajca (Kos- 
met), sveslav. i praslav. *zajecb, »1° lepus, 2° 
oronim (ime bosanske planine), 3° prezime 
(Zee, Lika, pored Zajac, ZK, na -ic Zajcic)«. 
Deminutivi zecic, na -bk > -ak zeiak, gen. 
zecka (Hrvatska) »(metafora po cvijetu) gra- 
sak«. Augmentativ na -ina zecina f »1° veliki 
zee, 2° koza od zeca«. Pridjevi na -j zecji 
»leporinus«, na -ev zecev, poimenicen u sr. r. 
Zeceva (polje), poimenicen na -ina zecevina 
»meso zecje«. Nestegnut oblik zajec ocuvan je u 
toponimu Zajecar. Samoglasnik e u sufiksu 
-ec nastao je iz palatalnog nazala e, upor. stc- 
slav. zajicb, polj. zajqc, ras. zajac, gen. zaica. 
Taj se rijedak sufiks (upor. jos samo mjesec, v.) 
zamjenjuje u slavinama obicnijim: bug. zdek, 
mak. zajok, bjelo-rus., ukr. zfljuk. Suglasnik 

j u zajec se smatra kao suglasnik koji zatrpava 
hijat; zbog toga u slov. zavec pored zajec 
(upor. rukovet pored rukojef). U baltickoj se 
grupi moze uporedivati samo stprus. zasins 
»isto«. Tumaci se iz ie. jezicnih sredstava na 
vise nacina. Fick dovodi u vezu s lit. zaidziu, 
zaisti »skacem« < ie. korijen *ghe(i)-, sanskr. 

jihite (3. 1. sing.) »skoci«. Mladenov i Zupitza 
vezu s lat. haedus, got. gaits, nvnjem. Geiss. 
Kostial i Machek izvode od zuati, zzjc »zivo- 
tinja koja zijeva«, i objasnjavaju to zasebnom 



648 



zelen 



rascijeplj'enorfl formacijom zeceve gubice. Sufiks 
-tcb tumaci se kao osnova na a s deminutivnim 
sufiksom -be. Ali se moze raditi o pred-ie. 
sufiksu -incus, -encus, koji je potvrden u Bo- 
dencus i na ligurskom teritoriju. 

Lit: BI 837. Ilesic, NJ 2, 69-72. Elezovic 

l, 190. Miklosic 399. Holub-Kopecny 410. 

Bruckner 643. Vasmer \, 446. Mladenov 174. 

WP 1, 527. 544. Walde-Hofmann 359. Kostial, 
3F e, 71-72. Loewenthal, ^SPA 37, 379. 
Vaillant, 5/av/a 9, 497. Machek, Sldvia 16, 

188. 

zecir m (Vuk) »1 ° sprava kojom se kuca na 
vrata, halka (v.) 3 2° prsten« = (unakrstenje sa 
zvek m Dubrovnik, zveka f) zvek'ir, gen. -ira 
(Vuk); odatle zecir-prsten = zecer-prsten — 
zeci-prsten (sve BiH) »prsten s velikim zlatnim 
kamenom u obliku trougla«. Turcizam per- 
zijskog podrijetla (perz. zehkir = zihgir > 
tur. zekir) iz turske terminologije kucnih 
uredaja. 

Lit.: BI 837. Miklosic 400. Korsch, ASPh 
9, 679. Skoljic* 649. 

zier m (Kosmet) = zer (Banja Luka, Bo- 
sanski Petrovac) = ziher (Mostar) »gorko, 
zestina, otrov«. Balkanski turcizam arapskog 
podrijetla (ar. zehr > tur. zeher, zehir) iz 
turske medicinske terminologije: bug., arb. 
zeher. 

Lit.: Elezovic 1, 207. GM 482. Skok, Sldvia 
15, 504, br. 857. Skaljic* 649. 

zejtin m (Bosna) = zeitin (Vuk) = zejtin, 
gen. -ma (Kosmet) »(maslinovo) ulje, olaj, 
masla«. Indeklinabilni pridjev na tur. -li zeitunli 
(Kosmet) = zeituni (ni > n kao u tur.) = 
zejtini (BiH) »maslinove zelene boje«. Na 
-ica zeitinica f (Vuk) »uljanica, sud za ulje« = 
na -jaca zejtinjdca (Kosmet) »boca ili kanta u 
kojoj se u kuci drzi zejtin«. Slozenka zeitintdne 
(BiH) »maslinka«; na -luk sejtmluk (BiH) »ma- 
slinjak«. Denominai na -iti zeitiniti, -im 
(po-, za-) »obuliti, uljiti«. Balkanski turci- 
zam arapskog podrijetla (ar. zdit,. pridjev 
zditun, zdituna »maslina« > tur. zeytin, prema 
ar. pi.): rum. zaitin (Banat), bug. zeitin, zehtin. 

Lit.: BI 837. Elezovic 2, 207. 513. Skok, 
Sldvia 15, 504., br. 854. Mladenov 190. 191. 
Tiktin 1790. REW* 9612. Miklosic 400. Korsch, 
ASPh 9, 679. Skoljic* 650. 

zelen, f zelena, odredeno zeleni (Vuk), sve- 
slav. i praslav. pridjev izveden s pomocu sufiksa 
-en (prijevojna varijanta od -bnh) od praslav. 
korijena *zel-, »viridis«; prosiren na -kast ze- 



lenkast »subviridis«. Poimenicenja: na -be > -ac: 
zelendc, gen. -nca m (Vuk, Crna Gora) »pro- 
fundum« = zelendc, gen. -enea (ZK) »lacerta vi- 
ridis« = na -de (v., u nejasnoj varijanti -bad) 
zelenbac, gen. -aca m, na -ica zelenica (epi- 
tet uz gora), na -ic zelenic, gen. -ica (Lika) 
»zeleno mlado i tanko drvo«, s deminutivom na 
-bk zelenicak, gen. -cka (Lika), na -ik zelenih, 
gen. -ika (vir u Lepenici, Kragujevac), na 
-ika zelenika »1 ° jabuka, 2° buxus sempervirens, 
simsir, 3° uvae genus (Slavonija), 4° bosansko 
i hercegovacko prezime«. Apstrakti na -ilo zele- 
nih n »pigmentum viride«, na -ina zelenina 
»viriditas« = po deklinaciji » zelen, gen. -i 
f »povrce, zerzevat«. Na -ko zelenko m »zelen 
konj«, s hipokoristikom zeko, odatle izvede- 
nice zZkalj, zekan, zekun, zeka f (Kosmet) 
»zelena koza«, pridjev na -kost zekast »zelen- 
kasto-siv«, na -onja zekonja (Kosmet, Vuk). 
Na -ofa zelenosa »zelena koza«, na -ka zelenka 
(Vuk) »top, puska«. Na -bk: zelenjak, gen. -njka 
(nj od inhoativa zelenjeti) »zelen kukuruz = 
zelenak, gen. -enka (Kosmet) »zelen plod«. 
Na -as zelends, gen. -asa m (Srbija) »kajisar«, 
od priloga na zelen(o) prodat (Kosmet) ili po- 
nuditi, apstraktum na -bstvo zelendstvo. Na 
-saca < -bsk + -ica zelenscica (Smokvica, 
Korcula). Cest kao prvi ili drugi elemenat u 
slozenim pridjevima: zelenocrn, -jasan, -modar, 
-plav, -svijetao, -zut, tamnozelen, svijetlozelen. 
Denominali na -eti (inhoativ) zelenjeti (se), -i 
(Vuk) (po-) = pozelenet (Kosmet) »virescere«, 
na -iti (kauzativ ili faktitiv) zeleniti, -im impf. 
(Vuk) (o-) »ciniti da bude sto zeleno«. Da i sam 
korijen *zel- znaci isto sto zelen, dokazuju hipo- 
koristici zeljo m = zelja m (istocno) = zelja 
m »zelen vo«, s pridjevom zeljin, zeljin, na -onja 
zeldnja (Kosmet) »ime volu«, na -os zeljos, gen. 
-ofa »zelen top«, na madz. -6 > -ov zeljov, 
gen. -ova »zelen pas«, na -jug zeljug m »zelen 
vepar«, s pridjevom zeljugov prema f zeljuga 
»zelena krmaca«. Apstraktum na -je zelje n 
»1° biljke atriplex viridis, rumex patientia, ru- 
mex pulcher, 2° kupus (Vodice)« = zelje (ZK), 
s pridjevom na -bn > -an zejni (Kosmet, 
~ bostan), zeljan, odredeno zeljani, poimenicen 
na -ik zeljantk, gen. -ika (Vuk, Dragacevo, 
Banja Luka, Travnik) = na -ica zeljdnica 
(Vuk) »pita od zelja«, na -ka zeljanka (Lika, K) 
»koraba«. Na -anca zeljarica (Stulic) »koja pro- 
daje zelje«. Znacajan je jos naziv cvijeta zelen- 
kada f (slozenica) < zelena kada (Vuk, sin- 
tagma) »sunovrat, narcissus pseudonarcissus«, 
koja je upravo pucka etimologija od tur. zerin- 
kada = zeren-kadajzerem- (danas zeren 
»Dichternarcisse, narcissus poeticus«, Sevket) 



zelen 



649 



zemlja 



> (takoder) zarekada (BiH), rum. zarna 
codea, kao da je kada hipokoristik od koduna 
(v.) < tur. kadin, a upravo je tur. zerrin kadeh 
»sunovrat« > zerin m = zeri'na f (BiH) < 
perz.-ar., ar. quadab »pehar«, perz. zerrin 
»zlatan«, tj. »zlatni pehar«. Madzari posudise 
zelenice fa »cerasus avium«. Praslav. korijen 
*zel- dolazi u baltickoj grupi s drugim sufiksi- 
ma i s drugim (visim) prijevojnim stepenima, 
tako da se pridjev zelen ne moze smatrati kao 
balto-slav. : stprus. satigan, lit. zalias, lot. 
zdl's »zelen«, s prijevojem a stpms. salin »ze- 
lje«, lit. zole f, lot. za/e / »trava, zelje«, glagol lit. 
zelti, lot. zelt »zelenjeti«, lit. zelvas »zelenkast«. 
Upor. jos- frig, ^E^xtct »povrce«, sanskr. karit, 
harita »zelen«. Suglasnik z je nastao iz ie. 
palatala gh u korijenu *ghel-, koja u visem prije- 
voju perfektuma o *ghol- dolazi u zlato (v.). 
U redukcionom stepenu (Tiefstufe) dolazi vari- 
janta *ghel- (v. zelva) kao *gh{- u zut (v.), 
zuc (v.) i zuk (v.). 

Lit.: BI 837. 838. Elezovic 1, 207. 434. 
293. Ribaric, SDZb 9, 205. Vusovic, NJ 3, 
60. (cf. JF 14, 251). Miklosic 400. Holub- 
-Kopecny 435. Bruckner 653. Vasmer I, 452. 
Trautmann 364-365. WP I, 625. Mladenov 
190. Tiktin 1797. Bonfante, KZ 64, 129. Hirt, 
IF 2, 146. Lagercrantz, IF 25, 365. Lohmann, 
KZ 58, 208. Meyer, IF 7, 267. Streitberg, 
IF 3, 315. Wood, IP 22, 163. Skoljic- 650- 
652. Maretic, Saoj. 186. 

zeman, gen. zemana m (Vuk, BiH)-= zeman 
(Kosmet) »1° vrijeme, epoha (zeman gradi, 
zeman razgraduje), 2° prilika, zgodan momenat, 
cajt (ZK) (u izreci: od cega zeman od toga i 
vrijeme)« = zaman (asimilacija e — a > a — a 
u tur.), samo kao prilog uzaman (Vuk) »svagda« 
(upor. bug. zaman /»immer«/ i uvijek, v.) i ii 
tur. lokatlvu zamanda »olim«, samo u vezi s 
prijedlogom od zamande »od iskona«. Tur. 
lokativ smatran je kao posebna imenica, koja 
se deklinira u hrv.-srp. S postpozicijom -He 
(upor. bir vdktile, v.) -zdmanile (Kosmet) »rano«. 
Tur. sintagme: bir zemana (hrv.-srp. gen. vre- 
mena) »jednom, nekada, u staro vrijeme« < tur. 
bir zeman »a un moment donne«. Tur. imperativi 
gel git (od gelmek »doci«, gitmek »otici«) mjesto 
gerundiva na -(y)e, -(y)i u vezi sa zeman : del ze- 
man dit zeman (Kosmet) »kad (li)-tad(li), vreme- 
nom« < tur. gel zeman git zeman »quelque 
temps apres«. Slozenica: iab(a) zeman, od baba 
zamana (Crmnica). Balkanski turcizam (tur. 
zeman, zaman) iz turske terminologije svagda- 
njeg zivota: rum. zaman »Gelegenheit«, bug. 
zaman »Zeit«, za zor zaman »fur die Zeit der 
Not (v. zor)«, arb. zaman, zahmdn, eine. 



zamane f »temps, temps ancien, epoque«, 
ngr. ^a|idvi. 

Lit.: ARj 1, 131. 2, 839. 8, 728. BI 838- 
839. Elezovic I, 192. 2, 509. 513. Tiktin 1791 
GM 481. Miletic, SDZb 9, 266. Deny 401 
903. Pascu 2, 175., br. 1167. Korsch, ASPh 
9, 678. Mladenov 178. Miklosic 399. Matze- 
nauer, LP 11, 344. 

zembil, gen. -Ha m (Vuk, Vojvodina) = 
zembilj (BiH) = zembtlj, gen. -Uja (Kosmet) 
pored zembtlj »korpa, ceker (hrvatski gradovi), 
rogozar«. Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. zanbil > tur. narodski zembil »Art 
Binsenkorb«) iz turske terminologije oruda: 
rum. zimbil = zamboale »Korb aus Binsenge- 
flecht«, bug. zimbil, arb. zimbile f = zimbil, 
ngr. 5 EUJT ^i- 

Lit.: BI 839. Elezovic 1, 208. 210. Mlade- 
nov 192. Tiktin 1821. GM 485. Lokotsch 2193. 
Skok, Sldvia 15, 504., br. 855. Miklosic 40. 
Korsch, ASPh 9, 679. Skoljic* 651. 

zemlja f (Vuk, Kosmet, rus. zemlja), gen. 
zemlje (Kosmet) = zemnja, gen. zemnje (ZK) 
»1 ° x6-arv (u internacionalnom autohton), humus 
(s kojim je rijecima u prasrodstvu), 2° regio«, 
balto-slav., sveslav. i praslav. *zemja. Izvede- 
nice se prave od dviju osnova: od zem- (bez 
epentetskog /) i od zeml'- (s odbacivanjem -a). 
Od *zem-: pridjev na -bn stcslav. eembm, > 
odredeno zemni. (~ ostaci dragog pokojnika, 
Hrvatska; vjerojatno posudenica iz rus. zemnoj 
ili ces. zemni), odatle podzemni, nadzemni (rus. 
nadzemny], podzemnyj, ces. nadzemni, pod- 
zemni), prizemni (~ stan), odatle prizemnica 
(kuca). Na -je prizemlje, od sintagme pri 
zemlji; podzemlje »Had«, razizemlje. Rijeci 
zmaj i zjnija predstavljaju redukcioni stepen 
istog praslav. korijena. Odijelise se u jezicnoj 
svijesti od zem- i cine zasebnu leksikologijsku 
porodicu. Od *zemlj-: pridjevi na -en zemljan* 
odredeno zemljani »fictilis«, poimenicen na -ica 
zemljanica (Vuk) »cinija ili casa od zemlje« 5 
na -bsk zemaljski (nad-) »1 ° terrester, 2° Landes- 
(~a vlada, banka, za Austro-Ugarske)«, na -bm> 
*zeml]hnh (se. grad) u toponimu Zemun, gen. 
-una, s etnikom na -be > -ac Zemunac m 
prema f Zemunkinja, pridjev zemiinski, »grad 
zemljanim opkopom utvrden« prema keltsko- 
-rom. Singidunum »Beograd«. Stariji oblik ocu- 
van u njem. Semiin < lat. ZemUnum; madz. 
Zimony predstavlja /' > o (stariji stepen) > u. 
Poimenicen na -ik Zemunik, gen. -ika (Ravni 
kotari kod Zadra, srednjovjekovna Bosna), 
na -ica zemunica »Erdhutte, antrum«. Na -uh 
od sintagme pozemjuh (Smokvica, Korcula) 



zemlja 



650 



zepsti 



»vris, koji raste u sirinu po povrsini zemlje«, na 
-usa pozemljusa (kuca) = prizemljusa (Valjevo, 
Skopska crna gora). Deminutiv na -ica zemlji- 
ca. Augmentativi na -etina zemljetina, na 
-(j)urina zemljiirina. Na -jak m prema f -ja- 
kinja zemljak, gen. -aka m prema zemljakinja 
f: Na -orina zemljiirina. Na -iste zemljiste 
»fundus«. Slozenice: zemljoradnja f, zemljo- 
radrik, zemljodjelac, gen. -Ica m prema f zemljo- 
djelka, noviji neologizmi zemljopis, prevedenica 
od geografija, zemljoposjednik; zemljotres prema 
lat. terrae motus, njem. Erdbeben; zemljovid 
»Landkarte« (iz ces. zemevid; danas zastarjelo); 
isto tako zastarjelo zemljeuz »Landenge«, prema 
tipu moreuz (jedno i drago u Srba). Balticke su 
usporednice u istom prijevoju: stprus. same, 
setnmai »nieder«, lit. zeme, lot. zeme, pridjev 
lit. zeminis = zemni, od ie. korijena *ghdem-, 
koji se nalazi u tracko-frigijskom imenu bozice 
zemlje 'QeileXwc, = gr. EeueXt), arb. dhe, gr. 
Xap.ai (odatle internacionalno kameleon), san- 
skr. ksah = avesta zarni »terra, fundus«, lokativ 
sanskrtski ksami = avesta earrn. Ako se uzme 
s Kretschmerom i drugima da je ie. *ghdem- 
u vezi sa got. guma = lat. homo »covjek« i dalje 
s biblijskim (semitskim) Adam = ar. Adem 
(licno ime), stlit. zmuo m »muz« prema f 
zmona »zena«, pi. zmones »ljudi« , stprus. smuni(n), 
ie. korijen *ghdem moze pripadati ie. semit- 
skom prajeziku. 

Lit.: AR; 7, 317. 10, 357. 358. 11, 309. 12, 
223. BI 838-839. Belie, NJ 1, 46. Elezovic 
I, 208. Miklosie 400. Berneker, IF 10, 148. 
Holub-Kopecny 435. Bruckner 653. Vasmer 1, 
452-453. Mladenov 191. Trautmann 369. WP 
1, 662-664. Boisacq* 1049-50. Jokl, IF 36, 
135. Kretschmer, KZ 31, 428. 434. GM 83. 
Pedersen, KZ 36, 335. Pogodin, AnzIF 21, 
103. Skala, LF 46, 275-278. (cf. Ub 8, 203). 
Wijk, ASPh 42, 286-289. Maretic, Savj. 113. 
186. 187. 

zendil (Viik) = zengin (BiH ze-, Kosmet) = 
zendin (Pec), indeklinabilni pridjev, »bogat (su- 
protno zundur, v.)«, komparativ po zendin od 
(Kosmet) »bogatiji od«, u BiH zendiliji = zen- 
diniji. Apstraktum na -luk zendiluk (Vuk, 
ni > I nastade od zendilluk) — zendiluk, 
-dinluk, -ginluk (BiH) »bogatstvo«. Docetno -/ 
u zendil nastade po zakonu disimilacije n — n > 
n — 1. Balkanski turcizam (tur. zengin »mocan, 
bogat«, -gin kao u caliskan, v.; tur. zenginlik) 
iz turske terminologije obicnog zivota: bug. 
zengin, arb. zenjin (nj < nd). 

Lit.: BI 839. Elezovic 1, 209. Mladenov 191. 
GM 483. Skoljic 651. 



zenso, m, za f -a (Dubrovnik) = dzendzo = 
senso, gen. -ota (Smokvica, Korcula; kad se dva 
Petra sastanu, reknu jedan drugom: zdravo, 
zenso!) = zensi m pi. (Krk, mi smo Sensi 
»imenjaci«, Dubasnica), zensa f, slov. zenso, 
gen. -ota = zensev, gen. -sva m (nejasan doce- 
tak) »koji ima isto krsteno ime, imenjak, Na- 
mensgenosse«. Od mlet. zenso (Boerio: senso'), 
genso (Chiavenna), furi. 'zenso »omonimo«, ne- 
poznatog postanja. Mozda je od sintagme genus 
suum ilije od komparativa gensore = genzore < 
prov. gensor od pridjeva gen(t) < gentilis ispu- 
stanjem -ore. Mussafijino izvodenje od Vicenzo 
(s upitnikom doduse) jos manje zadovoljava. 
Grckog je podrijetla mozda pridjev gnjlo, f 
gnjila (Prcanj, u izrazu/a sam gnjila Prcanjka 
»ich bin eingefleischte Perzagnerin«), od gr. 
yevEot »razza, stirpe, famiglia« > juzno-tal. 
genia. Inace je lat. pridjev na -His gentilis po- 
tvrden samo u ucenom vidu poimenicen u 
crkveno-lat. znacenju dzentil m (17. i 18. v.) 
prema f dzentila (17. v.) = prosiren na -janin 
dzentilijanin (17. v.), pridjev dzentilski »po- 
ganin« kao prevedenica od hebrejskog pi. 
gdim »narod nehebrejski« = gr. rSn/a. U 
pravom znacenju »plemenit« upotrebljava se 
u engleskoj slozenici gentleman, koja prevodi 
tal. gentiluomo, fr. gentilhomme. Arb. xhentil m 
»Heide«. 

Lit.: ARj 3, 534. Zore, Tud. 9. Parac 1192. 
Pletersnik 2, 958. Mussana, Beitrag 221. Sal- 
vioni, ZRPh 34, 390. 404. GM 81. Pirona* 
1306. DEI 4111. Rosamani 1002. 1250. 

zemlti, zenem impf. (Stulic, Ranjina, Gun- 
dulic) (pro-) = zen ut (Smokvica, Korcula) 
»klicali, klijati, nicati«. Suglasnik n je nastao 
od bn, upor. prozebnuti (Stulic) »proklijati«. 
Nema Vuk. Nastalo od *zebnuti prema stcslav. 
zebati »germinare« i zebc, zebsti »dilacerare«. 
Balto-slav. i praslav. *zeb-. Iterativ je zenjlvati, 
-njuje (Vodopic, subjekt pupak »pupoljak«). 
Balticka je usporednica lit. zembeti, zembu »kei- 
men«, a od ie. > nvnjem. Kamm (der Traube). 
Suglasnik zje nastao od ie. palatalaf u korijenu 
*gembh- »gristi«, u arb. dhemp »far male, boli 
me« i lat. gemma < ie. *gembhna »Auge oder 
Knospe an Weinstock«. Dalje su etimologijske 
veze zub i zepsti »frigere«. 

Lit.: BI 839. MikloiiS 401. WP 1, 575. 
Giintert, WuS 11, 124. 1. (cf. Ub 14, 332). 

zepsti, zebem impf. (Vuk) (na-, o-,po-,pre-, 

pro-, u-) = zeps, zebem (Kosmet), prema na 
-ati isprozebati, -prozebom pi., iterativ na -va- 
-zebivati, -zebujem, samo s prefiksima, na 



zepsti 



651 



zet 



-ovati prozebdvat, -ujem (Kosmet, Pec), sveslav. 
i praslav. *zeb-, »1° frigere, 2° bojati se«. 
Postverbali ozeb m (Kosmet) = ndzeb m 
= ndzeb (Kosmet) — nazeba f pored naze- 
bao, gen. ~bli /»Erkaltung«, od part. perf. akt. 
odatle na -ina ozeblina; prozib m (Vodice). 
Na -nja zebnja. Samoglasnik e je nastao iz 
palatalnog nazala e, upor. ces. zdbsti, zebu, 
polj. ziebic, ziqbnqc, stcslav. ztbn, zebsti. Mi- 
klosie razlikuje 3 razlicita praslav. korijena 
*zemb- u zub, *zemb* »dilacerare« i *zemb- 
»klijati« (v.); ali se sva tri dadu svesti na jedan 
naprijed spomenuti. Ie. je korijen *gembh- 
u arb. dhemp »far male, boli me«, sanskr. 
kauzativ - iterativ jambhayati (3. 1.) »zer- 
malmt«. V. jos znobiti. 

Lit.: ARj 7, 771. 9, 508. 509. 11, 309. 310. 
814. 12, 482. 483. BI 839-840. Miklosie 400. 
Holub-Kopelny 429. Bruckner 653. Traut- 
mann 369. Mladenov 190. WP I, 575. Boisacq 
143. Pedersen, KZ 36, 334. 

zera f (Lika, Srijem) »mala kolicina, malo«. 
Upotrebljava se za pojacanje negacije: nemam 
ni zere (soli, ugljena). Deminutiv na -ica ze- 
rica, zericica. Balkanski turcizam ar. podrijetla 
(tur. zerre »atome, molecule«, evropski arabi- 
zam tal. zero, fr. zero, spanj. cero, koje potjece 
iz istog ar. vrela kao cifra < ar. sifr »prazan«): 
arb. zer (Gege) »Atom«. 

Lit.: BI 840. REW* 7902a. Lokotsch 1894. 
GM 483. Skoljic* 650. DEI 4112. 

zerde, gen. -eta m (Vuk) = zerde (Kosmet) 
»hladno jelo od brasna, s medom, nalik na 
pilav«. Balkanski turcizam perzijskog podrijetla 
(perz. zerde} iz turske kulinarske terminologije: 
bug. zerde. 

Lit.: BI 840. Elezovic L 209. Mladenov 191. 
Korsch, ASPh 9, 679. Skoljic* 652. 

zerdelija f (Vuk) = zerdeuja (Kosmet) = 
dzrdzalija (Devdelija) »1 ° kajsija, seftelija (v.), 
2° vrsta sljive (Vinkovci), sljiva slicna kajsiji 
(Kosmet)« = zerdelija (uz -de-) (BiH) = 
razdelija (BiH). Odatle hipokoristik (?) dzrdza 
f (Kosmet) » vodka kao seftelija«. Balkanski tur- 
cizam perzijskog podrijetla (perz. zerddlu, 
slozenica od sintagme zard »zut«, u prasrodstvu 
sa zut, i halu »sljiva« > tur. zerdali) iz turske 
terminologije kulturnog drveca: rum. zar- 
zara = zarzdla »Aprikose«, zarzana, z&rzdlie, 
bug. zardelija pored zdrzala, zarzalija, zer- 
zalija, zdrzalka, arb. zerdelli, ngr. 5 a P? a ^°ti> 
l^Ep^cdov. Od osnovne perz. rijeci zerd »zut« 
(> tur. zerd) dolazi u BiH pridjev zerdast 
»zutkast«. 



Lit.: ARj BI 840. Elezovic 2, 513. GM 
483, Mladenov 191. Tiktin 1797. MiklosiS 
399. Skoljic* 651. 652. 

zerme, gen. -a, dat. -u m (Dubasnica; to 

je moj zerme; mi smo zermi) = zerme, gen. 
-eta (Korcula, Smokvica) »1° cousin, bratu- 
ced, 2° kolega, prijatelj, drug«. Hipokoristik 
na -e, gen. -eta prema rode, gen. -eta, stvoren 
odbacivanjem docetka -an u z/man m (istro- 
-cakavski) »cognatus« prema zrmdna f »cogna- 
ta« = zormdn (Baska, Punat) = zermon, 
gen. -ona < istro-rom. zarman (Rovinj) = 
zermdn (Galezan), zormano (mletacki u Krku), 
upor. slov. prezime Zorman. Od lat. germanus 
(frater) > mlet. zerman. Germanus je i licno 
ime koje se spominje u srednjovjekovnoj Dal- 
maciji (Kotor, Dubrovnik, Split, Zadar) i 
Istri, odatle Jerman, gen. -ana (14. v.) prema 
mlet. dz > /• 

Lit.: ARj 4, 601. Strekelj, ASPh 14, 553. 
DAW 50, 75. Ive § 27, 128. REW 3742. 
DEI 1791. Jirecek, Romanen 2, 38. Rosamani 
1252, 

zerzevat, gen. -ata (BiH, Srbija) = zarza- 
vat (Kosmet) = herzoat (mozda iskvareno; 
narodna pripovijest, Vrcevic) »zelen (f), po- 
vrce (n)«. Na -dzija zerzeva(t)cija = zarza'"- 
vatiya (Kosmet) »koji prodaje zelen«. Bal- 
kanski turcizam perzijskog podrijetla (tur. 
zerzevat, zebzevat < perz. sebzevat, pi., od 
perz. pridjeva sebze »zelen«) iz turske kuhinjske 
terminologije : bug. zarzavat, cine, zarzavate f 
»legumes«, zarzdveci »marchand de legumes«. 

Lit.: Elezovic 2, 139. 512. Skok, Sldvia 
15, 504., br. 858. Mladenov 183. Skoljic* 650. 

zSt m (Vuk), balto-slav., sveslav. i praslav. 
termin za nekrvno srodstvo zetb (maskuli- 
num po deklinaciji i; u hrv.-srp. presao u 
deklinacijn o), »1° gener, 2° sororis vir«, slov. 
zet m prema f zetinja »snaha«. Pridjevi na 
-ov zetov, na -ovski zetovski. Slozenica nezet 
(Vuk) prema nebrat, nekurn. Samoglasnik e 
je nastao iz palatalnog nazala e, upor. stcslav. 
zetb, gen. zeti »vuu.cfu6c;«, stces. zet, gen. zeti, 
polj. ziec, rus. zjatb. Kako se vidi, prvobitno 
je to bio apstraktum po deklinaciji i, koji 
je prema tipu sluga, lat. patestas > tal. po- 
destd dobio znacenje muskog lica. Balticke 
paralele pokazuju deklinaciji} o kao hrv.-srp., 
ali i pored e i prijevoj 6: lit. zentas »gener« 
dok lot. znuots »1° gener, 2° sogor«. Nema 
jedinstvenosti u tumacenju. Prema Miklo- 
sicu taj izraz sadrzi isti korijen koji je u znati 
(v.) kao i gr. yvcoxoc, »1° srodnik, 2° brat« 



*zet 



652 



zevzek 



i sanskr. jndti'-h »blizi (krvni) rodak«. Drugi, 
kao Trautmann, Schrader, Meillet, Pedersen, 
Walde (itd.) vezu s ie. korijenom *gen- »ra- 
dati«, kao sanskr. jata- »rod, vrsta« = avesta 
zata »roden« (upor. lat. natio »narod«, odatle 
internacionalno nacija}, galsko -gnatus u Cin- 
tugnatus, got. -kunds »koji potjece od«, nvnjem. 
Kind < ie. *gen-tom, lat. genitus, gr. yivzor\ 
»podrijetlo« (internacionalno geneza}. S gle- 
dista semantickog prihvatljivije je misljenje 
Miklosicevo. Za primitivni mentalitet karak- 
teristicno je da se poznanstvo osniva na srod- 
stvu. Upor. jos izraze kao svak, svasi, svojad 
od svoj za taj mentalitet. Ali ima i trece tuma- 
cenje (Pedersen, WP), isto tako prihvatljivo. 
To je vezanje uz ie. korijen *gem- »zeniti«, 
narocito u nazivima za srodstvo po zenidbi, 
kao gr. Yauico (odatle internacionalno poli- 
gamija, monogamija), yau^poc, (> cine. 
gambrohi) »gener«, sanskr. jdmdtar-, avesta za- 
matar (rasirenje od *jama prema mdtar), sanskr. 
jami »verschwiestert, verwandt«, arb. dhender 
= gener (n mjesto m prema genus} = genia 
(lat. glose). Posljednji odgovara lit. zentas 
»gener« < ie. *gematos. Mladenov veze sa 
zet i bug. zestra »miraz«, koje posudise i 
Rumunji zestre f pi., < praslav. zet-\—tra < 
ie. *gemet-tra. Hrv.-kajk. zetec »kumce, 
filiolus« nema veze sa zet. 

Lit.: BI 840. Miklosie 401. Bruckner 653. 
KZ 46, 232. 233. Vasmer 1, 466-467. Mla- 
denov 191. Trautmann 370. Schulze, KZ 63, 

113. WP 1, 575. Boisacq 140. Bugge, IF 1, 
444—445. Jokl, Unt. 46. Kiparsky, Erikois- 
painos 1942, 5-6, 113-121. (cf. RES 23, 

166). GM 85. Niederniann, AnzIF 20, 109. 
Pedersen, KZ 36, 277-340. (cf. AnzIF 12, 
228). Schrader, IF 17, 11. si. Tiktin 1811. 

Zeta f (Vuk, Crna Gora) »r rijeka na- 
zvana ovako nakon sto se u Bjelopavlicima 
sastanu Perucica i Obostica (od Obod, tj. obod- 
ski + -ica}, 2° po rijeci naziv kraja (horonim) 
sa varosima Spuz, Zabijak«. Pridjev (ktetik) 
zetskl (zetbski, 1233), etnik Zecanin, Zecanka 
(Vuk). Interesantan primjer predslavenskog 
imena rijeke, koje ne vazi od izvora, nego 
od sliva dvaju pritoka u jednu rijeku. Stare 
su potvrde Genta, prema kojima je e nastao 
iz palatalnog nazala. Cini se kao da je z na- 
stalo po drugoj palatalizaciji iz g'. Ali to 
nije izvjesno, jer Genta nije potvrdeno u 
klasicno latinsko doba, nego u mletacko, 
pa se ne moze znati nije li ge- mletacka za- 
mjena za slav. izgovor z- Miklosie upore- 
duje sa arb. pridjevom zi m prema zeze f 
»crn«. Nazivu bi odgovarao naziv Crna rijeka 



= Karasu > Karasica (Slavonija). S time 
se ne slaze Joklova etimologija od zi, zeze < 
ie. *gnedhiio \ *guedhia, kojom se ne objas- 
njava palatalni nazal g > e. Uporedivati se 
moze s ilir. antroponimom Gentios, kao sto 
se uporeduje Tivat = tal. Teodo sa zenskim 
ilirskim antroponimom Teuta. Prema dekli- 
naciji Panes, gen. Panentis moglo bi se pret- 
postaviti *Gedenta > Genta (s arb. ispada- 
njem medusamoglasnickog d'). Upor. za takav 
deklinacioni tip Ad Basante > Bosut. 

Lit: BI 840. Miklosie 402. WP 1, 696. 
Mayer 1, 363. 2, 127. Isti, Gioita 24, 181, 
ss. Skok, ZRPh 50, 508. 54, 439. 

zetec m (hry.-kajk., Sv. Nedjelja kod Sa- 
mobora, Stubica, Patacic) = zee (Ludbreg, 
analogijski prema gen. zelea > zeca} = slov. 
zetec, gen. zetca, zamjenom deminutivnog 
sufiksa -be drugim zetek, gen. zetka, zetic, 
gen. -ila, zeticek prema f zetica (Hrvatsko 
zagorje) »filiolus, kumce«. Stoji u vezi sa 
glagolom eeti, zdmem (ZK) < vbztti, vbzbme. 
Upravo je part. perf. pas. poimenicen s pomocu 
deminutivnih sufiksa. Semanticki odgovara 
tocno Patacicevoj definiciji zetec »susceptus 
in sacio lavacro«, zetica »suscepta in sacro 
lavacro«, kao i gr. av&Soxoc, i rus. prevedenica 
odatle vosprijemnik. 

Lit.: Jonke, Bad 275, 144. Pletersnik 2, 
914. Masuranii 1680. 

zevak, gen. -vka m (Vuk) = zevk (Kosmet, 
objekt uz cinitij »mir, blagostanje, zgoda, 
komod(itet), uzur, dokolica«. Indeklinabilni 
pridjev (i prilog) na tur. -li zevkli (Piva- 
-Drobnjak, (BiH) »interesantno, milo, ljupko«. 
Denominal na -arid (tip zivotariti} zevkariti, 
zevkarim impf. (Vuk, BiH) = zevkovati, 
-ujem (BiH) »zivjeti na zevku, dokono, ko- 
modno, uzuriti«. Balkanski turcizam arap- 
skog podrijetla (tur. zevk < ar. ddwq) iz 
turske terminologije obicnog zivota: rum. 
zefchiu »Belustigung, Unterhaltung«, pridjev 
zefliu »spassig«, apstraktum zeflemea »persi- 
flaza«, odatle glagol na -isati > rum. -isi 
a zeflemisi »rugati se«, bug., arb. zevk »Unter- 
haltung, mit Essen und Trinken, Vergnugen«, 
eine, ze/c/ie/»amusement, distraciton, noces«, 
ngr. tpjm,. 

Lit.: BI 840. Elezovic 1, 207. Pascu 2, 
176., br. 1176. Tiktin 1810. Vukovic, SDZb 10, 
386. GM 482. Doric 115. Skoljic 652. 

zevzek, gen. zevzeka m (Kosmet) »osoba 
slabog karaktera, nemiran brbljavac« = zevzek 
(BiH) »objeSenjak, saljivcina«. Pridjev na -ast 



zevzek 



653 



zidati 



zevzekast (BiH) »tup, ogranicen, caknut«, 
glagol zevzekati »saliti se, izvoditi buda- 
lastine«. Apstraktum na -luk zevz'ekluk (BiH) 
»objesenjastvo, zbijanje sale«'= zevzekhk m 
»neuputno ponasanje«. Balkanski turcizam 
(tur. zevzek, zevzeklikj iz turske termino- 
logije obicnog zivota: bug. zevzek m i inde- 
klinabilan pridjev »Spassvogel, Possenreisser« 
i glagol odatle zev(ze}klendis(v}am. 

Lit.: Elezovic 2, 512. Mladenov 190. Doric 
115. Skaljic* 652. 

zgaga f = slov. izgaga »1° Sodbrennen, 
2° slovensko prezime«. Praslav. prefiksalna 
slozenka sa ss-, iz-, polj. zgaga i rus. izgaga 
»isto«. Balto-slav. : lit. dagas »1° pozar, ljetna 
vrucina, 2° zetva«, prijevoj od lit. degu »gor- 
jeti«, s asimilacijom d — g > g — g zego, 
zesti > zeci (v.). Obicniji je naziv hrv.-srp. 
Zgaravica, gdje je praslav. korijen *zbg- 
prosiren trosloznim sufiksom -ar, -av, -ica 
prema iterativu izgarati. 

Lit.: Trautmann 49. Vasmer I, 474. W P 
1, 849. Miklosie, Lex. 243. 

-zi, postpozitivna deikticka cestica bez 
akcenta (enklitika), koja se dodaje najcesce 
genitivu i dativu singulara zamjenica i od- 
redenih pridjeva: njojzi, onejzi, tavejzi, crnojzi 
(primjeri iz Kosmeta); navezak na sve pa- 
dezne nastavke: ovzi, ovizi, ovaj zi, ovozi, 
ovazi, onogazi, onomuzi, tejzi, onehzi (ovakih 
primjera ima od 13. St., danas dijalektalnu u 
Boki i Dubrovniku). Nalazi se i pred padez- 
nim nastavkom zamjenice: tizim putem (Do- 
bretic), onezijem putom (I. Drzic). Postoji u 
bug. i mak. Sanskrt i avesta pruzaju uspored- 
nice: sanskr. -hi, awesta -zi »denn«. Od gen. 
f nje (upor. ZK nje izaj — (pojacano torn 
deiksom) njezi nastade posvojni pridjev njezin 
pored njen. 

Lit.: Elezovic I, 209. Walde, IF 19, 108. 
Iljinski, RFV 1901. (cf. Jagic, ASPh 23, 544- 
545). Leskim 457. Resetar, Stok. 184. Miklosie, 
Lex. 225. Skaric, Rad 229, 208—293. 

zibati, -am pored -bijem (Banat, Vuk) 
{na- sej = zibat, zibljem (ZK) impf, prema 
pf. zlbnuti, -em, praslav. *zyb-, »ljuljati, 
uspavljivati dijete«. Na -ka zipka f — (istro- 
cakavski) zikva < metateza *zikba = na -el 
zibel, gen. -i f (hrv.-kajk., Habdelic) »besika«. 
Samoglasnik * je nastao iz jery-a, upor. 
stcslav. zybati, rus. eybb, zybka »Schaukel« 
zybdtb. Bruckner uporeduje s lit. siubuoti, 
supuoti »schaukeln«, siubuokle, supyne, koje se 
stavlja u prasrodstvo sa sanskr. ksubhyati 



»drsce«, polj. chybac »schaukeln« < ie. *qseubh-. 
Upor. arb. djep(ej = djebe »besika«. Zacijelo 
onomatopejski glagol. 

Lit.:_ ARj 7, 771. BI 842. Jagic, ASPh 31, 
550. Strekelj, DAW 50, 4. Miklosie 405. 
Vasmer I, 464. Bruckner, KZ 46, 234. Joki, 
IF 2,6, 158-159. GM 69-70. Pedersen, KZ 
36, 333. Petersson, Bait, u slav. 1916. (cf. 
lib 7, 114). WP .1, 503. 

zibriti, -i impf, (subjekt bura, Dubrovnik, 
Zore) »duvati, puhati«. Onomatopeja,. kojoj 
odgovara rom. sibilare. U vezi je i cibrma f 
(Dobrota) »zimska studen (vedro jutro; nema 
ni malo vjetra)«. 

Lit: Skok, Term. 161. REW 7890. 

zidati, ziddm pored -dem impf. (Vuk) (do-, 
iz-, na-, nado-, o-, ob-, pod- ,^ pre- , pri-, raz-, 
sa-, u-, za-} prema iterativu -zidivati, -ujem, 
pored -zidivati, -zidujem, -zidavati, -dm, 
samo s prefiksima, »mauern, opus latericium 
molior«, balto-slav., sveslav. i praslav. teh- 
nicki termin. Pored toga postoji i praslav. 
prijevojni oblik b > zddti, samo s prefik- 
som ' fa- sdzdati, -am pf. (Vuk) = sazdat, 
(Kosmet), na- nazdali »creo« prema impf, na 
-va- sazddvati, sdzdajem. Ta dva naporedna 
oblika, od kojih drugi nije opcenit u saobra- 
cajnom jeziku, nastadose na osnovu stcslav. 
zbdati, zizdc na taj nacin sto je jednom bio 
prenesen t' iz prezenta u infinitiv, a drugi put 
nizi prijevojni stepen b iz infinitiva u prezent. 
Od drugoga nastade stcslav. zdanije »1 ° opus, 
2° domus« > zdanje m (stsrp., Milicevic, 
Pavlinovic) »1° zgrada, 2° gradevina«. Upor. 
jos sazidati (Zaostrog, Dalmacija, sa d < id 
iz prezenta). Prvobitno znacenje nije bilo, 
kao danas, »graditi zgradu od kamena«. To 
sr vidi odatle sto je u jadranskoj zoni posudena 
za kameni zid lat. murus > mi'r m, augmen- 
tativ odatle mirine »rusevine zida«. Stari 
Slaveni u pradomovini, jednako kao ni Ger- 
mani, koji posudise takoder lat'. murus > 
Mauer, nisu poznavali gradenje od kamena, 
nego od drva ili ilovace. To se vidi i iz bal- 
tickih usporednica, koje imaju opcenito zna- 
cenje »graditi, davati oblik«: lit. ziesti, ziedziu 
»formen, bilden, bauen«, odatle u prijevoju 
zaidas m »pec«, zidinys m »ognjiste«, lot. ziest 
»einen Ofen mit Lehm verschmieren«. Post- 
verbali: zid m »Mauer« potisnuo je jadransku 
posudenicu mi'r gotovo u zaborav zbog homo- 
nimije sa mir »pax«; zad, gen. zda m (Crna 
Gora, Vuk, toponim u Budvi) < stcslav. 
zbdb »terra figularis«, upor. jos ces. zed', gen. zd. 



zidati 



654 



zijan 



f, po deklinaciji t, rus. zodb po deklinaciji 
o kao i hrv.-srp. prizid m = prizida f, podzid 
(Lika) »1° parapet, 2° staja za konje pod 
kulom, dio podruma«, sazid m = sazida f, 
razid (Kavanjin, Gorski kotar) »rusevina«, 
obzid m = obzida f; postverbali na -hk > -ak: 
dozidah, gen. -rJIa, nadozidak (Pavlinovic), na- 
zidak, gen. -rua (Hercegovina), pdzidak, gen. 
-I&Z (Piva-Drobnjak) »mali zid pod kucom 
koji ima magazu«. . Praslav. korijen zbd- na- 
lazi se jos u izvedenici na -un (tip begunb — 
bjegunac} u polj. zdun »loncar«. Sudeci po 
licnom hrv. .prezimenu Zdunic (upor. isto- 
znacno prezime loncarevic'} ta radna imenica 
zivjela je i kod nas. Staro loncarstvo razvi- 
jeno je u Lici u Pazaristu, Kaluderovcu 
(katolici). Tu se prave od zemlje pekve (v.), 
lonci, padele. Imenicu zdun potisnuse homo- 
nimi loncar, grncar. Pridjev na -6«& odredeno 
zidni (~ sat, Piva-Drobnjak). Radna imenica 
na -he > -de (tip krovdc ZK, pisac) stcslav. 
zbdbcb, prosiren na -y, zbdbcij > rus. zodcij 
»graditelj«, potisnuta je od izvedenice na -ar 
zidar, gen. -dm m, s pridjevom ziddrov (-ev), 
zidarski. Na -telj nazdatelj, sazdatelj. Demi- 
nutiv na -ic zidic. Augmentativ na -ina zidina, 
obicno f pi. »1° veliki zid, 2° rusevine«, 
ozidina pored ozidina (Piva-Drobnjak) »zi- 
dovi starog grada«. Poimenicen part. perf. 
pas. zidanica pored zidenica (ZK) »1° pod- 
rum, 2° (hrv.-kajk., 1506) aedificium, pala- 
tium miiratum (Belostenec)«. Apstraktum od 
*zbd- stcslav. slZbdanie »stvorenje«, posudeno 
iz crkvenoj jezika sazddnije n (Kosmet) = 
sazdanje (Vuk), upor. bug. sazdane; rum. 
suzdanie u starom jeziku. Samoglasnik (' je 
nastao od dvoglasa ei u ie. korijenu *dheigh- 
»gnjesti ilovacu«, ocuvan u sanskrtu detoni 
»mazem«, dehi »sanac«, avesta pairi—daeza > 
(posudeno) gr. jiap&Seiaoc, koje je posred- 
stvom krscanstva postalo internacionalno (v.), 
gr. teixoc,, lat. fingo (s nazalnim inliksom) 
prema part, flctum (odatle internacionalno 
fikcija}, flgulus »loncar«, figura (internacio- 
nalno), stir, digen »cvrst«, got. deigan, nvnjem. 
Teig, tracke slozenice sa -8i£oc„ -8i,£a. Balto- 
-slav. je inovacija. metateza (tipa magazin > 
gamazinj dh — gh > gh — dh (v. naprijed), 
s torn razlikom da u baltickoj grupi postoje 
sa semantickom varijacijom i oblici bez meta- 
teze dyzti, lot. diezet. U slavinama ocuvan 
je oblik bez disimilacije u visem prijevojnom 
stepenu perfektuma *dhoigh > dlfa, rijec 
koja cini zasebnu leksikologijsku porodicu. 
Arbanasi posudise zid, Rumunji zid, zidar, 
a zidi, a zidari, ziditor (i si.). 



Lit.: ARj 2, 730. 4, 194. 7, 298. 299. 770. 
771. 8, 496. 10, 358. 11, 814. 815. 12, 223. 
13, 564. 565. 14, 750-755. BI 843. Popovic, 
Ny 3, 151. Mazuranic 1681. Skok, ASPh 33, 
373. Vukovic, SDZb 10, 395. 396. Elezovic 
2, 194. Miklosic405. Isti, Lex. 223. Holub- Ko- 
pecny 435. Bruckner 650. Vasmer 1, 450. 460. 
WP I, 833. 834. 386. Mladenov 191. Trautmann 
367.. Tiktin 1373. Boisacf 949-950. Buga, 
RFV 67, 232. si. (cf. RSI 6, 111). 75, 141. 
si. (cf. IYb 8, 199). Hirt, BB 24, 255. 7^21, 
172-173. hudwig,ZbornikJagic 120-121. (cf. 
RSL 2, 243). Machek, RES 23, 63. Matze- 
nauer, LF 14, 84. GM 484. Morawski, SO 
9, 506-520. (cf. LJb 16, 313). Nehring, IF 
4, 403. Walde, KZ 34, 461. 510. 536. Uhlen- 
beck, PBB 30, 266. 271. 

zift m (Vuk, BiH, Kosmet) »1° talog sto 
ostane u cibuku od duhanskog dima (upo- 
redenje: crno kao zift}, 2° vrsta veoma erne 
smole, prirodni katran (BiH)« = zifir (Visoko) 
»isto« (pokazuje izmjenu docetne suglasnicke 
skupine). Balkanski turcizam arapskog pod- 
rijetla (ar. > tur. zift »smola«) iz turske ter- 
minologije duhana: bug. zift »Pech, Teer«, 
ziftbs(v)am »teeren«, arb. zift = zyft »isto«. 

Lit.: BI 843. Elezovic 1, 210. GM 484. 
Mladenov 192. Doric 117. Skoljic* 653. 

zijafet m (Srbija, Bosna, varoski turcizam, 
Vuk) = zijafet (Kosmet, biti na — ) »gozba, 
cazbina, sobet«. Balkanski turcizam arapskog 
podrijetla (ar. dijafa, dljafet > tur. ziyafet 
»gostoprimstvo«) iz turske terminologije obic- 
nog zivota: rum. ziafet »Gastmahl, Schmaus«, 
s mnogo varijanata za -ra-, bug. z(i)jafet 
»isto«, arb. zjaft- 

Lit.: BI 843. Elezovic 1, 209. Dorii 117. 
GM 485. Tiktin 1817. Lokotsch 516. MikUsie 
403. Skoljic» 653. 

zijan, gen. -ana m (Vuk, BiH) = zijan 
(Kosmet) »steta, skoda, kvar«. Slozenka zi- 
jancer m (BiH) »stetocinac« = zijancer, gen. 
-era m (Kosmet) prema fzijacerka »stetocinja«. 
Drugi je dio car (v.). Nejasna je promjena 
-ar > -er. Denominal na -iti zijdniti, zija- 
mm impf. (Vuk) = zijamt (Kosmet) »stetovati, 
izgubiti«. Balkanski turcizam perzijskog pod- 
rijetla (perz. izvedenica zyian od glagola zyd- 
»schaden« > tur. ziyan, ziyankarj iz turske 
terminologije obicnog zivota; bug. zijan »isto«, 
zijanos(v)am »Verlust erleiden«. 

Lit: BI 843 Elezovic I, 209. Doric 111. 
Miklosic 43. SEW 1, 440. Matzenauer, LF 
8, 15. Vasmer, RSI 4, 181. Skoljic* 653. 



zile 



655 



zjati 



zite, gen. zua f pi. (Vuk, BiH, narodna 
pjesma, u vezi sile i borije, v.) = z'd m (BiH) 
»1° cimbal, kimval, 2° praporac, zvonce (BiH)«. 
Odatle z'ddzija »zanatlija ili trgovac koji iz- 
raduje odnosno prodaje predmete od tuca i 
mjedi«, odatle u Bosni prezimena Zildzic i 
Zildzo, toponim (dio carsije u Sarajevu) 
Zildziluk. Balkanski turcizam (tur. zii, zftei, 
zilcilikj iz muzicke terminologije: bug. zii 
»Klapper, Kastagnette«, arb. zile f »Scheue«. 

Lit.: BI 843. GM 485. Lokotsch 2220. 
Dorii 116. Skaljic* 654. 

zima f (Vuk, rus. zima), ie., balto-slav., 
sveslav. i praslav., »1° hiems (s kojom je 
rijeci u prasrodstvu), 2° frigus«. Pridjev na 
-6« odredeni zjmni, poimenicen na -ica zim- 
nica »1° zimovanje, 2° (Kosmet,. zimnica') 
zivotne namirnice za zimu«, u znacenju »ptica 
Gimpel« zimnica = zimka = zimovka; na 
-jaca zjmnjaca »jabuka«, prosiren na -jo zim- 
nfi, na -bsk zitnski. Na -ica : zimica (zitnica) 
»1° frigus, 2° (Hrvatska) febris«. Apstraktum 
na -ina zimina f »svinjce ili govece zaklano 
za zimu«. Prilozi: zjmi (stari lokativ) = zime 
(Kosmet) »hieme« = (ak. vremena s postpo- 
zicijom demonstrativne zamjenice -s, v. sef) 
zimus »ove zime (prosle ili slijedece) =(s 
deiksom -ke, v.) zim uske »hac hieme«, odatle 
odredeni pridjev na -bn + -jo zimusnji (Vuk, 
Kosmet) »hujus hiemis«. Od prijedloskih 
sintagmi: nazime, gen. -eta n »porcus annicu- 
lus«, na -be nazimac, geh. -zrnca m »krmak od 
jedne ' godine, prasac, vepar« prema f ndzi- 
mica = nazimak m prema f nazimka, de- 
minutiv nazimcic, kol. .ndzimad T; ozim i 
»Wintersaat«, s odredenim pridjevom osimi 
(npr. raz ozima}; na -he > -ac ozlmac, gen. 
ozimca m (Kosmet, Rab) »jecam koji se jeseni 
sije« prema f ozimka f»kmva koja se teli zimi«, 
na -ce ozimce, gen. -eta »Winterkalb«, ozi'mac, 
gen. -mea (luk, Ian, jecam), na -aca ozimaca 
»vrsta krusaka«, s pridjevom ozimacna (krava) 
= ozimkulja, na -ica ozlmlca »psenica«, pod- 
zimak, gen. -mka. Denominali na -iti zirniti, 
zimim impf. (Vuk, unutarnji objekt zimu} 
(na -se, pre-, za-), odatle postverbal ndzima f 
»nazeba«, na -iti nazimeti (hrv.-kajk., Belo- 
stenec), iterativ nazimivati se, na -ovati zimo- 
vati, zimujem. Slozeni pridjevi i imenice: 
zimogrizijiv (Srijem) = zimogrozan (Dalma- 
cija) = zimogrozijiv (Kosmet) = ztmomoran 
»slab na hladnocu«, poimenicen na -ica zimomor- 
nica, zimollst m (Vuk) »vrst cvijeta« = zim(p}- 
zelen f »biljka Immergrun« (danas obicnije 
m, a i pridjev: zimzeleno drvece}, na -iste 



zimoviste (Crna Gora) = zimovallste = zimbv- 
nik. Samoglasnik i je nastao od dvoglasa ei 
u ie. korijenu *ghei- »zima, snijeg«, prosirenom 
s pomocu sufiksa -m sanskr. hernan »zimi«, 
gr. %ci[ia, XEtHwv, arb. dimer = dim en (Gege), 
stprus. semo, lit. ziema, lot. ziema, pridjev 
zieminis — zimni. 

Lit.: ARj 7, 772. 9, 511. 512. 10, 358. 359. 
11, 815. 816. BI 843. 844. Kusar, NVj 3, 
338. Jagic, ASPh 1, 430. Elezovic 1, 189. 434. 
2, 21. MIIIHr403. Holub-Kopelny 436. Bruck- 
ner 654. Vasmer 1, 455—456. Mladenov 192. 
Trautmann 367-368. WP 1, 547. Boisacq* 
1053. Marr, IzvORIAS 6, 1, 21, 325-333. 
(cf. lib 13, 80). Merlo, Stagioni 81. GM 
67. Pedersen, KZ 36, 333. Pogodin, AnzIF 
21, 103. Streitberg, IF 3, 333. Maretic, Savj. 
187. Hirtz, Aves 575. 576. 

zimbelek m (Kosmet) »pero« = zemberek 
m (BiH) »1° feder, opruga, spirala, 2° vrsta 
puske, topa na oprugu«. Balkanski turcizam 
perzijskog .podrijetla (perz. zenburek > tur. 
zemberek »celicno pero«) iz turske terminolo- 
gije masina: rum. zimbirlc »Uhrfeder, Tur- 
driicker«, bug. zemberek »Klinke«, arb. zem- 
berek »Driicker an der Tur, an der Flinte«. 

Lit: Elezovic 1, 210. GM 482. Skoljic* 
651. 

zindan m (BiH) = zanddn pored zbnddn 
(Kosmet) »tamnica«. Balkanski turcizam perz. 
podrijetla (perz. zindan > tur. zindan) iz 
turske terminologije: bug. zanddn, arb. zindan 
(Gege) = zanddn = (s disimilacijom a — 
n > I — n} zaldan »Block, Gefangniss«, 
cine, zindane f »prison«. 

Lit: Elezovic 2, 512. Skok, Sldvia 5, 505., 
br. 862. Mladenov 195. GM 485. Pascu 2, 
176., br. 1181. Miklosic 405. Skoljic* 654. 

zipa f (Vuk, Crna Gora) = dzipa »kame- 
nica«. Danicic oznacuje kao rijec tudu. Upor. 
ripa (v.). 

■Lit: BI 844. Vukovic, NI 3,185-186. Da- 
nicic, Osn. 33. 

zjati, zj am impf. (Vuk) = dati (ZK), obic- 
nije zijati, -am impf. (Vuk, stcslav. zijajc; 
glede promjene j prema Ij upor. pjan pored 
pijan, v.) prema pf zinuti, -em (pre-, pri- 
Kosmet, raz-} i prijevojnim impf, na -va- 
zijevati, zijevam (raz-) i pf. odatle zijevnuti, 
zijevnem, isto s promjenom v > h zijehati, 
Ztjeham (iz- Dubrovnik) i zijehnuti, zijehnem; 
h mjesto v nije obratan govor, Dauzatova 



zjati 



656 



zlato 



ausse regression, prema muha — muva, jer 
e nalazi i u slov. iehati = zohali (prema 
Miklosicu hrv.). Ie., balto-slav., sveslav. i 
praslav. *zi-, *ze-, »hiare, gahnen (s kojim je 
glagolima u prasrodstvu)«. Postverbali zijev 
m = zijeh (sjeverna Hrvatska) = slov. ieh. 
Prosiren na -avica zijehavica (Dubrovnik; za 
sufiks usp. crkavica, kihavica, zgaravica). Po- 
imenicen part. perf. akt. na -ica: zevalica (Sri- 
jem) = zijevalica — zijehalica »biljka antir- 
rhinum, zabica«. Ovamo ide na -va- stcslav. 
(pro)zevati, slov. zevall pored zehati, zivati 
impf. (ZK). Pridjev od part. perf. akt. na -it 
razjalit (Pavic) »razjapljen«. Pored prijevoja 
ze- postoji jos i prijevoj zoj- (upor. loj od lili) 
samo u prefiksalnoj slozenici pozoj m (ZK), 
takoder slov., »Drache«. U Kosmetu jos ziljat, 
-am impf, »zijevati, ici otvorenih usta« pored 
zazjavati, prizjavati, prizjavam impf. (Vuk). 
Apstraktum na -alo zjdlo (Vuk) u recenici 
prodavati zjala = na -ak z(0jake »besposleno 
hodati«. Osnova a/a- rasiruje se vec u praslav. 
sa p (upor. drijeti i drapati, drpati) zjapiti, 
ZJapim (raz-) »biti otvoren, japiti« prema 
iteratlvu razjapljivati, -ivdm (Lika), bug. 
zjdpam. Prema stcslav. zp ti, zpjc oblik 
zjapiti pokazuje ili stariji refleks > ja 

(upor. orah), sto je manje vjerojatno, ili una- 
krstenje sa zjati, sto je vjerojatnije, jer Vuk 
pozna > i u prosirenju na -arati (tip 

puskarati) zipdraii, -am impf, (na- se) »bez 
razloga govoriti i vikati, zjati«. Glede > i 
upor. ziljat (Kosmet). Krivim rastavljanjem 
(deprefiksacijom) od raz-japiti < raz-zja- 
piti stvoren jejapiti, -trn (Vuk, subjekti vrata, 
rane) »isto«, jape vrata »stoje sirom otvorena«, 
s prefiksom od- odjapiti = odapiti (Vuk) 
-»otvoriti«, odjapiti se »kad se zenska otkrije«. 
Odatle na -aga (v.) jdpaga f (Dalmacija, Pav- 
linovic, Topolovac, Bosna, 18. v.) »1° jama 
medu skripima u sumi, 2° pi. toponim«. 
Miklosicevo tumacenje Od tur. japmak »po- 
kriti« ne ide, jer se docetak -aga ne nalazi 
kod turcizama, a i semanticki ne poklapa se. 
Glagol *zbjati predstavlja nizi prijevojni ste- 
pen od ie. korijena *ghei-, koji se nalazi u 
sanskrtu vi-ha, lat. hiare, lit. Siati, ap-zioti 
»sperre den Mund auf«, ziovauti, lot. zavaties 
»zijevati«. Suglasnik z je nastao iz ie. palatala 
gh; i u zinuti je iz ie. dvoglasa ei; stcslav. 
zinc upor. sa gr. x a tvco i nvnjem. gahnen. 
Praslav. korijen ze- predstavlja prijevoj per- 
fektuma *ghoi-. Suglasnik h u zijehati stoji 
mjesto ie. sk, koji je u gr. xaaxco < ie. *gho-sko, 
lat. hisco. U prasrodstvu je i gr. x ao ? (inter- 
nacionalno haos — kaos). 



Lit.: ARj 4, 195. 462. 7, 792. 8, 598. 13, 
569. BI 843. 845. Elezovic 1, 210. 124. 134. 

Mihbliiliyb. Holub-Kopecny 433. Bruckner 652. 
Vasmer 1, 451. 456-457. KZ 68, 127. Boisacq* 
1046. 1061. Meillet, MSLP 9, 136-159. (cf. 

AnzIF 7, 13). Petr, BB 21, 20-217. (cf. 

AnzIF 7, 165). Schulze, KZ, 425. Vaillant, 

RES 22, 9. Zubaty, ASPh 13, 623. 

zjenica f (Vuk) pored zenica (Lumbarda, 
Korcula) = zenica (Kosmet) = zinica (Mi- 
kalja, Kolunic, Kozicic, Luka Bracanin, Ka- 
vanjin) »gledece n, zrece (ZK), gledalce, 
(slov.) gledalo, pupilla«. Potvrde su iz novije 
knjizevnosti (pjesnistvo) zflne: mirno i hladno 
gledaju ti zjene (Nazor). Nalazi se jos u stcslav. 
zenica »x6pn«, slov. zenice, bug., rus. zenica, 
ces. zenice. U ukr. zinyca »vjede, Augenlid«, 
rus. dijai, zenbki »oci, zjenica«. U polj. zxenica 
je izvedenica od praslav. korijena *zer- u 
zbreti (v.). Praslav. Bit ce kao i polj. poime- 
nicen part. perf. pasiva od zlr ti > zrSti : 
*zbren + -ica (upor. ces. zornice »isto«) prema 
disimilaciji r — n > — n, prije negoli od 
praslav. korijena ze-, koji u hrv.-srp. dolazi 
ria -va- zijevati, zijevam (v.) »hiare«, u rus. 
pozetb »hinaussehen, gucken«, pozejatb, ze- 
jatb »gledati«, dozevatb sja. Prema Peterssonii" 
od ie. *ghei-, prijevoj *ghoi- »glanzen«. 

Lit.: BI 845. Kusar, NVj 3, 326. Miklosic 
402. Holub-Kopecny 438. Bruckner 656. Vas- 
mer 1, 453. Mladenov 191. Petersson, Bait, 
u slav. (cf.-IJb 7, 114). 

zlato n (Vuk), ie., sveslav. i praslav. *zolto y 
»aurum«. Sudeci po pridjevima slov. zlat, 
ces. zlaty, rus. zolotoj, neutrum zlato (upor. 
imena metala srebro, olovo, zeljezo, nado, do- 
mace denominacije prema turcizmu m r. 
bakar, gen. -kra) poimenicen je pridjev sr. r. 
To dokazuju i slozenice od sintagmi (tip 
bahuvrihi) zlat(n)orun, zlat(n)druk, zlatdglav, 
zlat(n)okos, zlatogrivac, zlatdkrili, zlatoper 
pored zlatoperhi, zlatorog, zlatousti, zlatbutva. 
Ovamo ide Zlatibor u Kopaoniku. Pridjev na 
-bn zlatan, zjatna, odredeno zlatni. Poimenicen 
na -ica zldtnica »muha«, denominal zlatnitl 
(se), -im impf. (Vuk) »auro fulgere«. Izvede- 
nica na -inica zlatmica f (ZK) = slov. zlate- 
nica »Gelbsucht« dokazuje usku etimologijsku 
vezu sa zut (v.). Na -ica zlatica »trava«, na 
-ka zlatka f (Bosna) »kuna«. Na -ulja zlatulja 
»ime kravi« prema -onja zlatonja (Lika) »ime 
volu«. Na -aca zlataca (Cilipi) »kapa koju 
sada nose stare neudate djevojke«. Indekli- 
nabilan pridjev na tur. -li zlatall kosulja (epi- 
tet, narodna pjesma). Slozeni pridjevi od 



zlato 



657 



zmaj 



sintagme zlat(n)okrili itd. (v. naprijed) u ko- 
jima se kao prvi clan pojavljuje i bez n. Ovamo 
ide i dubrovacka prevedenica zlatobrov = 
Xpuaocppuc; »(upravo) zlatnih obrva« = »ko- 
marca, dinigla«. Na -an zlatan, gen. -ana 
»biljka lilium candidum«. Na -ar zlatar, gen. 
-dra m »1° aurifex, 2° toponim (Hrvatsko 
zagorje)«, s pridjevom na -ov, -ev zlatarev, 
-ov, na -ski zlatarski, prema f zlatdrica »1 ° 
zena, 2° toponim (Ztdtdrica, brdo, Rudnik)«. 
Na -ara zlatara f = na -ka zlatarha »muha 
zlatnica«. Denominal na -iti (kauzativum) zla- 
titi, zlatim impf. (Vuk) (po-) »inaurare«, 
odatle pozlata f »indoratura, Vergoldung«. Ri- 
jec zlatb sluzi i u antroponimiji: Zlako m 
prema f Zlata, Zlatko m prema Zlatka f, 
Zlatija, Zlatoje, Zldtos(l)av. Slog zla- na- 
stao je po zakonu likvidne metateze, upor. 
polj. zloto, rus. zaloto. Ruski oblik dosao je 
preko turskoga u BiH kao f zolota (Vuk, 
Kosmet) »novac od 30 para«, upor. uzrecicu 
nema cara ni Ocara, dok ne dode Karo iz Mos- 
tara, grose daje a zolote prima (Karo je spa- 
njolski Zidov, sefard). Rumunji posjeduju lat. 
aur. Ipak posudise izvedenice: zlatar, apstrak- 
tum zldtarie, zlatila »Goldstuck« i iz crkvenog 
jezika zlatdust, -oust i (iz polj.) zlot »Gulden«, 
odatle zlotas. »Steuereinnehmer«.. Upor. madz. 
izlot. Znacajno je da u baltickoj grupi, pored 
toga sto za zlato ima lit. auksas = lat. aurum, 
postoji u prijevoju e istocno-lit. pridjev zeltas 
»zlatan = zut kao zlato«, lot. zelts »zlato, 
zlatan«, cime se dokazuje pridjevsko postanje 
viseg prijevoja *zolt(o), koji dolazi i u got. 
gulp, nvnjem. Gold. Upor. sanskr. hiranyam, 
avesta zaranya- »zlato«. Dalje etimologijske veze 
v. zut, Sui, zuk, v kojima je varijanta *ghel- 
(v. Selva); z je nastao iz ie. palatala gh u 
korijenu *ghel-, *ghol-. Upor. sa prijevojem 
e tracko l^r|?aa »zlato«. S gledista prijevoja 
zlato je germansko-praslav. leksem. Upor. i 
frigijsku usporednim ykovpoc, »xpuao^«. 

LiL: ARj 11, 312. 313. BI 846. Elezovic 
1, 211. Miklosic 400. Holub-Kopecny 436. 
Bruckner 654. Mladenov 192. Trautmann 368. 
Budimir, Rad 282, 16. Bartholomae, IF 3, 
186. Boisacf 1049. 1064. Benfante, REIE 2, 
61-63. (cf. IJb 25, 209). Flajshans, LP 64, 
300-305. Georgiev, KZ 63, 253. Grunenfhal, 
LzvORJAS 18, 4, 127. si. (cf. IJb 3, 151). 
Hirt, IF 2, 145. 22, 59. 62. Machek, Sldvia 
16, 189.-Ostir, WuS 4, .214. Sutterlin, IF 
25, 61. Uhlenbeck, PBB 22, 538. 

zmaj, gen. z/naja (Vuk) pored zmdj (ZK, 
analogijom prema genitivu), sveslav. i pra- 
slav. pridjev na -io zmuh,- »1° draco, ala, 



azdaja (mitolosko folklorno bice s epitetima 
planinski, ljuti, ognjaniti, ognjeviti), 2° antro- 
ponim (Zmdj-despot Vuk)«. Pridjevi na -ev 
zmajev, poimenicen na -be > -ac Zmajevac 
(izvor), na -ic Zmajevic (prezime), na -evit 
zmajevit »silan kao zmaj«, na -bsk zmdjski 
(~ car) = na -evski zmajevski (* — ■ car). De- 
minutiv na -ic zjnajic »1° mladi zmaj, 2° 
prezime«. Slozeni pridjev epitet zmajbgnjani = 
zmajognjeni Vuk pored Zmajognjanin Vuk 
(narodna pjesma), zmajogorcev oganj (u na- 
rodnom pripovijedanju, o zemlji koja pociva 
na torn ognju). Samoglasnik a je nastao iz b, 
koji se produljuje u ». Prvobitni pridjev ocu- 
van je u imenu stijene kod Splita u 12. v. 
Smicamic (Smiciklas, Codex 2, 157) = zjnij 
kamik »zmajski ili zmijski kamen«. Isto pro- 
duljenje nalazi se u f zmija (Vuk, rus. zmija) 
»serpens«. To je poimeniceni pridjev z ('., 
kao sto je zmaj poimenicen pridjev m r. 
Upor. slov. i polj. zmij. Samoglasnik i u 
femininumu pojavljuje se i sa & > a kao i u 
maskulinumu: zmaja, gen. zmaje (Brusje, 
Hvar, Brae) »zmija otrovnica, guja«. Obje 
rijeci zmija i zmaj imaju svoju leksikologijsku 
porodicu. Pridjevi: zmijin (kolomboc, Kosmet, 
»kozalac«), poimenicen u z. r. Znana (staro- 
hrvatska zupa), na be > ae znanac (Kosmet), 
na -inja zmijinji (~a trava), na bn + -io 
Zmijanj (toponim, u narodnoj pjesmi), n Zmi- 
•janje (Bosna), ktetik zmijanski, poimenicen na 
-be > -ac Zmijanjac, gen. -njca (brdo kod 
Ploca). Deminutivi na -ic zmijic »mlada 
zmija«, na -ica zmijica, na -ce, gen. -ceta 
zmijie n (Vuk) = zmice (Kosmet). Augmen- 
tativ na -urina zmijurina. Na -ak zmijdk, 
gen. -aka (Stulic) »trava serpentaria virgi- 
mana«, na -cak < -be + -bkb zmicak (Dubrov- 
nik, Prcanj) = cmicak (Mostar, asimilacija 
Z — c > c — £). Slozen pridjev zmijoglav 
(~a kokos). Za zmiju kucaricu postoji veliki 
broj sinonima koji nastaju odatle sto rijec 
stoji pod tabu. Najobicniji i najrasireniji je 
na zapadu naziv kaca (takoder slov.). Ru- 
munji posudise smeu m, odatle po svoj pri- 
lici zmeur m prema f zmeurd pored zmiera, 
zrnima »malina, tubus idaeus«, ngr. oueoupov, 
tur. zmaula. Ta se biljka zove arb. mjederf 
(Tirana) = miter (Baric) = mjeterre (Godin). 
Juznoslav. ekvivalenat za rum. zmeur ne 
postoji u torn znacenju. Upor. zmajur (Kastel 
kod Splita) »koji kolje druge zmije, ophisaurs 
apus«, pridjev zmijurski (Zrmanja). Praslav. 
korijen ebm- u ove dvije rijeci predstavlja 
nisticni prijevoj praslav. korijena zem- (v.) 
od ie. *ghdem-. Ali se u jezicnoj svijesti izgu- 



4.9 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



zmaj 



658 



znati 



bila veza koliko izmedu zmaj i zmija, toliko i 
izmedu zemlja i ta dva poimenicena prvo- 
bitna pridjeva. Za njih nema baltickih uspored- 
nica. Od ie. samo arb. dhemje »Raupe«, s 
deminutivnim sufiksom -ze dhemiz'e, od dhe 
»zemlja«. Tumace se samo iz ie. jezicnog 
materijala. 

Lit : BI 848. 849. Mazuranu 1335. Hirtz, 
Amph. 180-187. JF lO, 259-260. Elezovic 
I, 211. Hraste, BJF 8, 27, 10, 44. Corovic, 
ASPh 29, 510. Miklosic 403. Holub-Kopecny 
437. Bruckner 665. FaOTie/- 1, 457-458. Af/a- 
rfe«ov 193. W-T 1, 663. 5o«ac/ 1049-50. 
Kienle, WuS 14, 66. Liden, ASPh 28, 38. 
GW 84. Meillet, RSL 6, 133. 

zmor f jat, -am impf. (Bozava) »essere 
smorfioso, geziert, launisch, fratzenhafU (ne- 
ma primjera upotrebe). Od mlet. grecizma 
smorflar (prefiks s- < lat. ex-}, denominai od 
smorfla i »lezio, atto colla bocca«, morfia, 
morfa < gr. [xopcpf| »oblik«. Odatle ucenprid- 
jev na -bn > -an s privativnim prefiksom rx- 
amorfan. Gramaticki termin morfologija. 

Lit.: Cronia, ID 6,122. Prati 669. DEI 3519. 

znati, znam pored znadem impf. (Vuk) 
(do-, iza-, izi- cakavski, izu-, oba-, po-, prepo-, 
pri-, pripo-, raza-, razu-, raspo-, sa-, supo-, 
u-, upo-, za-, zapo- se} prema iteratlvu na 
-va- -znavati, -zndvam pored -znojem (Vuk, 
Kosmet) (do-, izu-, na-, po-, pri-, pripo-, 
raspo-, upo- se), naznavbvati (Timok-Luznik) 
(napo-), ie., sveslav. i praslav., »noscere, yt- 
yvcoojoo, vvaipn^co (s kojim je glagolima u pra- 
srodstvu)«. Praslav. korijen zn(a}- nije potvrden 
sa zbn(a}-, kako bi se ocekivalo prema baltic- 
kim usporednicama. Samoglasnik a u znam 
nastao je od znajc stezanjem kao u pas < pojas, 
ban < bajan. Particip perf. pas. znan (ne-, sa- 
ri saznan, prevedenica od reconnaissant), po- 
imenicen na -be > -ac znanac, gen. -nea (ne-) 
prema f na -ica znanica, obaznanica (Herce- 
govina, juzno Primorje) »bludnica«, nepozna- 
nica. Apstrakti: znan, gen. -/ »svijest«, nez/ian, 
gen. -i f, na -je znanje n pored znavanje (Vuk), 
na -ost znanost, odatle pridjev znanstven (ne- 
ologizam od znanstvo koje nije prodrlo, ali 
postoji), neznanstoo, poznanstvo, denominai 
nazndniti, -im, obznaniti = ozndniti (ZK), s 
postverbalom obznana; obeznanit se (Kosmet) 
»onesvijestiti se«, — obneznaniti se (18. v.), 
obznanjovat, -zndnjujem (Kosmet) »razgla- 
savati«; prosiren na -ovit znanovtt (Kosmet) 
»razborit, uman«: poimenicen part. perf. akt. 
znalac, gen. znalca (ne-}, neznalica, na -ovic 
neznalovic; na -t: poznat, prosiren na -bn > 



-an znatan »insignis«. Praslav. je izvedenica 
na -ko (upor. brak od bratij: znak m, s demi- 
nutivom na -ic znacic i denominalom na -iti 
znaciti, znacim impf, (do-, na-, o-} prema ite- 
rativu -znacivati, -znacujem, samo s navedenim 
prefiksima. Odatle apstraktum na -jaj (v.) 
znacaj (na-} »karakter«, s pridjevom na -bn > 
-an znacajan, -ajna. Na -ta znaja (Crna Gora). 
Postverbali doznaka f, odatle doznacnica (neolo- 
gizam), naznaka, oznaka. Praslav. izvedenica 
sa mrtvim sufiksom -men (v. vrijeme}: bug. 
zndme »zastava«, polj. znamt; znamen — (di- 
similacija n — m > / — m) zlomen, na -ka 
znamenka »1° signum, 2° (hrv.-kajk.) madez«, 
odatle na -je znamenje = zlamenje i denominai 
na -ovati zlamenovati, -ujem, na -ati nazna- 
menati, -ovati, -avati. Ovamo ide jos izvede- 
nica na -or od ie. inhoativa na sk (nosco} > h 
(upor. zijehati, v.) slvc. znachor, ukr., brus., 
rus. znachor, znachor »Zauberer, Wahrsager«, u 
nasoj Aleksandridi znahorb. Ta se izvedenica 
ocuvala u Dalmaciji kao znavor m »poznava- 
lac«. Pavlinovic je upotrebljava kao zamjenu 
za tudicu racionalist. Jos su karakteristicne 
izvedenice na -ia od imperativa neznajsa »ne- 
znalica«, (od neznadoh} neznadosa. Slozenica 
od sintagme neznabozac, gen. -sea (Vuk). Prema 
baltickim usporednicama lit. zinoti, zinau 
»znam«, lit. zinat, zinu, stprus. erzinnat »spoznati« 
nepoznato je u slavinama *ebn-. Praslav zn(a}- 
odgovara prema tome sanskrtskom pasivu 
jflaydte (3. 1.), jnatds — gr. yvcotoc, = lat. 
notus (odatle internacionalno notes, natica, 
notirati} = stvnjem, erknaan = erkennen"al, 
cognitus, gr. y\w[ia (internacionalno gnomicki 
stil}, vvcoaic, (teoloski termin gnosticki, pro- 
gnoza), ignotus (odatle internacionalno igno- 
rant, inkognito}, toh. knan »zanat«. Praslav. 
zn- osniva se prema tome kao i navedene 
usporednice na ie. nisticnom prijevoju *gne-, 
*gno- prema *gene-, *geno- u baltickoj grupi. 
Arb. njoh »znam«, njeh »znas« (itd). ide zajedno 
sa slavinama, narocito u liku ze (toskicki) = 
za (Gege), aorist zuna (Gege) = zura (to- 
skicki) »1° beriihre, 2° empfange (vom Weibe)«, 
odatle nxenes »ucenik«, ze (Rada) »dusa«, 
z'emere »srce«. Arb. bifurkacija znacenja osniva 
se na razlicitom postupku sa pocetnim z- U 
njoh mjesto *znoh ispusten je z, jer je bio 
identificiran sa lat. ex- > arb. z- = dz-. U 
ze ocuvano je pocetno z- Razvitak tog dvo- 
strukog znacenja karakteristican je za primi- 
tivni mentalitet. Znanje je na torn stepenu 
isto sto obuhvatiti, dotoci se. To je ostalo 
i u kulturnim jezicima kao u njem. begreifen, 
Begriff, u romanskim jezicima comprehendere, 



znati 



659 



zobati 



i u nasoj tudici kopirati, kopiram, od lat. 
capere. Taj ekskurz opravdava misljenje mno- 
gih etimologa (kao Miklosic) da se ie. korijen 
*gn-, koji je u znati, nalazi i u lat. gigno, u 
njem. Kind (v. cedo}. Taj je korijen vidio 
Miklosic i u stcslav. zetb > polj. ziec, zet, 
koji je vezao sa gens, genitor; Boisacq i Walde 
ne prihvacaju to misljenje. 

Lit.: APJ2, 731. 4, 124. 309. 7, 776. 511. 
414. BI 850-851. JVJ 1, 146. Radojevic, 
NVj 34, 379. si. (cf. Ijjb 12, 275). Elezovic 
1, 211. 2, 2. 32. 513. 538. Miklosic 401. Holub- 
-Kopecny 437. Bruckner 655. KZ 51, 240. 
Vasmer 1, 458. Mladenov 193. Trautmann 371. 
WP I, 579. Baudis, IF 23, 146. Boisacq* 
149. 312. Machek, Sldvia 16, 189. Pedersen, 
IF 5, 51. GM 483. 

znetva f (ZK, hrv.-kajk.) »Abgrund, ponor, 
jama, fovea, vorago«. 

Lit: Skok, ASPh 33, 373. Mazuranic 1691. 

znoba f (Mamiie, Judita 6, 392: ubjeni 
smo znobom, u rimi sa grobom), odatle deno- 
minai na -iti znobiti, -im impf. (Dubrovnik, 
Gundulic 513: u ino razlog nemo' znobit; 
pocek nastoj bit pravedan), oznobiti, dznobtm 
pf. (16. v., Dubrovnik, Barakovic, Srbija) 
»1° ubiti studenju, 2° ozlediti, utamaniti, 3° 
klevetati, ozloglasiti« prema impf, na -va- 
oznobivati (Stulic) »offendere, destruere«. Na- 
lazi se jos u bug. znoba »1° vrst bolesti, 2° 
smrzavanje«, s glagolom oznobjavam. Post- 
verbal oznoba (Leskovac, Srbija) »rujba, Frost- 
beule, pernio«. Glagol se jos nalazi u ces., 
ukr., brus. i veliko-rus. znobitb, znoblju »frieren 
machen, frieren lassen«. Miklosic, Machek, 
Preobrazenski i Vasmer vezu sa zepsti (v.), 
A. Cuny i Bade s gr. yvocpoc;, fivoeppe, »tama«. 
Posljednje misljenje ne vodi racuna o tome 
da je prvobitno znacenje konkretno, zebnja; 
oba misljenja opet o tome da imenica sadrzi 
isti sufiks -oba, koji je u zloba, grdoba, gnju- 
soba. Prema tome praslav. je korijen *ebn-, 
od kojega je visi prijevoj zone f pi. (~ mejidu, 
ZK) »srsi > brige«, slov. zona »1° Schauder 
(isprehaja, spopada), 2° schlechte, taube Ge- 
treidekorner«, s pridjevima slov. zdnast = 
zonan (Vodice) »prazan (o klasu)«, slov. zona- 
tan, zonljiv; ukr. zana »Mutterkorn«. 

Lit.: ARj 9, 520. Pletersnik 2, 938. Mazu- 
ranu 1691 Ribaric, SDZb 9, 206. Miklosic 
401. 404. Holub-Kopecny 438. Vasmer 1, 459. 
Mladenov 194. Baric, GISND 2, 167. si. (cf. 
lib 13, 156. 312). Cuny, BSLP 32, 49. Ma- 
chek, Sldvia 16, 189. RES 8, 148. 



znoj, gen. znoja m (Vuk, Lumbarda), nije 
opca hrv.-srp. rijec za »sudor«. U zapadnim, 
cakavskim i kajkavskim krajevima govori se 
opcenito pot, gen. pota m (v.), uza sve sto je 
znoj sveslav. i praslav. Miklosic pretpostavlja 
*zni- kao praslav. korijen. Deminutiv na -bk 
znojak, gen. znojka. Pridjevi na -bn > -an 
znojan, na -av znojav. Denominai na -iti 
znojiti (se}, -im impf. (Vuk) (do-, iz-, na-, 
o-, u-j »potiti se (ZK) (i-)«, prema impf, u 
prijevoju duljenja 6 > a dozndjati se (Stulic). 
Prema rus. znejau »glimmen, gliihen« i prema 
polj. i rus. znacenju znoj »Hitzen, Sonnenglut 
(upor. ces.-moravsko uhli zni »tinja«) cini se 
da je znoj prijevoj od zne-) upor. liti - loj, 
gniti — gnoj (v.). Moglo bi stajati i u vezi s 
posljednjom rijeci ako se pretpostavi korijenska 
varijanta g ili gh u obje rijeci. Prvobitno zna- 
cenje je doista ono koje se ocuvalo u polj., 
rus.; juzno-slav. znacenje »sudor« osniva se 
na semantickom zakonu rezultata (sinegdoha). 
Ne postoje ni balticke ni druge ie. paralele 
kao ni za gnoj — gniti. 

Lit.: ARj 2, 731. 4, 270. 7, 776. 9, 521. BI 
851. Kusar, NVj 3, 338. Miklo&c 403. Holub- 
-Kopecny 438. Bruckner 655. Vasmer \, 459. 
Mladenov 194. Meillet, RSI 6, 133. 

zobati, zobljem impf. (Vuk, objekt grozde, 
subjekt 1° ljudi, 1° konj, kokos} (iz-, na- se, 
o-, po-}, sveslav, i praslav., »manducare bacas«. 
Postverbal po deklinaciji i zob, gen. zobi f 
»ovas (gen. ovsa), avena«, po deklinaciji u pi. 
zabavi »zobeni usjevi«; deverbali: pozob (14. v., 
stsrp. listine) »duznost davanja zobi«, ozobdk, 
gen. ozopkjl »sepurina od grozda« = ozobina 
»1° isto sto ozobak, 2° ogrizine«. Prvobitno 
znacenje je opceniti (kolektivni) apstraktum, 
sto se vidi iz jecam ... najbolja zob za konje. 
Kasnije je znacenje specijalizirano na »avena«, 
i to samo na Zapadu, dok je Istok ostao kod 
ovas (v.). U Kosmetu (Vucitrn) zob f »trice 
ili druga zrnata hrana sto se daje stoci (ne 
samo ovas)«. Pridjevi na -bn > -an zoban 
»uzobljen, zoblju ugojen«, poimenicen na -ica 
zobnica f »saccus pabularis«, na -en odredeno 
zobeni (kruh) »ovsen«, poimenicen na -ica 
zobenica »ovsenica«. Deminutiv zdpea f (Vuk, 
narodna pjesma). Na -iste zobiste »mjesto 
gdje je rasla zob«. Denominai (faktitiv) na 
-iti od zob f: zabiti -im impf. (Vuk, objekt 
konjaj (na-} »hraniti zoblju«. Rijec zob je 
kulturna rijec, koju posudise Madzari zob i 
banatski Rumunji zob, dok ostali Dakorumunji 
posudise ovas. Balticke usporednice pokazuju 
prijevoj e mjesto o: lit. zebti »langsam, mit 



zobati 



660 



zrak 



langen Zahnen essen (auch von Tieren)«, 
aebeti »essen, picken«, zebenti »langsam und 
mit Wiederwillen essen (auch von Tieren)«. 
Stir, gap »kljun > usta (upor. za takav raz- 
vitak lat. rostrum > rum. rost »usta)« < ie. 
*gobh-no-s u prasrodstvu je sa zobati. Prema 
tome je prvobitno znacenje »raditi kljunom, 
picken (subjekt kokosi)« kasnije preneseno na 
konje i ljude (s obzirom na zrnatu hranu). 
Suglasnik z je nastao od ie. palatala g. Upor. 
avesta za/aea »usta, zdrijelo«, nvnjem. Kiefer. 

Lit.: AR) 4, 275. 7, 776. 777. 9, 521. 522. 
11, 325. BI 851. Elezovic I, 211. Miklosie 

403. Holub-Kopecny 438. Bruckner 655. Vas- 
mer 1, 459. Mladenov 194. WP 1, 570. Loewen- 
thal, WuS 11,73. si. (cf. Ub 14, 333). Machek, 
Sldvia 16, 188. Stokes, IF 2, 171. Zupitza, 
KZ 36, 234. 

zor, gen. zora' m (Vuk, BiH, Kosmet) 
»sila, zestina«. Pridjevi: na -w» > -an zoran 
(Vuk, narodna pjesma; BiH za-) »silan, osion 
(Crna Gora)«, na tur. -li zorli (Vuk), indekli- 
nabile, »1° jak, silan, zdrav, 2° adv. tesko, 
mucno, jako«. Prilozi: zorno »jako, silno«, 
zorem (Kosmet) = zorom (Piva-Drobnjak) = 
nazor (Banja Luka, Kosmet) »silom« = sa 
tur. postpozicijom -He »sa« zorile (Kosmet) = 
zorzbrtte (BiH) »na jedvite jade, s velikom 
mukom (tu se govori i dordorice. »isto«)«. Bal- 
kanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. 
zor > tur. zor; tur. zor zm He) iz turske termino- 
logije obicnog zivota: rum. zor »Gewalt«, 
pridjev na lat. -ivus > -iu zoriu »eilig«, bug. 
zor, zorno, zorle, zorlen »so zor« < tur. zorile, 
arb. zorr, ngr. to Zppi »Gewalt«. Ovamo i 
zorba f (BiH) »nasilje, terror« < tur. zorba 
< perz. zorbaz »nasilje«. 

Lit.: AR] I, 778. BI 852. Elezovic 1, 212. 
NJ 2, 157. Mladenov 194. Tikint 1828. GM 
486. Skok, Sldvia 15, 505., br. 863. Vukovic, 
SDZb 10, 386. Prusik, KZ 35, 597. Miklosie 

404. Skoljic? 655. 

zora f (Vuk, bug. zora) = 3oea, cora 
(Dubrovnik), balto-slav., sveslav. i praslav., 
»1° aurora, svanuce, 2° licno zensko ime 
(prema m Zoran)«. Odatle prezimena Zoric, 
Zoranie. Izvedenica je na -za od prijevoja 
perfektuma zor- od zreti (v,); r je nastao od 
rj depalatalizacijom. Upor. stcslav. zorja 
»splendor«, slov. zorja, ces. zofe, poll, zorza, 
rus. zorja. Pored toga prijevoja postoji u 
slavinama ista rijec s prijevojem duljenja 
b > a stcslav. zdrja, bug. zdrja, slov. zdrja, 
ces. zdre, stpolj. zarza, rus. zarjd. Pridjev 
na -in zorin, na -bn potvrden je samo u poime- 



nicenjima na -ica zornica i »(katolicki religi- 
ozni termin) sacra antelucana«, na -jaca 
zdrnjala »zvijezda danica«. Deminutivi na 
-ica zorica, takoder zensko ime, pored Zorka. 
Radne imenice na -be zorac, gen. zorca, na 
-njak zornjak (u zagoneci, igri rijeci). De- 
nominal na -iti zoriti, -im impf. (Vuk) = 
coriti (Dubrovnik), samo sa subjektom zora. 
Slozenka praskozorje n (Vuk, Ljubisa, Vrce- 
vic) »Morgendammerung«, od sintagme prasak 
zore. Prema Marelicu bilo bi obicnije zoro- 
prasak. Vuk ima u istom znacenju prbzorje 
(ne zna se da li se gdje tako govori). Balticke 
usporednice jasnije izrazuju identicnost zna- 
cenja svjetlosti i dijela dana, svanuca, kad se 
moze zreti = gledati: lit. zara = zaras »zora« 
prema stprus. sari f »Glut«, lit. zarija »ugljen«, 
pazaras »svjetlost na nebu pred zorom«, pri- 
jevoj od lit. zereti, zeriu »svijetliti« = zreti 
»gledati«. Upor. jos zrak i zrcalo. Rumunji 
posudise zori, ziorifph, glagol a zori »razda- 
njuje se« pored zare »Glanz«; na -'do zarila 
»1° Art Geist in Ochsengestalt, 2 a ime teleta 
koje se oteli u jutro«. Ovamo mozda i zored f 
»biljka convolvulus tricolor«. 

Lit.: ARj 9, 372. BI 852. Miklosie 401. 

Holub-Kopetny 432. 438. Bruckner 656. Vas- 

mer 1, 443. Mladenov 194. Trautmann 366. 
Tiktin 1826. Machek, Sldvia 16, 188. 

zot m (satrovacki, osacanski) »Turcin«. Pre- 
zime Zotovic. Od arb. zot »gospodin«. 

Lit.: Griinenthal, ASPh 42, 316. Troja- 
novic, JF 5, 223. 

zrak. m (Vuk) = (s umetnutim d za oblak- 
sanje suglasnicke grupe zr) zdrdk — (sa z > z 
pred dentalom) zdrak (Vuk) = zrak (kompro- 
misni oblik, jugozapadni krajevi, Vuk), sve- 
slav. i praslav. *zorki, »F radius solis (sunqc 
zrak, Ranjina), 2° vazduh, uzduh«, bez bal- 
tickih i drugih ie. usporedmca. Femininum 
zraka (Vuk) = zdrdha (Vuk, Kosmet) = 
zdraka (Crmnica) samo je hrv.-srp. Pridjev 
na -bn > -an zracan »1° vazdusni, 2° ad 
radios spectans, 3° (zrdsan, prema f zrdsna, 
obicno negativno ni ~ ZK) slaba izgle- 
da«, (ne)prozracan »(undurchsichtig«, na -ai! 
zrdkav (Vuk, Srijem) »razrok (v.), gverok 
(v.), hiljav, skiljav«, na -ost zrakast »u obliku 
zrake, radijalan«. Pridjevi zrdsan (ZK) i 
zrakav (Srijem) razvise prvobitno znacenje 
od stcslav. zrakb »pogled«. Particip perf. pas. 
napozracen (Pavlinovic) »na po rasvijetljen«. S 
tim je u vezi napozrak m »polovna svjetlost, 
kad mjesec zade za oblake«. Deminutiv na 



zrak 



661 



zrSti' 



-ak zraiak, gen. zrdfka (~ svjetla, ~ nade), 
-ica zracica, od zraka. S pieUksom pa- pdzdrak 
m (Zore, juzna Dalmacija) »pamrak, vecernji 
suton i prvi zrak u jutro«. Stuliceva je pre- 
vedenica zrakomjerje »baromethrum«, noviji 
neologizmi zrakoplov »avion, dirizabl«, na -SITO 
zrakoplovstvo »(na istoku) vazduhoplovstvo, 
(rus.) vozduhoplavanie«, zrakoprazan (~ pro- 
stor »vakuum«). Denominai na -iti zraciti, 
zracim impf. (Hrvatska) (iz-, pro-) »provjetriti, 
luftirati (u hrv. gradovima)«, izdrdciti, iz- 
dra'um pf. (Vuk, objekt oci) »izbeciti«. Ono- 
matopeizira se sa / < c izdraliti, izdralim; 
zdraknuti, -e (Vuk, jugozapadni krajevi) »ef- 
fulgeo, granulk, prozraciti »obasjati«. Hrv.-srp. 
znacenje od zrak stoji u vezi s osnovnim 
znacenjem od zreti »svijetliti« (v. zora i zreti). 
Znacenje »radius solis > aer, vazduh« je po 
semantickom zakonu sinegdohe. Slog zra- 
nasiao je po zakonu likvidne metateze. Upor. 
polj. wzrok »pogled«, rus. zdrok »pogled, 
izgled« (upor. z/aSan, ZK). Izvedenica je s 
pomocu sufiksa -ako (v.) od zreti (v.). V. 
zora i zrcalo i narocito granuli, u kojem je 
ie. varijanta *guher-: *guhor-. 

Lit.: ARj 4, 369. 7, 511. 512. 8, 42. 9, 
720. BI 852. Miklosie 402. Holub-Kopecny 438. 
Bruckner 641. Vasmer 1, 461. Mladenov 194. 
Lang, LF 43, 323-324. Pedersen, KZ 36, 
320. 

zrcalo n (Vuk, Dubrovnik, Hrvatska) = 
(sa umetnutim d) zdrcalo (Smokvica, Korcula) 
»ogledalo, spegalj (gen. speglja) (ZK)«. Na- 
lazi se jos u stcslav. eebcaio, slov., ces. zrcadlo 
uz zrkadlo i polj. (zjmierdadlo (prema zwierciec 
»retourner«) < ziercadlo, rus. zerkalo »Spiegel«. 
Denominai na -iti zrcalitise (Hrvatska) »svijet- 
liti se, krijesiti se«. Bez usporednica u baltickoj 
grupi i u ostalim ie. jezicima. Izvedenica je s 
pomocu sufiksa -dio > -lo od zrcali »schauen« 
(koji Miklosie oznacuje kao hrv., a ne nalazi 
se u drugim slavinama). Upor. ipak stcslav. 
pozrbcati = pozrecati »intueri«. To je varijanta 
od zbrkati kao u micati pored mikati (v.), 
upor. polj. uzvik wzerk i zerknqc, zerkiem 
»skiljeci«, slov. zrkalo, zrklo »zjenica«, bug. 
zrdkoli »oci«, ces. zrkadlo, ukr., rus. zerkalo 
od zerkatb »razgledati«. Nece biti praslav., 
nego kasnija prevedenica od lat. speculum. 

Lit.: BI 852. Miklosie 402. Holub-Kopecny 
439. Bruckner 658. Vasmer 1, 454. 455. Mohl, 
BSLP 6, br. 35, 99. 

zrSti', s'rem pored zfim impf, (subjekt 
ljudi), danas u obicaju u knjizevnom i sao- 
bracajnom govoru samo s prefiksima na-, nad- se, 



o- se, oba- se, pre-, pri-, pro-{. za-, s umet- 
nutim d obazdrih (Naljeskovic), nazareli (16. 
v.), prizdreti, zazdreti, obazdreti, odatle ana- 
logijom obazdirati se, -rem pored obazirati se, 
sveslav. i. praslav. (stcslav.) a6£ - eti, ztz -je, 
»vidjeti, gledatk. Primitivum nalazi se u ho- 
monimijskoj koliziji sa zreti, zrem pored 
Krim »maturari«. Ta je kolizija uklonjena na- 
pustanjem primitivuma i prefiksalnim sloze- 
nicama. Izvedenice se prave od pet osno.va: 
(I) stcslav. ebe- > zr-, (II) od osnove s prije- 
vojem duljenja b — i zir-, (III) od osnove s 
prijevojem perfektuma na o zor-, (IV) od 
osnove prijevojem duljenja b > a zar-, (V) od 
osnove Zbre- > zxije-, (I) od *zw- > *zr- sa 
-nc- nadzjnuti, -em pf. (Leskovac, istocna 
Srbija) prema impf, nadzrnjivati, sa t (parti- 
cip perf.) nadzrtati, -cem (istocna Srbija) »za- 
virnuii, zavirivati« pozreati, -om (Zlataric) 
»pogledati«. Ovamo ide kod Marulica, Judita 4, 
200 svaki srea za njom (upor. zrik). Poime- 
nicen part. prez. akt. zr ce n (ZK) »zjenica«, 
part. perf. pas. *ebiem, > Zrin, gen. Zrinja 
(Hrvatska), odatle prezime Zrinski, Zrinovic, 
s prefiksima Ozren (brijeg kod Banje Luke) = 
Ozrin, Ozrinj = Orzenj (uzvisina na jadran- 
skim otocima); Prizren pored Ph'zen (Kosmet) 
na Bistrici, biz. HpioSpfava, tur. Peseren, 
arb. Perzen pored Purzerin i Pizren (gubitak 
r prema disimilaciji), s etnikom Prizenac m 
prema Priz(r)enka, Prtz(r)ence, pi. -cici i prid- 
jev priz(r)enski. Ovamo ide i slozen pridjev 
od sintagme razrok »gverok (v.), heroglav, 
hiljav, skiljav« < raz- + ^6^- + oko. Na -iv 
obazriv (Srbija), s apstraktumom obdzrivost, 
prezriv. Glagol nazirnuti se »1° nagledati se, 
2° zaviriti«. Prilozi: od part. perf. akl. nezrelice 
(Vuk) = nezdrelice (narodna pripovijetka) = 
(zamjenom -mice za -lice) nezremice (Ljubisa, 
Zore, Boka?) »negledajuci«. Rijeci zrak, zrcalo 
v. u posebnoj lemi. (II) Od zir- iterativ 
Zirati, -am. (depreverbativ od slozenica s 
kojima se najcesce upotrebljava): s prefik- 
sima na-, nad-, ob- se, oba- se, pre-, pri-, 
pro-, za-, ziriti se »etre transparent^ upor. 
stcslav. zir ti »glanzen«. Odatle postverbali: 
obzir m, s pridjevima na -bn > -an obziran, 
bezobziran, apstraktum (bezobzirnost, prezir 
u{, s pridjevom preziran, proziran. U Kos- 
metu prodzvirat se, -irem = prezirati se (Vuk), 
prodzviret, -Trim »kroz rupu gledati jednim 
poluotvorenim okom«. Postverbal na -ka 
prodzvirka »mala rupa«. Umetnuto v je od 
unakrstenja sa hviriti. (Ill) Od zor- post- 
verbal nazor »paznja« (cehizam u znacenju 
»Ansicht, Anschaung«), pridjev nazorljiv, prid- 



zreti 1 



662 



jev u nazor biti »paziti«, denominal nazoriti, 
-im impf, »gledati«, iterativ nazorivati; nadzor, 
s pridjevom nadzorni, poimenicen na(d)zornik 
»inspektor«j obzor (rusizam), na -je obzorje; 
pozor, s pridjevom pozoran, poimenicen po- 
zornica »bina« i apstraktumom pozornost, 
(cehizam); na -je pdzorje »vidik«; pozorljiv; 
na -iste pozariste, s pridjevom pozorisni; de- 
nominal (u)pozoriti (cehizam), pdzorica (juzni 
krajevi) »prozorje«, prizor, s pridjevom bespri- 
zorni [ovo iz rus. bezprizorny] »bezdomnyj, 
zivusciji na ulice (o detjah«], prozor (takoder 
toponim, Bosna, Cres) »okno, funjestra«, 
s pridjevom prozorni; uzor, s pridjevima 
uzoran (cehizmi: ces. vzor, vzorny}, uzorit, 
postverbal proziran; na -ikz uzorak »mustra, 
obrazac (rusizam obrazec)«; zazor, s pridjevom 
zazoran, zazorljiv. Pridjev zoran (Crna Gora, 
— junak, konj, Ture, Kaurin) od unakrstenja s 
tur. zorli (v.). Izvedenica na -ja zora ima 
zasebnu lemu. Prilog na -ice nazorice 
(Kosmet, ~ otose < otidose) »poizdaleka za 
nekim ici, ne tako da se pogledom moze 
neko pratitk. (IV) Od zar- samo u zariti 
»osvjetljavati«, depreverbativ od ozariti (< rus. 
ozaritb, ces. ozariti, ali ima vec Domentijan), 
slov. zdrja »splendor«. (V) Od zri- nazrije- 
vati, -am »erblicken« oznacuje Maretic kao 
provincijalizam. Upor. ces. zriedlo »zrcalo«. 
Upor. obazrivati se (Stulic, ikavizam?) i zrik 
kod Marulica. Zasebno treba promatrati piz- 
driti, -Tm impf. (Vuk) = pizdriti (Dubrovnik) 
= pizdriti, -im (Stulic, Vuk, Boka) = pizdriti 
(Dubrovnik) (iz- Lika, Piva-Drobnjak, u- se 
Dubrovnik) »nepomicno gledati«. Taj je gla- 
gol nastao od prizvreti na taj nacin sto je -eti 
zamijenjen sa -iti kao u mnogim drugim 
(primjer opustjeti — opustiti, itd.) > *prizriti. 
Po zakonu disimilatornog ispadanja u r — 
r > — r nastade odatle s umetnutim d u 
suglasnickoj grupi zr (kao naprijed, upor. 
zdrak, pizdriti i (kao u zdraK) pizdriti. 
Nema nikakve veze sa pizda (v.), kako su 
mislili Bruckner i Spitzer. Rumunji posu- 
dise a zari »schauen«, nazreste »apparet«. Su- 
glasnik z od zreti nastao je iz ie. palatala gh u 
korijenu bgher- »sjati, svijetlitk, koji se nalazi 
u baltickoj grupi zereti, zeri »svijetliti«, zeruoti 
»svjetlucati«. Praslav. zvr- je nizi prijevojni 
stepen odatle. Prvobitno znacenje »sjati i svi- 
jetliti« ocuvalo se jos u zora, zrak, zraka, 
dok se u nizem prijevojnom stepenu znacenje 
»gledati« razvilo prema semantickom zakonu 
rezultata. Iz osvjetljenja slijedi gledanje. Jedno 
bez drugoga je nemoguce. Upor. i u lit. zereti 
»svijetliti« prema ziureti »gledati«. 



Lit.: ARj 1, 272. 3, 928. 4, 369. 7, 317. 
318. 511. 772. 777. 778. 779. 932. 8, 42. 157. 
316. 317. 496-500. 9, 503. 508. 512. 513. 
522-524. 720. 908. 909. 11, 326-33. 816. 
819. 820. 12, 223. 224. 226-228. 483-488. 
13, 702. BI 853. Jagic, ASPh 33, 612. Jin 

2, 123. 190. Maretic, Savj. 64. 114. 171. NVj 

3, 182. Pletersnik 2, 355. Elezovic 1, 178. 
189. 206. 210. 435. 2, 134. 141. Vukovic, 
SDZb 10, 387. Miletic, SDZb 9, 392. Miklosit 
401. 402. Holub-Kopecny 439. Bruckner 640. 
651. 656. KZ 45, 48. 53. Vasmer 1, 462. Mia- 
denov 194. Trautmann 366. WP 1, 602. Boisacq 
1051-1052. 574. Buga, RFV 75, 141. si, 
(cf. Ub 8, 199). Hirt, PBB 23, 288-312. 
(cf. AnzIF 11, 199). Johansson, IF 2, 10. 
Persson, Beitrdge (cf. Ub 1, 59). Spitzer, 
WuS 5, 214. ZVSF 45, 53. Vaillant, RES 22, 
22. Wood, IF 22, 163. Putanec, Atti e memorie 
VII. congr. scienze onomastiche 2, 347 — 358 

zreti , zrem, zrim impf, (subjekt plodovi: 
jabuke, groz.de, zito, itd.) (do-, pre-, pri-, sa-, 
u-) prema zrenuti, -em (Vuk, Crna Gora) 
(sa-) = zdrenuti i iteratlvu na -va- -zrijevati, 
-zrljevam = (s umetnutim d u zr) -zdrijevati 
(Boka) (do-, sa-} (sa prijevojem duljenja e — 
e > zre-), sveslav. i praslav. (= stcslav. 
Zbrejc, zw-eti »maturari«). Nalazi se u homo- 
nimijskoj koliziji sa zreti, zrem, zrim »vidjeti, 
gledati«; ona je uklonjena time sto saobracajni 
jezik daje prednost izvedenicama od prijevoja 
zre-: zrijati (do-, sa-j, zrijevati (do-, sa-} i 
*zor- u zoriti (do-, sa-} (ZK), (dofzoriti, do- 
zorim (Lika) »dozreti«. Part. perf. aktiva kao 
sveslav. i praslav. pridjev zreo, izrela (ne-) — 
zdreo (zapadni krajevi), nezdrelo (Rijecka na- 
hija), »maturas«, nedozreo. Od zoriti part, 
perf. pas. kao pridjev zoren »zreo«, dozorit 
»zreo«. Apstraktum na -ost zrelost, zreloca. 
Na -cina nezrelcina (Vrbnik) »suhinjav covjek«. 
Postverbal sazor. Suglasnik z je nastao od ie. 
palatala gu korijenu *ger- »zreti«, koji se nalazi 
u sanskrtu/araw- »starac«, gr. yepoiv, stvnjem. 
koral »1° muz, 2° lie no ime«, nvnjem. Kerl, 
odatle Karlo > kralj > madz. kirdly, rum. 
craiu, biz. xpcduc,. Stcslav. eta- je nizi prijevoj 
od *ger-. 

Lit.: ARj 2, 732. 7, 827. 8, 151. 157. 11, 
818-820. 12, 227. 228. 5/853. Jagic, ASPh 
33, 612. Elezovic 1, 212. 385. Miklosic 402. 
Holub-Kopecny 439. Bruckner 657. Vasmer 1, 
462. Mladenov 195. WP 1, 600. Trautmann 
371-372. Belie, Priroda 75. Boisacq* 145. 
Nehring, IF 4, 404. Osthoff, IF 19, 222. 239. 

zrno n (Vuk, rus. zerno), ie., balto-slav. 
sveslav. i praslav. *zvrno, »1° gramim, Korn 
(s kojim je rijecima n prasrodstvu), 2° (me- 



663 



zublja 



tafora) puscano zrno, tane, pilule, hapovi«. 
Kol. na -je zfnje — zrnevlje n (Vuk). Deminutiv 
na -ce zrnce n, na -ka licna zenska imena 
Zfn(j)ka, hipokoristik Zrna. Denominali na -»'it' 
zrniti se, -i impf. (Stulic, subjekt pasulj) (o- 
se), ozrnjati, -am (dubrovacka poslovica), na 
-kati zrnjkati, -ka (Vuk, subjekt krme) »kupiti 
zrna«. Rumunji posudise zirna f. »biljka sola- 
num nigrum (upor. bug. z&rnesnik »isto«)«. 
Balticke su usporednice potpune: stprus. 
syrne, lit. zirnis, lot. zirnis. Suglasnik r je 
nastao od g u ie. korijenu *ger- (v. zreti*), 
prosirenom formantom n, upor. got. kaum, 
stir, gran, sanskr. jirnas' »star«, nvnjem. Kern 
(prijevoj). 

Lit.: ARj 9, 524. BL 853. Mazuranu 1683. 
Zore, Rad 170, 230. Miklosic 402. Holub- 
-Kopecny 439. Bruckner 653. Vasmer 1, 454. 
Mladenov 195. WP 1, 600. Tiktin 1822. Boi- 
sacif 147. 159. Meringer, WuS 1, 26. 

zub m (Vuk) »1° dens, gen. dentis, 2° (zubi 
m pi., ZK, Vodice) usta, 3° kivnost, pizma, 
4° (zob., Buzet, Sovinjsko polje) rog drvenog 
pluga na koji je usaden lemes«, \e., baltoslav., 
sveslav. i praslav. (stcslav.) eoBb »y6u(poc; 
(»Pflock, cheville«, odatle gumb, v.; s kojom 
je grckom rijeci u prasrodstvu)«. Pridjevi na 
-bn odredeni zubni, od sintagme na zubu 
nazuban »kivan, pizmen«, zazubno mu je 
»ne moze da podnosk, na -bsk zupski (zupske 
kljeste f pl„ Kosmet), na -at zubat »P koji 
ima velike zube, 2° koji otvoreno kaze sto 
mislk, poimenicen na -&c zubatac, gen. -oca 
»morska riba tal. dentate (prevedenica)«, na 
-ka ziibatka f »ono sto konj moze jedanput 
zubima zagristi«. Deminutivi: na -j>c > -ac 
zubac, gen. -pea (Vuk) »1° zub u ceslja ili 
drugog predmeta, 2° palac na tocku, 3 "(Risan) 
vrsta kamena, 4° prezime, 5° (zubac, Vodice) 
cipke na kosuljk, odatle denominal na- 
zupciti (Sulek), na -U zubic. Augmentativ 
na -erina zuberina. Na -oca zubaca » 1 ° punicum 
dactylum, 2° drljaca« = hipokoristik zuba 
(Otok, Slavonija). Na -an zuban m = zuban 
(Kosmet) »musko koje ima velike zube« prema 
hipokoristiku zuba f. Na -alo zubalo, upor. 
ces. zubadlo. Slozenica zubobolja. Denominal 
na -ati zubati, -am impf. (Vuk) »1° (Risan) 
manducare, 2° raditi zubacom (Slavonija), 
3° (~ se) svadati se«, na -»!' zubiti, zubi'm 
(na-) »1° (objekt testere) ostriti zupce, 2° 
(Hrvatska) raditi zubacom, drljati (po-), vla- 
citi«, odatle denominai nazubak, gen. -pka 
(Letina blizu Sunje) »naviljak«, naozubiti se, 
-ozubi'm (Dalmacija, Pavlinovic) »uzeti zub na 



koga«. Samoglasnik u nastao je iz velarnog 
nazala c, upor. slov. zob, bug. z&b, polj. zab, 
zebaty. Rumunji, koji posjeduju dinte lat. 
podrijetla, posudise a zimba »kriviti usta«, a 
zimbi »smijati se (upor. ces. zubiti se »isto«) i 
Z&bala f »Gebiss, Ringel, Masche aus Eisen«, 
odatle pridjev zabalos, gdje g > a odgovara 
bug. zabalec prema a zimbi, gdje je g > in 
prema nosnom izgovoru. Treba istaci da se 
sa z&bala slaze i madz. slavizam zab(o)la. 
Jos postoji praslav. izvedenica na ie., danas 
neziv sufiks r, polj. zqbr »izrastao na zubu u 
konja«, slov. zobrne f pi. (Senozec ila Krasu, 
Slovenija) »desni«, poimenicen pridjev z. r. 
na -5«5, na -ice zobrnice. Upor. polj. zabrze, 
ces. zaber. ' Taj termin posudise Rumunji iz 
juznoslav. zjmbre f pi. »Mundschwamm, 
Mundteufel der Pferde«, madz. (sa z mjesto z 
kao u ces.) zsebre »djetinja bolest u ustima«. 
Ta izvedenica je potvrdena u hrv.-srp., kako 
se cini, u deminutivu zuberce, gen. -ca n (Kos- 
met) »narocit motiv sare na tkaninama kod 
mutavdzija« i u denominalu nazubrati, -am 
pf. »nazubiti sto tako da je vez nalik na petlju, 
samo je malo ostrljast«. Upor. rus. zubritb 
»zubiti testeru«, zazubr(ic)a »Zahnliicke« pre- 
ma hrv.-srp. zazubica »1° ulceratio gingi- 
varum, 2° (rastu mu zazubice) slinee. Balticke 
usporednice pokazuju prvobitno znacenje (»os- 
tar predmet«) i prijevoje: lit. zambas »svaki 
ostar predmet, morski rt«, pridjev zambuotas 
= zubat, lot. zuobs »zub«, lit. zambis »drveni 
plug«; glagol u prijevoju e: zembti, zembiu 
»rezem«, sanskr. jambhas »zub«, arb. dhdmp 
(Gege) = dhe'mb (Toske) »zub«, stvnjem. 
kamb, nvnjem. Kamm. Moze se uzeti da i 
stcslav. pokazuje prijevoj e zibsti, zebo »dila- 
cerare«. Upor. i slov. zebrna »desni«. Kako je 
prema lit. usporednicama prvobitno zna- 
cenje bilo »ostar predmet«, moze ovamo da 
ide i znacenje stcslav. zelati »germinare«. 

Lit.: ARj 7, 779. BI 853-854. ASPh 25, 
435. Elezovic 1, 212. 213. Ribaric, SDZb 9, 
206. Miklosic 400. Holub-Kopeiiny 440. Bruck- 
ner 646. Vasmer I, 462-463. Mladenov 195. 
WP 1, 575. Tiktin 1820. GM 83. Murko, WuS 
12, 320. Boisaccj* 153. 1103. Bugge, KZ 32, 
11, Giintert, WuS 11, 136. Hirt, IF 32, 220. 
Machek, Sldvia 7, 363. 16, 188. Meillet, Et. 
2, 206. 224. Meringer, IF 21, 298. Pedereen, 
KZ 36, 277-340. (AnzIF 12, 228). Schjiryzer, 
KZ 57, 259. Solmsen, IF 26, 103. 

zublja f (Vuk, Crna Gora) »luc(a), palja 
cjepanica, baklja«. Nalazi se jos u slov. zubel 
m »Plamme«. Deminutiv na -ica zubljica (Vuk) 



zublja 



664 



ziikva 



Slozenica zubljonosa (Stulic). Denominal na 
-ati izubijati, -am pf. (Lika) »iscijepati po- 
debelu glavnju 'na zublje«. Miklosic upore- 
duje s lit. ziuburys »Licht, Fackel«, koje je 
bez etimologijske veze. Mozda je zublja u 
prasrodstvu sa lit. zabas »grana, plot«, zaba 
»prut« i sa stisl. kafli' »cjepanica«, nvnjem. 
Kabel »zugerichtetes Holz zum Losen« (> 
internacionalno kabel}, ako se pretpostavi ie. 
nazalirani prijevoj perfektuma *gombh- od ie. 
korijena *gebh- »grana, komad drveta«. Peters- 
son pretpostavlja srodstvo sa zyijezda (v.). 

Lit.: ARj 4, 301. BI 854. Pletersnik 2, 942. 
Miklosic 404. WP I, 571. Petersson, Bait. u. 
Slav. 1916. (cf. Ub 7, 113). 

zubr (rus.), gen. zubra »tur, bos urus« 
potvrdeno je samo u sjevernim slavinama. Da 
je postojao u juzno-slav., dokazje rum. zimbru 
»Auerochs, bos urus« i srgr. £6u{?poc,, i^oijuppoc; 
»isto«. Mazuranic ima jos toponim Zubrinjci, 
-nei (kod Bosiljeva) i Zubrica (kod Virovitice) 
(glede t, > z upor. polj. zubr). Pletersnik 
ima zober, gen. -bra »evropski tur, Wisent«. 
Rum. -im- tocno reflektira velami nazal g, 
upor. polj. zabrz, kas. (polj.) toponime Zebrze i 
Zembrowo. Upor.josprezirne(hrv.-kajk. 1)Zuber. 
Upor. bug. zdber »Klippe, Felsen, Zacken«, 
zdberdk »Berggipfel, Kamm des Gebirges«, 
rus. ziibrina »Pfahl mit Asten«, zubritb »bu- 
bati, napamet ucitk (upor. njem. biiffeln > 
biflati), polj., rus. zubrovka »rakija iz tako 
nazvane biljke hierochloe odorata«. Baltic ke 
usporednice ne poklapaju se u pocetku: stpras. 
viissambris cini se kao slozenica, wis- upor. 
sa stvnjem. wisunt. Lit. stumbras, lot. stumbrs, 
sumbrs, siibrs cini se opet kao da se bolje 
poklapaju u pocetku s imenom slav. planine 
Psunj, u dokumentima Magnum Pisum < lat. 
bison, gen. bisontis, koje je ocigledno identicno 
s germanskim oblicima. Praslav. (= stcslav.) 
oblik zcbrt mogao je nastati unakrstavanjem 
neodredenog protoevropskog oblika s izve- 
denicom na -r od zcbb (upor. bug. i rus. izve- 
denice), dok se isti praevropski oblik u baltickoj 
grupi unakrstio sa stumti »stossen«. Germanski 
oblik stvnjem. wisunt, stnord. visundr »tur«, 
koji su culi i Rimljani, bit ce najblize pra- 
evropskom. Upor. jos galski toponim Vesun- 
tione > fr. Besancon, koji se stavlja takoder 
u vezu sa bison, gen. bisontis. Homonim se 
nalazi u Spanjolskoj i Panoniji. Pretpostavlja 
se s upitnikom ie. korijen ^is-en- »rog«. 

Lit.: Mazuranic 1694., Dod. 70. Fletersnik 
2, 938. Miklosii 404. Holub-Kopecny 404. 
Bruckner 661. Vasmer 1, 463. Buga, IzvORJA'S 



17, 1, 1-53. (cf. RSI 6, 338). RFV 75, 141. 
si. (cf. lib 8, 199). Mladenov 196. Doric 119. 

Tiktin 1821. Meillet-Ernout 109. WP I, 315. 

Grohler 1, 56. Iljinski, TIZ 4 (cf. IF 46, 373). 
Pogodin, AnzIF 13, 132. 

zujati, -Jim impf. (Vuk, subjekt pcela) 
(pro-rza-), onomatopeja na -eti, »1° susiirrare, 
2° metafora: strah mu zuji u usima« prema 
izvedenici na -kati zukati, koji je potvrden 
u postverbalu zuka f »susurras apium« i pf. 
zuknuti, zuknem »1° insusurrare, 2° (metafora) 
sanuti sto u uho« i na -eti zucati, -im impf. 
(Vuk) »isto«. Odatle uzvik zuc, kojim se imi- 
tira glas pcele (onomatopeja) i glagol zucnuti, 
-em (Vuk, subjekt pcela} = dziicnut (Kosmet) 
prema dsuckat »(metafora) izdaleka napo- 
minjatk. Onomatopeja se prenosi i- na drage 
kukce koji proizvode isti glas, kao zujak 
(Crna Gora, Vuk) »govnoval}«, pop-zuk (Crna 
Gora) »gundelj«. Ovamo ide i zunbak, gen. 
-aka »govnovalj, zujak«, dzumdzdr (Kosmet) 
»bumbar«. I sprave koje stvaraju zujanje 
zovu se torn onomatopejom: zujala = zuja- 
lica »zvrcak, radis, zvrk«. U Vodicama zuka 
je »jeka«. Prenosi se i na mlijeko, kad prokisne 
pa u vrenju zuji: zuknuti, -em (Bella, Stulic) 
»kisnuti, ciknuti (ZK)«, prozuknuti, -e pf. 
(Vuk) = prodziiknut (Kosmet) »prokisnuti«. 
Ovamo ide ziikva f = zukvaca = zukvara = 
dzukva (Kosmet) »vrsta kisele jabuke«. U 
Sumadiji je zilkvaja »slatka jabuka u kojoj 
sjeme zveci kad se tresne njome«. Upor. 
blem akne (ZK) »kiselo je«, od onomatopeje 
cik (v.). Pridjev nazukao, f -kla (tip nagluh) 
»podosta kiseo«; pro&ukao (Bella) »naki- 
seo« pokazuje unakrstenje sa zuk (v.) »gorak«. 
Meyer stavlja ovamo arb. zhuzhlnke f »Kafer«, 
Upor. gore zunzak. Samoglasnik o mjesto u: 
dzojet, -im impf. (Kosmet, subjekt mue] »zu- 
jati po necemu«; zdlja f (Vuk) = zolja (Kos- 
met) »sitna musica sto oblijece oko kiseline«. 
Upor. zulja, gen. gulje f (Kosmet) »zensko 
celjade, luda«. 

Lit.: ARj 7, 780. BI 855. Elezovic 1, 215. 
216. 2, 141. Ribaric, SDZb 9, 206. Miklosic 
404. GM 489. Popovic, RES 31, 101. ss. 

ziikva f (Bosna) = zuk m (Rab) = zuka f 
(Vuk, Primorje, Perast, Krtole, Tivat, Bozava, 
Sutomore) = zukva (Budva, Dubrovnik, Su- 
tomore, Hreljin, Hrvatsko primorje, Istra, 
Cres, Bozava) »1° brnistra, spartum junceum, 
2° sita, 3° (Potomje, sinegdoha) niz suhih 
smokava, 4° toponim Na ziike (Sutomore), 
Pod ziikvom (Budva)«. Slozenica zukotrlica 
(Ratac) » mjesto gdje se trla zuka kraj rijeke«. 



zukva 



665 



zvati 



Slov. zuka. Pridjev zukov, poimenicen na 
-be Ziikovac (Krtole, toponim), Zukovq gla- 
vica (u Vrmcu, Skaljari). Toponim na lat. 
-etum Sumet m (Dubrovnik, Pastrovici) = 
tal. Gionchetto. Dalmato-romanski oblik una- 
krstio se s nasim glagolom sumiti, jer je izvor 
vode u blizini. Samoglasnik u je nastao od 
un pred suglasnikom < lat. juncas, mozda 
mediteranskog podrijetla. Posudenica iz prvog 
doba. Ovamo kao mlada posudenica zunga f 
(Sutomore) »sita« (glede ng < ne upor. planda), 
augmentativ na -ina zungurlna. U Sutomo- 
rama se od zunge pravi kos za masline.Upor. 
arb. xhuge f (Ulcinj) »brnistra«, dzun (Ulcinj) 
»sita«, xhuke. 

Lit.: BI 855. 875. Pletersnik 2, 974. Kusar, 

Rad 118, 16. Sturm, CSIK 6, 69. Skok, ZRPh 

36, 650. GM 489. REW* Am. DEI 1821. 
Skok, Slav. 235. 238. 

/ilium m (Vuk, mozda krivo mjesto zulum, 
upor. bug. zulum) = zulum, gen. -uma (Kos- 
met) »nasilje, nepravda« (objekt uz trpjeti, 
po-, uciniti, nametnuti, pograbiti; pridjev uz 
biti ~). Radna imenica zulumcija — zulum - 
dzlja (Bosna) = zulumcar, gen. -ara »tiranin«, 
pridjevi zulumc'arev, zulumcarski. Glede -car 
v. Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 
zulm > tur. zuliim, zuliimcu, zuliimkar) iz 
turske terminologije obicnog zivota: rum. 
zulum, bug. zulum, zulumkjar, arb. zuliim, 
zullum, zullumqdr. 

lit.: BI 855. Elezovic I, 213. Tiktin 1831. 
GM 480. Korsch, ASPh 9, 679. Miklosic 404. 
Skoljic* 656. 

zumba f (Vuk, Kosmet, BiH) »1° orade 
kojim se buse rape na kozi; probojac, 2° 
sprava kojom se udara suhi zig« = zumba 
(Kosmet) »probojac« = sumba (Pec) »nekakva 
kalajdzijska alatka«. Turcizam perzijskog po- 
rijekla: tur. zimba »probojac« < perz. siinbe 
»burgija, svrdlo«. 

Lit.: BI 855. Elezovic 1, 213. 2, 284. Sko- 
ljic' 656. 

zumbul m (Vuk, BiH) = siimbul (BiH) = 
iimbilj, gen. -lija (Kosmet) pored sumbulj 
»hyacinthus orientalise. Balkanski turcizam 
perzijskog podrijetla (perz. sunbtil > tur. 
siimbul) iz turske botanicke terminologije: 
bug. zambui, arb. zymbyll, ngr. <^ujioii?a. 

Lit.: BI 855. Elezovic 2, 224. Mladenov 195. 
GM 488. Vasmer, RSI 2, 26. Skaljic* 574. 

zura f (tajni, satrovacki jezik grncara u 
Pristini) »voda«. Mozda je od arb. shurre f 



»mokraca«, koju Meyer uporeduje sa sir (v.), 
ali ce biti prije onomatopeja kao u suriti, 
Surim (Vuk) (o-) »vrelom vodom polijevati«. 
Osnovno zura nalici i na slov. zora = zura 
»Molken«, koje Miklosic uporeduje s rum. 
pastirskim terminom zer »Molke«. Scheftelo- 
witz uporeduje slov. ziira s arm. pridjevom 
jur, gen. jrrg »flussig, Flflssigkeit, Wasser« < 
ie. *guhdoro i sa sanskr. juri »slina«. 

Lit.: Pletersnik 2, 939. 943. Trojanovic, IF 
5, 222. Miklosic 404. Tiktin 1795. Scheftelo- 
witz, KZ 56, 187. WP I, 700. 

zurna f (Vuk) »svirala (u turskoj muzici)«. 
Balkanski turcizam iz tur. muzicke termino- 
logije (tur. narodski zurna »svirala od pet 
cijevi«): bug. zurna, deminutiv zurnica,zurni'cka, 
arb. zurrne, zurrene »1° Rote, clarinette, 
2° langer Vorsprang, 3° lange, diinne Nase«. 
Varijante sa s- mjesto z- i / mjesto n : surla f 
(Zoranie: u surle ... udrise) = surla (Brusje, 
Hvar: ~ od police, od ruzge) = surla (Vodice) 
»pastirska sopila s jednom cijevi i sest ru- 
pica« surla (Vrancic) = surla (Peroja) = ziirla 
(Kosmet, BiH zil-; Vuk) »ciganski instrumenat 
za sviranje«. Na -dzija zurladzija »Ciganin koji u 
zurlu svira«; surla (Vuk) »gubica u svinj- 
ceta«. I ta varijanta je turcizam perzijskog 
podrijetla (tur. zurna < perz. surna < surnaj, 
slozenica od siir »svecanost, gozba« i naj »F16te) : 
ram. surla »1° Clarinette, 2° Riissel, 3° Art 
konische Hiitte«. I u ras. varira s- I z-: zurna 
pored surna. 

Lit.: BI 855. Hraste, IP 6, 210. Elezovic 
1, 213. Ribaric, SDZb 9, 198. Miklosic 329. 
GM 487. Tiktin 1539. Lokqtsch 2141. Mlade- 
nov 195. Vasmer 1, 464. Skoljic 657. Puta- 
nec, Cakavska rii 2, 16. 

zvanit, -im pf. (Korcula) »izgubiti svijest«. 
Od tal. vanire (< lat. vanescere), svanire, 
denominai od vano < lat. vanus, prefiks 
s- < lat. ex-. Odatle apstraktum na -meuium 
svanimento > zvanimenat, gen. -enta m 
(Dubrovnik, Potomje) = zvenimenat (ib., 
Cavtat) »nesvjestica«. Slozenica od sintagme 
valanglonja (Zrnovo; primjer: ucini je to za 
valdngloriju) [»castohleplje« (< lat. vana 
gloria)]. 

Lit.: REW 3 9145. Prati 956. 1028. DEI 3685. 
3987. 

zvati, zovem impf. (Vuk) (do-, iza-, ize- 
hrv. kajk., o-, od-, oda-, po-, pre-, pri-, pro-, 
sa-, u-, za-), ie., sveslav. i praslav., »glasiti, 
vikati, vocare«. Pravi infinitiv nizim prije- 
vojem stcslav. (praslav.) zmati i visim na e 



zvati 



666 



zvijer 



(koje se mijenja u o kao nov prema veoc;) 
zovc. Odatle pf. zovnuti, -em (do-, na-} = 
dzovnut (Kosmet). Iterativ se pravi prije- 
vojem duljerija 5 > u > i: -zi'vati, -zi'vam 
pored -vijem, samo s navedenim prefiksima. 
Odatle pf. zivnuti (Vuk, Crna Gora) = (sa 
vn > nmj zimnuti i deminutiv na -kati zivkati. 
Izvedenice se prave od cetiriju osnova: »1° 
Zf> - > ZV-, 2° zva- > zav-, 3° ziv-, 4° zov-. 
(I) Od zv- apstraktum na -je zvanje n, upravo 
poimenican part. perf. pa.s. zvan (satno-), usp. 
rus. zyanie i lat. vocatia; na -Tk zvanik m 
(Crna Gora) = na -iga zvonica f »gost (m) 
prema f gosca« = uzyanik m = uzvanica 
m i f »invite«, pridjev na -icbnb > -ican zva- 
nican »sluzben«, denominai na -iti zvaniciti, 
-im »uredovati«. (II) Od zav-: uzdvnica (Vuk) 
»zvanica«. (Ill) Od ziv- postverbali odziv m, 
poziv m, s pridjevom pozivni, poimenicen 
na -ica pozivnica, naziv, odatle matematicki 
neologizam nazivnlk, sudacki neologizam pri- 
ziv »apelacija«, s pridjevom prizivni, izaziv 
m, saziv, doziv, proziv. Na -zk nazivah, gen. 
-vka. Na -je nazivlje. Na -alo nazivah n 
(Vuk). Radna imenica dozivalac, gen. -aoca, 
sazivalac, gen. -aoca, prozivalac, gen. -oca m 
prema f na -ica dozivalica itd. (IV) Od zov- 
postverbali zov m, izazov m, uzov »Einladung«, 
interjekciia uzovne (Risan) »vox miseran- 
tis«, pozovnica (ZK) »pozivnica«. Impera- 
tivne slozenice «azov<-»toboznji, pseudo-«: na- 
zovimrtvac, nazovicar, nazoviucenjak, nazovi- 
prosvjeta, nazovirimski. Prijevoj, duljenja 6 > a 
postoji samo u hrv.-kajk. : dozavati (Jambre- 
sic). Suglasnik z je nastao iz ie. palatala gh 
u korijenu *ghau-, koji se nalazi u lit. zaveti 
»carati«, lot. zavel »isto«, u sanskrtu hdvate, 
avesta zavaiti »zvati, proklinjati«, arm. jaunem 
»weihe«, n-zovk' »kletva«, got. guth, nvnjem. 
Gott. Grcka reduplikacija xrxuxdo|i,ou < ie. 
*ghaughau- »diciti se«, kaze dajekorijen ono- 
matopejskog podrijetla. Praslav. eh - je nizi 
prijevojni stepen za koji nema usporedtiica 
ni u baltickoj grupi ni u ostalim ie. jezicima. 
Interesantan je rum. slavizam a nazui »1° 
sich an jemanden wenden, 2° trachten« < 
nazyvati, sa zamjenom -ujc > -ui, odatle 
nazuinta »das Trachten«. 

Lit.: ARj 2, 730. 844. 4, 124. 207. 7, 769. 
778. 780. BI 855. 856. Elezovic 1, 20. Mikiosie 
405. Holub-Kopecny 440. Bruckner 367. Vas- 
mer 1, 447. Mladenov 194. WP 1, 529. Traut- 
mann 367. Boisacq* 125. 154. Machek, Sldvia 
16, 188. Osthoff, IF 4, 286. Wood, IF 22, 153. 
Zubaty, ASPh 16, 421. Tiktin 1042. Maretic, 
Savj. 189. 



zvek m (Vuk, Dubrovnik), sveslav. i praslav. 
zvekb, »sonus«. Denominai na -eti zyelat, -im 
impf. (Vuk, Kosmet) = dzvecet (Kosmet) (za-} 
prema pf. zveknuti, zveknem »resonare«, zvek- 
nuti se (Piva-Drobnjak) »dogoditi se sto ne- 
srecno da se prica« (za-}, hrv.-kajk. s umet- 
nutim n zyencati, upor. brencatl, slov. zyenk 
m; iterativ pozvekivati, -zvekujem; s promje- 
nom akcenta i semantickom izmjenom zvek- 
nuti, -em »ferire caput alicui ut resonet«. 
Promjena akcenta je upravo onomatopeizi- 
ranje. Postverbal zveka f. S onomatopejskim 
sufiksom -et zyeket m »tinnitus«, odatle 
denominai zveketati, zvekeeem impf. (Vuk) 
»tinnire«, na -tati zvektati, zyekcem impf, 
»resonare«. Deminutiv na -kati s promjenom 
k > c (fonetske onomatopeiziranje) zveckati, 
-am impf. (Vuk, Kosmet) (po-} prema pf. 
zvicnuti, -em. Pridjev na -bn > -an zvecan 
»sonorus«. Na -be > -ac zvecac, gen. -cca 
(Stulic) »'trava«, na -bk > -ak zyecak, gen. -ckd 
»klatno, brence, pistillum campanae«, na -bka 
zvecka (Vuk) = dzyecka (Kosmet) »gvozdena 
daska koja sluzi mjesto zvona u Turskoj«. Na 
-en toponim Zveian, gen. -ana (Kosovo). 
Na -an (tip Milan) zvekan »bezjak, budala«. 
Unakrstenje (s tur.) zvekir, gen. -ira (v. zecir) 
»halka«. Prijevoj na p > u: praslav. zvokz > 
zvuk m; pridjev. na -bn > -an zvucan; poime- 
nicen na -ik zvucnik (neologizam). Na -eti: 
zvucati, -a. Samoglasnik e u zvek nastalo je 
od palatalnog nazala \, upor. stcslav. zvekb, 
zvtknpti, zvecati, poll, dzwiek, rus. zyjakatt 
»klirren, faseln«. Prijevoj perfektuma zvpkb 
potvrden je jos u ces. i rus. zvuk. U baltickoj 
grupi mjesto k u slavinama stoji g zvengti 
»hrzati«, zvingti »in Wiehern ausbrechen«, 
prijevoj zvangeti »zvucati, klingen, klirren«. 
Dalje veze v. zvono i zvati. Kako je glagol 
upravo onomatopeja, mijenja se e > o zvo- 
cati, -a impf. (Vuk, pas zubima »kad hvata 
muhe«) = dzvocat, -dm (Kosmet, subjekt 
lice) prema pf. zvocnuti, -e (subjekt roda, 
pas}, s umetnutim n zvoneati, -a (Vuk) = 
dzvScnut, -em (Kosmet). 

Lit.: ARj 11, 331. 332. BI 856. Jagic, ASPh 
2, 398. Maretic, Savj. 190. Elezovic 1, 214. 
Vukovic, SDZb 10, 384. 386. Mikiosie 404. 
Holub-Kopecny 438. Bruckner 114. Vasmer 1, 
449. Mladenov 189. Pedersen, KZ 38, 342. 

zvijer, gen. -» f (Vuk) = (ekavski) zver = 
dzver (Kosmet) = (ikavski) zvir (ZK, Vo- 
dice), ie., balto-slav., sveslav. i praslav., »fera 
(u pravom smislu i metafore)«. Pridjevi na -in 
zvljerin, poimenicen zyjerinac, gen. -inca m 
»1° lisaj, herpes, 2° Zverinac, ime otoka (7a- 



zvijer 



667 



zvizd 



dar)«, na -jak zvjerinjak (Vuk) »vivarium«; 
kol. na -je zvjertnje n =dzverinje (Kosmet); 
dzvermja f (Kosmet) »zvjerka«, na -ski zyjer- 
ski. Deminutivi na -e zvijere, gen. -eta n, na 
-be > -ac zvijerac, gen. -rea m (Vuk, Crna 
Gora) »kurjak« prema -ka zvjerka f = dzverka 
(Kosmet) »sumska zivotinja uopce«. Apstrak- 
tum na -stvo zvjerstvo n »feritas«. Kol. na 
-od, gen. -;' zyjerad f, na -ina zyirina f (ZK). 
Augmentativ zyirina (Vodice). Slozenica od 
sintagme na -ica zvjerdkradica. Denominai na 
-ati zvjerati, -dm impf. (Vuk, - ocima} »pa- 
vide circumspicere«, upravo »gledati kao zvjer- 
ka«, odatle pridjev na -av zvjerav. Na -iti 
nazvijeriti, -im pf. (Timok-Luznik) »prepasti, 
uplasiti se«, upravo inhoativ. Balticke uspo- 
rednice lit. zyeris m, f, lot. zyers m pokazuju 
da je jat nastao iz ie. (3 od korijena *ghuer-, 
koji se nalazi u gr. 6f|p i u lat. pridjevu^/mu 
»divlji« > fr. fier »ohol«. Upor. i slaganje 
sufiksa zvirina (ZK) s leA.ferina i lit. zyeriena. 

Lit.: ARj 7, 781. BI 857. Elezovic 1, 214. 
Ribaric, SDZb 9, 206. Mikiosie 404. Holub- 
-Kapecny 440. Bruckner 658. Vasmer 1, 448. 
Mladenov 190. Trautmann 374. Boisacq* 3AA. 
Brugmann, IP 17, 484 Streitberg, IF 3, 327. 
Osten-Sacken, IF 23, 384. Bernard, RES 42, 
96. Skok, Slav. 100-103. 110. 262. Putanec, 
Atti VII congr. scienze onomastiche 2 (1962/3), 
347-358. 

zvijezda f (Vuk, rus. zvezda) = (ekavski) 
zvezda (i kod cakavaca, ZK) = (ikavski) 
zvizda, balto-slav., sveslav. i praslav., »stella«. 
Pridjevi na -bn > -an zvjezdan, f -ana, na 
-ast zvjezdast (~ konj}, na -ovit zvjezddvit 
(Stulic) »pun zvijezda«. Deminutiv zyjezdica. 
Na -ar zvjezdar, gen. -ara »1° astronom, 
2° riba«, s pridjevima zvjezddrov, -ev, zvjez- 
ddrskT, na -arnica zyjezdarnica »opservatorij«. 
Na.-an zvjezdan = zvizdan (Vuk, Crna Gora) 
»1° (zvi- Kavanjin) astrolog, 2° koji drzi 
glavu visoko kao da gleda u zvijezde (Krajina), 
3° ime prcu, 4° vrsta trave: lotus cornicu- 
latus (Crna Gora, Slavonija zvi-}, 5° sunce 
(BiH, Brac)«. Zensko ime Zvjezdana. Bal- 
ticke usporednice pomazu objasniti postanje 
jata: lit. zvaigz.de, u narjecjima zvaizde, lot. 
zvaigzne kazu da je jat nastao od dvoglasa; 
stprus. swaigstan (ak. sing.) kaze i prvobitno 
znacenje »Schein«, glagol poswaigstinai »svi- 
jetliti«, particip ersvaistiuns, ersvaigstinai »osvi- 
jetljen«. Prema ovim podacima pretpostavlja 
se da je praslav. rijec izvedenica s pomocu 
sufiksa za apstrakta -da (upor. pravda, krivda} 
od stcslav. svetb »svijetao, svjetlost, zora« = 
=sanskr. (veta »bijel« = avesta spaeta, arm. 



sek < ie. *kuoit- (rasirenje ie. od' ie. *keu- 
ili *kuei-), prijevoj perfektuma od ie. *kyeit-, 
Prvobitno bi znacenje bilo »svjetlost«, sto 
doduse nigdje nije potvrdeno, ali apstrakta 
postaju vrlo lako konkreta. Dalje su etimolo- 
gijske veze sa svitati, svanuti. S gledista lingvi- 
sticke geografije area rijeci zvijezda pokriva 
se s areom cvetb > cvijet prema kvetb, kvbtq, 
kvisti. Gdje je fonem cv- tu je i fonem zv- 
gdje je kv- tu je i gv- (upor. ces. kvet-hvezda, 
polj. kwiat-gwiazda itd.). Grupa zv- je 
nastala od cv- po zakonu asimilacije *tsvesda> 
zvezda. Docetak -da tumaci se takoder s 
pomocu ie. korijena *dhe~ (v. djeti). Po torn 
tumacenju rijec bi bila slozenica, ne izvede- 
nica. Za mogucnost slozenice govori gr. uspo- 
rednica Oofpo^ »svijetleci«. 

Lit.: BI 857. Mikiosie 81. Holub-Kopecny 
137. Bruckner 165. KZ 43, 316. Vasmer 1, 
447. ZSPh 2, 54-55. Mladenov 189. Traut- 
mann 373-374. Ehrlich, RSI 4, 260. Fraenkel, 
KZ 63, 170. Loewenthal, ASPh 37, 382. 
Machek, Sldvia 16, 188. Agrell, Zwei Beitrdge 
21. Petersson, LUA 1/12 (cf.//F3, 217-218. 
RSI 8, 300. Ubl, 113). 

zvfed m = zvizda f = zytzga (Vuk), 
praslav., »1 ° sibilus (s kojom je rijeci u prasrod- 
stvu), 2° toponim Podzyizd (Bosna)«. Pf. 
zviznuti, zviznem »sibilum edere« prema zviz- 
nuti, -em (~ po usima} — dzviznut (Kosmet), 
s promjenom akcenta za bolji izraz zvuka. 
Odatle uzvik na -be > -ac (tip ni makac) 
zvizgac (indeklinabile). Inhoativ na -Sti zvizda- 
ti, -im impf. (Vuk) (za-) = dzvizdet (Kosmet) 
(za-) prema dzviznut (objekt samar}, pored 
zvizdjeti, odatle postverbal zvizd m (Lika, 
Piva-Drobnjak) »1° sibilus, 2° toponim (s izvo- 
rom u kojem ljeti voda zvizdi)«, na -aljka 
dzvizdaljka (Kosmet) »mala svirala«, upor. 
Stces. hvizd'alka; deminutiv zyizdukati, zyiz- 
ducem (za-}, s postverbalom zvizduk m (Vuk). 
Kako je glagol onomatopejski, zvizduk se iz- 
mjenjuje u zvijuk m (Crna Gora), odatle zvi- 
jiikati, -zyijucem impf, prema pf. zvijuknuti, 
zvijuknem. Oblik zviznuti izmjenjuje se u svl- 
snuti, -em (aorist sviskoh} < *svisknuti, u kojem 
je grupa zg izmijenjena u sk da bi se bolje 
izrazilo oponasanje zvuka. Upor. stcslav. 
svistati »pfeifen«. Kao u zvijezda tako i ovdje 
ces. i polj. pokazujupT- mjesto zv-: ces. hvi'z- 
dati, polj. gwizdac. Onomatopeja je praslav., 
a postoje i balticke usporednice: lit. suzvingu, 
-zvigti »zischen, pfeifen«. Ie. je korijen *suee-, 
*sui-. Upor. lat. fistula. 

lit.: BI 857. Elezovic 1, 203. 214. Vukovic, 
SDZb 10, 386. Mikiosie 81. SEW 1, 365. 



zvizd 



668 



zvfst 



Holub-Kopecny 137. Bruckner 165. KZ 45, 
44 Vasmer 1, 448. WP 2, 518. Pedersen, AZ 
38, 343. Petr, BB 21, 207-217. (cf. Jlar/F 
7, 165). Scheftelowitz, AZ 54, 250. 56, 178. 
Thurneysen, KZ 32, 570. Walde, KZ 34, 
510-536. (cf. AnzlF 8, 126). 

zvono n (Vuk), sveslav. i praslav., »campa- 
na«. Dolazi u bug. u prijevoju zyano, rus. 
zveno »Fensterglas« prema stcslav. e bneie, rus. 
zvenet, slov. zvenet, ces. aai'r/. S tim prijevo- 
jem i sthrv. licno ime od dva elementa pisano 
lat. Suinimir (1070), danas Zvonimir, Zvonko. 
U slavinama izmjenjuje se m i n: stcslav. z om, 
slov., ces., rus. zyon, polj. dzyon ila. Deminu- 
tivi na -ce zyonce, na -cac < -bcbcb zvoncac, 
gen. zvonica m = zyonacac, gen. -sea. Na 
-ii zvonii (Pastrovici) »trava«. Na -ik zvonik, 
gen. -ika = na -dr zvonara. Na -z'&z zyonika 
»trava«. Denominal na -iti zvoniti, -im impf. 
(Vuk) (ra-) »campanam pulsare«, deminutiv 
zvonjukati. Augmentativ na -ina zvanina. Radna 
imenica na -ar zvonar, gen. -dra prema f 
zvonarka, pridjev zvondrov, -ev, zvdnarski. 
Praslav. imperativna slozenica Zvdnigrad (zi- 
dine na Zrmanji, spilja u Velebitu), upor. rus. 
Zvenigorod, ukr. Zvenyhorod, sipolj. Zunigrod. 
Znacenje je da se u torn gradu zvonilo pri 
priblizavanju neprijatelja. Korijen je isti koji 
u zyati (v.), zyek, zyuk, tj. praslav. korijen zvb- 
bio je rasiren formantom -«(o). Od ie. jezika 
pruzaju usporednice samo arb. ze, Gege za < 
ie. *ghvonosi arm./ar'a. Suglasnik z je nastao iz 
ie. palatala gh u korijenu *§huen-. U Vukovu 
Rjecniku stoji pucka etimologija, prema kojoj 
je ZvornTk, grad na lijevoj obali Drine, sazidao 
neznabozac Zvonimir. U stvari je narod trazio 
u toponimu graditelja. Zvonak je nazvan po 
izvoru. Samoglasnik i je odbacen jer se osjecalo 
prema zvorniklija »tresnja« (Uzice) da je rijec 
turska, a svaka tur. rijec, koja pocinje suglasnic- 
kom grupom, dobiva i u. Znacenje u rum. 
posudenici zvon »Laut, Gerausch« pored 
zvoand, a zvoni »proglasiti«, deminutiv zyonisor 
»zvonce« pomaze nam razumjeti znacenje imena 
Zvbnimir »glasovit«. 



Lit.: BI 858. Jagic, ASPh 27, 582. Elezovic 
1, 189. 214. Miklosic 404. Holub-Kopeiny 438. 
Bruckner 114. 658. Vasmer 1, 448. Mladenov 
189. WP 1, 642. Boisacq 153-154. 1045. 
Joki, IJb 14, 103. si. Meillet, IF 5, 333. Loe- 
wenthal, WuS 9, 173. si. 185. (cf. IJb 12, 138). 
Machek, Sldvia 16, 188. GM 483. Mikkola, 
IF 6, 351. Pedersen, KZ 36, 277-340. 
(cf. AnzlF U, 228). Vaillant, RES 18, 247. 

zvfeati, -(', impf (Vuk, subjekt muha), 
onomatopejski glagol na -eft', »zujati«; postoji 
samo u hrv.-srp. Postverbal zvrk m, zyrka f 
Pf. zyrhnuti, zvfkne (subjekt nddiak po kame- 
nu}, sa c mjesto k zvrcati, -a impf (Vuk) prema 
pf. zyfenuti, -e = dzvrcnut (Kosmet) »kucnuti 
(nekoga po glavi)«; deminutiv na -kati zvfekati, 
-am. Odatle na -alo zyrckalo m »koji rado zvrca, 
udara po glavi«. Na -et zyrketnuti, zyrketnem. 
Na -bka zvrcka (Crna Gora) »igracka zujalica«, 
s promjenom akcenta zvrcka f »udarac, frnjoka, 
frnjovka«. Na -oka < -ovka zvrcoka (Stulic), 
s deminutivom na -ica zyrcocica »sprava mjesto 
zvona na veliki cetvrtak, skrebetaljka«. Ovamo 
s umetnutim n zyrndati, -am (Piva-Drobnjak) 
»pricati kojesta«. 

Lit.: BI 859. Vukovic, SDZb 10, 386. 
Miklosic 404. Pedersen, KZ 38, 342. 

zvfst m (Crna Gora, Vuk) »kamen mekan, 
od kojega se, kad se stuce, mijese crijepnje«. 
Odatle pridjevski toponim Zvfsno, upravo po- 
imeniceni odredeni pridjev sr. r. na -&«5. 
Drugih potvrda u juznoslav. jezicima nema. 
U sjevernim slavinama usporednice su polj. 
zwir pored zwier »grober Sand«, pored zarstwa, 
rus. gverstd f »Kies, grober Sand«, koja, sa 
gv- mjesto zv- opominje na ces. hvezda,polj. 
gwiazda prema zvijezda (v.). Postoje i balticke 
usporednice: lit. zyifzdai, zvirgzdai, lot. zvir- 
gzdi m pi. »grober Sand, Kies«. Rijec je prema 
tome baltoslav. i praslav. 

Lit.: BI 859. Miklosic 405. 410. Bruckner 
668. Trautmann 375. Vasmer 1, 263. 



zaba f (Vuk) prema m na -be zabac, gen. 
-yea, baltoslav., sveslav. i praslav., »rana«. 
Pridjev: na -/ zablji, poimenicen na -jak 
zabijak (Vuk, Kosmet) »1° barsko mjesto gdje 
ima mnogo zaba, bara u kojoj je mnogo zabo- 
krecine, 2° biljka matricaria camomilla, prste- 
nak, 3° toponim«, pridjev na -bn potvrden samo 
u izvedenici na -jak zabnjak m »zablja jaja«. 
Deminutivi na -ic zabic »rnladunce od zabe«, 
na -ica zabica »1° ranula, 2° (metafora) nakit na 
pistolju, 3° (Srijem) biljka antirrhinum majus, 
zijevalica, zijehalica, 4° gvozde na kapiji, 5° 
zlijezde oko vrata, 6° Zwickel (na kosulji, 
ZK), 7° mala seputka na opancima (Kosmet)«; 
denominal na -jati zabicati, -a impf. (Lika, 
subjekt vo) (oznaka bolesti), upor. slov. zabica 
dreti »eine Krankheit der Rinder und Schafe« = 
•zabicu driti (Vodice) »das Blut brechen«. Aug- 
mentativi na -etina Sobetina, na -urina zabarina. 
Slozenica zabokrijek »okrek« = zabokrecina 
»biljka conferva«. Elezovic uporeduje zabica 
(Kosmet, znacenje 7°) sa crnogorskim zavka 
f »oderana koza, capra«. Crnogorska rijec mogla 
je nastati od zabbka > *zapka, ali istoznacna 
arb. rijec xhape f »Rindshaut« ne poklapa se 
posvema s njome, a i semanticki razvitak nije 
jasan. Denominal na -ati razabati se, -am pf. 
»rasiriti se kao zaba«. Rumunji posudise s 
umetnutim rjabrina »biljka conferva rivularis«, 
koja se rum. zove i lana broastelor = brosceasca 
»zablja vuna«, poimenicen pridjev z. r. *zablja 
> jabie (Muntenija, Prahova) »biljka polytri- 
chum« i japca »Tiimpel«; Novogrci ^ctfiTTa. 
Balticke su usporednice stprus. gabawo »kor- 
njaca« i lit. (iemaitis) gebine »weisser Hautaus- 
schlag«, a od drugih ie. jezika nvnjem. Quappe. 
Odnos arb. shapi »Eidechse« ostaje nejasan. 
Kod arb. rijeci postavlja se pitanje nije li u vezi 
sa *sappus »kornjaca« > spanj., port, sapo, 
arag. zapo, furl, saf prema zave »kornjaca«, 
savate. Ovamo ide i rum. sopirla »Eidechse«, 
le. je korijen *gueb(K)-, s prijevojem duljenja 
*guebh-. Ie. e je preslo u a kao -eti u bjezati, 
-im (v.). Ie. *gheba je zacijelo onomatopeja 



za koju postoje paralele i u ne-ie. jezicima. 
Upor. kavkasko zebu, zbabu »zaba«, dfaba 
»mokar«. 

Lit.: BI 859. Pletersnik 2, 951. Elezovic I, 
177. Ribaric, SDZb 9, 206. Miklosic 405. 
Holub-Kopecny 441. Bruckner 660. Vasmer 1, 
407. WP 1, 675. Mladenov 164. Tiktin 868. 
GM 399. 488. Endzelin, FBB 7, 30-88. (cf. 
IJb 13, 370). Thumb, IF 14, 348. REW* 
7593. 

zacati (se), -am impf. (Vuk, subjekt pcele, 
ljudi) prema pf zacnuti (se"), -em, samo hrv.- 
-srp., »1° bosti, bacati, bocati (v.), 2° (meta- 
fora) horrescere, prepasti se«. Samoglasnik a 
je nastao prijevojem duljenja e — e kao u 
bjezati od deminutiva na -kati, -call (v.) od 
praslav. korijena leg- u zeci (v.). Upor. zapati 
i dzasnuti. 

Lit.: BI 860. 862. Pedersen, KZ 38, 342. 
Osten-Sacken, IF 24, 242. 

zaga f (ZKU^rv.-kajk.) = dzaga (satrovacki) 
»pila, testera«, takoder slov. Deminutiv na -ica 
zazica (ZR). Nalazi se jos u kasupskom zoga. 
Denominal na -ati Sagati, -am impf. (ZK) (iz-, 
pre-) »piliti«. Odatle na -ar zagar m »1° koji 
pili, 2° prezime (Gorski kotar)«. Poimenicen 
part. perf. pas. na -ica zaganica f (ZK, slov.) 
»daska«; pila (ZK) je »Sagewerk«. Od stvnjem. 
saga — sega < lat. seca, od secare, koje je u 
prasrodstvu sa sjeci (v.). 

Lit.: Skok, ASPh 33, 374. Pletersnik 2, 
952. Miklosic 405. Griinenthal, ASPh 42, 316. 

zajfa f (Buzet, Sovinjsko polje) = zajfa 
(ZK), pored sapun (v.), slov. Od pragerm. 
*saipo > stvnjem. seipha, nvnjem. Seife. Pra- 
germ. rijec preslaje ne samo Ugrofincima, nego 
preko Gala Rimljanima, lat. sapone, odatle 
preko balkanskog latiniteta sapun m, sapu- 
nati, -am (na-). 

Lit.: ARj 7, 605. 14, 463. 464. 634-636. 

Pletersnik 2, 952. REW* 7589. Weigand-Hirt 
2, 837. 



zakan 



670 



zakan, gen. -kna m (gen. zakna u glagolj- 
skom misalu stampanom 1494. u Senju) (Bo- 
zava, Omisalj, Vrbnik, Punat, Zadar) = zakan 
(Rab; gen. nije potvrden) = iakenj (Cres; 
gen. nepoznat) = zakan (Pag), deminutiv 
zakmc »klerik, dakon«. Veze se s prefiksom 
arci-, arhi- < gr. otpxi- > lat. archi- (od apxri) 
arcizakan (Kavanjin), arh.iz.akan, gen. -kna 
(15. v.) = arkizakan. Pridjevski toponim na 
-/ poimenicen u f Zakanja (ZK, kod Metlike). 
Od gr. St&xovoc, »1° sluga, 2° (kao crkveni 
termin) minister* > lat. diaconus, s istom zamje- 
nom suglasnicke grupe di kao u modiolus > 
zmulj (v.). Sudeci prema toj fonetskoj pojavi, taj 
je crkveni termin posuden vrlo rano, mozda 
vec u 7. v. Upor. ipak srlat. zacones kod Ducan- 
gea. Oblik sa di > z nalazi se samo na Kvar- 
neru, Hrvatskom primorju, Istri i oko Zadra. 
Izvan toga kruga potvrden je u toponomastici. 
Izvor mu je Oglaj. Upor. arb. xhacue -oni 
(s clanom). Oblik sa dl > z potvrden je u sje- 
vernoj Italiji zago (Mleci, Brescia, Bergamo). 
U Gemoni zago znaci »chierico addetto ad 
una chiesa, fanciullo che serve in chiesa nelle 
funzioni«. Obilno su potvrdeni uceni oblici s 
ocuvanom grupom di, prema gr. ili lat.: dja- 
kon (16. v.) = dakon, arkidakon, arhidakon, 
arhidakonstvo, poddakun — arhidjakon, dija- 
kon (pod-, polu-j = (sa du > a") dakon, stari 
pridjev dakonj (Kavanjin) »dakonov«, apstrak- 
tum dakonstvo. Denominal dakoniti, -Tm impf. 
(Vuk) (po-). Prema tipu pop — popadija (v.) 
obrazovan je f dakonadija f(polu-) »dakonovica«. 
Apstraktum na -ija dakonija f »slatka hrana« 
= dijakonija (13. i 14. v.) »1° red, 2° sluzba, 
3° hrana dakonova« < gr. Suxxovia, odatle 
na -Mali' dakonisati (Vuk) »ein Wohlleben fiih- 
ren«; s gr. prefiksom ipddakon = bug. ipodiakon. 
S lat. sufiksom -atta > -at dijakonat, gen. 
-ata (17. i 18. v.), arhidakonat, poludakonat < 
lat. diaconatus > tal. diaconato. Zasebnu vari- 
jantu cini ta ista rijec kad napusta docetak 
-onus. To napustanje nastalo je zbog toga sto 
se rijec deklinirala po vlat. tipu Pelrus, gen. 
-oras, diacus, gen. diaconis, upor. srlat. zaco, 
pi. zacones. Odatle gr. Stdxoc, »scriba, avayyib- 
<JTr\q«, sjev.-tal. zago > ces. zdk, polj. zak. U 
hrv.-srp. dljak »pisar, kancelist, kancelar« (upor. 
Ninec dijakb na dvoru Durda Kastriote) pored db- 
jakb > djak (15. v., hrvatski gradovi, Grbalj) (ko- 
ji se slaze s madz. dedk, rum. diag) > dak, 
gen. daka (Vuk) »ucenik osnovnih i srednjih 
skola, rjede visokih (kojemu se sada kaze stu- 
dent)«. Pridjevski toponimi: poimenicen u sr. 
r. Dakovo, na -ica Dakovica = arb. Jakova 
(bez -ica). Znacenje moze biti isto koje i da- 



kon: arci-, arkidak (17. v.), poddjak = poddijak 
(Bandulavic) »subdiaconus«. Deminutivi na -e, 
gen. -eta dace n (15. v.), dacic (18. v.). Aug- 
mentativi: dolina, dakela. Apstraktum na -ija 
dacija f »beneficium ecclesiasticum«. Na -bstvo 
dastvo. Denominal ddciti (po-), dokovati, na 
-ari dukati, -am impf. (Slavonija) »vikati kao 
pjevajuck. Pridjev dakov, dacki (15. v.) »1° 
clericalis, 2° latinus«, poimenicen u z. r. dijacka 
(Habdelic) »cantilena« = dacka = djacka = 
(d > j) jacka (ugarski Hrvati) »pjesma«, djaciti 
(Sirena P. Zrinskoga) = jaciti »pjevati«. 

Lit.: ARj \ 108. 109. 2, 384. 431. 957. 3, 
852. 10, 223. 361. 619. 622. Masurama 243. 
244. Jagic, ASPh 31, 550. Kusar, Rad 118, 
21. Cronia, ID 6. Pletersnik 1, 137. REW* 
2623. Strekelj, DAW 50, 75. Mladenov 223. 
Pirana? 1300. Bohac, LP 35, 437. Morawski, 
50 9, 506-520. (cf. IJb 16, 313). GM 80. 
DEI 1275. Vasmer 1, 386. Isti, GL 52. 53. 
IzvORJAS 11, 2, 395. 12, 2, 230. Skok, 
Slovo 3, 55. 56. Setka 1, 75-81. 

Mac, gen. zalca m (Vuk, ~ upcele) = zalac, 
gen. zalca (ZK), deminutiv na -be > -ac od 
*zal- jednako kao na -de zaoce n ili na -bka 
zaoka i (Vuk), baltoslav., sveslav. i praslav. 
*zedlo ili (stcslav.) zelo n < *geldlo, »aculeus«. 
Samoglasnik a je nastao od palatalnog nazala 
i kao ujacmen pored jecam (v.). Upor. jos zac 
(Kosmet) »zaoka u pcele, otrovni zubi u zmije«. 
Odnos zac prema zalac nije jasan. Mozda je 
a nastao iz ao, c mjesto c je mozda prema izve- 
denicama na -ac (v.). Upor. rus. zalo, polj. 
zadlo. Na e iz nazala e upucuje bug. zilja 
»bodem«, od cega je u istocnim krajevima oziljak, 
gen. -Ijka »brazgotina (na zapadu)«. Samo- 
glasnik » mjesto e je prijevoj ili unakrstenje sa 
zila (v.). Zavrsno -lo = -dio je sufiks za oruda. 
Korijen je *gel-, koji se nalazi u baltickoj grupi: 
lit. gelti »bosti«, gilus, geluonis »zalac«, lot. 
dzeii. Praslav. korijen zen- nastao je po zakonu 
disimiladje / — l> n — / od *zel-(d)lo) > 
zi(d)lo. Ta se disimilacija nalazi i u lit. ginklas 
»oruzje«. Moze se vezati i s ie. korijenom 
*guhen- »udarati«, koji v. u gnati. 

Lit.: ARj 9, 535. BI 860. Elezovic I, 178. 
Miklosic 409. Bruckner 663. Vasmer 1, 409. 
Boisacq 336. Walde-Hofmann 224. Trautmann 
86. Buga, RFV 75, 141. si. (cf. IJb 8, 199). 
Fraenkel, KZ 63, 174-175. Mikkola, Belicev 
Zbornik 119. Otrebski, LP 2, 281. Osten- 
-Sacken, IF 24, 241. si. Zubaty, ASPh 16, 425. 

zamor m (Vuk, Budva) = sa dz za z dfa- 
mor m (18. v.) = zamar (Vodice, sa o > a 
poslije akcenta pravilno u torn narjecju), samo 



671 



zban 



hrv.-srp. onomatopeja, »susurrus«. Upor. zagor. 
Pridjev na -bn zamoran. Denominal na -iti 
zamoriti, -im (Lika, Stulic, ZK) »murmurare«. 

Lit: BI 861. Ribaric, SDZb 9, 206. 

zao (Vuk), u bezlicnoj konstrukciji zao mi 
je upotrebljava se kao prilog, komparativ 
zalije, superlativ ndjzalije, prvobitno je ime- 
nica deklinacije i zah, kako se vidi i iz rum./a/e 
(-e < -6), sveslav. i praslav., »1° dolor, 2° 
sepulchrum«. Denominal na -iti < -eti zaliti, 
-im impf. (Vuk) (do-, iz-, na-, po-,pre-, raz- se, 
sa-) »tugovati, bolovati«, rum. ajeli. Ostatak 
konjunktiva lalibog = zaliboze »na zalost«. 
Na -ovati zalovati, -ujem (objekt mrtva, ~ se) 
(o-, sa-) — kod Rumunja ajelui i rusizam/a/o- 
vanie f, deminutiv a jelcui < rus. zalkovatb; 
iterativ sazaljavati, -avam (Vuk) = sazaljevati 
(Rijecka nahija, Crna Gora). Glagolska imenica 
sazaljenje m »Mittleid, condoleances«. Pridjevi 
na -bn > -an zalna (~ ric, ZK) = rum. jalnic 
(prosiren s nenaglasenim lat. -icus), sazalan, 
poimenicen na -ica sazalnica, na -ovit zalovit. 
Apstrakti na -bba zalba (Vuk) > rum. jalbd, 
na -oba (upor. grdoba) zaloba, odatle pridjev 
odredeni zalobni, kod Rumunja jaloba = jalbd, 
odatle na -ar < lat. -arius jalbar »koji pise 
zalbe«, na -ost zalost, s pridjevima na -Iv 
zalostiv i zalostan = zalosan (Kosmet, ana- 
logija prema f), poimenicenje na -Tk zfl- 
losnih m »vir afflictus« prema f na -ica zalos- 
nica. Denominal na -iti zalostitl, -Tm. Na -an 
(tip Milan) rum. jelan »koji zali«. Osnovno 
&ah je prijevoj duljenja e > e > a (kao u 
bjezati) od zeljeti, -Tm (v.), koje je u stcslav. 
Selejc, zeleti imalo dva znacenja »1° OeXetv, i 
2° jtev0elv«, u baltickoj grupi lit. gela »bol«, 
gelti »boljeti«, lot. dzelt »bosti«, u prijevoju lit. 
gals »1° ostrica, 2° skrajnje, konac«, stprus. 
ak. gallan »smrt«. Kako se vidi, u toj grupi je 
znacenje bilo konkretno, u slavinama duhovno. 
Konkretno znacenje je bilo i ie. Upor. stvnjem. 
quala i arm. kel »cir«. Ie. je korijen *gu l- 
prema *guel-. 

Lit.: ARj 2, 733. 4, 369. 7, 380. 782. 11, 
332-334. 820. 13, 778. 779. 780. 14, 759. 
760. BI 861-862. Moskovljevic, N} 1, 19. 
Elezovic 1, 178. Miklosic 406. Holub-Kopecny 
441. Bruckner 661. ASPh 11, 142. KZ 45, 36. 
Vasmer I, 410. Mladenov 164. Sb. Miletu 
262-287. (cf. RSI 6, 293. IJb I, 188). Traut- 
mann 83. WP T, 690. Boisacq* 118. Fraenkel, 
KZ 63, 194. Osten-Sacken, IF 24, 239-245. 
26, 310., bilj, 1. 28, 420. Siebs, KZ 37. 315. 

zapal), gen. -plja m »traghetto, skela«. 
Potvrda je kod Liubise, Prip. 268 : vjetar uduhne, 



po svoj prilici s zirega (stamparska greska mjesto 
sirega?) zapija, sto se rastvara s onu stranu 
Veriga. Rijec je bolje potvrdena u jadranskoj 
otockoj toponomastici: Kami Zapalj = Paski 
kanal, kanal kod Lastova; Molat: Zapio. Iz 
narodnih govora nema potvrda. Sudeci prema 
Ljubisinoj potvrdi, govori se u Boci. Od gr. 
SuxjtXouc; (prefiks 6ux-: bmnkim »durchschiffen, 
durchsegeln, durchfahren« > SicmAouc, »Durch- 
fahrt, Fahrt, Reise«). Nalazi se jos u imenu trs- 
canskog predgrada Zaulis (furi, pi.) > slov. 
Zavije. Glede di > z u rijecima grckog podrijet- 
la upor. zakan. 

Lit.: Skok, Slav. 73. 98. 99. 226. 259. 

zapati se, zapam impt. (Vuk) prema pf. 

zapnuti se (u-) = udzapit se (Kosmet) = 
zapati se (ZK) = sa dz za z dzapati se (Srbija, 
Milicevic), samo hrv.-srp., »braniti se, ustru- 
cavati se, kao stidjeti se, zenirati se (gradovi)«. 
Postverbal t,dpa /»zapanje«. Isti korijen kao u 
zacati se (v.). Prosirenje s pomocu p kao 
drpati, od derati (v.), drijeti. 

Lit.: ARj 3, 530. BI 862. Elezovic 2, 400. 
Pedersen, KZ 38, 342. 

zas m (Danicic) = (sa dz mjesto z kao u zep 
ZK = dzep) dzas m, sveslav. (osim slov.) 
i praslav., »strah«. Hrv.-srp. postverbal od kau- 
zativuma impf, dzasiti se, -Im impf, prema 
pf. dzasnuti se, - m, iterativ dzasnjivati se, 
-ujem (18. v.), stcslav. zasncti, ^ai(Y/»effrayer«. 
S prefiksom: ufas m = udzas, takoder stcslav. 
i rus. Pridjev na -bn > -an uzasan. Ne postoji 
jedinstvena etimologija. Prema Pedersenu a je 
nastao od ie. eodkorijena *gues-, prijevoj duljine 
od *sues- »erloschen«. Upor. bjezati od A g- ti 
(v.). Po drugom tumacenju stoji u vezi s lit. 
-gansti, gandinti, gandinu »schrecken«. Po tre- 
cem tumacenju s ie. korijenom *gheis- »auf- 
gebracht, bestiirzt, erschreckt sein«, nvnjem. 
Geist. Prema Danicicu od istog je korijena 
cacari se (v.). Ako je tako, od dzasnuti nastalo 
bi zahnuti > zacnuti se, zacati se prema zasiti 
se. Upor. stcslav. zasnoti i ostale slavine, ces. za- 
sati, zasnouti, polj. urzasnqc si(, zachnqc sie, 
rus. uzasatb sja, zah. 

Lit.: ARj 3, 530. BI 692. 862. Miklosic 
406. Holub-Kopecny 442. Bruckner 662. Mla- 
denov 650. WP 1, 554. 693. Boisaccf 856. 
Osten-Sacken, IP 28, 146. Scheftelowitz, IF 
33, 155. Vasmer 1, 411. 3, 175. 

zban m (Vuk, daje opis) »drveni uspravan 
sud od duga za vodu, vino, med« = zban 
(Buzet, Sovinjsko polje) »drvena posuda sa 
rucicom izradena iz debla vrbe u jednom ko- 



zban 



672 



zdrijeb 



madu u koji se usadi dno (iz te posude pije se 
po redu vino ili voda«), deminutiv na -id zbanid 
(ibidem) = zbanj (Risan, Crmnica) »bakren sud 
koji drzi 4 oke ulja«, odatle deminutiv na -ic 
zbanjic, gen. -ica (Vuk, gornje Primoije), 
Sbenj (Lumbarda), Sbanja f (ZK) »visoka po- 
suda od duga, s dvije usi u produzenju duga na 
vrhu, sa zaklopcem od drva, za mask = (ib > 
dzb) dzban (Vuk) »kaca«, deminutiv dzbanica f 
(Srbija, Sapcanin). Oblik cvan (Stulic) »oeno- 
phorum« nije potvrdeno u nasem narodnom 
govoru, nego u rus. Zvan »bauchiger Krug« i u 
stcslav. cb anb (Codex Marianus) »sextarius«. 
Suglasnik z, di nastao je iz c, kako se vidi iz 
stcslav. cbbanb. Takav oblik se nalazio u panon- 
sko-slav. kako se vidi iz madz. csdbany »hol- 
zernes Trinkgeschirr fur Wasser«, koje je opet 
doslo u nas jezik idbanja f (Vuk, Reljkovic, 
Bolic, Slavonija, Srijem?). Oblik ibbanb za- 
stupljen je u svim slavinama. Varijanta cb - mje- 
sto ebb- nije objasnjena. Moze biti praslav. Buga 
uporeduje ibbanb s lot. ciba »kleines holzemes 
Gefass«. Sobolevskij trazi za Ibbanb i ebbbeb > 
cabar (v.) isti etimon; Skok germ, seif < gr. 
oxijcpoc, sa sufiksom kao u ces. farban- Iljin- 
ski tumaci cb anb iz *bbcb anb (v. bacva) preko 
kontaminacija i pristaje uz Zubatoga koji cbbanb 
uporeduje s lit. kinbtl, kibti »visjeti«, dok Mlade- 
nov sa gr. xou.|3oc; = kelt.-lat. cumba, cymba, 
koje je u prasrodstvu sa kubb {SEW 1, 636). 
Iljinski se protivi Mladenovu. Upozoriti treba 
da korijen ebb- dolazi i sa sufiksom -elu stces. 
Ibel, scbel > zbel, koji se poklapa sa stvnjem. 
scifel, scifelin »kahnformiger Trinkgefass«, oda- 
kle je mozda preko ces. madz. csobolyd »hol- 
zernes Trinkgeschirr«. 

Lit.: ARj 2, 56. 120. 3, 530. BI 862. Kusar, 
NVj 3, 332. Mazuranic 1702. Ribaric, SDZb 
9, 187. Miklosic 37. SEW 1, 165. Holub- 
-Kopecny 112. Bruckner 107. KZ 45, 49. 
Vasmer 1, 411. 412. Mladenov, RF V 62, 260. 
Skok, ASPh 35, 338-340. Iljinski, ASPh 34, 
3. Zubaty, LF 28, 115-116. 365. Buga, RFV 
67, 232. si. (cf. RSI 6, 270). Sobolevski, RFV 
71, 431-438. (cf. Ub 3, 157. 222). Gombocz- 
Melich 1118-1120. 

zbugara f(Vuk, Boka) »mala jamica, rupica, 
na koju se jedva moze vidjeti; sinonim: zumba 
(Vuk, Boka)«. Ne vidi se fonetska veza izmedu 
ova dva sinonima zbugara i zumba Upor. jos 
bdganj (v.). Mozda su sve tri rijeci dalmato- 
-romanski leksicki ostaci od vacuus = vlat. 
vocus, *vocitus »vuoto«. Baric pretpostavlja za- 
padno-rom. *exbucaria, od buco. Meduvokalsko 
c > g moguce je u bokeljsko-romanskom. 

Lit.: BI 862. REW* 9115. Baric, JF 3, 224. 



zbuka f (Lika, danas opcenito kao zidarski 
termin) »lijep, Anwurf«. Denominal zbukati, 

Lit.: ARj 9, 528. BI 863. 

zbun m (Vuk) = (sa z > dz kao u dzban i 
svjedodzba) »grm, bus, sevar, sibljak, siprag, 
frutex«. Deminutiv na -ic dzbunlc. 

Lit.: ARj 3, 530. BI 863. 

zdral m (Vuk) = zdrao, gen. -Sdraia (Vuk) = 
(na -p) Sdrdy (Crna Gora, Vuk) = zdralj 
(Kasmet), hrv.-srp. inovacija pored zerav m 
(Vuk), koja je sveslav. i praslav. (stcslav.) 
zeravb, »1° gras, yepecvoc;, Kranich (s kojim je 
rijecima u prasrodstvu), 2° (metafora) ime konja, 
vola«. Na -an (tip Milan) zdralan, gen. -ana 
(narodna pjesma) »konj«. Na -ica Zdralica, 
potok koji utjece u Lepenicu kod Kragujevca. 
Na -injak zdralinjak »biljka«, na -ika zdraljika 
»biljka trifolium meliotus«. Od zerav toponim 
Dubrava zeravinska (1841, St. Vraz) ,Zeravija = 
Zeravinja, vrelo u Trsicu, s pridjevom zeravi- 
njski (Z~a mahala). Suglasnik Ij u edralj moze 
se uporedivati sa stcslav. zeravlj. Upor. rus. 
zuravh. Oblici zdral, -Ij nizi su prijevojni 
stepen. Upor. lat. grus prema zeravlj. Taj 
nastade zbog izbjegavanja homonimije sa zerav 
(v.) = zeravica. Suglasnik d umetak je u teskoj 
suglasnickoj grupi zr, upor. zdrijebe, zdrmnji = 
zrvanj. Suglasnik v ispao je zbog toga sto 
grupa -m/O') u docetku ne postoji. le. je korijen 
*ger- »graktati«, onomatopejski; upor. sanskr. 
jdrate (3. 1.) »pjeva, zove«. U pogledu sufiksa 
nema ie. jedinstva. Praslav. formantu -a b, 
-avh najblize stoji stpras. germe i lit. gerve, 
dok gr. Yepcivoc, pokazuje drugi sufiks na -n, 
a njem. Kranich dva sufiksa. Praslav. -a b, -a ib 
objasnjava se sa -ou + -io, a balticki sa -y. 

Lit.: BI 863. ElezmKd 1, 178. Miklosic 410. 
Holub-Kopecny 152. Bruckner 666. Vasmer 1, 
433-434. Mladenov 166. Frautmann 87. WP 
1, 592. Boisacq* 144. Prusik, Krok (cf. AnzJF 
4, 143). Zupitza, KZ 37, 399. 

zdrijeb m (Vuk) = (ikavski) z(d)rib, balto- 
-slav., sveslav. i praslav. *eeebb, »sors > sorak 
(v.)«. Najstarije potvrdeno hrv. znacenje kao u 
polj. zreb »dio zemlje«: 1439 (Sunnin 151) 
zalozise . . . kmeta sideta na phni zdribi, s plnim 
dohodkom k onom zdribju, ki drzi pun zdrib. 
Jat u slogu zdrije- (upor. stcslav. zdr bub) 
nastao je po zakonu likvidne metateze, upor. 
rus. zerebei »Los, kleines Stuck (Metall, itd.)«. 
Suglasnik d je prijelazni suglasnik umetnut 
u pocetnu grupu zr za olaksanje izgovora, upor. 
zdrak, zdrijebe , prozdrijeti, itd. Rijecje kulturna. 
Rumunji posudise jurubifd (Muntenija) = 



zdrijeb 



673 



zdrijetl 



jerbiuta (Moldavi)d) jirebie jurebie ■, cine, jureba, 
jureghita »pasmo«, isto znacenje kao kod Madza- 
ra zsereb »Strahne«; Arbanasi stvorise glagol 
zhdrivelloj (Skadar) »biram« prema zdrebati, 
-atn (Vuk) (po-) = zrebati, -am (Vuk, Srijem) 
»bacati zdrijeb«. U arb. glagolu upada u oci 
ikavski oblik. Toponim Zdrebanik, gen. -ika 
(polje u Crnoj Gori), poimenicen part. perf. 
pas. Od baltickih jezika pruza usporednicu st- 
prus. girbin (ak.) »broj«. Druge usporednice 
pruza stvnjem. kerfan, nvnjem. kerben, Kerb- 
holz, gr. ypctcpai »pisem < urezujem«, 7pa^uf| 
»crta, linija«. Prema tim usporednicama prvobit- 
no je znacenje bilo isto koje i u rdbol, robaf = 
rovas < madz. rovas, od ro »rezati«. Broj dije- 
lova zemlje, koliko kome pripadaju, urezivao 
se u stap. Prema ie. korijenu *gerbh- »urezi- 
vati« prvobitno bi znacenje stcslav. zzzbb, 
zrebbjb bilo» rovas, stapic za urezivanje«. Traut- 
mann uporeduje sa lot. gerbt »govoriti«. 

Lit.: BI 863. Ivsic, HR 1934, 1-95. Miklo- 
III 410. Holub-Kopecny 134. Bruckner 666. 
Vasmer 1, 419. Mladenov 168. Boisaca 3 155. 
Frautmann 87. Kawczynski, AnzIF 21, 133. 
GM 488. Mikkola, Jagicev zbornik 359-362. 
(cf. RSI. 2, 248). WP 1, 607. Mazuranic 
1702. 1703. 

zdrijebe, gen. -eta n (Vuk) »pullus« sadrzi 
sufiks -e, gen. -ete za mlado (upor. 'dijete, slov. 
prezimena na -e, gen. -eta Cerne) = na -be > -ac 
zdrijebac, gen. -pea m prema f na -ica zdrebica 
(-ae, -ica sufiksi za mociju), sveslav. i praslav. 
*zerb-, bez balticke usporednice. Pridjevi na 
-/ od zdrebet- zdrebeci, na -bn > -an zdrtima 
(~a kobila, Kosmet) = suzdrebna (Srijem); 
od zdrijebac u poimenicenju na -Ik zdrepca- 
nik, gen. -ika »(na kolima) jarmak, jarmac (od 
jaram, v.) = vagir (ZK)«, tako nazvan jer 
sluzi za zdrijepce. Deminutivi na -ence zdre- 
bence n prema zdrebicica f, na -ce, gen. -ceta 
zdrlpce, pi. zdrepcici (Kosmet). Denominal 
ozdrebiti se, -i (iz-). Sveslav. znacenje nije 
ie. Ie. korijen *guer(e)bh- bilo je opcenito »plod 
utrobe = dijete, mlado«: gr. ppetpoc, »isto«, 
zend (avesta) garava-, gafanbus, sanskr. garbhas 
»isto«. Uporeduje se i s njem. Kalb. le. rijec 
dobila je u slavinama specijalno znacenje. 
Suglasnik d je umetnut u suglasnicku grupu 
zr. Nema etimologijske vrijednosti. Upor. zdri- 
jeb, zdrijeti, zdraka. 

Lit.: ARj 4, 369. BI 863. Elezovic 1, 178. 
MikloUc 410. Holub-Kopecny 134-135. Bruck- 
ner 666. Vasmer 1, 420. Mladenov 168. WP 
1, 689. Frautmann 87. Boisacf 133. Charpen- 
tier, FF 25, 245. Matasiak, Lud 17, 143-241. 
(cf. RSI 6, 277). Niedermann, IF 10, 227. 



si. Petersson, KZ 47, 240. 243. si. Wood, FP 
22, 163. 



zdrijeti, zdrern impf. (Vuk) (na- se, po-, 
pro-) = ekavski p rezdret (Kosmet) = (ikavski) 
nazriti (Proroci), ie., balto-slav., sveslav. i pra- 
slav. *ger- > *Ser-ti, »gutati, glutire, vorare 
(s kojim je glagolom u prasrodstvu)«. Suglasnik 
d je umetnut u grupu zr kao u zdrijeb, sdrijebe, 
zdraka, zdrmnji < zrvanj. Bez etimologijske 
je baze. Od nizeg prijevoja zar- prave se part, 
perf. aktiva i pasiva: zdro, zdrla, zdrt, zdrv(it). 
Prema stcslav. zyrdti > rus. zratb, zru — zdrern 
i zdrijeti postojao je u stcslav. inf. s likvidnom 
metatezom (po-)zreti, prezent zwo (Supras.). 
To znaci da je korijen prezenta bio analogijom 
prenesen i u inf. To se dogada i u hrv.-srp. 
Infinitivni prijevoj zer- bio je prenesen i u pre- 
zent : zer em (ZK), prema tome na -atiSeratl (na-, 
po-). Postoji jos unakrstenjem obiju osnova 
*Sbr- > zdr- i zer ati, zerem: sderati, zderem 
(17. v., Vuk) (iz-, na- se) = ederati, zderem 
(ZK) (na-, o-, pro-). Izvedenice se prave od 
sedam osnova: (I) nizi prijevoj zvr- > zar-, 
(II)' prijevoj duljenja b — i zir-, (III) kombini- 
rani zdir-, (IV) prijevoj e zer-, (V) (kombinirano) 
zder-, (VI) likvidna metateza zdrije-, (VII) 
prijevoj o zdor-, (I) Od zdr- pridjev na -Ijiv 
prozdrljiv, poimenicen na -be > -ac prozdrlji- 
vac, gen. -Tvca, s apstraktumom prozdrljivost 
f; p(r)ozdrlac, gen. -flea; pf. od zdrijeti na 
no zdrknuti, odatle apstraktum na -joj zdrkljdj 
(k je umetnut zbog unakrstenja sa grkljan); 
ovamo (cakavski) apstraktum na -stvo obfarstvo 
ili gutunija (Budinic, sa r > ar) i zdmjovac, 
gen. -vea m (Golac, Istra) »vrsta trave koju 
govedo ne voli« = slov. Srndvec »calluna vulgaris 
(Obrov, Podgrad)«. (II) Od zir- izvedenicana 
-dk pozirah (hrv.-kajk.) = na -tkposirdk, gen. 
pozirka (Rab) »dusnik«, koji posudise Madzari 
barzsink »Speiserohre«. Iterativ pozirati, -em. 
(Ill) Od zdir- iterativi nazdiratisey-rem (Bella, 
Stulic) (o*-, po-, pro-) prema pf. nazdrijeti — 
nazderati se (ob-, po-, pro-'). Na -dtpro&dirai = 
na -alo prozdiralo (narodna pjesma). (IV) Od 
zer- na -ak prozerak, gen. -aka (ZK) »jednjak«; 
zerSnja (Kosmet) »ime volu« = zeronjica (Vuk). 

(V) Od zder- osim navedenih impf, i pf. rum. 
postverbal jder »mustella martes«, koje dosada 
nije potvrdeno u slavinama. Pejorativi zdero = 
na -o(f*i2 zderanja = na slozeni sufiks -alo + 
-ica zderalica m (Boka) »voraxhomo, glotun« == 

prozderu, gen. -zia (ZK) — pozderuh (Krasic). 

(VI) Od zdrije- sveslav. i praslav. izvedenica 
na -(d)lo: *&er-(d)lo > slov. zrelo, hrv.-srp. 
zdrijelo (Vuk) »abyssus« = (ekavski) zdrelo 



43 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



zdrijeti 



674 



(Kosmet) »mjesto izlozeno vjetru«, toponim 
Zdrelac (dalmatinski otoci). Ovamo ide ikavsko 
osdril (Lumbarda) »prekoramica« < ob + Sdrilo 
»oko grla«. (VII) Od zdar- prosdor m, s pridje- 
vom na -bn > -an prdsdoran »prozdrljiv(ac)«. 
Balticke usporednice znace »piti«, kao iu nekih 
slavina (luz.-srp.): lit. geni, geriu, lot. dzeft, 
dzfru. Ie. je korijen *gtfer-. Nalazi se u sanskrtu 
girati, grnati »zdere, guta«, prijevoj garas 
»pice«, avesta gar-, gr. |3opd »hrana«, |3i|3pcbaxa> 
(reduplikacija) »jedem«, stvnjem. knierdar, 
nvnjem. Koder. V. jos grkljan, grlo, grotlo. 

Lit.: ARj 4, 369. 7, 782. 784. 9, 344. BI 
863. 864. Jagic, ASPh 1, 433. Kusar, NVj 
3, 338. Pletersnik 2, 974. Elezovic 2, 124. 
179. Riband, SDZb 9, 206. Miklosic 63. Ho- 
lub-Kopeiny 447. Bruckner 667. Vasmer 1, 
430, Trautmann 89-90. Boisacq* 126-127. 
U-T 1, 683. r/fa/fl 868. Buga, RFV 75, 141. 
si. (cf. Ub S, 199). Kolman, GMP 18, 262- 
266. (cf. ZSPh 13, 414). GM 306, 488. Meiilet, 
Slave 37. 169-70,. Fraenkel, ZSPh 20 (1950). 

zeci, zezem impf. (Vuk) (g?o-, z'z-, «<?-, o-, 
ob-, po-, pod-, pri-, raz.-, sa-, u-, za), s disi- 
milacijom razdeci, razdezem, iSdeti kao u 
izdenem, upor. cslav. razdeSti (Mencetic; 
stsrp.), sveslav. i praslav. glagol primarne klase 
^zeg-ti > stcslav. zesti, Sege, prema stces. 
Seci, Shu, rus. zgu, zei pretpostavlja se prezent 
Sbgc, »paliti, urere«. Izvedenice se prave od 
sedam praslav. korijena: (I) nizi prijevojni 
stepen Sbg- > Sg-, (II) isti prijevojni stepen s 
disimilacijom SbS- > zd- (upor. ces. Sd'dr), 
(III) isti prijevoj sa l > a zag-i (IV) prijevojem 
duljenja zig-, (V) isti prijevoj sa g > z poslije 
i (upor. dizati) ziz-, (VI) prijevojni stepen e 
Seg-, (VII) prijeVojni stepen duljenja o > a 
gag-, v. zgaga. (I) Od eg- nastaje na -ati zgati, 
egem, s navedenim prefiksima (i sa iza-, zaza-, 
pre-; u cakavskim ZK i hrv.-kajk. narjecjima, 
Jacke), slov. sa dz < zpridzgati. Tujeupravo 
korijen prezenta analogijski prenesen u inf. 
Poimenicen part perf. pas. sgan (ZK) s pomocu 
-be Sganci m pi. (ZK) = Sganci, gen. zgdndca 
»trganci, palenta«, na -ica zganica (Slavonija) »1 ° 
prepecenica, prepeka, prijepek (Slavonija), 2° 
rakija (Hrvatska)«. Madzari posudise gan(i)ca 
»Breiknodel«. Na slozensufiks -ar + -av + -ica 
Zgaravica f »Sodbrennen«. (II) Od ed- nastaje 
na -iti zdi'ti, Sdi'm impf. (Crna Gora) (iza-i 
na- , po- , pri- , sa-, u-, uza-') i u oblicima odatle 
kao uzdi, zdeci, SdivSi, sdah. Drugih izvedenica 
nema. (Ill) Od Sag- s umetnutim r (mozda od 
grijati) Sagriti, -Im (Vuk, objekt zelen kukuruz) 
(o-) »puriti«, SaSagriti, -im (Vuk, metafora, 
ocima), zaSagret, -im pfc (Kosmet, oiimtr). (T ) 



Od zig- na -ati iterativ Sigati, STgdm (Vuk, 
Bosna), iSigati »bosti«, postverbal zig m — zig 
(Kosmet) »rana, oziljak«, odatle na -osati (v.) 
sigosati, -Sem (< — vola) — na -ovati Sigdvati, 
-ujem (Baranja, Vuk), na -ica zizica pored zigica 
f »sibica, palidrvce«, pf. Signuti, Signe (Vuk) = 
Signuti, -em (Kosmet) »sijevnuti«. Taj posudise 
Rumunji a jigni = jicni »einen Schaden zu- 
fiigen, ujesti«. Na -avica zigavica (Pastrovici) 
»naboj«. Na -{a: Sisa (Vuk = ziza »1° (neolo- 
gizam) fokus, 2° (Kosmet) vatra«, deminutiv 
na -bk zizak, gen. -ika »1 ° kandilo, lukijerna 
(primitivno svjetlo, iampa), 2° stijenj«. U zna- 
cenju 3° zizak, gen. -Ska m (Vuk) »curculio« 
nalazi se jos u madz. zsuzsok = zsizsik — 
zsizsek »isto«, arb. xhuxhinke f »Art Kafer«, 
ngr. I^oiJ^oiAov. Shvaceno kao upala (graha, 
psenice). Pridjev na -Ijiv Sizljiv (~d Senica, 
Vuk), s denominalom uSizljiviti se, iz cega 
se vidi da je osnova ziz- i da su navedene 
rijeci madz. i arb. posudenice iz juzno-slav., 
kako i sufiksi pokazuju. Upor. sa -r slov. 
zigra »Ziinder«. Kod Rumunja/i? »zgaravica«, 
na -alo jigald (Dosoftei) »Brenneisen« (upor. 
ukr. zigalo). (V) Od Siz- samo iterativ na -ati 
u prefiksalnim slozenicama: izazizati, -Sem, 
naSizati, ndz'iSem (Vuk), sazizati, -Sem, asi- 
milacijom sazizati (Ancic, Radnic), razizati 
(14 — 17. v., dubrovacki pisci), s disimila- 
cijom raSdizati (o-, pod-), izizem (Voltidi) 
(pro-, r aza-). (VI) Od zeg- postverbali: Segaf, 
oSeg m, koji posudise Madzari azsag, a preko 
njih Rumunji ojog; poSeg m (Hrvatska) »palez«, 
Pozega f (toponim, koji se odnosi na paljenje 
sume kao sredstvo krcenja), odatle prezime 
PoSgaj, madarizirano za PoSeSanin; uzeg m, 
uzega f. Pridjev na -bk Sezak, Seskd (voda, 
mlijeko) »vreo, kljucao«. Slozenka koloSeg 
(prvi dio kola »carrus«) »mjesec sijecanj (ja- 
nuar)«, koji posudise Arbanasi kollozhek, koji 
Gege zovu kalenduer > kallnue, izopaceno 
unakrstenjem u kolendre. Upor. tur. arabayakan 
»sijecanj«, upravo »koji sijece kola«. Poimeni- 
cen part, perf. akt. na -icapdSeglica »pogorelica«. 
Ovamo ide toponim Razdegine f pi. (stara 
srpska drzava), s disimilacijom SS > zd. Arba- 
nasi posudise Sek »Hundstage«, zhuzhitef »das 
Anbrennen von Speisen«. Ovamo ide rum. 
jeg »kora, blato na lieu poslije znoja«, s prid- 
jevom jegos. (VII) Od gag- zgaga »zgaravica«, 
v. posebnu lemu. Praslav. korijen *geg- > 
*zeg- ne nalazi se u baltickoj grupi, koja je 
ocuvala ie. oblik toga korijena *dheguh- > 
degii, degti »gorjeti« = sanskr. donati (3. 1. 
sing.). Asimilacija geg- praslav. je inovacija A 
Nastala je zacijelo unakrstenjem s korijenom 



675 



zeludac 



ger- I gor- > Seravica, gorjeti. Ie. korijen 
*dheguh- »gorjeti« nalazi se u arb. djek, aorist 
dogja, dhez, ndez »upaljujem« < *dhoguhe\p — 
lat. fovea, avesta dazaiti. U srodstvu je i 
njem. Tag prema lit. dagas »Brennen, Glut«. 
Lit.: ARj 2, 733. 4, 125. 370. 371. 7, 782. 
784. 8, 500. 11, 335. BL 864. Elezovic 1, 181. 
189. 2, 93. MikloSic 406. 412. Holub-Kopeiny 
444. Bruckner 388. KZ 43, 316. 46, 231. 
Vasmer 1, 412. 431. Trautmann 49. Mladenov 
165. Boisac<f 963. Tiktin 1085. Gombocz-Me- 
lich 202. Matzenauer, LP 7, 203. GM 69. 
196. 485. 489. WP 1, 849. Mazon, RES 7, 
262-263., bilj. 1. Ehrlich, RSI 4, 260. Iljinski, 
ASPh 34, 16. Ivsic, HR 1934, 193. Meiilet, 
MSLP 14, 334. si. Brugmann, IP 30, 372. 
Scheftelowitz, KZ 54, 250. Schmidt, IP 1, 
45., biij. Simcik, RES 15, 230. Torbiornsson, 
RSI 1, 37. Zubaty, ASPh 16, 422-423. 
Vaillant, RES 9, 8. 

zed, gen. -» f (Vuk) = (prijelaz iz i u dekli- 
nacijn a) zeda f (Vuk) = (prijelaz e > a 
poslije palatala, cf. Saloc) sad f pored zada = 
zeja (ZK) = Saja (cakavski, Marulic, ta- 
koder dalmatinsko prezime Zaja, pisano na 
toskansku Giaja = Dajd), sveslav. i praslav. 
izvedenica na -t (praslav. *Sid-ta > stcslav. 
sezda), »sitis«. Odatle na -ati Sedati, Sedam 
impf. (Vuk) (raz- se), cakavski oSajati se, 
razzajam, s analogijski prenesenim d iz pre- 
zenta u inf. prema stcslav. zizdn, Sedati od 
balto-slav. *gend- > *zed-. Pridjev na -&« > 
-an Sedan »1° sitibundus, 2° toponim Ze- 
den (Makedonija), Zejnoglava (Vis)«, demi- 
nutiv na -jahan (upor. mladahan, gladan) 
Sedahan > zedan (narodna pjesma), s deno- 
minalom oSednjeti, -im (Vuk) (ic-) = oSednet, 
-im (Kosmet), na -ati poSednjati, -am (Vuk) 
(raz- se, Crna Gora), (sa dn > gri) poSegnut, 
-em pf. Samoglasnik e je nastao iz palatalnog 
nazala (', upor. ces. zadati, polj. zadat. Ru- 
munji posudise find m »Verlangen«, post- 
verbal od stcslav. Sedati, koji nije potvrden 
u slavinama, odatle na -uje > -ui a jindui 
»nach etwas begehrlich blicken«. Balticke us- 
porednice imaju psiholosko znacenje »teziti za 
necim«: lit. pasigendu, -gesti = gedii, gedeti, 
u prijevoju perfektuma godas »pozuda«, prid- 
jev godus »skrt«. Kako pokazuju te uspored- 
nice, nazalni infiks bio je prvobitno samo u 
prezentu, odatle je u svim slavinama genera- 
liziran. Upor. bez nazalnog infiksa ie. korijen 
*guhedh- u gr. QiaaaaQai, u prijevoju jtoOoc, 
»zelja«, avesta /fla6y emi »molim«, ir. guidirn 
»molim«. 

Lit.: ARj 4, 370. BI 864. Mazuranic 1704. 
Elezovic 2, 20. 93. MikloSii 409. Holub-Ko- 



petny 441. 442. Bruckner 663. KZ 45, 324. 
Vasmer I, 408. Mladenov 168. Trautmann 84 
Tiktin 872. WP 1, 673. Lorentz, ASPh 18, 
94. Meiilet, JF 2, 119. GM 402-403. Schef- 
telowitz, WZKM 21, 85-87. 100. si. (cf. 
Anzlf 27, 98. RSI 1, 277). Vaillant, RES 6, 
80-81. Wiedemann, BB 30, 207-223. 340. 
(cf. AnzIF 25, 65). 

zegnati, -am impf, (hrv.-kajk.) = slov. 
Zfignoti A = (sa gn > gnj kao u gnoj > gnjof) 
Segnjati (ZK, samo u pozdravu: bog zegnja = 
bog blagoslovi, imperativ = konjunktiv mjesto 
zegnjaj; docetno -j otpalo zbog disimilacije) 
»blagosloviti«. Nalazi se jos u ces. Sehnati i 
polj. zegnac (sie), ukr., brus., i u oba luz.-srp. 
Od stvnjem. seganen, nvnjem. segnen < crkveno- 
-lat. signare »oznaciti znakom kriza«. 

Lit.: Pletersnik 2, 955. Jagic, ASPh 8, 318. 
MikloOc 407. Holub-Kopeiny 443. Bruckner 
664. Weigand-Hirt 2, 834. 

zSlud in (Vuk, Crna Gora) = Seljud (Vuk, 
Imotski), ie., sveslav. i praslav. = (rus.-cslav.) 
Selodt, »glans, gen. -dis (s kojom je rijeci u 
prasrodstvu), zir (rijec koja je danas opcenita 
u knjizevnom i saobracajnom govoru)«. Samo- 
glasnik u je nastao iz velarnog nazala c, upor. 
slov. Selod, bug. Seldd, polj. zoiqdz. Po- 
klapa se gotovo posvema sa glans, gen. 
-dis. Zajedno sa bob i orati jedan je od poljo- 
privrednih termina zajednickih Praslavenima i 
Italcima (praslav. -italicki leksem). Razlika 
je samo u stepenu prijevoja. Italski je nisticni 
prijevoj, praslav. je e u ie. korijenu *guel-. 
Upor. druge prijevoje u stprus. gile, lit. gill, 
lot. dzile, gr. P&taxvoc,, arm. kalin. V zeludac. 

Lit: BI 864. MibloUI 407. Holub-Kopeiny 
442. Bruckner 665. Vasmer 1, 417. Mladenov 
165. Trautmann 82. Boisacf 113. Hirt, IP I, 
479. 21, 163. Wijk, IF 20, 343. 

zeludac, gen. -uca m (Vuk) — zeludac, 
gen. -oca (ZK) = zebulac, gen. -ulca (Hre- 
Ijin), sveslav. l praslav. *zelcdiki, -beb, »1° 
stomak (istocni krajevi), trbuh (zapadni kra- 
jevi), 2° volja kod kokosi, podvoljak, putaca 
(ZK)«. Pridjev na -bn > -an zelucanl, f 
-ana. Na -ara zeludara f (Resava, Vuk) »trava 
koja se jede kad spadne zeludac«. U slavinama 
mjesto sufiksa -&c > -ac (tako jos slov.) stoji 
-bk > -ek, -ok. To su deminutivni sufiksi 
koji kao -ic u palac, carle izrazavaju slicnost, 
Veoma je, naime, vjerojatno misljenje Miklo- 
sicevo i Briicknerovo da je zeludac nazvan po 
SSIudu »zir« (v.), jer nalici na nj. Na to upu- 
cuje strus. zeludb. Prema tome sufiksu -lcl, 



zeludac 



676 



zeljezo 



-*£« vrse duznost uklanjanja homonimije. 
Drugi, kao Trautmann, Pick, Bezzenberger 
i Brugmann drze zeludac srodnim sa gr. x o_ 
Ad<, gen. ypkabzc, »drob, crijeva«. Samoglasnik 
u je nastao iz velarnog nazala c, upor. slov. 
Selodec, bug. Seladak, polj. zotqdek. Postoje 
jos uporedenja s lit. skilandis »mit Fleisch 
gefiillter, gerauchester Schweinemagen, kulen«, 
s lat. gula (Machek), koje je u prasrodstvu s 
nvnjem. Kehle kao i sa got. Milei »Mutterleib, 
maternica«. Nejasna je promjena d > b u 
cakavskoj metatezi Sebulac. 

Lit.: BI 864. Sirola, JF 8, 15. Miklo&e 407. 
Holub-Kopei'ny 442. Bruckner 665. KZ 45, 
49. ZSPh 4, 218. Vasmer 1, 416-417. Mla- 
denov 165. Trautmann 82. Baisacq* 1065. LP 
52, 342-344. (cf. 7/6 11, 466). Specht, AZ 
6<J, 221-222. Zubaty, ASPh 16, 423-424. 
Iljinski, A.S7 6, 219. Lewy, PBB 32, 138. 

zelva f (Hrvatska), ie., praslav. Sely, gen. 
zelwe, »cancara, kornjaca, samarnjaca«. Na- 
lazi se u slov. zelva »Driise«, ces. Selva, polj. 
zotw, gen. -vii, rus.-cslav. Sely, gen. -hve, 
rus. zelvdk »Beule, Geschwiir«. U prasrodstvu 
je sa gr. X£^°S> g en - -uoc, < ie- *ghelus »kor- 
njaca«. Docetak -va je nastao iz deklinacije «. 
Taj docetak zamijenjen je sufiksom -ka: 
Selka (Stulic) = Seljka (Kosmet). Nazvana 
je po boji oklopa. Ie. je korijen *ghel-, koji je u 
eut (v.). Upor. lit. Selve- od zelvas »zelenkast«, 
lat. helvus. Upor. ie. varijantu *ghel- u zelen 
(v.) i *ghol- u zlato (v.). 

Lit.: BI 864. Elezovic 1, 179. KiikloSic 408. 
Holub-Kopeony 443. Bruckner 666. Vasmer 1, 
414. Holthausen, Wm5 2, 211-212. (cf. tfS7 

5, 254). Baisactf 1102. 1055. Iljinski, RS7 

6, 219. Scheftelowitz, AZ 53, 251. Brugmann, 
/P 17, 487. si. 

zeljar m (hrv.-kajk, slov.) = (unakrste- 
njem sa selo) sellar (g. 1598, Mon. croat. 308) 
»koji zivi na naseljenom selu« (karlovacki 
kotar, 15-19. v.) = seler (Ozalj, 1570) »ne- 
stalan kmet koji se moze odselitk — slov. 
eeldr, gen. -rja »der zwar ein Haus, aber 
wenig oder kein Acker besitzt« = Solar 
(slov.) »Fremdling« = eeiee = Setir = Seljer = 
iiljer (Baranja, Vuk) = Seller »kiradzija, 
ukucanin koji stanuje u tudoj kuci«, slvc. 
zeliar. Nalazi se i u rum. jeler m prema f na 
-ica jelerita (Erdelj) »Insasse prema Insassin, 
Inwohnerin«. Od madz. zseller »podrznik«, a 
to prema Miklosicu od srvnjem. sidelaere, 
nvnjem. Siedler. 

Lit.: MaSuranic 1704. Pleterinik 2, 952, 
956. Jagic, ASPh 9, 318. Strekelj, ASPh 14, 
554. si. 28, 538. MikloSii 407. ZbNZ 2, 114. 



zeljeti, eeiim impf. (Vuk) (do-, na-, po-, 
pou- se, u-, za) = uSeljit pored uSelet (Kos- 
met) = (ikavski) Sell it i, -im (ZK), sveslav. 
(osim polj.) i praslav. zel-eti, »cupere«, stcslav. 
zeliti pored zelati, odatle zelanie > rum. 
jelanie, pomijesano sa jale < zdh (v.) »1° 
zelja, 2° tuzba, 3°srcana bolest«. Iterativ doSelji- 
vati, -Ijujem (Stulic). Deminutiv zeljkovati, 
-ujem (Vuk) = zeljkovdt (Kosmet), s itera- 
tivom prizeljkivati, -Seljkujem. Postverbal Selja. 
Pridjev na -w > -on zeljan (Vuk) = zeljan 
(Kosmet). Bez baltickih usporednica. Potpuno 
odgovara gr. <t>eWt(a koji u novogrckom sluzi 
za tvorbu futura (skraceno 9a = ce). Ie. je 
korijen *guhel- »htjeti«. Rijec je praslav.-grcki 
leksem. 

Lit.: ARj 7, 782. BL 864. 865. Elezovic 1, 
179. 2, 383. MibloIU 407. Holub-Kopei'ny 443. 
Vasmer 1, 414. WP 1, 694. Boisacf 218. 
Mefflet, MSLP 11, 6-21. 2, 14-15 (cf. 
AnzIF 12, 304). Osten-Sacken, IF 24, 241, 
bilj. Uhienbeck, PBB 27, 124-125. 

zeljezo n (Vuk, rus. zelezo) = (ekavski) 
zelezo (Kosmet), takoder cakavski zelezo 
(ZK, Buzet, Sovinjsko polje) = ikavski 
zelizo (Glavinic, Cvit 103 a) = Selizdo (Vo-. 
dice, unakrstenjesaiTOariye) »gvozde, ferram«, 
balto-slav, sveslav. i praslav. (= stcslav.) 
zelezo, neutrum kao i ostali metali zlato, 
srebro, olovo itd. Znacajno je da se u Kosmetu 
upotrebljava samo u poredenju jak kaj zelezo, 
inace za metal uvijek sinonim gvojze. Tu je 
zeljezo isusio tu praslav. rijec. Pridjev na 
-bn > -an zeljezan, poimenicen u sr. r. Ze- 
Ijezno kao toponim, na -ica Zeleznica (njiva, 
Krasic), na -ik zeleznfk (Kosmet) m »objesenjak, 
spadalo« prema f na -ica zeleznica (ib.) »zensko 
takovo«, deminutiv na -ice zeleznice, gen. -eta 
n (ib.) »dijete kao zeleznik«. Zeljeznica je i hi- 
dronim (Bosna). Kao neologizam kalk zeljez- 
nica za chemin defer = tal. strada ferrata — 
Eisenbahn, potvrden je od 1840, valjda prema 
oes, gdje se spominje 1835. Deminutiv na -ce 
Seljesce. Kol. SeUSde (ZK). Balticke uspored- 
nice nisu potpune, femmina su prema pra- 
slav. neutrumu stprus. gelso, lit. gelezis, zemaitis 
gelzis, lot. dzelzs. Balticke usporednice ne 
pruzaju potpunog objasnjenja za jat u slavi- 
nama. Prema gelso, gelzis, dzelzs izgleda kao 
da je nastao po zakonu likvidne metateze 
Sto iskljucuje e izmedu i i /, a prema gelezis 
da je od e. Pridjev zeljezan poklapa se s lit. 
gelezinis. Uzimlje se da je u prasrodstvu sa 
gr. x a ^ xo ?> na Kreti xavypQ »bakar, bronca«. 
Ako je tako, u balto-slav. je znacenje tog metala 
izmijenjeno: »ferram«. Balto-slav.* nepoklapa- 



zeljezo 



677 



zctak 



nje moze se objasniti posudenicom. Rijec je 
dosla Baltoslavenima po svoj prilici sa Ponta. 
Suglasnik z pretpostavlja velar pred palata- 
lom. 

Lit.: BI 865. Ilesic, JF 12, 176. Elezovic 
408. Holub-Kopetny 443. Bruckner 664. KZ 
46, 238-239. ZSPh '2, 298. Vasmer I, 416. 
Mladenov 165. Boisacf 1049. Trautmann 83. 
Georgiev, KZ 63, 250/81. Hirt, IF 22, 59. 
Mefflet, RSI 2, 70. Moller, KZ 49, 219. Uhien- 
beck, PBB 27, 121. 

zena f (Vuk, rus. zena), ie, balto-slav, 
sveslav. i praslav, »1° femina (uopce), 2° 
supruga«. Pridjevi na -in zenin, odatle apstrak- 
tum Seninstvo n »miraz, prcija«, na -ski zenski, 
poimenicen z. r. zenska (Vuk, Vojvodina, 
hrv.-kajk.) = u sr. r. zensko »Frauenzimmer«, 
na -ic zensku, gen. -ica m (Lika) »puella«, 
kol. na -inje zenskinje (prema muikinje) »zene 
i djevojke« = na -adija Senskadtja (Kosmet), 
na -ar zenskar, gen. -ara (hrv.-kajk.), na -ara 
zenskara »samica«. Deminutiv na -ica zenica. 
Augmentativ na -etina zenetina, na -turino 
zenturina. Na -ar Senar, gen. -ara »koji voli 
zene«. Na -ik senik m »sponsus«. Pridjev 
zenikov. Sufiks -ik zamijenio je -ih (upor. 
petuh > peiej, v.) u sveslav. i praslav (= stcslav.) 
zenihb. Denominal na -iti zeniti (se), -im 
impf. (Vuk samo za muskarca, korelat • za 
Senu udati) (iz-, o-, pri-, raz-), impf, razenjati 
se (Vuk), part. perf. pas. zenjet (ne-) (Kosmet) 
»ozenjen«. Ostra opozicija izmedu zeniti (se) 
i udati (se) postoji u stokavskom i cakavskom. 
U hrv.-kajk. (pod uplivom nvnjem. heiraten) 
zeniti (se) prenosi se (generalizira se) i na 
zene. To se dogada i pod uplivom sluzbenog 
naziva zenidba, pridjev Senidbeni (~ sud). Pro- 
sireno na -ina zenidbina (Vuk) = zSnba (Vuk, 
zapadni krajevi) = ozenba. Na -ka zenka f. 
Apstrakrum na -stvo zenstvo n (Risan). Na- 
zivi za mladence: ozenja m (Lika) = ozenja 
(Vodice) = zenik = slozenica mladozenja 
(mlado- prema f mlada — mnada ZK) = 
mladozenac (Zoranic) »mladenac, duvegija, 
duveglija«. Vaillantovo misljenje o postanku 
slozenica mladozenja i mladozenac da su na- 
stale puckom etimologijom od stcslav. matbzena 
»mari et femme« < *ma bzena < prevede- 
nica od gr. dvSpoyuvov »menage« ne moze se 
prihvatiti, jer se protivi znacenju. Madzari 
posudise zsana »vetula«. Od balticke grupe 
potpunu usporednicu pruza stprus. vokativ^e«- 
no. Ie. femininum na -a *guena potvrden je u 
gr. nominativu yuvrj = beotski f3avdv, sanskr. 
gna »Gotterweib«, avesta gana, toharski B 



iona »isto«. Prvobitno je znacenje »druzica mu- 
za«. Odatle jos i danas ostra opozicija muz (v.) 
i zena, zeniti (se) i udati (se) (v.), zenidba 
i udaja (v.). Latinska inovacija femina »koja 
doji > zena« igenetri'x, gen. -ids od ie. korijen 
*gen- »radati« govori u prilog misljenja da ie. 
korijen *guena stoji u vezi s ie. korijenom *len- 
»radati«, a stcslav. moeb — germ. Mann s 
ie. korijenom *men- »misliti > gospodariti«. 
Prema tome se u primitivnoj ie. porodici 
zena shvacala samo kao »radalica«. Po torn 
je onomazioloskom momentu i nazvana. 

Lit: ARj 4, 370. 6, 827. 9, 531. 533. BI 
865. Elezovic 1, 179. Miletic, SDZb 9, 611. 
Ribaric, SDZb 9, 173. MibloIU 409. Holub- 
-Kopecny 443-444. Bruckner 666. Vasmer 1, 
418. Mladenov 165. 166. Boisacq* 158. Traut- 
mann 84. WP I, 681. Brugmann, IF 22, 171. 
173. Loewenthal, WuS 9, 188. Machek, Sldvia 
16, 166-167. GM 486-487. Ostir, ASPh 34, 
128. Siitterlin, IF 25, 70. Vaillant, RES 19, 
102-103. 

zestok (Vuk, ~ konj, covjek, rakija) — 
zestok (ZK, upor. bug. zestok), praslav. 
pridjev obrazovan s pomocu sufiksa -ok (upor. 
Urok, ces. divdky), koji nestaje u komparativu 
zesd (rijetko Sestdtiji = Sestokiji ZK) i u 
izvedenicama. Nalazi se jos u stcslav. i rus. 
Rumunji posudise jestoc »hart, grausam«. U 
stcslav. 1 rus. i bez sufiksa -ok zestb. Upor. 
rus. zestkij. Oblik Sest govori se prema Miklo- 
sicu i u Hrvatskoj. Poimenicen u z. r. zesta f 
»1° drvo acer tataricum, 2° (neologizam) alko- 
hol, spirit«, na -ika zestika »drvo«, odatle 
Sestikovo drvo i poimenicenje Sestikovina. Ap- 
straktum na -ina zestina. Denominal zestiti se, 
Sestim se impf. (Vuk) (iz-, na-, pre-, raz-, u-), 
razestiti se = raspaliti se. Najvjerojatnije 
je izvodenje prema danasnjem znacenju od 
praslav. korijena *Seg- (v. Seti). Upor. rus. 
zestkij, komparativ u ras. narjecjima Segle = 
Sestie, koje upucuje na fegfifci (upor. Sezak, lak, 
mek), odatle komparativ *Segbii, *zegbSiiuna- 
krstenjem sa hstbnb zesci. Ali se uporeduje i 
sa srvnjem. kes- n »harter Boden«, bav.-njem. 
kes »Gletscher«, cak i sa agger »Erdwall«, 
congeries »kup«, i to zbog toga sto stcslav. zna- 
cenje nije bilo kao danas u hrv.-srp. »feurig, 
ardens«, nego »duras«. 

Lit.: ARj 4, 370. 7, 782. BI 867. MibloIU 
410. Vasmer I, 421. Mladenov 166. Osten- 
-Sacken, IP 33, 215. Tiktin 870. 

zetak, gen. -tka m (cilipi) »velika drvena 
kaca za pretakanje vina i sakupljanje grozda«. 
Nece biti da je u vezi sa Setarka »Holzkubel« 



zetak 



678 



zeti» 



(hrv.-kajko Varazdin), koje je izvedenica 
na -ka od stvnjem. sehlari = nvnjem. 
Sedner = sester < lat. sextarius (congius, 
modius). Prije ce biti u vezi s deminutivom 
zutica (Sarajevo, Bosna) »surutka / sirutka« < 
*&ltica, koja je usla u rum. jtntifd »gekochte 
Schafmolke«, u vrijeme dok se jos govorio 
e > rum. in, a preko Karpata dalje u slovacki 
zentica, polj. Eentyca, ukr. ientycct, madz 
zsincsica »isto«. Oblik *zetica je poimenicen 
part. perf. pas. *zetb od zeti, etmc, upor. ofim- 
nica »voda koja u ozimanju sira ostane«, aug- 
mentativ ozimnicina; zetak je prema tome 
poimenicen isti particip s pomocu -ik. Dobio 
je konkretno znacenje »gdje se grozde, vino 
ozimlje«. Upor. od viti svitak, gen. svi'tka (ZK). 
Juznoslav. particip nalazi se jos u rum. izve- 
denici na -MI < -UJQ a jintui (objekt casul »sir«) 
»den Kase von der zweiten Molke befreien«, 
odatle jintuit = jant »zweite Schafmolke«; 
jant predstavlja *&binbcb, upor. slov. ozimcek 
i rus. zmaka f »die angepressten Uberbleibsel, 
Treber, Trester (Pawlowsky)«. 

Lit.: ARj 9, 535. Skok, ASPh 35, 348 
(cf. Baric, JF 3, 204). Miklosiein. Vedkiewicz, 
MRIW 1, 281-284. RSI 7, 132. REW* 
7887. Weigand-Hirt 2, 831. Tiktin 872. Cra- 
njala, Rumunske vlivy v Karpatech 428. 

zeti , zdnjem (Vuk) (do-, iza-, na-, nad-, 
ob-, po-, pro-, sa-, za-) = (sa e iz infinitiva) 
zenjem (Dalmacija) = (ispadanjem b od stcslav. 
zbnji) znjem (upor. ces. ziti, znu, ras. inu, 
zatb), odatle infinitiv znjeti impf, prema itera- 
tlvu po prijevoju duljenja b — i -zinjati, 
-e'enjem (Vuk, Lika), samo s prefiksima; pre- 
ma plijevem (unakrstavanje) znijevem (Crna 
Goia), odatle impf, znijevati, doznijevatiCViuC), 
sveslav. i praslav. (stcslav.) zeti, zbnjo, »me- 
tere«. Homonlmija prema zeti, tot ha uklonjena 
je razlikom u akcentu (v.). Postverbal nazanj, 
gen. -znja (Vuk) »ono sto se nazanje«, prolan}, 
gen. -znja (Lika) »kuda prva zetelica proza- 
nje«. Apstrakti: na -aonica dozenjaonica = 
doznjevanje > zamjenom sufiksa sa -ancija < 
lat. -antia (v.) dofinjancija (Lika) > (gubit- 
kom veze sa zeti, -zinjati') duztjanca (Bunjevci) 
»svetkovina konca zetve«; praslav. na -tua 
zetva > zetva (Vuk) = znjetva (Crna Gora, 
Kosmet), odatle na -ar zetvdr = Illae »juli, 
srpanj«. Pridjev odredeno zetveni, poimenicen 
na -jak zetvenjak (Vodice) »juli«. Taj posu- 
dise istarski Rumunji (Cici) zodniaku (Ive) = 
eedvenjaku (Gartner). Prema zetvi zove se 
mjesec i u arb. korrik »juni — juli« (od korr, 
karre »zetva« A kao i u ngr. Oeptcnfic; »jun«. 



Upor. u bug. zetva »ljeto«. Radna imenica 
na -fe/(upor. stcslav. ztteh, pi. po suglasnickoj 
deklinaciji zetde kao vlastele) dobila je sufikse 
mocije -be m prema f -ica zetelac, gen. -eoca 
m prema f zetelica. Na -ar znjetvar m prema 
f znjetvarica, pridjev znjetvarski »zetelac«, 
prema znjeti. Upor. pljetvar. Slozenica Seno- 
zet, pridjev na -/ Senozece (toponimi). le. je 
korijen *guhen- »udarati«, koji se nalazi u lit. 
geneti, geniu »kljastriti«, lot. dzenet, sanskr. 
hanti »ubija«, hdntva »ubistvo« = Selva, 
avesta jainti, gr. Oeivco »udaram«, tpovoc, »ubis- 
tvo«, lat. defendo. Samo je u slavinama taj 
korijen specijaliziran na poljoprivredni ter- 
min. U stvari je to isti korijen koji je u gnati, 
gonim, koji je specijaliziran kao pastirski ter- 
min. U morfologiji oba refleksa istog ie. korijena 
vidi se izbjegavanje homonimije: kod gnati, 
zenem > renetn, kod etti, zbnjc > zanjem, 
znjem, e'enjem; kod sfii je primarna klasa 
glagola, kod gvnati sekundarna na -mi. Upor. 
jos zalac (v.) = stcslav. zelo, polj. zqdlo. 

Lit.: ARj 2, 733. 4, 125. 7, 782. 783. 784. 
8, 500. 5/867. Veselinovic, GG 26, 229-238. 
(cf. RSI 1, 299). NJ 6, 222-223. Ribaric, 
SDZb 9, 206. Elezovic 1, 182. Miklosic 409. 
Isti, Rum. 52, 72. Holub-Kopecny 445-446. 
Bruckner 662. Vasmer 1, 428. Mladenov 169. 
Trautmann 85. Walde-Hofmann 224. Boisaaf 
336. W P 1, 679-681. Merlo, Stagioni 146. 
Simcik, RES 15, 231. GM 200. Joki, IF 
27, 308. ASPh 28, 3. 29, 17. Miletic, BP 1, 
129. 130. (cf. Ub 15, 306). Hirt, IF 32, 281. 
Petr, BB 21, 207-217 (cf. AnzIF 7, 165). 

zeti 2 , zrnem impf. (Vuk, Dubrovnik) (iz-, 
iza-, na-, o-, pre-, pro-, sa-, za-) prema ite- 
rativu po prijevoju duljenja 6 — (' -zimati, 
-zimam pored prozirnijem, samo s navedenim 
prefiksima s deminutivom na -ikati zmikati, 
-cem pored -kam, »cijediti, constringere«. 
Sveslav. i praslav. *zeti, zbmo, bez paralele 
u baltickoj grupi. Suglasnik e je nastao iz 
palatalnog nazala e, upor. stcslav. ziti, polj. 
zac, rus. zatb. Homonlmija sa zeti uklonjena 
je akcentom. Poimenicen part. perf. pas. na 
-ica zetica »Molke«, v. lemu zetak. Prid- 
jev hrv.-kajk. odredeni zmehki = slov. zjnehek, 
obrazovan kao mehki (v.). Postverbal na -zk 
tip zamak, gen. -aka »svjezi, tek iz kotla izva- 
deni sir« < *zbm- + -bk. Na -avkazamavka 
(Vodice) »u kotlu preostalo mlijeko, kad se 
izvadi zamak«. Vuk ima iz Baranje impf. 
sazivati, sazivam pored izivati, izivam. Ti 
oblici nastadose najprije u prezentu *uzivljem, 
*sazivljem sa mlj > vlj (upor. mlogo za mnogo, 
vnogo), odatle (prema tipu primati, primljeni) 



zeri 



679 



sazivati. Prijevoj o nalazi se u gomolj (v.). 
Usporednice pruza gr. yi\x,oa »napunjen biti«, 
prijevoj you.oc, »tovar«, Xat.gemere, frig, ^eheXev 
»rob«. Ie. je korijen *gem-. Odatle nizi prije- 
vojni stepen ebm-. Lit. gamalas »gruda snijega« 
za gomolj. Zabiljeziti jos treba stcslav. izvede- 
nicu na -telb zjtelb »collare«, homonim sa 
zetelb »zetelac, messor«. Borba protiv homonl- 
mija ocituje se u tome sto je prva propala u 
hrv.-srp., a druga je dobila' sufiks za mociju 
-be > -de prema -ica. 

Lit.: ARj 4, 125. 371. 7, 783. BI 867. Njf 
2, 184. Ribaric, SDZb 9, 206. Miklosic 408. 
Holub-Kopecny 442. Bruckner 662. Vasmer I, 
427-428. Trautmann 88. WP 1, 573. Brug- 
mann, IF 11,273. Hirt, IF 2, 147. Meillet, Studi 
baltici 1, 115-117. (cf. Ub 17, 317). GM 
84-85. Pedersen, KZ 39, 393. 

zezlo n (danas knjizevna rijec) »skiptar«, 
prema Marelicu iz rus. ili stcslav. ebzih pored 
zezfa »virga, stap«, mozda prije iz ces. zezlo n. 
Mazuranic ima jednu potvrdu zazal, koja sa 
6 > a potvrduje postojanje i u narodnom 
govoru. Upor. bug. zezal. Ovamo stavljaju 
Bruckner i Vasmer iz narodnog govora zezelj 
m = zezelj (Kosmet) »1° baculus alligando 
molosso, 2° prezime«, u kojem e ne moze 
biti za b, pa prema tome ne moze biti ni po- 
sudenica ni iz ces., ni iz rus., ni iz cslav. 
Kako je z u oba sloga nastao ne iz z (kod 
Vasmera krivo zezelj), nego iz g, ide zajedno 
sa bug. eegal = zegld = zeglo »Pflock im 
Joche« = mak. zegla f, koji posudise Rumunji 
jigld f (Oltenija) »Jochriegel«. U Kosmetu r 
mjesto / zegra /»1° palica najarmu, 2° topo- 
nim«. Ovamo ide zacijelo i rum. jijeu m »drei- 
eckiges Joch, das man den Schweinen um den 
Hals hangt, damit sie nicht durch Zaun 
dringen«. Docetak -eu cini se kao da je madz. 
o. Samoglasnik e u zezelj nastao je od 
palatalnog nazala ;', upor. stcslav. zlibh 
»collare«, pclj. zazel- Danicicevo izvodenje od 
zeti, ebmp sa sufiksom -elj kao u brzelj ne 
moze se prihvatiti zbog bug. usporednice legal 
koja kaze da je z nastao od g pred e. Cini se 
da su zezlo m i zezelj dvije etimologijski razli- 
cite rijeci. Prva se uporeduje sa stvnjem. 
Itegil, nvnjem. Kegel »Pflock«, a druga (Bez- 
zenberger) sa lit. zagaras »dtinner Zweig«, 
zaginys »Pfosten«, cime se ne objasnjava / 
i sa lot. dzeguli »Zinken an Tischlerarbeiten« 
(Zubaty, Uhlenbeck). Bruckner pretpostavlja 
ispravno za zezelj = polj. zazel praslav. ko- 
rijen *geng-, ali uporedenje sa lit. zengiu, 
Sengti »koracati«, nvnjem. Gang ne objasnjava 
znacenje. 



Lit.: BI 867. Maretic, Savj. 190. Mazuranic 
1702. Elezovic 1, 179. Mikloiic 409. 413. 
Holub-Kopecny 444. Bruckner 647. KZ 45, 324. 
Vasmer 1, 414. Tiktin 872. Mladenov 165. 
Uhlenbeck, PBB 21, 98-106. (cf. AnzIF 8, 
265). 26, 290. si. 300. (cf. AnzIF 15, 106). 
Zubaty, ASPh 16, 425. WP I, 588. 

zezln m (1496, Marulic, Imotski, Vodice, 
Solta, Kavanjin; Hvar, 1555) = zezinj (Si- 
benik) = (e > i) zizin (Cres, Split, Zadar) 
»veliki post (post oliti zezinj, Dragicevic, 
Bernardin)«. Kako se posti uoci velikih svet- 
kovina, kao na Badnjak, uoci Velike Gospe, 
na Veliki Petak, sintagma u zezin, na zezinj s 
genitivom svetkovine dobila je znacenje »uoci« 
kao u rum. in ajunul craciunului »uoci Bozica«: 
u zezin Vele (Male} Gospe, svetoga Duje, na 
zezin svetkovina poglavitih. Identificira se sa 
post i upotrebljava se s torn rijeci u amplifi- 
kaciji: posti i zezini (Kasic). Veze se sa mo- 
litva: zezini i molitvami sluzeci bogu (Bernat- 
din). Rijec zezin = zezinj postverbal je od 
zesinati, -am impf. (Molat, Kavanjin, Marulic, 
Bernardin, Kasic, Knezevic, Bella, Radovcic, 
itd.) < lat. jejundre »postiti (tako da se zivi 
samo od kruha i vode ili vina)« = zezinjaii, 
-am impf, (zapadna Bosna, katolici, Rama, 
Sibenik). Veze se sa postiti i moliti: zezinal 
sam i molio (V\ta\iic) ,postijase iZezinase (Kasic), 
postit oli zezinat. Rijec post moze biti objekt 
uz zezinati. Rijec treba tocno razlikovati od 
f zezina f (Grupkovic) »misto di se bakre 
peku«, toponim Zezine (okrug biogradski). 
To je izvedenica na -ina od zeci. Rijeci zezin 
i zezinati potjecu iz krscanskog termina koji 
se nalazio vec u balkanskom latinitetu, upor. 
ram. ajun, arb. me ngjinue »postiti«, me agjerue, 
ngjinese »post«, agjenoj »postim« < kllat. 
jejun(i)um, s gubitkom/- u oba jezika po za- 
konu disimilacije j — j > — j, dok se na 
Jadranu (dalmato-romanski) kao i u istro-rom. 
zuzoniu, mlet. (ze)zunar ocuvaloy u oba sloga. 
U tal. digiuno, digiunare doslo je do disimila- 
cije palatala dl — di > d — di. 

Lit.: Mazuranic 1352. 1708. Miklosic 411. 
REW 4581. 4581a. Ive 12. Mussana, Beitrag 
221. DEI 1300. Rosamani 1273. 

zica f (Vuk), sveslav. (osim polj.) i praslav., 
»konac, uzica, dretva, drat, drot, tel, filum«. 
Stcslav. znacenje »nervus« predstavlja osnovno 
(ie.) znacenje. Deminutiv na -ica zilica. Prid- 
jev na -bn ziean, f -ana. Na -jara zilara (naj- 
noviji neologizam) »Drahtseilbahn«, potvrdenu 
novinama od 12. VIII 1952. (Vjesnik, br. 
2280). Pf. na nc zicnutt, - m (Vuk) »virga per- 



Bea 



680 



cutio«. Odatle uzvik Sic, Siekac (tip makac 
od maknuti'). Praslav. je korijen Si-, koji se 
nalazi i u eiia (v.). Miklosic ga uporeduje sa 
Sio (v.)- U baltickim usporednicama nema 
deminutivnog sufiksa -»ce: lit. gija »konac 
kod tkanja«, lot. dzija »konac«, tako ni u osta- 
lim ie. jezicima, u kojima je znacenje »nervus« : 
kimr. (keltski u Walesu) gi- »nervus«, sanskr. 
\iya »Bogensehne«, avesta jya- »Sehne des 
Bogens und im Fleische«. Zacijelo je prvo- 
bitno znacenje ono koje je u avesti. Bio je to 
termin za luk. Zbog toga je bolje razlikovati 
dva praslav. korijena i ne trpati obje rijeci 
s Miklosicem pod Sio. Upor. gr. fiioq »Bogen«. 
Ie. je korijen *guhei- »zila«. Praslav. i nastao 
je iz ie. dvoglasa ei. Upor. rus. augmentativ 
Siana »rozga«, koje Buga uporeduje sa lot. 
geikste »Hopfenstange«. 

Lit: BI 868. Miklosif 411. Bruckner, KZ 
46, 198. Vasmer 1, 426. Trautmann 87. WP 
1, 670. Boisacq* 120. Buga, RFV 67, 232. si. 
(cf. RS16, 271). Meringer, IF 16, 133. Osten- 
-Sacken, IF 24, 242. Pedersen, KZ 38, 342. 
Wood, IF 18, 25. 

zklak, iiitka (Vuk) = (analogijom prema 
femininumu) iitak, f zitka (Vuk) = iitak 
(Kosmet), sveslav. (osim u polj.) i praslav. 
pridjev na -bk (kao sladak, itd.), »1° rarus, 
dilutus (za tekucine: juha, jelo, suprotno 
gust), 2° flexibilis (prut, suprotno tvrd), gibak, 
prutak, vit, vitak«. U komparativu i izvede- 
nici gubi se sufiks -bk : zidi, pored zitklji (Kos- 
met), apstraktum na -ina zidina (Vuk) »juha« 
pored zicina (Vuk), na -ost zitkost = na -oca 
zitkoca. Mladenov uporeduje sa nvnjem. 
giessen, got. giutan, sto ne moze biti zbog i 
koji je nastao iz dvoglasa ei u ie. korijenu 
*gueldh- »Schlamm«. Solmsen uporeduje is- 
pravnije s gr. Se'toa »blato«. To prvobitno 
znacenje dopusta vezati sa *£idbkb to- 
ponim Zica »1° ime potoka i 2° zidina (Jadar, 
sabacka i zvornicka nahija)«, pridjev na -bsk 
Sicki (~o polje). 

Lit.: BI 868. Mazuranic 1718. Elezovic 1, 
181. Miklosic 411. Vasmer 1, 423-424. Mla- 
denov 167. WP I, 671. Boisacq* 1105. Ramovs, 
ASPh 36, 447. Vaillant, BSLP 31, 44. 

zila f <Vuk), balto-slav., sveslav. i praslav., 
»1° vena, 2° radix, 3° letva (Crna Gora)«. 
Pridjev na -av zilav »1° venosus, 2°lignosus, 
likav« = zilavi (Kosmet, ~~>o meso), apstrak- 
tum na -osi zilavost f, denominal zilavit, 
-avim (Kosmet), u satrovackom (zidarskom) 
u Sirimcu »zidati«. Znacajan je semanticki raz- 
vitak toga pridjeva u nun. jilav »vlazan« dok 



u bug. znaci »elastican«, premda Rumunji 
imaju lat. rijec humidus > umed u torn zna- 
cenju, odatle apstraktum na -eh > -cala 
jildveald »vlaga« od denominala ajilavi »o-, 
navlazitk. Taj razvitak postaje jasan kad 
se ima u vidu nomadski karakter vlaskog 
stanovnistva u srednjem vijeku. Kad se na- 
vlazi teren, nije krhak, kao kad je suh, nego 
zilav. Po semantickom zakonu, sinegdohe 
zilav teren postaje sinonim za vlazan.Oemmu- 
tiv na, -bka zioka f (Vuk, Lika, metafora) 
»letva, baskija, pajanta = pajvanta = panta, 
vjencanica, pauznica«, odatle odredeni prid- 
jev na -bn zlacni (cavao, Lika), denominal na 
-iti ziofiti, -im (Vuk) (do-, po-) »udarati zioke«. 
Denominal na «-m od zila iziliti, -im pf. (16. v.) 
prema impf, na -va- i&iljivati, iziljujem pored 
-om »izguliti do zila«. Od nepotvrdenog *ozi- 
liti se > oziljak, gen. -Ijka, poziljak, gen. 
-Ijka (Vuk) = poiiljac, gen. -Ijca (Srijem) = 
pozilica (Lika) »1° brazgotina« = oziljak, gen. 
-Ujka (Vinkovci) »2° jama iz koje izviruju 
grane i lisce tik nad zemljom (valjda metafora 
prema zilama u korijenju drveca)«. Nerazum- 
ljiv je oblik obzivak u znacenju »oziljak«. 
Na IO zilj m »ono sto pukne na staklu ili 
ledu, kao zica, pukotina, pruga« (prema Da- 
nicicu je od iste osnove kao i zila). Druga 
je rijec po postanju zilj »lilium candidum«, 
zilj zuti »spartianthus junceus« < lat. lilium, 
preko tal. giglio. Balticke usporednice pokazuju 
sufiks -sia mjesto praslav. -la stprus. gislo, 
lit. gysla, lot. dziksla. Kao praslav. tako i 
ostale ie. usporednice pokazuju sufiks /: lat. 
filum (odatle internacionalno, preko fr., defile, 
defdirati), arm. jz7 »Sehne« < ie. *gila. Kao 
u zica i ovdje ie. korijen moze biti *gyhei-. 

Lit.: ARj 2, 734. 4, 371. 11, 343. 16, 732. 
Elezovic 1, 181. Miklosic 411. Holub-Kopecny 
445. Bruckner, KZ 46, 209. Vasmer 1, 424. 
Mladenov 167. GM 63. Pedersen, IF 5, 68. 
KZ 36, 326. Wood, IF 18, 25. 

Zilbert, ime sveca (4. II) u prvotisku gla- 
goljskog brevijara iz 1491. Franacko ime Gilbert 
preko tal. izgovora. Prvotisak glagoljskog mi- 
sala iz 1483. pise ga Filbert (isto 4. II). 

Lit: Stefanie, Pad 285, 82. Gregov 29. 

zir m (Vuk), sveslav. i praslav. izvedenica 
na -r (upor. pir od pit!) od istog praslav. ko- 
rijena *zi- od kojega i ziv (v.), »1° glandes, 
2° (Vodice, Kastavstina) kolektivni naziv za 
sve voce, plod uopce«. Semanticka veza s 
korijenom zi- u ziti, zivc vidi se jos u stcslav. 
eieb »pascuum«. Deminutivi na -ka zirka f 



681 



»glans«, odatle na -ica zircica. Pridjev *zirov 
potvrden u izvedenici sirovina, prosiren na 
-ovan zir ovan (uz svinje) »zirom uhranjene«, 
zirovna godina »kad rodi zir«, poimenicen na 
-ica zirovnica (Srbija) »placa za zir, zirovina«, 
na -jak zirovnjak, gen. -dka »krmak uhra- 
njen zirom«. Slozenica ziropada f »vrijeme 
kad spada zir«. Denominal (faktitiv) na -iti 
ziriii, zirim impf, (objekt svinje) (na-, u-) 
»pitati zirom«. Rijec zir je kulturna. Posudise 
je Madzari : zsir »debljina«. Taj semantem ide 
zajedno s ukr. i rus. zir »debljina, slanina, 
bogatstvo«. Kod Rumunja jir znaci isto sto 
u opcem hrv.-srp., odatle na -iste jiri[te. 
Liden i Pisani napustaju Miklosicevo i Endze- 
linovo izvodenje od ziti i uporeduju s gr. 
Xofpo^ »prase« i arm. g r »debeo, plodan«. 
Glede daljih veza v. ziv, zito, zila, zica, (prema 
Osten-Sackenu takoder i) zr ti, ebeo. 

Lit.: ARj 7, 783. BI 869. Ribaric, SDZb 9, 
206. Elezovic 2, 383. Miklosie 411. Holub- 
-Kopecny 445. Bruckner 669. Vasmer I, 425. 
Mladenov 167. Boisacq* 187. Buga, KZ 51, 
131. Joki, Unt. 180. Liden, Melanges Mik- 
kdla 115-120. (cf. Iyb 18, 254). Osten-Sa- 
cken, IF 24, 242. 33, 236. Tiktin 863. 

zirafa f (danas opcenito) = dzirafa (Mi- 
kaija) < tal. giraffa < ar. zurafa, africkog 
podrijetla, evropski arabizam preko tal., od- 
nosno fr. girafe. 

Lit.: ARj 3, 537. REW 9632a. Lokotsch 
2234. DEI 1815. Prati 497. 

zlto n (Vuk), ie., balto-slav., sveslav. i 
praslav. izvedenica s pomocu sufiksa -to (upor. 
lat. vita < vivila) od istog korijena zi- kao i 
ziv (v.), upravo poimeniceni ie. part. perf. 
pas. u sr. r., »1° frumentum, 2° triticum, 
psenica, 3° (Hrvatska) proso«. Pridjevi na 
-bn zitan, odredeno zitni, poimenicen na -ica 
zitnica »horreum, hambar«, na -ik Zitnih (to- 
ponim, Lika), na -jak Zitnjak (toponim, Za- 
greb), prosiren na -/ Stogi (narodna pjesma), 
poimenicen sr. r. Zazitnje > Zazicno (regre- 
sivna palatalna asimilacija, prema Ivsicu), 
danas Pazariste (Lika). Na -ar zitar m (Vuk) 
»trgovac zitom«. Na -ara zitara = prosireno 
na -ica (upor. brodarica) zitarica (Vuk) »navis 
Alimentaria«. Noviji neologizam (vojvodanski) 
zitarica »vrsta zita (kolektivno znacenje)«. Slo- 
zen pridjev zitorod = prosiren na -bn > -an 
zitorodan (~aaa godina, Lika). Od balticke 
grupe pruza usporednicu stprus. geits »kruh, 
hljeb«, dok u keltskoj grupi znaci »jelo«:kimr. 
bwyd »jelo«, stkorn. huit »hrana«, stir, biad 
»hrana«, odatle ir. glagol biathaim »hranim«. 



Prema tome je zito keltsko-baltoslav. leksem. 
Upor. galski toponim Bituriges > danas 
Bourges (Francuska). Dalje veze v. Siti, zivo, 
ziv, zir, zila, zica. 

Lit.: BI 870. Mazuranic 1679. Ivsic, IF 17, 
128. NJ 1, 155. Vusovic, NI 5, 117-119. 

212-215. Miklosic 411. Holub-Kopecny 446. 

Bruckner 669. Vasmer I, 426. Mladenov 167. 
Frautmann 82. Boisacq 866-867. 

ziv, fziva (Vuk), ie., balto-slav., sveslav. i 
praslav. pridjev obrazovan s pomocu sufiksa 
-ifo (stcslav. ei b, kao mrtav), »vivus (s ko- 
jim je pridjevom u prasrodstvu)«. Deminutiv 
na -ahan zivahan, f -hna, s apstraktumom 
zivahnost. Poimenicen u fziva »1 ° Quecksilber, 
2° ime bare kod Osijeka«, odatle na -ar zivar 
(Vuk) »koji na Ziv I ribu hvata ili susi«, u 
sr. r. zivo n (Hvar) »zivotinja, magarac ili 
mazga« = zivo, gen. ziva i zivoga (Bosna, 
Piva-Drobnjak) »blago, stoka«, na -ica zivica f 
»1° u konoplji struk na kome raste sjeme, 2° 
ledina koja skoro nije orana, cjelica, 3° viva 
sepes«, s pridjevom na -jav zivilav i s deno- 
minalom na -iti ziviciti, -Im (Vuk, Srijem) 
(na-, o-), apstraktum na -ina zivina f = zevina 
(Kosmet, disimilacija { — i > e — i) = zivina 
(Kosmet) »1° cancer, carcinoma, 2° multitude, 
3° perad (Vojvodina), 4° (Dubrovnik) animak, 
s pridjevom na -bsk zivinskt, s apstraktumom 
na -sivo zivinstvo i deminutivom na -ica 
zivinica, na -Se zivi'me, gen. -eta »pecus, 
hajvan«, na -ic zivic m (Vuk) »surculus, mla- 
dica, mladika«, kol. na -ad, gen. -i zivad f 
»perad«, s deminutivom na -ce zivace, gen. 
-eta (Hrvatska) »jedno od zivadi«, na -be > 
-ac zivac, gen. -vca m »1° nervus, 2° (apozi- 
cija uz kamen) stanac« = zivac (Vodice) 
»rub sukna koji ne treba zambiti«. Pridjev 
odredeni zivcani. Na -osi f zivost. Balto-slav. i 
praslav. izvedenica na -ot zivot, gen. iivota m 
(rus. zivot) »1° vita, 2° tijelo (ZK: cell me 
zivot boli)«, s pridjevom na -bn > -an zi- 
votan. Odatle na -ina zivotina = na -yni zivo- 
tinja (Dubrovnik) »1° animal, 2° zivot, zitak, 
zivljenje, 3° ziv stvor (Kosmet)«, s pridjevima 
na -in zivdtinjin, na -bsk zivotinjski i s apstrak- 
tumom na -stvo zivotinjstvo n. Deminutivni 
denominal na -arid zivotariti, zivotarim. Prilog 
zivo »1° brzo, 2° (za pojacavanje) zdravo, 
jako«. Slozenice: samoziv; zivoder »sintar = 
sinter« = na -bc zivoderac, gen. -Srca, s prid- 
jevima Sivoderov, zivoderski; zivomucenica, 
iivondcelnl (Bogorodica, Trojica), bogoslovska 
prevedenica od gr. ^toapxixo^; zivopis, s prid- 
jevom na -M« > -on zivopisan, zivopisac, 



Z1V 



682 



ziak 



prevedenica od gr. ^coypacpoc,, -fa. Glagoli: 
st9slav. Siti, zivo, rus. zivii, zitb > ziti, zijem 
(?) (Stulic), tako s prefiksom pf. ufiti, uzijem 
(Hrvatska, Vodice) prema impf, na -m- 
uzivati, uzivam (iz-, na- se), odatle uzivalac. 
m prema f -rea, s lat. sufiksom uzivacija 
(Bosna), uzitak, gen. -tka = uzitak (Vodice) 
»victus« = slov. vzitek, s analogijskim prije- 
nosom v iz prezenta u infinitiv zivsti, eivem 
(po zapadnim krajevima) (do-, na-) prema 
primarnoj grupi, obicniji sa -eti (inhoativ) 2»- 
vjeti, zivim (jugozapad) (do-, iz-, na- se, o-, 
pa-) = zivljeti (juzni ZU) (do-), »vivere«, kauza- 
tivum na -iti ziviti, -im impf, (o-, po-, pro-), 
iterativ -zivljavati, -ivati, samo s prefiksima, 
pf. zivnuti, - m (Vuk) »oporaviti se«, na -ovati 
zivovati, zivujem impf. (Vuk) (na- se), deminu- 
tivi na -ucati zivucati, zivucam impf, »zivariti«. 
Prilog usi'vo uz cuti »osjetiti zivo dijete u utrobi 
(Piva-Drobnjak)«. Ovamo jos simi (Vuk) = 
21 mi, St te (Kosmet) A < ziv mi, s asimilacijom 
vm > m u sandhij ziv-ztv (indeklinabile, 
Kosmet) u kletvi ziv ti bog, ziv ti majka i 
obzivak, gen. obzivka (Srbija, Milicevic) »ozi- 
Ijak, poziljak«, s denominalom obzivcituse »za- 
rasti«. Balticke i ostale ie. usporednice: lit. 
gyvas, lot, dzivs. Ie. pridjev *gueivos poimenican 
je u gr. |3(oc,. Paralele postoje i za glagol ziti, 
zivc: lit. gyti, lot. dzit »ozivjeti, ozdraviti«, 
kao i za izvedenicu zivot, stprus. giwato, lit. 
gyvata, lit. gyvastis »zivot« = zivost. Jos treba 
spomenuti arhaisticki apstraktum od zitb 
»zivot« na -je, stcslav. sitoje > zice n (Crna 
Gora), iz crkvenog jezika sitije n, obbste zitije 
1485, prevedenica od xotv6|3urv, prosiren na 
•i>k zitak, gen. -tka m »1° zivot, 2° victualia, 
3° stoka«. Poimenicenje na -alj zivalj (ti-) m 
(Hrvatska) = slov. zival »stanovnici« (nije za- 
biljezeno u rjecnicima) = stara radna imenica 
na -telb stcslav. ziteh »jioXCxr|c,« > zitelj 
m, s apstraktumom na -stvo zlteljstvo. Brojno je 
zastupljen u antroponimiji, i to najcesce u hipo- 
koristicima Zivota, Zivadin, Zi'vaje, Zivo(j~)in, 
Zivka m, prema f Ztvka, Zivan, Zika, ali i u 
starim dvoclanim imenima kao Zitomysl, odatle 
toponim Zitcmisljic, Dabiziv, s hipokoristikom 
Dabisa. Iz folklora ide ovamo nezitb > nez.it = 
nezid (narodna pripovijetka), na -bk nezitak 
»1° vrag, zao duh, koji se smijesta u glavi > 
bolest u glavi (ruska etnografija), gnojna upala 
uha (Katie), risipola (Parcic)« = (s izmjenom 
-it > ic kao u Velebi'c < Velebit) nezic »eine 
rheumatische mit Ohrenbetaubung verbundene 
Krankheit« (Misa Pelegrinovic, StPH 8, 199), 
odatle i znacenje na -bk > -dk nezitak, gen. 
-tka »nemir«, upor. polj. niezyt »Schnupfen«. 



Taj folklorni termin posudise i Rumunji najit 
»upala uha«. Osim toga od izvedenica od ziv 
nalazi se kod Rumunja y/v/na, jivenija, crkveni 
izraz jitie, U pazitb »pratum« docetak "ito 
zamijenise Rumunji sufiksom -iSte: pajiste »tra- 
va, busen, livada«. Tu slozenicu sa -pa-, koja 
je potvrdena u slov. poimenicenom pridjevu 
pusten (< *paeium>) »planina u kojoj stoka 
pase«, posudise i Madzari pdzsit = pazsint = 
past »busen«, odatle na -nik > -nok pizsitnok 
»Haubenlerche«. Pod uplivom pridjeva ziv 
obrnuse Rumunji dyhanie (v.) ujiganie »zivoti- 
nja« = ginganie, birdiganie, jigaranie, jigodie. 
Arbanasi posudise zhive < ziva »zivo srebro«. 
Vidi dalju vezu ugojiti, koje je prijevoj perfektu- 
ma od praslav. *gi- > si-, zito, zir, zila, zica. 

Lit.: ARj 2, 734. 4, 309. 7, 725. 783. 8, 
158. 500. BI- 870. 871-874. Bulat, JF 5, 
147. Parcic 389. Ribaric, SDZb 9, 202. 206- 
207. Vukovic, NJ 3, 22-26. Hraste, BJF 
8, 48. Milcetic, Ljetopis 31, 2, 74-7. 132. 
Elezovic I, 179. 181. Vukovic, SDZb 10, 384. 
405. Miklosie 411. SEW I, 319. IF 31, 411. 
Holub-Kopecny 445. 446. Bruckner 669. KZ 
46, 237. Vasmer I, 422. 423. Mladenov 166. 
Trautmann 75-76. WP 1, 669-670. Boisacq 
120. Liden, Melanges Mikkola 117-120. 
GM 305. 488. Osten-Sacken, IF 28, 412. 33, 
268. Thurneysen, Melanges Pedersen 301 — 307. 
(cf. Ub 23, 286). Uhlenbeck, PBB 30, 274. 
Jokl, Stud. 26. Fay, JEGPh 12, 425-433. 
(cf. IJb 2, 115). Gtintert, IF 30, 113. Tiktin 
871. 873. 1031. 1109. Katie, Acta historica 
medicinde, pharmaciae, veterinae 2, I (1962), 
78-88. 

zlajdra f (ZK, hrv.-kajk., slov.) »Schleu- 
derkette, veriga s katero se spenjajo rocice 
pri vozu«, odatle na -nica zlajdrmca (slov., 
Stajerska) »isto«. Od nvnjem. Schleuder(kette) , 
od ie. korijena *sleu. prosirenog na -t, od 
kojeg je i lutati, lutam (v.), svnjem. sludern. 

Lit.: Skok, ASPh 33, 374. Pletersnik 2, 
267. WP 2, 709. 

ziak m (ZK, hrv.-kajk. i slov.), najcesce u 
vezi s pridjevom bozi (bozi te ziak zfldi, preve- 
denica od Gottes slac, psovka) »kap, kaplja« 
= nag, gen. slaga (Zagreb) »1° kap, udar 
kapi, 2° kov, soj, 3° (slagobrsj) tuceno vr- 
hnje«. Od nvnjem. Schlag. Nalazi se i u ces. 
slak, polj. szlak, postverbal od got. ndhon, 
nvnjem. schlagen. V. zlakta. 

Lit.: Skok, ASPh 33, 374. Pletersnik 2, 
967. Strekelj, DAW 50, 44. Jagic, ASPh 8, 
318. Holub-Kopecny 372. WP 2, 706. Stried- 
ter-Femps, 196. Klaic s. v. 



zlakta 



683 



zlijezda 



zlakta f (ZK, hrv.-kajk) = slov. zlohta 
»srodstvo, rod«. U ces. slechta, polj. szlachta, 
slvc. sl'achta. Od stvnjem. slahta, srvnjem. 
slahte, nvnjem. Geschlecht, od got. slahan, 
nvnjem. schlagen. V. ziak. 

Lit.: Skok, ASPh 33, 374. Pletersnik 2, 967. 
Mazuranic 1428. Holub-Kopecny 372. Miklo- 
III 341. Bruckner 550. WP 2, 706. 

zlica f (Vuk, Hrvatska, ZK, Buzet - So- 
vinjsko polje, zapadm krajevi), nastalo metate- 
zom od Izica zbog izoliranosti pocetne suglas- 
nicke grupe Iz (upor. Ces. Izi'ce) = (vokaliza- 
cijom I > o, upor. ozujak, Ocinj < Ulcinium) 
ozica (15. v., Rijecka nabija, Crna Gora, du- 
brovacki pisci, Kavanjin, Konavli, Ljubisa; 
u Crnoj Gori i u znacenju zlicica 2°) = (sa 
s > a) lozica (Vuk, 15 v., bug. lazica") = 
(unakrstavanjem obaju oblika) logica = lozica 
(Kosmet) »kasika, ligula (s kojom je rijeci 
mozda u prasrodstvu)«. Oblik lasica nije se 
odrzao zbog izbjegavanja homonimije sa lazica 
m f »lazivo celjade«. Samoglasnik a je nastao iz 
velarnog poluvokala a, upor. rus. lozka, stcslav. 
Itzica. Sveslav. i praslav. *hga, koje bez 
deminutivnog sufiksa nije potvrdeno ni u jed- 
noj slavini, jedino kod Slovinaca na krajnjem 
sjeveru nalazi se *hgbto > Igiet »mistrija, 
Mauerkelle«. Bez usporednice u baltickoj gru- 
pi. Nema jedinstvene etimologije. Od ie. jezika 
pruza usporednicu najprije arb. luge »isto«, 
jer se ne moze prihvatiti misljenje Meyerovo 
da je to posudenica iz juznoslav., gdje zlica 
nije potvrdena bez deminutivnog sufiksa, a taj 
posudise ne samo Arbanasi nego i Novogrci. 
Arb. luge stoji u vezi sa sanskr. glagolom 
rujati (3. 1.) »krsi«: *lbga bi znacilo »ono sto je 
izdubeno iz drva«. Pridjev na -bn Ibzicbnb (15. 
v.), odredeno litem, poimenicen na -jak ziic- 
njak = ozicnjak »kasicara« = na -arka lozicar- 
ka f = lozicarnik (Kosmet) »korpa za zlice i 
viljuske«. Deminutiv lazicica = loficica (Kos- 
met) = zlicica = ozicica »V kasicka, 2° cavum 
pectoris, creux de l'estomac, Herzgrube«. Na 
-jar zlicar = ozicar »kasicar«. Ako je srodno s 
lat. ligula »zlica«, stir. Hag »zlica«, ne bi osno- 
vni korijen bio *lbga, nego *hga, koje ide 
zajedno sa lizati (v.). Po toj etimologiji, koja 
se zbog 6 ne da spojiti sa *hga, zlica bi znacila 
»ono sto se oblizuje«. 

Lit.: ARj 5, 939. 6, 179. 9, 534. BI 873. 
Resetar, ASPh 36, 540. Elezovic I, 367. Afi- 
klosic 177. SEW 1, 750. Holub-Kopecny 213. 
Bruckner 316. Vasmer 2, 53. Mladenov 284. 

WP 2, 400. GM 250. Brisac? 563. Jokl, 

Unt. 144. Meyer, IF 2, 368-369. 



zlijeb m (Vuk) = (ekavski) Sieb = (pored 
asimilacijskog zi > zij) zljeb = (ikavski) 
zlfb (ZK, Vodice, Istra) = (sa suglasnikom 
g u grupi zl, upor. sdrak) sglleb, pi. sgljSbovl 
(Crmnica, Crna Gora) = (sa suglasnikom d) 
sdlijeb (Vuk), sveslav. i praslav. *gelbt > 
*eelbb, bez usporednica u baltickoj grupi, 
»colliciae, alveus, aquaeductio, kanal, konao«. 
Denominal (faktitivi) slijebiti, slijebim impf. 
(Vuk) (iz- Lika) »excavare«, = izljeblt (Kosmet) 
= sa & > dz part. perf. pas. kao pridjev idzlebljen 
(~e ndliine, ib.) »koje imaju zljebove«, odatle na 
-ina tzljebina. Deminutiv na -bk > -dk zlibak, 
gen. -ako (Vodice). Kao termin praslav. drvo- 
djeljstva rijec je kulturna. Madzari posudise 
zselep = zsilip, odatle rum. jilip pored starije 
rum. posudenice jghiob, odatle glagol injgheba 
»zusammenstellen«. Rum. se oblik osniva na 
umetnutom g u zl (consonne de transition) 
*IHbh. Znacajno je da grupa gl > rum. gh(e) 
pokazuje isti postupak kao u lat. glacies > 
ghiafa. To se rijetko dogada u rum. slavizmima. 
Samoglasnik e je nastao po zakonu likvidne me- 
tateze. Upor. rus. zolob. Nema utvrdene etimo- 
logije. Mladenov, Torp i Zupitza uporeduju 
sa stnord. golf »supljina posude«, Hirt i Roz- 
wadowski sa gr. bzhpvq, 6oA,cpo^, Delphi »materni- 
ca«, Strekelj sa srvnjem. klam, nvnjem. Klamm 
»skrapa u stijeni«. Cini se ipak da bi mogla biti 
u vezi sa dubok, glubok, glibok (v.). Upor. za 
dalje moguce veze glabdti (ros-) i globoti, 
-bijem (v.). 

Lit: ARj 4, 371. BI 873. Ribaric, SDZb 
9, 207. Miletic, SDZb 9, 393. Elezovic I, 
219. 245. Popovic, Njf I, 318. si. AiikloSic 
407. Holub-Kopecny 447. Bruckner 664. Vas- 
mer I, 429. Mladenov 167. Tiktin 870. WP I, 
630. Strekelj, ASPh 27, 72. Rozwadowski, 
IJb 16, 186. Vondrak, ASPh 30, 285. 

zlijezda f (Vuk) = (ekavski) slezda = (s 
asimilacijom zl < zlj) sljezda (upor. rus. zele- 
zd') = (ikavski) zlizda > zizda (Lumbarda), 
ie., balto-slav., sveslav. i praslav. *gelza > *zel- 
za, »glandula«. Nema usporednice medu slavi- 
nama za docetak -da. Taj je nastao zacijelo 
analogijom prema (doduse nepotvrdenom kod 
leksikografa) pridjevu na -bn > -an eieebnb, 
u femininumu s umetnutim d *zlezdna prema 
prdzdna > prazna. Bez d nalazi se u slov. slezd, 
bug. slezd pored zlega kao i u ostalim slavinama. 
Glede oblik gliza, koji se poklapa sa eel. hh'za, 
Maza, v. s. v. gliza. Lat. gldndula u rumunjskom 
fonetizmu (kao i gunturac) glundura dosla je u 
zapadne krajeve po vlaskom pastirstvu u sred- 
njem vijeku. Jat ( > ije, e,'i) nastao je po zakonu 
likvidne metateze : stcslav. zl za, rus. zelezd, ukr. 



zlijezda 



684 



Saloza. Od balticke grape pruza usporednicu 
istocno-lit. pi. gelezuones »isto«, a od ostalih ie. 
arm. (Bugge, Pedersen) gelj-k' »isto«, stvnjem. 
chelch »struma« sto omogucuje pretpostavku ie. 
korijena *ghelgha. Suglasnik z je nastao iz ie. 
palatala gh. Veze se i sa zelud (v.), gr. |3cAavoc, 
»zir« (upor. lat. glans i gldndula) i sa zelva 
(v.). 

Lit.: BI 873. Popovic, NJ, n. s. 1, 318. 
si. Kusar, NVj 3, 326. MikloSic 408. Holub- 
-Kopeiny 446. Bruckner 656. Vastner I, 415. 
Mladenov 168. Trautmann 84. WP I, 612. 
632. Agrell, Zwei Beitrdge, LUA 1918. (cf. 
IJb 8, 203). Boisacif 1100. Buga, RFV 67, 
232. si. (cf. RSI6, 271). Bugge, IF 1 , 448-449. 
XJ1 32, 6. Iljinski, AS/ 6, 219. Matzenauer, 
IF 12, 325. Meillet, AnzIF 24, 44. Pedersen, 
KZ 39, 361. Peterson, LUA 1 (12) (cf. Baric, 
JF 3, 219. IJb 7, 116. AS/ 8, 300). Wijk, ff 
20, 343. 

zlombrt m (istrocakavski germanizam) »pars 
carnis porcinae dorsalis (Nemanic)«. Od njem. 
Schlumbrat = Lumbenbraten »(danas) Lungen- 
braten)«. 

Lit.: Strekelj, ASPh 28, 538. DAW 50, 
76. 82. 

zlundra f (hrv.-kajk., slov.) = slov. LUaea 
»1° Kotsuppe, 2° rdavo meso«. Pejorativna rijec. 
Od nvnjem. Schlotter m »blato«. Suglasnik n 
je umetak pred dentalom. Upor. Krklant < 
circinatus. Glede njem. t > d upor. Sodar 
(v.). ' ' ' 

Lit: PleterSnik 2, 969. Strekelj, DAW 50, 
14. WP 2, 710. Putanec, Filologija 6, 140-141. 

zma m (2K) = slov. imah »tecnost«. Pridjev 
na -m > -an imdn (ZK) = hrv.-kajk. imahen 
(ne-) »tecan«, apstraktum na -oif (ne)smahnost. 
Od stvnjem. i srvnjem. Smach (pored smac) 
»Geschmack«. Odatle smekati, -am (hrv. gra- 
dovi) < nvnjem. schmecken. U dragim slavi- 
nama: polj., ras. smak < stvnjem. gismac > sta- 
rije njem. Schmack, ces. smakovat. Kod Belle, 
Voltidija i Stulica postoji jos stnaS m »apetit«, 
pridjev odatle na -bn > -an smaSan (Static, 
Sulek) »tecan, slastan«, varijanta kod Belle 
i Kavanjina smat Docetno -S mjesto -h nastalo 
je zacijelo najprije u pridjevu na -bn i odatle 
preneseno u imenicu. Suglasnik -i mjesto -f je 
prema dijalekatskom izgovora pdi, gen. puea. 

Lit.: ARj 8, 158. PleterSnik 2, 970. Skok, 
ASPh 33, 374. Jagic, ASPh 8, 318. MibloLU 
309. Holub-Kopeiny 372. Bruckner 503. WP 2, 
689. Vasmer 2, 670. 



zmaka f (Crmnica) »sramota«. Prilog zmatno 
(Crna Gora, Rijecka nahija) »ruzno, sramotno«. 
Denominal na -ati ofmakati se, -om (ibidem) 
»nagrditi se, obrukati se nepostenim djelom«. 
Talijanizam smacco »isto«, od langobardskog 
smahhan, nvnjem. Schmach, schmdhen. Upor. 
arb. zjnak »contumelia, ingiuria«. 

Lit.: ARj 9, 539. Miletic, SDZb 9, 604. 
REW* 8037. DEI 3514. 

zraarcat, -am pf. (Split) prema impf, na 
-va- zmarcdvat, -am »(kartaski izraz) po prvi 
put upotrijebiti jedan Spil = mac(kartu) i la- 
gano gauprljati«. Od lat. marcere > tal. marcire. 
Prijelaz u konjugaciju -ati prema -to u 1. 1. 
prezenta. 

Lit.: REW 3 5345. DEI 2362. 

zmariti, -em (Perast) = imant (Rab) »ne- 
stati«. Od tal. smarrire, a to od germ, marrjan. 

Lit.: Kusar, Rod 118, 25. REW» 5373. 
Skok, ZRPh 54, 499. DEI 3516. 

zmerak, gen. zmerka m (Senj) »ronac, Was- 
seramsek. Od tal. smergo »isto« (s- je prefiks < 
lat. ex-) < lat. mergus. Toponim Mereh, gen. 
Merga (selo na otoku Cresu) zove se tai. s 
prefiksom Smergo. Ovamo ide i naziv zanatlije 
marangun, gen. -una m (15. v., Dubrovnik, 
Cavtat) »1° drvodjelja, 2° prezime Maran- 
gunicu = bez umetnutog n Mardgun (16. v.) = 
marangun, gen. -una (Rab, Cres) »stolar«. Od 
tal. marangone = maragone »1° ronac, phalacro- 
corax, 2° (Toskana) legnaiuolo«, u Genovi ma- 
grim, na Siciliji mar(a)gum. U znacenju 1° 
rijec nije potvrdena kod nas. Upor. bug. 
marangoz. 

Lit.: ARj 6, 469. Budmani, Rad 65, 165. 
Kusar, Rad 118, 21. Hirtz, Aves 419. REW 3 
5528. Mladenov 289. DEI 3517. 2366. 

zmire, gen. zmird f pi. (Vuk) »1° cvarak, 
ocvarak (ZK), "(o)cvirak, 2° kao zitka cicvara 
od masti i od brasna«, isto sto slov. zmire f 
pi. »Schmalzmuss«, sa z mjesto t Od stvnjem. 
smero, gen. smerwes, nvnjem. Schme(e)r. Upor. 
Smervurst u hrv. gradovima. Ovamo ide rum. 
jumara, od austr.-njem. Schmarren > smarn 
(u hrv. gradovima) »1 ° (jelo) razdrobljen kolac, 
2° stvarkoja ne vrijedi (jest, smarrl)«. Ovamo ide 
i Smirati, Smiram impf. (hrv. gradovi) »1° maza- 
ti, 2° potkupljivati«. Postverbal smir, gen. 
Smira (ZK). 

Lit.: PleterSnik 2, 931. Tiktin 878. WP 1, 



zmolc 



685 



Zrvanj 



zmolc m (hrv.-kajk.) »encaustum«. Na -ar 
smolcar m »encaustes«, zjnokdn »encaustus«. 
Ovamo smoljcar »naziv stanovnika sjeveroza- 
padnog Zumberka«. Od njem. Schmalz = 
Schmelz, od schmelzen, s kojim su u prasrodstvu 
mlad, mledan (v.). 

Lit.: Strekelj, DAW 50, 76. 

zmukljar m (istrocakavski) »homo parais«. 
Strekelj tumaci iz mlet. muchiar, ammucchiare, 
denominal od mucchio < mutulus, sto ne moze 
biti ni semanticki ni fonetski. Rijec postoji 
i u hrv.-kajk. (Krasic) u znacenju »bogat, prljav 
skrtac« [< njem. Schmugier »Schleichhandler« 
> Smugler »svercer > skrtac«]. 

Lit.: Strekelj, ASPh 14, 555. Schneeweiss 85. 

znora f (hrv.-kajk., ZK) = znjora (Virje) = 
slov. inora »uzica«. Deminutiv na -ica znorlca 
(ZK, Proroci). Madz. zsinor. Od stvnjem. snuor, 
nvnjem. Schnur, u prasrodstvu sa gr. veopov, 
lat. nervus (internacionalno nerviratise, nervoza), 
hrv.-srp.pamrav (v.) = tundro (Lika) = stras. 
ponorov »Erdwurm«. 

Lit.: Jagic, ASPh 8, 318. PleterSnik 2, 971. 
WP 1, 698. Fancev, ASPh 29, 389. Striedter- 
- Temps 225. 

zornada f (Perast) = zurnada (Rab), od 
mlet. zornada = dzornata (17. v., Dubrovnik; 
Cilipi, id na ~u) = domata (Kuciste), od knji- 
skog tal. (tosk.) giornata = zumata (Bozava. 
mozda dalmato-rom.). Upor. z(e)rnada (slov., 
Notranjsko) »nadnica (prevedenica)«. Od tal. 
giornata, izvedenica na -ata od lat. pridjeva 
diurnas od dies, poimenicen n diurnum (se. 
tempus) > tal. giorno > jorno (Hvar, Brusje), 
samo u pozdravu bon ~. Upor.jurnata (Abruzzi, 
tamosnji Hrvati). Odatle na -artus > tal, -zere > 
-ir zornatir (Potomje) »nadnicar«. Latinizam 
na -isto diurnist m »dnevnicar (pisar, nekada kod 
raznih oblasti)«. 

Lit.: ARj '3, 539. Hraste," 6, 187. Cronia, 

ID 6. Kusar, Rad 118, 16. PUterSnik 2, 959. 
973. Wedkiewicz, RSI 6, 233. Rosamani 1268. 

zrtva f (u Vukovu i Danicicevu prijevodu 
sv. Pismaj nema potvrda iz narodnog govora) 
»sacrificium«. Kao crkvena rijec nalazi se u rus. 
sertva. Praslav. part. perf. pas. po deklinaciji h, 
koji je presao u deklinaciju a, od stcslav. euo, 
sreti. Radna je imenica odatle na -be stcslav. 
ebzbcb > rus. zrec. Taj rusizam nije u hrv.- 
srp. preuzelo krscanstvo, kao sto je preuzelo 
zrtva. Upotrebljavaju ga noviji pisci za 
»pretkrscanski svecenik u Slavena«. Upor. polj. 
zyrzec. Pridjev na -en zrtven, poimenicen na 



-ik zrtvenik. Denommai na -ovati zrtvovati, 
rujem »sacrificare«, odatle pridjev na -ovan pozr- 
tvovan. Iz slav. crkvene terminologije uslo i u 
rum. jertfd, jertfelnic (glede rum. docetka 
-elnic < -enbnik upor. pomelnic, vremelnic) = 
jertavnic, ajertfi. Glagol je ie. i balto-slav. U 
baltickoj grupi lit. girti, giriu »hvaliti«, stprus. 
girtwei »isto«, sanskr. gir- f »hvala«, grnati 
»slavi, objavljuje«, lat. grotus. Glagol se ocuvao 
u rus. zru »zrtvujem«. U hrv.-srp. nema mu 
traga, mozda zbog izbjegavanja homonimije 
sa ebeo, zreti (v. zdrijeti). 

Lit.: BI 874. MikloSiS 410. Bruckner 669. 
Vasmer 1, 421. 430. Meillet, RES 6, 169-170. 
Trautmann 88. 

zrvanj, gen. -vnja m (Vuk) = (sa dumetnu- 
tim u grupi zr i sa vn > mnj) zdtmnji, gen. 
zdrmanja m pi. (Crna Gora) = zdfvanj pored 
zdrmdnj = zdtmnji, gen. zdrmanja, pridjev 
nazdrmnji (Crmnica), balto-slav., sveslav. i 
praslav. (= stcslav.) eebny, gen. eebnb e f 
»(naziv iz mlinarske terminologije) 1 ° rucni mlin, 
2° mlinski kamen, mola«. Znacenje 1 ° ocuvano u 
toponimiji i hidronimiji: pridjev Zrnovo (Kor- 
cula) (upor. ras. zornovyji), poimenicen na -ica 
Zrnovnica (rijeka u Poljicima, koja se zvala 
Bodi; staro ime za Avala kod Beograda), usp. 
i Zrvene jame = Zrnove jame (kod Ozlja, 
1437); Zrmanja (stari Tedanius, Lika, hidronim 
i toponim). Upor. istoznacno Brus, Brusje (Dal- 
macija). U stcslav. bila je rijec femininum dekli- 
nacije ft (upor. f u polj. zarna »Kinnlade«, 
ukr. zorna, rus. zima), ali je presla medu ma- 
skulina, upor. zfnev, gen. zfnve po deklinaciji 
o. U neobicnoj grupi na nastala je u hrv.-srp, 
metateza vn za razliku od ostalih slavina, upor. 
rus. zernov m, polj. zamdw. Stcslav. nominativ 
eebny ocuvao se u crnogorskom pi. zdnnnji, 
upor. brus. zorny pi. »rucni mlin«. Plural je 
odgovarao stanju stvari, jer se mlin sastoji od dva 
mlinska kamena. Upor. lit. f pi. gimos »rucni 
mlin«. Upor. i u stcslav. f pi. eebnb i (Mat. 
24, 41). Nominativ je ostao i u istroromanskoj 
posudenici zerno m »molino a mano«, f pi. 
zeme »macine« = zierne (Galezan, Fazana) = 
eeene (Vodnjan) = zerne (Pula) pi. Docetak 
-y > -i dao je povod da je femininum presao 
medu maskulina i pluralia. Madzarska posu- 
denica pokazuje deminutivni sufiks rezsnyice 
(metateza zer- > res-), isto tako i ciganska 
reznica. Upor. bug. deminutiv zerka. Denomi- 
nal na -ati zrvnjati, -am impf. (Vuk) (iz-, 
na-, sa-, u-) »mljeti rucnim mlinom«. Balticke 
su usporednice potpune: lot. dziinus »mlin«, 
dzirnas, gen. dzirnavas, stprus. girnoyivis, lit. 



zrvanj 



Zuna 



ginta »mlinski kamen«, pi. igirnos »rucni mlin«. 
U visem prijevojnom stepenu nalazi se u got. 
asilu qai'rnus f»[ivkoq ovrxoc,«, stvnjem. kuerna, 
nvnjem. Quirne, arm. erkan »mlin«, sanskr. grd- 
van »kamen za razbijanje«, kimr. brenan »mlin«. 
Sve od ie. korijena *guer- »tezak«, prosirenog 
formantom n. 

Lit.: ARj 4, 372. 7, 784. BI 874. Strekelj, 
DAW 50, 13. Jagic, ASPh 33, 612. Miletic, 
SDZb 9, 392. MikloSii 410. Holub-Kopecny 
444. Bruckner 662. Vasmer 1, 421. Mladenov 
166. Trautmann 89. WP 1, 685. Boisactf 159. 
Bragmann, IF. 17, 488. Lorentz, IF 5, 381. 
Meillet, Melanges Boy er (cf. IF 46, 163). 
GM 130. Specht, AZ 66, 61. Walde, IF 19, 
104. he 107. Mazuranu 1721. 1722. 

Zuber m (Vuk, -er kao u cemer) = (na -or 
kao u Samar, zagor) zubor pored iubor (Vuk) = 
(sa ds za z) dfuber (Stulic), onomatopejska 
imenica, »susurras«. Denominali na -iti (fakti- 
tiv) subenti, -im impf. = dzuberiti (Mikalja, 
Stulic) = Suborili pored iuboriti (ra-), demi- 
nutiv na -kati Siiberkati, -dm (narodna pjesma, 
subjekti djevojke, ptice) = suborkati = (s 
umetnutim m pred labijalom) zumboriti (istarska 
narodna pjesma, Vodice) = dSumboriti (Beloste- 
nec), preSomboriti (subjekt kragui]) »susurrare«. 
Apozitivna slozenica zuber-voda. 

Lit.: ARj 3, 540. BI 875. Jagic, ASPh 6, 
135. Ribaric SDZb 9, 207. Iljinski, ASPh, 
29, 496-497. KZ 43, 180. 

zuc, gen. Suit f (Vuk), sveslav. i praslav. 
*ebKb, »fel«. Praslav. je imenica apstraktum po 
deklinaciji t'. Nastala je od praslav. pridjeva 
*£blkt »gorak, grk«. Znacila je prema tome »ono 
sto je grko«. Taj je pridjev ocuvan u hrv.-kajk. 
Suk (ZK, Vodice) < Suhak (Hrvatska, Bednja), 
odredeno zuiki (Bednja) = Suhk, zuhkak 
(Stulic), odredeno zuhM — slov. zolhek — 
naSuk (Bella). Denominai eukniti (ZK, Vodice). 
Mozda poimenicen na -ica Sucica »(biljka) 
zanovijet«, ali moze biti i deminutiv od Suka 
(v.). Sadrzi upravo dva ista suliksa kao mek 
<v.). Samoglasnik u u Sui i suhak nastao je iz 
sonantnog / jednako kao u pridjevu sut, s kojim 
je etimoloski u zajednici. Upor. stcslav. eibcb, 
slov. SUK, ces. Slue, polj. eoli, rus. zelcb »Galle, 
(gr.) %ohf\ (s kojim je rijecima u prasrodstvu)«. 
Suglasnik i je nastao iz k pred ». Upor. osim 
Suk i stcslav. zlakb < *zolkt »Griinkraut«. 
Denominai na -iti zutiti, -im impf, (samo s pre- 
fiksima na-, o-, u-) »zucju nakvasiti». Odredeni 
pridjev na -bn zucni (Stulic) »felleus«. Upor. 
jos polj. zolknac, rus, zelknutb »zufjefi«, koji 
dokazuju vezu sa Silt. Ie. je korijen *ghel- 



u nizem prijevojnom stepenu (Tiefstufe) kao 
i u eM. Balticke se usporednice slazu samo u 
korijenu, ne u sufiksu. Lit. tulfis < (metateza) 
*zultis prema lot. zults, zulkts »zuc« sadrze for- 
mant t, a slavine formant k. Dalja je mozda veza 
i u zao (v.). Upor. ie. varijantu *ghel-, *ghol- u 
zelen i zlato. 

Lit.: ARj 7, 784. BI 875. Ribaric, SDZb 
9, 148. 207. MikloSii 408. Holub-Kopecny 447. 
Bruckner 665. Vasmer 1, 416. 417. Mladenov 
168. WP I, 625. Boisacq» 1065-1066. Osten- 
-Sacken, IF 33, 207-208. Specht, KZ 56. 
123-124. 



zuga, uzvik za vabljenje i tjeranje gusaka 
(ZK). Opetuje se. Slov. zoga = Suga. Odatle 
zuga f (Martijanec, hrv.-kajk.) »guska«, divja 
Suga »anser feras«, deminutiv na -ica zugica 
(slov., Bela krajina, jugoistocna Stajerska) 
»mlada guska i patka«. Na -oj Sugaj m (Martija- 
nec, Gracenica u Moslavini) »locus pascuus 
anseribus feris«. U Kosmetu postoji impf, zu- 
gat, -am (subjekt zena) »prigovarati, nagovarati, 
ubjedivatk, prosiren na -or-iti (upor., iagor, 
zamor) zugorit, -im impf, »saputati, tiho razgo- 
varati na uho«. Slovenci imaju Sugati, zugam 
»P drohen, 2° fordern, chikanieren«. Onomato- 
peja. Prema strekelju slov. zugati bilo bi od 
stvnjem. seiuhan, seuhan, nvnjem. scheuen, koje 
je preko franackoga uslo u rom. jezike (tal. 
schivare »izbjegavati«, itd.); ne odgovara ni 
glasovno ni po znacenju. 

Lit.: Pletersnik 2, 974. Hirtz, Aves 593. 

Loewenthal, WuS 9, 173. (cf. lib 11, 87). 

Elezovic I, 182. Strekelj, ASPh 11, 467. 
REW* 8002. WP 1, 377. 

zuljica f (hrv.-kajk.) »hladetina, zelatin«. 
Od stvnjem. sulza »Salzbriihe«, nvnjem. Siilze, 
u prasrodstvu sa slan, sol, sladak. Germ, sultja 
posudise Talijani soldo < stfr. souz »gelatina 
di carne«, sue'u (Calabria). 

Lit.: Skok, ASPh 28, 467. Rohlfs, Di Z . 
Cal. 319. WP 1, 453. REW- 8445. Striedter- 
- Temps 225. DEI 3531. 

zuna f (ZK, ras. zelnd) = zunja (Vuk, 
Srbija) = zljuna (Matevac kod Nisa, unakrste- 
nja bug. zalnd i srp. zunjd) = (hrv.-kajk.) 
zona (Martijanec), balto-slav., sveslav. i pra- 
slav. zblna, »picus«. Pridjevi na -in &un(f)in, 
na -ost zunast (Glavaticevo, Hercegovina), 
»colore pici«. Deminutiv zun(j)ic »pullus pici«. 
Samoglasnik u je nastao iz sonantnog /, upor. 
slov. zolna, ces. Sluna, sivi. Sina, polj. zoina. 
Nazvana je po zutoj boji perja. Zbog toga se 
zove hipokoristikom suja, zujica, Sujka (v. 



687 



zupa 



zut). Madzari posudise zsolna. Balticke su 
usporednice lot. dzilna, lit. gilnd »isto«. S mor- 
foloskog gledista Suna je poimenicen praslav. 
pridjev z. r. na -bn od korijena ebl~, koji je u 
zut. V. dvozun za postanje pridjeva. Dalje 
etimologijske veze pruza ie. varijanta *gh u 
*ghel-, *ghol- u zelen, zlato. 

Lit.: BI 876. Hirtz, Aves 592. 593. 594. 
JILUOHC408. Holub-Kopecny 441. Bruckner 665. 
Vasmer I, 416. Mladenov 168. Buga, RFV 
75, 141. si. (cf. lib 8, 199). Machek, ZSPh 
20, 29-51. (cf. RES 26, 147). Schulze, SAW 
1910, 787. si. (cf. RSI 4, 334). Zubaty, ASPh 
16, 425. 

zupa f (Vuk; 1070. juppa, 1242. supa; 
Dusanov zakonik) »1° stara slavenska admini- 
strative jedinica«. Odgovara nvnjem. Gau = 
got., stvnjem. garni, s kojom je rijeci mozda 
u prasrodstvu. Znaci »x<»pa, regio«, u Poljickom 
statutu selo ali zupa. Postaje opozicija gradu: 
u grade Hi u zupe. Upor. i njemacku (svapsku i 
svicarsku) opoziciju Gau = Land prema Stadt. 
Kako su se te jedinice organizirale uz rijeke, 
uz koje se nalazi zemljiste pogodnije za obra- 
divanje, rijec dobiva narocito znacenje u Pri- 
morju (Dalmacija) »2° kraj izlozensuncu, prisoje, 
umina, gdje ne pada snijeg ili, ako padne, odmah 
okopni«. Odatle pridjev na. -bn > -an zupan 
(zemlja zupna, Srbija, Boka), toponim i horo- 
nim Zupa (Crna Gora, Srbija, Hercegovina, 
Dubrovnik). Kako su se zupe osnivale prema 
plemenskom uredenju, na bratstvu (= gr. 
cppoiTpkx), rijec znaci nakon propasti plemenske 
organizacije »3° populus (Stulic), domaca ce- 
ljad (Vuk, Lika)«. Katolicka crkva preuzimlje 
zupu kao administrativni naziv za »4° parochia 
> parokija, plovanija (Lika), fara (ZK), nu- 
rija, inorila (v.)«, odatle na -janin zupljanin = 
farnik (ZK), odredeni pridjev na -bn iupm 
(~ ured, crkva), poimenicen zupnik (Hrvatska), 
s pridjevom zupmkov, na -skizupski (< — a crkva). 
Od zupa u znacenju stare administrativne jedi- 
nice izvodi se naziv za starjesinu zupe s pomocu 
sufiksa -an, koji se nalazi samo u zupan, gen. 
-dna (stsrp., staro-bosanski, sthrv., Rasa). 
Prevodi se na latinski sa comes, a zupa sa.comi- 
tatus. To znaci da se njegova funkcija identi- 
ficira s franackim znacenjem rijeci comes > 
stfr. cuens (nom.), conte (akuzativ, danas pisano 
comte), a zupa sa comitatus > fr. comte (upor. 
ime kraja Franche-Comte) . Rijeci zupa i zupan 
ulaze tako u latinsku i grcku srednjovjekovnu 
terminologiju: zupanov teritorij oznacuje se la- 
tinskim odnosno grckim sufiksom -ra: juppa- 
nia = ^otiJiavfa (Porfirogenet); zupan dobiva 
uza se pridjev veliki = veli; zupanija ulazi i u 



hrv. govor za ono sto Madzari zovu varmegye > 
varmed(ij)a (hrv.-kaik.), koje je napola prevede- 
nica od gradska meda (v.). Kod alpskih Slavena 
(Slovenaca) zupan postaje »seoski knez«. Odatle 
prezime Zupan (ZK) (kod Nijemaca Suppuri), 
Zupami, Zupancic, sto odgovara Knezevicu 
kod Hrvata i Srba. Od zupan izvedenice su: 
pridjevi zupanov, Supanski, apstraktum zupan- 
stvo. Duljina na a nije opcenita. Upor. supdn 
(ZK). Pridjev na -j zupanj »zupanov« (upor. 
banj »banov«) ocuvao se u toponomastici Zupanja 
(Slavonija). Kao administrativna jedinica zupa 
je imala svoj zupski grad (castellum). To potvr- 
duje slov. poimenicenje pridjeva eupbnh na 
-ica zupnica »gradska njiva koju su grajscaki 
davali zupanima na uzivanje, a ostala je ipak 
vlasnistvo grada«. Znacajno je sto Madzari 
nisu posudili zupan, nego Rumunji, koji ga 
prenose na boljare (> boierii). Tu dobiva znace- 
nje »gospodin«: jupin (sa on > in kao u stapin 
»gospodar«; inace slav. -an ostaje neizmijenje- 
no). Njegova je zena jupineasa. Nadasve je 
lingvisticki znacajno da su Madzari posudili ne 
zupanb, s punim prijevojnim stepenom u kao 
Rumunji nego s nizim prijevojnim stepecom a: 
*ebpanb, koji ispada u hrv. span. Glede ispada- 
nja upor. cesdn prema *c6sar6 > car. Upor. 
sa b > a zapan (Draganici) »zupan«. Oblik Span 
je postojao sve do 16. v. kao sefeupe: 1455 — 
1497, span vse zemlje Vrbasa; 1512, Spane, 
ca mi silu -cinis nezakono (Srijani, Dalmacija); 

1492, mi... span rotni stola luckoga. U Buza- 
nima 1484. cita se i mi span i sudci imismo pun 
svit i cei dogovor meju sobom. U Humu na Uni 

1493. cita se mjesto Span: mi knezi, zupan i 
sudci, iz cega se vidi da je vec u sthrv. span bilo 
isto sto i zupan. Upor. znacenje sto ga je Zore 
zabiljezio u Splitu, gdje zupan znacenjem odgo- 
vara zapostatu »vilicus« (v.) u Dubrovniku. 
Kao zupanija od zupan s istim sufiksom pravi se 
Spanija 1573 »vlast zupanova« : na Dobri v Spanili 
zagrebske mede. Taj identitet (zupan = span) 
postojao je i u panonsko-slav., kako dokazuje 
madz. ispan »capitaneus«, koji dobiva takoder 
kao u srsrp. pridjev /o = veli(ki). Sthrv. 
span = zupan spao je na upravitelja vlastelin- 
skog dobra, subasu i preuzeo funkciju dvornika 
(v.). Upor. madz. nadorispan > u nas nadrspan 
(16. v.). Kod Slovenaca je span »Schaffner«. 
Vuk je zabiljezio ispan kao posudenicu iz madz. 
u znacenju »koji nadzire radnike ili sluge«. 
U Vojvodini (?) iispanka je »ime sto ga mlada 
pridijeva mladem zenskom«. Madz. upon uslo 
je u njem. sa i = ge Gespan. Upor. slov. prezime 
Gspan. Pridjev veliki zupan izazvao je prefiks 

pod u podzupan u hrvatskoj administrativnoj ter- 



zupa 



zustar 



minologiji, s prid)evompodzupqnov,podzupanija 
»kotar«. Drugi starohrv. termin za funkcionara 
zupe *podzupb isto tako je star kao i eupanb. 
Najstarija potvrda cita se g. 1069: Osrizii 
podiuppi, Gregoru podiupi. Ne zna se tocno odnos 
izmedu zupana i podfupana. Rijec zivi i danas 
na istom teritoriju gdje i zupan. U Vrbnikupofwp 
m je »crkvenjak, sakristan, meznar«. Na Losinju 
su u 17. v. posuppi sive gastaldi u crkvenim bra- 
tovstinama. U slov. pddsup = podzup je 
»Gemeindediener (Notranjsko, Crnice, Goris- 
ko)« = na -nik podzupnik (Goriska Brda). 
Morfoloski rijec nije jasna. Upor. sufiksalne 
izvedenice na -topotsnes (hrv.-kajk.) »djeverusa« 
i podknezin (v.). Etimologija nije jedinstveno 
utvrdena. Dva su smjera u etimoloskom tuma- 
cenju. Prema Bruckneru i drugima posudeni- 
ca je iz avarskoga kao i ban. Jedan od dokaza 
za tu tvrdnju bio bi natpis na zlatnoj posudi 
iz Nagy szent Miklos (9. v.) ^ocotoiv = ^coanav, 
sto odgovara Zpwnav na protobugarskim natpi- 
sima. Docetak -an u toj izvedenici poklapa se 
sa -an u avarskim nazivima sefova kagan > kan, 
bajan > bojan > ban, kopanos. Bruckneru je 
zupan cinovnik avarskoga kagana. Sa *&bpanb 
dovodi se u vezu stces. hpan > pan (i polj.) 
»naziv (titolatura) visokog plemstva, kao grof, 
barun, danas gospodin, monsieur« prema f 
pani »madame« < praslav. *hbpanqi. Upor. 
naprijed rum. titulatura jupin i lit. ziupone 
»gospoda«. Ces. proteza h ne objasnjava se 
dovoljno upucivanjem na stces. hbrat. Naj- 
bolje se svakako objasnjava avarskom casti 
kopanos na starobugarskim natpisima s nena- 
glasenim o — 6 kao u Corinium > Karin 
(v.), sculetta > zdjela (v.) i sa kp > hp > p. 
Ako se uzme to tumacenje kao izvjesno, treba 
pretpostaviti da je od imena sefa eupanb stvo- 
rena zupa kao ime kraja kojim on upravlja. 
Za takvu pretpostavku nema paralela. Budimir 
i ostali polaze od pretpostavke da je zupa 
osnovna rijec a zupan da je izvedenica odatle. 
Za zupan pretpostavlja Budimir izvedenicu od 
gr. Siojioc, »surveillant, chefs. Ima ih kao Brug- 
mann, koji drze rijec zupa domacom praslav., ne 
posudenom. Tumace je iz ie. jezicnih sredstava. 
Pretpostavljaju razvoj znacenja »die Hut, Hut- 
bezirk > Verwaltungsbezirk« i veze se sa 
sanskr. gup- »skloniti, stititi« i gopa »cuvar«. 
Nalaze dalje usporednice sa gr. yijjiri »hutte, 
koliba«, nvnjem. Koben. Persson drzi zupa za 
prasrodno s got. gaivi, nvnjem. Gau, prosireno 
formantom p kao ags. geap »prostran«. Ali ni 
time nije rijesen problem morfoloske izolira- 
nosti: eupanb prema zupa. Moze biti da se 



unakrstila ie. rijec *geupa > zupa s avarskim 
nazivom sefa. 

Lit.: ARj 4, 86. 7, 301. 11, 350. BI 876. 
Zore, Rad 138. Skok, JIG 2, 2. Isti, Studio 
Mladenov 329-332. Mazuranic 969. 1429. 
1723. Pletersnik 2, 103. Miklosic 413. Holub- 
-Kopecny 263. 448. Bruckner 368. 667. 975. 
KZ 43, 323. 51, 241. ASPh 29, 111. IP 23, 
217. AnzIF 11, 248. 27, 143. RKA, hist.- 
-fil. 25, 307-345. Vasmer 1, 432. Mladenov 
168. ASPh 36, 116-135. WP 1, 562. Tiktin 
880. Ivsic, HR 1934, 193. Arnim, ZSPh 9, 
406. Boisacq* 158-9. Brugmann, IF 11, Hi- 
ll 2. Budimir, Kongres br. 2, 89. (cf. IP 
18, 364). IC 1, 1-2, 255-261. Hujer, LF 
31, 104-107 (cf. AnzIF 21, 133). IF 24, 70. 
si. Iljinski, ASPh 29, 497. Janko, WuS 1, 
106-108. Jirecek, CCM1877,321 - 329. Peisker, 
Posch, WuS 16, 6. Pritzwald, WuS 12, 238. 
Rosetti, GrS 5, 158-172 (cf. IJb 18, 265). 
Sobolevski, RFV 71, 431-448. (cf. JF 3, 
222. IJb 3, 156). Uhlenbeck, PBB 20, 44. 

zur, gen. Sura m (Vodice, Istra), slov. zur, 
gen. zura m pored zura i zora f (Ipava) 
»surutka«. Zvucni suglasnik z nalazi se i u istro- 
fom. eoe kao i u rum zar pored zara isto prema 
bezvucnom s u logudorskom (Sardinija), spanj. 
suer o i port, soro »isto« i sa samoglasnikom o 
prema serum > tal. siero, furl, sir, cine, sar, 
stspanj. siero sa samoglasom e u lat. s rum. 
Taj je oblik postao internacionalni medicinski 
termin (serum). Rum. zar = zara slaze se s 
arb. dhale »mlijeko« i moze biti posudenica 
odatle kao mazdre < arb. modhule, tako da 
Z u toj rijeci nema veze sa zur. Suglasnik z 
u istarskim i slovenskim oblicima objasnjava 
se unakrstenjem od *sorum (prijevoj od serum, 
koje je ie. podrijetla). 

Lit.: Ribaric, SDZb 9, 207. Pletersnik 2, 
939. 943. 975. REW 7870. Tiktin 1795. Ive 
7. Miklosic 413. Strekelj, Prinosi 32. WP 2, 
497. DEI 3491. 

ziir a f (Vuk) »covjek malen i mrsav, kepec«. 
Pridjev na -av zurav (Vuk, Kosmet) »parvus 
et macer« = odredeno zuravi (<~a pcenica, 
dete) »krzljav, sitan, nenapredan«. Ne zna se ide 
li zajedno zilra f (Vuk, Srijem) »konjska bolest 
kao vrtoglavica (kad konj ima zura, on je kao 
bijesan)«. Drago znacenje moglo bi biti postver- 
bal od Suriti se (v.). 

Lit.: BI 876. Elezovic 1, 183. 

zustar, f -stra (Vuk), praslav. pridjev na 
-r (kao dobar, mokar, itd.) »srcan, okretan, hitar, 
svjez, ziv, zivahan«. Usporednica iz drugih sla- 
vina samo u rus. prilogu zustro (narjecja) »bojko, 



zustar 



689 



zvakati 



provorno«. Upor. rus. sustryj »gewandt, gerie- 
ben, durchtrieben, findig«, Sustatb, zusteriu »1 ° 
essen, kauen, 2° gierig glatten, polieren (Pa- 
wlowsky)«. Prema Iljinskom od ie. korijena 
*gub-, *geub- s formantima -f i -r, sto ne 
objasnjava z mjesto g. 

Lit.: BI 876. Iljinski, yF 9, 289-290. 

zut, f zuta (Vuk (na-), balto-slav., sveslav. 
i praslav. pridjev *ebllb, »flavus, galbinus (rom. 
jezici)«. Deminutivi na -kost zuckast (cod kom- 
parativa zucf) (na-), na -karost zuckarast (Sri- 
jem), na -en (tip mladeri) zucen. Poimenicenja: 
na -jak zucdk, gen. -aka m »1 ° dukat, 2° novae 
za kartanje«, na -ica zutica f »1° bolest icte- 
rus, 2° epitet (uz naranca), 3° dukat, 4° kruska 
(Uzice), 5° vrsta platna (Kotor)«, na -be > -ac 
zutac, gen. zuca (Crna Gora) = zutac (Kosmet) 
»1° zuto u jajetu, 2° zuto platno (Lika), 3° 
dukat (Stolic)«. Na -ka zutka f (Kosmet) 
»1° zuta kokos, 2° vrsta ribe (Pec), 3° zensko 
celjade slabo, mrsavo, zuto«. Na -ug m prema 
f -uga zutug »zut krmak« prema zutuga f »1 ° zuta 
krmaca, 2° nemoc, morbus arquatus (Stolic)«. 
Na -arica zutarica (Crna Gora) »1 ° ptica embe- 
riza, 2° (Grbalj) ime kozi«. Na -Uja zutilja 
f (Lika) »zena koja bojadise u zuto«. Na -enica: 
zucenica = zucanica »trave cichorium i lathy- 
miris«, odatle na -jar zucenicar »koji je sadi«. 
Na -eib zutjelj (Stolic) »cvijet caryophyllon, 
tulipa«. Na -ulja zutulja »zuta zemlja«. Na 
-tka zutlka (ZK), zutikovina »berberis«. Na 
-inica zutmica (Smokvica) »poljsko zelje«, na 
-Hica zutilica (Sumadija) »genista tinctoria«. Na 
-anjbkb zutanjak, gen. -anjka »zuto u jajetu«, 
na -njak zutnjak, gen. -aka m »cyperum indi- 
cum«. Apstrakti na -tlo zutilo n »zuta boja«, 
na -ina sutina, na -ost zutost. Slozenice od 
sintagmi (tip bahuvrihi): zutocak, gen. -Ika 
(Grbalj) »ime ovnu« prema zutoka f »ime ovci«, 
od zuto oko, odatle hipokoristik zuja f (Kosmet) 
»1 ° ovca zuckasta, sarena obraza i usiju, 2° zuta 
krmaca«, pridjev Suas, f -sia (koza); zuja, 
gen. zuje »vo, pas zute dlake« = zuja (Vuk) 
»ptica oriolus galbuia«, iujan »zut vo« = zujo, 
upor. prezime Zujovic; deminutiv zujte, gen. 
-eta (Kosmet) »zuto u jajetu« = zujee (Vuk); 
pridjev zutokljun, poimenicen na -be > -ac 
zutokljunac, gen. -unca (Stolic), upor. fr. 
bjaune < bee + jaune; ziitokora (Crna Gora) 
»berberis vulgaris«, iutovoljka »emberiza ci- 
trinella« (volja »podvoljak, piitaca«). Denomina- 
li: inhoativ na -eti zutjeti (se"), -im impf. (Vuk) 
(po-, za-) »iieri flavus«, kauzativ ili faktitiv na 
-iti zutiti, zuti'm impf. (Vuk) (na-, o-, po-, 
za-} »flavum reddere«. Ovamo ide jos morfolos- 



ki cudna tvorba zumanac, gen. -nca (gornje 
Primorje) = zumance pored -ance, gen. -ceta = 
zumanjak, gen. -anjka = zumajce (Vodice) = 
zuvance, gen. -nca pored -anceta »zujce, zutac, 
zutanjak, Dotter«. Da bi se protumacila ta iz- 
vedenica, potrebno je uzeti u obzir slozen 
pridjev dvosun (~o jaje, Bosna) »jaje sa dva 
zutanjka«. Taj sadrzi opci pridjevski sufiks 
-bn, koji je dodan praslav. zbit-. U skupu od tri 
suglasnika -bltn ispao je srednji suglasnik, odatle 
po pravilu -zun. S pomocu prosirenog deminu- 
tivnog sufiksa -ance (tipovi mjestance, drustvan- 
ce) obrazovan je *zunance, odatle po zakonu di- 
similacije n — n > 1° m — n ili 2° v — n: 
zumance — zuvance. Madzari posudise zso- 
mancz i zsoltina »Sagewurz« < eibiina, upor. 
naprijed sutina. Samoglasnik u je nastao iz 
sonantnog /, upor. slov. son, bug. zalt, ces. 
zluty, polj. zoity, ukr. soltyj, rus. seltyj. Taj 
je nastao u nizem prijevoju (Tiefstufe) od ie. 
korijena *ghel- prosirenog pridjevskim sufiksom 
-to. Razlika je prema baltickim usporednicama 
u prijevojnom stepenu: lit. geltas, lot. dzilts 
»isto« sadrze stepen e, a slavine stepen i. Upor. 
i stprus. gelatynam »isto«. Upor. za dalje etimo- 
logijske veze od istog ie. korijena zuna, zelva 
i ie. varijanto *ghel-: *ghol- u zlato i zehn. 

Lit.: ARj 7, 784. BL 876-877. Elezovit \, 
182. 189. Ribaric, SDZb 9, 207. MikloSii 408. 
Holub-Kopecny 447. Bruckner 665. ZSPh 4, 
214. Vasmer 1, 416. Mladenov 168. Trautmann 
83. WP 1, 625. Hirt, IF 22, 93. Petersson, IF 
34, 245. Prellwitz, KZ 47, 296. 

zvacet (Malfnska, Krk) = zgvacet (Bozava) 
»guazzetto, umokac s isjeckanim mesom«. Od 
mlet. sguazeto, deminutiv na -etto < vlat. -ittus, 
od guazzo »sos«, sa prefiksom s- < lat. ex- 
(kao u Smergo = Merag na Cresu), od lat. nom. 
aqudtio. 

Lit.: Cronia, ID 6, 122. REW* 578. 9120a. 
DEI 1888. Prati 531. Rosamani 1024. 

zvakati, zyacem impf. (Vuk, Srijem, bug.) 
(do-, iz-, na- se, po-, pro-, sa-) = (sa dz. < s) 
dzvakat, -am pored dzyacem (6 je prema dzva- 
tat, koje Elezovic ne potvrduje za Kosmet), pf 
dzyaknut, -em = zydtati, zvacem (do-, iz-, 
po-, pro-, raza-, sa-) prema deminutivima 
odatle na -uhati svatukati, zyatucem (Stolic), 
nazyakoliti se, -im (Lika) »F mandere (upor. 
Vlat. manducare u romanskim jezicima > fr. 
manger, tal. mangiare), 2° (zvatat, Smokvi- 
ca, Korcula, subjekt ogota, v.) pokretati us- 
tima pred parenjem«. Suglasnik c iz prezenta 
prenosi se analogijom u inf. rasvacati, -cem 
(Stulic) »3° (metafora) govoriti kojesta«. Za- 



44 F. Skok: Etimologijski rjecnik 



zvakati 



690 



zveplo 



vrsno -kati i -tati su deminutivni glagolski su- 
fiksi dodani stcslav. zbvati, Sbvc, upor. stces. 
Svdti, zujri, polj. zwac, zuc, euj\. Miklosic 
biljezi kao hrv. Svati, sazvati pf. (Aleksandrida, 
Blagojevic). Postverbal Svdk m (Lika) »zalo- 
gaj«. Na -alica zvdkalica f »zvakanje«. Radna 
imenica na -lac m prema f -lica zvatalac, gen. 
-aoca prema Svatalica. Prijevojem duljenja 
b — I -zivoti, -am samo s prefiksima prezivati, 
prezi'vam (Vuk, bug.) = pfezivat, -zivljem 
(Kosmet) = (prema vij > mij) prezjmljem 
pored prezjman, inf. preeimati (Vodice5 subjekt 
rogata stoka). Odatle na -aipreztvaf, polj. prze- 
zuwacz »(njem.) Wiederkauer«. Sveslav. i pra- 
slav. Od praslav. korjena eb a- pravi se na -lo: 
zvalo n (Crna Gora, Vuk) »1° fauces, 2° zdrije- 
lo, klanac«, zvale, gen. zvala f pi. »1° dem, 
2° (metafora. Boka) usta, celjustk. Deminutivi 
odatle na -ce Svaoce, zvalence (Crmnica), na 
-ica Svalice f pi. (Crna Gora) »usta«. Denomi- 
nali na -ati pf. zazvalat (ZK, objekt konja") = 
na -iti zvaliti, -itn impf. (Slavonija) (rar-) 
»uzdati« prema razvaljivati, -ujem. Balticke 
usporednice pokazuju visi stepen prijevoja 
ziaunos pi. »celjusti«, lot. zaunas »1° skrge, 
celjust«, zaundt »zderati«. Upor. jos stvnjem. 
kiuvan, nvnjem. kauen (isti prijevoj kao i pra- 
slav.), arm. kiv, gen. kvoy (upor. rus. Sivica) 
»Mastyxbaum, Baumharz«, lat. gingiva »desni«. 
Ie. je korijen *gieu-. Kako zvakati ide u ekspre- 
sivne (onomatopejske) glagole, mijenja samo- 
glas a > o: nafvokatl se (rakije, M, A. Reljko- 
vic) u kojemje vokalizam izmijenjen unakrsta- 
njem sa lokati. 

Lit.: ABj 2, 734. 4, 372. 7, 784. BI 877. 
Elezovic 1, 452. 2, 118. 462. Ribaric, SDZb 
9, 183. Resetar, Stok. 277. MikloUc 412. Ber- 
neker, IF 8, 284. Holub-Kopecny 448. Bruckner 
667. Vasmer I, 413. Mladenov 164. 508. Paul, 
WuS 20, 42-43. Pedersen, KZ32, 255. 39, 
462. WP 1, 642. Trautmann 372. 

zvampiti (Perast) = izvampiti (Zrnovo, 
Korcula) »izvjetriti«. Od tal. svampare (s pro- 
mjenom konjugacije -iti mjesto -ati} < prefiks s- 
< lat. ex- + vampo, vampa, s umetnutim m pred 
labijalom (upor. daim. dumboK), prema sttal. 
vapa, vampore (Napulj) < lat. vapor, gen. 
-oris; sttal. vapa postoji u vapa f (Vuk, Crna 
Gora), zacijelo posudenica iz arb. vape »Hitze, 
Mittag«, koje moze biti i iz balkanskog latini- 
tela jer postoji u rum. sa lat. sufiksom -dlis, 
pi. n. -alia vdpaie f »Lohe«. Bez v apa (Vuk, 
Crna Gora, Ljubisa) »zadah, odor«, zbog toga 
sto se w u jezicnoj svijesti shvatilo kao proteza 
(upor. us — vus). U Tivtu i Prcanju apaje od 



sunca, sa v >ggapa (Prcanj). Cist venecijanizam 
iz doba pocetka parobrodarstva je vapor m (Du- 
brovnik) = vapor (Kuciste, Korcula, Bozava) = 
vapor (Lumbarda) = vapSr (Crmnica) = 
japor pored vapor i apor (Vrgada) »1° kotao na 
paru (Rab), veca posuda za kuhanje (Kuciste), 
2° parobrod, piroscafo«. U znacenju 2° tali- 
janizam je balkanski: vapor, gen. -ara (Kosmet), 
bug. vapor pored vampor, tur. vapor. 

Lit.: ARj 1, 94. Elezovic 2, 502. Jurisic, 
NVj 46, 181. Kusar, Bad 118, 21. 23. NVj 3, 
330. Miletic, SDZb 9, 259. 263. Crania, ID 
6, 124. Resetar, Stok. 224. BEW 3 9147. GM 
463. Puscariu 1855. Prati 1628. DEI 3685. 

zvegla f (hrv.-kajk.) = Svegle f pi. = Svegla 
(slov.) »frula«. Deminutiv na -ica Sveglica (1692, 
Zagreb; Bistricki i Stubicki Laz) »sve vrste 
narodnih svirala«. Od stvnjem. suegala, srvnjem. 
swegele, nvnjem. Schwegel f »F16te«. Odatle 
nazyeglatise (Zagreb, sjeverna Hrvatska) »napiti 
se, nacugati se«. Onomatopeizira se u slov. za- 
mjenom sonantnog r za e: svfgla, tako i u 
glagolu zveglati, -am pored zvrgldti, upor. bav. 
schwegeln »pfeifen«. 

Lit.: Pletersnik 2, 976. 978. Sirola, ZbNZ 
28, 145-158. WP 1, 215. 2, 518. Striedter- 

- Temps 225. 

zvelat, jSvelta (Dubrovnik, Cavtat, Bozava), 
pridjev, odredeni Sveltl, komparativ Sveltiji »brz, 
okretan«, prosiren na -ast Sveltasi (Sibenik) = 
(zamjenom tal. -to nasim -asf) Svelasi (Smokvi- 
ca), prilog Svelto (Bozava) »velocemente, 
presto«. Od tal. svelto, koje se moze tumaciti 
kao tal. part. perf. svelto, od svellere, svegliere, 
sverre < vlat. exvellere < kllat. Svellere pored 
vettere ili spanj. part. perf. suelto odlat. solvere > 
spanj. solver. Posljednji glagol dolazi kod nas 
resolviti pf. (1776), resolvati se (Marin Drzic) 
»odluciti se«, apstraktum od part. perf. resolutus 
na -/a resolucijon, gen. -i f (1440, Statut ka- 
stavski), kao latinizam rezolucija, solucija f 
(Zagreb). 

Lit.: BEW" 8081. Prati 956. DEI 3686. 
Crania, ID 6, 43. 

zveplo n (ZK, hrv.-kajk.) = Sveplo (slov.) 
»sumpor (ZK) (v.)«. Od srvnjem. swebel, 
nvnjem. Schwefel »isto«. Neutrum prema tipu 
olovo, zlato, srebro. Postoji u hrv.-kajk. i zvepel 
m = ^ ephi (Virje) koji odgovara njem. rodu. 
Tako i rus. zupel, stcslav. S(j)upeh, u kojem se u 
mjesto -ve- objasnjava unakrstenjem sa sum- 
por < lat. sulpur, sulfur (v.). Upor. u slov. zuplo. 



zveplo 



691 



zvokno 



Novija je posudenica iz knjizevnog njem. vv'i- 
flati, -am (hrv. gradovi) < schwefeln »Unsinn 
reden«. 

Lii.: Pleten'nik 2, 977. Jagic, ASPh 8, 318. 
Fancev, ASPh 29, 389. MiMoIU 413. Vasmer 
1, 433. Hamm, KZ 67, 124. WP 2, 533. Stried- 
ter- Temps 225, 

zvokno n (Vuk) = (sa dz mjesto z) dzyo- 
kno (Kosmet) = (unakrstavanjem sa prkno, 
v.) zyrkno »1° (saljiva rijec) podicis fissura, 2° 



velika rupa, prodor, prodorotina«. U slov. zvok- 
no n »Ofenloch, Feuerloch«, s varijantama zekno 
i Solino »Flugloch des Bienenstockes«. Zacijelo 
potjece od srvnjem. swale »Schlund, Wirbel«, 
nvnjem. Schwalch, bav. Schwalg »Offnung des 
Schmelzofens«. Slov. varijanta zekno obja- 
snjuje se njem. varijantom (dijalekt) swelch 
»Schlund«. Docetno -no potjece od unakrstenja 
sa okno (v.). 

Lit.: BI 878. PleterSnik 2, 956. 972. 978 
Strekelj, ASPh 12, 473-474. 



SADRZAJ — SOMMAIRE 

slovo strane 

lettre pages 

poni — pusa 7 — 90 

R 91-178 

S 179-375 

S 377-426 

T 427-531 

U. 533-555 

V 557-637 

Z 639-668 

Z 669-691 



Petar Skok 

ETIMOLOGIJSKI RJECNIK HRVATSKOGA ILI SRPSKOGA JEZIKA 

Knjiga treca, poni 2 — Z, pretisak 

Izdavaci pretiska 

JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI - ZAGREB 

CGP DELO, OOUR GLOBUS, 

Izdavacka djelatnost — ZAGREB 

Za izdavace 

HRVOJE POZAR 

TOMISLAV PUSEK 

Izdanje pretiska 

sufinancirale su 

SAMOUPRAVNA INTERESNA ZAJEDNICA 

ZNANOSTI SR HRVATSKE i 

REPUBLICKA SAMOUPRAVNA INTERESNA ZAJEDNICA 

KULTURE SR HRVATSKE 



ISBN 86-407-0064-8 

Tisak 
Stamparski zavod OGNJEN PRICA, Zagreb, 1988. 



CIP — Katalogizacija u publikaciji 
Nacionalna i sveucilisna biblioteka, Zagreb 

UDK 801.322.2 = 861/ = 862 

SKOK, Petar 

Etimologijski rjecnik hrvatskoga ili srpskoga je- 
zika / Petar Skok. — [Pretisak]. — Zagreb : Jugosla- 
venska akademija znanosti i umjetnosti, 1988. — 3 sv. 
25 cm 

ISBN 86-407-0064-8 (za nakladnicku cjelinu) 

Knj. 3 : poni 2 — Z. — 703 str. 

Novi otisak izdanja iz 1973.
Internet Archive Audio

Featured

Top

Images

Featured

Top

Software

Featured

Top

Books

Featured

Top

Video

Featured

Top

Mobile Apps

Browser Extensions

Archive-It Subscription

Save Page Now

Full text of "Etimologijski rjecnik hrvatskoga ili srpskoga jezika"

See other formats
